Ljubite Jedni Druge-Casopis 2008 Final

LJUBITE jedni druge !

Glasilo ne samo za mladež | Važno! Pročitaj i daruj drugima

God VII (2008)

Dnevnik sv. Faustine, zapis prvog ukazanja 22. veljače 1931.

3

Sadržaj Uvodna riječ................................................................................................................................4 Sveta Faustina ............................................................................................................................6 Devetnica Božjem Milosrđu.......................................................................................................9 Poniznost - kršćanska krepost i izvor ostalih kreposti..............................................................12 Oholost | Poniznost....................................................................................................................14 Molitva sv. Križu.......................................................................................................................16 Zmija u srcu – ili o podlijeganju kušnjama ..............................................................................17 Strategija djelovanja demona....................................................................................................19 …samo se grijeh protiv Duha Svetog neće oprostiti….............................................................21 Izvor Božjeg Milosrđa – sakrament pomirenja.........................................................................23 Vremena je sve manje…............................................................................................................26 Dar mira....................................................................................................................................27 Molite, i dat će vam se!.............................................................................................................29 Tko odbacuje i ne vjeruje u Crkvu, odbacuje i ne vjeruje u Krista...........................................33 Pusti da malo odrasteš…...........................................................................................................36 Dotaknuo sam Ga…..................................................................................................................39 Molitva za čistoću.....................................................................................................................41 Tajna sretne budućnosti.............................................................................................................41 Moj susret s Gospodinom .........................................................................................................43 Čekao je na mene 35 godina.....................................................................................................45 Okultizam me otvorio djelovanju Sotone.................................................................................47 Mislila sam da sam debela........................................................................................................49 Ne laćaj se droge!......................................................................................................................50 Taknulo me Božje Milosrđe!.....................................................................................................54 Dvanaest obećanja Srca Isusova...............................................................................................54 Evo Srca….................................................................................................................................55 Moj prijatelj Ivan Pavao II. Veliki.............................................................................................56 Molitva za dobivanje milosti po zagovoru sluge Božjeg Ivana Pavla II...................................57 Poruka pape Benedikta XVI. za XXIII. svjetski dan mladih....................................................58 Posvetna molitva mladih Duhu Svetom....................................................................................62 Molitve – Ivan Pavao II.............................................................................................................63 Litanije Gospi Lurdskoj............................................................................................................70 ABC društvenih zapovijedi ljubavi...........................................................................................71 Nakladnik: RKT. Župa Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea, Trnovčica-Zagreb, Puklavčeva 22 Prema poljskom izvorniku: Miłujcie się! (izdavač: Družba Kristovih misionara – TCHr) Odgovara: p. Andrzej Wośko, SCJ, župnik Urednica: Jelena Vuković Prijevod s poljskog: p. Andrzej Wośko, Jelena Vuković Lektura: Marija Harapin Grafičko uređenje: Boris Šmajgel Tisak: Grafocentar Donatori: Štovatelji Božjeg Milosrđa, Faustinum, RKT. Župa Marije Majke Crkve, Trnovčica - Zagreb Broj je besplatan i izlazi jednom godišnje Ovaj broj posvećujemo zaštitnici župe u Trnovčici - Mariji Majci Crkve, Slugama Božjim: Papi Ivanu Pavlu II. i o. Leonu Ivanu Dehonu, te Anđelima čuvarima

Pročitaj i daruj drugima ♥ Ljubite jedni druge !

4

Dragi naši čitatelji, štovatelji Božjeg Milosrđa, dragi naši hodočasnici! Glasilo Ljubite jedni druge! izlazi po sedmi put povodom blagdana Božjeg Milosrđa, a u godini kada Crkva obilježava 150. obljetnicu Gospinih ukazanja u Lurdu. Kako je ovo marijanska godina na razini cijele Crkve, posebno je bremenita značenjem za našu župu u Trnovčici, koja je posvećena Mariji Majci Crkve. I mi smo 2. listopada 2007. otvorili Godinu Marije Majke Crkve, a trajat će do 8. prosinca 2008. (blagdan Bezgrešnog Začeća). Ova marijanska godina je godina posebnih milosti i blagoslova, bremenita Marijinom majčinskom zaštitom i zagovorom. Svakodnevno zazivamo Njezin majčinski blagoslov na sve nas, župu, Crkvu, domovinu, riječima molitve: Majko Božja, Majko Crkve, Bezgrešna Marijo! Tebi posvećujem svoju dušu i tijelo. Sve molitve i rad, radosti i trpljenja. Sve što jesam i što posjedujem. Spremnoga srca predajem Ti se u okove ljubavi! Ostavljam Ti potpunu slobodu da se koristiš sa mnom za izbavljenje ljudi i na pomoć svetoj Crkvi, kojoj si Majka. Želim od sada činiti sve s Tobom, po Tebi i za Tebe. Znam da vlastitim snagama ništa ne mogu. Ti, pak, sve možeš što je po volji Tvoga Sina i uvijek pobjeđuješ. Učini, dakle, Pomoćnice vjernih da moja obitelj, župa i cijela domovina budu istinskim kraljevstvom Tvojim i Tvojega Sina. Amen. I tako postajemo svjesni one prekrasne istine - po Mariji k Isusu! U toj istini promatramo i čudotvorni lik Isusa Milosrdnog koji se nalazi u našoj župnoj crkvi. Mnoge su se suze isplakale pred reljefom Srca iz kojeg teku zrake Vode i Krvi, znaci pranja, praštanja i otkupljenja. Pred tim Milosrdnim Srcem mnogi mole i primaju, primivši zahvaljuju, zadobivši Božju milost slave Boga svemogućeg, jer od Njega nam dolazi svako dobro. Stoga ovo glasilo, na kojem piše pročitaj i daruj drugima, ima za cilj širiti i produbljivati pobožnost prema Božjem Milosrđu po zagovoru svete Faustine, njegove glasnice. Naglasak je stavljen i na širenje pobožnosti u čast sluge Božjeg Ivana Pavla II., jer je upravo on obnovio pobožnost prema Milosrđu Božjem, proglasio blaženom i svetom sestru Faustinu, te na razini cijele Crkve proglasio svetkovinu Božjeg Milosrđa na drugu uskrsnu nedjelju, poznatu često u našem narodu pod nazivom “mali Uskrs” ili “Bijela nedjelja”! I Godina Marije Majke Crkve u našoj župi pod posebnom je zaštitom upravo sluge Božjeg Ivana Pavla II. Tijekom ove godine održavaju se posebne pobožnosti pred Presvetim i to svakog 2. u mjesecu kada molimo za proglašenje blaženim i svetim ovog Velikog Pape. Posebna svečanost na tu nakanu i bdjenje pred Presvetim, 2. travnja, na treću obljetnicu smrti Sluge Božjeg, predvodit će mladi iz zajednice Hrvatske dehonijanske mladeži. Godina Marije Majke Crkve pod posebnom je zaštitom svetih Anđela čuvara, stoga je ove godine dnevno neizostavna molitva, kako po obiteljima, tako često i na svetim Misama i pobožnostima: “Anđele, čuvaru, mili, svojom snagom me zakrili…”

Ljubite jedni druge! ♥ Pročitaj i daruj drugima

5

U tom duhu molitve spomenimo kako nam sadašnji Sveti Otac, Benedikt XVI., želi dozvati u pamet da je svakodnevna molitva pitanje života i smrti. Molitva je zadatak, ali i privilegij. Kroz molitvu, iskreno obraćenje, Ispovijed i Euharistiju sjedinjujemo se s uskrsnulim Kristom i primamo od Njega dar Vječnog života. Ova istina o našem otkupljenju je tu, među nama, sveprisutna, taj dar – život vječni - nam je Krist davno darovao, po Križu i Uskrsnuću. Pitanje je želimo li ga i kako ga prihvaćamo u svom životu! Dragi čitatelju, prijatelju, hodočasniče, Ljubite jedni druge! pročitajte i darujte dalje! Čitajte, razmatrajte, molite, zazivajte Milosrdnog Isusa, tražite zagovor Marije Majke Crkve, Kraljice naše župe u Trnovčici, zagovor svete Faustine, te slugu Božjih o. Leona Dehona i Ivana Pavla II. Kad primite prošenu milost, podijelite tu radost s drugima i s nama u idućem broju. Iz dubine duše želim Vama i sebi da glasilo Ljubite jedni druge! postane sredstvom što većeg pouzdanja u Božje Milosrđe. Neka geslo naše vjere i naših djela postanu riječi ispisane ispod lika Milosrdnog Isusa, riječi koji je On objavio po svetoj Faustini: “Isuse, ja se uzdam u Tebe!” I da ne bi bilo zaboravljeno: posebnoj zaštiti Božjeg Milosrđa predajemo one koji su zaslužni što je Ljubite jedni druge ugledao svijetlo dana, a to su: prevoditelji, glavna urednica, dizajner, lektor i korektor, i naravno dobročinitelji koji su željeli ostati anonimni. Neka im Gospodin Bog vrati stostruko zdravljem duše i tijela. Pozdravlja Vas i blagoslivlja pater Andrija, župnik Župe Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u Trnovčici

Čin posvete svijeta Božjem Milosrđu Bože, Milosrdni Oče, koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu, a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju, danas Ti povjeravamo sudbine svijeta i svakog čovjeka. Sagni se nad nas grešnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo, učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje Milosrđe da bi u Tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom, uvijek nalazili izvor nade. Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina, smiluj se nama i cijelome svijetu. Amen. Ivan Pavao II.


6

Sveta Faustina Sestra Marija Faustina Kowalska jedna je od najpoznatijih svetica Katoličke Crkve današnjih dana. Po njoj je Isus Krist objavio svijetu veliku poruku Božjeg Milosrđa. Sveta Faustina, krsnim imenom Helena, rođena je 25. kolovoza 1905. godine u mjestu Glogowiec u Poljskoj. Odrasla je u siromašnoj obitelji kao treće od desetoro djece. Već kao dijete osjeća veliku ljubav prema Gospodinu i u njoj sazrijeva želja služiti Mu. Gospodnji poziv bio je vrlo snažan. Nakon vizije koju je doživjela, Krista koji pati, odgovara na Njegov poziv i 1. kolovoza 1925. godine ulazi u zajednicu sestara Majke Božje od Milosrđa. Uzima redovničko ime Marija Faustina. Kao redovnica nastojala je služiti bližnjem u ljubavi, a napose ispuniti svaku želju Gospodinu izvršavajući revno i najmanje zadatke koje je imala u redovničkoj zajednici. Njezin život bio je Bogu neizmjerno dragocjen. Obdario ju je neobičnim darovima: objavama, viđenjima, darom bilokacije, pronicanja u ljudske duše, proroštva… Njezin odnos prema Bogu, Djevici Mariji, Anđelima i svetima, prema dušama u čistilištu bio je iznimno snažan i živ. Pristala je izvršiti posebnu misiju koju joj je Krist, Milosrdni Gospodin namijenio - ispunila je ulogu posrednika između Boga i čovjeka, između Milosrđa i grešnika. Osnovna zadaća koju je imala izvršiti bila je neprestano podsjećati svijet na istinu objavljenu u Svetom pismu, istinu o Božjoj ljubavi prema svakom čovjeku, naviještati Božje Milosrđe svima, osobito grešnicima i zalagati se za osnivanje redovničke zajednice i zajednice koja će promicati otajstvo Božjeg Milosrđa. Upoznala nas je s pobožnošću u čast Božjeg Milosrđa (osobito s Devetnicom u čast Božjeg Milosrđa od Velikog petka do Svetkovine Božjeg Milosrđa), s Krunicom Božjem Milosrđu i omogućila ispunjenje Božjeg nauma da se proglasi svetkovina Božjeg Milosrđa na prvu nedjelju po Uskrsu. Po svetoj Faustini svijet je upoznao Gospodinovu volju, a na nama je sada da je izvršavamo. Od neizrecive pomoći u prihvaćanju Njegove volje je i Dnevnik kojeg je sveta Faustina pisala posljednje četiri godine svog života. Dnevnik je neiscrpno blago za sve one koji žele živjeti po volji Božjoj, vrelo nadahnuća, putokaz koji nas usmjerava Bogu. Dana 5. listopada 1938. godine u Krakowu, sestra Marija Faustina umire od tuberkuloze, a Ivan Pavao II. proglašava je 1993. blaženom., a potom, jubilarne 2000. godine, svetom.


7

Litanije u čast svete Faustine Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Oče nebeski, Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se! Duše Sveti, Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se! Sveta Marijo, moli za nas! Sveta Faustino, živi svjedoče milosrdnog Nebeskog Oca ……….. moli za nas! Sveta Faustino, ponizna službenice Isusa – Utjelovljenog Milosrđa, Sveta Faustino, poslušno oruđe Duha Posvetitelja, Sveta Faustino, pouzdana kćeri Majke Milosrđa, Sveta Faustino, posrednice poruke o Božjem Milosrđu, Sveta Faustino, vjerna tajnice riječi Isusa Milosrdnog, Sveta Faustino, ključarice Boga bogatog milosrđem, Sveta Faustino, dare Božji za čitav svijet, Sveta Faustino, koja si uočavala Božju dobrotu u svakom stvorenju, Sveta Faustino, koja veličaš Boga u otajstvu Njegova Utjelovljenja, Sveta Faustino, sudionice Gospodinove Muke i Uskrsnuća, Sveta Faustino, predvoditeljice na Isusovom Križnom putu, Sveta Faustino, koja si susretala Isusa u svetim sakramentima, Sveta Faustino, sjedinjena sa Zaručnikom u svojoj duši, Sveta Faustino, očarana milosrđem Boga u životu Blažene Djevice Marije, Sveta Faustino, koja ljubiš Crkvu – Mistično Tijelo Kristovo, Sveta Faustino, jaka pravom vjerom, Sveta Faustino, ustrajna neslomljivom nadom, Sveta Faustino, goruća vrućom ljubavlju, Sveta Faustino, lijepa istinitom poniznošću, Sveta Faustino, jednostavna djetinjim pouzdanjem, Sveta Faustino, uzore vršenja volje Božje, Sveta Faustino, primjeru požrtvovne službe, Sveta Faustino, čuvarice svećeničkih i redovničkih duša, Sveta Faustino, zaštito mladih i duša male djece pred Zlim, Sveta Faustino, nado palih i očajavajućih duša, Sveta Faustino, jakosti bolesnika i trpećih, Sveta Faustino, koja jačaš pouzdanje u srcima umirućih, Sveta Faustino, žrtvo za grešnike, Sveta Faustino, zabrinuta za spasenje svih ljudi, Sveta Faustino, posrednice duša u Čistilištu, Sveta Faustino, koja moliš Milosrđe Božje za cijeli svijet, Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine. Moli za nas sveta Faustino, … da životom i riječima naviještamo divna djela i poruku Božjeg Milosrđa. Pomolimo se! Milosrdni Bože, primi našu zahvalu za dar života i djelo svete Faustine i po njezinu zagovoru pomozi nam rasti u nadi prema Tebi i milosrđu spram bližnjih. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


8

Molitva Pape Ivana Pavla II. svetoj sestri Faustini Sveta Faustino, Božji dare našem vremenu, dare za cijelu Crkvu, isprosi nam da mognemo shvatiti dubinu Božjeg Milosrđa i pomozi nam da ga osobno doživimo i svjedočimo našoj braći. Tvoja poruka svjetlosti i ufanja neka se širi po čitavom svijetu, neka vodi grešnike na obraćenje, neka ublažava svađe i mržnju, neka daruje svim narodima snagu za djelatnu ljubav i međusobnu solidarnost. Mi, danas promatrajući zajedno s tobom lice Krista Uskrsloga ponavljamo tvoje riječi pune povjerenja i pouzdanja: Isuse, ja se uzdam u Tebe!

Molitva svete sestre Faustine Božjem Milosrđu Toliko često kao što dišu moje grudi, toliko često kao što bije moje srce, toliko često kao što krv pulsira mojim tijelom, toliko tisuća puta slavim Tvoje Milosrđe, o Presveto Trojstvo. Želim se sva pretvoriti u Tvoje Milosrđe da bih tako bila živa Tvoja slika. O, Gospodine, ovo najveće Božje svojstvo, Tvoje neizmjereno Milosrđe, neka dospije do mog bližnjeg kroz moje srce i moju dušu. Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno, da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im. Pomozi mi, da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama mojih bližnjih, da moje uši ne ostanu ravnodušne za boli i žalopojke bližnjih. Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prezirno ne govorim o svojim bližnjima, nego da za svakog imam riječ utjehe i praštanja. Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove uzimam na sebe. Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne, da mojim bližnjima žure uvijek u pomoć i svladavaju vlastitu iznemoglost i umornost. Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima. Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje bližnjeg, da nikom ne uskratim svoje srce, da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu. Ja sama zatvorit ću se u Srce Milosrdnog Isusa. O vlastitim patnjama šutjet ću. O, moj Gospodine, neka Tvoje Milosrđe počiva u mom srcu. Ti Sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa: Prvo: milosrdno djelo – svake vrste. Drugo: milosrdna riječ – što djelom ne mogu izvršiti neka se ostvari riječima. Treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom niti milosrdnom riječju, to uvijek mogu molitvom. Moju molitvu proširujem tamo, kamo ne mogu dospjeti tjelesno. O, moj Isuse, promijeni me u Sebe, jer Ti sve možeš. (Dn. 163)


9

Devetnica Božjem Milosrđu “Ja želim, da ti vodiš duše za vrijeme devet dana izvoru Mojeg Milosrđa, da bi crpile snagu, utjehu i svekolike milosti što su im potrebne za muku života, a posebno u času smrti. Svakog dana Mojem Srcu privodit ćeš drugu grupu duša i uranjati ih u more Mojeg Milosrđa. A Ja ću voditi sve te duše u kuću Mojeg Oca. Tu djelatnost ćeš obavljati u ovom i u budućem životu. Ja neću ništa uskratiti nijednoj duši, koju ti privodiš izvoru Mojeg Milosrđa. Ti ćeš moliti Mojeg Oca svaki dan za milost tim dušama, po Mojoj gorkoj muci” (Dn. 1209) Prvi dan: “Privedi Mi danas cijelo čovječanstvo, ali posebno sve grešnike i uroni ih u more Mojeg Milosrđa. Time Me tješiš u Mojoj gorkoj žalosti, u koju Me utapa gubitak duša.” Drugi dan: “Danas Mi privedi, sve duše svećenika i redovničkih osoba i uroni ih u Moje neistraživo Milosrđe. One su Mi dale snagu podnijeti gorku muku. Po njima kao kroz kanale, izlijeva se Moje Milosrđe na čovječanstvo.” Treći dan: “Danas Mi dovedi sve pobožne i vjerne duše i uroni ih u more Mojeg Milosrđa. Te su Me duše utješile na Putu križa. One su bile kapi okrepe u moru gorčine.” Četvrti dan: “Danas Mi dovedi pogane i one koji Me još ne poznaju. I na njih sam mislio za vrijeme Moje gorke muke. Njihova buduća marljivost tješila je Moje Srce. Uroni ih u more Mojeg Milosrđa.” Peti dan: “Danas Mi dovedi duše heretika i odmetnika i uroni ih u more Mojeg Milosrđa. U gorkim mukama oni razdiru Moje Tijelo i Moje Srce – to je Moja Crkva. Kad se vrate u jedinstvo Crkve, onda će zacijeliti Moje rane i time će ublažiti Moje muke.” Šesti dan: “Danas Mi dovedi tihe i ponizne duše i također one male djece i uroni ih u Moje Milosrđe. Te duše imaju velike sličnosti s mojim Srcem. One Me hrabre u mojim gorkim mukama smrti. Promatram ih kao Moje anđele na zemlji što čuvaju Moje oltare. Na njih izlijevam rijeke milosti. Moje milosti može prihvatiti samo ponizna duša. Poniznim dušama darivam svoje povjerenje.” Sedmi dan: “Danas Mi dovedi duše koje posebno časte i slave Moje Milosrđe i uroni ih u Moje Milosrđe. Te su duše najčešće oplakivale moju muku i one su najdublje prodrle u moj Duh. One su živo ogledalo Mojeg Milosrdnog Srca. Te duše svijetlit će u budućem životu posebnom svjetlošću. Ni jedna od njih neće potpasti ognju paklenom. U času smrti posebno ću se brinuti za svaku od njih.” Osmi dan: “Danas Mi dovedi one duše, koje su u tamnici Čistilišta i uroni ih u bezdan Mojeg Milosrđa. Neka rijeke Moje Krvi ohlade njihov oganj. Te duše posebno ljubim. One ostvaruju zadovoljštinu Mojoj pravednosti. U tvojoj je moći donijeti im olakšanje. Uzmi iz blaga Moje Crkve sve oproste i žrtvuj se za njih… O, kad bi poznavala njihove muke, neprestano bi davala duhovnu milostinju za njih i odnosila njihov dug Mojoj pravednosti.” Deveti dan: “Danas Mi privedi ohladnjele duše i uroni ih u ponor Mojeg Milosrđa. Te duše najbolnije ranjavaju Moje Srce. U Maslinskom vrtu Moja je duša doživjela najveće gađenje od jedne (jedine) ohladnjele duše. Hladne duše bile su razlogom Mojim riječima: Oče, ukloni taj kalež (ali samo) ako je to Tvoja volja. Njihovo posljednje sidro spasenja jest bijeg Mojem Milosrđu.”


10

Krunica Božjem Milosrđu Znak križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Na prva tri zrnca: Oče naš... Zdravo Marijo... Vjerujem u Boga Oca... Slijedi pet desetica. Svaku deseticu započinjemo (na velika zrnca): Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, dušu i božanstvo Tvoga preljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Na mala zrnca (10×): Po pregorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelome svijetu. Nakon pete desetice doda se (3×): Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu. Sasvim na kraju: O, Krvi i Vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor Milosrđa za nas, ja se uzdam u Tebe! Marijo, Majko Milosrđa, moli za nas! Isuse, ja se uzdam u Tebe! (3×). Smiluj se nama i cijelome svijetu, Gospodine!

Litanije (zazivi) Božjem Milosrđu Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Oče nebeski, Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se! Duše Sveti, Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se. Milosrđe Božje, što izlaziš iz krila Očeva, ja se uzdam u Tebe! Milosrđe Božje, Ti najveća Božja osobitosti, Milosrđe Božje, Ti neshvatljiva Tajno, Milosrđe Božje, Izvore što izlaziš iz Tajne Presvetoga Trojstva, Milosrđe Božje, neistraživo razumom ljudi i Anđela, Milosrđe Božje, iz kojeg teče sav život i sreća, Milosrđe Božje, više od Neba, Milosrđe Božje, Izvore čuda i tajni, Milosrđe Božje, što obuhvaća Svemir, Milosrđe Božje, došlo na svijet u osobi utjelovljene Riječi, Milosrđe Božje, što izlazi iz otvorene Rane Srca Isusova, Milosrđe Božje, što se za nas nalazi u Srcu Isusovu, a posebno za grešnike, Milosrđe Božje, neistraživo u uspostavi Presvete Hostije, Milosrđe Božje, u osnivanju svete Crkve, Milosrđe Božje, u sakramentu svetoga Krštenja, Milosrđe Božje, u našem opravdanju po Isusu Kristu, Milosrđe Božje, što nas posebno obuzima u času naše smrti, Milosrđe Božje, što nam poklanja Vječni život, Milosrđe Božje, što je uz nas u svakom trenutku našega života, Milosrđe Božje, što nas zaštićuje od vatre pakla, Milosrđe Božje, u obraćenju okorjelih grešnika, Milosrđe Božje, čuđenje Anđela i neshvatljivo svetima, Milosrđe Božje, neistraživo u svim Božjim tajnama, Milosrđe Božje, što nas podiže iz sve bijede,


11

Milosrđe Božje, Izvore naše sreće i radosti, Milosrđe Božje, što nas poziva iz ništavila u život, Milosrđe Božje, što obuhvaća sva djela Njegovih ruku, Milosrđe Božje, što kruni sve što jest i što će biti, Milosrđe Božje, u koje smo svi uronjeni, Milosrđe Božje, slatka utjeho izmučenih srdaca, Milosrđe Božje, jedina nado očajnih duša, Milosrđe Božje, odmore srdaca, mire usred užasa, Milosrđe Božje, srećo i zanose svetih duša, Milosrđe Božje, što budiš pouzdanje usprkos beznadnosti, Jaganjče Božji, koji si iskazao najveće Milosrđe u spasenju svijeta na Križu, oprosti nam Gospodine. Jaganjče Božji, koji se Milosrdno žrtvuješ na svakoj svetoj Misi, usliši nas Gospodine. Jaganjče Božji, koji nam opraštaš grijehe, smiluj nam se. O neshvatljivo i neistraživo Božje Milosrđe... smiluj se nama i cijelome svijetu! Pomolimo se: O, Vječni Bože, čije je Milosrđe neistraživo i čije je blago smilovanja neiscrpivo, milosno pogledaj na nas i umnoži u nama Tvoje Milosrđe da u teškim vremenima ne očajavamo i ne budemo obeshrabreni, nego se predamo s velikim povjerenjem u Tvoju svetu volju, koja je sama ljubav i smilovanje. Amen.

Iz Dnevnika... Poslušaj što Ti Isus govori po svetoj Faustini (...) Kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, (...) uroni posve u Moje Milosrđe proslavljajući ga i hvaleći (...). U ovom času možeš izmoliti sve za sebe i za druge... (Dn. 1572). Neprestano moli Krunicu (Božjem Milosrđu) koju sam te naučio. Ma tko god je bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko Milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik ako samo jednom izmoli tu Krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog Milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje Mojem Milosrđu. (Dn. 687). (...) U svakoj duši ostvarujem djelo milosrđa. Što veći grešnik, to veće pravo na Moje Milosrđe. Nad svakim djelom Mojih ruku jest Moje Milosrđe. Tko se pouzdaje u Moje Milosrđe neće se izgubiti, jer sve njegove stvari su Moje, a njegovi neprijatelji razbijaju se o podnožje Mojih nogu. (Dn. 723). Svaku dušu, koja moli tu Krunicu, branit ću u času smrti kao Svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neiscrpivo Milosrđe obuzima dušu. Dubine Mojeg Milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina. (Dn. 811). O, kakve ću velike milosti podijeliti dušama koje će moliti ovu Krunicu. Središte Mojeg Milosrđa

pokreće se za one koji mole ovu molitvu. Zapiši ove riječi, Moja kćeri, propovijedaj svijetu Moje Milosrđe. Neka cijelo čovječanstvo upozna Moje neiscrpivo Milosrđe. To je znak konačnog vremena. Zatim dolazi Dan pravednosti. Dokle je još vrijeme, neka se utječu izvoru Mojeg Milosrđa. Neka koriste Krv i Vodu što je za njih tekla. (Dn. 848). Reci dušama, neka ne postavljaju nikakav bedem u svojim srcima prema Mojem Milosrđu, jer ono želi djelovati u njima. Moje Milosrđe djeluje u svim srcima koja otvore svoja vrata za njega. Kako grešnik, tako i pravednik treba Moje Milosrđe. Obraćenje, kao i ustrajnost u njemu, milost je Mojeg Milosrđa. (Dn. 1577). Duše, koje teže savršenosti, posebno trebaju slaviti Moje Milosrđe, jer punina milosti, koju im darujem, teku iz Mojeg Milosrđa. Ja želim, da se te duše odlikuju neograničenim povjerenjem u Moje Milosrđe. Ja sâm bavim se posvećenjem takvih duša. Sve ću im dati što im je potrebno za njihovo posvećenje. Iz Mojeg Milosrđa crpe se milosti samo jednom posudom - a to je povjerenje. Što se više duša pouzdaje, to ga ona više dobiva. Duše, koje se bezgranično pouzdaju, Meni su velika radost, jer u takve duše izlijevam sva Moja blaga milosti. Raduje me to, što one puno traže, jer je Moja želja puno davati, i to vrlo puno. Žalosti Me naprotiv kad duše malo traže i sužavaju svoje srce. (Dn. 1578).


12

Pouka duši...

Poniznost - kršćanska krepost i izvor ostalih kreposti Najteža bolest koja stanuje u ljudskom srcu je oholost. Oholost je težnja za ostvarivanjem svojih ambicija i sebičnih ljubavi, odnosno, težnja zauzeti važnije mjesto nego što čovjeku pripada. Poniznost je krepost, koju, nažalost, sve manje poznajemo, priznajemo i prakticiramo. Štoviše, ona nije voljena. Često se susrećemo s karikaturom poniznosti. Gleda se na nju kao na kompleks manje vrijednosti. Ponizan čovjek nije onaj koji tvrdi da su svi ljudi bolji od njega i da je on najveći grešnik. Ponizan čovjek nije ni onaj koji smatra da nije za ništa, niti onaj koji izbjegava bilo kakvu odgovornost, napušta zadatke koji su mu dani, jer im nije „dorastao”. Kompleks manje vrijednosti nije značajka poniznosti, već oholosti. Danas ljudi često smatraju poniznim čovjekom onoga kojeg se može „poslati po šibice”, odnosno, čovjeka koji se ne brani, već „živi” evanđeoski ideal: „Ako te netko udari po lijevom obrazu, okreni mu drugi.” Nije to poniznost, to je karikatura poniznosti. Poniznost se vrlo često pogrešno shvaća kao priznanje svoje grešnosti. Moramo, pak, jasno reći da Krist nikada nije učinio nikakav grijeh, a ipak nam kaže: „Učite od mene, jer sam blaga i ponizna srca”. I Majka je Božja bila ponizna, a bila je bez grijeha… Poniznost je velika i sveta vrijednost. Ona je snaga i ljepota. Dva su razloga težnje čovjekove duše za poniznošću. Prvi je ovisnost o Bogu koji je naš Stvoritelj. Sve što imamo, sva dobra koja posjedujemo, od Njega dolaze. Ponizan čovjek otkriva istinu koju ponavlja sveti Pavao: „Što li imaš, a što nisi primio? Ako si, dakle, primio, što se ponosiš kao da nisi primio?” (1 Kor 4, 7) Ponizan čovjek pronalazi svoje vlastito mjesto, neponovljivo, jedinstveno, koje mu je Bog odredio u povijesti stvaranja. Ponizan čovjek zna gdje mu je mjesto i koji mu je zadatak na ovom svijetu, u obitelji. Ponizan čovjek zna tko je pred Bogom i da mu je Bog potreban. U tom kontekstu poniznost se u nama javlja kao velika osjetljivost na svako dobro koje dolazi od Boga u svemu što nas okružuje. Treba, dakle, otkriti da je svaki od nas u Božjim očima savršeno djelo, vrednije od svega što je stvorio. Svaki od nas, bilo onaj koji je tek začet u utrobi majke, onaj koji će živjeti pod srcem majke, možda samo dva dana, bilo stogodišnji djed, onaj vrlo inteligentan ili s posebnim potrebama, narkoman ili koji umire od side, onaj koji je bio na mjesecu ili na Sjevernom polu – svi smo mi od Boga stvoreni, na Božju sliku i priliku. Mi smo ikone samog Boga. I u tome je naša veličina. To pod svaku cijenu trebamo uvidjeti. Poznavatelj umjetnina, prilazeći nekom djelu, prije svega pokušava otkriti tko mu je autor. Ako je riječ o djelu nekog velikog majstora, on ga prihvaća s velikim oduševljenjem; djelo ima vrijednost… Jer, autor mu je poznat… Stoga smo i mi vrlo važni, jer smo djelo samog Boga. I u tome je tajna našeg dostojanstva. Slika Božja u nama temelj je naše poniznosti. Svijest o tome tko smo, dopušta nam uvidjeti svoje mjesto u velikoj galeriji Božjih djela koje nam pripada za Vječnost! Poniznost je otkrivanje svog dostojanstva pred Bogom. Poniznost je svijest da sam Božje djelo i Njegova slika.


13

Zato poniznost predstavljena u duhu Evanđelja ne isključuje ponos. Otac i majka mogu se dičiti svojim djetetom, svojim djelom odgoja, djelom velikog i poznatog čovjeka. Tako i čovjek može biti ponosan na svoja postignuća, na svoje darove (talente) koje posjeduje. Poniznost je ponosna, a ne ohola. Poniznost se ne nadima. Poniznost odlučuje o ljudskoj sreći, jer se raduje mjestom koje mu je darovao Bog. Ponizan se čovjek umije radovati zbog darova koje je od Boga primio. Poniznost je, dakle, Istina i veliko prihvaćanje samog sebe. Drugi razlog za život u poniznosti je svijest o vlastitoj grešnosti. Često primjećujemo da smo pokvarili Božju sliku u sebi. Sliku koju smo primili po rođenju. Često prepoznajemo svoje slabosti u slabostima svojih roditelja, otkrivamo svoje vlastite grijehe. A grijeh je taj koji narušava Božju sliku u nama. Na našu sreću, zahvaljujući Božjoj milosti, ta se „izobličenost” može ispraviti. Postoji nada da će sva ta „izobličenost” biti ispravljena. Ako ne na ovoj zemlji, onda u Božjoj radionici koja se zove Čistilište. Jao onome koji bi započeo „graditi” poniznost zbrajajući grijehe i tražeći svoje slabosti. Takav nikad neće postati ponizan, jer se neće uvidjeti u Istini. Okretat će se oko sebe, a ne oko Boga kojem treba zahvaljivati za primljene darove. Onaj koji bira takav put jednog će se dana i zamrziti, štoviše, ubrzat će dolazak svoje smrti. Poniznost nalazimo pred Bogom, gledajući Njegovu dobrotu i ljubav Koji su plodovi poniznosti? Prvenstveno radost. Radost zbog bogatstva koje je Bog položio u naše ruke. To je razlog što ponizan čovjek kroz svijet ide s osmijehom na licu. Osmijeh mu ne može oduzeti nitko i ništa, niti grijeh niti slabosti… On se neće uplašiti zbog “izobličene” Božje slike u njemu, jer se ona može ispraviti… Ponizan se čovjek, nadalje, otvara Bogu. Bog prezire ohole, a blagoslivlja ponizne. Onaj koji vidi koliko prima od Stvoritelja, zna za primljeno zahvaljivati. Oholost zatvara ljudsko srce. Bog ne dariva milosti onima koji su oholi. Treći plod poniznosti je mir. Ponizan čovjek ostaje miran i u situaciji neuspjeha i u trenucima poniženja. Ne ulazi u konflikt s okruženjem, zna popustiti i zna da borba za prvo mjesto traje vrlo kratko. Na prvim mjestima koja su ustanovili ljudi, ne može se dugo sjediti. Mjesto koje odredi Bog je sigurno. Kako postići krepost poniznosti? Prije svega treba otkriti veličinu darova koje primamo od Boga. Svaki bi od nas trebao načiniti ispit savjest, ne samo ispitati što smo krivo učinili, već i što smo od Boga primili, po pitanju talenata koje smo dužni umnažati. Za sve darove, za primljena bogatstva trebamo zahvaljivati. Svaki je čovjek neponovljivo Božje djelo. Prosuđujući druge nastojmo uvijek prvo otkriti što je u njima dobro, a tek onda što je loše. U razgovoru pokušajmo uvijek u njima prepoznati izvanrednu sliku Božju. Najbrži put do poniznosti je po molitvi, zahvaljivanju i praštanju. Ohol čovjek ne zna moliti, on ne zahvaljuje i ne zna praštati. Uz to otkrivamo da je evanđeoska škola poniznosti molitva. Čovjek koji zna Boga moliti, koji zna Bogu zahvaljivati i zna Boga moliti za oproštenje – ponizan je čovjek. Stoga je vjernost redovitoj molitvi znak da u srcu nije zavladala oholost. Poniznost je temelj kulture ponašanja Čovjeka koji zna zahvaljivati, moliti, praštati svi dočekuju radosno. Društveni život nam je toliko težak, jer je nestalo poniznosti. Tko danas još moli? Tko danas još zahvaljuje? Tko danas istinski od srca oprašta i moli za oproštenje? Želiš li znati ima li u tvom srcu poniznosti, odgovori samo na pitanja: za koga sam i što molio, komu sam za nešto zahvalio, komu sam od srca oprostio. Djevice premudra, moli za nas!


14

Pouka duši...

OHOLOST | PONIZNOST Oholost

Poniznost

Ohol je onaj koji je tašt, koji traži časti, koji hlepi za veličinom, ljubomoran je na druge, drzak, “napuhana” pogleda, bahati bogataš koji se razmeće svojom raskoši, licemjer koji čini sve da bude viđen, onaj koji se pouzdaje u svoju navodnu pravednost i prezire druge. Ima i onih koji su dosegli vrhunac oholosti – umišljaju sebi da su jednaki Bogu, ne vole dobronamjerne prijekore i odvratna im je poniznost, drsko griješe i smiju se Božjim slugama i Božjim obećanjima.

Poniznost se baš protivi svemu tome. Njezina je baka umjerenost, a majka joj je skromnost. Poniznost ublažuje i umiruje sve neuredne podvige oholosti, težnju za slavom i priznanjem i nedopuštenom neovisnošću. Ona teži za pohvalnim omalovažavanjem same sebe u sebi i pred drugima; misli o sebi skromno i voli kad drugi o njoj tako misle i govore; izbjegava čast, šuti o sebi, strpljivo i veselo podnosi poniženja; ne ispričava se nego se ponizuje iskrenim priznanjem svoje slabosti i grešnosti, tamo gdje treba, osobito u ispovjedaonici. Njezino je junačno i glavno djelo, ljubav prema poniženjima.

Tko podlegne oholosti zatvara se milosti i vjeri, slijep je vlastitom krivnjom i ne može naći Mudrosti koja ga zove na obraćenje. Tko se druži s oholicom postaje joj sličan. Rodoslovlje obitelji oholosti glasi ovako: prababa je sebeljublje, a njezina djeca su oholost i sjetilnost. Prvo dijete oholosti je taština, blago stvorenje, ali pomalo ludo; drugo dijete je častohleplje, nemirno biće, jer želi da ga svi časte; treće dijete je pohlepa za vlašću, neće se nikome pokoravati i hoće biti nad svima, pravi je đavao u obitelji, pred njim nitko nije siguran. Svi imaju zajedničku obiteljsku crtu, da preko mjere i neuredno teže da se pokažu, da pokušaju i poduzmu više nego što mogu i jesu.

Učiteljica, odgojiteljica, savjetnica i uvjet poniznosti je spoznaja samog sebe. Ovakva spoznaja pokazuje i uči čovjeka, da sve dobro što ima i što čini je Božji dar i Božje djelo i da sam ne može ništa, nego griješiti. Kada ovo znamo, onda lakše shvaćamo sve što radi ponizna duša, razumijemo bolje i samu njenu težnju za poniženjem. Srž, duša i temelj poniznosti je ispravno i razumno shvaćanje samog sebe.

Osobita je oznaka oholosti, samodopadnost, koja sama sebe obožava i sve sebi pripisuje. Oholost je, nadalje, osjetljiva, jer se uzrujava kod svakog nepriznanja, kod svake sumnje i ukora, kod svakog zapostavljanja. Nijedna biljka nije tako osjetljiva kao oholost za svoju čast. Misli da ima u punoj mjeri sve čemu se ljudi dive. Voli prigovarati i kritizirati žive i mrtve. Oholost se zna nadimati do polubožanstva. Ohol čovjek misli da zna sve i misli da ga nitko ne može poučiti. Takvi polubogovi nisu rijetki u svijetu. Najviše ih ima među onima koji ne mare ni za Crkvu ni za Boga. Oholosti ima raznih: vladalačka, podanička, plemenitaška, prosjačka, učenjačka, seljačka… Proširila se kao kuga po svijetu otkad je stara zmija zapisala našim roditeljima u knjigu života: “Bit će te kao bogovi!”


15

Iz Dnevnika – o poniznosti (1779) “…neka Te krase tri kreposti: poniznost, čistoća i nakana ljubavi. Ne čini više od onog što ja tražim od tebe i uzmi sve što ti pruža Moja ruka. Nastoj živjeti u sabranosti, da bi mogla čuti Moj glas koji je tako tih, da ga mogu čuti samo one duše koje žive sabrano…” (1701) “Nikad se ne pozivaj na pravo. Podnosi sve što te susretne, mirno i strpljivo. Ne brani se kad si nedužno postiđena. Pusti druge slaviti pobjede. Ne prestani biti dobrom, kad zamijetiš da se tvoja dobrota iskorištava. … Budi zahvalna za najmanju milost, jer zahvalnost Me prisiljava darivati ti nove milosti.” (1624) “…s dubokim predanjem u Božju volju. Sve prihvatiti – što mi On pošalje.” (1602) “Rijeke Moje milosti preplavljuju ponizne duše. Ohole su uvijek u siromaštvu i bijedi, jer se Moja milost okreće od njih te ide poniznim dušama.” (1597) “Blagošću ćeš pobijediti.” (1503) “Upoznala sam da Isus ne dopušta lutati duši koja je s Njim.” (1502) “Ništa mi ne znači kad ponekad naiđem na mišljenje da sam ohola. Ali znam, da prosudba ljudi ne vidi razlog djelovanja.” (1436) “O poniznosti, ti najdragocjenija kreposti, imaju te samo rijetke duše…” (1306) “…Ona je moćna, utječe na sudbinu cijeloga svijeta. Ima malo duša koje su duboko ponizne.” (1293) „Kad ne bi bilo tih malih nesavršenosti, ne bi došla Meni… Znaj, koliko god često dolaziš Meni, ponizuješ se i moliš za oproštenje, Ja izlijevam prekomjerno milost na tvoju dušu…“ (1049) “Izvanredno sam sretna, premda sam najmanja. Ali ne bih željela ništa mijenjati od onog što mi je Bog dao. Čak ni sa serafinima ne bih se željela zamijeniti…” (1021) “Imam veliku želju – skriti se. Željela bih tako živjeti kao da me uopće nema ovdje…” (786) “Ništa ne poduzimaj u svoju obranu. Sve ponizno podnosi. Sam Bog će te braniti…” (758) “…shvatila sam da nije dostatno vježbati se u jednostavnim krepostima…” (593) “O, moj Isuse, nema ništa bolje za dušu nego poniženje. U preziru se krije tajna sreće… Ponizna duša ne gradi na sebi samoj, nego svo povjerenje stavlja u Boga. Poniznu dušu brani Bog i povjerljiv je s njenim poslovima.” (573) “Ne boj se ničeg. Ja sam s tobom. Ove stvari su u Mojoj ruci i ja ću ih ostvariti po Svom milosrđu. Mojoj volji ne može se ništa usprotiviti.” (538) “…samozatajnosti i naklonosti za poniznošću. Ona, koja se najviše ističe u ovoj kreposti, bit će prikladna voditi druge…” (512) “Ti si mi velika radost, tvoja ljubav i tvoja poniznost…” (253) “Nikada osuđivati nekoga. Za druge imati blago oko, a za sebe strogo. Sve povezati s Bogom i u vlastitim očima sebe držati za ono što jesam – najveća bijeda i najveće ništavilo. U trpljenju ostati strpljiva i mirna, u sigurnosti da će s vremenom sve proći…” (182) “Spoznadoh da neke osobe imaju poseban dar druge opterećivati…” (144) “Ipak stroga Isusova opomena izazvala je u mojoj duši duboku poniznost… Ponekad sam se zamislila nad Njegovom hrabrošću i Njegovom poniznošću.” (115) “Duša, koja je izdržala (ove) patnje, posjeduje duboku poniznost.” (113) “Tri riječi duši koja teži svetosti: bezuvjetna iskrenost i otvorenost, poniznost, poslušnost.” (55) “Ne smijete izbjegavati nadahnuća, ali trebate uvijek o svemu izvijestiti ispovjednika. Ukoliko spoznate da su nutarnja nadahnuća od koristi … to slijedite i ne zanemarujte… Ukoliko se ta nadahnuća ne slažu s vjerom i duhom Crkve, odmah odbiti – jer to dolazi od zla duha. Ukoliko ta nadahnuća nemaju nikakvog općeg odnosa prema dušama, a posebno prema njihovom spasenju, nemojte ih uzeti srcu i ne poklanjajte im nikakvu posebnu pažnju.”


16

Pouka duši...

Molitva svetom Križu O, sveti Križu, Na kojem je raspeta Ljubav srca mojega, Premilosrdni moj Gospodin! Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me! Neka čavli što probodoše ruke i noge moga Spasitelja, razapnu sve grijehe i zloće što ih učinih protiv Ljubavi i protiv svoga bližnjeg. Raskajana srca i lica oblivena suzama, razapinjem svoju oholost da uskrsne na poniznost, svoju škrtost da uskrsne na sebedarje i dobrohotnost; razapinjem bludnost da uskrsne na čistoću srca, duše i tijela, neumjerenost da uskrsne na suzdržanost; razapinjem zavist i srditost da uskrsnu na ljubav, lijenost da uskrsne na gorljivost! O, sveti Križu, Daj mi po Tebi zaslužiti Vječnost! Amen! (jfm)


17

Zmija u srcu - ili o podlijeganju kušnjama Što se to događa u čovjeku prije nego sagriješi? Koliku odgovornost snosi za grijeh? Kako razotkriti prve simptome podlijeganja zlu i kako mu se na vrijeme suprotstaviti? Prema iskustvima učitelja duhovnog života iz prvih stoljeća, koji se temelje na vlastitom doživljaju i promatranju drugih osoba, neprestano se ponavlja povijest iz prvih glava Knjige Postanka. Svatko od nas posjeduje raj u liku vlastitog srca i svatko doživljava iskustvo zmije koja prodire u srce samo zato da bi zavodila. Zmija uzima lik zle misli. “Izvor i početak svakog grijeha nalazi se u mislima” – tvrdili su jednoglasno ranokršćanski oci unutarnjeg života. Oni su srce također uspoređivali s “obećanom zemljom”, u koju neprijatelji zabijaju svoja koplja, odnosno zle misli. Te putene, đavolske i nečiste misli ne mogu potjecati izravno iz srca, jer je ono proizišlo od samog Boga. Dakle, one do nas dolaze izvana. Preciznije govoreći, nisu to misli kao takve, nego prije stanovite predodžbe ili scene uz koje se vezuje ideja počinjenja kakva zla. Sv. Maksim Ispovjedalac, veliki teolog i mistik s prijelaza iz 6. u 7. stoljeće ilustrira to stanje stvari primjerima iz svakodnevnog života. Evo, naša sposobnost mišljenja nije nešto loše, a ni sama misao nije zla. Žena nije zlo, a nije zlo niti razmišljanje o ženi; ipak predočavanje žene u muškarčevu umu rijetko ostaje čistim. Novac i vino nisu zli, ali lako mogu postati uzrokom pada. Budući da zle misli dolaze izvana i nisu u prirodi naše sposobnosti mišljenja, ne prodiru one u naše srce drugačije doli postupno i polako. Oci nabrajaju barem pet etapa tog procesa: 1. U početku se javljaju sugestije To je prva predodžba, prva ideja, prvi impuls. Evo, lakomac ugleda novac i javlja mu se sljedeća sugestija: mogao bih ga odnijeti i sakriti. Slično se događa u slučaju putenih predodžbi. Ipak, još ne donosimo nikakvu odluku; jednostavno primjećujemo da se pred nama pojavljuje mogućnost počinjenja zla i da ono posjeduje primamljiv oblik. Za ljude koji su početnici u duhovnom životu ta situacija višekratno postaje dramom. Neprestano se okrivljuju zbog posjedovanja zlih misli. Jednom je sv. Antun (monah, umro sredinom 4. stoljeća u svojoj pustinjačkoj kolibi na Crvenom moru) naložio svojem učeniku da se popne na krov i hvata vjetar u šake. Kao što ne možeš uhvatiti vjetar, isto tako nećeš zagospodariti svojim mislima. Želio ga je na taj način naučiti da prve predodžbe i sugestije ne uzrokuju krivicu i dok god živimo, nećemo ih se osloboditi. One podsjećaju na komarce, koji to više dosađuju, što se više od njih nastojimo obraniti. 2. Potom se javlja razgovor ili unutarnji dijalog Podsjetimo se priče iz treće glave Knjige Postanka: Eva se upušta u razgovor sa zmijom. Ako ne pridajemo važnost prvoj sugestiji, ona prođe poput oblaka na nebu. Ipak, obično se čovjek daje


18

Pouka duši...

isprovocirati i počinje razmišljati o ideji koja se nameće. Evo primjera: već spomenuti lakomac govori ovako: Kada bih dobio taj novac položio bih ga u banku. Ali odmah se sam i korigira: Bolje ne, da stvar ne iziđe na vidjelo. On nije sposoban donijeti nikakvu odluku, ali mu se ta stvar s novcima čitav dan mota po glavi. Slično je u slučaju kad netko upadne u srdžbu: dugo ne misli ni o čemu drugom, nego samo o onome koji ga je “izludio”. Zamišlja kako će mu, ako ga ulovi, to “sasuti” ili barem neće žaliti pokoju ružnu riječ. Iznenada mu u mislima sve jednodušno oprašta, no, za trenutak opet kipi od ljutine. Zaboravlja na sve to tek nakon duljeg vremena. U čemu se sastoji krivnja za takve unutarnje diskusije? Onaj koji nije donio nikakvu odluku, nije zgriješio. No, ipak, koliko je vremena, koliko unutarnje energije potratio na te posve besmislene i beskorisne unutarnje dijaloge? 3. Vrijeme je za duhovnu borbu Kada se određena misao kao rezultat dugotrajne diskusije udomila u srcu, više se nije lako od nje rastati. Sjetilni čovjek posjeduje maštu tako sklonu nečistim mislima, da se ne može od njih osloboditi. Ipak, još im može odbiti unutarnji pristanak; može i treba izići kao pobjednik, čak i pod visoku cijenu. Mora se boriti. 4. Sljedeći korak je unutarnja privola Tko je izgubio protiv zlih misli, taj ih pri prvoj dobroj prilici provodi u djelo. Na toj etapi se začinje grijeh u pravom smislu te riječi. I čak kad iz raznih razloga do čina nije došlo, grijeh ipak ostaje. U teologiji se tada govori o grijehu mišlju, iako se tu u biti radi o strasti. Tko često podliježe zlim mislima, taj postaje iznutra sve slabijim. Raste u njemu sklonost k zlu, koja na koncu poprima tako velike razmjere da joj se teško oduprijeti. Strast uzrokuje da čovjek postaje zarobljenikom zla. 5. Do grijeha dolazi tek u petom stadiju, odnosno u etapi unutrašnje privole Dokle god diskutiramo sa zlom mišlju, toliko dugo još nema grijeha. Ne činimo ga, također, dok smo u etapi duhovne borbe. Ipak, na toj smo unutrašnjoj diskusiji izgubili mnogo vremena i duhovne energije. Sretna li čovjeka, koji na vrijeme umije zagospodariti nad zlim mislima. Nego, kako to ostvariti? Monah Evagrije, koji je živio u 4. stoljeću, napisao je traktat “O raspoznavanju strasti i misli”. U to je djelo uključio mnoge svetopisamske fragmente, čije ponavljanje preporuča u trenutku napada zlih misli. Upravo je tako postupao Isus, kada je bio kušan od Zloga: jednom je riječju odbacio đavolski prijedlog odustajanja od posta u pustinji: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta” (Mt 4, 4). Na taj je isti način pobijedio napast zemaljskog vladanja: “Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinome služi!” (Mt 4, 10). Monasi su učili te riječi napamet da bi ih imali uvijek pripravne u trenutku napasti. A ponekad su samo izgovarali ime Isus koje “tjera sve demone u bijeg” – kao što su se sami višekratno uvjerili. Dozivanje s vjerom imena Spasiteljeva sredstvo je protiv zlih misli bilo koje vrste. Umijeće opiranja zlim mislima naziva se, također, duhovnom trezvenošću ili jednostavno pozornošću. Svaki autentičan ljudski čin zahtijeva punu svijest; što je više svijest pomućena, to lakše čovjek postaje žrtvom krivih i zlih predodžbi. Čak i u školi uspjeh u učenju ovisi o pažnji učenika. Molitva je, međutim stanje naročite pozornosti. Očevi su se služili igrom riječi koju se ne može doslovno prevesti na naš jezik. Na grčkom je pozornost prosoché, dok je molitva – proseuché. Željeli su time reći da ta prva stvarnost rađa drugu. U bizantskoj se liturgiji svaki svečani trenutak započinje đakonovim pjevanjem zaziva: Prosoché – budite pažljivi! Dakle, svi oni koji traže unutarnji mir ne mogu biti “pacifisti”. Za iskusne učitelje unutarnjeg života, nema drugoga mira, doli onaj koji proizlazi iz neprestane borbe. Asket je atlet; njegova jakost ne raste drugačije, doli u mjeri u kojoj se suprotstavlja duhovnom neprijatelju. Kard. Tomaš Špidlik


19

Strategija djelovanja demona Kada se čovjek ispovjedi ili duboko pokaje za svoje grijehe, čak i pri kraju života, tada je otrgnut đavolskoj nevolji snagom Kristove ljubavi koja je jača od svih sila zla. Ali ako svjesno odbaci Boga, tada je posljedica vječna propast, odnosno neprestan očaj i mržnja prema sebi i svima. Sve je počelo jednog dana kad je najmlađi devetogodišnji sin iz kuće izbacio sve pobožne slike. Zatim se pred očima svojih roditelja popeo na vrh stabla i počeo nadljudski vrištati i pjeniti se tako da se cijelo naselje diglo na noge. Kad je sišao dolje, snagom pravog giganta polupao je parkirane automobile. Nakon nekoliko dana ponovio je isti scenarij. Dječak je inače bio zatvoren u sebe, nije htio čuti za molitvu, sakramente, crkvu, blagoslovljenu vodu, slike, križeve i svete predmete. U početku su svi mislili da se radi o psihičkoj bolesti. No, nakon višemjesečnog promatranja, liječnici su zaključili da je s njim sve u redu i da nema nikakvih znakova bolesti. Napadaji, manifestacije nadljudske fizičke snage i averzije spram svetih predmeta i dalje su se pojačavale. Lijekovi su prestali pomagati. Roditelji su potražili pomoć egzorciste. Kratko prije egzorcizma dječak je demolirao cijeli stan. Svećenik – egzorcist rekao je da je ovo vrlo težak slučaj opsjednuća i da će trebati mnogo, odnosno cijeli niz egzorcizama. I uistinu, prvi je egzorcizam pomogao, ali samo nakratko. Dječaka su smjestili i u bolnicu, ali su liječnici bili nemoćni. Roditelji su počeli tražiti razloge i izvore opsjednuća. Sjetili su se da je niz neobičnih događanja započeo od dana kada je baka svom unučiću podarila “talisman sreće”. Dobila ga je bila od jednog vračara, iscjelitelja. Rekla je: “Vidjet ćete i vjerujte da će vam ovaj talisman donijeti sreću.” Sada su tek svi shvatili da su prihvaćajući i vjerujući u moć talismana, prekršili prvu Božju zapovijed i počinili težak, smrtni grijeh. Na takav su način otvorili svoju obitelj za djelovanje zlog duha. Lijek je bio u potpunom pouzdanju i povjerenju u Kristovu pomoć. Jedino će Krist koji je prisutan i djeluje u Crkvi, osloboditi dječaka od moći Zloga. Dijete će morati biti izvrgnuto cijelom nizu egzorcizama da bi ponovno imalo svoj mir i normalan život dostojan djeteta Božjeg. Ako čovjek zaboravi da je Bog jedino i pravo dobro i počne živjeti kao da Boga nema, tada se izlaže djelovanju demonskih sila. Vrlo brzo podliježe demonskim sugestijama koje na primamljiv način nude zlo za dobro. Zlo Sotone najprije u čovjeka izaziva pobunu protiv Boga, oduzima želju za molitvom i sakramentima, potiče na djela suprotna Božjim zakonima, na konzumizam, pornografiju, predbračne i izvanbračne odnose, kontracepciju, prostituciju, drogu, itd.… U potrazi za srećom, ljudi se, vođeni silama Zlog, “lijepe” na vračare, mage… A posljedice kršenja prve Božje zapovijedi vrlo su tragične, često kao u opisanom slučaju opsjednuća dječaka. Prvi plodovi odlaska od Boga i predanja djelovanju zlog duha su žalost, osjećaj praznine i osa-


20

Pouka duši...

mljenosti, strah pred budućnošću, zatvorenost u sebe i nemogućnost voljenja, kao i različite druge psihičke i somatske bolesti, među kojima je najraširenija nervoza. Gubeći vjeru, ljudi Boga počinju tretirati kao najvećeg krivca za sve, kao neprijatelja broj jedan. Štoviše počinju ga mrziti. U nekim slučajevima može doći do opsjednuća. Bog to dopušta kako bi raskrinkao prisutnost zlih duhova i pozvao ljude na obraćenje. Demon, odnosno Đavao je pali anđeo koji je zbog svoje oholosti postao “otac laži” (Iv 8, 44); sam živi radikalno niječući Boga, istodobno podmećući tragičnu laž o svojoj “dobroti i bezazlenosti”. (Ivan Pavao II., 13. kolovoza 1986.). Dakle, Sotona i drugi zli duhovi cijelim svojim bićem mrze Boga i žele svoju mržnju prenijeti na ljude da ih dovedu na put koji vodi u pakao – u stanje apsolutne sebičnosti. Moramo znati da zlo, koje je danas prisutno u svijetu, nije rezultat samo Istočnog grijeha, već i plod skrivenih i mučnih djelatnosti Đavla koji čovjeku postavlja zamku. Sotona djeluje podmuklo kao zavodnik, nadzire naše djelovanje i nastoji nam učiniti primamljivima različite devijacije, koje iako štetne, često odgovaraju našim čežnjama. (Ivan Pavao II., 24. svibnja 1987.). Sveti Otac Ivan Pavao II. tvrdi da se ne treba bojati nazivati imenom pravi izvor zla: Sotona, Đavao. Služi se taktikom tajanstvenosti i prikrivenog djelovanja. Nastoji usaditi zlo u čovjeka i ostvariti s njim suradnju… Nastoji da se čovjek počne osjećati “oslobođenim” od grijeha, iako se istodobno počinje osjećati sve više ponižen i očajan. (31. ožujka 1985.). Ivan Pavao II. naglašava da se djelovanje Sotone u odnosu na ljude objavljuje prvenstveno kao kušnja činiti zlo. Zao duh želi utjecati na čovjeka, na njegovu maštu i podsvijest, odnosno na njegovu dušu, želi ga odvesti od Božjeg zakona. Vrhunac tog Đavlovog djelovanja je kušnja samog Isusa. (usp. Lk 4, 3-13). U nekim slučajevima djelovanje zlog duha može otići tako daleko da ovlada ljudskim tijelom i tad je riječ o “opsjednuću” (usp. Mk 5, 2-9). Potresne su riječi svetog Ivana Apostola koje glase: “Cijeli svijet je pod vlašću zloga” (1 Iv 5,19). Te riječi ukazuju na prisutnost Sotone u povijesti čovječanstva; prisutnost koja se širi i raste u onoj mjeri u kojoj se čovjek i čitava društva udaljuju od Boga. Tada se prisutnost zlog duha može skrivati (kamuflirati) što odgovara njegovim “interesima”. Najviše može djelovati kada čovjeka prevari i uvjeri da ga zapravo uopće nema i to u ime racionalizma ili kojeg drugog mišljenja, koje ne želi znati ništa o djelovanju Sotone u svijetu (Ivan Pavao II., 13. kolovoza 1986.). Sotona, kao pali anđeo, koristi svu svoju inteligenciju da dovede čovjeka do apsolutne oholosti, očaja i konačnog razočaranja. S velikom pogrdom i mržnjom tretira ljude koji zbog svoje gluposti i podložnosti ostaju pod njegovim utjecajem i vlašću. Prema riječima egzorcista i svetih ljudi u svijetu zlih duhova postoji široka hijerarhija. Svaki od njih ima svoju osobnost i specijalizira se u jednoj određenoj požudi (suprotnost kreposti), strasti, mani, odnosno, on je svojevrstan “šef katedre” određene vrste zla. Glavnom šefu pomažu “učenici” – zli duhovi nižeg ranga, stručnjaci posebnih kušnji. Prva misao da počinimo teški grijeh dolazi od Sotone, a drugi zli duhovi tu misao podržavaju i potiču konkretne načine njezine realizacije. Raspaljuju u čovjeku požudu da zadovolje svaku strast, ambiciju i oholost. Zli duhovi posebno prate vrlo sposobne ljude i osobe koje zauzimaju važna mjesta u društvu, jer takvi onda imaju utjecaj na druge. Pokušavaju utjecati svim snagama na takve osobe. Na početku đavli znaju otkloniti mnogo poteškoća iz života takve osobe, posebno na putu karijere. Vrlo često se čini da nekim “zlim” ljudima sve uspijeva, da postižu iznimne rezultate na poslovnom planu ili području politike. Mnogi nisu ni svjesni što se to s njima događa. Nisu svjesni komu služe, od koga i preko koga su vođeni. Ima i takvih koji sami dobrovoljno biraju takav put i predaju se vlasti Sotone da bi im pomogao. Zao duh pomaže takvom čovjeku, dok ne


21

postigne određeni cilj, kojeg je sam isplanirao. Nakon toga postaju najbjednijim slugama Sotonina kraljevstva, prema kojima se odnose s mržnjom i pogrdom zbog svoje podložnosti i gluposti. Kad se čovjek ispovjedi ili duboko pokaje za svoje grijehe, čak i pri kraju života, tada je otrgnut đavolskoj nevolji snagom Kristove ljubavi koja je jača od svih sila zla. Ali, ako svjesno odbaci Boga, tada će posljedica biti vječna propast, neprestan očaj i mržnja prema sebi i svima. Egzorcisti daju klasifikaciju grijeha zbog kojih se događa da čovjeka obuzimaju sile zla, zbog kojih dolazi do opsjednuća. U prvu kategoriju spadaju različite seksualne devijacije poput homoseksualizma, pedofilije, pornografije itd. U drugu kategoriju ulaze navike poput narkomanije, alkoholizma i slično (oni imaju za cilj zarobiti čovjeka, učiniti ga ovisnim). Treća kategorija grijeha obuhvaća korištenje usluga vračara, maga, astrologa, iscjelitelja, prakticiranje okultizma, zazivanje duhova, čaranje i druge slične prakse. Četvrtoj kategoriji grijeha koji vode ka zarobljavanju od strane zlih duhova, pripadaju sudjelovanje u sektaškim skupovima i njihovim praksama, kao i pripadnost masoneriji, sotonistima ili Jehovinim svjedocima. Samo Isus koji živi i djeluje u Crkvi može osloboditi čovjeka od sotonske nevolje grijeha i smrti. Zato je Crkva, u kojoj je neprestano prisutan Isus u Euharistiji, jedino mjesto na svijetu u kojoj najveći grešnici nalaze spasonosnu obranu i skrovište pred snagama zla. Kristova Crkva je poput bolnice za čitavo čovječanstvo u kojoj Isus sakramentima pomirenja i Euharistije neprestano ozdravlja ljude, oslobađa ih iz nevolje zla, dakle čini ih svetima. Ako s vjerom budemo ispovijedali naše grijehe i primali Isusa u Pričesti, tada nam zle moći neće učiniti ništa nažao. “Tada ću se rugati demonima i neću ih se bojati, već će se oni bojati mene”, napisala je sveta Terezija od Djeteta Isusa (Životopis 5) . M. P., TCHr, svećenik

…samo se grijeh protiv Duha Svetog neće oprostiti… Sa sakramentom pomirenja povezana je jedna od težih istina naše vjere, naime ona o grijehu protiv Duha Svetog. U nama izaziva nemir tvrdnja Svetog pisma, da se …”hula protiv Duha Svetog neće oprostiti” (usp. Mt 12, 31). Kakav je to grijeh koji se neće oprostiti? Kao prvo moramo utvrditi nepobitnu činjenicu da nema takvog grijeha kojeg Bog nije u stanju oprostiti, ako se čovjek iskreno kaje. Ovo potvrđuju i riječi proroka Izaije: “Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna” (Iz 1, 18). Ako je tako, zašto onda hula/grijeh protiv Duha Svetog neće biti oprošteni?


22

Pouka duši...

Grijeh protiv Duha Svetog Grijeh protiv Duha Svetog sastoji se u tome što čovjek sam ne želi oproštenje grijeha koje mu Bog snagom Duha Svetog želi udijeliti. Ne radi se ovdje o nekom konkretnom činu, već o činu volje koji znači radikalno napuštanje Boga, odnosno, zatvaranje slobodne volje prema mogućnosti Božjeg oproštenja. Lako je zaključiti da takav stav zauzimaju osobe koje su negativno usmjerene prema Bogu i odbijaju njegove milosti. Svakom “običnom vjerniku”, kršćaninu, koji svoju vjeru temelji bar na minimumu odgovornosti koji podrazumijeva dar slobodne volje, takav stav neprijateljstva prema Bogu i neprihvaćanja mogućnosti Njegova praštanja je stran. Donosimo pojašnjenja 3 karakteristična načina očitovanja grijeha protiv Duha Svetog. Ustrajnost u grijehu Kao prvu manifestaciju grijeha protiv Duha Svetog moramo navesti ustrajnost u grijehu, život u grijehu i manjak odluke da prekinemo s takvim načinom života. Takav je stav grijeh protiv Duha Svetog onda kada čovjek svjesno i svojevoljno, bez ikakve prisile, vodeći se vlastitom zlobom, ima nakanu ustrajati u grijehu sve do smrti. Zlo takvog stava očituje se u tome što čovjek isključuje svaku mogućnost raskida s grijehom, dakle sâm, svjesno, ne želi primiti Božji oprost – i to u sve dane svog zemaljskog života. Skrenimo pozornost na neke od situacija u kojima se ne radi direktno o grijehu protiv Duha Svetog, no, po slabljenju i otupjelosti ljudske savjesti, mogu dovesti do tog grijeha. Vrlo pogubna po čovjeka može postati navika na određeni grijeh kada čovjek smatra da je to što čini ili kako živi sasvim prirodno i normalno. Milost posvetnu počinje tretirati kao nešto “izvanredno”, “potrebno” samo za velike blagdane. Otud počinje prebacivanje Ispovijedi za dulje vrijeme, od Uskrsa do Uskrsa na primjer. Problem je u tome što mi nikada ne znamo, niti možemo znati, “ni dan, ni čas” svoj smrtni, a kamoli hoćemo li do “idućeg termina” biti živi. Ujedno se s vremenom javlja i “otupjela” savjest, pa ne možemo biti sigurni da ćemo se u starosti, ako je doživimo, biti sposobni valjano ispovjediti. Drugi problem je nedostatak čvrste odluke da više nećemo griješiti. Netko pristupa svetoj Ispovijedi, ali bez čvrste odluke da će prekinuti s grijehom. Primjera radi, netko se ispovijeda radi određene prigode (smrt bliske osobe, vjenčanje), jer će svi vidjeti je li se pričestio tom prigodom, no, to čini sa sviješću da će se i tako brzo/odmah vratiti na staro (u vanbračnu vezu, krađe i tome slično). Njegova volja povratka na grijeh je svjesna, i sama Ispovijed pod teškim je znakom pitanja, zapravo grešna! Manjak osjećaja za grijeh Papa Pijo XII., za vrijeme svog pontifikata, ustvrdio je da je grijeh njegova stoljeća upravo gubitak osjećaja za grijeh. Ako netko smatra da nema grijeha, ne očekuje niti oprosta! Neki teškim grijehom smatraju samo nešto što je veliko ili “teško”: ubojstvo, krađe, razbojstva... A “ostali grijesi”, kažu, nisu važni. Ovo se očituje tako često u rečenici: “Nisam nikog ubio, nikog nisam zapalio, nisam krao - dakle, nemam grijeha!” Drugi, pak, biraju što će ispovjediti. Primjera radi, nije im grijeh kad se ne ide nedjeljom na Misu. Takav čovjek želi biti sam sebi sudac. Međutim, samo Bog ima pravo reći što je za čovjeka moralno, a što nije. On, Stvoritelj, najbolje zna, što je za nas dobro, a što je zlo.


23

Šutjeti o grijehu Događa se da onaj koji pristupa Ispovijedi neiskreno ispovijeda grijehe vodeći se raznim motivima – ne priznaje sve grijehe, osobito ne teške ili ih svjesno ne želi priznati teškima. I pored odrješenja koje svećenik izgovara, Bog takve grijehe nije oprostio. Nedostaje iskreni čin kajanja i iskreno priznanje svih grijeha. U tom slučaju grijeh protiv Duha Svetog je šutnja o grijehu i svjesna odluka da ga nikada neću reći – niti na toj Ispovijedi, niti ubuduće. Takva osoba znade upotrijebiti mnogo riječi “opravdanja”, minoriziranja, samo kako bi prikrila da se radi o teškom grijehu. Kratko ćemo to pokušat pojasniti kroz jednu šaljivu priču o Ispovijedi. Došao seljak na Ispovijed i priznao da je ukrao lanac. Tek naknadnim pojašnjenjem i propitkivanjem ispovjednika, ispostavilo se zapravo da je ukrao lanac na kojem je bila privezana – krava! Jasno rečeno – nije ukrao lanac, već kravu! Valjanost svete Ispovijedi očituje se u tome da svoja (ne)djela/grijehe nazovemo pravim imenom i bez nakane da bilo što sakrijemo! U suprotnom, postavlja se pitanje o smislu takve lažne i grešne Ispovijedi! Ljubav je veća od našeg grijeha U knjizi Prekoračiti prag nade Ivan Pavao II. je napisao: “Krist je zapovjedio dolazak Duha Svetog koji će poučiti svijet o grijehu.” (Iv 16, 8). Poučiti svijet o grijehu znači stvoriti uvjete za spasenje. Spasiti znači obuhvatiti i proniknuti ljubavlju, takvom ljubavlju koja je uvijek veća od grijeha. Ne postavljajmo prepreka Duhu Svetom koji želi očistiti naša srca od mrtvih djela i razliti u nama svu silinu Božje ljubavi. pater Salamon

Izvor Božjeg Milosrđa – sakrament pomirenja Isus je u svojim ukazanjima svetoj sestri Faustini mnogo puta govorio o sakramentu pomirenja. Time nam je želio pomoći pri otkrivanju čuda Božjeg Milosrđa koje se uprisutnjuje upravo u sakramentu Ispovijedi. Zahvaljujući tom sakramentu možemo se nakon svakog grijeha podići i pomiriti s Bogom koji jedini može smiriti i ispuniti svojom ljubavlju najdublje želje našeg srca. Isus se žali svetoj Faustini da mnoge duše ne uzimaju iz tog vrela spasenja, ne koriste milosti koje u sebi nosi sakrament pomirenja. Želi potaknuti one koji su u strahu zbog mnogih svojih grijeha i boje se pristupiti sakramentu pokore: “I kada bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno – drugačije je kod Boga. Čudo Božjeg Milosrđa potpuno oživljava dušu.” (Dn. 1448). Što je više netko bolestan, tim više treba liječnika. Tako i duša – što je više otrovana grijesima, tim više treba Milosrđa, ozdravljenja i zacjeljenja rana nanesenih grijehom. Gospodin osobito upozorava one koji žele trajno ostati u teškom grijehu, ne žele se obratiti i čekaju trenutak smrti. Svi su oni na opasnom i skliskom putu, jer zatvorenost prema Božjoj dobroti u sakramentu oproštenja, zatvara čovjeku put k spasenju: “Ja njima govorim kroz grižnju savjesti, kroz neuspjehe i muke, oluje i munje, kroz glas Crkve; ali ako puštaju da se unište sve Moje milosti, počinjem se ljutiti i prepuštam ih samima sebi i dajem što žele.” (Dn. 1728). “Vi jadnici, koji ne tražite za sebe čudo Božjeg Milosrđa, vi ćete uzaludno zazivati, jer će tada biti suviše kasno.” (Dn. 1448).


24

Pouka duši... “Što se tiče svete Ispovijedi izabrat ću ono što me najviše ponizuje i što me više stoji. Ponekad je na većoj cijeni sitnica, nego nešto veliko. Kod svake Ispovijedi mislit ću na Isusove patnje i time pobuditi kajanje u srcu. Koliko je moguće po Božjoj milosti, vježbat ću se uvijek u savršenom kajanju.” (Dn. 225). U savršenom kajanju žao nam je ne samo zbog straha od kazne za grijehe, već upravo radi toga što smo ranili Božansko Srce. To Srce koje je postalo čovjekom, predalo je svoj zadnji dah za nas da nas oslobodi od smrti grijeha i daruje nam život vječni.

Važno je znati i ovo – ispovjednik pred kojim priznajemo svoje grijehe trebao bi biti zaštićen našom molitvom. Ponekad prigovaramo, tužimo se na svećenike, no, što smo poduzeli da im pomognemo u toj teškoj ulozi poslužitelja pomirenja? Ako ništa drugo, ne smijemo se ljutiti! Sveta Faustina piše: “Jednom sam shvatila, da moram puno moliti svjetlo Duha Svetog za svog ispovjednika. Kad dođem u ispovjedaonicu, a da se prethodno nisam srdačno pomolila, ispovjednik me jedva može razumjeti.“ (Dn. 647). Konkretni savjeti za dobru sv. Ispovijed Sestra Faustina nam pruža konkretne savjete da mognemo imati istinske duhovne koristi nakon Ispovijedi: “Prvo – bezuvjetna iskrenost i otvorenost. I najsvetiji i najmudriji ispovjednik ne može duši silom uliti što želi, ako duša nije iskrena i otvorena. Neiskrena i zatvorena duša u duhovnom životu ide u velike opasnosti, a Isus se ne obraća u većoj mjeri takvoj duši, jer On zna da ona neće imati nikakve koristi od ovih posebnih milosti. Drugo – poniznost. Duša se ne koristi odgovarajuće sakramentom Ispovijedi ako nije ponizna. Oholost drži dušu sputanom. Ona ništa ne zna i ne želi temeljito uroniti u ponore svoje bijede. Ona se pretvara i izbjegava sve što bi je trebalo izliječiti. Treće – poslušnost. Neposlušna duša neće iznijeti nikakve pobjede čak kad bi se ispovjedila i kod samog Isusa. Najiskusniji ispovjednik ne može pomoći takvoj duši. Neposlušna duša ide u veliku nesreću, ne postiže nikakvog napretka u svojoj savršenosti i ne snalazi se u duhovnom životu. Bog obilato obasiplje dušu Svojim milostima, ali poslušnu dušu.” (Dn. 113). “Kad sam jednom molila devetnicu Duhu Svetom za ispovjednika, Gospodin mi je odgovorio: „Dao sam ti ga prepoznati prije nego su te poglavarice poslale ovamo. Kako se ti budeš ophodila s ispovjednikom, tako ću se ja ophoditi s tobom. Ako se ti budeš skrivala pred njim, pa bila to Moja i najmanja milost, i ja ću se skrivati pred tobom i ostat ćeš sama.” Postavih se prema Božjoj želji i duboki mir ispunio je moju dušu. Sada razumijem kako Bog zaštićuje ispovjednike i stoji iza njih.” (Dn. 269). Za vrijeme svete Ispovijedi sveta Faustina je dobila spoznaju da je sam Isus sluša i rekla: “Vidim kako Isus stoji uz Svoje zastupnike. On Sam zahvaća u njihovo djelovanje”. (Dn. 331). Slično joj je i Isus govorio jednom zgodom: “Moja kćeri, kao što se pripravljaš u Mojoj nazočnosti, tako se i ispovijedaš preda Mnom. Ja se samo zakrijem svećenikom. Nikada ne razmišljaj kakav je svećenik kojim sam se prikrio. Otvori se u Ispovijedi kao preda Mnom samim i tvoju dušu ispunit ću Svojim svjetlom.” (Dn. 1725)… “Kad me svećenik zastupa, ne djeluje on, nego Ja djelujem po njemu. Njegove želje su Moje.” (Dn. 331).


25

Potreba za stalnim ispovjednikom Pristupajući Ispovijedi, idemo Gospodinu Isusu. Treba obratiti i pažnju na jednu činjenicu - idemo u ispovjedaonicu svećeniku koji nas uopće ne poznaje, a zapravo želimo sresti Isusa koji nas poznaje bolje nego mi sami sebe. Tu zapravo uočavamo svojevrstan paradoks! Može se stoga lako dogoditi da nas “slučajni” ispovjednik ne razumije ili nas ne može ispravno shvatiti. Ako nas svećenik ne poznaje, nije u stanju dati nam savjet koristan za nas osobno, već samo općenito. Nekada savjet upućen jednoj duši, neće biti od koristi drugoj duši. Zato je potrebno imati stalnog ispovjednika. Nitko nije sam sudac u svojoj stvari i zato je bolje imati nekog tko će sa strane, objektivno prosuditi. Stoga i potreba za stalnim ispovjednikom. On nam pomaže da izbjegnemo krajnosti i da ne podlegnemo osjećajima. O ulozi i zahvalnosti prema stalnom ispovjedniku zapisala je sestra Faustina sljedeće: “O, kako je velika milost imati duhovnog vođu. U krepostima brže se raste, jasnije se spoznaje Božja volja, vjernije se ostvaruje i ide se sigurnijim i bezopasnijim putem. Duhovni vođa može zaobići prepreke na kojima bi se duša mogla razbiti.” (Dn. 331). Na drugom mjestu kaže: “Spopada me sada strah kada čujem poneku dušu govoriti da nema ispovjednika, dakle, duhovnog vođu. Jer, ja znam koju sam štetu imala kad nisam posjedovala te pomoći. Bez duhovnog vođe lako se dospije na stranputice”. (Dn. 62). More Božjeg Milosrđa “Na povratku iz ispovjedaonice pobudit ću u svom srcu veliku zahvalnost Presvetom Trojstvu za nepojmljivo čudo Milosrđa koje se događa u duši. Što je bjednija moja duša, to više osjećam da me obuzima more Božjeg Milosrđa i daruje mi snagu i veliku jakost”, piše svetica. (Dn. 225). Veliku cijenu otkupljenja platio je za nas Krist na križu. Mučen i izudaran. Prolio je Krv svoju da nas ona opere u sakramentu Ispovjedi. A mi... Kako mi odgovaramo na tu Ljubav? “Ne znam Ti zahvaljivati, Gospodine, jer slaba je moja riječ. Zato primi moju šutnju i nauči me životom zahvaljivati!” Plodno proživljavanje sakramenta pomirenja utječe na promjenu našeg života. “Od Ispovijedi trebamo zadobiti dvije koristi: Na Ispovijed dolazimo poradi zdravlja i poradi odgoja – našoj duši potreban je stalan odgoj kao malom djetetu.” (Dn. 377). Samo praštajuća Ljubav Božja može smiriti bol i nemir kojima je uzrok grijeh. Bog daje snagu da nakon obraćenja činimo dobra djela. Odluka da ćemo se popraviti neka ne bude prazno obećanje! Naša dobra djela neka postanu stalan dokaz da smo prekinuli s grijehom i da želimo nastaviti život po Njegovoj volji. Neka nam sama Božja riječ pokaže što je grijeh, a što je Milosrđe: “Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me”… “Blago čovjeku kome Bog ne ubraja krivnju, i u čijemu duhu nema prijevare!” (Ps. 38, 5-7)… “Prešutjet sam htio, al´ kosti mi klonuše od neprestana jecanja, Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah.” (Ps. 32, 2, 3-5)… “Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu.” (Ps. 51, 10). Margareta


26

Pouka duši...

Vremena je sve manje… “Nemoj odlagati svetu Ispovijed, jer vremena je sve manje!” Riječi koje je 9. siječnja 2007. Gospodin rekao Ani koja provodi svet, gotovo mističan život. “Moja djeco, ljubim sve vas i želim vas pripremiti za sve što dolazi. Sotona je pripremio plan uništenja čovječanstva i cijele kugle zemaljske. Ja imam svoj plan, ali da bih ga ostvario trebam vašu suradnju, vašu pomoć. Morate se, djeco moja, morate se obratiti – odbaciti sve što u vas ulazi, a od svijeta je, odnosno od Đavla! Trebate se osloniti na Me i na ono što je od Mene. Tada ćete se osjećati jakima i sigurnima! Obećavam da ću vas Ja spasiti! Ako se ne obratite svim svojim srcem Meni, ništa nećete shvatiti i nećete se spasiti! Ako, pak, budete htjeli i tražili Moju pomoć i zaštitu, stajat ćete čvrsto kao stijene i nitko vam neće moći nauditi. Potrudite se i napravite temeljit ispit savjesti cijelog života i pripremite se za iskrenu i dobru svetu Ispovijed. Uvjeti valjane Ispovijedi su poznati: kajanje iznad svega, poniznost i želja da se sve nanesene nepravde isprave, oproštenje dužnicima našim te iskrena i neprestana nakana da se prinese zadovoljština Bogu i onima koje smo uvrijedili, molitva za njih i molitva Bogu Ocu da nam bude milostiv. Da mogu stati u vašu obranu, morate biti očišćeni i čisti od svih zala: mržnje, zloće, ogovaranja, klevetanja, omalovažavanja slabijih od sebe, siromašnijih, starijih, nevinih i onih koji čekaju našu zaštitu i pomoć. Svaki i svaka od vas djelić je čovječanstva. Odgovarate za sadašnje stanje u svijetu, prije svega za masovni odlazak od Mene, jer ste lošim primjerom utjecali na to i tako ste odveli, odnosno otjerali mnoge od Mene. Razmislite dobro kakav je vaš odnos prema vašem Ocu nebeskom, čija ste djeca, a kojeg omalovažavate i čiju Ljubav odbacujete. Nemojte se hvaliti preda Mnom svojim krepostima i postignućima, već žalite što ste toliko dobra propustili, prokockali ste mogućnost služenja drugima. Želim da se svi očistite preda Mnom u svetoj Ispovijedi, ali ona mora biti iskrena i potpuna. Što to znači? Morate se sjetiti i kajati se za svaku priliku kada ste mogli drugima pomoći, biti bolji od drugih, razumniji, oni koji teže za pomirenjem… Znajte, Ja poznam sve vaše misli i uvijek vas opravdavam, ako žalite radi počinjena grijeha i molite Me za oproštenje. Ne postoji takav grijeh, koji bi Me toliko ražalostio, a da ga ne bih oprostio! Upravo suprotno – što je veći grijeh tim više možete računati na Moje milosrđe. Za svakog i svaku od vas ponaosob imam potpuno razumijevanje i spreman sam priteći u pomoć, ali samo ukoliko vi to poželite. Svi ste vi Moja djeca. Svaki je od vas stvoren iz Ljubavi i voljen. Mislite na to. Svakome i svakoj od vas žrtva Mog Sina otvorila je Nebo. Očekujem vas. Zato i govorim o Ispovijedi, jer mnogi ne pristupaju izvoru Mog milosrđa, a može se dogoditi da neće ni stići. Zato zapamtite u svojim srcima: Ispovijed i promjena načina života najvažniji je čin, odnosno zadatak. Tako bih želio da dopre do vaše svijesti da su ove Moje riječi najdublji izraz Moje Ljubavi prema vama. Postanite svjesni da vam Ja opraštam grijehe po službi svog sluge svećenika! Ja vas poznajem potpuno. Meni ništa vaše nije skrito! Nemojte uvoditi duha laži između Mene i sebe. Kada se rugate istini, rugate se Meni – a takav stav suprotan je Mojoj Ljubavi i želji da vas


27

spasim! Takav stav otvara širom vrata pakla, u koji vi ne vjerujete. Dakle, susret sa Mnom mora se zbivati u Istini. Ali, ne bojte se! Nema takvog grijeha, kojeg ne bi mogla otpustiti Moja smrt na Križu. Jeste li svjesni činjenice da moleći Mene za oproštenje, budući da su grijesi u velikoj mjeri zajednički, da molite za oproštenje za sve grešnike, krivce, za sve, koji su vas doveli i do vašeg osobnog grešnog stanja. Molite, dakle, za oproštenje grijeha svima, za oproštenje društvenih grijeha. Znajte da vas jedino Ja mogu spasiti i jedini oprostiti vaše pogreške i grijehe. Neka vam primjerom i zaštitnikom bude dobri razbojnik. Nadasve morate iz sveg srca i iz sve duše povjerovati Mojoj Ljubavi prema vama i želji da vas spasim usprkos svim vašim grijesima. Za vas, baš za vas takve kakvi jeste, zauzeo se Moj Sin Isus, Spasitelj! Odonda, predvorje Neba puno je grešnika i onih koji se kaju za svoje prijestupe, a koje je Sin Božji očuvao od pakla. Znajte da nema tako teškog grijeha koji bi mogao ‘preplašiti’ Moje Milosrđe. Ako u to povjerujete, bit ćete spašeni! Ne odlažite svetu Ispovijed i pomirenje, jer vremena je malo. Darujem vam svoj blagoslov, a Moja će vas pomoć pratiti u činu obraćenja i čišćenja. Blagoslivljam vas, Moja draga djeco! Neka vas Moja milost prati u vašem radu na samima sebi, a na putu koji u konačnici vodi k Meni, Ocu vašem.”

Dar mira Svaki čovjek u dubini srca traži mir i žeđa za njim. Često, ipak, ne poznaje narav tog dara koji je predmet njegovih najdubljih želja. Također su mu često skriveni i putovi kojima može postići ovu najdublju težnju svog bića. Stoga se svaki kršćanin treba potruditi upoznati značenje i smisao, poruku o istinskom miru kakva se nalazi u Svetom pismu da bi mogao primiti taj Božji dar, živjeti ga svaki dan i biti njegov apostol u svojoj životnoj sredini. U svjetlu Božje Objave mir je dar Božji ljudima. Sam Bog, koji djeluje među svojim pukom, jest mir. Za mir se neprestano molilo u Starom zavjetu. Dar mira obećan je Izraelcima kao nagrada za vjernost (usp. Lev 26, 6) i javlja se kao Božje djelo (Iz 26, 12), iz kojeg proizlaze bezbrojna dobra. Proroci najavljuju dolazak “Kneza Mira” (Iz 9, 5) koji će uspostaviti „savez mira“ (Ez 34, 5) i otvoriti novo vrijeme trajnog mira, tj. sreće, sloge i bratske ljubavi među svim ljudima i narodima. “On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju.” (Iz 2, 4). Ipak pravi mir na zemlji treba zavladati dolaskom Mesije; zato su Anđeli u trenutku Isusova rođenja svim narodima najavili radosnu vijest riječima: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi”. (Lk 2, 14). Mir koji donosi Isus prvenstveno ima karakter duhovnog dobra. Povezanost ljudi s Bogom može trajati bez obzira na muke i progonstva. Kao dar jakosti i


28

Pouka duši...

moći, mir je udio u Kristovoj pobjedi nad zlom (usp. Iv 16, 33; Rim 16, 20). Dar mira je plod istinskog odnosa s Bogom, sa sobom i s bližnjima. Mir se daruje! Dolazi ‘izvana’ noseći u sebi slogu. Potpuni mir nastupit će tek u vječnosti i onda će “Bog otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti niti tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otk 21, 4). Sva naviještanja i nadanja Proroka ostvarila su se u Isusu Kristu koji od trenutka svog rođenja nosi poruku istinskog mira i radosti. Cijeli svoj život On će sijati mir po svim putovima svog zemaljskog djelovanja. “Mir vama! Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima?” (Lk 24, 36-39). U Njemu “stanuje stvarno sva punina Božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni.” (Kol 2, 9). Papa Ivan Pavao II., nadovezujući se na ove svetopisamske retke, godine 1999. je rekao sljedeće: “Mir koji Isus donosi na zemlju, dolazi baš iz te Punine i te Ljubavi. On je dar neba, Boga ljubavi, koji je uzljubio čovjeka u Srcu svog Jedinorođenog Sina.” Mir je dar u kojem sudjeluju svi ljudi. On je i tajna. Bog je htio “po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa.” (Kol 1, 20). “On je naime jedini, naš mir…” (Ef 2, 14). A Ivan Pavao II. nastavlja: “Da, Isus je mir, naše pomirenje. On je srušio naša neprijateljstva kakva su nastala nakon grijeha i pomirio nas s Ocem kroz smrt svog Sina na križu. Na Golgoti je kopljem bilo otvoreno Srce kao znak potpunog predanja sebe, Ljubav potpuna, spasonosna, kojom nas je do ‘kraja ljubio’ izgradivši temelj prijateljstva Božjeg s ljudima.” Cijeli Kristov nauk na zemlji jedna je radosna vijest mira. On je dar i blago kojeg su naslijedili Apostoli svih vremena: “Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem. Ja vam ga ne dajem kako svijet daje”. (Iv 14, 27). Krist govoreći bolesnoj ženi: “Idi u miru” vraća zdravlje (usp. Lk 8, 48); ženi grešnici, pak, istim riječima otpušta grijehe (usp. Lk 7, 50), ukazujući pri tome da se mir javlja kao plod pobjede nad bolešću i grijesima. Ovu radosnu vijest mira širili su dalje Kristovi učenici poslušavši svog Učitelja kada im je rekao: “U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir ovoj kući.” Smisao mira koji učenici nose zajedno s pozdravom mira jest spasenje! Kada Isus proglašava moralni program kršćanskog života, osam blaženstava, jedno govori baš o miru: “Blago mirotvorcima, jer će se sinovi Božji zvati!” (Mt 5, 9). Zar je Isus mogao ostaviti bolje i ljepše obećanje ljudima koji teže za tom krepošću? Zvati se sinom/kćeri Božjom – možemo li mi uopće pojmiti svu dubinu i divotu ovog odnosa? Mirotvorcima pripada sveti Franjo Asiški, a u naše vrijeme blažena majka Terezija iz Kalkute, sluga Božji Ivan Pavao II… Na takve se odnose riječi proroka Izaije: “Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću i spasenje naviješta…” (Iz 52, 7). Za vrijeme posljednje večere, u oproštajnom govoru Isus dva puta želi učenicima mir i dariva im svoj mir: “Neka se ne uznemiruje i ne plaši srce vaše. Mir svoj dajem vam”… (usp. Iv 14, 27), te: “Ovo vam rekoh da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet.” (Iv 16, 33), Poslije uskrsnuća Krist pri svakom ukazanju svojim učenicima na njih zaziva svoj mir: “Mir vama!” (Iv 20, 19). Učenici su poslani u misiju da mir naviještaju i da pomiruju ljude s Kristom. S tim primljenim darovima mira i pomirenja krenuli su u svijet da daruju one koji su po krštenju postali članovi Crkve. I tako je to sve do danas. Po Crkvi Krist prenosi i daruje svoj mir. p. Józef Gaweł, SCJ


29

Molite, i dat će vam se! Gospodin nas Isus neprestano podsjeća na neophodnost svakodnevne molitve: „Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! (Mt 7, 7). Sve što s vjerom zamolite, dobit ćete! (Mt 21, 22). Bdijte i molite da ne padnete u napast! (Mt 26, 14). Molitva nam je nužno potrebna da bi mogli normalno funkcionirati i živjeti životom dostojnim čovjeka. Bez molitve umiremo duhovno, jer gubimo ljubav i život vječni. Sveta Faustina piše kako uvijek trebamo moliti, u kakvoj god situaciji bili: „Čista i lijepa duša mora moliti, inače gubi svoju ljepotu. Duša koja teži čistoći mora moliti, inače ne postiže čistoću. Mora moliti tek obraćena duša, inače će opet pasti u poniženje; mora moliti grešna duša, ukaljana grijesima, kako bi se podigla. I nema duše koja ne bi bila obvezna moliti, jer sva se milost prima po molitvi.” (Dn. 146). Najveći dar i privilegij Molitva je dijalog ljubavi između Boga i čovjeka. Ako mi Isus Krist neprestano daruje život vječni i svoju ljubav, onda svojom svakodnevnom molitvom prihvaćamo te darove s velikom radošću i zahvalnošću. Najvažniji zadatak i cilj molitve je svakodnevni pristanak da me Krist svojom ljubavlju mijenja i dovodi do Neba. Onaj tko ne moli, gubi blago vjere i zatvara se u sebeljublje, jer ne prihvaća od Boga darove Njegove ljubavi. Pomanjkanje svakodnevnog kontakta s Bogom u molitvi postaje glavnim razlogom svih životnih drama, nesreća i ljudskih tragedija. Imajući to na umu, u svakodnevnoj molitvi treba poduzimati napor i otvoriti se Kristovoj ljubavi i potpuno se Njemu predati na raspolaganje. Pobudu za molitvu uvijek prvi daje Bog. Sluga Božji Ivan Pavao II. piše: “Počinjemo moliti s osjećajem da je to iz vlastite pobude. Naprotiv, to je uvijek Božja pobuda u nama. Upravo onako kako piše sveti Pavao. Ta nas pobuda vraća našoj istinskoj čovječnosti, vraća nas našem osobitom dostojanstvu. Da, uvodi nas u više dostojanstvo djece Božje, djece Božje koja su očekivanje svega stvorenoga.” (Prijeći prag nade, str. 34) Molitva koja je uvijek Božja pobuda u nama, nikada se ne ostvaruje, ako čovjek ne izrazi svoju privolu, ako ne poduzme napor osobno razgovorati s Bogom i ne želi prihvatiti dar Njegove neizmjerne ljubavi i milosrđa, ako na taj dar ne odgovori svojim potpunim predanjem. Molitva je dragocjen dar kojeg nam daje Bog kako bi postali Njegovim sugovornicima u dijalogu ljubavi. Molitva je istodobno veliki privilegij, jer nam pruža jedinstvenu priliku sudjelovati u životu i ljubavi Trojedinog Boga. Zato je Sin Božji postao pravim čovjekom da bi nam po svojoj Muci, Smrti i Uskrsnuću omogućio uspostavljanje posebnog odnosa ljubavi s Njim, da bi svaki čovjek mo-


30

Pouka duši...

gao imati udio u Njegovoj konačnoj pobjedi nad Sotonom, nad grijehom i smrću; da bismo od grešnika postali sveti ljudi, koji ljube onako kako ljubi Krist. Ako prihvatimo Božju inicijativu i počnemo ustrajno moliti, Krist će nas moći mijenjati, učiniti sudionicima „božanske naravi” (2 Pt 1, 4), odnosno, dovesti do punine radosti u Nebu. Svakodnevna molitva je sve neophodnija za naše spasenje, kako bismo sazrijevali u ljubavi i postali uistinu sretnim ljudima. Uslišava što god ga molimo po Njegovoj volji (1 Iv 5, 14). Dužni smo svakodnevno moliti Krista da našom najvećom željom bude Njegova želja za našim izbavljenjem, da snagom sveg svog srca težimo za sjedinjenjem s Njim u ljubavi. To je najvažniji cilj našeg zemaljskog života i sve drugo ima biti tome podređeno. Da bismo mogli primiti sve ono što molimo od Svemogućeg Boga, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete: 1. Potpuno vjerovati i predati se Kristu kao Njegovo vlasništvo. 2. Bezgranično se uzdati u Njegovu ljubav, jer Krist najbolje zna što nam je potrebno da bi postigli sreću. 3. U potpunosti prihvatiti odluke Njegove božanske volje i potpuno im se podrediti. Prva naša radnja svakog dana, odmah po ustajanju, treba biti čin potpunog predanja Kristu po Mariji: Totus tuus – sav Tvoj / sva Tvoja, kao što je svakodnevno činio Ivan Pavao II. “Nastoj svoje molitve sjediniti s mojom Majkom”, savjetovao je Gospodin Isus Krist sv. Faustini: “Moli od srca sjedinjenje s Marijom.” (Dn. 32). Po činu potpune posvete Bogu uz Marijino posredstvo, izražavam svoj pristanak da je Isus Krist jedini Bog u mom životu, a Marija mojom učiteljicom i vodiljom na teškom putu vjere. Taj čin predanja potrebno je ponavljati u toku dana na početku svake molitve zajedno s molitvom za prosvjetljenje Duha Svetog. Pristupajući molitvi treba se potpuno pouzdati u Isusa i povjeriti Mu sve svoje brige i nevolje, zabrinutosti i strahove. U svakoj situaciji živjeti nadom, osobito onda kada se po ljudsku čini da nade nema – u nadi, protiv svake nade – i potpuno se uzdati u Boga. Isus nas po sv. Faustini uvjerava: “Što se više pouzdaješ, tim više primaš. O, koliko ljubim duše koje se potpuno u Mene pouzdaju – za njih činim sve! (Dn. 294). Duša koja se pouzdaje u Moju dobrotu, posebno Mi se sviđa.” (Dn 1541). Najveću hvalu Bogu dajemo žrtvujući svoju vlastitu volju Njemu i kada primamo sve što nas u životu čeka s potpunim predanjem u Njegovu volju. Težimo li životu vječnom, onda je potrebno da se u nama ispuni sveta Božja volja. Zato trebamo uvijek moliti za spoznanje Božje volje: „Neka bude volja Tvoja, Gospodine, a ne moja, jer Ti bolje od mene znaš što mi je u životu najpotrebnije.” Ispunimo li ova tri uvjeta, onda nam molitva postaje izvorom naše najveće duhovne snage i radosti. Moleći u takvom duhu sudjelujemo u svemoći Boga samog. Tako piše sv. Faustina: “Sve moje nedostatke upotpunjuje u meni Isus – Njegova ljubav koja djeluje neprestano. Presveto Trojstvo mi daje svoj život u obilju po daru Duha Svetog. U meni stanuju Tri Božanske Osobe. Bog kad ljubi, ljubi cijelim Sobom, svom snagom svog Bića. Ako me Bog tako ljubi, što ću ja na to – ja, zaručnica Njegova?” (Dn. 392). Po Objavi znamo da je jedinim izvorom života i radosti svakog čovjeka jedino Bog, koji je jedan u tri Osobe: Oca, Sina i Duha Svetog. Njegovo vlastito ime je: Otac, Sin i Duh Sveti. I tako nam se Gospodin Bog objavio kao punina triju Osoba, kao “vječni rod” koji postaje našim


31

rodom, kojeg prihvaćamo po primanju sakramenta svetog Krštenja. Vrhunac naše molitve i potpunog predanja Bogu jest sudjelovanje u sv. Misi, kada se sjedinjujemo s Kristom u Otajstvu Njegove Smrti i Uskrsnuća. Bivamo uvedeni u unutrašnji život Presvetog Trojstva i u jedinstvu s Kristom, u snazi Duha Svetog polažemo sebe kao savršeni žrtveni dar Bogu Ocu. Na taj način već za vrijeme sv. Mise sudjelujemo u stvarnosti Neba. Snagom Duha Svetog ostvaruje se u nama proces našeg pobožanstvenjenja (upotpunjenje djela stvaranja) koji ima trajati za cijelog našeg života. Naš prvi i osnovni poziv je svakodnevna molitva i redovito sudjelovanje u sv. Euharistiji, po kojima puštamo Krista da nas mijenja svojom ljubavlju – da bi sve više i savršenije ljubili i postajali svetima. Uistinu nas Gospodin Bog ljubi više nego i sami sebe i svakog nam dana daje sve što nam je potrebno. Zato nikad ne uslišava naše prošnje koje bi nam otežale put do Neba, štoviše nas od Neba udaljile. Bog sluša, dakle, one naše molitve i prošnje koje nas ne sprečavaju da dođemo k Njemu i koje su po Njegovoj volji za naše spasenje. (usp. 1 Iv, 5, 14). Ustrajnost i disciplina U molitvi treba razgovarati s Bogom kao što se razgovara s najbližim prijateljem, povjeriti mu svoje radosti, brige, sumnje, strahove ili nastojati u tišini boraviti u zagrljaju Njegove ponizne ljubavi. Konačni uvjet za dobru molitvu je potpun prekid s grijehom i neprestana borba protiv grijeha i Sotone – po čestom pristupanju sakramentu Ispovijedi, kao i odluka svakodnevnim naporom živjeti Kristove riječi: „Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Mk 8, 34). Odreći se samog sebe ne znači sebe tražiti u Bogu, zanos, bujicu emocija, radost i duhovne slasti, već s radošću prihvaćati sve što nam Bog daje. Ne smije se razočarati u molitvi i odbijati je u razdoblju potpune hladnoće i gubitka svekolike slasti u Bogu. Istinska molitva, dakle, ne ovisi o osjećajima, već o vlastitoj volji. Upravo onda kad mi je najteže moliti, kad nemam volje, potrebno je u molitvi provesti i dva puta dulje vremena i Kristu žrtvovati svoju hladnoću, nevoljkost, sve brige i sumnje. “Molimo li za milost, Bog je daje, ali je moramo htjeti primiti. A da bi je primili potrebna je samozatajnost. Ljubav se ne temelji na riječima ili osjećajima, već na djelima. To je čin volje, dar, odnosno, darivanje. Razum, volja, srce – to troje moramo vježbati u vrijeme molitve”, piše sv. Faustina (Dn. 392). Sveti Ivan od Križa, jedan od najvećih znalaca duhovnog života ustvrđuje da “gubitak svekolike slasti u Bogu, hladnoća, malodušnost, muka… sve to je istinski duhovni križ i ogolićenje u duhu uboštva Kristovog…. Istinski duh izabire između Božjih stvari radije ono što je neugodno, nego što je milo; priklanja se radije trpljenju, nego utjesi; teži radije sve za Boga izgubiti, nego posjedovati; milije su mu duhovne hladnoće i trpljenje, nego slast suobraćanja, jer to je upravo nasljedovanje Krista i samozatajnost, u vrijeme kad sve drugo nije ništa doli traženjem sebe u Bogu… Boga u Bogu tražiti znači (…) biti spremnim za Krista – bez razlike za Boga ili za svijet – birati ono što manje odgovara mojoj naravi…” Tko na taj način ponese svoj križ svjedoči da je on “jaram sladak i breme lako” (Mt 11, 30) i pronalazi u svim stvarima utjehu i slad… Dođe li duša do tog potpunog Ništa, do najdublje poniznosti, izvršuje se tada njezino potpuno duhovno sjedinjenje s Bogom. Temelji se ono (…) na istinskoj smrti osjetilima i duhom na križu, odnosno o unutarnjoj i duhovnoj radosti čovjeka.” (Put na goru Karmel II, 2, 2-11).


32

Pouka duši...

Najpodlija kušnja Jedna od najpodmuklijih i neprimjetnijih kušnji Sotone za kršćane je zanemarivanje svakodnevne molitve. Kao čovjek vjernik obvezan sam svakodnevno moliti. Trebam tako isplanirati raspored poslova da u njemu bude predviđeno i vrijeme za molitvu. Nikada ne smijemo žaliti tog vremena, jer vrijeme predano i posvećeno bliskom kontaktu s Bogom je najbolje iskorišteno vrijeme, potiče nas Ivan Pavao II. (usp. Dar i Otajstvo, str. 86). Treba se čim bolje disciplinirati i načiniti dnevni raspored u kojem će biti rezervirano vrijeme za vrlo konkretne oblike molitve, kao što su na primjer sv. Misa, Krunica, Krunica Božjeg Milosrđa, razmatranje tekstova Svetog pisma ili klanjanje pred Presvetim. Nikad se ne smije prepustiti poteškoćama, napastima i posustati, već pored svih osobnih kušnji potrebno je ostati postojan u svakodnevnoj molitvi. Upamtimo da „kušanje vaše vjere stvara postojanost.” (Jk 1, 3). A Isus Krist veli: „Svojom ćete postojanošću spasiti duše svoje.” (Lk 21, 19). „Spoznala sam koliko nam puno ustrajnosti treba u molitvi”, piše sv. Faustina, „i od takve teške molitve ponekad ovisi naše spasenje.” (Dn. 157). „Kada iz svijeta uklonimo Boga, na njemu ne ostaje ništa istinski ljudsko”, rekao je 24. lipnja 2001. u Kijevu sv. Otac Ivan Pavao II. Isto se događa i u našem životu, u životu svakog od nas kad prestanemo moliti. Tada počinjemo živjeti kao da Bog ne postoji. Svjesno i dobrovoljno isključivanje Boga iz vlastitog života, vodi nas na put takvog upropaštenja, negiranja svog čovještva, da na koncu, ne ostaje u nama ništa „istinski ljudsko.” Gospodin Isus Krist stvara i odabire svakog od nas da bismo postigli svetost. Nedostatak molitve i život u grijehu (nedostatak milosti posvetne) vodi, međutim, čovjeka na put propasti i vječne smrti. „Želim otkriti tajnu svoga Srca, što sve trpim od odabranih duša. (…) Njihova je ljubav mlaka. Moje Srce to ne može podnijeti. Te Me duše sile da se odvratim od njih. Druge nemaju povjerenja u Moju dobrotu i ne žele u vlastitom srcu spoznati slatkoću prisnosti, već Me traže negdje daleko i ne nalaze Me. To nepovjerenje u Moju dobrotu Me najviše vrijeđa. Ako vas o Mojoj ljubavi nije uvjerila Moja smrt, ta što li će vas uvjeriti? Često Me neumoljivo rane duše, a nema Me tko utješiti. Uživaju dar Moje ljubavi, da bi Me vrijeđale. Ima duša koje preziru Mojih milosti i svekolike dokaze Moje ljubavi. Ne žele se odazvati Mojem pozivu i idu u ponor pakla. Ta izgubljena duša ostavlja Me u smrtnoj tuzi. Tu duši ne mogu pomoći, iako sam Bog, jer Me ona prezire; po svojoj slobodnoj volji može Me prezirati ili Me ljubiti. Ti, ključarice mojeg Milosrđa, govori cijelom svijetu o Mojoj dobroti i tim ćeš tješiti srce Moje. Najviše ti govorim kada razgovaraš sa Mnom u dubini svog srca; tu nitko ne može ometati Moje djelovanje, tu počivam kao u nekom zatvorenom vrtu.” (Dn. 580). Nutrina duše svakog čovjeka je velik i divan svijet u kojem živi čovjek i Bog, piše sv. Faustina. Otkrivajmo u svakodnevnoj molitvi to blago i uspostavimo poseban odnos s Bogom koji nas je ljubio do smrti na križu.

M. P., TCHr., svećenik


33

Tko odbacuje i ne vjeruje u Crkvu, odbacuje i ne vjeruje u Krista Majka Božja objavila se jednom fanatičnom protestantu, Bruni Cornacchioliju, koji je baš poput svetog Pavla, prije svog obraćenja žarko progonio Kristove učenike. Gospa se ukazala u mjestu Tre Fontane, u blizini mjesta mučeništva svetog Pavla apostola koji je bio pogubljen odredbom cara Nerona 67. godine. Kako saznajemo po predaji, svjedoci prenose da je Pavlova glava bila odsječena jednim udarcem mača, te se tri puta odbila od zemlje! Na tim su se mjestima pojavili izvori vode. Zato se mjesto i zove Tre Fontane. Tu je ujedno sagrađena crkva i samostan trapista u kojem se nalazi mramorni stup koji svjedoči gdje je točno bila odsječena glava sv. Pavla. Sigurno se ne radi o slučajnosti kada Majka Božja odabire baš to mjesto da prenese poruku jednom protestantskom vjerniku koji je mrzio Crkvu i Papu. Ljubi Crkvu i Papu Bezgrešna Marija u svom prvom ukazanju uputila je Cornacchioliju ove riječi: “Zašto me progoniš? Krajnji je čas da s time prestaneš. Vrati se u zajedništvo Katoličke Crkve.” Majka je Božja u svakom svom ukazanju opetovano ponavljala da nije moguće vjerovati u Krista i istovremeno se boriti protiv Crkve, jer je Crkva sveto stado Isusovo. Crkva je samo Tijelo Kristovo, Mistični Krist, koji poziva u zajedništvo svakog bez iznimke. Grešnike posebno, jer ih želi osloboditi grijeha i učiniti ih svetima – zapravo dostojnima neba. Tko se bori protiv Crkve, bori se protiv Isusa i tko odbacuje Crkvu, odbacuje Krista. Gospa je ujedno rekla Bruni da Crkva doživljava svakovrsna progonstva, kako izvana, tako i iznutra u onima koji se odriču i napuštaju svećeništvo, izazivaju razne skandale, čine izdaje. Vrlo se često Crkvu krivo interpretira i namjerno se lažno prenosi i iskrivljuje njen Nauk. Dolazi do raznih neshvaćanja i zabluda! No, najviše napadaju Crkvu oni koji neprestano žive u grijehu, iako se smatraju članovima Crkve. Takvi se u svom životu ne vode Kristovim naukom već svojom sebičnošću. Svojim lošim primjerom i naviještanjem svoje krive i lažne filozofije odvode druge na put vječne propasti. Oni su najveći progonitelji Crkve! U svetom stadu Crkve žive opasni vukovi u ovčjoj koži. Majka Božja je pozvala Brunu da ne klone duhom i da se ne predaje, već da snažno ustraje u vjeri, u potpunoj poslušnosti Svetom Ocu i Nauku Crkve. Poslala mu je i svećenika-duhovnika da ga povede putem vjere. Dala mu je spoznati kakav je velik dar sakrament svećeništva! Zahvaljujući svećeniku u sakramentima pomirenja i Euharistije možemo susresti samog Krista koji oprašta grijehe i čini nas subaštinicima svog uskrsnuća, daruje nam Život vječni!


34

Pouka duši...

Kako se Bruno zanosio idejom ubiti i samog Papu, jer ga je smatrao preprekom jedinstva među kršćanima, Gospa mu je jasno dala do znanja da ne postoji nikakva Crkva bez Pape, bez jedinstva s Papom. Pozvala ga je da voli i cijeni Papu, jer je svaki biskup Rima voljom i odlukom samog Krista njegov vidljivi nasljednik na zemlji i nasljednik svetog Petra, Stijene! Ujedno je i pastir cijele Crkve, poglavar svih biskupa. Zahvaljujući toj posebnoj misiji koju je Krist još u Petru i kroz Petra povjerio svakom Papi, on također dobiva dar nepogrješivosti u trenutcima kada naučava o stvarima vjere i morala, te proglašava istine vjere objavljene od Boga. Zato sv. Ambrozije i kaže: “Gdje je Petar, ondje je i Crkva.” Ljubi Sveto pismo i službeni Nauk svete majke Crkve Majka Božja ukazala se Bruni držeći Sveto pismo na svom srcu. Zašto mu se Majka Božja ukazala upravo s Biblijom objasnio je sam Bruno nakon nekoliko godina: “Zato što sam ja obilazio ovo mjesto s protestantskom Biblijom u ruci da u njoj nađem argumente za borbu s dogmama katoličke vjere. Uvijek bih počinjao svoje govore riječima - Marija nije Djevica, Marija nije na nebo uznesena. – Sama Djevica rekla mi je da su te riječi krive! Pokazala mi je upravo Bibliju govoreći da se baš u njoj nalazi sva istina koju o Njoj naučava Crkva Katolička.” Cornacchiola je shvatio da odbacujući istine da je Marija Majka Božja, da je Bezgrešno Začeće, nismo u stanju ući u puninu Objave, nismo u stanju shvatiti svu puninu djela spasenja koje je izvršio Njezin Sin, Bog-o-Čovjek, Isus Krist. Majka je Božja držala Sveto pismo na svom srcu, kao svog Sina. Na taj je način dala na znanje svima koja je vrijednost i važnost Svetog pisma - jer Bog nam u svojoj Riječi daje odgovore na sva pitanja i probleme života. Majka nas poziva da svaki dan čitamo Sveto pismo i razmišljamo o pročitanom tekstu. Gospa je zatim rekla Bruni: “Ja sam Ona koja je u Presvetom Trojstvu.” To znači da se Njen poseban odnos kao čovjeka spram svake Božanske Osobe temelji na činjenici da se u Njezinoj utrobi nastanio Sin Božji. Marija je od svog Začeća u potpunom Božjem vlasništvu: savršeno čista, slobodna od ikojeg grijeha i zato može postati Majkom Sina Božjeg. Za vrijeme svog zemaljskog života odlikovala se poniznom i nepoljuljanom vjerom i savršenim vršenjem volje Božje. Svojom vjerom i sjedinjenjem s mukom i trpljenjem Kristovim na Križu postala je Majka svih ljudi u redu milosti. Njezina savršena čistoća izvor je posebne ljepote i nadnaravne moći koja gazi Sotonu. Istovremeno je Marija potvrdila Bruni Nauk same Crkve, kada mu je govoreći o Papi i Crkvi, rekla da Objava nije samo u Svetom pismu, već i u tradiciji Crkve – znači u svemu onom što se nalazi u predaji i u doktrinarnom naučavanju Učiteljstva Crkve koje se prenosi s pokoljenja na pokoljenje! Ova je istina zasnovana na obećanju samog Krista Gospodina kada je svojim učenicima rekao da nisu u stanju u tom trenutku sve shvatiti i nositi, no: “kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu.” (Iv 16,13). Ovo imajte na umu, da nijedno proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetog! (usp. 1 Pt 1, 20). Zadnju riječ uvijek ima Učiteljstvo Crkve. Postoji, dakle, dvostruka dimenzija, dva izvora po kojima imamo pristup Objavi, a to su Sveto pismo i Učiteljstvo Crkve. Bruno Cornacchiola prvotno je napustio Crkvu zbog ignorancije, radi vlastitog neznanja – nepoznavanja objavljenih istina. Također i danas iz istih razloga nepoznavanja Evanđelja i istina vjere mnogi napuštaju Crkvu i izdaju Isusa, prelazeći u razne sekte, “egzotične religije” ili živeći kao da Boga nema. Zbog te ignorancije (neznanja i lijenosti da upoznaju) ljudi odbacuju najveće blago pripadnosti Kristu prisutnom u Crkvi Katoličkoj. Mnogi nisu ni svjesni kako je nepoznavanje istina katoličke vjere i Svetog pisma veliki grijeh propusta. Papa Pio XII., jednom je prigodom kazao da se: “Crkva … boji samo jednog neprijatelja – ignorancije (ravnodušnosti), tj. nepoznavanja katoličke vjere.”


35

Obratite se, ali istinski! Marija je u svojim ukazanjima pozvala Brunu na obraćenje! Obraćenje koje znači prepoznati svoje grijehe, odbaciti grijeh i zlo, svim srcem se pokajati za učinjene grijehe, odlučiti čvrsto više ne griješiti, te dati naknadu i zadovoljštinu za počinjeno zlo! Stoga je izuzetno važno redovito pristupati sakramentu pomirenja i što češće sudjelovati u Euharistiji. Euharistija - to je sam Isus koji uprisutnjuje svoje djelo Otkupljenja među nama! Stoga je ona vrhunac i samo srce života Crkve. Bezgrešna je ujedno upozorila na potrebu istinske i ustrajne svakodnevne molitve. Na poseban je način naglasila važnost molitve Krunice. “Zapamti sine – govorila je Bruni – da Krunica nije molitva upućena samo Meni, već Presvetom Trojstvu, u kojem sam prisutna. Upamti: Krunica uči poniznosti, poslušnosti, ljubavi i brani pred opasnostima ovog svijeta, opasnostima krivog morala, kušnjama protiv vjere, protiv mira, obitelji i cijelog čovječanstva. Sine moje, Krunica je malo Evanđelje, bedem protiv napadaja đavolskih sila. Moli i bit ćeš jak. Ja ću biti s tobom. Ovo je Majčino obećanje.” Drugom prilikom, Bezgrešna je pozvala: “Molite i činite pokoru!” Prava pokora je uzajamna ljubav i praštanje, dakle život zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakodnevna uzajamna ljubav, podnošenje i opraštanje vrijede više nego najstroži post i druga odricanja. Čudo sunca Dana 12. travnja 1980. godine, na obljetnicu Marijina ukazanja, za vrijeme svete Mise održane u špilji u Tre Fontane sabrani su ljudi vidjeli čudo sunca koje je trajalo 30 minuta. Čudo sunca navijestila je Gospa pet mjeseci ranije samom Bruni. Svjedoci su vidjeli kako je sunce stalo iznad špilje te se počelo kretati u znaku slova M koje je bilo okruženo zvijezdama i svjetlošću koja je mijenjala boje. Nakon nekog vremena slovo M zamijenila su slova IHS, a kasnije su se pojavili Isus i Gospa. U Otkrivenju sv. Ivana govori se o Ženi obučenoj u sunce. Ovo je znak da je Marija prva od ljudi uznesena na nebo i da sudjeluje u životu Presvetog Trojstva. Objavljujući se ponovno 23. veljače 1982. godine, Majka Božja je upozorila Brunu na skori planirani atentat na Papu Ivana Pavla II. Proroštvo se ispunilo 12. svibnja iste godine u Fatimi, kada je služba sigurnosti spriječila ponovni pokušaj atentata na Svetog Oca. Čudo sunca ponavljalo se nekoliko puta; 12. travnja 1982., a posljednje se zbilo 12. travnja 2006. godine. Ovako opisuje čudo jedna svjedokinja: “Nakon Mise u svetištu Tre Fontane javila sam se na telefon i čula glas kako pita: ‘Vidite li sunce?’ Izišle smo na balkon i gledale sunce. Kretalo se i mijenjalo boje: zelena, bijela i roza… U trenutcima je bilo poput Hostije. Kucalo je kao i svako ljudsko srce. Čudo je trajalo oko 20-ak minuta i donijelo nam je puno radosti i mira.” Darivajte dar vjere Majka Božja u Tre Fontane nije pozvala svoju djecu samo da što bolje upoznaju i produbljuju svoju vjeru, već da tu vjeru poklanjaju jedni drugima kao dar! Rekla je Bruni: “Obraćaj se svaki dan, ali trudi se također da ovaj dar vjere primi i tvoja obitelj, tvoji suradnici, susjedi i svi ljudi s kojima se susrećeš. Svi ljudi koje susrećeš Isusov su dar Tebi! On očekuju od tebe da drugima svjedočiš svoju vjeru i nadu. I nemoj misliti samo na sebe. Što više budeš druge darivao vjerom tim će više ona u tebi rasti.”

p. M. Piotrovski, TCHr


36

Pouka duši...

Pusti da malo odrasteš… U moru pročitanih informacija, jedna me “gadno uzdrmala”: ispitivanja naime pokazuju da roditelji razgovoru sa svojom djecom u danu posvećuju… Pogodi koliko? Sat, dva, tri…? Prosječna gledanost televizije iznosi četiri sata dnevno. Koliko, dakle, roditelji posvećuju vremena svojoj djeci? Cijelih - osam minuta!? (…) U sveopćem trendu i u nedostatku pažnje, razgovora, shvaćanja, lako se u zadovoljavanju te esencijalne potrebe “posegne” i za “hodanjem s dečkom”, kako se to danas popularno zove. Vlada takva moda… Hodam s dečkom… Moda ili? Velik je to problem, priznaješ. Koliko s tobom razgovaraju tvoji roditelji? Imaš li tu rijetku sreću da to bude puno, iskreno, sa strpljivošću, s ljubavlju? A ti, roditelju, majko/oče, imat ćeš ubuduće vremena za razgovor sa svojom djecom ili ćeš umjesto toga gledati televiziju? Djevojčice/djevojke posebno imaju potrebu razgovarati, no, i dječaci/mladići traže da ih se sluša, shvati ozbiljno, traže nježnost i ljubav. Obitelj je ona koja bi im to morala pružiti, čak jamčiti. No, nažalost, nije tako… I zato neka nas ne čude razni veliki problemi, pa i devijacije koje se javljaju kod naših mladih, kod naše djece. U sveopćem trendu i u nedostatku pažnje, razgovora, shvaćanja, lako se u zadovoljavanju te esencijalne potrebe “posegne” i za “hodanjem s dečkom”, kako se to danas popularno zove. Vlada takva moda. Moraš imati dečka. Već u 12., 14. godini života. Često se čuje pitanje: Ti nemaš dečka, što je s tobom? Kakvi su plodovi takve veze – tog hodanja? Jesu li plodovi dobri? Može li uopće takva “veza” imati plodova? Kada se dečko zanima za djevojku, ona se osjeća važnom i vrijednom. Čini joj se kako se konačno našao netko komu je zanimljiva (u kući joj to nedostaje), konačno netko tko želi biti s njom… Pitanje je samo - zašto mu je ona tako važna? Je li zato jer je željna razgovora, shvaćanja, utjehe, savjeta? Poradi toga? Počinje hodanje. Nakon trećeg…, desetog susreta dečko traži od djevojke intimnost. Ne želi više razgovarati. Nije dovoljno da se drže za ruke, šetnja, zagrljaj. Čini se da on na sasvim drugi način razumije ljubav. Govori kako je u seksu baš tajna ljubavi… Požudu i iskorištavanje djevojke mnogi mladići, pa i muškarci, smatraju “ljubavlju”. Takvu vrstu “ljubavi” nude kolumne i pisma za mlade u raznim časopisima za mlade, i ne samo oni, već i drugi mediji. I oni uvjeravaju djevojke da trebaju biti “suvremene” (dakle lake!) i da se ne odupiru predugo, što znači da budu “slobodne”. Rezultati takve propagande i takvog vladanja su porazni i odmah vidljivi. Primjera radi: dečko se hvalio kako je “spavao” s mnogim curama, a rezultat toga bila je mnogostruka zaraženost HIV-om…


37

Dečki su drugačiji… Djevojko draga, moraš biti svjesna činjenice da dečki sasvim drugačije proživljavaju svoju spolnost, nego djevojke. Jedan je to sasvim drugi svijet. Za tebe hodanje može biti sasvim dovoljno, seksa ne mora ni biti. Za njega suprotno - seks je zapravo sav njegov svijet. Kad bi mogla ući u njegove misli, upoznati njegove želje, planiranja, maštanja rekla bi: “On je poludio!” Mogla bi se itekako uplašiti. Tijelo žene zanima ga i privlači neodoljivo jako. Bilo bi dobro kada bi se mogao zaustaviti samo na privlačnosti. No, žensko tijelo izaziva u njemu požudu. Žudi za njim, želi se njime igrati, uživati na razne načine, često na vulgaran način… Ne razumiješ dobro - što je to požuda? Ne razumiješ, jer si djevojka koja sasvim drugačije proživljava spolnost. Požuda je loš gospodar! Krajnji izraz požude su silovanja, korištenja usluga prostitutki, pedofilija, bračna izdaja. Seks ne označava uvijek ljubav, kako vidiš. Čak naprotiv – ljubav i požuda dvije su suprotnosti. Tu gdje vlada požuda, ne postoji ljubav! Ondje gdje je istinska ljubav, požuda ne igra važnu ulogu. Požuda ne mora biti uvijek zla, no, kad se javlja, a ne kontrolira, ostavlja teške izranjenosti. I u braku na prvo mjesto može doći strast umjesto ljubavi. Statistike pokazuju da žene skoro uopće ne žele spolni odnos. Zašto? Zato – pretpostavlja se – što nije izraz ljubavi, već požude… Što mora učiniti muškarac da bi u njegovu odnosu prema ženi na prvom mjestu zasjala ljubav? Mora naučiti kontrolirati požudu, držati je u “lancima”… Sveti Pavao govori: “Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna steći svoju ženu s posvećenjem i poštovanjem, ne sa strašću, to jest s požudom, poput pogana koji ne poznaju Boga” (1 Sol 4, 3-5). To se mora naučiti, a s učenjem početi odmah čim se požuda pojavi. Zašto je potrebno naučiti držati svoje tijelo u svetosti i poštivanju, a ne u požudi i strasti? Zato, jer je požuda zlo: ranjava ili ubija zdrav odnos muškarca i žene. Požuda tretira drugu osobu kao predmet! Time je ranjava i ponižava. Požuda nema očiju, oduzima odgovornost, čini srce kamenim. Onaj, pak, tko pobjeđuje požudu - uči ljubiti. Upravo nadvladavanje požude i držanje tijela u svetosti i dostojanstvu da bi naučio voljeti, javlja se kao osobito težak zadatak za mladića u doba sazrijevanja. S jedne strane seksualnost je krhko područje u psihi mladog (i na samo mladog) muškarca, a s druge strane, sredina u kojoj živi nije mu od pomoći, već često upravo suprotno. Sredina pobuđuje i potiče požudu koja želi vladati mladićem. Uspijeva to pornografijom i golotinjom, propagiranjem lažne slobode. Uspijeva i kroz samo vladanje djevojaka, njihov način odijevanja… (Bogu hvala, ima i dosta izuzetaka). Voljeti zrelom ljubavlju… Vratimo se na temu hodanja s dečkom. Snažna seksualna napetost koju doživljava svaki mladić u doba sazrijevanja, a koju je već po prirodi teško svladavati, pojačava se baš u vrijeme hodanja s djevojkom. Pojačava je osjećaj “imam curu”, zatim dosta vremena koje se provodi zajedno, povremeni fizički kontakt koji se čini nevinim... Sve to su jaki podražaji koji čine da mladi čovjek gubi kontrolu, čak i onu koju je uspio do tada izgraditi, ako ju je uopće izgrađivao. Požuda ga savladava i pobjeđuje. Masturbacija je izraz te nekontrolirane požude, isto kao i pokušaji nagovaranja i snubljenja djevojke na sve ono što nije dobro. Drugim riječima - mladiću u vrijeme sazrijevanja, “hodanje s curom” ne donosi ništa dobrog. Upravo suprotno - čini ga nesposobnim pobijediti svoj egoizam, te nije u stanju naučiti istinski voljeti. Sumnjaš? Neki od tvojih vršnjaka hvale se kontaktima s djevojkama, govore da im se sviđaju cure “suvremeno odjevene”, zapravo one više gole, nego odjevene. Čak vole gledati pornografske filmove. Govore – meni to ne smeta i ništa mi nije… Tako govore samo oni koji se više ne bore za čistoću. Pali su, predali se! Ne vladaju sobom! Robovi su strasti, požude! U kontaktima s djevojkama, kao i u “druženju” s pornografijom, traže uzbu-


38

Pouka duši...

đenja koje će ih ponovno uvesti u seksualni “tren”. Takvi tretiraju svoje djevojke kao predmet (na žalost, puno ih je takvih!), a kasnije ženu (i ljubavnice) također! Nije to ljubav već zadovoljavanje svoje ovisnosti o tjelesnosti, o seksu. Za mladića koji istinski želi kontrolirati svoje nagone, problem može predstavljati već i djevojka s golim trbuhom ili u minici. Neke od njih govore: “Odijevam se tako, jer mi je udobnije.” Zapravo, istinito bi bilo reći: skidam se, jer mi je ugodnije! Čista sebičnost: “jer mi je udobnije!” A možda ipak malo pomisliti na druge!? Vrlo zanimljivu misao na temu odijevanja općenito, nalazimo u knjizi poljskog producenta i snimatelja Kapuscinskog. Knjiga nosi naslov “Imperij” i opisuje putovanje pisca kroz bivšu Rusiju. U Turkmenistanu došla mu je na um misao koju je zapisao: “Takav Turkmenistanac koji je doživio visoku dob i brada mu pobijelila od godina, morao bi znati sve! Njegova je glava puna životne mudrosti, njegove su oči čitale mnogo iz knjige života (…) zna da se, kada je jako vruće, mora toplo odjenuti, i to u tamne boje, i da se ne smije skidati kako su to činili bijelci. Odjeven čovjek misli – gol ne misli. Gol čovjek može počiniti mnoge gluposti. Oni koji su stvarali velika djela uvijek su bili odjenuti. Mezopotamija, Bagdad – i pored velikih vrućina ljudi su stvarali čudesna djela, građevine, civilizacije…U Australiji i na velikom dijelu Afričkog kontinenta ništa od toga nije zamjetno, a ljudi su nagi ili slabo odjeveni. Čitajući povijest svijeta možemo se u to uvjeriti.” Najviše mi se sviđa rečenica: “Odjeven čovjek misli - gol ne misli!”…. Istinito, zar ne? Moglo bi se reći postoji uvjetovanost – što više gol hodam ulicama, tim više imam poteškoća s trezvenim razmišljanjem. Što sijemo, to ćemo i žeti. Tako stoji pisano i u Svetom pismu! Siješ li požudu, rezultat je da te tretiraju kao predmet. Toliko jednostavno, a tako, po svemu sudeći, teško za shvatiti i prihvatiti. Trebamo shvatiti da mladići trebaju našu pomoć u borbi sa samima sobom. A kako ćemo mu pomoći, ako mu zapravo stvaramo poteškoće? Čistoća je za njega – ponavljam – vrlo težak zadatak. Kad je postigne, imat će itekako mnogo blagoslova i mira u životu. A i djevojka/ žena na velikom je dobitku, jer ženu istinski voli samo onaj muškarac koji je naučio kontrolirati svoju seksualnost. Postoji još jedna poteškoća, jedna dilema koja se stvara u tvom srcu. Reći ćeš vjerojatno: “Pa što onda, kad ja volim!” Ali kakva je to ljubav kada se ima 14, 15 godina … ili 16? Zrela? U vrijeme sazrijevanja ne može ljubav biti zrela kad je sve ostalo nezrelo. Ako pak volimo nezrelom “ljubavlju”, onda to uopće nije ljubav i onda je lako počiniti razne gluposti. Radi takvih gluposti često mnogi plaćaju vrlo bolno i to cijeli svoj život. Ne treba ići slijepo za osjećajima. Nismo bez slobodne volje. Imamo i razum i slobodu. Što savjetujem? - Pusti da malo odrasteš!!! Ne misli da sve super znaš i da sve razumiješ. Za par godina ćeš stvari i ljude vidjeti drugačije. Sada uči, razvijaj talente, usavršuj sebe, i što je najvažnije, druži se s Kristom. Dopusti mu da ti postane Prijatelj! Od Njega dolazi samo i svako dobro. Bog je jedini izvor svakog dobra. Sve što je najbolje i najljepše u tebi dolazi baš od Njega. Primljeno dobro treba umnažati. U mladosti se izgrađuju temelji cijelog života. Napor koji sada ulažeš u radu na sebi donijet će plodove za budućnost. S “dečkom hodati” svakako je bolje, i za tebe i za njega, kada i ti i on budete ozbiljno mogli misliti na brak. A i onda treba pamtiti riječi Ivana Pavla II.: “Samo čisto srce može u potpunosti učiniti velika djela ljubavi, kakav je brak.” (1999.)


39

Nije duet već trio O svom mi je prijateljstvu i “hodanju s dečkom” Veronika napisala pismo. Njime završavam ove svoje retke: “Nisam tip suvremene djevojke koja se zabavlja s dečkima i svake večeri izlazi s drugim. Nikada me nisu zanimala prolazna poznanstva. Nije to za mene. Zanimalo me trajno poznanstvo, prijateljstvo puno shvaćanja, iskrenosti i povjerenja. Ali, nažalost, nitko se takav nije dugo pojavio. I što sad, pitala sam se? No, sve u svoje vrijeme! Ipak se našao takav mladić koji na život gleda poput mene. Krenulo je spontano, a sada dijelimo radost, tugu, razgovaramo o doživljajima i problemima… I to već traje godinu dana! Ponosna sam na to poznanstvo. Ne znam da li je ovo ljubav, da li ćemo zaključiti da je to baš to ili ćemo se razići? Sada se susrećemo i to često i želimo biti zajedno. Jako puno razgovaramo. Imamo uistinu o čemu. O odnosu mladića i djevojke, kako bi trebao izgledati brak, pričamo o planovima za budućnost. Svoje poznanstvo želimo graditi na temeljima vjere. Nismo duet već trio - nas dvoje i Isus. Zahvaljujući tome što smo počeli s Bogom, ostali smo skupa. Jer, u Božjem svjetlu analiziramo situacije, događaje, donosimo odluke i zapravo ovo što smo zajedno je veliki Božji dar. Naravno da zajedno živimo predbračnu čistoću. Nije to lako i svjesna sam da će s vremenom biti još teže. Ipak snažni ostajemo u našoj odluci i branimo svoje vrijednosti. Ne znam je li nam darovano da budemo zajedno do kraja života, ali znam da ćemo otkriti volju Božju i prihvatiti je. S Njime želimo graditi i stvoriti nešto lijepo na slavu Božju, jer se On sam darovao nama. Bog sam daje nam najljepše prijatelje. Čisto srce je srce koje voli. Najveća nagrada za čistoću je sposobnost ljubiti pravom ljubavlju. Jer, onaj tko čuva čistoću tijela i srca jača svoj karakter, pobjeđuje sebičnost, uči se požrtvovnosti, strpljenju, odgovornosti i ustrajnosti u borbi za dobro. Učeći se tim krepostima, učimo ljubiti, zar ne? Eto, toliko za ovaj put…” Tomislav

Dotaknuo sam Ga… Kratko prije duhovnih vježbi sa zajednicom Pokret čistih srdaca doživio sam slom. Pritiskala me nemoć, moja sebičnost, mlakost volje i stalni padovi u iste grijehe – sedam sam se godina borio sa zlom samozadovoljavanja i gledanja pornografije. Cijeli moj život bio je zatrovan grijehom, a ja sam polako gubio i osjećaj što je grijeh! Gledao sam djevojke s požudom, nikako duhom. Nakon nekih sporadičnih pobjeda na tom polju (nakon padova odmah bih trčao na Ispovijed) padao sam još niže – griješio sam i po nekoliko puta dnevno. Nakon Ispovijedi i Pričesti osjećao sam se kao razbijeni vrč. Nisam želio izići iz crkve da opet ne sagriješim. U zajednici Pokret čistih srdaca prakticira se život kao vječno klanjanje! Stoga sam u jednom trenutku nemoći stao pred Boga i plačući u dubini srca molio određeno vrijeme… Prošlog sam tjedna imao liturgiju riječi u zajednici. Tema je bila volja Božja. Dirnut ljubavlju i strpljenjem Božjim viknuo sam u dubini srca da želim da mi On bude blizu, da mogu s Njim biti u samoći, da Ga ne doživljavam kao nekog tko je veoma daleko. Ovaj usklik bio je i prigovor i mo-


40

Svjedočanstva

lba za oslobođenje i dizanje mog života iz sebičnosti, nemoći i beznadnosti. Kad sam se vratio kući nakon tog susreta u sandučiću sam pronašao pismo. Otvorio sam ga i pročitao:”Pozdrav! Imaš kakav plan za ljeto? Što o tome govori Isus? Da li znaš da On danas želi biti baš tu, blizu Tebe? …” Bio je to poziv na duhovne vježbe! Primio sam odgovor od Boga brzo, odmah. Imajući u ruci jedino komad papira – pozivnicu, dvojio sam i pitao se jesu li duhovne vježbe za mene? No, povjerovao sam Bogu i otišao, vjerujući da On želi ući u moj život i da sigurno ima neki plan sa mnom… Tako sam se “zatekao” na duhovnim vježbama. Osim molitve Krunice i svakodnevne svete Mise, na programu je bilo i noćno klanjanje. Odlučio sam svaku noć biti jedan sat na klanjanju. Poput drugih. Umoran, pospan, rastresen – bilo je to više sjedenje, čekanje kraja; sve drugo, nego klanjanje. A i svaki put kada bih krenuo na klanjanje, morao sam se boriti sa samim sobom. Četvrte noći dogodilo se nešto neočekivano. Osjetio sam u srcu misao da jednostavno gledam u Hostiju, pa i pored sve rastresenosti da ne skidam pogled s Njega. Nakon sat vremena nisam više osjećao bolova u koljenima niti u križima. Bio sam svjestan samo neke tajanstvene prisutnosti i Svjetla. Gotovo fizički sam osjetio kako taj divan bljesak čisti nečistoću s mojih očiju, pročišćava moj pogled, pere s mene svu prljavštinu, svu nečistoću i trulež iz rana koje su nastale na mom srcu. Dugo sam plakao! Bile su to suze koje čiste i suze olakšanja! Kao da su polako, ali snažno i temeljito odnosile svu ružnoću i kaljavu trulež! Nakon nekog vremena jednostavno sam osjećao Božju prisutnost, kao da stoji pored mene! Želio sam samo Njega! U kratko vremena osjetio sam silnu čežnju za Bogom i spoznao da jedino Njega trebam. Ne mogu opisati razumom što se u tim trenutcima sa mnom zbivalo, ni sam nisam bio svjestan svega, no, shvatio sam da sam ovdje došao samo zbog tog jednog trena i da sam i dosad živio zbog trenutka ove Milosti. Najedanput sam osjetio silnu potrebu da dotaknem pokaznicu s Presvetim. Upitao sam časnu sestru koja je s nama bila na molitvi smijem li to učiniti. Kad sam dobio potvrdan odgovor, sav radostan i uzbuđen prišao sam pokaznici. Klečeći, drhtavom rukom, sa suzama na licu, moleći Boga za ozdravljenje duše i tijela, dotaknuo sam Ga. Odmah je kroza me prostrujala Njegova nevidljiva snaga, blizina! Osjećao sam kao da On u moje srce priljeva cijelo more ljubavi. Pomislio sam na ženu iz Evanđelja koja se dotakla skuta njegove haljine i kako je Njegova sila sišla na nju. Držao sam još kratko ruku na pokaznici i znao sam da sam sad „spojen“ na Nj. Znam da sve ovo možda zvuči čudno i neobično. Znam kao običan čovjek i razumno biće da će netko tko čita ovo svjedočanstvo odmahivati u nevjerici! No, isto tako, svjestan sam sebe i duboko u sebi znam da sam ozdravio. Hvala Bogu koji me pogledao u mojoj nevolji i zato mu s psalmistom zajedno kličem: „Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima! Nek se Gospodinom duša moja hvali: nek čuju ponizni i neka se raduju! Veličajte sa mnom Gospodina, uzvisujmo ime njegovo zajedno! Tražio sam Gospodina, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga. U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. Anđeo Gospodnji tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe“. (Ps. 34, 2-9). (Luka, 18 godina)


41

Molitva za čistoću Gospodine Isuse, hvala Ti što si me uzljubio Svojom ljubavlju koja me diže iz najvećih kaljuža i liječi moje najdublje rane. Očisti moje srce od svakog zla koje mi ne dopušta osjetiti i radovati se daru čiste ljubavi. Predajem Tebi, Gospodine, svoju pamet, razum, dušu i tijelo zajedno sa svojom seksualnošću i obećavam Ti da neću ulaziti u intimne odnose sve do sklapanja sakramenta svete Ženidbe. Odlučujem ne čitati, ni kupovati, odnosno, ne gledati časopise, programe i filmove s pornografskim sadržajima. Obećajem svakodnevno moliti, čitati Sveto pismo, redovito se ispovijedati, često se pričešćivati, te živjeti društvene zapovijedi ljubavi! Gospodine Isuse, budi jedini Gospodar u mome životu. Nauči me uspješno kontrolirati moj seksualni nagon i moje osjećaje. Molim Te za pomoć, da se klonim svega što me čini robom i ovisnikom – posebice pušenja, alkohola i droge. Marijo, Majko moja, vodi me putovima vjere sve do izvora Ljubavi, do Isusa. Daj da se jednom i uvijeke u Njega uzdam i Njemu vjerujem. Amen.

Tajna sretne budućnosti Nisam shvaćala zašto moram čekati dan vjenčanja niti što je to loše u seksu prije braka – ako se već volimo i ako ćemo biti zajedno. Želim s vama podijeliti dio svog života. Imam 29 godina i sretna sam žena. Kad sam upoznala svog muža, imala sam osjećaj da ga je sam Bog postavio na moj put. Jako sam dugo tražila tu jedinu ljubav svog života. Često sam gubila nadu da mogu biti sretna, da ću uopće naći nekoga koga ću voljeti svim srcem i tko će mene tako voljeti. Od 16-te godine života tražila sam tu svoju “drugu polovicu”. Odlazila sam u diskoklubove, na zabave i upoznavala mnogo mladića, ali - uvijek bih shvatila da to nije taj. I tako su godine prolazile, a moj san o osnivanju obitelji kao da je bježao od mene. Odlučila sam otići na studij u velegrad, zatim naći posao, a možda, tko zna, i svog princa. Godine studija minule su bespovratno, a moj život nije ostvarivao svoje snove – i začudo – nije bio bolji. U žurbi svakodnevice udaljila sam se od Boga, napustila molitvu i sve rjeđe išla na Misu, imajući uvijek neko opravdanje, da mi to ništa ne donosi, da je sve ionako više izvanjski... Nakon toga došli su mi u ruke neki filmovi i pornografske slike koje su me jako zainteresirale. Nisam ni mislila na to što činim. Govorila sam: “Svi gledaju, zašto ne bih i ja?” Najgore u svemu bilo je što su mi filmovi služili samo kao sredstvo – sredstvo za samozadovoljavanje. Dvanaest sam godina bila o tome ovisna. U 15-oj sam godini života otkrila da sama mogu uzbuđivati svoje tijelo i zahvaljujući tome doživjeti zadovoljstvo. U početku nisam znala da je to grijeh, ali neki unutarnji glas mi je govorio da to nije u redu! Zato sam sve to činila u tajnosti! S vremenom sam se sve više predavala samozadovoljavanju, i sve više osjećala da tu nešto nije u redu! Umjesto zadovoljstva osjećala sam tugu, unutarnji razdor i još veću potrebu za tim. Nisam shvaćala zašto umjesto smirenja i ispunjenja doživljavam žalost, osamljenost. Često sam znala i plakati! Sada znam da je to moje srce vikalo, ne za tjelesnim zadovoljstvom, već za istinitom ljubavlju. Tražilo je ljubav koja je utemeljena u Bogu i usmjerena prema drugom čovjeku, muškarcu, kojem kao žena mogu s pouzdanjem povjeriti sebe – i dušom i tijelom. Tonula sam sve dublje. Što sam više tražila tjelesno zadovoljstvo, tim sam se sve više udaljavala od Boga.


42

Svjedočanstva

Kako se u ovom razdoblju nisam zaljubljivala (za što sam danas zahvalna Bogu) uspjela sam ostati čista u smislu predbračne čistoće. Nekako nisam mogla sebi to učiniti da pogazim sebe, premda sam za vrijeme odlazaka u diskoteke u velikom gradu imala razne ponude. Sve se promijenilo s mojih 27 godina kada sam upoznala svog muža. On me podsjetio na ono najvažnije. Jako dobro pamtim njegove riječi: “I da postignem sve i da mi se ispune svi snovi i maštanja, a nisam u miru sa svojom savješću i s Bogom, umrijet ću bez nade, sa sviješću da sam prokockao život.” Svojim ponašanjem, pogledima i vjerom pobudio je u meni želju tražiti istinu. Štoviše, želio je pričekati sa spolnim odnosima do vjenčanja… To me zapravo šokiralo! Muškarac od 27 godina koji nikada nije spavao sa ženom! Čekao je onu jednu jedinu, onu pravu. Bila sam zadivljena. Svi muškarci koje sam dosad upoznala imali su potpuno suprotan stav i pristup. Počela sam u Svetom pismu, na Internetu i u knjigama tražiti sve na temu predbračne čistoće. Shvatila sam da je tjelesni odnos s muškarcem kojeg ne volim zapravo loš, ali da bi s onim koga volim i s kim želim provesti cijeli život zapravo trebao biti neopisivo lijep doživljaj! No, nisam shvaćala zašto čekati vjenčanje i što ima lošeg u seksu prije braka! Ako se volimo i oboje želimo brak!? Tražila sam svugdje, ali nisam mogla naći odgovor: Svetog pisma nisam razumjela, na Internetu same gluposti, a knjigu dobrog sadržaja na tu temu nikako nisam uspjela naći. I onda – sigurno je u to “umiješan” prst Božje Providnosti – moj je dečko donio list Ljubite jedni druge!. Počela sam čitati – i to je bilo baš to! Moje je srce počelo jače kucati. Na kraju sam našla odgovore na svoja pitanja. Naručila sam nekoliko starih brojeva i, plačući, čitala ih bez prestanka kadgod sam imala malo slobodnog vremena. Polako sam shvaćala – što je dobro, a što je zlo i zašto. Sve to štivo bilo je hrana za moju dušu, koja se čistila. Moja se savjest obnavljala. Pokazalo se da već 12 godina živim u teškom grijehu, da sam se samozadovoljavala ne znajući da je to teški grijeh. Još gore - činila sam svetogrđe, jer sam nakon tog čina išla u crkvu i pričešćivala se. Bila sam pogođena uvidjevši vlastitu glupost, omamljenost i otromljenost savjesti TV programima i novinama za mladež kao što su Djevojke i Bravo… Vjerovala sam lažima u člancima koji su govorili i hvalili samozadovoljavanje i predbračne odnose kao nešto lijepo, kao nešto što nas priprema za život s mužem ili ženom. Tek mi je list Ljubite jedni druge otvorio oči i pomogao shvatiti zašto spolni odnosi prije braka uništavaju ljubav i čovjeka, utječu na veću mogućnost da se veza raspadne, jačaju egoizam i zadovoljavaju naše niske potrebe. Zatvaraju nas pred začetkom novog života, stvaraju u nama strah, ne dopuštaju nam upoznati sebe, svoje želje, težnje i ne dopuštaju da se u nama razvija istinita ljubav. Dva mjeseca nakon iščitavanja prvog Ljubite jedni druge! otišla sam na Ispovijed i učlanila se u zajednicu Pokret čistih srdaca. Od tog dana pratim svoj život molitvom Milosrdnom Isusu za pomoć da ostanem čista u mislima, govoru i činima. Jednom mjesečno pristupala sam svetoj Ispovijedi kako bih mogla živjeti u milosti posvetnoj koja mi pomaže biti bliže Bogu. Čitala sam redovito Sveto pismo i dobre knjige te katolički tisak. Osjećala sam se sve bolje, u mom je srcu zavladao mir i ljubav! Prestala sam sanjariti o nekom nestvarnom, ludom svijetu! Nisam imala grižnju savjesti, osjećala sam Boga u svojoj blizini. Nije mi bilo lako ustrajati, ali cijelo vrijeme sam vjerovala da s Bogom mogu sve, da je On moja snaga i da djeluje u meni. Trebam se samo otvoriti i dopustiti Mu da zahvati svojom Svemoći u moj život i da će sve biti dobro. Baš tako sam i ustrajala u čistoći. Od trenutka kada sam položila obećanje čistoće odlučila sam zajedno s dečkom odreći se svih poljubaca i svih drugih “tjelesnih radosti” sve do sklapanja sakramenta ženidbe. I što se dogodilo? Uspjeli smo! Deset mjeseci do vjenčanja živjeli smo u čistoći. Ako netko ne vjeruje da je to moguće, u krivu je! Istina, nije bilo lako, ali uz molitvu i milost posvetnu morali smo uspjeti. Što je zanimljivije od svega, kad danas gledamo, tih 10 mjeseci zajedničke čistoće najviše nam se sviđaju. “Ostati čistima” - čistilo je i nas. Nestale su loše navike i misli. Imali smo priliku bolje se upoznati! I to ne samo svoja tijela, već dušu, karakter, nutrinu! Vrijeme iščekivanja učvrstilo nas je, ojačalo našu strpljivost (sjetimo se da je to jedan od darova Duha!) i volju da se možemo odreći svojih sebičnih zahtjeva. Otvorilo


43

nas je za drugu osobu, naučilo nas je da drugu osobu mogu voljeti kroz nježnost, dobru riječ, uzajamnu pomoć. Naša je ljubav jača i dublja. Utemeljena na Ljubavi Božjoj koja uvijek traži dobro našem bližnjem, a ne samo svoje. Do kraja života zahvaljivat ću Bogu za to vrijeme. Zahvaljujući molitvi i pomoći samog Isusa uspjela sam se osloboditi grijeha bludnosti i pripremiti se za blagoslovljen sakrament Ženidbe, što svima želim. Ne dajte se manipulirati člancima po novinama, TV programima, Internetom… koji propagiraju da je seks, samozadovoljavanje “OK, cool…” – jer to su prazne riječi, laži! Svi oni imaju isti cilj - izvući od nas što više novca. Naše zdravlje i sreća nisu im uopće važni. Čak naprotiv, pokušavaju i nas uvući u kaljužu i blato, nemir i buku kako bi zaglušili uši svojih savjesti! Svima koji se bore s problemom nečistoće želim pouzdanja u Božju pomoć i ustrajnosti. Anja Iskustvo iz bolnice

Moj susret s Gospodinom U bolnici je čovjek najbliže Gospodinu. Nedavno sam bila prisiljena boraviti u bolnici. Bolnica je mjesto velike kušnje. Toliko patnje na jednom mjestu! Tisuće bolesnika prolazi svakodnevno njenim hodnicima i strpljivo čeka pretrage kako bi doznali dijagnozu i lijek za svoje bolesti. Vidi se strah i tjeskoba na njihovim licima. Normalno je da se bojimo za svoj mali život. Mnogi koji dolaze, nose duboke rane na duši pa se one očituju i kao tjelesna bolest. Takvi iščekuju nalaze da potvrde svoju tešku patnju. Često se dogodi da baš takvi budu zaprepašteni kad čuju da su im nalazi uredni, bez većih odstupanja od normale. “Pa kako je to moguće? Pa ja sam bolesna! Nešto nije u redu s pretragama. Moju bolest liječnici ne mogu ili ne znaju otkriti. Kome da se obratim?” To su pitanja mnogih razočaranih… A oni su u pravu: bol uistinu razdire njihovo srce, tijelo. Ne mogu raditi. Ruke su im slabe, a duh bezvoljan. Liječnici takve najčešće odluče primiti na bolnički odjel. Dobiju krevet i započinje njihovo bolničko liječenje. U mojoj sobi bila je još jedna žena. Život u bolnici pomaže često da spoznamo koliko nam je lijepo kod kuće. I tako rane lakše zacjeljuju. One na duši. Bolnica mnogima pomaže shvatiti kako ima i veće patnje od njihove. Pomaže im pronaći sebe u tišini bolničke sobe. Takvi se vraćaju kao i ostali, zaliječeni svojim kućama. Ali svi smo tamo isti: prvog dana nemirni, puni neizvjesnosti. Teško se smiriti u krevetu i biti svjestan da sad ne možeš slobodno izaći na ulicu, otići u park, u grad, vidjeti svoje najmilije kad poželiš, raditi… Vezan si pravilima na odjelu. Stalno moraš biti spreman za preglede, jer ne znaš kad će doći po tebe. A nužno je i presvući se iz svakodnevne odjeće u bolesničku. Pa nisam tako bolesna da ne bih mogla biti normalno obučena, pomislila sam i ja prvog dana. Zatim pokušavaš svoju bolest podijeliti s nekim. Upoznaješ se sa supatnicama u sobi. Puno, puno pričaš o svojoj bolesti, a i one o svojoj. Postajete bliske. Nemir i iščekivanje rastu. Tek tu, sada, osjećaš koliko je lijep život izvan bolnice. Sve


44

Svjedočanstva

vanjske neprilike i teškoće izgledaju kroz bolnički prozor neznatne i počinješ čeznuti za domom. Prva noć je najstrašnija. Naročito pred operaciju. San ne ide na oči. Svi spavaju, a ti bi najradije pobjegla. Neizvjesnost te razdire. Hoće li biti dobro? Mora biti dobro! Možda neće! Strah, prije prikriven, ne dopušta san. I tako dolazi dan. Jutro. Mjerenje temperature. Spremačice čiste sobu. Umivanje… Čekanje vizite… Doručak… Za mene nema doručka, jer idem danas na operaciju, veli sestra. Ionako uopće nisam gladna. Sad me više ne smeta ni bolesnička odjeća. Prošlo je privikivanje na zatvor. Znam da ne mogu izaći. Pomirila sam se kao i svi sa stanjem u kojem jesam. Knjige i krunica su na ormariću pored mene. Nisam spremna ni za što od toga. Misli mi bježe, a molitva Krunice sada bi bila samo automatska. Ipak u sebi molim Gospodina za pomoć. Podsvjesno. Okrećemo se često Bogu tek kad nam treba. On to strpljivo i vjerojatno smiješeći se, podnosi i sluša. Grli nas svojom ljubavlju, a da toga još nismo svjesni. Sretan je što smo ga i sada pozvali, što smo Ga se sjetili makar i u nevolji, jer je On zapravo uvijek uz nas, u nama, prikriven i tih kao da ga nema pa Ga ne zapažamo. Opterećeni drugim nevažnim stvarima mi Ga ne tražimo i često ne želimo, jer nam smeta i ne želimo ga vidjeti. Sad je drukčije. Treba mi, jer se bojim. To nikom ne želim priznati. “Dobit ćete injekciju za smirenje kad dođu po vas. Svi je dobiju prije nego vas odvezu na operaciju”, govori mi već sasvim dobra poznanica s drugog kreveta. “Što će me vozit”, mislim si i šutim, “pa mogu ja i hodati do operacijske dvorane!” Čekanje je teško. Uvukla sam se u sebe kao u ljušturu školjke. Čula sam da najprije idu teže operacije, a onda lakše. To mi nije utjeha. Znam da moja nije tako teška, ali ipak… Hoću li se probuditi iz narkoze? Već se približava podne. Lupaju tanjuri. Ručak. “Vi ne smijete jesti, jer idete na operaciju” – veli mi sestra. Dobro je, mislim, nisu me prebacili za sutra. Tko bi izdržao još jedan dan neizvjesnosti! Samo da što prije prođe. Makar kako. A onda, evo sestre s injekcijom. Moram leći na krevet. Odvoze me. U plavoj sobi glazba, maske, ništa. Bude me. Sve je gotovo. Operacija je uspjela. Ništa me ne boli, ali sam jako iscrpljena i pospana. To dakle znači biti operiran. Slijedi duga iscrpljujuća noć bez sna. Javljaju se bolovi usprkos lijekovima. I tada dolazi vrijeme za pravu molitvu. Sada tek osjećam koliki je dar vjera. Polako, zrno po zrno nižu se desetke Krunice. Zajedno s Marijom spoznajem Njezinu bol za Sinom: teški križ, smrt, ljubav i radost da se može žrtvovati za nas. Uskrsnuće. Blaženi mir ispunja mi dušu. Zahvaljujem Gospodinu za bol koju osjećam. Kako je lako nositi svoj križ kad se prepustiš Gospodinu: “Neka je volja Tvoja!” Trebam mu zahvaliti za spoznaju i radost patnje. Nema više straha ni tjeskobe. Samo mir. Čudesna me toplina okružuje. Osjećam beskrajnu radost. Drugog dana polako sam ustala. Trebalo je doručkovati. Na silu. I to je dio patnje. Još uvijek sam radosna. Mučno mi je, ali jedem, jer ne želim infuziju. Čitam knjigu koju mi je posudila nova poznanica iz druge sobe. Prijateljica u patnji. Razmišljanja fra Slavka Barberića. “Gospodin nas je stvorio za sebe”, piše slijedeći Pavlove poslanice fra Slavko. Da, što smo mi sami za sebe? Ništa. Mi smo Njegova svojina, Njegova ljubav, djeca. On strpljivo čeka da ga zavolimo, da ga susretnemo, otvorimo svoje srce i pustimo unutra. Otvorila sam vrata. I tako, sve se promijenilo. Blaženi mir i toplina ulili su se u moje srce i sad su tu. Upoznala sam Ga. Izašla sam iz bolnice. Pitali su me mnogi, je li bilo strašno. Kako im objasniti da su mi ti dani u bolnici bili prekrasni i radosni? M. Š.


45

Čekao je na mene 35 godina Trideset i pet godina, ne poznajući Boga ni vjere, hodao sam kroz život. Lagao sam, krao i ubijao se u alkoholu, lijekovima i narkoticima. Zlo sam činio, zlo sam i ubirao. Bio sam do srži pokvaren. Ne mogu prešutjeti činjenicu da jedino Bog ima moć i milost oslobađati od demona ovisnosti o alkoholu, lijekovima, opojnim drogama i inim drugima, po svetim sakramentima koje nam je dao u svetoj i sveopćoj Crkvi. Trideset i pet godina, ne poznajući Boga ni vjere, hodao sam kroz život. Lagao sam, krao i ubijao se u alkoholu, lijekovima i narkoticima. Zlo sam činio, zlo sam i ubirao. Bio sam do srži pokvaren. Nisam vidio svojih grijeha, krivnji i svu tu trulež u sebi… Zbog svojih podlih djela dospio sam i u zatvor. Paradoksalno, to su bili trenuci odaha. No, i tamo sam pio i pušio. Jednog sam dana izišao na slobodu i za litru votke kupio adresu utočišta – Doma sv. brata Alberta. Upoznao sam tamo potpuno drugačiji svijet – dobrohotnosti, razumijevanja i molitve. Tamo su svi bili ubogi, kao i ja, pa ipak drugačiji – imali su bogatstvo kakvo ja nisam imao – bogatstvo vjere! Bojao sam se prići kapelici u kojoj se redovito molila Krunica Božjeg Milosrđa. Smatrao sam se slabim… Nekako sam se opet upustio u krađu i u Dom unosio alkohol. Mislio sam, naravno, da ništa loše nisam činio, i na taj sam način „zahvaljivao” za gostoprimstvo. Koliko sam bio u krivu, uvjerio sam se nakon nekoliko dana kada su me ponovno uhapsili. U policijskoj stanici učinio sam ispit savjesti i zaključio ga pokušajem samoubojstva. Spasili su mi život i vratili u prihvatilište. Tamo sam proklinjao sve i svakog, a najviše sebe samog: „Živjeti ne znaš, čak se ni ubiti ne znaš, što sam ja za bijednika?!” Nakon nekoliko dana predstojnik Doma sv. brata Alberta upitao me je želim li poći k Isusu. Odgovorio sam: „Želim!” Tako sam osjećao. Uputio sam se u Lichen, svetište Gospe Žalosne, po prvi put. U lihenskom svetištu, Kraljice Poljske, za vrijeme Križnog puta, na Isusovom grobu čuo sam u sebi glas: „Vjeruj, Ja Jesam i ljubim te!” Sve na čemu sam gradio svoj život do tog trenutka, urušilo se, a ja sam se osjećao praznim i prljavim, potpuno bespotrebnim. Dugo sam plakao na Isusovom grobu. Nisam htio otuda otići, ali morao sam se vratiti. Kad sam se vratio, nastavio sam piti i činio mnogo zla… Kao nepopravljivi alkoholičar dospio sam ponovno u zatvor. Izrečena mi je duga zatvorska kazna, ali zrnce vjere zasijano u lihenskom svetištu napokon je počelo u meni klijati. U zatvorskoj ćeliji, počeo sam ponavljati zaziv kojeg sam ranije čuo: „Isuse, ja se uzdam u Tebe!” Upravo u to vrijeme u lokalnom tisku objavljen je niz članaka u kojima su se na udaru našli beskućnici i njihova prihvatilišta. Predstavljeni su kao leglo zla, a mojim primjerom argumentirali su svoje stajalište. Razumio sam tada da sam upravo ja uzročnik zla i po prvi put sam u svom srcu osjetio kajanje zbog svojih djela. Shvatio sam kakvu sam nepravdu počinio svojim postupcima i to me nagnalo napisati pismo. U njemu sam tražio oprost od svih beskućnika i od predstojnika Doma sv. brata Alberta. Nisam primio pismeni odgovor. Umjesto njega došao mi je u zatvorsku ćeliju sam predstojnik s darovima: sv. Evanđeljem i molitvenikom. Rekao je da se mogu vratiti: „Sine moj, kamo god pošao, vrati se doma, čekamo te!” Zavrtjelo mi se u glavi od sreće, jer sam primio milost oproštenja od čovjeka kojem sam nanio zlo i nepravdu. Zbog lošeg zdravstvenog stanja ipak su me pustili na slobodu. Za mnom su se zatvorila zatvorska vrata, a ja sam, ne znam zašto, napast, kušnja ili što, svoje prve korake usmjerio prema gostionici. Sva moja obećanja da ću se vratiti u prihvatilište, pretvorila su se u prah. Ponovno sam ponizio samog sebe,


46

Svjedočanstva

zbog alkohola, koji nije bolest već napad Sotone, legije demona na čovjekovu dušu s namjerom da je potpuno uništi. Na posljetku, pijan sam se dokotrljao do prihvatilišta. Probudio sam se u hodniku uz kapelicu i tada sam odlučio konačno presuditi sam sebi. Ali braća beskućnici su me zaustavili i odveli do predstojnika kuće. Kad sam mu rekao da mi ne pomaže, jer da mi nema spasa, rekao mi je: „Ma sine, dobrodošao kući! Što si to činiš? Kako to izgledaš?” Prigrlio me je, dao novu odjeću, nešto novaca i naložio da se vratim u prihvatilište. Išao sam plačući, na sav glas postavljajući si pitanje: „Zašto uvijek odabirem zlo, zašto sam takav bijednik?...” U jednom sam trenutku osjetio kao da mi je Netko prišao, a potom položio ruke na mene. Čuo sam u sebi glas: „Čovječe, što misliš, zašto te izbavih iz zatvora? Smiri svoju dušu, jer da nemaš moje milosti, već te ne bi bilo…” Mislio sam da ću od radosti izgubiti razum. Kad su radost i ushićenje popustili, vidjeh sve grijehe, sve prostaštvo, sve zlo što učinih od djetinjstva. U trenutku je sve uronilo u Srce Premilosrdnog Krista kojeg sam ja bijednik svojim grijesima bičevao. On mi je tada rekao da me ljubi i da ću se promijeniti. Dva tjedna niti sam mogao spavati niti jesti… Neprekidno su me obuzimale kušnje i napasti piti, krasti, lagati… Kušnja ne pouzdati se u Isusa, jer da on takvih kakav sam ja, ne treba. „Vidiš, ne spadaš u taj dom, pripadaš nama, pripadaš zlu! Pa niti jednog sakramenta nemaš!” Mučile su me nagle oscilacije tjelesne temperature, gušilo me breme grijeha, napadi demona bili su snažni, sve s ciljem da se ne promijenim. Nakon dva tjedna unutarnjih borbi otišao sam u kapelicu Doma, pred sliku Milosrdnog Isusa. Pao sam na koljena govoreći: “Bože, spasi me! Budi mojim Gospodinom. Ne želim više piti, pušiti, krasti, činiti zla… Želim živjeti normalo. Želim biti normalan čovjek! Neka se uvijek vrši Tvoja volja, Gospodine Isuse Kriste, nikad više moja!” Nakon tih riječi u srcu sam osjetio mir i neizmjernu radost. Iz sveg srca htio sam vikati i klicati da je Isus živ! U tom stanju otrčao sam do crkve, a kasnije i do ureda predstojnika. Rekao sam mu sve, priznao mu sve što sam bio, što sam radio. Skinuo sam pred njim svoju masku. Rekao sam mu i da nemam sakramenata, ali da ih želim! Obojica smo plakali od ganuća. Stvaran susret s Bogom osvijestio mi je Njegovu neizmjernu ljubav prema nama ljudima. Nakon što sam primio sakramente Krštenja i sv. Pričesti osjećao sam se kao potpuno nov čovjek. Shvatio sam što znači ponovno se roditi – postati novim stvorenjem iz duha, a ne iz tijela. Gospodin me potpuno ozdravio, učinio mi osjetljivom savjest i dao mi novi život. Posvetio sam se radu s beskućnicima, alkoholičarima, narkomanima, bijednima i bolesnima. Počeo sam odlaziti na molitve i hodočašća na susrete zajednica Obnove u Duhu Svetom i Žive Krunice, ali što je najvažnije – posvetio sam se Božjem Milosrđu! Mnogo sam godina „drugi čovjek”. Isus je mom životu dao smisao. Pomirio sam se s obitelji, sa svima kojima sam nanio zlo. Živim za Isusa i govorim o Njemu na susretima i duhovnim obnovama. Dobio sam dar slikanja duhovnih slika, pišem i pjesme. Potičem druge zahvaljivati i slaviti Boga zbog silnih milosti i darova koje nam Bog daje, samo zato - jer jesmo. On čeka: na Tebe, brate i sestro. Na mene je čekao 35 godina da bi me obdario novim životom, životom punim radosti. Sada znam kome se treba obratiti za pomoć i što je spas u teškim trenucima - sveta Misa, sakrament pokore i pomirenja, Euharistija, molitva (moja je omiljena Krunica Božjeg Milosrđa). Često izgovaram riječi zahvale za milost obraćenja riječima sv. Pavla Timoteju: „Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu, mene koji sam prije bio hulitelj (Boga), progonitelj i nasilnik. Ali sam postigao milosrđe, jer sam djelovao iz neznanja, kad još nisam imao vjere. I to preobilna bijaše milost našega Gospodina zajedno s vjerom i ljubavlju kojima je korijen u Kristu Isusu. Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja. A postigao sam milosrđe upravo zato da na meni, prvome, Krist Isus pokaže svu svoju strpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega da postignu život vječni. Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova. Amen.” (1 Tim 1, 12-17).


47

Okultizam me otvorio djelovanju Sotone Voditelj vježbi ponavlja “molitve”, odnosno mantre koje te zaista otvaraju i “oslobađaju” - ali na djelovanje Zloga. Glavni je cilj takvog “prosvjetljenja” – postići stanje oslobođenja ravno Bogu! “Bit ćete kao bogovi!”, rekla je i zmija Evi u Edenskom vrtu i ona sagriješi teškim grijehom oholosti! Nisam znao da je bavljenje horoskopom, posjedovanje talismana, taro karata, knjiga iscjelitelja grijeh… Želio bih ovim riječima zapravo posvjedočiti kako je težak i opasan grijeh bogohuljenja (štovanje drugih bogova) od koga me oslobodio sam Isus svojom spasiteljskom moći i ljubavi koju ima prema svakom čovjeku! Bavljenje kartama, horoskopima, gledanje-gatanje iz šalice, graha, dlana itd., u početku djeluje smiješno, pomalo naivno, igralački! Nitko u to “kao ne vjeruje” i sve je “iz zabave”, a zapravo vodi na teške stranputice s kojih se ponekad samo uz veliku milost Božju čovjek može vratiti u normalan život dostojan čovjeka! Samo Bog milosnim zahvatom može učiniti to čudo oslobođenja! On i jest izliječio moje rane. On me izvukao iz ponora pakla i pomaže mi rasti u ljubavi i svetosti. Imam 59 godina. Sedamdesetih godina nesvjesno sam se počeo zabavljati okultističkim praksama. Bio sam i onda “vjernik”, i to “praktični” - dva puta godišnje išao bih na Ispovijed i na Pričest. No, nisam poznavao Svetog pisma i nisam živio Evanđelje. Bio sam nikakav katolik, štoviše poguban za druge, jer sam svojim primjerom ostavljao lošu i krivu sliku o katoliku. Nisam znao da je već i samo držanje kojekakvih poganskih i okultnih predmeta u kući grijeh. Nisam ni shvaćao istinu o Bogu kao o Onom koji nas istinski ljubi i kojem je stalo do sreće svakog čovjeka! S 23 godine upoznao sam djevojku. Bila je praktična vjernica! No, njezina majka bijaše razvedena žena koja je redovito koristila “usluge” taro karata! Onda nisam ni slutio da grijeh roditelja, posebno grijeh bogohuljenja, za sobom vuče posljedice koje se prenose i na druge generacije. Vjenčali smo se i živio sam pod istim krovom s punicom. Rodilo nam se i dijete! No, nakon svega pet godina zajedničkog života u braku, supruga je “spoznala” da voli drugog i da je među nama sve gotovo. Spremio sam kofere i otišao. Bio sam očajan. Doživio sam živčani slom, pokušao probleme rješavati alkoholom i lijekovima. Nisam želio piti, ali sam morao; htio sam se opiti na smrt – nisam mogao …. Vukući se tako kroz život, došla je i 1990. godina. Jednom, slušajući neku emisiju na radiju čuo sam reklamu: “Joga, relaksacija, super osjećaj. Vježbe i susreti na adresi…. “. Nakon tromjesečnog sudjelovanja na tim vježbama istočnjačke meditacije osjetio sam se bolje. Učitelj je bio vrlo ljubazan i pažljiv, čak mi je poklonio i majicu koja mi se jako svidjela, i time je potpuno pridobio moje povjerenje. Bio sam nesvjestan zla koje se krije iza tog prvotnog osjećaja boljitka, paradoksa: izvana sve lijepo s vidljivim plodovima (prestao sam pušiti i piti), no, iznutra sve veća praznina i potonuće. Puno sam meditirao. Nakon jednog tečaja joge u Nizozemskoj i sam sam krenuo s vježbama opuštanja i tek onda zapravo otkrio zašto je sve ovo naizgled tako uspješno. Naime, voditelj vježbi ponavlja “molitve”, odnosno mantre koje te zaista otvaraju i “oslobađaju” - ali na djelovanje Zloga. Glavni je cilj takvog “prosvjetljenja” – postići stanje oslobođenja ravno Bogu! “Bit ćete kao bogovi!”, rekla je i zmija Evi u Edenskom vrtu i ona sagriješi teškim grijehom oholosti!


48

Svjedočanstva

Bilo je trenutaka u mojem životu kada sam se svega toga želio osloboditi, osjećao sam zlo koje stoji iza toga. No, nisam mogao, jer je to postalo više nego navika, gotovo jedna vrsta ovisnosti! Tek 2002. godine molitva moje majke bila je uslišana. Bilo je to u jednom trenutku dok sam kleknuo pred “gurua”, ali iz dubine duše zavapio Bogu: “Gospodine Bože, reci mi što tu ne valja, gdje to uopće jesam?” Bog mi se smilovao, blag i milosrdan i rasvijetlio me svojim svjetlom. Došlo je do moga uma da je to sekta, da guru vodi naš um i da zarobljava našu volju, da smo lutke na koncu, marionete! Taj se tren u meni rodila odluka, munjevito! Bježati! Odavde treba pobjeći! I pobjegao sam! No, tek tada puca lažni mir i privid svega dobroga! Počinje razdoblje strahota! Sotona mi je oduzeo sav mir i snagu, volju za život. Ostao sam bez novaca i bilo kojeg dokaza o svom identitetu. Deset godina u sekti, stotine i stotine sati meditacije o raznim “bogovima” i snagama đavolskim, studiranje raznih –izama (budizam, šintoizam…) i taro karata otvorili su Sotoni pristup mojoj duši. Ono što je obećavano kao “prosvjetljenje”, završilo je tamom, potpunim psihičkim i fizičkim slomom, duhovnom ruševinom od čovjeka,… Nakon svete Ispovijedi u svetištu Milosrdnog Isusa u Krakovu, pola sam se godine borio sa samim sobom. Imao sam strašnih muka i teškoća kad bih ulazio u crkvu, kad bih htio moliti, a osobito kad bih želio moliti Krunicu! Krunica je poput atomske bombe protiv Sotone. Danas sam svjestan da sam zapravo bio na dnu pakla i tek nakon obraćenja i Ispovijedi počeo je novi put u život, ali samo “po Kristu, s Kristom i u Kristu”. Spalio sam sve zen, budističke i ine knjige, sve amajlije, talismane i druge predmete potrgao i spalio. Prestao sam kupovati novine u boji s horoskopom i pornografijom. Ušao sam u pokret Oaza. Molio sam svećenike da mole za mene. Kroz molitvu mi je Isus dao vidjeti sve moje duševne rane! Mnoge su nastale u djetinjstvu, kada su me proklinjali i moji najbliži ne sluteći koje mi zlo nanose! Nisam znao da već tada nastaju duhovne rane čovjeka, i ne tek u djetinjstvu, već od trenutka začeća! Sve na nas utječe: ponašanja, misli i riječi naših najbližih - dobre i blagoslovi na dobro, a zle i proklinjanja nanose nam teške rane koje nas određuju i prate kroz život! Dao sam blagosloviti i stan u kojem živim, jer su se događale neobične stvari te nisam mogao mirno spavati. No, Isus Krist po svojoj ljubavi u Euharistiji, i za vrijeme klanjanja pred Presvetim, darivao mi je mnogo više nego što je Sotona krao. Čitajući Sveto pismo, iskusio sam da je riječ Božja uvijek aktualna i živa. Upoznavao sam Kristov nauk sve više i dublje! Čitao sam mnoge knjige duhovnog sadržaja i u meni je nastupila promjena prema miru i radosti, unutarnjoj ispunjenosti! Za tu preobrazbu treba ljubavi i strpljenja sa samim sobom, i vremena. Počeo sam graditi kuću na Stijeni. Na prvom mjestu u mom životu sada je Gospodin Bog, a ne tuđi bogovi. Svim ljudima ranjenim grijehom savjetujem da budu strpljivi i u radu i u duhovnom životu. Ja sam ponovo “proradio” psihički i duhovno – malo kasno poput svetog Augustina. Ipak je uspio postati svetac! Tako i ja – iako stari grješnik – želim biti svet. I vama od srca želim da budite sveti! Vjekoslav


49

Mislila sam da sam debela… Želim svojim slučajem i iskustvom upozoriti djevojke, želim ih zamoliti: ne budite naivne, ne nasjedajte lažnim porukama kreatora mode, ‘fotkama’ mršavih i izgladnjelih manekenki... Sve je to prividan i umjetan svijet. Bolestan svijet! Sve je to laž! Prava ljepota je u nama samima… Uvijek sam bila živahna djevojka, puna radosti. U jednom razdoblju počela sam se mijenjati. Strogoćom prema samoj sebi htjela sam riješiti neke probleme. Mislila sam da ću sama uspjeti. Da ću tako naučiti mijenjati sebe i svijet oko sebe. Problemi su me prerasli. Duboko sam proživljavala sve što se zbivalo u kući, osobito svađe, sakrivanje rana … Uza sve to kao i ostale djevojke moje vršnjakinje – smatrala sam da sam debela. Počela sam s kurama mršavljenja. Postupno sam upoznavala i tužne strane svog pothvata, ali nisam odustajala od zamišljenog plana. Jako sam smršavila pa mi je počela ispadati kosa, imala sam probleme s noktima, kožom, pojavili su se mnogi drugi zdravstveni problemi za koje do tada nisam niti čula. Nestalo je djevojačkog poleta. Život mi se nije činio ništa boljim nego prije. Moja ondašnja stvarnost bijaše mnoštvo problema, brige s učenjem, a najviše briga za svaki centimetar u struku, te kako količinski smanjiti obroke… Ludilo - sve sam manje vremena imala za zajedničku zabavu i prijatelje. Istina da sam imala bolje ocjene, ali sve više sam se osjećala osamljenom. Nisam znala kako sa svim tim na kraj. Obratila sam se Bogu – jedinoj svojoj pomoći. Predala sam se potpuno Njemu i često sam znala moliti: “Bože spasi me, pomozi mi, nemoj me ostavljati samu”! Molila sam Krunicu Božjeg Milosrđa i to me spasilo! Pored svega toga ostala sam ravnodušna na savjete drugih. Kada bi mi neki govorili da sam premršava, primala sam te riječi kao pohvalu i bila sam nekako sretna što imam super stas. Bila sam na rubu anoreksije – a možda sam već tada bila bolesna? Jednog dana doživjela sam šok i naglo se počela brinuti za svoje zdravlje. Nalazi krvi bili su katastrofalni. Shvatila sam što sam učinila sa sobom. Sve je to bilo protiv Božjeg plana sa mnom. Gospodin Bog mi je darovao život i u perspektivi budućnosti dar majčinstva, a ja sam sve to htjela uništiti… Sada to shvaćam, no, nažalost moram platiti visoku cijenu svojih postupaka. Dugo sam vremena morala uzimati lijekove, ali teško je bilo vratiti onu djevojačku radost i polet. Ipak, ima nade da će sve biti dobro. Prema mišljenju liječnice sad sam medicinski zdrava, ali o meni ovisi kako ću dalje. Ukoliko se ne budem posebno brinula za svoje zdravlje i primjerenu prehranu, sve mogu ponovno izgubiti. Molim neprestano! Želim jednog dana biti majka, želim roditi zdravu djecu, ako to bude volja Božja. Učim poštivati sve što Bog daje i činim sve da se dobro i pravilno hranim. Nije lako narediti sebi da nakon duge “noći” iziđeš na svjetlo… Čudno, ali istinito - sama sam sebi učinila takvo zlo. Danas znam kome zahvaljujem što sam još živa i tko mi vraća vjeru u život. Znam - mogu biti sretna – ali samo s Bogom! Želim svojim slučajem i iskustvom upozoriti djevojke, želim ih zamoliti: ne budite naivne, ne nasjedajte lažnim porukama kreatora mode, ‘fotkama’ mršavih i izgladnjelih manekenki... Sve je to prividan i umjetan svijet. Bolestan svijet! Sve je to laž! Prava ljepota je u nama samima, u našoj individualnosti, u tome što se znamo darivati jedni drugima. Željela bih, o kako bih samo željela svima, a posebno mladima da postanu svjesni da je najvažnije tko smo, a ne kako izgledamo. Ana


50

Svjedočanstva

Ne laćaj se droge! Gotovo sam 20 godina imao posla s drogom! Bavio sam se proizvodnjom, dilao, i dogodilo se da me je droga uništila; cijeli moj život! Izgubio sam apsolutno sve što sam imao – dom, obitelj, sve što sam ranije zaradio – sve! Mislio sam kako imam snažnu volju, čvrst karakter i osobnost i da se mogu bez posljedica baviti drogom. Pokazalo se, što se droge tiče, da to uopće nije tako – to je potpuno drugačiji put i mehanizam. Paralelno sam se bavio šoubiznisom, cijeli život – i dan danas se bavim. Susretao sam različite ljude, slavna lica s novinskih naslovnica, slušao mnoga raznovrsna mišljenja o drogi – mudra, manje mudra, glupa i vrlo glupa… I zato sam vam htio pisati upravo o tome, o svim tim stvarima… Ne želim nikom govoriti što mu je činiti. Svatko u životu donosi odluke sam, svaki se može upitati: kamo smjeram?, i na to pitanje sam odgovoriti. Ljudi svojim izborom grade vlastitu budućnost – i sigurno je, da sami sebi možemo zahvaliti ako si uništimo život. Ako ti je u životu dobro, u pravilu je to posljedica nekih tvojih ranijih dobrih odluka. U šoubiznisu razni ljudi govore razne stvari. Današnja, primjerice hip-hop kultura promiče pušenje trave, prodaje je kao nešto sjajno – što treba legalizirati. Leroy tvrdi da je potrebno da bude dostupna na policama svih trgovina, blizu soli i šećera – i da bi to bilo najbolje! Moguće, ali nigdje tako nije bilo i ne zna se što bi bilo kad bi bilo… Valja vidjeti što se zbiva u Nizozemskoj. Znam da svaki čovjek koji se počne drogirati ili se drogira neko kratko vrijeme tako samo priča. Svi tvrde kako im droga ne škodi, da mogu prestati kada to zažele i da to u pravilu ne djeluje na njihov život. Ali poznajem puno ljudi, iz svoje ekipe i onih koji nisu bili u njoj… Primjerice, imao sam prijatelj M. (znate ga, bio je glumac). M. je također tvrdio da droga ne škodi, da je treba legalizirati, i prodavao je posvuda. I? Trebao se obogatiti, trebalo mu je biti sjajno, no M. se vrgnuo kroz prozor… I to je bilo zadnje što su ga vidjeli…. I, što na to? Takvih je ljudi mnogo, znam ih osobno više. Droge mijenjaju životopise svim ljudima – svima koji se drogiraju. Ne znam čovjeka koji bi počeo pušiti ili koji bi se upetljao u drogu, a da mu to nije promijenilo život. Takvih je ljudi mnogo. Prijateljica od davnih dana – Karolina. Već je u predškolskoj dobi znala čitati. Cijela je škola za nju govorila – najljepša. Pošla je u gimnaziju – isto tako. U drugom razredu gimnazije upoznala je neku prijateljicu… s egom “do nebesa”, koja je sve najbolje znala?! Za sve je imala recept. I ona je, također, govorila kako droga ne škodi, da je dovoljno “imati malo jaču volju i malo pameti u glavi i da je pušenje trave bezopasno”… I tako bi se njih dvije ušlagirale barem jednom u tjednu. Cijelo vrijeme “potpuna kontrola.” Odjednom se nešto počelo ludo događati s njezinim organizmom. Otišla je liječniku, a on je poslao na pretrage…. Konačno, liječnik joj reče: “Gospođice, Vi ste propali, u potpunosti ocvali. Vi ste u svojoj 18. godini ostarili?! – Što se događa?” – pitao je… „Nikada nećete moći imati djece!”… Njezin biološki sad je otkucao! A onda se pokazalo da to nije najveći problem u cijeloj toj situaciji. Kasnije je polagala maturu. I


51

nije dala nijedan predmet. Genijalno dijete… Pokazalo se da je oštetila centar za pamćenje u mozgu… Tri je još puta išla na maturu – i nije položila. Totalna promjena životnih planova: oštećenje mozga. Ne zna se što će raditi u budućnosti, hoće li do kraja života jesti iz roditeljskog lonca i biti im na grbači… Droga uspijeva promijeniti život sredine. Uspijeva promijeniti život ljudima koji te okružuju. Moji su frendovi, jednoć, pronašli „obećanu zemlju” – putovali u Taškent, do Uzbekistana. Tamo trava niče i po ulicama. Njima je trava kao nama kopriva… I letjeli su sovjetskim linijama za sto dolara – na drugi kraj svijeta… A tamo za 300 dolara zabave za cijelu godinu, jer je sve bilo tako jeftino. Votka jeftina, super ljudi, a drač raste posvuda… I bili su tamo – po pola godine, godinu. I, jedan mi se frend otuda vratio. Godinu i pol kasnije rodio mu se sin. Sin ima anomaliju – nema dlanova! O, takve ruke, ah, nešto izrasta tako čudno… Naprosto stravičan prizor! Taj se dječak sigurno svakodnevno pita, zašto nema dlanova; zašto baš on? Skoro svi imaju… Žena tog mog prijatelja medicinska je laborantica. Bavi se ispitivanjem organa koji idu na presađivanje. Napravila je ispitivanja na njemu i užasnula se: „Frajeru, pa ti si si promijenio razinu DNA! Promijenio si genetski kod!” Razumijete?! Njegovo će dijete čitav život hodati s takvim rukama… i ništa se tu ne može promijeniti. Čak ne želim pomisliti što to moj frend nosi na savjesti – cijeli će život živjeti sa sviješću da si je sinu priuštio takvu budućnost. Jednostavno, strašna stvar! Sada nema smisla tražiti krivca, tužiti se i pitati čija je krivnja, jer… To nema smisla… Zar ne? To bi samo dodatno pogoršalo cijelu stvar. Oštećenja od droge često nisu vidljiva odjednom. Povremeno se javljaju tek za 20tak godina. Današnje droge ne ubijaju kao heroin, samo oštećuju. Oštećuju glavu, mozak, crijeva… Ljudi se u kratkom vremenu pretvaraju u starce… A izgledaju normalno, kao da se ništa nije promijenilo. U jednom gradu, bio neki sportaš, mlad dečko, 17 ili 18 godina. Lakoatletičar, cijeli život trijezan kao suza. Bila su neka natjecanja kojima se kvalificirao na još veća natjecanja. I pojavio se neki njegov “kolega” koji mu reče: “Šmrkni, stari, preletjet ćeš to kao avion.” Šmrknuo je i preletio… ali do pola… Nije znao da ima srčanu manu. Nije je atletika otkrila. A droga ga je ubila – jedan mali “snif”. A nikada nije konzumirao drogu… Koji peh! I još jedan primjer. Dvije djevojke. Dobre učenice. Netko ih je “poučio” kako se nakon “šuta” bolje uči. Kupile si cure paketić i ušmrkale… Jednu “prekinulo” srce i umrla tog istog dana. Drugoj oštetilo mozak: do danas leži, bulji u strop već nekoliko godina. Potpuno je nepokretna. A nikada nisu bile narkomanke… Nikada ne znaš što je u tim paketićima, što kupuješ… Takvih je ljudi puno, samo što često nemaju prilike i hrabrosti govoriti kako se ne isplati činiti takve stvari, da je rizik prevelik. I tu silna volja ni čvrst karakter nemaju ništa zajedničko. S narkoticima je tako da ih se nikad ne može 100% odstraniti iz organizma. I zato se često oštećenja javljaju nakon nekog duljeg vremena. THC se, npr., veže na masnoću koja je posvuda, u cijelom organizmu. Taloži se u moždanim ovojnicama i kumulira se, sve ga je više… I zato ljudi koji se drogiraju, puše travu, ili su na koki, heroinu… često imaju izmijenjenu percepciju stvarnosti i počinju razmišljati u drugim kategorijama. Vide svijet drugačijim očima. Vlada jedna sasvim druga životna logika. U jednom mjestu bio jedan mladi bračni par. Imali maleno djetešce, tek 4-5 tjedana starosti. Otišli na tehno parti, totalno se ušlagirali, ekstaza… Vratili se kući – bacili nešto u pećnicu i najeli se… Rano se probudili – pokazalo se da su pojeli vlastito dijete?!!! I što? Ne želite vjerovati u takvu priču, jer zvuči kao… kao neslana šala, zar ne? Kao puka priča. Ali, stvarno se dogodilo. Ima tome dvije godine. I sada su u buksi. Zamislite što im prolazi kroz tintaru kada svakodnevno idu na ručak? Ja s tim teretom ne bih mogao živjeti, prije bih se upucao… Jednostavno, ne bih mogao… A oni nisu znali što rade, bili su totalno ludi! Što im se u glavama dogodilo? I ne žele vjerovati u to što se dogodilo, a istina je…Takvih priča ima posvuda!


52

Svjedočanstva

Evo još jedne… Sigurno ste je već čuli. Priču o ocu koji je na Hitnu doveo 7-mjesečnog dječačića – isprebijanog!? Jeste čuli za to? Bilo je na Dnevniku. Dječak je umro. Pokazalo se da je, uz sve silne batine, bio i silovan?! Susjedi kažu da je iz stana cijelo vrijeme treštao tehno i da je bilo droge na sve strane. No, recite mi, što mu se u glavi vrtjelo, tom frajeru?!... Što li je vidio, što mu se priviđalo da je do takve tragedije došlo? A sve je to gledala obitelj. Ljudi uokolo sve su vidjeli, i nisu reagirali… Što se motalo u njihovim mislima da su dopustili takvo nešto?! Šok!!! Takve se stvari događaju - nije pusta priča. To je stvarnost! Droga mijenja percepciju stvarnosti – i to je vrlo važno znati. Znam po sebi… Kako je moguće, dragi moji, da tako jedna naizgled bezazlena prašina tjera na takvo ponašanje? O čemu se radi? Reći ću vam. Trava je danas samo stepenica do konzumacije teških droga – o čemu malo tko zna. I svi puše i pri tom se raduju, jer, kao ništa se ne događa… A ta trava zapravo i nije biljka, već umjetna tvorevina. Svaka biljka, da bi rasla, treba sunca – trava ne treba. Toliko je u njoj kemije da je za ne povjerovati…. Zemlje ni ne vidi. Ne znam da li znate da amfetamin, na primjer, od proizvođača dolazi kao mješavina u kojoj ima strihnina. A strihnin je otrov za štakore. Vrlo jak otrov. Ubija na način da uzrokuje kolaps krvožilnog sustava i izaziva unutarnje krvarenje – krv se slijeva u srce. Štakor zna krepavati i po nekoliko dana dok ne crkne. Strihnin je u svakom amfetaminu. A zašto? Strihnin je svojevrstan katalizator, i usprkos višestrukog povećanja količine amfetamina dodavanjem raznih sredstava konzument je uvjeren kako je riječ o “pravoj stvari.” Iako u stvarnosti pravog amfetamina ima 20%, taj koji kupuje svoj paketić živi u iluziji da je riječ o čistoj robi. Ah, tako “bezopasna” zabluda… Govorim o amfetaminu koji dolazi iz labosa, jer on, usto prolazi kroz bezbroj ruku. I svaka ruka još štogod doda, samo da poveća masu tako traženoj robi… I završi u tom raznoraznih supstanci – uglavnom da je bijelo i gorko… To je jedini uvjet koji se mora ispuniti. Susretao sam dilere koji su dodavali razna farmakološka sredstva koja su imala drugačije djelovanje od amfetamina, npr. upokojenje srca. Tip se, tako, ušlagirao i potpuno pozelenio: pjena navalila s ljubičastih usta – i dovezli ga na Hitnu. A liječnici, u panici, samo su ponavljali: “Čovječe, ovaj je potpuno high. 100 na sat, a srce mu se jedva čuje, kao da spava” I, što mu dati? Ovo ili ono, i jedno i drugo, ma što god mu dali, ubit će ga?! Istina, doktori su se totalno pogubili, a pajdo samo kolutao očima! Nisu znali što bi, da, nisu znali!... A diler… On o tom ne razmišlja, jer on, dragi moj, prodaje, a ne testira! On samo gleda kako će se što prije riješiti robe… Nisu to fini momci kojima je na pameti ugoditi. To su tipovi koji vas žele opaliti po džepu i samo trebaju vaš novac. Njima je na pameti da svaki tko jednom od njih kupi robu, sve do konca života, na koljenima, dolazi prositi još, noseći lovu u zubima. I to je cijela filozofija. Proizvođači imaju samo jedan cilj: da droga u isti mah stvori ovisnost. Točnije da tog jadnika pretvori u dostavljača koji će puniti blagajnu. Inače, na dilanju se i ne da baš zaraditi. Puno ih misli da se može… Znao sam puno dilera. Svaki od njih mislio je da je na vrhu svijeta… Puni entuzijazma i puni sebe dilali su po 2-3 godine… i… pljas! Zapetljavali su se u takve poslove iz kojih se nisu znali iskobeljati ili su završili iza rešetaka… A u buksi nitko ne pomaže! Takvih je po zatvorima more, 16, 17, 18-godišnjaka koji su mislili da je svijet njihov i da na travi mogu zaraditi. Puste priče! Drogu nitko nikad nije “nadigrao” Droga likvidira, kad-tad, svakog. Likvidira dilere, dobavljače, ulične preprodavače, likvidira velike zvjerke… Sve… Nema “junaka” – “junaci” umiru prvi. Ljudi kad počnu pušit travu, trebaju keš! Droge su sve jeftinije, ali stvaraju potrebu, i na to se svodi cijela priča. Jedni su iz bogatih obitelji, uspijevaju muljati starce kroz dulje vrijeme. Naposljetku se pokaže da upadaju u vlastitu zamku. Drugi, pak, kradu, prodaju sve što imaju. Neke djevojke pokušavaju se iz financijske krize iščupati na ulici… Možda koja od vas u budućnosti


53

ima želju postati prostitutkom? Nitko takvo što ne planira! Droge tako izmijene sklop u glavi i životne okolnosti da vode u nezamislive situacije. I to nije šala, to je prava istina. Znam puno takvih tipova s takvim životopisom. Samo odjedanput završiš negdje na drugom kraju svijeta i radiš ono što ni u najvećoj noćnoj mori ne bi sanjao! Današnja životna filozofija zagovara da sve u životu treba isprobati. Da je sve za ljude… A ja tvrdim drugačije! Nije sve za ljude! Je li itko od vas ikada probao izmet? Nikada niste jeli izmet?! No, što je? Preko milijardu muha na svijetu ne može odoliti, a vi? I čak kad bi vam ga servirali u kristalnim posudicama, s vaflom i tučenim vrhnjem i ananasom, ne bi baš išlo, zar ne? Ali, kad bi se dogodilo da netko proturi “informaciju” kako je izmet, usprkos lošem “okusu” (tko li ga je probao?) i “mirisu”, vrlo zdrav, kako ima sjajan učinak na lice i na kosu, da se od njega bolje uči i da je super protiv bubuljica, a da je nakon njega zabava osobito luda – znate što bi bilo? Zar ne? Odjednom bi ga bilo u ponudi, u prahu, u smotku cigarete, u kremi… Upravo je to slučaj s drogom! Nikome amfetamin ne pomaže u učenju, to je samo podvala onih koji zarađuju na njoj. Kad bi tako bilo, bilo bi ga u svakoj školskoj biblioteci i učionici. Dođeš, uzmeš malo, i – postaneš odmah mudriji. Knjigu proučiš u 15 minuta – zakon! I svi bi na to rekli: Amen! Sjajno, zar ne? Ali, nije tako! To je varka! Ja vam velim, droga uzrokuje velika oštećenja. Takva kakva se i ne povezuju s drogom: rupe u mozgu, gubitak pamćenja… Ljudi imaju blokade, učenje im ne ide… Zaboravljaju najbanalnije stvari. Ljudi koji puše travu vrlo su netočni, nekonkretni, možeš se s njima dogovarati koliko hoćeš, a oni uvijek nešto zaborave. I to toliko ne utječe samo na njih – to utječe na sve! Debilizam, kako ja to zovem, drugi je čimbenik. Nemotiviranost za društvo. Takav se rano budi i ne zna se ni pokrenuti, ne vidi smisla ni u čemu. Kakva depra! Puno ljudi sjedi u ludarama, jer im je droga zamutila pamet. Šizofrenija…. Takav labirint iz kojeg se za čitavog života ne možeš iščupati. Za sve je to, nažalost, kriva droga… Često se neke pojave i bolesti uopće ne mogu povezati s drogom, jer se pojave tek nakon mnogo godina… Ja sam jedini čovjek iz ekipe koji se iščupao iz pakla droge i vratio u normalan život. Živo ih je možda još četvero iz tog društva s kojima sam dijelio heroin. Izgledaju kao zombiji, kao starci! Imaju po 35 godina, a izgledaju kao da im je 70. Nije se igrati s heroinom! Jedini sam čovjek kojeg znam… Poneki su još uspjeli započeti nov život. Osnovati obitelj… I onda bi se dogodila neobična stvar. Baš u prošloj godini – dvojica su umrla… Liječnici kažu da su umrli prirodnom smrću! Ma, kakva je to prirodna smrt u 35-oj godini života!? Droga napada i kad joj se ne nadaš… Skrati ti život u pola. A ti misliš da je sve u redu…. Ne, nije u redu, sto je svjetlosnih godina od “u redu”! Onaj tko se ikada upetljao u drogu nikada neće biti normalan. Bit će za čitav život kao smežurani kiseli krastavac. Nikad više neće biti svježi, zeleni krastavac… Tako to ide… Želim vam dobre životne odluke. B.


54

Svjedočanstva

Taknulo me Božje Milosrđe! Veliko pouzdanje u Božje Milosrđe rodilo se u meni nakon što sam pročitala Dnevnik sestre Faustine. Brzo sam naučila moliti Krunicu Božjeg Milosrđa i poticala cijelu obitelj da je moli. Nastojala sam Krunicu moliti svakodnevno. A uskoro sam spoznala i njenu snagu. Moj otac nije išao u crkvu, a trudio se, uz to, odvratiti od nje i druge. Bojao se svećenika, čak ih i prezirao. Zato sam se uvijek bojala za njegovo spasenje. Vapila sam Milosrdnom Bogu za samilost nad bijednim grešnikom. Jednog se dana tatino stanje, bio je kronično bolestan, tako jako pogoršalo da je završio u bolnici. Nisam znala, jer nismo živjeli zajedno. Kada sam navečer, kao i obično, molila Krunicu, osjećala sam unutarnju potrebu molit je neprestano, bez prekida. Moram priznati da sam se strašno prepala, jer nešto slično nikada mi se prije nije dogodilo. Teško je reći koliko sam puta izmolila Krunicu Milosrdnom. Izgubila sam pojam o vremenu. Završavala sam jednu i započinjala drugu. Molila sam do trenutka dok nisam čula glas: „Dosta je”. Pomislila sam tada na svog tatu. Kako sam kasnije saznala, umro je spokojno u snu, u bolnici. Pred samu smrt, svećenik mu je udijelio bolesničko pomazanje. Da je tata bio doma nikada ne bi na to pristao. Bog je vrlo milostiv i milosrdan, ljubi nas iznad svega. Prolio je Krv Sina Svoga za naše spasenje od vječnog prokletstva. Samo čeka da mu grešnici dođu, da mu se vrate. Za sve što imam, Gospodine, od Tebe i Tvoje ljubljene Majke, od srca zahvaljujem! Potičem sve koji imaju bilo kakav težak problem da se okrenu molitvi Krunice Milosrdnom Isusu.

Marija

Dvanaest obećanja Srca Isusova 1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu! 2. Unijet ću mir u njihove obitelji! 3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama! 4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti! 5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate! 6. Grešnici će naći u Mome Srcu izvor i beskrajno more Milosrđa! 7. Mlake će duše postati revne! 8. Revne će se duše uzdići do velikog savršenstva! 9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika Mog Presvetog Srca! 10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca! 11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u Mom Srcu i neće se nikada izbrisati! 12. Svima koji se budu pričestili na Prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u Mojoj nemilosti ni bez sakramenata! Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjem času!


55

Evo Srca koje je toliko ljubilo ljude, ali često dobiva od mnogih, čak i od onih koje posebno voli, zaborav, hladnoću i nezahvalnost. Gospodine, doprli su do nas Tvoji jecaji puni bola. Ti si, naime, otkrio službenici Tvoga Presvetog Srca da Ti je ova nezahvalnost bolnija nego sve patnje Tvoga križnog puta i da bi smatrao neznatnim sve što si za ljude učinio, ako bi Ti oni bar malo ljubavi uzvratili. Taj odgovor ljubavi želimo sada pokloniti Tebi Gospodine. Po našoj ljubavi punoj suosjećanja i zahvalnosti hoćemo Te utješiti. O kad bismo živjeli sebedarje, odricanje i savršenu ljubav, koju Tvoje Srce toliko traži. Stoga, kao što je Marija Magdalena izlila na Tvoje noge i presvetu glavu nardovu pomast, hoćemo i mi pokloniti naše poštovanje i ljubav, poniznost i žarku pobožnost. S Veronikom želimo Te utješiti za sve uvrede koje si primio. S Tvojom Presvetom Majkom, sa svetim Ivanom i svim vjernim prijateljima koji su stajali na Kalvariji želimo Ti dati zadovoljštinu za samoću u kojoj Te ostavljaju mnoga srca koja Ti voliš. Htjeli bismo po našoj apostolskoj revnosti sva srca pridobiti za Te! Neka bude svugdje voljeno Presveto Srce Isusovo! Božanskom Srcu, najdostojnijem časti neka odjekuje slava, zahvala i utjeha, po svoj kugli zemaljskoj, od sada i u vijeke vjekova. Amen.


56

Svjedočanstva

Moj prijatelj Ivan Pavao II. Veliki Teško mi je bilo povjerovati pozivu koji sam osjetila u srcu. Zašto ja? Ima dostojnijih, vrednijih od mene. Trebalo je vremena i snage da se odlučim ispričati ispovjedniku sve što mi se događalo i po njegovoj želji to zapisati. Sada znam da se Božja ljubav može objaviti i sasvim običnim, malim ljudima. Sve je počelo s pismom zahvale našem dragom papi Ivan Pavlu II. Ljubav prema njemu osjećao je tada cijeli hrvatski narod. Ali ja sam željela više. Htjela sam mu napisati pismo i u njemu mu dati podršku i reći mu da nije sam. Ponuditi mu prijateljstvo. Znala sam da za to postoji vrlo mala, gotovo nikakva mogućnost. Pa ipak, kad bi pročitao moje pismo, mislila sam, možda bih mu olakšala nositi njegov križ bolesti i patnje koja je već tada bila vidljiva. Dragi sveti Oče! Davno su mudraci spoznali da se ljudska veličina vidi u razumijevanju čovjekove patnje i prihvaćanju vlastite. Kako pomoći bližnjemu koji je porobljen, bez slobode i svih prava, ako ga se ne razumije, ako i sam nisi na sebi upoznao i osjetio ropstvo? Divim se stoga Vašoj hrabrosti za vrijeme II. svjetskog rata, kada ste okupljali svoj narod šireći djelatno riječi nade u slobodu. Iako ste patili, bili ste radosni, jer vas je nosila duboka vjera. Vjeru i nadu podarili ste i nama Hrvatima kada su nas svi napustili. Vi ste tada, kad smo krvarili, raširenih očinskih ruku, priznali Hrvatsku i naš narod obdarili radošću. Svojim dolascima dopustili ste nam da otvorimo svoja srca, da Vas ljubimo. Jer, kako voljeti nekog, koga ne poznaješ? Upoznati Vas, značilo je upoznati brata, prijatelja, čovjeka kojem sve možeš povjeriti, kojeg možeš i hoćeš slušati. A Vaše su riječi izvor žive vode koja se razlijeva svijetom. Izvor života i nade. Isusove riječi. Voljeti drugu osobu znači voljeti i njegovu samoću i njegovu čežnju. Jednom sam pročitala Vaše stihove. Govorili ste o drvetu posađenom iz poljske zemlje u novu, vatikansku. Iako je drvce bilo okruženo pažnjom i ljubavlju, čeznulo je za rodnom zemljom. Dragi Oče! Vaša poljska zemlja i naša hrvatska zemlja i ona vatikanska, isto je tlo. Pomiješala su se zrnca pijeska i vode s vjetrovima i kišama kroz tisućljeća s prahom naših predaka. Jedno smo ovdje i sada i u vječnosti. To nam govori srce, jer u njemu je i Vaš dom. Napisala sam te riječi i duboko osjećala da će on jednom znati za moje pismo, jer mi ne živimo samo danas; jer je naš duh vječan. Poslije ionako više nije bitno ni vrijeme, ni mjesto. Sve je “tu” i “sada”. S dubokom sućuti pratila sam voljenog Papu u mislima na njegovoj Kalvariji. Njegova je šutnja govorila najrječitije o ljubavi i radosti patnje, o toj nužnoj sprezi da dođemo do konačne spoznaje Boga. A onda je zatražio da ga pustimo da ode Ocu. Najprije je njegov odlazak za mene bio izrazito bolan, a onda sam osjetila prekrasan mir. Toplina je ispunila moje srce i po prvi sam put jasno spoznala da moj Papa zna što sam mu napisala. To mi je bilo dovoljno. Prošla su gotovo dva mjeseca od njegove smrti i odlaska Ocu. Polako se život vraćao u svoje tokove. Zahtjevna svakodnevna borba pomalo je potiskivala sjećanje na voljenog Papu. Bila sam zadovoljna. Važno je da zna, mislila sam u sebi. Čemu očekivati nešto više? A onda, jedne noći pred zoru, došao je u moj san moj voljeni Papa. Sreli smo se među mnoštvom siromašne djece s kojima je razgovarao. Ugledao me i počeo razgovor. Pitao me kako se zovem. Izgovorio je moje ime kao nitko nikada do sada. Iz njegovih riječi zračila je neizmjerna toplina i ljubav. Kao da je želio reći – eto tako izgleda


57

Božanska ljubav. Preko mene voli te Isus. Začudo, nije me bilo strah razgovarati s njim. Bila sam opijena neizmjernom radošću i spremna prihvatiti svaki zadatak. Išli smo zajedno putem. Rekla sam mu da bih željela biti njegov prijatelj. Na to me zapitao ne bi li mi to bio pretežak teret, jer ga dugo neću vidjeti. Rekla sam da nije važno koliko dugo treba čekati, jer sam spremna na sve i da mi neće biti teško. Bio je radostan i rekao: “Dobro, onda smo prijatelji.” Taj prvi susret sakrila sam duboko u srce i šutjela o tome. Od toga sna sve se promijenilo. Život se za mene pretvorio u radost. Počela sam spoznavati istinu o ljepoti patnje, o vrijednosti služenja drugima, o bolnim mojim i tuđim grijesima koji su i mene počeli boljeti; o prirodi i njezinu dosad nepoznatu duhovnom životu. Spoznala sam jasno što sam prije samo naslućivala da Bog živi u svakoj travčici i svakom biću, u svakom predmetu. Vrlo lako i s radošću prihvatila sam svoje bolesničko liječenje i teške besane noći provodila u molitvi i zahvaljivanju za dar mira i topline u duši. Kao da je cijelo vrijeme sa mnom u sobi bio moj prijatelj! Znala sam da sam mu vrlo blizu i da mi je on izmolio od Boga taj dar. Također sam počela gotovo tjelesno osjećati nazočnost svojeg Anđela čuvara koji mi je priskakivao u pomoć u svakoj nesigurnosti. Moram reći da sam prije bila nepovjerljiva kad se govorilo o anđelima. Oni su mi više izgledali kao bajka za djecu. No, sad znam da sam ih time možda povrijedila i da su sigurno bili nesretni što ih nisam prihvaćala. Prolazilo je vrijeme. Posao i obitelj ispunjavali su moje dane. Radost koju sam nosila u sebi vidjeli su i drugi. Prošle su dvije godine. I druga godišnjica odlaska voljenoga Pape. Približavalo se ljeto. A onda iznenada drugi san! Ponovno pred jutro doživjela sam viziju: Našla sam se u sobi voljenog prijatelja. Pokazao mi je svoje zadnje trenutke zemaljskog života. Stajala sam do zida nedaleko od njegova kreveta. Oko njega užurbano su mu pokušala pomoći dvojica-trojica liječnika i njegov tajnik. Gušio se. Gurali su mu nekakvu cjevčicu u usta. On se grčio od boli. Na trenutak su mu izvadili tu savitljivu cijev, a zatim mu je na jezik netko stavio hostiju. Nije je mogao progutati, ali se valjda otopila. Poslije su ga ponovno pokušali intubirati. Tijelo mu se grčilo u smrtnim mukama. Imao je sklopljene oči, a smrtni hropac i gušenje trajali su dugo. Onda se smirio… Vizija je nestala. Probudila sam se, iako mi se činilo da uopće nisam spavala. Bila sam potresena. Zašto baš danas takav san, pitala sam se. Zahvalila sam Ivanu Pavlu II., što je sa mnom podijelio svoju smrtnu muku. Htio mi je sigurno nešto poručiti. Pogledala sam datum: 18. svibnja 2007. U vijestima su javili da je danas godišnjica njegova rođenja. Na godišnjicu svog tjelesnog rođendana, darovao mi je spoznaju teškog i bolnog svog novog rođenja za Vječnost. Pokazao je kako se ne smijemo bojati smrti, iako je našim tjelesnim očima ona strašna. M. Š., Zagreb O, Sveto Trojstvo, zahvaljujemo Ti što si Crkvi darovalo papu Ivana Pavla II. te je u njemu zasjala nježnost Tvoga očinstva, slava križa Kristova i sjaj Duha ljubavi. Pouzdajući se sasvim u Tvoje beskrajno milosrđe i u Marijin majčinski zagovor, on nam je pružio živu sliku Isusa, dobroga pastira i pokazao da je svetost, kao najviši oblik redovitoga kršćanskog života, put kojim možemo postići vječno zajedništvo s Tobom. Daj nam, njegovim zagovorom, po Tvojoj volji, milost što je molimo, nadajući se da će on uskoro biti ubrojen u broj Tvojih svetih. Amen.


58

Poruka pape Benedikta XVI. za XXIII. svjetski dan mladih „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci” (Dj 1, 8)

Dragi mladi! 1. XXIII. svjetski dan mladih S velikom se radošću uvijek sjećam različitih trenutaka što smo ih proveli zajedno u Kölnu, u kolovozu 2005. Na kraju te nezaboravne manifestacije vjere i entuzijazma, koja ostaje utisnuta u moju dušu i u moje srce, pozvao sam vas na sljedeći susret što će se održati u Sydneyu 2008. Bit će to XXIII. svjetski dan mladih, a tema će mu biti: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci” (Dj 1, 8). Nit vodilja duhovne pripreme za susret u Sydneyu je Duh Sveti i poslanje. Ako smo se 2006. zadržali na razmatranju Duha Svetoga kao Duha istine, 2007. ga nastojmo dublje otkriti kao Duha ljubavi da bismo krenuli na put prema Svjetskom danu mladih 2008., razmišljajući o Duhu jakosti i svjedočenja koji nam daruje hrabrost da živimo Evanđelje i odvažnost da ga naviještamo. Zato je najvažnije da svatko od vas mladih, u svojoj zajednici i sa svojim odgojiteljima, može razmišljati o tom Protagonistu povijesti spasenja kakav je Duh Sveti ili Isusov Duh, da biste postigli ove visoke ciljeve: prepoznati pravi identitet Duha nadasve slušajući riječ Božju u Objavi Biblije; jasno si dozvati u svijest njegovu stalnu, aktivnu prisutnost u životu Crkve, osobito ponovno otkrivajući da se Duh Sveti postavlja kao „duša”, životni dah samoga kršćanskog života zahvaljujući sakramentima kršćanske inicijacije – Krštenju, Potvrdi i Euharistiji; postati na taj način sposoban doći do dubljega i radosnog razumijevanja Isusa te istodobno djelotvorno ostvariti Evanđelje u zoru trećega tisućljeća. Ovom vam porukom rado nudim smjer za meditaciju što je valja produbiti u tijeku ove pripremne godine i na kojemu je potrebno utvrditi kvalitetu vaše vjere u Duha Svetoga, ponovno je pronaći ako je izgubljena, ojačati ako je oslabi-


59

la, uživati u njoj kao pratnji Oca i Sina Isusa Krista zahvaljujući upravo nužnome djelovanju Duha Svetoga. Nemojte nikada zaboraviti da Crkva, dapače samo čovječanstvo, ono koje vas okružuje i koje vas očekuje u vašoj budućnosti, očekuje puno od vas mladih jer u sebi imate najviši dar Oca, Isusov Duh. 2. Obećanje Duha Svetoga u Bibliji Pozorno slušanje Božje riječi glede otajstva i djelovanja Duha Svetoga otvara nas velikim i poticajnim spoznajama što ih sažimam u sljedećim točkama. Malo prije svoga Uzašašća, Isus je rekao učenicima: „Ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega” (Lk 24, 49). To se ostvarilo na dan Pedesetnice, kada su bili sabrani u molitvi u dvorani Posljednje večere s Djevicom Marijom. Izlijevanje Duha Svetoga na Crkvu koja se rađala bilo je ostvarenje prilično staroga obećanja Božjega, naviještenog i pripremanog u cijelome Starom zavjetu. Zapravo, još od prvih stranica Biblija o duhu Božjemu govori kao o Duhu koji je „lebdio nad vodama” (usp. Post 1, 2) te točno navodi da je Bog udahnuo u čovjekove nosnice dah života (usp. Post 2, 7) ulijevajući mu na taj način sam život. Nakon izvornoga grijeha, oživljujući duh Božji više će se puta očitovati u povijesti ljudi, potičući proroke da bi ohrabrili izabrani narod da se vrati Bogu i da vjerno obdržava njegove zapovijedi. U slavnome viđenju proroka Ezekijela Bog svojim duhom oživljava izraelski narod prikazan kao „suhe kosti” (usp. 37, 1-14). Joel prorokuje „izlijevanje duha” na cijeli narod, pri čemu nitko neće biti isključen: „Poslije ovoga – piše sveti pisac - izlit ću Duha svoga na svako tijelo… Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one” (3, 1-2). U “punini vremena” (usp. Gal 4, 4) Anđeo Gospodnji naviješta Djevici iz Nazareta da će Duh Sveti, “sila Svevišnjega”, sići i nad nju nadviti svoju sjenu. Zato će onaj kojega će ona roditi biti svet i nazvan Sinom Božjim (usp. Lk 1, 35). Prema izreci proroka Izaije, Mesija će biti onaj na koga će sići Duh Gospodnji (usp. 11, 1-2; 42, 1). Upravo je to proroštvo što će ga Isus ponoviti na početku svoga javnog služenja u sinagogi u Nazaretu: “Duh Gospodnji – rekao je uz čuđenje prisutnih – na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4, 18-19; usp. Iz 61, 1-2). Obraćajući se prisutnima, na sebe će primijeniti te proročke riječi ustvrđujući: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima” (Lk 4, 21). K tome, prije svoje smrti na križu, više će puta učenicima navijestiti dolazak Duha Svetoga, “Tješitelja”, čije će poslanje biti da dadne svjedočanstvo za njega i da pomogne vjernicima učeći ih i vodeći ih do cijele Istine (usp. Iv 14, 16-17, 25-26; 15, 26; 16, 13). 3. Pedesetnica, polazište poslanja Crkve Navečer na dan svoga uskrsnuća Isus, ukazujući se učenicima, „dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga’” (Iv 20, 22). S još većom snagom Duh Sveti sišao je na apostole na dan Pedesetnice: „I eto iznenada šuma s neba – piše u Djelima apostolskim - kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih” (2, 2-3). Duh Sveti iznutra je obnovio apostole, dajući im snagu koja ih je učinila odvažnima u naviještanju bez straha: „Krist je umro i uskrsnuo!” Oslobođeni svakoga straha oni počinju govoriti iskreno (usp. Dj 2, 29; 4, 13; 4, 29.31). Od uplašenih ribara postali su hrabri vjesnici Evanđelja. Čak ni njihovi neprijatelji nisu uspijevali shvatiti kako to da su „nepismeni i neuki” ljudi (usp. Dj 4, 13) sposobni pokazati takvu hrabrost i s radošću podnositi protivljenja, patnje i progone. Ništa ih nije moglo zaustaviti. Onima koji su ih htjeli ušutkati odgovarali su: „Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo” (Dj 4, 20). Tako je rođena Crkva koja od Duhova nije prestala širiti Radosnu vijest „sve do nakraj svijeta” (Dj 1, 8). 4. Duh Sveti, duša Crkve i načelo zajedništva No, da bismo shvatili poslanje Crkve moramo se vratiti u dvoranu Posljednje večere gdje su učenici ostali zajedno (usp. Lk 24, 49) moleći s Marijom, „Majkom”, očekujući obećanoga Duha. Na toj se ikoni Crkve što se rađa mora stalno nadahnjivati svaka kršćanska zajednica. Apostolska i misionarska plodnost nije ponajprije rezultat mudro pripremljenih i „učinkovitih” pastoralnih programa i metoda,


60

već je plod neprekidne zajedničke molitve (usp. Pavao VI. apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi, 75). Osim toga, učinkovitost poslanja pretpostavlja da su zajednice ujedinjene, to jest da imaju „jedno srce i jednu dušu” (usp. Dj 4, 32) i da su spremne svjedočiti ljubav i radost što ih Duh Sveti ulijeva u srca vjernika (usp. Dj 2, 42). Sluga Božji Ivan Pavao II. napisao je kako je poslanje Crkve – prije nego li je djelovanje – svjedočanstvo i ižaravanje (usp. enciklika Redemptoris missio, 26). Tako se događalo na početku kršćanstva kada su se pogani, piše Tertulijan, obraćali vidjevši ljubav koja je vladala među kršćanima: „Gledaj – kažu – kako se ljube međusobno” (usp. Apologet, 39 § 7). Završavajući ovaj brzi pogled na riječ Božju u Bibliji, pozivam vas da primijetite kako je Duh Sveti najuzvišeniji dar Boga čovjeku, dakle vrhovno svjedočanstvo njegove ljubavi za nas, ljubavi koja se konkretno očituje kao „da životu” što ga Bog želi za svako svoje stvorenje. Taj „da životu” svoj potpuni oblik ima u Isusu iz Nazareta i u njegovoj pobjedi nad zlom preko otkupljenja. S tim u vezi nemojmo nikada zaboraviti da se Isusovo Evanđelje, upravo snagom Duha, ne svodi na puku konstataciju već želi postati „lijepa vijest za siromahe, oslobođenje sužnjima, vid slijepima…” To je ono što se snažno pokazalo na dan Pedesetnice, postajući milost i zadaća Crkve prema svijetu, koji je njezino prioritetno poslanje. Mi smo plodovi toga poslanja Crkve po djelovanju Duha Svetoga. Mi u sebi nosimo onaj pečat ljubavi Očeve u Kristu Isusu koji je Duh Sveti. Nemojmo to nikada zaboraviti, jer se Gospodinov Duh uvijek sjeća svakoga i hoće, osobito preko vas mladih, u svijetu potaknuti vjetar i plamen nove Pedesetnice. 5. Duh Sveti, “unutarnji Učitelj” Dragi mladi, i danas dakle Duh Sveti nastavlja snažno djelovati u Crkvi i njegovi su plodovi obilni u mjeri kojom smo spremni otvoriti se njegovoj obnoviteljskoj snazi. Zato je važno da ga svatko od nas poznaje, uđe u odnos s Njime i da mu prepusti da ga On vodi. Ali, u ovoj točki javlja se naravno jedno pitanje: tko je za mene Duh Sveti? Zapravo, nije mali broj kršćana za koje je On i dalje “veliki nepoznati”. Evo zašto sam vas, pripremajući se za sljedeći Svjetski dan mladih, htio pozvati da produbite osobno znanje o Duhu Svetome. U našem Vjerovanju molimo: “Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca, koji izlazi od Oca i Sina” (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Da, Duh Sveti, Duh ljubavi Oca i Sina, Izvor je života koji nas posvećuje, “jer je (Božja ljubav) razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5, 5). No, nije ga dovoljno poznavati; treba ga i prihvatiti kao vodiča naših duša, kao “unutarnjega Učitelja” koji nas uvodi u trojstveno Otajstvo, jer nas samo on može otvoriti vjeri i omogućiti nam da je svaki dan živimo u potpunosti. On nas potiče prema drugima, u nama pali oganj ljubavi, i čini nas misionarima Božje ljubavi. Dobro znam koliko vi mladi u srcu nosite veliko poštovanje i ljubav za Isusa, kako ga želite susresti i razgovarati s Njime. Zapamtite stoga da upravo prisutnost Duha u nama dokazuje, predstavlja i gradi našu osobu na samoj Osobi Isusa raspetoga i uskrsloga. Postanimo, stoga, bliski s Duhom Svetim da to budemo s Isusom. 6. Sakramenti Potvrde i Euharistije No – reći ćete – kako možemo dopustiti da nas obnovi Duh Sveti i rasti u našem duhovnom životu? Odgovor je kako znate: to se može po sakramentima, jer se vjera rađa i u nama jača zahvaljujući sakramentima, ponajviše onima kršćanske inicijacije: Krštenju, Potvrdi i Euharistiji koji su komplementarni i neodvojivi (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 12585). Ta istina o tri sakramenta koji su na početku našega kršćanskoga bivanja možda je zanemarena u vjerskome životu ne maloga broja kršćana za koje su oni geste iz prošlosti bez stvarnoga utjecaja na današnjicu, kao korijeni bez životne limfe. Događa se da, kada se primi Potvrda, brojni mladi udaljavaju od vjerskoga života. Ima također mladih koji uopće ne prime taj sakrament. A zapravo po sakramentima Krštenja, Potvrde i kasnije – na stalni način – Euharistije Duh Sveti čini nas djecom Očevom, Isusovom braćom, članovima svoje Crkve, sposobnima za pravo svjedočenje Evanđelja, korisnicima radosti vjere. Zato vas pozivam da razmišljate o ovome o čemu vam pišem. Danas je osobito važno ponovno otkriti sakrament Potvrde i pronaći njegovu vrijednost za naš duhovni rast. Tko je primio sakramente Krštenja i Potvrde neka se sjeti da je postao „hram Duha”: Bog stanuje u njemu. Neka uvijek bude svjestan toga i neka učini da blago koje je u njemu donese plodove svetosti. Onaj tko je kršten, ali još nije primio sakrament Potvrde, neka se pripremi


61

na njegovo primanje znajući da će tako postati „dovršeni” kršćanin, jer potvrda usavršuje krsnu milost (usp. KKC, 1302-1303). Potvrda nam daruje posebnu milost za svjedočenje i slavljenje Boga cijelim našim životom (usp. Rim 12, 1); čini nas u nutrini svjesnima naše pripadnosti Crkvi, „Tijelu Kristovu” čiji smo svi živi članovi, solidarni jedni s drugima (usp. 1 Kor 12, 12-25). Dopuštajući da ga vodi Duh, svaki krštenik može dati svoj doprinos izgradnji Crkve zahvaljujući karizmama što ih On daruje, jer „svakome se daje očitovanje Duha na korist” (1 Kor 12, 7) na opću korist. A kada Duh djeluje u duh stavlja svoje plodove koji su „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5, 22). Onima koji među vama još nisu primili sakrament Potvrde upućujem srdačni poziv da se pripreme i da ga prime, tražeći pomoć od svojih svećenika. To je posebna prigoda milosti što vam je Gospodin nudi: nemojte dopustiti da vam izmakne! Ovdje bih htio dodati jednu riječ o Euharistiji. Za rast u kršćanskome životu potrebno se hraniti Tijelom i Krvlju Kristovom: naime, kršteni smo i potvrđeni u vidu Euharistije (usp. KKC, 1322; apostolska pobudnica Sacramentum caritatis, 17). „Izvor i vrhunac” crkvenoga života, Euharistija je „trajna Pedesetnica”, jer svaki puta kada slavimo svetu Misu primamo Duha Svetoga koji nas dublje ujedinjuje s Kristom i u Njemu nas mijenja. Ako, dragi mladi, često sudjelujete na euharistijskome slavlju, ako ćete malo svoga vremena posvetiti klanjanju pred Presvetim Sakramentom, iz Izvora ljubavi – Euharistije - doći će vam ona radosna odlučnost da život posvetite nasljedujući Evanđelje. Istodobno ćete doživjeti da nas tamo gdje ne dopiru naše snage Duh Sveti mijenja, ispunja svojom snagom i čini svjedocima punima misionarskoga žara Krista uskrsloga. 7. Potreba i hitnost poslanja Mnogi mladi na svoj život gledaju sa zabrinutošću i postavljaju si brojna pitanja glede svoje budućnosti. Oni se zabrinuto pitaju: Kako se uključiti u svijet obilježen brojnim i teškim nepravdama i patnjama? Kako reagirati na sebičnost i nasilje koji, kako se ponekad čini, prevladavaju? Kako životu dati puni smisao? Kako pridonijeti da plodovi Duha na koje smo podsjetili ranije, „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (br. 6) natope ovaj ranjeni i krhki svijet, nadasve svijet mladih? Pod kojim uvjetima Duh životvorac prvoga stvaranja i nadasve drugoga stvaranja ili otkupljenja može postati nova duša čovječanstva? Ne zaboravimo da što je veći Božji dar – a onaj Isusova Duha je najveći – isto tako je velika potreba svijeta da ga primi i zato je veliko i zanosnije poslanje Crkve da ga vjerodostojno posvjedoči. A vi mladi sa Svjetskim danom mladih na određeni način potvrđujete volju za sudjelovanjem u tome poslanju. Glede toga, dragi prijatelji, moram vas ovdje podsjetiti na neke istine o kojima treba razmatrati. Još vam jednom ponavljam da samo Krist može ispuniti najdublje težnje čovječjega srca; samo je On sposoban humanizirati čovječanstvo i odvesti ga do njegova „pobožanstvenjenja”. Snagom svoga Duha On u nas ulijeva božansku ljubav koja nas čini sposobnima da ljubimo bližnjega i spremnima da mu se stavimo u službu. Duh Sveti osvjetljava, objavljujući raspetoga i uskrsloga Krista, pokazuje nam put da Mu postanemo sličniji, to jest da budemo „očitovanje i sredstvo ljubavi koja proistječe iz Njega” (enciklika Deus caritas est, 33). A tko dopusti da ga vodi Duh shvaća da staviti se u službu Evanđelja nije fakultativni odabir, jer primjećuje koliko je hitno i drugima prenijeti tu Radosnu vijest. Ipak, još se jednom mora podsjetiti, Kristovi svjedoci možemo biti samo ako dopustimo da nas vodi Duh Sveti koji je „glavni djelatnik evangelizacije” (usp. Evangelii nuntiandi, 75) i „protagonist poslanja” (usp. Redemptoris missio, 21). Dragi mladi, kako su više puta ponavljali moji časni prethodnici Pavao VI. i Ivan Pavao II., naviještati Evanđelje i svjedočiti vjeru danas je više nego nužno (usp. Redemptoris missio, 1). Netko misli da pokazati dragocjeno blago vjere osobama koje ju ne dijele znači biti netolerantan prema njima, ali to nije tako, jer predložiti Krista ne znači i nametnuti ga (usp. Evangelii nuntiandi, 80). Osim toga, već je dvije tisuće godina kako su dvanaestorica apostola dali život da bi Krist bio poznat i da bi ga se ljubilo. Otada se Evanđelje kroz stoljeća i dalje širi zahvaljujući muškarcima i ženama poticanima istim misionarskim žarom. Stoga su i danas potrebni Kristovi učenici koji neće štedjeti vremena i energije da bi služili Evanđelju. Potrebni su mladi koji će dopustiti da u njima gori Božja ljubav i koji će velikodušno odgovoriti na njegov snažan poziv kako su to učinili brojni mladi blaženici i sveci u prošlosti, a i u vremenima koja nam nisu tako daleka. Osobito vam jamčim da Isusov Duh danas poziva vas mlade da budete nositelji lijepe vijesti o Isusu svojim vršnjacima. Nesumnjivi napor odraslih da na shvatljivi i uvjerljivi način dopru do područja


62

mladih može biti znak kojim Duh želi potaknuti vas mlade da vi preuzmete teret za to. Vi poznajete idealnosti, jezike, a također i rane, očekivanja, a ujedno i želju za dobrim svojih vršnjaka. Otvara se širok svijet osjećaja, rada, formacije, očekivanja, mladenačke patnje… Neka svatko od vas smogne hrabrosti da obeća Duhu Svetome da će jednoga mladoga dovesti Isusu Kristu, na način koji smatra najboljim, znajući dati „odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama” (usp. 1 Pt 3, 15). No, da biste dospjeli do toga cilja, dragi prijatelji, budite sveti, budite misionari, jer se nikada ne može odvojiti svetost od poslanja (usp. Redemptoris missio, 90). Ne bojte se postati sveti misionari poput sv. Franje Ksaverskoga koji je proputovao Dalekim istokom navješćujući Radosnu vijest do zadnje snage, ili kao sveta Terezija od Djeteta Isusa koja je bila misionarka premda nije napustila Karmel: i jedan i druga su „zaštitnici misija”. Budite spremni na kocku staviti svoj život da biste svijet obasjali Kristovom istinom; da biste s ljubavlju odgovorili na mržnju i na preziranje života; da biste naviještali nadu Krista uskrsloga u svim krajevima svijeta. 8. Zazivati “novu Pedesetnicu” na svijet Dragi mladi, očekujem vas u velikome broju u srpnju 2008. u Sydneyu. Bit će to providonosna prigoda da u potpunosti doživimo snagu Duha Svetoga. Dođite u velikome broju, da budete nada i dragocjena potpora za zajednice Crkve u Australiji koje se pripremaju da vas prihvate. Za mladež zemlje koja će nas ugostiti bit će to izvrsna prilika za naviještanje ljepote i radosti Evanđelja društvu koje je u mnogo čemu sekularizirano. Australija, kao i cijela Oceanija, treba ponovno otkriti svoje kršćanske korijene. U poslijesinodskoj pobudnici “Crkva u Oceaniji” Ivan Pavao II. napisao je: “Snagom Duha Svetoga Crkva u Oceaniji priprema se na novu evangelizaciju naroda koji su danas gladni Krista… Nova evangelizacija prioritet je za Crkvu u Oceaniji” (br. 18). Pozivam vas da posvetite vrijeme molitvi i vašoj duhovnoj formaciji u ovome posljednjem dijelu puta koji nas vodi do XXIII. svjetskoga dana mladih, kako biste u Sydneyu mogli obnoviti obećanja svoga Krštenja i svoje Potvrde. Zajedno ćemo zazvati Duha Svetoga, tražeći s povjerenjem od Boga dar obnovljene Pedesetnice za Crkvu i za čovječanstvo trećega tisućljeća. Marija, sjedinjena u molitvi s apostolima u dvorani Posljednje večere, neka vas prati tijekom ovih mjeseci i za sve mlade neka zadobije novo izlijevanje Duha Svetoga koje će im zapaliti srca. Zapamtite: Crkva ima povjerenja u vas! Mi pastiri, osobito, molimo da ljubite i da činite da drugi sve više ljube Isusa i da ga vjerno slijedite. Tim osjećajima sve vas blagoslivljam velikom ljubavlju. U Lorenzagu, 20. srpnja 2007. Benedikt XVI. (Izvor: IKA, Prilog dokumenti, br. 38/2007.)

Posvetna molitva mladih Duhu Svetom Duše Sveti, ovog trenutka, ponizna srca stojimo pred Tobom. Prožmi nas svojim duhom i mirom. Svoju mladost polažemo u Tvoje ruke i potpuno Ti se predajemo. Vodi nas i krijepi na putu života. Ne napuštaj nas pa ni onda kad se ogriješimo o Tebe, već nas po svojim darovima - mudrosti, razuma, znanja, savjeta, jakosti, pobožnosti i straha Božjega - vrati k Sebi. Rasplamsaj u našim srcima neugasivu ljubav prema Tebi, daj nam je nositi u svome srcu i dijeliti sa svima onima koje nam dovedeš na životni put. Pomozi nam očuvati čistoću srca, duše i tijela, u radosti izvršavati svakodnevne dužnosti te tako živjeti svet život, nama na blagoslov i spasenje, a Tebi na hvalu i slavu. Amen. (jfm.)


63

2. travnja 2005. – 2. travnja 2008.

Molitve - Ivan Pavao II. (izvor: Jan Paweł II: Modlitwy, eSPe, Krakov 2003.)


64

Molitve - Ivan Pavao II. Molitva za narod

I. Nek se nastani Duh Tvoj

Molitva za obitelj Bože, iz kojega proizlazi svekoliko očinstvo, na nebu i na zemlji, Oče, koji si Ljubav i Život, učini da svaka obitelj na zemlji po Tvome Sinu, Isusu Kristu, “rođenome od Djevice” i po Duhu Svetome postane istinskim prebivalištem Života i Ljubavi za sve više novih naraštaja. Učini da Tvoja ljubav upravlja mislima i djelima supružnika na dobro njihovih vlastitih obitelji i svih obitelji na svijetu. Učini da mladi naraštaj u obitelji pronađe snažno uporište za svoje čovještvo i svoj rast u istini i ljubavi. Učini da se ljubav utvrđena milošću sakramenta ženidbe pokaže snažnijom od svih nemoći i kriza kroz koje često prolaze naše obitelji. Učini najzad – to molimo po zagovoru Svete nazaretske Obitelji – da Crkva među svim narodima na zemlji mogne plodonosnije ispuniti svoje poslanstvo u obitelji i po obitelji. Po Kristu Gospodinu našemu, koji je Put, Istina i Život u vijeke vjekova. Amen.


Gospodine, ostani s nama! Sretali smo Te na dugome putu naše povijesti. Sretali su Te naši pradjedovi s pokoljenja na pokoljenje. Jačao si ih Svojom riječju kroz život i poslušnost Crkvi. Gospodine, ostani s onima koji će doći iza nas! Želimo da budeš s njima kao što si bio s nama. To želimo i to Te molimo. Ostani s nama kada dođe žića kraj. [...] Ostani i pomozi nam ustrajno kročiti putem koji vodi u kuću Očevu. Ostani s nama po Svojoj riječi – riječi koja postaje sakramentom: Euharistijom Tvoje nazočnosti. Želimo slušati Tvoju riječ i vršiti je. Želimo imati udjela u blagoslovu. Želimo biti među onima blagoslovljenima koji „slušaju riječ Božju i čuvaju je”. Amen.

Molitva za one koji gladuju „Oče naš, koji jesi na nebesima, kruh naš svagdanji daj nam danas!” Ne dopusti da ijedno od Tvoje djece bude lišeno zemaljskih plodova, ne dopusti da itko više bude kruha gladan. Daj da svi, ispunjeni duhom Tvoje neizmjerne ljubavi kojom nas ljubiš, znamo sa svojim bližnjima solidarno dijeliti taj kruh, kojega nam daješ u svojoj velikoj darežljivosti. Daj, da se za našim stolom uvijek nađe mjesto za one najmanje i najslabije, da tako zaslužimo sudioništvo u Tvojoj nebeskoj gozbi.

65

Zahvala za Euharistiju

Slava Presvetome Trojstvu za milost Krštenja Slava Tebi, Oče, Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev! Ti si poslao proroke, svoje sluge da naviještaju Tvoju riječ vjernu Ljubavi i pozivaju Tvoj narod na pokoru. Nad rijekom Jordan pozvao si Ivana Krstitelja, glas koji viče u pustinji, poslan cijeloj zemlji uz Jordan da pripremi put Gospodinu i da najavljuje dolazak Isusov. Slava Tebi, Kriste, Božji Sine! Došao si na vodu Jordan da primiš krst iz Ivanove ruke. Duh je sišao na Te u liku golubice. Nebo se otvorilo nad Tobom i čuo se Očev glas: Ovo je Sin moj ljubljeni! Napustivši rijeku, posvećenu Tvojom prisutnošću, pošao si dalje krstiti, ne samo vodom, već ognjem i Duhom Svetim. Slava Ti, Duše Sveti, Gospodine i Životvorče! Tvojom je snagom Crkva krštena, silazi s Kristom nad pakao i s Njime ustaje na novi život. Tvojom snagom mi smo oslobođeni grijeha, da postanemo djeca Božja, slavno Tijelo Kristovo. Tvojom snagom svladan je strah, a Evanđelje ljubavi navještavano je po svim stranama svijeta na slavu Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, kojemu neka je sva slava, u sve vijeke vjekova. Amen.

O, Kriste Spasitelju, primi našu zahvalu za Tvoju spasonosnu žrtvu koja je jedina nada čovjekova! O, Kriste Spasitelju, primi našu zahvalu za euharistijsko lomljenje Kruha koje si ustanovio da bi uistinu kroz tijek vremena susretali svoju braću! O, Kriste Spasitelju, ulij u srca krštenika težnju za sudioništvom u žrtvi s Tobom, izlij želju i snagu da jedni drugima pomažemo na putu spasenja. Amen

II. Pođi za Mnom

Majko Najvećega Svećenika Marijo, Majko Kristova Najvećega i vječnog svećenika, hrabri Svojom trajnom prisutnošću naše korake na putu svećeničkoga služenja, osobito kada put postane težak i muka sve veća. Djevice vjerna, isprosi nam milost u Svoga Sina, da nam nikada ne uzmanjka hrabrosti svjedočiti za Njega na različitim poljima našega apostolata, i surađivati s Njim da bi svijet imao život, imao ga u izobilju.


66

Molitve - Ivan Pavao II. Djevice Majko Djetešca

III. Božje rođenje Zahvaljujemo Ti, Oče, za Djetešce Zahvaljujemo Ti, Oče naš, za Riječ koja je Tijelom postala i koja se u betlehemskoj noći nastanila među nama. Zahvaljujemo Ti za Riječ kojom od vjekova naviještaš najsvetiju stvarnost samoga Tvog Božanstva. Zahvaljujemo Ti za Riječ kojom si odvijeka nakanio stvoriti svijet da svjedoči o Tebi samome. Zahvaljujemo Ti, jer si po svojoj Riječi uzljubio čovjeka “prije nastanka svijeta”. Zahvaljujemo Ti, jer si po Njemu, po ljubljenome Tvojem Sinu odlučio obnoviti svo stvorenje, odlučio otkupiti čovjeka. Zahvaljujemo Ti, Oče Vjekovječni za betlehemsku noć Božjega rođenja kada je Riječ Tijelom postala i moć se Otkupljenja nastanila među nama. “Zahvaljujemo Ti, Oče naš, za slavni rod Davidov kojeg si nam dao upoznati po Isusu – Sinu Tvome” rođenome od Djevice i položenom u jaslice na slamu. Po tom rodu Davidovu, po potomstvu Abrahamovu obećao Si izbavljenje i Tvoj vječni Savez sa svim ljudima sa svakim čovjekom na zemlji. Zahvaljujemo Ti za baštinu Tvoje milosti, koju nisi oduzeo srcu čovjeka, već si je obnovio po zemaljskome rođenju Tvoga Sina – da bismo po Njegovome Križu i Uskrsnuću s pokoljenja na pokoljenje vraćali, po grijehu izgubljeno, dostojanstvo sinova Božjih odabrane braće Tvoga vjekovječnog Sina.


Zajedno s Tobom, neokaljana Majko uranjamo u misli pred jaslama u kojima leži Djetešce, i s Tobom se divimo neizmjernoj Božjoj milosti. Svrni Svoj pogled na nas, Marijo, da proniknemo u Otajstvo skriveno u krhkom tjelešcu Tvoga Sina. Uči nas prepoznavati Njegovo lice u djeci svih rasa i kultura. Pomozi nam, da budemo vjerodostojnim svjedocima Njegove poruke mira i ljubavi da bi svi ljudi našega vremena ranjenoga neprestanim razdorima i bezumnim nasiljem znali prepoznati u Djetetu, koje držiš u naručju, jedinoga Otkupitelja svijeta, nepresušno vrelo istinskoga mira, kojega tako silno žeđa svako ljudsko srce.

IV. Uskrsli Krist Molitva Uskrslom O Kriste, Raspeti i Uskrsli! Zahvaljujemo Ti! Oprosti – svako zlo – koje raste u srcu čovjeka i u čitavome svijetu, – svaki propust – molimo Te, oprosti. Slavimo Te u Tvome Uskrsnuću! Poput Tome Apostola, koji nije odmah povjerovao u Tvoje Uskrsnuće, dotičemo znamen našega Otkupitelja – na Tvojim rukama, nogama, na boku – i sa živom vjerom izgovaramo: “Gospodin moj i Bog moj!” Primi našu molitvu: ovu poruku Crkve o Uskrsnuću. Neka se širi poput jeke… Neka bude radostan pozdrav (…) u kojem vjeru u Uskrsnuće ispovijedaju i navještaju Tvoji učenici po svoj kugli zemaljskoj.

67

Budi slavljen Jedini Bože Oče, Sine i Duše Sveti, neobuhvaćeni Jedini Bože, budi slavljen za svijet, za ovaj svijet, koji je „pozornica povijesti ljudskoga roda, s uzdignutim spomenicima njegovih napora, gubitaka i pobjeda“, svijet, kojeg si oslobodio - Ti, Kriste raspeti i uskrsli. U Tebi je ovaj svijet - i čovjek, koji u njemu živi, sposoban slamati moć Zloga, kako bi svijet doživio obraćenje prema Božjoj zamisli i postigao puninu savršenstva. Bože, Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti budi slavljen od ovoga svijeta otkupljen od Krista.

Majko živih O, Marijo, zoro novoga svijeta, Majko živih, Tebi povjeravamo svoj život. Svrni pogled, o Majko, na nebrojeno mnoštvo nerođene djece, kojima nije bilo dopušteno da se rode, na bijedne koji se bore s nedaćama života, na muškarce i žene, žrtve bezumnog nasilja, na stare i bolesne, izranjene ravnodušnošću ili lažnom sućuti. Učini, da svi koji vjeruju u Tvojega Sina spremno i s ljubavlju, ljudima naše epohe šire Evanđelje života. Isprosi im milost da ga prihvaćaju kao uvijek novi dar, da ga hvale radosno u zahvalnosti čitavim životom; također, hrabrost da ga djelotvorno i ustrajno svjedoče, da bi mogli izgrađivati, zajedno sa svim ljudima dobre volje, civilizaciju pravde i ljubavi, na čast i hvalu Bogu Stvoritelju koji ljubi život.

V. Moli za nas Hrame Presvetoga Trojstva Budi pozdravljena, kćeri Boga Oca! Budi pozdravljena, Majko Sina Božjega! Budi pozdravljena, Zaručnice Duha Svetoga! Budi pozdravljena, o, Hrame Presvetoga Trojstva! Taj pozdrav govori nam koliko si snažno prožeta životom samoga Boga – Njegovom dubokom i neshvatljivom tajnom. Otajstvom tim si posve proniknuta Od prvoga trenutka Tvojega začeća. Puna si milosti, Bezgrešna si! Budi pozdravljena, Bezgrešna Majko Božja! Primi našu molitvu i majčinskom rukom vodi Crkvu na cijelome svijetu u puninu vremenâ, kojoj svi kreću od dana kada je na svijet došao Tvoj Božji Sin, a naš Gospodin, Isus Krist. On je Početak i Svršetak, Alfa i Omega, Kralj vjekova, Prvorođeni među svim stvorenjima, Prvi i Posljednji. U njemu sve ima svoje ispunjenje. U njemu sve sazrijeva do mjere, koju je odmjerio Bog u svom neshvatljivom planu ljubavi! Budi pozdravljena, Djevice mudra! Budi pozdravljena, Majko ljubazna. Moli za nas, zagovaraj nas, Djevice Bezgrešna, milosrdna i milostiva Majko naša, Marijo!

(iz Evangelium vitae, 25. ožujka 1995.)


68

Molitve - Ivan Pavao II.

Službenice Božja Presveta Djevice, Majko Kristova i Majko Crkve, s radošću i divljenjem pjevamo zajedno s Tobom Magnificat, Tvoju pjesmu ljubavi i zahvale. Bogu, za čije “milosrđe s pokoljenja na pokoljenje” zahvaljujemo zajedno s Tobom za veličanstveni poziv katolicima svijeta, jer im je povjerio tako veličanstveno poslanje u svekolikim oblicima, pozivajući svakoga od njih po imenu, u život u zajedništvu ljubavi i svetosti s Njim samim, u bratskom jedinstvu velike obitelji djece Božje; šaljući ih da nose svjetlo Kristovo i da po svom evanđeoskom životu oganj Duha Svetoga raspiruju po cijelome svijetu. Djevice, pjevajući Magnificat, napuni im srca zahvalnošću i oduševljenjem za taj poziv i to poslanje.

Bezgrešna Djevice Bezgrešna Djevice, Majko Spasiteljeva, vjekovi govore o Tvojoj majčinskoj prisutnosti, kojom podupireš hodočasnički puk na putovima povijesti. K Tebi uznosimo oči i Tebe molimo za pomoć u borbi sa zlom i na putu dobrote. Sačuvaj nas i sakrij pod Svoj materinski plašt, O, Djevice lijepa i sveta. U Tvoje ruke predajemo budućnost, koja je pred nama, moleći od Tebe trajnu zaštitu za cijeli svijet. Amen.

(...) Djevice Majko, vodi nas i podupiri da zauvijek živimo kao istinski sinovi i kćeri Crkve Tvojega Sina i pridonosimo učvršćivanju civilizacije pravde i ljubavi na zemlji u skladu s voljom Boga i na Njegovu čast. Amen!


Bezgrešna Majko Božja Zvijezdo nove evangelizacije, daruj nam jakosti i budi s nama na putovima našeg misijskog djelovanja koje ima jedno konkretno poslanje: propovijedati Krista, Otkupitelja čovjeka. Neka misije postanu svakodnevnim svjedočenjem svakoga vjernika u njegovu životu; neka dovede k obnovi kršćanskoga lica Rima, da svi ugledaju jasno da vjernost Kristu nosi u sebi snagu promijeniti ljudski život i oblikovati mirnu povijest, bolje sutra za sve. Bezgrešna Djevice, koja obogaćuješ Crkvu djecom, podupri također naša nastojanja za nova svećenička i redovnička zvanja… Amen.

69

Majko naša

Zdravlje bolesnih

Pod Tvoju se, Marijo, obranu utječemo. Tvojoj brizi izručujemo povijest ovoga mjesta, Crkve Zagrebačke* i cijele domovine. Tvojoj majčinskoj ljubavi posvećujemo sudbinu svakoga od nas, naših obitelji i cijeloga društva. U našim nas potrebama ne odbij, već nas uvijek izbavljaj od svakoga zla. Isprosi nam, Marijo, milost vjere, nade i ljubavi, da bi po uzoru na Te i pod Tvojim vodstvom nosili u novo tisućljeće svjedočanstvo ljubavi Oca, otkupiteljske Smrti i Uskrsnuća Sina i posvetiteljskoga djelovanja Duha Svetoga. Budi neprestano s nama, Gospođo slavna i blagoslovljena, o, Gospođo naša, Zagovornice naša, Posrednice naša, Tješiteljice naša, Majko naša! Amen.

Tebi, Majko, s pouzdanjem upravljamo pogled […] Neka nas Tvoja svemoć oslobodi pesimizma, neka nam, usred tmine našega vremena, da prepoznati svijetli trag Kristove prisutnosti. Tvojoj majčinskoj dobroti povjeravamo suze, uzdahe i uzdanje bolesnih. Neka njihove rane izliječi blagotvorni melem utjehe i nade. Njihove patnje pridružene Isusovom trpljenju, neka budu oruđem Otkupljenja. Tvoj primjer neka nas vodi. Daj da nam život bude neprestana himna hvale Božjoj ljubavi. Probudi u nama osjetljivost na potrebe bližnjih i gorljivost neprestano pomagati onima koji trpe; nauči nas darivati vrijeme osamljenima i buditi nadu onima koji pate. U svakome trenutku našega života, radosnome ili tužnom, pokazuj nam majčinskom ljubavlju, Svoga Sina, Isusa, „o, mila, o draga, o slatka Djevice Marijo.” Amen.

Majko Crkve

Sveta Marijo

O Marijo, Majko Božja i Majko Crkve, zahvaljujući Tebi u danu Navještenja na početku vremena, cijelo čovječanstvo i sve njezine kulture s radošću su otkrile da su sposobne primiti Evanđelje. Danas, uoči Nove Pedesetnice Crkve… narod Božji zajedno sa svojim pastirima okreće pogled prema Tebi i zajedno s Tobom moli: neka izljev Duha Svetoga učini da se sve kulture odlikuju zajedništvom u različitostima: neka promijeni stanovnike cijeloga svijeta da postanu velikodušna djeca Crkve, koja je Obitelj Oca, zajednica braće Njegova Sina i slika Trojstva, začetak i početak na zemlji tog vječnog Kraljevstva, koje će postići svoju puninu u Gradu izgrađenom od Boga, Gradu pravednosti, mira i ljubavi.

Sancta Maria, Mater Dei, ora pro nobis! Moli, o Majko, za nas sve. Moli za cijelo čovječanstvo koje trpi bijedu i nepravdu, nasilje i mržnju, teror i ratove. Pomozi nam razmatrati u svetoj Krunici otajstva Tvoga života koji je “naš mir”, da se svi osjećamo odgovorni i pozvani na aktivno zalaganje u službi mira. S posebnom brigom pogledaj na Zemlju na kojoj si rodila Isusa, Zemlju, koju ste zajedno zavoljeli, a koja je danas i dalje preplavljena raznim mukama i križevima. Moli za nas, Majko pouzdanja! “Daruj nam dane mira bdij nad našim putovima. Učini, da gledamo Tvojega Sina, puni radosti u nebu”. Amen.

(* u originalu: Crkve Krakovske)


70

LITANIJE U ČAST GOSPE LURDSKE Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! Kriste, čuj nas! Kriste, usliši nas! Oče nebeski, Bože, smiluj nam se! Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se! Duše Sveti, Bože, smiluj nam se! Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Bezgrešna Djevice, Gospe Lurdska, moli za nas! Bezgrešna Djevice, koja si potvrdila: „Ja sam Bezgrešno Začeće“, Bezgrešna Djevice, koja si pokazala izvor vode ozdravljenja, Bezgrešna Djevice, koja nas potičeš na pokoru, Bezgrešna Djevice, kćeri Boga Oca Svemogućega, Bezgrešna Djevice, Majko Sina Božjega, Bezgrešna Djevice, zaručnice Duha Svetoga, Bezgrešna Djevice, hrame Presvetoga Trojstva, Bezgrešna Djevice, ogledalo Božje Mudrosti, Bezgrešna Djevice, zoro Pravednosti, Bezgrešne Djevice, kovčeže Saveza, Bezgrešna Djevice, Kraljice neba i zemlje, Bezgrešna Djevice, koja si zgazila glavu paklenoj zmiji, Bezgrešna Djevice, riznico Božjih milosti, Bezgrešna Djevice, pute koji vodiš k Isusu, Bezgrešna Djevice, slobodna od Istočnoga grijeha, Bezgrešna Djevice, vrata nebeska, Bezgrešna Djevice, zvijezdo mora, Bezgrešna Djevice, Majko svete Crkve, Bezgrešne Djevice, izvore svakih savršenosti, Bezgrešna Djevice, uzroče naše radosti, Bezgrešna Djevice, uzore vjere, Bezgrešna Djevice, izvore Božje ljubavi, Bezgrešna Djevice, znamenu našega spasenja, Bezgrešna Djevice, svjetlo Anđela, Bezgrešna Djevice, učiteljice Apostola, Bezgrešna Djevice, slavo Proroka, Bezgrešna Djevice, moći Mučenika, Bezgrešna Djevice, zaštitnice Priznavalaca, Bezgrešna Djevice, uzore djevičanske čistoće, Bezgrešna Djevice, radosti onih koji se uzdaju u Tebe, Bezgrešna Djevice, utočište grešnika, Bezgrešna Djevice, pobjednice svakoga zla. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine! Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se! O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo! Pomolimo se! Majko Božja Bezgrešna, Gospe Lurdska, o Ti puna milosti, po svojoj dobroti koju dijeliš onima koji Te štuju, ponizno Te molimo, isprosi nam kreposti po kojima ćemo živjeti svet život. Izmoli nam potpuno zdravlje duše i tijela, da se koristimo njime na slavu Božju, za dobro bližnjih i spasenje duše. Amen. O, Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo! (3x)


71

ABC društvenih zapovijedi ljubavi 1. Poštuj svakog čovjeka, jer u njemu živi Krist. Budi osjetljiv na potrebe drugog čovjeka, tvog brata. 2. O svima misli dobro, ne misli zlo o nikome. Pokušaj i u najlošijem naći barem nešto dobrog. 3. O drugima uvijek govori dobro – ne govori loše. Ispravi zlo koje si drugom nanio riječju. Ne stvaraj razdor među ljudima. 4. Razgovaraj sa svima jezikom ljubavi. Nikad ne podiži glas. Ne psuj. Ne čini drugom zlo. Ne izazivaj suze. Donosi mir i iskazuj dobrotu. 5. Opraštaj sve svima. Ne nosi u srcu zlobe. Uvijek prvi pruži ruku pomirbe. 6. Djeluj uvijek na korist bližnjeg. Čini dobro drugom, kao što želiš da tebi drugi čine. Ne misli što je tebi netko dužan, već što si ti drugom dužan. 7. Suosjećaj s drugima u trpljenju. Nosi utjehu, savjet, pomoć i srce drugima. 8. Radi pošteno da se drugi mogu okoristiti tvojim radom, kao što se ti koristiš radom drugih. 9. Uključi se u društvenu pomoć bližnjima. Otvori se potrebama siromašnih i bolesnih. Dijeli. Nađi oko sebe one koji su u potrebi. 10. Moli za sve. I za neprijatelje.


72

rdu

arije u Lu

M ne Djevice e ž la B a j n a tnica ukaz 08.) 150. oblje (1858. - 20 Ljubite jedni druge! ♥ Pročitaj i daruj drugima

Ljubite Jedni Druge-Casopis 2008 Final

Recommend Documents