Muzeologija

UVOD U MUZEOLOGIJU Skripta za studente

Muzeologija krenula kao muzeografija – polazila je od praktičnih pitanja kako sakupljati, čuvati, proučavati i izlagati predmete S vremenom je došlo do konceptualnih pitanja: pitanje značenja i smisla, interpretacije i koncepcije, koncepcij e, ne zanemarujuć zanemarujućii povijesnu i praktičnu razinu. Z. Stransky 1970. predložio sustav muzeologije i razložio ju je na tri razine: povijesnu strukturalnu praktičnu Peter van Mensch muzeologiju dijeli na: *opća muzeologija – bavi se principima zaštite, istraživanja i komuniciranja baštine čovječanstva i čovjekove okoline i institucional institucionalnim nim okvirom takve djelatnosti; istražuje društvene preduvjete preduvjete tog posla i njihov utjecaj na spomenute zadatke *povijesna muzeologija – osigurava opći povijesni aspekt i povezuje muzeologiju uz dostignuća prošlosti *teoretska muzeologija muzeologija – postavlja filozofski temelj i povezuje muzeologiju muzeologiju s epistemiološkim pogledima *specija *spe cijalna lna muze muzeolog ologija ija – pove povezuje zuje opću muze muzeolog ologiju iju s poje pojedini dinim m disc discipli iplinama nama usmjeren usmj erenim im k istra istraživa živanju nju mate materija rijalnih lnih očit očitovan ovanja ja bašt baštine ine čovj čovječan ečanstva stva i njeg njegove ove okoline (povijest umjetnosti, antropologija, antropologija, prirodne znanosti i dr.) *primjenjena muzeologija – bavi se praktičnim implikacijama muzeoloških principa uz pomoć velikog broja pomoćnih disciplina; podjela ove muzeologije temelji se na 3 primarne muzeološke funkcije: zaštita – akvizicija akvizicija,, registriranje – dokumentacija- konzerviranje - istraživanje komunikacija – prezentiranje, odgoj Kao glavna spona između teorije i prakse ona se kod nas naziva muzeografijom. • • •

•

•

•

•

•

*Metodologija muzeologije – spona između teoretske i primjenjene muzeologije; temelji se na 4 parametra: - muzejskom predmetu (predmet baštine) - funkcijama za zaštitu i uporabu baštine - institucijama u kojima se ostvaruju navedene funkcije - društvenom odnosu prema baštini Metodologija muzeologije ima 4 temeljne polazne točke: Metodologija - područje djelovanja (društvo) - oblik djelovanja (institucija) (institucija) - uzorak djelovanja - obrazac (funkcija) - predmet djelovanja (predmet)

1

POVIJESNI SLIJED MUZEOLOGIJE Temeljna razina; bavi se izučavanjem nastanka muzeologije: Muzeji Muz eji su an antic ticip ipira iralili poj pojavu avu muz muzeo eolog logije ije;; po povij vijest est muz muzeja eja i po povij vijest est muz muzeol eologi ogije je ni nije je istoznačna; muzeji i zbirke razvijali su se bez muzeologije Peter van Mensch – «Muzej je stalna ustanova koja čuva zbirke predmeta-dokumenata i generira znanje o njima» •

Poticaji prikupljanja i čuvanja predmeta različiti su: • • •

iracionalni – najstariji, povezani s magijskim djelovanjem predmeta iracionalni gospodarskii – vrijednost predmeta gospodarsk kulturni – stimuliraju proces materijalizacije društvenog pamćenja; presudno za muzejsku djelatnost

POVIJEST MUZEJA PROTOPOVIJEST MUZEJA ILI VRIJEME MUZA Prvi pisani podaci o nekoj umjetničkoj zbirci – 1176. g.prije Kr. u Suzi se spominje da Elamiti pljačkaju Babilon i osvojeno blago nose u hram boga Inšišunaku •

•

•

•

•

•

•

U 9. st. prije Kr. – u zapadnoj kuli grada Asura pohranjena je zbirka umjetničkih predmeta (ratni plijen) U 6. st. prije Kr. babilonsk babilonska a Zbirka čudesa čovječanstva Nabukodonosora Nabukodonosora II – sadrži reljefe i kipove strarije od 1500. g. prije Kr. (najzanimljivije) U 5. st. prije Kr. Perzepoli Perzepoliss – ahemenids ahemenidske ke palače s riznicama koje su za svečanosti

otvarane javnosti; sadržavale su kipove grčke umjetnosti. U egip egipatski atskim m farao faraonski nskim m grob grobnica nicama ma i mike mikenski nskim m grob grobnica nicama ma pred predmeti meti nema nemaju ju karakter umjetničke zbirke, već govore o fenomenu prikupljanja dragocjenosti zbog iskazivanja moći i značenja vladara. Kolekcije i javne umjetničke zbirke u Grčkoj su arhetip budućih galerija i muzeja: Atenska akropola, 5. st. prije Kr.: o Pinakoteka uz Propileje (slike na drvu i kipovi) Kalkoteka ispod Partenona (kipovi) o o Stoa poikile ispod Akropole (trijem ukrašen Polignotovim slikama s motivima bitke kod Maratona) Sve je javno; privatizacija privatizacija je je nepoželjna nepoželjna (iznimka (iznimka u atenskom društvu društvu je Alkibijad koji je kuću uresio umjetničkim djelima) Riznice uz hramove u Ateni, Korintu, Olimpiji, Delfima, Delosu – za zbirke se brinuli hieropoei (čuvari i svećenici): radili popise, razvrstavali, nekad vodili posjetitelje, selektirali (manje vrijednosti vrijednosti zakopane kao žrtveni darovi, a zlato i srebro se pretapalo u šipke) Helenizam – pojava muzeja Mouseion u Aleksandriji, 290. BC (za vrijeme Ptolomeja I Sotera) o  – nije sadržavao umjetničke zbirke, već je bio kulturni i znanstveni centar  (biblioteka, laboratoriji, laboratoriji, predavaoni predavaonice ce i učionice) - posvećen muzama (kćerima Zeusa i Mnemozine) 2

o

  – du duho hovn vne e vr vrijijed edno nost stii ma mate teri rija jalilizi zira rane ne u um umje jetn tnič ički kim m dj djel elim ima a ni nisu su bi bile le pokrivene pojmom umjetnosti što su ga personificirale muze - sabire knjige, minerale i prirodne rijetkosti, ima botanički i zoološki vrt, stimulira čitanje i društveni život, usmjeren je prema izučavanju književnosti, povijesti, astronomije, a ne poznaje umjetničke zbirke Homereion – hram posvećen Homeru, podignut za Ptolomeja IV; o - povijesna zbirka posvećena posvećena Homeru Homeru - izložen Homerov kip okružen personifikacijama gradova (koji su polagali pravo na mjesto njegovog rođenja), te slike i reljefi koji su ilustrirali Ilijadu i Odiseju. - Spominju se i pjesnička natjecanja natjecanja - gozbeni šator Ptolomeja II – raskošno opremljen slikama sikionskih slikara i tapiserijama, zlatnim posuđem, tronošcima i figurama; 100 mramornih kipova u portiku ispred stupova; pristupačno javnosti Eskulapov hram na otoku Kosu (kraj 3. st. BC) - opisuje ga Herondina pjesma; da se zaključiti da su hramovi u to doba mjesta za umjetničke zbirke koje su bile dostupne publici

1. Muzeološke funkcije 5.1 Zaštita 5.1.1 Zaštita predmeta prenošenjem u muzej Zaštit Zaš tita a oda odabra brani nih h pre predme dmeta ta i nj njiho ihovo vo pre pretva tvaran ranje je u muz muzej ejsku sku zbi zbirku rku,, zna znači či zapravo prepoznavanje i odabir onih predmeta koji imaju bogat stvarni identitet, odnosno onih predmeta kojima zbog istrošenosti prijeti realna opasnost od propadanj propadanja. a. U sas sastav tav muz muzejs ejske ke zbi zbirke rke dol dolaze aze raz razni ni pre predme dmeti. ti. Jed Jedni ni su is istro troše šeni, ni, dru drugi gi odba od bače čeni ni,, tr treć ećii pr pron onađ ađen enii ar arhe heol ološ oški kim m ililii dr drug ugim im zn znan anstv stven enim im is istra traži živa vanj njim ima a ko koja ja omogućavaju da se jedan čitav svijet koji je prestao postojati vrati u našu zbilju. Takvi istrošeni i socijalno ugroženi predmeti u muzejima stječu novi identitet. Ostali su još u funkciji, ali im je funkcija izmjenjena ili takva da bi njihova daljnja upotreba ozbiljno ugrozila njihovu fizičku egzistenciju. Rijetki su izuzetno istaknuti i vrijedni predmeti, koji se u muzeje smještaju predodređeni da tamo ostanu dok ne izgube vrijednost. Zaštita koju pruža muzej, uzrokuje i određenu promjenu značenja predmeta. Predmeti u muzejskim zbirkama više ne obavljaju funkciju koju su nekada obavljali te kao takvi, izdvojeni iz vlastite zbilje, pokušavaju tu funkciju približiti interpretacijom ili na neki drugi način. Takvi predmeti, u pravilu, ne mogu funkcionirati van umjetnog muzejskog ambijenta. Strans anskog kog raz Prema teor teorijam ijama a Z. Str razlik likuj ujemo emo akt aktivn ivno o i pas pasiv ivno no sak sakupl uplja janje nje predmeta za muzejsku zbirku. Aktivno se odvija po određenom programu te je rezultat terenskog znanstvenog rada, ali i kupovine pa čak i izrade predmeta. Pasivno sakupljanj sakupljanje e očituje se darovima i ostavštinama.

Peter van Mensch uvodi podjelu na eksterno i interno sakupljanje. 3

Eksterno znači direktnu transformaciju iz primarnog i arheološkog konteksta u muzeološki, bez posrednika. Trenutak skupljanja predmeta utječe na sadržaj predmeta kao dokumenta. Tako je u Švedskoj 1977. godine osnovan SAMDOK (međunarod (međunarodni ni standard za dokumentaciju dokumentaci ju sadašnjosti) u kojem su razvili 6 kriterija selekcije: 1. krite kriterij rij učestal učestalosti osti ili ili rijetkosti rijetkosti predme predmeta ta ili pojave; pojave; 2. krite kriterij rij stup stupnje njevanj vanja a (ino (inovaci vacije); je); 3. kri kriter terijij reprez reprezent entati ativno vnosti sti;; 4. kri kriter terijij pri privla vlačno čnosti sti;; 5. krite kriterij rij oblasti oblasti (pripadn (pripadnosti osti nekoj nekoj etničkoj etničkoj grupaci grupaciji); ji); 6. for formal malni ni ili ili oblik oblikovn ovnii kriteri kriterij.j. •

•

Interno sakupljanje kao posrednike navodi trgovce i privatne sakupljače koji su već obavili transformaciju transformaciju u muzeološki kontekst. Ovdje je moguće da se zbog nestručnosti putem izgubi dio muzealnosti nekog predmeta.

EKO muzeji imaju potpuno obrnutu logiku. U njima se ne skupljaju predmeti već se s njima živi, ali na specifičan način, tako da se predmeti čuvaju i upotrebljavaju. Takav proces nužno vodi do stvaranja i upotrebe zamjenskih predmeta, jer će novo aktiviranje predmeta dovoditi do njihova bržeg propadanja. Dakle, različiti muzeji imaju različite kriterije sakupljanja sakupljanja zbirke jer oni izviru iz njihovoga sadržaja. No, sasvim je sigurno da u svim slučajevima sakupljanje ne možemo odvojiti od zaštite. Fizička zaštita predmeta u muzejima Svi obl oblici ici zaš zaštit tite e ba bave ve se nek nekim im od na način čina a stv stvara aranja nja pri prikla kladne dne oko okolin line e za materija mate rijalnos lnostt pred predmeta meta u muze muzeju ju ili pak nači načinima nima dire direktne ktne inte interven rvencije cije na pred predmetim metima. a. Zaštita Zašti ta pred predmeta meta u sami samim m muze muzejima jima je zašti zaštita ta od fizi fizičkog čkog propadanja propadanja.. Ona se ugla uglavnom vnom temelji na zaštiti fzičkih osobina i cjelovitosti predmeta te je dužna voditi računa o svakom od 3 temeljna sastavna elementa svakog predmeta: 1. je jedin dinstv stvo o materij materijal ala a i struktur strukture; e; 2. je jedin dinstv stvo o oblik oblika a i načina načina obrad obrade; e; 3. zna značen čenje je ili muz muzea ealno lnost. st.

Preventiva 1. korak u zaštiti Gledajući predmet kao cjelinu, primarni zadatak je očuvati ga u njegovoj cjelovitosti u kojoj je prisutan kao vrijednost. Stoga se osnovna briga očituje u nastojanju da se unutar  muzeja stvore takvi uvjeti u kojima će predmet moći nesmetano egzistirati i ispunjavati svoju funkciju. To se očituje u kvaliteti arhitekture muzejskih prostora i sadržaja kao što su spremišni i izložbeni prostor te prostor za potrebna istraživanja. istraživanja. Osim toga, t oga, nužno je osigurati kvalitetne kriptoklimatske uvjete,stabilan odnos temperature i relativne vlage zraka i na kraju dobru zaštitu od štetnog svjetla i zagađenog zraka. Na taj se način sprječavaju fzička naprezanja materijala i pojave mnogih oblika korozije, kao i pojava mikroorganizama, a ograničavanje izlaganja svjetlu sprječava razne fotokemijske procese. U okvire prevencije ulazi i redovno održavanje predmeta te kontrola i uklanjanje mogućih uzroka i prije nego se oni dogode. 4

Zaštita materijala 2. korak u zaštiti fizičkii zadire u mater materijal ijal i strukt strukturu uru predmeta provode se tek nakon Mjere kojima se fizičk što preventiva nije dala rezultata. Elementa Ele mentarni rni i najn najneutra eutralnij lnijii obli oblikk fizi fizičkog čkog zadi zadiranj ranja a u mate materija rijall jest konzerviranje, odnos od nosno no učv učvršć ršćiv ivanj anje e mat materi erija jala, la, un unoše ošenje njem m nov novih ih mat materi erija jala la u sam samu u str strukt ukturu uru predmeta koji pomažu čvrstoći oslabljenih muzejskih predmeta. Konzerviranje se veže uz osposobljavanje predmeta za istraživanje i izlaganje. U mnogim muzejima konzerviranje je završni čin direktnog zadiranja u materijal predmeta. •

•

Međutim u određenim muzejima i kod određenih predmeta provodi se složeniji postupak - restauriranje. Restauratorskim postupkom uz konzerviranj konzerviranje, e, dodajemo dijelove oblika ili strukture koji nedostaju ili su se zagubili tijekom vremena. Tako se stvara određeni oblik koji bi mogao interpretirati dio koji nedostaje, spajaju se ulomci i izrađuju novi i dr.

Sedam je stupnjeva intervencije na predmetu: 1. 2. 3. 4. 5.

sprečavanje sprečava nje prop propadan adanja ja (pre (prevenc vencija) ija);; zašt za štitita a (odr (održa žava vanj nje) e);; učvršć učv ršćiv ivanj anje e ( konzer konzervir viran anje) je);; restau res taurir riranj anje e (ob (obno nova) va);; reprod rep roduci uciran ranje je (izrad (izrada a kopij kopija); a); 6. rekonstruira rekonstruiranje nje (nova izrada uništenih predmeta na temelju dokumentacije); 7. novo ocje ocjenjiv njivanje anje ili reha rehabili bilitacij tacija. a.

Osiguravanje sigurnosti unutar muzejskih zgrada 3. korak u zaštiti Posljedn Posl jednjiji obl oblik ik zašti zaštite te muze muzejski jskih h pred predmeta meta jest nji njihova hova sigurnost unutar muzejskih zgrada odn odnosn osno o zaš zaštita tita muz muzej ejske ske gra građe đe od svi svih h oni onih h opa opasno snosti sti koj koje e mog mogu u zad zadesi esititi arhitekturu. Razlikujemo Razlikuj emo dva moguća aspekta opasnosti za muzejsku građu: Zaštita od prirodnih katastrofa i ratnih razaranja I. Jedan aspekt čine ratna razaranja i prirodne katastrofe poput potresa, poplave, požara, udara gromova, klizanja tla i dr. Osnovni je oblik zaštite protiv takvih opasnosti da se pri određivanju određivan ju lokacije za muzej vodi računa o njenim kvalitetama i potencijalnim opasnostima. Projektiranje muzejske zgrade može se planirati tako da ona bude otporna o na sve spomenute opasnosti te da se raspored muzejske građe u spremištima i na izložbama uspostavi na način da se unaprijed eliminiraju potencijalni potencijalni rizici (preventiva). To znači da se primjerice pri izgradnji spremišta predvidi predvidi mogući rizik od poplava, požara i dr. te da se unaprije unaprijed d odredi evakuacijski put, kao i lokacija za spremanje materijala nakon evakuacije. o Sigurnosti značajno pridonosi i edukacija osoblja o ponašanj ponašanju u u određenim, potencijalno potencijaln o opasnim uvjetima.

5

Isto vrijedi i za muzeje koji su smješteni u vrijednim povijesnim zgradama. Ovdje je preventiva puno teže izvediva zbog nemogućnosti arhitektonskog mani ma nipu pulilira ranj nja. a. Tu se pr prijije e sv sveg ega a mi misl slii na iz izlo ložb žben enii an ansa samb mbll ililii cj cjel elin ine e muzejs muz ejskih kih pre predme dmeta ta sad sadrža ržajn jno o vez vezan ane e uz arh arhite itektu kturu ru (vl (vlada adarsk rskii dvo dvorov rovi,i, memorijalne kuće, crkve s inventarom). U tome slučaju dobra organizacija i edukacija osoblja mogu donekle zamijeniti direktnu fi zičku neotpornost same zgrade. II. Zaštita od krađa i vandalizama Drugi aspekt vezan je uz sigurnost predmeta u pogledu zaštite vlasništva (otuđenje) i devastacije (vandalizam). o

Osiguranje od otuđenja postiže se: - Osiguravanjem uvjeta: adekvatnim video nadzorom, postavljanjem raznih vrsta alarma, organiziranom čuvarskom službom - Osiguravanjem predmeta: učvršćivanja predmeta na izložbama i u vitrinama. Osiguranje od vandalizma postiže se : - Izoliranjem predmeta predmeta barijerama, barijerama, tako da osobe ne mogu doći u izravni kontakt kontakt s izložbenim predmetima.

Socijalizacija zaštite Ne treba zaboraviti ni novi trend u zaštiti muzejskih predmeta, a to je trend socijalizacije zaštite. On ide za tim da se predmeti što je više moguće štite in situ  i da se ne prenose u muzej ako imaju moguću socijalnu sigurnost, već da se kombinirano sa zaštitom prirodne i kulturne okoline razvija svijest ljudi da su tako zaštićene cjeline dio ljudske baštine i da je u takvim uvjetima puno lakše prihvaćati poruke koje potencijalni muzejski predmet nudi. Riječ  je ustvari o suživotu ljudi i muzeoloških predmeta u povijesnom ambijentu. Idealno bi bilo kada bi se cjelokupna mreža muzejskih institucija udružila s mrežom zavoda za zaštitu spomenika (danas konzervatorski odjeli). Takva suradnja stvorila bi jedinstvenu mrežu institucija koje bi brinule o zaštiti materijalnih i prirodnih dobara koja smo naslijedili kao kulturno dobro naše prošlosti. 5.1.3 Fizička zaštita muzejskih predmeta u muzejima

Fizička zaštita muzejskih predmeta odnosi se na zaštitu muzejskih predmeta od fizičkog propadanja u muzeju.Temelji se na zaštiti fizičkih osobina i cjelovitosti muzejskih predmeta, pri čemu vodi računa o svakom od tri temeljna t emeljna sastavna elementa pojedinog pojedinog muzejskog predmeta: - o jed jedin inst stvu vu ma mate teri rija jala la i st stru rukt ktur ure, e, - o obliku i načinu obrade - o njegovom značenju ili muzealnosti. Preventiva je pri prisut sutna na kao pri primar marni ni obl oblik ik zaš zaštit tite e u cje cjelo lokup kupno nom m kom kompl pleks eksu u kulturne i prirodne baštine. Gledajući muzejski predmet kao cjelinu, prvenstveni je zadatak očuvati ga u onoj njegovoj cjelovitosti u kojoj je prisutan kao vrijednost. Osnovna briga očituje se u nastojanju da se unutar muzeja stvore takvi t akvi uvjeti u kojima će predmet moći nesmetano živjeti ispunjavajući funkciju zbog koje je izdvojen u muzejski kontekst. Stvaranje povoljnih 6

uvjeta u muzejskoj okolini jedan je od primarnih zadataka zaštite muzejske građe što se prije svega očituje u kvaliteti arhitekture u koju su smještene muzejske zbirke. Nužno je osigurati kvalitetne klimatske uvjete, dobar i stabilan odnos temperature i relativne vlage zraka i dobru zaštitu muzejskih predmeta od svjetla i zagađenog zraka. Ti su uvjeti temeljna pretpostavka prevencije, odnosno sprečavanja pojave mnogih oblika propadanja muzejske građe, u čije okvire okv ire spa spada da i re redov dovito ito od održa ržavan vanje je muz muzejs ejski kih h pre predme dmeta, ta, te dez dezinf infekc ekcija ija i de dezin zinsek sekcij cija a novodobavljenih novodoba vljenih predmeta. Zaštita materijala materijala kojom se fizički fizički zadire u materijal materijal i strukturu muzejskog predmeta, predmeta, nakon nakon što preventiva nije dala rezultata ostvaruje se: o konzerviranjem o restauriranjem.

Konzerviranje je učvršćivanje struktura i materijala unošenjem novih materijala u postojeće strukture koji pomažu čvrstoći oslablje oslabljenih nih muzejskih predmeta. Restauriranje  je težnja prema obnovi stvarnog ili nekog povijesnog identiteta predme pre dmeta, ta, a vrl vrlo o se čes često to zav završa ršava va kao in inter terpre pretac tacijija a koj koja a stv stvara ara ne neki ki nov novii id ident entite itett predme pre dmeta, ta, je jerr je ililuzi uzija ja da pre predme dmett mož možemo emo vra vratit titii pro prošlo šlosti sti.. Da Dakle kle,, res restau taura rator torski skim m postupcima uz konzerviranje osnovne strukture dodajemo i one dijelove oblika ili struktura koji su stjecajem okolnosti dotičnom muzejskom predmetu nedostajali ili se izgubili tijekom njegovoga života prije dolaska u muzej. Zaštita oblika o Ako nije direktno vezana uz materijal autentičnog predmeta, provodi se kopiranjem uz posredovanje posredovan je drugih materijala, imitacijom autentičnih oblika ili pak modeliranjem u drugom mjerilu. Kao izdvojenog elementa, bude li on u opasnosti, u pravilu će se obavljati izradom o kopija li modela, u kojima ćemo nastojati fiksirati određeni vremenski vremenski trenutak u životu predmeta i njegov izgled u tom trenutku. Zaštita značenja o o o

Obavlja se dokumentira dokumentiranjem njem interpretacije vrijednosti i značenja premeta, Dokumentiranjem Dokumentira njem muzealnosti tog t og predmeta Jačanjem poštovanja predmeta baštine. Odgovarajuća prezentacija, a kod predmeta bašti ba štine ne pri primje mjeren rena a fun funkci kcija ja,, usp uspost ostavi avitt će osj osjeća ećajj po pošto štovan vanja ja pre prema ma ba bašti štini ni,, a poseb po sebno no pre prema ma nje njezin zinu u zna značen čenju. ju. Do Dokk su izv izvorn orna a mat materi erija ja i obl oblik ik muz muzejs ejskog kog predmeta očuvani, oni su sami po sebi dokument, a dokumentacija je sekundarni oblik i njihova projekcija. Dokumentacija nam je najznačajn najznačajnija ija u zaštiti značenja.

Etika postupaka s muzejskim predmetima Predmetima se rukuje u muzejima od trenutka njihovoga prikupljanja na terenu do izlaganja na izložbi. Zahtijeva se da se muzejski predmeti maksimalno čuvaju i da se prema njima korektno odnose i posjetitelji i muzejsko osoblje koje je educirano i kompetentno za tak takav av po posao sao.. Ra Radi di isp isprav ravnog nog odn odnosa osa pr prema ema zaš zaštit titii muz muzej ejski skih h pre predme dmeta ta ra razvi zvila la se posebna etika postupaka s muzejskim predmetima. Osno Os novn vna a et etič ička ka pr pret etpo post stav avka ka je da se ra rad d s mu muze zejs jski kim m pr pred edme metitima ma do dopu pušt šta a je jedi dino no educiranom profesionalnom osoblju, a kao osnovno pravilo postavlja se uvažavanje svih 7

triju osnovnih odrednica muzejskog predmeta – materijala, oblika i značenja, te poštovanje cjelovitosti predmeta kao nositelja poruka i informacija. o Etika tretmana zahtijeva profesionalnu kompetenciju osoblja koje mora poštovati cjelovitostt predmeta. cjelovitos o Etički principi nalažu da tretman mora biti povratan, tj. predmeti se moraju moći vratiti bez poteškoća u stanje koje je prethodilo tretmanu. o Nadalje,, tretman ne smije izmijeniti karakter predmeta. Nadalje Etika nalaže i dokumentiranje izvornog stanja muzejskog predmeta kao i svih o radova na predmetu u okviru konzervacije i restauracije restauracije.. Metodološki pristup zaštiti muzejskih predmeta sastoji se od nekoliko temeljnih postupaka u Metodološki koje spadaju redom: 1. proučavanj proučavanje e uvjeta u kojima predmeti žive i uzrok njihova oštećenja;

2. kont kontrola rola uvjet uvjeta a u kojima kojima muzejski muzejski predme predmetiti žive u muzejima muzejima;; 3. orga organiza nizacija cija ljud ljudskog skog djelov djelovanja anja na zašti zaštititi predmeta predmeta.. Intervencije se dijele na sedam stupnjeva: 1. spriječavanje propadanja; 2. zaštita; 3. ko konz nzer ervi vira ranj nje; e; 4. re rest stau auri rira ranj nje; e; 5. re rep pro rodu duci cira ranj nje; e; 6. rekonstruiranje; 7. reh rehabi abililitac tacija ija ili ili nova nova upotr upotreb eba a

5.2.2 Dokumentac Dokumentacija ija Dokumentacija Dokumentaci ja je nezaobil nezaobilazni azni pratitelj svakog istraživanja. Dokumentiranje kulturne baštine je organizirani proces bilježenja informacija koje posjeduju i emitiraju predmeti i cjeline baštine. Te informacije se pregledno i sustavno obrađuju i arhiviraju s ciljem da nam pruže što točniju predodžbu o tom predmetu ili cjelini baštine, sa svih stručnih i znanstvenih aspekata kako bismo ih mogli bolje upoznati, dalje proučavati, vrednovati i očuvati za buduće naraštaje. Sama definicija upućuje direktno Na etiku u dokumentiranju, a ona uključuje nužnost poštovanja pravila među kojima je najvažnija: istinitost podataka. dokumentacija dokumentaci ja se ne smije privatizirati već treba biti dostupna svima njeni podaci trebali bi se integrirati u informacijske sustave. •

• •

Dokumentaciju treba promatrati kao sustav koji uključuj Dokumentaciju uključuje: e: 1. stv stvara aranje nje dok dokume umenta ntacij cije; e; 2. upo upotre trebu bu dok dokume umenta ntacij cije; e; 3. čuva čuvanje nje / arhiv arhiviran iranje je doku dokumenta mentacije cije.. Ako dokumentacija mora uključiti stvaranje, upotrebu i čuvanje onda to znači da i u njenoj izradi moraju sudjelovati sudjelovati svi stručnjaci ( arheolozi, restauratori, kustosi i sl.). 8

Stvaranje dokumentacije U tom se procesu biraju oblici i vrste dokumentiranja koji bi bili najprimjereniji bilježenju rezultata istraživanja i koji bi spojili interese temeljnih znanstvenih disciplina i muzeologije koji se u istraživanju konstantno isprepliću. isprepliću. Podjela dokumentacije po sadržaju i funkciji: 1. primarna – ona je u neposrednom kontaktu s predmetom i uključuje dvije razine podataka: 1.) osnovnu građu predmeta (obrasci, ( obrasci, kartoteke) 2.) podskupine prema sadržajnom i vremenskom kriteriju (crteži i sl.); 2. sekundarna –podrazumijeva svu onu primarnu dokumentaciju koja je zbog obrade

prenesena u druge medije te ujedno predstavlja i zaštitu primarne dokumentacije; dokumentacije; u izradi ove dokumentacij dokumentacije e sudjeluju dokumentaristi; 3. tercijarna – tu spadaju katalozi, kartoteke, pregledi dokumentacije kao arhivirani podaci i dr., a njome se bave isključivo dokumentaristi. U procesu dokumentiranja treba poštivati neke principe kako bi dokumentacij dokumentacija a bila upotrebljiva upotreblji va i čitav proces bio učinkovito odrađen. Principi dobrog dokumentiranja su: 1. pošt poštivan ivanje je vrij vrijedno ednosti sti pred predmeta meta bašt baštine; ine; 2. svrh svrhovito ovitost st ili ili primjen primjenjivo jivost st dokume dokumentaci ntacije; je; 3. preciznost, egzaktnost; 4. pravodobn pravodobnost ost – to je vrlo bitan princip princip jer u slučaju slučaju da se neki muzejski muzejski predmet predmet ošteti ako informacija o njemu nije dokumentirana na vrijeme onda je zauvijek izgubljena; 5. sveobuhv sveobuhvatno atnost st – upozorava upozorava kako se predmet predmet mora mora dokumentir dokumentirati ati sa svih mogući mogućih h aspekata; 6. post stup upn nost st;; 7. selektivnost selektivnost – princip princip kojim se sprječava rast dokumentacije dokumentacije preko optimalne optimalne mjere tj. eliminiranje suvišnog; 8. ko kont ntin inui uira rano nost st.. Upotreba dokumentacije Upotreba dokumentacije je jedan od ciljeva dokumentiranja. Dokumentacija koja se ne upotrebljava ili se ne može upotrijebiti postaje neučinkovita, a samim tim i nepotrebna. Upotr Up otreb eba a dok dokume umenta ntacij cije e usm usmjer jerava ava se pre prema ma kor korisn isnici icima ma i po poten tencij cijaln alnom om kor korisn isnici icima ma dokumentacije. dokumentaci je. Korisnike možemo svrstati u dvije grupe: one koji neposredno koriste dokumentaciju u obavljanj obavljanju u muzeoloških funkcija i o one koji na temelju dokumentacije grade odnos prema baštini, rade propagandu i razvijaju svijest o vrijednosti kulturne baštine za društvenu zajednicu. Temeljni princip upotrebe dokumentacije jest da se upotreba izvornika svede na minimum kako bi se što manje izlagao mogućim oštećenjima, te zbog toga dokumentaciju s o

9

izvornika nastojimo nastojimo prenijeti u druge medije ili kopirati na istom mediju, stvarajući na taj način optimalne mogućnosti kasnijeg reproduciranja reproduciranja za druge potrebe. Izrada odgovaraj odgovarajućih ućih kopija i njihovo pohranjivanje u različitim IN-DOK centrima, kao i prenošenje ili primarno unošenje podataka u računala pokazuju pravac u kojem bi se trebala razvijati upotreba dokumentacije.

Čuvanje / arhiviranje dokumentacije Arhivi Arh iviran ranje je zna znači či pre preciz cizno no ozn označa ačavan vanje je i od odlag laganj anje e dok dokume umenta ntacij cije, e, nj njezi ezino no čuvanj čuv anje e i obr obrad adu u koj koja a osi osigu gurav rava a uvj uvjete ete za nje njeno no brz brzo o i dje djelo lotvo tvorno rno pro pronal nalaže aženje nje.. Sam izvornik se arhivira prema određenim klasifikacijskim klasifikacijskim sustavima, a dokumentacija prenesena na druge medije arhivira se ovisno o značajkama tog medija. Izvornu dokumentaciju i onu prenesenu na druge medije arhiviramo u IN-DOK centrima čija osnovna zadaća nije da bude arhiv dokumentacije već mjesto gdje se može dobiti potrebna informacija o dokumentaciji ili sam podatak u nekonvencionalnom obliku, u sekundarnoj publikaciji, računalnom ispisu i sl. Uvjetiti čuva Uvje čuvanja nja pretp pretpostav ostavka ka su dobr dobrog og arhi arhivira viranja nja koje doku dokumenta mentaciju ciju mora osigurati od raznih uzroka uništenja (npr. u slučaju rata, elementarnih nepogoda, krađe i sl. ). Sustavom arhiviranja trebalo bi se omogućiti kvalitetno i jeftino reproduciranje dokumentacije dokumentacije koja koj a je arh arhivi iviran rana, a, a pri pritom tom mak maksim simal alno no šti štitit titii izv izvorn ornik ik i up upotr otreb eblja ljavat vatii do dokum kument entaci aciju ju prenesenu na druge medije. U Hrvatskoj ne postoji jedinstven IN-DOK centar koji bi bio vrh dokumentacijskoinformacijske piramide već se dokumentacija arhivira u institucijama za zaštitu kulturne i prirodne baštine, u muzejima i galerijama, djelomice u arhivima, a ponekad i u bibliotekama. U muzejskoj djelatnosti djeluje MDC ( Muzejski dokumentacijski centar ) koji arhivira neke elemente muzejske dokumentacije, organizira te dijelom i provodi informatizaciju informatizac iju muzejske djelatnosti 5.3 Komunikacij Komunikacija a 5.3.1 Izložba kao oblik muzejske komunikacije Izložba kao glavni oblik muzejske komunikacije u pravilu je vezana uz muzej kao instituciju koja raspolaže prostorom, zbirnim fondom i osobljem. Ona je element muzejske politike i slijedi protok vremena i promjene u društvu. Izložbom u muzeju uspostavljaju seneprek sene prekidni idni komu komunika nikacijs cijski ki proc procesi esi izme između đu posj posjetite etitelja lja izlo izložbe žbe i onog onoga a što pred predstavl stavlja ja izložb izl ožbu. u. Pos Posjet jetite iteljlj koj kojii do dolaz lazii na izl izložb ožbu u mo mora ra po posje sjedov dovati ati odr određ eđene ene oso osobi bine ne po poput put otvore otv oreno nosti sti,, izr izraže aženog nog zan zanima imanja nja,, zna znanja nja i spo sposob sobnos nostiti pra praćen ćenja ja sad sadrža ržaja, ja, mo mora ra ima imatiti oblikovano oblikova no ili barem naznačeno stanovište prema stvarima čije poruke želi konzumirati. Izložba u muzeju elementarni je oblik prezentativne muzejske komunikacije, jer je organizirani sustav unutar kojega i pomoću kojega muzej prezentira društvenoj i kulturnoj  javnosti poruke sadržane u muzejskim predmetima. Upitamo li se što se prezentira, tada možem mož emo o reć rećii da se na izl izložb ožbii pre prezen zentir tiraju aju muz muzejs ejski ki pr predm edmeti eti u tak takvim vim međ međuso usobn bnim im odnos od nosima ima koj kojii uz po pomoć moć muz muzeog eograf rafski skih h pom pomaga agala la stv stvar araju aju por poruku uku koj koja a ist istovr ovreme emeno no prikazuje razinu dostignutog znanja o određenom problemu i preuzima na sebe stanovitu didaktičku obvezu da to znanje prikaže na odgovarajući način. Na pitanje tko prezentira odgovor je najčešće da je to grupa stručnjaka u kojoj su najmanje tri osobe: Kustos muzeja koji daje koncepciju i osnovni scenarij, koji formulira poruku o izložb izl ožbe e i po pokuš kušava ava pra pratiti titi nj njezi ezinu nu rea realilizac zacijiju u do zav završn ršne e faz faze e isp ispiti itivan vanja ja mišljenja publike; •

10

Dizajner  ko kojji pre retv tva ara st stva varn rno ost i poru ruku ku mu muze zejjsk skiih pre redm dmet eta a u trodimenzionalni koncept izložbe tj. koji stvara okolinu ili ambijent izložbe u kojoj se zbiva i prenosi poruka; Pedagog koji će sudjelovati u grupi da bi osigurao da određene edukacijske o aplikacije nađu svoje mjesto kako bi se sadržaj i poruka izložbe prenosili na prihvatljiv, logičan i edukacijski podoban način. Naravno, toj se osnovnoj grupi stručnjaka pridružuje i niz drugih koji pomažu u određeni odre đenim m segm segmenti entima ma proce procesa, sa, kao što su konz konzerva ervator, tor, liko likovni vni umje umjetnik tnik i napo napokon kon razne vrste obrtnika koji će izraditi sve što je potrebno da muzejska izložba funkcionira. Na pitanje gdje se prezentira odgovor je, barem što se muzejskih izložbi tiče, vrlo  jasan. Poglavito u muzeju, a i bez obzira na to odvija li se izložba izvan muzeja, znači u nekom povijesnom ili drugom odgovarajućem ambijentu ili pak u neutralnom prostoru, treba imati na umu da su svi prostori muzejske prezentacije prezentacije zapravo prostori u kojima se ostvaruje posebna realnost, umjetno konstruirana, da su svi izloženi predmeti i dalje izvan realnog svijeta i da oni žive u stvorenom svijetu. Pitanje kada se prezentira isto tako vrlo je delikatno, jer nas uvodi u fenomen vrem vr emen ena. a. Be Bezz ob obzi zira ra na to ko koliliko ko na nam m ra razl zlič ičititih ih titipo pova va vr vrem emen ena a st staj ajal alo o na raspolaganju, ipak je svaka izložba u muzeju vremenski vrlo jasno određena; ona traje i istovremeno ima ograničen vijek trajanja. Bez obzira na to o kojoj je vrsti izlož iz ložbe be rij riječ, eč, nj njeno eno tra trajan janje je ovi ovisi si o dru društv štven enom om in inter teresu esu,, o kul kultur turnom nom i str stručn učnom om interesu za pojedinu tematiku i o eventualnoj potrebi da se taj muzejski materijal upotrijebi za stvaranje neke druge izložbe. o

•

•

dokume umenta ntacijs cijsko ko i inf inform ormaci acijsko jsko vr vrijem ijemee, pon Izložba poku Izložba pokušava šava stvori stvorititi dok poneka ekad d rekonstruirati povijesno vrijeme ili ga staviti u odnos s društvenim vremenom. Ona omogućava da se posjetitelj u određenom trenutku sadašnjosti susretne s onim značenji znač enjima ma pred predmeta meta koja u sada sadašnje šnjem m vrem vremenu enu dobi dobivaju vaju uvij uvijek ek neku drugačiju drugačiju konotaciju po čemu izložba i jest informacijsko-dokumentacijski informacijsko-dokumentacijski sustav. •

•

Pitanje je i kako se prezentira. Odgo Odgovor vor ovisi o mnog mnogo o razl različiti ičitih h čini činitelj telja, a, a pri prije je svega sve ga o odn odnosu osu ras raspo polož loživi ivih h muz muzejs ejski kih h pre predme dmeta ta i po pomag magal ala. a. Kre Kreato atorr izl izložb ožbe e doznaje od posjetitelja je li način na koji je izložba postavljena stvorio onaj efekt i prenio onu poruku po kojoj posjetitelj nakon što izađe s neke izložbe ne bi smio ostati isti. Napokon dolazimo do pitanja motivacije; zašto se nešto prezentira, zašto se nešto izlaže? Odgovor na pitanje je jasan - da se prenese jasna i de fifinirana nirana poruka i da se prikaže znanje koje je motiviralo upravo takvu poruku. Educiranje posjetitelja na izložbi, a to je u konačnici jedan od glavnih ciljeva izložbe, ne provodi se samo serviranjem neke količine znanja, nego motivacijom posjetitelja da se zainteresiraju kako bi se na izložbi mogli uključiti u određene procese i aktivno sudjelovati te pronaći nove kvalitete. Ne možemo zanemariti još jedan razlog ili cilj izlaganja, poglavito u muzejima i poglavito njihovoga zbirnog fonda, a to je proces objektivizacije tog zbirnog fonda u realnom svijetu i realnom vremenu. Na kraj kraju, u, izni iznimno mno važa važan n čini činitelj telj jest samo samostal stalnost nost muze muzejske jske dje djelatno latnosti sti u krei kreiranj ranju u izložbene politike. Iako se ne smije zanemariti uloga društvene sredine u kojoj muzej djeluje, ipak muzej svojim metodama treba biti u poziciji relativne nezavisnosti od druš dr uštv tven ene e sr sred edin ine, e, ka kako ko iz izbo boro rom m te teme me za iz izla laga ganj nje, e, ta tako ko i od odre ređi điva vanj njem em 11

funkcioniranja dimenzija i sadržaja pojedinih izložbi. Uvažavanjem ta dva temeljna elementa muzej stvara osnovne pretpostavke da prezentativna komunikacija djeluje u svom sv om st stim imul ulat ativ ivno nom m po podr druč učju ju,, da iz izlo ložb žba a bu bude de ne nepo pono novl vljijivv ob oblilikk mu muze zejs jske ke komunikacije sa svijetom; neponovljiv utoliko što se ne mogu dogoditi dvije jednake izložbe stoga što ih neće raditi isti ljudi i što će društvena situacija i društvena pa i fizička sredina biti takve da će izložbe biti nužno različite. 5.3.2 Ostali oblici komuniciran komuniciranja ja Ostali oblici komuniciranja muzeja i kulturne baštine koja se u njima čuva ili za koju se oni brinu s čovjekom i njegovom društvenom okolinom ne očituju se u direktnoj vezi muzejs muz ejskog kog pre predme dmeta ta ililii pa pakk pre predme dmeta ta ililii skl sklopa opa baš baštin tine e s po posje sjetit titelj eljem. em. Oni se kor korist iste e razliličit raz čitim im med mediji ijima ma po pomoć moću u koj kojih ih pre prenos nose e zna znanje nje o muz muzea ealij lijama ama i kul kultur turno nojj baš baštin tinii i dokumentiranje njihove poruke. Iako su današnje mogućnosti medija iznimno velike, oni još uvijek nisu u stanju zamijeniti izvorni predmet jer gotovo uvijek daju predodžbu njegovoga izgleda i materijalne strukt str ukture ure ililii pa pakk izn iznose ose nj njego egova va zna znače čenja nja ne omo omoguć gućuj ujući ući on one e iza izazov zove e koj koje e pre pred d nas postavlja suočavanje suočavanje s izvornim predmetom baštine. Shvaćajući sva ova ograničenja, treba reći da medijski oblici komuniciranja muzealija i kulturne baštine ipak otvaraju niz mogućnosti koje su nedostupne izvornom predmetu. To je u prvom redu mogućnost prijenosa poruke kulturne baštine ili informacije o njoj na daljinu, izvan fizičkog dosega izvornog predmeta ili ambijenta. Koliko god izložbe kao oblici muzejske komunikacije imale ograničeno vrijeme trajanja nakon čega se gube kao informacijsko-komunikacijski sustavi, toliko svi drugi oblici muzejske komunikacije komunikacije imaju ograničen vremenski trenutak identifikacije s predmetom nakon čega traju onol onoliko iko koli koliko ko njih njihova ova mater materija ijalna lna stru struktura ktura dopušta; dopušta; mogu se rep reprodu roducira ciratiti i nastavlj nast avljati ati živo život, t, ali njihov funkc funkcion ionalni alni,, stru struktura kturalni lni i razvo razvojni, jni, pa prem prema a tome i zbil zbiljski jski identitet više nikada neće biti identičan predmetu, zbirkama ili ambijentima čije su poruke i informacije komunicirali. Iako muze muzejiji nisu uvij uvijek ek svje svjesni sni ogra ograniče ničenja nja ovih drugih obli oblika ka komu komunici niciranj ranja a vlastite poruke, oni igraju važnu ulogu u cjelokupnom odnosu muzeja i publike. Medijski oblici komunici komu niciranj ranja a koji kori koriste ste papi papir, r, broš brošuru, uru, knji knjigu gu ili razgl razgledni ednicu, cu, dija dijapozi pozitiv, tiv, vide videovrp ovrpcu, cu, videodis vide odisk, k, magn magnetofo etofonsku nsku vrpcu ili komp kompaktni aktni disk, fifilmsku lmsku vrpcu ili računalnu disketu, pa napokon i reprodukciju, kopiju ili umanjenu maketu nekog predmeta, do kreacija koje su inspirirane inspiriran e muzejskom građom, pogodni su za prenošenje muzejske poruke u intime ljudskih života. Premda će se mnoga od tih sredstava koristiti kao muzeografska pomagala od kojih će neka biti nezamjenjiva, poput kataloga izložbe ili fotografije, glazbe ili video-projekcija, multiv mul tivizi izije je ililii kom kompj pjuto utorsk rskih ih pr progr ograma ama ililii pak dru drugi gih h obl oblika ika viz vizual ualiza izacij cije e stv stvarn arnost ostii u muzejskom svijetu poruka, ona će poslužiti publici i mnogim drugim znanstvenim ili kulturnim institucijama koje skupljaju produkte muzejske edicije, da onaj dio poruka koje su mediji uspjeli zabilježiti prenesu u budućnost, da ih ugrade u svoj vlastiti svijet, kako bi im mediji mogli rekonstruirati vrijeme iz nekog drugog svijeta u kojem su participirali taj kratki trenutak boravka u muzeju ili na izložbi. Postoji realna opasnost ili pak izuzetna prigoda da medijske aplikacije zamijene predmete na izložbam izlo žbama, a, odno odnosno sno da potp potpuno uno izmi izmijen jene e funkc funkciju iju muze muzeja. ja. Priv Privlačn lačnost ost i inte interpreta rpretativne tivne mogu mo gućn ćnos ostiti ko koje je na nadi dila laze ze ma mate teri rija jaln lnos ostt i ob oblilikk pr pred edme meta ta,, mo mogu gućn ćnos ostiti st stva vara ranj nja a interpretativnih interpretativn ih sustava, neslućene

12

Stranica virtualnog muzeja na internetu mogućnosti pohrane pohrane informacija u svim oblicima traže već sada, a još će više tražit u budućnosti,, odgovor na pitanje svrhe i smisla tradicionalnog muzeja. budućnosti Muzej Muz ej će ko komun munici icirat ratii s pub publilikom kom i pre preko ko izg izgovo ovoren rene e rij riječi eči,, org organ anizi iziran ranjem jem predavanja i razgovora o temi izložbi, muzejskog istraživalačkog ili sakupljačkog rada ili pak priređivanjem različitih priredbi koje će biti u funkciji muzejskih izložbi ili muzejskog posla u cjelini. Međutim, veći dio ovih oblika komuniciranja ostat će vezan uz muzejsku instituciju, pa čak i muzejsku zgradu. Bit će komplementaran drugim oblicima muzejske komunikacije i pridonosit će čvršćem vezivanju muzeja uz vlastitu društvenu i kulturnu okolinu. Postat će dijelom kulturnog života koji se inicira u muzeju i po čemu muzej sve više postaje mjestom okupljanja okupljan ja ljudi, mjestom kreativne i aktivne veze s prošlošću. 5.3.3 Stalni postav i interdisciplinarnost interdisciplinarnost u muzejima 5.3.4 Tipologija izlaganja U pripremanju muzejske postave i izložbi u muzeju koriste se metode koje potječu iz metoda kreiranja stalnog postava. Primjenjuju se zavisno od mogućnosti muzeja, zahtjeva i ambicije pojedinih izložbi. Godine 1970. Z. Z. Stransky napravio je prvu tipologiju izlaganj izla ganja. a. Uko Ukoliko liko njeg njegovu ovu podj podjelu elu nado nadopuni punimo mo suvr suvremen emenim im idej idejama, ama, izlo izložbe žbe može možemo mo podijeliti na sljedeći način: 1. Stalni postav: U njemu se nalaze svi najvažniji, istiniti i znanstveno utemeljeni prikazi

i tem teme e koj koje e gov govore ore o zna značen čenju ju nek nekog og mu muzej zeja. a. Sta Staln lnii po posta stavi vi mo mora ra bit est estets etski ki sređ sr eđen en,p ,pou ouča čan n i za zani niml mljijiv. v. On mo mora ra bi bitt od odra razz mu muze zeja ja ko kojiji ka kao o us usta tano nova va tr treb eba a skupljati, čuvati i izlagati predmete neke vrste. Stalni postav ne postavlja znanstvena pitanja i ne potiče problematiku neke teme. 2. Povremena izložba: Koristi materijal iz zbirnog fonda muzeja, ali ga ne pokušava

prikazati u cijelosti, već samo djelomično i tako postavlja problematiku određene teme. Isto tako može dodatno nadopuniti spoznaje o nekoj temi koja je inače dio stal st alno nog g po post stav ava. a. Po Povr vrem emen ene e su iz izlo ložb žbe e ug ugla lavn vnom om na nami mije jenj njen ene e už užem em kr krug ugu u poznavatelja teme jer zahtijevaju višu razinu razumijevanja nego li kod posjetitelja laika, iako su i njima zanimljive zanimljive i šire im vidike. Ovakva izložba koristi rješenja koja se odlikuju prolaznošću i privremenošću. 3. Pokretna izložba: To je izložba bez muzealija, opremljena kopijama, reprodukcijama

i modelima. Te su izložbe u pravilu poučne ili animacijske. One mogu biti putujuće i obilaziti razna mjesta te tako širiti poruku. 4. Velika tematska izložba: Svrha izložbe nije samo prezentacija muzealnog fonda

 jednog muzeja, a za prijenos poruke ne koristi se samo muzejski materijal. Takve izložbe bave se široki temama iz polja povijesti, kulture, tehnike i umjetnosti. Korijeni im sežu u polovicu prošloga stoljeća. Mogu se, a i ne moraju održavati u muzeju, reprezentativne su, cjelovite, sveobuhvatne i vremenski ograničene. Na njima dolazi do miješanja inventara iz muzeja i onoga iz samostana ili privatnih zbirki. Kada takve izložbe završe jedini trag njihovog njihovoga a postojanja su katalozi. 13

Izložbe se mogu podijeliti i na sljedeći način: 1. istinski zanimljive - nose važnu poruku, a ljudi koji ih posjećuju imaju interes za temu; 2. estetski privlačne - uglavnom umjetničke izložbe; 3. didaktičke izložbe - objašnjavaju procese, pričaju priču, te pokušavaju voditi

posjetitelja tako da on sam dođe do zaključka i ponese pravu poruku. Postoje još i sljedeće vrste izložbi: 1. narativne izložbe – pripovijedanje im je temeljni organizacijski princip; obično pripovijetka teče kao u knjizi te ima početak i kraj; materijal koji se prezentira uvjetovan je temom priče koja se prikazuje; 2. situacijske izložbe – izložbe primarnog iskustva; obično ih nalazimo u prirodoslovnim prirodoslo vnim muzejima gdje pomoću diorama imitiraju stvarni svijet ili u povijesnim muzejima gdje se stvara prostor razdoblja i tako imitira cjelokupna slika toga vremena; 3. estetske izložbe –nastoje izložbene predmete pokazati u punoj njihovoj ljepoti; takve izložbe dominiraju kad je posrijedi izlaganje umjetničkih djela; 4. evokativne izložbe – Pokušavaju prizvati razdoblje, zemlju, ambijent, stil vremena te se služe izložbenim prostorom kao sa scenom na kojoj se odvijaju scene sa sadržajem; 5. didaktičke izložbe – nastoje ravnopravnim korištenjem muzejskog materijala i pomagala biti poučne i prenijeti neke spoznaje posjetitelju. Muzejske izložbe Muzejske izložbe mogu biti statič statične ne i dina dinamičn mične e tj. razl razlikuj ikuju u se po učes učestalo talosti sti mijenjanja mijenjan ja postava. Dinamične su promjenjiv promjenjive, e, traže participacij participaciju u posjetitelja i zna se dogoditi da ne neki ki viz vizua ualni lni med medijij (np (npr. r. fil film m u pri prirod rodosl oslovn ovnom om muz muzeju eju)) zam zamjen jenii izv izvorn ornii pre predme dmet. t. Dinamične su uglavnom problemske ili tematske izložbe te putujuće izložbe. Sve izložbe i njihov uspjeh ovise o tehnici izlaganja. Tehnika izlaganja omogućuje komunikaciju između posjetitelja i muzejskog eksponata, a ako je taj posao odrađen loše neke se poruke neće uspjeti prenijeti. 5.3.5 Prezentiranje spomenika kulture Muzealnost Muzealn ost predm predmeta eta i sklopov sklopovaa baštin baštinee najviše dolazi do izražaja u njihovoj prezentaciji, tj. u postupku u kojem se nastoji na samom spomeniku čitko ukazati na njegove vrijednosti i specifičnosti, često uz pomoć muzeografskih pomagala, poput oznaka, tabli, raznih oblika tumačenja, vodiča, informacijskih centara i sl., kako bi spomenik kulture ili bilo koji drugi predmet baštine mogli prikazivati spoznato znanje o sebi i iskazivati sve svoje realno moguće vidljive osobine. osobine. Prezentiranje spomenika kulture način je na koji se stručnoj i ostaloj javnosti vizualno pokazuje kako su riješene dileme što ih pred nas postavlja oblikovna i povijesna, tj. vrijednosna slojevitost materijala i oblika neke zgrade ili sklopa zgrada, slike, kipa ili nekog drugog predmeta. Svako prezentiranje kulturne baštine zapravo je interpretacija, kojom se iz bogatog života spomenika izabiru one faze, životne situacije ili detalji pomoću kojih će se stvoriti i oblikovati povijesna slika spomenika relevantna trenutku prezentiranja. Stoga je odgovornost prezentiranja kulturne baštine u prostoru znatno veća od one u muzejskoj 14

stvarnosti, jer se s prvom živi, a k drugoj se dolazi u posjet, jer je prva stabilnija i njome se direktno intervenira u materijal i oblik spomenika, a druga je promjenjiva i ovisi o karakteru i vrsti izložbe.

Objektiviziranje predmeta Ono je potrebno zbog dimenzije sadašnjosti koja se unosi u te procese i svodi se na težnju prema ispunjavanju objektivnih i subjektivnih pretpostavki kojima se određuju način i dimenzije intervencija na spomeniku, koje su česti inicijator i pratitelj prezentiranja prezentiranja baštine. 1. Objektivna pretpostavka je sam spomenik. On u sebi sadrži svu slojevitost koju želimo prezentirati. Njegovom analizom analizom često dolazimo do veoma jasne i čitke studije raspona i kontinuiteta razvojnih faza, slojevitosti materijalne strukture i konstrukcije, kako za proučavanje spomenika i stjecanje znanja o njemu, tako i za izricanje ocjene mogućnosti spomenika za prezentiranj prezentiranje. e. 2. Subjektivne pretpostavke svode se na ocjenu podobnosti moguće nove namjene spomenika za isticanje neke od ranijih razvojnih faza, ili pak postojeće namjene za isticanje muzealnosti spomenika, kao i na htijenje investitora da se pozabavi ovim vrijednosnim vrijedno snim aspektom strukture kulturne baštine u prostoru. Kriteriji Kriteriji za aktualnu intervenciju u povijesnu strukturu spomenika temelje se na valorizaciji valor izaciji spomen spomenika ika, je jerr na nam m vr vrijijed edno nost st sp spom omen enik ika a ot otva vara ra pr pret etpo post stav avke ke za iz izbo bor  r  struktura, oblika ili faza razvoja na spomeniku koje ćemo prezentirati prezentirati.. Poznavanje spomenika olakšava ola kšava i obje objektivi ktivizira zira valo valoriza rizaciju ciju.. Krite Kriteriji riji nad nadalje alje osig osigurava uravaju ju pošto poštovanj vanje e inte integrite griteta ta ili cjelovitosti spomenika, što znači da u procesu odabira elemenata za prezentiranje valja isključiti iz razmatranja ono što bitno remeti dojam cjelovitosti spomenika. Koncepcija Koncepcija je izbor razvojne faze spomenika koja će se prezentirati i način prezentacije, a stvara se nakon provedenih analiza spomenika. Ona je misaoni proces u kojem se određuje pristup baštini nakon provedenih potrebnih istraživanja i analiza i nakon provedbe prov edbe utemeljene utemeljene valo valorizac rizacije. ije. Bitni dio konc koncepci epcije je je sele selektivn ktivnost ost kojo kojom m se prov provodi odi negativna selekcija, selekcija, tj. eliminiraju se oni elementi koji su nevažni za prezentacij prezentaciju. u. Četiri temeljne komponente su: 1. Znanstvena komponenta 2. Estetska komponenta 3. Funkcionalna komponenta 4. Ljudska komponenta

Mogućnosti općih usmjerenja načina prezentiranja Mogućnosti općih usmjerenja načina prezentiranja prvenstveno građevina kao spomenika kulture mogu se grupirati na razne načine. Postoje četiri teoretske t eoretske mogućnosti: Prezentiranje e posljednjeg živog sloja spomenika 1. Prezentiranj 2. Prez Prezentir entiranj anje e posljednj posljednje e cjelovite cjelovite faze u životu životu spomenika spomenika 3. Prez Prezentir entiranj anje e najvred najvrednije nijeg g sačuvan sačuvanog og sloja sloja 15

4. Prez Prezentir entiranj anje e slojevitost slojevitostii kao temeljne temeljne vrijednos vrijednostiti spomenika spomenika

Metode Metode koje su nam na raspolaganju za prikazivanje muzealnosti ili povijesnosti kulturne baštine, prvenstveno u prostoru, izvan muzeja, nisu specifične samo za procese prezen pre zentac tacijije. e. On One e se pri primj mjenj enjuju uju i u dru drugim gim in inter terven vencij cijama ama na spo spomen menici icima ma kul kultur ture, e, preklapaju se i kombiniraju tako da njihova uporaba i stupanj iskoristivosti ovisi o odabranoj koncepcijii prezentiranja. Krene li se od opsega intervencije, metode se mogu klasificirati kao: koncepcij 1. 2. 3. 4.

metoda metod a poštov poštovan anja ja izvor izvorni nika; ka; arhe ar heol ološ oška ka me meto toda da;; metod me toda a rek rekons onstru trukci kcije je;; metoda meto da interpo interpolaci lacije je (novih (novih oblika oblika i materi materijal jala). a).

5.3.6. 5.3 .6. Muz Muzejs ejski ki upotrebl upotrebljava javani ni spomenici spomenici kultur kulturee Spomenicima kulture koji su upotrebljavani kao muzeji, primarna je namjena da Spomenicima posjetitelju posjetitelj u organizirano prikazuju svoje spomeničke vrijednosti. Zato su uređeni i opskrbljeni edukativno – informativnim pomagalima koja posjetitelja upućuju na ono što treba vidjeti, što treba znati o spomeniku i kojim putem treba ići kako bi se dobila cjelovita i sustavna slika o spomeniku. Iako takav spomenik živi in situ, on se pažljivo održava i njeguje, izbjegavajući opasnost uporabe koja bi ga degradirala. Uvjeti za muzejsku uporabu poglavito su vrijednost i pogodnost spomenika, njegova prilagodljivost namjeni te niz vanjskih faktora (smještaj, prirodna okolina, okolina, tradicija i sl.). Naravno, za takvo uređenje važna je i mogućnost podrške od strane društva. Muzejsko upotrebljavanje spomenika postalo je kulturna potreba upoznavanja čovjeka s vlastitom prošlošću te je spomeniku dana namjena koja će ga dulje održati zajedno s porukom koju prenosi i interpretira interpretira.. Svaki spomenik kulture koji uređujemo i prezentiramo u svrhu njegovog korištenja kao muzeja treba zadovoljiti određene uvjete. Najprije, spomenik treba biti znanstveno i muzeološki obrađen kako bi nam postala jasna njegova znanstvena vrijednost i iskoristljivost informacija koje on nudi. Mora nam biti jasna njegova povijest i razvitak, kako bi se definirala ideja prezentiranja. Konačni rezultat prezentiranja mora biti čitkos čit kostt spo spomen menika ika,, pos postig tignut nuta a pro prosto storno rnom m org organ aniza izacij cijom om muz muzej ejski ski upo upotre trebl bljav javano anog g spomenika. Elementi koji pomažu da se bolje shvati kulturna poruka takvog prezentiranog spomenika su vidljive i komunikac komunikacijski ijski dobro oblikova oblikovane ne legende s tlocrtima lokaliteta, logičan smjer kretanja obilježen različitim strukturama gaznih ploha ili vizualnim oznakama, naznake onih dijelova zgrada koji eventualno nedostaju te označavanje različitosti nastanka povijesn povijesnih ih slojeva tamo gdje se oni preklapaju. Potpunijem doživljaju pridonose kvalitetni tiskani vodiči – poput malih znanstvenih monografija, odnosno popularnih prospekata. Sastavni dio svake prezentacije prezentacij e je i uporaba svjetla – njime se obogaćuje vizualni doživljaj doživljaj prostora.

Arheološki lokaliteti Najp Na jpog ogod odni nija ja vr vrst sta a sp spom omen enik ika a za mu muze zejs jsku ku up upor orab abu u su do dobr bro o ur uređ eđen enii i arheološki loški lokalit lokaliteti eti. Sti prezentirani arheo Still pre prezen zentir tiranj anja a tak takvih vih spo spomen menika ika ovi ovisi si o nj njiho ihovoj voj vrijednosti, o podneblju, o mentalitetu ljudi i okoline u kojoj se nalaze i o broju posjetitelja. Takvi spomenici imaju karakter stalnog muzejskog postava. Kod njih je nužno prikazati njihove osnovne značajke, koje se dopunjuju i mijenjaju novim istraživanjima. Za utvrđivanje tematike i potpuniji dojam, izlažu se i prateći sadržaji – poput informativnog ili orijentacijskog 16

centra, te zbirke predmeta koji su nađeni na lokalitetu. Sva muzeografska pomagala služe da se posjetitelju dočara vrijeme u kojem su određeni slojevi takvog t akvog lokaliteta funkcionirali.

Ruševine Muzeološki pristup ruševinama nije bitno različit od onog u slučaju arheoloških lokal lo kalite iteta ta – slo sloje jevi vi zna značen čenja ja pre prezen zentir tirani ani su ver vertik tikaln alno o unu unutar tar gra građev đevine ine.. Ruš Ruševi evine ne srednjovjekovnih starih gradova ili drugih povijesnih građevina vrlo su srodnog značenja. Prezen Pre zentir tiranj anje e ruš ruševi evina na pov povije ijesni snih h gra građe đevin vina a na nagla glašav šava a se pra prateć tećim im muz muzeo eogra grafsk fskim im instrumentima. Za logičan i sveobuhvatan obilazak i razgledavanje grade se drveni ili laki betonski mostovi preko iskopina i jaraka, pomoćne drvene ili metalne stube za prijelaz preko zidova, izdignute gazne plohe i staze prijelaz preko arheoloških slojeva. Za sigurnost na višim dijelovima zidova grade se ograde. Prostori ruševine koji su ostali pod krovom, mogu se iskoristiti za izložbe kojima se obogaćuje cjelokupni kompleks i za izlaganje arheoloških nalaza s lokaliteta. Prezentira Preze ntiranje nje ruše ruševine vine odre određuje đuje se istra istraživa živanjem njem nje njezini zinih h poje pojedini dinih h dij dijelov elova, a, najčešće pomoću nalaza koji se sačuvao u arheološkim slojevima – tako ih se prostorno i oblik ob likovn ovno o odr odred edi,i, da bi na kra kraju ju bi bilili rek rekons onstru truira irani ni ililii rek rekomp omponi oniran rani.i. Re Rekon konstr struir uiran anje je elemenata koji nedostaju, odnosno rekompozicija postojećih – zbog težnje, pa i nepažljivosti   – može dovesti do nestajanja izvornog oblika, čime se smanjuje mogućnost za daljnja istraživanja i nova saznanja.

Arheološki nalazi ispod postojećih živih struktura Poseb Pos eban an obl oblik ik pre prezen zentir tiranj anja a rez rezult ultata ata arh arheol eološk oških ih ist istraž raživa ivanja nja čin čine e ure uređen đenii arheološki nalazi ispod postojećih živih struktura. Oni se javljaju na mjestima gdje je lokacija važnija od zgrada koje se nalaze na njoj. To su mjesta visokih simboličkih vrijednosti, kao što su crk crkve ve i ka kated tedral rale, e, dvo dvorci rci i utv utvrde rde,, gra gradsk dske e vi vijeć jećni nice ce ililii rek rekrea reacij cijski ski obj objekt ektii (primjerice terme), gdje su zgrade nastajale jedna iznad druge; često tako da starije služe mlađima kao temelj. Da bi se spomenute strukture prezentirale ljudima današnjice primjenjuju se komplicirana tehnička i tehnološka rješenja. Ona moraju osigurati pristup takvim prostorima, učiniti ih sigurnima i lakim za održavanje te na kraju privući ljude u taj minuli svijet. S obzirom da se izložba nalazi u tami podzemlja svjetlo igra glavnu ulogu kod prezentiranja cjelokupnog prostora, ponajviše za naglašavanje pojedinih arheoloških nalaza i za izdvajanje slojeva. Dakle, jedino se u izoliranim i kontroliranim ambijentima može održati na životu ono što nema realnu životnu funkciju. Takvi nalazi svjedoče o prostorima i strukturama proteklih vremena kojih više nema. Njih je čovjek razorio do te mjere dokle mu je njihova fizička struktura smetala u ostvarivanju novih zamisli. Očuvane pojedinačne građevine Granično Gran ično podr područje učje muze muzejski jski upot upotrebl rebljava javanih nih spom spomenik enika a kultu kulture re čine očuv očuvane ane pojedinačne građevine koje su konzervirane ili restaurirane. U nekim slučajevima riječ je o građevinama u kojima nema inventara i često nisu dovoljno atraktivne ni impresivne da bi zadovoljile interes posjetitelja. Stoga se njihov prostor koristi i za neke druge javne priredbe (npr. crkve izvan kulta) kao što su koncerti ili manje dramske predstave. 17

Jedan nač Jedan način in dav davan anja ja po poseb sebne ne vri vrijed jednos nostiti ne nekoj koj gra građe đevin vinii jes jestt pre prezen zentac tacijija a njezinoga inventara – ponajviše onog koji ima umjetničku vrijednost i time tu građevinu čini riznicom kulturne baštine. Takve se dijelove naglašava dodatnim osvjetljenjem, osvjetljenjem, a informacije o njima dostupne su u vodičima. Primjer takvog slučaja su crkve koje se koriste u kultu. Drugi je način primijenjen na starim gradovima, dvorcima ili palačama. Izgubivši svoju prvotnu namjenu zbog promjena u društvu, uređeni su i opremljeni odgovarajućim inventarom da predstavljaju vrijeme u kojem su na nasta stalili,, odn odnosn osno o vri vrije jeme me kad kada a su bil bilii u nap napon onu u sna snage ge.. Ovd Ovdje je je muz muzej ejska ska upo uporab raba a spomenika više posvećena opremi i inventaru, pa je često njegova arhitektura nedovoljno prezentirana.. Najveći problem kod koncepcije i prezentacij prezentirana prezentacije e stvaraju jedino objekti čiji slojevi predstavl pred stavljaj jaju u neko nekoliko liko vremenskih vremenskih razd razdoblj oblja a njih njihovog ovog živo života. ta. Pita Pitanje nje kako i koje vrij vrijeme eme prezentirati, rješava se spoznajama i željama sadašnjosti. sadašnjosti. Poseban slučaj čine spomenici u kojima su smještene muzejske zbirke, koje s njima ne moraju biti direktno povezane. Naglasak kod prezentiranja i posjeta više je na muzejskoj izložbi, a manje na samom spomeniku. Ipak, postoje pravila gdje smjestiti neku zbirku.

Zbirke memorijalnog karaktera izlažu se u autentičnim ambijentima, u kojima su boravile značajne ličnosti (npr. Kopernikova kuća u Torunu, Rembrandtova kuća u Amsterdamu, Mozartova kuća u Salzburgu); 2. Zbirke koje su vezana uz pojedini spomenik kulture izlažu se u samom spomeniku i nalaze se u prvom planu, ali ambijent pridonosi boljem doživljavanju doživljavanju cjeline; 3. Kompleksne zbirke se u pravilu izlažu u spomenicima s kojima nemaju nikakve veze. To su spomenici kulture prilagođeni za prihvat takvih zbirki, gdje njihovi prostori služe kao okvir. Pri tome je zanemareno prezentiranje spomenika, te oni često gube svoju vrijednost. U ovu grupu spomenika ulaze i oni koji graniče s posebnim tipovima muzeja. Tu se istodobno izlaže sama arhitektura spomenika i muzejski materijal. Ovdje je problem u autentičnosti materijala materijala i analogno tome dislokacija spomenika. Primjer toga su kulturna sela za koja (zbog razvoja urbanizacije) preseljenje u muzeje na otvorenom predstavlja jedini učinkovi učin kovitt nači način n spaš spašavan avanja ja seos seoske ke arhi arhitektu tekture re i ambi ambijenta jenta.. U tom sluč slučaju, aju, odabrani odabrani se spomenik kulture treba prilagoditi prilagoditi sadržaju koji dobiva, te zaživjeti u tom stilu. 1.

Grupe spomenika Grupe spomenika najmanje se koriste kao muzeji. Problem je u tome što su takve cjeline već dio različitih oblika života, pa ih je teže upotrijebiti na klasičan način. Da bi to uspjelo, muzejska upotreba se mora čvrsto vezati za druge interese i poticaje uređenih prostora koji imaju spomeničkih vrijednosti. Npr. povijesna gradska središta sadrže materijal koji je živa pulsirajuća struktura i ne smije se umrtviti. Muzejska uporaba treba omogućiti kvalitetnije čitanje poruka grada i doživljavanje njegovih vrijednosti. Gradske Gradsk e zid zidin ine e pre predst dstavl avlja jaju ju pos posebn ebnii fen fenome omen. n. Nji Njiho hovv po polož ložaj aj kor koris istiti se za smišljeno i organizirano doživljavanje grada sa zidina i njegov odnos prema neposrednoj okolici. Problem je kako ih muzeološki iskoristiti, a da pri tome sredstva kojima se posjetitelja upućuje ne konkuriraju vrijednostima onoga što se želi pokazati. 6. USTANOVE 18

6.1. Muzejski dokumentacijski centar (MDC) Muzejski dokumentacijski centar  je krovna ustanova koja čuva, prikuplja i objav ob javlju ljuje je rad svi svih h mu muzej zeja a u Hrv Hrvats atskoj koj.. Kao pok pokret retač ač i nu nukle kleus us dje djelov lovanj anja a muz muzej ejski skih h instituci inst itucija ja u Hrva Hrvatskoj tskoj on svoj svojim im dje djelova lovanjem njem i mode modernom rnom vizi vizijom jom hrva hrvatsku tsku muze muzeološ ološku ku zajednicu stavlja uz bok drugim inozemnim muzeološkim institucijama, a inače isključivo znanstveni materijal približava širem spektru korisnika. Povijest muzejskog dokumentacijskog centra Ranih 50.-ih godina utvrđeno je kako u hrvatskim muzejima ne postoji nikakva sistem sis temati atizir ziran ana a evi evide denci ncija ja ni nititi je mog moguće uće do dobit bitii kon konkre kretne tne inf inform ormaci acije je o muz muzej ejski skim m ustanovama. Priroda tog problema stvorila je potrebu za osnutkom centra koji bi djelovao kao jezgra i polazišna točka kada je riječ o muzejskim institucijama institucijama i njihovom radu. Muzejski dokumentacijski centar (u nastavku skraćeno MDC), osnovan je na inicijativu dr. Antuna Bauera 1955. g. u Zagrebu. U cilju osnivanja MDC-a, dr. Antun Bauer darovnim je aktom gradu Zagrebu poklonio bogat fundus dokumentacije, fototeke, stručne biblioteke i grafičke zbirke koji je prikupio tijekom tri desetljeća, a koja se odnosi na muzeološku problematiku. problematiku. MDC je osnovan u svrhu: sustavnog prikupljanja, evidentiranja i obrađivanja građe o razvoju i djelovanju muzejskih ustanova; prikupljanja stručne muzeološke literature, dokumentacije i građe; kako bi služio stručnjacima i svim osobama zainteresiranima za daljnje unapređenje muzejske struke; kako bi popularizirao rad i djelovanje muzejskih ustanova. •

• •

•

Od svog osnutka pa sve do 1964. g., MDC djeluje u sastavu Školskog muzeja.

Od 1966. g. pripaja se Tehničkom muzeju. Kao samostalna ustanova MDC je počeo s radom 22. srpnja1968. u Mesničkoj ulici.

Danas se prostorije centra nalaze na adresi Ilica 44 u Zagrebu. O djelovanju Muzejskog dokumentacijskog centra MDC je dana danas, s, jedn jednostav ostavno no reče rečeno, no, srce mreže hrva hrvatskih tskih muzeja. Aktualno Aktualno mjesto ravnatelja Muzejskoga dokumentacijskog centra obnaša Višnja Zgaga koja svojim modernim pristupom usavršava i proširuje djelovanje institucije. U budućnosti MDC vidi kao posre po sredni dnika ka muz muzej ejski skih h ba baza za s eu europ ropski skim m ba bazam zama. a. Put Putem em svo svoje je osn osnovn ovne e dj djela elatno tnosti sti dokum do kumen entac tacijijske ske,, in infor formac macijijske ske,, sav savjet jetoda odavne vne,, mu muzeo zeolo loške ške,, is istra traživ živačk ačke, e, ob obraz razovn ovne, e, izdavačke, knjižnične i izložbene MDC sudjeluje u razvoju hrvatske i svjetske muzejske zajednice. MDC potiče: • očuvanje znanja o povijesti muzeja i galerija Hrvatske; • skupljanje i slanje podataka i informacija o muzejima; • promidžbu muzejske djelatnosti i postignuća muzeja u širokoj javnosti; • promidžbu i unapređen unapređenje je muzejske struke; • osnivanje novih muzeja; 19

• izradu i predlaganje muzejskih zakona i pravilnika; • širenje informacija o muzejima objavljivanjem objavljivanjem stručnih časopisa i publikaci publikacija; ja; • promicanje stručnih standarda te unapređen unapređenje je muzejske struke kreiranjem programa stručnog usavršavanja, stalnog obrazovanj obrazovanja; a; • slobodan pristup informacijama i građi; • informatizaciju i implementaci implementaciju ju novih tehnologija tehnologija;; • suradnju hrvatskih muzeja s nacionalnim i svjetskim baštinskim institucijama. institucijama. MDC svojim zbirkama i građom te uslugama otvoren je kako stručnoj muzejskoj zaje za jedn dnic ici,i, st stud uden entitima ma,, uč učen enic icim ima, a, is istr traž aživ ivač ačim ima a i zn znan anst stve veni nici cima ma,, ta tako ko i sv svim im zainteresiranima bez obzira na njihov stručni profil. Centar pruža besplatne usluge uvida i korištenja baze podataka te knjižničnih i arhivskih zbirki u prostorima MDC-a, a još nudi i tečajeve preventivne zaštite muzejskih zbirki i slika. Nadalje MDC djeluje kao registar muzeja te registar muzeja, zbirki i riznica u vlasništvu vjerskih zajednica zajednica čiji se podaci također nalaze pri ovom centru. MDC MD C je od sv svog og os osnu nutk tka a za sv svoj oj ra rad d pr prim imio io br broj ojne ne na nagr grad ade e i pr priz izna nanj nja a renomiranih inozemnih i domaćih institucija, ustanova kao i novinskih kuća i izdavača. Čitav rad MDC-a dostupan je na službenoj internet stranici w w w. m d c . hr, na kojoj korisnici mogu dobiti sve one informacije i usluge koje centar pruža.

6.2 Arheološki muzej u Splitu Osnivanju Arheološkog Arheološkog muzeja u Splitu pogodovalo je putovanje cara Franje Josipa I. i njegove supruge Dalmacijom 1818. godine. Carska je obitelj ostala zadivljena ostacima Dioklecijanove palače, raznih zbirki starina i zvonika katedrale. Arheološki muzej u Splitu osnovan je 22. kolovoza 1820. godine. Za njegovo osnivanje bili su zaslužni i carevi pomoćnici, a posebno Anton Steinbuchel von Rheinwall, profesor arheologije i ravnatelj Carskoga muzeja u Beču. Ubrzo su uslijedila i arheološka istraživanja u Solinu i okolici.

Godine1884. rav Frane ne Bul Bulić, ić, koj ravnat natelj eljem em muz muzeja eja pos postao tao je don Fra kojii je zap započe očeo o sustav sus tavno no pop popisi isivan vanje je cje cjelo lokup kupnog nog arh arheol eološk oškog og i knj knjiž ižnog nog fon fonda da te otv otvori orio o 13 kat katalo aloga ga podijeljenih po vrsti materijala. Takav način vođenja inventara zadržao se sve do 2005. g. kad se prešlo na obradu građe putem računalnog programa M++. U inventarnim knjigama do tada je bilo inventirano više od 38.000 predmeta. Uz mjesto ravnatelja muzeja Bulić je obnašao i mjesto ravnatelja i profesora na Klasičnoj gimnaziji, konzervatora i predsjednika društva Bijać, te mnoge druge značajne i odgovorne dužnosti. dužnosti. Početkom dvadesetog stoljeća Arheološki je muzej istraživao na prostoru gotovo čitave Dalmacije, a njegov fond već je tada brojao tisuće spomenika. Stoga je Bulić bio prisiljen osigurati novu zgradu za smještaj velike količine arheoloških nalaza. Radovi su započeli 1912. godine, a zgrada koja se i danas koristi bila je uglavnom dovršena 1914. godine. Uređena je velika izložbena dvorana za manje predmete, vrt s lapidar lap idarijem ijem i čuva čuvaoni onice ce u pod podrumsk rumskim im prost prostorim orima. a. Šezd Šezdeset esetih ih godi godina na proš prošloga loga stol stoljeća jeća uslijedili su popravci i preuređenja. Početkom dvadesetog stoljeća Muzej je imao dva zaposlenika, poslužnika i čuvara iskopina u Solinu. Bulić, iako je bio ravnatelj, za svoju funkciju nije primao plaću, pa se za izradu dokumena doku menata ta i resta restaurira uriranje nje spom spomeni enika ka kao i za struč stručni ni arhe arheološ ološki ki rad zaposlio zaposlio Miho Mihovil vil 20

Abramić. Godine 1923. kustosom je postao Antun Grgin, a 1936. naslijedio ga je Cvito Fisković. Tijekom kasnijeg vremena broj se kustosa postupno povećao, pa se godine 2000. njihov broj popeo na deset. Od samoga početka rad Muzeja bio je usredotočen na antičku Salonu. Na lokalitetu Manastiri Mana stirine ne Bulić je 1898 1898.. podi podigao gao kuću nazvanu nazvanu Tu s c u l u m, koja je kasnije postala postala muzejskom depandansom u kojoj borave djelatnici Muzeja. U kasnije vrijeme više je pozornosti posvećeno Issi i Naroni, pa su tamo osnovane i područne zbirke, a ona u Vidu prerasla je u samostalan muzej. Do 1910. godine, kad je osnovan Etnografski muzej, u Splitu nije bilo druge muzejsko-galerijske ustanove pa je mnogo predmeta koji po tematici ne bi trebali pripadati arheološkom muzeju ipak u njemu bilo pohranjeno. Do sredine dvadesetoga stoljeća Muzej je istraživao na svim važnijim salonitanskim lokalitetima: Manastirine, Marusinac, episkopalni kompleks, Kapljuč, teatar, forum, amfiteatar, Hortus Metrodori itd. Osobito su značajna bila istraživanja prapovijesnih lokaliteta poput sojeničkog naselja Dugiš (Otok) kod Sinja 1955. i 1956., pećine Škarin Samograd u Mirlović Zagori 1958.-1960., gomila oko Vrela Cetine 1953., 1954. i 1958., oko Bogomolja na Hvaru 1981. i oko Vida 1977. godine. Iz područja podmorske arheologije istraženi su brodolomi na rtu Sv. Ivana kod Vignja 1971. i 1972. te u uvali Veloj Svitnji na Visu 1972., 1973. i 1977. Posebnu cjelinu unutar Muzeja predstavlja njegova bogata knjižnica koja se stalno oboga ob ogaćiv ćival ala, a, u poč početk etku u isk isklju ljučiv čivo o kup kupovi ovinom nom i dar darova ovanji njima ma a od 187 1878. 8. i zam zamje jenom nom za muzejski časopis Bullettino di archeologia e stora dalmata , koji su pokrenuli Mihovil Glavinić i Josip Alačević. Prvi broj objavljen je povodom šezdesete obljetnice slavnog arheologa Theodora Mommsena, što je izazvalo negodovanje javnosti jer je Mommsen bio poznat kao antislaven i žestoki protestant. Godine 1884. uredništvo časopisa u potpunosti je preuzeo Bulić, a 1920. u tom poslu pridružio mu se Abramić. Bullettino je počeo izlaziti na talijanskom jeziku jer je on, prema Glavinićevim riječima, bio diplomatski jezik arheologije. Talijanski se jezik zadržao sve do kraja I. svjetskog rata, a 1920. naziv časopisa pohrvaćen  je u Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku . od godine 2005. časopis nosi naziv Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku . Prvu samostalnu izložbu Muzej je priredio 1959. u podrumima Dioklecijanove palače i tom prigod pri godom om izl izloži ožio o 25 an antič tičkih kih sku skulpt lptura ura.. Na Nakon kon tog toga,1 a,196 965. 5. god godin ine e usl uslijijedi edila la je izl izložb ožba a Portretna umjetnost Salone i 1976. izložba o rezultatima podmorske arheologije Muzeja. Tijekom zadnja dva do tri desetljeća izložbe se nižu jedna za drugom. Za svoj uspješan rad na području arheologije Muzej je dobio i nekoliko vrijednih priznanja. 2.3 Arheološki muzej u Zadru Arheološki muzej u Zadru po svojoj starosti ide u red najstarijih arheoloških muzeja u Hrvatskoj, a samo je desetak godina mlađi od Arheološkog muzeja u Splitu. Današnja muzeologija u Zadru razvila se na temeljima stare kolekcionarske, a time na neki način i muzejske muze jske djelatnosti djelatnosti.. Već kraj krajem em četrn četrnaesto aestog g stol stoljeća jeća javl javlja ja se prvi poznati saku sakuplja pljač, č, Antee Dan Daniell iellii posebice pose bice rims rimskih kih natp natpisa, isa, Jura Jurajj Benj Benja. a. Polo Polovico vicom m osam osamnae naestog stog stol stoljeća jeća Ant Tommasoni sakupio je najveću i najljepšu zbirku antičkih skulptura na području Dalmacije. Najmonumentalniji dio zbirke sastojao se od osam kipova rimskih careva, otkrivenih 1768. godine u vrtu Josipa Đurovića u Ninu. Prema nekim sumarnim katalozima, od kojih je prvi tiskan 1818. godine, zbirka je sadržala preko 300 kiparskih djela, većinom od kamena, 21

brojne antičke natpise, keramičke i staklene posude, oko 6.000 komada novca, zbirku slika i veću knjižnicu. Ona je kasnije dospjela u nasljedstvo obitelji Pellegrini-Danieli Pellegrini-Danieli koja ju je 1859. prodala u Udinama u sjevernoj Italiji. Na aukciji održanoj 1900. i 1901. zbirka je rasprodana, a Arheološki institut u Beču otkupio je dvadesetak kiparskih djela za Arheološki muzej u Zadru. Ostatak materijala raznio se u muzeje u Veneciji, Akvileji, Milanu, Kopenhagenu i dr. Arheološki muzej u Zadru osnovan je 30. studenoga 1832.g., na dan kada je austrijski namjesnik u Dalmaciji general Vetter Vjenceslav von Lilienberg izdao proglas da se građa iz cijele Dalmacije prikuplja u Zadru kao sjedištu pokrajine. Građa za muzej u početku se smještala u jednu prostoriju osnovne škole na položaju položaju crkve sv. Tome, a zatim u tadašnju gimnaziju gimnaziju koja se nalazila u bivšem samostanu sv. Krševana u Zadru. Godine 1877. crkva Sv. Donata napuštena je kao skladište i ostala je slobodna. Iste godine Ivan Smirić započeo je njeno čišćenje i uređenje te prikupljanje arheološke i kulturno-povijesne građe. Zadar je po Rapallskom ugovoru 1920. kao enklava pripojen Italiji. Godine 1943. Talijani su, povla po vlačeć čećii se, odn odnijijeli eli već većinu inu naj najvrj vrjed ednij nije e gra građe, đe, a oso osobi bito to man manje je i lak lakše še pre predme dmete. te. U bombardiranjima je bila pošteđena samo crkva sv. Donata i u njoj izložene zbirke. U tim uvjetima bilo je potrebno iznova organizirati muzejski i znanstveni rad te mnoge druge poslove. Godine 1954. muzej je preseljen u zgradu bivšeg Zavoda sv. Dimitrija, kasnije Filozofskog fakulteta, a danas Sveučilišta. Godine 1972., pri obnovi sklopa samostana i crkve sv. Marije, izgrađena je i nova zgrada muzeja. Po najsuvremenijim metodama toga vremena u njoj su godine 1974. postavljene stalne izložbe srednjeg vijeka u prizemlju i rimskog razdoblja na I. katu, a godine 1975. stalna izložba prapovijesti na II. katu. Idejna i likovna rješenja dao je akademski slikar Mladen Pejaković, a muzeološke su koncepcije izradili Janko Belošević (srednji vijek), Šime Batović (prapovijest) te Julijan Medini i Božidar  Ilakovac (antika). Danas su u prizemlju muzeja izloženi arheološki nalazi iz vremena 7. - 12. st., od kojih se najveći dio veže za materijalnu i duhovnu kulturu Hrvata; na prvom su katu izloženi brojni predmeti koji ilustriraju život u sjevernoj Dalmaciji Dalmaciji u doba Rimljana, a na drugom katu izložen  je pretpovijesni arheološki materijal iz kamenog i metalnog doba (od oko 10.000 g. pr. Kr. do dolaska Rimljana). Muzejske aktiv Muzejske aktivnost nostii obuh obuhvaća vaćaju ju obav obavljan ljanje je susta sustavnih vnih,, zašti zaštitnih tnih i sond sondažni ažnih h arhe arheološ oloških kih istraž ist raživa ivanja nja,, za zašti štitu tu i ob obrad radu u arh arheo eološ loške ke gra građe đe te nj njeno eno pre prezen zentir tiran anje, je, org organi anizac zacijiju u i ugošćivanje povremenih izložbi. Arheološki muzej Zadar izdaje i svoje godišnje glasilo pod nazivomDiadora, a do danas je iz tiska izašao 21 svezak s brojnim znanstvenim radovima hrvatskih i inozemnih autora. Kao državni muzej, Arheološki muzej Zadar pokriva područje Zadarske županije s otocima Rabom i Pagom. Unutar Muzeja djeluju: •

Odjeli za prapovijes prapovijesnu, nu, antičku, srednjovjekovnu arheologiju,

•

Odjel za podmorska arheološka istraživanja,

•

Odjel za pedagoško pedagoško-andragošku -andragošku djelatnost,

•

Konzervatorsko-restauratorski Konzervatorsko -restauratorski odjel,

•

Knjižnica i drugi, 22

Kao zasebna organizacijska jedinica u Ninu nalazi se Muzej ninskih starina. U Arheološkom muzeju Zadar čuva se preko 100.000 raznih arheoloških arheoloških predmeta iz svih kulturnih i povijesnih razdoblja od paleolitika do kraja 11. stoljeća. 6.4 Arheološki muzej u Zagrebu

O muzeju Arheološki Arheolo ški muz muzej ej u Zag Zagreb rebu u jed jedan an je od sli slijed jedni nika ka ne nekad kadašn ašnje jega ga Narodnog muzeja, najstarije muzejske ustanove u Zagrebu. Narodni muzej kao prva nacionalna muzejska institucija počeo je javno djelovati 1846. godine, danom otvorenja stalne izložbe u prostorima tadašnjega Narodnog doma u Opatičkoj ulici 18. Od utemeljenja Muzej je prolazio kroz različite organizacijske faze. Na 1866. 6. g. po post stao ao je Ze Zemal maljsk jskim im za zavo vodo dom m Hr Hrva vats tske, ke, Sl Slav avon onije ije i prijedlo prij edlog g Sabo Sabora, ra, 186 Dalmacije, djelujući pod njegovom zaštitom, kao i pod upravom Akademije, a Muzej je tada ujedno bio podijeljen na Arheološki i Prirodoslovni odjel. Od 1878. godine Arheološki odjel djeluje samostalno, ali i dalje u sklopu Narodnog muzeja. Arheološke zbirke početkom 1880-ih godina preseljene su u skučene prostore novoizgrađene Akademijine palače na Zrinskom trgu. Od 19 1945. 45. potp osamostalivši, alivši, Muzej je dob potpuno uno se osamost dobio io na kor korišt išten enje je pal palaču aču na Zrinskom trgu 19, u kojoj i danas djeluje. Muzejski fundus danas sadrži približno 400.000 različitih predmeta. Već 1880-ih godina Muzej započinje i sustavna arheološka iskopavanja pribavljajući na taj nač način in bo bogat gatu u spo spomen menič ičku ku gra građu đu važ važnu nu za pro prouča učavan vanje je živ života ota sta stanov novniš ništva tva od pretpovijesnog do srednjovjekovnog doba. Muzejski fundus sistematiziran je u odgovaraj odgovarajućim ućim zbirkama: Pretpovijesna Antička (grčki i rimski spomenici) S re d n j o v j e k o v n a zbirka slijede uobičajeni kronološki kronološki sustav. • • •

Muzej posjeduje i bogatu Egipatsku zbirku, jedinstvenu u ovim prostorima, kao i Numizmatičku Numizm atičku zbirk zbirku u, je jedn dnu u od na najv jveć ećih ih zb zbir irki ki ta takv kve e vr vrst ste e u Eu Euro ropi pi i sv svijijet etu. u. Mu Muze zejj posjeduje i značajne kolekcije grčkih i rimskih spomenika. Osobito treba istaknuti bogatu kolekciju oslikanih grčkih vaza, podrijetlom iz Grčke, odnosno južne Italije, zatim dragocjenu kolekciju kamenih spomenika (skulpture, reljefi, natpisi i dr., koji su ranije bili u vlasništvu grofa Lavala Nugenta), a osobitu pozornost privlače glasoviti povoji zagrebačke mumije”, odnos od nosno no Zag Zagreb rebačk ačka a lan lanen ena a knj knjig iga a (Li (Liber ber lilinte nteus us Zag Zagrab rabien iensis sis), ), ruk rukopi opiss s na najdu jdužim žim etruščanskim etruščanski m tekstom. Muzej trenutno nema cjelovit stalni postav jer nedostaju dijelovi postava Antičke zbirke te čitav postav Srednjovjekovne zbirke. Od 1999. godine za posjetitelje je, otvoren stalni postav Numizmatičke zbirke, Pretpovijesne zbirke i prethodno spominjane Egipatske zbirke zbi rke.. Ned Nedavn avno o je za jav javno nost st otv otvore oren n i di dio o Ant Antič ičke ke zbi zbirke rke sa spo spome menic nicima ima iz grč grčko kog g razdoblja, domaćeg i inozemnog podrijetla.

Pregled zbirki 23

Antički odjel U muzejskoj Antičkoj zbirci je zastupljena spomenička građa iz različitih domaćih nalazišta, ali i iz nekih susjednih zemalja. Od grčkih spomenika domaćeg podrijetla od osobite je važnosti niz natpisa javnog karaktera, jedinstvenih povijesnih vrela o grčkom kolonizatorskom koloniza torskom djelovanjuna dijelu današnje hrvatske obale. Kolekcija grčkih oslikanih vaza, pretežito inozemnog (južnoitalskog i atičkog) podrijetla najcjelovitija je i najbogatija kolekcija takvog sadržaja na hrvatskom prostoru. •

Egipatski odjel Fundus egipatske zbirke broji više od 2.100 predmeta i uglavnom je nabavljen u prošlom stoljeću otkupom od obitelji austrijskog podmaršala Franza Kollera. Glavni dio fundusa čine predmeti iz kasnog razdoblja starog Egipta (1070. god. pr. Kr. - 30. god. po Kr.). Iz tog razdoblja potječe niz spomenika u kamenu i bronci. Numizmatički odjel Numizmatička zbirka Arheološkog muzeja svojim je sadržajem bliža profilu kabineta. Broji više od 270. 270.000 000 pri primjera mjeraka ka meta metalnog lnog novc novca, a, papi papirnih rnih novč novčanic anica, a, meda medalja, lja, spom spomenic enica, a, plaketa, značaka, kolajni i markica. Značajna je i Numizmatička biblioteka koja djeluje u sklopu zbirke. •

•

Pretpovijesni odjel Pretpovijesna zbirka, koja sadrži oko 78.000 predmeta, jedna je od najvećih i najcjelovitijih zbirki takvoga sadržaja na prostoru Hrvatske. Raznorodna građa pruža uvid u razvoj i slijed kultura pretpovijesnih razdoblja na povijesnim hrvatskim prostorima, uključujući i područje vojvođanskog Srijema, u rasponu od sedam tisućljeća tj. od mlađeg kamenog doba pa sve do mlađeg željeznoga doba. Srednjovjekovni odjel Srednjovjekovni odjel najmlađi je odjel Ahreološkog muzeja u Zagrebu, a kao samostalan odjel postoji i djeluje tek od 1945. godine. Odjelna zbirka čuva više od 4.000 predmeta. Ona obuhv ob uhvaća aća arh arheo eološ lošku ku ost ostavš avštin tinu u bro brojn jnih ih nar narod oda, a, pl pleme emena na i etn etničk ičkih ih sku skupi pina na koj koje e su u razdoblju od 5. od 15. stoljeća nastavale ili se kratko zadržavale na današnjim hrvatskim prostorima (Huni, istočni Goti, Gepidi, Langobardi, Heruli, Avari, Kutriguri, Ugri, Mađari i dr). •

•

Osim navedenih odjela/zbirki u okviru muzeja djeluju i Odjel za dokumentaciju, Pedagoški odjel, Konzervatorsko-restauratorski odjel, Knjižnica i Odjel za marketing. Godine 1970. iz tiska je izašao prvi broj muzejskog glasila Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, koji u 3. seriji izlazi gotovo kontinuirano od 1879. godine. 6.5 Arheološki muzej Istre

Utemeljenje i djelovanje Muzeja u Puli Sakupljanjem kamenih spomenika u Augustovom hramu 1802. g. maršal Marmont, namjesnik u Ilirskim Pokrajinama od 1809. do 1811., započeo je stvaranje muzejske zbirke u Puli. Posjetom austrijskog cara Franje Josipa I. Puli 1816. godine odobrena su novčana sredstva za konzervaciju i restauraciju Augustovog hrama i sakupljene spomeničke baštine, koju je proveo arhitekt Pietro Nobile. 24

Godine1828 Godine 1828.. Gio Giovan vanni ni Car Carrar raraa na nast stav avio io je sa saku kupl plja janj nje e ka kame meni nih h sp spom omen enik ika a u Augustovom hramu i izradio popis (inventar) uključujući numizmatičku zbirku smještenu u gradskoj palači, tako da se početak njegovog djelovanja može smatrati istinskim početkom muzeologije u Puli. Otkriće kamenih, keramičkih i metalnih predmeta u Nezakciju bilo je osnova za utemeljenje Gradskog muzeja (Museo Civico della Città di Pola) u Puli1902. godine. Prvim ravnateljem bio je imenovan dr. Bernardo Schiavuzzi, a 1906. zamijenio ga je Alberto Puschi. Godine 1930. dvorane muzeja prvi su put otvorene za posjetitelje, a tom je prilikom izdan i vodič na talijanskom jeziku. Izložba je uz manje izmjene bila dostupna javnosti do kraja II. svjetskog rata kad su za vrijeme angloameričke uprave mnogi predmeti preneseni u Italiju. S 1949.. godi godine ne muz muzej ej je nekim izmjenama u lapidariju i postavom preostalih eksponata 1949 ponovno otvoren kao specijalizirani Arheološki muzej Istre. Godine1968. otvoren je u prizemnim prostorijama i hodnicima Muzeja preuređen i dopunjen lapidarij kao sam samost ostal alna na sta staln lna a izl izložb ožba a iz izabr abran anih, ih, si siste stema matsk tskii ras raspor poređe eđeni nih h i str stručn učno o obrađenih kamenih spomenika. Prilikom razrade koncepcije lapidarija nastojalo se omogućiti da izloženi spomenici pruže širi vizualni pregled materijalne kulture kroz povijesna razdoblja od antičkih vremena preko kasne antike i srednjeg vijeka. Antički izlošci se većinom sastoje od rimskih natpisa i nadgrobnih spomenika. Kameni spomenici u srednjevjekovnom dijelu lapidarija lapidari ja uglavnom pripadaju arhitektonskoj sakralnoj dekoraciji i kamenom pokućstvu većih ili manjih crkvenih građevina u Puli i pulskoj okolici. Godine 1968. u Augustovom hramu u Puli otvorena je nova izložba pod nazivom  Antička kameno-statuarna kameno-statuarn a plastika ; izložba je koncipirana tako da daje pregled najljepših izložaka rimske skulpture i portretne umjetnosti, te pokaže izbor sitne brončane plastike, uglavnom kultnog značenja. Godinu dana kasnije u podzemnoj galeriji ispod amfiteatra u Puli otvorena Vinogr ograda adarst rstvo vo i mas maslin linars arstvo tvo Ist Istre re u ant antičk ičko o dob doba a ,u to vrijeme   je sta stalna lna izl izložb ožba a Vin  jedinstvena na Mediteranu. Sastoji se od rekonstrukcije antičke preše za grožđe i mlina za masline s više velikih kamenih recipijenata dopremljenih s antičkog lokaliteta na Barbarigi. U brodol dolom om kod Sav Savudr udrije ije s vel   jednom jednom dije dijelu lu podz podzemlj emlja a reko rekonstru nstruiran iran je antič antički ki bro velik ikom om količinom količino m amfora i olovno-drve olovno-drvenim nim sidrom. Godine1961. započelo je izdavanje arheološkog časopisa Histria archaeologica . U suvremeno uređenim izložbenim dvoranama prvog kata Muzeja 1970.g. otvorena  je prapovijesna izložba, koja obuhvaća pet velikih dvorana s izlošcima fosila te artefakata iz starog kamenog doba i kasnijih razdoblja, sve do rimskog.

Červarr Portu djelomično je Nakon istraživanja ostataka rimske gospodarske vile u Červa konzerviran i rekonstruiran dio keramičarske peći, stambeni dio objekta s malim privatnim termama te konzerviran građevinski ostatak uljare. Nalazi su uklopljeni u parkovno-urbani prostor naselja i marine tj. arheološki park 1980. godine. U nastojanju očuvanja i prezentaci prezentacije je istražene arheološke baštine, 1983. utemeljen je Arheološki loški park Nezakcij uz otvorenje stalne muzejske zbirke u malenoj zgradi na i Arheo lokalitetu. Prve vijesti o Nezakciju potječu iz antičkih pisanih izvora (Tit Livije, XLI, II, 4-16), a materijalna potvrda da Vizače predstavlja ostatke grada sa slavnom prošlošću, potvrđena je početkom stoljeća nalazom zavjetnog žrtvenika caru Gordijanu (3. st.) na kojoj se spominje Res Publica Nesactiensi Nesactiensium um . Lokalitet je okružen s 800 m istraženih bedema. Na samom ulazu ul azu u gra grad, d, izm izmeđ eđu u rim rimski skih h i pra prapov povije ijesni snih h vra vrata, ta, nal nalazi azila la se bog bogata ata pra prapo povij vijesn esna a 25

nekropola. Pronađene urne i predmeti koji su kao prilog položeni u grobove ukazuju na slojevitost naseljavanja naseljavanja i pokapanja od 11. st. pr. Kr. do rimskog osvajanja. Za uspješan kulturan i društveni rad, Arheološki muzej Istre primio je više značajnih priznanja. Odlukom Ministarstva kulture, prosvjete i športa Republike Hrvatske 1994. godine Arheološki muzej Istre u Puli, kao muzejska i kulturna ustanova izuzetnog značaja dobio je status državnog nacionalnog muzeja

Ustroj muzeja Zbirke: Prapovijesna Antička Kasnoantička Srednjovjekovna • • • •

Dislocirani objekti u sastavu Muzeja: Dislocirani Nezakcij •

Spomenici u gradu Puli na skrbi Muzeja: Amfiteatar  Augustov hram Dijanin hram Mozaik “Kažnjavanje Dirke” Sergijev slavoluk Dvojna vrata Herkulova vrata Bazilika sv. Marije Formoze • • • • • • • •

7.ZAKONI 7.1 Zakon o muzejima Zakon o muzejima donesen je 9. listopada 1998. u Zagrebu. Podijeljen Podijelje n je na sljedeća poglavlja poglavlja:: 1. Op Opće će odr dre edbe 2. Mu Muze zejs jska ka gr građ ađa a 3. Os Osni niva vanj nje e i pres presta tana nakk 4. Matična djelatnost 5. Ust Ustroj rojstv stvo o i upra upravlj vljanj anje e 6. Osig Osiguran uranje je muzejs muzejske ke građe građe i druge druge imovin imovine e 7. Sr Sred edst stva va za ra rad d 8. Na Nadz dzor or nad nad ra rado dom m 9. Str Stručn učno o muze muzejsk jsko o osob osobljlje e 10. Hrvatsko muzejsko vijeće 11. Kaznene odredbe 12. Prijelazn Prijelazne e i završne odredbe. odredbe. 1. Opće odredbe 26

Zakonom Zakon om o muz muzeji ejima ma ure uređu đuju ju uvj uvjeti eti i nač način in oba obavlj vljanj anja a mu muzej zejske ske dje djelat latnos nosti, ti, ustrojstvo i način rada muzeja, muzejska građa, muzejska zvanja i druga pitanja od značenja za muzejsku djelatnost koju obavljaju muzeji kao ustanove te muzeji, galerije i zbirke unutar  ustanova i drugih pravnih osoba 2. Muzejska građa Muzejsku građu čine civilizacijska, kulturna te prirodna dobra, kao dio nacionalne i općeljudske baštine. Muzeji, te muzeji, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba vode dokumentaciju dokumentaciju o muzejskoj građi. Oni si dužni omogućiti uvid u muzejsku građu i muzejs muz ejsku ku dok dokume umenta ntaci ciju ju rad radii nje njene ne zna znanst nstven vene e i str stručn učne e ob obrad rade. e. Mo Mogu gu je pr priba ibavlj vljati ati kupnjom, kupn jom, daro darovanj vanjem, em, nasl nasljeđi jeđivanj vanjem, em, zamj zamjenom enom i teren terenskim skim istr istraživ aživanje anjem. m. Tako Također đer su dužni svakih 5 godina izvršiti popis muzejske građe. 3. Osnivanje i prestanak Muzeji mogu osnovati Republika Hrvatska, županije, Grad Zagreb, gradovi, općine, te domaće pravne i fizičke osobe. Mogu se osnovati ako postoji: muzejska građa i muzejska dokumentacija; prostor, oprema i sredstva za rad; stručno osoblje. Oni se utvrđuju rješenjem Ministarstva kulture, a prestaju s radom prema zakonu uz dozvolu Ministarstva kulture. 4. Matična djelatnost Matična djelatnost je oblik stručnog djelovanja unutar sustava muzeja Republike Hrvatske, a provode je matični muzeji. Ona obuhvaća sljedeće poslove: poslove: stručni nadzor nad radom muzeja i stručne pomoći; unapređenje stručnog rada u muzejima; usklađivanje usklađivanje rada unutar sustava muzeja. 5. Ustrojstvo i upravljanje Uređuje se statutima i drugim općim aktima muzeja. Muzejom upravlja upravno vijeće od 3 ili 5 članova. Muzejom koji ima do 5 zaposlenih upravlja ravnatelj. ravnatelj. Upravno vijeće donosi prijedlog ravnatelja o programu rada i razvoja muzeja, nadzire njihovo izvršavanje i odlučuje o financijama. Ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje muzeja. Njih razrješuje ministar kulture. Muzej ima stručno vijeće od najmanje 3 člana. Ima i voditelja i muzejski odbor. 6. Osiguranje muzejske građe i druge imovine Osiguranje muzejske građe provodi se kod osiguravajućeg društva. Sredstva osiguravaju osiguravaj u osnivači muzeja te osnivači ustanova i drugih pravnih osoba unutar kojih su muzeji, galerije i zbirke. 7. Sredstva za rad Sredstva za rad osigurava osnivač, ali i iz vlastitih prihoda, sponzorstva, darovanja i na drugi način u skladu sa zakonom. 8. Nadzor nad radom Nadzor obavljaju matični muzeji, a stručni nadzor nad radom matičnih muzeja i zaštito zaš titom m Min Minist istars arstvo tvo kul kultur ture. e. Na Nadzo dzorr nad zak zakon onito itošću šću ob obavl avlja ja Mi Minis nistar tarstv stvo o kul kultur ture e te županijski uredi, odnosno Gradski ured za kulturu Grada Zagreba. Ako se ustvrdi da nije nešto u skladu sa zakonom mora se u roku od mjesec dana promijeniti. Ako ne, može se ukinuti ili zabraniti rad muzeja. 9. Stručno muzejsko osoblje Stručno osoblje čine zaposlenici. Muzejska zvanja su: kustos, viši kustos, muzejski savj sa vjet etni nik, k, mu muze zejs jski ki pe peda dago gog, g, vi viši ši mu muze zejs jski ki pe peda dago gog, g, mu muze zejs jski ki pe peda dago gog g sa savj vjet etni nik, k, dokumenta doku mentaristi risti,, info informati rmatičari čari,, rest restaura auratori, tori, dipl diplomir omirani ani knji knjižnič žničari, ari, arhi arhivisti visti,, prep preparato aratori, ri, muzejski tehničari, viši muzejski tehničari, arhivski tehničari, viši arhivski tehničari, fotografi i 27

viši fotografi. Odluku o stjecanju viših zvanja donosi ministar kulture na prijedlog Hrvatskog muzejskog vijeća. 10. Hrvatsko muzejsko vijeće Hrvatsko muzejsko vijeće savjetodavno tijelo koje obavlja stručne i druge poslove muzejske djelatnosti. Ima predsjednika i 6 članova koje imenuje ministar kulture. Mandat traje 4 godine. Sredstva za njegov rad daje Ministarstvo kulture. 11. Kaznene odredbe Novčan Novč ana a ka kazn zna a od 5. 5.00 000, 0,00 00 do 50 50.0 .000 00,0 ,00 0 kn pr pred edvi viđe đena na je za za:: ne vo vođe đenj nje e dokumentacije dokumentaci je o muzejskoj građi; povjeravanje muzejske građe na čuvanje suprotno zakonu; ne dostavljanje podataka za upis očevida. Za zamjenu i prodaju muzejske građe suprotno zakonu je kazna od 10.000,00 do 100.000,00 kn. 12. Prijelazne i završne odredbe Ministar kulture je dužan imenovati predsjednika i članove Hrvatskog muzejskog vijeća u roku od mjesec dana. Zaposlenici koji nisu položili stručni ispit moraju ga položiti u roku od 1 godine ili gube posao. Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti: Zako Za kon n o mu muze zejs jsko kojj dj djel elat atno nost sti;i; od odre redb dbe e čl član anka ka 1. 1.,, 3. 3.,, 5. 5.,, 6. 6.,, 9. 9.,, 11 11., ., i 16 16., ., Za Zako kona na o upravlja upra vljanju nju ustan ustanovam ovama a u kultu kulturi; ri; odre odredba dba član članka ka 30. Zako Zakona na o odre određiva đivanju nju posl poslova ova iz samoup sam ouprav ravnog nog dje djelok lokrug ruga a jed jedin inica ica lok lokaln alne e sam samoup ouprav rave e i upr uprave ave;; Zak Zakon on o Hrv Hrvats atsko kom m povijesnom povijesn om muzeju; Zakon o „Muzejsko-ga „Muzejsko-galerijskom lerijskom centru“. 7.2 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara donesen je 18. lipnja1999. godine te je doživio 3 izmjene i to dvije izmjene 2003. godine i jednu izmjenu 2009. godine. Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uređuju se: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

vrste kul vrste kultur turni nih h dob dobara ara,, uspostavl uspo stavljanj janje e zaštite zaštite nad nad kulturn kulturnim im dobrom dobrom,, obveze obve ze i prav prava a vlasnik vlasnika a kulturni kulturnih h dobara dobara,, koncesij konc esije e i koncesijsk koncesijska a odobrenj odobrenja a na kulturnim kulturnim dobrim dobrima, a, mjere mjer e zaštite zaštite i očuvan očuvanje je kulturn kulturnih ih dobar dobara, a, obavlja obav ljanje nje poslova poslova na na zaštiti zaštiti i očuvanju očuvanju kulturn kulturnih ih dobara, dobara, obavljanje obavljan je upravnih upravnih i inspekcijs inspekcijskih kih poslova, poslova, rad i djelokrug djelokrug Hrvatskog Hrvatskog vijeća vijeća za kulturna dobra, financiranje e zaštite i očuvanja kulturnih dobara, 8. financiranj 9. drug druga a pitanja pitanja u vezi sa zaštito zaštitom m i očuvanjem očuvanjem kulturn kulturnih ih dobara. dobara.

Kulturna dobra od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu zaš titu.. Ku Kultu lturni rnim m dob dobrim rima a sma smatra traju ju se pok pokre retne tne i nep nepokr okretn etne e stv stvari ari od umj umjetn etnič ičkog kog,, povijesnog, paleontološkog, arheološkog, antropološkog i znanstvenog značaja; arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološ antropološku ku vrijednost; nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština i zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacij dokumentacija ao njima. Vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi imatelji kulturnog dobra odgov od govorn ornii su za zaš zaštitu titu i oču očuvan vanje je kul kultur turnih nih do dobar bara a pre prema ma odr odred edbam bama a Zak Zakon ona. a. Svi su 28

građani dužni skrbiti o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te prijaviti nadležnom tijelu dobro za koje se smatra da ima svojstvo kulturnog dobra. Kulturna dobra mogu biti pokretna i nepokretna, te nematerijalna. Sva kulturna dobra na području RH upisuju se u Registar kulturnih dobara. Nadležno tijelo stalno prati stanje kulturnih dobara i piše izvješća. Kulturna dobra, kao i sva dobra pod preventivnom zaštitom ne mogu se iznositi u inozemstvo, osim ukoliko se iznosi radi izlaganja, ekspertiza, obavljanja radova na zaštiti i očuvanju kulturnog dobra ili drugih opravdanih razloga uz odobrenje nadležnog tijela. Ugroženim kulturnim dobrom smatraju se nepokretna kulturna dobra upisana u Listu svjetske baštine ili u Listu ugrožene svjetske baštine, kao i kulturna dobra upisana u Registru kojima je položaj ugroženog kulturnog dobra utvrđen odlukom ministra kulture, a na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. Hrvatsko vijeće za kulturna dobra je osnovano radi praćenja i unaprjeđivanja stanja kulturnih dobara. Upravne i stručne poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara predviđene Zakonom te inspekcijske poslove u području zaštite i očuvanja kulturnih dobara obavlja Ministarstvo kulture RH. Poslove restauriranja, konzerviranja i obnove kulturnih dobara obavlja Hrvatski restauratorski zavod kao javna ustanova u vlasništvu Republike Republike Hrvatske. Zakonom su predviđene novčane kazne u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kn za teže tež e po povre vrede de Zak Zakona ona,, od 20. 20.000 000,00 ,00 do 20 200.0 0.000, 00,00 00 kn za pre prekrš kršaj aje e sre srednj dnje e tež težin ine, e, te kategorija od 3.000,00 do 40.000,00 i od 1.000,00 do 10.000,00 kn za lakše povrede zakona.

7.3.Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi donesen je 29.. sr 29 srpn pnja ja 200 2002. 2. go godin dinee. Pra Pravil vilnik nikom om se utv utvrđu rđuju ju sad sadrža ržajj i nač način in vođ vođenj enja a muz muzejs ejske ke dokumentacije koja nastaje u muzejima i galerijama, te muzejima, galerijama i zbirkama unutar ustanova i drugih pravnih osoba, kao i postupci koji se odnose na stvaranje i pohranjivanje muzejske dokumentacije. Muzejska Muzej ska dokumen dokumentacija tacija je sustavno izrađen, prikupljen, organiziran i pohranjen skup sku p pod podata ataka, ka, koj kojii je nas nastao tao u tij tijek eku u pro proces cesa a str stručn učne e ob obrad rade, e, zaš zaštit tite e i pr preze ezenta ntaci cije je muzejske građe, te se temelji na dogovorenom i utvrđenom broju i kvaliteti podataka o predmetu, grupi predmeta ili cjelokupnom fondu. Svrha je vođenja muzejske dokumentacije da se preko pregledno i sustavno obrađenih fondova pruži točna informacija o muzejskoj građi, njezinu stanju, izložbama, drugim manifestacijama i aktivnostima muzeja, te o povijesti muzeja sa stručnog i znanstvenog aspekta. Muzeji su dužni redovito voditi primarnu (temeljnu),sekundarnu (temeljnu),sekundarnu i tercijarnu muzejsku dokumentaciju. Primarnu dokumentaciju čine: 1. inve inventarn ntarna a knji knjiga ga muze muzejski jskih h pred predmeta, meta, 2. kat katal alog og muz muzejs ejskih kih pr predm edmeta eta,, 3. knji knjiga ga ulaska ulaska muzejskih muzejskih predmeta, predmeta, knjiga knjiga izlaska izlaska muzejskih muzejskih predmeta predmeta,, 4. knji knjiga ga pohrane pohrane muzejski muzejskih h predmeta predmeta i zapisnic zapisnicii o reviziji reviziji muzejske muzejske građe. građe. Sekundarnu dokumentaciju čine: 1. inve inventarn ntarne e knjige knjige audi audio-viz o-vizualn ualnih ih fondov fondova, a, 29

2. 3. 4. 5. 6. 7.

inventar inven tarna na knj knjiga iga hem hemero erotek teke, e, knjig knj iga a evide evidenci ncije je o izlo izložba žbama, ma, evidenci evid encija ja o konzervator konzervatorsko-r sko-resta estaurato uratorski rskim m postupcima postupcima,, evidenci evid encija ja o pedagoškoj pedagoškoj djelatno djelatnosti, sti, evidenci evidencija ja o stručnom stručnom i znan znanstven stvenom om radu, evide evi denci ncija ja o izd izdava avačko čkojj djelatn djelatnost osti,i, dokumentacija dokumentaci ja o marketingu i odnosima odnosima s javnošću te dokumentacija dokumentacija o osnivanju osnivanju i povijesti muzeja. Tercijarna dokumentacija generira se iz fondova primarne i sekundarne dokumentacije dokumentacije u obliku : tezaurusa, indeksa, kataloških listića i sažetaka, a u funkciji je bržeg pretraživanja i korištenja podataka iz postojećih dokumentacij dokumentacijskih skih fondova.

30