Candide ili Optimizam Autor: Voltaire Mjesto radnje: Njemačka, Vestfalija Vestfalija u dvorcu baruna Thunder-ten-tronckha Vrijeme radnje: 18.stoljeće. Tema romana
Voltaire svom junaku Candidu ”podaruje” toliko patnje i bola kroz njegova putovanja i kroz njegov život da Leibnizova fraza kako je ovo ”najbolji od svih mogućih svjetova”(svijet u kojem trenutno živimo) jednostavno zvuči groteskno. g roteskno. Voltaire na taj način nije propovijedao pesimizam, već smatra da čovjek ako već ne živi u najboljem svijetu od svih mogućih svjetova, treba pustiti teoriju na miru i posvetiti se realnosti i radu, kako bi svijet u kojem stvarno živi poboljšao i unaprijedio. Kratak sadržaj
Pristojan i pametan, ali naivan mladić Candide Cand ide (što u prijevodu znači čist, nevin, naivan) živi u Njemačkoj, u Vestfaliji, u dvorcu baruna Thunder-ten-tronckha u kojem žive i barun, barunica, njihova djeca te dvorski učitelj Pangloss. Učitelj Pangloss je vjeran Leibnizovoj doktorini i vjeruje kako kak o je sve dobro u najboljem od svih mogućih svjetova. Tako i Candide prihvaća tu doktorinu bez prigovora. Međutim, jednoga dana Candide bude protjeran iz dvorca jer pokuša poljubiti barunovu kćer Cunegondu. Na taj način počinju njegova lutanja i otkrivenja koliko je zla, patnje i ljudske gluposti prisutno u svakodnevnom životu i svijetu. Nedugo zatim Candida unovače na prijevaru u bugarsku vojsku, koja je bila u ratu s Abarima. Candide jedva izvuče živu glavu i pobjegne u Nizozemsku, sav zgrožen ratnim strahotama kojima je bio nazočan. U nizozemskoj sretne bijednog prosjaka i veoma se iznenadi kada shvati da je to njegov stari učitelj Pangloss. Ovaj mu ispriča da su Bugari razorili barunov dvorac i da su ubili Cunegondu i njezinu obitelj. o bitelj. Unatoč svemu što je doživio, stari Pangloss i dalje tvrdi da je to najbolji od svih mogućih svjetova i da je sve baš onako kako i treba biti. Strahoviti potres uništi grad Lisabon, taman kada su Candide i Pangloss stigli u Portugal. Zbog svojih izjava, budu uhićeni od inkvizicije: Panglossa objese, a Candida krvnički išibaju. Zatim ga liječi nepoznata žena koja ga naposlijetku odvede do Cunegonde. Ona mu ispriča sve o užasima kroz koje je prošla i o svom trenutnom stanju. Da je u vezi sa dvojicom muškaraca – židovskog bankara i Velikog inkvizitora osobno.
Candide ih igrom slučaja obojicu ubije i bježi s Cunegondom u Buenos Aries. Tamo se u prelijepu Cunegonde zaljubi španjolski guverner. Candide nedugo zatim bježi u Paragvaj, kojim upravljaju jezuiti.
On ubrzo napušta Eldorado jer ga vuče ljubav prema Cunegondi. Natovari se zlatom i dragim kamenjem, dijamantima i zlatom te napuste Eldorado. Candide se ukrca na brod za Europu, a Cacamba pošalje u Buenos Aries da ishodi od guvernera da pusti Cungondu na slobodu. Stari znanstvenik Martin mu čini društvo. Martin ima pesimistički pogled na svijet koji u potpunosti odudara od onoga čemu je Candida učio Pangloss. Raspravljaju o dobru i zlu tijekom cijele plovidbe. Candide stiže u Veneciju, gdje najprije sreće bogatog Pococurantea koji unatoč neprocjenjivom bogatstvu ni u čemu ne uživa, a potom i 6 kraljeva koji su ostali bez prijestolja. Candide je svojim najnovijim poznanstvima i iskustvima sve uvjereniji da nitko ne može izbjeći nesretnom usudu, bez obzira koliko moćan ili bogat bio. Martin i Candide stignu u Carigrad i tamo nađu i Cunegondu, njezina brata, Cacamba i učitelja Panglossa. Cunegonda je ostarjela, ali se Candide unatoč tome oženi njome. Candide kupi mali posjed na kojem se svi smire. Candida više ne zanimaju lajbnikovske ideje pri kojima i dalje učitelj Pangloss ostaje. Riječima o potrebi ”da uzgajamo svoj vrt” završava roman. Struktura romana
Voltaire nije previše pozornosti posvetio ni čvršćoj povezanosti fabule u romanu niti produbljenijoj karakterizaciji likova. Voltairove likove romana nije moguće prikazati kao realne likove-jer bi nam tada njihove nesretne sudbine bile užasne, a ne smiješne i taj šaljivi ton koji se provlači kroz cijeli roman bi nam bio neumjesan. Osim metafizičkog
optimizma, na udaru Voltaireove kritike su se našlli i rat, vjerska netolerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Zaključak
Čovjek živi u vrlo okrutnom svijetu i vrlo, vrlo okrutnoj okolini – ali takav prostor ne mora nužno biti i čovjekova jedina mogućnost. Ovaj roman nam govori o tome da ako se poboljšamo kao pojedinac – možemo dosta doprinjeti svom životu, a tako i unijeti u svoju okolinu dobrotu i raznolikost, unatoč tome što je zlo svuda oko nas. Svatko bi trebao uzgajati svoj vrt – tj.urediti svoj život da bude lijep, dobar, poseban, koristan… Bilješka o piscu
Voltaire (1694.-1776.), francuski književnik, povjesničar i filozof; najznačajniji književnik iz razdoblja prosvjetiteljstva. Prvim imenom Francois.Marie-Arouet, rođen je 21.studenog u Parizu, u obitelji siromašnog plemića. Pohađao je Isusovačku gimnaziju, Studirao pravo, studij nije završio već se ubrzo posvetio književnoj karijeri. Zatvoren je u tvrđavu Bastilju zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, gdje ostaje zatočen godinu dana. Tragedija Edip je nastala u tih godinu dana, koja će mu donjet veliku popularnost kao i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18.st. U razdoblju od 1717. do 1726. slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no ponovo dospijeva u Bastilju zbog svađe s vitezom Rohanom. 1726. odlazi u Englesku gdje ostaje 3 godine, boravak u Londonu predstavlja Voltaireovu prekretnicu u životu. Rečeno je da je Voltaire napustio francusku kao pjesnik, a vratio se kao filozof. Mogao je slobodno govoriti, naučio je novi jezik, novu literaturu… potpuno se preporodio. Da bi izbjegao uhićenje zbog djela Filozofska pisma ili engleska pisma koje je Pariški parlament proglasio skandaloznim i javno spalio, Voltaire odlazi kod prijateljice u Cirey na njeno imanje. Ostaje tamo 10 godina i to mu je bilo najplodonosnije i najsretnije razdoblje njegova života. Ostatak života provodi na imanju Ferney koje je kupio na švicarsko-francuskoj granici. Godine 1778. vraća se u Pariz gdje ubrzo umire. Što je prosvjetiteljstvo? Nije pretjerano reći: to je Voltaire sam. Ostat će zauvijek najbolji primjer za borbu europskog čovjeka protiv svih reakcionarnih snaga, a za kulturni i moralni progres i za svoju duhovnu i političku slobodu. On je pravi vođa i organizator prosvjetiteljskog pokreta.
