Platon,_Drzava

Platon, Država

PLATON, DRŽAVA (Naklada Jurčić, Zagreb, 1997.) djelo koje najbolje oslikava cjelovitost Πλάτωνova (428./7. - 348./7. g. pr. n. e.) filozofiranja: sustavno razrađeni nauci o: etici i spoznaji idejama i strukturi filozofske duše idealnom polisu i oblicima vladavine SEDMO PISMO: autobiografski, retrospektivni tekst govori o: nepravdi nanesenoj Σοκράτu (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) pitanju kako u polisu ostvariti promjene na bolje: sve su vladavine u sadašnjosti loše filozofija nam omogućuje sagledati bit pravednosti u državnom i privatnom životu ideja pravednosti: dikaiosyne istaknuta u razgovorima o vladavini PRVA KNJIGA smatra se zasebnim dijalogom: spada u rane Πλάτωνove definicijske dijaloge razgovor o naravi i funkciji pravednosti Σοκράτova (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) definicija pravednosti: govoriti istinu i vratiti što se kome duguje zaključak povrh toga: za moralno djelovanje: nije dovoljno poznavanje nego je nužno potrebno: općevažećih etičkih norama koje promisliti konkretnu situaciju se bezuvjetno mogu primjeniti u prosuditi je li na nju svakoj prilici primjenljiva opće-važeća norma Θρασύμαχova (V. st. pr. n. e.) definicija pravednosti: pravo i korist jačega: odnosi se i na razne tipove vladavine koje propisuju zakone za svoju korist zaokret u raspravi: Σοκράτης ga pokušava razuvjeriti: vladar će iz neznanja i nestručnosti zapovijediti nešto što će mu kasnije donijeti štetu svrha je svakog umijeća da bude od koristi onome kome je namijenjeno: pravednost je korist slabijeg poistovećuju se: pravednost stručna umijeća knjiga završava bez konačne definicije pravednosti

1

Titles you can't find anywhere else

Try Scribd FREE for 30 days to access over 125 million titles without ads or interruptions! Start Free Trial Cancel Anytime.







nastavak razgovora o pravednosti po svojoj iskonskoj naravi nitko neće sam od sebe doći na pomisao da čini i postupa pravedno: to činimo iz konvencionalnih razloga: na to nas sile zakoni i sporazumi koje su ljudi donijeli da ne bi ugrozili svoj opstanak i pjesnici snose odgovornost za to da se ljudi češće odlučuju na nepravednost: ‛ ´Ομηρος (IX. st. pr. n. e.) ‘ Ησίοδος (VIII. - VII. st. pr. n. e.) Σιμονίδης njihov govor o bogovima stvara loše edukativne paradigme: promiče moralni indiferentizam: bogovi često: nagrađuju nepravedne kažnjavaju pravedne Σοκράτης: pravednost se tiče: kako pojedinca: tako i polisa: zdrav polis nastaje kao rezultat potrebe zajedničkog suživota: u njemu eliminirana mogućnost nasilja: izvršena pravedna podjela svatko dobiva najosnovnije: rada: polis pravedan: svatko obavlja svoj posao iz zdravog se polisa postupno razvija inficirani polis: od inficiranog polisa može postati zdravi jedino sustavnim školovanjem i odgojem dolazi do stvaranja razlika među pučanstvom: dovode do: ratova potrebe za stvaranjem novih užitaka: nastaju nova zanimanja: usmjerena na zabavu i razonodu rapsod kuhar brijač postupno se razvija interes za: kulturno-umjetničkim stvarateljstvom školovanjem država treba čuvare: veći dio POLITEIE posvećen odgoju i školovanju čuvara: odgoj se Helena poglavito sastojao od prepričavanja mitova o herojima i bogovima: grčka mitologija podvrgnuta kritici: cilj: pokazati kako bogovi i najuzvišenije Božansko ne mogu biti izvorom zala:







Πλάτων odbija alegorijsko-metaforičko tumačenje mitova Πλάτων pjesništvo ne smatra posebice važnim i značajnim za odgoj članova polisa: pjesništvo pripada u skupinu mimetičkih umijeća: u stanju posredovati: ne samu istinu nego jedino njezinu sliku i pričin







pjesništvo korisno samo ako posjeduje izvornu skladnost i ritam: time u duši pobuđuje osjećaj za ljepotu: ljepota izričaja i stila: lexis blisko povezana s: ljep ljepo otom tom ljud ljuds skog kog držan ržanja ja:: ljep ljepo otom tom ljud ljudsk sko og bića: ića: euschemosyne euetheia odgoj se i školovanje čuvara sastoje od dva bitna dijela: 1. gimnastike: 2. duhovnog školovanja: mousike kulturno školovanje u cjelini svrha: konačni cilj: pripomoći da se u zdravom kulminira u ljubavi prema tijelu raz-vije i zdrav duh: lijepom: 412 a 403 c da se razvije harmonija duše: kako bi se dalje: razvijale stečene njegovala ljubav za predispozi-cije za znanjem i mudrošću hrabrost svrha: prijenos cjelokupne harmonije duha na polis kao ka o mjesto zajedničkog suživota najbolji(m) će čuvari(ma) polisa postati njegovi(m) upravitelji(ma): oboma Πλάτων zabranjuje posjedovanje privatnih dobara: pa i: žena djece privatno vlasništvo i novac izvor zavisti i sukoba tri staleža u polisu: radnici: čuvari: upravitelji: samo slika strukture ljudske duše: požudni dio odvažni dio razumski dio ljudske du-še: ljudske du-še: ljudske du-še: onaj kojim: smješten onaj kojim: se između razmislimo zaljubljujemo umskog i spoznajemo izražavamo požudnog promišljamo svoje: izvor naših kontroliramo osjećajnost plemeni-tih želja i svoje afekte i nastojanja: želje za odlučnosti nasla-dama poštivanja nade sklad među trima dijelovima vlada tako što razumski dio upravlja ostalima: za to potrebno školovanje







ni potlačenih ni robova







savršeno dobar polis onaj koji je: mudar: hrabar: promišljen: pravedan: sophe andreia sophron dikaia analiza ovih karakteristika čini Πλάτωνov nauk Πλάτωνov nauk o četiri kardinalne kreposti: 1. mu mudrost: 2. hr hrabrost: 3. pr promišljen 4. praved pravedno nos s ost, t: suzdržanos t: dobra postojan istinski krunska upua sklad i kre-post ćenost: ustrajnost harosnovno ne u u monija na-čelo tehispravno duše pravedničkom rezultat: nosti: stručno mnijenju vlastit podjel m o onome: og a rada znanju pred samome-đu dobra se či-me nadvlastaleupućenos stradavanj žima t odnosi hujemo a po-lisa: na cjelinu čega kontr sva poli-sa: se ole tko na bojimo osobnih obav upravrezultat : -lja ljanje od-goja nasl se-bi nji-me a-da popož vjere u-da -ni posao potvrda teze o homologiji ljudske duše i polisa: ideja pravednosti: ideal polisa: orijentacijska paradigma u ostvarenje pravednijeg društva svakodnev-nom životu epistemološki dio: naše znanje i spoznaja uvjetovani strukturom vanjske stvarnosti na koju je usmjerena naša duša: savršeno spoznati možemo jedino nebitak ne možemo spoznati: savršen bitak: kristalno jasan između spoznatljivog je i nespoznatljivog mnijenje: doxa odnosi se na promjenljiv empirijski svijet ljudska će narav, koja teži za spoznajom istinskog i savršenog bivstva: uspjeti u sebi očuvati i uspostaviti to duhovno jedinstvo prenijeti na sklad duše: cijeli polis:









ujedno i korisno najviše načelo koje uspostavlja jedinstvo među etičkim normama mi u vlastitoj ograničenosti samo možemo naslutiti ideju dobra







da bi barem donekle izrazio uzvišenost ideje dobra, Πλάτων se služi trima usporedbama: vrhunac Πλάτωνova umjetničkoga stvarateljstva PRISPODOBA O SUNCU: može se govoriti: ne izravno o samom dobru: nego samo o njegovom izdanku: ukazuje na postojeću analogiju između sfera: misaonog: vidljivog: ideja dobra u sferi Sunce u sferi vidljivog misaonog: načelo svega bivstva i spoz-naje ideja dobra: podaruje: svemu što jest istinu: ljudskom razumu sposobnost t.j. neskrivenost spoznaje da bi uopće moglo biti spoznatim ne u potpunosti izrecljiva PRISPODOBA O CRTI: još podrobnije objašnjava odnos inteligibilne i osjetilne danosti cjelokupna stvarnost nalik crti razdijeljenoj na četiri antičke sfere kojima odgovaraju četiri spoznajne aktivnosti duše: slike, sjene i životinje, matematičke nepromjenljiv priči-ni: biljke i da-nosti: e ide-je: tvorevine: najniži drugi treći četvrti stupanj stupanj stupanj stupanj stvarnosti osjetilnog svijeta zamjećujem u svi objekti sfera o ih: spoznajnom dis-kurzivnog pouzdanog i nejasno im pogledu pro-mišljanja izvjesnog nagađanj pri-dajemo zna-nja: em samo spoznaje površnim empirijsku izmo ga: vjesnost: izravno







postavke: hipoteze

najvišeg načela: stvarno načelo svega što jest: po platoničarima bi to mogla biti ideja dobra







PRISPODOBA

O PEĆINI :

ljudi od rođenja sjede u pe-ćini u koju ne dopire svjet-lo:

između ljudi i ognja iza ljudi oganj koji put: baca sjenu na zid njime idu pećine: prolaznici no-seći različite predmete: njihove se sjene ocr-tavaju na zidu iskustveni svijet stanovnika pećine: nejasne sjene nejasni glasovi prolaznika što bi se desilo da netko od tih ljudi izađe iz pećine? vjerojatno bi se vratio pripovijedati stanovnicima pećine o stvarnom svijetu: oni bi ga na kraju vjerojatno usmrtili: remeti njihov red i mir Πλάτωνovo objašnjenje prispodobe: život u = osjetilni, osjetilni, iskustveni iskustveni svijet pećini oganj = Sunce, koje omogućava osjetilnu zamjedbu u svijetu fenomena izlazak iz = kognitivni uspon od od osjetilnih zapažanja do pećine spoznaje istinskog bivstva svjetlo = id ideja dobra inteligibilno svjetlo koje omogućuje uspon od osjetilnih zamjetaba do spoznaje istinske zbilje znanstvene discipline koje nam pomažu u školovanju: aritmetika: geometrija: astronomija: znanost o harmoniji: iznad tih disciplina dijalektika oblici vladavine: timokracija: oligarhija: demokracija: tiranija vladavina vladavina neograničena neograničena často-hlepnih bogatih slo-boda vlast pojedinca građana postupno prelazi u anarhiju







zorno prikazano na primjeru ideje stola: Bog tvorac ideje stolar prema slikar stvara sliku stola nepromjenlji-voj ideji konkret-nog stola stola proizvodi konkretni stol za kojim sjedimo Πλάτων i u dijalogu ΦΑ˜ΙΔΡΟΣ Η ΠΕΡΙ ΚΑΛΟΥ / FEDAR ILI O LJEPOTI za vlastite spise i za svako pisano slovo rekao isto što i u DRŽAVI za pjesništvo i umjetnost: najobičnija igra: ništa ozbiljno 277 e u desetoj se knjizi DRŽAVE govori o umjetnosti: u državu nipošto primiti dio pjesništva koji oponaša: nagrđuje dušu slušatelja nema spoznaje pravog stanja stvari traži odgovor na pitanje što je oponašanje Bog je pratvorac predmeta oponašatelj: tvorac tvorevine treće iza prirode slikarstvo ne postupa prema bitku da oponaša onako kako jest nego prema priviđanju koja je država bolje upravljala radi ‛´Ομηρa? ´Ομηρa? pjesnici oponašatelji utvara kreposti: istine se ne mašaju valjanost se, ljepota i ispravnost svake stvari, životinje i čina odnosi na porabu za koju je to načinjeno ili složeno oponašatelj nema znanja o stvarima koje oponaša slikarstvo koristi sredstva obmanjivanja i čudotvorstva: nema veze s razumskim dijelom duše razumna i mirna ćud: ono što je kod ljudi poželjno teško oponašati: oponašaju se uzbudljive ćudi: po ukusu mnoštva i mi najbolji rado slušamo ‛´Ομηρa kako oponaša junaka koji tuži i jadikuje: hvalimo pjesnika da je dobar









pjesničko oponašanje takvu štetu pravi i kod putenosti, srdžbe i ovih čuvstava u duši: ta čuvstva zalijeva: postavlja nam ih za gospodare: trebalo bi ih isušiti trebala bi nam biti podložna u državu se smije primiti samo toliko pjesništva koliko su hvalospjevi za bogove i pohvale za dobre: inače će u državi kraljevati naslada i bol umjesto zakona i razuma 608 b: duša besmrtna: nikada ne propada srodna: božanskom besmrtnom vječnom zlo: dobro: ono što upropašćuje i oštećuje spašava i koristi zlo koje dušu čini lošom: neukost: kukavnost: razuzdanost: nepravednost: suprotnosti četvorima kardinalnim krepostima: mudrosti hrabrosti promišljeno pravednost sti, i suzdržanosti slijedi pripovijest o drugom svijetu: nekad ju ispripovjedao čovjek koji je ponovo oživjeo suci sjeđahu u demonskom kraju s dva otvora u zemlji jedne su duše bile prašne, a druge svjetle svaki je pojedinac za ono što je drugom nanio zla plaćao deseterostruko mitološka bića: Μο˜ιρe:

Platon,_Drzava

Recommend Documents