nd
lka
ba
rg
d.o
loa
ow n
rg d.o loa ow n nd lka ba
balkandownload.org
rg d.o
ba
lka
nd
ow n
loa
Svaka je sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna
balkandownload.org
rg d.o loa
ba
lka
nd
ow n
PRVI DIO
balkandownload.org
rg
1
balkandownload.org
O
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
božavao je praskozorja na rijeci. Na drugoj obali Osijek je još spavao. Zastao je na sredini pješačkog mosta, na njegovoj najvišoj točki i zadivljeno pogledao nizvodno, prema istoku. Drava je imala boju živog srebra. Nategnuta i bez bora, glatka poput lica djevojčice, voda je klizila bešumno i lijeno. Činilo se kao da stoji. Nigdje čamca ni brodića, čak ni lahora koji se vječno šulja uz rijeku, mreškajući joj površinu. Stajao je tako, opčaran, kao da prizor vidi prvi put. Cvrkut ptica iz malenog obližnjeg šumarka nadjačavao je škripu prvog jutarnjeg tramvaja s druge obale. Sjeo je na bicikl i spustio se niz blagi nagib mosta. Dugo šetalište od ZOO vrta do željezničkog mosta bilo je posve prazno. Džogeri i šetači pasa dolaze kasnije. Uživajući u jutru koje se rađalo, polagano je okretao pedala. Promatrao je dva para divljih pataka kako se brčkaju po plićaku. Bio je zadrti ljubitelj prirode i uvijek bi osjećao neku vrst pobune i bijesa gledajući hrpe otpada uz klupe, tragove mladenačkih noćnih provoda. I jutros je bilo isto: odbačene limenke piva, papirnata ambalaža McDonald'sovih hamburgera, krhotine razbijenih boca u kojima je bilo vino, poneki prezervativ i prazne kutije cigareta s bezbroj opušaka uokolo. Ali nije dopustio da mu taj nemar mladosti pokvari uživanje. Na pola puta između visećeg pješačkog mosta i Copacabane bilo je njegovo mjesto. Tu je dolazio godinama, gotovo svakodnevno, od ožujka do studenoga iako se nekad ondje znao naći i za toplijih dana prosinca, siječnja ili veljače. Bilo je i boljih mjesta za ribolov, kilometar-dva nizvodno, oko željezničkog mosta, ali se odatle, na drugoj obali vidjela bolnica. Plašio ga je pogled na kompleks tih zgrada, bio je sretniji kad ih ne vidi. Polagano je odvezao štapove pričvršćene uz prečku bicikla i malenu mrežu kojom je lovio kedere. Vodostaj je bio nizak pa se između riječnog toka i mladica vrbe uz nasip, isprepletenih bujnim balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
korovom, pojavio uski pojas nasipanog kamena koji je učvršćivao obalu. Voda je ovdje gotovo stajala, tromo i jedva primjetno vrteći se u krug. Bio bi to raj za kedere da nije bilo gladnih smuđeva i proždrljivih štuka i naglih zalijetanja njihovih razjapljenih usta, skrivenih iza panjeva ili kamenja pod površinom. Ipak, čim bi zavezao komad kruha o mrežu i spustio je u vodu, srebrne bi se ribice skupile u tren, poput mušica oko neona. Tada bi lagano povukao štap, gledajući kako se kederi, kao ofureni vrelim uljem, praćakaju u mreži. Stavio bi ih u metalnu kantu s poklopcem, izabrao trokuku udicu i privezao je na kraj silka omotanog o rolu. Iako je to činio bezbroj puta, osjećao bi nelagodu zabijajući oštre vrhove udice u meki trbuh malene ribe. Radio je to pažljivo i vješto, pazeći da im ne povrijedi vitalne organe kako bi još neko vrijeme mogle plivati na udici, mameći grabljivice. Potom bi zabacio mamac, pet-šest metara daleko od obale, sjeo na kamen i promatrao plovak. To ga je opuštalo. Pomagalo mu je da zaboravi strahote rata i užasne slike koje su mu znale sijevnuti pred očima. Ostavio je bicikl na šetalištu, uz sam rub, da ga ima na oku, pa se s pecaljkama i mrežicom počeo spuštati niz strmi nasip. Krovovi Tvrđe, pozlaćeni prvim zrakama sunca, zablistali su na drugoj obali. Spustivši se do polovine nasipa naglo je zastao. Prizor ga je užasnuo. - O ne, ne zaboga! Ne ponovno! - izgovorio je glasom očajnika. Zašto mi opet dolaze pred oči?! Stajao je čas-dva okamenjen. Trebalo mu je vremena da se pribere. Uzverao se uz nasip. Iz torbe okačene o bicikl izvadio je mobitel. Skupivši hrabrost ponovno se spustio do polovine nasipa da još jednom pogleda uznemirujući prizor. Obala, sakrivena vrbicima i korovom, nije se mogla vidjeti sa šetališta. "To nije priviđenje, to je stvarnost", pomisli, ohrabrujući se. Ali htio je biti siguran. Na zaslonu mobitela pritisnuo je ikonicu s fotoaparatom, uhvatio u kadar dio obale ispred sebe i laganim dodirom kažiprsta škljocnuo. Primaknuvši se korak-dva, još je nekoliko puta učinio isto. Zatim je napravio pet-šest koraka uzvodno, pa opet dodirnuo ikonicu. Vratio se do bicikla, sjeo na rub šetališta i duboko uzdahnuo. Zabio je glavu među dlanove. Osjećao se poput pacijenta koji sa zebnjom čeka dijagnozu. Ruke su mu drhtale. Teškom se mukom prisilo da na balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
zaslonu mobitela stisne ikonicu "album". Užasavao se pregledati nekoliko posljednjih slika koje je upravo snimio. Što ako mu se prizor samo pričinio? Ako su se jeziva priviđenja vratila? Raskomadani, krvavi leševi, naga mrtva masakrirana tijela rascopanih glava. Što ako na slikama bude samo obala bez onoga što mu se učinilo da je vidio? Mobitel ne snima priviđenja, znao je. Znoj mu je orosio čelo, tijelom je prostrujala neugodna hladnoća. Kolebao se. Smogavši napokon snage otvorio je "album". Lagano je prstom dotaknuo zaslon i slika je ispunila ekran. Palcem i kažiprstom raširio je fotografiju. Prizor koji je vidio na obali bio je stvaran. Zabilježila ga je i kamera njegovog Samsung Galaxyja S2. Unatoč užasnom prizoru, osjetio je neopisivo olakšanje, slično onom kada ga je liječnik prije dvije godine ispratio do vrata psihijatrijske klinike i rekao: "Igore, vaše je stanje mnogo, mnogo bolje. Neusporedivo bolje. Smetnje će se možda još povremeno javiti, ali bit će sve rjeđe i sve blaže. Pobijedili ste. Vaša volja bila je fascinantna. I presudna." Pogledao je na drugu obalu. Zidine Tvrđe priječile su pogled na bolnicu. Proveo je tamo gotovo godinu dana, panično se bojeći da ondje opet ne završi. Bio je sretan što se to danas neće dogoditi. Fotografija na zaslonu mobitela, međutim, počela ga je uznemiravati. Pregledao je i ostalih sedam netom snimljenih. Ne, to nije bilo priviđenje. Definitivno. Ono što su vidjele njegove oči i registrirao mozak, zabilježeno je i na fotografijama. S "albuma" prebacio je na ikonicu "telefon" i utipkao 112. Tek nakon petog zvona s druge se strane javio pospani ali ugodni ženski glas.
2
ba
U velikoj zgradi od crvene fasadne cigle, nadomak željezničkog kolodvora, inspektor Vladimir Kovač čekao je završetak smjene. Dosađivao se igrajući na računalu Spider Solitaire. Opuštalo ga je slaganje karata. Igra je tražila tek malo koncentracije, no dovoljno da mu skrene misli s problema koji su ga pritisnuli. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Nije se radovao što će za nešto više od sata biti slobodan. Bio je frustriran. Život s Magdom pod istim krovom, sad kad su se razveli, bio je mučan. Svatko je spavao u svojoj sobi, pa je ustajao ranije nego obično da završi s tuširanjem i brijanjem prije nego Magda ustane. Onda bi se odvukao u kuhinju i dok se ona tuširala na brzinu popio kavu, obukao se i iskrao poput lopova. Oboje su nastojali susretati se što manje. Ali u stanu to nije bilo moguće. Kad bi se sreli, kimnuli su glavom i procijedili pozdrav. Za manje od mjesec dana morat će napusti stan koji su Magda i on godinama uređivali, pomno birajući svaki detalj. Volio je taj prostor, prozračan i pun svjetla. Sada, kad su njeni roditelji prodali vikendicu na Jadranu i kad ga je isplatila, obećao je da će iseliti što prije. Riječ iseliti bila je pomalo pretenciozna. Sve će stati u nekoliko kutija i velikih najlonskih vreća. Dva tuceta košulja, četiri odijela, hrpa čarapa i donjeg rublja, pet-šest pari cipela, kaputi i jakne, nešto stručnih knjiga, kompjutor. Tužan rezime njegovih četrnaest godina braka s Magdom. Grozio se pomisli na promenadu majstora koji će sljedećih tjedana uređivati mali dvosobni stan, mjesto novog života. Zidari, vodoinstalateri, električari, ličioci... Mučilo mu se od same pomisli na ono što ga čeka. Nije imao živaca za to, novca još manje. Završio je igru i pogledao kroz prozor. U rano sunčano jutro tek je nekoliko ljudi izlazilo iz kolodvorske zgrade, iz upravo pristiglog prigradskog vlaka. Subota je, nema đaka, studenata i radnika. Zazvonio je telefon. - Žao mi je što ću ti pokvariti jutro. Utopljenica na lijevoj obali, između pješačkog mosta i Copacabane. Dojavio neki ribič. Naši su već tamo, osiguravaju mjesto. Čini se da je mlađa osoba - rekla je dežurna s centrale. - Samoubojstvo? - Vjerojatno. Cura je u vodi, odjeća čitava i čista, mora da se dogodilo noćas. - Hvala. Nazvat ću istražnog. Bit će sretan. Krećem za pet minuta. Srknuo je posljednji gutljaj kave. Istražni sudac nije se javljao. Ponovno je nazvao i pustio da telefon zvoni do kraja. - Kurvini sinovi - promrmljao je i sa stola pokupio ključeve automobila. - Dok mi dežuramo u ovim smrdljivim rupama, oni ženi u balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
postelji griju guzicu. I još se ne javljaju. Ali čim je ušao u lift istražni je nazvao. - Neka se cura utoplila. Izgleda da je samoubojstvo - objasnio je. - U Aljmašu sam, na ušću, u vikendici. Ne dolazi mi se baš zbog svake budale koja skoči s mosta. Jedino da je gurneš i pošalješ Dravom nizvodno, pa da ovdje vidim o čemu se radi. Gad s morbidnim smislom za humor, pomisli. Sjetio se da je iza ponoći otpustio tehničara da bi što ranije krenuo u Makarsku, u sestrine svatove. Zastao je na izlazu u dvorište i ispred parkiranog automobila pozvao Vesnu Horak iz Druge policijske postaje. Bila je ondje na zamjeni. - Mogla bi sa mnom. Neka se cura utopila. Doći ću Gupčevom, čekaj me na tramvajskoj kod Saponije. Pokupit ću te za desetak minuta. Vesna nije bila oduševljena. - Smjena završava za pola sata, rekla je. - I meni. - Dobro - popustila je. Nekoliko puta ove godine Vesna i on popili su kavu. Bila je svježe razvedena. "Razvod je traumatičan", rekla je, pa se nasmiješila i dodala: "Welcome to the club". Iako je bila vitka, ljepuškasta, s prodornim plavim očima, draga, uvijek dobro raspoložena, sa smislom za humor, nije ju zamišljao kao osobu koja bi u njegovu životu mogla zamijeniti Magdu. Trebala mu je kao sugovornik, kao netko tko će ga uputiti kako se snaći u novoj, njemu nepoznatoj situaciji. I tješiti ga. Magdu je volio, nije si mogao pomoći. Sjeo je u policijsku Škodu i pritisnuo papučicu gasa. Grad je bio prazan, rano subotnje jutro prilika je za lješkarenje. Čim je presjekao Huttlerovu, ugledao ju je kao stoji između ceste i tramvajskih tračnica. Policijska uniforma sjajno joj je pristajala. "Eto zašto se mnogi pale na policajke, stjuardese i medicinske sestre. Čak i opatice", pomisli. - Kako napreduju radovi u stanu? - upitala je zavalivši se u suvozačkom sjedalu. - Majstori kreću u ponedjeljak. Koliko traje to sranje? - Ne znam. Nikada nisam adaptirala stan. - Mislio sam na stanje nakon razvoda. - Još traje. A bilo je prije osam mjeseci. Kad s nekim živiš četiri balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
godine, pa prekineš, nije jednostavno. - Magda i ja u braku smo četrnaest godina. - Misliš, bili ste u braku četrnaest godina? Kiselo se nasmijao. "Koliko li će tek meni trebati?" pomisli. Skrenuo je na most. Dok su prolazili pored Krunske utvrde sjetio se kako je onamo, kao mladić, dolazio s Magdom. Pod okriljem noći, ispod svodova Katakombi, kako su zvali nekadašnju austrougarsku vojnu utvrdu na lijevoj dravskoj obali, u njegovom polovnom Renaultu 4, u mraku i osami, vodili su ljubav. Nisu imali stan. Oboje su živjeli zajedno s roditeljima i mada je već nakon mjesec dana počeo dolaziti k njoj, nikada je nije zatekao samu. Polovni Renault, sve dok dva tjedna prije braka nisu iznajmili garsonijeru, bio je njihovo ljubavno gnijezdo. Raznježila ga je pomisao na to vrijeme. - Gdje je? - Tko? - upitao je odsutno. Prenula ga je iz slatkog prisjećanja. - Utopljenica? - Na pola puta između visećeg mosta i Copacabane. Tamo smo za minutu. Produžio je nasipom, ostavljajući zdesna Tvrđavicu. Nekoliko žena u polju, između sela i nasipa, okopavalo je kukuruz. Došavši do kraja šumarka skrenuo je ulijevo, ne obazirući se na oznaku pješačke zone. Uska cesta prema vitkom, bijelom mostu, nalik na životinju s osam nogu raskrečenu iznad rijeke, bila je prazna. Pred mostom je ponovno skrenuo ulijevo. Policijska Škoda klizila je po promenadi. Druga je bila parkirana dvjestotinjak metara dalje. Dvojica policajaca stajala su kraj krupnog, kratko ošišanog čovjeka, pravog gorostasa. Dvometraš u ranim četrdesetima, zastrašujuće širokih ramena, iza kojih se naslućivala ogromna snaga. Imao je plavu laganu košulju, nešto svjetliju od policijskih i izblijedjele traperice. U njegove mišićave ruke urezivao se rub rukava košulje. Da ih je napregnuo, rukavi bi se rasparali kao da su od papira. Stajao je pored bicikla. - Dolje je u plićaku - rekao je jedan od policajaca, pokazavši Vladimiru prema obali, čim su Vesna i on izašli iz vozila. - Ništa nije dirano? - Ne. - Kada ste opazili leš? - upitao je krupnog, kratko ošišanog čovjeka. - Čim sam došao. Nazvao sam u 4.57. Zabilježeno je u mobitelu. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Morat ću vas identificirati. Takva su pravila. Čovjek je iz novčanika izvadio osobnu iskaznicu. - Igor Kožul? - Da. - Pričekajte s kolegama ovdje na šetalištu. Vladimir je zabilježio podatke i krenuo niz nasip. Vesna ga je slijedila. U plićaku su ugledali tijelo. Glava je bila uz obalu, licem uronjenim u vodu. Duga crna kosa lelujala je u mirnoj vodi, ruke ispružene, kao da se, posljednjim trzajima tijela, htjela uhvatiti za granje vrba nadomak obale. Bila je odjevena u usku bijelu suknju, crvenu majicu kratkih rukava i lagane, crne sandale. - Ovo je vrlo svježe - rekla je Vesna izvadivši fotoaparat. Načinila je nekoliko snimaka. Vladimir je čučnuo, navukao gumene rukavice i sagnuo se prema lešu. Bio je predaleko da bi ga mogao dohvatiti. Izuo je cipele, skinuo čarape, zasukao nogavice i zakoračio u plićak. Pokliznuo se o kamen prekriven tankim slojem mulja i vodenih algi i jedva zadržao ravnotežu. Okrenuo je leš. Oči zaklopljene, usta napola otvorena. Vidio je mlado, lijepo lice, ali beživotno i neprirodno, nalik onima s voštanih figura u muzeju Madame Tussauds. Odjednom mu je pred očima bljesnula slika: on i Magda, na bračnom putovanju u Londonu, hodaju po muzeju voštanih figura. Osjeća se kao među mumijama, kao među stvarnim, hiberniranim bićima, sačuvanim da nakon smrti traju vječno. Tako mu je sada izgledalo lice mrtve djevojke i da je Themsa bila pritoka Drave vjerovao bi da je tijelo doplutalo pravo iz Madame Tussauds. Na tren mu pred očima proleti kratak film. On i Magda, najsretniji par na svijetu, hodaju pješice ulicom Marylebone, trče po sjenovitim stazama Regent's Parka, hrane vjeverice kikirikijem u ljusci, sjedaju u podzemnu željeznicu, na Camdenu u živopisnom, prepunom pabu World's End uzimaju po pintu Guinnessa. Svijet je njihov. Želio je da tako i ostane. - Vrlo je mlada - ponovno ga je prenuo Vesnin glas. Brzo se snašao. - Ovdje nije duže od nekoliko sati. Moglo joj je biti najviše petnaest godina. Visoka, lijepo razvijena. Voda se cijedila s lica i odjeće. Nije imala nikakvog nakita, bez torbice, samo džep na crvenoj majici. Vesna se sagnula i gurnula prste u balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
džepić. Učinila je to kao da se radi o živoj osobi, da djevojčicu poštedi prelaska muške ruke preko grudi. Džep je bio prazan. Oboje su pažljivo pregledali leš. Vesna je podigla crvenu majicu. Na golom pupku djevojčice, kao ni na leđima, nije bilo tragova nasilja. Marljivo je fotografirala. - Droga ili alkohol. Ili oboje. Odgovor će dati patolog. - Ali što je radila ovdje? - Možda je pala s mosta, možda je skočila, pa plivala i utoplila se pred obalom. - Je li bilo štogod u blizini? Kakva torbica, neki osobni predmet, bilo što? - upitao je Vladimir Igora. - Ništa. - Ovdje ste često? - Gotovo svakodnevno. - Jeste li zapazili kakvu promjenu na ovom dijelu obale u odnosu na protekle dane? - Sve je potpuno isto. Znam ovdje svaki kamen. - Pokrijte leš i pozovite mrtvozornika. I pogrebnu tvrtku - rekao je Vladimir dvojici policajaca. - Ostanite dok je ne odvezu. Sjeli su u auto. Nije mu se išlo kući. - Mogli bismo na kavu - predložio je. - Samoubojstvo ili alkohol? - Prije bih rekao ovo drugo. Ni droga nije isključena. Nažalost, klinci danas rano počinju. Grad se već uvelike probudio. Na terasama kafića na drugoj dravskoj obali pile su se prve jutarnje kave. Sjeli su u kafić odmah do Picassovog spomenika. - Zašto na svakoj ruci ima samo četiri prsta? - Nisam primijetio. Sigurna si? - Mislim na Picassa, ne na utopljenicu. - Kipar je valjda htio reći: Kako bi tek slikao da je imao pet prstiju. Nasmijali su se. Na drugoj obali, malo nizvodno, vidjeli su kako na šetnicu stiže crni automobil pogrebne tvrtke. Zaustavio se tik do policijske Škode.
balkandownload.org
rg
3
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Svježi noćni zrak omamio ih je poput etera. Da ga kroz otvoren prozor nije probudilo sunce, Stribor Kralj sigurno bi još spavao. Ptice su cvrkutale, na školskom igralištu čuo je prigušeni dječji žagor i zveckanje boca u gajbama koje su istovarivali ispred kafića u susjednoj zgradi. Stribor se bojao da će je probuditi izvuče li ruku ispod njenog vrata. Rame joj je bilo golo i otkriveno, toplo i glatko poput svile, a plava se kosa rasula po jastuku. Ispod žućkaste pamučne deke nazirali su se brežuljci njenih grudi. Ruku je prebacila preko trbuha, kao da čuva kakvu dragocjenost. Sinoć, Lana mu je rekla da je trudna, da će postati otac. "Trebat će vremena da to shvatim", pomisli. Bio je sretan. Neprimjetno je, poput džepara, izvukao ruku ispod njenog toplog tijela zadovoljan što se nije ni ,pomaknula. Odšuljao se do kuhinje i dok se u električnom kuhalu grijala voda za kavu, uključio je računalo. Da je Lana bila budna, prigovorila bi mu što nije otišao u kupaonicu i oprao zube, ali gutljaj prve jutarnje kave, odmah nakon ustajanja, najviše mu je prijao. Okus paste za zube kvari užitak prve kave, znao je reći kad bi ga u pidžami raščupanog i neumivenog, uhvatila sa šalicom kave i prevrnula očima. Gledao je kako se na zaslonu računala nižu poruke. Kliknuo je na Emirovu. "Provjeravam", pisalo je. "Zatražio sam podatak službeno, ali mi ga nisu dali. Morat ću potegnuti vezu. Ovdje ima neki glupi zakon o zaštiti osobnih podataka, pa ga tumače kako se kome prohtije. Ne bi ti odgovorili ni da ih pitaš je li Fata muško ili žensko. Bosna ti je, moj jarane, uređena država, štite raju gdje god stignu. Nije to kao kod vas u Hrvatskoj." Stribor se nasmijao. Srknuo je gutljaj kave, kliknuo na reply i napisao: "Ovdje su izbori pa svatko svakom nešto podmeće. Ne vjerujem da je točno, ali ipak želim provjeriti." Emira, novinara Dnevnog avaza, upoznao je prije dvije godine kad mu je pomogao oko neke priče u okolici Tuzle. "Znam čovjeka koji zna čovjeka", bila je njegova uzrečica. Našao je put do svakoga. Kad balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
mu je Stribor rekao da iz dekanata ne žele odgovoriti je li osoba za koju se zanimao ondje diplomirala, samo se nasmijao. "Nema podatka do kojeg Emir ne može doći. Ovako ili onako", rekao je i nasmijao se. Bio je to vedar mladi čovjek, još dovoljno mlad da život shvaća kao šalu. Sa svojim vršnjakom, profesorom marketinga na tuzlanskom Ekonomskom fakultetu, Emir je odlazio u krivolov. Sprijateljili su se još u srednjoj školi. Znao je da će biti dovoljan samo jedan telefonski poziv da sazna odgovor koji je zanimao Stribora: je li Ivan Horvatić, sin Stjepana, rođen u Osijeku 9. srpnja 1965. diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Tuzli. Stribor je još jednom pročitao poruku, pa kliknuo na mapu "Ivan" i pogledao skeniranu diplomu. Stigla mu je elektronskom poštom s adrese
[email protected], s kratkom porukom: "Naš uvaženi političar ima krivotvorenu diplomu. Provjerite." Već dvije godine Horvatić se vješto penjao kliskom političkom uzbrdicom. Iako Stribor nije volio desničare, morao mu je priznati rijedak politički instinkt. Znao je reagirati u pravom trenutku, govorio je jasno i jednostavno, ono što ljudi vole čuti. Vješto je balansirao, pazeći da njegov sofisticirani populizam ne prijeđe u lakrdiju i banalnost, ali se - kada je to bilo potrebno - nije libio teatralnosti, vodeći računa da gluma bude uvjerljiva. Imao je šarma. Bio je cinik, često brutalan. Uvijek je bio besprijekorno odjeven i uredan. Govorkalo se da u Zagrebu plaća skupog modnog dizajnera da brine o njegovu odijevanju. Tek je prešao četrdesetu i smiješila mu se sjajna politička karijera. Na kraju puta vidio je Pantovčak i one kružne stepenice što iz predvorja vode u predsjednički ured, zamišljajući kako će odande na odredišta nedostupna običnim smrtnicima: Bijela kuća, Kremlj, Downing Street, Elizejska palača... Stribor nije volio anonimne dojave, no imao je običaj provjeriti podake koje bi tako dobio. "Poštovani Pravdoljupče 88, hvala vam na poslanom. Vaša je informacija zanimljiva, ali razumijete da moram provjeriti njenu autentičnost. Nadam se da ću ovih dana u tome uspjeti", napisao je poruku nepoznatom pošiljatelju i kliknuo na send. Izašao je na mali balkon i protegnuo se. Oko njega širio , se Sjenjak, velika gradska spavaonica; hrpa višekatnica nasumce balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
razbacana po nekadašnjoj ledini, uronjenih u gradsko zelenilo. Sviđao mu se taj dio grada, njihov osmi kat i iznajmljena garsonijera od dvadeset i pet kvadrata, okrenuta prema istoku. Kad se vratio s balkona, Lana je još spavala. Obukao je kratke hlače i laganu pamučnu majicu s logom Route 66. Volio je tu ispranu sivkastu majicu koju mu je prije pet godina, putujući kroz Arizonu, Lana donijela iz Flagstaffa. Pažljivo je otvorio ulazna vrata, spustio se liftom do prizemlja i iz sandučića pokupio novine. Iako su vrata škljocnula kad je ulazio, Lana se nije ni pomaknula. Sjeo je za pisaći stol prepun papira i novinskih isječaka. Razmišljao je da li da skuha još jednu kavu, no bojao se da će šum vode probuditi Lanu. Dohvatio je novine. Čovjek o kojem je maločas razmišljao, smiješio mu se s prve stranice ispod velikog naslova "Ne stidim se biti sluga građana. To je posao politike". Preletio je tekst. Lana se promeškoljila u krevetu, kao da ju je probudilo šuštanje novina. Stribor je prišao krevetu i nježno je poljubio. - Kako je probuditi se kao trudnica? Pričaj mi. Ako i slažeš, nikada to neću moći provjeriti. Nasmijala se. - Muškarci su nesavršena bića. Da nema žena, izumrli biste u prvoj generaciji. - Dobit ćeš doručak u krevet. Trudnice na to imaju pravo. - Radio si već? Vidim, jutrošnje novine na stolu, uključen kompjutor. - Nesavršena bića moraju raditi... Privukla ga je i poljubila. Ispružio se pored nje i prstima joj prošao kroz kosu. - I što si radio u rano jutro? Čula sam kako kuhaš kavu, udaraš po tipkama, otvaraš vrata, vraćaš se, hodaš po balkonu, prelistavaš novine. Ali nije mi se dalo otvoriti oči. Ništa slađe nego kad se stvarni zvukovi miješaju s čarolijom sna. Još jednom ju je poljubio i iskobeljao se iz kreveta. - Donijet ću ti kavu. Uživaj dok spremim doručak. - Nisi mi odgovorio što si radio. - Čitao poštu. - Zanimljivo? - Emir je odgovorio da ne može dobiti podatak o Horvatićevoj balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
diplomi. Morat će potegnuti vezu. - Ne vjerujem u tu priču o lažnoj diplomi. Nije Horvatić jedan od tih. Stribor je iz male viseće kuhinje izvadio keramičku zdjelicu, nasuo zobene pahuljice, dodao mlijeko i javorov sirup. Lanin omiljeni doručak. Drveni pladanj prekrio je šarenom kuhinjskom krpom, stavio na njega zdjelicu, žlicu i papirnati ubrus i sjeo na rub kreveta. - Nije baš da volim tipove koji anonimno dojavljuju. Možda je podvala, možda se netko ponadao da će ono što danas pošalje već sutra, bez ikakve provjere, biti objavljeno u novinama. Izbori su, svašta je u igri. - Horvatić je drugačiji. Djeluje urbano i pristojno. Ne bih rekla da bi muljao s diplomom. Ne izgleda glup. Takve stvari kad-tad se otkriju. Uvijek se nađe neki novinar poput tebe. - Živcira me njegov populizam. - On možda jest populist, ali blagi populist. Uostalom to je politika rekla je prihvaćajući pladanj s doručkom. Horvatić je uživao ogromnu popularnost. Njegovi nastupi u Saboru izazivali su simpatije, smijeh, ponekad i porugu, ali nikad nisu ostali nezapaženi. Danima se vrtjelo na naslovnim stranicama kad je pred pauzu za ručak u sabornicu dogurao zelenu plastičnu kantu za smeće. "Gospodo zastupnici vrijeme je ručka. Sve više građana, zahvaljujući politici ove Vlade, nabavlja hranu po kontejnerima i kantama za smeće. Pridružimo im se, pokažimo solidarnost prema građanima koje ovdje predstavljamo. Izvolite. Dobar tek." Predsjednik Sabora ljutito je najavio pauzu, a Horvatić stao pred izlaz s otvorenom kantom. Bila je puna Montana sendviča. Neki su zastupnici okrenuli glavu, ignorirajući ga, drugi su se smijali, poneki je gurnuo ruku u kantu i uzeo sendvič. Jedan ga je novinar sutradan nazvao Mr. Bean, ali njegovoj popularnosti to nije smetalo. - Sjećaš li se kad je premijeru na aktualnom satu donio luđačku košulju i rekao da će mu, s obzirom na to kako vodi državu, odlično pristajati - rekla je Lana. - Nakon toga, mjesecima je bio na vrhu liste najpopularnijih političara. - Nije li to, kao i ono s kantom za smeće, jeftin štos? - Možda. Ali svi smo na faksu o tome pričali. Cure s moje godine tvrdile su da će mu samo zbog toga dati glas. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
Politika je bila jedna od rijetkih stvari oko koje se Stribor i Lana nisu uvijek slagali. - Šteta što i muškarci ne mogu biti trudni. I ja bih volio da mi netko donese doručak u krevet - rekao je kako bi skrenuo razgovor na drugu temu. - Mislim da postoji i neka nagrada za prvog muškarca koji zatrudni. Pročitala sam negdje. Možda ipak niste tako nesavršeni. - Ne vjeruj novinama, još manje novinarima. Lana se nasmijala i zagrcnula. Kašalj joj je natjerao suze na oči. - Jedini kojima vjerujem su političari - rekla je, privila se uz njega i poljubila ga u čelo. Mobitel na pisaćem stolu je vibrirao. Stribor se nije obazirao, bilo mu je draže uvući se u meku postelju i pripiti se uz toplo Lanino tijelo. Koža joj je mirisala na med pomiješan s vrelim mlijekom.
4
ba
lka
nd
Mrzio je obdukcije. Osobito kada je u sali bio patolog, dr. Vodopija, mrzovoljan čovjek pred mirovinom, ciničan, prgav i beskrajno tašt. Vladimir nikako nije mogao shvatiti da netko pjevuši dok reže leševe, kao da u vrtu obrezuje ruže ili krpom briše automobil nakon pranja. Kopa po utrobi, pili lubanju i na režnjeve siječe mozak, secira pluća ili srce i sve vrijeme pjevuši. Pokušao je prepoznati melodiju. Činilo se da dr. Vodopija kroz zube pjevuši "Yesterday". Leš potpuno nage mrtve djevojke ležao je na metalnoj podlozi. Izgledala je mlađom i sitnijom nego kad ju je izvlačio iz vode. - Ne bih joj dao više od četrnaest - rekao je dr. Vodopija, nakratko prestavši pjevušiti. - Nije bila ni pijana ni drogirana. Te smo analize već obavili. Ostalo ćemo sada vidjeti. Vladimir se povukao u kut velike sale, podalje od instrumenata dr. Vodopije. Kliješta, škare, noževi i skalpeli, pincete, pile i metalne posude, bili su uredno poslagani na zelenkastoj najlonskoj foliji koja je pokrivala stol na kotačima. Sve ga je podsjećalo na mesarski alat s balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
kojim se dr. Vodopija sprema izvesti poganski obred. Krim-tehničar je po običaju kasnio. Brzo je napravio nekoliko snimaka mrtve djevojke i stao u stranu čekajući da dr. Vodopija započne posao. Ponovno se začulo pjevušenje. "Da, to je "Yesterday"", Vladimir više nije imao nikakve dvojbe. Posljednji put, koliko se sjećao, dr. Vodopija pjevušio je "Hey Jude". "Glazba je za njega stala s Beatlesima", zaključi Vladimir. Nije gledao prema metalnom stolu gdje se dr. Vodopija sagnuo nad lešom, ali mu se učinilo da čuje paranje tkiva. Znao je kako izgleda kad se rasporena koža i trbušni mišići rašire i izvire unutarnji organi. Kad je čuo zvuk nalik na pucketanje suhog granja, znao je da dr. Vodopija velikim škarama, poput onih za obrezivanje živice, siječe rebra mlade djevojke da bi došao do pluća. Uputio se ka vratima. Nije to htio gledati. Da su Magda i on devet mjeseci nakon vjenčanja dobili dijete, bilo bi dobi mrtve djevojčice. - Doći ću za pola sata - rekao je s vrata, ali se dr. Vodopija nije obazirao. Odložio je velike škare. Vladimiru se učinilo da ispod maske čuje kako pjevuši why she had to go I don't know she wouldn't say. Sjeo je na klupu u opustjelom krugu bolnice. Spuštala se večer i stazom je prolazilo električno vozilo, maleni vlak s vagonima u kojima se iz bolničke kuhinje razvozilo obroke po odjelima. Sjetio se Magde. Jutros dok su se mimoilazili hodnikom, pred vratima kupaonice, upitala je: "Kada ćeš napokon napustiti stan?" Ustala je ranije samo zato da bi ga to pitala. Glas joj je bio leden, kao da razgovara s osobom u kinu koja je bezobzirno sjela na njeno mjesto, pa očekuje da ustane kad joj pokaže ulaznicu. "Čim završim s uređenjem stana", rekao je trudeći se da mu glas ne zvuči uzrujano. Ništa nije odgovorila. "Kada ćeš napokon napustiti stan?" cijeloga dana odzvanjalo mu je u ušima. Da bi odagnao te misli, prizvao je u sjećanje sliku od koje je maločas pobjegao: goli leš na metalnoj ploči. Previše razvijena za djevojčicu, premlada za djevojku. Premlada da bi znala kako njeno tijelo već plijeni muške poglede, kako je odmjeravaju dok prolazi, vjerojatno se i okreću za njom da bi osmotrili noge i stražnjicu. Ili je možda već to znala? Možda joj je godilo što je pohotno gledaju, dobacuju joj, pozivaju je na piće? "Sva ta tijela za kojima žudimo, koja nas zalude i spremni smo učiniti koješta da bismo ih imali, sve je to hrpa crijeva punih napola balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
probavljene hrane i fekalija, kostiju, mišića, sala, žila, mjehura s mokraćom, želuca s kiselinom, limfom, slinom... Sve to što ne vidimo iza lijepog lica, glatke kože, napetih grudi, zaobljene stražnjice, vitkih nogu vidi se na obdukcijskom stolu", pomislio je. Jednom se, u hotelu s pet zvjezdica, stepenicama umjesto liftom spustio do garaže i iznenadio kako hotelski sjaj i blještavilo prestaju čim se uđe u utrobu, u dio koji gosti ne koriste. "Tako je i s ljudskim tijelom." Zamišljao je prizor: I Magda bi izgledala tako. Da se utopila poput djevojčice koju je izvukao na obalu i da je sada u toj velikoj, hladnoj sali, i njena bi se crijeva rasula čim bi dr. Vodopija rezom oslobodio trbušnu šupljinu. Tijelo koje je toliko volio, u čijoj je blizini uživao, milovao ga i ljubio. Tijelo osobe za koju je bio spreman sve učiniti. To tijelo proizvelo je jutros rečenicu koja ga je pogodila poput strijele. Smislio ju je mozak koji nikad nije vidio, a izgovorila usta koja je toliko puta ljubio. Ustao je s klupe i uputio se u salu. - Nema tragova nasilja. Pregledao sam pažljivo vaginalnu i rektalnu šupljinu. Silovanje je isključeno. Ali bila je trudna, između šest i sedam tjedana. Smrt je nastupila utapanjem, to je definitivno. - Sigurni ste da je isključena nasilna smrt. Dr. Vodopiji očito se nije svidjelo pitanje. Šutio je nekoliko trenutaka, potom zapjevušio. Vladimir nije bio siguran koja je melodija, sličilo je na "Don't Let Me Down". Stajao je nasred sale i kad je pomislio da ga dr. Vodopija nije čuo, pa kanio ponoviti pitanje, ovaj je prestao pjevušiti. - Postoji još jedna mogućnost - rekao je i zaškiljio sitnim, lukavim očima, ni ne trudeći se u glasu prikriti prezir: - Savršeno ubojstvo. - Na fakultetu su nas učili da ne postoji savršeno ubojstvo. Postoje samo nesavršeni policajci. - Koji postavljaju glupa pitanja. Ne, gospodine inspektore, na lešu nema tragova nasilja. Cura se vjerojatno ubila jer je bila trudna i nije znala kako to reći roditeljima. - Pa je došetala do obale, zagnjurila glavu u vodu i čekala da se uguši... - To je vaš dio posla, dragi inspektore. Ja sam svoj upravo završio i nemam namjeru zabadati nos u vaš, kao što vi zabate u moj - odbrusio je dr. Vodopija. balkandownload.org
5
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Izašao je iz sale i zalupio vratima. Vladimir i krim-tehničar zbunjeno su se pogledali. Vani je već posve bio mrak. Od staklenih zidova zgrade kirurgije odbijalo se plavičasto rotirajuće svjetlo vozila Hitne pomoći. Nije mu se išlo kući. Bit će najbolje da se vrati što kasnije, kad Magda već zaspi i da se poput lopova ušulja u stan, hodajući na prstima i pazeći da brava ne škljocne. Polaganim se korakom, kao da vježba kako će to učiniti, uputio do automobila. Za deset minuta već je bio u uredu. Uključio je računalo i čekao da se na ekranu pojavi plavičasto nebo s kumulusima nad zelenim proplankom iza koga su se, u desnom uglu zaslona, nazirala plavkasto siva brda. "Vjerojatno najpoznatija slika na svijetu", pomisli i klikne mišem na ikonicu da bi se ulogirao. U kućicu password upisao je: magdal996. Njeno ime i godina njihova vjenčanja. Poželi promijeniti zaporku, ali odustane. Preletio je stranice nestalih osoba u posljednjih mjesec dana. Bile su samo dvije djevojčice između dvanaest i petnaest godina. Ni likom ni opisom odjeće nisu odgovarale onoj koju je prije tri dana izvukao iz plićaka lijeve dravske obale. Htio je popiti kavu, ali u novčaniku nije imao kovanica. Kliknuo je na Spider Solitaire i deset karata rasprostrlo se u vrhu zaslona. "Neobično. Tri dana je mrtva i nitko živ je ne traži", pomisli i počne slagati karte.
ba
Kolegij se odužio. Obično bi završili za pola sata. Danas ni poslije pedeset minuta još nisu izlazili. Tajnica pred sobom glavnog urednika, gdje su održavali kolegij, zabavljala se čitajući horoskop. Nije obraćala pažnju na sumanutu zvonjavu telefona. Velika redakcijska soba bila je gotovo prazna. Novinari bi, ako nisu bili na putu ili kakvom zadatku, iz obližnjih kafića u redakciju dolazili nakon kolegija. U sobama je pušenje bilo zabranjeno pa im je u kafićima bilo ugodnije. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Dvije novinarke iz crne kronike, za stolom do prozora, pričale su o samoubojstvu miade djevojke i čudile se kako policija ni četvrti dan ne zna njen identitet. - Vjerojatno je skočila s mosta. Ljubavni jadi. Mislila je kako nikad više neće naći momka nalik onom koji ju je ostavio - rekla je podrugljivo cura iz crne kronike. Ona druga se nasmijala. - Otići ću na kavu s tipom iz policije da više saznam. - S onim napasnim? Što odmah poziva na večeru? - Znam ja s njim. I uvijek izvučem ono što drugi ne mogu. Stribor je razmišljao da li glavnom uredniku ispričati o anonimnoj poruci i informaciji o Horvatićevoj tuzlanskoj diplomi. Znao je da nije osobito sretan kada novinari nešto istražuju na svoju ruku. Volio je davati zadatke koje bi sam smislio ili one dogovorene na kolegiju. Kad bi mu Stribor došao s kakvim prijedlogom, uvijek bi odgovorio: "Vidjet ćemo." I nakon nekoliko sekundi dao mu drugi zadatak: "Mislim da je ovo važnije." - Da nije počeo treći svjetski rat? - rekao je tajnici pokazavši na zatvorena vrata sobe glavnog urednika. - Jutros je glavni dugo razgovarao s Horvatićem, pa je kolegij počeo kasnije. - Je li ti rekao zašto me treba? - Ne. Samo je rekao: Nazovi Kralja. Stribor je pomislio na Lanu. Čuo je kako je jutros povraćala u kupaonici. Kad je izašla, nasmijala se i rekla: "Male trudničke nevolje." Još nije mogao shvatiti da će za manje od sedam mjeseci postati otac. Veselio se i plašio, istodobno. Često su, i prije nego je zatrudnjela, pričali o djetetu i u trenucima kad bi osjetio posebnu bliskost, uvijek bi upitao: "Hoćeš li mi roditi djevojčicu?" A ona bi rekla: "Hoću, ali ne još. Nagodinu, kad diplomiram i kad ti dobiješ stalni posao." Imala je još četiri ispita na pravu. Planirala je sve položiti do kraja listopada i onda pisati diplomski. Bila je vrijedna i savjesna i Stribor nije sumnjao da će sve biti kako je zamislila. Ali sada? Pokušao je zamisliti kamo će u njihovoj maloj garsonijeri staviti kolijevku. I ovako je bila pretijesna. Morat će izbaciti pisaći stol. "Vidio sam to već u filmovima", pomisli i sjeti se novinara s laptopom na koljenima, kako sjedi na WC školjci i piše tekst koji će ministra stajati ostavke. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Krajem lipnja istječe mu ugovor na određeno vrijeme, no nadao se da će mu ga produžiti. Čak možda dati i stalni posao. Od dvanaest uramljenih naslovnih stranica okačenih o zid u sobi glavnog urednika, na šest su bile njegove priče. Da nije bio tvrdoglav i nepopustljiv, znao je, već bi odavno dobio stalan posao. Nije dopuštao da mu mijenjaju tekstove, svađao se za svaku napisanu riječ, pa je nakupio solidnu zbirku neobjavljenih priča. Danas, na kraju razgovora, odlučio je, pitat će glavnog da mu napokon da stalni posao. Tada bi mogao podići kredit i kupiti sve što će biti potrebno kada Lana rodi. Vrata sobe glavnog urednika naglo su se otvorila. Darko Pek imao je pedeset godina, ali je izgledao mlađe. Provodio je sate i sate u teretani, pazio na prehranu i bio jedan od rijetkih nepušača u redakciji. Obožavao je košulje Camel, pričalo se da flertuje s urednicom kulture, ali ako je i bila istina, nisu to pokazivali na poslu. - Uđi - rekao je Pek upravo dok je, predvodeći ostale, izlazila urednica kulture, vitka brineta, tridesetogodišnjakinja u napetim lanenim hlačama i uskoj pamučnoj majici, odjeći koja je savršeno ocrtavala njene obline. - Uđi, imam ideju. To je bilo ono čega se Stribor najviše bojao. Vjerojatno opet neki glupi zadatak. Dok se sudario s tajnicom koja je također ulazila u sobu glavnog urednika da pokupi prazne čaše i šalice, čuo je urednika crne kronike kako govori curama do prozora: - Odite u policiju i vidite što je s onom utopljenicom pronađenoj u Dravi. Čudno je što još ne znaju tko je. Iskopajte sve što možete, hoću to za glavnu priču danas. - I zastupnik Horvatić je zgrožen da policija još ne zna tko je utopljenica, počeo je glavni urednik, zavalivši se u fotelju iza velikog radnog stola. Srknuo je gutljaj zelenog čaja. Za razliku od ostalih urednika, nije pio kavu. - Kad me jutros nazvao, rekao je da ih malo stisnemo. Znam da nije zadovoljan Jakićem, šefom policije i da bi ga rado maknuo. Ako dođe za ministra unutarnjih poslova, prvo će njega smijeniti, rekao je. - Znaš da nisam Horvatićev obožavatelj, ali smjena načelnika Jakića uopće nije loša ideja. - Danas ga je nazvao neznalicom i trutom koji se prekomjerno balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
utovio hodajući po kojekakvim ručkovima, gdje nekontrolirano ždere. Baš tako je rekao, nekontrolirano ždere. I dodao da Jakić više vremena provodi u restoranima nego na radnom mjestu. - Kad smo već kod Horvatića, počeo sam kopati nešto oko njegove diplome. Navodno je krivotvorena. Zamolio sam kolegu u Tuzli, gdje je diploma izdana, da to provjeri. Na moj upit iz dekanata nisu odgovorili. Glavni urednik gledao ga je u čudu. - Opet radiš na svoju ruku. Ništa mi o tome nisi rekao. Znaš da to ne volim. - Tek sam na početku. Ne bih ti ni danas ništa rekao da nisi potegao priču o Jakiću i Horvatiću. Možda od svega ne bude ništa. - Smatrao sam te ozbiljnim novinarom. Kraljem među novinarima. Ali ne zbog toga što ti je prezime Kralj. Znaš da je izborna kampanja, da se svašta podmeće. - Naravno da znam. Ali isto tako znam da svaku informaciju valja provjeriti. Što ako je istina da je diploma krivotvorena? U sobi glavnog urednika nastao je muk. Kroz otvoren prozor na drugom katu povjetarac je donio miris netom pokošene trave. Premda su vrata bila tapecirana, čuo se žagor iz susjedne sobe. Novinari su se počeli skupljati. Na stolu glavnog urednika zazvonio je telefon. - Kažite da ću se javiti kasnije - rekao je tajnici i spustio slušalicu. Pogledao je Stribora prodornim plavim očima. - Pametnije je zaboraviti tu priču. - A što ako je istinita? - Čak i da je, zašto bi to bila naša briga? Zašto bismo se petljali u to? - Zato što je to naš posao. - O tome što je naš posao odlučujem ja. A ja kažem, zaboravi priču o diplomi. Saznat će se, ako već i nije, da po tome kopaš. Ne želim zbog tebe kvariti dobre odnose naše kuće s Horvatićem. Čovjek je korektan, pomaže gdje god može. Sutra kad bude u Zagrebu, uvijek mu se možemo javiti zatrebamo li što. Nije li sjajno imati takvog čovjeka? Samo budala bi to pokvarila. - Dobro. A što ako dobijem papire da Horvatić nije diplomirao u Tuzli, a da ima diplomu tamošnjeg fakulteta? - Slušaj, Stribore. Budi normalan. Zaboravi to. I da imaš papir na balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
kojem to piše i da su ga potpisali dekan fakulteta, rektor sveučilišta, gradonačelnik Tuzle, premijer Tuzlanskog kantona i predsjedavajući Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine, ne bih ti objavio tekst. - Glupo je odustati od toga. Bila bi to velika priča, priča koja bi, možda, odlučila i izbore. - Tvoja mi tvrdoglavost ide na živce. Cijenim upornost, ali ne i tvrdoglavost. Dakle, završimo s tim. Zaboravi priču o diplomi. Ne zanima me. Horvatić je budući ministar unutarnjih poslova. To svi znaju i zato mu podmeću. Stribor je shvatio da Pek gubi strpljenje. Bio je to loš uvod u ono što ga je želio pitati. Kako sada započeti priču o stalnom poslu? A Lani je to obećao. - Sad kad smo ovo završili prijeđimo na ono zbog čega sam te zvao. I to se tiče Horvatića. Nazvao me jutros. Pitao je imam li novinara sposobnog da napiše njegov životopis, njegov politički put, priču o njegovoj karijeri, uspjehu i usponu. Tiskao bi to kao brošuru i dijelio na završnim predizbornim skupovima. Spreman je dobro platiti. Treba mu hitno. Sjetio sam se tebe. - Dobro znaš da Horvatić nije moja politička opcija. A i da jest, ne bih to prihvatio. Novinari se takvim stvarima ne bi trebali baviti. - Ali se bave. Uostalom, nećeš biti potpisan kao autor pa to neće štetiti tvom imidžu nepotkupljivog novinara. Dobro ćeš zaraditi, a Horvatić će to znati cijeniti. Razmisli i odgovori mi sutra. - Odgovaram već danas, moraš potražiti nekog drugog. - Ipak, čekat ću do sutra. Pokušaj zamisliti kako mora da je lijep osjećaj kad za dva-tri dana posla na ruke primiš pristojnu svotu. Kakvu već dugo nisi držao u ruci. - Ne zanima me - rekao je i ustao. Sada je bio posve siguran da je razgovor o stalnom poslu nemoguć. Možda je ipak valjalo biti malo popustljiviji i ne zalijetati se s negativnim odgovorom. Da je stao na vratima i rekao: Dobro, još ću malo promisliti i onda upitao za stalni posao, možda bi udobrovoljio Peka. Stribor je bio svjestan svog nedostatka, taktiziranje mu je bilo slabija strana. Izašao je znajući da je prenaglio. U redakcijskoj sobi novinari su se vrzmali poput.ribica u plićaku. Začas će se razbježati u potrazi za balkandownload.org
rg
informacijama, kao da se kakva izgladnjela, proždrljiva štuka u njih zaletjela iza spruda.
6
d.o
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
Inspektor Vladimir Kovač stajao je nasred prazne sobe i promatrao majstora kako kvrca po prozorima i vratima. Mrštio se i češkao iza uha zagledavajući se u zidove i stropove. Mjerio je koracima, potom metrom i nešto zapisivao u blokić. Ušao je u drugu, manju sobu, pa pregledao kupaonicu. Najduže se zadržao u kuhinji. - Bit će dosta posla. "I dosta para", pomislio je Vladimir, ali nije rekao ništa. - Minimalno tjedan dana. Ali tek kad vodoinstalater i električar završe svoje. Parketar može i iza nas. Kad je majstor izašao, Vladimir je sjeo na klimavu drvenu stolicu, jedini premet u stanu. Žena od koje ga je kupio na silu mu je utrpala stolicu: "Glupo je da nemate gdje sjesti kada dođete u stan. Nek se nađe dok ne donesete svoje stvari." Nadao se da će stan izgledati bar malo bolje kad majstori završe svoje: okreče zidove, izbruse i lakiraju parkete, promijene one očajne pločice u kuhinji i kupaonici i oliče drvenariju. Za dva-tri tjedna to će biti njegov dom. Bit će sam. Kako što ostavi tako će i zateći. Bit će sam u stanu na koji će se morati priviknuti kao što će se morati priviknuti i na život bez Magde. Što će ići brže? Ili je to povezan, međusobno ovisan proces. Možda će privikavanje na drugi stan polako brisati sjećanje na Magdu. Možda će, kad je više ne bude viđao i kad zauvijek napusti prostor u kojem su godinama živjeli, shvatiti da je ta depresivna soba, okružena jednako depresivnom kupaonicom, kuhinjom i sobičkom, njegov dom u kojem valja započeti novi život. Možda će, kad to shvati i prihvati, stan kojeg se sada užasava, izgledati kao posve pristojno mjesto za život. Možda će se, za nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, u tom stanu pojaviti neka žena i među zidove udahnuti život kakav do sada nije poznavao. I možda će mu, onaj balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
besprijekorno, moderno uređeni stan - koji je Magda lickala kao da će svakog trena u potrazi za atraktivno namještenim prostorima onamo ući fotograf časopisa za moderno stanovanje - izgledati sterilan i hladan, unatoč pomno odabranim i razmještenim predmetima. Znao je da stanovi mogu zračiti toplinom i kada stvari u njima nisu skupe, nove i moderne. Kao policajac bio je u mnogim stanovima i činilo mu se da ima nos osjetiti jesu li ljudi u njima sretni. Vidio je predivno uređene stanove, s basnoslovno skupim uljima po zidovima, unikatnim vazama i lusterima s dizajnerskim potpisom, debelim sagovima i namještajem od mahagonija, stanove kao da su preslikani iz kakvog mondenog magazina o životu filmskih zvijezda, sportaša ili bogataša, koji rado izlažu javnosti zidove što ih okružuju. Ali bi istančanim čulom osjetio da u njima nema sreće. I suprotno, znao bi osjetiti radost u stanovima opremljenim jeftinim namještajem od iverice, jednostavnim tepisima i običnim vazama u kojima bi samo jedan cvijet zračio toplinom kakvu nije isijavao ni najskuplji predmet iz stanova bogataša. "U što će se pretvoriti ovaj stan?" upitao se. A onda mu, iznenada, mislima prostruji slika djevojke u dravskom plićaku. Jutros na kolegiju izložio je slučaj. Nasilna je smrt isključena. Nalaz patologa nije ostavljao ni tračka sumnje, djevojka nije ubijena. Sve napore sada je valjalo uložiti na otkrivanje njenog identiteta. Načelnik Jakić stavio je to kao prioritet. Bio je nervozan, rekao je da novinari već lešinare, da kritiziraju policiju što još ne zna identitet djevojke. Rade od toga veliku priču, žele napraviti skandal. Da bi ih udobrovoljio, dao im je fotografiju mrtve djevojčice. Učinio je to nerado, svjestan mogućeg šoka što bi ga izazvala slika mrtve djevojčice, da je njeni roditelji, ne znajući da mrtva, ugledaju u novinama. "Stvarno je čudno da je nitko ne traži", pomisli. I izgovori naglas: - Možda smo prerano zaključili slučaj. Razmišljao je o položaju mrtvog tijela uz obalu. Da je skočila uz sam rub mosta, ostala bi ondje u plićaku. Da je skočila u dublji dio rijeke, matica bi je odnijela i ne bi se mogla naći u plićaku samo nekoliko stotina metara dalje. No, možda je doplivala do obale? Sjetio se kako je negdje pročitao da se plivači nikad ne odlučuju na samoubojstvo skokom u vodu. Činjenica da je bila trudna činila je balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
vjerojatnijim zaključak o samoubojstvu. Bila je vrlo mlada, možda je živjela u konzervativnoj obitelji koja ne bi imala razumijevanja za ono što joj se dogodilo, pa joj se samoubojstvo činilo lakšim rješenjem nego priznati trudnoću. Možda je šetala uz obalu, razmišljala što da učini, a onda, kad joj je sve izgledalo crno i beznadno, obuzeta očajem, sišla niz nasip i zakoračila u vodu namjeravajući se otisnuti prema dubljoj vodi. Ali u posljednji se čas predomislila, okrenula prema obali, okliznula se i pala licem u plićak. Možda je udarila glavom o kamen, onesvijestila se i ugušila nadomak obale? Ne, to je nemoguće, patolog bi taj udarac vidio. Je li dečku rekla da je trudna, a ovaj se uplašio posljedica, namamio je do obale i odgurnuo u vodu? I kad je pala, držao joj glavu u plićaku dok se nije ugušila. Ali, ruke i noge bile su joj slobodne, sigurno bi se borila, otimala, pokušala se spasiti. Ostao bi nekakav trag borbe. Patolog ništa od toga nije opazio. Što god mislio o dr. Vodopiji, njegovu stručnost nije dovodio u pitanje. Bio je to iskusan, vrstan znalac, pedantan i savjestan, kako to samo čudaci mogu biti. Nikada nije pogriješio. Ni u najzamršenijim slučajevima. Slovio je i kao silan autoritet, neupitni sudski vještak, nepotkupljiv, granitno otporan na pritiske. Ako nije pogriješio u tolikim slučajevima, zašto bi u ovom jednostavnom samoubojstvu? No, možda je pogriješio on, Vladimir. Patolog je svoj dio posla obavio korektno, možda je on zatajio. Iako ga je prvi dojam malokad izdao, možda je ipak olako prihvatio prvu misao o samoubojstvu. Bio je dekoncentriran i smušen. Takav je već mjesecima otkako je postalo jasno da je s njim i Magdom svršeno. Valjalo je u obzir uzeti sve mogućnosti, uključujući i onu da je djevojčicu u vodu gurnuo ribič, Igor, ili kako li se već zvao? Ni u jednom trenutku, sve do sada, nije posumnjao u njega. Igor je imao silan strah u očima. Ili mu se to samo učinilo? Kao da se nečeg užasno bojao, kao da je nešto skrivao, od nečeg bježao. Sutra nakon kolegija iznijet će načelniku Jakiću svoje dvojbe. Predložit će da nastavi raditi na slučaju i zatražiti dopuštenje da pozove Igora na obavijesni razgovor. - Ne, to je potpuna glupost. Nipošto to ne mogu učiniti, to nema nikakva smisla - reče glasno i iznenadi se jeki koja odzvoni u praznom stanu. I nastavi u mislima: "Silno sam umoran, izluđen i potpuno rastresen. Kada bih bar ovdje imao ležaj i kad bih mogao prespavati balkandownload.org
loa
d.o
rg
da se poput lopova ne šuljam u stan, kradomice kad Magda zaspi. I ujutro, isto tako krišom, ne izlazim prije nje. I kad bih mogao usnuti bez straha da ću, kad god se probudim iz sna razlomljenog na stotine dijelova, poput staklenih perlica na kamenom podu, pomisliti na Magdu, u drugoj sobi, tako blizu, iza samo jednog, dvadesetak centimetara debelog zida, a ipak galaksijama daleku Magdu, sada potpunog stranca." Čuo je kako na katu iznad netko započinje vježbati sviranje klavira. - Baš sam srećković. Kamo god da krenem sustigne me sreća - reče napuštajući stan. A onda sočno opsuje, oznojivši se dok je zaključavao bravu. Uspio je tek iz četvrtog pokušaja.
ow n
7
ba
lka
nd
Plavi Audi A6 klizio je mokrom cestom, tek opranom iznenadnim lipanjskim pljuskom. Ivan Horvatić osjećao je nelagodu, ali ne i pretjeranu uznemirenost. Bio je siguran da kontrolira situaciju. "Postoji više mogućnosti", pomisli, "valja poći od najlakšeg rješenja." Rano popodne nazvao ga je Darko Pek. Čovjek koji je izazivao nelagodu i inače mu nije bio osobito simpatičan. Mrzio je njegove duge uvode. Iako čovjek medija, Pek je radio suprotno najvažnijem novinarskom načelu: glavno bi iznosio na kraju. Tek nakon što je dugo hvalio Horvatićev jučerašnji govor na izbornom skupu i dobru posjećenost u Donjem gradu, prešao je na stvar. Htio je biti duhovit: - Imam jednu lošu i jednu još lošiju vijest. Ali i jednu dobru. Što prvo želiš čuti? Od loših vijesti Ivan Horvatić još se više užasavao teatralnih uvoda. Loša vijest bila je da još nije pronašao novinara koji će napisati tekst za izbornu brošuru, još lošija da jedan njegov novinar istražuje nešto oko Horvatićeve diplome, a dobra da Pek to nipošto neće objaviti. - Što se tiče prvog, brošure, razgovarao sam sa Striborom. To je dobar novinar, a ponudom da napiše tekst za brošuru, jednim bih balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
udarcem smaknuo dvije muhe. On je, naime, taj koji je počeo čeprkati po tvojoj diplomi. Prihvati li posao, naravno, prestat će čačkati. - Reci mu da, što se diplome tiče, radi uzaludan posao. Vjerojatno mu je netko nešto doturio, on nazvao fakultet, ovi mu rekli da im arhiva nije sređena, a on počeo sumnjati. - Čak i da nije tako, znaš da tu priču ne bismo objavili. Imamo korektne odnose. Jasno sam mu to rekao. - Sada je najvažnije da mi riješiš ovo za brošuru. Sve je manje vremena. Treba mi to hitno. Vozeći duž Vinkovačke, cestom mokrom od kiše koja je netom prestala, Ivan Horvatić uključio je brisače. Slika se u sekundi izoštrila. Na drugoj strani ulice spazio je tri djevojke kako čekaju na semaforu. Djevojka u sredini bila je vrlo mlada, ali samouvjerena i važna. Držala se kao miss na pobjedničkom postolju, dok su je s lijeve i desne strane, poput pratilja, ispod ruke držale prijateljice. Smijale su se i prstom pokazivale prema benzinskoj crpki. Vitke noge sijevale su ispod kratke suknje, a tijesna pokisla majica posve se pripila uz mlado tijelo ističući grudi i bradavice nabrekle od svježine koju je donijela kiša. Lagano je dodao gas. Odmah iza raskrižja cesta je blago skrenula ulijevo. Zazvonio je mobitel. Pogledao je broj. Pustio je da odzvoni do kraja. Sjurio se niz podvožnjak i uletio u kružni tok. Umalo se sudario s tramvajem koji je dolazio iz Županijske. Mobitel je ponovno zazvonio. Nastavio je Županijskom, presjekavši Gundulićevu. Na križanju s Ružinom zaustavilo ga je crveno svjetlo. Uhvatio je mobitel i djelić sekunde prije nego će prstom dotaknuti zaslon, odustao. Našao je prazno parkirno mjesto točno preko puta kavane Waldinger. Dok se uvlačio u tijesni prostor između dva automobila, mobitel je još uvijek zvonio. Prelazeći cestu popravljao je blage nabore na rukavima sivkastog Armani odijela. Kiša je posve prestala. Svježina rane večeri godila mu je. Gore, niz ulicu prema Kazalištu, dva su konobara pred terasom kafića brisala bijele plastične stolice mokre nakon iznenadnog proljetnog pljuska. Ulica je bila gotovo prazna, kiša je rastjerala šetače pasa i mlade majke s bebama u kolicima. Kasnio je po običaju, uvijek nešto više od onoga što bi se moglo smatrati prihvatljivim. Ta neizlječiva bolest pratila ga je kroz život i s vremenom postala stil ponašanja. Roki je sjedio za stolom ispod sata s klatnom, smještenom uz zid između dvaju vrata koja su odvajala balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
pušački od nepušačkog dijela kavane. Možda nije bilo pametno što je za sastanak s Rokijem izabrao kavanu u središtu grada, pomisli. Neko diskretnije mjesto bilo bi bolji izbor. Nije baš pametno slikati se s Rokijem. Odmah će krenuti kojekakve priče, a to mu sada nije potrebno. Ali bilo bi još gore da su se našli u kakvom zabitom ćumezu na periferiji, gdje se sklapaju sumnjivi poslovi ili sklanjaju ljubavnici. I da ih ondje netko vidi. Tek bi to izazvalo naklapanja. Ovako, sve je transparentno. Obožavao je tu riječ, sada jako u modi. "Nisam uopće sretan što me svi u ovom gradu poznaju", pomisli i sjedne za stol. - Malo kasnim, rekao je. Nije se volio ispričavati, ali je ipak ponudio objašnjenje. - Zastoj kod podvožnjaka. Čim padne kiša ljudi voze kao sumanuti. - Tko kasni, plaća - rekao je Roki ležerno. Bio je jedan od onih tipova za koje nitko nije znao čime se točno bave. Često ga se viđalo u kafićima blizu suda, u društvu odvjetnika i sudaca. Vozio je posve novi BMW X6, govorilo se da je tajni vlasnik velike građevinske tvrtke, do posjeduje apartmane po Jadranu, da je najpoznatija agencija za promet nekretnina u Splitu njegova i da ima nekoliko restorana na obali. Horvatić je znao da postoje i drugačije priče. Ali, o kome ih nema, pomisli, i zaključi da je ipak mudrije što se s Rokijem odlučio sastati usred grada. Kavana je bila poluprazna. Dva para i nekoliko gostiju zadubljenih u novine sjedili su na pristojnoj udaljenosti, pa se Ivan i Roki nisu morali pribojavati da će čuti njihov razgovor. Ipak, govorili su u pola glasa. - Bio sam sa zamjenikom ministra - rekao je Ivan značajno pogledavši Rokija. - On vodi taj posao, nije bilo potrebe zamarati šefa. Ima još nekih poteškoća, ali sve će biti u redu. Javna nabava veliko je sranje. No, uvijek se može naći rješenje kad su ljudi pametni. Moraju se, međutim, otkloniti još neki problemi. - A problemi su...? - Prilični. - Koliko? Nastala je stanka. Roki je vrtio kutiju crvenog Maribora. Pauzu je prekinuo konobar. Ivan je naručio sok od cijeđenih naranči. Roki je odmahnuo glavom, pokazavši konobaru na dopola popijeni espresso. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Znaš da ne volim tu vrst razgovora. Spojit ću te s osobom koja će to riješiti - nastavio je Ivan kad se konobar udaljio. - Kada bi se mogao potpisati ugovor? - I to ćeš riješiti s osobom čiji ću ti broj dati. - Imamo vraški skupu državu. Roki je srknuo gutljaj kave i zapalio cigaretu. Povukao je dim i kiselo se nasmijao. - Ti si, vidim, dobro. U anketama stojiš odlično, novine te hvale. Slušam ljude što pričaju po kafićima: Napokon imamo za koga glasati. - Još je dosta posla, a izbori su pred vratima. - Nije vrag da si zabrinut. - Izbori su klizak teren. Kao i u nogometu, igra se do posljednje sekunde. Otpio je gutljaj soka pa se opet kiselo nasmijao. - Dobro, ali bar nema produžetaka. - Ali ima grubih faulova. Kampanja je prilično prljava. - Što te briga, oko tebe sve je čisto. Besprijekorna karijera, bez i najmanje mrlje - nacerio se Roki. - Političar kakvog ljudi žele. Ti si zvijezda na mračnom političkom nebu. Ivan je mahnuo konobaru. - Privilegiran si - reče Rokiju. - Danas se svi otimaju platiti mi piće, a ja, eto, častim tebe. Večer se spuštala. Telefon u džepu vibrirao je kao da malena ptica, pokušavajući poletjeti, udara krilima. Iskapio je sok i odložio čašu. - Sutra ću ti javiti ime čovjeka kojeg ćeš nazvati. Moram se prije toga još čuti s ministrom. - Nećeš zaboraviti? - Prijatelje se ne zaboravlja. Zar bi ti zaboravio mene? - Ne bih. I znaš da nisam. Platio je piće i brzim pogledom snimio goste u kavani. Bio je zadovoljan jer ga nije vidjelo previše ljudi. Potapšao je Rokija po ramenu i bez pozdrava uputio se ka vratima. Neon se rasuo po vlažnom asfaltu i grad je odjednom živnuo. Hodajući prema automobilu razmišljao je može li si priuštiti otkazivanje večere u Domu umirovljenika. Užasavao se gerijatrije. Ali to su sigurni glasovi. Obećat će im izgradnju čitaonice i kupnju najvećeg televizora. Ne traže mnogo, a dat će mu glas. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
Večer je bila ugodna, svježa. Zavalio se u udobno kožno sjedalo i krenuo Županijskom prema trgu. Na trenutak mu se učinilo da su tri djevojke koje je, vozeći se na sastanak s Rokijem, spazio na semaforu u Vinkovačkoj, sada sjedile na terasi McDonald'sa, tik do kazališta. Sjetio se mobitela i izvadio ga iz džepa. Na zaslonu je očitao dobro poznati broj. Lagano je okrenuo pred pješačkom zonom. Nekoliko klinaca trčalo je oko ogromnog brončanog spomenika Ocu domovine, koji se mokar od kiše presijavao pod neonom. Ušavši u Europsku aveniju, dok je Audi klizio gotovo praznom cestom, kroz otvoreni je prozor osjetio omamljujući miris lipa. Sjetio se koliko je puta ovuda prolazio na putu od kuće do gimnazije. Tada je stanovao uz sam park, u secesijskoj zgradi čije su balkone u proljeće dodirivale grane rascvjetanog divljeg kestena. Golublje plavi Audi je klizio sporo i vozač iza njega je zatrubio. Pritisnuo je papučicu gasa. - Ovakva večer a ja moram u Dom umirovljenika - reče. Miris lipa izgubio se tek kad je skrenuo u Svačićevu. Mobitel je ponovno zazvonio.
nd
8
ba
lka
Sjedio je u redakciji sam samcat. Tek je prošlo osam. Cik zore za novinare. Lanu je ostavio kod liječnika, pa skoknuo do redakcije pročitati novine. Javit će mu se kad pregled završi. Pomisao na jučerašnju večer ispuni ga toplinom. "Ona je samo praktična. Žene stvari gledaju drugačije. Osim toga u drugom je stanju i majčinski instinkt već je proradio. Želi sve najbolje svome djetetu, želi mu pružiti sve što je potrebno", tješio se Stribor. - Ne znam koliko je pametno što si tako odlučno odbacio ponudu rekla je sinoć dok su zadovoljni i opušteni ležali u postelji, slušajući zujanje hrušteva koji su letjeli oko otvorenog prozora. Nije volio što nakon nježnosti koje su razmijenili počinje razgovor o njegovu poslu. Nije očekivao da će to reći, bio je razočaran. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Stići će beba. Napravila sam popis što sve moramo kupiti: kolijevka, kadica za kupanje, spužva, bočice, hrpa pelena, odjeća, cipelice, jastuk... Kolica. Cijena je prilična. Pravo malo bogatstvo. A i garsonijera će postati pretijesna. Da nam je bar jednosobni stan. Argumenti su bili na njenoj strani. Ništa nije rekao. Nježno ju je poljubio i okrenuo se na drugu stranu. Obično je zaspala prva, no sada nije čuo njeno mirno, ravnomjerno disanje. Na drugoj strani jastuka, razmišljala je kao i on. San im nije dolazio na oči. Prenuo se iz misli i pogledao hrpu novina na redakcijskom stolu. Ivan Horvatić opet se smijao s naslovne stranice. Sjedio je u Domu umirovljenika, između dvije starice čija su lica bila naborana poput vrata kornjače. "Horvatić: Osigurat ćemo umirovljenicima dostojanstvenu starost", kočio se naslov na polovini prve stranice. A onda mu pogled zapne na crnoj kronici: "Nesposobna policija pet dana ne zna identitet maloljetne utopljenice". Ispod naslova bila je fotografija mlade djevojke. Lice joj je bilo lijepo, ali voštano i bezizražajno, kao da odsutno pilji u daljinu. Preletio je tekst. "Policija je sigurna da se ne radi o nasilnoj smrti, a tome u prilog ide i podatak da je vrlo mlada djevojka bila trudna. To bi mogao biti razlog samoubojstva", nagađala je novinarka. Pogled mu se vratio na fotografiju. "Šteta", pomisli, "tek je počela živjeti. Još je dijete." Prolistao je Jutarnji i Večernji list. Sve je u znaku izbora. Uključio je računalo da pogleda što pišu portali. Ipak, odluči prvo provjeriti poštu. Uvijek bi to činio odmah nakon ustajanja, ali jutros su bili u žurbi, lješkarili su u krevetu do posljednjeg trenutka. Lana ga je doslovno izvukla ispod tuša, bojeći se da ne zakasne. Srknuo je tek nekoliko gutljaja kave, pa su zajedno otrčali od lifta, nestrpljivo cupkajući dok se dizalo uspinjalo na osmi kat. Sada mu je ta kava manjkala. Emir mu se nije javio. Nema novosti iz Tuzle. Ali, zato je stigla nova poruka "pravdoljupca 88". Kliknuo je. Poruka je bila kratka: "Šteta što još niste objavili tekst o falsificiranoj diplomi. Kad to učinite poslat ću vam još zanimljiviji dokument. O tome kako je na invalidsku povlasticu kupio Audi 6". Počeo je pisati odgovor, ali ga prene škripa vrata. Ruku punih najlonskih vrećica iz kojih su virila zelena perca mladog luka, lišće balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
rotkvice, zeleni i salate, sva zadihana, ušla je tajnica. Stigla je ravno s tržnice. - Uranio si? - Lanu sam odvezao liječniku pa došao pročitati novine. - Hoćeš li kavu? Idem u kafić, dolje. Bile su mi pune ruke pa nisam mogla donijeti. - Bit će to humana gesta. Kad umreš, pravo ćeš u raj. Nasmiješila se. - Još ne namjeravam. Odložila je vrećice u mali hladnjak pored pisaćeg stola naslonjenog uz zid koji je dijelio veliku redakcijsku sobu od one, tek nešto manje, glavnog urednika. Đurđi je moglo biti trideset i pet godina. Bila je draga i strpljiva, susretljiva i staložena, ali je tajnički posao nije osobito zanimao. Obiteljska žena, dobra majka okupirana djecom. Bezbroj su je puta zvali dnevno. Gdje je doručak? Koje cipele da obuku? Hoće li padati kiša? Je li nahranila ribice? Mogu li Rexa izvesti u šetnju? Stribor doduše nikada nije čuo pitanja, ali je po njenim odgovorima znao zašto su je zvali. Tek što je zatvorila vrata, zazvonio je telefon. "Mora da su opet ti dosadni klinci", pomisli, ali ipak podigne slušalicu. Začuo je plačljivi djetinji glas. - To je ona. Prepoznala sam je - cmizdrilo je s druge strane žice. ~ Mama je otišla po kavu. Nazovi ponovno za pet minuta. Nastao je tajac. - Jesam li dobila uredništvo? - glas je zvučao nesigurno. - Da, ali mama je otišla po kavu. Brzo će se vratiti. - Ne tražim mamu. Želim samo nekome reći da... Glas s duge strane briznuo je u plač. - O čemu govoriš? - upita Stribor zbunjeno. - O mojoj... najboljoj... prijateljici... - Tko si ti? - Sanja. - Sanja, što želiš reći? - Slika koju ste objavili... To je ona. Napokon je shvatio. - Želiš reći da poznaješ utopljenicu čija je slika objavljena? - Da... balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Sigurna si? S druge strane čuo je provalu plača. U notes je upisao broj s telefonskog zaslona. Zvala je s mobitela. - Sigurna si? Samo plač. Ridala je. - Smiri se Sanja i sve mi polako ispričaj. Kako se zove tvoja prijateljica? - Iv... Ivana. Iv... Ivana Bor... Borov... Veza se prekinula. Tajnica je ulazila noseći dvije kave u velikim kartonskim čašama. - Idem prošetati. Pogledala ga je zbunjeno. - A kava? - Stavi je na stol. Popit ću kad se vratim. Više volim hladnu. Hvala ti. Još dok je hodao niz stepenice, spuštajući se prema izlazu, utipkao je broj iz notesa. - Zašto si prekinula. Maločas si sa mnom razgovarala. - Bon je bio na kraju. - Jesi li se smirila? - Da - rekla je šmrcajući. - Kako ti se zove prijateljica? - Ivana Borovac. - Gdje stanuje? - Gdje i ja. - U istoj ste zgradi? - U istom smo domu, - U istom stanu? - Ne, u domu. - U kakvom domu? - Popravnom. - Na Vinkovačkoj? - Da. - Rekla si da ti je najbolja prijateljica. - Spasila mi je život! - Spasila ti je život? - Prošlog me ljeta izvukla iz Drave. Povukla me voda, potonula balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
sam i počela se gušiti. Da nije skočila s obale, zaplivala i zaronila, ščepala me za kosu i izvukla, udavila bih se. Nisam znala plivati. - I pet dana nisi tražila najbolju prijateljicu? - Ravnatelj je htio prijaviti nestanak. Slagala sam da mi se javila i rekla kako će se vratiti. Kad prijavi nestanak dođe policija, ispituje nas. Nitko to ne voli, ni mi, ni ravnatelj. Znala je odlaziti i vraćati se. Mislila sam da je u Zagrebu kod prijateljice. Ili da je otišla na more i da će doći za dan-dva. Imala je dečka u Rijeci. - Htio bih te vidjeti i razgovarati s tobom. - Ne mogu sad, u školi sam do 1 sat. - Može u jedan? - U jedan i. deset. Kafić u Mercatoru. Moram sad na sat, zovem iz zahoda. Jako se bojim. - Koga? - Policije. Znam da će me ispitivati. Strah me. Silno se plašim. - Nisi ništa kriva. - Ne znate vi što oni sve pitaju. I kako znaju biti grubi... - Neće ti ništa. Reci im sve što znaš. Djevojčica je ponovno briznula u plač. - Vidimo se u Mercatoru. Što imaš na sebi? - Traperice i plavu majicu s crvenom jabukom na kojoj piše Big Apple. - Koliko ti je godina? - Trinaest. - A Ivani? - Starija je šest mjeseci. Moram sad u razred. Doći ću u jedan i deset. Stribor je sjeo na klupu u maloj zelenoj oazi između Kazališta i Trga slobode. Cure iz crne kronike, nerazdvojne, s kavom u ruci, išle su prema redakciji. Opazile su ga i mahnule. Jutro je bilo ugodno. Obožavao je to vrijeme i znao da takve svježine još neće biti dugo. Osijek se ljeti usije, sparina se zalijepi za grad i pretvori ga u ogromnu saunu. U džepu košulje zatitrao je mobitel. Lana je zacvrkutala. Pregled je bio gotov. - Sad sam i službeno trudna. Doktor je potvrdio. - Lijepo je to čuti. Sretan sam. Dolazim. balkandownload.org
loa
d.o
rg
Na parkiralištu naletio je na glavnog. Darko Pek upravo je izlazio iz crnog Passata. S blagom nelagodom otključao je svoj prastari Golf. - Znaš li što prvo crkne na Golfu dvojci? - upitao je dobro raspoloženi Pek. Već je odavno čuo taj vic. - Vozač! Pek se volio smijati vlastitim dosjetkama. Čak kad bi ih pričao po stoti put, ili kad uopće nisu bile smiješne. - Dođi nakon kolegija, imamo o čemu razgovarati. Stribor je sjeo u auto. Urednica kulture, utegnuta i napirlitana, izmigoljila je iz prolaza koji je Županijsku spajao s Trgom Lava Mirskog. Pek se pravio da je ne vidi.
ow n
9
ba
lka
nd
Policijski načelnik, Branko Jakić, svom je snagom tresnuo novine o Vladimirov stol. Kiptio je od srdžbe. Vladimir ga je poznavao desetak godina ali ga nikada nije vidio tako bijesnog. - Zar mi ovo treba? Zar je moguće da tako genijalnom inspektoru poput tebe ni na kraj pameti nije bilo nazvati popravni dom i pitati je li možda neka od njihovih štićenica u bijegu? Ako curu nitko ne traži pet dana, nije li bilo logično nazvati dom i pitati fali li im koja? Ne mogu vjerovati! Stalno im bježe, a tebi to nije bilo ni na kraj pameti. I sad novine prozivaju nesposobnu policiju, a nesposoban si ti, ti si vodio taj slučaj! Jakić je prstom upro u novine. Iznad slike mrtve djevojčice stajao je veliki naslov "Skandal: Policija ni nakon pet dana ne zna identitet malodobne utopljenice". Vladimir je šutke gledao u novine presavijene na stranici crne kronike. Nije znao što bi rekao, načelnik je bio u pravu. Jest, mislio je nazvati popravni dom, ali je odustao. Svako malo cure i momci iz doma nestanu na dan-dva, ali se uvijek vrate ili ih policija pronađe na nekom kolodvoru ili u sitnoj krađi. Nikada se još nije dogodilo da balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
netko završi tragično. - Javio se ravnatelj doma, Barač - nastavio je Jakić nešto smirenijim tonom. - Vidio je sliku u novinama i prepoznao njihovu štićenicu. Odi uzeti podatke. Mislio je kako će Jakić tresnuti vratima na izlasku, ali nije. "Morao sam to učiniti, morao sam nazvati dom", pokajnički pomisli Vladimir i uputi se prema automobilu parkiranom u dvorištu policijske zgrade. Dok je vozio razmišljao je koliko ga ova situacija s Magdom uništava. Sad se to već odražava i na poslu. Odsutan je i dekoncentriran, rastresen, misli su mu zbrčkane, što god radio u glavi mu je bračni brodolom. Počeo se samosažalijevati. Vesna iz Druge policijske postaje nazvala je to dobrim znakom. Uskoro će ljubav koju osjeća prema Magdi početi fermentirati poput mošta, ono što je slatko u toj ljubavi, postat će kiselo. "To je prvi korak na putu ka zaboravu", govorila je Vesna, "ali nemoj se zavaravati, to je prilično dug put. I ja sam još na početku, ali mogu se pohvaliti da napredujem." Zgrada popravnog doma na Vinkovačkoj bila je sakrivena u zelenilu. Pred metalnim, široko otvorenim vratima, iza kojih je kroz zelenilo nazirao upravnu zgradu, na drvenoj gajbi sjedio je sitan, kratko ošišani riđokosi dječak. Moglo mu je biti pet ili šest godina. Držao je bilježnicu u ruci i pomno pratio kako Vladimir parkira automobil. Čim je ugasio motor, dječarac je ustao, približio se automobilu i nešto zapisao u bilježnicu. - Što to radiš? Dječak je šutio, gledajući u zemlju. Čvrsto je stiskao bilježnicu, pa kad ga je Vladimir htio pomilovati po glavi i pogledati što zapisuje, počeo se vrtjeti u krug, ispuštajući prigušene, neartikulirane glasove. Produžio je prema domu. Ravnatelj Barač dočekao ga je pred vratima. - Imate portira? - upita, pokazujući na dječaka. - Mislite na Roberta. Uvijek je vani. Zapisuje sva vozila koja dolaze, registraciju, model automobila. Ni s kim ne razgovara, po cijeli je dan pred ulazom. Kad su čuli da je autističan, ostala djeca su pomislila da ga tako zovemo jer popisuje aute - objašnjavao je ravnatelj, rukom pokazujući prema Vladimiru. Njegov ured bio je malen i pretrpan, na zidovima dječji crteži, a police nakrcane kojekakvim rezbarijama. - Što mi možete reći o Ivani Borovac? - upitao je Vladimir, vadeći iz balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
torbe maleni blok s memorandumom Ministarstva unutarnjih poslova. - Sudbina se okrutno poigrala s njom. Sanjala je postati plivačkom zvijezdom, a skončala je u vodi. - Ima li roditelje? - Otac alkoholičar služi zatvorsku kaznu u Lepoglavi. Prije dvije godine ubio je Ivaninu majku. - Koliko je u domu? - Godinu i pol. Prihvatila ju je teta, ali se razboljela. Na živce. - Je li bježala iz doma? - Nekoliko puta, na dan-dva, najduže tri. - Zašto niste prijavili nestanak? - Bio sam siguran da će se vratiti. Njena najbolja prijateljica Sanja rekla je da se vraća. - Znadete li da je bila trudna? - Pročitao sam jutros u novinama. - Je li pravila probleme? - Ni manje ni više od drugih. Uglavnom kršenje kućnog reda. Ostajala bi u gradu duže nego što je dopušteno. - Alkohol, droga? Sklonost suicidu? - Nismo primijetili. Voljela je odlaziti na bazen, bila je sportski tip. - Kako ste rekli da se zove njena najbolja prijateljica? - Sanja. Sanja Vuković. - Možete li je pozvati? Želio bih s njom razgovarati. - U školi je. Obično se vraća iza jedan. Vladimir pogleda na sat. Tek je prošlo deset. - Vratit ću se iza jedan. Sanji ne govorite da će doći policija. Povest ću kolegicu, možda će njoj više reći nego meni. - Dajte mi Ivanin i Sanjin broj mobitela. - Nemamo ih. Klinci stalno mijenjaju brojeve. Barač ga je ispratio do izlaza. Vidjevši ih, kratko ošišani dječak čvrsto je stisnuo bilježnicu, šmugnuo uz ogradu, skvrčio se i počeo okretati u krug. Vladimiru se učinilo da ponovno čuje prigušeno neartikulirano glasanje. * * *
Samo je veliko parkiralište dijelilo Mercator od popravnog doma. Stribor je sjeo u kafić u prizemlju kako bi mogao motriti na oba ulaza. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Promatrao je trudnicu dok ulazi u banku, a nakon nekoliko minuta na pomičnim je stepenicama zapazio još jednu s kolicima punim namirnica. Otkako je Lana rekla da je u drugom stanju, činilo mu se da je svijet prepun trudnica. Viđao ih je na svakom koraku. Sjedeći u kafiću samo nekoliko minuta, već je spazio dvije. Pogledao je na sat, jedan i četvrt. Sanju je očekivao svakog trenutka. Pokušao je zamisliti kako izgleda djevojčica od trinaest godina u trapericama i plavoj majici s crvenom jabukom na kojoj piše Big Apple. Naručio je negaziranu vodu. Svoju dnevnu dozu kava već je prekoračio. Posljednju je popio dopola u sobi glavnog urednika kada je naprasno ustao i otišao, ljutito odbivši ponudu. Bio mu je ponuđen stalni posao. Vuković je silno zainteresiran za brošuru. Spreman je povisiti honorar, polovinu će platiti unaprijed, ostatak čim završi tekst. "Ono jutros na parkiralištu bila je samo šala", rekao je glavni započinjući razgovor. "Golf dvojka ipak može crknuti prije vozača. Vrijeme je da se riješiš krntije. Kad te Vuković isplati moći ćeš kupiti novi auto. Čak i Golfa, jer ćeš imati stalan posao i moći ćeš podići kredit za razliku koja ti manjka." "Pozdravi Vukovića i ponovi mu moj uvjet. Napisat ću tekst za brošuru, ali prvo poglavlje je o njegovoj diplomi. Reci mu da ću uskoro početi raditi i na drugom - kako je kupio Audi 6." Pogledao je glavnog i uputio se prema vratima. "Završili smo razgovor", rekao je i čuo odgovor: "Još nismo." Natočio je čašu Jane i otpio gutljaj. Čudilo ga je što Sanje još nema. Potražio je njen broj u mobitelu i nazvao. "Osoba koju ste nazvali isključila je telefon ili trenutačno nije dostupna", čuo je u slušalici. Na zaslonu mobitela pisalo je 13.32. Sjedio je još desetak minuta. Ponovno je nazvao i ponovno čuo istu poruku. Kiselo raspoloženje nakon razgovora u sobi glavnog urednika dodatno je splasnulo. "Kakvo li će tek biti kada Lani kažem da sam odbio stalni posao i Vukovićev honorar", pomisli i uputi se prema vratima. Odšetao je do ulaza u popravni dom i opazivši kratko ošišanog dječačića kako s bilježnicom u ruci sjedi na drvenoj gajbi, upitao: - Jesi li vidio djevojku u plavoj majici s nacrtanom crvenom jabukom? Dječačić je ustao, čvrsto stisnuo bilježnicu i počeo se vrtjeti u krug, kao da izvodi kakav ritualni ples. Striboru se učinilo da nešto balkandownload.org
rg
nerazumljivo pjevuši. Ponovno je nazvao Sanju. Prekinuo je vezu ne želeći po treći put slušati poruku s automata.
10
d.o
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
Krčma Javor bila je ugodno mjesto. Ljetna terasa pružala se gotovo do dravske obale, izložena svježini koju je donosila rijeka. Vladimir je volio to mjesto. Magda i on tu su proveli mnoge lijepe trenutke, ali to nije bio razlog zašto je Vesnu baš ovamo pozvao. Opuštala ga je blizina rijeke. Činilo mu se da iz vijuga mozga ispire nagomilane loše misli i crne slutnje, da ih pročišćava i oslobađa. Sada mu je to trebalo više nego ikad. Izabrao je stol na samom rubu terase, uz usku šetnicu na nasipu kojom su nekoć prolazile tračnice industrijskog kolosijeka. Čekajući Vesnu još je jednom nazvao Barača, premda mu je ovaj rekao da će se javiti stigne li Sanja u dom. - Ne, još se nije vratila. Nadajmo se da će doći na spavanje, nikad do sada nije bježala iz doma. - Pokrenuli smo potragu. Zovite me čim dođe, bez obzira koliko sati bilo. - Dežurni u domu obavijestit će me čim dođe, a ja ću odmah javiti vama. Iako je nebo još bilo svijetlo, Venera je zasjala. Nije očekivao da će se Vesna pojaviti na stepenicama, koje su se spuštale sa zapadnog, povišenog dijela ulice. Mislio je da će kao i on ostaviti auto na prostranom parkiralištu, s istočne strane. - Došla sam taksijem, a kako kasnim, rekla sam vozaču da me doveze najkraćim putem - objasnila je i sjela nasuprot Vladimira. Hoću se napiti večeras. Ali neće te skupo stajati, dvije čaše vina meni su dovoljne. Nasmijao se. - Da sam to znao i sam bih uzeo taksi. Već zamišljam naslov u novinama: "Pijani policijski inspektor s 1,2 promila izazvao prometnu balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
nesreću". Konobarica, ljepuškasta crnka, ne starija od dvadeset, donijela je jelovnik. Preskočili su aperitiv i naručili bocu beljskog caberneta. Vesna se kolebala između kečige i smuđa. - Kečiga - rekla je napokon glasom kao da joj je sa srca pao težak kamen. - To je odličan izbor, nemaju je uvijek. Ali čekao sam da odlučiš. Da si uzela smuđa, ja bih kečigu. Ovako ću smuđa, pa možemo dijeliti. Otpio je gutljaj vina, pustio da se ugrije između jezika i nepca i kimnuo konobarici. Natočila je Vesni, pa njemu. Rubin u čašama sudario se s purpurom prosutim površinom rijeke. Sunce je zalazilo. - Progoni me ona mala s druge obale. Ugodna toplina vina klizila je niz grlo. Pogledala ga je začuđeno. - Ravnatelj doma rekao je kako je bila izvrsna plivačica. Sate i sate provodila je na bazenu. Sjećam se s akademije, a čitao sam i kasnije, da se plivači ne odlučuju na samoubojstvo utapanjem. Profesor nam je rekao: kada bi ljudi mogli letjeti, ne bi bilo samoubojstava skokom s visine. Krila bi im instinktivno zamahala. - Želiš reći da je u pitanju ubojstvo? - Ne. Samo razmišljam. Htio sam to podijeliti s tobom. - Baš kao i porciju smuđa? Sviđao mu se njezin smisao za humor. - Osim toga, bila je trudna. To može biti motiv za samoubojstvo, ali može značiti i nešto posve drugo. - Kako netko nije želio da rodi... - Točno. - Rekla mu je da je trudna, uplašio se za svoj brak, ugled, društveni status. - Nekakav pedofil koji lovi klinke po kafićima, mlađe ođ vlastite kćeri. Htio je da pobaci, ali se protivila. Vesna se zamislila. Otpila je gutljaj vina i otjerala komarca koji joj je zujao oko uha. - Pokušavam se staviti u njen položaj. Cura je u domu, bez roditelja. Mogla se povjeriti odgajateljici, što je sigurno mnogo lakše nego reći to majci i ocu. Pobačaj bi joj se činio kao najbolje rješenje rekla je. - Ali nije to učinila. - Možda nije bila sigurna? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Klinke danas nisu glupe. Vladimir se zgrozio zbog misli koja mu je prostrujala glavom. Htio je upitati Vesnu koliko joj je bilo godina kad je izgubila nevinost i što je tada znala o seksu. "Glupo pitanje", pomisli. "Kako mi je takvo što uopće moglo pasti na pamet?" - Pokušajmo stvari postaviti ovako - nastavio je, sretan što Vesni nije postavio ono glupo pitanje. - Recimo da je tip uspješan poslovni čovjek, smiješi mu se blistava karijera, pred njim je napredovanje. Ima suprugu, također poslovnu ženu, zaokupljenu karijerom. Ne želi zaostajati za njim. Posvećena je poslu, često putuje kao i on. Njihov brak svojevrsno je natjecanje tko će u poslu postići više. Malo vremena provode zajedno. Osobito u krevetu. Ševe se rijetko. On želi seks u kojem će dominirati, u kojem će dobiti sve što želi. Muka mu je od hladne, nezainteresirane žene, koja seks doživljava poput dosadnog posla, kakav s vremena na vrijeme valja obaviti. Kao spremanje stana, pranje automobila ili odlazak u šoping. Međutim, brak mu je važan. To je dio njegovog poslovnog imidža. Lijepo je pojaviti se u raznim prigodama s dotjeranom suprugom, intelektualkom, ženom koja gradi karijeru. Koja kao i on ima važna poznanstva, telefonske brojeve političara, šefova velikih kompanija, utjecajnih osoba, bankara, liječnika, vrhunskih odvjetnika, sudaca. Međusobno si mogu puno pomoći, njihove karijere su sinergija koja krči put ka vrhu. I sad odjednom sve to dolazi u pitanje jer je neka klinka iz doma zatrudnjela. Jer je zaboravila popiti antibejbi pilulu, a on bio dovoljno nepromišljen i komotan da stavi prezervativ. - Ovo s prezervativom je odlično. Bio bi sjajan pisac krimića. Možda bi napravio bolju karijeru nego policajac - rekla je Vesna. Otpivši gutljaj vina, nastavi smijući se: - Dopusti da nastavim u tvom stilu. Klinka ga počinje ucjenjivati. Izbezumljuje ga pomisao na moguće komplikacije. Recimo, mala se raspriča i kaže najboljoj prijateljici s kim je zatrudnjela. Ili, što je još gore, kaže to odgajateljici. Tip je u klopci i jedini način da se izvuče vidi u uklanjanju tragova. Odlučuje je ubiti. Ionako prema njoj ništa nije osjećao, bila je tek puki seksualni objekt. - Tu pisac krimića ulazi u problem - prekine je Vladimir u trenutku kad je konobarica poslužila jelo. - Na tijelu nema nikakvog traga balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
nasilja. Jer da je išta bilo, makar i najmanja ogrebotina, oku dr. Vodopije ne bi promaklo. - Ostaje, međutim, pitanje kako se cura utopila. Vesnin glas sada je zvučao ozbiljno. - Možda joj je pozlilo. Sišla je do obale da se umije, osvježi, zamračilo joj se, pala je u plićak i udavila se. Položaj tijela, onako kako smo ga našli, to isključuje. Glava je bila tik uz obalu, a noge okrenute prema riječnoj matici. Voda je na tom mjestu neobično mirna i našli smo je onako kako je pala. - Osim ako ju nije okrenuo onaj tip. Možda je lagao da nije dirao leš. Možda joj je pregledao džepove, skinuo sat, lančić... - Ali onda ne bi zvao policiju. Pobjegao bi s plijenom. - A možda je mislio da je još živa, možda je htio pomoći. - Tada bi nam to rekao. Dvaput sam ga pitao je li što dirao prije nego smo došli. Bio je odrješit. Valjalo bi provjeriti tko je on. - Opet iz tebe progovara pisac krimića. Provjeravati tog čovjeka čisto je gubljenje vremena. Običan ribič koji se ondje slučajno našao. Čim je vidio djevojku, nazvao je policiju. Da je bilo što muljao, netragom bi nestao. Nitko ga nije mogao vidjeti, bilo je praskozorje, uokolo pustoš. Vladimir je vještim potezom noža uzdužno raspolovio prženog smuđa koji se protezao od kraja do kraja ovalnog tanjura. Odrezao je glavu i rep i s lakoćom odstranio kralježnicu. - Vidi se da si ponešto naučio od dr. Vodopije - rekla je Vesna. - Crni humor. Uistinu crni humor. Ali kad si ga već spomenula, zaboravih ti reći. Nazvao sam ga danas i upitao je li sačuvao komadić embrija za DNK bude li potrebno. I znaš što mi je rekao: "Dragi inspektore, čuvajte kapilare na nosu. Popucat će vam jer ga stalno zabadate ondje gdje ne treba. Gledajte svoja posla. Ako ste vi nesigurni u ono što radite, ja nisam." - Nije ti odgovorio na pitanje. - Jest. Na njemu svojstven, osebujan način. Komadić smuđa stavio je na Vesnin tanjur. Kušala je i rekla: - Kečiga je bolja. Toliko bolja da ću sve pojesti sama. Šutke su uživali u jelu. Konobarica je upalila svjetlo i rojevi mušica u tren su zaplesali oko lampi. Purpur s površine Drave kao da je potonuo u rijeku. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Kako napreduju radovi? - upita Vesna nakon što je tanjur bio gotovo prazan. - Znaš majstore. Rokovi im nisu jača stana. - Bit ćeš sretan ako im je to jedina mana. - Trebat će mi par tvojih savjeta. U izboru pločica za kupaonicu i kuhinju. I boje za zidove. - Znala sam da ova večera neće biti besplatna. Da ću to nekako morati vratiti. Makar i stručnim savjetima. - Odvest ću te kući - rekao je nakon što su popili preostalo vino. Za to ne tražim nikakvu protuuslugu. Dok su hodali prema autu, Vesna ga prijateljski uhvati ispod ruke. - Nadam se da sutra u novinama neće osvanuti naslov: "Pijani policijski inspektor u društvu pijane policijske tehničarke izazvao prometnu nesreću". Nasmijali su se. Vladimiru se učinilo da im je s neba namignuo pun, bliješteći mjesec.
11
ba
lka
nd
Baranjski obrisi izgledali su poput pokislih akvarela. Kroz ogromni stakleni zid kavane Hotela Osijek, poprskan kapima proljetne kiše, vidjela se obala na drugoj strani rijeke, obrisi Tvrđavice i šume iza nje. Ivana Horvatića. nije zanimao taj prizor. Okrenut na drugu stranu uživao je gledajući ogromni džambo plakat na zgradi preko puta hotela. Bio je zadovoljan vlastitim izgledom. Dečki su si dali truda! Djelovao je sigurno i odlučno. Sviđao mu se i slogan ispod njegova lika: Horvatić... i točka! "Snažna poruka. Valjda će ljudi razumjeti", pomisli. Jedan utjecajni politički tjednik njegov je izborni slogan proglasio najboljim u kampanji. Ankete objavljene u jutrošnjim novinama išle su mu u prilog. Lista koju je predvodio sigurno je vodila u njegovoj izbornoj jedinici. Sigurno će povući u Sabor četiri, možda čak i pet zastupnika. Taj rezultat jamčio mu je mjesto u Vladi. Sanjao je taj dan. Sve je išlo balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
savršeno. Kampanja iz snova. Iako je na sastanke uvijek kasnio, Ivan Horvatić danas je uranio. Prije nego što Roki stigne želio je u miru prelistati novine i opušteno popiti prvu jutarnju kavu. Zadubio se čitajući tekst o utopljenici nađenoj na lijevoj dravskoj obali. Krajičkom oka primijetio je Rokija i podigao pogled. - Koliko ti je ispita još ostalo? - upita ga čim je sjeo. - Otkud to pitanje? Mislim da imamo važnijih stvari za razgovor. - Ni ovo nije nevažno. - Sedam, osam. Možda devet. Ne znam. točno. - Možeš li s tim završiti za mjesec-dva? Znam da u tvojim godinama učenje baš ne ide lako, ali kada bi malo zagrijao stolicu, išlo bi. - Sve se može srediti. Ali čemu žurba. Ja temeljito utvrđujem gradivo. - Koliko, tisuću ili dvije eura po ispitu? - pecne ga Horvatić. Roki se nasmijao. - Ne želim imati problema s diplomom. Pa da me kasnije istražuju novinari. Upravo sam se rastao s Pekom. - Pek je poznata tračibaba. Rekao mi je neki dan da su dobili dojavu o mojoj lažnoj diplomi. Konkurencija udara ispod pojasa. Čuo sam da čačkaju i po tome kako sam kupio auto. Nemaju ništa jače pa se bave tricama i kučinama. - Zašto te zanimaju moji ispiti? - Da čitaš novine, znao bi. Ankete predviđaju uvjerljivu pobjedu moje izborne liste. Pobijedim li, u stranci su mi obećali mjesto ministra unutarnjih poslova. Prvi će mi posao biti smjena nesposobnog Jakića. Samo hoda okolo po ručkovima, neumjereno ždere i tovi se. Razmišljao sam postaviti tebe na njegovo mjesto. - Znaš da mene zanima samo biznis. Da mi firme rade, da imaju posla. - Radit će i dalje, još bolje. Prebacit ćeš vlasništvo na nekog drugog. Zamisli kako će tek poslovi krenuti kada postaneš šef policije. - Pusti to. Hajdemo na glavnu temu. - Razgovarao sam s ministrom. Evo ti broj osobe kojoj se moraš javiti. Gurnuo mu je papirić. - Nazovi ga, dogovorite sastanak. Odvedi ga na ručak. Najbolje u balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Baltazar ili Marcellino. On će ti sve reći, ima sve ovlasti. - Je li to sve? - Što se mene tiče, jest. Ostalo je na tebi. - Jeste li razgovarali... - Nismo. Riješit ćeš to s čovjekom čije ti ime piše na papiriću. Znaš da tu vrst razgovora ne volim. - Misli, da bar zna okvir... - Okvir ovisi o slici. Nikad se slika ne pravi da bi pristajala uz okvir, već se okvir pravi prema slici. Kad ti bude opisao sliku, onda dogovarajte okvir. - Draži mi je poduzetnički jezik. Tu se jasno znaju pravila, dva i dva uvijek su pet. - Slušaj, ja sam svoje obavio. Koliko znam, ono što si ti trebao još je uvijek samo obećanje. Horvatić glavom pokaže prema staklenoj stijenci hotela iza kojeg se, na ogromnom plakatu, smiješio njegov lik. Kiša je prestala, kapljice na staklu su isparile. - Horvatić... i točka! Zgodno. Jutros sam na obećanje stavio točku. Danas ide. - To je pametna investicija. Odlično si uložio. Imao si njuh na koju kartu igrati. Da si dao nekom drugom, sada bi se kajao. Roki se počeo meškoljiti. Želio je zapaliti cigaretu. - Razmisli ozbiljno o mjestu šefa policije. Jakića mičem prvi dan. Treba mi ovdje pouzdan čovjek. Računam na tebe. - Ostavimo to. Važno mi je ono u Zagrebu. - Jedno drugo ne isključuje. Ne volim ljude koji ne razmišljaju o novom poslu dok potpuno ne završe započeti. U politici uvijek moraš znati nekoliko poteza unaprijed. Horvatić je odjednom postao uznemiren. Roki je to primijetio. - Djeluješ nervozno. - Primjećuje li se? - Horvatić na plakatu izgleda bolje od ovoga koji sjedi preko puta mene. - Kampanja. Umoran sam. U završnici se udara ispod pojasa. I najčišće rublje pretvara se u prljavo. - Nije valjda da brineš? Pa oko tebe je sve kristalno čisto. Sve radiš transparentno. Znam da voliš tu riječ. I ne bi ti rejting bio takav da si balkandownload.org
12
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
lopov. Narod bira samo poštene. Osim toga, Pek ti je prijatelj. Znaš da on jako pazi što pušta u novine. - Pek nije urednik svih novina u Hrvatskoj. - Ima li ovdje konobara? Radi li tko u ovoj kavani? - iznenada se proderao Roki. Bubuljičavi mladi konobar istog se trena stvorio pred njihovim stolom. Zbunjen, mucajući je objašnjavao kako se pokvarila elektronska blagajna i nemušto se ispričavao da ne može donijeti piće bez računa. - Mozak mi ujutro ne radi bez kave, pa ću promijeniti mjesto. Ako želiš, pridruži mi se u Waldingeru. Tamo se, za razliku od ovog mjesta, može dobiti kava i u miru pušiti. Piće koje si popio ovdje morat ćeš platiti sam. Mene čeka ceh u Zagrebu. Restorani koje si spomenuo nisu jeftini. Dvojica muškaraca, jedan u plavom elegantnom Brioni odijelu, drugi u zagasito zelenoj Hugo Boss trenirci ustala su od stola. Onaj u trenirci krenuo je prema izlazu, a drugi u odijelu plaćao je kavu. Strpavši kusur u džep skupocjenog odijela zastao je pred staklenom hotelskom stijenom i još jednom pogledao na zid preko puta, s kojeg se kočio ogroman plakat. I Horvatić na plakatu i Horvatić na izlazu iz hotela bili su u istom odijelu. Tek je kravata bila različita. "Da mi je njegova sigurnost i bezbrižnost", pomisli Horvatić gledajući na plakatu nasmiješenog, samouvjerenog i opuštenog muškarca.
ba
Miris prženog luka širio se garsonijerom na osmom katu zgrade na Sjenjaku. Lana je bila u kupaonici. Sretan što je pristala u trudnoći privremeno ostaviti vegansku prehranu, Stribor je za oboje pripremao kajganu s lukom. Mučilo ga je što Lani ni riječi nije rekao o jučerašnjem razgovoru s glavnim urednikom. Bojao se njene reakcije. Da je prihvatio ponudu, riješili bi mnoge stvari. Prvo, onu najvažniju iznajmili bi prostraniji stan. Iako je bio siguran da je postupio ispravno balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
i da bi prihvativši Pekovu ponudu zauvijek prodao dušu, ležeći budan pored Lane, jer mu san nije dolazio na oči, dugo je razmišljao što je odbijanjem ponude dobio. Ubrzo je zaključio: dobio nije ništa, a izgubio je puno. Čak i ako se pokaže točnim da je Horvatićeva diploma krivotvorena, Pek mu ionako neće objaviti tekst. Ima li smisla uopće istraživati kako je kupio automobil, je li prijevarom stekao invalidnost i koristio povlastice koje mu ne pripadaju? Gdje će to objaviti? Trošit će vrijeme na tekst za koji urednik uopće ne pokazuje zanimanje. Naprotiv, jasno mu je rekao da ga ta priča nimalo ne zanima. A što ako ga pravdoljubac88 navlači na tanak led? Ako je netko iz suprotnog tabora tko, makar i neistinama, želi kompromitirati Horvatića? Razbivši četiri jaja u tavu prekrivenu zlatnožutim ploščicama luka, odjednom se osjetio poput Isaaca Newtona kada je vidjevši jabuku kako pada sa stabla, otkrio zakon gravitacije. Dok su žumanjci padali u tavu sjetio se Denisa. Sjetio se studentskih dana kada je sobu u domu dijelio s momkom iz jednog međimurskog sela. Zajedno su na Fakultetu političkih znanosti studirali novinarstvo. Denisu su vječno slali jaja i slaninu, ali bi slanina brzo nestala u vječno gladnim studentskim ustima, pa bi do nove pošiljke uglavnom jeli jaja, A kako je luka bilo napretek i kako je takva kajgana bolje prijala, u njihovoj studentskoj sobi, neznatno manjoj od garsonijere u kojoj je sada živio s Lanom, stalno se osjećao miris prženog luka. Denis je nakon studija kratko radio u Vjesniku, potom se zaposlio u Slobodnoj Dalmaciji, da bi se skrasio na televiziji. Vodio je popularnu emisiju koja je svako malo podizala prašinu. "Pokaže li se priča o Horvatiću točnom, ponudit ću je De~ nisu", pomisli. Odlučio je poslati mu poruku poslije doručka. Kratki zvuk s mobilnog telefona objavio je pristiglu poruku. Nije se obazirao. Kajgana je upravo bila gotova, a Lana je izlazila iz kupaonice. - Doručak je spreman! Lana se nasmijala. - Sad kad vidim kako me tetošiš, žao mi je što nisam zatrudnjela već nakon naše prve večeri. Stribor je pogledao zaslon mobitela. Srce mu je zaigralo, iako je takvu poruku vidio bezbroj puta. Pisalo je kako je broj koji je birao balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
sada ponovno dostupan i da ga može nazvati. A broj koji je birao bio je Sanjin. - Daj mi svoj mobitel - rekao je izbezumljeno. - Što će ti? Imaš svoj. - Molim te, brzo, brzo. Objasnit ću ti. Pružila mu je mobitel i on grozničavo utipka Sanjin broj. - Fuck! Fuck! Fuck! Lana nije voljela kad psuje. Nadao se da je fuck neće iritirati. - Zvao sam je s tvog mobitela, misleći da će se javiti. Bojao sam se da će, kad vidi moj broj, odbiti poziv. Ali ponovno se isključila. - O kome pričaš? - O klinki iz popravnog doma, Sanji. Cimerici one utopljenice. Kratko je uključila mobitel da obavi neki poziv ili provjeri tko ju je zvao. I opet ga isključila. Ali zašto to čini? Klinci ne gase mobitele. Bez njih im život gubi smisao. Jeli su šutke. Striborovo dobro raspoloženje odjednom se rasplinulo. Prije odlaska na posao namjeravao je Lani ispričati jučerašnji razgovor s Pekom. Sada za to nije imao snage. Izluđivalo ga je što nije mogao doći do Sanje. Jučer ga je prevarila, nije došla u kafić Mercatora, a onda je isključila mobitel. Sad kad se nakratko uključila, primila je njegovu poruku. Zamolio ju je da se javi. Ali nije. Zašto ga izbjegava? Zašto to čini? Što krije? Je li se zaletjela kad ga je nazvala i rekla da je utopljenica njena najbolja prijateljica? Nije znao odgovor. - Slobodan si - rekla je Lana kad je ustao i sa stola počeo skupljati tanjure. - Ja ću oprati posuđe. Poljubio ju je u obraz, uzeo laganu jaknu i krenuo u redakciju. Volio je tu staru jaknu, premda bi svaki put pobjesnio kad bi mu kroz potrgani džep mobitel propao u podstavu. Već je bio u liftu i nije mu se vraćalo u stan da zakrpa džep, a znao je da će, kad se vrati kući, po stoti put na to zaboraviti. Dok je lift klizio s osmog kata u prizemlje, izvlačio je mobitel kroz usku rupu u džepu. Lana ga nije mogla čuti. Dao si je oduška i sočno opsovao. * * *
Goga je bila od onih osoba kakve svi vole. Uvijek dobro raspoložena, vedra, nasmijana, uvijek spremna pomoći, praktična i jednostavna. Nije gnjavila, nije postavljala suvišna pitanja, nije tražila protuusluge. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Znaš li koga u popravnom domu? - upitao je Stribor sjedajući na njen papirima pretrpan stol. Sjedila je do prozora u velikoj sobi gradske rubrike. - Sprijateljila sam se sa Zlatom, odgajateljicom, kad sam radila reportažu o djeci iz doma. - Možeš li je nazvati i upitati je li se Sanja vratila? - Kako se preziva? - Ne znam. Ali znam da je bila najbolja prijateljica cure koja se utopila. Ivane Borovac. Goga se nasmiješila. Brzo je pronašla broj u mobitelu. - Je li se Sanja vratila u dom? - upitala je. Stribor nije mogao čuti odgovor, ali je po Goginom licu zaključio da nešto nije u redu. - Dobro, doći ćemo - rekla je prekinuvši vezu. - U domu je policija. Zlata kaže da će nas čekati u kafiću Cigla, preko puta. Ništa ne želi govoriti na mobitel. Hajdemo. Ja ću voziti. Sjurili su se niz stepenice. Gogin crveni Citroen bio je besprijekorno uredan. "Kako neki ljudi tako znaju čuvati stvari?" upitao se dok su sjedali u auto. - Zašto te zanima Sanja? - Nazvala me jučer i gušeći se u suzama rekla da pozna utopljenicu sa slike koju smo objavili. Osjećao sam da želi još nešto reći, pozvao sam je u kafić, rekla je da će doći, ali nije, kasnije je iskopčala mobitel. Neobično. - Klinci su ćudljivi. Pubertet. Puno vjetra u malim glavama. Na parkiralištu kafića nije bilo mjesta pa je Goga skrenula prema ulazu u dom. Maleni, riđokosi, kratko ošišani dječak sjedio je na drvenoj gajbi. Čim se automobil zaustavio, prišuljao se sa stražnje strane. U ruci je držao bilježnicu i nešto zapisivao. - Ti si policajac? - upitala je Goga smiješeći se. Dječak ništa nije odgovorio. Kad ga je željela pomilovati po glavi, čvrsto je stisnuo bilježnicu i šmugnuo prema gajbi. Čim su otvorili vrata bučnog, zadimljenog kafića, Zlata Kuna im je mahnula. Imala je kratku kosu boje mahagonija. Prevalila je tridesetu, ali su je žive, vesele smeđe oči činile mlađom. - Digla se velika frka - rekla je čim se upoznala sa Striborom i srdačno rukovala s Gogom. - Policija je od jutros u domu. U balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
ravnateljevoj su sobi. Mene su ispitali baš kad je Goga nazvala. Zanima ih sve o onoj maloj jadnici. Raspituju se i o Sanji. Nije se vratila poslije škole. Ovo je prvi put da je pobjegla. - Bile su prijateljice? - Nerazdvojne. Vezane pupčanom vrpcom. - S kim su se družile? - Činilo se da su jedna drugoj bile dovoljno društvo. - Ali, Ivana je bila trudna. - Možda su imale dečke u gradu. U domu pouzdano nisu. - Što još možete reći o njima? - Nažalost, ne previše. Nisu u mojoj grupi. - Nego? - U grupi kolege Zorana Kopljara. S njim je policija prvo razgovarala. Duže od sata. - Biste li ga mogli pozvati? - upita Stribor. - Pomalo je čudak. Posve introvert an tip. Okorjeli neženja. Ni s kim se u domu ne druži, razgovara samo službeno. - Mislio sam da nam možete više reći kad ste nas pozvali ovamo. - Policiju zanima gdje je Ivanin mobitel. Uzeli su računalo iz zajedničke sobe. Cure su im rekle da ima profil na Facebooku. Pretražili su i Sanjine stvari. - Zašto to rade? - Ne znam. Nešto im je sumnjivo. Stribor se u kafiću osjećao nelagodno. Smetao mu je dim i preglasna glazba. Bio je sretan kad je Goga rekla da se žuri, da mora u Tvrđu, po papire koje su joj ondje ostavili. - Hvala vam - rekao je Stribor. - Mogu li vas zamoliti da javite Gogi kad se Sanja pojavi? - Naravno. Uputili su se do automobila. Riđokosi maleni dječak sjedio je na gajbi. - On uvijek ovako? - Od jutra do večeri - odgovori Zlata. - Sjedi ovdje i zapisuje svaki automobil. - Koliko je dugo u domu? - Godinu i pol. Najduže dvije. - Kad sam vidjela sliku u novinama - započela je Goga čim su sjeli u balkandownload.org
13
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
auto - sjetila sam se kako sam pričala s Ivanom radeći reportažu. Pametno, bistro i vrlo lijepo dijete. Sjećam se, pričala je da obožava plivanje. - Jesi li razgovarala sa Sanjom? - Po imenu se ne mogu sjetiti, ali da je vidim, znala bih. Prošli su podvožnjak i iz kružnog toka Goga skrene u Reisnerovu. - Kamo ćeš? - Hajde sa mnom do Rektorata. Samo da nešto pokupim i odmah se vraćamo. Zuriš li jako? - Ne previše. Uključio je radio. Voditeljica se ludo zabavljala sa slušateljima: tko najduhovitije odgovori zašto je kutija za pizze četvrtasta, a ne okrugla kao i pizza, dobit će naravno - pizzu. Okruglu. - Što ti misliš? - upita Goga, smijući se. - Bilo bi logično da je kutija okrugla kad bi pizza bila četvrtasta. - Nije baš duhovito, nisi zaslužio pizzu. - Stani! Stani, odmah! Goga se pretrnula i naglo stisnula kočnicu. Da nisu bili vezani, udarili bi glavom o vjetrobran. - Što se dogodilo? - upitala je prestrašeno. Stribor je iskočio iz auta, pretrčao cestu i sjurio se prema Zrinjevcu. Na klupi u parkiću sjedila je djevojčica u trapericama i plavoj majici s crvenom jabukom na kojoj je pisalo Big Apple.
ba
Soba je bila pretrpana stvarima. Na foteljama su se iskrzali rubovi, namještaj je nagrizala crvotočina, ali sve je bilo uredno i na svom mjestu. Jedino je na lusteru od dvanaest žarulja nekoliko pregorjelo, a zidna ura je 24 sata dnevno pokazivala 10 sati i 17 minuta. Guste zavjese na prozorima škrto su propuštale svjetlost. Sjedokosa žena ležala je zaklopljenih očiju na krevetu koji je zaškripao i pri najmanjem micanju. Liječnici su joj prognozirali još mjesec-dva života. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Metastaze su se raspršile poput sačme ispaljene u tijelo divljači. Vladimir je sjedio u starinskoj fotelji s udubinama na sjedalici i naslonu. Tu je fotelju volio njegov otac, ostavivši na njoj tragove svojih leđa i stražnjice. "Koliko god krhke bile, stvari nadžive i najžilavije ljude", pomisli sjetivši se snažnog, korpulentnog oca. Zatekao ga je prije četiri godine kako spava u istoj toj fotelji. Kad se približio shvatio je da se iz takvog sna ni jači od njega ne bude. Bio je siguran da će isto tako i na madracu, kad dođu iz pogrebne tvrtke odnijeti mrtvu staricu, ostati otisak njenog tijela. Poput kalupa u koji se lijevaju brončani odljevci. Teško se mirio što gotovo istodobno ostaje bez Magde i majke, dvije sobe koje je najviše volio. Svaku na svoj način. Nije ga, međutim, ostavljala nada da će se Magda u posljednjem trenutku ipak predomisliti. Zamišljao je scenu kao u kakvom srcedrapateljnom filmu: s dva kofera stoji na vratima njihova stana, pruža joj ruku i pozdravlja se. Hvata kvaku, ali ona mu se baca u zagrljaj, strastveno ga grli, gledaju se nekoliko trenutaka. Plače. "Ostani", kaže mu. "Želim da krenemo ispočetka." Poznavao je Magdu suviše dobro i znao da se to nikada neće dogoditi. Ni za pet života. Ni za dvadeset. Nepovratno je gubi, kao što će za koji tjedan izgubiti majku. Od nje su liječnici digli ruke, baš kao i Magda od njega. Ali nije sputavao maštu. Vrtio je u glavi svoj jeftini, srcedrapateljni film. Pričekat će da se mati probudi. Znao je da spava kratko, kad bolovi popuste. Kopkao ga je nestanak djevojčice iz doma. Ivana je mrtva, njena najbolja prijateljica bježi. Zašto? Boji li se da je netko ne pronađe? Zna li kakvu tajnu? Što bi to moglo biti? Zoran Kopljar, odgajatelj s kojim je razgovarao, potpuni je čudak. Našao je policijsku zabilješku, nikad dokazana sumnja da se petljao s maloljetnicama. Sam je otišao iz škole kad je procurilo da je pipkao djevojčicu iz petog razreda na školskoj ekskurziji. Klinka je kasnije sve negirala. Ravnatelj škole rekao je kako mu se na Babića požalila nastavnica. Njoj se povjerila djevojčica tvrdeći da joj je Zoran, misleći da spava, raskopčao bluzu i pipkao grudi, noću, u autobusu. Policiji je nastavnica rekla da ne vjeruje djevojčici, da se uplašila i promijenila iskaz. Ravnatelj je pak tvrdio da je nastavnica zaljubljena u Zorana, a kako joj nije uzvraćao, željela mu se osvetiti. Zoran je naravno sve balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
zanijekao. Ali, čudno, tri tjedna poslije odlazi iz škole. Zašto se maknuo? Jutros na kolegiju Vladimir je rekao šefu da želi nastaviti istragu o Ivaninoj smrti. Samo ga je poprijeko pogledao. Nije odgovorio. Kad je izlazio, rekao je: "Kad je utopljenica pronađena, nisi se sjetio nazvati dom i pitati jesu li sve cure na broju, a sada bi istraživao slučaj za koji ne treba biti inspektor s desetogodišnjom praksom da bi se zaključilo kako se radi o samoubojstvu." Rekao je to pred svima, kako bi ga postidio. Kasnije na kavi, prišao mu je Slavko, kolega s kojim dijeli sobu. "Mislim da si u pravu. Sad kad joj je nestala najbolja prijateljica, stvar izgleda drugačije. Ipak, ako te mogu savjetovati, ne istražuj dalje na svoju ruku. Šef je ranjena zvijer, spreman je ujesti i za najmanju sitnicu. Boji se da će ga smijeniti nakon izbora. Horvatić, navodno, već ima svog kandidata. A Jakića ne podnosi, otvoreno to priča." Starica na krevetu tiho je zastenjala. Nije otvarala oči. Stribor osjeti vibriranje mobitela u džepu. "Da je bar ravnatelj doma, Barač, da se bar Sanja vratila."’ Bila je Vesna. Prekinuo je vezu, tiho ustao iz škripave fotelje, pažljivo otvorio vrata i uputio se u drugu sobu. Vratio je poziv. - Ispekla sam mafine sa šumskim voćem. Bolje nisi nikada jeo cvrkutala je. - Potpuno si u pravu. A reći ću ti i zašto. Mafine nisam nikada jeo. - Onda ćeš vidjeti što si propuštao. Slušaj, završila sam poslove. Ne znam što ti radiš, ali ako hoćeš mogli bismo danas pogledati pločice. A to je i prilika da ti donesem mafine. - Može za sat? Kod mame sam. - Može. Nazovi. Stribor se ušuljao u sobu, ali škljocanje brave na vratima bilo je previše bučno za krhki staričin san. - Jesam li dugo spavala? - Dvadesetak minuta. Hoćeš li čaj? - Radije bih šalicu toplog mlijeka. - Boli li te? - Malo je popustilo. Jutros je bilo strašno. Vladimire, nešto ćeš učiniti za mene. - Što, majko? - Donijet ćeš mi iz apoteke nekoliko kutija sedativa. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Uputio se u kuhinju, prema hladnjaku. Pravio se da ne čuje. - Vladimire, sine - nastavila je dok joj je pružao čašu s mlijekom. Treba mi bar pet kutija sedativa. Želim ih popiti odjednom. Da budem sigurna. Šutio je. - Čuo si me? - Ne mogu to učiniti. - Kada bi imao bolove kakve trpim, ja bih to za tebe učinila. Hoćeš li? Molim te, sine. Sjeo je na rub kreveta i nijemo je gledao. - Hoćeš li? Molim te. - Dobit ćeš večeras injekciju protiv bolova. - To traje sat-dva. I tek malo popusti. Bolovi mi razaraju utrobu, kidaju kosti, glava mi puca. Nemam više snage. Želim pobjeći od toga. Samo je jedan način. Uzdahnula je. - Možda bi to Magda htjela. Uvijek me razumjela. Zamoli je da dođe. Dugo je nisam vidjela. Premišljao se da li da joj kaže da je s Magdom gotovo. Odustao je. - Prezaposlena je. Kolegica joj je na bolovanju. Sav je posao na njoj. - Neka nađe desetak minuta. Ako mi ti ne želiš pomoći, možda ona hoće. - Moram ići sad. Imam još posla danas. Medicinska sestra doći će brzo. Dobit ćeš injekciju, bit će ti lakše. Zaspat ćeš. Zahvaljivao je bogu što je susjeda Julka, preko puta, pristajala povremeno provoditi noć uz njegovu majku. Živjela je sama, ostala je bez posla. Plaćao joj je tisuću kuna mjesečno da umjesto u svom stanu, svaki drugi dan spava u majčinom. Tako je bio sigurniji. - Želim zaspati zauvijek - zatvarajući vrata čuo je majčin glas. Osjećao se užasno. Zbog kukavičluka i zbog laži. Zapuhnulo ga je svježe proljetno popodne. Spremalo se na kišu. Lastavice su ludovale plešući ispod namrštenog plavog neba. Sjeo je u automobil i nazvao Vesnu. - Treba mi rame za plakanje. Odavno nisam imao ovakav dan. - Rođen si pod sretnom zvijezdom. Imam dva ramena. - I trebam tvoj savjet. balkandownload.org
* * *
d.o
rg
- Znam. Mislim da će ti se svidjeti pločice kakve sam našla. - Ne radi se o pločicama. U pitanju je nešto puno ozbiljnije. Uključio je motor i stisnuo gas. Kišne kapi su bubnjale po vjetrobranu, kišno proljeće nije se predavalo. Uzduž Vukovarske na rasvjetne stupove radnici na kranu kamiona postavljali su plakate. Sa slika se smiješio Horvatić.
ba
lka
nd
ow n
loa
Smotao je džoint i duboko uvukao dim. Olakšanje je nastupilo trenutačno. Hotel Eden Hampshire činio mu se odličnim izborom. Uz rijeku Amstel i tik do Rembrandtovog trga, u središtu Amsterdama. S druge strane rijeke, zgrada Nacionalne opere i baleta. Sjećao se tog dijela grada i brojnih coffee shopova uokolo. Tisuće bicikala, kanali, bezbrojni mostovi, turistički brodovi, tramvaji, pabovi, restorani... Sve je prštalo od života. I slobode. Cijena sobe bila je prihvatljiva. Ali odlučio je još malo promisliti. Tri prstohvata trave polako su gorjela puneći sobu mirisom nalik mješavini zapaljenog sijena i lišća. Otvorio je ladicu pisaćeg stola i prebirao po gomili DVD-ova. Bili su uredno složeni i lako je našao onaj koji je tražio. Gurnuo ga je u računalo. Grudi kao da su izašle ispod kiparskog dlijeta. Čvrste, napete i glatke. Bradavica malena i nježna, tek neznatno veća od kapljica vode ispod tuša. Zlaćane dlačice na venerinom brežuljku nalik svilenim končićima oko mladog klipa kukuruza. Stražnjica malena i prćasta. Tada je imala 12 godina. Pronašao je drugi DVD. Godina dana kasnije. Grudi su sad veće, ali jednako čvrste i nabijene. Dlačice su boje starog, zlata. Povukao je dim i polagano ga ispustio, kao da mu se oteo dug uzdah olakšanja. Sad se osjećao dobro. Razgovor s policijom prilično ga je iscrpio. Ali sve je prošlo u redu. Da, ipak će uzeti tu sobu. Bila je malena i činila se urednom. Nad krevetom, pokrivenim smeđom dekom, smeđom kao da je uzorak skinut s Rembrandtove Noćne straže, iza osvijetljenog stakla tri crvena tulipana. Booking.com imao je jednostavan obrazac za rezervaciju hotelskih balkandownload.org
rg
soba. Sve se moglo riješiti u dvije-tri minute. Iz novčanika izvadio je kreditnu karticu. U rubriku "ime i prezime" upisao je Zoran Kopljar.
14
d.o
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
Primijetila ga je tek kad je stao uz klupu. Djelovala je umorno i neispavano, skvrčena poput prozeblog ptića koji je ispao iz gnijezda. Kosa joj je bila mokra od mlake proljetne kiše. - Je li slobodno, Sanja? - upitao je. Uspravila se. Natpis na majici, Big Apple, isticao se iznad brežuljaka njezinih grudi. Upravo tako zamišljao je Lolitu, kad je davno, kao gimnazijalac, čitao Nabokova. - Policajac si? - Izvadi mobitel iz džepa i uključi ga. - Ne dam ti svoj mobitel - gotovo je vrisnula. - Neću ga uzeti. Stribor je proklinjao poderani džep na laganoj proljetnoj jakni. Mobitel je skliznuo kroz rupu i zadržao se u podstavi. Nekako ga je izvadio i nazvao. Sanjin mobitel je zazvonio. Pogledala je na zaslon. - Sad znaš da sam Stribor Kralj. Zašto si bježala? - Bojim se. - Koga? - Ne znaš ti... - Jesi li gladna? - Jako. - Voliš pizzu? - Obožavam. - Idemo u Bonus. Želim te pitati neke stvari o Ivani. Ustala je. Dok je sjedila činila mu se sitnijom. Za djevojčicu od trinaest godina bila je više nego razvijena. - Zašto si pobjegla iz doma? - upitao je kad su iz Gundulićeve zašli u Sunčanu ulicu. - Bojim se. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Gdje si spavala? - Što te briga. Hodali su šutke. Stribor je znao da mora promijeniti taktiku. Razgovara s djetetom. - Bila si bliska s Ivanom? - Rekla sam ti, bila mi je najbolja prijateljica. - Kad si je posljednji put vidjela? - Večer prije nego je nestala. - Kamo je otišla? - Ne znam. - Bila ti je najbolja prijateljica, a ne znaš kamo je otišla? Sjenovita terasa restorana Bonus bila je poluprazna. Kad je Stribor zakoračio prema stolu do ceste, Sanja se usprotivila. - Hoću unutra. Miris origana i svježe pečenog tijesta širio se restoranom. - Biraj stol - rekao je Stribor. Krenula je u dio restorana zaklonjen od ulaza. Izabrala je stol u uglu i dograbila jelovnik. - Radije bih ćevapčiće - rekla je. - Naruči što hoćeš. Imala je lijepo duguljasto lice. Krug antracita oko njenih zjenica u nijansu se poklapao s bojom kose. Šiške su neposlušno padale skrivajući visoko čelo. Usne su joj bile ispupčene i izazovne. Glatke obraze razdvajao je mali prćasti nos."Da, upravo sam tako zamišljao Lolitu, derište u tijelu djevojke", pomisli Stribor. - Imaš li koju Ivaninu sliku? - Naravno. Hoćeš je vidjeti u kupaćem kostimu? - Pokaži mi sve slike. Dohvatila je mobitel i vješto kažiprstom lijeve ruke prebirala po ekranu. "Ljevoruka je kao i Lana", pomisli gledajući je. Čvrsto je držala mobitel u ruci i pokazala mu sliku. - Evo je na bazenu! Lijep osmijeh uokvirila je duga crna kosa. Na sljedećoj slici vidio je skladnu, dugonogu figuru na kojoj su grudi izazivački stršile. - Znaš li da je bila trudna? - Znam. - S kim? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Nije bilo odgovora. - S kim? - Što te briga. Konobar je poslužio jelo. Sanja se bacila na vreli somun. Kidala je komadiće prstima lijeve ruke, potom zgrabila ćevapčić i glasno mljackala. U desnoj je čvrsto držala mobitel, kao da se bojala da će joj ga netko uzeti. - Kako objašnjavaš da se Ivana utopila, a bila je odlična plivačica? - Nije se ona utopila - rekla je žvačući ćevapčić. - Nego? Šutjela je. - Je li imala mobitel? - Kakvo pitanje. Danas svi imaju mobitel. - Daj mi broj? - Što će ti? - Skupljam brojeve mobitela mrtvih cura. Ako me nazovu, da znam s kim razgovaram. Nasmijala se. Imala je bijele, pravilne zube. - Poslat ću ti SMS. Obrisala je prste o rub stolnjaka i utipkala Striborov broj. - Evo - reče. - Poslala sam. "Bip, bip", začulo se na Striborovom mobitelu. - Je li Ivana bila trudna s nekim iz doma? - Nisu je zanimali klinci. - U domu ima i odgajatelja. - Ako misliš na našeg, Zorana, varaš se. Znale smo da nas gleda dok se tuširamo, ali nam nije smetalo. Jednom mi je, dok sam spavala, zavukao ruku pod pokrivač. To je bilo puno prije, tek kad sam došla u dom. Rekla sam da to više ne čini. - I je li prestao? - Da. Postali smo prijatelji. - Prijatelji? - Znali smo utroje smotati džoint. - Pušili ste u domu? - Ponekad. - Tko je nabavljao travu? - On. Nekad nam je znao donijeti paketić, pa smo pušile same. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Koliko ste plaćale? - Ništa. - Davao vam je besplatno? - Ne baš. - Ševile ste se s njim? - Ne. Samo smo dopustile da nas slika dok se tuširamo. Mi nismo glupače, poput one Višnje. - Tko je Višnja? - Cura iz doma. Glumi sveticu, a... - A? - Ma, ništa. Pogledala ga je nepovjerljivo. Striboru se činilo kako je shvatila da govori previše. - S kim je Ivana bila trudna? - Što te briga! - Ti znaš? - Možda. - I nećeš mi reći. - Nikada. Mogu li dobiti komadić tvoje pizze? - Dobit ćeš, mada ne zaslužuješ. Kad te nešto pitam, odgovaraš sa: Što te briga. Uzela je komadić koji je odrezao. Pizzu je držala u lijevoj, a mobitel stiskala u desnoj ruci. - Kakve to tajne čuvaš u mobitelu? Ne ispuštaš ga iz ruke. - Imam puno slika. - Kakvih? - Što te briga! - Znaš li reći nešto drugo osim što te briga? - Znam. Hoćeš li mi dati sto kuna? - Što će ti? - Da kupim bon za mobitel. - Dat ću ti ako mi nešto obećaš. - Što? - Da ćeš se vratiti u dom. - Hoćeš li mi dati pedeset kuna, ako ti to ne obećam? - Hoću. - Daj mi. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Mašio se novčanika i izvadio sto kuna. Nije imao sitnijih novčanica. Pogled joj je sijevnuo kad je vidjela crvenu novčanicu. "Stvarno je još dijete. Ne zna sakriti osjećaje. I jede prstima", pomisli. Pogledao je majicu po kojoj ju je prepoznao. - Bila si u New Yorku? - Ha, ha, ha. A ti? - Što te briga! - Odakle ti majica? - Što te briga! Ha, ha, ha. Ivana mi je poklonila za rođendan. - Reci mi, koga se bojiš? - Strah me. Ne mogu ti reći. - Zašto? - Zato što je on svugdje. - Tko je to on? - Sapnut ću ti kad se vratim iz WC-a. Ustala je od stola. Stišćući mobitel u ruci uputila se prema toaletu. Vitka, tankog struka i zaobljene stražnjice, s leđa je izgledala kao osamnaestogodišnjakinja. Htio je popiti još jedno pivo, ali je odlučio pričekati da se vrati Sanja i upitati je želi li Colu. "Sad kad sam zadobio njeno kakvo-takvo povjerenje upitat ću je kamo su Ivana i ona najčešće izlazile. I moram saznati kad je zadnji s put Ivanom telefonski razgovarala", pomisli. Za stol do njihovog sjela su dvojica srednjovječnih muškaraca. "Dovraga", pomisli. "Ovi nisu morali baš ovdje sjesti. Bojat će se pričati." Uzeo je mobitel i provjerio elektronsku poštu. Stigla je samo Emirova poruka: "Dekan je danas divljao po fakultetu. Raspitivao se je li netko davao informacije kakvom novinaru iz Hrvatske. A moj profesor marketinga jedva se suzdržavao da ne pukne od smijeha. Još nemam informaciju koja te zanima, ali čim je dekan tako nervozan, mora da nešto smrdi. Živ mi bio. Emir." Striboru je bilo neobično da se Sanja još nije vratila. Pričekao je dvije-tri minute i uputio se prema toaletu. Otvorio je vrata na kojima je pisalo WC i ušao u mali hodnik koji se račvao lijevo i desno. Vrata ženskog WC-a bila su otvorena. Stribor je zavirio, nije bilo nikoga. Izletio je i plaćajući račun za šankom upitao konobara je li vidio djevojku u plavoj majici s crvenom jabukom na kojoj je pisalo Big Apple. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Izašla je prije pet-šest minuta. Stribor je istrčao na ulicu. Pogledao je duž Radićeve, zavirio iza ugla u Sunčanu i pogledom prešao po parkiću uz tržnicu. Od Sanje ni traga. Opsovao je vadeći mobitel koji je ponovno kroz poderani džep kliznuo u podstavu. Nazvao je njen broj. Zvonilo je, ali nije se javljala. Krenuo je prema redakciji gdje je ostavio automobil. Odlučio je obići nekoliko okolnih ulica. No, predomislio se. "Bila bi velika slučajnost da je dva puta nađem u istom danu", pomisli i lati se mobitela. Nazvat će Lanu i pitati treba li što iz samoposluge. Pogledavši zaslon, sledio se. Broj koji je maločas nazvao, nije bio Sanjin. Greškom je stisnuo broj koji mu je poslala SMS-om dok su sjedili u pizzeriji. Ivanin broj. Nazvao je još jednom. Zvonilo je sve dok ga nije isključio automat. Stribor je osjetio kao mu ledene kapi klize niz leđa. Znao je da to nisu kapi kiše koja je ponovno počinjala.
15
ba
lka
nd
U šarenoj košulji kratkih rukava Vesna je izgledala sjajno. Njena vedra narav stopila se sa živim bojama košulje, jučer kupljene u S. Oliveru. Danas ju je odjenula prvi put. Sjedila je na terasi kafića priljubljenog uz Metro i gledala vlasnike malih trgovačkih obrta kako pretovaruju robu iz kolica u prtljažnike automobila. Neki su imali i prikolice. "Trgovina funkcionira na istim načelima otkako postoji", pomisli. "Kupiš jeftinije, da bi prodao skuplje." Zamišljala je njihove male trgovačke radnje po okolnim selima: kruh, mlijeko, najjeftinije vrste cigareta, muholovke, pivo, vino, dvije-tri vrste salame, šećer, sol, brašno, konzerve, čokolade... Rekla je konobaru kako će pričekati da joj se pridruži partner i onda naručiti piće. Pilo joj se pivo nakon slanih prženih girica i krumpir salate kupljenih u Billi, na povratku s posla. Nije htjela piti sama. Nadala se da bi i Vladimir mogao popiti pivo. Plastičnu posudicu s mafinima ostavila je u automobilu. Dat će mu ih na rastanku. Prijalo joj je Vladimirovo društvo. Naočit muškarac, visok, bez balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
grama sala. Samo kosti i mišići. Blaga narav. Imao je nešto od manira čovjeka s kojim se rastala. Ipak, za razliku od Gorana, Vladimir joj nije sličio na čovjeka koji se okreće za svakom suknjom. Koji vječito flertuje, od blagajnica u samoposlugama do službenica u ministarstvima i državnim uredima. Kao njen bivši. Nije bilo iole atraktivnije žene kojoj se nije udvarao. Čak i kada je znao da nema nikakvih izgleda. Čak i kada su bile dvadesetak godina mlađe. To ju je izluđivalo. Jedan od razloga zbog kojih su se rastali. Vidjela ga je kako izlazi iz automobila. Točno na minutu. Ona je došla ranije jer je u banci prošlo sve bez čekanja. Bila je prva na redu. Oker koledžice, hlače boje pijeska, smeđi sportski sako ispod kojeg je provirivala karirana košulja. Dok je dolazio, promatrala ga je baš tim redom - od pete do glave. Znala je da njene prijateljice muškarce gledaju od glave, ali ona je uvijek činila suprotno. Ako bi vidjela kratke zdepaste noge, stala bi. U tom slučaju glava je nije zanimala. - Kasnim? - Upravo je treći znak Geofizičkog zavoda označio točno 18 sati. Oboje su se nasmijali. - Pije mi se pivo, ali mi je nelagodno reći to konobaru. Čekala sam da se pojaviš. - Osječko? - Nevažno. Samo da je veliko. Kad je stiglo pivo, otpila je dva duga gutljaja. - Slušam te pozorno, Vladimire Kovaču. Što prvo želiš, savjet ili rame za plakanje? Držao je čašu u ruci i čekao da se pjena slegne. Vesna je svoju već iskapila. - Imaš li još slike s očevida na kartici fotoaparata? - Imam. Ali, možeš ih naći u sustavu. - Ne želim ulaziti u sustav. Znaš da ostaje trag. Jakić bi mogao podivljati vidi li da se vraćam na zaključeni slučaj. - Poslat ću ti ih elektronskom poštom. - U najvećoj rezoluciji. - Šest megabajta. Moći ćeš detaljno proučiti svaku travku na obali. Ali zašto se vraćaš tom slučaju? - Sjećaš se naše priče iz Javora. Rekla si da se ponašam kao pisac balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
kriminalističkih romana. Sada je pisac na novom tragu, ali još ne zna hoće li, ako ga slijedi, razmotati klupko ili će glavom udariti o zid u slijepoj ulici. - I što te muči? - Najbolja prijateljica Ivane Borovac je nestala. Prije pola sata nazvao sam dom. Sanja se nije vratila. Nikad do sada nije bježala. Uvjeren sam da se nečega uplašila. U strahu je. Skriva se, bježi. - Misliš da nešto zna? - Siguran sam. - Kada bi naručio još jedno pivo, bolje bih mislila. Žeđ me dekoncentrira. Otpila je posljednji gutljaj iza čaše. Prijateljski ga uhvati za ruku. - Želiš moj savjet? Kratak je. Ostavi se tog slučaja. - Pričekat ću savjet dok stigne druga boca piva. Sama si rekla da ćeš tada bolje razmišljati. - Ta klinka, Sanja, ili kako li se već zove, mogla je pobjeći iz stotinu razloga. Ostala je bez prijateljice. U panici je. U njenim godinama - i sama sam bila takva - jedan problem obično se rješava tako da se stvori drugi. Ona bježi iz doma da bi zaboravila na smrt prijateljice. Mora negdje naći prenoćište, mora se snaći za hranu. I dok se tim bavi, neće misliti na ono zbog čega je pobjegla. U pubertetu glava je krletka puna ptica. Svaka leti na svoju stranu. - Ima još nešto. Odgajatelj Sanjine i Ivanine grupe bio je osumnjičen za pedofiliju. Pipkao je djevojčicu u školi u kojoj je radio. Svi su povukli iskaze, ništa nije dokazano, ali je on sam odmah otišao iz škole. Ravnatelj Barač kaže da je to neobičan tip, povučen, suzdržan, služben. Neoženjen, nema partnericu. - Za pisca loših krimića idealan negativae. Ali, malo si se zapetljao. Sada već imaš dvojicu sumnjivaca, onog ribiča Igora koji je pronašao Ivanin leš, a sada i odgajatelja u domu. Nije loše za početak romana. Ima li još nešto? - Autistični dječak koji vječno stoji pred domom. Popisuje registracijske pločice svih automobila koji dolaze pred dom. Zamolit ću Barača da kopira bilježnicu, pa ću provjeriti registracije. Znat ću tko se sve muva oko doma. Možda to dovede na nekakav trag. - To je potpuna glupost. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Da li bi bila glupost kada bi se u dječakovoj bilježnici, recimo, našao i automobil s tablicama koji pripada ribiču? Ili bi to bila indicija vrijedna daljnje istrage? - Želiš reći: Igor izjutra lovi ribu na Dravi, a predvečer peca cure pred domom. Namami ih u automobil, drži cijelu noč, ujutro ih udavi u rijeci i onda zove policiju. Očekuješ da za koji dan ponovno nazove i kaže: Našao sam još jednu curu u dravskom plićaku. Mislim da uzalud gubiš vrijeme. I riskiraš sukob s Jakićem. Znaš koliko je osjetljiv kada netko provodi istragu na svoju ruku. Konobar je donio još jedno pivo. Samo za Vesnu. U Vladimirovoj boci bilo je više od pola. - Nadam se da je sa savjetima gotovo - rekla je i s užitkom otpila gutljaj. - Koje rame hoćeš da podmetnem, lijevo ili desno? - Trebat će oba. - Bi li majci koja umire u bolovima dala tablete svjesna da će se namjerno predozirati? I tako skratiti muke. - Bih. Bilo bi to najmanje što bih mogla učiniti. - Ali, to je kazneno djelo. - Znam, od šest mjeseci do tri godine zatvora. Ne vjerujem da bih dobila više od godine dana. Odležala bih pola. Ali bih majci skratila nepodnošljive muke. Jesi li kada imao jaku glavobolju? - Patim od migrene. - I koliko te drži? - Nekad i cijeli dan. - Pokušaj zamisliti bol višestruko snažniju od migrene. Bol koja traje tjednima. Bol od koje ne možeš pobjeći ni na trenutak, od koje ne možeš zaspati. I znaš da te od nje može spasiti samo smrt, koja je ionako blizu, koja je neminovna. A bliska osoba koju zamoliš da te spasi užasnih boli, odbija to učiniti. - Nisi baš neko rame za plakanje. - Znam da ćeš od svega što ti večeras kažem prihvatiti jedino savjet koje pločice za kupaonicu i kuhinju kupiti. Druga dva nećeš. Nastavit ćeš po svom. Čeprkat ćeš oko one nesretne cure i nećeš majci dati lijek koji će joj skratiti muke. Vladimire Kovaču, pitao si i rekla sam ti. I ne ljutim se što ne prihvaćaš sve moje savjete. Ni ja ne bih prihvatila tvoje da si rekao da nastavim istragu i da majci ne dam lijek koji će joj balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
skratiti muke. Ustali su i krenuli prema Metrou. Velika staklena vrata otvorila su se kao usta čudovišta i progutala ih u ogromnu betonsku utrobu. Vijugali su između polica, poput zalogaja na putu od jednjaka do crijeva nemani. Kad je ukrcao pločice u prtljažnik vozila, otpratio je Vesnu do njenog auta. Potapšala ga je po ramenu. Znala je da nije čuo ono što je očekivao. - Sutra je novi dan. Sjećam se te rečenice iz nekog davnog filma rekla je i sjela u automobil. Dodala je gas. Paketić s mafinima poskakivao je na zadnjem sjedalu. "Iz kojeg li je filma ta rečenica?" pomisli Vladimir polagano se uputivši prema autu. Nije bio siguran, ali mu se učinilo da je to završni prizor filma u kojem glavni junak stoji na vratima i oprašta se sa ženom koju još voli. Njihov brak je propao. No, upravo kad je uhvatio kvaku, žena mu se baca oko vrata. On spušta kovčege, snažno je privija uza se. Kroz suze, ona kaže: "Ostani, molim te ostani. Krenimo ispočetka. Sutra je novi dan."
nd
16
ba
lka
"Instinkt je za novinara ono što je sokolu oko, gepardu brzina, slonu snaga, a lisici lukavost." Stribor se sjetio te profesorove rečenice s predavanja o tehnikama istraživačkog novinarstva. "Je li u meni proradio taj instinkt?" pitao se sjedajući u prastari Golf parkiran pred redakcijom. Nije želio gubiti vrijeme i već je nazivao Mirnu, novinarku crne kronike. Nisu bili prijatelji, niti zajedno pili kavu u obližnjim kafićima. Znao je da ga smatra nadmenim osobenjakom i bio siguran da njena suzdržanost potječe od osjećaja manje vrijednosti. Bila je propala studentica, iz gradske rubrike brzo su je najurili u crnu kroniku, rezervat najslabijih novinara slizanih s jednako neuspješnim policajcima koje su šutnuli na mjesto glasnogovornika. Stribor je čuo za redakcijski trač da se Mirna malo previše zbližila s policijskim balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
glasnogovornikom i da je povremeno dobivala informacije do kojih drugi novinari nisu mogli doći. Tako se hvalila ekskluzivom. "Ja to zovem ekskluzivom iz kreveta", govorio bi vječito pripiti urednik crne kronike čim bi napustila sobu. Ipak, Vladimir je s Mirnom imao korektan odnos. Ponekad ga je znala zamoliti da joj pomogne započeti tekst. "Prva mi je rečenica uvijek najteža" obratila bi se. Zauzvrat, nudila bi ga bombonima i čokoladom koje je uvijek imala u torbi. Okrenuo je njen broj. Javila se nakon drugog zvona. - Ti si pisala o utopljenici iz doma? - Što te zanima? - Znaš li točno mjesto na kojem je pronađena? - Vidjela sam slike. Nizvodno od pješačkog mosta, nekih dvjestotristo metara. - Može li malo preciznije? - Koliko je hitno? - Prilično. - Strpi se desetak minuta. Nazvat ću svoju vezu u policiji i zamoliti je da mi elektronskom poštom pošalje slike. Stribor se nasmijao. "Ono što od policije nikada službeno ne bih dobio, mala fufica rješava bez muke", pomisli. Vozio je Europskom avenijom. Parkovi s obje strane ceste blistali su umiveni blagom kišom. Pogled mu se zalijepio za zgradu gimnazije na južnom rubu Tvrđe. "Četiri lijepe godine", pomisli. Zazvonio je mobitel. "Stvarno je brza", reče glasno ni ne pogledavši broj. Javio se muški glas. Trebalo mu je sekundu-dvije da ga prepozna. - Čovječe, zabio si se u tu slavonsku vukojebinu, toviš se kobasicama, mlatiš čvarke i kulen, kilometrima smrdiš na šljivovicu, vjerojatno spavaš na štaglju, budiš se sa sijenom u kosi i misliš da si u centru svijeta. Bio je to Denis. - Slušaj - nastavio je. - Strašno je zanimljivo ono što si mi poslao. Pripremam emisiju večer uoči izborne šutnje. Namjeravam pozvati Horvatića a sada zovem i tebe. Kopaj oko te njegove diplome i invalidnosti. Budeš li siguran da mulja, razvalit ćemo ga u emisiji. Bio bi to dobar posao. Njega bismo pokopali, a ti bi se proslavio. Zamisli balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
da mu u emisiji pokažeš papire da je krivotvoritelj i lažnjak. Bila bi to smrt u studiju. Imao bih gledanost za popizdit. Ali zovem te i ako ništa ne iskopaš. Ti ga najbolje poznaješ, moći ćeš ga pitati sve škakljive stvari koje se oko njega pletu. Jest da je turbo popularan i da ga raja puši, ali sigurno nije bez grijeha. Dajem ti priliku da mu budeš ispovjednik. - Naravno da ću doći, zvijezdo. Samo, neće doći on kad čuje da si me zvao. - Znam ja s političarima. Čim ih pozovem u emisiju zagrizu k'o somovi. Pogotovo kad su izbori. Naravno da im neću reći tko će sve biti u studiju. A njih to ni ne zanima. Važno im je da budu oni. I sad zamisli Horvatića, finog, uglađenog, u narodu omiljenog. Pustim ga da sere pet-šest minuta, a onda kažem: Moj kolega Stribor zna neke zanimljivosti iz vašeg životopisa. I ti onda spomeneš diplomu i invalidnost, a on se uhvati za srce, padne sa stolice i umre. Umre u studiju. Čovječe, potući ću sve rekorde gledanosti! Stribor je čuo signal drugog poziva. - Hej, Denis. Imam drugi poziv. Važno je. Nazvat ću te poslije. - Vidim i dalje ganjaš komade. Javi se. - Lako ćeš naći mjesto - čuo je Mirnin glas u slušalici. - Otprilike dvjesto-tristo metara nizvodno od visećeg mosta obrati pažnju na nacrtano srce na promenadi. Netko zaljubljen ukrasio je pločnik srcem i u njemu napisao: Suzana + Dalibor. Stani točno na tom mjestu i spusti se niz nasip. Tamo je nađena. Sad sam provjerila fotografije s očevida. - Mirna, tvoj sam veliki dužnik. Čuo sam da voliš kinesku hranu. Ima dobar kineski restač u Strossmayerovoj. - Sitnica. Poziv prihvaćam. Ali reci mi nešto, zašto ti je važan taj podatak? - Golica me smrt te cure. Želim nešto provjeriti. - Igraš se detektiva? - Moglo bi se i tako reći. - U policiji su slučaj zaključili. Definitivno, riječ je o samoubojstvu. - Ni tvoja veza u policiji nema dvojbi? - Ne. To je klasičan slučaj suicida. - Možeš li saznati tko je radio na slučaju? - Ništa lakše od toga. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Bio je nasred mosta kad mu je stigla Mirnina poruka. "Inspektor Vladimir Kovač", pisalo je. Mirna je dodala i broj mobitela. "Možda jednoga dana od nje postane i novinarka. Logičnim zaključivanjem, ime i prezime malo znače ako ne znaš telefonski broj", pomisli. U vožnji je poslao poruku: "Hvala!". Ostavio je automobil na velikom parkiralištu ispred bazena. Mogao je nastaviti bentom sve do pješačkog mosta, ali je odlučio propješačiti taj kilometar. Popodne je bilo svježe, zrak čist, ispran kišom. Živopisni krovovi barokne Tvrđe na drugoj strani Drave, uokvireni sivim, bezličnim suvremenim građevinama, izgledali su kao kulisa koju je netko greškom postavio na kazališnu pozornicu, pobrkavši komade od kojih se jedan zbiva u 18., a drugi u 21. stoljeću. Hodao je polagano prema pješačkom mostu. Uvijek bi tako oklijevao iščekujući neku važnu stvar. Znao je satima držati neotvoreno pismo, bojeći se loših vijesti u njemu. Liječničke nalaze, kad su mu radili tumorske markere, nije pogledao danima, plašeći se rezultata. Omotnicu sa sudskom presudom, kad je zbog jednog teksta bio tužen za klevetu, držao je neotvorenu cijeli tjedan, strahujući da je osuđen. Približavajući se mostu slutio je da možda otkriva nešto veliko, ali se bojao da bi se sve moglo i izjaloviti. Odgađao je trenutak u kojem će to saznati. Kad je na dvadesetak metara ispred sebe na pločniku promenade vidio veliko nacrtano srce u kojem je pisalo Suzana + Dalibor, osjetio je kako mu se ruke znoje. Bio je na mjestu koje je tražio. Maleni brod Dravom je vukao deregliju natovarenu drvima. Parao je rijeku, ostavljajući plitku brazdu, nalik onoj iza pluga koji vuče mršav konj. Brodić je brektao boreći se sa snažnom maticom, pomičući se uzvodno, pedalj po pedalj. Stribor je znao da će proći bar deset minuta prije nego što brod odmakne i buka se stiša. Promatrao je obalu na kojoj je nađena djevojka. Trava je bila sočna, tamnozelena i visoka, s malenim perjanicama na vrhu, kao u trske. Nekoliko grmova čička cvjetalo je raskošnom ljubičastom bojom. Voda uz obalu gotovo da je stajala. Kad je brod dovoljno odmaknuo i buka se stišala izvadio je mobitel iz džepa i nazvao Ivanin broj. Veza se uspostavila. Naćulio je uči. Spustio se niz nasip do obale. Zatim otišao desetak metara nizvodno. Vratio se i krenuo uzvodno. Popeo se uz nasip. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Ništa. "Možda je isključeno zvono", pomisli razočarano. "A možda mobitel uopće nije ovdje." Popeo se do šetališta i sjeo na klupu. Brodić je posve odmakao i nestao iza blage riječne okuke. Površina vode se umirila. "Instinkt me prevario", reče poluglasno. "Prerano sam se poradovao." Dvije djevojke na rolama proletjele su promenadom. Zazvonio je mobitel. Bila je Lana. - Još si na poslu? - Moglo bi se reći. Na promenadi sam, na lijevoj obali. - Pišeš reportažu o dravskim ribičima? - Ne, već o šetačima pasa. Strašno uzbudljiva priča. Kao rafting na Bosutu ili planinarenje u Nizozemskoj. - Kada ćeš doma? - Vidjet ćeš me za petnaestak minuta. Ostavio sam auto pred ulazom na bazene. - Čeka te ručak kakav voliš. - Nadam se da me čeka i žena koja me voli. - Varljiva je ženska ćud. Nasmijala se. - Stižem - rekao je i prekinuo razgovor. Ali je ostao sjediti. Vrtio je mobitel u ruci. Nazvao je Sanju. Zvonilo je, ali se nije javljala. "Promijenila je taktiku", pomisli. "Malo lukavo derište. Sada joj je mobitel uključen, ali se ne javlja." Bio je siguran da ga je prevarila i umjesto Ivaninog, dala mu tko zna čiji telefonski broj. Jedino u što je vjerovao jest da broj postoji. Jer kad je nazvao, telefon je zvonio. No možda mu je, umjesto Ivaninog, dala broj svog drugog mobitela, na koji se također ne javlja. Pa se zabavlja i smijulji, gledajući kako uporno zove. "Nasamarila me", pomisli. Ni sam ne znajući zašto, ustajući s klupe, još je jednom nazvao broj za koji je Sanja rekla da je Ivanin. Nakon nekoliko sekundi čuo je prigušenu zvonjavu. Krenuo je nalijevo, ali je zvonjava postajala tiša. Vratio se i pošao u suprotnom pravcu. Sada je bila glasnija. Učinio je još nekoliko koraka i posve jasno čuo zvonjavu. Mobitel je morao biti u krugu od nekoliko koraka. Sagnuo se i rukom počeo micati travu. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
I spazio ga. Nekoliko kapi kiše blistalo je na crnom kućištu Nokije.
balkandownload.org
rg d.o loa
ba
lka
nd
ow n
DRUGI DIO
balkandownload.org
rg
1
balkandownload.org
M
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
alena crvenkasta točka, ne veća od glave pribadače, pretvorila se u bubamaru na vlati trave kad je sliku dovoljno povećao. Bilo je to jedino otkriće nakon dvosatnog pomnog pregledavanja fotografija s očevida koje mu je poslala Vesna. Inspektor Vladimir Kovač nije pronašao ništa. Nikakav premet, ništa neobično, ništa važno što bi moglo biti kakav-takav trag kojeg je propustio uočiti kad je onako površno obavio očevid. Ništa mu tada nije bilo sumnjivo. Vjerovao je da se Ivana Borovac utopila. Isto je potvrdio i dr. Vodopija. Nije bilo tragova nasilja. Zaključili su slučaj. Vladimiru se oteo dug uzdah. Uvukao je zrak u pluća poput ronioca kad ispliva na površinu, a potom ga polako istisnuo kao pušač koji nakon dugo vremena ponovno uživa u nikotinskom dimu. Otvorio je veliku žutu kuvertu odloženu na radnom stolu. U njen sadržaj polagao je manje nade nego u fotografije koje su stigle elektronskom poštom. Zato je omotnicu ostavio po strani sve dok nije završio pregledavanje fotografija. Ravnatelj doma, Stanko Barač, održao je obećanje. Uspio je kopirati Robertovu bilježnicu u koju je autistični dječačić zapisivao registracije automobila pred domom. "Nije to bio lak posao", jadao se Barač kad je tog popodneva nazvao Vladimira i najavio da će mu dostavljač donijeti kopiju. "Prije nego što zaspi, Robert uvijek stavi bilježnicu pod jastuk. Jedva smo je uspjeli izvući a da ga ne probudimo. Postao bi silno agresivan da mu netko uzme bilježnicu." Vladimir pogleda stranice ispisane krasopisom. Nije mogao vjerovati da je to djelo malog, riđeg dječaka koji se onako smiješno vrtio u krug i počeo ispuštati neartikulirane glasove kad mu je prišao. Pedeset i dvije pedantno ispisane stranice! Uz kopiju dječakove bilježnice, ravnatelj je na posebnom papiru dostavio popis zaposlenika doma i brojeve registracijskih pločica njihovih automobila. Vladimir ga je zamolio da to učini kako ne bi gubio vrijeme pretražujući i te registracije u policijskom informatičkom balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
sustavu. Crvenim markerom križao je brojeve tih pločica na dječakovu popisu. Ostale je počeo provjeravati ukucavajući ih u računalo. Jedan nije morao, znao ga je napamet. Bio je to registracijski broj njegove službene Škode. Nasmijao se. Odmah je zapazio da se brojevi pet pločica ponavljaju. Ono što je dobio upisujući ih u sustav iznenadilo ga je. Sva vozila bila su u vlasništvu taksi službe. Pogledao je na sat. Devet i dvadeset. Utipkao je Baračev broj. - Oprostite ako zovem kasno? Koriste li zaposlenici doma taksi usluge? Mislim, čine li to često? - Ne bih rekao. Svi do jednog imaju automobile i koliko znam ne koriste taksi. Ali zašto vas to zanima? - Na popisu u dječakovoj bilježnici često se pojavljuju brojevi pet istih registracijskih pločica. Vlasnik automobila je tvrtka Cammeo. - Vjerujte, samo sam jednom zapazio njihovo vozilo pred domom. Došla je majka jedne naše štićenice. - Koriste li taksi možda vaši štićenici? - Sumnjam. Ono malo novca što imaju radije potroše na druge stvari. - Još jedno pitanje. Je li se Sanja pojavila u domu? Ili se možda nekom javila? - Ni traga od nje. Da se javila, prvi biste saznali. - Laku noć - rekao je Vladimir i prekinuo vezu. Ponovno je prelistao kopiju bilježnice. Robert nije pisao datume i vrijeme, samo brojeve registracijskih pločica. No, Vladimir je uočio kako je maleni dječak na stranicama ostavljao dva prazna reda kvadratića i tako vjerojatno odvajao dane. I to je bilo od pomoći. Automobili čiji su brojevi bili na kraju, neposredno pred dva prazna reda, vjerojatno su na parkiralište pred domom stizali predvečer. Upravo u to vrijeme dolazili su taksiji. "Zanimljivo", pomisli. "Što li u predvečerje taksiji rade pred domom?" Odložio je dječakovu kopiranu bilježnicu, ustao i naslonio se uz prozor. Na cijelom katu policijske zgrade nije bilo nikoga. Pogledao je na sat i shvatio da je prekasno za poziv Vesni. Htio joj je reći o dječakovoj bilježnici i taksijima koji u sumrak dolaze pred dom. Izgledalo je kao mogući trag. U svakom slučaju, bilo je neobično. balkandownload.org
loa
d.o
rg
Nije mu se išlo kući. Magda vjerojatno još nije legla. Želio je izbjeći susret i moguće pitanje kada će napokon iseliti iz stana. Koliko god to izgledalo kukavički, bilo se lakše ušuljati u stan nego se sresti s Magdom. Bojao se polarne hladnoće njezinog pogleda. Vratio se do stola, sjeo uz kompjutor i kliknuo na ikonicu s paukom. Poput vojnika, karte su se postrojile u deset redova. Njegova omiljena igra Spider Solitaire možda će mu pomoći da pažnju odmakne od Magde. Bio je zadovoljan što je brzo uspio složiti dva reda. Upravo kad je htio podijeliti novih deset karata, zazvonio je mobitel. * * *
ba
lka
nd
ow n
Jednostavni bijeli stol, kupljen u IKEA-i u Budimpešti, prije godinu dana, bio je jedna od nekoliko stvari u vlasništvu Stribora i Lane. Svi ostali predmeti, uključujući i kauč na razvlačenje, prilično neudoban za spavanje, bili su u posjedu vlasnice garsonijere. Namješteni stanovi za iznajmljivanje, a njihov je potvrđivao pravilo, uglavnom su skladišta pohabanih svari. Vlasnici je bilo lakše ondje ih uskladištiti nego bacati na otpad ili ostavljati u podrumu. Stribor i Lana imali su tek nešto posuđa, mali televizor Philips i bijelu stolnu lampu. Ispod nje sada je stajao Ivanin mobitel, crna Nokia C2-01, nađena uz klupu na promenadi, na lijevoj dravskoj obali. Pod snopom svjetla Stribor je promatrao malenu spravu kao da prvi put vidi nešto slično. Baterija je bila na izdisaju. Nije imao punjač i proklinjao je proizvođače mobitela što se nisu dogovorili oko jedinstvenih standarda. Njegov punjač za BlackBerry nije bio ni od kakve pomoći. Otišao je na izbornik Ivaninog mobitela i htio pregledati pozive. No ekran se istog trenutka zamračio, baterija više nije imala snage. - Fuck! - procijedio je kroz zube. - Znaš li nekoga tko ima punjač za Nokiju? Lana ga je zbunjeno pogledala. - Mala Tamara sa šestog kata vječno kuca poruke u liftu. Mislim da ima Nokiju. - Kako joj je prezime? - Ne znam. Znam samo da je Tamara. - Na šestom katu su četiri stana. Glupo je zvoniti od vrata od vrata i pitati za Tamaru i može li mi posuditi punjač. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Prilično glupo. Tim više što neke od ljudi sa šestog kata uopće ne poznajemo. Stribor se osjećao slično kao kad mu je, dok se jednom u Sloveniji penjao prema Triglavskim jezerima, s plastične boce pao čep i otkotrljao se u provaliju. Tada je shvatio kako je teško sačuvati vodu u boci kad na njoj nema čepa. Neke potpuno bezvrijedne stvari, poput plastičnog čepa ili punjača za mobitel, postanu silno važne tek kad ih nemaš. Sjetio se toga gledajući bespomoćno u malu crnu Ivaninu Nokiju. Sjeo je uz Lanu na škripavi trosjed, nježno je uhvatio za ruku i zablenuo se u televizor. Jamie Oliver pripremao je engleski složenac s ljetnim lisnatim povrćem i komadićima šunke. Rezao je komorač, mrkvu i luk, dok se šunka s nekoliko listova lovora, majčinom dušicom i peršinovim lišćem krčkala u loncu. Mamilo je sline, ali Stribor nije bio u tom filmu. Da je razmislio samo sekundu duže, možda bi postupio drugačije. Ali broj mobitela Vladimira Kovača, koji mu je poslala Mirna iz crne kronike, već je zvonio. Nije imalo smisla prekinuti poziv, Striborov broj već je blinkao na inspektorovu zaslonu. * * *
ba
lka
nd
- Ne, nije kasno. Još sam u uredu - rekao je Vladimir, odgovarajući na poziv s nepoznatog broja. To "još sam u uredu" zvučalo je kao da radi nešto užasno važno, a ne kao da ga sa zaslona računala gledaju sedmice, kraljevi, desetke i asovi, koje je trebalo poslagati u redove pika, trefa, herca i kare. - Jesam li vas dobro razumio? Tvrdite da imate nešto što je posjedovala utopljenica? - Da - čuo se glas s druge strane. - Taj je slučaj zaključen. - Ipak, možda bi vas moglo zanimati. - Tko ste vi? - Stribor Kralj, novinar. - Predlažem ranojutarnju kavu, ali znam da novinari ne ustaju u cik zore. - Ima i iznimaka. - Pola sedam? balkandownload.org
loa
2
d.o
rg
- Mislio sam da ćete reći u pet. - Hoćemo li u Slavonija Inn, na željezničkom kolodvoru? - Vidimo se. Vladimir je osjetio nemir. Nekakav čudan predosjećaj govorio je da bi sutrašnja kava mogla biti važna. Jedva je čekao da je popije.
ba
lka
nd
ow n
Gorostas na biciklu nalazio se točno na sredini visećeg mosta kad je na obzoru zaškiljilo sunce. U njegovu snažnom, ogromnom tijelu, titrao je nemir. Nadao se da će ga smiriti dodir s rijekom i svježina koja se širi niz njene obale. Polako se spuštao blagom padinom mosta upijajući umirujući pjev ptica. Noć nikad nije bila duža. Kad je u plićaku okrenuo tijelo mrtve djevojke, vidio je par jegulja kako izlaze iz njenih očnih duplji. Pobjegle su i začas se sakrile u mulju, ostavljajući u zamućenoj vodi jeziv prizor. Dvije velike crne rupe zjapile su na mjestu gdje su nekoć bile oči. Nikada u Dravi nije uhvatio jegulju, ali je od starih ribiča čuo da najvještije ipak svladaju prevodnice hidrocentrale na Đerdapu i na putu iz Crnog mora, Dunavom doplivaju do Drave. Sada je jasno vidio njihova gipka, zmijolika tijela. Onda je spazio dugačke bijele crve kako gmižu iz nosnica djevojčice i ogromnu žabu krastaču koja je virila iz njenih usta. Htio je vrisnuti, ali krik nije izlazio iz grla. Maknuo je pogled s djevojčice, no prizor koji je ugledao, usmjerivši pogled ka rijeci, bio je još strasniji. Dravom su plivala mrtva, unakažena tijela, neka obezglavljena, neka bez ruku ili nogu. Ono što ga je najviše plašilo bili su neljudski krici. Činilo se da zapomažu, preklinju i prijete istodobno. Želio je skočiti, pobjeći, ali noge su mu bile čvrsto vezane plahtom, usta začepljena jastukom. Kad se probudio, posteljina je bila natopljena znojem. Sjeo je u krevet i trebalo mu je vremena da se snađe. Obzorje se tek blago zabijelio kad je Igor Kožul preko mokrog znojavog tijela pustio mlaz ugodne tople vode. Tuš je pomogao da balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
spere užase noćne more. Strahovao je da se bolest vraća. "Nije bilo pametno što sam sinoć pregledavao slike", pomisli. "Vjerojatno su tako ušle u snove." Dan ranije iz mobitela slike je prebacio u računalo. Otvorio je posebni dokument i nazvao ga "Ivana". Bilo je ukupno devet slika mrtve djevojčice u dravskom plićaku. Sada kad je prešao rijeku, osjećao se puno bolje. Već dugo nije imao takve snove i ovi noćašnji su ga izmorili. Sjetio se vremena kad su ga more proganjale svake noći. Iznakaženi leševi, nagorjela tijela, smrskane lubanje. Najstrašnije je bilo što su njega okrivljavali za smrt. Neki su prijetili, neki samo bespomoćno jaukali ili ga proklinjali, pitajući kako je to mogao učiniti. A onda su počeli dolaziti i danju, bez kucanja su ulazili u njegovu sobu, neke je znao zateći u kupaonici, drugi bi se skrili ispod kreveta. Luđački bi se cerili, urlikali i vrištali. Nije to više mogao izdržati. Otišao je u podrum, iz kovčega izvadio skrivenu pušku i zapucao. Nekoliko ih je pogodio, ostali su se razbježali, ali onda je došla policija, opkolili su zgradu i vezanog ga odveli. Najteže je ipak bilo u bolnici. I ondje su ga našli. Ali ga je doktor uvjeravao da će s vremenom otići. I odlazili su. Svakim ih je danom bilo sve manje. Napokon su nestali. Tada se osjećao dobro, no još nije mogao iz bolnice. Jesu li noćašnji snovi bili nagovještaj da su ga leševi opet pronašli? Igor Kožul prešao je most i zastao da oslušne pjev ptica. Sjetio se kao mu je Ljiljana govorila da iz jave voli pobjeći u san. Tada nije shvatio značenje njenih riječi. Mislio je da Ljiljani snovi pružaju mir i sigurnost. On je sada bježao u obrnutom smjeru, iz sna u javu. Tek kad je završio u bolnici i kad ga ni jednom nije posjetila, shvatio je da je bježeći u san zapravo bježala od njega. Nije ju prežalio. Jutro je brojalo prve minute, sunce je tek dopola izašlo i Igor se osjećao kao nekoć u kazalištu, dok je još bio dječak i očekujući da predstava počne radoznalo gledao kako se podiže zastor i otkrivaju kulise. "Svaki je dan novi igrokaz", pomisli i nastavi niz šetalište uživajući u ptičjem cvrkutu. Približavajući se mjestu gdje bi obično zabacio udice i prepustio se uživanju u miru ranog jutra, promatrao je bajine kako iskaču iz vode loveći mušice. Bilo je idealno vrijeme za ribolov, voda je mirovala, ni previsoka, ni preniska. Ostavio je bicikl na šetalištu i uputio se ka balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
obali, istom mjestu gdje je prije tjedan dana našao utopljenicu. Rasklopio je mali tronožac i udobno se smjestio tik do obale. Volio je tako sjediti neko vrijeme i osluškivati jedva čujni šum vode. Kao da mu je rijeka protjecala kroz žile, poput kakve snažne infuzije, čineći ga nadljudski jakim i moćnim. Sjedio je tako možda čitav sat. Kad se grad na drugoj strani rijeke počeo buditi osjećao se preporođenim. Voda je isprala misli i odnijela noćne užase. Poželio je popiti prvu kavu, s užitkom i polagano srknuti vrele gutljaje. Ali termos-bocu zaboravio je u maloj kožnoj torbi pričvršćenoj za okvir bicikla, pa se uz verao uz nasip. Učinio je to s nevjerojatnom lakoćom, u nekoliko ogromnih koraka. A onda je stao kao da je naletio na nevidljiv ali čvrst zid, na silu neusporedivo jaču od njegove tjelesne snage, silu koja ga je ukopala na mjestu. - Neee! - zaurlao je i krik se zakotrljao rijekom, zvonko poput kamena kad se odroni s vrha planine. - Neee! - odjekivalo je. - Neee ! - krik se odbijao od utvrda Tvrđe i vraćao na drugu obalu. Bio je siguran da je nije zapazio kada je dolazio. To ga je uvjerilo da se prikrivala u grmlju i čekala da se spusti niz nasip. I da ga iznenadi kad se vrati. U blagom luku njeno je tijelo bilo presavijeno preko klupe bez naslona. Glava je dodirivala travu, a noge asfalt šetališta. Lijeva je ruka visjela s nekim čudnim povezom iznad podlaktice, a desna naslonjena na nogu. Učinilo mu se da je iz otvorene šake na asfalt ispao nekakav maleni predmet. Nije joj vidio lice. Preko brežuljaka njenih grudi, na plavoj majici bila je nacrtana crvena jabuka. Pisalo je: Big Apple. Igor Kožul lijevom je rukom otro krupne graške znoja, a desnom se mašio mobitela. Ruka mu se tresla poput lišća na granju vrbe u riječnom brzacu.
3
Kao u njemu toliko dragoj igri Spider Solitaire, kad se dugim, balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
mukotrpnim preslagivanjem karata igra koja se činila izgubljenom pretvori u dobitnu, inspektoru Vladimiru Kovaču činilo se da bi maleni crni mobitel u Striborovoj ruci mogao otvoriti taj put. - Sigurni ste da je njen? - Apsolutno. - Stvar je suviše ozbiljna da bismo o tome pričali u kafiću. Morat ćemo razgovor nastaviti u policiji. Stribor je osjetio nelagodu. - Znači li da sam osumnjičen? - Ne. Ali morat ćemo u postaju. Uzet ću vašu službenu izjavu i otiske prstiju kako bismo ih isključili od onih koje ćemo možda pronaći na mobitelu. - Inspektore, želim da ova igra bude fer. Ispričao sam vam potanko kako sam ga našao. Ovaj mobitel možda je ono što vi policajci zovete smoking gun, pištolj koji se puši. Ne tražim slavu zato što sam ga našao, ali ne želim ni maltretiranje. Uzmite taj mobitel, dajte ga forenzičarima, radite s njim što god poželite, ali mene ostavite na miru. Ako vam se u bilo kom trenutku učinim sumnjivim, znadete gdje me možete naći. Korektno? Vladimir je srknuo gutljaj kave. U takvim trenucima uvijek je požalio što ne puši. Možda bi mu, da povuče dim cigarete - kao u stotinama takvih filmskih scena - na um pala kakva pametna rečenica. Ovako, gledao je Stribora i nije rekao ništa. Upravo je stigao vlak i hrpa učenika nagrnula je u kafić. Imali su dovoljno vremena za kavu i cigaretu. Odjednom, Stribor se trgnuo. Iza staklenih vrata ugledao je djevojku u plavoj majici. Drveni okvir sakrio joj je glavu, ali je na majici jasno vidio crvenu jabuku na kojoj piše Big Apple. U djeliću sekunde koliko je trebalo da se otvore vrata, shvatio je da to nije ona. Takve jeftine majice, pomisli, vjerojatno se prodaju na štandovima tržnice u stotinama komada. - Jeste li pregledali ispis poziva, poruke, slike? - Zašto je to važno? - Možda ću vas ipak morati pozvati zbog iskaza, bude li telefon vodio kakvom tragu. Ne otkrijemo li ništa, neću vas zvati. - Mislio sam da smo se dogovorili. Uvijek možete reći pretpostavljenima da vas je netko nazvao i rekao gdje možete naći mobitel. Držimo se novinarskog pravila, izvore se nikad ne otkriva. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Policija ima drugačija pravila. - Ali zato im novinari pronalaze ključne dokaze. Vladimir se nasmijao. Bio mu je simpatičan taj mladi čovjek. Možda je mobitel stvarno bio smoking gun. Nije mu ga morao dati. Svu slavu mogao je zadržati za sebe. Mogao je mobitel teatralno donijeti u policiju, mogao je o tome napisati novinski članak, mogao je objaviti sve poruke i brojeve telefona s kojima je kontaktirala Ivana Borovac. Možda bi ga zvali u Dnevnik HTV-a da ispriča kako je do njega došao. Postidio bi policiju. Mediji bi brujali o nesposobnoj policiji. Jakić bi sigurno podivljao, pozvao ga u ured, iskolačio oči i bijesno mu očitao bukvicu. Možda bi ga i suspendirao. Ionako je vrištao što se nije sjetio nazvati dom kada nekoliko dana nisu znali tko je utopljenica. No, Stribor to nije učinio. Umjesto toga raspitao se tko je radio na predmetu, nazvao ga i predao mu pištolj. Pomogao mu je. Valjalo je to cijeniti. - Znadete li možda što je vaša kolegica Gordana prije neki dan radila pred domom u svom crvenom Citroenu? - rekao je da prekine predugu šutnju. - Otkud znadete da je bila? - I mi policajci ponešto saznamo. - Zahvaljujući autističnom dječačiću i njegovoj bilježnici? - Poslužit ću se vašom rečenicom: Izvore se nikad ne otkriva! - Goga i ja bili smo zajedno. - Istražujete? Nešto vam je sumnjivo oko Ivanine smrti? - Nije li čudno da se odlična plivačica poput nje odluči na samoubojstvo utapanjem? - Nije bilo tragova nasilja. - Što ako se radi o savršenom zločinu? - Nema takvih. Postoje samo neriješeni slučajevi. Stribor je htio izustiti kako svaka profesija ima rječnik kojim drugačije naziva iste stvari. Savršen zločin policija zove neriješenim slučajem. Izgubljenu utakmicu igrači zovu sudačkom krađom. Liječnici su sigurni da je operacija bila uspješna iako je pacijent umro. Zazvonio je Vladimirov mobitel, pa se suzdržao komentara. - Blizu sam, u Slavonija Innu. Stižem za minutu. - Oprostite - rekao je ustajući od stola i mašući konobaru. - Moram hitno u postaju. Dogodilo se nešto važno. balkandownload.org
* * *
d.o
rg
Zgrabio je crnu Nokiju, platio piće i izletio. Stribor je srknuo posljednji gutljaj kave i promatrao djevojku u plavoj majici. Bila je debeljuškasta i plavokosa, ni nalik Sanji. Veselo je čavrljala s prijateljicama. Smijala se. Velika jabuka poskakivala je na njenim grudima.
ba
lka
nd
ow n
loa
Kad je inspektor Kovač utrčao u dvoranu za kolegije bilo je 7 sati i četiri minute. Kolegij je, osim u izvanrednim prilikama, počinjao u devet. Svi su sjedili na svojim mjestima. Očito, dogodilo se nešto krupno. Načelnik Jakić upravo je zaustio kad su se vrata bučno otvorila. Utrčala je Vesna. "Kako li je već stigla?" pomisli Vladimir. "Mora da dolazi pravo od kuće." Pogledala ga je i prstom mu pokazala na mobitel. Pretrnuo je. "Novinar je ipak nazvao Jakića i rekao mu za mobitel", prostrujalo mu je glavom. Očekivao je salvu bijesnih rečenica na svoj račun. Jakić će ga pred svima izvrijeđati zbog loše obavljenog očevida. "Kako je moguće da mobitel nađe novinar, a ne policajac?" reći će pred svima i prstom uprijeti u Kovača. Volio je takve predstave. "Ovo je jedna od njih", pomisli Vladimir, pripremajući se za oluju. - Slučaj Ivane Borovac ponovno otvaramo - rekao je načelnik Jakić. Vladimir u njegovu glasu nije osjetio bijes. Bojao se, međutim, da je Jakićeva smirenost hinjena, da je samo uvod u provalu koja će eruptirati još jače i biti još dojmljivija. - Imamo novi moment - nastavio je Jakić i napravio dugu psihološku stanku. Vladimir je ponovno uhvatio Vesnin pogled. Opet je pokazivala na mobitel. Tek sad je shvatio. Izvadio je iz džepa svoj iPhone, Magdin rođendanski poklon. Još je čuvao njenu fotografiju snimljenu mobitelom u restoranu Bijeloplavi, gdje su prošlogodišnjeg siječnja proslavili njegov rođendan. Tada mu je, sva uzbuđena, pokazivala što sve može to tehnološko čudo. Na zaslonu je vidio Vesninu poruku: "Zvali me na kolegij u 7. Nekakva je frka. Znaš li što se događa?" Stigla je u 6.45, dok je razgovarao s Striborom. Laknulo mu je. Pogledao je u Vesnu i slegnuo ramenima. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Ivanina prijateljica - nastavio je Jakić - koja je prekjučer nestala iz doma, pronađena je. Ponovno je napravio dugu pauzu. - Nažalost, mrtva. Gotovo na istom mjestu gdje je pronađena i Ivana. Svi u sobi su se pogledali. - Djevojčicu je pronašao isti čovjek koje je dojavio Ivaninu smrt. Naši osiguravaju mjesto. Po onome što sada znamo, djevojčica se predozirala. Uz tijelo su pronađeni igla, šprica i elastični povez. Jakić je pročistio grlo. Vladimir je znao da sada dolazi ono najvažnije. - Sazvao sam izvanredni kolegij da bih naglasio koliko je važan ovaj slučaj. Ništa ne želim prejudicirati, ali neke su stvari neobične. Zahtijevam temeljiti očevid, pomno pretraživanje terena, ispitivanje svih okolnosti. Želim rezultat, želim to brzo. Ne smije se ponoviti situacija u kojoj pet dana nismo znali tko je utopljenica. Sada znamo tko je djevojčica, ali moramo otkriti sve okolnost smrti. - Kako znamo da je riječ o curi iz doma? - upitao je Vladimir. Po izrazu Jakićeva lica, shvatio je da pitanje nije očekivao. Ponajmanje da mu ga postavi on. - Da sam se ponašao kao vi, vjerojatno još pet dana ne bismo znali o kome se radi. Ako baš želite znati, čim su javili o mrtvoj djevojčici, poslao sam po ravnatelja doma. On ju je identificirao. Jesam li ispravno postupio? Svi u dvorani, osim Vesne i Vladimira, kimnuli su glavom. - Ovo je izvanredna situacija. Krenite na očevid, pročešljajte teren. Hoću rezultat, hoću brzo! Kolegij je završen. Vladimire, ostanite na trenutak. Dvorana se brzo ispraznila, kao da je oglašena uzbuna za evakuaciju. Svi su željeli što dalje od načelnika. Kad su ostali sami, Jakić je prosiktao: - Znam da si istraživao Ivaninu smrt i nakon što je slučaj zaključen. Sad kad su ostali sami načelnik je prešao na ti. - Radio si na svoju ruku, nisi me o tome obavijestio. Sad ti pružam priliku da nastaviš. Ne bih ti volio biti u koži ako brzo ne riješiš slučaj. Požuri na očevid. Munja iz Jakićevih očiju spržila mu je grlo. Htio je spomenuti balkandownload.org
rg
Ivanin mobitel, ali rečenica je zastala. Pekla su ga usta, na jeziku je osjećao žar. * * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Na uglu Radićeve i Reisnerove, Stribor je u posljednji trenutak promijenio odluku. Umjesto da skrene udesno, produžio je, presjekao Gundulićevu i Vukovarsku i parkirao na Trgu Ljudevita Gaja. Tržnica je bila prepuna. Kupio je četiri plastične posudice jagoda i stavio ih na stražnje sjedalo. Skrenuvši u Europsku aveniju, zadovoljno je zazviždao "Strawberry Fields Forever". Miris jagoda ispunio je kabinu. Obradovat će Lanu. Znao je koliko voli jagode. Čvrsto je spavala kad se rano jutros iskrao iz kreveta i ako se u međuvremenu probudila vjerojatno je pomislila da je otišao po novine. Miris jagoda bio je toliko intenzivan da mu je slina ispunila usta. Okrenuo se da dohvati jednu i kroz stražnji prozor vidio policijski automobil s uključenim plavim rotirajućim svjetlom. Prebacio se u desnu traku. Pretekao ga je. U Škodi iza, vidio je Vladimira kako živo maše rukama razgovarajući s policajkom na suvozačevom sjedalu. Na križanju s Trpimirovom skrenuli su ulijevo, prema mostu. Stribor je skrenuo udesno, prema Sjenjaku. Za osam minuta stajao je pred liftom. Sekundu prije nego što je htio pritisnuti dugme, lift je krenuo ka šestom katu. Čekajući da se spusti, pojeo je još jednu jagodu. Vrata su se otvorila. Sa školskom torbom na leđima iz dizala je izlazila Tamara. - Pozvoni kad dođeš iz škole da ti vratim punjač. - Drago mi je da vam je poslužio - rekla je djevojčica porumenjevši i brzo izašla iz zgrade. - Hej! - viknuo je Stribor. - Uzmi koju jagodu. Nije ga čula. Miris jagoda ispunio je mali prostor lifta. Na osmom katu susreo se sa susjedom koja je odlazila u jutarnju kupovinu. - Bože, kako divno mirišu! - rekla je uzbuđeno. - Umrijet ću željna jagoda. Da ih pojedem samo nekoliko, osula bih se kao da me ofurila kopriva.
balkandownload.org
rg
4
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Dvije muhe uporno su plazile po pregibu ruke mrtve djevojčice. Privlačilo ih je nekoliko kapi zgrušane krvi iz ranice nastale ubodom u venu. Oko nadlaktice lijeve ruke, labavo pričvršćen, još je stajao blijedocrveni gumeni povez. Šprica s iglom ležala je na asfaltu. Na klupi je stajala mala metalna žlica, jeftin jednokratni upaljač i poluispijena bočica Jane. Vezica na Sanjinoj lijevoj Nike tenisici bila je odvezana. Plava pamučna majica izvukla se iz hlača i otkrivala piercing na pupku. Bio je ukrašen kuglicom titana. Vesna je pažljivo fotografirala leš. Na klupi, nekoliko metara dalje, Vladimir je u plavi blokić s memorandumom MUP-a bilježio detalje. Igor Kožul sjedio je na obali. Taj gorostasni čovjek sada mu se činio još krupnijim, većim i snažnijim. Privest će ga u stanicu, odlučio je. Bude li se opirao, vezat će ga lisičinama. Pažljivo je promotrio našivene džepove njegovih sportskih hlača. Bili su priljubljeni uz nogavice, čvrsto pripijene uz mišićave butine. Nije bio naoružan. Da je imao pištolj, ocrtavao bi se ispod tankog ljetnog džinsa. Vladimir je pokušao zamisliti kako bi izgledalo da su dvojica policajca, koja su osiguravala mjesto, sama odlučila Igoru staviti lisičine. Sada ih je bilo petero i nekako će ga svladati, bude li pružao otpor. Za dvojicu, bio bi to pretežak posao. No, Igor Kožul nije sličio na čovjeka koji će se boriti s policajcima. Bio je uplašen i znojio se iako je jutro uz rijeku provjetreno svježinom lahora, bilo blago i ugodno. Vladimir je ustao i još jednom pažljivo promotrio leš. Opipao je Glock zadjenut o pojas i uputio se ka dvojici policajaca koja su stajala uz rub unutrašnje strane policijske vrpce. - Budite spremni - tiho je rekao da ga Igor ne čuje, pa produžio petnaestak metara nizvodno, do druge dvojice koja su stajala na promenadi, kraj policijskog Land Rovera. - Budite spremni - ponovio je. Činilo mu se da gorostas na obali drhti. - Imali li ih još uokolo? - upitao je kad mu se približio. - Koga? - Mrtvih djevojčica. balkandownload.org
loa
d.o
rg
Vladimir ga je pogledao. - Kad sam dolazio, ni nje nije bilo. Sišao sam na obalu i sjedio neko vrijeme. Spazio sam je tek kad sam se popeo uz nasip i htio uzeti termos-bocu iz torbe na biciklu. - Poći ćete s nama - rekao je Vladimir, držeći ruku na pištolju. Gorostas ga je pogledao uplašeno. Dvojica policajaca prišla su mu i uhvatila ga ispod ruke. Podigao se. Nije pružao otpor. Lagano je krenuo prema policijskom Land Roveru. Jednom od policajaca Vladimir je rekao da se pobrine za Igorov bicikl i štapove. - Mrtve cure su stvarne. Snimio sam ih mobitelom - rekao je Igor prije nego što su se zatvorila vrata Land Rovera. Sada se i Vladimirovo čelo orosilo znojem. * * *
ba
lka
nd
ow n
Lana se silno obradovala jagodama. Bilo je to njeno omiljeno voće. Jeli su i smijali se i Stribor je pomislio da je to možda trenutak kada bi mogao reći ono što je danima odgađao. Nije ga ništa pitala, a njemu je to olakšavalo situaciju. Pitanje je visjelo u zraku, osjećao ga je poput omare, nevidljive ali ljepljive i neugodne. - Razumijem Evu, rekla je Lana, trpajući u usta veliku jagodu. - Da sam bila u raju, da je ondje bilo jagoda i da mi je zmija rekla da ih ne jedem, ne bih je poslušala. I sigurno bih i tebi dala koju. Ali nismo u raju. Iako je bila izjavna, posljednju rečenicu Stribor je doživio kao upitnu. Shvatio je to kao aluziju na skromni prostor u kojem žive, na tek nekoliko stvari koje posjeduju, ali i na blago upozorenje da će za sedam mjeseci na svijet doći dijete. - Nisam prihvatio urednikov prijedlog - rekao je ne okolišajući. Neću Horvatiću pripremiti izbornu brošuru. Ne želim biti kupljen. - Znaš li što smo sve mogli nabaviti za taj novac? Nije odgovorio. Radost koju je u garsonijeru unio miris jagoda u trenutku je izletjela kroz prozor. Gotovo da je čuo kako se razbila o asfalt. Ostao je samo zrak, bez boje i mirisa, a okus je postao gorkast. - Dobro, rekla je. Način na koji je izgovorena, ta riječ bila je miljama daleko od njenog značenja. Zazvonio je mobitel. Dohvatio je laganu jaknu okačenu o vješalicu balkandownload.org
loa
d.o
rg
na vratima. Posegnuo je u džep i dok je petljao izvlačeći ga iz poderane podstave, zvonjava je prestala. Nekako ga je izvukao i pogledao na zaslon. Vratio je poziv. - Stižem za petnaestak minuta. Pogledao je Lanu i rekao: - Zove tajnica da hitno dođem u redakciju. Treba me glavni. Lana je ustala, prišla mu i čvrsto ga zagrlila. - Oprosti, iz mene je progovorila ženka, zabrinuta za sudbinu svog mladunčeta. Ako te Pek zove da ponovno ponudi onaj posao, odbij ga. Ne treba nam taj novac. Već ćemo se nekako snaći. Uhvatio je njeno lice među dlanove i nježno je poljubio. Miris jagoda vratio se u sobu. * * *
ba
lka
nd
ow n
Igor Kožul uvijek se čudio kako zunzara lako uđe kroz odškrinut prozor, a onda satima bezuspješno pokušava izaći. Ova je bila velika i njeno dosadno zujanje bilo je iritirajuće. Inspektor Vladimir Kovač odložio je mobitel na stol. Pogled mu se zaustavio na snažnim Igorovim rukama. - Zašto ste ih snimali? - Želio sam se uvjeriti da su stvarne. Zunzara se popela do pola prozora, napravila luping po sobi i tresnula o staklo. - Željeli ste se uvjeriti da su stvarne? - Bilo me strah da su se vratili. Na zaslonu računala pojavila se Vesnina poruka: "Igor Kožul, rujan 2010.: Kaznena prijava zbog neovlaštenog držanja oružja i dovođenja u opasnost života i imovine. Optužnica nije podignuta. Upućen na obvezno psihijatrijsko liječenje." Vladimir nije skidao pogled sa snažnih Igorovih mišica. Kada bi ih napeo, činilo mu se, lisičine kojima su mu bile vezane ruke pukle bi kao da su od plastike. No, gorostas je sjedio uplašen poput dječaka kojeg su uhvatili na trešnji u tuđem voćnjaku. - Zadržat ćemo vas dok ne završi obrada. Želite li se nekom telefonski javiti? - Ne. Živim sam. Gledajući zunzaru kako bezuspješno traži izlaz, sjetio se svojih balkandownload.org
rg
bolničkih dana. Najviše vremena proveo je uz odškrinuti prozor. Poput muhe, čeznuo je za slobodom, ali nije znao kako izaći. * * *
5
lka
nd
ow n
loa
d.o
Zavaljen u fotelju, s nogama na stolu, u kariranoj Camel košulji, Darko Pek sličio je na kauboja koji hini ležernost. Stribor je znao tu pozu. U naoko opuštenoj atmosferi, ponudit će ga kavom, reći đa sjedne, a onda izvući revolver i sta viti ga na stol. Odbio je kavu i čekao da se urednikova ruka približi futroli stegnutoj oko struka. - Slušaj, počeo je. - Mogao sam ti poslati poruku, mogao sam reći tajnici da ti ona kaže, mogao sam naprosto poslati rješenje. Izabrao sam ovaj način. Stribor je osjetio da sada slijedi pucanj, da će zamirisati barut. - Tvoj ugovor o radu istječe za dva tjedna. Nećemo ga produžiti. Pretpostavljam da očekuješ objašnjenje. - Izabrao si ovaj način jer želiš da te molim. Loš si psiholog, ali si još gori urednik. Stribor je ustao i s velikog stola za kojim bi sjedio kad su ga povremeno pozivali na kolegij, pokupio današnje novine. Okrenuo je posljednju stranicu i pogledao lik nasmiješenog čovjeka. Presavio je novine i tresnuo ih o urednikov stol. Učinilo mu se kao da čuje cerenje čovjeka koji se smiješio s oglasa. "Horvatić... i točka.", pisalo je.
ba
Različiti putovi mogu dovesti do istog cilja. Inspektor Kovač sjetio se rečenice svog profesora s Policijske akademije, nakon što je presavijenim novinama tresnuo zunzaru na prozorskom staklu. Pala je na pod i zujanje je prestalo. Mogao je to riješiti i drugačije, otvoriti prozor i pustiti je da odleti. Do istog cilja došao bi na drugi način, i tada bi zujanje prestalo. Nije, međutim, bio siguran kojim putem krenuti da bi došao do željenog cilja, do odgovora na pitanje koje ga je mučilo. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Jesu li se obje cure iz doma ubile? Ako jesu, zašto je prva skočila s mosta, a druga se predozirala? Jesu li pripadale nekoj mističnoj sekti? Jesu li bile u lancu maloljetničke prostitucije? Što ako ih je netko ubio, a njihovu smrt želio prikazati kao samoubojstvo? Je li njihova smrt međusobno povezana? Jesu li znale neku tajnu, pa je netko odlučio da ih ubije? Je li se pojavio manijak opsjednut maloljetnicama iz doma? Je li to Igor Kožul? Ima li u tome prste Zoran, čudni odgajatelj iz doma, kojeg se sumnjičilo za pedofiliju? Što ako se radi o serijskom ubojici koji vreba nove žrtve? Treba li dom staviti pod nadzor i dati zaštitu ostalim djevojčicama? Svih dvanaest pitanja inspektor Kovač ispisao je na dvije stranice velike bilježnice. Tako se lakše koncentrirao, nego da mu se sva istovremeno vrte po glavi. Znao je da prije nego što na njih počne odgovarati mora napraviti još nekoliko stvari. I njih je zapisao, ne iz straha da će ih zaboraviti, već da bi slika bila preglednija. Strelicama ih je spojio sa svakim od dvanaest pitanja. Uz svako je nacrtao mrežu od desetak malih pravokutnika. Kad ih ispuni, slično klincu koji skuplja sličice i lijepi ih u album, možda će se mozaik složiti, možda će dobiti odgovore. - Na tijelu djevojčice nema mikrotragova koji bi pripadali Igorovoj odjeći - rekla je Vesna ušavši u njegovu malu sobu. Prenuo se, nije ju očekivao. - Zbunjujuće je što na šprici, žličici i upaljaču nema otisaka prstiju. Kao ni na bočici Jane. I još je nešto čudno. U Igorovoj torbi, okačenoj o bicikl, našli smo kutiju s dvadesetak kirurških rukavica. Tražila sam nalog za pretres njegovog stana. - Pretpostavljaš da bi činjenica što na upaljaču, žličici i šprici nema otisaka prstiju, mogla imati veze s kirurškim rukavicama? - Ne znam, ali nije li neobično da uz ribički pribor nosi i kirurške rukavice? - Bit ćemo pametniji popodne. Slavko ga ispituje, imat ćemo i rezultat s poligrafa. Dr. Vodopija započet će obdukciju u tri, iza toga naći ću se s Igorovim psihijatrom. Danas je dežuran. Moram i do taksista koji su dolazili pred popravni dom. Želim još jednom pažljivo pregledati Ivanin mobitel. A da ti ne kažem da tri dana nisam posjetio mamu, da su majstori završili poslove u stanu, da ih danas popodne moram isplatiti i da sutra napuštam Magdin stan. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Mogu li nešto od toga učiniti ja? - Pomoglo bi da pregledaš sve poruke, pozive i slike iz Ivaninog mobitela. - Mogu li još što? - I to će biti od pomoći. - Volio bih da sutra, prije kolegija, Slavko, ti i ja sjednemo i vidimo gdje smo. Znat ćemo rezultat obdukcije, znat ćemo što sadrži Ivanin mobitel, čut ću što o Kožulu kaže njegov psihijatar, znat ćemo je li Kožul pao na poligrafu, pretres njegovog stana bit će obavljen. Imat ćemo mnoštvo informacija. Hoću da analizu završimo prije kolegija i da nešto konkretno mogu reći Jakiću. Hoće rezultat. Mislim da bismo sutra bar mogli znati je li u pitanju samoubojstvo i predoziranje, ili se radi o nečem drugom. Zunzara se ponovno oglasila. Vrtjela se na podu i pokušala uzletjeti. Iz trećeg pokušaja je uspjela i našla se na prozorskom staklu. Vladimiru se činilo da je zujanje još iritantnije. Ustao je, otvorio prozor i zunzara je odletjela na ulicu. - Ako ne ostvarite cilj na jedan način, ne odustajte. Ima bezbroj drugih. Vesna ga je zbunjeno pogledala. Nije shvatila o čemu govori. - Citiram profesora s Policijske akademije. Volio je predavanja začiniti mudrim izrekama. Prije nego si ušla, tresnuo sam muhu novinama i pala je na pod. Mislio sam da je mrtva, ali bila je tek ošamućena. Tada sam se sjetio profesorove izreke da se cilj može ostvariti na više načina i kad ne uspije prvi, valja pokušati na drugi način. Pa sam otvorio prozor i zunzare, kao što vidiš, više nema. - I što je još mudroga rekao tvoj profesor? - Rekao je: Ne odbacujte ni najluđe ideje koje vam padnu na pamet. - Imam prilično ludu ideju, možda je nećeš odbaciti. - Ako je dovoljno luda, neću. - Da odemo na piće nekamo večeras i uz bocu dobrog crnog vina sumiramo dokle smo u istrazi stigli. - I što je tu ludo? - Kako ne razumiješ, inspektore Vladimire Kovaču? Kad je dobro crno vino u pitanju, nije li potpuna ludost popiti samo jednu bocu? balkandownload.org
rg
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Spazila ga je čim je izašao iz sobe glavnog urednika, mahnula mu i nasmijala se. Zubi su joj zablistali poput netom ispolirane slonovače. U ruci je držala jabuku. Dok bi ostali u redakciji jutarnju glad utažili pecivom ili Kit Katom, sendvičem ili Snickersom, Goga bi iz male plastične posude vadila mrkvu, štapiće celera, avokado ili jabuku, ponekad samo listove salate. Bila je vegetarijanka, bavila se jogom i meditacijom i slušala bhajane. - Jesi li čuo? - upitala je kad je prišao njenom stolu, tik do jednog od tri prozora velike sobe gradske rubrike. - Ona druga cura iz doma, Sanja, nađena je mrtva sa špricom u ruci. Predozirala se. U samo nekoliko minuta Stribor je doživio drugi šok. Ovaj je bio jači. Zanijemio je. - Mirna se otišla naći sa svojim izvorom u policiji. Znat ćemo više kad se vrati. Čini se da su Sanju našli u blizini mjesta gdje je prije nekoliko dana pronađena Ivana. - Ta cura uopće nije sličila na narkomanku. I premlada je da bi bila na heroinu. A ne znam ni kako bi ga mogla kupiti, odakle joj novca. Kad sam je prekjučer upoznao, bila je potpuno izgladnjela. Dao sam joj sto kuna, nije imala ni lipe - rekao je nakon što se oporavio od šoka. Goga je zagrizla jabuku. - Možemo li se naći s tvojom prijateljicom iz doma? Zanima me što ih je pitala policija. - Čule smo se jutros. Tamo je velika frka. U tjedan dana stradale su im dvije djevojčice. A danas prijepodne još dolazi Horvatić, poklanja domu računala, televizore i sprave za vježbanje. Uz njega stiže televizija i hrpa novinara. - Taj čovjek ima sreće. Nije mogao pogoditi bolji trenutak da se pojavi u domu. - Ako te zanima, javit ću ti kako je bilo i što je govorio. Mene šalju da izvijestim. - Uživaj u visokom društvu. Oboje su se nasmijali. Izustio je da kaže što mu je glavni upravo rekao, ali se predomislio. - Pozvat ću te na kavu ovih dana - rekao je prijateljski potapšavši balkandownload.org
rg
je po ramenu. Na odlasku, mahnuo je tajnici. Spuštajući se niz stepenice, prema izlazu na ulicu, nazvao je inspektora Kovača. Nije se javio. * * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
- Sve se češće viđamo i bojim se da bismo se, nastavimo li ovim tempom, mogli sprijateljiti. A prijateljstvo s vama, vjerujte inspektore, posljednje je što mi treba. Superiornost koju je osjećao prema svakom tko nije liječnik, dr. Vodopija demonstrirao je krajnje sarkastično. Smatrao je da je liječnički poziv nešto uzvišeno i nedostižno, najviše što čovjek može postići. Sve druge profesije je prezirao i nikada to nije prikrivao. Arhitekti su bili tek za dlaku obrazovaniji od zidara; inženjeri, majstori s iskustvom; glumci, obični cirkusanti i lakrdijaši; novinari, piskarala; trgovci, licencirani lopovi; slikari, ličioci; profesori, papagaji koji verglaju isto iz godine u godinu, ali svake ponešto zaborave i na kraju ne znaju ništa. Osobito je prezirao policajce, smatrao ih je jednakim onima s druge strane zakona. Zapravo, držao ih je još gorima od kriminalaca jer je bio uvjeren da bi kriminalci, kada bi im dali uniformu, oružje i ovlasti, poštenije obavljali posao i u tren pohvatali policiju. Vladimir je zakasnio dobrih četrdeset i pet minuta. Sjeo je u kut uz vrata, podalje obdukcijskog stola. Promatrao je dr. Vodopiju kako pažljivo gleda lijevu ruku djevojčice, mjesto na kojem je bio gumeni povez. Po običaju, pjevušio je. Vladimir je osluškivao njegovo mrmljanje i trebalo mu je vremena da razabere melodiju. "Bože", pomislio je Vladimir, "ovaj je čovjek potpuno lud. Baš je našao prigodnu pjesmu. 'Girl'." Prepoznao je i riječi: Was she told when she was young that pain would lead to pleasure? - Vidite, sad kad smo gotovo već prijatelji, nastavio je dr. Vodopija ne prikrivajući cinizam, htio bih s vama podijeliti dilemu. Moja bogata praksa specijaliste patologa navodi na zaključak da se djevojčice danas rađaju bez himena. Ni ova, kako li se ono zove, nije nevina. Ali bar nije trudna. A što se uzroka smrti tiče potpuno je jasno, predozirala se heroinom. Malo je nejasno kako joj se to dogodilo već prvi put. Na žilama nema tragova ranijih uboda. balkandownload.org
6
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Značajno ga je pogledao i ponovno zapjevušio that pain would lead to pleasure. - Ima li bilo kakvih znakova nasilja? - Cijenim vašu promućurnost, inspektore i razumijem želju da se proslavite. Ipak ste vi iskusan policajac, no za karijeru o kakvoj sanjate fali vam kompliciran slučaj. Gajite nadu da je netko ucmekao obje cure, nekakav serijski ubojica kakav se u Osijeku još nije pojavio. Opak je, ubija maloljetnice, cure iz doma. Radi to bez tragova, sve sliči na samoubojstvo ili nesretan slučaj. S obzirom na to kako policija radi, ubit će ih još nekoliko. A onda se pojavljujete vi. Već vas zamišljam kako važno stojite pred novinarima. Zauzeli ste pozu i svečano objavljujete: 'Imamo ubojicu, ne običnog ubojicu, već serijskog'. Novinari vas zadivljeno promatraju, kamere zuje, fotoaparati škljocaju. Tog trenutka vi ste Sirius, najsvjetlija zvijezda na nebu. No, morat ću vas razočarati, inspektore. Nema tragova nasilja. Baš kao ni na onoj curi prije. Vladimir se ustao i polagano pošao prema vratima. Zakoraknuo je na bolničko dvorište. Htio je tresnuti vratima, ali se zaustavio, držeći ih napola otvorenim. - Znate li o čemu sam razmišljao slušajući vas? Dr. Vodopija nije očekivao pitanje. Bio je zbunjen poput učenika koji nije naučio lekciju pa nijem, znojnih dlanova, stoji pred nastavnikom. - Poželio sam prisustvovati vašoj obdukciji i da mi patolog kaže kako na tijelu ima strašnih tragova nasilja. I da umirete polako, satima, u mukama. Zalupio je vratima. Tresak je odzvonio dvorištem, kao da je netko ogromnim batom udario po velikom limenom bubnju.
Sjedio je na Galiji i promatrao kako kompa prevrće poput pluga plitku vodenu brazdu. Bio je jedini gost u praznom restoranu na rijeci. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Konobari su se dosađivali bacajući komadiće kruha u dravski plićak i gledali kako se ribice, poput prosutog živog srebra, vrzmaju ispod površine vode, otimajući se za nenadani obrok. S katedrale Svetog Petra i Pavla odzvanjalo je jedanaest i Stribor shvati da ovdje sjedi već cijeli sat. Godili su mu mir i svježina rijeke. Razmišljao je kako će Lani reći da je dobio otkaz. Kolebao se treba li to učiniti danas ili za nekoliko dana, a do tada pokušati naći neki drugi posao. Gledajući nizvodno, ka lijevoj obali, sjetio se Sanje. Ta djevojčica ni po čemu nije sličila na narkomanku. Ako je u životu i popušila koji džoint, ili mu je o tome, dok su razgovarali u pizzeriji, samo lagala kako bi ispala važna, nije bila narkomanka. Prevrtio je u glavi njihov cijeli razgovor i odjednom se trgnuo sjetivši se pitanja na koje nije dobio odgovor. Pitanje je glasilo: koga se boji? Odgovorila je da ju je strah i da mu to ne može reći. Kad je upitao zašto, rekla je: "Zato što je on svugdje". Sljedeće pitanje natjeralo ju je u bijeg. "Šapnut ću ti kad se vratim iz WC-a", rekla je izbjegavši odgovoriti tko je on. Ustala je od stola, na tanjuru je ostao komadić lepinje i nekoliko kriški luka. Nije se vratila, dva dana kasnije pronađena je mrtva. "Zato što je on svugdje", odzvanjalo mu je u ušima. To isto napisala je i Ivana dan prije nego što je mrtva pronađena u plićaku. U poruci koju je s mobitela poslala nepoznatom primatelju, pisalo je: "Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje". Tko je to on? Zašto se od njega ne može pobjeći? Što znači da je svugdje? Znači li to da ih je taj netko ipak našao kada su željele pobjeći? Ili su mislile da je jedino moguće pobjeći u smrt? Pa se Ivana bacila s mosta, a Sanja predozirala. "Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje", ponovno mu je prostrujalo mislima. "Ne, te se cure nisu ubile. Te su cure ubijene", pomisli. "Netko ih je zbog nečega ubio. Nešto su znale. I nekom su smetale." U sekundi je donio odluku. Sutra će u Zagreb. Poznavao je Sašu u Jutarnjem listu. Odrasli su u istom kvartu, znali se s korza i nogometnih utakmica u Gradskom vrtu. Ponudit će mu priču o klinikama iz doma i neobičnim okolnostima u kojima su nađene mrtve. Istraživat će. Možda će mu i Vladimir dati neku informaciju. balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Mora se s njim naći i upozoriti ga na sličnost Ivanine poruke s rečenicom koju je prije dva dana izgovorila Sanja. Te rečenice jasno kažu da su cure ubijene. Vladimir će to shvatiti. Možda će mu to olakšati istragu. Upitat će ga što je otkrio u popisu iz bilježnice autističnog dječaka. Ako mu je dao Ivanin mobitel, može tražiti da mu bar kaže vodi li popis registracijskih tablica ka nekom tragu. "Mogla bi to biti velika novinska priča, možda i prilika da dobijem posao", pomisli. Gledao je kako se kompa s lijeve obale vraća na desnu. Srknuo je posljednji gutljaj kave i iz džepa dohvatio mobitel. Nazvao je Vladimira. Zvonilo je sedam puta, a onda se uključila automatska sekretarica. Napisao je poruku: "Molim vas javite se kad budete mogli, mislim da sam otkrio nešto zanimljivo". I za svaki slučaj potpisao se sa Stribor. Držeći mobitel u ruci, odjednom mu sine ideja. Srce mu je počelo lupati. Među memoriranim brojevima potražio je Sanjin. Nazvao je. Kako se toga nije ranije sjetio! No, čim je veza uspostavljena, začulo se: "Osoba koju ste nazvali isključila je mobilni telefon. Molimo pokušajte ponovno ili nazovite kasnije". Nije svaki dan nedjelja, sjetio se rečenice koju su kao klinci izgovarali kad bi ih netko dva puta pokušao prevariti na isti način. Lana bi to rekla drugačije: Jedino se budala dva puta upeca na istu udicu. Hodajući od teglenice preuređene u restoran uskom skelom prema obali, pomisli. "Da sam našao Sanjin mobitel, inspektor Kovač bi me uhapsio i rekao: 'Samo kreten dva puta pada na istu priču.' Ovako je ipak bolje." * * *
ba
Ne računajući veliki filadendron na ulazu i nekakvu kržljavu lončanicu u načelnikovu uredu, dvije rascvjetane bijele orhideje na Vesninom prozoru bile su jedine biljke u cijeloj policijskoj zgradi. Nitko od njenih kolega nije mario za cvijeće. Dok načelnik Jakić jednoga jutra nije podivljao i naredio da se sa zidova poskidaju slike golišavih ljepotica s novinskih duplerica, bili su to jedini ukrasi soba s oronulim namještajem, klimavim stolicama i pretrpanim stolovima. Vesna je gledala u grozdove bijelih cvjetova. To ju je odmaralo. Po balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
tko zna koji put, pažljivo je pregledala poruke, pozive i fotografije iz Ivaninog mobitela. Mobitel je zabilježio trideset posljednjih poziva, bilo je samo pet poruka, od toga jedna taksi službe s obavijesti kada stiže vozilo. Među slikama uglavnom su bile one iz doma, jedna iz nekakvog kafića i nekoliko s bazena. Ništa spektakularno. Intrigirala ju je, međutim, poruka čiji smisao nije razumjela. "Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje", čitala je ponovno, nastojeći proniknuti u njeno značenje. Ivanin mobitel bio je jedan od onih s prepaid karticom. Takvi su vjerojatno bili i brojevi s kojima je komunicirala. Kada joj operater pošalje ispis svih poziva, možda će imati kakav trag. Ali nije polagala previše nade. Svatko tko je želio da se ne sazna ime vlasnika mobitela, imao je tu mogućnost. Nabaviš mobitel, na kiosku kupiš karticu i bezbrižno telefoniraš. "Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje". Pogled na rascvjetane orhideje nije pomagao. Vesna nije shvaćala značenje. Očaj pomiješan sa snažnom željom da otkrije smisao poruke natjerali su je da s Ivaninog mobitela nazove broj na koji je poruka poslana. Zvonilo je, nitko se nije javljao. Spustila je mobitel na stol, ali se u trenu predomislila. Nazvala je još jedan broj, posljednji koji je zvala Ivana. Već na drugo zvono netko je uspostavio vezu. U slušalici je čula žagor, kao da je osoba koju je nazvala u učionici tijekom odmora. - Halo - rekla je. - Halo. Veza se prekinula. Htjela je nazvati ponovno, ali je odustala. Tijelom su joj prostrujali žmarci. Bila je svjesna velike pogreške. Kako je mogla napraviti takvu glupost! Nepopravljivu glupost. Uništila je mogući trag. Sada joj je bilo jasno. Trebalo je za sve brojeve iz Ivaninog mobitela zatražiti tajno snimanje. Možda bi tako došli od traga. Sada je bilo kasno. Onaj koga je nazvala, shvatio je da netko ima Ivanin mobitel. Mrtvi ne nazivaju. * * *
ba
Iako je dan bio ugodan, kad je ušao u automobil činilo mu se kao da je u sauni. "Bilo bi dobro imati auto s klimom", pomisli Stribor trudeći se otvoriti desni prozor. Ručica je bila napola potrgana i trebalo je strpljenja da se staklo spusti. Zazvonio je mobitel. Bilo mu je lakše kad balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
je vidio da ne zove Lana. Osjetila bi u njegovu glasu da nešto nije u redu, a sada nije imao snage objašnjavati što se dogodilo. - Nije rekao ništa pametno. Gogin je glas bio umirujući poput šuma morskih valova. - Obećao je kako će mu, kad pobijedi na izborima - nije rekao ako pobijedim na izborima - jedan od prvih poslova biti zalaganje za sigurnost građana, osobito djece. 'U ovom trenutku ne znamo što se dogodilo s vašim štićenicama', rekao je. 'Ali budite sigurni da sve pomno pratimo. Zahtijevam od policije da učini maksimum u rasvjetljavanju njihove smrti. Nažalost, vrh naše policije je nestručan. Mene neće zanimati tko je u kojoj stranci. Hoću profesionalnu policiju doraslu svakom zadatku. Nije li tragično što smo morali čekati nekoliko dana da se gospoda u policiji dosjete da bi utopljenica mogla biti iz doma'. Potom je napravio podužu stanku i okrenuo se novinarima: 'Da nije bilo vas i da niste objavili njenu sliku, možda ni danas ne bismo saznali tko je utopljenica'. - Znači, opleo je po policiji. - Itekako. To će biti glavno u mom izvještaju. - Jakić će biti sretan. - Mislim da već pakira kofere. - Osim ako mu se posreći pa brzo riješe slučaj. - Ne znam bi li ga i to spasilo. Horvatić je bio bijesan. Došao je dobro raspoložen, ali je odjednom podivljao. Rigao je vatru spominjući policiju. Činilo nam se da je temperaturu u dvorani, gdje je predavao donaciju, podigao za nekoliko stupnjeva. - Onda znam kako ti je bilo. Otprilike kao sada meni u usijanom autu. Ali čim je krenuo, propuh je rashladio kabinu. Uključio je radio da čuje podnevne vijesti. "Leš predozirane djevojčice iz doma nađen na dravskoj obali. Horvatić zaprijetio policiji. Za koji trenutak opširnije", čuo je najavu najvažnijih vijesti nakon čega je uslijedila reklama Konzuma. Živciralo ga je što sve cijene završavaju na devedeset i devet lipa. I slogan: S vama kroz život.
balkandownload.org
rg
7
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Gledajući filmove Vladimir je stvorio potpuno drugačiju sliku psihijatrijske ordinacije. Ugodan prostor, diskretno svjetlo, tiha, jedva čujna opuštajuća glazba, udoban kauč. Ništa od toga. Dr. Bobetić, psihijatar, dočekao ga je u sumornoj maloj ordinaciji, kakve je kao mlad policajac znao viđati na seoskim željezničkim postajama. Stari namještaj, rasklimana fotelja na koju je pokazao kad su se rukovali, kompjutor s muzejskim monitorom koji je zauzimao više od pola stola. Jedini dašak po kojem se ordinacija dr. Bobetića razlikovala od ureda šefa seoske željezničke stanice bila je mala Freudova bista na stolu i na zidu izblijedjela reprodukcija Krika Edvarda Muncha s kalendara farmaceutske kuće. - Nažalost ne mogu vas ponuditi kavom, ali ako ste za dvanaest godina stari Chivas Regal, rado ću vam natočiti. Za razliku od leda, toga se uvijek nađe u svakoj bolničkoj ordinaciji. Ne čekajući da Vladimir odgovori, dr. Bobetić iz ormara je izvadio bocu i dvije čaše. - Nemam čast svakoga dana razgovarati s policijskom inspektorom. Kako vam mogu pomoći gospodine Kovač? Dr. Bobetić bio je u kasnim šezdesetima. Da njegova bujna kosa nije bila potpuno sijeda, izgledao bi mnogo mlađe. No unatoč godinama, bio je to naočit, šarmantan muškarac i Vladimir se opet sjetio filmova i psihijatrijskog kauča na kojem se opuštaju zgodne, neurotične pacijentice. Koliko je takvih imao dr. Bobetić i kako ih je liječio? - Sigurno se sjećate Igora Kožula. Bio je vaš pacijent. - Prvo da nazdravimo - rekao je podižući čašu. - U pravilu morao bih čuvati liječničku tajnu, ali ako je ovo službeni razgovor psihijatra i policajca, reći ću vam što vas zanima. - Shvatite to tako. Kožula smo jutros priveli zbog smrti djevojčica iz doma. Neobično je kako je baš on našao obje. Za sada te slučajeve vodimo kao samoubojstvo i predoziranje. No, ima indicija da su balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
možda i ubijene. - Siguran sam, inspektore, da je Kožul nevin. Satima i satima smo pričali, znam povijest njegove bolesti. Vrlo izražen oblik posttraumatskog stresnog poremećaja, na koji se nadovezala paranoja. Kožul je izliječen, bezopasan i vrlo miran čovjek. Jeste li razgovarali s njim? Vladimir je srknuo gutljaj viskija. Nakon užasa s dr. Vodopijom, sada se osjećao ugodno. Bio je siguran da viski nije jedini razlog. - Kolega ga upravo obrađuje. Nije izgledao kao nasilnik, mada su njegovi mišići respektabilni i izgledaju zastrašujuće. Međutim, doktore, neke nas stvari zbunjuju. - Kao? - Ne znamo zašto je mrtve djevojke fotografirao mobitelom. Ivanine fotografije prebacio je u računalo. Našli smo ih ondje. - Htio je biti siguran da su leševi stvarni. - Molim?! - Inspektore, Igor Kožul imao je priviđenja. Progonili su ga leševi. Nagledao ih se u ratu. Pričao mi je što su zatekli u jednom slavonskom selu, u jesen 1991. Kasnije je bio u Bosni, gdje doduše nismo ratovali. I tamo je vidio stradanja i užase. Te slike su mu se vraćale. Viđao je stotine mrtvaca, unakaženih likova. Bilo ih je svugdje, kamo god je krenuo. Nisu mu dali mira ni u snu. Njegovo liječenje dugo je trajalo. Pokušao sam mu objasniti da će ih se riješiti kada shvati da su to priviđenja. I da na njih ne obraća pažnju. Nije išlo lako. Ali njegova nevjerojatna snaga, neviđena volja i upornost, bili su presudni. - Ali zašto je fotografirao mrtve djevojčice? - Rekao sam vam. Da bude siguran da su leševi stvarni. Možda ćete se smijati ovome što ću vam ispričati. U poodmakloj fazi liječenja, savjetovao sam mu da sve leševe koji ga progone snimi mobitelom. Poslije bismo zajedno pregledavali slike. Naravno, leševa nije bilo. Tako bih mu lakše objasnio da leševi ne postoje. 'Ne vidi ih nitko osim tebe, jer ne postoje', govorio sam. 'Mobitel ne može snimiti ono čega nema.' Postupno je shvaćao. I tako su mu sve manje dolazili pred oči. Kad je odlazio iz bolnice, upozorio sam ga: 'Možda će ti ponekad još doći pred oči, ali važno je da znaš da nisu stvarni. Da su samo priviđenja. I ako ti se ukažu, uvijek ih snimi da se uvjeriš da u stvarnosti ne postoje'. Zato je snimao te mrtve cure, jer se bojao da su balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
priviđenja. Kasnije sam obradio njegov slučaj i o tome napisao zapažen znanstveni rad. - Još nas nešto zbunjuje doktore. Kraj drugog leša, Sanje, djevojčice koja se predozirala, našli smo žličicu u kojoj je zagrijavala drogu, špricu, upaljač i bočicu vode. Ni na jednom predmetu nije bilo otisaka prstiju. Čak ni njenih. U Kožulovoj torbi okačenoj o bicikl, našli smo desetak kirurških rukavica. Slažete se da ne pripadaju uz ribički pribor. - I to ću vam objasniti inspektore, nakon što svakom dotočim još nekoliko gutljaja - rekao je posegnuvši za bocom. - Hobi je za takve bolesnike vrlo važan. Pitao sam ga čime se prije rata bavio u slobodno vrijeme. Rekao je da je sate i sate provodio na Dravi pecajući. Ali da više ne može zamisliti da u ruku uzme glistu ili crva i natakne ih na udicu. Crvi su mu se gadili, crvi koji su izlazili iz leševa. Nije mogao zamisliti da ih onako sluzave dodirne prstima. Dok je bio na liječenju, poslije kiše, znao bih ga odvesti na bolničko dvorište. Po pločniku bi, mileći s travnjaka, plazile gliste, velike kišne gliste. Odbijao je dotaknuti ih. Dao sam mu par kirurških rukavica, navukao ih je i tada je išlo. I dalje mu se gadilo, ali ih je ipak uzeo među prste. Bila je to još jedna njegova pobjeda. Tako sam ga pridobio da se nakon liječenja vrati svom hobiju. I kao što znadete, vratio se. Svakog je jutra na Dravi. - Ipak, doktore, svjesni ste da je jednom prilikom pucao. Sreća je da nitko nije stradao. Od zatvora ga je spasila neuračunljivost. - Naravno da znam. Poslije tog incidenta su ga i doveli na moj odjel. Ali, to je bilo davno. Taj čovjek je sada izliječen. I molim vas da ga što prije pustite jer bi zadržavanje u zatvoru moglo naštetiti njegovu zdravlju. On nema veze sa smrću tih djevojčica. Jamčim vam. Želite li, to ću i potpisat. - Neće biti potrebno doktore. Vjerujem da ćemo ga pustiti još večeras, čim završi kriminalistička obrada. Vladimir je ustao i dr. Bobetiću pružio ruku. "Vrlo ugodan čovjek", pomisli. "Potpuna suprotnost onom napuhanom Vodopiji." - Može još jedna? - Hvala i ovo je previše. Ispratio ga je do tijesnog hodnika koji je vonjao po plijesni i balkandownload.org
loa
d.o
rg
ustajalosti. Činilo mu se da je osjetio miris alkohola, ali nije bio siguran je li to Chivas koji je još žario u grlu, ili onaj medicinski po kojem vonjaju cijeli bolnički odjeli. Izašavši s klinike gurnuo je ruku u džep i napipao mobitel. Dok je razgovarao s psihijatrom, čuo je kako povremeno vibrira u džepu, ali nije obraćao pozornost. Pet propuštenih poziva i dvije pristigle poruke. Pogledao je posljednju. "Molim vas javite se kad budete mogli, mislim da sam otkrio nešto zanimljivo. Stribor." Nazvao je broj. Taj novinar postajao mu je simpatičan.
8
ba
lka
nd
ow n
Slično konobarima i recepcionarima i taksisti raspolažu najrazličitijim informacijama. Neki od njih bili su policijski doušnici. Kad je Vladimir počeo raditi u policiji, nekoliko ih je držao na vezi. Informacije koje bi mu davali nisu bile spektakularne. Taksist kojem je pomogao riješiti nekoliko prometnih prekršaja, otkrio mu je lokaciju vikendice u Baranji, gdje su talijanskim lovcima dovodili mađarske prostitutke. Jedan konobar dao mu je važan trag koji ga je doveo do krijumčara ljudi. Zauzvrat, izvukao ga je kada se našao u problemu s restoranom gdje je radio. Uspio je namoliti šefa, također policijskog doušnika, da konobara ne otpusti zbog sitnije krađe, vrati li novac. Nekoliko uspješnih akcija na početku policijske karijere, koje su mu pomogle u napredovanju, mogao je zahvaliti njima. Pripadnike tih profesija smatrao je saveznicima. Znao je, naravno, da među taksistima i recepcionarima ima svodnika, znao je da švercaju devizama, za neke konobare po kafićima u Tvrđi da na sitno dilaju drogu, ali ih nije dirao. Uvijek ih je mogao podsjetiti što rade, ako bi se poče li kolebati kada bi tražio neku informaciju. Osjećao se prilično umornim kad je u restoranu hotela Mursa naručio kratki espresso. Sjedište taksi službe bilo je preko puta hotela, ali nije želio sjediti u memljivoj sobi dispečerske službe pa je dvojicu taksista zamolio da dođu u restoran kad im završi smjena. Bilo je pet i balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
petnaest, Striboru je rekao da dođe u šest, ovamo gdje je upravo sjedio. Kopkalo ga je što će novinar reći. Inspektoru Kovaču činilo se kao da je od njihovog jutrošnjeg susreta prošla djela vječnost. Toliko se stvari dogodilo, a još je ostao dobar komad dana. Taj pronicljivi momak pomogao mu je. Koliko, vidjet će kad se večeras nađe s Vesnom. Bio je siguran da će pomno pregledati sve sadržaje u mobitelu. Ali znao je i kako bi ga već zvala da je našla nešto važno. Dvojac koji je prilazio njegovu stolu bio je nalik Karelu i Otiku, vozaču kamiona i njegovom blentavom pomoćniku, junacima filma Selo moje malo. Visoki i mršavi, predstavio se kao Vedran, mali debeli, kao Stipe. - Naporan dan? - Ne baš - rekao je Stipe. Obojica vozača naručila su pivo. Sve je sličilo na poznati češki film. - Kako možemo pomoći šefe? - upitao je visoki, mršavi, potegnuvši iz boce. - Više ste puta, posljednjih tjedana, vozili putnike iz popravnog doma. Možete li se sjetiti kako su izgledali i kamo ste ih vozili. - Nema lakšeg pitanja od toga. Uvijek smo vozili iste putnike i uvijek na istu adresu. - Još samo kad biste rekli tko su putnici i koja je adresa. - Vozili smo dvije cure, jednu brbljavu koja se zvala Ivana i drugu šutljivu čije ime ne znam. Vidio sam neki dan da se brbljava utopila. - Kako su izgledale? - Tako da sam žalio što su maloljetne - rekao je Vedran i glupo se nacerio. - Ivana je rekla da ima četrnaest godina, ali je izgledala starija. Sise, trojka, možda četvorka. Ona druga, čista četvorka. - Kamo ste ih vozili? - Od doma na Vijenac Ivana Meštrovića 102, u četverolist kod remize. I natrag. - I natrag? - Obično iza ponoći. - Kome su odlazile u zgradi kod remize? - Pravilo je da putnike to ne pitamo. Same nisu govorile. - Jeste li primijetili štogod neobično u njihovu ponašanju. - Ponekad su se vraćale malo nacvrckane. Ne pijane, tek onako balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
vesele. Tada bi se smijuljile i nešto šaputale. S vremena na vrijeme, na povratku bi imale nekakve ukrasne vrećice u kakvima se nose parfemi ili manji pokloni. - Kad ste ih prvi put vozili? - Negdje početkom prošle jeseni. - Koliko često? - Obično dva puta tjedno. - Uvijek su bile zajedno? - Kao bliznakinje. Vedran se ponovno nacerio. - Jesmo li slobodni, šefe? - Možete ići. Sjetim li se još nečega, lako ću vas naći. - Kuća časti? - upitao je Vedran pokazujući na prazne pivske boce. - Rekao sam, slobodni ste. Vladimir ih je gledao kako odlaze. "Karei i Otik", pomisli, srknuvši posljednji gutljaj kave. "Otiku jedino nedostaju slušalice na klempavim ušima." Bili su to omiljeni Magdini likovi i svaki put nanovo slatko bi se smijali gledajući film, ne propustivši ni jednu od mnogobrojnih televizijskih repriza. "Do Karela i Otika doveo me autistični dječačić iz popravnog doma, a oni me vode do kućepazitelja najvećeg osječkog nebodera. Siguran sam da ni on nije posljednja stanica. Da me u policiji plaćaju po broju prijeđenih kilometara, bio bih bogat čovjek." Vladimir se nasmijao vlastitoj šali. Do Striborovog dolaska ostalo je dvadeset minuta. "Bit će bolje da otkažem sastanak i pronađem kućepazitelja na Vijencu Ivana Meštrovića", pomisli. " Kad sutra spomenem što su mi rekli taksisti, Jakić će me pitati zašto ga nisam potražio." - Nažalost, Stribore, naš ćemo dogovor prebaciti za sutra. Imam još jedan važan posao. - Šteta. Siguran sam da bi vas zanimalo ono što sam želio reći - čuo je razočarani glas u slušalici. - Može li sutra ujutro, rano kao i danas? - Bit ću na putu prema Zagrebu. - Kad se vraćate? - Sutra iza devet navečer. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Kako putujete? - Vlakom. Podravkom. - A da s vlaka dođete k meni u policiju? To je ionako preko puta. Bit ću u to vrijeme još na poslu. - Dobro, inspektore. Informacija je važna. - I ova koju još moram prikupiti večeras užasno je važna. Možete li mi reći telefonski? - Mogu, ali neću. Želim trgovati. - Trgovati?! - Kao novinar i policajac. Usluga za uslugu. - Zvuči kao ucjena. - Inspektore, tko može ucjenjivati policiju? Vidimo se sutra. Spuštajući se niz stepenice prema izlazu, inspektor Kovač sudario se s Karelom i Otikom. - Predomislili smo se. Još ćemo po jedno pivo svaki - rekao je Otik i glupo se nacerio.
9
ba
lka
nd
Neboderi su uvijek bili mamac za samoubojice. No, iako je zgrada na Vijencu Ivana Meštrovića 102 stršila u nebo sa svojih osamnaest katova, nitko se s nje, od početka sedamdesetih prošlog stoljeća kad je sagrađena, nije bacio u smrt. Nekoć je to bila jedna od najpoželjnijih i najprestižnijih adresa. S viših katova puca uzbudljiv pogled na Dravu i beskrajna baranjska polja. Za sto dvadeset i osam stanova otimali su se liječnici, suci, političari, direktori. Premda nehumana i prenapučena, bila je idealna za stanare koji mrze izloženost očima susjeda i brinu tko kome dolazi. Vladimirov poznanik, jedan od stanara tog betonskog mravinjaka, obožavao je četverolist: "Kad jednom uđete u dizalo, zgrada vas naprosto proguta. Privatnost je zajamčena, osim ako niste baš te sreće da na istom katu živite s nesnošljivim susjedima koji će uvijek naći nekog razloga da pozvone na vrata", govorio je. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Inspektor Vladimir Kovač stajao je u tijesnom, skučenom hodniku, potpuno neprimjerenom veličini ogromne zgrade. Zidovi su bili išarani i izgrebeni, boja odavno oguljena, oglasna ploča oblijepljena kojekakvim obavijestima, sandučići za poštu razvaljeni ili bez vratašca. Dvije škiljave svjetiljke skrivale su prljavštinu poda. Pogledao je popis stanara, tražeći ime kućepazitelja. Luka Marković. Pozvonio je i ubrzo začuo glas iz portafona: - Silazim. Pričekajte u prizemlju. Kao što je pretpostavljao, iz lifta je izašao stariji čovjek. - Sjest ćemo na klupu ispred zgrade. Supruga je bolesna, smeta joj duhanski dim, a vi vjerojatno pušite. Danas svi puše. - Ne spadam među te. Marković je bio mrzovoljan čovjek i Vladimir je shvatio da ga nije želio pustiti u stan, bojeći se da bi mogao predugo ostati. Ovako, na klupi ispred zgrade, mogao je ustati kad god poželi, smisliti kakav izgovor i lišiti se njegova društva. - Kako ću znati da razgovaram s policajcem? - upitao je nepovjerljivo. - Vrlo jednostavno. Vladimir je izvadio metalnu policijsku značku u kožnom etuiju. - Oprostite, ali svakakvih ljudi danas ima. - Vašu zgradu u večernjim satima posljednjih pola godine često su posjećivale dvije maloljetnice. Znadete li u koji su stan dolazile? - Star sam čovjek i rano liježem. Osobno ih nikada nisam vidio. Ili bolje rečeno, možda sam ih i vidio, ali se toga ne sjećam. U ovu zgradu svakoga dana ulazi na stotine ljudi. Predlagao sam na sastanku stanara da uvedemo videonadzor, ali većina ih se bunila. Jedni zbog troškova, drugi jer žele imati privatnost. - Ima li u zgradi stanova u kojima nitko ne stanuje? - Da. Tri stana. Bila su četiri, ali jedan je iznajmljen prošlog tjedna. Na šesnaestom katu. Dva studenta. I već imam pritužbe susjeda. Preglasna glazba. Buka do neko doba. - Sigurno znadete tko su vlasnici tih stanova. - Jedan je u Zagrebu, drugi živi u Vukovaru. S njim imamo problema. Dogovor je da vlasnici praznih stanova plaćaju za pola osobe, no ovaj neće. Treći stan, na petnaestom katu, koliko znam, oglašava na unajmljivanje jedna osječka agencija. Oni su iznajmili stan balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
i dvojici studenata sa šesnaestog kata. - Je li se itko od susjednih stanara žalio na buku iz tih stanova? Kućepazitelj ga začuđeno pogleda. - Ne. Iz praznih stanova ne dolazi buka. Vladimir je shvatio da je bolje ništa ne objašnjavati. - Zamolit ću vas telefonske brojeve vlasnika dvaju praznih stanova i ime agencije koju ste spomenuli. - Nazovite čim se popnem u stan, pa ću vam reći. Ne znam napamet. - Još nešto, koliko je samaca u zgradi? - Samaca? - Muškaraca koji žive sami. - Ima ih nekoliko, moram pogledati popis stanara. - Možete li mi dostaviti njihova imena? - Pripremit ću, nazovite me sutra. Je li to sve, inspektore? Morao bih gore, supruga je bolesna, ne voli kad dugo izbivam iz stana. - Hvala vam. Oprostite što sam smetao. - Mogu li ja vas na kraju nešto pitati? Zašto vas sve to zanima? - Zato što su obje maloljetnice koje u dolazile u vašu zgradu mrtve. Na kućepaziteljevom izboranom licu, punom mitesera, pojavila se nelagoda.
nd
* * *
ba
lka
- Ovo je poklon za useljenje - rekla je Vesna i na stol, pored dvije boce Dingača, stavila komplet čaša za crno i bijelo vino. Namještaj je još bio u kutijama, a kožni trosjed na koji su sjeli zamotan u najlon. Sa stropa je, viseći na bakrenoj žici, škiljila žarulja škrto osvjetljavajući dnevni boravak. Svježa se večer iz dvorišta uvlačila kroz otvoren prozor, ispirući oštar miris laka s parketa i boje na tek oličenoj drvenariji. Vladimir je u njenom glasu osjetio da nešto nije u redu. Vesna je bila od onih osoba koje teško mogu prikriti raspoloženje. - Majstori su završili, dio namještaja je stigao. Sutra napuštam Magdin stan. Ovo postaje moj dom. Uzeo je bocu Dingača i na trenutak se ukočio kao u igri mrtvih figura, koju su rado igrali u njegovoj ulici dok je bio dječak. Netko od djece vrtio bi se u krug, mahao rukama i glavom, sve dok ne bi začuo balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
"stop". Tada bi stao kao ukopan, a ostali bi govorili na što ih figura podsjeća: kauboj, nogometaš, bacač kugle, plesač... - Nemam vadičep - rekao je bespomoćno. - Ali zato imaš pametnu prijateljicu - rekla je Vesna vadeći iz torbe švicarski nožić. - Jako, jako, pametnu... Glas joj se slomio, briznula je u plač. Pokrila je lice rukama. Vladimir je nikada nije vidio uplakanu. - Što se dogodilo? Pokušala se pribrati. Plač je zamijenio stid. - Oprosti - rekla je. - Ponašam se kao dijete. Kao neodgovorno, razmaženo derište. Prvo učinim glupost, onda plačem. Napravila sam glupost, strašnu glupost. Stajao je s bocom vina u ruci i gledao je u čudu. Suze na njenom licu klizile su, ostavljajući na koži vlažni srebrni trag, poput kapi kiše na oknu. Sjetio se kako su takav trag ostavljale i suze na Magdinim obrazima. Svih godina koliko ju je poznavao, Magda je samo jednom zaplakala. Sjedili su u polutami, vlažna i mlaka jesenska večer miješala se s tugaljivom glazbom Leonarda Cohena. Magda je bila u kratkom bijelom kućnom ogrtaču, a njene gole, preplanule noge, izazivale su iz fotelje u kojoj je sjedila. Činilo mu se da je zadrijemala. Nije se pomaknula kad je ustao. Prišao joj je s leđa i nježno spustio ruke na njene grudi. Poljubio ju je u vrat. Trgnula se i naglo ustala. Krenula je nekoliko koraka unatrag, kao da bježi od neugodnog, ledenog pljuska kasne jeseni. Onda se slomila, bolno je ridala. Prišao joj je i pokušao je zagrliti. Blago ga je odgurnula. Shvatio je da se želi isplakati, da joj ne treba njegov zagrljaj. Dugo, dugo je plakala. Kad se napokon smirila otišla je u kupaonicu. Jedva ju je prepoznao kad se vratila. Pred njim je stajala neka druga Magda. Čvrsta i odlučna poput vojnika kad se sprema podnijeti raport. - Teško mi je to reći. Molim te da me razumiješ. Ne mogu više živjeti s tobom. Imam drugoga, Vladimire. Nemoj tražiti da se vratim. To više nije moguće. Stajao je i promatrao njemu posve nepoznatu ženu. Pokušavao je razumjeti što mu je govorila. Nije bio siguran da je shvatio. Ni sada, osam mjeseci kasnije, kad su ga Vesnine suze podsjetile na Magdine, nije želio vjerovati da se to dogodilo. - Vladimire, bila sam krajnje nepromišljena - govorila je Vesna, balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
brišući zalutalu suzu. - Nazvala sam dva broja s Ivaninog mobitela. Ne mogu objasniti kako mi je to palo na pamet. Vidjela sam neobičnu poruku koju je poslala na jedan broj. I ja sam nazvala taj broj. Nitko se nije javio. A onda sam napravila novu glupost. Nazvala sam posljednji broj s kojim je Ivana razgovarala. I veza se uspostavila. Osoba na drugoj strani nije ništa rekla, samo se čuo nekakav žagor i na moje 'halo, halo' prekinula je poziv. Zahvaljujući mojoj gluposti sada dvije osobe znaju da imamo Ivanirv mobitel. - To je točno, ali kako mogu znati da ga ima policija? - Možda to ne znaju, ali izgubili smo važan trag. Da nisam učinila glupost, mogli smo ih prisluškivati. Sada su sigurni da netko zna njihove brojeve. I postat će oprezni. Sigurno će uništiti kartice. - Spomenula si neobičnu poruku. - Cijeli sadržaj, sve brojeve, pozive, poruke i slike prebacila sam u računalo za sutrašnju prezentaciju na kolegiju. Zatražila sam od operatera ispise poziva svih brojeva. Podaci iz mobitela, za sada, malo znače. Zagolicala me poruka čije značenje ne razumijem. Poslala ju je nekoliko dana prije smrti. Glasi: "Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje". - I nazvala si broj na koji je poslala tu poruku. - Da. Napravila sam tu glupost. Nitko se nije javio. Vladimir se namučio otvoriti bocu švicarskim nožićem. Oprao je dvije čaše i natočio. Volio je zvuk klokotanja što ga je proizvodilo vino dok ga je ulijevao u čaše. - Nazdravimo - rekao je. - Za tvoje useljenje. I za tvoju glupu suradnicu. - Zaboravi to. Kad su otpili po gutljaj, rekao je: - Kao što smo i pretpostavili, dr. Vodopija na tijelu djevojčice nije našao tragove nasilja. Smrt je nastupila predoziranjem. Ali imao sam zanimljiv razgovor s taksistima i sad znamo da su Ivana i Sanja svakih nekoliko dana odlazile u neboder kraj remize. Sutra ću, nadam se, saznati i u koji stan. A to je već nešto. - Sve si bliže uvjerenju da su cure ubijene? - Ne znam. Instinkt mi govori da su nekome smetale. - Što je rekao Kožulov psihijatar? - Jamči da nije nasilan. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Je li prošao na poligrafu? - Da. Sutra ujutro Kožula ćemo pustiti. I dalje ćemo ga držati na oku, ali psihijatar Bobetić razjasnio je sve nedoumice. Ipak, molim da fotografije iz njegova mobitela usporediš s onima koje si snimila na očevidu. Želim biti siguran da je uistinu samo slikao cure, da ništa nije dirao kad ih je zatekao. Pažljivo pogledaj položaj tijela, predmete. - Već sam to učinila. Nema razlike na mojim i njegovim fotografijama. - Na kolegiju neću spominjati razgovor s taksistima i da su cure vozili prema zgradi kraj tramvajske remize. To je važan podatak, ali je bolje šutjeti prije nego sve istražim. Ne želim se zalijetati a nemam baš ni povjerenja u sve koji sjede na kolegiju. Naravno, ti nećeš spominjati da si nazvala brojeve s Ivaninog mobitela. - Mislim da bi Jakić mogao inzistirati da kažemo radi li se o samoubojstvu ili imamo kakav trag? - Sutra ujutro još ću zastupati tezu o samoubojstvu, ali ću se protiviti zaključenju istrage. Znam da će Jakić urlati, da će govoriti kako se nismo pomaknuli s mjesta i zahtijevati jasan odgovor. Divljat će, po običaju, ali moramo ostati hladni. Tražit ću još jedan dan. - Sutra ću imati sve pozive brojeva iz Ivaninog mobitela. Vidjet ću tko je koga zvao i možda saznati tko su osobe s kojima je komunicirala. - Moj glavni posao sutra bit će pronaći stan u koji su cure odlazile. To je za sada jedino čvrsto za što se možemo uhvatiti. Vesna je popila gutljaj vina, podigla čašu kao da ponovno nazdravlja, približila je usnama i iskapila. Vladimir je vidio da joj se raspoloženje popravlja. - Mirno je ovdje kod tebe. Kao da ne živimo u istom gradu. Trebao bi čuti kako je kod mene na Vukovarskoj kad otvorim prozore. - Zato sam i izabrao ovaj stan. Obožavam tišinu. - Tipični aquarius. No, iako si vodenjak, možeš mi natočiti još malo vina. Prvi put se nasmijala te večeri. I Vladimir se osjećao bolje. No pomisao da će noćas posljednji put spavati u stanu koji je toliko volio i da će ga od žene koju i danas voli od sutra pa dovijeka razdvajati kilometri, nije mu dala mira. U novom stanu odgovarala mu je tišina, ali se bojao da će, kad sutra ovdje useli, od nje oglušiti. balkandownload.org
rg
10
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Laž ga je pekla. Vjerovao je da čvrstoća njegove veze s Lanom počiva na povjerenju i ljubavi. Tim redom, povjerenju i ljubavi. Istinski je volio Lanu i znao je koliko ona voli njega. Ali povjerenje koje su međusobno izgradili smatrao je temeljem njihova odnosa. Bez toga, ljubav bi bila na klimavim nogama. Slagao je da putuje u Zagreb jer ga je onamo, zbog teksta na kojem će raditi, poslao glavni urednik. Tom laži prikrivao je istinu o otkazu. Nije, dakle, bio samo lažac već je pred Lanom skrivao istinu. Nikada ranije nije imao tajni. Bojao se da bi teško primila vijest o otkazu. Trudnoća ju je promijenila, postajala je nesigurna i bojala se hoće li djetetu, kad dođe na svijet, moći osigurati sve što je potrebno. Zato joj je slagao. Ako se u Zagrebu dogovori za posao, sve će joj priznati i objasniti. Ali što će reći ako ne uspije? Na to pitanje nije imao odgovor. Sjedio je sam u kupeu drugog razreda vlaka kojim je, dok je studirao u Zagrebu, bezbroj puta putovao. Vječiti putnik u Podravka Expressu. Svakog drugog tjedna prljavo rublje iz Zagreba, čisto i izglačano u Zagreb. Prazne posude u Osijek, pune hrane u Zagreb. Slatki, bezbrižni studentski život. Dremuckao je naslonjen na prozor. Kloparanje vlaka djelovao je uspavljujuće. Povremeno bi otvorio oči. Posvuda zeleno more u bezbroj nijansi: polja raži, ječma, žita, zobi, tek izniklog kukuruza, soje, suncokreta. U daljini tamnoplava brda i ažurno nebo prošarano bijelim oblacima. Čeznuo je za kavom. Odlučio je protegnuti noge i uputiti se do vagon-restorana. Napio se tih bućkuriša, no nije mu se čekalo Koprivnicu, gdje je dok bi prekopčali vagone, mogao skoknuti u obližnji kafić i uzeti coffee to go. Kao što je i pretpostavio, kava je bila očajna. Povukao se u kut, naslonio uz prozor i pijuckao odurnu toplu tekućinu. Ako ga prime u Jutarnji list, razmišljao je, mogao bi ući na velika balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
vrata s pričom o ubijenim curama. Bio je siguran da se cure nisu ubile. Intrigirala ga je Sanjina rečenica, toliko nalik Ivaninoj poruci koju je poslala sa svog mobitela. Tko je taj što se nalazi svugdje, tko je osoba koje se boje? I zašto? Kad je na obali pronašao Ivanin mobitel i istu večer sa svog telefona nazvao broj na koji je Ivana poslala poruku "Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje", javio se tanjušni ženski glas. - Mogu li te nešto pitati? - Ja se više tim ne bavim - odgovorio je glasić. - Čime se to ne baviš? - Onim zbog čega si me nazvao. - Kako znaš zašto te zovem? - Zato što me radi toga svi zovu. - Hoćeš da ti kažem zašto te zovem? - Ne moraš. Znam. - Ne znaš. - Onda reci. - Prijateljica si s Ivanom? - Bila sam, dok smo dijelile sobu u domu. - Poslala ti je poruku... - Poslala mi je mnogo poruka - prekinuo ga je glasić. - Znaš li na koga je mislila kad ti je napisala da se od njega ne može pobjeći i da je on svugdje. - Ti si sigurno iz murije? - Nisam. - Lažeš. - Na koga je mislila kad ti je to napisala? Prekinula je poziv. Nazvao je ponovno. Nije se javila. Zvao je još pet puta. Bez uspjeha. Zvao je i sad, hodajući od kupea do vagonrestorana, nije se javila. Vjerojatno se uplašila i odlučila ne odgovarati na pozive s brojeva koje ne poznaje. Ili je bacila karticu i zamijenila je novom. Stribor je srkao kavu. Djevojka preko puta, laktom naslonjena na šank, pila je coca-colu i čitala debelu knjigu čiji naslov nije mogao vidjeti. Kad je vlak počeo kočiti približavajući se Slatini, zateturala se i podigla knjigu. U sekundi je zadovoljio znatiželju - Stieg Larsson: Muškarci koji mrze žene. "Ubojstva se ne događaju samo u romanima", pomisli, uputivši se balkandownload.org
prema kupeu.
rg
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Iz jeftinog kuhala za vodu inspektor Vladimir Kovač točio je vrelu tekućinu preko praška istresenog iz vrećice Nescafea. Koliko god se trudio pogoditi omjer kave, šećera i mlijeka, malokad mu je polazilo za rukom pa je odustao i prebacio se na vrećice s natpisom "3 in 1". Potpuno dekoncentriran čekao je kolegij. Iako je ujutro ustao ranije nego inače, želeći ono malo stvari strpati u auto, Magda je sjedila u kuhinji, spojenoj s dnevnim boravkom u kojem je spavala. Pokušaj da se iskrade iz stana i ostavi joj na stolu pisamce, propao je. - Vladek - rekla je. - Skuhat ću ti kavu. Zastao je iznenađen, ispred kupaonice, usred malog hodnika koji je povezivao spavaću sobu s dnevnim boravkom. U rukama je držao veliku kartonsku kutiju s pažljivo složenim košuljama, donjim rubljem i čarapama. Magda je bila odjevena i našminkana, spremna za posao, premda je imala još sat i pol do polaska na posao. Pila je kavu. Sjeo je u bijelu stolicu uz rub malog pravokutnog stola, zgodno povezanog s kuhinjskom radnom plohom. Bila je to Magdina kreacija. Sjećao se gdje su kupili stolice i kako se mučio poslagati ih u automobil da ih neoštećene preveze od prodavaonice do stana. - Vladek, želim ti reći, sada kad odlaziš, da mi je žao zbog svega. Povrijedila sam te. Bio si dobar suprug, ali ljubav koju sam osjećala prema tebi naprosto se istopila. Šutio je i tupo gledao kroz prozor. Vrapci su skakutali po krošnji breze čije je lišće treperilo na blagom povjetarcu. Svježe jutro ispunilo je sobu. - Kava je odlična, Magi - rekao je. Srknuo je još jedan gutljaj. - To se događa, Magi. Šalica vruće kave spasila je razgovor. Dok je pokušao složiti rečenice, smišljajući što bi rekao, srknuo je gutljaj i odložio šalicu na stol pa je ponovno primaknuo ustima i srknuo novi gutljaj, da dobije na vremenu. - Sva sreća pa nemam puno stvari. Sve ću prevesti odjednom. - Znam da je glupo - rekla je i nasmiješila se - ali želim ti pokloniti balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
sitnicu. S poda je podigla ukrasnu vrećicu i izvadila lončanicu s kaktusom. - Ne traži mnogo njege, neće uvenuti zaboraviš li zaliti ga. I dugovječan je. Sada je taj kaktus gledao na prljavom prozoru u svom malom uredu. Nije ga želio ostaviti u autu s kutijama robe i knjiga. Smatrao ga je živim bićem, bodljikavim zelenim ježom koji raste iz tegle i uživa u društvu. Bilo je pet do devet kada se uputio na kolegij. Vidio je Vesnu kako žuri iz prizemlja preskačući dvije stepenice odjednom. Zajedno su ušli u dvoranu gdje su se svakog jutra čule najveće policijske tajne. Mjesta oko ovalnog stola u bezličnoj sali već su bila ispunjena. Nije bilo pravila gdje tko sjedi, ali je postojalo drugo, nepisano: tko dođe posljednji, sjedit će uz Jakića i prvi osjetiti vrelinu ognja kad iz njega sukne. Zato su neki dolazili i desetak minuta ranije da zauzmu mjesto što dalje ođ Jakićevog. Vladimir i Vesna su se pogledali. Prepustio joj je manje opasno mjesto. Sjeo je do prazne stolice u koju će se uskoro uvaliti Jakić, a Vesni prepustio onu sa svoje desne strane. Jakić bi uvijek dolazio posljednji, minutu-dvije iza devet. Nije podnosio da netko kasni i svi su znali da će loše proći uđu li iza njega. - Hoću jasan odgovor, inspektore Kovaču: jesu li se cure nađene na obali same ubile? - krenuo je Jakić još s vrata, uletjevši kao da je ispaljen iz katapulta. Vladimir se počešao iza uha. Nije očekivao ovakav rafal. - Treba nam još dan da bismo pouzdano odgovorili na to pitanje. Za sada smo isključili Kožula, onog ribiča koji ih je pronašao. Imamo nekih tragova koje ćemo danas ispitati. Jakić je zastao na pola puta između vrata i jedine prazne stolice oko ovalnog stola. Očekivala se provala bijesa. - Ne mogu vjerovati da ste se vi i vaša ekipa toliko naradili, inspektore. Zato valjda i djelujete tako umorno i zato su rečenice koje izgovarate tako nesuvisle. S obzirom na umor, ponovit ću pitanje. Jesu li se one proklete cure same ubile? - Patolog, dr. Vodopija, nije našao tragove nasilja. - Nisam pitao što kaže patolog, pitam što kažete vi. - U ovom trenutku slučaj bih još vodio kao samoubojstvo. Međutim, povjeravamo još neke činjenice. Rekoh, treba nam još 24 balkandownload.org
loa
d.o
rg
sata. Sutra ću znati pouzdan odgovor. Jakić je sjeo u stolicu. Frktao je poput ranjenog bika. - Možemo li početi s prezentacijom? - S prezentacijom? Prezentacija koja ne daje odgovor stvarno me ne zanima. Poslije se zatvorite u sobu pa si međusobno pričajte bajke. Mene ne zanimaju. Nastala je mučna tišina. Kroz otvoren prozor čulo se škripanje tramvaja. Jakić je bijesno ustao i izletio još brže nego što je ušao. Bio je to najkraći kolegij ikad.
11
ba
lka
nd
ow n
Stribor je koračao niz podvožnjak Miramarskom cestom, tik uz rub Botaničkog vrta i udisao dobro poznati miris Zagreba. Razmišljao je kako svaki grad, baš kao i svaki stan, ima neki svoj, poseban, specifičan miris. U mirisu Zagreba osjećao je uzbuđenje. Volio je taj miris, ali onaj osječki, opuštajući, bio mu je draži. Petnaestak minuta nakon što je sišao s vlaka sjedio je sa Sašom u Van Goghu, kafiću preko puta ogromnog staklenog zdanja o čije su se plohe zrcalile okolne zgrade. Saša je bio visok i suh i dok je prilazio sličio je na okljaštreno drvo. Zapalio je cigaretu i pomno slušao Stribora. Zagonetna smrt dvaju djevojčica i sumnja da se možda radi o odlično prikrivenim ubojstvima zagolicala ga je. - Čovječe, što ako je to serijski ubojica. Takvu priču još nismo imali. Bila bi to bomba, manijak koji vreba djevojčice i ubija ih tako da sve izgleda kao samoubojstvo. Čovječe! I onda se javlja naš novinar koji otkriva priču. Jebote, to je roba! Saša je bio oduševljen. - Razgovarao sam s glavnim - nastavio je. - Naravno da je zagrizao. Čovječe, tko ne bi?! Kakve su ti veze u policiji? - Večeras ću se naći s inspektorom koji vodi istragu. Upoznao sam ga jučer ujutro kad sam mu predao mobitel. - Kakav mobitel? balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Ivanin mobitel. Mobitel cure koja se utoplila. - Molim? Imao si njen mobitel?! - Da, ja sam ga našao. - Čovječe! Jebote, ne mogu vjerovati! Ti si našao njen mobitel? - Da. Imam sve njene poruke, slike, brojeve koje je zvala. Sve sam prebacio u računalo. I vjerujem da imam siguran dokaz da su cure ubijene. Da ih je ubio netko kome su smetale. - Kad ide prvi vlak u Osijek? Čovječe, bježi tamo, bježi tamo, jebote i počni pisati. Što još čekaš?! Kad mogu očekivati prvi nastavak? Saša je razvukao usta u širok osmijeh i snažno stisnuo Vladimirovu ruku. Shvatio je što će mu stari prijatelj reći. Dobit će posao. - Slušaj. Moram te upoznati s jednim običajem koji ovdje brižljivo njegujemo i jako do njega držimo. Onaj od koga naručimo tekst i kome se smiješi posao u zgradi preko puta, zavrne rundu pića. Sad se i Stribor nasmijao. Osjetio je kako ga napušta tjeskoba s kojom je putovao u Zagreb, kako iz njegova tijela isparava nesigurnost, kao kiša s vrelog ljetnog asfalta. Pogledao je na veliku staklenu zgradu novinske kuće u kojoj mu pružaju šansu. Sličila je na mravinjak. Osjećao se sretnim što je u njega upao. * * *
ba
lka
nd
Jakić ga je izbacio iz takta, ali Vladimir Kovač ipak nije izgubio osjećaj za sklad. Piljio je u lončanicu s kaktusom na prljavom prozoru svog sumornog ureda i bio siguran da biljka ondje ne pripada. Otužni ured policijskog inspektora ništa nije moglo uljepšati. Zato je glinenu posudu s kaktusom, odlazeći do Vijenca Ivana Meštrovića da se nađe s kućepaziteljem, ponio u auto. Policajac na ulazu u čudu ga je gledao. Bilo mu je neobično vidjeti kolegu koji je jutros u zgradu unosio bodljikavu biljku, a sada, samo dva sata kasnije, je već iznosi. Kućepazitelj ga je ponovno dočekao pred zgradom da ga ne bi morao pozvati u stan. Sjeli su na istu klupu kao i sinoć. - Ovo su imena i telefonski brojevi vlasnika praznih stanova, a ovo je popis samaca u zgradi. Nema ih puno. Pružio je arak trgovačkog papira, podijeljen okomitom linijom. U prvom stupcu popisao je vlasnike tri prazna stana, u drugom pet samaca koji su živjeli u zgradi. - Jeste li saznali kamo su cure odlazile? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Niste to od mene tražili. Nisam se raspitivao. - Uvijek, u svakoj zgradi, ima osoba koja špijunira tko kome dolazi. Inspektor Kovač znao je što govori. U zgradi iz koje je jutros iselio imao je takvu. Kad je posljednju kutiju nosio u auto, presrela ga je na hodniku. - Veliko spremanje, susjed? Nosite stare stvari u podrum? Moj je pun brloga, ni igla više ne stane. Samo je odzdravio i nije rekao ništa. Bio je siguran da zna kako odlazi od Magde. Jer sve je promatrala, sve je znala. Registrirala ja da Magda i on više zajedno ne izlaze, da ih već mjesecima nije vidjela skupa. I bilo joj je savršeno jasno da se izglačane košulje, koje su virile iz kartonske kutije, ne nose u podrum. Pogledao je na kućepazitelja i znao je što će odgovoriti. - Imamo i mi takvu osobu, ali trenutno je na moru kod kćeri. Odlazi u predsezoni dok nije prevruće. Kad je ovdje, vazda sjedi pred zgradom. Do neko doba motri tko izlazi i ulazi. Gospođa se preziva Bajs, ali svi je zovu Mačkamama. Sada ima sedam mačaka, ali kad se vrati vjerojatno će ih biti više. Dok je na moru, ostavlja ih kod prijateljice koja također ima nekoliko mačaka. Bar jedna omaci se kad ih donese kući. - Imate li broj njenog mobitel? Znadete li gdje joj živi kći? - Ne vjerujem da ima mobitel. A kći je u Rijeci. Arak trgovačkog papira Vladimir je presavio i stavio u džep košulje. Ustao je, ali se predomislio i ponovno sjeo. - Poznajete li sve samce u zgradi? - Uglavnom. - Što mi o njima možete reći? - Što vas zanima? - Čime se bave, koliko im je godina, kakvi su? - Vratite mi papir. Kućepazitelj je rasklopio tek složeni arak. - Marko Ivanović. Profesor u mirovini. Rijetko izlazi. Predrag Volf. Saljivdžija. Nikada se nije ženio, radio je u poreznoj upravi. Zoran Kopljar, čudak, osebujan tip. Deseti kat. Nikoga ne pozdravlja, ni s kim ne razgovara. Može mu biti oko četrdeset godina... - Kako ste rekli da se zove? - Zoran Kopljar. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Gdje radi? - To nitko ne zna. - Hvala vam, gospodine Luka. Više vas neću uznemiravati. Molim vas samo da mi javite kada se vrati Mačka-mama, odnosno gospođa Bajs. Vladimir je žurno krenuo prema automobilu. Čim je sjeo, dohvatio je mobitel i pronašao broj ravnatelja doma. - Gospodine Barač, gdje stanuje odgajatelj Zoran Kopljar? - Ne znam, ali pogledat ću u njegov dosje. Koliko je hitno? - Vrlo. - Da se nije štogod dogodilo? Od jučer je na godišnjem. - Je li otputovao? - To ne znam. On o takvim stvarima ne govori. Mogu li vas nazvati za pet minuta? - Naravno. Inspektor Kovač vrtio je u glavi film razgovora s odgajateljem. Nije ga samo on doživio kao čudaka. Isto misli i kućepazitelj. Nazvao je Vesnu. - Čini se da u mreži imam soma. - Molim?! - Dobit ću podatak svaki tren, ali izgleda kako odgajatelj Kopljar živi u zgradi na Meštrovićevom vijencu kamo su taksisti vozili cure. Osim, naravno, ako ne postoji čovjek istog imena i prezimena. - Misliš da su odlazile k njemu? Zaustio je kad je u slušalici mobitela čuo signal drugog poziva. Odmaknuo je telefon od uha i pogledao zaslon. - Oprosti, moram prekinuti. Imam važan poziv. S druge strane čuo je ravnateljev glas. - Evo adrese, inspektore: Vijenac Ivana Meštrovića 102. Vladimir je osjetio kako mu srce počinje snažno udarati. Opipao je Glock za pojasom, izašao iz automobila i uputio se prema ulazu zgrade iz koje je maločas izašao.
12 balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Stribor je odlučio protegnuti noge i do Prisavlja otići pješke. Hodajući pod krošnjama drvoreda u Ulici Fausta Vrančića, osjećao se zadovoljnim. Dobio je priliku. Bio je siguran da ima jaku priču koja će mu omogućiti ulazak na velika vrata. Već sad imao je ekskluzivu. Našao je Ivanin mobitel, znao je s kim je kontaktirala i razmjenjivala poruke. Imao je i njene fotografije. Zgodna, mlada cura na bazenu, odjevena u izazovni bikini. Među posljednjima razgovarao je sa Sanjom i bio uvjeren da je shvatio značenje njene rečenice, gotovo istovjetne poruci koju je Ivana poslala prijateljici. Te dvije rečenice govorile su isto. Vrlo jednostavna šifra. Nekoga su se bojale. Nekome su smetale. Sjetio se rijeke novinara koja se muvala po hodnicima ogromne novinske kuće, kojom ga je proveo Saša. Shvatio je s kakvom se konkurencijom suočava. Sigurnost nije bila njegov saveznik i pratitelj, ali sada ga je ispunjavala. Bit će to velika priča za naslovnu stranicu. Večeras, kad se vrati u Osijek, sjest će s inspektorom Kovačem. Taj mu je čovjek izgledao kao netko s kim se može sklopiti dogovor. Dogovor, od kojeg će obojica imati koristi. Slatke su ga misli obuzimale dok je hodao uličicama Vrbika, prema Slavonskoj aveniji. Zagreb mu se odjednom učinio zgodnim mjestom za život. Nikada ranije nije tako doživljavao taj grad. Neka čudna, neobjašnjiva spona vezala ga je s Osijekom. Četiri godine provedene u Zagrebu bile su dovoljne da okusi velegrad i da ga se trajno zasiti. U Osijeku, činilo mu se, danje duže trajao. Zagreb je bio košnica, jurnjava, vječita trka s vremenom. Osijek je znao biti dosadan, ali je ta dosada pružala ugodu. Nikada nije otkrio gdje bi valjalo sjesti u Zagrebu da doživi grad onako kako je doživljavao Osijek, gledajući ga s lijeve dravske obale, razvučenog poput ljetnog dana. Volio je tu širinu, lijenost, crvene krovove Tvrđe, vječitu uspavanost, ravničarski mir. Možda će ipak popustiti Laninom nagovaranju da se, za godinudvije, presele u Zagreb. "Ja sam lokalni momak", znao bi joj reći, smijući se, kad su o tome poveli razgovor. "Strah me da ću se izgubiti u velikom gradu." Sada, osjećao se poput vojskovođe, sigurnog u snagu svojih boraca, stojeći balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
pred moćnim gradom koji se predao. Ogromna zgrada Televizije ukazala se čim je iskoračio na Slavonsku aveniju. Umirujuće rano popodne razrijedilo je gustu rijeku automobila koja je uz desnu obalu tekla prema zapadu, slijevajući se u limeni vodopad koji je, ponirući pored Vjesnikova nebodera, ponovno izvirao račvajući se ka Trešnjevci i Knežiji. Lijevom je automobilska matica klizila prema istoku. Dogovorio se s Denisom da se iza podneva nađu pred Mramornom portom Televizije. Mislio je da će jeftino ručati u restoranu na trećem katu, nalik radničkoj menzi s oskudnim izborom hrane. Ali Denis ga je upravo nazvao i rekao da ga, uz butelju vina, čeka u Marijinom zvonu, uz istočni ulaz, na Prudima. Prolazio je pored malih vrtova i voćnjaka, koji su još odolijevali širenju grada, stvarajući neobični kontrast ogromnim betonskim kavezima izniklim samo pedesetak metara sjevernije. - Jebi ga, stari, nismo se vidjeli stotinu godina i nemam srca odvesti te u našu trovačnicu gdje glad prestaje čim u nosnice uđe miris ustajalog prženog ulja i zagorjelih lignji. Osim toga, ondje te ne mogu počastiti pićem. To je posljednje mjesto zapadnog civilizacijskog kruga gdje još vlada prohibicija - rekao je Denis. Stisak njegove ruke bio je nalik zagrljaju metalnih kliješta kakvima se čupaju čavli. - Čuo sam se maloprije s tvojim prijateljem Horvatićem - nastavio je Denis. - Dolazi u emisiju, pitao je tko su sve gosti. Rekao sam da još dogovaramo, nisam te spominjao. Mislim da je bolje da ga iznenadimo. - Već će on saznati. - Emisija je sljedećeg petka u 22 sata. Završavamo u pet minuta do ponoći, pred početak izborne šutnje. Ako uspiješ saznati je li njegova diploma stvarno krivotvorena, bit će u velikoj nevolji. Nikome više ništa neće moći objasniti. Odmah nakon emisije počinje izborna šutnja.. Naručili su jelo i otpili po gutljaj vina. - Kojim si dobrom danas u Zagrebu? - U potrazi za poslom. - I? - Dali su mi šansu u Jutarnjem. Ponudio sam dobru priču. Zagrizli su. balkandownload.org
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Nije valjda o Horvatićevoj diplomi i invalidnosti? Ne možeš mi pokvariti emisiju. - Priča je o čudnoj smrti dvije cure iz popravnog doma. Ne mogu ti više reći. - To je dovoljno. Važno da nije o Horvatiću. Pregledao sam u arhivi neke njegove istupe. Pripremit ćemo prilog o njegovu usponu. Kad sve zbrojiš, jako zanimljiva pojava i do sada blistava karijera. Ukoliko je ti ne pokvariš pričom o diplomi i lažnoj invalidnosti. - Za sada još nemam ništa. No, nekad pravu stvar nađeš u posljednjih deset minuta. - Ako se to s diplomom ipak pokaže točnim, gotov je. Neće to preživjeti. U restoran je ušla bučna skupina. Prepoznao je neka lica s TV ekrana. Smijali su se, dobro raspoloženi. - Ne mogu ti platiti honorar za sudjelovanje u emisiji, ali te mogu počastiti ovim ručkom. Da se odužim za sve one čvarke, slaninu i kobasice iz paketa koji su stizali iz Slavonije. - Još ih nisi zaboravio? - Studentski dani se pamte. I osobe koje su mi spasile život od strašnog umiranja izglađivanjem. Dva stara prijatelja slatko su se nasmijala. Vino u butelji jedva je pokrivalo dno. * * *
ba
lka
Inspektor Kovač stajao je u mračnom hodniku na desetom katu, ispred jedinih vrata na kojima nije bilo imena. Uporno je zvonio, ali nitko nije otvarao. Naslonio je uho na vrata. Grobna tišina, nikakva šuma. Izvadio je mobitel. Od poziva Štivu prošlo je osam minuta. Očekivao ga je svaki čas. Stiv je bio od onih ljudi koji ne zaboravljaju uslugu. Kad ga je prije desetak godina, na početku policijske karijere, uhvatio u nekoliko provala, obećao je da nakon zatvora kani započeti normalan život. Vladimir mu je povjerovao i pomogao. Razgovarao je sa sucem, uvjerio ga da Štivu da minimalnu kaznu, obećavši da će ga osobno držati na oku kad odsluži kaznu. Nakon tri mjeseca bio je vani. Uz Vladimirovu pomoć, za sitan novac u centru grada dobio je mali prostor i uredio radionicu za izradu ključeva. Iskoristio je znanje da bi balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
legalno zarađivao za život. Nije bilo brava, automobilskih ili protuprovalnih vrata, koje Stiv ne bi bio u stanju otvoriti za nekoliko sekundi. - Ovo se ne računa šefe - rekao je ugledavši Vladimira kako stoji pred vratima stana. Pokazujući na bravu, razvukao je usta u širok osmijeh. Otkako ga je Vladimir posljednji put vidio, Stiv je popravio zube. - Ne brini. Ovo radiš pod nadzorom policije. - Nadam se da imate nalog šefe. Vladimir je šutio. Nije imao nalog. Znao je da radi na svoju ruku i da bi zbog upada u tuđi stan mogao imati problema. Ali je znao i da bi čekajući na nalog za ulazak u stan mogao izgubiti dragocjeno vrijeme. Zato je preskočio proceduru. I pozvao Štiva. - Ako je u stanu alarm, koliko ti treba da ponovno zaključaš vrata? - Manje od dvije sekunde. Ovakve brave otvaram noktom. Ponovno se nacerio. S popravljenim zubima izgledao je pristojno. "Možda se i oženio", pomisli. - Kreni! - gotovo je šapnuo. Stiv je u bravu gurnuo kalauz. Škljocnulo je. Vladimir je ruku prislonio na Glock. Uletio je u stan. Rolete su bile spuštene. Upalio je svjetlo i pogledom preletio po hodniku. Nije bilo alarma. Stiv ga je zadovoljno gledao. - Da sam živio u srednjem vijeku šefe, bio bih bogat čovjek nacerio se. - Specijalizirao bih se za otključavanje pojaseva nevinosti. Ali bih, tu i tamo, uslugu naplaćivao u naturi. Nego šefe, da pričekam pred zgradom dok vi obavite svoje? - Ostani ovdje. Sigurniji sam kad si mi u vidokrugu. - Ako mislite na stari posao, tim se više ne bavim. Stivovo cerenje sličilo je na zvonjavu kovanica prosutih po keramičkim pločicama. Sjeo je za stol u kuhinji. Bio je to mali, dvosobni stan, prilično uredan za samca. U uglu dnevnog boravka, nasuprot prozoru s napola spuštenim roletama, iza uramljenog portreta Che Guevare, stajao je jeftini pisaći stol i do njega crna plastična stolica na kotačima. Vladimir je sjeo i uključio računalo. Čekajući da ekran zasvijetli i da se pojave ikonice Windowsa, otvorio je ladicu. Olovke, spajalice, selotejp, nekoliko CD-ova, baterije... Čim je otvorio drugu ladicu, pogled mu zastade na papirnatoj vrećici uz koju balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
je stajala crvena kutijica cigaret papira Rizla. Marihuana. Dovoljno za pedesetak džointa. Ladicu ispod jedva je otvorio. Bila je krcata pedofilskim časopisima. Slika nage, tek propupale djevojčice pojavila se na zaslonu. Vladimir klikne na documents, potom na my pictures. Ekran se ispunio mapama. Kliknuo je na prvu. Djevojčici je moglo biti desetak godina. Lijevom je rukom prekrila malenu desnu dojku. Venerin brežuljak bio je gol. Vladimir klikne na mapu "dom". Ispod tuša stajala je lijepo razvijena djevojčica. Njena leđa i prćasta stražnjica bili su orošeni vodom. Na sljedećoj slici bila je okrenuta licem. Imala je kruškolike grudi s malenim bradavicama. Lice mu se učinilo poznatim. Otvorio je sljedeću sliku i povećao lice. Sada je bio siguran. To je lice vidio dvaput, na dravskoj obali, kad su djevojčicu izvukli iz vode i na obdukcijskom stolu dr. Vodopije. Ivana. Vidio je još tri njezine fotografije. Jednu s podignutom rukom dok je prala pazuho i dvije s rukom na međunožju. Djevojčica na sljedećoj slici bila je mlađa. Grudi su bile veličine oraha. Kliknuo je na sljedeću sliku. Je li to Sanja? Cura je pod tušem, pločice kupaonice potpuno iste kao i na prethodnim slikama. Ruke su u kosi, sakrivene iza guste pjene. Grudi strše, kao da je sila teža promijenila smjer. Na sljedećoj slici spužvom u lijevoj ruci dodirivala je pubis prekriven crnim dlačicama. Vladimir je bio siguran. Odgajatelj Zoran Kopljar tajno je snimao djevojčice u kupaonici. Ili su mu to dopuštale? Otvorio je prvu ladicu, izvadio CD iz kutije i stavio ga u računalo. Bio je prazan. Uključi Nero Burning ROM i označi sve slike iz mape "dom". Dok su se pržile na CD, pregledavao je ostale mape. Zgrozio se vidjevši sliku djevojčice koja se, samo u laganoj kratkoj haljinici, bez gaćica, čučeći, igrala u pijesku. Moglo joj je biti četiri, najviše pet godina. Izvukao je CD i s gnušanjem ugasio računalo. - Idemo - rekao je. Jednakom brzinom kako ih je otvorio, Stiv je i zaključao vrata. Hodnikom se širio miris prženog luka. Na izlazu, naletjeli su na kućepazitelja Markovića. - Još ste ovdje? - upitao je Vladimira. - Živite u zanimljivoj zgradi - odgovorio je i uputio se prema automobilu. balkandownload.org
rg
13 balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Još od Virovitice sam je sjedio u kupeu. U Bizovcu je izašlo nekoliko putnika. Poluprazni vlak približavao se Osijeku. Izgledalo je da se u posljednjim kilometrima puta utrkuje s mrakom, ne bi li na odredište stigao za dana. Stribor je nazvao Lanu i rekao da će se, čim stigne u Osijek, susresti s osobom koja ima informacije važne za tekst koji priprema. Odgovorila je da joj je dan bio dug i da jedva čeka da se vrati. Godilo mu je. Inspektor Kovač javio se na treći zvuk zvona. Predložio je da se nađu u Slavonija Innu, ali se odmah predomislio. - Zašto ne biste došli k meni? Sam sam. Javit ću dežurnom na ulazu da vas pusti. Stribor se složio. Nikada nije bio u policijskoj zgradi, osim u dijelu gdje su izdavali osobne dokumente. Čim se vlak zaustavio, žurno je prešao cestu i radoznalo se uputio prema zgradi od crvene fasadne cigle. Soba inspektora Kovača razočarala ga je: škiljavo svjetlo, otrcani pisaći stol, prastari monitor, ormar na kojem su visjela vrata... - Pripazite, klimava je - rekao je Vladimir pokazujući na stolicu u kutu. - Još radite? Bio sam skeptičan prema onom "policija intenzivno traga za počiniteljem", što tako često piše u novinama. Sada vidim da je to stvarno. Vladimir se nasmijao. - Bilo je dosta posla danas. Ali vi ste posljednji. Da niste zvučali tako samouvjereno, naš bih razgovor prebacio za sutra. Zanima me što mi to važnoga želite reći i kakvu to trgovinu nudite. - Vidite, inspektore, kad sam našao Ivanin mobitel mogao sam to objaviti u novinama. Bila bi to zgodna priča za sve, osim za policiju. Ali kao što znadete, nisam to učinio i mobitel sam predao vama. - I sada biste trgovali? - Možda nisam upotrijebio pravu riječ. Hajde da glagol trgovati zamijenimo sa surađivati. - Kako zamišljate suradnju? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Obostrano korisnom. Vladimir je šutio. Nije bio spreman upustiti se u igru koja bi mogla loše završiti. - Za razliku od vas, siguran sam da su djevojčice ubijene. Sjećate li se posljednje poruke koju je poslala Ivana? - Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje. Na to mislite? - Vjerujete li, inspektore, da sam razgovarao s osobom kojoj je ta poruka upućena? - I što je rekla? - Moj odgovor ovisi o tome hoćemo li surađivati. Stribor je prihvatio pruženu inspektorovu ruku. Stisak je bio čvrst. - Glas je bio dječji. Mislila je da je zovem radi seksa. Kad sam počeo razgovor o Ivani, postala je oprezna. Upitao sam zna li tko je osoba od koje se ne može pobjeći, koju je u poruci spomenula Ivana. Klinika je prekinula vezu i na moje se pozive više nije javljala. Slično se dogodilo i sa Sanjom. Na pitanje zašto ne želi reći koga se boji, odgovorila je doslovno: Zato što je on svugdje. I pobjegla iz pizzerije. Dva dana kasnije bila je mrtva. Inspektore, te cure nekog su se bojale. Jako bojale. Znale su nešto važno. To nešto nekome je smetalo. Zato su ubijene. - Razgovarali ste sa Sanjom. Je li sličila na narkomanku? - Nimalo. Doduše, rekla je da je znala popušiti džoint, ali to je klinačka znatiželja. - Pušila je marihuanu? - Spomenula je to usput, govoreći o odgajatelju. Ivana, odgajatelj i ona, ponekad bi zapalili džoint. Vladimir se štrecnuo. "Je li odgajatelj mamio cure u svoj stan, dajući im marihuanu?" pomisli. "Je li ih, zauzvrat, seksualno iskorištavao? Je li Ivana zatrudnjela, a Sanja to saznala? Je li se bojao da bi zbog toga mogao izgubiti posao?" Tisuću pitanja prostrujalo mu je glavom. Želio ih je glasno izgovoriti, no plašio sa da novinar ne sazna više nego što mu smije reći. - Sigurni ste da je rekla kako su pušile marihuanu zajedno s odgajateljem? - Zaboga, inspektore... Naravno da sam siguran! Pa razgovarali smo prije tri dana! - Pokazat ću vam nešto. Priđite. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Vladimir je uključio računalo. Trebala je vječnost da se na prastarom monitoru ukaže slika. - Na koga vam sliči ova cura? - upitao je čim se na zaslonu pojavila fotografija nage djevojke. - To je Sanja. - Sigurni ste? - Posve. - Imate li fotografije s očevida? - Naravno. - Mogu li ih vidjeti? - Zašto? - Želim točno opisati kako su djevojčice nađene. - Ne bih vam ih smio pokazati. - A ovu ste mogli? Inspektore, maločas smo jedan drugome pružili ruku. Jesmo li sklopili savez? Ovo je prva stvar koju ođ vas tražim. Primjećujete li da sam do sada surađivao samo ja. - Dobro, pokazat ću vam. Ali nećete koristiti ono što vidite? - To ne mogu obećati. - Postavimo stvari do kraja pošteno. Obećajte li da nećete pisati o onom što bi moglo ugroziti istragu? - Imate riječ. - I još nešto, morat ću službeno zabilježiti vaš iskaz. Važni ste. Našli ste mobitel, posljednji ste razgovarali sa Sanjom, stupili ste u kontakt s curom kojoj je Ivana poslala poruku. To su važne, možda i ključne stvari. Stribor je nevoljko kimnuo glavom. Nije bio sretan inspektorovim prijedlogom, ali mu je želio pomoći. Uostalom, to mu je bila i građanska dužnost. Minutu kasnije na zaslonu se pojavila slika dravskog šetališta. Prilično nejasno, u daljini, vidjela se klupa i nešto nalik na bezglavo tijelo. Druga je slika bila jasnija. Tijelo je, u blagom luku bilo savijeno preko drvene klupe bez naslona. Glava je dodirivala travu, a noge asfalt. Ispod kratkih rukava plave majice na kojoj je pisalo Big Apple, na podlaktici lijeve ruke nalazio se povez. - Ako je postojala i trunka sumnje da su cure ubijene, sada je više nema - rekao je Stribor. Zbunjen, Vladimir je ustao, napravio nekoliko koraka i naslonio se balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
na rub prozora. Stribor je buljio u zaslon. - Inspektore, cure su ubijene. Sanju su namjerno predozirali. Netko joj je uštrcao heroin. Nije to učinila sama. Nelagodno pitanje prostrujalo je Vladimirovim mislima: zar je moguće da taj novinar zna više od njega? - Kako to zaključujete? - Sanja je bila ljevoruka. Dok smo sjedili u pizzeriji, prstima lijeve ruke pretraživala je mobitel. I jela je lijevom rukom. Da je sama upotrijebila špricu, iglu bi zabola u desnu ruku. Vladimir se vratio do stola. Sjeo je na rub, licem okrenut prema Striboru. - Sada još jedino moramo saznati tko je taj koji se nalazi svugdje. Ako je uistinu svugdje, ne bi ga trebalo biti teško naći - rekao je i Striboru ponovno pružio ruku. Novinaru se učinilo da je stisak sada bio jači i iskreniji.
14
ba
lka
nd
Inspektor Vladimir Kovač ustao je rano. Probudio ga je pjev ptica. Bilo je to prvo jutro u novom stanu. Kad je otvorio oči, trebalo mu je nekoliko trenutaka da se snađe. Pogledao je kaktus na otvorenom prozoru i shvatio gdje se nalazi. Kaktus ga je podsjetio na Magdu. Zašto mu je poklonila taj bodljikavi cvijet? Da pomisli na nju svaki put kad ga pogleda? I zašto joj je to bilo važno? Htio je popiti kavu, ali se sjetio da nema kuhalo za vodu. Natočio je džezvu i uključio električni štednjak. Činila mu se vječnost dok je voda proključala. "Što li sve treba u jednom domaćinstvu", pomisli. "Tek ću otkrivati koliko mi stvari nedostaje." I odmah je otkrio još jednu, hladnjak je bio prazan, bez kapi mlijeka. Smutio je Nescafe 3 u 1 u vreloj vodi i sjeo uz mali okrugli kuhinjski stol. Sjetio se majke. Dva je dana nije posjetio. Savjest je pokušao umiriti telefonskim pozivima. Odgovorila je slabašnim, jedva čujnim glasom. Rekao je da ima puno užasno važnog posla. "Razumijem, znam da mnogo i naporno radiš", balkandownload.org
nd
ow n
loa
d.o
rg
odgovorila je. Iako nije lagao, zabolio ga je ono što je rekla. Znao je da je ipak mogao naći vremena za kratki posjet. Takvih prilika neće još biti puno. Jučer je razgovarao s njenim liječnikom. Prognoza je bila tužna: dva, najviše tri tjedna života. No, s obzirom na bolove koje je trpjela i brzinu kojom je kopnila moglo bi biti i osjetno kraće. I ona je to slutila i zato je odbijala bolnicu. Željela je umrijeti u svojoj urednoj sobi, u svom čistom krevetu. Odlučio je, danas će ispraviti grešku. Bit će na poslu točno u sedam. Popit će kavu s Vesnom i povjeriti joj da je bez naloga ušao u stan odgajatelja Kopljara. Ispričat će što je sve vidio, od slika nagih djevojčica, Ivane i Sanje, do marihuane. Reći će joj i za susret s novinarom. Želio je da zna i ono što neće reći na kolegiju. Jedino je njoj vjerovao. A onda će, prije kolegija, skoknuti do mame. Već sad, dok je srkao kavu koja mu bez mlijeka nije prijala, osjetio je nelagodu. Mati će, bio je u to siguran, ponovno moliti da joj donese sedative. Kakav će izgovor naći? Kako će odbiti njenu molbu, kada zna koliko pati? I zašto joj ne pomogne? Ako je odlučila skratiti muke, zašto je u tome sprječava? Nije bio spreman na majčinu smrt. Dok se brijao, nastojao je odagnati te misli. Pokušavao je smisliti što će reći na kolegiju. Jakić će danas tražiti odgovor, ubojstvo ili samoubojstvo. Više nema uzmaka. * * *
ba
lka
Kad je Vesni, dok su pili kavu u njegovom tijesnom uredu, ispričao kako je upao u stan odgajatelja Kopljara, blago se nasmijala. Potom joj je na računalu pokazao slike Ivane i Sanje, dok se gole tuširaju u kupaonici popravnog doma. Slike koje je presnimio iz Kopljarevog kompjutora. Samo je kimnula glavom. Bilo mu je lakše. "Dobro si učinio, i ja bih napravila isto", rekla je. "Moramo naći tog gada." Dok se od policijske zgrade vozio ka majčinom stanu na Vijencu Petrove gore, razmišljao je o Vesni. Sve joj je mogao reći i biti siguran da o tome neće nikome pričati. Bila je diskretna, pametna osoba i znala je čuvati tajne. Približavajući se zgradi u kojoj je stanovala mati, inspektor Kovač počeo je osjećati nelagodu. Nije bio siguran da je balkandownload.org izabrao pravo
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
vrijeme za posjet. Običavao je dolaziti pred večer, nikad tako rano. Možda je još spavala. Pažljivo je gurnuo ključ u bravu. Iako se trudio da ne škljocne, nije to uspio napraviti ni približno kao Stiv kad je provaljivao u odgajateljev stan. Nadao se da zvuk otvaranja vrata nije probudio majku ako je uspjela zaspati. Prošao je uskim hodnikom do sobe u kojoj je ležala. Spavala je. Lice joj je bilo mirno, opušteno, bez bolnog grča, kao u rijetkim trenucima kada bi nakratko popustila bol. Sjeo je u fotelju i lagano se nakašljao. Nije se pomaknula. "Pustit ću je neka spava još petnaestak minuta", pomisli. "Malo ćemo popričati i stići ću na kolegij." Pogled mu je kružio po sobi. Dva Vilerova goblena, jedrenjak i zimska noć, kočila su se na zidu nasuprot. Sjećao se kako ih je mati izrađivala, čekajući ga dok se kao mladić vraćao iz noćnih izlazaka. Nikada nije legla prije nego bi se vratio. Namještaj u sobi bio je star, ali uščuvan. Luster s dvanaest svjećica kupili su kada je pošao u peti razred osnovne škole. Otac je budno pazio da uvijek sve gore i čim bi se dogodilo da koja pregori istoga bi časa dograbio rezervnu, iz treće ladice ormara u hodniku, gdje su stajale zajedno s alatom. Kad je neku večer posjetio majku, vidio je da sve ne svijetle. Zamolila ga je da zamjeni pregorjele. Bilo mu je čudno što joj je, uza sve muke koje trpi, važno da sve žarulje svijetle. Obećao je da će ih promijeniti, ali je, naravno, zaboravio. Pomisli kako bi to mogao učiniti sada, ali se predomislio. Bojao bi se da bi udarac ljestvi o pod ili zveckanje staklenih ukrasa na lusteru, moglo probuditi majku. Ustao je i pogledao knjige na polici. Većinu je pročitao. Uvijek bi, kad je završio s nekom knjigom, na posljednju stranicu, ispred korica, grafitnom olovkom zapisao datum. Dohvatio je Rat i mir i zavirio među korice: 22. 5. 1996. Zar je prošlo već toliko godina? Prebirao je pogledom po redovima police. Hugo, Flaubert, sabrana djela Marije Jurić Zagorke, Senoa, Mark Twain, Tolstoj, Jules Verne... Jedna od knjiga s police uvijek bi stajala na noćnom ormariću sa strane kreveta na kojem je ležala majka. Čak i sada kad je trpjela bolove, vraćala im se. Kad je majku posjetio posljednji put, čitala je Dickensova Velika očekivanja. "Zanimljivo?" upitao je. "Nisi čitao?" odgovorila je protupitanjem. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Zanimalo ga je da li je pročitala knjigu pa je ustao i prišao ormariću. Tek sad opazio je buket svježih bijelih ruža. Knjiga je stajala tik do kristalne vaze, inače odložene u dijelu ormara s malim staklenim vratima, zajedno s kristalnim čašama i porculanskim servisom za kavu. I jedno i drugo upotrebljavali su samo u iznimnim prigodama. Papir kojim je mati obilježavala pročitane stranice knjige bio je dobrano iza polovice. A onda se štrecnuo, vidjevši kako uz majčine naočale, stoji čaša i četiri kutije sedativa. Pored njih ležale su prazne plastične folije, bez ijedne tablete. U djeliću sekunde je shvatio. Dodirnuo je majčino čelo. Neugodna, mrtvačka hladnoća sudarila se s njegovim toplim dlanom. Mrtva, bez bolnog grča na licu, činilo mu se kao da zrači zadovoljstvom. Kao da se na upalim obrazima i poluotvorenim ustima, na sklopljenim vjeđama, ocrtava olakšanje, neka tiha radost što je sve završeno. Činilo mu se kao da čuje njen glas, nadnaravan, nezemaljski, negdje izdaleka, izvan vremena i prostora: "Nisi imao milosti, nisi mi htio pomoći. Ali našla se dobra duša koja me spasila." Čuo je kako netko pokušava gurnuti ključ u bravu. Ulazna vrata su zaškripala. Na brzinu je pokupio prazne folije i kutije u kojima su bili sedativi i strpao ih u džep. - Dobro jutro - rekla je Evica, susjeda koja je brinula o njegovoj majci. - Oprostite što ulazim bez kucanja. Nisam vas očekivala, znam da obično dolazite predvečer. Odzdravio je. Šutke je promatrao sitnu sjedokosu ženu, zaklanjajući tijelom pogled prema krevetu. - Sinoć je gospođa bila jako sretna. Nisam je dugo vidjela tako raspoloženu. Zamolila me da promijenim žarulje na lusteru i upravo kad sam to htjela učiniti, došla je vaša supruga, donijela joj cvijeće i dugo su, dugo pričale. Ali kao da nisu sve rekle jedna drugoj, pa se vaša supruga vratila samo petnaestak minuta nakon što je otišla. I ostala dok se smračilo. Onda je već bilo kasno da mijenjam žarulje, pa ću to učiniti sada. - Gospođo Ema, mati je umrla. - Isuse! Nemoguće. Jučer je bila tako sretna, gospodine Vladimire. Kad sam je došla pozdraviti i pitati treba li što, samo se nasmiješila i rekla: Ništa više ne treba, Ema. Hvala ti. Večeras se osjećam izvrsno. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
Gospodine Vladimire, ne mogu vjerovati... Žena je zajecala i sitno, mišje lice pokrila dlanovima. - O, kako je sinoć bila sretna. - Moram sada otići, gospođo Ema. Ali vratit ću se brzo. Imam važan sastanak. Čim završi, bit ću tu. Gotovo je otrčao do automobila. Sjeo je i nazvao Magdu. Javila se na prvo zvono, kao da je očekivala njegov poziv. - Znam - pretekla ga je. Šutio je. - Policajac si, možeš me odmah privesti i prijaviti za pomaganje u samoubojstvu. Spremna sam odgovarati za posljedice. Slušao je njen mirni glas i nije znao što bi rekao. - Ako se ikad nađem u takvoj situaciji i ako mi nitko drugi ne bude htio pomoći, nadam se da me nećeš odbiti, kao što si odbijao majku. Prekinuo je vezu, ne izgovorivši ni riječi. Pogledao je na sat. Bilo je 8.55. Znao je da će zakasniti na kolegij. * * *
ba
lka
nd
Nije čekao lift, već je preskačući po dvije stepenice odjednom, pohitao prema drugom katu policijske zgrade. Kad je stigao pred vrata dvorane gdje se održavao kolegij, bilo je 9 sati i 12 minuta. Inspektor Kovač znao je što ga čeka. Jedinio slobodno mjesto bilo je do načelnika. Jukić nije ništa rekao, zadovoljio se tresnuti mu novine na stol. "Skandal: Policija još ne zna jesu li djevojčice iz doma počinile samoubojstvo ili se radi o zločinu", kočilo se na naslovnoj stranici lokalnih novina. Odmah ispod, u debelom crvenom okviru, dodatak: "Horvatić najavio promjene na čelu policije nakon izbora". Tišina koja je vladala, inspektoru Kovaču činila se poput vječnosti. Jukić je započeo tiho, poput povjetarca koji će se u nekoliko sekundi pretvoriti u zastrašujući tornado. - Pretpostavljam, inspektore Kovaču, da ste radili cijelu noć i onda pred jutro, zadovoljni što imate odgovore na sva pitanja, zaspali čvrsto, snom pravednika. Vladimir je znao da oluja samo što nije počela. - Zbog vaše nesposobnosti prozivaju me u novinama. Najavljuju moju smjenu. Ali budite sigurni, inspektore Kovač, da ćete vi odletjeti prije mene. Na ulicu. Kroz prozor. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Zastao je na trenutak, pa nastavio još silovitije: - I onda još kasnite. Mi vas ovdje čekamo. Osmero ljudi čeka vas da bi čulo kako opet ništa ne znate, da bi čulo vaše fraze, vaše nejasne, dvosmislene rečenice. Znadete li, napokon, odgovor koji postavljaju u naslovu današnjih novina? Ponovno je zavladao tajac. Svi, osim Vesne, gledali su u stol. Vladimir joj je bio zahvalan za pogled pun ohrabrenja. - Prilično smo sigurni da su djevojčice ubijene. Ivana je bila odlična plivačica i sigurno se ne bi ubila skokom s mosta u rijeku. Sanja je ljevoruka, a šprica s drogom bila je u veni njene lijeve ruke. Znamo da su obje taksijem često odlazile na istu adresu. Imamo naznake i s kim su se susretale. Riječ je o zgradi s puno stanara. Sumnjamo na konkretnu osobu i u potrazi smo za njom. Osobito je sumnjivo što je dan nakon smrti druge djevojčice ta osoba uzela godišnji odmor i otputovala. Našli smo Ivanin mobitel. Analiziramo registrirane pozive. Zasad smo isključili Igora Kožula, čovjeka koji je obje djevojke našao mrtve. Ali ga i dalje držimo na oku. Boja užarene lave na Jukićevom licu, izazvana erupcijom bijesa, lagano je blijedjela. - Sve su to indicije. Hoću dokaze. Kimanje glavom i poltronsko smješkanje u znak odobravanja kojim je inspektor Slavko Babić, posve nezainteresiran za istragu, dočekivao svaku Jukićevu primjedbu, neobično je iritiralo Vladimira. Mrzio je tipove poput njega koji su napredovanje u karijeri osiguravali povlađivanjem šefu. - Imat ćemo ih uskoro. Moramo tražiti nalog za pretres jednoga stana i raspisati tjeralicu za osobom koja u njemu stanuje. - O kome se radi? Crvenilo na Jukićevu licu još je malo splasnulo. Babić je znakovito zavrtio glavom, želeći pojačati načelnikovu sumnju. - Molim vas da još rie izlazimo s imenom. Radimo provjere. Danas ćemo ih završiti. - Motiv? - Motiv je ključan - ubacio se Babić. - Bojim se da iz ovoga što do sada imamo nije moguće objasniti motiv. - Ivana je bila trudna. Mislim da se onaj tko je za to odgovoran uplašio - ispalio je Kovač, jedva se susprežući da Babića ne pošalje u balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
vražju mater. - Možda ga je ucjenjivala, možda se bojao da to ne saznaju drugi. Sanja je sve znala. Bile su najbolje prijateljice. Možda je zato i ona ubijena. - Nije li čudno da su obje nađene na gotovo istom mjestu? - Jest, čudno je. Babić je opet sumnjičavo zavrtio glavom. - Ovaj slučaj ima apsolutni prioritet. Apsolutni prioritet. Prekosutra u podne sazvat ću konferenciju za novinare. Imate malo više od pedeset sati da dođete s konkretnim rezultatom. Dvije su mogućnosti s kojima ću izaći pred novinare. Prva je da kažem kako su cure ubijene i da smo na tragu ubojici, druga je da priopćim kako sam vas smijenio i formirao novi istražiteljski tim. Kolegij je završen. Kad su izašli iz dvorane, Vesna je poput psića krenula za Vladimirom. Zbunila ju je njegova šutnja, bezizražajno, tupo kameno lice. Na vratima njegove sobe zastala je, neodlučna i uplašena, poput osobe koja u zoološkom vrtu godinama hrani lavove, pa sluteći iznenadnu opasnost, u posljednjem trenutku odustaje ući u kavez sa zvijerima. - Ne mogu ti reći koliko me iritira taj klimoglavac Babić. Lijenčina i neznalica. Ništkorist. On se našao pozvanim ocjenjivati motive! - Donijet ću kavu - rekla je Vesna ne bi li ga smirila. - Nemoj. Moram otići. Vratit ću se za dva, najduže tri sata. - Kamo ćeš? - upitala je iznenađeno. - Moram obaviti mnogo toga. Zvati mrtvozornika, pogrebnu tvrtku... - Bože, Vladimire. O čemu govoriš? - Umrla je. Našao sam je mrtvu jutros. - Bože! Zagrlila ga je i naslonila mu glavu na rame. - Vladimire... kako ti mogu pomoći? Žao mi je. Jako mi je žao. Stajali su tako nekoliko sekundi, nijemi poput kipova. Blizina i dodir govorili su ono što se riječima nije dalo iskazati. - Zašto nisi rekao Jukiću zbog čega si zakasnio na kolegij? - Ne želim njegovo sažaljenje. Potapšao je Vesnu po ramenu. - Idem sad, rekao je. Pokušaj saznati broj odgajatelja Kopljara. I možeš ga slobodno nazvati. Ako se javi, reci da ga tražimo. I molim te, balkandownload.org
loa
15
d.o
rg
sredi nalog za pretres stana. Adresu znaš. Sada ćemo to učiniti legalno. Iako ga je dobro poznavala, Vesna nije mogla ocijeniti je li njegovim licem prošao tugaljiv osmijeh ili je to bio grč kojim je odagnao suze. Privila se uz njega zaštitnički, gotovo majčinski, kako se tješi dječaka u nevolji dok čezne za zaštitom. Učinilo joj se da je čula kako tvrda velika knedla teško klizi njegovim grlom.
ba
lka
nd
ow n
Stribor je sa zanimanjem čitao Mirnin tekst u crnoj kronici. Zagolicao ga je podnaslov: "Nevjerojatno je da policija ni tjedan dana od smrti prve djevojčice iz doma još ne zna jesu li u pitanju okultna, ritualna samoubojstva ili se u Osijeku pojavio serijski ubojica". Pažljivo je nastavio čitati tekst najavljen na naslovnoj stranci. "Jesu li djevojčice pripadale kakvoj tajnoj sekti? Mogu li se očekivati nova samoubojstva maloljetnica? Jednako je opasno i ako se u gradu pojavio manijak, inteligentni, hladni masovni ubojica koji vreba žrtve i ubija ih tako da njihova smrt izgleda kao čin suicida. Policija ništa ne zna, tapka u mjestu. Gradom se širi strah i panika. Svi se pitaju hoćemo li sutra otkriti novu žrtvu. Smrt djevojčica postala je i tema završnice izborne kampanje. Izgledni kandidat za novog ministra policije, naš sugrađanin, Ivan Horvatić, revoltiran je neučinkovitom policijskom istragom. I s pravom najavljuje promjene u lokalnoj policiji. To očekuju i građani. Naša redakcija zatrpana je pozivima čitatelja, ogorčenih jalovom istragom. Neshvatljivo je da se policija ponaša kao da se ništa nije dogodilo, no još je strašnije što ignorira uznemirenost roditelja, ustrašenih za svoju djecu." Znao je da to nisu Mirnine rečenice. Pretjerano politizirane, pažljivo izvagane da se čitatelju s događaja pozornost skrene na policiju i Horvatića koji će, čim bude izabran i preuzme funkciju, napraviti reda. Gutnuo je gutljaj kave i odgurnuo novine. - To definitivno nije Mirna. Daleko smo dogurali kad glavni balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
urednik piše tekst i potpisuje ga imenom početnice u crnoj kronici. - O čemu pričaš? - upitala je Lana, prostirući rublje na balkonu okupanom jutarnjim suncem. - O zvjezdanim trenucima lokalnog novinarstva. S malom pletenom košarom punom plastičnih štipaljki Lana se vratila s balkona i sjela za stol. Stribor joj je natočio kavu. - Ovo ti moram pročitati. Slušaj: "Nedopustivo je da građani ovog mirnog, pitomog grada trpe neizvjesnost i strah, rekao je za naš list Ivan Horvatić kojeg kuloari već vide kao budućeg ministra unutarnjih poslova. Ako je policija nesposobna, a pokazalo se da je tako, mijenjat ćemo odgovorne. Nema svetih krava. Trebaju nam sposobni, a ne podobni. Nakon izbora bit će to naš temeljni kriterij. Poštenje, stručnost, profesionalnost, zamijenit će stranačke, plemenske i kumovske veze, kakve sada postoje u policiji. Budem li izabran, jamčim da toga neće biti i najavljujem da će stanje u lokalnoj policiji biti moja prva briga". Stribor se grohotom nasmijao. - Ne volim upotrebljavati tu frazu, ali za ovo što je rekao nema bolje. Da nije tužno, bilo bi smiješno. - Zašto si takav prema tom čovjeku? Jedini je političar kome je stalo da se riješi taj slučaj. Nitko drugi nije rekao ni riječi. Potpuno pomanjkanje empatije. Dva mlada života su ugašena i nikoga ne zanima što se s djevojčicama dogodilo. Horvatić je u pravu. Policija je nesposobna. Njihovo neslaganje oko političara opet je sijevnulo poput prve munje nadolazeće oluje. Nije htio kvariti idilu ugodnog sunčanog jutra. Miris lavande iz omekšivača upio se u rublje prostrto na balkonu i proširio njihovom malom garsonijerom. Otkako se Lana priključila stolu, kava mu je još više godila. Želio je da tako i ostane. Stribor je namjeravao otići do redakcije, najaviti odlazak i pozdraviti se s kolegama. No nije se žurio, prijalo mu je pijuckanje kave s Lanom, čitanje jutarnjih novina i neobvezno ćaskanje. Neslaganje oko Horvatića nije pokvarilo ugođaj. Tiha glazba s radija ispunila je tišinu nastalu njihovom šutnjom. Bio je zadovoljan, uskoro će početi pisati za utjecajne novine. U glavi je imao prva dva nastavka priče. Navečer će se sresti s inspektorom Kovačem, obećao mu je dati nove informacije. Već sada balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
imao ih je dovoljno za cover story, san svakog novinara. Iza. podneva javit će se Saši i reći da već sutra može očekivati prvi tekst. Na stoliću, kraj trosjeda, lagano je vibrirao mobitel, proizvodeći neobičan zvuk na staklu, nalik očajničkoj sireni parobroda na pučini, daleko od obale. Nije mu se ustajalo, lješkarenje uz kavu, u Laninom društvu bilo je previše dragocjeno da bi ga prekinuo. Pola grada imalo je broj njegovog mobitela i uvijek se netko našao s pričom koju je smatrao važnom i senzacionalnom. Bio je od onih novinara, nalik na kopače zlata, spreman prebaciti brdo jalovine da bi našao grumičak zlata. Saslušao je svakog, od dvadeset poziva možda bi tek jedan bio zanimljiv. Iako je na sve pozive odgovarao, sada mu se nije ustajalo. Šansa da propusti kakav važan poziv bila je jedan prema dvadeset. Zato je odlučio u miru dovršiti kavu i javiti se kasnije. Ali kada se nakon minutu-dvije mobitel ponovno oglasio, ustao je. Zvala je tajnica glavnog urednika. - Treba te šef. - Možeš li mu reći da me nisi našla? - Mogu, ali dobro ga znaš. Takve odgovore ne uvažava. Kažem li da se ne javljaš na telefon, naredit će da sjednem u auto i tražim te po kafićima. - Ionako ću u redakciji biti za pola sata. - Želi te čuti odmah. Kaže da je jako važno. - Dobro, spoji ga! Odmaknuo je mobitel i rekao Lani: - Kakva čast! Zove glavni! - Hej, genije. Gdje si, što radiš? - čuo je s druge strane. - Upravo se spremam u redakciju pokupiti papire i popiti oproštajno piće s kolegama. - Ma daj. Zaboravi to. Imam za tebe važan posao. Hoću seriju članaka o ubojstvima onih cura iz doma. Primam te za stalno i povećavam ti plaću. Umjesto da častiš kolege oproštajnim pićem, počasti mene za stalan posao i povišicu. - Rado, ali imam dva problema. - Problemi postoje da bi se rješavali. Ipak, da čujem... - Prvo, u tvojim novinama postoji bolja osoba za to. - Nema bolje. - Ima. Tvoj današnji, doduše nepotpisani tekst o tim curama, ja balkandownload.org
loa
d.o
rg
nikada ne bih mogao napisati tako dobro. - Uvijek me oduševljavao tvoj cinizam. No, vratimo se problemu zbog kojeg te zovem. Nemam odgovarajuću osobu za taj posao pa sam malo pomogao Mirni. Sada zovem tebe. Imat ćeš potpuno odriješene ruke. - Već ih imam. - Kako to misliš? - Dogovorio sam posao s jednom zagrebačkom redakcijom. Sutra ili prekosutra moći ćeš pročitati prvi nastavak. Stribor je osjetio kako ga rečenice koje je izgovorio ispunjavaju plimom zadovoljstva. Završio je razgovor, prišao Lani i poljubio je. - Ovo je bilo slatko - reče. - Poljubac ili razgovor koji si upravo obavio? Nasmiješio se i poljubio je još jednom. Već se dugo nije osjećao tako dobro.
ow n
* * *
ba
lka
nd
Sitnu sjedokosu ženu inspektor Vladimir Kovač zatekao je uz majčin krevet isto onako kako ju je ostavio prije nešto više od sata. Spustila je rolete i zapalila svijeću. - Ostavit ću vas nasamo s majkom - šapnula je. - Da se u miru pomolite i kažete joj ono što za života niste stigli. Ako mogu pomoći bilo što, tu sam. - Hvala vam - rekao je i umalo izustio kako bi bilo bolje da ostane. Osjećao se nelagodno i premda je bio svjestan neminovnosti majčine smrti, nije na to bio pripremljen. Znao je da bi trebalo obavijestiti mrtvozornika, dogovoriti pokop s pogrebnim poduzećem, dati posmrtni oglas u novine i naručiti vijenac. I što mu se posebno nije dalo, zvati svećenika. Ali umjesto toga, stajao je uz majčin krevet u polumraku sobe. Spuštene zavjese i plamsaji svijeće davali su sobi drugačiji, pomalo mistični izgled. Gledao je fotelju u kojoj je volio sjediti otac, police s uredno poslaganim knjigama - mati ih je mjesecima pred smrt slagala po abecednom redu autora - luster, sat na zidu koji je jedva čujno kucao, teške zavjese i slike na zidovima. Pogled mu je vrludao, izbjegavajući uzglavlje kreveta. Iako je izgledalo kao da mati čvrsto spava, ipak je izraz njenog mrtvačkog lica bio drugačiji. Voštan i beživotan. Bilo mu se balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
teško s tim suočiti. S obzirom na prirodu posla, Inspektor Kovač se često susretao sa smrću. Znao je da se mrtvog čovjeka ne može zamijeniti s usnulim. Ni kad najčvršće i najmirnije spava. Kad život napušta tijelo, licu navuče strašnu masku smrti. Dok je prije neki dan gledao lica mrtvih djevojčica, čijeg je ubojicu ili ubojice bezuspješno tražio, bilo mu je žao prekinutih mladih života i maski koje je na njihova mlada lica navukla smrt. Ali nije osjećao bol. Sada ga je gušila, pekla u plućima kao da se penje na planinu dugim strmim usponom s teškim rancem na leđima. Tek sada zapazio je kako je u sobi sve na svom mjestu, poslagano i uredno, kako valjda mora biti kad na vrata pokuca smrt. "Možda je tako lakše umrijeti", pomisli, osjećajući kako bi i sam - kad jednom dođe taj trenutak - volio da sve bude uredno i čisto, pospremljeno u ladicama, na policama i ormarima. Ranije, dok je posjećivao majku, uvijek u žurbi, ostajući tek pet-šest minuta, nije primjećivao kako sve u sobi ima svoje mjesto. Sada je to otkrivao, kao da je prvi put u njoj. I otkrio je još nešto, potpuni sklad remetile su pregorjele žarulje na lusteru. Poput žari na dlanu pecnula ga je savjest. Mati ga je dvaput posljednjih dana zamolila da promijeni žarulju. Sada mu je bilo jasno zašto je na tome ustrajavala. Željela je umrijeti da sve oko nje bude u savršenom redu. Da ga je netko sada vidio, pomislio bi da je poludio. Nad majčinom posmrtnom posteljom, raskrečen nad ljestvama, mijenjao je žarulje. Kao da se bojao prijekora. Ili je tek želio učiniti ono što ga je za života molila, a nije učinio. Sjeo je u fotelju, omiljeno očevo mjesto za odmor i popodnevni drijemež. Nazvao je mrtvozornika. Rekao je da će stići za sat. Inspektor Kovač promatrao je igru sjena koju je plamičak svijeće crtao po stropu. Nije ni osjetio da ga to titranje, poput džepne ure koju hipnotizer njiše pred očima pacijenta, uvodi u san. Trgnuo se kad je zazujao mobitel. Omamljujuće ugodan mir, nalik buđenju iz narkoze, potpuno ga je opustio, toliko da je i posve tihi zvuk mobitela izazvalo lagani stres. - Oprosti što te zovem, ali hitno je. Imamo ga - čuo je Vesnin glas. Odgajatelja Kopljara pronašli su u Zagrebu. Sinoć je uzeo sobu u Hotelu Laguna. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Reci šefu da pribavi nalog za uhićenje. Neka ga u Zagrebu uhapse i dovezu u Osijek. Osobno ću ga ispitati, ionako ovdje neće biti prije nego završim stvari oko pogreba. - Misliš li da će šef pristati? - Ako mu što nije jasno, neka me nazove. Nije dugo čekao. Jakić je nazvao za manje od pet minuta. - Ne bih, nakon hapšenja Igora, želio još jednu blamažu - zaškripao je hrapavi načelnikov glas. - Ne možemo čovjeka privesti samo zato je bio odgajatelj mrtvim curama i što je uzeo godišnji odmor i otputovao iz Osijeka. - Hoćete li promijeniti mišljenje kažem li da mu je računalo u stanu puno pedofilske pornografije, a ladica u stolu marihuane. Koju je povremeno pušio s curama u domu. - Molim?! - Dobro ste čuli. - Ništa od toga jutros nisi rekao na kolegiju. Opet mu se obraćao s ti. - Ilegalno sam mu pretresao stan. Nastala je poduža stanka. - Previše toga radiš na svoju ruku. Igraš se s vatrom, inspektore Kovaču. Ipak, javit ću da ga uhapse. Ali bih najradije dao uhapsiti tebe. I gdje si, dovraga, zašto te nema u policijskoj zgradi? - Dolazim za najduže sva sata. - Za dva sata?! Prvo si jutros zakasnio, sada te ponovno nema. Što se to s tobom zbiva, Kovaču? Znam da se razvodiš, da sređuješ novi stan, ali posao je posao. Posao to ne trpi. - Moram obaviti neke hitne stvari. - Sigurno rješavaš kredit u banci. - Ne baš. Čekam mrtvozornika, potom ću u pogrebno poduzeće. - U pogrebno poduzeće??? - Jutros mi je umrla mati, šefe. - I zato si zakasnio na kolegij? - Da. - Trebalo je da to odmah kažeš. Žao mi je. Nisam znao. Moja sućut, Kovaču. - Niste ni mogli znati šefe. Brzo ću obaviti sve što moram i bit ću u zgradi prije nego iz Zagreba dovezu odgajatelja Kopljara. balkandownload.org
rg
- Stvarno mi je žao, Kovaču. Oprosti. Bilo je to prvi put da je iz načelnikovih usta čuo riječ oprosti.
16
d.o
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
- Zašto ste ih ubili? Što su vam skrivile? Inspektor Kovač zurio je kroz prozor. Namjerno je izbjegavao pogledati Kopljara. Nadao se da će lakše priznati ako ga ne gleda u oči. Bila je to taktika koju je znao primjenjivati kada bi procijenio da je osumnjičenik sklon priznati zločin. Davala je rezultata. Odgajatelja su dovezli oko deset izjutra. Iako su ga zagrebački policajci uhitili jučer rano popodne u hotelskoj sobi, tek jutros uspjeli su organizirati prijevoz u Osijek. Nije im se pretjerano žurilo. Kad su trojica policajaca banula u Kopljarovu sobu u Hotelu Laguna, upravo je spremao kovčeg. Iako je bio siguran da je u pitanju zabuna, osjetio je nelagodu. Nije volio imati posla s policijom. Zatražili su osobnu iskaznicu, a on im je, zajedno s njom podastro i zrakoplovnu kartu za večernji let u Amsterdam. Molio ih je da brzo provjere podatke i što prije ga puste. - Nemojte da zbog vaše zabune propustim let - rekao je sigurnim glasom. - Poslovno ili privatno? - upitao je najmlađi od trojice policajaca, tek toliko da nešto kaže. Sve je upućivalo da će uhićenje proći bez pružanja otpora, pa je atmosfera bila prilično opuštena. - Idem posjetiti prijatelja. Mlađi policajac značajno je pogledao kolegu koji je stajao na otvorenim vratima hotelske sobe. Onaj treći pregledavao je osobnu iskaznicu i uspoređivao podatke s papira. - Zoran Kopljar, rođen u Našicama, 14. lipnja 1963.? - Da. - Stanujete u Osijeku, Vijenac Ivana Meštrovića 102? - Točno. - Ime oca? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Ivan. - Gospodine Kopljar, morat ćete s nama u Osijek. - U Osijek? Ali ja putujem u Amsterdam. - Žao nam je. U svojstvu ste osumnjičenika. Ovoga časa ste uhićeni. I tako se Zoran Kopljar, nakon noći provedene u policijskoj zgradi u Heinzlovoj, jer ga te večeri nije imao tko odvesti, sutradan našao u Osijeku umjesto u Amsterdamu. - Kakvog ste posla imali u Amsterdamu? - upitao je Vladimir Kovač, nakon što nije dobio odgovor na prvo pitanje, i dalje zureći kroz prozor. Kopljar je šutio. - Objasnio sam da ne želim odgovarati bez nazočnosti odvjetnika rekao je mrzovoljno. Iako je odvjetnik Trišler javio da dolazi za pola sata, prošlo je već sat i pol, a još ga nije bilo. Vladimir je bio nervozan. Htio je ispitati Kopljara, ali je vremena bilo sve manje. Bližilo se podne, a majčin sprovod je u 13 sati. Bilo je potpuno besmisleno ispitivanje prepustiti Babiću, koji je nezainteresirano sjedio u kutu. Među prstima je premetao metalnu spajalicu, čisteći nokte zaobljenim dijelom tanke žice. Sav zajapuren, dok su mu grašci znoja šetali čelom, gubeći se među širokim vodoravnim borama, odvjetnik Predrag Trišler utrčao je u Vladimirovu sobu. Njegovo ogromno tijelo, nalik na norveškog gorštaka, ionako tijesnu sobu učinilo je još manjom. - Oprostite, ročište na sudu se odužilo - rekao je piskutavim, za tako krupna čovjeka neobičnim glasom. - Vaš klijent jedva čeka iznijeti obranu - rekao je Vladimir ne trudeći se prikriti cinizam. - Moj klijent je potpuno nevin - zadihano je odgovorio Trišler, kopajući po velikoj crnoj kožnoj torbi. - Sumnjate na krivog čovjeka. - Predlažem da nakon ovako originalnog uvoda prijeđemo na stvar. Gospodine Kopljar, zašto ste namjeravali otputovati u Amsterdam. Kopljar je pogledao odvjetnika. - Iako je pitanje osobne naravi i ne vidim kakve to veze može imati sa smrću djevojčica iz doma, za što potpuno neosnovano sumnjičite mog klijenta, on će vam, uvjeren sam i na to odgovoriti. Jer nema što balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
kriti. - Zašto ste, dakle, putovali u Amsterdam? - Imam ondje prijatelja - odgovorio je Kopljar. - S kojim ste po tamošnjim coffee shopovima namjeravali nesmetano pušiti marihuanu i u polumraku listati časopise sa slikama nage djece. Stolica na kojoj je sjedio odvjetnik Trišler zlokobno je zaškripala, prijeteći da će se slomiti. - Prosvjedujem. Ovo su neukusne primjedbe. - Ne znam čini li vam to zadovoljstvo kao i vašem klijentu, ali ako želite mogu vam pokazati slike nagih djevojčica iz doma, kako se tuširaju u kupaonici. Zanima me što ćete reći kad vam kažem da su pronađene u njegovu računalu. Čak se nije potrudio ni izbrisati ih s kartica u fotoaparatu. Dakle, gospodine Kopljar, zašto ste snimali djevojčice? Bili ste im odgajatelj. Zloupotrijebili ste njihovo povjerenje. - Znale su da ih snimam. Nisu se opirale. - Jeste li zajedno s njima u domu pušili marihuanu? - Nekoliko puta. Dao sam im. - Zašto su dolazile u vaš stan? - Nikada nisu bile u mom stanu. - Vi stanujete na Vijencu Ivana Meštrovića 102. U zgradi kraj tramvajske remize. Je li to točno? - Da, točno je. - Imamo izjave taksista koji su ih upravo u tu zgradu vrlo često vozili. - Ni jednom nisu bile u mom stanu. - Držite li u stanu marihuanu? - Imam nešto. Za svoje potrebe. - Jeste li i drugim djevojčicama u domu nudili marihuanu? - Nisam. Ne bih ni njima da me jednom prilikom, u noćnoj smjeni nisu zatekle kako pušim. Bile su se kasno vratile. U gradu su već probale marihuanu pa su prepoznale miris. - Niste mi odgovorili što ste s njima radili u stanu. Orgijali s napušenim maloljetnicama? - Rekao sam već da nikada nisu bile u mom stanu. Odvjetnik Trišler meškoljio se u stolici. Činilo se da će tanke balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
drvene nožice svakoga časa popustiti. - Vaše priznanje olakšalo bi situaciju. Bojim se da vam se ne piše dobro. Kopljar je šutio. Njegov odvjetnik otirao je znoj s čela koje je, unatoč tome što je sjedio već desetak minuta, sličilo na orošeni vjetrobran automobila kad otkažu brisači. - Ivana je na jednoj od tih orgija zatrudnjela. Počela vas je ucjenjivati. Tražila je novac. Sanja je to znala. Bojali ste se gubitka posla. Već ste jednom imali problema s maloljetnicom, ali ste se izvukli. Odlučili ste je likvidirati. Ali ostala je svjedokinja. Pa ste i nju sklonili. - Nemam ništa sa smrću tih djevojaka. - Možda ćete se u pritvoru koji će vam odrediti sudac sjetiti kako ste ih ubili. Ali tada vam to neće biti uzeto kao olakotna okolnost, kao što bi bilo da sada priznate zločin i pomognete u istrazi. - Ni jedan sudac na osnovu ovakvih optužbi neće odrediti pritvor zastenjao je odvjetnik, boreći se s grašcima znoja na čelu. - Nisam ih ubio. Nisam s njima imao seksualne odnose. Nisu bile u mom stanu. Točno je da sam ih slikao. One su to znale, nisu se protivile. - Davali ste im marihuanu da biste ih slikali? - Davao sam im marihuanu jer su tražile. Znam kakav je to užitak i dao sam im. Nekoliko puta, kao što sam već rekao. Za to sam spreman odgovarati. - I niste ih pozivali u svoj stan? - Nikada. Ni jednom. Inspektor Kovač napokon je skrenuo pogled prema Kopljaru. Nije ga pogledao u lice. Promatrao je njegove snažne mišiće ispod košulje kratkih rukava i zamišljao kako drži Ivaninu glavu pod vodom, u plićaku na obali gdje je nađena. Dovezao ju je do promenade, prošetali su, sjeli uz obalu. Poznavala ga je, nije se bojala. Razgovarali su. Čekao je da promenada potpuno opusti. Iza ponoći ovdje malo tko prolazi. Imao je odličan pregled i uzvodno i nizvodno, a da je netko dolazio automobilom, malom cestom koja spaja Tvrđavicu i viseći most, čuo bi zvuk motora. Nije se morao bojati ni da će ga vidjeti netko s desne obale. Kakav noćni ribič u potrazi za smuđem ili štukom, mogao je doduše čuti očajničko Ivanino udaranje rukama po balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
vodi, ali bi zacijelo pomislio kako se neki pijanac odlučio na noćno kupanje. Ništa mu ne bi bilo sumnjivo. Ivanina glava bila je pod vodom, nije bilo krikova, ni poziva u pomoć. Kad je bio siguran da se ugušila, ostavio ju je uz obalu i odšetao uzvodno do mosta. Možda je automobil parkirao na desnoj obali, možda ga je sakrio u Katakombama, gdje ljubavnici traže sklonište. Ali kako je ubio Sanju? Možda je i nju noću doveo do obale i predložio joj, siguran da ih ondje nitko neće vidjeti, da proba nešto snažnije od marihuane. Možda joj je uštrcao heroin obećavajući doživljaj kakav još nije osjetila, doživljaj koji će je vinuti u nebesa. Bila je radoznala i neiskusna, željna novih avantura. Pristala je. On joj je podvezao ruku, zagrijao heroin u žličici i uštrcao smrtonosnu dozu. Nije bilo otpora. Djevojka mu je vjerovala. Ali dovraga, zar nije znao da je ljevoruka? Ili je to zaboravio, zaokupljen svojim paklenim planom? Ili je znao pa nije mario, misleći da sada, kada je i Ivana mrtva, više nema nikoga tko zna taj detalj. - Mislim, gospodine inspektore, da vam je jasno kako moj klijent nema nikakve veze sa smrću tih djevojčica - rekao je odvjetnik, prekinuvši dugu šutnju. - Očekujem da ga pustite. Svako daljnje zadržavanje i ispitivanje ne samo da je gubljenje vremena već i maltretiranje posve nedužne osobe. - O tome će, gospodine odvjetniče, odlučiti sudac. Ali prije nego ga onamo odvedemo, vašem klijentu želim postaviti još nekoliko pitanja. Učinit ćemo to nakon stanke. Imam neodložnu obvezu, pa ćemo ispitivanje nastaviti u pet popodne. Do tada ste slobodni, a ako vam se ne napušta našu ugodnu policijsku postaju, i ako želite biti što bliže vašem klijentu, možete pričekati u hodniku. Drvene klupe vrlo su udobne, uz stepenice je i automat za kavu, a uvijek će se naći netko od kolega da vam razmijeni papirnatu novčanicu ukoliko nemate kovanica. Vladimir je s uživanjem gledao kako na odvjetnikovu licu kipti bijes i kako mu grašci znoja ponovno rose čelo. Mrzio je taj tip odvjetnika, njihovu prijetvornost i lažnu uljudnost, njihovo licemjerstvo i spremnost da za masni honorar brane i najperverznijeg ubojicu. I ne samo da ga brane već ga žele i obraniti, kako bi naravno to dodatno naplatili. - Pobrinite se za Kopljara, kolega Babiću - rekao je Vladimir balkandownload.org
nd
ow n
loa
d.o
rg
izlazeći iz sobe. Pogledao je na sat. Bilo je četrdeset minuta do sprovoda. Vesna ga je čekala na parkiralištu. Dok je hitao prema stepenicama, naletio je na načelnika. - Jesu li stvari krenule? - Nadajmo se. - Nažalost, neću moći na sprovod. Ali poslali smo vijenac. Svi kolege iz krim-odjela dali su prilog. - Hvala. Silazeći niz stepenice, susreo je Babica. - Savršeno si ga ispitao. I dobro naribao nos njegovom advokatu. Mislim da ga imamo - rekao je nešto manje ulagivačkim tonom nego jučer načelniku na kolegiju. - Ipak, muči me nešto - rekao je Vladimir. - Što, zaboga? Pa stvari dobro idu. - Muči me što bi mogao biti Kopljarov motiv da ubije te cure. Po crvenilu kakvo ostane na koži polivenoj vrućim uljem, kakvo je u trenutku postalo Babićevo lice, Vladimir je bio siguran da je dobro shvatio njegovu rečenicu.
17
ba
lka
Groblje je bilo tik do pruge kojom je posljednjih godina prolazilo sve manje vlakova. Jedan, s tek nekoliko putnika, naišao je upravo kad je Vladimir stigao pred kapelicu. Iza pruge bila je prometna Vukovarska cesta. Preko ograde groblja vidjeli su se, nalik šarenim stakalcima u kaleidoskopu, krovovi automobila. "Cijeloga života ljudi nekamo putuju", pomislio je. "Mati sada odlazi na svoje posljednje putovanje." Nadgrobni spomenik s kojeg ga je, ovjekovječen na porculanskoj fotografiji, strogim sitnim očima iznad gustih kitnjastih brkova promatrao otac, bio je u drugom redu do staze, nadomak kapelice. Dok je mogla, majka je bar jedanput tjedno odlazila na groblje i balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
brinula da uvijek bude cvijeća. Vladimir je odlazio tek jedanput, najviše dvaput godišnje, kada bi ga mati - na godišnjicu očeve smrti, koju je on redovito zaboravljao - malim lukavstvom nagovorila da je odveze. "Možeš li me odvesti do groblja, uganula sam nogu i teško mi je hodati", rekla bi, a kad su sjeli u auto, nastavila. "Stani, molim te, pred samoposlugom da kupim svijeću, danas je sedam godina kako nas je tata napustio." Nikada nije rekla: umro. Tako ga je uspijevala dovesti do očeva groba, a Vladimiru je izgledalo da je otac znao kako na grob nije došao svojom voljom. Gledao ga je mrko, onim sitnim očima i kao da je govorio: "Ne bi me se sjetio da te mati nije dovela." Stojeći u kapelici, sam samcat, vidio je ulazna vrata groblja i Magdu kako s velikim buketom bijelih ruža, istim onakvim kakav je zatekao u majčinoj sobi, polako hoda ciglama popločanom stazom. Bijele ruže bile su omiljeno majčino cvijeće. Nije vjerovao da će Magda doći. U elegantnom teget kostimu, kose smotane u punđu, polako je prilazila kapelici. Stala je desetak metara ispred i kao da se kolebala hoće li prići lijesu. Ali nije. Stala je do Vesne i sićušne sjede žene s kojom se pozdravila jedva primjetnim kimanjem glave. Desno od njih stisnulo se nekoliko susjeda iz zgrada na Vijencu Petrove Gore, stanara tijesnih stanova, kakav je bio i majčin, uz željezničku prugu, kojom su baš kao i ovom uz groblje, sve rjeđe prolazili vlakovi. Iznenadio se ugledavši Stribora na vratima groblja. Nije očekivao da će novinar, samo nekoliko dana otkako ga je upoznao, doći na pogreb njegove majke. A onda se štrecnuo, vidjevši da odmah iza njega dolazi i Igor, gorostas koji je pronašao obje mrtve djevojčice. Što je te ljude, za koje do jučer nije ni znao da postoje, nagnalo da budu uz njega u tom teškom trenutku? Mladi svećenik koji je do tada stajao po strani, prišao je bliže lijesu, nesiguran može li započeti s obredom. Pred kapelicom je bilo jedva petnaestak ljudi, kao na onim intimnim pogrebima kada najuža rodbina moli za razumijevanje i samoću. Jedva primjetnim naklonom glave Vladimir mu je dao znak da može početi. Inspektor Vladimir Kovač u životu je bio na svega nekoliko sprovoda. Kad mu je umro otac, tek je stigao na Los Angeles Police Academy, gdje je dobio jednomjesečnu stipendiju kako bi se upoznao s radom američke policije i bilo je užasno komplicirano organizirati balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
povratak. Laknulo mu je kad je mati predložila da će sve sama obaviti, a on neka kupi svijeću i zapali je u nekoj od tamošnjih crkava. Učinio je to tek dan pred povratak u Hrvatsku. Zbog toga ga je dugo pekla savjest. Ali i na ono malo sprovoda na kojima je bio, mislio je kako je najteži trenutak za obitelj onaj kada grobari počnu spuštati lijes u raku. Sada je bio taj trenutak. Dok je hodao za lijesom pedesetak metara od kapelice do groba, kontrolirao je osjećaje. Ali kad je stao pred raku i kad su grobari počeli spuštati lijes, nije mogao zaustaviti suzu. Kolikogod je nastojao prigušiti bol, jedna se probila i otkotrljala niz obraz. Stajao je nijemo, minutu-dvije, kad mu je prišla Vesna i dodala ružu. - Čekat ću te u autu pred grobljem, šapnula je. Shvatio je. Željela je dati priliku Magdi da mu priđe. I Magda je to shvatila. - Oprosti što sam to učinila - rekla je vrlo tiho. - Mati me je očajnički molila. Rekla je da ne mogu odbiti njenu posljednju želju. Prezireš li me zbog toga? - Ne, ne prezirem te. Hvala ti što si došla. Okrenula se i polagano krenula prema izlazu. Vladimir je i dalje stajao uz grob. - Inspektore Kovač - čuo je poznati glas i okrenuo se. Igor Kožul prišao mu je na korak. - Žao mi je zbog gubitka koji vas je zadesio. Možda nije ni mjesto ni vrijeme da vam to kažem, ali ako mislite da ikako mogu pomoći da se otkrije tko je ubio djevojčice, rado ću to učiniti. Znadete, bio sam u ratu, vidio sam tolike smrti, toliko patnji i nesreće i silno sam želio da sve to prestane. Nadao sam se da će kad rat završi, ljudi prestati s ubijanjem. Za to sam se borio. Takvu sam državu sanjao. - Hvala vam na ponuđenoj pomoći. Žao mi je što smo vas morali privesti i ispitati i što ste noč proveli u policiji. - Razumijem to, inspektore. Čovjek koji u kratkom vremenu naiđe na dvije mrtve osobe mora biti sumnjiv. Samo ste radili svoj posao. Nasmiješio se i pružio mu ruku. Stisak je bio snažan, gotovo bolan. Na izlasku, pred vratima groblja dočekao ga je Stribor. - Moja sućut, inspektore. Vladimir je kimnuo glavom. Na licu mu se pojavio jedva primjetni balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
smiješak. Vesna je sjedila u automobilu držeći otvorenim suvozačka vrata. Ispod sivog, oblačnog neba bilo je sparno. - Želio bih vas upoznati s kolegicom. Hoćete li nam se pridružiti? Ne bih to nazvao karminama, radije ručkom. - Ako ne smetam, rado. - Znam za vas - rekla je Vesna kad joj je pružio ruku. - Vladimir vas je pohvalio. Rekao je da biste bili odličan policajac. - Možda promijenim profesiju, ne uspijem li u novinarstvu. Odmicali su Vukovarskom, oštro ušli u Huttlerovu, pa skrenuli u Gojkovićevu. Stribor je poznavao taj dio grada i shvatio da idu u krčmu Javor. Na terasi, sjeli su za stol s pogledom na Dravu. - Lijepo je ovdje - rekla je Vesna, nastojeći u sumorno ozračje unijeti malo vedrine. - Rijeka nosi svježinu. - Jutros sam poslao prvi tekst. Vrlo sam jasan, cure iz doma ubijene su. Potpuno sam siguran u to. Igor mi je dao fotografije. Nadam se da neće smetati što ih objavljujemo. Naravno, vodit ćemo računa da se ne vide lica. Najavljujemo nastavak, priču o Ivaninom mobitelu i mom susretu sa Sanjom. Vladimir je trenutak šutio. Striboru se učinilo da nije zadovoljan onim što je rekao. - Jučer smo uhitili odgajatelja - rekao je Vladimir iznenadivši i Stribora i Vesnu. - Kako ste obećali da nećete pisati o onom što bi moglo ugroziti istragu, velim vam to u najvećem povjerenju. - Sumnjate na njega? - Nastavljam ga ispitivati čim završim s ručkom. - Kako se drži? - Za sada sve negira. Vidjet ćemo. Još je duga noć pred nama. - Ne vjerujem da on ima veze s tim. - Puno je indicija koje na to upućuju. - A motiv? Oprostite, ali ne vidim što bi mogao biti njegov motiv. Vladimir se štrecnuo. Po treći put u dva dana čuo je isto pitanje. Zvonjava mobitela pomogla je da na licu prikrije iznenađenje. - Gospođa Bajs se vratila, zajedno sa svojim mačjim čoporom. Vladimir je prepoznao glas kućepazitelja s Vijenca Ivana Meštrovića. Pričali smo maločas, rekla mi je da zna kamo su odlazile one vaše djevojčice. Sigurna je da su išle na petnaesti kat. balkandownload.org
* * *
d.o
rg
- Na petnaesti?! - Da. - Koliko joj se može vjerovati? - Kad su takve stvari u pitanju, u potpunosti. U tome je nepogrešiva. Inspektor Kovač iznenada je osjetio vrelinu, kao da ga je ofurila para iz lonca ključajuće vode. Nije bilo ni daška svježine iako je sjedio tek nekoliko metara od rijeke.
ba
lka
nd
ow n
loa
Pretrpana soba vonjala je na ustajali miris mačje mokraće. Dvije crne mačke sjedile su u krilu gospođe Bajs, a Vladimir je bezuspješno pokušavao izbrojati koliko ih se još plete oko njezinih nogu. Tri mala riđa mačića razvlačila su krpe iz kartonske kutije za cipele, u uglu blagovaonice koja se nastavljala na malu dnevnu sobu. - Čekala sam vas da zajedno popijemo kavu. Ljepše je piti udvoje. Meni rijetko dolaze gosti, ali se zbog toga previše ne žalim. Imam društvo, pogledajte kako su umiljate. Razumiju sve što im kažem, a iz njihovih pametnih očiju čitam što mi žele reći. Sada su malo zbunjene jer vas prvi puta vide, ali prije nego što ste došli rekla sam im da će nas posjetiti policajac. S nestrpljenjem su vas očekivale. Gospođi Bajs moglo je biti sedamdeset godina. Bila je mršava i pogurena s neurednom sijedom kosom koja se nije dala ukrotiti. Iz dva velika madeža na desnom obrazu rasle su dlake. Nije ih podrezivala kao i onih nekoliko na bradi. Vladimir se pokušavao sjetiti nije li već, jednom davno, negdje vidio tu ženu, a onda mu je sinulo. Bila je nalik vještici s naslovne stranice Ivice i Marice, prve knjige koju je dobio prije nego što je krenuo u školu. - Sigurni ste da su djevojčice odlazile na petnaesti kat? - Sve što vam kažem, gospodine, potpuna je istina. Sigurno ste primijetili klupčicu naslonjenu uz zid kraj lifta. Ondje volim sjediti. Vidim tko ulazi i izlazi iz zgrade. Srednji lift, kao što ste primijetili vozi na parne, a desni na neparne katove. Onaj lijevo, teretni, uglavnom je isključen. Sjednem tako da uvijek mogu vidjeti na koji kat odlazi kad netko od stanara ili posjetitelja pritisne dugme. Te dvije cure, ma što cure, djevojčice, uvijek su odlazile na petnaesti kat. - Sigurni ste? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Sigurna kao što je danas četvrtak. - Koliko često ste ih viđali? - Otprilike dva puta tjedno. Nekad možda jednom, nekad i triput. Oprostite, voda vrije, samo da zakuham kavu. Volite li slađu ili gorču? Može malo mlijeka? Odgegala se do kuhinje, no voda iz malene džezve već je kipjela po štednjaku. - Kad bi obično dolazile? - Otprilike dvadesetak minuta prije gospodina. - Gospodina? - Da. Uvijek je dolazio iza njih i nikada me nije pozdravio. Kao da je što prije htio ući u lift, da ga što manje ljudi vidi. - Kako je izgledao? - Četrdesetak godina, rekla bih. Osrednje visine, vitak. Elegantan, uvijek u odijelu. - Biste li ga prepoznali da ga sretnete na ulici? - Odlično pamtim lica. A njegovo sam vidjela bar trideset puta. - Koliko dugo bi se zadržavao? - To ne znam. Odlazila bih s klupčice oko deset da nahranim moje ljepotice i pospremim ih na spavanje. - Poznajete li Zorana Kopljara? - Samotnjaka s desetog kata? Čudan čovjek. Nedruželjubiv. Niti mu tko dolazi niti on kamo odlazi. Samo na posao i s posla. Vladimir je otpio gutljaj kave a vrućina koja ga je osupnula još dok je s Vesnom i Striborom sjedio u Javoru, postajala je neizdrživa. - Jeste li sigurne da djevojčice nisu odlazile k njemu? - Uvijek su ulazile u lift koji staje na nepranim katovima. Zoran je na desetom. - Ali su mogle, da vas zavaraju, jer su primijetile da ondje sjedite, otići na petnaesti kat pa se spustiti na deseti. - Zašto bi išle čak pet katova više? Da su htjele zametnuti trag, mogle su otići samo kat više. Vladimir je shvatio da je njegovo pitanje bilo glupo. - Uostalom - rekla je gospođa Bajs - jednom sam se iz znatiželje popela za njima. Naslonila sam uho na vrata i čula njihove glasove. Smijale su se. Bile su vesele. Mladost - ludost. - Tko stanuje u tom stanu? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Ne znam. Na vratima nema pločice s imenom. To morate pitati kućepazitelja Markovića. Od vrućine koja mu je izbijala iz tijela, kave koja mu nije prijala i nesnosnog smrada mačje mokraće, Vladimir je osjećao kako mu postaje loše. - Hvala vam, gospođo Bajs. Budete li se još čega sjetili, javite kućepazitelju. - Prije nego što odete, dragi gospodine, dajte da vam pogledam u šalicu. - Zurim. Imam još puno posla. - Ah, posao nikad ne utekne - rekla je i zagledala se u šalicu. Zapravo, ne znam da li da vam to kažem. Velika opasnost visi vam nad glavom. Čuvajte se, dragi gospodine, jako se čuvajte. Vreba vas veliko zlo. Strašno veliko zlo. Neki moćan čovjek stoji iza svega.
balkandownload.org
rg d.o loa
ba
lka
nd
ow n
TREĆI DIO
balkandownload.org
rg
1
T
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
vrd san Vladimira je zalijepio za postelju tek pred jutro. Kad je iza šest zazvonio mobitel, nije se snašao. Stiskao je budilicu na noćnom ormariću i čudio se zašto se alarm ne isključuje. Trebalo mu je sekundu ili dvije da shvati kako zvuk dolazi sa stola u blagovaonici gdje je dobrano iza ponoći mobitel ostavio na punjenju. - Oprostite što vas zovem ovako rano. Žao mi je ako sam vas probudio. Nekoliko koraka od kreveta do blagovaonice bilo je dovoljno da se posve pribere i prepozna glas Stanka Barača, ravnatelja doma. Slutio je da ono što će čuti nije dobro. - Upravo mi je javio dežurni iz doma da se Višnja sinoć nije vratila iz grada. U strahu je, boji se da joj se nije štogod dogodilo. I ja dijelim njegovu zabrinutost. - Je li djevojčica ranije izostajala? - Nikada. Bila je povučena i tiha. - Tko su joj prijateljice? Je li se družila s Ivanom i Sanjom? - Njena najbolja prijateljica, Branka, kaže da su prošle večeri zajedno bile u obližnjem kafiću i da je Višnja odjednom nestala. Mogu li vas nešto upitati, inspektore? - Izvolite. - Čujem da ste uhitili Kopljara. - Jučer smo ga ispitivali. - On bi vam mogao reći više o Višnji. Sigurno zna je li se družila s Ivanom i Sanjom. - Hvala vam što ste mi javili, gospodine Barač. Poduzet ćemo sve što je moguće da Višnju pronađemo. Nadam se, živu. Molim vas, javite čim štogod saznate. Možete zvati bilo kad. Stajao je trenutak, potpuno zbunjen. Krenuo je do kuhinje i ponovno zaključio da nema kuhalo za vodu. Kava mu je bila potrebnija ođ ičeg. Uključio je štednjak i u džezvu natočio vodu. Čekajući da se ugrije, zgrabio je telefon. Nije se odmah mogao sjetiti balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
gdje je ostavio notes s brojevima. U tek useljenom stanu još ništa nije imalo svoje mjesto. Pustio je da telefon zvoni do kraja. Nije bilo odgovora. Nazvao je još jednom. - Oprostite ako sam vas probudio - ponovio je rečenicu koju je i sam maloprije čuo. - Ne, niste. Na pecanju sam. - Igore, jeste li na istom mjestu? - Uvijek sam između dva mosta. Postojan kao petak između četvrtka i subote. - Je li se jutros dogodilo išta neobično? - Na što mislite inspektore? - Još je jedna cura nestala iz doma. - Isuse Bože! Slušajte, inspektore, odmah ću smotati štapove i pretražiti cijelu obalu između dva mosta. I šumicu. Želite li da, kad to završim, krenem od pješačkog mosta, uzvodno do zoološkog vrta. Rekao sam vam jučer na sprovodu, pomoći ću koliko god mogu da nađemo tog zlikovca. - Hvala vam, Igore. Vidite li išta sumnjivo, bilo kakav trag, zovite. Ipak, poslat ćemo ljude da pročešljaju teren. Ali vi ste već tamo i molim vas, počnite odmah. Već prvi gutljaj kave razbistrio je Vladimirove misli. Jedna ga je opekla poput drvca žigice kad predugo gori među prstima. "Ako je Kopljar ubio Ivanu i Sanju, potpuno je isključeno da ima veze s Višnjinim nestankom. Lišen je slobode još prekjučer, a Višnja je nestala tek sinoć", pomisli. Ponovno se latio mobitela. - Stvari se kompliciraju. Ovo je gore od noćne more. - Što se dogodilo? - čuo je uznemiren Vesnin glas. - Još je jedna cura iz doma nestala. Bojim se da sam bio na krivom tragu i da sam i tebe na njega naveo. Kopljar s nestankom te cure nije mogao imati nikakve veze. Strah me da sam ga neopravdano osumnjičio. To cijelu priču vraća na početak. Jakić će poludjeti, mediji će nas razapinjati. Današnji kolegij bit će pravi pakao. Onaj slatkorječivi dupelizac Babić umirat će od zadovoljstva. Vesna nije znala što bi odgovorila. - Čuješ li me? balkandownload.org
rg
- Da, Vladimire. Utjeha je da ni jedna kola ne idu nizbrdo dovijeka. - U pravu si. Većina ih se razbije čim se zakotrljaju. * * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Stribor Kralj imao je običaj zabilježiti svaki telefonski broj koji je bilo kad nazvao ili s kojeg je primio poziv, kao i brojeve koje bi mu netko dao. Imao je zgodan računalni program za pohranu telefonskih brojeva i drugih podataka, važnih za lakše pretraživanje. Uz ime Vesne Horak, dopisao je "forenzičarka, suradnica inspektora Kovača". Program je automatski bilježio datum kada je podatak unesen. Na dnu zaslona pokazala se poruka. Vesnin telefonski broj koji je zapisao bio je 3725. Iako mu mnogi od tih brojeva vjerojatno nikada neće trebati, pokazalo se mudrim imati ih sve na jednom mjestu. U svakom slučaju mnogo praktičnije nego držati ih našvrljane i raštrkane po kojekakvim papirićima, posjetnicama ili notesima. Rano jutro sličilo je na pupoljak ruže koji samo što se nije rascvjetao. Mirisalo je, raskoš jarkih boja nakon noći isprane kišom obećavao je jutarnji vatromet. Vrijeme je često određivalo Striborovo raspoloženje. Današnje jutro dalo mu je krila. Lana je spavala. Svako malo Stribor bi je pogledao, opuštenu, s rukama ispruženim iznad glave, onako kako spavaju zadovoljne bebe. Ispod laganog pokrivača nazirao se trudnički trbuščić. "Bože, koliko je volim", pomisli. Išuljao se iz stana i tiho zatvorio vrata. Novinski kiosk nalazio se nedaleko od zgrade. Jedva je čekao da se otvori, da kupi novine i vidi kako je objavljen njegov prvi tekst. Bio je najavljen na naslovnici s dvije fotografije mrtvih djevojčica koje mu je dao Igor. Lica su bila zatamnjena. Na polovini druge i cijeloj trećoj stranici oči je bola njegova priča - "Strava na obali Drave: Osijek drhti u strahu od serijskog ubojice". Nije bio zadovoljan, naslov mu se učinio prenapuhanim. "Naslovi, a ne tekst, prodaju novine", sjetio se Sašine rečenice izgovorene dok su prije neki dan sjedili u kafiću, nadomak redakcije. A onda mu pažnju privuče naslov u lokalnim novinama: "Policija potpuno obezglavljena: uhapsili odgajatelja pod sumnjom da je ubio maloljetnice iz doma, unatoč nepostojanju bilo kakvog motiva". Mirna se raspisala na cijeloj stranici. Njena veza iz kreveta opet joj je balkandownload.org
* * *
d.o
rg
donijela ekskluzivu. Znao je da će inspektor Kovač podivljati kada vidi novine. Pomislit će da ga je prevario i dao podatke kolegici s kojom je do jučer radio u istoj redakciji, da ih ona iskoristi kada već on ne može. Očekivao je Kovačev poziv svakog trenutka. Jutro koje je do maločas izgledalo kao pupoljak ruže, odjednom se pretvorilo u smrdljivi otvor septičke jame. Jarke, blistave boje ulice u trenu su se pretvorile u crnobijeli film.
ba
lka
nd
ow n
loa
Vesna Horak po običaju kupila je novine na kiosku pred ulazom u policijsku zgradu. - Zar je moguće? - glasno joj je izletjelo čim je ugledala naslov o hapšenju odgajatelja Kopljara. Kad je jučer upoznala novinara i prisjetila se svega što je Vladimir o njemu pričao, mislila je da se radi o pouzdanoj osobi. Nije joj se, doduše, sviđalo što je onako pametovao o nepostojanju motiva zbog kojeg bi Kopljar ubio djevojčice, ali je to pripisivala njegovu nepoznavanju policijske struke. No, nije se nadala da bi mogao prekršiti obećanje i zloupotrijebiti Vladimirovo povjerenje i tajne informacije iz istrage koje mu je dao. Pred ulazom u zgradu naletjela je na Vladimira. Nikada ga nije vidjela tako očajnog. Ni rastava i odlazak od Magde, ni smrt majke, ni jučerašnji sprovod nisu ga toliko uzdrmali kao jutrošnja vijest da je iz doma nestala još jedna djevojčica. Na brzinu je složila novine i strpala ih u torbu, želeći ga sačuvati od još jednog stresa. Znala je da će novine vidjeti čim uđe u sobu, ali ga je nastojala poštedjeti još koji trenutak. - Imamo li vremena za kavu? - upitala je i pogledala na sat. Kafić uz kolodvor bio je gotovo prazan. Dva željezničara i taksist u uglu prepirali su se je li na jučerašnjem nogometnom derbiju sudac opravdano svirao jedanaesterac. - Blago njima - rekao je Vladimir dok su sjedali za plastični stol. Vesni se učinilo da je u jednom danu ostario za nekoliko godina. - Razmotavao sam krivo klupko - rekao je snuždeno. - Jakić će pobjesniti. Maknut će me iz istrage. Siguran sam da će posao dati Babiću. - Bila bi to katastrofa. - Kao da ovako nije. Kad danas puste Kožula, blamaža će biti balkandownload.org
* * *
d.o
rg
potpuna. Tjedan dana istrage, ni milimetra pomaka. Katastrofa! Pokušaj zamisliti naslove u sutrašnjim novinama. Vesna se štrecnula. Bilo joj je jasno da današnje još nije vidio. - I sam znaš da ima ubojstava koja se nikad ne razriješe - pokušala ga je umiriti. - Slaba je to utjeha. Od nas se očekuje rezultat. Dvije cure iz doma su mrtve, treća je nestala. Svi u gradu već pričaju o nesposobnoj policiji. I imaju pravo.
ba
lka
nd
ow n
loa
- Inspektore Kovaču, mičem vas sa slučaja. Tjedan dana vrtjeli ste se u krug, nalik psu koji ne vidi ništa drugo osim vlastita repa i pokušava ga uhvatiti. Istragu preuzima Babić. Da je ostavim vama, za nekoliko dana sve cure iz doma bile bi mrtve, a vi bi i dalje lovili svoj rep. U dvorani za jutarnji sastanak vladao je muk. - Jutros sam naredio da se istraži na koji je način informacija o privođenju Kožula dospjela u medije? Jeste li u tome imali svoje prste? Vladimir je šutio. - Postavio sam vrlo konkretno pitanje, inspektore. Naravno, ne morate odgovoriti. Potvrde li se moje sumnje, letjet ćete iz službe. S takvim obrazloženjem da više nećete moći biti ni noćni portir na najbezveznijem gradilištu. Glas načelnika Jakića bio je leden. Svi u sobi znali su da je takav ton izraz najnižeg mogućeg stupnja njegova raspoloženja. - Najavio sam konferenciju za novinare. Objavit ću vašu smjenu i potpuno udaljenje iz istrage. Svatko normalan shvatit će da to znači kako smo izgubili tjedan dana, da tapkamo na mjestu i pojma nemamo ne samo tko ih je mogao ubiti već da ne znamo ni je li u pitanju ubojstvo. A novinari nam neće oprostiti uhićenje dvoje nedužnih ljudi. Kolega Babić jasno je upozoravao na nepostojanje motiva, kad se sumnjičilo onog Kožula, a sada i Kopljara. Zato ga i postavljam da vodi istragu. Pridodajem mu još troje ljudi. Vesna ostaje u timu. Slavko Babić nije mogao prikriti izraz likovanja koji mu je zaigrao na licu. Jakić je napravio dugu stanku, što je Babić shvatio kao svoju priliku. - Zahvaljujem vam na povjerenju, gospodine načelniče. Odmah se bacamo na posao. Radit ćemo danonoćno. Krećemo ispočetka. Mislim balkandownload.org
loa
d.o
rg
da je jasno da moramo pustiti Kopljara. - Htio bih mu postaviti još samo nekoliko pitanja - rekao je Vladimir. - Inspektore Kovač, jeste li sjedili na ušima dok sam govorio? Maknuti ste iz istrage. Sa slučajem cura iz doma više nemate nikakve veze. Od danas ste na godišnjem odmoru. I budite sretni da vas nisam suspendirao. Vladimirovo lice bilo je mirno, ali u očima se caklila lava. Vesna je znala da mu utroba ključa. Bojala se erupcije.
2
ba
lka
nd
ow n
Po običaju televizijska ekipa je kasnila. Ivan Horvatić, u besprijekorno skrojenom odijelu koje je naglašavalo njegovu vitku sportsku figuru, čineći ga mlađim od petog desetljeća u koje je zakoračio, stajao je pred novinarima i pogledavao na sat. Podne je bilo najbolje vrijeme za novinske konferencije. Znao je da novinari ne vole rano ustajati. Nije ih osobito cijenio, ali sad su mu trebali. Šarmantna crnka, s modernom kratkom frizurom, njegova medijska savjetnica Inga Brkić, sa svježom diplomom Fakulteta političkih znanosti, za koju se govorkalo da mu je ljubavnica i da mu piše govore, završila je telefonski razgovor i nešto mu prišapnula. Horvatić je kimnuo glavom i pomaknuo se metar ulijevo, kako bi se s njegove desne strane jasno vidjela ploča na ulazu Doma za odgoj djece i mladeži. Nakašljao se, namjestio sunčane naočale i popravio tamnoplavu prugastu kravatu. Izvrsno je pristajala uz njegovo svijetlo, sivkasto odijelo. Televizijsko vozilo upravo se zaustavilo pred ulazom u dom. Novinarka je izjurila iz automobila, popravljajući frizuru. Tonac je vukao mikrofon okačen na štapu, nalik na pecaljku s valjkom za krečenje na vrhu, a kamerman petljao oko kabla. Horvatićeva savjetnica stavila je kažiprst preko izazovno našminkanih usnica. Kad se žagor stišao, započela je: balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Oprostite što smo novinsku konferenciju najavili tako kasno, ali događaji su nas na to primorali. Gospodin Horvatić, nositelj liste naše pobjedničke stranke, upravo je održao sastanak s ravnateljem doma oko dramatičnih zbivanja u toj ustanovi. Zamolit ću ga da vam se obrati. Budući da gospodin Horvatić mora hitno u Zagreb, bit će moguće postaviti mu samo tri pitanja. Hvala vam na razumijevanju. Gospodine Horvatiću, izvolite. - Želim prvo izraziti duboko žaljenje zbog tragičnih događaja u domu. Kao što vam je poznato, posljednjih dana dvije štićenice pronađene su mrtve. Upravo sam imao sastanak s ravnateljem doma. Obavijestio me da od sinoć ne znaju gdje se nalazi jedna njihova štićenica. Radi se o trinaestogodišnjakinji, mirnoj djevojčici koja je poštovala kućni red doma i uvijek se iz grada vraćala na vrijeme. Vrlo smo zabrinuti za njenu sudbinu. Horvatić je napravio dužu stanku. - Posljednjih dana nazvalo me mnogo građana zabrinutih što policija ne uspijeva riješiti slučaj. Duboko sam razočaran i ojađen njihovim postupanjem. Ni danas nisu sigurni kako su umrle djevojčice. Prvo su tvrdili da je riječ o samoubojstvima. Onda su počeli privoditi građane. Po svemu sudeći nedužne. Prvo je priveden branitelj, dragovoljac Domovinskog rata. Sada su priveli osobu bez ikakvih dokaza i kako čujemo od ogorčenih ljudi u policiji, samo na temelju nekakvih klimavih indicija, pa će je morati pustiti. U policiji vlada potpuni kaos. Građani Osijeka s pravom su zabrinuti i pitaju se što bi se još moralo dogoditi da se odgovorni trgnu i počnu raditi svoj posao. Policija se ponaša kao da je netko ukrao mrkvu na tržnici, a ne kao da se radi o dva, sada možda već i tri mlada života. Ponovno je zastao i okrenuo se prema domu. - Ovdje žive djeca kojima je potrebna dodatna društvena skrb, kojima treba mir i sigurnost. Nažalost, društvo im ne može pružiti roditeljsku ljubav i obiteljsku sreću. Ali sve drugo može. Zahtijevam da policija hitno riješi slučaj. To traže i građani. Ne želim unositi nemir, ali tko nam jamči da se iste stvari neće početi događati i u školama. Roditelji su uplašeni. Mnogi mi govore da djecu prate do škole i dočekuju ih poslije nastave. Pitam se, želimo li živjeti u takvom nesigurnom gradu. Ja vam obećajem i opet ponavljam, nakon izbora sve će biti drugačije. Napravit ćemo reda u policiji. Ima ondje itekako balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
sposobnih ljudi. Potrebna je samo smjena na vrhu. To će biti moj prvi zadatak kojim ću se pozabaviti. Hvala vam. - Maloprije se pročulo da je i treća djevojčica nađena mrtva zacvrkutala je televizijska novinarka. Uvijek se javljala prva. Kolege su je zvali serviserkom za naručena pitanja. - Imate li i vi takvu informaciju? - Kruže svakakve glasine. Očekujem da policija jasno kaže do kakvih su saznanja došli. - Sazvali su tiskovnu konferenciju u 14 sati - javio se novinar lokalnog radija. - Znadete li možda hoće li načelnik podnijeti ostavku? - Nije mi poznato, ali da sam na njegovom mjestu smjesta bih to učinio. - Još jedno pitanje - rekla je Horvatićeva savjetnica i prstom pokazala na Mirnu iz crne kronike lokalnog dnevnika. - Priča se da je inspektor Kovač, koji je do sada vodio istragu, smijenjen. Znadete li što o tome? - Ne znam, ali to nije dovoljno. Problem je u vrhu policije. Oni moraju otići. Hvala. - Hvala - ponovila je savjetnica. Na licu joj je bljesnuo dobro uvježban osmijeh. - Nažalost, daljnja pitanja nisu moguća. Gospodin Horvatić mora hitno u Zagreb.
nd
* * *
ba
lka
- Za sat vremena to će znati svi, ali sada to znam samo ja. Stribor nije imao memoriran broj s kojeg je stigao poziv, ali je u trenu prepoznao Mirnin glas. Prizvuk ponosa odzvanjao je u slušalici. - U dva sata Jakić će objaviti da inspektor Kovač više ne vodi istragu. Smijenio ga je jutros i uputio na godišnji odmor. Jakić spašava svoju kožu, nakon najnovijeg sranja. Smijenio ga je jer istraga tapka u mjestu. Striboru je laknulo. Kad je Mirna rekla da je Kovač smijenjen, uplašio se da to nije zbog provaljene informacije o hapšenju odgajatelja Kopljara. Cijelo prijepodne pisao je drugi nastavak priče o mrtvim curama iz doma i nije pratio što se zbiva. Volio je raditi u tišini, nikad s uključenim radiom. - Vidim, tvoji izvori ne presušuju - rekao je glasom u kojem se osjećalo duboko olakšanje. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Osjetila se polaskanom. - Kako si dobio slike onih mrtvih cura? - Imam i ja neke izvore. Doduše, ne tako dobre kao što su tvoji. - Čula sam da istragu preuzima Babić. Znaš li ga? - Nikad čuo. Za Kovača kažu da je dobar policajac. - Kao centarfor koji ne zabija golove. - Nije ovo lak slučaj. Kad je završio razgovor, Stribor je ustao iz udobne stolice na kotačićima. Protegnuo se i izašao na balkon. Kolebao sa da li da nazove inspektora Kovača. Očekivao je njegov poziv i bio pripravan na mogući izljev srdžbe zbog informacije koja je jutros osvanula na naslovnici lokalnog dnevnika. Ali Kovač se nije javljao. Iako ga je tek nedavno upoznao, Stribor je vjerovao da Kovač ne spada među one koji prekidaju poznanstvo bez objašnjenja. Da je sumnjao u njega, bio je siguran, nazvao bi ga i raščistio stvari. Zato mu se odlučio javiti. Telefon je dugo zvonio, ali inspektor Kovač nije odgovarao. Vratio se do radnog stola i uključio maleni tranzistor. Upravo su započinjale vijesti. Prva je bila o Horvatićevoj tiskovnoj konferenciji. Učinilo mu se da nije dobro čuo. Ali kad je uslijedio tonski insert u kojem je ženski glas postavio Horvatiću pitanje i spomenuo treću mrtvu djevojku, stao mu je dah. Treća mrtva djevojka! Mirna mu o tome ništa nije rekla. Javila mu je da smjenjuju Kovača, ali nije rekla najvažniju stvar. Sjetio se da je spominjala nekakvo najnovije sranje, no nije na to obraćao pažnju. Još se oporavljao od šoka kad je zazvonio mobitel. - Vidim da su koknuli i treću. Moramo to imati. Što možeš iskopati? Portali nešto kenjaju, drobe, nagađaju... Nama treba više, bar tri soma znakova. Tekst sam primio, ide kako si poslao, ali ovo ima prioritet - iz Sašinog glasa ključao je adrenalin. - Čovječe, kakva je to roba! - Vidjet ću što mogu. Stribor nije imao hrabrosti priznati da je tek prije minutu čuo kako je sinoć iz doma nestala još jedna cura. - Usput - nastavio je Saša - tekst ti je jutros na kolegiju sjajno ocijenjen. Glavni se rascvjetao k'o tulipan. I sutra si na naslovnici. "Najljepša stvar u novinarstvu, istodobno je i najstrašnija. Nikad ne znaš gdje ćeš biti u sljedećih pola sata. Čak i kad najtvrđe spavaš", sjetio se Stribor riječi svoga profesora koji je studente novinarstva već balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
na prvom predavanju nagovarao da se predomisle i savjetovao da odustanu jer još uvijek ima vremena za promjenu studija. Nazvao je Mirnu. - Nisi mi rekla najvažniju stvar. - Koju? - upitala je začuđeno. - Da je još jedna cura nestala iz doma. - Mislila sam da to znaš. Horvatić je to spominjao na novinskoj konferenciji u podne. Nisi čuo? - Sretan sam da ga ne moram slušati. - Ja sam to znala još jutros. Možda i prije nego Horvatić. - Znaš li štogod više o toj curi? - Samo da se zove Višnja. I da je bila mirna i povučena. Još dok je Mirna izgovarala posljednju rečenicu, Stribor je u računalu grozničavo pretraživao telefonski imenik. Zahvaljivao je bogu što zapisuje baš sve brojeve mobitela do kojih dođe. Nije se mogao sjetiti imena pa je ukucao: odgajateljica u domu. U djeliću sekunde na zaslonu se pojavilo: Zlata Kuna i njen telefonski broj.
nd
3
ba
lka
Kad je zazvonio mobitel, inspektor Kovač nalazio se u lijepo namještenom uredu agencije za prumet nekretnina. Vidio je Striborov poziv i mislio ga odbiti SMS porukom, ali se predomislio. Velika soba kupala se u svijetlu. Kroz ogromni prozor pucao je pogled na glavni osječki trg. Na brončanoj gromadi, skulpturi Ante Starčevića, si upijali su se golubovi. Vlasnik agencije, Žarko Mlinarić, bio je pod istragom. Uznemirio se kad ga je Vladimir Kovač nazvao prije pola sata i najavio se. - Lijep radni prostor - rekao je Vladimir čitajući nelagodu na Mlinarićevu licu. - Još samo da je posla... - Ne bi se baš reklo da vam loše ide. - Kriza je. A tržište nekretnina na to je najosjetljivije. Prvo strada. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Mlinarić je teško prikrivao nelagodu. Želio je prekinuti neizvjesnost. - Kojim dobrom, inspektore? - Vaša agencija, ako se ne varam, prodaje stan u trolistu, onoj zgradi kod tramvajske remize, na Vijencu Ivana Meštrovića. - Da. U pitanju je posve legalan posao. - Ne sumnjam, ali zanima me nešto drugo. Ako se ne varam, to je stan na petnaestom katu. - Točno. S vrlo lijepom pogledom na Dravu. Jeste li osobno zainteresirani? Vlasnica je liječnica u mirovini, koja se nakon smrti supruga, također liječnika, preselila u njihovu vikendicu na Hvar. Ne žuri s prodajom. Mogao bih ponuditi dobru cijenu. Stan je devedeset kvadrata, vrhunski namješten. Prodajemo ga zajedno s namještajem. Uz to: bambusov parket, prvorazredna talijanska keramika, klima uređaji, jacuzzi, kablovska, protuprovalna vrata, ugrađen sef. Takvih stanova nema puno u Osijeku. - I alarmni uređaj? - Naravno. To sam zaboravio. Ali niste li vi, inspektore, nedavno kupili i uređivali stan? - Jesam. U međuvremenu mi je umrla majka... - Moja sućut, Nisam znao. - ... pa razmišljam prodati dva stana i kupiti jedan veći. - Pametna odluka. - Imate li fotografije stana? - Dio smo stavili na našu stranicu na intemetu. Ali mogu vam pokazati sve što imamo. Mlinarić se ustao i uputio prema ormaru. Izvadio je plastičnu omotnicu i pružio je Vladimiru. - Ovdje su slike, tlocrt, kompletna dokumentacija o stanu, uključujući i gruntovni izvadak. - Stvarno, vrlo lijep stan - rekao je Vladimir pažljivo listajući papire. Na zadnjem listu našao je ono što ga je zanimalo. Uz nabrojanu opremu stana, u produžetku retka gdje se spominjao alarm bilo je rukom dopisano: šifra 0402. - Kada bi se moglo pogledati stan? Ovo izgleda savršeno, ali ipak drugo je kad ga vidite u stvarnosti. - Tu postoji mali problem... balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Da? - Stan je trenutačno iznajmljen. Otkazni rok je tri mjeseca. Ako ste ozbiljan kupac, možemo pokrenuti postupak za raskid ugovora o najmu. - Može li se to ubrzati? - Teško. U ugovoru je otkazni rok tri mjeseca. - A kada biste razgovarali s osobom koja ga je iznajmila. - U pitanju je tvrtka. - Mogu li znati koja? Možda poznam vlasnika. - Znadete, inspektore, našim klijetima jamčimo diskreciju. - Da, razumijem. I vaš posao, kao i naš, ima neka pravila. Nešto se može, a nešto ne. Mlinarić je kimao glavom. Vladimir je zatvorio plastični fascikl i stavio ga na stol. - Naša su pravila - nastavio je gledajući Mlinarića u oči - da možemo pomoći onima koje istražujemo, ako s nama surađuju. Ako nam daju informacije koje nas zanimaju... Inače, nadam se da vaša tvrtka uredno plaća porez na iznajmljivanje stana. Prije dolaska k vama, malo sam se zanimao kod kolega kako teče istraga koja se vodi protiv vas. Ako se odlučim na kupnju stana, volio bih znati s kim imam posla. Vidim da vaša agencija baš ne posluje uzorno. Boja Mlinarićevog lica naglo se promijenila poput odreska bačenog na vruće ulje. Nakašljao se. - Stan je iznajmila građevinska tvrtka Paradiso. Vlasnik je gospodin Stipe Roknić, zvani Roki. - Hvala. Potražit ću ga. Vjerujem da će mi omogućiti da pogledam stan. Javit ću vam se čim donesem odluku. Rukovali su se. Mlinarićeva ruka bila je vlažna i neugodno hladna. Čim je zatvorio vrata agencije, Vladimir iz džepa izvadi papirnatu maramicu i dobro obriše desni dlan. Gadio mu se Mlinarićev hladni znoj koji je ostao na njegovoj ruci. Za svaki slučaj zapisao je broj koji je maloprije vidio u fasciklu: 0402. Desetak metara dalje i Mlinarić je posegnuo za pakiranjem papirnatih rupčića. Otro je čelo i raskopčao košulju. Rutava prsa bila su mokra. Potrošio je cijeli paketić da ih obriše. Zatim se latio mobitela. - Sranje - rekao je. - Morali bismo se hitno naći. balkandownload.org
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Stribor je sjedio u kafiću na katu Mercatora, pio Fantu i gledao pomičnu traku kojom su iz prizemlja stizali kupci. Čekao je tri sata. Zlata Kuna rekla je da ne može izaći prije završetka radnog vremena. U domu je izvanredno stanje, cijelo prijepodne ondje je bila policija. Opsjedaju ih novinari, zasuti su telefonskim pozivima. Štićenicima su zabranjeni izlasci, naručili su minibus koji će ih voziti od doma do škole i natrag. Od 21 do 6 ujutro zaključavaju se spavaonice. Dežurni svakih petnaest minuta moraju obići sve prostorije. Policajka i policajac u civilu bit će u domu 24 sata. Sve to ispričala mu je kad su dogovarali sastanak. Sada je stizala pomičnom trakom i za razliku od ostalih, koju su sastajali na mjestu, grabila žurnim koracima ne bi li što prije stigla. Činila mu se mlađom nego kad ju je, zahvaljujući Gogi, upoznao prije tjedan dana. Onda joj je davao četrdeset, sada je bio siguran da nema ni trideset godina. - Kasnim - rekla je zadihano. - U domu je ludnica. - Ima li kakvih informacija o Višnji? - Ništa, osim onog što znadete. - Kad sam razgovarao sa Sanjom, dan prije nego što je nađena mrtva, spomenula je Višnju. U samo jednoj rečenici kojoj tada nisam pridavao pozornost. Rekla je da se Višnja pravi svetica, ali da je za razliku od nje i Ivane, glupača. - Kola nekakva priča. Ali dom je pun glasina i tračeva. Znadete kakva su djeca u toj dobi. - Zanima me ta priča. - Ne znam detalje i ne vjerujem previše u to. Pričalo se da se spanđala s Kopljarom. - Što znači - spanđala? - Navodno su viđeni u vrlo intimnoj situaciji. - Tko ih je vidio? - Štićenica koja više nije kod nas. Premještena je u drugi dom, u Bedekovčinu. - Zašto je premještena? - Mislim da je to maslo ravnatelja Barača. On ne voli talasanje. Maknuo ju je u drugi dom da priča o Višnji i Kopljaru prestane. balkandownload.org
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Čuo sam da je Višnja bila tiha i pristojna. - Iz Mire, tri vraga vire. - Priča li se po domu da je Kopljar slikao Ivanu i Sanju dok bi se tuširale? - Rekla sam vam, svašta se priča po domu. - Zašto ravnatelj Barač iz doma nije maknuo Kopljara, ako zna za njegove sklonosti? - I to sam vam rekla, ne voli talasanje. Sve gura pod tepih. Pred mirovinom je, ne želi probleme i afere. - Ima li još štogod oko Višnje? - Mrzila je Ivanu i Sanju. Jednom sam je srela u hodniku, svu zajapurenu, bijesnu. Pitala sam je što se zbiva, a ona je, pokazujući na kraj hodnika gdje su stajale Ivana i Sanja, siktala: Ubit ću one dvije kurve. Platit će mi. - Što je bio razlog? - Ne znam, ali pretpostavljam ljubomora. Valjda je mislila da se Kopljaru više sviđaju Ivana i Sanja. Jer nju - još jedna domska priča nikada nije fotografirao pod tušem. Žao mi je, nisam vam puno pomogla. - Sasvim dovoljno da opravdate trošak kave. Nadam se da je bila dobra. Nasmijali su se. Zlata je skrenula u samoposlugu, a Stribor u kafiću platio račun i sjurio se niz pomičnu traku do izlaza pa pohitao prema parkiralištu. Vrijeme za slanje teksta curilo je poput žita kroz rešeto. * * *
ba
lka
Sad kad je papirnatom maramicom sa svog dlana očistio tragove Mlinarićeve znojne ruke, inspektor Vladimir Kovač dohvatio je mobitel. - Postoji li vrijeme kad gospođa Bajs ne sjedi na klupčici ispred liftova? - Običava odspavati sat-dva nakon ručka. Dolje je obično nema između tri i pet popodne - odgovorio je kućepazitelj zgrade na Vijencu Ivana Meštrovića 102. - Mogu li vas zamoliti da siđete liftom i vidite je li dolje? - Trebate je? - Ne, naprotiv. balkandownload.org
loa
d.o
rg
Luka Marković ništa nije razumio. Ali skinuo je kućne papuče, obuo cipele i liftom se spustio u prizemlje. Kad se vratio, nazvao je Vladimira. - Nema je dolje. Klupčica je prazna. - Blaženi popodnevni odmor - rekao je Vladimir. - Hvala vam. Luka Marković, sve do tada, smatrao je inspektora Kovača pristojnim čovjekom. Nije mogao razumjeti zašto ga je sada, u tri popodne, slao liftom u prizemlje. "Ili sam ga krivo procijenio i nisam vidio da je čudak, ili sam ja potpuna budala", pomisli.
4
ba
lka
nd
ow n
Stiv je imao priliku zaraditi dvostruko. Upravo kad je zatvarao radnju na vrata je banuo nekakav čovječuljak, sav oznojen i uzrujan, držeći u ruci osobnu iskaznicu. - Odmah da vam pokažem da ne biste sumnjali. Stanujem na Vijencu Kraljeve Sutjeske, na adresi koja piše na legitimaciji. Izgubio sam ključeve i ne mogu u vlastiti stan. Platit ću vam dvostruko ako sa mnom odmah sjednete u auto i otključate mi stan. Naravno, vratit ću vas natrag. Imam rezervne ključeve u ormaru i čim se vratim s puta doći ću da mi napravite još jedan ključ. I to ću vam platiti dvostruko. - Žao mi je - rekao je Stiv. - Vidite da zatvaram radnju. Mogu doći oko pet. - To mi je kasno. Vlak ide u četiri, a kofer je u stanu. - Žao mi je. - Ali, platit ću dvostruko. - Morat ćete potražiti drugog bravara. Nije bilo tog novca za koji bi Stiv propustio ručak i dva sata popodnevnog odmora. Veselio se mahunama koje je jučer skuhao i koje je trebalo samo podgrijati. Na pomisao kako će u varivo dodati žlicu vrhnja, usta mu se ispuniše slinom. A onda će isključiti mobitel i, onako u hlačama i majici, ispružiti se na kauču i blaženo odrijemati. Posao neće pobjeći, čovjek mora nešto učiniti i za vlastito balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
zadovoljstvo. Ali tek što je utonuo u blaženstvo popodnevnog sna, zazvonio je fiksni telefon. Taj broj nije bio prijavljen u imeniku i imalo ga je samo nekoliko osoba. Sve one znale su za Stivovu naviku i nikada ga ne bi zvale u vrijeme kad se odmara. Trgnuvši se iz sna, Stiv je prvo pomislio kako će pustiti da telefon odzvoni do kraja i onda ponovno zaspati. Ali telefon je zvonio uporno. Bio je siguran da će onaj tko zove opet birati broj i da je mudrije podići slušalicu i poslati ga k vragu. - Tko je, dođavola? - Hej, Stiv. Koliko ti treba da otvoriš protuprovalna vrata? - Manje nego da vas pošaljem u tri vražje matere šefe. Prepoznao je glas inspektora Kovača. - Bit ću u pet gdje kažete šefe. Malo sam bacio oko. - Hitno je. I užasno važno. - Ne možete se strpjeti sat i pol šefe? - Rekao sam, hitno je. Adresa je ista kao i zadnji put. Samo je kat petnaesti. Požuri. Čekam te gore, pred vratima. Ništa nije uspio reći, inspektor Vladimir Kovač već je prekinuo vezu. * * *
ba
lka
nd
- Ne vjerujem da ga zanima stan, ali nešto ga zanima. Roki je tupo buljio u Mlinarića. Nije mu se dolazilo u agenciju pa su se našli u kavani Waldinger. Roki je volio to mjesto u centru grada i odlične kolače koje su ondje posluživali. - Nisi mu, nadam se, rekao tko je iznajmio stan. - Diskrecija je prvo pravilo moje agencije. Ali on je policajac, neće mu biti teško saznati. Upozorio sam te da je najam bolje plaćati na crno. Tada nema traga. Ali ti si htio preko računa. Trag novca lako će ga dovesti do tvoje firme. - Ne mogu izvlačiti toliko keša. Svi traže gotovinu. Uostalom, ako me nađe, pokazat ću mu stan. Ne vidim u čemu je problem. - Sumnjivo mi je. Tek je nedavno kupio stan, uređivao ga i sada ga odjednom prodaje zajedno s onim koji je naslijedio nakon majčine smrti, da bi kupio baš ovaj. Provjerio sam, mati mu je umrla prije tri dana. Osim toga, živi sam i što će mu toliki stan. A siguran sam da balkandownload.org
loa
d.o
rg
nema ni para. - A ja ne razumijem tebe? Što si se toliko uzjebao? Pokazat ću mu stan i kvit. To što na najam ne plaćaš porez, tvoj je problem. Jedan manje ili više, ne znači puno. Ionako te istražuju. Roki je povukao dim iz tek zapaljenog crvenog Maribora. - Hoćemo po viski, da nismo dolazili uzalud? Mlinarić je kimuo. - Ne znam, meni to užasno smrdi. Taj murijak nešto kopa. - Čuo sam nešto danas o njemu na radiju dok sam se vozio, ali nisam obraćao pažnju. Roki je ugledao konobara i zastao. - Dva Chivasa. Ustvari, dva dupla Chivasa. I nemoj štedjeti na ledu. * * *
ba
lka
nd
ow n
Stiv je baterijskom lampom osvijetlio vrata. Iz torbe je izvukao tanki metalni štapić i gurnuo ga u bravu. Potom plastičnu traku. Kucnuo je i naslonio uho na vrata, tik ispod brave. Iz torbe je izvukao nešto nalik švicarskom nožu. Čulo se lagano struganje metala o metal. Inspektor Vladimir Kovač stajao je kraj lifta motreći da tkogod ne naiđe. - Evo ga - tiho je rekao Stiv. Vrata su škljocnula i široki trak svjetla iz stana osvijetlio je mračni hodnik. - Uh, jebote! Na ovo nisam računao! Sad će biti sranja! Vladimir je prišao. - Alarm! Počeo je otkucavati. Imamo petnaestak sekundi da zbrišemo dok se ne uključi. Prstom je pokazivao na tipkovnicu nalik onoj na hotelskim sefovima. Čulo se lagano pištanje. - Bježimo! Stiv je pokušao povući Vladimira prema liftu, no ovaj se otrgnuo. Ušao je u hodnik i pogledao tipkovnicu. Sjetio se broja i ukucao: 0402. Tiho pištanje je prestalo. Stiv se pojavio iz mračnog hodnika. U čudu je otvorio usta. - Ne mogu vjerovati - rekao je. Kad je došao k sebi, nastavio je: - Šefe, kakav bismo mi tandem bili! Da promijenimo profesiju, odnosno da se ja vratim staroj. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Vladimir se nasmijao i potapšao Štiva po ramenu. - Postoje stručnjaci za brave i stručnjaci za alarme. Stan je izgledao ljepše nego na slikama. Namještaj od mahagonija caklio se na svjetlu koje je ulazio kroz prozore provlačeći se ispod prozračnih zavjesa. Dnevna soba bila je okrenuta prema istoku i Vladimir je pokušao zamisliti kako u njoj izgleda jutro. Bijela kožna sofa i dvije udobne fotelje izazivački su ga mamile. Sag je bio mekan poput debelog sloja lišća u gustoj šumi u listopadu. Neobičan luster, s dizajnerskim potpisom, visio je nad stolom ocrtavajući u staklu asimetrične obrise. - Lijep stan šefe - rekao je Stiv pokazujući na prostrani krevet u spavaćoj sobi. Zavirio je u kupaonicu u modroj i bijeloj keramici. Otvorio je hladnjak u velikoj crvenoj Scavolini kuhinji i uzdahnuo. - Pogledajte ovo šefe. Da su mi dvije od dvadeset ne bih odavde izlazio danima. Znadete kako se kaže: bolje dvije od dvadeset nego jedna od četrdeset. - A da su malo mlađe? - Ne. Bio bih zadovoljan s dvadeset. Vladimir je sjeo u fotelju i učinilo mu se kao da je utonuo u želatinu. Gledajući u sofu preko puta bio je siguran da su ondje još nedavno sjedile Ivana i Sanja. Sada su obje mrtve. Zanimalo ga je tko je sjedio u fotelji u koju je utonuo. Uzeo je daljinski upravljač i uključio veliki tanki televizor okačen na zidu. Prebacivao je kanale: Adult Channel, Hustler, Playboy TV, Darling, Brazzers... Ustao je iz udobne fotelje, izvadio mobitel i počeo snimati prostorije. Otvorio je ormar. Osim ručnika, posteljine i kupaćih frotirskih ogrtača nije bilo ničeg. Pogledao je ogrtače. Svi su bili bijeli dva velika i četiri manja, očito ženska. Kockice su se počele slagati. Ipak se sve događalo u ovoj zgradi, ali pet katova više nego što je mislio. Zidni sat veselih boja s malenim okruglim klatnom koje je bešumno klizilo poput mjehura od sapunice pokazivao je da se približava pet. - Odi pješke jedan kat, pa sjedni na parni lift. Stiv ga je začuđeno pogledao. - Ja ću minutu za tobom na neparni. Vidiš li dolje sjedokosu staricu, balkandownload.org
rg
nalik na vješticu iz Ivice i Marice, priđi joj i povedi s njom razgovor. Pitaj je bilo što, najbolje nešto o mačkama. Zakrili joj pogled na lift da me ne vidi kad izlazim. Čekat ću te pred autom. Vodim te na piće, zaslužio si.
d.o
* * *
lka
nd
ow n
loa
Stiv je rekao da žuri u radnju i da će piće popiti drugi put. Vladimir je sjeo u auto i polako vozio do Tvrđe. Na Trgu Svetog Trojstva, ispod Kuginog spomenika sjedilo je nekoliko mladića i djevojaka. Bili su veseli i bučni. Tako je zamišljao i Sanju i Ivanu, iako ih žive nikada nije vidio. I Višnja je vjerojatno bila takva. Prošetao je do klupa ispred Arheološkog muzeja i sjeo ispod čubaste krošnje patuljastog drveta. Sjetio se da mora nazvati Stribora. Izvadio je mobitel i vidio čak sedam propuštenih poziva. Pet je bio Vesninih-, - Silno sam se brinula da ti se nije što dogodilo. Izgledao si tako loše danas na kolegiju. Tako umorno. - Ni kad sam svjež ne izgledam bolje. - Voliš li palačinke? - Obožavam. - Sa sirom ili pekmezom? - Bilo s čim. - Upravo ih pečem. Hoćeš li doći? - Došao bih i da me nisi pozvala.
5
ba
Ugodni, slatkasti miris svježe prženog tijesta pomiješan s aromom vanilije zapuhnuo ga je čim je otvorio vrata Vesninog doma. Iako je maločas napustio raskošni stan, pun luksuza i skupog namještaja, Vesnin mu je izgledao ljepši. Imao je dušu. Zračio je radošću i toplinom. - Toliko ti toga želim ispričati - rekao je s vrata. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Izvrsno. Palačinke su gotove, ti pričaj, ja ću jesti. Nasmijala se. Bio joj je zahvalan što se trudila oraspoložiti ga. Na neki čudan način znala je iz njega upiti sumorno raspoloženje, njegove brige i probleme, ali ništa od toga ne bi se zadržalo u njoj. Naprotiv, sve to, poput čarobnog katalizatora, u sekundi bi pretvorila u ugodno, opuštajuće ozračje koje je raspršila oko sebe, nalik spreju za osvježavanje prostorija. - Boca vrhunskog iločkog traminca već se dobro rashladila. Ići će izvrsno uz palačinke - govorila je vješto otvarajući bocu. Pluteni čep stavila je u veliku ukrasnu čašu na kuhinjskoj polici. - Ovo je izvrsna kontrola. Čepovi su podsjetnik. Boce bacimo i više ih ne vidimo, ali čepovi su tu da upozore. Još nije kritično, čaša je tek napola prazna. - Ili napola puna, ovisi kako se gleda” Bilo joj je drago da je prihvatio šalu. Voljela je njegov smisao za humor, ali posljednjih tjedana ta njegova osobina kao da se istopila. Činilo joj se da je bar na trenutak uspjela vratiti ga u dobro raspoloženje. - Pojedi prvo palačinku i otpij gutljaj vina. Lakše ćeš pričati. - Molim te, provjeri sutra Matu Roknića. Ima građevinsku tvrtku Paradiso i koliko se sjećam radi velike poslove s državom. Navodno je u odličnim vezama s političarima. - Zašto te zanima? - Iznajmio je stan u trolistu kraj tramvajske remize. U taj stan dolazile su cure iz doma. Komadić palačinke s vrha vilice zastao je na pola puta između tanjura i Vesninih usta. - Čekaj! Nisi li sumnjao da su odlazile u Kopljarov stan?! - Bio sam prilično blizu. Promašio sam tek pet katova. Ni najprecizniji navigacijski uređaj ne pogodi točno u metar. Vesna se nasmijala. Kolikogod je bila šokirana novim podatkom, bilo joj je drago da Vladimir ponovno funkcionira na uobičajen način. - Danas sam bio u tom stanu. Kao iz časopisa o luksuzno uređenim stanovima. Pokazat ću ti slike. Dvije stvari osobito su zanimljive. Na prvim kanalima daljinskog upravljača memorirani su isključivo pornografski programi. Drugo, svi ormari osim jednog su prazni. Uz ručnike i posteljinu, u jednom su i bademantili. Dva su ogrtača velika, balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
četiri manja, ženska. - Otkud ti informacija da su cure odlazile u taj stan? - Znaš one usidjelice kakvih se nađe u svakoj zgradi što vječno kontroliraju tko ulazi i izlazi, tko kome dolazi. U trolistu to je gospođa Bajs. Posprdno je zovu Mačkamama, nije teško pogoditi zašto. Ona je viđala cure kad bi dolazile u zgradu. Viđala je i čovjeka koji je stizao petnaestak minuta iza njih. Zato mi treba i Roknićeva slika. Kaže, prepoznala bi ga da ga ponovno vidi. - Nije li sve to malo sklisko? - Imam osjećaj da sam sada na pravom putu. Znaš kako je kad instinkti prorade. Sve do sada nisam imao taj osjećaj. Sada ga imam. Nanjušio sam trag. Poslaži nekoliko činjenica: imamo taksiste i njihovo svjedočenje da su cure vozili baš u tu zgradu, imamo izjavu gospođe Bajs da su odlazile na petnaesti kat. Na tom katu sumnjiv je samo jedan stan. U ostalima žive mirne obitelji s dvoje i troje djece. U tom sumnjivom stanu je televizor samo s porno kanalima i četiri ženska kupaća ogrtača. Kad sve to staviš u niz, kako ti se čini? Vesnin odgovor preduhitrila je zvonjava Vladimirovog mobitela. - Oprosti na trenutak, zove me Stribor. Novinar. - Još te ima obraza zvati? - Priča o hapšenju Kožula nije procurila od njega. Naš bajni kolega Bulj, za kojeg sam dugo mislio da podbočenom rukom preko čela na kolegiju prikriva spavanje, ima priležnicu u crnoj kronici lokalnog lista. Neke informacije i ranije su curile od njega. Vladimir je ustao od stola. Spadao je među one koji uvijek šeću dok telefoniraju. I u slušalicu govore za oktavu više nego kad razgovaraju sa sugovornikom u istoj sobi. - Naravno da me zanima to što mi želite reći. Samo, trenutačno se ne mogu naći s vama. Vesna mu je mahala rukom. - Oprostite, samo trenutak. Prekrio je dlanom slušalicu. - Neka nam se pridruži - rekla je Vesna. - Možete li doći u Žuto naselje, u Retfali? Idete Strossmayerovom prema Višnjevcu... Prva zgrada na desnoj strani. Odmah iza Doma zdravlja. - Palačinki je dovoljno a drugu bocu traminca stavit ću u hladnjak. balkandownload.org
rg
- Mislim da pred njim možemo o svemu razgovarati. Siguran sam da momak drži riječ. * * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Dva dupla Chivasa u kavani Waldinger i dvije butelje vrhunske beljske graševine koje je, uz obilni ručak u restoranu Bijeloplavi podijelio s Tomislavom Rosom, vlasnikom tvrtke Bager za eksploataciju savskog šljunka, Rokija su prilično umrtvili. Razgovor oko skorog početka izgradnje autoceste prilično se zakomplicirao. Nisu se mogli dogovoriti oko cijene i načina plaćanja. - Siljimo ražanj, a zec nam, moj pajdo, namiguje iz šume - rekao je Roso. - Kad ti jave da si dobio posao i kad potpišeš ugovor, moći ćemo ozbiljnije razgovarati. Roki je jedva čekao da ručak završi. Čeznuo je ispružiti se u udobnom ležaju, ali sad kad se protegnuo i opustio u miru dnevne sobe, osjetio je kako mu se pod kožu polagano uvlači nemir. Želio je zaspati, no neka neobjašnjiva nelagoda držala ga je budnim. Upalio je televizor i potražio sportske kanale. Nabasao je na NBA ligu. Čak ni Chicago Bulls protiv bostonskog Celticsa nije mu plijenio pozornost. Prebacio je na vijesti. Novinarka je pitala građane što misle o Horvatićevom posjetu domu. "Svaka mu čast. Jedini je političar koji tiska policiju da otkrije tko je ubio te djevojčice", govorila je mlađa žena u bijeloj bluzi s velikim crvenim točkama. Druga je dodala: "Imam djecu tog uzrasta i bojim se za njih. Zato podržavan Horvatića u svemu što oko toga radi." Uzeo je laptop i preletio vijesti na portalima. Horvatić je i ondje bio zvijezda dana, njegov posjet domu široko je odjeknuo. Posebno napad na lokalnu policiju. Sve mu je išlo na živce pa se skinuo s interneta i kliknuo na ikoncu s kamerom u donjem desnom dijelu zaslona, na alatnoj traci. Kad se program pokrenuo, pojavila se kućica u koju je valjalo upisati zaporku. Na zaslonu je bljesnuo maleni izbornik. Kliknuo je na objects i odabrao jednu od ponuđenih mogućosti. Nije ga zanimalo što se događa u prostorijama tvrtke, niti u vikendici na moru. Na meniju je odabrao "stan" i potom pritisnuo na real time. Snimka sa statične kamere pokrivala je gotovo cijeli dnevni boravak i dio hodnika koji je vodio prema kupaonici i spavaćoj sobi. Prebacio je na drugu kameru i balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
vidio veliku bračnu postelju. Sve je bilo uredno, pospremljeno i sve na svom mjestu. Ništa se nije događalo pa je video snimka sličila na fotografiju ili na zaleđenu sliku, kakva se ponekad, zbog smetnji, zna pojaviti na kablovskoj televiziji. Kliknuo je na kalendar i izabrao današnji datum. Kad se pojavila sličica sata, stisnuo je 15.00 i počeo premotavati snimku. Sve je bilo kao i prije, kao na zaleđenoj fotografiji. Onda ga je presjeklo. U veliki dnevni boravak prvo je ušao visok, atletski građen muškarac u laganom ljetnom sportskom odijelu. Sekundu za njim pojavio se nešto niži, prilično zdepast tip u trapericama i majici kratkih rukava. Na prednjoj strani majice bila su nekakva slova, ali kako se muškarac okrenuo od kamere i kako se vidio njegov poluprofil, nije mogao razabrati što piše. Roki je osjetio neugodnu bol i stezanje na lijevoj strani prsa. Prizor koji je vidio šokirao ga je. Atletski građeni muškarac zavalio se u fotelju, uzeo u ruku daljinski upravljač i počeo prebacivati televizijske kanale. Onaj niži izašao je iz dnevnog boravka i uputio se prema dijelu stana gdje je bila kuhinja. Ubrzo se vratio i uputio u spavaću sobu. Nešto je rekao višem muškarcu. Kamere nisu bilježile ton. Viši, atletski građeni muškarac otvorio je ormar, Roki je zaustavio sliku. Stisnuo je zoom. Činilo mu se da tog čovjeka odnekle zna. Sliku s kompjutora prebacio je na veliki televizijski ekran. Sada se vidjelo jasnije. Sasvim sigurno negdje ga je već sreo. Nije se mogao sjetiti gdje. Potom je zumirao onog nižeg, u majici s kratkim rukavima. I taj mu se učinio poznat. Kliknuo je i slika se pokrenula. Atletski građeni tip izvadio je mobitel i počeo slikati prostoriju. Onaj niži nešto mu je govorio. Ubrzo, obojica su napustila dnevni boravak, a po kratkoj promjeni svjetla u prostoriji Roki je zaključio da su izašli iz stana. Bol koju je osjetio u prsima počela se širiti prema grlu. Stezalo ga je i peklo. Dohvatio je mobitel i grozničavo potražio broj. Čuo je kako zvoni, ali odgovora nije bilo. "Kurvin sin. Kad me treba, zna moj broj. Sad kad ja trebam njega, ne javlja se", pomislio je. Bol je postajala sve snažnija i Rokiju se činilo da će mu srce eksplodirati. Nazvao je 94. Imao je još toliko snage da kaže ime ulice i kućni broj. Nadao se da je ulazna vrata kuće ostavio otključanim. balkandownload.org
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
U boci iločkog traminca još je ostala trećina kada je Stribor ušao u Vesnin stan. - Žao mi je što ste smijenjeni, ali izgleda se da ste bili u pravu rekao je sjedajući na stolicu do Vesne. - Odgajatelj Kopljar nešto je petljao s curom koja je nestala. - Odakle vam ta informacija? - upitao je Vladimir. - Danas smo ga pustili - uskočila je Vesna. - Načelnik Jakić mu se osobno ispričao zbog privođenja. Trebali ste vidjeti Kopljarovog odvjetnika kako je likovao. - Kad sam razgovarao sa Sanjom prije nego što je nađena mrtva na dravskoj obali, spomenula je Višnju. Nisam tada obraćao pažnju na tu rečenicu, ali danas, nakon razgovora s odgajateljicom, sjetio sam se tog detalja. Vladimir i Vesna pomno su ga slušali. - Sanja je rekla kako se Višnja pravi sveticom. Spomenula je to kad sam je upitao jesu li se ona i Ivana ševile s Kopljarom. Odgovorila je: 'Mi nismo glupače kao Višnja'. Danas mi je odgajateljica Zlata potvrdila da su domom kolale glasine kako Kopljar muti s Višnjom. Došlo je to i do ravnatelja, pa je štićenica koja je to pričala premještena u drugi dom. Ravnatelj nije želio aferu. Zlata mi je ispričala kako je svjedočila izljevu Višnjinog bijesa. Bila je ljubomorna na Ivanu i Sanju jer je saznala da ih Kopljar fotografira dok se tuširaju. - Zanimljivo - rekla je Vesna. Vladimir je šutio. - Što vi meni možete reći? Što ima novog u istrazi? Znadete da sam trgovac. - Kad smo jučer pričali, spominjali ste motiv i kako ne vjerujete da bi Kopljar mogao biti umiješan u ono što se dogodilo curama. Vidim, promijenili ste mišljenje. - Mogu li nešto predložiti prije nego što odgovorim? - Naravno. - Na stolu su čaše, a vino je odlično. Popijmo aldumaš za uspješnu trgovinu. I prijeđimo na ti. Ne volim drugo lice množine kad razgovaram s dragim ljudima. Podigli su čaše i nazdravili. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Dakle, pitao si zašto sam promijenio mišljenje. Samo budala ne mijenja mišljenje kad sazna nove činjenice. - Sviđa mi se tvoja rečenica - rekao je Vladimir i načinio podužu stanku. - To znači da ni ja nisam budala. I ja sam promijenio mišljenje. Stribor je zinuo. - Znaš li onaj vic o tome što je u Sovjetskom Savezu, u Staljinovo vrijeme, bila najveća sreća? - Nisam znao da je ondje, u to vrijeme, uopće postojala sreća. - O, itekako. Dakle, najveća je sreća bila kada NKVD uđe u zgradu, pokuca ti na vrata u tri izjutra, a jedan od dvojice agenata upita: Sergej Nikolajevič? A ti, lud od sreće, kažeš: Pet katova iznad mene! - Vic je dobar, ali ne razumijem s čim ga povezuješ. - Kopljar može biti sretan, sve se događalo pet katova iznad njega. U iznajmljenom stanu na petnaestom katu. Ne znam koliko Roknić plaća najam, ali stan je vrlo lijep, mogu ti reći. Smijeh koji je na Striborovo lice izmamio vic u sreći u Sovjetskom Savezu, naglo je nestao. Zamijenio ga je izraz zaprepaštenja.
nd
6
ba
lka
Iako je soba inspektora Slavka Babica, novog voditelja istrage o slučaju djevojčica iz doma bila tek neznatno manja od one inspektora Kovača, odlučio je tim premjestiti u Kovačevu sobu. Vesnu je užasno iritiralo što je sjedio za stolom gdje je navikla viđati Vladimira. Nije mogla naći ni jedan razlog zašto je to učinio, osim da šalje poruku kako je sada on šef, što se i bez toga znalo, i kako se Vladimir više nikad neće pojaviti u zgradi policije, čemu se potajice nadao. Drugi dan otkako je preuzeo istragu, Vesni se činilo kako svoj tim želi pretvoriti u skupinu skolastika koji će danima vijećati koliko bi konj mogao imati zuba, umjesto da se netko od njih ustane, nađe konja i zaviri mu u zubalo. Jednog od dvojice kolega, Dinka Drmića, koji je tek nedavno nakon odsluženog pripravničkog staža primljen u policiju, zaposlio je balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
da u arhivima prekopa sve podatke o serijskim ubojicama. - Tko imalo zna policijski misliti - upotrijebio je svoju omiljenu frazu - zapazit će da je ubojica naglo promijenio taktiku. Zna da motrimo lijevu dravsku obalu i više se ne usudi ondje ubijati. Moramo otkriti njegov psihološki profil. Iz ovoga što sam rekao i iz onoga što do sada znamo, da se zaključiti da je inteligentan, opasan i oprezan. Vesna se jedva suzdržala da ne prasne u smijeh. Babić je trijumfalno obznanio kako je pribavio snimke mrtve Ivane i Sanje iz mobitela Igora Kožula. - Kad su jučer objavljene u novinama, analizirao sam ih, usporedio i zaključio da se razlikuju od naših napravljenih tijekom očevida, da su snimljene iz nešto drugačijeg kuta. Bio je veliki propust što odmah nismo izuzeli te fotografije, premda smo znali da postoje. Savjesni policajac ništa ne prepušta slučaju. Svaki i najmanji trag može dovesti do puta koji vodi ka ubojici. Kolegici Horak dajem zadatak da ih pažljivo usporedi s našima, dobro prouči svaki detalj i sutra nas izvijesti i o najmanjoj uočenoj razlici. - Ja ću osobno razgovarati s patologom. Možda postoji nešto što dr. Vodopija nije zamijetio, možda mu je promakao kakav detalj. A ti, Mislave, još jednom porazgovaraj s Igorom Kožulom. Neka ti potanko opiše kako je na obali pronašao Ivanu, a onda i Sanju. Svaki detalj je važan. Pogledao sam zapisnik o njegovu ispitivanju. Dosta je štur i uopćen, bez puno detalja. Ali naglasi mu da nipošto nije osumnjičenik, već naš suradnik u ovom slučaju. Pustit ćemo odgajatelja Kopljara da se odmori još danas, a onda ga zamoliti da nam sve ispriča o Ivaninom, Sanjinom i Višnjinom profilu. Moramo što više znati o njima. Sjećam se riječi profesora kriminologije: ako želiš pronaći odlutalog psa, uživi se u njegovu ulogu. Vesna je osjećala mučninu. Nagon za smijehom, kojem se maločas jedva othrvala, zamijenio je onaj za povraćanjem. * * *
ba
Stribor se iznenadio kad mu je inspektor Vladimir Kovač predložio da dođe u njegov stan. "Vjerojatno je procijenio kako je bolje da nas u javnosti ne vide zajedno", pomisli. I njemu je to odgovaralo, pa je svoj stari Golf vozio prema Kovačevom stanu, u mirnu Reljkovićevu ulicu, skrivenu iza tamnoljubičastih krošnji japanskih šljiva. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Do kasno u noć kopao je po Googlu trudeći se pročitati sve što je pisalo o tvrtki Paradiso i njenom vlasniku Mati Rokniću. Novinski tekst, star sedam godina, privukao mu je pozornost. Roknić se domogao vlasništva nad Paradisom, pisalo je u tekstu, tako što je prevario i izigrao svog kompanjona, izvjesnog Ivana Sibilu, tvrdeći da ga je isplatio. Na sudu je imao dvojicu svjedoka koji su potvrdili da su bili očevidci isplate. Štoviše, svjedočili su kako su upravo oni posudili novac Rokniću kojim je isplatio Šibilu. Stribor je znao da nema boljih izvora od prevarene supruge i nasamarenog poslovnog partnera. Kava koju je jutros popio sa Šibilom to je potvrdila. Čim mu je kasno sinoć poslao SMS poruku i zamolio ga da se nađu, napisavši o čemu s njim želi razgovarati, dobio je odgovor: "Dođite u Lipov hlad, u osam ujutro. Ne mogu kasnije, idem na put i u Osijeku me neće biti tjedan dana." Vladimirov stan mirisao je po svježe obojenim zidovima i laku iz netom postavljenih parketa. Na prvi se pogled vidjelo da u stanu još mnogo toga manjka. Na prozorima nije bilo zavjesa, u sobi u koju ga je primio sa stropa je visjela žarulja, a nekoliko kartonskih kutija, poslaganih po podu, služilo je za odlaganje onoga što se u uređenim domovima odlaže u ormare. U Vladimirovom stanu nije ih bilo. Ulazna vrata pokušavao je uzaludno zatvoriti. - Moram ih dati popraviti, stalno se otvaraju - rekao je i ponudio Striboru da sjedne na trosjed u dnevnoj sobi. Bilo je očito da je na njemu spavao jer je složena posteljina ležala na drugom kraju. - Mogu te ponuditi kavom, ali malo će potrajati jer još nisam nabavio kuhalo za vodu. - Bit će to moj poklon za tvoje useljenje - rekao je Stribor i pogledom prošetao po sobi. Zagledao se u kaktus na prozoru. - Imaš i cvijeća. Kaktusi su zahvalni, ne traže mnogo njege. - Dobio sam ga na poklon. - Taj Roknić zanimljiv je tip - počeo je Stribor dok je Vladimir točio vodu u džezvu i stavljao je na štednjak. - Njegov bivši kompanjon Šibila, s kojim sam jutros pio kavu, kaže da ima jake veze po ministarstvima u Zagrebu. Čak kruži priča da je kandidat za šefa osječke policije dođe li do promjene vlasti na izborima. Malo nespojivo s njegovim biznisom, ali kad su politika i biznis u pitanju, sve je moguće. Na to ga mjesto gura Horvatić. balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Navodno su vrlo bliski. Šibila misli kako mu Roknić financira kampanju, a ovaj mu sređuje poslove u Zagrebu. - Taj se Horvatić fiksirao na mog šefa Jakića. - Da, i jučer ga je opleo pred novinarima. Vjerujem da te Jakić zato i smijenio. - Može 3 u 1? - upitao je Vladimir držeći džezvu s vrelom vodom i pokazujući na pakiranje svoje omiljene Nescafe kave. - Bilo bi idealno da proizvedu 4 u 1. Da u vrećici bude i voda. Naravno, u prahu. Nasmijali su se. - Uglavnom, taj je Roknić žešći prevarant. Ne plaća dobavljače, pola mu radnika nije prijavljeno, vrda s porezom, dobiva velike poslove, a sada mu se smiješi i izgradnja najmanje dvije dionice autoceste. Ima prekrasnu katnicu u Vatrogasnom naselju, nekretnine na moru, vozi BMW i ima brod od dvanaest metara. Žena mu ništa ne radi, samo obilazi kozmetičke i frizerske salone i fitnes klubove i vozi sportski Audi. O iznajmljenom stanu taj Šibila ništa ne zna i pojma nema zašto to Rokniću treba. - Puno toga si saznao. - Da, ali umalo sam zaboravio. Jučer popodne Roknića je Hitna pomoć odvezla u bolnicu. Sibili je to javio Roknićev susjed koji moli boga da Roki umre, jer je s njim u sporu. Ušao mu je u posjed kako bi proširio parkiralište za svoje silne konjske snage. Ima četiri automobila. Šibila kaže da je Roki završio na kardiologiji. Razgovor je prekinula zvonjava Vladimirovog telefona. - Tako znači. Hvala ti. Molim te, još se samo pobrini za fotografiju. Vladimir je završio razgovor i obratio se Striboru: - Upravo je nazvala Vesna. Roknić nema kriminalni dosje. Čist je kao suza. Stvarno bi mogao biti idealno rješenje za šefa policije. * * *
ba
Glavna sestra na kardiologiji, Melita Vrabec, silno se iznenadila kad ju je nazvao Vladimir. Nisu se čuli mjesecima. Nekoć su bili kućni prijatelji, ali kad je između Vladimira i Magde puklo prestali su se družiti. Melita je bila vedro, uvijek nasmijano biće. Kad god je nekom trebalo, sređivala je preglede po bolničkim odjelima, ugovarala pretrage i kontrole. Njen muž, strastveni ribolovac i balkandownload.org sjajan majstor
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
koji je znao popraviti sve - od fena za kosu do perilice za suđe - radio je u Hrvatskoj elektroprivredi. Bili su ugodno društvo, prijatelji kakve nije lako naći. U njihovoj se kući uvijek nešto kuhalo i bezbroj su puta k njima odlazili na ručkove ili večere. Redovito bi ih pozivali kad bi Nenad, Melitin suprug, ulovio kakvog smuđa, kečigu ili divljeg dunavskog šarana. Melita je tada priređivala prave gozbe. Kad se Vladimirova mama razboljela, silno se trudila pomoći, vodajući je po snimanjima i pretragama, a potom je svakodnevno obilazeći dok je ležala na onkologiji. A onda se zbilo ono što se redovito događa parovima koji se razvode. Zajednički se prijatelji gube jer se i oni podijele, poput bračne stečevine. Spontano, svatko se svrsta uz onoga s kim je duže prijateljevao. Tako se Melita priklonila Magdi, staroj prijateljici iz srednjoškolskih klupa. Ali kad je Vladimiru umrla mati, stigao je telegram sućuti. Jedini koji je primio. Kad ga je zatekao na uredskom stolu, začudio se što su ga Melita i Nenad poslali u policijsku upravu. No odmah mu je sinulo. Nisu imali kamo drugdje, preselio je tek prije nekoliko dana i nisu znali njegovu novu adresu. - Kojim dobrom, Vladimire? Nadam se da u pitanju nije kakav zdravstveni problem i da me ne zoveš radi toga. Iako se trudila da joj glas zvuči veselo, Vladimir je u Melitinom glasu osjetio trunku nelagode. - Zanima me jedan tvoj pacijent. Roknić. Mato Roknić. - Netko tvoj? - Ne baš. - U redu je. Sutra nakon vizite ide kući. Što te još zanima? - Njegov mobitel
7
ba
- Gdje si, zvijezdo novinarska? - rekao je veselo Denis. - Otkako si pretplaćen na naslovne stranice više ne zoveš nas obične smrtnike. Podsjećam te samo na moju emisiju sljedećeg tjedna. - Svakako dolazim. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Kakav sam nos imao! Sad svi pričaju o tvojim tekstovima. Čuo sam jutros na redakcijskom kolegiju da će te zvati iz Dnevnika. Postao si ekspert za maloljetnice, jebote. Nego, zvao sam jučer tvog prijatelja Horvatića da ga podsjetim na emisiju. Dobro je obaviješten. Čuo je da i ti dolaziš. Kao, baš mu je drago da ćete zajedno gostovati. On se, kaže, dosta angažirao oko ovih nemilih događaja u domu, a vidi da i ti o tome pišeš. Kaže, moći ćete se nadopunjavati. - S obzirom na to da mu je toliko drago što dolazim i da smo iz istoga grada, je li se ponudio da me poveze iz Osijeka svojim Audijem? - S njim dolazi i savjetnica za medije. Čuo sam da je strašan komad. Da imam takvo društvo, ni ja te ne bih povezao. - Je li ga zanimalo što ćeš ga sve pitati i zašto si pozvao baš mene? - Ne direktno, ali sam ga skužio. Rekao je kako se pripremio na sve moguće provokacije, da ima sve papire i da će odgovoriti na sva pitanja. Bio je strašno ljubazan. Kao što su političari pred izbore i inače ljubazni. Pitomi i krotki, iz ruke jedu. - Bit će najbolje da ga nakon emisije povedeš doma. Vidim, silno ti je drag. - Postao si zvijezda pa zajebavaš. Rezervirali smo ti sobu u Internacionalu. OK? - Nije baš razina za zvijezdu poput mene. Radije bih, kao i Horvatić, spavao u Esplanadi ili Sheratonu. - On plaća sam. - Varaš se. Sve to plaćamo mi. Svu tu političku bagru. - Slušaj, zvijezdo čangrizava. Nakon emisije vodim te na večeru. Tu povlasticu samo rijetki imaju. Stribor se nasmijao. Ali tek što je završio razgovor s Denisom, nazvao ga je Saša. - Opet te hvale na kolegiju. Već mi se gadi to slušati. Što danas šalješ? - Kao što smo i najavili: Što je našem reporteru rekla maloljetnica iz doma samo nekoliko sati prije nego što je nađena mrtva. - Zna li se što oko one treće? - Ništa. - Slušaj, ako nestane i četvrta pomislit ću da ih ti ubijaš kako bi imao o čemu pisati i kako bi što duže carevao na naslovnicama. Kad završi ta frka i kad otkriješ ubojicu, moraš do Zagreba na dan-dva. Da balkandownload.org
* * *
d.o
rg
se napijemo k'o ljudi. Ili bolje, k'o stoka. - Bojim se da to neće biti skoro. Čini se kako se stvari oko cura kompliciraju. - Misliš, usložnjavaju. Znaš kako su političari govorili u komunizmu: Prilike su složene, s tendencijom daljnjeg usložavanja. - Tako nekako. - Znači, mogu reći glavnom da će biti još prvorazredne robe. - To se čini prilično sigurnim.
ba
lka
nd
ow n
loa
Hodnik je mirisao na asepsol. Glavna sestra na kardiologiji, Melita Vrabec, trebala se pojaviti svakog trenutka. Bilo je devet sati. Vladimir je sjedio na jednoj od neudobnih plastičnih stolica, odrazu prilika u kojima se nalazi zdravstvo. Čak su i u policijskim hodnicima imali bolje. U odori medicinske sestre, s kapicom na glavi ispod koje se rasipala bujna plava kosa, Melita je svojom vitkom pojavom i izazovnim grudima više priličila sceni iz kakvog holivudskog filma nego bolničarki sumornog odjela kardiologije. - Moraš se strpjeti još dvadesetak minuta. Prima infuziju i sedative. Zaspat će vrlo brzo. Predlažem da sjednemo u moju sobu i popijemo kavu. - Bojim se da je za kavu kasno. Neću moći spavati. - To se samo tako kaže - rekla je veselo. - Jest da meni isključivo donose kavu i bombonijere, ali kod šefa uvijek ima viskija. A kako voli slatko i viski mu puno ne znači, rado će se trampiti. Melitina soba bila je na početku dugog hodnika. Sjeo je na ležaj prekriven plavom vunenom dekom i odložio laptop. - Smješten je u apartman. Bila je intervencija s visokog mjesta. Premjestili smo ga jutros, čim je ravnatelj došao na posao. Može li viski? Nisam sigurna da ima leda. - Viski bez leda, kao selo bez crkve. - Ali znam gdje ima. Na kirurgiji. Sef kirurgije napravio je cijeli cirkus kad mu je sestra donijela viski bez leda. Danima se pričalo kako je urlao, da su i najteži pacijenti istrčali na hodnik. Od tada na kirurgiji uvijek ima leda. - I inače se priča da je to najuređeniji bolnički odjel. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Slatko se nasmijala. - Uključit ću televizor da ti ne bude dosadno dok se ne vratim s ledom, čašama i viskijem. Čekajući je da se vrati, Vladimir je vrtio televizijske kanale. Nabasao je na seriju koja se događala u nekoj bolnici. Izazovna, mlada medicinska sestra koketno je razgovarala s prosijedim, šarmantnim liječnikom. Uvijek isti stereotipi kad su u pitanju mlađahne, ljepuškaste bolničke sestre, doktori i noćna dežurstva. Melita je bila prekrasna žena, ali bio je siguran da nije u tim pričama. Vratila se brže nego što je očekivao. Led je zveckao u čašama, na stolu se našla boca Jack Danielsa. - Bio bih zadovoljan i s Ballantine'som. - Među doktorima nije baš na cijeni. Pacijenti to, srećom, znaju. Njen zvonki smijeh stapao se sa zveckanjem leda u čašama. - A sada da prijeđemo na stvar. Zašto ti treba Roknićev mobitel? - Bit ću potpuno iskren. I ja imam takav model, ali mi je otišao nekakav čip pa ću ga ukrasti iz njegovog i staviti u svoj. - Pobrkao si stvari. Ja sam medicinska sestra na kardiologiji, a ne pacijentica na odjelu psihijatrije. - Istraga je tajna, ne mogu izlaziti s detaljima. - To su vaša policijska pravila. Naša bolnička kažu da ne smijemo dirati privatne stvari pacijenata. - Mi u policiji baš ne držimo do pravila struke. - Imaš sreće. Slično je i u bolnici. - Istražujem nešto prilično važno oko tog Roknića. Dio odgovora na pitanja koja me muče, pretpostavljam, mogao bih naći u njegovu mobitelu. - Vjerujem da je zaspao. Vratit ću se za koju minutu. Trebam li na boci zabilježiti koliko je viskija ostalo? Melitin zvonki smijeh ispunio je malu bolničku sobu. - Ne moraš. Natočit ću vode, onoliko koliko otpijem. * * *
Ako je išta mrzio, bila je to paranoja. Vladimir se užasavao osoba koje bi dolazile u policiju prijavljivati kako ih netko stalno prati. Od dvadeset slučajeva, devetnaest je bila paranoja. Kojekakve usidjelice, zbunjene jer ih muškarci ne gledaju, ne dobacuju im i ne okreću se za balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
njima, prijavljivale bi mlađe tipove koji ih prate u stopu, vrebajući priliku da ih spopadnu. Prikrivene želje u njihovim glavama pretvarale bi se u izmišljenu opasnost. Tek jednom ili dvaput našli su narkomane koji su gledali kako im oteti torbicu, sve drugo bila su priviđenja. Javljali bi se i prolupali profesori, bankarski službenici, suci i odvjetnici nečiste savjesti. Slijedili su ih sumnjivi tipovi, izvirivali iz haustora, ganjali automobilima, presretali u hodnicima. Samo jednom uhvatili su bezopasnog psihića, koji si je umislio da je detektiv. Sve ostale potrage za progoniteljima bile su gubljenje vremena. Vozeći se od bolnice prema središtu grada, Vladimir je bio siguran da je iza njega isti automobil koji ga je pratio na putu od kuće do bolnice. Usporio je kako bi mogao zapisati registraciju. Ali usporio je i crni Golf. Ipak, prišao mu je na semaforu kad su već bili nadomak Glavne pošte. Bio mu je dovoljan djelić sekunde da zapamti dva slova, tri broja i još dva slova. Ako je itko imao fotografsko pamćenje, on ga je imao. Javio je Vesni i zamolio je da kod dežurnog provjeri registraciju. Mogao je to učiniti i sam, ali kolegu u prometnoj nije htio dovoditi u nezgodan položaj. Jakić ga je poslao na prisilni godišnji što su svi u policiji protumačili tek za nijansu blažim potezom od suspenzije. Onome tko provjerava nešto što sada traži inspektor Kovač, da sazna, mogao bi napraviti problem. Mučio se zatvarajući vrata stana. Jezičak stare brave s oprugom nije dobro sjedao u utor. Otvoren prozor stvarao je propuh, vrata su škripala, otvarajući se i zatvarajući. Trebalo ih je i podmazati. Sad kad je na godišnjem, valjda će napokon naći vremena. Škripa ga je nervirala i bio je ljut na samoga sebe što nije pozvao Štiva, da večeras kad zatvori radnju skokne i popravi bravu. Zazvonio je mobitel, pa mu je lakše bilo otići do prozora i zatvoriti okno. Zvala je Vesna. Provjerila je registraciju, crni Golf pripadao je tvrtki za iznajmljivanje automobila. - Možeš li mi, molim te, poslati mapu s ispisima svih poruka i poziva na Ivaninom mobitelu? - Naravno. Ponovno kopam po tome. Kod nas u policiji potpuna je koma. Babić se posve izgubio. Pojma nema. Ne da stojimo u mjestu, hodamo unatraške. Danas je tražio da sutra potanko izvijestim što je sve bilo u Ivaninom mobitelu. Pozvat će i novinara da ponovi iskaz balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
kako ga je našao. Bavi se nebitnim stvarima, kao da do sada ništa nije učinjeno i kao da već nismo proveli selekciju. Jakić je na kolegiju bio nervozan. Danas ga je, kaže mi tajnica, zvao ravnatelj policije iz Zagreba. Letjelo je perje. Jakić očekuje da će ga smijeniti nađu li i treću djevojčicu mrtvu, a istraga se ne pomakne s mjesta. Vidio si, u priču se uključila i televizija. Navodno pripremaju posebnu emisiju o curama iz doma. Ali što će ti, zaboga, mapa s podacima iz Ivaninog mobitela. - Želio bih nešto usporediti. Bude li štogod zanimljivo, javit ću. - Nešto si tajanstven. - Mi koji radimo u ilegali, moramo tako. Uključio je laptop. Kad mu se nekoliko sekundi potrebnih da se podignu programi učinilo kao vječnost, pomisli koliko nas je tehnologija razmazila. Ništa više nije dovoljno brzo. I kad je, prije manje od sata, sjedeći u Melitinoj bolničkoj sobi, iz Roknićevog mobitela prebacivao podatke u svoje računalo, izgledalo mu je beskrajno dugo, iako je trajalo samo nekoliko minuta. Bio je silno zahvalan Meliti. - Spava kao zaklan, da upotrijebim tu divnu, nježnu metaforu rekla je kad se vratila s Roknićevim mobitelom. - Liječnik ga je upozorio da što manje telefonira, no kad god bih prošla pored njegovih vrata, s nekim je pričao. Sada sedativi djeluju. Ali ipak, potrudi se što prije skinuti podatke koji ti trebaju. Ako se slučajno probudi i vidi da mu je nestao mobitel, može zvati samo mene. A ja ću mu reći da sam ga obilazila, sređivala nešto oko noćnog ormarića i greškom u džep stavila njegov mobitel, misleći da je moj. - Mogla bi biti savršen zločinac. - I jesam. Samo to još nisi shvatio. Možda zbog Melitine molbe da podatke iz Roknićevog mobitela što prije prebaci u računalo, činilo mu se da pozivi, poruke, slike i zapisi kabelom teku puževom brzinom. Ali se smirio pomislivši koliko bi mu vremena trebalo da sve to prepiše. Kad je Melita s Roknićevim mobitelom izašla iz sobe, sinulo mu je kako je nešto zabora vio. Otvorio je vrata i vidio je u hodniku upravo u trenutku kad je hvatala kvaku. Bila je pred Roknićevim bolničkim apartmanom. - Melita, poviknuo je ne previše glasno da ne remeti bolnički mir i balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
izazove pozornost. Mahnuo je rukom, pokazavši joj da se vrati. - Molim te još samo sekundu. Uzeo je Roknićev mobitel i ukucao broj. - Koga, zaboga, zoveš? - Moj broj. - Zašto? Zoveš samoga sebe? - Da mi ostane njegov broj. Mobitel je zazvonio. Vladimir je prekinuo poziv. S Roknićevog mobitela brzo je obrisao posljednji poziv. Bio je zahvalan Magdi što mu je kupila skupocjeni iPhone, posve isti kao Roknićev. Znao je sve tajne te vraške sprave s kojom valja biti oprezan. Sada je smireno čekao da se na zaslonu računala poslažu sve ikonice i da počne pregledavati ono što se nalazilo u Roknićevom prijenosnom telefonu. Bio je to još jedan od trenutaka kada je požalo što više ne puši. Zapaliti cigaretu pred zagonetkom koja ga je čekala mora da je bio neopisiv užitak.
8
ba
lka
nd
Nikako si nije mogla objasniti naglu Vladimirovu tajnovitost. Ništa nikada pred njom nije skrivao. O njemu je znala sve. Njihov odnos smatrala je obrascem prijateljstva. Iako se naslušala priča da muškoženska prijateljstva ne postoje i da, kad-tad, postanu nešto više, pa zbog toga uglavnom odu k vragu, znala, je da je Vladimir isključivo doživljava kao prijateljicu. Za sebe nije bila do kraja sigurna. Vesna je raspremila postelju. Mirisna sol za kupanje ulila se u njenu kožu. Uzela je knjigu, nadajući se da će nakon stranicu-dvije slova postati maglovita i nejasna. Prijao joj je takav uvod u san. Ubrzo, vratila je stranicu shvativši da ne zna što je pročitala. Misli su joj odlutale daleko od sadržaja knjige. Kopkalo ju je što to Vladimir krije. Znala je da je prilično tašt, ali i osjetljiv na vlastite pogreške. Sumnjičenje Kopljara doživio je kao pogrešku. Vesna još nije bila sigurna da Kopljara treba posve isključiti iz kruga sumnjivih. Slikao je balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
te nesretne djevojčice, čini se da je s trećom bio intiman. Kakav je to odgajatelj koji štićenicama doma daje marihuanu? Kakav je to čovjek koji seksualno iskorištava jednu od njih? Može li mu se vjerovati? Zašto je želio otputovati u Amsterdam? Uz sve to je i pedofil. Pedofil koji radi s maloljetnicama. Lav kome su povjerili čuvanje antilopa. Je li Vladimir postao nesiguran pa više ni s njom ne želi dijeliti dvojbe? Je li našao kakav ozbiljan trag ali o tome ne želi govoriti dok se potpuno ne uvjeri da je na pravom putu? Posao mu je bila najvažnija stvar u životu. Bio je predan i odgovoran. Možda previše samozatajan i premalo ambiciozan. Iako je bio najuspješniji inspektor, s najboljim rezultatima, neki daleko iza njega brže su napredovali. Osjećala je koliko ga je neuspjeh u istrazi pogodio. Kad ga je načelnik maknuo iz istrage, nije se bunio. Prihvatio je to kao kaznu. Ali dobro ga poznajući, bila je uvjerena da se nije predao. I naslućivala da je otkrio važan trag. Mobitel je zvrcnuo samo jednom. Znala je da je on. Nije bio siguran je li još budna. Ako spava tako je neće probudi, ako je budna čut će i javit će mu se. - Oprosti, znam da je kasno. U glasu je osjetila uzbuđenje. - Hvala što si mi poslala mapu s podacima iz Ivaninog mobitela. Jedan od njenih posljednjih poziva bio je upućen Rokniću. - Molim!? - Imam sve njegove odlazne i dolazne pozive unatrag dvadesetak dana. I brdo poruka. Presnimio sam ih i u mom su računalu. - Pravi bingo! - Ali to nije sve. U dva navrata zvao je i Sanju. ~ Isuse Bože! Treba ga odmah uhapsiti. - U bolnici je. Tvrdo spava. - Vladimire, ako je tako, zvat ću Jakića i tražiti da Roknića odmah uhite. Može nam pobjeći pred nosom. - Mislim da neće. Prilično je siguran da mu se ništa ne može dogoditi. - Kako znaš? - Još sinoć nekom je poslao poruku: "U bolnici sam". Prije toga panično je, čak sedam puta zvao taj broj. Nije mu odgovarao. Onda je balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
napisao poruku: "Hitno je. Veliko sranje. Javi se". Za dvije minute s istog mu je broja stigao poziv. Razgovarali su 24 minute. Jutros, Roknić je ponovno zvao taj broj. Ovaj mu je odgovorio porukom: "Sve sam ti objasnio. Budi miran". Roknić ga ponovno zove. Razgovaraju još četiri puta. Dvije minute, osamnaest minuta, četiri minute, minutu i pol. Roknić potom šalje SMS: "Jesi li našao onoga gore?" S broja mu stiže odgovor: "Budi miran. Misli na zdravlje". Roknić zove još četiri puta. Popodne, iza pet, napokon uspostavlja vezu. Zatim mu stiže poruka: "Onaj gore mu je rekao. Ne brini. Sve je OK". Roknić odgovara: "Thx". - Znaš li s kim je kontaktirao? - Ne. Sigurno je mobitel s prepaid, karticom. Poslat ću ti broj pa sutra provjeri. - A da ga nazovemo? - Takvi tipovi nikad se ne javljaju na nepoznate brojeve. Čim vide da su provaljeni, da ih netko zove kome nisu dali broj, unište karticu i aktiviraju novu. Ove prepaid kartice prava su noćna mora. Nadam se da ih uskoro više neće biti moguće nabaviti, a da se ne zna tko je kupac. - Ovo je najčvršće što do sada imamo, Vladimire. Imamo i prvi materijalni dokaz. - Telefonski kontakt Roknića s curama iz doma nije i dokaz da je ubojica. - Naravno. Ali, znaš to bolje od mene. Kad se tome dodaju izjave taksista i one gospođe, Mačkamame, stvari po Roknića ne stoje dobro. Morat će objasniti i otkud ona četiri kupaća ogrtača. Rekao si da su ženski. I tko zna što bi se još, temeljitom pretragom, moglo naći u tom stanu. Imamo sve razloge uhapsiti ga. - Muči me nešto drugo. Zašto se Roknić toliko uznemirio. - Vjerojatno ga je nazvao vlasnik agencije za promet nekretninama. Rekao mu je da si se raspitivao o stanu. A kako je Rokniću nečista savjest, počeo je sumnjati. Ili te je možda vidjela Mačkamama... - Isključeno. Nije je bilo pred liftom ni kad sam ulazio, ni kad sam izlazio. - Možda te vidjela kroz prozor. - Nemoguće. Stan joj gleda na suprotnu stranu od ulaza u zgradu. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Doduše dva su ulaza, ali i Stiv i ja ušli smo i izašli na onaj koji se ne vidi s njenog prozora. - A Stiv? - Nema šanse. - Vladimire, nešto mi je palo na pa met. Što ako Roknić do jutra izbriše sve telefonske pozive i poruke? I promijeni telefonsku karticu? Tada gubimo najvažniji dokaz. Možemo li još noćas doći do njegovog mobitela? - Ne mogu to tražiti od osobe koja mi je pomogla. Ionako je učinila puno. Uostalom, u Ivaninom mobitelu zabilježen je razgovor s njegovom brojem. - Koliko će ostati u bolnici? - Puštaju ga sutra ujutro, nakon vizite. - Najavit ću se načelniku Jakiću. Čekat ću ga pred uredom. Sve ću mu ispričati. Sigurna sam da će dopustiti hapšenje. - Pitat će te odakle ti sve te informacije. - Reći ću mu. Uopće mu neće biti važno odakle su. Očajnički želi da što prije riješimo slučaj. Dosta mu je tapkanja na mjestu. - Poludjet će kad mu spomeneš mene. - Nisi u pravu. Vidjela sam po njemu jučer da mu je žao što te maknuo od slučaja. Pitao me kaniš li nekamo otputovati. Vjerujem kako bi te rado pozvao da se vratiš u tim, naravno ne na mjesto voditelja istrage, jer ne može ti dva dana promijeniti vlastitu odluku. Ali da se ponovno priključiš timu, to bi pristao. Sigurna sam. - Vesna, kako ću raditi u timu kojeg predvodi Babić? - Razumijem te. Ali, slažeš se da je najvažnije riješiti slučaj. Ovo s Roknićem veliki je napredak. Dovede li trag do ubojice, zasluge će ionako pripasti tebi. - Znaš da nisam time opterećen. Već će se naći netko zaslužan riješimo li slučaj. Netko tko će na tome profitirati i napredovati. Ali, kasno je Vesna. Za razliku od mene, ti sutra u sedam moraš biti na poslu. - Čak i nešto prije sedam. Sjest ću pred načelnikov ured i čekati da se pojavi. A onda je sve u božjim rukama. Završila je razgovor i osjetila olakšanje. Uzela je knjigu u ruke. Bila je sigurna da će joj nakon stranicu-dvije slova zatitrati pred očima, postajući maglovita i nejasna. Onako kako ih je vidjela kad su joj, još balkandownload.org
d.o
9
rg
dok je bila djevojčica, zbog problema s vidom u oftalmološkoj ambulanti u oči nakapali tekućinu za širenje zjenica.
ba
lka
nd
ow n
loa
Već dvanaest godina Vesna je radila u policiji, ali još nikada nije bila u uredu načelnika. Branko Jakić bio je njen treći šef. Prvi je otišao u mirovnu nedugo nakon što se zaposlila, drugi je smijenjen u polovini mandata. Jakić je u toj vrućoj fotelji bio najduže, već sedam godina. Načelnikova tajnica iznenadila se zatekavši Vesnu kako sjedi u njenoj sobi. - Trebate načelnika? - Da. - Ne znam hoće li vas moći primiti. Niste se najavili. - Važno je i hitno. - Reći ću mu čim dođe i pozvati vas. - Ipak, radije ću sjediti ovdje i pričekati ga. Vesna je bila dovoljno iskusna da primijeti kako je tajnica jedva prikrivala ljutnju. Očito, nije bila sretna što sjedi u njenoj maloj pretrpanoj kancelariji pred načelnikovim uredom. Sebe je doživljavala kao kerbera, čiji je osnovni zadatak sjediti ispred tapeciranih vrata i štititi šefa od nepotrebnih kontakata, razgovora i telefonskih poziva. Načelnik Jakić ušao je u tajničinu sobu upravo kada se na njenom malom, vječno uključenom tranzistoru, oglasio treći znak Geofizičkog zavoda. Pogledao je na sat. Vesni se činilo da ju nije ni primijetio. - Mogu li k vama? Vrlo je važno. Jakić se okrenuo. Prije nego što je stigao išta reći, uskočila je tajnica. - Želite li prvo u miru pogledati novine i popiti kavu? Gospođa Horak će pričekati. - Neka ipak uđe. Očekivala je da načelnik sjedne u jednu od četiri fotelje uz manji balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
stol kraj kržljavog filadendrona, no on je sjeo uz glomazni radni stol, pretapan papirima, fasciklima i novinama. - Izvolite kolegice, slušam vas. Nije joj ponudio sjesti, pa je stajala metar udaljena od njegova stola. Osjećala se kao u sudnici. - Načelniče, cijenim vaše zalaganje da se pronađu ubojice onih nesretnih djevojčica... - Prijeđite odmah na stvar kolegice. - Imamo važan trag koji bi mogao riješiti... - Vi ste ga pronašli? - Nisam. Ali to je manje važno. Trag je... - Jeste li o tome obavijestili voditelja istrage, kolegu Babića? - Ne. - Zašto ga preskačete? - Mislim da ćete vi bolje razumjeti. - Razumjeti što? - Važnost traga do kojeg smo došli. - Govorite u množini. - Do traga smo došli inspektor Kovač i ja. Njegova zasluga neusporedivo je veća. - Vama je poznato da je inspektor Kovač udaljen iz te istrage. - Ali zar je to važno načelnice? Svaki trag, bez obzira kako do njega došli, važan je. U sobu je ušla tajnica noseći kavu. Ugodan miris vrelog aromatičnog napitka proširio se prostorijom. Kad se tajnica približila načelnikovu stolu, Vesna je primijetila da je na plastičnom crvenom poslužavniku samo jedna šalica. - Dvojica taksista dala su iskaz kamo su vozili djevojčice iz doma nastavila je Vesna čim je tajnica zatvorila vrata. - Imamo iskaz žene u istoj zgradi koja zna u koji su stan odlazile. Znamo tko je iznajmio taj stan. U stanu su četiri ženska bademantila. U mobitelu osobe koja je iznajmila taj stan nađeni su pozivi upućeni i Ivani i Sanji. - Kako se zove ta osoba? - Mato Roknić. Načelnik je pogledom prešao preko niza pokala poredanih na policama, sportskih trofeja koje su policajci osvojili na različitim balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
natjecanjima. Činilo se kao da ih broji. - Znadete li vi, kolegice Horak, tko je taj Roknić? - Građevinski poduzetnik. Kažu, vrlo bogat čovjek. - Znadete li još što o njemu? - Znam da nema policijski dosje. - I to bi bilo sve? - Uglavnom. - I vi biste da ga uhitimo? - Da. Sigurna sam da je on ključ priče. - A znadete li, draga kolegice, da se tog Roknića spominje kao novog načelnika policije? Kao osobu koja bi trebala sjesti ovdje, na ovo mjesto, u stolicu u kojoj sada vidite mene. - Nisam to čula. - I sada, pokušajte zamisliti da uhapsimo tog Roknića. Da ga privedemo. Isto onako kako smo na temelju jakih dokaza inspektora Kovača, priveli onog jadnog Kožula i onog nesretnika, odgajatelja. - Ali dokazi za Roknića postoje. - To su stvarno jaki dokazi, draga kolegice. I, vjerujem, zakonito prikupljeni. Od upada u Roknićev stan, do prčkanja po njegovu mobitelu. Ne znam samo kako vam je to uspjelo bez službenih naloga. Vesna je osjetila da joj krv nadire u lice. Znala je da se mora kontrolirati i panično se bojala da će zaurlati. Načelnik Jakić ponovno je brojao trofejne pokale na policama. - I onda - nastavio je nakon duže pauze, bubnjajući prstima po stolu - zamislite naslov u novinama: "Poludjeli načelnik policije Jakić dao uhapsiti nedužnog poduzetnika Roknića samo zato što se ovaj spominje kao njegov nasljednik". Možete li zamisliti što bi to značilo? Vesna je zaustila da mu kaže: "Značilo bi to da čuvate vašu debelu guzicu i da vam se živo fućka za to tko je ubio te nesretne djevojčice." Ali je odustala u posljednjem trenutku. Jakić kao da je pogodio njene misli. - Bit ću brutalno iskren, draga kolegice. Znadete li koliko će još dugo trajati ta priča? - Priča o nesretnicama iz doma? - Da. Trajat će još dva-tri dana. Neki se novinari trude da traje i duže, ali priča gubi napetost. - Za nas priča traje dok se slučaj ne riješi. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Dakle, priča će trajati još dva-tri dana. Jer koga zanimaju te fufice koje su tako rano odredile svoju sudbinu. Te su cure s društvenoga dna, očevi pijanci i lopovi, majke kurve i neradnice. Niti će tko za njima žaliti niti će kome nedostajati. - Načelniče! - Zbog njih bi sada trebalo privoditi svakog na koga inspektor Kovač pokaže prstom. Maltretirati nedužne ljude, kao što smo napravili s onom dvojicom. - Ali načelnice. U pitanju su dva, možda i tri mlada života. To su djeca. Nesretna djeca. Djeca koja ne znaju što je toplina doma, što je roditeljska ljubav i zaštita. Zaboga, načelniče, pa i vi imate djecu. I vi imate djevojčice njihove dobi. - Da, ali moje djevojčice imaju kućni odgoj, odgovorne roditelje, ne puše marihuanu i nisu zatrudnjele u četrnaestoj. - To je njihova sreća, sreća koje ove jadne djevojčice iz doma nisu imale. - Je li to sve što ste mi htjeli reći? Imam puno obveza danas. Načelnikov pogled ponovno je odlutao prema pokalima. Vesna je izašla bez pozdrava. * * *
ba
lka
nd
Kad je skinuo bravu s ulaznih vrata, pažljivo je rastavio i pogledao, Stiv ja zavrtio glavom. - Bojim se, šefe, da ovo čak ni ja neću moći popraviti. Imam, doduše, jednu sličnu bravu, ali nisam siguran da je na njoj ispravna opruga. A na ovoj vašoj, upravo je opruga problem. - Znam te uvode, majstore - rekao je Vladimir. - Govoriš to zato da bi mogao više naplatiti. Uopće ne dvojim da ćeš mi u popravak brave uračunati i vrijeme koje si potrošio otvarajući ona dva stana u zgradi na Vijencu Ivana Meštrovića. Stiv se nasmijao. - Mislim da bi se muzeji polakomili za ovu vašu bravu. Možda je bolje da je njima prodate, a ja ću vam nabaviti novu. I kad me platite, još će vam ostati hrpa para. No šalu nastranu šefe. Ugradim li vam bravu kakve se sada proizvode, morat ćete popraviti i vrata. Ova je napravila rupu u koju bi stalo pet današnjih brava. Zato ću se potruditi da je popravim, da izbjegnete nepotrebni trošak. Odnijet ću je u balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
radnju, ali nisam siguran da će biti gotova danas. A sad ću samo staviti kvaku, da vrata možete zatvoriti. Jedino ih nećete moći zaključati. Stiv je odjurio da na vrijeme otvori radnju. Iako je sam sebi bio šef, nije volio kasniti na posao. Otkako se vratio u legalne poslove, nastojao je uvesti potpuni red u svoj život. Vladimir se zavalio u trosjed u dnevnoj sobi. Bilo mu je neobično u ovo doba dana biti kod kuće. Stan kao da je izgledao drugačije nego pri svjetlu žarulja. Bio je nekako prostraniji, a dnevna svjetlost činila ge je blistavo čistim. Zidovi i drvenarija netom oličeni, parket svježe izbrušen i lakiran, nova keramika i nešto malo namještaja, također novog, bili su solidan okvir u koji je kanio smjestiti svoj život. Nadao se, dugoročnije. Pogled mu je zapeo za kaktus. Magde bi se vjerojatno sjetio i bez njega, ali vjerojatno ne tako često. "Očito, postigla je što je htjela ako joj je to bila namjera", pomisli. Magdin posjet majci, večer prije nego što je umrla i dolazak na sprovod kao da su bile skrivene poruke da nekakav kontakt još želi održavati. Ili mu se to samo činilo. Zato što je to priželjkivao. Sad kad je na odmoru, pomislio je, idealno je vrijeme da stvari iz kutija poslaže u ormare, da montira police i poslaže knjige. Odlučio je da u maminom stanu neće ništa dirati, neka prođe neko vrijeme prije no što odluči što će uopće s tim stanom. Tada, kad takvu odluku donese, razmišljat će i što će sa stvarima koje su ondje. Pomisao na majčin stan podsjetila ga je na jučerašnji posjet agenciji za promet nekretninama. Dohvatio je mobitel. - Nisam vas pitao jučer u vezi stana u trolistu. Uza sve što ste nabrojali, ima li i videonadzor? - Molim? Stan ima alarm i najsavršenija protuprovalna vrata... Na spominjanje protuprovalnih vrata Vladimir se nasmijao. - ... ali, videonadzor nema. Spomenuta zaštita više je nego dovoljna. - Mogu vam reći da videonadzor nije loša stvar. Možete vidjeti što vam se događa u stanu i kad ste tisućama kilometara daleko od kuće. Primjerice, ako vam pukne cijev, pa voda poplavi podove. - To i bez videonadzora primijete susjedi kada im počne kapati sa stropa. - Hvala. Samo me to zanimalo. Još razmišljam o vašoj ponudi, pa balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
želim znati sve detalje. Nakon što je jutros pažljivo pregledao sadržaj Roknićevog mobitela bio je siguran da u stanu postoji videonadzor. Nije našao ni jedno drugo objašnjenje kako je mogao znati da mu je netko bio u stanu. Vlasnik agencije, Žarko Mlinarić, nije mu lagao. Kad je jučer prelistavao mapu s podacima o stanu i priložene fotografije, nigdje se nije spominjao videonadzor. Je li ga Roknić naknadno dao ugraditi? I ako jest, zašto? Što će mu kamere u stanu u kojem ne živi? Osim ako... Poskakivanje mobitela po staklenoj ploči stola u blagovaonici prenulo ga je iz razmišljanja. Zvala je Vesna. - Vladimire... Nikada prije nije ju čuo da plače. Sada se gušila u suzama. - Što je, zaboga, Vesna? Što se dogodilo? U slušalici je čuo njeno prigušeno jecanje. Uznemirio se. - Što se dogodilo? Jesi li dobro? - Vladimire, ovo je strašno. Načelnik Jakić odbio je uhapsiti Roknića. Jedva je izgovorila dvije kratke rečenice i ponovno briznula u plač. Trebalo joj je dvadesetak dugih sekundi da nastavi. - I što je još strašnije, te jadne cure nazvao je fuficama, bićima s dna društvenog taloga, čija sudbina za dva-tri dana nikoga neće zanimati. - Molim te, pokušaj se smiriti, Vesna. - Vladimire, dat ću otkaz. Strašno je što se događa u policiji. Ne razumijem Jakića. Ne shvaćam da ga nije briga tko je ubio cure. Zar je to moguće? Zar smo dotle došli? Zar je vlastita guzica važnija od nečijih života? - Nisam te htio obeshrabriti Vesna, ali mislim da sam odgovor na razloge takvog Jakićevog ponašanja našao još jučer među Roknićevim SMS porukama. Sada si me u to uvjerila.
10 balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Čekao je da se Lana probudi i da zajedno popiju kavu. Taj užitak, s vremenom pretvoren u ritual, Vladimir je smatrao jednom od onih malih stvari koje životu daju draž. Poput grožđica u suhom božićnom kolaču. Kada bi se takvi trenuci mogli skupo prodati, bio je siguran da to ne bi učinio ni u najvećoj oskudici. Jutros mu se nakon nekoliko dana javio
[email protected]: "Vidim da ste prešli u druge novine. Je li vam to sredio Horvatić? Vjerojatno, zato i ne pišete o njemu. Lažna diploma i lažna invalidnost brzo se zaborave kad vas Horvatić kupi dobro plaćenim radnim mjestom". Stribor se nasmijao. Zabavljali su ga anonimni tipovi koji od drugih traže hrabrost, a sami je nemaju ni mrvice. Priča o mrtvim djevojčicama iz doma gubila je na intenzitetu. Dva dana ništa se važno nije dogodilo. Saša je tražio da i dalje o tome pišu, ali Stribor nije bio sklon cijeđenju suhe drenovine. Nije volio napuhavati priču i začinjavati je brdom mirodija da bi se prikrio bljutav okus. Sjetio se profesora na jednom od predavanja uvoda u novinarstvo, kada je o tome govorio. "Naravno, može se napraviti pita od govana, no bez obzira na to koliko joj začina dodavali bit će to uvijek pita od govana", rekao je na opće veselje studenata u sali. Ali neki instinkt, neki neobjašnjiv osjećaj govorio je da će priča tek dobiti finale. Osjećao je kako se valja nešto krupno, nešto što će se zakotrljati poput lavine i odnijeti sve pred sobom. Kad ga nakon kolegija, iza devet, nazove Saša, predložit će da danas naprave stanku. Naravno, mogao je napisati još jedan nastavak, bilo je podatka koje nije objavio, ali nije mu se mijesilo pitu od govana. Pazeći da ne probudi Lanu, Vladimiru je umjesto da ga nazove poslao SMS poruku: "Hoćeš li naći vremena danas za mene, inspektore?" Odgovor je stigao za manje od pola minute: "Nisam nikad imao toliko vremena. Mogu od sada, do vječnosti. Ti predloži i vrijeme i mjesto". * * *
Ni sam nije znao otkud se sjetio tog kafića. Dok je bio mladić, Vladimir je često znao svratiti u tu neobičnu gostionicu u Dunavskoj ulici. Drveni pod bio je premazan naftom, pohabane plohe stolova sakrivene plastičnim prekrivačima na kojima se, od balkandownload.org istrošenosti i
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
svakodnevnog brisanja posve izgubio uzorak rascvjetalih ruža. Na zidu prema ulici bio je okrugli otvor s ventilatorom, čija je jedina funkcija bila praviti buku. U gostionici je bilo memljivo, zrak ustajao i vlažan, stolice škripave i rasklimane, a u rashladnoj vitrini tek nekoliko sendviča. Prerezane žemlje, namazane margarinom, iz kojih je virila tanka šnita tirolske salame, ondje bi pod staklenim zvonom stajale danima. Ipak, i takva kakva je bila, ta otužna gostionica imala je svoje goste. Jedan od njih bio je i Vladimir. Tada još nije znao za atmosferu engleskih pabova, ali kasnije, kad ih je boraveći u Londonu upoznao, potpuno opčaran atmosferom koja je u njima vladala, spoznao je kako je gostionica u Dunavskoj imala nešto od tog ozračja. I shvatio zašto ga je privlačila. Danas je to bio tek jedan od stotina osječkih kafića, bez duha i atmosfere, posve nalik jedan drugome, kao da ih je udarila ista štanca stroja za izradu kovanica. Vozeći se prema kafiću, prije nego što je iz Vinkovačke, odmah nakon što je prošao ispod podvožnjaka, skrenuo lijevo u Dunavsku, u retrovizoru je zapazio crni Golf. Kad je usporio pred parkiralištem ispred kafića, Golf ga je obišao. Pogledao je stražnju tablicu. Bio je to isti onaj automobil za koji mu se učinilo da ga je jučer slijedio, "Je li moguće da me je pratio od kuće? U svakom slučaju - jedna dobra i jedna loša vijest", pomislio je ulazeći u kafić. "Loša jer me netko slijedi, dobra što nisam paranoičan." Stribor je već sjedio za stolom u uglu. Listao je novine. - Jesu li novinari otkrili što se stvarano dogodilo s djevojčicama iz doma, kad već nije policija? - Mi smo uvijek korak iza policije, kao hijene iza lavova. - Lava smatraju kraljem među životinjama, ali nije mudro podcijeniti ni hijene. Slatko su se nasmijali. - Kakvo kraljevsko piće mogu naručiti, sad kad su se dva kralja našla za istim stolom? - upitao je Stribor Kralj. - Običan Nescafe. Ima i skromnih kraljeva. - Napreduje li istraga? - Nisam prava osoba za to pitanje. - Kad si hitro odgovorio na moju poruku, mislio sam da nešto znaš. - Da su uhapsili Roknića, bilo bi novosti. - A zašto nisu? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Jer je netko s visoke adrese nazvao načelnika Jakića i rekao da ga se ne dira. - Kako znaš? - Pročitao sam među porukama u njegovu mobitelu. - Imao si u rukama njegov mobitel?! - Da. I presnimio sve poruke, dolazne i odlazne pozive. - Kriste Bože! - Želiš li znati još nešto? Roknićev mobitel zabilježio je i razgovore s Ivanom i Sanjom. - Imaš i to? - Razgovore ne, ali kontakte da. - Možeš li mi to dati? - Mogu. Iz džepa lagane ljetne jakne Vladimir je izvadio DVD. - Mogu li to objaviti? - Možeš. - Stvarno si kralj, Vladimire. - Mogu li te nešto zamoliti? Znam da su ti u cijeloj priči najvažniji telefonski kontakti poznatog biznismena Roknića s curama koje su pronađene mrtve. Ali važne su i poruke. Roknić je u kontaktu s nekim moćnim, s nekim dovoljno jakim da može spriječiti njegovo hapšenje. Možeš li i to objaviti? - Naravno, ali pod jednim uvjetom. - Slušam. - Da mi ustupiš i fotografije iznajmljenog Roknićevog stana. - Ono o hijenama maločas, rekao si ti, ne ja. S razmakom od stotinke sekunde obojica su prasnula u smijeh. - I to je na DVD-u. - Stvarno si kralj. Definitivno. U tri gutljaja Stribor je posrkao kavu. - Sam si kriv što te napuštam. Da mi nisi dao ovo na DVD-u, mirno bismo pili kavu. I ispričao bih ti vic bolji od onog tvog o sreći u SSSR-u u Staljinovo vrijeme. Ovako, moram doma napisati tekst. Hoćeš li da kažem uredniku da pod fotografije stave: snimio Vladimir Kovač? - Može, uz uvjet da me zaposle kao fotografa kad dobijem otkaz u policiji. balkandownload.org
rg
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
U jednom svom dijelu, onom bliže Divaltovoj, Ulica Woodrowa Wilsona niz je lijepih tipskih katnica s malenim zelenim oazama ispred i dvorištima iza kuća. Sve su od žućkaste, gotovo prljavobijele fasadne cigle. Gledale su na nogometni stadion i s balkona nekih mogao se vidjeti travnati teren. Dok je stajao pred vratima katnice u Wilsonovoj, Stribor je osjećao kako ga po leđima prži sunce. Prvi ljetni dani već su mirisali u zraku iako je kalendarsko proljeće još trajalo. Ponovno je pozvonio. Rolete su bile napola spuštene, ogromna garažna vrata zatvorena. Iz kuće nisu dopirali nikakvi zvukovi. Upravo kad se okrenuo i htio otići začuo je škljocanje brave. Na vratima je, u uskoj pripijenoj trenirci, čiji je donji dio više sličio na tajice, stajala atraktivna mlada žena. - Oprostite, trebao bih gospodina Roknića. - A vi ste? - Novinar Kralj. - Gospodin Roknić maloprije se vratio iz bolnice. - Htio bih mu postaviti nekoliko pitanja... - Pitanja o čemu? - Volio bi ih postaviti njemu osobno. - Rekla sam vam da se upravo vratio iz bolnice. Potreban mu je mir. Najmanje koga želi vidjeti su novinari. Doviđenja. Zatvorila mu je vrata pred nosom. Iako je Striborov stari Golf stajao na suncu tek deset minuta, učinilo mu se kao da je ušao u saunu. Znoj ga je oblio u trenutku. "Kad dođe beba", pomisli, "trebat će auto s klima uređajem. To sam vrlo pametno zaključio, još samo da riješim kako ću ga kupiti." Javio se Saši i rekao da neće imati Roknićevu izjavu. Planirali su objaviti je u okviru uz glavni tekst. Učinio je sve što je mogao da do njega dođe i pita ga o iznajmljenom stanu i kontaktima s curama iz Doma. Zvao ga je, ali je mobitel bio isključen. Telefonski broj u Roknićevoj kući je tajan, a kad mu je pokucao na vrata žena ga nije pustila unutra. "Ko ga jebe", rekao je Saša. "Napiši da si ga tražio i da nije htio razgovarati." Tekst je poslao već ranije. Saša je trljao ruke. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Danas smo na kolegiju odlučili skinuti te s naslovnice, ali opet si donio prvorazrednu robu. Čovječe, ovo je fantastično. Imamo jebodrom, slike gajbe u koju su dovođene cure, imamo Roknićeve SMS poruke, znamo brojeve telefona koje je nazivao i koji su zvali njega. Potpuno ludilo. Idemo danas s najavom teme u TV reklamama prije i poslije Dnevnika. Dižemo nakladu za deset tisuća. Prvi put otkako je predao neki tekst Stribor je osjećao nelagodu. Znao je da dira u vrlo krupne stvari. Roknića su povezivali s najrazličitijim tipovima. Raspon ljudi s kojima je surađivao jedva bi se smjestio između neba i zemlje. Od uglađenih ministara u raskošnim kabinetima, šefova stranaka i saborskih zastupnika, sumnjivih beskrupuloznih poduzetnika i prostaka kakav je i sam bio, do klošara i najmračnijih tipova za koje se pričalo da ni u crkvu ne idu bez otkočenog revolvera. Znoj mu je probijao čelo i kotrljao se niz lice, ali si nije htio priznati da razlog tome nije samo vrućina dolazećeg ljeta. - Stvarno će trebati klima u autu kad se rodi beba - rekao je poluglasno vozeći se kući.
nd
11
ba
lka
Inspektor Vladimir Kralj nije volio duge telefonske razgovore. Ovaj koji je upravo završio trajao je više od dva sata. Kad ga je započeo, sunce je još igralo u krošnji oraha nadomak prozora njegove dnevne sobe s pogledom na dvorište. Spuštao se suton kad je Vesna napokon završila. Predlagao je da se nađu i porazgovaraju o svemu što ju je tištalo, no odbijala je. "Ne možeš me vidjeti ovakvu, s crvenim isplakanim očima i podočnjacima do koljena", rekla je. Bila je ogorčena i više puta tijekom razgovara briznula je u plač. - Sad kad imamo sve u rukama, i sukno i škare - upotrijebila je svoju omiljenu poslovicu - zbog straha za svoju guzicu Jukić nam ne da uhapsiti Roknića. Očajna sam, Vladimire. Spremna sam izaći pred novinare i sve ispričati. Ne mogu se miriti s činjenicom da se želi balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
zataškati što se dogodilo tim nesretnim djevojčicama. Ponovno se rasplakala. Vladimir je znao da joj suze na oči tjera nemoć. Prvi put otkako je poznavao Vesnu, a znali su se duže od desetljeća, razgovor s njom završio je u lošijem raspoloženju od onog u kome ga je počeo. Ranije je bilo obrnuto. Vesna bi, poput žedne, ispucale zemlje, upijala sav jad i čemer iz njegove duše, ublažavajući frustracije i depresiju. Sada se dogodilo suprotno. Teret sa svojih leđa, prebacila je na njegova. Sjedio je u trosjedu i gledao kako se listovi u krošnji oraha stapaju u golemu tamnozelenu mrlju. Bezbrojne nijanse, obrisi lišća i tek začetih plodova, njihovo titranje i svjetlucanje na lijenom povjetarcu, komadići ažurnog neba koji su između njih provirivali, nestajali su i gubili se u mraku. Sve je naravno i dalje bilo isto: lišće oraha zeleno, povjetarac blag, na sunčanoj strani zemaljske kugle nebo je bilo plavo. Samo, iz perspektive njegove sobe sve je izgledalo drugačije. Pogledom je zapeo za kaktus na prozoru, čije su se bodlje još jasno nazirale. I on će, za trenutak-dva, kad i ono malo svjetlosti iščezne s obzora, izgubiti oštrinu obrisa i pretvoriti se u nejasnu tamnu mrlju. Samo on znat će da je to kaktus. "Tako će uvijek biti i s Magdom", pomisli. Neke nejasne obrise prošlosti samo će on vezati uz nju, prepoznavati ih, kao skrivene šifre kojima jedino on zna ključ. Razmišljao je o svom životu, kako je u njemu slagao stvari i koliko su čvrsti bili temelji na kojima ga je gradio. Je li preplitko kopao? Je li znao što je u životu prvo, što drugo, što dolazi iza toga? Je li bilo mudro toliko se posvetiti poslu, provoditi u velikoj zgradi od crvene fasadne cigle, nadomak kolodvora, toliko vremena? Kako nije shvatio, gledajući metež ljudi kad dolaze vlakovima ili na njih žure, da se sve kreće, a samo on stoji? U maloj sobi, tek nešto većoj od samice, provodio je dane i dane, tjedne i tjedne, godine i godine. Umišljao je da služi idealu pravde, da je u posvećenoj misiji, da dobrovoljno sudjeluje u bitkama i ratovima koji nisu njegovi, osobni, već služe općoj dobrobiti. Djevojčice iz doma, nađene mrtve na obali Drave, nisu bile njegove kćeri. Ni kćeri njegovih prijatelja. Nije ih poznavao, čak ih nikada, dok su bile žive, nije ni vidio. Ali tražeći onoga tko ih je ubio, mislio je, borio se za bolji svijet, u kojem djeca, pa i ona s dna društvenog taloga - kako je to rekao njegov načelnik - imaju pravo na balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
život i traženje vlastite sreće. Zar je moguće da oni koji postoje kako bi to osigurali, za to ne mare? Magda mu je znala prigovoriti da izgara na poslu i da sam ne može spasiti čitav svijet. U početku, to bi govorila u šali, ili kao usputnu primjedbu. Nije se obazirao. Nije mario. Kasnije, zbog toga su se svađali. Bar deset puta kad je htjela da prošeću, odu u kino, popiju kavu ili posjete prijatelje, rekao je da mu treba samo desetak minuta da obavi nešto važno. I vratio se iz svoje male policijske sobe, za sat ili dva. Nije promijenio svijet na bolje, ali je izgubio Magdu. Sumrak iz dvorišta uvukao se i u njegove misli. Sjetio se majke. Znao je da umire, znao je da broji posljednje dane, ali je jedva našao desetak minuta u dva-tri dana da je obiđe, vidi i upita treba li štogod. Zar nije mogao, znajući da je to posljednje što za nju čini, sjesti i razgovarati i bar u tih pola sata rastjerati crne misli koje su je morile? I kad ga je zatražila da joj pomogne, da se riješi užasnih bolova i tiho zauvijek zaspi, bez patnje, kukavički je podvinuo rep. Ono što je tražila od njega, učinila je Magda. Ona joj je, a ne Vladimir, njen sin, na kraju pomogla. Čak i kad je umrla, kad ju je zatekao mrtvu onog jutra, nije zapalio svijeću i spustio zastore, nije zvao mrtvozornika, već ju je mrtvu ostavio sa sjedokosom, sitnom ženicom iz susjedstva, da ona učini ono što je on trebao napraviti. Odjurio je u sobu policijskog inspektora da svijet učini boljim, jer svijet nije mogao pričekati tih pola sata, jer je dobrobit svijeta ovisila o njemu, inspektoru Vladimiru Kovaču, i bila važnija od tek preminule majke. Njoj se ionako više nije moglo pomoći, ali zato je mogao pomoći čovječanstvu. Gorko se nasmijao ironiji na vlastiti račun. I što se dogodilo? Njemu koji je spašavao svijet i za to bio spreman položiti život - nastavio je razmišljati u istom tonu - sad su taj svijet uzeli iz ruku. Sad kad je bio nadomak ispravljanja velike nepravde. Maknuli su ga iz istrage i poslali na godišnji odmor. Da mu pokažu kako svijet savršeno može funkcionirati i bez njega, u uobičajenoj kolotečini u kojoj nitko neće primijetiti da njega nema. Nikome ne manjka, nitko ga ne traži, a život jednako teče i nezaustavljivo ide dalje. Ustao je s trosjeda i iz hladnjaka izvadio bocu Dingača. Čuvao ga je za slučaj da naiđe Vesna. Voljela je rashlađeno crno vino. Nije običavao piti sam. Otac mu je rekao da se tako postaje pijanac. balkandownload.org
nd
ow n
loa
d.o
rg
Natočio je čašu i vratio se na trosjed. Srknuo je gutljaj nadajući se da će vino, klizeći niz grlo, isprati gorčinu koja ga je obuzela. Ali umjesto ugode, osjećao je kako ga Glock žulja u džepu. Ponovno je ustao, izvadio pištolj i stavio ga na trosjed. Kroz otvoren prozor ulazila je svježina. Prijala je nakon vrelog dana. Smračilo se. Iako je televizor bio upaljen i iako je običavao gledati Dnevnik, nije ni primijetio da su vijesti prošle. Tek odjavna špica nagovijestila je da počinju reklame. Na ekranu se pojavila naslovna stranica sutrašnjeg izdanja nacionalnog dnevnog lista. Vidio je Roknićevu sliku u krugu, ukomponiranu u veliku fotografiju njegovog iznajmljenog stana i naslov koji je vrištao: "Ovaj čovjek kontaktirao je s ubijenim maloljetnicama i dovodio ih u iznajmljeni stan". Hoće li sutrašnje novine išta promijeniti? Hoće li mu biti pružena prilika da nastavi spašavati čovječanstvo? Ili će - kao što je uvijek slučaj s novinskim senzacijama - sve trajati tek dan, najduže dva? Dok se ne pojavi nova. Obuzela ga je malodušnost. Potegnuo je dva dobra gutljaja, zatim još dva. U mraku je napipao daljinski upravljač i ugasio televizor. Odlažući ga, dodirnuo je hladnu dršku pištolja. Mrak koji se u djeliću sekunde pojavio bio je crnji od nadolazeće noći, gust i opipljiv poput vrelog, tekućeg katrana. * * *
ba
lka
Vid Bošnjak uživao je u mraku svoje sebe promatrati ribice u akvariju. Iza stijenke police regala na kojem je akvarij bio smješten, mala fluorescentna cijev bacala je diskretno mliječnobijelo svjetlo. Živahne ribice sličile su na nestašne, razigrane zvijezde kojima je dosadilo mirovati na večernjem nebu. Kad je prije nekoliko dana u stan preko puta njegovog doselio krupan plavokosi čovjek i predstavio se kao policajac, Vid je bio zadovoljan. Nije loše imati policajca za susjeda. Baš kao ni liječnika. Malo mu je smetalo što taj krupni čovjek ne izgleda suviše druželjubivo. Jest, pristojno se predstavio, rekao kako se zove i da mu se uvijek može obratiti zatreba li štogod. Ali je odbio poziv na rakiju, iako mu je Vid Bošnjak rekao da će popiti po čašicu iz 30-litrenog drvenog burenca u kojem već sedamnaest godina čuva šljivovicu za balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
unukovu svadbu i tek je u rijetkim prigodama proba u odabranom društvu. Nije baš puno osoba ponudio čašicom te rakije. Nitko do sada nije ga odbio. Ribice su plesale u zelenkastoj vodi, izvodeći vragolaste piruete, zalijećući se prema rubu akvarija i vješto zaokrećući iza žbunića vodene trave, pa kao ispaljene jurnule prema površini. Kada bi se tako razigrale, Vid nije štedio na hrani. Uvijek bi ih nagradio. Ustao je iz fotelje i polaganim staračkim korakom krenuo prema akvariju. Plastična okrugla kutija s hranom za ribice stajala je na polici uz uramljene slike umrle supruge i kćeri koju je rijetko viđao. Otvorio je poklopac i među prstima, kao da dosoljava jelo, posuo vodu u akvariju. Ribice su poludjele. Ono što se počelo događati u akvariju sličilo je na vatromet: svjetlucave, raznobojne pruge vinule bi se prema vrhu, pa polagano spuštale ka dnu. Vidu se učinilo da je začuo zvuk kakav ostavlja pirotehnička raketa kad eksplodira na nebu. Zvučna fatamorgana? Je li vatromet u akvariju koji su proizvele ribice otimajući se za hranu, bio toliko vjeran onom pravom, nebeskom, da je začuo i zvuk? Odložio je hranu za ribice i krenuo prema izlaznim vratima. Otključao ih je i provirio u hodnik. Ništa se nije čulo. Upalio je svjetlo i pogledao prema vratima koja su vodila na ulicu. Sve je bilo uobičajeno. No kad se okrenuo na drugu stranu, vidio je da su vrata susjednog stana odškrinuta. Dok se gegao prema njima, svjetlo u hodniku se ugasilo. Tapkao je u mraku, niz hodnik, pipajući po zidu kako bi našao prekidač pred susjedovim vratima. Trebalo mu je minutu, možda i duže da napipa ispupčenje. Upalio je svjetlo. - Ja sam susjede, jeste li čuli štogod? Nije bilo odgovora. - Susjede? Muk je bio potpun. Vid Bošnjak ušao je u stan inspektora Kovača, no svjetlo š hodnika bilo je nedovoljno da išta vidi. Pronašao je prekidač i upalio svjetlo. Visoki plavi čovjek, njegov novi susjed koji mu se predstavio kao policajac, ležao je na trosjedu. Pored njega bio je daljinski upravljač. Nekoliko centimetara dalje pištolj. Malena lokva na tek lakiranom parketu polagano se širila kako je s policajčevog čela kapala krv. balkandownload.org
rg
12 balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Vesna je stajala pred vratima Odjela za traumatologiju. Hodnik je bio sablasno prazan. Kroz otvorene prozore ulazio je svjež noćni zrak. Bio je tri sata izjutra. Čekala je da netko naiđe. Kraj portira na zapadnom bolničkom ulazu lako je prošla pokazavši policijsku značku. Ali ovdje, na odjelu, nije željela kucati na vrata dežurnog liječnika. Ne zato što bi ga u gluho doba noći možda probudila, već što je podsvjesno željela odgoditi trenutak kada će saznati je li Vladimir još živ. Prije petnaestak minuta nazvao ju je Matko, dežurni u policijskoj upravi, jedan od rijetkih kolega s kojim je znala razmijeniti nekoliko rečenica na hodniku ili popričati kad bi ga srela u restoranu. Bio je mlad, pristojan i ugodan. Znao je da su Vladimir i ona prijatelji. - Vladimir je u bolnici. Kolege su se upravo vratile s očevida. - Što se dogodilo, zaboga? - vrisnula je. - Pokušao se ubiti. U šok-sobi je. Telefon joj je ispao iz ruke. Za pet minuta sjedila je u autu. Nikada u životu nije se tako brzo umila, oprala zube, počešljala i odjenula. Sad je stajala u dugom bijelom bolničkom hodniku i zamišljala sobu i krevet u kojem leži Vladimir. "Bože, zašto ga nisam poslušala kad je rekao da se nađemo, a ja ga odbijala i kao glupača verglala u telefon? Zašto ga nisam poslušala? Možda bi sve bilo drugačije." Ali u jedno je čvrsto vjerovala: Vladimir se nije pokušao ubiti. Previše dobro ga je poznavala. Nije bio od onih koji se predaju. Iako, kopkao ju je crv sumnje, puno mu se strašnih stvari dogodilo u malo vremena. Rastao se od žene koju je volio, odselio iz prostranog lijepo uređenog stana i stisnuo se u manjem, zadužio se, umrla mu je mati, bio je jedinac i ostao je posve sam, na poslu je doživljavao šikaniranje i veliko razočaranje. Je li ga sve to slomilo? Vesna je bila uvjerena da nije. Vrata na kraju hodnika otvorila je mlada medicinska sestra. Nosila je dvije boce s infuzijskom otopinom. - Oprostite, zanima me kako je inspektor Vladimir Kovač. - Na odjelu je. Zaprimili smo ga sinoć. balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Kako mu je? Je li životno ugrožen? - Informacije vam može dati samo liječnik. - Mogu li s njim razgovarati? - Bila je ovo teška noć. Imali smo puno intervencija. Doktor je u svojoj sobi. Pretpostavljam da je zaspao. - Možete li ga probuditi? - Vi ste supruga? - Ne. - Sestra? - Kolegica s posla. - Doktor neće biti sretan budem li ga probudila zato što kolegica s posla želi znati što je s pacijentom. Razumijete? - Ipak. Dobri smo prijatelji... Medicinska sestra ušla je u jednu od soba u hodniku. Ostavila je boce s infuzijom i za tren se vratila. Ne obrativši se Vesni tiho je otvorila vrata dežurnog liječnika. - Pričekajte, primarijus će izaći - rekla je. - Probudila sam ga. - Hvala vam. Mnogo vam hvala. Dr. Aron Lang imao je bujnu kovrčavu kosu, nalik grmu tuje. Stajao je na vratima sobe i nekoliko trenutaka gledao Vesnu kao da joj s lica želi pročitati je li spremna čuti ono što će joj reći. - Vi ste kolegica s posla, policajka? - Da. Vesna je slutila da vijest koju će čuti neće biti dobra. - Teško je prognozirati. Stanje je ozbiljno. Vesna je uzdahnula. - Koliko ozbiljno? Dr. Lang polagano je kimnuo glavom, podigavši obrve. - Prilično. Možete mi se javiti ujutro, iza jedanaest. * * *
ba
Nije imala mira. Kad se vratila u stan bilo je petnaest minuta do četiri sata. Skuhala je kavu i razmišljala što učiniti. Bilo je jasno da od sna više nema ništa. Sjetila se kako ju je Vladimir prije dva dana zamolio da provjeri registraciju crnog Golfa koji mu se učinio sumnjivim. U notes, na stolu ispred sebe, zapisala je: nazvati ured rent-a-cara. Znala je da će dan koji samo što nije započeo biti težak, a da joj balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
koncentracija nije osobita. Zato je na papirić dodala još dvije natuknice: "javiti se Striboru" i "obavijestiti Magdu". Trenutak nakon što je to napisala, drugu je natuknicu prekrižila. Kava joj nije prijala. Ipak, srknula je još gutljaj, a onda naglo ustala. Sjurila se niz drugi kat prema parkiralištu. Grad je još spavao. Inače prometna Strossmayerova bila je prazna poput ceste koja vodi u malo zabito planinsko selo. Za samo nekoliko minuta stigla je pred Vladimirovu zgradu. Ulazna vrata nisu bila zaključana. U hodniku, pred njegovim stanom, sjedio je policajac. - Osiguravam prostor - rekao je prepoznavši je. - Brava na vratima ne radi. Nemoguće je zaključati stan. Zakoračila je, namjeravajući ući. - Ne bih vas smio pustiti. Voditelj očevida na odlasku je rekao da nikom ne dopustim ulaz. - Kako bi bilo da okreneš glavu? Policajac se nasmijao. Vesna je upalila svjetlo i pažljivo počela razgledati stan. Ispred trosjeda, na podu, vidjela je mrlju zgrušane krvi. Trosjed je bio odmaknut dvadesetak centimetara od zida, pod kutom od devedeset stupnjeva u odnosu na ulazna vrata dnevnog boravka. Bilo je vrlo vjerojatno da je u trenutku kada je ispaljen metak Vladimir ondje sjedio. "Druga je mogućnost", pomisli, "da je u trosjed sjeo kad je metak već bio ispaljen. Ali u tom slučaju trebalo bi biti krvavih tragova do trosjeda od mjesta gdje se nalazio kada je upucan." Nije ih bilo. Pogled na lijevu stranu zida, preko puta ulaznih vrata, gdje se spajao s onim ispred kojeg je stajao trosjed, posve je isključio tu mogućnost. Tridesetak centimetara od ugla prema prozoru, na svježe oličenoj stijenci, vidjela se rupa od metka. Vladimir je, sada je bila posve sigurna, bio na trosjedu kada je metak ispaljen. Na slikama s očevida, položaj tijela u kojem je nađen, otkrit će pojedinosti. Na vratima spavaće sobe odakle se ulazilo iz dnevne vidjela je Vladimirovu laganu ljetnu jaknu. Visjela je na vješalici. Pregledala je džepove. U unutrašnjem bio je novčanik: dvjesto trideset kuna, kreditne kartice, dokumenti i potvrda o uplati Lota. Vratila se do trosjeda pazeći da ne stane u skorenu lokvicu krvi. Sjela je na trosjed uz lijevi naslon za ruku i pokušala zamisliti gdje se nalazio Vladimir prije nego ga je pogodio metak. Trosjed je bio nov, balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
bez ulegnuća na naslonu i dijelu za sjedenje. Vjerojatno je gledao televiziju, zaključila je primijetivši daljinski upravljač kako leži uz desni rub trosjeda. Vladimir je očito sjedio na sredini. Tako mu je televizor bio u ravnini očiju. Iz tog položaja daljinski upravljač bio mu je nadohvat ruke. Upalila je televizor kako bi vidjela koji je kanal posljednji gledao. HRT 1, ali to nije značilo ništa. Vratila je daljinski na mjesto gdje je stajao i dlanom povukla po trosjedu. Prsti su joj zapeli u prorezu između debelih udobnih sjedalica. Predmet koji je napipala bio je hladniji od grube tkanine. Mobitel. Vladimirov mobitel. "Bože, kakav je to očevid bio kad nisu primijetili ni njegov mobitel", pomisli. Pogledala je posljednji poziv. Njezin broj. Razgovarali su dva sata, sedam minuta i jedanaest sekundi. Nije željela dalje pretraživati ni otvarati ikonicu s porukama. Jedno što ju je zanimalo to je i saznala: nakon što su jučer završili razgovor više nikoga nije zvao niti je primio poziv. Vladimirov , mobitel stavila je u torbicu misleći kako će mu ga odnijeti u bolnicu čim se njime bude mogao služiti. "Moram misliti pozitivno", bodrila je samu sebe. "Ono što jako, jako želimo obično se i ostvari." Iznenadila ju je otvorena boca Dingača na stoliću ispred trosjeda. Znala je da ne pije sam. Zašto je napravio iznimku? Vina u boci manjkalo je manje od trećine. U čaši na stoliću ostao je tek gutljaj. Ustala je i krenula do zida gdje je udario metak. Komadić odbijene žbuke, ne veći od nokta na palcu, ležao je na podu. "Tane je sigurno pronađeno, odnijele su ga kolege", pretpostavila je. Taj dio zida i prozor bili su goli. Vladimir još nije imao zavjese. Obećala je da će mu pomoći u izboru kada krene u dugu fazu uređenja stana. Na otvorenom prozoru, poput ježa kojeg je nanjušio pas, kočio se kaktus s isukanim tankim žućkastim bodljama. Sviđao joj se, onako drčan i nakostriješen, vječno spreman na samoobranu, iako je gledajući ga, osjetila neku neobjašnjivu, bezrazložnu ljubomoru. Znala je da je kaktus bio Magdin poklon za rastanak. No, ono što je, promatrajući ga, zapazilo izvježbano oko forenzičarke, bocnulo ju je snažnije nego da je nepažnjom dodirnula kaktus. Pravilna rupa, kao da je precizno izbušena svrdlom, načinila je sićušni tunel kroz meko meso biljke. Nije dvojila ni sekunde. Rupu je izbušio metak! balkandownload.org
rg
13 balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Tajnica policijskog načelnika Jakića premetala je papire po stolu i jedva podigla pogled kad se Vesna pojavila na vratima. - Opet vi. - Trebam načelnika, hitno. - Nećete ga moći vidjeti. - Rekla sam, hitno je! - Onda ćete morati sjesti u auto i voziti prilično brzo. U šest je krenuo u Zagreb. - Krenuo u Zagreb?! Ovdje mu pucaju u inspektore, ubijaju maloljetnice iz doma, a on odlazi u Zagreb. O, Isuse Bože! Tajnica je iskolačila oči. Vesnu nikada nije vidjela tako uzrujanu. Gurajući fascikle kraj svežnja novina na stolu, umalo je prolila šalicu s kavom. Djelovala je uplašeno kao da je uhvaćena s ukradenom bočicom parfema na izlazu iz drogerije. - Gdje mu je zamjenik? - U svojoj sobi. Majstor koji je ugrađivao vrata na ulazu u tajničinu sobu sjajno je obavio posao. Vesna ih je zalupila toliko snažno da se zatresao cijeli hodnik, ali vrata nisu ispala iz okvira. Zamjenik načelnika Jakića, Martin Boban, izletio je iz sobe preko puta vidjeti što se događa. - Mogu li k vama? - rekla je Vesna mirnim glasom. Boban je bio u ranim pedesetima. Prestar za napredovanje, nevoljko se zadovoljio položajem zamjenika načelnika. Plaća nije bilo znatno manja, a odgovornost nikakva. Kad je, u odsutnosti Jakića, trebalo odlučiti i o najbanalnijoj stvari, uvijek bi ga nazvao i pitao što učiniti. "Najpametniji ljudski izum je telefon. Odnosno, sada je to mobitel", šalio se na svoj račun, svjestan da kolege primjećuju kao bježi od donošenja odluka i uvijek naziva načelnika, pitajući za savjet. Bobanov ured bio je upola manji od načelnikovog. Bez filadendrona i polica s peharima sličio je na svaku drugu sobu u balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
zgradi. Razlikovao se samo po uramljenoj diplomi pravnog fakulteta, koju je Boban, ponosan na stečeno obrazovanje, držao na zidu odmah ispod državnog grba. Iako to nije bilo potpuno u skladu s pravilima, načelnik Jakić nije se tome protivio. On nije završio fakultet, pa bi se, da je Bobanu naredio da je makne, po policijskoj zgradi govorkalo kako je to učinio liječeći kompleks manje vrijednosti. No, Jakić je uramljenu diplomu na zidu Bobanove sobe osjećao i kao svojevrsnu prijetnju: stručniji sam od tebe, nije li smiješno da zamjenik ima više škole od šefa? Mrzio je Bobana, ali je potirao netrpeljivost trudeći se da u ophođenju ostane neprimijećena. - Pogledala sam pažljivo bilješke s očevida i analizirala fotografije i ostale izuzete tragove, uključujući i pronađeno zrno. Potpuna je glupost da je Vladimir pokušao samoubojstvo. Dragi kolega Bobane, Vladimira je netko namjeravao ubiti. Razumijete li, netko ga je namjeravao ubiti! Vesnin glas ponovno je krenuo uzlazno. - U životu nisam vidjela traljavije obavljen očevid. Znam da su dečki koji su radili mladi i nedovoljno iskusni, ali kolega Bobane, radi se o našem inspektoru, policajcu, čovjeku iz naše kuće koji, ako ništa drugo, bar zaslužuje da se pošteno istraži što se dogodilo. - Vidim da ste uzbuđeni, kolegice. Što predlažete da učinimo? - Da smjesta izdate nalog za Roknićevo uhićenje! - Kave on veze ima s onim što se dogodilo Vladimiru? - Itekakve. Kad ga pritvorimo i stisnemo dokazima, saznat ćete. - Vama je poznato da se ljude ne uhićuje tek tako. - A vama da se one povezane sa smrću maloljetnica i pokušajem ubojstva policajca ne ostavlja na slobodi. - To su ozbiljne optužbe. Traže jake dokaze. - Znam o čemu govorim. Dokaza je napretek. Vesna je o stol tresnula jutrošnje novine. Na naslovnici je bila Roknićeva slika i fotografija njegovog iznajmljenog stana. - Nije li žalosno da novine idu ispred nas. A mi koji smo to prvi saznali guramo glavu u pijesak. Tužno. - Koliko znam o tome ste već razgovarali s načelnikom. On ne dijeli vaše mišljenje. - Razgovarala bih i danas, ali ga nema. Zato se obraćam vama. - Složit ćete se da je stvar veoma ozbiljna. Moram se konzultirati s balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
načelnikom. - Nazovite ga odmah, preda mnom. Boban je oklijevao. - Hoćete li kavu? - Radije bih da nazovete načelnika kad se već ne usudite odlučiti sami. - Sada to nije moguće. Moram se pripremiti. U devet dolazi Horvatić. Najavio se, želi znati kako napreduje istraga. Dovodi i hrpu novinara. Navodno će izraziti nezadovoljstvo radom policije. Želim ga detaljno upoznati dokle smo stigli. - Hvala Bogu da postoje političari koji tiskaju policiju. Svaka čast Horvatiću. A načelnik hrabro zbrisao u Zagreb. - Ima neodložan posao. - Vjerujem. Sigurno je u Trnjanku stigla mlada janjetina. Duboko je uzdahnula. Približila se korak do njegova stola, pokupila novine i krenula ka izlazu. Na vratima je zastala. - Slušajte me. Dajem vam rok do podneva. Nađite Jakića kako god znadete, recite mu da ćete uhapsiti Roknića. Bude li se protivio, u 14 sati sazivam novinare. Sve ću im ispričati. Baš sve. I vjerujte, imat će što čuti. Sigurna sam da će ih zanimati kako to da metak koji si je Vladimir ispucao u glavu pogađa zid, zatim naglo zaokreće i probija kaktus na otvorenom prozoru, pa ponovno zaokreće, ovaj put za 360 stupnjeva i pada na pod gdje su ga našli naši vrli dečki na očevidu. Doduše, možda oni imaju drugu verziju: da je Vladimir, pokušavajući se ubiti, promašio glavu, da je metak pogodio kaktus na prozoru, potom zaokrenuo 360 stupnjeva, odbio se o zid i tek tada Vladimiru prošao kroz glavu. Uostalom, imat će prilike objasniti koja je verzija točna. U Vladimirovom stanu, dragi kolega, te su večeri ispaljena najmanje dva metka. To što je susjed čuo samo jedan pucanj, ne znači ništa. Poznato vam je da postoje prigušivači. Boban je bio potpuno crven u licu. Njegovi mesnati obrazi naduli su se, a glava je poprimila veličinu, oblik i boju zalazećeg sunca. - Imate još četiri sata vremena, kolega Bobane. Budite sigurni da nakon onoga što namjeravam reći novinarima ni vi ni Jakić sutra više nećete raditi u ovoj zgradi. Neću ni ja, ali za razliku od vas dvojice, moje dupe - oprostite na izrazu - nije sraslo uz fotelju. - Kolegice, ovo je ultimatum. balkandownload.org
rg
- Shvatite to kako god želite! Pomoćnik načelnika, Martin Boban, već je krenuo dlanovima zaštititi uši očekujući tresak, no Vesna je posve nježno zatvorila vrata njegova ureda.
d.o
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
Omiljena Sašina rečenica da se novinarski posao može raditi s pola mozga, nipošto nije bila cinična. Dokazivao je to vlastitim primjerom. Iz redakcije odlazio je dobrano iza ponoći, da bi se, s pet kutija crvenog Maribora u džepu, vratio već prije sedam izjutra. Kolala je priča da dnevno ne spava više od dva-tri sata, jer drugačije ne bi stigao pročitati sve što je smatrao potrebnim. Nije bilo važnije vijesti koju nije pročitao, komentara za koji nije znao, izjave koju nije čuo ili događaja koji nije pogledao na televiziji ili nekom od portala. Ako je itko bio obaviješten, bio je on. Čuo je sve političke tračeve, bio upućen u dvorske spletke, intrige i zavjere. Uz to, dnevno bi pročitao bar jednu knjigu i obavio stotinjak telefonskih razgovora. Gutao je publicistiku i memoare, ali nije zazirao ni od beletristike. Da su svi bili kao on, na Zemlji više ne bi bilo šuma. Posjekli bi ih da se smogne dovoljno sirovine za proizvodnju papira, jer bi se knjige tražile više od kruha. Tajna njegove vječite budnosti, s izuzetkom onih nekoliko sati dnevno, objašnjavao je, sastojala se u tome što bi, dok jedna polovica mozga radi, drugu isključio. Kad bi se prva umorila, uključio bi drugu. "Zato i postoje dvije polovice", govorio je. "Samo budale koriste cijeli mozak. Zato i jesu budale." - Koja me to budala zove prije sedam ujutro - rekao je Stribor ustajući iz kreveta. - Hej genije, ovo danas u novinama je sjajno. S obzirom na razvoj događaja očekujem još uzbudljiviji nastavak - čuo je Sašin glas. Trebalo mu je trenutak da shvati o čemu govori. - I nema baš nekog štofa za novi nastavak. Bar ne u sedam ujutro. - Zar ne znaš? - Što? - Tvoj prijatelj inspektor Kovač, u bolnici je, na intenzivnoj. - Molim?! - Izvor mi kaže da je pokušao samoubojstvo. S obzirom na to što si balkandownload.org
* * *
d.o
rg
o njemu pričao, malo čudno, zar ne? - U kakvom je stanju? - To ćeš nam ti javiti, genije. Znaš što očekujemo od tebe. Danas nam treba velika priča o Kovaču. Njegov život, karijera, sve, apsolutno sve. Zato te i zovem u cik zore.
ba
lka
nd
ow n
loa
Vesnina sugovornica u agenciji za iznajmljivanje automobila bila je iznimno ljubazna, ali joj nimalo nije pomogla. Jedina informacija od kakve-takve koristi odnosila se na fizički izgled osoba koje su rano jutros vratile iznajmljeni crni Golf. Imali su između dvadeset i pet i trideset godina, obojica su bila visoka i plećata, sportski odjevena i činilo joj se, s naglaskom koji su se trudili prikriti. Trošak najma automobila platili su gotovinom, a kad su preuzimali vozilo ostavili su polog od dvije tisuće eura jer nisu imali kreditnu karticu. Jedino što je ljubazna sugovornica mogla reći Vesni bilo je ime i prezime jednog od njih i broj vozačke dozvole. Ono u što je Vesna odmah posumnjala, pokazalo se točnim nakon provjere. Vozačka dozvola na ime Hrvoja Biškića bila je krivotvorena. Vesna je počela slagati kockice. Je li dvojac iz crnog Golfa pokušao ubiti Vladimira? Jesu li ga pratili i znajući da živi sam pokušali upasti u njegov stan, a onda vidjevši da ulazna vrata nisu zaključana, da na njima nedostaje brava, promijenili plan? Sjedili su u autu skriveni negdje u blizini, pažljivo motreći na ulaz u zgradu, vidjeli su kad je ušao i pričekali da se raskomoti prije nego što su izašli iz auta i došuljali se do njegovih nezaključanih vrata. Znali su raspored prostorija, pretpostavljali da sjedi na trosjedu jer su čuli televizor. Otvorili su vrata, banuli u sobu. Sjedio im je leđima okrenut. Čak i da ih je čuo kad su ušli, nije imao vremena reagirati. Ispalili su mu metak u glavu, koristeći pištolj s prigušivačem. Pretpostavljali su da Vladimir ima revolver, pronašli ga i ispalili metak kroz otvoren prozor. Učinili su to da bi u djevi njegova pištolja ostao trag pucanja. Upravo taj, drugi ispaljeni metak, prošao je kroz kaktus. Bio je to pucanj koji je za razliku od prvog čuo Vladimirov susjed. Zato je i spominjao samo jedan hitac. Policajci na očevidu još nisu primijetili ono što je Vesna odmah zapazila. Zrno pronađeno na podu Vladimirove sobe, balkandownload.org koje se nakon
nd
ow n
loa
d.o
rg
što mu je prošlo kroz glavu odbilo o zid, ne odgovara kalibru nađene čahure. Druga čahura nije nađena. Pokupili su je i odnijeli napadači. Bila je sigurna da će uzimanje parafinske rukavice, bude li to moguće učiniti s obzirom na Vladimirovo zdravstveno stanje, pokazati da na njegovoj ruci nema tragova baruta. Osim, ako napadači nisu bili dovoljno lukavi i prislonili mu ruku uz pištolj kad su pucali kroz prozor. Dvojica iz crnog Golfa, radeći u rukavicama, jer na Vladimirovu pištolju nije bilo drugih otisaka osim njegovih, odložila su pištolj na trosjed da bi izgledalo kako je sam sebi pucao u glavu. Zato nisu pucali još jednom, što bi učinio svaki profesionalac kako bi bio siguran da je mrtav. Iz razmišljanja je prekine vibriranje mobitela. - Ne vjerujem u tu priču, Stribore - rekla je. - Mislim da znam što se dogodilo. Ako želiš čuti, možemo se naći na kavi. Ionako namjeravam u bolnicu vidjeti što je s Vladimirom. Pokupila je torbicu sa stola i sjurila se niz hodnik. Iznenadila se vidjevši na ulazu u policijsku zgradu hrpu novinara, fotografa i televizijskih snimatelja kako žurno slijede čovjeka čijim je plakatima oblijepljen cijeli grad.
14
ba
lka
- Ovdje sam jučer sjedio s Vladimirom. Nimalo nije izgledao poput čovjeka koji će se nekoliko sati kasnije pokušati ubiti. - Ni nije - rekla je Vesna. - Pokušaj ubojstva netko je htio prikazati kao samoubilački čin. - Kao i u slučaju djevojčica iz doma. - Da, razmišljala sam o tome. Zato mi se i čini da je sve to povezano. - Misliš li da iza svega stoji Roknić? - Mogli bismo to saznati vrlo brzo. Dala sam ultimatum načelnikovu zamjeniku da ga do podneva uhapse inače ću napraviti balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
skandal. Pomoći ćeš mi da sazovem tvoje kolege i ispričam im kako policija štiti Roknića premda ima dokaze da je upetljan u slučaj nesretnica iz doma. Ne tvrdim da ih je on ubio ili naručio njihovo ubojstvo, ali da u cijeloj priči nije nedužan, to je jasno. - Znam da si alergična na to pitanje, ali ipak ću ga postaviti. Što je Roknićev motiv? Ako je i petljao s curama, zašto bi ih ubio? Tipovi poput njega takve avanture doživljavaju kao dokazivanje muškosti. Čak i da ga je Ivana ucjenjivala trudnoćom, ne vjerujem da bi mu ugrozila reputaciju. U društvu u kojem se on kreće na seks s maloljetnicama gleda se kao na lov egzotičnih ptica. Osim toga, ima dovoljno novca da može udovoljiti svakoj njenoj želji. I ne vidim kako bi ga uopće mogla ucijeniti. Da sve ispriča njegovoj supruzi? Čak da joj i kaže i da ova povjeruje sigurno ga ne bi ostavila. Nije lako riaći takav hodajući bankomat. Rokniću ni alimentacija nije problem. Sve mu je neusporedivo lakše nego upetljati se u dva ubojstva. - To je točno, ali Roknić sigurno puno toga zna. A kad su s druge strane rešetaka i nijemi brzo progovore. Zatvor ima čudesno ljekovita svojstva. Vjeruj mi. Na velikom televizoru okačenom o zid nasuprot ulaznih vrata kafića počinjale su vijesti. Kad se na ekranu pojavila Horvatićeva slika okruženog hrpom novinara pred policijskom zgradom, Vesna je poskočila. - Molim Vas, pojačajte ton - rekla je konobarici koja se za šankom zabavljala s dvojicom gostiju. "...tragičan događaj. To govori koliko je policijski posao težak, koliko troši ljude. Maloprije sam razgovarao s liječnicima. Stanje je teško, ali stabilno. Želim inspektoru da što prije ozdravi i vrati se na posao. Na nama političarima je da stvorimo uvjete u kojima će, ne samo u policiji već svugdje u državnim službama, biti kompetentni i odgovorni ljudi. Nažalost ovdje u policiji to nije slučaj." - Svaka čast tom Horvatiću - rekla je Vesna. - Jedini političar koji ima petlju. Kamera je prošetala Vesni dobro poznatom dvoranom za kolegije. Zaustavila se na Martinu Bobanu. Iako je načelnik bio u Zagrebu, njegov zamjenik, Boban sjedio je dvije stolice dalje od Jukićeve fotelje. Kao da je pred Horvatićem htio umanjiti važnost svoga položaja i hijerarhijsku odgovornost. Djelovao je odsutno, zbunjeno i uplašeno. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
Kamera se vratila na Horvatića. "Došao sam ovamo da bih ohrabrio one u policiji koji rade predano, izgaraju na poslu i čine sve da naši građani žive mirno i bez straha. Takvih ljudi ovdje ima. Oni uživaju moju podršku. Rekao sam im danas: Vi ste profesionalci, radite svoj posao, poštujte zakon. U ovoj državi zakon je jednak za sve, nema nedodirljivih. Morate pronaći odgovorne za ubojstvo sirotih djevojčica. Morate ih privesti pravdi o kome god da je riječ. Ponavljam, nema nedodirljivih. Radite svoj posao. Želim da nađete krivce, želim da naši građani odahnu i da se ovaj grad vrati u normalan život." - Takvi nam političari trebaju - rekao je jedan od gostiju za šankom. - Kapa dolje. - Hvala Bogu da netko razjuri tu nesposobnu policijsku bagru dodao je drugi. - Glasat ću za Horvatića. Ima kičmu. Ima i muda. Vesna je pogledala na sat. - Morat ću do bolnice, vidjeti kako je Vladimiru. Želim čuti iz prve ruke. Nadam se da je točno ono što je rekao Horvatić. Pet do dvanaest bit ću u policijskoj zgradi. Ne odluči li Boban uhapsiti Roknića, sazvat ću novinare. Možda je ovo, dragi Stribore, moj posljednji radni dan u policiji. * * *
ba
lka
nd
Za razliku od dva prethodna, dan je bio ugodan, no zamjenik načelnika policije, Martin Boban, znojio su u svom tijesnom uredu. Sjedio je kraj otvorenog prozora udišući zrak poput kita kad izroni na površinu. Očajnički je nazivao Jakića, poslao mu poruku da se hitno javi. Mobitel mu je bio isključen. Vrijeme je odmicalo, bližilo se podne. Boban je pažljivo slušao svaku Horvatićevu riječ. Kad su se pozdravljali na vratima, ponovio je ono što je rekao i dok su sjedili u dvorani za kolegije. "Nema nedodirljivih", baš tako je rekao. Snimile su to i televizijske kamere. Je li mu time, neizravno, htio poručiti da može uhapsiti Roknića? I zašto se načelnik Jukić tome protivio? Bio je između dvije vatre. Bobanu se činilo da će izgorjeti poput plasta sijena kad ga pogodi grom. Što da učini? Iz svega što je rekao Horvatić, bilo mu je jasno da su Jakiću odbrojani dani. No Horvatić je spominjao i profesionalce u policiji koji pošteno rade. Je li mislio na njega? Kad ga je kratko primio u svojoj balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
sobi, pomislio je Boban, morao je primijetiti diplomu pravnog fakulteta na zidu. Zacijelo je znao da je Jakić nema. "Zašto bih vječno živio u Jakićevoj sjeni? Zašto ne bih u mirovinu otišao s mjesta policijskog načelnika, a ne njegova zamjenika? Zašto ne bi pokazao kolegama da sam sposobniji od šefa? I zašto napokon ne bih dokazao supruzi da nije u pravu kada mi predbacuje neambicioznost." Činilo se vrlo jednostavnim. Ako uhapsi Roknića i pokaže se da je to ključ koji rješava slučaj djevojčica iz doma, slava će pripasti njemu. Taj potez Horvatić će morati cijeniti. Poslušao ga je. Pokazao se odlučnim za razliku od kolebljivog Jakića. Uhitio je Roknića samo nekoliko sati nakon što je Horvatić u policijskoj zgradi rekao da nema nedodirljivih. Pokazao je, kad mu se pružila prilika da u Jakićevoj odsutnosti samostalno postupi, odlučnost i profesionalnost. Krenu li pak stvari po zlu i pokaže se da Roknić nema veze s Ivaninim i Sanjinim ubojstvom, uvijek se Jakiću može opravdati da je podlegao Horvatićevom pritisku, može reći i kako se s njim, Jakićem, htio posavjetovati, no da mu je mobitel bio isključen. Uostalom, u vrijeme dok je o svemu odlučivao Jakić privedeno je dvoje nevinih ljudi. Zašto bi bio Bobanov grijeh ako i on privede jednog nedužnog? Uostalom, Jakić ionako za koji dan ni o čemu više neće odlučivati. Horvatić je bio posve jasan. Boban je popio čašu vode i osjetio olakšanje. Rubikova kocka koju je premetao u glavi, sada mu se činila jednostavnim zadatkom. Svih šest ploha samo što nije bilo poslagano u svojim bojama, od plave, do crvene. - Sazovite kolegij u 11.45. I spojite mi Vesnu Horak. Hitno - rekao je Jakićevoj tajnici i spustio slušalicu. I sam je bio iznenađen odlučnošču kojom je zvučao njegov glas. Zadovoljan, ustao je i prišao prozoru. Činilo mu se da je zrak odjednom pun kisika, kao da je na proplanku, usred šume, ispod bliješteće plavog neba ispranog kišom. Osjećaj olakšanja djelovao je opijajuće. * * *
Hodajući bolničkim dvorištem pred Odjelom traumatologije, Vesni se učinilo da netko iza nje pjevuši. Nije razabirala riječi, ali joj je balkandownload.org
rg
melodija bila poznata. Vozilo Hitne pomoći je prošlo i sada je pjevušenje bilo jasnije:
d.o
And when the night is cloudy There is still a light that shines on me Shine on until tomorrow, let it be.
ba
lka
nd
ow n
loa
Diskretno se okrenula i krajičkom oka vidjela dr. Vodopiju. Nije joj bilo nimalo drago što patolog hoda samo dva koraka iza nje. Pred očima joj je sinula jeziva slika: mrtvo Vladimirovo tijelo na stolu od inoksa u hladnoj obdukcijskoj sali dr. Vodopije. S mislima koje nikako nije mogla odagnati ušla je u hodnik traumatološkog odjela. Prizor koji joj se ukazao dodatno ju je oneraspoložio. Pred "vratima ordinacije dr. Langa vidjela je stasitu medicinsku sestru bujne plave kose kako tiho razgovara sa ženom koju je posljednji put vidjela prije tri dana, na sprovodu Vladimirove majke. Željela se okrenuti i izaći, ali Magda ju je zapazila. Dvije žene prestale su razgovarati kad im se približila. Neugodnu tišinu prekinula je škripa vrata. Dr. Lang zbunjeno je pogledao tri žene. - O, sestro Melita, i vi ste tu? - Dovela sam Vladimirovu suprugu. Može li ga vidjeti? Vesna je osjetila kako joj se niz leđa teče potok studene vode. Kao da joj je netko na glavu izlio puno vedro. Jedva se svladavajući stiskala je zube da joj iz usta ne izleti: "Bivša supruga!" Što hoće ta žena? Poklanja mu kaktus za useljenje u novi stan u koji je morao otići kad su se rastali, dolazi na majčin sprovod, posjećuje ga u bolnici. Ona je ostavila njega, a ne on nju. - Pričekajte trenutak - rekao je dr. Lang i pogled skrenuo ka Vesni. - Kolegica s posla, bili ste noćas, zar ne? Vesna je kimnula glavom. - Stabilno je, ali za prognoze je još rano. Diše samostalno. Sljedećih 48 sati je presudno. Okrenuo se i prišao Magdi. - Izvolite gospođo. Moći ćete ga vidjeti samo kratko, kroz staklo. Dr. Lang propustio je Magdu i zatvorio vrata. Vesna više nije osjećala studeni potok kako joj teče niz leđa. Činilo joj se da je upala u hladnu rijeku iz koje joj viri samo glava okružena ledenim santama. Jedva je čekala da napusti bolničko dvorište. Put do auta bio je balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
vječnost. Kad je sjela za volan, osjetila je kako joj se oči pune suzama. "Što je to sa mnom? Počela sam cmizdriti kao razmažena balavica", pomisli. Otvorila je prozor i glavu spustila na naslon sjedala. Telefon u torbici bjesomučno je zvonio. Nije imala volje odgovoriti na poziv. Kroz prozor vidjela je mladu ženu kako polako i nesigurno hoda pored čovjeka s djetetom u naručju. Dok su ulazili u automobil parkiran tik do njenog, činilo joj se da blistaju od zadovoljstva. Sretna mlada majka i ponosni otac. Mobitel je ponovno zvonio. Uporno i dugo. Nije odgovarala. "Je li Vladimir iz svoje bolničke postelje vidio Magdu kako ga gleda kroz staklo? Je li mu bilo drago što je došla?" Te misli su je izluđivale. Zašto njoj nije bilo dopušteno da ga vidi? Zašto? Zvonjava telefona bila je neizdrživa. Izvadila ga je iz torbice i na zaslonu ugledala dobro poznati broj. Bilo je 11 sati i 47 minuta. Tajnica načelnika Jakića bila je nevjerojatno ljubazna. - Zamjenik načelnika, gospodin Boban, hitno vas treba.
15
ba
lka
nd
Svinjetina Gambian prijala mu je još kako-tako, ali piletina u slatko kiselom umaku bila mu je odvrtana. Možda su tome pridonijele i televizijske vijesti koje je upravo gledao. "Morate ih privesti pravdi o kome god da je riječ. Ponavljam: nema nedodirljivih", slušao je Horvatića kako govori u policijskoj upravi. "Za koji dan su izbori i Horvatić koristi svaku priliku za skupljanje političkih poena", razmišljao je Roknić, "ali koga će mu vraga te rečenice? Što je njima želio reći?" I sad još ta kineska hrana! Ništa ne govoreći odgurnuo je tanjur i odsutno zobao rižu iz posudice ukrašene trešnjinim cvjetovima. Mato Roknić više je volio pladanj miješanog mesa, vruću janjetinu ili dobro ispečeni odojak. Kad je supruga naručila hranu iz kineskog restorana i kad je na vratima spazio momka kako ulazi u predsoblje noseći najlonske vrećice s natpisom Hong Kong, požalio je što je i danas balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
ostao kod kuće. Osjećao se dobro, ali liječnik mu je savjetovao da još ne ide na posao. Bila je to pogreška. Da ga nije poslušao, sada bi sjedio u restoranu Bijelo plavi i uživao u dimljenoj vješalici ili ražnjićima obloženim slaninom. - Ne sviđa ti se? - upitala je supruga. - Meni je baš odlično. Ananas se u umaku izvrsno stapa s graškom i mrkvom. Neobična, ali sjajna kombinacija. Gledao je kako štapićima pokušava uhvatiti komadić piletine. Nije želio riskirati još jednu svađu pa je šutio. Zvono na vratima se oglasilo. Pomislio je kako se momak iz kineskog restorana vraća s pečenim ananasom ili bananama koje je zaboravio u autu pa je pošao otvoriti mu. Na vratima su stajala dvojica policajaca. Još dvojica bila su uz automobil. - Gospodin Rokinić? - Izvolite. - Uhićeni ste. - Mora da je u pitanju zabuna. - Mato Roknić? - Da. Ali ne razumijem što hoćete. - Naše je da vas privedemo. Imamo nalog. - Upozoravam vas da je u pitanju zabuna. - O tome ćete razgovarati u postaji. Pođite s nama. - Mogu li nazvati odvjetnika? Jedan od policajaca kimnuo je glavom. Roknić je iz džepa izvadio mobitel. Slušao je kako telefon uporno zvoni, sve dok se nije uključio govorni automat: "Osoba ne može odgovoriti na poziv. Molimo nazovite kasnije". - Kurvin sin! - prosiktao je. - Prokleti kurvin sin. - Što se pobogu događa? - vikala je Ronićeva supruga vidjevši kako njenom mužu na ruke stavljaju lisičine. - Kamo ga vodite? Bolestan je. Jučer se vratio iz bolnice. Odgovarat ćete za sve što mu se dogodi. - Obavijesti odvjetnika Trišlera - vikao je Roknić supruzi. - Neka odmah dođe u policiju. Nađi ga kako god znaš. Netko će za ovo gadno platiti. * * * balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Svaki put kad bi kliknuo na ikonicu Send/Recv Stribor je osjetio olakšanje, slično onom kad nakon mukotrpnog penjanja stigne na vrh planine. Tekst koji je pisao tri sata u sekundi je iz njegovog računala stigao u Sašin. Uopće nije razumio kako su nekad novine izlazile. Teleprinteri, daktilobiroi, pisaće mašine i korekturni lak, slanje slika vlakovima i autobusima ili glomaznim telefoto uređajima, laboratoriji za razvijanje filmova i fotografija, arhive s isječcima iz novina, foto dokumentacija u bezbroj fascikala u kojima je bila umjetnost naći ono što se traži... Pa onda olovni slog, klišeji na cinčanim pločama, ručni slagari, korektura na špaltama. Kad je o tome učio na fakultetu, činilo mu se da profesor govori o vremenu odmah iza kamenog doba. A još prije samo dvadesetak godina sve je bilo upravo tako. Danas tek klik na ikonicu, digitalne fotografije, slanje elektronskom poštom, pametni telefoni, sveznajući Google s nezamislivom količinom podataka. Bio je zadovoljan, ali i tužan. Bojao se da Vladimir možda neće imati prilike pročitati njegov tekst. Dok je udarao po tipkovnici, osjećao se kao da piše poduži nekrolog. Vjerovao je da će Saša biti oduševljen. Zahvaljujući Vesni do detalja je znao što se događalo u Vladimirovoj sobi prošle večeri. Napravio je skicu njegovog dnevnog boravka, raspored namještaja, označio gdje se nalazio trosjed i položaj Vladimirovog tijela, mjesto na zidu u koje je udarilo zrno i lončanicu s kaktusom na prozoru kroz koji je prošao drugi metak. U redakciji će napraviti infografiku. Saša je obožavao kada uz tekst čitatelji mogu i zorno, kao u stripu, vidjeti gdje se što dogodilo. Opet će nadmašiti konkurenciju, imat će ono o čemu drugi mogu samo sanjati. Lana je završavala ručak. Miris pečene ribe širio se garsonijerom. Gulila je krumpir za njegovu omiljenu salatu. Glavica crvenog luka stajala je stolu. Znao je da čeka njega. Uzeo je nož, ogulio ljusku i osjetio kako mu suze kreću niz obraze. Lana se smijala. - Znaš li imena sedam patuljaka iz priče o Snjeguljici? - Tupko, Stidljivko, Srećko, Pospanko... - I? - Učo, Ljutko... - Nedostaje još jedan. - Ne mogu se sjetiti - rekao je brišući suze. Luk ga je štipao za oči i pekao poput habanero paprike. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Pogledaj se u ogledalo. Vrlo ti je sličan. - Plačko! - Pogodio si. Snjeguljici je bio najdraži, baš kao i ti meni. Usred ručka zazvonio je telefon. - Uhitili su Roknića. Vesnin glas kiptio je od uzbuđenja. - Odbija poligraf. Ne želi ništa govoriti bez odvjetnika. Čekamo da se pojavi Trišler, onaj napuhani debeljko piskutavog glasa koji je branio i Kopljara. - Ništa od našeg popodnevnog odmora - rekao je Stribor spustivši slušalicu. - Roknić je priveden. To je prijelomna vijest. Saša će naručiti bar pet tisuća znakova. - Sada ću ja biti Plačko - tužno je rekla Lana. - Je li ti utjeha kažem li da sam ovoga trenutka postao Ljutko? - Više bih voljela da si Pospanko, da legneš pored mene i snažno me zagrliš. Uhvatio je njeno lice među dlanove i nježno je poljubio. Ugodna, uzbudljiva toplina prostrujala mu je tijelom. Ludo ga je privlačila. * * *
ba
lka
nd
Ogromna prilika kotrljala se policijskim hodnikom i Vesna se morala maknuti ustranu da je na zatrpa nadolazeća lavina mesa i sala. Premda ju je zaslijepilo bliješteće svijetlo koje je nadiralo kroz prozor na hodniku, prepoznala ga je. Odvjetnik Trišler, obliven znojem, hitao je hodnikom s golemom kožnom torbom u ruci, koja je u odnosu na njegovu veličinu izgledala sićušnom poput nebodera u ručerdama King Konga. - Lijepo je vidjeti vas opet - rekla je zajedljivo divu kad su se mimoilazili. Zastao je. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da je prepozna. - Ako tražite načelnikovog zamjenika Bobana, predzadnja vrata desno. Sigurno vam je poznato da je Jakić na službenom putu. - Svejedno je tko će mi se ispričati, Boban ili Jakić. Ovo je nečuveno. Ako sam pokazao dobru volju i odustao od kaznene prijave nakon Jakićeve isprike zbog maltretiranja mog klijenta Kopljara, budite sigurni da sada neću. Tražim trenutačno puštanje na slobodu mog klijenta Roknića. Hapsite ljude kako vam se sviđa. Nije ovo balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Staljinov Sovjetski Savez... Trišler je zastao da se ispuše. Vesni se učinilo da će ga onako golemog, oznojenog i zadihanog nasred hodnika pokositi infarkt i da će se bar sto šezdeset kilograma struštiti na pod. Podsvjesno se maknula nekoliko koraka u strahu da ne bude kolateralna žrtva. - Fina vam je klijentela, kao da stiže iz samostana. Produžio je bez riječi. Trenutak kasnije čula je kako kuca na Bobanova vrata. "Prilično nježno za ovakvog diva", pomisli. U automatu na hodniku kupila je kavu s mlijekom i vratila se u sobu. Bila je zadovoljna. Roknić je uhićen, vijest će - ma koliko god je u policiji pokušali skrivati da smanje štetu budu li ga morali pustiti sutra izaći u novinama. Nije se osjećala zviždačicom. Naprotiv, smatrala je dobrim potezom što je sve ispričala Striboru. Znala je kolika je moć javnosti. Kad informacija jednom iscuri, kad se Pandorina kutija otvori, izletjelog duha nemoguće je vratiti. Kava joj je prijala. Iako su svi u policiji govorili da ima metalni okus, njoj je odgovarala. Sjetila se Vladimira. Kako bi voljela da je ovdje i da ispituje Roknića. Da ga prostrijeli onim prodornim pogledom, da ga uhvati na lijevoj nozi, zapetljanog u laži, da ga potpuno zbuni unakrsnim pitanjima i dovede u bezizlazan položaj poput kralja na šahovskoj ploči, stjeranog u kut, bez ijednog slobodnog polja. Ali kako je sada Vladimir u bolničkoj sobi, na intenzivnoj njezi, priključen na aparate, s rupom u glavi? Kako ga je željela vidjeti! Zbunio ju je nepoznati zvuk. Dolazio je iz torbice na stolu. Kad ju je dohvatila, sjetila se. Zvonio je Vladimirov mobitel! Pogledala je broj. Iznad je pisalo: Marković, kućepazitelj. - Izvolite - rekla je. - Čini se da sam pogriješio broj. - Trebali ste inspektora Kovača? - Da. - Niste pogriješili. Ali on se ne može javiti. Ja sam njegova kolegica, Vesna Horak. Mogu li pomoći? - Htio sam mu javiti... ovaj... Ne znam da li znadete za gospođu Bajs iz naše zgrade kraj remize. Sreo sam je maločas pred liftom... Znadete, ona je uvijek tamo. I kad me vidjela, rekla je da bi željela nešto balkandownload.org
loa
d.o
rg
ispričati inspektoru. Nešto je otkrila. - Nešto važno? - Ne znam, nije rekla. Samo je tražila inspektorov broj, a kako je prilično naporna, rekao sam da ću ga ja nazvati. - Doći ću s kolegom. - Inspektor Kovač ju poznaje. Kaže da je već jednom bio kod nje, da mu je gledala u kavu i upozorila na opasnost koja ga vreba. - Kovač neće doći. Povest ću drugog kolegu. - Ustreba li štogod, nazovite. Vesna je prekinula poziv i nazvala Stribora. - Što radiš? Upravo si završio tekst? Odlično. Hoćeš li sa mnom na Vijenac Ivana Meštrovića? Moglo bi biti zabavno.
ow n
16
ba
lka
nd
- Moj klijent odbija poligraf! Ne zbog straha da biste ga uhvatili u laži, već zato što ne želi maltretiranje. Dosta su mu ova dva sata otkako ste ga priveli bez ikakve osnove. Tražim da ga hitno pustite. U suprotnom sazvat ću novinare i reći im kako ponovno zlostavljate nedužne građane. Nisam to do sada govorio, ali reći ću im i za Jukićevu ispriku, kada se pokislog perja ispričavao zbog privođenja Kopljara i molio da ne podnosim kaznenu prijavu. Bilo je teško reći na čijem je čelu izvirao veći potok znoja, Trišlerovom ili Babićevom. Inspektor Babić proživljavao je teške trenutke. Svatko tko bi ušao u sobu za obavijesne razgovore pomislio bi da je on osumnjičen. Znojio se i izgubljeno gledao kroz prozor, kao da će mu netko došapnuti pitanje koje je valjalo postaviti Rokniću. Bespomoćan poput učenika u razredu dok stoji u klupi i panično gleda hoće li s nečijih usana pročitati odgovor koji nije znao, pogledom je lutao od Roknića do Trišlera i bio najsretniji kad bi se zaustavio na prozoru. - Vi, dakle, niječete da ste poznavali Ivanu i Sanju, djevojčice iz doma? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Roknić je šutio. - Možete li reći što podrazumijevate pod riječju "poznavali"? Čak i da postoji zabilježeni telefonski razgovor između njih i mog klijenta, kao što tvrdite, kakav je to dokaz? Mogle su pogriješiti broj, mogao im ga je netko dati, moj se branjenik javio ili odgovorio na poziv s broja zabilježenog u njegovu mobitelu. Što to dokazuje? Ne znam za slučaj da je ijedan telefonski poziv ikada ikoga ubio. Babić se grozničavo pokušavao sjetiti sljedećeg pitanja, poput mladog novinara poslanog da intervjuira osobu o kojoj ništa ne zna. - Viđeni ste u zgradi na Vijencu Ivana Meštrovića. Onamo su dolazile i djevojke. Postoji iskaz očevidca. - Što je neobično u tome da je moj branjenik odlazio u tu zgradu? Onamo dnevno ulaze stotine ljudi. Osim toga, ondje ima unajmljen stan. Možete li mi pokazati članak Kaznenog zakona koji sankcionira unajmljivanje stana i njegovo korištenje? - U tu su zgradu, kao što sam rekao, dolazile i djevojke iz doma. - Znadete li, inspektore Babicu, koliko je ondje stanova? Hoćete li da vam kažem? Slušajte, ondje je stotinu dvadeset i osam stanova. Jeste li me čuli: sto dvadeset i osam. Unajmljeni stan mog branjenika jedan je od tih 128. Jeste li ispitali sve stanare i utvrdili da te cure, kako li se već zovu, nisu dolazile ni u jedan od 127 stanova, nego baš u stan moga klijenta. I kad već govorim o njima, takve fufice dolaze u stanove na telefonske pozive. Moj klijent je oženjen, obiteljski čovjek. A nastranih je samaca pun grad. Bilo bi čudno da ih nema i u zgradi s toliko stanova. - A kako objašnjavate četiri ženska ogrtača u ormaru? - Molim? - zapiskutao je Trišlerov glas. Babiću je bilo žao što prije posljednjeg pitanja nije pregrizao jezik. Sada je bilo kasno. - Znadete li, uvaženi inspektore, kako se obavlja pretres stana? Vjerujem da ste u rukama bar jednom držali Zakon o kaznenom postupku. I siguran sam da se sjećate kako za ulazak u nečiji stan valja imati pisani nalog. I da osim policije, ondje obvezno mora biti i netko od susjeda. Je li takav pretres obavljen? Tko je od susjeda bio nazočan? Možete li pokazati popis privremeno oduzetih predmeta? Jesu li na njima i ta četiri smiješna ženska bademantila? Inspektor Babić vrpoljio se na stolici. Nije imao više pitanja, pa je odlučio pokazati zube. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Gospodine odvjetniče, ovdje je osumnjičen vaš klijent, ne vi. Preuzeli ste riječ i sve što pitam njega vi odgovarate. Dopustite njemu da govori. - Uvaženi inspektore - Trišler se trudio riječ "uvaženi" izgovoriti što posprdnije - upozoravam samo na nezakonite postupke policije i konstrukcije u vašim pitanjima. Ali mogu li ja vas nešto zapitati? Ne čekajući odgovor, nastavio je: - Mogu li vas zapitati, uvaženi inspektore, otkad se policija služi kvazi dokazima iz novinskih članaka? Jeste li vidjeli današnje novine? Iz velike torbe na podu izvadio je primjerak jutrošnjih novina i tresnuo ih Babiću o stol. - Otkad to, molim vas, policija uzima zdravo za gotovo senzacionalističke članke iz žutih novina. Već smo podnijeli tužbu za klevetu i naknadu štete, a danas ću morati još jednu. Prijavu protiv vas, inspektore Babiću. Gledajući kroz prozor, inspektor Babić želio je više nego išta pretvoriti se u pticu, izletjeti kroz okno i zauvijek, netragom nestati u bespuću nebeskog plavetnila. * * *
ba
lka
nd
Pred dugačkom policom nakrcanom hranom za kućne ljubimce, Vesna je stajala pred mnoštvom vrećica, kutija i konzervi s kojih su se smiješile mačke. Ništa joj nisu značili napisi Whiskas, Animonda, Dein Bestes, Royal Canin, Friskies... U vrijeme kad je kao djevojčica imala mačku hranili su je ostacima ručka, iznutricama ili ribicama koje je s pecanja donosio otac. Sjetila se kako je na ulici našla mačku, donijela je doma i napravila pravu dramu kad se mati usprotivila primiti u stan kržljavo izgladnjelo stvorenje. Potokom suza Vesna je uspjela iskamčiti da mačića posipanog praškom protiv buha tri dana drže u kutiji za cipele, u svojevrsnoj karanteni, na balkonu. Kad je Mikica, kako ju je nazvala, ubrzo postala ravnopravni dio obitelji, satima ju je držala u krilu i uživala slušajući kako prede. Postale su nerazdvojne. Nekoliko dana prije Uskrsa, Mikica je netragom nestala. Vesna ju je plačući danima tražila po susjedstvu, potom po kvartu, šireći krug na sve udaljenije ulice. Kad je nije pronašla, zarekla se da nikada više u kući neće držati mačku. Ali ljubav prema njima je ostala. Znajući da odlazi u stan pun mačaka, balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
kupila je tri vrećice hrane nadajući se da je pogodila onu koju vole. Stribor ju je čekao pred zgradom. - Vodiš li me u Roknićev stan? Nasmijala se. - Javila se gospođa Bajs, Mačkamama. Želi nam nešto važno reći. No, i ja nju želim nešto pitati. Ponijela sam Roknićevu sliku. - Koliko se može vjerovati toj ženi? - Nisam nikad s njom razgovarala. Vladimiru se činila pouzdanom. - Što ćeš reći za Vladimira? - Nema smisla lagati. Sutra ionako izlazi tvoja priča. - Kako ćeš mene predstaviti? - Kao mlađeg kolegu. Sitne lažni ponekad su nužne. - To baš i nije sitna laž. A nije ni nužna. - Vrlo sitna laž. Pomažeš u istrazi. Puno više nego neki stvarni kolege. Vesnin bijeli Polo zaustavio se na parkiralištu ispred zgrade. Nije bilo ni jednog slobodnog mjesta. - Najveća stambena zgrada u Osijeku, a parkiralište kao pred seoskim dućanom. - Arhitekti i urbanisti očito nisu i futuristi. Kad su je gradili, bilo je dovoljno veliko. - Mali parking zahtijeva i malo strpljenja - rekla je Vesna spazivši automobil s uključenim svjetlima za vožnju unatrag. Veliki zeleni Peugeot izlazio je s parkirališta. Gospođa Bajs stajala je pred ulazom u zgradu. U naručju je držala dvije mačke. - Mi smo iz policije - predstavila se Vesna. - Izvolite k meni. Inspektor kojeg sam upoznala nije mogao doći? - U bolnici je. - Rekla sam mu da se čuva. Velika je opasnost vrebala. Recite, je li ozbiljno? - Jak je on. Bit će dobro. - Imao je strašnog jastreba u šalici. Ogromnog, s raširenim krilima. Jastreb je opasnost, velika opasnost. Kažete, bit će dobro? U liftu je bilo zagušljivo i Stribor je jedva čekao da izađu. Ali u stanu gospođe Bajs bilo je još gore. Snažan vonj mačje mokraće ofurio mu je nosnice poput svježe naribanog hrena. Pogledao je Vesnu i balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
shvatio da misle isto. - Moje ljepotice će se obradovati. Pogodili ste koju hranu najviše vole - rekla je gospođa Bajs kad je Vesna na stol stavila vrećice s mačjom hranom. - Sjednite. Popit ćemo kavu. - Poznajete li ovog čovjeka? Vesna je iz torbe izvukla Roknićevu sliku iz policijske evidencije građana, otiskanu na papiru. Mačkamama se zagledala. Stavila je naočale, zadubila se u sliku i zavrtjela glavom. Razmislila je trenutak-dva. - Hm. Ne mogu se zakleti da sam ga vidjela. - Pogledajte pažljivo. - Mislim da ga nisam vidjela. Dobro pamtim lica, ali taj nos i oči nisu mi ostali u sjećanju. To je vrlo markantan nos, pravi orlov kljun. Ne, nisam ga vidjela. Mogu to reći s prilično sigurnosti. - Nešto ste nam htjeli ispričati. - Obećala sam inspektoru javiti saznam li štogod. Spomenula sam mu gospodina koji je uvijek dolazio u zgradu iza onih djevojčica. One bi dolazile prve, on dvadesetak minuta za njima. Kao da se skrivao, nastojao je što prije ući u lift. Toliko puta sam ga vidjela i bio bi red da me pozdravi, ali je samo gledao kako da šmugne. I uvijek je stiskao dugme na petnaestom katu. - Je li skoro dolazio? - Ne, nisam ga primijetila u zgradi posljednjih dana. - Jeste li ga vidjeli negdje drugdje? - Ne, nisam ga srela. - Pa što nam onda želite reći? - Mislim da znam tko je. - Znadete tko je čovjek koji je dolazio u zgradu iza djevojčica iz doma? - Ne idem baš često u Gornji grad, ali danas sam sjela na tramvaj, morala sam u Matični ured po neki dokument. Nas umirovljenike stalno nekog vraga traže. Te potvrdu, te nekakvo uvjerenje, rješenje, što sve ne. Ja vam inače ne izlazim iz stana, dva-tri puta godišnje kada baš moram. Sav moj svijet je ovdje: moj stan, moje ljepotice, moja klupčica pred liftom. Još iz srednje škole družim se s Elizabetom. Svako jutro dođe na kavu, donese mi kruh i mlijeko, hranu za moje ljepotice, lijekove i sve drugo što treba. A meni ne treba puno. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Rekli ste da znadete čovjeka koji je dolazio na petnaesti kat... - Da. Vozim se tramvajem i odjednom mi sine. Taj čovjek je svugdje. Stribor se štrecnuo. Rečenica mu je zazvučala poznato. - Kako mislite da je taj čovjek svugdje? - Od remize do Trga vidjela sam ga bar desetak puta. - Bože, kako sam glup! Dragi bože, kako sam glup! Sanja mi je sve rekla! - tiho je izustio Stribor, udarivši se dlanom po čelu. Gospođa Bajs, zaokupljena kuhanjem kave, nije ga mogla čuti. Ali Vesna ga je začuđeno pogledala. - Vidjela sam ga na plakatima. Cijeli grad je njima izlijepljen. Znate one na kojima piše Horvatić. Ako sam dobro zapamtila. To je taj čovjek. Vesna umalo da nije pala sa stolice. - Sigurni ste u to? - Apsolutno. Baš kao što sam sigurna da se prezivam Bajs.
17
ba
lka
nd
Već u šest popodne na stolu Ivana Horvatića bili su rezultati telefonske ankete. Na uzorku od dvije stotine ispitanika 79 posto podržava njegove stavove izrečene u policijskoj upravi, 8 posto misli da se političari ne bi trebali miješati u rad policije, 13 posto o tome nema stav. Bio je više nego zadovoljan. Jutros je dobio i istraživanje o raspoloženju birača: podržava ga 39 posto građana, čak 12 posto više od njegova najozbiljnijeg konkurenta. Nadao se još boljem rezultatu, njegovo zalaganje da se razriješi sudbina djevojčica iz doma javnost je snažno podržala. No dio istraživanja u kojem su građani posebno isticali njegovu nekorumpiranost, odlučnost, poštenje i političku hrabrost, osobito mu je godio. Kampanja je izvrsno vođena, ostaje još završni skup i nastup u televizijskoj emisiji večer uoči izborne šutnje. U njegovu stožeru vladalo je sjajno, pobjedničko raspoloženje. Inga Brkić, Horvatićeva medijska savjetnica, smatrala se balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
najzaslužnijom što stvari odlično idu. Naručila je hranu iz obližnjeg restorana, valja počastiti ekipu koja zna svoj posao. Petero članova stranačke mladeži vrijedno su radili od jutra. Ručak je najmanje što su zaslužili. Šarmantna, utegnuta crnka, u haljini koja je isticala njene obline, povukla se s elegantnim političarom u susjednu sobu. Ostavili su ostatak ekipe da uživa u hrani koja je upravo stigla. - Razgovarala sam s Daliborom, on sutra stiže iz Zagreba. Morat ćete odvojiti dva sata vremena da izvježbate nastup u televizijskoj emisiji. Kaže da je iznimno važan govor tijela, da tome valja posvetiti osobitu pažnju jer na gledatelje ostavlja presudan utjecaj. U tome je podučavao i premijera, a radio je i s dvojicom ministara. Honorar je tisuću eura, plus troškovi puta. Odobrila sam. To nam je užasno važno. Horvatić je otpio gutljaj Coca-Cole Zero. - Složio se da bi u emisiji trebalo naglasak staviti na sigurnost građana, s obzirom na vašu buduću funkciju. Sudbina cura iz doma izvrstan je povod. O tome priča cijela država, svi su kivni na policiju, vaš istup u kojim ih kritizirate i najavljujete smjene, vidjeli ste potvrđuje anketa - izvrsno je primljen. Nitko ne voli policijske šefove, građani ih smatraju korumpiranim lijenčinama i jedva čekaju da ih maknete. Njihova nesposobnost da razriješe taj slučaj izaziva sveopće ogorčenje. Na tome se može sjajno poentirati. - Znaš da je u emisiji i novinar Kralj. Popodne su uhitili Roknića. Dva puta sam se s njim sastao u posljednjih desetak dana na javnim mjestima. Dosta nas je ljudi vidjelo. Možda nas je netko i slikao. Pretpostavljam da i Kralj to zna. - Stvar je vrlo jednostavna. Jasno ste rekli da policija čini sve što je u njezinoj moći, da rade svoj posao i ne obaziru se na moguće pritiske. I da nitko nije nedodirljiv. To je snažna poruka, ta rečenica je gromobran koji vas štiti. Vaš je odgovor da je Roknić uhapšen i da prepustimo policiji da radi svoj posao. On je jedan od stotinu ljudi koje dnevno susrećem i s kojima razgovaram i ja se nadam da je nevin. Kao što je svatko nevin dok sud ne dokaže suprotno. Ali nitko ga nije poštedio zbog toga što je jednom ili dvaput sa mnom razgovarao. Zašto bi itko od ljudi koje svaki dan susrećem bio amnestiran padne li na njega i tračak sumnje. Upravo to ste i rekli. Ljudi će to osobito cijeniti. Vole principijelnost. I možete podsjetiti da ste zimus iz stranke balkandownload.org
* * *
d.o
rg
izbacili dvojicu suradnika kad je otkriveno da su varali u javnoj nabavi. Horvatić je pozorno slušao upijajući svaku riječ koja je izmicala između napučenih, jarko crvenih usnica njegove savjetnice. Mobitel mu je neprekidno zvonio. Jedan broj bio je silno uporan, onaj s kojega je nazivao odvjetnik Trišler.
ba
lka
nd
ow n
loa
- Kako sam glup, neopisivo glup. Kako nisam shvatio što mi je govorila Sanja?! Doslovce je rekla: "Od njega se ne može pobjeći. On je svugdje". Potpuno isto napisala je i Ivana u jednoj od posljednjih poruka: "On je svugdje". Kako to nisam povezao? Bože, kako li sam glup! Sjedili su u vrtu Lipovog hlada, jedne od rijetkih osječkih gostionica čiji je naziv odlično opisivao njen ambijent. Za razliku od kojekakvih Brooklyna, Hollywooda ili Santa Monica, gdje izgled ni po čemu nije sličio na ime, Lipov hlad imao je dobrog kuma. Stribora i Vesnu kao da je podsvijest dovela baš u tu gostionicu, nadomak bolnice u kojoj je ležao Vladimir. Duge sjene lipa vukle su se niz tramvajsku prugu. Spuštala se ugodna večer. Cika djece čula se iz obližnjeg parka i bučna glazba iz automobila koji je jurio od Trga Bana Jelačića ka Gupčevoj. - To naprosto ne mogu vjerovati. Horvatić je ozbiljan političar. Dugo takvog nismo imali. Pravo osvježenje. Napokon netko za koga se može glasati. Bojim se da je stara gospođa Bajs nešto pomiješala rekla je Vesna još uvijek pod šokom. - Je li Roknić što propjevao? - Ništa što bi bilo zanimljivo. Njegov odvjetnik inzistira na DNK analizi kako bi dokazao da Roknić nije odgovoran za Ivaninu trudnoću. Bojim se da bi ga sutra mogli pustiti. Jakić je ionako gotov, vjerojatno će procijeniti da je bolje pustiti Roknića nego slušati onu napast od odvjetnika. I opet smo na početku. Potpuni fijasko. Troje ljudi je privedeno, mi ni dalje ne znamo tko je kriv za smrt te djece. - Ili znamo? - Stribore, složit ćeš se da ne možemo hapsiti Horvatića. Tko bi se lud to usudio? Ni jedna ga cura nije imenovala. Hapsiti čovjeka samo zato što žena koja vječno stoji pred liftom tvrdi da je muškarac nalik balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
onom s izbornih plakata dolazio u zgradu s više od stotinu stanova i da su u tu zgradu dolazile djevojčice iz doma. Razumiješ? - Naravno - rekao je Stribor. - Naravno da razumijem. I znam da je silno popularan i da ga ljudi obožavaju. Ali kad su političari u pitanju ni za koga ne bih stavio ruku u vatru. - Kako dokazati da je petljao s djevojčicama? Kako ga uopće dovesti u vezu s njihovom smrću? Stribor je šutio. "Možda sam se previše fiksirao na tog čovjeka", pomisli. "Vesna je u pravu. Priče o njegovoj lažnoj diplomi i lažnoj invalidnost, čak ako su i točne, ne znače da je čovjek izopačen. Izbori su vrijeme kada se svašta podmeće. U takvom društvu živimo." - Muči me još nešto - rekla je Vesna. Ivana i Sanja nađene su mrtve. Onaj tko ih je ubio mogao ih je i sakriti, vezati kamen o nogu i baciti ih u Dravu. Bile su kraj obale. Trebalo je uložiti još samo malo napora i možda nikada ne bi bile pronađene. - Očito, njihovu je smrt želio prikazati kao samoubojstvo. Iz nekih razloga takav mu se kraj činio boljim. Slično je i s Vladimirom. Mogli su ga ubiti i pobjeći. Da su ispalili dva metka iz pištolja s prigušivačem, nitko ne bi čuo pucanj. Vladimir bi bio mrtav. Mogli su bez žurbe otići i nestati. Tko bi ih ikada pronašao. - Teško je sakriti leš - nastavila je Vesna. - Kad-tad nađu se tragovi. Samoubojstvo je bolje rješenje: slučaj se zaključi, ubojice nema, nema se koga tražiti. - Ali, nije li vraški teško inscenirati samoubojstvo? - Podjednako teško kao i učiniti savršen zločin. - Gledano tako, imitacija samoubojstva bolje je rješenje od ubojstva. Sve dok se na naiđe na tragove koji to dovode u sumnju. A i onda počinje istraga kao i nakon ubojstva. - Ali što je s Višnjom? Njenog leša nema. - Neće ga ni biti. Siguran sam da je živa. - Ili je ubojicama, ako ih je bilo više, dojadio isti model. Pa su je ubili i sakrili leš. - Ne vjerujem. Višnja je živa. Pobjegla je iz doma. Možda njen nestanak nema nikakve veze s Ivanom i Sanjom. Ali kako objašnjavaš pokušaj ubojstva Vladimira? - Upad u Roknićev stan nekoga je jako uznemirio. Vladimira su pratili. Znali su kamo se kreće. Bili su sigurni da je on ušao u stan. Ali balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
nisu sigurni što je sve ondje našao. Pretpostavljaju da je tebi dao samo dio onoga što ima. Policija tako obično radi. - Misliš li da je Vladimir još nešto znao? - Moguće, iako vjerujem da bi mi to rekao. Samo, oni to ne znaju. Strah od prazne puške jednak je kao i od pune. Stribor se kiselo nasmijao. - Čini se da smo bolji u analizama nego u planovima što napraviti. - Kako stojiš s momcima iz Operativno-tehničkog centra? Onima što prisluškuju telefonske razgovore? - Zašto? - Kada bi se prištekali na Horvatića? Možda bi nešto saznali. - Nemoguće. Prvo, to je protuzakonito. Drugo, nitko ne bi dao nalog da se prisluškuje političara. Pogotovo sada u završnici izborne kampanje. Zašto to tražimo? Nema osnove. Treće, taj čovjek će sutra biti ministar unutarnjih poslova. Tko će riskirati da završi u zatvoru? Četvrto, čuo si za Watergate. - Vesna, znaš kao i ja da ti dečki itekako slušaju. I svašta čuju. I prodaju informacije. Ako ljubomorni suprug dobro plati, saznat će s kim sve komunicira njegova supruga. A ako plati još malo više, dobit će i snimke razgovora. - Ne vjerujem u to. Ljudi čuvaju svoj posao. - Plaće su male, Vesna. Pogledaj što neki od tih dečki voze. - Znaš li nekoga u OTC-u? - Naravno. - Pozovi ga na kavu. Prije toga provjeri prisluškuju li već Roknićevu suprugu, telefone u njegovu uredu i kući. Ako još nije izdan nalog, predloži da to učine. Na zahtjev za prisluškivanje, dobro to zna policija, stavi se i nekoliko brojeva s kojima je najčešće kontaktirao. Možda je među njima i Horvatićev. Vesna se zamislila. - Ima još jedan problem. Tip iz OTC-a koji bi to učinio da ga zamolim, zaljubljen je u mene. Ali on me ne zanima. Apsolutno me ne zanima. - A da mu uljepšaš dan i ipak s njim popiješ kavu? - Znaš kako se ono kaže, tvoja je mati časna i poštena žena, ali ti si ipak kurvin sin. balkandownload.org
* * *
d.o
rg
Stribor se nasmijao. - Sretan sam kad učinim nešto dobro. Ne znam tog tipa iz OTC-a, ali siguran sam da će sutra, kad ga pozoveš na kavu, bit najsretnije biće na svijetu. Zahvaljujući meni. - Stvarno si kurvin sin. Sad se i Vesna, prvi put tog dana, slatko nasmijala.
ba
lka
nd
ow n
loa
U odvjetničkim krugovima za Predraga Trišlera govorilo se kako je osoba koja je pogrešno umislila da je Atticus Finch iz filma Ubiti pticu rugalicu. Iako ni po čemu nije sličio na Gregoryja Pecka, kolege su ga tako zvale. Zajedljivo su se cerili govoreći kako o sebi širi priču da je, poput Fincha, baš onako kako ga je glumio Peck, uvijek na strani slabijih i neopravdano optuženih, spreman za svog klijenta učiniti nešto što ni jednom drugom odvjetniku ne bi palo na pamet. Kolege su ga ogovarale, govorkale da je veliki pozer, ismijavale njegove teatralne nastupe i rugali se njegovoj debljini. Ali malo tko od tih tračera bio bi spreman napraviti ono što je Trišler činio cijele večeri. Gledao je Malo dobrih ljudi iz bogate kolekcije filmova iz sudnice i svakih deset minuta nazivao isti broj. Počeo je u pet popodne nakon što je napustio policijsku upravu i pozdravio se s Roknićem. Obećao mu je da će biti uporan. Do devet sati isti telefonski broj zvao je dvadeset i četiri puta. Zvonilo je, ali poziv nije uspostavljen. Odlučio je da će zvati do deset. Ako se i tada ne bude javio, nastavit će ujutro. Na ekranu njegova velika televizora upravo je tekla odjavna špica. Ustao je i uputio se ka polici prekrcanoj filmovima. Kolebao se trenutak-dva između Erin Brokovich i Kramera protiv Kramera. Na kraju odlučio se za Rainmakera. Gledao ga je već toliko puta, ali Danny DeVito naprosto ga je oduševljavao. Ponovno je nazvao isti broj, dvadeset i peti put te večeri. Odgovora nije bilo.
18 balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Najteže stvari Vesna je voljela rješavati prve. Namjeravala je, čim dođe na posao, javiti se Borisu i pozvati ga na kavu. Znala je da će biti iznenađen ali i razočaran kad sazna razlog. Vesna nije voljela očijukati i davati lažne nade. Znala je koliko mu je hrabrosti trebalo da je pozove na večeru i kako se morao osjećati kad mu je odgovorila kako više voli da sve ostane na pozdravima kad se sretnu u hodniku. Bio je korektan, nije povrijeđeno digao nos kako bi učinila većina muškaraca. Rekao je bez ljutnje: "Ako se ikad predomisliš, znaš gdje sam." Plan da se odmah ujutro sretne s Borisom iz Operativno-tehničkog centra pokvarila je Jakićeva tajnica. - Načelnik je sazvao kolegij u 7 i 15. Rekao je da neće dugo trajati, ali da je dolazak obvezan. Ostalo je dovoljno vremena da u miru dovrši kavu. "Što li je razlog ranog kolegija? Hoće li im priopćiti da pušta Roknića? Ili će se istresti na Bobana?" rojilo se u Vesninoj glavi. Kad je ušla u salu za sastanke, Jakić je već sjedio na svom mjestu. Bilo je sedam sati i trinaest minuta. Izgledao je umorno i neispavano. Babić je ušao posljednji. - Svi smo - rekao je Jakić. - Bit ćemo brzo gotovi, ne želim vam uzeti puno vremena. Znam da vas čeka gomila posla. Glas mu je bio pomirljiv, kao u supružnika u bračnoj svađi kad shvate da su pretjerali i da je ipak lakše živjeti bez napetosti i sukoba. - Jučer sam, kao što znadete, bio u Zagrebu. Sastao sam se s ravnateljem policije. Podnio sam mu neopozivu ostavku, pa o tome danas želim, obavijestiti i vas. Moja je ostavka prihvaćena, od danas više nisam načelnik policije. Predložio sam ravnatelju da me do izbora nasljednika mijenja kolega Boban. Prihvatio je. Tajac je bio potpun. Boban je pocrvenio u licu poput djevojke nenavikle na laskanja i komplimente. Jakić je naglo ustao i krenuo ka vratima. Jednom nogom već je zakoračio na hodnik, pa zastao i okrenuo se. - Želim vam svima zahvaliti na suradnji. I poželjeti sreću. Čim je Jakić izašao, Babić je prišao Bobanu. - Pa čestitam. Od srca. Što ćemo s Roknićem? - Vodite ga istražnom sucu. - Mislio sam da ćemo ga pustiti. Njegov odvjetnik već je u zgradi. balkandownload.org
loa
d.o
rg
Babiću je trebalo hrabrosti da to izgovori. - Istražni sudac odlučit će hoće li Roknić na slobodu ili u pritvor. - Razumijem načelniče. - V. d. načelniče. Vesna je jedva suzdržala smijeh. Babića je zamišljala kao ogromnu tubu vazelina, s malenim rukama i nožicama, glatkim i podmazanim, spremnim da se uvuče i klizne u svaku rupu. Pročitala je negdje da vazelin, nanesen na kožu, duže zadržava miris parfema. Babić je, uistinu, uvijek bio namirisan pa se razgovarajući s njim, da je ne zapuhne težak slatkasti vonj, odmicala bar dva koraka više nego što bi bilo pristojno. Sada ga nije mogla izbjeći. Izlazeći iz sale za sastanke sudarili su se na vratima. * * *
ba
lka
nd
ow n
Inspektor Vladimir Kovač izgledao je kao da spava. Disao je pravilno, bez napora i da na čelu i bočnom dijelu glave nije bilo zavoja, da se oko njega nisu plele kojekakve cjevčice i sonde, a aparati tiho zujali, da nije bio priključen na infuziju i da na monitoru, uz uzglavlje, nije skakutala zelena linija pokazujući otkucaje njegova srca, izgledalo bi da je u hotelskoj sobi utonuo u čvrst san. Stribor ga je gledao kroz staklo, razmišljajući kako li će se osjećati taj čovjek, ako se posreći da preživi, kada shvati gdje je i što mu se dogodilo. Kada otvori oči i ugleda sterilnu bijelu sobu i osjeti miris asepsola i alkohola. Hoće li znati gdje je? Hoće li znati zašto je tu gdje je? Ili će biti biljka, slična kaktusu s prozora stana u koji je tek uselio, živ ali nesvjestan svijeta oko sebe? Nije mogao zamisliti Vladimira u nekom sanatoriju, kako sjedi na terasi, u invalidskim kolicima pokriven vunenom dekom preko nogu koje su mu otkazale poslušnost. I tupo gleda svijet oko sebe, svijet koji ne poznaje i kojem više ne pripada. Je li u tom slučaju bolje umrijeti? Iz misli ga prenu duboki glas dr. Langa. - Nadajmo se najboljem. Kad ljudi čuju da je nekome metak prošao kroz glavu, misle da je sve gotovo. Ali nije. Trebali ste vidjeli kakve su nam ranjenike dovozili u ratu. Metak je pjesma prema krhotinama granate. Za Novu godinu 1992. dovezli su nam mladića bez pola čeone kosti, s lubanjom raspucanom poput lubenice kad iz ruku padne na asfalt. Skrpali smo ga kao što arheolozi balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
skrpaju egipatsku vazu. Eno ga živog i zdravog. Premda je dr. Lang bio razgovorljiv čovjek, Stribor je znao da nikada s njim ne bi tako pričao da ga nije doveo njegov prijatelj, specijalizant, kome je Lang bio mentor. - Inspektor je za sada dobro. Probudit ćemo ga iz kome možda već sutra. Tada ćemo znati više. Ali ponavljam, još uvijek je prerano za prognoze. Mozak je velika zagonetka. Čini mi se i veća od svemira. Stribor je bio zadovoljan što je vidio inspektora Kovača ali još zadovoljniji što u bolnicu nije poveo i Vesnu. Dvojio se da li da je pozove kad mu je Gordan, budući neurokirurg, kojeg je poznavao još iz gimnazijskih dana, javio da može doći na odjel. Previše kratko poznavao je Vladimira da bi znao kakav je stvarni odnos između njega i Vesne, ali sudeći po njenim reakcijama vjerovao je da postoji nešto više od prijateljstva. Barem što se Vesne tiče. "Bit će joj žao da ga nije vidjela. Kad ga probude iz kome i bude li sve u redu, povest ću je", pomisli. Kroz staklo, još je jednom pogledao Vladimira. Kolikogod bili različiti, ljudi i biljke kao da imaju isti korijen. * * *
ba
lka
nd
- Nisam se predomislila oko poziva na večeru i možda je najbolje da ti to kažem na početku razgovora. Učiniš li ono što ću te zamoliti, ne očekuj protuuslugu te vrste. Možda sam previše izravna, ali ne želim davati lažne nade. Boris nije znao što bi odgovorio. Nije očekivao ovakav početak razgovora. - Možeš li mi obećati da ako odbiješ ono što ću te zamoliti o tome nećeš nikome pričati. Neću se ljutiti kažeš li - ne. Jedino te molim da o tome ne pričaš. Vesna ga je promatrala pogledom učiteljice koja ne vjeruje učeniku da zbog bolesti nije naučio lekciju. - Naravno - rekao je. - Izgledam li kao tračibaba? - Nipošto. Ipak željela sam čuti tvoje obećanje. - Imaš ga. - U istrazi koju vodimo oko djevojčica iz doma pomoglo bi kada bismo slušali neke telefone. Dala bih ti nekoliko brojeva, ako možeš... - Zašto to niste zatražili službeno? Ne vidim prepreke. Slučaj je balkandownload.org
nd
ow n
loa
d.o
rg
vrlo važan. - Možda je jedna od osoba izuzetno moćna... - Netko iz politike? - Možda. Imam brojeve, ali ne znam čiji su. - Koliko ih je? - Tri? - Zanima te samo ono što se odnosi na djevojčice iz doma? - Na sve što je u vezi s tim. Sve što bi se moglo s tim povezati. Lascivni razgovori s ljubavnicama ne zanimaju me. Boris se nasmijao. - Kada bi samo znala što sve čujemo! Kada bismo to objavili u knjizi, bila bi apsolutni bestseler. Ali kao što znaš, takve stvari ne ulaze u izvještaje, pa ih ne čuvamo. Mogu li ja tebe nešto zamoliti? - Sve što nije vezano uz poziv za večeru. - Ono što ću ti eventualno dati, nisi dobila od mene. - Zlato si. Reći ću ti nešto za utjehu: više volim prijatelje nego ljubavnike. Prijateljstvo je postojanije. - Daj mi te brojeve. Javit ću ti bude li štogod zanimljivo. Vesna mu je pružila papirić. Nije voljela osjećaj koju ju je obuzeo. Bila je zadovoljna što je plan uspio, ali je znala da prijateljstvo ne počiva na temeljima koje je postavila. Koristila je tuđe osjećaje i tuđu slabost kako bi ostvarila ono što je naumila. Grozila se ljudi kojima je cilj opravdavao svako sredstvo. "Jesam li postala jedna od njih?" upitala se. * * *
ba
lka
Ogromni oznojeni čovjek gegao se Europskom avenijom prema zgradi suda. Najljepša osječka ulica vapila je za kantama boje koje bi osvježile njena secesijska pročelja. U sunčanom jutru fasade tih moćnih zgrada sličile su na oprano, prostrto rublje, izblijedjelo od mnogobrojnih pranja. Težina aktovke koju je vukao, blago je iskrivila njegovu figuru, lagano ga nagnuvši udesno. Njegov klijent Roknić već je sjedio u skučenom uredu istražnog suca Ante Krešića. Bio je to mrzovoljan čovjek koji kao da je kasno shvatio da će se njegov sudački posao bitno razlikovati od posla sudaca u žiriju za izbor najljepših djevojaka. Dovodili su mu raznorazne kriminalce, silovatelje i ubojice, prevarante i nasilnike i balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
tek s vremena na vrijeme poneku prostitutku. Samo jednom, u dvadeset godina službe, imao je posla s mladom, lijepom Moldavkom koju je podvodio taksist. I tada požalio što nije među onima koji sjede u luksuznim skupim hotelima ispred piste i promatraju dugonoge ljepotice na crvenom tepihu. Njegov je posao bio da nekome odredi pritvor, ili ga pusti na slobodu, ali za razliku od sudaca u žiriju nikoga nije mogao pozvati u hotelsku sobu. - Određujem vam jednomjesečni pritvor zbog mogućeg utjecaja na svjedoke i ponavljanja kaznenog djela - rekao je ne podižući glavu s papira na stolu. - Ali, gospodine suče - gotovo je zavapio Trišler. - Vaše je pravo, kolega, uložiti žalbu. Dvojica sudskih stražara izvela su Roknića iz tijesne sobe i povela ga hodnikom prema stepenicama. - Je li vam se javio? Jeste li mu uspjeli reći? Trišler je odmahnuo glavom. - Nazovite moju suprugu. Dat će vam nešto u kuverti.
nd
19
ba
lka
Više nego pet tisuća kuna nagrade i više od vijesti da je primljen na stalan posao, što mu je osobno prenio glavni urednik, Stribora su obradovala dva slobodna dana. Redakciji je poslao tek mali članak da je Višnja, djevojčica iz doma, pronađena na Glavnom željezničkom kolodvoru u Zagrebu, izgladnjela i prljava. Vraćala se iz Bedekovčine, nakon što je saznala da njena prijateljica više nije ondje, već da je premještena u Zagreb, u dom u Nazorovoj. Saša mu je rekao da se odmori i isključi obje polovice mozga, kao što i on čini u rijetkim prilikama kad jednom u tri mjeseca uhvati slobodan vikend. - Mozak isključi, ali mobitel nemoj - našalio se. Dva dana u potpunosti je posvetio Lani. Uživali su šećući promenadom, držeći se za ruke ili sjedeći uz Dravu, gledajući mlade balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
majke kako u kolicima guraju bebe. Sljedećeg proljeća pridružit će im se. Slušao je Lanu kako u zanosu o tome priča i tek tada shvatio koliko joj je bilo potrebno da s njim podijeli te osjećaje. Pekla ga je savjest jer mu se činilo da ne sudjeluje dovoljno u nečem velikom i važnom, u nečem što se tiče njih oboje, nipošto samo Lane. Radosna, vodila ga je po trgovinama, pokazivala mu maljušna dječja odijelca, kapice i benkice, cipelice, dude i bočice, pelene Pampers i plastične kadice za kupanje. Vidio je koliko joj je bilo važno da u tome sudjeluje. Cvjetala je od sreće. Tako je izgledala i jutros dok je spavala, umorna od duge šetnje koju su kasno sinoć završili u slastičarnici Petar Pan, uživajući u sladoledu. Stribor je listao lokalne novine s euforičnim naslovom o Horvatićevom završnom predizbornom skupu. "Sigurnost građana moj je najvažniji zadatak", pisalo je ispod velike Horvatićeve slike. Stajao je na bini, ruku podignutih u zrak, poput nogometaša kad zabije pobjedonosni gol. Do njega, ozaren, bio je budući premijer. Došao mu je dati podršku. "Od ponedjeljka sučemo rukave", čitao je Stribor dio govora budućeg premijera. "Posla je puno, ali mi ga se ne bojimo. Za četiri godine, vaš grad, vaša Slavonija, cijela zemlja izgledat će drugačije. Ljepše i bolje, bogatije. Imamo sposobne, odvažne i stručne ljude, poštene i vrijedne, željne da pokažu što znaju i mogu. Jedan od njih je i vaš sugrađanin, Ivan Horvatić. Sada to i službeno kažem: naš novi ministar unutarnjih poslova." Jučer dok je s Lanom sjedio u Petru Panu, vidio je dio te atmosfere. Prepun središnji trg, mnoštvo oduševljenih ljudi kako kliču i frenetično pozdravljaju Horvatića, skandiraju njegovo prezime, nose njegove slike. Stranačka mladež u prvim redovima, mažoretkinje, transparenti, državne i stranačke zastave, Horvatićeve slike, baloni, bučna glazba, potoci besplatnog piva. I neizostavna hrpa novinara. Dok su od Petra Pana presijecali trg hodajući prema Kapucinskoj, promatrao je ozarena lica ljudi koji su se razilazili sa skupa. Očekivali su promjene, nadali se boljem. Bili su uvjereni da će Horvatić, njihov sugrađanin, ispuniti ta očekivanja. Malena vijest na dnu pete stranice privukla mu je pažnju. Roknić je u Osječkom zatvoru započeo štrajk glađu. Njegov odvjetnik, Predrag Trišler, najavio je Roknićevu odlučnost da u štrajku istraje sve dok ga balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
se, kao potpuno nevinog čovjeka, ne pusti na slobodu. Uz tekst je objavljena Trišlerova slika. Gledajući je, Stribor se nasmijao. "Ponekad ne bi bilo loše da i odvjetnici štrajkaju glađu zajedno sa svojim klijentima", pomisli. Čekao je da se Lana probudi i da zajedno popiju kavu. Na zadnjoj stranici novina pogledao je vremensku prognozu. Dva sljedeća dana moguća je prva ljetna oluja. Već za popodne najavljena je kiša. Nije bio sretan. Gume na njegovom prastarom Golfu bile su izlizane. Cesta do Zagreba bit će mokra, skliska i puna vode. Da nije obećao Lani kako će od novčane nagrade kupiti dječja kolica Peg Pergo, koja su na akciji koštala pet tisuća kuna, gotovo tisuću manje od redovne cijene, promijenio bi gume. Odlučio je poći u Zagreb ranije i voziti polako. Televizijska emisija je u deset navečer, krene li u pet popodne, stići će bez žurbe. Denis mu je sinoć poslao elektronsku poruku i podsjetio ga na večerašnju emisiju. Zamolio je da dođe sat ranije zbog šminkanja i dogovora prije emisije. "Nadam se da nećeš štedjeti svog prijatelja, budućeg ministra i da nećeš ustuknuti pred njim", napisao je. Zazujao je mobitel. Sreća što je sinoć isključio ton pa nije probudio Lanu. Zgrabio ga je sa stola i izašao na balkon. Nije prepoznao broj. Čuo je pomalo piskutavi glas. - Novinar Kralj? - Da. - Odvjetnik Trišler ovdje. Moj klijent, gospodin Roknić, zamolio me da vam nešto predam. Možemo li se naći? - Odmah? - Bilo bi sjajno. Imam danas posla preko glave i volio bih da bar ovaj skinem s vrata. - Što predlažete? - Je li vam daleko Magis, preko puta Glavne pošte, do Suda? - Treba mi desetak minuta. - Hvala. Častim vas kavom. Iako su kišu najavili tek za popodne, tamni su se oblaci već počeli gomilati. Stribor je dohvatio jaknu i sjetio se da bi mogao svratiti do servisa. Malena utičnica na laptopu u koju se spajao miš povremeno je gubila kontakt. Rekli su da popravak traje desetak minuta i da neće biti skup. Pažljivo je zaključao vrata da ne probudi Lanu. Stavio je mobitel u džep lagane kišne jakne i osjetio kako propada kroz balkandownload.org
podstavu.
rg
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Mahnula mu je kroz staklo. Usta su mu bila nepomična, ali širom otvorene oči su se smiješile. Prepoznao ju je! Bila je sigurna. Vesna je vjerovala u tezu da je cijeli život moguće sažeti u 72 sata. U taj životni ekstrakt, ono najbolje od najboljeg, najljepše što smo proživjeli - kad se očiste sve nesreće i nedaće, bolesti i patnje, uzaludno potrošeno vrijeme, besmisleni poslovi, depresije i neraspoloženja - spadao je i ovaj trenutak. Jedan od najljepših u njenom životu. Vladimir je živ, probudio se iz kome, prepoznao ju je i nasmiješio se. - Reagira na podražaje - rekao je zadovoljno dr. Lang. - Kazao sam mu da trepne tri puta i odmah je to učinio. Zažmirio je kad sam rekao da to učini i pogledao me čim sam šapnuo da ih otvori. Rekao sam da ništa ne priča, već da mi samo sa 'da' ili 'ne' odgovori na pitanje koje ću mu postaviti. 'Radite li u policiji?' upitao sam. 'Da', odgovorio je. Vesna je gutala svaku doktorovu riječ. Bila je presretna. Kakav napredak za samo četiri dana! Vjerovala je u Vladimirovu snagu i uzdala se u sreću. Nije joj često bila sklona, ali sada ju je obilato nagradila. - Oporavak će biti prilično dug i ne nastupe li komplikacije, s vašim ćete prijateljem za mjesec dana već piti kavu. Nije vjerovala onome što čuje. Poput djeteta presretnog što je dobilo novu igračku o kojoj je sanjalo, poskočila je od sreće, zagrlila doktora Langa i poljubila ga u obraz. - Oprostite, rekla je shvativši da je pretjerala. - Ne mogu si pomoći. Poludjela sam od sreće. Dr. Lang se nasmijao. - Rodbina i prijatelji pacijenata zahvaljuju na razne načine. Neki viskijem, neki umjetničkom slikom, kristalnom vazom. Ali vjerujte mi, još me nitko nikada nije poljubio. Vi ste prvi. Hvala vam. * * *
Dvojica konobara žurno su skupljala suncobrane na terasi kafića. Nebo se zacrnjelo. balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Zatišje pred buru - rekao je krupni čovjek piskutavim glasom dok je Stribor sjedao za njegov stol. - Nadam se da će biti vremena za kavu prije nego što oluja počne. Kafić Magis slovio je kao okupljalište sudaca, odvjetnika i njihovih klijenata. Kolala je priča kako se mnoge presude donose ondje, a ne u velikoj oronuloj zgradi, preko puta, dvjestotinjak metara dalje. - Ovo vam šalje moj klijent, gospodin Roknić - nastavio je piskutavi glasić. Iz velike torbe odložene na stolici izvukao je bijelu kuvertu. Kao što vam je poznato, on je u pritvoru. Borimo se da što prije izađe. Optužbe su smiješne. Vi pratite slučaj nesretnica iz doma i na neki način, u jednom ste tekstu mog klijenta s tim povezali. Mislio vas je tužiti, ali na moj je nagovor odustao. Šalje vam ovo. Stribor još nikada nije vidio tako kratke i debele prste. Palac na rukama odvjetnika Trišlera bio je tek nešto kraći od kažiprsta i srednjaka. Među prstima, koje kao da je porubila pila, držao je bijelu kuvertu. - Nadam se da nije mito. - Slovite kao nepodmitljiv. Komad plastike izvirio je iz kuverte. - Memorijska kartica - objasnio je Trišler. - Na noj su podaci koji bi vas mogli zanimati. Tek sad Stribor je primijetio da plastika na lijevoj strani ima proreze koji odvajaju memorijsku karticu. Takvu još nije vidio. Bila je praktična, mogla je stati u novčanik, u odjeljak za kreditne kartice. - Kiša samo što nije počela - rekao je Trišler i ispod pepeljare pokupio račun. - Obećao sam da ću vas častiti. Stribor je požurio do automobila. Želio je što prije do servisa. Veselio se kavi s Lanom. Bio je siguran da će mu prijati bolje od upravo popijene. * * *
ba
- Imam nešto što bi te moglo zanimati - rekao je Boris. Vesna je osjetila kako joj je srce zaigralo. Dan je sjajno počeo. Izgledalo je kako se i nastavlja. Boris joj je pružio žutu omotnicu s DVD-om. - Jedan je razgovor vrlo zanimljiv. - Čiji? balkandownload.org
loa
d.o
rg
- Između Osijeka i Beograda. - Tko je razgovarao? - Neće biti teško pogoditi tko je Osječanin. - A druga snimka? - Ugodni ženski glas i jedan muški, piskutav, nimalo ugodan. - Tajnovit si. - Takva je priroda mog posla. Tajnovitost. Koju sam upravo prekršio.
20
ba
lka
nd
ow n
Servis za popravak računala nalazio se u zbrčkanoj zgradi u Ulici Hrvatske Republike. Bila je zamišljena kao poslovni centar, ali se s vremenom ofucala i pretvorila u svojevrsni buvljak, niz malih neuglednih prodavaonica pretrpanih jeftinom robom i kojekakvim lokalima s pedikerskim, frizerskim i krojačkim obrtom. Stribor je kročio kroz mračni hodnik, još tamniji zbog kišnih oblaka koji su pokrili jutarnje nebo. Na kraju, uz fotokopirnicu i prodavaonicu ptica pjevica, odakle su kreštale papige, bio je i servis za popravak kompjutora. Momak za pultom prevrtao je očima. Žena mu je uporno objašnjavala kako se slova na zaslonu, dok piše, smanjuju sama od sebe. - To nije moguće. Možda ste smanjili font. - A što je font? Stribor je vidio da će razgovor potrajati. Sjeo je na stolicu u kutu i čekao. Sjetio se memorijske kartice, izvadio je iz džepa i uključio prijenosno računalo. Na kartici je bio samo jedan dokument. Program BS player automatski se uključio. Snimka je trajala 1 sat, 22 minute i 15 sekundi. Prizor na početku snimke bio mu je dobro poznat. Ono što se događalo dalje, presjeklo mu je dah. * * * balkandownload.org
loa
d.o
rg
Kad je Bobanu rekla da se ne osjeća najbolje i da bi otišla liječniku, Vesna je sama sebi sličila na djevojčicu koja se izgovara učiteljici jer nije naučila lekciju. Nije bila vična pretvaranju i bojala se da će je lice izdati. Dugo se nije osjećala tako sretnom kao tog jutra. Sjajila se od zadovoljstva, a morala se pretvarati da joj nije dobro. Željela je u miru preslušati DVD. U policijskoj sobi, kamo je stalno netko ulazio, to nije bilo moguće. Udobnost doma bila je nešto posve drugo. Skuhala je kavu, napravila veliku čašu limunade i sjela za radni stol. Gurnula je DVD u računalo i uključila zvučnike. Snimka je bila savršeno jasna. Jedan glas zvučao je poznato. * * *
ba
lka
nd
ow n
- Mogu li vam ostaviti računalo i naići za sat-dva. Znadete u čemu je problem, čini se da je utičnica neispravna. Miš ne radi - nestrpljivo je rekao Stribor vidjevši kako žena ispred njega i dalje tvrdi da se slova na zaslonu njenog kompjutora sama od sebe smanjuju. - Odjednom ih jedva vidim. Toliko su sitna - pričala je mladiću za pultom, pretrpanom dijelovima računala. Prevrtao je očima. Stribor je želio što prije nazvati Vesnu. Krenuo je hodnikom, sada još mračnijim nego kad je dolazio. Vani je počela kiša. Automobil je ostavio odmah do ulaza. Kišobran je, naravno zaboravio u autu. - Fuck! - rekao je pokušavši izvaditi mobitel koji je propao kroz džep i uglavio se između sintetičke tkanine i podstave. Sada je onamo procurila i memorijska kartica. "Prvi posao kad se vratim kući bit će krpanje jakne. Ovo više nema smisla", pomislio je. Došavši do kraja hodnika, učinilo mu se da čuje prigušeno kretanje. Bio je na metar do izlaznih vrata. O krov njegova starog Golfa odbijale su se krupne kapi kiše. Odjednom, osjetio je bolan stisak. Nešto užasno snažno ščepalo ga je s leđa. Kosti nadlaktice kao da su upale u čelični škrip. Nije se mogao okrenuti. Pod nosom i na ustima osjetio je vlažnu krpu. Ili je to bila nekakva spužva. Ugodno je mirisalo. Činilo mu se da gubi zrak i udahnuo je svom snagom. Golf na kiši blijedio je i nestajao poput slike na netom ugašenom televizoru. * * *
Vesna je bila sigurna da je prepoznala glas. Po treći put pažljivo je preslušavala prvu snimku: balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Dobra večer. - O, dobro veče iz Beograda. Kako je kod vas u Osijeku, burazeru? - Ide. - Kojim dobrom? Nadam se da ne zovete radi reklamacija. Ovo zadnje bilo je više nego komplikovano. Mnogo komplikovanije od prva dva. Završne radove, verujte, probali smo da izvedemo najbolje što se može. Dao sam najstručnije ljude. - Sve je u redu. Imam još jedan posao. - Završni ili fasaderski? - Konzervatorski. Izolacijski. - Konzervatorski? - Rekli ste da i to radite. - Naravno. Jeste da se zovemo Preduzeće za završne i fasaderske radove, ali radimo i konzervatorske. Izolujemo po potrebi. Nema štemanja, ali radimo. He, he, he. - Posao je hitan. Vrlo hitan. - Hm. Najbolji majstori za tu vrst posla trenutno su u Crnoj Gori. I tamo su izbori. He, he, he. Ali mogu angažovati kooperante iz Zagreba. Imamo odličnu saradnju. Preduzeća su nam kompatibilna, tehnologija ista, he, he, he, - Ne bih. Želim vaše stručnjake. - Gde ćemo da izolujemo? - Na istom mjestu. - Da je na nekom ostrvu ili u Istri, svi bi se otimali. Slavonija nije atraktivna. - Znam. - Čujte, moram da vidim šta se može. Da nađem zamenu onima dole i povučem ih kod vas. Moraće avionom iz Podgorice, a ovi iz Beograda avionom tamo. To povećava troškove. - Koliko? - S obzirom da lepo sarađujemo i da imate status vip-partnera, odobrićemo popust. Konzervatorski radovi naravno, jevtiniji su od završnih, ali skuplji od fasaderskih. Jer duže traju. He, he, he. - Ovi ne bi dugo trajali. Jedan dan. Računaćemo dva dana. Ne mogu garnatovati da je konzervatorski posao moguće da se izvede za jedan dan. Moraju ljudi da dođu, da vide objekt, lokaciju, skladište. Razumete? I da se pripreme. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Skladište nije problem. - Ipak, moraju da ga vide. - Koliko? - Pet hiljada evra. Mnogo? - Prilično. - Četiri? - Dogovoreno. - Ostalo rešavamo uobičajeno? - Tako je najbolje. Kad dođu, neka se jave na onaj broj. - Živi mi bili. I svako dobro. - Laku noć. Snimka je došla do kraja. Nije dvojila, bio je to njegov glas. Dobro poznati glas. Činilo joj se da je poslagala kockice: završni radovi, fasaderski, konzervatorski, izolacijski. Lukavo, no ne i previše teško da bi se shvatilo o čemu se radi. Na drugoj snimci čula je ugodan, ali nervozan ženski glas. Drugi, muški, piskutav je. - Rekao je da vam se javim i da ćete mi nešto predati - čuo se piskutav muški glas. - U kuverti ili fasciklu? - Spomenuo je kuvertu. - Samo kuvertu? - Da. - Dat ću vam i fascikl. Sigurnije je da bude kod vas. - Kuvertu moram predati dalje. - Fascikl nemojte, zadržite ga dok vam ne kaže što s njim. - Je li nešto važno? - Bilježio je koliko i kada im je davao. Nekad tisuću, nekad dvije. - Kad je prestao davati, počeli su problemi. Više puta mi je to spominjao. - Mislim da znam o čemu govorite. - Još je nešto važno u fasciklu. Snimio je razgovor u kojem je jedna od njih najavila što će učiniti ne bude li joj i dalje davao koliko traži. Tada ga je suprug obavijestio što mu se sprema. Postoji i snimka tog razgovora. - Kada to mogu preuzeti? - Za sat vremena. balkandownload.org
* * *
d.o
rg
- Vidimo se - rekao je piskutavi glas. Vesna je preslušala snimku i nazvala Stribora. Bila je silno uzbuđena. Toliko toga imala mu je reći. Zvonilo je. Nije odgovarao. Neobično, uvijek se javljao nakon drugog ili trećeg zvona. Vjerovala je da se od mobitela ne odvaja ni noću, da ga drži uz jastuk, nadomak uzglavlja. Ponovno je nazvala. Nije se javljao. Čudno. Gorjela je od želje da mu sve ispriča. I pusti snimke.
ba
lka
nd
ow n
loa
Lanu je probudilo dobovanje kiše. Protegnula se u krevetu. Postelja je mirisala na lavandu. Bilo je ugodno, meko i toplo. - U ovom gnijezdu manjka još samo kava. Nije bilo odgovora. Pomisli da je Stribor u kupaonici, ali vrata su bila otvorena. Ustala je. Na stolu su bile današnje novine. Gdje li je? Vidjela je da nedostaje laptop i sjetila je kako je govorio da ga mora odnijeti na popravak. Smirila se na trenutak. Ali nekakva neobjašnjiva nelagoda, čudan osjećaj usplahirenosti, prošao joj je tijelom. Nikakve poruke na stolu, poruke koje bi redovito ostavljao kada bi nekamo otišao. Navikla je na njegove poruke i uvijek se raznježila vidjevši na kraju kraticu VTS: Voli te Stribor. Uključila je vodu u kuhalu i u šalice stavila kavu i smeđi Muscovado šećer. Čim Stribor dođe, zajedno će sjesti za stol, natočit će vrelu vodu i dodati mlijeko. Uživat će. Pričat će mu kako je jučer bila sretna dok su šetali uz Dravu i kako joj je bilo lijepo kad su sinoć vodili ljubav. Voljela ga je. Bio je dobar i odan, nježan i brižan, pošten i pristojan. Postajala je nestrpljiva. Voda u kuhalu se ohladila, pa je ponovno pritisnula dugme. Čuo se šum sve dok nije počela ključati. Dohvatila je mobitel s noćnog ormarića i nazvala ga. Zvonilo je cijelu vječnost. Nije se javljao. Nazvala je ponovno. Ništa. Nelagoda i usplahirenost naglo su se pretvorili u paniku.
21
balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Strahovito je bljesnulo. Djelić sekunde kasnije užasan prasak. Bubnjići su ga zaboljeli. Glava je pucala. U potpunom mraku automobil je udario u betonski zid. Bio je vezan pojasom, ali znao je: to je kraj. Zavladao je mrak. Ali bio je živ. Što se dogodilo? Je li se probudio iz košmarnog sna? Bio je vezan, ali nije bio u automobilu. Ponovno je bljesnulo i ponovno je začuo prasak. Grom? U kratkom titraju svjetla Stribor je spazio dva prozora. I glavu krupnog, kratko ošišanog čovjeka. Gdje se nalazi? Kakvi su to prozori? Tko je taj čovjek? Zatim je ponovno sijevnulo. Ovaj put prasak je bio slabiji. Sada je zapazio i drugog čovjeka preko puta. "Tko ste?" - htio je upitati, ali usta se nisu otvarala. Usnice su bile slijepljene, osjećao je odvratni okus ljepila na plastičnoj traci. Tjeralo ga je na povraćanje. Htio se pomaknuti. Nije išlo. Noge su mu bile vezane za stolicu. Ruke na leđima. Boljeli su ga zglobovi, pekla ramena. Kako je ovamo dospio? Gdje je? Zašto je svezan? Kad je ponovno sijevnulo, vidio je kako niz prozore teku potoci kiše. Je li se iza njih naziralo drveće i krošnje koje savija podivljala oluja? Je li to bila šuma? Svjetlo se iznenada upalilo. Dvojicu muškaraca sada je vidio jasno. Bili su snažni i mišićavi, nabildani poput marinaca iz američkih filmova. - Naš se prijatelj probudio - rekao je muškarac u bijeloj majici kratkih rukama. Drugi, spljoštenog boksačkog nosa i s debelim ožiljkom na obrazu ustao je iz pletene stolice, smještene u uglu sobe. Dohvatio je nož zabijen u masivni drveni stol. Oštrica je zlokobno bljesnula. Vratio se nekoliko koraka i naciljao. Nož se zabio uz sam rub stola, ni pola metra od Stribora. - Pazi da ga ne pogodiš, Dole. Ovde smo da ga izolujemo - rekao je muškarac u bijeloj majici. Dole je dohvatio nož zabijen u drveni stol, vratio se do zida i naciljao. Ponovno se zabio uz sam rub stola, tik do Stribora. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Prestani, jebote, s tom glupom igrom. Pogodićeš čoveka. Brazgotina na muškarčevu licu kao da je nabubrila kad je usta razvukao u nešto nalik na osmijeh. - Idi bre, Aco, baratam nožem bolje nego hirurg skalpelom. Oćeš da se kladimo da ću da pogodim sam špic. Dohvatio je nož i vratio se do zida. Sada je bio pet-šest metara od Viktora. - Stani jebote, nisi normalan! Čuješ li bre? Dole je visoko podigao ruku držeći vrh noža među palcem i kažiprstom. Stribor je osjetio strah. - Hoćeš desnom ili levom? - Smiri se, koji ti je kurac? Dole je prebacio nož u lijevu ruku, nekoliko puta zamahnuo i zavitlao ga. Zabio se u sam vrh stola, ni centimetar između dva brida. - Izludićeš čoveka. Idi bre u cirkus pa tamo gađaj nožem kol'ko 'oćeš. A ovoga ovde ostavi, fasada ima da mu bude k'o što je i bila. Ne radimo danas fasade. Lepo ti je rekao gazda, samo izolujemo. Dole je stavio pištolj na stol. Cijev je okrenuo prema Striboru. Želio se pomaknuti, ali nije mogao. Stolica je zaškripala. - Mislim, ovo je stvarno sranje, rekao je Dole dok mu je brazgotina poigravala na licu. - Počeli smo k'o ozbiljna firma, bre, firma sa ugledom, znalo se bre šta nam je pos'o. Završni radovi: lepo kokneš čoveka, overiš ga još jednim metkom i pos'o gotov. Onda nam gazda navalio fasade. Dobro, ajd' i to je pos'o: promeniš čoveku lični opis, fino ga obradiš bokserom, šteluješ zube, izravnaš nos, ispeglaš obrve, operišeš usne i 'ajd majci pa nek' te prepozna. Al' ova izolacija, to je smešno, bre. Sedimo tu k'o kvočke, k'o ćurke na jajima, nema akcije, k'o da smo na Mrtvom moru. Još malo pa ćemo decu da čuvamo. Ošla firma u krasni kurac. Bljesak munje osvijetlio je šumu i veliki terenac parkiran uz prvi red drveća. Krošnje su gotovo dodirivale zemlju. Oluja je bjesnila na zidu, Stribor je vidio jelenje rogove, veliku prepariranu glavu divlje svinje i nekoliko punjenih ptica. Lovačka kuća? Vikendica? Gdje je to, zaboga? - Odvezat ću ti usta pod uslovom da ćutiš - rekao je Aco, ustavši s drvene klupe prekrivene jelenjom kožom. Dohvatio je nož zaboden u rub stola. Stribor je s nelagodom gledao balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
kako ga primče njegovu grlu. Rez je bio kratak. Osjetio je bol. Plastična traka zalijepila se za lice i kad ju je čovjek u bijeloj majici otrgnuo, Striboru se činilo da je s njom oderao i kožu. Ispljunuo je papirnatu lopticu koja se u ustima pretvorila u odvratnu ljepljivu kašu. Sada je bilo lakše. Duboko je udahnuo. - Molim vas vode da isperem usta. - S vodom slabo stojimo. Ali imamo vina. Beljska graševina. Berba 2003. Nije baš bila neka godina, ali nemamo drugo. Izvinjavamo se rekao je Aco i teatralno uzeo bocu sa stola. Dopola je natočio čašu. Gurnuo ju je pod Striborova usta. - Ne boj se. Ni dlaka neće da ti fali. Mi smo ovde da te čuvamo. Do ponoći si naš. Nakon toga slobodan si čovek. Pušiš li? Hoćeš li cigaru? Stribor je osjetilo kako mu u jakni, između podstave i tkanine, vibrira mobitel. Dodirnuo ga je vanjskom stranom šake. Da se zadržao u džepu, mogao bi ga dohvatiti. Bio bi dovoljan stisak samo jedne tipke na BlackBerryju da Lani ode poruka. Znala bi točno gdje se nalazi. Kad je prije dvije godine zajedno s Nicholasom, novinarom New York Timesa, po Šidskim Banovcima bio u potrazi za balkanskim ratnim zločincem, dao mu je aplikaciju koja spojena s GPS-om na pametnom telefonu šalje poruku na unaprijed odabrani broj. Radeći nešto u Dalmaciji prošle jeseni, Lani je poslao SOS poruku. Nazvala ga je minutu kasnije. "Vidim da uživaš na splitskoj rivi", rekla je. Radilo je savršeno. Sada je proklinjao rupu u džepu. - Dole, bre, daj odi po cigare, leba ti. Celi je boks Maribora na zadnjem sedištu. Munja je osvijetlila nebo i istog časa u prostoriji je nestalo struje. - Ovi su gori od naših. Jebali ih dalekovodi. Jebo ih Nikola Tesla. Ovakvima ni struja ne vredi - cerio se Dole. - Odi, bre, po cigarete. - Čekaj da se malo smiri. Vani je potop, jebote. - Lepo sam te zamolio, Dole. Auto je dvadeset metara od kuće. Otrčiš, otvoriš vrata, uzmeš duvan i vratiš se. Ali mogu ja i da komandujem, ako treba. Odi, bre, Dole i donesi te cigare, razumeš li? Kad je Dole otvorio vrata, kišni potok slio se u maleni hodnik ispred sobe. Trenutak kasnije Stribor je vidio kako se munja rasula po nebu. Njen najdeblji krak spojio se vrhom stabla pretvorivši se u balkandownload.org
nd
ow n
loa
d.o
rg
svjetleću staklenu kuglu. Činilo se kao da je drvo rascijepio golemi nož. Reski prasak probio je uši, vidjelo se kako raspolovljeno stablo pada. Zavladao je mrak. - Dole! Muk. Samo udaranje kiše o okna i fijukanje vjetra. - Dole! - zaurlao je Aco. Nije bilo odgovora. - Dole, jebote, jesi živ? Stribor je vidio kako Aco grabi nešto sa stola i kreće prema otvorenim vratima kuće kroz koja je ulazio potok vode. Baterijskom lampom osvjetljavao je put do automobila. Na uskom traku svjetla bliještale su guste, krupne kapi kiše. Sličile su na niz čudesnih, beskrajnih svjetlucavih ogrlica, koje spajaju nebo sa zemljom. Sad. ili nikad! Krajnjim naporom Stribor je vrhom tenisica uspio dohvatiti pod. Odgurnuo se i za nekoliko centimetara pomaknuo stolicu za koju je bio vezan. Pokušao je ponovno. Okrenuo se za nekoliko stupnjeva. Stolica je bila klimava i osjetio je kako jedna noga popušta. Ipak, uspio se okrenuti još malo. I još malo. Sada je već leđima bio okrenut prema stolu. Vani je ponovno sijevnulo i vidio je da je od oštrice noža udaljen manje od pet centimetara. Još se jednom oslonio na nožne prste i snažno odgurnuo. Napeo se iz sve snage i leđa približio rubu stola. Nije znao na koju je stranu okrenuta oštrica noža. Šanse su bile pola - pola. * * *
ba
lka
Vesna je vagala što reći Lani. Očajna, zvala ju je svakih dvadesetak minuta. Kolebala se da li da joj kaže da su pronašli Striborov automobil u Ulici Hrvatske Republike. Za brisačima vjetrobrana njegovog starog Golfa bila je opomena za neplaćeni parking. Karta koju je kupio istekla je u 8 sati i 24 minute. Momak u kompjutorskom servisu vidio je Stribora odmah nakon otvaranja radnje. Ostavio je računalo, rekao da će se brzo vratiti i nestao. Ljubazna službenica u poslovnici rent-a-cara rekla je Vesni da jučer nisu iznajmili ni jedno vozilo. Prekjučer dva, poznatoj tvrtki iz Varaždina. "Tko zna koliko je agencija za iznajmljivanje vozila", pomisli. Bila je sigurna da je Stribor otet. Je li ona sljedeća? Uplašila se. balkandownload.org
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Otkako su Vladimira pokušali ubiti nije se rastajala od svoga Glocka. Viđala je to u filmovima, ali sada je postalo dio njene stvarnosti: spavala je s pištoljem ispod jastuka. Formalno, dok ne prođu 24 sata, službena potraga nije mogla biti pokrenuta. Kamo bi došla policija kada bi, čim se netko malo duže zadrži u gostionici, za njim počela potragu. Ali Vesna je uspjela nagovoriti Bobana da potraga krene odmah. Zvali su i iz Striborove redakcije. "Naš je čovjek u opasnosti. Učinite, molim vas, sve što možete", zavapio je glavni urednik. Vesnu je mučila rečenica tajno snimljenog telefonskog razgovora u čije značenje nije mogla proniknuti. "Skladište nije problem." Skladište? Je li to šifra za mjesto na kojem su zatočili Stribora? Ili su onamo maknuli njegov leš? Je li moguće da ima posla s mafijom? Opasnim plaćenim ubojicama? Tipovima koji su ubili djevojčice iz doma, pucali u glavu Vladimiru, a sada oteli Stribora. Tko stoji iza svega? Tko je taj hladni, opaki um? - Činimo sve što možemo, Lana. Apsolutno sve. Smirite se, vaša bebica osjeća vašu uznemirenost. Naći ćemo ga. - Ali Vesna, njegov mobitel zvoni, a on se ne javlja. Zvala sam ga nebrojeno puta. Bojim se da je mrtav i negdje ostavljen. Bačen tko zna... Lana se gušila u plaču. Vesna je znala da je mora smiriti. Sjurila se niz stepenice i potrčala prema automobilu. Cesta je plivala u vodi, brisači su bespomoćno klizili vjetrobranom. Iako je bilo tek popodne, svjetla nisu pomagala u mraku i kiši. Vodopadi su se slijevali s neba pretvorenog u ocean. Takvo nevrijeme Vesna još nije doživjela. * * *
ba
Stolica se stropoštala i Stribor se našao na podu. Laktom je udario u pod i osjetio da su mu ruke slobodne. - Dole, druže... Čuo je Acu kako nadjačava fijukanje vjetra koji je lomio krošnje. Vidio ga je kako baterijskom lampom osvjetljava polomljeno stablo, pokušavajući ga maknuti. - Jebote, ne mogu da maknem granu! Čovek umire, jebote! Striborove ruke bile su mravinjak kojima se kretalo milijim mrava. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Držeći desnu ruku u lijevoj nekako ju je uspio podići do ruba stola. Pokušavao je dohvatiti nož. Vrh oštrice više nije bio zabijen u drvenu plohu stola. Nož je pao prema sredini dok je rukama zavezanim ljepljivom trakom trljao oštricu. Nije ga mogao napipati. Bio je predaleko. - Čovek umire! Ne mogu da pomerim jebenu granu! - čuo je kroz oluju. Odlomljena noga stolice ležala je tik do Striborovih nogu. Uspio ju je uhvatiti. Bila je od olova. Mlitave ruke jedva su je podigle. Kad je dodirnula vrh stola, bilo je lakše. Munja je ponovno proparala nebo. Spazio je nož i povukao ga nogom stolice. Zazvonio je udarivši o pod. Zgrabio ga je s obje ruke i oštricom povukao po plastičnoj ljepljivoj traci. Sada su i noge bile slobodne, ali na njih nije mogao stati. Žmarci u rukama kao da su pohrlili u noge. Uhvatio se za rub masivnog stola i uspio kleknuti. Dohvatio je pištolj. Čuo je gacanje po vodi i shvatio da se muškarac u bijeloj majici vraća. Baterijskom lampom osvjetljavao je put. Stribor se pokušao ustati. Noge su ga izdale. Puzao je prema vratima. U jednoj ruci držao je nož, u drugoj pištolj. Kad je munja obasjala sobu, primijetio je da se uz vrata nalazi nekakva komoda. U mraku pokušao je otpuzati do nje. Spazio ju je tek kad joj se približio nadohvat ruke. Vidio ga je kako ulazi. - Gde si? Šarao je baterijskom lampom po sobi. Iza komode nije ga mogao vidjeti. Prišao je stolu i Stribor je sada opazio njegovu siluetu. Snop baterijske lampe uperio mu je u lice. Svjetlo ga je potpuno zaslijepilo. - Tu si! - viknuo je. - Vidim te. Stribor je povukao okidač. Sijevnulo je iz cijevi i kratak prasak odjeknuo je prostorijom. Baterijska lampa poletjela je u zrak i zvonko tresnula o pod. Mliječnobijelo svjetlo bio je upereno u veprovu glavu. Ogromne kljove zlokobno su se caklile. - Ne mrdaj! - viknuo je. - Makneš li se, ubiću te! Stribor je drhtao. Čuo je kako se čovjek na podu miče. Nije znao koliko je daleko. Tri metra? Metar i pol? - Ne mrdaj. Pucaču! Grom je tresnuo i čuo se reski zvuk. Kao da netko široku ljepljivu traku kida s kartona. Vidio ga je. Sjedio je na podu. Ni dva metra od balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
njega. Bio je golem i snažan. Oči su mu divlje sjajile. - Ne mrdaj. Bićeš mrtav. Stribor se polako, puzeći na stražnjici, vukao prema vratima. Osjetio je kako mu kiša udara u leđa i u trenutku bio je posve mokar. Pod rukama je osjetio prag. Voda je lijevala. - Makneš se, mrtav si - poviknuo je. Tresao se i znao je da to nije od hladne vode koja mu je namočila odjeću. Bio je vani. Ustao se i istog trenutka pao. Trnci u nogama nesnosno su ga pekli. Iako je bio posve mokar, činilo mu se kao da gol stoji pored vatre iz koje frca milijun iskri. Bacio je nož i oslonjen na jednu ruku puzao po travi preplavljenoj vodom. U drugoj je držao pištolj i pazio da ne dođe u dodir s vodom. Ruka mu je upala u nešto mekano. Munja je proparala nebo i, klečeći, vidio je kako tijelo leži na leđima pritisnuto debelom granom srušenog stabla. Usta su bila razjapljena, kao da je želio zagristi golemu jabuku. Striborova ruka bila je na njegovoj nozi. Srce mu je podivljalo. Povukao je ruku i zapeo o nešto tvrdo i hladno. Pištolj. Zadjenut za pojas. Povukao ga je i premjestio u drugu ruku u kojoj je već držao jedan. Slobodnom rukom uhvatio se za vrata automobila i uvukao u kabinu. Uspuzao se u sjedalo i napipao volan. Potom mjenjač. Drugi pištolj stavio je na suvozačevo sjedalo. Laknulo mu je kad je uz volan pod prstima osjetio ključ. Okrenuo je. Motor je zabrujao. Upalio je svjetla. Kroz gustu kišu vidio je čovjeka kako stoji na vratima. Ubacio je u rikverc, ali auto je poskočio i ugasio se. Čovjek u bijeloj majici bio je na pola puta između kuće i auta. U ruci je držao baterijsku lampu. Stribor je upalio duga svjetla nadajući se da će ga farovi zaslijepiti. Bojao se zapucati. Slutio je kako je nepodnošljiv osjećaj ubiti čovjeka. Stisnuo je kvačilo i ponovno okrenuo ključ. Pogledao je mjenjač i shvatio, umjesto u rikverc ubacio je u šestu brzinu. Njegov prastari Golf imao je pet. Krenuo je unatrag u trenutku kada mu se čovjek približio na metar. Smotao je, naglo okrenuo volan i dodao gas. Vozio je po travi prekrivenoj vodom. Pred njim je bila šuma. Nije vidio cestu. Noga na papučici gasa pekla ga je kao da je drži na ploči zagrijanog roštilja. Na komandnoj ploči Toyote pročitao je jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra: kazaljka pokazivača goriva stoji na tri četvrtine. Loša: kazaljke sata pokazivale su 19:07. balkandownload.org
rg
Nije znao gdje je ni kamo vodi put kojim je vozio.
balkandownload.org
d.o
22
ow n
loa
Pred svaku emisiju Denisu su kruljila crijeva. Pred večerašnju posebno. Bar deset puta zvao je Stribora. Nije mu se javljao. Nešto prije sedam nazvao je njegovu redakciju. Tajnica je bila ljubazna, ali ništa nije mogla reći. Spojila je urednika na desku. - Ni mi ne znamo gdje je. Naprosto je nestao. Producent iza Denisovih leđa nervozno je udarao nogom o pod. - Sranje. Veliko jebeno sranje. Valjda si je umislio da je zvijezda pa si dopušta ovakve hirove. Denis je iz ormara, iza svežnja novina, izvukao bocu pelinkovca. Povukao je dva gutljaja. Nadao se da će umiriti crijeva. * * *
ba
lka
nd
Kad je odmakao dovoljno daleko, Stribor je zaustavio vozilo. Mašio se džepa jakne i pokušao izvući mobitel. Nije išlo. Silovito je gurnuo šaku i čuo paranje podstave. Rupa u džepu proširila se i sada ga je lako dohvatio. Baterija njegovog BlackBerryja bila je na izdisaju. Panično je stisnuo navigaciju. Činila mu se vječnost dok se na ekranu pojavio zemljovid. Plava strelica blinkala je na uskom šumskom putu. Najbliže mjesto bilo je Draž. Baranja. Sada je znao gdje je. Pokušao je povećati kartu i saznati gdje se put na kojem se nalazio spaja s asfaltnom cestom. Zaslon mobitela se ugasio. Baterija se ispraznila. Očajan, nastavio je voziti. Kroz kišu koja nije jenjavala spazio je ledinu. Put se račvao. Znao je da treba voziti prema jugu, ali nije se mogao orijentirati. Lijevo ili desno? Skrenuo je desno. Činilo se da cesta postaje tvrđa. Napokon je izašao sa šumskog puta. Svjetlo farova odbijalo se o gustu kišnu zavjesu. Munje su bivale rjeđe, ali kiša nije posustajala. Nešto žuto bljesnulo je s desene strane ceste. Putokaz. Lijevo Batina, desno Zmajevac. Napokon. Sada je bio balkandownload.org
na asfaltu. Mokrom i skliskom, ali tvrdom i ravnom.
rg
* * *
ow n
loa
d.o
- Samo da je živ. Lana je brisala suze. Oči su joj bile isplakane i crvene. Vesna nije znala kako da je utješi. Osjećala se krivom. Progonio ju je osjećaj da je Stribora previše uvukla u cijelu tu priču. Otkako je Vladimir stradao, oslanjala se samo na njega. - Naši dečki čine sve što mogu. Zaustavljaju vozila na izlazima iz grada. Obaviještene su sve okolne postaje. Na granične prijelaze s Mađarskom, Srbijom i Bosnom poslana je Striborova fotografija. Provjeravamo sva vozila s registracijskim oznakama susjednih zemalja, osobito temeljito ona iz Srbije. Zvali smo sve rent-a-car agencije u Hrvatskoj i imamo registracije njihovih vozila. - Samo da je živ - jecala je Lana. * * *
ba
lka
nd
Znao je da vozi prebrzo, iznad granice rizika. Brisači su jedva micali vodu sa stakla, cestom je tekla kišna rijeka, asfalt je bio sklizak od nanosa blata. Ali Toyota je sjekla mrak i gustu, upornu kišu. Za nekoliko minuta ugledat će tablu na kojoj piše Suza i naići će na Kovač čardu. Rado je ondje odlazio s Lanom na fiš-paprikaš. Nakon objeda znali bi produžiti do Batine i s uzvisine na kojoj se kočio Augustinčićev spomenik promatrati Dunav. S desne strane ceste primijetio je crvena reflektirajuća svjetla. Na parkiralištu ispred gostionice umalo je udario u traktor. Izvadio je ključ iz brave i izašao iz automobila. Kroz noge su još prilazili trnci, ali mogao je hodati. Gurnuo je pištolj za pojas, zakopčao jaknu i otvorio vrata gostionice. Voda se cijedila s odjeće, hlače i tenisice bile su posve mokre. Gostionica je bila prazna. Neobična slika mjesta koje nikada takvo nije vidio. Konobar je pričao sa ženom u bijeloj pregači. Začuđeno su ga pogledali. Prstom je pokazao na telefon. - Mogu li? - Naravno. Otkud vi po ovom nevremenu? Nije odgovorio. Mahnito je dograbio telefon i ukucao broj. Sa zida gostionice promatrale su ga staklaste oči štuke. Ogromna razjapljena balkandownload.org
usta riječne nemani, načičkana oštrim zubima, izgledala su prijeteće.
rg
* * *
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Obrisi okolnih zgrada na Sjenjaku postajali su oštriji. Oluja se stišavala. Munje su bile rjeđe i trebalo je sve više vremena da se nakon što osvijetle nebo začuje grmljavina. Dvije žene u malom stanu na osmom katu šutke su sjedile jedna preko puta druge. - Molim vas, provjerite ponovno - preklinjala je Lana shrvanim glasom. Vesna je nazvala zapovjednika prometne policije. - Još ništa - rekla je kad je prekinula vezu. - Nemamo još ništa. Znala je da traže tek jedno zrno pijeska na svim plažama i pustinjama ovoga svijeta. Jednu sićušnu zvijezdu u svemiru. Kap u svih pet oceana. Vesnin mobitel je zazvonio. Nepoznati broj. Rijetko kad je imala poziv s broja koji ne poznaje. Strah ju je zapuhnuo poput pare iz lonca ključale vode. - Bojim se - prošaptala je. - Užasno se bojim. - Javi se - hrabrila ju je Vesna. Lana je oklijevala. Skupila je svu preostalu snagu i stisnula tipku. - Stribore! Skočila je iz stolice. - Stribore, ljubavi moja! Snažno je zagrlila Vesnu. - Stribore, živ si! Kako sam se bojala... Glas joj je plesao na rubu plača i histeričnog smijeha. - Gdje si? Kad dolaziš? - Sve je u redu, Lana. Na putu sam u Zagreb. Sve je u redu. Dobro sam. Ljubim te. - Stribore, dođi kući. Bojim se, užasno se bojim. - Sve je u redu. Žurim u emisiju. Pričat ću ti, sve ću ti pričati. Zovem te iz Kovač čarde, mobitel mi je prazan. - Molim te, dođi kući, molim te Stribore, preklinjem te. - Vidjet ćemo se brzo. Moram u Zagreb, obećao sam Denisu. Važno je, užasno je važno. Molim te, javi mu da stižem. I nazovi Vesnu. Javi joj da je sve u redu. Da sve znam. - Ovdje je kraj mene. Divna je. Tješila me. Poludjela bih da je nije balkandownload.org
loa
d.o
rg
bilo. - Moram prekinuti Lana. Za dva i pol sata počinje emisija. Tek kad je završila razgovor osjetila je bol u ruci. Snažno je stiskala Vesninu ruku i kad je opustila šaku prsti su je žarili. - Živ je! Živ je! Vesna je dohvatila mobitel. - Prekinite potragu. Stribor Kralj se javio. Sve je u redu. Kiša se smirivala. Na zapadu pojavila se duga plamteća crta između oblaka, kao da je ogromnu nebesku lubenicu netko zarezao oštricom divovskog noža pa se ispod tamnozelene kore pojavilo crveno meso. Oluja je prolazila. Vedrilo se.
ow n
23
ba
lka
nd
Pritiskao je papučicu gasa i gledao kako se kazaljka na kilometar satu približava brojci 200. Moćni motor Toyote preo je poput divovske, pitome mačke. Kiša je prestajala. Stribor je bio gladan. Stane li na benzinskoj postaji da kupi sendvič ili čokoladu, izgubit će pet minuta. Otvorio je ladicu ispred suvozačevog sjedala nadajući se da bi mogao pronaći čokoladu, bombone ili pakiranje keksa. Napipao je nekakav papir, izvukao ga iz ladice i bacio na sjedalo. Dublje je gurnuo ruku. Ništa. Baš ništa. Bilo je još osamdeset i osam kilometara do Zagreba. Prošao je odvojak za Novsku. Do naplatnih kućica mogao bi stići za manje od trideset minuta. Sat je pokazivao 21.04. Nije znao kakav ga promet očekuje u Zagrebu. Bojao se gužve i semafora na Slavonskoj aveniji. Papir na sjedalu bio je savijen. Na slabom svjetlu koje je dopiralo u kabinu vidio je fotografiju donjeg dijela lica. Uzeo ga je u ruku i ispravio. Nije mogao vjerovati. Njegova slika! Ista kao na osobnoj iskaznici! Ispod je pisalo njegovo ime i adresa. Bila je poslana elektroničkom poštom na
[email protected]. Zar je moguće da se i tim netko bavi? Da slika iz policijske evidencije dođe u ruke balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
njegovih otmičara. Trebala im je da ga prepoznaju. Netko ju je poslao s tim ciljem. Netko iz policije. U Osijeku se posljednjih godina dogodilo nekoliko nerazjašnjenih ubojstava. Za dva se pričalo da su ih obavili plaćeni ubojice iz Srbije. Jedno je bilo osobito drsko: vlasnika nekoliko pekarnica kojih se dokopao na sumnjiv način ubili su usred bijela dana, u centru, kad je izlazio iz poznatog restorana. Naši su, navodno, uslužno ubijali po Srbiji. Večeras se uvjerio da priče nisu izmišljene. Bilo je 21 sat i 47 minuta kad su kočnice crne terenske Toyote zaškripale pred rampom na Prisavlju. - Stribor Kralj. Zurim u Denisovu... - Znam - rekao je portir i podignuo rampu. - Čekaju vas na Mramornoj porti. Vozite do samog ulaza. Visoki mršavi čovjek stajao je pred velikim staklenim vratima i nervozno pušio. Stribor je istrčao iz automobila, ali se nakon nekoliko koraka vratio. Shvatio je da u ruci drži pištolj kojeg je ni ne primjećujući čvrsto držao u ruci cijelim putem do Zagreba. Bacio ga je ispod sjedala i zalupio vrata. Tek tada je vidio da Toyota ima beogradske registracije. Potrčao je prema porti. - Zaboga, požurite. Krećemo za deset minuta. Utrčali su u lift. Striborova jakna bila je tek napola suha i prilično zgužvana. Iako je cijelim putem do Zagreba u autu imao uključeno grijanje, nije se uspjela osušiti. Isto je bilo i s trapericama. Tenisice su bile potpuno mokre i dok su trčali prema studiju, vidio je kako na podu ostaje vlažan trag. - Čovječe, gdje si, zaboga?! Testiraš mi živce! - Nešto ti želim pokazati - rekao je Stribor zadihano. - Treba nam kompjutor. - Moja je soba na drugoj strani zgrade. - Bilo kakav kompjutor. Sjurili su se niz stepenice. Stribor je kroz rupu u džepu grozničavo tražio memorijsku karticu. Prva vrata u hodniku bila su zaključana. I druga. Utrčali su u treću sobu. Na svim stolovima stajala su računala. Denis je uključio najbliže. - Moraš to vidjeti. I pustiti u emisiji. - O čemu se radi, zaboga? balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Vidjet ćeš. - Jebena šifra! Jebalo ih zaključavanje kompjutora! - urlao je Denis uključujući računalo na susjednom stolu. - Hvala Bogu da u ovoj kući ima i normalnih ljudi koji ne zaključavaju ta jebena sranja. Gurnuo je memorijsku karticu i pogledao Stribora. - Počni od druge minute i pedeset pete sekunde. - Čovječe! Odakle ti to?! Odakle ti ta hidrogenska bomba?! - Denis! Gdje si?! Denis! - čulo se urlanje producenta iz hodnika. Za tri minute krećemo! Izletjeli su iz hodnika i sjurili se prema studiju. - Pustit ćeš ovo kad ti kažem, neposredno pred kraj emisije. Od druge minute i pedeset pete sekunde - rekao je tutnuvši producentu u ruku maleni komad plastike. Producent ga je pogledao ništa ne shvaćajući. Reflektori su bliještali, kamermani bili na svojim mjestima, ne velikom ekranu u studiju upravo se počela vrtjeti špica emisije. U elegantnom plavom odjelu Denis je stajao na sredini okruglog podija. Sa svake strane bile su po tri stolice. Stribor je osjetio kako ga je ruka povukla prema praznoj sjedalici. Mlada žena užurbano mu je prikapčala mikrofon na rever vlažne jakne i gurala u stražnji džep traperica plosnatu četvrtastu spravicu. Preko puta njega sjedio je Ivan Horvatić. Odijelo je bilo besprijekorno, kravata stegnuta uz ovratnik košulje, cipele ulaštene i blistave. Na lijevoj ruci caklio se skupocjeni Rolex. - Dragi gledatelji, dobra vam večer. Denis je gledao ravno u kameru i djelovao smireno i sigurno. - Na polovini smo godine, izborne godine. Za dva sata počinje izborna šutnja. U večerašnjoj emisiji moji su gosti trojica političara, čije će stranke, prema svim anketama, odlučivati o sastavu nove Vlade. Javnost ih percipira kao mlade, moderne političare, koji su unijeli svježinu u hrvatski politički život. Tu su i dvojica uglednih političkih analitičara i jedan istraživački novinar. Razgovarat ćemo o politici i moralu, transparentnosti, odgovornosti prema biračima, unutarstranačkim odnosima, principijelnim i neprincipijelnim koalicijama, odnosu političara i medija, javnom i privatnom životu ljudi na važnim funkcijama. Tema je kao što vidite puno, pred nama je nešto manje od dva sata i nadam se da ćemo u vremenu koje imamo balkandownload.org
* * *
d.o
rg
odgovoriti na mnoga pitanja koja zanimaju javnost, punu nade i iščekivanja, ali i vjere da bi ova izborna godina mogla biti prekretnica. Ovo je i posljednja prilika da trojica političara, neposredno pred izbornu šutnju, pošalju poruke svojim biračima i simpatizerima, ali i kolebljivima, koji se još nisu odlučili kome će dati glas. No, dopustite da vam predstavim svoje večerašnje goste...
ba
lka
nd
ow n
loa
- Bože, kako izgleda u toj zgužvanoj jakni! Gdje li je bio, što se s njim događalo? - Novinari si to mogu dopustiti - rekla je Vesna. - Izgleda kao da se upravo vratio s terena. Stribor je jedini u studiju bio bez kravate. Jedini u trapericama. Jedini u tenisicama. Dvije žene piljile su u televizor. - Gospodine Horvatiću, mediji su vas mazili posljednjih mjeseci, uglavnom vam laskali kao o političaru novog kova, mladom i ambicioznom. Spominjete se kao vjerojatni ministar u važnom resoru unutarnjih poslova. Sjest ćete u vruću fotelju? Jeste li spremni odlučno krenuti u borbu protiv korupcije, organiziranog kriminala, ali naoko i manjih delikata kao što su lažne diplome, zloupotrebe invalidskih povlastica... Denisov glas s ekrana tekao je glatko, kao da u subotnje prijepodne potpuno opušten s prijateljima razgovara u kafiću. - Hvala vam na postavljenom pitanju, osobito drugom dijelu jer će mi dati prilike da odgovorim na neke glasine. Naravno da će borba protiv kriminala i korupcije, rak-rane našega društva, biti moj glavni cilj budem li voljom građana izabran. Ali ništa manje ni svi drugi oblici kriminala - od lažnih diploma, do lažnih invalida i zloupotreba povlastica. Bit će to bespoštedna, ali poštena borba. Naglasak stavljam na poštena. Koliko god je važno otkriti krivotvorene diplome i lažno stečene invalidnosti, još je važnije ne optužiti nevine ljude. To su osjetljive stvari. Jednom bačena ljaga teško se skida. Vidite, u završnici kampanje pojavila se priča da sam i ja jedan od tih, da mi je diploma lažna, da sam uvezao auto na povlasticu koja mi ne pripada... Kamera je uhvatila Stribora u krupnom planu. Pomno je slušao što govori Horvatić. balkandownload.org
ow n
loa
d.o
rg
- Sad će ga Stribor dočekati - rekla je Vesna uzbuđeno. - Gospodine Kralj - prekinuo je Denis Horvatića. - Vi živite i radite u Osijeku, gradu iz kojeg dolazi i gospodin Horvatić. Sigurno ste i vi čuli takve priče. Vjerujete li u njih? Stribor je šutio nekoliko trenutaka, previše dugo da bi ga režiser sve vrijeme držao u krupnom planu. Na ekranu se pojavio total. Šestorica ljudi sjedila je u modernim bijelim foteljama, voditelj je stajao u sredini, iznad njega velika izborna kutija nad kojom visi crveni upitnik. - Ima svakakvih priča, tako je to u vrijeme pred izbore. Glasine frcaju kao kokice iz vrele tave - započeo je Stribor. - Ali slažem se s gospodinom Horvatićem. Valja biti oprezan kad se na nekog upire prstom. Kad se kokice razlete na sve strane, teško ih je vratiti u tavu. Tako je i s glasinama. Lako je čovjeku nalijepiti etiketu, ali i sami znadete koliko se ponekad namučite kad s nekog proizvoda pokušate skinuti naljepnicu. Često je to nemoguće bez vate i benzina. Još je teže s čovjeka sprati neopravdano bačenu ljagu. Vesna i Lana izmijenile su začuđene poglede. - Ne razumijem što se događa sa Striborom. Ovo nije on. * * *
ba
lka
nd
Za Denisa se po Prisavlju pričalo kako je, kad jednom uđe u studio, apsolutni car. Priznavale su mu to i kolege koje ga nisu trpjele. Sva trema koju je osjećao prije emisije, neugodno kruljenje crijeva i grčevi u želucu, prestali su ulaskom u studio. Reflektori i kamere kao da su isijavali ljekovite, čudotvorne zrake i u trenutku zaustavili tegobe. U studiju se snalazio bolje od ptice u zraku, bolje nego riba u vodi. Ulazili su u završnicu emisije. Imao je pripremljen prilog o Horvatićevom posjetu osječkoj Policijskoj upravi kada je tražio odgovornost za šepavu istragu o smrti djevojčica iz doma. Pitat će ga može li se politika miješati u rad profesionalaca tako izravno kao što je on učinio i hoće li sutra, kad preuzme policiju, dopustiti da mu se netko petlja u posao. - Molim režiju da pusti prilog pa ćemo pred kraj emisije prokomentirati pojavu o kojoj se često govori: može li se i smije politika miješati u poslove profesionalaca. Evo priloga o tome što se u Osijeku dogodilo prije dva dana. balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
Čim je prilog završio, kamera je uhvatila Horvatića. - Politika mora prepustiti struci obavljanje važnih društvenih poslova. Problem nastaje kada struka to nije u stanju. A nije u stanju jer se politika petljala onda kada nije trebalo. Znam da neću biti originalan kada kažem da su na funkcije dolazili poslušni i podobni, a ne stručni i oni koji misle svojom glavom. U Osijeku imamo strašnu situaciju. Dvije djevojčice iz doma pronađene su mrtve. Policija ni danas ne zna kako su stradale. Dva mlada života ugašena su. Ljudi su uznemireni. Boje se za svoju djecu. Kao odgovaran čovjek tražio sam da se slučaj riješi, da policija pronađe počinitelje, ako ih je bilo. Ili da sa sigurnošću kaže da je riječ o tragičnim slučajevima samoubojstva. Privodili su neke ljude, pa ih puštali. Govorili da su se djevojčice same ubile, onda tvrdili da je u pitanju ubojstvo. Na dan kad sam posjetio policiju jedan njihov inspektor pokušao se ubiti. Sada novine sumnjaju i u to. Policija nema odgovor. - Ali gospodine Horvatiću, vi ste ipak činili pritisak na policiju. Načelnik Jakić nakon toga dao je ostavku - inzistirao je Denis. - Bio je to logičan potez. Ali ne zbog mojeg posjeta policiji i onoga što sam ondje rekao. Gospodin Jakić je shvatio da je policija u tom slučaju pala na ispitu. Bilo je normalno da se sam povuče. - Što vi mislite, gospodine Kralj? Je li postupak gospodina Horvatića bio politički korektan? - Gospodin Horvatić je u pravu. Smrt djevojčica uzbunila je cijeli grad. Ljudi žele znati tko je to učinio, tko stoji iza tog užasa. Gospodin Horvatić bio je oko slučaja djevojčica iz doma vrlo angažiran... - Kada to kaže novinar kalibra gospodina Kralja - upao je Horvatić - koji je o slučaju možda najviše pisao, osjećam to kao kompliment. Tim više što se gospodin Kralj i ja ideološki ne slažemo, što imamo različite političke poglede. Ali na tome treba graditi Hrvatsku. Ljudi se ne moraju u svemu slagati, dobro je da misle različito, ali je ključno složiti se oko krucijalnih pitanja. Smrt dvije djevojčice, dva maloljetna bića koja su tek prekoračila prag života nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. I otuda moj angažman. Iz režije su javljali Denisu da odjavna špica kreće za četiri minute. Denis je rukom pokazao na političkog analitičara koji je gladio njegovanu bradicu. - Je li baš tako? Mogu li se političari... balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
rg
- Rekao sam - upao je Stribor - gospodin Horvatić bio je vrlo angažiran u slučaju maloljetnica iz osječkog doma. Donio sam za to dokaz. Molim vas da iz režije puste snimku. Jako svjetlo reflektora zaslijepilo je Stribora i nije bio posve siguran je li na Horvatićevu licu pročitao iznenađenje, neizvjesnost ili nelagodu. Ne velikom ekranu u studiju pojavila se statična slika lijepo namještenog stana. Dvije sekunde kasnije u prostranu sobu ušla je vrlo mlada djevojka u kupaćem ogrtaču. Sjela je na veliki bijeli trosjed. Činilo se da nekog očekuje. Svukla je ogrtač i ostala samo u grudnjaku i gaćicama. Grudi su joj bile izazovne, jedre i čvrste. Dugačke vitke noge pažljivo je mazala kremom. Zatim se u sobi pojavila druga djevojčica. Također u kupaćem ogrtaču. Sjela je uz prvu djevojku. Bile su vrlo mlade, ali razvijene kako je to danas većina djevojčica u završnim razredima osmoljetke. Smijale su se i valjale po kauču. Druga djevojčica se ustala, razvezala pojas ogrtača i spustila ga da klizne na pod. Onda su sjele i nekoga počele dozivati rukama. U sobi se pojavio muškarac u sportskim bijelim boksericama. Prišao je djevojčicama i sjeo između njih. Jednoj je ruku stavio između bedara, drugoj je pokušao otkopčati grudnjak. Lice mu se sada jasno vidjelo. - Prekinite! - zaurlao je Horvatić i skočio sa stolice. - Smjesta prekinite. Ovo je strašna podvala. Ovo je skandal! Prvorazredni skandal! Prekinite s tim. Tužit ću vas. Njegova sportska figura u besprijekornom odijelu bijesno je mlatila rukama na podiju, dok se u pozadini, na ekranu u studiju, vidjelo kako se, samo u gaćicama, valja na trosjedu s golišavim djevojčicama. Horvatić u studiju kao da se trudio pokriti Horvatića na monitoru u luksuznom stanu, na bijelom trosjedu. Sad su i drugi u studiju ustali. Nastalo je komešanje. Kamera se okrenula prema Denisu. Odjavljivao je emisiju. Čim je rekao "Poštovani gledatelji, laka vam noć", pogledao je Stribora i namignuo mu. Gledatelji to nisu mogli zapaziti, na ekranu je već išla odjavna špica. Trenutak kasnije na monitoru u studiju nakratko se pojavio sat. Zatim je zalepršala trobojnica i krenula hrvatska himna. Bila je ponoć, upravo je započinjala izborna šutnja. balkandownload.org
rg
24 balkandownload.org
ba
lka
nd
ow n
loa
d.o
Igor Kožul osjećao se tako opušteno da mu se činilo kako je krv u njegovim žilama zamijenila bistra hladna voda probuđene rijeke. Sjedio je uz obalu uživajući u nebrojenim nijansama plave i žute vode i sunca - koje su se, kao na slikarskoj paleti za miješanje boja, na mjestima dodira, pretvarale u tisuće i tisuće zelenih. Drava, čudesna rijeka, u čudesnom nedjeljnom jutru. Kao da ih broji, s jednog krova u Tvrđi, prelazio je na drugi. Kako se sunce podizalo veliki, nevidljivi kist na njih je nanosio sjaj laka. Blistali su. Volio je grad iza baroknih zidina, prilijepljen uz rijeku koja ga je, poput štita u ruci srednjovjekovnog ratnika, čuvala i branila. - Znali smo da si ovdje. Trgnuo se. Glas ga je prekinuo iz stanja nalik transu. Stribor i Vesna stajali su mu za leđima. - Na povratku iz bolnice odlučili smo popiti kavu na Copacabani. Zovemo te da nam se pridružiš. Minutu kasnije gorostas je praznim šetalištem gurao bicikl. Do njega je išla vitka žena, pokušavajući sustići njegov dugački korak. S druge strane hodao je visoki, mršavi muškarac. Ribički štapovi privezani za bicikl klepetali su poput drvenih zvona ovješenih o vratove krava na alpskom proplanku. Bili su sami na obali. - Imam prijedlog - rekao je Stribor prije nego što su stigli do vrata kafića. - Spreman sam platiti piće ako ga prihvatite. - Slušamo - rekla je Vesna. - Kad popijemo kavu, svi pravo na glasanje. Njihov smijeh izgubio se u spužvastoj mekoći jutra.
balkandownload.org
