AJA SOFIJA POVIJEST AJA SOFIJE
Aja Sofija, građevina u Istanbulu (Carigradu), nastala je u razdoblju Istočnog Rimskog Carstva, odnosno Bizanta. Stoljećima je bila najveća kršćanska crkva na svijetu. Danas ta građevina služi kao muzej i spomenik cjelokupnom čovječanstvu, a iako je petnaest stoljeća stoljeća stara, ona je i u 21. stoljeću stoljeću među građevinama koje koje ulaze 1 u kategoriju arhitektonskih svjetskih čuda. Nako Nakon n bitk bitke e kod kod Milvi Milvijs jsko kog g most mosta, a, 312. 312. g. gdje gdje je Maks Maksen enci cije je izgu izgubi bio o živo život, t, Konstantin Veliki i Licinije ostaju jedini carevi Rimskog Carstva. Iduće godine, 313., oba oba cara cara zajedn zajedno o su izdali izdali Milans Milanski ki edikt edikt putem putem kojeg kojeg kršćan kršćanii dobiva dobivaju ju potpun potpunu u 2 slobodu obnašanja svoje vjere. To ujedno označuje i početak gradnji crkava kao mjesta za prakticiranje vjere.
Pošto je car Justinijan utvrdio svoju vlast, krenuo je u izgradnju grandiozne crkve, Aja Sofije. Sofije. Aja Sofija (crkva (crkva Svete Mudrosti) Mudrosti) izgrađen izgrađena a je za samo pet godina godina (532. – 3 537.). _________________________ _________________________________________ ____________________________ __________________________ ______________ 1
A. Kilickaya, Hagia Hagia Sophia and Chora, Istanbul, 2010. , str. 9.
2
https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nphproxy2.cgi/000100A/http/www.jstor.org/stable/25011854=3fseq=3d1=26Search=3dyes=26sea proxy2.cgi/000100A/http/www.jstor.org/stable/25011854=3fseq =3d1=26Search=3dyes=26searchText=3dmilan=2 rchText=3dmilan=2 6searchText=3ddecree=26list=3dhide=26searchU 6searchTex t=3ddecree=26list=3dhide=26searchUri=3d=252Faction=252FdoBasicSearc ri=3d=252Faction=252FdoBasicSearch=253FQuery=253Dthe= h=253FQuery=253Dthe= 252Bmilan=252Bdecree=2526gw=253Djtx=2526acc=253Don=2526 252Bmilan=252Bdecree =2526gw=253Djtx=2526acc=253Don=2526prq=253Dmilan=252Bedict=2526Sear prq=253Dmilan=252Bedict=2526Search=253 ch=253 DSearch=2526hp=253D25=2526wc=253Don=26prevSear DSearch=2526hp=253D25=2526w c=253Don=26prevSearch=3d=26item=3d4=26ttl=3d3201=26returnArticleSe ch=3d=26item=3d4=26ttl=3d3201=26returnArticleServi rvi ce=3dshowFullText=26resultsServiceName=3dnull(datum ce=3dshowFullText=26resultsServiceName=3dnull (datum posjeta: 09.01.2012.)
3
A. Kilickaya, Hagia Sophia and Chora, Istanbul, 2010. , str. 10.
Prema predaji car je samoga sebe usporedio sa Salamonom. To na neki način obja objašn šnja java va funk funkci ciju ju nove nove crkv crkve. e. Naime Naime,, Aja Aja Sofij Sofija a treba trebala la je svje svjedo doči čiti ti o sjaj sjaju u kršćanske vjere u Bizantu, koji se između ostalog smatrao novim Jeruzalemom i novim Rimom, te o velikoj carevoj moći kojom upravlja Božja mudrost. Također, njena namjena je bila isticanje nerazdružive povezanosti političke i duhovne vlasti. Prostorna koncepcija crkve temelji se na spoju sustava bazilike i centralne kupole, odnosno svih ideja koje su do tada uobličene u kršćanskoj sakralnoj arhitekturi. 4 Usporedivši rimsku baziliku s kršćanskom crkvom uočava se jedna nova značajka u arhitekturi, a to je u kršćanskim crkvama podređivanje svih elemenata crkve crti ljudskog hoda. Kršćanski arhitekt čini dvije stvari: izbacuje jednu apsidu i premješta ulaz na kraću stranu. Na taj način ostavlja samo uzdužnu os i pretvara je u smjer koji ravna ljudskim hodom. 5 Takvu značajku posjeduje i Aja Sofija. Justinijan je za izgradnju crkve zadužio dva arhitekta iz Zapadne Anatolije: Izidora iz Mileta i Antemija iz Trala. Materijal za izgradnju crkve dopremljen je sa svih strana Carstva. Potresi 553. i 557. proizveli su pukotine na glavnoj kupoli, te je bila prilično ošteć oštećena ena.. Za vrijem vrijeme e poprav popravka ka glavna glavna kupola kupola se srušil srušila a i dovela dovela do unište uništenja nja ambo ambona na,, olta oltara ra i cibo ciborij rija a koji koji ga je natk natkri riva vao. o. Car Car Just Justin inija ijan n I. nare naredio dio je hita hitan n popravak. Tada je kupola bila podignuta za sedam m etara. Za vrijeme četvrtog križarskog rata (1202. – 1204.) križari su napali i opljačkali Carigr Carigrad ad,, izmeđ između u ostal ostalog og i Aja Sofiju. Sofiju. To je uvelike uvelike oslabilo oslabilo Bizant Bizant i omoguć omogućilo ilo Turcima prodor u Europu. 1453. g. Turci su zauzeli Carigrad. Mehmed Osvajač je naredio žurno čišćenje crkve i pretvaranje Aja Sofije u džamiju. U predstojećem razdoblju sagrađeno je četiri minareta. Najpoznatiju restauraciju naručio je Sultan Abdulmecid između 1847. i 1849. Tada su otkriveni veličanstveni mozaici koji su bili prekriveni gipsom kada je crkva bila prenamijenjena u džamiju. Nakon što su bili otkriveni, mozaici su ponovno bili pokriveni budući da islam zabranjuje figurativne slike. slike. Nešto Nešto kasnije, kasnije, 1934., 1934., Aja Sofija Sofija je uz Ataturko Ataturkovo vo naređ naređenj enje e pretvo pretvoren rena a u muzej, a mozaici su ponovno otkriveni.6 Mozaici zlatnog sjaja prikazivali su Djevicu Mariju, Isusa, svece, te careve ili carice. Za vrijeme već spomenutog četvrtog križarskog rata, brojni prekrasni mozaici bili su skinuti i poslani u Veneciju. 7
_________________________ _________________________________________ ____________________________ ________________________ ____________ 4
W. Muller I G. Vogel, ‘’Građevina kao organizam III’’ u Atlas arhitekture 1 , Zagreb 1999., str. 63.
5
B. Zevi, Znati gledati arhitekturu, Zagreb, 2000., str. 56 – 57.
6
A. Kilickaya, Hagia Hagia Sophia and Chora, Istanbul, 2010., str. 12 – 15.
7
http://www.hagiasophia.com/listingview.php?listingID=2(datum http://www.hagiasophia.com/listingview.php?listingID=2 (datum posjeta: 17.12.2011.)
Važno je naglasiti da ulaskom u tu veličanstvenu građevinu svaki osjećaj težine odmah nestane. Ostaje samo prostor koji se širi i rasteže prema van, te poput jedra napuhuje apside, pandantive i samu kupolu. Uloga svjetla ovdje je ključna. Svodovi i kupole kupole ukrašeni ukrašeni zlatnim zlatnim mozaicima, mozaicima, lusteri i svjećnjac svjećnjaci, i, pod osvjetlje osvjetljenjem njem Sunca Sunca osta ostavl vlja jaju ju doja dojam m lepr leprša šavo vost stii i dema demate terij rijal aliz izac acije ije pros prosto tora ra.. Iluz Iluzija ija ledb ledbeć ećeg eg i nestvarn nestvarnog og doprinosi doprinosi negiranju svake nosivost nosivosti. i. Naposlijet Naposlijetku, ku, kao što je napisao napisao Prokopije, Justinijanov dvorski povjesničar: ‘’Kad god čovjek uđe u tu crkvu pomoliti se, odmah shvati da je to djelo tako divno načinjeno uz Božju pomoć, a nipošto ljudskom moći ili vještinom. Stoga se njegov duh uzdiže prema Bogu.''8
_________________________ _________________________________________ ____________________________ __________________________ ______________ 8
P. J. E. Davies, W. B. Denny, F. F. Hofrichter, J. Jacobs, A. M. Roberts, D. L. Simon, ''Ranokršćanska ''Ranokršćanska i bizantska umjetnost'', u: Jansonova povijest umjetnosti, Varaždin, 2008., str. 258 – 259.
ANALIZA GRAĐEVINE
Aja Sofija je crkva u kojoj se očituje sinteza ranokršćanske bazilike i centralne građ građev evin ine. e. Rano Ranokr kršć šćan ansk ske e bazi bazili like ke su long longit itud udin inal alno nog g tloc tlocrt rta, a, te se spoj spoj longitudinalnog i centralnog tlocrta jasno iščitava na primjeru Aja Sofije. Tlocrtno je gotovo kvadratna. U središtu je kvadratni prostor definiran s četiri stupca koji nose kupolu.
Kupola svojom veličinom dominira cijelim prostorom. Nalazi se na pandantivima,. U bazi kupole, koja je sastavljena od radijalno postavljenih rebara, nalazi se prozorski prsten koji dopušta ulazak zraka svjetlosti iz svih smjerova. Nad svakim prozorom nalazi se luk. Kupola prenosi opterećenje na četiri nosiva luka i četiri glavna stupca. Gled Gledan ano o po uzdu uzdužn žnoj oj osi, osi, ta četi četiri ri stup stupca ca dalje dalje pren prenos ose e opte optere reće ćenje nje na dvij dvije e polukupole koje počivaju na četiri simetrično raspoređene polukružne niše s manjim poluk polukup upol olam ama, a, te na upor uporiš išti tima ma bačv bačvas asti tih h svod svodov ova, a, na ulaz ulazu u i ispr ispred ed apsi apside de.. Gledano po poprečnoj osi, četiri glavna stupca prenose opterećenje na manje lukove, bačvaste svodove i kontrafore koji se nalaze s unutarnje strane. Građevina ima dvije etaže. Druga etaža je prisutna na bočnim stranama, odnosno na sjeveroistočnoj i jugozapadnoj strani. Svaka bočna strana ima četiri križno bačvasta
travej traveja. a. Ugaoni Ugaoni travej traveju u su veći veći nego nego središ središnji nji.. Centra Centralni lni prosto prostorr je odvoje odvojen n od galerijske južne i sjeverne lođe dvoetažnom kulisom koja se sastoji od arkada sa stupovima. Donja etaža sadrži manji broj stupova (četiri), od gornje etaže gdje se nalazi šest stupova. To predstavlja određenu nelogičnost jer očekivana situacija bi bila isti broj stupova ili veći broj stupova na donjoj etaži. Moguće je da su time arhitekti htjeli postići otvoreniji izgled donjeg dijela. Gornja etaža je galerijski prostor, a iznad njega je bazilikalno osvjetljenje.
Ulazni prostor nalazi se na zapadnoj strani, točnije sjeverozapadu. Ulazni sustav sasto sastojiji se od atrija atrija pravok pravokutn utnog og oblika oblika,, jedno jednoeta etažno žnog g vanjs vanjsko kog g nartek narteksa sa koji koji se sasto sastojiji od devet devet križno križno bačva bačvasti stih h trave traveja ja i unutar unutarnje njeg g nartek narteksa sa s galeri galerijom jom koji koji također ima devet križno bačvastih traveja. Traveji unutarnjeg narteksa su dva puta veći od traveja vanjskog narteksa. Nasu Nasupr prot ot ulaz ulazu, u, na jugo jugois isto točn čnoj oj stra strani ni,, nala nalazi zi se apsi apsida da.. Skup Skupa a s ekse eksedr dram ama a jugoistočne polukupole čini određenu vrstu trikonhosa. U presjeku građevine uočava se stepenasti karakter spuštanja svoda.
POPIS LITERATURE
1. A. Kilickay Kilickaya, a, Hagia Hagia Sophia Sophia and and Chora, Chora, Istanbul Istanbul,, 2010. 2.
https://proxy.knjiznice.ffzg.hr/proxy/nphproxy2.cgi/000100A/http/www.jstor.org/stable/25011854=3fs proxy2.cgi/000100A/h ttp/www.jstor.org/stable/25011854=3fseq=3d1=26Searc eq=3d1=26Searc h=3dyes=26searchText=3dmilan=26searc h=3dyes=26se archText=3dmilan=26searchText=3ddecree=26list=3dhide hText=3ddecree=26list=3dhide=26s =26s earchUri=3d=252Faction=252FdoBasicSea earchUri=3d=252Fa ction=252FdoBasicSearch=253FQuery=253Dthe rch=253FQuery=253Dthe=252Bmil =252Bmil an=252Bdecree=2526gw=253Djtx=2526ac an=252Bdecree =2526gw=253Djtx=2526acc=253Don=2526prq=253 c=253Don=2526prq=253Dmilan=2 Dmilan=2 52Bedict=2526Search=253DSearch=2526hp 52Bedict=2526Sea rch=253DSearch=2526hp=253D25=2526wc=253 =253D25=2526wc=253Don=26pr Don=26pr evSearch=3d=26item=3d4=26ttl=3d3201=26returnArticleSe evSearch=3d=26item=3 d4=26ttl=3d3201=26returnArticleService=3dshowFull rvice=3dshowFull Text=26resultsServiceName=3dnull (datum posjeta: 09.01.2012.)
3. W. Muller Muller I G. Vogel, Vogel, ‘’Građevina ‘’Građevina kao kao organiza organizam m III’’ u Atlas Atlas arhitekture arhitekture 1, Zagreb 1999., str. 63. 4. B. Zevi, Zevi, Znati gledati gledati arhitek arhitekturu, turu, Zagreb, Zagreb, 2000., 2000., str. 56 56 – 57. 5.
http://www.hagiasophia.com/listingview.php?listingID=2 (datum posjeta: 17.12.2011.)
6. P. J. E. Davies, Davies, W. B. B. Denny, Denny, F. F. Hofrichte Hofrichter, r, J. Jacobs, Jacobs, A. M. Roberts Roberts,, D. L. Simon, ''Ranokršćanska i bizantska umjetnost'', u: Jansonova povijest umjetnosti, Varaždin, 2008., str. 258 – 259.
