Ceste u Dalamaciji

UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJ EK ZA HISTORIJU

Putne komunikacije u istoĉnom dijelu rimske provincije Dalmacije Dalmacije

Profesor : prof. dr. Salmedin Mesihović

Ass. : Amra Šaĉić, MA

Sarajevo, 2013.

Student: MerimaBašić, BA

Sadržaj 1. Uvod Uvod ............................................. ................................................................... ............................................ ............................................ ...................................... ................ 3 .................................................................... ............................................. ................................... ............. .5 2. Putna mreţa iz Siscie ............................................. 2.1. Siscia – Sirmium Sirmium ........................................ .............................................................. ............................................ ...............................5 .........5 2.2. Siscia – Emona ............................................ .................................................................. ............................................ .............................. ........ 8 ............................................................... ............................................ .......................................9 .................9 3. Putna mreţa iz Salone ......................................... 3.1. A 3.1. A Colonia Salonitana Salonitana Ad Fines Provinciae Illiryci. Illiryci . ..........................................9 ..........................................9 3.2 Via Gabiana Gabiana Ab Salonis Salonis Andretium Andretium ........................................... ................................................................ ..................... 12 3.3. Ad 3.3. Ad Imum Montem Ditionum Ditionum Ulcirum....................... Ulcirum ............................................. ......................................... ................... 13 3.4. Cesta Ad Bathinium Flumen ............................................ .................................................................... ................................15 ........15 3. 5. Ad 5. Ad Hedum Castellum Daesitiatium...................... Daesitiatium............................................ ............................................. ........................15 .15 4. Putna mreţa iz Naron ....................................... ............................................................. ............................................ ............................... ......... ........ 19 4.1. Narona – Leusinium........................................ Leusinium................................................................ ............................................... .............................19 ......19 4.2. Narona – Nevesinjsko polje............................................ polje.................................................................. .................................... .............. 22 4.3. Narona – Sarajevsko polje ........................................... ................................................................. ........................................24 ..................24 5. Miljokazi...................... Miljokazi............................................ ............................................ ............................................ .............................................. ......................................26 ..............26 6. Prilog :

............................................................ ........... ............ 28 karta istoĉne provincije Dalamcije .................................................

7. Prilog : Pojtingerova kart .......................................... ................................................................ ............................................ ...................... ..............29 8. Zakl juĉak ................................................................ ............................................ ............................................. .......................... ... .............30 juĉak .......................................... 9. Bibliografija ............................................ .................................................................. ............................................ ...................................... ................ ................31 ................31

2

1. Uvod

Pitanje putnih komunikacija u istoĉnoj rimskoj provinciji Dalmaciji je kompleksno pitanje, koje kad se obraĊuje u radu ovakve vrste, zahtjeva prije svega ograniĉavanje ograniĉavanje na jedan ili svega nekoliko aspekata teme, koji će se obraĊivati u radu. OdreĊivanjem as pekta teme koji će biti obraĊen u radu, ujedno se odreĊuju i ciljevi rada. Neki bitni aspekti tematske komunikacija, epigrafski cjeline koje se veţu za putnih komunikacija su raspored putnih komunikacija,

spomenici, strateški znaĉaj cesta, utjecaj izgradnje i povezivan ja cesta na razvoj trgovine, na raspored i kretanje vojske, ali i zbog ekonomskih razloga. Pored navedenih razloga moţe se reći da su Rimljani gradnjom cesta htjeli proširiti svoju kulturu na podruĉje Ilirik, ali i uspostaviti mir meĊu ilirskim narodim, te u konaĉnici uspostaviti svoj sistem vlasti. Mogućnost kombinacije razliĉitih aspekata teme u ovom radu u startu je odbaĉena zbog toga što što bi na taj naĉin rad mnogobrojne mnogobrojne teme spomenuo tek tek usputno i nedovoljno nedovoljno objasnio. Jedini aspekt od nabrojanih, koji

kad se prouĉava zasebno, ne znaĉi odstupanje od

teme, jeste raspored putnih komunikacija, što je neodvojivo vezano za epigrafske spomenike. Prema tome, za cilj rada odabrano je praćenje pravca cesta u istoĉnoj rimskoj provinciji Dalmaciji i prikazivanje ubikacija pojedinih stanica na tim cestama, ali i praćenje epigrafskih

spomenika naĊenih na putnim pravcima koji će biti tema rada . Kako su u istoĉnom dijelu Narone, Salone, Salone, putevi koji su povezivali provincije Dalmacije najvaţniji putevi kretali iz Narone, Sisciu Sisciu ( Ljubljana ) i Sirmium ( Sremska Mitrovica ), a ogranci tih puteva prolazili su kroz

teritorij današnje Bosne i Hercegovine, rad će pratiti pravce tih puteva, posebno se bazirajući na navoĊenju razliĉitih mišljenja istraţivaĉa o pravcima puteva. Kad se o tome govori, sasvim je prirodno da se prate i epigrafski spomenici naĊeni na dijelovima

ovih puteva.

Najstariji epigrafski spomenik, koji je ujedno i najstarije svjedoĉanstvo rimskih cesta jeste onaj pro naĊen

o gradnji

u blizini Konjica sa imenom cara Augusta.

problemom bavili su se mnogobrojni

Ovim

istraţivaĉi, od koji su za ovaj rad najvaţniji Ivo

Bojanovski i Dimitrije Sergejevski, koji je nakon D rugog

svjetskog rata izvršio sistema tsko

istraţivanje. Jedan od znaĉajnih historiĉara koji je veći dio svoje djelatnosti posvetio istraţivanju rimskih komunikacija bio je Esad Pašalić. Ovoj problematici Pašalić je posvetio ĉitavu jednu studiju pod nazivom ,, Antiĉka naselja i komunikacije u BiH”. Od historijskih metoda korištenih u radu potrebno je izdvojiti tematsku metodu, koja je s radom povezana već od donošenja odluke da se rad najviše bazira na putevima koji su išli iz Narone, Salone, Siscija i Sirmija. Kvantitativna metoda ogleda se u 3

tome da su neke ceste, u zavisnosti od njihove duţine i znaĉaja, te broja epigrafskih spomenika pronaĊenih na pojedinim pravcima, obraĊene na razliĉitim razinama. Kvalitativni metod korišten je pri odluci da se od velikog broja podataka, odaberu oni vezani konkretno za ubikaciju nekih putnih pravaca i za objašnjenje znaĉenja epigrafskih spomenika pronaĊenih na istim pravcima.

Pored spomenutih metoda valja istaknuti i komparativnu, budući da su autori prilikom istraţivanja cesta i ubikacija imali i razliĉite stavove, a od velikog znaĉaja u ovoj problematici jeste i Epigrafija, koja je od je

od izuzetene vaţnosti kod istraţivanja antiĉkih mjesta, ali i

sami miljokaza. Kod istraţivanja cesta velike i znaĉajne podatke pruţa i sama topografija. Pored spomenutog za istraţivanje antiĉkih cesta velike podatke pruţaju još itinerariji. Radi se taĉnije o Antoninovu itineraru, Kozmografiji Ravenjanina, te Pojtingerovoj karti. Svaki od ova tri izvora predstavlja veliki znaĉj za istraţivanje cesta. Prvenstveno iz razloga što daju podatke o mjestima, ali i udaljenosti jedne stanice od druge, što omogućava lakšu ubikaciju i lokaliziranje mjesta. U uvodnom djelu radi boljeg upoznavanja tematike rada bitno je istaknuti da su rimske

ceste većim djelom nastajale na već postojećim ilirskim cestama, ali i da je veći dio njih poĉeo se graditi graditi u doba cara Augusta, a završene završene su u periodu periodu Tiberija i Klaudija. Bitno je napomenuti i da je

veći broj tih cesta nastao u doba Tiberijevog legata

Kornelije Dolabele koji je ovim podruĉjima upravljao od 14. do 20 godine, i u tom relativno kratkom roku uspio povezati veći dio provincije Dalmacije sa Italijom i Panonijom. Kao dokaz Dolabeline gradnje cesta uzimaju se dva solinska natpisa. Svakako neizostavno je spomenuti da su pojedine ceste, poput one Narona – Nevesinjsko Nevesinjsko polje

nastale još za ţivota

cara Augusta.

4

2. Putna mreža iz Siscie 2.1. Siscia – Sirmium Sirmium

Kao što je u uvodnom dijelu rada spomenuto, glavna polazišta saobraćajnih Narona, Salona, Salona, Siscia i Sirmium. Sirmium. Upravo komunikacija istoĉne provincije Da lmcije bile su Narona,

ova antiĉka podruĉja povezivala su se i sa unutrašnjim dijelovima Bosne i Hrecegovine. Ove saobraćajne komunikacije komunikacije bile su od srateškog znaĉaja za daljnji razvoj ovih podruĉja, budući da je upravo ono što je vodilo ka napredku jedne zemlje, ili podruĉja bila dobro izgraĊena povezana putna komunikacija. Putne komunikacije vaţna su odredn ica i za razvoj trgovinu. Nakon izgradnje komunikacija trgovaĉke veze postale su tako reći svakodnevnica, trgovci su sa lakoćom mogli putovati u druge djelove provincije, u urbana središta poput Salone, Narone, Jadra itd. Rimski putevi su bili znaĉajni i za vojsku i upravo u tome leţi još jedan znaĉaj rimskih puteva. Razvojom cesta, rimski vojnici koji su došli na tlo Ilirika poĉinju širiti svoj utjecaj meĊu ilirski narod. Vojska poĉinje meĊu I liri širiti duhovnu tradiciju, koju su donijeli sa sobom, što je u konaĉnici dovelo do romanizacije ilirskog stanovništva. 1 Pored toga, vojska gradnjom cesta lakše osvaja druga, udaljenija mjesta, takav primjer upravo je bio sa Solunom.

Iz strateških razloga Rimljani su, ĉim bi im prilike to dopuštale gradili gustu mreţu puteva, glavni magistralni putevi išli su iz primorja u unutrašnjost, pravcem Salona – Sirmium, Narona – Sirmium, Sirmium, Siscia – Sirmium, Sirmium, itd.2

Glavne rimske saobraćajnice pratile su doline rijeka, kotlina i druga pogodna mjesta za kretanje.

U istoĉnoj rimskoj provinciji Dalmaciji glavne prometnice pratile su tokove Save,

Drave i Dunava.

3

Nezaobilazno prometno

ĉvorište bio je Sirmium ( današnja Sremska Mitrovica ), dok

su glavna putna ĉvorišta na podruĉju Panonije bila Cibela ( Vinkovci ), Mursa ( Osijek ) i Siscia ( Sisak).4 Sirmiuma, kao i Naredni dio rada bavit će se pitanjem pitanjem ceste koja je vodila od Siscia do Sirmiuma, kao pitanjem miljokaza, osnovnim pokazateljem pravca rimskih cesta. Rimska cesta Siscia -

1

Stipiĉević, 1989, 54.

2

Isto, 53.

3

Graĉanin, 2010, 10.

4

Isto, 10. 5

Sirmium predstavljala

je jednu od najznaĉajnijih ri mskih komunikacija u Panoniji, koja je

Sirmijum ne pripada povezivala vaţna strateška podruĉja. No i pored toga, cesta Siscia – Sirmijum

prometnom dijelu rimske provincije Dalmacije, Dalmacije, već njegovom njegovom komplementarnom komplementarnom dijelu. 5 Svakako znaĉaj ove ove ceste ceste jeste u tome što j e ona dobrim dijelom prolazila kroz Bosansku Posavinu. Posavinu. Cjelokupna trasa ove ceste još uvijek nije odreĊena u cijelosti, vjerovatno i zbog same duţine ove ceste od ukupno 320 km. Pored Ive Bojanovskog koji je veliki dio Sirmium, prve podatke o njoj daje J. Brunšmid. Iako svog istraţivanja posvetio cesti Siscia – Sirmium

je Brunšmid o samoj cesti dao oskudne podatke, ipak je vaţan njegov podatak o miljokazima ove ceste koji potjeĉu iz III. i IV. stoljeća. Spomenute miljokaze Brunšmid je geografski odredio na prostoru

Slabinja, Baćina i Hrvatske Dubice. 6

Sirmium bio je i Jedan od istraţivaĉa koji su se takoĊer bavili pitanjem ceste Siscia - Sirmium bio

J.M. Katanĉić. On je za razliku od drugih autora koji su se bavili istim isti m problemom dao shemu ceste koja vodi od Siscia do Sirmiuma Sirmiuma i po njemu ona izgleda : Dubica (Praentorum )

→ Marsonia ( Brod) → Ad Basante →Saldis ( Soljani) → Drinum.7 Neke od njegovih lokacija prihvaćene su i dana s u literaturi, no pored njegova postoji još niz drugih miš ljenja o trasi ceste Siscia – Sirmium, o ĉemu će biti više rijeĉi u nastavku rada. Sirmium jeste Jedan od znaĉajnih podsticaja za daljnje istraţivanje ceste Siscia - Sirmium svakako

pronalazak

miljokaza

cara

Elegabele

Marcus Aurelius Antoninus 218. Antoninus 218. – 222. godine )

(Varius (Varius

Avitus

Bassianus,

kod Jablanice, u sjeverozapadnoj Bosni,

koji je taĉnije odredio trasu ceste Siscia – Sirmium, ali pomogao i u daljem istraţivanju ceste Siscia - Servitium. Servitium.

No ono što se prvenstveno i pored svih istraţivanja kao i teorija nauĉnika moţe uzeti kao primat

u istraţivanju ove ceste ceste jeste antiĉka antiĉka Pojtingerova Pojtingerova karta. Po ovoj karti trasa

komunikacije Siscia – Sirmium Sirmium izgleda ovako : Siscia → Ad Pr( e) atorum

→ Servitio

→Urbate (m) → Marsoni (a) → Ad Basante (m) →Saldis → Drinum → Sirmium . Dakle, po Pojtingerovoj karti vodili od Siscia do Sirmiuma.

5 6 7

Katanĉić je izvršio skoro taĉnu analizu puteva koji su

Po Bojanovskom, koji je izvršio analizu podruĉja na terenu,

Bojanovski, 1984, 145. Isto, 146. Isto, 149. 6

odnos cesta upisan na Tabuli je taĉan,

ali ima i nedostataka, nedostataka, kao što su zanemarivanje rijeke

Une na karti, nedostatak miljokaza, prelaz Sava kod Sirmiuma Sirmiuma i sl. No, kad se zanemare

greške na karti, koje su vjerovatno krivica samog autora Pojtingerove karte,8moţe se dobiti općenita sl ika puteva koji su vodili od Siscia do Sirmiuma. Sisci je

predstavljao i jedno od znaĉajnih ĉvorišta puteva u Panoniji, gdje su se

povezivale ceste sa svih strana.9 Po Antonineuvu intineraru 10iz Siscia

su izlazile ĉetiri ceste, dok je u Pojtingerovoj

karti prikazana karti prikazana samo jedna cesta za Emonu za Emonu - današnja Ljubljana. Te ĉetiri ceste su: 1. Sisica → Mursan 2. Siscia → Poatovionem 3. Siscia → Hemonam 4. Siscia → Seniam11

Kada se govori o miljokazima bitno je navesti da je na podruĉju izmeĊu Slabinja i Dubice

pronaĊeno pet miljokaza, koji su od velikog znaĉaja za daljnu analizu ove trase.

Najstarijih

od

tih

miljokaza

je

Marcus Aurelius Antoninus, 211.- 217. )

Karakalin

(Lucius

Septimius

Bassianus,

miljokaz iz 212. godine, dok su najmlaĊi

Valentijanov ( Flavius ( Flavius Valentinianus, 364. Valentinianus, 364. – 375. 375. ) i Valensov ( Flavius Valenus, Valenus, 364. – 378. 378. ) miljokaz iz 70- tih godina IV. stoljeća. 12

Od velikog znaĉaja je i miljokaz cezara Flavija Valerija Severa. Miljokaz se nalazi na podruĉju Baćina ( Tuk ). U blizini Baćina, prema istraţivaĉima rimskih cesta nalazi se i trasa Ad Preatorium, Preatorium, koji vodi do Sirmiuma. Od Sirmiuma. Od Ad Ad Preatoriuma, koji se kako je to utvrĊeno nalazi Servitiuma ( današnja Bosanska Gradiška ). na podruĉju Gornjeg Gornjeg Baćina, cesta dalje dalje vodi do Servitiuma (

8

,, Pojtingerova karta predstavlja jednu od najstarijih putnih mapa, gdje su prikazani skoro svi djelovi Rimskog carstva. Nastala je vjerovatno u IV. stoljeću, a preslikana u XIII. stoljeću.”, http://hr.wikipedia.org/wiki/Tabula_Peutingeriana ( 07. 12. 2013, 15 : 16 ) 9 Bojanovski, 1984, 155. 10 ,, Antoninov itinerari predstavlja registar postaja , koje oznaĉavaju udaljenosti od jedne postaje do druge. Dioklecijana, a prepis mape je Itinerarij je vjerovatno nastao u III. stolj eću, prvi primjerak je nastao u doba Dioklecijana, izvršen vjerovatno u doba Antonina Pia.” , http://en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Itinerary, http://en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Itinerary, ( ( 07. 12. 2013, 15 : 26 ) 11 Bojanovski, 1984,165, 12 Isto, 161. 7

Ta trasa ide desenom obalom Save. Obuhvata slijedeća mjesta : Bukovca → Batara → Liskovca → Lipovaĉe → Mokrice → Dubrava → Trošelja → Razboja→ Urbitum.13 Što se pak tiĉe trase Urbitio, ona se nalazi izmeĊu Ad Preatoriuma i Marsonije. Istraţivaĉi su ovu stanicu ĉesto smještali u Slavonskom Kobošu ili selu Vrbovu, dok je A. Mollinary smješta na podruĉju izmeĊu Banja Luke i Prnjavora. Opće prihvaćeno mišljenje o lokalizaciji Urbate, Urbate, jeste da se ona nalazi u Srpcu, na desnoj obali Save. U prilog ovom Urbanus (vjerovatno se radi o mišljenju idu i pisani izvori koji spominju naselje na rijeci Urbanus rijeci Vrbas). Prema tome, Urbatum

se nalazi na ušću Vrbasa. No ono što dovodi u pitanje ovu

lokalizaciju jeste to da se na mjestu Urbata

uz Savu Savu ranije nalazila moĉvara, s toga bi bilo

nemoguće da trasa ide tim putem. Bojanovski u pogledu ovog problema istiĉe da je trasa vjerovatno išla Donjom Dolinom uz Savu. Budući da ovo podruĉje nije bilo moĉvarno, postoji velika vjerovatnoća da se trasa nastavljala na ovom mjestu. U pri log ovoj tvrdnji ide i ĉinjenica da je prilikom istraţivanja na ovom mjestu pronaĊeno naselje sojeniĉkog tipa i nekropla na gredi Timenac.

14

Urbate i Marsonije, prihvaćeno je mišljenja da je to Kada se govori o dionici izmeĊu Urbate i trasa puta :

Lužani → Oriovac → Stupnik → Andrijevci → Sibanj → Gromaĉnik → Brodski

Varoš → Brodsko Brdo ( Podvinje) → Slavonski Brod.15 Ubikaciju Marsonije i Ad Basante je teţe

odrediti, budući da neki podaci o njoj u

Pojtingerovoj karti karti nedostaju, zbog ĉega se ne moţe utvrditi taĉna ud aljenost ova dva mjesta. C. Miller je Ad Basantum

lokalizirao u Bosanskom Šamcu, dok je Kukuljević ubicirao na

Virove kod Bosuta. No, kako to Bojanovski navodi, od velikog broja stavova o ubikaciji samo

jedna je moguća, a to je ona od Sergejevskog. On je Ad Bosut smjestio u blizini Ţupanje, kod Save. Što se tiĉe same stanice Ad Basante , nju treba traţiti na rijeci Bosut, taĉnije na jednom od pr ijelaza ijelaza ove rijeke

i to kod Ţupanje. Kao Kao dokaz da se ova stanica stanica nalazila na rijeci Bosut, Bosut,

moţe se uzeti i sliĉnost u nazivima rijeke i antiĉke stanice. Kao i kod Ad Bosuta, tako Bosuta, tako je i kod Saldisa,

16

teško odrediti taĉnu ubikaciju. Sudeći po

istraţivanjima Bojanovskog to bi moglo biti podruĉje u Posavskim Podgajcima, što odgovara 13


14

Bojanovski, 1984, 174. Isto, 184. 16 Isto, 196. 15

8

i samoj Pojtingerovoj karti. No, po mišljenju drugih autora prije svega Katanĉića i Saldis nalazi u Kukuljevića Saldis je moguće locirati u Soljanima, dok se po trećem mišljenju Saldis nalazi postaja Drinum,, cesta dalje vodi Brĉkom. 17Od Donjeg Brodca gdje se najvjerovatnije nalazila postaja Drinum ka Sirmiumu. Sirmiumu.

Znaĉaj putne komunikacije Siscia – Sirmium leţi u ĉinjenici što je ovo mjesto bilo jedno od glavnih

puteva Rimskog doba. Od VI. stoljeća ova podruĉja su bila pod vlašću

Avara i Slavena, a nakon njihova pada pao je i antiĉki naĉin ţivota u ovim krajevima.

18

2.2. Sisica – Emona Emona Da se rimska provincija Dalmacija povezivala sa dijelovima Panonije, ali i Italije, Emona. ( današnja Ljubljana ) . Po Antoninovu interijariju svjedoĉi rimska cesta Siscia – Emona.

izmeĊu Siscia i Emone nalazi se 115 milja. IzmeĊu ova dva mjesta postojalo je niz manjih stanica koje se mogu uoĉiti i na Pojtingerovoj karti. Po Graĉaninu, tri posljednje postaje prije Siscia bile bi : Romula ( Romula ( Romula), ), Kvadrata ( Quadrata) Quadrata) i Kod Kod Granice ( Ad ( Ad Fines ). Fines ).19 Siscia, jeste i njeno povezivanje Ono po ĉemu se istraţivaĉi mogu razilaziti u pogledu Siscia, jeste sa Senijom (današnji Senj). Po Antoninevu interijariju cesta interijariju cesta i Senije se prikljuĉuje prometnom pravcu koji vodi u Sisci

u Romuli. No, kako Graĉanin navodi veće je vjerovatnoća da je ta

cesta išla podruĉjem podruĉjem današnje Velike i Male Kapele, te preko Korduna nastavljala prema Topuskom, odnosno antiĉkom Kvadratu, ali je u svakom sluĉaju ova cesta pripadala emonsko sisciskoj dionici. – sisciskoj

3. Putna mreža iz Salone

3.1. A 3.1. A Colonia Salonitana Ad Fines Provinciae Illiryci ( Salona – Ad Ad Fines ) Fines )

Kao što je ranije spomenuto najveći graditelj cesta na podruĉju BiH, pa i provincije Dalmacije bio je Dolabela,20

17

u njegovo vrijeme je izgraĊena i jedna od pet najvaţnijih cesta A

,, Taj stav zastupali su Kiepert, Miller i Mocsy. ”, Bojanovski, 1984, 211.

18

Isto, 257.

19


20

Dalamciju upućen 14. g. n. e. i tamo se nalazio u doba Augus tove smrti u Noli. Nakon toga je vraćen u Rim.”, Rim.”, Mesihović, 2010, 105. ,, Publije Kornelije Dolabela je u

9

colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci. 21

Ova cesta izgraĊena je u periodu 16/17.

godine, s ciljem efikasne uspostave kontakta s netom osvojenom Panonijom. 22 Publije

Kornelije Dolabella bio je agilni carski namjesnik, koji je svoje namjesništvo poĉeo 14. a završio 20. godine.

23

U tom relativno kratkom roku Dolabella je uspio izgraditi cestovnu

mreţu duţine od oko 550 km, ĉime su povezana znaĉajna središta provincije Dalmacije. Po Pašaliću cesta Salona – Servitum je izgraĊena u doba Tiberija, dok su miljokazi na ovom putu postavljeni u doba cara Gordijana i njegovih nasljednika: Konstancija I ( Flavius Valerius Constantius, Constantius, 305.- 308 ) i Julijana Apostate ( Flavius Claudius Iulianus, Iulianus, 361.- 363. ) 363. ) .24 Da se cestovna linija Salona – Ad Fines, Fines, poklapa sa trasom Salona – Servitium, Servitium, Sinj – Glamoĉ Banja Luka – svjedoĉi i moderna saobraćajna komunikacija komunikacija koja vodi Split – Sinj – Glamoĉ – Banja Sava. Pitanjem A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci Illiryci bavio se veliki broj

istraţivaĉa, prije svega već ranije spomenuti Kukuljević, Sergejevski, Ballif te Bojanovski koji je veliki dio svog istraţivanja posvetio kako ovoj tako i ostalim antiĉkim cestama .25 Sam Pasch je cestu A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci Illiryci definirao na

slijedeći naĉin : Salona → Dugo Polje → Ĉitluk → Prelog , zatim bi presijecala Glamoĉko i Livanjsko polje,

te bi dalje išla preko Crne Gore u Banja Luku→ Laktaši → Lamnica . Kod

Donje Doline je vjerovatno ulazila na cestu koja je vodila uz Savu. 26 No, o trasi A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci

većim djelom moţe se

samo nagaĊati, prvenstveno zbog oskudnih izvora koji bi dali nešto konkretnije i pouzdanije informacije. Bojanovski Bojanovski u svom radu ,, Dolabelin sistem sis tem cesta ” bavi se

još jednom tezom o

navodnom prolazu A colonia Salonitana ad fines Provinciae Illiryci. Illiryci . Pa navodi sli jedeća jedeća mjesta

: Čitluk kraj Sinja → ušće Cetine → Uništa → Grahovo → Grkovica →Glamoĉko

polje → Mlinište → Pecka→ Podrašnica → Banja Luka → Sava.27 Ova

linija je znatno prihvatljivija prvenstveno zbog toga što je išla kroz pojedina

antiĉka naselja koja su imala strateški znaĉaj. Posebno se tu moţe izdvojiti Sinj kod Ĉitluka 21

,, Prva i osnovna duţnost koju je Dolabela sebi postavio u zadatak jeste izgradnja cestovne mreţe kojom bi se unutrašnjošću.”, unutrašnjošću.”, Bojanovski, 1974, 140.

imorje sa kontinentalnom kontinentalnom povezalo pr imorje 22 Bojanovski, 1974, 41. 23 Isto, 16. 24

Pašalić, 1960, 19.

25


10

gdje je postojala antiĉka naseobina, a pored toga iskopavanjem su pronaĊeni ostaci antiĉke bazilike kao i drugi drugi graĊevinski materijali, što dovoljno svjedoĉi svjedoĉi o vaţnosti ove komunikacije. Kada se govori o trasi ove ceste po Antoninevu po Antoninevu itineraru ona bi išla na slijedeći naĉin : Salona

→ Aequo → Pelva → Salviae → Sarnade → Leusabe → Aemate → Ad Ladios → 28

. Servituma

Napustivši Salonu cesta je išla do izvora rijeke Jadre, a potom do Klisa. O tome svjedoĉe i pronaĊena tri miljokaza kod Klisa. Od Klisa cesta je išla zapadno od Glavice i Šušnjavaĉke, Šušnjavaĉke, da bi stigla stigla do postaje Aequm. Ovo mjesto se spominje još u IV. IV. stoljeću, te je predstavljalo vaţnu raskrsnicu puteva u antiĉko doba. U toku iskopavanja 1911. godine na ovom podruĉju je pronaĊen miljokaz sa natpisom VALENT , što se vjerovatno odnosi na Valentijana I ( Flavius Flavius Valentinianus, 364. – 375.), 375.), ili pak njegovo brata.

29

Od Aeqviuma Od Aeqviuma sljedeća postaja Pelve udaljena je 17 milja . Postoji više teza o smještaju

Pelva, no Ballif smatra da se nalazi na Livanjskom polju u Lištanima,

30

dok je Pašalić

ubicirao kod Livna, a potom i na jugoistoĉnom rubu Livanjskog polja, te na kraju i u samom Livnu. Ubikacija Ubikacija Pelva i pored raznih pokušaja pokušaja ni danas nije riješena. riješena. Ovaj problem bi se vjerovatno mogao mogao riješiti analizom na na terenu ili pak pronalaskom pronalaskom epigrafskog spomenika, koji ni danas nije pronaĊen na ovom prostoru. No ono što se za poĉetak moţe uzeti kao pribliţno taĉno jeste da se Pelve na lazi u Lištanima. 31Od Pelve trasa dalje ide prema Salveu za kojeg takoĊer postoji nekoliko mišljenja o ubikaciji. Tu ponovno treba spomenuti stav Patcha koji smatra da se Salvae da se nalazi u Glamoĉkom

nalazi u Livanjskom polju, dok s druge strane Pašalić navodi

polju, da je preko Livna i Bukve vodila u Kamensku Podgredinu.

32

U pogledu ubikacije Salvae svakako treba izdvojiti mišljenje Bojanovskog, koji smatra

da se ovo mjesto nalazilo nalazilo u Hlapićima, budući budući da su Hlapići bili jedna od znaĉajnijih rimskih naseobina

Salvae nalazila upravo na ovom mjestu. U pa je s toga velika mogućnost da se Salvae

prilog toj tvrdnji svakako svakako ide i pronalazak votivnih ţrtvenika. 33

28

Bojanovski, 1974, 51.

29

,, Oba brata bili su slabo obrazovani ljudi, ali iskusni vojnici. Svojom glavnom zadaćom onisu smatrali obranu Carstva od provale barbara. Valentinijan je vladao na Zapadu i ţivio u Milanu, dok je rezidencija Valensa, koji je upravljao istoĉnim dijelom Ca rstva, bio Carigrad. Nakon Valentinijanove smrti ( 375. g. ) carem Zapada proglašen je njegov sin Gracijan Gracijan .”, Maškin, 1978, 394. 30 ,, Na osnovu ubikacije CIL III, 1873, T. III,”, Bojanovski, 1974, 59. 31 ,, Ovaj stan zastupa Ballif.”, Isto, 59. 32 ,,Većina istraţivaĉa Salvae ubicira na Glavici u Glamoĉkom polju”, Isto, 68. 33 ,, Muncipalitet Salvije potvrĊen je na nekoliko natpisa : 11

Iz Hlapića ili Salviae put nastavlja preko Glamoĉkog polja prema sjeveru, pa do Sarnade, Sarnade, sli jedeće jedeće postaje, koja se nalazi u doline Sane.

34

Dakle, Sarnade je Sarnade je locirana u dolini

Sane, do Pecke. Na ovoj trasi utvrĊeno je ukupno sedam miljokaza, meĊutim, samo je miljokaz iznad Mlinške drage oznaĉen brojem LXV, time je utvrĊeno da je ovo mjesto od Hlapića udaljeno devet milja. Sergejevski je sa ovog podruĉja publicirao tri miljokaza, jedan od njih je od Konstancija Hlora ( Flavius ( Flavius Valerius Constantius, Constantius, 305. – 306.), 306.), dok su dva od Julijana ( Flavius Flavius Claudius Iulianus 361.

– 363. ). Bojanovski navodi da je otkrio dva

anepigrafska miljokaza na polju izmeĊu Hlapića i Glavice, koji su postavljeni kao poljski meĊaši i u istoj liniji.35 Što se tiĉe trase koja vodi od Sarnade ( Pecke ) do Leusabe, nju je teško ubicirati, budući da je to podruĉje teško prohodno, no kako Bojanovski navodi svi dosadašnji istraţivaĉi su tok ove ceste locirali na podruĉju Satnice na Kola i Banja Luke. Ova tezu je postavio još O. Blau, te je ona prihvaćen kod istraţivaĉa rimskih cesta još od davnina. Kao dokaz postojanja trase na ovom mjestu uzima se postojeći put izmeĊu Ratkovine i Satnivice. Pored Blaua, ovom trasom bavio se i Pašalić, koji se na kraju zbog nedostatka elemenata koje bi pobile tvrdnju Blau, ipak prhvatio njegovu tvrdnju. No Bojanovski je analizom puta ipak

utvrdio da ova trasa ide preko Mrkonjić – Grada i Krupe. Upravo u Mrkonjić – Gradu Bojanovski je ubicirao i sam Leusabe sam Leusabe, dok je Postaju Castre, Castre, Bojanovski je

slijedeću postaju Aemate ubicirao na Vrbasu.

ubicirao u Gornjem Šeheru, dakle odakle će se u doba

Osmanskog Carstva razvijati i sama Banja Luka kao šeher. Postaja Ad Fines, konaĉna postaja na putu od Salone, ubicirana je u Laktašima, Laktašima, odnosno kod termalnih banja banja u Laktašima. Laktašima. Poslije Laktaša koji su od Banja Luke vodili ka Bosanskoj Gradišci, postojala je još jedna postaja Ad postaja Ad Ladios

( Trn ). Ova cesta prema Bosanskoj Gradišci išla je zapadnije nego što je

sluĉaj sa današnjom cestom. Posljednji trag ove trase pronaĊen je u Mahovljanima. Tu je pronaĊena nekropola nekropola bijelobrdske bijelobrdske

kulturne grupe. grupe. 36

Što se tiĉe samog cilja ove trase on se nalazi u Servitiumu ( današnja Bosanska Servitum je vjerovatno osmanska utvrda Berbir. U Berbiru se Gradiška ). Putna stanica Servitum

nalazila vaţna rimska naseobina, pa bi se i z tog razloga ovo mjesto moglo identificirati sa CIL III 14 249 2 dec( urio) urio) muncip(io) Salvio –Kaštel - Sućurac CILL XIII 6 538 ex mun(i)cipio Salvio... – Mainhardt; Mainhardt; GZM 1906 163 dec(urio) muncip)io Salvio - Grkovci”, Isto, 74. 34

,, U narodu je taj put poznat kako Put Crne Crne Kraljice ili Marije Terezije, ili kao turmanski put ”, Bojanovski,

1974, 74. 35 Isto, 75. 36 Isto, 102. 12

putnom stanicom Servitiuma, pored

toga Berbir je u doba Osmanlija predstavljao znaĉajno

strateško mjesto, pa se moţe pretpostaviti da je isti sluĉaj bio i u antiĉko doba. 37 3.2. Via Gabiana Ab Salonis Andretium ( Salona – Andretium ) Andretium )

Još jedna u nizu cesta koja je vodila iz Salone, te je spajala ostala podruĉja Dalmacije, ali i Ilirika bila je cesta Vi a Gabiana ab Saloni s An dretium . Ova

cesta izgraĊena je u

Gabinia je cesta koja je periodu 16/17. godine. Njena duţina iznosila je svega 24 km. Via Gabinia vodila starim putevima koji su povezivali dalmatinsku utvrdu, kao i naselja u dolini Vrbe,

Ĉikole i Krke.38 Ovo je jedini pravac koji je po vezivao Drniško i Sinjsko polje, koje je bilo od velikog

znaĉaja za Rimljane zbog sigurnosti primorski h gradova. Kada se govori o samom nazivu Via Gabinie post Gabinie postoji

nekoliko mišljenja. Prvo mišljenje je da je cestu izgradio Aulo Gabinije, pa

stoga ona i nosi njegov naziv, prema

drugom mišljenju naziv cesti je dat zbog zahvalnosti

prema Gabiniju koji je poginuo na ovom putu, taĉnije izmeĊu Muća i Kljaka. No, kako god bilo, naziv ceste je svakako povezan sa Aulom Gabinijem. 39 Za

razliku od ostalih mjesta kojim se rad bavio i koje je bilo teško ubicirati, podruĉje

na kojem se nalazi Andetrium je danas poznato, to je podruĉje na Ĉukovoj Ĉukovoj gredi, na Gornjem Ekum kod Grla na Muću. Za ovu cestu je bitno napomenuti da se odvajao se od puta Salona – Ekum Klisu gdje je skretala na zapad z apad i gdje se još i danas nadzire trasa kod Prugova

i Muća.40

Vaţno je napomenuti da je ona izbijala i u Sarajevskom polju u podnoţju Blaţuja gdje je evidentirano više rimskih naselja. 41 Pored navedene raskrsnice, postojao je još jedan ogrnak Za Andetrium je je zanimljivo spomenuti da je bio puta koji je išao do Ekvima, dolinom Sutine. Za Andetrium posljednje utoĉište slobode Delmata, zauzet je od strane Tiberija 9. godine. 42

37

Bojanovski, 1974, 102. Isto, 131.

38

39

Aul Gabinije je bio raimski legat u sukobima protv Delmata. Pod njegovim zapovjedništvom De lmati su Rimljanima zadali jak udarac 48/47. godin e.”, Isto,130. ,,

40

Isto, 132. Isto, 228. 42 Isto, 131. 41

13

3.3. 'Ad Imum Montem Ditionum Ulcirum' Cesta 'Ad Imum Montem Ditionum Ulcirum' predstavlja predstavlja nastavak Via Gabinie, Gabinie, koja je u radu

obraĊivana iz toga razloga kod ove ceste je potrebno izvršiti ubikaciju Diciona i Ulcira. Po Strabonu Dicion se odnosi na antiĉki narod, dok se Ulcira odnosi na brdo. 43

Dicioni su se

nalazili u jugozapadnom dijelu Bosne, uz granicu Dalmacije na Grahovu polju, a zbog svoje brojnosti 44

bili su vjerovatno podjeljeni podjeljeni u više peregrinskih civitatesa, kasnije municipija.

Ono što je sigurno u pogledu smještaja Diciona jeste da se ono nalazilo sjeverno od Delmata, a istoĉno i juţno od Mezeja. Ova lokalizacija je izvršena prvenstveno zahvaljujući solinskom natpisu, ali i trasi koja je išla kroz ova podruĉja, a to je 'Ad Imum Montem Ditionum Ulcirum' .

Bauer ovu komunikaciju vodi dolinom Cetine, a Ulcir smješta na sedlu

Gabinie, kod Graba na planini Ilici. Ova cesta kao što je spomenuto predstavlja nastavka Via Gabinie, Sirmium. Bu dući da se rad već bavio te u dolini Moštanice spaja se sa komunikacije Siscia – Sirmium. pitanjem ubikacije Via Gabinie,

daljni dio rada osvrnut će na pravac koji je išao od Muća

prema Promonu prema Promonu i i Burnumi. Burnumi.

Ova dionica je prolazila kroz kršku ravnicu te na taj naĉin povezivala Salonu sa Panonijom. Od Promone Od Promone (današnja Gradina kod Tephulja ) cesta je dalje išla ka Kosovu polju u Kninu i do Uzdolja. Cesta se zatim prebacivala na lijevu obalu Krke, gdje je lociran Burnum. Burnum. Burnum

ne samo da je bio jako vojno uporište Rimljana, već je bio i jedno od

znaĉajnih raskrsnica puteva. Prometnica iz Burnuma vodila je do Salone i Jadra ( današnji Zadar ),

te je povezivala povezivala juţnu Dalmaciju Dalmaciju sa Akvilejom Akvilejom ( Senjom Senjom ). Nastavak Nastavak ove ove

komunikacije tek

je izgraĊen u doba vladavine Klaudija 47/46. godine. Cesta se dalje

Rasenovaca – doline doline Unca povezivala sa Grahovom i Drvarom. Trasa je išla putem Graba – Rasenovaca prema Bosanskom Petrovcu.45 Veliku ulogu u lociranje ove trase svakako imaju miljokazi, koji potpom aţu

u boljem

sagledavanju puteva kojim je trasa išla, ali i ubiciranju stanica. Jedan od znaĉajnih miljokaza ovog dijela jeste onaj pronaĊen u Rasenovcima, koji potvrĊuje da se ova trasa nadovezuje na Burnum. Burnum. Za cestu koja je prolazila pravcem Burnum pravcem Burnum – Grab Grab – Rasanovci Rasanovci – Bosanski Bosanski Petrovac

43

,, Po Strabonu Dicioni su panonski narod u okviru Dalmacije, dok ih Ptolomej navodi uz Dindare”,

Bojanovski, 1974, 203. ,, Pripadalo im je brdo Ulcirus, današnje brdo Ilica sa kojeg je put vodio u u Krku te dolinu Unca i Sane. Bilo ih je ukupno izmeĊu 35 i 40 hiljada. ”, Bojanovski, 1988, 163. 44

45

Pašalić, 1960, 10. 14

bitna su tri miljokaza koja su pronaĊena pronaĊena u posljednje vrijeme, vrijeme, kod Peći, Drvara i u Crljevcima sjeverno od Drvara. 46

Ballif, koji se u najvećoj mjeri bavio istraţivanjem ove ceste utvrdio je da je ona predstavljala vaţnu raskrsnicu puteva, te da se na ovu cestu nadovezuje i ona iz Bihaćkog polja. Ovakva tvrdnja bi se mogla uzeti kao taĉna i bez veće analize, prvenstveno zbog postojećih miljokaza, ali i zbog toga što je taj dio i u antiĉko doba bio prohodan i samim tim pogodan

za putnu komunikaciju. Još jedna od vaţnih raskrsnica na ovim prostorima bila je i

Bara, koja je povezivala Bihać i Petrovaĉko polje sa Drvarom i Kninom. 47 Dakle trasa ceste bi bila : Salona

→ Promona → Burnum → Knin → Petrovaĉko

polje → dolina Sane. K ao ao što je prethodno spomenuto ova saobraćajna komunikacija predstavlja znaĉajnu poveznicu Salone s Panonijom, a veći znaĉaj joj daju i ogranci Petrovac Knin. – Bihać – Bihać i Petrovac – Knin.

3.4. Cesta Ad Bathinium Flumen Cesta Ad Bathinium Flumen

izgraĊena je 20. godine. Sa duţinom od 235 km

povezivala je Salonu i rijeku Bathinus rijeku Bathinus.. Ovu rijeku spominje Velej Patarkul. 48 U pogledu lokacije Ad lokacije Ad Bathinium Flumen postavlja Flumen postavlja se pitanje da li je Bathinus je Bathinus moguće identificirata sa rijekom Bosnom, ili pak rijekom Bednjom koja se nalazi u Hrvatskom

Zagorju. Uzimajući u obzir, da se sukob u kojem je uĉestvovao Velej Paterkul odvijao na Bathinus krije ime rijeke Bosne, breuĉkom prostoru, velika je mogućnost da se pod nazivom Bathinus krije Bathinus odnosi na rijeku Bednje, prvenstveno zbog dok je skoro pa nemoguće da se Bathinus prevelike razdaljine. 49

46

Pašalić, 1960 , 10.

47


48

,, Velej Paterkul izmeĊu ostalog navodi navodi da se na rijeci Bathinus Rimljanima predao veliki broj Panonaca.”,

Isto, 193. 49 Isto, 193 15

3.5. 'Ad Hedum Castellum Daesitiatium' ( Salona – Argentaria Argentaria )

Jedan od glavnih puteva u rimskoj istoĉnoj provinciji Dalmaciji koji vodio iz Salone bio je svakako i onaj što je vodio do Argentarie ( današnja Srebrenica ). Cesta je vodila slijedećim putem: Ad Matricum

→

Salona → Tilurio

→ Ad Libros → In monte Bulsinio → Bi stue Vetus →

. Vremenom je ova komunikacija Bi stue Nova → Stanecli→ Argentaria

postala vaţna trgovaĉka saobraća jnica ( publica via ), koja nije imala samo tranzitni karakter, nego je sluţila i kao okosnica za sav unutrašnji saobraćaj u regiji istoĉne Bosne. 50 Ono što u pogledu ove ceste nije poznato jeste da li je posljednja stanice bili u Stanecliu, te Stanecliu, te da li je kasnije drugim pravcem ova cesta povezana sa Argentariom.51

Jedno od znaĉajnih dokaza pravilnog usmjeravanja ove ceste jeste miljokaz iz Ranića na Buškom blatu. Prema Prema ovom miljokazu cesta cesta je iz Salone vodila ka istoku istoku prema Tiliriumu ( Cetina ), te dalje prema sjeveroistoĉnim dijelovima. Na tom podruĉju se nalazi i trasa Biste Nova, Nova, koja je prema miljokazima poznata i kao muncip(i)um Bist... 52

Vršenjem ubikacije Biste, moţe se utvrditi da je ovo mjesto bilo na podruĉju današnje Zenice,

što bi i imalo smisla budući da i sama Zenica Zenica i u današnje vrijeme ima svoje pravce

koji vode ka Srebrenici. No kada se posmatra period Antike koji je dosta nepoznat u odnosu se Bist na današnjicu, današnjicu, ubikacije se moţe izvršiti izvršiti pomoću epigrafskih epigrafskih spomenika. Tvr dnju da se Bist nalazi u Zenici dao je Patsch. Svoju tvrdnju on zasniva na dva natpisa iz Zenice na kojima se spominje ime Bist. ime Bist.

Ono što ni u kom sluĉaju ne ide u prilog Patschovoj tvrdnji jesu podaci iz

Pojtingerove karte , ali i novija istraţivanja Pašalića, koji je Bistu

smjestio na podruĉje izmeĊu

Mošunja i Viteza. Za tu tvrdnju Pašalić se koristi istim natpisom u Fazlićima Elija Justa, kojim se kako je ranije napomenuto koristio i Patsch za svoju tvrdnju. Daljni se pitanjem trase na putu od Salone do Argentarie, pa

dio rada bavit će

će i samim tim trasa ovog put biti

jasnija.

Cesta je iz Salone preko Klis, Dugaplja do Dicma, gdje je pod Bukovaĉom Bukovaĉom bilo duga 24 km. raskršće Salona – Tilirium ( današnji Trilj ). 53 Ova dionica bila je duga

50


51

,, Iako problem interpretacije Tabule i ubikacije Argentarie nije riješen na osnovu kartografski i epigrafski, dakle autentiĉnih izvora, u literaturi je j e prihvaćeno da se pod pojmom Argentarija podrazumijeva rudarski distrikt oko Srebrenice, sa centrom u antiĉkoj Domaviji.” , Bojanovski, 1974, 133. 52

Isto, 134 Isto, 151.

53

16

Na podruĉju Klisa pronaĊena su tri miljokaza ( Maksimina Traĉanina, Trebonija Gala i Konstancija ), dok su u Dugopolju pronaĊena dva miljokaza ( Maksimina Traĉanina i Konstancija ). Tilirium

je predstavljao i znaĉajnu raskrsnicu puteva. Ova raskrsnica

povezivala je Salonu sa Naronom, Skadrom i Dirahijem. Kao dokaz ove tvrdnje uzimaju se

pronaĊeni miljokazi, koji su podignuti u ĉast careva Trebonijana Gala (Gaius Vibius Trebonianus Gallus, 251. – 253. ) i njegova sina Voluzijana (Gaius ( Gaius Vibius Afinius Gallus 253. ). Veldumnianus Volusianus, 251. – 253.

Od Trilja preko Vedrina i Tijarice trasa je išla do Ad

Librosa, u duţini od 22 milje. Kao dokaz da je trasa prolazila ovim putem svijedoĉe miljkazi

u Velićima i Renićima. Miljokaz iz Renića je vjerovatno stajao na putu Prisike i Kazaginca. Kazaginca. Prema ovim miljokazima Ad Libros

se nalazio u Gradini u Bukovoj gori, istoĉnije od

Salona i Kazaginca. Ova trasa je bila i vaţno stjecište puteva, gdje su povezivani Argentaria – Salona Salona – Tilirium – Nar Nar ona. ona. Cesta je preko Zidine, Vinaca i Po Tabuli

Studenice vodila ka Lovriću. 54

Bulsinio bila je duga dionica izmeĊu Ad Librosa i sljedeće postaje In monte Bulsinio bila

13, 5 km. Iz Gradine, duţ Buškog blata, odnosno na podruĉju vrela Mukišnice pa do Grabovice prolazila je cesta In cesta In monte Bulsinio, Bulsinio, koja je dalje nastavljala sve do prevoja koji

odvaja Buško Blato od Duvanjskog Duvanjskog polja. Na prostoru Gradine te na vrelu Ţbanice pronaĊeni su miljokazi kojima se moţe utvrditi postojanje rimske ceste na ovom podruĉju. Po istraţivaĉima ove ceste, prije svega po Mayeru, In monte Bulsinio odgovara podruĉje Bulsinia. današnje Tušnice, a njen ogranak Privala odgovara postaji In monte Bulsinia.

Slijedeća trasa ceste Salona – Argentaria je Bistue Vetus, ona je bila duga 9 km, što odgovara podruĉju od Privale do današnjeg Duvna, Stipanića, Podgaja i Gradine. 55 Ova tvrdnja se moţe potkrijepiti i sa tri anepigrafska miljokaza, od kojih se jedna nalazi u Ţbuncima, a dva u Duvnu. Samo podruĉje Bistue Vetus odgovara današnjem Duvnu, taĉnije mjestu Crkvina. Upravo na ovom mjestu Patsch je 1897. godine otkopao veće rimsko naselje sa ,, forumom”. 56 Pored spomenuti miljokaza bitno je napomenuti da je tvrdnja o ubikaciji Bistue Vetus u

Duvnu potvrĊena i od strane Tabule, odnosno da se podaci koji su dali istraţivaĉi slaţu sa onim iz Tabule .

Sama gradnja ove trase smješta se u period vladavine cara Tiberija, ali je

svakako dorada ceste vršena u doba drugih careva, tu se prvenstveo misli na cara Gordijana ( Marcus Marcus Antonius Gordianus Sempronianus Sempronianus Romanus Africanus, 238. god . )

54


17

Od Bistue Vetus Vetus trasa dalje ide do Ad Matricuma,

no ono što je na samom poĉetku

bitno istaknuti jeste teškoća prilikom ubikacije ovog mjesta, pa samim tim i pravca ove trase.57

Upravo je to razlog velikom broju tvrdnji o njenom poloţaju koje su dali mnogi istraţivaĉi. No, u ovom pogledu opet je vaţno mišljenje Bojanovskog koji je Ad Matricum poistovjetio s podruĉjem Kupresa, dok je samu postaju ove trase smjestio na podruĉju Otinovce

Tabula, koja se s tvrdnjama – Vrila. Ono što potvrĊuje ovu lokaciju jeste i Tabula,

Bojanovskog odliĉno slaţe u pogledu davanja podataka o duţini ovog podruĉja. Od Ad Od Ad Matricuma trasa Matricuma trasa dalje vodi ka Bistue Novoj,

58

koja je prema istraţivaĉima bila

smještena na podruĉju Mošunja. 59 No, konkretnijom analizom utvrĊeno je da je pogodnije Bistue Novu smjestiti na podruĉje Bugojno, nego na doba predstavlja

Nova je u rimsko podruĉje Zenice. Bistue Nova je

snicu puteva. Jedna od njih je povezivao Ramu sa Jajcem i znaĉajnu raskr snicu

Plivom. Za razliku od Bistue Nove,

ĉije je lokacija utvrĊena pomoću hodološke analize tj.

analize na terenu, sa trasom koja vodi od Bistue Nove do Staneclia, postoji

veći problem u

pogledu ubikacije. Staneclia. Pa je tako po Truheliki Razliĉiti istraţivaĉi su davali i razliĉita tumaĉenja ubikacije Staneclia. Stanecli

smještena u Osijeku Osijeku pored Blaţuja, Blaţuja, nedaleko od Sarajeva, dok dok bi se po Skariću Skariću

Stanecli

nalazio na Stavanju. No, ono što se pouzdano zna jeste da Stanecli treba traţiti u

sjeveroistoĉnom dijelu od Bugojna, odnosno od Bistue Nove. Po austrijskom Distanz – Nachweisu – Nachweisu,,

na putu od Bugojna do Rankovića u Novom

Travniku ima ukupno ukupno 26 km, pa ako se toj duţini doda doda još 10 km, onda bi ono u potpunosti potpunosti odgovaralo podacima Tabule. Tabule. Pa se prema tim podacima Stanecli

s pravom moţe smjestiti u

Malom Mošunju.60 Budući da je rad dosad ubikaciju antiĉkih mjesta većim djelom dokazivao putem navoĊenja rimskih nasobina ili drugi vrijednih spomenika, takav sluĉaj je i sa ovim mjesto. Naime, u Malom Mošunju je pronaĊeno pronaĊeno jedno od znaĉajnih znaĉajnih rimski naselja, 61 pa bi to svakako 57

isto, 165. Isto, 167. 59 ,, Ranije lokalizacije Biste lokalizacije Biste Nove , 58

bile su razliĉite i proizilazile proizilazile su iz razliĉitog tumaĉenja tumaĉenja pravca rimske rimske ceste po Tabuli. Tako je ona stavljan u Konjic, Tomašek je j e lokalizuje u Fojnici, po p o Konsu Bistu Nova je u Foĉi, a po Kipertu ona se nalazila u Putiĉevu blizu Travnika.”, Pašalić, 1960, 44. 60


61

,, Na Malom Mošunju je pronaĊen i

veliki broj ulomaka na kojima se nalaze fragmenti imena ili drugih rijeĉi koji se teško mogu bar i pribliţno rekonstruirati (npr. Plo[tia] ili 18

bio dokaz da se uistinu na ovom mjestu i nalazil Stanecli. Stanecli je Stanecli je poput Biste poput Biste Nove

ĉinio

znaĉajnu raskrsnicu ĉije su putevi vodili i u Travnik. Put za Travnik se odvijao u Lašvi, a daljni ogranak put je nastavljao prema Turbetu. Nakon što se rad r ad bavio pitanjem ubikacije Staneclia, daljni dio rada odnosit će se na pitanje Argentarie, Argentarie, kao i njene lokalizacije. Od davnina davnina Argentarie Argentarie je poistovijećivan

sa podruĉjem

današnje Srebrenice. Rimljani su istoĉnu Bosnu osvojili na prelomu ere, u periodu careva Augusta I Tiberija.62

Tek po završetku Ilirskog ustanka ( 9. – 6. godine ) došlo je do potpunog

pokoravanja ovog dijela Bosne od strane Rimljna. Sam ustanak je bio podignut od strane

Desidijata, ilirskog naroda koji je naseljavao prostore istoĉne Bosne. 63 Jedan od autora koji se bavio pitanjem ubikcaije ceste Salona – Argentaria bio je i

AnĊelić, koji je za razliku od Bojanovskog podruĉje Argentarije smjestio izmeĊu Višnjice i Gromljaka, kod Kiseljaka. Za svoju tvrdnju on se vjerovatno koristio i time

što su na ovim

toga, isti autor je za svoju tvrdnju mogao mogao podruĉjima pronaĊena rimska naselja. 64 Pored toga,

koristiti i miljokaz, pronaĊen u Lepenici. No, da

se Argentari Argentari zaista nalazila nalazila izmeĊu Višnjice Višnjice i Gromljaka Gromljaka nema dovoljno

dokaza, zbog toga se u nauci i dalje antiĉka Argentari smješta na podruĉju današnje Srebrenice. U tom sluĉaju miljokaz kod Lepenice sluţio je samo u povezivanju Sarajevskog i og polja. Travniĉk og

Što se tiĉe samog historijata ove ceste, bitno je istaknuti da je ona bila graĊena u doba Dolabele, koji je pored ove izgradio još niz drugi cestovnih mreţa, koje su se meĊusobno mj esta, u povezivale. No, kada se govori govori o miljokazima koji u osnovi pomaţu u bikaciji trasa i mjesta,

vrijeme Dolabele oni se ne spominju. Dakle, zakljuĉak bi bio da su miljokazi nastali u kasnijem periodu. Prema podacima, svi miljokazi na na cesti Salona – Aragentaria Aragentaria nastali su

III. i IV. stoljeću. Za miljokaze na podruĉju istoĉne Bosne, bitno je napomenuti da je izvjestan broj natpisa bio ispisan bojom, koja je izblijedila ili je isprana, a u šumskim podruĉjima, gdje nisu naĊeni kameni miljokazi, moţe se pomišljati i na miljokaze od drveta koji su davno nestali. 65 Plo[tius] ili Ploce ili Plocamus).”, Mesihović, 2011, 40. 62


63

,,Ne zna se pouzdano koji su narodi ţivjelo na ovom podruĉju u vrijeme rimske invazije, ni kakav im je bio razmještaj. Iz kasnijih podataka doznajemo da su se Desidijati oslanjali na Bosnu, a Dindari na Drinu.” , , Isto,

126. 64

,, U širem smislu pod Argentarijom se podrazumijeva šire srebrenosno podruĉje Vranice i Bitovnje, sa centrom u Višnjici – Gromljaku.”, – Gromljaku.”, Bojanovski, 1974, 181. 65

Bojanovski, 1981, 135. 19

4. Putna mreža iz Narone

4.1. Narona 4.1. Narona – Leusinium Leusinium

Mreţni putevi koji su vodili iz Narone ostalima pravcima istoĉne provincije Dalmacije, predstavljaju

jednu od najvaţnijih saobraćajnih putnih linija, koje su koristile ne

samo za povezivanje jednog mjesta s drugim, već su bile od izuzetene vaţnosti zbog samog poloţaja kojim su prolazile, vojske, ali i zbog razmjene trgovaĉkih dobara. Jedna od t ih komunikacija koje ja išla iz Narone, bila je i ona za Leusinium ( današnji Panik ). Cjelokupna putna mreţa iz Narone prema Leusiniumu ( današnjem Paniku ) moţe se podijeliti u nekoliko dionica: Dionica Narona

– Tasovĉići kod Ĉapljine – Stolac - Gradac kod Ljubinja - Ukšići na

Ljubomirskom polju – Panik na Trebišnjici . 66 Dokaz za postojanje ove ceste su Antoninov su Antoninov Itinerari, Itinerari, ali i Tabula. Po Tabula. Po Tabuli ova Tabuli ova cesta je prolazila putem koji je od Narone vodio do Bigeste. Pa bi po Tabuli trasa ceste bila Sallunto i slijedeća : 1. Narona → Ad Turres → Dilunto → Pardua → Ad Zizio→ Leusinio→ Sallunto i 67

2. Ad 2. Ad – Zizio Zizio → Leusinum.

Po Intinerariu : Narona Leusinum.68 Narona → Dilunto → Leusinum. Leusinium bio je Sergejevski, koji je Prvi koji se bavio istraţivanjem ceste Narona – Leusinium bio utvrdio da se cesta odvaja od od prometnice Cvatat – Nikšić – Nikšić

, sjevernije od Trebinja. Kako

Bojanovski objašnjava, Sergejevski je koristeći Tabuli oznaĉio koji put vodi od Leusiniuma do Narone. Narone. Pa je tako Sergejevski kao trasu ove

ceste uzeo Ukšić na Ljubomirskom polju

gdje je pronaĊen i miljokaz sa natpisom te Gradac, koji se nalazio sjeveroistoĉno od Ljubinja. Dalje, je rimska cesta vjerovatno išla preko Ranovaca, Ranovaca, Bijelog Bijelog Duba, Uboska, Poljice, ZabrĊe, Donju Bitunju i Stolac. 69 Kod Vega cesta se odvajala od onu što vodi za Sarajevsko polje. 70

66

Bojanovski, 1973, 140. Pašalić, 1960, 62. 68 Isto, 62. 69 Sergejevski, 1962, 112 67

70

,, U svom radu Sergejevski je identificirao sadašnje nazive jesta kojim je trasa prolazila sa latinskima ,, Stolac bi bio identiĉan sa Diluntumom, Gradac bi bio Pardua, a kod Moska bi bio Ad Zizio. Leusinium bi leţao u pravcu Nikšića, vjerovatno blizu Trebišnjice.” , Isto , 112. 20

Pored miljokaza sa natpisima na ovom podruĉju, evidentiran je i veliki broj anepigrafski miljokaza, oni su kako to Bojanovski navodi evidentirani na podruĉju od Asama ( Trebinja ) do Leusinuma ( Panika ). 71

Izuzev anepigrafski miljokaza, pronaĊen je jedan

miljokaz sa natpisom, taĉnije sa slovima O. L. Ovaj miljokaz je otkriven u mjestu Ravni. Prema Sergejevskom Sergejevskom cesta je od Stolca i Vega išla ka Naroni. Za razliku od Sergejevskog, Bojanovsk i

je kod svog istraţivanja krenuo obrnutim smjerom od Narone do

Leusiniuma. Leusiniuma. Naprijed spomenutih pet dionica Dionica Narona – Tasovĉići Stolac – Tasovĉići kod Ĉapljine – Stolac Gradac kod Ljubinja -

Ukšići na Ljubomirskom polju– Panik na Trebišnjici ) dao je

Bojanovski, koji je kako je to već spomenuto istraţivao ceste Narona - Luesinium, krenuvši iz Narone. Za prvu trasu ( Tasovĉići kod Ĉapljine ) postoje po Bojanovskom dvije varijante, prva je da je ta trasa išla desnom obalom Neretve do Pruda i na kraju do Ĉapljine. Taj put je i znatno kraći, a kao dokaz ove tvrdnje ponovno se mogu uzeti miljokazi. Miljokazi pronaĊeni na prvoj cesti pripadaju Julijanu Maksiminu (Gaius ( Gaius Julius Verus Maximus, Maximus, 217/220- 238. ) iz 236. godine i Marku Filipu ( Marcus Iulius Philippus, 244. – 249. ). Po Patschu koji se

takoĊer bavio istraţivanjem ove ceste, ona se prikljuĉuje cesti Narona – Sarajevsko polje. Druga varijanta je duţa, išla je iz Narone prema zapada u pravcu Ljubuškoga, tj. vraćala se pravcem ceste Bigesta – Naron Naron i prelazeći lijevu stranu Trebiţata Trebiţata izlazila je na cestu Narona – Scodra.72

Ova varijante trase, kao i prethodne, potvrĊene su sa dva miljokaza, koji su pripadali carevima Titu (Titus Flavius Vespasianus, 79. – 81. 81. ) i Maksiminu. Oba miljokaza nalazila su se na cesti Prud – Orepak. Orepak.73

Treći miljokaz je pripadao Julijanu Maksiminu i on je pronaĊen u mjestu Bijaĉa. Za Tasovĉiće je bitno napomenuti da je ovo mjesto predstavljalo i vaţnu raskrsnicu puteva, te se upravo ovdje nalazio prelaz preko Neretve, n a putu iz

Gabele u ţupu Dubravu.

Slijedeća trasa išla je od Tasovĉića Tasovĉića ka Stocu. Stocu. U pogledu ove trase, trase, postajale su dvije varijenate puteva. Jedan je išao preko Bregove, dok je drugi preko visoravni Dubrave 74

71

,, Trnova dolina, Vrbno, Ravni, Budoši, Kljenak, Ţudojevići, Pogledalo, Skrobotna, Ţudojevići, Bojanov do Panika, Mostine, Panik su mjesta gdje su evidentirani anepigrafski miljokazi.”, Bojanovski, 1978, 163.

72


21

Na podruĉju Bregave pronaĊena je i nekoliko epig rafski, te jedan anepigrafski miljokaz, kojeg je pronašao Truhelka. Jedan od njih pripada i caru Konstanciju. Stolac je u antiĉko doba, ali i kasnije predstavljao znaĉajno rimsko naselje. U Stocu se vjerovatno nalazila i putna stanica Dalluntum, stanica Dalluntum, o ĉemu svedoĉe i epigrafski spomenici. 75 Trasa Stolac – Gradac

išla je vjerovatno istim putem kojim ide i danas ( Stolac –

Ljubinje ), s tima da je nakon trećeg kilometra skrenula lijevo, te prolazila izmeĊu brda Vrsnik i Graca prema ZabrĊu. ZabrĊu.76 Postaja Pardua Postaja Pardua,

koju je kako je to već ranije napomenuto Sergejevski identificirao sa

Gradcom, po Bojanovskom pripadala je brdu Gracu.

Na padinama brda Vrsnika ( Donje Bitonje ) pronaĊen je jedan miljokaz, dok u ZabrĊu ĉetiri. Miljokazi u ZabrĊu se u posljednje vrijeme više koriste kao meĊaši. IzmeĊu ZabrĊa pa do Graca pronaĊena su takoĊer tri miljokaza, što je samo dokaz tvrdnje da je cesta do Nikšća išla ovim pute. Slijedeća dionica Gradec – Ukšić – Ukšić je takoĊer oznaĉena miljokazima, dionica ove ceste je prolazila iz Gradca

Bukovim dolom. Dalje preko mjesta Rošca, Zotove doline i Mušića

cesta je išla prema Ukšiću, vaţnoj raskrsnici puteva i stanici koja je oznaĉavala pravce prema Tabula i Antoninev Antoninev itinerari spominju itinerari spominju stanicu Trebinju, Paniku i drugim mjestima. Budući da Tabula i Ad Zizio,

ali i kao što je poznato da se Narona povezivala sa Trebinjem i Nikšićem, koji su

dosta udaljeni jedan od drugog, valjalo bi utvrditi u nastavku rada, ali i odgovoriti na pitanje,

da li je antiĉko mjesto Ad Zizio predstavljalo stanicu i raskrsnicu koja je odvajala puteve prema Nikšiću i Trebinju. Trebinju. 77 Naime, posmatrajaću današnju kartu te identificirajući antiĉka mjesta sa današnjim, moglo bi se sa lakoćom utvrditi da Ad Zizio odnosno Ukšić, predstav lja uistinu putnu stanicu gdje su se odvajali putevi koji su vodili iz Narone. 78 Dakle, prema tome zakljuĉku od Ad Zizia

pravca je preko Trebinja i Bihova išao ka Cavtatu, dok se drugi pravac vezivao za Nikšić, preko Panika.

75

,, Brojni graĊevnski ostaci, privatnih i javnih zgrada, koje su ovdje otkriveni, novci i natpisi, govore da je u današnjem Stocu postojala velika i ugledna rimsak varoš. Prikupljene su i velike koliĉine novca iz III. i IV. stoljeća.”, Pašalić,1960, 65. 76

Bojanovski, 1973, 151. Sergejevski, 1962, 112 78 ,, Po Tomašeku Ad Zizio je Zizio je Trebinje, Po Evansu, Ad Evansu, Ad Zizio je Bileća.”, Pašalić, 1960, 62. 77

22

Kada se govori o datiranju ove ceste, bitno je istaći stav Ser gejevskog koji je naveo da je ona izgraĊena u III. stoljeću, no ova se cesta svakako moţe dovesti dovesti u vezu sa Dolabeliniom gradnjom, zašto zašto se kao dokaz moţe navesti i Dolabelin Dolabelin natpis u Cavtatu kojeg mu je u ĉast podiglo tadašnje stanovništvo ovih predijel a. Iako dijelovi natpisa nedostaju, prvenstveno zbog vremena koje ga je uništilo, moţe se pretpostaviti da je taj natpis i podignut zbog Dolabeline gradnje ceste. Iz Panika odnosno Leusinuma

cesta je vodila preko Trebišnjice,

Crne Gore u Skadar. 79

4.2. Narona – Nevesinjsko Nevesinjsko polje

Jedan od saobraćajnih puteva koji su vodili iz Narone bio je i onaj za Nevesinjsko polje.

80

Budući da se rad dosad bavio preteţno pitanjem ubikacija pojedinih mjesta koji su

prolazile ceste, u ovom dijelu rada bit će nešto drugaĉiji sluĉaj. Naime, podruĉja i Narone ( Vida kod Metkovića ) i Nevesinjskog polja su poznata, i to ni u kom sluĉaju nij e upitno, no ono što moţe izazvati ţelju za istraţivanjem ove cestovne linije, jest upravo pravac ili trasa kojim je ona prolazila. Prvi koji se bavio takvim istraţivanjem bio je već ranije spomenuti Ballif. Ballif je dao moguću trasu puta Narona – Nevesinjsko polje. Pa bi po njemu ona izgledala : Klepci – Ĉelarevina Dubrava – Opijaĉ Dupci – Gromila- Jasen – Udreţnje – Ĉelarevina – Dubrava – Opijaĉ – Dupci – Udreţnje – Nevesinjsko polje. 81

Ballif prilikom svog istraţivanja nije utvrdio gdje je ova cesta produţavala, no njegova pretpostavka je bila da ona ide u pravcu Gackog ili preko Morina u Kalinovik u Sarajevo.

No, jedan od onih istraţivaĉa koji se detaljnije bavio istraţivanjem ove ceste, Demetrije Sergejevski, istraţivao je drugi pravac. On je utvrdio da cesta ide prema Kruševljanima gdje gdje su pronaĊena tri miljokaza. 82 IzmeĊu Kruševljana i Bobanovića nalazi se groblje gdje su takoĊer naĊena tri miljokaza. Dalje, miljokaz je pronaĊen i u Donjem Bijenju, u krugu muslimanskog groblja. Na tom miljokazu, iako uz veće veće oštećenje, moţe moţe se uoĉiti dio natpisa, koji jasno navodi imena cara Maksimina Traĉanina i njegova sina Maksima. 83

79

Bojanovski, 1987, 79. Nevesinjsko polje, bila je izgraĊena izgraĊena u doba cara Augusta.”, Augusta.”, Bojanovski, ,, Po svoj prilici cesta Narona – Nevesinjsko 15. 81 Pašalić, 1960, 61. 80

1974.

82

,, Kruševljansko Polje je mala ravnica na putu iz Nevesinjskog Polja u ,, Župi ” tj. u okolinu Konjica.”,

Sergejevski, 1948, 46. 83 Isto, 49. 23

Od Kruševljana Sergejevski, cestu povezuje sa Odţakom, gdje je pronaĊeno ukupno 11 miljokaza, prema tome cesta po Sregejevskom je išla : Zovido – Odţak – Drenovik – Lipeta Karaula - Borci – Konjic. Konjic. Krešovljani - Lipeta

Za Drenovik je bitno napomenuti da je predstavljao znaĉajnu raskrsnicu puteva na ovom podruĉju. Tu su se sticali putevi od Gataĉkog polja, i oni sa sjevera i sa juga, kao i putevi iz Bileći i Dabarskog Dabarskog polja.84 Zasluge za istraţivanje ove ceste kako se to kroz ovaj dio rada moglo uoĉiti najvećim

djelom pripadaju Sergejevskom. On, ne samo da je istraţivao cestu, prolazeći kroz mjesta u Nevesinjskom polju, nego je i utvrdio njenu trasu. To je uradio prvenstveno pomoću miljokaza, sa ili bez natpisa.85 No, ono što mu svakako prilikom ovog istraţivanja nije išlo

na

itineraru niti u Tabuli. Tabuli. Pa se stoga ruku jeste što se ova cesta ne spominje ni u Antoninovu itineraru niti

jedino uzimaju kao dokaz postojanja rimske ceste na ovom podruĉju miljokazi, kojih je pronaĊeno ukupno 11. Svaki od ovih miljokaza milj okaza sam Sergejevski je dodatno i sa preciznošću objašnjavao u svom ĉlanku o cesti Narona - Nevesinjsko polje. Uzima ih kao osnovni i jedini izvor postojanja rimske ceste na ovom podruĉju, jer kao što je na vedeno osnovni izvori Tabula i Itinerarij o tome ne govore.

4.3. Narona – Sarajevsko Sarajevsko polje Narona

– Sarajevsko polje predstavlja tranzitno podruĉje koje je spajalo istoĉnu

provinciju Dalamciju sa unutrašnjim dijelom zemlje. 86 O ovoj cesti kao što je to bio sluĉaj sa prethodnom Narona – Nevesinjsko Nevesinjsko polje, nema podataka niti u Tabuli niti u Intineraru. No to

svakako ne znaĉi da ova cesta nije postojala, već samo da nije zabiljeţena u ovim izvorima, jer nasuprot i Tabule i Itinerara

na podruĉju od Narone do Sarajevskog polja pronaĊen je

veliki broj miljokaza, koji upravo i potvrĊuju postojanje ove saobraćajne linije. PronaĊeno ih je ukupno 60, od kojih je 21 sa natpisom. 87 I ovom cesto se bavio Ballif, koji je smatrao da ona vodi od predjela Narone, preko 88

doline Neretve, sve sve do Konjica Konjica i dalje preko Ivan Sedla u Sarajevsko polje. Prema ovom 84

Sergejevski, 1978, 109. ,, Sergejevski je na Nevesinjskom polju razlikovao dvije vrste miljokaza: oblogi elisoidnog presjeka, one oblog presjeka iz vremena cara Maskimina Tračanina, a one elisoidnog presjeka iz doba cara Filipa.” , Bojanovski, 1978, 64. 85

86

,, Ona je dio tranzitne saobraćajnice koja je povezivala jadransku obalu sa podruĉjem na Drini i sa glavnim – Sirmiumom.”, Bojanovski, 1981, 165. gradom Donje Panonije – Sirmiumom.”,

87

Bojanovski, 1978, 52. Pašalić, 1960, 60.

88

24

istraţivaĉu, tragovi ceste se mogu uoĉiti sjeverno od Mostara kod Han Orlice i Han Poĉelja jugoistoĉno od ušća Dreţanke. Kada se govori o Konjicu treba istaći da je on u antiĉko doba poput ranije spomenute Drenovika predstvaljo znaĉajnu raskrsnicu puteva, koja je povezivala rimska naselja Lisiĉiće, Ostrošac i Neretvicu, a pored toga i Naronu sa Sarajevskim poljem. U Konjicu je pronaĊen i miljokaz mi ljokaz sa natpisom cara Augusta, koji predstavlja najstariji pronaĊeni natpis na ovom podruĉju. Jedan od autora koji je za cestu Narona – Sarajevsko polje dao znaĉajne podatke bio je Sergejevski, koji je istraţivao cestu pomoću arheoloških nalaza. 89 On je putem svoje analize utvrdio da se cesta od Konjica preko Ivan Sedla nastavlja

prema Sarajevskom polju. Kada se posmatra linija rimskih cesta moţe se uoĉiti da ona u suštini odgovara i današnjim cestama koje povezuju ova podruĉja. No Bojanovski navodi da se cesta od Konjica do Ilidţe razilazi od one rimske , samo u Podorašcu u Ivan Sedlu.

90

Da je

cesta prolazila kod Podorašce svjedoĉe i 4 miljokaza naĊena u blizini. Od Ivan Sedla cesta je dalje prolazila preko Tarĉina. Iz Trĉina postojali su putevi koji su vodili ka Kreševu, Kiseljaku i Visokom, Hadţića, Binjeţeva i Rogaĉića i Blaţuja pa sve do Sarajevskog Polja. 91

89

Bojanovski, 1978, 58. Bojanovski, 1978, 99.

90 91

,, Na podruĉju podruĉju Ilidţe pronaĊen je natpis R.P. Aquae S …Natpis …Natpis je podignut za vrijeme vladavine Dioklecijana – 305. god. n. e.) i rijeĉ je o kamenoj bazi.”, Mesihović, 2011, 118. (284 – 305. 25

5. Miljokazi

Budući da je prethodni dio rada u velikoj mjeri bavio se i pitanjem miljokaza, kao osnovnim i temeljnim izvorom za identifikaciju

antiĉkih putnih komunikacija, daljni dio rada

posvetit će paţnju miljokazima, odnosno nauci koja se bavi ovom problematikom, tj epigrafiji. Na

samom poĉetku ovog djela rada bitn o je istaknuti samo definiciju epigrafije,

koja je svakako usko vezana za miljokaze. Naime, e pigrafija predstavlja pomoćnu historijsku

znanost koja se bavi izuĉavanjem natpisa urezanih na tvrdom materijalu poput kamena, kovine i keramike. 92 Tu se prije svega misli i na same miljokaze, koji predstavljaju natpise

koji oznaĉavaju udaljen osti jedne stanice od druge, tj. udaljenost jednog mjesta od drugog. Kao što se to u prethodno, djelu rada moglo uoĉiti miljokazi su nastajali u antiĉko doba, odnosno u periodu graĊenja rimskih cesta. Visina miljokaza iznosila je 1.5 m, a širina oko 40 cm.93 Najstariji miljokaz

na podruĉju rimske provincije Dalmacije je onaj iz Konjica, potjeĉe

iz XIV. stoljeća, dok se najimpozantniji epigrafski spomenici nalaze na podruĉju Drvar – Petrovaĉko polje. Za ove miljokaze bitno je spomenuti da su nastali u doba ca ra Augusta, dakle 47/48. godine, mada već spomenuti najstariji miljokaz iz Konjica datira iz XIV. stoljeća94 Pored ovog miljokaza bitno je spomenuti još tri miljokaza, takoĊer na podruĉju Konjica, taĉnije u mjestu Podorašcu, koja ukazuju na vaţnost i postojanje saobraćajnih komunikacija u Rimsko doba.

Slova na natpisima, barem barem onima koji se mogu naći naći na podruĉju BiH, pisana su na latinskom jeziku.

Sam tekst na natpisu je rasporeĊivan na mjestu tzv. ,, natpisno polje ”.

95

Nakon oznaĉavanja oznaĉavanja mjesta na natpisu, klesar bi pristupio urezivanju slova. slova. Veliĉina slova kod natpisa nije bila ista, to se moţe primjetiti i kod mnogih natpisni spomenika na podruĉju BiH, posebno kod kod onih spomenika na kojima natpis poĉinje poĉinje sa imenom imenom cara . Epigrafski spomenici na sebi su ostavili mnoge i najraznovrsnije pisane tragove

rimske, antiĉke civilizacije. Oni govore ne samo o ljudima koji su u antiĉkom periodu ţivjeli na tlu Bosne i Hercegovine, nego i o upravno

– teritorijalnoj organizaciji, politiĉkim,

društvenim i vojnim institucijama. 96

92

Matijašić, 2002, 11.

93

Bojanovski, 1974, 37. 94 Isto, 38. 95 Isto, 12. 96

Mesihović, 2011, 2. 26

Pored spomenutog, historijski znaĉaj epigrafskih natpisa ogleda se i u njihovoj topografiji, onomastici, religiji, ali i brojnim drugim oblastima. Budući da se rad bavio pitanjem putnih komunikacija, miljokazi s u

posluţili kao osnovna i temeljna taĉka ili

polazište za konstrukciju, te lociranje mjesta kojim je išla cesta, te u konaĉnici za samu ubikaciju putnih stanica.

Na kraju ovog poglavlja bitno je u kraćim crtama navesti i sam historijat istraţivanja epigraf skih skih

spomenika. Iako epigrafski spomenici najvećim djelom potjeĉu iz antiĉkog

perioda, izuĉavanje ovi spomenika poĉinje u srednjem vijeku, kada dolazi do sakupljanja i istraţivanja ovakvih izvora. Svakako u prilog tome, išla je i ĉinjenica što su oni pisan i latinskim jezikom, što je omogućavalo omogućavalo lakšu analizu samih samih spomenika. Jedna od znaĉajnih znaĉajnih i prvih osoba koja se poĉela baviti i sakupljati epigrafske natpise bio je rimski politiĉar i humanista Colo di Rienzo i Poggio iz Firence. 97 Što se tiĉe

balkanskih istraţivaĉa znaĉajno je

spomenuti imena poput Frane Bulića, te Josipa Brunšmida.

97

Matijašević, 2002. 11. 27

6. Prilog : karta istočne provincije Dalamcije

98

98

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b1/Roman_provinces_of_Illyricum%2C_Macedonia%2C_D acia%2C_Moesia%2C_Pannonia_and_Thracia.jpg (14. 11. 2013, 10 : 42) 28

7. Prilog : Pojtingerova karta

Tabula Peuntingeriana, Peuntingeriana , section 5: Dalmatia, Pannoni , Moesia, Campania, Apulia, Africa. 99 Pannoni a

99

Tabula Peuntgeriana, Peuntgeriana , http://www.euratlas.net/cartogra/peutinger/index.html ( 14. 11. 2013, 10 : 50 ) 29

8. Zaključak

Prouĉavanje putnih komunikacija, komunikacija, u bilo kojoj rimskoj provinciji, pa tako i u provinciji Dalmaciji, zahtjeva specifiĉan pristup, koji se u mnogoĉemu razlikuje od pristupa nekim drugim temama

iz antiĉke prošlosti. Specifiĉnost pristupa ogleda se prije svega u nuţnosti

detaljnog poznavanja terena za koji se zna da je odreĊena cesta prolazila kroz njega, ili se barem pretpostavlja da je j e cesta ces ta prolazila p rolazila tim terenom. Istina, poznavanja terena koji je vezan vez an

za temu kojoj se istraţivaĉ posvećuje, moţe biti vaţno u razliĉitim temama, ali u ovom sluĉaju potrebno je naroĉito iscrpno poznavati sve znaĉajke terena. Zbog toga ne ĉudi što se istraţivaĉi u izuĉavanju putnih komunikacija ĉesto odluĉuju da liĉno hodaju terenom o kojem pišu da bi upoznali sve njegove odlike. Jasno to nije dovoljno. Potrebno je i odliĉno poznavanje rimske historije, njihove politike osvajanja i ukljuĉivanja novoosvojenih teritorija u vlastite putne komunikacije. I opet ni to nije dovoljno da bi se istraţivaĉ bavio ovom temom. Istraţivaĉ mora biti spreman na prikupljanje podataka o otkrivenim epigrafskim spomenicima, ali i na to da će moţda, prilikom upoznavanja terena, sam otkriti neke i morati ih prepoznati i ispravno tumaĉiti. N ezaobilazno je i da poznaje raspored rimskih ili ilirskih i lirskih naselja nekog podruĉja. Spominjani kroz cijeli rad, pa i u prethodnom pasosu, epigrafski spomenici su, jasno

je, polazna taĉka za izuĉavanje putnih komunikacija, i bez korištenja podataka koje oni pruţaju svaki izvještaj o ovoj temi t emi bio bi nepotpun. Za miljokaze valja napomenuti da su oni većim djelom bili epigrafski, jedan od takvih je i onaj pronaĊen u blizini Konjica s natpisom cara Augusta, koji je ujedno i najstariji miljokaz na podruĉju provin cije Dalmacije, dok je pak najveći epigrafski spomenik onaj pronaĊen u Travniku, iz I. stoljeća. Najveći dio epigrafski spomenika potjeĉe iz III. i IV. stoljeća. Za razliku od epigrafski, postoje i anepigrafski spomenici, odnosno spomenici bez naslova, koj i

nisu manje znaĉajni od epigrafski, jer i oni

predstavljaju jedan od bitnih izvora za ubikaciju i rekonstrukciju rekonstrukciju rimski cesta. Na temelju rada vidljivo je da su pravci kojim su Rimljani gradili ceste nerijetko

zadrţani i u pravcima današnjih cesta, što se jasno vidi na primjeru saobraćajne komunikacije od Mostara do Sarajeva i mnogih drugih pravaca, baš kao što je sluĉaj bio i sa predrimskim komunikacijama.

30

Bibliografija : Izvori : 1. Pojtingerova karta 1974.: Tabula Peutingeriana, Monumenta cartographica Jugoslaviae, I antiĉke karte, Posebna izdanja knj. 17, Gavro A. Škrivanić, Beograd : Istorijski institut. Beograd. 2.

Ptolemej

Klaudije.:

Ptolemej

Klaudije,

Geografija,

korišten

tekst

sa

http://penelope.uchicago.edu/Tha http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gaz yer/E/Gazetteer/Periods etteer/Periods/Roman/_Tex /Roman/_Texts/Ptolemy/2/15*.htm ts/Ptolemy/2/15*.html, l, bazirano na transkriptu Dover edition, prvi put izdato 1991, republikacija javnog rada, originalno izdatog 1932 od The New York Public Library, N.Y. sa naslovom «Geography of Claudius Ptolemy”.

3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Tabula_Peutingeriana ( 07. 12. 2013, 15 : 16 ) 4. http://en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Itinerary, http://en.wikipedia.org/wiki/Antonine_Itinerary, ( ( 07. 12. 2013, 15 : 26 ) 5.http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b1/Roman_provinces_of_Illyricum%2C_ Macedonia%2C_Dacia%2C_Moesia%2C_Pannon Macedonia%2C_Dacia%2 C_Moesia%2C_Pannonia_and_Thracia.jpg ia_and_Thracia.jpg (14. 11. 11. 2013, 2013, 10 : 42

Literatura

1. BOJANOVSKI, 1974.: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU Dalmaciji, ANU BiH, Djela, XLVII, CBI CBI 2. 2. BOJANOVSKI, 1976. : Ivo Ivo Bojanovski, Gatačko polje u antici, Tribunia, knjiga II. 3. BOJANOVSKI, 1978. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, II Prahistorijska i rimska ceasta Narona – Sarajevsko Sarajevsko polje s limitrofnim naseljima,

ANU BIH, Godišnjak XVII, CBI, 15 .

4. BOJANOVSKI, 1981. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provnciji Dalmaciji ( III) : Prilozi za topografiju rimskih i

predrimskih komunikacija komunikacija i naselja naselja u istočnoj Bosni, ANU BIH , Godišnjak XIX, CBI 17 . 5. BOJANOVSKI, 1981. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provnciji Dalmaciji ( IV) : Rimska cesta Siscia - Sirmium ( Tab. Peut) i njena topografija,

Godišnjak XXII, CBI, 20.

31

6. BOJANOVSKI, 1987. : Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (V) – Gornje Podrinje, Podrinje, ANU BIH,

Godišnjak XXV, CBI, 23 . 7. BOJANOVSKI, 1988. : Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina Hercegovina u antičko doba , ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6. 8.

GRAĈANIN, 2010.: Hrvoje Graĉanin, Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj

južnoj Panoniji, Scrinia Slavonica X. Dolabelino doba, ANU 9.MESIHOVIĆ, 2010. : Salemdin Mesihović, Aevum Dollabellae – Dolabelino

BiH, Godišnjak 39. 10. MAŠKIN, 1978.: Nikolaj Aleksandroviĉ Maškin, Istorija starog Rima, Beograd. Rima, Beograd. 11. MESIHOVIĆ, 2011.: Salmedin Mesihović, Antiqvi homines Bosnae, Bosnae, Sarajevo. ilir ska zmija – posljednja posljednja borba, 12. MESIHOVIĆ, 2011.: Salmedin Mesihović, Rimski vuk i ilirska Sarajevo. 13.

PAŠALIĆ, 1960. : Esad Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Hercegovini,

Sarajevo. epigrafiju , Pula. 14. MATIJAŠIĆ, 2002.: Robert Matijašić, Uvod u latinsku epigrafiju, 15.SERGEJEVSKI, 1948. : Dimitrije Sergejevski, Rimska cesta na Nevesinjskom polju, Zemaljskog muzeja, GZM muzeja, GZM N.S., sv. III . 16. SERGEJEVSKI, 1962. : Dimitrije Seregejevski, Rimska cesta od Epidauruma do Anderbe; Anderbe; GZM,tom XVII. 17. SERGEJEVSKI, 1962. : Dimitrije Seregejevski, Rimska cesta od Narone – Leusinium, GZM, tom XVII. 18.

STIPĈEVIĆ , 1989. : Aleksandar Stipĉević, Iliri, povijest, život, kultura, I (1974) i II

dopunjeno izdanje (1989), Zagreb.

32

Ceste u Dalamaciji

Recommend Documents