1... 1. ..Odnos Odnos prema ustavnom pravu. Ustavima se vršenje sudske funkcije
povjerava redovnim sudovima, a utvrđuju se i osnovni principi organizacije sudova i sudske funkcije (zakonitost, sudska nezavisnost, zbornost, dvostepenost itd). Svi ovi principi se konkretiziraju kroz norme procesnog prava. Načelo sudske nepristrasnosti i načelo načelo kontra kontradikt diktorno ornosti sti su dva najvaž najvažnij nija a princip principa a koji koji su na nivou nivou ustavn ustavnih ih načela, a zastupljeni su u normama organizacionog i funkcionalnog procesnog prava.
2... 2. ..Od Odno nos s GPP GPP prem prema a mate materij rijal alno nom m građ građan ansk skom om prav pravu. u. Do
odva odvaja janj nja a GPP GPP od građ građan ansk skog og mater aterij ijal alno nog g prav prava a došl došlo o je tek tek u 19.v 19.vij ije eku. ku. Razlikovanj Razlikovanje e procesnog procesnog od materijalno materijalnog g građanskog građanskog prava ima kako teorijski, teorijski, tako i praktični značaj. Npr. procesne radnje se ne ispituju u pogledu njihove valjanosti kao poslovi građanskog prava, već u pogledu njihove dopuštenosti. Kad je procesna radnja dopuštena, ona neće uvijek samim svojim preduzimanjem proizvesti dejstvo. Osim Osim toga, toga, u pogled pogledu u terito teritorija rijalno lnog g važenj važenja a normi normi procesn procesnog og prava prava uvije uvijek k važi važi načelo lex fori, fori, a u pogledu važenja normi materijalnog prava načelo lex causae.
3... 3. ..Od Odnos nos građa građansk nskog og postup postupka ka prem prema a mater materija ijalnom lnom pravu pravu..
Predm Predmet et mater materijal ijalnog nog prava prava su norme norme kojima kojima se reguli reguliše še nastana nastanak, k, promjen promjena a i prestanak pravnih odnosa. Predmet normi procesnog prava je utvrđivanje organa kojima se povjerava vršenje pravozaštitne funkcije i postupak u kome se ostvaruje ta funkcij funkcija. a. Obje Obje vrste vrste normi normi imaju imaju isti isti krajnji krajnji cilj: cilj: ostvar ostvarenj enje e utvrđen utvrđenog og pravnog pravnog poretka u društvenim odnosima. Zato je postupak neodvojiv od materijalnog prava, čijem ostvarenju služi. Istovremeno, postupak posjeduje i relativnu samostalnost u odnosu na materijalno pravo, jer kao pravosudna institucija doprinosi ostvarivanju i daljem razvoju postojećeg pravnog poretka, a time i ukupnih društvenih odnosa. Forma i formalizam u postupku. Pravu je svojstvena forma zbog toga što bez forme ne bi moglo ostvarivati svoju osnovnu funkciju – obezbjeđenje stabilnosti i sigurnosti pravnog poretka. U procesnom pravu je pravna forma još više izražena. Radn Ra dnje je koji kojima ma subj subjek ekti ti post postup upka ka os ostv tvaru aruju ju svoj svoja a proc proces esna na prav prava a i obave obaveze ze se preduzimaju u zakonom propisanim oblicima, tj. na području procesnog prava važi princip stroge forme. S druge strane, na području materijalnog prava važi princip slobodne forme. Princip stroge forme u parničnom postupku je u službi ostvarenja tri osnovna cilja: zakonitost, pravna sigurnost i efikasnost. Pravna forma prerasta u formalizam onda kad postane sama sebi svrhom, tj. kad prestane služiti naprijed navedenim ciljevima.
4... 4. ..Odnos Odnos između GPP i upravnog prava. Parnični postupak je najstarija
pravna institucija, iz čijeg okvira se izdvojio prvo krivični, a u novije vrijeme i upravni postupak. U upravnom postupku prisutne su mnoge institucije koje se ne razlikuju od institu instituta ta građansk građanskog og postupk postupka. a. Osim Osim toga, toga, nema nema jas jasnog nog razgran razgraniče ičenja nja između između parničnog i upravnog postupka, kakvo npr.postoji između građanskog i krivičnog postupk postupka a zahval zahvaljuju jujući ći određen određenost ostii krivično krivično-pra -pravno vnog g predm predmeta eta.. Neka Neka obilje obilježja žja na osnovu kojih se mogu uočiti razlike između upravnog i građanskog postupka su: 1. Po jednom shvatanju, bitno obilježje građanskopravnog odnosa je u jednakosti subjekata, za razliku od upravnopravnog odnosa u kome je na jednoj strani državni organ kao nosilac vlasti kome je druga strana potčinjena. Ovaj kriterij se smatra nedo nedovo voljn ljnim im,, jer jer se držav državni ni orga organi ni mogu mogu poja pojavi viti ti kao ravno ravnopra pravn vne e stran stranke ke u međusobnom odnosu, ali taj odnos neće samim tim biti građanskopravni. Po drugom shvatanju, bitan kriterij za razlikovanje građanskopravne od upravne stvari je u tome 1
da li u konkretnom slučaju organ državne vlasti vrši ovlaštenja koja su mu zakonom povjerena, ili se javlja kao nosilac prava i obaveza koja ima svaki drugi subjekt. 2. Obzirom da ovi kriteriji nisu dovoljni za kategorijalno razlikovanje, pribjegava se krit krite eriju riju form formal alno no-p -pra ravn vnog og razg razgra rani niče čenj nja. a. Po form formal alno no-p -pra ravn vnom om krit kriter erij iju, u, građanskopravnim predmetima se smatraju oni za čije su rješavanje nadležni sudovi u parničnom postupku, a upravnim oni koji se rješavaju u upravnom postupku. U savremenom savremenom pravu se upravn upravna a djelatnost i sudska funkcija funkcija međusobno pribli pribliţ avaju u mnogim mnogim aspektima. aspektima. Za djelatnost djelatnost upravnih upravnih organa, kao i za djelatnost djelatnost sudova, sudova, vaţ i načelo zakonitosti. Karakteristika odnosa između upravnog i sudskog postupka jeste i međusobno dejstvo akata, tj. dejstvo presude u upravnom postupku i dejstvo upravnog akta u parničnom postupku. Ako se u parničnom postupku kao prethodno pitanje pojavi stvar koja je već pravnosnažno riješena u upravnom postupku, sud je vezan za odluku upravnog organa u okviru njene pravosnažnosti. Važi i obrnuto. Ovaj Ovaj princ princip ip veza vezano nost stii za akte akte drug drugog og organ organa a je u funkc funkcij ijii oč očuv uvan anja ja jedi jedinst nstva va pravnog poretka. Razgraničenje nadležnosti između sudova i upravnih organa vrši se po pravilima o apsolutnoj nadležnosti: ako je pokrenut parnični postupak, a radi se o upravnopravnoj stvari, sud će se oglasiti apsolutno nenadležnim i odbaciti tužbu. Važi i obrnuto.
5...Odnos građanskog procesnog prava i krivičnog procesnog prava
Sličnosti i razlike. Sličnosti su uslovljene time što i građansko i krivično pravosuđe vrše jedinstveni sudovi, a razlike time što se funkcija sudova u jednom i drugom postupk postupku u ostvaru ostvaruje je u različi različitim tim predmeti predmetima ma.. Ono što je zajedn zajedničko ičko za krivičn krivičnii i građan građanski ski post postup upak ak prven prvenstv stven eno o su usta ustavn vna a nače načela la na kojim kojima a je zasno zasnova vano no organiz organizaci acijsko jsko i funkcio funkcional nalno no uređen uređenje je sudova: sudova: zakoni zakonitos tost, t, nezavi nezavisnos snostt sudova, sudova, zbornost, dvostepenost itd. Takođe su im zajednička i načela kojima se osigurava pravilno pravilno ostvare ostvarenje nje sudske sudske funkcij funkcije. e. To su načela: načela: kontrad kontradikt iktorno ornosti sti,, usmeno usmenosti, sti, javnosti, javnosti, slobodne slobodne ocjene ocjene dokaza dokaza i materijalne materijalne istine. istine. Razlike Razlike između između krivičnog krivičnog i građ građan ansk skog og post postup upka ka uslo uslovl vlje jene ne su razl razlik ikam ama a njih njihov ovih ih pre predmet dmeta. a. Predm redmet et građan građansko skog g post postup upka ka je ras raspra pravl vlja janj nje e i odlu odlučiv čivanj anje e u sporo sporovi vima ma iz građan građansko sko-pravnih odnosa, a predmet krivičnog postupka je raspravljanje i odlučivanje o tome da li je učinjeno krivično djelo, da li postoji krivčna odgovornost učinioca, te izricanje sankc sankcij ije. e. Svoj Svojstv stvo o krivi krivično čno-p -prav ravne ne stva stvari ri ima ima samo samo ono ono djel djelo o koje koje je zako zakono nom m utvrđen utvrđeno o kao krivič krivično no djelo. djelo. Osim Osim toga, toga, razlike razlike između između građansk građanskog og i krivičn krivičnog og post postup upka ka mani manife fest stuj uju u se i na podr područj učju u nekih nekih nače načela. la. Načel Načelo o disp dispoz oziti itivn vnos osti ti i raspravno načelo su specifična načela parničnog postupka. Ona postoje i u krivičnom postupku, ali je njihov domet sasvim neznatan. Građanski postupak tužbom pokreće subjekt osporenog ili povrijeđenog prava, a krivični postupak pokreće javni tužilac po službenoj dužnosti. Ostvarenje krivičnopravnih normi postiže se samo u krivičnom postupku. S druge strane, pravna zaštita povodom povrijeđenog ili osporenog prava može može se post postići ići i pute putem m arbit arbitraž raže. e. U krivi krivično čnom m post postup upku ku ne posto postoje je usta ustano nove ve povlače povlačenja nja tužbe, tužbe, odrica odricanja nja od tužben tužbenog og zahtje zahtjeva, va, sudsko sudskog g poravn poravnanja anja i druge druge ustanoev kojima se ostvaruje načelo dispozitivnosti u parničnom postupku.
6...V 6... Vezanost suda u građanskom postupku za presudu donesenu u krivičnom postupku. Postoje 3 situacije u kojima je sud u
građanskom postupku vezan za presudu donesenu u krivičnom postupku. To su slijede slij edeće će situaci situacije: je: - kad je istom istom radnjom radnjom prouzr prouzroko okovan vano o krivično krivično djelo djelo i neka neka 2
građanskopravna posljedica; - kad krivično djelo ima karakter prethodnog pitanja u parničnom postupku; - kad presuda donesena u krivičnom postupku ima karakter prav pravno no rele releva vant ntne ne činj činjen enic ice e građ građan ansk skog og prav prava. a. Ako Ako ista ista radn radnja ja proi proizv zvod odii i krivičnopravnu i građanskopravnu posljedicu, titular građanskopravnog ovlaštenja ima 2 alternativne mogućnosti: 1. da raspravljanje i odlučivanje o građanskopravnom zahtjevu pridruži krivičnom postupku (adhezioni postupak); 2. da pokren pokrene e samost samostala alan n građans građanski ki postup postupak. ak. Ako ako sud u krivičn krivičnopr opravn avnoj oj stvari stvari done donese se oslo slobađa bađaju juću ću presu resudu du ili ili obu obustav stavii post postup upak ak,, on ne može odbit dbitii i građanskopravni zahtjev stranke iz adhezionog postupka, već tu stranku upućuje na pokretanje parničnog postupka. Razlog tome je činjenica da je parnični postupak redovni način raspravljanja i odlučivanja o građanskopravnim zahtjevima, pa se samo u tom postupku može donijeti odluka sa dejstvom res iudicata. Pravosnažna osuđujuća osuđujuća krivična presuda presuda veže sud u parničnom parničnom postupku, postupku, koji ne moţ e utvrđivati utvrđivati činjenice koje bi isključile odgovornost za štetu uzrokovanu umišljajnim krivičnim djelom. Tada se ne može umanjiti ni naknada štete zbog slabog imovinskog stanja štićenika. Građanska subjektivna odgovornost je strožija od krivične. U krivičnom pravu po pravilu se odgovara za umišljaj, a izuzetno i za nehat. U građanskom pravu se odgovara za sve oblike krivice, zaključno sa objektivnom odgovornošću. Stoga, kad je sud sud u krivi krivično čnom m post postup upku ku utvr utvrdi dio o posto postoja janje nje krivi krivičn čnog og djel djela a i krivi krivičn čne e odgovornosti, onda razlozi pravne sigurnosti i ekonomičnosti, kao i sama logika daju opravdanje za vezanost parničnog suda za činjenice utvrđene u krivičnom postupku. S drug druge e stran strane, e, ako je pred pred krivi krivični čnim m sudo sudom m done donese sena na os oslo lobađ bađaj ajuća uća pres presud uda, a, parnični sud nije vezan za nju jer nepostojanje krivične odgovornosti ne znači da istovremeno ne postoji ni građanska odgovornost. Ako se krivično djelo i krivična odgo odgovo vorn rnos ostt javl javlja jaju ju u građ građan ansk skom om post postup upku ku kao kao pret pretho hodn dno o pita pitanj nje, e, sud sud u građanskom postupku je vezan za odluku donesenu u krivičnom postupku i to bez obzi obzira ra na to da li je ona ona pres presuđ uđuj ujuć uća a ili ili os oslo loba bađa đaju juća ća.. Npr, Npr, nedo nedost stoj ojno nost st za nasljeđivanje nastupa usljed određenih krivičnih djela nasljednika kao npr.umišljajno lišavanje života ostavioca, upotreba sile ili prijetnje u cilju sastavljanja testamenta i sl. U određenim situacijama se pravosnažnoj presudi u krivičnom postupku daje karakter pravno relevantne činjenice, za koju se veže nastanak određenih pravnih posljedica. Npr.pravosnaŽna presuda kojom je jedan bračni drug osuđen za krivično djelo kaznom zatvora duže od 3 godine, predstavlja pravno relevantnu činjenicu za koju porodično porodično pravo veţ u posljedicu posljedicu - pravo drugog drugog bračnog druga na razvod. razvod.
7... 7. ..FUNKCIJA FUNKCIJA PARNIČNOG POSTUPKA Prema starijem, individualističkom
shvatanju, krajnji cilj parničnog postupka je zaštita subjektivnih građanskih prava. Danas je nesporno da se u građanskom postupku ostvaruje pravozaštitna funkcija kao značajna društvena djelatnost, ali se u postupku istovremeno pruža i zaštita subjektivnih prava građana i drugih pravnih subjekata. Zaštitom subjektivnih prava istovremeno se ostvaruje i postojeći normativni poredak u društvenim odnosima. Ius dicere. Sudska praksa značajno doprinosi razvoju pravnog poretka. Svaka sudska presuda, osim što je akt primjene prava, predstavlja i stvaralački čin konkretizacije opće pravne norme na pojedinačnu društvenu situaciju. Pored zaštitne, postupak ostvaruje i značajnu vaspitnu ulogu. Naime, sud u parničnom postupku utvrđuje uzrok uzroke e pravn pravnih ih povr povred eda a i izrič izriče e sankc sankcij iju u radi radi njih njihov ovog og otkla otklanj njanj anja. a. Ovakv Ovakvom om aktivnošću sud vaspitno utiče na građane da se ponašaju u duhu poštivanja zakona i morala, uz podsticanje stranaka na mirno rješavanje sporova. 3
8... 8. ..PA PARN RNIČ IČNI NI POST POSTUP UPAK AK,,
PARN PARNIC ICA, A, SPOR SPOR Pojmom građanski
postupak postupak označav označava a se postup postupak ak kao pravna pravna instit instituci ucija, ja, odnosn odnosno o kao cjelov cjelovita ita metoda me toda ostvar ostvariva ivanja nja sudske sudske funkcij funkcije e u građansk građanskopr opravn avnim im sporov sporovim ima. a. Pojmo Pojmom m parnica parnica označava se konkretan postupak koji se vodi između parničnih stranaka, a povodom određenog tužbenog zahtjeva koji postavlja tužilac i od suda traži zaštitu. Posredstvom parnice se parnični postupak prilagođava potrebama svakog pojedinog predm predmeta eta u vršenj vršenju u sudske sudske funkci funkcije. je. Parnični Parnični postup postupak ak je postup postupak ak u kome kome se odlučuj odlučuje e o (ne)po (ne)posto stojanj janju u subje subjektiv ktivnog nog prava, prava, primjen primjenom om materi materijal jalnog nog prava prava na postoje postojeće će činjen činjenično ično stanje. stanje. Prema Prema najšire najširem m shvata shvatanju nju,, spor je svako stanje u pravnim odnosima kada se postavljeni zahtjev sukobljava sa određenim otporom ili suprotstavljanjem. To je uvijek određeni stepen neslaganja između 2 subjekta u pravnom odnosu. Obično prethodi parnici, ali ne mora dovesti do nje. Subjekti spora mogu ogu svoj svoj spor spor rije riješi šiti ti spor sporaz azum umom om ili ili pute putem m arbi arbitr traž aže e. Sam Samo ako ako jeda jedan n od subjeka subjekata ta zatraži zatraži sudsku sudsku zaštitu, zaštitu, tada tada dolazi dolazi do parnice parnice kao proce procesnosno-prav pravnog nog odnosa. Mada se parnica pokreće povodom spora, ona je u svojoj egzistenciji od njega nezavisna. Građanskopravni odnos povodom kojeg je došlo do parnice može se i ugasiti, ali to samo po sebi neće imati uticaja na postojanje parnice kao procesnopravnog odnosa.
9...PROCESNE PRETPOSTAVKE
Procesne pretpostavke pretpostavke su uslovi ili okolnosti utvrđeni normama procesnog prava, a od kojih zavisi dopuštenost raspravljanja i odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Potrebno ih je strogo razlikovati od materijalnih pretpostavki, tj. uslova od kojih zavisi osnovanost predmeta odlučivanja. Prve su određeni normama procesnog, a drugi drugi norm normam ama a materij aterijaln alnog og prava prava.. Proc Proces esne ne pretp pretpos osta tavke vke mogu mogu biti biti opće opće i posebne. Opće moraju postojati u svakoj parnici, dok su posebne propisane samo za neke neke vrste vrste sporo sporova va ili ili sa samo mo za odre odreen ena a pita pitanj nja. a. Takođ Takođe e mogu mogu biti biti pozi poziti tivn vne e i negativne. Pozitivne moraju postojati da bi bilo dopušteno raspravljanje u parnici, a negati negativne vne predst predstavl avljaj jaju u proce procesne sne sm smetn etnje je za dopušte dopuštenos nostt parnice parnice (tj.ne (tj.ne sm smiju iju postojati). Opće pretpostavke se tiču svih bitnih elemenata parnice: suda, stranaka i predm predmeta eta spora. spora. U procesne procesne pretpostavk pretpostavke e koje se tiču suda spada nadležnost nadležnost (međunarodna, stvarna, mjesna i funkcionalna). Pretpostavke koje se tiču stranaka su: postojanje stranke, stranačka i parnična sposobnost, odnosno postojanje urednog zastupanja ako nema parnične sposobnosti, te postojanje ovlaštenja za vođenje konkretne parnice (legitimatio (legitimatio ad processum - procesna procesna legitimac legitimacija). ija). Postojanje Postojanje stvarne legitimacije (legitimatio (legitimatio ad causam) causam) nije procesna pretpostavka, već uslov od kojeg zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Pretpostavke koje se tiču predmeta spora imaju imaju karak karakte terr proce procesni snih h sm smet etnj nji. i. Njiho Njihovo vo post postoj ojan anje je spre sprečav čava a vođe vođenj nje e parnice. To su: postojanje presuđene stvari (res ( res iudicata), iudicata), postojanje parnice (lis (lis pedens pedens), te postojanje pravnog interesa za tužbu (tužilac ima pravni interes da usta ustane ne tužbo tužbom m tek tek onda onda kad tuže tuženi ni odbi odbije je da dobr dobrov ovol oljno jno udov udovol olji ji njeg njegov ovom om trađenju). Posljedice nedostatka procesnih pretpostavki. Nedostatak bilo koje procesne pretpostavke za posljedicu ima nemogućnost raspravljanja i odlučivanja. Nedostaci neki nekih h proc proces esni nih h pret pretpo post stav avki ki će odm odmah dove dovest stii do odba odbaci civ vanja anja tužb tužbe e kao kao nedopuštene (res (res iudicata i lis pedens). pedens). Ako se nedostaci odnose na stranke, do 4
odbacivanja tužbe će doći samo ako sud nije uspio da otkloni te nedostatke. Ako se nedost nedostaci aci tiču tiču rel relativ ativne ne nadležn nadležnost ostii (stvar (stvarne ne i mjesn mjesne), e), sud će tužbu tužbu dostav dostaviti iti nadl nadlež ežno nom m sudu sudu i na taj taj nači način n otkl otklon onit itii nedo nedost stat atak ak.. O post postoj ojan anju ju proc proces esni nih h pretpostavki sud vodi računa po službenoj dužnosti, što ne isključuje mogućnost strankama da ukazuju sudu na nedostatke. Naprotiv, na procesne pretpostavke koje se tiču predmeta spora, sud najčešće saznaje po prigovoru tuženog. Na postojanje pretpostavki sud načelno pazi tokom cijelog postupka. Izuzetno, samo na neke pretpostavke (npr.mjesna nadležnost) sud pazi samo do određene faze u postupku.
10... INCIDENTALNO PITANJE
Prethodna, incidentalna incidentalna ili prejudicije prejudicijelna lna Značen Značenje je u parni parnično čnom m postup postupku. ku. Prethodna, pravna pitanja koja nisu neposredan predmet odlučivanja u parnici, ali se pitanja su pravna nalaze u funkciji odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Prethodno pitanje može biti samo pravno pitanje (dakle ne i činjenično) koje samo po sebi čini pravnu cjelinu i podobno je da bude predmetom predmetom samostalno samostalnog g odlučivanja. odlučivanja. Npr. u parnici parnici povodom povodom tužbe u kojoj je zahtjev usmjeren na povrat stvari po osnovu prava svojine, može se kao prethodno postaviti pitanje da li tužilac ima pravo svojine na predmetnoj stvari. Odluka o prethodnom pitanju čini sastavni dio činjenične podloge spora. Kao takva ne stiče stiče svojstv svojstvo o pravosna pravosnaţnosti nosti i unosi se u obrazl obrazlo oţ enje, enje, a ne u dispozit dispozitiv iv sudske sudske odluke. Incidentalna ovlaštenja suda u parnici. Pravni odnosi koji se pojavljuju u funkciji prethodnih pitanja najčešće spadaju u onu vrstu pravnih odnosa za čije rješavanje je sud sud inače inače nadle nadleţan. U takv takvom om slučaj slučaju, u, sud u parni parničn čnom om postu postupku pku može može o tom tom pitanju odlučivati dvojako: u funkciji prethodnog pitanja, ili kao o glavnom pitanju. O prethodnom pitanju kao glavnom pitanju sud će odlučivati samo ako to stranke zahtijevaju. U suprotnom će sud o tom pitanju odlučivati kao o prethodnom pitanju, a sa ciljem donošenja odluke o tužbenom zahtjevu kao glavnom pitanju. Tada se odlu odluka ka o preth prethod odno nom m pitan pitanju ju unos unosii u obraz obrazlo lože ženj nje e sudsk sudske e odlu odluke ke i ona ona nem nema autoritet presuđene stvari. Ako se u parničnom postupku kao prethodno pitanje pojavi neko pravno pitanje koje nije u nadležnosti suda pred kojim se postavlja, već u nadl nadlež ežno nost stii neko nekog g drug drugog og suda suda ili ili drug drugog og orga organa na,, onda onda ovla ovlašt šten enja ja suda suda u rješavanju tog pitanja zavise od toga da li je nadležni organ već donio pravosnažnu odluku ili ne. Pravosnažna odluka koju je donio nadležni organ vezuje sud pred kojim se to pitanje javilo kao prethodno pitanje. Ako nadležni organ nije donio odluku, sud ima ovlaštenje da odlučuje o tom pitanju, ali samo kao o prethodnom pitanju. Odluka o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u parnici povodom koje je to pitanje riješeno. Sud nije obavezan da u svakom konkretnom slučaju donosi odluku o prethodnom prethodnom pitanju. On može, može, rukovodeći rukovodeći se razlozima razlozima svrsishodnosti, svrsishodnosti, prekinuti prekinuti postupak i sačekati da nadležni organ meritorno odluči o tom pitanju. Sud će tako postupiti ako je pred nadležnim organom već pokrenut postupak u kome se o prethodnom pitanju odlučuje kao o glavnom pitanju. Na taj način se izbjegava rizik donošenja različitih odluka o istom pitanju. Naknadna odluka nadležnog organa, ako je različita različita od odluke o prethodnom prethodnom pitanju, pitanju, predstavlja predstavlja osnov za podnošenje podnošenje zahtjeva za obnovu postupka.
11... 11... VAŽENJE NORMI PROCESNOG PRAVA S obzirom na prostor. U pogledu važenja normi procesnog prava vrijedi
načelo lex fori, fori, tj. primjenjuje se procesno pravo suda koji vodi postupak, bez obzira na to ko su stranke u sporu. Ovo načelo je univerzalno prihvaćeno u svim pravnim 5
sistemima. Na području procesnog prava lex fori važi uvijek, a kad je u pitanju prim primje jena na mater aterij ijal alno nog g prav prava, a, koli kolizi zion one e norm norme e MPP MPP dozv dozvol olja java vaju ju i prim primje jenu nu inostranog materijalnog prava po načelu lex causae. Problem obavljanja procesnih radn radnji ji izva izvan n drža države ve rje rješa šava va se inst instit ituc ucij ijom om međun eđunar arod odne ne prav pravne ne pomo pomoći ći.. . S obzirom na lica. Sva lica koja se nalaze na teritoriji naše zemlje po pravilu su pod jurisdikcijom domaćih sudova. To znači da sva lica, bez obzira na drža državl vlja jans nstv tvo, o, mogu ogu da tuže tuže i da budu budu tuže tužena na.. Izuz Izuzec ecii su lica lica koja koja uživ uživaj aju u diplomatski imunitet. Ovaj izuzetak na području građanskog pravosuđa znači da lica sa diplomatskim diplomatskim imunitet imunitetom om ne mogu biti tužena, ali mogu tuţiti. Međutim, Međutim, postoje izuzeci i od pravila da lica sa diplomatskim imunitetom ne potpadaju pod jurisdikciju domaćih sudova. Ova lica mogu tužiti i biti tužena u slijedećim slučajevima: 1. u sporovima povodom stvarnih prava na nekretninama koje su dio teritorije BiH; 2. kad jednostranom jednostranom izjavom izjavom volje volje pristanu pristanu na jurisdikciju jurisdikciju sudova sudova BiH u nekom konkretnom konkretnom predmetu (npr. kad sklapaju određeni pravni posao). U slučaju sumnje u postojanje i obim prava imuniteta, objašnjenje daje Federalno ministarstvo pravde. S obzirom na vrijeme. U pogledu vremenskog važenja vrijedi opće načelo da pravne norme nemaju povratno dejstvo, osim u slučajevima kada to sam zakon izričito izričito dozvoljava. dozvoljava. Pravilo je da će se parnica koja je pokrenuta pokrenuta za vrijeme vaţenja star starog og zako zakona na nast nastav avit itii i okon okonča čati ti prem prema a prav pravil ilim ima a novo novog g zako zakona na.. Prin Princi cip p neposr neposredn ednog og ili trenut trenutnog nog dejstv dejstva a normi normi proces procesnog nog prava prava (tempus regit actum) actum) izvodi se na osnovu činjenice da norme novog zakona ne važe za procesne radnje preduzete prije stupanja zakona na pravnu snagu. Kako zahtjevi pravne sigurnosti ne dozvoljavaju velika odstupanja u pravcu povratnog dejstva normi procesnog prava, u prelaznim i završnim odredbama se obično utvrđuje kada će se započeta parnica nastaviti po odredbama zakona prema kome je započeta, a kada će se nastaviti prema pravilima novog zakona. Po našem ZPP, ako je prije stupanja na snagu novog zakona prvostepeni sud izrekao presudu koja još nije postala pravosnažna, postupak će se nastaviti po starom zakonu do pravosnažnosti presude. Ako presuda nije bila done donese sen na ili ili ako ako je dru drugost goste epeni peni sud sud ukinu kinuo o pre presudu sudu i pre predme dmet vrati ratio o na prvostepeno odlučivanje, postupak će se voditi prema pravilima novog zakona.
12...DISPOZITIVNOST I OFICIJELNOST
Značaj načela. Načelo dispozitivnosti se manifestuje u više aspekata: u pokretanju post postup upka, ka, odre određiv đivanj anju u predm predmet eta a parni parnice ce,, u pogl pogled edu u ras raspo pola lagan ganja ja tužbe tužbeni nim m zahtjevom, te u pogledu kretanja i okončanja postupka. Pokretanje postupka. Parnični postupak se uvijek pokreće na inicijativu titulara ugroženih ili povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, a nikada na inicijativu suda. Postupak se pokreće procesnom radnjom čiji je pravno tehnički naziv tužba. Određivanje predmeta parnice. parnice. Sud u parničnom postupku pruža zaštitu samo u granicama zahtjeva koje su stranke postavile tokom postupka. On ne može tužitelju dosuditi više od traženog, niti nešto drugo osim onoga što je tražio. Načelo dispozitivnosti važi i u žalbenom postupku - sud pobijanu presudu preispituje samo u dijelu u kome je podnosilac žalbe pobija. Materijalne procesne dispozicije. Stranke tokom cijelog postupka disponiraju (raspolažu) tužbenim zahtjevom. U dispozitivne radnje stranaka spadaju odricanje od tužbenog zahtjeva, priznanje tužbenog zahtjeva, te sudsko poravnanje. Formalne (čiste) procesne dispozicije. U našem pravu se primjenjuje načelo sudskog upravljanja postupkom. Međutim, stranke imaju određene mogućnosti da svojom voljom utiču na razvoj i okončanje postupka. Stranke npr. mogu svojim saglasnim voljama ili određenim drţanjem u parnici dovesti do mirovanja postupka ili 6
mogu mogu povl povlače ačenje njem m tužbe tužbe dove dovest stii do okon okonča čanj nja a post postup upka ka isl. isl. Čiste Čiste proc proces esne ne dispozicije su neke od dispozitivnih parničnih radnji stranaka koja se ograničavaju na Domet načela samu samu parni parnicu cu i prav pravno no su rele releva vant ntne ne samo samo dok dok parni parnica ca traje traje.. Domet oficijelnost oficijelnostii u parničnom parničnom postupku postupku.. Određe Određeni ni građansk građanskopr opravn avnii odnosi odnosi su u interesu kako samih stranaka, tako i društvene zajednice. Zbog toga su u određenoj mjeri ograničena disponiranja stranaka u sporovima iz takvih odnosa (npr.bračni i porodični odnosi). S tim u vezi sud je obavezan da prati da li se disponiranja stra strana naka ka kreć kreću u u gran granic icam ama a koje koje su prav pravno no dozv dozvol olje jene ne i da onem onemog oguć ućii sve sve dispo dispozi zici cije je koje koje su u supro suprotn tnos osti ti sa posto postoje jećim ćim pravn pravnim im poret poretko kom. m. Povrede dispozitivnosti. Sud je prvenstveno dužan da spriječi one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom. Međutim, takođe je dužan spriječiti dispozicije koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedo nedopu pušt šte ene prav pravne ne posl poslje jedi dicce. Na Najt jte eţe posl poslje jedi dicce pre prekora korače čenj nja a nače načella dispozitivno dispozitivnosti sti proizvodi proizvodi materijalno materijalno raspolaganje raspolaganje zahtjevom zahtjevom za pružanje pružanje pravne zašti zaštite te (priz (prizna nanje nje tužb tužben enog og zaht zahtje jeva va,, odric odricanj anje e od tužbe tužbeno nog g zaht zahtje jeva va,, suds sudsko ko poravnanje). Ovo raspolaganje se po svom dejstvu izjednačava sa pravosnažnom presudom. Odlučivanje zasnovano na osnovu nedopuštenih dispozicija stranaka za posljedicu ima apsolutno bitnu povredu postupka.
13... 13... RASPRAVNOST I ISTRAŽNOST
Određenje pojmova. Da bi sud mogao donijeti pravilnu odluku, on mora utvrditi pravno relevantne činjenice i zatim ih podvesti pod odgovarajuću pravnu normu. U tom tom cilju cilju je potre potrebno bno dati dati odgo odgovo vorr na 2 pita pitanj nja: a: činje činjeni nično čno i prav pravno no.. Pruž Pružan anje je odgovora na pravno pitanje se sastoji u pronalaženju odgovarajuće pravne norme i utvrđivanju njenog sadržaja. Ono u cjelosti spada u okvire dužnosti suda po principu iura novit curia (sud poznaje pravo). Da bi mogao dati odgovor na činjenično pitanje, sud mora imati činjenice i dokaze kojima utvrđuje njihovu istinitost. Ako je dužnost prikupljanja činjenica i dokaza (procesne građe) na strankama, radi se o raspravnom načelu, a ako je to dužnost suda onda govorimo o istražnom ili inkvizitornom načelu. Prema raspravnom načelu, sud je vezan za činjenice i dokaze koje prezentiraju stranke, tj. ovlašten je da pri donošenju odluke u obzir uzme samo te činjenice. Radikalna primjena ovog načela vodila bi podjeli dužnosti između suda i stranaka po principu da mihi facta, dabo tibi ius (daj mi činjenice, daću ti pravo). Po istražnom načelu, sud je dužan da po službenoj dužnosti prikuplja činjenice i dokaze, tj. nije vezan za činjenice i dokaze koje prezentiraju stranke. Značaj Značaj i funkcija. funkcija. Raspravno načel načelo o u našem našem građan građansko skom m postu postupk pku u ima ima mjes mjesto to os osno novn vnog og nače načela la.. Step Stepen en aktivnosti suda u prikupljanju činjenica zavisi od prirode predmeta spora. Ako je predmet spora zahtjev kojim stranke mogu disponirati, sud je vezan za činjenice koje mu stran stranke ke preze prezent ntira iraju ju.. Sud Sud je duţ an da na pogo pogodan dan način način naved navede e stran stranke ke da dopune svoje činjenične navode, ali ne može sam prikupljati činjenice, niti zasnovati odluku na činjenicama koje mu stranke nisu prezentirale. U sporovima u kojima je ogra ograni niče čeno no nače načelo lo disp dispoz ozit itiv ivno nost stii dola dolazi zi do izra izraža žaja ja akti aktivn vna a ulog uloga a suda suda sa inkvizitornim ovlaštenjima. Npr. u bračnim i paternitetskim sporovima sud nije vezan za činj činjen enic ice e koje koje mu stran stranke ke preze prezenti ntiraj raju. u. Na podru područj čju u priku prikupl plja janj nja a dokaza, dokaza, inkvizi inkvizitorn torna a ovlašte ovlaštenja nja suda suda su znatno znatno više izraţena nego na područj području u prikupl prikupljan janja ja činjenica, i to bez obzira na prirodu spora. Stranke su dužne da ponude dokaze, ali sud nije vezan isključivo za te njih, već je ovlašten da izvodi i druge dokaze koje Odnos os raspravn raspravnosti osti prema prema materijal materijalnoj noj smatra smatra značajn značajnim im za odlučiv odlučivanje anje.. Odn istini. Kombiniranje raspravnog i istražnog načela su u službi načela materijalne 7
istine. Sud bi bez saradnje stranaka teško dolazio do činjenica i dokaza, bez obzira na njegova njegova istražna istražna ovlaštenja. ovlaštenja. Međusobno Međusobno suprotstavlje suprotstavljeni ni interesi interesi iniciraju iniciraju stranke na prezentiranje činjenica i dokaza koji im idu u prilog, a na taj način sud prikuplja potrebnu procesnu građu.
14... 14... KONTRADIKTORNOST
Pojam obostranog saslušanja stranaka. U osnovi načela kontradiktornosti je zahtjev da se objema stranaka pruži mogućnost da se izjasne o svim elementima odlučivanja. Ovaj zahtjev je u sluŽbi ravnopravnosti stranaka i pravilnog donošenja presude u sporu. Načelo kontradiktornosti podrazumijeva da se svakoj stranci mora omogućiti da u zakonom propisanom roku i formi može preduzimati sve radnje koje može preduzeti i suprotna strana, te da se može izjasniti o svim radnjama koje se pre preduz duzimaj imaju u u post postu upku pku a koje koje su rele relev vantn antne e za dono donoše šenj nje e pre presude sude.. To podr podraz azum umije ijeva va i moguć mogućno nost st stran stranke ke da se izja izjašnj šnjav ava a o radnj radnjam ama a samog samog suda suda,, obzirom na njegovu aktivnu ulogu u postupku.
LITISKOTENCIJA. Poštivanje načela kontradiktornosti u savremenim procesnim
sistemima podrazumijeva da se strankama osigurava samo pravo samo pravo (tj.mogućnost), a ne i obaveza da se izjasne u postupku. Korištenjem ovog prava, stranke znatno doprinose razjašnjavanju svih elemenata spora. S druge strane, pasivnim držanjem (pogot (pogotovo ovo tuţenog) enog) otežava otežava se i uspora usporava va rad suda u postup postupku. ku. Zbog toga, toga, da bi otklon otklonili ili negativa negativan n uticaj uticaj koji proizvod proizvodii pasivno pasivno drţanje anje tuţenog, enog, proce procesni sni sistemi sistemi poznaju različita rješenja, od kojih su preovlađujuća 2: princip afirmativne i princip negativne litiskontestacije. Prema načelu afirmativne litiskontestacije, litiskontestacije, ako se stranka ne izjašnjava o navodima, tvrdnjama i zahtjevima suprotne stranke, smatra se da priz prizna naje je te navo navode de,, tvrd tvrdnj nje e odno odnosn sno o zaht zahtje jeve ve.. Dakl Dakle, e, ovo ovo nače načelo lo odgo odgova vara ra materijalno materijalnopravno pravnom m načelu načelu qui tacit tacit consen consentir tire e videtu videtur r (ko (ko ćut ćuti sm smat atra ra se da priznaje). Načelo negativne litiskontestacije iz pasivnog držanja stranke izvodi zaključak da ta stran stranka ka porič poriče e navo navode de i zaht zahtje jeve ve supr suprot otne ne stran stranke ke.. Na Naše še prav pravo o nije nije zauz zauzel elo o konkret konkretan an stav ni prema prema jednom jednom od ova 2 načela, načela, ali je bliţ e stanov stanovištu ištu negativ negativne ne litiskontestacije. Načel Načelo o afirm afirmat ativ ivne ne liti litisko skont ntes esta taci cije je ima ima ogran ograniče ičen n dome domett primj primjen ene, e, npr.k npr.kod od donošenja presude zbog izostanka. Realizacija kontradiktornosti u postupku. U sve faze postupka ugrađeni su zahtjevi načela kontradiktornosti, koje je jedno od osnovnih i odlučujućih načela građanskog parničnog postupka. Ovo načelo posebno dolazi do izražaja na glavnoj raspravi, zajedno sa načelom usmenosti, neposrednosti i javnosti. GPP sadrži veliki broj broj pravi pravila la koja koja su po svom svom sa sadrž držaj aju u pravn pravnot oteh ehni ničke čke priro prirode de (npr (npr.od .odre redb dbe e o dostavljanju). Sva takva pravila su u službi ostvarivanja načela kontradiktornosti i njihov značaj se ne bi trebao potcjenjivati niti proglašavati formalizmom. Povreda načela kontradiktornosti kontradiktornosti ima dejstvo apsolutno bitne povrede postupka zbog koje se mogu ulagati svi redovni i vanredni pravni lijekovi, a podnošenje prijedloga za obnovu postupka usljed povrede ovog načela nije vezano za objektivni rok. Sud o ovoj ovoj povr povred edii vodi vodi račun računa a po službe službeno nojj dužn dužnos osti ti.. Sud Sud je ovla ovlašte šten n da odst odstupi upi od primjene načela kontradiktornosti samo kad je to izričito određeno zakonom.
8
15... 15...EKONOMIČNOST EKONOMIČNOST
Načelo ekonomičnosti zahtijeva pravovremeno pružanje pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i sredstava. Da bi postupak udovoljio svojoj društvenoj funkciji, on istovremeno mora ostvariti i načelo ekonomičnosti i načelo zakonitosti. Ova dva nače načela la su u znat znatno nojj mjeri jeri međus eđusob obno no supr suprot otst stav avlj ljen ena: a: usta ustano nove ve koji kojim ma se obezbj obezbjeđu eđuje je ostvar ostvarenj enje e načela načela zakonit zakonitost ostii idu na štetu štetu načela načela ekonom ekonomično ičnosti sti i obrnuto. U svakom slučaju, načelo zakonitosti ima prioritet u odndosu na načelo ekonomičnosti, tj. ustanove kojima se obezbjeđuje načelo ekonomičnosti ne smiju dovesti u pitanje ostvarenje načela zakonitosti.
16... 16...SUBJEKTI SUBJEKTI PARNIČNOG POSTUPKA
16.1. PRAVOSUDNA FUNKCIJA Pojam i suština. Sudska funkcija se može definisati definisati kao djelatnost djelatnost konkretizac konkretizacije ije općih pravnih normi na pojedinačne situacije. Ovakvo određenje može poslužiti za razlikovanje sudske od zakonodavne, ali ne i od upravne funkcije. Kad je u pitanju razli razliko kova vanje nje sudsk sudske e i uprav upravne ne funkc funkcije ije,, ona ona se može može odre određiv đivati ati prema prema sušti suštini ni sudskog akta ili prema formalno-organizacijskim obilježjima. Sudska Sudska funkcija funkcija u materijal materijalno-pra no-pravnom vnom smislu smislu određuje se prema sadržini sudskog sudskog akta. akta. S tim u vezi, sudska sudska funkcija funkcija se moţ e defini definisati sati kao raspravljanje i donošenje odluke kojom se izriče sankcija u slučaju povrede prava, odnosno izriče šta je pravo među strankama. strankama. Pritom se sudska funkcija određuje kao djelatnost: djelatnost: a) Građansko sudovanje - odlučivanje u građanskim sporovima; b) Krivično sudovanje izricanje mjera učiniocima krivičnih i drugih kažnjivih djela; c) Upravno sudovanje rješavanje upravnih sporova. Sudska funkcija u formalno-organizacijskom formalno-organizacijskom smislu ima 3 određu određujuća juća obilj obilje eţja: sud, postupak i svojstvo sudske odluke. Na osnovu tih obilježja se sudska funkcija može definisati kao djelatnost koju vrše sudovi u zakonom određenom postupku sa autoritetom presuđene stvari (res iudicata). Najvažnije obilježje sudske funkcije u organizacijsko-funkcionalnom pogledu je da sudsku funkciju vrše sudovi. Da li se jedna institucija institucija može smatrati sudom, ne zavisi od toga da li ona čini dio sudskog sudskog sistema, već da li ima osnovna obilježja suda. Zbog toga, svaka tvorevina, bilo da je drţavna ili društvena društvena i bez obzira da li je dio klasičnog sudskog sistema sistema ili ne, jeste jeste sud ako posjeduje bitna obilježja suda: nezavisnost i nepristrasnost. Nezavisnost i nepristrasnost važi i prema "vani", i prema "unutra", tj. prema drugim organima (prvenstveno upravnim) i prema strankama. Pored nezavisnosti i nepristrasnosti, jedno od od bitnih obilježj obilježja a suda u formalno-pra formalno-pravnom vnom smisl smislu u je i postu i postupak. pak. Zahtjevi koje post postav avlj lja a post postup upak ak se kreću kreću oko oko primj primjen ene e neki nekih h osnov osnovni nih h nače načela la postu postupk pka, a, a prven prvenstv stven eno o načel načela a kontr kontrad adikt iktor orno nost sti. i. Odlu Odluke ke suda suda imaju imaju snagu snagu prav pravos osnaž nažno no presuđene stvari (res (res iudicata). iudicata). Stranke u sporu su vezane tom odlukom i ne mogu tražiti da se u istom predmetu donese nova odluka različitog sadržaja. Na osnovu navede navedenih nih obilježj obilježja a može može se bliţe defini definisati sati sudska sudska funkci funkcija ja kao djelatnost sudova kao samostalnih i nezavisnih organa koju oni vrše u sudskom postupku, a koja se sastoji u raspravljanju i odlučivanju o pravnim sporovima sa autoritetom presuđene stvari.
18... 18...ARBITRAŽE ARBITRAŽE - IZABRANI SUDOVI
18.1.Pojam Arbitraža je pravosudno nedržavno tijelo koje su stranke saglasno i voljno voljno izabral izabrale e i povjer povjerile ile mu presuđi presuđivan vanje je u njihov njihovom om određen određenom om imovi imovinsko nsko-pravnom konfliktu, u kome one mogu slobodno disponirati svojim pravima. 9
18.2. Bitni elementi - Arbitraža je nedržavni sud, koji spor među strankama rješava presudom; - Osnov za derogiranje redovne sudske nadležnosti i povjeravanje spora arbitraži je u autonomiji volje stranaka u predmetima u kojima stranke mogu disponirati svojim pravima; - Pravni osnov za arbitražno rješavanje sporova je sporazum stranaka; - Postupak pred arbitražnim sudom predstavlja suđenje u konkretnom slučaju tek nakon što mu stranke sporazumno daju investituru za suđenje i traje do okončanja zadatka koji mu je povjeren. 18.3 18.3.. Zašt Zašto o arbi arbitr traž ažno no rješ rješav avan anje je spor sporov ova? a? Razloz Razlozii su pravnopravno-pol politi itičke, čke, filozofsko-ekonomske i pragmatične prirode: - partneri žele ostati u prijateljskim odnosima; - sastav arbitraže, na čiji izbor stranke imaju uticaj, stručnost arbitra, diskrec diskrecija; ija; - po pravil pravilu u jedno jednoste stepen penii postup postupak, ak, manje manje forma formalna lna procedu procedura ra i niži troško troškovi vi;; - pravi pravila la post postup upka ka odre određuj đuju u stran stranke ke ili ili arbit arbitri ri na os osno novu vu ovla ovlašte štenj nja a stranaka. U teoriji su prisutni i argumenti protiv arbitražnog sudovanja: - opasnost od sudske sudske neobje neobjektiv ktivnos nosti; ti; - ograni ograničen čena a mogućn mogućnost ost pobijan pobijanja ja arbitra arbitražnih žnih odluka odluka u postupku po vanrednim pravnim lijekovima; - mogućnost da ekonomski jači partner nametne drugoj ugovornoj strani svoju arbitražu putem tipskih ugovora. U praksi je uočljiva tendencija porasta broja sporova koje stranke povjeravaju arbitražama. 18.4. 18.4. Pravn Pravna a prirod priroda a arbitr arbitraže aže Prav Pravna na priro priroda da arbit arbitraž raže e je u teori teoriji ji sporna sporna.. Tumače Tumače je 2 suprotstavlj suprotstavljene ene koncepc koncepcije: ije: - kont kontra rakt ktua ualn lna a (civ (civil ilis isti tičk čka) a),, prem prema a kojo kojojj arbi arbitr traž aža a u sušt suštin inii nije nije sud, sud, već već građanskopravni medij stranaka. Odluka arbitraže nije presuda, nego ugovor koji su stranke potpisale preko arbitra, a ima značaj poravnanja sui generis, generis, kome pravni poredak priznaje dejstvo; - jurisdikciona (publicistička), prema kojoj je arbitražna presuda u svemu izjednačena sa odlukom državnog suda. Ova koncepcija je dosad bila dominirajuća i u našem pravu. U teor teoriji iji posto postoji ji i treć treće, e, komp kompro romi misno sno shva shvata tanje nje koje koje insi insisti stira ra na mješo mješovi vito toj, j, ugovorno-procesnoj prirodi arbitraže.
19... 19... VRSTE ARBITRAŽA
Osnovn Osnovna a podjel podjela a arbitraž arbitraža a je na povrem povremene ene (ad hoc) hoc) i instit instituci ucion onalne alne (staln (stalne) e) arbitraže. Najznačajnije stalne arbitraže su: Evropski arbitražni sud u Strazburu, Arbitražni sud u Londonu, Arbitražni sud Međunarodne trgovačke komore u Parizu itd. U BiH je to Arbitražni sud pri Privrednoj komori BiH u Sarajevu. Po kriteriju pravnih izvora, arbitraže se dijele na formalne (ritualne) i neformalne (iritualne) arbitraže. arbitraže. Izvorište Izvorište formalnih formalnih arbitraža arbitraža je procesualno, procesualno, dok se neformalne neformalne zasnivaju na civilističkoj koncepciji. Nepravne, kvazi arbitraže predstavljaju tijela kojima se stranke moraju obratiti radi rješavanja određenih sporova. To su tzv. obligatorne ili prisilne arbitraže. Drugi oblik nepravnih arbitraža su one koje rješavaju pitanja o kojima se pred redovnim sudom ne bi mogla voditi parnica, te arbitrium boni viri, kao oblik posredovanja o ugovornim odredbama o čijem se sadržaju stranke nisu mogle dogovoriti. Osim navedenog, bitno je razlikovati funkcije koje obavljaju arbitri i radnji koje vrše tzv.arbitratori ili arbitri-stručnjaci. Ovi stručnjaci kao vještaci ili procjenjitelji daju svoje mišljenje o određenom pitanju. To mišljenje je obavezno, kako za arbitražni sud tako i za stranke. Od arbitraže je potrebno razlikovati instituciju mirovnog vijeća, vijeća, koje se može definisati kao društveni medij za posredovanje između lica u sporu, koji nema funkciju suđenja. 10
Domaće i arbitraže s elementom inostranosti. U teoriji ne postoje saglasna stanovišta o opredjeljujućim faktorima na osnovu kojih se arbitraža kvalificira kao nacionalna ili sa elementom inostranosti, bez obzira da li su ti faktori subjektivni (stranke u sporu) ili kauzalni (svojstva predmeta spora). Najznačajnije međunarodne konvencije o arbitraži, koje između ostalog tretiraju ovu problematiku su: Njujorška konven konvencij cija a o priznan priznanju ju i izvršen izvršenju ju stranih stranih arbitraž arbitražnih nih odluka odluka iz 1958, 1958, Evrops Evropska ka konven konvencij cija a o me međuna đunarodn rodnoj oj trgovin trgovinskoj skoj arbitra arbitraži ži iz 1961 1961,, te pravila pravila UNCITR UNCITRAL AL (United Nations Commission on International Trade Law Arbitration Rules).
2o.. 2o.. .Nadležnost .Nadležnost arbitražnog suda
Zasniva se na ugovoru stranaka. Posebno pitanje koji sporovi mogu biti predmet arbitraž arbitražnog nog sudovan sudovanja. ja. Po odredbam odredbama a Njujorš Njujorške ke konve konvenci ncije, je, svaki svaki spor spor se može može iznij iznijet etii pred pred arbit arbitraž ražu, u, bez bez obzi obzira ra na njego njegovu vu prirod prirodu. u. Zato Zato neki neki proce procesua suali listi sti zaključuju da predmet arbitraže mogu biti svi sporovi, osim onih čije bi raspravljanje od strane arbitražnog suda bilo u suprotnosti sa javnim interesom. Kompenenz-kompetenz Kompenenz-kompetenz problem u osnovi se svodi na pitanje da li je arbitražni sud nadleţan da odlučuje odlučuje o vlasti vlastitoj toj nadležno nadležnosti sti za suđenje suđenje u konkre konkretno tnom m sporu. sporu. Većina teoretičara je saglasna da arbitražnom sudu treba priznati to pravo, uz mogućnost naknadne državne (sudske) kontrole. Osim Os im toga, toga, posto postoji ji dile dilema ma da li je arbit arbitraž ražni ni sud sud ovlaš ovlašte ten n da sudi sudi o valj valjano anosti sti arbitražnog sporazuma, te o valjanosti glavnog (osnovnog) ugovora i posljedicama njegove eventualne ništavosti. U pogledu prva dva segmenta, odgovor je potvrdan, a kad kad su u pita pitanj nju u prav pravne ne posl poslje jedi dice ce ništ ništav avos osti ti,, mišlj išljen enje je je da bi za takv takvo o odlučivanje arbitraža morala imati izričita ovlaštenja.
21... 21... Sastav i imenovanje arbitražnog suda
Osnovno pravilo je da broj arbitara mora biti neparan (po pravilu 1 ili 3). Tako npr.određuju npr.određuju pravila pravila stalnog stalnog međunarodno međunarodnog g arbitražnog arbitražnog suda u Beču, poznatija poznatija kao "Bečka pravila" iz 1991.godine. Prema Arbitražnim pravilima Evropskog arbitražnog suda suda,, ako ako sudi sudi vije ijeće od 3 arb arbitra itra,, svak svaka a stra strana na bira bira po jedn jedno og arb arbitra itra,, a predsjedavajućeg vijeća stranke imenuju sporazumno. 18.9. Arbitražni postupak Kod ad hoc arbitraža postupak određuju same stranke, a ako to ne učine, pravila određuju arbitri. Kod institucionalnih arbitraža pravila postupka utvrđena su pravilnikom. 18.10. 18.10. Primje Primjena na mater materija ijalno lnog g prava prava Evrops Evropska ka konven konvencij cija a o me međuna đunarod rodnoj noj trgovinskoj arbitraži strankama daje slobodu da ugovore nacionalno pravo koje će sud primijeniti na njihov spor. Ako one to ne učine, arbitri će primijeniti pravo na koje upućuje koliziona norma za koju se ocijeni da je najprikladnija u konkretnom slučaju, vodeći računa o ugovornim odredbama i trgovačkim običajima. 18.11. Suđenje po pravičnosti u arbitražnom pravu - stranke mogu ugovoriti primjenu načela pravičnosti (ex (ex equo et bono). bono). 18.12. Presuda arbitražnog suda i poravnanje stranaka Presu Presuda da arbit arbitra raţnog nog suda prema strankama (ali ne i trećim osobama) ima snagu pravosnažne sudske presude (ukoliko ugovorom nije predviđena mogućnost pobijanja te presude pred arbitražom višeg stepena, što je rijetkost). Presuda arbitražnog suda predstavlja izvršni izvršni naslov naslov.. Institu Institucio cional nalne ne arbitraž arbitraže e same same stavlj stavljaju aju klauzu klauzulu lu pravosn pravosnažno ažnosti sti i izvršnosti svojih presuda, a na presude ad hoc arbitraža klauzulu stavlja redovni sud koji bi bio nadležan da nije zaključen arbitražni sporazum. Stranke mogu okončati spor i poravnanjem pred arbitražnim sudom, koji ima svojstvo izvršne isprave. 11
22... 22... Pobijanje arbitražne presude
Moguće je ostvariti samo tužbom za njeno poništavanje, o čemu odlučuje sud koji bi bio nadležan da postupa u predmetnom sporu u slučaju da arbitražni sporazum nije zaključen. S tim u vezi važe neka općeprihvaćena pravila: - arbitražna presuda se u principu ne može preispitivati zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, izuzev zbog povrede javnog poretka poretka zemlje; zemlje; - procesne povrede kao razlog za pobijanje arbitražne presude najčešće su određene izričito, ili pozivanjem na razloge za ponavljanje parničnog postupka; - nakon poništenja arbitražne presude, novi postupak je dozvoljen pred arbitražnim sudom samo ako to nije u suprotnosti sa razlogom zbog kojeg je odluka poništena. Smat Smatra ra se da nako nakon n poni ponište štenja nja arbit arbitraž ražne ne presu presude de arbit arbitraž ražni ni spor sporaz azum um može može konvalidirati, ali samo ako se razlog poništenja ne odnosi upravo na taj arbitražni sporazum.
23.... 23 .... OST OSTALI ALI ORGA ORGANI NI OD ZNA ZNAČAJA ČAJA ZA PRAV PRAVOSU OSUĐE Tužilaštvo je samostalan samostalan državni državni organ čija osnovna osnovna funkcija funkcija je gonjenje gonjenje
učinilac učinilaca a krivični krivičnih h i drugih drugih kažnjiv kažnjivih ih djela, djela, te preduz preduzim imanje anje zakono zakonom m određe određenih nih mjera za zaštitu interesa društvene zajednice i ulaganje pravnih sredstava radi zaštite ustavnosti i zakonitosti. Najveći dio svoje funkcije javni tužilac ostvaruje u krivičnom postupku. U građanskom postupku se uglavnom javlja u 3 uloge: kao stranka, kao treće lice i kada ulaže vanredna pravna sredstva za zaštitu ustavnosti i zakonitosti. - Kao stranka u postupku javni postupku javni tužilac se javlja javlja u ograničeno ograničenom m broju slučaje slučajeva, va, kad je nekim nekim posebn posebnim im zakono zakonom m ovlašte ovlašten n na podiza podizanje nje tužbe tužbe (npr.po (npr.poništ ništenj enje e braka braka iz javnopravnih javnopravnih razloga). razloga). - Kao treće lice u parnici javni parnici javni tužilac se može može pojaviti pojaviti kao zakonski zakonski intervenije intervenijent nt u cilju pravilne primjene prinudnih propisa. - Najvažni Najvažnija ja uloga javnog javnog tuţioca ioca u građans građanskom kom postup postupku ku je kod ulaganja zahtjeva za zaštitu zaštitu zakonitos zakonitosti. ti. institucija sa zadatkom zadatkom da štiti ljudsko Ombud Om budsme smen n Fed Federa eracije cije je institucija
dostojanstvo i ustavom zagarantirana prava i slobode. U parničnom postupku se ombudsme ombudsmen n moţe pojaviti pojaviti u 2 uloge: uloge: 1. Kao pokretač parničnog postupka u slučajevima koje određuje Ustav FBiH; 2. Kao treće lice u parnici ombudsmen se može umiješati u postupak koji je u toku, kad nađe da za to ima osnova. Organ starateljstva se u parničnom postupku može pojaviti u ulozi stranke, zakonsko zakonskog g zastup zastupnika nika,, interve intervenij nijent enta a i punom punomoćn oćnika. ika. Organ Organ starate starateljst ljstva va nema nema svojstvo svojstvo pravnog lica, lica, ali mu Porodični zakon zakon (kao i javnom tuţ iocu) priznaje priznaje svojstvo stranke u sporovima za poništaj braka. Funkc Funkciju iju organ organa a stara starate telj ljstv stva a vrši vrši opći općinsk nskii orga organ n uprav uprave e nadl nadlež ežan an za poslo poslove ve socijalne zaštite. U svim situacijama u kojima neposredno preuzima vršenje starateljskog prava, organ stara starate teljs ljstv tva a se poja pojavl vlju juje je u uloz ulozii zakonskog zakonskog zastupnika zastupnika parnično parnično nesposobne nesposobne 12
stranke stranke.. U ulozi ulozi interv interveni enijen jenta ta organ organ stara starate telj ljst stva va ima ima dvos dvostr truku uku funkc funkciju iju:: da kontroliše roditelje kao zakonske zastupnike u vršenju njihovih roditeljskih prava u interesu djece, i da neposredno doprinosi što boljoj i potpunijoj zaštiti djece. U postupk postupku u za izdržav izdržavanj anje e djece djece organ organ starate starateljst ljstva va može može učestv učestvov ovati ati u svojst svojstvu vu intervenije intervenijenta nta u interesu interesu djece. U ulozi ulozi intervenijenta intervenijenta organ starateljstva starateljstva je najbliţi polo položaj žaju u stran stranke ke:: pred preduz uzim ima a radnj radnje e u svoj svoje e ime, ime, a u inte intere resu su djec djece. e. U uloz ulozii punomoćnika punomoćnika orga organ n stara starate telj ljst stva va se može može poja pojavi viti ti u postu postupku pku u kome kome stara stara i sam sa mohra ohrana na lica lica os ostv tvar aruj uju u svoj svoja a prav prava a prem prema a srod srodni nici cim ma koji koji su dužn dužnii da ih izdržavaju. Ovlaštenja organa starateljstva u svim navedenim ulogama vrši radnik tog organa, kojeg posebnim rješenjem određuje sam organ starateljstva.
Pravobranilaštvo j jee organ organ društ društve veno no-po -poli liti tičke čke zaje zajedn dnic ice e čija čija se os osno novn vna a
funkcija sastoji u tome da preduzima zakonom određene mjere i pravna sredstva radi pravne zaštite imovinskih prava i interesa te DPZ i drugih pravnih lica u slučaje slučajevim vima a određe određenim nim zakono zakonom. m. Pravob Pravobrani ranilašt laštvo vo zastup zastupa a stranke stranke u pogled pogledu u njihov njihovih ih imovin imovinskih skih pravai pravai intere interesa sa u parnično parničnom, m, izvršno izvršnom, m, krivičn krivičnom om i drugim drugim postupcima pred sudovima. U građanskom postupku pravobranilac se pojavljuje u ulozi zastupnika stranke, i to po sili zakona ili po ovlaštenju zainteresiranih stranaka. Po sili zakona pravobranilaštvo zastupa DPZ i njene organe koji se finansiraju iz budžeta i fondova koji imaju svojstvo društveno-pravnog lica. Po ovlaštenju stranke pravobranilaštvo može zastupati i druga pravna lica u domaćim i inostranim pravnim poslovima. Pravobranilaštvo se u tim slučajevima može prihvatiti zastupanja ako ono neće uticati ati na blago agovrem remeno i uspješn ješno o izvrša ršavanje zadat adatak aka a koj koji su pravobr pravobrani anilašt laštvu vu određen određenii zakonom zakonom.. U zastup zastupanju anju stranaka stranaka pravobr pravobranil anilaštv aštvo o je ovlašteno da preduzima sve radnje za koje je ovlaštena i stranka, ukoliko u zakonu nije ništa bliže određeno. Što se tiče pravne prirode zastupanja pravobranioca, ako se u post postup upku ku poja pojavl vlju juje je po ovla ovlašt šten enju ju,, prav pravob obra rani nila lacc je u uloz ulozii ugov ugovor orno nog g puno punomo moćni ćnika. ka. Prav Pravob obran ranio ioca ca kao kao zast zastup upni nika ka po sili sili zako zakona na može možemo mo sm smat atrat ratii zastupnikom sui generis, generis, mada u ovom slučaju uloga pravobranioca ima najviše elemenata ustanove "nužnog punomoćnika", koja je napuštena u našem pravu.
Advokatura
Pojam i razvoj. Djelatnost koju su u Rimu vršili advokati (oratores (oratores)) bila je poznata još od najranijih najranijih vremena vremena i sastojala sastojala se u pomaganju pomaganju strankama strankama u sporu, a ne u njih njihov ovom om zast zastup upan anju ju.. Advo Advoka kati ti su svo svoje uslu usluge ge dava davali li besp bespla latn tno, o, a vrše vršenj nje e advokatskih poslova omogućavalo je sticanje ugleda i počasti na osnovu kojih su dobivana visoka zvanja u javnim službama. Temelji advokature kao pravne profesije udareni su u periodu carstva. Kasnije su advokati počeli vršiti i funkciju zastupanja, te se izgubila razlika između advokature i prokurature. Tipovi Tipovi advokatu advokature. re. Dana Danass u svij svije etu post posto oje 2 tipa tipa advo advoka katture ure: dvojn vojna a i jedinstven jedinstvena. a. Dvojna Dvojna advokatura advokatura karakteristična karakteristična je za zemlje zemlje romanskog romanskog prava i Englesku. Po tom sistemu, advokatsku funkciju vrše 2 vrste advokata: jedni vrše zastupanje u pravnotehničkom smislu, a drugi pružaju pravne savjete i plediraju u koris koristt stran stranke ke pred pred sudo sudovi vima ma.. U veći većini ni zema zemalj lja a usvo usvoje jen n je sis siste tem m jedi jedins nstv tven ene e advok advokat ature ure,, u kome kome advok advokat atsku sku funkc funkcij iju u vrši vrši sa samo mo jedn jedna a vrst vrsta a advok advokat atur ure. e. Međunarodna unija advokata osnovana je 1927.godine, u okviru tadašnjeg Društva naroda. Na početku su njeni članovi bile samo advokatske komore, a od 1965.godine članovi članovi unije unije mogu mogu postat postatii i advoka advokatiti-poj pojedi edinci nci,, kao tzv.kor tzv.koresp espode odenti nti.. Unija Unija je 1971.godine postala savjetodavna organizacija UN-a sa sjedištem u Briselu. Njeni 13
glavni organi su Glavna skupština, Savjet, Biro i Predsjedništvo. Uloga advokat advokature. ure. Osnovn Osnovna a funkcij funkcija a advoka advokatur ture e je pružanj pružanje e pravne pravne pomoći pomoći.. Sast Sastoj ojii se u: sa sast stav avlj ljan anju ju podn podnes esak aka a (tuž (tužbe be,, žalb žalbe, e, pred predst stav avke ke,, molbe olbe itd) itd),, sastavljanju isprava (ugovor, testament i sl), te zastupanju stranaka pred sudovima i drugim organima. Advokatu Advokatura ra kao javna javna i društv društvena ena služba služba je nezavisna nezavisna profesi profesionalna onalna služba služba koja koja se uređuje Zaknom o advokaturi. Advokatura ima karakter nezavisne službe, kako u organiz organizaci acijsko jskom m tako i u funkcio funkcionaln nalnom om sm smisl islu. u. Organi Organizac zacijs ijska ka samost samostaln alnost ost se ogle ogleda da u tome tome što se advo advokat katii organi organizi ziraj raju u u advok advokat atske ske komo komore re,, samos samosta taln lno o odlučuju o prijemu u advokaturu, privremenoj zabrani i prestanku rada advokata. Funkcionalna nezavisnost se ogleda u tome što su advokati nezavisni u vršenju pravne pravne pomoći pomoći.. Ova Ova nezavi nezavisno snost st daje daje javnop javnoprav ravni ni karakte karakterr advoka advokatsko tskojj funkci funkciji. ji. Advokat je dužan da savjesno pruža pravnu pomoć i da sa ciljem zaštite interesa stranke primjenjuje samo sredstva koja su zakonom dopuštena. Uslovi Uslovi za vršenj vršenje e advok advokat ature ure se dije dijele le na opće pće i pose posebn bne e. U opće pće spad spada a državljanstv državljanstvo, o, a posebni posebni uslovi su završen pravni fakultet fakultet i poloţ en pravosudni pravosudni ispit. Svojstvo advokata stiče se upisom u imenik advokata. Advokat je dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja mu se obrati. Tu dužnost mu nameće i pravo i etika. Advokat je dužan odbiti pružanje pravne pomoći u slijedećim slučajevima: 1. Ako Ako bi to bilo bilo inko inkomp mpat atib ibil ilno no vrše vršenj nju u advo advoka kats tske ke funk funkci cije je.. To su slučajevi ako je u istoj stvari već pružao pomoć suprotnoj stranci, te ako je u istoj stvari postupao kao sudija, javni tužilac ili službena osoba organa uprave; 2. Ako bi pruţ anje pravne pravne pomoći pomoći bilo od štete za interes interes stranke. stranke. Advokat Advokat je dužan da stranci stranci koja mu se obratila obratila ukaže na to da li je potrebno potrebno pokrenuti pokrenuti postupak postupak za zaštitu zaštitu prava prava i kakvi kakvi su izgledi izgledi za uspjeh. uspjeh. U duhu advokatske etike je da advokat odvraća stranku od suvišnog parničenja, pa i po cije cijenu nu vlas vlasti titi tih h ekon ekonom omsk skih ih inte intere resa sa.. Ako Ako ocij ocijen enii da se stra strank nka a obijesno parniči, advokat joj može otkazati punomoć. Organiza Organizacija cija advokatu advokature. re. Orga Organi niza zaccije ije advo advoka kata ta su advo advoka kats tske ke kom komore ore i zajednice advokatskih komora. Advokatske komore su osnovni oblik organizovanja advokata. Članstvo u njima je obavezno i svojstvo advokata se stiče tek upisom u imenik advokata koji se vodi u advokatskoj komori.
24... 24... NADLEŽNOST SUDOVA (COMPETENTIA)
Pojam Nadležnost se pojmovno određuje dvojako: u subjektivnom i u objektivnom smis sm islu lu.. U obje objekt ktiv ivno nom m sm smis islu, lu, nadle nadležn žnos ostt je djel djelok okrug rug poslo poslova va jedn jednog og suda. suda. U subjektivnom smislu, nadležnost se može posmatrati sa aspekta suda i sa aspekta stranaka. Sa aspekta suda, nadležnost se ispoljava kao pravo i dužnost određenog suda da postupa u određenoj pravnoj stvari. Sa aspekta stranke, nadležnost se odre određuj đuje e kao pravo pravo kao pravo pravo da joj joj sudi sudi zako zakono nom m određ određen enii nadle nadležn žnii sud. sud. U funkcionalno-procesnom smislu, nadležnost sudova se dijeli na apsolutnu i relativnu. Relativna nadležnost se zatim dijeli na stvarnu, funkcionalnu i mjesnu.
Apsolutna nadležnost (iurisdictio)
Pojam. Pravil Pravilima ima o apsolut apsolutnoj noj nadlež nadležnost nostii utvrđuj utvrđuje e se djelokr djelokrug ug poslov poslova a koji koji spadaju u nadležnost sudova uopće i vrši se razgraničenje prema spolja i to dvojako: prema svim drugim domaćim državnim organima i prema inostranim organima i sudovima. sudovima. Apsolutna Apsolutna nadleţnost ili jurisdikcija jurisdikcija sudova postoji u svim predmetim predmetima au kojima je nadležan da postupa bilo koji od sudova koji spadaju u jedinstven sudski 14
sistem. Sudsku funkciju u jedinstvenom sistemu vlasti vrše redovni sudovi. Stoga pod pojmom apsolutne apsolutne nadležnosti nadležnosti ili jurisdikcije jurisdikcije podrazumijevam podrazumijevamo o nadleţnost bilo kojeg od ovih sudova. Jurisdikciju redovnih sudova u našem parničnom postupku određuje ZPP. Konkretizacija odredbe o apsolutnoj nadležnosti redovnih sudova vrši se posredno, putem odredaba o stvarnoj nadležnosti redovnih sudova. Apsolutna Apsolutna nadležnost kao procesna pretpostavka. Kada sud u toku postupka utvrdi da za rješav rje šavan anje je spora spora nije nije nadle nadleţan sud sud u BiH, BiH, po službe službeno nojj dužno dužnosti sti će se ogla oglasi siti ti nenadležnim, ukinuće provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. tužbu. Izuzetak su slučajevi u kojima nadležnost suda u BiH zavisi od pristanka tuženog, a tuženi je dao svoj pristanak. Dakle, bitno je da sud rješenjem odbacuje tužbu kao nedopuštenu i ne ustupa je stranom sudu. Ako sud u FBiH ocijeni da je nadležan sud u RS, neće odbaciti tužbu, već će se oglasiti stvarno nenadležnim i postupiti po odredbama međue me đuent ntit itet etsko skog g sporaz sporazum uma a o komu komuni nici ciran ranju ju sudo sudova va enti entite teta ta.. Po pravi pravili lima ma o apsol apsolut utno nojj nadl nadlež ežno nosti sti vrši vrši se razgra razgrani niče čenje nje izme između đu suds sudske ke i admin administ istrat rativ ivne ne nadležnosti. Kad utvrdi da za rješavanje sporova sudovi nisu nadležni, sud će se oglasit oglasitii nenadl nenadle eţnim, nim, ukinut ukinutii proved provedene ene radnje i odbaci odbaciti ti tužbu. tužbu. Povred Povreda a pravila pravila o apsolutnoj nadležnosti predstavlja razlog apsolutne ništavosti na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka.
Međunarodna nadležnost (competentia internationale)
Pojam. Međun Međunarod arodna na nadlež nadležnost nost je nadle nadleţ nost nost domaćih domaćih sudova sudova u sporov sporovima ima sa elementom elementom inostranosti inostranosti.. Element Element inostranosti inostranosti moţe biti u subjektu subjektu (državljanstvo, (državljanstvo, prebivalište) ili u predmetu spora. Način određivanja. Naše pravo tradicionalno pripada onim sistemima u kojima je prebivalište tuženog mjerodavno za određivanje međunarodne nadležnosti domaćeg suda. Međunarodna nadležnost domaćih sudova regulisana je Zakonom o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Vrste Vrste međunarod međunarodne ne nadležnos nadležnosti. ti. Prav Pravil ila a o me međun đunaro arodno dnojj nadle nadležno žnost stii su u najvećem broju slučajeva izvedena primjenom istih ili sličnih kriterija po kojima se određuje određuje i mjesna mjesna nadle nadleţnost. nost. Međuna Međunarodn rodnu, u, kao i mjesn mjesnu u nadlež nadležnost nost,, možem možemo o podi podije jeli liti ti na opću opću i pose posebn bnu, u, a zati zatim m pose posebn bnu u moţ em emo o podi podije jeli liti ti na ele elektiv ktivnu nu (izberivu) i isključivu. Pored toga, stranke pod zakonom određenim uslovima mogu derogira derogirati ti nadležn nadležnost ost domaće domaćeg g suda suda sporaz sporazum umom om kojim kojim povjer povjerava avaju ju rje rješav šavanje anje spora stranom sudu. Sud u toku toku cije cijelo log g Međunaro Međunarodna dna nadležnost nadležnost kao procesna procesna pretpost pretpostavka avka.. Sud postupka po službenoj dužnosti vodi računa o tome da li se u sporu sa elementom inostranosti može zasnovati nadležnost domaćeg suda. Za ocjenu nadležnosti suda u FBiH mjerodavne su činjenice koje su postojale u momentu u kome je parnica počela da teče. Ovim je odstupljeno od općeg pravila u procesnom pravu, prema kome su za određivanje nadležnosti suda mjerodavne činjenice koje su postojale u trenutku podnošenja tužbe, a ne u momentu kad je parnica nastala. Povreda odredaba o međunarodnoj nadležnosti predstavlja apsolutno bitnu povredu koja za posljedicu ima ništavost presude, a presuda se može pobijati i redovnim i vanrednim pravnim lijekovima. Exequatur - delibacioni postupak. Postupak ispitivanja i priznanja odluke stranog suda, suda, te dozv dozvol ole e njeno njenog g prisil prisilno nog g izvr izvršen šenja ja nazi naziva va se deli delibac bacio ioni ni post postupa upak, k, a donesena odluka kojom se izdaje dozvola izvršenja stranog izvršnog naslova na domaćem pravnom području se naziva exequatur. 15
Stvarna nadležnost (competentia rationae materiae)
Pojam. Po prav pravil ilim ima a o stva stvarn rnoj oj nadl nadlež ežno nost stii vrši vrši se rasp raspod odje jela la ovla ovlašt šten enja ja u raspravljanju i odlučivanju sporova iz sudske nadležnosti između različitih sudova u okviru jedinstvenog sudskog sistema. Kako jedinstveni sudski sistem čine redovni sudovi sudovi u FBiH, FBiH, po pravilim pravilima a o stvarno stvarnojj nadlež nadležnost nostii razgran razgraničav ičava a se nadlež nadležnos nostt između između sudova sudova različi različitog tog ranga ranga u okviru okviru iste iste vrste vrste sudov sudova. a. Stvarnu Stvarnu nadlež nadležnost nost općinskih i kantonalnih sudova u FBiH utvrđuju Kantonalni zakoni o sudovima, a stvarna nadležnost Vrhovnog suda FBiH propisana je Zakonom o Vrhovnom sudu FBiH. FBiH. U kompara komparativ tivnom nom pravu pravu se razgrani razgraničen čenje je stvarne stvarne nadlež nadležnost nostii u sis sistem temu u redovnih sudova vrši i s obzirom na vrijednost spora ili s obzirom na pravnu osnovu spora. Stvarna nadležnost kao procesna pretpostavka. Sud odmah po prijemu tužbe, a na os osno novu vu navo navoda da u tuţ bi i činj činje enica nica koje koje su mu pozn poznat ate, e, oc ocje jenj njuj uje e da li je nadležan. Ako u toku postupka dođe do promjene okolnosti mimo volje stranaka, ili ako ako tuži tužila lacc sm sman anji ji tužb tužben enii zaht zahtje jev, v, dola dolazi zi do tzv. tzv.”u ”ust stal alje jenj nja a nadl nadlež ežno nost sti” i” ( perpetuatio perpetuatio fori), fori), tj. sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan, nadležan, bez obzira obzira na to što bi zbog promjena promjena koje su nastupile nastupile bio nadleţ an drugi redovni sud. Ovo pravilo ne važi ako je do promjene došlo voljom stranaka (npr (npr.t .tuž užil ilac ac pove poveća ća tužb tužben enii zaht zahtje jev) v).. Na stva stvarn rnu u nadl nadlež ežno nost st kao kao proc proces esnu nu pretpostavku sud ex officio pazi tokom cijelog postupka. Ako utvrdi da je stvarno nenadležan u bilo kojoj fazi postupka, sud će se oglasiti nenadležnim i tužbu uputiti nadležnom nadležnom sudu. sudu. Sud Sud koji koji jest jeste e stva stvarn rno o nadl nadle eţan može ože (a ne mora) ora) prih prihva vati titi ti parnične radnje koje je u postupku preduzeo stvarno nenadležni sud. Ako ih prihvati, stvarno nadležni sud nastavlja postupak kao da je pred njim bio i pokrenut. Povrede odredaba o stvarnoj nadležnosti vode apsolutnoj ništavosti presude.
25... SUKOB NADLEŽNOSTI
Pojam i podjela Sukob nadležnosti je situacija u kojoj 2 ili više organa istovremeno smatraj smatraju u da su nadležn nadležnii (pozit (pozitivn ivnii sukob), sukob), odnosn odnosno o da nisu nisu nadlež nadležni ni (negat (negativn ivnii sukob sukob)) za post postup upan anje je u odre određe đeno nom m pred predme metu tu.. Suko Sukob b može može biti biti o apso apsolu lutn tnoj oj nadležnosti (jurisdikciji) ili o relativnoj nadležnosti. Sukob o jurisdikciji (sukob o apsolutnoj nadležnosti) O apsolutnom sukobu nadležnosti se govori kad do sukoba nadležnosti dolazi između sudova i drugih državni državnih h organa organa.. Taj sukob moţ e biti biti pozitiv pozitivan an i negati negativan van.. Za njegovo njegovo rje rješava šavanje nje nadležan je ustavni sud. Sukob Sukob o relati relativno vnojj nadležn nadležnost osti i Na Nast staj aje e izm između eđu 2 ili ili više više sudo sudova va u okvi okviru ru jedinstven jedinstvenog og sudskog sistema. sistema. Može biti samo negativan. negativan. Pravila Pravila o litispedenci litispedenciji, ji, prem prema a koji kojim ma se ne mogu ogu isto istovr vrem emen eno o vodi voditi ti 2 parn parnic ice e o isto istom m pred predm metu, etu, sprečavaju pozitivan sukob nadležnosti. Po pravilu, u sukobu nadležnosti odlučuje neposredno viši sud u odnosu na one sudove među kojima je došlo do sukoba (sukob nadležnosti između općinskih sudova istog kantona rješava kantonalni sud, a sve ostale Vrhovni sud FBiH). Postupak u rješavanju sukoba nadležnosti Nakon pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio stvarno ili mjesno nenadležnim, sud će predmet ustupiti nadležnom sudu, koji će nastaviti postupak kao da je kod njega bio pokrenut. Ako sud koji je primio predmet smatra da nije nadležan za njegovo rješavanje, dostaviće ga sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti. Samo ako uoči da mu je predmet dostavljen usljed očigledne greške, sud koji je primio predmet će ga proslijediti sudu kome je trebao biti dostavljen, a o tome obavijestiti sud koji mu je ustupio predmet. Za vrijeme dok 16
traje traje sukob sukob nadl nadlež ežno nosti sti,, sud sud kome kome je pred predme mett ustu ustupl plje jen n duža dužan n je pred preduz uzim imat atii neodložne radnje u postupku. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba. Sluč Slučaj ajev evii u koji kojima ma nije nije mogu moguće će pokr pokren enut utii suko sukob b o nadl nadlež ežno nost sti i Ako se prvostepeni sud proglasio mjesno nenadležnim, a povodom žalbe na to rješenje odluku je donio drugostepeni sud, sud kome je predmet ustupljen vezan je za odluku drugostepenog suda, ukoliko je taj drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti nadležnosti između između tih sudova. sudova. Odluka drugostepenog drugostepenog suda o stvarnoj nenadle nenadleţ nosti prvostepenog suda, vezuje svaki sud kome se kasnije taj predmet ustupi, ako je taj drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
26... 26... STRANKE U PARNICI
26.1. 26.1. Strank Stranke e kao kao proces procesni ni subjek subjekti ti Parnic Parnica a kao konkret konkretan an proces procesnop noprav ravni ni odnos moţe se zasnovati samo samo između stranaka, stranaka, odnosno subjekata subjekata koji postoje postoje u trenutku pokretanja postupka. Obje stranke u parnici moraju biti tačno određene.
Stranačka sposobnost
Stranač Stranačka ka sposobno sposobnost st daje daje odgovor odgovor na pitanj pitanje e ko moţ e biti stranka stranka u parnici parnici kao procesno-pravnom odnosu uopće. Ona se izvodi iz pravne sposobnosti. Svako ko ima pravnu sposobnost istovremeno ima i stranačku sposobnost. Međutim, stranačka spos sposob obno nost st je nešt nešto o šira šira od prav pravne ne spos sposob obno nost sti, i, obzi obziro rom m da je mogu ogu imat imatii i društvene tvorevine koje nemaju svojstvo pravnog lica. Takve tvorevine mogu steći stranačku sposobnost na osnovu zakona ili sudske odluke. Npr. Porodični zakon u sporovima za poništaj braka priznaje stranačku sposobnost javnom tužiocu i organu star starat ate eljst ljstva va,, koji koji ne posj posjed eduj uju u prav pravnu nu spos sposob obno nost st.. Stra Strana načk čku u spos sposob obno nost st određenom obliku udruživanja koji nema pravni subjektivitet može priznati i sud, ali samo u konkretnom slučaju za određenu parnicu, i to ako ti oblici ispunjavaju 2 uslova: 1. da udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje pravne sposobnosti; 2. da raspolažu sredstvima sredstvima na kojima kojima se moţe sprovesti sprovesti izvršenje. izvršenje. Stranačka sposobnost ima značaj procesne pretpostavke, o čijem postojanju sud vodi računa po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka. Ako utvrdi da jedna od stran stranaka aka nem nema stran stranačk ačku u sposo sposobno bnost, st, sud će prvo prvo pozv pozvati ati tužit tužitel elja ja da otklo otkloni ni nedostatke tako što će izvršiti odgovarajuće prepravke u tužbi. Ako se nedostaci ne otklone, sud će tužbu odbaciti kao nedopuštenu i poništiti sve preduzete procesnopravne pravne radnje. radnje. Ako sud donese donese presud presudu u u parnici parnici u kojoj kojoj nedost nedostatak atak stranačke stranačke sposobnosti nije ni primijećen, takva presuda se iz razloga apsolutne ništavosti može pobijati svim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima. Prijedlog za ponavljanje postupka zbog ovog razloga može biti podnesen i mimo objektivnog roka od 5 godina. Dakle, presuda bi bila egzistentna ali bi se mogla pobijati, za razliku od presude koja bi bila donesena u parnici u kojoj postoji nedostatak egzistentnosti same stranke. U drugom slučaju sama presuda bi bila inegzistentna, pa se ne bi morala ni pobijati.
Parnična sposobnost
Parnična Parnična sposob sposobnos nostt je sposob sposobnost nost preduz preduzim imati ati radnje radnje u parnic parnicii i tim radnjam radnjama a proiz proizvo vodit ditii proce procesno snopr prav avne ne poslj posljed edic ice. e. Ona Ona odgo odgovar vara a poslo poslovn vnoj oj sposo sposobno bnost stii građanskog prava, pa se naziva i procesna poslovna sposobnost. Fizička Fizička lica stiču stiču parni parničn čnu u (kao (kao i poslo poslovn vnu) u) spos sposob obno nost st sa puno punolje ljets tstv tvom om – navršenih 18 godina života. Ograničenja poslovne sposobnosti u istim granicama 17
ogran ogranič ičav avaj aju u i parni parničn čnu u sposo sposobn bnos ost. t. Pa Parn rnič ična na spos sposob obno nost st držav državlj ljani anina na FBiH FBiH procjenjuje se po zakonu FBiH, odnosno kantona koji je mjerodavan za utvrđivanje njegove poslovne sposobnosti. Međutim, državljanin FBiH koji nije parnično sposoban po zakonu “svog” kantona, a parnično je sposoban po zakonu kantona pred čijim se sudo sudom m prov provod odii post postup upak, ak, može može sam poduz poduzim imat atii radnj radnje e u post postup upku. ku. Pa Parni rnična čna sposob sposobnos nostt državlj državljani anina na RS u postup postupku ku pred pred sudovim sudovima a FBiH, FBiH, procje procjenju njuje je se po zakonu RS. Pravna lica su poslovno, odnosno parnično sposobna preko svojih organa. Isto važi i za one društvene tvorevine koje nemaju svojstvo pravnog lica, ali im se u postupku procesne priz riznaje svo svojstvo stra strank nke e. Parni rnična spo sposo sobn bno ost ima znača čajj procesne pretpost pretpostavke avke,, o kojoj sud ex officio vodi računa tokom cijelog postupka. Nedostaci na strani parnične sposobnosti spadaju u otklonjive nedostatke, pa će tek ako ti nedostaci ne budu otklonjeni sud tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Convalidatio est potest. Nedostatak parnične sposobnosti otklanja se stupanjem u parnicu zakonskog zastupnika stranke. Punovažnost radnji koje su do tog trenutka preduzete od strane parnično nesposobne stranke zavisi od toga da li će zakonski zastupnik te radnje prihvatiti ili ne. Posljedica nedostatka parnične sposobnosti jedne od stranaka je apsolutna apsolutna ništavost ništavost donesene donesene presude. presude. Presuda Presuda se može pobijati svim redovnim i vanrednim pravnim sredstvima, a zathjev za ponavljanje postupka se može uložiti i nakon isteka objektivnog roka od 5 godina.
Postulaciona sposobnost
To je sposobnost sposobnost parnično parnično sposobne sposobne stranke da u parnici sama, bez posredovanja posredovanja punomoćnika, preduzima radnje u parnici i tim radnjama proizvodi procesno-pravne posl poslje jedi dice ce.. U naše našem m prav pravu u je svak svako o parn parnič ično no spos sposob obno no lice lice isto istovr vrem emen eno o i postulaciono sposobno. Postoji problem faktičke nesposobnosti određenih parnično spo sposo sobn bnih ih lic lica da se uslje sljed d fizi fiziči čih h nedo nedost stat atak aka a izja izjašn šnja java vaju ju u post postu upku pku (npr.gluhonijema lica). Sud je dužan preduzeti sve mjere da i takvim licima omogući učešće u postupku, odnosno da omogući nesmetano odvijanje postupka.
27... 27... ZASTUPANJE U PARNICI
27.1. Pojam i podjela Zastupnik u parnici je svako lice koje u ime stranke koju zast zastup upa a predu preduzi zima ma radnj radnje e u parni parnici ci,, i to sa prav pravni nim m posl poslje jedi dica cam ma za stran stranku. ku. Obzirom na osnov zastupanja razlikuju se zakonski, ugovorni i zastupnik pravnih lica.
Zakonski zastupnik
Određenje skrbništva. Ustanova zakonskog zastupnika i zastupanja primarno je regulisana normama materijalnog prava i to normama porodičnog i obligacionog prava. Zakonski zastupnik zastupa poslovno nesposobna lica (maloljetnici lica kojima je oduzeta oduzeta poslov poslovna na sposobnost) sposobnost).. To su najčešće najčešće roditelji roditelji i staratelj staratelji. i. Položaj i ovlaštenja. Zakonski zastupnik ovlašten je da u ime zastupanog parnično nesposobnog lica preduzima sve parnične radnje koje spadaju u redovno zastupanje. Međutim, pojedine parnične radnje prelaze okvire redovnog upravljanja pravima i inter interes esim ima a zast zastup upan anog og,, te bi za njih njih zako zakonsk nskii zast zastup upni nik k morao morao imati imati pose posebn bno o odobrenje. To su dispozitivne radnje, kao što su povlačenje tužbe, priznanje ili Zakonsko odrican odricanje je od tužben tužbenog og zahtje zahtjeva, va, sklapan sklapanje je sudsko sudskog g poravna poravnanja nja i sl. Zakonsko zastupan zastupanje je kao proce procesna sna pretp pretposta ostavka. vka. Sud po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka vodi računa o ispravnosti zakonskog zastupanja. Nedostaci u zakonskom zastupa zastupanju nju imaju imaju karakte karakterr proce procesne sne povrede povrede koja koja je razlog razlog apsolut apsolutne ne ništavo ništavosti sti 18
donesene presude. Zbog nedostataka koji se tiču pravilnosti zakonskog zastupanja mogu se ulagati i svi vanredni pravni lijekovi, a ponavljanje postupka se može tražiti i po isteku objektivnog roka od 5 godina. Diligentia processum. Ako zakonski zast zastup upni nik k ne pokaz pokazuj uje e potre potrebn bnu u pažn pažnju ju u vrše vršenj nju u zast zastup upan anja, ja, sud sud će o tome tome obavijestiti organ starateljstva koji može u konkretnoj parnici zastupanom postaviti posebnog staraoca. Međutim, ako zakonski zastupnik zbog svoje nestručnosti nije u mogućnosti uspješno obavljati svoje zadatke, sud će mu pružiti potrebnu pomoć u smislu poučavanja neuke stranke, a može mu savjetovati i da uzme punomoćnika. Curator ad litem – privremeni parnični zastupnik. U konkretnoj parnici sud moţe tuženom postaviti privremenog parničnog zastupnika i to ako bi postupak oko postavljanja redovnog zakonskog zastupnika trajao dugo, i ako bi zbog toga mogle nastati nastati štetne štetne poslje posljedic dice e za jednu jednu ili obje obje stranke stranke.. Zakon Zakon konkre konkretiz tizira ira nekoli nekoliko ko situacija u kojima će sud postaviti privremenog zastupnika tuženom: 1. ako tu ţ eni nije parnično parnično sposoban, sposoban, a nema zakonskog zakonskog zastupnik zastupnika; a; 2. ako su interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika u suprotnosti; 3. ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika; 4. ako je boravište tuženog nepoznato, a nema punomoćnika; 5. ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik koji nemaju punomoćnika u FBiH nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo obaviti. O postavljanju privremenog zastupnika sud odmah obavještava organ starateljstva, a privremeni zastupnik vrši prava i dužnosti sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojave pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.
Punomoćnik
Pojam. Punomoćnik je zastupnik koji u parnici zastupa parnično sposobnu stranku. Parn Pa rnič ične ne radnj radnje e puno punomo moćni ćnika ka proiz proizvo vode de posl poslje jedi dice ce nepo neposre sredn dno o za zast zastup upan anu u stranku. Punomoćnik može biti svako poslovno sposobno lice, osim lica koja se bave nadri nadripi pisar sarst stvo vom. m. U uloz ulozii puno punomo moćni ćnika ka se najče najčešće šće javl javlja ja advo advokat kat,, ali to nije nije privilegija po pravu, nego po stručnosti. Pactum de quota litis. Punomoćstvo se može obavljati sa ili bez naknade. Advokatu se naknada plaća po tarifi. U nekim prav pravni nim m sist siste emima ima moguće guće je ugov ugovor orit itii nakna aknadu du koj koja će bit biti sraz srazm mjern jerna a punomoćnikovom uspjehu u parnici ( pactum pactum de quota litis litis). ). Procesna Procesna punomoć punomoć (mandat (mandatum um ad processu processum). m). Punom Punomoć oć je ovlašte ovlaštenje nje na vršenje vršenje zastup zastupanj anja. a. Parnična Parnična punom punomoć oć ima ima karakte karakterr proce procesne sne pretpo pretposta stavke vke,, kao uslova za dopuštenost preduzetih radnji od strane punomoćnika. Punomoć treba razli razliko kovat vatii od os osno novn vnog og prav pravno nog g odno odnosa sa iz koje kojeg g se izvo izvodi. di. Os Osno novn vnii odno odnoss je ugovorni, a punomoć uvijek predstavlja jednostranu izjavu volje. Ona je u svojoj egzistenciji neovisna u odnosu na pravni posao. Mandatum Mandatum ad litem (parnična punomoć). Punomoć mora biti izdata u pismenoj formi ili na zapisnik kod suda. Ona može biti parnična punomoć i punomoć za obavljanje određenih radnji u parnici. Parnična punomoć u užem smislu je punomoć u kojo kojojj se puno punomo moćni ćnik k ovlaš ovlašću ćuje je na vođe vođenje nje parni parnice ce,, bez bez bliže bližeg g odre određiv đivanj anja a ovlaštenja. Ako je punomoćnik advokat, on na osnovu parnične punomoći može preduzimati sve radnje u parnici. Advokatu je posebna punomoć potrebna samo za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, ako je od pravosnažnosti odluke prošlo više od 6 mjeseci. Ako je punomoćnik lice koje nije advokat, on na osnovu parnične parnične punom punomoći oći može može preduz preduzim imati ati sve radnje radnje osi osim m dispozi dispozitiv tivnih nih (povla (povlačen čenje je tužbe, odricanje od tužbenog zahtjeva, sudsko poravnanje, odricanje i odustanak od 19
pravnog lijeka, podnošenje vanrednih pravnih lijekova). Za dispozitivne radnje takav punomoćnik mora imati posebno ovlaštenje. Punomoćnik advokat može prenijeti puno punom moć na drug drugog og advo advoka kata ta,, pri pri če čem mu odgo odgova vara ra za njeg njegov ov izbo izborr (culp culpa a in eligendo), eligendo), ali i za data uputstva. Pred prvostepenim sudom advokata može ex lege zamijeniti njegov pripravnik, za čiji rad odgovara. Učešće stranke koja ima punomoćnika. Stranka može u parnici i sama, pored punomoćnika, preduzimati parnične radnje, bilo samoinicijativno ili na poziv suda. Ako se radnje stranke razlikuju od radnji njenog punomoćnika, relevantne su radnje stran stranke ke.. Stran Stranka ka moţ e izmi izmije jenit nitii ili ili opoz opozvat vatii radnj radnje e svog svog puno punomo moćni ćnika ka sve sve do trenutka kad su te radnje proizvele određene procesno-pravne posljedice (dakle isto kao i vlas vlasti tite te radnj radnje) e).. Ako Ako je puno punomo moćni ćnik k prizn priznao ao neke neke činje činjeni nice ce,, a stran stranka ka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će po slobodnoj ocjeni cijeniti da li će takve činjenice smatrati priznatim ili osporenim. Punomoć kao procesna pretpostavka. pretpostavka. Sud po sluţbenoj dužnosti dužnosti vodi računa računa da li lica koja se pojavljuju u ulozi punomoćnika mogu biti punomoćnici, te da li se kreću u okviru okviru ovlašte ovlaštenja nja iz punomo punomoći. ći. Punom Punomoćni oćnik k je dužan dužan da punom punomoć oć podne podnese se u pism pisme enom nom oblik bliku u pri priliko likom m pre preduz duziman imanja ja prv prve rad radnje nje u parn parnic ici. i. Iz razl razlo oga ekonomičnosti, sud može odrediti i da punomoćnik u naknadno određenom roku podnese punomoć, ali ako to propusti učiniti u ostavljenom roku, sud će nastaviti postupak ne uzimajući u obzir radnje koje je preduzelo lice bez punomoći. Ratificatio (odobrenje) je parnični institut kojm stranka može naknadno otkloniti nedostatak urednog zastupanja. Ono može biti parcijalno, za pojedine procesne radnje. Ako sud donese odluku na osnovu radnji lica koje nije imalo ovlaštenje za zast zastup upan anje je,, takav takav nedo nedost stata atak k u odluc odlucii ima ima karakt karakter er apsol apsolut utno no bitne bitne povre povrede de postupka. Prestanak punomoći nastupa okončanjem parnice ili okončanjem određene faze postupka, ako je punomoć data samo za tu fazu. Prije toga, punomoć može prestati opozivom ili otkazom. Stranka može svakodobno otkazati punomoć. Ako punomoćnik otkaže punomoć, dužan je još mjesec dana obavljati radnje ako je potrebno da od davaoca punomoći otkloni neku štetu koja bi mogla nastati. Opoziv i otkaz proizvodi dejstvo prema sudu i suprotnoj stranci od trenutka kad im je saopšten. Sudu se opoziv ili otkaz mora saopštiti u pismenom obliku ili usmeno na zapisnik. Punomoć prest prestaje aje i sm smrću rću puno punomo moćni ćnika. ka. U sluč slučaju aju sm smrti rti stran stranke ke,, puno punomo moćni ćnik k je i dalje dalje ovlašten na obavljanje radnji u parnici, sve dok punomoć ne opozovu nasljednici ili novi zakonski zastupnik stranke. Zastupnik Zastupnik pravnog pravnog lica. Pravna lica ispoljavaju i vrše parničnu sposobnost preko svoj svojih ih organ organa. a. Pril Priliko ikom m regi registr strov ovan anja ja prav pravno nog g lica lica u odgo odgova varaj rajuć ućii regi regist star ar se obav obavez ezno no navod navodii ime ime i prezi prezime me os osob obe e ovlaš ovlašte tene ne za zast zastup upanj anje e pravn pravnog og lica lica (posebno u zemlji i u inostranstvu). Zastupnik po pravilu može u ime pravnog lica preduzimati sve radnje u parnici. Ako se parnica vodi povodom pravnog posla za čije je zaključenje zaključenje zastupnik zastupnik morao imati imati posebno posebno ovlaštenje, ovlaštenje, onda će takvo posebno posebno ovlaštenje zastupnik morati da ima za preduzimanje dispozitivnih radnji. Potrebno je naglasiti naglasiti razliku između između zastupnika zastupnika i punomoćnika punomoćnika pravnog pravnog lica. Zastupnik Zastupnik moţ e u konkretnom slučaju prenijeti svoja ovlaštenja na drugo lice i to lice se u parnici javlja kao punomoćnik.
28... UČEŠĆE TREĆIH LICA U PARNICI
28.1. Pojam Učešće trećeg lica u parnici naziva se i procesna intervencija. Pravni interes trećeg lica moŽe biti različit i s obzirom na to se razlikuju 2 oblika procesne intervencije: obična intervencija i zakonska intervencija u užem smislu. U običnoj 20
intervenciji može se pojaviti svako lice čiji je vlastiti pravni interes angažiran u parni parnici ci.. U ulozi ulozi zako zakons nsko kog g inte interv rven enij ijen enta ta javl javlja ja se javni javni tuŽi tuŽilac lac i ombud ombudsm smen en Federacije. 28.2 28.2.. Spor Spored edno no mije miješa šanj nje e u parn parnic icu u (int (inter erve vent ntio io acce access ssor oria ia)) Poja Pojam m i pretpost pretpostavke avke.. Procesna intervencija je ustanova koja svakom licu omogućava da učestvuje u tuđoj parnici i u vlastitom interesu pomaže stranci na čijoj strani se miješa.Takvo treće lice dobija položaj umješača. Postoje 2 osnovne pretpostavke za mogućnost učešća umješača: postojanje parnice i postojanje pravnog interesa za miješanje u parnicu. Postojanje parnice je logična logična pretpostav pretpostavka ka da bi moglo moglo doći do miješanja. miješanja. Umje Umješač šač može u parnicu stupiti u bilo kojem njenom stadiju, pa čak inakon podnošenja vanrednog pravnog lijeka. Postojanje pravnog interesa utvrđuje se na osnovu postojanja određenog pravnog odnosa između stranke i umješača. Postojanje nekog ekonomskog, emotivnog ili nekog drugog interesa nije razlog za miješanje. Pravni interes postoji uvijek kad odluka u konkretnoj parnici ima uticaj na pravni položaj umješača prema stranci, a posebno u slijedećim situacijama: a) Kad odluka ima dejstvo pravosnažnosti i na umješača (npr.kad tužilac tokom trajanja parnice prenese svoje pravo na umješača); b) U svim situacijama kad se za stranku ako izgubi parnicu stvara regresni zahtjev prema umješaču (npr.u parnicu između kupca i lica koje tvrdi da je vlasnik stvari može se umiješati prodavac, jer ako kupac ne uspije u parnici imaće regresni zahtjev prema prodavcu usljed odgovornosti prodavca za evikciju); c) Ako je intervenijent tzv.hirograferni tzv. hirograferni povjerilac parnične stranke na čijoj strani se miješa u spor. Hirografeni povjerilac je onaj koji nema poseban zalog i snosi rizik fluktuacije imovine njegovog dužnika. Na postojanje pravnog interesa sud pazi po službenoj dužnosti. Položaj običnog umješača. Ovlaštenja umješača su dosta ograničena, obzirom da on nema poloţaj stranke, već samo samo pomaže stranci stranci na čijoj strani se miješa. On ne može preduzimati dispozitivne radnje, niti može biti saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja. Njegova ovlaštenja su u funkciji razloga za intervenciju, koji mogu biti dvojaki: da pomaže i da kontroliše stranku na čijoj strani se miješa. U smislu prvog razloga, umješač je ovlašten da stavlja prijedloge i preduzima sve ostale radnje koje idu idu u kori korist st stran stranke ke.. On svoj svojim im aktiv aktivni nim m držan držanje jem m može može otkl otklon onit itii negat negativ ivne ne posljedice pasivnog držanja stranke na čijoj strani se miješa. Npr. može svojim dolaskom na raspravu ili ulaganjem prigovora da otkloni donošenje presude zbog izostanka na štetu “njegove” stranke, da uloži žalbu koju je stranka propustila uložiti itd. Što se tiče drugog razloga za intervenciju, u parnici koju stranka pokrene u ostvarivanju svog regresnog zahtjeva prema umješaču, umješač ima pravo da se suprotstavi prigovorom prigovorom nesavjesno nesavjesnog g vođenja vođenja parnice parnice, ako je stran ranka svo svojim nesavjesnim vođenjem parnice doprinijela da izgubi spor i to: - ako je iz krajnje nepažnje propustila upotrijebiti neko napadno ili odbrambeno sredstvo; - ako je svojim protivljenjem onemogućila dejstvo radnji koje je umješač preduzeo u korist stranke. Ovim prigovorom prigovorom umješač umješač mo moţe otkloniti otkloniti intervencijsko dejstvo presude. Naime, u novoj parnici koju radi ostvarivanja regresnog zahtjeva pokreće stranka protiv svog svog inte interv rven enij ijen enta ta iz pret pretho hodne dne parni parnice ce,, presud presuda a iz preth prethod odne ne parni parnice ce ima ima tzv.intervencijsko dejstvo prema umješaču. Ono se sastoji u tome što umješač ne može ože u drug drugoj oj parn parnic icii os ospo pora rava vati ti prav pravil ilno nost st done donese sene ne pres presud ude e ni u jedn jednom om elementu. U tom smislu je intervencijsko dejstvo šire i strožije od pravosnažnosti. 21
Dejstvo pravosnažnosti obuhvata samo dispozitiv kojim se odlučuje o tužbenom zahtje zahtjevu, vu, a interv intervenc encijsk ijsko o dejstv dejstvo o se proteže proteže i na obrazl obrazlože oženje nje presude presude,, jer jer ne dopušta preispitivanje ni činjeničnog ni pravnog osnova donesene presude. Umješač sa položajem jedinstvenog suparničara. Umješač Umješač će imati imati ovaj ovaj poloţaj u pred redmetima u koj kojima sudska odluka luka prem rema njem jemu proiz roizv vodi dej dejstv stvo pravo pravosn sna aţnosti nosti.. Ta Takav kav je npr.p npr.pol olož ožaj aj steč stečaj ajno nog g vjer vjerov ovni nika ka u parni parnici ci u kojoj kojoj se raspravlja o postojanju potraživanja koje je osporeno u stečajnom postupku. 28.3. Obavještenje o parnici (litis denuntiatio) To je parnična parnična radnja kojom tuži tužilac lac ili ili tuže tuženi ni podn podnes esko kom m preko preko suda suda obav obavje ješta štava vaju ju treće treće lice lice da je parni parnica ca pokr pokren enut uta a i u kakv kakvom om stan stanju ju se nala nalazi zi.. Ovim Ovim obav obavje ješt šten enje jem m se treć trećem em licu licu omogu omogućav ćava a da stupi stupi u parnicu parnicu u svojst svojstvu vu interve intervenij nijent enta a ili da preuzm preuzme e položa položajj stranke koja ga obavještava. Ono proizvodi procesno-pravno i materijalno-pravno dejstv dejstvo. o. Najva Najvaţnija proce procesnosno-prav pravna na poslje posljedic dica a je u interv intervenc encijsk ijskom om dejstv dejstvu, u, koje nastupa bez obzira na to da li je obaviješteno treće lice stupilo u parnicu ili ne. U mater aterij ijal alno no-p -pra ravn vnom om pogl pogled edu, u, obav obavje ješt šten enje je za posl poslje jedi dicu cu ima ima prek prekid id roka roka zastarjelosti. 28.4. Imenovanje prethodnika (nominatio auctoris, laudatio nominis) To je jedan od oblika obavještav obavještavanja anja trećeg trećeg o parnici. parnici. Pravo da imenuje imenuje prethodnika prethodnika u parnici i da ga pozove da stupi u parnicu umjesto njega pripada samo tuženom, u situacijama kad tuženi kao imalac stvari ili korisnik nekog prava, tvrdi da stvar drži ili pravo vrši u ime trećeg lica (npr.zakupoprimac, poslugoprimac, prevoznik, špediter). Ako je tuženi imenovao prethodnika, a ovaj se ne odazove pozivu, ne može se osloboditi svoje procesne uloge tuženog, ali će presuda imati intervencijsko dejstvo prem prema a imen imenov ovan anom om pret pretho hodn dnik iku. u. Ako Ako pret pretho hodn dnik ik stup stupii u parn parnic icu, u, dola dolazi zi do pro procesno sno-pra -prav vne sukc sukce esije sije.. Prito ritom m pris pristtanak anak tuţ ioc ioca nije nije potr potre eban, ban, osim sim u slučajevima kad tužilac ima neke zahtjeve prema tuženom koji su za njega lično vezani (npr.zahtjev za naknadu štete koju je prouzrokovao na stvari).
29... SUPARNIČARSTVO (LITIS (LITIS CONSORTIUM)
28.1. Pojam i podjela Suparničarstvo ili subjektivna kumulacija postoji ako se u ulozi ulozi tužioc tužioca a ili tuţenog enog pojavl pojavljuj juju u 2 ili više lica. Obično Obično se zasniv zasniva a podnoše podnošenje njem m tužbe: tužbe: tužba tužba je usmjer usmjerena ena protiv protiv više lica lica (pasiv (pasivno no suparni suparničars čarstvo tvo), ), ili jednom jednom tužbom ustaje više lica (aktivno suparničarstvo), međutim može se zasnovati i u toku postupka. Lica koja stupaju u parnicu kao novi tužilac ili tuženi moraju postupak prihvatiti u stanju u kome se zatekao u trenutku njihovog stupanja. Prema uslovima koji se traže za zasnivanje, suparničarstvo se dijeli na materijalno i formalno, a prema dejstvu koje proizvodi u postupku na obično i nužno. Postoje još i eventualno i zakonsko zakonsko suparnič suparničarst arstvo. vo. Prema Prema načinu načinu zasniv zasnivanj anja, a, suparni suparničars čarstvo tvo se dijeli dijeli na prvobitno (po tužbi ili protivtužbi) i naknadno i to: usljed pristupanja novog tužioca, usljed proširenja tužbe na novog tuženog, u slučaju spajanja parnica, te usljed promjene parnične stranke. Naše pravo ne dozvoljava zasnivanje suparničarstva proširenjem tužbe po nalogu suda.
Materijalno suparničarstvo postoji ako se suparničari u pogledu predmeta
spora nalaze u pravnoj ili u stvarnoj zajednici. Pravna zajednica postoji ako se više lica lica javlja javljaju ju kao učesnic učesnicii određen određenog og građans građanskoko-prav pravnog nog odnosa odnosa (npr.su (npr.suvla vlasnic snici, i, sunasljednici i sl). U stvarnoj zajednici su oni suparničari čija se potraživanja odnosno 22
obaveze zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu (npr. više povjerilaca tuže za potraživanja iz zajednički sklopljenog ugovora). javlja se u slučaju kad su zahtjevi zahtjevi odnosno Formalno Formalno suparničars suparničarstvo tvo javlja obaveze suparničara iste vrste i kad se zasnivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravn pravnom om os osno novu vu.. Ko Kod d form formaln alnog og supar suparni niča čarst rstva va se supa suparni rničar čarii ne nalaz nalaze e ni u kakvo kakvom m mate materij rijaln alnoo-pr prav avno nom m niti niti u stva stvarno rnom m odno odnosu. su. Kumu Kumula lativ tivni ni uslov uslovii za postojanje formalnog suparničarstva su: (1) istovrsnost zahtjeva odnosno obaveza; (2) bitna istovrsnost činjeničnog i pravnog osnova i (3) nadležnost istog suda i ista vrsta postupka. Dejstv Dejstvo o i značaj značaj suparn suparniča ičarst rstva va.. Do zasniva zasnivanja nja suparni suparničars čarstva tva dolazi dolazi samo samo volj voljom om stra strana naka ka.. Sam Samo izuz izuzet etno no dola dolazi zi do nužn nužnog og supa suparn rnič ičar arst stva va.. Ra Razl zloz ozii ekonomičnosti opredjeljuju stranke da se posluže ustanovom suparničarstva uvijek kad se za to ispune uslovi. Obično suparničarstvo Kod običnog suparničarstva suparničarstva svaki od suparničara suparničara ima položaj samostalne stranke u parnici. Može se reći da kod običnog suparničarstva nastaje onoliko samostalnih procesno-pravnih odnosa koliko je lica u ulozi tužioca ili tuženog, s tim što su ti odnosi spolja objedinjeni raspravljanjem i odlučivanjem u jednom jednom postupku. postupku. Samostalnost Samostalnost pojedinih pojedinih procesno-pr procesno-pravnih avnih odnosa odnosa ogleda se u više aspe as peka kata ta:: nast nastan anak ak i okon okonča čanj nje e svak svako og od njih njih moţ e biti biti raz različi ličito to;; proc proces esne ne pretpostavke za svakog suparničara moraju biti posebno utvrđivane; radnje jednog suparničara ne proizvode posljedice prema ostalima; svaki suparničar samostalno dispo sponira nira pred redmetom tom spo spora itd itd. Forma rmalno lno suparni rničarst arstv vo i mate aterij rijaln alno supa suparn rnič iča arst rstvo zasno snovano na stv stvarno rnoj zajed jednic nici imaju dejstvo obič bičnog nog suparničarstva. Materijalno suparničarstvo koje se zasniva na pravnoj zajednici može biti i obično i nužno, u zavisnosti od toga da li priroda materijalnopravnog odnosa u kome se nalaze suparničari zahtijeva donošenje donoš enje jedinstvene odluke ili ne. Nužno suparničarstvo Suparničarstvo je nužno kad se prema zakonu ili zbog prirode materijalno-pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima. Obzirom na pravne razloge koji traže donošenje jedinstvene odlu odluke ke,, razl razlik ikuj uju u se 2 vrste rste nužn nužnog og sup suparni arniča čars rstv tva: a: jedi jedin nstve stveno no i nužn nužno o suparničarstvo u užem smislu. Jedinstven Jedinstveno o suparničars suparničarstvo tvo postoji u situacijama u kojima se sporni odnos može riješiti riješiti samo samo na jedins jedinstve tven n način način prema prema svim svim suparni suparničari čarima. ma. Ono npr.pos npr.postoj tojii u slučaju slučaju kad zakons zakonski ki naslje nasljedni dnici ci tuže tuže testam testament entaln alne e nasljed nasljednik nike e i traže traže poništa poništajj testamenta. Odluka će u tom slučaju djelovati jednako prema svim testamentalnim nasljednicima, pa i onima koji nisu učestvovali u parnici. Nužno suparničarstvo u užem smislu postoji u situacijama kad u parnici moraju učestvovati svi učesnici spornog materijalno-pravnog odnosa, jer samo svi učesnici zajedno imaju potpunu stvarnu legitimaciju. Radi se o sporovima povodom nedjeljivih stvarnih prava i drugih nedjeljivih pravnih odnosa. Npr, nužni suparničari su suvlasnici nekretnina u parnici za utvrđivanje prava služnosti. Dejstvo nužnog suparničarstva različito je od dejstva običnog suparničarstva. Obični suparničari su u međusobnom odnosu potpuno samostalni i odluka prema pojedinim suparničarima može biti različita po sadržaju. I kod nužnog suparničarstva je svaki suparničar suparničar samostalna samostalna stranka, ali samo u pogledu pogledu mogućnosti mogućnosti preduzimanja parničnih radnji. U pogledu dejstva preduzetih radnji, ono zahvata sve nužne nužne suparni suparničare čare i prema prema svim svim suparni suparničari čarima ma se mora mora donije donijeti ti sadržaj sadržajno no ista ista presud presuda. a. Dispoz Dispozitiv itivne ne radnje radnje (odric (odricanje anje od tužben tužbenog og zahtje zahtjeva, va, poravna poravnanje nje itd) proizvode dejstvo samo ako su preduzete od strane svih suparničara zajedno. S 23
druge strane, dejstvo procesne radnje koje je preduzeo jedan suparničar proteže se i na sve sve os osta tale le supa suparni rničar čare e (koj (kojii su even eventu tualn alno o propu propust stil ilii tu radnj radnju) u).. Ro Roko kovi vi za preduzimanje parničnih radnji teku posebno za svakog suparničara. Međutim, radnja može biti preduzeta sve dok rok teče u korist bilo kojeg od suparničara. Problem postoji postoji u situacijam situacijama a kad nužni suparničari preduzima preduzimaju ju međusobno međusobno protivrječne protivrječne (kolidirajuće) radnje. Mada to Zakon ne reguliše izričito, smatra se da procesnopravno dejstvo proizvodi radnja koja je najpovoljnija za sve suparničare. Eventualno ili supsidijarno suparničarstvo Tužilac može može istom tužbom obuhvatiti 2 ili više tuženih, i to tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuženom, u slučaju da bude pravosnažno odbijen prema onome ko je u tužbi naveden naveden prije. Dakle, svi oni koji su navedeni navedeni iza prvotuženog prvotuženog su even eventu tual alni ni ili ili sups supsid idij ijarn arni. i. Do even eventu tualn alnog og supa suparni rniča čarst rstva va može može doći doći samo samo u situacijama u kojima tužilac prema svim tuženima postavlja isti zahtjev, ili različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi i za koje je stvarno i mjesno nadležan isti sud. Ustanovom eventualnog suparničarstva izbjegava se rizik pokretanja druge parnice. Ako se pokaže da prvotuženi nije pasivno legitimisan, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i tada dolazi do rasprave o osnovanosti tužb tužbe enog nog zaht zahtje jeva va prem prema a drug drugom om tuže tuženo nom m. Ako se tužb tužben enii zaht zahtje jev v prem prema a prvotuženom usvoji, prema eventualnim suparničarima će se odbiti kao neosnovan. Suparn Suparničar ičarstvo stvo na osnovu osnovu zakon zakona a Zakon Zakon izričit izričito o propisu propisuje je da glavni glavni dužnik i jemac mogu biti zajednički tuženi, ako se sadržaj ugovora o jemstvu tome ne protivi. Ako se jemac nalazi u obavezi samo ukoliko glavni dužnik ne bude mogao plati platiti ti dug, glavni glavni dužnik dužnik i jem jemac ne mogu mogu biti biti zajedn zajedničk ičkii tuţeni eni jer jer bi to bilo bilo u suprotnosti sa sadržajem ugovora o jemstvu. Glavno Glavno miješanje miješanje u parnicu parnicu (interventio (interventio principalis principalis)) Lice koje traži stvar ili pravo povodom kojeg se već vodi parnica između drugih lica, može pred istim sudom pred kojim teče ta parnica tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravosnažno ne okonča. Tužbom tog lica pokreće se tzv.intervencijski tzv.intervencijski postupak postupak , pa otuda i naziv ustanove "glavna intervencija" ili "glavno miješanje". Ova tužba dopuštena je samo ako su ispunjene 2 pretpostavke: da već postoji prethodna parnica, te da je zahtjev intervenijenta upravljen na stvar ili pravo o kome između stranaka teče parnica. Tužba glavnog intervenijenta za posljedicu ima zasnivanje suparničarstva na pasivnoj strani: tužilac i tuženi iz već pokrenute parnice dobivaju položaj tuženih. Što se tiče postupanja suda, obzirom da odlučivanje o tužbenom zahtjevu glavnog intervenijenta ima prejudicijelan značaj za ishod prve parnice, najcj najcjel elis isho hodn dnije ije je da sud sud prvo prvo ras raspra pravi vi i odluč odlučii o tužb tužben enom om zaht zahtje jevu vu glav glavno nog g intervenijenta, pa tek onda da nastavi raspravljanje o tužbenom zahtjevu iz prve parnice.
30... 30... POJAM PROPUŠTANJA
Proce Procesn sna a radnj radnja a je propu propušte štena na ako nije nije predu preduze zeta ta u predv predviđe iđeno nom m roku roku ili ili do određenog momenta u razvoju postupka, i to bez obzira na odgovornost stranke. Najvažni Najvažnija ja pravna pravna poslje posljedic dica a propušt propuštanj anja a je u nastup nastupu u prekluz prekluzije ije.. Propušt Propuštanj anje e zakonskih rokova po pravilu vodi prekluziji.
POVRAĆAJ U PRIJAŠNJE STANJE (RESTITUTIO (RESTITUTIO IN INTEGRUM OB TERMINEM ELAPSUM) Povraćaj u prijašnje stanje je ustanova za otklanjanje
posljedica propuštanja koja se ne mogu pripisati u krivicu stranaka. Do povrata u prijašnje stanje može doći samo na prijedlog stranaka, a uz ispunjenje slijedećih 24
pretpostavki: 1. Da je stranka propustila rok ili ročište; 2. Da propuštanje takve radnje ima za posljedicu prekluziju, tj. da je stranka izgubila pravo na preduzimanje; 3. Razlog za propuštanje mora biti opravdan (iusta (iusta causa). causa). Propuštanje je opravdano ako se ne može pripisati u krivicu stranci ili njenom zastupniku. 4. Prijedlog za povraćaj mora biti podnesen u doku od 15 dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje. Ako je stranka kasnije saznala za propuštanje, rok počinje teći od dana saznanja. Objektivni rok je 3 mjeseca, a u privrednim sporovima 30 dana. Pre Predlag dlagač ač je duža dužan n isto istovr vrem emen eno o sa podn podnoš ošen enje jem m prij prijed edlo loga ga da pred preduz uzm me i propuštenu radnju. Povraćaj u prijašnje stanje nije dopušten u slučaju propuštanja roka za podnošenje prijedloga za povraćaj (restitutio (restitutio restitutionis non datur ). ). 32.2. Postupak po restitucionom prijedlogu Za rješavanje o prijedlogu nadležan je sud pred kojim je trebalo trebalo preduzeti propuštenu propuštenu radnju, i to na posebnom ročištu. Ročište je obligatorno, osim u slučajevima kad se prijedlog za povraćaj zasniva na općepoznatim činjenicama. Sud o prijedlogu odlučuje bez obzira na (ne)prisustvo stranaka na ročištu. Protiv rješenja kojim se odobrava povraćaj nije dozvoljena žalba, osim os im ako je sud sud donio donio odlu odluku ku na os osno novu vu nedo nedozv zvol olje jeno nog g ili ili nebla neblago govr vrem emen enog og prijedloga. 32.3. Dejstvo restitucije Dejstvo se sastoji u tome što se parnica vraća u stanje u kome se nalazila prije propuštanja, a ukidaju se i sve odluke koje je sud donio zbog propuštanja. Naknadno preduzeta radnja smatra se blagovremenom.
TUŽBE Pojam i sadržaj
Tužba je procesnoprav procesnopravna na forma kojom se u parničnom parničnom postupku ostvaruje ustavom ustavom 25
zagarantirano pravo na pravnu zaštitu. Podiže je subjekt povrijeđenog ili ugroženog prava i tada se pretvara u stranku - subjekt procesnog prava. Kao procesna radnja usmjerena je ka sudu, a posredstvom suda i prema drugoj stranci - tuženom, kome se dostavlja primjerak tužbe. Dostavljanje tužbe sudu za posljedicu ima pokretanje parnice. Obavezni Obav ezni elem elementi enti tužbe su: - određenje suda kojem se tužilac obraća za pravnu zaštitu; zaštitu; - određenje određenje obje stranke stranke (tužioca (tužioca i tuženog); tuženog); - predmet predmet spora; osnov tužbe; - dokazi; - tužbeni zahtjev. Ovi elementi mogu se podijeliti u 2 grupe. U prvu grupu spadaju podaci koje obavezno sadrži i svaki drugi podnesak: oznaka suda, stranaka i predmeta spora. Predmet spora označava se prema njegovoj pravnoj prirodi. Uz oznaku predmeta navodi se i njegova novčana vrijednost. Ako je tužbeni zahtjev usmjeren na novčano potraži potraživan vanje, je, za određiv određivanje anje vrijed vrijednos nosti ti je mjero mjerodav davna na visina visina glavno glavnog g tužben tužbenog og zahtje zahtjeva. va. Ako tužben tužbenii zahtje zahtjev v nije nije usmjere usmjeren n na novčano novčano potraži potraživan vanje, je, tužila tužilacc je dužan da naznači vrijednost predmeta spora. Oznaka vrijednosti predmeta spora ima višes višestr truk uku u funkc funkcij iju. u. Za nju nju se se,, prema prema vrije vrijedno dnosno snom m krite kriteri riju, ju, veţ e odre određiv đivanj anje e nadle nadležn žnos osti ti,, sas sasta tava va suda, suda, ulaga ulaganj nje e revi revizi zije je ili ili vrst vrste e postu postupka pka.. U drug drugu u grup grupu u spadaju elementi koji su karakteristični za tužbu kao posebnu procesnu ustanovu. To su: tužbeni osnov, dokazi i tužbeni zahtjev. 33.2. 33.2. Osnov Osnov tužbe tužbe Ra Razl zlik ikuj uju u se činje činjenič nični ni i pravn pravnii os osno nov v tužbe tužbe.. Činje Činjenič nični ni je obligatoran, a pravni fakultativan. Činjenični osnov obrazuju pravno relevantne činjeni činjenice ce iz kojih kojih tužilac tužilac kao pravnu pravnu poslje posljedic dicu u izvodi izvodi tužben tužbenii zahtje zahtjev. v. Karakte Karakterr pravno relevantnih činjenica imaju samo one činjenice za koje pravne norme vežu određene pravne posljedice. Činjenični osnov mora u tužbi biti prezentiran u obimu koji omogućava dopuštenost raspravljanja o tužbenom zahtjevu, a ne i u obimu koji omogućava odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga što sud svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donosi na osnovu činjenica utvrđenih na glavnoj raspravi, a ne na osnovu činjenica iznesenih u tužbi. Pravni osnov je fakultativan element (za razliku od činjeničnog osnova). Pravnu prirodu predmeta spora utvrđuje sud putem pravne kvalifikacije, tako što stvarne činjenice supsumira pod pod odgo odgova varaj rajuće uće norm norme e materi aterijal jalno nog g prava prava.. Zato Zato pravn pravne e tvrd tvrdnje nje tužio tužioca ca ne obavezuju sud, niti tužilac može imati štetne posljedice jer je dao pogrešnu pravnu kvalifikaciju. 33.3. Tužbeni zahtjev (petitum) - predmet spora Tužbeni Tužbeni zahtjev zahtjev je predmet predmet spora. U tužbenom zahtjevu tužilac postavlja određenu pravnu tvrdnju i istovremeno od suda suda traži traži da izre izrekne kne odre određe đenu nu pravn pravnu u posl poslje jedi dicu cu u form formii odlu odluke ke.. Može Može se defi defini nisat satii kao proce procesno sno-pr -prav avni ni zaht zahtje jev v za pruža pružanj nje e prav pravne ne zašti zaštite te odre određe đeno nog g sadržaja, koji je zasnovan na tužiočevoj tvrdnji da mu pripada ovlaštenje da traži ostvarenje određenih pravnih posljedica iz određenih činjenica. Tužbeni zahtjev se može može post postav aviti iti u 3 proce procesno sno-p -prav ravne ne form forme: e: kond kondem emnat natorn ornoj oj,, dekla deklarat rator orno nojj i konstitutivnoj. Shodno tim formama, tužilac može od suda zahtijevati donošenje odlu odluke ke kojo kojom m se nala nalaže že izvr izvrše šenj nje e odre određe đene ne radn radnje je,, utvr utvrđe đenj nje e post postoj ojan anja ja ili ili nepo neposto stoja janj nja a odre određe đeno nog g prava prava ili ili pravn pravnog og odno odnosa sa,, te promj promjen enu u ili ili prest prestan anak ak određenog pravnog odnosa. Po načelu dispozitivnosti, sud ne ide ni mimo ni preko tužbenog zahtjeva. Zbog toga su stranke dužne da odrede sadržaj i obim pravne zašt zaštit ite. e. To čine čine u form formii tužb tužben enog og zaht zahtje jeva va.. On se u tužb tužbii form formul uliš iše e u obli obliku ku prije prijedl dlog oga a sudu sudu kakv kakvu u presu presudu du da done donese se.. Samo Samo tužb tužben enii zaht zahtje jev v je predm predmet et odlučivanja, pa time i predmet parnice kao procesno-pravnog odnosa. 26
VRSTE TUŽBI
Prema sadržaju pravne zaštite koja se tužbom traži, razlikuju se 3 vrste tužbi: osuđujuć osuđujuće e ili kondemnatorne, utvr utvrđu đujuć juće e ili ili deklaratorne i preob preobraž ražaj ajne ne ili ili konstitutivne. Obzirom na pravno dejstvo na subjektivna prava koja se štite, tužbe se dijele na stvarne i lične. Stvarnim tužbama se štite apsolutna subjektivna prava koja djeluju erga omnes, omnes, a ličnim tužbama se štite relativna subjektivna prava sa dejstvom inter partes. partes. 1)Kondemnatorne tužbe (dosuđujuće). Tužbeni zahtjev kod ovih tužbi uvijek je upravljen na neku radnju, trpljenje ili propuštanje. Tužilac ovom tužbom traži da sud osudi tuženog npr. da plati određenu svotu novca, da preda određenu stvar, da se suzd suzdrža ržava va od vrše vršenj nja a neke neke radnj radnje e i sl. sl. Pres Presud udom om koju koju sud sud dono donosi si na os osno novu vu kond kondem emnat natorn orne e tužb tužbe e se utvr utvrđuj đuje e pravo pravo tuţ ioca ioca prem prema a tuže tuženo nom m i isto istovre vreme meno no naređuje tuženom da ispuni obavezu na koju je upravljen tužbeni zahtjev. Ako Ako tuţ eni ne ispuni dobrovoljno obavezu iz odluke, tužilac ima mogućnost da u izvršnom postupku ostvari prinudno izvršenje. Pravni Pravni interes interes za kondemnatorn kondemnatornu u tužbu proizilazi iz sadržaja pravne zaštite koja se traži, te njegovo postojanje nije potrebno posebno dokazivati. Tužilac svoj zahtjev uvijek zasniva na tvrdnji da je tuženi povrijedio neko njegovo pravo i otuda proizilazi njegov pravni interes da traži zaštitu u cilju otklanjanja povrede. Preuranjena kondemnatorna tužba. Poseban problem predstavljaju kondemnatorne tužbe u kojima je tužbeni zahtjev upravljen na činidbu koja još nije dospjela. Ako tužilac tvrdi da je potraživanje dospjelo, a u toku postupka se utvrdi da nije, sud će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ako je tužilac naveo da će dospjelost nastupiti u odre dređeno đenom m vrem remensko nskom m peri perio odu u budu budućn ćno osti, sti, tužb tužba a se odba odbaccuje uje kao kao nedopu nedopušte štena, na, zbog zbog nepos nepostoj tojanja anja pravnog pravnog intere interesa. sa. Kondem Kondemnato natorna rna tužba tužba samo samo izuzetno izuzetno može biti dopuštena dopuštena u slučaju nedospjelih nedospjelih potraţivanja, ivanja, kao što je npr.kod zakonskog izdržavanja. tužbe e u koji kojim ma je tužb tužbe eni zahtj ahtje ev 2)Deklara 2)Deklaratorne torne tužbe tužbe (utvrđujuće (utvrđujuće)) su tužb upravljen na utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa. Obzirom na ovaj kriterij (postojanje ili nepostojanje) tužba može biti tužba pozitivnog ili negativnog utvrđenja. Tužbom se može tražiti utvrđenje konkretnog pravnog odnosa u cjelini ili pojedinih posljedica koji iz njega proizilaze, ali se ne može tražiti utvrđenje određenog elementa u datom pravnom odnosu. Tako npr. ne bi bila dopuštena tužba za utvrđenje da je rok za izvršenje ugovora istekao (ako je rok bitan bitan elem elemen entt ugov ugovor ora), a), nego nego sa samo mo pravn pravna a posl poslje jedic dica a istek isteka a roka, roka, a to je utvrđenje prestanka ugovora. Pravno relevantne činjenice same po sebi ne mogu biti predmet tužbe, kao ni apstraktna pravna pitanja. Npr. predmet tužbe za utvrđenje ne može biti postojanje ili nepostojanje pravne sposobnosti. Od pravila da činjenice ne mogu mogu biti biti predm predmet et utvr utvrđiv đivan anja ja posto postoji ji 1 izuz izuzet etak: ak: utvr utvrđiv đivanj anje e istin istinito itosti sti ili ili neistinitosti neke isprave (querela (querela di falso), falso), što je u praksi vrlo rijedak slučaj. U principu, predmet utvrđenja mogu biti samo postojeći pravni odnosi, a obično je to pravni odnos između tužioca i tuženog. Moguće je i da tužilac zahtijeva utvrđenje pravnog odnosa između tuženog i trećeg lica, ako za to postoji pravni interes. Pravni interes kod tužbe za utvrđivanje je procesna pretpostavka na koju sud pazi po služb služben enoj oj dužn dužnos osti ti.. Tuţilac ilac je duža dužan n da u tužb tužbii izne iznese se okol okolno nosti sti iz koji kojih h se vidi vidi postojanje pravnog interesa, osim u onim predmetima gdje zakon izričito predviđa tužbu za utvrđenje. Povreda pravila o pravnom interesu ne predstavlja zakonski razlog ni za apsolutnu ni za relativnu ništavost, pa se smatra da se zbog povrede pravi pravila la o pravn pravnom om inte intere resu su ne mogu mogu uspje uspješno šno ulaga ulagati ti pravn pravnii lije lijeko kovi vi.. Sadržaj 27
deklaratorne deklaratorne zaštite zaštite nem nema os osno nova va u ovlaš ovlašte tenj nju u koji koji subje subjekti ktim ma pripad pripadaj aju u po normam normama a mater materija ijalno lnog g prava. prava. Tužba Tužba za utvrđen utvrđenje je je čisto čisto proce procesno sno-pra -pravni vni oblik oblik ostvarenja pravne zaštite. Cilj deklaratorne zaštite je prevencija. prevencija. Pravni interes interes za podizanje ove tužbe postoji u situacijama kad se u jednom pravnom odnosu, prije dospjelosti činidbe, pojave okolnosti koje unose neizvjesnost i nesigurnost u pogledu prirod prirode e i sadrža sadržaja ja tog tog pravn pravnog og odno odnosa sa.. Ne Neiz izvj vjes esno nost st i nesi nesigu gurno rnost st su običn obično o posljedica držanja tuženog koji svojim radnjama ili izjavama izaziva spor o postojanju ili nepostojanju pravnog odnosa. Npr. naručilac ima pravni interes da ustane tužbom za utvrđenje postojanja ugovora o djelu protiv uposlenika kao tuženog ako poslenik ne preduzima nikakve radnje u cilju izvršenja djela u ugovorenom roku, poričući svoju obavezu na izvršenje djela. 3) Konstitutivne (preobražajne) tužbe su tužbe u kojima je tužbeni zahtjev upravljen na ostvarenje određene pravne promjene. Ovom tužbom tužilac traži od suda suda da done donese se pres presud udu u kojo kojom m se stva stvara ra nova nova pravn pravna a situ situac acij ija, a, prein preinak akom om ili ili ukida ukidanj njem em post postoj ojeć ećeg eg pravn pravnog og odno odnosa sa.. Ko Konst nstitu ituti tivn vna a tužb tužba a se podiž podiže e u onim onim slučajevima u kojima se pravo na pravnu promjenu može ostvariti samo na osnovu sudsk sudske e presu presude de.. Ka Karak rakte terr konsti konstitu tutiv tivne ne tužbe tužbe npr.i npr.ima maju ju tužb tužba a za razvo razvod d ili ili za poništenje braka, za osporavanje bračnog očinstva i sl. Ove tužbe upravljene su na prest prestana anak k posto postoje jeće ćeg g pravn pravnog og odno odnosa. sa. Na podru području čju imov imovin inski skih h odno odnosa sa,, tuţ beni beni zahtjev konstitutivne tužbe najčešće se upravljen na izmjenu postojećeg pravnog odnosa odnosa (npr.tu (npr.tužbe žbe za sm smanje anjenje nje ili poveća povećanje nje određe određene ne činidbe činidbe,, na sm smanje anjenje nje ugovorne kazne itd). U posebnu vrstu konstitutivnih tužbi spadaju tužbe u kojima je promjenu procesnoprocesno-prav pravnog nog položaja položaja (npr zahtje zahtjev v upravl upravljen jen na promjenu (npr.. tužb tužba a za prog progla laše šenj nje e pres presta tank nka a ugov ugovor ora a o izab izabra rano nom m sudu sudu,, tužb tužba a za poni poništ štaj aj odlu odluke ke izabranog suda).
ODNOS DEKLARATORNE I KONDEMNATORNE TUŽBE
Ako je određeni spor prerastao u povredu, pravni interes za utvrđenje prerašće u pravn pravnii inte intere ress za dosu dosuđe đenje nje,, koji koji se os ostv tvaru aruje je konde kondemn mnato atorno rnom m tužbo tužbom m i čini čini deklaratornu tužbu suvišnom. Od ovog pravila postoje izuzeci, u situacijama kad, bez obzira na podizanje kondemnatorne tužbe, tužilac ima pravni interes da podigne i dekl deklar arat ator ornu nu tužb tužbu. u. To je pose posebn bno o sluč slučaj aj u spo sporovi rovim ma o stva stvarn rnim im i drug drugim im apsolutnim pravima. Deklaratornom tužbom tužilac ostvaruje pravozaštitni cilj koji prevazilazi okvire konkretne parnice. Prejudicijelni ili incidentni zahtjev za utvrđenje je procesni procesni oblik tužbe za utvrđenje utvrđenje koju koju tužilac tužilac podiže podiže u toku toku parnice parnice pokren pokrenute ute kondem kondemnato natornom rnom tužbom. tužbom. Sud o spornom prethodnom pitanju mora odlučivati da bi mogao presuditi o tužbenom zahtjevu kao glavnom pitanju. Ako ima mogućnost da iz istog odnosa u nekoj drugoj parn parnic icii os ostv tvar arii još još neko neko prav pravo, o, tuži tužila lacc će imat imatii prav pravni ni inte intere ress da isti istica canj njem em prejudicijelnog zahtjeva traži da se o prethodnom pitanju odluči kao o glavnom pitanju. Na taj način bi izbjegao mogućnost da mu tuženi u nekoj drugoj parnici ospori ospori postoj postojanj anje e takvog takvog pravnog pravnog odnosa odnosa.. Tužilac Tužilac može može istaći istaći incide incidentn ntnii zahtje zahtjev v samo ako je sud pred kojim teče parnica nadležan i za odlučivanje o zahtjevu koji se postavlja tim incidentnim zahtjevom. Incidentni zahtjev je nov tužbeni zahtjev uz postojeći, ali njegovo isticanje nema za posljedicu preinačenje tužbe.
KUMULACIJA TUŽBENOG ZAHTJEVA
Cummulat Cummulatio io actionum actionum (objektiv (objektivna na kum kumulacij ulacija) a) Kumu Kumulac lacij ija a posto postoji ji ako se u jednoj jednoj tužbi istakne više tužbenih tužbenih zahtjeva. zahtjeva. Time se ne dovodi dovodi u pitanje pitanje njihova njihova 28
procesno-pravna samostalnost, jer se povodom svakog zahtjeva zasniva samostalan procesno-pravni odnos, s tim što se svi zahtjevi ostvaruju u istom postupku. Uslov Uslovii za dopu dopušt šten enos ostt obje objekt ktiv ivne ne ku kumu mula laci cije je.. No Norm rme e proce procesno snog g prava prava dozvoljavaju spajanje više tužbenih zahtjeva u istoj tužbi protiv istog tuženog u 2 slučaja: 1. Ako su svi zahtjevi povezani istim činjeničnimm i pravnim osnovom; 2. Ako Ako nisu nisu pove poveza zani ni istim istim činj činjen enič ični nim m i pravn pravnim im os osno novo vom, m, ali je sud sud stva stvarn rno o nadležan za svaki od tih tužbenih zahtjeva i ako se ti zahtjevi raspravljaju u istom postupku. postupku. Povezanost činjeničnim i pravnim osnovom značajna je i za određivanje vrijednosti predmeta spora. Ako ta povezanost postoji, vrijednost predmeta spora utvrđuje se zbraj zbrajan anje jem m poje pojedi dini nih h tužbe tužbeni nih h zaht zahtje jeva va i obrn obrnut uto. o. Dakl Dakle, e, odre određuj đujući ući uslov uslovii za dopuštenost objektivne kumulacije su ista stvarna nadležnost i ista vrsta postupka. Od ovog pravila postoje odstupanja, kad zakon izričito dozvoljava da se u postupku povo povodo dom m neko nekog g bračno bračnog g spora spora ili ili patern paternit itet etsko skog g spor spora a kumul kumulir ira a zaht zahtje jev v za izdržavanje. Vrste objektivne kumulacije. Tužbeni Tužbeni zahtjevi zahtjevi u jednoj jednoj tužbi mogu biti spojeni spojeni kumulativno, eventualno, alternativno, te u vidu fakultas alternative. Kumulativno i eventualno spajanje imaju karakter objektivne kumulacije u pravom smislu riječi, dok su preostala dva samo prividni oblici objektivne kumulacije. Kumulativno spajanje je najčešće. najčešće. Tužilac ga koristi kad prema prema tuženom tuženom ističe više više tuţbeni benih h zaht zahtje jeva va i traži traži da sud sud odlu odluči či o svim svim ista istaknu knuti tim m zaht zahtje jevi vima ma.. Ko Kod d eventualnog spajanja tužilac tužilac traţi odluku o samo jednom jednom tužbeno tužbenom m zahtjevu zahtjevu i to tako što traži da sud prihvati naredni zahtjev ako utvrdi neosnovanost prethodno istaknutog. Ovo spajanje moguće je samo u sporovima u kojima tužilac zasniva osnovni i eventualni zahtjev na istom ili bitno istovrsnom činjeničnom stanju, s tim što se ovi zahtje zahtjevi vi me međuso đusobno bno isključu isključuju. ju. Tužilac Tužilac ovu ustanov ustanovu u koristi koristi kad nije nije siguran u ostvarenje osnovnog zahtjeva, ili kad ostvarenjem pomoćnog može postići isti pravozaštitni cilj kao i ostvarenjem osnovnog zahtjeva. Litispendencija nastupa istovremeno povodom oba zahtjeva, ali do odlučivanja o pomoćnom zahtjevu dolazi samo u slučaju odbijanja osnovnog. Alternativno spajanje dopušteno je samo u sporo sporovi vima ma koji koji nasta nastaju ju povo povodom dom alte alterna rnati tivn vnih ih obli obligac gacija ija.. Tuži Tužilac lac u tužbe tužbeno nom m zahtjevu ističe više pravnih posljedica i traži da sud tuženog obaveže na svaku od njih, njih, s tim tim što se ispun ispunje jenje njem m jedn jedne, e, udov udovol oljav java a tužb tužben enom om zaht zahtje jevu vu u cjel cjelin ini. i. Procesna facultas alternativa. Tužilac koji traži da mu se dosudi određena stvar, može u toku postupka izjaviti da je voljan da umjesto stvari primi određeni novčani iznos. Takva izjava nema karakter tužbenog zahtjeva, već materijalno-pravne izjave volje. volje. Ako usvoji tuţbeni zahtjev, zahtjev, sud će u presudi izreći da se tuženi tuženi može osloboditi osloboditi davanja stvari ako plati određeni novčani iznos. Međutim, tuženi se može prinuditi samo na ispunjenje činidbe na koju je upravljen tužbeni zahtjev. Dakle, plaćanje novčanog iznosa nije obaveza, već pravo tuženog - facultas alternativa. Zato je facultas facultas alternativa alternativa priv privid idni ni obli oblik k kumul kumulac acij ije. e. Bitn Bitno o je napo napome menut nutii da sud ne utvrĎuje da lili facultas alternativa odgovara protivvrijednosti osnovne činidbe.
PREINAČENJE TUŽBE (modificatio, mutatio)
Pojam Pojam mutab mutabilit iliteta eta tužbe tužbe.. Po Pod d prein preinače ačenj njem em tužbe tužbe u kvali kvalita tati tivn vnom om sm smis islu lu podraz podrazum umije ijeva va se promjen promjena a ele eleme menata nata putem kojih se određuje određuje identite identitett tuţbe. Preinačenje može biti objektivno i subjektivno, u zavisnosti od toga da li se promjene tiču predmeta spora ili tuženog kao stranke. Objektivna modifikacija. Prema promjena istovjetnosti istovjetnosti odredbama našeg procesnog prava, preinačenje tužbe je promjena 29
tužbenog tužbenog zahtjeva zahtjeva. Npr. Npr.tu tuži žila lacc usta ustaje je tužb tužbom om u kojo kojojj zahtj ahtjev ev upra upravl vlja ja na ispunjenje ispunjenje kupoprodajnog kupoprodajnog ugovora, ugovora, tako što traži isporuku ugovorene ugovorene količine robe. U toku parnice tužbeni zahtjev preinačuje tako što zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ugovora. Dopuna i ispravljanje činjeničnih navoda u osnovu tužbe nikad ne izaziva promjene identiteta tužbe, ukoliko istovremeno ne izaziva i promjenu tuţbeno benog g zaht zahtje jeva va.. Kvantitativna i kumulativna modifikacija. U našem pravu posljed posljedice ice preina preinačen čenja ja tužbe tužbe imaju imaju i poveća povećanje nje postoje postojećeg ćeg tužben tužbenog og zahtje zahtjeva va (kva (kvant ntit itat ativ ivna na modif odifik ikac acij ija) a) i isti istica canj nje e novo novog, g, uz post postoj ojeć ećii tužb tužben enii zaht zahtje jev v (kumu (kumulat lativn ivna a modifi modifikac kacija ija). ). Ova Ova dva oblika oblika preina preinačen čenja ja ne dovode dovode do promjen promjene e Subjektivna na modifikac modifikacija ija (permuta (permutatio tio personal personalis). is). Tužilac identiteta identiteta tužbe. tužbe. Subjektiv može preinačiti tužbu i tako što će umjesto prvobitno tuženog tužiti neko drugo lice. Do ovakvog preinačenja dolazi u situacijama kad se pokaže da je tužilac pogriješio u pasiv pasivno nojj legi legitim timac aciji iji tuže tuženo nog. g. Uslo Uslov v za subje subjekt ktiv ivnu nu modif modifik ikac acij iju u je prist pristana anak k prvotuženog (od trenutka njegovog upuštanja u raspravu o meritumu spora), ali i pristanak novotuženog. Dopuštenost preinačenja tužbe. Uslovi za dopuštenost su dvojako određeni: pristankom tuženog ili dopuštenjem preinačenja od strane suda. Nakon što je tužba dostavljena tuženom, za njeno preinačenje koje se tiče predmeta spora (objektivna modifikacija) potreban je i pristanak tuženog. Razlog za to je što se preinačenjem tužbe ne smije pogoršati procesno-pravni položaj tuženog. Tuţeni se sa preinačenje preinačenjem m može saglasiti saglasiti izričito izričito ili prećutno prećutno - upuštanjem upuštanjem u raspravu o preinačenoj tužbi. Ako zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe tužilac preinači tužbu na način da iz iste činjenične osnove traži drugi predmet ili ili novč novčan anii izno iznos, s, tuže tuženi ni se takv takvom om prei preina nače čenj nju u ne moţe prot protiv ivit iti. i. Iz razl razlog oga a svrsish svrsishodn odnost osti, i, sud može može dopust dopustiti iti preinač preinačenj enje e tužbe tužbe bez obzira obzira na protivl protivljen jenje je tuže tuženo nog. g. Svrsi Svrsish shod odno nost st se cije cijeni ni prema prema tome tome da li se prein preinače ačenj njem em dopr doprino inosi si razrješa razrješavan vanju ju spornog spornog stanja stanja me među đu stranka strankama ma,, kako bi se otklon otklonila ila mogućn mogućnost ost pokret pokretanja anja nove nove parnice parnice.. Subjektivno Subjektivno preinačenje preinačenje moguć oguće e je izve izvest stii sa sam mo sa pristankom prvotuženog i novotuženog, i to samo do zaključenja glavne rasprave. Preinačenje prema prvotuženom ima posljedice povlačenja tužbe, a za povlačenje tužbe je potreban pristanak tuženog tuženog od trenutka trenutka kad se tuženi upustio u raspravu o meritumu. Pristanak novotuženog potreban je zato što on parnicu prima u onom stanju u kome se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.
DOKAZNA SREDSTVA (media, instrumentum probandi)
Prema vrsti izvora dijele se na lična i stvarna. Lična sredstva su svjedoci, vještaci i saslušanje stranaka, a u stvarne spadaju isprave i predmeti predmeti uviđaja. 1)Svjedoci . Svjedok u postupku je svaka osoba koja pred sudom iskazuje svoje saznanja o određenim čnjenicama. Obično su to događaji iz prošlosti o kojima se saznanje više ne može steći opažanjem. Bitno je naglasiti da svjedok sudu saopštava svoje saznanje, saznanje, ali ne i mišljenje kao vrijednosni sud. Svjedok obično saopštava sudu svoje saznanje o činjenicama do kojih dolazi neposrednim čulnim opažanjem. Iskaz svjedoka je relevantan i onda kad sudu saopštava saznanje do kojeg nije došao nepo neposr sred edno no,, nego nego tek tek posr posre edstv dstvom om drug drugih ih lic lica. Prav Pravil ilo o koje koje ne dozv dozvol olja java va svjedočenje "po čuvenju" je napušteno u većini procesno-pravnih sistema, osim u angloameričkom. Jedno od najvažnijih pravila dokaznog postupka u angloameričkom pravu je institut "hearsay" (dokaz po čuvenju), koji se primjenjuje i u parničnom i u krivičnom postupku. Prema tom pravilu, svjedok može svjedočiti samo o činjenicama koje je neposredno saznao čulnim opažanjem. Nije mu dopušteno da ponavlja ono što mu je neko treći rekao o tim činjenicama, niti da podnese pismeni iskaz u kome 30
to lice daje opis činjenica o kojima svjedok svjedoči. U oba slučaja to je hearsay (re (reklakla-ka kazzala) ala) doka dokazz i kao kao takav akav je, je, uz odre dređene đene izuz izuze etke tke, nedo nedopu pust stiv iv u angloameričkom sudskom postupku. Sposobnost i dužnost svjedočenja. U načelu je svaka fizička osoba sposobna da se pojavi u funkciji svjedoka. Uzrast, zdravstveno stanje, zainteresiranost i druge okolnosti same po sebi nemaju uticaja na sposobnost da se bude svjedok, ali imaju značaj kod ocjene dokazne snage svjedokovog iskaza. Mogućnost pojavljivanja u svojstvu svjedoka u konkretnoj parnici razlikuje se od opće sposobnosti da se bude svjedok. svjedok. Naime, u svojstvu svojstvu svjedoka u konkretnoj konkretnoj parnici ne moţ e se pojaviti osoba koja koja je u isto istojj parn parnic icii sudi sudija ja,, stra strank nka a ili ili zako zakons nski ki zast zastup upni nik k stra strank nke. e. Duţ nost nost svjedočenja je opća, za sva lica pod jurisdikcijom domaćih sudova. U tu dužnost spada obaveza odazivanja na poziv suda, davanja iskaza pred sudom, te istinitog svjedo svjedočen čenja. ja. Za lažno lažno svjedo svjedočen čenje je je propisan propisana a krivična krivična odgovo odgovorno rnost. st. ZPP nije predvidio mogućnost svjedočenja pod zakletvom. Inače, u uporednom pravu postoje 2 sistema sudske zakletve: promisorni i asertoni. Ograničenja svjedočenja tiču se samo dužnosti davanja iskaza, ali ne i dužnosti odazivanja pozivu suda. Od dužnosti svjedočenja oslobađaju se: 1. lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi ove dužnosti. O ovom razlogu sud vodi računa po službenoj dužnosti; 2. lice koje bi u funkciji svjedoka moglo svojim iskazom dovesti u pitanje integritet profesije profesije (punomo (punomoćnik, ćnik, ispovje ispovjednik, dnik, advokat advokat ili ljekar); ljekar); Osim Osim potpuno potpunog g oslo oslobađa bađanja nja od dužnost dužnostii svjedo svjedočen čenja, ja, u pojedi pojedinim nim slučaje slučajevim vima a svjedok ima pravo uskratiti odgovor na pojedina pitanja. pitanja. Uskraćivanje odgovora na pojedina pitanja moguće je samo iz važnih razloga i to naročito ako bi svjedok odgovorom na to pitanje izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju sebe ili svoje srodnike. Svjedok ne može zbog opasnosti od imovinske štete uskratiti svjedočenje o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao pozvani svjedok. Saslušanje svjedoka je procesna procesna radnja koja se izvodi izvodi u određenoj određenoj procesnoprocesnopravnoj formi. Ta forma određena je prvenstveno zahtjevima načela neposrednosti, usmenosti i javnosti. Prilikom ispitivanja svjedok ima pravo na upotrebu vlastitog jezika. jezika. Osim toga, ima pravo na naknadu troškova i izmakle izmakle dobiti. dobiti. Izjavu Izjavu svjedoka svjedoka sud ocjenjuje po načelu slobodne ocjene dokaza. 2)Vještak je je stručno stručno lice koje se javlja javlja u funkciji funkciji dokaznog dokaznog sredstva sredstva,, u situacijama situacijama kad je za utvrđenje određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sadržaj vještačenja u svakom konkretnom slučaju utvrđuje sud, obzirom na prirodu i karakter činjenica koje su predmet dokazivanja. U tom smislu moguće je da: 1. Vještak samo utvrđuje određene činjenice - npr. kad ljekar utvrđuje tjelesne povrede oštećenog u sporu za naknadu štete; 2. Vještak upozna sud sa osnovnim pravilima jedne naučne oblasti ili struke, a koja su relevantna za pravilno saznanje određenih činjenica; 3. Vještak izvodi zaključke iz činjenica koje mu se prezentiraju - npr. vještak daje mišljenje da li isporučena roba odgovara ugovorenom kvalitetu; 4. Naj Najče češće šće sadrŽa sadrŽajj vješt vještače ačenj nja a obuh obuhva vata ta i utvr utvrđiv đivanj anje e određ određen enih ih činje činjeni nica ca i istovreme istovremeno no izvođenje izvođenje zaključaka iz tih činjenica. Vještak faktički obavlja ono što bi radio sud da je raspolagao stručnim znanjem. Međutim, sadržaj vještačenja ne zamjenjuje niti potiskuje aktivnost suda na području utvrđivanja činjenične osnove za donošenje odluke. 31
Za razliku od vještaka, svjedok stručnjak je je lice koje sudu saopštava saopštava svoje saznanja saznanja o činjenicama iz prošlosti, s tim što su takva saznanja zasnovana na posebnom stručnom znanju. U funkciji vještaka može se pojaviti svako lice koje raspolaŽe potrebnim stručnim znanjem, a vještačenje se može povjeriti i odgovarajućoj stručnoj ustanovi. Vještaci se prvenstveno određuju iz reda stalnih sudskih vještaka. Vještačenje najčešće vrši jedan vještak, vještak, a sud moţe odrediti odrediti 2 ili više vještaka vještaka ako ocijeni ocijeni da je vještačenje vještačenje složeno. Položa Položajj vješta vještaka ka u postu postupku pku odre određe đen n je činje činjeni nico com m da se vješt vještak ak sm smat atra ra dokaznim sredstvom i u tom smislu se ne razlikuje od bilo kojeg drugog dokaznog sredst sre dstva va.. Obzi Obzirom rom da sadrž sadržaj aj vješ vješta tače čenj nja a po svom svom krajn krajnje jem m dome dometu tu zadi zadire re u određene prerogative suda, on može biti izuzet iz istih razloga kao i sudija. Za razliku od svjedočenja, opća dužnost vještačenja ne postoji, jer je vještak zamjenjiv. Dužnost vještačenja obuhvata dužnost odazivanja na poziv suda i dužnost iznošenja nalaza i mišljenja. Zbog neispunjenja ove dužnosti, vještaku se mogu izreći samo novčane sankcije, dok svjedok može biti prinudno doveden, pa i zatvoren do 30 dana. Izvođenje i ocjena vještačenja. Vještak svoj nalaz i mišljenje po pravilu iznosi usmeno na raspravi, s tim što mu sud može odrediti da u određenom roku prije rasprave podnese podnese pismeno pismeno svoj nalaz i mišljenje, mišljenje, koje uvijek mora biti obrazloţ eno. Vještačenje se može obnoviti sa istim ili drugim vještacima u slijedećim slučajevima: 1. ako se nalazi 2 ili više vještaka o istom pitanju bitno razlikuju; 2. ako je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili protivrječan sam sa sobom, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka; 3. ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost datog mišljenja. Ovdje se radi o primj primjen enii tzv. tzv.na nadv dvje ješta štače čenj nja a ili ili supe superv rviz izije ije,, koja koja se povj povjer erav ava a spec specij ijali alizi ziran ranim im ustanovama (institutima). Mišljenje vještaka sud ocjenjuje po načelima slobodne ocjene dokaza. Sud je dužan u obrazloženju iznijeti razloge, bilo da usvaja ili odbija mišljenje vještaka.
3)Sa 3) Sasl sluš ušan anje je st stra rana naka ka kao do doka kazn zno o sr sred edst stvo vo.. Ka Kao o posl poslje jedi dica ca
uvođenja slobodne ocjene dokaza, umjesto instituta stranačkih zakletvi, funkciju posebnog dokaznog sredstva dobilo je saslušanje stranaka. Saslušanje stranaka kao dokazno dokazno sredstvo sredstvo neophodno neophodno je razlikovati razlikovati od informativno informativnog g saslušanja saslušanja stranaka. stranaka. U funkcij funkcijii informa informativ tivnog nog sasl saslušan ušanja, ja, stranke stranke se pojavl pojavljuj juju u kao subjek subjekti ti parnično parničnog g postupka. Do saslušanja stranaka u funkciji dokaznog sredstva dolazi tek na kraju glavne glavne rasprav rasprave. e. Izjave Izjave koje koje stranka stranka daje u funkcij funkcijii dokazn dokaznog og sre sredstv dstva a nemaju nemaju kara karakt kter er proc proces esni nih h radn radnji ji.. Ka Kad d je u pita pitanj nju u prav pravno no lice lice,, sa sasl sluš ušav ava a se njeg njegov ov zastupnik. Stranke su supsidijarno dokazno sredstvo, sredstvo, jer sud može izvesti dokaz saslušanjem stranaka samo ako nema drugih dokaza ili kada i pored izvedenih drugih dokaza nađe da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Obzirom da su stranke zainteresirane za ishod odlučivanja, stranke se smatraju najnepouzdanijim izvorom saznanja. Izvođenje dokaza saslušanjem stranaka je procesno uobličeno kao i saslušanje saslušanje svjedoka. Sud dokaz izvodi saslušanjem obiju stranaka. On može saslušati samo jednu stranku: stranku: - ako se druga stranka stranka ne odazove pozivu pozivu ili uskrati davanje davanje iskaza; ako saslušanje druge stranke nije moguće. Prema stranci koja se nije odazvala pozivu pozivu se ne mogu mogu primjen primjenjiv jivati ati nikakve nikakve prinud prinudne ne mjere, mjere, niti niti se stranka stranka može može prinuditi na davanje iskaza jer iskaz dat pod takvim okolnostima ne bi mogao imati 32
nikakvu dokaznu vrijednost. Za davanje lažnog iskaza stranka u funkciji dokaznog sredstva odgovara kao i svjedok. 4)Isprave spadaju u stvarna dokazna sredstva. Pod ispravama se podrazumijeva svaki fizički predmet na kome je određenim znacima zapisana neka misao. Dokazni osnov kod isprava je uvijek njihov sadržaj, za razliku od predmeta uviđaja, gdje predmet sam po sebi predstavlja dokazni osnov. Razlikuje se više vrsta isprava, u zavisnosti od kriterija koji se uzima u razmatranje. Među najvažnijim kriterijima su sadržaj isprave, forma isprave i izdavalac isprave. Obzirom na sadržaj, isprave se dijele na dispozitivne ili konstitutivne i dokazne ili dokumentarne. Prve su usmjerene na zas asni niv vanje anje,, prom promje jenu nu ili ili prest restan anak ak neko nekog g prav pravno nog g odno odnosa sa,, a drug druge e na dokazivanje određenih činjenica. Obzirom na formu, isprave mogu biti konstitutivne i dekl deklara arati tivn vne. e. Ko Konst nstit itut utiv ivni ni karak karakte terr imaj imaju u one one ispra isprave ve čije čije je posto postojan janje je uslo uslov v punovažnosti izjave volje koja je u ispravi opredmećena (npr.formalni ugovori). S druge strane, deklarativna izjava nije sama po sebi uslov punovažnosti izjave volje koja je u njoj sadržana. Obzirom na izdavaoca, isprave se dijele na javne i nejavne (privatne). Javna isprava je isprava koju je izdao nadležni organ u granicama svoje nadležnosti nadležnosti i koja je u propisanoj propisanoj formi. formi. U privatne isprave spadaju one isprave koje ne zadovoljavaju navedene kriterije. Sadržaj javne isprave smatra se istinitim dok se ne dokaže suprotno. Inostrane javne isprave imaju istu dokaznu snagu kao i domaće, pod uslovom da su propisno ovjerene i pod uslovom reciprociteta. procesno-pravna na forma forma koja omogućava omogućava da sud neposrednim neposrednim 5)Uviđaj je procesno-prav opaţanjem dođe do pravno relevantn relevantnih ih činjenica. činjenica. Dokazno sredstvo sredstvo kod uviđaja je predmet uviđaja. Uviđaj se obično vrši uz učešće vještaka.
DISPOZITIVNE RADNJE KOJIMA SE OKONČAVA POSTUPAK 1) Povlačenje tužbe Pojam. Povlačenje tužbe je procesnopravna izjava
upravljena sudu, kojom tužilac manifestira svo svoju ju volju da odustaje od tra traţ enja pravne zašt zaštit ite e u pokr pokren enut utoj oj parn parnic ici, i, ali ali se tim time ne odri odriče če traž tražen enja ja prav pravne ne zašt zaštit ite e u konkretnom predmetu. Uslovi . Tuži Tužila lacc može ože povu povući ći tužb tužbu u sve sve do zakl zaklju juče čenj nja a glav glavne ne rasp raspra rave ve,, a u sporovima za razvod braka sve do trenutka donošenja pravosnažne odluke. Izjavu o povlačenju tužilac može dati putem podneska ili usmeno na ročištu. Nakon što se tuženi upustio u raspravu o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe potreban je i njegov pristanak. U bračnim sporovima pristanak tuženog potreban je od zaklju od zaključenja čenja glavne rasprav rasprave. e. Tuţeni eni svoj svoj pristan pristanak ak može dati izričit izričito, o, ali i prećutno prećutno - ako se tuženi tuženi ne izjasni u roku od 15 dana od dana prijema obavještenja o povlačenju tužbe, smatra se da je pristao na povlačenje. Dejstva. Na Najv jvaž ažni nija ja posl poslje jedi dica ca povl povlač ačen enja ja tuţbe je gaše gašenj nje e parn parnic ice. e. Izja Izjava va o povlačenju je neopoziva. Punomoćnik koji nije advokat mora imati izričito ovlaštenje za povlače povlačenje nje tuţbe. Tužilac Tužilac ima ima mogućn mogućnost ost da povodo povodom m istog istog zahtje zahtjeva va ponovo ponovo podigne tužbu. Zakonska Zakonska fikcija fikcija o povlače povlačenju nju tužbe tužbe postoji u slijedećim slučajevima: 1. Ako tužilac tužilac ne dokaže da je poloţio aktorsku kauciju kauciju u određenom određenom roku; 2. Ako nakon mirovanja postupka ni jedna stranka ne podnese prijedlog za nastavak; 3. Ako se u istom postupku ponovi mirovanje, tj.ponovo ispune uslovi za mirovanje postupka; 4. Ako tužilac u sporu male vrijednosti ne dođe na prvo ročište, mada je uredno pozvan; 5. Ako u sporu male vrijednosti ili u postupku u privrednim sporovima obje stranke 33
izostanu sa 2 ročišta uzastopno; 6. Ako tužilac ne ispravi ili ne dopuni tužbu koja mu je vraćena na ispravku ili dopunu; 7. Ako tužilac preinači tužbu promjenom tužbenog osnova ili promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva, a prethodno istaknuti zahtjev ne označi kao eventualni, smatra se da je povukao prvobitnu tužbu; 8. U brakorazvodnoj parnici, ako tužilac ne dođe na ročište zakazano za pokušaj mirenja bračnih drugova, smatra se da je povukao tužbu. Oblici ci porav poravna nanj nja a su: su: vansu vansuds dsko ko i 2) Sud Sudsko sko po porav ravnan nanje je (na (nagod godba ba ) Obli sudsko poravnanje. Vansudsko je regulisano normama obligacionog prava, a sudsko norm normam ama a proc proces esno nog g prava prava.. Sadr Predmet et sudskog sudskog Sadrža žajj suds sudske ke nago nagodb dbe. e. Predm poravnanja mora biti tužbeni zahtjev kao predmet spora. Do poravnanja može doći u pogled pogledu u tužben tužbenog og zahtje zahtjeva va u cjelin cjelini, i, ili samo samo u jednom jednom dijelu dijelu (u kvalit kvalitativ ativnom nom smislu). Do poravnanja obično dolazi tako što tužilac odustaje od dijela tužbenog zaht zahtje jeva va,, ili ili prist pristaje aje na ispl isplat atu u u ratam ratama. a. Među Međuti tim, m, sporaz sporazum um koji kojim m se tuži tužilac lac obavezuje da povuče tužbu, a tuženi pristaje da udovolji njegovom zahtjevu, nema karakter poravnanja jer se ustupak tužioca ne tiče predmeta spora. Dopuštenost. Stranke u toku cijelog postupka mogu zaključiti poravnanje i to pred prvos prvoste tepe peni nim m sudo sudom, m, bez bez obzi obzira ra na stad stadij ij u kome kome se postu postupak pak nalaz nalazi. i. Ako Ako do skla sklapa panj nja a pora poravn vnan anja ja dođe dođe tek tek kad kad je pres presud uda a u žalb žalben enom om stad stadij iju, u, to će za posljedicu imati gašenje pobijane presude. Sudsko poravnanje se može sklopiti samo u sporovima u kojima stranke mogu disponirati predmetom spora. Na procesne pretpostavke sudskog poravnanja sud pazi po službenoj dužnosti i donosi rješenje kojim kojim ne dopu dopušta šta porav poravnan nanje je ako sm smat atra ra da nisu nisu ispu ispunj njen enii uslo uslovi vi za njego njegovu vu dopu dopušte šteno nost st.. U takv takvom om sluča slučaju ju zast zastaje aje s post postup upko kom m dok dok rješ rješen enje je ne post postane ane pravosnažno. Kao saglasna izjava volja stranaka, poravnanje stiče svojstva sudskog poravnanja tek kad se unese u zapisnik i kad stranke potpišu taj zapisnik. Dejstvo sudskog poravnanja je dvojako: dvojako: materijalno materijalno-pravno -pravno i procesno-prav procesno-pravno. no. Kad su u pitanju materijalno-pravna dejstva, stranke sklapanjem poravnanja daju novi pravni osnov (novatio (novatio)) materijalno-pravnim odnosima povodom kojih sklapaju poravnanje. Zato poravnanje ima konstitutivan karakter. Procesno-pravna dejstva sudskog sudskog poravn poravnanj anja a se izjed izjednača načavaj vaju u sa pravos pravosna naţ nom sudskom sudskom presud presudom om:: nova nova parnica između istih stranaka nije dopuštena. Zapisnik u koji je uneseno poravnanje ima svojstvo izvršne isprave. Pobijanje sudske nagodbe. Dvojna priroda sudskog poravnanja daje mogućnost da se ono može pobijati i kao sudska odluka i kao građanskopravni ugovor. Pošto se sudsko poravnanje po dejstvu izjednačava sa pravosnažnom presudom, logično bi bilo da se pobija prijedlogom za ponavljanje postupka. Međutim, materijalno-pravna dejstva sudskog poravnanja kao ugovora građanskog prava, daju mogućnost da se ono pobija tužbom zbog nedostataka pretpostavki za njegovu valjanost. Ovaj način pobijanja prihvaćen je u našoj sudskoj praksi.
ODBRAMBENE RADNJE TUŽENOG
Tuženi na raspolaganju raspolaganju ima različita različita procesno-prav procesno-pravna na sredstva sredstva za odbranu. odbranu. To su: prigovori, prigovor prebijanja (kompenzacije) i protivtužba.
1)Prigovor (exceptio)
Procesno-pravnim prigovorima tuženi ukazuje sudu na procesne nedostatke o kojima sud vodi računa po službenoj dužnosti. Cilj ovih prigovora je da sud donese odluku kojom tužbu odbacuje kao nedopuštenu. Procesni nedostaci mogu biti: - na 34
strani suda - nenadležnost (apsolutna, stvarna i mjesna); - na strani stranaka stran stranačk ačka a i parni parnična čna spos sposob obno nost st stran stranaka aka,, nedo nedost stac acii u zast zastup upan anju ju;; - na stran stranii predmeta spora - procesne smetnje res iudicata i lis pedens. Materijalno-pravni prigovori. Ako procesnim prigovorima nije uspio izdejstvovati odbacivanje tužbe, tuženom preostaje samo da osporavanjem tužbenog zahtjeva kao neosnovanog pokuša izdejstvovati njegovo odbijanje. U tom cilju se tuženi služi materijalno-pravnim prigovorima. Materijalno-pravni prigovori su tvrdnje činjeničnog karaktera kojima tuženi nastoji dokazati da je materijalno-pravni tužbeni zahtjev tužioca neosnovan. U zavisnosti od sadržaja, materijalno-pravni prigovori dijele se na 3 vrste: 1. Prigov Prigovori ori kojima kojima tuženi tuženi iznosi iznosi činjeni činjenice ce koje koje sprečav sprečavaju aju nastanak nastanak tužite tužitelje ljevog vog prava (npr.tuženi tvrdi da je ugovor ništavan zbog određenih nedostataka); 2. Prigovori kojima tuženi iznosi činjenice koje izazivaju prestanak tužiočevog prava (npr.tuženi tvrdi da je ispunio obavezu, da je izvršen oprost duga i sl); 3. Prigovori kojima tuženi iznosi činjenice koje uskraćuju ostvarenje postojećeg prava tužioca tužioca.. Ovi Ovi prigovo prigovori ri dijele dijele se na 2 vrste: vrste: perem perempto ptorni rni (npr.pr (npr.prigo igovor vor zastare zastare)) i dilatorni (npr.potraživanje tužioca još nije dospjelo). Kod prvih se trajno uskraćuje izvršenje neke obaveze na činidbu, a kod drugih se ispunjenje činidbe uskraćuje privremeno. Karak Ka rakte terr mate materij rijal alno no-pr -prav avni nih h prigo prigovo vora ra imaj imaju u i tvrdn tvrdnje je činje činjenič nično nog g ili ili pravn pravnog og karakt karakter era a kojim kojima a tuže tuženi ni os ospo porav rava a os osno nova vano nost st tužb tužben enog og zaht zahtje jeva va.. Činje Činjenič nični nim m tvrdnjama tuženi osporava istinitost činjenica na kojima zasniva osnovanost svog tužb tužbe enog nog zaht zahtje jev va, a tvrd tvrdnj njam ama a prav pravno nog g kara karakt kte era tvrd tvrdii da po norm normam ama a materijalnog prava tužbeni zahtjev nije osnovan. U prvom slučaju se radi o sporu činjeničnog karaktera, a u drugom o sporu pravnog karaktera. Spor o istinitosti činjenica se razrješava u postupku dokazivanja, a spor o pravnom pitanju razrješava sud po principu iura novit curia. Upušt Upuštanj anje e tuženo tuženog g u raspra raspravlja vljanje nje.. Tuženi se upustio upustio u raspravljanje raspravljanje o meritu me ritumu mu spora spora prvom prvom radnjom radnjom kojom kojom osporav osporava a osnova osnovanost nost glavno glavnog g tužben tužbenog og zahtjeva. To su materijalno-pravni prigovori tuženog. Dakle, tuženi se nije upustio u raspravljaje sve dok u parnici koristi procesne prigovore. Za momenat upuštanja tuže tuženo nog g u ras raspra pravl vljan janje je norm norme e proce procesno snog g prav prava a vežu vežu niz niz znač značajn ajnih ih pravn pravnih ih posljedica: od tog momenta sud ne može da se oglasi mjesno nenadležnim, tuženi ne može da se poziva na nadležnost arbitraže niti može tražiti aktorsku kauciju, tužilac ne može povući ili preinačiti tužbu u subjektivnom smislu bez pristanka tuženog itd.
2. Prigovor kompenzacije (exceptio compensationis)
Compensatio civilis. Kompenzacija je jedan od oblika gašenja obaveze. Dužnik moţe prebiti svoje potraživanj potraživanje e prema povjeriocu povjeriocu sa onim što povjerilac povjerilac potražuje od njega, pod 4 uslova: 1. da su uzajamna 2. da su oba dospjela 3. da oba glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i kvaliteta; 4. da su utuživa, tj. da se ne radi o naturalnim obligacijama. Kompenzacija nastaje tek izjavom jedne stranke drugoj da vrši kompenzaciju. Dakle, konstitutivni čin je izjava o kompenzaciji. Ako je dužnik tužen i nakon što je povjeriocu uputio izjavu o kompenzaciji, on će se u parnici braniti materijalno-pravnim prigovorom (prestanak obaveze kompenzacijom). Ako do kompenzacij kompenzacije e nije došlo prije parnice, parnice, onda će se tuženi posluţ iti prigovorom prigovorom kompenzacije. Pravna priroda izjave o kompenzaciji. U teoriji je sporno pitanje da li izjava o kompenzaciji data izvan parnice proizvodi procesno-pravne posljedice. Prema čisto civilističkom shvatanju, pravna priroda izjave o kompenzaciji ne zavisi od toga da li 35
je data u toku toku ili izvan izvan parnice. parnice. Jedina Jedina razlika je u tome što što se u parnici parnici ta izjava izjava daje u formi procesne radnje. Prema nešto manje radikalnom civilističkom shvatanju, izjava izjava o kompen kompenzac zaciji iji ima ima dvojnu dvojnu prirodu prirodu:: mater materijal ijalnono-prav pravne ne izjave izjave i proce procesne sne radnje. Izjava o kompenzaciji data u parnici proizvodi materijalno-pravne posljedice sam sa mo ako ako su isto istovr vrem emen eno o ispu ispunj nje ene i pret pretpo post stav avke ke za ulag ulagan anje je prig prigov ovor ora a kompenzacije kao procesne radnje. Prema procesno-pravnom shvatanju, prigovor kompenzacije ne proizvodi materijalno-pravna dejstva. To je procesna radnja čija se dejstva iscrpljuju jedino u parnici, i to tako što utiču na tok postupka i donošenje presude. Compen Compensa satio tio per iudice iudicem. m. Prigo rigovo vorr kom kompenz penzac acij ije e tuže tuženi ni može ože ista istaći ći do zaključivanja glavne rasprave. Taj prigovor ne proizvodi neposredno pravno dejstvo, već do kompenzacije dolazi tek odlukom suda (compensatio (compensatio per iudicem). iudicem). Ako se postupak ne završi donošenjem presude, već odbacivanjem ili povlačenjem tužbe, tada i pored izjave o kompenzaciji neće doći do kompenzacije. Dispozitiv presude kojom sud vrši kompenzaciju ima 3 stava: u prvom se utvrđuje da je potraživanje tužioca osnovano, u drugom se utvrđuje da je osnovano protivpotraživanje tuženog, a trećim stavom se vrši kompenzacija tako što sud odbija tužioca sa tužbenim zahtjevom ako je protivpotraživanje iste visine kao i potraživanje, tj. tužbeni zahtjev. Ako Ako nije nije,, tuže tuženo nom m se nalaž nalaže e da ispu ispuni ni potr potraži aživa vanje nje tužio tužioca ca u dije dijelu lu koji koji nije nije kompenziran.
3) Protivtužba
Protivtužba Protivtužba je tužba koju koju podiže tuženi tuženi u parnici koja teče povodom povodom tuţbe, i njome protiv tužioca ističe samostalan tužbeni zahtjev. Protivtužba može biti odbrambena radnja čisto defanzivnog karaktera, a može biti i ofanzivna radnja. U prvom slučaju, tužb tužbe eni zaht zahtje jev v iz prot protiv ivtu tužb žbe e je usm usmjere jeren n na odbi odbija janj nje e zaht zahtje jeva va iz tužb tužbe e (prejud (prejudici icijel jelna na i kompen kompenzac zacion iona a protiv protivtuž tužba) ba).. Kao ofanzi ofanzivna vna radnja, radnja, protiv protivtuž tužba ba omog omoguća ućava va da u isto istojj parni parnici ci tuže tuženi ni os ostv tvari ari neko neko svoj svoje e pravo pravo proti protiv v tuži tužioc oca a (koneksna protivtužba). Vrste protivtužbe su: 1. Koneksna Koneksna protivtužba protivtužba se određuje određuje obziro obzirom m na vezu vezu (konek (koneksit sitet) et) koja koja postoj postojii između između zahtje zahtjeva va iz tužbe tužbe i protivt protivtužbe užbe.. Koneks Koneksite itett postoj postojii kad se oba zahtje zahtjeva va zasnivaju na istom činjeničnom stanju. Npr. prodavac ustaje tužbom i traži isplatu kupoprodajne cijene za isporučenu robu. Kupac ustaje protivtužbom i traži naknadu štete zato što isporučena roba ne odgovara ugovorenom kvalitetu. 2. Prejudicije Prejudicijelnom lnom protivtužbom protivtužbom tuţeni eni isti ističe če zaht zahtje jev v da se utvr utvrdi di (ne) (ne)po post stoj ojan anje je prav pravno nog g odno odnossa od koje kojeg g zavi zavisi si odlu dluka o tužb tužbe enom nom zaht zahtje jevu vu.. Npr. Npr.ttužil užilac ac kondemnatornom tužbom traži ispunjenje ugovora, a tuženi protivtužbom traži da se utvrdi da kupoprodajni ugovor ne postoji. Prejudicijelna protivtužba najčešće ima karakter deklaratorne tužbe negativnog utvrđenja. U ovakvim situacijama tuženi može upotrijebiti protivtužbu ili obični prigovor. Ako tuženi ima pravni interes da se o prej rejudicije ijelnom nom sporno rnom prav pravn nom odnosu dones nese odluka sa dej dejstv stvom pravosnažnosti, onda će se poslužiti protivtužbom. 3. Kompenzac Kompenzacionom ionom protivtužbom protivtužbom tužen tuženii proti protiv v tuži tužioc oca a isti ističe če tužb tužben enii zaht zahtje jev v upravljen na potraživanje podobno za kompenzaciju sa zahtjevom tužioca. Dakle, tuže tužen ni se može posl posluž užit itii prig prigo ovoro vorom m kom kompenz penzac acij ije e ili ili kom kompenz penzac acio iono nom m protivtužbom. Protivtužba ima prednost u situacijama kad je protivpotraživanje veće od potraživanja. Pretpostavke Pretpostavke dopuštenosti. Protiv Protivtuž tužba ba je dopušte dopuštena na od trenut trenutka ka zasniv zasnivanj anja a litispedencije povodom tužbe do okončanja glavne rasprave. Mora ispunjavati sve proc proces esne ne pret pretpo post stav avke ke kao kao i tužb tužba. a. Zaht Zahtje jev v iz tužb tužbe e i prot protiv ivtu tužb žbe e mora ora biti biti 36
raspravljan u istoj vrsti postupka. Za protivtužbu je po pravilu nadležan sud pred kojim kojim teče teče parnica parnica (atrakc (atrakcion iona a nadležn nadležnost ost). ). Izuzet Izuzetak ak posto postojiji u slučaju slučaju kad je za zahtjev iz protivtužbe stvarno nadležan viši sud. Postupak po protivtužbi. Povodom protivtužbe se zasniva samostalna parnica. Sud raspravljanje o zahtjevu iz tužbe i protivtužbe može razdvojiti, ali iz razloga ekonom ekonomično ičnosti sti najčešć najčešće e zajedn zajedno o raspravl raspravlja ja o oba zahtje zahtjeva. va. Okončan Okončanje je parnic parnice e povodom tužbe nema uticaja na tok parnice povodom protivtužbe.
PRESUDA
Značenje. Značenje. Presuda je završni akt kojim se okončava raspravljanje i odlučivanje o predm predmetu etu spora spora u prvost prvostepe epenom nom postup postupku. ku. Njo Njome me se ostvar ostvaruje uje sadržaj sadržaj sudske sudske funkcije kao konkretizacije općih pravnih normi na pojedinačne životne situacije.
1)Donošenje presude
Vijećanje i glasanje. Donošenje presude je poseban stadij postupka koji otpočinje vijeća vijećanje njem m i glasanj glasanjem em,, a završav završava a se objavl objavljiv jivanje anjem m presude presude.. Po pravil pravilu, u, sud prist pristup upa a dono donoše šenju nju presu presude de odma odmah h nakon nakon vije vijećan ćanja ja i glasa glasanj nja, a, a u slo slože ženi nijim jim slučajevima moguće je donošenje presude odgoditi za 8 dana. Vijećanje i glasanje obavlja se uz isključenje javnosti - prisustvuju samo članovi vijeća i zapisničar. O vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik i zatvara u omot koji može otvoriti samo samo inst instanc ancio ioni ni sud sud kad odlu odlučuj čuje e o pravn pravnom om lije lijeku. ku. Vije Vijećan ćanje jem m i glas glasanj anjem em rukovodi predsjednik vijeća, koji glasa posljednji. Za odluku vijeća potrebna je većina glasova. Objavljivanje presude sastoji se u javnom čitanju izreke, čiji sadržaj se fiksira u zapisn zapisniku. iku. Presud Presuda a kao pravni pravni akt postaj postaje e egziste egzistentn ntna a objavl objavljiv jivanje anjem. m. Prisust Prisustvo vo stranaka pri objavljivanju nije nužno. Ako je donošenje presude odloženo, ona se ne objavljuje već se strankama saopštava dostavljanjem. U takvom slučaju kao trenutak objavljivanja uzima se trenutak slanja presude strankama (a ne trenutak prijema).
2)Forma i sadržaj presude
Presuda se uvijek izrađuje u pismenoj formi, kao poseban dokument. Njen sadržaj je određen određen zakono zakonom m i eventua eventualni lni nedost nedostaci aci su razlog razlog za ulaganj ulaganje e pravnog pravnog lijeka lijeka.. Presuda sadrži uvod, dispozitiv i obrazloženje. Uvod presude sadrži da se presuda izriče u ime FBiH, osnovne podatke o sudu, strankama, predmetu spora, danu zaključivanja glavne rasprave i datum donošenja presude. Izreka (dispozitiv ili tenor) presude sadrži odluku suda o tužbenom zahtjevu i odlu odluku ku o parn parnič ični nim m troš troško kovi vim ma, zati zatim m odlu odluka ka o post postoj ojan anju ju ili ili nepo nepost stoj ojan anju ju tuţenik enikov ovog og potr potra aţivan ivanja ja ista istakn knut utog og u prig prigov ovor oru u kom kompenz penzac acij ije, e, kao kao i odlu odluka ka o prejudicijelnom (incidentnom) zahtjevu za utvrđenje. Obrazloženje u prvom dijelu sadrži opis predmeta spora, tako što se iznese zahtjev tužioca i činjenice na kojima je zasnovan, odbrana tuženog (posebno prigovori), te koje su činjenice među strankama sporne, a koje nisu. U drugom dijelu sud obrazlaže svoj stav u pogledu činjenica koje je utvrdio i pravnih pravila koja je primijenio. Prvo obrazlaže obrazlaže kako je izveo izveo činjenični činjenični zaključak o tačnosti tačnosti pravno-relev pravno-relevantnih antnih činjenica, činjenica, a zatim kako je izveo pravni zaključak, tj. pravno kvalificirao predmet spora. U obrazlaganju činjeničnog zaključka sud je naročito dužan da iznese koje dokaze je izveo kao i rezultate izvedenih dokaza. Pod d ispr isprav avlj ljan anje jem m pres presud ude e podr podraz azum umij ijev eva a se 3)Ispr 3)Ispravlj avljanje anje presu presude de Po otklanjanje grešaka u imenima i brojevima i drugih očiglednih grešaka u pisanju i računanju, kao i nedostataka u obliku nesaglasnosti prepisa i izvornika presude. 37
Ispravke vrši predsjednik vijeća u obliku posebnog rješenja. Ako između izvornika i prepisa postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u izreci, strankama se dostavlja nov, ispravljen prepis sa naznačenjem da se njime zamjenjuje raniji prepis.
VRSTE PRESUDA
1)Prema vrsti pravne zaštite koja se presudom ostvaruje, presude mogu biti kondemnatorne, kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne. a)Kondemnatorne (dosuđujuće) presude donose se povodom kondemnatornih tužbi, ukoliko sud udovoljava tužbenom zahtjevu. zahtjevu. Presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev iz kondemnatorne tužbe je uvijek utvrđujuća, jer utvrđujuća, jer se njome njome samo konstatuje konstatuje da je zaht zahtje jev v neos neosno nova van. n. U dije dijelu lu u kome kome se odluč odlučuj uje e o troško troškovi vima ma post postup upka, ka, presuda je uvijek kondemnatorna. Kondemnatorne presude su podobne za izvršenje (prinudnim putem). b)Deklara b)Deklaratorne torne presude presude dono donose se se povo povodo dom m dekla deklarat rator orni nih h tužbi. tužbi. Njima Njima se utvrđuj utvrđuje e postoja postojanje nje ili nepost nepostoja ojanje nje određen određenog og pravnog pravnog odnosa odnosa.. Pravona Pravonažno žnošću šću deklara deklarator torne ne presud presude e postig postignut nut je krajnji krajnji cilj cilj tražen tražene e pravne pravne zaštite zaštite.. Zbog Zbog toga toga deklaratorne presude nisu podobne za izvršenje. c)Konstitutivne presude se donose povodom konstitutivnih tužbi, u kojima je tužbe tužbeni ni zaht zahtje jev v uprav upravlj ljen en na odre određe đenu nu promj promjen enu u u pravn pravnim im odno odnosim sima. a. Ovim Ovim presudama se ne samo utvrđuje pravo na promjenu u pravnom odnosu, nego se ta promjena i ostvaruje - ona nastupa u trenutku pravosnažnosti presude. 2)Prema predmetu odlučivanja, presude se dijele na konačne i međupresude. Konačne presude dijele se na potpune, djelimične i dopunske. a)Konačna presuda može biti potpuna i djelimična. Potpuna je ona kojom se u cjelini cjelini odluču odlučuje je o svim svim zahtje zahtjevim vima, a, kako glavnim glavnim tako i spored sporednim nim.. Prvost Prvostepe epeni ni postupak se obično okončava donošenjem potpune presude. Djelimična presuda je konač konačna na u dije dijelu lu tužbe tužbeno nog g zaht zahtje jeva va o koje kojem m se njom njome e odlu odlučuj čuje. e. Dono Donosi si se u slijedećim slučajevima: - Ako je samo dio tužbenog zahtjeva sazrio za konačnu odluku; - Ako su od više tužbenih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku; Ako je podnesena protivtužba - djelimična presuda će biti donesena ako je donesen bilo zahtjev iz tužbe ili zahtjev iz protivtužbe; Donošenje djelimične presude izaziva razdvajanje postupka, jer se presuđeni dio spora odvaja od dijela u kome još nije odlučeno. Dopunsku presu presudu du sud sud dono donosi si kad je propu propusti stio o da done donese se potp potpun unu u presu presudu du.. Mada Mada je dono donoše šenje nje dopu dopunsk nske e presu presude de posl poslje jedi dica ca propu propust sta a suda, suda, ovu ovu presudu sud donosi samo po prijedlogu stranaka, koji stranke moraju podnijeti u prekluzivnom roku od 15 dana od dana prijema nepotpune presude. b)Međupresuda je presuda kojom se odlučuje o osnovu tužbenog zahtjeva. Njome se omogućava pojednostavljenje postupka raspravljanja u složenim sporovima, tj. spor sporov ovim ima a kod kod koji kojih h je spor sporan an i os osno nov v i visi visina na tužb tužben enog og zaht zahtje jev va. U takv takvim im sporovima sud može prvo odlučivati o osnovu tužbenog zahtjeva. Ako nađe da je osnov osnov tužben tužbenog og zahtje zahtjeva va osnova osnovan, n, o njemu njemu će odlučit odlučitii me međupr đupresu esudom dom i zatim zatim nastaviti da raspravlja o visini tužbenog zahtjeva o kome donosi konačnu presudu. Ako nađe da osnov tužbenog zahtjeva neosnovan, donijet će konačnu presudu kojom odbija tužioca sa tužbenim zahtjevom, bez raspravljanja o visini zahtjeva. Dakle Dakle,, me međup đupre resu suda da je u služ službi bi nače načela la ekon ekonom omičn ičnos osti ti post postup upka. ka. U praksi praksi je najpogodnija u sporovima za naknadu štete, gdje su najčešće istovremeno sporni i osnov i visina štete. 3)Prema 3)Prema postupku postupku koji koji je pret pretho hodi dio o dono donoše šenju nju presud presude, e, presu presude de mogu mogu biti biti kontradiktorne, presude po priznanju i presude na osnovu odricanja. a)Kontradiktorne a)Kontradiktorne presude donose se kao završni akti u prvostepenom postupku u 38
kome su aktivno učestvovale obje stranke. b)Presude bez održavanja glavne rasprave su izuzetak i moguće su samo u privrednim sporovima, i to pod uslovom da među strankama nije sporno činjenično stanje, te u bračnim sporovima ako postoji sporazumni razvod braka. c)Presuda na osnovu priznanja donosi se samo u sporovima u kojima stranke mogu disponirati tužbenim zahtjevom. Ako u takvom sporu tuženi do zaključenja glavne glavne rasprav rasprave e prizna prizna tužben tužbenii zahtje zahtjev, v, sud će bez daljeg daljeg rasprav raspravljan ljanja ja donije donijeti ti presudu kojom prihvata tužbeni zahtjev. Presuda na osnovu priznanja ne može se donijeti u sporovima nastalim iz odnosa koji su regulisani imperativnim normama, niti u slučajevima kad su raspolaganja stranaka protivna pravilima morala društva. Prizna Priznanje nje tužben tužbenog og zahtje zahtjeva va treba treba razliko razlikovat vatii od prizna priznanja nja činjen činjenica ica.. Prizna Priznanje nje činjenica ima za posljedicu da se priznate činjenice uzimaju u obzir kao činjenični osnov presude, bez dokazivanja. dokazivanja. Priznanje Priznanje tužbenog tužbenog zahtjeva zahtjeva od strane tuženog ne mora istovremeno značiti i priznanje činjenica. Osim toga, priznanje činjenica ne mora se dati izričito, za razliku od priznanja tužbenog zahtjeva. Tužbeni zahtjev mora biti priznat izričito i izjava o priznanju mora biti unesena u zapisnik. Ako je tužbe tužbeni ni zaht zahtje jev v prizn priznat at u cjel cjelin ini, i, tuži tužilac lac nem nema prav pravni ni inte intere ress za dalje dalje vođe vođenje nje parnice. d)Fiktivn d)Fiktivna a parnica parnica (simulat (simulatio). io). Priz Prizna nanj nje e tužbe tužbeno nog g zaht zahtje jeva va ne sm smije ije biti biti simulirano, odnosno fiktivno, i učinjeno radi ostvarenja nedozvoljenog cilja. Npr, u cilju evazije poreske obaveze, stranke in fraudem legis fingiraju spor: kupac tuži prodavca tvrdeći da je predmet kupoprodaje njegovo vlasništvo i kao dokaz nudi fiktivno sačinjenu dokumentaciju koja potrđuje tuđbene navode. Tuženi prodavac priznaje takav tužbeni zahtjev i po presudi donesene na osnovu priznanja kupac traži upis upis prava prava vlasn vlasništ ištva va u javn javne e regi regist stre re,, ne plaća plaćaju jući ći pore porez. z. Izja Izjava va o prizn priznan anju ju tužbenog zahtjeva (kao i izjava o priznanju činjenica) može se opozvati na ročištu ili u podn podnes esku ku.. Opoz Opoziv iv prizn priznanj anja a tužb tužben enog og zaht zahtje jeva va može može se učini učiniti ti do mome moment nta a donošenja presude. e)Presuda na osnovu odricanja – abdicatio donosi se ako se tužilac odrekne tužbenog zahtjeva do zaključenja glavne rasprave, a pod uslovom da se radi o zahtjevu kojim stranke mogu raspolagati. Sud neće uvažiti disponiranja stranaka koja koja su protiv protivna na prinudn prinudnim im propisi propisima ma i pravili pravilima ma morala morala društva društva.. Odrica Odricanje nje od tužbenog zahtjeva treba strogo razlikovati od povlačenja tužbe. Povlačenjem tužbe tužilac samo odustaje od zatražene pravne zaštite u konkretnom sporu, ali se ne odriče sudske zaštite ubuduće. S druge strane, odricanje od tužbenog zahtjeva tiče se predmeta spora i sud na osnovu toga donosi meritornu presudu kojom odbija tužbu (res (res iudicata). iudicata). f)Presuda zbog izostanka – contumatio donosi se u 3 situacije: 1. kad tuženi ne dođe prvo ročište (pripremno ili prvo ročište za glavnu raspravu); 2. ako tuženi dođe na ova ročišta, ali neće da se upusti u raspravljanje; 3. ako se tuženi udalji sa ovih ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev. Kontumacija se odnosi samo na tuženog, a ne i na tužioca kao što je to slučaj u nekim uporednim zakonodavstvima. Pravna priroda kontumacije je kontumacije je sporna u pravnoj teoriji teoriji.. Većina Većina procesu procesualis alista ta polazi polazi od princi principa pa afirmativne litiskontestacije,tj. litiskontestacije,tj. od fikcije da tuženi svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužbe sa kojom je upoznat, a sud ih bez dokazivanja uzima u činjenični osnov svoje odluke i usva usvaja ja tužb tužben enii zaht zahtje jev. v. Shod Shodno no tom tome, ova ova pres presud uda a se ne bi mogla ogla izre izreći ći u slučajevima kad se ne bi mogla donijeti presuda na osnovu priznanja. Posebni uslovi za kontumac kontumaciju iju su: a) Da je tužilac bio uredno pozvan; 39
b) Da tužilac predloži donošenje presude zbog izostanka; c) da tuženi nije podneskom osporio tužbeni zahtjev; d) da osnovanost osnovanost tužbenog zahtjeva zahtjeva proizilazi iz činjenica navedenih u tu ţ bi; e) da činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je podnio sam tužilac ili sa općepoznatim činjenicama; f) da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizilazi da je tuženi bio opravdano spriječen da dođe na ročište. Bez obzira na navedene uslove, sud neće donijeti kontumacionu odluku ako utvrdi da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Uslovna presuda zbog izostanka2 može se donijeti u 2 slučaja: 2 odgađanje donošenja kontumacione odluke 1. Ako Ako je potr potreb ebno no da sud sud pret pretho hodn dno o prib pribav avii obav obavje ješt šten enja ja o tom tome da li se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu sa kojim stranke mogu raspolagati; 2. Ako nema dokaza da je tuženi uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upućen. Predsjednik vijeća će tada odrediti rok da se izvidi da li je tuženi uredno pozvan. Taj rok ne može biti duži od 30 dana za dostavu u zemlji, odnosno 6 mjeseci za dostavu u inostranstvu. U oba slučaja sud može donijeti kontumacionu odluku bez izjašnjavanja stranaka. Protiv odluke suda kojom se odbija prijedlog tužioca za donošenje kontumacione presude dopuštena je posebna žalba.
PRAVNI LIJEKOVI
Pojam Žalba se može posmatrati sa 2 aspekta: kao pravo i kao pravni lijek. Kao pravni lijek, žalba je procesno-pravno sredstvo u ostvarenju žalbe kao prava. Sistem pravnih lijekova Pravni lijekovi se dijele na redovne i vanredne. Redovni se ulaţu protiv protiv nepravosn nepravosnažni ažnih h presud presuda a i njihov njihovim im ulaganj ulaganjem em se odlaže odlaže nastupa nastupanje nje pravosnažnosti. Redovni pravni lijek je žalba. Vanredni pravni lijekovi se ulažu protiv pravosnažnih presuda. To su: revizija, zahtjev za zaštitu zakonitosti i prijedlog za ponavljanje postupka.
1. Redovni pravni lijekovi
Osnovna obilježja redovnih pravnih lijekova su: - suspenzivnost – pravni lijek odlaže nastup pravosnažnosti odluke protiv koje se ulaže; - devolutivnost – ovo – ovo dejstvo sastoji se u zasnivanju nadležnosti višeg suda u odnosu na onaj koji je donio pobijanu presudu; - prekluzivno prekluzivnost st – ako se žalba ne uloži u predviđenom roku, nastupa prekluzija, usljed koje se uložena žalba odbacuje kao nedopuštena. Žalba protiv protiv presude presude (appellati (appellatio) o) može može se uložiti uložiti protiv protiv svake svake prvost prvostepe epene ne presude. Njena funkcija je u interesu stranaka o čijim pravima se odlučuje presudom, ali i u interesu pravosuđa uopće. Preispitivanjem prvostepene presude omogućava se otklanjanje svih nedostataka koji su mogli uticati na pravilnost presude. Stranke se u konkretnoj parnici mogu odreći žalbe do isteka roka za njeno podnošenje. Već uložena žalba se do donošenja odluke višeg suda može opozvati. Izjave o odricanju i opozivanju su neopozive. Žalba se podnosi u pismenoj formi. Da bi bila podobna za odlučivanje, mora sadržavati oznaku presude koja se pobija i potpis žalioca. To su nužni elementi žalbe. žalbe . Ako oni nedostaju, sud će podnosioca pozvati da u određenom roku ispravi i dopuni žalbu, a ako on to ne učini, odbaciće žalbu rješenjem. Osim 40
navedenih elemenata, žalba bi trebala sadržavati razlog na kome stranka zasniva žalbu, te izjavu da se presuda pobija u cjelini ili određenom dijelu. Ovo su fakultativni elementi žalbe, tj. poželjni su ali ne i nužni. Pretpostavke za izjavljivanje žalbe su njena dopuštenost, blagovremenost i formalna urednost. Žalba se može izjaviti: 1. Kad je dopuštena protiv određene odluke; 2. Kad je poštovan redoslijed u pogledu izjavljivanja pravnih lijekova; 3. Kad je žalilac legitimisan na pobijanje, kad ima pravni interes za izjavljivanje žalbe, te kad nije zadovoljan sadržajem odluke koju pobija; 4. Kad je žalba izjavljena blagovremeno, ima određeni sadržaj i propisanu formu; 5. Ako stranka nije disponirala pravom na žalbu.
Razloge za žalbu zakon klasificira u 3 vrste :
- bitne povrede parničnog postupka (error (error in procedendo); - pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje; - nepravilna primjena materijalnog prava (error (error in iudicando). iudicando).
Po pravilu se sve presude mogu pobijati iz svih razloga. Izuzeci su presuda na osnovu priznanja, presuda na osnovu odricanja i presuda na osnovu izostanka koje se ne mogu pobijati iz svih ovih razloga. Presuda na osnovu priznanja i presuda na osno os novu vu odri odrica canj nja a se ne mogu ogu pobi pobija jati ti iz razl razlog oga a koji koji nisu nisu ni utic utical alii na nje njenu pravilnost, a to su nepravilno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i nepravilna primjena materijalnog prava. Osnov za donošenje ovih presuda je priznanje, odnosno odrican odricanje je od tužben tužbenog og zahtje zahtjeva. va. Ali, Ali, ove presude presude se mogu mogu pobija pobijati ti zbog zbog bitnih bitnih povred povreda a parnično parničnog g postupk postupka a i usljed usljed mana mana volje. volje. Presud Presuda a na osnovu osnovu izostan izostanka ka (kontumaci (kontumaciona ona presuda) se ne moţe pobijati zbog pogrešno pogrešno ili nepotpuno nepotpuno utvrđenog činje činjenič nično nog g stan stanja ja.. Može Može se pobi pobijat jatii zbog zbog bitne bitne povr povred ede e odre odreda daba ba parni parničn čnog og postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog mana volje. Uz to, tuženi tuženi može može ishodo ishodovat vatii ukidan ukidanje je kontum kontumaci acione one presud presude e kroz kroz instit institut ut povrata povrata u prijašnje stanje. Bitne povrede odredaba parničnog postupka se obzirom na njihovo dejstv dejstvo o dijele dijele na apsolu apsolutno tno bitne bitne i rel relativ ativno no bitne bitne povrede povrede.. Apsolu Apsolutno tno bitne bitne su povrede koje samim svojim postojanjem izazivaju ništavost presude, bez obzira da li su u konkretnoj parnici imali neki uticaj na donošenje pravilne presude. Taksativno su nabrojane u Zakonu, a mogu se sistematizirati u nekoliko grupa: 1. Povreda pravila o procesnim pretpostavkama i to: - povrede koje se tiču suda – apsolutna nenadležnost, relativna nenadležnost suda, tj. stvarna i mjesna nenadležnost; - povrede koje se tiču stranaka – stranačka nesposobnost, parnična nesposobnost, nedostaci u zastupanju; - nedostaci koji se tiču predmeta spora – res iudicata i lis pedens. 2. Povrede koje se tiču osnovnih načela postupka, kao što su: - povrede načela nepristrasnosti – ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji je morao biti izuzet izuzet po zakonu, zakonu, ili je bio izuzet izuzet rješenjem rješenjem suda; - povreda povreda načela zbornosti zbornosti – ako je sudio sudija pojedinac pojedinac umjesto umjesto vijeća; vijeća; - povreda povreda načela neposrednosti – ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavno glavnojj ras rasprav pravi; i; - povred povreda a načela načela kontrad kontradikt iktorno ornosti sti – ako stranc strancii nije data mogućnost da raspravlja pred sudom i kad je sud odbio zahtjev stranke da se služi svojim jezikom i pismom, a stranka se zbog toga žalila; - povreda načela usmenosti – ako je sud donio presudu bez glavne rasprave, a bio je dužan da je održi; - povreda načela javnosti – ako je sud protivno zakonu isključio javnost na glavnoj raspravi; 41
povreda povreda načela dispozitiv dispozitivnosti nosti – ako je sud svoju odluku zasnovao zasnovao na nedopušteni nedopuštenim m dispozicijama stranaka i ako je protivno zakonu donio presudu na osnovu priznanja, odricanja i izostanka. 3. Povrede koje se tiču pismene izrade presude: - izreka presude je nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima navedenim u obrazloženju; - ako presuda uopće nema obrazloženja ili su u obrazloženju razlozi protivrječni ili nejasni. Relativno bitne povrede parničnog postupka su sve povrede nomi procesnog prava koje u ZPP nisu određene kao apsolutno bitne. One proizvode ništavost presude samo ako su uticale na donošenje nepravilne odluke. Na apsolutno bitne povrede post postup upka ka drugo drugoste stepe peni ni sud sud u nače načelu lu pazi pazi po služ službe beno nojj dužno dužnost sti. i. Izuz Izuzet etak ak su: su: prekoračenje tužbenog zahtjeva, povreda pravila o mjesnoj nadležnosti, i povreda prava na upotrebu vlastitog jezika. Na ove povrede, kao i na relativno bitne povrede post postup upka, ka, sud sud pazi pazi po prigo prigovo voru ru stran stranak aka. a. Bitn Bitne e povre povrede de proiz proizvo vode de ništ ništavo avost st donesene presude, pa je drugost drugostepe epeni ni sud ukida ukida i predme predmett vraća vraća na ponovn ponovno o raspravljanje. Pogre Po grešno šno i nep nepotp otpuno uno utv utvrđe rđeno no čin činjen jenično ično sta stanje. nje. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad sud propusti da u osnov odlučivanja uzme sve pravnorelevantne činjenice. Do toga dolazi usljed pogrešne pravne ocjene spora, koju sud vrši na osnovu normi materijalnog prava. Činjenično stanje je nepravilno utvrđeno kad sud uzme da je određena činjenica istinita, mada bi se na osnovu izvedenih dokaza trebao izvesti suprotan zaključak. Do toga dolazi kad sud na osnovu izvedenih dokaza nije mogao steći uvjerenje u tačnost spornih činjenica ili je stekao pogrešno uvjerenje. Na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sud ne pazi po službenoj dužnosti, nego na zahtjev stranaka. Ono predstavlja razlog da drugostepeni sud ukine presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Stranke imaju mogućnost da u žalbi iznose nove činjenice i nude nove dokaze (Beneficium novorum ), ), bez obzira da li su te činjenice i dokazi postojali u vrijeme donošenja prvostepene presude i bez obzira da li su stranke za njih znale ili ne. Ako se novim činjenicama i dokazima dovodi u pitanje potpunost i pravilnost činjenične podloge donesene presude, drugostepeni sud će takvu presudu ukinuti i predmet vrat vratit itii prvo prvoste stepe peno nom m sudu sudu na pono ponovn vno o ras raspr prav avlj ljan anje je.. Zbog Zbog pravi pravila la o zabra zabrani ni devolucije nadležnosti, drugostepeni sud ne može sam raspravljati i odlučivati na osnovu nove procesne građe. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili takvu odredbu nije pravilno primije primijenio nio.. Do toga toga obično obično dolazi dolazi zbog zbog pogrešn pogrešne e pravne pravne kvalif kvalifikac ikacije ije predm predmeta eta spora, koja najčešće nastaje zbog toga što sud nije uzeo u obzir sve faktičke okolnosti predmeta spora. Posljedica je donošenje nepravilne i nezakonite presude, koju drugostepeni sud poništava i meritorno rješava predmet.
Postupak pred drugostepenim sudom
Funkcija drugostepenog suda. U našem pravu, drugostepeni sud u principu ima kontrolnu funkciju, tj. preispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude. To preispitivanje vrši se ne samo u okviru procesne građe na osnovu koje je donesena pobijana presuda, već i na osnovu nove procesne građe, koju stranke iznose u žalbenom postupku. Ako se pobijana presuda preispituje na osnovu iste procesne 42
građe koja je razmatrana pred prvostepenim sudom, drugostepeni sud ima puna jurisdikciona jurisdikciona ovlaštenja, ovlaštenja, tj. može može neposredno neposredno presuditi presuditi u predmetu predmetu spora. U supr supro otnom tnom,, tj. tj. ako ako se u žalb žalbe enom nom post postup upku ku poja pojav vi nova nova proc rocesna sna građa rađa,, drugostepeni sud ima samo kasatorna ovlaštenja, tj. da ukine prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Podnošenje žalbe, iudex a quo. Žalba se uvijek podnosi putem prvostepenog suda. Zbog devolutivnog dejstva žalbe, ovlaštenja prvostepenog suda se iscrpljuju u odlučiv odlučivanj anju u o njenoj njenoj dopušte dopuštenos nosti. ti. Predsje Predsjedni dnik k vijeća vijeća ispituj ispituje e da li su ispunje ispunjene ne pro procesne sne pre pretpost postav avke ke za ulag ulagan anjje žalbe albe.. Ako nisu nisu,, žalb žalbu u odba odbaccuje uje kao kao nedopuštenu. U suprotnom, spis se dostavlja na odlučivanje drugostepenom sudu, a jedan primjerak primjerak žalbe dostavlja dostavlja se protivnoj protivnoj stranci stranci u svrhu zadovoljava zadovoljavanja nja načela kontradiktornosti. Iudex a quem. Drugostepeni sud će prvenstveno odlučivati o dopuštenosti pravnog lijeka, ako je to prvostepeni sud propustio učiniti. O žalbi drugostepeni sud po pravilu odlučuje u zatvorenoj sjednici vijeća kojeg čine 3 sudije. Ako utvrdi da na osnovu izvedenih dokaza prvostepeni sud nije mogao steći uvjerenje o tačnosti spornih činjenica, ili je stekao pogrešno uvjerenje, a nedostatak se ne može otkloniti bez izvođenja dokaza, drugostepeni sud ima 2 mogućnosti: da ukine presudu i predmet vrat vratii na pono ponovn vno o rasp raspra rav vljan ljanje je i odluč dlučiivanj vanje e, ili ili da otvor tvorii rasp raspra rav vu pre pred drugost drugostepe epenim nim sudom. sudom. Bez Bez otvaran otvaranja ja rasprav rasprave, e, drugost drugostepe epeni ni sud može može odluku odluku donijeti samo u slučajevima u kojima je prvostepeni sud svoje uvjerenje o spornim činjenicama izveo isključivo na osnovu isprava, posredno izvedenih dokaza i indicija. Kod Ko d povr povred eda a norm normii proce procesno snog g prava prava,, koje koje za posl poslje jedi dicu cu imaj imaju u bitne bitne povr povred ede e postupk postupka, a, drugost drugostepe epeni ni sud ima samo samo kasator kasatorna na ovlašte ovlaštenja nja:: moţ e samo samo ukinut ukinutii presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Samo na području primjene normi materijalnog prava, drugostepeni sud ima puna jurisdikciona jurisdikciona ovlaštenja, ovlaštenja, tj. tj. može može preinačiti preinačiti odluku odluku prvoste prvostepenog penog suda. suda. Održavanje rasprave pred drugostepenim sudom se koristi smo izuzetno, ako sud sud sm smat atra ra da je radi radi pravi praviln lnog og utvr utvrđiv đivanj anja a činje činjeni ničn čnog og stan stanja ja potr potreb ebno no da se ponovno izvedu dokazi izvedeni u prvostepenom postupku. Rasprava se odvija po istim principima kao i glavna rasprava u prvostepenom postupku.
Granice ispitivanja prvostepene presude
Granic Granice e u pogled pogledu u predm predmeta eta pobija pobijanja nja – inst instac acio iono no se može može u parni parnično čnom m post postup upku ku odlu odlučiv čivat atii sa samo mo o onom onome e o če čemu mu je vođe vođena na parni parnica ca.. Prek Prekora orače čenj nje e tužbenog zahtjeva razlog je apsolutne ništavosti. U pogledu obima pobijanja, važi načelo dispozitivnosti: drugostepeni sud ispituje presudu u dijelu u kome se ona pobija žalbom. Ako se iz žalbe ne vidi u kojem dijelu se presuda pobija, sud će je preispitivati u onom dijelu u kome stranka nije uspjela u sporu sporu.. Ako Ako stran stranka ka presud presudu u pobi pobija ja samo samo u jedn jednom om dije dijelu, lu, preos preosta tali li dio post postaje aje pravosnažan. U pogledu razloga pobijanja, naglašenije je načelo oficijelnosti. Žalilac nije dužan istaći razloge zbog kojih pobija presudu, mada je korisno da to učini. Ali bez obzira na to, to, drugo drugoste stepe peni ni sud sud uvije uvijek k po služ službe beno nojj dužn dužnost ostii pazi pazi na apso apsolu lutn tno o bitne bitne povrede povrede parničnog parničnog postupka postupka i na nepravilnu nepravilnu primjenu normi materijalnog materijalnog prava. Na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sud posre sud posredno dno pazi po službenoj dužnosti. Naime, kad stranke i ne pobijaju presudu zbog ovog razloga, drugostepeni sud će ukinuti pobijanu presudu ako se tokom rješavanja o žalbi pojavi opravdana sumnj sumnja a da su činj činjen enic ice e na kojim kojima a je zasn zasnov ovan ana a prvos prvoste tepe pena na pres presud uda a prav pravil ilno no utvrđene. Ovo je u službi ostvarenja načela materijalne istine. 43
Žalbeni Žalbeni prijedlog prijedlog nije obavezan element žalbe. Ako ga stranka i istakne u žalbi, drugostepeni sud nije vezan tim prijedlogom.
Odluke drugostepenog suda Drugostepeni sud može postupiti na jedan od
slijedećih slijedećih načina: - odbaciti odbaciti žalbu kao nedopuštenu; nedopuštenu; - odbiti žalbu kao neosnovanu neosnovanu i potvrd potvrditi iti prvost prvostepe epenu nu presudu presudu;; - ukinuti ukinuti prvost prvostepe epenu nu presudu presudu i predm predmet et vratit vratitii prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje; - ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu; - preinačiti prvostepenu presudu. Odbaciva Odb acivanje nje žalbe uslijediće kad je žalba nedopuštena, tj. kad je nepotpuna, neblagovremena ili nedopuštena u užem smislu. Žalba je nepotpuna kad ne sadrži bitne elemente: oznaku presude koja se pobija i potpis žalioca. Biće odbačena ako je podnosilac ne uredi u naknadnom roku koji mu sud za to odredi. Neblagovremena je žalba koja je podnesena nakon isteka ostavljenog roka. U nedopuštene žalbe u užem smislu spadaju žalbe koje je uložilo lice koje nije ovlašteno za ulaganje žalbe, kao i žalba koja se ulaže bez postojanja pravnog interesa. Na ulaganje žalbe ovlaštene su stranke i njihovi zastupnici, te učesnici u ulozi trećeg lica. Žalba je nedopuštena i onda kad se stranka odrekla ili kad odustane od izjavljene žalbe. Pravni interes za ulaganje žalbe stranka ima samo onda kad žalbom može za sebe izdejstvovati povoljniju presudu. Tužilac npr. neće imati pravni interes za ulaganje žalbe ako pobi pobija ja pres presud udu u kojo kojom m je udov udovol olje jeno no njeg njegov ovom om zahtj ahtjev evu, u, sa sam mo zato zato što što nije nije zado zadovo volja ljan n obraz obrazlo loţenje enjem m pres presude ude.. Ne Nedo dopu pušte štenu nu žalb žalbu u bez bez ras raspr prav ave e odbac odbacuj uje e predsjednik vijeća prvostepenog suda kome je žalba podnesena. Odbijanje žalbe. Ako drugostepeni sud utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje sam pazi po službenoj dužnosti, žalbu će odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu. Ukidanje prvostepene presude, vraćanje predmeta prvostepenom sudu i odlučivanje. Ako preispitivanje pobijane presude pokaže da je žalba osnovana, drugo drugost step epen enii sud sud će presu presudu du ukin ukinut utii i vrat vratit itii prvos prvoste tepe peno nom m sudu sudu na pono ponovn vno o raspra ras pravl vlja janj nje e i odlu odlučiv čivan anje je,, ako se radi radi o nedo nedost stac acim ima a koje koje žalbe žalbeni ni sud ne želi želi otklanjati ili ih ne može sam otklanjati. To su slijedeći slučajevi: 1. Kad utvrdi povredu normi procesnog prava – apsolutno bitnu ili relativno bitnu koja je mogla uticati na pravilno donošenje odluke – a povreda nema karakter apsolutne smetnje koja ne dozvoljava odlučivanje o predmetu spora. Drugostepeni sud dužan je da u rješenju kojim ukida prvostepenu presudu navede u čemu se sastoje učinjene povrede. 2. Kad nađe da je nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na kome je presuda zasnovana. Ako je radi otklanjanja ovog nedostatka potrebno prikupiti novu procesnu građu, drugostepeni sud uvijek vraća predmet prvostepenom sudu, koji je činjenična instanca u raspravljanju i odlučivanju. Drugostepeni sud je dužan da u svom rješenju navede u čemu se sastoje nedostaci i zašto su nove činjenice i dokazi znača značajn jnii za pravi praviln lno o dono donošen šenje je odlu odluke ke.. Ne Nepra pravi viln lno o utvr utvrđe đeno no činje činjenič nično no stanj stanje e najčešće najčešće je poslje posljedic dica a povred povrede e normi normi procesn procesnog og prava, prava, a nepot nepotpuno puno utvrđen utvrđeno o činjenično stanje najčešće je posljedica povrede materijalnog prava. Ukidanje prvostepene presude i odbacivanje tužbe uslijediće kad drugostepeni sud utvrdi da o predmetu spora nije ni moglo doći do raspravljanja i odlučivanja. Dakle Dakle,, u takv takvim im sluč slučaje ajevi vima ma se predm predmet et ne vraća vraća prvos prvoste tepe peno nom m sudu sudu.. To su slijedeći slučajevi: - ako o tužbenom zahtjevu već teče parnica; - ako je o istom tužbenom zahtjevu već donesena pravosnažna presuda; - ako je o tužbenom zahtjevu sklopljeno poravnanje. 44
Prein Preinač ačen enje je prvo prvost step epen ene e pres presud ude. e. Drugo rugost ste epeni peni sud sud može ože pre preinač inačit itii prvostepenu presudu iz slijedećih razloga: a) Kad utvrdi da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je nepravilno primijenio norme materijalnog prava; b) Zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, ali samo onda kad drugostepeni sud na osnovu iste procesne građe izvodi drugačiji činjenični zaključak o tačnosti pravno relevantnih činjenica. Na osnovu iste procesne građe drugostepeni sud može utvrditi drugačije činjenično stanje na 2 načina: - ponovnim izvođenjem već izvedenih dokaza – u ovom slučaju drugostepeni sud mora ora otvo tvoriti riti rasp raspra ravu vu (poš (pošti tiv vanje anje nač ače ela kont kontra radi dikt ktor orno nost sti, i, usm usmenost nosti, i, neposrednosti); - izvođenjem drugačijeg činjeničnog zaključka iz već izvedenih dokaza – ovo će biti samo onda kad je prvostepeni sud svoj činjenični zaključak zasnovao isključivo na ispravama, posredno izvedenim dokazima i indicijama, indicijama, a drugostepeni sud smatra da je taj zaključak bio nepravilan. c) Usljed povrede normi procesnog prava – samo onda kad je prvostepeni sud presudom prekoračio tužbeni zahtjev. Preinačenje se sastoji u tome što se odluka svodi u okvire postavljenog tužbenog zahtjeva, tj. presuda se ustvari ukida u dijelu u kome je prekoračen tužbeni zahtjev. Reformatio in peius non datur. Žalbeni sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ta stranka podnijela žalbu. Suprotno tome, reformatio in melius je melius je moguća. moguća.
Žalba protiv rješenja
Dopuštenost. Pitanje Pitanje dopuštenosti dopuštenosti žalbe protiv protiv rješenja rješenja zavisi od sadrţaja rješenja rješenja i njegovog uticaja na razvoj postupka. Samostalna žalba po pravilu je dopuštena protiv onih prvostepenih rješenja koja sprečavaju nastavak postupka, odnosno sprečavaju okončanje postupka donošenjem merito me ritorne rne odluke odluke.. Npr.sam Npr.samost ostaln alna a žalba žalba dopušt dopuštena ena je protiv protiv rje rješenj šenja a kojim kojim se odba odbaccuje uje žalb žalba a kao kao nedo nedopu pušt šten ena a uslj uslje ed nepo nepost stoj ojan anja ja neke neke od proc rocesnih snih pretpostavki. Nesamostalna žalba protiv rješenja ulaže se protiv onih rješenja prvostepenog suda koja se tiču upravljanja postupkom, ali se njima ne dovodi u pitanje dalje odvijanje i okončanje postupka. Takva rješenja mogu se pobijati samo žalbom koja se ulaže protiv presude. Nedopuštenost. Žalba je potpuno isključena protiv određenih rješenja. To su uglavnom rješenja kojima se odlučuje o raznim procesnim pitanjima, a kojima se ne utiče značajnije na tok postupka i položaj stranaka u ostvarivanju pravne zaštite (npr.rješenje kojim sud zakazuje ročište, rješenja predsjednika vijeća koja se tiču pripremanja glavne rasprave, upravljanja postupkom itd).
2. Vanredni pravni lijekovi Revizija
je devolutiv devolutivan, an, prekluziva prekluzivan n i nesuspenzi nesuspenzivan van pravni pravni lijek. lijek. Mogućnost Mogućnost ulaganja ulaganja revizije revizije je dvostruko dvostruko ograniče ograničena: na: a) Može se ulagati samo protiv pravosnažnih drugostepenih presuda. Dakle, presuda koja je postala pravosnažna u prvom stepenu se ne može pobijati revizijom. Takođe se revi revizi zijo jom m ne može može pobi pobija jati ti rješe rješenj nje e o ukid ukidanj anju u pres presude ude done donese sene ne u prvom prvom stepenu. 45
b) Može se uložiti samo protiv određenih presuda drugostepenog suda, i ako je u sporu sporu primije primijenje njen n mater materijal ijalni ni zakon zakon BiH ili FBiH, FBiH, odnosn odnosno o me međuna đunarod rodni ni ugovor ugovor.. Ograničenja koja se odnose na presude su dvostruka: po kriteriju vrijednosti i po kriteri kriteriju ju predm predmeta eta spora. spora. Po vrijed vrijednos nosnom nom kriteri kriteriju, ju, revizi revizijom jom se može može pobija pobijati ti presuda presuda u kojoj vrijednost vrijednost predmeta predmeta spora prelazi prelazi 15.000KM 15.000KM,, a u privrednim privrednim sporo sporovi vima ma 25.0 25.000 00KM KM.. Po krit kriter erij iju u predm predmet eta a spora spora,, revi revizi zija ja se bez bez obzi obzira ra na vrij vrijed edno nost st pred predme meta ta spor spora a može ože ulag ulagat atii u spor sporov ovim ima a veza vezani nim m za zako zakons nsko ko izdržavanje i sporovima iz porodičnih odnosa. Bitno je naglasiti da se revizija može uložiti samo ako je u donošenju odluke bio prim primij ijen enje jen n mater aterij ijal alni ni zako zakon n FBiH FBiH.. Dakl Dakle, e, nije nije pre predviđ dviđen ena a revi revizi zija ja prot protiv iv pravosnažnih drugostepenih odluka donesenih u sporovima u kojima je primijenjeno materijalno pravo kantona. Razlo Razlozi zi za revizij reviziju u mogu mogu biti biti bitne bitne povred povrede e parnično parničnog g postup postupka ka i neprav nepravilna ilna primjena materijalnog prava. Zbog apsolutno bitnih povreda parničnog postupka revizi revizija ja se može može uloţiti bez obzira da li je povred povreda a učinje učinjena na pred prvost prvostepe epenim nim ili drugostepenim sudom. Međutim, revizija se ne može izjaviti zbog: - povrede pravila o mjesnoj nadležnosti; - povrede pravila o suđenju na osnovu glavne rasprave; - povrede pravila ne bis in idem, idem, tj. ako je zaključeno o zahtjevu o kome već teče parnica; - povreda načela javnosti – ako je javnost bila protivzakonito isključena na glavnoj raspravi. Revizi Revizija ja zbog zbog rel relati ativno vno bitnih bitnih povred povreda a parničn parničnog og postup postupka ka i zbog zbog prekora prekoračen čenja ja tužbeog zahtjeva se može uložiti samo ako je takva povreda, odnosno prekoračenje učin učinje jeno no u post postup upku ku pre pred drug drugos oste tepe peni nim m sudo sudom m. Zbog pogrešne pogrešne primjene primjene materijalno materijalnog g prava se revi revizi zija ja moţe izja izjavi viti ti bez ikakvih ikakvih ograničenja. ograničenja. Nepravilno Nepravilno utvrđeno činjenično stanje nije revizijski razlog. Revizija je dakle, pravna instanca. U reviziji se mogu iznositi nove činjenice i dokazi samo ako se oni odnose na bitne povr povred ede e postu postupk pka, a, a nikak nikako o zbog zbog pravn pravnoo-re rele leva vant ntni nih h činje činjeni nica ca od koji kojih h zavi zavisi si meritorno rješenje spora. O reviziji odlučuje Vrhovni sud FBiH u vijeću petorice. Osim devolutivnosti, revizija je i prekluzivan pravni lijek. Ulaže se u roku od 30 dana od dana kad je strankama dostavljen prepis presude. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga navdenih u reviziji. Postupak i odluke. Revizija se podnosi prvostepenom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i javnog tužioca koji je nadležan za ulaganje zahtjeva za zaštitu zakonitosti (ZZZ). Predsjednik vijeća prvostepenog suda svojim rješenjem odbacuje neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju. Po prijemu odgovo odgovora ra suprotn suprotne e strane strane ili isteku isteku roka za odgovo odgovorr (8 dana), dana), prvost prvostepe epeni ni sud kompletan spis dostavlja revizijskom sudu putem drugostepenog suda. Revizijski sud uvijek odlučuje bez rasprave, u zatvorenoj sjednici. On donosi rješenje ili presudu. Rješenjem odlučuje: - kad odbacuje reviziju kao neblagovremenu, nedozvoljenu ili nepotpunu (ako to nije učinio prvostepeni sud); - kad ukida napadanu napadanu presudu i predmet predmet vraća nadleţ nom sudu na ponovno ponovno suđenje suđenje ili kad ukida presudu i odbacuje tužbu. Presudom odlučuje: - kad odbija reviziju kao neosnovanu; - kad preinačuje napadanu presudu zbog nepravilne primjene materijalnog prava i zbog nekih slučajeva prekoračenja tužbenog zahtjeva. 46
Reviz Revizija ija protiv protiv rješenj rješenja. a. Re Revi vizi zijo jom m se mogu ogu pobi pobija jati ti sa sam mo ona ona prav pravos osna naţna rješenj rje šenja a drugos drugostep tepeno enog g suda suda kojim kojima a se okončav okončava a postupa postupak k pred pred sudom. sudom. To su rješe rje šenj nja a kojim kojima a se prvo prvoste stepe pena na odlu odluka ka ukid ukida, a, sve sve radnj radnje e poni poništa štava vaju ju i tužb tužba a odbac odbacuje uje.. Ova Ova revi revizi zija ja nije nije dozv dozvol olje jena na u onim onim sporov sporovim ima a u kojim kojima a ne bi bila bila dozvoljena ni revizija protiv presude.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti (ZZZ) podiže javni tužilac. To je njegova
najvažnija uloga u građanskom postupku. ZZZ-om se mogu pobijati pravosnažne odluke donesene i u prvom i u drugom stepenu. Podiže se zbog povrede zakona (federalnog ili kantonalnog, materijalnog ili procesnog). Zbog nepravilne primjene materijalnog prava, ZZZ se može uložiti bez ikakvih ograničenja. Ako se radi o povred povredii proce procesno snog g prava, prava, zahtje zahtjev v se može može uložit uložitii zbog zbog svih svih povred povreda a parnično parničnog g postupka. Ograničenja postoje samo u pogledu 4 apsolutno bitne povrede, kao i kod revizije. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može se uložiti ZZZ. ZZZ. ZZZ ZZZ se podiž podiže e u preklu prekluzi zivn vnom om roku roku od 3 mjes mjesec eca a ako proti protiv v odlu odluke ke nije nije dopuštena revizija. Federalni tužilac može podići ZZZ i u slučaju kad je revizija dopuštena ako su raspolaganja stranaka protivna prinudnim propisima. Ako se ZZZ podiže pro protiv prvo rvoste stepene prav ravosnažne žne odluke luke,, rok rok se raču računa na od dana ana pravosnažnosti. Protiv drugostepene odluke (ako nije uložena revizija), rok se računa od dana kad je odluka dostavljena stranci kojoj je kasnije dostavljena. Ako je uložena revizija, ZZZ se može podići samo u roku od 30 dana od dana kad je javnom tužiocu dostavljena revizija. ZZZ uvijek podiže javni tužilac. Stranke su ovlaštene samo da se obra obrate te jav javnom nom tuţiocu iocu sa prij prijed edlo logo gom m da ulož uložii ZZZ. ZZZ. O ZZZ ZZZ sud sud odlu odluču čuje je bez bez održavanja rasprave, na zatvorenoj sjednici. Ako se radi o ZZZ federalnog tužioca, odlučuje Vrhovni sud FBiH u vijeću od 5 sudija, a o ZZZ kantonalnog tužioca nadležni Kantonalni sud u vijeću od 5 sudija ili u sjednici svih sudija (ako se ne može osigurati vijeće od 5 sudija). Prilikom ispitivanja pobijane odluke, sud ispituje samo povrede koje tužilac ističe u svom zahtjevu. Pritom mođe donijeti odluku kao i kod revizije – može zahtjev odbaciti, odbiti, prihvatiti i ukinuti odluku ili preinačiti odluku. ZZZ i rev revizij izija a se međuso đusobn bno o dopu dopun njav javaju aju i mogu se isto istov vrem remeno ulož uložit iti. i. Ra Radi di ekonomičnosti i kvalitetnijeg suđenja, o oba pravna lijeka vodi se jedan postupak i donosi jedna odluka. Zbog toga sud uloženu reviziju uvijek dostavlja javnom tužiocu kako bi mu omogućio da se izjasni i eventualno uloži ZZZ u roku od 30 dana. Rješ Rješen enja ja proti protiv v koji kojih h se sa samo most staln alno o može može uloţiti iti ZZZ ZZZ su ona ona prot protiv iv kojih kojih zako zakon n dozvoljava posebnu žalbu.
Ponavljanje postupka
je vanredni vanredni pravni lije lijek k koji ulažu stranke protiv pravosnažnih pravosnažnih odluka. odluka. U teoriji teoriji se zastupa mišljenje prema kome se može tražiti i ponavljanje postupka okončanog disp dispoz ozit itiv ivni nim m radn radnja jam ma stra strana naka ka koje koje imaj imaju u snag snagu u prav pravo osnaž snažno nost stii (sud (sudsk sko o poravnanje). Razlozi za ponavljanje postupka mogu se svrstati u 3 grupe: 1. Neke od bitnih povreda parničnog postupka – ovdje spadaju povreda načela nepristrasnosti, kontradiktornosti, povreda pravila ne bis in idem, idem, te nedostaci koji se tiču stranaka i zastupanja u parnici; 2. Protivpravne radnje (krivična djela) – ako se odluka zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka, ili na lažnoj ispravi, te ako je do odluke došlo usljed krivičnog djela djela sudi sudije je,, sudi sudije je porot porotni nika, ka, zako zakonsk nskog og zast zastup upni nika ka ili ili puno punomo moćni ćnika ka jedne jedne od stranaka ili trećeg lica; 47
3. Nove činjenice i dokazi – ako je odluka u postupku čije se ponavljanje traži bila zasnov zasnovana ana na drugoj drugoj odluci odluci suda ili nekog nekog drugog drugog organa, organa, koja je pravosn pravosnažno ažno preinačena, ukinuta ili poništena, te ako stranka sazna za nove činjenice ili dokaze na osnovu kojih bi bila donesena drugačija odluka da su te činjenice i dokazi bili poznati u ranijem postupku. U ovom slučaju će ponavljanje postupka biti dozvoljeno samo ako stranka iz opravdanih razloga nije u ranijem postupku iznijela pomenute činjenice i dokaze. Rokovi Rokovi za traženje traženje ponavljanja ponavljanja postupka postupka su 30 dana od dana saznanja za postojanje razloga za ponavljanje postupka (subjektivni rok), odnosno 5 godina od dana pravosn pravosnažno ažnosti sti odluke( odluke(obj objekt ektivn ivnii rok). rok). Pos Postoj toje e 2 izuze izuzetka tka u kojim kojima a se ne prim primje jenj njuj uje e obje bjektiv ktivni ni rok: rok: ako ako se pona ponav vljan ljanje je traž tražii zbog bog povr povre ede nače načela la kontradiktornosti, te zbog povrede pravila o stranačkoj i parničnoj sposobnosti i pravila o zastupanju stranaka. U ovim slučajevima se ponavljanje može tražiti i nakon isteka objektivnog roka, pod uslovom poštivanja subjektivnog roka. Postupak se odvija u 3 faze: (1) podnošenje prijedloga i utvrđivanje pretpostavki za ponavljanje postupka; (2) raspravljanje o osnovanosti prijedlog za ponavljanje i (3) pono ponovn vna a rasp raspra rav va. Prije rijedl dlo og za pona ponavl vljjanje anje post postup upka ka se uvije vijek k podn podno osi prvostepeno prvostepenom m sudu, koji je po pravilu i nadleţan da odlučuje o prijedlogu. prijedlogu. Izuzetno, Izuzetno, ako se razlo razlog g pona ponavl vlja janj nja a odno odnosi si isklj isključ učiv ivo o na post postup upak ak pred pred višim višim sudo sudom, m, o prije prijedl dlog ogu u odluč odlučuj uje e taj taj sud. sud. O osnov osnovan anos osti ti prije prijedlo dloga ga za ponav ponavlj ljanj anje e post postup upka ka raspravlja se na ročištu. Nakon ročišta predsjednik vijeća rješenjem prihvata ili odbija prijedlog. O osnovanosti prijedloga sud odlučuje samo u granicama razloga koji su navedeni u prijedlogu. Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, predsjednik vijeća prvostepenog suda će nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu, dostaviti predmet tom višem sudu radi radi dono donoše šenja nja odlu odluke ke.. Prot Protiv iv rje rješe šenja nja o prij prijed edlo logu gu za pona ponavl vlja janj nje e post postup upka ka dozvoljena dozvoljena je posebna posebna žalba. Ako je prijedlog usvojen, usvojen, pravosna pravosnaţ na odluka iz ranijeg postupka se ukida i dolazi do ponovnog raspravljanja o glavnom predmetu. Rasprava se zakazuje tek nakon što je rješenje o ponavljanju postupka postalo pravosnažno. Predsjednik vijeća može odlučiti da se raspravljanje o glavnoj stvari započne odmah, ne čekajući pravosnažnost donesenog rješenja o ponavljanju postupka. U takvom sluča slučaju ju se rje rješe šenje nje kojim kojim se dozv dozvol oljav java a ponav ponavlj ljan anje je postu postupka pka unos unosii u odlu odluku ku o glavnoj stvari. Ponavl Ponavljan janje je postu postupk pka a završe završenog nog rješen rješenjem jem je neupitno neupitno ako se radi o meritornom rješenju kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, čak i ako se protiv tog rješenj rje šenja a ne može može izjavi izjaviti ti revizi revizija. ja. Protiv Protiv proce procesnih snih rje rješen šenja ja kojim kojima a se završav završava a postupa postupak k pred pred prvost prvostepe epenim nim sudom sudom,, protiv protiv njih njih se može može predlo predložiti žiti ponavl ponavljanj janje e postupka samo ako su ta rješenja sposobna za materijalnu pravosnažnost.
Postup Po stupak ak u pa parni rnicam cama a iz rad radnih nih od odnosa nosa Smatra se da se odredbe
posebnog postupka u parnicama iz radnih odnosa primjenjuju na sporove u kojima radnik traži zaštitu svog prava, a da za spor po tužbi poslodavca protiv radnika važe odredbe općeg parničnog postupka. Specifičnost ovog postupka je u slijedećem: sud sud je po ZPP ZPP dužan dužan vodit voditii raču računa na o potr potreb ebii hitn hitnog og rješ rješav avan anja ja radni radnih h sporo sporova va prilikom prilikom vođenja vođenja postupka postupka i određivanju određivanju rokova i ročišta; - u toku postupka postupka sud može ex officio odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u izvršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete. Protiv ovakvog rješenja nije dozvoljena posebna žalba; - paricioni i žalbeni rok je 8 dana; u sporu u kome je radnik tužilac nadležnost je izberiva. 48
Postupak u sporovima zbog ometanja posjeda Pod sporom ometanja
posje posjeda da podr podraz azum umije ijeva va se se:: (1) (1) uzne uznemi mirav ravan anje je posj posjed eda a (interdicta interdicta retindendae retindendae possesionis possesionis)) i (2) (2) oduz oduzim iman anje je posj posjed eda a (interdicta interdicta recuperanda recuperandae e possesionis possesionis). ). Po pravilu, posjedovnu zaštitu uživa svaki posjednik, a ne samo onaj čiji je posjed savjestan i ima neki pravni osnov. Uz posjedovnu tužbu se ne može istaći i zahtjev za naknadu štete ili neki drugi zahtjev. Ova tužba je kondemnatorna, jer se njome može tražiti samo zabrana budućeg ometanja ili uspostava ranijeg posjedovnog stanja. Specifičnosti postupka: 1. Po Podno dnoše šenje nje tužbe tužbe – tužb tužba a se mora mora podić podićii u subje subjekt ktiv ivno nom m roku roku od 30 dana i objektivnom od 1 godine. Oba roka su prekluzivna i na njih sud pazi po službenoj dužnosti; 2. Hitno Hitnost st ras raspra pravl vlja janj nja a – pri pri određ određiv ivan anju ju roko rokova va i ročiš ročišta ta sud sud je dužan dužan da vodi vodi računa računa o potr potreb ebii hitn hitnog og rje rješav šavan anja ja,, rukov rukovode odeći ći se prito pritom m karak karakte tero rom m svak svakog og pojedinog pojedinog slučaja slučaja 3. Predmet dokazivanja dokazivanja – kao pravno relevantne relevantne utvrđuju se samo dvije činjeniec: činjeniec: dokazivanje posljednjeg posjeda i dokazivanje nastalog ometanja posjeda. Posjed se štit štitii kao kao stan stanje je,, a ne kao kao prav pravo. o. Zbog Zbog toga toga je u ovom ovom post postup upku ku iskl isklju juče čeno no raspravljanje o pravu na posjed. Izuzetak postoji u slučaju prigovora tuženog da je tužilac njega lišio posjed silom, potajno ili prevarom. Pravo na zaštitu se ne priznaje onome ko je posjed pribavio na nedopušten način. 4. Form Forma a odluk odluke e – sud sud me merit ritor ornu nu odluku odluku dono donosi si u formi formi rje rješen šenja ja,, a ne presu presude de.. Rješenjem se tuženom nalaže da uspostavi stanje nastalo prije ometanja posjeda i izriče mu se zabrana budućeg ometanja posjeda. Paricioni rok određuje sud prema okolnostima okolnostima konkretnog konkretnog slučaja. 5. Pravni Pravni lijekovi – rok za ulaganje ulaganje žalbe je 8 dana. Iz važn važnih ih razl razlog oga a sud sud može ože žalb žalbii oduz oduzet etii susp suspen enzi zivn vno o dejs dejstv tvo. o. Re Revi vizi zija ja nije nije dopušt dopušten ena, a, a prav pravo o na traž tražen enje je pona ponavl vljan janja ja post postup upka ka je znat znatno no ogran ograniče ičeno no i dozvoljeno je samo iz 2 razloga: (1) ako usljed nezakonitog postupanja, a posebno propuštanja propuštanja dostavljanja, dostavljanja, stranci stranci nije data mogućnost da raspravlja raspravlja pred sudom; (2) zbog nedostat nedostataka aka na strani strani stranaka stranaka i povreda povreda pravila pravila o zastupa zastupanju. nju. 6. Prinudno izvršenje – Prekluzivni rok u kome tužilac može tražiti prinudno izvršenje rješenja je 30 dana od isteka paricionog roka. 7. Mirov Mirovanje anje postupk postupka a – Mada Mada o tome tome nema nema izričit izričite e odredb odredbe e u ZPP, ZPP, sm smatr atra a se da mirovanje postupka u parnicama zbog ometanja posjeda nije dopušteno. Postupak u sporovima male vrijednosti vrijednos ti Spor male vrijednosti je spor u kome se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje čija vrijednost ne prelazi iznos od 1.00 1.000K 0KM, M, a u priv privre redn dnim im spo sporovi rovim ma 5.00 5.000K 0KM, M, bilo bilo da se radi radi o novč novčan anom om potraži potraživan vanju, ju, pokret pokretnim nim stvarim stvarima a ili tužilac tužilac pristaj pristaje e da umjest umjesto o ispunj ispunjenj enja a svog svog zaht zahtje jeva va prim primii novč novčan anii izno iznoss do nave navede dene ne vrij vrije ednos dnosti ti (facultas facultas alternativa) alternativa).. Sporovima male vrijednosti se nikad ne smatraju sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa, te sporovi zbog ometanja posjeda. Bitne karakteristike postupka 1. U maličnom postupku nema mirovanja parnične procedure; 2. Posljedice propuštanja ročišta – ako uredno pozvani tužilac propusti prvo ročište za glavnu raspravu, smatra se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi ne upusti u rasprav raspravlja ljanje nje.. Ako sa nekog nekog kasnij kasnijeg eg ročišta ročišta dva puta uzasto uzastopno pno izosta izostanu nu obje obje stranke, smatraće se da je tužba povučena. 3. Zapi Zapisn snik ik – unos unosii se sa samo mo ono ono najn najnu u ţ nije nije:: bitne bitne izja izjave ve stran stranak aka, a, naroči naročito to one one kojima kojima se prizna priznaje je tužben tužbenii zahtje zahtjev, v, odriče odriče od tužbeno tužbenog g zahtje zahtjeva, va, preina preinačav čava a ili povlači povlači tužba, zatim bitna sadržina izvedenih izvedenih dokaza, dokaza, odluke protiv kojih je 49
dozvoljena posebna žalba i da li su stranke bile prisutne objavljivanju presude. 4. Dono Donoše šenje nje presu presude de – pres presuda uda se obja objavl vlju juje je odma odmah h nako nakon n zaklj zaključ učen enja ja glavn glavne e rasprave i prepis se dostavlja samo stranci koja nije prisustvovala objavljivanju, a stranci koja je prisustvovala prepis se dostavlja samo na njen zahtjev koji mora podnijeti podnijeti najkasni najkasnije je na ročištu ročištu na kome je presuda presuda objavlje objavljena. na. 5. Pravni lijekovi – Protiv prvostepenog rješenja dopuštena je žalba samo ako se tim rješe rje šenje njem m okon okončav čava a post postup upak ak.. Ro Rok k za žalb žalbu u je 8 dana dana od dana dana obja objavl vlji jiva vanja nja,, odnosno dana dostavljanja. Protiv odluke kojom se postupak meritorno okončava dozvoljena je posebna žalba, ali samo zbog apsolutno bitnih povreda parničnog postupka postupka i nepravilne nepravilne primjene primjene materijalno materijalnog g prava. U žalbi se ne mogu iznositi iznositi nove činjenice niti dokazi. Žalbeni sud nije ovlašten, da u slučajevima u kojima posumnja u tačnost uvrđenog činjeničnog stanja, ukine prvostepenu odluku i predmet vrati na ponovno ponovno rješavanje. rješavanje. Ovo može učiniti učiniti samo ako je nepotpuno nepotpuno utvrđeno utvrđeno činjenično činjenično stan stanje je dove dovelo lo do nepr neprav avil ilne ne prim primje jene ne mate materi rijal jalno nog g prava prava,, na što sud sud pazi pazi po službenoj dužnosti. Postupak pred arbitražom Ugovor o arbitraži se može dokazivati samo ispravama. Broj arbitara mora biti neparan. Sudije redovnih sudova mogu biti birani samo na mjesto predsjednika arbitraže. Ako arbitar ne bude na vrijeme izabran, na prijedlog stranke će ga postaviti sud koji bi bio prvostepeno nadležan za rješavanje spora, da nije zaključen ugovor o arbitraži. Isto važi i za izbor predsjednika arbitraže. Protiv ovog rješenja suda nije dopuštena posebna žalba, a nezadovoljna strana može tužb tužbom om zaht zahtij ijev evat atii da sud sud prog progla lasi si pre prestan stanak ak važe važenj nja a ugov ugovor ora a o arbi arbitr traž aži. i. Proglašenje prestanka ugovora o arbitraži stranka može tražiti još u 2 slučaja: 1. ako se stranke ne mogu složiti o izboru arbitra kojeg trebaju zajednički postaviti; 2. ako osoba koja je postavljena za arbitra neće ili ne može obavljati tu dužnost. Pravila o izuzeću sudija odnose se i na arbitre. O izuzeću odlučuje sud koji bi bio prvostepeno nadležan za rješavanje spora, da nije zaključen ugovor o arbitraži. Zaključenje Zaključenjem m arbitražnog arbitražnog ugovora, ugovora, stranke svojom voljom derogiraju derogiraju nadležnost nadležnost redovnog suda. Ako se u sporu u kome je ugovorena nadležnost arbitraže podnese tužba sudu, sud neće na to paziti po službenoj dužnosti, već samo po prigovoru stranaka. Prigovor apsolutne nenadležnosti zbog postojanja ugovora o arbitraži mora se istaći prije nego se tuženi upustio u raspravljanje o meritumu spora. Posljedica neblagovremeno uloženog prigovora je prekluzija. Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, postupak pred arbitražom određuju arbitri. Arbitraža može zatražiti pravnu pomoć od mjesno nadležnog suda, po pravilima ZPP o izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom. Kad se arbitraža sastoji od više arbitara, presuda se odnosi većinom glasova. Ako se potrebna većina glasova ne može postići, arbitraža je dužna o tome izvijestiti stranke. Nakon toga stranka može od redovnog suda tražiti da izrekne izrekne prestan prestanak ak važenj važenja a arbitraž arbitražnog nog ugovor ugovora. a. Presud Presuda a arbitraž arbitraže e mora mora biti biti obrazložena, ako stranke nisu ugovorile drugačije. Ona prema strankama ima snagu pravosnažne presude, ako ugovorom nije predviđena mogućnost njenog pobijanja pred arbitražom višeg stepena. Klauzulu o pravosnažnosti i izvršnosti arbitražne pre presude sude stav stavlj lja a na zaht zahtje jev v stra strank nke e sud sud koji koji bi bio bio prvo prvost step epen eno o nadl nadlež ežan an za rješavanje spora. ZPP taksativno određuje razloge za poništaj presude arbitraže: ako ugovor o arbitraži nije uopće sklopljen ili nije punovažan; - ako je u pogledu sast sa stav ava a arbit arbitraž raže e ili ili u vezi vezi sa odluč odlučiv ivan anje jem m povr povrij ijeđ eđen ena a neka neka odre odredb dba a ZPP ZPP ili ili arbit arbitra ražno žnog g ugov ugovora ora;; - ako ako pres presuda uda nije nije obra obrazl zlože ožena, na, a stran stranke ke nisu nisu ugov ugovori orile le suprotno; - ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka; - ako je izreka presude nerazumljiva ili sama sebi protivrječna; - ako postoji neki od razloga za ponavljanje postupka. postupka. 50
Tužba za poništaj poništaj arbitražne arbitražne presude može se podnijeti podnijeti u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, odnosno od dana saznanja za postojanje razloga za poništaj. Obje Objekt ktiv ivni ni rok rok je 1 godi godina na.. Stran Stranke ke ne mogu mogu sporaz sporazum umno no isklj isključi učiti ti prim primje jenu nu odredaba o izuzeću arbitara, potpisivanju i dostavljanju arbitražne presude, te o njenom pobijanju.
51
