Franjo RAČKI_Hrvatska prije XII vieka

c

DigitizecLby the Internet Archive in

2011 with funding from hiversity of Toronto

http://www.archive.org/details/hrvatskaprijexiiOOraki

4^db' ^-•^-^^-^^--^'^ '-^

HRVATSKA PRIJE

XII

MA

GLEDE NA ZEMLJIŠNI OBSEG

I

NAROD.

•IZ BTHLlOTEKfi* i|»1i^IVKA

DRAGOVlCAl*

NAPISAO

DR. FR RACKI.

(Freštampano

iz

LVI.

knj.

„Raa"" jugoslavenske akademije znanosti

U ZAGREBU

1881.

TISAK DIONIKK TISKARE.

i

umjetnosti.)

'

'iO,l>^ 'fO./

c ac,r'Jt^^

Ln- >n

'j~i"^<^^^

/

'5^....^

Zemljišni obseg.

mo

Glavna

države, kano što je sada priznano

na njezinom zemljištu

se

u životu zemljište

Do

države i

sada je hrvatska prošlost

Hrvatske

Još su

stanovnitva. ljišta

i

i

toga*

e

poznato, osniva

mnogi pojavi razumjeti, kada se

temeljitije

se

puanstvo njezino pobliže spozna.

šni razmjeri nuti.

shvatiti

bistrije

S

puanstvu.

i

i

manje

s te

strane slabo izpitana.

samo su prigodice ovdje

izpitani

narodni

Ovu prazninu u

ili

družtveni

i

povjesti

našoj,

Zemlji-

ondje napomeodnošaji njezina

koliko se tie zem-

stanovnitva samostalne Hrvatske pod vladaoci domaimi, V

neka izpuni donjekle ova razprava. Sto se ograniujem na stariju dobu do Xn stoljea, razlog je u tom, jer je ona još sveudilj glavnim predmetom mojega iztraživanja i jer e razjašnjenje ovoga pitanja u mnogom razbistriti nutarnji uzrok onomu znamenitomu ,

prevratu, koj je državni

i

družtveni

život hrvatskoga naroda sveo

do skora u posvema drugu koloteinu. iVistupajui k prvomu dielu ovoga iztraživanja držim prije svega za nuždno

navesti

ona imena, pod kojimi se hrvatska zemlja u

spomenicih one dobe spominje. Najstariji trag narod nonui

imenu za hrvatsku zemlju nalazi

se tek u

domaom

spomeniku IX vicka; u Trpimirovoj naime listini od g. .sr)2, u kojoj se hrvatska zemlja zove „regnum Cliroatorum".' Ovdje „regnum" ne znameiuijc! „kraljevine", nego znniljn, državu u obc, kano što *

Docunienta

liistoriac

clnoaticac

perioiiiiiii aiili(|ii.im

illiistrant'a

1*

p.

1

\

4

RAKI,

PR.

se U istom vicku zemlja, u kojoj je

šu franakom

Ime

spomenicih,

„Chroacia"^,

koj

„Hrvatska,

iudi

zove „regnum

Ovaj naziv zemljo po narodu dolazi esto u poto-

domaih

ohliku

a koja nije bila kraljevina,

vladao,

Brazlavonia".^ njih

knez Braslav pod vrhovnom vla-

se

te

on

ve

takodjer u

je

vicka

pojavlja

vladaoev nnslov

za državu

Chroatia"

X

od

i

u

unišao.'^

hrvatskoga naroda

bi-

samo narodno nego službeno diploovomu imenu dodano bi za oznaku drugo ime, od pr-

jaše u zemlji hrvatskoj ne

i

i

matino. K voga starije, na ime „Dalmatia'', od kako, navlastito izza polovine XI vieka, bizantinska Dalmacija dodje u državnu zajednicu s dr-

žavom hrvatskom. 8 toga se ova^ navlastito od Petra Kriesimira, podpuno službeno zove „Chroatia et Dalmatia* ili „Dalmatia et Chroatia"*, ili „Croatic Dalmaticque regnum".^ Od sada se samo ime „Chroacia" rjedje pojavlja, a veoma riedko u službenih izpravah hrvatskih/ Za hrvatsku indi državu zemljište njezino upobljavalo „Hrvatska*, se prije ime kašnje Hrvatska Dalmatr i

i

i

cija

ili

Dalmacija

Hrvatska.

i

Prednjim imenom zvao je

dvor

i

za što ima se najstarije svjedoanstvo

carigradski hrvatsku državu, iz

prve polovine

tormulah bizantinske dvorske kancelarije.' Ostalo

se

X

vieka u

inostranstvo

imenom, izuzam ono, koje je obilo s grkim iztokom. Tiera putem imalo je ime „Chroatia* doi u ljetopis dolnjotalijanskoga grada Bara**, koj je još u XI vieku grko-iztonoj rjcdje služilo tim

Rimski dvor pridržao

carevini pripadao.

je

i

za hrvatsku državu,

koja je podignuti u granicah stare rimske Dalmacije, ime^, koje je

Njemakoj, bar za Karolinga, obljubljeno

u

i

oznaivanje hrvatske

zemlje.^''

vonicum regnum*, »

Annal. Fuld. A. 994. ibid.

'

Ibid.

p.

*

Loc.

cit.

*

Ibid.

p.

«

V

'

«

« ^•^

" '^

ibid.

Ibid.

p.

Ibid.

p.

V.

ibid.

Iliil

p.

II. id.

p.

ll.id

p.

i

to navlastito

ibid. p.

p.

bilo

za

Obinije u inostranstvu ime za hr-

vatsku zemlju bijaše „Sclavenia,

^

ovo potonje

Sclavonia,

sclavinica terra,

u Rimu^^, u Mletcih'^, u

scla-

Njema-

380.

23.

51, 5G etc. item p. GO, 67,

73, HO,

72,

103,

105,

118, 145.

56. p.

119.

416. 434. p.

124.

322. I

Hl),

.U

9.

Ii

»rna

:ii;7,

335.

j)išc

113.

se

^dux Dalmaciae*

item p. 327^ 328.

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. koj\ U Francezkoj^,

i

5

na zapadu u obe. Ovim imenom

prozivao

zapad razliite zemlje velikoga slovinskoga roda obzirom na njihove narodne i bistorike osebine; s toga, koliko se balkanskoga poluotoka tie, romanski i germanski zapad nadjenuo bi ime „Sclavonia" sada hrvatskim, sada srbskim^ zemljam. Ovo shvaanje zabi

pada prodrlo je odgojene

žitelje

rado

macije,

pae

i

u romansko stanovnitvo

u romanski

ih

Dalmacije, koji su Hrvatsku, razlikujui ju od Dal-

Slavonijom*,

prozivali

a

vladalac hrvatski

bješe im

vladalac slo vinski.^

Odavle se

vidi,

da je za zemlju samostalne hrvatske države ime

Hrvatska, Chroatia, rabilo redovito samo

nom

u Hrvatskoj

u službe-

i

slogu iztono-rimske carevine; a da je u inostranstvu prevla-

dalo ime Dalmacija

na izpitivanje

Prelazei

imam

prije

Slavonija.

i

obsega hrvatske

zemljišnoga

svega spomenuti,

što

bi se

inae samo po

države

sebi

razu-

mievalo, da se ovdje ne radi o zemljah, u kojih je hrvatski narod stanovao, nego o zemlji, o granicah

pomenuto doba. Je da

je

li

i

i

obsegu hrvatske države u

koliko je

hrvatskoga naroda

živilo

izvan te politike Hrvatske, to nije predmetom ove razprave.

Pošto ne ima za ono doba opisa hrvatske države

obseg njezin ustanoviti samo neizravnim putem,

i

to se

:

može

to izpitujui nje-

naprama susjednim zemljam. Osim toga treba imati pred oima razliite dobe, prema kojim i obseg države bijaše razliit, sada manji sada vei, sada je padao sada pako rasao. Za izhodište uzimam polovicu X vieka, jer nam djela bagrorodjenoga cara Konstantina VH obzirom na to, što potiu iz službenoga na susjedne vrela što se obaziru ne samo na Hrvatsku nego zine granice

i

i

srbske

i

bugarske zemlje, pružaju za naše

ako

i

oskudnu,

razmjerno najobilatiju gradju.

ali

Konstantinu nicah rinu

Draa

t.

Hrvatska unutar granica stare Dalmacije, o sHedee^: „u staro doba Dalmacija poe na gra-

loži

koje obsegu piše

p.

pitanje,

j.

kod Bara,

pako protezala

se do

Ibid.

*

Ibid.

'

Vidi bullu pape Alcxandra

.362.

p.

401.

dopiraše do istarskih

Dunava". Ove

^

p.

i

1067

II

od

p.

267.

planina; u

^,'<).

ibid.

p.

202. za (icm

211, 464. Cf. p. 286. Cf. p. 109.

*

''

*

De adm.

imp.

c.

.'iO.

ibid.

ši-

Dalmacije glavnini gra-

2

6

RAKI,

FR.

dom da

Ovdje

je Solin bio.

Dalmaciju rimsku, kano

pae

imadc Konstantin pred

diikle

odmah

što

izza toga izriuo iztie.

oima On joj

iztono-sjeverne graniee, rieku na ime Dunav^ postavlja, kako

doba Illjricum,

jih imaše u prvo

ime

Augusta, zamieni

poslije

kojega ime kašnje,

odmah

to

i

Odavle možemo

Dalmacija.^

si

po-

iztone takodjer granice Konstantinove Dalmacije, kojih on izriekom ne spominje, ali opisivanjem natuca. A te bijahu, kano puniti

rieka Drina, koja je Dalmaciju od Mezije

sto je poznato,

koja je tek u dolnjem

ova

je

i

prestala

tekla u porieju

tuj

njezinih,

toku

pa

se

pram jug-zapadu skrenula k Drinu

Ako

k moru.

Konstantin

granica Dalmacije vinske zemlje,

njezinom granicom,

biti

izmedju same rieke

njezinu

koje

su

i

i

jer

pritoka

(starim j^Drilo")

ne spominje izriekom ovih iztonih

i

on ipak razumieva, kada navodi ono

to jih

:

dielila

postale

u obsegu Dalmacije

slo-

koje su u

i

doba njegovo njezino zemljište obuhvatale. On na ime pripovieda^, da su da Bu osim Hrvata posjeli i Srbi staru rimsku Dalmaciju, na njezinom zemljištu postale zemlje Hrvatska, Srbska, Zahumska, i

Travunjska

Dukljanska

,

Neretvanska,

i

koje

su

polovicom

X

manje samostalne države. Uz ove slovinske zemlje postala je još na zemljištu rimske Dalmacije ovoga imena pokrajina iztono-rimske carevine t. j. Dalmacija u užjem zname-

vieka postale vise

ili

novanju, u kojoj

se

koja je

vincije, a

rimskom sada se

na

s

um uzme

sauvalo ime daleko prostranije rimske pro-

hrvatskom državom.

Sve

i

to

se

sada

s

iztono-

ovo potvrdjuje, kada

obseg pomenutih na zemljištu rimske Dalmacije

postalih zemalja, koje su polagano ovo bacile,

savezu

tada u tjesnijem

stajala

uzprkos tomu,

romanski

se je

što

starodavno ime u zaborav

držao starih tradicija kano što u životu

grki

i

obe

nauci u

i

sviet žila-vo

tako u po-

litikoj geografiji napose.

Pomenute slovinske zemlje obuhvatahu po Koustantinu u doba njegovo njekadanju rimsku Dalmaciju tako, da njezin zapadni

diel

zauzimaše Hrvatska uz pokrajinu Dalmaciju, za tiem na jugu Ne-

estimice

retvanska, 8

i

Zahumje

pokrajinom Bosnom,

ove zemlje jedna drugu se saberu

*

^

i

Duklja, iztoni

estimice doticale,

i

Zahumje

razabire se

pako

diel

Srbija

Gdje su prilino jasno, kada i

Duklja.

uzporede Konstantinovi podatci.

Mommsen De adm. irap.

Cf.

a

i

:

Corpiis inscriptionum c.

32

— 3G.

lat.

Docuraenta

p.

III,

273

278 ss.

ss.

415

as.

HRVATSKA PRIJE

Obseg Hrvatske

poima Hrvatska

XII VIBKA.

uz

te se proteže

grada Labina, a u gorje tee nješto

pako cetinskom

(župamij

sa

spadajuoj

zapadna, na ime rieka Cetina,

medja

Istre

ili

prieko pokrajine

(^£[jloc)

Istre

hlevnanskom

i

oznaene, granice južnozapadno- sjeverna, na ime iztona

i

granicom samo u najdolnjem

bijaše Hrvatskoj

zavraa k moru doim su i priedjeli na rieke u gornjem i srednjem toku njezinom pripadali

voj obali

Ovo

kodjer Hrvatskoj.

retvanske

;

i

obah Cetine

položajem

ležale.

uz more do Neretve protkala.

makar ska na ime

Rieka na ime Cetina

TO

Aa).£v

bješe

u

dublje

'^

Od

nutarnjosti

i

U

zemlje.

—

to se ipak ovdje

Prem

su

si

imena AaAsv

Duvno

te je

cesti

iti-

od ove 25

od r.

Dalun-to dosta slina,

i

ne smiedu pomiešati, pošto je AaAsv ležao ne on-

da se pod Aa^iv

našnje

Dilun-to u

Peutingerovoj tabuli, koje je ležalo na

kraj nego ovkraj Neretve. Drugi* su držali,

AaX£v-u nazirao

ili

Epidaura (Cavtat kod Dubrovnika) u Naronu, milja daleko bilo.

od Ce-

samo trea

primorju,

Banduri odziv rimskoga mjesta Dallun

neraru Antoninovu

se je

dielila

župa njezinih dvie

triju

ležale u

rastoka'',

i

ta-

župa hrvatskih,

onih

u primorju Hrvatsku od neretvanske zemlje, koja

su,

lie-

opisom granica susjedne ne-

se potvrdjuje

zahumske zemlje

i

koje su na lievoj

je

se zemlji

približuje

jasnije

tieku njezinom, gdje se

tine

do

Istre.

Ali rieka Cetina

je

rieke Cetine

more do granica i

Ovdje su nješto

Srbiji**.

„Od

opisuje se^ u kratko ovako:

=

AxX(ul)£v

izpod Lievna

u

na Dalmin-ium

pomišljali

razumieva

^i\hMhiio,

te

^vmho, da-

Po samom imenu ne

Hercegovini.

ima potežkoe, ali ima je u stvari. Rimski Delminium nije ležao, kako se po slinosti imena prije uzimalo, na polju Duvnu, nego

kod Garduna blizu Trilja na Cetini ricci.'*) Ali bez obzira na to župa Aa)iv, kada bi kod Duvna ležala, bila bi odviše daleko na mosjevero-iztoku od ostalih dvaju primorskih župa, rastoke i

krske,

i

od njih odtrgnuta hrvatskimi župami imotskom

i

hlicvau-

406. Latinski prie^^od dosta je netaan. proteže se do Cetine rieko Neretve poima Pagania rieke ... granii na sjeveru s Hrvatskom a u gorju (fit; x.£9xXyiv Ovako se imadc poredati ii izdanju 7:po; ^£ Ta opsiva) sa Srbijom." izpremiesan tekst. ' U okolini jezera Raztoka kod Vrgorca, koje se takodj«3r „Jezero" ^

Ibid.

p.

^

Ibid.

„Od

i

=

i

piše.

di

Stoji

u

*

»Safarik

^

Dokaze

:

podzemnoj svezi SIov. v.

starožitn.

Mommsen

;

8

riekom Trebižatom.

()5(').

('orp.

iiiscr.

Archeologia e Storia dalmata lH7b

p.

lat.

21,

III, 'i^,

1.

p.

:i^i^.

Hulietin«.

f>l.

*

8

BAKI,

FR.

skom

pa

;

su

prama Duvnii od srednje Neretve

se

župe uvlaile. S

toga neima

onkraj mokrskc

zagorju

župe

hrvatske

priedjelom

sumnje,

raztoke,

i

imotske, negdje

ve

je

u

da

župa

je

a izmedju

okolini

zahumske

i

/^oCkiv

Neretve

dolnje

rieke

ležala u

Ovim

Trebižata.

u rimsko doba prolazila cesta od

i

Salone

na

Novae (Ru-novi na Vrljiki) trebižatskom dolinom, gdje se sveudilj mnogo spomenika nalazi, u Naronu. Ovdje u tom pravcu ležala su mjesta ^ad Fusciana"

Doljani

ležali

bele

(Aa>.£vj,

„Bigeste." Možebit su ovdje u

i

docira

vieku

sada zove tako mjesto izpod Ga-

se

one strane Neretve. Ali ako

8

X

i

as spomena

ne nalazim ovaj

mjestu Aa^sv u okolini Trebižata, mislim, da se župa AaAiv ne ima

nikako

u odaljenom Duvnu, koje

tražiti

Hrvatskoj (kano što

kano

što je

župom gradovi Makarska

nom

i

(Mo/.pov)

to

po župi hlievanskoj.

Bra

otoci,

pae

Hvar,

i

Vrulja

Hrvatskom

s

Neretvanski

Oštrog

(B£pouX>.ia),

A

("( )'7Tp(ox,)

i

sada Labanj) ležali su u primorju medju Ceti-

Neretvom. Glavni

na ime

i

medjašila sa Zahumjem.

tou Aa>^£v

\a(ižv£T*:^a,

(

se niže vidjeti),

svakako pripadalo tada

Neretvanska župom mokrskom medjašila

tako je sa

Labinica

e

je

takodjer Neretvanom, tako

ležei naprama neretvanskoj

južniji

i

Krkar

Mljet,

i

obali,

pripadali

su

da je Neretvanska po svojem položaju

pomorskom oblašu. Naprotiv susjedno Neretvanskoj ZahumjeS prem je imalo primorja od Neretve do dubrovakoga posjedu bila

i

kotara gradskoga te obuhvaalo

gradom Stonom

iiepi

poluotok

stonski

(Pelješac),

na kopnu, i to u porieju srednje Neretve. Ovdje bijaše stožer kneževini, kod toga naime srednjega toka rieke i na pritoku njezinu. Buni. Ovdje imadu se tražiti i „Hlbm", od kojega zemlja zadobi ime, oba s

(2Tayv6v, Stagno), prostiralo se glavno

i

TO

„/.a'TTpa

Ji6v7.

to

x.a.l

briegu, izza kojega da

osim Stona u primorju ležali su

se odziva

skoga

ili

X)^ou[7.",

tee i

koja da

su

ležala

na velikom

rieka ^Bona". Ostali takodjer gradovi,

'Ioc7Xt,,

sada Oslje, na sjevero-iztoku Stonu,

u porieju Neretve, imenito

Mo/tpwx.i/C

(Mok(>i»cko),

kojemu

ime u selu Mokru na zapadno-južnoj strani izpod hummostarskoga blata; na dalje raXoi»[^.ar,vix, i Ao[iipW/ti>t, ko-

jima se danas odazivaju sela Glamevica (Fa^oua'j'/iui/. ?) i Dabrica u dubravskoj župi, koja se stere izmedju Bune, Neretve i Bregave.^

Od

miesta Mokrsko

ovih

*

Documenta

^

Ova mjesta

p.

405

(Mokro)

uvlailo

se

najdublje

—7

nalaze se u djelu

:

cegovina. Berlin

197.

Mostara, od

ime

1877. 8. 48. kojega je zemlja

Reisen in Bosnien und Her199. Blau drži, da je Hum kod da je ondje bio glavni zadobila,

Blau

:

i

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.

k zapadu,

te

okolina

se

njegova (ako je

svoj prilici dodirnula hrvatskih s

središte

župa imotske

desne strane Neretve dopiralo

je

9

i

župe)

bilo

po

Na jugu

hhevanske.

Zahumje do Neretvanske, na se oznauje riemi: „Od Du-

kano što brovnika poima zahumska kneževina i prostire se do rieke Neretve, t^ granii u primorju s Neretvanskom, prama goram pako sa Srbijom*.^ Iz navedenoga opisa granica neretvanske zemlje rasjevero-iztoku

do

Srbije,

njom Zahumje medjašilo ne samo na Neretvi, nego pošto je neretvanska oblast zauzimala sa dviema župama samo primorje od Neretve do Cetine te se samo s jednom župom nješto dublje u kopno prostirala, da je Zahumje duž iztonih granica opasavalo neretvansku. Ostavivši na sjevero-iztoku neretvanske zemlje granice njezine Zahumje dopiralo je tuj u zabire se jasno, da je

s

i

dalnjem smjeru do Hrvatske,

župa imala

a jezgrom

i

okolišu grada

središtem

Imotskoga,

njezinim

dašnje imotsko polje. Imotska župa bješe pogranina

neretvanskoj zemlji, stirala

druge strane Zahumju;

s

Ova

do imotske župe njezine.

to

jamano u

se prostirati

kojega ime dobi^,

i

do makarske župe, od koje ju

dielila

imalo s

te se

po svoj

biti

od sa-

jedne strane

k prvoj proprilici

kosa,

koja se danas Roško polje zove; naprama drugoj valjda do bližega

ini razvodnicu neretvanske kothne.

gorja, koje

Da

Hrvatska

su

Zahumje bile dvie pogranine zemlje, sliedi takodjer, što je zahumski knez Mihajlo (god. 912), prijatelj bugarskoga cara Simeona, uhvatio Petra sina mletakoga dužda Ursa, kada je vraajui se i

iz

Carigrada

Na

litjeo

priei granicu Hrvatske.^

imotsku župu hrvatsku prislanjale su se posredno

nam

i

hlievanska.

nepo-

pogranine župe hrPoložaj tih župa naznauje

sredno u sjevero iztonom pravcu druge vatske, na ime cetinska

ili

dvie

od prilike ime njihovo. Cetinska župa (ZouTravta

/)

'("(svT^sva.

sudei po položaju naprama drugim susjednim župam, glavno na iztoku one rieke u gornjem

T'(£VTivx) ležala je

na

rieci Cetini,

grad „Umonc (Ilumone)

in

i

to

Musaro" (odkle kasnje Mos-[t|ar)

rav. geo-

grafa (\hu\. p. .35). Po opisu Konstaiitinovn i!;vnd Ifiini mogao je biti XV v. glavni grad zemljo, a Hona na Humu, gdje je Blagaj, u XIII ondje blizu, na koj sjea solo Huna na utoku r. Hune u Neretvu.

—

Runa j/viro tee izpod gore, na kojoj je Hlat^aj. Documenta p. 405. Gn'ki text je pobrkan, te i

^

savezu sa slicdeom stavkom poredati. 2 Ihid. p. 400. »

Ibid.

p.

:J8H.

se im.'ide

ovako

u

RAKI,

FR.

10

K^^^sva dobi ime Župa „o \>.£,3ixvx, od grada to Klz^i^^, pod kojim može se razumievati samo KiitKhUO Grad Hlievno s prostranom visokom na^ih domaih spomenika. ravnicom svojom bijaše jamano jezgrom ove župe, koja je prama

i

srednjem toku ujezinora.

i

'

zahumske kneževine. po navedenih rieih Konstantinovih Hrvatska je sa župami neretvanske kotline

nicu granicu Ali

bližnjega gorja, što no ini razvod-

do

jugo-iztoku dopirati imala

cetinskom

hlievanskom

i

t.

j.

On

Srbijom.

raedjasila sa

tvrdi

to isto

opisujui medjc Srbije: „Zemlja Srbija imade prama goram (u proelju) sve ostale zemlje sjeveru medjaši

s

naših spomenika,

od drake

j.

t.

zetsko,

koje

izmedju

nje

rieje je

to

gorje,

Pošto

Srbije.'

Bugarskom."

a

protezala se uz

iztono-rimske

strane

prama gorju dopiraše do

je

poima

i

i

tlašnja

kako

Trebinja

kneževine piše Konstantin trebinjska kneževina

gorju svomu

približuje

Tp:iKOKOViiiii.'\

Kotora,

jezgrom zemljišta poznije Zete, Srbije imalo biti granicom naravnom ono ostalo

je

sjeveru doticala tako

more od

Dioklea zapremala po-

toga gorja dopiraše Srbija, koja se u dalnjem pravcu

binjske

do

carevine

prama iztoku ini medju-razvodnicu zetske

koje

prama

Diokleu, Trebinje, Zahumje),

j.

Hrvatskom, a prama jugu

Dioklea, ^hok.ahth,*^

Bara

(t.

i

i

u

juga prama

položaju tre-

ovo*:

„Od Kotora

Dubrovnika, a prama

prostire se do

se Srbiji".

s

Do

O

Zahumja. kratko

višave.

Trebinjska

indi kneževina, po-

naših spomenika^, ležea izmedju Dioklee

i

Za-

humja, obuhvaala je uzki rub primorja od Kotora do Dubrovnika t.

j.

starodavni zaljev risanski

(KavaXYij a u nutarnjosti {fi

Vrmom

Tep[iouvla),

*

V.

porieje Trebinjšice

("Opao;),

Danii: Rjenik

gradom Risnom

s

h.

a.

kano župa spominje ve „Cleune" (Docum. p. 26).

se

ii

koj je ležao

v.

U

lat.

s

i

Konavlje

gradom Trebinjem

u susjedstvu Trebinja

izpravah

IX. vieku. God.

(P^sva)

892

piše se Cleuna, te bijaše Zelimir

župan

U spisu spljetskoga sabora godine 1185 131) navodi se: ,,Zmina, Zettina, tota Cleuna" u spljetskoj nadbiskupiji koj red kano da potvrdjuje položaj cetinske župe (Cod. dipl.

II,

;

naprama hlievanskoj. ^

Danii: rjenik ad

h.

v.

Documenta p 405 „Dioklea medjaši s kasteU Draom^ Lješom Olgnnom Barom, proteže se do Kotora, a u gorju granii sa Srbijom**. U porieju Zete imadu se tražiti Dioklejski gradovi: rpa^ETai (sr. Gradina u riekoj naliiji), Nou(l)yp'/^£ (sr. Gradac u Iješanskoj nahiji), AovTo (sr. Ljuta), Ao/-Xa (grad kod utoka Zete u Morau). '

:

i

*

Ibid.

*

Danii

:

Rjenik

a.

h.

v.

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. i

Bilea\ napokon

kojih se prednji

vakom

Lukovicom

a

(Xo\jy.x^zTs,)

možebit odaziva u

11

i

Cvietlivora

(Zst^tiI^s),

Lukavici;

hercego-

današnjoj

na Gackom.^ S toga neemo pogriešiti, uzmemo li, da se je trebinjska kneževina prama sjevero-iztoku prostirala do gorja, koje ini medju-razvodnicu izmedju zetskoga i drinskoga porieja, kojih je drugo pripadalo Srbiji. Kako je trebinjska kneselu

Zahumjem

ževina sa

pripadala podruju jadranskoga mora, tvorei

svojim užjim zemljištem sastavni i

neretvanske kotline; tako je

diel

Zahumje naprama iztoku estimice

pretrgano gorje,

od Srbije ono

dielilo

neretvansko

dieli

razvodnicu izmedju gornjo-neretvanskoga

i

U

on „to

:

u

bosanskoga porieja.

i

sliedi

i

obe

Dalmacije,

zemlji,

i

nošaje Hrvatske, bio.

U

koju

u

zanciju.

Fk na kraju

/.al

i

iztaknute

Srbe. Ovdje za tiem

ve

prošlosti,

osobito te

jedne naprama drugoj

položaj glavi

obitavaju,

koje je

njihovili

Tspa

U

31 govori

crtajui

„Trspi

Xpw-

tcov

u kratko vanjske od-

na kraju predjašnje glave spomenuo

shedeoj glavi 32 govori

nastavlja

obeni-

30 de adm. imp. govori Konstantin kako je na ime rimska Dalmacija za

u kratko

crta

uzevši Hrvatsku za izhodište. [iaToiv*

iz

one slovinske državice, koje su postale na zemljištu jim

te

one izrino

iz

carstvo izgubljena bila, te prešla na Hrvate

navodi u

ne samo

gl.

ToO ^£[7.aTo; Ae^j^aTia;**,

„Tuepl

medju-

postavlja sa »^^pa Ssp^Tvia;".

B6cra)v:x"

^^toptov

njegovih misli

gorja, koje ini

po kojem je Srbija dopirala do granica

zahumske kneževine, nego

sveze, u koju

Evo teaj

To

pripadaše tada Srbiji.

toga Konstantinova opisa, trebinjske

iz'

od drinskoga porieja, i od crno-morskoga podruja. nastavku

koje

prema tomu jadransko dopirahu prama sjeveru zahumske granice do

Ovo drugo

isto

„Tuepl t(ov

S^p,3>^o)v"

i

ob odnosajih

naprama Bugarskoj, Hrvatskoj

glave spominje gradove srbske,

zakljuujui tim glavu:

„>cal

sig

to

i

i

Bi-

uzastopce

Boacova to ka-

'/a)ptov

TO AsTvr;/.". Ovdje dakle stavlja Konstantin

Bosnu

sa

Sr-

knezom njezinim u tako tiesnu svezu, da ju smatra za imenom razliit, dicl njezin. A to kraj i'/ropiovi, za sastavni, ako onim drugim, jurve pomenutim navodom, uslied kose potvrdjuje hlievanskom granici sa Srjega Hrvatska sa župom cetinskom bijom, što ima smisla samo tada, ako je to '/(optov lUioiva držao za kraj srbske kneževine, inae Hlicvno bilo bi predaleko od Srbijom

i

i

i

i

*

Ibi. KphML.

C

kom. V. Slovinac II. 2 Imade Lukovr) spadao pod Zahumje. i

XV

vi<;ku

bijaše-

župa

K(»M.n;

h

^-radmn

Klobu-

.59.

u Nevcsiiijskom

kotaru;

ali

taj

je tada za cielo

RAKI^

FR

12

znamenovanju užem, da bi se moglo tvrditi, da se kroza nj Hrvatska približuje Srbiji. Uzeti pako Bosnu za samostalnu zemlju nedopušta ni to, ^to Konstantin navodei^ knezove hrvatbije u

skoga, srbskoga, zaliuraskoga, trebinjskoga je

carska kancelarija obila,

Bosna one dobe tonje Bosne, kako turskoga)

razvilo

bijaše

niti

kojimi

kako obsegom veoma razliita od po-

dj\

za gospodstva

njezino (osobito

Bosnu sainjaBasan-te) od koje je ona i ime

Prvobitno

razširilo.

i

s

ne spominje bosanskoga.

je zemljište

se

dioklejskoga,

i

krajinu

je

Bosne (rini. središtem ove krajine bijaše okosvoje zadobila. Jezgrom pae lina gornje Bosne, poara od izvora te rieke. Tuj je bez sumnje glavno mjesto to KaTspa, Kotor, kojemu se odziva selo ležalo Kotor, ili kako se drugdje piše Kotorac i Kotorica, zapad-južno valo porijeje

rieke

i

i

ne daleko od potoka

Sarajevu

koji

prolazei kroz

Bosnu ne daleko od izvora

rajsko polje izlieva se u

Kotora vide

Zelje/snice,

se podrtine staroga grada.

Tuj je ležala

njezina. i

se-

Kod

stara župa

gradom Brdom gdje je bila stolna crkva sv. Petra sa stolicom biskupskom.^ Taj diel Bosne uviek je nosio to ime i uviek

Vrhbosna

s

bio smatran središtem

i

jezgrom zemlje,

doim

su postupice pridruženi bosanskoj banovini

imena dielovi

nosili

Bosne

dolazili

i

Soli,

:

zapadne strane.

dom se

X

Primorje

Tuzla)

tur.

u

sr.

se

fijskim

vicom

poetkom

imenom

XV

ovih priedjel Soli

porieju

su

Glamo, Duvno, Spree

s

gra-

nije polo-

nego pod Srbiju, jer rie. Sale), pod kojiin ne može

X

i

Duvno

vieka spadali pod Hrvatsku,

razumievati pod zajednikim geogra-

svoj prilici

spominje

Dlamo

razlikuju se predjeli,

v.

I^JtKfihiiiiiH

vieka

Documenta

Takovi

drugo mjesto nego Soh, navodi medju gradovi srb-

imadu po

Xn

posebna

IVj^ojva,

*^copiov

od prave Bosne^; oni su polovicom te

Od

Podrinje.

i

grad to SaVr.vs; (ad Salinas,

skimi. Još

vladalaki naslov.

takodjcr u

vieka spadao pod to

se razumievati

kraljevini, još

Usora, dolnji kraj, Završje,

toga imena (Soli,

vicom

i

su drugi priedjeli, koji

t.

se

j.

Vrhom

Vrhovinom. Polo„iupania Drinae" s gradom Bruza

ili

450. V. povelju Bele IV od 1244 god., koja se poziva na stariju povelju brata mii Kolomana. Thciner: ^Monum. Slavor. meri. I, 298. Brdo sada Ban-Brdo. U namoj stvari ne mienja se, ako se uzme, da je TO KaTooa današnji Kotor na Vrbanji. Pui: Spomenici srbski I, 50. Kralj Ostoja potvrdjuje (1404) vojvodi Pavlu Klešiu što je imao „ov ^t^hiiarjovii h ov Aoi\MMHH 0Y Kochh". '-

p.

^

•'

.

.

HRVATSKA PRIJE XH VIEKA. snom^,

kojim se po imenu

s

i

po položaju slaže mjestarce Brusna,

u obini Vikokoj a kotaru foanskom. Župa

Ova

lievaju.

se okolina,

prenosi

na

i

Humu

Raške,

diel

humja ne može -pk

rieja Drine

porieje Neretve

gradovi spominju

na

Drine.

je

toga imena.

bilo

mj.

Astv/i/,

Lesnik (Dešanj

koje

Bosna dakle nije prama izporieju Bosne ima se takodjer

U

nješto južnije od njega ležei sredovjeni grad Li-

ili

iLešnik.

rieci

ili

toga je na ovu spadalo ne

drugi grad to Asgv'^z, bio to sadašnji Tešanj (Dešanj, Desnik)

kod Usore snica

do

s

medju srbskimi

Podrinje.

dolnje

i

ak

toku dopirala tražiti

ovdje granicu one

izmedju dolnje Drine

priedjel

i

spadati takodjer na Srbiju;

samo gornje nego

župa (Podrinje)

desnih pritoka od po-

njezinih

i

imao je

Soli,

i

rjedje,

ali

ovo Podrinje tada spadala na

je

njezinih lievih pritoka. Ali pošto se

i

iz-

tek kašnje pripala Bosni odnosno

te je

sumnje, da

biti

diele

Lim

i

prostirala, ra-

„Podrinje", prem se to ime,

da su izmedju obiju zemalja inile

gore, koje

Spree

Cehotina

Po Konstantinovu opisu iztonih granica Za-

(Hercegovini).

Srbiju,

Piva, Tara,

priedjel srednje Drine. Prije je drinska

sastavni

bila

je indi ležala u oko-

po kojoj se je župa drinska

imenom

zuraieva kašnje pod

i

se u nju

gornje Drine, gdje

lini

13

i

^

Asgv/i/,

Oba

indi

Lešnica)

nepromjenljivo

sbog slinosti pismena

Kotor

grada Bosanska,

sastavnim

i

i

A)

Desnik

u porieju rieke Bosne,

su

ležala

A

dielom

Bosne,

doim

su

okrajci pripadali što Srbiji što Hrvatskoj.

Gdje

je

Hrvatska na

Srbijom, naznauje prvoj

plivanske.

nam od bi

Bosnom

iztoku medjašila s

ve

jednoglasnom tumaenju^

prilike

i

kroza

nj

sa

županija hlievanske

položaj

govoreno. Župa

'h

TlV/i^a

ima

se

i

po

u porieju rieke Plive, koja izvirui na sjevernom podnožju Vitoroga tee sjevero-iztonim pravcem kroz Jezero u Vrbas, u koj se kod Jajca izlieva. Ovdje je i sada obina PHva, na koju spada 13 sela i zaselaka. Porieje Plive je tako maleno,

obuhvaala;

i

tražiti

da je skoro s

toga, je da

suvišno li

pitanje

:

je

da

li

ga župa

cielo

su ovdje hrvatske granice dopirale do

Vrbasa, jer niesu mogle daleko odavle tei. Izza ove rieko proteže ^

Presb. Dioclcas:

roj,ni.

Ocjena starijih izvora str. 5.5. zove jn „drinska županija". ^

V.

Danii: Kjenik

^

V,

Documcnta

koj vitin

jfi i

XVIII, XXXI. V. moju razpravii: Hrvatski prievod fkod Crnia p. 'M))

Slavor.

c.

ad v. i\t.iiii.iiiii)'i. 413, nota 4. U/ifia. sjea na rimski ;,'rad Polva, od Salone na ('itliik kod Sinja (Aecpnim) prama Scrp.

na cesti svakako u današnjoj Bosni ležao,

14 se

RAKI,

PR.

na iztoku gorje, koje

Ovo

je

pripadalo

druf^o

Vrbasa od porieja Bosne.

porieje

dieli

pokrajini

Bosni a

tako da se župa plievanska može, kano

pograninom naprama

trati

pogranina župa, koja

srbskoj državi,

tiem

sma-

južnija hlievanska,

i

župom hrvatskom. Trea takova

Srbiji

župa Konstantinova 'h Hs^rsvTa, kada bi opravdano bilo tumaenje, po kojem toj se župi odaziva „Vezenta", narodne pjesme visoka planina", na sjeveru od Jajca.' Ali ime „lledšvTa" može se mnogo ^ prikladnije staviti u sklad^ sa župom, koja se u spomenicih naših „Pset^ piše i koja je sa župom kninskom i vrhriekom sastavljala u XII vieku kninsku biskupiju. Gaspar Peruši, god. 1484 nase

bi

na plivansku

prislanjala, bila bi

Rotnik

mjestnik bana Gerebi Matijasa, bijaše „iza Pseta".

Zbili bijaše takodjer kraja vieka. r,

„sa

Pseta".* Odkle se

vidi,

Bartul

da „Pset", ime

mjesta, bijaše poznato u Hrvatskoj još na koncu srednjega

i

Župe

Kpi^aTa)

tninska

psetska,

gatska

i

TvTiva),

(t,

rouT^£)ta) jesu

(ri

lika

ALT'(a),

[h

posljednje župe na sjeveru

sjevero-iztoku, koje Konstantin spominje. Posljednje

obuhvatale poricje Like, Krbave

i

Ali

ako

lika, krbavska

Pounja,

i

Gatske; prama zapadu dopirale

uzmemo na um, da

gatska još

na

premaju one župe: tada

iztok, nije

su župe kninska, psetska,

u potonje doba obuhvatale

da je ovo naravni

ih

sastavni dicl

neemo

i

su glavno

tri

3u do nedalekih morskih obala; a dokle su dopirale izviestno.

krbavska

sumnjati,

dobar dio

one visoine, koju za-

daje

Pounje takodjer

i

onda pripadalo Hrvatskoj. Pounje je samo popunjavalo sjevero-iztoni kraj Hrvatske, te se pri-jlanjalo na krajeve Hlievna

i

Pleve.

Prema

tomu imale su ovdje tei granice od Plive bar gorjem, koje ini medjašnicu izmedju unskoga vrbaskoga porieja. Priedjeli s ove strane toga gorja spadali su na Hrvatsku sve do turskih zavojei

vanja, koja su jih Bosni privalila.

Sjeverne neizravno ustanoviti

*

^

^ *

i

iz

sjeverno-zapadnc njekili

manjom

ili

Hrvatske mogu

Konstantinovih

veom

vjerovatnošu. Šta se Panonije

str,

croatic.a

izvoditi

i

samo

donjekle tie.

67G.

Kano što je ve Lui (op. Documenta p. 41.3, nota 5.

cit.

nr.

p.

47) nasluivao.

107.

167

p.

mjesta krivo su razdieljcne rici, naime „s Apseta" mj. sa Pscta^ iza J*seta.

se

izjava

Šafarik: Slov. starož.

Kukuljevi: Acta

granice

120, i

„i

182. Na oba z-apsota".

—

HRVATSKA PRIJB Xn VIBKA. Konatantin

kojom

nije,

sjea^

se

'/iy£[7.cov

Sirmium na ime

Sirmium poznat,

znao

i

leko.' I etnografski

ne bješe

mu

navodi Hierocles u svojem sj-

ali

Konstantinu bijaše

Basiana.

i

On

nepoznati.

grad

da je od Belgrada dva dana hoda da-

je,

pohtiki odnošaji u onom

i

Pano-

eparhije

u kojoj bijahu dva znatna grada,

i

kojih on izriekom ne spominje,

'nekdemu'^,

iztono-rimske

njekadanje

je upravljao

15

Podunavlja

dielu

znade za veliku Moravsku

On

šega joj vladaoca Svatopluka.

da

znade,

dopirala do Sriema, da su ju Magjari

velika

je

i

za biv-

Moravska

p^ da su oni ne samo u njoj nego i prama jug-iztoku u porieju Tise, Temeša, Maroša i Koroša obitavali, i da su jim ovdje uz Dunav doTrajanova mosta

do

granice

pirale

Dunava Peenezi, koji rieke. Prema tomu Magjari

kraj

medju Dunavom

i

Dravom

tada

susjedi

lieve

s

obale ove

Panonije držali dio

medju Dunavom

dio

Bugari, a on-

bili

su zauzimali zemlju su tada od stare

On

željeznih vrata.

Savom

i

(t.

Dravom, imenito u posavskoj Panoniji (Pannonia

savia),

Ali

Konstantin

,

u dalnjem

tko je

izriekom ne

nigdje

spominje.

Konstantin izrino samo Sriem pridjeljuje Magjarom poznato,

da se je od Sriema

nava prostirala velika Moravska, Magjari iza Svatopluka

t.

j.

osvojili tu veliku

doim

tamošnjega Du-

onkraj

druge pako strane

s

;

Nu

Moravsku

i

tvrdi,

da su

da ondje gospo-

duju: to on neizravno daje razumjeti, da se magjarsko gospodstvo ni dalje

Na

na zapad od Sriema u Panoniju izmedju Save

i

Drave

je

prostiralo.

dalje Konstantin tvrdi, da je jedan diel hrvatskoga naroda naseho

bio Panoniju

i

daje ondje zasnovao bio državu samostalnu naprama Hr-

vatskoj u obsegu stare Dalmacije. raievati,

kano

što se razabire

nonije izmedju Save ^

j.

medju

gospodovao

doim mu je

i

do

j.

posjeli,

i

dielu Panonije

sriemsku Panoniju). i

t.

preko Dunava Magjarom

znade, da su

Savom

razorili

De

thematibus

i

lib.

kada

Drave. II,

p.

Pod onom Panonijom mogaše razuse svi podatci usporede, toj

samo

diel

Pa-

hrvatskoj državi govori car kano

5G. ed.

Bomn.

393. od. Bonu. 411. * Ibld. p. 412: „Stanuju pako Turci (Ma^jarij preko Dunava riokc odanle medju Dunavom i Savom rickora". u zemlji Moravskoj, ali Gdje je kod Dunava poeela Ma^jurska zemlja, vidi se iz ovih ricri „U tom priedjelu (kod Dunava) preoHtaAo njeki stari spomenici, od kojili je prvi moHl cara 'J'iajana ;^dj('- j)(M-inia Tureija". Znade He pako, daje taj most, kojcf^a se ostanci danas vide, bio izmedju Turnu-Scverina ^

Conatant, porph. opera. vol.

'

Documenta

III,

p.

p.

i

i

Kladova na željeznih vratili. Ovcljc Kumunjskoni. akora, .Srbijom i

i

je

i

du'U'H ;^raniea

nvnlju

ll/jar-

16 o bivšoj je

RAKI,

FR.

ne spominje

ali

;

kada

ništa,

kako

i

za doba njegovo zemlja njezina u dio

kod

mjesta

Konstantina,

natuca o

tee

gorju

pala. Ali

komu

i

dva su druga

ovo pitanje bar

medjah Hrvatske,

sjeverno-zapadnili

ovdje prama

nara

propala,

donjekle

na ime na poraenutom jurve mjestu,

Konstantin

razjasniti.

e

koja

je

preko

nješto

da Hrvatska

veli,

pokrajine

gdje

Za tiem

Istrije.

Mlena drugom mjestu^ veli, da je Francija izmedju Hrvatske to uz more, take. Konstantinu su samo iztone granice Istre, i

i

nješto pobliže poznate

ali

;

ovdje navodi samo onu crtu, grad na

i

ime Albonu, koja je medjom odnosno naprama Liburniji. da

sjeti,

Istra

je

ve

bila

emu

rimskoj se

nee

od god. 788 prestala

rimske carevine a od

tada

Istri

naprama

nitko uditi, tko se dobiti

pokrajinom iztono-

pokrajinom franakom^

bila

Iliriku,

s

;

toga

mogla toliko zanimati umnike u Carigradu. Pod Franciom razumieva Konstantin sveukupnu državu franaku, kojom je njekada, u vrieme djeda mu Basilia I, vladao unuk Karla velikoga car Ljudevit^ a u doba njegovo Oto veliki iz saskoga roda; s toga više

nije

mu

Ova država franaka,

je Francia takodjer Saksonia.*

ili

bolje

njemaka, dopira.še tada svojom pokrajinom Istrom do jadranskoga mora. Kada indi Konstantin veli, da Francija leži izmedju Mletake i Hrvatske, imao je pred oima taj južni dicl njezin, koj je sbilja Mletaku razstavljao od Hrvatske. Ali kada na dalje Konstantin tvrdi, da Hrvatska prama gorju tee ponješto preko potada

krajine Istre:

stavljao potisnute

dopiraše Istra.

je sjevero-zapadnc

si

prama

Na

ovoj

njemaka

pokrajina,

Kranjska.

Ako

granice

Hrvatske pred-

Franciji preko one

sjeverne crte, do koje

pako

se

a ta je

crti

doticaše

„Carniola,

dakle Konstantin

i

druga franaka

ili

Creina marcha", Krajna,

ne pominje

te pokrajine,

to

se

ima ona ipak razumievati, kada govori, da je Hrvatska prama gorju preko theme Istre dopirala. Ako tako, onda bi Hrvatska svoje sjevero-zapadne granice pružala bila od kvarnerskoga zai

lieva,

u

gdje se Istre doticala, još

tom

Hrvatske

dielu

prama Pokupju. Konstantinu bjehu

poznate

kojim bjehu središta u porieju ^

Ibid.

^

Dlimmler

tien.

S.

p.

župe lika, potoka Like,

krbavska

i

gatska^,

Krbave

i

Gatske.

.'}97.

Ueber

:

dic

aelteste

.32.

3

De thcmat.

*

De adm.

*

Documenta

lib.

imp. p.

II.

c.

p.

.30,

400.

02. p.

144.

Geschichte

dcr Slaven

in

Dalma-

HRVATSKA PRIJE Tadanje granice ni

župa niesu nam poznate

tih

nasluivanjem

ne

možemo

samo do Gvozda (Kapele) gore u porieje Kupe. Još je manje poznato, je da li

župe prislanjala

i

upravi onih

Ovdje su dakle jednoj ruci,

i

izložene

ono

se

takovoj

i

preko

na ove

što car pripovieda o

na elu.

stoji

u ruci prvoga dostojanstvenika zemlje.

to

ili

župe proti obenitomu obiaju pribrane

tri

nas ta okolnost na slutnju,

bar

je

da jim na ime ban hrvatski

župa,

triju

li

Ali znamenito

dio.

imenito

koja bi zahvatila bila staru Panoniju, a

druga,

napose savski nje

li

;

17

dokle je gatska župa praraa sjevera

ustanoviti^

sjevero-iztoku dopirala, je da te

XII VIEKA.

da je sjegurnost

u

Ne nuka

da su ove župe pogranine

pogibelji,

bile

države

bile,

ili

zahtie-

rukama i usredotoenoj vlasti predadu? Sjeestih provala Magjara u susjedne njemake pokrajine, od oni posjeli Panoniju. Iztona marka (Ost-mark) bješe oso-

da se vrstima

vala,

timo se

kada su

God. 919 potukoše kod Ljubljane korušku vojsku. Krvave bitke u iztonoj marki god. 944, 948, 950 i 951,

bito napastovana.

dakle upravo u doba cara Konstantina, jedva zajaziše njihove provale

i

donjekle ohladiše

poštedjena ni Koruška,

ratobornost

Kranjska,

ni

njihovu.

pae

posavska Panonija netaknuta ostala? Nisu

ni li

Ako indi ne bješe Mletaka zar da je :

dakle

susjedne župe

i

na odpor pripravne? Napokon kada Konstantin tvrdi, da je narod iz velike Moravske, pošto su ju MaHrvatsku, tiem hoe rei, da gjari osvojili, pobjegao u Bugarsku kano što je Bugarska tako je i Hrvatska pogranina velikoj Moravskoj, odnosno Ugarskoj a mogla joj biti pogranina samo u hrvatske

imale

biti

sveudilj

i

;

posavskom

dielu

Panonije,

gornje

pošto je sriemski

bio u vlasti

Magjara.

Dakle

iz

Konstantina dade se takodjer

vatska u doba njegovo na nije ni

izmedju Kupe,

jedne

Save

daje za naše pitanje

sjeveru

prostirala u diel

Drave,

prem on za

Konstantinovc

gornje Panodio ne navodi

taj

popunjujii,

Hr-

se je

domai prom nam

Ali imade od te dobe jedan

posebne župe.

menik, kojim se izjave

i

da

izvoditi,

spoi

on

samo neizravno svjedoanstvo.

Taj spomenik jesu akta spljetskoga sabora od god. 924—7, napose onaj diel, u kojem se radi o uredjenju biskupijskih odnošaja u spljetskoj ski,

koj

svajati

^

metropoliji.^

Povod tim odred])am dao

kano hrvatski biskup prava na

Documcnta

p.

hrvatski

190

—

5.

(episc^opus

n.'irod

})cz

je liiskup nin-

Ooatoruni) stao

ol)/ir.'i

si

pri-

na biskupijc; u kojih

18

RAKl,

FR.

je ovaj stanovao, te se nastojao izmaknuti izpod jurisdikcije spljetskoga

Odred eno

metropolite.

j

biskupi,

svi

spljetske

i

su

kojih

bi dakle,

da su tomu metropoliti podvrgnuti

biskupije

u obsegu

da nijedan biskup, dakle

Tuj

risdikcije izvan svoje biskupije.

hrvatski, nesmije

ni

u prvi ubrajaju se

je

u ob-

u zapadni

dieli:

biskupija zadarska,

rabska,

i

krka

istoni i

osor-

biskupu u pako stonska, dubrovaka kotorska. da u Ninu nije u staro doba bilo biskupije, ve da

ska, u drugi

Ninu

vršiti ju-

se izbrajaju te biskupije

segu spljetske metropolije, koja se u dvoje diel,

starodavne metropolije

i

veli se,

ondje bilo samo sielo arhipresbitera

;

s

toga da

si

biskup Grgur

neka izabere jednu od biskupija u starini postojalih, bilo skradinsku, sisaku ili duvnansku (in delminensi ecclesia). Ovdje se indi razpolaže sa Siskom i Duvnom. Uza to valja dvoje uzeti na um: prvo, da je na saboru spljetskom sudjelovao ne samo hrvatski kralj Tomislav sa svojimi velikaši nego i zahumski knez Mihajlo sa srbskimi velikaši (cum Chroatorum atque Serborum proceribis). S toga dieli se, drugo, spljetska metropolija, odnosno biskupije u hrvatski i zahumski t. j. zapadni iztoni, njezine, u dva diela u prvom bijaše vladaocem hrvatski kralj, u drugom zahumski knez uz srbske velmože (valjda župane). U obsegu prvoga diela bijahu stolice biskupske u Osoru, Krku, Rabu, Zadru, Spljetu, odprije u Sisku u obsegu pako drugoga diela u Stonu, Skradinu, Duvnu Dubrovniku i Kotoru, Ako je tako, onda se Duvno i Sisak smatraju na zemljištu Tomislavove hrvatske kraljevine, jer inae, ako i

i

:

i

;

i

jesu crkvena odredjivati sa

i

državna jurisdikcija razliite, ne

Siskom; još manje mogao

bi sabor bio

bi bio

ustanoviti,

mogao da

si

Duvnu. Kano što je dakle „Stagnum" (Ston) bio u Zahumju, Dubrovnik na medji ZaDioklie, kano što su humja Trebinja, Kotor na medji Trebinja u ime države ove biskupije na saboru zastupali zahumski knez Mihajlo „Serborum proceres" tako se imade hrvatski kralj Tomislav smatrati državnom glavom ne samo zemljišta biskupija zadarske, skradinske, rabske, krke osorske nego zemljišta davto prvih nih biskupija u Duvnu i Sisku, glede što kano hrvatski hrvatske, na zemljište što kano namjekralj u koliko su zasizale stnik grko-iztonoga cara („consulatum peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus"), u koliko se njihova jurisdikcija odnosila na bizantinsku temu Dalmaciju. Znamo pako, da se je jurisdikcija biskupa u Sisku njekada protezala na posavski dio gornje Panonije; odkle se može zakljuiti, da si je Hrvatska u biskup izabere stolicu u

hrvatski

Sisku

ili

i

i

i

:

i

i

i

HRVATSKA PRIJE treoj desetini nonije.

U

X

vieka prisvajala

koliko je ona

tu

XII VIEKA.

na

vlast

19 diel

taj

posavske Pa-

ondje vršila obzirom na spome-

vlast

nute nestalne odnošaje radi susjedstva Magjara, kod kojih nije još vladao državni poredak, to se ne može osjei izviestno. Iz župa

i

gradova hi-vatskih,

jadranskoga mora, koje izmedju Cetine

mu

prelazile

se prostirale župe

8u župe:

donjekle

hlievanska

krbavska

lika,

14 župa

le-

i

psetska, od kojih su

Ovkraj Velebita ležale

plevanska.

Od

e-

izza kojega su

dinarsko gorje,

i

gatska.

i

i

i

sminska, sidražka, bri-

TrapaO-aAafTdLa),

(vi

birska, ninska, imotska, cetinska, kninska

posljednje

Od

bješe pobliže poznato.

Velebita ter izmedju dinarskoga gorja

i

mora sliedee: primorska tiri

navodi Konstantin, dade

jih

njegov opis Hrvatske^ koliko se tie podruja

se donjekle popuniti

žale su

no

što

gradova

u

ležali su

pri-

morju: Belgrad, Nin i Skradin; u nutarnjosti: Karin, Hlievno Knin, te po svojoj prilici i Bjelin^, Stlpin Klobuk,

i

i

Ali sve primorje izmedju

Istre

i

novo doba cjelovitim dielom hrvatskoga Spljet,

Trogir

Zadar, ujedno

i

ne bijaše u Konstanti-

Cetine

zemljišta.

Dubrovnikom

s

i

Gradovi na ime

Kotorom,

koji su

na granicah Zahumja, Travunije i Diokleje ležali, za tiem otoci Krk, Osor i Rab sainjavali su Dalmaciju, koja je bila pokrajinom iztono-rimskoga

carstva^,

carskoga namjestnika, proconsula

uživajuom

upravom

stojeom pod ili

bizantinskoga

stratega, koji je u

Zadru

sta-

samoupravu u svih nutarnjih poslovih. Na one gradove spadao je samo najbliži okoliš, esto tako uzak, da su n. p. dubrovaki gradjani imali svoje vinograde ve na zemljištu zahumskom travunjskom. S toga su se ve rano zanovao,

ali

najširju

i

mitali tjesniji odnošaji izmedju Dalmacije

IX

vladaocem Hrvatske poeli

Dalmacije

novnici

Hrvatske. Tako su

i

vieka plaati danak', zajamivsi

si

ve

sta-

prema koncu

tim zaštitu njihovu u svojem

na koju su bih položajem svojim upueni. Poetkom X vieka bio je hrvatski vladalac, kano što malo prije spomenusmo ondje namjestnikom iztono-rimskoga cara, ašu i vlašu „consula'* od njih odlikovan. Ostah otoci naprama

dnevnom obenju

s

Hrvatskom,

,

primorju hrvatskomu od Braa,

Krka

Osora

i

noma

što

^

ih

na Hrvatsku pusti bili, kano što spadali

su

dielomice

TO IkMT*(£'.v

^

Documenta

»

Ibi. p

sr,

p.

:i72.

koji je bio neretvanski,

HcHi

401

—

kod Glamoa. 405.

ili I

su tada

'V/ (Gisaa,

do Kaba, što

podpu-

iz,

Jiz),

20

RAKI,

PR.

Željva)

(Selve,

w£X[i(o

(Skardica),

^xipf^xxi'7(ja

veim

bijahu

otoci

(Ulbo,

'A*A(0Yi7r

,

Olib),

(Premuda), Me^STa (Melada), Ss-

OupoTLij-a

Ovi

(Se3trun).^

TTpouvri^

(Skarda)

Sx.£pf^a

,

dielom

neznatni,

te

doba našlo bilo dosta jamstva niti za sigurnost svoju niti za življenje. Njeku iznimku medju omanjimi otoci inio je to Ao'jL/.[iptx,aTOv, Lubricata naših spomestanovnitvo ne

na

bi

(sada Vergada), koj je

niica'^

Uzevši dakle u cara Konstantina,

obzir

toli

ono

njih u

tada naseljen ostao.

i

obeniti opis granica Hrvatske kod

koli

njegove navode o župah

dobismo dosta jasnu sliku o prostoru

X

lovinom

stoljea.

Po svem onom,

i

zemljištu hrvatske države po-

sto

sumnje, da je tadanja Hrvatska

biti

gradovih hrvatskih,

i

do sada razložismo, ne može

duž

obuzimala zemljište

iz-

tonih obala jadranskoga mora od uša Cetine do Istre, izuzam okoliša gradova Spljeta, Trogira Zadra, koj je spadao na Dalmaciju da je na dalje na sjeveru dopirala preko kvarnerskoga i

;

Kupi

zalieva ka

i

u posavsku Panoniju

;

odavle

joj

granica na jug*

tvoreim razvodje medju Unom i Vrbasom, pa onda od Plive s iztok'a k zapadu do mora razvodjem neretvanske kotline, vraajui se tiem uz imotsku župu k ušu Ceimala tei

iztok

Ovako

tine.

gorjem,

mogu

se

im

u velikih crtah,

granice

ustanoviti

se

dakako za pojedine manje pogranine priedjele jamiti ne može. Dvojbene ostaju imenito sjeverno-iztone granice u posavskoj Panoniji.

Prema tomu obuhvatala

tadašnja Hrvatska

je

južno-hrvatsku

krašku visoinu, koju zatvara Velebit sa zapadne a Kapela šivicom

iztone strane

s

obuhvaaju

diel

a odavle je zasizala u

;

Pokupje

ogranaka južno-iztonih Alpa, koje se

s

Ple-

Posavje

i

prisla-

tuj

njaju na gorje balkanskoga poluotoka. Obuhvatala je na dalje sve

uša

do

Ijenom kosom strane.

dalmatinsku

Cetine

jedne a dinarskimi planinami

s

i

Prologom

s

druge

Obuhvatala je napokon ovomu pogorju na iztoku sterue

bosanske gorovine

86

visoinu medju primorskom prolom-

zapremaše kljuivši

sadanju Hrvatsku

Sriem

;

za

dene gradove

>

Ibid.

404.

2

Ibid.

p.

»

Ibid.

i

i

valjda

zapadni

tiem od Dalmacije

vaki, kninski, šibeniki,

Tadanja

sjevero zapadni.

diel

spljetski,

sinjski

kotare i

diel Slavonije iz-

zadarski,

imotski,

benko-

izuzam nave-

otoke, koji su pripadali themi Dalmacije

175. p. 404.

Hrvatska

indi

;

napokon

HRVATSKA PRIJE ^

XII VIEKA.

21

od Bosne bivše okružje bihako te od travnikoga okružja kotare glamoki 1 hhevanski. Sav ovaj prostor iznosi po prilici 850-900D

geogr. milja, a sastavlja jednolinu i prilino zaokruženu zemljištnu cjelmu. Ovako omedjašena Hrvatska imaše za susjede na jugu i jug-]ztoku neretvansku i zahumsku kneževinu, na iztoku Srbiju, na sjeveru i sjev.-zapadu njem. vojvodinu Korušku, na zapadu ja-

dransko more i njemaku pokrajinu Istru. A po položaju veine svojega zemljišta spadala je Hrvatska u podruje jadranskoga mora, bijaše primorska oblast. I tiem

zemljištnim obsegom

^

bijaše

Hrvatska ugledna medju

su-

sjednimi slovjenskimi zemljami. Njezine neposredne južne susjedke:

Neretvanska, Zahumje, Trebinje i Dioklija, koje padale podruju jadranskoga mora, z.^premale

su

takodjer

pri-

su sve

stor

od kakovih

zemljištni

350n

obseg.

Ali

skupa progeogr. milja ^ dakle skoro za treinu manji onaj zemljišni obseg Hrvatske, sravnan sa

obsegom susjedne prama iztoku Srbije, kano da nestoji u razmjerju s politikom snagom, kako ju sam" Konstantin u svojih zemji^šnim

politikih razmatranjih

glede jedne

druge države oznauje. Prio ratovih izmedju Bugarske i Srbije s jedne a Bugarske i Hrvatske s druge strane^ znade samo za poraze Srbije a pobjede Hrvatske. Razbijeni Srbi, kadšto sa svojim knezom, potražili bi utoište u Hrvatskoj. O vjerodostojnosti poviedajui

godjaja, nosti

kohko

u

nije

posumnjati,

mladosti piševe,

rigradom.

jer i

opis gdješto pretjeran,

su

se

tih

do-

ne može se u

bit-

oni razvijali do god. 927,

jer su dolazili u tiesni

dakle

politiki odnošaj

s

do

Ca-

kod razsudjivanja tih dogodjaja valja uzeti na um Bugarska bijaše za Borisa i sina mu Simeona (844

Ali

vise okolnosti

do 927)

i

na ime

:

obuhvaajua vei diel balkanskoga išle su od uša dunavskih uz crno more

zaista velika država

poluotoka. Granice njezine

do Mesembrije pak odavle južno od Plovdiva k Rhodopu te nadalje k Strumi i Vardaru dolnjem, tako, da je ovdje samo pri;

morje

ostalo

Thessalonice)

u ;

vlasti

bizantinskoj (thema Macedonia,

Strjnionis,

za tiem su u grki poluotok zasizalc do Penea (do

theme Helladis); prama jonskomu jadranskomu moru do thenio nikopolske drake, koje su samo ondjcHnjc primorje obuhvaale. Odavle su krenule na sjev -iztok Podrinjcm Pomoravjrni k I)iii

i

i

Obuhvataliu naime jiro.stor sadanjo Hercegovino {2U)[J ni ), Dalmacije kotar makarski okružje diibrovako kotorsko (4()D (,'rnu goru (prije poHljednJe ))romjene 7[)[J m.) ^

i

i

i

^

Documenta

p.

:i58,

.'{(jo,

.'^75,

-JHO,

;jHlj— IM.

3

od ni.)

22

RAKI,

PR.

Bugarsku u cielora tieku od uticaja Save do crnoga mora od Magjarske Peenežke zemlje. Na ovoj sjeverozapadnoj strani sticale su se granice izmedju Bugarske i Srbije. Ove granice oznauje Konstantin samo obenito riemi, koje smo

navu,

koj je dielio

i

ve

naveli; a

binja

Zahumja, granii

i

garskom", s

po kojih Srbija, dopirui

kako

ili

Hrvatskom a

nica,

dade

s

„sa sjevera

Hrvatskom,

s

bismo danas tanije

Konstantinova

iz

Kod Rase

ovdje predan Bugarom.

imena (sada Haška)

A

susjednih država.

tekla

je

dakle

Bu-

dopraen do Rase

t. j.

drugimi spomenici sliedee

i

i

t.

j.

iztoku granicom Srbije

u

s

biti

crkvu

okolinom

Pe

S toga

porieju Sitnice.

Bugarske imao

i

i

obiju

spadale su na bugarsku

vieka

bi

u porieju rieke toga

potom na bugarsku državu eparhija u Prizrenu s zrenskom Hvostnom (priedjel u kojem su u Lipljanu

miru

o

Bugarske, iza kojega

i

i

eparhija

s

jugoiztona granica izmedju

to se potvrdjuje

Poetkom na ime XI

dobe.

pripoviedanja

njegov Vladimir (Vlastimir)

sin

juga

sjevero- zapada

sa

rekli

sklopljenom pod Borisom izmedju Srbije zasužnjen

s

jug-iztoka sa Bugarskom. Gdje je ovdje bila gra-

razabrati

se

Tre-

u gorje do Dioklije,

i

pri-

Deani),

je

i

na jug-

gornji Ibar s pritoci.

Iz istoga izvora doznajemo, kako su tekle granice na iztoku u Po-

Doim

dunavje.

spadala

i

naime na bugarsku crkvu i tim državu na dalje eparhija u Nišu s Toplicom i eparhija u Branievu to je

:

su porieje Toplice, Niš

s

iztonim Pomoravjem

Branieve na Dukrajne bugarske take na sjeveroi

navu sa svojimi okolinami bile Beograd bijahu dva glavna uporišta bugarske zapadu. Branieve države naprama Magjarskoj onkraj Dunava.^ Prema tomu, ako se obazremo na ove granice bugarsko-srbske, onda na granice izmedju i

Srbije

i

klije s

Ibra,

TO i

Hrvatske

s

druge strane,

Drine

i

Bosne

T'^pva.lio'jT/.sr,,

to izvan

jedne a Srbije

te

Zahumja, Trebinja

Srbija je tada obuhvatala

U

tih

zemljah

to \IsYupSTOu;, to

Bosne, u kojoj su

ležali

Dio-

u porieju

su gradovi to AefjTtvUov,

ApSTVETi/t,

ležali to

zemlje

i

TO

KaTspa

i

AsGV'/i/t,

to

TO

SaV/iv£(;,

Ae^rv/iz.^

Prema

tomu Konstantinova Srbija sastojala se iz dva diela: iz Srbije u pravom znamenovanju, na koju spadaše Rasa sa župom drinskom, *

granicah liugarske

n IX drugdje,

i

X

vieku

obšimije

sam razpravljao

kamo upuujem itatelja. u Kadu XXIV 80 — 89 ^ Docnraonta p. 406 7 cum notis. Prvi od tih gradova nije ležao daleko od jugo-iztonih granica. Jedan od pritoka zapadne Morave kod izvora njezina na sjeveru Golji planini zove se „Medjurea", gdje je Konstantinov Ms^jpcTOu; mogao ležati. i

—

HRVATSKA PBIJE

XII VIEKA.

25

zapadna est sadanje Srbije u porieju Ibra i zapadne Morave a prama Savi uz gorje, koje ini razvodje medju Moravom s jedne Drinom s druge strane, onda iz Bosne do oznaene prama i Savom

te

i

zapadu granice bosansko-hrvatske. Površina ovih dviju dielova iznosit od prilike 950 lOOOD m. Ovomu prostoru kano da neodgovara,

—

e

kao

rekosmo, ona politika snaga, kako ju Konstantin, osobito obzirom na Hrvatsku prostorom nješto manju, iztie u bugarskošto

srbskih ratovih.

Ali

se prigovor oslabi,

taj

ako

savezu motre. Prije svega valja uzeti na um,

da

nutarnjih razdora u vladajuoj obitelji oslabila.

Nadalje valja

se

te slabosti Srbije sjedio

iem

on zatvori

oi

uvede red u Srbiju

Sada

upliv.

brzo pala

mislavom,

da je

sjetiti,

im

poimence

pridigne zemlju

mo

se je

tih

:

povoda

je

i

poslove Srbije.

razdora

nutarnjih

na bugarskom priestolu

(927), i

u vrieme

ona

toga je

dao

Carigradu, da se umiešaju u nutarnje

i

u

Srbija uslied

je

Prije

dva puta Bugarsku nadvladala. Nutarnji razdor Bugarskoj

se svi dogodjaji

silni

Simeon.

i

Ali

knez Oaslav (934)

novi

prestao

je

ondje bugarski

Srbije tako brzo uvrstila, kano što je prije

S druge strane sila Hrvatske, kano Trpimirom II i Krešimirom rasla te u

bila.

što je

pod To-

doba odbi-

to

Bugarsku, pade poslije smrti Krešimira uslied nutarnjega razdora, za kojega su i sinovi njegovi prigodom ustanka bana Pri-

jala

U

pako doba, kada se Srbija oporavljala i uglednijom postajala. Hrvatska pako u moi svojoj padala, pisao je car Konstantin svoje djelo, iz kojega predležee podatke crod pamo. Je da li je Hrvatska za tih nutarnjih prevrata štogod bine

zaglavili.^

to

i

svojega zemljišta izgubila: to se dokazati ne može. Glede njezinih

ne samo iz opisa Konstantinova, nego takodjer iz prianja njegova o bugarsko-srbskih ratovih, da je Srbija graniila s jedne strane » Bugarskom s druge pako sa Hr-

iztonih granica

sliedi

vatskom. Most pako, yojpiov

koj

je

spajao Hrvatsku

i

Srbiju

bijaše

„to

BoTdJVZ**.

putem po Konstantinovih podatcih upoznali 8 obscgom Hrvatske polovinom X vieka, možemo na tom tvrdom poslije potemelju priei na iztraživanje granica Hrvatske prije Pošto smo se tim

i

lovine

X

razjasnit

vieka. Ovo iztraživanje, koliko se starijega razdobja tie, podjedno i popuniti gdjekojf. podatak Konstantinova

e

opisa.

^

Docnmenta

p.

.'J9H.

24

RAKI,

FR.

Voimam

s

Ovdje

jugom.

kako znamo,

je,

polovicom

neretvanska kneževina Hrvatskoj susjedom

bila.

kano

posebnu,

oblast,

jedno

stoljee natrag

Hrvatske

od

t.

j.

odieljcnu

još

prvoj

n

neodvisan puk Neretvani vode rat slanike, ugovaraju

i

sklapaju mir. Oni

nalazimo još

IX

polovini

stoje

vieka

Neretvansku zemlju,

Mletani,

s

X

vieka.

za

Kano

Mletke po-

šalju u

pod svojim knezom,

Godine 839 hrvatskim knezom bijaše ^lislav, neretvanskim pako ])ružak (Drosaicus). Mletaki dužd Petar utanai mir najprije s hrvatskim knezom, onda prešav na otoke neretvanske s neretvanskim knezom.^ Ovdje se dakle u od

koji se

hrvatskoga razlikuje.

IX

treoj desetini

vieka razlikuje zemlja neretvanska od hrvatske,

Ja držim, da Mletani i po-

glava zemlje hrvatske od glave zemlje neretvanske. i

Ljudislav, koj se

tne

jih,

ve

sliedee god. 840

za tim Inko, koj oko 875 navali na

jahu takodjer neretvanski knezovi,

knezovi bijahu reeni Mislav, Izrinih

podataka od

starijih

Nu

imamo.

zarati

pošto

u

s

mletaku

ono vrieme hrvatski

Trpimirov predšastnik,

IX

to,

da

Domogoj.

i

vieka za neretvansku

upuuju na

sve nas okolnosti

Istru^, bi-

zemlju ne

je ona,

kano

što

car Konstantin tvrdi ^, zasnovana kao posebna oblast u prvom po-

etku, kada je onaj diel theme Dalmacije, na ime medju Cetinom Neretvom, po našem narodu iztrgnut iztono-rimskoj carevini pa da je ve od one dobe rieka Cetina u primorju granicom bila izmedju neretvanske i hrvatske zemlje. I mljetaki Ijetopisac spominje* pod god. 887 neretvanski na kopnu grad ^Mucules" mj. „Mucures", koj nije drugi nego Prokopov „Mout)toupov'^, ravenskoga i

geografa

„Mucru*',

Konstantina „M6>tpov",

grada Makarske, koj je prednjega Ijetopisaca s

koje su oni

i

glavna

da je

sliedi,

tadanjim

sada selo „Makar" tik

mljetakih takodjer Neretvana na otocih bila,

nasliedio. Iz sila

Mletanom

i

pomorskoj trgovini njihovoj

teajem IX X stoljea izmedju Neretvana Mletana, dok ne podje poduzetnomu duždu Petru II Orseolu za rukom silu njihovu slomiti. Još i tada t. j. koncem X vieka razlikuju se „Croatorum ac Narentanorum prinopasni

bili.

Odatle

toli

esti

sukobi

i

i

„Croatorum rex*, neretvanski pako Dužd Petar ugovara god. 998 s nere-

cipes", hrvatski glavar zove se

„Narentanorum princeps".

tvanskim knezom mir na pose. Zemljište se neretvansko

334—330.

'

Ibi.

2

330, Ibid. p. 409. Ibid. p. 374.

3 *

Ibid.

p.

p.

:J60.

takodjer

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.

25

od hrvatskoga:

od otoka spominju se kano Neretvanom pripadajui Krkar (Korula), Lastovo (Lagosta, Ladestina insula) razlikuje

i

Kaca (Caza); doim Krkru

neretvanskoga

i

bi,

ako

otok Kaca,

Ta X6apy." mj. X6y.^a,

kao

(Issa)

da je ovdje na otocih izmedju

hrvatskoga zemljišta teajem

promjena. Jer

stala njeka „v'?i'7o;

Nu re

Hrvatom.^

pripisuje se

Hvaru na zapadu ležei Vis

i

druge

polovine na-

on razumieva pod

se

po položaju razumievati

što se

ima, nije u vrieme cara Konstantina spadao pod Neretvane, što

nisu

ob

otocih

niesu

spadali

Vis

niti

Lastovo.^

izriekom

neretvanskih,

kaže iji

a ne

njihovi,

i

po

su,

budui da

sudio, i

Lastovo

i

svojem položaju pako biti

ili

zahumski

da su ovoj pripadali polovicom

X

stoljea

i

i

po

hrvatski,

ili

997 izriekom pripisuje Hrvatskoj

se Vis god.

to bih

:

Kaca, Vis

otoci

Lastovo; pa da se teajem druge polovine ovoga vieka dogodila

ta promjena, i

govore

Konstantin,

da Kaca, Vis

veli,

tadanjih državnih odnošajih mogli su

a

Pošto

kano

je Vis

te

od Neretvana k Hrvatskoj

odpao

U

Lastovo pako od Hrvatske k Neretvanom.

obe

sve

Kaca

,

su

tje-

sniji

po vremenu postajali odnošaji izmedju ovih susjednih zemalja.

Jer

doim

srbskoga

kneza

uinio

kraj

i

poetkom

neretvanski knez

je

Petra,

koj

vladalaku

vieka

za

dinastikim prevratom

je

mo

X

vladavine

za

vrieine

vrhovnu

uzpostavio bio, priznavao

pod konac toga stoljea neretvanskoga kneza u savezu s hrvatskim kraljem proti Mletanom.'^ Cim se upliv mletaki na iztone obale jadranskoga mora od dobe reenalazimo

vlast

njegovu^,

noga

dužda Petra

H

Orseola

u

Hrvatskoj

i

osjeao, pa tiem rasla opasnost za obje zemlje:

Neretvanskoj izticala se

više

luižda,

onako zauzimala tiesan kopnu prostor izmedju Cetine i Neretve, na Hrvatsku sve to tjesuije prisloni. I sbilja poslije onoga vojenoga pohoda mletakoga god. 998 ne nalazimo u prvoj polovini XI stoljea nigdje traga spomenu o da se Neretvanska,

posebnoj,

koja je

samostalnoj

na

neretvanskoj zemlji.

tomu, da je ona zemlja

zovu se u spomenicih po

pod Hrvatsku rieci

da su od jadranskih Slovena Ibi.

p.

2

Ibid.

p.

3

Ibid.

p.

Ibid.

p.

*

424—428. 410. 389. 425.

Ali

kašnje

nalazimo spadala.

tragova

Ncretvani

Narenti, Neretvi: „Narrentani, Na-

rantani, Arentani, Rentani", uza to

^

i

kod Konstantina

posljednji

primili

J\x'fx^rA'^,

kršanstvo,

što

jer

se

i

RAKT,

PR.

2C^

mljetakom

U

potvrdjuje,

ljetopisu^

da

pripovieda,

koj

je

joa

oko god. 830 poslanik neretvanski, dakle odlina osoba one zemlje, došavši u Mletke poganinom bio. Ali uz ime od potoka i od vjero-

zakona uzeto daje se Neretvanom takodjer ime Marianorum, te se neretvanski spomenuti knez Družak zove „Marianorum iudex".^

Kano

što se stanovnici priedjela

veoj

i

jim

je

od Cetine do Neretve po ovoj drugoj

zvahu Narentani, Neretvani, tako po mojem tumaenju ono drugo ime nadjenuto od „mare", u prošlosti glasovitoj

rieci

sauvao

more, primorje, koj je naziv do danas izmedju Cetine, stere

Blokova

od Cetine

se

i

morskoga

„primorje"

današnje

I

žala.

uz more

priedjel

S toga „Mariani" znai

do Neretve.

stanov-

nike toga primorja, primorce per eKcellentiam^ a „Maronia", kako se još

kod arcidjakona spljetskoga Tome ita"\ znamenuje krajinu

toga primorja,

hrvatsku

razlikovati tina u

grkom

OtT neretvanskoga

samo.

primorje

kod cara Konstanzove; jer je ona ve po

primorsku župu, koja

prievodu „TuapaO-aT^aTTta"

primorja valja

se

opisu granica Hrvatske ležala do a ne preko Cetine,

u primorju negdje izmed Cetine neretvanski Družak

norum 1076

tako

iudcK'*,

—8

prvoj se

u

polovini listini

duvne

sv.

prema

Kano

što

dakle

panus" bijaše jedno

te isto.

„morskomu"

Mogue

županu

visnosti neretvanskih poglavica;

1

Ibid.

p.

2

Ibid.

p.

Ibid.

p.

3

Safafik: slov. starož.

^

Documenta

6 '

na

p.

str.

da-

677.

113.

Ibid.

p.

128.

Ibid.

p.

117, 132, 147; 149.

je,

isti

corbavisticus"

itd.,

župan

itd.,

ce-

tako bijaše Jakov i

„morsticus iu-

da je naslov „dux"

pri-

uspomenu njekadanje neod-

jer toga naslova ne nosi ni jedan

334. 336. 200.

*

posjed

od god. 1080

bijaše Pribina

Strezina bribirski, Desimir Krbavski

bio

god.

Jakob piše hrvatske župane takodjer

duK^*.^ Ali taj

brebersticus,

„cetinsticus,

„iupanus".

Benedikta u

župan morski. Prema tomu ,,Marianorum dux" držan

„Maria-

Svinimira izdanoj

izpravi Petra Crneta

one dobe izpravah uz ine

„morsticus""^

imenuje

knez

V

Jakob takodjer „Marianorum

se u drugih

indi

i

U

tinski,

kralja

vieka

se

što

Tomu pako Jakovu „dux Marianorum" hrvatski, da bude poslanikom njegovim da u

kralj

razumievaj

IX

to za cielo

^

ime njegovo uvede spljetske rovane jim zemlje Pustice. piše se

Krke* Kano

Jacobus

piše

povjerava

u

i

i

HRVATSKA PEIJE

mogue

drugi hrvatski župan;

knez imao u svojoj vatskoga župana;

oblasti širji

ali

XII VIEKA.

27

da je „morski" župan ili djelokrug od svakoga drugoga hr-

je

i

to,

sve to u samoj stvari, kako ju mi

shvaamo,

da je na ime njekadanja samosvojna neretvanska zemlja prestala biti takovom i da je god. 1076 ona ve bila sastavnim dielom hrvatske kraljevine, župan pako ili knez njezin ne mienja

ništa,

dostojanstvenikom njezinim. Ali Jakov imaše

predšastnika u

svo-

jem

god. 1065

— 74

piše

položaju,

a

taj

takodjer „morsticus"

bijaše Rusin, t.

koj se oko

Rusin

„iupanus".'

j.

županom odavle može

bijaše

pri-

morja za vladavine Petra Krešimira tako da se zakljuiti, da je pod ovim kraljem neretvanska zemlja jurve pridru-

Sada ve vrše hrvatski kraljevi i preko Cetine u primorju svoja vladalaka prava. Kralj Svinimir sudi strankam*^ sjede u Omišu („in Olmisi", Almisium), gradu u neretvanskom primorju, na ušu rieke Cetine. Izmedju stanovnika ovkraj i onkraj Cetine zamiu se poslovi i ugovori. Petar Crne kupuje kmeta od Omišljana i od Radoslava iz Neretve.^ Da je priedjel primorski onkraj Cetine podpao pod Hrvatsku, imademo neizravni dokaz takodjer u listini prvoga hrvatskoga kralja iz Arpadova roda, Kolomana, izdanoj 15. lipnja 1103, dakle odmah po nastupu žena bila Hrvatskoj.

na hrvatski kraljevski priestol. TI toj se listini* potvrdjuju posjed prava crkvi spljetskoj, pa od ostalih i desetine „Almisii usque Mucar" t. j. od Omiša do Makra ili Makarske. Ovakova potvrda i

ne bi imala smisla, vlasti,

da Omiš

a pod nju niesu došli

lomanovimi podieljenu

jer

predšastnici,

ve

Makarska niesu bili u kraljevoj tek 1103 god., ve su bili i pred Kose tuj ne radi o kakovu i/ nova i

staroga prava.

o potvrdi

tumai nam od godine 1191, koja navode dielove

imade ondje razumievati pod „Almisium" slina

potvrdnica

spljetske

papina'^

Koliko se pako zemljište i

„Mucar",

nadbiskupije navodi takodjer „parocliiam

ad Mucarum

et

U8qiie

ad

flumen Narente

et

Almissi

U8que

totam Rastizam".^

Ovdje imademo dakle župu omišku, koja se do Makarske prorastoku. Župa niakarnka stirala, onda makarsku do Neretve, i rastoka postajale su, kako znamo, ve polovicom X vieka; Sada se spominje nova ali tada su se obje prostirale u primorju. i

^

Ibi.

p.

2

Ibid.

p.

3

Ibid. p. 134. Cod. diplora. C. 8. D. Ibid. p. 1G2.

* "^

98, 135. 129. II,

8.

28

RAKT,

FR.

Župa

omiška,

župe,

doim

Neretve,

na

koju

ovu dopao

je

raztokoj

a

valjda

je

skoga

posjeda na

oblast

polovicom

moru

X

ostalo

od

tie,

vieka

samo

makarske raztoke župe do

primorja

diel

primorja

diel

župi

prešao

prije

Sta se neretvan-

zaledje.

otoka,

su na neretvansku

koji

vieku u

zahumskih knezova. Oko god. 1025 daruje zahumski knez

vlasti

prvomu lokrumskomu

Ljutovit Petru,

opatu,

crkvu

na Babinom polju na Mljetu aa svimi zemljami, bile.

XI

nalazimo Mljet u

spadali,

Ovu

^

„cum omnibus

opet zahumski

— 82

dikta na Lokrumu"*

koj je

kralj,

ne ima sumnje,

ako

;

od

god. 1151

za drugi

i

Krkar (Corzula). Ovo vami,

osobito

i

kralja.^

ne

XI

iz

u ostalom odlomak izprave

oko

j.

odredi,

Bene-

sv.

Ele

istinit.

zahumski ne samo u XI nego i potvrdjuju izprave zahumskoga kneza bio

i

od ostalih svjedoi

što

Ovaj

isti

još

vei

ali

se

t.

vladao,

predade redovnikom

i

„una

Boria^ tako, da je na srbske vladaoce, kada su oni postali

kano

gospodari Zahumja,

nosti vriedi

to

vieka

i

banova Slavogosta

i

pravo na Mljet prešlo

prvovjenanoga

je

da je Mljet

u sliedeem vieku, kako

Koncem XI Zahumjem

nobilibus".^

Radoslav

pa onda

ban Ratimir

knez Miroslav,

da se na Mljetu samostan sagradi

Dese

njezine

su

iupanis Zacholmie'*^;

suis

biskup Gabriel,

cum omnibus Zachulmie 1078

koje

darovnicu njekoliko godina kašnje potvrdio zahumski

je

knez PTranko

god.

Pankracija

sv.

Stjepana

listina

teaj dogodjaja kano bivši neretvanski

da u

otok,

bit

na ime

mnienje ne može doduše poduprti izpravieka,

kano

što za Mljet.

Niti

se

ovdje

osvrem na dubrovake pisce, koji umjedu pripoviedati, kako je Krkar sa Zahumjem prešao na srbske Nemanjie. Ali to je u vjerodostojnih spomenicih utvrdjeno, da je

pan Nemanja vladao

ne samo Mljeta nego rOMb ^

0T0I|1;

Cod.

i

1186 god. ugovor

CSD.

I,

s

i

župan srbski Stjeza

taj

Dubrovani

diel

svoje

uglavio.'

Stjepan kano gospodar Krkra daruje lokrumskomu samostanu „« AP^v-

sin

prvovjenani

kralj

0Y KphKpH IffthKhBk CKCTOrd

dipl.

veliki

u Zahumju, te da je on

države dne 27. rujna Stjepana Neraanje

ve

105.

BHJI^il

Pisma u arkivu

1;III1II0V

dubrov.

H

Ch

nOIIOBOMh

Kukuljevievo

izdanje pogrjesno.

109. 109.

2

Ibid.

3

Ibid.

*

118. Cod. diplora. CSD.

'

Ibid.

p.

p.

p.

II,

^'

Mikloši: Monumenta

'

Monumenta

spectantia

de Chelmania ..."

45, 46, 51, 56. 10. serbica p, 8

—

historiam Slavor.

merid.

I,

11.

„Pit

Sclavi

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. iiovKOii

II

cie^iiHA H cB€TAro reoprH-E

cB€Tixro

.

29 .^"

.

S

toga ne može

poetkom XIII vieka bili goin može tumaiti samo tako, ako se

sumnje, da su srbski vladaoci

biti

Krkru

spodari na

a

;

se

taj

da je na nje ta vlast preko Zaliumja prešla,

uzme,

da je

toga

s

Krkar od Neretvana pripao Zahumju. Naprotiv ostala dva neretvanska velika otoka, Bra (Bracia) i Hvar (Lešina), priedjoše na Hrvatsku. Za Bra, neosvrui se na podmetnutu po mojem mnienju Svinimirovu

listinu^

od

god.

imademo neizravan dokaz od

iz

Braanom

tobož

1078,

podieljenu,

poetka XII vieka u brakoj

izpravi^

sienja 1111 godine, izdanoj „regnante domino nostro

2.

sere-

nissimo Colomano rege Hungarie et in spiritualibus dominante venerabili viro Crescentio archiepiscopo Spalati, nec

glorioso Stephano comite Bracie

Arprdova roda

iz

da

traga tomu,

tegnuo,

na

to

Koloman da je on

sliedi,

nj prešao

.

.

gospodarom

bijaše

bi

.

Ve

,"

Braa

ostalom

s

pravom izbora za

jasno, da je ona

;

a pošto ne ima nigdje

otok

taj

Dalmacijom

pro-

Hrvatskom

i

kralja hrvatskoga.

teajem XI vieka

da je tada kopno

prvi indi hrvatski kralj

prvi bio vlast svoju na

ovoga razlaganja o neretvanskoj

Iz

non gubernante

zemlji

razabire

samostalnom

prestala

dosta

se

biti;

a

od Cetine do Neretve, ujedno sa dva naprama tomu kopnu ležea otoka, Bracem na ime njezino

t.

primorje

j.

Hvarom, pridruženo Hrvatskoj druga pako dva otoka njezina, Mljet, da ležea naprama zahuraskomu primorju, na ime Krkar 8U Zahumju pripala. Tiem su se nainom južne granice Hrvatske duž mora najkašnje u drugoj polovini XI stoljea prostirale do Neretve, koja je Hrvatsku dielila od Zahumja, doim je na moru i

;

i

medjom

jim bila crta od

uša Neretve

tik sjeverno

zapadnoga

rta

stonskoga poluotoka, idua dalje užinom medju Hvarom i Krkrom k hrvatskomu otoku Visu. Ob ostalih granicah Hrvatske naprama

u

Zahumju progovorit kašnje nošaje prama Dalmaciji. Ovdje mogu a

i

sam ga

ja

biti

krai, jer

;

je to pitanje

razjasnio, osobito za

XI

dove

i

i

utvrdjeno:

a)

ve

X

^

Mikloši: Monum. serb.

Documenta

»

Cod.

*

Rad

dipl.

knj.

p.

111. U,

CSI).

p.

vieku".

S

ostali

diel

10.

IB.

XXIV, XXV, XXVII, XXVIII, XXX

i

XXXI.

„Borba

toga

Dalmacija,

da je

otoke pomenute stegnuta, od kada je

^

pobliže razpravljano,

stoljee, u razpravi*:

južnih Slovena za državnu neodvisnost u smatrati za dokazano

na zemljišne od-

sada prelazim

mopu

na graspao

pod

30

RAKI,

FR.

odnosno zahumsku

vlast hrvatsku,

dioklejsku,

i

upravom carskoga na-

krajina iztono-rimske carevine, stojea pod

mjestnika, koj je nosio naslov stratega

prvine bila po-

iz

a da je

proconsula;

ili

namjestnik, pošto bi Dalmacija uviek smatrana dielom

taj

pod-

Italije,

injen bio exarchu stanujuemu u Ravenni, dok nije gornja Italija od Longobarda i Franaka zaposjednuta bila. Nadalje b) da je od te dobe i vlast iztono-rimske carevine malaksala takodjer u Dalmaciji, osobito

od kada Istra

za Karla velikoga. Godine 805 predaše

tomu

se

opet Karlo Dalmaciju

njezina u Dalmaciji

i

više

812 ustupi

god.

ali

Mletaku iztono-rimskomu

nije

gradovi

dalmatinski

i

zapadne rimske cavevine;

uzkrisitelju

franaku

Panonija dodje pod vlast

i

caru. Vlast ipak

vrsta ona priei na Hrvatsku

nikada onako kano što prije

Sada se više radilo o tom, imade li ili na Mletaku. Iz poetka nastojahu obje ove oblasti zadobiti vlast u Dalmaciji iz ruku iztono-rimskih careva, dakle putem sporazumka i mira, tako da se vrhovna vlast careva nebi u sumnju dovela. U poetku kano da su carevi skloniji bili Hrvatskoj. Konbila.

stantinov djed, car Vasilij

I,

mu

pošto

knez

se hrvatski

u Carigradu glavom poklonio, dopusti, da, kano što dalmatinski gradovi

pripadaju carevini.

Za carevanja

mu Romana

druga

Vasilij eva

što

nam

unuka Konstantina VII

vladalac Tomislav

hrvatski je

Dalmaciji ast consula,

svjedoi, da

u Carigradu za koristnije

se nije

mogla

jateljstvo,

carevini sauvati,

zgodnije,

i

povjeri

obnašao

skora pronašlo

da se Dalmacija,

Mletanom,

kojih

sbog naglo rastue jim snage na moru, moglo

veoma nuždno a

revini u njezinih vanjskih odnošajih

dosta neprilino.

S druge

strane

mo

Tomislavom uzdigla

bila,

nutarnjega prevrata,

koj je polovicom

šimira nastao. retvani dosta

skom moru

Hrvatske,

poela do skora

X

u

svoju vlast na

je car

Dalmaciju prenio na hrvatskoga vladaoca. Ali do se je

pridr-

plate,

manje podatke kano u znak, da ipak pravno

žavši za stratega

i

spomenusmo,

hrvatskomu knezu danak

otoci

i

Sedeslav

do

je

pri-

biti

ca-

neprijateljstvo

koje

se

osobito

padati,

koja

vieka poslije smrti

pod

uslied

Kre-

pomorska sila hrvatska, koja je s NeTada je jada Mletanom, težeim za gospodstvom na jadrani

zadavala, na polovicu

i

Naprotiv mle-

niže spala bila.

takoj su obini upravo tada stajali na elu mudri odluni knezovi, koji, doim su s obima carevinama dobre odnošaje gojili, nui

pako nadkrilio esto spomenuti Petar II Orseoli, od god. 976 nasljednik Petra Candiana IV. tarnju su silu njezinu dizali.

Ovomu

razboritomu

i

Svih

je

podhvatnomu

vladaocu

išle

su

i

vanjske

HRVATSKA PRIJE

Na

okolnosti za rukom.

II (976

XII VIEKA.

31

Konstantinovu priestolu sjedjaše car Va-

— 1025), zakleti

državne južnih ne bijaše težko izhoditi u Carigradu, da se na nje prenese vlast na Dalmaciju. Ali sada ne mogaše se više izbjei sukob izmedju Hrvatske i Mletake, kojih prva imala pisilij

Mletanom

Slovena

dalmatinsko,

tanje

životnim pitanjem.

neprijatelj samostalnosti

indi

naprama Mletanom, smatrati svojim sreu za Hrvatsku Petru H Orseolu bijaše

osobito

Na

suvremenikom na hrvatskom priestolu kralj Držislav, koj ne htjede Mletanom na laku ruku dozvoliti, da se ugnjezde i uvrste u Dalmaciji. Za kratko izgubiše Mletani do skora sve pozicije u toj zemlji izuzam jedini Zadar; a da se i odavlje iztisnu, umjeo

pripomo smjelih Neretvana. Odavle nastali 998 opet je Mletanom donio Dalmaciju. Ni s

zadobiti

je kralj

rat god.

liki

i

vehr-

vatske strane nije se mirovalo, nije se smjelo mirovati. Držislavov

Krešimir

sin kralj

H

Otonom uvrsti

vojna pod Petrovim sinom

gospodstvo

u

grao vih

Ali

kašnje

(1024)

dalmatinskih

i

lišen

bude Oto

istisnuta.

god.

na otocih

priestola^

razdor u Mletcih, a sve to dade povod,

mletaka

Nova 1018 mletako Rabu, Krku i

Dalmaciju.

ga samo za kratko vrieme, jer

uvrsti

Osoru.

Mletanom

nastojaše oteti

U

gradovih

bi

nasta

da je

godina

šest

nemir

nutarnji

i

Dalmacije vlast

iz

do duše carska

uzpostav-

vlast

ona je više po imenu nego li u stvari postojati imala. S toga nalazimo, da je god. 1050 mletaki dužd Dominik Contareno opet došao s vojskom pred Zadar, što nam svjedoi, da je Ijena,

tada

ali

glavni grad bizantinske Dalmacije u hrvatskoj vlasti

taj

Mletaki Ijetopisac tvrdi do duše, da je dužd ako i jest, nije mogao dugo ostati u mletakoj je hrvatski kralj Petar Krešimir, koji se piše „rex

Chroatorum

et

Zadar

osvojio

vlasti, jer

ve poetkom

bio. ;

ali

do skora

god. 1059

Dalmatiarum", postao gospodarom Dal-

privoljom iztonos kako mislim, u sporazumku rimskoga cara, kojega je ime, kano vrhovnoga gospodara Dalmacije, kojega je još još donjekle pridržano bilo na javnih izpravah, macije,

i

to,

i

i

donjekle u

Zadru zastupao (1067) carski katapan.

ostanaka njekadanjega u Dalmaciji

Ah

i

tih

je

bizantinskoga gospodstva ne-

Dimitra Svinimira. Dakako, Mletani se niesu svojih žudnja za iztonom obalom jadranskoga

stalo za kraljevanja ni

sada odrekli

mora,

te su

bilo god.

svaku nezgodu

i

nepriliku Hrvatske,

1075 za normanske provale, umjeli

svoje gospodstvo uzpostave.

kano

upotriebiti,

Sto

je

to

da ondje

32

RAKI,

FR

Kada

je indi Dalmacija trajnije pridružena bila Hrvatskoj,

na zapadu

3U krvatske države

morske obale sve do gira

Zadra,

i

te

Istre,

tekle neprekinuto

od Neretve duž

obuhvativši okoliše grada Spljeta, Tro-

Hvara

sve otoke od

Visa do Krka

i

i

Cresa.

Razprostranivši Hrvatska južne granice svoje do Neretve lovivši

tiem jednu

si

od

na ime Neretvansku sticala sa

Zahumjem

tiem

ona uz duže granice

se

granicam Trebinja

više približila

i

utje-

i

primorskih kneževina,

susjednih

etiriju

Paganiju,

ili

medje

i

Dioklije.

Je da li je tiem Hrvatska kano vea država na one manje držaoitovala ? vice kakovu privlaivu

mo

Na

ovo je pitanje glede Zahumja nješto vise na pol odgovoreno.

Zahumje

je

na dalje ostalo samostalnom oblašu pod svojimi vla-

i

nasljednici

daoci,

Tomislavu,

sa svojim vlastitim

i

bitnosti dielilo

X

polovicu

savez sada koliko

je

ili

zetskim,

ili

i

s

spomenutoga Mihalja, suvremenika hrvatskomu

sudbinu jednu

uza sav

XI

Trebinjem

s

te je

viek,

ili

Obino

Diokliom

kadšto

dolazilo

drugu

uz

u

je u

tjesniji

s

pako vladalac jedne od obiju oblasti postao ujedno

prvenstvo

sada opet dioklijski uzetniji

i

Ono

drugom a sada s objema od njih, u vladalac njegov postao gospodarom ujedno trebinjskim jednom sada

gospodarom zahumskim. Vladaoci stano za

zemljištem.

odieljenim

od njih

za

i

svemo; sada

zavladali

se je vodila

za

bi se

iztaknuo

zahumski,

koje je ime kašnje preobladalo. Pod-

zetski,

ili

državica borili su se nepre-

tih

bi

i

susjednom

Rasom

ili

Srbijom.^

prvenstvo borba izmedju Zahumja

dok ono na ovu u XI vieku Stjepan (Dobroslav) Vojslav

Zete,

ne priedje. Pokretaem bijaše

sbilja

[u

i

etvrtoj

desetini

XI

njegovo nastaviše odlini nasljednici njegovi Mihajlo

vieka, a djelo

Bodin, pred-

i

tee državne misli, koju kašnje Stjepan Nemanja rod njegov izvede.^ Zahumje dakle nije tada spadalo u sustav državne tvorbe hrvatske; te se pae od crkvene s njom zajednice, u koju je X vieka spadalo, odielilo, od kako je u Baru metropolija dioklejska i

i

uspostavljena, kojoj su

podredjene

Evo njekoliko primjera iz Zachulmie". Hranko „cura

^

et

protiv Mihajlu dan je obeuiti „Dioclie,

Terbunie

et

listina:

biskupije

kotorska, trebinjska,

Ljutovit pisao se „stratigo Servie

omnibiia

suis

iupanis

Zacholmie".

Na-

„rex Sclavorum". Deša zvao se ux". Cod. ipl. C. S, D. I, 105,

naslov

Zachulmie

109, 161, II,' 45. 2 V. Rad. XXV, 222. slj. XXVII, 116 slj. XXX, 75 slj. XXXI 217 slj. gdje su obširno razsvifitljeni onošaji izmedju Zahumja, Trebinja, Zete Srbije u XI stoljeu. i

HRVATSKA PRIJE srbska, bosanska

XII VIEKA.

a odkako se je

itd.,

33

dubrovaki biskup odciepio

i

sam za tim dostojanstvom idui prisvojio si zahumsku biskupiju u Stonu. ^ Zahumje je pae, kako ve gore spomenusmo, kada je nestajalo susjedne neretvanske od spljetske metropolije,

te

kano suparnik Hrvatskoj, doim si prisvojilo otoke Mljet i Krkar; a pošto se iza toga samo obje primorske župe neretvanske, makarska na ime i raztoka, navode kano Hrvatskoj spadajue, to si je onom prilikom Zahumje oblasti,

glede njezina

stupilo

zemljišta

imalo prisvojiti župu to Aa^ev, koja je u nutarnjosti na zahumskoj granici ležala, jer porieje Trebižata nalazimo kašnje u posjedu te

Neupuštajui se ovdje u pitanje o vremenu kada su župe zahumske, a tako i trebinjske i podgorske i zetske nastale, koje

zemlje.

domai

pisac

Xn

X

vieka^ prenosi u

viek

i

u starinu još davniju:

tom neima sumnje, da su one veoma stare, da se donjekle kako su one na zemljišnoj slažu s opisom kod Konstantina, osnovi onih priedjela zasnovane, da su veoma stare. Položaj pako zahumskih župa može nam dosta razbistriti, dokle se je Zahumje gdje naprama Hrvatskoj u ono doba prostiralo; koje su dakle i

i

zahumsko-hrvatske.

su bile granice

Stan, Ston-tania),

(adj.

Luka

Humske župe

bijahu

stonska

:

Popovo (Papava), Gacko (Gabsco, Gadsco),

(Lucca), Velika, Gorimita (mj. Gor(ica), Imota), Vecenike

(?),

Dubrava i Debre. Od ovih župa doticale su se Hrvatske ili su njoj bliže bile stonska, prozvana od grada Stona na Pelješcu, koja je dopirala do uša Neretve.^ Za stonskom župom sliedile su na iztoku oko dolnjega Trebižata župa Popovo (sada Popovo :

od nje k Neretvi župa Luka, koja se prostirala „s obi strani Neretvi" kod utoka Bregane i gornjega Trebižata^ a nad njom župa Dubrava preko Bregave, na koju nas sjea i planina

polje),

i

a

toga imena.

priedjel

'

Documenta

2

Presb.

Ocjena

Na

desnoj

strani

Neretve

prostirale

su se

199—202.

p.

Diocleas:

regn. Slavor.

Crni,

ed.

c.

XXX,

38—40.

p.

izvora za hrv. i srb. poviest (Književnik I, 199 slj ) razpravio o tom djelu i poimence o župali, koje ovdje po-

starijih

gdje sam pnnj'ijem.

listinom zahumskoga kneza Ljutovita, Potvrdjujc se da su „Stagnenses" »padali na oblast njegovu 2

*

koje slicdi,

iz

i

Sliedi,

Hto

su u toj

župi

hihi

h<'Ih

:

„Ncrizi, (inilisa

i

Loznica",

Ttova danas imade JiOzni(;a ondje izmcdju Jirc^^avc l>nkn u „iz moglo je se tonoj strani Neretve; za ticm što morem onda voziti žito na ladji t. j. Neretvom do mora i)ak Miklosi: Monum". seri), p. 191. l'unr srp. spom. I, M. a

i

hlalii

i

u

na izj Olmis" Olmiš

34

RAKI,

FR.

Župe Velika

i

Gorica^ na

sjeaju

koje nas

danas imena miesta

i

Veljai kod gornjega Trebižata izmedju Ljubuškoga i Tihaljine i Gorica izmedju Veljaka i Pošušja na granici hercegovako-dalma-

Župa Gorica graniila

tinskoj. te je

i

je

s

hrvatskom

župom Imotskom,

Gorica ne daleko od Imotskoga prama iztok-

sada mjesto

Župe Velika stonska graniile su s makarskom raztokom, te je ovdje Neretva

jugu.^

i

i

bila

medju obiju zemalja. Dalje su hrvatske župe imotska s

Dimnom

prosliedile biti

Iz svega toga vidi se,

uz more prostrla

dalje

župami granicom iz-

lirvatskimi

hlievanska

i

hrvatsko-zahumskimi župami.

da

se

Hrvatska do konca

XI

vieka nije

od Neretve, koja je ovdje inila granicu

naprama Zahumju da je ovo ostalo sa svojimi župami Lukom, Velikom Goricom na jug-iztoku pograninom joj zemljom sve do Imotskoga i Duvna. Hrvatskoj je dakle ostajalo neretvansko primorje izmedju (^etine i Neretve, a u kopnu do onkraj raztokoga jezera, to tako, da je trebižatska dolina pripadala Zahumju. Ovdje su dakle i tada onako po prilici tekle medje, kako teku i sada izmedju dalmatinskoga makarskoga i Ijuboškoga hercegovakoga kotara. U zahumskom primorju poeo se sve to više izticati Dubrovnik, doepav se do crkvene neodvisnosti. i do trgovinske važnosti. Cim je više u jadranskom primorju padala

njezinu

i

i

i

vlast

iztono-rimske carevine

ostavljen, tim je

više

i

pristajao

im

više

grad osjeao od nje

uz

susjedne

kneževine, a osobito

XI

stoljeu tragove ugovorom

se

zahumsku. Odatle

i

nalazimo u

medju Dubrovnika

i

onih knezova, kojimi je na njeki

nain

iz-

prostrt

put razširenju dubrovakoga u zahurasko zemljište u primorju.

Desnim indi poriejem Neretve osim najdolnjijega joj tieka graniilo je Zahumje i nadalje s Hrvatskom. Sada se pita jesu li i prije? dalnje iztone granice naprama Bosni ostale one kano Ni jedne zemlje balkanskoga poluotoka poviest teajem XI vieka i

nije

tako

Za

Bosne. se

tamna, jer u izvorih sav

tie crkvene

nuto, radilo

o

oskudna,

kano

što

poviest

poviesti.

imamo samo jedan siguran podatak, taj Kada se na ime, kano što je ve spome-

razdiobi

metropolije

taj

viek

vremena obuhvatala maciju uzpostavljena

Ako

tako

i

cielu

rimsku Dalmaciju,

dioklcjska

koja je

spljetske,

nadbiskupija

te je

u

od

davnih

za gornju Dal-

Baru:

valjalo

je

„Gorimita" dobro izpravlja u „Gori(ca), Imota" tada su ondje bile u Zahumju vie župe: Gorica i Imota; tada je uz Goricu bila druga župa jednakoga s hrvatskom imena; ili je dio hrvatske župo imotske u XII vieku pripadao Zahumju. *

:

se pokvareni text

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. one zemlje Trebinje,

medju dvie

podieliti

Zahumje

Srbiju

i

Za

metropolije.

da se metropoliji privale.

skoro ni dvojiti, kojoj

Diokliju

po njihovu

se

nije

35 (Zetu),

moglo glede Bosne

položaju

A

ni

nije moglo biti pitanje težko, kada bi se jedini položaj njezin naprama Spljetu i Baru bio imao u obzir uzeti; jer su sve naravne sveze Bosnu više vezale na Spljet i dolnju Dalmaciju (Hrvatsku) u obe, nego li na Bar i gornju Dalmaciju u obe. Pa je ipak Bosna konanom odlukom rimske stolice god. 1067 podvrgnuta dioklijskoj metropoliji u Baru.^ Ako uzmemo na um, da su dalma-

tinsko-hrvatske

da

spljetskim,

dakle ovaj

je

Neretve ostale pod nadbiskupom

sve do

biskupije

vatske države; ako na dalje

duhovnom glavom

bio

uzmemo na um, da

svekolike hr-

su dioklijskomu

nadbiskupu u Baru podinjene crkve Dioklije^ Trebinja^ Zahumja, nam se nametnuti misao, da Bosna nije Srbije i Bosne: tada

e

tada spadala na hrvatsku

da

Baru. Ali odavle ne s

imala.

ne može predmnievati,

bila dioklijskoj

da

sliedi ni to,

se

jer

u takovu sluaju podinjena

bi

bila

državu,

je

Bosna

i

nadbiskupiji u

politiki sdružena

jednom od onih zemalja, s kojimi je jednoga metropolitu Svaka od onih zemalja bijaše politiki autonomna; a kako

niesu dosta velike biskupija,

pa se

bile,

je

da bude za svaku osnovana posebna nad-

tada

i

težko

pristajalo

sdružene su pod jednu

metropolija,

na raztrganje

davnih

nadbiskupiju u Diokleji,

koja

je starodavna bila.

Ovu misao

glede

mladji što potvrditi

Bosna

bijaše

Bosne drugi što

nam

podatak

Polovicom na

popuniti.

samostalna zemlja

e

s

prem daleko

ime XII stoljea

posebnom uredbom državnom

i

poimence neodvisna od Srbije.^ Ako 50 god., kada je dakle ova dva podatka sravnimo, na ime 949 god. Bosna po svjedoanstvu Konstantinovu spadala na Srbiju, 1154, kada je Bosna po svjedoanstvu Kinamovu samo.stalna bila 8

posebnim vladaocem,

bijaše

—

i

:

tada

emo

zakljuiti, da se je

Bosna

izraedju

950-1154

god. do-

V. izpravu pape Alcxandra II Documenta p. 201. Ovu listinu upotriebi takodjer presb. Diocleas: rcgn. Slav. c. IX p. 17 cd. Crnri. 2 Izrino potvrdjiijc suvremeni bizanlinaki povjcstnik Kinam, tajnik cara Manuela I Komnena, i)i.šui o ratu Ivana Konincna f^od. 1151 ovo: „Kada jo (car) došao k Savi, odatle jo proti Srbiji uz ostala krenuo k drugoj ricci imenom Drini, koja izlievajuri hc ^ore (u Savu) ^

i

Bosnu (iV^^fK'/v) od ostalo Srbije? W)SHa puko nije podhhia srhnhrmu velikomu županu (to) Ispjicov ap'/t'^oo-avc.)), nc^'o Je nurcul, cd. priznaje HVo;,'a kneza. (IliHtoriu p. 10 koj imade uredbe svojo dieli

1

i

Bon.j.

i

36

RAKI,

FR.

Ali tada

vila aamoatalnosti.

da je

10G7 tako tumaiti,

emo onaj crkveni položaj Bosne p;od. ve onda bila ona od Srbije neodvisna, zauzimala onakav polo-

p^ da je u granicali nadbiskupije u Baru

kakav su zauzimale kneževine Dioklejska (Zeta), Trebinjska, Srbaka. Prema tomu izvodi se, da Bosna god. 1067 Zabumska

žaj

i

nije pripadala

Ovakav

Srbiji

ni

opreznost sve

to

sebno zemljište

medju Drine

i

ve

Hrvatskoj,

domai

da je

samostalna.

bila

pop Diikljanin, kosve što se više primiu dobi njegovoj, dadu uz sigurnije upotriebiti. Taj izvor priznaje Bosni po-

položaj daje Bosni

jega se podatci,

jest

ni

i

naš

i

izvor,

mu

posebna vladaoca, bana. Bosna

zemlja

je

iz-

Bor-planine, zemlja pako od gornje Drine do

Laba

mu

dakle

Rasa; obje, Bosna

i

Rasa,

je=5U

izvoru ona ista na iztoku granica Bosni koja

Kinamu, rieka na ime Drina.

Našemu

Srbija.^ i

grkomu

je

povjestniku

Soli su indi, koje su polovicom

X vieka

ležale u Srbiji, tada ležale u Bosni, u koje je dakle obsegu ležalo i

dolnje Podrinje.

proširila.

S toga

je

Ali na jug-iztoku

gornje Podrinje

i

su joj

ostale

dielom

Borave".

U

kotaru lievanskom,

ili

e

Borovom (mons

žalo unutar granica Bosne.

izrino pribraja k

Po tom

brojiti.

su

bieloj

A

tako isto

na ovoj

sada pogranina naprama

na iztoku,

i

Po tom Duvno,

jer se

le-

„Dalma*

Hlievno

pri-

hrvatske medje iztone prama

župa hlievanska

Bosni.

i

i

„go-

s

Hlievno

nije

kojoj se imade

strani te je

imade

za cielo istovjetna

biti

Pini).

Hrvatskoj,

Bosni ostale nepromienjene, i

pošto je

Zapadne granice Bosne dopirale

bila.

danas planina Borova glava, koja

rom Boravom"

granice,

stare

sada spadalo na Rasu, koje je ona župa drinska

još uviek sastavnim su do ^gore

na iztonoj strani Bosna svoje granice

Ovo

isto

s

Duvnom

potvrdjuje naš

bila

izvor

pripoviedaju o ratu hrvatsko-bosanskom pod kr. Krešimirom, ko-

plieneega „Uskoplje, Luku

jega navodi Loc.

^

duas

cit.

divisit

„Surbiam autem

provincias:

unam

a

,

qnae

magno

plagam usque ad raontes Pini

talera

quam

et

i

Plevu".^

Transmontana

flumine Drina

(hrv. prievod

Bosnam

:

Skoplje,

ili

dicitur

in

,

contra occiden-

do gore Borave), fl. Drina contra Lab, quam Ras-

vocavit; alteram vero eodem plagam usqne ad Lapiani (hrv. Lipa) et sam (hrv. Raška zemlja) vocavit." ^ C. XXIX. „Cresimirus autem, frater eius, cum avunculo 37 p. pugnantes praedaverunt Uscople et Lucca et Preva. Banus autem Bo." Preva bit snae fugit ad regem Ungariac pogrješka mj. Prevau župan la" selo jakom kotaru u Duvnu, Pleva. Imade do dušo „ et

orientalem

:

.

ali

.

.

ovaj je i)riedjel spadao na Hrvatsku.

e

HRVATSKA PEIJE Xn VIBKA.

37

kako se još u XV vieku piše^ Uskoplje, gornje i dolnje, leži na gornjem Vrbasu. U taj se priedjel dolazi sa zapada, iem se priedju Borova glava (gora Borova) i druge planine, koje se izmedju porieja gornjega Vrbasa hlievansko-duvnanske okoline steru. i

Ova

okolina bijaše

provalio, bosanska.

hrvatska,

Luka

a

skopljanska,

u koju je Krešimir

današnjem priedjelu onkraj Vrbasa, Jajcu na sjevero-iztoku, imenom „Dno-luka" pa se i bližnja okolina oko „Jezera" i Jajca razumievati pod „Pleodazivlje

se u

e

;

vom" našega spomenika. Prema tomu gornjega Vrbasa

porieje

na granici hrvatskoj,

ali

oko Skoplja, Luke

i

ovom spomeniku Jajca,

bosansko,

prvo izloženo neprijateljskoj provali sa Šta se politikoga položaja Bosne tie, ona se

hrvatske.

strane

bijaše po

te

smatra posebnom državnom osebinom pod svojim vladaocem, koji

banom

podpunoma samostalnom kano što Hrvatska Srbija, ili u užoj zajednici s jednom ili drugom ili sa spomenutimi primorskimi kneževinami. Pod Hranimirom Bosna je s Rasom ujedinjena bila.^ Pod jednim od nasljednika njegovih, imenom Pribislavom, pobuniše se velikaši bosanski^; ali Bosna se

naziva,

te se

navodi

ili

i

ostade u onoj zajednici, t^ ju Caslav imao braniti od Magjara, koji

ak

da su

u drinsku župu provalili

Ijah poslije

Caalava bio zavladao,

bili.*

Red, koji je u onih zem-

uzpostavi

Pavhmir,

t^ s

Trebi-

njem i primorskimi kneževinami sdruži opet Rasu i Bosnu, tako da se rieka Sava navodi granicom izmedju njegove države i Ugarske.^ Od ove državne zajednice bi Bosna na kratko vrieme odhrvatskim

trgnuta

Krešimirom®,

pridružena Hrvatskoj.

i

O^o

dogodilo za vladanja u Bugarskoj Simeonova sina Petra (927

Kada

malo kašnje Bugarska prestala

je

bile su

i

carevine.

ili

samostalnom (971

GS).

—

70),

susjedne slovjcnske zemlje izložene uplivu iztono-rimskc

Župan

utee u Podgorje. Uza

raški

primorskih kneževina razpala,

daoca

biti

se

po dvie njih jednoga.

te

ili

je svaka

Poetkom XI

to se je

dobila

zajednica

svojega vla-

vieka navode se Dobro

u listinah spokano knez Zete Trebinja, Ljudevit, koj se Bosna bijahu samostalno, izza minje, kano knez Zahumja. Rasa kako su bile na kratko j)odpale pod iztono rimsku carevinu j»o

slav

i

i

i

^

2 »

Miklosi: Monum. serb. p. 410. ^ii Regn. Slav. cd. cit. c. XV. p. 21. Ibi. c. XIX, p. 25.

*

Ibid.

c.

XXIII,

•*

Ibid.

c.

''

Ibid.

c.

XXVI, XXVII, XXIX; p. ;37.

p.

ce-io

ruiiLii

n

V*<:KiuiAV-

2!).

p.

3 1—35.

4

38

RAKI,

FR.

dovršeiui

slije

Bosna zove

pod

Zahumje

i

Vasilijem

„banus",

drugi

onoga stoljea bjehu Zeta,

Rasu jemu

primorske

ove

Bosnu.

i

je

Ovo

bugarski

i

vlada takodjer

i

Zahumje opet

ujedinjene,

sa Zete;

ve

kneževine protezala

i

na

Stjepan II

Bosnom; Petru II

i

susjednu

prve povjeri županu

upravu

ali

ko-

Bodin za-

narod sudbinu svoju povjerio bio.^ i

a nije se

izvede veliki vladalac Bodin,

Vukanu, druge banu Stjepanu.^ Bodin Svinimiru,

Polovicom

kako rekosmo,

ujedinjenje

Rasom

Rasa,

„princeps."

trei

Trebinje

težnja za ujedinjenjem polazi,

na same

(1019).

posebnimi glavari upravljane^; kojih prvi

bijahu

„iupanus",

se

bnpjarskoga

rata

II

suvremenik našemu

bijaše

t^ je vidio

propast hrvatske sa-

pobilježio

sudbu Bosne do po-

mostalnosti.

Ovako je domai pisac u Baru etka XII vieka. Sve pojedinosti, gih zemljah

nee

navodi,

biti

koje o Bosni, kano što

istinite

malom iznimkom kratkoga razdobja, žavnom tvorbom, u koju su spadale

s

pak

Rasa,

i

potvrdjuje

crkvena organizacija

tiem

tih

zemalja

1067 daje dosta jasan

god.

pokrajinom, kakovom ju

ono

izraz.

stavlja

u svezu

Zeta,

Trebinje

s

onom

i

Zahumje,

dr-

kojemu pomenuta

pape Aleksandra II od

bulli

Bosna

o dru-

tane. Ali kada Bosnu,

ni

nasluivanje,

po

i

je prestala

predstavlja Konstantin

;

ona

biti

srbskom

se

polagano

domagala svoje samostalnosti.

Uza

svu pometnju dogodjaja, koja se na svakoj stranici barskoga

primjeuje u njem bistro oko, kako su

spisa opazuje,

i

u njem

miene u životu balkanskih država prilino ist izraz. Caslav predstavlja se kano vladalac, koj je one zemlje na zajednicu proti vanjskomu neprijatelju branio. Ova okupu držao našle njeke velike

i

se zajednica

njega razpala,

poslije

samostalni položaj.

Ovamo

tarnjemu raztvaranju

te

t^ su pojedine

idu osobito

Rasa

zemlje zauzele

Bosna.

i

Ovomu

zajednice dodje u susret prievlada iztono-

rimske carevine pod Vasilijem II iza pobjede nad Bugarskom

ene,

što

i

Konstantin

pisac

barski

takodjer

da je njegov

oštro iztie

predstavlja

Ako uzmemo na um,

Caslava kano

spis sastavljen za vladavine toga

da ne crta njegova rcorganizatornoga posla XXXVIII, 47—8. V. njem obširnijc u Kadu XXXI, 217 ^ Kegn. »Slavor. c. XLII, p. 54: „Deinde Stephanum kticsum."

1

^

ibi

Ibid.

nu-

;

da car

obnovitelja Srbije,

srbskoga kneza,

da

ste-

nam

ni

jedan

ali

bi-

c.

stj.

copit

Bosnam, posuitque

\

HRVATSKA PRIJE zantinski, p^ ni drugi

VIEKA

XTI

39

spomenik ne ostavi zabilježeno, što se je sa Srbijom poslije Caslava dogodilo ako na dalje uzmemo na um, da po suvremenih piscih car Vasilij II, pobiedivši koji

strani

;

Bugarsku,

na jedinstvenu državu u porieju Zete, NeBosne tada se neemo oteti misli, da je uspo-

nije naimao

Drine

retve, Ibra,

i

:

mena na ona davna vremena ostala prilino vjerno sauvana u Baru još polovicom XII vieka.^ Prema tomu neemo se valjda o poviestnoj istini ogriešiti, uzmemo li, da je Bosna od Srbije odpala prema koncu X ili poetkom XI vieka. Vjerovatno je, da je istinita

ona

i

po kojoj

tradicija,

Bosna izstupivša Hrvatskom.

je

bijom za vrieme osvojena bila

sveze

iz

sa Sr-

Tiem nainom može se u poviesti Bosne razdobje izmedju polovine X i polovine XII vieka, za koje imademo sigurna svjedoanstva, bar donjekle popuniti. U našem je pitanju to izvjestno, da je Bosna na svojih zapadnih granicah prosliedila

pograninom zemljom; na nepromienjene,

doim

Drine, koja je rieka

Duvno

dalje,

da su

su se iztone i

biti

Hrvatskoj

te granice ostale u bitnosti

bosanske granice proširile do

polovicom XII vieka

dielila

Bosnu od Sr-

pogranine hrvatske župe, koje je po shvaanju barskoga pisca od porieja gornjega Vrbasa kod SkopIja dielila gora Borava od susjedne Bosne, a dalje na sjever-iztok župa medje su pošle k Plivi i Vrbasu tako, da je gornja Pliva Luka (kod Jajca) bosanska bila. Prem za dalnje sjevero -iztone to neemo granice u Pounju ne imamo svjedoanstva za to doba Lievno

bije.

i

ostale su

i

:

ipak pogriešiti, uztvrdimo

Hrvatskoj,

kada uzmemo na

sliedeih stoljea,

mo

li,

(Glamo)*

s

i

to još

da je Pounje

tada,

i

okolinami

da je

ura,

i

taj

u

XI

priedjel

kada su Duvno^

prešle

iz

vieku pripadalo njezin bio

Illicvno',

hrvatske u vlast

i

i

Dla-

bosansku,

bosanske zapadne granice na štetu hrvatskim iztonim pomakle k Prologu i Dinari. Za to pako, da bi Pounje tek ka^nje

te

se

odpalo

od Bosne

bilo

i

pripalo

bilo

Hrvatskoj,

ne samo ne

iina

dokaza, nego bi se za protudokaz mogla navesti ona okolnost, da

^

Na

to je

ve

llilferdin^^

(HncMa

oCn*

ucropiH

Ce\)^H)\vi,

ii

\uk\-

—

CTp. 2'J5 0) pažnju obratio Dli.mno bijaše u XIV. v. bosansko, v. Mikloši: Moniim. scrb. p. 226. 232. ' God. 1400 H proH. bosanski kralj Stj('|);ui Osloja p(.ki..iii v-jNodi 21H. ll>i 2

i

•'

Aymhy

m

V

Kor.Mii."

Pui:

srbski

sponi.

I,

r)().

40

RAKI,

PR.

bosanska državna vlast nastojala

je

nice,

kano

U

širila.

Une

do utoka rieke

u l^ounju

razširiti

prama Diivnu^ Hlievnn

što jih je sbilja

prvoj polovini

i

XIV

svoje gra-

Dlamou

i

raz-

stoljea spadali su dolnje Pounje sve

onda

pak

u Savu,

priedjeli

na desnoj

obali

to na njeSave sve do utoka Vrbasa na biskupiju zagrebaku, dubiku. Na prve dvie nadzine naddjakonije goriku, gorsku i

i

:

Une izKreši (Pod-

djakonije spadale su župe na lievoj; sada bosanskoj, obali

medju

te rieke

i

kano

potoka Gline,

Kladuša,

što:

V

V

Stabana, Cagli, Cava, Stiena; na dubiku naddolnjega Vrbasa. Ta djakoniju spadale su župe izmedju Une naddjakonija obuhvaaše tri kotara: dnbiki uz Unu, u kojem bizvizd),

Bojna,

i

jaše uz ostale župa

Strigova (Ztregomba) na potoku toga imena;

za tiem kotar sanski (de Zana), u porieju je bila 21 dica,

župa, kano

ti

Loka),

eki

Trgoviše (antiquum forum), Vo-

Blagaj,

Pluliarje (Puharska),

dolnje Sane, u kojem

Podbrežje (Podbrieg), Oštraluka (Oztra

(Cecicbj, Vršušje (Wersusya), Kozara, Japra;

napo-

kon kotar vrbaski (de Vrbaz) sa 13 župa, od kojih: Vojska (Vojskovo), Podgradac (sub Foro), Turjak, Ivanjska (s. Joannis bapt.); Polje (s. Elie de campo) i Glas na medji Usore.^ Po ovih dakle župah može se izviestno oznaiti obseg zemljištni današnje Bosne, koj je spadao na zagrebaku biskupiju. Tomu zemljištu tekla je medja od dolnjega Vrbasa s poriejem Vrbaske te ondje steruim se Dugim i Lievanskim poljem prama jug-zapadu izpod župe Ivanjske k rieci Gomjonici, pritoku rieke Sane, pa odanle u srednje porieje Sane k sanskomu mostu, kod kojega su bile župe V eki i Podbriežje napokon odavle k Uni desnim joj pritokom do Korane ili kupskoga porieja. Ovo zemljište visilo je ne samo i

i

;

crkvenoj

nego

jale u najtjesnijoj

o državnoj

i

svezi.

županijam vrbaskoj

(de

Ono

vlasti hrvatskoj,

i

su obje sta-

dugo vremena pripadalo hrvatskim

je

Vrbaz),

Sana), dubikoj (de Dobicha)

koje

glažkoj

(de Glaas),

gorskoj (de Gora).^

sanskoj (de

Tek

postupice

V. popis župa naddjakona Ivana gorikoga u Starinah IV, 203 Ja sam naveo samo one župe, kojih su se siela do danas sauvala, da se izviestno uzmogne ustanoviti, dokle je zagr. biskupija tada u ^

sq.

Bosnu dopirala.

Za XII i XIII viek vidi dokaze kod Tkalia Monum. histor. episc. zagrab. I, 21. 25. 28. 33. 55. 86. 128. 138. 146. 159 207. 218. Iz poredjaja župa vidi se, da je „Glaaz" ležala sove strane Vrbasa; a ja mislim kod današnjega briega „Glas-nice", župi Ivanjskoj (s. Jo^

annisj na sjcvero-iztoku.

:

HRVATSKA PRIJE XU VIEKA. uvlaila se

je

bosanska vlast u ovo

lat.

partes inferiores,

države, koj je

i

^0;\bllHI.!b

Onaj

„;^o>^hHHH

sainjavao posebni diel bosanske u naslov bosanskih vladalaca napose unišao, koj

u podpimosti

je

prije hrvatsko zemljište.

Sane dolazi u spomenicih pod imenom

kraj u porieju KpaH'*,

41

K()aeMb,

glasio:

t^ je

Kpanh

Kociit,

3iin.lA"*Mb CTp;ilhlMh,

XAhMhci|t

flpiiMopHio, COi\H,

\CcO(>t,

seuAH,

noApHiiHio".'

h

Dolnji indi krajevi bijahu upravo tako zasebno zemljište bosanske

od Bosne u užjem smislu tako odieljeno, kano što Hum, Primorje, Usora, Soli i Podrinje. Koncem XIII v. bijaše u tih dolnjih krajevih vlastelin knez Hrvatin, rodjak hrvatskoga bana države,

i

Subia.^

Pavla

Hrvatin

djed

bijaše

glasovitomu

vojvodi

voju, koj je bio takodjer „©Tb ^Oi\biiH,xb lipdH", te se pisao ^Oiiiit^b

K()lTII,

(O^b

Kpt\€Bb".^

i^oi\ii'£,vb

koncem

krajevih spominju se

XIV

Od v,

i

Hr-

„Kiie3b

micita bosanskih u dolnjih

Lušci*,

koji

nee

biti

drugi

od mjesta sadanjega „Lušci^ na Rieci Sani izpod Sanskoga mosta. Malo više od toga mjesta nalazimo prije pol vieka dvie zagrebake župe, Podbriežje

Ve

eki.

i

je

hrvatsku prama Uni. Prva je u

XV

vieku bijahu

ve

bosanski

bosanska vlast

megdan

tih stranah

Klju

ne samo

potiskavati

stala

održala, te u

okolinom, nego

s

i

gradom Glaškim, Podgradje itd.^ Manje je ustupala hrvatska vlast bosanskoj kod gornje srednje Une. OvSana

i

župa „Glaž'*

s

i

dje su kroz srednji viek postajale hrvatske župe

hana, Poljice), itd.^ koje

su

:

Poljanska (Pol-

Pašenika (Pesachnuk, Peset), Humska; Cazinska konano odpale od Hrvatske tek poshje padnua

glavne pounske tvrdjave, Biša.

Ne imajui

za dobu prije XII

vatskih granicah,

Danii: rjenik

^

V.

2

Rad XVIII, 22. Miklcši: Monum.

^

nam

bilo

a.

scrb.

se

dokaza o bosansko-hrovom induktivnom meto-

stoljea

poslužiti

AO.\biiini

^Mi.

225, 250. Piii: srh

spora.

I,

58.

Miklosi op. cit. p 222: ,.v AO.^biii;,v KfKMivb v Av""»M"^i'"^ Ibid. „Ghiž" h ^'radom toga imenu nalazim kod l)rio^'a p. 4.39. „Glasnice", od kojega nedaleko kod Vrbasu leži danas selo Klasnica, sada njeku selu, koju valjda mj. Glusnica. Ovdje u okolini nalaze se od j^od. MIT); Tome Stjepunu kr. se spominju u pomenutoj listini .Markol'opovac, kano Lipovac, Vrani (Vranu), Gradinu (Gradiše), vac (Maeakj, Kadoajnik (Kadosuvj, Knjevica (liiljevuc). « to;,M držim, da je župu „(;iaž" Icžalu nu lievoj obali Vrbasa, južno od župe VrSave, njoj mi zapad župa basice, koja je imala ležati izmedjn Vrbasa dubika, a ovoj na ju^ župu Hunska. « V. U. Lopašiel'Hiha Vienue 1H7'J br. 19. *

i

i

42

RAKI,

FR.

dom, tražei dokaze, kojimi

one granice za sliedee

bi se mogjle

Ova metoda može se u našem sluaju smatrati sigurnom ve za to, što nam poviest tvrdi, da je Hrvatska teajem vremena svoje zemljište naprama Bosni gubila a ne dobivala. Tako se Bosna doepala Duvna, lllievna, Glamoa, koji po svojem poviekove ustanoviti.

ine

ložaju

Tako

ona svoje

je

Sane

granice

širila

su hrvatske granice

XII vieka

prije

i

Ako

tekle

je

Pounje.

i

porieje

u

„dolnje kraje**,

u

i

od gornjega k dolnjemu Vrbasu.

i

u Posavje

prielaz iz dalmatinskoga primorja

tomu

tako, onda

od lllievna

i

Glamoa

obuhvaale obje obale sve do Vrbasa, gdje nam njesto potonji spomenici navode županiji sansku, vrbasku glašku, kod koje je zapoimao posebni Bosne kraj, naime „Usora", na koje medji bijaše zagrebaka župa „ecclesia sancti Nicolai (de Glaz) in metis W2ore". Pošto smo tiem koliko je mogue najtanije oznaili iztone Bosni: prelazimo sada na sjever granice hrvatske prama Zahumju i sjevero-iztok, u staru Panoniju. Ovdje možemo pitanje podieliti dokle je dopirala Hrvatska na ovu stranu prije X stou dvoje k Sani

pak od utoka

Uni,

i

rieke

te

i

i

:

ljea

t.

jasniti

Konstantinove dobe, a dokle

j.

i

ono pitanje, je da

je hrvatsko

li

iem

poslije,

e

se raz-

zemljište ondje raslo

ili

se umanjivalo.

Za samo

Ijetimice

njoj

dobi

Panonija

V

sudbu Panonije iza

prikazati

Noricum

uz

bijaše

Panonija,

bijaše

u Panoniju i

U

provincia

posljed-

pridržavši

svoj davni

prvu

ili

Panoniju

gornju

savsku,

nonia secunda, ripariensis, niju Valeriu (Valeria)

i

i

Illyrici*.

zemljištni obseg,

to

gornja Panonija

užem smislu (Pannonia prima,

u

drugu (provincia Pan-

obalnu, kadšto

Savia)

;

dolnja

pako Panonija u Pano-

Od

ovih Panonija gornja

i

Valeria obu-

hvaale su prostor izmedju Dunava Drave, doim sav ostali Panonije s ovo strane Drave Dunava pripadao je Panoniji i

i

i

dolnjoj

ili

drugoj u

užem

zale su na jug, gdje su graniile 8

Mezijora,

i

smislu. s

Ove

dvie Panonije

preko Save tako, da je na nje ciela Posavina

bijahu

za savsku

obalnu

diel

savzasi-

Dalmacijom, do Drine, a odatle

obala Save do utoka Drine spadala. Glavni gradovi

uprave

su-

Panoniju drugu, dolnju (Pannonia secunda,

superior) u užjem smislu.

skoj

nad

Ilirika,

poseban „praefectus praetorio

vršio

vlast

Dalmaciju

i

podieljena u etiri upravne oblasti, provincije,

perior)

vieka.

rimskoga gospodstva u zemljah srednjega Podunavlja,

kojim je višu

Upravno

mi dozvoljeno

prvoga diela toga pitanja budi

razjašnjenje

Panoniju

i

s

obiju

siela oblastne

Siscia, a

za

dolnju,

HRVATSKA PRIJE drugu Panoniju Sirmium

43

odavle prva dolazi takodjer pod

imenom

druga pod imenom „Sirmiensis". Granica izmedju dolnje Panonije tekla je od Save nješto iztonije od utoka Vr-

„Pannonia savske

;

XII VIEKA.

i

Siscia*,

basa pak k Dravi skoro ravnom crtom k potoku Karašici. nije preživilo je Eimljane, od kojih su i potonji gospodari

Ime Pano-

'

obaštinili sa

zemljom deobu njezinu. Ali rimska provincija Panonija ostala je cjelinom, te je obino kano takova mienjala gospodare. Dozvolom carskoga dvora rimskoga najprije su Panoniju posjeli germanski Vandali (346

— 406)

turanski

osvojiše ju i

gornji dio

i

Langobardi.

kalištem

U

Huni

naroda, koji

Italiju (568)

(

— 454),

— 409);

za tiem

onda iztoni Goti (454

— 535)

kratko doba od dva stoljea bijaše Panonija

tr-

samo prolazištem u zapadne Tek Obri, koji su iza odlazka Langobarda

su ju

zemlje rimske carevine.

u

zapadni Goti (380

njezin

Panoniju

smatrali

posjeli,

htjedoše

ondje stvoriti stalnu

si

postojbinu. Panonija je postala jezgrom obarske države, koja se je

od rieke Aniže

Norikom

(Enns)

iztonoga sljemena Alpa

i

Da

Panonijom do Tise u Daciju

i

su

širila

Obri

i

iztonim dolnjom

Panonijom zavladali i da su ovaj diel smatrali prevažnom takom za obranu svojih steevina proti iztono-rimskoj carevini, razabire se iz onoga napora, kojim su nastojali Sriem oteti (579 581) iz Pa kojim su gledali privezati ga svojemu gospodstvu.^ Odanle, nonije, napadali su Obri susjedne zemlje iztono rimske, baiovarske,

—

franake. Za avarskoga gospodstva

i

su se Sloveni po

talijanske

i

Panoniji

i

po Noriku, tako da su na izmaku VI stoljea dopirali do

granica

Baiovarie

zemlji;

(592)

i

Italije

(598).

širili

Obri bijahu gospodari u

snagu države sainjavali su brojem pretežniji

ali

i

u pro-

Dielomini ustanci Slovena, imenito onaj pod Samom (623), vojeni neuspjeh pred Carigradom (()26), dolazak Bugara na pozorište u Podunavlju, nutarnji razdor u državi, obarsku. oslabili su u drugoj polovici VII vieka znamenito svjeti napredniji Sloveni.

mo

AH

kolika je ova

vodjeni proti

mu

like

svojim

još

sveudilj bila, pokazali

su krvavi ratovi

svom snagom veSavladani Obri dielomice izseliše ac k Bugarom,

Obrom (790—803) Karlom

carevine.

po

mo

krvi jednoplemenikom,

velikim

dielomice

ostaše

u

svojoj

po-

gdje se skoro u veini slovenskoga plemena izgubile. Kano drugih turan'^kih plemena, tako nestade Obara mcflju yVnj
stojbini,

što

i

im

prestaše gospodovati.

didbi 482. 416, p. ^

'^

toj

Documenta

i

p.

^'ranicali

228

bs.

vidi

292.

Mommscna:

('orp-

'"^^'•"

'''^

''^

^•

44

FR.

U

obsegii

RAKI,

rimske

njekadašuje

ima za

Panonije ne

vladavine

Obara nikakova traga drugoj samostalnoj državi. Jedino pošlo je za rukom panonskim Slovenom izhoditi kod kagana obarskoga, da jim je dao živiti pod posebnim knezom svojim, koji je da kako vrhovnu vlast kagana priznavao. Takav slovenski knez u Panoproti kaganu niji bijaše onaj Kuber (sp'/ov Kou[i£p), koj se je bio podigao, ali nadvladan s množinom puka g. 758 izselio u iztonorirasku carevinu.^ Gdje je, u kojem naime dielu Panonije, taj knez vladao, dade se razabrati iz okolnosti, sto se je on, nemogavši odoliti

kaganu, prešavši Dunav utekao na zemljište iztono-rimsko

što se veli,

i

mium njekada onamo kagan imao

je

onaj

Panoniji

njoj

kod Dunava, gdje je Sirglavnim gradom, umnožio bio i tiem, što je

puk u

da se je bio

priedjelu

reene carevine dovodio. Po tom Kuber biti knezom onim Slovenom, koji su u dolstanovali. Ali da uza sve to ne može biti govora o zarobljenike

iz

kneževinah u Panoniji za gospodovanja Avara, kaže se po sebi; p^ se takova tvrdnja ni jednim suvremenim spomenikom ne može dokazati. I u ratovih franako- obarskih predstavlja

samostalnih

nam

se

Panonija u

cielom

obsegu svojem kano

jedna

cjelina,

u

kagan njegov jedinim gospodarom bio. A i tada imala je Panonija skoro one granice kano u rimsko doba. I tada bijaše Dunavom odieljena od Dacije^; pod Panoniju spadaše ne samo zemlja izmedju Dunava i Drave nego i zemlja izmedju Drave i

kojoj Je

Obar

i

Save sa Siskom,

t^ se

za to

nonije razlikuje se Liburnija nice dopirale. kraj

Prama Noriku

Optuja (Poetovium)

govori o dvijuh Panonijah.^

i

i

dosizale

su granice Panonije do on-

potoka Labnice (Labenza, Lafnitz), tako

i

Obrom

noniji pripisuje, valjalo je što sa

zapada

(Liburniju) a ^

Miracula

iz

s.

Panoniju. Sielo

Demetrii

lib.

11^

c.

.5

taj

prostor, koj se Pa-

Franake

oteti.

Baiovarie što sa juga

odavle u

Pa-

Dalmacija, do kojih su njezine gra-

da je oboje još na Panoniju spadalo.^ Sav

su,

Od

vojske prodirale

iz Italije, najprije

kagana nr.

195

—

bijaše 6.

u

u

Ilirik

ravnini

Documenta

p.

292—4. M. c. 15 „Karolus utramqiie Pannoniam et apoDanubii ripa Datiani perdomuit'*. Annal. ad a. 824. „Daciam Danubio adiacentem". V. Documenta p. 300, 315. 325. „Postquam utramque Pannoniam, et adpositam in altera Danubii ripa Datiam, Histriam quoque et Liburniam atque Dalmatiam perdomuit". * Diimmler: Ueber die siidostlichen Marken es frankischen Reiches. ^

Vita Karoli

sitam

in

altera

•^

8.

11—12.

:

HRVATSKA PRIJE medju Dunavom

Tisom, p^

i

i

45

XII VIEKA.

U

ono bijaše osvojeno.

slavospjevu,

glavnomu junaku vojvodi Erichu izpjevao, veli se, da je on svladao zemlju, kojom teku Dunav, Tisa, Drava, Sava, Kupa, Mura, Krka; da je nadvladao barbarske

ga

što

je oglajski patrijarha Panlin

puke izmedju Dunava i Drave, da smrt njegovu imade razloga oplakati „Sirmium* itd.^ Ovo i drugo svjedoi, da Franki niesu našli na zemljištu Panonije drugoga gospodara osim Obra i to u obih Panonijah. A on je gospodovao ondje sve od god. 568. Odavle se

da je posvema

vidi,

neosnovana

i

navedenim okolno-

stim protivna tvrdnja cara Konstantina porph. o hrvatskoj državi u Panoniji, koja da je imala svojega samostahioga kneza (^p'/ov auTS-

stajavšega

^o'jTLo;)

teljskom

naku

hrvatskim knezom u Dalmaciji samo u

s

odnošaju^, ako

dobu

odnosi na

tvrdnja

še ta

prija-

predtVa-

na dobu obarsku. Badava se je za podkrjepu te tvrdnje pozivati na sudjelovanje Vojomira s furlanskim vojvodom Heirichom (Erichom) u vojni god. 796 proti Obrom. Bez svakoga dokaza htjelo se toga Vojomira, o kom se samo primjeuje, da je rodom t.

Slovenin

j.

Panoniji,

doim

podanik

franaki

koja je

godine

knezom

bio,

ve

796

da

doline

vieka posjeli

da

toga

s

,

bliža

biti

bila.

su

koji

t^

iz

one

samo

knez

Vojomir

je

je taj

Vojomir

slovenske

Pusterthal)

se za

bio

zemlje,

državi,

p^

ako je

Slovena

te

zemlje,

za cielo pripadao no-

gornjom Dravom idu svu

(Pustrissa, bili,

bio

je

da

vidi,

pripadala franakoj

mogao

je

rikim Slo venom, pustriške

pripoviedanja

se iz

koja je Furlanskoj

VI

knezom one Konstantinove hrvatske države u

bio, uiniti

ukljuivo

zemlju do

ve

do

obranu svoje nove postojbine

konca boriti

vojvodam susjedne Baiovarie i Furlanske. Na tom zemljištu bješe zasnovane slovenske oblasti: Grorutanska (Carantanum, Koruška) Krajna (Chreine, Carniola), koje se ve u prvoj polovini VIII stoljea spominju. Ondje su vladali u to doba slovenski knezovi Borut, Hotimir, Waltunch, dok nije zemlja došla u odvisnost baiovarskih vladalaca (772), a malo kašnje, kada je Karlo

imali proti

i

Baiovariu osvojio (778), pod vlast franaku.'* Tada je iz slovenskih zemalja, na iztoku Baiovarii, sastavljena jedna upravna

vel.

oblast, i

vei

Carantanum (koja diel

osim Koruške

obuhvatala još Krajnu

Štajerske), kojoj su neposredno prcdstajali

^

Documenta

'

De adm. imp. c. V. DUmmler op.

'

je

p,

301. 30.

Documenta

cit.

15—10,

p.

271.

gdje se izvori navode.

domai kne-

PR.

4(3

IIAKI,

prema koncu IX

zovi, od kojili se

viekii

apoiiiinje

vrhovnom vlašu furlanskoga vojvode. Jednako

veim

dinih župa (comitatus) propuštena

dielom

je

Ingo^

ali

pod

uprava poje-

domaim županom.

Kada se indi kaže „Heinrichus dux Foroiulensis, missis hominibus suis cum Wonomyro Sclavo in Pannonias", pokazuje se tiem, da je „Wonomyrus Sclavus" stajao s furlanskim vojvodom u njekom odnošaju a taj odnošaj razsvjetljuje onodobna poviest. S toga Vojomir mogao je biti knezom ili županom, ako je bio knez ili župan, samo koruških Slovena; a panonskim knezom mogao je biti tim manje, što je trebalo Panoniju istom od Obra osloboditi. Upravo u onoj vojni, u kojoj je Vojomir sudjelovao, bijaše tek :

,

obarski „hring^ (tvrdjava) osvojen.^

S

noniji

mu

se

ako

pišu

hrvatskom knezu u Pamislio na dobu predfranaku, pomiešao je vremena; takova je pometnja esto podkrala u drugih tvrdnjah, ali za to

toga,

car Konstantin

je

o

i

se tvrdnji njegovoj ne smie dati priednost

menikom. Upravne

pred suvremenim

na zemljištu Panonije

oblasti

stvorene

spo-

su

i

uredjene tek poslije oslobodjenja njezina od obarskoga jarma, tek

za franake vladavine. Ciela na ime Panonija bješe poslije svladanih Obara pridružena velikoj državi Karla velikoga, te bi smatrana njezinim sustavnim dielom. Ali dvie upravne oblasti, na ime u gornju

govore suvremeni franaki

ljetopisi

o

upravno bješe podieljena u i

u dolnju Panoniju. Odavle

„Pannonia

superior^^

i

„Pan-

razumievaju obje „Pannonia utraque" i u pl. „Pannoniae'*.^ Gornja Panonija obuhvaala je zemlju izmedju Dunava Drave, dolnja izmedju Drave i Save s glavnim gradom Siskom. Odatle se vidi, da je Karlo vol., taj uzkrisitelj zapadne rimske carevine rimskih predaja, kod ustrojstva novo steene zemlje u prednjem Podunavlju imao pred oima ustrojstveni obra-

nonia inferior",

te

i

i

zac rimske države za posljednje

dobe njezina u onoj zemlji go-

spodstva. Karlova Panonija gornja

obuhvaala

je rimsku Panoniju

Diimmler (alt. Geschichte der Slaven in Dalmatien. S. 34) misli Vojomiru, kojega on ime ita Zvonimir, „er konnte Grossžupan von Croatien gewesen sein.'* Ljubi (Had XLIII, 113) se još uviek drži tvrdnje Konstantinove o lirvatskoj državi u Panoniji. Osim navedenih proti toj tvrdnji razloga pada u oi ono naivno shvaanje Konstanse znade, tinovo, da su se panonski Hrvati doselili iz Dalmacije, da je selitba Slovena po balkanskom poluotoku pošla sa Podunavlja zapad; a ono Konstantinovo shvaanje stoji u protuslovju na jug ^

oim

i

8

ovom 2 Uz

poviestno-izviestnom istinom. ostale vidi

Documenta

p.

298, 315,

321—325

etc.

HRVATSKA PKIJE Xn VIEKA.

47

Karlova Panonija dolnja obuhvaala je rimsku Panoniju dolnju sa savskom, obalnom. Da je i Sriem od Franaka osvojen i državi pridružen bio, svjedoi nam uz ostalo takodjer ime 4>paYyo^a)piov, koje je za onaj priedjel ostalo i kašnje gornju

s

Valeriom, a tako

i

kod Grka^, za tiem ondje grad Francavilla^, napokon naš naziv Fruška-gora^ za onu sriemsku goru. Svaka od obiju Panonija bijaše upravljana svojim posebnim knezom (dux) takovim knezom ;

u dolnjoj Panoniji Ljudevit, Katimir, Mutimir i Braslav. Ljudevit se u franakih Ijetopisih piše izriekom „dux Pannoniae Braslavu se izriekom veli, da god. 884 „regnum inferioris".*

bijaše

Dravum

inter

et

Savum

dakle Panonijom

flumina tenuit"^, da je

dolnjom, Saviom upravljao.

U

bojevih

izmedju Ljudevita

i

Fra-

naka bijaše ratište gornja Posavina. Franaka vojska imala prelaziti Dravu, da dodje u Ljudevitovu kneževinu^; Ljudevit se desio kod Drave, kada ga je koruški knez Balderich napao.' Ljudevit je u Sisku boravio, kada je proti njemu dolazila franaka vojska iz Italije^, jamano starom rimskom cestom iz Aquileie na Aemonu (Ljubljanu) pa onda uz Savu u dolnju Panoniju. U Braslavljevoj kneževini (regnum) t. j. u dolnjoj Panoniji napominju se rieke Odagra (sada Odra), Kupa i Sava; pa tko seje vodenim

putem

htjeo poslužiti u

Bugarsku, kano

k bugarskomu

svom putovanju kroz

Panoniju u

dolnja

su god. 892 putovali Arnulfovi poslanici idui

što

mogao

kr. Vladimiru,

je

po

tih

riekah

na

amcu

putovati.^

Svi ovi podatci potvrdjuju, da je dolnja Panonija pod Karolingi bila

posebna upravna oblast

vlastitim

s

knezom, za

dolnja Panonija, u koju se ubraja grad Sisak

Drava,

Sava,

Kupa

i

Odra,

zapremala

po

i

tiem,

da je

kroz koju su tekle

prilici

ono

zemljište,

koje je zapremala za rimske vladavine u posljednje doba rimskoga

gospodstva. ^

2

p.

Nicetas Choniates ed. Bonn, p. 25, 122. Ansbertus: Historia de expeditione Friderici

imp. cd.

Dobrow8ki

28. 2

(PfKivn. menicih V. *

'^

Francus, ^»povJKhCKMM Francorum.

Danii

Documcnta Ibid.

p.

p.

:)79.

«

Ibid.

p.

.321.

'

Ibid.

p.

:i22.

«

Ibid.

p.

.327.

»

Ibid.

p.

3>50.

rjenik .'320.

a.

h.

v.

Tako

u

srpskih

spo-

48

RACKI,

KK.

kano upravna oblast posvema odieljena

Dolnja Pauouija bijaše

hrvatske kneževine. I za zemlje, koje

0(1

pridržan

mala, bi

u Franciji

imenom „Liburnia" iztonu dalje

obalu jadranskoga

na jug Liburniji

samo

razumievaju ne

kano

,;Dalmatia".

i

što

zove se

mora,

slicdila

Dalmacija, pod kojom Ijetopisci i

gradove, koji su,

Hrvatski knez

vlast. '^

Dalmatiae atque Liburniae". Jur je tada

sjevero-zapadu dopirala. Liburnija,

hvaala, doticala se je biti

nego

hrvatske

naznauje nam donjekle, dokle

ovdje mogle

grad Trsat ležao^;

je

iztono-rimsku

Zadar, priznavali

ona zemlja uz

„Liburnia'* je

u kojoj

je

priedjele

ondje^ „dux

Ove zemlje dolaze pod

naziv.

stari

tada Hrvatska zapre-

je

Hrvatska prama sjeveru

koja je

i

davnu Japidiju obu-

i

Panonije na sjever-iztoku. Gdje su

dolnje

granice obiju

nam

naslov

taj

zemalja,

dade se

U

iz

dva dogodjaja

819 bi Ljudevit, knez dolnje Panonije, koruškim knezom Balderichom od Drave, dakle od sjeverne medje svoje kneževine potisnut. Ljudevit povue se u Pokupje. Na Kupi naidje na hrvatskoga kneza Bornu. Ovoga ostave „Guduscani" vrativši se svojoj kui. Borna pomou nagovieštati, koja su

(praetoriaui) jedva

svojih tjelesnih stražara vali

u Dalmaciju.*

riekami

Panoniju

Kupa

panonskimi.

Saviu

Kod Topuskoga

;

ali

ležalo

te

njezinu.

svojih granica, koje je

je

ve

scani" bijahu podanici hrvatskoga

t.

j.

na zapad tekla

Ljudevit krenuvši

U

spominje medju

Pokupje je

„ad Fines"

odanle

Borna

pro-

spadalo

na

na granici panonsko- dalmatinskoj.

stacija

je

ratu god.

uzmae. Ljudevit

slavospjevu

doba

rimsko

u

I

onom

se u

ležala je

nonsko- dalmatinskoj,

prama izvoru

Ijetopisci zabilježili.

Kupi

na medji pak

išao je

rieci

Kupi

na obranu

prevalio bio. Još jedno.

„Gudu-

kneza; zemlja njihova ležala je

Pokupja povratku Borna je svoje nevjerne podanike pokorio. S toga se Borna zove takodjer „dux Guduscanorum'*^; jer su oni došli na glas sa svojega odpora. A ne može biti dvojbe, da su „Guduscani'* mj. „Gaduscani" stanovnici Guduscae, Gaduscae t. j. „Gadbske", Konstantinove župe „Fo'jT^r.^a", župe na ime tako prozvane od rieke Gadske, Gatske, Gacke. Gacku dieli Gvozd od pritoka Kupe; ovdje dakle imala

unutar granica hrvatske.

tei granica izinedju ^

Ibi.

p.

2

Ibid.

p.

3

Ibid.

p.

Ibid.

p.

Ibid.

p.

' ''

svojem

Bornine

i

iz

Ljudevitove

kneževine,

300. ^iuxta Tarsaticairi Liburniae civitatem". 310, 311, 312, 317, 326. 325. 322. 320. Vita Illudovici ibid. piše „Goduscani".

izraedju

HRVATSKA PRIJE dolnje

Panonije

spomenicih tano

Kako

Dalmacije.

i

granice izmedju Hrvatske

i

XII VIEKA.

su

49

prama iztoku

dalje

tekle

dolnje Panonije, neda se po onodobnih

Oni nam medju tim

opredieliti.

zabilježiše jedan

dogodjaj, iz kojega se daju te granice bar nagovieštati. Pripovieda

na ime\ da Ljudevit god. 822 uvši o dolazku franake vojske u Panoniju t. j. u svoju kneževinu „Siscia civitate relicta ad Sose

magnam

rabos^ quae natio

giendo se

contulit"

godine (823)

cum

na

pripoviedaju

;

;;relictis

avunculum Bornae

Dalmatiae partem obtinere

Sorabis,

ducis,

da Ljudevit sliedee

dalje^,

cum Dalmatiam ad Liudemuhslum,

pervenisset,

eo moratus fuisset, dolo

fu-

dicitur,

ipsiu-5

aliquantulum

et

esset interfectus".

Dalmacija bijaše Sisku toliko na domaku, da

temporis

Prema tomu

Ljudevit pred ne-

je

Rimska Panonija obuhvaala je, kako ve spomenusmo, uz Pokupje obje Posavine do Drine t. j. ne samo lievu nego i desnu obalu Save. Dolrsja porieja Une, Vrbasa spadala su na Panoniju, te je onuda s dotinimi priedjeli i Bosne tekla granica panonsko-dalmatinska. Kada franaki Ijetopisci vele, da je Borna „dux Liburniae atque Dalmatiae", p^ opet da narod „Sorabi" zaprema „veliki dio Dalmacije": tada uzimaju i oni Dalmaciju u rimskom znamenovanju, u rimskom obsegu, po kojem se ona sterala od jadranskoga mora do Drine i do Panonije. U tom davnom obsegu uzima Dalmaciju i car Konstantin, kako vidismo; p^ on doznauje u njoj mjesto ne samo Hrvatom nego Srbom; a „Sorabi natio'' franakoga Ijetopisca jesu po njemai u

prijateljem

nju

utekao.

i

kom

izgovoru Konstantinovi Ljudevita.

bieg nesretnoga Italije,

nee

Franaka

Promotrimo opisani

Srbi.

ulazi u

vojska

Panoniju

iz

dakle putem uz Savu prama Sisku. Ljudevit predvidja, da

sili

odoljeti; ostavi svoj glavni

Siska preko

dolazeemu

Save u Bosnu sa

ledja.

pripovieda o

pa

grad Sisak,

se što

emo

.

.

ujaku

Ibid.

p.

:i27.

Ibid.

p.

328.

3

Ibid.

p.

:i2.5.

što

Dalmatiae".

Borne,

mjesto

što se

u

k<>j«;ga

vatskoj vladao sinovac funukVj njegov l/idiflluv.*

2

(to

'/(op'-ov

Kinhard

Ako

se

rekosmo o iztonili granicah Hrvatske na-

pokojnoga

^

neprijatelju

o Bosni

onda lasno razumjeti,

prama Bosni, oflnosno Srbiji: razumjet emo, kako je Ljudevit ostavivši zemlju srbsku odišao dcmislu,

utee: kamoV Iz

prema

rekosmo

biegu Ljudevita „ad Sorabos

dalje dosjetimo, što

i

najsigurniji je put

Sjetimo

IVkcova) Konstantinovoj,

na

„S£p.3>;0L",

pripovieda,

I)alm:i(MJu k

jo tada

u

Lju

Hr-

50

FR.

Odavle dade

da

se izvesti,

poetkom IX

RAKI, hrvatske prania

granice

su

dolnjoj

onim pravcem, kojim su njekda tekle dalmatinsko panonske granice obišavši naime Pokupje dosegle su Po u nje u porieju Sane rieke, pak su ondje dopirale do Panoniji

vieka tekle

i

dalje

;

oznaenih granica hrvatsko bosanskih, do gorja na ime, koje ini razvodje medju Unom i Vrbasom. S one strane toga gorja imade se iskati sielo „Soraba", „quae natio magnam Dalmatiae partera obtinere dicitur". Odatle sliedi, da iztone granice Hrvatske 949 951 bitno razliite. niesu imale biti god. 822 više

—

i

Došle smo dosta tano gornje Panonije

Dalmacije

i

iliti

Panonije sa strane

dolnje

na^li granice

Hrvatske.

Da

vidimo sada, koje

su joj bile ostale granice.

Uz

kneza dolnje Panonije,

Ljudevita,

stanovnici Krajne

jedan

i

bini prvih veli Ijetopisac^:

bili

su

stanovnika Karantanije.

diel

i

ona „pars Carantanorum",

Balderichu, kano

i

O

Savum

„Carniolenses, qui circa

Uz

habitant et Foroiuliensibus paene contigui sunt". stanovati

takodjer

pristali

koja se je za

postoj-

fluvium

ove imala je tiera

predala

„Carniolenses". Ovih su se indi postojbine

oni

Save pak na zapad „skoro" do Furlanske, do koje su granice Istre dopirale. Sava je tekla takodjer dolprama zapadu njom Panonijom, zemljom Ljudevitovom pak na njoj u gornjem prostirale od

i

;

toku sticahu timo

da je u

36;

na Savi tekla riei

granice

se

Ijetopisca

rimsko doba granica izmedju ove strane

s

Krajne

dolnje Panonije,

tako

Aemone

i

Koruške. Sje-

Panonije

(Ljubljane)

:

tada

i

Norika

emo

one

da se je Krajna protezala od gornje a da k gornjemu Isontiu (Sontiu, Soi)

shvatiti,

Save k Furlanskoj t. je na drugoj, lievoj

j.

;

Save stanovala ona est „Karantana", koja je takodjer uz Ljudevita pristajala. Ovdje naprama Krajni na lievoj obali Save nalazi se malo kašnje, kano što emo vidjeti, krajište „iuxta Souvam", „Souna" župa a oko g. 838 upravljao obali

i

na

je

;

„comes

Savi

Salacho**'^;

dalo na „Carantanum". Dotle

to

je

dakle do

pako

tada

zemljište

„Carantana",

imenito

spa-

do

ove župe „iuxta Souvam", pak do „Carniolie circa fluvium Savum" dopirale su granice dolnje Panonije u gornjem Posavju.

U

dol njem

Posavju

^Frankochorion" Btrani

udarale

t.

j.

obuhvaala je dolnja Panonija jamano davnu Panoniju sriemsku. Na toj iztonoj

su se granice Panonije, a tiem

'

Ih'id.

p.

;^25.

''

Ibid.

p.

337.

i

karolinžke države

HRVATSKA PBUE Xn VIBKA.

51

Bugarskom. To nam potvrdjnju suvremeni spomenici u obilju. Bivši knez nitranski Privina, izagnan od moravskoga kneza Mojmira; priedje k Ratbodu, markgrofu gornje Panonije (ok6 830 855) ujedno sinom utee sa svojim njega Kocelom regionem „in od

s

—

Vulgarum" a malo kašnje „de Vulgariis Ratimiri adiit regionem** nu kada je god. 838 Ratbod po nalogu kralja Ljudevita udario na ;

substitit^

et

cum

suis pertran-

fluvium Sawa, ibique susceptus a Salachone comite pacificatus

sivit

cum

est

Privina

tada „praedictus

Ratimira,

Ratbodo**.^

Ovdje nam

se

dakle

predstavljaju

Panonija, u kojoj je vladao Ratimir, za tiem Bugarska

pogranine zemlje, u

lachova kano jedne u drugu.

To nam

potvrdjuju

kojih i

je

i

Privina

razjasnjuju

zemlje

župa Sa-

prelazio

iz

koje

razprave,

poam

od god. 824 vodjene izmedju franakoga i bugarskoga dvora o granicah na Dunavu. Spomenuto je na me, da je Karlo Obre^ koji su izvan Panonije vladali još u suvel. svladavši su

sjednoj

Daciji,

pae

kojih je

izmedju

bio

da bi on bio ovaj priedjel uredio,

Dunava

i

Ali ne ima dokaza,

države u Potisje.

razširio granice svoje

Tise,

„hringus"

jer je valjda

veoma opustošen

i

napuen bio. U onom dielu Dacije, koj je ležao uz Dunav, nalazimo poetkom IX stoljea slovensko pleme Bodrica. Ovdje je Bodrice Dunav dielio od Bugara; a kako je bugarska država od Kruma (o. 802—815) poamši granice svoje potiskivala u Podunavlje, dodje pod Krumovim nasljednikom Mortagom u sukob riedko

8

S toga Bodrici napadani

Bodrici.

(„iniqua infestatione") od Bu-

pomo

proti

Bugarom.2 Odkle se vidi, da su siela Bodrica dopirala s strane do franake a s druge do bugarske države; od prve jih Dunav kod utoka Tise, koja je rieka tekla Daciom, od Dunav niže uša Save Bodrici su dakle bili susjedi dobije

jedne

gara poslaše god. 824 poslanike u

nije

Njemaku

Frankochoria (Sriema).

onkraj

tražei

Ali oni su

dieho

druge

Pano-

imali svojimi

sieli

na desnu obalu Dunava; jer se tako samo može tumada ho iti ono drugo ime, koje jini franaki Ijctopisac daje, vclei

presizati

'

i

Ibi.

Ahodntorum, Einhardi annalcs (cd. IVrtzj ud a. H21: „Lcj^atos Daciam U:iqui vulgo Praedenecenti vocantur, ct contcnniiii HiilKans zovu A-lM.dnli Ovi pcrmisit". illico vonir« nubio adiaccntcm incolunt bOO) S. Dcutsclicii. Dic. se u popisu HV. cmcrauHko^'a rukopisu (Zcuh: Nort (m1 razliku takodjer „OHtor-ab(o;trczi" t. j. iztoui IJodrici /a nn-dju Lalnun stanovali hu koji Bodrica, »

.

abfojtrezi'* i

t.

j.

.

od sjevernih

iztonim morem.

.Safarik

:

hIov. starož.

str.

012.

52

FR.

RAKI,

obino zovu „Praedenecenti". Ovo ime predpostavlja drugo: ^Predenec", kojemu se odziva kod potonjih zapadnih pisaca ime grada ^Brandic" (Prandic, Predenec), a kod grkih pisaca ^RpaviT^o^a**, naše „Kp.iiiHveKo".^ Ovaj grad je ležao na desnoj obali Dtmava kod utoka Mlave rieke, te se pod tim imenom razumieva u srednjem vieku sva okolina med ju Moravom Dunavom. Branievcem na jugo-iztoku u porieju Timoka stanovali su „Timociani", Timoani, koji su se takodjer bili proti Bugarom utekli pod zaštitu franake državC; te su g. 818 poslali bili svoje poslanike k kralju Ljudevitu ^ Kada se sliedee godine knez dolnje Panonije Ljudevit digao na oružje proti Frankom, odvratio je Timoane od njihova nauma bješe jih za sebe predobio.' Sto opet potvrdjuje, da jLimoani, kano Bodrici Branievci, niesu daleko od dolnje Panoi

i

i

i

A

nije stanovali.

upravo

taj

dogodjaj,

što

su

Timoani

i

Brani-

kod Franaka pomo proti Bugarom, izazvao je ove, da su zahtievali, neka se ustanove granice izmedju obiju država, nehtei dopustiti da se Franci, primajui poslanike Timoana i Branievaca ili Bodrica koje su smatrali za svoje podanike, miešaju u poslove njihove. tom se je razprava god. 825 i 826

eve!

tražili

,

vukla,

jedne

8

s

i

druge strane pošiljani su izaslanici*;

Kada

ali

ni je

Njemakoj ulo, da je Mortag ili ubijen ili otjeran, marilo se mnogo manje za uredjenje granica. Ali ni Bugari niesu se dali zavoditi; s toga su oni odmah sliedee godine prodrli na ladjah Dravom u doljnju Panoniju, ovu plienili, tamošnje slovenske. Frankom podvržene, poglavare iztjerali došlo do

i

uspjeha.

svoje postavili.

Ali Bugari su

i

u

Vojvoda Baldrich bijaše nemaran u obrani zemlje

vrhovnoj

svojoj

se

podvrženoj;

vlasti

s

toga bijaše

skinut

sa asti.

god. 829 doploviU Dravom, te »njeke gradove uz

Brandiz kod Arnolda ed. Leibniz II, 631, 678, 684, Ansbert de expeditione Friderici imp. ed. Dobrovsky p. 23, 28, 29, 35, 40. Bpy.v(T'(o[i7. kod Cinnama ed. Pariš p. 75 i Nicete Chon. p. 12. Zeuas op. cit. p. 615. RpaiiHVCKO v. Danii rjenik h. v. ^ Documenta p. 322. ^ Documenta p. 320. „Guduscanc", koji se tuj uz Timoane spominju, drži Šafarik (loc. cit.) za „Ruane, Kuevane", žitelje oko gore Kucaj kod Kavanice u Srbiji. Ali Šafarik bi zaveden krivom interpunkcijom (v. Documenta ibid); pa se rie ^Gunuscanorum" ima spoovdje razumievati „Gadsani". jiti sa „ducis Bornae", * Einhardi annalcs ad a. 825, 826. Vita llludovici ap. Pertz SS. ^

bistor.

i

Oerm.

II,

podatke

iz

628

—9

Documenta p. 330 ss. Ostali ova dva izvora; s toga ne treba jih

Ijetopisci

navesti.

povadili su

HKVATSKA PRIJE

U

rieku popalili".^

XII VIEKA.

53

ovih suvremenih viestih istina

da su Bugari

je,

827—9

napadali dolnju Panoniju; a tim se potvrdjuje, da je ona pograni?^.a bila zemljam Bugarskim. Ako je Ijetopisac tano

god.

zabilježio si

imamo

voden put, kojim su napadaj

taj

svoju vojsku

Bugari

jugo-ižtone strane predstaviti,

s

Dunavom

onda

vozili^ i

to

ili

iz

Dravom^ hotee tim dublje prodrieti u zemlju, pa možebit osvojiti obje Panonije, koje je Drava dielila, ili Dunavom od uša Save gore u Dravu. Ali vjerovatno je, da je Ijetopisac Savu zamienio Dravom, pk da su Bugari Savom ploviH, Sriem plienili, gradove ili mjesta uz Savu palili ondje na vrieme svoje oblasti namjestili. Sjetimo se, da su se ove provale dogodile samo tri godine iza Ljudevita da si je ovaj bio predobio Timoane; onda emo si uspjeh Bugara u dolnjoj Pazemlje Bodrica, odavle

i

i

i

franakomu gospodstvu

noniji,

koja se

Kako

je ondje

ali

i

taj

lici

sporazuman bio

laglje protumaiti.

otimala,

franako gospodstvo zazorno bilo, svjedoi nam to, da je god. 838, dakle samo njekoliko godina poslije, bajovarska vojska udarila na kneza Ratimira; razlog se doduše ne navodi, i

knez je valjda s

Bugari

,

pri-

sporazumak posreizrino kaže, da je iz Bugarske

koj

dovao reeni Privina, o kojem se

pa po svoj

Ljudevita,

sliedio stope

valjda

je

došao k Ratimiru.

samo za to, što nam jasno tvrde, da je dolnja Panonija na iztoku kod Dunava graniila s Bugarskom. S one strane Dunava u Daciji sjedili su Bodrici, koji su uz desnu obalu Dupreko Dunava zasizali u Branievo; ovdje

Ove dogodjaje navodimo

tuj

i

nava prostirala

se vlast

do skora su se

stišale.

Bugarske. Razmirice izmedju obiju država Poslije Mortaga sliedio je na bugarskom

Presiam a za njim do skora Boris (ok. 844). Oba su, puna miru Njemaku, njoj se pae g. 832 približi vši^, gledali na

priestolju stivši

stranu granice državu

drugu

vremena

Hrvatska.

„Sve

miru

sa Srbi, ljubei se

živili

do

srb.

kneza

Documenta

p.

333

—

4

Na jednom

exercitUR terminos Pannoiiia(3 supcrioris", ferioris", jer

nonici"

skoga 2

nije

Baldc.ricli

bio

kano vojvoda

prcdpo.stavljciii

vojvodu, nego dolnjoj

Ilcrimanni chronicon ad

rorum cum

strana

se

zarati

susjedi

h& Srbi

piše se

mjestu

oevidna

forojiilicJisiH

gornjoj,

bijaše Srbija

koju je

i

i

pogia-

Presjara,

„liulffarornm

po^^rjc^ska

mj.

„nistoi limitiH

spadala

i

su u

Vlastiniira lUigari

medju sobom kano

nini ... Ali za vladavine Vla^timira *

Ta

proširiti.

„ni jki-

pod Havar

I^moniji. a.

h:J2 (Portz

VI,

571):

„I.cK-'iti

i^nlR"-

muncribuH venenmt (ad Ludovicum imprratonsm)."

5

54 knez

liotei

biip^arski,

samo ne obavi

mu

podjarmiti.

jili

nego

ništa,

Presjamov

nije prošao ni

i

RAKI,

l^R

mnogo

i

vojnjiii

Ali

tri

godine ne

svoje vojske izgnbi.^"

sin Boris,

bivši

na

prisiljen

Sretnije

kada

mir,

Vladimir dopane n rnke srbske.'^ Jednako je prošao Boris

f^in

n ratu proti Hrvatskoj, nemogavši je svladati

garom

rukom

za

dakle

nije

praraa zapadu u srbske

za Presjama

Borisa,

i

vatskom zemljištu, Niti se

okolnošu,

samo

;

posto

Bugari

se

je Boris kroz

što

sliedi,

glede Srbije

zemljište

to

Nu

onih obenitih

to se iz

nikako ne može razabrati

države svoje

pošlo razširiti granice

hrvatske zemlje.

i

gdje bijaše

ratište

mršavih podataka

i

da bijaše na srbskom

kano napadai

dade

Srbiju

Bu-

uglavi mir.^

hr-

i

predstavljaju.

onom

potanje ustanoviti

od kneževia Borene

Stje-

i

pana praen doveden bio u Rasu. Odavle izvedosmo samo to, da to a može se je Rasa imala na srbsko-bugarskoj medji ležati u Pomoravju, izvoditi, da je ratište bilo negdje sjeverno od Rase^ ravnijem putu iz Srbije jer inae nebi ona bila ležala na kraem u Bugarsku. Ako je tako, onda je veoma vjerovatno, da su Bui

5

i

pomenutih dunavskih

gari provalili u Srbiju iz

Branieva

Belgrada

i

moana. Još vatske

i

s

oznaka,

Bugarske

Bugarskom

Stroj mira

i

južno-iztone strane,

postojbine Ti-

iz

IX

vieka

Gojnika

s

dolazi u saobraštaj

Hrvatskom.

izgoni

s

Srbija

jedne

Knez Muntimir brau

u Bugarsku,

sinovac

mu

Gojnikov, bježi u Hrvatsku.* Pribislav, reenim Petrom

utee u Hrvatsku^;

sbaen, Klonimir

i

unidje

u grad

ali

„tt.v

Po drugih

izmedju Hr-

se dielomice dotakli,

na iztoku zemlje srbske.

su

druge

s

smo

kojih

ležale

20 godina

sljednjih

iz

teže dade opredieliti hrvatsko ratište.

se

geografskih

ili

izmedju

priedjela

proti Petru ^ofJTivuT.^^

.

provali

iz

strane

svoju

Petar, s

po-

sin

priestolja

Bugarske

Bugarski car Simeon

na Srbiju, njezin knez utee u Hrvatsku,

mnogi Srbi bješe u plien odvedeni u Bugarsku, drugi pobjegoše u Hrvatsku, Srbija ostade opustošena; tada se Simeon zarati s Hrvatskom." S toga za ustanovljenje hrvatskoga ratišta pod Borisom valja uzeti jedno od dvoga: ili je bugarska vojska prešla u Hrnavali

najprije

vatsku tudjom

zemljom,

^

Ovako car Konstantin

2

Ibid.

p.

Ibid.

p.

358. 360.

UM.

p.

375—76,

3 '

^

«

Ibid.

p.

386.

Ibid.

p.

390—1.

n.

p.

porpli.

Srbijom

ili

Documenta

kroz p.

dolnju Panoniju,

340-1.

HRVATSKA PRIJE

budui da zumku,

su Bugari tada

55

XII VIEKA.

Franakom u dobrom sporaIX vieka proširila svoje iztone

živili

s

Hrvatska polovicom granice do Bugarske, a to bi jedino moglo biti u Bosni. Granice Bugarske naprama dolnjoj Panoniji, odnosno naprama sriemskom joj dielu; ostale su jednake i sliedeih desetaka, dok je ondje Franaka preko domaih knezova vladala. Dunav ostao je

ili

granicom izmedju obiju država.

je

Ali

i

uše Save bijaše onom dogodjaju, da

desno

imademo svjedoanstvo u kada su uenici sv. Metoda poslije smrti njegove (885) bugarsko,

za što

ostaviti

bili

Belgradu

(

Moravsku, B£XaYpa6ov

koji su se uputili u

oni,

Bugarsku, bješe u

„najplemenitijem gradu

)

prisiljeni

izmedju

na

svih

Dunavu ležeih", doekani od bugarskoga gradskoga poglavara Borita-kana, liepo ondje primljeni i odaslani samomu knezu Borisu.* Belgrad dakle, koj je u bugarskoj

tada

na

ladji

To

vlasti.

ljetopisa pripoviesti^,

kom

podrtina staroga Singiduna niknuo, bijaše

iz

se

isto

razabire

po kojoj su njemaki poslanici „Savom

karolinžko doba imala na iztoku

za

i

rimska Panonija njekada ondje imala,

uša Drave

od

do

toku njezinom, ondje

IX

s

rie-

dovedeni u Bugarsku" (892).

da je dolnja Pano-

Mislim, da je ovimi navodi dosta utvrdjeno, nija

one franakoga

iz

uša Save

gdje

a te granice

jednim dielom

s

u Dunav.

hrli

one granice,

te

koje

bijahu rieke

je

Dunav u onom

Rimska Panonija graniila

je

Moesiom, karolinžka pako Panonija bar od treega desetka

vieka

s

Bugarskom, koja

je imala u svojoj vlasti

davnu Moesiu

klju za Panoniju, Beograd. Imajui to pred oima, jasan e nam biti sadržaj pisma, koje je papa Ivan VIII upravio „Montemero duci Sclauinicae.''" Odlomak toga pisma glasi: „Opominjemo te,

i

da sliedei primjer svojih praroditelja vratiti

se

k panonskoj diecezi

a pošto je ondje

;

postavljen od stolice sv. Petra biskup, stirsku brigu."

Smisao

je

utei

velik odpor u

Vita

8.

biskupiju,

2

da je

ali

Njemakoj, pošto

Doumenta

p.

Bulgaria perducti'*. » Ibid. p. 367.

i

Metoda

:i«():

ve, hvala bogu,

vel.

str.

„dcin

to

moravske Slovene

i

njegovo naišlo na

djelo

se je ta papina i

Clemcntis. ed. Mikloši

djelovanje sv. Cirila

mogue,

toga odlomka jasan svakomu, koji znade,

crkvenomu urcdjcnju Karla ^

je

pod njegovu pa-

se

da je papa Hadrian II uzkrisio za panonske

davnu sriemsku

koliko

nastojiš,

odredba protivila

državnim njemakim c.

XV-XVI

interesom.

V. moje djelo:

Viek

i

371.

pcr

fiiicnte

Savi

HuminiH

navi^'i(»

iii

56 Prerada nas nio^ao je i

sva sadržina upuuje^ onaj Mutimir

biti

zemlji njegovoj.

nam

kojega

ve

bija

:

muili o osobi kneza na hrvatskoga kneza Mutimira, od 892.^

listina god.

tiem, što za vladavine Ivana

da

se,

ali

to se

mnienje po-

VITI sjedjahu na hrvatskom

kako

bi

Branimir. Mislilo se

i

ga papa mogao nago-

sliedei svojih praroditelja primjer, podvrgne panon-

skoj biskupiji,

kada Srbija

Sta je dakle

naravnije,

nije prije spadala

nego u Mutimiru

Panonije, nasljednika Ljudevita

franakoga dvora ustruavao proti kojoj

Ali

Domogoja knezovi Scdeslav

na srbskoga kneza Mutimira^;

varati^

knezom

koje zemlje slovenske

su se dosta

to

se

]\Iislilo

sauvala

se

priestolju poslije i

RAKI

FR.

vika

tolika

se

digla

bila

budui

koj

ovisan

pod panonsku

podpasti

se

kneza dolnje

nazirati

Ratimira,

i

pod panonsku diecezuV

u Njemakoj.^

jednoga temeljita razloga proti takovu shvaanju,

od

diecezu,

Ne ima

ni

a sve za nj go-

Ovdje možemo nadovezati jednu izjavu Trpimirove listine, koja je takodjer dala povoda krivu tumaenju. Taj hrvatski knez

vori.

obsegu jurisdikcije metropolije spljetske glede na zemljišni

veli

prostor

ovo:

„(juae

metropolis

est

usque ripam Danubii

pene

ct

per totum regnum Chroatorum.*" Ovdje se dakle o zemljišnom ob-

segu

metropolije

spljetske

prvo

dvoje,

tvrdi

njezina proteže sve do obale Dunava,

i

znavao njihovu vrhovnu varie

jurisdikcija

ožujka 852 god.,

4.

Panonija odvisna bila od Karolinga

je

sam hrvatski knez, kano

je

je

se

^pene per totura

drugo,

regnum Chroatorum." Ova povelja izdana u vrieme dakle kada

da

:

vlast.

na iztoku do Dunava

na elu svoje

što

i

Karlo

listine

i

kada

iztie,

veliki osvojivši zemlje

pri-

Baio-

Tise a brinui se oko razširenja kr-

šanstva uredi i njihove crkvene odnošaje. Pošto su o pokršenju oglajski, te se norikih Slovena nastojah sveenici solnogradski izmedju oglajskoga patrijarha, kojemu je Istra podinjena bila, solnogradskoga biskupa, koj je pokršenje karantanskih Slovena i

i

u svoje ruke uzeo,

bio

zemijah

:

odredi Karlo

za granicu bi

i

Solnogradskomu

S.

ustanovom od

i

i

bila

o

14. lipnja

oglajske

jurisdikciji

u tih

810 rieku Dravu

crkve,

koja

odredba

nasljedniku Ljudevitu god. 819 potvrdjena.

biskupu bješe takodjer podredjena Panonija

iz-

14.

1

Ibid.

^

Diiraraler:

Uebcr die

57. ^

Documenta

*

Ibid.

p.

porodila

izmedju solnogradske

po Karlovu sinu

p.

razpra

4.

p.

.368.

alteate Geschichte der

Slaven in Dalraatien.

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

57

medju Rabe, Dunava i Drave, te je on u tom dielu sbilja vršio. Dvie godine prije izdanja Trpimirove biskup Liutpram

na Sali kod itd.

Peubu, Salapiugu

dolnja Pa-

i

Pomenuta ustanova

pastve ondje preuzeo bio.

izmedju solnogradske

tie

oglajske crkve

i

na Dravi

o granicah

Karantana,

se

kojega

od desne obale Drave pripao je drugoj, a onaj od lieve

Mogue

obale prvoj crkvi.

svoju vlast protegnuti

Takmac

biskupiji bi povjerena

Drave, kneževina na ime Ljudevitova i Kaima traga, da bi solnogradski biskup brigu duševne

Ne

poam

kojoj

viesti,

nonija izmedju Save timirova.

(Salabug,

u drugih mjestih prekodravske Panonije.^ Ali nigdje

i

ne nalazimo stalne

diel

u

su crkve podignute u Optuju,

Szalaber)

posvetio

listine

kneževskom gradu Mosbi^rgu blatna jezera (Balatona) crkvu na ast bogorodice.

je solnogradski

Nove

biskupsku

vlast

i

je,

da

su

oglajski

u Panoniju dolnju

oglajskih patrijarha u

ali

;

patrijarhi

za to ne ima dokaza.

Gradu Fortunato,

patrijarha u

Istriji,

nastojali

sporazuman bio s knezom Ljudevitom^; ali on bio vršio kakovu vlatft u dolnjoj Panoniji, tomu ne ima

bio je obtužen, da je

da

bi

S toga

traga.

spljetskoj

;

e

bit

ako

ne ima dokaza, da

i

IX

ondje polovinom

Panonija

dolnja

bila

je

izmedju Kabe, Dunava

nosno Panonija

solnogradskoj crkvi, ne može se pod

u Trpimirovoj

Dovle

si

ondje

i

oznaka.

je

spljetska

metropolija

ne zna

vršila,

Dolnja

Panonija

tako

j.

politska

crkva

„paene**

imalo

„koja

po

za

„obalom Dunava**,

e

se

prvo

se

pravo; a razjasniti

da

je

li

ga

ona druga

i

doba od Hrvatske

kneževinu

bilo

skroz;

prorsus,

(spljetska cieloj

državi

liintorikom

s

listini,

oa'un

i

onda

dalje bi

metropolija do

Documenta p

.'525.

t.

izreka

Kada

znamenovala, što

nietropolijc spljctske,

istinom; ;iko

bi

a

obale

mctro-

jest

j.

do Dunava.

bi

takovo protu8h)vje

se htjelo tvrdili,

Dlimmlcr: Ceber dio aUdoHtIirlicn .Markeii. S. rHlvy: Ktlniof,'rapliie vun L'n^arn. IJiulapcst 1^77. *

izreka iinade

ciela

se

Hrvatskoj",

Hrvatsku

znaenje,

te

crkva) jest

vei od obsega

smije se podmetati

^

koja

druga nego sricmska.

u Trpimirovo

bijaše

cielu

je obseg Hrvatske

protuslovju

bila

prisvajala

Odavle

posebnu

mj.

stoji

skroz

i

Drave, podredjena

,

prevesti:

Dunava

od-

pod vrhovnom vlašu S toga rieca „paene'^ ne ima ondje onoga prvoga skoro; nego imade drugo nestoji mjesto „fere" j.

neodvisna, sainjavajui

franakom. znaenja t znaenje t.

se.

i

Panonija

gornja,

je

razumievati

spominje,

listini

ona obavljala jurisdikciju

doim

stoljea. Ali

propuštena metropoliji

\J

2(»

IV.

8.

112

fV.

bi

da u

ne

da

nam

I'.

Ilun-

— 115.

58

FR.

prvobitan text nije nepokvaren

RAKI,

sauvan

u priepisu od

1333.

god.

Ovakovo tumaenje, jurve slovniki opravdano, opravdava se još više latinštinom, kojom je listina sastavljena. Osnutkom panonske metropolije (870/1) imao je ovoj pripasti i metropolija svojatala davno pravo. Odavle i ona opomena na kneza Mutimira, premda je imala pred oima više njemaku nego li. spljetonaj diel Panonije „do obale Dunava**, na koj

sku crkvu, iza koje

nije

za onaj

diel

si

Panonije

je spljetska

stajala

vlast

dr-

žavna.

Kneževina dolnjo-panonska

S one

nikada prekoraila desne obale

nije

Drave gornja Panonija bijaše posebna upravna oblast. Ovdje je prema polovini IX vieka nastala nova slovenska kneževina sa središtem kod njekadanjega jezera „Pelso" (lacus Drave.

Pelissa), s

strane

kod tamošnjih Slovena „Blato", odavle

i

„KiiASh Ki^aihiihCKi*",

glavnim gradom „Mosaburgom" (urbs paludarum) na

ušu

rieke

Sale (Salavar). Prvi knez bijaše spomenuti Privina a za njim nje-

gov

Na

sin Kocel.

zapad prostirala se ova kneževina do

Optuja, na iztok do

Kocela (873 8

Optujom

— 4)

i

Dunava a na jug do Drave. ;

Poslije

smrti

samo župa Dudlebska diel posjede veliko mo-

odieljena bi od kneževine

pridružena Koruškoj

onkraj

a ostali

ravski knez Svatopluk. Sada bjehu Velika

Moravska i dolnja Panonija dvie slovenske pogranine zemlje, ali ne samo veliinom smjerom svojim posvema razliite. Svatopluk je stvarao nego i

neodvisnu državu,

upornu

borbu;

vjeran vasal.

te

za neodvisnost njezinu vodio proti

doim

susjed

S toga kada

njegov

knez

se poslije smrti

razpadati država njegova, a Panonija,

Braslav

Njemakoj

bijaše

njezin

Svatopluka (894) stade

povraena njemakoj

vlasti,

bude izvrgnuta provalam Magjara, koji su nova siela u Daciji zauzeli, dade (896) car Arnulf „Moosburg" a Panonijom dolnjo-panonskomu knezu Braslavu na obranu.'

Sa zemljišnim obsegom i

pobHže,

i

to iz

uz itavo IX

dolnje Panonije bavili

dva razloga:

stoljee

bila

na

smo

se

podulje

prvo, što je dolnja Panonija skoro jednoj strani

pogranina Hrvatskoj

zemlji; pa se za to sjeverne granice Hrvatske

za ono doba laglje

mogu, ako se dotine granice dolnje Panonije na istac izvedu; onda drugo, što je to pitanje kod nas dosta zamršeno postalo, pa se iz krivih premisa izvode takodjer krivi zakljuci. Jednu takovu krivu premisu iztakosmo, na ime da je još prije IX stoljea ustanoviti

^

Documenta

p.

:}H1.

HRVATSKA PBIJE Xn VIEKA. postajala u Panoniji

med Savom

i

Dravom posebna samostalna

žava, tako zvana posavska Hrvatska;

zaposjednut

Avara

bio od

i

59

doim

pod vlašu

je

taj

njihova

dr-

priedjel Panonije

dokle

chagana,

god jim ga Karlo veliki ne iztrgnu iz ruku. Tek onda bješe ondje ustrojena posebna upravna oblast pod domaimi knezovi, od kojih

nam

su

poznati Ljudevit, Ratimir, Mutimir

suvremenici

hrvatskim knezovom Borni,

magoju, Branimiru

Braclav,

i

Ladislavu,

sriemske

i

s

Do-

Mislavu,

Mutimiru. Granice kneževine Ljudevita

i

sljednika njegovih podudarale su se u bitnosti

savske

koji su bili

i

granicami Panonije

One

za posljednje doba rimskoga gospodstva.

su naime od zapada

tekle

Dravom,

poam

od

na-

medje Karantana,

imenito marke „iuxta Souvam*^, do njezina uša, odavle dalje Du-

navom do uša Save, obuhvaajui ovdje ^^Frankochorion" rui ovdje do Bugarske, kojoj je Belgrad pripadao. Ako

i

dopi-

su gra-

nice na dolnjoj Savi prekoraile tu rieku; niesu tuj zasizalc preko

Na

podruju njezina glavnoga pritoka Kupe, Pokupje imalo je initi granicu naprama Hrvatskoj, koja je s liburnijskom visoinom sa Pounjem imala graniiti desne Posavine.

srednjoj Savi u

i

s

dolnjom Panonijom.^

* Prof. S. Ljubi litjeo bi tako zvanoj Hrvatskoj posavskoj izhoditi mnogo vei obseg, na ime „iztoni dio sadašnje provincialne Hrvatske, Savom a prieko Save u Slavoniju Sriem medju Dravom, Dnnajem i

i

misli, svu Bosnu do granice Bugarske i srbske na Drini*, „da su ove zemlje sastavljale jednu neodvisnu državu, tako zvanu posavsku Hrvatsku". (Rad KLHI, 117). Ljubi svojata dakle dolnjoj Panoniji Bosnu, odstupajui tiem od onoga pojma, koj se s Panou doba Karolinžko. Za nijom ovkraj Drave spajao u vrieme rimsko Tidokaz navodi ^iznevirenje bugarskih Gudušana (mj. Giidušana) moana", što da dokazuje, „da su ovi graniili na Drini sa Posavskom Hrvatskom". Ali „Gudušani" odpadajii, jer su oni bili poda-

Hirskoj

i

i

i

i

Timoani pako u poBorne stanovali na Gadskoj u Hrvatskoj rieju Timoka. A osim toga izvicstno je, da su na ušu Save Husari susjedi bili sriemskomu diclu Panonije; pa se Bosna, o kojoj je pricDunava. Navodi por, nije širila od desne obale Drine k ušu Save ali laj liu^'arsku se na dalje putovanj<: njemar-kih poslanika Savom u desna obala Save pripanavod ne može drugo utvrditi nego da je nici

i

;

i

;

i

vricme rimsko prina (loliijo spadala padala. Ali odavle ne sliedi, daje „sva liosna'* })aTionsku kneževinu. Onaj nef,'ativan razlog', crpljen „ox silontio" kod Konstantina, ne vriedi ništa; jer „posavska Hrvatska" nijo ni mo^la

dala Bra3lavu

i

dolnjoj

kojoj je ona

Panoniji,

i

u

pošto je do Karla vel. bila diel Avari.jc, a onda franake države. Da Bosna t. j. zemlja u porierju Jiosne nije Braslava, o tom m- može ni piiOspadala na kneževinu Ljudevita

doi

u odnošaj s Cari^'radom,

i

60

FK.

RAKI,

Tiem odgovorismo na prvi diel pitanja: dokle je Hrvatska dopirala prama Panoniji prije Konstantinove dobe t. j. prije X vieka. Dopirase na ime prije do Panonije

Mutimira

i

IX

stoljea do Panonije obarske, a od tada

franake, imenito do kneževine Ljudevita,

Glede granica Hrvatske prama Panoniji u

Braslava.

Konstantinovo doba

Katimira,

t.

j.

X

oko polovice

vieka izjavismo

takodjer

jasnom opisu Magjari osim Dacije, koju su presiecale rieke Temeš, Moriš, Koros i Tisa, dakle

svoje mnieuje^ na ime da su po dosta

osim Potisja, posjeli je

bili

Panoniju izmedju Dunava

i

Drave,

koja

pod Svatoplukom pripadala Velikoj Moravskoj, a od dolnje Paskrajni iztoni

nonije, kneževine Braslavove,

nava

i

joj

dio

izmedju Du-

Save.'^

pora biti. Prije može biti prieporno, je da li je Bosna u IX vieku pripadala dalmatinskoj Hrvatskoj ili Srbiji. Ali da Konstantin dovodi za svoje doba „to '^(copiov Boaojva" u svezu sa Srbijom, uvidjeti napokon svaki, koji c. 32 de adm. imp. u savezu i pomnjivo proita. Tvrdnja Ljubieva, da je grad to KaTspa^ koj navodi Konstantin u Bosni, primorski Kotor, jest sasvim neosnovana, jer on taj Kotor u Boci zove ^to "/cdTToov tcov A£x.xT£pwv" i navodi ga medju primorskimi gradovi uz Rausion, Aspalathon, Tetranguris, Diadora (de adm. imp. c. 29). Neosnovana je takodjer, kako ve navedosmo, tvrdnja, da je „Vonomyrus Sclavus** knezom bio posavske Hrvatske, koja bi u tom sluaju god. 796 ve ustrojena bila. Ta bludnja potie odanle, što se tvrdi, da su PIrvati odmah poslije svoga dolazka zasnovali drugu a to bi istom dokazati trebalo. Ljubi ni danas državu u Panoniji nee da priznaje, da je Konstantinov „Porin" postao od „Borne" franakih ijetopisaca, i da Konstantin, pisac preko jednoga vieka od ogojaja mladji, osobe mieša. (Documenta p. 328). S toga Porinu ne iraa u Posavini mjesta. Isto tako niesu ni Privina ni Kocel bili nasljednici Ljudevita, nego knezovi u prekodravskoj Panoniji. Za prvu tvrdnju ne ima upravo nikakova dokaza, pae protivno. Ljubiev navod iz pisma kralja Ljudevita na cara Basilia (str. 122) baš protivno tie se primorskih Slovjena, koje je jedino mogao „Niceta quidam patricius, Hadriani loci servatore ciim classihus destinato", pomorskom što pogledom na Panoniju ne ima silom napasti smisla. Navodei Ljubi (L34) Abodrite s kraljem njihovim Gostomislom opet je pomiešao sjeverne Bodrice u Polabju s Bodrici u Podunavlju.

e

;

;

1

V.

str.

13.

Badava se prof. Ljubi (Jlad XLni, 146) menovanje jasnim rieim Konstantinovim „aX>>a '^

trudi dati drugo zna-

/.7.1 svDsv [astov tou odanle medju Dunavom Savom riekom." Neposredno prije toga veli Konstantin: „I stanuju Turci (Magjari) preko Dunava rieke u zemlji Moravskoj"; onda razširuje svoju izreku t. j. ne samo „preko Dunava (u zemlji Moravskoj), Dunavom." Svako drugo tumaenje „nego i odanle medju Savom ini nasilje jeziku. :

Ay.vo'yi£o>; x.al to'j

i^a.[ia

7:oTa;;//j"

i

i

t.

j.

ali

i

HRVATSKA PRIJE

Sada možemo su t.

X

poslije polovice

U

t.

j.

su

nam

glede iztonoga

sriemske Panonije

glede

poslije

koje

Konstantina

stoljea?

tom pogledu sauvani

Panonije

61

drugi diel toga pitanja, na ime,

naprama Panoniji

granice Hrvatske

bile j.

priei na

XII VIEKA.

sliedei

dolnje

diela

vjerodostojni

po-

gospodarom Sriema (6 toO Sipt^iou /.paTwv) Sermon, brat Nestonga, o kojem nije inae ništa poznato. Pošto je netom Bugarska poslije dugotrajna rata pobiedjena i iztonoGod. 1019

datci.

bijaše

rimskoj carevini pridružena; pošto su se i

i

njegovi knezovi, dva brata" predali caru

„susjedni narod hrvatski Vasiliju

II; pošto bi

i

Sermon zasjedom smaknut bješe i Sriem utjelovljen carevini, a naelnikom ondje postavljen Diogenes.^ Odavle se vidi, daje Sriem :

izmedju god. 950

i

1019 prestao

magjarskim, jer nitko

biti

u Sermonu nazirati zastupnika magjarske državne

nee

Magjari

vlasti.

onom prvom zaletu svojem, kojim su Daciju Panoniju izmedju Dunava i Drave osvojili, posjesti takodjer bližnji diel Panonije medju Dunavom i Savom, gdje niesu mogli naii na veliki su imali u

i

odpor, osobito kako su dne 28. lipnja god. 907 velikom pobjedom,

steenom nad vojskom njemakom, državu njemaku u obranbeni položaj potisnuli prisilili, da svoje tvorbe na srednjem Dunavu i

i

na Savi napusti.^ Ali

(10. kolov. 955)

i

poslije

poslije vojenih

otoku (962, 970), vojena oni su postali pristupniji

cem

X

velikoga

sila

poraza na leškom

neuspjeha na balkanskom polu-

Magjara znamenito

kršanskoj

civilizaciji,

je

Dunavom

i

Savom

su

Magjari

U

privremeni

svoj

smalaksala;

koja je poela kon-

vieka u sve slojeve toga naroda prodirati.

onih okolnostih imali

ono doba

dielu Panonije zamienila bila neodvisna kneževina,

ili

ževina Braslavova preživjela bila katastrofu, kojoj

je

da

i

u

medju

položaj

Ali da bi gospodstvo Magjara u

izgubiti.

polju

bi

onom kne-

Velika Mo-

franaka dolazkom Magjara podlegla, pa da bi te panonske kneževine Braslavove (regnum Brazlavonis) poetkom XI vieka vladarom Braslavovim nasljednikom bio reeni Scrmo ravska

i

vlast

i

—

tomu

se

mnienju

protivi

skfip

dogodjaja

i

okolnosti,

nijednim historijskim dokazom podkriepiti ne može.^

te

hc

S tuga mozo

Dofiimcnta p. 4:i2. H.5. Diimmlcr: L^f^ber dio siidoHtliclicn Markcn S. H2 ^ To^'a je mnienja komu Sormo ll.'O, prof. Ljubi (Kad XLIII, bijaše „ne samo Hrvat ne^o Kamostalan Kam(»di'žac tako zvanili Ponaziv, savskih Hrvata u svom prcstoliiom ;^'Ta(lu Sirmiiimii, odakl«- mu ne župan ili ban da li dujer ono 6 toj ^'.cjJ/j'j /,07.t<->v znailo bi '

—

'^

i

i

.

.

62

samo

se

RAKI,

FR.

pitati,

koje državne

vlasti,

bugarske, hrvatske, srbske

li

za-

i

Sr-

V

SermoV Sto navodim ovdje

stupnikoni u Sriemu bijaše onaj

premda

biju,

izrino ne spominje, tomu se

se

znade, da Ivan Scylitzes, koj

na

ve

sam

što

drugdje pažnju obratio',

i

Srbe;

„'KTriToar, l'iTopKov",

mu

na dalje znade,

koj

XI

stoljea,

upotrebljuje ime

XpoJiaToi sada za Srbe, sada za Hrvate, te

razumieva

nitko uditi, koji

u prvoj polovini

živio

je

nee

da

iispttoi

i

pod imenom XpofiaTot Scjlitzesovo djelo

je

u kojem se ta imena tako upotrebljuju, pocrpao

suvremenik Kedren za svoju

Ondje dakle, gdje se kaže, da se je, poslije savladane Bugarske, caru Vasiliju II predala „to oaopoc e^vvi tcov Kop^^Toiv**, samo ime neodluuje. A još manje sliedi iz contexta, da je sriemski vojvoda pripadao tomu, recimo, hrvatskomu narodu. Jer što je ondje pisac htjeo mladji

rei, ako se on izvod stavi u savez i

Bugarske

Ijenju

u

nastavlja

,

kratko

i<7Topuov".

itavim nizom pripoviedanja

s

misli? Dovršivši pripoviedanje o ratu

„i^uvo^t;

grko-bugarskom ,

kako je

i

i

podjarm-

ostali

susjedni

balkanskoga poluotoka opet pod vlast carevu došao, da se na ime poslije Bugarske preda ^Ta otj.opa š^vri tcov Xop[iiaT(ov" ali da diel

;

minus, skoj

žava

samodržavni vladalac

knez,

gospodar,

smrti Braslava opet

nam sasvim

ponestaju

t.

Sirmiiimu" „Po o Posavskoj Hrvat.

.

.

—

viaarih do Serma" (str. 127). „Sermonova drPosavska Hrvatska zauzimala sve zemlje, koje se šire meju

njezinih

i

u

viesti

j.

Dunavom, Drinom Dalmatinskom Hrvatskom" (str. 148). Ovomu se Sermonu pripisuje penez s napisom na zadku ^^^i^^j.o <7Tpa-

Dravom,

i

:

da se ne ima nazivu zpaTcov dati onolika važnost, jer se njim ne naznauje samo samostalan vladalac te nee ovdje drugo znamenovati nego na drugi vlastodržac nego onom penezu, na ime ^T^v.zrrfoc^ 'r\'ziJA'^? kako se kod Byzantinaca zovu naelnici pojedinih pokrajina i visoki dostojanstvenici (Krause Die Byzantiner des Mittelalters. S. 207). Kod Scylitza, od kojega je Cedrenus onu viest o Sermonu crpio, zove se taj pc lat. prievodu „princeps" (ap'/o)v). Niti to, što imade penez od Sermona, neodluuje u našem pitanju ništa, jer imade u slovjenskoj poviesti, a drugi velikaši kovali peneze, tako kod drugdje primjera, da su Andrija, Joan Olivier, Konstantin, župan Branko itd., Srba kr. Marko kod Bošnjaka Hrvoja vojvoda, ne spominjui tOga, da se pravo ne zna, koju je svrhu onaj penez (što li ?) Sermonov imao. Ova je sumnja opravdanija, što poetkom XI vieka nije vlastit penez kovan ni u Hrvatskoj, ni u Bugarskoj, ni u Srbiji. Ali „dato non concesso^, da je Scrmon bio „samodržavni vladalac Sriema", odavle ne sliedi, da je pod njega spadala svakolika tako zvana posavska Hrvatska. To bi se TY,AaT(7,:)".

Ovaj

pokazuje,

naslov

;

i

:

i

i

i

tek dokazati imalo. '

Rad

LI,

166—171.

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. za dokonanje pokorenja se nehtjede podati

je

]oš

ceps Sermon", kako se u

.

iztie sveza Sriema sa susjednimi jurve

podunavskoga

Na

diela.

joj

se

i

nego je

desnoj obali

Sspacov", „Sermii

prin-

Tiem

pako

se

bugarske države

Po to

i

kod uša njezina, ne samo u Borisovo doba Save,

kašnje u doba Konstantina cara (949

i

poetkom XI

za velike bugarsko-grke vojne

kano

tomu

pokorenimi zemljami.

doticao

je

ležao je bugarski grad Belgrad, koj je bio bugarski,

.

a

pokoriti,

prievodu Scylitza ita.

lat.

geografskom položaju Srieai

Sriem

trebalo

toO Sippiou xpaTov

;,6

63

— 50)

vieka bio bugarski,

svjedoi hrisovulja cara Vasilija II od 1020 god., kojom

što

se crkveni odnošaji u podjarmljenoj Bugarskoj

Bugarska dopirala do Dunava

Ako

uredjuju.^

do Save, pa ako Sriem nije

i

je

više

pripadao ni dolnjo-panonskoj kneževini, kojoj poslije Braslava ne-

ima traga, ni Magjarom ni je li najvjerovatnije, da je spadao na Bugarsku? Ovo e nam se prikazati još vjerovatnije, ako se sjetimo, kako su Bugari, doepavši se desne obale Dunava i u Biogradu vrste take za dolnju Posavinu, nastojali još za franake vladavine posjesti prekodunavsku Daciju i obližnju Panoniju. Kada bi smjeli kasnijoj predaji magjarskoj dati historiku važnost, Ma:

gjari

bi

na bugarsku

nam

u

bili

postojbini

Bodrica,

koju su imali najprije odanle

vlast,

franakoga

se ni iz tvrdnje

Daciji

u njekadanjoj

ljetopisa^,

da

,

naišli

iztisnuti.'^

Ncda

njemaki

kralj

je

Arnulf god. 892 zamolio bugarskoga kneza Vladimira, neka Moravljanom,

s

kojimi se zaratio bio, uzkrati svoje solane

tako

bi

uslied

je

obratno

bilo, bili

to izvoditi,

bud u Marmarošu*, bud u sadanjem Erdelju, toga tada bila Dai ja u vlasti bugarskoj.^ Ali kada

da su ove solane pa da

—

bili

bile

Bugari odanle

bi

Magjare

bi oni

iz

iztisnuti

poetkom

diela Panonije

X

vieka; a

izmedju Save

i

Du-

Priobi ju Gohibinski KpaTKiii onepiri. H(;TO))iii iipauocMammvi, MocKua 1871. U bugarskom prievodu s razHepKiJCM oojirapcKOH Ue\mo,\vi^iecK<) cnHcaHie na jVi>.Ai^ap. KiunK. jašnjenji M. Drinov 7 25. Uz ejnskopa srcdikoga, niško^M, 8 str. 17 Apy*/KecTno I, vranikoga u Podunavlju spominje se takodjer „bclKnidski episkop u '

:

.

—

Bclf^radu,

(iradcu.

:

Hilferdiu^' op.

cit.

^

Documonta

'.\Hi).

*

Kako

^

0(1

je

—

Omi,

2

p.

.

.

Glav(;ntinu

p.

Bieloj crkvi."

120—7.

mislio Snfarik

njem. hi.storika

i

:

slov.

Diimmlcr

starož. (Sild/istl.

str.

(»Oti.

Markcn.

8.

10.

Goscliichtc

I/H) I, Hiidinp'r des ostfrjink. Kciclies I, ;i.'j) Du(»bali lievoj misle takodjer, da su Husari zavladali zemljom ua nava. 'i\jmu se mnienju opire Ito.sslcr: Koman Studjen S. 201-^ 1. i

(oHtcr.

(IcHcliiclite

64

RAKI,

PB.

uava

iztisnuli

iSamuelom (976

— 1014),

koj je

valjda pod

toga stoljea,

polovini

carem

zapada bugarskih zemalja,

iz

iz

prama iztoku u Podunavlje. Upravo tada snaga bugarskoga naroda divnim nainom, naprotiv sila

Macedonije, rasla je

drugoj

u

Magjara

vlast

širio

bijaše slomljena, te se je iz

vana povukla unutar djelujui

nutarnjem prieporodu naroda. Ni grki nadpis na penezu (spomenici?) stratelata Sermona nesmije se

grke

uredbe,

grki

grka

u koliko je

Achtum, iztone crkve,

uma

Grki

smetnuti.

jezik,

obiaji, uvukoše se u one zemlje, koje su sta-

pod uplivom grke prosvjete. To

jale

s

crkva

ili

se je

pokazalo

i

u Magjarskoj,

država na nju utjecala. Magjarski ve-

Bdinu (Vidinu) po obredu grkopodignu u svojoj stolici na Morišu manastir za grke kaludjere.^ Bugarska pako spadala je u okvir grke crkve likaš

i

grke

se daje

pokrstivši se

prosvjete, te je

i

u

domaa

u

nju

uciepljena

bila.^

sasma lasno protumaiti, kako je Sermo, ako je bugarski

grki

vlastodržac bio, rabio

jezik; a

da je hrvatskim vlastodržcem

teže

bi

se

dalo

to

^

sve Vita

okolnosti,

Gerari

8.

Biidinger op.

8S. ^

To

cit.

hrvatske

ili

10

c.

ed.

shvatiti,

bio.'^

Bio medju tim Sriem do god. 1019 dielom bugarske, za vore

S toga

države,

godine

te

što go-

postade

Enlicher: Monum. arpaiana

p.

on 214.

.393.

p.

se osim u književnosti,

u

kojoj

se

vodilo, opaža navlastito u državnih uredbah,

pretežno

grkoga

iz

pre-

od bizantinskih pozajmljene. V. Jireek Dejiny narodu bulharskeho. Str. 342. ^ Kazlog, koj Ljubi proti bugarštini Sermona iz Cedrena navodi (Rad XLIII, 110), da Sermo nije mogao biti Bugarinom, jer da Ceren kaže, da je poslije pada Bugarske jedini Ivac „od bugarskih naelnika ili velemoža" bio, koj nije htjeo pripoznati Vasilijeve vlasti taj razlog odpada, ako se ona tvrdnja Cedrenova motri u savezu s njegovim pripovieanjem o bugarsko-grkom ratu. Po smrti na ime Joana Vladislava (1018) stvorile su se dvie stranke medju Bugari: jedna, kojoj je na elu stajao patrijar David, htjela se uvjetno Grkom predati, druga htjela nastaviti rat. Ovoj su na elu stajali Joana Vladislava sin Fružin, vojvode Nikolica Ivac. Pomoju prve stranke pošlo je Vasiliju za rukom pokoriti Macedoniju i osvojiti priestolnicu Ohrid. Stranka ratoborna j)ovukla se u planine srednje Arbanije ali napokon videi neuspješnost odpora preda se Fružin i Nikolica; jedini Ivac, koj se bio svojom vojskom povukao u nepristupnu goru Vrohot (Proništa), kod Devola, nebtjcdo se predati, te bude izdajnikim nainom usmren fV. Kad XXIV, 144). Ovdje dakle Cedren ima pred oima razvoj dogodjaja u zapadnoj Bugarskoj, gdje se bacala kocka o sudbini njezinoj pa kada su se ti dogodjaji ondje odluili proti Bugarskoj, koje

su

:

—

i

i

;

;

niesu je više mogli spasiti pojedini odaljeni dielovi.

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

65

obla^u iztono-rimske carevine, koja si pridruži sve bugarske zemlje od Podunavlja do Ohrida, a od strane srbskih hrvatskih zemalja i

izhodi

priznanje svoje vrhovne

vlasti. Zastupnikom bizantinske ondje pomenuti Diogenes u svojstvu „arhonta" sriemskoga. Diogenes bijaše sve do god. 1028 „ap'/a)v Stpar'ou" onda si

vlasti bijaše

;

ga car Konstantin VIII prenese u Bugarsku, uinivši ga vojvodom Bugarske (^oux.a tt^c Bou>;yapiac), da kano prokušani vojskovodja brani

zemlju od Peenega.^

tu

vlasti carevine,

Andrije I

Sriem ostade još i dalje u dok Ugarska, prebolivši nutarnje rane utvrdivši za Ali

i

Njemakom

dobre

odnošaje

opet ne

obrati

svoju pažnju na iztono-južne granice, a to tim više, što su

onamo

s

(1058),

duž Dunava prodirale divlje peenežke ete. 1 ne obazirui se na više no sumnjivu viest, da je ve za kralja Andrije I Sriem po palatinu Radu zaposjednut i u duhovnom pogledu peujskoj biskupridieljen bio^;

piji

i

ne obazirui se na dalje na

domae

potonje

ugarske spomenike, koji tvrde, da su Magjari za osiguranje svojih

peenežkim provalam

granica proti

carevini

god.

1068 pak opet

god. 1072 Biograd („civitas Bulgarorum, Alba Bulgarorum") oteli'

—

ne obazirui

što

i

velju,

se,

na ove podatke, ne ima sumnje, kano

bizantinski povjestnici

priznaju,

da su

Magjari, upotriebivši

neprilike carevine za vladavine nesposobnoga Mihajla zaposjeli

skom k

Sriem Nišu.*

i

preko Save provaljivali dolinom morav-

odanle

Na

VII (1072 — 8)

toj strani

nije

mogao

povratiti ni odluniji vladar Aleksij

prvašnjih granica carevini

Komnen

(1081

— 1118),

budui

ratom normanskim na zapadnih granicah cakrižarskimi revine, nepouzdanim susjedom Bodinom, a do skoro vojnami, koje su carevu pažnju obratili na posvema druge strane. zabavljen opasnim

i

S toga nalazimo, da je Dunav u dalnjem tieku

koncem XI vieka Sava kod Biograda i Bugarske, bio granicom izmedju Ugarske

i

i

odnosno iztono-rimske carevine.

U

suvremenih na ime

opisih'^ pro-

1096 Ugarskom uz dozvolu ugarskoga kralja „BeleKolomana iztiu se na granicah dva grada „Maleviila" graua, Belegrada". O drugom se veli, da je „civitas Bulgarorum*, da bijaše tada ondje »dux Nichita, princeps Bulgarorum et praeses laza križarske vojske g.

i

i

'

•^

^

Documenta

p. 436. 455. p. Thiirocz: Chron. Um^Rr.

Ibid.

Kndlichcr.

ImI *

*

Documenta Ibid.

p.

p.

45'J

465— y.

—

4.

II,

50.

V. (Miron.

Poson. ad.

a.

lOOH.

G6

RAKI,

FR.

ondje,

bila

je

O

Belegrnve".

civitiitifl

terminantur

j,ubi

izrickom

položaju

Malevillc

se

da

tvrdih

Ungarornm". Ovdje

fincs regni

nomine Guz, unus de primatibus regis Ungariae, comes et piinceps Malevillae". Uz ova oba pogranic^^na Belgrad, tekla je jedna te ista rieka, Dunav. grada, Malevillu „comes regionis

bijaše

illius

i

Nad gradom

u kojoj bijaše ugarska posada,

stellum),

Kada

Malevillora dizala se na velikoj strmini tvrdjava

je došlo izmedju te posade

Dunav

jahu mnogi u

i

niz nju tekao je

križara do krvava

mnoga

strmoglavljeni;

(ca-

Dunav.

sukoba,

bi-

„Dunav na

je trupla

Od

Belgrada bijaše Malevilla samo jednu rimsku (talijansku) milju daleko. Ne daleko od Maledonio

valovih

svojili

ville tekla je

lotrinžkoga

takodjer

vojvode

Dravi (Drowa) koje

rieci"

Belgrad".

u

Sava; jer kada

rieka

„prolazea

Gotfrida i

ovu preplovila,

te

križarska vojska

je

Ugarku

kroz

došla

k

idui dalje došla „k mjestu,

napokon prispjela u Malevillu, utaboSave" („in littore Sov^^a"). Ovdje su križari

se Francavilla zove",

se je

rila

uli, da

gnum

e

^na obali jim

grka

Bulgariae**.

Zakljueno

(Savu) pod oružjem, puk, jer su na

vojvoda

šavši

i

vojska zabraniti prielaz

rieci

koj

bi

samo

bi,

imao carevu vojsku ladje

tri

odbiti,

za prielaz nadjene

Dunav

opis bjelodano svjedoi, da je

put „per re-

dalji

da najprije dio vojske priedje rieku

vojska njegova, prenoiše „in

izmedju Ugarske

i

villa

pa onda Pre-

bile.

Belgrave^. Ovaj

Sava inila tada granicu da Belgrad bijaše bugarski a Mai

Bugarske levilla ugarski pogranini grad. Kako se položaj grada „Maleville" crta, ne može biti sumnje, da je on ležao na mjestu staroga Tauruna, potonjega Zeugmina (Zegme, Zemun, Zemlin), o kojem se i

i

pria, da je za kakovih 30 godina koj

je

iz

razvalina

kašnje sagradjen

Biograda onamo prenesen

bio.^

od kamena,

Naelnikom

Save bijaše županom zemlje izmedju Dunava pomenuti ugarski velikaš imenom Guz. U tom predielu osim Ma-

grada Malevile leville

i

i

spominje se još grad Francavilla, koj je ležao na putu

od

Drave u Malevillu k ušu Save. Iz ovih razlaganja o sriemskoj Panoniji razabire se dosta jasno,

da je ona po savladanih Obrih uza sav kneževine medju

Savom

i

Dravom,

IX

kojoj je

viek bila dio franake

dolazkom Magjara u

one krajeve kraj uinjen; da su ju na dalje polovicom t.

je

j.

u vrieme cara

poetkom XI ^

Cinnamus op.

Konstantina

pripadala

stoljea

cit.

I,

zaposjednutu

4

p.

9.

po

svoj

držah

prilici

X

vieka

Magjari;

Bugarskoj

da (ili

HRVATSKA PRIJE Xn VIKKA. Hrvatskoj); da

67

od god. 1019 prešla u poHJed iztono-nmake carevinC; a od ove napokon poslije 1073 god. Ugarskoj, koja je još je

koncem XI stoljea ostala u njezinu uživanju. Za sriemsku Panoniju imademo njekoliko razgovietnih svjedoXI vieka, anstva iz IX; X to razliitih razdobja, odkle se može njezin državopravni odnošaj njekom izvjestnosti ustanoviti. Manje se imade podataka za ostali vei dio zemlje, poimence za za taj diel Panonije obalnU; sisaku Panoniju. Medju tiem imade i

i

i

toliko bar neizravnih dokaza, iz kojih

da

je

XI

on koncem

vieka

bar obšeg sisake biskupije,

pripadao

ve

u

se

izviestno

hrvatskoj

može,

izvoditi

državi,

treem desetku

kojoj

je,

toga vieka pri-

domaega izvora^ mislilo, koj Drave med god. 1030 — 64 crta,

padao. Sto se god o vjerodostojnosti

nam sudbu

zemlje izmedju Save

se približuje glavna misao njegove tvrdnje, da je ta

istini

vodio

kojoj se priepor bila

i

i

To

ostala.

one suvremene

1035 u

god.

med Hrvatskom

se isto razabire

viesti^,

svojem

po kojoj

odporu

i

Ugarskom, hrvatska

za etvrti desetak se je

proti

zemlja,

koruški

XI

vieka

Adalbero

vojvoda

njemakoj

iz

kraljevskoj

vlasti

oslanjao takodjer na podporu Hrvata, što pokazuje, da je Hrvatska

nedaleko od Koruške, a to je mogla

samo u priedjelu medju Savom Dravom. SHedee godine (1036) navaho je Adalbero na Vilima, grofa marke „Soune"; vjerna kralju, a inae podinjena vojvodi koruškomu im se takodjer pokazuje, gdje su mogle biti

bila

biti

i

;

koruško- hrvatske granice.

Na

dalje,

da je posavska Panonija tada

nespominjui vojna izmedju hrv. pod Hrvatsku, kralja Svinimira i koruškoga vojvode Luitolfa (^oko 1079 83), o zbilja spadala

i

—

kojih istinitosti

mogao

bi

tko

posumnjati^, pokazuje

djaja u Hrvatskoj poslije smrti Svinimira.*

Tuj

se

Drava predstavlja kano granica izmedju Hrvatske dislav

priedje Dravu,

da

ondje u ime

udove poremeeni red uzpostavi;

i

razvoj

dogo-

svagdje

rieka

Ugarske.

La-

svoje sestre a Svinimirovc

zaposjcde

zemlju

od

Drave do

Gvozda, osnova u Zagrebu biskupiju. Koloman, nauman nastaviti zaustavi zapoeto ali nedovršeno djelo Ladislava, povede vojsku se na granici kod Drave. Odavle šalje svoje punomonike, da rade i

8

hrvatskimi velemožami, koji su se

471 -473.

^

Documenta

2

Ibid.

p.

438.

3

Ibid.

p.

474—

Ibid.

p.

476—83.

*

p.

r>.

n

etami

sakupili

na

obranu

68

PR.

domovine,

<;ranica

ugovoru Drava

trajnom

o

KAKI miru

i

U

prijateljstvu.

dotinom

se priznaje za granicu izmedju obiju kraljevina.

Gdje su bile iztone granice Hrvatske u toj zemlji medju Dravom i Savom, težko je potanko ustanoviti. Svakako valja po gore navedenom izkljuiti Sriem nu dokle je taj dopirao prama zapadu, ;

i

to je težko

koje

odsjei. Ali dvie su okolnosti,

ovdje

zaslužuju

spomenutom prolazu križarske vojske pod Gottfriedom kaže se, da je ona „per regnum Ungariae pertransiens

našu pažnju.

ad Drowa fluvium"

pa odavle prebrodivši rieku, krenula

prispjela,

uša

na Francavillu u Malevilu do strani pratio križare.

granice Ugarske

;

Ne

bi

Kada

je

s

Kolomanom,

s

taoci

vojska igdje prelazila i

po bila

dalje od

slobodan prolaz, ekaše kod Hollenburga

govaranja

je

Drave do Mavojska iskala od Kolomana

zemlja do Drave, pa

smatra se ugarskom.^

levile

da

veli se,

Koloman

Save.

koje je Gotfried

na Dunavu s

njim

uspjeh

vodio

do-

na obali

jezera (Neusiedler, Ferto) kod Šopruna (Cjperon). Prešavši vojska

medju jezerom, Leitom (Litavora), Dunavom bakonjskom šumom. Odanle je pošla u najboljem redu jamano starom rimskom cestom preko Arabona (Rabe) rieke u provinciu Valeriju, pak ovom do Drave kod nje zina uša naprama gradu Mursi (Osiek). Ovdje je vojska prešla rieku nastavila svoj put rimskom cestom uz Dunav na Teutiburgum (Dalje), Cucci (Ilok), Bononiu (Bonostor) u Malevilu. Ako je tomu tako, onda je uše Drave i pomenuti priedjel medju Dunavom Savom tada Ugarskoj pripadao. Ovaj se dakle priedjel imade svakako odsjei od Hrvatske posavske. Drugi neizravni dokaz nai emo po mojem ranienju u sredovjenom podruju zagrebake biskupije u pravcu iztonom. U Ugarskoj izmedju Dunava Drave postojale su do vremena kralja Ladislava I tri biskupreko granica,

utabori

u

se

više

odjela

i

i

i

i

pije: gjurska,

vesprimska

i

peujska. Ove biskupije nicsu presizale

ovkraj Drave, do koje se tada prostirala vlast hrvatskoga biskupa

u Kninu. ^

*

^

Zagrebakomu biskupu

Documenta p. 469. se je peujska biskupija

Da

iza

bijaše

jamano odmah po osnutku

osnutka njezina po

sv.

Stjepanu

prostirala do Save, pozivaju se raagjarski pisci na izpravu toga kralja

od god. 1009 (P^ejr:

co.

dipl.

I,

192),

u

kojoj

se

etvrta granica

oznauje riemi „quartum (terminum) ut dicitur Kwarok sicut incipiens a Danobyo super Zavum fluvium terminatur." Granice se na ime opisuju sa sjevera: prva poima od sela ^Zcmogny", o kojem misle, da se je tako zvao sadašnji Foldwar (Zemonj, Zeme magj. Fol) na :

=

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. biskupije podredjen onaj

kninske biskupije, koj je Ladislav bijaše zemlja medju Dravom i Gvozdom, dakle

zaposjeo bio; a to

diel

Ovomu

njekadanja Pannonia Savia.

drugi priedjeli, kada je Hrvatska

kada

se je

vijati

mogla.

crkvena

voj polovini districtus de

Od

dielu pridruženi

stupila

s

su uzastopce

Ugarskom u

savez

i

državna organizacija zemlje slobodnije raz-

i

kotara zagrebake

XIV

69

biskupije

najdublje

u pr-

su

Savom i Dravom de Guescha, obuhvaajui sadanje kotare

vieka zasizali na istok medju

Zincze

et

pakraki što podpuno što dielomice, za tiem arcidjakonat de Vaška u sadanjih kotarih virovitikom i našikom.^ Ovi kotari spominju se i prošlih stoljea, tako se Vaška zemlja i naddjakonija spominje ve koncem XII vieka ^ pa neima sumnje, da su oni kotari pripadali zagr. biskupiji mnogo prije poetka XIV stoljea. Jednako ne ima sumnje, da gradiškanski,

kapelski,

požežki

i

;

Dunavu, gdje bi opatovina sv. Jelene ondje dakle bijaše Dunav kod Zemonja granicom; odavle tekla je druga granica na ^Ozoru" (danas mjesto Ozora na Sio rieci) onda na jug i jugo-zapad trea granica potoci „Kopus'* i „Almas". „Kwarok" tumae tako, da se pod njim može razumievati potoi, koj izvirui kod Kuvešdina u Fruškoj gori, tee na jug u Savu pa misle, da je granica tekla od Dunava kod Suseka na pomenuti potoi (Kwarok) do Save, pa Savom k Dunavu, a ovim do Zemonja. Ali pitanje je, je da li je listina od g. 1009 ;

;

;

—

istinita,

pošto je došla do nas

u priepisu

XV

vieka;

drugo

da

je,

li

tumaenje njezino, koliko se južnih granica tie, osnovano. Do god. 1019 bijaše, kako vidismo, „Sermo" gospodar Srieraa, pa bio on za-

je

stupnik vlasti bugarske kralj

Stjepan

ugarski

Ve

ili

hrvatske, magjarske nije bio nikako

mogao

nije

svojoj

peujskoj

bisknpiji

s

:

toga

podvri

probudjuje temeljitu sumnju o istinitosti izprave a postavimo, da je ona istinita tko jami, da je nepromienjcna do nas došla V Nije li baš posljednje mjesto pokvareno? ni je li ondje mjesto „Zavum'* „Dravum" stajalo, u kojem sluaju glasilo bi: „quartum ut dicitur Kvvarok, sifut incipiens a Danobyo super Dravum fluviiim tcrminatur." Tada bi granica „Kwarok" (Kovarok V) imala so tražiti izpod Almasa potoka prama Dravi. Navedeno tumaenje je svakako samovoljno i bez smisla, jer kada bi ostala „Sava" za najjužniju granicu, imao bi se „Kwarok" tražiti ne kod Fruškc gore, ne u Sriemu, nego tudje zemljište.

to

:

u pravcu potoka Almasa. Kako se vidi, Stjo-. preko Drave naprama panova listina ne može služiti n(!pric[)oruini izvorom za južne granice peujskoj biskupiji. U ostalom o gran'cah. pcujsko biHku])ije dobro je Fejra oprovrgao pokojni biskup Ože^ovi l-iiius c Cioatis pisao responsa. Zagrabiae 1847. p. 80 ss. i

:

i

^

Starine IV,

*

Tkali:

104.

205-8, 222

Monuni.

142. 152.

177.

Iiistor.

182.

episcop. zagrab.

189. 207. 2'M.

I,

2:32.

6.

15, G5.

102. 103.

2:}8.

6

70

FR.

RAKI,

obzirom oa tiesne odnošaje medju crkvom

državom u srednjem vieku oni kotari zagr. biskupije ležalui u podruju hrvatske države. Kojim su pako županijam oni tada pripadali^ ne može se kano što je i to ne u nedostatku suvremenih spomenika znati i

;

da

izviestno, je

trag u

Od

li

županije

su

XIII stoljeu

iztonih izvjestnije

izvjestnije su

za

i

ve

nalazi,

to,

što

virovitika

kojima

požežka,

i

se

tada postojale.

su zapadne granice

posavske Hrvatske:

se granice susjedne

Koruške

Kranjske

i

naprama Hrvatskoj po sauvanih spomenicih tanije ustanoviti mogu. Ovdje nas dakako zanimaju samo one granice tih pokrajina Njemake, s kojimi su se doticale Hrvatske, dakle glede Koruške prieSavom, a glede Kranjske iztoni diel njezin. djela medju Dravom U jugo-iztonom priedjelu Koruške medju Dravom Savom, a imenito na Savi, spominje se još za Karohnga „marcha iuxta Sowam". U darovnici kr. Arnulfa od g. 895 dne 29. rujna navode se u toj i

i

marki dva mjesta: „Richenburuch" Reichenburch

Gurkfeld na Savi,

i

Štajersku, drugi na Kranjsku.

dolnje Save

i

Tada

Drave, u Panoniji.

minju se medju

Dravom

velik dio „comitatus

„Gurcheuelt"\

od kojih

prvi

t.

j.

današnji

danas spada na

bijaše taj priedjel koruško kra-

(marcha) naprama Braslavovoj

jište

i

i

kneževini izmedju

Koncem

X

srednje

teajem XI vieka

i

i

spo-

Savom „pagus et comitatus Souna, Souina" Zitilinesfeld". Župa (pagus, Gau) i grofija i

„Souna; Souina" ležala je po darovnicah^

cara

Otona,

Heinricha

Konrada izdanih grofu Vilimu god. 980, 1016, 1025 1028 u porieju Savine (vSouna, Sann) i pritoka njezinih Koprivnice, IIodinje (Kottingbach) i Ogvanje (Wogleinabach) do Save i Sutle prama iztoku i iztok-jugu, pa donjekle i preko Save do njezina

i

i

desnoga pritoka Nirine (Neiring). Savina

sa

pritoci

Sava

i

Sutla,

Ovom te

mjesta Richenburch (Reichenburg) na

su

dakle grofijom

je

u

njoj

lievoj obali

tekla

od ostalih ležala Save, Trachendorf

Roas (Rohitsch) kod Sutle (Zoutla). Od krajišta, grofije, župe savinske prama sjeveru k Dravi u porieju Dravina pritoka „Treune'* (Drann), pa i onkraj Drave skoro do Mure pro(Drachenberg)

stirao se

i

spomenuti ^pagus Zitilinesfeld",

takodjer „marchia trans

silvam, marchia Pitoviensis", u kojoj je ležao ^

I,

Zahn

:

Urkundenbuch

des

i

njekadanji panonski

Herzogthums Steiermark.

Graz 1875.

15.

Ibid. p. 35, 44, 52, 54. „inter fluenta Soimnae (Sava) et Sounae (Savina, Sanaj, Zoutlae (Sutla) et Mirinae (Neiring) in pago et comi'

tatu

Sounae

.

."

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. grad „Pettoue" (Petoviuni, Optuj)

Ovo

izmedju obiju (trans

mu

cielim priležeim

s

poljem.

ue

u porieje Drave dopiralo je na iztok do kojega teku desni pritoci potoka „Treune".^ A granice

krajište spadaj

gorja, iz

7l

krajišta,

silvam),

župa^

razvodjem Save

su

tekle

koruških,

granice obiju grofija

na ime

savinske

grofija,

savinske

Iztone

Drave.

i

zagorske,

i

zagorske

i

tekle

indi

su

iz-

medju Save i Drave k sjeveru od Save njezinim pritokom Sutlom, dalje pako gorjem, iz kojega zapadne strane izviru pritoci potoka Dravine, koja se s desne strane u Dravu izlieva.^ Sve ostalo zemljište od desne obale Save uz nju do pritoka joj Krke (Gurk) na jug do jadranskoga mora spadalo je u ono doba na druge dvie njemake pokrajine, na ime na Krajnu (Chreina, Carniola marcha, pagus) i na Istru, koje su podredjene bile od god. 976 koruškomu vojvodi uz svoje vlastite krajiške grofove i autonomnu nutarnju upravu. Krajna obsizala je tada uz porieje gornje Save, je sticala sa

savinskom koruškom grofijom,

u cielom toku njezinom pod imeni Pivke

doim

današnje gorensko;

savinsku,

današnje

i

vrieme krajištu

Istri.

joj

notransko

U

to

Nirine

Unca, obsizala

doba bijahu

je

u koliko

,

spadalo

Kranjske

se

porieje Ljubljanke

i

dolensko

današnje

Savu kod pritoka

srednju

i

gdje

nije

na reenu

bijaše

krajišni

dakle

uz

grofiju

pridruženo

za

Krajne

grofovi

(Chreina, Carniola) Waltilo (989—1004), Udalrich, Eberhard (1040),

—

onim dielom Kranjske Udalrich (1062 70). Malo za tiem podieli car Hinko IV dne 11. lipnja 1077 god. svojemu vjer„marKrajnu nomu pristaši oglajskomu patrijarhu Sigehardu chiu", pod kojim imenom dolazi dolensko i notransko; pa tako dodje pod jednu upravnu vlast sve ono zemljište od Save, u koliko pako

Istre

s

i

i

koruško

nije tuj likuje

tada

bilo.

u spomenicih još uviek razraarchia" (= \vindische Mark). Istra bude

do

Istre, ali se

kano „Carniola et kano grofija po reenom caru podieljena Heinrichu, bratu

Luitolda,

ajem XI

iz

roda Eppensteinera, za kojimi

vieka grof Papo

(1093)

i

brat

su u

mu

sliedili

Istri

Oudalrich

te-

(1101).

Save dakle kod uša Krke pak prema izvoru Kupe do morskoga zalieva na iztonoj strani istarskoga poluotoka pružale su

0(1

1

Ibi.

p.

13,

33, 36, 38, G7,

73.

koju su se na zcnilji.stu Steiennark Fclicotti današnje Štajerske prostirale, Gcstcicrm. Kundc im Zeitraunie voin VIII— XI Jahrb. (Hcitragc zur 115). 8chicht3quellen. Jalirj,'. X. Graz 1873. S. 98 2

tih

krajištih,

kano

i

o (lru;,Mh j^rofijali,

razpravija temeljito

—

:

72 se

RAKT,

FR.

Njemake

jugo-iztone granice

venskom) Markom

Na

iztoku

Krajni

i

XI

Istrom uza sav

viek.^

groHjam zagorskoj

koruškim

(slovenskoj)

i

njezinimi Krajnom, (slo-

krajišti

Marki

prostiraše

Istri

i

poam

hrvatska država; kojoj su tiem

XI

u

se

od Drave pa

tiem

za

savinskoj,

i

stoljeu

do morskoga

na iztonoj strani istarskoga poluotoka granice zapadne kao što iz dosadanjega prilino tano oznaene. Ove granice zalieva

,

Save najprije gorom danas Mecelj zvanom onda riekom Sutlom, izmedju Save pako i poluotoka istarskoga od uša Sutlina i blizke Krke prama izvoru razlaganja

tekle su izmedjii

sliedi,

Kupe do kvarnerskoga

Drave

Na

zalieva.

ove

i

granice prislanjale

su

se

zapadne granice Hrvatske; ali kako je ova bila ondje crkveno i i XI stodržavno ustrojena, ne imamo, žali božC; podataka za

X

Znajui

ljee.

ipak,

kako su glavne uredbe politikoga

nee

ustrojstva postojane bile,

se pogriešiti,

ako se

potonjih viekova zakljui na predjašnje vrieme.

U

ljeu spominju se u Hrvatskoj medju Dravom

i

neposredno

iz

XII

crkvenoga

i

— XIII

Kupom

sto-

županije

moravanska, zagrebaka, gorska i podgorska, za tiem iza njih prama iztoku kalnika, križevaka, azmanska i garika.^ Kako se iz toga broja županija na dosta malenom prostoru vidi, bile su one plemenske, što jim starodavnost varaždinska, krapinska,

potvrdjuje.

Ako

je

varaždinska

n.

p.

i

imena njihovih župana Belca, Mutimira u

XII stoljeu

a tako

ve

u

i

i

Gutimira svjedoe,

(markgrofijam)

bile

sporaenicih

Ako

vieku postojale?

podgorska

u

tek

tari,

i

savinskoj

prije

XIII vieka spominju,

i

slovenskoj i

marki.

Ovomu

crkveno, od kako je

biskupija,

premda

ondje uredjene bile arcidjakonije

koje je ona samo preuzela. promjenali 1874, Bd. I,

u

gor-

naprama njemakim krajištem

pohtikomu ustrojstvu prilino je odgovarala prema koncu XI vieka u Zagrebu ustrojena nevjerovatno, da su

ve one,

vieku zagorska), zagrebaka,

pogranine

zagorskoj,

su

što

onda su županije hrvatske

tako,

XIV

varaždinska, krapinska (u

ska

i

postojala, što priei a da se neUztvrdi, da

druge, koje se

XI

gorska županija, kao

Uza spomenute

i

nije

ko-

granice prostirahu

Dimitz Geschichte 158. Krones: Umrisse dcs Geschichtslebens der dcutsch-osterr. Ljinderf^ruppe von X XVI Jahrh. In.sbruck 1863. S. 10. 41, 64, ^^^ 68, 114, 131. Handbuch der Geschichte Oesterreichs I, 337 340. ^ V. Tkali Monum. histor. episc. zagrab. I, 252, gdje se pod „comitatua croat." navode. ^

zemljišnih

Krains, Laibach

—

:

S.

tih

149

krajištih

—

v.

:

—

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

73

se arcidjakonati varaždinski, vrboveki, zagorski,

Od

u

župa navesti

samo pogranine, da

U

granice biskupije dopirale. se župe^

Vinica^ Petrianec

:

se

zagrebaki i gorski. vidi, dokle su zapadne

varaždinskom arcidjakonatu navode Petri in Bruchina),

(s.

Križovljan

(s.

Voa;

u zagorskom^: Trakošan, Kostel, Krapinske ToKrapina, Pregrada itd. u vrbovekom^^ Desini (s. Georgii

crucis), plice,

;

Klenovec

:

pod Vrbovcem (Tabor?), Sela (ecclesia s. Katharine in metis) na Sutli itd.; u zagrebakom^: Zapreši (s. Petri de Crapina), Brdovec (s. Viti de Crapina), Samobor, Oki

de Zothla),

itd.

u

;

gorikom^

to

i

metlikom

Viti)

u podgorskom

Krašii,

strebarsko, Volavje,

kotaru

(s.

Pribii,

medjuriekom kotaru Trg,

Prilipje,

Methiike)

provincia

(in

i

Ozalj

itd.;

u

Zumberak

Vivodina,

:

Ja-

:

Crnom elj, Semi, Vinica. Ovi arliidjakonati dopiru daleko preko XIV stoljea zagrebakomu nalazimo traga u XII, vrbovekomu u XIII stoljeu^; a tako e biti i s drugimi. Ova razdjelba zagreb. biskupije dopirat e u bit(Sihembergh, Sichelburg), Metlika,

:

pae

nosti do postanka njezina,

e

biti

traga

joj

su ovi priedjeli spadali pod kninsku biskupiju. i

u

i

kada

dobi,

Tako crkvena kako

politika razdjelba osnovana je na zemljisnp),' odnošajih; priedjeli,

ine jednu geografsku

koji po naravi

politike

kao

i

tako

arhidjakonata vidimo,

iz

i

A

crkvene kotare.

iz

cjelinu,

sastavljaju

omanje

pomenutih hrvatskih županija

da niesu

oni

preko gra-

zasizali

Kupe nadjosmo prama iztoku izmedju Drave, Save Kranjsku. Uz granice za susjedne pokrajine njemake Korušku koje

nica,

i

i

koruških grofija zagorske

i

savinske prostirahu se hrvatske županije

arcizagrebake, tako uz diel zagrebakoga djakonati varaždinski, zagorski, vrboveki

varaždinska

i

krapinska (zagorska)

i

diel

i

i

Krajnu

(slovensko) krajište (marchia)

i

zagrebake,

i

županija gorska

s

;

prostiraše se diel županije

kotarom podgorskim. Ni jedna od

Savom nije jedan od arcidjakonata raedju Dravom prelazio reene gore (Mecelj) i rieke Sutle. Ovdje su dakle gra-

županija

i

ni

i

nice Hrvatske bile u

Starine IV,

2

Ibid.

p.

3

Ibid.

p.

205. 229.

*

Ibid.

p.

200

Iljid.

p.

2IH— rj.

'*•

za^rab.

Tkalf'ir

:

II,

i

prije ono,

koje su

i

sada prema

— 10.

goriki, iiiedjurlcrki epiac.

vieku

227—8.

'

'

XIV

i

ArridJMkonat ^^oriki di(!li<) kc u podmorski, te rnetlieki. Tkalri

:

48.

mon.

hist.

fpisc.

za^^rab.

I,

0.

110.

Iri

kotara: u

monum.

liint.

RAKI,

FR.

Štajerskoj, jer se

koruške grofije dopirale.

A

spomenika odnoseili

iz

vidi,

da su one

tako je isto bilo

s

ve

X

u

i

se

na dvie spomenute

XI

vieku na iztok dotle

Savom

granicami medju

i

izvorom

Kupe. Ovdje ini iznimku samo kotar metliki, koj je još XIV vieka spadao na biskupiju zagrebaku, brojei osim Vivodine i

Zumberka, koje

danas na nju spadaju, još 4 župe.

Je da li je taj kotar od njekada spadao ne samo na biskupiju nego i na zemlju hrvatsku? Ovdje u srednjem Pokupju bijahu, kako se ini, granice Hrvatske dugo prieporne. Metlika s okolinom izmedju Kranjske i

i

poetka pripadala

na

Kupe, pa se misli, da su ju grofovi bavarski iz plemena Andechs-Meran, Istru dobili u leno, odtrgli od Hrkoji su god. 1173 Kranjsku kao

da

je iz

priedjelu

desnoj

obali

i

vatske

i

Kranjskoj

vitezi božjaci iz Ljubljane,

Tako

su

patrijara,

Kod kamo da

arcidjakoni

stali

Metlike

utjelovili.^

upravljati

su se

se god.

S druge strane nalazi se Bela (IV) osnovao u Semiu, u okolini „Ileinricus".^

jamano

kralja Stjepana; a to

ve

god. 1167 doselili.^

kao namjestnici oglajskih

ljubljanski,

Methkom, gdje

nastanile se takodjer

1228 spominje župnik da je kralj

zabilježeno*,

Metlike,

župu na ast

prigodom, kada je

Kranjskoj baštinu Friderika ratobornoga, ostavljenu

on

nasliedio

mu

sv.

u

od supruge

udove Agnete, predav ju sa svoje strane svomu hrvatskomu banu

Tomi Bogudu

(1263).*

Znade

se

da se je upravo radi me-

to,

i

tlikoga kotara, na ime radi desetina, vodila duga parnica medju

rnomaljskimi križari kotar još prije

i

zagrebakom

XII stoljea

medju Hrvatske

i

ondje u srednjem

biskupijom.^ Ele, bio metliki

hrvatski

ili

kranjski,

granice

se

iz-

Kranjske tiem znamenito ne pomiu; one ostaju

Kupa u Od izvora Kupe

Pokupju;

tada obje susjedne zemlje.

rieka

velike je

dielila

ve

granice gor-

tekle su

jem u pravcu zapadno južnom do pokrajine Istre. Ovdje se je za gospodstvo stala boriti republika mletaka nastojei se doepati bar primorja. Kada se mletaki dužda Petar II Orseoli god. 997 8

brodaricom uputio u Dalmaciju,

od biskupa, sveenstva

i

*

^

Kreli:

'

Documenta

2 '

*

I,

Historia eccl. zaj^rab. p.

425.

u

150.

p.

Poreu

i

Poli

Ali tiem ne bijaše

pua.nstva.'^

Dimitz: Geschiclitc Krains. Ihid. p 165. Ibi. p. 164. Starine IV, 210. Dimitz op. cit. p. 169.

*

primi

26

ss.

poast

prekinuta

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.

Njemake, od

odvisnost Istre od

koje bijaše, kako

vojvodini Koruškoj

pridieljena

75

kao

što

i

ve

spomenusmo, susjedna Krajna Furi

lanska (marca veronensis), a upravljana od svojih krajiških grofova. Skrajne granice hrvatske naprama Istri mogu nam oznaene biti

dvima hrvatskima biskupijama

XI

Gaudentius,

vieka:

hrvatskimi

biskupi

:

osorskom

Lovro.

Petar,

podinjeni

i

i

su

krkom.

Osorski biskupi

navode

BasiHj

spljetskoj

se

metropoliji.

'

medju Osor

medju „dalmatinske otoke". Kada je biskup Gaudentius ostavio Osor i uputio se u Itahju, veli se, da je otišao ^de Sclavoniae regno^^^ Osom suprotna obala spadaše pod biskupije u Pinu broji se

(Petena) se je

Poli, koje su

i

za

i

patrijaršiji

patrijarha

nje

Gradu

u

osorske bijaše stegnuto na sam otok tako

ve

da

dva obližnja

Osoru na jugo-zapadu rabsku

biskupiju.^

Na rabsku

biskupije

s

niesu spadali na

Susjedne

hrvatske

imale su osim otoka pod sobom još vatske.

Podruje

otimao.

otoii na zapadnoj strani, otoia Sansikovo i Nembo, koji leže

jugu,

i

prem

oglajskoj podredjene bile,

osorsku nego

krka

biskupije

rabska

i

na kopnu suprotni

i

na

diel

biskupiju spadaše: župa podgorska, koja

Hr-

se

je

mora od Stinice (kod Jaspadahu blanca) do potoka Koprive (kod Obrovca u Dalmaciji) na dalje iza podgorske ležee župe bužka, boaska i lika, u like pukovine.^ Ostala zemlja k sjevero-zaobsegu bivše otoke u velebitskom podgorju prostirala duž

;

i

poam

padu od rabske biskupije na kopnu, duž mora do

pa

Istre,

od župe podgorske

u zaledju, pripadaše krkoj

i

biskupiji, dakle

modruška župa.* Biskupije ninska, rabska i krka zapremale su po tom svu zapadnu do Istre; docira se kninska do hrvatsku visoinu do Pokupja osnutka zagrebake biskupije širila onim biskupijam na iztok okolina senjska

i

Vinodol u primorju

gatska

te

i

i

i

^

Ibi.

p.

439—443,

2

Ibid.

p.

443.

3

Ibid.

p.

89.

*

Ibid.

p.

87

—

9.

U

59,

7G,

biižkoj

448, OG, lOG, 210.

se župi

navode kašnje mjesta:

boaskoj

Psivii,

Hotuci,

Kosinj,

Hanj dvor,

Novigrad, Ostrovica, Peruši, u Srakovina itd. Ibid. p. 199. Kada je sliedeega sloljea (1151) iizpostavljeiia u Senju starodavna bisknpija. kojo za vladavino, lirvatsko narodno dina\)o\ lieke stije nije bilo, bjcse njoj pridružene župe senjska, j^atska Imžka vinodolska, a novo o.snovanoj krI)avskoj biskuj)iji župa pod-^ornka, kreka izf,'ul>IIe kotar«- na niodrnska, tako da su l)isk ispije rabska :

•'

i

i

i

kopnu. Crneie: najstarija

|)ovieHt

krekoj

itd.

str.

88, 91

slj.

7G

KAKI,

KK.

sjever

ak

Drave

do

u

savsku

bivšu

Panoniju.^

Ali

obsega

iz

krke

ovih hrvatskih biskupija, na ime kninske, ninske, rabske, osorske, koje su zapremale svu sjevernu

i

zapadnu Hrvatsku,

i

ra-

zabire se dosta jasno, da se zapadne granice Hrvatske

prostirahu

samo do

obližnjimi

Istre

do iztone

i

mora

obale jadranskoga

s

otoci.

Još se iraadem obazrieti na dvie izprave, savezu

e

Petra u Selu, koj o

Prva

našim pitanjem.

s

hrvatskih plemenih,

banove da je

kada

birali kralja,

tom

banovi

bili

samostana

govori

se pripisu^

župani hrvatski;

i

odvjetka

Po tom

umro.

Hrvatskoj („in regno Croatorum") sedam banova

bijaše u

pripisu

naime

:

ban Hrvatske, Bosne, Slavonije, Požege, Podrame, Albanije Hrvatske)

Prema tomu

Sriema.

i

sv.

12 plemena, a banovi opet

biralo

bez

kralj

je

U

vieka.

kojih su

plemena

šest

iz

iz

XII

iz

biti

u njekom

stoje

registru

pripis

je

koje

bio

(biele

obseg hrvatske države

bi

prostraniji od dojakošnjega nacrta našega,

koj

sastavismo

izvodei ga odanle

što

izravnim što neiz-

vremenih

putem

ravnim

Bosna

spomenicih,

imenito

;

Podramom

s

bila

XI

nošaje u Hrvatskoj do konca

banovi

birali

kralja, u

vjerno javne

vieka.

Jer onoj

sluaju kada

Dimitra Svinimira

protivi se izbor

ako izuzmemo tvrd-

obe

ne predstavlja u

nju o plemenih,

su-

na hrvatsku državu još spadala

bi

Sriem. Ali onaj pripis,

i.

po

Stjepana

od-

da su

tvrdnji,

bez odvjetka umro,

je vladalac i

državne

II.

Prvi bijaše izvan

nasljedstvenoga reda uzvišen na priestol „sjnodali et concordi totius cleri et populi

collaudantibus".*

nobilibus

Na

bani

dalje

drugi,

;

O

tom

kod izbora vladaoca u ne

i

'

pokle

se

jednom odrekao

bude nanj uzvišen „omnibus Chroacie

bijaše priestola,

jedini

electione"

upuštaju

se

u

dakle

et

Dalmacie

ne ima govora,

spomenutom sluaju

iztraživsnje

banska ast na njeka plemena privezana

bi

utjecali'.

druge tvrdnje

bila,

da

,

da je

nepouzdanost pripisa

mcdju hrvatskimi kralji „Svetopelega", kojemu medju njimi neima traga. Ovo ime nalazi se kod popa Dukljanina^ gdje se piše ^Svetopelek". Ovomu se takodjer

proizlazi

^

i

Kada

senjska,

Cod.

dipl.

odanle

,

što

spominje

je zagr. biskupija zasnovana, a sliedeega

kninskoj

ostadoše

CSD.

131.

II,

^

Dociimenta

2

Ibid.

p.

103.

*

Ibid.

p.

148,

^

Kd.

Crni

p.

p.

486.

11

ss.

samo

župe kninska,

vieka još krbavska

vrhreka

i

psetska.

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

kralju daje ondje veliko znamenovanje;

77

pod njim

sva

dr-

velike

re-

bijaše

žava crkveno

i

politiki preustrojena,

forme navodi

i

ova: „unaquaque in provincia (Svetopelek)

uz

se

te

ordinavit, id est

ducem^.^ Sravnimo sada ova

stavlja

nastoji

pripisa

popuniti

Suetopelegi nsque ad tempus

po jednoga bana;

viest o kralju

crpio iz barskoga

pomisliti,

mu

koja

Svetoplku

spisa;

u barskom spisu u tom,

regis

svaku pokrajinu

oevidno

je

sastavlja

konsekventnije no

da je sastavlja pripisa nastojao popuniti onu se inila

sa-

pop pako Duk-

za

dakle

je

što

tempore

„a

Croatorum*,

da je SvetopLlbk postavio

banum

dva podatka:

banova

red

regis

jjanin pripovieda,

pripisa

ostale

što ondje

prazninu,

ne ima ime-

naznaenih tih „provincija", za koje je Svetoplk odredio bio banove? Imena tih provincija kraljevine hrvatske naveo je onako, kako su mu za dobe njegove poznata bila, s toga i dolaze medju njimi takova, za koja se ne može dokazati, da pripadaju ve XI nice

vieku

ili

Banu „Sclavoniae'*, razumievajui ovdje njekada pod imenom savske Panonije dolazila^ ne ima

starijoj

zemlju, koja je

dobi.

traga do vremena hrvatskih vladalaca

uz XII

ovimi

stoljea

nosio

Chroacie^", kano što su

svomu

dodavali.

kojoj

smo

tada

osobito u inostranaca

i

U

ovom

pod

I

^Dalmacie

samo-

taj

naslov

i

Hrvatsku ^ sada

Tek pod konac XII stoljea ovdje Dalmaciju obuhvaajui

srbske zemlje.

i

i

smislu dolazi „Sclavonia", kada se to ime

elo sliedeega vieka

et

dolazi još uviek u onoj obenitosti,

sada Dalmaciju

javlja se „ducatus Sclavonie"*,

Hrvatsku.

ugarski

kraljevi

i

znaei

arpadovake.

ban samo naslov

je

Ime „Sclavonia"

govorili,

kue

iz

rabiti

Dalmacije

za banovinu

Sastavlja dakle onoga pripisa prenio je svoje dobe u dobu izmedju Svinimira

i

banovinu

i

po-

Hrvatske.'^

Slavonije

iz

tobožnjega Svetoplka. Po-

zna bana „Podrame".*^ Naslov pokrajine u podruju rieke Rame, koja odieljena Vran-planinora od Duvna tee u Neretvu,

viest ne

18.

1

Ibid.

p.

2

Cod.

dipl.

3

CSD.

II,

114, 117,

113,

Ibid.

p.

90,

*

Ibid.

p.

185.

^

Tkali: Monum. 1252,

Ovamo

no može

Kc

126,

pritoj^^niiti

135.

04: „Nos Stepliaiius baniis tocius

epigc. zagr. II,

Srlavonie", god. *

12G.

naslov

omiški" laninki „ban, knez cetinski, kliski (Mikiosi: monum. serb. p. 279), jer se ovdje i

rieke pisu

Kame u XVI V.

Bosni, i

to

i

negovorei

latinicom.

i

kneza Ivaniša: povelji od god. MIO razumicva okolina

cctinsko^'a ii

sto jo povelja

m

sauvana

tek

u

prie-

78

PR.

umetnuo

je,

koliko

znade \ u svoj

.^e

vatskih kraljeva Bela

RAKI,

Jednako

drinski.

nije

županija požežka

poznata banovina požežka

županija

i

ugarsko-hr-

je

banovinu podramsku, bolje

staviti

od

prvi

mogao sastavlja pripisa poramsku prema Po-drinju,

Odatle

TI.

naslov

sriemska,

sriemska,

i

dolaze

koje

u

sa-

po-

nego

spomenicih

XIII stoljea.^ Banovina bosanska mogla je po predjašnjem razlaganju našem doi u kakovu takovu kombinaciju u koju ju postavlja sastavlja pripisa, tek u drugoj polovici XII vieka, kada je ban Bosne priznavao vrhovnu vlast kralja ugarsko-hrvatskoga.^ Neumjestno se napokon u Hrvatsku postavljaju dvie banovine: banovina Hrvatske u užjem smislu banovina biele Hrvatske (Albaniae), prem su inae ova dva naziva istovietna. Iz ovih se primjetaba vidi, da pomenuti pripis k registru samo stana sv Petra ne može nam služiti za izvor u pitanju o zem,

i

ljišnom obsegu države hrvatske prije

Kao

što

sastavlja

Toma,

spljetski arcidjakon

prije

XII

Hum

bio

ljea.

U

toga pripisa

i

vriedan

kada pribraja

Hum

inae povjestnik državi Hrvatskoj

da je

posebnom državicom od poetka pak i teajem XI stoXII takodjer stoljeu spominju se humski banovi Deša

Bori (1156— 59), Miroslav

srbskoga velikoga župana

hrvatski

tako

vieka.*

prenosi mladje u staro doba. Vidismo,

stoljea'',

(1151), Slavogost (1154),

brat

XII

Andrija, sin

kralja

Stjepana Nemanje.^

Bele

III,

uze

„post

si

(1181, 1190)

Tek vojvoda tam

habitam

Chulme quam Rame laudabilem victoriam" (1197/8) u naslov

ta

Co.

ipl. CSD. II, .31. Fejer: Cod. dipl. Hung. IV,

1

2

Cod.

^

sina."

dipl.

Tada

(>SD.

bijaše

216:

II,

banom

2.

p.

.318,

„in terra

Kulin,

koj je

501

etc.

regis

Ungarie, videlicet Bos-

inae

vršio suverenska

prava

u Bosni.

Tiem izpravljam svoje tvrdnje u Radu XXVII, 99, 101. Ovaj izpravak jest resultarom pobližih izpitivanja. Sto u P Krešimira listini god. 1069 (Documenta p. 72) biva govor o banih, ne smije nas smejer ondje može ta rie znaiti višega dostojanstvenika u obe, tati „cum nostris iupanis, kao što se razabire iz ovoga poredjaja riei comitibus atque banis, capelanis etiam nostre regalis aule." Ovo drugo u kasnija vremena (v. Danii rjenik hrv. znaenje sauvalo se je ili srp. jezika ad. v. ban). 0«im toga drugo je pitanje: je da li je prije XII v. bivalo u Hrvatskoj više banova, a rn^o jea li jih bilo upravo sedam u onili zemljali, koje navedeni pripis naznauje; ob ovom se pako drugom ovdje poglavito radi. *

;

:

i

:

i

^

Histor. salonit,

«

Cod.

dipl.

c.

CSD.

XIII. II,

45, 51, 56,

121, 137,

157—9.

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

79

kodjer ime zemlje „Chulrae", t^ se prozv^ „Dalmacie et Chroacie,

Chulmeque

Tome dvie

dux^^',

da kako kratke trajnosti

je

što

Hum ve

arcidjakona imaše

na koju mi

iz prava,

se

poklanja zadarskomu samostanu

navodi sam

darovini

toj

svetih

u tom pitanju

je

Petra Krešimira, izdana god.

izprava kralja

rodi,

obazrieti, jest

1069 u Ninu, kojom

Krševana otok Maon.^ Povod

sv.

vladalac u tom,

što

mu

se

obdarivanje

sredstvom ini za sretno vladanje

miesta najprikladnijim

— terra marique nostrum

i

— tako nastavlja

za spas duše; a osim toga „quia deus omnipotens

on u uvodu

stee pome-

Humu.

nuti vojvoda Andrija pobjedu u

Druga

Za dobe

imenom Petra^;

svojega vojvodu

godine prije nego se spljetski povjestnik

tri

bilo.

prolougauit regnum". Odavle

neprieporno, da su se granice hrvatske kraljevine pod Petrom

sliedi

Krešimirom

same

god. 1069 razširile;

prije

listine izvesti

mišljaju

i

pratio,

taj

Mleani od konca

koju su se

i

kamo?

to se iz

one obeuite izraze može Ali

se lasno

da

tko

Petar

je

teaj

je

domisliti

se do-

ove

raz-

pravomu smislu

Krešimir utvrdio go-

Hrvatske u njekadanjoj Dalmaciji bizantinskoj, za

vlast

i

e

dokle

ali

polje.

znamo,

Prije svega

onih riei.

spodstvo

široko

mašti otvoriti

prave pomnjivo

Uz

nemože.

X

Malo prije nego li bio je dužd Dominik

vieka boriH.

je Petar Krešimir zasio djedovinski priestol,

Kontaren (1050) zaposjednuo Zadar*. Za kraljevanja P. Krešimira ne ima nigdje u Dalmaciji traga Mleanom; protivno, on stupa u Zadru, Trogiru, Spljetu, na otocih kano jedini vladalac more ;

dalmatinsko

„nostrum dalmaticum mare".

zove

može se historiki Pod P. Krešimirom

snost Neretvanske od Hrvatske

Tada

stoljea.

nastaje stanka.

župa „morska"

župan

i

joj

Na

Rusin'^, predšastnik

dalje,

t.

j.

javlja se

uma

s

—

ni

toga,

Ibid.

^

Documenta

p.

101

prvih

utjelovljena.

Napokon ne

da je po kasnijoj do duše

3.

,

p.

*

Ibid.

p.

444.

*

Ibid.

p.

9H,

*

Ibid.

p.

473.

72—

135.

J

Ne-

Neretvanska kneževina

tradiciji*

196 198. U Kukuljcvievu izdanju p 192 „Harne". » tam Chulme ((uam Kasse" krivo mj. ^ dominus Cliuimiae". Ilistor. salonit, c. XXIX „Petrus ^

i

može

Kresimirove Hrvatskoj

godina vladavine treba metnuti

da je bivša

što

se

i

izvoditi,

nova

Jakova, koj se piše

znamo da je Maronia isto Cetinom. Odavle primorje medju Neretvom

najprikladnije

XI

do

pratiti

takodjer „dux Marianorum", a retva

neodvi-

.

stoji

80

RAKI,

FR.

onomu kolebanju Posavine izmedju Hrvatske

i

Ugarske, kojemu

su glavni uzrok bili neuredjeni odnošaji^ pod P.

Krešimirom konac

uinjen,

lovanjem je

onaj diel zemlje stalno pridružen Hrvatskoj, bilo sudje-

t^

bilo

bez

bana Svinimira. Ako

sudjelovanja Kresimirova

tomu tako, a sve okolnosti

za

to

govore: onda je P. Krešimir

državi za stalno Dalmaciju

utjelovivši svojoj

otoci

s

i

cielim

pri-

na dalje Neretvansku do rieke Neretve, uvrnapokon vlast do Drave mogao rei, da mu je „kraljevina

morjem, stivši

utjelovivši

na kopnu

To

je,

na moru proširena".^

i

se o zemljištnom

što

vieka po sada poznatih spomenicih znati

i

može.

utvrditi

VH

obsegu Hrvatske od

Zemljišni

veom

ili

manjom

obseg Hrvatske ne

jedan; on se mienjao, on je rasao.

do

Xn

izvjestnosti

uviek

bijaše

Hrvatska je u poetku zapre-

mala zapadni diel Dalmacije rimske imaju za južnu granicu kod mora rieku Cetinu. Na sjeveru dopiraše sve do u stoljee do

X

Panonije,

imaju

IX

a do konca

u

X

tuj

za susjede sve do konca

stoljea franaku

ovamo

stoljeu stala se

utvrdi tek

XI

vieka.

U

to

stoljea Avare,

kneževinu dolnjo-panonsku.

širiti,

doba

VHI

ali

stalne

si

Tek

granice na Dravi

proširi se takodjer

u primorju od

Iztone granice izmedju Save i Neretve niesu vrieme bitno mienjale dopiru ondje do gorja,

Cetine do Neretve.

za

se

koje s

ovo

sve dieli

s

jedne

strane

porieje

druge strane porieje Vrbasa od

one

i

ljište

prvo u Posavini razpadalo u

obuhvatale.

dva u

mnogom

Neretve od

porieja

porieja Une,

ali

Vrbasa,

tako

da su

Prema tomu hrvatsko

se

obziru razliita

kojih je

diela,

zem-

podruje jadranskoga a drugi u podruje crnoga mora, odnosno na Podunavlje. Ovaj je zemljištni dualizam imao

jedan spadao u

važnih posljedica u razvoju

vatskoga naroda. »

V.

Kad XXVir, 256

slj.

državnoga

i

prosvjetnoga života hr-

II.

Narod.

Ime naroda,

koj je onoj zemlji, kojoj

ime dao, dolazi u

živali,

smo obseg do sada

starih spomenicih,

kano

što

i

iztra-

ime zemlje,

pod osebnim plemenskim nazivom ili pod obenitim nazivom one velike grane arijske, na koju ono spada. Osebno plemensko ime „Hrvat^ dolazi u spomenicih latinskih od IX do XI vicka u obliku mn. „Chroati", u jednom njemakom latinskom „Chroati", ili

u grkih bizantinskih obino

XpojJi!.iToi,

rjedje ^XopJidTOi"

u iztonih naroda: Araba „Harvatin",

fiaTO'/,

Zidova

gdje se ita

u

„Hr'^bvath".^

Ovo ime ne

vieka.*

Starije

venus'*,

t.

hardov

j.

je

i

Slovenin,

ljetopis

Dalmatiae".^

pridjevu

i

Ovo

„hr'iivatT>sk7.**,

dolazi

razširenije

u

spomenicih prije

2

Ibid.

'

Ob

*

^

t.

j.

glagolskoga'^,

polovine

za hrvatski narod u hrvatskoj državi. Kin-

navode pod god. SI 7 „Slavoa

obcnito ime za narod u Hrvatskoj

jest di-

gdjo se

iijniriijo

488. toga imena vidi Safafika: SIov. staro/.it. u liHtini Trpimirovoj od god. 852. Docuniciil.i p.

IX

„Scla-

p.

oblijih

Ibid.

jednoga

„Sclavus",

Vidi pod rieju „Chroati" u Docuracnta p. 511, na dotine H))omcnike, ^

iz

kojega samostavnik glasi

ime „Slavus",

vita llludovici inip. indi

nadpisa

„Kp^c-

„Krovati".^

Narodni izgovor toga imena za onu dobu poznat nam je jedinoga spomenika, svetolucijskoga na ime

ili

OHl.

str. p.

1.

.{57.

7

H2

FR. IIAKI,

za 35

ploniat^ki

A

godina

od onoga osebnoga plemenskoga.

starije

obenitim imenom poznatiji u inostranstvu nego li pod svojim posebnim plemenskim, i to tako u Italiji, kako n Njemakoj. Dvoru rimskomu bijaše Sedeslav ^comes Sclavorum" a ne „Chroatorum"^; mletaki Ijetopisac iz poetka XI vieka, Ivan djakon, zove Hrvate redovito imenom „Slovona (Sclavi) ili „Croati Sclavi"^; a tako i franaki Ijetopisci. Inostranstvo, naviklo na velike narodne skupine, nije imalo na umu a nije ni shvaalo onih plemenskih osebina, u koje se, osobito na jugu, razpadala velika grana slovenska. Ovim obenitim imenarod hrvatski bijaše pod onim

nom

pae

su se

služili

i

Romani Dalmacije za svoje sugradjane imenom nego pod

Hrvate.^ Jezik hrvatski ne dolazi pod drugim

ovim obenitim „sclavonica lingua".

zovu

kraljevi hrvatski ne

Isti

inae u javnih latinskih izpravah svoga jezika; tako Petar Krešimir tumai „castrum latine Murula vocitatum* sa „sclavonice Stenice"*; „Mauni,

otok

patur"/*

que

Obenito

in

indi

uulgari

ueru

sclmionico

ime slovensko

jest

(sada

starije

vir)

nuncu-

obiajnije od

i

je ne samo germansko inostranstvo smatralo Hrvate plemenom, dielom slovenskoga svieta, nego da su se i sami Hrvati ve u ono staro doba priznavali za ogranak te velike narodne grane, ako se ta sviest i nije oitovala sadašnjim nainom. Ovo srodnikom Hrvatž. na zapadu i iztoku obenito ime nadievalo se koruškim Slovcnom i Srbom®, tako da je ovo ime obuhvat. j.

plemenskoga, hrvatskoga. Odavle se pako razabire, da

grko

romansko,

i

i

i

alo plemena jednoga rimskoga Norika, Macedonije udarale u

Jezik

Metod

koja

oi

;

su

plemena niesu u ono doba

Petru

Krešimiru

^uulgare

sclauiniscae"

Ivanu

VIII onaj

jezik,

knjige

i

koj

se

spomenicih nikada ne zove drugaije nego

ve

diel

sjeverne krajeve

i

bijaše

"^Faj c>AOKi;iii»CKU

veliki

toliko

narieja, kojimi su govorila, nosila su jedno ime.

i

prevodili crkvene

knjigom

naselila

bila

Panoniju, Dalmaciju, Meziju

Tracije. Osebine tih

i

hrvat<^ki

„litterae

podrietla,

i*/'iJKT»",

ni

u

na

slavonicum", su Ciril

koji

božjom

ci\OKi;iihCK'Li. i

s

crkvenom

koncem IX stoljea udomio u Hrvatskoj, zavladao

'

Pismo pape Ivana VIII.

2

Ibid.

p.

424.

3

Il)id.

p.

101).

*

Ibid.

p.

88.

^

Ibid.

p.

6:i

*

Za Slovence

vidi

ibid.

p.

7.

kod Šafafika: Slov.

starožit.

str.

i

slovenskih

starih

„c/\OKt.iihCK'i»,

koj se je sa službom

a

702.

je

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

83

u crkvenih krugovih književnih, u koliko niesu latinštini podani bili, emu imamo svjedoanstvo u pomenutom sv. lucijskom nadpisu, s druge strane utjecao je i na „vulgare sclavonicum*, ondje

kano što je i „puki jezik* uplivao i na „Ci\OKtiibCKTj iA:5'WK'h" spomenika pisanih u Hrvatskoj. Za ovo drugo imademo najstarije svjedoanstvo u glagolskom Mihanovievom, sada akademijskom, odlomku apostolara iz prve polovine XII stoljea^ i u drugih starih

Za „vulgare sclavonicum"

glagolskih spomenicih hrvatskoga roda.

ne ima

žali bože,

se,

ove dobe drugih spomenika jezinih,

iz

onih riei hrvatskih, koje sa

maih. Kohko

raztresene

po latinskih Hstinah

IX

ovi ostanci jezika od

XII

do

za poznavanje narodnoga govora one dobe

do do-

vieka daju gradje

za poznavanje od-

i

nošaja njegova naprama susjednim govorom slovenskim, to prouiti

ostavljam na^im jezikoslovcem; pa

predmeta

niti

s

druge strane izpitivanje toga

ne spada u okvir ove razprave.

Budi mi ipak dozvoljeno njeke primjetbe dodati. Prije svega treba držati pred oima, da spomenici, koji nam sauvaše ostanke jezika prije

mogu nam

XII

stoljea, polaze

iz

Dalmacije primorske,

oni svjedoiti koliko toliko

samo za

s

onoga

jezik

toga diela

Za Posavinu ne imamo ni te vrsti spomenika, listina na ime latinskih, starijih od XII stoljea, pa i ovih dosta malo; doim poimaju s XIII stoljeem znamenito rasti. Nego iz tako oskudnoga vrela može se, tako mi se bar ini, crpsti osvjenašega

naroda

i

doenje, da govor hrvatskoga naroda u Dalmaciji sadržavaše

XII vieka sva ona glasovna

prije

osobinom

jedne strane naprama

s

slovenštini

;

pismeni spomenici iza

ljaju

periodu toga jezika.

samoglasom dolazi

koja ga ine jezinom

staroj,

druge naprama novoj

i

Hi

Evo

bez

i

XV

Tugari,

njekoliko

takovih

itd.

sidražkoga, tako da onaj jedini

izezava.

djuju

i

Izdao

Bria:

iz

traga,

hisiz

ve

ini iznimka

Jedina se

Ulomci

sv.

u

liisma.

Radu ZI.

nosnim za

prvi

Rugota,

(potok),

imenu

n

ime

^hitimir,

ime župana

primjer

uz

ujnozinu

drugili

pravilo

za

lirvatski

jezik

spomenika dalmatinskih vriedno

ga V. Jagi

predstav-

aj

drugi pismeni spomenitn glagolski iza XII vieka.

ovim primjerom ^

Ono obenito

obilježja;

ima

sa jotacijoni ne

Dubrovica

nam

vieka, on govor predstavlja stariju

kneza Muncimira, uz koje dolazi ipak tivnih

s

za drugi u: Vekemir, Vekenega,

e,

Putalo,

a

obilježja,

da naprama pozdnijemu jeziku, koj

ali

ve

II,

l'ia;,^

1—:$').

IHOl

je

polvr-

Naprama Hpoinenuli

Druge sponumikc

— 71.

}»ro-

\.

Knd

84

FR.

ove primjere

Posavine

spomenika XII

iz

XIII stoljea tiuili

i

Dumbro(v)a, Dumbouech,

:

prema (zemlja prema (zemlja,

slov.

RAKI,

^ostec,

slov.

loky

srb. gusin),

i

gustelnica,

lonca

gusti

naše

Gozna

laz),

Lomka (prema

(zemlja),

motnica (potok, prema

luka), lokeu,

loka, brv.

brv.

se

Doboucli (potok), Gostowc

te

raotnica,

slov.

imena Motbmer, Motmerius prema brv. Mutimir, Odolen (zemlja) prema stslov. adol (i u Ceskoj Oudol^n) odkle se vidi, da je u Posavini staroslov & glasio obino 6 a ne brv. srb. mntnica), tako

Za

b)

u.

sadanji drugotan a

tinskib listinab

tano

i

i

e

u latinskih brvatsko-dalma-

se

a pošto se samoglasi

i]

ili

piše

a,

e,

i,

o,

u u

njih

redovito pišu ondje gdje jim je mjesto, pa se odavle

može

onaj drugotan a ondje pisan, da se je

tako

zakljuiti, da bi bio

izgovarao

i

to se smije

:

ima zakljuiti

i

na onom mjestu poluglas

t>,

b,

e

ili

zastupa

i

kojega ne imajui latinska abeceda

njegovu

najsrodnijom

poslužio

da onaj

to,

i

pisac

se

Tako

se dosljedno piše sitnico, setnico

izgovoru glasicom

e,

i.

prema st. si. c'EThiiiiK'L, Cirnech ili Cerneca prema Ctrnek, Malic prema MalBk, Budizo prema Budi.c, Dal/zo prema Dalbc, Prasfco prema Prastc, lu^iz (sjlvula) prema lužhc itd. c) I samoglas I živio je još tada u hrvatskom govoru, te je u sporaenicih izražen sa U ili el mj. 7>Ji, jn>, kano što

dokazuju primjeri: Vilcona (Vi^lkona, Vukonja), Vilcan (Vati-

kan, Vukan), St/lbiza (Sti>lbica, Stubica), Tilstocossa (Trblstocossa,

Tustokosa)

itd.

Naprama ovim primjerom

zanimivo je navesti ove primjere

iz

iz

listina

dalmatinskih listina

posavskih:

Volcanus,

Volche, Volcheta, Volcou prema nslov. Volki, Vole, Volji potok (u Kranjskoj), d) star.

i>

piše se sa e (ekavština)

(muruUa), Bosetech, Vera, Tessen, ded, Sekiriza TJ

X

piše se u

i

XI

izgovarao kano isti u

IX

vieku uviek jednostavnim

i:

Belgrad, stenize

:

itd. i,

te

Mukh y, se jamano

e)

„IJisen, Pribfdrug, Pribislav, Pribina;

samo

stoljeu dolazi; „Nemuslo, Lutimuslo, Nedamuslo, Cresamuslo

moglo zakljuiti, da se je mukli xi u IX vieku u govoru još uo. Napokon f ) navodim ovdje još sliedee riei iz listina: bravar, kluar, kolnik (via grandis), dvornik, ded, gradšik, te bi se odavle

mernik,

pissi

psar, scitnik

vinotok,

rit i

vites,

(ri.t,

promontorium),

scitonosa, si.tnik, sokolar,

vladika,

uulastelin,

povjestnika

vatske

uz

narod V

A

narod

zanimivije

hrvatski

je

ovo pitanje poradja

IX

pitanje:

živio još

star

volar,

uzgredice za karakteristiku jezika od

Za

podžup, postelnik,

prije

(mensura),

vratar,

—XII

je da

ubrusar,

vreteno.

Toliko

vieka. li

je u obsegu Plr-

XII vieka

druga: koji

potok,

je

još koji

drugi

na ime narod za-

HRVATSKA PRIJE tekao narod

onom

u

85

XII VIEKA.

kojem je on svoju državu zasnovao ? kako se hrvatski narod po tom dieki razseho, i kako je on u ethnoložkom smjeru djelovao na pražitelje hrvatski

dielu

u

Dalmacije,

zemlje?

možemo

Prilino jasno

tiu romanskoga

X

XI

i

odgovoriti na ova

Suvremeni na ime

u Dalmaciji.

življa

stoljea navode

i

u koliko se

pitanja,

priznavaju u

pisci

IX,

Dalmaciji dvie narodnosti,

Tako Einhard, prijatelj savjetnik Karla velikoga i sina mu Ljudevita, spominju u svojem ljetopisu poslanstvo cara Lava V. k Ljudevitu u Cahov, navodi mu i uzrok, da se na ime poravna razmirica, nastala medju Romani i Sloveni slovensku

romansku.

i

i

Taj

Dalmacije radi medja.^ pisac

„Legatio autem

Ljudevitov^:

erat de finibus

uzrok navodi

isti

excepta amicitia et sotietate,

,

Dalmatorum Romanorum

razumievanje toga navoda valja se

suvremeni životo-

i

da

sjetiti,

Za bolje Romani Dalma-

Slavorum".

et

su

pod vrhovnom vlašu bizantinskoga, a Hrvati Dalmacije pod vrhovnom vlašu njemakoga dvora. Oba indi sutada

cije

stajali

sporazumjeti o poravnanju

verena htjedoše se

Na

one razmirice.

dalje Konstantin porphyrogeneta iztie na više mjesta^, da su sta-

Raba, Krka

novnici Dubrovnika, Zadra, Trogira, Spljeta,

Romani i

i

poslanik

da se Romani

(ol

Ivan

zovu.

Pco^žvol)

mtetakoga dužda Petra

II

Orseola,

i

Osora

kapelan

djakon,

pripoviedajui

o

kada spomenu dolazak mletakoga brodovlja u Osor, dodaje: „ubi non modo cives verum omnes de finitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis convenientes vojni toga dužda proti Hrvatskoj,

adventum se praevenissc gaudebant*.* Vilhelmo tyrski arcibiskup opisuju križarski vojeni pohod (lOOG) toloskoga grofa tanti ospitis

Raimunda kroz Dalmaciju navodi od gradova Zadar, to

obiajih,

po jeziku,

izobraženju

„qui in oris maritirais habitant,

moribus

et

et

lingua

indi jasno veli,

*

Dokumenta

2

Ibid.

*

'^

ct

ab

udi

aliis

(se.

govorei

|).

Ibid.

p.

101.

Ibid.

p.

J2«;.

Ibid.

p.

I<;2.

i

.'517.

o

idioma,

barbarorum".^

slovenski (hrvatski);

Du-

drugih

Dalmatiac)

Sclavi.s

habent

latiiuim liabitu

;

da se u Dalmaciji govore dva jezika:

lijanski) u primorju,

•''

dissimiles

sermone utentibus

sclavonico

fjui

i

i

Dalmatina priraoraca,

brovnik, te razlikuje Dalmatine Slovene od i

Spljet

rcli(piirt

Ovdje

latinski

se

(ta-

da se ondje |)rika/uju

80

KAKI,

FK.

dva naroda

ovjeku uzobraženu

življenja.

nego

domai

i

u Parizu

Hrvati pako

Dalmacije ugladjeni, stranci

samo jezikom nego

razliita ne

Zadrani, Spljetjani,

vate,

za Slovene,

ve

au

bili

Trogirani

Hrvatskoj ove dvie narod-

itd.

niesu

ak

izraz

Krešimira

Petra

Gromele

Petra,

bijahu

prizvani

sliedei

i

Prodan.

Ve Uz

da bjehu Hrvati,

Andreas

prior,

imena a

1072 u vrieme

Družnik ded, župani Adamic, De-

i

tih

:

svjedoka pokazuju,

ove svjedoke navode se sliedei

:

Krisogona podieljena

„Drago

prior,

Petrus comer-

Maius iudex, Candidus, Nikjforus,

Ovi svjedoci bjehu Zadrani, kano

zadarskomu benediktinskomu samostanu

darovnica bješe

i

asti

još više

ziarius, et Prestancius frater eius".

što

Evo Nina, imenom

iz

svjedoci

Pribidrug posteljnik, Dragana šitnik kraljev sina

razliite od

u javnih izpravah.

Slavica god.

i

Hr-

se smatrali za

dva primjera! Za podkriepljenje darovnice* brae Zovine, Desimira,

Romani ne samo

Ali

za Latine, za narodne osebine,

hrvatske. Ovaj osjeaj našao je

naeinom

i

srodnici

„liabitu barbari".

razluivali su u

nosti.

obieaji

i

sv.

a ovi se svjedoci Zadrani od onih hrvatskih

;

astnika razlikuju opazkom

„itera testes latini"

:

t.

j.

oni su svje-

Romani, a ne Hrvati, Sloveni, kano što primjeru ini razlika izmedju Spljeana i

doci po narodnosti Latini, oni prvi.

U

drugom

se

Hrvata. Spljeanin na ime Petar Crne u darovnici svojoj^ samostanu vljene crkve

nadbiskupu Lovri

po

govorei o posvetbi dogoto-

koj je on sagradio,

Petra u Selu,

sv.

veli:

„ad

cuius (se consecra-

solemnitatem plurimi Spalatinorum Chroatorumque

tionis)

virorum

gratia remissionis seu absolutionis venerunt". Ovdje indi „Spalatini"

niesu

kano

„Chroati",

što

niesu

ni

za pol drugo stoljee kašnje

Spljeaninu Tomi arcidjakonu.

Ovo romansko stanovnitvo

bijaše u svih javnih

i

sukromnih od-

njokom pregradom odieljeno. Ono je živilo na posebnom zemljištu, pod posebnom upravom posebnirai uredbami.

iiošajih

i

Kada cije

su izza

postale,

tada je ime

VH

kano

vieka na prostranom zemljištu rimske Dalma-

što je poznato,

Dalmacije ostalo u

nove hrvatske

politikom smislu

onaj primorski diel toga

zemljišta,

rimske monarhije.

diel

Ovaj

carevina podieljena u

lovinom ^

^h'u\.

-

\\)\d

X

vieka, a

i

bijaše

koj je

ostao u

„O-sj^.a

srbske državice,

vlasti

Z\£>.|7.aTia;*,

iztono-

odkada

vojniko-upravne pokrajine toga imena.

jamano

još prije, obuhvataše Dalmacija

p 01. 127. Darovnica je od ^od. \).

1080.

na

ogranieno

bi

Po-

samo

HRVATSKA PRIJE

XII VlEKA.

87

ono zemljište, na kojem se je romansko stanovnitvo u okupu sauvalo, a na koje spadahu vei liburnijski otoci Krk, Hab i Osor (Cres) i gradovi Zadar, Trogir Spljet. Zastupnik carske vlasti bijaše u toj Dalmaciji carski namjestnik, imenom „dux, praefectus i

gr.

proconsul,

c>Tpa.T£Y6;,

a

/cocTX7:av6;",

obino

ašu

odlikovan

Dok

protospathara (-otoTO^Tra^apio;) sa sielom u Zadru.

je do

VII

stoljea exarhat ravenski pripadao carevini, strateg Dalmacije, koja se smatrala

pokrajinom

bijaše podredjen exarhu.

Italije,

Iz suvre-

menih spomenika^ poznajemo više stratega poam od poetka IX pa do druge polovine XI vieka. Tako god. 805 bijaše Dalmacije „dux Paulus", god. 821 „praefectus Johannes", god. 986 „proconsul Maius*, god. 1036 stratico protospatharius Gregorius", god. 1060 „stratigo Nicolaus", napokon god. 1067 i 1069 „catapanus protospatharius Leo". Ali kako je upliv iztono-rimske carevine na zapadu padao, dok poetkom XI stoljea u južnoj Italiji posvema neutrnu, tako je i vlast stratega Dalmp.cije, u koliko je Hrvatska jaala i sve to više romansku Dalmaciju u podruje svoje moi povlaila, sve više padala, tako da su tu ast u drugoj polovini

X

stoljea, ako ne prije,

obnašati gradski

stali

naelnici zadarski.

god carevina imala ikakvu vlast u Dalmaciji, dotle je ona branila naprama Hrvatskoj probitke romanskoga žitelj stva, uzimala imenito njegovo zemljište u zaštitu, branei tim i narodnost svoje posebne interese, koji su grkomu i romanskonui njegovu

Dokle

je

i

naprama slovenskomu od vajkada zajedniki bili. Za jedno drugo imademo dokaza u poviesti one dobe. Kada je PIrvatska i poetkom IX stoljea bizantinsku vrhovnu vlast zamienila s fraDalmatinci našli prinukani nakom, p^ kada su se Mleani utei se takodjer god 805 pokroviteljstvu Karla velikoga: prva življu

i

i

bješe briga carigradskoga dvora,

maciju

zadobije.

S toga

car

je

da

napusti vši Hrvate

Nikifor

opet

Dal-

odmah sliodee godino

(806) poslao patricia Niketu „ad recuperandani I)ahn:itiam". Zametnuše se i dugotrajni priegovori izmedju oba carska dvora, kojih je

konani posljedak

bio

da se

taj,

je

Karlo

god.

.Si

2 ugovorom

odrekao Dalmacije.^ Kako je na dalje carigradski dvor pet godina kašnje (817), kada su razmirice nastale bilo sbog granica izmedju

Hrvatske tinakc,

i

Dalmacije,

to srno

^

Navode

2

O

tom

vJdi vidi

više

iijesto

ibid.

ibid.

uzeo

p \>.

50;^.

.JIO

bio jiirve

u

zaštitu

spomenuli.

l);iliiia!i;H-

ss.

svoje

strntc^'i.

Komauc

Rizintinska

»lahnapolitika

SS

FR. RAGKI,

sklona bješe glede Dalmacije na popustljivost samo ondje, gdje je

mogla gorjim plodom uroditi, samo onda, kada je Hrvate našla prama sebi popustljive. Tako je car Basilij I, posto se Hrvatska povratila bila pod pokroviteljstvo iztono-rimskoga nepopustljivost

i

dvora, pronašao

shodno

za

da

urediti,

dalmatinski

Romani

onaj

su dotle davali carskomu narajestniku (straplaaju Hrvatskoj; a razlog navodi se taj, da tegu), u budue bude mir medju njima. ^ Kada se napokon u Carigradu vidjelo, da je vlast carevine \i Dalnulciji uzdrmana, pa da bi ova zemlja mogla godišnji danak,

koj

na odanije si i carMletane, nego li ju predati u ruke susjednih skoj politici sklonije uinio car Basilij II i sudrug mu Konstantin Hrvata. Tako je Vlil imajui posla s Bugari; tako je uinio car Alexij I Komnen, prcnesav prvi svoje pravo na Dalmaciju na dužda Petra I Orseola, drugi na dužda Vitala Faledra.^

Hrvatskoj pripasti

:

voljelo se prenieti tu vlast

Dalmatinski Romani mogahu dakle raunati na podporu bizan-

svakom sukobu sa susjednimi Hrvati s toga bijaše on ne malenim i ne slabim naslonom njihovoj narodnoj osebnosti. Ali ovoj bijaše ne mala zaštita i u samoupravi, koju

tinskoga dvora

u

;

uz carskoga namjestnika,

koju umješe sauvati

uživahu

i

kada

nije više bilo stratega

u Zadru

Hrvatskom. Carski

namjestnik

ili

svezu

8

interese monarkije.

Osim

ovih nije

i

i

ili

i

kašnje,

Dalmacija dodje u užju

nadziraše

onako

bilo

samo obcnite

u Dalmaciji drugih

zajednikih. Carevina ni je od nje ni tražila drugo, nego neznatan godišnji

danak

i

u sluaju nužde vojenu pomorsku pripomo.^ Sta

posvema slobodne ruke u neogranienoj slobodnoj upravi, koje podruje bijaše tako široko, da je sveza s carevinom nalazila vanjski izraz samo u tom, sto su „acta" njezina nosila na elu ime vladajuega cara, i što je glava slobodne obine kadšto nosila naslov carskoga namjestnika nutarnjih

se

ili

poslova

njezinih

tie,

ostavi jim

dostojanstvenika.

Nije ovdje mjesto

romanske.

razpravljati

o

ustroju

samouprave Dalmacije

Ali na jednu okolnost valja pažnju obratiti

da nosioci ove samouprave bijahu sami gradjani liko

imena

svjedoe,

malo

ne

izkljiiivo

Osebna imena za ono davno doba imadu u 372.

^

Ibid.

^

Ihid.

p.

'12.S,

^

ibid.

p.

;jl
p.

451).

—

njezini,

narodnosti poviesti

i

a ta

je,

to,

ko-

romanske.

mnogo zamaš-

HRVATSKA PRTJE znamenovanje

šnije

aji

i

mnogo

i

likim mienam. glase hrvaski

bile,

Nije sluajno, t.

j.

što

slovenski^;

89

dohvat nego

dalji

predaje naroduje niesu

XII VIEKA.

kano

imena

što

danab,

hrvatskih priedjela

:

posteljnik,

vinoto,

dostojanstvenici štitnik,

dvorski,

ubrusar,

volar,

nam

poznatih

imena hrvatskih vladalaca samo dva, naime Stjepan obenita, kršanska, doim su sva ostala slovenska^ što su svi hrvatski

jer obi-

su danas, izložene to-

žitelja

od svih

što

li

i

Petar, jesu

nije sluajno,

kano dvorski, sokoiar^

do 25

itd.

tepi, svi

i

žu-

^ Kano što Belica, Belotica, Belšo, Benak, Benea, Beriin, Berirag, Berivoj, Bogdan, Bogobojša, Bojan, Bolan, Boledrag, Bolemir, :

Boleslav, Boleša, Bolica, Bolenega^ Boroje, Boza, Božeteli, Brana, Bra-

nia, Branimir, Brate, Brataša, Bratorad, Biidi, Budina, Budimir, Crni, rnota, Crneka, Crvika, Dabislav, Dabra, Dabraša, Dabrovit, Dadovit, Damanek, Damarad, Danko, De, Deaka, Deomir, Deohna, Desko, Desilo, Desimir, Desina, Dobraša, Dobrogoj, Dobrogost, Dobromir, Dobroslav, Dobrovit, Domogoj, Dragana, Draganek, Dragiša, Drago, Dragoljub, Dragomir, Dragoslav, Držiha, Držislav, Drugana, Druže, Družnik, Godemir, Gojko, Gojslav, Goretin, Gostilo, Gostiša, Gostidrag, Gostimir, Gradina, Grbiša, Gorbina, Gromela, Gruba, Grubina, GruHval Jaroslav, Ježamoža, Junaa, Kalina, Krasan, biša , Hrvatin Krasona, Ladislav, Lelidrag, Lepa, Lilie, Luevit, Ludislav, Ludimusl, Lube, Lubidrag, Lubimir, Ludin, Luti, Lutimir, Lutimusl, Lutistrali, ,

,

Mališa,

Mihaa,

Mileša, Milo, Milica,

Milodrag,

Milota,

Minidrag,

Mi-

Miroslav, Mislav, Moj mir, Muncimir, Nadeja, Najezda, Negoša, Negomir, Negovan, Negutin, Nemusl, Nosimir, Ozrina, Petrana, Petrina, Petrica, Prvo, Prvana, Prvanek Podboj, Potelian, Prodan, Prasic, Preda, rogoj,

Pribidrug, Pribigoj, Pribimir, Pribinega, Prisbna, Prodan, Piadana, Radanica, Raanek, Radomir, Raoslav, Rudina, Rugota, Rusin, Sebedrag, Sedislav, Selislav, Semirag, Semivit, Slavena,

Prelut,

Pribin,

Pribil,

Slavic, Sfojbina,

Stana Stanimir, Strerad, Strez, Stczina,

Strietcli, Stroil,

Stroica, Studec, Svatoslav, Svinidrag, Svinimir, Si.dina, Si.dica, Tehomila,

Tehna, Telina, Tešina, Tešen, Tešimir, Tolimir, Trpimir, Tomidrag, Tomislav, Tugina, Vea, Veedrag, Veemir, Veenega, Veljak, Vlkan, Vitaa, Vlina, Vlkota, Vikomir, Vera, Veranica, Viša, Višan, Vitan ,

Vitodrag, Vitomir, Vitoslav, Volen, Volcša, Vojil, Vratina, Všemir, Zdedrag, Zelided, Zelidrag, Zclimir, Zožan, Zidimir, Zidislav, Zovi, Zovina, Zrcmil. Zulo, Zuli.ko. Vidi Documenta p. VM n. gdje Vitck, Vitko,

su svi navodi.

ime: Borna, Ladislav, Mislav, Trpimir, Domogoj, 8
Na

IN^tar. Krešimir III INttar, Slavic, Svinimir, Stjj-pan II Prisna, ^ Budimir, IJoledrag Zelidrag Tugiiia, Krcsomisl. /.(didcd, Bndoc, Pribidrug, Matica, Studec, Dcdovit, Dobnulrag Dragana, I)osimi. Viša, Zovi, Tolimir. Vitomir, Slavica, Krasona, Domanek, Dragoncg. Prodan, Smole. Ibid. p. f)!! -12. i

90

RAKI,

FR.

dakle

pani hrvatski \

svi

nosioci

državne

vlasti

u Hrvatskoj, no-

neznatom iznimkom slovenska imena. I u imenih izražavala se narodnost nainom svakomu jasnim glasnim. S toga nee sluajno biti, što nalazimo, da imena plemia, koji su sjedili u vieu obine, imena gradskili priora, tribuna i sudaca u Zadru, Trogiru, Spljetu, Krku, Rabu, Pagu Osoru, gdje što malo ne izkljuivo a u obe pretežnom veinom jesu romanska. To udara u oi osobito kod imena Zadrana Spljeana. Ovi gradjani navode se u s

sili

i

i

i

imenom samim

kojemu se za razliku od druge osobe istoga imena dodaje esto još ime otca, ili sa samim prezimenom, ili pako s imenom i prezimenom. Imena su poznata romanskoga zapada, gdje što i grka; ali ima jih, koja nas sjeaju rimskih imena osobnih. Izpustivši obina, kano što su Andreas, Joannes, Petrus itd., navesti nekoliko znaajnijih, i to kod Zadrana: Barba (sr. rim. Barbius, Barbia), Barbanus (sr. rim. Barbunteius), Candidus, Fuscus, Dauseta, Forminus, Gallus, GauzuUus, Madius, Zanello itd. kod Spljeana: Audocus, Aulucus, Anzulo, Casta Lampredius, Domnius, Florinus, Gaudinus, Lorandus, Zani, Ernizo, Ursus, Ursana itd.; kod Trogirana: Sabaudicus kod Krcana Bassus kod Osorana Danulo kod Pažana nespominjui ovdje onih imena, koja su u svih ovih Bardinus obinah bila obina. Još se više iztie romansko poreklo u prezimenih. Evo njekoliko primjera. U Zadru spominju se ove obitelji: Cresconi, Margastrona, Bonamuta, Branza Butirani, Caltaroso izpravah

s

ili

,

u

;

,

;

;

:

:

—

,

:

;

,

jMazikyrne, Panzella, Pecce, Prestabarba, Saniveni, Santase, Sega,

Trudalata,

Strincia, Tichine,

Speri,

Trunzani, Uncio.

U

Spljetu

Bacharinus, Balla, Barbazani, Bipirella, Boca, Bussicce, Calendulo,

Calmon,

Caputac,

Cegaita, Cimpli, culo,

Drunuzani,

Caravia,

Carbon,

Cassanaga,

Gurano, Cjbriule, Dra-

Cino, Corvus,

Crebesoe,

Tafa,

Gattina, Grando,

Gatta,

Ceculi,

Casilina,

Grasso,

Graulu,

Lampata, Laudula, Lucari, !Macica, ^laraldo, Marra, Masitulo, Mutalarius, Mazzuola, MesagaGravalana,

^

Bribirski

Višcn;

Grizina, Lacarda, Lagana,

Bucc, Crminik,

:

drid.ski

:

Strczina

;

Cetinski

Ozrina, DragosJav; lijicvanski

:

Dragomir

:

Pribin,

Zclimir, Dobrilo;

klišl
Prvaru^;^, Vli, Vccrnir, Jjelcdra^; krbavski: l)c.sirnir, ])<;silo; hirki Dali, ninski: Adarni, Desina; poljiki Pribincga; morski: KiiHiii .lunma, Mutiniii'. Jjibornir; zagorski: VIina, Višen, Vratina; sidražki Ncgntin, onda VIT-ina zatinski Jakobi zastobrski Dragoslav :

:

;

:

;

:

:

;

;

:

Nenuisl, Ozannl, PoN^lian, Picdil, Zaicata Zulo, Prodan, Slavic, Zidi13. mir, Saruba, Orne, Bran. Ibid. p. 512

—

HRVATSKA PRIJE Messana,

lina,

Muti,

Peripano,

XII VIEKA.

Platnmissa,

Ot Poludusa,

Forcarus,

Porta, Pucipani, Pudichino, Pundriilo, Rivelli, Sabati, Salato, Sasio,

Scorp.me,

Scanacani, Scarnizi,

Scafiuli,

Tortor,

Talina, Tiberi, Tigala,

Stasucco

Socalo,

Tribuchi,

Succo,

,

U

Zalaca, Zoppo.

Tro-

TriduUo. Na Rabu: Mazzo, Mazzolini itd. Ovimi se imeni dovoljno potvrdjuju druga svjedoanstva o romanskom podrietlu gradjanstva tadanje Dalmacije. A da je samouprava obine bila u rukuh ovih plemikih obinarodnosti, potvrdjuju imena gradskih astnika i telji romanske vienika. Uzmimo Zadar. Ovdje su na stolici naelnikoj sjedili od poetka X do konca XI vieka gradjani imena: Andreas, Fusculus, Madius de Columna, Gregorius, Andreas, Maius, Leo, Nicolaus, Candidus; samo Grubiša, Dabro, Drago i Vitaa sjeali bi nas

imenom na

svojim stasius,

nam bito

Chiudi,

Calafato,

giru:

Sepelato,

Kano

hrvatski rod.

Nicephorus, Theodosius

se pojav prikazuje

u gradovih

Spljetu

Staligato,

spominju se

tribuni

:

Ana-

sve do Madia Trunzania.

itd.

Isti

u onih drugih dalmatinskih obinah, oso-

Takova samouprava, koja

Trogiru.

i

je

skoro neogranieno po zastupstvu gradskom, u kojem su sami gradjani sjedih,

i

po gradskom poglavarstvu, u koje su opet gradjani

odluivala o

birani,

obine,

poslovih

bijaše dosta

Pae

provali susjednoga hrvatskoga življa.

macija za Petra Krešimira

vatskoj, ne nalazimo da bi se

Tada

upravu njezinu. sveze,

stao od prije

veega

uvaženja.

sto

prodirati

To

ta

nevaramo

Vitaa,

Drago, življi

to kroz obiteljske

n.

p.

raedju

priori

muževa hrvatskoga imena, kano Desina;

Volen,

i

od tada

što

došao do

nasluivati odanle,

se,

li

da je

nastala,

one romanske obine,

u

od dobe Petra Krešimira nalazimo

u Zadru njekoliko

promjena

ako ne inae a

dade,

se

je

strane zakinulo bilo u samo-

samo

je valjda

romanska Dalodnošaj naprama Hr-

kad

tjesniji

ove

s

koj je za cielo,

hrvatski živalj,

u

došla

jak nasip proti

saobraštaj izmedju gradjanstva dalmatinskoga

sudci

Dabro,

što

obe

u

i

nalazimo

žiteljstva hr-

i

vatskoga.

Ne manje

naslon nalazila je romanska

jak

crkvenom ustrojstvu svojem.

osebnost u samostalnom

gledu poznato

je,

u crkvi,

ne samo

žavnih ciju

i

nego

Suljetu;

to

i

kolika je u

sila,

za

ostali

imahu svoje

stolice u

li

tiuih

A

Hrvatsku imaše pako

kolika

pitaujih

družtvenih poslovih. i

Dalmacija za svoju

U

vlast ležala u se

svicsti

tom podoba ono

nego

i

u


glava cikvc; no samo /a Dalma-

ve

spljctskoinu

od VII

metropoliti

Zadru, Trogiru.

Kal)ii,

svoje siclo u

vieka

podrcdjeni

Krku

i

biskupi

Ohoru, dakle

92

FR-

RAKI,

upravo u obsegii romanske Dalmacije. Vlast se je preko

Dalmacije

granica

divnom uztrajnošu

branili

Tu

na Hrvatsku.

i

kad

tada,

i

biskupa protezala

tih

se je

su

hrvatske

s

strane

nastojalo podii posebne biskupske stolice za hrvatski narod

svakomu pokušaju, da

opirahu

skrajnosti se

a do

;

biskup

hrvatski

se

oni

vlast

iztrgne izpod jurisdikcije dalmatinskoga metropolita. Budi dovoljno

na ustanove sabora spljetskoga god. 924, od kojih osobito znaajne: „neka znade biskup Hrvata

sjetiti

dvie

—

dalmatinski biskupi

—

da se imade

vri našoj metropolitskoj vatski sve biskupije,

crkve,

svetiti,

crkvi.

prisvojiti

zemlji njihovoj

cieloj

nula

^

Tek Petru Krešimiru

rukom

ove dvie

X

poetkom

na onaj

djelovaše

Ninu dokije

novu u Kninu,

osnovati

i

za al

i

podignute biskupije bijahu pod-

Kako

su se pako dalmatinski biskupi

ak

zametnulo.

odpor dalmatinskih

dosljedan

na rimsku sto-

i

u obredih

crkvenom jeziku, koje

vieka

od naših

tada ni jedan

hrvatsku biskupiju u

romanskih

to se pokazalo u pitanju o

jurve

granica naše metropolitske

(hrvatskoj) ni krstiti, ni crkve po-

na hrvatskom zemljištu

strogo držali svih predaja

i

njegovim nasljednikom pošlo

i

redjene spljetskoj metropohji.

i

htjeli:

u Ninu

biskupiju

ukinuti

bi

Ovakova odlunost

ni rediti".^

koja je uslied toga jedinu

licu,

Ako

govore

kano mi svikolici, podpako kralj velemože hr-

on,

i

koje leže unutar

svojemu biskupu

nesmie po

su ove

bogoštovju,

i

se

u Hrvatskoj

Budi dovoljno biskupa

ovdje

sjetiti

slovenskoj

proti

reenom

saboru spljetskom g. 924, za tiem u drugom saboru držanom god. 1059. U prvom za-

pae biskupom

branjeno je žiti

u

oštro izražen u

tako

službi božjoj,

crkvi

lingua".^

„sclavinica

boru ponovljena

a

ikojega zarediti,

Ova

koji

je zabrana

dodatkom, „ut nuUus de caetero

vonica praesumeret divina mysteria celebrare".* biskupi

tinski

same rimske

pokazivali

stolice;

su se u tom

što se

i

nad

uvjeti

obrane

pitanju

Sve

življa.

metropolitsku

toli

^

Ibid.

p.

102.

2

Ibid.

p.

1!)5.

3

Ibid.

p.

102.

Ibid.

p.

204.

*

se to

njezine, s

i

tiem

htjeo slu-

drugom

sa-

in lingua scla-

U obe

dalma-

nepopustljiviji

um

s

od

jedne

Dalmaciji nad osebinom narod-

druge

trvenja,

klonivo nastajala izmedju njezina romanskoga

skoga

u

dade razjasniti uzevši na

strane ono skrupulozno bdijenje u

nom

bi se

potvrdjujc,

biskupske, premda se

s

i

i

neu-

susjednoga hrvatsu na

što

njih

koja su

stolice

koli

hrvatskim pukom

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. birani izkljuivo

vladalo,

Dalmatinci;

ostalom bivalo preriedko,

što je u

iznimka,

iirodjenici

ipak u krugove talijanskoga

93

sveenstva,

ako

i

dogodila,

kano

što

kakova

ye

posizalo se

je to bilo izbo-

rom Ivana, rodom Rimljanina, za biskupa trogirskoga, i imenovanjem Crescentia, takodjer Rimljanina, za spljetskoga nadbiskupa.^ I za redove crkvene bijaše razsadnikom romanska Dalmacija Italija. Za ravnanje prvoga benediktinskoga samostana u Dalmaciji, naime i

X

zasnovana pod konac

u Zadru,

vieka uz crkvu

sv.

Krizogona

pozvan Madius, prvi opat njegov, iz Italije, od glasovite matice reda na monte Cassinu.^ U podruju ili na dohvatu robijaše

manske Dalmacije bijahu

u Zadru, Spljetu, Trogiru, te

Solinu, Selu

Nembu (Neumi)

na otoiih

samostani mužki

ostali

i

kod

i

naime

ženski,

Solina, Rabu, Krku,

Sušaku (Sansikovo) kod Osora. Je-

i

samostan sa znaajem više hrvatskim bijaše onaj od kralja Petra Krešimira zasnovan u Rogova kod Belgrada^, od kojega su nam se i sauvale poznate hrvatske glagolicom pisane regule sv. Bedini

nedikta.*

Sve ove državne

crkvene uredbe bijahu

i

tinskomu gradjanstvu za ouvanje

One

njegove.

niesu prestale

njegovanje narodne osobnosti

i

mono

vrst naslon dalmaza cielo ono vrieme,

djelovati

a bijahu podobne odklanjati pogibelj narodne assimilacije, koja je

reku

vana, tako

izpred vrata, onoj osebnosti prietila.

uredbe, koje su neprekinuto rala s

istu

živile

djelovale,

i

ona duševna sveza,

svrhu

rimskom davninom,

i

to

koja

je

Ali uz ove

malo podupi-

nije

Dalmaciju

spajala

ne samo u jeziku nego takodjer u spo-

Ovi su

menicih rimske veliine, kojimi ostade Dalmacija posijana. spomenici dnevice romanskomu gradjanstvu porekla njegova, djedova njegovih

i

tom pogledu onaj premda kratki

X

koga

grada natuca

se

^Spljet

vieka,

sagradi

ondje je dvor stalo,

veoma

i

je

koj

car

rimska

palae sagradio

gradova dalmatinskih za prvu Konstantin VII.

tradicija.

;

bijaše ali

O

mu kano

što je

Ibid.

p.

448

Ibid.

p.

21.

'

Ibid.

)).

51.

*

Izdane po nikopisn Docuraenta p. 101.

v.

u

.St;iririali

sva-

vlastita

kua,

od toga do sada preoi

hram

88.

XIV

Kod

Spljetu veli uz ostalo:

malo, a od toga episkopij grada

2

kada je Znamenit je u

one dobe,

carstva bila.

ostavi car

Dioklecijan;

*

^

nam

opis^

progovarah, sjeali ga

dogodja-ja

Dalmacija dielom velikoga rimskoga polovinu

iz-

VII,

72

ss.

sv.

Dujma,

RAKI,

PR.

1)4

gdje

svetac

taj

sahranjen,

bijaše

za stražare odrcdjene,

u koje

od

niti

ulitine i

sobom

svezani

sliepljeni

tom

i

nego

iz

istom je

grada niesu

željezom

olovo

stopljeno

u

vidi takodjer stupovlje s

niti

kockastih kamena,

medju

dva, širokih pako jedan lakat, koji su

gradu

se

U

zatvarao.

Zidine toga

kyyoprrfou]

[olizo

dugih jedan a esto

U

muenike

bi

Anastasij pohranjen bio.

sv.

i

od opeka

nim.

spavaona

njekada

bijaše

cara Dioklecijana. Poda dvorom su komore na svod, prije

(xoiT(ov)

gradu

a koj

utvrdje-

gredami na vršku.

Ovdje htjede car Dioklecijan dvorane na svod graditi sav grad nadkriti i sebi palae zidati te sve sgrade grada nad ovimi svodovi providiti gradjevinami na dva i tri sprata, tako da bi ne malen i

dio grada TT^TOv),

kula,

niti

grada neimadu

Zidine

obuhvatale.

nego su samo visoke zidine

hodališta (Tcep-

niti s

luknjami za

strie-

tomu piscu, koj je znao, da je Solin pod Rimljani bio glavnim gradom DalmacijC; da su velikaši u njem stanovali, da je imao mnogobrojno

Ijanje'*.

slavna prošlost bivšega

I

gradjanstvo

i

bi

Ako

zauzimao prostor za polovinu Carigrada.^ sada toliko

Solina još

podrtine

poznata

Solina

dojimaju gledaoca,

se

koliko niesu

uvstva Spljeana i Dalmatinaca još prije osam sto i više godina? Ve onda nastavljaše ljudska ruka razorivanje, koje je neprijatelj zapoeo bio. Sjetimo se, da je koncem X vieka crkva sv. Mihovila dozvolom kralja Držislava iz kamenja

one zahvaale

i

potresale

velebnoga teatra rimskoga sagradjena

žega Solina imali su

i

osim

drugi gradovi dalmatinski,

Trogir, rimskih spomenika

su tradicionalnu nit

A

bila/'

i

više

osobito

bolje od danas

i

Spljeta

i

bli-

Zadar

sauvanih,

i

koji

romanske tadašnosti na rimsku davninu na-

dovezivali.

K

tomu netreba

zaboraviti

na

tinske Dalmacije, izuzam jedini Solin,

u srednje

da upravo gradova bizan-

tO;

ni je

dobe snašla tolika katastrofa,

da

u

prolazu

bi

jim

iz

staroga

rimskoga

sta-

rimske tradicije propale bile* novnitva nestalo bilo, s kojim bi 1 ona promjena s gradjanstvom solinskim bješe samo mjestne naravi, doim su se Solinjani, pokle jim grad poetkom VII stoi

ljea

razoren,

bi

Spijet,

koji

su

žive

nalazei ondje predbježno

dvoru Dioklecijanovom. svetinje*, te se tuj Ibid. p. Ibid.

p.

28.

•'

Ibid.

p.

279

SS.

iznieli,

preselili

utoište u velikom

Ovamo budu pae

prenesene

nastanio predjašnji solinski život.

265—69.

»

«

glave

u

bližnji

i

utvrdjenom

i

vjerske jim

Spljetska ta-

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.

95

kodjer crkva smatrana bješe u pravom smislu solinskom nadbiskupi nasljednici

prvoga solinskoga biskupa

sv.

a spljetski

;

Dujma.^ Malo

prije razseobe solinskoga gradjanstva nalazimo teajem posljednjega decenija VI stoljea u tom gradu takove državne i crkvene odno-

kakove su rimski gradovi velikim dielom predstavljali u oi svojega konanoga razsula i nastupaj uega novoga poredka stvari. šaje,

Vlast iztono-riraskoga cara Mauricia (582

— 602)

bijaše bez prie-

pora priznana. Carskim namjestnikom u Dalmaciji nalazimo god. 598 proconsula Marcellina^: exarbi pako ravenski^ kojim bješe ^proconsul Dalmatiae" podredjen, bijahu iza god. 584 Smaragdus (584

— 590),

Eomanus (590 exarbi

organi njegovi koli

— 97) toli

i

razdor, kojega je pozorištem Solin

Maxima, kano

Kalinik.

proconsul

Sam

uplitali

car

Mauricij

i

su se u crkveni

bio. Življenje solinskih

biskupa

drugova njihovih u pokrajini, Natala predstavlja nam se u slici takovoj, da se samo iz obenite razkalašenosti, koja je sve slojeve romanskoga družtva u Dalmaciji obui

ostalih

i

protumaiti može.^ Razdor u

zeti imala,

porodio je razdor

crkvi

krv lievana i vojnika sila u gradjanstvu, kod kojega je esto upotrebljavana. Niti državne vlasti nemogoše se podii nad strani

arstvom, a

koja je

vosti,

Ova

manje, što se organi njezini bicde

to tim

ak

s

podmitlji-

najbliže krugove exarliove zarazila bila.

i

crna slika crkvenoga, državnoga

i

družtvenoga života, samo u

glavnih potezih nacrtana, potvrdjuje, kako se gradjanstvo glavnoga

grada Dalmacije

nije dalo s

vrieme naviklo, svrnuti

kada su

u doba,

niti

mu

Sloveni,

600 godine pobojavalo*, tako reku na vrata

se u srpnju

Ve

koloteine, kojoj bijaše u davnije sretnije

kao što pokucali.

kako je romansko žiteljstvo Dalmacije IX XI stoljea neprekinutom niti na daleko starije doba privezano bilo. AH ovom se neprekidnošu neizkljuiije druga nepobitna injenica, da je to romanstvo teajem prediduih stoljea se

iz

toga nacrta razabire,

—

u svojem biu veoma osjetljivim mienarn izloženo, koje su u ostalom sav romanski sviet poslije propasti rimskoga carstva gdje

bilo

više

gdje

manje

sam

jezik.

Ve

Ovim mienam ncmugaše

zahvatile. iz

starijih

pismenih

spominjemo nadpisc na kamenu,

p.

:i— 4, 180, 187

Ibid.

p.

255.

'

Vidi

pi.srna

*

Ibid

p.

^

2

Ibid.

pape

2.')H.

(Jr^-urn

spomenika

koji u

se

latinskih,

Solinu,

oteti

ni

od kojih

koliko jira je da-

ss.

I

od 5*M)

— bO'J

^^mI.

Ibi.l.

\).

2:3«

88.

9G

RAKI,

PR.

naznaen^

tiim

trogirsku olovnu ploicu

mah „sermo

sav

m

„annus** mj. annos,

vaše, acc. plur.

„dibus"

duorom;

dat.

umiu

se

ili

i

dodavaju glasovi mj.

moriae; zamjenjuju se glasie

munimeni,

i

extranius,

Aurilius,

u

„vaso"

„dum"

diis, i

ita

„se vivi" mj. vivis,

mj.

ablat.

„liherti libertasque"

mj.

plur.

„domo Aquileiam'*

mjesta:

kano

nepravilnosti,

ve

se

na

u padežih izpuštaju

mj. arcam,

„arca"

proviruje

Ovdje

vulgaris".

rusticus,

s: accus.

i

stoljea^,

prilici

zanimivn

za tiem

stoljea,

„defunto" mj. defuncto,

dolaze prema latinstini

libertaeque,

VI po

iz

plebeius,

„aiutor" mj. adiutor, se na kraju

V

dopiru do polovine

mj. liberti

genit.

plur.

mj.

pismena, gdjejim ncima

Aquileia,

^memoriem" mj. me-

suglasice:

„donavet.

rifecit,

infelicissuma

menestrabi, cot

,

(quot),

Quelie (Coeliae), quoui3, zacconus (diaconus), im memoriam, sepumj. posuit,

„posit'*

strati,

„aeius, paccavit"^

tinskih

sprezanju:

i

IX,

upotrebljuje

X

itd.

XI

i

negovorei o pogreškah pravopisnih, ae

Još se bjelodanije

kako

vieka,

Stjepan

i

je

dicionalnim jezikom opaža

u

e

listini*

primjerih

dalma-

pisanoj oko god.

„pukoga govora"

se u svih pismenih spomenicih,

doba u romanskih zemljah,

i

Ovdje

zanimivo.

Naprotiv prispodobe

Njemakoj nesravnjivo tudj

;

opaža

:

vea

on se

je

li

se

se

i

u tom pogledu prispo-

t^ je

sustavan

pravilnost.

U

listine

nije,

Njemakoj

„sermo

sastavljane u

one dobe,

studij

u školah uio osobito

Karla velikoga; ondje

veoma

ondje opaža jednak razvoj jezika.

se latinske tuj

s tra-

sastav-

dabljanje dalmatinskih izprava sa suvremenimi talijanskimi^

pouno

od

koju rie

„sermo rusticus",

biskup u

zadarski

mj.

vidi u izpravah

10G9, raztvarao latinštinu. Ovakova borba ljanih u ono

mj. Nico-

„Nicostratu"

spomenuto pisanje dvoglasice

budi

kojih

u sklonitbi

grieši se

livit;"

jezika

,

latinski

poslije

uslied

i

jezik

zamašnih

rusticus'' smetao.

toga bijaše

reforma

Neka

se pri-

Sabrani n Corpus inscriptioniim lat. III, 1 p. 28.3 ss. III, 2 p. SS. Najmladji napisi pod br. 2654 ss. jesu iz dobe kršanske; grki pae pod br. istim god. 535. onaj pod br. 26.59 jest god. 448 ^ Viestnik nar. zem. muzeja I, 147. ss. 228. Corp. inscr. III, 2 p. *

1020

;

961. Ovi su primjeri uzeti iz solinskili nadpisa u „Corp. inscript. lat. Mogu 86 umnožiti iz nadpisa na pomenutoj ploici: „Jeso" mj. Jesu, ^dcnontio, immondissime, spirete, vinisti, opteneres, grandene, ubiconqua, ^

i

liab/as,

fin vio,

ignefera, cor^at,

corret,

^

Documenta

^

V. liepu razpravu

universale III,

p.

per domino

meum".

72.

1259

:

ss.

Primordii cd.

della lingua VII Torincso.

italiana.

Cantii

Storia

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA.

9t

mjerice prispodobi oporuka zadarskoga priora

Andrije od 918 g.^ kojom god latinskom listinom sastavljenom u Njemakoj u ono doba, kano što n. pr. s darovnicom^ kralja Ljudevita izdanom 14 ožujka 904 god. Arponu, sinu gr. tokara. Kolika u njih razlika u jeziku! Ivan djakon pisac zadarske listine nepoznavajui pras

vila

njekim tradicionalnim instinktom,

pisao ju

latinštine

svakom koraku gonjen

„pukim

svladan

i

jezikom;"

ali

na

doim

si

pisac Ljude vito ve darovnice kancelar Ernust sviestan bio slovnikih

Ovdje

pravila jezika.

se

nee

kano

nai,

ova oevidna obilježja „sermonis

rustici"

zadarskoj

što u

meo Andrea" mj.

„filio

:

listini,

meus Andreas, „domum que fuit de Theodosio tribuno* mj. Theodosii tribuni prema tal. di Teodosio tribuno, „et alio orto" mj. alius hortus, „edificent ipsa domo" mj. ipsam domum itd. itd. Gdje nije piscu dotjecalo znanje latinštine ili gdje ga ova izdala, utekao se svomu „pukomu jeziku*. Tako se n. p. u spljetskoj listini^ od god. 1069 ita: „territoria volumus adesse ab humano cuncto seruicio, scilicet ab illo, quod vulgo ziurum dicitur". Tafilius

kovih nelatinskih pukih riei imade

u naših dalmatinskih

sijaset

iz-

pravah, koje se pojavljaju takodjer u pismenih spomeuicih romanskih

zemalja butte,

;

kano

cabalus

što

su

:

banbaco, camisa,

calamito,

,

bergata,

biata,

capilectulus,

bussedo,

bracile,

asa,

capitale,

snastra, cassare, cauca, ciminile, comerzarius, cuppa, cortina, i

curtis,

leta,

cucuma,

culcitrina, cupertura,

dacia, dimitum,

ca-

cortis

feltrum, ga-

gusterna (cisterna), grippatores, incambium, investitura, lenzo,

macinasparium, manicale, paratura,

zezze,

pese,

gtarea, ziuro.*

manuale,

pulatoria,

Ovaj novo-romanski

manupresus, savano, živalj

paratinea,

nastali,

stagniolum,

seta,

proviruje osobito

iz

star,

imena

vlastitih, koli osobnih toli mjestnih, romanske Dalmacije, kuno što se moglo opaziti kod navedenih imena Zadrana i Spljeana, n. p. Barbazani, Coltaroso, Caravia, Casano, Firmariscus, Gattina, Gra-

valano, Maiano, Margastrona, Mazzuola, Me.-sagulina, I?uciparii, diaini,

Scanacani, Stasucco

Ali taj

stoljeih, jest * '^

itd.

romanski elemcnat,

Trogiru, Spljetu

Documonta

i

koj

susretamo

na otocih Rabu, Krku

Steieniiark.

^

Documdita

*

Ibid.

ind<;x.

Osoru

p.

u

koje

IX ']v.

i

Zadru, Hli(uli'rih

prije

sve

17.

Matica u šfajcrskoni zcm. arkivu. Izdao

llerzogtli.

i

gradovih

u

samo manji ostanak romanstva, p.

Pu

77.

1,

H\.

Zaliii

:

IrkiiiidciilMKli dcH

RAKT,

FR

98

rimske Dalmficije

znatnije pozicije

da je romanovanje

velik napredak

spodf^tva

mnogo

nictvo

Dalmacije

je

naime,

za više stogodišnjega rimskoga go-

uinilo

Tomu

bilo.

upravu

uz

je

zasnovanje rimskih

doprinielo

Poznato

zauzimalo.

colonia

voj-

i

municipija.

i

malo gradskih obina, jer „conventus" gradova nego iz „gentes", koje su u nji-

Prije toga bijaše u Dalmaciji

niesu sastavljeni

bili

iz

hovu podruju stanovale, a koje su do skora su joj

rimska vlast

je

sredstvom

nijim

Takova

obiaja.

Arse

medju

za

bile

Jader; izmedju Titusa

Narona

colonia

ine, koje su jaše s

drugih

njimi

more dona

:

kulture

municipium

i

bile

bijahu

Flavium

Ali

*

municipia, koje najpriklad-

jezika,

u

zakona

Liburniji

Scardona

i

i

iz-

,

colonia

Narona, u Dalmaciji u užjem znameno-

i

colonia

Aequum

Claudia

i

„municipium Riditarum". Ali uz ove gradske obpoput colonia i municipia carevine uredjene, bi-

oveih

mjesta, u

rimske

koja su

Takova mjesta

rimska prosvjeta.

i

vladajuega

razširenje

Martia Julia Salonae,

colonia

vanju,

i

dielile.

druge pako strane

s

sjedišta rimske

Titusa,

i

„decuriae"

ondje osnovala colonie

i

jedne strane podporora,

8

se u

uredbe

prodrle

bijahu u Liburniji,

Tarsatica, Senia, Lopsica, Aenona, Corinium,

a uz

Nedinum, Blan-

na kopnu na cesti, koja je iz Senie vodila kroz nutarnju zemlju u Salonu Avendo, Arupium, Epidotiura, Ausancalio, Clamu zemlji izmedju Krke i Neretve ili u betae, Hadrae, Burnum Dalmaciji u užjem zuamenovanju, uz more: Tragurium, Spalatum, ;

:

;

Epetium,

Siculi,

Oneum,

Inaronia, Bisto, Miiccarura

:

u nutarnjosti

pako na cesti solinsko-naronskoj Promona, Magnum, Andetrium, raunicipie te uz ova ovea Delminium, ad Novas. Uz ove colonie mjesta bilo je u zemlji množina manjih tako uz more kako i na :

i

kopnu,

a ležala su ponajviše uz ceste,

zemlje u svrhe vojnike, državne

koje je

vlast

križem

ciele

Ovim

trgovinske posagradila.^

i

mjestom pribrojiti mogu u Liburniji uz more Ortopla Publisca, na cesti izmedju Burnuma Nedina Arberia, u Dalmaciji na cesti, koja je od Burruma zakrenula na iztok pak odavle preko Aequuma na jug u Novae: Varvaria, Erona, Synodium, Trono, tvrdjavice ležali u primorskom dielu Bilubium. Ovi su gradovi rimske Dalmacije t. j. izmedju mora i dinarske planine; ali bilo

se

i

i

i

je

veih ^

i

manjih mjesta

Plinius:

liistor.

natnr.

i

onkraj

III,

planine,

prerada

taj

dio zemlje

142.

Spominju se u Liburniji: Publi.sca, Ortopla, Vegia, Asseria ; u Dahnaciji: Pfguntium, Kataneum, Setovia, Seretium. Sinotiura, Tihirium itd. Forbiger: Ilandbuch der alten Geographie. Hamburg 1877. II, 559. ^

HRVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

99

do sada tako pomnjivo izpitan kano što primorski. Ležala su pako ondje duž cesta, koje su primorje spajale s Posavinom, gdje nije

su glavna izhodišta

bila Siscia

primorju bijahu Salonae

Sirmlum u

i

Na

Narona.

i

kano

Panoniji,

što

u

jednoj od tih cesta, koja je

u sjeverozapadnom pravcu vodila u Pounje, ležala su mjesta: Persetis, Netabio, Speridium, Raetinium, Brindia, Clandate, Bergenio, a u tom su kraju ležala takodjer Assinone koja je vodila

cesti,

Aequuma k Vrbasu

Salone preko

iz

Na

Splauno.

i

drugoj i

u Po-

savinu gornju, bijahu Ludrum, Silviae, Sarnade, Leusaba, Aemate (Lamate) s jedue, a s druge strane Seretio (Sarite), Baloie, Castra, ad Ladios, ad Fines, odkle je cesta tekla k Savi u Servitium i

Vrbate, odavle pako u Sisciu cesta do

je

gornje

Bosne

i

m jesti

s

vetus, ad Matricem,

Bistue nova^

Napokon ona

koja je

ronu je

cesta,

jedan trak u nutarnju

dovi

i

ad Libros,

mjesta Emanio,

Naurtio

i

Epilentio.

Bulsinium, Bistue-

Arduba i Argentaria. Salone vodila k iztok-jugu u Na-

iz

zemlju u

Sarsitero,

Odavle se

ove južnije tekla

Stanecli,

na kojoj osim Novae ležale su

i

Od

u Sirmium.

Fusciana

Neretavlje,

gdje

vidi,

je

lat.

nam

prodro, svjedokom su koji

rimske prosvjete nego je

i

uredbami svojimi svjedoi

i

kaoo

što bijahu u

i

Ceraunii, Dindarii

dranskoga mora do Drine menovanje,

^

.Sahrani

daiijivati

apkcoi.

ii

te se

su

koja su i

proba-

i

:

Sardeates,

Daesitiates,

i

Plemena za

tieni

Vardaei, Dauersi, Narcsii, DcScirtari,

zauzimala

svu

Sicolotac

zemlju od

i

ja-

Save, izgubila hu svako politiko zna-

gdjekojemu sauvala uspomena samo u pojedincu

u Corp. inscr.

linIU^timi

družtva

:

boriti.

salonitaui"

Melcomaui, Docleatae,

Glinditiones, ova plemena,

stanovništvo

raztvoriti

poetku

se imala u

u podruju „conventus naronitani"

Deramestae,

sjedištih

do Drine. ^ Kako

dalmatinsko

podruju „conveutus

Deurii, Maezei, Ditiones,

retini,

ak

nadpisi,

što je lagano ncatalo sa javnosti

to,

s kojirai

latinskimi

ne samo u primorskih

u nutarnjoj Dalmaciji

ostalo

dalmatinskih plemena, ova,

s

svojom pretežnom kulturom

nam uz

vlasti.

posljednje kutove zemlje,

spomenici

rimska vlast umjela prvobitno

dalje

viti,

rimski

prestanka izkapaju

bez

se

reku u

jezik svakamo, tako

gra-

bili

da je Dalmacija mjesti dosta

posuta bila; a sva ta mjesta bijahu uporišta rimske

Kako

su

imala

drugom pravcu

Orba, onda u

i

Bigeste,

i

itd.

di

lat.

vol.

arclieolo/^ia

IH.

1—2.

e sloria

NaKtavijaju

dalinata,

Kadu,

se,

ol.jclo

ViL-sLiiikii

100

RAKI,

FR.

koji

(^lanu,

je

u rimskoj vojsci

služio

^

ova plemena

I

DJihova dala su samo graciju za novu rimsku tvorbu su se pojedini Dalmatinci tiem ponosili,

mogu

njihova

mjesta

kano da „barbarska" imena

se

sto

i

;

ptl

svjetovladnim jezikom latinskim, koji je cie-

okititi

lim javnim životom domovine njihove zavladao bio.

Do

pol tisue godina dielila je Dalmacija

sudbinu carevine,

pae ona

ostala joj vjerna

i

i

stanovnitvo njezino

onda, kada

joj se

sre-

Nepos izagnan iz Italije (475) našao je utoište u Dalu carskom dvoru spljetskom^ gdje je takodjer zaglavio (480).

dište rušilo.

maciji,

Neprijatelji carevine

pustošili su

i

Dalmaciju,

koja

se

ve

godine

390 uz Panoniju Dardaniju pribraja onim pokrajinam, koje su od 25 i više godina pHenjene bile.^ Od ovih neprijatelja budi dovoljno spomenuti germanska plemena Sveve Gote. Prvi provališe jurve god. 468 pod vojvodom Hunimundom u Dalmaciju porobiše ju.^ Ova provala bijaše d^ kako prolazna; ali trajnije i i

i

su posjeli Dalmaciju iztoni Goti, posjeli

Huna

Panoniju

—

Gotska po Teodorichu (493 526) zasnovana država na iztoku Panoniju i Dalmaciju, kojih se kano esti

bili.

obsizala je

navode pokrajine sisaka, posavska

Uprava

su poslije

koji

tih

pokrajina

bi

sriemska, za tiem Liburnija.*

i

velmožam. Reeni

povjerena pojedinim

Theodorich povjeri god. 504 upravu sriemske Koloseu, upravu posavske Panonije jaše Epiphanius „vir senator

ili

druge Panonije

Dalmacije Osuinu

i

consularia

provinciae

;

tada

Dalmatiae^,

bi-

a

Simeon upravljateijem državn.h dohodaka. I pod Theodorichovim sinom Athalarichom (534) bijaše reeni Osuin naelnikom Dalmacije

i

posavske Panonije (Suavie).

zauzimali Goti krajine,

i

bili,

su odlinija u zemlji mjesta

da su njim povjerene bile sve važnije take po-

razumieva se po

nim življem

Da

sebi.

Ali da su

dade se nasluivati,

p^

Romani

to sliedi takodjer iz pro-

Romanis per u kojem jim preporua poda-

glasa, koj je pomenuti Athalarich upravio

Italiam et

^

Tako

Dalmatiam Bisius

Dassius Dactoris

constitutis",

i

još sveudilj glav-

„universis

Scenobarba filius

Sard(eates), Plator Veneti f. Maezeius, Maeseius, na(tione) Ditio, Bato Dasantis f. na-

Nerva Laidi

Venetus Diti f. Dauersus, AimaDaverzens(is), Madena Plarentis f. Deramista, Plassi f. f. ius Pravai Docieas. Corp. 1. c. Ovi dakle spadahu na plemena Sardeata, Maezeia, Ditiona, Daesitiata, Davosa, Deramista, Doklea. 2 Hieronymus ad Ileliodorum. opp. I, 24. Pariš 1643. ' Jordanis de Getarum origine ed. Clooss. p. 183. 4 Procop. de bello gothico I, 15.

tione Ditio,

f.

Desidiatus,

^,o^e of r/.ccf/aet'

HRVATSKA PRIJE

niku

XII VIEKA.

Osim toga izrino

vjernost.^

Romani^, kano

da

101

da su solinski gradjani

se veli,

Gota medju žitelji Dalmacije. Ali i pod ovom inostranom vladom imali su Romani Dalmacije i u tom veliku priednost; što je crkvena vlast u njihovoj ruci bila. Koliki je pako ta vlast imala ugled i u oima bili

što

to,

i

tada bijaše

novih gospodara, može se donjekle razabrati

i

pisma kralja Theo-

iz

doricha,

upravljena na solinskoga biskupa Januara.

nebijaše

crkvena vlast ni ograniena

o sielih biskupija

ljea pod nje

i

i

o gradovih, koji su u etvrtoj desetini

i

spadali.

zemljištem biskupije:

Jadranskoga mora

biskupije

:

tahu svu rimsku Dalmaciju

i

salonitana,

sar-

biskupije obuhva-

od Panonije posavski

podpadahu pod metropoli] u u

sto-

svojim

se

martaritana*,

Ove

sisciensis.

i

su

VI

izza ledja tih biskupija pro-

;

sarsenterensis,

ludroensis,

niensis (sarnadensis), bestoensis

doticale

scardonitana ^

arbensis, jadertina,

muccarrensis, naronitana, epidauritana stirabu se

strane

te

kano što za532 dovoljno potvrdjuju.^ po tom znameniti za nas, što nas obavješuju

kljuci solinskih sabora od god. 530

Ovi su zakljuci

S

ni sprieena,

joj

diel;

a sve

glavnom gradu Dal-

Saloni, sveudilj

macije. Siela tih biskupija: Arba, Jader, Scardona, Salonae, Naro,

EpidauruS; Siscia, dovoljno su poznata Siela biskupija Sarsentero,

na glasu, pa se

i

navode

ali

Ludro, Muccaro

biskupija

iz

Tako

ležale.

prava

U

bit

e

podruju

municipia

je

i

rimskih spomenicih

nj

biskupiju

Sarsenteru

u

imademo svjedoanstvo i

Stantino saborskih

u

i

iz-

ravenskoga geografa.

Epilentio

biskupije u Ludru^' navode se municipia niagnioticum,

equitinum, salviaticum, sarciaticum,

rimske gradove Salvia,

pod

de Lontino

Nautio

istovietni sa

doduše manje

onih mjesta, koja su u podruju

spadao „municipium novense", a za rimskih nadpisih'^;

rimskih vremena.

bijahu

dielomice u potonjih

se

za njihov položaj znade

njihovih

starijih

iz

Sarza

u kojih nije

Promonom, Equum, Napokon u podruje biskupije u Muccuru

Magnum medju Andetriumom

ili

težko razpoznati

Sarite

i

spadala su municipia delminense, redditicum, onestinuni, u kojih se

^

IX,

Sve

to

po Cassiodoru

epist. var. III,

23.

25.

20.

V,

24.

VIII, 4.

8.

^

Procop. de bcllo

'

Farlati:

Illyr.

^'otli.

sacr.

II.

I,

7.

1G2

17:J

ss.

sa.

Ni je li izkvarcno mjesto Malricitaiia V ad Matricom. * Corp. in.scr. lat. III iir. l'JOO— P.M8. ^

^

Valjda izkvarcno

„ad

Libios"

u

lal).

t.

j.

hiskupija

^cutin^^•'

sa

siolom

102

rimska mjesta

opet odzivaju

Oneum,

'Ovaiov,

prema

doziva

VI

polovini

akoprem

netaknuti,

jali

doprli do

nam

Riditamm

raunicipium

nas

pismeni

i

u pamet grad

Bistue ravenskoga

je rimske državne vlasti ondje nestalo bilo,

Grka^ koji su odmah

i

Ove gradove

bila.

svjetske crkvena vlast.

obasjavala je tada mjesto

medju Gota

Dalma-

stoljea mnogi davni gradovi rimski sto-

germanskih Gota zamieuila

te ju je tada vlast

i

spomenici.

Spisi dakle spljet^koga sabora svjedoe, da su u

geoj^rata.

još

Delii)iniiim,

od kojih su

Biskupija bcstoensis

ciji

RAKI,

FR.

^

u ratovih

I

iz-

solinskoga sabora bu-

poslije

od starih rimskih gradova spominju se: Salona,

knuli (god. 535),

Lissa.^ Teajem tih dugotrajnih Burnum, Muicurum, Laureata krvavih ratova, u kojih je pobjeda naginjala sad na (535- 555) ovu sad na onu stranu, bijaše Dalmacija esto pozorištem vojne. i

i

Obje stranke upoznale su važnost te zemlje radi položaja njezina u sklopu zapadne rimske carevine. S toga i jest bizantinska sila odmah nnjprije udarila na Dalmaciju i Siciliju, pa je prvu potu-

Pod spomenu-

kavši Gote kod Salone (535) zadobila u vlast svoju. timi

gradovi

tinsko

i

gotsko

pod

doba ono lomilo koplje bizan-

puta u

njekoliko se

Germanusom,

Constantianom,

Belisarom

i

Narsesom, pod Uligisalom i Ilaufom. Od više spomenutih gradova rimske dobe napominju se dakle u Dalmaciji još polovicom VI vieka izriekom sliedea mjesta: u primorju Salonae, Jader, Scardona, Arbe, Epitaurus, Muicurum^ Laureata,

Magnum, Aequum, Burnum, Delminium, poimence onkraj Dinare

nutarnjosti,

Salvia

Sarsentero, j)reživjela

su jaiiiano ono

Sarnia

ili

Nautio,

(Seretio),

Sarite,

,

:

burno doba

još

i

Novae; u Sarnade, Ludrum, Rider,

Uz

Epilentio.

druga,

ova

kojih se spo-

menici nesjeaju.

Gotsko gospodstvo trajalo je u Dalmaciji prekratko a da bi uzmoglo bilo poremetiti predjašnje etnografske odnošaje, tiem manje, pripadajue joj iztone što se po broju Gota^ zauzevših Italiju i

pokrajine

nemože

predpostaviti

zemlje osim gradova nike.

'*

S toga

i

dl

Procop. de bello

"

\Viti(lii>

iiiid

oni

e storia dalmata.

gotli.

I,

7,

10, 111.

zaposjeli

bili

ete

i

druge

inov-

sal
izprvinc«'

I,

.')

Odavle se zakljuuje,

u Italiju.

ronianiscleu Vcilkcr. Ikrlin

Dalin

:

1881.

—

4.

IV, 22, 35. niesu mogli više

Delminium.

.'{5.

o

150 do da je oko 250.000 Urgescliiclite der germaniscben

Totila iinprcgniivši sve sile

vojnika

Gola unišlo

bi

tvrdjava, postaviv u nje svoje

arclieologia

2

2()0.0()(>

da

nestade toga germanskoga plemena u onih pokrajinah.

V. Bulletino

i

i

,

15(1.

I,

8.

238.

HRVATSKA

l'RIJE XII

VIEKA.

im mu

se

vlast iz

lovinom

VI

stoljea rimska vlast ostala je

ako

netaknuta,

sulom

koj

,

omedjašena dar),

Praevalisom,

jadranskim morem, Panonija

Pošto

i

Istrom, na iztoku bila

Gepidi,

i

kod planina

Ilirikom.

ve

zaposjed-

carevini

,

vale uestale su od god. 551

i

bilježkah suvremenih te pro-

manjom ili veim uspjehom. Tako je god.

ili

Obrom

pridružili

Od

bili

579

god.

su se zabavljali više sa sriemskim dielom Panonije

dunavljem, a

im

se to

A

kako su u

pograninu zemlju

ovu

i

utvrdjena mjesta

najprije

neprijatelj,

kako

još

kodjer

Bdc>.fi'/)?

X

i

redu:

„Seruitio.

pokvareno

nam

posljednje

Salviae.

XViri

t.

j.

od Savo

iiaX[i£^,

Pelva.

Baloiu,

na jug k

u

ricci

Plivi

,

ga

neprijatelj

Balclia,

BxV/t7i;,

ali

ta-

upuuje nas na

itanje

slie-

itanje, imenito Ba^fisi; moglo Salviis,

te

bi

I

naznailo grad,

XVII

„Baloie"

Sarnade. i

„Sal-

„Scrvitia" (sada bos. Gradiška,

iz

vodila u Salonu

dvie prnge,

osvoji

donjekle položaj onoga

XVII AeqMo".

jugo-zapadnom smjeru. Ova cesta dražnice)

Godine na

stoljea.

ad Fines. XII Castra. XII Lamatis.

viae" ležali su na cesti, koja je

Berbir)

razoriti.

ili

može nam donjekle

koj u reenoj tabuli dolazi u tom redu: „Lcusaba.

XXIV

na-

i

gdje se to mjesto navodi u

Ono prvo iz

su

po tom mogao

je

BaY/-£'.^^

tabuli,

XVI

Leusabe. XII Baloie".

bi se smatrati

piše

Ovo

Balea.^

na Peutingerovoj

„Baloie*'

deem

kod pisaca

se

toga

od Singiduna odvratio,

silu

pokazuje

tada prodrieti u Dalmaciju, koje

koncem VI

Dokle

do 40 tvrdjavica pohara.

mjesta,

s

;

p^ obsjednuv grad

prodre odanle u Dalmaciju, i

Obri

okolnim Po-

ruke dobiti

uspievali,

rimsku

bi

osvojiti

u svoje

podhvatih

tih ratnih

provala u Dalmaciju

posvjedoiti

ime 598

i

— 584

da ondje zataru posljednji trag rimskomu gospodstvu; sbude, ponoviše se provale u Dalmaciju. Oita bijaše

jim namjera, stojali

strane na-

te

Panonije prieko Save u Dalmaciju 10.000 Kutur-

iz

su se

gura, koji

s

569; a izvodjene bijahu

vojenom snagom, manjim

569 provalilo

Po

je

568 uralo-altajskimi

Sloveni: to su provale u Dalmaciju najviše bile.

tada

Scodra (Ska-

bijaše

a od godine

perene, jer najlaglje izvedive

veom

Dalmacija bijaše

visio.

glavni grad

povraena

nije

nuta bila Langobardi

Obri

budu

kojoj

Dalmaciji po-

oua za sav ostali viek zastupana i štiena procon-

u Raveni

exarhi

o

Uzpostavljena u

iztrgla.

napadana,

i

]e

ruku

103

najprije

dielila se

na jednoj

od

ležalo je mjesto

južnom onda u

u

kod Leusabe (kod Po-

njih,

koja

Baloie;

se

je

spuštala

na drugoj pako,

koja je praraa jugo-z;ipadu krenula, ležao je grad Salviae, Silviac. *

V. Docum. 251.

104

FR.

RAKI,

Baloie bijaše od Leiisabe daleko

Sude

po

Vrbasa

gornjega

Save

daljini obiju

Unca,

i

pritoka

12,

Salviae 42

a

rimske milje.

mjesta od Servitia, ležala su ona u porieju

njezinih

pritoka

Vrbasa

Une,

rieke

dakle na razvodju

Une

s jedne, te jadranskoga Dovle je dakle neprijatelj god. 51)8 imao prodrieti, do planina na ime, koje su primorje dalmatinsko od njegova zaledja dielile. Ovih planina nije još tada neprijatelj prevaho; ali doprvši do njih zadao je straha primorju, i

mora

Neretve

i

druge strane.^

s

Salona bio se malo kašnje

kojega glavni grad usta popa

veoma

i

Veterana pritužio

mu

Rimu, da

t.

600 god. na

j.

„narod Slovinski*

se

približuje".^

da su mjesta zaplaninske Dalmacije naj-

Iz svega toga se vidi,

ve

koncem VI vieka postradala. Ovim gradovom, od kojih se, kako vidismo, mnogi još polovicom toga stoljea spominju, neima iza toga nikakova traga. Ne samo neima više stolica

prije

to

i

pod koje spadaše Salviae, Sarite (Sarcia), Nautio, Epilentio itd., nego se je i tim gradovom spomen zameo. Sta je dakle naravnije od zakljuka, da je te gradove stigla ona sudbina, koja je i Baloie s drugimi

biskupskih u Ludru,

Sarsanteru,

Sarnadi

i

Bistui,

i

god. 598 zadesila?

Kakav

pako udes stigao prigodom neprijateljskih provala i osvajanja stanovnitvo i davne uredbe, možemo zakljuiti iz dva koja su zabilježena ostala. Kada je grad Sirmium tri primjera, je

god. 581 pao u ruke neprijateljske, izadjoše

Salamon

i

biskup

u iztok, gdje

mu

Sebastijan

i

gradjani

njega

iz

i

praefectus

Biskup uputi se

njegovi.

je patrijarka antiohijski Anastasij biskupsku sto-

podruju nudio; a pošto je on nehtje primiti^ ponudi mu papa Grgur I god. 505 drugu u Siciliji.^ Jednaka sudu svojem

licu

bina zadesila je

i

druge biskupe u onih

Mauricio Jobinu,

skupom u je iz

„praeposito per Illyricum",

Iliriku naložili,

s

toga su

" '*

moglo je

IJaloie

ležati

Grku,

i

i

medjašio na Drini

susjedna Mezija

kod Varcar Vaktifa,

a Silviao kod (iHuvice u

i)ocurn.

p.

Docuni. p

258 228

Hq.

I bi-

obje Dacije, Dar-

stoljea „biesu neprijatelja" najviše izvržena bila: tada

jjB lajfe",

car

Kada uzmemo na

je Ilirik, koj je tada obuhvatao Meziju,

Dalmacijom, nadalje da je Dalmacija

'

i

da gostoljubivo prime one biskupe, „koje

daniju, Praevalis, Macedoniju, Tesaliju

VI

:

pRpa Grgur

i

mjesta njihovih bies neprijatelja izagnao".

um, da a

stranah

237, 246.

glamokom

gdje

kotaru.

iraade

koncem

e i

nam danas

HBVATSKA PRIJE

XII VIEKA.

105

po sebi nametnuti misao, da se ona zapoviest vrhovne crkvene državne glave ticala velikim, ako ne veim dielom upravo onih

se i

biskupa zaplaninske Dalmacije, koji su

poput drtiga

sriemskoga

uzmaknuti u susjednu zemlju, da se uklone pod zaštitu kršanske carske vlasti. Po primjeru dogodivšem se u Sriemu možemo na dalje zakljuiti, da je s biskupi i s državnimi vlastmi znatan diel puanstva ostavio svoja siela, nemogavSi jih od

imali pred neprijateljem

To

drugim primjerom naime rimski stanovnici Sirmia ostavili pred neprijateljem svoj zaviaj, tako su ga ostavili pred njim i stanovnici blidrugih gradova Dacie i Dardanie, te se žega Niša i Sardike neprijatelja

kano

obraniti.

se

potvrdjuje

isto

što su

i

mnogi

onih ratovih

opet

ak

njih preseliše

koliko

izginulo,

njekojimi

u Solun. ^ jih

primjeri razjasniti,

Koliko je osim toga

žitelja

u

u robstvo odvedeno, može se a inae može se nagovieštati,

ako se pred oi postavi tadanji neovjean nain vojevanja. Kada

ete polovinom VI stoljea

slovenske

su

poubijale

bi stanovnike,

U

robstvo odvele.'^

koji bi

žitelja

likom tako su rimsko stanovnitvo

poubijali,

da

dakle sve ove okolnosti na

um uzmemo

sto je rimski živalj u zaplaninskoj

tako smalaksao i

i

izselitbom

što se

se uditi,

sto-

zarobljenjera

i

siela

opustošena zemlja lasno u vlast neprijatelja došle; lice,

opet pri-

koncu VI

tako proriedjen bio, da su ruševine

zemlja zadobila novo

pretje-

Dalmaciji uslied neprijateljskih

pustošenjem,

i

u

bile.

neemo

provala, koje su bile u drugoj polovici, a osobito na

ljea, uestale, haranjem

i

kano

su,

,

bi jih

ili

Drugom

u robstvo.

Iliriku,

ako

se,

sve ceste, kuda prolažahu, mrtvimi trupli posute

Ako

po

u ruke njihove pah,

drugoj provali odveli su, kako

rano kaže^, „bezbrojne tisue"

veli,

pljakale

\)h.

njegovih

da je ta

nepridržavši ni jednoga znatnijega siela

rimske kulture. S toga se je u tom

veem

dielu rimske Dalmacijo

poredak novih narodnjih i državnih odnonastalih zaposjeduuem tih krajeva po narodu hrvatskom.

tako lasno udomio nov šaja,

Nješto se macije.

ovdje

je

teže

Ovdje je bijaše

taj

bilo više znamenitijih colonia

sielo

državne

ovdje je rimska kultura,

^

Docurn.

2

Ibid.

p.

3

Ibid.

I).

p.

28.3—4.

217. 225.

preobražaj izveo u primorskom dielu Dal-

i

crkvene

vlasti

budui podupirana

i

municipia rimskih,

za

pokrajinu,

cielu

timi vlastmi

i

poniladji-

106

FR.

vana

Italije,

i/.

nezapriceno

dulje

prkos svemu tomu

planinskoj Dalmaciji nego

koje su drugi narodi, zaposjednuli,

doskora u

kano

Iliriku.

Tako

grad,

iz-

ondje konac rimskomu gospodstvu,

uinivši

poimence u susjednoj Panoniji, u Noriku i Ondje seje diel rimskoga stanovnitva takodjer što

nutarnje zemlje,

iz

utvrdjeni gradovi primorski

i

a ta su sjegurnija otoci dalmatinski.

i

glavnoga grada Salone, ostavivši

je gradjanstvo

opustošen

polaganije

on izvodio ne samo u za-

se

što

i

Ali uz-

u drugih odaljenili pokrajinali rimskih,

i

povukao u sigurnija mjesta mjesta bila ovei

uspješnije djelovala.

i

ovdje se onaj preobražaj ako

i

nainom, kano

vodio joduakim

KAKI,

preselilo

se

bližih dalmatinskih otocih,

u

susjedni

po

imenito

Spljet

Šolti,

i

razoren

i

raztrkalo se po

Brau, Hvaru, Visu

Koruli; tako su se gradjani Epidaura povukli u sjegurnije mjesto Ragusium; tako su se drugi, imenito iz napadnutih dolnjoi

mjesta

liburnijskih

tonja

tradicija

:

to

bi

rimske emigracije;

skom talius i

ili i

u

utekli

,

pae

tvrdji

Jader.^

poznata

bila

solinskom

Valentinus, sve sama rimska kojih

jurve

je

rimski živalj Dalmacije,

je

istinita

imena njekojih

bio bi upravljao Severus,

odsele ragusijskom Gregorius,

otocih,

Ako

i

obširnije

vodja

epidaurij-

Arsaphius, Victorinus, Vi-

grka

imena.

govoreno,

ondje štien

laglje

po-

i

U

ovih gradovih

usredotoio se je

državnom vlašu,

i

sgodnim položajem, koj ga je sa strane mora uinio skoro nepredobitnim. Na ovo uzko zemljište stegnuto bi ime stare Dalmacije, koje posljednjim namjestnikom niatiae Marcellinus"

Ovi

tuj

biti

„proconsul Dal-

.

navedeni dogodjaji

anje preobražaja rimske preobražaj zapoe prvih dulje trajao.

carskim imao

^

Do IX

zemljištu bizantinske

i

mogu nam

biti

putokazom za shva-

u slovjensku, u hrvatsku Dalmaciju. Taj

desetina

X

Vll stoljea; a jamano

stoljea

theme.

bješe

Predjašnji

on dovršen,

je

po-

izuzam na

rimski gradovi,

u koliko

posvema razoreni pa i ne uzpostavljeni bili, dali su najprikladniju gradju za novu narodnu i državnu tvorbu. Ovdje su novi žitelji našli tako rekav gotovu kuu, ali podpuno ili dielomice praznu, t^ ju samo zapremiti trebalo. Tim su putem njekadašnji rimski gradovi Tarsatica, Senia, Aenona, Nadinum, Coriniura, Scardona, Muicurum, došavši u vlast hrvatsku, postali i u narodnom niesu

:

smislu hrvatski gradovi, te njeki od njih postali znamenitim fakto-

^

Ihid.

2

Ibid.

p.

2G4

p.

255.

88.

278

ss.

HRVATSKA PRIJE

rom u

životu hrvatskoga

njekada

Apuleius P.

nalls

Fronto, ujedno

f.

L. Volusius

fectus urbis

Tako

naroda.

107

Aenona^ n

je

rimskih uredaba aedilis duumuir

zastupnici

bili

VIEKA.

XII.

L.

pontifex

quinque-

patronus et prae-

Saturninus,

sexvir

au^ustalis

L. Cincius

Trophimus

uspostavio

„simulacrum Jano Augusto pro

salute

ordinis

u

Ursius,

lius

su

kojoj

i

su

kojoj

Turimskim bogovora postavljali spomenike Egnatia C. f. Paulina a Cinius Genialis f.

et

sui

civium suorum'^, u kojoj su L. Barbius Crapus, A. Barbius Rufus, Julius Fronto

—

vili

C. Licinius,

dvorcem,

Adami

predstojao

na elu

stajao

sielom

Desina,

i

županije,

ži-

jedno vrieme

kojoj je

gradske samouprave, kojoj je

sielom

sielom biskupije, koju

Selislav,

njekada

itd.^

hrvatskom priestolnicom

grad postade (bar dielomice)

taj

kraljevskim

s

Octavius Capito

T.

se nastojalo posta-

na elo ciele zemlje, sielom tolikih hrvatskih odlinika, medju kojimi se spominju Radovan, Prodan, Rugota, Desimir, Slavic,

viti

satnik Sovina

X

polovicom

Od

itd.

vieka

ovih

njekada rimskih gradova izrino se hrvatskim

pribrajaju

:

Nona, Scardona, Cori-

(nium). Sudbina je tih gradova ostala od sada tiesno

skopana

sa

životom hrvatskoga naroda. Gradjani trsatski oprli su se god. 799

furlanskomu vojvodi Eriku ^ za slobodu da su takodjer imena

sbude,

Tiem

ciele zemlje.

pako

se

gradova prema hrvatskomu go-

tih

voru promienjena u Trsat, Senj, Nin, Nadin, Karin, Skradin, Mo-

krsko

Makarsku. Jednako su se

ili

preobrazili, dobivši te

su

tako

ili

Ladesta,

raudu, Isto,

ili

Apsyr-tides,

otoci:

Gissa, Malata, Bavo, lita,

posvema

i

liburnijski

i

dalmatinski otoci

dielomice stanovnitvo hrvatsko,

Crexi

Curic-ta.

,

Arba^

Primota,

Issa, Corcyra,

Solenta, Bratia, Pharus,

Me-

po imenu pretvorili u Osor, Cres, Krk, Rab, PreMeladu, (Mulat), Bua, Šoltu, Bra (Brazza), Hvar, i

ovi otoci naseljeni Korulu, Mljet, Lagostu (Lastovo). Ali bijahu samo postu pie novim stanovnitvom. Jos polovicom X stoMelada, iz kojili ljea bijahu nenaseljeni: Premuda, Gissa (Isto) se je valjda puanstvo u ono prevratno doba preselilo bilo na vc<; otoke. Jednako bijahu tada bez žitelja otoci: Seluc {^t^Uo), Skarda

Vis,

i

i

(I/.£p^a|

Skardica

,

i

Scstrun.'^

dosta jamstva za sigurnost, štveni *

V.

obinski

i

nadpise

3

Docum. p Ibid.

j).

ovi

se je

mali

otoci

mogao na

niesu

pružali

njih razviti dru-

život. rimske;

21)69 — 90. ''

niti

Svi

200.

101.

kod

Momscna

:

Corp.

iiiscr.

lat.

III,

1.

ur.

108

FB.

U

RAKI,

starodavnih dakle onih gradovih su

uhvatili

i

VII stoljea korien

iza

porekla. Mjesto

imena onih gradova

i

na onih starodavnih otocih

novi i

jasno nutarnju svezu izmedju propale prošlosti Ali

tu

nam

svezu

gdjekoja mjestišta,

nike

tako

i

dosta

pamet takodjer gdjekoje gradine, uz koja ostala je privezana uspomena na prodozivaju u

kojih se poviest

sela,

jasno

nam

nastale sadašnjosti.

i

palo sielo davne kulture; te nas sveze sjeaju

imena gradova

hrvatskoga

doseljenici

otoka pokazuju

prisloniti

gdjekoja današnja

i

inae nemože kroz spome-

na starodavna

rimskoga

siela

života,

može kod onih gore spomenutih. Ovako bismo prislonili u Liburniji Buccari, Bakar na O06Xz£pa (Bulkera, Bukera), Lopar podrtine kod Novoga na Lop-siku, Ortoplu luku i mirine kano

što se to

kod Starigrada na Ortopula, "OpTOTr^a; na dalje u Dalmaciji goru Promin, Promona na istoimeni na podnožju joj (kod Teplja) bivši grad, Sinj na Sin-otium (SuvoSiov), Drid naših sredovjenih listina, kod Trogira, i župa Drid-ska na Drido (Orido) kod ravenskoga

Dlbmno, ako i ne po položaju a po imenu, na Delminiura, Gate na G(ed)ate; Bast kod Makarske

geografa, Trilj na (ponte) Tiluri, to

na Bisto, Te-ninim naših sredovjenih izprava, sada Knin, na Strabonovu Nma (K-vivta), itd. Mnogo se manje takovih uspomena sauvalo u zaplaninskoj Dalmaciji. Ovdje mogli bismo dovesti u svezu staru hrvatsku župu Pleva (valjda rieku Plivu) s mjestom i

Pelva,

koje je

(itluk kod Sinja)

i

izmedju

preko Prologa planine

ležalo

Silviae

(Glavice na

glamokom

Aequuma polju),

na

Bužanin-gradom na podnožju Tušnice planine, gdje imade i starih mirina. Kano što su imena gradova tako su Dravus Drava, rieka baštinili doseljenici od pražitelja i imena dalje Bulsinium

s

:

Savus Sava, Drlnus Drina, Colapis Kupa (Kli>pa), Basaniiis, Bosna, Vrhan-us Vrbas,

Sama

Sana, Arsla Raša (prema Arba

Rab

i

Al-

bona Labin), Bacuntiiis Bosut možebit i Oen-eus Una itd. Prema tomu obavljao se onaj prielaz iz stare, rimske, u novu, hrvatsku dobu na zemljištu rimske Dalmacije onim putem, koi

jim se je takav prielaz su stranim

vine, koje

proriedjen bio

živalj

se prvi nije i

prije

za što por,

i

je

ili

obavljao življem

i

u drugih zemljah rimske care-

poplavljene

bile.

Gdje

je

rimski

gdje je strani živalj tako silan bio, da

mogao na dugo

neopazeno do kraja

protiviti:

prispio.

ondje je

Odavle

mu

proces asimilacije

emo

si

protumaiti,

hrvatski živalj u primorskoj Dalmaciji naišao na jai od-

zašto

se

ovdje rimski

živalj

mogao u

njckojib

gradovih

i

HRVATSKA PRIJE okolinali njihovih dulje održati,

Dalmaciji nestalo

Na

ili

a

XII VIEKA.

ga

zašto

10^

je

u

prekoplaninskoj

bar nije na površini ostao.

možemo

zemljištu rimske Dalmacije

tiem razluiti dvie etno-

grafske vrste: dolnju, starinsku, koja se samo mjestimice na površinu proniela, i gornju, koja je onu starinsku pokrila. Nov živalj naišao je mjestimice

na

vomu

gospodstva u zemlji

vremenom snaga

življu

Sve

više zamitao.

u sebi kano gradju preona starinska mjesta, koja

mu

tvorio; za takovu gradju služila su

niesu za borbe oko

on

koji je

stari,

propala.

jaala,

više

mu

ostalo zemljište bilo

tiem

Polovicom

Belgrad, Belbin,

gradovi:

su

njeke

i

županije

Stlpin^,

si

malo

kano hrvatski Klobuk. I svaka žu-

takovi

nosile;

živalj

se^

državnom slovjenskom ime

no-

tek naseliti.

vieka navode

Hlievno,

panija imala je po ustrojstvu

kojega

X

je

staromu trag

se

Izvan spomenutih prije rimskih gradova hrvatski je drugih stvorio.

im

Ali

svoj grad,

gradovi

od

bijahu:

Tbnin (Knin), Ttnin jurve spomenuti, i to oba pood kojih su Hlievno, Nin i sljednja kano rimski ostanci. K ovim gradovom može se dodati Bribir, Drid, Imotsko, Hlievno, Klisa, Nin, Sidraga,

Sibinicura

ili

Subenico castrum

ovee

i

primorsko Olrais

mjesto

Hrvatska na jug do Neretve protegnula, još Mokrbsko, Vrulja, Oštrog i Labinac (Lapanj).^ Ali gradsko žitelj stvo bilo je prema župnom u daleko manjem (Omiš)

a odkada

;

se je

Snagu države hrvatske, kano

broju.

žava u staro doba,

U

tom

nije

što

po župah razsijano.

žiteljstvo.

od rimske Dalmacije. Hr-

se je bitno razlikovala hrvatska

bijaše

slovjenskih dr-

sainjavalo gradsko nego župno

gradovih nego

vatsko družtvo nije bilo usredotoeno u bolje,

drugih

i

Odavle župe,

u župi,

ili

koje su zasnovane

izvan podruja rimskih ostanaka, koje dakle niesu bile na nadjene tradicije prislonjene,

prozvane

položaju

dotinih rieka

—

,

nisu po

tako

Gads^ka,

luka,

morska,

nego po svojem naravnom Krbavska, Lika, Cetinska od

gradovih

zagorska,

zatinska, zastoborska

od položaja kod mora, u luci, naprama goram itd. Nain razseobc hrvatskoga naroda po zaposjednutoj Dalmaciji

može

se donjekle razsvietliti,

ako

tveni odnošaji slovenskih plemena, uplivali

nalazimo

koje

i

i

se u obzir koji su

za hrvatski

i

uzmu

prvobitni druž-

kod nizscobo odluno

narod

u

spomenicih

tvrdjene. *

Dofum.

p.

2

Ptolora.

(i(;of,'raph.

3

Ibid.

410.

j).

'UH).

XV, 17 spominje

u

Liburniji -TV/J:ri.

po-

110

IIAKI

FR.

novu zemlju

Slovjeni zauzevši

davne plemenske uredbe. pleme uz drugo, rodnoga

U

pridržali su

zauzevši svako

kojega su se

imenom plemena,

t.

j.

naselilo

tom zemljištu

po

rodovi

razselili

zemlji

odieljeno zemljište.

vjerskoga života na

i

novoj

toj

ovdje svoje staro-

i

Grad

selili.

grad nije imao

nego je nosio ime plemena. Ali ako više gradova zasnovalo, tada su ovi

bijaše

je

svojega

pleme

je

jedno

se

»Središte na-

okolo

grad,

obino prozvan

posebnoga imena bilo veliko,

pa je

i

ime po osnovateiju ili po drugom. Pleme u genetikom smislu bijaše skup rodova. Rodovi ti stanovali su zajedno u selili, te su imali zajedniko ime, zajedniku imovinu i zajednikoga starješinu, t. j. ovi rodovi živili su u zadruzi. Pleme obzirom na prostor, koj je zauzimalo, dobili

em

sainjavalo je

Po

župan. ^

toj

župu,

kojoj je

na elu plemenski

stajao

starodavnoj slovenskoj uredbi,

narodnim Hrvati po Dalma-

koja je

biem Slovjena srasla, razselili su se jamano ciji. Ako je tradicija X stoljea istinita'^. Hrvati i

samo jedno pleme; a

starješina,

su

s

ethnografski

pleme ethnografski jedno dielilo se genetiki u pet rodova. Po tom hrvatski narod nije se ni u poetku dielio u plemena u ethnografskom smislu, kano što je slovenski narod na Dnjestru i limenu, na Visli i Labi sastavljen sastavljali

plemena ethnografski ako

bio iz više

se tek

vremenom

slila

u

eški.

u poviesti hrvatskoj.

niti

upuuje

hrvatskih župa

po jedno pleme stanovalo. Uzmimo malen prostor izmedju Zrmanje i i

poljski,

koja su

Ova-

Ali na-

potvrdu dioba u plemena genetika. Jur onaj neznatan obseg

starodavnih

X

slabije razliitih,

i

jedan narod ruski,

kova razdioba nenalazi potvrde lazi

to

XI

da je prvobitno u njih samo to, da za onaj razmjerno Cetine nalazimo u spomenicih nas,

stoljea ne manje od 12 župa; a ako ne više, što je vje-

rovatnije,

manje

nije jih imalo

u

biti

Na onom

prošlih stoljeih.

Neretvom bile su polovicom X medju Cetinom vieka tri župe. Za prostor pako zemlje s ove strane Velebita do više biti. Gatske poznate su nam etiri župe, a moglo jih je Dakl« izmedju Gvozda Neretve poznato nam je do 20 župa. Po tom su pleme i župa bila u Hrvatskoj dva pojma, koja se pokrivaju, kano što se u logici veli. To znamenovanje imade pleme

uzkom

prostoru

i

i

i

i

do danas u Crnoj gori, u kojoj su se mnoge starodavne slovjenske uredbe iše sauvale. Ondje imade zemljišni znaaj, znamenuje Jireek: Slovanske pravo

*

V.

2

Docum.

II.

p.

270.

I,

40

slj.

HRVATSKA PRIJE kotar, okružje:

XII VIEKA.

111

Njegusi, Ceklii, Ozrlnii^ gdje su njekada

stano-

samo jednoplemenici ali ovdje se je teajem vremena^ doseobom obitelji drugih plemena itd., prvi znaaj izgubio, te je te-

vali

i

;

ritorijalni

mah

pred srodstvenim

U

preoteo.

»stavljeno iz njekoliko bratstava, kojih je

što

telji;

dnomu

no od jednoga

bratstvu, nose

evii, Vukotii

pradjeda

Crnojgori pleme

je sa-

svako skup njekoliko obiSvi

izlaze.

koji

pripadaju

je-

jedno prezime; takova su bratstva Kova-

i

pa opet

ima svoje prezime; tako u bratstvu Kovaevia imade obitelji, koje se zovu Jankovii, Milutinovi i, Perovii itd od zajednikoga jim djeda Janka, Milutina, Pera itd. Bratstvo imade svoga starješinu, glavara; i pleme svoga itd;

obitelj

starješinu, vojvodu.^ Srodni odnošaji obstojali

su

u

i

starodavnoj

Hrvatskoj: prvobitno obuhvatalo je župu po jedno pleme, kojega ko-

po

ljena, rodovi (generationes) stanovali su

selih

i

zaselcih te župe.

vremenu uslied nastaloga veim saobraštajem izpremiešanja plemena dobila je župa i u Hrvatskoj teritorijalni znaaj tada niesu se više ova dva pojma, župa i pleme, pokrivala; pošto je u jednoj župi bivalo više plemena. U tom drugom razdobju pleme znai što u Crnojgori bratstvo; pa nara ga u tom znaenju predstavljaju spomenici potonjih stoljea. Za razjašnjenje navesti njekoliko primjera.^ U župi likoj nalazimo plemena: Mogorovie, Jurjevce, Kovaie, Lapane, Paladinie, Petrievie, Podknežinie, Tugumerie, Vladie, Vrhovljane; u župi bužkoj nalazimo plemena KrAli po

;

u

elce, Poletie, Maglice, Satniie, Stupice.

Nebljuško

tala su takodjer više koljena (pleme

izrinom svjedoanstvu timi prezimeni.

Zahumii,

blii,

etiri

u plemenu

Utišenii.

koljena),

obuliva-

sastojalo se je po

porodica

vlasti-

s

itd.

Mogorovia

bijahu koljena Sko-

na

pleme Stupica spa-

Budišii

itd.

;

Vukovii, Nemanii, Kosinski u pleme Poletia Vukšii, Filoii itd.; na pleme Subia Ugri-

dala 8u itd.;

Tako

iz

Ova plemena

koljena Daroii, Vukanii,

nii, Markovii, Migalii

na pleme Slavkovia Neljkovli,

itd.

Piri-

Pleme imaše glavno sielo, grad, koji je obino drugo ime; ph^nenu Lapana nosio ime plemena; ali je imao bijaše glavni grad Urnanj. U gradu plemena lyija^e glavna vlaat plemena, stol. 'J'rži, kašnje Peru^i bijaše sielo buzkoga ntola,

ii, Sopii

itd.

i

•

Rmanj

sielo

stola itd. Ali *

Bogiši:

^

Uzeti su

lapakoga pleme

Zbornik bratstvo, pleme. iz

'Ha;;,

Skurina likoga

stola,

stola,

Vuk^i lukoga

bijaše kroz svoje porodice raz.sijano |)rn\iiili

listina.

obiaja,

Jviikiiljcvi

f,

:

511

slj.

i

Viikov

Acta croatica.

po drurjenik:

112

FR.

gih mjestih župe

RAKI,

tako je pleme Stupica obitavalo

;

u bužke

S toga

župe

obino porodinomu prezimenu dodavalo još ime onoga mjesta: Simun Vukši s Luan od plemena Poleti itd. Imena plemena niesu bila uviek patronvmica, ve esto apellativna, tako Karinani, Kukari, Lapani, Nebluški, Okljušani, Vrhovljani. ]\[ogliu, Sitaru, jMazalcih.

mjoatili Kosinju,

nam

Što i

sielih

se

potonji spomenici o hrvatskih plemenih, njihovih grana

pripoviedaju

:

to se

može

prenieti

na

i

starija

vremena, na

dobu prije XII stoljea. Iz imena župa Boai i Bužani mogli bismo zakljuiti na dva plemena, koja su u tih župah stanovala kojima su ona ime dala- Ostale župe njekada valjda izkljuivo ime od grada, ili nose od kojih gdjekoji, kano Nin, Drid i Knin, i

polaze

ak

iz

rimskih vremena, drugi pako, kano Bribir, Imotsko,

Hlievno, Klisa, Pset, Sidraga, Smina, jesu potonji dobe;

kano

ložaja njihova,

što

ili

od po-

župa cetinska, gadska, krbavska, lika,

luka, primorska, plevska, poljika, zagorska, zastoborska i zatinska, tako da nam ova imena sama ne naznauju onih plemena, koja su u njih stanovala. Ali za vei dio onih plemena, koja se u spomenicih potonjih

XIL

vremena navode, može

vieka živjela

binu svoga naroda.

i

se dokazati,

da su još prije

pojedini lanovi njihovi znatno utjecali u sud-

Amo

Kaia, Kukara, Šubia,

spadaju plemena

Cudomeria, Svaia, Mogorovia^ Gušia, Karinjana, Lapana, Poletia, Laniia, Jamometia Tugomeria.^ Ova plemena stanovala su u onih župah u glavnom mjestu plemenskom i u okoV zaselcih. Mjesta Karin, Lapac, Mogorovi, Cudomeri lisnih selih Tugomeri (Tugomer) spominju na dotina plemena. Na pleme i Mogorovia sjea nas takodjer „terra Mogorouigi" u listini^ god. 1069, koja je ležala kod briega Tinja, sada izmedju Belgrada i Nadina. Gusii imali su svoja imanja u Sidražkoj župi.^ Imena mjesta Doljani, Draani, Jelšani, Hlmnjani, Jagodinjani, Kamenjani, Murovljani, Pecani, Poddupljani, Sjekirani, Srarduani, prema potonjim imenom plemenskim Humani, Lapani, Okljušani, Vrhovi

i

ljani,

vee >

sjeaju nas takodjer, da su ondje bivale rodstvene zadruge, ili

plemena

manje,

Docum.

p.

ili

njih

koljena.*

Po

potonjoj

predaji^,

482. 486.

2

Ibid.

p.

3

Ibid.

167. 171.

75.

* Sr. plemena u Ceskoj do konca X vieka Luan, Deane, Lemuzi, 'šovan, Dudlebi, Netolici, Sedliane itd. Jireek op. cit. I, 49 ss. ^ Dokumenta p. 482, 486. :

HRVATSKA PRIJE

ve koncem XI

kojoj se trag nalazi

dvanaest plemena^

XII VIEKA.

113

stoljea, bilo je

u

Hrvatskoj

kojih su potekla sva ostala koljena

iz

svi ro-

i

lanovi sainjavah stožer hrvatske aristokracije. Roplemena zauzimali su u zemlji, u narodu, prvo dovi, porodice bijaše u njih nasljedno. K ovomu plemstvu primjesto. Plemstvo kupljahu se kašnje lanovi drugih obitelji, kojim su tek podieljene dovi, kojih su

tih

one povlasti, koje su po rodu

lanovi onih plemena uživah. Još u XIV vieku razpravljalo se je u jednom sluaju pitanje: jeda li plemii Ivan, Lacko i Tvrdko imadu „de nobilibus duodecim gei

nerationum regni Croatie ortum

„omni eo

originem"

et

toga je da

s

;

oni

li

quo nobiles duodecim generationum

nobilitatis titulo,

re-

gni Croacie potirentur, usi semper extitissent".^

Razgranjenjem plemena u koljena i

porodice miešali su se kadšto

ostala je netaknuta u predaji i

se

rodovi zasnovali

na ime koljena

toliko umnožila,

stožera

:

bjehu

novo ime. Ovo

Tugomerii voga

siela

i

nova

pojmovi

siela

u

nastala

istoj

zasnovana,

siela

baš

plemenska

suvislost

onda, kada su koljena

i

Kad

drugoj župi.

ili

kojim je trebalo nadjenuti

po rodu

i

koljenu (Mogorovii,

nego po drugih okolnostih, koje su osnovai no-

u obzir

Kod imenovanja

uzeli.

novih sela lebdile su

drugih slovenskih naroda

i

u drugih slovenskih zeniljah.

na ime selu nadjenuta po zemljištu, po vodi, po po

bojali,

po ogradi

po državnih uredbah

stanu,

i

po

Hlmnjani,

Dražani, Doljani,

Zagorsko, vodi

i

Grebeni, Polog,

Dubravica,

odnošaju

Žrnoviiica

koje je selo nastalo teni,

'

CSl). 2

Lazani,

ili

njoj

J-'ustica, :

Slivnik, Sušalo,

Po

Brda,

1305,

43 -G. Miklosi: Die

1.

bilju,

imenito

Blata,

Zal>lac,

šikari

stablili,

koje je trebalo prije i/kriti

Po

ild.

Shmo, Ra/so

iSuhovara,

sieiija u z'tm. aikivu.

Huliikam,

Tribižet,

Moava, po

(Joniilja,

:

itd.,

liresti,

Vrbica,

uz

BrosI

)ra-

Kiikiiljr\i: Jur;i n'^nii

I,

slav.

ih

Na-

Brižje,

Pecani,

Jelšani, Jcscnovo, Jasenje, Orehova, Trstenik,

Matica od

po orudju

Ravna, Rogove,

Poddupljani,

mjesta naprama

itd.

Gorica,

Kamcnjani, Peice,

Lesani,

Luži, Naslap, Virovik, hatica,

živo-

po narodih.^ Po zemljištu, tvorbi, sastavini,

i

svojstvu njegovu prozvana su mjesta: brežje,

i

po

biljkali,

zanimanju,

i

kod Imena su

hrvatskim zasnovaem njihovim one predstave, koje opažamo

tinjah

su

da se odsele od svojega

potreba,

nije uviek nadjenuto

itd.),

;

ali

;

jednoga plemena teajem vremena u

rodovi je

te

ti

životu

i

posebna

si

i

rodove, ovih pako u zadruge

i

Ortsiiaincn aus y\])p(llalivcii

I,

H lol-.

114

RAKI,

Fil.

ani, Moravljani, Rcpiii^ina, Smrduani, Jagodinjani, Liina, Šibinik

Od

itd.

Od

životinja

boja

marvu

Strežaa,

nica,

Kua,

Hlovno,

:

Bolgrad

Belaj,

:

Od zanimanja

:

Kozica, Konjuštiiia, Sokolka, Vrana,

:

Od

itd.

ograda,

Ranik

itd.

za ovjeka

stanova

i

Obrovec, Osik, Mirani, Miri, Stlbica, ?t6Zatinsko, Zastoborsko,

Straživica,

Tinj,

Kozinani,

Kobiljaci, Sekirani,

Tržii

Selo

itd.

Od

orii-

itd.

dja Sckirica itd.^

Ova

veim

dakle

pae

mjesta ležala su

veinom izmedju Zrmanje, Krke

na

dielom

da su oni klasiki

priedjeli,

A

Spljeta.

i

Cetine,

Veina

Dalmacije.

samo razdaleko od gradova

miesta je ležala u primorju,

tili

rimskih Jadera, Traguria,

i

predrimpke

zemljištu

i

to

nam

daje svjedoanstvo,

gdje je bilo za rimsko doba dosta

manjih miesta, kojim se spomen kašnje

zatrla,

veih dok

pusti,

ostali

hrvatska plemena niesu izuovice naselila, nadjenuvši novim na-

jili

gelbinam hrvatska imena, koja

Da

bacila.

starah,

i

u divljai,

U

itd.

u pu-

i

svjedoe nazivi miesta: Lesani, Lazani, Puneposrednoj okolici davnih rimskih

romanskih gradova nalazimo

manskim imenom. Tako Castrizza,

ona stara u podpunu zaborav

su nove naselbine hrvatske nastale mjestimice

Trebižet,

stica,

su

Ceprijlani,

se

u ono doba sela

još

oko Zadra spominju

:

i

i

sveudilj

zaselaka

s ro-

Cabrona, Capruli,

Comareto, Duculo, Laucarani, Lubricatum,

oko Spljeta i Sohna: Adrina, Bello (Balio), Calamito, Calbaro, Campisano, Casaro, Cassano, Grasso, Laureto, Mesabra, Mucla, Paludo, Panisano, Saline, Satilia, Spalazolo, Spinuntum, Torretta itd., pae i kod Belgrada: Bassano, Roretum, otok Flaveyco ili Postimana (odkle Pazman) itd. I stanovnici ovih po imenu romanskih miesta bijahu za cielo njekada poreklom Romani. Ali polagano su se uvlaile u zemljište njihovo naselbine hrvatske, p{\ su zaposjeli i ta romanska mjesta postui pice susjedni ogranci hrvatskih plemena. Odavle su njeka mjesta dobila takodjer hrvatsko ime ili prievodom ili formom, tako da je Petrizani, Posterula, Pultago;

romansko po vremenu došlo u zaborav

mu

je

listinah (talj.

ili

je tako

preinaeno,

skoro nestalo traga. Mjesto Calamito kod Spljeta

ve

u

staro

calamo, hrv.

doba

trstica),

i

pod

imenom hrvatskim

Saline kod Solina „Slano"

da

dolazi

u

„Trstenik" itd.

1

tim

putem hrvatski živalj polagano otimao zemljište romar fikomu, potiskivao ga sve dalje, raztvarao i pretakao, dok mu napokon neoduze svu nutarnju zemlju, pae i svekoliko primorje

je takodjer

'

Ova mjestna imena pocrpana

;'

su

iz

listina

IX

—XI

v.

Documenta.

HRVATSKA PRIJE stegnuv ga na pomenute gradove lagano slabio, odkako

XII VIEKA.

115

njekoje otoke

i

ali

;

ga po-

tuj

i

ondje državna vlast hrvatska u

je

XI

sto-

ljeu zavladala.

Kako

je zemlja

spomenika razjasnjujuih tako je bio naseljen

posavska Panonija.

to pitanje,

imademo

koju

naseljena hrvatskimi plemeni

Ovdje nisu novi

doseljenici

rimske kulture

i

za

Cetine,

i

takodjer dio rimske Dalmacije,

ostali

ostanke rimskoga svieta išli

Zrmanje

izmedju

U

u primorskoj Dalmaciji.

posavskoj

na

niti

pak

i

onolike

na kolike su na-

naišli,

sriemskoj Panoniji niesu

i

omanja mjesta preživjela katastrofe, koja je seobom naroda zemlju zadesila bila. Izza toga ne spominju se vise mjesta, koja su u velikom broju na cestah duž Drave i Save i na pobonih jim putevih njekada bila, kano što na cesti, koja je od Aemone (Ljubljane) na Celeiu i Poetovium vodila uz Dravu k Mursi, pak onda dalje uz Dunav do Tauruna (Zemuna), kano što bijahu: Aqua viva, Populi, Jovia, Sonista, Piretis, Leiikolonie, municipia, castella

i

tulis,

Coconis, Serota, Bolentia, Marinianis, Seronis,

Vereis,

Mur-

sella,

ad Labores, Teutiburgium, Cornacum, Cucci, Bononia,

Cusi,

Acimincum, Ritium. Na dalje na cesti od Aemone na Neviodunum uz Savu Andautonia, Siscia, Servitium, Urbate, Marsonia, Leu:

Altina

ili

;

kano

što

vianis

;

Sirmium, Fossis, Bassianis,

ad Basante,

cono, Saldis,

Noviciani,

na pobonih cestah, koje su u one dvie glavne

izmedju Siscie

izmedju

Siscie

i

i

Murse: Varianis, Aquae Cibalis

Menneianis,

:

izlazile,

Balissae,

Incero,

Stra-

Pi«:entino,

napokon na cesti, koja je preko Cibalisa spajala Miirau sa Sirmiumoni Celena, Ulmus, Spaneta, Budalia. Od svih ovih miesta preživjela je Siscia ona vremena, te je doživila doscobom slovenskoga naroda onu mjenu, koju su u Dalmaciji Nona, ScarMursa, dala su dona itd. doživjele. Druga, kano što Sirmium svojimi razvalinami gradju za nove naselbine; njckili se je samo ime, ako u drugih odnošajih, sauvalo na uspomenu; tako MarCirtissa

;

:

i

i

sonia (kod slav. ]5roda)

Broda

izlieva u

rinianis,

BoHut

sauva

se u

potoku Mrsunji,

koj

se

kod

Savu, Marianci u Valpovštini sjeaju nas na MaJarak n;i putu od Rlitrovicc na „ad Basante" ;

=

jarak). (Sirmium) u Petrovac (Bassianac) na „ad Fossas" (fbssa Na tom dakle panonskom zemljištu, Tia kojem je stogodišnja rimska vladavina svoju prosvjetu, potonjom seobom naroda ruzorcnn, •

zasnovala bila:

razsclili

menih, koja su

se

su se slovc^nski doseljenici takodjer po

postupice

župah, osnivajui nova siela

u s

koljcnih

novimi

i

rodovih

na/ivi.

.loš

ra/grunda »e

u

|»h'.

po

sliedcrdi

IIG

FR.

stoljeili i

kako

nalazi tra^,

RAKI,

U

zajedniki stanovala.

priedjelih

plemena u pojedinih

su pojedina

kotarili

žnpi gorskoj stanovalo

etkom XIII stoljea, za cielo od Kod BHnje živili su „plemii" toga

davnije

dobe,

šest

plemena.^

jamano jednoga

imena,

po-

je

roda.^

Rod, kojemu je župan Vleta pripadao, imao je razgranjen posjed u Pokupju.*'' Imena pojedinih miesta

rod zasnovao

kano

;

ime

što

sela

da jih je

sjeaju nas,

jedan

^Chitamer", Hotimir, izmedju Du-

—

Garia. Ako ne imamo listina iz IX XI vieka za posavsku Panoniju, kano što jih imademo za Dalmaciju, iz kojih bi

brave

i

i

mogli za nju crpsti mjestopis za onu dobu

nainom

kle neizravnim

u listinah XII

bake

XIII

i

uzpostaviti.

Mnoga

Dubravu biskupije Zagreb

sielo

i

nje-

mjesta, koja se navode

vieka, daleko su starija.

biskupije pokloni joj

dakle mjesta uz

ga možemo do

to

:

Utemeljitelj zagre-

esmu bila ve

(azma), koja u

XI

su

Jur

vieku.*

poetkom XII v. spominju^ se Toplice kod Varaždina, koje su jamano starije, postale uz rimsku „aqua viva". U onu stariju dobu spadaju jamano druga mjesta, koja se u spomenicih XII V. navode, kano što Gorica, Kamenik, Podgorje, Oki, Reka, Voi

i

:

U

Gari, Osek itd. mjesta: Cuerje, Ugra, Lupo-

Glognica, Krapina, Modruš, Selna

dica,

okolini

zagrebakoj spominju

se

Rabu, Oborovec, Kasina

glav,

koje je imao reeni Vratislav zinih pritoka,

navode se

bica, Bistrica,

Pihina,

:

s

itd.

U

Selina,

i

prostranom vlastelinstvu,

braom kod

potoka Krapine

Dobra, Poljanica, Stubica, Planina, Du-

Horšovec

(?),

Plešivica, Gtok, Bistra,

vce^; u gorskoj župi spominju se: Toplica, Kupa, Trstenik, ševo, Glogovica, Golina,

soka

itd."

Imena ova

djelovale u zemlji naselbine.

ovdje

i

Gvdje

ondje

i

Bovi, Pešenica,

nikla

su

onih

iz

Ilotina,

istih

predstava,

su doseljenici

Kre-

koje

narodna tvorna

ondje djelovala je jedna

Lipo-

Mošenice, Vi-

preko Gvozda na doseljenike zasnivajue

naišli

nje-

i

na jednake zemljištne

i

su

nove sila;

kulturne

odnošaje.

Tako likim

*

2

je hrvatski

trudom

naporom

i

Tkali: Monum. Ib'd.

p.

63.

Ibid.

p.

61

*

Ibid.

p.

1,

••

Ibid.

4.

'•

Ibid

p.

17.

Ibid.

j).

21.

^

'

narod zaposjednutu zemlju imao polagano, ve-

—

2.

15.

25.

osvojiti,

Jiistor.

preobraziti

episcop.

za<^rab.

I,

i

udariti

25.

28.

na nju

svoj

HRVATSKA PRIJE peat. Imena župa

XII VIEKA.

miesta, koja su, izuzam tiesaii rub u primorju,

i

u nutarnjoj zemlji nastala, dovoljno s\'jedoe,

A

ouvanje bia

to bijaše za

da je baština,

i

osebnosti njegove velika srea,

kojih bi težko obranio bio, da je preuzeo bio zemlju, rimi gradovi, razvijenijim.

mansko

sta-

davne prosvjete, napuenu stanovnitvom duševno Pa ta okolnost, ako se ujedno sjetimo kako je rogradovih

u

umjelo

dalmatinskih

nam na

narodno bie, ujedno

i

posutu

sieli

žiteljstvo

liko se je

koju

vremena preuzeo, dosta oskudna

je ondje hrvatski narod od davnijih bila.

117

sauvati svoje

pol daje odgovor na pitanje: u

ko-

u nutarnjoj zemlji sauvalo medju hrvatskim puanstvom

ostanaka pra.^jedioca tamošnjih?

Cim

su se u prvih stoljeih srednjega vieka

državni

odnošaji poluotoka jugo-iztone Europe, koji su

poremeeni

slovenskih država

narodni

i

stvaranjem novih

njekoliko ustalili: izlaze na po-

bih,

vršinu ostanci rimskih naselbina u razliitih priedjelih grko-bizan-

na zemljištu onih slovenskih država, ovdje u veondje u manjem broju. Ti Romani dolaze kod Bizantinaca i Slovena obino pod imemom Vlaha (BXa"/oc, k^i^.vtO.^ Pojedini ali u veoj se grotragovi Romanom dopiru ak do VI vieka^ tinske carevine

i

em

;

X

stoljea.

god. 976 pomaljuju se

„Vlasi"

madi pojavljuju od Prespom,

doim

bi

or^LToiv".^

Ba7.'/ojv

medju Kastoriom

Macedoniji

u

ovdje Samiielov brat David

Ime

).6yyo?"

„Ki[j/6x

lougo) izmedju Strume

prama

Kod prvoga bugarskoga ustanka

i

t.

j.

usmren

„^rapa

i

t'.vojv

Cimpu lungu (campo

Strumice na iztonih granicah Bugarske,

bizantinskoj carevini sjea, da je stanovnitvo ondješnje bilo

romanske, vlaške narodnosti.* Vlasi su vojevaH pod u ratovih proti Saracenom sicilskim (1027), proti

grkom

zastavom

Normanom

(1082),

Elemente im Rumunisclien. Wien 1801. S. 1. Lexicon palaeoslov. a. li. v.) ime polazi od Kelta, od kojih prirdjo ka Germanom, a od ovih k Slovcaom, od kojih ga janiarno priiniš(5 r>yzantinci. Staro-njera. walh, slov. iMi.vi znamemijc ovjeka romanskoga porekla, „homo romanae origiiiis". ^

'^

Po Miklošiu

Iz

Ohrom phyl.

riei

(Slav.

jednoga

u Antici stajala,

Samocatta

II,'

da je tada u ^TkoJ Ijištii

vojnika 15.

iz

koja je god. 571) pn>ti „osTopva., Topva, Topva 'ppaTpe" ( riii'o

j^rkc

rici

Thcophan.

vojsci

l>ilo

vojske,

I,

397

Konja na,

ed. koji

Honn su

),

zakljnriije hc,

slanovali

na

l)izantinHke carevine.

3

Georg. (Jedren.

*

Kad

ib.

p.

17.

lii-^tor

II,

l:;.'*.

rA.

IJonn

liad

\X1V,

11.

zcin-

118

RAKI,

FR.

Kumaiiom (1091, 1095).' Od pokrajina bješe osobito Tesalija napuena vlaškim narodom, uslied ega bi ona prozvana [Mol^icl i proti

\Mxyix. Ondje se u drugoj polovici

^.z^^k'f]

XI

vieka navode u oko-

Exeve, a osobito u južnom tesalskom gorju nad zeitunskim

lici

zalievom.^ Odavle imale su se vlaške naselbine pružati k Solunu,

u kojega

blizini

spominje se u XII vieku

zemlja

„Flachia,

Vla-

cbia".^ Tesalski Vlasi sastavljali su jezgru kneževine, odanle „lUa-

poetkom XIII stoljea M. Angelom Komneuom Dukom osnovana. Inae Tesaliju je, kano što je poznato,

yia" prozvane, koja bi

naselilo bilo takodjer slovensko

pleme Velesia

ili

se pokrajina („provincia Belegezitiae'*) spominje

Uz

vieka.

'fi
još

koncem XII

ovu veliku Vlašku u Tesaliji spominje se mala Vlaška

B^a-^ia) u staroj Aetolii

(jjLLvtpa

Velegostia, kojih

i

Akarnaniji

gornja Vlaška

i

u jugoiztonom Epiru. Prema tomu iztiu

u

se

('A.vw-

srednjem

vieku vlaške naselbine na zapadno-južnom okrajku poluotoka jngo-

iztone Europe medju jonskim

i

egejskim

morem

i

korintikim

zalievom.^ 1 sjevernije

od ovih vlaških

naselbina

ljištu

pojavljuju se Vlasi na zemljištu,

bila.

U

srbskih

XII — XIV

spomenicih

na grko-ilirskom zem-

kojom

je Srbija

zavladala

vieka^ spominju

se Vlasi

na gornjem Drinu, oko Skopja (na gornjem Vardaru), kod Pei u Hvosnu, kod Prištine na Sitnici, na Limu, kod zetskoga Blata itd., dakle na onoj gorskoj visoini, koja se od izvora iztone Morave i od Lima stere na jug-zapad prama moru. Na tom prostoru obitavalo je onih do 800 vlaških obitelji^

samostanom hilandarskomu,

koje su sa zemljami po-

žikomu, deanskomu, sv. nikoljskomu u PIvosnu, graanikomu arhangjelskomu kod Pricrkvi sv. Nikole u Baniji. Osim ovih jamano je bilo i zrena

klonjene

-

,

i

mnogo, koji se ne navode, te si možemo predstaviti dosta gusto puanstvo vlaško u onih priedjelih stare Dardanije i sjeverozapadnoga diela Macedonije. U dubrovakih na dalje spomenicih drugih

Annal. Barons. Mon. Germ. SS. V, 53. Anna Comu. Alex. VIII, 227. X, 273—4. ed. Bonn. 2 Tafel: de Thessalon. p. 467. ^ Ansbcrti expeditio Frider. I imp. * I sada imade Vlaha (Uumuiija, Cincara) u Tesaliji, u gorju Pinda (oko 50.000 stan,), u Epiru Arbariaskoj (50.740 stan.), u Makedoniji (do 70. 000 stan.), u Gikoj (do 12.000 stan.). Ovi brojevi niesu da^

i

kako zajameni. Mikloši: Monum. •'^

društva srp.

!iU)v.

scrb.

XV, 204

(>,

slj.

12,

59,

71,

70,

88,

504.

Glasnik

HRVATSKA PRIJE

XIII

XIV

i

spominju

vieka^

iztonoj Zeti na

za tiem Vlasi

Morai

rieci

iz

Trebinja^

njana, Rudina, Vrsinja,

i

XII VIEKA.

morakoga samostana u

se Vlasi

mileševskoga samostana u Polimlju,

Urma

(kod Klobuka),

Nikšia,

Ba-

Draevice (kod Novoga grada u Boci ko-

iznad Risna (sada Krivošije),

torskoj),

119

Konavlja,

Huma

Bosne.

i

k primorju; Bosne k Ne-

Vlasi ovih dvaju posljednjih priedjela potiskavali bi se

*

Huma

u stonski

pelješaki

Vlasi

iz

retvi.

Njekoji Vlasi doselili su se

Odavle

XII — XIV selih

da

se razabire,

sjevero-zapadnih

ili

u Dubrovnik.

i

ne samo po jugo-zapadnih nego

Ovi Vlasi

omanjih kotarih, koji se

i

pae

iz

balkanskoga poluotoka

stranah

stoljeu.

je

poluotok,

živili i

živilo

po plemenih

su

i

i

po

Vlaha u rodovih u

u slov. spomenicih'^ zovu

K.ATOviih

od rom. cantone^, a koji su obino imali posebna imena* od rodova i plemena njihovih. Katuni bijahu ili na državnom ili na vlastelinskom zemljištu.^ Zanimahu se pako Vlasi pastirstvom i prie-

nosom robe na konjih i mazgah. Pastirstvo bijaše glavno zanimanje Vlaha na cielom balkanskom poluotoku; odavle nestalan doim je samo život njihov, koj se u svih spomenicih iztie jedan dio živio u katunih, drugi prelazio s blagom i marvom pla;

nine na planinu tražei izdašniju pašu.

na glas

dodje

i

u

Sir,

promet pod imenom

koji

lat.

su Vlasi pravili,

„caseus

vlachescus,

ime njegovo rom. brTf>nzT> priedje medju Slovene ono „brenca, brindza." S tim glavnim zanimanjem Vlaha bijaše drugo u tiesnom savezu, budui naueni na nomadski nain živmarvu, kojom su trgovcem u oveih druljenja i gojei blago vlachiscus*, pa

i

i

.

i

žinah prenosili („ponosnici") robu od mjesta do mjesta, od kotara

Sabrao jih dr. K. Jireek: „Die VVlaclien und Maiirowiaclien iii den Denkmalern von Kagusa" u Sitzungsbericlite der k
I

cernji,

Pliska,

bratii,

U DušanovH

^

katun", 8C

iJobani,

V^>jbni('i,

Vlasi

vica,

i;

Pibitovci,

Pribinovii

zakonu

dubrovac'kiii

bana

Sandalja,

i

kralj:i

Pavlii

Krizojeviri,

Ladovij-i,

Dobrili;

Dra^-o-

itd.

(cd.

Aulank

spomcnifib bosansko{,'a,

JiacU'iKJvira

itd.

p.

.'57)

navodi

so

„K"'-'*'',

i^"!'«'«,

(kod .Jirctka op. cit.) ;<|»ominJii vojvode Scnka, Kadoslava Pavlo-

120 (lo

RAKI,

FR.

Ime

kotara

družina (karavana) roni. turraa pricdje

tih

u je-

i

zike susjednih Slovena, srb.-hrv. turnia, turmar.

Kada

U

dobe.

narodnost

za

pita

se

Vlaha

tih

dobi pripadahu Vh\si

starijoj

treba

,

za cielo

dvie

razlikovati

romanskoj

narod-

tom svjedoe ne samo mnoga imena Vlaha, koja su se u sponienieih sauvala, nego druge okolnosti. Takova imena Vlaha, koja se u srbskih dubrovakih spomenicih navode jesu Bukor, Bun, Feor, Singur, Surdul, Serban, Ursul, Dragul, Dražul, Negul, Radul, Rajul, Stanul, Vladul, kojih njeka, kano Bun (bonus), Bukor (pulcher), Singur, ve po sebi su romanskoga porekla; druga su slovenska, ali s dodatkom rom. lana -ul na kraju riei (Radul) itd. Da su Vlasi na zemljištu jugoslovenskom bili nosti.

i

i

imamo jedno svjedoanstvo domae

poreklom Romani,

XII

vieka, tvrdnju na ime barskoga pisca^

polovine

iz

„Latini, q«i

:

tera-

illo

modo vero Moro-vlahi, hoc est nigri LaOdavle rie „vlah" znamenuje u srbskih spome-

pore Romani vocabantur, tini,

vocantur."

Romana

nicih njekoliko puta

su

poetkom

bili

stanovnici Zadra, Spljeta

potvrdjujui (1234

Kulin

podielio

cpi.n.^iim*

i

— 1240)

bio

KAAVJ,

u obe, pa

s

^.\

Dubrovanom

pov« li^^^h c^hRMiu^,

npi;;^K

iipii

ce

^^^

iipii

koji što

i

njegov predšastnik ban odredjuje:

„.iKO

K-Rfiove

(dubrovakim);

Kii6:;6Mh

iipiijuh

i

bosanski Matej Ninoslav

povlasti, koje je

(1189) ce

Ban

Trogira.

Dubrovanina, narodnosti, kano

toga

velikim dielom romanske

ranoivi"

iiKO

Kt»-

Ovdje

(bosanskim).^

znamenuje „k-a^m*" Dubrovanina, ovjeka Romana, Latina, cpKni\iiiii> podanika bosanskoga bana, porekla slovinskoga; što se potvrdjuje drugim spomenikom. U listini na ime srbskoga velikoga župana i Stjepana, potonjega prvovjenanoga kralja, izdanoj god. 1215 19,

—

ita se:

„h

;^:i

tinski prevodi iudicio".'^ i

I

:

iie

kuak

u Srbiji

polagano

medju kujimi su

HMm

se

su

se

živili

pae

Vlasi

se i

god. 1330 „cpkniiiih

po

narodnosti

'

^'

loc.

cit.

Pricvod priobih u Kadu Danii(:(5V rjenik ad

V.

jn«

pretoili

ce

u

iie

jKeiiii

Slovene,

pod kojih su državnu vlast podpadali. Ime

Presb Diocl. Ref^n. Slav. cd. Crni riei „Moro-vlasi" nego „crni ]-.atini". 2 Alikloši: Monum. scrb \). 25 cf. p.

Kod Jircka

od Vlaha

po spomenicih^ razlikuje Srbin

^

•"'

a to se la-

oovj^a"^,

lifi^^i*

„Et ut Sclauus non apprehendat Raguseum sine

Arbanasa; zabranjuje Ali

cphKi\iiiii.

I,

v.

12H— 9. k/\ji,vi».

p.

2!),

8.

U

:K3.

hrv.

textu

no ima

HRVATSKA PRIJE i

tada osta,

zanimanja,

XTI VIEKA.

121

ne znaraenovaše više porekla nego ovjeka onoga koje bijaše glavno Romanom stanujiiim medju Slo-

veni; imena

ali

„K.A;x,vh"

mladje doba,

To

pecuarius, postaše istovietna.

pastir,

i

koje ime K^^^h

bi-

prikopano bilo narodnosti ve nainu življenja seoskoga puka pa je moglo znamenovati i ovjeka romanske narodnosti i ovjeka pastira, ili samo ovoga, kako se je na ime taj prielaz postupice izvodio. Taj proces preobražaja po narodnosti imao je rano zapoeti; Vlasi poprimiše

jaše drugo,

u

nije ;

polagano slovenski jezik (srbski, bugarski);

pojedini

su jos u XIII vieku sauvati svoj jezik romanski, i

kašnje medju

preobražaja

proces

slovenska

XV mu

pastiri

turmari

i

Od

stoljea.

rano

dosta

imena katuna

biti

Romana

obavi

;

ali

pae moglo

svjedoe

što

pojedinih Vlaha ^ u spomenicih

i

tada je vlah

pastir

i

turmar jedno

i

je

u velike se onaj

kano

dovrši,

i

katuni mogli

XIV

te isto;

i

pa

koliko se ime odnosi na pomenute

etnografsko znamenovanje,

slovenske zemlje, sve to više izezava, dok ga napokon

i

ne nesta,

onomu drugomu znamenovanju po glavnom zanimanju njekadanjih Romana, Vlaha u onih zemljah.

ustupivši mjesto posve

U

dojakošnjem nacrtu osvrnusmo se na Vlahe, koji

skih

i

dubrovakih spomenicih navode

stare Srbije (Rase), jer se oni

Na se

u

tih

koji su stanovali u

Huma

Zete, Trebinja,

zemljah

i

javljaju

ranije

se

u

srb-

obsegu

jugo-zapadne Bosne,

i

odnošaji su jim jasniji.

i

hrvatskom zemljištu pomaljaju se Vlasi nešto kasnije, koliko bar iz priobenih spomenika razabrati može. Poam od poetka

XIV

vieka dolaze Vlasi na vidik u razliitih

od Cetine

pricdjelih

na oba obronka ovoga gorja, a ponajviše u dahnatinskom zagorju. Prikazuju se poimence na vlastehnstvih hrvatskoga bosanskoga bana bribirskoga kneza Mladena Subia (1312 do 1322), cetinskoga kneza Ivana Nclepia, krbavskih Kurjakovia, do Velebita

i

i

knezova krkih, na kraljevskih dobrih kod Trogira (u Bosiljini) u okolišu sibenikom, na Cetini, u Kotarih kod Ostrovice, oko napokon Knina, u Krbavi, u primorju izpod Velebita kod Baga ;

i

na otoku Krku.'^ ^

Vlasi

su

dakle

Imena katuna navedena su

ono doba sUvnovaH u zaledjn

u

više;

imena njekih

V'lalia

XIII

i

XIV

vicka: Miroslav. Vladimir Gostini, Hranko (127H), Tolisiav, .M(»JMlav I5c(1284), Vlad, (;niboje, Dru-ojc, nranislav, DohroHJav, Iladomir, rivoj,

Miioslav

(12H.^),

(1:597—8) Michae Madii

I5()-0H '^

mcri«).

spc.ctanfi.i

DiibravciC

Milal,

(i;w;2),

Uadojko

llnijan,

itd.

historia II.

lM'.J

cd.

Lucii

— 20.

III,

p.

.577.

2;5(;

7.

Moniim. IX,

liiHtor

2i:5-2;{!».

Slav<.r.

Lurii

122

RAKI,

FR.

primorja

od Cetine do

mu

u pojedine

doselili se

pa su odanle

Istre,

otok Krk, imenito u Dubašnicu

tinskih

obino

skom

„vlachus,

Ovo

„morlaceo".

ljetopisu

blacus",

vlacus,

ve

posljednje dolazi

preselili se

ali

i

ime

XIV

druge polovice

vieka

j,

Ime u la-

morovlachus",

tal.

polovicom XII vieka u bar-

vlachus"

starijih pre-

poam

u kasnijih

;

od

doim

upotrebljuju se oba uzporedice,

drugo ime „morovlachus" posvema prevladalo kod

je

na

i

oniišaljsku okolicu.

popa Dukljanina; u latinskih izpravah

ipak jednostavno

vladjuje

i

primorje^

hrvatskih kano u srbskili „vlah; vlasi",

se u izpravah

piše

Poljicu

i

pae

odavle

priedjele,

n

prodirali

talijanski go-

voreih stanovnika u Dalmaciji i izvan nje. Odavle je hrvatsko podgorje naprama otokom Rabu i Pagu, gdje se mnogo Vlaha doselilo bilo, prozvano „Murlachia"^, pa i Velebit „le montagne della i

Murlacca**

ime

ondješnji

i

morski zaliev

u nikakovu odnošaju, kano

nestoji

Ovo

„canale di Murlacca".

mo-

što se prije mishlo s

kano da bi znamenovalo primorske vlahe; nego dolazi od polugr. rj.cLu^jp^xyoc,^ komu odgovara srb. KapaBJiax, i koje je ve Dukljanin dobro protumaio „Latinus niger"^ crni Roman; Latinac.^ rem,

inae kano

Hrvatski Vlasi

živili

Humu,

u dubrovakom primorju.

Zeti

katunih;

i

se

što

Kurjakovi

su

potvrdjuje

osvojio

i

što oni

tiem,

i

u staroj

Stanovali

jer je

Bosni,

su na

ime

u

krbavski knez Grgur

bio (1344) dva

pridržao

Srbiji,

katuna Vlaha („ea-

tunos duos Morlacorum") pripadajua sinovcu njegovu knezu Ivanu

Nelipiu. Ondje bi živjeh u šatorih culae"). Bavili se pastirstvom

i

I,

I,

126.

Traii

149—50.

110. Jireek 1

Monum.

^

Mikloši

loc.

279

— 80.

S toga

em

jedino govore

su tražili planine

Kukuljevi:

Jura

do-

i

regn. D. S. C.

102—5. Theiner: Monum. Hung.

cit.

Slavor. meri. VIII, 206, Ueber die VVanderungen der Rumenen.

spect. :

p.

157. Listine 97,

domun-

khetih („tentoria et

turmarenjem, o

izprave, u kojih se vlasi pominju.^

Meraor. stor. di

i

histor.

218. S. 3.

222.

259.

Kapa-

Srb.

znai inae Rumunje u Vlaškoj, koja se KapanjiamKa zove, kano Moldavska Kapa6or/i,aHCKa. Zašto su Rumunji prozvani crni Ro-

ijjiax

što

=

mani, pravi uzrok nije poznat. ^

Ban Ivan Baboni pobiedivši Mladenove vlahe ote im marvn. Zaje Vlahom stanovati u Bosiljini, planinskom pri ed jelu kod

branjeno Trogira,

svoja stada (1383). Krbavski knezovi Nikola, Toma Biitko Budislavii izdnjui povelju (1387) Bagu zabraniše vialioiii iip()tri<;biti iij<;^'^ovc pašnjake. Knez Martin Frankapan daruje novi

ondje; pasti

i

Ijanskomu pastira"

samostanu

itd.

sv.

Marije

„jednoga

vlaha

za

kmeta

.

.

i

za

HRVATSKA PRIJE

dobrom pašom, pa

line s

na

drugo.

Vlasi

123

prema potrebi selili iz jednoga mjesta svega toga ne može biti sumnje, da su hrvatski

Iz

sa srbskimi

bili

XII VIEKA.

se

bosanskimi jednoga porekla.

i

Vlasi pojavljuju na hrvatskom zemljištu, imao je

proces asimilacije,

jeziku

i

t.

hrvatski Vlasi

j.

narodnosti Romani. Najdulje

XV

razlikuju izprave još u su ostanci sauvali

bili

niesu više

zemljištu

može, istovietan

suditi

državnom davnijoj,

ine iznimku krki

s

mu

ima nigdje traga, da od druguda doselio u da su ga ondje

ve

na ruševinah

se jasni

se

bi

i

(i"Xayoc,

taj

vlasti

i

bugarskom

i

u

dobi

još

bijaše

romanski

živalj :

i

naselbina

u srednjem vieku

ne može

biti

sumnje,

državne tvorbe,

italijskih

iz

koje

Sredovjeni

indi

pokrajina,

u zemlje na

koje su tamošnje starosjedioce

i

veu

ostancih

*,

rimske carevine ondje nastale.

bili,

sto-

tomu turmarenje svagdje, kod Grka vlachus. Prema tomu, pošto ne

koje su Rimljani onamo, osobito mnogobrojno

poru državne

kojih

i

državnom

po jezinih

se

tragovi nalaze

zatekle nove narodne

Dunava, doveli

po

koje

vlasi,

hrvatskom

i

jugo-iztonu Evropu

Vlasi jesu potomci onih rimskih

obali

bili

od XII

u prvih stoljeih srednjega vieka. Svagdje

Slovena, jedno ime vlah,

su

koliko

živalj,

poam

onim na grko-bizantinskom

gdje

zemljištu,

ak

bosanskom

glavno zanimanje pastirstvo

življu i

romanski

seoski

u velike

svoj jezik sve do nedavna.^

na srbskom,

pojavljuje

se

dovršen onaj

od tamošnjih Hrvata',

vieku

Iz ovoga se kratkoga osvrta razabire, da se

ljea

biti

kada

Ali

lievoj

uz pod-

prosvjeta dosta brzo romanizovali, upivsi

same dosta njihova narodnoga bia.^ Sto

Romani,

ovi

kojih

vei

—

U

96 ita se: „che el primo patron della jednoj listini 1488 Schiavon et non Murlaco". „Mnrluchi ci66 Corvato possession sia stato Drugdje „con tutti H Corvati Crouati pagavano" pagavano e Morlacchi di Dubasniza et Pogliza". Kod Miklošia: Ueber die Wanderungen der Riimunen. S 4—5. Crni: Najstarija poviost str. IIH. ^

.

.

.

.

.

:

.

molio je prije njckoliko g()(Hna pred kanonikom Pariem „ote naš" i „zdravu mariju" u rumunjskom ali ve hrvatskim izpremiešanom jeziku. Baji je kazivao, da su roditelji njegovi govorili „po vlašku". Mikloši' op. cit. p. 5, H. Još hu se na hrv. zemljištu do danas sauvali iCumunji u Istri u dolini raškoj od l'ke pianskoga do Kozljaka do Sumbcrga, imcnito u i visa boljunHkoj,'a 2

Poljianin Mate

Baji

i

Brdu. Imade jili do .*{()()() Jescnoviku, Litaju Klcl.)ie Hlav. duša. 8voj jezik zovu vlaški, o kojom govori MikloAir Šušnjevici,

Novoj

vesi,

i

:

VVandr.rimj^en.

8. 0. mente im Jiuniuniselicn. S. 5.0 lol^^ l'eber die liegt „Kh ^ Mikloši: Dio elav. Kh'mcnte im KumuniHehon (S. 4): den einin der Natur der Saelie, dass sicli die Korner in Dacien mit den Morsicuv BesvoInHin mit den Dacier, unrl in Moesit-n f,'el)ornen

124

FR.

dio bi

nava

pod Aiirelianom (272 god.)

i

turmari

na

zemlje

iz

Du-

obali

lievoj

srednju Moesiu, javljaju se u srednjem vieku kano

])reseljen u

pastiri

RAKI.

tomu

:

nee

se

uditi nitko, koji uzme na ura, da

su ostanci davnih rimskih naselbina zapremali poslije propasti car-

stva

kroz stoljea planine, pod kojih su zaštitom

njihove

vlasti

i

ouvali svoje narodno bie a tiem usvojili si onaj nain koj je za sredovjene Vlahe upravo znaajnim. Ali doim je narodna istovjetnost sredovjenih Vlaha i

življenja,

roman-

i

Europe izvan svake sumnje: odavle još ne sliedi, da su Vlasi, gdje se god pojavljuju, ondje i prasjedioci. XV Odavle imenito ne sliedi, da su Vlasi srbski hrvatski XII vieka oni Romani, koje su Srbi Hrvati posjednuvši Dalmaciju, Dardaniju itd. ondje zatekli. Šta se poimence hrvatskih Vlaha tie, ne samo ne ima nikakova dokaza, da bi oni neposredno potekli skih kolonista jugo-iztone

—

i

i

bili

njoj

od starih zemlji,

Romana

Dalmacije, koj ili je

jamano

pod kojimi

nego sve okolnosti,

bilo

se Vlasi

onamo

i

u nutar-

u XIII sto-

ljeu ondje pojavljuju, svjedoe, da su

se oni

sjednih pokrajina, imenito iz srbskih

bosanskih zemalja. Hrvatske

Vlahe

i

dalmatinske

budi na spomenicih stoljea poznaju morja,

ali

nam

su-

Romane ne veže nikakova

tradicija,

budi na ustmenoj predaji.

Spomenici do XII

Romane

ne znadu za

gorju, gdje

i

doselili iz

jih tek

u pomenutih

Romane

ili

spomenici

grao vh dalmatinskoga

Vlahe

XIV

osnovana

u

njegovu zaledju,

stoljea predstavljaju.

pri-

za-

Osim

toga Romani dalmatinskih gradova pripadaju po jeziku talijanskim,

doim Romani i

u zaledju njihovu, na nutarnjem zemljištu hrvatskom

na zemljištu srbskom

i

bosanskom, pripadali

su,

sude po

iztonim Romanom, kojih su glavno zemlje oko Balkana a južno od Dunava.^ Ovlavle su cih njihova jezika,

ostan-

sielo

bile

se

Ro-

ti

Erst durcli jene Colonisten ist die Sprache beimd Materie romiscli, durch die Sprache dcr friilieren lievvohner jener Liinder modificirt, eine wahrliaf'ic langue romane ist." U iztono-romanskom jeziku imadc autoclitonskoga življa (akoga, koji je srodan bio ilirskomu), latinskoga i slovenskoga, s koGeten, vermischten

.

.

.

griindet \vordeii, welche in Forni

jim FU romanizovani Dai u VI stoljeu izpremicšani bili. ^ Poznato je, koliko se od sto godina razpravlja u znanosti pitanje postanku iztonih Romana (Rumunja), o njihovoj postojbini, o razseobi njihovoj itd. Sr. Tliiinmann: llntorsucliungcn libcr die G(^schi(*htc der ostli('hcn cnropilisclicn Volker. ]>cipzig 1774. Sulzer: Geschiclite Commentatio de 2. Engel des transalpinischen Daciens. Wicn 1781 Vind. 171J1. Valachonmi. ori;^ine ot Traiani ad Danubium expediti«)nibus

—

Geschichtc der Moldau und Walacliei. Halle 1804

:

Tomaschek: Uebcr

HRVATSKA PRIJE

mani

na zapadni

XII VIEKA.

125

balkanskoga poluotoka, i to najprije na zemljište srbsko i bosansko, pak onda hrvatsko, kojih prvo imalo jih u svojem obsegu jurve u XII stoljeu. Ovamo su razselili

i

diel

se oni razselili ne u velikih

u manjih družinah;

s

gromadah nego kano putujui

toga niesu ni pobudjivali pažnje

pastiri

Ijetopisaca

taka na zapadu bijaše Krk i Istra, Seoba na zapad mogla je zapoeti u XII vieku, koncem kojega je rumunjski živalj u Bugarskoj stao vehku silu razvijati, trajaše upornije kroz XIII, a doe u XIV vieku. ^ Odavle se vidi, da ja ne držim, da bi se romansko stanovnitvo i

povjestnika. Skrajna

nutarnje Dalmacije

uzdržalo

na pozorište, pa da

bi ovi bili

do dobe,

bilo

u kojoj

stupaju Vlasi

romanskoga stauovnitva. Za takovu tvrdnju ne ima upravo nikakova dokaza. Navedeno je na svojem mjestu, da je romansko stanovnitvo u zadalmatinskoga

ledju

moglo

preživjeti

rimske

propasti

ostanci

onoga

obe

riedko

primorja u

bilo,

one katastrofe,

koja je Dalmaciju

u

Pa ako

njoj

vlasti

^

da ono nije

te

snašla

Hrvati

su

i

posije

Srbi

našli

teajem sliedeih stoljea izeznuli. S toga držim, da se ne može govoriti o kakovom romanskom stanovnitvu na hrvatskom zemljištu do XII vieka,

ondje slabih ostanaka rimskoga

ako

dalmatinsko primorje u

se

tvrdnja nalazi

oznaenom obsegu izuzme;

u našem jeziku potvrdjena.

i

Teži je odgovor na pitanje: jesu

ako

u Dalmaciji autochtona življa? je

da

li

je

biu novih

u

oni su

življa,

li

koja se

^

koliko su Hrvati

i

jesu,

kako

doseljenika ostavio

se

zatekli

dugo održao,

i

kakav trag svojega

Romlinisclu) Stuien. Brumalia und Rosalia: Wien 1869. 11. Ilossler Leipzig 1871. J. Jung: Homer und liomanen in den Donau-Liiiidern. Iiisbruck 1877. Od slovenskih uenjaka Šaf'arik (Sebrane spi8y II, 221), Mikloši op. cit Palausov PjMbiHCKiH rocy,'\apti'i'^5a I]ajiaxiH h Moa/\'dmn. CiiCT. 1859. J. L. Pi: Ueber die Abstainiminj? dcr Kumiiiien, Leipzig 1880. Mnieiijc Miklošievo: Uober die Wanderungen dcr Kiiminicii. S. 0. Ovdje ne ulazim u druga amo ne spadajua pricponia i)il.'iiija, kano :

:

^

dobi, u

sto

V.

2

str.

kojoj

125

Dunava

su Komarii posjcli zemlje ovkraj

ild.

sij.

Koliko je u hrvatskom jeziku romansko;;;! življa, tnj ne nosi biljega tolike davnine, kano što n. p. u ailKinaskom (ilirskonO jeziku. 2

Od

nimu))jski]i

koje

sn

prešli

romanskoga, njcni

ili

riei Mikloši u

sibski jezik.

imenilo

novom

vieku.

(op.

cit.

Što

latinskoga /i\lja:

T

nj(Mn

n(^

p.

H)

nadjc

je u lirvatsk<»m

inia

loje

uni.šlo

samo i

njckolirinu,

srbakom jeziku

u nj

htinštine klasickc,

tek

u sred-

kano

arbanaskoni jeziku. Miklo.Ši: Dic slav. Klemcnte im Uumimisclicn.

Ato u »S.

5.

BAKI,

12C)

FR.

biiiV Taj aiitochtoni živalj

mogao

je na zemljištu,

su poajeli

koj

samo narod ilirski. Iliri i Traci, koji su svojimi plemeni razliitih imena zapremali balkanski poluotok, prvi zapadni,

Hrvati,

biti

mu

drugi iztoni

dio,

bijahu po resultatih

novih iztraživanja dvie

srodne narodne skupine. Traci u pokraj inah

rano

raz tvoreni

uplivom

grke

prosvjete^

Haemu na jugu bijahu doim su plemena nji-

hova Haemu na sjeveru, u Podunavlju dolnjem (Gete i Dai), pod uplivom rimske vlasti i kroz rimske naselbine romanizovana. Taj traki živalj, koj je u romanstvu utonuo, proviruje još sveudilj iz jezika iztonih Romana.^ Premda niesu još dotina znanstvena iztraživanja dovršena,

u koliko imade autochtona ilirskoga

je u današnjoj arbanštini zastupan, u

odkle

kako

se dalo zakljuiti,

bi

srbskom jeziku, kada su hrvatski i

hrvatskom

bijaše

jak,

i

srbski narod njekadanje ilirsko zemljište zaposjeli:

danas utvrditi može, slab tada

biti,

to se ipak

ve

on na onom zemljištu morao veoma skoro nikako vih tragova ostavio u hrvat-

da

jer nije

koj

življa,

je

Romanstvo naidje u iztonoj polovini balkanskoga poluotoka na kamo jai traki živalj, nego li je ilirski mogao biti u zapadnoj polovini, kada su ovu Hrvati i Srbi naselili. A tomu nije ni udo jer premda je Romanstvo iztonu polovinu uzastopce nagazi ondje na razmjerno mnogo8 rimskim orlom poplavilo brojno prastanovnitvo, koje se dalo samo polagano raztvoriti, te štini

srbštini.^

i

;

:

je

uzvratno

i

zavojevanja ilirskih

skim

i

doim

na svoje gospodare uplivalo,

srbskira

je

od rimskoga

zemalja do dielominoga zaposjednua hrvat-

narodom prohujilo

tamošnje prastanovnitvo,

lišeno

javne poslove, mogli posvema

od

više

svake

šest vjekova,

vlasti

i

svakoga

koji su

upliva u

satrti.

—

10. Taj „alteinheimisches Element" navodi Mikloši op. cit. p. 6 elemenat svadja on takodjer postavljanje articula na kraju imenice u arbanaskom i rumunjskom jeziku, odkle da priedje i na bugarski. Ali tomu se prigovara s druge strane, jer da se i u drugih romanskili jezicih po spomenicih VI vieka zaime „ihe" postavljalo sada pred sada poslije imenice. ^ Mikloši (op. cit. p. 8 10) navodi riei jednake u rumunjskom i arbanaskom jeziku, koje on izvodi iz trako-ilirskoga pa ujedno povatra, guša, okolo, koredjuje jednake riei našega jezika, kano što „Albanisclie Forschungen" pile, katun, leš, stopanin. Obratno u razpravi navodi ^jSlavisclie Elemente im albaiiischen", kojih ne nalazi u glasoslovju, ali u tvorbi riei i u lexikalnom dielu jezika. Ali, ini mi se, ne izjavljuje se, u kojoj je dobi ovo uzajamno djelovanje tih jezika zapoelo doelo. Ovdje so treba sjetiti, da je Srbija Nemanjia obuhvaala veliki, kadšto vei dio arbanaskih zemalja. ^

Na

taj

—

;

:

:

i

HRVATSKA PRIJE Xn VIEKA. Još

jedan

se

naime

Konstantin osvojivši

etnografski

živalj

bagro rod jeni

Dalmaciju njeke Obre

nesmie ovdje mt\kom mimoii.

Obri."^

Po ovih dakle rieih

kako su Hrvati

izpripovjedavši, poubijali,

druge sebi pokorili,

„imade još sada Obara u Hrvatskoj,

daje:

127

bilo je još

i

poznaju

X

polovicom

se,

do-

da su

stoljea o sta-

naka obarskih u Hrvatskoj, Ove ostanke nazrievali su pae njeki pisci u hrvatskih Vlasih, Moro-vlasih ili Morlacih, te je mašta njihova vidjela u tipu, nošnji i obiajih tih Vlaha nješto neslovinskoga, nješto tatarsko-tursko-kalmukoga.

nam

Ovoga mnienja ne

treba

onoga razlaganja o hrvatskih Vlasih. Nije suje da li je car Konstantin pišui onu viest dobro

pobijati poslije

višno pitanje:

obaviešten bio. veliku ulogu,

Kod njega igraju Obri, koje veu glede Dalmacije nego li

vremenih spomenicih

pripisati smije,

Al

i

on mieša sa Sloveni, jim se

po drugih su-

predpostavivši, da su Obri

moglo je ondje samo jer i po Konstantinu Obri su za carevanja HeJcoj decenij trajati osvojili Dalmaciju i Hrvati jim ju oteli za istoga raklija (610 41) carevanja, Zivalj obarski bio bi se u toj zemlji održao još uz doim ga u Panoniji, koju su uz pol tree stoljee tri stoljea, zaposjeli

bili

Dalmaciju,

njihovo gospodstvo

;

—

zaposjednutu držah, nestaje još u

IX

vieku,

t. j.

im

su ondje go-

spodstvo izgubili.

Kano za potvrdu

skoga plemena^

hrvatskim narodom navodi se rie „ban"^

da je

iz

s

izpremiešanja toga tursko-ud-

obarštine u hrvaštinu unišla.

"^

Ali

kad

tomu tako

bi

nebi trebalo odavle zakljuiti, da su Hrvati tek u novoj svojoj, u Dalmaciji, tu rie,

koja bilo,

domovini

kojom su drugoga dostojanstvenika u

Documenta

p. 271. Byzant. pisci (Theophyl. Samoe. VII, 7 p. 282 ed. Bonu. Evap^rii schol. histor. eccl. V, 1. p. 169 ed. Pariš) zovu Avare takodjer „Toup/toi". Riei, koje su se sauvale iz avarskoga jezika, kano kajran, Katuna, ^

'

:

Tarchan, Tudun, Jugur itd. odgovaraju posvema dotiniia^ tursko-tatarskim istoga znaenja. Ali kako su Obri duže živjeli uz Oude, usvoelemenata, tim laglje, što oba naroda jili su takodjer od njih dosta spadaju n zajedniku turansku obitelj. Cf. Zeuss: Die Deutselien und Neumann: Volker des sudliclien Itussdie NaclibarstJimme. S. 727 Gescbichte I, 61 iY. Oesterr. Hudin;;er: M. S. 87. lands. ' Kod tatarski „l)ai" znari bajanje [iar/vo;, Byzantinaea piše se „J)An", u perzijskom jeziku „ban'',
i

:

i

FR

128 naznaiti

državi

o

duže

stojali

nosti

od kagana,

ciji

riei

XII

s

doim

seobi

njimi.

protumaiti za boravka

;

te

u Podunavlju

pradomovine,

Ovdje su oni se laglje

po

su Hrvati,

u njekoj ovis-

stojali

kazivanju u Dalma-

može pozajmljenje one

njihova u Panoniji

ili

u Podunavlju

u Dalmaciji.

li

tako izpitujui

etnografske

mogosmo na

vieka

iz

su po Konstantinovu

uništih gospodstvo njihovo

u obe, nego I

njihovoj

u doticaju

doim

od 01 »ara uzajmili;

htjeli,

našem lunienju

RA'Kr,

odnošaje u hrvatskoj

temelju historijskih spomenika

državi prije

nai u

njoj

samo dvie narodnosti hrvatsku i romansku, i to ovu drugu samo jost na u tiesnom obsegu bizantinske theme Dalmacije. Ako se hrvatskom zemljištu sauvalo što god autochtona elementa u prvom poetku, emu ipak ne ima u spomenicih traga: to ga je skoro u gospodujuem hrvatskom nestati moralo. Prema tomu hrvaština došla je u borbu samo s romanštinoni; koja bijaše u Dalmaciji svojim gospodstvom od više stoljea pravo gradjanstva, a svojom pretežnom :

i

prosvjetom prevagu stekla

u velike promieniti potanja te fiziologikih se,

tim

osobito

i

ta,

Ove

budua

historijske resultate težko

iztraživanja

hrvatskoga jezika

dva,

kod nas jedva temelj

što je hrvatski narod,

položio.

Medju

razmjerno malen,

zemlju

po rimskoj kulturi razvijenu, zaposjednuo, naselio u njoj ne samo svoje probavio,

e

psihologikih odnošaja hrvatskoga naroda, za koja

posljednja

okolnost

bila.

bie održao nego

i

druge

može nam etuoložku snagu njegovu

i

uredio življe

;

što

je

polagano

zasvjedoiti.

/

DR 1548 R3 1881 IMS Racki, Franjo, Hrvatska prije XII vieka

LIBRARV Po.ilil.l3l

na

SUkJI«« ln.ltul- cl M.>
ST. JOSF.PH

STRCtT

M5S U^ TORONTO, ONT, CANADA

^UMttt^'

i