* Baal
Ucsla (ao^ 'ZßAufy.'e
A 03J
^ ČodU
/-)
l o s
V/
O A uAAi im
'
y
A ^ ld j £ u a
An fvuwty
Osobe
BAAL, pjesnik MECH, veletrgovac i nakladnik EMILIJA, njegova žena DR. PILLER, kritičar JOHANNES SCHMIDT PSCHIERER, direktor vodoprivrede MLADIĆ DJEVOJKA JOHANNA EKART LUISE, konobarica OBJE SESTRE GAZDARICA SOPHIE BARGER SKITNICA LUPU MJURK SUBRETA KLAVIRIST ŽUPNIK BOLLEBOLL GOUGOU STARI PROSJAK MAJA, prosjakova žena MLADA ŽENA WATZMANN KONOBARICA DVA ORUŽNIKA VOZARI SELJACI DRVOSJEČE Itd.
Koral o velikom Baalu
Dok je u bijelom krilu majke rastao Baal Bio je visok blijed i tih nebeski areal Mlad i nag i silno čudesan Zavolio ga Baal na Baalov prvi dan. A nebo, stalno i za slasti i pecala Ne gledaše, sretno, ni usnula Baala: Ljubičasto noću dok Baal pijan loče On krotak jutrom, ono kajsijske bljedoće. Kroz rakijašnicu i crkvu i špital Ravnodušno kaska Baal, odvikava se. Nikada, ni umoran, ne potone Baal: Doljnje svoje nebo on uzima za se. U grešnika sramnoj vrevi sve bo Gol ležaše Baal a valjajuć se potom. Samo to nebo, ali vazda nebo Pokrivalo mu silno nad golotom. A Svijet, ta bujna žena što se uz smiješak nudi Svakom tko joj se pred koljenima smrskan preda Dao mu neku ekstazu koja prudi A1 nije umro Baal: on samo udalj gleda. A kad je uokrug tek leševe gledat mogo Dvostruko veća sladostrast mu bila. Više je mjesta, Baal će, kad ih nije mnogo. Više je mjesta, Baal će, toj ženi posred krila. Ima li Boga ili pak nema Boga Baalu, dok živi, svejedno je posvema. No preozbiljna bi Baalu bila sprdnja iz toga: Ima li vina ili vina nema. Daje li žena, Baal će, svi vi što biste Nosite se, pa u nje više nema! Ne bojte se žena, muški, sve su iste: No čak i Baala od djece hvata trema. Svaki je porok nekog dobra radi Samo ne čovjek, po Baalu, koji porok radi. Grijesi su nešto, zna se što se želi. Jedino je odveć mnogo: nadvoje nek se dijeli!
Dra msk i teks te ks tov i I I I
Ne Ne tako lijeno, ne neon onaa tad ta d slatkoće! slatkoće! Mora li tko što, Baal će, to i hoće. Gnusiš li, Baal će, i tad je to išta Bolje nego da ne činiš ništa! Ne Ne bu budit ditee lijeni, mekopu mekoputm tmii tako Jer uživati, u Boga, nije tako lako! Hoće se jakih udova, iskustva: I pritom smeta trbušina tusta. Valja biti jak, užitak škodi plahu. I ukrivo kad pođe, veseliti se krahu! Mlad se zove onaj, pa što god da tvori Tko večeri svake baš sam sebe mori. I skraha li se jednom što u Baala Tek da vidi što se unutra skriva — šteta je, no to je samo šala I Baalova zvijezda, Baal slobodan biva. A ako je u tome i nešto kala On posve, sa svime, otpada na Baala Da, sviđa mu se njegova zvijezda. Zaljubljen je u nju — jer nema drugih zvijezda. U jastrebe tuste put visina zuri Što nad lešom Baala po nebištu straže. Kadšto se pretvara da je mrtav. Kad se jastreb sjuri On jastreba, nijem, za večeru smaže. U suznom dolu, podno mnogoj tmurnoj zvijezdi Baal žvačući pase diljem pustih njiva. A ako su puste, Baal raspjevan jezdi Put vječnosne šume da joj u dnu sniva. I dolje kad povuče Baala tamno krilo Baalu, što li je još svijet? Baal je sit. Toliko se neba pod vjeđom mu skrilo Da će mu i mrtvu dosta neba bit. Dok je u mračnom krilu majke trunuo Baal Još viši i tiši i bljeđi bio je nebosklon Mlad i nag i silno čudesan Kako li ga je volio Baal dok je bio on.
12
Blagovaonica Mech, Emilija Mech, Pschierer, Johannes Schmidt, Dr. Piller, Baal i drugi gosti ulaze kroz mimokretna vrata.
Baalu: Izvolite, gospodine Baal, gutljaj vina? MECH, Baalu: Svi posjeduju, Baal na počasno mjesto.
MECH: Jedete li rakove? Ovo je jeguljin leš. PILLER, Mechu: Drago mi je da su se besmrtne pjesme gos podina podi na Baala, koje ko je sam Vam imao čast pročitati pro čitati,, učinile učinile dostojnima Vašega pljeska. Baalu: Morate objaviti Vašu liriku. Gospodin Mech plaća kao Mecenat. Izlazite eto iz potkrovlja potkro vlja.. MECH: Trgujem cimetovim drvom. Za me niz brazilijanske rijeke plove čitave šume cimetovine. Ali izdat ću i Vašu liriku. EMILIJA: Stanujete u sobi u potkrovlju? BAAL, jede jed e i pije: Klauckestrasse 64. MECH: Za liriku sam ja zapravo predebeo. Ali Vaša je lu ba b a n ja kao u nekog nek og čovjeka ovje ka iz m alaj al ajsk skih ih arhipe ar hipelaga, laga, koji je navikao navika o da sam sebe bičem bičem tje tj e ra n a rad. rad . Radio bi samo iskešenih zubi. PSCHIERER: Moje dame i gospodo. Otvoreno priznajem: potre po treslo slo m e je što št o sam ovakva ova kva čovjeka zatek zat ekao ao u tako skromnim uvjetima. Vi znate, našega sam dragog majstora otkrio u svom uredu kao obična incipijenta. Bez ikakva straha nazivam sramotom za naš grad što ovakve osobnosti pušta da rade za kruh svagdašnji. Moje čestitke, gospodine Mech, što će se Vaš salon zvali kolijevkom slave ovoga genija, da, genija. U Vaše zdravlje, gospodine Baal! Baal napravi obram ob rambe benu nu gestu; gest u; jede.
PILLER: Napisat ću o Vama jedan esej. Imate li rukopisa? Iza sebe imam novine. JEDAN MLADIĆ: Kako pravite, dragi majstore, tu prokletu naivnost? Pa to je homerski. Homera ja držim za jednoga ili za nekolicinu visokoobrazovanih prerađivača s pene trantnim uživanjem u naivnosti originalnih narodnih epova. JEDNA DJEVOJKA: Mene Vi parije podsjećate na Walta Whitmana. Ali Vi ste značajniji. Tako ja mislim. DRUGI Č OV OVJE JEK: K: Ali onda ond a on, držim, drž im, ima im a p rije ri je nešto od Verhaerena.
Baal
15
Ko platnenim jezicima, Dala mu sklonište. Tu je visio u lebdnji, Noge Noge irnu ležahu u travi. Krvavo večernje sunce Mu krvlju natapalo rebra, Nad krajolik kra jolikom om cijelim Je podiglo maslinske šume, Bog se u haljama bijelim Objavio u oblacima. Pozemlje posvuda cvjetno Pjev zmijskoga legla krasi, U srebrnim vratovima Cvrkuću tanahni glasi. Ponad lisnatog carstva Svi su drhtali tako, Osluškujući ruke Oca U svijetlim žilama lako.« Pljesak.
GLASOVI: Genijalno. Demonski, a ipak s ukusom. Jednostavno nebesno. DJEVOJKA: Po mom mišljenju to je najbliže baalovskom osjećaju svijeta. MECH: Vi morate putovati. Abesinska brda. To je nešto za Vas. BAAL: Ali ona mi ne prilaze. PILLER: A čemu? Por P ored ed Vašeg o sjeća sj ećaja ja života! Vaše Vaše su pjesm pje smee proizvele na mene veoma snažan snaža n učinak. učinak. BAAL: Kad se dopadnu kočijašlma, oni nešto i plate. MECH, pije: pije : Izdavat ću Vašu liriku, ostavit ću cimetovinu neka plovi, ili ću raditi oboje. EMILIJA: Ne bi trebao toliko piti. BAAL: Ja nemam košulja. Mogao bih nositi bijele košulje. MECH: Ne zaradite ništa od izdavanja? BAAL: Ali morale bi biti meke. PILLER, ironično: čime bih Vas, po Vašem mišljenju, mogao uslužiti? EMILIJA: Vi pišete taiko divne pjesme, gospodine Baal. U njima ste toliko nježni. BAAL, Ejmiliji: Ejmiliji: Nećete odsvirati nešto na harmoniju?
Dramsk Dra mskii tek stovi sto vi I II
16
Emilija Emil ija zasv zasvira ira..
MECH: Rado jedem uz harmonij. EMILIJA, Baalu: Baalu: Nemojte, gospodine Baal, toliko piti. BAAL, motri na Emiliju: Za Vas, Mech, plivaju cimetova stabla? Posječene žurne? EMILIJA: Možete piti koliko hoćete. Htjela sam Vas samo zamoliti. PILLER: Vi puno obećavate i pri piću. BAAL, Emiliji Em iliji:: Svirajte dalje! Imate dobre ruke. Emilija Em ilija prestane te priđe stolu.
PILLER: Samu glazbu jamačno ne volite? BAAL: Ne čujem glazbu. Previše govore. PILLER: Vi ste, Baal, jedan smiješni jež. Naizgled nećete da Vas objavljuju. BAAL: Ne trgujete li Vi, Mech, i životinjama? MECH: Imate što protiv? BAAL, pomilu pom iluje je Emilij Em ilijii ruku: A što se Vas tiču moje pjesme? MECH: ECH: Hti Htio o sam Vam učiniti uslugu. Nećeš Nećeš li, Emilija, Emil ija, još oguliti jabuke? PILLER: Strah ga je da ga ne 'isišu. — Još Vam ništa nije palo n a pame pa mett u vezi vezi s kakvom korišću od mene? mene ? BAAL: Hodate li Vi, Emilija, uvijek u širokim rukavima? EMILIJA: Ali sada doista morate prestati s vinom. PSCHIERER: S alkoholom biste morali biti donekle oprezni. Mnogi je već genij... MECH: Ne biste li se možda malo okupali? Da naredim da Vam spreme postelju? Niste li što zaboravili? PILLER: Sad se, Baal, tope košulje. Lirika je već potonula. BAAL, pije: Č emu monopoli? monopoli? Idit Id itee Vi, Vi, Mec Mech, h, u krevet. MECH, ustade: Dopadaju mi se sve životinje u dragoga Boga. Ali se sa životinjom ne može trgovati. Idemo, Emilija, idemo, gospodo. Svi ogorčeno poustanu.
GLASO LASOVI: VI: Bože! Bože! Nečuveno! Nečuveno! Pa to to je . . . PSCHIERER: Gospodine Mech, ja sam potresen ... PILLER: Lirika Vam ima zločest prizvuk. BAAL, Johannesu: Kako se zove gospodin? JOHANNES: Piller.
