Komunikacije u zdravstvu
prof.dr . Besim Spahić
:
Sarajevo 2011/2012
Sadržaj:
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
1. Uvod............................................................................................3 1.1. Šta je komunikacija........................................................... komuni kacija................................................................3 .....3 1.2. Zašto je važna komunikacija.................................................3 2. Komunikacije u zdravstvu..........................................................4 2.1. Primjena timskog rada u zdravstvu.....................................5-6 2.2. Kakav bi trebao biti prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta................................................................................7 2.3. Uspješna komunikacija ..........................................................8 ..........................................................8 2.4. Važnost govora tijela u zdravstvu.........................................8 2.5. Komunikacijske osobine dobrog zdravstvenog radnika...........9 3. Zaključ ak..................................................................................10 ak..................................................................................10 4. Literatura.................................................................................11
2
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova. sistema znakova. je znanstvena disciplina koja proučava komuniciranje. je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu,
najčešće putem jezika. Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim. Komunikacija je obično opisana prema 3 glavne dimenzije: sadržaju, formi i cilju. Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju onalnoj prema cilju. Cilj može biti sam čovjek, druga osoba (u interpers onalnoj komunikaciji), ili drugi entitet poput tvrtke ili grupe.
komunikacija je temelj svakog međuljudskog odnosa komunikcijom priopćavamo sebe drugima postižemo bolji odnos i povjerenje bolesnika postižemo bolji odnos s drugim djelatnicima te ugodno ozračje na radnom
mjestu dobivamo bolje rezultate rada i zdravstvene skrbi za bolesnika dobivamo veće zadovoljstvo radom .
3
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
Timski rad i odnosi u zdravstvu, ponašanje pojedinaca u skupinama skupina ma nešto je više od ukupnog zbroja pojedinaca koji djeluju na vlastiti način. Kada su pojedinci u skupinama, ponašaju se drukčije nego kada su sami. Vrlo je važno definirati značenje pojma gru pa. Grupa se definira kao dva ili više interaktivnih i međuovisnih pojedinaca koji su se udružili kako bi postigli određene ciljeve. 1979. Obozov definira: "Ako govorimo o grupi ljudi, onda je to ukupnost ljudi povezanih zajedničkim ciljem čijim ostvari vanjem vanjem mogu biti zadovoljene individualne potrebe njenih članova". Tim je manja skupina ljudi koji imaju zajednički cilj čije je postizanje moguće međusobnim upotpunjavanjem vještina i iskustava njegovih članova. Tim karakterizira veća komunikacija neg o grupu. Naime, u timu se više uvažavaju mišljenja svih članova dok je u grupi vođa dominantan i o njemu ovisi koliko će se uvažiti mišljenje članova grupe. Tim osim cilja mora imati jasnu i svrhu postojanja a članovi tima u ostvarenju cilja međusobno tijesno surađuju i u svojim zadacima se nadopunjuju.
4
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
Slika broj 1.
Timski (ekipni) rad u zdravstvu je jedini način na čin rada. Budući da rad u zdravstvenoj zaštiti stanovništva postaje sve kompleksniji za stručno rješavanje zdravstvenih problema potrebno je stručno znanje i iskustvo liječnika (različitih stručnih profila), medicinskih sestara, tehničara, ali i socijalnih radnika, sociologa, psihologa. U slučajevima kroničnih bolesti bolesnici sve više postaju aktivni dio tima zajedno s terapeutima.Timski rad je metoda koja
omogućava nekolicini osoba sa zajedničkim ciljem da svoje sposobnosti najbolje iskoriste međusobnim upotpunjavanjem svojih vještina i iskustava. Definicija radne grupe Svjetske zdravstvene organizacije:
Timski rad pretpostavlja rad više stručnjaka na postizanju zajedničkog cilja. Taj rad ne smije biti fragmentiran i nepovezan već dobro koordiniran voditeljem tima. Pitanje je da li voditelj tima mora biti ona osoba u timu koja ima najviše kvalifikacije, ona koju članovi tima izaberu ili ona koja najbolje poznaje probleme. U zdravstvu se tradicionalno smatra normalnim da tim vodi liječnik, bez obzira kakve su mu stvarne sposobnosti, što je s gledišta efikasnosti tima neopravdano. U stručnim timovima voditelj tima ne postaje netko samo zbog izbora od strane članova tima, iako takav izbor može biti koristan kao znak podrške i povjerenja. Voditelj tima mora prije svega jasno znati i željeti postići ciljeve tima te imati opće znanje o problemima kojima se tim bavi. Uz to važno je da voditelj tima posjeduje kvalitete kao što su: 1. umijeće organizacije i upravljanja 2. sposobnost komuniciranja i rada s ljudima
3. sposobnost uvažavanja tuđeg mišljenja 4. sposobnost logičkog rasuđivanja i zaključivanja Zadatak voditelja tima je da stalno upozorava na ciljeve i zadatke tima, koordinira akcije članova, te na osnovu prikupljenih mišljenja članova tima, uvažavajući ih
formulira rješenje te donosi konačnu odluku u slučaju spora među članovima tima. 5
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
Važna karakteristika timskog rada je način na koji se donose odluke. U zdravstvu dominira ekipni rad hijerarhijskog tipa u kojem ko jem odluke donosi vođa tima, a ostali mu samo pomažu. pomažu. Drugi tip je takozvani procesni ekipni rad gdje se odluka donosi zajednički (demokratski). Ali takav način rada često nije dovoljno efikasan za obavljanje kritičnih i vremenski određenih zadataka. Tipičan primjer za hijerarhijski tip ekipnog rada je kirurški tim za vrijeme operacije, a za procesni ekipni rad liječnika obiteljske medicine i patronažne sestre ili rad interdisciplinarnog tima s mentalno retardiranom djecom.
Rukovođenje u grupi Potreba za rukovođenjem javlja se kada grupa postane prevelika za spontanu samoorganizaciju ili ima i ma
poseban sadržaj i ciljeve. Rukovođenje grupe tada preuzima vođa (lider, šef). Postoje različiti pristupi u definiranju pojma vođe, no mogu se sažeti na nekoliko osnovnih karakteristika: tnuti autoritet
Vođa ima dominantan položaj u grupi, a dominantnost se manifestira moći i utjecajem. Predstavlja centralnu figuru za članove grupe i prema njemu članovi imaju razvijen intenzivan emocionalni odnos. Njegov utjecaj je uvijek dobrovoljno
prihvaćen. Vođa najčešće donosi najvažnije odluke koje ostali članovi slijede. S pojavom vođe u grupi se stvara hijerarhija odnosno dolazi do podjele na nadređenog (vođu) i podređene (ostali članovi grupe). Prema Pr ema načinu stjecanja položaja vođe mogu biti: postavljeni, izabrani i u grupi iznikle iz nikle vođe. Također postoji podjela na formalne i neformalne vođe. 1. formalne vođe su osobe postavljene i izabrane na položaj vođe unaprijed pred viđen organizacijom grupe ili drugim formalnim aktom. Za njih su utvrđeni poslovi rukovođenja, imaju fiksirana prava, ovlaštenja i predviđena sredstva sredstva moći kojima će ostvariti svoj utjecaj. 2. u neformalnim grupama koje mogu biti dio formalne grupe znaju se javiti
neformalne vođe kao odgovor na neuspješno vođenje formalnog vođe. vođe. Formalni vođe se razlikuju od neformalnih u tome što su neformalni vođe uglavnom u primarnim grupama i imaju zajedničke karakteristike i interese kao i ostali članovi grupe. 6
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
Prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta bi trebao biti: topao, susretljiv, neposredan, blag, profesionalan. Razgovor bi trebao da pocne spontano, neusiljeno, strpljivo, bez nervoze i gledanja na sat. Treba stvoriti prijateljsku,
otvorenu i podržavajuću atmosferu. Pacijent se mora osjecati slobodno i sigurno. Potrebno je govoriti jezikom koji pacijen razumije, što manje koristiti strucne termine, ako je neophodno koristenje strucnih termina svaki od njih posebno i polako objasniti.
Slika broj 2. 7
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
Svaki čovjek može i ne mora biti uspješan u komunikaciji, ali oni koji pružaju zdravstvenu uslugu to moraju biti, ukoliko žele da budu uspešni u svom poslu. Uspješnost rada doktora i sestara zavisi od toga u kojoj mjeri su pomogli svojim pacijentima. Kako? Svojom stručnošću, savjetom, osmjehom, ljubaznošću, posvećenošću ...Zdravstvena usluga, kao i sve ostale uslužne djelatnosti, bazira bazira se na kom unikaciji unikaciji izmeðu onog koji pruža (ljekar i sestra) i onog koji prima zdravstvenu uslugu (pacijent).
Govor tijela predstavlja širok opseg nesvjesnih pokreta koji mogu da poboljšaju ili naruše komunikaciju. Čak i onda kada Vam se čini da mirno sedite, Vi nesvesno komunicirate i prenosite poruku o svojim svoji m osjećanjima. Kada naućite da tumaćite gestikulaciju i ostale neverbalne signale bićete u stanju ne samo da mnogo bolje razumete stavove drugih, več i da na efikasan naćin prenesete svoju poruku. Ovo su samo neki od primera: lupkanje prstima – osoba je iznervirana, nestrpljiva, ili uznemirena; - premeštanje s noge na nogu – osoba – osoba je nestrpljiva (moguće je i da predugo stoji); - mrštenje – mrštenje – osoba osoba ne shvata o čemu je rijeć, ili se ne slaže sa onim o čemu se govori; zarumenjeno lice – osobi – osobi je neprijatno, ljuta je, a moguće je i da joj je vruće,
ili da ima povišen krvni pritisak; stegnuta vilica; brz ili isprekidan govor; podizanje podizanje jačine tona – osoba je nervozna, ljuta, ili zabrinuta; izbegavanje pogleda – osoba je stidljiva ili joj je dosadno; - češkanje nosa – osoba – osoba je zbunjena ili joj se nešto ne dopada (ukoliko je ne svrbi nos); - izraženo treptanje – može – može da znači da osoba laže.
U neverbalnoj komunikaciji je veoma važno ostvariti kontakt pogledom. 8
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
Nenametljiv kontakt pogledom ne traje duže od par sekundi, a mnogi agresivni ljudi pogledom fiksiraju slušaoca, kako bi ga zaplašili.
Poruka koju smo več definisali kao jasnu, potpunu i preciznu treba da bude i d ovoljno glasna, odnosno da se «č uje» uje» kada stigne na cilj. Da bi doprla do cilja i vratila se pošiljaocu kao povra tna tna informacija, m ora ora da saobrać a dvosmjernom ulicom. Dvosm jerna komunikacija znač i da poruka putuje neometano do onoga ena (pacijenta), ali i da njegova reakcija nesmetano «doputuje nazad». kome je upuč ena Komunikacija se, kao i svaka druga vj eština, eština, usavršava vežbanjem i traži stalnu njegu. Zdravstveni radnici nisu u prilici da biraju sagovornike (pacijente), ali zato mogu izabrati način na koji će prenijeti poruku da bi ona postigla svoj cilj. Nije svjedno da li se obra ć ćate a te djetetu, ili odrasloj osobi, nekome obrazovanijem ili manje ijek obrazovanom. Trudite se da oblik i sadržaj poruke prilagodite primaocu. Uv ijek imajte na umu koji je najefikasniji nač in in da se postigne rezultat.
Ukoliko se svakodnevno budete pridržavali odredjeni h pravila komunikacije te postati v ješt komunikator. Na taj način uspeč ete ete da uspostavite SIGURNO če te bolje odnose sa svojim pacijentima, a medjusobno p oštovanje oštovanje i razumevanje doprineće da Vaš posao bude l j epši epši i lakši.
Slika broj 3. 9
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
Vještina komunikacije je, kažu mnogi, najjaće č ov ov jekovo oružj e. e. Zdravstveni radnici koji vj ešto ešto komuniciraju i koriste sv jetska saznanja u oblasti personalne komunikacije, razlikuju se od ostalih i svojim odnosom prema pacijentima, kolegama sa posla i ostalim graðanima. Oni su uspj ešni ešni zdravstveni radnic i.i. Analizirajte bilo kog l emu se on razlikuje od drugih jekara i shvatićete da je ono po č emu upravo vj eština eština prenošenja znanja: na seminarima i sav jetovanjima, putem knjiga, zbo rnika rnika radova, publikacija, stručnh i popularnih medija. Najvažnije je da oni to svakodnevno primenjuju u svom radu sa pacijentima i kolegama na poslu. Oni ostavljaju utisak usp ješnih, jer oni to i jesu, upravo zbog svoje uspj ešne ešne komunikacije.
10
Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo
1. Internet- www.google.ba Internet- www.google.ba 2. Slika 1 – http://www.gmbusiness.biz/thumbnail.php?file=Zdravstvo_506609368.jpg &size=article_medium 3. Slika 2 – http://www.ordinacija.hr/repository/images/_variations/1/6/16454374785 9938cdbf59c3bf13b3739_content_medium_noaspect.jpg 4. Slika 3 – http://www.google.ba/imgres?q=medicinski+radnici&start=172&hl=hr&bi w=1280&bih=880&tbm=isch&tbnid=qrbSU5utEjHweM:&imgrefurl=htt p://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Medicinari-odlaze-u- p://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Medicinari -odlaze-u- inostranstvo.lt.html&docid=Phus9albfSZHkM&imgurl=http://static.politi ka.co.rs/uploads/rubrike/215302/i/1/lekari.jpg&w=468&h=468&ei=DPD DT_izK8LftAbWo6ixDg&zoom=1&iact=rc&sig=1094546729453706685 03&page=8&tbnh=154&tbnw=154&ndsp=25&ved=1t:429,r:6,s:172,i:19 0&tx=66&ty=70 5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Komunikacije
11