Darko Dukovski

 Darko Dukovski

POVIJEST SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE 19. I 20. STPLJEĆA, I. svezak. Zagreb: Alinea, 2005. 1. RAZDOBLJE REVOLUCIJA I RESTAURACIJE: GRAĐANSKO DRUŠTVO I STVARANJE NACIONALNE SVIJESTI (1804.-1830.) Europa prije Francuske revolucije: 1. prosvjetiteljska kritika apsolutističke države – zbog nastanka građanskog društva 2. sukob državnih vlasti i aristokracije (starih staleža) – jer država preuzima sve funkcije GRAĐANSTVO – želi participirati u vlasti, kritizira vlast, državu; nositelji kritike – slobodni zidari – to su ujedno i društva gdje građanstvo i plemstvo međusobno dolaze u kontakt Francuska – apsolutizam najučvršćeniji, najučvršćeniji, ali i najkritiziraniji – nastaju 2 politička pravca: 1. demokratsko-liberalni i 2. konzervativni Francuska revolucija potiče mnoge vladare da se okane reformi (prosvjetiteljstvo) i da budu konzervativni Osmansko Carstvo i podjela Poljske – glavni ciljevi „kabinetske politike“ europskih država u to doba Umjesto Austrije, zaštitnicom Osma. Car. postaje Vel. Britanija, a podjelom Poljske Rusija  postaje neposredan neposredan susjed Austrije Austrije i Pruske Smrću Lepoloda II. (1792.) „umire“ i prosvjetiteljstvo te od sada svi sukobi izbijaju zbog težnje zadržavanja manarhijskog sustava u Eu. Uz revolucije na oblikovanje građanskog društva utječe i prepbrazba društvenih i ekonomskih struktura – to je prijelaz iz staroeuropskog feudalnog društva u moderno kapitalističko društvo Procesu industrijalizacije prethodi nagli porast stanovništva započet sredinom XVIII. st.  promjene u agraru: agraru: tehnike i odnosi – proces oslobađanja oslobađanja seljaka Kraj Napoleona i doba restaruacije – vlast legitimističkih snaga – protiv slobode građana, njihove pravne sigurnosti i nacionalnih osjećaja; žele očuvati vlast, moć i imovinu Liberali i demokrati – protivnici tih snaga (uglavnom su to građanski slojevi) – zalažu se za vračanje tekovina Franc. rev.; protiv su ograničavanja intelektualnih djelatnosti i gospodarske djelatnosti; ističu suverenitet naroda, pravni poredak i slobodni razvoj; r azvoj; USTAV (ili konstitucija) – njihovo glavno sredstvo za ostvarenje državnih ideala je jačanje ideje nacionalne države – posebno je to izraženo kod višenacionalnih država gdje su vladari stranci

1

Obilježja razlikovanja naroda: jezik, kultura, povijest i politička svijest Legitimizam – restaurira ga Bečki kongres (gazi stečevine Fr. rev.) – protiv je nacionalnih  pokreta jer su oni oni povezani s liberalizmom liberalizmom i to bi dovelo do do rušenja višenacionalnih višenacionalnih država; država; glavni predstavnici: au. kancelar Clemens Wenzel Nepomuk Lothar von Metternich  Njemačka – rascjepkana rascjepkana pa nacionalni nacionalni pokret ima ima cilj integracije – nositelj nositelj pokreta je studentska omladina; najprije 4 države (do 1830.), a poslije 15 država u Njem. ima ustave Austrija i Pruska – nemaju ustave; Austrija se izolira od Njemačke, a u Pruskoj Fridrik Vilim III. pod utjecajem Metternicha odustaje od donošenja ustava Pruska – Fridrik Vilim IV. - god. 1847. prisiljen na prvi korak ka donošenju ustava

1792. - Francuska je objavila objavila rat Austriji koja ulazi u koaliciju s Pruskom pa sa Sardinijom Sardinijom i Rusijom – vojska revolucionarnih država često je nadmoćnija od profesionalne vojske starih sila 1792.- kod Jamappesa – Austrija izgubila Belgiju i dio oko Rajne (lijeva obala) Revoluciji se priključuju Engleska, Španjolska i Nizozemska 1793.- podjela Poljske između Prusije i Rusije bez znanja Austrije 1795. – zbližavanje Austrije i Rusije – Prusi potpisali mir s Francuskom i izlaze iz koalicije 1797.- Napoleon pobijedio Austriju (nadoknadio gubitke kod Amberga i Wurzburga iz 1796., mir u Campoformiju – Napoleon: Lombardija, Belgija, lijeva obala Rajne - Austrija: Venecija, Istra, Dalmacija Ligurska i Cisalpinska Republika – satelitske francuske države na zapadu gornje Italije Batavijska Republika – to je Nizozemska kao „vazal“ Francuske Helvetska Republika – Švicarska koje se je odrekla Austrija

1792.-1797.- tzv. Prvi koalicijski rat – veliki dobici za Franc. Engl., Rusija i Au. – stalno se udružuju kako bi u Eu. zadržale ravnotežu, tj. status quo 1799.-1802.- Drugi koalicijski rat; 1805.- Treći koalicijski rat – slaba korist za države u koaliciji Austerlitz – mir u Požunu 1805.- Austrija gubi Venciju, Istru i Dalmaciju u korist novoosnovanog novoosnovanog Talijanskog Kraljevstva; Bavarci dobili južnu Njemačku i Tirol Posljedice austrijskih poraza su bitne promjene u Njemačkoj 1806.- Napoleonov Rajnski Rajnski savez - izdvojeno 16 država (osim Au i Pruske) Pruske) – obaveza obavljanja vojne službe za Francusku –  6. VIII. 1806 .- ukinuto Sveto Rimsko Carstvo 1809.- Wagram – poraz Austrije od Francuske – mir –  mir u Schonbrunnu – Au na račun Bavarske gubi Salzburg i okolicu rijeke INN, Ilirske provincije, istočni Tirol, dio Koruške, Kranjsku, dio Hrvatske, Istru i Dalmaciju – time je Habsb. Mon. izgubila izlaz na more!!! 1812.- Rusija – Napoleon gubi kontrolu – u satelitskim se država budi nacionalna svijest i  počinju „oslobodilački“ „oslobodilački“ ratovi

2

1813.- Leipzig („bitka naroda“) – 1814.- Pariški mir – Franc. smije zadržati samo osvojenu Savoju 1809.- Francuzi ušli u Ugarsku – iako tamo ratovi nisu razarali ostavili su dojam 1809.- Napoleon poziva Mađare da se odvoje od Austrije – odbili su i podupiru Bečki dvor –   poraz Mađara kod Gyora je i poraz feudalizma; nakon 1812. sabor se više ne saziva a Beč vlada Ugarskom putem dekreta  Napoleonskim ratovima Ugarska ulazi u krug tzv. „europske privrede“ nakon mira u Campoformiju slovenske su se zemlje (zakratko!) našle ujedinjene pod Franjom II.

1805.- francuske su čete u cjelosti okupirale slovenske zemlje  Nakon sloma Sv. Rim. Car. Slovenci imaju priliku pokrenuti pitanje političkog priznanja svoje nacije

1809.- Francuzi skoro bez otpora okupirali slovenske zemlje??? Mirom u Schonbrunnu slovenske su zemlje podijeljene između Francuske i Austrije  Napoleonovi ratovi značili su i povećanje poreza – najviše pogođeni niži slojevi Pobune Francuza u Sloveniji – otpor se je stišao sam od sebe: ondje ima i pobornika Franc. rev. – slobodni zidari (anton Tomaš Linhart i Martin Kuralt) U doba francuske okupacije traje prva-početna faza slovenskog nacionalnog pokreta; 2. faza  preporoda – 2. generacija preporoditelja u nekoliko preporodnih krugova – ujedinjenje  barun Žiga Zois (najbogatiji čovjek u Kranjskoj) – obrazovan, mecena, no protivnik reformi koje diraju u feudalizam Fra. Valentin Vodnik - glavni kulturni djelatnik nakon smrti Linharta – prosvjećen, vjerski tolerantan – 1. slovenski narodni pjesnik i publicist – 1797.-1800. –„Slovenske Novize“ – 1. slovenski dnevnik  Jernej Kopitar – 1808.-„Slovnica“ – 1. slovenski pravopis, na njemačkom jeziku, idej o zajednici svih Slavena ILIRSKE POKRAJINE – od gornje Drave do Boke Kotorske – jedna od želja Napoleona za tom tvorevinom je zatvaranje trgovine između Au i Engleske morskim putem te želi radi trgovine ostvariti veze s Turskom Upravitelji: Auguste Frederic de Marmont, Bernadott, Gerard Junot, Joseph Fouche Ustavno nisu bile sastavni dio Francuskog Carstva pa stanovništvo nije dobilo francusko državljanstvo To je 6 civilnih i 1 vojnička pokrajina; Ljubljana je glavni grad Ilir. Pokrajina – ondje stoluje generalni guverner te je tamo smještena vojska, administracija i sudstvo, a na čelu pokrajina su intendanti (kao prefekti u francuskim departmanima)

3

Glavna karakteristika francuske uprave: slaba obzirnost prema seljaštvu, agrarne reforme po načelima fiziokratizma; Francuze jako zanimaju šume koje prelaze u državno vlasništvo –   povećanje trgovine drvom i začetak moderne drvne industrije; ukinuli su cehove, a obrtom se može baviti svatko tko to prijavi i plaća porez – nezadovljstvo obrtnika; ostvarili su slobodu trgovine – trgovačke komore u Trstu i Rijeci; uvode državni monopol na sol i duhan –   punjenje blagajne; politika vanjske trgovine . tranzitna trgovina s Osmanskim Car.; trgovina  pamukom iz Makedonije; zbog razvoja trgovine grade se ceste (ljubljana-Rijeka-Dalmacija = „Napoleonova cesta“) – od trgovine najviše koristi ima Francuska i neki gradovi  Napoleonova uprava je ostavila duh građanskoga društva i moderne upravne administracije Slovenci za Napoleona doživljavaju Ljubljanu kao glavni grad

1848.- Vodnik – nacionalni revolucionarni program „Ujedinjenje Slovenije“ Svećenstvo je protiv Francuza jer gubi svoj društveni utjecaj 13. X. 1813 .- Franjo II. preuzeo vlast u slovenskim zemljama 1805.-1813.- francuska vladavina u hrvatskim zemljama Dalmacija – konzervativizam seljaka i gradskog nobiliteta Povlašteni staleži shvaćaju da svoju moć mogu održati samo u okrilju Austrije Dubrovačka republika – 1806. zaposjednuta, a 1808. ukinuta Krajem 1809. – osnovane Ilirske pokrajine – izjednačenje stanovnika u pravima i dužnostima  prema državi, uvode modernu upravu, napredak sudstva i školstva, javnopravne funkcije  prenose sa svećenstva na državne službenike; pred kraj dolazi do poreznog pritiska i novačenja, a zastoj trgovine osiromašuje hrvatske zemlje; omogućili su školovanje na materinjem jeziku za šire slojeve 1806.-1810.- izlazi „Kraglski Dalmatin“ BEČKI KONGRES (1814.-1815.) – nastupa doba restauracije sve do 1830. Jesen 1814. – Beč – 216 predstavnika svih europskih država (osim Turske) – do Versailessa 1918. je to najveći politički skup u Eu. Osim Francuske svi su protiv revolucija i za restauraciju, no svi su svjesni da se Eu. ne može vratiti na stanje prije 1789. Stoga se uz načelo legitimiteta prihvaća i načelo ravnoteže. Odlučuje 5 eu. sila: Rusija, V. Brit., Au., Pruska i Franc. – nijedna nema nadmoć. Sve je u duhu povratka apsolutizmu, a protiv revolucije i bonapartizma. Ponovno su ustoličene vladarske kuće koje su bile detronizirane u doba Napoleona (npr.: Bourbon u Franc., Španj. I jugu Italije; Savoja-Kraljevstvo Pijemont i Sardinija; Oranski – Nizozemska s Belgijom; Habsburzi – Italija i Ilirske pokrajine. Obnova Saveza švicarskih kantona, uspostava Njemačkog saveza, a Poljska je izbrisana Aleksandar I.- ruski car – koristi kongres za širenje na jugoistok; Metternich – želi Habsburgovce širiti na Osman. Car. te oslabiti Prusiju i Rusiju.  Napoleonov je povratak na „100 dana“ prevladao nesporazume na Bečkom kongresu; obnovljen „Schomonski savez“ i osnovana Sedma koalicija“ protiv Francuza Potpisan „ugovor o 'rekonstrukciji' Europe“ 1815.-1830.- najžešći konzervativizam, no to ipak nije narušilo revolucionarne tekovine i  preobrazbu gospodarstva Srednja Eu. – pokušaj povratka na predrevolucionarno doba feudalnog društva apsolutističkih značajki Jugoistočna Eu. – zakašnjela revolucionarnost i modernizacija 2 suprotstavljene tendecije: 1. feudalno-konzervativna – apsolutističkim snagama želi zatrti i zaustaviti građanske revolucije 2. građansko-revolucionarna – daljnji revolucionarni razvoj

4

Industrijska revolucija donijela je građanstvu bogatstvo, a time i društvenu i političku moć, no u 1. polovici XIX. st. u Habsb. Mon i Osm. Car. građanstvo još neće moći nadvladati aristokraciju 1815.- osnovan Njemački savez – labav savez, državnost članica je očuvana, na čelu je Frankfurtski parlament pod predsjedanjem Austrije – premoć Au. u Srednjoj Eu. Tu je 39 država članica, a u njima je poljoprivreda temelj gospodarstva; Pruska je najveća njemačka država. Glavno je „ustavno pitanje“; Wurtenberški – najliberalniji ustav (bar deklarativno) Bavarska – 26. V. 1818. – 1. liberalni ustav – Maximilian Joseph 1820.- ustav je proglasio i Baden, a zatim Hedden-Darmstadt To je zapravo afirmacija monarhije i zaštita prava kraljevske vlasti Austrija i Prusija – 2 najveće države Njemačkog saveza – apsolutističke i bez ustava Mlado njemačko građanstvo – glavni nositelj ujedinjenja – 2 glavna imena: Ernst Moritz i Friedrich Ludwig Jahn – udruženi u „Đačko udruženje“, a zatim „opće studentsko udruženje“; „Principi i Deklaracija“ – njihov liberalni program 1818.- „Aachenski kongres“ Svete Alijanse – pritisak na studente i liberale 20. IX. 1819.- „Karlsbadske odluke“ – cenzura tekstova, kontrola studenata i profesora INTERVENCIJSKA POLITIKA – dopušteno miješanje neke države u unutarnje poslove drugih „ugroženih“ država – to provodi Sveta Alijansa Glavni cilje Metternichove politike od 1815. je djelovanje protiv revolucionarnih kretanja u Eu. 1818.- kongres Alijanse u Aachenu – učvršćeni savez Au. i Rusije 1820.- kongresi u Opavi i Paviji – cilj: gušenje nemira u Napulju 1822.- kongres u Veroni – tema: zbivanja u Španjolskoj i grčko pitanje 1830.- sloboda Grčke – razdor u Alijansi jer svi to simpatiziraju osim Metternicha 1830.- srpanjska revolucija u Francuskoj – još veći razdor u Alijansi – dolazi do raspada na 2  bloka: 1. liberalni – zapad (Francuska i Engleska) – 1841.- taj se je dio raspao zbog Istočne krize 2. konzervativni – istok (Austrija, Rusija i Prusija) Rusi su u krvi ugušili ustanak u Poljskoj 1830.- početak napetosti zbog nacionalnih pokreta i u Habsb. Mon. – nemiri u maloj gradskoj republici Krakovu – ustanak plemstva u Galiciji – Austrija anektirala Krakov (sa suglasnošću Rusije i Prusije); pokreti Čeha i Mađara; PANSLAVIZAM (František Palacky) – slab odjek  u Slovaka; pokreti u njemačkim državama – smjene vladara UGARSKA: 1821.- Beč u Ugarskoj želi novačiti vojnike – Ugarska to odbija – izbija sukob Beč-Pešta –  22. I. 1823.- Ferenc Locsey napisao riječi mađarske himne 1825.-1848.- „reformno razdoblje“ u mađarskoj historiografiji Grof Istvan Szechenyi – osnivač Akademije znanosti, sinonim reformnog pokreta 28. I. 1830.- „Hitel“ (Zajam) – prijedlog zakona za kapitalističke odnose i promjene u gospodarstvu (agraru); smatra da bi veleposjednici bili nositelji preobrazbe, no treba ih ekonomski ojačati 1831.- „Stadium“ – dodatak Hitelu – 12 prijedloga osnovnom programu preobrazbe 1832. i 1836.- sabor bi prihvatio reforme, no Beč sve stopira Glavna lica te nove politike: barun Miklos Wesseleny (liberal, prijatelj i sljedbenik  Szechenyja), Kolcsey (pjesnik), Ferenc Deak (taktičar), Lajos Kossuth (pravnik) – on izdaje „Saborska izvješća“, a zabranjeno mu je izdavati „općinska izvješća“ – nije poslušao pa je završio u tamnici 1839.-1840.- sabor – početak reformi: položaj kmetova, „zakon o novčanicama“, Židovi 5

U zatvoru: Wesseleny oslijepio, Laszlo Lovassi duševno obolio pa na glavno mjesto dolazi Lajos Kossuth HRVATSKA: 1805.- Maksimilijan Vrhovac navijestio mogućnost uvođenja „jezika ilirskog“ u javni život Hrvatske BALKAN: Grčki fanarioti – potomci britanske aristokracije – vode pokret pod utjecajem Fr. rev. Usmeno pjesništvo i Crkva – posrednici u očuvanju „narodne kulture“; ruralna zatvorenost –  očuvanje etničkog i vjerskog identiteta; lokalni ustanci – bezuspješnost zbog turske odmazde TEPEDELENI ALI-PAŠA JANINSKI – turski general, vlada nad golemim prostorom MEHMED ALI-PAŠA – Albanac, vojskovođa, državnik – prihvaća europske tekovine, vlada u Egiptu kao „valija“ „avariz“- porezi u gotovini sada postaju normom FANARIOTI – udružili bogatstvo i moć, na vrhu grčke etničke elite, u rumunjskim kneževinama (Moldavija, Vlaška), imaju stvarnu vlst (dinastije). Predstavnici: Constantinos Ypsilantis i Alexandros Moruzis – velikodragoman (tumač) Porte u Moldaviji? Tada postoje projekti Grčke i Rusije o obnovi Bizantskog carstva Proces osamostaljivanja kršćana na obodu Osman. Car  1804.- ustanak Srba u Smederevskom sandžaku 1821.- ustanak Grka na Peloponezu i otocima Plan – „Velika Ideja“ u Grčkoj SELIM III. – zbog poraz ima želju za reformom vojske po europskom stilu – doživljava otpor   – 1807.- pobuna janjičara- svrgnut je sultan (zadavljen) – janičari dovode „poslušnog“ Mustafu IV – smjenio ga je rumelijski ajan Bayrktar Mustafa i postavlja za sultana brata Mahmuda II koji provodi reforme BAYRAKTAR MUSTAFA postaje veliki vezir zadužen za provedbu reformi: najprije vojske  – 1808.- „Dokument o suglasnosti“ – dokument o prava ajana koji postaju lokalni dinasti – to  je 3. faza osmanskog feudalizma 1826.- pobuna janičara – Mahmud II. ih dao pobiti u Istanbulu – „sretana gozba“ – raspušten (ukinut) janičarski red 1829.- neovisnost Grčke; Francuzi Osm. Carstvu uzeli Alžir  1830.- Turska priznala Grčku, a Srbija dobiva punu autonomiju 1831.- ukinut timar, tj. ukidanje feudalizma – to je 4. faza osmanskog feudalizma 1818.- ukinut kuluk; zabrana nošenja turbana – dolaze fesovi MEHMED II. – glavni „europeizator“ Osmanskog Carstva SRBIJA: Smederevski sandžak (ili Beogradski pašaluk) – razvijen i bogat kraj Janičarski dahije (glavari) – 1801.- ubili pašu i zavladali Beogradom Žarišta ustanaka Srba: Kragujevačka i Valjevska nahija – 1804.- janičarski dahije izveli „sječu knezova“, tgovaca, svećenika i drugih – Prvi srpski ustanak je ustanak protiv tih janičara koji su to izvelei, a ne protiv sultana Đorđe Petrović Karađorđe (1768.-1817.) – zbor u Orašcu – on je bivši harambaša (tur. Vođa hajduka) i buljubaša (kapetan-satnik, starješina buljuka); do 1804. oni su „očistili“ Smederevski sandžak od janičara – to postaje područje bez osmanske vlasti – „narodna“?! revolucija – 1805.- Turci im objavili džihad 1806.- ruske trupe ulaze u Moldaviju i Vlašku – Turska objavila rat Rusiji – do 1809. Karađorđe se okreće Beču i Parizu – do 1807.- Srbija je oslobođena osmanske vlasti 1812.- Rusija sklopila sporazum s Rusijom zbog loših odnosa s Napoleonom Ljeto 1813.- strašna odmazda Turaka u Srbiji

6

Travanj 1815.- Drugi srpski ustanak – Miloš Obrenović knez (1780.-1860.) . objavljen džihad, no Miloš pregovara i stekao je autonomiju Srbije pod nominalnom vlašću sultana - na to Heteria dovodi Karađorđa iz Rusije, ali ga je Miloš dao ubiti 1826.- Grci ponovno na oružju- Nikola I. (1825.-1855.) AKERMANSKA KONVENCIJA – Srbiji potvrđeni uvjeti Bukureštanskog mira iz 1812., no tek JEDRENSKIM MIROM iz 1829. su rješeni sporovi između Rusije i Turske Travanj 1821.- početak nacionalno-revolucionarnog pokreta u Vlaškoj te narodnooslobodilačkog rata u Grka- otvaranje istočnog pitanja „Dunavske kneževine“= Moldavija i Vlaška – to su bile žitnice Osmanskog Carstva – kneževi vladaju uz sultana i oslanjaju se na bojare i Crkvu – glavni je izvoz svinja 1814.- u Odesi osnovana „Heteria filiki“ (Društvo prijatelja) s ciljem stvaranja kršćanske  panbalkanske državekao novoga Bizantskog Carstva, a sredstvo bi bilo opći balkanski ustanak; temelji toga društva: trgovci, obrtnici (iz grčkih kolonija), fanarioti, intelektualci, svećenici i ljudi poput Karađorđa. Unutar Heterije postoje 2 suprotstavljene struje i strategijske koncepcije borbe: konzervativci i revolucionari. Vođa: najprije je odbio grof  Ioannis Antonis Kapodistrias te preuzima knez Alexadros Ypsilantis – iz sporazuma se  povlači Miloš Obrenović. Sve počinje u ožujku 1821., dok je u Vlaškoj i Moldaviji već trajalo; vodi Vladimirescu - Turci pobijedili 3 faze grčkog ustanka: 1. 1821.-1825.-uspon 2. 1825.-1827.- kriza 3. 1827.-1829.- strana intervencija i pobjeda Siječanj 1821.- Narodna skupština proglasila neovisnost Grčke i usvojila Ustav – proglašenje republike – predsjednik Aleksandar Maurokordat Ožujak 1829.- dogovor o osnivanju autonomne kneževine Grčke 1830.- Londonski ugovor – Grčka je prva neovisna kršćanska država na Balkanu Kralj Belgije trebao je biti i kralj Grčke, no on je to odbio – Kapodistias je ubijen, pa vlast nude Ottu Fridrikz von Witelsbachu, sinu bavarskoga kralja – on je to prihvatio u svinju 1832., a to prihvaća i sultan. Dotični je okrunjen kao Oto I. (1832.-1862.) kao „bazilej Grčke“ BOSNA: Kapetan – vojni i civilni službenik u pograničnom području, a kapetanija je osnovna teritorijalna jedinica. U XVIII. st. se za prevlast u Bosni nadmeću Katolička i Pravoslavna Crkva Umjesto janičara novače se jedinice iz provincija, sa sjedištem u Istanbvulu, na rok od 12 godina Do 1832.- međunarodnim ugovorima s Portom priznate su kao autonomne kneževine u sklopu Osman. Car.: Moldavija, Vlaška i Srbija koje se stavljaju pod zaštitu Rusije (na čelu tih država su domaći ljudi), a Grčka je neovisna kraljevina pod protektoratom triju europskih imperij 2. APSOLUTIZAM, REVOLUCIJE, SAMOUPRAVE I USTAVI (1830.-1860.) HABSBURŠKA MONARHIJA (1830.-1848.) – pretežno agrarna zemlja, no nejednako razvijena; početkom XIX. st. ima oko 28 milijuna stanovnika, a sredinom istog stoljeća ima 36 milijuna; Austrija+Češka+Moravska imaju 70% poljoprivrednog stanovništva, dok je u Ugarskoj takvog stanovništva 90% (to su uglavnom kmetovi); proces industrijalizacije u H. M. završen je tek 70-ih godina XIX. st.- glavna središta industrije: Češka, Moravska i Donja Austrija, a glavne idustrije su: suknarstvo i tekstilna ind. (Beč-Linz-glavna središta); željeznica još nije razvijena ali je pomorski i riječni promet prihvatljiv: „Loyd“ (Trst) i Dunavsko parobrodarsko društvo; središta metaloprerađivačke industrije: Donja Austrija, 7

sjever Češke, Sudeti, Stirija, Karintija i Karnida.; društvena posljedica industrijske revolucije u H. M. je jačanje građanskog sloja (idustrijsko-trgovačkog) – ono još nema političku moć, a ima ih (s radnicima) sve više pa ih se vlasti boje (pobune radnika u Beču: 1817., 1820., 1830.); štrajkovi i nezadovoljstva u Češkoj – 1840., 1844. (Prag) – pobuna šleskih tkalaca GRAĐANSKA OPORBA – tanki sloj krupnih kapitalista, intelektualna mladež (đaci i studenti) i ostali građanski slojevi „Mlada Austrija“ – tajna organizacija političkih emigranata iz Švicarske i Belgije: javni radnici, umjetnici, intelektualci, književnici – protiv apsolutizma, a za liberalnu slobodu u napredak, žele prosvjećeni apsolutizam iz doba Josipa II. i demokratski ustroj države (jakobinizam); list „Grenzbote“; lica: grof Anton Alexander Auersperg, barun Viktor Franz von Andrian-Werbarg, publicist Ignaz Kuranda, blizak je (no ne i član) Franz Schubert. Slična udruženja: „Pravno-političko čitalačko udruženje“ (dr. Alexander Bach), „Concordia“, „Industrijski savez“ „natio/populus hungarica“ – mlado plemstvo Sabor Transilvanije: 3 nacije – Mađari, Sekulci i Sasi (nema Rumunja) Ban u Hrvatskoj ograničen ugarskom Dvorskom kancelarijom i Namjesničkim vijećem te Ugarskim saborom (u koji šalje nuncije) Istočna Galicija – ukrajinsko plemstvo je polonizirano, a seljaštvo ostaje ukrajinsko Srbi se donekle uspijevaju izboriti za svoja prava, no to nisu uspjeli Rumunji i Slovaci Tzv. „nasljedne zemlje“=Češka, Moravska i Šleska – najmanje otpora Beču Galicija – otpor poljskog plemstva – ustanak 1846. – pripojenje Krakovske republike (zadnjeg ostatka poljske neovisnosti) Ugarska- najsnažniji i najkompaktniji nacionalni pokret već 20-ih godina, no njihove su metode rezultirale neželjenim buđenjem nacionalne svijesti i kod drugih naroda unutar države (zbog nasilne mađarizacije). Zato Beč potiče pokrete Hrvata, Srba, Slovaka i Rumunja želeći time oslabiti Mađare!!! Sasi – pružaju izniman otpor mađarizaciji u Transilvaniji (žele njemački jezik) SLOVAČKI POKRET (30-ih i 40-ih) – otpor mađarizaciji, vodi ga sitno građanstvo i inteligencija (+ nacionalno svećenstvo). Naime, njihovo je plemstvo već mađarizirano; 2 struje: 1. razvoj panslavizma (općeslavenska solidarnost) 2. protestantska struja – zajednica s Česima - ta postaje glavna pod vodstvom L'udovita Štura Želje: slovački narodni jezik, sporazum s Katoličkom Crkvom o liturgiji na narodnom jeziku, od cara traže katedru za slovački jezik (Jan Kollar), žele sabor odgovoran caru, a ne Ugarskoj; 1845.- Štur dobiva od cara dozvolu za izdavanje lista na slovačkom jeziku s književnim  prilogom HRVATSKA: - prema Mađarima popustljivo plemstvo zamjenjuju nacionalno svijesni hrvatski intelektualci (seljačkog i malograđanskog podrijetla), a zbog mađarskog napada na municipalna prava i uvođenja novog urbara (1836.) hrvatsko se plemstvo priključuje pokretu. Zbog neodaziva Južnih Slavena i političkog progona 40-ih godina Gajev se pokret transformira u Narodnu stranku 1832.- Drašković – tajno napisana „Disertacija“ – štokavština – sjedinjenje hrvatskih zemalja (Hrvatska, Dalmacija, Slavonija, Vojna krajina, Rijeka, Turska Hrvatska i Slovenija) pod  banom u sklopu Habsb. Mon. i u državnoj zajednici s Ugarskom; razvoj trgovine i „kredita“ (tj. bankarstva) i školstva na hrvat. Jeziku 1841.- osnovana Ilirska stranka (kasnija Narodna stranka) kao odgovor na Horvatskovugersku stranjku 11. I. 1843.- Metternich – zabrana ilirskog imena i grba – sada se zove Narodna stranka 1847.- ugarski sabor – „osnova o mađarskom jeziku i narodnosti“ – slovensko i hrvatsko  primorje žele u sastav Ugarske 8

SRBI: - razvijeno i povezano srpsko trgovačko i obrtničko građanstvo u južnoj Ugarskoj –  razvijaju srpsku nacionanu kulturu, potpora Pravoslavne Crkve, listovi na srpskom jeziku, pa „Letopis Matice srpske“ (1825.) i „Matica srpska“ (1826.) - Vuk Stefanović Karadžić,  pravopisna reforma, no glavni činitelji nacionalnog pokreta su srpski ustanci i autonomija kneževine Srbije.  Njemački nacionalizam u Austriji (uglavnom samo u teoriji) – oporbeno liberalno građanstvožele H.M. ustrojiti kao branu svakog nenjemačkog nacionalnog pokreta (protiv Hrvata, Slovaka, ...) SLOVENIJA: 30-ih i 40-ih prihvaćanje imena Slovenci; nacionalni pokret trpi od Beča i vlastite konzervativne aristokracije koja ne dopušta da nacionalni pkreti postanu i politički; svećenstvo je ondje glavna inteligencija; 2 grupe: 1. „konzervativci“ = „ umjereni kvazipreporoditelji“ – bliski austrijskim „austroslavistima“ – Kopitar – ne žele se zamjeriti Beču 2. „Prešernov krug preporoditelja“ – časopis „Kranjska čbelica“ – radikalniji – France Prešern, Matija Čop i Andrej Smole; ilirizam smatraju smetnjom slovenskom pokretu; 30-ih oni nadvladavaju one prve Kollarova ideja o 4 velika slavenska plemena: rusko, poljsko, češko i ilirsko (=Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari) Stanko Vraz – glavni predstavnik slovenskog ilirizma – prelazi u Zagreb k hrv. narod. prep. Dr. Janez Bleiweis – političar – vođa slovenskog pokreta – urednik kranjskih „Novic“ – tu je zastupljen Prešern – slavi Prešernov pokret („Zdravljica“) ČEŠKA: - tu je građanstvo najrazvijenije, a tu i liberalno i radikalno krilo nosi nacionalni  pokret dok plemstvo sudjeluje tek simbolično (s nekoliko lica); to je borba za pravno-javnu i službenu upotrebu narodnog jezika; osnivanje „Matice Češke“ i 1. kazališna predstava u Češkoj; protiv Čeha su njemački nacionalisti, a boji ih se i Beč POLJSKI POKRET u Austriji – 30-ih i 40-ih – zavjernički pokret (plemstvo, svećenstvo, studenti i intelektualci) – ilegalni pokret – potpora poljske emigracije sa zapada sa sjedištem u Parizu (hotel „Lambert“) – stožer vođe poljske emigracije Adama Czartoryskog – rade protiv Austrije i Rusije; nacionalni ustanak 1846. – nije uspio jer su seljaci ipak za Ukrajince Metternich smatrao da se narodima ne smiju darovati nikakvi ustupci Ferdinand I. (1835.-1848.) – Metternichov pijun PANSLAVIZAM – Slovak Jan Herkel – 1826.- svijest o općeslavenskoj duhovnoj i kulurnoj  povezanosti (takve je ideje u XVII. st. imao Juraj Križanić). Mnogi taj pojam netočno tumače kao rusocentričnost i kao „panslavensku zavjeru“. AUSTROSLAVIZAM – iz doba panslavizma – očuvnje monarhije kao okvira svih slavenskih naroda. Slovenac Jernej Kopitar i češki gorf Leon Thurn-Hohenstein; proizašla ideja o federalnom ustroju H.M. Srpanjska revolucija u Francuskoj, revolucija u Belgigi i njezina neovisnost 1830., revolucija u Poljskoj 1830./31. 1833.- mirni završetak „prve egipatske krize“ – pitanje Turske – oživljavanje politike Sv. Alijanse 1846./47.- najrazornija i najteža gospodarska kriza u Eu. – počela kao poljoprivredna, nastavila se kao industrijsko-financijska, a završila kao politička i revolucionarna kriza 6. III. 1848.- Beč- demonstracije „Čitalačkog kluba“ – zahtjevi studenata 12. III. – Metternich ih ne doživljava – nezadovoljstvo – prosvjedi na ulicama Beča – traže ustav i smjenu Metternicha – vojna intervencija – ubijeno 50 ljudi – kaos  Nemiri istodobno i u Pešti, Veneciji i Milanu – ostavka i bijeg Metternicha, a zapovjedniko vojske proglašen feldmaršal princ Alfred Windischgratz – 14. III. ne uspjevaju suzbiti demonstracije jer su Bečani složni

9

Osnovana „Nacionalna garda“ i „Akademska (studentska) legija“ ustanika – 17. III. osnovana nova vlada na čelu s grofom Pillersdorffom 3 glavna zahtjeva pokreta u H. M.: protiv feudalizma, demokratske promjene i nacionalna emancipacija  Narodi: Mađari, Talijani, Česi, Slovenci, Hrvati, južnougarski Srbi i Rumunji 26. IV. 1848.- Ustav – Austrija postaje ustavna monarhija – vladar dijeli vlast s 2-domnim  parlamentom; izborno je pravo ograničeno visokim cenzusom, a car ima pravo veta; Bečani su i dalje nezadovoljni, no vlada i car ne popuštaju – nova pobuna 15. V. te 17. V. car s Dvorom bježi u Innsbruck – postoje 2 vlasti u Austriji: 1. vlada u Beču 2. Krunski savjet u Innsbrucku na čelu s nadvojvotkinjom Sofijom (majka Franje Josipa) Car popušta Mađarima i huška ih na Slavene General Johann Josef Wenzel von Radetzky potukao Talijane u Lombardiji., a beč se okreće  borbi protiv Mađara Srpanj 1848. – uspostavljen Reichstag u Beču – 7. IX. – ukidanje kmetstva i feudalnih  povlastica 31. VIII.- carski dekret o raspuštanju mađarskog parlamenta – to treba provesti Josip Jelačić 4. X.- car naredio slanje pojačanja JelačićU iz Beča za rat s Mađarima – Bečani to odbijaju i  bune se – ubili su ministra rata generala Theodora Latoura, a Nacionalna se garda pridružuje ustanicima – car iz Beča bježi u Olomouc u Moravskoj – Windischgratz i Jelačić zajedno  jurišaju na Beč čijom obranom zapovjedaju književnik Wenzel Messenhauser i poljski revolucionar Josef Bome; Frankfurtski parlament bezuspješno pokušava posredovati kako bi se izbjeglo krvoproliće 26. X. – carske postrojbe započinju dvodnevnu kanonadu – 30. X. juriš – teror nad Bečom do V. 1849. – nova vlada povlači sve odluke osim ukinuć plemstva – dolazi Franjo Josip I., a na čelu vlade je grof Felix von Schwarzenberg koji je u III. 1849. izradio oktroirani ustav 3. III. 1849.- početak revolucije u Mađarskoj govorm Lajosa Kossutha u Pžunskom saboru u kojem iznosi svoj agrarni i nacionalni program pokreta; ukidanje plemstva o osnivanje mađarske vlade (to je priopćeno i caru) 15. III.- Pešta – revolucionarna mldež organizira masovne prosvjede – vode ih radikali Sandor  Petofy i Janos Arany, Mor Jokai i Bujovsky – donose „Program 12 točaka“ s načelima „ravnopravnosti, slobode i bratstva“ 17. III.- Beč dozvolio osnivanje mađarske vlade – predsjednik Lajos Batthyany, a Kossuth je ministar financija – reforme: glavno je pitanje agrar – ukidanje kmetstva u Mađarskoj i davanja (devetina i desetina) – dolazi do nemira seljaka 3 pitanja mađarske revolucije: 1. političke reforme 2. odnos Pešte prema Beču i Habsburzima 3. odnos mađ. nacionalnog pokreta prema pokretima drugih nacija u zemlji (Mađari su naravno skroz netolerantni „Reskript“ – raskid političkih veza između krune i mađ. revolucionarne vlade – vladi uručen 4. IX. – kriza – iz vlade izlaze ministri koji su protiv toga – Kossuth postaje vođa revolucije koji od vlade dobiva dozvolu za organiziranje obrane kada je 11. IX. Josip Jelačić prešao Dravu – dvovlašće u Mađarskoj: 1. vlada (Batthyany) 2. Kossuthov „Komitet obrane“ Tzv.- „Stranka mira“ – glavni zapovjednik general Artur Gorgej Uz Dvor staju drugi narodi H.M. – revolucionarna vlada bježi u Debrecin, ali je vojska jaka i Gorgej zauzima Beč i prijeti slomom H.M.

10

Travanj 1849.- sbor u Debrecinu - „Deklaracija o neovisnosti i odluka o detronizaciji Habsburga s mađ. kraljevskog prijestolja“ – Mađarska proglašena „slobodnom i neovisnom“ državom, a Kossuth je 1. predsjednik (no nisu drugačiji od Beča) H. M. od raspada spašava ruski car Nikola I. („policajac Europe“) – on se je u Varšavi u V. 1849. s Fr. Josipom dogovorio o vojnoj pomoći pa sada u Mađ. šalje svoje vojnike gdje se  bori i austrijska vojska pod generalom Haynauom („hijena iz Breše“) 13. VIII.- Gorgej se predaje Rusima (samo Klapka brani Komarno do 5. IX.) – odmazda i  pogubljenja (pogubljen je i Batthyany) 16. III.- Ljubljana – demonstracije – 20. IV. program „Političkog društva Slovenije“, a Matija Majar osniva „Ujedinjena Slovenija“ (na tekovinama Prešerna) HRVATSKA 1848.: nema bana, a basnki namjesnik (zgb. Biskup) nije u Hrv.; Sabor se ne sastaje; Ambroz Vranyicany nastoji pokrenuti političke aktivnosti (Sabor) – 17. III. u ime građana u Beč upućen odbor ishoditi „Zahtjevanja“ poslana caru 12. III. 25. III.- Narodna skupština u Zagrebu prihvatila tekst „Narodnih zahtijevanja“ (30 točak, kao mađarskih 12 točaka)– poslano k caru Jelačić nije priznao mađ. Ustav i vladu u Pešti, a 25. III. je poništena i realna unija s Ugarskom, a u svibnju je postignut i prekid administrativnih veza 25. IV. – Jelačić – „Proglas“ svakoj općini „majska skupština“ u Srijemskim Karlovcima – Vojvodina Srpska se povezuje s Hrvatskom u neovisnu državnu tvorevinu 18. V.- ustroj hrvastke vlade a 6 odsjeka i Banskim vijećem – sabor 5. VI. koji car nije bio odobrio u kojem sudjeluju i prečanski Srbi s mitropolitom karlovačkim Josifom Rajačićem na čelu – tada je bila i Jelačićeva banska instalacija; odluke toga Sabora: ukinuće staleških  povlastica, opće oporezivanje, ideja federativnog ustroja Monarije, potvrda odluke o ujedinjenju hrvatskih zemalja i prihvaćen savez sa Vovodinom Srpskom Dragutin Kušlan . hrvatski zstupnik na Slavenskom kongresu u Pragu (on je zagovornik  austroslavizma) 12. VI. – svečana delegacija s Jelačićem na čelu kreće u Innsbruck, a u to vrijeme Windischgratz u Pragu topovima rastjeruje Kongres, a Janoss Hrabowszky napada Srijemske Karlovce – početak je to krvavog rata u Vojvodini; obranu vodi Đorđe Stratimirović u tom ratu srpskog i mađarskog revolucionarnog tabora gdje je Beč na strani Srba 3.-15. V.- Srijemski Karlovci- srpski narodni sabor – Josif Rajačić proglašen patrijarhom, a graničarski pukovnik Stevan Šupljikac srpskim vojvodom 11. III. 1848.- Prag – zahtjevi čeških građana –žele ujedinjenje Češke, Moravske i Šleske u  jednu državu Travanj 1848.- Prag – program povjesničara Františeka Palackog – temeljen na konceptu austroslavizma Havličeka Borovskog iz 1846. 10. V. 1848.- Liptovski Sv. Mikulaš – usvojen slovački nacionalno-politički program – ne traži slovačku teritorijalnu posebnost (u sklopu Ugarske), već samo poštovanje nacionalnog identiteta; car skoro sve odbija, osim ujedinjenja Češke, Moravske i Šleske Ljeto 1848.- slovački ustanak – Josef Miloslav Hurban, L'udovit Štur i Mihal Miloslav Hodža  – neuspjeh zbog intervencije mađ. Vojske – sada žele i teritorijalno odcjepljenje Rusini (Ukrajinci) – žele nacionalno područje unutar H.M Rumunji u svojem pokretu nisu politički jedinstveni: lojalisti, liberali i radikali; u svibnju 1848. donose nacionalni program, u listopadu izbijaju sukobi koji traju do veljače 1849. SLAVENSKI KONGRES U PRAGU (3.-17. VI. 1848.) – preduvjet je nacionalna borba Čeha koja se širi i jača zbog njemačke i mađ. revolucionarne netolerantnosti (naime, Nijemci žele ujedinjenje u „Veliku i Malu Njmačku“; kongres zamišljen kao kongres austrijskih Slavena koji žele uskladiti interese s H.M. i dinastijom – bio bi to austroslavenski koncept rješenja nacionalnog pitanja – širi ga anarhist Mihail Bakunjin; „Manifest“ Slavenskog kongresa u 11

Pragu – na to je poslana vojska i dolazi do demonstracija u Pragu (u kojima je poginula Windischgratzova supruga)  Njemačka – značajke socijalne i protufeudalne revolucije- ustanak u Berlinu – traže ustav i demokratske promjene – pruska vojska puca na demonstrante – kralj Fridrik Vilim IV. likvidirao revoluciju državnim udarom Frankfurtski parlament želi preuzeti vlast – nadvojvoda Johann Habsburški imenovan je vikarom Carstva (Reichverweser – samo forma), a knez Leiningen postaje predsjednik vlade Carstva Bundestag (njemački parlament) – 2 programa njemačkog ujedinjenja: 1. MALONJEMAČKI – Njemačka bez Austrije, a pod vodstvom Pruske 2. VELIKONJEMAČKI – savezna država s Austrijom na čelu, od Baltika do Jadrana Oboje je njemački ekspanzionizam!!!, a pobijedilo je malonjemačko rješenje čime je Pruska zadovoljna, a Austrija nije 28. XII. 1848.- „Ustav Njemačkog Reicha“ – 27. III. 1849. usvaja ga Frankf. Parlament –  međutim, pošto nitko ne želi krunu ništa nije postignuto BACHOV APSOLUTIZAM (Alexander von Bach ministar unutarnjih poslova) Oktroirani ustav – grof Franz Stadion von Warthausen 31. XII. 1851.- car ukinuo Ustav i donosi „Patent“ kojega je sastavio grof Karl Kübeck; osnovano je Vijeće Carstva (Reichsrat) kao savjetodavni organ cara, no car shvaća da vijeće želi preuzeti vlast pa od travnja 1852. vlada sam s ministrima 3 odlike Bachovog apsolutizma: 1. marginalizacija seljaštva, radništva i sitnog građanstva 2. stalni birokratsko-policijski pritisak na inteligenciju 3. centralizacija vlasti i snažna germanizacija Carstva – to je kao i za Josipa II. koji je želio jedan jezik u Carstvu u svrhu kohezije države Mađari su izraziti protivnici Bachovog apsolutizma – Kossuth 1850.-1851. donosi novi plan neovisnosti Mađarske – plan „Dunavske konfederacije“ (= Mađarska + ujedinjene ruminjske kneževine + Srbija) HRVATSKA: Šulek i Tkalac su za federalnu Austriju, no Tkalac se okreće Srbiji kao jezgri  južnoslavenske države  Nastaje Starčevićeva nacionalistička koncepcija utemeljena na povijesnom pravu Hrvata; on  je protiv Austrije, Ugarske i Srbije Eugen Kvaternik – provoditelj pravaške ideologije u praksi General Joseph Maria von Radowitz – ministar vanjskih poslova – vodi akciju ujedinjenja  Njemačke, a Felix Schwarzenberg se bori protiv toga Karl Ludwig von Bruck – želi stvoriti „njemački gospodarski prostor“ „Hessenska afera“ – Rusija podržala Austriju protiv Pruske; to je vrhunac spora oko njemačkog ujedinjenja, a rješeno je Olomoutskim punktacijama Drezdenska konferencija – svi njemački predstavnici – odluka o obnovi „njemačke konfederacije“ 1859.- početak drugog rata za ujedinjenje Italije između Kraljevstava Pijemont i Sardinije te Austrije pri čemu Francuska aktivno pomaže Pijemont; teški porazi Austrije kod Magente i Solferina što dovodi do krize centralizma i apsolutizma H. M.!!! 11. VII. 1859.- primirje potpisano u zamku Villafranca između Napoleona III. i Fr. Josipa I.: Talijani dobili Lombardiju, no ne i Veneciju što postižu u studenom 1859. mirom u Zürichu „Luksemburški manifest“ – 15. VII. 1859.- Fr. Jos. Mora obećati administrativne reforme ustavnog značenja - popuštanje Mađarima 20. X. 1860.- LISTOPADSKA DIPLOMA („Carska povelja o uređenju unutarnjeg državno pravnog odnošenja monarhije“) – uvodi se zajedničko zakonodavno tijelo za cijelu monarhiju; zajednički poslovi: vanjska politika, vanjska trgovina, vojska i financije 12

za Mađare: obnova županija, mađ. je službeni jezik, a vojvodstvo Srbija i Temišvarski Banat  priključeni Ugarskoj odgovor na diplomu: masovni prosvjedi u Pešti – Ferenc Deak i Joszef E ӧtv ӧs car postavlja novog ministra unutarnjih poslova Antona von Schmerlinga – donosi novi ustav „VELJAČKI PATENT“ (ukinut 1865.) – Carevinsko vijeće postaje dvodomno: Gornjivirilisti koje postavlja car (aristokrati i svećenici), a Donji – zastupnici zemaljskih sabora Kalman Tisza – vođa „Stranke odluke“ kao oporba Deaku; popustljiv prema Beču Laszlo Teleki – još radikalniji, protiv je priznanja Fr. Josipa za kralja BALKAN: 1830. – 3 zone na Balkanu: 1. nacionalne države 2. neposredna turska uprava 3. habsburške zemlje za ovu prvu grupu vrijede načela „povelje francuske srpanjske revolucije“ KRIMSKI RAT (1853.-1856.) – spor oko svetih mjesta s francuskim carem Napoleonom III.; započeo je voljom rus. cara Nikole I. 1853.; Rusija je poražena od saveza Turaka i zapadnih sila na kraju rata 1856. – „Pariški ugovor“ TURSKA: doba „tanzimata“ (1829.-1856.) – od Jedrenskog mira do Krim. rata Ustanak Mehmeda Ali-paše (Muhamed Ali) – ustanci na Kreti, u Bosni i Albaniji – Osm. Car.  je u obrambenom savezu s Rusijom 1839.- Mahmuda II. naslijedio sin Abdulmedžid I (1839.-1861.) – reforme – „Hatt-i serif od Gülhane“ – sloboda i sigurnost za sve podanike (ukinut Kanin-i raya), sloboda vjere, svi  postaju „osmanski građani“ 1856.- „Hatt-i hümayun“ – razrađenija načela ovoga gore Tanzimat donosi novi poredak; reforme „odozgo“ „Organski statuti“ – ponuđeni Moldaviji i Vlaškoj??? „Divan“ – skupština Moldavije i Vlaške – opunomoćenik ruskog genrala grof Pavel Kiseljev uvodi „Statute“ 1831. u Vlaškoj, a 1832. u Moldaviji – to su: civilna reforma, neovisno sudstvo, porez, državni školstvo Siječanj 1834.- Rusija s Portom potpisuje ugovor o „dunavskim kneževinama“ Bukurešt – najveća balkanska metropola – bogati bojari šalju djecu u školu u Francusku 21. VI. 1848.- „povelja rumunjske slobode“ – revolucija Krimski rat (1853.-1856.) – Pariški ugovor – potvrda osmanskog suvereniteta i povlastica u kneževinama: Austrija pokazuje interes za Balkan 1858.- novi Pariški ugovor – naziv: „ujedinjene kneževine Moldavije i Vlaške“ Moldavija – knez Alexandar Ioan Cuza (1859.-1866.) PREČANI – Srbi iz habsburških zemalja „USTAVOBRANITELJSKI POKRET“ – oporba, obrazovani Srbi, traže ustav da ograniče Miloševu moć, podržava ih seljaštvo, Rusija i Porta – izbijaju lokalne pobune – 1835.- Miloš donosi ustav- postavljanje Savjeta kojega bira knez 1838.- Miloš, na nagovor Turske, prihvaća oktroirani „organski statut“ – tzv. „turski ustav“ –  Beograd 1839. – za 4 mjeseca Miloš abdicirao i prognan Aleksandar Karađorđević (1842.-1858.), Karađorđev sin, do 1858. ustavobranitelji imaju stvarnu vlast u Srbiji 1844.- Ilija Garašanin –program – pod utjecajem A. Czartoryskog – sve propada 1858.- restauracija Miloša koji je umro 1860. i dolazi Mihailo M. Obrenović III. (1860.1868.) Grčka – Otto I. – na čelo pravoslavne crkve postavljen Sinod, a muslimani su napustili državu 3 vođe frakcija u Grčkoj: 1. Theodoros Kolokotronis – utjecaj Rusije 2. Ioannis Colettis – Francuska 3. Alexandros Mavrokordatos – Engleska zaštita 1843.- Ustavotvorna skupština koja 1844. donosi Ustav po uzoru na belgijski 13

1862.- državni udar u ateni – zbačen Otto I. koji bježi u rodnu Bavarsku 1834. i 1835.- Bosna – pobune seljaka protiv spahija – 1835. ukidanje kapetanija, a na njihovo mjesto dolaze „muselimi“ 1847.- dolazi anmjesnik Tahir-paša koji provodi reforme, a nakon njegove smrti sultan šalje namjesnika u Bosnu OMER-PAŠU LATASA (1806.-1871., rođen u Lici kao Mihailo Latas) –  slomio je bunu bosanskih feudalaca (1850.-1851.) . nova upravna podjela Bosne na 9 okruga, a 1855. ukinut je harač fra Grga Martić – poglavar franjevaca u Sarajevu; fra Ivan Franjo Jukić, Teofil Petranović (pravoslavni učitelj) Vuk Stefanović Karadžić – 1849.- „Srbi svi i svuda“ – iskonstruirano tvrdi da je sav narod u Bosni i Dalmaciji srpski Topal Osman-paša – 60-ih god. XIX. st. – „zlatno desetljeće“ Bosne 3. GEOPLITIČKE PREDODŽBE I DRŽAVOTVORNE IDEJE POLITIČKE OPORBE SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE (1830.—1878.) Poljski knez Adam Georg Czartoryski – ideja federalizacije jugoistočne Eu. Pariz – središte emigracije – ideja uspostave povijesne Kraljevine Poljske 18. V. 1849.- Pariz – konferencija – Czartoryski – dogovor o konfederalnoj uniji (Mađari, Rumunji, Srbi, Hrvati i Slovenci te zapadni Slaveni) – svi odbijaju (Kossuth) – protiv Austrije i Rusije 1843.- Czartoryski – predstavka „Savjeti o djelovanju Srbije“- to on Srbima tumači František Zach (Čeh) – utječe na Iliju Garašanina, ministra unutarnjih poslova – tajni dokument „NAČERTANIJE“ (Nacrt) – ono je 90% djelo F. Zacha – ideja o uspostavi Srpskoga Carstva cara Dušana (povijesni legitimitet) pri čemu je Austrija njihov protivnik  dok bi se s Rusijom još moglo dogovoriti; Garašanin računa s potporom Francuske i Vel. Brit. (izlaz na Jadran je ključna točka) 1850./1851.- Kossuth u emigraciji u Osman. Car. sastavio koncept podunavskog suživota –  suradnja Mađara i Srba – neprihvaćeno 25. IV. 1851.- Kossuth – „Izvješće o načelima buduće mađarske politike“ – široka konfederacija pod Osman. Car.; 1859.- opet bezuspješno pokušava progurati te planove Marco Antonio Canini (tajinaski ujedinitelj) i Gyӧrgy Klapka – ideja „Podinavske federacije“  – to se veže uz Kossuthovo ime – središte je Mađarska; takve ideje imaju i: Miklos Wesseleny, Adam Czartoryski („Dunavski savez“) i Ilija Garašanin, zatim i 2 rumunjska  predstavnik: Iona Ghica i Nicolae Balcescu Srpanj 1850.- Giuseppe Mazzini osnovao „Srednjoeuropski demokratski odbor“ 1861.- Mihailo Polit-Desančić (Srbin iz južne Ugarske) – „Savez Kršćanskih Naroda Balkana“ – uzor je Švicarska, no to je brzo zaboravljeno 1848.- austroslavist František Placky (panslavist) – podjela H.M. na 8 cjelina po nacionalnom kriteriju VELIKOGRČKA IDEOLOGIJA (Megali Idea) – fanarioti – povezani s Istanbulom, no ne islamizirani; sad se okreću Europi, Rhigas Pheraios – ideje Franc. rev. – cilj: univerzalna kršćanska država svih Balkanaca po dominacijom Grka „Heteria Filiki“ – glavni nositelj te politike – unutar su 2 jake suprotstavljene struje; vođa  pokreta: Ioannis Coletis – „Velika Grčka“ VELIKOSRPSLA IDEOLOGIJA – „Načertanije“ –program vanjske i nacionalne srpske  politike – Garašanin bi sve mogao posrbiti, a 1836. Vuk Stef. Karadžić je sve susjedne narode uvrstio u Srbe – „Srbi svi i svuda“ – Srbi su svi štokavci

14

1846.- Beč – „Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona“ – 1861. to demantira, ali nastavlja po starom – Vuk S. Karadžić VELIKOHRVATSKA IDEJA: Ante Starčević i Eugen Kvaternik – polazište u ilirskom  pokretu – kulturno i duhovno jedinstvo Južnih Slavena – glavni grad njihove države bio bi Sarajevo, a 2 su južnoslavenska naroda: Hrvati i Bugari; protiv su H.M.; Slovenci su grana Hrvata (u „alpskoj Hrvatskoj“), negira srbe kao narod Ante Starčević – 1868. – „Strane u Hrvatskoj“ – „pankroatizam“ – radikalizam XIX. st. „VELIKA MAĐARSKA“ – od Karpata do Jadrana – utemeljitelj ideje: barun Jozsef E ӧtv ӧs; to je iznijeto u „Zakonima o narodnostima“ iz 1868. VELIKOAUSTRIJSKI I VELIKONJEMAČKI KONCEPT – ideja „Mitteleurope“ ili „Zentraleuropa“; Konstantin Franz – koncept Velike Njamčke – od Atlantika do Poljske i od Baltika do Jadrana; doba „realpolitike“ u Njemačkoj – koncept „Male Njemačke“

4. SREDNJOEUROPSKI I BALKANSKI PREUSTROJ (1861.—1878.) Već 1848.- sukob centralizma s federalizmom – trijalizam treba nadomjestiti dualizam i  potisnuti apsolutizam 1867.- Austro-ugarska nagodba i XII. 1867.- „Osnovni državni zakoni“ Posljedica ujedinjenja Njemačke je definitivni poraz „Srednje Europe“ kao podunavskog saveza ili konfederacije, a i obrat u politici H.M. koja se okreće jugoistoku Europe potvrda čega je Berlinski kongres 1878. 1851.- obnova Carinskog saveza – Pruska ostvarila ekonomski prestiž nad Austrijom 1862.- pokušaji grofa Rechberga (vođa austrijske vanjske politike) za sporazum s Pruskom, no to ne dopušta Bismarck  1865.- nakon pobjede na Danskom, koja je anektirala Schleswig-Holstein, tu su pokrajinu Austrija (dobila Holstein) i Pruska (dobila Schleswig) podijelile SUKOB AUSTRIJE I PRUSKE – Austrija malo pobjeđuje na talijanskom bojištu, no 3. VII. 1866. je poražena kod Sadowe – primirje 6.VIII., a mir 22. VIII. – Prag – Prusi dobili sve gradove i Schleswig-Holstein no moraju odustati od habsburških zemalja – likvidacija  Njemačkog saveza – Austrija posve istisnuta iz plana njemačkih zemalja 1867.- osnovan „Sjevernonjemački savez“ s kojim se povezuju i južnonjemačke države 1870.-1871.- francusko-pruski rat – ostvareno ujedinjenje Njemačke 18. I. 1871.- Versailles (Dvorana zrcala) – svečano proglašeno Njemačko Carstvo - pruski kralj Vilim IV. okrunjen za njemačkoga cara Vilima I (1871.-1888.) – to je potvrđeno Frankfurtskim mirom 10. V. 1871. – time započinje doba „oružanog mira“ Početak priprema za dualističko rješenje u H.M. – zato treba pravo prvo promijeniti sastav vlade (1867. napravljeno) – dolaze ministri koji misle da se mađarski zahtjevi mogu riješiti samo u okviru H.M. – uspjeli su sporazumi – Deak je to progurao u Ugarskoj – to je ugovor  Ugarske sa svojim kraljem, a ne s Austrijom 1867.- Nagodba je usklađena s austrijskim novim ustavom te ju kao takvu priznaje i car   NAGODBA - dualizam: 1. Cislajtanija (Zisleithanien) – zapad – njemačka sfera 2. Translajtanija (Transleithanien) – istok – mađarska sfera Po Nagodbi Austrija i Ugarska su u personalnoj uniji (vladar je austrijski car i apostolski kralj Ugarske) Zajednički poslovi: vanjska politika, vojska, Ministarstvo rata i financije – odgovorni obadava sabora Oba su dijela konstitucionalne monarhije sa zasebnim saborima, predsjednicima vlada i zakonima 15

Poljaci su dobili najviše povlastica, a Česi iako najbogatiji u monarhiji još su podčinjeni Austriji  Nagodba je izazvala još veće nacionalne napetosti – „početak propasti H.M.“ 1848.- sporazum Mađara i Hrvata – Hrvati su dobili široku autonomiju 1871.- plan kompromisa sa Česima (Hohenwartova vlada) – trijalizam (Češka bi imala status kao Austrija i Ugarska) – propalo Političari A.-U- nagodbe: Richard von Belcredi i Ferdinand von Beust „ČEŠKE ZEMLJE“ = Češka+Moravska+Šleska – administrativno neujedinjene; 2/3 Česi,a 1/3 Nijemci; nacionalni pokret Čeha 60-ih godina – kompromis građana i plemstva – Narodna stranka (Palacky pa Rieger) 1. STAROČESI – protiv suradnje s Austrijom 2. MLADOČESI – za suradnju s Austrijom  Najprije je odbačeno ujedinjenje Čaha i Slovaka Češki jezik uveden je u OŠ i SŠ, osnivana sportska i politička organizacija „Sokol“ 28. II. 1867.- raspušten Češki sabor jer se je usprotivio Nagodbi – dolaze na vlast centralisti koji u Reichstagu priznaju Nagodbu, dok Nacionalna stranka teži trijalizmu i dalje 21. VIII. 1868.- „Deklaracija čeških nacionalnih vođa“ – javno traže trijalizam HRVATSKA: Glavni predstavnici liberalnog građanstva: Franjo Rački i Josip Juraj Strossmayer – ističu težnje ujedinjenju kao Česi – Banska konferencija (26. XI. 1860.-17. I. 1861.) – Strossmayer i Ivan Mažuranić izgradili program hrvatske nacionalne politike - jezični jedinstvo (štokavština), uvođenje županija i župana, osnovanjeHrvatske dvorske kancelarije neovisne o Ugarskoj – prihvaćene su samo županije Car osnovao „Privremeni dvorski dikasterij“ (Hrvatska dvorska kancelarija) - na čelu Mažuranić Car je oduzeo Hrvatskoj Međimurje i priključio ga Ugarskoj – nastaju „unionisti“ koji su za  bezuvjetno zbližavanje s Mađarskom i oporba su „ilircima“ Eugen Kvaternik i Ante Starčević – žele ujedinjenje hrvatskih zemalja - „Velika Hrvatska“ kao personalna unija s Austrijom Svibanj 1861. – važne odluke Hrvatskog sabora – 3. VII. - dbili poslati predstavnike u Carevinsko vijeće kao protest na Veljački patent – kazna za to je bilo raspuštanje sabora (i Ugarskog i Češkog) Car ipak mora priznati Hrv. dvor. kanc. (Mažuranić) i „Stol sedmorice“ (Vrhovni sud Hrv.) 1863.- 2 stranke: 1. Narodna liberalna – Strossmayer – protiv Beča 2. Samostalna narodna – Mažuranić – proaustrijska  Narodna s. koalira s unionistima i tako ostvaruje pobjedu na izborima za sabor 1865. Strossmayer se, zbog straha od Mađara, okreće Srbiji (Balkanu) XI. 1866.- Sabor odlučio da ne šalje poslanike u Ugar. Sabor i da želi hrvatsko-austrijsku nagodbu – car ni ne prdi na to (s oproštenjem, ali doslovno) Prosvjed Hrvata protiv nagodbe – car na to raspušta Hrv. sabor, a ban Josip Šokčević (1860.1867.) daje ostavku, za banskog namjesnika postavljen je unionist Levin Rauch (1867.1871.), zabranjen je „Pozor“, promijenjen izborni zakon – tako je podlo stvorena podloga za hrv.-ug. Nagodbu o sklapanju koje pregovaraju samo unionisti na čelu s Rauchom 24. VII. 1868.- „Hrvatsko-ugarska nagodba“ – sastavio grof Andrassy – ukinuta je Hrv. dvor. kanc. i tako prekinuta veza s Bečom Kraljevsko namjesničko vijeće zamijenjeno je Kraljevskom hrvatsko.slavonsko-dalmatinskom vladom s 3 ministra za samostalne poslove (unutarnju poslovi, bogoštovlje, nastava i  pravosuđe), priznata cjelovitost Hrvatske (Ug će biti za pripojenje Voje krajine i Dalmacije Hrvatskoj), hrvatski je postao službeni jezik u Hrv., ban je na čelu autonomne vlade i odgovoran je Saboru, a imenuje ga vladar na prijedlog predsjednika ugarske vlade 16

Posebni „dalmatinsko-hrvatsko-slavonski ministra bez lisnice“ – zastupa interese „Trojedne Kraljevine“ u ug. Vladi U globalu Nagodba je izrazito nepovoljna za Hrvatsku jer je financijski ovisna o Ugar. RIJEČKA KRPICA . nakon potpisivanja – kotar Rijeka izravno povezana s Ug. 1871.- RAKOVIČKA BUNA – poginuo Eugen Kvaternik  Ban Ivan Mažuranić (1873.-1880.) – otvara OŠ i SS, početak modernizacije uprave i sudstva, laicizacija školstva; želi razvojačnje Vojne krajine; „ban pučanin“; unionisti su mu obećali razvojačenje V.K. ako ode s mjesta bana – on pristaje i 1881. V.K. je razvojačena Slovenci – cilj pokreta 60-ih: ujedinjenje slovenskih zemalja u „Ujedinjenu Sloveniju“ 1865.- „Mariborski program“ – žele „Slovensku nacionalnu kuriju“ – neuspjeh svega –  „taborski pokret“ – tabori – rezultati XII. 1870.- Ljubljana – osn. „Jugoslavenski kongres“ – Slovenci i hrv. narodnjaci STAROSLOVENCI i MLADOSLOVENCI, tj. klerikalna i liberalna struja Ideja „Ilirije“ – južnoslavenska država 1868.- „Peticija“ slovačkih domoljuba protiv Nagodbe – bez uspjeha – zato osnivaju zadruge, udruge, organizacije, ... Konferencija u Temišvaru – banatski Rumunji – „Liberalna nacionalna stranka“ MAĐARI – Deakova „Stranka krupnih veleposjednika“ je sklopila Nagodbu – većina u saboru – 1. mađ. „dvojna“ vlada – grof Gyula Andrassy st. kojega 1875. zamjenjuje Kalman Tisza; njihovo glavno pitanje je nacionalizam – 1868. – „Zakon o nacionalnostima“ –  netolerancija i ugnjetavanje ISTOČNO PITANJE – glavno obilježje vanjske politike A.-U. prema Balkanu – sprega vojnog i diplomatskog; XI. 1871.- grof Gyula Andrassy – ministar vanj. posl. Strah od Turaka do 1699. zamjenjuje želja za ekspanzijom na jugoistok – pravdano misijom „zaštite balkanskih kršćana“ Zbog ruske konkurencije A.-U. nastoji „očuvati“ Osmansko Car., no 1876.-1878. ipak žele status quo. Naime, boje se Rusije jer ako ona vojno porazi Turke otvoren joj je put na Balkan i Dunav i time A.-U. dobiva mnogo goreg izravnog neprijatelja nego je to sada Osm. Car. ISTOČNA KRIZA 70-ih god. XIX. st. – glavno pitanje: 1. glavna uloga A.-U. u investicijama (gradnja, financije, željeznica) 2. osiguranje plovnog puta Dunavom do Crnog mora 3. režiranje gospodarske politike (kriza 1873.) OSMANSKO CARSTVO – 1856.-1878.- „obnovljeni tanzimat“ – reformni pokret nadahnut Francuskom,, teži ostvariti jednakost kršćana i muslimana; doba sultana Abdulaziza (1861.1876.) 1862.-1868.- reorganizacija „mileta“ (1875. ih je 9) – glavni je „Rum milet“=“Milet  pravoslavnih kršćana“; ta reorganizacija znači ubrzanje diferencijacije krćana i muslimana; od sada milet ima značenje nacije Seljaštvo nosi nacionalizam, a muslimani su nadmoći – radikalno protukršćanski – izbijaju nemiri i ustanci te sukobi u čitavmo Carstvu; buna kršćana u Bosni 1857. 1858.-1860.- krvavi građanski rat u Libanononu između Druza i MARONITA (kršćanska vjerska zajednica) 1866.- ustanak Grka na Kreti – krvavo ugušen 1869. – posebni vilajet Kreta 1867.- O.C. povlači sve svoje trupe iz Srbije, a muslimani odlaze u Bosnu Bugari – osnivanje „vilajet-pašaluka“ (pandan franc. departmanima) upravitelj je „valija“ 1875.-1878.- Balkanska kriza Sultana Murata V. (30. V. – 31. VIII. 1876.) naslijedio Abdulhamid II (1876.-1909.) koji je ukinuo apsolutizam i uveo parlamentarni sustav; veliki vezir Midhat-paša ima glavnu ulogu u sastavljanju ustava – 23. XII. 1876.- „Kanun-i esasi – Ustav“ – nedjeljivost zemlje i islam kao

17

državna vjera, službeni je jezik osmansko-turski, parlament čini Senat (saziva ga sultan) Skupština (bira se); no sve se to slabo prihvaća 1865.- 6 mladoturaka osniva tajnu organizaciju (Namik Kemal) – 1867.- otkriveni pa odlaze u emigraciju u Pariz 1877.- „Londonski protokol“ – rješenje balkanske krize na konferenciji u Carigradu – sukob s Rusijom koji je rezultirao katastrofom za Tusku – rješava se Sanstefanskim mirom kojim je Turskpoj oduzet gotovo cijeli europski dio Berlinski kongres – izdvajanje Rumunjske, Srbije i Crne Gore iz O.C., a A.-U. dobiva pravo na okupaciju BiH; Cipar pripao Velikoj Britaniji i skovan naziv „bolesnik s Bospora“ II. 1878.- Edirne- teror sultana Abdulhamida II (nadimak „krvavi sultan“)– doba „zuluma“ zbog čega inteligencija emigrira MAKEDONIJA – Turci su glavni zemljoposjednici POMACI – slavensko stanovništvo u Bugarskoj koje je prihvatilo islam „TORBEŠI“ – islamizirani makedonski Slaveni koji se bave trgovinom, obrtom, a manje  poljodjelstvom „Vilajet Dunav“ – od Crnog mora do albanskih planina – središte je Bugarska Bugarska – razvoj po uzoru na Srednju Eu. 60-ih god.; glavni nositelj reformi Midhat-paša; Bugari su jako politički angažirani stanovnici; dobivaju ustupke od strane Turaka – dopuštena gradnja crkve sv. Stefana u Istanbulu; od 1860. Bugari traže autokefalnu pravoslavnu crkvu; Grci su glavni neprijatelj bugarskoga razvoja General Nikola Ignjatijev – ruski predstavnik pri Porti – isposlovao Grigora VI. za patrijarha autonomne bug. Crkve – središte bug. Arhiepiskopa u Istanbulu –ima zvanje „ezarha“ ili „patrijarhova zastupnika“ – 1871.- Porta izdvojila „bugarski milet“ s egzarhom na čelu Istanbul – crkveni sabor – osuđena hereza „filetizma“ – određivanje crkvene jurisdikcije u  pravoslavnoj crkvi na etničkoj, a ne teritorijalnoj osnovi GRČKA – Ustavotvorna skupština 1863. dala vlast Vilimu Danskom i proglasila ga  punoljetnim – Georg I. (1863.-1913.) – napredak Grčke, gospodarski i kulturni razvoj u njegovo doba; 1871.- agrarna reforma; 1864. Velika Brit. Grčkoj vraća Jonske otoke 1866.- kretski ustanak – Kreta proglasila uniju s Grčkom SRBIJA – Mihailo Obrenović – preustrojio Narodnu vojsku 1862.- incident u Beogradu – protjerivanje Turaka iz Srbije, a garnizoni osman. vojske 1867. napustili Srbiju Suđenje „karađorđevićevcima“ – zakon o odgovornosti sudaca VI. 1868.- u atentatu ubijen Mihailo Obrenović koji nije imao muškog potomstva pa je  pukovnik Milivoje Blaznavac uz pomoć vojske proglasio knezom Milana Obrenovića kao Milana M. IV. Obrenovića (1868.-1882.) Skupština je izabrala Namjesništvo (jer je Milan još maloljetan)– novi ustav 1869. RUMUNJSKA – 1862.- Cuza ukinuo bojarski red (bez otpora) – početak industrijalizacije 1863.- „Zakon o nacionalizaciji zemlje“ – vlada Mihaila Kogalniceaanua – agrarna reforma (zemlja oduzeta grčkim veleposjednicima i manastirima) – neslaganje – raspuštanje Skupštine 1864.- Cuza – dekret o agrarnoj reformi – sloboda seljaka; „Zakon o javnom obrazovanju“ II. 1866.- abdikacija Cuze – dolazi Ion Bratian – formita Trojno namjesništvo i Privremenu vladu – pitanje vladara – trebao bi to biti flandrijski grof (zvao bi se Filip I. Rumunjski) no on to odbija, pa je u V. 1866. Karlo von Hohenzollern proglašen kao Carol I. (1866.-1881.) Rumunjska je proglašena „jednom i nedjeljivom“ - Rumunjska se ponaša kao samostalna država (kuje i vlastiti srebrni novac) BiH: Topal Osman-paša (Topal Hromi) - kulturni napredak u Bosni – 40 krveta za bolesnike svih vjeroispovjesti; političke reforme: 1865.- uvodi novi sustav novačenja muslimana;  provodi „Zakon o reformama u provincijama“ iz 1864.; podjela BiH na 7 sandžaka iz kojih idu poslanici u „Savjetodavnu skupštinu“ – jednom godišnje, na najdulje 40 dana 18

„Izvršno vijeće“ = 3 muslimana + 2 kršćana + 1 Židov – 2 puta na tjedan AGAUCI – bivši timari – seljaci daju 1/3 plemiću, no plemići se moraju brinuti za smještaj (kuće) seljaka; na BEGELUCIMA nije tako Prosvjedi zbo poreznika, tj. državnih službenika ( a ne plemića) – 1868. u bosanskoj Posavini (1000 pravoslavnih i muslimanskih seljaka), a 1869. u Foči  Netrpeljivosti muslimana i kršćana – 1872. spor u Sarajevu zbog gradnje katoličke crkve 1870.- Pauline Irby – Djevojačka škola u Sarajevu – katoličko (englesko) financiranje 1874./75.- problemi oko namirenja poreza zbog loše žetve Sredinom 70-ih – teror nad seljacima zbog političke krize – to prerasta u međunarodnu krizu –  VII. 1876.- Srbija i Crna Gora navijestile rat O.C. – prva bi anektirala Bosnu, a 2. Hercegovinu 1877.- Rusija navijestila rat O. C. – završava Sanstefanski mir  BiH- ustanak je spontan; 1873.- loša žetva u Anadoliji, pa O.C. ubire veći porez u Eu. U Bosni su glavni ustanici pravoslavci, a u Hercegovini katolici; muslimani lojalni O. C. To je gerilski rat (prekid u zimi); regularna turska vojska je stacionirana u Bosni 1876.- godina 3 sultana: svgnut Abdulaziz, dolazi Murat V. (3 mjeseca), pa Abdulhamid II. VI. 1876.- Srbija i Crna Gora otvoreno zaratile protiv O. C. i šalju u BiH postrojbe I. 1877.- Carigradska konferencija veleposlanika – podjela po vjerskoj većini Pad Plevne- I. 1878. – pad Sofije i Jedrena – 3. III. 1878. – San Stefan (periferija Istanbula) –   preliminarni ugovor - Srbiji i Crnoj Gori priznata neovisnost, stvorena autonomna bugarska kneževina (od Dunava do Egeja); prekršne odredbe Pariškog ugovora iz 1856. 13. VII. 1878.- „Berlinski ugovor“ – uspostava autonomije i vazalstva?? Kneževine Bugarske (Dunav do planine Balkana) – Rusija zakinuta u odnosu na San Stefan

5. IZMEĐU KRHKOG MIRA I POTISNUTE AGRESIVNE EKSPANZIJE (1878.-1914.) 1882.- 1889.- Srbija je u doba Milana I. Obrenovića praktički habsburški satelit  NJEMAČKO CARSTVO – najveća novonastala država, federalni ustroj, 26 teritorijalnih  jedinica, Pruska ima glavnu riječ (pruski kralj je i njemački car); Poljaci su najbrojnija manjina, napredak poljoprivrede, ali i industrije, rude (Ruhr, Šleska), pitanje njemačke vanjske politike je balkansko, a ne francusko pitanje 1879.- potpisan „Dvojni savez„ s Bečom s ciljem učvršćenja Trocarskog saveza (Dreikaiserbunda) kao nove Sv. Alijanse 20. V. 1882.- „Trojni savez“ – međusobna pomoć u slučaju napada Francuske, 1883.- pristupa i Rumunjska Car Fridrik III. (1888.- 180 dana), zatim Vilim II. (1888.-1918.) – zbližavanje Franc. i Rusije 1890.- ostavka Bismarcka; Reichstag biraju svi odrasli muškarci Stranke: konzervativci – Pruska agrarna stranka (uglavnom zemljoposjednici protiv kapitalizma); 1879.- liberali – Progresivna stranka (protiv Bismarcka) – načela revolucije 1848. (to je katolička stranka koja je protiv socijalizma) „marksisti“ – socijademokrati (radnici u gradovima) – protiv Bismarcka 1880.-1910.- industrijska proizvodnja u Njemačkoj porsla 20 puta – elektrotehnička roba Kacelari: Georg Leo Caprivi (1890.-1894.); Bernhard von Bülow (1900.-1909.); Theobald von Bethmann-Hollweg (1909.-1917.) HABSB. MON. – uređen položaj samo mađarske nacije Aneksija BiH – katolici (Hrvati) žele k A.-U.; muslimani bi ostali pod Turcima; pravoslavci (Srbi) bi u Srbiju 19

Prijestolonasljednik Rudolf privržen Mađarima, liberalima i proturski nastrojen  Nadvojvoda Franjo Ferdinand von Habsburg-Este (1863.-1914.) – proslavenski nastrojen 1894.- „Memorandumski proces“ ; 1895.- Budimpešta – „Kongres narodnih manjina“ Austrijski se liberali protive aneksiji BiH jer u tome vide jačanje slavenskog elementa u Monarhiji Grof Eduard Taffe – na čelu vlade – odgovoran samo caru – unutarnja politika – prijateljski nastrojen prema Slavenima, a u vanjskoj politici usmjeren na Njemačku; uključio je Čehe u Sabor, dao im službeni jezik, zakon o zaštiti radnika – Česi su nezadovoljni 1882.- „češki Nijemci“ sklopili savez s Nijemcima u Štajerskoj i Koruškoj – „Program iz Linza“ – građanski sloj – slavenofobija 1891.- mladočesi nezadovoljni Taffeovim ustupcima Češkoj, izbacili su staročehe iz Reichrata; Taffe podnosi ostavku u X. 1893. nakon čega je u paralmentu zavladao kaos Taj kaos rješava Kazimierz Felix Badeni (guverner Galicije) – provodi izbornu reformu i rješava češko-njemački sukob – 1897. donosi „Dekret“ – uvodi dvojezičnost u Češkoj (češki i njemački jezik) – opet nstupa kaos i demonstracije, car raspušta sabor i otpravio Badenija –  tako od 1899. nema parlamenta MAĐARI: grof Gyula Andrassy st. (1823.-1890.) – četrdesetosmaš – emigrira u Pariz, u odsudstvu je osuđen na smrt pa pomilovan i 1858. se vraća u Mađ., zagovornik je Nagodbe i Deakov pristaša, postao je mađ. premijer, pripojio je Erdelj i V.K., utemeljio ug. vojsku; donosi „Zakon o narodnostima“ – priznata nacionalna prava nemađarskim narodima 1868.- gušio seljački pokret u Transdanubiji Postao je ministar vanjskih poslova Dvojne monarhije – ekspanzionizam na Balkan Aneksija BiH – 1. teritorijalni dobitak za H.M. od 1815.; ni Mađari nisu za aneksiju 1879.- A.-U. zaključila savez s Njemačkom – stopirala Rusiju da krene u jugoist. Eu. 7. X. 1879. – car ga snjenio Kalman Tisza – vođa oporbe i narodnog otpora – 1868.- „Biharske točke“ –njegov stranački  program – poziv na neovisnost 1875.- njegova se stranka stapa s vladajućom – Tisza je premijer (1875.-1890.) sa zadaćom čuvanja dualizma; podupire okupaciju BiH; slomio autonomne političke pokrete AUSTRIJA: Georg von Schönerer – njemački nacionalisti, protužidovski i protuklerikalni Karl Lueger – Kršćansko-socijalna stranka – konzervativci Viktor Adler - Socijaldemokratska stranka – radnici iz industrijskih okruga (Internacionalna stranka) – za federalističko preuređenje monarhije 1905.- uspjeli sklopiti neki sporazum Nijemaca i Čeha, a slično potpisano i 1910. (Bukovina) 1907.- opći izbori – novi Reichsrat; Socilademokratska i Socijalkršćanska – glavne stranke Glavno pitanje: „Njemačko-češka nagodba“ – 1914. proveo je ministra Karl Stügh MAĐARI: 1890.- važna godina u mađ. politici - otišao je Tisza i osnovana je Socijaldemokratska stranka – pobune u grofovijama Bekes i Csongrad, štrajkovi radnika –  silom ugušeno Sandor Wekerle – ministar financija – liberalne reforme – stabilizira valutu krunu; uvodi građanski brak; državnu registraciju rođenih, vjenčanih i umrlih; sloboda vjera; popularan u Mađarskoj, ali ne i u Au. – 1895.- zamjenjuje ga barun Desz ö Banffy do 1898. 1905.- pobjeda Stranke neovisnosti 5. X. 1905.- tajna carska naredba da se zauzme Budimpešta Liberalna vlada Istvana Tisze: 1903.-1905., te 1913.-1917. 1904.- početak krize – otišao je Istvan Tisza, a zamijenio ga Geza Fejervary IV. 1906.- oporba se tajno sporazumila s carem o odustajanju od nacionalnih zahtjeva 1906.- promjena Izbornog zakona – 1907.- izbori – Stranka neovisnosti 1906.-1910.- druga Wekerleova vlada – provodi mađarizaciju 1906.- osnovana Seljačka stranka – Andras Achim (ubijen 1911.) 20

Transdanubija – Istvan Nagyatadi Szabo – „Stranka nacionalne neovisnosti i malih posjednika '48.“ – ideje seljačke stranke i demokratske promjene Gyula Justh, Ferenc Kossuth, Albert Appony – 1909.- nova „Košutovska“ stranka Karoly Khuen-Hedervary i Laszlo Lukacs – Nacionalna stranka rada 1910.-1912.- na sceni opet Istvan Tisza kao predsjednik Donjeg doma – nemiri izbijaju –  ostvario „zakon o vojsci“ – priprema rat SLOVENCI: u doba Taffea popravio se je položaj Slovenaca u Kranjskoj – Andre Winkler –   jedini Slovenac kao zemaljski predsjednik  Katolička narodna stranka – Janez Krek – „konzervativci-klerikalci“ – list „Slovenec“; 90-ih nadmoć kao „Slovenska narodna stranka“  Narodna napredna stranka –liberali – list „Slovenski narod“ – građanska inteligencija i bogati seljaci 1896.- Jugoslavenska socijaldemokratska stranka- list „Delavec“ – radnički sloj; vođe su slovenski socijalisti: Etbin Kristan i France Železnikar  1898.- Trsat – sastanak – suradnja Hrvata i Slovenaca – Ivan Šusteršič se zalaže za to –  „Rezolucija“ - na „opatijskom skupu“ je to propalo IX. 1909.- Ljubljana –konferencija Jugoslavenske socijaldemokrastke stranke – tzv. „Tivolska rezolucija“ koja propagira zajedništvo svih Južnih Slavena 1912.- mladi revolucionari – protuaustrijski pokret – organizacija „Preporod“ HRVATSKA: pripojenje V.K. – povećanje broja i utjecaja Srba Ban Ladislav Pejačević – provodi mađarizaciju – dvijezični grbovi – cirkus 1883.  Nakon smjene bana Pejačevića postavljeni „nijemi grbovi“ i dolazi ban Khuen-Hedervary (vlastelin iz Nuštra) Srpski političari u Hrv. provode velikosrpske ideje Garašanina i Karadžića – protusrpske demonstracije 1902. Hedervary – gradi mađarske željeznice u Hrv. („Čije su željeznice, njegova je zemlja!“) Ban je protiv oporbe – pravaša i socijalista Stranka prava: frankovci i folnegovićevci (domovinaši) 1894.- osnovana Socijademokratska stranka Hrvatske i Slavonije – prava radnika i nadničara Izidor Kršnjavi – slugan bana Hedervaryja – 1895.-otvorenje HNK  1903.- masovne demonstracije – zahtjevaju građanske slobode – Hedervary kažnjen mjestom minstra predsjednika u zajedničkoj vladi čime dobiva još veću moć 1883.-1903.- selo postaje svjesno politike – 1904.- osnivanje HPSS „politika novog kursa“ – Frano Supilo i Ante Trumbić – suradnja sa Srbima i Mađarima jer su za Hrvate najopasniji Nijemci – 1905.- Riječka i Zadarska rezolucija 1905.- Hrvatsko-srpska koalicija – suradnja s Peštom protiv Beča; 1906.- pobijedila na izborima i na vlasti je do 1918. Suradnju su osujetili Mađari „željezničkom pragmatičkom sankcijom“ 1905.- spajanje Stranke prava i Narodne hrvatske stranek – nastaje „Hrvatska stranka“ –  zauzima politiku novoga kursa Čista stranka prava – proaustrijska – Supilo i Trumbić su im veleizdajnici Ban Slavko Cuvaj (1912.-1913. – to je doba KOMESARIJATA) – provodi apsolutizam, raspušta sabor, cenzura tiska – dolazi do demonstracija mladeži kojima je vođa „mladohrvat“ Luka Jukić (atentator na bana) SLOVACI – za Čehe, a protiv Mađara 1. Demokratska seljačka stranka – Milan Hodža 2. Katolička narodna stranka – Andrej Hlinka Rumunjski politički lideri: Aurel Vlad, Alexandra Vaida-Voievod, Theodor Mihali BUKOVINA – tu žive „austrijski Rumunji“; RUTENI – pravoslavna crkva 1881.- Sibyj – sastanak rumunjskih intelektualaca – osnivanje „Rumunjske narodne stranke“ 21

1895.- Budimpešta – rumunjski, srpski i slovački političari – reorganizacija Monarhije prema etničkom, a ne povijesnom pravu OKUPACIJA I ANEKSIJA (1878.-1908.) Razlog: prirodna bogatstva Bosne i dalmatinska obala 1869.- pitanje Bosne – protiv su: Gy. Andrassy i Benjamin Kallay (tada austrijski konzul u Beogradu); postavlja se pitanje tko bi upravljao Bosnom?: Au., Ug., Hrv. ili Srbija 24. VII. 1878.- austrijske trupe prešle Savu (to su „okupacijske ejdinice“ od 9400 vojnika), a „glavne snage“ (od 82000 vojnika) pod vodstvom baruna Josipa Filipovića (Hrvat) 19. VIII. osvojili Sarajevo, a 20. X. zauzeli cijelu Bosnu Sandžaci postaju KREISE (okrug), a kadiluci postaju BEZIRKE (kotar) 19. IV. 1897.- sklopljen sporazum s osmanskim vlastima 1881.- „Savez triju careva“ – tajna klauzula: „A.-U. može anektirati BiH kad joj to paše.“ 1878.- proklamacija – na snazi ostali osmanski zakoni (šerijatski sudovi) Crna Gora polaže prava na neke dijelove Hercegovine – nastaju problemi – 1879.- pobuna oko Nevinja, 1881.- vojni okršaj – osnovani odredi milicije – „panduri“ „Vojni zakon“ – svi Bosanci moraju služiti a.-u. vojsku – izbija pobuna 1883. – naziv za  pobunjenike je „banditi“ Seljaci su nezadovoljni jer nije provedena obećana agrarna reforma – već po turskom zakonu (1876.) kmetovi se mogu plaćanjem odštete osloboditi kmetstva A.-U. nastoji razviti gospodarstvo: krediti, željeznica, rude, ceste – golemi izvoz 1912.-1913. Poljodjelstvo – glavni oslonac gospodarstva 1888.- prijestolonasljednik Rudolf Habsburg posjetio Bosnu Kolonizacijom nastaju naselja. Windhorst, Rudolfstal, Franzjosefsfeld (54 su takva naselja) 1890.- „Zakon o poljoprivrednim naseobinama“ 1910.- 1. bosanski zemaljski sabor – žele prekid naseljavanja jer je toga previše 1909.- uvedeno obavezno osnovno školovanje Upravutelj Benjamin Kallay – promiče ideju „bosanske nacije“ da se zaštiti od Srba i Hrvata 1906.- Carinski rat (tzv. „rat svinja“) – Srbija vs. A.-U. – ideja o pripojenju i Srbije – zato treba mijenjati satus BiH, a katalizator je mladoturska revolucija 1908. i gradnja željeznice do Soluna (to ne paše Rusiji). Beč nije mogao dopustiti dad mladoturci zauzmu BiH koja je formalno dio Osm. Car. – na to je 5. X. 1908.- barun von Aahrenthal proglasio aneksiju BiH – alarm za Srbiju i Rusiju – Rusija sprječila Srbiji da proglasi rat A.-U. – II. 1909. – sporazum A.-U. i Turske - A.-U. stječe  pravo na BiH uz odštetu i još neke ustupke Bosna: organizacije koje prerastaju u političke stranke, no nitko nema prevlast pa se bore za naklonost muslimana, a 1911.- pobijedili su katolici: 1906.- Muslimanska narodna organizacija 1907.- Srpska narodna organizacija 1908.- Srpska narodna zajednica 1903.- utemeljen „Gajret“ – vodeće muslimasko kulturno središte u Sarajevu – pjesnik i  povjesničar Safvet-beg Bašagić-Redžepašić „Mlada Bosna“ – protiv Habsburgovaca IX. 1911.- Italija započela rat protiv Turske – upliće se i Srbija – Balkanski ratovi 28. VI. (Vidovdan) – najgori dan za posjet Franje Ferdinanda jer je to glavni datum srpskog nacionalizma – 6 atentatora Mlade Bosne je bilo spremno; Nedeljko Čabrinović bacio bombu kaja je ranila časnike u drugom autu; Gavrilo Princip upucao Fr. Ferd. i Sofiju  Na Balkanu najveća iseljavanja doživljava Grčka, a najmanja Rumunjska Rumunjska – najograničenije biračko tijelo, ali i najstabilnije političko uređenje na Balkanu Bugarska – najdemokratskiji ustav, ali i najveće izborne zlouporabe Crkva je bila samostalna u odnosu na carigradskog patrijarha, ali ne i prema državi 22

ŽENE 2. POL. XIX. ST. Žene Srednje Eu.: Rosa Mayreder, Berat Szeps-Zuckerkandl, Alma Mahler-Worfel, Mileva Marić-Einstein, Savka Subotić, Milica Tomić, Jovanka Stojković, Milka Marković, Ivana Brlić Mažuranić, Dora Pejačević, Milka Trnina, Slava Raškaj, Ljerka Shram, Maria Skodowska Curie, ... Osman. Car. – 1869.-1914.- izlazi 30-ak časopisa, a 11 njih su vlasnice žene, a u 20-ak su one urednice i/ili važne suradnice Osmanski feministički pokret nastaje tek za mladoturske revolucije i djeluje za „Drugoga konstitucijskog razdoblja“ (1908.-1918.) 1900.- „Domaće ognjište“ – 1. hrv. ženski časopis – članice Hrvatskog pedagoško-književnog zbora iz Zagreba 1911.-1921.- Novi Sad – časopis „Žena“ – vlasnica i glavna urednica Milica Tomić (1859.1944.), kćer Svetozara Miletića Srpske kraljice: Natalija i Draga Obrenović Haremi – tamo s ežene i obrazuju!!! Srbija: Isidora Sekulić i Milica Stojadinović; Savka Subotić (Novi Sad, 1834.-1918.) –  obrazovana, 1. presjednica „Srpskog narodnog ženskog saveza“, „Kola srpskih sestara“ i „Zadruge Srpkinja Novosatkinja“, odlična govornica – 1910- održala predavanje u bečkom  Naučnom klubu - nadimak „Der Mutter eines Volkes“, mnogo putuje i prosvjećuje po Blaknau (ostavila zapise o tome) Jelena Dimitrijević (Kruševo, 1862.- ) – zna turski; 1897.- knjiga „Pisma iz Niša o haremima“, upoznaje i piše o haremima, ruši tabue i predrasude o Orijentu Rumunjska – Marija Butureanu (Švicarska), Eugenija de Reuss Ianeulescu – 1911. stvorila „Savez za ženska prava i dužnosti“ 1867.- Cornelia Emilian – „Rumunjsko žensko ponovno ujedinjenje“; 1894.- „Ženski savez“; uzor 1849.- Brasov – „Unija rumunjskih žena“ Bosna – 1909.- časopis „Gajret“ – pitanje feredže? 1868.- Zagreb – otvorena prva „Viša djevojačka škola“ 90-zih – „Privremeni ženski licej“ (gimnazijski program), te „ženska stručna škola“ Poč. XX. st. – žene dobivaju pravo upisa na Zgb. Sveučilište – gl. uloga: Marija Jambrišak i  Natalija Wickerhauser  Dugo je na Balkanu bio ozakonjen celibat za ženski nastavni kadar  1873.- 1. učiteljska škola za žene u Istanbulu SRBIJA = „Pijemont južnoslavenskog ujedinjenja“ 1878.- nove neovisne države prestaju biti turskim vazalima i postaju „vazalima“ A.-U. 1881.- A.-U. nametnula knezu Milanu ugovor kojim Srbija postaje „satelit“ A.-U. 1880.- izbori – liberale pobijedile Napredna (lijeva struja starih konzervativaca) i Radikalna (uključeno seljaštvo) stranka 1882.- knez Milan IV. Obrenović, uz poporu cara, kneževinu Srbiju proglasio kraljevinom, čime je Srbija još podređenija Beču, a vladar je kralj Milan II. Obrenović (1882.-1889.) 1883.- izbori – radikali dobili duplo više od naprednjaka – teror nad radikalima; nakon  pobune radikala oni bježe u Bugarsku – loši odnosi Srbije i Bugarske 1885.- Bugarska proglasila aneksiju Istočne Rumelije Milan vodi „preventivni“ rat protiv Bugarske i zbog nemotiviranosti vojske je doživio poraz te je morao abdicirati (izvoz svinja i žita u A.-U. NEŠTO!) 1889.- abdikacija i dozvola za razvod braka – nasljeđuje ga Aleksandar I. (1889.-1903.), ( tada 13 godina ima) – do punoljetnosti ga nadzire Namjesništvo – uvodi samovlast – bivši kralj i kraljica Natalija utječu na politiku – 1893.- uhićenje dužnosnika na prijemu; 1894.ukinuo Ustav iz 1888. i uvodi konzervativniji Ustav iz 1869. Beograd i Niš – tada najveći gradovi 23

 Nikola Pašić (1845.-1926.) – lider radikala 1906.-1911.- „rat svinja“ između A.-U. i Srbije Ljevaonica topova u Kragujevcu – najveća tvornica u Srbiji do 1900., uz to industrija su mlinovi, pivovare i pilane Početak lipnja 1903.- skupina nezadovoljnih oficira (uživaoci potpore političara) u noći su u dvoru ubili kralja Aleksandra Obrenovića, kraljicu Dragu Mašin, njezina 2 brata i 3 genarala –  dolazi Privremena vlada, a Skupština dovodi Petra Karađorđevića (1903.-1918.) sina kneza Aleksandra koji je živio u Ženevi s djecom, školovao se u Parizu „zlatno doba“ – vlast u Srbiji prije I. svj. Rata 1911.- zavjernici osnovali „Ujedinjenje ili smrt“ = „Crna ruka“ – vratiti važnost Srbiji, a srpskim zemljama smatraju: BiH, Crnu Goru, Kosovo, Hrvatsku, Makedoniju, Vojvodinu, Dalmaciju i Slavoniju RUMUNJSKA – doba kralja Karla I.- nećak Ferdinand (1914.-1927.) Ion Bratianu – liberal – predsjednik vlade do 1888. – zatim konzervativci do 1895. 1885.- rumunjska pravoslavna crkva postala autokefalna – nacionalni identitet Struje: „Europejci“ i „tradicionalisti“ – oboje teže zbližavanju Rumunjske s Europom Glavni rumunjski neprijatelj bila je Rusija, a ne A.-U., a prijateljuje sa Srbijom 1883.- potpisan „Obrambeni sporazum“ – Rumunjska + A.-U. protiv Rusije 1907.- veliki ustanak seljaka, počeo na sjeveru Moldavije, uz to je raširen antisemitizam; vojska ga je ugušila i ostao poznat kao „narodna tragedija“ Liberal Dimitrij Sturdza – vlada Jonel Bratianu (sin Iona) – premijer 1909.-1913. – reforne Rumunji u Ugarskoj- „Liga kulture“ – 1914. to je „Liga za političko jedinstvo svih Rumunja“ BUGARSKA – „sanstefanska Bugarska“ trebala je obuhvatiti i Makedoniju Knez Aleksandar Dundukov-Korsakov (1878.-79.) – ruski carski komesar – upravitelj Bugarske (kao general Kisejev u rumunj. knež.); 1879.- ponudio „Trnovski ustav“ – djelo liberala i ruskih savjetnika; Narodnu skupštinu čine plaćeni zastupnici, pismeni i stariji od 30 god., birani izravnim glasovanjem svih punoljetnih muškaraca; knez dijeli zakonodavnu vlast sa Skupštinom Pravoslavlje – službena državna vjera, no vladar ju ne mora prihvatiti; „Bugarski egzarhat“ –  egzarh u Istanbulu, a Sinod u Sofiji Knez Aleksandar I. von Battenberg (1879.-1886.) – prvo su konzervativci, a 1880. pokušaj  promjene ustava – liberalna vlada –lider Dragan Cankov  Nova skupština u Svištovu – prihvaća ustavne promjene – pomalo kaos Liberali – odvajanje lijeve struje – „Demokratska stranka“ – Petko Karavelov (1843.-1913.) Istočna Rumelija – „organski statut“, provincijske ustanove u Plovdivu; sultan ima pravo veta u bugarskom zakonodavstvu; 70% stanovništva su Bugari Rusi su saveznici Bugarske – no više ne podupiru ujedinjenje Bugarsk ei Istočne Rumelije 21. IX. 1884.- proglašeno ujedinjenje Istočne Rumelije i Bugarske – nastaje sukob ruskog cara Aleksandra III. i bugarskog kneza Makedonci s ematraju Bugarima 1885.- Plovdiv – vojni udar – djelo Centralnog revolucionarnog komiteta Stefan Stambolov – lider liberala i predsjednik Narodne skupštine – prisilio kneza Aleksandra da prizna ujedinjenje – Srbija poslala vojsku koju su Bugari za 3 dana zaustavili 1886.- sporazum – „status quo ante bellum“ – kolovoz – državni udar- zbačen knez –  Stambolov na čelu Namjesništva na što Rusi opet prosvjeduju VIII. 1887.- na tron Ferdinand od Saxe-Coburga i Ghote-Koharyja-rođak svih monarha u Eu.; nepriznat 9 godina; urota koja je sprječena 1890. Značajne episkopije u Makedoniji: Ohridska. Skopska i Bitolska

24

1891.- atentat na Stambolova; Ferdo se oženio Marijom Lujzom od Burbina-Parme s kojom dobio sina Borisa (1894.-1943.) 1895.- ubijen Stambolov Konstantin Stoilov (1853.-1901.) – umjereni konzervativac postaje predsjednik vlade te organizira Narodnu stranku s glavnim ciljem: međunarodno priznanje; priznanje je, anime, kočio ruski car Aleksandar III. (1881.-1894.), a Nikola II. (1894.-1917.) je tome sklon Spomenuti sin Boris je prešao na pravolsvlje (Nikola II. mu je kum)-sve ide ka priznanju Bug. 1897.- kriza oko Krete LEV – novac, ali kosti se i turski i ruski novac Bugarska se demografski širi, gradovi rastu ali ne zbog industrije nego zbog migracije stanovništva sa sela u gradove; uvoz: A.-U. i Vel. Brit.; izvoz: Osm. Car. i Franc. 1899.- kriza – stvoren Bugarski zemljoradnički narodni savez - najveća seljačka stranka na Blakanu Organizacije: 1. Vrhovni komitet – Sofija 2. VMRO – Vnatrešna makedonska revolucionarna organizacija 1903.- ustanak u Makedoniji – Bugarska ne pomaže, pa nije više ni popularna 1907.- VMRO se dijeli na probugarsku i promakedonsku struju 1905. i 1906.- najveći val nasilja nad Grcima; vlada Dimitrija Petkova – Grci se iseljavaju iz Bugarske 1906.- Aleksandar Stamboliski – vodi Bugarski zemljoradnički narodni savez 1906. i 1907.- štrajkovi željezničara i studenata na što intervenira vojska III. 1907.- Sofija – ubijen Petkov – vladu vodi Aleksandar Malinov (vođa Demokratske stranke) – 1908.- Bugarska postaje carevina, a Ferdo uzima naslov cara 1912.- Bugari uz Srbe i Grke potpisuju tajni „Balkanski savez“ Bugari su u I. balkanskom ratu dobili Pirinsku Makedoniju, no to im nije dosta pa napadaju dalje, no katastrofalno su poraženi i izgubili su i ono što su imali Premijer Vasil Radoslavov – liberal – zajam kod Njemačke i A.-U. GRČKA – 80-ih – Harilaos Tricupis vs. Theodoros Delianis 1878.- Cipar se je povjerio Vel. Brit. Obnavlja se rad „Heteria filiki“ – 1895. pod imenom „Društvo naroda“ s gl. ciljem: ujedinjenje grčkih zemalja – na čelu panhelenizma – žele oslobođenje Krete Kreta – politički i nacionalni problem za Grke Makedonija – politički i nacionalni problem za Bugare 1896.- Kreta proglasila ujedinjenje s Grčkom – izbija ustanak kretskih Grka na što Porta 1897. objavljuje rat u kojem je u mjesec dana Grčka poražena – Turci ulaze u Grčku, a strana intervencija spašava Grčku – sklopljen Carigradski mir po kojem je sve vraćeno, uz grčku reparaciju, na prijašnje stanje; sultan priznaje autonomiju Krete KRETA: princ Georg (visoki komesar Krete) vs. Eleftherios Venizelos (liberal) Ustav je greciziran, a 1908. pokušana je neuspješna aneksija Krete VIII. 1909.- „Vojni savez“ izvršio državni udar + demonstracije u Ateni; Venizelos dolazi za  premijera s ciljem: reforme, modernizacija i provedba „Velike ideje“ Grčka pristupa „Balkanskom savezu“ i u X. 1912.- počinje rat protiv Turske U II. balkanskom ratu Grčka ima goleme teritorijalne dobitke!!! 1913.- u atentatu ubijen kr. Georg, nasljeđuje ga sin princ Konstantin koji je omiljen TURSKA: Sultan Abdulhamid II. (1878.- ) – suspendirao ustav i raspustio parlament „Komitet za jedinstvo i progres“ = „mladoturci“ – 1902.- 1. kongres – sudjeluju predstavnici svih etničkih skupina Kreta – okrutni pokolj Grka – 1909.- anektirana Kreta (princ Georg, 1869.-1957.) Pariz – list „Mlada Turska“ – protivnici sultana – „mladoturci“ 25

„Jedinstvo i napredak“ – 1889.- studenti Vojne akademije u Carigradu-tajni polit. odbor  1895.- krvavi sukobi s Armencima Albanci s Kosova su se pridružili „mladoturcima“ „mladoturska revolucija bez krvi“ – sultan prisiljen na uspostavu Ustava iz 1876. 1909.- mladotirci svrgnuli sultana i zatočili ga u Solunu (pomoć Sevket-paše) – ubijen u atentatu 1913.- diktatura mladoturaka; sultanom postaje bratu mu Rešad kao Mehmed V. (1909.-1918.) dok stvarnu vlast imaju: mladoturci i „Jedinstvo i napredak“ 1909.-pobuna Albanaca 1912.- Italija anektirala zadnje dijelove Osm. Car. u sjevernoj Africi  Nakon Balkanskih ratova O.C. gubi sve dijelove u Eu. osim okolice Istanbula „trijumvirat“: Enver-paša, Talat-paša (germanofili) i Džemal-paša – provode reforme Panturcizam – nasilje nad kršćanima – loši odnosi s Rusijom General lajtnant Otto Liman von Sanders – šalju ga Nijemci da reorganizira tursku vojsku ALBANIJA: Albansko pitanje je posljedica Sanstefanskog sporazuma (1878.) – nezadovoljstvo VI. 1878.- stvorena „Prizrenska liga“ – stvaranje svijesti o postojanju albanskog naroda 1881.- kosovski prvaci i Prizrenska liga prodrli do Skopja, no pobijeđeni od Turaka „Liga“ (1878.-1881.) – djelo braće Frashëri (obrazovani) – ideja: očuvanje albanskog prostora unutar Osman. Car. 1879.- Istanbul – „Društvo za tiskanje albanskih knjiga“ 1887.- Korča – otvorena albanska škola 1881.- Porta to sve zabranjuje, a 1902.- zatvara i sve škole i brani knjige Monastir – Svealbanski kongres – uvodi se latinica u albanski jezik  Albanijom vladaju plemena: Mirditi (katolici – sjever) i Toptani (jug) 4 vilajeta: Skadarski, Kosovo, Janina, Monastir  XII. 1912.- Londonski mir – povoljan za Albaniju Albanci se okreću Italiji i A.-U. da se zaštite od Srba i Grka!!! Ismail Kemal – bivši mladoturčin, osnivač Liberalne stranke – ostvarenje neovisne Albanije Valona – osnovana Privremena vlada i Skupština; protivnik: Esad-paša Toptani 1913.- neovisna Albanija pod zaštitom velikih sila III. 1914.- albanskim knezom postaje Willieam von Weid (1876.-1945.), njemački časnik i nećak rumunjske kraljice Elizabete, sa sjedištem u Draču; kasnije napustio zemlju MAKEDONIJA = 3 vilajeta: Solunski, Maonastirski i Uškopski (Skopski=Kosovo) Ekspanzija Srba, Bugara, Grka, Albanaca i Turaka 1893.- Solun-osn. MRO – Makedonska revolucionarna organizacija – samostalna Makedonija 1894.- Sofija-osn. VMK – Vrhovni makedonski komitet – protiv MRO – ujedinjenje Bugarske i Makedonije „Gemidža“ – anarhistička organizacija, bliski s radikalnim dijelovima VMRO-a; podigli ustanak 2. VIII. 1903. (pravoslavni dan sv. Ilije) koji je propao, a u kojem je ubijen Goce Delčev lider VMRO-a „Kruševska republika“ – na oslobođenom teritoriju od Turaka oko grada Kruševa; proglasio  ju Nikola Karev CRNA GORA – pri osvajanju pripojena Skadarskom sandžaku – od 1513. je zasebna jedinica, a nakon Kandijskog rata je dobila samostalnost Cetinski vladika, Opći cetinski zbor i Zbor glavara (plemenski zborovi koji su na najnižoj razini) – uloga svjetovnog vladara i upravitelja Vladika Danilo I. (1697.-1735.) – rodonačelnik dinastije Petrović PETROVIĆI – 1697.-1851.- vladike; 1851.-1910. – kneževi; 1910.-1918.- kraljevi 1711.- izaslanik ruskog cara Petra I. u Crnoj Gori – tada su uspostavljene političke veze koje će potrajati do XX. st. 26

Vladika Petar I. Petrović (1784.-1830.) –najveća ličnost crnogorske povijesti; ujedinio crnogorska plemena i modernizirao državu Petar II. Petrović Njegoš (1830.-1851.) – pjesnik, zadnji vladika sa svjetovnom i crkvenom vlašću ujedno; provodi još veću modernizaciju (sudstvo, uprava, vojska) Danilo II. Petrović (1851.-1860.) – prava država  Nikola I. Petrović (1860.-1910.) – kneza nakon ubojstva Danila II.; reforme od 1879. –  ustrojio ministarstva, utemeljio Državni savjet i Veliki sud, uspostavlja neovisno sudstvo; Dubrovčanin Baltazar Bogišić sastavio je za Crnu Goru „Opšti zakonik“; on vlada autokratski  pa mnogi u njegovo vrijeme priželjkuju ustav; oslanja se na Austriju, Italiju i Rusiju te nešto manje na Srbiju, te na rodbinske veze; 1905.- donosi oktroirani ustav po kojem Crna Gora  postaje „ustavna kneževina“ „Berlinski ugovor“ – međunarodno priznanje Crne Gore u punom opsegu, te proširenje STRANKE: Prava narodna stranka (pravaši) – za kneza Klub narodne stranke (klubaši) – pritiv kneza – proganjani 1910.- Nikola proglasio Crnu Goru kraljevinom, a on postaje kraljem (1910.-1918.) Ulazi u Balk. savez i sudjeluje u oba balk. rata, a u I. svj. ratu je na strani Srbije i saveznika BALKANSKI RATOVI: Kraj XIX. st. – više od 85% stan. Jugoist. Eu. se bavi poljodjelstvom i stočarstvom 3 razloga: teritorijano širenje značilo bi napredak gospodarstva kršćansko stanovništvo bi se oslobodilo turske vlasti strah od ekspanzije A.-U. GODINA 1903.: Ilindenski ustanak u Makedoniji protiv Turaka atentat na srpskog kralja Milana Obrenovića državni udar u Srbiji – dolaze Karađorđevići Hrvatska – pad Khuena-Hedervaryja  Na tom se prostoru, pojednostavljeno gledajući, događa sukob pravoslavlja i islama!!! Srbija priznala autonomiju Makedonije uz uvjet da se Maked. pridruži carinskoj uniji III. 1912.- „Obrambeni sporazum“ – njegov tajni dio predviđa rat protiv O. C. i podjelu njegova teritorija, a kada se njemu pridruže Grčka i Crna Gora to postaje Balkanski savez  protiv Turske IX. 1912.- potpisan zadnji sporazum Balkanskog saveza – X. 1912.- zaratili s Turskom i rat traje mjesec dana; XII. 1912. i V. 1913.- London – „Mirovni ugovor“ – Turska gubi sva  područja u Eu. osim grada Istanbula „Londonski ugovor“ – 1913.- nezavisnost Albanije Uzrok II. balk . rata: bugarsko-srpski i grčko-bugarski antagonizam i sukobi oko podjele Makednije II. balk. Rat: Srbija + Crna Gora + Grčka + Rumunjska + Turska vs. Bugarska VI. 1913.- Bugarska napada Srbiju i Grčku – VIII. Kraj – Bukureštanski mir – podijeljena Makedonija (između Srbije, Grčke i Bugarske) – srušen Balkanski savez, više ljudskih gubitaka bilo je u II. negoli u I. balk. Ratu; Bugarska ostaje izolirana

27