Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora.pdf

Bosanski jezik

b UNGOS Gavn ure

Hažem Hjda

Rz

pof. dr AhetKasumović ·:f5đ :f5đ..l l

CIF - Katalogiza Katalogizaca ca u publik publikaci aci Nacionala i univerzitsa ilio Bone i Heceoi, Sarjeo 8.163(497) 09

JAIĆ, Dž, 98-

Boai e  l  ia i    Džea Džea Jahić. Jahić.  are areo o : �ia �ia  -26 t ; 24 cm

l

Poda o ao  2 SN 582206 COSSD 9

Ns 

Bnamn rn

Na osovu mišenj Fedralog mitasa obazoaja, ak k  poa bo 03-8257/99 od .6 go kniga Bsk zk  700 itnj  100 gv prou s ka  tuč l a  a tavn i   u čen k  vim  d škaa.

b UNGOS Gavn ure

Hažem Hjda

Rz

pof. dr AhetKasumović ·:f5đ :f5đ..l l

CIF - Katalogiza Katalogizaca ca u publik publikaci aci Nacionala i univerzitsa ilio Bone i Heceoi, Sarjeo 8.163(497) 09

JAIĆ, Dž, 98-

Boai e  l  ia i    Džea Džea Jahić. Jahić.  are areo o : �ia �ia  -26 t ; 24 cm

l

Poda o ao  2 SN 582206 COSSD 9

Ns 

Bnamn rn

Na osovu mišenj Fedralog mitasa obazoaja, ak k  poa bo 03-8257/99 od .6 go kniga Bsk zk  700 itnj  100 gv prou s ka  tuč l a  a tavn i   u čen k  vim  d škaa.

prof. dr Dževad Jahić Triloga o bosanskom jeziku knjiga II

BNSKI JE U 10 PITAJ l  ODVR

Sarajevo,

1999.

PREDGOV

      -.. -..-    _    

Odav Odav poso p osojj i  potrb da se u pouarno for dau neophodna oj ašnenja ašnenja  bosansom b osansom eziu Tre Treba ba dgvrit dgvrit  osnovn osnovn p itane: šta j to bosanski jezik, "gdje je, odale je, kua je, š i rekao jesnik, "a prostiš, taj jezi? Da li on pstji ili ne postoi? knjiga ga nije ami am ijeen je en strčnjai strčnjai  li e ipk isana na n a naučn nau čnoj oj va knji bazi U tme će i biti zanimljva; u stilu i nai �azmaana dostupna svima, a zns zns tej tej luč luč a a iše o en e n včej  trgouosyi, yi,a a a14 il il gie gie 996. Gošeteat!, Ce trgouos ri  Bsni iskazas nadu a e se bšai a, nakon ragičnih dogaaja  zčina kji je aosnm a osnm on on eno oza ozati ti ameti i  jet iti it i lastit vrijnosi vrijnosi mdrije mdrije eg što e se inio in io Naš Na š azgv azgv daao e i bsnskog jezika, tog fenona ko  seome tiha klja.  j ezi i ale e oien ta taanstm, neko n eko  smislu smislu 'im ' imaa li ga, g a, ili i li Ta ezi n. noga noga pitanj pitanj a u ezi s njim oš su skina u mali neznan neznanja. ja. Bra je iča k k  se u Pag gdje gdje živi ii  i neavno neavno naša n aša u n n  društvuu privrednikasaaca, privrednikasaaca, a se poteglo i itanje itanje k koji k oji  ezi k društv kom gvori gvori srpskohrvatsi, hvtskosrpski, hvtskosrpski, srpsim, hrvatsim. Ka j e reao ao da govori govori i piše bosanskim, jea od o d agovornia agovornia (na inele in ele rat re tualac višega ranga, zv tehnički inteliget inteliget uitao j j  začuđeno: začuđeno: "Kaka boMojj brat ekonomist po p o stuci, uspješan rivr rivrenik enik i rukovo snski jezik?" Mo dlac) sta je pri svome n nea drugog maternjg jezika ka ni druge mk osim svog bosanskog Taj savrnik, inač bsanski Srbin (na žalost, i tako ga morao redstaviti) ij usta od tvrdnje o nepstoja nu bosanskog jezika Jednstvno ga nema, on e "izmišljen A oj brt, kao eonomist, eonomist, nie umi um i da d a mu o o jas jasni ni a tg jezi "ia, "ia , da ga nik ni je izmislio, ukolko sam historij ne optužim a ga e "izmislila. I tako, ponukan ti razgovrom s ratm, olučih napisati u knjigu, nemu nemu psvećenu psv ećenu.. Ona će naročito dobro ći onima i strem da prošire znanje  seb i svoe svoe porijeklu. porij eklu. njiga i mogla mogl a koisno poslužiti posluž iti i onima koji tvrdo ostaju pi svojim neznania er neznanja idu od predra suda i od naše nespemnosi a te pdrasu p drasu preaziemo �

Mska 15. IV 1996

Bosanski jezk u 0 pitanja i 100 odgovo�

7

MOJ UETPIS BNG ZIKA Odrastao sam u lovačkoj porodci, od ranog djetinjsta slšaći lovce poeače nogi su bl gosti kod moga oca iza  dde Mhame a Jahića jeač raoznalo, upijao sam riječi, ečence, t muz od glasova, razn meni dokučvi  neokučivih tonoa amio me taj pv lačni rtam naronoga goor nja, koji se ni u enoj školi ne č, niti se može na. Mo edo  ota umjeli s vlo lijepo ripovijeati; zato su vazda bil u centru pažn Pra moja sećanja u žvotu vezana s za ambi ent va porodična doma, jedovskog u Prači i očinskog u Rogat, u kojima se negoval pripoeačk umijeće aslaao sam se tim umjeem, slšajući ričana moga oca i dee, i mnogih njihh prijatelja, sput namernika, ne samo laca A ti "mukim rčanjima na svoj "merha metn način rradale su se umiruuće rijči moe nene bide (očeve majke) i Šuhrete (moje majke I edna  druga govrile su zvrnm čaršjskm bosanskm govrom, stočnbosanskog "rsa  uksa U Prači (odakle je rijelom prodia ać) ostala je provj dačka legena kao je oj ded Muhameaga ah pričao o jednom som doživljaj  lovu Nego ker, njušeć za ecm (l za nekom d gom divljači) nanjšio je u zemlj fndžan Iskoa ga je šapama, a kad je dedo prisigao, mao se čega nagldai. Findžan je bio ukrašen prelijepm crtežima iz lova, sav u lavm bojama; sa srnama, strjelama, psima gončma i nakćenim lovcima. Priča, na pi pogled, možda i čudna, ali samo na prvi pogled Kako je ona bila ispričaa, načn na koji je taj doživljaj okitio Mhamedaga Jahić, opisujuć fndžan sa crtežima, ostao je u amćenj ljd Taj findžan Mhamedage Jahća za mene se javlja prvm simolom, začetkom moje svijesti o jdnom jezk, u prošlosti za taškivanom, jezk koj se ponovo nazva svojm pravim menom Da, moj dedo Mhamedaga Jahć prpovjedao je autentičnm jezikom Bosne I nje to bio samo stočnobosansi djalekt već nešto vše od toga, šire i "bosanskije Ja to tada nisam znao, nisam o tme razmišljao Tek sad, u sećanj mi se vraća ta jedinstvena melodia govora koj je mogao bt samo ono što je odvjek bio bosansi. -

-

Pamtm i mnoge druge pripovjedače, među kojma su mi ostala  sjećanju dva imena: Haso Hasanagić i nei J arkan, ili "Jarcan kako ga je dedo "bosansk zao. Pri je bo umetnk u prčanju o lvačkim dogodovštinaa Drugi je "vazio o ratnm zbvanma i svojim ltanjima po zarobljeništima, frontovma, ćama i štalama od Berlia do oske I njh dvojca mal su autentičan jezik, ukrašen starnskim rječima, trcizmima i raznovrsnom narodnom frazeologijom, čega tada nisam bio svjestan Ali

Bosnski jez k

u

10 pitnja i 100 odgovo

�

9

sam zato znao jedno, dae aj niv gvo le. Gvorili su bosansi, Dgačij niti su umjel a govoe,  ni hteli, sve da su i umli. Oni nisu ni razmišljali o te kojim ezim ričaju. T se sm o sei za njih podazumijevalo a iva "ošnai Kad sam krenuo "a šole, eikom koi s naziao rskh!atski počeo sam se baiti presionlno. Naji ka nastvni u osnno školi, zatim ao sadi Institta a eik i Filozofskg fakula u Saaje, gdje me a zatekao u zanj anrednog rofesora Uoči samog ata bjavljena e moja njiga "Jezi sasi Muslimaa': u koo a zaokruio dosdnja znana o ezk Bška  aat da sasi jezi io rava, p og i ndžana izrljng iz emlj, u ašng  nim rtia. šl  ri jme a se o m iku gi i i slobo; ns nakon pie sviest da je to i ki ma svj strisne.  sa ona eopodna svojsta koa oliuju i duge naše srodne e, srsk i hatsi. Zbg pretešo naslijea tog abjeika i slžensi osase istorie, naših površni znanja o sei i jš površnijih znanja drugih  naa, zbg naše neizgrađene svijesti o jezu ao teelju nacinalng opsanka i og mnogo ega drugog ti ih u ovj knjizi dti neka osnna ojašnnja o bsanskm jeziku Vžnsti tog ezia svjstan sa ne samo kao flolog eć i kao čovjek koji e trageiju agresije na Bsnu živio i kao trageiju kulturnoga bia ove emlje. oga bića je sad valja onoiti, s nadom u itinsi peporod ne samo te kulture već i naše svijesti o njj. I sviesi da s u samome jezgru kultuog ia Bosne nalazi njezin osanski jezik. 

-

10

fževad lhić







'

·

1.

JEZCI NA BALKU

PINJE U em e posebnost etničkog iezičko rzvja na Balkanu? ODGOVOR: Nardi na Balkanu ormirali su se u složenim uvjetima odnsa izmđu starinačkoga balkansog i dseljeničoga slavenskog stanovništva Balan je naseljen od davnih vremena, a Slaveni na njemu zatiču starinačk stanovništvo Ilire, Traane, Kele i ruge. Slaveni za relativno kratko vrijeme prevladavaju, a tako i slavenski dijalekti Gube se postepno tragoi balanskih etnsa ezika, ili se u matalnoj i duhonoj kultui još čuvu, ao npr. u goasim naziia akav je slučaj sa samim nazivom osna, koji je poriem jerovatno iz ilirskog jezika.  Južni Slaveni se vremnom dijel na zanu i istonu gruu Bosanski jezik razio se z zapadne južnoslavens grue, zen sa slovenskm i susjenim ezicima rvatskim i srski,  o u isonu gupu u makedonski, bugarski i izumrli staroslavensi 'osanski je vrlo sroan sa spski i hratskim, a sve tri jezika su nastala na jedinstenoj štokavskoj dijalekatsko bazi. Razlie među njima javljaju se pije svega a leksičkom planu (u riječima), što ne znači da tu nema i neki drugi, prostom oku mane uočljivih razlika. Veze meu jezicima na Balkanu veoma su tijesne. To su mali jezici, tj jeici malih naroda, ormiranih u jedno sletu veoma sro dnih etnosa, srodnih ne samo istim slavenskim porijeklom već i vjekovnim zajednikim životom. Posebno je pitanje odnosa slavenskih jezika prema neslavenskim, albanskom i maarskom prije svega Abanski je vjeroatno ilirskoga porijekla, potmak starinačkoga balkanskog jezika, a mađarski je ezik iz ugroinsk gupe, prnesen u Panoniju tokom X vijeka  Na ormiranje jezičkih razlika utič poijeljenost balkanskoga prostora na zapadnu i istčnu crkvu, a potom dolazi do najneosrednijeg susreta sa islamom, što donosi inovacije u narodnu materijalnu i duhovnu kulturu. Hrvatski jezik ormira se na području uticaja katoličke crkve, akav je slučaj i sa slovenskim Srpsi nastaje na tlu doinacije pravoslavlja, kao i makedonski i bugarski. Bosanski jezik nastao je u sredini a njegovo porijeklo i razoj vezani su za bogomilstvo i dolaza islama Ma koliko ovakva slika izgledala uprošćena, ona je neophodna da bi se shvatila osnovna zakonitost razvoja. Svi drugi kasniji, nadograđujui faktori ostaju uslovljeni ovim prvim, temeljnim aktorom religioznih razlika na Balkanu. Te razlike u osnovi su ormiranja nacionalni grupa, time i jezičkih  Jezik se na jdnoj teritoriji kroz vrijeme sam po sebi mijenja; unutar prostora i "unutar vremena nemnovno se javljaju razke Suprotan razoj također djeluje u njemu; to je tenencija smanjivanja razlika. Č itav jezički Bosanski jezik u 100 pitanja  00 odgovo �

13

pres, zarav, t je salno sučelavanje tih dvau suotstavljenih praaa, razdaana i priližavana, tj poeavanja ili smanjivanja razlika. T oća zaonitost ezičkog razvoja vai i za naš rosto, s ti što se t avljaju ijsna odstana o ičajenih ezičih sitacia. Da nije bilo takvog religiznga ijejena na pču žava vatske, ose  Hcegine, Ce re i Srbije, e a to azdvane nie ratila i raicija senjovekovni žaa, ezi razvo i najerovatnie ša u rugom rau iše u pavcu sanivana ng oeavanja razlika. ratsk, srsi i osanski ezi  smislu o osnoe nmau ingivistikih uea da budu asebni ezici. Zašto nmau i i su to ligistič ui i m dsustvo osoaa pv na sastaln ostoan? Ogoii ism na o itanje neom sto filošk slans anitez, . očeši taoe pitanem. Jsmli mi, alansosa�nsi naoi, aseni naroi ma li svoe zasne ezike Mi nism zasebni ai, nii iamo asbn ezike, ali to nznač a nismo naro i a mao svo ezike esmo naodi i imamo sve ezie ugo je ianje kli smo mj edni  ugih različit i zasei i li su na matenji ezi različiti i zaseni. Vodimo oriklo od zaeničog unoslavenskoga praetnosa i ezici nam potiču iz južnoslavenskoga rajezia. Razlike meu naa, da nije vjerskih odjela, ostale i samo na eničkom i ialekatskom nivou. Ai i ta etničodijalekasi nivo bio je vlo sroan, razviao se na štokavskim, odnosno novoštokavsim osnoaa Prema tome, eiki sistem koji je u osnovi zaadnobal kanskg slavnskg etnosa, edan je zaravo, razumlji sima. u, dakle, ne može iti govora o zasebnim jeziima, niti e bilo iakvih usloa da se ka "zaseni azu. Na tu ezičku bliskst, a ne kažemo ednoobrazost e u rinciu zika enbraznst i ne posji, o sreng vijeka naoamo nagrauju se va ktora, koi iu u suštini surotnim smerom od ezičkog; utiči na ormanje razlia meu etnosima. Pr e religijski, a rugi e faktor ržavnost. ajpije se rostor ijeli na sferu uticaja kato ličke crke i sferu uti aja pravoslavne crve. Ptm se među njima avlja ogomilstvo, a ona islam Formiraju se četiri nacije: Sri, rvati, Bošnai i nogori, u ranicama čtiru džava To odgovara postjanju triu jezika (srpskog, ratsog i bsanskog), s tim što prolem "cogorsog ezika ostaje otvoen. Još su nerazjašnjena pitanja odnosa crngrskog naroa prema "egošeskm srpstu i uoće prema Sia ao narodu. Jesu li rnogoi "Sri, onosno "regionalni Srbi ("južni Srbi,  su oni ipak "zaseban nao Govor i oni srpskim ili "crnogorskim jeziom, još uvijek se postavljaju a i taa, naoko laiča, pitanja

14

rževad Jahić

2.

SI EICI NA BLKU

PITNJE i su o tanaiezici na Balkanu ODGR: Naješe se gooi .  dv eika: iirskm •tračom.

s e o svm ue zauzimao aadnie, a trčki istone eove B. T iezi stvi tagve, naoito  eograski naziim. Mge j a abnsi ezi prestavja u rsuenika iirsog jezia, a umusi trakog, aae o o ans ne ? ojno proučeno. Iirske z os faa sgsoirsogazia  i e snažn ro  nzi iem  isa osa • sim  oia .· nir nt Sna n  se g jn9 sa irki tnosom ii e čua i u asi zik i aans eto s az iirskog enosa i ngo ogezi ua e  k. aš su savenski r see azivai Iiri  ', a s zi  ilski'     "ii ički') r roratoski poke u Hatsj· an  lirdpokrtm, egoi senii ilia . a taj na i e zača du uosaeskg udinjenja irsko ime i e neka vrstaterminošog sioa teže ainjenju Ono e sačuvano usvi jesti užnsvenskih enosa pućujući na zajedničk porijeo je se označavo iirskom odednicom.

i

p

7



3 DIETI l IH RZVOJ PIE Kojim su se glavni pravima razvijali naši alekti? ODGOR: Prije dselaanja na aan oš je jerovatno d formiraja · triju gvornih grupa, zamtak anašng štokaskog čakav sog  kajkavskga ijaekta Po dosejenu na akan zapadi i sjverozapani dio zauzei u kajkavi (oji su imai bi upitne zamjenice j) ju gpan tere  čaavi (sa zamjenim ča, a istočn prostr štokavi (sa zamjeniom što šta. Prih vijekoa razja dijaekata (izmeđ III i XV ijeka postr štkavskoga dijaekta bio e manji nego danas, jer su se ajkavsi i čakavsi dijaekt prostirai duje rema istku. Jno i jugoi stno ijekavsk štoavsko žarište širi se prea eeru i sjeverzapadu migrajama intenziviranim od veena tursih osajanja. U eridu od I do XIX vieka štokavski dijalkt tako uvećava svoju teritorju širenjm novoštkavskih govora  staroštoavsko erenu, a i na prostru kajkavsoga i čaavskoga iaekta. Boansk ezi u 100 ptanja  00 odgovo

;

15

 Na današnjem poučju osne i ercegovine u srenjm ijeu e dominiala zapadna štokavština, štokavski dijalekt prijelaznoga ipa prema čakavšin Zat se u liteati esto tvdilo a je Bosna u senjem ijeku ila čaavska, da je akavizam dpira d rijeka Bosn i eeve, ča i do Drine Nesmji e eino a je zaadna šokavština u historisk smislu govorna osnovia bosanskog ezia nutar štoaski goora formiraju se tri celine, koj e se kasnije migraama među soom mešati. o su istočnoštokavski kasi, užnoštokavski ijekavski i zapnoštokavski, pretežno ikavski Bosansi ezik e u čisto teritorijalnom smislu histo  ski nas a sn zaaog štokaskoga dijaleta. žna štoavština, jeavsa,  i ima štoavsim cjelinama ila e u etnom oleu alek naoetljiia jekavsi govoi su migaiaa rekri seeije i istočn postoe čakavsoa ijaleta i zapang štoavsog, a šili e i na ros kajka skoga dijalekta Tao je današna slia qialekata izbušea, n arakteiziraju oaze. S e to rezultat migraciniomerana u ou noi ijekova. sanskoherego aki tren nakon ih migaa pstao e aolik i dijalekatski nejedinsten. Na njemu ć reovladava južna ijekavska štokavština, mada se oš čau ostaci zapadnog štokavskoga dijalekta, prije svega ikavizam i šćakaizam

4. ZAPDN,

ISTOČ l JUŽNA

ŠKŠ PITANJE: Šta je o zapadna šta istočna a šta južna tokavština? OGOVOR Štokavski govori pevladavaju na našm prostoru. ni zahvataju pdručje o istčnih granica čakavskog i kajkavskoga dijalekta. To znači od Dalmacije i Hrvatskog zagorja do granica pma albansom i bugarsom jeziu (na jugoistoku i istoku, te prea rumunsom i ađarskom (na severoistoku i severu). Ti štokavski govori su se izdiferencirali negdje u XV vijeu, kad se stari gls at mijenja u e, i te u ije, onosno e. T ime dolazi o formiranja ekavskih (seno vetar), ikavskih (sino; vitar) i ijekavsih govora (sjeno jetar).  Na istoku su ekavski gvori, na jugoistoku ijekavski, na zapau ikavski U ijekavskim istčnohercgovačkim i ikavskim zapadnohercegovačkim govrima dolazi do formiranja novih aeata O postojeća dva silazna akcenta (dugosilaznog " i kratkosilaznog \ ) preno šenjem za jedan slog ka početku riječi obijaju se dva nova, uzlazna acen 16

fževad jahić

ta dugouzlazni i kratouzlazni  d  nastaje motik< a od brd ra. Govoi u jima se t desilo nazivau se novoštoavsi ni će se a snije migraijama širiti na ostr eavsi i iavsi štoavsih goora Srpsi ezi formira se na gvoim osnovama istoe štavšine, vree nom naseljavane novoštavcia sa ga Bosansi ezi fomira se na osnovaa apane štavštine veoma izmijenene po snažnim utiajem južni štoavsih goora ratsi ezi nastaje na rl razueno dijaleatsoj baz; njemu su u iorijalnoj osnovii ajas i čaavsi aet ali su ti dijaleti u njega ipa manje ugrađeni Nov�toavština je u ilir som otu služila ao osnoica i atsom njiževnom jeziu, ao što se to ostlom ogil sa srsim i sa sansim Zaadna štavš tia u rezulau igraija remeno je oiala sve iše oia užne štoavštin  se godil a u sansom i atsm bue pihaćena ijeavsa zamea ta uz š ijase pisan rai naroit oe uovače i istonosanse šaase U čisto teitalnm smislu u smislu isonse dijaleatse osnoie) rostor na ojem se razio bosansi jezi i je veim dijelm iavs Taj iavizam ga e vezivao za čaavsi dijale. o i značilo da su hratsi i bosansi ezi u genetsom pogledu sroniji negoli hratsi i srpsi Bosansi je histrijsi nastajao na osnovama zapadne štoavštine Hratsi se taoer genetk dodirivao toga prijelaznoga dijaleatsoga tipa, sa oi je ganičio svjim dijaletima čaav sim i ajavsim. ošto su dijaeatse granice relaivne ojae (er to nisu ni držane ni republiče granice) jeziče osobine se šie srazmjero ontatima među govorniima susjeni dijaleata. Tao se odvijao o tat izmeu osansi zapadnštoavsi i hratsih dijaleata ratsi i bosansi ezi među sobom su blisi i u tome što su oa prihvatili ijeavsi refles jata, mada e on samo jlimično bio u njiovo tradiciji. a ijeavizam razliovao se prilično od onog užnog ieavizma (istonohercego vaog i zapadocnogrsog) oji se širio migracijama Vuovom reormom i ilirsim poretom dšlo je do znatnih ujenačavanja, ri čeu se veoma raširio i postao općeprihaen tz vuovsi ijeavizam

5.

DIJALES B ONKG

PIAJE: Kj su t starnač djalekt  kak su se on razvjal na poručju današnjega bosanso jezika? ODGVOR: ern Bosne i uma bio je u srednjem vjeu poi jeljen na čtiri dijaleta Ta četiri dijaleta poslužila su ao govora Bosanski jezik u 100 pitaja i 100 odgovo ;

17