GLJIVE LISTICARKE Agaricales Ove gljive imaju trusiste s donje strane klobuka u obliku listica (lamela), koji se rad ijalno pruzaju od strucka prema rubu klobuka. Dok su posve mlade, neke su listicarke omotane kozastim ovojem , koji se razvijanjem klobuka razdere. Ostaci takvog ovoja vide se cesto oko dna strucka kao krpast obojak, a ponekad i na povrsin i klobuka kao pahuljaste bradavice iii krpice. U nekih vrsta postoji i druga kozica, koja prekriva donju stranu klobuka i ostavlja, kad se razdere, na gornjem dijelu strucka p rstenak iii rukavac. Neke listicarke imaju oba spomenuta ovoja (rod Amanita) , neke samo prstenak (Macrolepiota, Agaricus) , a vecina nema ostataka nijednog ovoja. U nasoj zemlji raste vise od 1000 vrsta glj iva koje pripadaju redu listicarki. Suvremen i mikolozi listicarke dijele u vise samostalnih porod ica. Nekol iko je stotina listicarki jestivih iii neskodl j iv i ~ , dok se svega dvadesetak njih smatra izrazito otrovn im . Jestivost i pregrambena vrijednost mnogih vrsta listicarki nije jos ispitana ni poznata. Ob icno se drfi da su jestive one vrste u koj ih su listici plavi, ljubicasti, zuti iii crveni i koje SU ugodnog okusa. Treba se, naprotiv, kloniti gljiva s b ijel im listi6ima i s neugodnim, ostrim mirisom , jer medu takvima ima jakih otr.ovnica. Razumlj ivo je da to pravilo ima i iznimaka, zbog cega svaku listicarku treba tocno odrediti i prepoznat! prije nego sto je odaberemo za jelo. Treba istaci da otrovne listicarke nemaju zajednickih svojstava ni vanjskih obiljezja po kojima bismo itil sa sigurnoscu mogli raspoznati i razdvojiti od jestivih. Osim po ve6 spomenutim ostacima ovoja, pojed ine vrste listicarki razlikujemo i po drugim osobinama i vanjskim znakovima: po boji, obliku, velicini, debljini, povrsini, zilavosti klobuka i strucka, po obliku, gustoci , sirini, tvrdoci , lomljivosti, smjestaju i boji listica, po cvrstoci , boji, mirisu i okusu mesa, po prisutnosti mlijecnog soka i po boji trusaka (spora), koje padaju s listica ·u obliku razlicito obojenog praha. Evo nekih karakteristika vaznijih rodova listicarki, kojih su jestivi pripadnici opisani u ovoj knjizi : Rod ovojnjace - Amanita obuhvaca dvadesetak vrsta. Sve rastu na zemlji. Ono strucka im je gomoljasto odebljalo i omotano ovojem, a na klobuku cesto nose njegove ostatke. Na strucku obicno imaju prstenak. Listici su mekani i slobodni od strucka, a otr.usina je uvijek bijela. Pored jestivih vrsta koje su ovdje opisane, tom rodu pripadaju i tri smrtno
otrovne gljive: zelena pupavka - Amanita phal/oides (Vaill. ex Fr.) Seer., siljasta pupavka -Amanita virosa Lam. ex Seer. i kod nas vrlo rijetka bijeta pupavka - Amanita verna Bull. ; takoder i nesto manje otrovne muhara - Amanita muscaria (L. ex Fr.) Hooker i panterovka - Amanita pantherina (D .C. ex Fr.) Seer. Sve te otrovnice imaju bijele listice. Suncanice - Macrolepiota. Rod obuhvaca vecinom dobre jestive vrste. Ove gljive imaju pomican prstenak, a nemaju ovoja. Listici su im tanki i slobodni , a klobuk na povrsini ljuskav i lako se odvaja od strucka. Pecurke - Agaricus. Pripadnici ovog roda ubrajaju se medu najkvalitetnije jestive gljive. Mnoge vrste po obt iku jako variraju . Listici su im ervenkasti, starenjem postaju sve tamn iji. Otrusina im je crvenosmeda. Na strucku nose kozasti prstenak. Rastu na zemlji . Gnojistarke - Coprinus. Njezne i krhke vodenaste gljive kratkog zivota. Rastu vecinom na smetistu , gnoju ii i na humusu , u zbijenim skupinama. Listic i im se ubrzo razvodne u crnu tekucinu . Otrusina im je crna. Jestive su samo posve mlade . Plosnatice - Collybia. Klobuk im je tanak, isprva uvijenog ruba. Strucak je zilav, obicno vretenast i pri dnu zaboden u tlo kao korijen . Gotovo su svi pripadnici tog roda jestivi , ali za prehranu nemaju ve6e vrijednosti, jer nisu ni izdasn i ni posebno ukusni. Camavke - Marasmius. Malene, zilave, kozasto-mesnate aromaticne gljive s tankim struckom . Za suse brzo uvenu, a ovlazene se opet oporave. Za jelo mogu sluziti samo ve6e vrste, a sasvim sitne nemaju vrijednosti. U osusenom stanju mogu sluziti za zacin. Nema ih otrovnih.
Vitezovke - Tricholoma. Snazne i mesnate gljive bez prstenka i ovoja. Listici su uz strucak zaokruzeno izrezani. Klobuk i strucak su jednake konz•istencije, sa cvrstim i jedrim, ali ne i krhkim mesom. Rastu na tlu, ve6inom u krugovima. Vecina vrsta ovog kod nas rasirenog roda su j~stive , ali ima i nejestivih i otrovnih. Grmace - Armillariella. Jestive gljive, koje rastu u gustim skupinama na panjevima iii na ko r.ijenju drveca. Neke na strucku imaju prstenak. Grlasice - Clitocybe. Listici im silaze niz strucak iii SU siroko prirasli. Strucak je vlaknast. Rastu pretezno u krugovima. Uz jestive ima i otrovnih . Brasnjace - Clitopilus. Ukusne gljive slicne prethodnom rodu. Strucak im je ekscentrican i mesnat. Rastu na zemlji. Nema ih otrovnih.
23 •
BLAGVA Amanita caesarea (Scop. ex Fr.) Pers. ,e x Schw.
Drugi nazivi : blagar, knezica, kneginja, knez, knezi , carevka, jajara, jajce, skripac, zerdana, karzelj . Gljiva naraste do 16 cm visoko . Ima glatki, 8-15 cm siroki klobuk lijepe narancastocrvene boje. Na klobuku, 5 kojeg se koi:ica moze lako odvojiti, ponekad zaostane bijela krpica od rastrganog omota1 Listici SU zlatnozuti , dosta gusti , prema obodu s1r1. Strucak je i:ut, do 2 cm sirok, valjkast , osim u donjem dijelu, gdje je gomoljast i obavijen rastrg anim lb ijelim obojkom . Na go1 r njem dijelu strucka nalazi se zut, spusten , ponekad uzduzno naboran ru lk avac. Meso je gljive bijelo. ispod kozice klobuka iuto i ne mijenja boju . Blagva raste po svjetlijim sumama i travom obraslim cistinama od juna do septembra. nasim je toplijim krajevima prilicno rasprostranj ena, dok je u zemljama srednje i sjeverne Evrope rijetka. Miris je gljive slab i neizrazit, a okus blag i ugodan. Ovu lijepu i ukusnu gljivu cijenili SU vec sta ri Rimfjani kao osobitu poslasticu i prozv,a li je >> fun gorum princeps << (gljivlji knez). I danas blagvu mnogo uzivaju u ltaliji. Blagva se moze za jelo priredit i i sirova, kao salata. • U mnogim nasim krajevima blagvu poznaju i beru , sto se vidi i po velikom broju narodnih imena. Donose je i na trg . Za'b iljezeni su , medutim , i slucajevi trovanja zbog zamjene s otrovnom muharom Amanita muscaria (L. ex Fr.) Hooker. lpak, ove se dvije gljive medusobno toliko razliku ju da ih nije tesko raspoznati, pa do zamjene moze doci samo krajnjom nepaznjom. U muhare je klobuk zarko crven i prekriven velikim brojem bijelih bradav1ca. Listici i strucak muhare bijel i su, dok su u 1 blagve obojeni zuto . Listici blagve smocen i u vodi obo je vodu zuto od oslobodenih spora i od zutog. u '110t1 topljivog pigmenta. Blagvi je po 1zgledu dosta si 1cna i zlatna krasnica - Russu/a aurata With . ex Fr.; to je dobra jestiva gljiva, pa eventualn a zamjena nije opasna; u ovoj je knjizi posebno pr1kazana.
u
D. V.
Blagva (Amanita caesarea)
Krivonoske - Pleurotus. Snazne, mesnate gljive, koje rastu gotovo iskljucivo na drvecu. Strucak im je ekscentrican, postrance nasaden iii ga uopce nema. Mlijecnice - Lactarius. Cvrste i mesnate gljive, koje kod ozljede ispustaju bijeli iii razlicito obojeni mlijecni sok. Listici su im nejednako veliki. Rastu samo na zemlji. Ima ih dvadesetak jestivih, a nekoliko je sumnjivih i otrovnih. Krasnice - Russula. Lijepe, cvrste i mesnate gljive, slicne prethodnom rodu, samo bez soka. Obicno imaju zivo obojen klobuk, snazan bjelkasti strucak i krhke listice. Meso im je zrnate (nikada vlaknaste) strukture, a klobuk se tesko odvaja od strucka. Ima ih oko 35 jestivih, a nekoliko je nejestiv,i h i otrovnih. Smatra se da su jestive sve one krasnice koje imaju blag i ugodan okus, dok su one ostrijeg okusa sumnjive. Kako je boja klobuka u mnogih vrsta ovog roda vrlo promjenjljiva. i strucnjaku je ponekad tesko utvrditi o kojoj se vrsti radi.
Puzevice - Hygrophorus. Jestive gljive s razmaknutim listicima vostanog izgleda, koji se spustaju niz mesnati strucak; ovaj se ne moze razdvojiti od klobuka. Vecinom su vlazne, sluzave iii ljepljive.
24
-
BISERKA Amanita rubescens (Pers. ex Fr.) S. F. Gray Drugi naziv: bisernica. Gljiva naraste 10-14, izuzetno do 20 cm visoKO . Klobuk je dosta promjenljive boje, no najcesce 1e crvenkastosmed, pokriven svijetlim bradavicast1n1 ostacima povoja, koji su prema sredin i gusci . Kod
mlade je gljive klobuk zaobljeno konican iii okrugao, 8 kasnije po~taj~ zvonast iii se posve rasiri (do 15 cm). Strucak 1e Jednake boje kao i klobuk, iii nesto svjetliji, 1-2,5 cm sirok, prema vrhu tanji, s velikim bjelkastim, rjede crveno obrubljenim rukavcem; iznutra je supalj iii ispunjen mekom pamucastom srcikom. Prema dolje prelazi u gomolj, na kojem se ponekad vidi i nesto tragova povoja, u obliku ljuskica, obrucastih nabrekliAa iii krpa. Listici SU mnogobrojni, gusti, Siroki , bijeli, kasnije j crvenkasti. Meso je bijelo i bez mirisa. Odlupimo Ii koiicu s klobuka, mesa ce lagano pocrvenjeti . Strucak i listici takoder na pritisak poprime blijedu crvenkastu boju . K0d nas ovu gljivu nalazimo vec od konca maja sve do oktobra. Raste najvise po vlaznim sumama, listopadnim i crnogoricnim , sve do 1500 m nadmorske visine. Veoma je rasprostranjena. Biserku mnogo beru , uzivaju i cijene u Francu skoj, Engleskoj i ltaliji , dok su je Nijemci dugo smatrali otrovnom . Pokazalo se, medutim, da je i ova gljiva jestiva i ukusna, ali joj se prije kuhanja mora pazljivo skinuti kozica s klobuka. Smije se uzivati samo skuhana, jer sadrzi hemolizine, koji se Aa visoj temperaturi (70° C) raspadaju . Okus sirove gljive isprva je blag , a kasnije grize u grlu . Biserka se najcesce prireduje kao salata. U Engleskoj je uzgajaju za zacine i umake. Strucak ove gljive vrlo brzo rastoce crvi , pa treba pri branju obratiti na to paznju i crvljive primjerke odmah baciti. Paziti treba i na to , da je ne zamijenimo s otrovnom panterovkom -Amanita pantherina D. C. ex Fr. , koja ima bijeli i tanji strucak. Od ove gljive i od ostalih amanita jestiva se biserka lako raspoznaje i po tome, sto joj meso na prelomu iii pod pritiskom pocrveni.
v.
Biserka (Amani ta rubescens)
0
Siva ovojnjaca (Amani ta vaginata)
B . T.
SIVA OVOJNJACA Amanita vaginata (Bull . ex Fr.) Quel . Drugi nazivi: hmeljarka, pisanica, pisana noznicarka, preslica. Klobuk je zvonast, kod starije gljive spljosten, 4-1 O cm sirok, sa izbocinom u sredini ; obicno pepeljastosiv, na rubu radijalno izbrazdan. Listici su slobodni i bijeli . Strucak je vitak, 6-12 cm visok i do 1 cm sirok, lomljiv, njezniji u gornjem dijelu, supalj , obicno nesto svjetlije boje od klobuka. Na strucku nema prstenka, za razliku od vecine drugih pupavki (amanita), a dno mu je obavijeno bijelim obojkom. Mesa je bijelo, slatkasto, ugodnog mi risa.
25
Raste po Jjeti i jeseni u listopadnim sumama i na travnjacima sve do blizu 2000 m nadmorsk,e visine. Poznata je u vise varijeteta koje se razli kuju po boji klobuka; ta moi:e varirati od bijele do narancastoi:ute i ljubicastosive. Neki autori pojedine varijetete smatraju odvojenim vrstama. Siva ovojnjaca smatra se veoma ukusnom jestivom gljivom; medutim, treba je prethodno dobro prokuhati i vodu odbaciti. Zbog slicnosti s otrovnim pupavkama za jelo Je smiju brat1 samo dobri poznavaoci. Pored toga sto nema prstenka, od otrovnih pupavki razl1kuje se 1 po tome sto joj dno strucka nije do te mjere odeblJalo. 1
SUNCANICA Macrolepiota procera (Scop. ex Fr.) Sing .
Drugi nazivi: suncobran, sugavica, strnjaki , srndakusa, kozara, parazol.
Suncanica (Macrolepiota procera)
0.
v.
Pecurka (Agaricus campester)
0
v.
26
Klobuk je kod mlade gljive zatvoren, na dugom tankom strucku. KasniJe se otvori poput k1sobrana i rasiri do 30 cm . Boje je bjelkastosmede, sa smed1m iii crvenkastosmedim ljuskama, u sredini najcesce ispupcen i prekriven smedom ljuskastom prevlakom, na rubu cehav. Listici su b11eli, meki i gusti, ovratnikom odijeljeni od strucka Strucak naraste i preko 30 cm, vitak je, zilav i vlaknast, iznutra supalj , na povrsini bjelkast s prstenastim smedim sarama, pri dnu gomoljasto odebljao; ne da se odvojiti od klobuka. Pri vrhu strucka nalazi se dvostruko obrubljen, cvrst i pomican prstenak. Mesa Je b11elo, mekano i ne mijenja boju. Suncanica je najvisa i vjerojatno najljepsa glj iva nasih suma. Raste najcesce po svijetlim bJelogoricnim sumama i cistinama, a nalazimo J9 od juna do oktobra. U nekim se zeml1ama i uzgaja. Suncanica se smatra jednom od nasih najukusnijih jestivih gljiva. Za jelo mogu sluziti mlad1 , JOS nerastvoreni iii polurastvoreni klobuci; obicno se prireduju panirani. Strucak je previse zilav. Meso mlade gljive ugodnog je okusa i mirisa po IJeSnJac1ma iii bademima, pa ga neki jedu i u sirovom stanju . Klobuci ove gljive ponekad se kod nas prodaju na trgu pod pogresnim nazivom >>pecurke<<. Suncanici je srodna crvenkasta suncanica - Macrolepiota rhacodes (Vitt.) Sing. Nizeg je rasta 1 debljeg strucka, na kojem nema prstenastih sara. Mesa joj na prerezu najprije po~uti, a zatim postaje crvenkasto i smede. Ova gljiva raste po ljeti i jeseni u listopadnim i crnogoricnim sumama, a i na kultiviranom tlu. Jestivi su samo klobuci.
lzgleda i takoder jestiva oguljena sun~crolepiota excoriata Schff. ex Fr., koja eran rub klobuka, a raste ponajcesce na • pasnjacima i na kultiviranom tlu.
CUR KA Agaricus campester (L.) Fr. Drugi nazivi: prava pecurka, livadna pecurka, pecurak, pecurva, kaluderka, rudnjaca, sampinjon . Klobuk je u ~lade gljive okruglast, a kasnije se polukuglasto 111 zvonasto rasiri 1 preko 1o cm . Pokriven je glatkom i cvrstom , bjelkastom iii smedastosivom kozicom, koja se lako skida. Listici su gusti, isprva bjelkastoruzicasti , a starenjem gljive postaju smederuzicasti i tamnosmedi . Strucak je bijel, u mlade gljive pun , 6- 8 cm dug i do 2 cm sirok, na podnozju ponekad nesto odebljao. Na gornjem dijelu strucak nosi odmaknut, bjelkast, na rubu cesto krpasto razderan prstenak. Meso je bijelo, meko i njezno, a kasnije se , narocito pritiskom , slabo zacrveni ; ugodnog je m irisa i okusa. Pecurku nalazimo od maja do novembra, obicno u skupinama, medu niskom travom poslije kosidbe, po livadama, tratinama, pasnjacima, sumskim rud inama i vrtovima, najvise na mjestima nagnojenim konjskim gnojivom i gdje pase stoka. Nekih godina izraste u velikoj mnozini , dok je drugih godina rijetka. Pecurku su zbog osob itog okusa mnogo cijenili jos stari Rimljani . Smatra se jednom od nasih najboljih jestivih glj iva, a mnogo se bere i uziva i u drugim zemljama. Moze se jesti i sirova. lako cesto varira po obliku i izgledu , lako se moze raspoznati i razlikovati od slicn ih otrovn i h vrsta. Kod branja u blizini suma nepaznjom b i se mogla zamijeniti s otrovnim pupavkama, u kojih su listici bijeli (nikada crvenkasti iii smedi), a strucak pri dnu omotan zavojem i gomoljasto odebljao. Treba biti posebno oprezan kod branja sasvim mladih primjeraka sa jos zatvorenim klobucima, jer je u tom stadiju pecurka teze raspoznatljiva , te ju je lakse zamijeniti s otrovnim pupavkama. Najveci broj smrtnih otrovanja gljivama pripisuje se upravo takvim zamjenama. Pod nazivom Agaricus campesterdanas se oznacuje citav niz varijabiJnih oblika te gljive, a ponekad i vise srodnih vrsta. Medu njima je najpoznatija dvotrusna pecurka iii sampinjon - Agaricus bisporus (Lge.) Sing. , koja se naveliko proizvodi uzgajanjem na konjskom gnoju . Za kulturu sampinjona najpogodniji su napusteni rudnici i podzemni prokopi.
•
I
•
..
Sumarica {Agaricus silvaticus)
•
0 . V.
v
SU MARICA Agaricus silvaticus Schff. ex Seer. Drugi naziv: sumska pecurka. Klobuk je u ove pecurke pokriven sitnim zutim iii crvenosmedim ljuskama. lsprva je zvonast, kasnije rasiren i u sredini izbocen, do preko 10 cm sirok, na rubu obicno istrgan. Listici su tanki, sivkasti, kasnije crvenkastosmedi; na pritisak pocrvene. Strucak je vitak, bjelkast, w pocetku ispunjen spuzvastom srcikom , ubrzo iznutra supalj, sa tankim, sirokim , isprva bjelkastim, a zatim smedastim prstenkom. Meso je njezno, bjelkasto, na prerezu postaje crveno kao krv. Gljiva raste od augusta do oktobra, osobito po crnogoricnim sumama i na vapnenastom tlu. Najcesce je nalazimo pod smrekama, a rjede u mijesanim sumama. Meso je sumarice gotovo bez mirisa. Dobro je za jelo, mada nije tako ukusno kao u prethodno opisane vrste. Mlada gljiva moze se jesti i sirova. Sumari. ca pripada medu one rijetke gljive, koje sadrze dosta vitamina C.
27
LIPIKA Agaricus arvensis Schff. ex Fr. Drugi nazivi: poljska pecurka, lokvic.
Lipika (Agaricus arvens1s)
D. V.
Anisova pecurka (Agaricus s1/v1cola)
D. V.
Gljiva je srodna prethodnim vrstama p ~L1rk1 . Od prave se pecurke razlikuje po obliku klobuk • koji i · isprva cunjasto zvonast, a kasnije se r·asiri i LI sr di· ni izboci i Ii udu b1 Klobu k i strucak na cioci i r 1 o ll t . Strucak je u lip1ke 10-15 cm visok 1 iznL1tr lApalj . Prstenak je sastavljen iz dva sloja : gornjeg, t rikog i donJeg koJ1 je deblji 1 cesto zvjezdasto r, scijep r1 . Meso ima ugodan mir1s po ar1isu . Raste od jula do oktobra po pc snjacima I poljlma. najvise uz rubove crnogor1cnit1 suma. Cesto bud crvljiva. Lipiku ubrajamo u nase najbolje jestive gljive. Dobra je i sirova, pr1redena kao salata. Dok je nilada, slicna je nek1m vrstama pupavki koje cesto dolaze na istom stanistu Buduci da lipika r11nogo varira u obliku, vazno je da je s,1kupljac c.iolJr·o poznaje i da bude na oprezu, kako ne bi doslo do zamJene. Strucak JS u pupavk1 omotan zavojem i gomoljasto odebljao U nasim sumama raste jos jedna pecurka s miri som po anisu. To je anisova pecurka - Agaricus silvicola (Vitt.) Sacc. Ta gljiva takoaer ima dvostruki prstenak, a klobuk JOj Je 1sprva bijele, a poton1 iLJte boje. Anisova pecurka je izvrsna za jelo ; moze se jesti i sirova. I kod ove pecurke treba paziti da je ne zamijenimo s otrovnim pupavkama, posebno s bljelom pupavkom - Amanita verna Bull .; ta se sn1rtno otrovna gljiva maze na61 na 1stom stani~tL1, iako je u nas rijetka.
VILOVNJACA Agaricus perrarus Schulz. ••
28
1•r
Velika gljiva s valovito rasirenim, ZLtti111, u sredini smedim, preko 20 cm sirok1m klobL1kom, koji je pokriven finim zuckastasmed1m vlaknastim ljLISkama. Strucak JS bjelkast. pahuljasto cet1av, pri dnu odebljaa i dubaka ukapan u zemlju, supalj, a na pritisak postaJe zuckast. Na gornjem dijelu nosi sirak, spusten rukavac, kaJi se kasnije izgubi i ostavlja samo crtasti trag . L1stici su isprva bjelkasti , no uskoro patamne i postaju sn1edasti. Mesa je bjelkasta iii zuckasto, mirisa i okusa po aniSLJ . Raste Od juna do aktobra U SkL1pinan1a, cesto i LI krugovima, asobito po crnogoricnim, sn1rt"'kovir11 sumama. U bjelogoricnim sumama slabije je r·azvijena i dolazi pojedinacno .
pu jestivu gljivu prvi je opisao i dao . . ~"'~~anin S. Schulzer. JOJ fa6i je slicn.a gole~a pecurka - Agaricus ~"""' Fr. Za razl1ku od v1lovnjace ima pun strunema po~ebnog mirisa; u te su gljive ljuske na lobuku tamn11e smede, a mesa na pritisak 'posmedf. I ta je pecurka dobra za jelo. •
VELIKA GNOJISTARKA Coprinus comatus (Mull . ex Fr.) S. F. Gray Drugi nazivi: ljuskava gnojistarka, jarcici. Klobuk je u pocetku cilindrican iii jajast i kao pritegnut uz strucak, kasnije zvonast, 3- 6 cm sirok, do 10 cm visok, pri dnu smed i ljepljiv, pokriven bjelkastosmedim , debelim i sirokim ljuskama. Listici SU oko 1 cm siroki , gusti i bijeli , pri rubu i ruz icasti, no ubrzo potamne, te se na kraj u posve razmoce u crnu tekucinu koja polako kaplje na zeml j u. Stru cak je 10-20 cm visok, b ijel , svilenast i supalj, pri dnu ponesto gomoljast, sa sitn im , pom icn im prstenkom. Meso je tanko i bijelo, slabog i ugodnog • • m1r1sa. Gljiva raste od pocetka ljeta do novembra na dobro gnojenoj vrtnoj zemlji , na pjeskovitom i vapnenastom tlu, po vlaznim sumama, jarcima, grabama, smetlistima i livadama. Vrlo je dobra za jelo . Po ukusu smatraju je ravnom pecurki . Po m isljenju nekih autora, gnojistarka je poslije blagve najbolja jestiva glj iva. Jesti se mogu samo mlad i, jos zatvoren i klobuc i i to neposredno posl ije branja. Starije glj ive s ruz icasto obojenim listicima ne treba brati . Da b i se usporilo prebrzo sazrijevanje gljive, preporucuje se odmah poslije branja okretanjem odvoj it i strucak od klobu ka. Ako se gljiva ne maze prirediti za jelo ubrzo nakon branja, treba je bar prokuhati u slanoj vodi ; takva se moze prirediti i kasn ije. Ovoj je gljivi srodna i veoma slicna jajasta gnojistarka - Coprinus ovatus Schff. ex Fr. Ta je vrsta nesto manja, a dok je mlada, takoder je jestiva.
Veli ka gno1istarka (Coprinus comatus)
B T.
Prava g noJ istarka (Coprinus atramentarius)
D. V.
PRAVA GNOJISTARKA Coprinus atramentarius Bull . ex Fr. Drugi nazivi: naborana gnojistarka, sivi jarcici. U mlade gljive klobuk je jajast, u sta.~ijih zvonast, radijalno naboran , do 7 cm Sirak ; kas.n1ie ~e ~~ rubu rascijepa . Soja klobuka moZe varirat1 od IJub1castoI
29
/
vosmede do blijedosive iii zuckaste· n e klobuk neSto tamniji. ListiCi su Sir~k a1 19lkas~i. no .u brzo postaju tamniji , crveno ~ f na kra1u crn1, te se razvodne u crnu tekuc _ w. StruCak je bijel, valjkast, gladak, u poCetku pu~. svflenast, do .14 cm v1~ok ;. kasnije posta1e tamniji i iznutra supalJ. Uz ~trucak JS prilegnut mekan i bjelkast prste~ak, kOJI ~e kod razvijen1je gljive izgubi. Meso Je tanko, 1sprva pepeljastosivo, kasniJe bijelo, bez posebnog mirisa i okusa. ~va gnojist~rka raste ~ proljetnim i jesenjim mje~?c1ma, pret~zno u gust1:n skupinama iii u sveznJic1ma~ uz pan!e~e, .na g.no1enom i humusnom tlu , po vrtov1ma, vocn1ac1ma 1 parkovima. Jesti se mogu samo mlade gljive, dok su im fistici ~ij~li; tr.~ba ih pri~re~!ti u~rzo nakon berbe. NaJboIJe Je gl11vu upotr1Jeb1t1 za JUhe. Za susenje nije. Uz ovu gljivu ne treba piti alkoholna pica. jer maze nastupiti lakse trovanje.
PANJEVCICA Kiihneromyces mutabilis (Schff. ex Fr.) Sing . et Smith Drugi naziv: promjenljiva ljuskavica.
Ciganka (Ros1tes caperata)
Spljosteni, 3-6 (iznimno do 12) cm siroki klobuci ove gljive smede su boje kao cimet, u sredini i na rubu nesto tamniji . Listici SU blijedosmedi , kasnije tamniji, nejednako dugi . Oni dulji prirasf i su oko strucka. Strucci su iste boje kao i klobuc i, 5-7 cm dugi, oko 0,5 cm siroki , s kozastim smedim prstenkom, u donjem dijef u pokriven i tamnim ljuskicama. Meso je bjelkasto , ugodnog m ir1sa i okusa Panjevcica raste busenasto na starim deblima bjelogorice, narocito bukve, gotovo preko cijele godine, osobito ljeti. Cesca je u pfaninama. Panjevcica je izdasna i veoma ukusna, aromaticna gljiva. Prikladna je za susenje, za ju he i umake, kao zacin i za pravf jenje ekstrakta. Jedu se samo kfobuci , jer SU strucci zilavi i vlaknasti. Ako Se panjevcica pomijesa s drugim, manje ukusnim gljivama, daje jelu posebno fini okus. Maze se na panjevima i uzgajati . Cesto je zamjenjuju s jestivom puzom - Armillariella me/lea (Vahl . ex Fr.) Karst. i s grmacom - Armillariella tabescens (Scop. ex Fr.) Sing. Treba, medutim, paziti da je ne zamijenimo sa srodnom i otrovnom sumporacom - Hypholoma fasciculare (Huds. ex Fr.) Kummer, koja ima zelenkaste listice.
~ Panjevcica (Kiihneromyces mutab1/is)
D. V.
8 T.
CIGANKA Rozites caperata {Pers. ex Fr.) Karst. Drugi nazivi: ciganin , grbavi prstenak, psenicna gljiva. Klobuk je u mlade gljive zatvoren i okruglast, potom zvonast ; kasnije se splJosti, rasirt do 12 cm i ponesto radijalno iscijepa. Boje je smedezute, kasnije posmedi i bude u sredini posut sitnim blijedoljubicastim prahom . Listici SU gusti, siroki i zuti; pri strucku su suzeni te ga mjestimicno jedva i doticu. Strucak je u pocetku bjelkast, kasnije postaje zuckast; valjkast je i vlaknast, pri dnu odebljao, 6-14 Cm VISOk i 1-2 Cm sirok, cesto crvljiv; iznad prstenka je bijel, a ispod prstenka prekriven tankom bjelkastom iii blijedoljubicastom kozicom . Prstenak je mekan, bijel, zuckast iii blijedoljubicast; na razvijenim gljivama nestaje. Mesa je bjelkasto, kasnije smedezuto. mekano, ugodnog okusa ali bez mirisa. Ova gljiva raste u skupinama i u velikoj kolicini po crnogoricnim sumama, posebno na kisetom, pjescanom i suhom tlu, od jula do novembra. Mnogo je rjeda u listopadnim sumama. Ciganka je dobra i cijenjena jestiva gtjiva; maze 31
•
se priredit1na raz11e r1acir1e. Z k nz ,~vi r· r1j u octu posebno su pri · ladne s svir11 nil d gljiv jo za rorenim ~obu "'Om. Gljiv je dobr i z , u r1j .
RAN:A LJUSKAVICA . . . . . grioCJ'be praeco.. ~( Pers. e
Fr.) F y
Drugi nazivi: rana Ii 1adar ka, r ri
Rana ljuskavica (Agrocybe praecox)
B. T.
Koprenka (Cortinarius praestans)
D~
t t't1avka.
G lji ra ima naj prije kon\1eksar1 i bj elkast klobuk. koji se u starije g I ji e 1zra\1na, u sredini pon sto ispupci i postane zuc ast; klo uk je sirok 3-7 crn, gladak i sjaj an. Li s~ c su gust1 i tanki, isprva bjelkasti , na raj u cadastosrnedi. Strucak j e 4- 8 c1 m visok i 0 q--0.7 cm si r0 \tlaknast, bijel , na dnu prosiren , naj prije pun, star1 e glji \e supalj ; u gor·njem d ijelLJ (b li zu lobu a) nos1 n1ezn1 opnasti prstenak. Meso j e bije o i nj ezno : m1r1se po bras11u . Raste od aorita do pocetka jula, uz rubove sL1ma, uz putove, na livadama 1 uopce medu tra 'Om . O a prolj etna glji a dobra je za jelo, al1 se opcenito malo cijeni .. Lako se moze zam ijeniti sa srodnom tvrdom ljuskavicom - Agrocybe dura (Bolt. e ~ Fr.) S1 ng., Oja j e nesto cvrsca i veca, a ima raspucanu koz1cu na klobuku . Za 1elo je slabije kval itete od rane IJUS avi ce.
V.
KOPREN KA Cortinarius praestans \Cord.) Gill l. Drugi nazivi: u usna koprenka. debelonozna sluzog lavka. Visoka i snazna gljiva. Klobuk JOJ je u pocetkLJ kuglast. crvenkastosmed 1lt IJub1castosmed, prekr1 ven plavkastobijelom OVOJnicom ; kasnije Se rasir·j i do 25 cm, postane svjetl1j1 i na rubu se radijalno namreska; mjestimtcno osta1e prekri en sivolJubicastim rp1cama koje su zaostale od ovoJa. Strucak je CVrSt I snazan, do 5 cm SlrOk, 1Spunjen. bjelkast Ill svijetloljubicast, prt dnu gomolJasto odebljao, u sasvim mlade glj1ve prekr1t ovojem i siri od klobuka ; kasnij e naraste 1 do 20 cm visine Od ruba klobuka do strucka razapeta Je u mlade glJive koprena, od koje i na strucku ostaju sv1Jetloplave poJasaste mrlje. Listici su dosta gusti. sirokt, svijetloljub1cast1 , ka·sniJe smedi . Mesa je bjelkasto iii svijetloljubicasto cvrsto, bez izrazitog m1rtsa. Koprenka raste ad IJeta do kasne Jeseni. u mijesanim bukovim sumama, na vapnenastom tlu . To je dob1ra i izdasna 1estiva gljiva. Mnogo je jedu 1
32
i cijene u ~vicarskoj . lpak, u posebno osjetljivih osoba gljiva moze izazvati probavne poremecaje . u na§im krajevima raste vise sficnih gljiva roda Cortinsrius. Medu njima je otrovna samo kozja koprenka - Cortinarius traganus Fr., koja ima zute listice, manjeg je rasta, a mozemo je naci u kasno prolje6e u crnogoricnim planinskim sumama. •
SLJIVOVACA Rhodophyllus clypeatus (L. ex Fr.) Quel .
Drugi nazivi: sljivina gljiva, 51Jivina rudoliska, slj ivarka, trncica, strncica. Klobuk je sivkastosmed, vlaknast, najprije kon ican iii zaobljen , a posJije se rasiri i do 10 cm . Sred ina klobuka i cesto ispucan obod izbocen i SU U starije gljive prema gore. Listici su isprva b ijel i, kasn ije ruzicasti i prema strucku nepravilno smjesten i. Strucak JS do 1 cm sirok, bjelkast i vlaknast; kasn ije nesto potamn i, a ponekad je posut crvenom otrusinom . Cesto su po dva iii vise primjeraka gljive pri dnu srasl i. Sljivovaca raste od aprila do pocetka ljeta, medu travom i zivicom , narocito u slj ivicama. Slj ivovaca ima bijelo meso ugodnog slatkastog okusa i mirisa po svjezem brasnu . Ovu ukusnu proljetnu gljivu kod nas dobro poznaju , beru je i u proljece ponekad donose na trg . Postoje 1 neke srodne otrovne gljive, npr. velika rudoliska - Rhodophyllus s inuatus (Bull . ex Fr.) Sing ., no one se ne pojavljuju u proljece ni na stanistima gdJe raste slj ivovaca, zbog cega nema opasnosti od zamjene.
SIJIVOvaca {Rhodophyllus c/ypeatus)
D V.
Hrastovaca (Collybia fusipes)
B. T.
HRASTOVACA Collybia fusipes (Bull . ex Fr.) Quel . Drugi nazivi: hrastova plosnatica. GIJiva ima blijedosmedi iii crvenkastosmedi klobuk, koji je ispocetka zvonast, a kasnije se nabora i nepravilno rasiri do 8 cm ; u sredini cesto ostaje ispupcen , a posut je smedim mrljama. Listici su razmaknuti, preko 1 cm siroki, boje mesa, kasnije sa smedastim mr.ljama. Strucak je 6-15 cm dug, vlaknast, u gornjem dijelu svjetlije, a u donjem dijelu tamnije crvenkastosmede obojen, uzduzno isprugan brazdama, pokriven tamnim mrljama, pri dnu gotovo crn, vretenasto zasiljen i obicno savijen . Mesa je bijelo, bez izrazitog okusa i mirisa. 3 - Bilje
33
??
HrastovaOa raste o~ jula septe.m bra pojedtna~no. u manjim skup1nama 111 u ~ust1m busenima, hrastovim §umama , uz debla 1 rnedu hrastovim ~~riJenjem. To je najrasprostranjenija gljiva naSih hrastovih suma. jelo treba od.abirati sar:io mlade _primjerke, u koJih listici jos n1su ~~s~t1 smedas~1~ mrlJama. Strucke je najbolje bac1t1 , Jer· rnogu btt1 1 vrlo stari, pesto gljiva razmjern~ sporo raste .. H~ast?~acu je najbolje prirediti pom1Jesar:.u s drug1m ~est1v'm gljivama. smatra se da ova glJiva. aka se Jede u ve6oj kolicini, maze uzrokovati lakse probavne poremecaje. Lako ju je prepoznat i, a zamijeniti bi se mogla mozda samo s kor]enjacom - Collybia radicata Quel . i vretenjacom - Collybia longipes Bul l. I te gljive imaju slicno vretenasto ~orijenje , no n em~ju smedih mrlja na ktobuku , a za Jelo su malene vr11ednosti .
za
KLINCEVKA St~obilurus esculentus (Wulf. ex Fr.) Sing .
Drugi nazivi: smrekova ceserka, jusna glj iva.
Korjenjaca (Collybia radicata)
D. V.
Klincevka (Strobilurus esculentus)
8 . T.
Malena gljiva, tankog, 1-2 cm sirokog, crvenkastozutog iii smedeg klobuka, koji je u sredini ispupcen i tamniji. Listici su bjelkasti i mlohavi, a strucak uspravan, 4-6 cm visok i svega 1-2 mm sirok, zuckastosmed, gladak, zilav i iznutra supalj . Klincevka raste vec ad ranog proljeca sve do jeseni po crnogoricnim sumama , rubovima njiva i pasnjaka, osobito mnago poslije topl ih kisa. Bijelo mesa ima kiselkast, ponekad i nagorak okus. Jedu se samo klobuci, koji se prireduju svjezi iii suseni. Buduci da je klincevka malena i slabo izdasna, branje i priredivanje ave gljive zahtijeva dosta strpljenja i vremena. Klincevki je dosta slicna, takoder jestiva cesnjevka - Marasmius scorodonius (Fr.) Fr. i njoj srodni pripadnic i roda Ma~a smius, koji su u ovoj knjizi zasebno prikazani .
ZIMSKA GLJIVA Flammulina velutipes (Curt. ex Fr.) Sing. Drugi nazlvi: barsunasta panjevka, zimska panjevka. zlatni grm. zimska plosnatica. Klobuk je najprije polukuglast, a kasnije se spljosti i bude 3-5 cm sirok; sadrzi malo mesa i ima namreskan. ~ub; boje je zutosmede poput meda, prema sredin1 nesto tamniji; po suhom vremenu izblijedi. Li~tici su rijetki, isprva bjelkasti, kasnije poprime boJu klobuka. Strucak je 6-8 cm visok i samo 4-8
•
34
mm ~irok, vlaknast, crnosmed, kao pokriven bar~u nastom prevlakom, pod klobukom zu6kast, ponekad savijen i ekscentrican ; najprije je ispunjen, kasnije bude supalj : dno strucka je siljasto, slabog mirisa i gotovo neugodnog okusa. Raste u busenima i vecim skupinama na starim balvanima, deblima i panjevima, takoder na zivim vrbama, bagremima i bukvama, od oktobra do aprila, najvise u novembru i decembru . Gljiva podnosi mrazeve, a raste i pod snijegom . Primjerci koji izrastu na zemlJi obicno su veci od onih na deblima. To je jedna od rijetkih jest1vih gljiva koje nalaz1mo z1mi . Jestivi su samo klobuci . Treba brati klobu ke samo mladih gljiva, koje mogu biti i smrznute. Dobro je kozicu s klobuka odstraniti , a klobuke prije priredivanja prel iti kljucalom vodom. Z1mska Je gljiva veoma cijenjena, a osobito je prikladna za Juhe i za ulaganje u ocat.
VILIN KLINCIC Marasmius oreades (Bolt. ex Fr.) Fr. Drugi nazivi: poljski museron , jesenji museron , m irisna camavka, jusna gljiva. Gljiva ima isprva zvonast, kasnije rasiren i u sred1ni nesto ispupcen klobuk, koj i je crvenkastozut iii svijetlosmed, gladak, 2-6 cro sirok. Rub je klobuka cesto od vlage tamnij i, a kod starijih je gljiva uvijen prema gore i radijalno naboran. Listici su nesto svjetl iji od kfobuka, gotovo bjelkasti , odebel i, dosta rijetk i, 3- 5 mm siroki , na dnu zilasto spojeni . Strucak je vitak, pun , 5-7 mm sirok , fino pustenast, jednake boje iii nesto svjetliji od klobuka, na starijim gljivama nesto zakrivljen . Mesa je tanko, elasticno i bjelkasto, ugodnog mirisa po klincicu . Raste vec od maja sve do kasne jeseni , uz putove, po travnjacima, livadama, pasnjacima i vocnjacima, na pjeskovitom tlu , u krugovima iii vecim skupinama. Gljiva ima fini aromaticni okus i miris, koji se susenjem jos pojacava. Jestivi su samo klobuci . Upotrebljavaju se kao zacin za juhe, a mogu se kao mirodija mijesati s drugim jestivim gljivama. Vrlo se lako suse i na taj nacin najprikladnije konzerviraju . Kod nas je upotreba ove gljive za jelo razmjerno slabo poznata. U novije doba otkriveno je da vilin klincic razvija cijanovodicnu kiselinu. Njena je kolicina ipak tako neznatna, da se gljiva moze uzivati bez opasnosti po zdravlje. Svjeza gljiva sadrzi do 6,8% bjelancevina i dusicnih tvari. Postoje i neke srodne nejestive vrste (Marasmius foeniculaceus Fr., M. peronatus Bolt.). Ove se od
Zimska g ljiva (Flammulina velu tipes)
D. V.
V1lin k linc16 (Marasmius oreades)
D. V.
35
3• •
vilinog klinci6a najlakse raspo znaju J)O ton1e to 11 je dno strucka runjavo . Treba posebno pazitl ct 1 vilin klincic kod branja ne zamij e nim,o sa •nll • stom cjepacom - lnocybe geophylla Sow . ex Fr koja je vrlo otrovna, je r sad rzi znatnu ko l1c1nu rTILJ • skarina ; ta gljiva ima slican oblik klol)uka 1struckct, ali su joj ti dijelovi, za raz liku od vilinog kltr1ci6c,, bjelkasti; listici su u st arijih primj eraka zemlj ,tst cjepace smedi .
CESNJEVKA Marasmius scorodonius (Fr.) Fr. Drugi nazivi: cesnjak ova camavka, museron
Ce5nj evka (Marasmi us sc o rodonius)
8 . T.
Zemljana vitezovka (Tr1cho loma terreum)
D. V.
Malena gljiva s tank im , zi lavim , zu c kastim iii svijetlo crvenkastosmedim , do 3 cm sirok im kl obukom , kOJ I kasnije postaje vijugav i naboran . Listi6i su rijetk1 , gotovo bijel i, prirasl i, 1 mm siroki, o b icno viju gav1 Strucak je v itak i zilav, 2-5 cm visok , 1-2 mm sirok, gol , sjajan , iznutra supa lj, crnosmed , pri vrhu nesto svjetl iji i deblj i. Mesa je tanko i bjelkasto . Gljiva se maze naci od jula do okt obra po suma ma i pasnjacima, najvise po sumskim krcevinama 1 rubovima suma, osob ito crnogoric n ih, gdje raste na korijenju drveca i drugog b ilja. Poslije kise izraste naglo i u velikim kol icin ama, a na suncu se vrl o brzo osusi i ugine. Cesnjevka ima ugodan miris i oku s po bijelorn luku , koji zadrzava i u osusenom stanju . Zbog toga se mnogo cijeni kao zacinska glj iva. Posebn o je prikladna za susenje. Osu sena se maze cuvati god inama, a da ne gubi okus. Nijemc i s u je u velik1 m kolicinama sabirali za izvoz u Francusku, gdje JS narocito cijenjena. Na iglicama nasih crnogoric n ih sum a raste gotovo kroz cijelu godinu iglicina cam avka - Mara smius perforans (Hoffm . ex Fr.) Sing ., gl jivica vrlo slicna cesnjevki , tek mnogo m anja. Klobuk joj je svega oko 1 cm sirok, a strucak c rn i barsunast. Ima poseban jak miris. Za prehranu nema v rijednosti. Cesnjevki je srodna i lukovka - Marasmius alliaceus (Jacq. ex Fr.) Fr., koj a takoder mirise na bijeli luk, a raste od jula do oktobra, ponajvise na trulim bukovim panjevima. Veca je od cesnjevke (visina strucka 8-1 O cm). Neki autori smatraju tu gljivu neukusnom . i nejestivom , a drug i J9 preporucuju kao ukusnu mirodijsku glj ivu , svj ezu iii osu senu. Kao trecu cesnjevki slicnu v rstu spominjen1o klincevku - Strobilurus esculentus (Wu lf. ex Fr.) Sing., koja je u ovoj knjizi posebn o opisana.
36
ZEMLJANA VITEZOVKA Tr,icholoma terreum (Schff. ex Fr.) Kummer Drugi nazlvi: lazna sivka, miska, prstena kolobarnica, siva sivka, pepeljasta redusa. Kfobuk je u ~~ade gljive nepravilno polukuglast iii zvonast; kasn1Je se spljosti i bude 4-8 cm sirok, no ~ sredini ostaje izbocen. Na povrsini je vlaknasto fJuskast, smedastosiv iii pepeljastosiv, na rubu stanjen i ce~to ~~~ijalno rascijepan. Listici su narijetki, vrlo krhk1, s1v1 1 na rubu nazubljeni. Strucak je 3-5 cm visok i do 8 mm sirok, valjkast i supalj, u mlade gljive bijel, kasnije posivi. Meso je sivkasto i krhko, bez posebnog mirisa. ~aste u crnogoricnim sumama, najvise pod borov1ma, od augusta do kasne jeseni. Zemljana vitezovka je kvalitetna jestiva glji va. Za jelo treba brati sasvim mlade primjerke, u kojih rub klobuka jos rlije raspucan. Gljiva je dobra za susenje, a moze se i konzervirati u octu. Zbog lomljivog mesa nije prikladna za transport. Gljiva je po izgledu slicna nekim drugim vrstama Tricholoma, posebno listopadnoj vitezovki - Tricholoma portentosum (Fr.) Quel.
•
•
1
•
Zuckasta vitezovka (Tr/choloma scalpturatum)
D, v.
ZUCKASTA VITEZOVKA Tricholoma scalpturattim (Fr.) Quel. Gljiva je srodna zemljanoj vitezovki. Klobuk joj je ispocetka polukuglast; kasnije se spljosti i rasiri 4-8 cm; prema rubu je ljuskav. Boje je sivkastosmede, prema sredini zuckaste. Kozica je na klobuku ljuskavo ispucana. Listici su tanki i gusti, najprije bijeli, kasnije postanu zuckasti. Strucak je 3-8 cm visok i do 1 cm sirok, vlaknast, bijel, ponesto zakrivljen. Meso je bijelo, u starije gljive pjegavozuto, tvrdo, ugodnog okusa i mirisa po brasnu. Ova vitezovka raste od augusta do novembra po planinskim crnogoricnim i listopadnim sumama. Zuckasta vitezovka je kvalitetna jestiva gljiva. Moze se prirediti na razne nacine, ali nije prikladna za susenje.
gljive listici su prekriveni tank1m svilenastim ovojem, koji se kasnije izgubi. Strucak je valjkast, sli~ ne boje kao klobuk iii nesto SVJetliji . Mesa je bijelo, blagog okusa i mirisa po brasnu. Raste obicno u krugovima, u kasnu jesen, od kraja oktobra do decembra, u crnogoricnim sumama, vecinom ispod borova, arisa i borovica. Ljuskava vitezovka je jestiva, ali nije posebno ukusna ni cijenjena gljiva. Moze se prirediti na vi~e nacina; najbolje ju je mijesati s drugim. ukusnijim vrstama gljiva. •
ZELENKASTA VITEZOVKA Tricholoma flavovirens (Pers. ex Fr.) Lund.
UUSKAVA VITEZOVKA Tricholoma imbricatum (Fr. ex Fr.) Kummer Gljiva ima do 10 cm sirok crvenkastosmed, u sredini izbocen klobuk, koji je na povrsini vlaknasto ljuskast. Listici su bjelkasti, u starijih gljiva crvenkasti; gusti su i uz strucak izboceni. U sasvim mlade
Drugi naziv: zelenka. Klobuk u mlade gljive ima oblik sto~ca; kasnije se rasiri do 1O cm, no u sredini obicno ostaje izbo~en . S klobuka se lako skida kozica, koja je maslinastozute, smedastozute iii zelenkaste boje, u sredini crvenkastosmeda i tamnija, ljuskavo ispucana. Listici su 5-1 o mm siroki, izrazito sumporastozuti. 37
J ' t j k J 1l, 1 n t '
l Ii ti I. - cm dug i 1-2 cm tJ ni 'J , ad r11 Iad e j e g 1J1ve t lj t , j bj lk sto, a 1spod koziI u lj ti tJt , n niiJ n1a boju . t1 r t n pj ,.,oviton1 tlu, po suma111 , n im. ugusta do novembra j rnin1 predjelima zeml je 1 ' pr t n p l Ij uj \11 m u v Ii k i n1 s LJ pi r1 am a. KI ob u k j Jj bl n p r 1 11 m t1 o vi no rn , k om ad 6i ma r t m i Ii 111 , t e t es k o c\st 1• 111 Ij 11 l M I fl t vit ovk blagog je mirisa t okup j ~,, br nu. Pri]e prireaivanja (iii vec pri r nju tr b ir1uti ozicu s klobu a. Narocito je riillj n u NJ n1 koj. gdje je konzerv1raju u octu. ti r j j j n j stiv zuta vitezovka - Tricholo,11 LJlfi1 un1 (Bull . e Fr.) Kumn1er, koja ima nesto ,,1 rij1 I buk un1porastozute boje i narijetke listi' t p tJt crvenkastim mrljama. Strucak joJ j n1 Ij to o d b Ij o, .n a j pr i j e is p u n j en , a po s I1 e LJP lj . tut vit zovka raste po listopadn im sumama lj ti 1 u j rl . N ke druge srodne (ali r1ede) otrovne vit vk ( Tricholon1a) mogu se raspoznati ve6 po 1 m to r zvij ju vrlo neugodan miris.
LI t
K\ (Tt I .. ti I
1>1
p
t
tt 11t
st1n1)
0 . v.
LISTOPADNA VITEZOVKA Tricholoma portentosum (Fr.) Quel . Drugi nazlvl: zirnska vttezovka, sivka. Klobuk je u ave gljive sivkast iii sivkastoc rn, radijalr10 vlaknasto isprugan, 7-12 cm sirok, mesnat na rubu valovit, u sredini tamn iji, grbasto 1zbocen, cesto i udubljen. Kozica se s klobuka lako skida. Listici su razmaknuti i narijetki , vrlo sirok11 odebel i, bjelkasti, kasnije zuckasti iii zuckastos1v1 Stru cak obicno stoji duboko u zemlji; oko 8 cm 1e dug i oko 2 cm ~irok, valjkast, bijel, vlaknasto 1sprugan. mesnat i pt1n . Mesa je na prerezu bjelkasto , pon egd1e tuto, a pod kozicom na klobuku sivkastoc rno. Listopadnu vitezovku nafazimo po nasim crnogoricnim ~umama od pocetka jeseni sve do decembra. Raste obicno u velikoj mnoiini , u skupinama iii krugovima, cesto zajedno s drugim jestivim v1tezovkama. Listopadna vitezovka je dobra jestiva glj iva, mirisa i okusa po svjezem brasnu . Kozicu s klob uka, koja miri§e po zemlji, valja odlupiti prije pr1red1vanja za jelo. Nema slicnih vrsta koje bi bile otrovne. ali postoji razmjerno velik broj srodnih vitezovk1 koje se smatraju nejestivim iii sumnjivim . Ovu gljivu
mnogo beru u Sloveniji, a dolazi i u trgovini, u staklenkama, ulozena u ocat.
38
G Tri~ tt Drugi n zi : ~\fil r __ t
t1r11r11 r
I LI l1
'l 1.
lobu j j t"iJ l l t p t r11 p ILJ t1gl st; r1 raju se ·, ~ 5-1 rl1. ~) vr· irii j svil 11 st, eein ij I p n ni r·L• .. , "1 t r11, ljlJbic ston1, pta as iii u t fTI pj ~ 'r1l . Rub kl L)LJk l j u starije glj1 ·e ' 1 \ 1t i r .::.LtblJ 11 . Listici Lt t r1ki i dosta gust1 jpr1je iJ Ii, r1ije niogtJ postati crven as i iii pl i trt1 l j . -7 cn1 vi ok i 1r . ptin, 11 1 r1a t, s d ~r1j str ri zel no o 1c asto i Ii pf a ' t p j g . n p v r 1n1 vi I r1 st. eso je b11e1 t\•r . be.,. p br1og n11ris ; 1n1a okus po bfasnu. Raste e inom u s upir1ani , od ugusta do oktobra u tis opadnim i crnogor1cnim sur11arn , po naj ise na si i atnon1 tlu . Golubinja 1 1tezo\ a smatra se vrlo dobrom jestivom glji 1om . La ju je prepoznati i razlikovati od drugih itezo\ i p bijeloJ svilenastoj povr·sini 1 po raznobo1n1m s 1jetl im pjegama. Mladi prim1erci dobri su za onze iranje u octu . Siicna joj je bijela vitezovka - Tricholoma album (Schff.. e . Fr. Que I u koje je klobuk vunast, osobito na rubo 1ma· ima valj asti . b1jeli , smedast1 iii crvenkasti strucak 011 pri dnu maze biti ponesto odebjao. Bijela v1tezovka raste ponajvise pod brezama i bukvama. Ta gJjiva ima b1jelo i cvrsto mesa. ali je bof je ne upotrebljavati Je za Jelo, jer je nagorkog i neugodnog okusa.
.. • •
•
.. •
-
1
~
!
GolLJbinja vitezovka (Tricholoma columbetta)
B. T. •
Bukova vltozovka (Tr1choloma cn1sta)
0 . V.
BUKOVA VITEZOVKA Tr,ichofoma cnista (Fr.) Que I. Klobuk je u o e gljive najprije polukugfast, a kasnije se spfJosti i ras1ri do 12 cm ; bjelkast je. blijedozuckast! zutosmed iii srebrnastosiv; u sredini ima ne~to tamniju 1zobocin u. Za suhog vremena klobuk je sjajan, pa rzgleda kao posrebren. Kozica klobuka se u starije gljive raspuca. List1ci su vrlo gusti, bjelkasti i siroki, uz strucak izboceni. Strucak je valjkast, bjelkast i cvrstJ priblizno toliko v1sok koliko je klobuk sirok, 1-1 ,5 cm sirok, na povrsini isprugan . M,eso je bijelo, ponesto oporog okusa, mirisa po bras nu. Gtjiva raste vecinom u krugovima. od aprila do novembra, po planinskim livadama i pasnjacima. Dopire do 1600 m nadmorske visine. Bukova vitezovka je dobra jestiva gljiva. Moze se prirediti na razlicite nacine. ali nije za susenje ni za konzerviranje u octu . 1
39
GOLEMA VITEZOVKA Tricholoma colossus (Fr.) Quel .
Krupna i mesnata glj iva sa 6-20 cm sirokim crvenkastosmedim klobukom , kojeg je rub , osobito u pocetku , jako podvijen prema strucku . Koz ica se lako skida s klobuka; za vlazn og vremena je IJepljiva, ponekad se u sredin i raspuca. Listici su gusti, cvrsti i bijeli , kasnije sa ruz icastim pJegama. Strucak je debeo i kratak, pod klobu kom bjelkast. u ostalom dijelu iste boje kao klobuk, 5-7 cm visok 3-4 cm sirok. U mladih gljiva strucak je trbusast i na sredini nosi kozasti prstenak iii njegove tragove. Mesa je tvrdo, bijelo, na p rerezu posta1e ruz caste. Ova vel ika i lijepa gljiva raste u skupinaIT'a u kasnu jesen , do kraja nove m bra, po crnogoricn1m sumama, osobito obilno pod borovima. Strucci su joj cvrsto prirasl i uz tlo , pa se bez noza tesko vad i. Golema vitezovka je dobra i izd asna jest1va gljiva, osobito prikfadna za konzerviranje u octu . Neprokuhana je dosta tesko probavljiva.
f>URf>EVACA Golema vitezovka ( Tricholoma colossus)
8 . T.
Durdevaca (Calocybe gambosa)
D. V.
Calocybe gambosa (Fr.) Sin g. Drugi nazivi: durdevka. j u rjevka, svibanjska gljiva, ranka , redusa, brusen ica. Klobuk je 5-15 cm sirok, bj elkast iii blijedo smedezut, kod mlade glj ive pol ukuglasto zaobljen a kasnije rasiren i spljosten , razlicitog obl1ka, ponekad udubljen i ispucano isaran; pod starost klobt...k izblijed i i rubovi mu se rastrgaju . List1c1 su bje kasti, vrlo gusti i krhki , a ne drze se strucka. Strucak je iste boje kao i klobuk, pun, cvrst, mesnat i vlaknast, jednako debeo U cijeloj duzini, oko 2 cm sirok Or
40
KO TANJEVCICA Lyophyltum dee stes (Fr.) Sing . Drugi nazlvl: bukova gljiva, hajdinscica, palceki , pafcenica, zajceki , stoglavka, skozaca. silavica. Gljiva je vrlo pron1jenjljivog oblika. Ima nepravilan , cvrst i mesnat klobuk (obicno sivkaste iii stvosmec'Je boje). koji se ra~iri i preko 1O cm ; cesto je uleknut iii vijugav. Listici su bjelkasti . nejednako dugi . Strucci su veliki , mesnati i bijeli , kasnije po duzini izbrazdani i ispucani , vrlo razl1cita obl1ka, ponekad savijeni iii plosnati , pri dnu medusobno srasli ; vecinom su eksceritricni i ne rastu 1z sred1ne klobuka Meso je bijelo i krhko. Kostanjevcica raste zadruzno po nasim bukovim i kestenov1m sumama, uz korijenJe drve6a, od jula sve do kasne 1eseni. Cesto se niz god1na uporno pojavljuje na istom stanistu . Gljiva ima slab ugodan miris i veoma ugodan okus. U okolini Zagreba dobro je poznaju i donose na trg . vec1nom pod kraj sezone glj1va, u oktobru i novembru . Gljivu kod branja za jelo treba dobro poznavati , 1er postoji nekoliko slicnih otrovnih vrsta (sa ruzicast1m iii zuckastim listicima). Posebno je opasno zamijeniti je sa velikom rudoliskom - Rhodophyllus sinuatus (Bull . ex Fr.) Sing ., koja moze uzrokovati najteza, smrtna otrovanja ; ta gljiva inace ima ugodan miris i okus , za razliku od kostanjevcice listici · su joj ruzicasti , a strucci nisu medusobno srasli .
Kostanjevcica (Lyophyllum decastes)
D. V.
Puza (Armillariella me/lea)
8 . T.
PUZA Armi/lariella me/lea (Vahl . ex Fr.) Karst. Drugi nazivi: puzi , puzva, puzica, puzavci , medenjaca, zilavka, mraznica, grmecki. Klobuk je u mladih gljiva polukuglast, boje meda, zuckasto iii crvenkastosmed, tankog, ispruganog , prema unutra savijenog ruba, pokriven nesto tamnijim ljuskicama, koje su najgusce u sredini ; kasnije se klobuk rastvori (moze doseci do 10 cm sirine), a ljuskice budu prorijedene iii gotovo sasvim nestanu . Listici i strucak slicno su obojeni kao i klobuk iii nesto svjetliji . Listici su razmaknuti i srasli sa struckom , koji je 5-12 cm dug , do 2 cm sirok, prema dolje nesto deblji i tamniji , vlaknast; pri vrhu nosi bjelkasti prstenak. Meso je bijelo (kod starijih gljiva ponesto vlaknasto), a pri kuhanju potamni. Puza se u nasim sumama pojavljuje razmjerno kratko vrijeme, tek nekoliko tjedana, izmedu augu-
4
zamijeniti s nekom srodnom nejestivo.m ;1i otrovnom gljivom. Najslicnije nejestive iii skodljive vrste koje rastu na korijenju drveca i na trulim panjevima mnogo su zivljih boja (zute iii crvenkaste).
GR MAC A Armillariella tabescens (Scop. ex Fr.) Sing . Drugi nazivi: grmovaca, grmacica, grmica, gala pu za, penJus1ca. •
Grmaca (Armillariella tabescens)
D. V.
sta i novembra, sto zavisi o vremenskim prilikama. Zilavi micelij ove gljive prodire u korijenje stabla i uzrokuje mnoge bolesti sumskog drveca, zbog cega puzu smatraju velikom sumskom stetocinom . Kod nas gljiva ob icno raste u gustim skupinama iii busenima po crnogoricnim, bukovim i hrastovim sumama, najcesce kao saprofit na korijenju i trulim panjevima, koji od micelija ove gljive fosforesciraju u mraku. Kad puza raste pojedinacno, klobuk joj moze doseci sirinu i do 16 cm, a donji dio strucka bude jako zadebljao. Puza inace znatno varira po obliku i boji, te je poznata u vecem broju varijeteta. Okus je sirove puze ugodno kiselkast, ponesto nagorak, a miris slab i neizrazit. Gljiva sadrZi dosta sluzi. Mladi se klobuci i gornji dio strucka do prstena mogu prirediti kao varivo; prikladni su i za konzerviranje u octu . Gljiva je inace ukusna, ali dosta tesko probavljiva, a pojede Ii se sirova, moze uzrokovati laka trovanja. Nasi je ljudi poznaju, beru, iznose na trg i rado jedu, no cesto je mijesaju iii zamjenjuj u s takoder jestivom grmacom - Armillariella tabescens (Scop. ex Fr.) Sing. (koja nema prstenka), a i sa panjevcicom - Kiihneromyces mutabilis (Schff. ex Fr.) Sing. et Smith. Puzu je tesko 1
v.
Gljiva raste kao u busenu, gdje iz zajednickog podnozja izbija velik broj plodnjaka. Klobuc1 stoje jedan nad drugim, zuckasto su smedi, zvonast1 , pokriveni tamnijim bradavicastim vlakanc1ma. Kasnije se rasire do 10 cm , no u sredini ostaju 1spupceni. Rub irn je uvijen, a postije se, naroc1to za suse, istrga, te na ispucanim mjestima prov1ru je kao snijeg bijelo meso. Gornji klobuci naprasuju donje bijelim trusovima. Listici su narijetki , nejednake sirine, na oba kraja uzi, isprva blijedocrvenkasti, a kasnije i smedi . Strucak je vitak i vlaknast, najvise do 1 cm sirok, cesto savijen, u gornjem dijelu svjetliji, prema dolje crnkast. Mesa je bijelo iii sivkasto (u donjem dijelu strucka ruzicastosmede). slatkasto i prijatnog mirisa. Gljive koJe izrastu u tami, pod liscem, imaju mnogo svjetliji , tek bl1Jedozuckasto obojen klobuk. Grmaca je u nasim listopadnim sumama rasprostranjena gljiva. a moi:e se naci od jula do septembra. Narocito je mnogo beru u okolini Zagreba i donose na zagrebacku trznicu. Smatraju je ukusnijom od vrganja. Grmaca je dosta slicna puzi , ad koje se najlakse razlikuje po tome sto nema prstenka. Nema slicnih otrovnih vrsta.
· MARTINCICA Clitocybe geotropa (Bull. ex Fr.) Quel . Drugi nazivi: martinovka, fratarica, blijedoglavka. Klobuk je u mlade gljive zvonast, s podvijenim rubom; kasnije se ljevkasto udubi i rasiri 10-20 cm ; u sredini obicno ima malu izbocinu. Boje je zuckastosmede, a cesto je i svjetliji, gotovo bjelkast iii bl1Jedo narancast. Listici su gusti i tanki, iste boje kao klobuk iii nesto svjetliji; spustaju se niz strucak. Ovaj je 8-13 cm visok i 1,5-3 cm sirok, pun, cvrst I
1
42
Puza {Armillariella me/lea)
8 . T . ._
vlaknast, na donjem dijelu odebljao, iste boje kao i klobuk. Meso gljive je cvrsto, bijelo, u klobuku ponekad bjelkastozuto, ponesto zilavo, blagog okusa, mirisa po vo6u iii po gorkim bademima. Martincica raste u oktobru i novembru , obicno u velikim skupinama, medu grmljem i travom, na pasnjacima, po listopadnim i crnogor1cn1m sumama, po SUmSkim proplancima I CIStinama. Smatra se vrlo ukusnom 1estivom gljivom , al1 za jelo treba brati samo sasvim mlade primjerke, sa zvonastim klobukom . Starija glj iva s rasiren1m klobukom ima mekano i gorko meso i niJe 1estiva. Martincica sadrz1 nesto cijanovod1cne k1sel1ne i smatra se antibiotski akt1vnom . Ova se gljiva maze lako zamijen iti s nekol iko slicnih pripadn1ka roda Clitocybe, koje su takoder jestive . ali ne tako ukusne. Na1slicn ija JOJ j e velika grlasica - C/1tocybe maxima Fr., u koJe se klobuk rasiri 1 do 30 cm : tu glj ivu nalaz1mo u kasnu 1esen u nasim l1stopadn1m sumama.
MAG LENKA f\~art i nc i c
(Clitoc rbe ge tropa)
D. V.
Clitocybe nebularis (Batsch . ex Fr.) Kummer Drugi naziv: maglena grlasica, maglen ica.
Maglen ·a (Clitoc ,be nebularis)
44
8 . T.
Klobuk je u pocetku polukuglast iii zvonast; kasntJe se spljosti i rasir1 i do 20 cm ; u star1je glj ive maze biti u sredini i udubljen. Boje Je pepeljastosive, smedesive iii zamagljeno sive, posut bjelkastim prahom, osobito po rubu . Tanka koz1ca Je po vlaznom vremenu sluzava, a lako se skida s klobuka. L1stici su 1sprva bJelkasti, kasn1je pozute , gust1su i spustaju se niz strucak; lako ih Je razdvoj 1t i od klobuka. Strucak je nesto SVJetl ij1 od klobuka, 6-15 cm visok i 1,5-3 cm sirok, pun , cvrst, elast1can i vlaknast, cesto uzduzno 1zbrazdan, u star1je gljive supalj . Ono strucka OVijeno J9 bijel1m predivom . Mesa je bjelkasto, vrlo jakog, gotovo neugodnog mirisa po brasnu I ponesto ostrog okusa. · Maglenka raste u skupinama iii krugovima u listopadnim sumama, medu otpalim liscem, od septembra do prvih mrazeva. Pojavljuje se i pod crnim borom i na vapnenastom tlu . Jestive su samo mlade gljive, s polukuglastim iii zvonastim klobukom. Zbog jakog mirisa, koji mnog i ne vole, bolje ih je mijesati za jelo s drugim gljivama. Smatra se da starija gljiva, osobito aka je bila smrznuta, maze uzrokovati probavne poremecaje. Zanimljivo je da maglenka sadrzi jedan antibiotik (nebularin) i da se upotrebljava u medicini kao tuberku lostati k.
bno biti na oprezu da maglenku ne a smrtno otrovnom velikom rudoliRhodop,hY.llus sinuatus (Bull. ex Fr.) Sing, r zl1kuJe po lako odstranjivoj kozici i kojt se spustaju niz strucak.
I OVKA ---~be
odora (Fr. ex Bull.) Kummer I nazlvl: anisova grlasica, mirisna grlasica.
ljiva ima mesnat, ispocetka zvonast klobuk s po...·-ijenim rubom. Kasnije se klobuk spljosti iii u redini ljevkasto udubi. Rub je klobuka u razvijene ljive valovit i mjestimicno nazubljen. Soja klobuka je najprije plavkastozelena, a starenjem izbl ijedi, posivi iii posmedi . Klobuk bude 4-8 cm sirok. Listici su prirasli uz strucak, a mogu biti bijeli iii zelenkati. Strucak je svjetliji od klobuka, visine 4-8 cm , irok do 1 cm, cvrst, vlaknast, ponesto savijen , s odebljalim dnom . Meso je bjelkasto iii blijedozeleno. gorkasto, jakog i izrazitog mirisa po anisu. Anisovka raste u skupinama, od augusta do novembra, po svjetlijim i rijetkim listopadnim i crnogoricnim sumama i po parkovima, osobito pod bukvama. medu otpalim liscem. Kod nas je dosta cesta, a pojavljuje se u dva oblika: jedan je izrazitije zelen, drugi svjetliji, bjelkastozelen , s bijelim listicima. Anisovku je lako prepoznati, jer kod nas nema drugih zelenih gljiva s anisovim mirisom . Zbog jakog i aromaticnog mirisa, koji se zadrzava i nakon kuhanja, bolje ju je pomijesati s drugim gljivama, nego prirediti samu . Dobra je i za susenje. Samljevena u prah moze sluziti kao aromatican zacin, iako susenjem djelomicno gubi karakteristicnu aromu.
Anisovka (Clitocybe odora)
D. V.
Modrikaca (Lepista nuda)
B. T.
MODRIKACA Lepista nuda (Bull. ex Fr.) W. G. Smith Drugi naziv: plava vitezovka Cijela se gljiva, narocito dok je mlada, istice lijepom plavoljubicastom bojom. Klobuk moze biti 15-20 cm sirok. Na tjemenu je najcesce, osobito u pocetku, nesto izbocen, a na rubu debelo vijugav. Listici su tanki i gusti, prema strucku zaokruzeni. Klobuk, i listi6i u starije gljive pomalo postaju smedasti i sivi. Mesa je blijedoljubicasto, posebnog, dosta jakog i aromaticnog mi risa. Kod nas modrikacu nalazimo vec u aprilu, no mnogo obilnije od septembra do decembra (sve do •
45 •
prvih mrazeva). Raste obicno u busenima iii krugovima, najvise na humusnom tlu, u mijesanim sumama, ponekad pod crnogoricom i hrastovima. Pojavljuje se cesto zajedno s kostanjevcicom. Kod nas ovu gljivu malo poznaju i rijetko beru za jelo. Nijemci JS, medutim, smatraju veoma ukusnom. Francuzi je s uspjehom uzgajaju u podrumima, na sagnjilom sumskom liscu. Ovako uzgojena gljiva gubi boju i postaje blijedozuta. Klobuci modrikace mogu se prziti na ulju, a dobri su i peceni na zaru . Ukusna je i gljiva ukiseljena u octu. Modrikacu ne treba jesti sirovu , jer takva sadrz1 otrovne tvari koje razaraju crvena krvna zrnca. Treba paziti da modrikacu pri branju ne zamijenimo s otrovnom kozjom koprenkom - Cortinarius traganus Fr., koja je, dok je mlada, obavi1ena ovojem ; ta je gljiva ljubicaste boje, a pod starost posmedi; listici su joj zuti .
BRASNJACA Clitopilus prunulus (Scop . ex Fr.) Kummer \
Brasnjaca (Clitopilus prunulus)
o v.
Drugi nazivi: brasnjevka, brasnarka, mlinarica, majevka, pravi museron .
Bukovaca (Pleurotus ostreatus)
D. V
Klobuk je mesnat, bjelkast, ponekad sa sivkastim mrljama, na povrsini gladak, za vlaznog vremena ponesto mastan i ljepljiv. Kod mlade je glJive zaobljen, 3-6 cm sirok; kasnije se moze ras iriti i preko 10 cm, a u sredini se udubi , te cunjasto prelaz i u strucak. Rub je klobu ka savijen pre ma dolje. Listic i su uski, isprva bijel 1, kasn1je od otrusine njezno ruzicasti; spustaju se duboko na strucak, koj i JS iste boje kao i klobuk, mesnat i nejednako debeo, 2-5 cm dug, vlaknasto iscrtan i cesto ekscentrican . Raste od juna do oktobra po nasim bjelogoricnim i crnogoricnim sumama i cistinama, medu travom i mahovinom. Brasnjaca raste na istim stan1stima kao i vrganj, pa ih cesto nalazimo zajedno. Meso je bijelo, a vrlo r1jetko crvljivo; ima vrlo jak miris i okus po svjezem brasnu . Brasnjacu nas svijet ne poznaje i ne koristi za jelo. U literatu ri se brasnjaca preporucuje kao dobra jestiva gljiva, prikladna 1 za susenje. Jedan oblik ave gljive (neki ga autori smatraju posebnom vrstom - Clitopilus orcella Bull. ex Fr.) ima klobuk s jako valovitim ru bom. Brasnjaci najslicnije otrovne gljive su vapnenasta grlasica - Clitocybe cerussata (Fr.) Kummer i neke druge vrste grlasica. Te gljive, medutim, nemaju miris po brasnu, a zreli su im listici bijeli .
46
ostreatus (Jacq. ex Fr.) Kummer vi: bukova gljiva, bukova krivonoska, tijela ove gljive slozena su jedno nad druao crepovi, a rastu u gustim busenima iz nick~g m~sna.tog podnozja. Klobuci imaju ~ko.11.ke, s1rok1. :u. 5-20 cm, uvijenog ruba. 1prav1fn1 1 ekscentr1cn1 . Boja im moze varirati od iut>ifastocrne do maslinastosmede iii sivosmede· u rije gljive boja klobuka izblijedi do svijetlosmede • zuck~ste. ~is.ti6i su_ bijeli iii sivkasti, kasnije i tuckast1; spustaJu se n1z strucak i pri dnu su srasli . Strucak je 1-4 cm dug, debeo i pun , bjelkast obicno ekscentr1ca n, s donJe strane pokriven bijelim cekinjastim izraslinama; iznimno maze bitt i veoma dug (do 12 cm). a ponekad je neodreden iii uop6e nedostaje. Mesa je cvrsto i bijelo, ponesto zilavo , ugodnog i blagog okusa i mirisa. Bukovaca raste kao nametnik na kori , u pukotinama i na panjevima bjelogoricnog drveca, najcesce na bukvi , i to pretezno u sjevern im evropskim zemljama. U nasim planinskim krajevima nalazimo je od septembra sve do zime. Bukovaca je ukusna jestiva gljiva; za Jelo treba brati samo mlade primjerke, jer je stara gljiva previse zilava. u nekim nasim krajevima bukovacu dobro poznaju i cijene. Gljiva je posebno vrijedna zato sto se maze lako raspoznati i sto se pojavljuje u vrijeme kad drugih jestivi ,h gljiva vise nema. U toku zime moze se naci visoko na bukvama, tako da je tesko do nje doseci. Bukovacu ubrajamo u tzv. gljive kladarice, jer se moze uzgajati na panjevima i kladama. U nekim se zemljama na taj nacin danas industrijski proizvod i u velikim kolicinama. •
y
•
'
1
BRESTOVACA Pleurotus cornucopiae Paul . ex Fr. Drugi nazivi: brestovka, brijestova skripavica, trubljasta krivonoska. Gljiva raste u busenu . Klobuci su nepravilnog oblika, okruglasti, vijugavi, u sredini udubljeni, 5-13 cm siroki, vecinom bijeli , no nade se u istom busenu i smedih i sivkastih . Listici su bjelkasti , razmaknuti, 6-11 mm siroki; silaze niz strucak, a na oba se kraja suzuju. Strucak je 3-6 cm dug i 14-17 mm sirok, bijel iii zuckast, gladak i gol ; obicno se uzdize iz horizontalnog iii kosog polozaja i prema gore prosiruje u klobuk; cesto je ekscentrican. Jedan se
Paprenjaca (Lactarius piperatus)
D. V.
strucak moze granati u vise klobuka. Meso je bijelo , blagog i slatkastog mirisa i okusa po svjezem brasnu . Raste u listopadnim sumama, ponajvise na brijestovim panjevima, od maja do septembra. Rjede je nalazimo i na panjevima drugog listopadnog drveca. U Slavoniji je uzgajaju i smatraju veoma ukusnom . Poslije kisa dovezu iz sume brijestov panj, na kome je vec gljiva izrasla, drze ga u hladu i zalije~a ju. Jedan panj moze roditi i po vise godina, sve dok s njega ne spadne kora i dok posve ne istrune. Gljivu koja raste u sumi vrlo brzo rastoce crvi .
PAPRENJACA Lactarius piperatus (L. ex Fr.) S. F. Gray Drugi nazivi: paprenjaci, paprena mfijecnica, mlijecnica, mlijec, mljecnara. Klobuk je bijel, vrlo cvrst i mesnat, gol i gladak, nikada ljepljiv. lspocetka je ispupcen, ruba jako uvijenog prema listicima; kasnije se rasiri do 15 cm i u sredini ljevkasto udubi . Listici su bijeli , vrlo gusti
47
haju se jos desetak minuta. isperu hladnom vodom i prirede kao salata ii i varivo. Ponegdje klobuke umocene u brasno pri:e na masti , iii ih pri pri.enju nadolijevaju vrhnjem i pomijesaju s bijelim tukom : tako ih prireduju u Slavoniji. U SSSR-u paprenjace prireduju u velikim kol icinama konzerv irane u octu. u svjezoj gljivi, prema sovjetskim autorima, ima oko 20 mg% vitamina C. Paprenjaca nije prikladna za susen1e. Pokusaval i su je upotrijebiti kao zamjenu za papar, no bez uspjeha. Osusena i saml jevena gubi papreni okus. Paprenjaci je vrlo slicna runjaca iii runjava mlijecnica - Lactari us vellereus (Fr.) Fr. U ave su vefike i bijele gljive listici 1ako razmaknuti, pa je po tome lako raspoznajemo i razl ikujemo od paprenjace. Mlijecn i joj je sok gorkasto lj ut i n tJ e to l1ko obilan. Nijemci j e smatraj u otrovnom . Prema d rugim podacima, Tal ijani i Rusi rado je jed u. Cini se da prokuhana gJj iva nije skodlj iva, ali kako nije posebno ukusna, bolje je ne upotrebljavati je.
PRESNAC Presnac (Lactarius volemus)
o. v.
i tanki, a spustaju se niz strucak, koji je bijel , cvrst, gol i gladak, 3-8 cm dug i do 2,5 cm sirok, prema dnu obicno suzen. Meso je bijelo, cvrsto i jedro, bez izrazitog mirisa; duzim stajanjem na zraku poprima zelenu boju. Bijeli mtijecni sok koji pri ozljedi obilno navire iz svih dijelova gljive ljut je i papren, tako da i na navlaienoj kozi pece. Paprenjaca je jedna od najrasirenijih gljiva nasih bjelogoricnih suma. Raste ad juna do oktobra u velikoj mnozini po svim nasim krajevima. u nekim nasim selima paprenjacu peku na za~u, obicno sa slaninom , i rado jedu. Donose je i na trg . Gljiva je kao jestiva najvise poznata u Bosni. Maze se i kiseliti u octu. Ostavi Ii se gljiva u hladnjaku kroz dva dana, papreni se okus vecim dijelom izgubi . Kuhanjem meso postaje sivkastozeleno i gorko, zbog cega paprenjacu ne ubrajamo u tecne gljive. No kako je vrlo rasirena, izdasna, Jijepog izgleda, a osim toga neotrovna i rijetko crvljiva, u gljivarskim prirucnicima nalazimo brojna uputstva za njezino pripremanje. Da bi se izbjegao gorak okus kuhanog mesa, izrezani komadi gJjive, s koje je gornja kozica prethodno skinuta, zagriju se do vrenja u slanoj vodi kojoj je dodano nesto natrij-bikarbonata, ku-
48
Lactarius volemus Fr. Drugi nazivi: srijez, pecenica, sirovatka, sirovanjka, sirovka, sirejeda, samojetka. Klobuk je mesnat i cvrst. 5-15 cm sirok, j ako podvinutog ruba, u sredin i ljevkasto udubljen i nest o tamniji, na povrsini gladak i suh, zu c kast, crvenkastosmed iii narancast. Listic i su 0,5-1 cm siro ki ; spustaju se niz strucak, gusti SU , zuckasti i krh ki, na pritisak posmede ; na prelomu , kao i svi d ijelovi gljive, pustaju mnogo b ijelog mlijecnog soka, koj i je blagog okusa, a susenjem postaje ljep ljiv i zutosmed. Strucak je valjkast, 5-12 cm viso k i oko 2 cm sirok, ispunjen , iste boje iii nesto svjetliji od klobuka. Mesa je cvrsto i bjelkasto, a na prelomu postaje svijetlosmede. Raste pojedinacno iii u skupinama na vlazn im mjestima po sumama, od j una do oktobra. Obicno se pojavljuje odijeljeno dva puta na godinu , najprije ljeti, a zatim ponovno u jesen. Presnac je kvalitetna jestiva gljiva. Mesa joj je blagog slatkastog okusa i karakteristicnog mirisa koji podsjeca na haringe iii na sapun, zbog cega je neki ne vole. Nasi je ljudi poznaju, sto se vidi i po velikom broju narodnih imena. U Bosni je posole i jedu sirovu {odatle joj i ime), iii je peku na zaru . Nijemci je konzerviraju u octu iii u slanoj vodi . Slicna joj je rida mlijecnica - Lactarius rufus (Scop.) Fr. koja raste pretezno u crnogoricnim sumama, a ima crvenosmedi klobuk sa cunjastom
~ ti I )
t11 \, M I i
so k te g Ij iv e b ij e I,
M r1og i je izbjegavaj u i Ni ~ •n ·t6koj, Austrij i. ~ved
kl1 , ,
upotrebjavaju za ij d tllJ . Konzerviraju je u dj je upotrebljavaju kao IJl 110 1
ll I I
.... ,...- ,~tl r t1 i I (1 •
u sli~ne blaga mlijecnica 1 1 'ti i n1lJs Fr. i naran~asta mlijeci J " t11· r1ti CLJS Fr. Obje rastu. pretezr i ,, t) lirv ca; imaju narancaste t ' i1 111 tJ r dini i bijeli mlijecni sok ; ' n i J , lJ 11 , r11
Fr.) S. F. Gray •
-
irok, tvrd i lomljiv, po vlaznom lji . n r·ubu uvijen prema dolje, isprva t r rl LI 1 o postaje ljevkasto udubljen. Boje #n1
i
_, L,~t
rv n
l
s koncentricnim tamnije obo-
in1 , ponekad i sa zelenkastim mrlja1 btJ vremenom izbf ijedi , osobito u ~ · -ti ' i u gusti, tanki , ponesto spusteni niz ,r t vj tl iji od klobuka, na pritisak pozeIll
j 8 cm visok, 1- 3 cm sirok, isprva blld nagrizen i supalj ; lomljiv je i krt, t crv n kao i klobuk U cijeloj gljivi ima r nc tog ml ijecnog soka, koji curi kod r1 r ku pozelen i. I r t od kraja augusta do novembra na r i i i p pl . nin ma. na1vise po crnogoricnim t 111 n1 i u njihovoj bl izin i. __ to rveno meso rujnice, koje na pritisak ir1 i . I nu bOJU , ugodnog je mirisa i aromaticu . Ip k gljiva nije posebno delikatesna, i , r11oglo zakljuciti po njezinom znanstven ivu . Rujnica je ukusnija ako se ispece na iii r1 uljtJ , nego ako se priredi kao juha iii rt ~ to kiseli u octu . Rujnicu mnogo jedu u nij , gdje se cesto pojavljuje na trgu, a i u · I vriicin1 restorana. U SSSR-u je konzerviraju u rj r1u u v likim kolicinama. Osobito je prikladna prir C!iv nJe ekstrakta. Za susenje nije, jer gubi u . Rujnic bude vrlo cesto crvljiva, pogotovo o J t rija. Osobito je osjetljiva na transport. Kod prlr iv n1a jela treba gljivu najprije oprati, a tek r'ld i r z t1, kako se pran1em ne bi izgubio sok. Rujnio s smatra kalor1cki najvrednijom jestiv n1 ljivom (100 g daje oko 48 kalorija). Sadrzi,
tr u
Aida ml iJecnica (Lactarius rufus)
D. V.
Polukrvotocna rujn ica (Lactarius semisanguifluus)
s. r.
Golubaca (Russula virescens)
D V.
Sivka (Russula palumbina)
B. T.
izmedu ostalog, i smjesu seskviterpena u kojoj ima spojeva s antituberkulotskim djelovanjem . Gljivu je nemoguCe zamijeniti s otrovnim vrstama, jer nijedna od njih nema narancast mlijecni sok. s rujnicom se Cesto zamjenjuje nekoliko sliCnih gljiva, koje su joj veoma srodne. Prva je krvotoCna rujnica - Lactarius sanguifluus Paul. ex Fr.; u nje je sok crven kao krv, a na zraku postepeno postaje "" . ... . . crvenosmed. Ta je rujnica ras1rena u nas1rn pr1morskim krajevima; smatra se jos ukusnijom od obicne rujnice, a najbolja je ako se ispeCe na Zaru . Druga srodna vrsta, polukrvotocna rujnica - Lactarius semisanguifluus Heim et Lecl ., smatra se manje kvalitetnom za jelo. Obje gljive, 1 k ao i rujnica , rastu medu crnogoricom (pod borovima odnosno sm rekama). Treca iz te skupine, lososova rujnica - Lactarius sa/moneus Heim et Lecl. , raste pretezno pod jelama; nesto je ve6a od drugih rujnica. Rujnicama je donekle srodna brezovka - Lactarius torminosus (Schff. ex Fr.) Gray. U te je glj ive mlijecni sok bijel, a rub klobuka dlakav. Brezovka raste po ljeti i jeseni u listopadnim sumama, osobito u blizini breza. To je otrovna gljiva; u osjetljivih osoba maze izazvati povracanje. Neki smatraju da se uz mijenjanje vode pri kuhanju maze prirediti za jelo, no u svakom slucaju nije posebno ukusna. U SSSR-u brezovku smatraju jestivom gljivom .
GO LU BACA Russula virescens (Schff.) Fr. Drugi nazivi: zelenkasta krasnica, zelenkasta g luhara. Klobuk. j~ mesnat, isprva polukuglast; kasn ije se rastvor1, cesto neravnomjerno, do 12 cm, au sredini udubi; pokriven je sivkastozelenom kozicom , koja ~e lako s~ida samo na rubu, a kod starije glj ive se 1str~a na IJuskaste plohe. Listici su bijeli , nejednako dug1, dosta gusti i krhki, ponekad sa smedastim iii ruzicastim ~jegama . Strucak je bijel i pun , cvrst. 4-6 cm visok i 2-3 cm sirok. Meso je bijelo i jed ro ispod kozice zelenkasto, blagog okusa. ~o nasim !e suhim bjelogoricnim sumama golubaca dosta cesta, osobito medu mahovinom , pod ~reza~a, ~rastovima, kestenima i panjevima, po sumsk1m l1vadama i cistinama. Nalazimo je ad juna do oktobra, vecinom pojedinacno iii u malen im skupinama. Smatra se da urod golubace samo u SR Hrvatskoj iznosi vise od 300 tona na godinu . . ~lada }.e golubaca kod nas poznata kao dobra Jest1va gl!1va. Neki je sole i jedu sirovu. Drugdje je peku na zaru. lznose je i na trg. 1
50
I fl 11' I lJ lJ otuba~a se 111 ' Ii k 111 nepazu ij k 111 I tl l t I 111 rt n tr·ovr1om nj o r11 r11 I b' r l I ,, It l pl1 II id s {Vaill. ex z I nom pup vk m n j . r10 neispuFr·~ r·,, u k j j k I ,, IJ, IJ~ ., j k r· likuju. jer c rt. pup v t'l i fl tr·t1 u do r1 j i j o j d i o stru~ lr11 j.
p i
pL•
n ,,, s 1 ,
SIVKA Rus ula p fut 1bi11,1
Drugi n zivi:
u I,
~i
KI ob u j 111 11 t i pr / 11 p r i Ir1 o zaob IJe r1. bj e 1kas t, mjestinii n r r1 t Ill Li k t; kasn1je kad $9 rasiri (dO 12 Cn1), p t j \ I Cil'l0n1 fjUblCaStOSIV. Baja je klobuka LJ pc j . ko prl n11 · t1jljiva, ta ih 1ma i sa smedesivi111, sivk sto LJti111 ' I 11kastim mrljama. Listici su svij tlo uti i gtJ ti. Strucak je 5-7 cm visok i do 3 cm irok, btJ 1 sto s vijen i ekscentrican. Mesa je ispc d k lC klobu a blijedoljub1casto; inace 1e biJelo 1 el sticno, gt1tovo bez mirisa, 1
blagog 1 ugodnog o usa. Nalazi,m o je po ptaninskir11 sumama i livadama, ispod breza, najcesce u skupinama, od juna do oktobra. Zbog promjenjljive boje ovu ukusnu 1estivu gljivu nije uvijek lako prepoznati, pa je smiju brati samo zaista dobri pozr1avaoci . Sivki je veoma sricna plavka iii slvozelenkasta krasnlca - Russula cysno~ sntha Schff. ex Fr., koju takoder ZOVU SiVka; klobuk te QIJIV0 nesto je veci, jednako je promjenjljive boJe, list1c1 bijeli~ a meso manje elasticno nego u sivke. Plavka je veoma ukusna gljiva. U nasim Je krajevin1a susrecemo rjede ad sivke. Sivkom nazivaju jos Jed nu jestivu gljivu, llstopadnu vitezovku - Tr1choloma portentosum {Fr.) Quel ., koja ne pripada rodu krasnica (Russula). a opisana je zasebno.
Plavka (Russula cyanoxantha)
D. V.
Jestiva krasnica (Russula vesca)
D. V.
JESTIVA KRASNICA Russula vesca Fr. Klobuk je najprlje polukuglast, zatim se rasiri (do 11 cm) i na kraju u sredini udubi; smed JS iii crvenkastosmed, u sredini nesto tan1niJi , s radijalno naboranim rubom. Koi1ca se lake skida do polovice klobuka. Listici SU cvrstt, gusti, bjelkasti . ponesto silaze niz stru6ak, koji je bijel, valjkast, obicno suzen u donjem dijelu ; u po6etku je ispunjen i tvrd, a
.. 51
rlj ' JIJ Vfj .J'.1(JlV, it I r~' .f(J (,f lfj ~V fr1(1{ J t1tlt (1<1 10 om v rJk, i .Jrr_,k J'' 1, :1 f;~ r, 11 V1, .t1 J rrl<> 1 ,,,, J(j 1 l irJr jv i n'fl ' t1ilr1l(1 , 1 ,r1tf J l J(; J ~ft1 ,1 pCJd az~c~r, kfr1tltJk , fJflJ 'j(1ljlJt1 6 1 .tr1 ~g 11 J1f1. 1t, r1 o J 1 rn I rJ , 2 , rJ k tJ , • r~ fj fJ ' ~ r J •c:; l rrt , Jv J f'' krfi )fl c~rt (), .11 ~'JtVfJ '' 1 .tt 11.t(1f>1(Jr1lt1 1 (; r n J(j r e It ,i J , nf J ' n r Jt(' (1(j rr ', I J • rJ (1 j (' r11 ' J, 1 j vi o J, irnr1 f,JCJ(I t1r,1 .tI1k <:J ; r' ,ci r,1t, kra ni a, all nc1m 1 >fllr 1t1 c,trr11ri1tr vr ,t;J fv1r1c1{J t fjublt :Jljf rifjlva >mf1traj J 0v1J vr ,tu r 1}1JklJ ,r 1)<1rr v h kra ~niC':i, zbo ::j PC' ·bno i ok 1 ,fi kuf 1 r,,, 1 .,(,(; , na b d me Ji IJ 1 jr1J~ kr,, ll
tf
i
i
'
' <'
ZLATNA KRASNICA 1qussula aurat·a 1/ith,
'> /
r.
Drugi nazlvl : zl, tna gluhara,
D. V.
Zlatna krasnica (Russula aurata)
zutr
ltJhi:.1ra
Glji 1a 'rna 4-1 O cm irok rrle ,n 1 klobuk. krJJI Jr:: najpr1j i2bo~en, a ka niJG u recJ1n1 r)b1cno n .:"to udubljen, vij locr1en ~ 1fi r'Ar~r1ta ~te boje, ,t;, o sa irokim zutim mrljama . Li 161 u zf:?tnoiutr , ~1ro ki, prema tru~ku zaokru~ '"' trut""k JeJ 8 crn visok , 1,5-2.5 cm iro~, cvr t ' b1Jal, k" ntJO pogt111u 11J6kast, sa ponekom m CJ .... tom rnrl1om fA cJ ,o J • jedro, na prefomu bijelo, a i pod koz1co ktobuka (koja. se na rutJu lako kida) limuna tcJ tuto; blagc'g ;e okusa i ugodnog miri a, Ova lijepa gljiva ras P. po 11 topadn1m um.r.ma, medu pap·rati, po vlazn1m mJest1ma , od Juna do oktobra. Dobra je za jelo; osobito ako Je 1'lpet na na zaru Po boji klobuka , a naroc1to list1ca, zla nu krasn1cu lako je preprJ/riati, pa cemo Je t sko zam1jen1t1 s kojom drugom , ot,.rJ1nom vrstom . Jed1na nejest1va gljiva koja j(Jj je r1r; bojf donekle sli~na J9 pjegava krasnfca - Aussula maculata Quel., koJa raste ispod buka 1a 1 hrasto 1a u primorsk1m kra1e 11m a, R
•
Vostana• puzevica (Hygrophorus russufa)
..
8 . T.
VOS'T ANA PUZEVICA Hygrophorus russula (Sch ff. ex Fr.) Ouel Drugi naziv: medenica .. Klobuk je u razvijene gljive u sredini udubfjen, ponesto ljuskast. ruz1castoljubicast, prema rubu bjelkast iii zuckast; 1ma valovit i raspucan rub. Mlad1 listici su bjelkasti, a u starije gljive ruiicast1 , sa crvenim pjegama. Strucak je pun i vlaknast. bjef-
52
"
kast iii ne~to svjetlije boje od klobuka, u gornjem dijefu ljuskast, posut crvenkastim pjegama; visoK je 4-7 cm, §irok 1,5-3 cm. Meso gljive je tvrdo i sotno , ru~i~astobijef o; na pritisak i na zraku postane crvenkastosmede; ugodnog je mirisa i ponesto nagorkog okusa. Raste od augusta do oktobra u svjetlijim sumama, prvenstveno pod bukvama i hrastovima; voli vapnenasto tlo . Pojavljuje se u manjim skupinama i krugovima . Vostana pu:Zevica je ukusna jestiva gljiva, priklaEJna i za konzerviranje u octu. Za susenje nije. Za jeJo treba brati sasvim mlade gljive, a starije i gorke primjerke odbaciti. Navodi se da neke osobe ne mogu osjetiti gorcinw ove gljive.
BIJELA PUZEVICA Hygrophorus eburneus (Bull. ex Fr.) Fr. Klobuk je sirok 4-7 cm, polukuglast iii nepravilno izbocen , uvijenog r:uba, na povrsini bjelkast, kasnije u sre~ir.ti :Zuckast, za vlaznog vremena sluzav. Listici su bijeli , dosta debeli, i razmaknuti, prema dolje prirasli uz strucak. Ovaj je bijel, isprva pun , kasnije supalj, cesto savijen, prema dnu stanjen , u gornjem dijelu na povrsin i zrnat; maze biti 3-12 cm dug i 0,5-1 cm sirok. Gljiva raste u jesen, od septembra do novembra, obicno u vecim skupinama. Nalazimo je uz puteve i obronke, medu travom, po listopadnim i crnogoricnim sumama, najvise u Sloveniji, gdje je zovu >>polzev,ka<<. Vrlo cesto raste pod bukvama. Bijela puzevica ima bijelo, mekano i ukusno meso. Najbolje je za jelo mijesati je s drugim vrstama gljiva. Kod nas rastu i neke vrlo srodne vrste, npr.
Bijela puzevica (Hygrophoruc· ub11r11
Martovka (Hygrophorus
LJ )
f
I I
J
I
mar/uolu~)
gusjenicna puzevica, Hygrophorus cossus (Sow. ex Bk.) Fr., koje nisu jestive zbog jako neugodnog mirisa.
MARTOVKA Hygrophorus marzuo/us {Fr.) Bres. Drugi nazivi: maslenka, ozujska puzevica.
•
Gljiv,a ima najprije zaobljen i bjelkast klobuk, koji se kasnije spljosti, udubi i postane prljavo siv, zelenkastosmed, a na kraju i ljubicastocrn; sirok je 4-10 cm, nepravilnog i valovitog ruba, koji maze biti i savijen prema gore ; povrsina klobuka je glatka i suha. Listi6i sw bijeli, kasnije sivkasti iii plavkasti;
53
....- _ ...... ~
-
11a apnenastom tfu, po listopadnim i crnonirn ... uman1a, uz putove i rubove suma, medu "" ' 1 i itarioama na nj1vama. Vrganj raste u ljet"'' ;l'V1•·~s ein1a, ali ga nalazimo mnogo obilnije u '1ast
f
1~s:~,,t •
d septembra do pocetka novembra. Ponen1ogu naci golemi primjerci, 1-2 kg teski. t je r1ekoliko vari1eteta i podvrsta ove gljive, j p j IJUJU na karakteristicnim stanistima i u . ,,.. r . r1 o do ba god in e . .. r anj 1e ti r1as na1poznatija jestiva gljiva. Vrlo je , po okusu za1sta jedna od najboljih. Kod d s ih gljiva najradije beru i prireduju na "' 11 it n cine Za susenje je narocito pogodna. t1 j1 \ l l i r1a e rnnogo napadaju crvi . Sirova gljiva b1t1 odljiva, ako se jede u vecoj kolicini. \ r · j je u usporedbi s drugim jestivim gljivama ~_.. ., . . . l j r 1 bogat v1taminom C (do 30 mg%), a osot i, t1nskom kiselinom i drugim vitaminima Bl --sa. U osusenom stanju sadrzi oko 70 mg% in e kiseline. U ovoj gljivi ima i razmjerno 1n Q bJefancevina i dusicnih tvari (u svjezoj oko -, , 100 g svjezeg vrganja daje 30 kalorija. lJ uci da ga nas svijet dobro poznaje, slucajevi _ r 11 ne rganja s nekom srodnom nejestivom iii r 1 non1 vrstom (npr. s ludarom - Boletus satanas L 1 . ) J7uzetno su rijetki. Ludara samo po obliku 1 Iii .r u1e vrganju, a razlikuje se od njega napadnim ~ j r11a1 Cjevcice su joj i donji dio strucka crveni, a so JOj na prerezu poplavi . Cini se, medutim, da je trah od velike otrovnosti ludare pretjeran. Gljivu treba izbjegavati, jer je vrlo tesko probavljiva. \l rganju je. medutim, po izgledu mnogo slicnija \trio gorka zucara - Tylopilus felleus (Bull. ex Fr.) ' rst., u koje je sloj cjevcica ruzicast iii blijedoljubicast, a mrezasti crtez na strucku jako izrazen. Ne,p znjom se desava, da se poneki primjerak ove gfj ive kod branja pomijesa s vrganjima. Jelo od rganja, koje sadrZava i najmanju kolicinu zucare, toliko je gorko, da se ne maze uzivati. Pravom je vrganju vrlo srodan pr.oljetni iii mrezasti vrganj - Boletus aestivalis Paul. ex Fr. Povrsina . lobuka mu je vise iii manje mrezasto ispucana. Taj vrganj raste u nasim sumama u kasno proljece i u ljetnim mjesecima. Smatra se najkvalitetnijim od vih vrsta vrganja. Neki ga autori smatraju samo podvrstom pravog vrganja. I borov vrganj - Boletus pinicola Vitt. neki smatraju podvrstom pravog vrganja. Taj vrganj ima vrlo tvrdi strucak, a trusiste je u starijih primjeraka zuto iii maslinastozeleno. Mesa mu je ispod kozice klobuka crvenkasto. Ova gljiva kod nas raste pretezno pod crnogoricom, a pojavljuje se odvojeno u profjetnim i jesenjim mjesecima. Odlicna je za jelo. Voda u kojoj se kuha postaje zelena.
•
Proljetni vrganj (Boletus aestivalis)
D. V.
Borov vrganj (Boletus pinicola)
D V.
55
'
Crn1 vrganJ (Boletus aeretis)
Fechtnerov vrganj (Boletus fechtner1)
56
L -"' -
I
t
a
\
\
o. v
50 mu j
!u6k to. a na prerezu poplavi . f ta je vrsta vrg nj vrlo dobr· za j lo, ali je u nasim krajevima do t rij tk . U n s j t koCfer·.dosta r·ijedak i srodni zuti vrganj - Bo/ tus append1cu/atus Schff. ex Fr. Gljiva ima f uti stru~ k, ZtJti sloj cjevcica i zuckasto mesa, koje na prer zu slabo poplavi . Raste u listopadnim sumama. Vrlo je dobra za jelo.
KRALJEVKA Boletus regius Krombh . Drugi nazlv: blagvic. Gljiva ima mesnat. jastucast klobuk lijepe ruzicaste boje, koji se rasiri do 15 cm . lzuzevsi boju klobuka, kraljevka je dosta slicna prethodno opisanom crnom vrganju , pa je neki autori smatraju samo podvrstom spomenute gljive. Sloj cjevcica joj je zlatnozut, na pritisak nepromjenlj iv; kasnije postaje zelenkastozut. Strucak je 5- 1O cm visok, 3-6 cm sirok, valjkast, nesto siri pri dnu , fino mrezasto iscrtkan, zlatnozut, osim na podnozju , gdje je jednako obojen kao i klobuk. Meso je cvrsto, bl ijedozuckasto i ob icno ne m ijenja boju . Kod nas kraljevka raste od maja do septembra, osobito po bukovim sumama. U sjevernijim je zemljama veoma rijetka i skupocjena. Ova lijepa jestiva gljiva, koju po boji klobuka lako raspoznajemo od drugih vrsta vrganja, mnogo se trazi i cijeni . Po okusu je slicna pravom vrganju . Nazalost, puzevi je mnogo napadaju i cesto izjedu . Kraljevki je donekle slican ljupki vrganj - Boletus speciosus Frost. Soja klobuka te gljive moze varirati od ruzicastocrvene do smedeljubicaste. Trusiste joj je, kao i u kraljevke, zlatnozuto. Meso je zuckasto, a na vlaznom zraku slabo poplavi . Ovaj vrganj raste u listopadnim sumama, na vapnenastom tlu, a u nasim je krajevima razmjerno rijedak. Za jelo je dobar, ali dosta tesko probavljiv.
•
Lj upki vrganj (Boletus speciosus)
0 . v.
Kovara (Boletus /uridus)
B. T.
KOVARA Boletus luridus Fr. Drugi nazivi: vrganjica, smedi vrganj. Gljiva je veoma promjenjljive boje, velicine i oblika. Klobuk je mesnat, isprva polukuglast i fino pustenast, kasnije gol. gladak i jastucast, te napokon spljosten ; rasiri se do 20 cm . Boje je tamno maslinastosmede, smedesive iii crvenkastosmede; za vlaznog vremena bude na povrsini ljepljiv. Cjevcice
•
t..
..
.. '
57
T
RC
aura tiacum CB l .. ex F . S . F. Gra Drugi nazivi: c · palcac, i: i rapa ac. Leccinu
Klob ·e o 1e g j .. e 5- 8 c siro isp a uglast as ··e pol g as i · ara cas ocrve . ozica fob a pr· eg a je pre o jego og ba~ a za lazog je ~e e a sl zava. Cjevcice su os ro odijetjee od s c a .. _2 cm duge, bjelkas as· 1 e, oaozdo pone ad · zuc aste. Strucak je bjel as i a , cvrst i p prema ob ku ~anji, &- 8 cm visa i 1-3 cm siro , g s o po riven si nim smedas im "Ii c en as i 1.j us a a. eso je bjelkas o i cvrs o , ugodnog _... ·risa i ok sa; a prerezu pos aj e plav as osi 1 0 za ljubicas o i a raju sivkas ocrno. Gljiv na azimo od jula do novembra u s 1jetliji sumama= ob·c o pod brezom ...i jasi om e medu ravom po sumskim livadama. Ces o raste zajedno sa srodnim joj pasjim vrganjem - Leccinum scabrum Bull. ex Fr .. kojem je po okusu i osoo 1 ~ama mesa slicna. Kod nas Je prilicno rasprostranjena . Turcin je dobra i lako probavljiva estiva gljiva. ajvise se upot~ebljava za juhu. Za susenje nije. 1
-
Turcin (Leccinum aurantiacum)
Q_
v.
PASJI VRGANJ Leccinum scabrum Bull. ex Fr. strucka krace. zute iii zutozelene; donja im je povrsina mutnocrvena iii narancastocrvena, a na pritisak odmah postaje tamnoplava. Strucak je 5--15 cm dug, 2-8 cm sirok, isprva trbusast, kasnije valjkast, ponekad zakrivljen, promjenjljive boje, najcesce u gornjem dijelu narancast, a pri dnu smedecrven ; sav je mrezasto isprugan. Mesa je zuckasto, na prerezu odmah postaje tamnoplavo, zatim zelenkastoplavo. Okus mesa je blag , miris neizrazit. Gljivu cesto napadaju crvi. SU OkO
Kovara najvise raste pojedinacno, po sj·e novitim mjestima. u crnogoricnim i listopadnim sumama od jula ,d o okto.bra. Najvise je nalazimo pod buk~ vama. Dugo je vremena kovara smatrana otrovnom gljivom. Nas je se svijet i danas kloni , jer joj mesa na pr:lo~u ':1ij~nja boju. Pokazalo se, medutim da je gl11~a 1est1va_ 1 ukusna i da meso, koje u svjeze gljive ~e szgle~a n1malo privlacno, kuhanjem dobije lijepu zutu bOJU. Neprokuhanu gljivu ne valja jesti, a mutnu vodu nakam kuhanja treba baciti. 1
Zbog slicnosti s ludarom - Boletus satanas Lenz. bolje je ne brati je za jelo, ako obje gljive dobro ne poznajemo.
58
Drugi nazivi: hrapavac, dj ed d ,e dek: brezo kravarik. kapucin. 1
r
djed
Klobuk je 6-15 cm sirok, boje i oblika kao u pra\vg vrganja2 za vlage sluzav, inace gladak. Sloj c,e lc 1ca astro je odijeljen ad strucka, isprva b 1e . asnije sivkast. Strucak je vitak. 8-15 Cry') visok, do 2 cm sirok, pun, pri klobuku uzi, na povrsini hrapa , i gusto prekriven tamnim vlaknastim ljus ama. Mesa je mekano i bijelo· na prerezu ne m Jenja bOJU iii stabo posivi, a pri susenju potamni . Pasji vrganj raste cesto u vel1koj kotic"ni po sv1etlijim listopadnim sumama, najvise pod brezama, od juna do novembra. Cesto na isto1 m stan1stu nalazima i srodnog mu turc1na, od kojeg se najlakse razlikuje po boji klabuka i po tome sto mu mesa na prelamu odmah ne potamn i. Pasji je vrganj Jestiv, ali ne narocito ukusan jer mu je mesa dosta mekano . Nema srodnih otrovnih vrsta. Kod nas ga ponegdje donose na trg. Prireduje se na isti nacin kao i pravi vrganj. Maze se i susitl . Za jela treba brati samo posve mlade primjerke, u kojih mesa jos nije omeksato. Neki preporucu1u za jelo samo klobuke. Gljiva je bogat izvor vitamina PP (nikotinske kiseline). 1
GAABOVKA Leccinum griseum (Ouel .) Sing. Drugi nazlvl: grabovac, grabov djed, sivi hrapavac.
Gfjiva ima po!ukuglas: .iii konveksan smedi klobuk, do 14 c~ . s1rok. Kozrca je po suhom vremenu nabo~ana_ 111 raspucana , po vfaznom sluzava; ne da se skr~ut1 s .k lobuka. Cjevcice su vrlo duge (do 3 :m), s1tne: bjelkas:e, u. starije gljive postaju sive ii i zuckastos1ve. Strucak 1e 7- 16 cm visok i do 2 5 c Sirok, vlaknast, bjelkastosiv, pokriven malim c;nos~ vi_m tjuskama, na dnu ponesto odebljao. Meso je bJelkasto, na zraku postaje najprije ruz icasto zatim ' sivo iii crno ; brzo se smeksa. Grabovka raste od juna do oktobra u listopadnim sum~.ma,. pod grabom, hrastom, bukvom i lijeskom. G~11va J0 do"br~ za jelo svjeza, al i nije za susenje. Nek1 preporucuju za jelo samo klobuke. Meso klobuka kuhanjem jako omeksa i pocrni . Grabovka je srodna i sl icna prethodno opisanom pasjem vrganju - Leccinum scabrum Bu ll. ex Fr. Neki je autori smatraju samo varijetetom te glj ive. y
PRSTENJAK
Prstenjak (Suillus grevillei)
B. ·r .
Suillus grevillei (Klotzsch} Sing.
Drugi naziv: arisev sluzavac. Klobuk je isprva polukuglast, odozdo pokriven zuckastom kozicom , koja ga spaja sa struckom . Ta kozica kasnije pobijel i, rastrga se od oboda kloblr.Jka i skupi oko strucka u krpast prstenak. Klobuk se rasiri od 5 do 12 cm i spf josti . Boje je zlatnozute, rjede crvenozute ii i zutosmede. Kozica, koja je osobito u mlade gljive i za vlaznog vremena jako sluzava, lako se maze oguliti s klobuka; u starije gljive postaje sjajna i suha. Sloj cjevcica odozdo je prljavo zute boje, kasnije smedast, a na pritisak postaje crvenkastosmed; nesto silazi niz strucak, a lako se moze razdvojiti ad klobuka. Strucak je vlaknast i pun, boje klobuka iii malo svjetliji , 6-9 cm dug i 1-1,5 cm si rok. Posto nestane prstenka, zaostaje na strucku prstenasti urez. lznad ureza strucak je tockast. Mesa je zlatnozuto ; vecinom ne mijenja boju iii postepeno slabo posmedi . U pocetku je tvrdo, kasnije spuzvasto, a za kise upije mnogo vode. Prstenjak raste 'ad juna do oktobra, obicno u skupinama, u blizin i arisa. Susrecemo ga po parkovima, cistinama ; na suncanim Jivadama. Ova lijepa jestiva gljiva ima socno i ukusno mesa. Cesto je napadaju crvi. Neugodno joj je svojstvo i to sto pri ciscenju ostavlja na prstima jaku smedu
boju . Kozicu s klobuka najbolje je odlupit i vec pri branju. Prstenjak je dobar i za susenje, a moze se 1 konzervirati u octu . Po urezanom prstenku na strucku i po intenzivnoj zutoj boj i prstenjak 6emo uvijek lako raspoznati . Kod nas ga za jelo ne upotrebljavaju .
OSINAC Sufi/us luteus (L. ex Fr.) Gray 0rugi nazivi: osinak, zuti vrganj , maslenjak.
Klobuk je obicno u sredini izbocen, 5-11 cm sirok, zuckasto do tamnosmede obojen , nekada crvenosmed; ispocetka je polukuglast, kasnije se spljosti . Kozica na klobuku, koja se lako moze odlupiti , jako je sluzava, narocito za vlaznog vremena. Donja strana klobuka pokrivena je kod mlade glj ive bijelim kozastim ovojem, koji se kasnije spusti oko strucka u obliku plavkastog iii ljubicastosmedeg rukavca. Sloj cjevcica je razmjerno kratak, svijetlozut, prirastao LIZ strucak. Kod starijih gljiva otvori cjevcica oboje se zelenkasto iii smedezuto. Strucak
59
je blijedoi:ut. cilindrican , cvrst 1 pun , 5-9 cm .visok i okO 1,5 cm Sirok. lznad prstenka je h rapav I posut 1sprva bijelim. kasnije smet1ast1m tockastim bradavicama . Meso 1e zuckasto b1Jelo mekano, bez posebnog marisa i okusa; ne m1jenJa boju. Gljiva raste od augusta do ok1obra uz sume 1 sumske putove, meau travom i mahovinom, najvise pod borovima. u nasim je kra1ev1ma dosta ri_ietka. Meso osinca je blagog okusa, ugodnog k1selkastog mirisa koji podsjeca na voce i boje kao u maslaca. To je dobra jestiva gljiva, samo je dosta mekana i sluzava. pa je zato osjetljiva za transport i neprikladna za susenje. Treba brati samo mlad e primjerke i pripremiti ih odmah posl ije bran ja. Kozicu 5 klobuka potrebno je prethodno od lupiti . U nasim krajevima ovu gljivu ne vole i ne upotrebl1avaj u je za jelo. Osinac ima kao hrana u usporedbi s ost ali m gljivama nisku energetsku vrijednost, buduci da sadri:i do 93°/o vode. U gljivi ima svega oko 1,5% bjelancevina i dusicnih tvari.
Osinac (Suillus luteus)
Vucji hljebac (Suillus granulatus)
0 . V.
0 . v.
VUCJI HLJEBAC Suillus granulatus (L. ex Fr.) 0 . Kuntze
Drugi nazivi: zrnati sluzavac, sli navka, sli nari ca, ovcarka. Klobuk je isprva polukuglast, kasnije jastucast. 5-12 cm sirok, zuckasto iii crvenkastosmed , vrlo sluzav i ljepljiv, narocito za vlaznog vremena. Koz ica se s klobuka lako skida. Trusiste je priraslo uz strucak, kao limun zuto; kasnije postaje masl inastozeleno. a na otvorima cjevcica izlucuje kapljice vodenastog mlijecnog soka. Strucak je cvrst, do 10 cm visok i do 2 cm sirok; bjelkasto je zut, a pri dnu smedast. u gornjem dijelu posut je, kao i trusiste , brojnim , isprva blijedozuckastim, kasnije smedim tockastim bradavicama. Mesa je blijedozuckasto, ugodnog mirisa i okusa. u pocetku je jedro i cvrsto, kasnije se razmeksa kao spuzva; ne mijenja boju na zraku . Raste obicno u skupinama, najradije na vapnenastom tlu, po travom obraslim cistinama, uz rubove suma, po parkovima i vrtovima. Gljivu cesto nalazimo pod borovima, ponekad vec u maju . a obilnije u ljetnim i jesenjim mjesecima. Gljivu lako prepoznajemo po jako ljepljivoj i lako odstranjivoj kozici na klobuku. Dok je posve mlada, gljiva je jestiva i veoma ukusna, no treba joj kozicu s klobuka skinuti (u rukavicama, jer se boja tesko skida s prstiju). Nije, medutim, mnogo izdasna. Za susenje nije. Gljivu cesto napadaju crvi.
60
'
•
VARA uillu b 'Vir1us (l . t) Fr·.) 0 . Kuntze Drugi nazivi: kravlji sf L1zavac, kravljaca. lobuk je u r·azvijerie glj ive 5- 11 cm sirok, mesnat, pon k d neprav1lnog obl1ka iii izbocen u sredini, s valovitim rubo•n . Na povrs1ni je zutosmed, za vlaznog vremena ljepljiv. Cjevcice su zuckaste, kratke i ~iroke: spu~taju se n iz str·ucak i ne mogu se odvojiti od mesa; kod star1je g ljive postaju maslinastozelene~ Strucak je pun 1ste boJe kao i klobuk , 4-8 cm visok i do 1 t5 cr11 s1rok. cesto pri dnu zakrivljen . Meso je sim edezuto, na zraku se maze oboj1t1 i ruzicasto ; bf agog ie m irisa 1 ugodnog okusa po nezrelom vocu . Kravaru vrlo cesto nalazimo od juna do oktobra, ispod borova, ponekad t u vecim skupinama. Pojavljuju se i prin1Jerc · s vise klobuka ' sa srastenim struccima. · Gljiva je jestiva. ali ne mnogo cijenjena. Ponegdje kravaru prze na vatri 1 jedu Jako zacinjenu s lukom iii cesn jakom .NajbolJe Je sasvim mlade gljive konzervirat1 u octu . Nema o pasnost da kravaru zamijenimo s ne om sl1cn om otrovnom vrstom . Najsrodnija j o j ,e pjescarka - Suillus variegatus (Sw. ex Fr. ) 0 Ku n tze , kOJU nalazimo na sl icn im stanistima. I druge v rganJace slicne kravar1 mogu se bez opasnosti upotri jebit1 za jelo.
PJESCARKA
Kravara (Su illus bovinus)
8 . T.
PJescarka (Su1/lus variegatus)
8 . T.
•
Suillus variegatus (Sw. ex Fr.) 0 . Kuntze Drugi naziv: pJegavi vrganj . Klobuk je polukug last iii konveksan , u starije gljive gotovo spljosten 17- 12 cm sirok, crvenkastosmed iii tamnosmed. ponekad i smedastozut, mesnat. Na povrsini izgleda kao da je posut zrncima pijeska, koja tvore sitne dlakaste ljuskice. Sloj cjevcica je maslinastozelen . iii smedast. po cijeloj duzini prirastao uz strucak, ko;i je valjkast, 6-10 cm visok, 2-4 cm sirok, zuckast na bazi ponesto zakrivljen. Mesa je bjelkasto iii sv,Jetlozuto, na zraku slabo poplavi. Miris mesa nije ugodan . ostar je i slican kloru. Raste u crnogor1cn1m sumama od pocetka Jjeta do novembra, cesto u velikoj kolicini, osobito na pjeskovitom tlu. Pjescarka je jestiva gljiva, ali se smatra manje kvalitetnom od drug ih vrganjaca. Za jelo treba brati samo mlade primjerke , koji se mogu upotrebljavati za juhe i umake, i ii se ulazu u ocat.
61
BIJELA SLUZAVKA Suillus pJacidus Bon . Drugi naziv: bijela slinavka. .., ·i rok 5 ,
mesnat polukug last iii ' .
. . k ·e 5-1 0 cm Struca l a moi.e biti bijel , i.uCkast iii mashnastokonveksan, .., . . . .eplJ'iv Kozica se s klobuka • .. • na povrs1n1 J0 11 1 ze en, . SI . cjevcica je prirastao za strucak : lako ski~a . t?J • ut pa maslinastozelen . StruCak .. t M · .Je do 12 cm v1so , . b. ·el kasn ije sivkastozu . eso Je ni zrnat 1sprva 'J ' · · · k • • • -- #kasto bez izraz itog m1r1sa 1 o usa. bJ'elkasto 111 zuc , . b,. .. raste od borovima od JUna do novem a r
U Alpama se P . · ·1· kl · lan 1nsk1m borom 11 eKov1ne; tamo ras t e Pod P nom (Pinus mugo). . . .. s·· la sluzavka smatra se dobrom Jest1vo,m gl11.-
I
••
vo~~eP0Sto je kod
nas rijetka, ne bi je trebalo bratl , osim u vrijeme oskudice.
KESTENJASTIVRGANJ Xerocomus badius (Fr:.) Kuhn . et G il b . Bijela sluzavka (Suillus placidus)
Kestenjasti vrganj (Xerocomus badius)
D. V.
Drugi naziv: kestenjasti barsu novac.
D. V.
Klobuk je 6-12 cm sirok., po obliku slican onome pravoga vrganja; boje je crvenkastosmede kao ke-
sten ; za v1 1age je na povrsini ljepljiv i sluzav, a za suhog vremena gladak i sjajan . Cjevcice su isprva zuckaste, kasnije postaju maslinastozelene; pod pritiskom poplave. Strucak je 6-10 cm visok, 1 ,5 4 cm sirok, svjetlije boje od klobuka, u donj em a ijelu nesto tamniji , obicno slabo vlaknasto isprugan; vecinom je u cijeloj duzini j ednako debeo ; cesto je slabo povijen. Mesa je bj elkasto, isprva cvrsto i jedro, no brzo se razmeksa. a prelomu u blizini sloja cjevcica poplavi, a uz kozicu klobuka pocr• ven1 . Ovaj vrganj raste po nasim planinskim listooadnim, a osobito po crnogoricnim sumama, ad 1ula do oktobra. Nalazimo ga cesto u veli oj mnozini zajedno s obicnim vrganjem , pone ad i medu travom, uz rubove suma. Kestenjasti je vrganj dobra j estiva g ljiva. oze se i susiti iii konzer\tirati na druge nacine . C rvi je rijetko napadaju . Svijet se, medutim ave g lji ,e boji jer joj mesa mijenja boju. Gljiva je dosta sticna podstavki - Xeroco us subtomentosus (L. ex Fr . ) Quel. i zlataci - erocom~.s chrysenterion (Bull_ e erat) Quel. Koa i dv11u takoder jestivih vrsta po rsi a cje cica a pritisak poplavi. 1
62
PODSTAVKA xerocomus subtomentosus (L. ex Fr.) Quel. Drugi nazivi: maglen, kozja labrda, napuhnuti bar§unovac.
Gljiva je vrJo promjenjljiva oblika, velicine i boje. Kfobuk se moze rasiriti do 15 cm ; jastucast je i mek, fino pustenast, najcesce maslinastosmed; ponekad na povrsini jako ispucan, osobito po suhom vremenu i u starijih gfjiva. Ozlijedena i ispucana mjesta na kfobuku za suse pozute, a za vlaznog vremena pocrvene. Cjevcice su duge, limunastozute, u starijih gljiva maslinastozelene, s vrlo sirokim otvorima. Strucak je razmjerno tanak, vlaknast, obicno malo povijen , grimizno smed iii smedezut, uzduz isprugan. Dug je 4-10 cm a sirok oko 1 cm . Meso je blijedozuto, a pod kozicom klobuka smede. Kod mlade je gljive cvrsto, kasnije postaje mekano; 9bicno ne mijenja boju ; ponekad na prelomu slabo poplavi. Gljivu susrecemo vrlo cesto od jula do novembra, uz rubove suma, po svjetlijim sumama i sumskim cistinama, medu travom i mahovinom , gdje raste vecinom pojedinacno. Meso je podstavke slabog , neizrazitog okusa i ugodnog, kiselkastog mirisa na voce. Za jelo je osrednja; meso kuhanjem postaje sluzavo. Kod nas je ponekad donose na trg zajedno s vrganjem . Za susen1e se ·ne preporucu1e. Podstavki je veoma srodna, a u nasim krajevima jos i rasprostranjenija zlataca - Xerocomus chrysenteron (Bull . ex Merat) Quel . Redovno je nesto manja {klobuk joj je tek 3- 8 cm sirok), a povrsina cjevcica ubrzo joj postaje zelenkasta. Meso joj je zuckasto, pod kozicom klobuka crveno ; na prerezu poplavi. Dvije gljive inace po izgledu medusobno toliko naf ikuju da ih je ponekad gotovo nemoguce razlikovati . I zlataca je jestiva, ali se rijetko bere za jelo, jer je obicno crvljiva. Za razliku od podstavke raste pretezno u crnogoricnim sumama. y
•
v
8 . T.
Zlataca (Xerocomus chrysenteron)
D. V. •
•
PORODICA RUPICAVKE Polyporaceae
-
Vecinom cvrsce i trajnije gljive. Osusene se raspadaju. Cjevcice su im gusto stisnute, cvrsto srasle s mesom klobuka, te se donja strana plodnjaka cini kao da je iglom gusto izbodena. Rastu na tlu , cesce na deblima i panjevima, ponekad crepasto naslaga..
Podstavka (Xerocomus subtomentosus)
•
•
63
·1· busenasto srastene na zajednickom strucku . ne 1 1 • • •· · ·· e razgranjuje. Ovoj velikoj skup1n1 g 111va pr1pak OJI S . . . . "h t . ·u osim ovdje op1san1h Jest1v1 vrs a, 1 mnoge d aJ ' · 1· d t tvrde gljive kozastog, plutasto~ 1 1 r~e.nas og mes.a ube). Neki jestivi i ukusni pr1padn1c1 ove porod1(g . . ce, koji se kod nas rado beru .~ m~?~o. 1znose n~ trznice, u drugim su zemljama r11etk1 111 n1su 1 p oznat1
•
kao jestivi.
SKRIPAVAC Polyporus squamosus (Huds. ex Fr.} Fr. Drugi nazivi: ljuskavi rupicar, skriplin.
Zemlj aca (Albatrellus confluens)
B. T.
Ovcje vi me (Albatrellus ovinus)
o. v
Klobuk je 10-40 cm sirok, lepezast, bli!edozut, odozgo pokriven koncentricno rasporeden1m ~me dim ljuskama. Strucak je zdepast, 5-7v cm .dug 1 4-5 cm sirok, u gornjem dijelu posut mrezast1m slo1em vrlo kratkih cjevcica; boje je blijedozute~ na don1em je kraju taman, gotovo crn . Mesa gljive Je bijelo, isprva elasticno, u starije gljive drvenasto ~ ugodnog je slatkastog okusa. Obicno raste u busenu, pa pojedini primjerci mogu biti teski i po nekoliko kilograma. Raste od aprila do pocetka septembra na starim deblima i trulim panjevima listopadnog drveca. Gljiva je kod nas vrlo cesta. Jestiva je samo vrlo mlada gljiva, jer starenjem brzo postaje tvrda i zilava. Ne cijeni se mnogo. Maze se prziti u obliku odreska. Nema opasnosti da se gljiva zamijeni s nekom slicnom otrovnom vrstom.
ZEMLJACA Albatrellus confluens (Alb. ex Schw.) Kat i. et Pouzar Drugi naziv: zemljasta guba.
•
64
Klobuci su nepravilnog oblika, mesnati i lomljivi , 5-10 cm siroki, cesto medusobno srasl i, ekscen~ricni, na rubu uvijeni i ponekad krpasto pocijepan i, 1sprva zuckasti i glatki, kasnije crvenkastosmedi i na povrsini ispucani. Po 5-12 klobuka naslagan1 su ka~ crepovi jedan preko drugoga, te cine busene, ko11 se mogu rasiriti i preko 30 cm . Strucak je z~_jednicki za cijeli busen, duboko zabijen u zemlju , b11el, nepravilan, debeo i tvrd, sastavljen od vise m~dusobno sraslih ogranaka, koji su posuti bjelkast1m otvorima cjevcica. Mesa je tvrdo, bjelkasto 1 krhko, na prelomu glatko, bez posebriog mirisa .
Gljivu mozemo naci po nasim planinskim crnogo ri~nim sumama u augustu i septembru . Raste vecinom u skupinama. Ovu dobru jestivu gljivu kod nas ne poznaju i ne upotrebljavaju za jelo. Dok je mlada, socna je, a okus joj je ugodan i ponesto nagorak. Starije gljive nisu za jelo, jer su pregorke. Osobito je gorka kozica na klobuku , pa je treba kod prireclivanja skinuti. Meso gljive pri kuhanju poprima zu6kastu do crvenkastu boju. Uzivana u ve6oj kolicini , zem ljaca moze djelovati purgativno. Prednost je zemljace sto se moze lako prepoznati, sto nema srodnih otr.ovnih vrsta i sto je crvi rijetko napadaju . Dosta joj je slicna gljiva ovcje vime - Albatrellus ovinus (Schff. ex Fr.) Kotl . et Pouzar, koja je zasebno opisana.
•
OVCJE VIME Albatrellus ovinus (Schff. ex Fr.} Kotl . et Pouzar Drugi naziv: ovcarka. Gljiva je srodna prethodnoj vrsti , od koje se smatra boljom i kvalitetnijom za jelo. Klobuci su joj svjetlij i, Mavl in (Scutiger pes-caprae) D. V. obicno bjelkasti , kasnije blijedosmecli, sivkastozuti iii crvenkasti , 6-12 cm siroki. Nepravilnog su , vijugavog oblika, cesto kao naduveni , na rubu podvi nuti, au sredini cesto udubljeni. Kozica se na srediMAVLIN ni klobuka obicno raspuca, tvore6i cetverokutasta Scutiger pes-caprae (Pers. ex Fr.) Bond. et Sing. polja. Sasvim kratke bjelkaste cjevcice, koje se spu Drugi nazivi: maglen, madl in, gubica, mavlica, frastaju nisko r:ia strucak, postaju na pritisak zelenkatri6i, patri . ste. Strucak je zdepast, nepravilan i obicno ekscentrican, jednake boje kao i klobuk. Meso je u ove , gfjive takoder lako lomljivo, no za razliku od zemljaKlobuk je u ove gljive tamnosmed, 7- 14 cm sirok, ce na preloml!J je neravno. nepravilnog oblika, bubrezast iii polukug last, eksRaste u velikirn skupinama, od jula do oktobra, centricno udubljen, na rubu obicno valovito uvijen, po crnogoricnim i mijesanim planinskim sumama. krpasto iscijepan i tanak, na povrsini suh i pokriven Cesto se nalaze i primjerci koji su srasteni na strucljuskavim cupercima. Cjevcice su kratke, bjelkaste ku . U ravRici je ova gljiva rijetka i malo poznata. sa sirokim otvorima; spustaju se niz strucak; na Meso je u mlade gljive bijelo, jedro, ugodnog pritisak i starenjem pozute. Strucak je prljavo zu6okusa i mirisa na bademe, te ga neki jedu i u kast, debeo, kratak i nepravilan. Cesto je vise strusirovom stanju . Kasnije meso postaje zuto, gorko, caka na bazi zajedno prirasteno. zilavo i tesko probavljivo, pa nije za jelo. Mlada Gljiva raste po planinskim sumama, medu travom glj iva moze se konzervirati u octu. i mahovinom, od augusta do novembra. U ovoj gljivi ima rnnogo vode, pa joj je energetska Mavlin je dobra jestiva gljiva, s nesto tvreim mevrijednost vrlo niska. Svjeza gljiva sadrzava mariije som, prikladna za jutiu, narocito dok je mlada. od 1 o/o bjelancevina i dusicnih tvari, te blizu 2% Meso je bijelo, cvrsto i krhko, ugodnog mirisa i sirovog vlakna. okusa po orasima. Kott nas je ponegdje u jesenjim Nema opasnosti od zamjene ove gljive sa slicnim mjesecima beru i prodaju n.a trgu . Da je nas svijet otrovnim vrstama. Srodna joj je samo prethodno dobro poznaje, vidi se i po velikom broju narodnih opisana i jestiva zemljaca - Albatrellus confluens imena. Naziv >>fratri6i<< dolazi od boje klobuka, koja (Alb. ex Schw.) Kati . et Pouzar. je slicna fratarskoj odjeci. 5 - Bilje
65
p x r.) f:.l1lat ( Gr/fol umbellsts er . noAtvo klobu ~ica (i preko 100) j/rJ 1zu se Vellko md drug Im u bu nu, a stoje na bJe: "a s •m Jedan zajedniekog truC:ka , koji je, kao i n)i::googranc m krlven finim rup icama cje1Cica v obuve g rane • po t ~ t' 1 5 . ., . , . bllj dosmedl iii ivkas rJzu t, cm s1roK1, 6161 su ti e sredinl udubl] ni, na povrS1n1 naJlS>SCe okruglas 1' urtani i ispucan i. M eso je bijelo neoromradijalno sc dnog okusa, mirisa po braSnu : la " "' )e
~
medut Ovu mama
m, ras . ~ olemu gfjivu nalaz1mo po nas1m sug Ill epu, .. x d ~. 'ula do novembra, naJVtoe na po nozJu d o J • · • • · v·
, bukovih debala. Naden1 su 1 pr1mJerc1 na ih hrastov 1 ., • , k0 jima je bilo vi§e od 1500 klobu~1ca . . lada 9 11·iva 1·e socna 1 u kusna . Kasn1Je Dok J0 m • , b·1· postaje ~ilava i trpka , ali se i tada moze uporr Je ' i za pravljenje ekstrakta. . . .. Kod nas jelenovo uho cesto zamJenJUJU s ran 1~e isanom ze~arkom , te ga ponekad donose na trzZagreb pod imenom ,,zajceki<< . Obje ove n1cu u . d r· jestive gljive, dok su mlade, mo~u .'~ a Jlne po obliku podsjecati na zeca, odakle im ' ime.
o~
B. T.
zecarka (Grifola frondosa)
LOPATASTA GUBA
ZECARKA
Grifola lntybacea Fr.
Grifola frondosa (Dick. ex Fr.) S. F. Sing. Drugi nazivi: zec-gljiva, zajceki, dedik, vellki zbunac, sivi zbu nae. Velik broj (do 100) srastenih lopatastih klobuOica stoje zbijeni jedan nad drugim na ograncima debelog i bijelog zajednickog strucka, te cine grm promjera do 40 cm, koji maze biti i 5-10 kg te~ak. Klobuci su 1,5-6 cm siroki, plosnatl, nepravilnog oblika, cesto kovrcavi, blijedo smedeslvi, na rubu tanki, iscijepani i tamniji, po povrsini vlaknasto isprugani i ispucani. Otvori vrlo kratkih cjevOica sitni su i bijeli, te se nisko spustaju niz ogranke strucka. Mesa je bijelo, krhko i ne mijenja boju; ima jak, karakteristican miris i ugodan okus. Zecarku mozemo naci po nasim hrastovim sumama, od jula do oktobra. Raste najvise pri dnu panjeva i uz stara hrastova debla. Zecarka priOinja starlm hrastovima veliku stetu; micelij joj prodire u debla i razara drvo. Ova velika gljiva kod nas se dobro poznaje 1 cijeni . Ponegdje se donosi i na trg. Veoma je izdaAna. Dok je mlada, mesa joj je socno i aromatleno.
66
•
Drugi nazlvl: lopatasti zbunac, zajcek i, rceK Gljiva nalikuje dvjema prethodn im vrsta.ma. ~-rojn 1 klobu~ici odozgo su sivosmede obojen 1, rad 11alno isprugani, u sredini svjetliji i udubljen i, blizu ruba narova§eni, tamniji i tanji, vecinom nepravilno, duboko iscijepani, tako da se lopaticasti , do 5 cm §lroki, samostalni, a nekad i medusobn o srasli prema gore okrenuti dijelovi klobuka razgra njuju jedan iznad drugoga iz zajednickih bijel ih ogranaka stru~ka. Donja, bijela strana klobuka suzuJe se ~ ogranke stru~ka, a pokrivena je, kao i struca ~ 1 njegovi ogranci, bjelkastim otvorima cjevcica. CiJela gljiva po obliku podsjeca na glavicu salate. Meso je bijelo. ~vrsto i dosta zilavo: ne mijenja boju . Raste po na§im §umama od augusta do oktobra, prirasla na podnozju starog drveca, najvise hrastova. Nadu se vrlo ~esto i pri mjerci te:Zi od ki log ra_ma. Mlada je gljiva izda~na i dobra za jelo. Mesa JOJ ie ugodnog mirisa i okusa; u starijih primjeraka bude dosta zilavo. Ovu gljivu kod nas cesto zamjenJUJU s dvije prethodno opisane vrste. Neki je autori smatraju samo oblikom zecarke .
•
VOLOVSKI JEZIK Fistulina hepatics Schff. ex Fr. Drugi nazivl: volovska jetra, jetrenica, vukovo meso.
Gljiva ima oblik debelog, spljostenog, do 30 cm dugog jezika, vodoravno priraslog na deblo preko kratkog strucka, koji se ponekad jedva vidi. Tezina gljive maze iznositi 0,5-4 kg, a nekada i vise. Boje je odozgo isprva narancaste, a kasnije smedecrvene kao krv. Gornja je povrsina gljive zrnato hrapava, fjepljiva, elasticna, za vlaznog vremena jako sluzava. Mesa je isprva vodenasto i mekano, puno crvenkastog soka, a pod starost postaje grubo vlaknasto, zilavo i suho. Na prerezu je bjelkastocrveno (kao zivotinjsko mesa), protkano svjetlijim prugama. Donju povrsinu gljive pokriva tanak sloj kratkih i sitnih cjevcica, koji je isprva bjelkast, a kasnije postaje zuckast i crvenosmed. Citava povrsina gljive na pritisak lagano poprima tamnosmedu boju . Volovski jezik izraste od augusta do oktobra na kori bjelogoricnog drveca, narocito na starim hrastovima. Mlada je gljiva dobra za jelo. Miris joj je ugodan, a okus nakiseo. U odnosu na druge gljive razmjerno je bogata probavljivim ugfjicnim hidrat·11a (preko 10%). Dio kojim je gljiva prirasla uz deblo ponekad bude crvljiv, pa ga treba odrezati jos pri branju. Treba skinuti i sloj cjevcica i gornju kozicu. Gljiva je prikladna za mijesanje s drugim vrstama i za spremanje ekstrakta. Talijani je peku na zaru , a Francuzi jedu sirovu i jako zacinjenu kao salatu ; tako pripremljena gljiva je wkusna. Moze se prirediti i kao odrezak, a i konzervirati u octu. Jela priredena od sirove gljive, ako ova nije vise posve mlada, mogu izazvati lakse probavne poremecaje. Kod nas se zbog nepoznavanja ova vrijedna, izdasna i rasprostranjena gljiva premalo iskoristava. Nema srodnih otrovnih vrsta i lako ju je prepoznati .
Volovski jezik (Fistulina hepatica)
D. V.
Prosenjak (Hydnum repandum)
D V.
PORODICA JEZEVICE
Hydnaceae Trusiste se u ovih mesnatih gljiva sastoji iz sitnih bodljika iii bradavica s donje strane razlicito gradenih klobuka. Nije poznata nijedna otrovna gljiva iz te porodice. Mnogo ih je tvrdih i drvenastih, tako da medu jezevicama ima malo jestivih vrsta. Starenjem jezevice postaju pregorke.
67
PROSE NJ AK Hydnum repandum L . ex Fr. Drugi nazlvl: migac, jezgljiva, j ezek. zuta jei:evica.
Kfobuk je 5-15 cm sirok, zut, bjelkastozut iii crven kastozut, cvrst i mesnat, uvijenog ruba i razlicitog nepravifnog oblika. Odozdo je posut gusti m lako lomfjivim bodljikama, koje SU iste boje iii nesto svjetlije od gornje strane klobuka, a silaze ponesto i niz strucak. Ovaj je iste boje, cvrst, Jomljiv, 2-6 cm visok i 1-2 cm sirok, cesto jako ekscentrican. Mesa je nagorko, bez izrazitog mirisa, zuckastobijelo, tvrdo i lomljivo ; na prerezu pozuti . Prosenjak raste od jula do novembra po sumama, obicno u skupinama i polukrugu . Kod nas ga cesto nalazimo zajedno s .mavli nom , medu mahovinom, po strmim , sjevern im obroncima plan ina. Dok je mlada, ova je jezevica dobra za j elo. Starenjem postaje sve vise gorka. Razmjerno se dugo moze odriati svjezom . fzdasna je, a nikada nije crvljiva. Kod priredivanja valja uklon it i bodlji ke s donje strane klobuka. Prosenjak treba kuhati nesto duze od vecine drug ih gfjiva.
PORODICA GRIVE Clavariaceae Mesnate gljive bez klobuka, koje izrastu u obl iku tofjage, spuzve iii koraljasto razgranjenog grmica. Vecinom su jestive, no ne smiju biti prestare ni razmocene od kise.
KLADUSICA Sparassis crispa Wulf. ex Fr.
Drugi nazivi: uheci, smrceki, kovrcasta kokica. Gljiva je isprva bj elkasta, kasn ije postaje zuta i na kraju smeda. Ima izgled spuzve, najcesce do 30 cm promj era. lz zajednickog , veoma debelog, mesnatog i zilavog strucka izbija velik broj isprepletenih i srasten ih grancica, koje zavrsavaju kovrcavim, kao list plosnatim , pilasto nazubljenim ograncima. Mesa je bijelo , elasticno i vlaknasto. Ova lijepa gljiva raste pretezno po sjevernim evropskim zemljama, a kod nas je dosta rijetka.
SRNJACA Sarcodon imbricatum {L. ex Fr.) Quel.
Klad usica (Sparassis crispa)
D. V.
arugi nazi¥i: smedasta jezevica, ljuskava jezevica. Klobuk je u ove gljive smed i pokriven krupn im , uzdignutim tamnosmedim ljuskama, koje su slozene kao crepovi ; sirok je 5-25 cm , ponekad u sred ini udubJjen, s donje strane pokriven do 1 cm dugim, krhkim, gustim, sivkastim bodljikama; ove pokrivaju i gornji dio strucka, a nalikuju srnecoj dlaci , odakle gljivi i ime. Strucak je 5--8 cm dug i 1,5-2,5 cm sirok, bjelkastosiv i pri dnu obicno tanji . Meso je cvrsto, sivkastobijef o. ., . Gljivu nalazimo od jufa do novembra po nas1m planinskim crnogoricn1m 1 m1Jesan1m sumama. Mlada je srnjaca dobra jestiva gfjiva. Ima jak, aromatican okus, pa je najbolje uzivati je pomijesanu s drugim, manje aromaticnim vrstama. Osobito je prikladna za konzerviranje u octu, a osusena se moze samljeti u prah kojim se zacinjaju razlicita jela. Bodljike i ljuske s klobuka valja prije upotrebe pazljivo ukloniti. Starenjem gljiva postaje zilava i gorka. Gorcina se moze ukloniti ispiranjem vrelom vodom . •
~
•
Srnjaca (Sarcodon imbricatum)
• •
v
•
v
8. T.
69
t
u u t do novembra po crnogoI v nlj • ve6lnom pojedinacno Im . N dent su l oplsan1 primje rci
""
n i vrlo te~na glj1va, al 1 samo joj Im ugodan. smr~ku sl1can ~trl • okus kao po orasima. StareJ r , p nije ze jelo. Gljivu nije lako l nth ivotinjica i nametnika koj i se ceI
j
J
u m Ou ill n j
njenim ograncima. Nema sli cnih
ttvih vrsta.
chff. e Fr . I : tuta capica, zaj6eva capica, prstici.
I
lJi mnogostruko koraljasto razgranju je iz ru n , bj I tog iii !uckastog strucka. Krhki I I ....1ji i granci zav~avaju tupim dvodjelnim im u je. Gljiva naraste do 20 cm visoko. j ru njefno i jedro. bez izrazitog mirisa i tarije je gljive zilavo i gorko . .. lj i i u je en po nasim listopadnim i crnoum ma. Fojavljuje se u nekol iko varij etenas je najrasirenija od svih g riva . • 1
j
n Ii Fr.. Ii
ugodnog okusa, osobito strucci . d n e na trinicu u Zagreb. Uziva nje tarije gljive maze prouz rokovati
lji
grl a - Ramaria a urea Schff. ...u.mnija i zilavija, a raste pretezno po umama . LIJ pa griva - Ramaria forFr.. ima narancastoruzicast strucak s .. • ecima. Raste u listopad nim j j je bijelo, a smatra se da djeluje i autori tu grivu ipak preporucuju za j pri ladna za susenje .
.. Pers. e Fr. na capica, zajceva cap ica, g rana.. ..
••
.._ nali uje na cvjetacu , a rasi ri se do .. Ima debeo. gomoljast strucak, koji Pa~ ranjuje u mnogobrojne zuckaste i ran es rat im, zaobl jeni m, cr'"ma..
Ii
e o je bijelo, u starijih
o.
..'Wit lj ti i u jesen po svjetlijim , najvise bukovim . a vapnenastom tlu. d~.bra za je!o samo dok je mlada. Stariji ...,J ~ r, OJ~'· s~ gork1 mogu biti i stetni po zdravJ •gurr11Je Je upotrebljavati za jelo samo struc'"' ·~t ih primjeraka: treba ih prije kuhanja preliti l1u I adorn .. Kod nas se crvena griva cesto j na trzn icama i mnogo trosi.
. !e
RODICA LISICICE "'an harellaceae e g lji e imaj u obl1k lijevka s nepravilno nabora1 iii alovit im rubom . Trusiste im se nalazi na \.f.:i:in oj strani, u oblrku rebrastih izbocina, koje se ruba fobu a spustaj u niz strucak. lako im trusi""' e ise iii manje podsjeca na listice, ave se gljive a as izdvaj aj u od l1sticarki, a po nekim su svojstvi.,..a srodnije g rivama. LI..._..
Crvena griva (Ramar1a botryt1s)
D. V.
Lisic1ca (Cantharellus c ibarius)
D. V.
L SICICA Can t arellus cibarius L. ex Fr. Drugi nazivi: lisica, lis icarka, lisjaca, paprenjaca, paprenja glogovaca. zutica, prsutnica. t
Glji a j e zute bOJe kao zumanjak od jajeta. Klobuk je 3-9 cm sirok, rspocetka zaobljen 1 ruba uvijenog rema istici ma. Kasn ije se ljevkasto udubi, a rub mu postaj e nepravilno vij ugav. krpast i savijen. S1ro i prutasti listic i mrezasto se razgranjuju i spustaju dubok 0 n iz cvrst, mesnat i pun , pri dnu suzeni struca . Soj a g ljive moi:e dosta varirati, pa u nas1m sumama mozemo ponekad naici i na posve blijede, gotovo bijele f isticice (var. alba). Postoji i oblik s ljub icastim ljuskicama na klobuku (var. amethys ea), oji neki autori smatraju posebnom vrstom. Lisicicu nalazimo u velikoj mnozini po svim suama od j una do novembra. Raste obicno u skupiama. B lijedozuto meso lisicice dosta je cvrsto i zilavo. lsprva j e b~agog , a poslije nesto paprenog, ali ugodnog okusa. Miris, osobito vec uvele gljive, podsjena kajsije. Lisicica je uz vrganj nasa najpoznatija i najomilje·j a jestiva gljiva. Mnogo se bere i prodaje na r gu. Zbog cvrstog mesa zahtijeva nesto duze kuhanje. Pored veoma ugodnog okusa, prednosti su ove 1
ca
71
I hrenjive gljive 1 u tome, ~to se od svih ljt n jdufe mofe odrfati svjezom, sto je crvi 1 u I r'Jetko napadaju, sto se lako cisti i ostavlja m I tpadaka i §to se maze lako prepoznati. u nj nije podesna, jer osusene lisicice treba vrlo u n m kati i kuhati, pri cemu gube okus. U Ii 1 ioi je od svih gljiva naefeno najvise provitamin (kerotina) od kojeg potjece narancastozuta ,__ l lji e. U svjezoj lisicici ima do 2.2 mg 01o ~tin i do 20 mg % vitamina C. Gljiva sadri1 oko 1,4 ode, 2,6 % dusicnih tvari , 2,8 o/o uglJikohir ta, O 9 % sirovog vlakna i 0,7 o/o mineralnih '
n
za
ctO,.;:Jt J' na 11 na jOJ je narantasta iii lazna lisicica - Hy-- h rops;s aurantiaca (Wulf. ex Fr.), koja je po iLio-.~nzi tenciji meksa i narancastocrvene boje. Klo-
u j j je sitno pustenast, a okus bljutav. Posebnog miri nema~ Raste po crnogoricnim sumama, cet na starim panjevima. Nekad se ova gljiva smatr I trovnom iii bar sumnjivom . Danas se smatra d j i ova lisicica jestiva, ali je zbog slabog okusa n1 nJe rijedna. Lisicici je, medutiml dosta slicna i J dn otf'\ovna gljiva sa smedecrvenkastim klobum, oja raste u lstri i na primorju. To je zavodnica iii ma linova gljiva - Omphalotus olearius (DC. ex. Fr.. ing. Obicno raste u busenima pod hrastovima, m linama i drugim drvecem. Zavodnica sadr-Zi all ld mus arin, a moze uzrokovati jake pro ,e·Je. na em primorju zabiljezeni su mnogi slucajevi mj ne lisicice sa zavodnicom. Medutim, ta gljiva rt da listicarkama (kao i narancasta lisicica), do 'i i 1 ne nosi listice, pa do zamjene, zapravo, e doci te rajnjom nepainjom. Zavodnica je r:a teristicna i po tome sto kod priredivanja isputamni, cm asti sok . Ta gljiva ponekao ja o jetluca (fosforescira) u tami.
Z A LISICICA llum clavatum Pers. ex Fr. ru I n zt I: mesnata grimiznica, svinjsko uho. m iso a i 4-6 cm siroka ljubicastogrimizlji~·... nepra ilnog kijacastog iii ljevkastog obli..-Ja na donjem raju prelazi u krata , cvrst i ' u tru a Trusiste je zilasto, prutasto, mrezasto leteno, a spusta se nisko po strucku. Meso je i I ~ IJ• a je eesto crvijiva, ponajvise u donjem
ii '
!(l.
augusta do oktobra, najvise po planini m oriCnim sumama na vapnenastom tlu. ~.ftJ lj e obicno u vecim skupinamal u krugovi.. ,. u ugim redovima1
72
To je ~?bra_ je~tiv~ gljiva, po okusu slicna vrganju. Star11i pr1m1erc1 mogu biti gorki. Lako ju je prepoznati. Nema srodnih otrovnih vrsta.
MRTVACKA TRUBA Craterellus cornucopoides L. ex Fr. Drugi naziv: mrka trubaca.
Gljiva nara~te do 11 cm. Ima oblik trube, 3-8 cm siroke . Dolj~ je uska, a prema gore se siri u vijugav rub. lzvana Je slabo naborana i sivkasta, a iznutra mnogo tamnija, crnosiva iii crnosmeda i do dna suplja. Mesa je sivkasto, tanko, kozasto i elasticno, ugodnog mirisa i okusa. Raste u skupinama, cesto i u krugovima, najvise po vlaznim, sjenovitim bukovim sumama i pod grmfjem, od augusta do oktobra. Cesto se pojavljuje na jednom mjestu u velikoj mnozini , ali ne rodi svake godine u jednakoj mjeri . · Ovu kvalitetnu jestivu gljivu mnogo cijene u nekim zapadnim evropskim zemljama. Kod nas je slabo poznaju , iii je zbog neprivlacnog izgleda rijetko upotrebljavaju . Jede se samo dok je mlada. Prikladna je i za susenje. Osusena gljiva narocito se istice finim aromaticnim okusom , po cemu ne zaostaje ni za smrckom. Najvise se upotrebljava kao zacin za juhu. Vrlo joj je slicna, takoder jestiva, zuta trubaca Craterellus lutescens Pers., u koje je vanjski dio zuto obojen . Ima fini m iris po vocu . Raste po crnogor1cn1m sumama. Ljevkasta lisicica - Cantharellus tubaeformis Bull. ex Fr. po izgledu podsjeca na spomenute trubace. Jestiva je, a raste ljeti i u jesen u crnogoricnim sumama. Meso joj je tanko, bijelo i bez mirisa. Ta je vrsta manje ukusna, a i manje izdasna i od lisicice i od mrtvacke trube. Ponekad je nalazimo i na trulim panjevima crnogoricnog drveca. • v
•
v
PORODICA PUSE Lycoperdaceae Gljive kruskolikog iii kuglastog oblika, kod kojih se spore razvijaju u unutrasnjosti. Kad sazriju, gljive se raspuknu na tjemenu i ispustaju mnogobrojne s·pore u obliku sitnog praha. Dok su mlade, vecinom su mesnate i jestive.
Pusa (Lycoperdon perlatum)
D. V.
PUSA Lycoperdon perlatum Pers. Drugi nazivi: puhara, tikvasta puhara, prhavica, pa• pav1ca, pupa. •
Gljiva je isprva bijela, a kasnije postaje smedasta. Promjenjljivog je oblika, vecinom u gornjem d ijelu okruglasta, na podnozju valjkasta. Na povrsin i nosi lake lomljive bradavicaste bodljike. Obicno je izmedu 4 i 6 cm visoka i 24 cm siroka. Kada dozrije, raspukne se na vrhu i ispusta smedi prah. Mesa je isprva bijelo, zatim postaje zuckasto, razmoci se u kasu i na kraju osusi u zelenkastosmedu otrusinu . Raste vecinom u skupinama, od juna do novembra, po livadama, travnjacima i sumama. Pusa se moze jesti sve dok joj je mesa bijelo. Vanjsku kozicu treba odlupiti. Dobra je i za susenje. Mlada gljiva sadrZi dosta vitamina C (preko 20 mg%). u nasim krajevima raste vise drugih, srodnih , malenih vrsta pusa. One se vecinom ne preporucuju za jelo. Kod nas ponegdje skupljaju njihovu otrusinu, koja u puckoj medicini sluzi za zaustavljanje krvarenja.
73
p
u 11
t odn vrste: prom1er
I•
-
..
I
l
I
..
t
i
.. ..
g
•
I , s 1renienom posmeo omeden1m piraI ' 0 • J • snije nestaju . Mesa je t J9 ut asto i na kraju se u. 0 aci plodista, u obliku , z drzavaju se do iduce
J ..
'
'
Okrugla pusa (Calvatia
•
'
SJ
,
juna do no 1embra, pretezno j cim . • JOj je meso bijelo , gljiva je I .. oze se razrezati i isprziti kao rp ja za jelo treba oguliti vanji -'"1"'-..--r i i s u a (donji dio ). 1j· j - eca go le m a pu sa - Calvatia . a Pe . od oje su nadeni prim1c~t i .. G ji a ima o ruglasti oblik na . "jel i I • a promjer joj obicno ~-:-"' .. J s i a je o Je mlada. ema rs a.
utrifo~mis}
Smrcak (Morche/1,a esculenta)
0.
POROD IC el ellaceae
..
-~"'·
Dr gi
pljim struc "'Om , koji se e ii o aboran iii rupicast I" . ..~ . - _i e im se nalazi na l..S-:"'!le i esicama. Gljive ove jes i e no ne e od njih treba .:;i . iii i i 1relom 1odom i ocije• j i. i i se da su u proslim e ·u ... ile .... jelo ego danas, i a 'O ne e on~n~ -...- .. j j _ n go cijenjenu i deli ate.. a a . j. i "'Olozi o e gljive veci\..#~ a1ne porodice: s mrcke .. hrc e - el ellaceae.
.. ..
az~
~a
1.
Pe s.. ...
a
r;
a ,
. a""., srce 1, mavr1ca! ma...
~ce
i,
.
ornjaca, zmijs a
. . . . ~je f i g bli a, obicno o 1alan, do • 7 iro • c as iii smed, ii i-· u:·u ·na a medusobno odi74
fJenim poprecnim i uzduznim rebrima, koja kod tarije gljive pocrne. Strucak je 4-8 cm visok i 2-3 cm Airok, bijel, kasnije zuckast, a cesto prema dnu odebljao, kao da je naduven. Cijela je gljiva iznutra §uplja. Meso joj je bijelo i krhko. smrcak raste po travnjacima, uz rubove suma, na svjetlijim mjestima po sumama i parkovima, obicno u blizini naselja. Najvise ga ima pod jasenima, topolama i lijeskama. Pojavljuje se ve6 u rano proljece, od aprila, au junu ga ve6 nestaje. Poznat je u vise varijeteta. Smrcak ubrajamo u nase najukusnije jestive gljive. Donose ga i na trg. Moze se prirediti na raz licite nacine, no najcesce ga kao zacin dodaju juh i i drugim jelima. Buduci dp raste samo u proljece, mnogo se susi i tako sprema i za drugo doba godine. Najbolje je cijele ociscene gljive nan izati na konac i susiti ih objesene. Kod nas rastu i drugi podjednako jestivi i ukusn i smrcci, koji se od pravog smrcka razlikuju uglavnom po obliku klobuka: cunjasti smrcak - Morchella conica Pers., visoki smrcak - Morchella elata Fr. i siljasti smrcak - Morchella rimosipes Cand . Obicno se smatra da sve ove gljive treba prije upotrebe isprati kljucalom vodom i dobro ocijediti, kao sto se radilo s hrccima da se uklone otrovni sastojci. Takvo je ispiranje posve suvisno. Smrcke, medutim, treba dobro ocistiti i oprati, jer se u udubinama klobuka zadrZava zemlja i pijesak, a napadaju ih i puzevi . Smrcke ne mozemo zamijen it i ni sa jednom otrovnom gljivom , jer srodne otrovne vrste nisu u nasim krajevima poznate. Donekle im je slican samo navodno otrovni strsak - Phallus impudicus L. · ex Pers., no ta gljiva tol iko intenzivno zaudara po strvini, da je sigurno n itko nece upotrijebiti za jelo. Jedino velikom nepaznjom smrcke bismo mogli zamijeniti s hrckom (Gyromitra).
HRCAK Gyromitra esculenta Pers. ex Fr.
Drugi nazivi: rani hrcak, proljetni hrcak, proljetna mozdanica. Gljiva mnogo varira u velicini , obliku i boji . Klobuk je najcesce tamnosmed, 2-8 cm sirok i isto toliko visok, nepravilno okrugao, uglast iii gomoljast, sav pokriven valovitim naborima iii v.ijugama, koje izgledaju kao mozak iii crijeva. Djelomicno je prirastao uz strucak, koji je 3-6 cm dug, bjelkast iii siv, slabo pustenast, nepravilno cilindrican iii spljosten, isprva cvrst i jedar, kasnije supalj. Meso je strucka bjelkasto, ugodnog okusa i mirisa. •
Hrcak (Gyromitra esculenta)
D. V.
Raste u proljece, od kraja marta do maja, vecinom po pjeskovitom tlu u crnogoricnim sumama, blizu korijenja drveca i medu travom . Svjeza gljiva sadr-Zi veoma jaki otrov girom it rin, koji se razara pri povisenoj temperaturi . Zbog toga je potrebno gljivu 5 minuta kuhati s mnogo vode, a zatim vodu dobro ocijediti. Hrcak usprkos svojoj omiljelosti pod izvjesnim uvjetima moze uzrokovati smrtna trovanja. Cak i dobro prokuhanu i ocijedenu gljivu ne bi trebalo uzivati u vecoj kolicini , niti obroke ponavljati u kracim razmacima. Suseni hrcci gube otrovnost pa ih nije potrebno ispirati ; smatra se da gljive treba susiti na zraku najmanje 15 dana da bi bile posve neskodljive. Jos do nedavno se otrovnost hrcka pripisivala prisutnoj helvelinskoj kiselini; medutim, pokazalo se da je ta kiselina zapravo smjesa neotrovnih karbonskih kiselina. Neka novija istrazivanja pokazala su da u hrcku ima dosta vitamina D. Hrcku je slicna sivkastocrno obojena jamicarka Helve/la lacunosa Afz. ex Fr., u koje je klobuk crn , a sastoji se iz tri reznja; strucak je uzduz isprugan medusobno spojenim rebrima, stvarajuci tako na povrsini dug.uljaste jame. Jestiva je i ukusna.
75
BIJELA GOMOLJACA Tuber magnatum Vitt. Drugi nazivi: gomoljika, bijeli tartuf.
Bijela gomoljaca (Tuber magnatum)
o. v.
PORODICA GOMOLJACE Tuberaceae Podzemne gljive gomoljastog oblika i vecinom jakog, aromaticnog mirisa. Meso im je na prerezu kao marmorirano, isprepleteno raznobojnim vijugavim zilama. Na kraju se raspada u prasinu od trusaka. Gomoljace, zvane jos tartufi iii trifle, smatraju se jos od rimskog doba najkvalitetnijim jestivim gljivama. U Evropi ih uspijeva preko 30 vrsta. U nasim su krajevima zastupljene dosta rijetko, a nasi ljudi ve6inom ne znaju za njihovu upotrebu. Sistematska istrazivanja u Jugoslaviji vjerojatno bi dovela do vecih nalazista ovih skupocjenih gljiva, a ekonomski bi se isplati la. Jestive gomoljace mogle bi se zamijeniti s otrovnom krumpiracom - Scleroderma vulgare Horn. ex Fr., koja im po vanjskom izgledu dosta nalikuje, a kod nas je vrlo rasprostranjena. Ta gljiva, medutim, raste na zemlji i ima dosta neugodan miris; mesa joj je isprva bijelo, no ubrzo postaje ljubicastoplavo, protkano bijelim zilicama. Krumpiracu nalazimo na suhim i toplijim mjestima u sumama.
76
.. u nepravilnog oblika i vrlo razlicite veliciGomo IJI s . . ... . k t ~ . ., · om izmedu 2 1 8 cm dug1 , zuc as os1v1. na ne, vec1n . . . · M povrsini naborani i pokr1ven1 tamnim z~nckimab·.. e. na pres1·eku marmorirano. u povet u IJe1o , so J0 . . . . .. .. uc· kasto i smedasto 1ntenz1vnog m1r1sa po kasn1Je z ' cesnjaku iii po siru. . olJ'aca raste od polov1ce septembra do 0 va go m · · .. d b · · d 1O pocetka zime vecinom pojedtnacno u ~ .,•nt 0 t do 30 cm pod zemljom, na vapnenasto_m 1_1 ovas o~ ·· 50 godina se vjerovalo da su 1ed1na nalaz1t Iu. Pr11e · t sta ove gljive vezana na svega__ nekol1ko ~J~S a u .... 1931 g. otkrivena je b11ela gomol1aca na Ita IIJI, · .. ,. "h nekim mjestima i lstri , gdje dolazt 1spod osam 1e:n1 hrastova, topola i vrba. Gljiva se od tad~ pocela naveliko eksploatirati. Kasnije je nadena 1 _na Slovenskom primorju i u Slavoniji~ . ~ danas j~ 1st~rska bijela gomoljaca na stranom trz1stu vrlo c11en1ena. Buduci da raste samo pod zemljom, gl11va se tesko nalazi, te je mogu zapaziti samo dobro izvjezbane oci po malim izbocinama na tlu, s mnogo pukotina. Ta se gljiva, kao i drug~ 9?~ol1ace, traz pod zemljom pomocu posebno 1zv1ezban1h pasa . u nekim zemljama traie gomoljace pomocu sv1n1a, a u SSSR-u uz pomoc dresiranih medvjeda.
SKRINJAC Tuber melanosporum Vitt. Drugi nazivi: crna gomoljaca, jelengljiva. Gomolji su gotovo uvijek kuglasti , promjera 4-10 cm, na povrsini crni iii crnosmedi , pokriveni ostro omedenim prizmaticnim bradavicama. Mesa je isprva bijelo, zatim ljubicastocrno, na prerezu marmorirano, intenzivnog, aromaticnog mirisa. Raste pod humusom u hrastovim sumama i na vapnenastom tlu. Obicno po 3-8 gomolja rastu zajedno. Skrinjca ima u jui:noj Francuskoj i u ltal1ji. Naden je i u Sumadiji. To je najkvalitetnija od svih gomoljaca. Srodna joj je zimska gomoljaca - Tuber brumale Vitt. Gomolji su joj crni, kuglasti. sa sivkastim mesom, nesto manji nego u skrinjca. Povrsina im je prekrivena gustim, ostro omedenim bradavicama. Ta gomoljaca raste od novembra do februara ispod starih hrastova, do 15 cm pod zemljom. Kod nas je nadena v lstri, na Kalniku i na nekim mjestima u Slavoniji i Vojvodini.
