PLATON – TEETET
PRVA VERZIJA LICA DIJALOGA: Euklid, Terpison, Sokrat, Teodor, Teetet Susreću se Euklid i Terpison te govore O Teetetu kojeg su s oji!ta jedva "ivog donjeli u Atenu# $a"u kako je Sokrat već davno predvidio kako će on iti slavan %ovjek, a Euklid ka"e da &u & u je Teetet Teetet pri%ao o ra'govoru koji je sa Sokrato& vodio# Terpison "eli da &u pri%a o to&e# (o%inju %itati ra'govor jer ga je Euklid 'apisao: Sokrat ra'govara sa Teodoro& Teodoro& i pita ga i&a li igdje kakvi) dare"ljivi) &ladića# Teodor Teodor &u ka"e da i&a, da nije previ!e previ!e lijep, ali vrlo glatko upija 'nanja, 'nanja, to je Teetet# Teetet# Sokrat se raspituje i' koje koje je on oitelji# Teetet Teetet dola'i sa skupino& &ladića, a Teodor Teodor ga po'iva da do*e k Sokratu# Sokrat 'aklju%uje da 'na i' koje je oitelji, a sa& &ladić je vrlo ple&enit# Sokrat 'apo%inje ispitivati Teeteta# +pita ga &isli li da je astrono&, &ate&ati%ar i &u'i%ar vje!t u ono&e !to se ti%e odgoja# (ita ga u%i li kod Teodora Teodora geo&etriju, astrono&iju, )ar&oniju i ra%unanje# Teetet Teetet odgovori da da, ili se ar trudi# Sokrat ga pita zar učiti ne znači postajati mudriji u onom što netko uči # jega 'ani&a jesu i znanje znanje i mudrost isto i nikako ne &o"e naći na to valjanog odgovora# -ato sugovornike nagovara na raspravu# Nabrajanje znanja nije znanje
Sokrat nije 'adovoljan tvrdnjo& da je re.i&o postolarsko u&ijeće 'nanje o i'radi .ipela# On ne !ei tak"u de#ni$iju% da se znanje na nešto odnosi jer tako &ismo mo'i &ez'ranično na&rajati s"e mo'u(e "rste znanja # On "eli do'nati !to je 'nanje kao 'nanje# Primjeri iz matematike ( iracionalni brojevi ) Teetet Teetet govori o jedno& slu%aju i' &ate&atike, &ate&atike, kako su su podijelili rojeve na dvije vrste i na'vali i) kvadrtani& i pravokutni&# /ini &u se da i Sokrat tra"i takav nekakav odgovor o 'nanju, no on ga ne &o"e dati u ovo& trenutk t renutku# u# Teetet Teetet s)vaća da je vrlo itno dati odgovor na to !to je 'nanje# Sokratova primaljska vještina
Sokrat ka"e Teetetu Teetetu da on nije pra'an pra' an , nego trudan i otkriva otkriv a &u da on i&a i &a pri&aljske vje!tine ali da to nitko ne 'na# U čemu je Sokratova sposobnost? On 'a see ka"e kako &u je &o' dao sposo&nost da prepoznaje one koji mo'u roditi istinu% da on sam mo!e im pomo(i smiri"ati trudo"e i donjeti na s"ijet% ai on sam nema sposo&nost donjeti poda s"oje mudrosti # Tako*er Tako*er , neki rode% ai od&a$e istinu i dra!e su im sjenke , pa se nakon nekog vre&ena opet sjete da i se )tjeli dru"iti sa Sokrato&, ali i takve on prepo'na i to odija nego opet dalje dalj e prepo'naje one od koji) i &oglo iti ploda# Znanje je percepcija percepcija
0
Teetetu se u%ini da onaj koji nešto zna per$ipira ono što zna i kako se upravo sada %ini da 'nanje nije ni!ta drugo nego per.ep.ija 1 opa!aj 2# Sokrat ka"e da je tako misio i Prota'ora # $a"e da s"e nekako u s"ijetu potječe od strujenja i kretanja i da su se u to&e slagali (rotagora, 3eraklit i E&pedoklo#
Daljnje značenje kretanja Sokrat poku!ava ojasniti kako s"e što nastaje i raz"ija se% nastaje iz kretanja , vje"anja u%enja, ono je doro i 'a tijelo i 'a du!u, a sve dok je u stanju miro"anja propada , i sun.e da prestane sjati, sve i propalo i istrulilo, tako je &islio i 3o&er# Teetet se sla"e# Razlike u osjetilnoj spoznaji Sredi!nje pitanje ovog dijela rasprave je da i je mo'u(e da nešto postaje "e(e ii "iše drukčije ne'oi po"e(a"anjem # Teetet odgovara da je &oguće# Čuđenje kao početak flozofje Sokrat i Teetet 'aklju%uju da ni!ta ne mo!e postati ni "e(e ni manje dok ostaje jednako samom se&i # Tako*er ono čemu se ništa ne dodaje niti oduzima to niti raste niti se umanjuje ne'o je u"ijek jednako # I posljednje, ništa ne mo!e &iti a da nije postao # Teetet ka"e da ga sve to 'a%u*uje i a.a u vrtoglavi.u, a Sokrat 'aklju%uje da ču)enje i jest početak #ozo#je # Percepcije i kretanje
Iz kretanja i trenja nastaju per$ep$ije i ono per$ipirano # (er.ep.ije su gledanje, slu!anje, &irisanje, )ladnoća i toplota, te naslada, ol, po"uda, stra) i &noge druge# Rod per$ipirano' ra)a se u isto "rijeme sa s"akom pojedinom per$ep$ijom # Tako se s &nogi& per.ep.ija&a vida ra*aju u isto vrije&e svakojake oje, sa slu)o& svakakvi tonovi# *jeatno i trpno ra)aju osjete # Problem znanja u razlici između sna i jave Ovdje je prole& ako per.ep.ije u'&e&o kao i'vor 'nanja # 4a'na pri"i)enja i sno"i su "arke, tu na& per$ep$ija ne poma!e jer ona nas "ara # o Sokrat se pita kako &i 'na&o da i sad u udno& stannju ne sanja&o5 Dok sanja&o, to dr"i&o 'a stvarno, dok s&o udni, to je pak ono !to s&atra&o stvarni& # A san i &udno stanje traju podjednako # Jednako je i u ludilu te olesti, lud %ovjek &isli da ono !to je oko njega, !to je već proi'vod njegove ludosti, da je to istina# Sa&o !to &oest i normano stanje ne traju jednako # Tako da trajanje de#niti"no nije sredst"o raziko"anja # umačenje Prota!orine teze u o"nosu na svako! poje"inca Da i se ne!to per.ipiralo kao slatko ili gorko, &ora postojati netko tko će to per.ipirati, ina%e &i ne &o"e&o 'nati je li ne!to slatko ili gorko# Za nas je istina naša per$ep$ija jer se u"ijek odnosi na naše &i(e i &i s&o su.i onoga !to 'a nas jest da jest i onoga !to nije da nije# #načenje su!ovornika za Sokrata 6
Sokrat "eli Teetetovu tvrdnju koju je 7porodio8 podvrgunuti testiranju je li ona vrijedna "ivljenja , tj# jeli istinita ili la"na i da li i je trealo oda.iti# Ta tvrdnja je ila već pret)odno spo&enuta, da je per.ep.ija 'apravo 'nanje# ko je mjera stvari? Sokrat preispituje (rotagorinu tvrdnju, ako je za s"ako' istinito ono što per$ipira i tako dola'i do 'nanja, 'a!to se onda njega s&atralo veliki& &udra.e& jer tada su svi &ogli iti svatko svoj &udra.# 9rije&e je da i to ponovno preispita s Teeteto&#
Prota!orin pri!ovor (onovno se postavlja pitanje da li su 'nanje i per.ep.ija isto# Jer nije isto ako &i gleda&o slova nekog pis&a, 'na%i, &i i) vidi&o, ali ne 'na&o !to ta slova 'na%e isto kao !to &o"e&o slu!ati govor ilo kojeg je'ika iako ne 'na&o taj je'ik# $"nos znanja% percepcije i sje&anja + jedno& trenutku Sokrat i Teetet tvrde da su znanje% per$ep$ija i sje(anje isto# o Sokrat ka"e da mi "idom do&i"amo neko znanje% mo!emo 'a se sje(ati% a kad zat"orimo oči% sje(amo se to'a% no ispada da to "iše tada ne znamo# Tako je (rotagorina i Teetetova tvrdnja pala u vodu# Daljnje pote'ko&e u vezi s Prota!orinom tezom akon toga 'aklju%uju da su "id i znanje ipak usko po"ezani # Vidjeti znači znati% a ne "idjeti ne znati # Daleko je od istine da su per.ep.ija i 'nanje isto# ako Sokrat brani Prota!oru? sere ne!to nera'u&ljivo na dve strane eo"or mora su"jelovati u raspravi jera u o"nosu na znanje ;nogi ljudi tra"e si u%itelje, u'ore, vladare, a druga skupina s&atra pak da je ona stvorena 'a u%itelje i vladare# To 'na%i da sa& judski rod smatra da je u nje'a i znanje i neznanje # Ljudi mudroš(u smatraju istinito s+"a(anje% a neznanje a!nim s+"a(anje # Ipak ,ako &i s&atra&o da je na!e &i!ljenje ispravno, &ogu se naći oni koji će suditi o na!e& &i!ljenju i koji će s&atrati da je ono la"no# (a ipak, i &i!ljenje takvi) ljudi će (rotagora s&atrati ispravni&# To 'na%i da vi!e nitko ne zna što je istina i da su s"i u sumnji # Polo*aj !ovornika na su"u Sokrat uspore*uje nji)ovu raspravu s govorni.i&a na sudu# ji&a se ne "uri, nji) ne priti!ću rokovi, tu"e, oni svoje rasprave &ogu odugovla%iti u nedogled dok ne do*u do onog do %eg "ele a nji)ove rasprave su poput roova koje &ogu 'avr!iti kad god "ele# <
Da li su flozof smije'ni?
,iozo# ne razumiju "rijednosti kojima se diče o&ični judi # Oni nisu toiko zauzeti tim s"akodne"nim st"arima , !tovi!e, uopće ne oraćaju pa"nju na nji), i kad &oraju sudjelovati u nji&a, nespretni su i ispadaju s&ije!ni# Oni pro&atraju stvari i' druge po'i.ije# e ra'u&iju 'a!to i se netko di%io sa 6= ple&eniti) predaka, kad sva%ije oiteljsko stalo &o"e se'ati do u nedogled# ,iozo# se kao tak"i često čine o+oi , no s druge strane ne 'naju ono !to i& je pod noga&a pa su često u neprii$i # Pravo značenje flozo+a >ilo'o? 'na ra'&i!ljati o neki& drugi& stvari&a koje na prvi pogled ne&aju takvu korist, o ljudskoj sreći, kraljevskoj %asti itd#, on je istinski sloodan , on &o"da ne 'na %initi neke stvari kao !to je slaganje vreće 'a posteljinu, kao !to to 'naju %initi oi%ni ljudi# -o!ansko% ono najsretnije% &i!e je #ozo#ma # Ostali se kro' nepravedna djela prili"avaju e'o"no&# A što je čo"jek pra"edniji% to je &i!e &o'u jer pra"ednost je naj"iša &o!ja odika # $"nos znanja i mjere (onovno se preispituje Prota'orina t"rdnja da s"atko mo!e &iti misia$ jer svako& njegova per.ep.ija donosi ono !to je istinito 'a njega, pa 'ato svaku osou trea u'eti u o'ir# Sokrat poija tu te'u na ni'u pri&jera kao npr# da ne &o"e kitarist 'nati olje o okusu vina nego seljak, ili ne &o"e onaj tko se spre&a jesti 'nati olje o )rani nego ku)ar koji )ranu pripravlja# Tu se 'na%i ipak pri'naje da neki u "ezi neki+ st"ari ipak imaju "iše znanja od dru'i+ judi i stoga su vi!e u pravu# Pro'irenje teme s ,eraklitom i Parmeni"om Sokrat je ustrajan da trea ispitati te'e 3eraklitovi) prista!a kako se sve kreće no Teodor ga uvjerava da to ne&a s&isla jer se od ti) ljudi ne da i'vući odgovora# @to god i) se pita, oni sa&o pre&etnu rije%i i tvrde ne!to drugo, oni ni u vlastito& govoru nikad ne &iruju i ne&aju %vrstog odgovora# -epokretno svemu je ime Trea ispitati &i!ljenja suprotni) strana, dakle oni) koji su se 'alagali 'a to da se sve kreće i oni) koji su ili 'a to da sve &iruje# Trea se nu"no nekako opredijeliti jer Sokrat ka"e, ako oda.e &i!ljenje i jedni) i drugi) tako veliki) &udra.a, !to će &udrog oni kukavni &oći reći uopće# .ko se sve kre&e% ni'ta se ni o čemu ne mo*e tvr"iti Sokrat ustvr*uje da postoje d"ije "rste kretanja – promjena mjesta i sama promjena 1pro&jena oje, starenje itd#2 # (ita se da li, pre&a ti&a koji ka"u da se sve kreće, se stvari kreću sa ta dva kretanja istovre&eno ili nekako druk%ije5 -alju%uje da onaj koji t"rdi da se s"e kre(e% ništa ne mo!e izre(i jer s"aki je od'o"or determiniran, 'austavljanje na &jestu, !to nije &oguće ako se sve kreće, oni moraju ii u"ijek tra!iti no"i izraz ii se su!iti nekim pos"e neodre)enim izrazom# Da li treba re&i /čime0 ili /kroz 'to0 percipiramo?
Sokrat nastavlja raspravu s Teeteto&# +pita ga je li ispravno reći da %uje u!i&a ili kro' u!i te da vidi o%i&a ili kro' o%i# Teetet odgovori da je o'ičnije koristiti o"o .kroz/# Sokrat ga poku!ava navesti da s"emu tome što spoznaje osjetiima postoji nešto zajedničko što zapra"o spoznaje i pomo(u če'a on mo!e 'o"oriti da nešto jest ii nije% tj0 mo!e zakjuči"ati # Teetet 'aklju%uje da mi o st"arima prosu)ujemo dušom , a Sokrat je 'adovoljan odgovoro&# -apu'tanje teze "a se izje"načuju percepcija i znanje Sokrat ka"e da &i i kad se rodi&o ,kao i "ivotinje, per.ipira&o stvari, vidi&o, %uje&o, jednostavno osjeća&o ali ne s)vaća&o to !to do"ivljava&o# To je 'ato !to &i tada ne 'na&o ni!ta o itku# Nitko ne mo!e s+"atiti istinu neče'a ako ako ne s+"ati &itak to'a # Tako da je deBnitivno sru!ena ranija Teetetova te'a da su 'nanje i per.ep.ija isto# 1o!emo per$ipirati% ai ne i znati u isto vrije&e# Postavljanje teze "a je znanje pravo s1va&anje Teetet 'aklju%uje da postoji pra"o i po'rešno s+"a(anje # o Sokrat ga ispituje dalje i 'alju%uju da 'apravo ne postoji po'rešno s+"a(anje u nama # Po!re'no s1va&anje i zamjenjivanje Teetet &isli da pogre!no s)vaćati 'na%i 'a&ijeniti stvari, tj# &isliti da je jedno ne!to drugo# Sokrat ga vadi i' te 'alude, oja!njava kako duša razmišja% a to razmišjanje je zapra"o to da "odi raz'o"or sama sa so&om dok ne do)e do neko' zakjučka% a kad do)e do zakjučka% duša 'a iz'o"ara i taj 'o"or je s+"a(anje # Oja!njava &u da du!a sigurno neće sa&u see uvjeravati da je ne!to drugo, to je apsurdno# Ako du!a već i&a jasne slike neki) poj&ova, ne&oguće je da sa&a 'aklju%i da je ne!to drugo# Du'a kao vo'tana ploča Sokrat postavlja te'u da se u duši naazi "oštana poča u koju se $ijei !i"ot utiskuju opa!aji% do!i"jaji% s"a znanja% a ono što nema sposo&nost da &ude utisnuto% to se za&ora"ja # 9odeći se to& tvrdnjo&, Sokrat tvrdi da je ne&oguće da netko pogre!no s)vaća# 2rste voska u "u'i Sokrat govori da koli%ina voska u du!i &o"e iti ta&an ni pre&ekan ni pretvrd, slike se u njega lako utiskuju i trajno ostaju, sve nove slike koje dola'e i&aju &jesta da se utisnu jedne do drugi)# To su ljudi koji lako pa&te i u%e i ne 'aoravljaju r'o# I&a i drugi) vrsta vosaka, pre&eki), pretvrdi), dlakavi), 'a&rljani) 'e&ljo&, u takvi& du!a&a nastaju pogre!na s)vaćanja , krive per.ep.ije i takvi se ljudi na'ivaju ne'nali.a&a, dok su oni s ta&an vosko& &udra.i# ra*enje obja'njenja o po!re'nom s1va&anju Sokrat 'aklju%uje da u svojoj raspravi stalno koriste i'ra'e tipa 7'na&o8 i 7po'naje&o8, a sa&a rasprava je o tra"enju toga !to je to 'nanje# Stoga, je li opravdano koristiti takve poj&ove ,iako je rasprava e' nji) ne&oguća, a 'apravo ni ne 'naju !to je to 'nanje5 Sokrat ka"e da treaju iti estidni i usuditi se već jedno& ponuditi nekakvu deBni.iju# #nanje u o"nosu na /imati0 i /posje"ovati0 =
Stvari &o"e&o i&ati i posjedovati# etko u neko& trenutku &o"e ne!to i&ati, a posjedovati i ilo ne!to kao 7stalno i&ati8# (osjedovati je u s&islu negdje 'atvoreno, skupljeno, u posjedu nekog# etko je, na pri&jer &ate&ati%ar, ulovio sva &oguća 'nanja o rojevi&a, 'atvorio i) negdje 1utisnuo u du!u2, te i) on posjeduje 'a stalno# 3ez znanja nema spoznaje o krivom s1va&anju -aklju%uju da je &oguće da ljudi )vataju i skupljaju i 'nanja i ne'nanja# o oni koji u)vate ne'nanja, nisu svjesni da su to ne'nanja, već i nji) dr"e 'nanji&a# e&oguće je spo'nati !to je pogre!no s)vaćanje prije nego !to se pou'dano s)vati !to je 'nanje# Postavlja se teza "a je znanje pravo s1va&anje spojeno s obja'njenjem -nanje nije isto uvjerenju# Odvjetni.i &ogu uvjeriti sud.a o ne%e&u, ali suda. pri odlu.i opet ne&a 'nanja o to& pred&etu# Teetet se sjetio da &u je jedno& netko rekao da je 'nanje pravo s)vaćanje spojeno s oja!njenje&, jer ne &o"e se 'vati pravi& 'nanje& ono !to se nikako ne &o"e ojasniti# Sokratov tobo*nji san +iti ka"e sve isto !to je i Teetet rekao i on se s nji& sla"e pa u'i&aju tu tvrdnju pret)odno spo&enutu kao 'asad valjanu# 4stra*ivanje znanja na primjeru slova i slo!ova Sokrat ispituje dalje &o"e li se ojasniti prvi slog njegova i&ena SO Teetet tvrdi da &o"e, da je to slo"eni.a nastala od dva slova# Ali nevolje su kod toga !to se slova ne daju dalje ojasniti a &i i) ipak 'na&o i radi&o od nji) slogove# Teetet tvrdi da je .jelina nastala od dijelova druk%ija od pojedini) dijelova te .jeline# Da li je mo!u&e znanje slo!a bez znanja slova? Ele&enti od koji) je sastavljeno sve oko nas tako*er ne&aju 'na%enja, tj# oja!njenja a ipak su spo'natljivi i &i i) vidi&o oko see# Tonovi su ele&enti &u'ike# Tako je i sa slovi&a# To su jednostavno 7ele&enti8 ra'li%iti) 'nanja, te&elj od kojeg trea po%eti# umačenje pojma5 obja'njenje (ravo s)vaćanje spojeno s oja!njenje& jo! ne trea 'vati 'nanje&# -euspje1 teze o obja'njenju Sokrat i Teetet 'aklju%uju sljedeće kad &i ugleda&o neku osou, &o"e&o i&ati o njoj i pravo s)vaćanje i &o"e&o ju ojasniti, ali na koji na%in &i tu osou ra'likuje&o od neke druge5 $ao i ilo koji poja& koji poku!ava&o ojasniti a koji na& je u vidu# $lju%na stvar je spe.iB%no ra'likovanje po %e&u odvoji&o neku stvar od ostali) i kao takvu je deBnira&o i usvoji&o 'nanje o njoj# ;o"e&o reći da je 'nanje pravo s)vaćanje spojeno sa 'nanje& ra'like# Preki" raz!ovora i zaključak
*R23A VERZIJA Platon, Teetet • • • •
dijalog pripada u grupu kasnih Platonovih djela istražuje bit znanja cijeli Teetet odvija se 399.-god. Sokratove smrti u razgovoru o znanju sudjeluju: - Euklid osniva! megarske "kole# - $erpsion iz %egare& pristalica Sokrata# - Sokrat - $eodor matemati!ar iz 'irene# - $eetet u!i od $eodora astronomiju& geometriju& harmoniju i aritmetiku#
•
•
•
•
• •
•
• •
Sokrat postavlja pitanja: (to je znanje i postoji li razlika izme)u znanja episteme# i mudrosti sofia#* $eetet želi ostati siguran + odgovara prvim odre)enjem znanja nabrajanjem različitih umijeća Sokrat inzistira na odgovoru na pitanje Što je znanje* i ne želi da mu nabrajaju vrste znanja Sokrat otkriva $eetetu svoj dar babi!ke vje"tine po uzoru na svoju majku ,enaretu + kao "to babica pora)a djecu& tako on Sokrat# pora)a istinu& ali ju sam ne može ra)ati vodstvo u tom pora)aju drži Sokratov unutarnji duhovni pokreta! daimonion# nakon toga $eetet daje drugo odre)enje znanja + znanje je percepcija (episteme = aisthesis)& "to znanje svodi na senzualnu spoznaju Sokrat odbacuje tezu da se ona nužno svodi na E/$0102/% P$/4054 67E58/ percepcije su subjektivne primjer puhanja vjetra# Sokrat prenosi Protagorinu tezu i na kretanje& gdje nikada ni"ta nije stalno& ve sve iznova uvijek postaje "to zastupaju Protagora& eraklit i Empedoklo# Sokrat dovodi Protagorinu tezu do apsurda + zašto ne bi mjera svih stvari bio majmun* svaki sadržaj određuje KA!"#$%&A $!'A%&! to se može primijeniti na sve i ta moućnost izaziva čuđenje (eeteta) *Platon ba+ čuđenje smatra početkom ilozoije * čuđenje ( to thaumazein) - strast (to pathos) za razmi+ljanje na osnovu opeg kretanja nužno je sve promatrati u odnosu& pa time percepcije dobivaju razli!ito zna!enje ; npr. vino za zdravog ili bolesnog ; ./AK% P0 &! P!$!P%&A %.%1%A, jer izražava nečije stanje, # &! 2A 3!1!, A 1! 2A 1!K#" 4$0"#"
pitanje jesu li znanje i percepcija isto jo" uvijek je nerije"eno ; npr. stranog jezika + iako ga ne razumijemo& ne možemo rei da ga ne !ujemonemogue je nepostojee predstaviti& niti ga predstaviti druga!ije nego "to je doživljeno& a to je uvijek istina? ipak& kasnije se vraa shvaanju da !ovjek ne može biti mjera svih stvari ; usporedba s razlikama u znanju + $eodor zna geometriju& njemu e se za ta pitanja obratiti prije nego nekom drugom !ovjek ni u najmanjoj mjeri ne može biti mjera u ne!emu "to uope ne zna odnos znanja i neznanja ima univerzalno zna!enje& pa je zbog toga nužno odrediti bit znanja& jer ako to nije jasno& tada se znanje i neznanje može lako zamijeniti ; to ne bi odovaralo pojmu istine, jer istinu ovorimo tada kad kažemo da ono +to jest jest, a ovo +to nije nije u!enje o percepciji Platon pro"iruje 67E58E% @6(0 ; percepcije moraju biti sakupljene u jednu ormu shvaćanja 6 to možemo nazvati du+om, koja je oranon (instrument) pomoću koje shvaćamo to +to percipiramo F na to Aristotel nastavlja u De anime on pojam istine i za&ude odre)uje kao spajanje 4synthesis5 pojmo"a u jedinst"o% a to jedinst"o o&ikuje um 4nous5% koji s"e spoznaje kroz suprotnosti F i potvrdni i nepotvrdni sud iska'uje ne!to o ne%e&u, i svaki je istinit ili la"an, a ti se iska'i odnose na it stvari 1to ti en einai2 F na osnovu toga Aristotel dola'i do 'aklju%ka da je duša u iz"jesnom smisu $jeokupnost s"i+ &i(a F to je ora'lo"eno ovako: stvari su ili osjetilno perceptivne ili mi'ljene% . #-.-67 67 U 4#267S-$ S4S8U SU. #-.-$9% a percipiranje suma percipirano! F kao !to je ruka oru*e oru*a, tako je du!a ?or&a ?or&i 1ei"os ei"on2 F u per.eptivni& ?or&a&a sadr"ane &isaonu ?or&u (4E;A A4ISTOTEL+ F e' per.ep.ije ne &o"e nitko ni!ta nau%iti ili ra'u&jeti
Platon dovodi percepciju u vezu s bitkom i pita mou li percepcije shvatiti istinu ako ne shvaćaju bitak7 + 5E %46& P/ S$4/ 5E 02/A/1/86 50 25/58E $eetet daje treu odredbu znanja: 25/58E B P/1 S1/C/58E 618EE58E# Sokrat kao problem navodi to da se pogre"no misli ; iznad podjele znanje-neznanje treba doi razlika bitak-nebitak ; ako netko ne"to misli& zna!i da misli postojee& tj. P4E(5 %0S0$0 B %0S0$0 5E=0CE ako netko misli lijepo umjesto ružno to je prihvatljivo& ali do apsurda se dolazi ako netko misli vol = konj ipak& postoji mogunost pogre"nog shvaanja ; primjer du"e kao vo"tane prazne plo!e& pogre"no je shvaanje uvijek u vezi s tim >voskom?& tj. S=05% @6(E ; dovodi srce i plo!u lingvisti!kim putem# u odnos gr!. kear B srce& keros B vosak# ; 6 5/%/ PS$8E P4E(5/ 0 0S$050$/ S1/C/58/ Platon nagla"ava da se istina i zabluda 1! baziraju na odvojenim percepcijama, već to počinje kod spajanja 6 u sposobnosti i moućnosti kombinacija leže zablude du"u uspore)uje s golubinjakom punim pregrada i ptica ; kao "to se ptice mogu zamijeniti tako može i znanje
•
• •
•
ako imamo i istinu o ne!emu& ali ne posjedujemo obrazloženje 5E PS8E@68E% 25/58E ponovno Sokrat pita Što je znanje* ; $eetet postavlja !etvrtu odredbu 25/58E B P/1 S1/C/58E SP8E5 S =8/(58E58E% $8. 4S% problem + nemogunost deDiniranja obja"njenja postoje neke stvari bez obja"njenja $E%E85/ 18E1/58/# + npr. S B S & dok su S o obja"njenje za S& oni sami nemaju obja"njenje $E=/ /2%$0$0 ($ 25/70 =8/(58E58E ;
$#.$0K# $A2'%K#/A1&! P#&3A 8#9&A:1&!1&!8 : ;<) jezičko=ramatičko značenje * iskazuje se da ne+to jest ><) nabrajanje svih sitnih dijelova bitnih za cjelinu 6 npr< kola i njeovih dijelova ?<) pronalaženje neko znaka ( semion) po čemu bi se to +to se pita razlikovalo od druo ; takav znak pretpostavka za pravo shvaćanje ; obja+njenje cirkularno dijalog zavr"io bez pravednog odgovora na pitanje Što je to znanje* apsolutno znanje pripisuje se u teologiji bogu 25/58E B P$1@/ PE@%E$/ S/@A/8/ 6 %0(8E586 egel + >%i ne smijemo vjerovati da emo pitanja na"e svijesti i interese na"eg vremena nai odgovorene kod starih?
TRE6A VERZIJA Platon, Teetet dijalog#F ili O znanju# • • •
radnja: god. 399.-god. Sokratove smrti lica: Euklid& $erpsion& Sokrat& $eodor& $eetet pitanje: Po !emu se mudrost razlikuje od znanja* pr.G. + $eetet nabraja znanja ; nabrajanje znanja nije znanje po sebi# ; umijea nisu znanje po sebi#
• • •
Sokrat želi otkriti =0$ 25/58/ primjer primaljske vje"tine ; Sokrat kao primalja po pitanju du"a koje ra)aju znanje $eetet& poku"aj H. ; znanjeBpercepcija
9. @aljnji na!ini kretanja • • • •
kretanje uzrokuje prividno bie i nastajanje& a mirovanje nebie i propadanje !u)enje prethodi DilozoDiji H vrste kretanja: djelovanje i trpnost percepcije: gledanje& slu"anje& mirisanje& hladnoa& toplina& naslada& bol& požuda& strah... H
•
sve nastaje kretanjem i u me)usobnom odnosu
G3. Problem znanja u razlici izme)u jave i sna • •
prigovor Protagori + zato "to !ovjeka odre)uje mjerom svih stvari je li znanje isto "to i percepcija* + znanje i percepcija nisu isto
HG. $eodor mora sudjelovati u raspravi •
• • • • • • • •
mjera u odnosu na znanje ; odre)uje mudrost kao istinito shvaćanje & a neznanje lažnim shvaanjem nužno je postojanje zla jer dobro mora imati svoju suprotnost H vrste kretanja: promjena i promjena mjesta du+a je ono čime razmatranjem zahvaćamo ono +to je u svemu zajedničko percepcija i znanje nisu isto percepcijaBosjetila teza ?< 21A1&! - P$A/# .@/AA1&! nije mogue misliti nebie misliti nebie I pogre"no shvaati J 5E PS$80 P4E(5 S1/C/58E ; to je zamjenjivanje ; 5E& 0P/' 5E PS$80
33. @u"a kao vo"tana plo!a •
opažaji se utiskuju u du"u ; dok se tog otiska slike# sjeamo& dotad znamo
3K. $raženje obja"njenja o pogre"nom shvaanju •
pogre"no shvaanje mogue je samo u spajanju percepcija s mi"ljenjem
3L. =ez znanja nema spoznaje o krivom shvaanju •
nemogue je znati "to je pogre"no shvaanje prije znanja "to je samo znanje
3M. Postavlja se teza da je 25/58E P/1 S1/C/58E SP8E5 S =8/(58E58E% • •
25/58E B P/1 S1/C/58E SP8E5 S =8/(58E58E% =8/(58E58E: G.# o!itovati svoje mi"ljenje kroz glas H.# o!itovati svoje mi"ljenje kroz elemente prema cjelini 3.# biti sposoban navesti neki znak po kojemu se upitano od svega razlikuje
• •
21A1&! - P$A/# .@/AA1&! .P#&!1# .A 21A1&!3 $A2'%K! dolaze do zaklju!ka da ne znaju "to je znanje
0
00
