Carolyn Barry & Paul Dennis - Marihuana

Carolyn Barry & Paul Dennis

MARIHUANA

Zagreb, 2004.

PREDGOVOR

Moć inkvizicije u carstvu predrasuda Predrasude i stereotipi nisu samo pojmovi iz sociologije i srodnih znanosti, na njima se često temelji društveno djelovanje, a na ovim i susjednim prostorima upoznali smo kako djeluju u svojoj jako materijaliziranoj formi - ratu, mučenju i ubijanju, protjerivanju ljudi. No, rat je iza nas, razdoblje u kojem su naši susjedi dokazivali genocidnost Hrvata, pa se nakon toga u našem dvorištu čuo glas o genetski naslijeđenoj bizantinskoj logici pljačke i osvajanja, razdoblje u kojem su naslovi novina cementirali predrasude i stereotipe, ipak je nekako prošlo, ili se barem smanjila tenzija u većini elemenata javnog diskursa. Međutim, predrasude i stereotipi o akterima takozvane devijacije, o moralno i zakonski kriminali/iranom i anatemiziranom području, nisu se smanjile niti barem izgubile na javnoj učestalosti i medijskom multipliciranju. Interakcionistički pristup u sociologiji, još prije četiri desetljeća, snažno je naglasio potrebu promjene fokusa s takozvanih devijanata na sustav socijalne kontrole i društvene reakcije na devijaciju. Doista, kako nekoga može zanimati isključivo kršenje pravila, bez razmišljanja o kontekstu nastajanja pravila, kako netko (zvan još i znanstvenikom) može svoju pozornost usmjeriti samo prema onima koji pravila krSe, a ne zapitati se nešto o onima koji su pravilo stvorili, na-

5

metnuli? Tragedija socijalne inercije ogleda se u ratovima i konclogorima, no u nekim slučajevima postoje i osvještavanja i katarzične preobrazbe, pa i gore spomenuta snižavanja tenzija, umekšavanja tona javnog diskursa. Danas, nakon kolonijalnog razdoblja ekspanzionističke zapadne civilizacije, nakon osvještavanja priče o moći, totalitarizmu, ksenofobiji, naprosto nije pristojno generalizirati i donositi jednostavne ocjene o društvenim skupinama, rasama, narodima, spolovima itd.

Moralni poduzetnici Dok je na nekim mjestima moguće uočiti pomake, kako u akademskoj zajednici, tako i u široj javnosti hrvatskog društva, kada je riječ o kolektivnoj krivnji, predrasudama i stereotipima o Srbima, Muslimanima, Hrvatima, o dalmatinskom, hercegovačkom ili nekom trećem neizbježnom "mentalitetu", led koji se uhvatio na stereotipima o devijantnim akterima debeo je poput onog na sjevernom polu. U području droge i ovisnosti, gdje postoji niz podjela i opravdanih diferenciranja, naša javnost i sustav drže se podjele na legalno i ilegalno kao osnovnog i jedinog kriterija, apsolutnog suca u moralnoj i svakoj drugoj prosudbi korisnika. Zapravo, u tom području caruje moralna paradigma, iako se tome protive naši najveći stručnjaci. Naša javnost puna je moralnih poduzetnika, skoro identičnih moralnim poduzetnicima iz drugih društava, što možemo naučiti iz interakcionističke sociologije. Hovvard Becker, pišući o moralnim poduzetnicima, opisao je lik moralnog križara koji je uvjeren u borbu dobra i zla, prepoznaje zlo u društvu i želi se angažirati na iskorjenjivanju zla. Najčešće su takvi moralni križari zapravo prototip stva-

6

ratelja novih pravila, ljudi koji smatraju da je njihova sveta misija donijeti pravilo čije će kršenje rezultirati sankcijama i time onemogućiti prepoznato "zlo" u društvu Kad se jednom pravilo uspostavi, generacije ćega nastaniti provoditi (tu su uvijek oni poput policije koji zakon ne propituju nego provode, iako im to može omogućiti distancu od moralne paradigme, što objašnjava naoko neobičan slučaj kada je policija zaustavila moralnu paniku oko darkera i navodnih masovnih samoubojstava u Zagrebu krajem osamdesetih).

Morbidna logika To se dogodilo i nakon tridesetih godina kada je indijska konoplja zabranjena u SAD-u, u kontekstu ultrakonzervativizma, rasizma, izmišljanja znanstvenih dokaza i agresivne propagande goebelsovskog stila. Danas, na početku 21. stoljeća, još se susrećemo s inkvizicijskom logikom i unosnim moralnim poduzetništvom u području droge i ovisnosti. Iako se sustav počeo graditi u doba utjecaja dr. Slavka Sakomana, kada se i percepcija javnosti polako počela mijenjati u kontekstu napuštanja rigidnih stereotipa o ovisnicima kao kriminalcima, moralno izopačenim, agresivnim osobama, taj je proces zaustavljen, a posljednjih godina na scenu se vraćaju upravo takvi stereotipi. Umjesto pomaka od pojma bolesti prema pojmu osobe s posebnim potrebama ili naprosto korisnika usluga, vraćamo se unatrag, moralnoj paradigmi koja osuđuje i stigmatizira korisnika! Takva morbidna logika mogla bi nas dovesti do toga da ćemo nekim dijabetičarima oduzimati pravo na inzulin ili tretman uopće, jer su se odavali užicima hrane, iako su bili gojazni i znali da ih to može dovesti do šećerne bolesti. Treba naglasiti da moralna paradigma

7

stvara konkretnu štetu pojedincima i društvu, i to upravo u području koje je povezano sa štetom i problemom, pa umjesto smanjivanja postojeće realne štete, megalomanskim moralnim poduzetništvom o iskorjenjivanju problema zapravo prepuštamo ulicu i korisnike kriminalu.

Nema štetnosti, ali protiv legalizacije

Dok je za područje ovisnosti o heroinu ili, još više, alkoholu, moguće ući u polemiku o stvarnim socijalnim problemima, znatnoj šteti, popisima umrlih i ozlijeđenih, te modalitetima tretmana, pluralizmu pristupa, teškoćama izazvanim legalnim ili ilegalnim statusom, percepcijom okoline, marihuanu je ovdje zapravo besmisleno spominjati. Rasprava o marihuani izvan dominacije moralne paradigme ne bi gotovo ni postojala, osim možda u potrebnim prilozima poput Radovi u vrtu. Zašto se marihuana uopće nalazi na mjestima gdje se raspravlja o smrti, ovisnosti, predoziranju, i to u društvu u kojem su alkohol i nikotin potpuno legalni, to je prilično nerazumljivo ako racionalno razmišljamo, naprosto mislimo, mirno upotrebljavamo mozak bez opsjednutosti jednostavnim istinama o dobru i zlu, bez opsjednutosti bolesnim potrebama kontroliranja drugih i nametanja svojih boleština u glavi svim drugim ljudima. Moguće je svoj osobni stav razdvojiti od prihvaćanja znanstvenih činjenica, stoje pošteno, i za svaku buduću raspravu neophodno, za razliku od izmišljanja, preuveličavanja, jeftine simbolizacije i drugih karakteristika govora boraca protiv droge. Tako će dr. Robert Torre u svojoj knjizi ustvrditi kako danas nema ozbiljnog znanstvenika koji bi argumentirao o nekoj velikoj štetnosti marihuane. Treba pridodati; posebno

8

r u kontekstu dostupnosti mnogo težih, adiktivnijih i socijalno razornijih supstancija, poput duhana i alkohola. Torre će, sasvim ispravno, pobiti teze o tome da marihuana vodi prema heroinu, ali će isto tako biti protiv legalizacije, smatrajući da bi ona donijela više štete od postojećeg stanja.

Nužnost depenalizacije

O tome se može pričati, kada jednom apsolviramo gomilu laži i lažnih svrstavanja na osnovi puke činjenice ilegalnosti marihuane, onda doista možemo razmisliti što bi značila potpuna legalizacija. Kada konačno pokopamo besmislice o marihuani koja navodno masovno uzrokuje sterilnost, navodi na agresiju, predstavlja stepenicu prema težim drogama, stvara problematičnu ovisnost, kada prihvatimo notorne činjenice i iskustva brojnih generacija, samorazumljive stvari i znanja iz opće kulture druge polovice 20. stoljeća, jednako tako znanstveno potvrđene, koje kazuju da se od marihuane nikad ne umire i ne postoji pojam predoziranja u tom smislu, kada stvarno prestanemo s inkvizicijskom logikom koja se hrani roditeljskim strahom, neinformiranošću i zakonskim statusom kanabisa, tek ćemo tada moći razgovarati o oblicima normalizacije, regulacije upotrebe i integracije korisnika. Stručnjaci se mogu razlikovati u procjeni tih modela, u pristupu potpunoj legalizaciji ili izbjegavanju takvih koraka, ali depenalizacija posjedovanja malih količina kanabisa morala bi biti razumljivim konsenzusom svakog mislećeg bića, na osnovi elementarnih informacija, bez obzira na struku i obrazovanje.

9

Smanjivanje realne štete Harm reduction, pokret i pristup u području raznolike upotrebe droge, želi smanjivati realnu štetu koja za pojedinca i društvo nastaje od nekih oblika upotrebe. No, ako stvarna šteta za organizam nije takva da se može usporediti sa štetom koju stvaraju legalni duhan i alkohol, onda je marihuana odličan primjer, potvrda teze da politika prema drogama može donijeti više štete od same upotrebe droge. Takvu štetu, koja nastaje uslijed politike prema drogama, uslijed besmislenog i potpuno neosnovanog proganjanja ljudi, stigmatiziranja i kriminaliziranja, također je potrebno smanjivati, dovoljno je samo zamisliti što bi se dogodilo da svakog tko prođe cestom s plastičnom dozom Ožujskog redovito privodimo, kažnjavamo, zatvaramo, onog s gajbom proglašavamo surovim dilerom, pušačima cigareta osim rizika raka pluća i drugih posljedica za zdravlje pripišemo nekoliko psihijatrijskih dijagnoza, šaljemo ih redovito na testiranje urina, i da svi oni nose stigmu ovisnika, kriminalca, devijantnog aktera protiv kojeg se pokreće šira društvena akcija? Kako bi se osjećali oni koji su prekršili zakon vozeći se u autu pod utjecajem alkohola, da ih javnost prikazuje kao pedofile, silovatelje, predstavnike najveće kuge za mlade u ovom stoljeću? Vožnja autom pod utjecajem alkohola mnogo je opasnija i za druge destruktivnija radnja nego pušenje marihuane u svojoj sobi, pa ipak se alko-akteri i vozači oduzetih dozvola ni izdaleka ne susreću s etiketama i besmislenim pretjerivanjima kao korisnici marihuane.

10

Stvarna dekriminalizacija jest depenalizacija

Stvarni rizik, i to samo za okorjele, dugogodišnje i svakodnevne pušače marihuane sastoji se u sličnim rizicima koji prate pušenje cigareta. Dakle, na te rizike, poput bronhitisa, čestih upala i mogućih gorih (kancerogenih) problema s grlom i plućima, treba upozoriti korisnike marihuane, uz savjete početnicima o mogućim efektima promjene percepcije i nekim akutnim stanjima. Dakle, upravo onako kao što se i korisnici duhana susreću s upozorenjima o štetnosti pušenja za zdravlje. I to je sve. To je realan govor, bez moraliziranja i izmišljanja nekih nepostojećih utjecaja. To znači da ne treba marihuanu reklamirati, ali je treba svesti u stvarne okvire štete, poput duhanskih, te napokon prestati s tragičnim šikaniranjem ljudi, prestati s fundamentalističkim divljanjem i buncanjem, neartikuliranim glasanjem pojmovima "droga-zlo", "korisnik-ovisnik", "pošast", "kuga" i slično. U Nizozemskoj će uskoro (točnije, 2006.) biti punih trideset godina od stvarnog dekriminaliziranja kanabisa. Stvarna dekriminalizacija jest depenalizacija, propisivanje količine za osobnu upotrebu koja se ne sankcionira niti oduzima. Također, upotreba je regulirana u posebnim lokalima s bezalkoholnim pićima ( c o f f e e shops), pa je uz prethodeću normalizaciju i navedenu regulaciju, ostvarena i socijalna integracija brojnih, ranije bespotrebno marginaliziranih, raznolikih društvenih skupina. Putem dekriminalizacije krenula je i Velika Britanija, većina njemačkih pokrajina, Belgija, u Kanadi je otvoreno i nekoliko coffee-shopova prema uzoru na amsterdamske, pa je tako u nekim sredinama djelomično ispravljena sumanuta

11

odluka o kriminaliziranju proizvodnje i potrošnje kanabisa. Nažalost, kod nas je posljednjih godina osnažila inkvizicijska logika, koja na plodnom tlu predrasuda može bez srama poopćivati vlastite besmislice, propisivati drugima što da rade, predlagati testiranja i progon ljudi koji su normalni kao i svi drugi građani, (često normalniji od alkoholom potaknutih agresivaca), i to samo zbog vlastita straha, lažnih dogmi o drogama, opsjednutosti totalitarnom kontrolom i nadzorom, i, ne zaboravimo, za dio aktera - zbog unosnog biznisa. Nakon praznine koja je vladala do objavljivanja knjige Marihuana - zabranjeni lijek, u posljednje vrijeme može se s raznih strana čuti, pročitati, (živimo u doba Interneta) i priča s druge strane, kako iz drukčijeg znanstvenog ugla i pristupa, tako i sa strane samih korisnika. Ova knjiga o marihuani istovremeno je dokument jednog vremena i konteksta (pa je zato u nekim dimenzijama zastarjela) i također priča o "vanvremenskim", odnosno uvijek aktualnim elementima koji govore o jednoj biljci i upotrebi, što se može odvijati u vrlo različitom vremenu i kontekstu. Eventualna zastarjelost ovdje može biti i prednost jer dobijamo sliku Amerike krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, sa tragovima slobodarskog duha koji je u toj zemlji kasnije žestoko potiskivan i obuzdavan. Ovakvom knjigom se barem malo može ispraviti nepravda kriminaliziranja, stigmatiziranja i etiketiranja korisnika marihuane, u uvjetima još uvijek glasnih suvremenih inkvizicijskih aktera. Ovakva knjiga može označiti i proces normalizacije, koji se odvija u mnogim zemljama i kojem ćemo se prije ili kasnije priključiti. Righteous!

Benjamin

12

Perasović

UVOD

Ludilo trave, niskobudžetni film snimljen 1935. godine ko|i govori o zlu marihuane, prošao je gotovo nezapaženo kod gledatelja. Danas se prikazuje na koledžima i u kinima širom Amerike kao parodija na paranoju i neistine koje su nekad postojale u vezi s korištenjem marihuane. Zaista, trava svoju popularnost duguje koliko korištenju, toliko i zabranjivanju. Dokazi su svuda oko nas: časopisi i novine, televizija, muzika - svi su se bavili pitanjem marihuane. Do pribora za pušenje može se doći lako kao i do krigle pive u baru iza ugla. Postupan preokret u stavu javnosti - od iskrivljene slike pušača, samoubojica i manijaka u filmu Ludilo trave do današnjih statistika o milijunima "vikend pušača", pripadnika srednje klase - može se u velikoj mjeri smatrati rezultatom kulturne eksplozije šezdesetih godina. Bez obzira na popularnost marihuane u posljednja dva, tri desetljeća, ona je i prije toga bila poznata u Americi. Sve do šezdesetih godina njezino je korištenje bilo ograničeno samo na određene slojeve stanovništva. Jazz pjevači dvadesetih pjevali su o bestidnom "čovjeku s jointom". Desetak godina kasnije uživanje trave se raširilo među jazz glazbenicima, pretežno crncima i emigrantima s Jamajke te iz zapadne Indije koji su naviku pušenja marihuane stekli prije dolaska u Sjedinjene države. Ona je tim ljudima predstavljala dio kulture i načina života, no to se u Americi nije uklapalo u glavne tokove društva. Marihuana je ostala nepoznanica za većinu Amerikanaca. Smatrali su je baukom i uzrokom nepredvidljivog ponašanja

13

umjetnika, glazbenika ili kriminalaca. Godinama se ništa nije mijenjalo; koristila se samo unutar određenih subkulturnih grupacija, a dezinformacije i zablude o travi i dalje su vladale nacijom. Zdravstveni programi u školama vršili su indoktrinaciju studenata vladinom propagandom d a j e marihuana srodnik, pa čak i brat, heroina, a izvjesno je da ni sami profesori nisu imali drukčiji stav. Marihuana je ponovno isplivala s beat generacijom pedesetih godina. Muzika je bila cool, a religija istočnjačka. To je bilo vrijeme sloma bopa* i Roberta Mitchuma. Jazz publika, kao i jazz muzičari, već su bili poznati po tome što puše "čaj". Spominje se i u romanima Jacka Kerouaca, portparola beat generacije, i u prvom romanu Williama Burroughsa, Junky. Krajem šezdesetih kad je beat, lutalački stil života, pronašao svoje pristalice među studentarijom, marihuanaje pronašla svoj put do koledža i studentskih naselja. Nakon depresije koja je vladala pedesetih godina, studenti su počeli prihvaćati mnogo aktivniji način života. Kako je trava postala pristupačnija, tako je velik broj skeptičnih studenata počeo shvaćati da su opasnost od marihuane izmislili ljudi koji je nikad nisu probali. Postupno su je sami počeli otkrivati - to je bilo vrijeme eksperimentiranja. Pripadnici generacije šezdesetih, bilo u muzici ili politici, bili su u potrazi za svojim vlastitim vrijednostima. Marihuanaje odigrala važnu ulogu u njihovom neprihvaćanju glavnih kulturnih strujanja te pomogla da se ujedine ljudi različitih stavova i interesa. Korištenje marihuane - vrste "ekskluzivne" navike - dalo je novoj generaciji osjećaj zajedništva i zajedničkih vrijednosti. Čak je i način na koji je pušena, tako da joint ide u krug od jednog do drugog, simbolizirao zajedničko iskustvo. Ljudi su polako otkrivali zado*

rani oblik modernog jazza nastao oko 1940. godine; op. prev.

14

voljstvo koje trava pruža, kao i mogućnost da pomoću nje ponekad pobjegnu od pritisaka u školi i društvu. Ova takozvana kontrakultura stvarno je oživjela kad se marihuana počela glorificirati u rock muzici. Beatlesi su postali predvodnici kad su 1967. godine izdali album Sergeant Pepper's Lonely Hearts Club Band. Na omotu albuma prikazane su stabljike marihuane oko groba Beaf/esakoje su zamijenile četiri neobična muzičara u kostimima svijetlih boja. Bilo je to rođenje nove "svijesti". Ovajeploča postigla velik uspjeh, možda i iznad očekivanja Beatlesa. Milijuni mladih Amerikanaca oduševljavali su se dokje John Lennon pjevao I'd love to turn you on. Potrošnja trave naglo je porasla dok su mediji i uvrijeđeni političari raspravljali o značenju fraze Getting on high with a littlehelp from my friends. Generacij a šezdesetih stvorila je svoju vlastitu subkulturu kroz muziku i ostale medije: jedinstvena mješavinu teškog rocka, zasljepljujućeg svjetla, smiješne odjeće i droge. Haight-Ashbury*, flower power i nekonvencionalni stilovi života posvećivali su veliku pažnju imidžu u javnosti, a masovni mediji su u velikoj mjeri stvorili i popularizirali hipi pokret šezdesetih. Omladina je reagirala na društveni preokret: milijuni su se "uzbuđivali" jer je jednostavno tako trebalo biti. Kao što je Bob Dylan rekao u jednoj od svojih pjesama - Everybody must get stoned. Možda je kontrakultura šezdesetih bila samo eksperiment, no ona je svakako dalekosežno utjecala na današnje društvo. Svijetlo obojena kultura šezdesetih koja se javila s grass-roots** pokretom promijenila je javno mišljenje i stvorila uvjete za današnje nesmetano uživanje marihuane. Simbol te kulture i njezino zagovaranje mogao bi biti imidž * **

dio središnjeg San Franeisea- šezdesetih je bio poznato mjesto hipija i sljedbenika drogeraške kulture; op. prcv. obični ljudi na lokalnoj razini za razliku od ljudi u središtima političke aktivnosti; op. prev.

15

pjesnika Allena Ginsberga najednom okupljanju human beina* u San Franciscu koji pokazuje bedž s jednostavnom porukom: TRAVA JE ZABAVA. Danas je dovoljno reći daje šezdesetih godina srednja klasa otkrila marihuanu i da se od tada njezino uživanje stalno povećava. Domaćin koji vam danas ponudi joint na tulumu lako može biti jedan od veterana uživanja trave od prije dvadesetak godina. Te su starije generacije pušača danas odrasli ljudi koji vode poslove, podižu djecu - i nastavljaju pušiti travu. S obzirom d a j e marihuana našla svoje "sljedbenike" u srednjoj klasi, moralo je doći do promjene njezina statusa, kao i medicinskog i društvenog stava prema njezinom korištenju. Ona je postala važna činjenica u životu srednje klase sedamdesetih. Nacionalna komisija za marihuanu i zloupotrebu droga procijenila je d a j e do 1970. godine 24 milijuna Amerikanaca probalo travu te da postoji 8 milijuna stalnih uživatelja. Danas su ove brojke još veće: 30 milijuna Amerikanaca je probalo, a 12 milijuna su stalni pušači trave. Marihuanaje bila u duhu načina života sedamdesetih. Nakon razdoblja afere Watergateu Americi je prevladalo mišljenje da bi se vlada trebala manje miješati u privatnost građana te da bi se odluke o tome kako treba živjeti trebale prepustiti pojedincu. Nova "otvorenost i poštenje" karakterizirali su tadašnji stil života. U skladu s tim zamijećena je veća tolerancija i eksperimentiranje s brakom, seksom i korištenjem droga. Danas se marihuana puši gotovo slobodno. Njezin oštar miris možete osjetiti na koncertima, raznim manifestacijama... čak i na ulici, od slučajnog prolaznika. Uobičajene su javne izjave o tome tko koristi marihuanu. Uživatelja ima i među stanovnicima Bijele kuće. Zakonodavci brzo reagira-

okupljanjc hipika šezdesetih godina; na najpoznatijem takvom okupljanju u San Franciscu okupilo se preko 100.000 ljudi; op. prcv.

16

ju na rastuću popularnost ovog opojnog sredstva, ne samo među tinejdžerima i studentima, nego i među pripadnicima srednje klase. Također i znanstvena istraživanja, iako još nedovoljno uvjerljivo, podržavaju tvrdnju da marihuana nije štetnija - možda je čak i manje štetna - od obične cigarete. Praktično gledano, cijena primjene zastarjelih zakona o drogi postala je prevelika. Samo u Kaliforniji se na suzbijanje droge potroši sto milijuna dolara godišnje. Broj ni zakonodavci zaprepašteni su lobističkim djelovanjem različitih grupa kao što je, na primjer, Nacionalna organizacija za reformu zakona o marihuani koja se zalaže za legalizaciju prodaje i posjedovanja s ograničenom kontrolom od strane vlade. Godine 1972. Nacionalna je komisija za marihuanu i zloupotrebu droga zatražila ukidanje kazne za one koji posjeduju i koriste travu za sebe. Sljedeće je godine država Oregon postupila po toj preporuci i postala prva država koja je posjedovanje malih količina za osobnu upotrebu proglasila običnim prekršajem umjesto kaznenim djelom. Kazna je bila otprilike kao i za krivo parkiranje - 100 dolara - novčana globa. Još su četiri države tijekom 1975. godine donijele slične zakone, a i zakonodavci ostalih država razmatraju pitanje dekriminalizacije marihuane. Unatoč napadima protivnika ovog zakona, Vrhovni je sud Aljaske napravio korak naprijed i proglasio da pravo na privatnost štiti pojedinca koji posjeduje marihuanu za osobnu upotrebu te da, štoviše, marihuana ne predstavlja opasnost za zdravlje stanovništva. Jedna manje očigledna promjena u zakonima i cjelokupnom stavu prema drugome jest da čak i na mjestima gdje zakon još nije promijenjen tužitelji ne pokreću postupak zbog malih količina. To je proizvoljno i možda opasno provođenje zakona o drogi, ali ono odražava mišljenje da oni koji uživaju marihuanu nisu kriminalci i da se ne mogu tretirati kao takvi.

17

Vjerojatno najviše štete zbog kriminalnog statusa marihuane ima omladina. Ne samo da uhićenje zbog droge mlade ljude demoralizira, nego im ono može uništiti karijeru i ograničiti buduće školovanje. Vlasti i socijalne ustanove postaju svjesni hipokrizije, stvaranja kriminalaca od mladih koji u biti nisu nikad prekršili zakon. Mišljenje da su pušači trave neodgovorni, lijeni i pasivnije kontradiktorno. Ispitivanje marihuane koje je 1975. proveo Nacionalni institut za mentalno zdravlje na Jamajci, nije uspjelo potvrditi niti jedan ozbiljan negativan učinak trave. Nije bilo dokaza da postoji bilo kakva veza između korištenja marihuane i mentalnih poremećaja, agresivnosti i ludila. Štoviše, nije bilo znakova gubljenja motivacije ili volje za radom. Jamajčani, koji su tradicionalno mnogo veći potrošači trave od Amerikanaca, koriste marihuanu prije teških fizičkih poslova jer im daje snagu i poticaj za rad. To je otkriće zadalo ozbiljan udarac onima koji tvrde da marihuana uništava radnu "etiku" te da predstavlja opasnost za američki način života. Polako ali sigurno sve veći broj uživatelja trave, kao i dio bolje obaviještene javnosti, uklanja sve zablude oko marihuane. Sve se rjeđe može čuti argument d a j e trava opasna jer se s nje kasnije prelazi na teže droge. Dovoljan broj Amerikanaca danas zna što je marihuana - da ne spominjemo medicinska istraživanja - da prihvati domino teoriju koja se primjenjuje na droge. Srodna teorija, da marihuana ne stvara fizičku ali stvara psihičku ovisnost, također je opovrgnuta. Ljudi koji su godinama bili "teški" pušači mogu preko noći prestati i nakon toga ne osjećaju nikakve smetnje. Srednja klasa je danas manje "uznemirena" i pušenje marihuane prihvaća kao vid relaksacije i zadovoljstva - kao i alkohol, uostalom. Stoga je ona sedamdesetih godina postala uobičajena stvar u životima brojnih ljudi pa njezina popularnost i dalje raste. Stereotip "pušača" bio je čudan nespretnjaković s dugom kosom, neuredno obučen i izgublje-

18

na pogleda. Takav su izgled, naravno, u najvećoj mjeri kreit a I i masovni mediji. Današnji pušač vjerojatno izgleda kao poslovan čovjek koji se ponaša sasvim normalno. Marihuana je postala fenomen današnjice te zato zahtijeva, kao i svaka kontroverzna stvar, objektivnu procjenu koja se temelji na činjenicama. Čak bi i oni kojije ne koriste trebali dobiti priliku da shvate, uz pomoć činjenica a ne mašte, zastoje ona toliko popularna. Ova je biljka suviše rasprostranjena da b i j e se moglo ignorirati. Cilj ove knjige je da svima koji su zainteresirani ponudi najpotpunije informacije o nabavci, pušenju i uživanju trave. Ova knjiga mogla bi se shvatiti kao: "Sve što ste željeli znati o marihuani, a niste smjeli pitati". Zbog svoje cjelovitosti, ova jc knjiga idealna i za iskusne pušače, kao i za ljude koji jc ne namjeravaju pušiti, ali žele saznati nešto više o toj drogi. Svjesni prepreka s kojima se pušač suočava, ovom smo knjigom pokušali pokriti sva pitanja: od pribora za pušenje do načina pušenja (posebno važnog za ljude koji prije toga nisu konzumirali niti duhan), kao i do psiholoških rizika kod novih pušača. Marihuanaje danas industrija od više milijuna dolara pa su početnici obasuti hrpom proizvoda čak i prije nego što je počnu pušiti. Jednostavan proizvod kao što je papir za motanje nudi se u sto različitih varijanta, a za svaki od njih se tvrdi d a j e najboljeg okusa, trajanja i najlakši za upotrebu. Papir se proizvodi u različitim veličinama, bojama i okusima. Postoji najmanje petnaest različitih tipova lula, od jednostavnih drvenih do limenih, plastičnih, staklenih i složenih, ručno rađenih od vapnenca. Novopečeni pušači mogu se zapitati koliko sama lula utječe na kvalitetu pušenja ili da li se može koristiti stara duhanska lula; mogu pitati: "Što je točno vvaIcrpipe (nargila), kako ona funkcionira i kakva je razlika između nargile i obične lule?" Početnik će u ovoj knjizi naći odgovore na najosnovnija, kao i na složena pitanja, kao na

19

primjer: "Kako da kupim travu? Koji je najbolji način za pušenje? Koliko će dugo trajati njezino djelovanje? U koje je vrijeme nabolje pušiti?" Budući da se početnik može osjećati pomalo nelagodno u grupi iskusnijih pušača, informacije iznesene u ovoj knjizi mogu mu uvelike olakšati prilagođavanje. Sve u svemu, ova je knjiga informativnog karaktera, ali nije poput stručnih ili školskih knjiga. Možete je otvoriti na bilo kojoj stranici i početi čitanje a da ne izgubite kontinuitet. Ona je priručnik koji se ne mora pročitati od korica do korica, iako će biti zabavna i ako je pročitate cijelu. Pretpostavljamo d a j e najbolja osobina ove knjige njezina cjelovitost. Posljednjih je godina izašao velik broj sličnih knjiga, ali nijedna nije sveobuhvatna kao ova. Neke od tih knjiga bave se samo uzgajanjem trave, druge su kuharice. Ovdje smo sakupili sve informacije koje su dosad bile dostupne samo u više različitih izdanja. Početnik će se osjećati samouvjereno dok u rukama drži ovaj najkompletniji višenamjenski priručnik za marihuanu koji vam je danas dostupan. Budući da su sva izlaganja vrlo temeljita, tekst će biti zanimljiv i iskusnim pušačima. Na kraju, nudimo jednu studiju marihuana-kulture koja će sigurno zanimati i slučajne promatrače. Štoviše, jedina stvar u vezi s marihuanom koju vam ova knjiga ne može pružiti jest d a j e "popušite".

22

1. POVIJEST MARIHUANE

Bilo d a j e nazivate marihuana, marica, trava, pljuga, stuff ili slično, biljka pod stručnim nazivom poznata kao Cannabis sativa (latinski naziv za "kultivirana") u kratkom je roku postalajedno od najpopularnijih opojnih sredstava današnjice. Do prije tridesetak godina vrlo je malo ljudi čak i čulo za nju. Danas ne samo d a j e ogroman broj ljudi koristi, nego su i /argon i značenje uživanja trave ugrađeni u našu kulturu. Od svojih skromnih početaka, kao droga koju su koristili seljaci i pripadnici nižih klasa, marihuanaje postala najrasprostranjenija u svim slojevima društva. Danas ona predstavlja "drogu po izboru" velikog broja pripadnika više srednje klase i viših klasa. Njezina je popularnost počela ugrožavati popularnost alkohola. Nije neobično da na ulici vidite ljude koji mirno puše joint-to više nije slika rezervirana samo za područja u blizini studentskih naselja. Joint koji kruži od jedne do druge osobe vidjet ćete i na tulumima - čak i u kancelariji. Marihuanaje postala toliko javna stvar da dućani slobodno izlažu nevjerojatan broj različite opreme za pušenje - male štipaljke za joint, papir za motanje, lule, nargile, opremu za čišćenje i čuvanje trave, čak i nakit i odjeću s motivima marihuane. Postoje i časopisi za ljubitelje marihuane s člancima o tome kako pušiti i izvući što više iz dima, a čak posto|i i magazin za trgovce i proizvođače pribora za pušenje. Kako raste popularnost trave, zakoni protiv nje polako prestaju vrijediti. Kao što smo već napomenuli, postoji i organizacija koja se zalaže za ukidanje tih zakona - Nacionalna organizacija za reformu zakona o marihuani. 21

Mi smo se s marihuanom upoznali u posljednjih tridesetak godina, no ona ima svoju povijest dugu gotovo 5.000 godina. Prvi put se spominje u kineskim medicinskim tekstovima te se preporučuje kao lijek za giht, reumatizam i "žensku slabost". Nekoliko tisuća godina kasnije u drugom kineskom medicinskom tekstu propisuje se mješavina trave i vina kao anestetik. Ta mješavina, poznata pod imenom ma-yo, dovodila je pacijenta do polusvjesnog stanja, slično kao i moderni anestetici, te je stvarala amneziju tako da se pacijent nakon operacije ničeg ne bi sjećao. No dok su doktori preporučali travu kao lijek, čini se da su drugi uspjeli otkriti njezine psihoaktivne osobine. Neki su kineski pisci upućivali na travu kao na "ono što pruža užitak", dok su drugi smatrali da ona "oslobađa od grijeha". Od tada se očigledno malo toga promijenilo. I danas u Kini liječnici preporučuju marihuanu čime potiču primjenu tradicionalnih kineskih medicinskih metoda, uključujući i biljne lijekove i akupunkturu. Za razliku od vremena kada se hašiš mogao mimo pušiti i na javnim mjestima, u današnjoj Kini je uživanje marihuane zabranjeno jer to nije u skladu sa socijalističkim moralom. Vjerojatno su prvi uživatelji trave bili nomadski narodi koji su živjeli u ravnicama središnje Azije. Oni su donijeli marihuanu u Kinu, a kasnije i u Indiju. Čak 2.500 godina prije Krista, indijsku su kulturu odlikovale religiozne pjesme i himne koje su veličale korištenje some* koja bi po svim pokazateljima mogla biti marihuana. Ostaci govore da se soma pripremala i koristila kao i bhang (napitak koji se radi od marihuane), i to na način kako se i danas on priprema i koristi. Korištenje trave toliko se još nije utvrđeno da li jc to camabis ili gljiva Amanita muscaria koja ima halucinogcna svojstva; op. prev.

22

proširilo d a j e ona postala važan dio života u Indiji i sastavni dio kulture. Indijci dijele proizvode cannabisa na tri vrlo različite kategorije: 1. Najjednostavniji i najrasprostranjeniji vid cannabisa je tekućina bhangkoja se kuha od lišća divljih stabljika marihuane. Suvremena istraživanja pokazuju da se bhang koristio u religiozne, medicinske i socijalne svrhe te da su ga koristili pripadnici različitih slojeva društva. Bhang je bio i ostao piće vjernika u religioznim svečanostima i na vjenčanjima (gdje je otac mlade bio zadužen za nabavku bhanga), kao i na drugim manifestacijama i proslavama. Prema tradiciji su studenti i bogoslovi pili bhang prije nego što bi se posvetili učenju. Svećenici su često najveći dio svoga života provodili potpuno omamljeni djelovanjem ovog napitka. Podaci govore da su bhang koristili i seljaci i radnici. Počinjali su dan s bhangom, a po povratku s posla bi uzimali još jednu turu ovog pića - isto kao što i suvremen poslovan čovjek nakon napornog dana uzima čašu dvije martinija. Bhang se također koristio za stimuliranje apetita. Prema tradiciji su sc mlade žene, za koje se smatralo da su previše mršave da bi bile dobre supruge, debljale uz pomoć bhang-lonika. Današnja medicinska istraživanja pokazuju da se marihuana može koristiti kao lijek za anorexiju nervosu, živčano rastrojstvo koje se uglavnom sreće kod mladih žena. Bolest uzrokuje gađenje prema hrani do te mjere da uslijed gladovanja oboljela osoba može ozbiljno narušiti svoje zdravlje. Bhang se može grubo usporediti s meksičkom marihuanom najniže kvalitete koja se ponekad nađe i na tržištu Sjedinjenih država. S obzirom na činjenicu da se bhang ne puši nego pije, on ima mnogo izraženiji utjecaj, uzrokuje teško "oduzimanje" u fizičkom pogledu jer je kemijska reakcija mnogo intenzivnija kad se sredstvo unese u probavni sustav.

23

2. Cannabis srednje kvalitete naziva se i ganja te se sastoji od cvjetova i listova kultivirane biljke. Ganja se pretežno konzumira metodom pušenja, a mnogo rjeđe se unosi s hranom. Može se usporediti s boljim meksičkim i kolumbijskim vrstama marihuane koje su vrlo rasprostranjene u Americi. Potencija ganje otprilike je približna onoj koju posjeduje vrsta trave zvana Thai stick*. 3. Najkvalitetniji vid cannabisa je charas, kod nas poznat kao hašiš. Charas se priprema od čiste smole s biljaka. Smola se skuplja skidanjem s listova biljke ili jednom tradicionalnom metodom: radnici obučeni u kožne pregače i jakne trče kroz polje na kojem se uzgaja marihuana u najtoplije doba dana kad je smola najviše ljepljiva. U trku dodiruju stabljike i pritom se smola lijepi za njihove jakne. Na kraju svakog reda stabljika, dok se odmaraju, ostali radnici skidaju smolu s njihove odjeće. Charas je najkvalitetniji i najmanje osam puta jači od bhanga. Ganju i charas također su koristili svećenici koji su pokušavali "nadvladati" običan svakodnevni život i dostići najviši stupanj religiozne ekstaze. U Indiji su svi vidovi korištenja cannabisa bili legalni u razdoblju koje je trajalo otprilike dvije tisuće godina prije Krista do početka 19. stoljeća. Tijekom tog razdoblja cannabis je bio važan za svakodnevne religiozne rituale, isto kao i kruh i vino u katoličkim obredima. Štoviše, cannabis je bio važan i u ekonomskom smislu: od te se biljke dobivalo čvrsto i žilavo vlakno koje se koristilo za izradu odjeće i konopa. Prva znanstvena istraživanja marihuane provedena su krajem prošlog stoljeća za vrijeme britanske kolonijalne vlasti u Indiji. Kasnije ćemo se više pozabaviti rezultatima tih istraživanja, no bit izvješća Komisije za indijsku konoplju bila je trava koju su američki marinci donijeli iz Vijetnama; op. prcv.

14

tvrdnja da trava "nije kriva" za izazivanje psihotičnih stanja ili kriminala. Kasnije je ovo izvješće zanemareno. Druga manje pouzdana ispitivanja, čiji su rezultati podržavali tvrdnju d a j e trava uzrok raznih socijalnih problema, dobila su mnogo istaknutije mjesto u javnim diskusijama oko zabrane marihuane. Međutim, kampanje protiv trave počele su mnogo kasnije. U međuvremenu je biljka cannabis koja se lako uzgaja nastavila svoj put prema Zapadu. Širila su je nomadska plemena i trgovci koji su lutali raznim područjima. Otprilike 500. godine prije Krista grčki je povjesničar Herodot opisao "parne kupelji" koje su koristili Skiti, nomadski narod koji je lutao područjem između Crnog i Kaspijskog mora - područjem koje je danas podijeljeno između Sovjetskog saveza, Turske i Irana. Skiti su uživali cannabis na sljedeći način: izgradili bi kolibu nad jamom koja je omeđena kamenjem. Kad bi se kamenje zagrijalo, na njega su bacali sjemenke i dijelove stabljike konoplje te bi se stvorio gust oblak dima oštrog mirisa. Skiti bi se onda okupili oko kamenja i udisali bi dim, što ih je sudeći prema Herodotu činilo vrlo sretnima. I dok većina Grka nije bila previše oduševljena običajima barbara, Herodot je bio ushićen ovim činom i učincima dima. Otprilike iz ovog vremena potiču i prvi ostaci marihuane. Nađeni su na tlu sjeverne i središnje Europe. Njemački su arheolozi otkrili ljuske sjemenki i druge ostatke stabljike konoplje u zemljanim posudama nađenima u jednoj nekropoli na tlu Njemačke koja datira iz petstote godine prije Krista. U prvim se godinama kršćanskog doba cannabis koristio u Grčkoj i Rimu. Miješali su ga sa sredstvom za zaslađivanje i posluživali kao desert. Međutim, korištenje cannabisa najviše se ukorijenilo na Srednjem istoku gdje je postalo popularno sredstvo za opu-

25

stanje. Negdje 300. godine prije Krista spominje se izvjesni pustinjak Zin. On je navodno pripremao napitak suama koji je izazivao vizije. Sličnost između Zinove suame i indijske some nagovještava da su i trava i recept za ovaj napitak stigli iz Indije. Širenju marihuane najviše je doprinijelo širenje islama koji zabranjuje konzumiranje alkohola. Bogati su muslimani bez obzira na zabranu i dalje konzumirali alkohol - mogli su snositi stroge vjerske i civilne kazne za pijanstvo. Međutim, sirotinja sebi nije smjela dozvoliti d a j e se uhvati s flašom. Zbog toga su se siromašni slojevi okrenuli cannabisu u svim njegovim vidovima, pogotovo moćnom hašišu. Muslimanski su vođe bili protiv cannabisa jer je prema njihovim riječima pijanstvo bilo isto, bez obzira da li je uzrokovano alkoholom ili hašišom. No, u većini su se slučajeva pušači hašiša mogli mirno prepustiti uživanju. U muslimanskoj kulturi postoji mnogo šaljivih pričica u vezi s pušenjem hašiša. U Tisuću i jednoj noći, zbirci priča sastavljenoj negdje 1400. godine nakon Krista, jedan uživatelj cannabisa napušen razgovara sa svojim sultanom; on priča s briljantnom pronicljivošću, pa umjesto kazne koja mu je slijedila biva imenovan za vezira. U drugoj prilici jedan sudac pokušava sakriti hašiš koji je konfiscirao od zločinca kojeg je osobno optužio za ugrožavanje javnog zdravlja. Spominje se i priča o svećeniku kome ispada ploča hašiša iz halje dok svojoj braći povjeri prokazuje "vražji" cannabis. Međutim, nisu sve priče tako zanimljive. Jedna priča vrlo sumnjiva podrijetla u velikoj je mjeri odgovorna za mit koji su iskoristili pokretači kampanje protiv marihuane kako bi dokazali d a j e trava uzročnik kriminala te da ljude pretvara u manijake i ubojice. Ta je priča počela kružiti u vrijeme Marca Pola, putnika iz 13. stoljeća koji je mnogo poznatiji po tome što je navodne iz Kine donio špagete u Italiju. Polo je

26

lakođer donio i priču o strašnoj muslimanskoj sekti koja je živjela pokraj Kaspijskog mora na području današnjeg Irana. Sekta Ismailiti, predvođena Perzijancem Hasanom ibn Sabahom, bila je moćna 200 godina prije nego što je Marco Polo prošao tim područjem. Pod Hasanovim vodstvom sekta je djelovala kao nasilnička, teroristička grupa koja je pokušavala proširiti svoj utjecaj putem okrutnih ubojstava. Sudeći po legendi koju je donio Marco Polo, Hasan je za svoje vojnike odabirao mlade ljude u dobi između 12. i 20. godine koje bi kasnije drogirao hašišom. U nesvjesnom bi ih se stanju odnijelo u vrt ograđen zidom. U vrtu je bilo mnogo mladih djevojaka i svega drugog što mlad čovjek može poželjeti. Nakon određenog vremena provedenog u tajnom vrtu u uživanju i nasladi, Hasan bi ponovno drogirao regrute i izvodio ih izvan "raja". Rekao bi im da se mogu vratiti u vrt ako prihvate počiniti ubojstvo nekog od njegovih vjerskih ili političkih neprijatelja. Hasan im je obećavao da će se vratiti u vrt čak i ako poginu u pokušaju likvidacije neprijatelja. Rezultat ovog pokušaja promjene ponašanja regruta jest činjenica da su svi neprijatelji bili ubijeni čim bi se pojavili. Hasanov se utjecaj proširio na veliko područje. Hasanovi su odredi ubojica postali poznati pod imenom asasini* jer su, sudeći po legendi, bili pod utjecajem hašiša dok su izvršavali svoje gnjusne zločine. Znanstvenici ističu da riječ asasini također može vući podrijetlo i od Hasanova imena. U svakom slučaju, malo je vjerojatno da bi itko mogao izvršiti političko ubojstvo - koje zahtijeva mnogo više vještine i lukavstva ako je prije toga pušio hašiš. U trinaestom su stoljeću sektu Ismailita uništili Muslimani, ali je legenda o asasinima nastavila živjeti, kao i vjerovanje da su se oni pretvarali u ubojice pod utjecajem hašiša. Kajcdan od naziva za njih je i hašišimi; op. prev.

27

snije je ova priča - kao i brojne druge uglavnom nepotvrđene priče o ljudima koji uzmu jedan dim trave i postanu luđaci i ubojice - postala poticaj za zabranjivanje konoplje i svih njezinih derivata. No, prohibicija će doći puno kasnije te će na Srednjem istoku hašiš, obično pripremljen od smole cannabisa i nekog veziva, postati potpuno uobičajena stvar. U Europi je konoplja bila malo poznata, iako su se vodili križarski ratovi, a bilo je i trgovačkih veza s istokom u 15. i 16. stoljeću. Međutim, stanje se promijenilo iz najneočekivanijeg razloga: biljka cannabis postala je vrlo važna sirovina za razvitak imperijalističkih sila. Konoplja je predstavljala izvanredan izvor jakog vlakna od kojeg se priprema pravi konopac za teretne jedrenjake koji su obilazili svijet. Konoplja je u to vrijeme bila važna isto koliko je danas važno mlazno gorivo. Po završetku križarskih ratova konoplja se pojavila na jugu Francuske. U većini slučajeva su uzgajivači ove biljke bili ograničeni samo na proizvodnju vlakna za konopac. Postoji samo nekoliko bilješki iz tog doba o njezinim psihoaktivnim osobinama. Rabelais spominje uživanje cannabisa i vv/cca, staru religiju prirode čiji sljedbenici kuhaju napitak od trave. Najvažnija preporuka za medicinsku kvalitetu konoplje nalazi se u knjizi CulpeppersHerbaliz 1640. godine. To je velik, ali ne i previše točan pregled znanja o biljnom svijetu. Na popisu se nalazi i indijska konoplja čije se korijenje i sjemenke preporučaju za različita fizička oboljenja. U međuvremenu je cannabis došao do Afrike na isti način kao što se sa Srednjeg istoka proširio na Europu - putem trgovačkih veza, Ne zna se da li se trava i prije toga koristila u Africi ili je stigla tek tada, no sigurno je da su je Kongo plemena pušila u 13. stoljeću. U druge su dijelove Afrike konoplju donijeli arapski trgovci robljem, a kasnije Indijci koji su se naseljavali po istočnoj obali. Do 19. stoljeća, kad su stigli

2H

europski kolonisti, upotreba cannabisa već se udomaćila. Razni vidovi u kojima se cannabis koristio potvrđuje velik broj imena pod kojima je on poznat u Africi. Evo nekih: dagga, nsangu, bhangi, whi, matakvvane i dijana - to su afrička, portugalska i arapska imena. Druga strana svijeta razvijala se sama za sebe, ali postoje čvrsti dokazi da su njezini stanovnici također otkrili čudotvorno djelovanje konoplje. Cannabis su u Ameriku mogli donijeti ljudi koji su se iz Azije dolazili u njoj nastaniti, a možda je i prije toga rasla na tlu Novog svijeta. Bilo kako bilo, Asteci su dobro poznavali cannabis, a Montezuma je navodno uživao u napitku pripremljenom od marihuane koji je izazivao vizije i snove. Duž Atlantske obale Sjeverne Amerike plemenski su šamani pušili marihuanu pomiješanu s duhanom i drugim lisnatim biljem. U izvješćima istraživača iz 17. stoljeća spominje se da su šamani nakon pušenja "duhana" imali vizije i padali u dubok san. Teško je otkriti točne količine raznih sastojaka u ovom "duhanu" jer su rituali pušenja bili obavijeni velom tajne, a i zbog odnosa urođenika i europskih istraživača. Indijsku konoplju (kao industrijsku biljku) u Novi su svijet donijele britanske vlasti. Pokušale su zainteresirati koloniste za uzgajanje konoplje jer je ona bila značajna kao izvor vlakna za konopac. Amerikanci su ubrzo otkrili psihoaktivne osobine biljke, no ne zna se da li iz iskustava američkih urođenika ili iz priča koje su dolazile iz Indije. U dnevnicima (icorgca Washingtona postoje i savjeti za uzgajanje. Sredinom svibnja 1765. godine Washington je zapisao u svom dnevniku d a j e zasadio konoplju. Početkom kolovoza zapisao jc d a j e počeo odvajati muške biljke od ženskih, dodajući du se boji d a j e proces odvajanja počeo malo prekasno. Da je Washingtona zanimalo uzgajanje konoplje samo /bog vlakna, proccs odvajanja ne bi bio potreban. On se vrši

LlLuu

,,-,

'

samo ako kasnije želite dobiti smolu. Nikad nećemo saznati da lije Washingtonu smola trebala iz medicinskih ili "nekih drugih" razloga. Ekspanzionistička kolonijalna politika približila je europske nacije nekim kulturama u kojima je cannabis bio glavno opojno sredstvo umjesto alkohola. Francuski su vojnici upoznali hašiš za vrijeme Napoleonovih pohoda na Egipat. Iako je Napoleon pokušavao iskorijeniti upotrebu hašiša kod svojih vojnika, nema sumnje da su neki od njih stekli naviku upotrebe i donijeli ga kući u Francusku. Godine 1840. francuski je liječnik J. J. Moreau de Tours počeo istraživati učinke hašiša na sebi i pacijentima svoje duševne klinike. Europska je znanost izašla iz svojih mračnih godina i ušla u romantično doba obuzeto eksperimentiranjem i slobodnim izražavanjem. Vjerojatno koristeći sjevernoafrički hašiš, J. J. Moreau de Tours je postigao dobre rezultate kod svojih depresivnih i melankoličnih pacijenata. Taj ga je početni uspjeh naveo da preporuči hašiš svom prijatelju, pjesniku Theophileu Gautieru. Gautier i njegovi prijatelji brzo su postali ljubitelji ove droge, pa su osnovali i klub ljubitelja hašiša koji su nazvali Club des Hachischins. I Gautier i Charles Baudelaire, također pjesnik i hašišoman, pisali su o spektakularnim iskustvima s drogom. Sudeći po njihovim izvještajima, izgleda da su uspijevali nabavljati hašiš najveće kvalitete. Hašiš koji nam je danas pristupačan uglavnom dolazi u pločama, pomiješan s nekom vezivnom tvari da bi dobio oblik. No, Gautier i prijatelj i očigledno su dobivali čisti hašiš u vidu aromatične smolaste paste koju su topili u kavi. Gautier i Baudelaire su opisali halucinogena iskustva koja uključuju ekstremne promjene raspoloženja, veliku ushićenost, strah, gubljenje osjećaja za prostor i vrijeme, izoštravanje čulnih doživljaja i prave halucinacije. Gautierov opis njegovog prvog iskustva s hašišom postao je klasik:

30

"Bio sam kao spužva usred mora; svakog trenutka su me zapljuskivali valovi sreće ulazeći i izlazeći iz mojih pora, poslao sam propustljiv... i cijelo je moje biće bilo ispunjeno bolama fantastičnog ambijenta u koji sam uronio. Zvuči... mirisi... obasjavala me svjetlost iz bezbroj cijevi tankih kao vlas kose, čuo sam zvižduk magnetskih struja. Sudeći po mojoj procjeni, ovo je stanje trajalo oko tri stotine godina jer su senzacije bile toliko brojne i učestale d a j e svako točno određivanje vremena postalo nemoguće." Iskustva kao što je ovo brzo su se pročula po umjetničkom svijetu. Probudila su zanimanje za hašiš, opijum, morfij, a kasnije i kokain. U vrijeme kad su umjetnici i boemi počeli uzimati hašiš i medicina g a j e počela ozbiljno proučavati. Jedan od prvih važnijih radova na temu cannabisa napisao je dr. W. B. 0'Shaughnessey. On je ovu drogu upoznao za vrijeme putovanja po Indiji gdje se cannabis koristio za zabavu te u obredne svrhe. 0'Shaughnessey je po povratku iz Indije 1839. godine objavio rad - pregled devetostoljetnih indijskih medicinskih iskustava s travom, kao i svojih osobnih iskustava. Zaključio je da se cannabis može koristiti za smanjenje bolova, opuštanje mišića i sprečavanje grčeva. Njegov rad je naveo europske i američke liječnike da počnu eksperimentirati s cannabisom te su ga oni ubrzo počeli preporučati kao lijek za astmu, migrenu, kašalj i oboljenja dišnih organa, menstrualne bolove, prekomjerno menstrualno krvarenje, nesanicu i za oslobađanje ovisnosti o opijatima. U drugoj polovici 19. do početka 20. stoljeća koristili su se različiti preparati na bazi cannabisa za tretman ovih poremećaja. Jedan je od liječnika kraljice Viktorije, dr. J. Russell Reynolds, prihvatio marihuanu kao lijek protiv glavobolje te je preporučao njezino svakodnevno uzimanje za prevenciju od napada migrene. Trava se također propisivala za olakšanje porođajnih bolova, za kontroliranje epileptičnih napada i za

31

olakšanje napada suhog kašlja kod bolesnika od tuberkuloze, bolesti-ubojice tog vremena. U drugoj su polovici 19. stoljeća liječnici toliko slobodno preporučali opijate da su brojni pacijenti postali ovisni o njima. To se odnosi i na vojnike koji su sudjelovali u građanskom ratu. Eksperimenti s tim ovisnicima pokazali su da je marihuana ne samo bezopasna, nego i da se može koristiti kao sredstvo za ublažavanje muka ovisnika o opijatima. Međutim, krajem 19. stoljeća počeo se mijenjati stav prema marihuani. Stimulativni je učinak cannabisa uzbudio brojne konzervativne liječnike, a upotreba droge za zabavu postala je tabu za moraliste tog vremena. Medicinska se praksa također promijenila. Na preporučivanje cannabisa počelo se gledati sa sumnjom zbog teškoća utvrđivanja potrebnih doza. Previše promjenjivih veličina, kao što su uvjeti u kojima biljka raste, njezine genetske osobine i uvjeti za žetvu i obradu, onemogućile su liječnicima da utvrde kolika je učinkovita doza. Ista količina cannabisa u jednoj bi se situaciji pokazala kao nedjelotvorna, a u drugoj kao vrlo učinkovita. Drugi čimbenik koji je doveo do prestanka korištenja marihuane u medicinske svrhe bila je igla za injekcije koja je omogućila ubrizgavanje točnih doza lijeka direktno u krvotok. S obzirom da se cannabis ne topi u vodi, ova se nova tehnologija nije mogla primjenjivati. Tada je jedna egipatska studija o korištenju trave i hašiša pokazala da postoji nešto što bi se moglo nazvati cannabis psihosa čije su osobine manija debljanja, agresivni napadi i potpuni gubitak motivacije. Izvješće dalje tvrdi d a j e cannabis psihosa odgovorna za hospitalizaciju brojnih ljudi, pa čak predlaže uvođenje opijuma kao dio napora da se iskorijeni uživanje trave.

32

Usprkos velikom kontrastu sa znanstveno utemeljenim i mnogo pažljivije napisanim izvješćem Komisije za indijsku konoplju, egipatska je studija stekla mnogo više pristalica. Indijsko izvješće, objavljeno 1893.-94., do današnjih je dana ostalo najkompletnija i najiscrpnija studija o učincima marihuane na pušače. Indijska komisija, u čijem su sastavu bila četiri Engleza i n i Indijca, potrošila je godinu dana proučavajući ovaj predmet i ispitujući tri stotine liječnika i mnoge druge. U Indiji nisu uspjeli naći niti jedan dokaz o postojanju psihoze uzrokovane cannabisom. Komisija je zaključila da upotrebu bhanga treba dozvoliti, upotrebu ganjeograničiti, a eharasa zabraniti. Međutim, indijska je vlada tek 1950. godine donijela kazneni zakon o cannabisu koji se odnosi samo na charas. Nema sumnje da su razlike u vjerskom i društvenom životu Indije i Egipta uvjetovale toliko suprotstavljena izvješća u vezi s marihuanom. No, ono što je važno istaknuti jest velik broj pristalica egipatske studije na Zapadu, pogotovo u Sjedinjenim državama. Činjenica d a j e cannabis bio popularan u "zaostalim" i "poganskim" društvima također je štetila njegovoj reputaciji. I liječnici i industrija lijekova pridavali su veći značaj novim i modernijim "kemikalijama" nego biljnim lijekovima čije je pravilno doziranje gotovo nemoguće. Gledano u socijalnom kontekstu, imigranti i radničke organizacije su na početku ovog stoljeća pokušavale steći političku vlast. Za upotrebu zloglasne droge pričalo se da izaziva agresivnost te se na nju gledalo sa sumnjom među pripadnicima radničkih slojeva koji su težili uspinjanju na više društvene ljestvice. Dvadesetih godina ovog stoljeća samo su najstaromodniji liječnici i siromašno stanovništvo koristili cannabis kao lijek.

33

Napokon je objavljen i Freudov rad o svjesnim i nesvjesnim psihološkim stanjima i njihovom utjecaju na zdravlje i oboljenja. Jedan od rezultata ovih Freudovih istraživanja jest i prednost koju su dobili lijekovi farmaceutske industrije i psihoanaliza nad liječenjem starinskim travama kao što je cannabis. U prvoj četvrtini ovog stoljeća marihuanaje prešla iz liječničkih ordinacija u slobodnu javnu domenu. Sve se rjeđe koristila kao lijek, ali ipak nije bila ilegalna. Počeli su je koristiti ljudi koji su otkrili neke njezine "blagotvorne" učinke. Vojnici koji su se susreli s travom u Meksiku 1916. godine u ratu protiv Pancha Ville, ili oni koji su bili u zoni Panamskog kanala, nastavili su je uživati i nakon povratka kući. Mornari koji su plovili zajedno s Južnoamerikancima, ili koji su pristajali u južnoameričke luke, također su došli u dodir s marihuanom. Za jazz muzičare i crnačke radnike na Jugu, kao i za Meksikance na jugozapadu, travaje predstavljala način života, sastavni dio njihove kulture. Dvadesetih godina ovog stoljeća svi su se oni mogli sresti u New Orleansu, najvažnijem otpremničkom središtu i međunarodnoj luci Juga gdje su se slijevale i miješale najrazličitije kulture. Do 1926. godine već je i javnost znala da crnci i ljudi španjolskog podrijetla puše sušeno lišće konoplje te da bijeli muzičari i omladina od njih "uče zanat". Tih su godina novine u New Orleansu pokrenule seriju članaka o marihuani koji su bili daleko od objektivnog stanja stvari. Predstavili su travu kao omiljenu drogu crnaca i drugih pripadnika nižih klasa te su tvrdili da crnci prodaju drogu bijeloj omladini u mračnim igraonicama bilijara. U jednom od članaka novinari su intervjuirali proslavljenog morfinista koji je izjavio da je odbio probati marihuanu iz straha da od n j e ne poludi. Od takvih su se besmislica stvarale legende u javnosti. Osim trenutnog porasta u prodaji no-

34

vina, glavni je rezultat ove serije članaka bila skupina zakona donesenih u Louisiani kojom se izjednačava upotreba i prodaja marihuane sa silovanjem ili ubojstvom s predumišljajem. Međutim, trava nije ostala bez svojih pristalica, posebno u umjetničkom svijetu - među slikarima, muzičarima i piscima koji su je nastavili pušiti. Koristio ju je i Louis Armstrong, Diego Rivera i brojna druga manje poznata imena. Njih je zapravo trebalo proglasiti kriminalcima. Biljni lijek je postao "trava-ubojica" otprilike u vrijeme kad je jedan drugi veliki eksperiment - prohibicija, zabrana alkohola obustavljen zbog neuspjeha. Netko će pomisliti da vlasti ne bi stavile zabranu na marihuanu da su ustanovile d a j e nemoguće kontrolirati upotrebu droge na način na koji se može kontrolirati alkohol. Međutim, prohibicija je bila neuspješna kao zakon - ne samo da nije spriječila upotrebu alkohola, nego je stvorila mrežu organiziranog kriminala koja je opstala do danas - postigla je veliki uspjeh kao "predstava". Trinaest godina provođenja racija protiv kriminalaca i prodavača pića stvorile su mit o herojskim Fedsima i G-menima (Federalna policija). Preko noći su ove "sluge naroda" postajali nacionalni heroji, a njihovi su odjeli i uredi imali obilnu podršku. Izvanredno ukidanje Zakona o prohibiciji prijetilo je ostavljanjem birokrata bez posla. Očigledno je da su birokrati, suočeni s nezaposlenošću, otkrili novu opasnost koja je dolazila od "trave-ubojice" koja je navodno ugrožavala moral i budućnost nevine američke omladine. Tada je 1930. godine, nakon četiri godine koje je proveo kao G-man u prvim redovima borbe protiv alkohola, Harry J. Anslinger, najvažnija figura u povijesti zabranjivanja marihuane, imenovan načelnikom Ureda za narkotike - tek osnovanog odjela Ministarstva financija. 1933. godine, u vrijeme kad je prestao vrijediti Zakon o prohibiciji, Anslinger je us-

35

pio uvjeriti naciju i Kongres d a j e indijska konoplja (biljka koju je vjerojatno njegova baka koristila za ublažavanje menstrualnih bolova) dijabolična biljka koja od sasvim normalnih ljudi stvara čudovišta nadljudske snage koji će napasti nevine prolaznike, pa čak i svoje najbliže. Usprkos činjenici d a j e imao jurisdikciju samo nad opijatima i kokainom, Anslingerov Ured počeo je djelovati kao centar za razmjenu informacija i lokalnih izvješća o ovom najnovijem socijalnom zlu. Rezultat toga bilo je donošenje obilja konfuznih i bezumnih lokalnih zakona od kojih su mnogi sastavljeni po uzoru na zakone u Louisiani, a koji za korištenje trave predviđaju najoštrije kazne. Dvadesete godine bile su doba jazza te se on širio po cijeloj zemlji, do Saint Louisa, Chicaga, Detroita, New Yorka i drugih gradova. Crnci, Meksikanci, muzičari i umjetnici donijeli su sa sobom i marihuanu. Došli su u sredine sa strogim, ponekad i fundamentalističkim moralnim načelima, u kojima je bilo malo mjesta za hedonizam i čudne navike, posebno među siromašnima. Rasna je diskriminacija također odigrala veliku ulogu u povećanju straha i nepovjerenja prema marihuani. Nakon što je osigurao poticaj i argumente koji su bili potrebni da bi se lokalni zakoni protiv marihuane proširili po cijeloj Americi, Anslinger je bio spreman zadati odlučujući udarac. 1935. godine govorio je pred Kongresom o raznolikosti lokalnih zakona naglašavajući daje potreban jedan strogi federalni zakon koji će poduprijeti njihove napore u borbi protiv "đavolje trave". Kongres je pristao i zakonom proširio nadležnost Anslingerovog malog imperija na marihuanu i hašiš. Sada je Anslinger upregnuo svu svoju snagu objavljujući zastrašujuće članke u poznatim časopisima u kojima je davao pregled svih mogućih opasnosti koje vrebaju od trave. Jedan

36

ovakav tipičan članak objavljenje u svibnju 1936. godine u časopisu Popular Science Monthly pod naslovom Ujak Sam bori se protiv nove opasne droge. U tom se članku tvrdi da samo najednom omanjem praznom zemljištu može izrasti količina trave koja je dovoljna da postane "potencijalni uzročnik nekoliko ubojstava i drugih brutalnih zločina". U članku se s odobravanjem govori da kad se ovakav užasan zločin dogodi u Pennsylvaniji, pogotovo ako je izvršen na perverzan način, policija automatski uhiti sve poznate pušače trave. Hapšenja su se izvodila bez ikakvih teškoća budući da su pušači uvijek bili u grupama u svojim jazbinama, napominje ovaj članak. U njemu se dalje prelazi na opis iskustava pod utjecajem marihuane. Ovaj je opis postao klasik te ga se ponovno izdavalo i navodilo gotovo petnaest godina. U početku se pušač osjeća vrlo dobro. U stvari, postaje toliko euforičan da bi se "da mu netko kaže da mu je umrla majka, vjerojatno glasno nasmijao na tu vijest". Ovo je stanje pratilo osjećaj posjedovanja velike fizičke i mentalne snage, a tada bi uslijedile vizije, "ponekad lijepe, ali puno češće jezive", pa bizarni poremećaj osjećaja za prostor i vrijeme te dramatično pojačavanje percepcije. Da su učinci marihuane ograničeni samo na ovakve senzacije, to bi za prosječnu osobu predstavljalo samo moralni problem. Nažalost, postoji i gora strana stvari, sumorno nas upozorava članak. Kontinuirana upotreba trave, kaže se nadalje, dovest će pušača do stanja mahnitog bijesa tijekom kojeg je on neodgovoran i "sklon najstrašnijim divljačkim zločinima. Svako povećanje kriminala vlasti obično pripisuju marihuani... Dugotrajno uživanje ove droge vodi do mentalnih poremećaja i ludila". Razumljivo je da su "autoritativni" tekstovi poput ovog izazvali povećanje straha od marihuane, a Anslinger je nasta-

37

vio bombardirati javnost dezinformacijama. Jedan od tekstova koje je on osobno napisao, članak pod naslovom Marihuana - ubojica mladih, ne samo d a j e objavljen u časopisu The American Magazine, nego je doživio i ponovno izdanje u Reader's Digestu. Časopis Journal ofHome Economics bio je toliko zabrinut d a j e 1938. godine izdao upozorenje da novinski izvještaji o marihuani, koji su toliko strašni da izgledaju nevjerojatni, predstavljaju "realnost koja se ne može ispraviti ukoliko se ne angažira javno mnijenje". Časopis upozorava: "Važno je znati da ne samo dugotrajno uzimanje većih doza, nego i jedna jedina veća doza koju uzme početnik može prouzrokovati manijakalna kriminalna djela. Štoviše, i male količine mogu uništiti snagu volje i sposobnost povezanog i kontroliranog mišljenja i djelovanja." The American Weeklyje 1940. godine objavio članak koji je napisao dr. Arthur La Roe, član Američkog udruženja za borbu protiv narkotika. Već u prvih nekoliko stavaka on navodi sve stare optužbe, kao na primjer o asasinima sa Srednjeg istoka koji su pušili da bi kasnije ubijali, o stoci koja pojede konoplju pa nakon toga bježi pomračena uma ili o Meksikancima koji uzimaju marihuanu da steknu "lažni osjećaj superiornosti". La Roe pušačima trave pripisuje "ubojstva, silovanja, samoubojstva i zločine svih kategorija". Optužbe slične navedenima stvorile su osnovu za snimanje popularnih filmova kao što je Ludilo trave, koji navodno pokušavaju prikazati prijetnju koja dolazi od "trave-ubojice". Ovakav prasak u povijesti nastavlja uzimati svoj danak budući da se i kod onih koji danas pišu zakone primjećuje strah koji se desetljećima oblikovao pomoću dezinformacija o travi, pomoću laži kojima ih je kljukala ona ista vlada koja ih je pokušavala "zaštititi" od teških posljedica krize krajem dvadesetih godina. Događaji iz šezdesetih godina mogu se

38

shvatiti jedino iz perspektive tridesetih i četrdesetih godina ovog stoljeća. Međutim, dok se sjedne strane borila protiv cannabisa, s druge je strane vlada bila primorana pokrenuti kampanju za njegovo uzgajanje. Na početku Drugog svjetskog rata Sjedinjene su se države suočile s opasnošću da budu odsječene od svojih izvora konoplje na Filipinima i u istočnoj Indiji. Vlasti su naložile farmerima Srednjeg zapada da počnu uzgajati konoplju za izradu užadi u slučaju da se prekinu veze s izvorima. Tako je opasna droga koja razara mozak odjednom postala strateški važan proizvod. Vlada je ovu dilemu pokušala riješiti stvaranjem vrste konoplje koja sadrži vrlo malo canabinola (psihoaktivne materije), a i dalje je bogata vlaknom. Napori u ovom pravcu ostali su bez uspjeha, ali se došlo do nekih drugih otkrića. Istraživači su otkrili da se povećanjem broja kromosoma biljke povećava i njezin potencijal. Drugi su eksperimenti uključivali kalemljenje vrhova stabljike odgovarajuće vrste hmelja (koji se koristi za izradu piva) na korijen marihuane. Rezultat toga bio je hmelj čiji su listovi sadržavali canabinol i pivo s "pravom pjenom". Kad je završio Drugi svjetski rat vlada je prekinula svoje pokušaje poboljšavanja prirodne verzije konoplje. Završetak rata također je značio da Harry Anslinger, koji je dokazao da je jedan od najprilagodljivijih birokrata, može ponovno započeti svoju osobnu borbu protiv biljke cannabis. Nakon što je komunističko zlo zamijenilo nacističko zlo i "žutu opasnost", Anslinger je kampanju protiv droge prilagodio novonastalim uvjetima. Tijekom pedesetih godina on je optužio crvenu Kinu, a kasnije i Kubu, da pomoću cannabisa žele zatrovati srca i umove mladih Amerikanaca. Kad je ovisnost o heroinu postala mnogo neposrednija opasnost, Anslinger, koji je prvobitno uvjeravao Kongres da "ovisnici" o marihuani ne prelaze na narkotike, iznenada je promijenio svoj stav. Me-

39

đu policajcima i drugim "stručnjacima" zavladalo je čvrsto uvjerenje da pušenje trave utire put porocima heroinske ovisnosti. Anslingerova logika bila je dovoljno jednostavna: praktički svi koji upotrebljavaju heroin kad-tad su pušili travu, dakle, većina pušača trave osuđena je da prije ili kasnije postanu heroinomani. Usprkos propagandnim dezinformacijama, marihuanaje nastavila svoj prodor u društvo. Stvari su se potpuno izmijenile početkom sedamdesetih godina: trava je postala "priznato" opojno sredstvo u brojnim krugovima. Vrlo je težak zadatak otkriti zašto je marihuana postala toliko prihvaćena droga. Očigledno je to dijelom i zasluga velikih društvenih promjena koje su se odigrale u posljednjih tridesetak godina. Poslijeratni porast nataliteta, hladni rat, stvarna prijetnja nuklearnim uništenjem, pokret za ljudska prava, Vijetnamski rat i protesti protiv njega, metež u politici i atentati šezdesetih godina, duhovne poruke s istoka i droge farmaceutske industrije koje utječu na svijest - samo su neki od čimbenika koji su imali utjecaja. Po mišljenju jednog od "antimarihuana-križara", dr. Edwarda R. Bloomquista, 1965. godina je označila prekretnicu u osnovnom stavu Amerikanaca prema travi. On tvrdi da su zakoni koji su doneseni tijekom tridesetih godina bili korisni i da nisu bili toliko loši. "Do 1965. godine", piše on, "bili su vrlo djelotvorni, a onda su ljudi prestali poštivati ne samo zakone o marihuani, nego i zakone uopće." Dok Bloomquist možda griješi u pogledu zakona o marihuani iz tridesetih godina (nema sumnje da se oni uglavnom temelje na rasističkim, puritanskim i ksenofobičnim osnovama), u pravu je kad 1965. godinu određuje kao godinu velikih promjena. Bjesnio jerat u Vijetnamu, nacija je bila u vihoru velikog društvenog eksperimenta i naglih promjena, a čudo od televizije je izvještavalo, možda i pretjerano, o svemu što

40

se događalo. Pred licem starinskih tradicija, dobrote i čistoće Amerike, naciju su razdirali konflikti. U vrijeme kad su ovi problemi postali očigledni, generacije rođene u doba poslijeratnog baby booma dostizale su političku i socijalnu zrelost - odbacujući vrijednosti i "stvarnost" koju im je nametnula starija generacija. Stare istine najednom zazvučaše lažno, pa budući da su ih roditelji i establishment i dalje branili, jedini stav koji su mladi mogli zauzeti bio je "anti". S obzirom na takav slijed događaja, jedan od važnih simbola ovog sve većeg otpora američke omladine bile su i psihodelične droge, naročito marihuana, uz ostale atribute: glasna rock muzika, traperice i neuredno oblačenje te seksualni eksperimenti. Travu su počeli pušiti i rock muzičari ugledajući se na jazzere. U pjesmama brojnih rock zvijezda metaforično se spominje trava. Upotreba marihuane je igrom slučaja preobratila brojne apolitične pušače u neku vrstu otpadnika od društva, približila ih je raznim pokretima za ljudska prava, crncima, demonstrantima protiv rata, političkim reformatorima, umjetnicima. Upotreba marihuane postala je opipljiv znak otpadništva - odbacivanja dogmi svojih predaka, naročito srednjovjekovnog praznovjerja da pušenje trave pretvara ljude u pomamne manijake. Marihuanaje mnogima pružila mogućnost za ispitivanje unutrašnjeg života, ispitivanje duše, napuštanje konkurentskog načina života Zapada i prelazak na mnogo duhovniji istočnjački način. Ona je bila "šifra" za uspostavljanje veze s ostalim članovima velike slobodne subkulturne grupacije: izvadiš joint, zapališ ga, daš ga dalje da ide u krug i primljen si. Kao što je cannabis bio jedan od sastavnih dijelova religioznog života Indije, tako je postao i sastavni dio jednog novog životnog stila koji se razvijao u Sjedinjenim državama. Na marševima mira, kružocima, demonstracijama i nijemim protestima, na rock koncertima i drugim manifestacijama,

41

marihuanaje uvijek bila prisutna. Možda je najbolji primjer Woodstock, najspektakularniji subkultumi događaj šezdesetih. Woodstock muzički festival planirao se održati u ljeto 1969. godine u državi New York, u blizini gradića koji nosi ime Woodstock i koji je bio skoro raj za muzičare, pisce, umjetnike i druge "otpadnike". To je bila proslava Novog doba -trodnevni mamutski festival najboljeg rocka. Organizatori su procjenjivali da će doći oko 150.000 posjetitelja, ali se kasnije pokazalo da su drastično podcijenili situaciju. Pred kraj festivala više od 500.000 ljudi bilo je na pašnjaku koji je za tu priliku iznajmljen od izvjesnog Maxa Yasgura. Ime Woodstock ušlo je u jezik kao sinonim za magiju i ludilo kontrakulture. Ograde su srušene, rulja je preplavila polje, promet je bio u zastoju miljama uokolo, ponestalo je hrane, sanitarni objekti su bili u jadnom stanju, a onda je počela padati kiša po vjernicima koji su se skupili na proslavu doba Aquariusa, Vodenjaka. Bilo je i porođaja i smrtnih slučajeva, golišavi su se veselili u lokvama blata dok su mali, ručno smotani jointovipunjeni suhim lišćem konoplje išli iz ruke u ruku. Procjenjuje se d a j e od 500.000 ljudi koji su posjetili festival više od 90 posto pušilo marihuanu. Ako uzmemo u obzir umjerenu procjenu: jedan jointpo osobi, 30 jointova smotanih od jedne unce trave (28 grama), to rezultira dnevnom potrošnjom od 937 funta (pola tone marihuane). S obzirom na činjenicu d a j e festival trajao tri dana, znači da su posjetitelji popušili najmanje jednu i pol tonu trave. Međutim, Woodstock i sve što je on značio nije uspio promijeniti surovezakore protiv korištenja marihuane. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina uhapšene su stotine tisuća mladih pod prijetnjom da će biti kazneno gonjeni zbog uživa-

42

nja, kao i zbog drugih stvari - odbijanja služenja vojnog roka, protesta u korist građanskih prava i političkog angažiranja svih vrsta. Oni koji su se borili u Vijetnamu postali su pušači trave iako nisu pohađali koledž, a mnogi koji nisu vidjeli ni Saigon ni koledž otkrili su užitak pušenja, čak i omladina u srednjim i osnovnim školama. Mitovi tridesetih godina potisnuti su iskustvima sedamdesetih. Za one s druge strane barikada - za one koji nisu pušili travu i dovodili establishment u pitanje - događaji iz ovog razdoblja bili su šokantni. Najbolje obrazovana generacija u povijesti čovječanstva okrenula je leđa svojim dobrotvorima, pušila je travu, odbijala boriti se u Vijetnamu i demonstrirala protiv Demokratske stranke u Chicagu 1968. godine. Većina roditelja to nije mogla razumjeti. Mnogi od njih poistovjećivali su upotrebu marihuane s upotrebom LSD-a i heroina. Govorili su da se trava prodaje nevinim školarcima, da se djevojke odvode u bijelo roblje pomoću dopea i da se istaknuti omladinci pretvaraju u ubojice i komunističke urotnike. No, psiholozi establishmenta u najboljem su slučaju pušače marihuane mogli optužiti da postaju zbunjeni, da gube motivaciju, da su beskorisni za produktivan rad. Pušenje trave i socijalni protesti samo su dio njihovog bunta protiv kuće i obitelji, teoretizirali su psiholozi; pravi uzrok nemira bili su osjećaji. Nekoliko projekata istraživanja marihuane koje je odobrila vlada nije uspjelo prodrti u srž stvari te su u većini slučajeva potpuno nevažni. Jedna je od tih studija pokazala da štakori koji svakodnevno konzumiraju količinu marihuane jednaku njihovoj trostrukoj težini kroz tri mjeseca postaju vrlo bolesni. Druga je studija pokazala da pušači dopea mnogo lakše zarade prehladu od nepušača.

43

Istraživači koji nisu radili u vladinim projektima nego su se služili vlastitim iskustvom otkrili su da marihuana pomaže nervoznim ljudima s različitim tenzijama, da olakšava glavobolje, grčeve, pa čak i glaukom koji je uzrok sljepoće. Uprava za hranu i lijekove odobrila je specijalni istraživački projekt koji je jednom oftalmologu omogućio propisivanje marihuane jednom od svojih pacijenata koji pati od glaukoma. Od sredine šezdesetih godina brojne su organizacije koje se bave statistikom, nezavisne istraživačke grupe, ljudi koji se bave školstvom i ostali zainteresirani pokušavali odrediti u kojoj se mjeri marihuana upotrebljava u američkom društvu, koja je učestalost upotrebe, koliko se intenzivno i dugo upotrebljava. Pokušavali su otkriti sve stavove i ponašanja koja postoje u vezi s marihuanom, kao i razviti profil prosječnog pušača. Između 1965. i 1971. godine provedenoje više od stotinu ispitivanja koja se odnose na upotrebu trave. Međutim, velike razlike između ispitanika u metodama uzimanja uzoraka i ispitivanja, u terminologiji i operativnim definicijama onemogućile su precizno uspoređivanje rezultata. Sljedeća procjena broja Amerikanaca koji su probali ili koriste marihuanu preuzeta je iz rezultata općeameričkog ispitivanja koje je Komisija provela u kolovozu 1971. godine. Nalazi (na reprezentativnom nacionalnom uzorku) pokazuju d a j e 14% maloljetnika (od 12 do 17 godina) i 15% punoljetnih barem jedanput probalo marihuanu. Kad ovaj uzorak usporedimo s ukupnim brojem stanovništva Amerike 1970. godine, rezultat je 3.360.000 maloljetnika i 20.700.000 punoljetnika ili ukupno 24 milijuna Amerikanaca koji su probali (ili koriste) marihuanu. Ove su brojke znatno veće od onih do kojih su došla druga nacionalna ispitivanja provedena između 1969. i 1971. godine, a koja su obuhvatila osobe od 18 do 21 godinu i starije.

44

Niti jedno od ovih ispitivanja nije ukazalo da postoji više od 6% ispitanika koji su probali marihuanu. Galupovo nacionalno ispitivanje provedeno u listopadu 1969. godine, kojeje obuhvatilo punoljetne osobe od 21 godine i starije, došlo je do podataka d a j e 4% ili 10 milijuna Amerikanaca probalo marihuanu. Telefonska anketa koju je proveo CBS u kolovozu 1970. godine, koja je obuhvatila nacionalni reprezentativni uzorak od 1.128 osoba od 18 godina i starijih, otkrila je d a j e 6% njih probalo travu. Grupa za istraživanje društva Sveučilišta George Washington intervjuirala je reprezentativni uzorak od 2.552 osobe od 18 do 74 godine. Rezultati ovog ispitivanja izvršenog krajem 1970. i početkom 1971. godine pokazali su d a j e 5% punoljetnih Amerikanaca probalo marihuanu. Ove brojke pokazuju d a j e broj Amerikanaca koji su probali marihuanu između 1971. i 1976. narastao za preko 300 posto. Smatra se da ove brojke rastu geometrijskom progresijom. Ako uzmemo u obzir konzervativnu procjenu utemeljenu na prodaji papira za motanje u vrijednosti od 60 milijuna dolara i drugim sličnim pokazateljima, nije teško zamisliti nekih 20 milijuna redovnih pušača. Danas trava predstavlja prihvatljivo opojno sredstvo - ili je barem možete vidjeti gotovo svuda, čak i na javnim mjestima. Iako je marihuana ilegalna, jedan indirektni pokazatelj njene popularnosti jest i veliki biznis koji je napravljen od prodaje pribora potrebnog za pušenje. Papir za motanje, lule i štipaljke za joint prodaju se u velikim količinama, otvoreno i javno, a ne ispod pulta. Federalna vlada i dalje progoni ljude koji se bave prodajom marihuane, ali samo u blizini pograničnih područja. Pokušaji presijecanja kanala za uvoz droge uspješni su kao i pokušaji zaustavljanja prometa alkohola u razdoblju prohibicije.

45

Kad generacija koja je prihvatila travu kao svoju omiljenu zabavu bude zauzela mjesta ekonomske, zakonodavne i političke moći, počet će se ukidati zakoni protiv marihuane. U određenoj mjeri to se već počelo događati. U nekim je područjima već izvršena dekriminalizacija marihuane, što znači da i dalje ne možete kupovati ili prodavati marihuanu legalno, ali imate pravo posjedovati malu količinu za osobnu upotrebu. Mnogo je važnija činjenica da su kazne za upotrebu marihuane u brojnim državama toliko smanjene da su postale beznačajne. Na nekim se mjestima još prakticira novčano kažnjavanje, ali se ne ide u zatvor. Policija više ne uhićuje zbog marihuane, nego samo piše prijavu kakvu bi dobili i za prometni prekršaj. Svi se pitaju koliko će vremena proći do potpune legalizacije. Nacionalna organizacija za reformu zakona o marihuani (NORML) pokušava preko Kongresa postići dekriminalizaciju marihuane u određenom broju država. Sljedeći će korak biti legalizacija posjedovanja i prodaje te uspostavljanje mehanizama za regulaciju tržišta marihuane na čemu bi vjerojatno inzistirala zakonodavstva većine država. Legalizacija naravno pokreće brojna pitanja: da li će se legalizirati i hašiš? Da li će postojati ograničenje potencije "legalne trave"? Tko će imati dozvolu za prodaju trave? Da li će se ona prodavati u prodavaonicama alkohola ili će postojati specijalizirani dućani za prodaju marihuane? Što će se dogoditi s velikom ilegalnom mrežom dilera koji su opskrbljivali naciju za vrijeme prohibicije trave? Na sva ova pitanja tek treba odgovoriti, ali nije nemoguće da ćete jednog dana moći skočiti do dućana na uglu po bocu bhanga - koji će možda proizvoditi Coca-Cola koja je svojevremeno sadržavala određenu količinu kokaina*. *

Coca-Cola je sadržavali kokain sve do 1903. godine kada je donesen jedan od prvih zakona o narkoticima; op. prev.

46

2. KAKO NABAVITI TRAVU

Ukoliko ne znate nikoga tko bi vam mogao dati malo trave - ili je ne želite posuditi ili ukrasti - postoje još samo dva praktična načina da se do nje dođe: d a j e sami uzgojite ili da je kupite. Ovo će poglavlje razmotriti osnovna pravila za kupovinu trave, dok će se treće poglavlje pozabaviti misterijima uzgajanja. Za početnika postoje dva problema kod kupovine marihuane: prvi je kako pravilno postupati, a drugi pridržavanje naučenih pravila. Ovo će poglavlje riješiti prvi problem, no u većini slučaja samo će vas gorko iskustvo "zajeba" - gubljenja vašeg novca u dealu naučiti koliko je važno pridržavati se pravila, bez obzira koliko ste zapaljeni za pušenje. TRI O S N O V N A PRAVILA Ako kupite traperice u robnoj kući, ne morate brinuti o tome što ćete dobiti za svoj novac: dućan će i sutradan biti na istom mjestu ako se budete željeli vratiti i reklamirati robu. S obzirom na činjenicu da dućani zarađuju novac na stalnim kupcima, njihova je reputacija "garancija" - stoga nemaju običaj bezočno prevariti kupca. Također postoji i zakon te javnost rada u društvu koji štite "malog" čovjeka pri kupovini. Ništa od toga ne vrijedi na tržištu marihuane (iako njezina potrošnja raste, pa samim tim i prodaja, pa dolazi do prilično ustaljenog tržišta za kupovinu manjih količina marihuane po brojnim lokalima). Možda ste kao i većina Amerikanaca ne-

47

prijateljski raspoloženi prema policiji, nećete shvatiti koliko ovisite o vladavini zakona sve dok nekim nepoznatim tipovima ne budete dali četrdesetak dolara za uncu trave koju su vam samo pokazali. Jedan će strpati vaš novac u džep, drugi će u džep štipati "vašu" travu, a onda će obojica mimo odšetati. Sve što možete učiniti jest žaliti se. U biti, najveći broj "zajeba" u svijetu dilanja mnogo se suptilnije izvodi. Kod kupovine trave ništa ne treba uzeti zdravo za gotovo. Jedina zaštita koju možete imati jest zaštita koju sami sebi pružite. A sljedeća pravila upravo su to - jednostavna osnovna samozaštita koju su ljudi izmislili učeći na greškama. Naravno, ako kupujete od poznanika, obično ne morate biti toliko oprezni, ali čak i onda nepoštivanje pravila može vas koštati vašeg novca. Prije ili kasnije kupovat ćete travu od nekoga koga ne poznajete; prema tome, proučite ova pravila i naučite ih. Ona su jedini zakon koji postoji na tržištu marihuane. PRAVILO BR. 1: Test-pušenje trave koju kupujete Kako se određuje kvaliteta marihuane? Što podrazumijevamo pod izrazom "trava koju kupujete"? Svaki će vam pošteni diler (ukoliko na ulici ne kupujete već smotan joint) dozvoliti i obično vas ohrabriti da sjednete i probate stuffu njegovu društvu. Iako za travu unaprijed kaže d a j e dobra, odlična, bombastična ili upotrijebi bilo koji drugi pridjev za kvalitetu, obavezno je testirajte. Sjednite slobodno i opušteno te polako udahnite dim punim kapacitetom pluća te ga zadržite koliko god možete dok vam ne počne smetati (jedan od načina da zadržite dim hermetički zatvoren u plućimaje sljedeći: nakon što ste duboko udahnuli dim, progutajte i zadržite "gutljaj" na pola - to će blokirati dušnik - sve dok ne budete htjeli izdahnuti dim).

48

Dok su pluća puna trebate biti mirni, osjetiti dim, osjetiti kako se širi po udovima i tijelu. Pokušajte se što manje smijati i pričati jer test inače neće dati prave rezultate. Šest puta udahnite dim punim plućima na ovakav način. Ako nakon deset ili najviše petnaest minuta ne osjećate da ste viši od zvijezde Sjevernjače na Badnju večer, pitanje je da li je trava "ubojica". Ako se osjećate prilično dobro, trava je OK Ukoliko osjećate samo male promjene, morat ćete si spaliti grlo da se napušite. Kada nekoliko puta napravite ovakav test, naučit ćete svoje vlastite reakcije. Možete postati iznenađujuće osjetljivi na različitu kvalitetu. Jedini nepogrešivi test jest vaša vlastita reakcija. Ako želite procijeniti točnu kvalitetu trave koju namjeravate kupiti, nemojte popušiti više od dvije trećine cijelog jointa, barem dok ne ustanovite kvalitetu i cijenu koju želite platiti. Vrlo se često događa da diler podijeli cijeli joint s kupcem. S obzirom na činjenicu daje diler možda pušio travu cijeli dan, on će uzeti samo dim ili dva. Popušit ćete cijeli joint sami, a da to i ne primijetite. Osjećat ćete se odlično! I morate se tako osjećati, sami ste popušili skoro cijeli joint. Ako je toliko trave potrebno da vas podigne, to nije super trava. Čak ako i diler popuši koliko i vi, jedini način da provedete precizan test - i razvijete umijeće prepoznavanja kvalitete trave na licu mjesta - jest da za svaki test upotrebljavate istu količinu marihuane. Naravno, ova formula može varirati ovisno o različitim stvarima. Na primjer, možda vam je potrebno više vremena da se napušite nego ostalima, što znači da trebate uzeti više dimova i pričekati petnaest minuta. S druge strane, postoje i oni kojima su potrebna samo dva dima. Diler vam može reći: "Priznajem da ovo nije Acapulco Gold, ali je dobra trava, najbolja koju trenutno mogu nabaviti. Probaj malo, svidjet će ti se." Znači, odlučite u sebi - pet dimova, petnaest minuta. To će vam biti osnova da razmislite o kvaliteti i cijeni. 49

Što podrazumijevamo pod "test pušenjem trave koju kupujete"? Kao što vjerojatno znate, većina dilera živi u izmaglici dima. U trenutku kad uđete u njihov stan, pušit će se trava iz posljednje isporuke, neki kolumbijski "dinamit" koji je upravo stigao. U sredini sobe stajat će poveća hrpa te trave i nekoliko vrećica od jedne unce. Priključit ćete se društvu, joint će stići i do vas - vjerojatno ćete povući nekoliko dimova i od sljedećeg jointa. Muzika će biti cool i to će stvarno biti najbolja trava koju ste ikad pušili. Nakon sat vremena uživanja, izvadit ćete petnaest dolara, dobiti dvije vrećice i otići kući da pozovete prijatelje. Kad oni dođu, popušit će se dva, tri, četiri jointa, a oni će i dalje trijezno piljiti u vas. Sve što ćete osjetiti udaljeno je brujanje i pospanost. "Pa dobro, Henry, čujemo se kasnije!" Ništa! Što se dogodilo? Očigledno ste kod dilera pušili neki dobar stuff, ali ste dobili nešto potpuno drukčije, neku mirodiju koju je danima pokušavao nekome uvaliti. Znači, pravilo je sljedeće: uvijek probajte uzorak iz vrećice koju ste kupili; ukoliko ne poznajete dilera, promatrajte vrećicu kao kuglicu u igri sa šibicama. Još nešto, pošteni će vam diler također ponuditi joint čim uđete u njegov stan onako prijateljski. Kasnije kad probate svoju travu prije kupovine, nećete moći razlučiti da liste se napušili od prvog jointa koji ste dobili na poklon ili od trave koju kupujete. Ako vam ponudi da povučete dim kad dođete kod njega, recite: "Ne hvala, OK sam." Nakon što dobijete u ruke travu koju namjeravate kupiti, recite samo: "Nemaš ništa protiv ako probam malo?" Ako diler počne tvrditi d a j e joint koji drži u rukama ista stvar koju vi kupujete, odgovorite da samo želite probati to što ste dobili u vrećici. Svaki će pošteni diler reći: "Naravno!" To je osaovno pravilo u pouzdanom dealu. Znači, pravilo broj jedan glasi: "Uvijek testirajte onu travu koju ste dobilipri kupovini." 50

PRAVILO BR. 2: Nikad ne plaćaj unaprijed "Platiti unaprijed" znači platiti prije nego što dobiješ travu u ruke. Tip kojeg poznaješ reći će ti: "Upravo sam čuo d a j e stigla neka trava, 25 dolara za uncu čistih cvjetova! Idem tamo uzeti za sebe." Vi kažete: "Daj uzmi i za mene malo" i dajete 25 dolara. "Nema problema, donijet ću ti kući kad ću ići na posao", kaže on. Tako će i biti pet puta od šest. Šesti ćete put izgubiti svojih 25 dolara ili ćete dobiti neki čaj od mente i nikad nećete saznati što se dogodilo. Tip će vam reći da je onaj drugi diler uzeo i njegov i vaš novac i da se više nije pojavio. Ili je baš u tom trenutku naišla murija. Možda se neće pojaviti taj dan, a kad ga budete sreli reći će d a j e taj deal propao, ali da ima drugi i da ćete dobiti svoj stuffdo sutra navečer; onda ga opet nećete vidjeti tjedan dana, a onda će vam reći da su provalili u stan njegove sestre i ukrali i vaših 25 dolara. Ili... Ponekad je to neki stari prijatelj kome bi mogli povjeriti i vlastitu ženu. Nije mislio na vrijeme, dao je novac i novac je izgubljen. Sigurno nećete smatrati d a j e potrebno od svog starog prijatelja tražiti da vam nadoknadi gubitak. Imate osjećaj da ste bespomoćni i kao d a j e trebalo da se i vi i vaš prijatelj pridržavate pravila. Jedna dodatna poruka je da ćete često čuti pravilo: Kupuj samo od dilera kome možeš vjerovati, bilo iz osobnih iskustava s njime, bilo iz iskustava svojih prijatelja. To je također dobra ideja - ali ponekad nemate taj luksuz. Ako strogo poštujete prva dva pravila - testiranje prije kupovine, testiranje onoga što kupujete i nedavanje novaca unaprijed - možete biti skoro potpuno sigurni u sebe. Ali ako morate prekršiti ovo pravilo o "provjerenom dileru", poštujte treće pravilo i smanjite rizik.

51

PRAVILO BR. 3: Kad odlučite prekršiti pravilo, prekršite ga samo u malom dealu Ovo je samo zdrav razum, međutim veliki je deal taj koji pobjeđuje zdrav razum "u ovom slučaju", recimo da dobijete punu kutiju Thaistick marihuane. Osim toga, tko će svo vrijeme biti na oprezu? "Bez rizika nema profita" i "Ovakav deal neće ponovno iskrsnuti". Eto zašto je pravilo broj tri pravilo koje nikad ne smijete prekršiti, osim ako sebi možete dozvoliti da izgubite sav novac. Da ponovimo, kad odlučite prekršiti pravilo, prekršite ga samo u malom dealu. Možda odlučite samo "još ovaj put" platiti unaprijed; to je jedini način da dobijete. Samo neka to ne bude 450 dolara unaprijed. Ili vam je možda nezgodno testirati travu iz vrećice koju ste kupili. I to može proći, osim ako niste kupili funtu trave. U obzir morate uzeti još neke komplikacije do kojih može doći ukoliko nabavljate preko prijatelja. S obzirom d a j e to malo veći deal i da vam on čini uslugu, nezgodno vam je reći mu da on plati, a da ćete mu vi vratiti novac kad donese travu. Znači, dat ćete mu novac unaprijed. Jednom smo mi dali 400 dolara unaprijed nekom svom prijatelju koji je bio iskusan višegodišnji diler. Trebao je dilati od svog distributera kojeg je dobro poznavao i s kojim je često i prije radio. Njih dvojica su zajedno otišli u veliku stambenu zgradu gdje se trebala podići roba. Pozvonili su. Čovjek koji je otvorio vrata bio je vrlo ljubazan, ali je rekao da bi bilo vrlo nezgodno da obojica ulaze u stan u kojem je navodno bila roba. "Da li bi naš prijatelj pričekao par minuta u predvorju?" "Pa, u redu, može." Prošlo je pola sata i nitko se nije pojavio. Naš se prijatelj vratio gore te zvonio i zvonio. Nije bilo odgovora. N e koliko dana nakon toga uspio je pronaći svog distributera. Bila je to duga priča u kojoj smo na kraju ostali bez svojih 4 0 0 dolara.

52

Zapamtite ovaj dodatak pravilu broj tri i kad se pridržavate sva tri pravila: kad se radi o povećoj svoti novaca u dealu obavezno poštujte pravilo o "provjerenom dileru" i nikad nemojte nositi veliku svotu novaca kad sami idete na potpuno nepoznato mjesto i situaciju. Tek kad svladate ova pravila krenite u kupovinu. Kako ćete pronaći poštenog i pouzdanog dilera? Prvi korakje da shvatite da njih u ovoj zemlji ima u velikom broju. U osnovi i u tom poslu vladaju čisti kapitalistički odnosi. Vi i milijuni drugih predstavljate tržište stalnih kupaca. Iako postoji hrpa hohštaplera koji pokušavaju budalama oteti novac, postoji bar isti broj ljudi koji dilanjem pokušavaju ostvariti stalnu (ili dodatnu) zaradu. Budući da se ne mogu reklamirati u novinama ili na lokalnoj TV postaji, njihov jedini oslonac predstavljaju stalne mušterije. A jedino zadovoljan kupac postat će stalna mušterija. Profesionalni dileri pripadaju kategorijama od onih "skoro pouzdanih" do onih koji su "pravo zlato". Kako ćete ih pronaći i kako ćete ih razlikovati? Danas u Americi u skoro svim većim gradovima i sveučilišnim naseljima postoji tržište marihuane. To tržište čine tisuće kupaca i velik broj prodavača. Vaš je zadatak pronaći manje ili više pouzdanog člana jedne ili druge strane. Držite oči otvorene. Idite gdje idu i "sumnjivi" tipovi. Prodrite u njihovu kulturu: tulume, rock koncerte, studentske skupove. Koristite maštu. Procjenjujte pouzdanost, zrelost i iskustvo ljudi s kojima dolazite u kontakt. Vrlo brzo ćete pronaći ono što bi se moglo nazvati "upućivanjem" na dobrog starog dilera. Nije važno da li će diler doći k vama ili ćete vi otići u njegov stan. U svakom slučaju, pouzdan će diler uvijek doći na zakazan sastanak i dozvolit će vam da probate ono što kupujete. S vremenom ćete otkriti da će se najbolji diler uvijek pridržavati svih dogovora, ohrabrivat će vas da probate travu

53

koju kupujete, uvijek će vam točno reći koja je trava, koje je kvalitete te će vam na kraju vratiti novac ako ne budete bili zadovoljni. Ovakvi dileri nisu rijetki. Ubrzo nakon što kontaktirate dilera moći ćete ga smjestiti u određenu kategoriju. Od tada ne biste trebali raditi sa svakim dilerom za kojeg čujete, osim ako nije posebno dobar. O količinama i cijenama. Što je jedna prosječna kupovina? S koliko se prijatelja treba udružiti da biste napravili veliku kupovinu? Najmanja količina marihuane (koja se može kupiti) jest naravno joint- jedna cigareta. Već smotan joint se na ulici prodaje za 50 centa ili 1 dolar. Slijede nickel* bagsili dime** bags - vrećice od 5 ili 10 dolara koje sadrže dovoljno trave za nekoliko jointova. Nitko ne kupuje već smotan joint ili dime & nickel osim ako u tom trenutku nema drugog izbora. To je najskuplji način kupovanja trave (za 15 dolara na veliko možete dobiti trave za 40 jointova- znači da svaki košta 35 centa). Štoviše, ne možete probati travu i to je skoro sigurno najlošija trava u gradu. Znači, za duplu količinu novaca dobivate ostatke. Osnovna mjerna jedinica kod prodaje trave za osobnu upotrebu jest jedna unca (28 grama). Unca je u stvari i službeno prihvaćena kao standardna mjema jedinica za marihuanu u velikom broju država koje su izvršile dekriminalizaciju posjedovanja marihuane za osobnu upotrebu u težini do jedne unce. To da se naziva osnovnom jedinicom znači da većina ljudi za osobnu upotrebu kupuje po jednu uncu. Prosječna cijena unce je 40 dolara. Cijena može biti i viša ili niža za do deset dolara, ovisno o kvaliteti i mjestu gdje kupujete; u svakom slučaju, nije preskupo. Unca vam može biti dovoljna za nekoliko tjedana ili za nekoliko mjeseci, ovisno o vama. * **

novčić od 5 ccnta; op. prcv. novčić od 10 ccnta; op. prev.

54

Većina dilera posjeduje vage čija je najmanja mjerna vrijednost gram. Naš diler mjeri i desetke grama. Jedna unca teži oko 28 grama, ali ne zaboravite plastičnu vrećicu. Ako imate poštenog dilera, jedna će unca najčešće biti oko 30 grama. O cijenama. Sve što se može reći sa sigurnošću jest da one variraju i da inflacija utječe na cijenu trave, kao i na sve ostalo što postoji na tržištu. Danas je vrlo teško naći uncu dobre trave za manje od 30 dolara. Ali ista trava koja u Arizoni (koja je blizu Meksika) košta 30 dolara, u New Yorku može koštati i do 50 dolara. New York i Aljaska imaju najskuplje tržište marihuane. Na manjem području cijene variraju ovisno o kvaliteti. Takozvana meksička trava - vrsta trave srednje kvalitete (od jednog jointa dvoje se mogu pristojno napušiti) košta 25-35 dolara za uncu i polako poskupljuje što se ide sjevernije. U New Yorku ili Anchorageu meksička će trava koštati od 3545 dolara za uncu. Visokokvalitetna kolumbijska trava košta oko 35 dolara u južnijim dijelovima Sjedinjenih država, a u New Yorku se cijena penje i do 60 dolara za uncu. Na tržištu marihuane ne postoji običaj da se daje popust za kupovinu nekoliko unca, osim ako ne kupite najmanje pola funte (8 unca). Sljedeća mjerna jedinica za količinu koja se koristi u trgovini marihuanom je funta (pola funte se manje koristi). Većina komercijalnih proizvoda u Americi do potrošača stiže preko dvije ili tri strukture: General Motors, lokalni diler, kupac ili Volkswagen, regionalni distributer, lokalni diler, kupac. Za razliku od tih proizvoda, marihuana obično prođe kroz ruke šest ili sedam posrednika od kojih svaki uzima sve manju količinu, a povećava cijenu. Najniži nivo su ulični prodavači koji u prolazu šapuću: "Joints nickel bags." Dilerima bi se već mogli nazvati oni koji travu uglavnom kupuju da bi je preprodali i koji barataju količinama od najmanje jedne fun-

55

te. Oni kupe funtu za 400 dolara, podijele je na 16 unca po 35 dolara i zarade bruto 560 dolara ili neto 160 dolara. Mogu kupiti i dvije ili tri funte u isto vrijeme, ali diler od kojeg kupuju obično dila po više desetina funta od velikih distributera, kao što su šverceri, stranci i zemljoposjednici. U međuvremenu treba podmititi i one koji se ne bave dilanjem ali su važni, kao što su policajci, piloti i kapetani brodova. Vama i vašim prijateljima može pasti na pamet da zajednički uložite novac i kupite jednu funtu (oko pola kile) i tako uštedite poveću svotu. Svako od vas bi trebao poznati još jednog ili dvoje drugih koji bi vjerojatno uzeli po uncu, tako da kada se sve skupi pokrijete svih 16 unca (koliko ima u jednoj funti). Tako se vrlo često i radi. Budući da i vi i ostali kupujete travu za osobnu upotrebu, ne morate se voditi tržišnom logikom dilera - sve dok uncu možete dati po istoj cijeni po kojoj ste je i kupili. Nije sigurno da bi policajci i suci prihvatili takvo opravdanje. Na vašu molbu, vaš će vam stalni diler dati i funtu trave po povoljnoj cijeni. On funtu plaća 400 dolara, a prodat će vam je za 425-450 dolara, što za vas i dalje predstavlja veliku uštedu. Ukoliko više puta kupite po funtu od njega, možda će vas direktno povezati sa svojim distributerom - naročito ako shvati da se vi nemate namjeru baviti dilanjem, te da mu stoga ne predstavljate konkurenciju. Možda ćete na drugom mjestu pronaći funtu trave po jeftinijoj cijeni, pa ćete prije ili kasnije steći vlastitog distributera za kupovinu većih količina. Ako slučajno počnete dilati manje količine (za profit), brzo ćete shvatiti da nevolje koje iskrsavaj u i vrijeme utrošeno za čišćenje, mjerenje, telefoniranje, isporuku, slušanje primjedba kupaca i trpljenje ćudljivih mušterija u potpunosti opravdavaju onih 150 dolara koje u prosjeku možete zaraditi od jedne funte marihuane. Jedan od motiva hvatanja u koštac sa svim ovim nevoljama mogao bi biti (osim profita) i način

56

da financirate vašu osobnu potrošnju. Još nismo sreli dilera koji ne ostavlja malo trave i za sebe. Recimo, kupite funtu pristojne trave za 400 dolara. Dvije unce ostavite za sebe, a ostalih 14 prodate za po 40 dolara i opet zaradite oko 160 dolara. S druge strane, odgovornost koju snosite mnogo je veća od zarade. U većini Američkih država policiju ne zanimaju oni koji kupuju manje količine za osobnu upotrebu (naravno, posjedovanje jedne unce za osobnu upotrebu je dekriminalizirano u velikom broju država, a u ostalima predstavlja prekršaj na razini prometnog prekršaja). Onaj koji kupi jednu funtu za sebe i osobnu upotrebu manje grupe svojih prijatelja već snosi puno veći rizik, ali su šanse da ga policija otkrije male. Međutim, kad počnete dilati veće količine, sve veća aktivnost i broj nepoznatih ljudi s kojima dolazite u kontakt dovode vas u situaciju u kojoj je rizik mnogo veći. Čak i ako policiju uopće ne zanima marihuana, vaš distributer možda također dila i kokain, pa će murija upasti u njegov stan baš kad vi budete tamo. Pouka priče je sljedeća: lako je postupno prijeći s kupovine jedne unce na kupovinu funte, i s kupovine funte na dilanje trave, ali ako dotle dođete, stanite i ozbiljno razmislite o promjeni koju činite svom legalnom (pravnom) statusu. Jedno je pušiti travu iz zadovoljstva, a kad "nezakonite" droge postanu potencijalno najvažnija stvar u vašem životu, to je nešto sasvim drukčije. Kad o sitnom dilanju razmišljate samo kao o maloj pomoći u financiranju vaše osobne potrošnje trave, razmislite i o svojoj obitelji, poslu ili karijeri koja vam sad možda i ne znači puno, ali koja kasnije može prouzročiti katastrofalne posljedice. Pušenje trave je bezazleno, ali ne znate kako će na to gledati drugi, sada ili u budućnosti. Govorili smo o različitim količinama u kojima se marihuana prodaje. Da li bi se nešto određenije moglo reći i o kvaliteti marihuane? 57

Naravno, osnovno mjerilo kvalitete marihuane jest koliko ćete se od nje napušiti - što je osobno i subjektivno iskustvo. S druge strane, trava nije kao ljubav, skoro sasvim subjektivno iskustvo, pa čak ni kao film, subjektivno u okviru granica. "Razumni će se ljudi", kao što kaže zakon, uvijek složiti da će vam izvjesna trava iz vrećice A spržiti mozak, a da će vam ona druga iz vrećice B samo spržiti grlo. Čak i ako razlike u kvaliteti nisu toliko velike, pušači će se obično složiti u ocjeni trave, osim ako jedan nije prodavač, a drugi kupac, čije ocjene obično nisu objektivne. Druga komplikacija koja se često primjećuje jest činjenica da vam se izvjesna trava svidjela kad ste je prvi put probali, ali da poslije nekoliko tjedana ne djeluje toliko uvjerljivo. Postoji pretpostavka da se živci i stanice mozga vrlo brzo prilagodavaju "drmanju" koje izaziva svaka nova vrsta dobre trave. Postoji sustav za određivanje kvalitete marihuane koji su razvili Jack Herer i A1 Emmanuel. Njega koriste dileri u nekim dijelovima zemlje. Tim su sustavom uspostavljeni kriteriji za ocjenu bilo kojeg uzorka trave na ljestvici od jedan do deset. Cilj ovog sustava ocjenjivanja jest razviti kalibriranu ljestvicu kvalitete koja će se prihvatiti u cijeloj Americi i koja će profesionalnim dilerima olakšati prodaju. Ako vas vaš diler izvijesti da ima pola funte "osmice" za dvjesto dolara, ponudu ćete moći lakše usporediti s onim što vam nude drugi dileri. Ako kupite travu koju niste prethodno testirali i njezina vam kvaliteta kasnije postane sumnjiva, imate ovaj objektivni set kriterija na koji se možete pozvati kod dilera. Taj se sustav zove GRASS, to je akronim za GreatRevolutionary American Standard System (Veliki revolucionarni američki sustav standarda). Na tržištu također postoje i kemijski testovi koje sami možete primijeniti na bilo koji uzorak marihuane. Na primjer: D-Ometer, brzi test. U pakiranju

58

dobivate mekanu plastičnu tubu koja u sebi sadrži dvije ampule s kemikalijama. U tubu stavite malu količinu trave, zatvorite je, pritisnete da bi slomili ampule i snažno promućkate. Ocjena kvalitete ovisi o boji koju smjesa dobije. Ako je boja iz crvenog spektra - prisutan je THC (psihoaktivni sastojak marihuane); što je boja tamnije crvena, više je THCa. U tom paketu dobivate i tablicu boja za uspoređivanje, također uz ljestvicu od jedan do deset. Napravili smo probu sa slabom travom iz posude i s marihuanom visoke kvalitete. Prva je proba dala svijetlonarančastu boju, a druga tamnocrvenu. Međutim, i početnik će nakon par dimova moći procijeniti da li mu trava odgovara ili ne, dok ovaj kolor-test ne može uspoređivati na takav način. Nakon svega što je rečeno, napravljeno i "isprobano", najbolji test ostaje onaj koji smo malo prije preporučili - šest dimova, deset minuta, kontrolirani uzorak ili bilo koja njegova kontrolirana varijanta koja zadovoljava vaše potrebe. Jedan od čimbenika kvalitete trave jest i čistoća. Trava koja postoji na tržištu može varirati od "sirove" - recimo funta trave prešana u obliku cigle, direktno s plantaže, u kojoj ćete naći dijelove stabljike, grančice, listove, cvjetove, sjemenke, skakavce itd. - do "ekstra čiste" trave koja je temeljito očišćena i prosijana u fini prašak koji je dobar za kuhanje, ali nije pogodan za pušenje. Ne može se reći da lije bolja neočišćena ili očišćena trava jer to ovisi o onome što vama treba i što vam prodavač naplaćuje. U svakom slučaju, kupiti travu s puno grančica i sjemenki isto je kao i kupiti meso s puno kosti; tada cijenu treba oboriti. Naravno, ako mislite sami uzgajati, a diler vam ponudi uncu kvalitetne jamajčanske marihuane s previše sjemenki, pokazat ćete razočarenje zbog toga (ne bi li oborili cijenu ako je moguće), ali ćete na kraju kupiti vrećicu jer je idealna za vašu namjenu. Ni dijelovi stabljike ni sjemenke nemaju učinka, ali su "pupoljci", ženski cvjeto-

59

vi, najpotentniji dio biljke. Njih obično ima u travi s puno sjemenja (oplođen cvijet postaje sjemenka) i obično se drže za dijelove stabljike, tako da ih možete prepoznati. Znači, prisutnost grančica i sjemenki nije tako loša. Uglavnom, svu marihuanu koju kupite morate još pročišćavati. Čak i ako nema grančica i sjemenki (što je vrlo rijetko), suhi se listići moraju zdrobiti u finu mješavinu. To možete izvesti vlastitim prstima, kuhinjskom cjediljkom ili pomoću posude i tuckala za začine. Neki pušači usitne listiće prije nego što će smotati joint zato što se marihuana suši kao i druge biljke, a ako ovako postupate oslobađa se potencija kad vi to želite. Neki ljudi u procesu čišćenja uživaju kao i u samom pušenju, naročito ako odvajaju travu od sjemenki u limu ili poklopcu kutije za cipele - kao što se ispiralo zlato u doba zlatne groznice. Listiće nemojte previše sitno izdrobiti jer nećete moći smotati joint. Od grančica sjemenki koje izdvojite može se skuhati dobar čaj. Potencija mu ovisi o kvaliteti trave, trajanju kuhanja i količini sjemenki i grančica. Bez obzira da li svoju travu čistite unaprijed ili ne, da lije kupujete ili uzgajate sami, čuvajte je u hermetički zatvorenoj kutiji na hladnom i suhom mjestu, kao stoje recimo ladica za povrće u frižideru.

60

3. SAM SVOJ UZGAJIVAČ

Marihuana ili korov*, što je jedan od brojnih nadimaka, uopće se ne srami svoje osobine da se sama lako reproducira. Kao što smo već naveli, američka je vlada tijekom Drugog svjetskog rata, iz straha da se ne prekinu veze s plantažama konoplje u jugoistočnoj Aziji, ohrabrila američke farmere da za svaki slučaj i oni počnu uzgajati ovu biljku. Vlada je sljedećih trideset godina pokušavala popraviti svoju "pogrešku". Nije uspjela, pa danas na brojnim zabačenim mjestima Kansasa i Iowe cvjeta ovaj korov, dar Majke Prirode. Rođeni ste kao savršen izdanak ljudskog roda, sve vam polazi od ruke osim jedne stvari: niste talentirani za vrtlarstvo. Cvijeće vene ako ga samo gledate. Da li biste čak i vi mogli uzgajati marihuanu? Dobro pitanje. Što bi se dogodilo kad biste od prijatelja posudili nekoliko sjemenka, stavili ih u šalicu za kavu punu gnojiva, ostavili je na prozoru i zalijevali kad god se gnojivo osuši? Iznenadili biste se. U većini slučajeva više od trećine sjemenki bi proklijalo. Nakon šest tjedana imali biste malu šumu najljupkijih biljčica na svijetu koje brzo rastu u vis. Možda će vam pasti na pamet da ih presadite u nekoliko posuda kako biste odstranili slabije biljke i dali ostalima više prostora za rast. Međutim, čak i ako se toga ne sjetite, samo uz pomoć sunca i vode za nekoliko ćete se mjeseci moći pohvaliti s nekoliko biljaka visokih i do 1 metar (ukoliko mačka ili neka druga štetočina u međuvremenu ne pojede biljke). Što će

Wced- jedan od naziva za marihuanu u žargonu; op. prev.

61

se dogoditi ako ih jednog dana popodne progonjeni žudnjom odrežete, skinete listove, prosušite ih u pećnici dvadesetak minuta - i kao ponosan "roditelj" popušite "rezultat"? Bit ćete razočarani. U najboljem ćete se slučaju malo omamiti, a i to samo ako popušite veću količinu. Vjerojatno nećete odmah telefonirati svojim prijateljima da se pohvalite. Pa da, sami ste znali da vam vrtlarstvo nije jača strana. Kao svaki pravi Amerikanac odmah ćete početi kupovati svoj "užitak". Međutim, prije nego što ponovno pozovete svog dilera, razmotrite sljedeće dvije stvari: prvo, uz malo znanja o onome što radite i uz malo truda, u roku od samo nekoliko mjeseci možete uzgojiti koliko god hoćete kvalitetne trave. Drugo, ako u sebi posjedujete malu dozu fanatizma ili bar perfekcionizma, potpuno ste sposobni bez ikakvog prethodnog znanja o vrtlarstvu početi sa šestomjesečnim projektom uzgajanja trave najveće kvalitete. Ovdje ćemo vam dati osnove koje predstavljaju kamen temeljac uzgoja kvalitetne trave. Ako ste zainteresirani još više upoznati ovu "umjetnost", postoji velik broj knjiga o uzgajanju marihuane. Mi vam prepomčamo knjigu Marijuana Grower's Guide Mela Franka i Eda Rosenthala koja je izdana 1974. godine.

62

AMATERSKI VODIČ ZA UZGAJANJE TRAVE Naravno, za amatera bi bilo idealno da marihuanu uzgaja vani gdje će se Majka Priroda, sunce i kiša pobrinuti za pogreške uzrokovane njegovom nevinošću. Budući da uzgajanje trave u kući zahtijeva mnogo više vještine, ovaj je vodič namijenjen uzgajanju trave u kućnim uvjetima. Primjena načela uzgajanja na uzgajanje u prirodi mnogo je jednostavnija, a razlike između uzgajanja vani i uzgajanja u kući bit će istaknute. Nije teško uzgajati vlastitu kvalitetnu travu, ali je potrebno voditi računa o deset važnih faktora: 1. Sjemenke 2. Zemlja (gnojivo) 3. Klijanje 4. Svjetlost 5. Voda 6. Oplodnja 7. Podrezivanje 8. Kukci 9. Cvjetanje 10. Žetva SJEMENKE. Uglavnom sva marihuana koja je spremna za pušenje sadrži sjemenke u sebi. One nisu dobre za pušenje, ali će većina njih (ako ih se zasadi) proklijati i početi rasti. Posudite deset ili petnaest sjemenka (najmanje dva puta više od broja stabljika koje namjeravate uzgojiti). Kako potencija trave ovisi dijelom i o nasljednim osobinama, pokušajte nabaviti sjemenke najjače marihuane do koje možete doći. Izaberite veće i tamnije sjemenke u dobrom stanju. Zelene ili bijele sjemenke, kao i one osušene i smežurane, vjerojatno neće proklijati.

63

Ukoliko sjemenke želite sačuvati za kasniju upotrebu, držite ih u hermetički zatvorenoj kutiji na hladnom i tamnom mjestu (recimo u hladnjaku). Nakon godinu do dvije sjemenke marihuane postaju neupotrebljive. ZEMLJA. Najpogodnija područja za uzgajanje trave su u Meksiku, Kolumbiji, Turskoj, Indiji, Kansasu, Iowi i na Jamajci. Za kvalitetnu je travu neophodno ispuniti 4 uvjeta: svjetlost, toplinu, dobru zemlju i vodu. Prve tri stavke potrebne su joj u izobilju, dok joj previše vlage smeta. Tajna kontrole održavanja odgovarajuće vlažnosti nalazi se u kvaliteti zemlje u koju sadimo sjemenke. Osim što mora biti plodna, ona mora biti rastresita da bi voda mogla otjecati. Ako koristite zemlju iz prirode, poželjno je da ona sadrži malo pijeska. U njoj ne smije biti gline. Može se i pomiješati (najviše 50/ 50%) sa zemljom za cvijeće koja se može kupiti u cvjećarnama. Ukoliko ne uzgajate velik broj biljaka, vjerojatno je jednostavnije kupiti specijalno pripremljenu zemlju za "travu" koja je uvijek kvalitetna, rastresita i sterilizirana (bez kukaca i plijesni). Treba izbjegavati zemlju tresetnicu jer sadrži previše kiseline. KLIJANJE. Omogućiti sjemenkama da počnu klijati i rasti najlakši je od svih faza uzgajanja. Plodne će sjemenke proklijati za samo par dana ukoliko se nalaze na vlažnom, toplom i tamnom mjestu. Postoji više metoda i svejedno je koju ćete od njih odabrati. Većina ljudi proces klijanja vrši izvan zemlje. Sjeme se ostavi u plitkom poslužavniku dok ne proklija. Kasnije se uspjeli zameci prebace u posudu sa zemljom. Međutim, na kraju ovog poglavlja pronaći ćete potpuno drukčiji pristup.

64

Da bi sjeme proklijalo, dovoljno je potopiti ga u malo tople vode ili ga staviti između nekoliko slojeva vlažnih novina ili papirnatih maramica. Vlažne papirnate maramice mogu se staviti u čašu, a sjeme prosuto preko njih će se zadržati na različitim mjestima između stakla i papira ili će ući ispod nabora na papiru. Bilo koju metodu izabrali, posudu u kojoj će sjemenke proklijati stavite na toplo i mračno mjesto i počnite je kontrolirati nakon tri dana. (Ako koristite "papirnatu metodu", provjeravajte da li je papir stalno vlažan). Nakon kratkog će vremena skoro iz svake sjemenke početi izbijati mali bijeli pipak. Proklijalo sjeme treba presaditi u zemlju na dubinu od 5-10 mm, pipak treba usmjeriti prema gore. Sjemenke moraju biti na međusobnoj udaljenosti od 5 cm, a dubina zemlje mora biti 7 cm ili više. Da bi se osiguralo dobro otjecanje vode, bilo bi dobro da ispod sloja zemlje postoji sloj sitnog šljunka. Zemlja iznad proklijalog sjemenja mora biti potpuno rastresita. Ako se i nakon dva tjedna klice ne pojave na površini, znači d a j e sjeme previše staro ili d a j e osušeno. U tom slučaju nabavite sjemenje od drugog dilera; uglavnom je svo sjemenje do kojeg se može doći plodno, što znači da će proklijati. Uz odgovarajuće svjetlo i navodnjavanje, klice će ubrzo izbiti na površinu zemlje s parom glatkih listova ovalnog oblika, tzv. kotiledoni, s kojima sve biljke koje cvjetaju počnu život. Za vrijeme rasta biljke svi će sljedeći parovi listova biti ispupčeni i nazubljeni u specifičnom marihuana-stilu te će postajati sve veći i veći kako se biljka bude približavala svojoj zrelosti. Kad stabljike dosegnu od 7-15 cm visine, nakon dva do tri tjedna, trebalo bi svaku stabljiku presaditi u posebnu posudu. To znači da bi posude trebalo malo ranije pripremiti. Postoje samo dva uvjeta koje treba ispunjavati posuda za marihuanu: na dnu mora imati rupicu za otjecanje vode i mo-

65

ra biti dovoljno široka, od 15-25 cm. Mogu se koristiti obične glinene posude, konzerve i plastične kutije, ali se mora osigurati dobra drenaža. Na dno stavite sloj novina da ne bi ispadala zemlja, preko njih sloj sitnog šljunka ili pijeska debljine 2,5-3 cm koji će omogućiti bolje otjecanje vode, a ostatak prostora ispunite zemljom ili mješavinom zemlje. Na sredini napravite jamicu dubine oko 5 cm da u nju zasadite stabljiku. Kad stabljike dosegnu 7-15 cm visine, odaberite onoliko najviših i najzdravijih biljaka koliko ste posuda pripremili, osim ako ne koristite vrlo velike posude u koje može stati i više biljaka. Pažljivo izvucite svaku biljku s korijenjem i presadite u jamicu u jednu od posuda. Ukoliko vrh korijena ostane viriti malo iznad površine zemlje, prekrijte ga gnojivom i lagano pritisnite da oko korijena ne ostanu zračni džepovi. Zalijte biljke (zemlja će se slegnuti), ali ne previše i pazite da ne sperete zemlju s vrha korijena. Procedura koja je potpuno drukčija od ove jest kad se sjemenje ostavi da proklija u istoj posudi gdje će kasnije biljka narasti do svoje zrelosti. Većina ljudi koristi prvu proceduru jer neće svo sjemenje proklijati i neće sve klice biti dobre. Kupovina kvalitetne zemlje i posuda ipak predstavljaju trošak, posude zauzimaju prostor, pa nitko ne želi za svako pojedino sjeme koristiti posebnu posudu. Ako se proces klijanja i rasta biljke odvija zasebno, osiguravate se da u svakoj posudi imate jaku mladu biljku kojaće sigurno doživjeti svoju zrelost. S druge strane, kvalitetno sjemenje marihuane skoro je uvijek plodno tako da će proklijati i da će klice biti zdrave. Štoviše, presađivanje usporava proces rasta biljke, pa ćete se možda odlučiti za alternativnu proceduru koja je možda riskantnija, ali zahtijeva manje truda. Prvo što treba pripremiti su posude. Uzmite pet puta više sjemenki od broja posuda koje imate i potopite ih u čaši vode u kojoj će prenoćiti. Sljedeći

66

(lan zasadite po pet sjemenki u sredinu svake posude na dubinu od 5-10 mm. Zemlja mora biti stalno vlažna. Sjemenke ne dirajte dok klice ne izbiju na površinu zemlje, a to će se dogoditi nakon dva do tri tjedna. Za to vrijeme posude moraju stajati na svjetlu (što ćemo objasniti kasnije). Nakon otprilike tri tjedna rasta, kad biljke dosegnu visinu od 7-15 cm, u svakoj posudi odaberite najjaču biljku, a ostale izrežite škarama u razini zemlje (nemojte ih vaditi da se ne bi poremetio sustav korijenja biljke). Ukoliko u jednoj od posuda ništa ne uspije, možete pokušati presaditi neku od viška zdravih biljaka iz drugih posuda, ali budite krajnje oprezni da ne oštetite sustav korijenja. Zemlju prvo navlažite, pa uz pomoć žlice otkopajte i presadite biljku. To je vrlo rizičan postupak i na kraju možete ostati s nekoliko praznih posuda. Ako marihuanu uzgajate vani, možete koristiti i prvu i drugu proceduru. Međutim, zemlja se mora prekopati najmanje četrdesetak centimetara u dubinu, a biljke moraju biti na međusobnoj udaljenosti od oko pola metra. SVJETLOST. Za marihuanu je svjetlost vrlo važna. Što je više ima, to bolje. Ako se oslanjate na prirodnu sunčevu svjetlost, vašoj je biljci potrebno nekoliko sati direktne sunčeve svjetlosti dnevno, ne računajući povremeno oblačno vrijeme. Budući da obično prozorsko staklo ne propušta određene valne dužine sunčeve svjetlosti, biljke bi trebalo iznijeti na otvoreno ili otvoriti prozor. Ukoliko ne budu imale dovoljno svjetla, sporije će rasti, vjerojatno neće cvjetati i na kraju neće postići željene rezultate. Iz tog razloga brojni uzgajivači prirodno svjetlo nadopunjuju umjetnim ili se oslanjaju isključivo na umjetnu svjetlost. Tamo gdje sunca nema u izobilju, problem umjetne svjetlosti razdvojit će uzgajivače na one stvarno ambiciozne i na one koji se time bave amaterski. Ako imate problema sa

67

svjetlom, pa ipak i nakon čitanja ovog poglavlja ostanete pri tome d a j e umjetna svjetlost iznad vaših mogućnosti, dajte svojim biljkama što više prirodnog svjetla. Slijedite ostale upute i nadajte se najboljem (možete se iznenaditi). Međutim, zapamtite da će vam se svi napori koje ulažete u to da vašim biljkama osigurate što više svjetla višestruko uzvratiti. Kad je u pitanju umjetno svjetlo, bolje je koristiti i bilo kakvo nego nikakvo. Međutim, obične žarulje s ugljičnim vlaknom nisu ni približno dobre kao neonske iz više razloga. Od ukupne energije koju žarulje troše samo trećina ima korisno djelovanje. One mnogo brže pregore, a proizvode i više topline koja šteti biljkama ako se nalaze preblizu žarulje, recimo na udaljenosti od 30 cm. Učinkovitost umjetne svjetlosti naglo se smanjuje s povećanjem udaljenosti, tako da što je izvor svjetla bliži biljkama - to bolje. Neonske žarulje mogu stajati i na 5 cm od biljke. Najbolje neonske žarulje su one koje su specijalno namijenjene za osvjetljenje biljaka; nije važno da li daju bijelu ili plavičastu svjetlost, obje vrste su izvanredne. Obične neonske žarulje nisu toliko dobre, ali se bez problema i one mogu koristiti. Cannabisu odgovaraju valne dužine plave (za brz rast biljaka) i crvene boje iz spektra svjetlosti (za korijenje, stabljiku i cvjetanje). Kod neonskih žarulja tzv. "dnevna svjetlost" i "hladnobijela" naglašena je valna dužina plave boje, pa se one koriste u kombinaciji s neonskim žaruljama "prirodnobijela" ili s običnim žaruljama koje imaju valnu dužinu crvene boje. Standardna snaga neonskih žarulja je oko 10 W i ona sasvim odgovara ovoj namjeni. Postoje i super jake neonske žarulje koje su mnogo bolje, ali su i skuplje i zahtijevaju dodatnu opremu. Kako kod umjetnog svjetla vrijedi pravilo što bliže to bolje, najbolje je da ležište neonske žarulje stoji na samo nekoliko centimetara od vrha biljka Ležište se može objesiti i na

68

konac koji je pričvršćen za plafon. Na taj način možete dizati neonsku žarulju kako biljka raste, a sve do cvjetanja bit će maksimalno osvijetljena. Neke stabljike mogu rasti i dva do tri centimetara dnevno, pa stoga stalno provjeravajte kolika je udaljenost izvora svjetla od biljke. Svjetlost možete pojačati bijelim ili srebrnim površinama koje ćete postaviti oko biljaka. Neki entuzijasti oko posuda postavljaju reflektore od folije kako bi zadržali svjetlost u "vrtu". Koliko je dnevno potrebno umjetnog svjetla? Iako pravilo glasi "što više svjetla, to bolje", biljke trebaju i spavati. Ako su biljke izložene tri sata dnevno suncu, uz pomoć umjetnog svjetla produžit ćete im "dan" na 12 sati. Ako se služite isključivo umjetnim svjetlom, svjetlo može biti upaljeno i do 18 sati dnevno tijekom cijelog razdoblja rasta. Ako sjeme klija u posudi-zemlji, ukoliko koristite tu metodu, svjetlost treba ostati upaljena sve dok klice ne izađu na površinu zemlje znači, nekoliko dana. Postoje i automatski uređaji za mjerenje vremena koji će uključivati i isključivati osvjetljenje ako nekamo otputujete za vikend ili ako se kasno vraćate kući. Osim što biljke opskrbljuje energijom za rast, svjetlost također služi ženskim biljkama kao znak kad da počnu cvjetati i venuti. Tako u prirodi kad dani počnu biti sve kraći (od 22. lipnja) biljke ulaze u svoju zrelost te u srpnju i kolovozu počinju cvjetati i proizvoditi sjemenke. Marihuana je jednogodišnja biljka, što znači da klija, živi i umire tijekom jedne godine. U stvari, velike vrućine u srpnju uzrokuju da ženske biljke počnu proizvoditi smolu (tetrahidrokanabinol - THC, ili samo kanabinol) na višim dijelovima stabljike. Smola će zaštititi nježne pupoljke i sjemenke od vrućine da bi kasnije mogle sazrijeti i oploditi se. To znači d a j e najbolje vrijeme za sijanje sjemenka odmah nakon zadnjeg mraza (o tome se raspitajte kod poljoprivrednika u vašem kraju). Na taj ćete način imati dugačku sezonu za uzgajanje i najjaču moguću

69

travu. Naravno, ne zaboravite da se berba mora izvršiti prije prvih hladnoća u jesen. S druge strane, ako uzgajate u kući uz pomoć umjetnog svjetla, inicirat ćete cvjetanje i stvaranje smole tako što ćete nakon šest mjeseci rasta početi skraćivati umjetni "dan". Kako i kad ćete to raditi, objasnit ćemo u dijelu "Cvjetanje". * VODA. Ako biljkama bude nedostajalo vode, odmah će početi venuti. U tom ih slučaju odmah zalijte i one će se vidno popraviti za samo nekoliko minuta. Ako ih zalijevate previše, svi će hranjivi sastojci oteći s vodom kroz rupicu na dnu. Biljke će usporiti rast i smanjiti potenciju, a to nećete znati sve dok stablj ika i korijenje ne počnu truliti. Tada će biti previše kasno da ih spasite. Rješenje pravilnog zalijevanja je uspostavljanje ciklusa suho-vlažno na sljedeći način: Temeljito zalijte vaše biljke, ali tako da samo malo vode otekne kroz rupicu na dnu. Ubrzo ćete otkriti koliko vode posuda može primiti. Pustite da prođe nekoliko dana, osjetit ćete da li je zemlja suha ako u nju zabodete prst. Ponovno ih temeljito zalijte, količinom vode za koju ste utvrdili da odgovara vašim posudama. Kako biljka bude rasla i vrijeme postajalo toplije a zrak suši, zalijevat ćete sve češće. Na kraju ćete vjerojatno zalijevati svaki dan. Međutim, i dalje se pridržavajte ciklusa suho-vlažno i utvrđene količine vode koja neće varirati. Vrtlari-početnici u nastupima ljubavi prema svojim biljkama trude se zemlju stalno održavati vlažnom dodavanjem male količine vode svakog dana. To nikako ne smijete raditi. Također zapamtite da biljke više vole mlaku vodu nego hladnu. Kada zalijevate, vodu sipajte po rubovima posude da ne sperete zemlju sa stabljike i korijenja u sredini. HRANJIVI SASTOJCI. Kao pravi amater možda nećete imati strpljenja gnojiti svojebiljcice. Ukoliko koristite dobru,

70

svježu i plodnu zemlju, za to neće biti ni potrebe. Međutim, marihuana raste brzo i "gladno" pa bi joj jedna dijeta, nedostatak dušika, fosfora i kalija sigurno smanjila potenciju. Bočicu tekuće hrane za biljke možete kupiti u svakom supermarketu. Sipajte nekoliko kapljica (pisat će u uputama koliko) u vodu kojom zalijevate. To je sve, a i mirnije ćete spavati kad budete znali da vaše biljke jedu kako treba. Kao što možete zalijevati previše, tako možete i sipati previše ove "hrane". Pazite da vam se to ne dogodi za vrijeme klijanja i tjedan-dva nakon presađivanja. PODREZIVANJE. Prepuštena sama sebi, stabljika marihuane može narasti vrlo visoko - pod idealnim uvjetima i preko tri metra - i imati oblik vitke jele. Da ne bi privlačila pažnju ako se uzgaja vani ili da bi bila niža i više nalik na grm ako se uzgaja u kući, brojni uzgajivači podrezuju svoje biljke po nekoliko puta dok su još mlade da kasnije narastu u širinu. Također, biljke koje se uzgajaju pod neonskim lampama moraju biti iste visine da bi sve jednako napredovale; u protivnom će najviše biljke rasti sve brže i brže, a one niže, udaljenije od svjetla, sve sporije i sporije. Neki znalci na osnovu svojih saznanja tvrde da su pupoljci na višim dijelovima stabljike najpotentniji; drugi smatraju d a j e podrezivanje neophodno jer grmovitija biljka daje puno veći broj listova. Ministarstvo poljoprivrede tek treba provesti ispitivanje ove dvije metode, pa je izbor sada na vama. Ukoliko odlučite podrezivati, sačekajte dok mladica ne dobije tri ili četiri para listova, a onda pažljivo odsijecite stabljiku od pupoljka koji je najbliži posljednjem paru listova. Na mjestu odrezanog pupoljka izniknut će dva nova vrha. Ovu proceduru ponovite i na ta dva vrha nakon što razviju tri para svojih listova. Tako ćete na svakoj biljci imati četiri "glave". Proceduru ponavljajte na svakom novom izdanku

71

čim razvije tri para listova. U svakom slučaju, biljka će se nakon izvjesnog vremena sama početi širiti. Ako želite, možete pažljivo odrezati velike listove na stabljici čime ćete stimulirati rast novih izdanaka. Noviji i manji listovi će na kraju dati jaču mješavinu za pušenje. Većina će starijih i većih listova otpasti sami. Ako je ovo pnd put da uzgajate travu, kao i svako ljudsko biće nesumnjivo ćete osušiti odrezane pupoljke i listove i popušiti ih. Vjerojatno neće biti nikakvog djelovanja. Nemojte se razočarati. Problem je u smoli, biljkaje još nije počela lučiti. Listovi odrezani u kasnijim fazama razvoja biljke bit će mnogo bolji, ali nemojte pretjerivati u podrezivanju. Sasvim odrasla i zrela biljka bit će neusporedivo plodonosnija. KUKCI. Ne postoji mnogo prirodnih neprijatelja marihuane, ali ipak ima nekoliko na koje treba paziti. Na prvom su mjestu domaći pas i mačka koji će jednog jutra mirno pojesti vrhove vaših biljaka. Stručnjaci kažu da se ne treba oslanjati na odgoj vaših životinja: stavite posude ondje gdje ih životinja ne može dohvatiti. Neprijatelj broj jedan među insektima jest nevidljivo malo čudovište zvano grinja, pauk grinja ili lažni pauk grinja. Ako do sada niste primijetili ništa neobično na biljkama, ne brinite, zdrave su. Zdravi su listovi marihuane uvijek čisto zelene boje. Ali ako jednog dana na pojedinim listovima primijetite bijele točkice, znači da su grinje tu. S njima ćete imati muke sve do žetve. Grinje isisavaju sokove iz lišća i od toga potiču bijele točkice. Ako ih se ostavi da se slobodno kreću, grinje će za nekoliko tjedana potpuno izbijeliti listove. Na poleđini listova ostavit će svoja bjeličasta dlakava jajašca, a između njih će razapeti paučinu, dok na kraju ne unište cijelu stabljiku. Od jedne grinje može se za samo mjesec dana razmnožiti i milijun insekata.

72

Čim primijetite bijele točkice na donjem dijelu listova, moći ćete primijetiti i malene smeđe točkice koje polako obavljaju svoj posao (ubojstvo). Najlakše ćete ih uočiti ako zraka sunca prolazi kroz list. Evo što trebate napraviti: u dućanu potražite neki jaki pesticid koji ima osobinu da se nakon desetak dana biokemijski razgradi u bezopasnu tvar. Budite vrlo oprezni kad ga nanosite da ne udahnete paru jer vam nakon toga može biti mučno nekoliko dana. Striktno se pridržavajte uputa za upotrebu. Nema potrebe da ga nanosite previše. I mala će doza bez problema uništiti sve postojeće insekte (i nakon toga će se vidjeti male smeđe točkice, ali se više neće micati). Ipak, ovakav sprej ne uništava jajašca, pa kad nakon nekoliko tjedana opet primijetite žive grinje, ponovno nanesite pesticid. Upotrebljavajte sprej sve dok ne nestanu i grinje i njihova jajašca. Međutim, protiv njih ćete se najvjerojatnije morati boriti sve do žetve. Treba pričekati deset dana nakon nanošenja, pa tek onda požeti da ne bi pušili otrov. Drugi neprijatelji nisu toliko otporni. Lisne uši su zelene i nešto veće od grinja. Bijela muha i žižak su bijele boje i lako su uočljivi. Samo jedna upotreba pesticida zauvijek će ih uništiti. I na kraju, previše vode će uzrokovati truljenje donjeg dijela stabljike te će ona poprimiti tamniju boju. Skinite sve gljivice koje se budu razmnožile te oboljele dijelove tretirajte sa sredstvom protiv gljivica. Kasnije počnite pravilno zalijevati, pustite zemlju da se osuši do svakog sljedećeg zalijevanja. Ako marihuanu uzgajate vani, morat ćete je čuvati od većih štetočina, od glodavaca do savjesnih građana koji će odmah otrčati u policiju kako bi vas prijavili.

73

CVJETANJE. Marihuana ima i m u š k e i ženske stabljike iako pojedine biljke mogu imati i nekoliko cvjetova suprotnog spola. Vrlo je važno otkriti spol s v a k e vaše biljke jer su ženske biljke mnogo potentnije (ženski cvjetovi sadrže mnogo više smole). U Indiji se muške stabljike režu i bacaju ili se koriste za konopac. Ako se uspostavi da biljke nisu potentne za upotrebu, trejba odvojiti samo listove i cvjetove sa snažnije ženske stabljike. To je pitanje kozntrole kvalitete. Spol biljke se ne može odrediti dok b iljka ne počne cvjetati. Nakon četiri ili pet mjeseci zdravog rasta, otprilike polovica vaših biljaka bit će nešto viša i grmovitija od ostalih. Na vrhu svake takve stabljike pojavit će se: mali bijeli, ponekad i zelenkasti ili crvenkasti, cvjetovi koji će stršiti iznad listića. To su muške stabljike i one će cvjetati t>ez obzira da li se dan ili razdoblje umjetnog osvjetljenja poč-elo smanjivati. Kao što je objašnjeno u dijelu o svjetlu, ženske biljke počinju cvjetati nekoliko tjedana nakon ljetmog solsticija (21. lipanj) ako rastu na sunčevoj svjetlosti. Ako biljke uzgajate pod umjetnim osvjetljenjem, sami ćete inicirati cvjetanje ženskih biljaka - to ćete napraviti u vrijeme kad muške biljke počnu cvjetati - tako što ćete smanjiti razdoblje svjetlosti s 18 na 12 sati dnevno. Za nekoliko tjedana pojavit će se cvjetovi na ženskim biljkama. Oni izgledaju kao> mali bjelkasti pipci, dugi su oko 2,5 cm i pojavit će se u paru: na vrhu svake grančice između listova. Ženske biljke su niže, grmovitije i imaju mnogo više lišća od muških biljaka. Nalkon otprilike mjesec dana rasta, između svaka dva lista pojaviit će se gust grozd pipaka. Biljka proizvodi smolu (cannabinoJ) kako bi se ženski cvjetovi zaštitili od sunčeve topline. A k o se cvjetovi opraše, od njih će kasnije nastati sjemenje. Ženski su cvjetovi daleko najpotentniji dio biljke. Lučenje smole tmože se povećati ako se smanji količina vode koju dobiva biljka, a samim tim će tim biljkama biti još "toplije". 74

ŽETVA. Nakon otprilike mjesec dana, nakon što se pojave ženski cvjetovi, može se početi sa žetvom. Nema potrebe da ih muški cvjetovi oplode, neki tvrde da se time smanjuje potencija ženskih biljaka. Žetvu možete početi tako što ćete prvo odrezati same cvjetove. Novi će se cvjetovi pojaviti za nekoliko tjedana. Ovaj proces možete ponoviti više puta prije nego požnjete cijelu biljku. A kad to odlučite napraviti, potpuno prestanite sa zalijevanjem čime će se povećati temperatura. Za nekoliko tjedana izvadite stabljiku iz posude i objesite je da visi naopako na nekom suhom i toplom mjestu kako bi se i posljednji ostaci smole slili u cvjetove. Zatim skinite cvjetove, "pupoljke" i listove. Stavite ih na pladanj i ostavite na suncu da se nekoliko dana suše. Ako vam se žuri, ostavite ih petnaest minuta u pećnici na temperaturi od 250 stupnjeva. Pećnicu trebate zatvoriti do kraja i trebate paziti da ne pretjerate sa sušenjem. Ako počne smrdjeti, to znači d a j e pećnica počela "pušiti" vašu travu. Većina pušača samelje lišće i cvjetove u finu mješavinu, ali naravno, ne previše finu jer se ne bi mogla smotati u joint. Mješavina se može usitniti i nekim kuhinjskim aparatom. S druge strane, neki pušači koji sami uzgajaju smotaju nekoliko cijelih listova u papir i puše.

75

4. ČIŠĆENJE, OBRADA, MOTANJE I SKRIVANJE

Četrdeset milijuna Amerikanaca nije pogriješilo, a sad ste i vi jedan od onih koji posjeduju svoj osobni stuff. Što ćete dalje raditi sa svojom travom? Sjedite za kuhinjskim stolom. Pred vama je na hrpi unca trave koju ste upravo kupili ili uzgojili (ili konfiscirali od svoje djece). Međutim, nije zapakirana i spremna za paljenje kao Marlboro. Prethodno se moraju izvršiti određene pripreme koje su po riječima nekih iskusnijih pušača skoro isto toliko zabavne kao i samo pušenje. Trava se mora očistiti. Možda ćete joj poželjeti povećati potenciju. Morate smotati jointprije pušenja, a i trebate sakriti travu (na bolje mjesto od onog koje su izabrala vaša djeca). Bacimo sada pogled na te pripremne radnje. ČIŠĆENJE Vaša hrpa trave nije ništa drugo nego smrvljena biljka. Na hrpi su zajedno i grančice i sjemenke, kao i listovi koji su jedini dio biljke koji će vas "odlijepiti" od zemlje. Čišćenje u biti predstavlja izdvajanje listova od sjemenki i grančica. Stupanj čistoće koji želite može biti vrlo različit, od finog praška koji se koristi za kuhanje do sirove mješavine koju koriste neki pušači lule. Oni koji puše travu smotanu u joint ne vole da im oštre grančice trgaju papir, a nikome se ne bi svidjelo da mu upaljeno sjeme ispadne i padne na odjeću. Postoji više metoda čišćenja trave.

77

CJEDILJKA. Odavno udomaćena u kulinarskoj upotrebi, obična kuhinjska cjediljka u posljednje je vrijeme postala jedan od najvažnijih dijelova pribora za dope. Koriste se i male cjediljke za čaj, kao i velike poput košarica za kruh. Stavite malo trave u cjediljku, a cjediljku držite nad kutijom. Prstima trebate pročešljati mješavinu naprijed-nazad sve dok se listovi ne izmrve toliko da mogu proći kroz rupice. Sjemenke i grančice ostat će u cjediljki. Iz cjediljke izbacite veće grančice, dodajte još mješavine i nastavite proces sve dok ne očistite cijelu količinu i dok u cjediljki ne ostane samo smeće. SITO ZA BRAŠNO. Ovo je u biti jedna od varijacija metode pomoću cjediljke samo što se uz pomoć sita dobiva finija mješavina. Ako koristite ovu metodu, neće biti potrebno protjerivati listove kroz rupice, nego ćete prstima morati zdrobiti sfuffprije nego što ga stavite u sito. SJECKALICA (blender). Da biste dobili najfiniju mješavinu (prah) - koja se koristi isključivo u kulinarstvu - stavite šaku marihuane u sjeckalicu, poklopite i uključite da radi na najvećoj brzini. Svi dijelovi biljke bit će smljeveni u mješavinu praha. To je vrlo ekonomično, ali kao i kad se stavi led u pivo, može se osjetiti pad kvalitete. Kako bi se prah lakše izvadio iz kutije, trebate staviti četvrt šalice vode u stakleni kontejner (sjeckalice) i snažno promućkati. Ovako će se sprati sav prah. Ako ne želite da bilo što propadne, sačuvajte vodu za sljedeći put kad budete spremali čaj ili maslac od trave. POKLOPAC KUTIJE ZA CIPELE. Omiljena metoda brojnih pušača-veterana je upotreba poklopca kutije za cipele, omota ploče ili sličnih površina. Neki više vole poklopac kutije za cipele zbog njegovih rubova; drugi preporučaju omot ploče zato što je skoro uvijek pri ruci. Prvo trebate prs-

78

tima usitniti mješavinu sve dok se listići i pupoljci ne skinu i oslobode od grančica i sjemenka. Ako koristite ovu metodu, pomoći će vam gravitacija: površinu trebate nagnuti i prodrmati, sjemenke će iskočiti i otkotrljati se, a očišćena trava ostati pri vrhu. Za sve to je potrebno malo vještine. S vremenom ćete steći pravi stupanj nagiba površine i određeni ritam trešnje poklopca. Određeni broj onih potpuno "obuzetih" pušača koristi kreditnu karticu da travu vraćaju na hrpu dok se sve sjemenke ne otkotrljaju. RAD RUKOM. Čak i u vrećici trave s najviše grančica i sjemenki otkrit ćete da se na dnu skupilo dovoljno čiste trave da se pošteno napušite. Možda čak i za tri ili četiri jointa. Iz tog razloga neki ležerni pušači i određeni broj onih neodlučnih više vole tzv. "ručni rad" - metodu čišćenja trave. Prije nego istresete sadržaj vrećice na stol, pomoću prsta i kažiprsta izvucite s dna vrećice prah (talog) i smotajte jedan joint, upalite i popušite. Tako napušeni čistit ćete travu s velikom preciznošću i minucioznim radom prstiju kao u rezača dijamanata. Rukom zdrobite travu, izdvojite sjemenke, ogulite svaku grančicu i pročešljajte hrpu naprijed-nazad kako biste se uvjerili da nije nešto ostalo. Možda ćete primijetiti zelenkastu tvar koja vam se taloži i lijepi na prste. Taje gumenkasta smjesa u stvari THC smola koja travi daje snagu. Ili liznite vrhove prstiju ako vam ne smeta malo te "čarobne prašine" koja nije previše ukusna, ili je skinite s prstiju i dodajte očišćenoj travi. "Čistunci" tvrde da se mnogo više potentne smole bespotrebno skine s lišća kad se čisti pomoću cjediljke ili žičanog sita. Preciznim "ručnim radom" ostavit ćete maksimalnu količinu smole tamo gdje ona i treba biti - na travi koju ćete pušiti.

79

OBRADA Postoje tri stvari koje možete napraviti s grančicama i sjemenkama: (1) baciti ih, (2) vidi poglavlje "Sam svoj uzgajivač", (3) vidi poglavlje "Trava u kulinarstvu". Pred sobom na kuhinjskom stolu imate hrpicu očišćene trave i iako bi sljedeći korak bio d a j e smotate u joint ili stavite u lulu, među nama, kao i uvijek, postoje i oni koji bi htjeli popraviti Majku Prirodu i povećati kvalitetu "jačeg od najjačeg". Ljubitelji kemije i fakultetski alkemičari obasut će vas formulama i složenim procesima pomoću kojih ćete povećati snagu vašeg stuffa. Uslijed stalno prisutne želje da joj se poveća potencija, travi su dodavani najčudniji sastojci. Brojni recepti, kao što su potapanje trave u sok od naranče, zatim zakopavanje u zemlju dok se ne uhvati plijesan ili izlaganje ultravioletnim zrakama i suncu ili pečenje na 250 stupnjeva nekoliko minuta, primjenjivali su se kako bi se povećala "udarna" snaga marihuane. Povećanje potencije uz pomoć kemije. U stvari, "teorija o plijesni", u jednom ili drugom obliku, najrasprostranjeniji je način pristupa problemu povećanja potencije. Osnovna procedura je sljedeća: pronaći konzervu kave ili neki čvrst plastičan poklopac. Unutra staviti jednu uncu pročišćene trave i dvije velike žlice obične vode i malo šećera. Mali laboratorij u konzervi pažljivo prenesite na hladno, mračno i vlažno mjesto. Trebate pričekati otprilike 10 dana, a onda provjeriti što se događa. Stuffbi trebao postati potpuno pljesniv. Ako nije, onda treba dodati još malo vode i šećera te ga ostaviti još nekoliko dana da odstoji. Kad popljesnivi, sadržaj konzerve izgledat će kao zeleni mulj, no nemojte se uznemirivati, to su osnovni životni procesi. Temeljito promiješajte cijelu količinu i ostavite je na suncu dok se ne osuši.

80

Ili, ako ste nestrpljivi, stuffsušite pomoću grijalice ili u pećnici na niskoj temperaturi. Ovisno o tome koliko je prvobitna količina trave bila svježa i gusta, kao i o stupnju vlažnosti i fermentacije, osušena će kaša poprimiti boju koja se kreće od crne do boje zelenkaste hrđe. Kako god da ispadne, smotajte i popušite kao što biste popušili i svježu marihuanu. Listovi i pupoljci marihuane sadrže i jednostavan cannabinol čija molekula sadrži jedan atom ugljika manje od molekula THC-a (tetrahidrokanabinola). Kad suhi led (smrznuti C 0 2 ) počne isparavati, svaka molekula otpusti atom ugljika koji se zatim veže za molekulu cannabinola koji tada postaje THC, te se jako povećava potencija marihuane. Da bi ovo čudo uspjelo, potrebno je nabaviti blok od 2-5 kg suhog leda. Zapakirani stuff treba staviti na vrh leda. Kako bi se održala niska temperatura i usporilo isparavanje, cijelu ovu kombinaciju treba zaviti u novinski papir i smjestiti u hladnjak od stiropora (priručni hladnjak za izlet). Ukoliko hladnjak nije dovoljno velik, stavite paket u zamrzivač kako biste nastavili i dovršili proces. Smatra se daje dva dana na ledu minimum, a sedam dana taman potrebno vrijeme. Ako je potrebno, osušite travu prije pušenja. Naravno, povećanje potencije ne ovisi o tome da li je trava svježa, uzgajana u kući ili je sive boje, kupljena tko zna kada. Ipak, rezultat će ovisiti o snazi koju je trava imala prije nego što je podvrgnuta obradi budući da potentna trava prirodno sadrži više THC-a, a manje cannabinola. Neki stručnjaci upozoravaju d a j e ovaj "sintetizirani" THC manje stabilan te ga stoga treba pažljivo čuvati i upotrijebiti što je prije moguće. Na tržištu također postoji i određen broj mehaničkih naprava koje će, tvrdi se, pretvoriti prosječnu travu u zlatnu. Jedna od tih naprava spominje se u 5. poglavlju. Naše osobno mišljenje jest d a j e ideja o poboljšanju kvalitete negdje između mita i stvarnosti. Čuli smo razne priče o tome, ali nikad ni-

81

smo željeli riskirati sa svojom vlastitom travom da bi to i potvrdili. Postoji jedan prilično skup uređaj u kojeg bi možda neki ozbiljniji pušač poželio investirati - ISO-2. Kako kaže proizvođač, on vam omogućuje da povećate potentnost za 200, a u nekim slučajevima i do 300 i 400 posto, bez gubitka na težini. Mi nismo probali ovaj uređaj s obzirom da se prodaje za 179 dolara. MOTANJE Još od dana Sir Waltera Releigha, Amerikanci su se usavršavali u umjetnosti motanja. Ne morate biti kauboj iz jedne poslovice koji, iako nema jednu ruku, može smotati savršenu cigaretu dok jaše kroz Texas po oluji. Dobro smotan joint ipak predstavlja malo umjetničko djelo. Brojni se pušači upuštaj u u pravi maraton pokušavajući na jednak način i s jednakom sposobnošću izrade nadmašiti svaki prethodno smotan joint. Dobro smotan joint odlikuje se nekim osobinama - dim se lako vuče iako je joint čvrsto smotan da trava ne bi ispadala na krajevima, neće se raspasti kad ga se zapali i gorjet će ujednačeno. Po svom izgledu savršeno smotan joint sličan je tankoj cigareti i nije savijen na krajevima iako će većina početnika zavrnuti papir da trava ne ispada. U jednoj komuni u državi New York nakon jedne su se večere davali satovi iz motanja jointa. Dok je objašnjavao kako se to radi, glavni je "motač", gospodin koji je mogao smotati pet do šest savršenih jointova za kratko vrijeme, davao učenicima instrukcije, a zatim bi oni vježbali postavljene zadatke. Provjeravali su ih tako što su ih pušili iako se većina "razreda" toliko napušila da su imali problema sjetiti se čiji je joint. Ipak, svi su primijetili da se "cigarete" razlikuju po tome što je iz nekih lako vući dim, a iz drugih ne. Neki su očigledno bili bolje smotani od drugih.

82

Joint se mota sličnom tehnikom kojom se mota i običan duhan. Joint je obično tanji od cigarete jer je marihuana vrijednija i ne može se kupiti tako lako kao duhan. Isto tako, tanki je joint učinkovitiji jer se najveći postotak dima uvuče u pluća, dok se kod obične cigarete, poznate i pod nazivom straight, dobar dio dima izgubi. Takav "gubitak" je grijeh koji pušačiveterani izbjegavaju. Za motanje jointa najčešće se koriste dva listića papira za motanje. Neki danas koriste i papir za motanje duple širine, no drugi tvrde d a j e cilj pušiti travu a ne papir. Dva lista omogućavaju sporije sagorijevanje jointa. Papir za motanje duple širine ili dva listića normalne širine uvelike olakšavaju motanje te bi nam naš jednoruki kauboj samo mogao zavidjeti. Treća metoda motanja zapravo ne uključuje ikakvo motanje i zahtijeva nešto više vremena. Neki je poklonici preporučuju jer je pri pušenju dim hladniji, a jointnema izgled jointa. Ta metoda je pomalo teška procedura vađenja običnog duhana iz filter cigarete te punjenje šupljine papirnog omota marihuanom. Za vađenje duhana najčešće se koristi obična igla, ali mora se paziti da se ne probuši papir. Ako je originalna cigareta imala okus mentola, njezin će filter kasnije obogatiti dim trave takvim mirisom. To će biti tajanstvena kombinacija toplog i hladnog u isto vrijeme. Brojni pušači koji nemaju vremena ili strpljenja za ovu proceduru prinuđeni su na nju kad ostanu bez papira za motanje, na primjer na izletu u organizaciji crkve ili ako prenoće u zatvoru. Za tako napravljen joint se u svijetu marihuane, s obzirom na njegovu veličinu, može reći da predstavlja kratku cigaru (tom-pouce). U 5. poglavlju spominju se mehaničke naprave za motanje jointa, ali ih većina ljubitelja trave prezire. Neki kažu d a j e joint savršena izgleda koji izađe iz takve naprave previše čvrsto smotan da bi se iz njega mogao lako vući dim. Naravno,

83

Prva metoda motanja jointa:

S L I K A 1: Na stol ispred sebe p o s t a v i t e j e d a n listić papira za m o t a n j e tako d a j e ljepljivi dio okrenut p r e m a g o r e . S L I K A 2: Sada odmjerite nešto m a n j e od j e d n o g centimetra i savijte d o n j i rub. U z d u ž stvorenog pregiba stavite malo trave (naravno, ta će količina odrediti o b u j a m jointa) i r a v n o m j e r n o rasporedite tu biljnu mješavinu cijelom d u ž i n o m o s i m po s a m i m k r a j e v i m a . Napravite filter od tvrđeg papira i položite ga na lijevi r u b listića papira za m o t a n j e . S L I K A 3: Savijte d o n j i rub j o š j e d a n p u t čime ćete zatvoriti travu u pregibu. Zatim trebate čvrsto saviti dio u kojem je trava te ćete dobiti tijesno zapakirano ispupčenje.

S L I K A 4: Između palca i kažiprsta obje ruke nastavite motati prema gore. Č v r s t o m o t a j t e d o k ne dođete do ljepljive trake na kraju. S L I K A 5: Liznite ljepljivu traku, savijte je i zalijepite. S L I K A 6: Provucite joint po usnama i lagano ga navlažite slinom. Tako će sporije goijeti. S L I K A 7: M o t a n j e vašeg jointa je završeno. Izgleda li on k o j i m s l u č a j e m k a o z m i j a koja je progutala psa, počnite cijelu proceduru ispočetka. Stručnost se postiže isključivo praksom.

Ako se joint nepravilno zapali, neće sagorijevati ravnomjerno. Da biste ga pravilno zapalili, jo/nttrebate držati u visini očiju, plamen polako približiti i zapaliti samo vršak okrećući ga prema plamenu. Tako će pravilno sagorijevati kad povučete dim.

Druga metoda motanja jointa:

S L I K A 1: Na stol položite j e d a n listić papira za motanje. Ljepljivi rub m o ra stajati vertikalno s lijeve strane. Napravite filter od tvrđeg papira. Položite ga na donji rub listića papira za motanje. S L I K E 2 i 3: O m o t a j t e papir j e d a n p u t oko filtera. Zatim, dok v a m je kažiprst čvrsto na filtera koji je p r e k r i v e n papirom, nastavite motati sve d o k ne napravite tuljac nalik m e g a f o n u . Navlažite ljepljivi rub i zalijepite tuljac.

S L I K A 4: U tuljac stavite trave koliko je inače potrebno za normalan joint. S L I K A 5: Z a t i m travu nabijte o d g o v a r a j u ć i m p r e d m e t o m . S L I K A 6: Gornji rub tuljca zavrnite sve dok ne b u d e solidno zapakiran. S L I K A 7: M o t a n j e vašeg jointa je završeno. M o ž e t e ga zapaliti.

Ako nakon brojnih neuspješnih pokušaja ne savladate ovu metodu, vratite se konvencionalnim tehnikama ili pušite lulu. Alternativa je i smotati spliff. Tehnika pripremanja spliffa slična je prethodnoj metodi. Papir za motanje na Jamajci je skup pa rastafarijanci umjesto njega koriste novinski papir. U njega stavljaju tzv. gangu koju puše uz velike napade kašlja.

istina je da iskusni pušači vole veličinu, čvrstoću i rahlost jointa koju su sami odredili i koja im odgovara - neki su tanki kao čačkalica i toliko čvrsti da možete dobiti bruh pokušavajući uvući dim, drugi su debeli i rahli te se dime poput londonskih dimnjaka. Dim koji odlazi u zrak može izgledati kao velik gubitak, no oni koji više vole taj tip jointa ističu neospornu činjenicu da mješavina kisika i dima samo poboljšava učinak. Iz sličnih razloga mala, ali vjerna grupa "travara" izbjegava joint i koristi isključivo lulu, bilo minijaturnu verziju izrađenu specijalno za travu a posebno za hašiš, bilo običnu duhansku lulu izrađenu od ružina drveta ili tzv. "morske pjene", preuzetu iz svijeta straight pušača. Trava koja će se pušiti u luli može biti praktički neočišćena te tako predstavlja sirovu mješavinu sličnu običnom duhanu za lulu. Prednosti su što se skine vrlo malo ili nimalo smole budući da se trava ne mora drobiti niti stavljati u cjediljku, a i veća rahlost osigurava više kisika u mješavini. Ako za pušenje koristite običnu lulu, ne pokušavajte s onom u kojoj je prethodno pušen duhan jer će vam njegovi ostaci ulaziti u usta svaki put kad uvučete dim. Također, ne morate tako često čistiti svoju lulu kao pušači duhana jer je trava mnogo suša od duhana za lulu. Ako povremeno neko sjeme zaluta u cijev, izbijte ga pomoću pribora za čišćenje lule. Osim toga, smola koja se skuplja na dnu lule pojačat će i začiniti dim te će vam pušenje biti slađe i ugodnije iskustvo. Pojavili su se trgovci s velikim izborom lula modificiranih za pušenje hašiša i trave kod kojih se dim hladi pomoću zraka ili tekućine (vidi 5. poglavlje).

SKRIVANJE Čuvanje trave možda ne izgleda kao problem vrijedan razmatranja. Postoje dva važna razloga zbog kojih ćete ipak posvetiti malo vremena ovoj temi. Prvo, marihuana je biljka te isto kao i čaj i začini duguje svoju potenciju smoli i uljima koja se s vremenom suše i isparavaju. Stara sasušena trava može po snazi biti daleko od prvobitnih smolastih pupoljaka, isto koliko i osušeno lišće metvice od aromatičnosti svježe grančice. Drugo, dok ovo pišemo marihuana je i dalje ilegalna u brojnim zakonicima Sjedinjenih država; sama činjenica d a j e posjedujete može vas uvaliti, kad to najmanje očekujete, u veliku nevolju ili može neprijateljski raspoloženom i radoznalom policajcu poslužiti kao opravdanje da vas uhiti i pretrese. Čistunci (koji su u ovom slučaju vjerojatno u pravu) tvrde da je jedini siguran način da se održi kvaliteta trave taj d a j e stavite u frižider ili još bolje, u zamrzivač. Sve što vam je potrebno jest plastična kutija koja se može sigurno zatvoriti kako bi se spriječio ulazak vlage. Na taj bi način pogotovo trebalo čuvati rezervne količine trave koje vam neće biti potrebne u skorije vrijeme. U praksi, većina pušača čuva svoje zalihe, ili bar onu travu koju upravo koriste, na skoro svim mjestima na koja bi ih mogao uputiti njihov osobni stil ili nastranost. Ukoliko je izvedivo, to bi skrovište barem trebalo biti suho, mračno i hladno. Sva se druga ograničenja tiču sigurnosti vašeg pravnog statusa. Poanta je u tome što osim pravnog pitanja koje se odnosi na posjedovanje, što je, pretpostavljamo, rizik koji ste prihvatili, vi još uvijek u velikoj mjeri imate zaštitu na temelju propisa o "dokaznom materijalu na vidljivom mjestu". U teoriji, prema američkoj pravnoj proceduri ne može vas se uhititi zbog posjedovanja ako neka od "kontroliranih supstanci"

89

nije nađena kod vas, a općenito govoreći, takva tvar koja bi služila kao dokazni materijal ne može se naći bez legalno izvedene premetačine. U većini slučajeva legalna se premetačina ne može provesti bez sudskog naloga za premetačinu, a takav se nalog, kako predviđa zakon, ne može izdati bez "razloga za pretpostavku" da će kontrolirana supstanca biti pronađena kod o.dređene osobe. Međutim, te pažljivo smišljene odredbe koje štite vaše ustavom garantirano građansko pravo da nitko ne smije izvršiti premetačinu i nešto konfiscirati, padaju u vodu ako se dogodi da se kontrolirana supstanca, kao što je trava, nađe na vidljivom mjestu u trenutku kad naiđe policijski službenik i to sasvim legitimno. Čak i onda kad nema nalog za premetačinu i najvjerojatnije nije došao sumnjajući da posjedujete kontroliranu supstancu, trava na vidljivom mjestu predstavlja očigledan dokaz posjedovanja, što mu dozvoljava da izvrši temeljitu premetačinu i vas osobno i vaših prostorija. Mjera opreza koju preporučaju svi advokati jest ne ostavljati marihuanu na vidljivom mjestu. Pogotovo je teško zapamtiti i poštivati ovaj savjet kad se vi i vaši prijatelji napušite i krenete u provod. Lakše je ostaviti sve nesređeno dok se ne vratite, a osim toga, možda ćete poželjeti smotati još jedan joint po povratku kući. Na žalost, na taj su način nastale brojne tužne priče. Ako imate praktično i uobičajeno skrovište za vaš stuff, koristite ga uvijek kad odlazite iz kuće jer ćete tako lakše izbjeći opasnosti koje proizlaze iz propisa o "dokaznom materijalu na vidljivom mjestu". Na neki se način radi o ugledanju na svoju "blagonaklonu vladu". Što se tiče Sjedinjenih država, trava je kontrolirana supstanca te ćete i sebi učiniti dobro ako to sami shvatite i počnete je smatrati kontroliranom supstancom. Osim što travu trebate skloniti s vidljivog mjesta (na hladno i suho mjesto), sve ostalo je prepušteno vašem izboru. Ide-

90

je da se napravi udubljenje na stranicama Biblije ili da se zalihe sakriju ispod dasaka na podu prilično su zastarjele. Ako policija ima nalog, ona će sve prevrnuti i naći sfuffpod svaku cijenu prije nego što će priznati da ima neosnovani nalog za premetačinu. A ako nema nalog, nema zakonsko pravo čak ni podignuti poklopac od kutije za kekse. Bizarna skrovišta bila su uzrok brojnih čudnih situacija i gomile priča. Jedna je naša prijateljica smatrala da će sakriti miris koji bi je odao time što će svoju travu staviti u kutiju s naftalinom u svoj ormar. Međutim, kasnije je priznala d a j e njen izum katastrofalan. Izgleda d a j e svaki joint smotan od tog stuffa izazivao nekontrolirano kihanje zbog udisanja naftalinskih para. Morala je baciti cjelokupnu količinu. Zbunila se k a d j e u zahodu otkrila roj napušenih moljaca zauzetih jelom. Ako se može vjerovati našoj prijateljici, mali su opijeni insekti pojeli cijeli kaput od dabrovine za deset minuta. Kad dođe trenutak da odaberete skrovište, izgleda d a j e najbolje prisjetiti se stare izreke: ne koristi svoju maštu i dobro ćeš proći. S obzirom na to da većina ljudi voli držati travu odvojeno u manjim količinama, najpopularnije su kutijice koje se lako zatvaraju (kao na primjer plastične kutijice za film). U nekim časopisima, uključujući i High Times, Dope i Head, reklamiraju se sefovi u zidu, šuplji štapovi za hodanje, lažni aerosol, konzerve sode s poklopcem koji se može skinuti i slično, sve kao skrovišta za travu. Postoje i modni krikovi dostupni bogatijima. Čuli smo i za automobile koji imaju ugrađene "bunkere" za "namirnice za putovanje" koji se navodno ne mogu otkriti. Jednu od najčudnijih reklama smo vidjeli u časopisu High Times. To je skrovište u obliku piramide koje ujedno i povećava potenciju jer se piramidalnom obliku pripisuju čudotvorna svojstva. Za one "visokog roda" postoje posude od oniksa i kamena, kao i zgodne drvene zdjelice. Također, postoji i specijalan artikl i šešir-skrovište s ugrađenim tajnim džepom. 91

Ne znamo da li je potrebno zaluđivati se ovakvim skrovištima da biste sfuffsklonili od djece, ali vam preporučamo da vaše skrovište bude osigurano protiv kućnih ljubimaca. Puno smo puta čuli za psa i naravno, brojne mačke, koji su pokazali interes da pojedu čudnu mješavinu i napuše se. Također, što se tiče pravila o dokaznom materijalu na vidljivom mjestu, ono vrijedi i za sav vaš pribor; stvorite si naviku da sklonite izdajnički water pipe (nargilu), držače za joint ili papir za motanje. Za pravu sigurnost proizvode se futrole koje se drže preko ramena (kao one za pištolj) koje će odlično obaviti posao skrovišta. Na kraju, pokušavajući utvrditi pravo mjesto za skrivanje, ne trebate se previše mučiti oko pronalaženja skrovišta koje ne izaziva sumnju jer se kasnije može dogoditi da ni sami ne možete pronaći svoj vlastiti stuff. Prije ili kasnije, većini nas se dogodi da naiđemo na davno zaboravljen joint ili čak cijelu vrećicu trave, lukavo sklonjenu prije mnogo godina. Međutim, nikad se ne zna što će ili tko prvi pronaći blago.

92

5. PRIBOR

Marihuana mora sagorijevati na temperaturi crvenog usijanja kako bi psihoaktivni sastojci u smoli koju biljka luči mogli prijeći iz čvrstog u plinovito stanje i kako bi se mogli normalno inhalirati. Najpraktičnija metoda jest pušenje jointa (cigareta marihuane koju ljudi iz FBI-a i roditelji ponekad nazivaju i reefer). Jointovi su obično tanji od normalne cigarete i budući da su ručno rađeni, nisu jednaki. Većina pušača travu više voli smotati u joint, dok hašiš, samu smolu jointa, obično puši u luli - tzv. hash pipe. Međutim, u tom pogledu nema nikakvih formalnosti. Trava se može pušiti i u luli, a hašiš se može smrviti prstima i smotati u joint. Za pušenje marihuane lule su se koristile još u antičko doba. Na arheološkim nalazištima Srednjeg istoka pronađene su lule u kojima se dim hladio pomoću vode ili vina. Kićene izrade, od mesinga, od ljuski kokosova oraha i stakla, ove su antičke lule vrlo brižno napravljene. Postoje dvije osnovne vrste lule: prva vrsta podsjeća na običnu duhansku lulu s time što je zdjelica* uža, a druga vrsta lule ima sustav za hlađenje dima pomoću tekućine i razmotrit ćemo je kasnije. Jednostavan, moderan i komercijalan dizajn imaju džepne jednodijelne lule napravljene od uobičajenih materijala kao što su drvo, staklo, metal i glina. Neke od njih imaju normalne zdjelice na vrhu cijevi, dok se druge sastoje samo od cijevi na čijem se vrhu nalazi jamica u koju se stavlja stuff. Budući dio lule u koji se stavlja stuff, op. prev.

93

da u dimu ima smole, lule se s vremena na vrijeme začepe. Mogu se očistiti, no ljudi time nisu oduševljeni, pa se one jeftinije bacaju. Skuplje lule tradicionalnog dizajna, izrađene od oniksa, mramora, ružina drveta, životinjskih zubi, različitog egzotičnog drveta ili čak "morske pjene", ipak zaslužuju čišćenje. Prije nego što»se počne sa čišćenjem, treba izvaditi mrežicu koja sprečava stuff od ulaženja u cijev i vaša usta i zatim potopiti lulu u toplu vodu s malo tekućeg sapuna. Ako je lula jednodijelna, krpu ili ono čime čistite treba povlačiti naprijed-nazad kroz lulu. Međutim, brojne se lule sastoje iz više dijelova upravo radi lakšeg čišćenja. Koliko često se puši, toliko se često mora i čistiti. Na mrežicu će se nataložiti smrdljiva crna smjesa, nečista smola cannabisa. Ona se može odmah popušiti ili se može podvrgnuti kemijskom tretmanu koji ćemo objasniti kasnije. Male jeftine lule uvoze se iz Južne Amerike. Dizajner lula Edward Gordon objašnjava: "Dio ovog biznisa ugasio se u ovoj zemlji 1970.-71. godine. Jeftinije je otići tamo i donijeti lule. Možete otići na Tajvan i jeftino nabaviti male, ručno izrađene lule koje se ovdje prodaju mnogo skuplje. Ceremonijalne ručno rađene glinene lule u Gvatemali se prodaju za 1 dolar, a ovdje ih prodajem za 2,5. Poslovni ljudi dilaju s Indijancima. Izrezbarene lule dio su kulture Maya već vjekovima". Određena sela proizvode samo lule. Chi Chi Chastenango je jedno od tih koje smo posjetili. Isto vrijedi i za ručno iskovane mesingane lule iz Perzije. Cijena je prihvatljiva, a kvaliteta je sasvim dobra. Jeftine kamene lule masovno se proizvode u američkim tvornicama. "Većina ih se boji supstancom koja daje izgled mramora. Proizvode se u ogromnim količinama. Potrebe pušača utjecale su na američku industriju lula. Većina tih lula

94

izrađuje se s ravnim dnom tako da se mogu spustiti na stol bez straha da će se prevrnuti i da će se prosuti vreli pepeo. Inventivni američki dizajneri oblikovali su lule koje izgledaju kao osobe iz Tolkienove trilogije ili lule u obliku životinja izrezbarene od rogova jelena i losa. Ove potonje su lakirane, boje meda i prodaju se za 4 do 7 dolara. Postoje keramičke lule u obliku glave slona. Njegova surla je cijev, a sama glava je zdjelica. I seksualni motivi igraju ulogu u dizajniranju: na primjer falus-lula - penis u erekciji - koja se izrađuje u četiri različite boje - crnoj, bijeloj, srebrnoj i bakrenoj. Zdjelica (testisi) predstavlja niži dio, dok cijev završava na vrhu uzdignutog penisa, gdje se nalazi i rupica kroz koju se vuče dim. Također se proizvode i lule u obliku ženskih genitalija. "Falus" i "slon" su tzv. stolne lule, što znači da se mogu ostaviti da stoje na ravnoj površini, ali nisu baš praktične. Među čuda oralne fiksacije ubraja se i dječja bočica, obična cucla s ugrađenom zdjelicom na jednoj strani. Povucite kroz cuclu i dim će ući u bočicu, a potom i u vaša pluća. Paranoičnima bi se mogla svidjeti "bezdimna" lula mora koja se reklamira kao "način da diskretno pušite". Sav dim koji ode u atmosferu samo je onaj koji izdahnete. L'il Toot lula sliči na remorker i trubi kad iz nje povučete dim. Lula s rotirajućom cijevi laka je za sakrivanje: cijev je izvijena iznad rupice te joj je cjelokupna dužina smanjena za 2,5 cm. Može se naći i čelična lula s tri zdjelice koje se rotiraju. Neke su lule maskirane kao olovke, zviždaljke ili kao mjerači tlaka u gumama za one koji uopće ne žele riskirati. Jedan od osobitih izuma dvadesetog stoljeća jest električna lula. Konstruirao ju je dotični Gordon, međutim, ideja je na kraju napuštena zbog jedne ljudske mane koju je nemoguće ispraviti. On kaže: "Koristio sam sve; od avionskog uređaja za rashlađivanje do pojedinih automobilskih dijelova. To je bio problem ljudske slabosti. Da električna lula počne radi-

95

ti, potrebno je samo dvadesetak sekunda 'struje'. Međutim, problem je u tome što bi ljudi nastavili pritiskati gumb kad bi ih stresla struja. Lula bi pregorjela nakon samo jedne upotrebe. Pokušali smo je osposobiti da se sama isključi, ali taj sustav nikad nije proradio". Ova se lula i dalje može pronaći za 15 do 20 dolara u bolje opskrbljenim dućanima. Ona se sastoji od staklene kugle koja prekriva elemente u zdjelici. Keramička zdjelica čvrsto je zalijepljena za kuglu i dim ne može izaći. To je glavna prednost. Kako bi se ova lula očistila, dovoljno je skinuti kuglu i dati jedan elektrošok da smola sagori te izbaciti pepeo. Drugo elektronsko čudo radi na baterije. Nazvana "električna nargila koju je dovoljno upaliti samo jednom", ova lula posjeduje fen koji sav dim usmjerava u jednu unutrašnju komoru gdje se on koncentrira, pa je navodno i učinak bolji. Rasplinjači, ponekad zvani i parobrodi, su lule čiji se korijeni nalaze u erotskoj tradiciji zvanoj shotgunning (shotgun je kad jedan pušač pažljivo stavi užareni kraj jointa u svoja usta i puhne, a njegov partner koj i u ustima drži drugi kraj jointa uvlači taj dim. Na taj način drugi pušač udahne veliku količinu dima. Kako su im usne tako blizu, često slijedi i poljubac). Za "parobrod" se prvo koristila metalna tuba, no ona se nije pokazala dobrom jer je metal ubrzo postajao previše vruć. Staklo je postalo materijal za većinu rasplinjača. Dužina im se kreće od 10 do 40 cm. Rasplinjači imaju rupe na oba kraja i još jednu rupicu na samom tijelu - za joint. Dim se uvlači najednom kraju, a drugi se prekriva prstom. Staklena se tuba ispuni dimom, prst koji zatvara drugi kraj malo se odigne i cijeli dim ulazi u pluća. Mješavina dima i zraka navodno ubrzava "razvaljivanje". Neki rasplinjači imaju ugrađenu staklenu zdjelicu (kao lula) u koju se stavlja sfuffumjesto jointa. Čiste se oblom četkicom ili se mogu prokuhati. Mali stakleni rasplinjači koje proizvodi tvrtka Pyrex labora-

96

tories mogu se nabaviti za 2 do 4 dolara. Složenije verzije rasplinjača izrađuju se od puhanog stakla u najneobičnijim oblicima. Rasplinjači su jeftini, lako se održavaju i mogu se koristiti beskonačno dugo. Chillumje jednodijelna lula, praktična za nošenje, porijeklom iz Indije. Sastoji se od zdjelice u obliku jajeta i cijevi u nastavku. Kroz sredinu cijevi izdubljen je uski kanal koji se pri vrhu cijevi širi. Marihuana se stavlja u zdjelicu koja na dnu ima mrežicu, pali se i inhalira tako što se cijev stavlja između prekriženih prstiju obje ruke, a otvor na skupljenim rukama priljubljuje se na usta. Ovu metodu pušenja nije tako lako savladati kako se čini iz opisa. Ako nemate mrežicu, kamenčić stavljen na rupu na dnu zdjelice spriječit će travu da ulazi u cijev. Prvobitno uvožene s istoka, tzv. vodene lule (water pipe) ili nargile postale su strahovito popularne i sad ih već isključivo proizvode domaći "majstori". Uvozne verzije imaju dijelove i moraju se namočiti prije uporabe. Kako u dućanima one nisu dobro prolazile, na scenu je opet stupila dovitljivost. Nargile posjeduju posudu u koju se toči neka hladna tekućina, voda, konjak ili vino. Od zdjelice koja ujedno služi i kao čep za posudu s tekućinom (to je najčešće obična boca, na primjer prazna boca od Coca-Cole) proteže se cijev koja ulazi u tekućinu. Ta staklena, plastična ili gumena cijev stvara vezu između čepa i piska (dijela kroz koji se vuče dim). Rashlađujuće djelovanje tekućine omogućuje da se udahne mnogo više dima odjednom, nego što je to moguće jednim "srkom" iz jointa ili obične lule. Kod upotrebe bilo kojeg stolnog modela nargile provjerite da li u posudi ima dovoljno tekućine da lula bude stabilnija, jer će se u protivnom prevrnuti. Bong, tako nazvan zbog zvuka koji nakon njegove upotrebe imate u glavi, u biti je waterpipe koja posjeduje neke prednosti pred rasplinjačom. To je cijev s proširenim krajevima,

97

obično je od pleksiglasa i ima pisak sa strane. Rupa probušena sa strane iznad nivoa tekućine prekriva se vrhom prsta koji se sklanja u posljednji trenutak kako bi bogata mješavina dima i zraka ušla u pluća. Morate paziti da ne poremetite "čep" koji stvarate ustima dok inhalirate. Ako se to dogodi, voda će provaliti u cijev, poplavit će zdjelicu i namočit će travu. Ukoliko se pri dodavanju bonga drugome dlanom ne pritišće dovoljno čvrsto vrh tube, može se dogoditi isto. Lule u obliku gas-maski nedavna su inovacija. Umjesto s piskom, cijev kroz koju se uvlači dim završava s maskom koja prekriva nos i usta. Dim se prirodno hladi inhaliranjem kroz nos, kao što je i htjela Majka Priroda dok je smišljala naš dišni sustav. Upotrebom nazalne maske, grlo nakon pušenja neće biti poput šmirgl-papira. Sluznica nosa, bogata krvnim žilama, apsorbira dim trave koji će pluća možda propustiti. Cijene maska kreću se od 5 dolara na više. Budući da ih je većina napravljena od lijevane plastike, sklone su s vremenom početi gubiti boju. Mogu se, kao i standardne metalne ili drvene lule, očistiti prokuhavanjem. Druga popularna inovacija jest lula s "komorom", lula s ugrađenim odjeljkom između zdjelice i piska. Taj odjeljak (komora), koji na ulazu i izlazu ima mrežicu, služi da se u njega stavi određena količina trave. Zatim se ta komora čvrsto zatvori i lula se normalno puši tjedan dana ili duže. Marihuana u komori apsorbira potentnu smolu koja se obično nataloži u unutrašnjosti lule. Nakon tjedan ili više dana pušenja, komora se isprazni i ta "pojačana" trava se ostavi da se osuši. Kod pušenja apsorbirana smola toj travi daje oštrinu, ali je ona i mnogo potentnija nego prije. Cijena ovih lula je oko 15 dolara. Kao i većina metalnih lula, i ona kod upotrebe postaje vrlo vruća i teško ju je držati u mkama. Pokušajte je omotati s komadom gumenog crijeva oko zdjelice i cijevi. Ove su lule duge od 6 do 10 cm.

98

Potomci prvobitnih lula s komorom su one kojima je dodana još jedna zdjelica, pa pušač može birati između veće i manje. Zdjelica koja nije u upotrebi blokira se pomoću čepa. Većina lula s komorom izgleda kao dio vodovodnih instalacija. Ako mislite da ste vrijedni, možete je i sami napraviti s malim ulaganjem u dijelove za cijev, zdjelice i vrijeme. Ušteda će biti značajna, a bit ćete i zadovoljni jer ćete sami napraviti svoju lulu. Ako ste se namjerili na lulu s komorom, ali su vam sredstva ograničena, raspitajte se kod svog dilera za verziju od stakla koja je dostupna za 3 dolara. Možda je od svih lula najbolje smišljena ona koja je poznata pod imenom "majstorija". Također je od mesinga, ali posjeduje kožnu navlaku za zdjelicu koja je štiti od topline, zatim trajnu mrežicu koju se ne treba zamjenjivati i žarač pomoću kojeg se čisti mrežica i potiče djelomično upaljena trava. Također posjeduje i "zamku" za smolu u kojoj se ona skuplja, pa čak i skrovište za rezervnu travu u koju može stati količina dovoljna da se lula napuni četiri puta. Ova lula košta oko 12 dolara. Vide se ozbiljni pokušaji dizajnera da udovolje specijalnim potrebama pušača trave koji koriste lulu. Bilo kako bilo, ova je lula nezgrapna i nije estetski privlačna. Dostupna je u svim bolje opskrbljenim dućanima za pušače. Usprkos ogromnom broju komercijalnih lula, puno je onih koji ih izrađuju sami za sebe. Jedan od njih opisuje svoju lulu: "Izrežem gornji poklopac prazne konzerve sode, unutra stavim malo trave. Upalim i pokrijem vrh komadićem debelog kartona, ostavim da gori nekoliko minuta, zatim karton malo odignem, stavim u usta i udišem. To stvarno i gori, ali to je onda dimčina!" Jednostavan raspi i nj ač može se napraviti od kartonskog cilindra iz sredine role toalet papira prekrivenog aluminijskom folijom. Oba se kraja valjka ostave otvorena i na otprilike 2,5 cm od jednog kraja probuši se rupica koja ima obu-

99

jam jointa. Joint se zaglavi u rupicu i pripali; rukom se prekrije jedan kraj valjka, a na drugom se inhalira. Shotgun učinak postiže se podizanjem one ruke koja zatvara kraj valjka. Umjesto upotrebe jointa, od rupice na cilindru može se napraviti zdjelica. Dovoljno je prekriti je folijom i to mjesto bocnuti nekoliko puta pribadačom. Tako napravljena lula ne traje dugo, ali je za vrijeme dvije-tri upotrebe odlična. Sve te "napravi sam" lule mogu se smatrati potomcima lula koje su napravljene za vrijeme festivala Woodstock, isključivo od aluminijske folije. Waterpipese lako može konstruirati od stare vinske boce ili kemijskih posuda. Potreban je čep s rupom na sredini kojim će se boca začepiti. Potrebna je i staklena cijev koja na jednom kraju ima mali lijevak koji će služiti kao zdjelica. Ta se cijev provuče kroz rupu na čepu, stavi u unutrašnjost boce i uroni u vodu skoro do dna boce da mjehurići dima prolazeći kroz vodu imaju dovoljno vremena za hlađenje i filtriranje. Na čepu također mora biti još jedna ili više rupa u koje će se staviti cijevi kroz koje će se vući dim. U lijevak (zdjelicu) treba staviti mrežicu da trava ne upada u bocu. Osim zapanjujućeg izbora lula, na komercijalno je tržište izbačeno mnoštvo različitog papira za motanje koji po svom broju može konkurirati beskrajnom izboru američkog tržišta pasta za zube. Kod odluke koji papir za motanje kupiti, izbor vam može pasti na stotinu raznih vrsta. One se razlikuju po boji, okusu, veličini, dizajnu i materijalu. Aromatični papir, koji donosi 10 do 20 posto ukupne prodaje, proizvodi se s okusom slatkog korijena, banane, višnje, jagode, kokosa, grožđa, pa caki mentola koji hladi dim. Vrste papira, ovisno o materijalu, su žitni papir, rižin papir, kukuruzni, pa čak i papir od vlakna cmnabisa. Dizajn firme Highway Imports prcdstavlja kamuflažu - joint izgleda kao filter cigareta. Papir Virginia Papers ima kod sagorijevanja miris duhana koji mo-

100

že maskirati izdajnički miris trave. Možete nabaviti papir sa svojom vlastitom posvetom, s likovima zvijezda rock muzike ili možete pokazati političku svijest koristeći papir s američkom zastavom. Druga vrsta "patriotskog" papira nosi morbidni memorandum Regrutne službe koji glasi: "Ministar obrane me zamolio da vam izrazim njegovo duboko žaljenje zbog pogibelji vašeg sina u akciji u Vijetnamu". Joint se može smotati i od lažne novčanice od sto dolara koja nosi serijski broj koji je u stvari broj telefona Bijele kuće. Takvi papiri za motanje su zabavni, ali predstavljaju znak za policiju da to što pušite nije duhan. To vas može uvaliti u nepriliku osim u onim državama u kojima je marihuana dekriminalizirana. Najprodavaniji papir za motanje je Top. Iza njih slijede Bugler, Zig-Zag i na istočnoj obali omiljen Bamboo. Tom Creacy, direktor marketinga tvrtke Robert Burton Associates (četvrtog po veličini distributera papira), uspjeh papira Top i Bugler pripisuje njihovom veteranskom statusu: ijedan i drugi proizvode se već skoro sto godina, a u nekim krajevima u unutrašnjosti samo se oni i mogu kupiti. Papire tradicionalne veličine, Top i Zig-Zag, distribuira R. J. Reynolds. E-Z Wider, papir duple širine postaje prilično popularan, a nastao je kad je španjolska tvrtka Miguel y Costa zamoljena da dizajnira papir duple širine. Papir E-Z Wider sad se proizvodi s aromom banane, kao i s aromom jagode. Najveća konkurencija papiru E-Z Wider je Job, papir koji se proizvodi u Francuskoj. Tvrtka HeadImports sada reklamira papir širine "jedan i pol" i smatraju daje to savršena veličina. Također bi trebalo spomenuti i veliki papir BigBamboo. Prema riječima čovjeka iz tvrtke Burton, "jedina promjena koja se dogodila na tržištu u posljednjih pet godina jest papir duple širine. Nove vrste papira stalno se pojavljuju i nestaju, no bitno svojstvo, kao što je veličina, ostaje."

101

Proizvode se i drugi papiri nestandardne veličine: Roach, Harvest, Reefer, Rollers i Joker. Drugi važni distributer je tvrtka Adams Apple iz Chicaga koja radi s papirima Foy, Alfa i Bamboo. Kooperativa Amorphia proizvodi papir Acapulco Gold. To je žuti papir od čistog vlakna stabljike marihuane. Svi prihodi ove kooperative koriste se za kampanju za legalizaciju marihuane. Kvalitetu papira možete ocijeniti ako provjerite da li na listiću postoji vodeni znak. Taj znak pokazuje d a j e papir tanak, sporogoreći i da sadrži potreban postotak vode. Papir s premalim postotkom vode je krhak i lomljiv, a to se događa i Coolleaf papiru s aromom mentola koji je inače vrlo dobar. Drugi način provjere kvalitete jest sagorijevanje listića bez sadržaja. Dobar će papir za sobom ostaviti minimalnu količinu pepela koji će biti bijele boje umjesto sive ili čak tamne, kakav je kod manje kvalitetnih papira. Različiti kemijski aditivi mogu učiniti papir tanjim ili debljim. Lakši rižin papir ima slabiju aromu, gori polako i ravnomjerno, ali se može raspasti ako se joint mota previše brzo. Također postoji i rižin papir bez ljepljive trakice ako ne želite pušiti ljepilo. Papir za motanjejejeftin. Cijene se kreću od lOdo 50 centa za paketić s 32 listića. Papir Bamboo je najjeftiniji, ali sagorijevajući ostavlja previše pepela. Job, Zig-Zag, Harvest, Top, Stella i Bugler papiri standardne širine koštaju oko 25 centa, a oni duple širine između 40 i 50 centa. Acapulco Gold košta 50 centa, ali to je za "zajedničku stvar". Papir se može držati u atraktivnim srebrnim kutijicama koje se specijalno proizvode za određene vrste papira. Bamboo kutijice koštaju 1,25 dolara, a E-Z Wider 2,50 dolara. Međutim, veličine su uglavnom standardne tako da većina tih kutij ica može primiti i druge veličine papira uz onu koja je ugravirana na poklopcu. Vrlo je -važno da se papir ne gužva i ne namoči tijekom transporta. 102

Niska cijena ovih proizvoda dozvoljava da ih sve isprobate dok ne pronađete onaj koji će vam najbolje dogovarati. Većina papira za motanje može se lako pronaći. Veće količine mogu se naručiti kod distributera. Ako se ne snalazite baš najbolje s motanjem jointa rukama, a i dalje više volite joint nego lulu, možete potražiti neku od mehaničkih naprava za motanje. Mašinice Rizle jednostavne su za uporabu, naravno nakon što shvatite na kojem principu rade. Stuff mora biti ravnomjerno raspoređen cijelom dužinom papira i treba pritiskati valjke dok ih vrtite, čvrsto držeći oba kraja. Kad se joint popuši toliko da ga više ne možete držati prstima, tad se on naziva roach. Obično je smećkast i ima smrdljiv miris sasušene smole. To je najpotentniji dio jointa koji nikako ne bi trebalo baciti. Neki pušači odlažu takve opuške u posebne kutije i kasnije odstranjuju papir i koriste mješavinu kako bi dobili "super" dim. Drugi koriste neke od brojnih metoda pušenja opušaka. Jedna od jednostavnijih metoda je i tzv. "koktel" - iz normalne cigarete treba izvući dio duhana i u prazni prostor umetnuti roach, te zavinuti vršak papira, pripaliti vrh i popušiti. Treba napomenuti da se na ovaj način dim filtrira, pa potencija slabi. Metoda omiljena na Zapadnoj obali je omotavanje opuška malim komadićem kartona (na primjer, od kutije šibica). To će poslužiti kao držač. Da bez teškoća popušite roach, valjak od kartona treba čvrsto držati, a to je važno i zbog toga da ne progutate upaljeni opušak. Opušak se može umetnuti u uski prorez na dnu zdjelice lule te ga na taj način popušiti. Može se i ušmrkati kroz nos: opušak ukliještite između dvije šibice na vrhu, zapalite šibice te ih ugasite čim se opušak zapali i odmah počnite s ušmrkavanjem dima. Ovu metodu ne preporučamo, ali izbor je vaš. Roach clips (štipaljke za opuške) izgledaju kao pincete i funkcioniraju na sličan način. Dva kraja male savitljive me-

103

talne šipke spojena su pomoću perle koja, ovisno o položaju, skuplja ili razvlači krakove. Najjednostavnije štipaljke s perlom od poludragog kamena koštaju od 5 do 15 dolara. Budući da se štipaljke mogu lako zagubiti, predlažemo da počnete s onim jeftinijima. Koji god izbor napravili, to je vrlo važan dio pribora.

104

6. TRAVA U KULINARSTVU

Mnogi zaboravljaju da postoji još jedna učinkovita (neki kažu čak i puno djelotvornija) metoda upotrebe ovog plemenitog "korijenja" - KUHANJE. Rasprava "pušenje ili kuhanje" može se svesti na sljedeće relativno jednostavne činjenice: Pušenje je brža i jeftinija metoda konzumiranja trave. Organizam će brže apsorbirati THC preko dišnog sustava (udisanjem dima) nego preko probavnog sustava, te je stoga i "lansiranje u orbitu" brže. Potrebno je mnogo manje trave da se smota joint nego da se začini jelo. Također, smotati joint je mnogo lakše nego upustiti se u kompliciran postupak obrade marihuane kako bi se ona kasnije mogla koristiti u vašim omiljenim jelima. Međutim, i trava u hrani ima svojih prednosti. Na javnim je mjestima travu mnogo jednostavnije "jesti", a to je također i idealna metoda konzumiranja za one koji ne mogu ili ne žele pušiti. Isto tako, mnogi tvrde d a j e učinak mnogo snažniji ako se trava unese u probavni sustav. U stvari, kuhanje s marihuanom odavno je poznato kao tradicionalni način konzumiranja. Prvi su korisnici u primitivnim društvima obično pripremali razne napitke koristeći lišće biljke cannabis. Iako mi živimo u tehnološki najnaprednijem društvu u povijesti, i dalje postoje oni koji nisu uspjeli raspoznati okrepljujuća svojstva trave. Vrlo je često potrebno "maskirati" stuff, a nema boljeg mjesta od vrećice browniesa* - koji čokoladni kolačići s marihuanom kao jednim od sastojaka; op. prev.

105

su postali najpopularnije "skrovište" za travu. Na kraju krajeva, da lije itko ikada čuo za uhićenje zbog posjedovanja kolačića? Stuffsakriven u hrani pruža vam mogućnost da se razvalite i na javnom mjestu. Možete ga pojesti prije nego uđete u kino dvoranu i nakon otprilike sat vremena (toliko je potrebno da pojedeni stuffdođe do glave) gledat ćete film potpuno drukčiji od onoga koji gledaju ostali. Kolačić pojeden prije ulaska u avion učinit će da letite na barem kilometar većoj visini od svojih suputnika. Najbolje od svega jest to što nema izdajničkog mirisa po kojem vas policajci mogu nanjušiti. Trava u hrani također pruža mogućnost onima koji ne mogu pušiti zbog astme, bronhitisa, ili onima koji jednostavno ne vole osjećaj hrapavosti u grlu koji dim izaziva. Za njih je šalica dobrog vrućeg čaja i neki ukusan hrskavi keks ili maslac od trave (pot butter, vidi recept) na kojem će kokice stvarno "iskakati" uz pucanje i praskanje. To je ono što je liječnik propisao. Najznačajniji razlog zbog kojeg bi travu trebalo uzimati na ovakav način jest mnogo bolji učinak koji se može postići. Naravno, taj učinak uvijek ovisi o potenciji marihuane (koja varira i koja se ne može kontrolirati), o duševnom i tjelesnom ustroju korisnika te o okruženju u kojem se koristi. Ma kako bilo, oni koji daju prednost žvakanju pred pušenjem tvrde da je njihov trip dublji, viši i dugotrajniji. Zbog onih probirljivih među nama, treba istaknuti da je to i mnogo više higijenska metoda od pušenja: nećete navući prehladu koju vam preko jointa može prenijeti netko od prijatelja. Činjenica koju također treba uzeti u obzir jest i ta da ishrana na pravi način predstavlja jedno od najčulnijih iskustava poznatih čovjeku. Pravi gurmani će vam reći d a j e ishrana vrlo slična seksu (koji je također bolji uz travu, o čemu će biti

106

riječi kasnije). Možete zamisliti učinak koji se postiže kombiniranjem ta dva čulna zadovoljstva. S obzirom na sve ove razloge, smatramo da bi pravog stručnjaka za Cannabis sativu trebalo dobro obavijestiti prije nego što se upusti u dodatne troškove, vrijeme i napor koji su potrebni da se marihuana spremi za jelo. Po našem mišljenju, treba dodati i da specijalitet s travom nije zgodno nuditi gostima koji nisu svjesni sastojaka, barem ne bez upozorenja: "Ovo ti stvarno može razgaliti dušu." I uz ovo upozorenje ćete otkriti da s travom možete napraviti bilo što, a sve ovisi o mašti i kulinarskoj vještini. Postoje brojna proturječna mišljenja o travi i o tome kako s njom kuhati, no ono oko čega se svi "stručnjaci" slažu jest činjenica da marihuana koja nije skuhana ima odvratan okus. Nikad nemojte u svoja usta staviti šaku sirove trave i početi je žvakati, osim ako vam policija ne pokušava provaliti vrata, jer će vam u tom slučaju gorak i odvratan okus u ustima biti najmanja briga. No, problem lošeg okusa trave nije nerješiv. Važna je činjenica da prije stavljanja u jelo travu treba potpuno isušiti i obraditi. Drugo rješenje jest stavljanje trave u jela koja već sama po sebi imaju bogat i jak okus koji će nadjačati okus marihuane. FAZA I: Očistiti marihuanu i izdvojiti grančice i sjemenke, ali ih ne bacati. Sjemenke se mogu upotrijebiti za uzgajanje vlastite trave, a grančice za spremanje ukusnog čaja ili maslaca. Ako niste upoznati s time kako se trava čisti, pogledajte poglavlje 4. FAZA II: Travu samljeti u najfiniji mogući prah. Za to je najbolje upotrijebiti omiljeni kuhinjski uređaj: sjeckalicu (blender). Svaka će sjeckalica za samo nekoliko sekunda pretvoriti cijelu količinu trave u fini prah. Za to se može upotri-

107

jebiti i posuda u kojoj se tuckalom usitnjavaju začini ili valjak za razvijanje tijesta i neka hrapava površina. FAZA III: Travu brzo popržiti na maloj količini maslaca dok sićušne grudice ne postanu lijepe i ne poprime smećkastu boju. Upotrijebiti tavu koja točno odgovara količini stuffa koji se obrađuje - tava treba biti dovoljno malena da se cjelokupna površina Rokrije slojem trave te ne smije biti prevelika kako taj sloj ne bi bio previše tanak. Na dno tave staviti ulja i maslaca samo toliko da se zamasti te ga postaviti na umjerenu vatru. Za vrijeme prženja smjesu treba jednom ili dvaput lagano pomiješati kako bi se cijela količina temeljito ispržila. Cijeli bi proces trebao trajati oko pet minuta, a znat ćete da je trava spremna po tome što će se početi malo dimiti i davat će svoj karakterističan miris. Alternativna metoda je prženje u pećnici na oko 230 stupnjeva. Dok se pećnica zagrijava, travu u prahu treba staviti u komad aluminijske folije (30x30 cm). Treba je rasprostrijeti tanko ali ujednačeno kako bi se dobili dobri rezultati. Aluminijsku foliju staviti na lim za kolače i staviti ga u srednju pregradu pećnice. Dope treba ostaviti u pećnici oko pet minuta ili dok se ne počne pomalo dimiti i mirisati. Tijekom procesa može se promiješati kako bi se ujednačeno pržio. Rezultat pečenja ili prženja stuffa su malene pržene pahuljice trave koje se mogu dodati bilo kojem receptu. Otprilike pola šalice trave pripremljene na ovaj načinje količina koja je sasvim dovoljna da se doda kupovnom pakiranju smjese za kolačiće brownies. Također se mogu upotrijebiti i kao dodatak vašoj omiljenoj juhi ili paprikašu. Prije nego štose prijeđe na recepte, postoji nekoliko stvari koje bi trebalo znati o "kemiji" cannabisa. PRVO: Canmbis sativa se ne rastapa u vodi. Drugim riječima, smola biljke (psihoaktivnatvar) nije topiva u vodi te je

108

se stoga nemojte truditi kuhati. Samo će zasmrdjeti prostoriju. Trava se topi u alkoholu, maslacu i drugim biljnim uljima i životinjskim mastima. Svaka od tih tekućina može se upotrijebiti za topljenje THC-a, nakon čega se može dodati jelu koje pripremate. DRUGO: Kao stoje već istaknuto, trava ima odvratan okus te se ne smije upotrebljavati MSG (monosodium glutamate) ili bilo koji prašak za omekšavanje mesa ili poboljšanje okusa. Također, nipošto ne koristite kupovna gotova jela od kojih mnoga sadrže konzervanse; pažljivo pročitajte popis sastojaka i izbjegavajte artikle koji sadrže sredstvo za omekšavanje mesa. TREĆE: Kritična temperatura trave je, kao i kod ljudskog tijela, 37 stupnjeva. Na temperaturi iznad 37 stupnjeva THC smola se počinje raspadati - drugim riječima, trava počinje gubiti svoju potenciju. Ipak, ona može izdržati oko 30 minuta na temperaturi i do 65 stupnjeva, a da ne izgubi svoju snagu. To znači da kad ispržite stuff, pahuljice možete upotrijebiti u drugom jelu, a da se potencija ne umanji. ČETVRTO: Marihuana unesena u probavni sustav ima vrlo snažan učinak samo što se on počinje osjećati nešto kasnije. Potrebno je sat vremena, a možda i nešto više, da bi trava počela "rasti" u vašoj glavi. Zato prema tome planirajte svoj dnevni raspored. Provjerite da li ćete se nalaziti tamo gdje želite kad budete osjetili da ste spremni za "polijetanje". Iako može izgledati d a j e punjenje svakog jela s malo dopea dobra ideja, ona u biti to nije. Treba zapamtiti da stuff vrlo snažno "udara" i da ako ste već napušeni, nove "porcije" nećete ni osjetiti. Umjesto toga treba puniti samo jedno jelo i planirati posluživanje tako da djelovanje počne u zgodno vrijeme. Recepti koji slijede pokazat će vam koliko je zabavno kuhati s travom i upoznat će vas s potpuno novim svijetom gur-

109

manskih zadovoljstava. Neki od recepata potiču iz Indije u kojoj je upotreba trave u kulinarstvu "plemenita" tradicija; neki su underground klasici koji postoje samo generacijudvije, a neki su i najnoviji. Slobodno eksperimentirajte i igrajte se s ovim receptima sve dok ne pronađete onaj koji će vam u potpunosti odgovarati.

110

RECEPTI

EKONOMIČNI RECEPTI SUSIE APPLE BOMBED'S PEANUT BUTTER QUICKIES* Izdvojiti iz kutije tijesta za onoliko kolačića-keksa koliko želite, prema uputama na kutiji. U svaku grudicu tijesta oblikovanu po želji utisnuti 1/2 do 3/4 žličice za kavu dopea toastiesa**. Peći prema uputama na kutiji. BLOODY MARY JANE 1 dl votke 2 dl soka od rajčice 2 žlice soka od limuna 2 žlice trave malo soli malo ljutog sosa (npr. tabasco sauce) Sastojke dobro izmiješati. Ohladiti prije upotrebe.

ovaj sc recept odnosi na posebno kupovno (smrznuto) tijesto s maslacom od kikirikija. Međutim, ista metoda može se primijeniti i na bilo koje drugo kupovno ili domaće tijesto za kolačiće-kekse; op. prev. pahuljice dopca-, vidi kako sc trava obraduje prije stavljanja u hranu; op. prev.

111

TRIPLE-HIGH FRITTERS 4 šalice brašna 6 jaja 1 žličica za kavu soli 1 žlica šećera 2 čašice viskija 1 čaša vina «» 1 žličica za kavu vanilija arome 1/3 do 1/2 šalice dopea toastiesa Zamiješati sve sastojke u tijesto. Tijesto razvaljati vrlo tanko i onda ga razrezati na manje komade različitih oblika. Pržiti ih potopljene u dosta vrućeg ulja. Pustiti da se komadi osuše na papiru, a onda posuti šećerom u prahu. PIZZA POT Evo brzog i lakog recepta da napravite pizzu: Kupiti pakiranje smrznutog tijesta za pizzu. Staviti ga u odgovarajući lim. Dobro izgnječiti tijesto da se oblikuje po kalupu, tj. limu. Točiti vlastoručno napravljeni umak ili kupiti bočicu već pripremljenog sosa za pizzu. Staviti i ostale sastojke koje volite u pizzi. Ne zaboravite na vrh staviti marihuanu prije nego što lim stavite u zagrijanu pećnicu. Peći dok se sir ne rastopi. KRUH BANANA BREAD 1/4 šalice maslaca (krema) 1 šalica šećera 2 jaja 2 šalice pasiranih banana 1 1/2 žličica za kavu tartar umaka

112

2 šalice brašna 1/2 žličice za kavu soli 2 žličice praška za pecivo 1/2 šalice trave 1 šalica narezanih oraha Pomiješati maslac i šećer u glatku masu. Dodati tučena jaja toj kremastoj mješavini, izmiješati banane i tartar umak, a zatim ih dodati smjesi. Prosijati brašno, sol i prašak za pecivo te izmiješati s malo maslaca. Dodati travu i orahe te miješati dok smjesa ne postane ujednačena. Peći u odgovarajućem limu 1 sat na 180 stupnjeva. PREDJELA ACAPULCO AVOCADO 3 žlice vinskog octa ili sok iscijeđen od ledenog limuna 1/2 šalice trave 2 žličice papra ili crvene paprike 2 izribana i izgnječena avokada 1/2 šalice vrlo sitno nasjeckanog luka 1 žličica soli Izmiješati ocat (ili sok od limuna) s travom i paprom (ili crvenom paprikom). Avokado, sol i luk dodati octu i travi. Dobro promiješati i pustiti da odstoji oko 1 sat. Možete poslužiti s tortillom ili kao salatu. CANNABIS BEANS 5 režnja šunke 1 nasjeckani luk srednje veličine 1/2 žličice soli 1/2 žličice papra malo tzv. "hikori soli" 1 velika konzerva svinjetine i graha

113

1/2 šalice melase 1/2 šalice umaka za roštilj 3 velike, oguljene rajčice 1/2 šalice trave 1 mala konzerva ananasa U dva režnja šunke uviti nasjeckani luk i začine. Dodati grah i ostale sastojke. Peći u pećnici na 180 stupnjeva oko 35 minuta. Zatim na vrh staviti kolutiće ananasa i peći još 15 minuta. REFRIED BEAN DIP 1 konzerva graha 2 do 3 ljute papričice, sitno nasjeckane 1/2 nasjeckanog luka 1 žličica crvene paprike 1/3 šalice trave zapapriti i posoliti po ukusu malo bijelog luka u prahu Sve sastojke zajedno promiješati. Najbolje je poslužiti vruće na tortilli. Pravo meksičko zadovoljstvo. ITALIAN DRES SIN G Počnite sa svojom omiljenom salatom i nemojte se ustručavati u nju ubaciti sve što želite. Što više svježeg povrća, to bolje. Uzmite pola bočice nekog dobrog, suhog talijanskog preljeva za salatu i pomiješajte s malo maslinova ulja i vinskog octa. Dodajte otprilike dvije žličice trave. Dobro promiješajte prije posluživanja kako bi svatko dobio malo trave. Pospite parmezanom i paprom u zrnu.

114

SAUERKRAUTSALAD Probajte ovu oštru kombinaciju. Sasvim sigurno će biti "bomba". 1 šalica šećera 1/2 šalice ulja 1/2 šalice vinskog octa 1 velika konzerva kiselog kupusa (dobro ispranog) 1 šalica sitno nasjeckanog luka 1 šalica sitno samljevene papričice 1 naribana mrkva (za boju) 1 šalica nasjeckanog celera 1/2 šalice trave Napraviti marinadu od šećera, ulja i vinskog octa. Ubaciti ostale sastojke pazeći da se trava dobro pomiješa s marinadom. Držati marinadu u frižideru barem 6 sati. Najbolje je da je ostavite preko noći. 24-HOUR FRUIT SALAD Pravo zadovoljstvo za sve ljubitelje voća. U ljetno vrijeme može se napraviti od svakog voća. 1 šalica ananasa 1 šalica naranče 1 šalica jagoda, grožđa, banana, lubenica ili bilo kojeg drugog voća 1 šalica kokosa 1 šalica bijelog sljeza 1/3 šalice trave 1 do 2 šalice vrhnja Izmiješajte sve sastojke. Stavite u frižider i ostavite 24 sata.

115

G L A V N A JELA HOT POT BURGERS 8 do 10 režnja šunke 3/4 šalice nekuhane riže 1/4 šalice sasvim sitno nasjeckane zelene papričice 1 šalica fino nasjeckanog luka 0,5 kg mljevenog mesa 0,5 kg rajčice iz konzerve 1 žličica soli 1/2 žličice Worccstershire umaka 1 šalica soka od rajčice 1/3 šalice trave Dobro popržite šunku, a zatim je odložite i odstranite polovinu masti iz posude u kojoj pečete. U preostalu polovinu masti stavite rižu i nakon nekoliko minuta, kad zadobije smećkastu boju, dodajte zelenu papričicu i luk. Neka se sve to krčka dok se ne smekša. U dubljoj tavi ispeći hamburger, a zatim odstraniti višak masnoće. Dodati rižu i ostale sastojke. Poklopiti i pustiti da se krčka još oko 30 do 40 minuta. Odozgo posuti šunku. Poslužiti. POT NOODLE BURGERS Ako volite lazanje, ovo će vam se sigurno svidjeti. 0,5 kg mljevene govedine 1 luk 2 konzerve umaka od rajčice 1 žličica soli 1 žličica šećera malo bijelog luka u prahu malo papra 1/3 šalice trave 1/4 šalice vrhnja

116

1 pakiranje kremastog sira (bijelog) 1/4 šalice sitno nasjeckanih zelenih papričica 1/4 šalice sitno izribanog parmezana 0,5 kg valjušaka (od jaja) Popržiti govedinu i luk dok ne potamne. Dodati prvih 6 sastojaka, promiješati i maknuti s ploče. Skuhati valjuške i procijediti ih. U međuvremenu napraviti preljev od ostala 3 sastojka. Raširiti dio valjušaka po plitkom loncu i preliti ih s malo umaka u kojem se pržilo meso, a zatim preljevom od sira. Ostatak valjušaka staviti na vrh i preliti ostatkom umaka. Posuti parmezanom i peći 30 minuta na 180 stupnjeva. CHILI CON POT 1 kg graha 0,5 kg šunke narezane na veće komade 1/2 glavice bijelog luka 1 luk sitno narezan 1/4 šalice gljiva 4 žlice crvene paprike 1/2 šalice trave sol i papar po želji 2 šalice crvenog vina Ostaviti grah potopljen preko noći. U većoj posudi krčkati grah i šunku oko 1 sat. Povremeno dodavati vodu da grah ne zavrije. Dodati i ostale sastojke. Pustiti da se krčkaju još 3 sata. Ovaj se recept može prilagoditi vašem ukusu, a umjesto vode možete dodati i sok od rajčice.

117

PATACOS 0,5 kg mljevenog mesa 1 luk srednje veličine malo tučenog bijelog luka 1 žličica soli 1/2 žličice papra 1/2 šalice trave 12 tortilla Dobro popržiti mljeveno meso, luk, začine i travu, a zatim ih ocijediti od viška masnoće. Popržiti tortille na masti dok ne porumene, zatim ih oblikovati. Napunite ih nadjevom od mljevenog mesa i pecite u zagrijanoj pećnici oko 15 minuta, tj. dok ne porumene i postanu reš pečene. Poslužiti s nasjeckanom rajčicom, lukom, zelenom salatom i sirom. POTENT STUFFING 1 zelena paprika 2 stabljike celera 1 mali luk 100 grama gljiva 2 žlice ulja 1 mala štruca bijelog kruha natopljena vodom 1 šalica corn flakesa 1 žličica soli malo papra 1/3 šalice dope pahuljica 2 jaja Narezati povrće i popržiti ga na ulju. Iscijediti višak vode iz kruha, dodati com flakes i začine, pa sve to promiješati zajedno s povrćem i travom. Zatim dodati jaja i opet dobro pomiješati. Može poslužiti kao nadjev za pile ili puricu i drugo.

118

JAMAICANS MEATBALLS 1 kg mljevenog mesa 2 jaja 1/2 šalice riže 1 nasjeckani luk 1/2 šalice trave sol i papar po želji 2 konzerve umaka od rajčice 1 šalica smeđeg šećera 1 manja konzerva procijeđenog kiselog kupusa Pomiješati meso s jajima, rižom, lukom, travom, solju i paprom. Od te smjese napraviti ćufte. U lonac staviti umak od rajčice, vodu, smeđi šećer i kiseli kupus. Dodati ćufte i pustiti da se krčkaju na slaboj vatri 2 sata. SHRIMP-BANANA CURRY 1 kg sirovih račića 1/3 šalice maslaca 1 nasjeckani luk srednje veličine 6 žlica brašna 2 žličice curryja 1 1/2 žličica šećera 1/4 žličice đumbira 1/3 šalice trave 2 šalice mlijeka 1 šalica pilećeg bujona 1/2 do 1 žličica soli 1 žličica soka od limuna 4 banane srednje veličine vruća, skuhana riža Skuhati i oljuštiti račiće. Rastopiti maslac u plitkom loncu i po njemu rasporediti luk dok'se ne smekša. Zatim u lonac postupno dodavati brašno, curry, šećer, dumbir i travu.

119

Neprestano dolijevati malo vode dok se masa ne zgusne. Zatim dodati sol, limun i škampe, pa sve to kuhati još neko vrijeme. Pržiti banane na maslacu dok ne požute, zatim ih staviti na vruću rižu i preliti curryjem. CHICKEN POLYNESIAN 3 cijela pileća bijela mesa 1/2 šalice maslaca 1/4 šalice trave 1 vrećica juhe od luka 3 žlice soka od limuna 1 konzerva ananasa u komadićima (sačuvajte sok) 1 žlica kukuruznog škroba Bijelo meso skinuti s kosti i narezati ga na manje komade. Zagrijati pećnicu na 180 stupnjeva. U plitkom loncu rastopiti maslac, zatim dodati travu i juhu od luka. Potom u to staviti kukuruzni škrob, sok od limuna i sok od ananasa. Bijelo meso i komadiće ananasa naslagati u vatrostalnu posudu i preko toga preliti preljev od luka. Peći u pećnici 45 minuta. LASAGNE 1/4 šalice ulja 1/4 šalice nasjeckanog luka 1 glavica bijelog luka 2 žličice nasjeckanog peršina 1 konzerva umaka od rajčice 2-3 cijele rajčice 1 žličica origana 1 žličica osušenih listića bosiljka 2 žličice soli 1/4 žličice papra 1/4 šalice trave

120

Popržiti luk, dodati ostale sastojke i pustiti da se krčka jedan i pol sat. Priprema mesa: Popržiti 0,5 kg mljevene govedine i začiniti je s 2 žlice nasjeckanog luka, 1 glavicom bijelog luka, 2 žlice peršina, pola žličice origana, pola žličice bosiljka, malo soli i papra, 2 žlice parmezana. Sve to dodati već pripremljenom umaku. Nadjev: Zajedno izmiješati: 1 kg bijelog sira, pola šalice ribanog parmezana, 2 istučena jaja, 1 žličicu soli i pola žličice papra. Pripremanje kompletnog jela: Kuhati lasagne-valjuške dok se ne smekšaju. U dublji lim položiti jedan sloj lasagna. Nasuti malo nadjeva od sira i dio umaka (nemojte zaboraviti staviti meso i umak). Nastaviti sa stavljanjem: sloj valjušaka, sloj nadjeva i sira. Valjušci moraju biti zadnji sloj. Peći 30 minuta na 180 stupnjeva. QUICHE 3 jaja 1 šalica mlijeka ili vrhnja malo soli, papra i oraščića 250 grama cheddar sira 250 grama švicarskog sira pola šalice trave kore za savijaču 1 žlica maslaca Zajedno istući jaja i mlijeko ili vrhnje. Dodati sol, papar i oraščić, naribati cheddar i švicarski sir, dodati ih zajedno s travom gore navedenim sastojcima i sve to naliti u kore za savijaču. Premazati maslacom. Peći na 180 stupnjeva 45 minuta.

121

CHINESE CASSEROLE 1 šalica riže 1 žlica maslaca 2 jaja 250 grama narezane kuhane svinjetine pola šalice trave 5 nasjeckanih glavica luka 4 žlice soja umaka 1 konzerva bambusovih mladica 1 konzerva ananasa Skuhati rižu, zatim je popržiti s maslacom i jajima. Dodati narezanu svinjetinu i fino samljevenu travu. Prokuhati luk u soja umaku oko 15 minuta. Dodati bambusove mladice i ananas. Sasuti sve sastojke ujedan plitki lonac i peči 15 minuta na 180 stupnjeva. COTTAGE CHEESE OMELET 1/4 šalice fino samljevene trave pola šalice bijelog sira 1 narezani luk 6 punjenih maslina 4 jaja 2 žlice maslaca Staviti travu, sir, luk, masline i jaja u sjeckalicu (blender). Zatim sve dobro izmiješati. Smjesu staviti u tavu prethodno premazanu maslacom. Peči na srednjoj vatri dok se omlet dobro ne isprži. Poslužiti toplo.

122

DESERTI COCONUT TREATS trava maslac oguljeni kokosov orah 1 žličica vanilije kora naranče bademi šećer u prahu Ispržiti travu na maslacu. Zatim dodati ostale sastojke i pržiti ih dok sasvim ne omekšaju. Koristiti samo vanjsku stranu narančine kore, tanko narezanu. RUMMY BALLS 1/2 šalice mlijeka 400 grama naribane čokolade 1/3 šalice ruma 3 žlice kukuruznog sirupa 1 šalica mljevenih oraha 1/3 šalice trave 2 1/2 šalice izmrvljenih listića s okusom vanilije 1 1/2 šalica šećera u prahu (za glazuru) U plitki lonac točiti mlijeko, čokoladu i kukuruzni sirup i sve to držati na blagoj vatri dok se čokolada ne rastopi. Maknuti posudu s vatre i naliti rum i 1/2 šalice šećera u prahu. Miješati dok se smjesa ne ujednači, a onda dodati orahe. Izmiješati travu i izmrvljene listiće, pa ih dodati u smjesu. Oblikovati male bombice i posuti ih šećerom u prahu. Pustiti ih da se hlade barem 1 sat.

123

CARROT CAKE 2 šalice šećera 1 i 1/2 šalica ulja 4 jaja 3 šalice naribane mrkve 1/2 šalice oraha 1 žličica cimeta 2 šalice brašna 3 žličice sode bikarbone 1/2 šalice trave 1 žličica oraščića Pomiješati sve sastojke. Peći 45 minuta na 180 stupnjeva. FUDGE čokolada 1 žličica vanilije 1/4 šalice narezanih oraha 3/4 litre kondenziranog mlijeka 1/4 šalice trave Rastopiti čokoladu na pari. Polagano usuti vaniliju, mlijeko i travu. Maknuti s ploče i dodati orahe. Usuti smjesu u lim namazan maslacom. Ostaviti da se ohladi. OATMEAL GOODIES 1 1/2 šalica zobene kaše 2 žlice vrhnja 20 grama fino prosijane trave 3 žlice meda 1 šalica smeđeg šećera 1 šalica suhog grožđa brašno voda

124

Skuhati zobenu kašu u 2 šalice vode. Dodati preostale sastojke i postupno sipati i miješati brašno i vodu dok smjesa ne postane kompaktna. Smjesu ostaviti da se ohladi, a zatim je nasuti u zamašćeni lim i peći 20 minuta na 180 stupnjeva. UNCOOKED APPLESAUCE 8 jabuka srednje veličine 1/4 šalice šećera 1/4 šalice trave 4 žlice soka od limuna 1/2 šalice vode Jabuke oguliti i izvaditi jezgru. Narezati ih na kocke. Polovicu jabuka, zajedno sa šećerom, limunovim sokom, vodom i travom staviti u sjeckalicu (blender). Namjestiti sjeckalicu te ostatak jabuka dodavati postupno. Miješati dok se ne ujednači. Poslužiti odmah. UNCOOKED MARI-CHOCO BALLS 1 1/2 pakiranje maslaca 0,5 kg šećera u prahu 1 šalica maslaca od kikirikija 3 šalice pahuljica od riže 1/2 šalice trave 1 pakiranje naribane čokolade za kuhanje 1 šalica narezanih oraha Napraviti kremu od šećera u prahu, maslaca od kikirikija te tome dodati pahuljice od riže, orahe i travu. Od te smjese napraviti bombice veličine oraha, rastopiti naribanu čokoladu. Umočiti svaku bombicu u rastopljenu čokoladu (pazite da su potpuno obložene sa svih strana).

125

BAKED APPLES 1/3 šalice trave 1/2 šalice smeđeg šećera 2 žlice cimeta 4 jabuke s izvađenom jezgrom 1/4 šalice suhog grožđa 1/4 šalice narezanih oraha 1/4 šalice vode Mikserom izmiješati travu, šećer i cimet. Dodati ovu smjesu suhom grožđu i orasima, ali naravno, s dovoljno vode kako bi smjesa bila kompaktna. Napuniti izdubljene jabuke i peći ih u pećnici 25 minuta na 180 stupnjeva. HOT DATE CAKE 2 šalice datulja 1 1/2 šalica kipuće vode 1/2 šalice maslaca 1 šalica šećera 1/3 šalice trave 1 jaje 1 žličica ekstrakta vanilije 1 šalica brašna 1 žličica sode bikarbone 1 žličica soli 1 žlica narezanih oraha Točiti prokuhanu vodu po datuljama. Pustiti da se hladi dok ne postane mlaka. Napraviti kremu od maslaca i šećera, pa dodati travu, jaje, vaniliju i na kraju sve to dobro istući. Prosijati brašno, sodu i sol zajedno, pa u njih staviti datulje, orahe i zatim sve to promiješati s kremom koju ste prethodno napravili. Uliti smjesu u dublji lim i peći u zagrijanoj pećnici oko 35 minuta na 180 stupnjeva.

126

NAPICI HEALTH DRINK 1 šalica soka od jabuke 1/4 šalice soka od šljiva 1/4 šalice trave 3 očišćene i izdinstane šljive 1 jaje Staviti sve sastojke u sjeckalicu i miješati dok se sve ne ujednači. PARTY PUNCH 3 šalice ohlađene slatke jabukovače ili soka od jabuke 5 žlica meda 3 šalice brusnica 1 narezana banana pola šalice trave Staviti sve sastojke u sjeckalicu i miješati dok se sve ne ujednači.

127

7. DJELOVANJE MARIHUANE

Marihuana i danas za većinu ljudi predstavlja fenomen o kojem se malo zna. Neki entuzijasti predviđaju da će trava izbaciti iz igre veliki američki izum - "vrijeme za koktel", a da će na međunarodnom planu pomoći okončanju suvremenih ratova. "Trijezne" vlasti, s druge strane, proglasile su je zlom, a pojedini postojeći zakoni propisuju čak i kaznu doživotne robije zbog posjedovanja jednogjedinog jo/nfa. Po riječima Consumer reportsa, mišljenje da se malo toga sa sigurnošću zna o učincima koje marihuana može izazvati jest "jednostavno pogrešno". Sudeći po izjavi vladine Nacionalne komisije za marihuanu, "cannabis sativa jedna je od najstarijih i najčešće korištenih droga. Upotrebljavala se na različite načine te se susreće i u najranijim medicinskim spisima, a i danas se koristi kao višenamjenski lijek širom svijeta". Do sada je šest važnih službenih studija i najmanje šest izvanrednih knjiga proučavalo djelovanja marihuane: Izvještaj komisije za indijsku konoplju (1894.) britanskoindijske vlasti Vojna ispitivanja u zoni Panamskog kanala (1929.), vojska Sjedinjenih država Izvještaj odbora LaGuardia (1944.), New York City Izvještaj barunice Wootton (1968.), Velika Britanija Izvještaj komisije Le dain (1972.), Kanada Nacionalna komisija za marihuanu i zloupotrebu droga, Sjedinjene države The Marijuana Smokers, autor Erich Goode, izvanredni profesor sociologije, State University Of New York (Basic Books, 1970.) 129

Marijuana Reconsidered, autor dr. Lester Grinspoon, izvanredni klinički profesor psihijatrije, Harvard Medical School, i šef psihijatrije, Massachussets Mental Health Center (Harvard University Press, 1971.) Marijuana: The New Prohibition, autor profesor John Kaplan, Stanford University law School (Crown, 1970.) The Strange Case of Pot, autor Michael Shoefild, član Wootton pododbora i autor brojnih drugih radova iz psihologije (Penguin Books, 1971.) The New Social Drug - Cultural, Medical and Legal Perspective on Marijuana, autor dr. David E. Smith, upravnik Haight-Ashbury Medical Clinic, docent toksikologije na University of California Medical Center (Prentice-Hall, 1970.) Ličit and Illicit Drugs, izvještaj sindikata potrošača o narkoticima, stimulansima, depresivima, inhalantima, halucinogenim drogama i marihuani - uključujući kofein, nikotin i alkohol, autor Edward M. Brecher i urednici biltena Consumer Reports (Consumer Union, 1972.). Studija sindikata potrošača ističe da su svi izvještaji i knjige od 1894. do 1973. praktički u suglasnosti po pitanju svih bitnih činjenica. Dosadašnja istraživanja ukazuju da marihuana, čija je upotreba vrlo raširena u Sjedinjenim državama, uzrokuje izuzetno mali broj različito fizičkih učinaka (manji od kave, na primjer), a da su psihički učinci promjene u ponašanju relativno blagi u usporedbi s učincima alkohola. Ako je to istina, možete li reći zašto su onda toliki ljudi zabrinuti zbog pušenja trave? Odgovor je taj da ta izvanredna biljka (koja je, izgleda, jedinstvena po svojim učincima i ne sliči ni jednoj drugoj vrsti hrane niti droge) obustavlja izvjesne funkcije središnjeg živčanog sustava za nekoliko sati, a onda u roku od nekoliko dana nestaje iz tijela ne ostavljajući nikakve tragove. Međutim, kratka subverzija izvjesnih funkcija ima vrlo primjetan i subjektivan (duhovan ili intelektualan) uči-

130

nak na većinu ljudi. Oni sebe i svijet oko sebe doživljavaju drukčije i upravo je to kvalitativno iskustvo ono što ljude navodi da puše travu. Prema tome, koji su učinci jedne normalne, "društveno prihvatljive" doze marihuane? FIZIČKO DJELOVANJE. Vrlo opsežna farmakološka istraživanja do danas su uspjela prisutnosti THC-a (psihoaktivne tvari u travi) u tijelu pripisati samo tri fizičke reakcije. One su privremene i neznatne. Prvo, trava dovodi do crvenila očiju zbog povećane izraženosti spleta krvnih žila i proširenja žila u bjeloočnici. Do te će reakcije doći bilo da se trava puši ili unosi u probavni sustav: što je više THC-a, oči će više pocrvenjeti. Taj učinak nastupa postupno i svoj vrhunac dostiže nakon otprilike sat vremena. Trava ne uzrokuje proširenje zjenica kao što se to obično misli. Drugo, neznatno se povećava broj otkucaja srca i puls. Ta promjena nastupa na samom početku pušenja i dostiže vrhunac nakon otprilike dvadeset minuta. Rad srca se vraća u normalu u roku od sat i pol vremena. Taj je učinak neznatan i skoro se nikad ne primjećuje. Treće, nakon upotrebe trave spava se nešto duže i bolje. Postoji još i jedan usputni učinak koji nećete primijetiti osim ako nemate glavobolju ili zubobolju. To je smanjenje osjećaja boli, a to je razlog zašto se trava u nekim zemljama koristila kao anestetik. Inače, nema drugih fizioloških učinaka koji se dosljedno manifestiraju na nekom organu, dijelu ili funkciji tijela. Istina je da postoji određen broj drugih simptoma koji su primijećeni kod pojedinaca, no znanost nije pronašla nikakvu čvrstu fiziološku osnovu za njih. Većina pušača pod utjecajem trave počinje osjećati nezasitnu glad, međutim, dokazano je da marihuana ne uzrokuje pad šećera u krvi. Neki pušači nikad ne osjećaju glad, a neki opet mogu biti potpuno siti, ali će im se ipak dogoditi da za vrijeme pušenja ogladne. Oči-

131

gledno je da fenomen nije prava glad, nego povećana želja da se osjeti okus i da se jede, bilo to potrebno ili ne. Pušenje također uzrokuje sušenje usta, pa stoga i žeđ - što može također biti posljedica konzumiranja vina ili piva uz djelovanje toplog i suhog dima. Određene osobe opažaju da su pokreti njihovih prijatelja brzi i nagli. Znanost se slaže s mogućnošću postojanja tog učinka. Međutim, učinak "hipermobilnosti" često je toliko neznatan da su potrebni vrlo precizni instrumenti da se ona zabilježi. Postoje neke indikacije da smo češće skloni urinirati, iako je dokazano da se količina tekućine ne povećava. Pojedinci se pod utjecajem trave osjećaju pomalo lijeni, osjećaju određenu slabost u mišićima, skloni su smijehu i razgovoru, a manje pokretu. Mnogi tvrde da osjećaju veće seksualno uzbuđenje kad su napušeni. Međutim, testovi pokazuju da marihuana nije afrodizijak. Strogo gledajući, to i je tako budući da ona ne pridonosi nadraživanju seksualnih organa. Ipak, djelovanje marihuane na središnji živčani sustav rezultira smanjenjem inhibicija i povećanjem nagona, te se stoga i može objasniti veza između trave i seksa. Sve u svemu, Nacionalna komisija za marihuanu je zaključila d a j e "primijećeno nekoliko konzistentnih fizioloških posljedica. Patološke tjelesne promjene nisu se manifestirale od akutne upotrebe". PSIHIČKO DJELOVANJE Toliko o fizičkim učincima. Kakvi su psihički učinci? Psiholozi su do sada proveli velik broj laboratorijskih testova nad osobama koje su bile pod djelovanjem marihuane. U te testove spadaju IQ test (rezultati su bili nešto malo slabiji nego pod uobičajenim okolnostima), Rorschach inkblot test (više različitih interpretacija, bolje zapažanje detalja), Digit-Symbol Substitution Test (rezultati koje su postigli re-

132

gularni pušači trave bili su bolji od rezultata koje su postigli pod "normalnim" okolnostima, ali su rezultati onih koji su tada prvi put probali travu bili lošiji nego obično). Istraživanja potvrđuju da se pod djelovanjem trave gubi osjećaj za vrijeme. Jedna jedina pjesma s ploče može izgledati kao dvadeset minuta fantastičnih zvukova, a čekanje lifta može trajati cijelu "vječnost". Isto tako, dok trava pojačava ujedinjeni čulni doživljaj sadašnjosti (na primjer, slušanje muzike u zamračenoj sobi ili promatranje light showa), ona u isto vrijeme dezintegrira "mentalnu" koncentraciju, što znači da onemogućava ignoriranje zvukova i prizora koji odvlače pažnju, pa samim tim i koncentraciju na misli). U stvari, ta dva učinka, gubitak sposobnosti "mentalne" koncentracije i osjećaja za vrijeme, dvije su strane iste medalje i ukazuju na glavni učinak marihuane na mozak i središnji živčani sustav koji još nije u potpunosti shvaćen. Pod utjecajem trave potpuno se uključujete u čulni svijet "ovdje i sada" onoga što vas u tom trenutku okružuje. Očigledan je čak i "normalan" osjećaj za protok vremena, u stvari, mentalna apstrakcija iz čulne sadašnjosti, te pamćenje svijeta objektivnog vremena i neprekidno usklađivanje iskustva u skladu s njim. Svakako je ta mentalna sposobnost apstrakcije iz neposredne senzacije ono što vodi evidenciju (pamti) o svim relevantnim podacima i ono što organizira te podatke u smislenu cjelinu. Izgleda da pod utjecajem trave privremeno ostajemo bez te sposobnosti. Bez tih "smislenih mentalnih cjelina" uzalud ćete pokušavati, recimo, namiriti svoj čekovni račun, pa čak i ispričati jednu običnu priču u društvu. Stalno ćete gubiti nit pitajući se: "Gdje stadoh?". U širem se kontekstu gubi perspektiva i moć rasuđivanja. Mislit ćete d a j e sve što vidite ili čujete fantastično, a možda ćete čak i zapisati neku veliku ideju ili pjesmu koja vam odjednom padne na pamet. Sljedećeg ćete ju-

133

tra na papiru otkriti neke bezvezne, obične riječi. Iznad svega, trava privremeno oslobađa najveće "organizirane smislene cjeline" vlastitog identiteta (koji je kreiran u svijesti), strukture vašeg svijeta. Pod utjecajem marihuane osjećat ćete se "kao dijete" i svaki prizor i zvuk - cvijeće, muzika, mirisi, hrana, seks - ispunjavat će vas i izgledati kao nešto novo i fantastično. To je značenje fraze "rasturiti se". Marihuana, a također i druge psihodelične droge, pogotovo LSD, odjednom otkriva da i vas i vaš svijet, koji uzimate zdravo za gotovo i koji je nesvjesno ograničen, stvara i nameće vaš vlastiti um - "organizator". Stručnjaci ponekad upućuju na "slom moralnih vrijednosti" kao na rezultat pušenja trave ili upotrebe psihodeličnih droga. To je istina na određen način. Mnogi će (privremeno) precijeniti svoje stečene, naučene i nametnute vrijednosti u svjetlu mnogo neposrednijih i spontanijih vrijednosti koje će iskusiti pod utjecajem trave. Ljudi su zadovoljni sobom kad su napušeni te obično u tim trenucima smatraju da je taj osjećaj vlastite vrijednosti i ljepote svijeta oko njih "moralniji" od brojnih vrijednosti koje su u modernom društvu prihvaćene. Otud i izreka "Vodite ljubav, a ne rat". Dosadašnja psihološka istraživanja nisu uspjela točno utvrditi kako THC djeluje na središnji živčani sustav i mozak pa to zasad ostaje dio subjektivnog iskustva s travom, što je tema sljedećeg odjeljka. Kad su u pitanju psihološki učinci (uzrokovani manjim dozama uobičajenima u Americi), Nacionalna je komisija otkrila samo "manje poremećaje pamćenja, psihomotornih funkcija i socijalnog ponašanja". Njihovo jedino upozorenje bilo je: "Ova su zapažanja očigledno potegnula praktično pitanje o sposobnosti osobe pod utjecajem marihuane da obavlja poslove koji zahtijevaju pamćenje, koncentraciju i organizaciju misli".

134

SUBJEKTIVNO DJELOVANJE. Sad je očigledno da se pravi učinak marihuane ne može izmjeriti, a još manje ga mogu procijeniti nepristrani promatrači. "Udarac" marihuane je jedno subjektivno, unutrašnje i osobno iskustvo. Stoga jc nemoguće unaprijed sa sigurnošću reći kakvo će iskustvo s travom imati određena osoba. Različite vrste trave (THC izomeri vrlo su složeni i nisu do kraja proučeni) u različito vrijeme različito utječu na ljude. Reakcija određene osobe na istu vrstu trave u različitim okolnostima može biti potpuno drukčija. Također, jako utječu i različite doze. Postoji i ono što bi se moglo nazvati "raspoloženje i okruženje". "Raspoloženje" se odnosi na psihičko stanje u kojem se pojedinac nalazi dok puši - trava neće promijeniti osnovnu strukturu osobe, međutim, može pojačati raspoloženje s kojim netko ulazi u trip. "Okruženje" se odnosi na sve ono što okružuje pojedinca tijekom tripa. Na kvalitetu tripa nenaviknutog pušača naročito može utjecati mjesto na kojem se nalazi, osobe s kojima je u društvu i ono što za vrijeme tripa rade. Pod nepoznatim, uznemiravajućim okolnostima, s nepoznatim osobama, pojedinac može posumnjati da radi nešto rizično i trip će postati neugodno iskustvo koje izaziva nervozu. S obzirom na sve te činjenice, nitko ne može predvidjeti kakvo će biti iskustvo određene osobe. Na isti način, razumijevanje različitih čimbenika koji utječu na trip i spoznaja vlastitih reakcija omogućit će vam da postupate pravilno i imate stvarno dobar trip prilikom svakog pušenja. Kakvu vrstu iskustava ljudi obično imaju kad se napuše? Prije svega, "posljedice" se pojavljuju 10 minuta do pola sata nakon pušenja i traju između 2 do 4 sata. "Promjene" koje prve nastupaju mogu biti i fizičke (unutrašnje) i perceptivne (vanjske). Fizičke promjene: prvo što ćete primijetiti jest pobuđivanje jednog privlačnog osjećaja koji zadovoljava i koji

135

se širi po cijelom tijelu, a najčešće počinje u grudima, grlu i rukama. To je osjećaj čudesnog blaženstva, blage, skoro iskričave duševne ekstaze. Perceptivne promjene: otkrit ćete da ste se toliko zadubili u muziku da počinjete otkrivati neka njezina skrivena značenja ili d a j e sve što je obasjano sunčevom svjetlošću odjednom postalo sjajnije i kristalnije. Međutim, bilo da se ta nova svježina prvo pojavi u vašem tijelu, bilo da se prvo pojavi u atmosferi, ona će ubrzo prožimati sve ono čega ste svjesni. Kad do toga dođe, kad shvatite da se "dižete", primijetit ćete da osjećaji naviru kao valovi, a zatim nastupa ushićenje i opčinjenost praćeni trenucima sanjivosti. Neki kažu da osjećaju blagu vrtoglavicu, lakomislenost, kao da lebde u zraku. Neki čak osjećaju da napuštaju svoje tijelo, izdižu se i promatraju što se događa. Drugi učinak koji se skoro ne može kontrolirati jest rapidna najezda misli, ideja i sjećanja koja se "izlijevaju" u oduševljenim riječima. Kad se cijelo društvo napuši, postaje vrlo veselo, svi brbljaju na sav glas, od trenutka do trenutka zaboravljajući što su htjeli reći ili padaju u nesvijest od smijeha bez ikakvog razloga. Ponekad nećete imati potrebu govoriti, međutim, misli će vam kroz glavu prolaziti ogromnom brzinom; one će izgledati kao otkriće, kao nešto o čemu nikad prije niste razmišljali, osjetit ćete silno uzbuđenje, sretni što živite. U biti, pod utjecajem marihuane ljudi osjećaju sigurnost i samopouzdanje po riječima izvješća LaGuardia, trava pojedincu daje osjećaj "krajnje ispunjenosti". Ona ljude pretvara u optimiste i ljubavnike, makar to bilo i za nekoliko sati. Ostali su učinci već spomenuti. Izgledat će da vrijeme protječe vrlo sporo. Suptilni detalji na dobro poznatoj slici, nikad prije primijećeni, sad će biti potpuno uočljivi. Odjednom će i najobičnija hrana, jabuka ili zdjelica juhe, postati nevjerojatno ukusna. Proždirat ćete hranu, a i dalje ćete htjeti još. To se posebno odnosi na sladoled, čokoladu, kolače i razne delikatese. Možda ćete

136

imati izljeve nježnosti, možda ćete se osjetiti kao gazela i potrčati kroz park uživajući u snazi svojih mišića. Nakon tri ili četiri sata nastupit će mir, manje ćete pričati, slušat ćete ostale, sanjarit ćete, možda malo pospani. Posebno se noću može pasti u dubok san koji će trajati 8 do 9 sati nakon kojeg ćete se osjećati potpuno odmorno i dobro. Ukoliko niste popušili previše trave i uz to popili previše alkohola, vjerojatno neće biti nikakvih naknadnih posljedica. Tako će biti u 90 posto slučajeva. Međutim, povremeno se mogu iskusiti i manje ugodne posljedice o kojima će biti riječi. No, prije toga možda nikad niste pušili i pitate se da li početnik za prvi put može očekivati sve što je navedeno. Što početnik može očekivati? Ako nikad prije niste pušili travu, možete očekivati jednu od dvije mogućnosti: baš ništa ili izvanredno, nezaboravno iskustvo. Malo je onih čije je prvo iskustvo bilo "nešto osrednje". Uglavnom se kod većine prvo iskustvo svodi na ono "baš ništa". Na primjer, neki prijatelji vas uvjere da s njima probate pušiti, pa sjednete s njima, tijekom večeri ste popušili dva, tri jointa. Svi ostali počinju "brijati" - vi ih gledate - a sami ne osjećate ništa. Možda ćete pokušati neke druge noći - opet ništa. Reći ćete svojim prijateljima da ste vjerojatno jedan od onih koji se ne mogu napušiti i bit ćete pomalo ljuti cijelim događajem. Nema potrebe za zabrinutost (ili ljutnju): mnogima se dogodila potpuno ista stvar. Postoje teorije koje objašnjavaju ovu pojavu. Prva teorija se zove "farmakološka sensitizacija*" (A. T. Weil, Science Magazine, 1968.). Bit te teorije jest sugestija da kad je marihuana u pitanju, središnji živčani sustav mora prvo apsorbirati određenu količinu THC-a kako bi stekao sposobnost, tako da kasnije tijekom druge, treće ili četvrte upotrebe reagira na tu supstancu te joj "dozvoljava" pristjccanje osjetljivosti na određene supstancc; op. prev.

137

vremeno suspendiranje određene funkcije. Prema drugom načinu tumačenja iste teorije, sustav treba apsorbirati određenu inicijalnu količinu THC-a da bi prešao neki magični prag. Međutim, kao i kod krštenja, jednom kad prijeđete prag, više nikad neće biti potrebno prolaziti kroz ceremoniju inicijacije. Ako ova teorija vodi k rješenju problema, onda se vjerojatno živčani sustavi međusobno razlikuju u otpornosti prema gubljenju pojedinih funkcija, a to objašnjava zašto se neke osobe napuše i kod prve upotrebe, dok je drugima potrebno tri ili četiri pokušaja prije nego što uđu u "kraljevstvo". Druga se teorija naziva "proces učenja", a postavio ju je 1953. godine sociolog H. S. Becker. Osnovna ideja ove teorije jest slična prethodnoj, no ova se oslanja na umne procese umjesto na fiziološke. Slaže se s time da THC privremeno suspendira ili ometa sposobnost organiziranja misli, međutim, prema ovoj teoriji do toga ne može doći prije nego što svijest ne raspozna što se događa i u stvari to ne dozvoli. Svijest počinje prepoznavati ugodno djelovanje te ga prihvaća kroz određeni proces obuke (učenja) koju obično provode vaši iskusniji prijatelji. Proces učenja se sastoji od tri faze koje "učenik" mora proći kako bi razvio sposobnost "letenja". Prva faza predstavlja učenje tehnike pušenja. Ako "učenik" zna kako se puši obična cigareta - uvlačiti dim u pluća - odmah može prijeći na sljedeću fazu. Ako ne zna i smatra da ne može uvući dim, ne treba se pokolebati jer to nije teško. Treba se samo opustiti i udahnuti iz jointa nekoliko dimova pomiješanih sa što više svježeg zraka (kroz uglove usana). Milijuni nepušača naučili su pušiti travu, a nakon toga nisu prešli na pušenje običnih cigareta. Miješanje svježeg zraka i dima tijekom pušenja trave u biti preporučujemo svima. Ono pomaže hlađenju grla i čini se da mješavina ima jače djelovanje od čistog dima. Sve što treba naučiti jest što duže držati dim u plućima.

138

Druga faza jest učenje primjećivanja učinaka. Ponekad se događa da se početnik tijekom prvog pušenja trave toliko napuši te se počne tresti od smijeha, brbljati i jesti sve iz frižidera. Prijatelji će mu reći: "Eto vidiš, napušio si se!" On će odvažno reći: "Nisam", iskreno misleći d a j e tako. "Uvijek se tako osjećam." Možda će biti potrebno dva ili tri pušenja prije nego što njegova svijest prizna: "U redu, ovo više nisam onaj starija. Sad vidim na što ste mislili." Prema ovoj teoriji, "učeniku" se može pomoći da prepozna djelovanje pušenja ako unaprijed o tome porazgovara s prijateljima ili ako pročita odjeljak o subjektivnom djelovanju. Treća faza prema teoriji "proces učenja" jest učenje uživanja u djelovanju nakon što ga jednom uoči na sebi. Kao što sljedeći odjeljak - Moguće neugodno djelovanje ističe, neke osobe na taj nepoznati nov osjećaj reagiraju nemirom ili čak panikom. Becker objašnjava daje navika na osjećaje uzrokovane marihuanom "stečena i po tipu se razlikuje od stečene navike konzumiranja oštriga." Nakon što osobno upozna djelovanje trave, početnik će možda uz uvjeravanje svojih prijatelja i otkrivši neka od zadovoljstava, postupno naučiti potpuno uživati. Bez obzira da li su ove teorije održive ili ne, činjenica da pokušavaju naći objašnjenje zašto se mnogi kod prvog pušenja ne napuše jest dokaz da u većini slučajeva to i jest tako. Prema tome, ako se ne napušite prvi put, ne brinite. Pokušajte ponovno ako vam je stalo. No, što god radili, prvi put nemojte pokušavati (ili dozvoliti da vas prijatelji uvjere) pušiti joint za jointom sve dok se ne napušite. Može vam lako postati mučno, kao klincima koji iza garaže puše cigarete. Iako se možda možete na kraju i napušiti na takav način, osim mučnine počet ćete osjećati i strah, gađenje, pa čak i užasavanje. Ako se odlučite napušiti, mirno usavršavajte svoju tehniku pušenja i nemojte nikad pretjerivati s količinom trave. Pravi-

139

lo je sljedeće: društvo ne treba popušiti broj jointova koji je veći od broja ljudi u društvu. Na primjer, ako četvoro puši, onda više ne treba pokušavati nakon što četvrti joint napravi svoj krug. Ako ste opušteni i umjereni i ako slijedite proceduru, napušit ćete se prije ili kasnije. Svakako, ima i onih koji se i iz prvog puta uspiju potpuno "razvaliti" te u svakom trenutku uživati u uzbuđenju kakvo nisu doživjeli još od svoje prve vožnje na "toboganu smrti". Možda se pitate da li postoji neko posebno djelovanje koje treba očekivati prilikom prvog "putovanja". Ne postoji, iako mnogi kojima je to prvi put imaju klasične napadaje smijeha. Smiju se bespomoćno i nekontrolirano bez ikakvog očiglednog razloga te po petnaest, dvadeset minuta urlaju dok im se suze slijevaju niz lice, udaraju nogama o pod te se drže za trbuh bezuspješno pokušavajući zaustaviti smijeh. Međutim, vi se možda uopće nećete previše smijati. Koliko su ljudi različiti, toliko su različiti i tripovi. I na kraju, "Da li početnik može biti siguran da će njegovo prvo odvaljivanje biti ugodno iskustvo, a ne jedan od onih 'loših tripova' o kojima je mogao čuti?" Ukoliko je dotična osoba stabilan karakter, ako nema problem "prilagođavanja društvu" (vrstu problema zbog kojeg bi se trebalo posjetiti psihologa), ako ima povjerenja u prijatelje s kojima puši i koji će ga savjetovati, ako postoji odgovarajuće "raspoloženje i okruženje" (dobro raspoloženje te sigurno i ugodno mjesto za pušenje), te napokon, ako ne popuši previše, nema razloga za strah od bilo kakvog "lošeg tripa". Da biste bili sigurni, trebate pročitati sljedeći odjeljak o Mogućem neugodnom djelovanju i o tome kako ga spriječiti.

140

MOGUĆE NEUGODNO DJELOVANJE. U neku je ruku pušenje trave slično uzimanju alkoholnih pića iako je s druge strane i potpuno različito. U oba slučaja, za one koji travu nisu probali, konzumacija piva, vina i žestokih pića može poslužiti kao prepoznatljiva osnova za usporedbu. Na primjer, pušenje trave i uzimanje alkohola imaju fazu konzumiranja (unošenja) i fazu "posljedica" koje se mogu usporediti. Da pojednostavnimo, svrha pušenja trave i svrha uzimanja alkohola su manje-više suprotne. Kad je u pitanju pušenje trave, faza konzumacije ("spaljivanje" pluća udisanjem vrućeg dima) je nužno zlo koje određena osoba mora pretrpjeti da se napuši, što je svrha. Suprotno od toga, kod uzimanja alkohola je faza konzumacije, ispijanja svog omiljenog pića s prijateljima, važna barem onoliko koliko i djelovanje koje slijedi. A moguće naknadne posljedice, mučnina i mamurluk, su zla koja se nakon svega moraju podnijeti uz obećanje samom sebi da se sljedeći put neće toliko popiti. U praksi su te razlike pomalo zamagljene. Pijete zato što uživate u okusu pića, iskustvu kakvo je uzimanje alkohola u društvu, kao i zbog početnog osjećaja "zagrijanosti" od alkohola. Međutim, problem kod alkohola nastaje kada dođe do potpune intoksikacije, pijanstva. Kad pušite travu, potpuna "intoksikacija" je ono čemu težite, to je najbolji dio cijelog doživljaja, iako "veterani" kažu da u društvenom smislu počinjete uživati i u ritualu pušenja, dijeljenju jointa, pijuckanju vina, ćaskanju i čekanju da djelovanje nastupi. Međutim, kontrasti su tu: kod ispijanja alkohola užitak je u fazi "unošenja", a kod pušenja trave užitak je naknadno djelovanje. No, kao što kod upotrebe alkohola dolazi do neugodnih posljedica, do njih također može doći i kod pušenja trave. Povremeno neugodne posljedice od alkohola možete osjetiti iako niste pretjerali s pićem, pa tako i trava ponekad uzrokuje te neželjene posljedice iako niste popušili previše. Srećom,

141

kad je trava u pitanju te su posljedice mnogo rjeđe, a i kad do njih dođe, lakše ih je ukloniti kad znate što treba raditi. Kao i kod alkohola, neugodne posljedice od trave uvjetovane su konzumiranom količinom. Izuzimajući neke početnike, pušači trave nikad se ne susreću s takvim neugodnim simptomima osim ako ne popuše previše trave ili ako je trava neuobičajeno potentna. Iz tog razloga pušenje hašiša (koji je više od deset puta jači od standardno dobre trave) neznatno povećava mogućnost neugodnog sporednog djelovanja. Općenito govoreći, svo to neželjeno djelovanje nastaje od onih ugodnih u kojima uživate (pa stoga možete naučiti kako ne dozvoliti da do njih dođe). Na primjer, kad počnete primjećivati da trava djeluje, osjećate se lakomisleno i slobodno. Međutim, ako je trava nešto jača ili ako na nju niste naviknuti, lakomislenost se može pretvoriti u neku vrstu vrtoglavice - možda će vas to malo uplašiti te će se zbog toga vrtoglavica pogoršavati sve dok ne osjetite mučninu. U najgorem slučaju, ako ste stvarno pretjerali s pušenjem, možete povraćati i zaspati. Kad se probudite, sve će biti u redu. Vrtoglavica i mučnina stvarno su jedine moguće neugodne fizičke pćsljedice i vrlo su rijetke. S psihološke točke gledišta, jedini problem s kojim se možete susresti je neka vrsta straha. Na primjer, napušeni ste oko 45 minuta i za to ste vrijeme stvarno uživali. To je bilo jedno od najboljih pušenja trave koje ste dosad doživjeli. Domaćin vam dodaje još jedan joint, međutim, počinjete osjećati da ste u doslovnom smislu riječi "visoko", da ste se na čudan način odvojili od svog tijela i da promatrate sebe i ostale koji tu sjede. Shvaćate da ne možete govoriti, da ne možete ispružiti ruku prema ostalima, osjećate sc udaljeno. Najprije je taj utisak udaljenosti i mirnoće ugodan, međutim, ubrzo se počinjete osjećati nesigurno, bespomoćno, čujete buku izvana, pomišljate da dolazi policija. Osjećate sve veći nemir, no to se na vama ne

142

vidi i nitko iz društva to ne primjećuje. Posebno kod početnika takva vrsta neosnovanog straha može prerasti u paniku. Nakon što tako nešto doživite, sljedeći ćete put znati prepoznati simptome i reći sebi da se nemate čega bojati i bit ćete u stanju kontrolirati taj osjećaj panike. Ako vam se takav napadaj straha ikad dogodi, odmah kažite svom prijatelju da postajete uplašeni. Razgovor, promjena ambijenta i svjež zrak dovest će vas u red. Razumljivo je da ste, nakon što se organizacijska funkcija mozga privremeno obustavi, prepušteni čudnim strahovima i neizvjesnostima koje bi pod normalnim okolnostima izgledale besmisleno. To je važno shvatiti i uz pomoć prijatelja ili promjenom aktivnosti vratiti misli na "pravi put". U vrlo rijetkim slučajevima situacija može biti još gora. To se događa kad strah prijeđe u neku vrstu paranoje: to jest, kad se iz uplašenog stanja prijeđe u stanje straha od ljudi koji su u društvu. Ako ih ne poznajete dobro, možete povjerovati da ih čujete kako u kuhinji razgovaraju o vama. U svom ćete sve većem strahu pomisliti da vas ne vole, da vam se spremaju nešto učiniti, da su neprijateljski raspoloženi prema vama i da vam se svi smiju iza leđa. Ono što stvara te paranoidne laži na žalost je činjenica da se nikom od prisutnih (zbog svog tripa) nećete obratiti za pomoć i podršku. Imat ćete osjećaj da ste potpuno usamljeni i prepušteni sami sebi. Mozak će vam raditi velikom brzinom, ali srećom će vam tijelo biti relativno mirno. Nema bojazni da ćete pod utjecajem trave skočiti kroz prozor, no ipak ne bi bilo loše malo se prošetati i porazgovarati s nekim od prijatelja ne bi li promijenili raspoloženje i prekinuli zbrku u glavi. U najgorem ćete slučaju imati jednu gadnu večer i sljedeći ćete dan biti iznenađeni što ste sposobni za takve paranoidne gluposti. Osim fizičkih posljedica, vrtoglavice i mučnine te mentalnih, otuđenosti i paranoje, nema drugih neugodnih djelovanja

143

s kojima bi se jedna normalna osoba mogla susresti prilikom upotrebe standardnih količina trave, pa čak i one vrlo potentne. Ta djelovanja nisu učestala i mnogo su rjeđa od onih dobro poznatih koje uzrokuje alkohol. Dobro je da ih poznajete u slučaju da netko od vaših prijatelja počne osjećati neugodu i strah. Treba biti vrlo pažljiv prema raspoloženju drugoga, pogotovo ako je početnik. Ako netko počne osjećati strah, treba ga uvjeravati da se nema čega bojati, treba ga odvesti u drugi ambijent i natjerati ga da misli o nečem drugom. Imaginarni strahovi ubrzo će početi slabjeti te će nestati. "Umaranje*" je povremeno djelovanje pušenja trave za koje se ne bi moglo reći niti d a j e dobro niti d a j e loše. Nitko ne zna zašto samo pojedina trava "umara", dok druge vrste to ne uzrokuju. "Umaranje" može biti rezultat pušenja malo veće količine trave, a uzrok se može nalaziti i u "kemiji" tijela - nizak šećer u krvi. U svakom drugom slučaju postat ćete "umorni" ako ste prethodno nekoliko sati proveli u napušenom stanju. Postupno otkrivate da više niste veseli, da se povlačite u sebe, da se udaljavate od društva, pa čak i da se udaljavate od sebe. Čujete zvuk radija, gledate što se događa pred vama, ali ne osjećate ništa do toga i ne razmišljate ni o čemu. Netko će možda primijetiti da ste neugodno mirni. "Čovječe, stvarno sam napušen!", odgovorit ćete. Usta vam mogu biti vrlo suha, a udovi teški i izmoreni. Nije vam ugodno, no ipak će proći. Nakon što se potpuno "spustite" ili malo odspavate, sve će doći na svoje mjesto.

faza koja ponekad nastupa nakon sto/ied (napušenog) stanja. Neki je smatraju i superstoned stanjem; op. prev.

144

DJELOVANJE UVOĐENJA TRAVE U PROBAVNI SUSTAV Što se događa kad pojedemo hranu koja sadrži marihuanu? Da lije djelovanje drukčije od onog prouzročenog pušenjem trave? Da. Prije svega, ispitivanja koja su dosad provedena pokazala su d a j e pušenje (inhaliranje) oko tri puta djelotvornije od unošenja trave u probavni sustav kad je u pitanju dolazak THC-a u krvotok. To znači da bi za isti učinak koji uzrokuje jedan joint, u kolačiću bilo potrebno tri puta više trave. Drugo, da se "razvalite" jedući travu potrebno je tri puta više vremena nego d a j e pušite, to jest od pola sata do sat nakon konzumacije. (Pogledajte 7. poglavlje) Treće, mnogi spominju kvalitativnu razliku u djelovanju trave kad se ona unosi preko hrane. Po njihovom mišljenju "udarac" nastupa odjednom, ponekad punom snagom usred rečenice, fizički osjećaj je mnogo bolji, čvršći, možda i mnogo jači. Neki kažu d a j e takvo napušeno stanje mnogo teže kontrolirati i savladati te da ono potpuno "oduzima" umjesto da bude oblak na kome ćete "ploviti". Takvo stanje ima običaj duže trajati - pet do šest sati, a ponekad i do deset. Druga je velika razlika mogućnost samokontrole. Kad je u pitanju pušenje trave, količina se može lako regulirati i dozirati. Većina ljudi prestane pušiti čim se napuši, barem privremeno (još jedna razlika između alkohola i trave). Međutim, kad se radi o travi koja je unesena u probavni sustav, ona "udara" punom snagom, odjednom, i taj se udarac ni na koji način ne može ublažiti niti smanjiti. Štoviše, ako znate što raditi onih sat vremena prije nego što počne djelovanje a kolačići budu ukusni, nastavit ćete ih jesti. Ako kolačići sadrže makar i prosječnu količinu trave, može doći do neželjenih posljedica koje ćete morati osjetiti. Prema tome, treba biti mnogo strpljiviji i pažljiviji kad je u pitanju trava unesena s hranom.

145

Različita su ispitivanja pokazala da većinu neuobičajenog djelovanja o kojima smo govorili u prethodnom odjeljku, a to se posebno odnosi na mučninu, mnogo češće uzrokuje unošenje trave u probavni sustav nego pušenje. Razlog tome jest nadmoćno predoziranje do kojeg vrlo lako dolazi kad se trava konzumira na ovaj način. S druge strane, "trava u hrani" štedi vaše grlo i pluća. DUGOTRAJNO DJELOVANJE I na kraju, da li postoji značajno djelovanje čiji je uzrok relativno stalno pušenje trave tijekom više godina? Istraživanja djelovanja uzrokovanih dugotrajnom upotrebom standardnih vrsta trave u Americi još nisu dovršena. Dosadašnja otkrića ne ukazuju na postojanje štetnih posljedica koje su nastale kao rezultat desetogodišnjeg pušenja i po nekoliko jointova tjedno, pa čak i svaki dan. Ono što posebno zanima sve stručnjake za droge su tolerancija i ovisnost. Tolerancija predstavlja adaptaciju organizma na određenu supstancu, što znači d a j e tijekom upotrebe potrebna sve veća i veća količina supstance da se postigne isti učinak. Primjer takve supstance prema kojoj organizam postaje "tolerantan" jest bilo koja od teških droga, recimo heroin i morfij. Međutim, organizam ne razvija toleranciju prema marihuani. To znači da će onaj isti joint koji vam je bio dovoljan da se napušite prve godine pušenja biti isto toliko djelotvoran i nakon desetogodišnjeg pušačkog staža. U stvari, postoje određene indikacije "negativne tolerancije". Drugim riječima, iskusnim će pušačima, kako bi se "razvalili", često biti potrebna mala količina trave koja početniku ne bi bila dovoljna za postizanje istog učinka. Isto tako, brojni pušači s vremenom prihvate motanje jointa i njegovo kruženje od jednog do drugog kao da se radi o ritualu, te razviju određenu vrstu afektacije prema suhom i oš-

146

trom dimu koji se širi, kao i prema cijeloj "igri". Rezultat toga je da iskusnim pušačima ne samo d a j e potrebno manje trave da se napuše, nego su i sami skloni pušiti manje od ostalih. Fenomen u kojem organizam počne zahtijevati stalno unošenje određene supstance zove se ovisnost. Ovisnost se manifestira kad se unošenje supstance obustavi. Simptomi (prestanka upotrebe) kreću se od blage glavobolje i halucinacija uzrokovanih detoksifikacijom od heroina (cold turkey*). Na primjer, čak i oni koji piju kavu u velikim količinama ili teški pušači cigareta bez nikotina ili kofeina postaju vrlo razdražljivi i nervozni, a ponekad imaju i glavobolje. Međutim, ispitivanja provedena u Americi pokazuju da marihuana ne razvija fizičku ovisnost, kao uostalom ni nikotin ili kofein. Čak i pušači koji već godinama svakodnevno koriste marihuanu, ne osjećaju fizičke simptome kad odjednom prestanu pušiti iz bilo kojeg razloga. Neki protivnici marihuane spominju vrstu tzv. psihičke ovisnosti. Međutim, dokazano je da se kod jedne zdrave i normalne osobe razvija ovisnost o travi koja nije ništa veća od one koja se kod nekoga razvije prema čaši vina uz večeru. Drugi učinak prouzročen dugotrajnom upotrebom koji se ponekad spominje jest "sindrom demotivacije", tj. kad oni koji su često napušeni postupno počinju gubiti interes za bilo što drugo osim za to kako u takvom stanju ostati. Dokazi za ovakvu tvrdnju nisu sasvim jasni jer je neosporno da brojni "teški" pušači žive bez ikakvih smetnji, a do sada nema dokaza da su dugotrajna upotreba marihuane i konzistentno gubljenje motivacije ili ambicije direktno povezani. Istina je da zadovoljstvo koje trava pruža ponekad služi za "bijeg" od stvarnog života, ali u današnjem naelektriziranom društvu nagli i potpuni prestanak konzumiranja droge; op. prev.

147

koje je potpuno usmjereno prema stjecanju dobiti ovako nešto može imati samo blagotvorno, relaksirajuće djelovanje. Međutim, u slučaju osoba s osobnim ili problemima u društvu, ima mjesta za brigu. Te osobe mogu iskoristiti travu (stanje napušenosti) kao alternativu suočavanju s izazovom rješavanja svojih problema. Razlog za brigu također predstavlja i pretjerano česta upotreba trave među nekim adolescentima. Stjecanje znanja i discipline koja je neophodna u životu za većinu ljudi predstavlja vrlo tešku borbu. Međutim, ako postoje brojni poslovi koji se mogu obavljati čak i pod utjecajem trave, učiti i obrazovati se nije moguće ako ste previše često napušeni. Trava privremeno oslabljuje organizacijsku strukturu mozga koja inače igra vrlo važnu ulogu u proučavanju i savladavanju novih informacija, kao i u različitim mentalnim procesima. Nadalje, neosporno je da se određene osobe pod utjecajem trave osjećaju "ohrabreno", tj. vjeruju d a j e život u biti dobar i da će sve biti u redu. Dugotrajna upotreba marihuane može oko pojedinca, posebno mladih, stvoriti određenu auru optimizma te tako uzrokovati neosnovano precjenjivanje svojih mogućnosti i prilika. To dovodi do vrste "magičnog mišljenja" koje pojedincu pretpostavlja blistavu budućnost, a da pritom ne uzima u obzir naporan rad i vježbu koja je potrebna za bilo kakvu budućnost. I napokon, marihuana oslobađa fantaziju i maštu te narušava dominaciju matematičko-logičkih procesa razmišljanja. Za odrasle koji su već previše podređeni svojim karijerama i koji imaju racionalan pogled na svijet, trava može služiti jedino za opuštanje. Međutim, za mlado stvorenje koje izlazi iz djetinjeg svijeta fantazija i maštanja i koje tek treba proći kroz fazu logičnog i racionalnog treninga i razvitka, prečesta upotreba marihuane može predstavljati samo kočnicu.

148

Posljednje za što bi se moglo reći d a j e rezultat dugotrajne upotrebe trave jest transformiranje stanja napušenosti u određenoj mjeri. Pušači-veterani više ne doživljavaju "otkrića" i poremećaje u čulnom opažanju kao u vrijeme kad su bili početnici. Trava kasnije više postaje dio pojedinca: više uživate u onome što ste naučili da možete biti. Osjećaj napušenosti sad je duboko u vama, više nije potrebno da i ono što vas okružuje dobije neko posebno značenje da bi vam bilo ugodno. Gomila misli i fantazija i dalje navire, ali ih sad mirno puštate da polako prolaze. Osjećaj "udaljenosti" i strah koji se povremeno pojavi vas ne uznemiruju. Prepoznajete ih i prihvaćate kao "igru" ili jednostavno mijenjate ritam. Iskustvo donosi čak i spokojstvo. Postoji ijedan učinak uzrokovan dugotrajnim pušenjem trave koji nema veze s marihuanom kao takvom, nego je učinak samog pušenja. Kako marihuana ne sadrži katran i nikotin kao duhan, a tijekom godina se popuši mnogo manja količina trave od količine duhana koju popuši jedan umjereni pušač cigareta, učinci uzrokovani dugotrajnim udisanjem dima marihuane su minorni. Međutim, oni ipak postoje zbog toga sto dim trave sadrži strane materijale koji se uvlače u pluća, •i taj se dim uvlači mnogo dublje i mnogo duže se zadržava u plućima nego duhanski dim. Slični učinci uzrokovani unošenjem trave preko hrane nisu primijećeni ni na želucu ni na iclri ni na bubrezima. Testovi su pokazali da se u slučaju neposredne opasnosti trenutno probija "barijera" koja se u mozgu stvara djelovanjem trave te da pojedinac počinje trezveno rasuđivati. Međutim, iako je dovoljno dokumentiran, ovaj učinak "isključi\ i inja" nije moguć u svim slučajevima budući da snaga djelo\ imja marihuane varira. Stoga taj učinak ne bi trebalo ispiti\ .ili tako da sebe u napušenom stanju namjerno izlažemo poli ni t jalno opasnim situacijama. Treba dodati još nešto. Sma-

149

tramo d a j e važno srušiti mit o povezanosti marihuane i nasilja. I studija o marihuani vlade Sjedinjenih država također ukazuje na to da se i u popularnoj i u stručnoj literaturi pojavljuju brojne neosnovane, često emocijama obojene, optužbe koje se odnose na doprinos marihuane nasilju: "U studiji o trideset sedam ubojstava počinjenih u New Orleansu u godini dana, sedamnaest je ubojstava direktno povezano s marihuanom... Zla marihuana svoje tragove ostavlja po cijeloj zemlji, od sitnih krađa do pljačke banaka..." (La Roe, 1940.) "Čak ni seks ne zadovoljava abnormalne nagone koje potiče marihuana. I dalje postoji potreba za daljnjim uzbuđenjem i oslobađanjem emocija, a to je onda kad se počnu hvatati pištolja i vitlati noževima i britvama. Oni koji upotrebljavaju marihuanu sve to smatraju sasvim normalnim!" (Williams, 1969.) "U ranim fazama intoksikacije uništava se snaga volje i oslobađaju se inhibicije i ograničenja; moralne barikade se ruše i često slijedi razvrat i seksualnost. Tamo gdje postoji mentalna nestabilnost ponašanje će biti nasilničko. Narcisoidne će osobe uživati u zavodljivom osjećaju veličine, plašljive će osobe biti uznemirene, a one agresivne su sklone nasilju i zločinu." (Anslinger & Tompkins, 1953.) Druga ispitivanja jednostavno potiču ove navode ili tvrde da ne postoje dokazi koji će potkrijepiti teze o jednom nezavisnom kauzalnom odnosu.

150

"Činjenica da su brojni svjedoci govorili u prilog tvrdnji 0 miroljubivosti, čak i onih koji prekomjerno konzumiraju, dokazuje d a j e iskustvo u ovoj zemlji takvo da ova droga (konoplja) u pravilu nije sklona izazivati nasilničko ponašanje 1 zločine." (Komisija za indijsku konoplju, 1969.) Veza između upotrebe marihuane i izražavanja agresivnosti ili zločina, kao što su ubojstvo, silovanje i nasrtaj, ostaje jedno od najkontroverznijih pitanja vezanih za ovu drogu. Ovaj argument postavlja nekoliko fundamentalnih pitanja: Da li su takva stanja (učinci), pod pretpostavkom da ih izaziva marihuana, svojstvena svima onima koji je upotrebljavaju? Da li ti učinci, ako do njih dođe, uvijek ili često utječu na otvoreno postupanje pojedinca? Da li se to ponašanje uvijek manifestira kao agresivnost i nasilničko ponašanje? Odgovori na ova pitanja mogu se dobiti iz različitih izvora. Jedan od njih su laboratorijska ispitivanja provedena s ciljem određivanja određenih fizioloških i psihičkih reakcija i identifikacije vidljivih posljedica na ponašanje. Drugi su izvor retrospektivna izvješća o učincima koje su iznijeli sami pušači marihuane. Dodatni dokazi mogu se dobiti ispitivanjem (kriminalnih) dosjea onih za koje se zna da su pušili marihuanu i učestalosti upotrebe marihuane kod osoba kojima se sudilo zbog različitih teških zločina. I iako ta posljednja metoda može otkriti određene statističke asocijacije (za koje se daljnjom analizom može dokazati da su netočne), one sc ne bi trebale interpretirati tako da pokažu postojanje kauzalnog odnosa između marihuane i počinjenih zločina. Dokazi izvedeni iz dosadašnjih iskustava ne idu u korist hipotezi da marihuana povećava agresivnost ili da njezini učinci značajno povećavaju mogućnost da se pušač potakne na nasilje ili zločin.

151

U istraživanju koje je 1972.g. u Philadelphiji provela Komisija za marihuanu Sjedinjenih država na muškarcima od 15-34 godine, ispitanici su intervjuirani o tome u kojoj mjeri i koliko često upotrebljavaju marihuanu, u kojoj mjeri ona djeluje na izvršavanje zločina i delinkvenciju, i kakva obilna iskustva imaju pod djelovanjem marihuane. Uzimajući u obzir učinke koje su iskusili (oko 75 posto ispitanih je izjavilo da su marihuanu probali ili je koriste), skoro svi su negirali da se učinci marihuane mogu interpretirati kao nešto što izaziva zločin ili nasilje. Podaci pokazuju da je većina ispitanika odgovorila da "nikad ili skoro nikad" nisu osjetili učinke za koje bi se moglo reći da stvaraju frustraciju, bijes ili agresivnost te da to obično nisu učinci koji uzrokuju povećanje podložnosti vanjskim utjecajima. S druge strane, 72 posto ispitanika je odgovorilo da se osjeća potpuno opušteno, 53 posto da se osjeća manje "bijesno" i 47 posto d a j e pospano barem polovinu vremena dok je pod utjecajem trave. Sve u svemu, ovi podaci navode na to da marihuana obično ne uzrokuje učinke koji mogu povećati agresivnost ili potaknuti nasilje. Više drugih studija koje su taj odnos proučavale mnogo detaljnije u cjelini pokazuju da marihuana ne igra značajnu ulogu u poticanju na izvršavanje teških zločina. Kao što se i stanja napušenosti razlikuju ovisno o vrsti trave, osobi i o prilici, tako će i ponašanje pojedinca u napušenom stanju biti vrlo raznoliko. Postupno ćete otkriti što vam se sviđa. Srećom, ruke su vam potpuno odriješene da izaberete.

152

8. HAŠIŠ

MISTERIOZNA DROGA ISTOKA Niti jedna knjiga o marihuani nije kompletna ako ne razmotri pitanje hašiša, budući da postoji velik broj zabluda i nesporazuma u vezi s tom drogom i njezinom upotrebom. Milijuni su Amerikanaca probali hašiš. Većina nas je barem čula za tu misterioznu drogu, ali ako pitate nekog starijeg korisnika marihuane o tome što je hašiš, odakle dolazi, kako se proizvodi ili kako se koristi, vrlo vjerojatno na svoje pitanje nećete dobiti zadovoljavajući odgovor. Većina onih koji upotrebljavaju hašiš zna vrlo malo ili nimalo o njemu. Različite znanstvene studije provedene proteklih godina objelodanile su brojne do sada nepoznate kvalitete marihuane te razbile ukorijenjene zablude. Dokazano je da trava kod pušača ne stvara naviku u onom smislu u kojem je stvara nikotin, iako se može razviti vrsta psihičke ovisnosti kao rezultat nediscipliniranog, konstantnog konzumiranja trave. Činjenica je također da upotreba marihuane ne vodi k upotrebi težih droga. Jedno je istraživanje provedeno na Columbia Universityju čak pokazalo da marihuana može usporiti razvoj kancerogenih stanica kod miševa. Kao rezultat sve većeg broja stalnih korisnika marihuane u Sjedinjenim državama i dokaza koji su prikupljeni tijekom ovih istraživanja, pojavile su se grupe kao što je NORML koje se zalažu za dekriminalizaciju i legalizaciju marihuane. Međutim, te grupe rijetko spominju hašiš i rijetko zahtijevaju njegovu legalizaciju. Razlog je jednostavan: nedostatak znanstveno utemeljenih znanja o hašišu. Misterije i zablude koje postoje u vezi s hašišom

153

nikad nisu znanstveno ispitane te je pušačka publika ostala u mraku što se tiče znanja o njemu. U ovom ćemo poglavlju pokušati skinuti veo tajne s ove droge, pa će svatko za sebe odlučiti da l i j e treba koristiti ili ne. Drevna droga hašiš koristi se već tisućama godina. 2737. godine prije Krista jedan je kineski car napisao knjigu o lijekovima tog doba. On spominje da njegovi podanici stalno koriste hašiš te ga preporučuje kao lijek za malariju i mentalnu rastresenost. Nema sumnje d a j e u tim drevnim vremenima svako sredstvo koje je izazvalo stanje napušenosti moglo pomoći oboljelima od malarije budući da bi se pacijent smirio i nelagoda se smanjila. Danas je znanstveno dokazano da se nakon konzumacije marihuane snižava tjelesna temperatura. Prema tome, taj je kineski car imao pravo jer hašiš uzrokuje isti učinak, a to ćemo objasniti kasnije. Nelagoda i groznica koju osjećaju oboljeli od malarije se ublažava jer se tako "kamufliraju" simptomi bolesti. Pa čak i danas, iako su aspirin i ležanje u krevetu osnovni načini za tretiranje gripe, trava ili hašiš će u svakom slučaju učiniti da se stanje oboljelog i u fizičkom i u psihičkom smislu poboljša. Međutim, s tim se carem ne slažemo u tome da se ova droga može koristiti za liječenje mentalne rastresenosti. Iz naših iskustava i ispitivanja znamo da je hašiš sklon izazivanju povećane zaboravljivosti. I uz sve to, važna je činjenica to da se ova droga koristila vjekovima prije pojave Kršćana te d a j e do danas ostala popularna, pogotovo na Istoku. Sljedeće dvije do tri tisuće godina uopće se nije ili se malo pisalo o hašišu. A onda, u 1. stoljeću nakon Krista je u djelu Arapske noći opisan način na koji bi Arapi zasjeli i pušili hašiš cijeli dan i cijelu noć. Taje droga bila stil života na Istoku. Hašiš i danas igra vrlo važnu ulogu u životu u Indiji i sjevernoj Africi. U Maroku ne možete proći pokraj ili ući u sukhs (tržnicu ili dućan) a da ne osjetite nezamjenjiv, oštar miris ha-

154

šiša. U tim dućanima nije neobično da dok pregovarate o cijeni, s trgovcem podijelite lulu dobrog hašiša. Slična je situacija nekad bila i u Kini. Marco Polo je po povratku sa svojih putovanja u 12. stoljeću napisao detaljan izvještaj o životu u drevnoj Kini. On spominje urođenike koji tijekom rada na rižinim poljima konzumiraju hašiš (slično Jamajčanima koji i danas upotrebljavaju travu dok rade na poljima šećerne trske), a također i pripadnike viših klasa koji su se, uz opijum i druge narkotike, odavali regularnoj upotrebi hašiša. U bilo koju svrhu da se koristio hašiš, nije bio ništa više od snažnijeg oblika marihuane. To nije halucinogena droga kao što je LSD, na primjer. Sve halucinogene droge (osim kaktusa peyotI) stvorili su ljudi u laboratorijima. Hašiš nije barbiturat, depresiv. Isto tako, hašiš nije ni narkotik. Svi narkotici, kao što su opijum ili heroin, proizvode se od maka, biljke čiji je stručni botanički naziv Papauer Somniferum. Hašiš se dobiva od iste biljke od koje i marihuana, obične indijske konoplje, Cannabis sativa. Ova biljka raste i plodonosna je na područjima umjerene klime širom svijeta. Zaista, svi se dijelovi stabljike konoplje mogu koristiti za osnovnu svrhu, dolaženje u stanje napušenosti. Smola sakupljena s vrha stabljike sadrži obilje psihoaktivnih sastojaka i naziva se hašiš ili charas. Listovi i cvjetovi s gornjeg dijela biljke nazivaju se bhang. Smola koja se dobiva s listova donjeg dijela stabljike naziva se ganja (crna ganja je vrsta marihuane koja se izvozi iz Sjeverne Afrike i smatra se jednom od najjačih na tržištu). Pomiješani i usitnjeni listovi, cvjetovi, grančice i sjemenke predstavljaju običnu marihuanu. Odnos snaga između marihuane koja se dobiva s biljaka koje rastu u Sjevernoj Americi i charasa (hašiša) dobivenog s biljaka koje rastu u Indiji je kao razlika između pive i najjačeg ruma. Drugim riječima, Acapulco gold ili dobra kolumbijska trava posjeduju deseti dio potencije čistog hašiša. 155

Kao što smo već prije spomenuli, hašiš se dobiva s vrha stabljike. Kad biljka dostigne zrelost, ona počinje lučiti tekućinu (smolu) iz cvjetova, a to se posebno odnosi na vrste koje uspijevaju u sjevernoj Africi. U svom čistom obliku t a j e tekućina osnova hašiša. U drugim dijelovima svijeta, a pogotovo u Aziji, ženske stabljike konoplje žanju se prije nego što potpuno procvjetaju. Smola se s pupoljaka, listova, grančica i sjemenki skida na taj način što se vrhovima stabljike šiba po gruboj tkanini (smola se zadržava na tkanini). Smola se zatim zgrušava i nastaju tamno smeđi grumeni. Zbog težine se dodaje šećer ili neka slična supstanca te se zatim proizvod prodaje kao hašiš. Najjači hašiš je onaj koji se proizvodi u Indiji. Tamo se također smola skida s vrhova zrelih biljaka, miješa se s određenom supstancom te se prodaje. Charas se vrlo rijetko može naći u Sjedinjenim državama. On je tamniji od afričkog i azijskog hašiša, prodaje se u obliku "pogače" te je znatno skuplji od bilo koje druge vrste hašiša. Kao i kod marihuane, i u hašišu psihoaktivni sastojak predstavlja THC, tetrahidrokanabinol. THC je supstanca koja izaziva euforiju i lakomislenost, kao i povećanje osjetljivosti (čulne). Marihuana, bilo d a j e mjerimo po težini ili po volumenu, prosječno sadrži količinu od 1 do 3 posto psihoaktivne supstance, THC-a. S druge strane, hašiš sadrži 10 do 15 posto THC-a. Prema tome je marihuana u usporedbi s hašišom otprilike ono što je vino u usporedbi sa žestokim pićem. Obje ove vrste pića sadrže istu aktivnu supstancu, alkohol. Međutim, vino sadrži samo 12 posto alkohola, dok se oko 43 posto alkohola nalazi u pićima kao što su viski, burbon, votka i druga žestoka pića. Slično tome, trava sadrži samo 10 do 25 posto THC-a koji postoji u istoj količini hašiša. Dakle, hašiš uzrokuje snažniji i dugotrajniji učinak.

156

Budući d a j e jasno da i stanje napušenosti izazvano hašišom i isto stanje izazvano marihuanom uzrokuje i oblikuje ista kemijska supstanca - THC, hašiš se, kao i marihuana, može sigurno koristiti sve dok se konzumiraju (razumne) količine. Isto tako, hašiš, kao i marihuana, ne stvara naviku. Može jedino izazvati vrstu psihičke ovisnosti, sličnu ovisnosti koja se stvara od trave. Hašiš također ne izaziva halucinacije i nije "prethodnik" upotrebi bilo kojeg narkotika. Naravno, svi smo čuli priče o korisnicima hašiša koji su toliko napušeni da počnu halucinirati. Te priče nisu istinite. "Halucinogena svojstva" THC-a otprilike su kao i ona koja posjeduju obične cigarete. Međutim, hašiš se često "siječe" LSD-om ili nekom drugom halucinogenom drogom. Kad takva droga izazove halucinacije onda se one pripisuju hašišu. Ukratko, hašiš nije ništa drugo nego najpotentniji dio stabljike indijske konoplje koji izaziva iste učinke kao i marihuana, iako u snažnijem i koncentriranijem obliku. VRSTE HAŠIŠA Kakve se vrste hašiša proizvode i prodaju? Kao što smo prije istaknuli, čisti hašiš je jednostavno smola biljke konoplje koja sadrži najveći mogući postotak THCa. Taje smola osnovni sastojak svih različitih vrsta hašiša koje se mogu kupiti u Sjedinjenim državama. Komercijalni se hašiš pojavljuje u različitim oblicima: kao tekućina, pogača ili u blokovima, kao i u obliku praška. Međutim, nisu sve te vrste hašiša dostupne. Ipak ćemo razmotriti svaku od tih vrsta posebno, kao i njezinu dostupnost, način upotrebe i potenciju. Hašiš u tekućem stanju naziva se haš-ulje te se može kupiti u Americi za 20 do 50 dolara po bočici, ovisno o potenciji i količini. Haš-ulje se može dobiti od bilo koje vrste cannabisa. Nakon što se smola skine s biljke i sakupi, ona se miješa s tekućom osnovom, a to je ponekad voda, a ponekad glukoza

157

u obliku sirupa. Mješavina se zatim odlaže u hermetički zatvorene kontejnere. Budući d a j e haš-ulje tekućina, neće moći gorjeti. Stoga se samo haš-ulje ne može konzumirati pušenjem, a najprikladnija metoda upotrebe razmotrit će se u sljedećem odjeljku. Potencija ulja je strogo određena postotkom THC-a u ulju. Kao i u slučaju marihuane, haš-ulje je dostupno u svim kladama kvalitete, međutim, potencija se ne može odrediti ni pogledom ni mirisanjem, nego se mora probati. "Pogača" je sljedeća vrsta hašiša. U tu kategoriju spada isključivo charas koji se proizvodi u Indiji jer jedino konoplja koja uspijeva u toj zemlji daje smolu koja se pomiješana sa šećerom ili nekom drugom vrstom glukoze u čvrstom stanju može drobiti prstima. Razlog tome je vrsta biljke konoplje iz koje se ta smola dobiva. Osim toga što se za proizvodnju charasa upotrebljavaju samo potentnije ženske stabljike, u Indiji se uzgaja samo jedna vrsta konoplje, a to je Cannabis sativa, predak svih biljaka koje stvaraju THC. U drugim dijelovima svijeta razvile su se još dvije vrste: Cannabis indica u Africi i pojedinim dijelovima Azije i Cannabis americana u Južnoj i Latinskoj Americi, Meksiku i Sjedinjenim državama. Nijedna od tih sorti ne daje pravi charas, smolu s najvišim postotkom THC-a. S biljaka izdvojen i sakupljen charas miješa se s vrlo malom količinom drugih sastojaka. Smola se veže za dodatnu tvar te se suši na propuhu sve dok ne postane tamnosmeđa ili crna masa. Međutim, ne dolazi do kemijske reakcije između smole i dodane supstance. Zbog toga hašiš-pogače nisu dostupne u Americi. Previše su nepostojane da bi se izvozile ili švercale. Na žalost, to je najbolje vrsta hašiša te daleko najpotentnija. Zar još vjerujete da su John Lennon i ostali išli u Indiju da bi upoznali istočnjačku religiju i kulturu? Za one koji stvarno vole hašiš, Indija je raj.

158

Najrasprostranjenija vrsta hašiša je ona koja se prodaje u obliku sivkastih, smeđih ili crnih ploča ili grumena. Ona prvenstveno stiže iz Libanona, Nepala i sjeverne Afrike. Takvi blokovi hašiša prave se na vrlo sličan način kao i charas, ali sc dodaje više šećera te se smjesa pažljivo miješa na umjerenoj toplini dok se svi sastojci kemijski ne povežu. Zatim se mješavina suši na višoj temperaturi dok se ne formiraju čvrsti blokovi koji se kasnije razrežu na manje, praktičnije komade od unce, funte ili kilograma te se izvoze širom svijeta. Većina je ljudi čula za opće pravilo za određivanje kvalitete ili potencije hašiša koje glasi: što je hašiš tamniji, to je i bolji. Ta tvrdnja također nije istinita, iako je vjerojatno d a j e hašiš tamnije boje sklon imati veći postotak THC-a. Međutim, proizvođači ili distributeri često dodaju različite supstance (na primjer jod) da oboje proizvod. Kao i kod marihuane, jedini način određivanja postotka THC-a, to jest potencije, jest probati hašiš. Ponekad i hašiš svjetlije boje može biti vrlo potentan. Posljednja vrsta hašiša je bijeli prašak. Proizvodi se jedino u sjevernoj Africi i nikad se ne izvozi. To je u biti obična čista smola osušena na suncu. Kako se ne može konzumirati metodom pušenja jer ne sadrži ugljik, taj se bjeličasti prašak koristi za pripremanje jestivih proizvoda s hašišom. Najpoznatiji od tih prehrambenih proizvoda je tzv. "zeleni kolačić". Spominje ga i James Michener u svojoj noveli Skitnice o mladim ljudima koji putuju po Europi i sjevernoj Africi. "Zeleni kolačići" pripremaju se isključivo u Marrakeshu te se stanje napušenosti koje oni izazivaju ne može usporediti ni s jednim drugim, osim s onim koje izaziva čisti charas. Izraz "zeleni kolačići" u stvari je pogrešan naziv. Taj je kolačić u biti smećkaste boje, a okus i tekstura su mu slični medenjaku. Kolačić je okrugla oblika te u promjeru ima 4 do 6 cm. Uobičajenim se sastojcima (za kolače) prije pečenja

159

dodaje određena količina čistog haš-praha koji kolačiću daje "suhi" okus. Zahvaljujući potenciji čistog haš-praha krajnji je učinak vrlo snažan. Na žalost, taj se proizvod vrlo rijetko izvozi. Ukratko, kod kupovine hašiša samo je za znalca bitno koje je vrste hašiš ili koliko je potentan. Pod pretpostavkom d a j e ono što kupujete pravi hašiš te da nije pomiješan s nekom halucinogenom drogom, narkotikom ili otrovom (kao što je strihinin), za što se ne morate brinuti ako vas opskrbljuje pošten diler, hašiš će uvijek izazvat snažan, dugotrajan učinak koji će osjetiti i u kojem će uživati čak i korisnik početnik. KONZUMIRANJE HAŠIŠA S HRANOM Nakon što ste odlučili kupiti određenu količinu hašiša, bez obzira da lije to haš-ulje ili komad hašiša, postoji nekoliko načina kako ga iskoristiti. Kao i marihuana, hašiš se može "pojesti", pušiti u luli ili u jointu. Svaka od tih metoda ima svoje prednosti i svoje loše strane. Prvo ćemo razmotriti uzimanje hašiša s hranom. Ako imate haš-ulje, nekoliko kapi možete staviti u svaku vrstu hrane. Na žalost, hrana neće apsorbirati ulje, pa ćete ga stoga i osjetiti kad dođete do zalogaja na kojem ima ulja. Haš-ulje ima gorak i odvratan okus. Određenim je osobama mučno od njega. Ako ste nepušač, ovo je jedini način da se "rasturite" pomoću haš-ulja. Ako imate grumen hašiša, odlomite manji komad i usitnite ga teškim predmetom dok se ne pretvori u najfiniji mogući prah. Zatim taj prah pospite preko onog što pripremate, ali budite pažljivi kako biste ga posipali ravnomjerno. Hrana se zatim mora dobro skuhati i možete početi jesti. Hrana će imati pomalo "suh" i gorak okus. Prema tome, preporučujemo vam da hašiš dodate u nešto slatko kao što su kolači ili u nešto pikantno kao, na primjer, u umak za špagete.

160

Prednost unošenja hašiša s hranom trostruka je u usporedbi s pušenjem: Štedite pluća. Nema neugodnog mirisa (dima). Cjelokupna količina hašiša imat će koristan učinak. Kad se puši dobar hašiš, ovisno o tome koliko je oštar, on može izazvati gadan kašalj. Upaljeni hašiš ima vrlo oštar i opor miris. Ako se nalazite na javnom mjestu ili ako jednostavno ne želite da se njegov miris zadrži u stanu, stuffje najbolje "pojesti". Na taj se način također iskorištava cjelokupna količina hašiša i ništa ne propada. Stoga je ta metoda mnogo ekonomičnija. Po našem mišljenju, konzumiranje hašiša na taj način ima i velike mane: Hašiš je nešto manje "djelotvoran" kad se uzima s hranom. Mnogo sporije se dolazi u stanje napušenosti. Nije moguće kontrolirati učinak. Znanstveno je pokazano i dokazano da će jedna te ista količina popušena hašiša imati mnogo snažniji učinak nego kad je se "pojede". Jednostavno je manje potentna ako se konzumira na taj način. To je zbog toga što psihoaktivne tvari počnu djelovati na svijest tek nakon što THC dođe u krvotok, a zatim putem krvi i u mozak. Kad se hašiš "jede", THC zajedno s hranom u koju je stavljen apsorbiraju probavni organi. Velika količina THC-a nikad ne dospije u krvotok. Uz to je potrebno određeno vrijeme prije nego što osoba počne probavljati tu hranu obogaćenu hašišom, te stoga THC vrlo polako i postupno dolazi u krv. Zbog toga djelovanje nije koncentrirano, ali zato učinak može trajati nešto duže. I na kraju, bez obzira na to koliko se onaj koji sprema hranu trudio biti pažljiv, neizbježno će pojedini dijelovi jela imati veću količinu hašiša od drugih. Prema tome, iako je svatko pojeo po dva kolačića s hašišom, neki će osjetiti mnogo snažnije djelovanje.

161

Možda vam je prethodna rasprava ukazala na to da mi više cijenimo metodu pušenja. Prije nego što shvatite kako se hašiš puši, morate znati da on sadrži vrlo mali postotak ugljika za razliku od marihuane koja sadrži veliku količinu ugljika koji će oksidirati (gorjeti). Stoga hašiš neće gorjeti u uobičajenom smislu, na način na koji gori duhan ili trava, te može biti kompliciran za pušenje. Ako ste čuli priče o onima koji puše hašiš, ili ako ste i sami probali, saznali ste da tijekom pušenja dobrog hašiša šibicu ili upaljač svo vrijeme treba držati iznad lule. Ako konstantno uvlačite zrak, hašiš počinje tinjati, a ako prestanete, lula se ugasi. Ne možete se napušiti jer se lula stalno gasi. Ovisno o svojoj gustoći i konzistentnosti, kao i količini smole koju sadrži, hašiš može vrlo teško sagorijevati. Zbog toga brojni pušači hašiša više vole joint nego lulu. Uz to, prethodna se rasprava odnosi i na hašiš i na marihuanu. Hašiš se može pušiti u svakoj luli u kojoj se može pušiti marihuana. Budući da je dim vrlo oštar, većina pušača hašiša više voli vodenu lulu koja će dim ohladiti i obogatiti kisikom. (Vidi 5. poglavlje za detaljne informacije o lulama). I haš-ulje i hašiš u čvrstom stanju mogu se pušiti u luli. Kad je u pitanju haš-ulje procedura je sljedeća: Lulu do pola napuniti duhanom ili marihuanom. Usuti nekoliko kapi haš-ulja na duhan ili marihuanu. Držati šibicu nad lulom sve dok se duhan ili trava temeljito ne zapale. THC će u haš-ulju sagorjeti s duhanom ili travom, a lula će se rijetko ugasiti kao što je to slučaj s čistim hašišom. Lulu treba pušiti kao d a j e običan joint s marihuanom. Naravno, ako se za osnovu koristi marihuana, treba usuti manje ulja da se kontrolira količina THC-a koji se unosi. Ako posjedujete grumen hašiša i želite ga popušiti u luli, treba postupiti na sljedeći način:

162

Odlomiti komad hašiša koji je velik kao polovina zdjelice (lule). Taj komad zatim usitniti kako bi se izbjeglo neravnomjerno sagorijevanje. Usitnjeni hašiš staviti u lulu, ali tako da bude rahli kako bi do dna zdjelice moglo stići dovoljno kisika (na dno treba staviti mrežicu). Upaljenu šibicu ili upaljač treba držati iznad zdjelice. Povući dim duboko i bez prekida - ne kao običnu cigaretu, nego duboko udahnuti. Ako dvije ili više osoba puše iz iste lule, preporučamo da jedna osoba drži šibicu iznad zdjelice dok druga puši, budući da i mala pauza bez uvlačenja može učiniti da tinjajući hašiš sagori. Naravno, kad na dnu zdjelice ostane samo pepeo, to je znak d a j e popušen sav hašiš. Ne namjeravamo preuveličati slučaj hašiša koji neće gorjeti. Povremeno se može naići na hašiš koji nakon što se jednom upali gori kao tamjan: ustaljeno i ravnomjerno, čak i ako sc ne vuče dim iz lule ili jointa. Pušači-veterani najčešće puše hašiš u jointu, uglavnom zbog problema s gašenjem u luli. Iako je osnovna procedura motanja jointa ista, tj. ona koja je objašnjena u 4. poglavlju, s obzirom na drukčije sastojke jointa postoje i neke razlike koje ovise o vrsti hašiša koja se upotrebljava. Za pušenje haš-ulja u jointu postoje dvije metode. Pojedine osobe, pogotovo pušači cigareta, imaju običaj haš-uljem izvana navlažiti cigaret-papir te popušiti cigaretu na uobičajeni način. Radi postizanja mnogo boljeg učinka, neki korisnici smotaju regularan joint marihuane, a onda dodaju ulje direktno u travu ili uljem navlaže unutrašnje strane papira za motanje. Pod pretpostavkom da se za obje metode koristi haš-ulje iste kvalitete, ova potonja će dati mnogo bolje rezultate za-

163

hvaljujući većoj količini THC-a. Ako želite smotati joint s hašišom u čvrstom stanju, za osnovu ćete upotrijebiti duhan ili travu jer sam hašiš neće dobro sagorijevati. Faze "filanja" jointa s hašišom su sljedeće: Odlomiti mali komad hašiša. Usitniti taj komad dok se ne pretvori u fini prah. Pomiješati prah s količinom trave ili duhana koja je dovoljna da se ispuni joint. Smotati joint na uobičajen način. Kao i u slučaju haš-ulja, kombinacija marihuane i hašiša je mnogo jača nego kad se joint smota s duhanom. Koju ćete kombinaciju odabrati, ovisi o tome koliko se želite napušiti. Kad se joint smota s mješavinom trave i hašiša, to se naziva wacky weed. Takva mješavina izaziva moćan učinak, pogotovo ako su sastojci visoke kvalitete. Zato nemojte pokušavati odjednom popušiti previše ove mješavine. Vjerojatno ste zapazili da smo izostavili spomenuti joint smotan s čistim hašišom. Takav se joint može napraviti, pa i popušiti, no zbog nedostatka ugljika u hašišu, bit će velikih problema kod pušenja. Takav joint ima vrlo slab cug, a skoro je nemoguće održati žar. Prema tome, naš je savjet da ako želite pušiti hašiš u jointu, pomiješajte ga s travom ili duhanom.

164

9. MARIHUANA I SEKS

"Predstavnički dom Kongresa Sjedinjenih država je glasao da se ukinu fondovi za kontroverznu studiju o odnosu seksa i marihuane na sveučilištu South Illinois. Predstavnički je dom s 352 glasa odobrio zakon o dodatnom budžetu za fiskalnu godinu 1976. koji je predviđao odredbu da se uskrati podrška projektu koji se financirao preko Ministarstva za obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu. Sveučilište South Illinois dobilo je 121.000 dolara za proučavanje seksualnih reakcija muškaraca (pod djelovanjem marihuane) na erotske filmove kako bi se otkrilo da li marihuana pojačava ili ublažava seksualne reakcije. Više od 65.000 dolara (od 121.000) već je dobio voditelj projekta dr. Harrisu Rubinu, a ono što nije utrošeno mora se vratiti Vladi." High Times, kolovoz 1976.g. Vezu između marihuane i ljudskog seksualnog reagiranja proučavali su znanstvenici i laici još otkad se trava prvi put počela pušiti radi zadovoljstva 3.000 godina prije Krista. Potencija trave, moć utjecanja na svijest i mijenjanje realnosti leži u njezinoj smoli, THC-u ili tetrahidrokanabinolu. U odnosu na prosječan joint (s travom), postotak te smole je osam puta veći kod hašiša, a dvanaest puta veći u haš-ulju, najjaCem od svih derivata cannabisa. Većina znanstvenika modernog doba odbacila je afrodizilake, no određeni broj stručnjaka danas nije tako kategoričan. Kamenice, jensen i mljevena peraja morskog psa sigurno ne-

165

će vratiti muškost ili probuditi uspavani libido, no oni potiču dobro zdravlje, što je sigurno najvažniji pojedinačni čimbenik seksualne vitalnosti. Svi afrodizijaci, bez obzira koliko su tajnoviti, dijele se u dvije kategorije: psihofiziološki - vizualni (pornografski film, na primjer), taktilni i oni koji djeluju na osjetilo mirisa, okusa i sluha, i interni - hrana, alkoholna pića, droge ili ljubavni napici. Marihuana, naravno, spada u ovu grupu. Brojni uživatelji tvrde da marihuana daje ljubavnom iskustvu novu dimenziju. Oni oduševljeno govore o tome kako trava pobuđuje mnogo intenzivnije osjećaje, prolongira stanje sanjivosti, izaziva jaču mušku erekciju i vrlo produžen intenzivan orgazam. Smatraju da marihuana intenzivira ove reakcije tako što u isto vrijeme oslobađa inhibicije i pojačava osjetilne elemente vođenja ljubavi. Znanstveno priznati afrodizijaci, kao što su Damiana, Propionate i Yohimbin, su supstance koje zaista uzrokuju povećanje genitalnih organa; erekciju kod muškaraca i nabreknutost vagine kod žena. Vrlo je teško doći do tih supstanci; na primjer, Yohimbinje kristalni alkaloid koji se dobiva iz kore yohimbo drveta koje raste samo u centralnoj Africi. Čak i ako ga uspijete nabaviti, laboratorijskim je testovima dokazano da doza ove supstance, koja može izazvati direktnu seksualnu stimulaciju, ima i toksično djelovanje. Cantharides (španjolska mušica), inače ilegalna supstanca, je iritant koji u genitalnom predjelu stvara nesnošljiv svrab koji se može otkloniti samo seksualnim kontaktom. U časopisu Evergreen Review, sociolog Erich Goode tvrdi da "u najužem smislu marihuana nije seksualni stimulant tj. da se u laboratorijskim ispitivanjima nije pokazala kao takva". Međutim, on zaključuje da "kad su muškarac i žena zajedno i puše travu, što bi im drugo moglo biti na pameti?" Društvene okolnosti u kojima se marihuana puši mogu djelovati kao afrodizijak. 166

Sudionici u istraživanju koje je dr. Good proveo 1969. godine ispitivani su "da li marihuana stimulira seksualnu zainteresiranost". 38 posto ispitanika je odgovorilo da ne stimulira, 5 postoje odgovorilo da trava ima čak negativan učinak, a 13 postoje odgovorilo da možda stimulira ovisno o raspoloženju. Međutim, većina od 44 posto ispitanika je odgovorila da trava definitivno navodi misli na seks. Značajno je to da su polovinu te zadnje grupe činile žene. Sljedeće je pitanje bilo: "Da lije pod utjecajem marihuane uživanje u seksu veće?" 68 posto ispitanika je odgovorilo potvrdno - naročito za vrijeme orgazma (62 posto onih koji su dali pozitivan odgovor bile su žene). Podijelivši svoje ispitanike na stalne i povremene uživatelje, Good ističe da 77 posto stalnih uživatelja smatra da se uživanje povećava, 30 posto povremenih uživatelja smatra da trava stimulira njihov seksualni interes, a 49 posto smatra da povećava uživanje. Svodeći postotak žena koje su potvrdno odgovorile na oba pitanja, Good je zaključio daje "ženama potreban izgovor da opravdaju svoju želju i da mogu razmišljati o uzbuđivanju". On dalje kaže: "Muškarci su manje usredotočeni na predigru", pa stoga imaju problem s prijevremenom ejakulacijom kad su u napušenom stanju. "Žene su više preokupirane uvertirom, dok je ona kod muškaraca često samo sredstvo". "Ona vas vodi u ekstatičko, spiritualno, lebdeće stanje. Seks je potpuno iskustvo kad ste na marihuani", tvrdi 24-godišnja domaćica iz Philadelphije. "Iskustvo vođenja ljubavi u napušenom stanju ne pripada ovom svijetu. To je poput plesanja po svilenim oblačićima", kaže 28-godišnja pravnica iz New Yorka. Pisac Norman Mailer kaže: "Marihuana je moje omiljeno zadovoljstvo, istinsko zadovoljstvo. Dopire do onih dijelova tijela do kojih ništa drugo ne može dosegnuti; oslobađa me napetosti koju još jedino seks može ublažiti - a i seks je si-

167

gurno bolji uz travu. Možete naučiti bolje iskoristiti svoje tijelo. Isti pokret koji radite svakodnevno, dobit će novo značenje. Kad se pronađe lijek koji će izazvati veću osjetljivost od marihuane, to će biti moj lijek. I trudit ću se poštovati njegove poroke, otrove i cijenu koju zahtijeva na isti način na koji to radim s travom." Godine 1968. u San Franciscu je osnovan Nacionalni forum za seks i drogu. Osnovan je kao obrazovna organizacija i kao podružnica Glide memorijalne metodističke crkve. Sa svojim impresivnim timom liječnika i različitih profesionalaca, Forum je organizirao tečajeve namijenjene prije svega nastavnicima, socijalnim radnicima, svećenicima i pripadnicima sličnih društvenih profesija. Jedan član tima koji je u više navrata upitan o vezi trava - ljubav, tvrdi: "U biti, afrodizijaci ne postoje. Vjerojatno neka u kemiji nepoznata sila sama po sebi automatski budi seksualnost. Međutim, marihuana je sredstvo kojim možete upravljati i kontrolirati ga u pravcu 'seksa'. I nakon što je naučite koristiti, to je onda vjerojatno najbolja od svih droga u smislu afrodizijaka." Raspravljajući o dva čimbenika koja se smatraju osnovom tzv. afrodizijačke reakcije, a to su psihološka i osjetilna djelovanja, on dalje navodi: "Prvo, marihuana pomaže ljudima da se oslobode osjećaja krivice, kao i različitih ograničenja koja su u prošlosti stekli. Daje im slobodu da se međusobno odnose u smislu 'ovdje i sada', umjesto sa suzdržanošću na koju su se naučili tijekom sazrijevanja." "Marihuana pojačava fenomene vezane uz vođenje ljubavi, kao što su taktilne senzacije, tako da dodirivanje i milovanje partnera postaje beskrajno zadovoljstvo. Trenuci predigre su produženi ili se barem tako čini. Nema žurbe da se doživi orgazam. I napokon, marihuana potiče asocijativni aparat u mozgu koji doprinosi maštovitosti, a mašta je vrlo važna kad je u pitanju dobar seks." 168

Zanimljiva činjenica u vezi s gore spomenutim članom tima jest ta da on nije profesionalni psiholog ili znanstvenik, nego zaređeni svećenik metodističke crkve, ali se bavi i proučavanjem utjecaja psihodeličnih droga na modernu kulturu i religiju. Velečasni Lair Sutton kaže: "Bojim se d a j e crkva protiv mojih uvjerenja, ali ja imam ovdje u Forumu posao i ako me ljudi pitaju da lije marihuana afrodizijak, ja im odgovaram. Čini mi se da većina naših seksualnih trzavica potiče od puritanizma, od prevelike uštogljenosti. Za neke ljude mai iliuana može predstavljati prvi korak prema 'buđenju'." S velečasnim se slaže dr. Joel Fort, suosnivač Foruma i autor djela Tragači za zadovoljstvom, koji je inače poznat kao autoritet na području upotrebe i zloupotrebe droga. On tvrdi: "Ne postoji droga za koju se može reći da 'navodi' na bludne misli ili potiče seksualni nagon ondje gdje taj nagon ne postoji i u nonnalnim uvjetima. I alkohol i španjolska mušica pogotovo španjolska mušica - sve je to veliki mit. Ako smatraju daje marihuana afrodizijak, to je zbog toga što kad dvoje ljudi imaju duboku unutrašnju vezu ili kad se jednostavno međusobno simpatiziraju i žele jedno drugo, trava može samo još pojačati tu potpunu vezu." "Marihuana to čini na više načina. Prvo čini da se čovjek osjeća mnogo opuštenije smanjujući inhibicije, nervozu i osjećaj krivice. Zatim, promjenama i utjecajem na taktilne senzacije. Uz to može promijeniti osjećaj o vremenu tako da se čini da zajednički trenuci traju mnogo duže. Također, faza ljubavne predigre može izgledati duža i mnogo ugodnija. Kad dođe do samog seksa, ova droga tu utječe samo utoliko što intenzivira neki već postojeći čimbenik života te osobe." Teorija dr. Forta samo je jedna od mogućnosti. On vjeruje da je placebo reakcija osnova navodnog "afrodizijačkog učinka".

169

"Ako ljudi vjeruju da će marihuana izazvati određenu reakciju, ako su čitali ili čuli da će proizvesti određen učinak, onda će određen postotak njih (što je dokazano i u drugim studijama) reagirati tako čak i ako im se da potpuno nedjelotvorna supstanca. To je posljedica vjerovanja da će do reakcije doći, a ne supstance same po sebi." Izgleda da se sociolog Good slaže s ovom teorijom kad kaže da "kulturne norme" pušenja marihuane pojačavanju njezino djelovanje. On smatra da naše društveno određenje utječe na djelovanje. "Marihuana je afrodizijak, ne zbog svojih svojstava, nego zbog toga što se za travu stvarno napalite. Sve asocijacije izgrađene oko trave u našoj kulturi pomažu da se doživi povećanje seksualnog nagona." Kao što je slučaj s većinom droga u našem društvu, i marihuana je nepredvidljivo sredstvo. Čini se da njezina moć poticanja seksualnog nagona uvelike ovisi o osobnosti pojedinca, sredini i okolnostima u kojima se upotrebljava, kao i o reagiranju te osobe na farmakološka svojstva supstance. Budući da svatko od nas posjeduje različito fizičko-kemijsko ustrojstvo i različit skup seksualnih reakcija, nijedan znanstvenik ne može točno predvidjeti da li će nas trava "podići" ili će nas "spustiti". Čini se da su također stupanj sugestivnosti, libido, ambijent i uzbuđenost od vrlo velikog utjecaja. Marihuana sama po sebi ne zadovoljava definiciju iz rječnika: "...hrana ili droga koja izaziva ili povećava seksualnu želju." Ona neće, kao nekom magijom, potaknuti nekoga ako on nije podložan drugim oblicima stimulacije. Podvrgnute tradicionalnoj metodi proučavanja u laboratoriju, većina seksualno aktivnih osoba dostiže ugodno stanje napušenosti, a zatim mirno pada u san. Brojni su psihijatri, uzevši u obzir rezultate laboratorijskih testova izvedenih na životinjama, zaključili da se marihuana može ponašati i kao seksualni inhibitor. Kad se štakorima

170

ubrizga određena doza THC-a, oni gube pokretljivost, a također i seksualni poriv. Neki su liječnici zaključili da i kod ljudi postoji sličan utjecaj na seksualni odnos. Međutim, dr. Good to stajalište ne smatra vjerodostojnim. On tvrdi: "Farmakolozi proučavaju samo u okviru laboratorija; oni kažu d a j e marihuana anti-afrodizijak jer ona smanjuje seksualni nagon kod štakora. Vrlo je rizično primjenjivati na ljude znanja stečena ispitivanjem štakora." Doktor James West, psihijatar sa sveučilišta UCLA, slaže se s dr. Goodom i tvrdi: "Vrlo je teško proučavati afrodizijake u laboratoriju. Za mjerenje trajanja erekcije i stupnja stimulacije potrebno je da osoba bude stvarno uzbuđena. Prema tome, ako hoćemo znanstvenu potvrdu, treba se osloniti na život, a ne na laboratorij." U stvarnosti, prema dr. Westu, trava je sklona poticati želju na svim razinama. On zatim nastavlja: "Mnogo je puta objavljeno da marihuana nije afrodizijak. No, mislim d a j e točno uopćavanje prema kojem marihuana potiče različite 'apetite', sve apetite, uključujući i seksualni. Stoga je onome tko je pod utjecajem marihuane potrebna manja psihosocijalna stimulacija da dođe u odgovarajuće raspoloženje, nego onome tko je potpuno trijezan." Pojedini su ispitani parovi izjavili da im je iskustvo s marihuanom predstavljalo frustraciju. Trava bi koristila uživatelju sve dok nije došao do seksualnog vrhunca, no onda bi njegove spolne organe učinila tako neosjetljivima d a j e vrlo teško postizao orgazam ili ga uopće nije mogao postići. Jedna od pacijentica dr. Gooda, četrdesetogodišnja tajnica, ispričala je sociologu kako su ona i njezin četrdesetpetogodišnji prijatelj odlučili pušiti marihuanu budući da su čuli brojne priče o marihuani i seksu. "Ona m i j e nastavila objašnjavati u detalje što se događalo", priča dr. Good. "Rekla je kako je njezin prijatelj imao neobično snažnu erekciju te d a j e i ona

171

bila vrlo stimulirana i 'spremna'. Počeli su voditi ljubav, no, rekla je: "To nije bilo ništa." Pokušavali su sat vremena, ali su oboje osjećali neosjetljivost u genitalnom predjelu. Zapravo, apsolutno ništa nisu osjećali. "Bilo je dosadno", rekla je, iako inače u normalnim okolnostima oboje uživaju u seksu." Mnogi koji se ne slažu d a j e marihuana potencijalni seksualni napitak tvrde da ona umanjuje razinu seksualnog hormona kod muškaraca. Činjenice pokazuju da su proučavanja koja je 1974. godine proveo par Lohnson-Masters & Kolodny ukazala na to da su testirani imali smanjenu razinu testosterona. Citirajući rezultate tog proučavanja, novinari su povikali da se slavna "trava" konačno pokazala kao nesigurna, pa su neki predstavnici u Kongresu izjavljivali da će ona kod muškaraca uzrokovati neplodnost. Sljedeća studija. Dr. Roberta Meyera sa Sveučilišta Massachussets nije dobila takav publicitet u tisku. Koristeći identične metode ispitivanja, on nije bio u stanju otkriti bilo kakav značajan manjak testosterona. Ovo pitanje ostaje otvoreno, međutim, treba imati na umu d a j e čak i po rezultatima ispitivanja koje su izvršili Masters & Kolodny manjak hormona još uvijek u okviru "normalnih granica". Također, važno je naglasiti da iako je testosteron primarni seksualni hormon kod muškaraca, svaki muškarac ima različitu razinu tog hormona te se ona mijenja od razdoblja do razdoblja. Ispitivanje nije navelo niti jedan slučaj poremećaja. Jedno drugo kontroverzno ispitivanje datira iz 1963. godine, a proveo g a j e dr. Jay Harmon iz bolnice New England Deaconess Hospital. Po njemu marihuana može izazvati neobičan rast grudi kod mladih muškaraca. Dr. Harmon smatra da tetrahidrokanabinol (THC) snažno utječe i na razinu hormona kod žena, pa zaključuje da česta upotreba marihuane može uzrokovati povećanje grudi. Ipak, kasnije provedene studije ne uspostavljaju takvu uzročno-posljedičnu vezu; us-

172

prkos tome, brojne su žene navodno počele učestalo pušiti travu, uzalud pokušavajući razviti svoje grudi. Budući da marihuana ima stimulativno djelovanje na mozak, ona na određeni način podiže moć zapažanja ovisno o tome na koji dio mozga utječe. U prvom redu, trava stimulira viša misaona središta, a manje utječe na dublje emocionalne oblasti. Kako viša središta imaju snažan utjecaj na maštu, vizije i govor, čovjek je sklon postati svjesniji stimulansa izvan tijela te je sklon u većoj mjeri razmišljati o njima. Iako će uživatelj možda potpuno mirno sjediti, on će o nečemu detaljno razmišljati. Općenito govoreći, osoba postaje zainteresirana za neke "unutrašnje" vrijednosti, a manje se usredotočuje na emocionalni utjecaj pojedinih stvari. Ona je prije oduševljena nego ganuta, a pojedini fragmenti misli, kao i fragmenti iz iskustva, dobivaju veći značaj, iako je manja kohezivna povezanost u čovjekovom normalnom načinu opažanja i osjećanja. To koncentrirano preispitivanje onoga što je "ovdje i sada" može često otkriti detalje koje je čovjek u drugim prilikama sklon ignorirati. Veća usredotočenost na sadašnji trenutak jest uzrok učinka "produženja vremena" koji je poznat većini uživatelj a marihuane. ("Zezaš se, zar je sve trajalo samo deset minuta?") I kad je seks u pitanju, pojedinac je više okrenut detaljima. Dodir, miris, okus i opći izgled stvari je pojačan, a doživljaj se prolongira. Kako se senzualnost povećava, intimni odnos "uzimanja i davanja" postaje manje bitan. Seks postaje erotičniji te se u tim trenucima više ne radi toliko ljubavi i nečemu što se dijeli. Mnogi koji puše travu slažu se da pod utjecajem marihuane svoju seksualnost ne samo da osjećaju intenzivnije i da ona duže traje, nego da ju je na početku mnogo lakše pobuditi. Jedna domaćica iz Chicaga tvrdi: "Marihuana uskomeša moje sokove već nekoliko trenutaka nakon pušenja."

173

Dvadesetosmogodišnja poslovna žena iz New Yorka tvrdi: "Uvjerena sam da je marihuana afrodizijak jer kad smo se moj zaručnik i ja prvi put napušili najmanje smo mislili na seks. Bili smo vrlo nervozni. Ipak, nešto nas je prisiljavalo da se zagrlimo i kad smo to učinili osjetili smo nevjerojatno jaku privlačnost. Nismo ništa planirali, jednostavno se dogodilo." Dvadesetdvogodišnja studentica sa Sveučilišta u Mexico Cityju kaže: "Znam da marihuana u stvari nije afrodizijak, ali za mene je, jer kad se napušim s dečkom senzacije mi prolaze skroz do genitalija. On može biti i u drugoj sobi, ali ću ga osjetiti u vagini. To je skroz nezavisna pojava." Televizijski izvjestitelj, tridesetosmogodišnjak zaposlen u New Yorku, sjeća se kako je jednom čekao svoju djevojku u stanu: "Očekivao sam da stigne svakog trenutka, a prethodno sam se napušio. U roku od deset minuta bio sam skroz u vatri razmišljajući o njezinom dolasku. Smiješno, sjedio sam tako s erekcijom. Trudio sam se misliti na nešto drugo, čitati novine. Osjećaj je postupno slabio." Što se tiče onih ljudi kojima možda nedostaju seksualni "apetiti", psihijatar dr. West kaže: "Ne znam da li čovjek koji je u danoj situaciji nesposoban djelovati može djelovati ako je pod utjecajem marihuane. To nikad nije znanstveno ispitano. No, kad radite s ljudima čiji su seksualni nagoni oslabjeli, nalazite se u području nejasnog odnosa između fiziologije i psihologije. A kad ljudi misle da su potentniji, onda i jesu potentniji. Dvoje ljudi su jedno drugom privlačniji kad se svaki osjeća poželjnijim." O učinku marihuane i otvorenom "seksualnom ponašanju" Nacionalna je komisija za marihuanu i zloupotrebu droga iznijela mješovite rezultate određenog broja zanimljivih studija. Kao što je na početku ovog poglavlja napomenuto, društvo općenito, a osobito tvorci politike, najviše su zabrinuti

174

u kojoj mjeri i pod kojim uvjetima je marihuana u stanju povećati vjerojatnost seksualno nenormalnog ili agresivnog ponašanja. Pokazalo se da marihuana povećava psiho-seksualnu stimulaciju korisnika u znatnim razmjerima, kao i da služi za oslobađanje inhibicija i ograničenja. Pitanja koja su još uvijek nerazriješena odnose se na: (1) važnost seksualnog poticaja u ostvarivanju seksualne aktivnosti - naročito u devijantnim seksualnim radnjama; i (2) da li su inhibicije i ograničenja, koja u normalnim okolnostima služe za zaštitu pojedinca i društva od ekscesa i zloupotrebe, oslobođena djelovanjem marihuane do te mjere da više uopće nemaju utjecaj. Dostupni rezultati istraživanja ukazuju da (1) iako su uživatelj i marihuane seksualno aktivniji i slobodniji od onih koji je ne upotrebljavaju, marihuana, općenito govoreći, ne stimulira njihovu seksualnu aktivnost, primjetno ne mijenja ustaljene vidove seksualnog ponašanja i ne služi kao katalizator seksualnog promiskuiteta; (2) uživatelj marihuane rijetko je seksualno agresivan; (3) osobe uhićene zbog prekršaja u vezi s marihuanom u globalu ne posjeduju kriminalni dosje zbog prethodno izvršenih seksualnih nasrtaja. Prije zaključka istraživanja koje je dalo osnove za ovakve tvrdnje treba napomenuti da u vezi s tvrdnjom (1) postoji nekoliko proturječnih stajališta. U jednoj od provedenih studija, na primjer, dva su philadelphijska liječnika proučavala učinke marihuane na adolescente i na mlade osobe. Utvrdili su da jc ova droga bila direktno odgovorna za seksualni promiskuitet trinaest njihovih pacijentica. Po riječima tih liječnika: "Ova je grupa izdvojena zbog neobičnog stupnja seksualnog promiskuiteta koji se očitovao u vidu nekoliko seksualnih odnosa tijekom jedne večeri s osobama oba spola. Kod sv ih se ovih osoba suočavamo s gubitkom seksualnih inhibicija već nakon kratkog razdoblja pušenja marihuane. Sedam jc pacijentica iz ove grupe ostalo u drugom stanju, a četiri je

175

zaraženo spolnim bolestima... Ni u jednom od ovih slučajeva nije postojao seksualni promiskuitet prije nego što je osoba počela koristiti marihuanu... Smatramo da ovi rezultati ukazuju da marihuana djeluje na gubljenja kontrole super-ega i na mijenjanje ideala super-ega." Tijekom 1970. godine jedan je drugi istraživač (dr. Good) podijelio redovnim studentima (bilo ih je 500-600) na velikom predavanju na sveučilištu upitnik o korištenju droga. Bila su postavljena četiri pitanja u vezi sa seksualnom aktivnošću: (1) upuštanje u seksualni odnos prije braka, (2) ukupan broj različitih seksualnih partnera, (3) godina starosti pri prvom seksualnom odnosu i (4) prosječna učestalost odnosa u zadnjih šest mjeseci. Tri pitanja ticala su se uzimanja droga: (1) da li je ispitanik ikad pušio marihuanu, (2) koliko često ju je uzimao u zadnjih šest mjeseci i (3) ukupan broj različitih vrsta droga koje je ispitanik ikad probao. Ovaj je istraživač otkrio d a j e "svaka seksualna aktivnost u značajnoj i snažnoj korelaciji s upotrebom droga." Konkretno uzevši, uživatelji marihuane bili su daleko više skloniji upuštanju u predbračne odnose od neuživatelja (72% - 34%); što je veća učestalost upotrebe marihuane, veći je i broj različitih droga koje je određena osoba probala; što je osoba ranije stupila u seksualne odnose, imala je i veći broj seksualnih partnera. Prema onome na što ovaj istraživač ukazuje, netko jc sklon zaključiti da marihuana i ostale droge uzrokuju prerani seks, učestale seksualne odnose i seks s većim brojem različitih partnera - iako slična otkrića mogu ukazivati na obrnuti kauzalni odnos, tj. ne samo da su uživatelji marihuane i ostalih droga skloniji ranije u životu stupiti u intimne odnose, nego su "također i prerano seksualno sazrele osobe sklone početi uzimati neku od droga, pa tako i marihuanu." Od svih ispitanika koji su u intimne odnose prvi put stupili sa 16 godina, na primjer, 7% ih je odgovorilo da nikad nisu probali dro-

176

gu, a od ukupnog broja onih koji do tada nisu imali seksualne odnose, 47% ih je izjavilo da do tada nije probalo niti jednu nezakonitu drogu. Profesor Good je zaključio da "uzimanje marihuane ili drugih nezakonitih droga uzrokuje 'seksualno ponašanje' u istoj mjeri u kojoj 'seksualno ponašanje' uzrokuje uzimanje droga". On smatra: "I seksualna sloboda i upotreba marihuane - kao i u određenoj mjeri eksperimentiranje s nekim drugim nezakonitim drogama - pokazatelji su vezanosti mladih ljudi za kulturu koja je tolerantna prema širokom spektru netradicionalnih vrijednosti i aktivnosti... Sasvim jasno korištenje marihuane proizlazi iz specifičnog stila života koji djelomično ovisi o specifičnim društveno-kulturnim čimbenicima, a slobodno seksualno ponašanje (označeno kao promiskuitetno od strane onih koji ga ne odobravaju) je dio takvog stila života." Rezultati slični onima koje je dobio dr. Good su i oni dobiveni ispitivanjem 1400 redovnih studenata na Sveučilištu UCLA 1971. godine. Podaci pokazuju da su uživatelji marihuane ranije stupili u intimne odnose od neuživatelja - 50% uživatelja nasuprot 30% neuživatelja je prve odnose imalo prije osamnaeste godine. Zatim, uživatelji su imali više seksualnih iskustava, veći broj seksualnih partnera (dvostruko više od onih koji upotrebljavaju travu imalo je 5 ili više partnera) i slobodniji odnos prema seksu od onih koji ne uživaju travu. Jedno od postavljenih pitanja studentima bilo je: "Da li po vašem mišljenju ili iz vašeg iskustva uzimanje marihuane tiickom dužeg vremena rezultira seksualnim promiskuitetom?" Više od polovice neuživatelja (54%) i skoro 3/4 uživatelja (73%) je odgovorilo da ono rezultira rijetko ili da uopće ne rezultira, dok je 12% neuživatelja, 3% povremenih uživan j a i 2% kroničnih uživatelja bilo mišljenja da uzimanje i uarihuane često vodi seksualnom promiskuitetu. 177

Iako uživatelji marihuane češće obolijevaju od spolnih bolesti nego oni koji travu ne koriste (7% nasuprot 2%), između te dvije kategorije ne postoji postotna razlika kad je u pitanju prosječna učestalost seksualnih odnosa, broj istovremenih seksualnih partnera, broj trudnoća, pobačaja i izvanbračne djece, kao i slučajeva homoseksualnosti. Stajalište koje se više drži neke "sredine" po pitanju veze između seksualnog promiskuiteta i marihuane zauzeto je nakon ispitivanja koje je putem pošte organizirala Komisija ispitujući 781 suca, policajca-pripravnika i sudskog vještaka. S ciljem opisivanja profda stalnog uživatelja marihuane upitani su: "Imajući u vidu vaše profesionalno iskustvo, da li smatrate da su svi, većina, priličan broj ili samo nekolicina onih koji redovito uzimaju travu seksualno promiskuitetni?" Tablice odgovora su pokazale daje u sve tri grupe prisutna velika nesigurnost i ambivalentnost. To se vidi iz toga što 23% ispitanika ili nije odgovorilo na pitanje ili je odgovorilo da ne zna. 3/5 onih koji su odgovorili nisu bili kategoričniji od tvrdnje da se samo "neki" mogu opisati kao seksualno promiskuitetni. Komisija je pronašla nekoliko studija iz 1939. godine koje su potvrdile d a j e uživatelj marihuane rijetko kad seksualno agresivan te da rijetko posjeduje kriminalni dosje zbog počinjenih seksualnih nasrtaja. U usporedbi s alkoholom, marihuana ima neznatan ili čak nikakav učinak na čovjekovu koordinaciju mišića. U knjizi Psihološki aspekti intoksinacije marihuanom, Allen i Bowman inzistiraju na tome da i marihuana i alkohol djeluju na moždanu koru te da ublažavaju uznemirenost i oslobađaju inhibicije, s tim što se alkohol općenito definira kao depresiv zbog svog utjecaja na središnji živčani sustav. Ondje je u pitanju jedno od osnovnih načela psihičke pripreme za seks: umjesto da je stimulirana na aktivnost, osoba mora biti do-

178

voljno trijezna d a j e uopće prihvati. Prema toj premisi marihuana i alkohol mogu se promatrati kao relaksanti za one koji nisu u stanju očitovati svoju prirodnu seksualnost prije nego što dospiju u stanje manje nervoze. Dr. R. Doranje 1916. godine u Review Americana tvrdio daje to rasterećenje uzrok što se žene "u seksualnom odnosu ponašaju vrlo agresivno". Moderno stajalište daje prednost teoriji po kojoj trava predstavlja jedno od najučinkovitijih sredstava za "opuštanje" još od pronalaska kreditne kartice. Psihijatar iz New Yorka, Walter Bromberg, kaže da su njegovi klijenti marihuanu opisali kao "značajan erotski stimulans". R. J. Bouquet je 1916. godine u Bulletin ofNarcotics naglasio d a j e zapazio da se u Egiptu i sjevernoj Africi vjeruje da canijabis čuva, održava, pa čak i povećava seksualnu moć i d a j e to jedan od najvažnijih razloga zbog čega se trava (amo svakodnevno konzumira. Hector Franz u djelu Musk, llashish and Bloodkaže d a j e marihuana "svakako afrodizijak, čin 'oprostivog grijeha' se pojačava i produžava". Da lije sve ovo gore spomenuto, kao što tvrdi znanstvenik I Branton u jednoj britanskoj publikaciji o farmakologiji, samo "djelomičan delirij"? Prema njegovom shvaćanju ovog pitanja, "marihuana samo izaziva stanje djelomičnog delirija n kojem istočnjaci vjerojatno imaju vizije seksualne prirode i zaista pokušavaju u 'seksualnom pravcu' uputiti mentalne poremećaje (!) koje uzrokuje kad se cannabis pomiješa s amforom i kataridom". Po tom se pitanju stečena gledišta izgleda vrlo brzo vraćaju subjektivnom shvaćanju. Takozvani će "/.nanstvenik" iznijeti neku tvrdnju, a onda će navesti izvještaj s rezultatima ispitivanja u kojima redovni, povremeni i ii/ivatelji-početnici tvrde kako trava pojačava zadovoljstvo u seksu. Kako bismo zaključili ovo ispitivanje odnosa između marihuane i seksa, prvenstveno ćemo se složiti s Nacionalnom

179

komisijom za marihuanu i zloupotrebu droga koja je uzela u obzir brojne studije koje su se bavile ovim pitanjem. Mnogobrojna medicinska i klinička proučavanja te eksperimentalna ispitivanja koja je Komisija ponovno pregledala pokazuju da postoji vjerovanje u stimulativna djelovanja marihuane, tj. da ona pojačava seksualnu moć te da prolongira seksualni odnos. Dokumentirano je da takvo vjerovanje postoji već stoljećima. Međutim, teško je procijeniti postotak populacije koji je stvarno potaknut marihuanom. Važni rezultati istraživanja temeljeni su na divergentnim procedurama istraživanja, različitim kriterijima za ono što se naziva "uzbuđeno stanje" te na mjeri "uzbuđenosti" onih koji su takvo nešto iskusili. Ipak, potrebno je reći da marihuana izaziva povećano seksualno zanimanje i želju te i da stvarno "potiče" na seks velik broj muških i ženskih uživatelja. S druge strane, također je ispravno tvrditi da marihuana ne povećava, odnosno, da u stvari može i smanjiti seksualnu želju ili stimuliranost određenog broja osoba. Veza između ljubavi i marihuane uistinu je individualno određena. I kad stvarno djeluje kao ljubavni napitak i kad smanjuje seksualno uzbuđenje, to će ovisiti ne samo o kvaliteti i kvantiteti, nego i o izazvanim učincima na mozak, hormone, sklonosti, strahove, odnosno, svaki dio "nje" ili "njega". "Stručnjaci se slažu", piše Alexander Trocchi u Knjizi trave, "da marihuana nema afrodizijačka svojstva, međutim, u velikom broju slučajeva oni nemaju pravo. Ako je netko seksualno uzbuđen i ako osjeća da bi bilo lijepo voditi ljubav, razumna upotreba ovog sredstva još će ga više stimulirati i nemjerljivo će povećati zadovoljstvo. Stoga je možda glavni učinak marihuane (što se seksa tiče) mnogo intenzivniji doživljaj - trava izaziva senzualniju vrstu koncentracije, detaljno opažanje najsitnijih pojedinosti, pa i mogućnost prihvaćanja egzotičnih položaja. A što može biti važnije u ljubavnom činu?" 180

10. POVIJEST ZAKONODAVTSVA O MARIHUANI ILI KAKO JE TRAVA STEKLA LOŠU REPUTACIJU*

Ovo poglavlje prati razvoj zakonodavstva o marihuani u Sjedinjenim državama. U prvom odjeljku, "Povijest pravnih propisa o marihuani", bit će riječi o počecima upotrebe cannabisa kao opojnog sredstva u ranim godinama dvadesetog stoljeća u Americi, kao i o kasnijim zakonima koje je donio američki Kongres i pojedine savezne države, a kojima se zabranjuje upotreba, distribucija, proizvodnja i prodaja trave. Zakonske su se zabrane počele donositi negdje nakon 1914. godine i njihovo se donošenje nastavilo do kraja 1971. l'.odine. Razdoblje nakon 1971. godine obradit će se pri kraju ovog poglavlja. Prvi zakoni iz kolonijalnog doba koji se odnose na alkohol opisani su na početku sljedećeg odjeljka, "Povijest zabranjivanja alkohola". Opisat će se različiti sveamerički pokreti koji će se pojavljivati od tada pa u sljedeća dva stoljeća, a ko|i će svoj vrhunac doživjeti uvođenjem Prohibicije od 1920. do 1933. godine. Zatim će se ukratko nabrojati različiti aspekti državne kontrole koji su se pojavili nakon ukidanja Zakona o prohibiciji, a lakođer ćemo razmotriti i sadašnji način državnog nadzora |)i«ii/.vodnje, distribucije i prodaje žestokih alkoholnih pića. preuzeto od Nacionalne komisije za marihuanu i zloupotrebu droga, Vlada Sjedinjenih država, 1972.g.; op. a.

181

Treći odjeljak, "Povijest zakonskih odredbi o duhanu", počet će s 1613. godinom kad se u koloniji Virginiji prvi put počeo uzgajati duhan. Tu će biti riječi o raširenoj upotrebi duhana, od poznih godina devetnaestog stoljeća do prve polovice dvadesetog, a također će biti riječi i o sve većem pritisku različitih grupa koje upozoravaju na negativan učinak duhana na zdravlje, P O V I J E S T PRAVNIH PROPISA O M A R I H U A N I * Marihuana ili indijska konoplja čiji je stručni naziv Cannabis sativa dao Linnease 1753. godine, u Aziji i Africi već se stoljećima upotrebljava zbog svojih opojnih svojstava. U ranim godinama 17. stoljeća u sjevernoj se Americi uzgajala zbog vlakna. Ipak, na američkom se kontinentu cannabis nije koristio kao opojno sredstvo sve do prvih godina 20. stoljeća. Do 1898. godine, cannabis je u Meksiku već bio u širokoj upotrebi. S obzirom d a j e uzgajanje bilo rasprostranjeno, a i biljka je rasla divlje, do ove droge koja se spremala za jelo, piće ili pušenje moglo se lako doći (pušenje je bilo najrasprostranjenija metoda konzumiranja). Borci u redovima Pancha Ville bili su poznati po tome što su ovu drogu koristili potpuno slobodno. Put kojim je običaj pušenja marihuane (radi zadovoljstva) došao u Sjedinjene države ne vodi iz Europe (odakle je inače preneseno korištenje konoplje radi vlakna, ulja i u medicinske svrhe), nego iz Meksika i s Karipskih otoka. U Sjedinjenim je državama u prvim desetljećima 20. stoljeća ova biljka i njezina upotreba u "opojne svrhe" odudarala od političkog i društvenog miljea na koji je ona na ovom tlu *

ovaj jc odjeljak izdvojen iz rukopisa Marihuana konsenzus: povijest zabranjt vanja marihuane u Americi, čiji suautori profesor Charles H. Whitebrcad II i Richard J. Bonnie s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Virginiji; op. a.

182

naišla. Postupno se njena upotreba kao kazneno djelo svrstala u zakonike skoro svih država u kojima se ova droga koristila. U poodmaklim tridesetim godinama pušenje marihuane još nije privuklo značajniju pažnju institucija koje oblikuju politiku i stavove javnog mnijenja jer su one bile potpuno zaokupljene problemima droga koje su imale mnogo veći utjecaj na društvo nego što je imala ograničena, lokalna upotreba ove nove droge. Villain* teorija o zabranjivanju marihuane u Americi - po kojoj se zasluga za nelegalan status ove droge pripisuje Federalnom uredu za narkotike i njegovom dugogodišnjem šefu Harryju Anslingeru - bila je popularna posebno prijašnjih godina. Iako će federalna "birokracija za narkotike", s komesarom Anslingerom na čelu, sredinom tridesetih godina postati vodeći protivnik marihuane, i prije tog vremena se na lokalnoj razini već uspostavila restriktivna politika prema ovoj drogi. Tijekom ove "lokalne" faze zabrinjavanja marihuane, koja je trajala od 1914. do 193 l.g., osim dvije države, sve su ostale koje su se nalazile zapadno od rijeke Mississippi zabranile upotrebu marihuane u nemedicinske svrhe. Stvarna priča o politici prema marihuani u Sjedinjenim državama počinje kao serija izdvojenih lokalnih priča. PROHIBICIJA U FEDERALNIM DRŽAVAMA: 19141930. Nakon 1910. godine bilo je dobro poznato da se u pograničnim gradovima Teksasa i New Mexica upotrebljava marihuana. Prvi koji su primijetili da se ova droga koristi bili su policijski službenici grada E1 Paso te su oni 1914. godine hitno isposlovali sudsku zabranu posjedovanja i prodaje ove droge. Vlasti E1 Pasa i lokalni predstavnici federalne vlade vršili su pritisak da se donesu federalni i državni zakoni koji ic omogućiti borbu protiv "trave ubojice". '

lopov, nitkov, zločinac; op. prev.

183

Nakon jednog službenog zahtjeva državnog tajnika za poljoprivredu, državni tajnik za financije je donio odluku da se na temelju Zakona o hrani i drogama zabrani uvoz cannabisa nakon 1915. godine u sve svrhe osim medicinskih. Zakonodavci države Teksas reagirali su sporo. Upotreba marihuane je i dalje bila lokalni problem pograničnih gradova te nije privlačila veliku pažnju u drugim dijelovima te države. Kad je 1919. godine donesen Opći zakon o narkoticima kojim se zabranjuje promet nabrojanim narkoticima osim u medicinske svrhe, zakonodavno tijelo Teksasa je u taj zakon uključilo i marihuanu. Godine 1923. zakon je pooštren time što je zabranjeno "posjedovanje droge s namjerom da se prodaje". Zakonodavac je odustao od zabranjivanja samog posjedovanja ili upotrebe, a to je odražavalo stav da se ne treba miješati u privatan život građana. Koliko je javnost bila zainteresirana za pitanje narkotika i marihuane dobro ilustrira značaj koji im se pridavao u novinama. U jedinom neposrednom spominjanju zakona koji se odnose na marihuanu, list Austin Texas Statesman, koji je inače opširno izvještavao o radu zakonodavnog tijela, pisao je: "McMillanov nacrt zakona u Senatu mijenja zakon protiv narkotika utoliko što proglašava nezakonitim posjedovanje marihuane ili drugih droga radi prodaje. Marihuana je meksička biljka i priča se da se prodaje na granici između Teksasa i Meksika." Još više iznenađuje činjenica da list El Paso Times nije spomenuo McMillanov prijedlog zakona ni prije ni poslije njegovog usvajanja. Iste je godine država New Mexico zabranila prodaju, uzgajanje i uvoz cannabisa. Samo posjedovanje nije bilo izričito zabranjeno, ali se smatralo da su oni kod kojih je marihuana pronađena drogu uvezli ilegalno. List Santa Fe New

184

Mexico, iz grada iz kojeg je i predlagatelj ovog zakona, svemu tome je poklonio malo pažnje bilježeći sljedeće: "Predstavnik Santa Fea svakako je bio sretnije ruke sa svojim prijedlogom zakona za sprečavanje prodaje marihuane, Cannabis indice, indijske konoplje ili hašiša, kako se sve to naziva. Zakon je usvojen bez i jednog glasa protiv. Marihuana je došla u središte interesa lokalne javnosti tijekom istrage koju je provelo tijelo za kaznene prijestupe prošlog ljeta, kad je jedan kažnjenik svjedočio d a j e cigaretu marihuane mogao kupiti u svako doba za jedan dolar. Ova droga izaziva opijenost bilo da se žvače ili da se puši. Na jugozapadu i u Meksiku obično se upotrebljava naziv marihuana." Osim toga što je dolazila preko Meksika, marihuanu su preko New Orleansa švercali mornari s Kube i s drugih dijelova Antila. Dr. Frank Gomila, komesar za javnu sigurnost u New Orleansu, započeo je svoju kampanju za donošenje saveznih zakona koja će kasnije uroditi plodom. On je primijetio d a j e promet bio dobro organiziran i da su se količine mjerile u tisućama kilograma godišnje: "...Običaj je bio da se marihuana namijenjena za daljnju distribuciju čuva u skladištima ili magazinima. Trgovci na veliko prodavali su drogu trgovcima na malo koji su "korov" podvrgavali procesu poznatom kao "zaslađivanje". Suho lišče i dijelovi stabljike potapani su u zašećerenu vodu te su sušeni na mesarskom smeđem papiru." Prema dr. Gomili i tisku, potražnja je u New Orleansu sredinom dvadesetih godina bila toliko velika da su se sitni preprodavači obogatili time što su podijeliti tržište. Jedan je imao ekskluzivno pravo prodaje crncima koji su istovarivali brodove s voćem, drugi je prodavao u nekom hotelu itd. Treba napomenuti da se marihuana bez recepta također mogla nabaviti i u lokalnim ljekarnama sve do 1923. godine u Texasu i do 1924. u Luisiani. Kasnije se marihuana morala kupo-

185

vati na ulici osim u slučaju d a j e uživatelj znao uspješno falsificirati recept. Uživatelji marihuane u E1 Pasu i San Antoniju sjedne strane i u New Orleansu u Galvestoneu s druge strane predstavljali su različite tipove ljudi. U pograničnim gradovima to su bili meksički radnici, prema nekima ravnodušni, prema drugima nestalni. Lokalne vlasti uglavnom nisu mogle privući interes javnosti i političkih krugova iako nije bilo političkog protivljenja da se meksička trava zabrani zakonom. U lučkim je gradovima uživatelj marihuane bio tzv. dope fiend (uživatelj droge), najgori američki ološ. To su bili narkomani, podvodači, kockari i žene - prostitutke. U New Orleansu, gradu u kojem su narkotici bili velik problem, marihuana je bila samo još jedna droga. 0 marihuani se uvijek pisalo na senzacionalistički način. Još prije nego što je probuđen interes javnosti, široku je upotrebu marihuane primijetio predsjednik uprave za zdravstvo države Luisiane, dr. Oscar Dowling. 21. kolovoza 1920. on je obavijestio guvernera daje marihuanu sve lakše nabaviti i da je ona "moćni narkotik koji izaziva ekstatično stanje, opijenost i halucinacije, a kao kasnije posljedice otupjelost i pospanost..." U isto je vrijeme dr. Dovvling pisao prvom čovjeku američkog zdravstva, dr. Hughu Cummingsu, obavještavajući ga o sve većem prometu morfija, opijuma i marihuane i tražeći pomoć federalnih organa. Zanimljivo je u vezi s ovim slučajem d a j e četiri mjeseci nakon njegova zahtjeva za pomoć iz Washingtona, dr. Rowling došao u težak sukob s federalnom vladom zbog njezine naredbe da se zatvori klinika za morfiniste u New Orleansu - projekt za koji je dr. Dowling bio naročito vezan. On je na kraju izgubio spor i tako je jedan od najranijih pokušaja hvatanja u koštac s ovisnošću o narkoticima (narkomanijom) odložen za pedeset godina. 186

Po pitanju marihuane vrlo se malo napravilo do trenutka kad se tisak počeo baviti njome. U j e s e n 1926. godine list New Orleans Item je poslao grupu svojih izvjestitelja među pušače i prodavače marihuane. U nizu članaka koji su objavljeni u tiražnijem listu Morning Tribune (i Item i Tribune je posjedovala ista izdavačka kuća) iznijeti su podaci o ogromnim dobitima od prodaje marihuane te su navedeni promjenjivi učinci koje ova droga ima na svoje "Ovisnike". Objavljeno je da marihuana: "Otupljuje osjetila, raspaljuje maštu i ima hipnotički učinak na uživatelja te uzrokuje da se on lako podređuje volji drugih ljudi." Ono što proizlazi iz ovih članaka svakako nije bila slika uživatelja trave na ulici i preprodavača u luci, nego prije slika rasturača koji obilazi sportske terene i parkove pokušavajući namamiti mladež. "Vjeruje se d a j e preko dvije stotine djece ispod četrnaest godina ovisno o upotrebi marihuane", izvještava list, "te d a j e najmanje 44 škole svakako već 'zaraženo'." Lokalni političari nisu gubili vrijeme. Policija New Orleansa odmah je provela raciju. Uhitili su 150 osoba zbog narušavanja zakona koji se dvije godine nije primjenjivao. Dr. Dowling je uskoro uputio "upozorenje protiv ovog zla dječjim roditeljima, starateljima i učiteljima". Ženska se kršćanska trezvenjačka unija (The Women's Christian Temperance Union) pridružila kampanji usmjeravajući svoje napade na barove s bezalkoholnim pićima koji su tijekom prohibicije nicali širom New Orleansa: "Ti barovi i ulični kiosci preuzeli su ulogu koju su nekad imali salooni, kao mjesto okupljanja. Ponekad se i ovdje mogu kupiti marihuana i žestoka alkoholna pića." Međutim, mnogo je značajniji utjecaj imala reakcija lokalnih političara u New Orleansu i osnivanje jedne čvrsto po-

187

vezane grupe policijskih, zdravstvenih i socijalnih radnika New Orleansa koji su svoju kampanju prenijeli u Washington, gdje su postigli konačan uspjeh. Sredinom dvadesetih godina marihuana i običaj njezinog pušenja širili su se od Meksičkog zaljeva, pograničnih gradova (preko kojih se uvozila) u dva pravca. Sjeverno i zapadno od granice trava se zajedno sa svojim etničkim identitetom (kao droga meksičke populacije), a sjeverno i istočno od New Orleansa, širila s epitetom narkotika i "zamke za omladinu". Praktički su sve države zapadno od rijeke Mississippi u razdoblju od 1915.-1930. zakonom zabranile prodaju ili posredovanje marihuane: California (1915.), Iowa (1921.), Nevada (1293.), Washington (1923.), Arkansas (1923.), Nebraska (1927.) i Wyoming (1929.). Ured za useljenike je imao podatke o useljenju 590.765 Meksikanaca u ovom razdoblju. Dvije trećine njih je ostalo u Texasu, dok se ostatak naselio po državama na području Rocky Mountainsa, gdje su uglavnom radili kao poljoprivredni radnici. Bilo zbog čistih etničkih predrasuda ili jednostavno zbog nezainteresiranosti, procedura pred zakonodavnim tijelima država podsjećala je na postupak u Texasu 1923. godine. Javnost je poklanjala malu ili nikakvu pažnju i nije bilo rasprave. Namjerno se spominjalo meksičko podrijetlo ove droge, a ponekad i kriminalno ponašanje koje bi "neizbježno" uslijedilo nakon što bi Meksikanci upotrijebili ovaj "korov-ubojicu". Zakonodavci države Colorado su 1927. godine zabranili posjedovanje, uzgajanje i prodaju marihuane, nakon što je prethodno došlo do vidljivog porasta upotrebe ove droge. Sudeći po kasnijim novinskim izvještajima, u to ju je vrijeme "skoro isključivo upotrebljavalo meksičko stanovništvo zaposleno na poljima repe".

188

Slično su postupili i zakonodavci države Montane 1929. godine kad su modificirali Opći zakon o narkoticima obuhvativši njime i marihuanu, odnosno zabranivši njenu prodaju, upotrebu i posjedovanje bez liječničkog recepta. U sedam različitih dana, od 24. lipnja do 10. veljače, dana kad je nacrt zakona usvojen, list Montana Standard je jezgrovito opisivao etape kroz koje je usvajanje nacrta zakona prolazilo u zakonodavnim tijelima. Stav zakonodavaca je najbolje okarakteriziran u izdanju novina od 27. siječnja: "Na sjednici na kojoj je nacrt zakona o marihuani došao na razmatranje bilo je zabavno u skupštinskom odboru za zdravstvo. Marihuana je meksički opijum, a uzgajaju je Indijanci radi prodaje. "Kad neki peon* s plantaža repe uzme nekoliko dimova ovog stuffa", objašnjava dr. Fred Fulsher iz područja Mineral, "on misli daje upravo izabran za predsjednika Meksika, pa kreće istrebljivati svoje političke protivnike. Saznao sam da tamo u gradiću But, kamo Meksikanci često odlaze preko zime, nakon samo nekoliko dimova marihuane oni zamišljaju da gledaju borbe bikova ili organiziraju turnire za ljubav 'španjolske ruže'. Delegacije Silver Bowa i Yellowstonea žale zbog tih međunacionalnih komplikacija. Svi su se smijali i preporučeno je da se prijedlog zakona usvoji". Otprilike u isto vrijeme su se meksički radnici počeli pojavljivati u državi Idaho te je gradonačelnik mjesta Boaz primijetio: "Meksički su radnici na plantažama repe stvorili novi problem - pušenje cigareta ili lula s marihuanom ili grifom**. Njezina upotreba isto toliko demoralizira kao i upotreba narkotika. Pušenje grifoa je vrlo rasprostranjeno na području uzduž pruge Oregon Short Line, a Idaho nije donio zakon pomoću kojeg bi se uhvatio u koštac s upotrebom i širenjem ove opasne droge." "

španj. - radnik; op. prev. meksički naziv za marihuanu; op. prev.

189

Idaho je zakon usvojio 1927. godine. Teksaški su zakonodavci do 1931. godine zakonom zabranjivali posjedovanje marihuane. Dotad je prohibicija alkohola uklonila sve intelektualističke prepreke koje su stajale na putu proglašavanja posjedovanja marihuane kaznenim djelom. List San Antonio Light piše: "Napokon su državni zakonodavni organi preuzeli određene korake radi suzbijanja prometa opasnog narkotika koji uzrokuje ludilo, a koji se lako priprema od marihuane koja je na ovim prostorima udomaćena biljka. Ovaj je list zahtijevao usvajanje prohibicionističkih zakona i izražava zadovoljstvo što su odgovorni ljudi Austina reagirali, makar i sa zakašnjenjem, u suzbijanju prometa ove droge koja ovisnike (čitaj: Meksikance) često čini opasnim manijacima s ubilačkim instinktom." Zabrana droge na istoku zemlje nije bila uvjetovana samom pojavom njezine upotrebe. Činjenica da su države Maine, Massachusets, Vermont i Road Island stavile zabranu na prodaju marihuane bez liječničkog recepta prije 1920. godine ne ukazuje na to daje pušenje marihuane tada bilo rasprostranjeno. Štoviše, tijekom pripreme i provođenja američke politike protiv narkotika, koja je proklamirana u Harrisonovom zakonu iz 1914. godine, predstavnici su liječničke profesije u zakonodavnom odboru preporučili da zakon obuhvati "još jedan narkotik" kome ovisnici pribjegavaju kad nisu u mogućnosti nabaviti druge opijate. List New York Times je 1914. godine opisao cannabis kao "narkotik koji izaziva praktički iste učinke kao i morfij i kokain", i u jednom uvodniku lista je primijećeno: "Uvođenje cannabisa indice na listu droga koje se mogu prodavati jedino na liječnički recept nalagao je zdrav razum. Trenutno je broj ljubitelja hašiša previše nizak da bi se ovdje navodio, ali će se vjerojatno povećavati što teže bude bilo nabavljati druge narkotike." 190

Godine 1923. je list New York Times pisao o "najnovijoj drogi koja stvara naviku" u izvještaju o prikazivanju marihuane na sastanku Ženskog kluba. Napokon su 1927. godine, bilo kao reakciju na povećanje upotrebe ili kao zamjenu za upozorenje, zakonodavci marihuanu obuhvatili svojom definicijom "droge koje stvaraju naviku" u sveobuhvatnom prijedlogu zakona o narkoticima. Situacija u Chicagu bila je slična ovoj u New Yorku do 1927. godine. Tijekom dvadesetih su se na području Chicaga i Garyja u državi Indiana razvile velike meksičke zajednice, pa je pušenje marihuane na ovom području postalo uobičajeno i među mladim muzičarima. Kao ni u New Orleansu, ni tamo se javnost nije mnogo brinula. Međutim, gledišta policijskih službenika naglo su privukli Meksikanci i njihove čudne cigarete. Jedan je policijski službenik rekao: "U Garyju živi oko 7.000 Meksikanaca, u luci Indiana 10.000, a u južnom dijelu Chicaga 8.000... Posao Meksikanca ovisi o čeličani, pruzi i građevinskim radovima. Mnogi od njih postaju beskućnici kad se smanje mogućnosti za zapošljavanje... 25 posto tih Meksikanaca puši marihuanu. U stvari, mnogi od njih se uzdržavaju uzgojem i prodajom marihuane na ulici." Došlo se do zaključka d a j e upotreba marihuane rasprostranjena te je bilo prirodno smatrati da postoji velika mogućnost "zaraze" ostatka zajednice. Kao i u New Orleansu, počele su kružiti priče da srednjoškolci puše travu. S obzirom da tad još nije postojao ni državni ni federalni zakon kojim se zabranjuje prodaja marihuane, lokalni je pravobranitelj objavio rat naoružavši se propisima Uprave prihoda kojima se zabranjuje proizvodnja i promet "zamjene za cigarete" za koje nije plaćen porez. U lipnju 1929. godine on jc izvršio premetačinu magazina tvrtki za veleprodaju "za koje se vjerovalo da raspolažu velikim količinama marihu-

191

ana-cigareta koje se prodaju školarcima i ostaloj omladini". Uhićeno je devetoro ljudi, "od kojih su većina Meksikanci". . List Chicago Tribune, koji se svesrdno zalagao za usvajanje zakona protiv marihuane, čiji se prijedlog razmatrao u skupštini države Illinois, izvještavao je o svim fazama izglasavanja. Svaka opstrukcija u zakonodavnom tijelu oglašavana je velikim naslovima poput: Spriječena zabrana hašiša usprkos užasnim posljedicama droge U jednom novinskom članku objavljenom u lipnju 1929. godine se kaže: "Broj ovisnika je u alarmantnom porastu jer je, sudeći po vlastima, vrlo lako nabaviti marihuanu. Naviku upotrebe su prije više godina donijeli meksički radnici... međutim, ona se rasprostranila među američkom omladinom, djevojkama, pa čak i među školskom djecom." Međutim, predloženi zakoni su odbačeni. Mjere zabrane su se ipak proširile. U državama gdje su se pojavili ili Meksikanci ili sama droga, odmah se počelo sa suzbijanjem upotrebe. Ubrzo nakon obavješćivanja o prisutnosti marihuane, lokalni su zakonodavci pribjegli kaznenom zakoniku. Veliki broj školske djece različitog uzrasta koji je upotrebljavao marihuanu bioje osnovni razlog nastojanja da se ona zabrani u New Orleansu, Denveru i Chicagu. Tijekom razdoblja prohibicije alkohola, koje je trajalo usporedo s fazom zabranjivanja marihuane, bilo je prirodno nastojanje da se suzbije upotreba ove droge koju bi frustrirani ljubitelji alkohola mogli iskoristiti kao zamjenu za svoje uobičajeno opojno sredstvo.

192

JEDINSTVENI ZAKON 0 OPOJNIM DROGAMA. Nakon ad hoc donošenja zakona o marihuani na lokalnoj razini, uslijedili su koraci prema donošenju jedinstvenog zakona koji će biti na snazi na cijelom teritoriju Sjedinjenih država. Tijekom tog razdoblja je došlo do usaglašavanja stavova o marihuani federalnih država s nacionalnom politikom prema narkoticima koja se jasno ogledala u Harrisonovom zakonu o narkoticima iz 1914. godine. Harrisonov zakon, koji je u stvari jedna porezna mjera, predviđao je prijavljivanje i plaćanje poreza na djelatnost za sve osobe koje se bave uvozom, proizvodnjom, trgovinom, prodajom ili izdavanjem opijuma, kokaina i njihovih derivata. Taj je zakon obvezivao sve legitimne trgovce tim drogama da u poreznim prijavama detaljno navedu kako su upotrijebili drogu. Kako je zakon predviđao da nitko drugi osim legitimnih korisnika ne može dobiti "formular", bilo kakav promet koji bi izvršila neovlaštena osoba predstavljao je kršenje zakona. Za one koji se nisu pridržavali tih propisa, u prvobitnoj se verziji Harrisonovog zakona predviđa novčana kazna do 2.000 dolara ili kazna zatvora od pet godina ili i jedno i drugo • Pripremljen više kao zakon o porezima, a ne kao kazneni zakon, namjera je bila da on indirektno regulira ono za što je Kongres vjerovao da nije moguće regulirati direktno: reguliranje posjedovanja i prodaje opijata. Međutim, s obzirom da jc ovaj zakon u osnovi predstavljao sredstvo za ubiranje poreza na promet narkotika, on nije mogao poslužiti za učinkovitu zabranu droge. To je posredno reguliranje narkotika imalo niz značajnih posljedica. Prvo, budući da se po ovom zakonu nisu mogli dii elitno kažnjavati uživatelji marihuane, bilo je hitno potrebno donijeti dopunske državne zakone kojima bi se sankcionirao problem s tom drogom. 193

Drugo, provođenje zakona se povjerilo Upravi prihoda u Ministarstvu financija. Prvi organ koji je provodio Harrisonov zakon bio je Odjel za narkotike iz Jedinice za prohibiciju koja je bila u okviru Uprave prihoda osnovane 1920. godine. Taj je Odjel ušao u sastav Ureda za prohibiciju 1927. godine. Provođenje zakona o narkoticima je 1930. godine izdvojeno iz nadležnosti Ureda za prohibiciju te je povjereno posebnoj, novoosnovanoj službi - Uredu za narkotike koji je bio u sastavu Ministarstva financija. Postojanje te zasebne agencije učinilo je barem koliko i svaki od ostalih pojedinačnih čimbenika koji su utjecali na pitanje reguliranja droga od 1930. do 1970. godine. Iako će utjecaj Ureda za narkotike na usvajanje jedinstvenog zakona o opojnim drogama i zakona o porezu na marihuanu biti do detalja objašnjen kasnije, ovdje je važno d a j e postojanje jednog zasebnog ureda (u čijoj je nadležnosti bilo samo provođenje zakona o narkoticima i informiranje javnosti 0 problemu droga) neizbježno vodilo ka formiranju jednog netrpeljivog stava prema narkomanima i upotrebi i zloupotrebi različitih droga. Nakon usvajanja Harrisonovog zakona 1914. godine i dalje je postojala neusklađenost između zabranjenih djela i kazni koje su se u nekoliko država izricale. Godine 1919. je Američko liječničko udruženje zatražilo od šefa Uprave prihoda da se sazove konferencija na kojoj bi se razmotrili učinkovitiji načini kontrole prometa opojnih droga. Liječnici nisu bili sigurni oko svojih obaveza po tom pitanju jer su bili suočeni s masom zakona koji su bili u međusobnom neskladu. Njihovo je udruženje zatražilo da na konferenciji budu zastupljeni 1 predstavnici proizvođača i trgovaca drogom, a da prisustvuju i predstavnici liječničke profesije iz svih saveznih država. Na svoj prijedlog nisu dobili ni službeni ni neslužbeni odgovor, kako od šefa Uprave prihoda, tako ni od Ureda za prohibiciju. 194

Ipak, Američko je liječničko udruženje preko svog Savjeta za zdravstvo i obavještavanje javnosti organiziralo konferenciju početkom 1922. tijekom koje je predstavljen Jedinstveni zakon o državnoj kontroli narkotika. Na sastanku Konferencije u studenom prisustvovalo je deset delegata iz deset farmaceutskih tvrtki te dva predstavnika medicinske profesije. Prisutni su jednoglasno usvojili prijedlog Jedinstvenog zakona. Liječničko se udruženje primilo posla kako bi se uobličio nacrt zakona koji bi se poslao na usvajanje svakoj pridruženoj organizaciji (White, 3. kolovoz 1932.; Woodward, 6. kolovoz 1932.). Nakon što su osigurale usvajanje, organizacije su se složile da najprije u New Yorku osiguraju stupanje ovog zakona na snagu. Opći nedostatak ujednačenosti zakona protiv narkotika, neučinkovitost državnih procedura u njihovom provođenju i sve veća histerija zbog uživanja droge i kriminalnog ponašanja, dovelo je do nekoliko zahtjeva za jedinstvenim državnim zakonom o narkoticima (Anslinger i Tompkins, 1953.). Pripremanje Jedinstvenog zakona o opojnim drogama također treba sagledati u svjetlu dvije značajnije tendencije: I - Rad na stvaranju i širenju jedinstvenih državnih zakona, koji je bio u nadležnosti Federalnih komesara za jedinstvene zakone, tijela koja su sačinjavala po dva predstavnika birana od strane guvernera svake države; II - Opća zabrinutost krajem dvadesetih godina zbog kriminala koji se širio preko granica federalnih država, a koja se, na primjer, manifestirala osnivanjem skoro autonomnog Federalnog istražnog Ureda (FBI) 1930. godine. Zbog čvrstog koncepta o pravima saveznih država i usko shvaćenih ovlaštenja federalnih organa, oni koji su zahtijevali jedinstvene propise protiv narkotika neizbježno su se morali obratiti Federalnim komesarima.

195

Rad na jedinstvenom zakonu: do 1924. godine su komesari izabrali odbor koji će pripremiti jedinstveni zakon o opojnim drogama. Na sastanku komesara održanom 1925. godine predstavnik odbora je izvijestio prisutne d a j e osobno pripremio prvu verziju prijedloga zakona. On se temeljio na zakonu New Yorka, zakonu države Washington, Harrisonovom zakonu i zakonu koji se tada nalazio na usvajanju u zakonodavnim tijelima New Yorka - zakon pripremljen na sastanku Američkog liječničkog društva (u daljnjem tekstu: ALD) 1922. godine. Predsjednik je odbora rekao d a j e dr. William Woodward, šef Ureda za sudsku medicinu i zakonodavstvo pri ALD-u, dao "neke vrlo vrijedne sugestije". S obzirom da se prva verzija prijedloga zakona odštampala prije nego što je dr. Woodward dao te sugestije, on je poručio da "prijedlog zakona ne bi trebalo objavljivati, nego ga ponovno podnijeti odboru". Druga je verzija prijedloga predstavljena 1928. godine. Ni tada o prijedlogu zakona nije raspravljala Konferencija, nego se on ostavio za daljnje razmatranje. Taj je prijedlog u osnovi bio precizna kopija zakona New Yorka iz 1927. godine. I u tom je zakonu cannabis bio na listi droga "koje stvaraju naviku". Između 1924. i 1928. godine komesari nisu pokazivali dovoljnu zainteresiranost za problem narkotika. Predsjednik Konferencije je predstavljajući dr. Woodwarda rekao: "S obzirom na značaj zakona, smatram da nije na odmet odvojiti nekoliko minuta da saslušamo doktorovo mišljenje o tome zašto je on značajan. U nekim državama ne shvaćamo njegovu važnost zbog toga što nam se nije skrenula pažnja." To vrijeme ni Ured za prohibiciju nije bio posebno zainteresiran za zakonske odredbe o cannabisu. I dalje je bilo prisutno nedovoljno zanimanje službenih organa za drugu verziju prijedloga zakona.

196

S obzirom da ni komesari ni federalni organi za narkotike nisu bili naročito zainteresirani za kontrolu droga uopće, a marihuane posebno, na saveznoj i mjesnoj razini, jasno je da nitko od njih nije odgovoran za svrstavanje marihuane u kategoriju droga koje stvaraju naviku. U stvari, čini se d a j e ona obuhvaćena prvim prijedlogom zakona jer je on rađen na temelju vvashingtonskog zakona iz 1923. godine, a cannabis je bio uvršten u taj zakon. Budući d a j e drugi prijedlog zakona bio kopija zakona New Yorka iz 1927. godine, svrstavanje cannabisa u ovaj prijedlog zakona nije neobično. Malo tko je od onih koji su radili na pripremi nacrta zakona obraćao pažnju na pušenje marihuane ili čak znao da se ona koristi. Podnijeta su dva, treća po redu, prijedloga zakona, prvi 1929. i drugi 1930. godine. Prvi je jako sličio drugoj verziji prijedloga zakona iz 1928., i u njenu je cannabis ponovno svrstan u kategoriju droga koje stvaraju naviku. Uzgajanje, distribucija i posjedovanje cannabisa opet je zabranjeno, osim ako nije namijenjen za medicinske svrhe. Novonastalo zanimanje Kongresa za marihuanu 1929. godine, te protivljenje Ureda amandmanima koji su dovodili u pitanje Harrisonov zakon i Zakon o uvozu i izvozu, natjeralo je Ured za prohibiciju da uistinu posveti pažnju tom trećem prijedlogu zakona iz 1929. godine. Kao i prethodni, i ovaj treći nacrt zakona je vraćen na daljnje proučavanje. Druga verzija trećeg prijedloga zakona podnijeta 1930. godine bila je prva koja će cannabis skinuti s liste droga koje stvaraju naviku i sadržavat će samo tzv. "dodatne odredbe" koje se odnose na cannabis. Kad se konferencija komesara sastala kako bi se ovaj zakon razmotrio, sudac Deering, predsjednik Odbora za Jedinstveni zakon o narkoticima, preporučio je da se taj treći nacrt zakona vrati na daljnje proučavanje jer Odbor još nije imao

197

priliku konzultirati novoosnovani Ured za narkotike. U vrijeme održavanja ove konferencije, 14. kolovoza 1930., još se nije nitko imenovao za komesara novonastalog ureda iako je Harry J. Anslinger bio privremeno na toj dužnosti. 18. prosinca 1930. godine Senat je potvrdio imenovanje Anslingera komesarom. Tad se Ured za narkotike aktivno uključio u proces stvaranja zakona. Anslinger je inzistirao na donošenju odredbi o cannabisu. On je tvrdio d a j e potreba za kontrolom potencijalne ovisnosti o cannabisu potpuno prevagnula nad njegovom ograničenom medicinskom upotrebom. Dr. Woodward i farmaceutska industrija zalagali su se za eventualno zakonsko reguliranje uživanja marihuane sjedne strane, dok su s druge strane federalni organi za narkotike zahtijevali ne samo to, nego i prestanak njezine upotrebe u medicinske svrhe. Četvrti je nacrt zakona zadržao tzv. "eventualnu odredbu" o cannabisu. Na sjednici prije sazivanja punog sastava Konferencije komesara, održanoj 9.-12. rujna 1931., komesar Anslinger i A. L. Tennyson iz Ureda su se sastali sa sucem Deeringom kako bi razmotrili stav Ureda prema četvrtom nacrtu zakona. U to je vrijeme komesar Anslinger tvrdio d a j e Ured zauzeo čvrst stav da uvođenje cannabisa u državni zakon treba biti obavezno. Štoviše, Ured je inzistirao da je jedini uspješni način hvatanja u koštac s prometom marihuane, s obzirom na njezin lokalni karakter i laku dostupnost, zabranjivanje ove biljke i nalaženje neke zamjene za njezinu ograničenu medicinsku upotrebu. Četvrti nacrt zakona koji je predstavljen na Konferenciji komesara sadržavaoje eventualnu (opcionalnu) odredbu o marihuani. Konferencija je privremeno odobrila četvrti nacrt zakona te je naložila odboru da pripremi konačan prijedlog zakona.

198

Američko liječničko društvo je igralo ključnu ulogu u procesu pripreme prijedloga zakona do 1931. godine. Razmatranje Jedinstvenog zakona o drogi je prije svega zasluga njegovih nastojanja. Dr. William Woodward, šef Ureda za sudsku medicinu i zakonodavstvo pri ALD-u, je od početka do 1925. godine aktivno pomagao u pripremi zakona te je brojnim ljudima upućivao nacrte zakona radi njihovog mišljenja. Bile je očigledno da se osobni stil dr. Woodwarda i njegovo istaknuto mjesto u ALD-u u pripremi zakona nije sviđalo dvjema preostalim zainteresiranim grupama - Federalnom uredu za narkotike i udruženjima za prodaju farmaceutskih proizvoda na veliko i malo. Ured je stavljao primjedbe na prijedloge zakona tek nakon što bi ih ALD pripremio, i nije smatrao da ta organizacija ima aktivnu ulogu u procesu pripremanja zakona. Farmaceutska je industrija smatrala da su njezini vlastiti interesi samo periferno razmatrani te da je ona isključena iz najhitnijeg dijela pripreme zakona. Kao rezultat neslaganja zakazan je susret zainteresiranih stranaka prije nego što će se konačni prijedlog zakona predstaviti Konferenciji komesara. Na tom su preliminarnom sastanku, održanom 15. rujna 1932., bili prisutni predstavnici Odbora za droge, Federalnog ureda za narkotike, State Departmenta, Javne medicinske službe i Američkog liječničkog društva. Tu su bili i predstavnici industrije lijekova, kao i drugih industrija i organizacija koje su imale veze s medicinom. Na tom je sastanku usaglašena konačna verzija Jedinstvenog zakona o narkotičkim drogama. Ured je naviše utjecao na pripremu Zakona, a komesar Anslinger je uložio velik napor da se tim zakonom obuhvate i proizvođači i trgovci lijekovima kako bi ga zaštitio od kasnijih političkih nesuglasica. Na kraju su se prisutni složili da se prijedlog zakona treba predstaviti na nacionalnoj konferenciji.

199

Proizvođači lijekova žestoko su se protivili stavljanju cannabisa pod udar bilo kakvih kaznenih zakona. Također su i predstavnici industrije bili protiv obavezne odredbe o cannabisu. Konačan zaključak oko kojeg su se usaglasile sve prisutne stranke bio je: "Nakon mnogo primjedbi je odlučeno da se izbriše odjeljak 12. (o cannabisu) te da se Konferenciji komesara prepusti donošenje odluke da li taj odjeljak treba svrstati pod opće odredbe Zakona." Ured više nije inzistirao na obaveznom uvođenju potpune zabrane marihuane; nije želio da industrija lijekova dovede u pitanje cijeli zakon. Peti probni nacrt zakona po svom je obliku bio znamo promijenjen i to će imati značajne posljedice u desetljećima koja su uslijedila. Iako se odredba o marihuani pripojila kao dodatak osnovnom tekstu zakona, postojala je uputa da svaka država koja želi regulirati prodaju i posjedovanje marihuane može jednostavno uvrstiti cannabisu definiciju "narkotičkih droga". Onda će se sve ostale odredbe zakona moći primijeniti i na marihuanu, isto kao i na opijate i kokain. Komesari su usvojili ovakav oblik zakona, kakav je uostalom i bio pripremljen na preliminarnoj konferenciji 15. rujna 1932. g. Jedini koji se usprotivio usvajanju konačnog nacrta zakona bio je neki komesar koji je stavio prigovor na povezivanje Jedinstvenog državnog zakona s odredbama federalnog Harrisonovog zakona. Ta se posljednja prepreka riješila argumentom d a j e određeni broj država već donio takve zakone, pa prema tome problem prava pojedinih država ne predstavlja teškoću. Zakon je usvojen s 26 glasova prema 3. Provođenjem Jedinstvenog zakona u djelo od strane pojedinih država: nakon konačnog usvajanja Jedinstvenog zakona, Ured je odmah pristupio poslu kako bi osigurao njegovo provođenje u djelo u pojedinim državama - uključenjem od-

200

govarajućih odredbi o marihuani. U tisku je pokrenuta velika kampanja, kao i u zakonodavnim tijelima i svim drugim forumima koji su mogli doprinijeti javnoj podršci Jedinstvenog zakona. Osim toga, uočivši da javnost uopće nije upoznata s marihuanom, kao i potrebu da se ohrabre pozitivni koraci koji vode do promjene liberalnog statusa ove droge, Ured je nastojao pobuditi interes javnosti za marihuanu putem "prosvjetne kampanje, upoznavanjem droge, načinom njezinog identificiranja i njezinim teškim posljedicama". D a j e opće znanje o cananbisubilo malo pokazuje činjenica d a j e čak i 1932. godine policajcima New Yorka bilo potrebno pokazati marihuanu kako bi kasnije mogli prepoznati njezine stabljike ili osušenu drogu spremnu za pušenje. Nadležni nadzornici Ureda i lokalni agenti aktivno su vršili kampanju u zakonodavnim tijelima koja su se spremala razmotriti zakon. U tisku se provodila kampanja po cijeloj zemlji kako bi se zadobila podrška građanskih grupa i ostalih zainteresiranih stranaka. Anslinger je tražio podršku u uredništvima različitih listova te je pomogao u pripremanju članaka za popularne časopise. Kako bi mobilizirali odvjetničku profesiju, službenici Ureda su napisali članak za časopise koji se bave pravom, objašnjavajući potrebu za Jedinstvenim zakonom o narkotičkim drogama. Čini se d a j e usprkos svim naporima Jedinstveni zakon tijekom svog ranog razdoblja teško dobivao podršku u zakonodavnim tijelima država. Do 26. travnja 1933. samo su ga dvije države potpuno provele u djelo. Do ožujka 1935. godine broj država koje su ga primjenjivale popeo se samo na deset. Brojni su se značajni prigovori pojavili u skupštinama pojedinih država tijekom razmatranja o usvajanju Jedinstvenog /akona o narkotičkim drogama. Prvi je bio potencijalna cijena primjene zakona u državi. Drugo, postojala je zabrinutost

201

oko broja registriranih koji trebaju dobiti dozvolu s obzirom na to da će Jedinstveni zakon propisivati specijalne dozvole za liječnike, zubare i veterinare. Treće, ograničenje količina za medicinske svrhe koje će se dozvoliti zakonom također je stvaralo i velike tehničke teškoće u vezi sa zakonom. Četvrto, mnogi su kritizirali pravo suda da uskrati dozvolu za vršenje liječničke ili ljekarničke prakse. I konačno, većini nije bilo sasvim jasno što se u zakonu traži u vezi s vođenjem knjiga o izdavanju droge u medicinske svrhe. Iako su te primjedbe bile uglavnom administrativnog karaktera, one su ipak predstavljale kamen spoticanja za uspješno usvajanje Jedinstvenog zakona u svim državama. S obzirom na ravnodušnost javnosti i otpor administracije, bio je potreban novi način pobuđivanja zanimanja javnosti. Od kraja 1932. komesar Anslinger je počeo postupno pomicati središte kampanje Ureda sa savezne policije, nesposobne učinkovito se uhvatiti u koštac s lokalnim problemima s drogom, na potrebu borbe s novim zlom, marihuanom. Najjasniji odraz promjene politike Ureda dva su značajna Anslingerova priopćenja, jedno iz 1933., a drugo iz 1935. godine. U priopćenju iz 1933. izražava se potreba za Jedinstvenim zakonom o narkotičkim drogama te se naglašavaju međunarodne obaveze Sjedinjenih država. Zatim se ističe potreba za učinkovitijom koordinacijom u primjeni zakona, kao i djelovanje koje će zakon imati na opasnost od morfijske, kokainske i opijumske ovisnosti. Međutim, u drugom je priopćenju više od polovine prostora posvećeno razmatranju o "najgorem zlu od svih", o problemu marihuane. Kako bi se poduprli ciljevi nove politike, komesar Anslinger je držao govore i pisao članke za časopise. Najutjecajniji od njegovih poduhvata bio je članak "Marihuana - ubojica mladih" koji se pojavio u visokotiražnom American Magazineu u srpnju 1937. godine. U dokumentaciji FBN-a postoji

202

više od pedeset pisama adresiranih na komesara u kojima se kaže: "U vašem sam članku prvi put čuo za marihuanu". Među najučinkovitijim zagovornicima Jedinstvenog zakona bio je novinarski lanac Hearst. Ti su listovi počeli donositi niz uvodnih članaka u korist provođenja Zakona odmah nakon što je on odobren 1932. godine. Lanac Hearst u tome nije bio usamljen. List iz Birminghama u Alabami je 22. kolovoza 1935. istaknuo potrebu za kontrolom marihuane kao razlog za usvajanje zakona (Birmingham Age-Herald, 22. kolovoz 1935.). Kolumnist Washington Posta je u rujnu 1934. godine posvetio tri četvrtine svog članka marihuani, a u njemu su bili navodi Anslingera i Stanleyja koji su zahtijevali usvajanje Jedinstvenog zakona. Drugi su listovi iz velikih gradova, kao što su Cleveland Plain Dealeri St. Louis Star Times, skoro neprekidno objavljivali članke protiv marihuane u razdoblju prije nego što se u tim krajevima trebao usvojiti Jedinstveni zakon. Posebno u Missouriju su zabrinutost izazvali iscrpni izvještaji u časopisu Star Times koji su doveli do toga da skupština hitno usvoji Jedinstveni zakon. Zbog takvog učestalog izvještavanja često se pretpostavljalo da se upotreba marihuane povećala oko 1935. godine. Međutim, s obzirom da su postojali i neki širi motivi, nije opravdano donositi neke čvrste zaključke. U isto je vrijeme moguće da se upotreba proširila nakon velikog publiciteta, naročito među omladinom. Sudeći po publicitetu koji je u listu New York Times marihuana naglo dobila 1935. godine, zatim po dokazima koje je pružila komisija LaGuardia u svom izvještaju iz 1944. i većoj aktivnosti policije, marihuana je konačno stigla u New York tridesetih godina. Ipak je bila manje rasprostranjena nego u Denveru i pograničnim gradovima države Teksas.

203

Osim tiska još je jedan utjecajni sudionik u kampanji protiv marihuane, naročito nakon obustave prohibicije, bila Ženska kršćanska trezvenjačka unija (u daljnjem tekstu WCTU). Iako je WCTU izdala pamflet o marihuani još 1927. godine, njezina publikacija Union Signal do 1934. godine nije pokazivala značajnije zanimanje niti za Jedinstveni zakon ni za samu marihuanu. "Narkotik" koji je prije 1934. privlačio najveću pažnju bio je nikotin. Ali, od 1935. godine je WCTU uspostavio direktnu vezu s glavnim sjedištem Federalnog ureda za narkotike (FBN). Od tada je svako izdanje publikacije WCTU-a sadržavalo materijal o marihuani. Svjetsko udruženje za obranu od narkotika (World Narcotic Defense Association) i njegov šef Richmond P. Hopson također su bili uključeni u borbu za provođenje zakona u pojedinim državama. Oni su se neprekidno dopisivali sa skoro svim državnim zakonodavnim tijelima u zemlji. Kao najbolje financirana organizacija u kampanji, ovo je udruženje bilo sponzor emisija na nacionalnom radiju, a izdalo je i prilično dugačak pamflet o marihuani 1936. godine. I opći je savez ženskih klubova (General Federation of Women's Clubs) mnogo potpomogao kampanju. Savez je objašnjavao svom članstvu potrebu za Jedinstvenim zakonom, a posebno gaje upozoravao na teške posljedice marihuane. Predsjednik odjela za zakonodavstvo pri Savezu je primijetio: "Ono što posebno zabrinjava ženski klub jest mogućnost da se lako dođe do zastrašujućeg degenerativnog marihuanakorova koji se mota u cigarete... i koji je unio pravi pakao među mlade dječake i djevojčice, srednjoškolce." Klubovi na državnoj i lokalnoj razini odmah su se počeli ujedinjavati u lokalna zakonodavna tijela te provoditi prosvjetnu kampanju za roditelje, nastavnike i djecu. Jedan sc agent FBN-a pojavio na sastanku podružnice WCTU-a za

204

New York te je donio dvije stabljike marihuane. One su bile izložene na lokalnoj izložbi cvijeća: STABLJIKA MARIHUANE IZLOŽENA NA IZLOŽBI CVIJEĆA Garden Cluba Catherine Trusk SUTRA OD TRI SATA MOŽE SE VIDJETI U CASINU OVA BILJKA JE UZROK STRAŠNOG ZLA PROTIV KOJEG SE BORI SAVEZNO MINISTARSTVO ZA ZDRAVLJE PUBLIKA SE POZIVA NA IZLOŽBU ULAZ 25 CENTI Druge grupe, kao što su WCTA, PTA i Nacionalni savez katolika, bile su u kontaktu s Uredom te su bile upoznate s dvostrukim ciljem Ureda - "utjecanje i stvaranje javnog mnijenja radi donošenja Jedinstvenog zakona o narkotičkim drogama te buđenje svijesti kod roditelja o sve većoj opasnosti od korištenja marihuane...". Međutim, buđenje samog javnog mnijenja nije bilo krajnji cilj kampanje. Federalni je ured za narkotike bio zainteresiran za provođenje Jedinstvenog zakona u djelo uz donošenje prohibicionističkih zakona o marihuani u svim pojedinim državama. Do početka 1935. godine samo je deset država usvojilo Jedinstveni zakon, a tri države među njima nisu prihvatile prohibiciju trave. Godine 1935. Ured je počeo raditi na strategiji protiv marihuane koja je označavala prekretnicu u provođenju zakona u pojedinim državama. I ako je zanimanje javnosti stvarno postojalo, pa čak i ako nije, kreatori javnog mnijenja su utjecali na stav zakonodavaca te su kod njih stvorili potrebu za donošenjem zakona. 205

Tijekom sljedeće godine je još osamnaest država usvojilo zakon, a niti jedna od njih do tada nije imala zakone koji su se odnosili na marihuanu. Uvođenje zakona o porezu na marihuanu (Marijuana Tax Act): usprkos javnoj kampanji provođenoj ranih tridesetih godina, javnost uglavnom nije bila upoznata s ovom drogom, njezinom upotrebom niti njezinim navodnim učincima; pobuđeno je jedino regionalno zanimanje. Do promjene je, čini se, došlo nakon 1935. godine. Sve veća nacionalna svijest je odigrala značajnu ulogu u donošenju odluke Ministarstva financija - zahtjeva za uvođenjem saveznih zakona. 14. travnja 1937. je "ministar financija u ime Komesara za narkotike" podnio "Kongresu prijedlog administracije da se uvede porez na promet marihuanom". Projekt Zakona o porezu na marihuanu bio je trostruk: odredba da se svi proizvođači, uvoznici, dileri i ostali registriraju i plaćaju specijalan porez na zanimanje; odredba da se sve transakcije izvršavaju putem narudžbenica; uvođenje poreza na svaki promet i to u iznosu od jednog dolara za uncu za transakcije između osoba koje su registrirane, a sto dolara za uncu za transakcije između neregistriranih osoba. Glavno odstupanje od onog oblika poreza na marihuanu koji je postojao u Harrisonovom zakonu bilo je uvođenje izuzetno visokih poreza. Po Harrisonovom zakonu, osoba od koje se ne očekuje da se registrira - tj. osoba koja nije iz medicinske profesije - nije mogla legitimno kupovati ili posjedovati narkotike. Protivnicima odluke Vrhovnog suda da podrži zakon to je bio jasan signal da motiv Kongresa nije doći do prihoda, nego zabraniti marihuanu. Uočena potreba da federalna vlada preuzme akciju kakvu joj inače brani dominantna doktrina ubrzala je donošenje naizgled čudne pravne formulacije ove porezne mjere.

206

Rasprave o prijedlogu oporezivanja marihuane održavale su se pred financijskim odborom predstavničkog doma. Tijekom pet dana u kojima su svjedočili službenici FBN-a, vladini svjedoci i predstavnici industrije, Ured je iznio četiri argumenta: 1) marihuana je droga s katastrofalnim posljedicama; 2) njezina je upotreba u alarmantnom porastu i ona je izazvala histeriju u javnosti; 3) zakonodavci pojedinih država nisu bili u stanju suočiti se s prijetnjom ove droge, stoga je potrebna akcija federalnih organa; 4) vlada bi mogla uspješnije djelovati uz pomoć jednog posebnog zakona, nego pomoću amandmana na Harrisonov zakon. Pred Kongres nije iznijeta nikakva određena znanstvena studija koja bi potkrijepila tvrdnju d a j e marihuana opasna droga, niti je podnijeta sinteza dostupnih znanstvenih podataka, niti bilo kakvo priopćenje Zdravstvene službe. Nisu svjedočili ni vladini stručnjaci za zdravstvo, kao što su pomoćnik šefa Zdravstvene službe dr. Walter Treadway, zatim dr. Lawrence Kolb, a ni dr. Walter Bromberg ili dr. J. F. Siler koji su u to vrijeme objavljivali članke o učincima cannabisa na ljude. Umjesto njih je stav znanosti predstavila agencija za provođenje zakona - Federalni ured za narkotike: "Usprkos činjenici da liječnici i znanstvenici nisu suglasni po pitanju svojstava marihuane i da su neki skloni umanjiti štetnost ove droge, podaci nude dovoljan dokaz da ona ima katastrofalne posljedice na brojne uživatelje. U posljednje smo vrijeme primili brojne izvještaje koji govore o nasilnim kriminalnim radnjama izvršenim od strane osoba koje su bile pod djelovanjem marihuane. Štetne, čak i zloćudne osobine ove droge čine je vrlo opasnom za um i tijelo na koje ona utječe tako što uništava volju, čini da pojedinac gubi moć povezanog razmišljanja te stvara zamišljene deliktne situacije i postupno slabi fizičku snagu. Njezina upotreba često dovodi do ludila. 207

Ovdje imam priopćenje u kojem se navodi sažetak slučajeva prijavljenih Uredu ili objavljenih u tisku, a u kojima je upotreba marihuane povezana s gnjusnim zločinima." Umjesto jednog od nekoliko istraživača koji su proveli neko značajno ispitivanje učinaka cannabisa na ljude, Ured je odabrao dr. Jamesa Muncha, farmakologa sa sveučilišta Temple, čije se iskustvo svodilo na eksperimente s učincima cannabisa na pse. Druga je komponenta argumentacije Ureda bila tvrdnja da se upotreba marihuane alarmantno širi zadnjih godina izazivajući revolt u javnosti. Da bi to pokazao, Ured je podnio prethodno citirani članak dr. Gomile i pismo iz 1936. godine od urednika gradske rubrike lista Alamoosa Daily Courier. U pismu je bio opisan napad jednog Meksikanca-Amerikanca na djevojku iz tog kraja koji je navodno bio pod utjecajem marihuane: "Volio bih da vam mogu pokazati što jedna mala cigareta marihuane može učiniti jednom od naših degeneriranih stanovnika koji govore španjolski. Zbog toga je naš problem toliko velik: najveći dio našeg stanovništva predstavljaju osobe koje govore španjolski, a od kojih su mnoge na niskoj mentalnoj razini zbog socijalnih i rasnih uvjeta." Treći dio argumentacije Uređaje predstavljala činjenica da iako svaka pojedina država ima zakone o marihuani, lokalne se vlasti ne mogu uhvatiti u koštac sa zlom marihuane. Da bi potkrijepili tu tvrdnju, ponuđeni su apeli iz uvodnika listova iz Washingtona zajedno sa svjedočenjem Ureda da su dužnosnici iz nekoliko država zatražili federalnu pomoć. Senator Brown je zatražio od komesara Anslingera da "razjasni potrebu za federalnim zakonom". Nastavio je: "Rekli ste da su iz pojedinih država zatražili da to učinite. Pretpostavljam da im je taj zakon potreban zbog slobode međusobnog međudržavnog prometa."

208

Anslinger se složio: "Države su od nas zahtijevale da se umiješamo jer su tvrdile da se marihuana ne uzgaja kod njih, nego da se uvozi iz drugih država." Ništa nije pokazano da se potkrijepi ova tvrdnja; ni pisma lokalnih vlasti, ni izvještaji agenata FBN-a u kojima je opisan mehanizam trgovine. Kongresmeni i senatori koji su sudjelovali u raspravi prihvatili su argument Ureda. U stvari, senator Brown, predsjednik pododbora koji je razmatrao zakone u Senatu, i Doughton, predsjednik Financijskog odbora, bili su od strane Ureda detaljno instruirani prije rasprave. Nije bilo saslušanja Vladinih svjedoka. U stvari, Vlada je svoju argumentaciju iznijela na jednoj sjednici Predstavničkog doma, a sljedeće su se tri sjednice posvetile pobijanju tehničkih primjedbi predstavnika industrije uljarica, zrnja za ptice i konoplje. Posljednjeg dana zakazane rasprave pojavio se dr. William C. Woodward u ime Američkog liječničkog društva kako bi se suprotstavio nacrtu zakona. On je uložio prigovor jer je smatrao da će krajnja posljedica zakona biti takvo ograničavanje upotrebe u medicinske svrhe od strane birokracije, da će u stvari upotreba u te svrhe biti nemoguća. Priznao je da za sada postoji malo mogućnosti za primjenu cannabisa u terapeutske svrhe, ali je primijetio da nacrt zakona otežava daljnja istraživanja koja bi možda urodila plodom. Čak je napomenuo d a j e to i bio cilj u pripremanju nacrta. Rekao je da ako se federalni zakon smatra neophodnim, njegov se učinak može postići i bez žrtvovanja upotrebe u medicinske svrhe, tj. jednostavno izmjenama Harrisonovog zakona. Usvojeno stajalište d a j e federalni zakon potreban kako bi se kontroliralo uživanje marihuane bilo je izloženo najžešćim napadima dr. Woodwarda. Tvrdio je da su postojeći zakoni u pojedinim državama više nego dovoljni ako se pravil-

209

no primjenjuju i da ukoliko je problem nedostatak koordinacije, onda je to propust FBN-a. Primijetivši da FBN već ima ovlaštenje da "sklapa sporazume o razmjeni informacija koje se tiču korištenja i zloupotrebe narkotičkih droga u pojedinim državama, kao i sporazume o suradnji i podizanju tužbi pred sudom...", on je tvrdio da Ured nije radio svoj posao: "Ako u današnje vrijeme postoje bilo kakvi nedostaci u našim državnim zakonima koji se odnose na cannabis ili na marihuanu, krivicu za to ili znatan dio nje snosi Tajnik za financije i njegovi pomoćnici koji su na toj dužnosti već šest godina." Dr. Woodward je također tvrdio da će ovaj zakon biti uzaludan trošak za medicinsku profesiju i da se neće moći provesti. Rekao je: "S obzirom da marihuana raste potpuno slobodno i d a j e svaki zemljoposjednik potencijalni uzgajivač, bio svjestan ili ne, potpuna bi primjena zakona zahtijevala inspekciju čitavog teritorija zemlje. Bilo bi neprimjereno da se tog posla primi federalna vlada." Napokon se dr. Woodward začudio zašto Kongres ne bi jednostavno izvršio izmjene Harrisonovog zakona ako se već federalni zakon smatra neophodnim. Na protuargument Ureda da bi takav način bio neustavan, on je upitao kako zastupnici Ministarstva financija mogu tvrditi d a j e sadašnji nacrt zakona ustavan kad je tehnika jednaka. Dr. Woodward je zastupao mišljenje da bi amandman na Harrisonov zakon bio ustavan i da bi se na taj način izbjegli profesionalni prigovori koje je on pokrenuo. Nakon optuživanja dr. Woodwarda za opstrukciju, nepouzdanost i okolišanje, Kongres mu se čak nije ni zahvalio za njegovo svjedočenje. Kad je dva mjeseca kasnije Financijski odbor Senata ponovno pokrenuo rasprave o nacrtu zakona, dr. Woodward je uputio kratko pismo u kojem se navode razlozi ALD-a za suprotstavljanje prijedlogu zakona. 210

Oba su odbora govorila pozitivno o nacrtu zakona usprkos dr. Woodwardovim prigovorima. U izvještaju Financijskog odbora se kaže: "Pod utjecajem ove droge razara se volja te se gubi sva sposobnost usmjeravanja i kontroliranja misli. Inhibicije se oslobađaju. Prema svjedočenjima na raspravama čini se da su kao rezultat tih učinaka počinjena brojna kaznena djela s nasiljem od strane osoba koje su bile pod utjecajem ove droge. Ne samo da okorjeli kriminalci upotrebljavaju marihuanu koja ih stimulira na vršenje kaznenih djela, nego su beskrupulozni dileri koji marihuanu u vidu cigareta donose medu srednjoškolce. Na raspravi su navedeni slučajevi školske djece koja su zbog upotrebe ove droge bila potaknuta na zločin i ludilo. Kontinuirana upotreba droge često dovodi do impotencije i ludila." Nakon duge sjednice, navečer 14. lipnja 1937. godine, u Predstavničkom je domu usvojen Zakon o porezu na marihuanu (Marijuana Tax Acf); protiv su bili jedino kongresmeni koji nisu znali što je marihuana te su željeli dobiti još informacija prije nego što glasaju. Umjesto detaljne analize, primili su priopćenje jednog od članova Financijskog odbora u kojem se nekritički ponavljaju strašna kriminalna djela koja su se na raspravi pripisala uživateljima marihuane. Nakon dva kruga razgovora, zakon je usvojen bez glasanja. POOŠTRAVANJE ZAKONA: nakon usvajanja Zakona o porezu na marihuanu, FBN je započeo politiku provođenja zakona u četiri pravca: 1. Kontrola uzgajanja biljke u dozvoljene svrhe i iskorjenjivanje biljaka koje rastu divlje. 2. Obuzdavanje senzacionalističkog obavještavanja tiska o marihuani. 3. Instruiranje saveznog sudstva s ciljem da se strogo primjenjuje zakon. 211

4. Usmjeravanje federalnih policijskih organa na suzbijanje prometa velikih količina droge umjesto na suzbijanje posjedovanja malih količina. Rasprostranjenost biljke, transportiranje sjemenja, mogućnost da sjeme dugo opstane prije nego što se zasadi i nedostatak učinkovitog herbicida onemogućavali su sveobuhvatan program suzbijanja rasta marihuane. Čak i d a j e uspjeh bio garantiran, cijena ovakvog programa bila bi znatna. Nije bilo aktivnih nastojanja da se provede Inspekcija teritorija Sjedinjenih država hektar po hektar. Program suzbijanja se sveo samo na pitanje reagiranja na rutinsku informaciju pisma od farmera koji su identificirali biljku i otkrivanje zemljišta koje je obraslo marihuanom. Napori da se suzbije divlji rast su slabjeli kako je slabjelo i zanimanje Ureda za samu marihuanu tijekom četrdesetih godina. Tijekom rata je federalna vlast u stvari poticala uzgoj konoplje (iako nije razvijena vrsta bez psihoaktvnih svojstava) budući da su Japanci okupirali Filipine s kojih je dopremano vlakno (od konoplje). Širom Amerike trave je bilo u izobilju i uglavnom je bila neotkrivena. Nakon usvajanja zakona komesar Anslinger je naložio svojim agentima da utječu na mjesne funkcionere kako bi odustali od povezivanja marihuane i zločina u svojim izjavama za tisak. 11. travnja 1938. komesar je rekao svom oblasnom nadzorniku za New York: "Naša je sadašnja politika da smanjimo neopravdano stavljanje naglaska na marihuanu jer su posljednji novinski izvještaji u nekim dijelovima zemlje bili toliko pretjerani d a j e zanimanje za to pitanje postalo gotovo histerično. Stoga mi pokušavamo usmjeriti stav javnog mnijenja u konzervativnijem i razumnijem smjeru." Neposredno nakon usvajanja zakona FBN je naložio poduzimanje akcije "upućivanja" saveznog sudstva na isticanje

212

potrebe za oštrim kaznama za prekršitelje zakona o marihuani. Ured se također usredotočio na otkrivanje opskrbljivača, velikog međunarodnog prometa i švercera. Slučajevi u kojima se radilo o malim količinama prepušteni su mjesnim vlastima. Međutim, nekoliko čimbenika nije išlo na ruku ovakvoj politici. Prvo, trgovina marihuanom bila je vrlo neorganizirana te nije postojala ni nacionalna ni regionalna mreža prometa. Drugo, upotreba ove droge je još uvijek bila ograničena geografski i socioekonomski te trgovina marihuanom nije bila naznačajniji posao. Ured je tijekom rata odgovornost za provođenje zakona o marihuani prepustio pojedinim državama kako bi se neorganizirani promet i regionalna upotreba mogli učinkovitije kontrolirati. FBN se umjesto toga sada koncentrirao na opijate. Nakon relativnog zatišja tijekom ratnih godina, krajem četrdesetih godina je po svemu sudeći došlo do znatnijeg porasta "zloupotrebe" narkotika. Javnost se počela zabrinjavati zbog sve većeg broja ovisnika o narkoticima, posebno među mlađim osobama. U Kongresu je došlo do prave uzbune nakon iznošenja tvrdnje da upotreba marihuane neizbježno vodi upotrebi teških droga, a posebno heroina. U dva su navrata donijeti novi zakoni. Kongres je 1951. godine usvojio Boggsov zakon (Bogg's Act) kojim su predviđene oštrije kazne za nepoštivanje odredbi o drogama. Po prvi put su u jednom federalnom zakonu o drogama marihuana i narkotičke droge "strpane u isti koš". To je manifestirano na način da se Boggsovim zakonom predviđaju iste kazne za kršenje Zakona o uvozu i izvozu narkotičkih droga i Zakona o porezu na marihuanu. Države su slijedile primjer federalnih organa. Zatim je Kongres 1956. godine usvojio Zakon o kontroli narkotika kojim se kazne još više pooštravaju. Federalne su države još jednom postupile na isti način. Rasprave u pod-

213

odboru Financijskog odbora i rasprave u samom Predstavničkom domu ukazuju na to d a j e donošenje Boggsovog zakona bilo motivirano zapaženim povećanjem upotrebe narkotika u razdoblju od 1948. do 1951. godine. Tijekom razmatranja nacrta zakona predstavnik Boggs je izrazio zabrinutost koja je imala odjeka i na brojnim drugim mjestima. Nakon što je napomenuo daje između 1949. i 1950. došlo do porasta uhićenja zbog nepoštivanja zakona o narkoticima za 24 posto, a u razdoblju od 1948 i 1950. do porasta od 70 posto, predstavnik Boggs je rekao: "Najšokantnija u vezi s ovim brojkama jest činjenica d a j e došlo do alarmantnog porasta broja ovisnika o drogi među mladim osobama. U prvih je šest mjeseci 1946. godine prosječna dob ovisnika na liječenju u Lexingtonu u Kentuckyju bila 37 i pol godina. Bilo je samo tri osobe koje su imale manje od 21 godinu. Samo četiri godine kasnije, tijekom prvih šest mjeseci 1950., prosjek je pao na 26,7 godina, a 766 osoba bilo je mlađe od 21 godine." Predstavnik Boggs i ostali su podržali obavezni minimum kazni za prodavače droge jer su smatrali da neki savezni suci nisu bili previše ažurni u provođenju zakona o narkoticima. U javnosti je prevladavao stav da bi oštre kazne, uključujući i smrtnu, za one koji drogu prodaju mladima suzbile narkotike koji su se uvukli među američku omladinu. Boggsov je zakon u velikoj mjeri bio uperen protiv federalnog sudstva. Do toga je došlo jer je ključna odredba zakona ukinula sudsko diskrecijsko pravo u izricanju kazne time što se izricanje ili izvršenje kazne za drugi ili kasniji prekršaj ne može suspendirati niti se može izreći uvjetna kazna. Sudstvo više nije vršilo pritisak tijekom donošenja zakona: ipak, James V. Bennett, šef Ureda za zatvore, potaknuo je suce iz petog okruga da na kraju preporuče izmjenu zakona, odnosno uklanjanje odredbe o obaveznom minimumu kazni.

214

Međutim, čak i prije nego stoje Boggsov zakon došao na dnevni red Kongresa, Ured za narkotike je utjecao na pojedine države da modificiraju svoje postojeće zakone o narkoticima i marihuani kako bi ozakonile "kazne slične onima koje postoje u nacrtu Boggsovog zakona, a što bi bilo od bitne pomoći u borbi protiv prometa drogama". Do 1953. godine su 17 država i teritorij Aljaske na to odgovorili usvajanjem tzv. "malih Boggsovih zakona", a do 1956. je još 11 drugih država pooštrilo kazne. Dvije su države iz ove potonje skupine, Ohio i Louisiana, ozakonile odredbe o kaznama koje su bile znatno oštrije od svih koje su prethodno usvojene u različitim nadležnim organima na cijelom teritoriju SAD-a. Takav je zakon koji je odobren u Ohiu 15. lipnja 1955. godine predviđao kazne od 20-40 godina zatvora za prodaju narkotičkih droga. Mjere koje je Louisiana usvojila sljedeće godine predviđale su oštre kazne zatvorom (bez prava na uvjetni otpust ili uvjetnu kaznu) za ilegalnu prodaju, posjedovanje ili upotrebu narkotika. Kazne su se kretale od minimalno 5 godina do maksimalno 99 godina. U pozadini zahtjeva za pooštravanjem kazna koje se odnose i na marihuanu nalazila se "teorija progresije". Na Boggsovim su raspravama mnogi svjedočili o vezi između upotrebe marihuane i konačne ovisnosti o heroinu. Na primjer, komesar Anslinger je svjedočio: "Ovo je opasnost: preko 50 posto ovih mladih ovisnika počelo je od pušenja marihuane. S tim su počeli, a završili su s heroinom; kad je ushićenja s marihuanom nestalo, uzeli su iglu." Predstavnik Boggs je u Predstavničkom domu dao sažetak teze o "odskočnoj dasci": "Kad naši mladi ljudi počnu pušiti marihuanu, oni obično foeću putem koji vodi do ovisnosti. Oni tada završavaju s narkotičkim drogama - kokainom, morfijem i heroinom. 215

Kad te mlade osobe postanu ovisnici, na primjer od heroina za koji je potrebno od 18 do 150 dolara dnevno, oni se vrlo često moraju okrenuti kriminalu... i prostituciji... kako bi mogli kupiti ono što im je potrebno." Tako je ova teorija "odskočne daske" zamijenila stariju hipotezu koja je povezivala marihuanu s ovisnošću, ludilom i nasilničkim zločinima. U dokumentu koji je priložen na raspravama o Boggsovom zakonu je dr. Harris Isbell, šef odsjeka za istraživanje u bolnici javne zdravstvene službe u Lexingtonu (Kentucky), tvrdio da marihuana ne izaziva fizičku ovisnost iako se verbalno zalagao za hipotezu o psihičkoj ovisnosti. Prihvaćajući mogućnost "privremene psihoze" kod "predisponiranih osoba", Isbell je s druge strane osporavao teze o zločinima i ludilu. Pred Kefauverovim odborom u Senatu svjedočio je sljedeće: "Općenito govoreći, pušači marihuane su blago opijeni, hihoću se, smiju, nikome ne smetaju i dobro se zabavljaju. Oni ne posrću i ne padaju pri hodu te obično neće pokušati naškoditi bilo kome. Nije dokazano da pušenje marihuane vodi pojačavanju nasilničkih zločina ili zločina seksualnog karaktera. Pušenje marihuane nema neželjene posljedice, ne stvara se ovisnost od ove droge te se običaj upotrebe može prekinuti u svako vrijeme. Ustvari, vjerojatno je lakše prekinuti s pušenjem cigareta marihuane nego s pušenjem duhanskih cigareta." Neki promatrači smatraju d a j e nakon usvajanja Gobbsovog zakona problem narkotika skoro u potpunosti nestao s nacionalne scene. Ipak, ohrabrene podacima koji pokazuju d a j e pooštravanje zakona barem zaustavilo povećanje upotrebe droge, državne su se i federalne policijske vlasti nastavile zauzimati za daljnje pooštravanje kazni ne bi li se ovo zlo u potpunosti iskorijenilo. 216

Usprkos tome što se rasprava nije produžila niti se zanimanje javnosti produžilo, Kongres je 1956. godine usvojio Zakon o kontroli narkotičkih droga. Tijekom debate u Kongresu 1956. godine marihuani je posvećeno manje pažnje nego što je to bio slučaj 1951. Međutim, i dalje se marihuana svrstavala među teške narkotike. Rezultat toga je bilo umnožavanje prekršaja koji se odnose na marihuanu i daljnje pooštravanje kazna utemeljeno na teoriji da će se time osigurati završetak američkog iskustva s narkoticima. Ipak, policijski dužnosnici nisu imali jedinstvene stavove kad je u pitanju bila učinkovitost još oštrijih kazni; zamjenik komesara FBN-a je sugerirao da bi surove kazne mogle utjecati na sud, pa velika sudska vijeća ne bi podizala optužnice, a mala sudska vijeća ne bi osuđivala u slučajevima vezanim za drogu. Ostali su odbacili to stajalište ostajući čvrsto pri stavu da su još oštrije kazne imperativ ako se društvo želi osloboditi dilera droge i ako želi onemogućiti razvijanje biznisa s narkoticima. Među kongresmenima koji su razmatrali nacrt zakona nije bilo neslaganja oko prijedloga o oštrijim kaznama koje bi bile sredstvo za iskorjenjivanje nezakonite upotrebe i prodaje različitih droga. Osim toga što olakšava provođenje zakona o narkoticima putem niza pomoćnih odredba, Zakonom o kontroli narkotika iz 1956. godine propisuju se sljedeće kazne: 1. POSJEDOVANJE Prvo kršenje zakona Drugo kršenje zakona Treće i kasnija kršenja zakona Novčana kazna

217

Minimum kazna 2 godine 5 godina 10 godina 20.000 $

2. PRODAJA Prvo kršenje zakona Drugo kršenje zakona Prodaja maloljetnicima od strane punoljetnih

Minimum kazna 5 godina 10 godina 10 godina

Mjeru puštanja uz policijski nadzor ili uvjetnu kaznu nije mogla dobiti niti jedna kategorija okrivljenih osim onih kojima je to prvi prekršaj i to samo kad je u pitanju posjedovanje. Zakon također predviđa novo kazneno djelo - ilegalni uvoz marihuane. Po zakonu je samo posjedovanje bilo dovoljan dokaz da se onaj koji posjeduje osudi zbog toga što je svjesno primio ilegalno uvezenu marihuanu. Malo je koji zakonodavac uzimao u obzir da se marihuana na bilo koji način razlikuje od narkotika koji izazivaju fizičku ovisnost. Pododbor Predstavničkog doma za narkotike, koji je stvorio ono što će biti temelj zakona iz 1956. godine, umetnuo je napomenu uz glavni naslov "Narkotici" u kojoj je sitno napisano da pojam "narkotici" obuhvaća i marihuanu. Tijekom rasprava u Kongresu koje su se vodile oko verzije nacrta zakona koje su bile na razmatranju u Senatu, odnosno u Predstavničkom domu, samo je jedanput pokrenuto pitanje marihuane kao posebne supstance. Štoviše, u priopćenju koje odražava opće prihvaćanje koncepta "odskočne daske" senator Daniel, predsjednik pododbora Senata koji je ispitivao problem droga, opisuje marihuanu: "To je droga koja uvodi brojne ovisnike u upotrebu ostalih droga. Marihuana, sama po sebi opasna droga, može izazvati neke od najgorih zločina koje će počiniti oni koji ovise o njezinoj upotrebi. Očigledno je da njezina upotreba vodi do navike na heroin, a onda do konačnog uništavanja osobe - ovisnika."

218

Marihuana je do pedesetih godina bila obuhvaćena zakonima o narkoticima svake države u Americi, a obuhvaćali su je i federalni zakoni. Posjedovanje droge, čak i za osobnu upotrebu, svugdje se smatralo kaznenim djelom, a uživatelj je zbog svog grijeha mogao biti osuđen na dugu zatvorsku kaznu. 1960.-1970.: NOVA ZAKONODAVNA POLITIKA. Od sredine pedesetih do sredine šezdesetih godina aktivnost federalnih organa u provođenju zakona o marihuani i narkoticima bila je relativno ujednačena. Broj prekršitelja zakona, otkrivenih i osuđenih bilo za posjedovanje ili prodaju ostao je konstantan. Međutim, početkom i sredinom šezdesetih godina javio se novi fenomen - zloupotreba droga počela se širiti. Problem droga više nije bio ograničen na geta i određene socioekonomske i etničke grupe. Novi su uživatelji bili djeca pripadnika srednje klase. Problem je počeo pogađati i prosječnog Amerikanca te je postao najznačajniji uzrok nacionalne zabrinutosti. Upotreba marihuane među pripadnicima srednje klase potaknula je značajna medicinska istraživanja same prirode ove droge koja su dovela do nove zakonodavne politike. Jedan je komentator rekao: "Nitko se nije brinuo dok je to bio problem geta. Marihuanu su upotrebljavali jazz muzičari i pripadnici nižih slojeva, pa niste brinuli ako zarade dvije do dvadeset godina zatvora. Ali kad fini dječak ili djevojčica iz srednje klase budu uhićeni, to zajednica primijeti. Tako je i danas. Ovaj je problem počeo uzimati svoj danak - u svim slojevima društva, u predgrađima, u domovima srednjeg sloja, u koledžima. Odjednom je kaznena, osvetoljubiva politika prijetila svim slojevima društva. Ljudi su promijenili stavove i to je stvarno ono

219

najuzbudljivije što se događa. Sad postoji volja da se ispita da li je to neka vrsta eksperimentiranja ili je to bolest, a ne zlo." Kongres je prvobitno reagirao donošenjem Amandmana o kontroli zloupotrebe droga (Drug Abuse Control Amendments) 1965. godine. Na temelju ovog zakona je osnovan Ured za kontrolu zloupotrebe droga (Bureau of Drug Abuse Control) pri Upravi za hranu i lijekove. Predviđene su kazne za protuzakonitu ilegalnu proizvodnju i prodaju depresiva, stimulansa i halucinogenih droga. Dramatično povećanje upotrebe marihuane i drugih droga u drugoj polovici šezdesetih godina bilo je vrlo očigledno u javnosti. Kao reakciju na to predsjednik Johnson 1968.g. je ponudio Plan reorganizacije broj 1. Ta je reorganizacija započela 8. travnja 1968. godine i prema njoj su Ured za narkotike (u okviru Ministarstva financija) i Ured za kontrolu zloupotrebe droga (pri Upravi za hranu i lijekove) prešli u nadležnost Ministarstva pravosuđa te su se sjedinili u Ured za narkotike i opasne droge. Ono što je u trenutku usvajanja amandmana iz 1965. godine bi lo očigledno sada je upadalo u oči - postojao je veliki raskorak u kaznama predviđenim za "opasne droge" s jedne strane i za narkotike i marihuanu s druge strane. Kao rezultat intenzivnijih medicinskih i znanstvenih ispitivanja, LSD i nekoliko drugih droga priznate su kao mnogo moćnija halucinogena sredstva od marihuane. Raskorak je povećan i time što je tetrahidrokanabinol (THC), glavni psihoaktivni sastojak marihuane, stavljen pod kontrolu čime netko tko posjeduje THC nije bio izložen mogućnosti kažnjavanja, ali je za onoga tko posjeduje marihuanu bio predviđen obavezni minimum kazne od dvije godine zatvora. Kongres je zatim izmijenio kaznu za posjedovanje u okviru Amandmana o kontroli zloupotrebe droga, smanju-

220

jući time težinu kaznenog djela. Povećane su kazne za prodaju i proizvodnju LSD-a i drugih kontroliranih droga, i to do pet godina zatvora. Međutim, velika neujednačenost za ove supstance i dalje je postojala. Sazrelo je vrijeme za promjene. Dodatni je pritisak predstavljalo označavanje sve većeg broja mladih osoba kao kriminalaca, a njihovo je jedino kriminalno djelo bilo posjedovanje marihuane za osobnu upotrebu. Krajem 1968. godine Ured za narkotike i opasne droge je pripremio zakon kojim bi kontrola droga na cijelom teritoriju SAD-a potpala pod nadležnost Ureda. Predloženi se zakon temeljio na komercijalnoj klauzuli, a ne kao do tada na poreznim ovlaštenjima. Taje promjena djelovala proročanski zato što je prema odluci o slučaju Leary, koju je Vrhovni sud donio 19. svibnja 1969.g., procedura s narudžbenicama, neophodna da se ispune uvjeti Zakona o porezu na marihuanu, primoravala pojedinca da inkriminira samog sebe, što je u suprotnosti s Petim amandmanom. Taje odluka naizgled ostavila Ured bez zakona kojim se regulira posjedovanje marihuane i to je još jedan razlog koji je svjedočio o potrebi revizije zakona. N o v i j e nacrt zakona regulirao narkotike, "opasne droge" i marihuanu. Predsjednik Nixon je zakon potvrdio 14. srpnja 1969. godine. Iz tog je zakona proizašao cjelokupan program uravnoteženih kazna za kaznena djela. Propisivanje minimalne obavezne kazne je u osnovi ukinuto te je kazneno djelo za posjedovanje kontroliranih supstanci za osobnu upotrebu postalo prekršaj. Zatim je u slučajevima kad je pojedinac prvi put okrivljen zbog tzv. "običnog posjedovanja" sud dobio diskrecijsko pravo da okrivljenog osudi na uvjetnu kaznu do godinu dana. Ukoliko se ispostavi da okrivljeni tijekom uvjetne kazne nije prekršio niti jedan od uvjeta kazne, njegova se presuda može izbrisati. 221

Slična prekršajna kazna i mogućnost tretiranja onoga koji prvi put krši zakon predviđena je i za distribuciju malih količina marihuane za 1) bez nadoknade ili za 2) prodaju droge po cijeni. Ova je odredba uključena budući daje primijećeno da se među mladima vrši velik broj ovakvih transakcija. Do toga je došlo i zbog toga što je na vidjelo izašao fenomen koji dovodi u pitanje tradicionalnu sliku nacionalne trgovine marihuanom. Zakonodavci su stvorili stereotip "prodavača" kao zlog kriminalca koji prodaje svoju robu za velike novce te su vjerovali da su izuzetno oštre kazne opravdane kad su u pitanju prodavači. Međutim, nekoliko je sudaca pokazalo da struktura trgovine marihuanom ima malo ili nimalo veze s uvriježenom predstavom o tome. U jednom je ispitivanju koje jc obuhvatilo 204 uživatelja otkriveno daje 44 posto njih barem jedanput prodalo drogu svojim prijateljima. Mnogi povremeni uživatelji prodaju drogu da pokriju troškove kupovine droge za osobnu upotrebu. Po novom zakonu za njih nije bila predviđena kazna kao za distributere. Novi zakon također stvara razliku između marihuane i narkotičkih droga. Marihuana je svrstana u kategoriju halucinogenih droga, a razlika između te kategorije i narkotika bila je naglašena razlikom u kaznama. Kongres je usvojio prijedlog ovog zakona (potpisao g a j e predsjednik Nixon) 27. listopada 1970. i to pod nazivom Sveobuhvatni zakon o sprečavanju i kontroli zloupotrebe droga (Comprehensive Drug Abuse Prevention and Control Act). Zajedno s ovim novim federalnim zakonom, Nacionalna je konferencija komesara za jedinstvene zakone pripremila i na godišnjoj konferenciji (1-7. kolovoza 1970.) odobrila Jedinstveni zakon o kontroliranim supstancama ( U n i f o r m Controlled Substances Act). Svrha tog zakona je objašnjena u priopćenju koje se nalazi u njegovom predgovoru:

222

"Ovaj je jedinstveni zakon pripremljen kako bi se postigla usklađenost između zakona federalnih država i zakona savezne vlade. Napisan je s ciljem upotpunjenja federalnog zakonodavstva s informacijama o narkoticima i opasnim drogama te usklađenja federalnih i državnih zakona, čime će vlasti na svim razinama omogućiti da se problem zloupotrebe droga kontrolira mnogo učinkovitije." Jedina kazna koju Jedinstveni zakon propisuje odnosi se na slučaj posjedovanja za osobnu upotrebu (kazne za sve ostale slučajeve propisane su u federalnom zakonu). Konferencija je preporučila da se takvo kazneno djelo treba tretirati kao prekršaj. Tijekom sedamdesetih je 26 država i tri teritorija usvojilo zakon u cjelini ili u nekoj od varijanti. Još je deset do petnaest država razmatralo mogućnost usvajanja zakona. Imenovanje Nacionalne komisije za marihuanu i zloupotrebu droga (National Commission on Marijuana and Drug Abuse) i izdavanje njihovog izvještaja značajan su događaj s povijesne točke gledišta. Otkad je objavljen taj sveobuhvatni izvještaj, stavovi Amerikanaca uvelike su se promijenili, što se može uočiti i po zahtjevu predsjednika Čartera da Kongres dekriminalizira posjedovanje marihuane. Očigledno je daje Čarter napravio dobar potez za kampanju kad je izrazio želju za blažim zakonima o marihuani. Dr. Peter G. Bouwen, šef odjela za politiku prema zloupotrebi droga, rekao je da "kazne za kaznena djela koja doživotno označavaju ljude koji inače poštuju zakon nisu ni učinkovita ni prikladna". Po Carterovom prijedlogu posjedovanje malih količina marihuane za osobnu upotrebu ne treba tretirati kao kazneno djelo. U ovom je trenutku gotovo izvjesno da je u zakonodavnom radu zatvoren krug, a u budućem će se donošenju zakona u obzir uzimati nova socijalna politika.

223

distribucija malih količina marihuane bez nadoknade tretira se isto kao i obično posjedovanje; op. prev.

224

POGOVOR

Promijeniti zakon

Marihuana i njezina društvena percepcija ponovno su dobili na svojoj aktualnosti od kada je nova ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt spomenula da razmatra akte vezane uz kriminalizaciju njezina posjedovanja, a o čemu su mediji posljednjih dana učestalo izvještavali. Kakvu nam poruku hrvatsko društvo šalje kada se u njemu pojavi javna rasprava vezana uz upotrebu marihuane (cannabis sativa, trava, ganja)? U posljednjih nekoliko godina javna rasprava o marihuani i njezinoj uporabi - koja je za neke građane postala dijelom kulture i načina života, a za druge tek višestruko eksploatirano iskustvo u javnom prostoru - bila je vezana kontekstom problematizacije droga i ovisnosti u Hrvatskoj i smještena u jedinu birokratsku ladicu ilegalnih droga koja ne dopušta nikakve distinkcije među njima. Nositelji te debate bile su institucije poput policije, pravosuđa, bolnica, škola i centara za suzbijanje ovisnosti, a rjeđe nevladine harm reduction udruge. Političke stranke najvećim se dijelom nisu tim problemom bavile, osim radi postizanja lakih poena u susretu sa slabijim protivnikom, dok se u medijima marihuana najčešće pojavljivala uz druge droge, ovisnost, kriminal i crnu kroniku, a manje kroz teme koje bi je popularizirale. U diskusiji se najčešće podvlačila podjela na legalne droge (alkohol, duhan) i ilegalne (marihuana, kokain, heroin, ec-

225

stasy), a time se odredio i okvir rasprave. Zbog toga se izgubila ponekad korisna podjela ilegalnih droga na "lake" i "teže" - s obzirom na njihova farmakološka svojstva, povezanost s ovisnošću i drugim ponašanjem. U tom smislu bi se i neke legalne droge, poput duhana i alkohola, mogle predstaviti problematičnijim nego marihuana kada je riječ o izravnoj društvenoj šteti koju nanosi njihova konzumacija. Marihuana je, dakle, u Hrvatskoj percipirana kao problem koji je potrebno nekako sankcionirati i kontrolirati, a pušači marihuane etiketirani su kao devijantna skupina. Upotreba marihuane je marginalizirana, kriminalizirana i drakonski sankcionirana. Primjer zakonodavne vlasti i izglasanih zakona je jedan od faktora koji utječu na takvo prikazivanje marihuane, a povezani su sa socijetalnom reakcijom, načinom na koji društvo odgovara na određeni fenomen.

Posjedovanje - kazneno djelo Od osnutka Republike Hrvatske upotreba marihuane zakonskim je okvirom tretirana primjenom penalnog sustava, tj. sustava kažnjavanja. Sve do 1998. prema zakonu je posjedovanje manjih količina marihuane bilo prekršajno tretirano, što je značilo plaćanje sudskih troškova i novčane kazne (ne baš male za ono vrijeme). Tada je Sabor potvrdio novi zakon kojim se posjedovanje marihuane procesuira krivično. Novi zakon o drogama kopijaje francuskog zakona, jednog od najoštrijih zakona u Europi u smislu sankcija prema korisnicima droga, dok se nikakva pozornost nije usmjerila prema liberalnim zakonima u nekim dijelovima Europe koji su išli prema liberalizaciji i nekažnjavanju posjedovanja manjih količina marihuane. Tim zakonom iz 1998. nije definirano razlikova-

226

nje različitih vrsta droga, kao što nije definirana ni količina za osobnu upotrebu koja omogućava razlikovanje korisnika i velikih preprodavača droge. To konkretno znači d a j e osoba uhvaćena s nekom od ilegalnih droga osuđena za jedan od modaliteta izvršenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. Kaznenog zakona: stavak 1. za kazneno djelo posjedovanja opojnih droga, stavak 2. za kazneno djelo preprodaje opojnih droga i stavak 3. za kazneno djelo organiziranog djelovanja. Drugim riječima, u svakodnevnom životu policajac samo radi svoj posao i slijedi slovo zakona, dok sudac u svojoj presudi manevrira unutar tog zakonski definiranog prostora, čime se otvara i pitanje odluke suca kod optužbi za posjedovanje različitih vrsta droga. Policajac uhićuje osobu koju zatekne u konzumaciji ili posjedu nedozvoljene opojne droge, dok mu sudac sudi zbog kaznenog djela zlouporabe droga.

Spas u slobodnoj sučevoj interpretaciji

Njima nasuprot je osoba privedena i uvedena u kaznenu sudsku proceduru. Primjerice, osoba A je uhvaćena s tri grama kokaina, osoba B s pet tableta ecstasyja, a osoba C s jednim zapaljenim jointom i drugom rezervom u džepu (da ne spomenemo veće količine koje mogu nanijeti duhovne boli puritanskom dijelu populacije). Zbog javnog usklika protiv opake bolesti droge i ovisnosti osoba A, osoba B i osoba C mogu stradati jednako. Jedina slamka spasa im je slobodnija interpretacija zakona i sučevo razumijevanje. Bez obzira na ishod suđenja, te će osobe biti izložene ceremoniji degradacije statusa, etiketi "narkića" (kako na policiji, tako i na sudu), nemogućnosti zapošljavanja u državnoj službi ako budu osuđene...

227

Kakav je ishod takve politike? Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2002. godini daje nam neke pokazatelje. Prema strukturi kriminaliteta, kaznena djela vezana za zloporabu opojnih droga kod odraslih na drugom su mjestu (4306 prijava), kod mladih punoljetnih osoba starosti od 18. do 21. godine na prvom mjestu (2336 prijava), dok su kod maloljetnih osoba na drugom mjestu (35,2%). Od 1997. do 2002. broj prijavljenih, optuženih i osuđenih punoljetnih osoba u porastu je zbog zloporabe droge. U 1997. je bilo prijavljeno oko 3000 osoba, 2000 ih je optuženo, a oko 1000 osuđeno. U 2002. su 6642 osobe prijavljene, optuženo ih je oko 4200, a više od 3500 ih je osuđeno. Bilježi se porast kaznenih djela zloporabe opojnih droga izčl. 173. st. 1. Kaznenog zakona. Suci su u takvim parnicama kod maloljetnih osoba u 57,4%, a kod mlađih punoljetnih osoba u 31,4% prijava najčešće odbacivali kaznene prijave primjenom načela svrhovitosti. Njime su mali okrivljenici imali izbor da se umjesto kazne bave humanitarnim radom ili da se podvrgnu konzultacijama savjetovališta za mlade, što je prema sucima daleko učinkovitije od kaznenog postupka, a i djeluje preventivno. Kod punoljetnih osoba suci su u oko 30% slučajeva donijeli rješenje o odbačaju kaznene prijave. Zbog ovakvih trendova, suci traže promjenu čl. 173. Kaznenog zakona, što je dobar povod za promjenu zakona. A od nove se ministrice očekuje da donese neku odluku. Brojnim će moralnim križarima - amaterima, ali i profesionalcima koji kao pijavice sišu novce iz proračuna - zbog tih brojki iz dubine šiknuti bijesni i odrješiti poklič u borbi protiv ovog "zla". Mediji će tu temu također pratiti, kao i dosad, podilazeći onima glasnijima.

228

Zakonski dopuštene količine

Upravo takva društvena reakcija na neki problem zapravo stvara situaciju koju je definirao L. T. Wilkins, a preuzeli teoretičari etiketiranja. Riječ je o povećavanju devijacije. Većina navodne devijacije zapravo je neželjena posljedica društvene reakcije u stvari iskrivljenih informacija i ignorancije, prema objektu etiketiranja: putem policijske kontrole, praćenja masovnih medija i popularnih reakcija na stereotipe o devijantima. Taj se proces već dogodio prilikom donošenja postojećeg zakona koji sada treba mijenjati. Nema potrebe za još jednim takvim odgovorom. Brojke pokazuju, a slažu se i suci, da to nije učinkovito. Potreban je drukčiji pristup, svojevrsna depenalizacija, kojom se zakonski trebaju odrediti količine za osobnu upotrebu koje ne bi bile kažnjive. Europska iskustva predviđaju da ta granica bude oko 10 grama. To bi značilo rasterećenje sudstva i proračuna, a brojni bi pojedinci bili pošteđeni neadekvatnih kazni, stigmatizacije i terora moralizirajuće gomile.

Goran Goldberger

229

BIBLIOGRAFIJA

Abelson, H.; Cohen, R. i Schrayer, D.: Public Attitudes Toward Marijuana, 1. dio; Princeton: Response Analysis, 1972. Allentuck, S.: Medica! Aspects: Symptoms andBehavior u: Mayor's Committee on Marihuana, The Marihuana Problem in the City ofNew York, Jacques Cattell Press, Lancaster, 1944., pp. 35-51. Allentuck, S. i Bovvman, K. M.: The Psychiatric Aspects of Marihuana Intoxication, American Journal of Psychiatry 99 (1942.): 248-251. Andrade, 0. M: The Criminogenic Action ofCannabis (Marihuana) and Narcotics, UN Bulletin of Narcotics, 16 (1964.): 23-28. Andrews & Vinkenboorg, eds: The Book ofGrass, E. Goode; Evergreen Revievv, 1969. Anslinger, H. J.: Marijuana-Assassin ofYouth, American Magazine, July 1937. Baldwin, M.: TheDealer: Your Neighborhood Dope Dealer, The Washington Post Potomac, November 16, 1969., pp. 33-36,1971. Bloomquist, E. R.: Marijuana, Glencoe Press, Beverly ffills, 1968. Bloomquist, E. R.: Marijuana-SocialBenefit orSocial Detriment?, California Medical Journal, 1967. Blum, R. H. i suradnici: Societyand Drugs, Jossey-Bass, San Francisco, 1969. Blumer, H. et al.: The WorldofYouthful Drug Use, School of Criminology, University of California, Berkeley, 1967.

231

Bouquet, J.: Cannabis, UN Bulletin on Narcotics, 2 (4) (1950.): 14-30. Brenner, J. H.; Coles R. i Meagher, D.: Drugs and Youth, Liveright, NewYork, 1970. Brill, N. W.; Crumpton, E. i Grayson, H.: Personality Factors in Marijuana Use, Archives of General Psychiatry 2 (1971.): 163-65. Bromberg, W.: Marihuana Intoxication: A Clinical Study of Cannabis Sativa Intoxication, American Journal of Psychiatry 91 (2) (1934.): 303-30. Bromberg, W.: Marihuana: A Psychiatric Study, Journal of the American Medical Association, 113 (1939.): 4-13. Bromberg, W. i Rodgers, T. C.: Marihuana and Aggressive Crime, American Journal ofPsychiatry, 102 (1946.): 825-27. Brotman, R. i Suffet, E: Marihuana Users' Views of Marihuana Use, u Zubin, J. i Freedman, A., eds.: The Psychology of Adolescence, Grime and Stratton, New York, 1970. pp. 258-72. Campbell, A. M. G.; Evans, M.; Thomson, J. L. G. i Williams, M. J.: Cerebral Atrophy in Young Cannabis Smokers, Lancet 2 (1971.): 1219-26. Carey, J. T.: The College Drug Scene, Englewood Cleefs, Prentice Hali, New Jersey, 1968. Chapple, P. A. L.: Cannabis, a Toxic and Dangerous Substance: A Study of 80 Takers, The British Journal of Additions 61 (1966.): 269-82. Charen, S., i Perelman, L.: Personality Studies of Marihuana Addicts, American Journal of Psychiatry 102 (1946.): 674-82. Clark, L. D.; Hughes, R. i Nakashima, E. G.: Behavioral Effects of Marijuana, Archives of General Psychiatry 23 (1970.): 193-98.

232

Clark, L. D. i Nakashima, E. G.: Experimental Studies of Marihuana, American Journal of Psychiatry 125 (1968.): 379-84 Crancer, A. Jr., i Quiring, T. L.: Driving Records ofPersons Arrested forlllegal Drug Use, Report 011, State of Washington, Department of Motor Vehicles, May 1968. Reprinted in part in The Police Chief 36 (1969.): 41-43. Crancer, A. Jr.; Dille, J. M.; Delay, J. C.; Wallace, J. E. i Haykin, M. D.: Comparison of theEffects of Marihuana and Alcohol on Simulated Driving Performance, Report 021, State of Washington, Department of Motor Vehicles, April 1969, Reprinted in Science 164 (1969.): 851-54. Dally, P.: Undesirable Effects of Marijuana, British Medical Journal 3 (1967.): 367. Dott, A. B.: Effect of Marihuana on Risk Acceptance in an Automobile Simulator, RR71-3, Injury Control Research Laboratory for the U.S. Department of Health, Education and Welfare, 1971. Dott, A. B.: Drug and Reckless Driving, New Jersey Journal of Pharmacy 40 (1) (1967.): 30. Drake, B.: The Cultivator's Handbook of Marijuana, Agrarian Reform Co., Eugene, Oregon, 1970. Eells, K: Marijuana and LSD: A Survey of One Campus, Journal of Counseling Psychology 15 (5) (1968.): 459-64. Ferguson, W. S. i Howard, W. L.: Marihuana and Drug Use and Highway Safety-A Survey ofHigh Sehool Students in Virginia, Virginia Highway Research Council, July 1971. Fleming, D.: The Complete Guide to Growing Marijuana, Sundance Press, San Francisco, 1970. Fort, J.: Playboy Panel: The Drug Revolution, Playboy, 17 (2) (1970.): 53-55 et. seq. Frank, I. M.; Hepler, R. S.; Stier, S.; Rickles, W. H. i Ungerleider, J. T.: Marihuana, Tobacco and Functions A ffecting

233

Driving, Paper presented to annual meeting of the American Psychiatric Association, Washington, 1971. Freedman, H. L. i Rockmore, M. I.: Marihuana: Factorin Personality Evaluation and Army Maladjustment, Journal of Clinical Psychopathology 7 (1946.): 765-82, 8: 221-38. Goode, E.: Drug Use and Sexual Behavior on a College Campus, American Journal of Psychiatry. Goode, E.: Marijuana and Sex, Evergreen Revievv 55 (1969.): 19-21,72-74. Goode, E.: The Marijuana Market, Columbia Forum 12 (4) (1969.): 408. Goode, E.: The Marijuana Smokers, New York-London, Basic Books, 1970. Goode, E.: The Use of Marijuana and Otherlllegal Drugs on a College Campus, The British Journal of Addiction 66 (1971.): 213-15. Grinspoon, L.: Marihuana Reconsidered, Harvard University Press, Cambridge, 1971. Haines, L. i Green, W.: Marijuana Use Patterns, British Journal of Addiction 65 (1970.): 347-62. Hochman, J. S. i Brill, N. Q.: Marijuana Use andPsychosocial Adaptation, neobjavljen rukopis, 1971. Hochman, J. S. i Brill, N. Q.: The Subjective Effects of Marijuana Intoxication, u: Marijuana, edited by E. Goode, drugo izdanje, Atherton press, New York, 1971. Hyde, Margaret O.: Mind Drugs, Pocket Books, New York, 1973. Johnson, B: The Drug Subculture and the Law (title tentative), John Wiley, New York. Josephson, E.; Haberman, P.; Zanes, A. i Elinson J.: Adolescent Marijuana Use: Report on a National Survey, studija predstavljena na First International Conference on Student Drug Surveys, Newark, New Jersey, September 14, 1971.

234

Kentfield, C.: Turning Off the Tijuana Grass, Esquire, May 1970.: 8 ff. Kimball, G.: The Great Grass Harvest in River City, Scanlan's 1 (6) (1970.): 21-26. King, F.: Marijuana and LSD Usage Among Male College Students: Prevalence, Rate Frequency and Self Estimates of Future Use, Psychiatry 32 (1969.): 265-76. Kramer, L.: The Grass and Hash Usage at Syracuse University, Fortunem September 1971. pp. 102-3. McGlothlin, W. H.; Jamison, K. i Rosenblatt, S.: Marijuana and the Use ofOther Drugs, Nature 228 (1970.): 1227. McGlothlin, W. H.: The Use of Cannabis East and West, predstavljeno na Symposium of Biochemical and Pharmacological Aspects of Drug Dependence and Reports on Marijuana Research, Amsterdam, Sept. 30 - Oct. 1, 1971. McNeill, D.: Green Grows the Grass on the Lower East Side, The Village Voice, December 1, 1969., pp. 3, 21. Mailer, Norman: Interview in Cosmopolitan Magazine, May 1976. Manheimer, D. F.; Mellinger, G. D. i Balter, M. B.: Marijuana Use among Urban Adults, Science 166 (1969.): 1544. Melges, F. T.; Ginklenberg, R. J. i Holister, L. E.; et al.: Temporal Disintegration and Depersonalization during Marijuana Intoxieation, Archives of General Psychiatry 23 (1970): 204-10. Meyer, R. E.; Pillar, R. C.; Shapiro, L. M. i Mirin, S. M.: Administration of Marijuana to Heavyand Casual Marijuana Users, American Journal ofPsychiatry 128(1971.): 198-204. Mirin, S. M.; Shapiro, L. M. i Meyer, R. E.: Casual versus Heavy Use of Marijuana: A Redefinition of the Marijuana Problem, American Journal ofPsychiatry 127(1971.): 1134. Morier, W.: Home Grown Happiness, Mikus Book, New Vork, 1967.

235

Nisbet, T. i Vakil, F.: Some Estimates of Priče and Expenditure Elasticities of Demand for Marijuana among UCLA Students, neobjavljen rukopis, 1971. Posey, H. T.: Marijuana, Ph.D. dissertation, Tulane University, 1937. Ric (pseudo.): I Tumed on 200 FelIow Students at the University ofMichigan, Esquire, September 1967., pp. 101,190. Robins, L. N. i Murphy, E. G.: Drug Usein NormalPopulation, American Journal of Public Health, September 1967., pp. 1580-96. San Diego Door, Running PotAcross the Border, Other Scenes and The New York Seer, March 1968. Superweed, Mary Jane: The Marijuana Consumer's and Dealer's Guide, Chthon Press, San Francisco, 1968. Tart, C. T.: On Being Stoned: A Psychological Study of Marijuana Intoxication, Science and Behavior-Books, Palo Alto, 1971. Taylor, N.: Narcotics: Nature's Dangerous Gifts, rev. ed., Dell, New York, 1963. Tichborn, R.: Tales ofMexico and Marijuana, Scanlan's, August 1970., pp. 7-20. Tinklenberg, J.: Marihuana and Crime, Prepared for National Commission on Marihuana and Drug Abuse, 1971. Trocchi, A.: Marihuana and Sex, u: Book of Grass: An Anthology oflndian Hemp, Andrews, G. and Vinkenoog, S., eds., Grove Press, New York, 1967., p. 108. Walton, R. P.: Marijuana, America 's New Drug Problem, Lippincott, Philadelphia, 1938. Waksow, I. E.; Olsson, J. E.; Slazman, D; et al.: Psychological Effect ofTetrahydrocannabinol, Archives of General Psychiatry 22 (1970.): 97-100. Weil, A i Zinberg, N. E.: Acute Effect of Marijuana on Speech, Nature 222 (1969.): 434-37.

236

Weil, A.; Zinberg, N. E. i Nelson, J. M.: Clinical andPsychological Effect of Marijuana Use in Man, Science 1962. (1968.): 1234-42. Weil, A. T.: Cannabis, Science 174 (1969.): 2-8. Weitzner, M.; Smith, H. B.; Gerver, I. i Pollack, H.: A Study of the Relationship Between Severity of Disposition and Subsequent Criminal Behavior in a Sample ofYouthful Marijuana Offenders in New York State, pripremljeno za National Commission on Marihuana and Drug Abuse, 1971. White House Conference on Narcotic Drug Abuse, Proceedings, Washington, D.C.: U.S. Government Printing Office 1962. Williams, B. J.: Studies on Marijuana andParahexyl Compound, Public Health Report 61 (1946.): 1059-83. Zinberg, N. E. i Weil, A. T.: The Effects of Marihuana on Human Beings, Addictions 15 (4) (1969.): 26-42.

237