Bosanska knjiga mrtvih

U.G. 'Alternativni institut'

biblioteka KOLAPS knjiga 1

Izdava~ "Alternativni institut" Ale ]i{i}a 6, 88000 Mostar Za izdava~a Nedim ]i{i} Dinko Deli}/ KOLAPS BOOK PRODUCTION 2001 Urednik Marko Toma{ Urednik biblioteke "KOLAPS" Mehmed Begi} DTP Alen Voloder Tira` 700 primjeraka [tampa CPU Sarajevo -----------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6) - 1 821.163.4(497.6) - 1 821.163.4(497.6) - 1 Deli}, Dinko Bosanska knjiga mrtvih / Dinko Deli}. - Mostar : Alternativni institut, 2001. - 124 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Kolaps ; knj. 1) Bilješka o autoru i tekstu: str. 121-122 ISBN 9958-9290-0-7 COBISS/BiH-ID 9870598 ------------------------------------------------------

Dinko Deli}

BOSANSKA KNJIGA MRTVIH ISBN 9958-9290-0-7

KNJIGA MRTVIH

Stari narodi imaju knjige {to govore o smrti, Bogu i ljubavi koja nije grijeh. Tako i ova: `ivot za `ivot, nikako smrt za smrt.

7

DOBRA NAVIKA

Kad je trebalo da umrem, bio je obi~an dan. Sijalo je Sunce, a planete su i{le u prostor kao dobro navijen sat. Paysage je imitirao dan kada je majka putovala u fi}i preko brda u porodili{te gdje sam plakao znaju}i {ta me ~eka. Zelena polja i trava sa `utim cvije}em, kao dan u kome bi drugi ~ovjek umro od sre}e, ali ja, ne.

8

ZEMLJA LJUBAVI

Dogodi}e se ~udo & BiH posta}e zemlja ljubavi. Umjesto raspadnutog mesa & kostiju {to impotentno le`e, neka se gr~e razjarena tijela i grizu u strasti {to ne ubija. Neka se Srbi zaljube u Hrvate, i obrnuto mr`nji, neka Bo{njaci & Jevreji stanu nizati na brojanici dane holokausta. Ljubavni ujedi su blagoslovljeni jer razmno`avaju mogu}nost opstanka za ultraratoborni ljudski rod. I, evo: ~ovje~anstvo ne vjeruje o~ima. Zar ljubav u zemlji {to ima oblik srca? Gdje ljudi kao insekti si{u mjesto krvi slatki polenov prah.

9

ISPOVIJEST VITEZA DE LA MANCHA

Pje{ak sam u piramidama od stakla i na papirusnoj sceni od pehlivan-pijeska {to pjeva. Ovozemaljskizvuk. Konji, koje sam ubio srcem, o{tricom zvjezdanih vrhova u peti, nisu ratni~ka sorta. Njima je stepa njiva bez kukuruza. Meni idealna draga Dulcinea, slavna `ena (sa kartotekom ljubavnika), ~ija ~ast ne treba da se brani. Ljubav, o~ito, nije razlog za otpadni{tvo. A nije ni glad. O~i mi ne jedu sa stola za kojim sjedim u kr~mi {to se u Bosni zove han. Krila se vrte u krug, ja pitam: Ho}e li boljeti? Jer po Sredozemlju razliveno je more i uvijek iznova treba ga pre}i. Bez konja i koplja. Pi{em. Na Trgu lopova me|u Maurima, evo, skidam se bos.

10

I stavljam pismo u biblioteku. Da se zna.

11

^UVAR IZGUBLJENE STVARNOSTI

Kada istori~ari budu izu~avali biografiju pisca sa inicijalima D.D. mno{tvo pojedinosti osta}e nejasno, jer je `ivot nesvodiv u facta. Jer duh ovog ljudskog primjerka spada u generaciju koja uzor nije na{la u herojima kao {to su: Clinton, Tito, Che Guevara, Hemingway, papa, Mao i ajatolah Homeini. Naprotiv, odrastao je uz likove kao: Tarzan, Odisej, Bugs Bunny, Ziggy Stardust ili Ben Hur. Taj hybris doveo je D.D. u d`unglu gdje se dru`io sa ~udesnom Alice i Yodom, tajnim u~iteljem Jedija. Naravno, pi{~eva percepcija vrijeme-prostora, {to ga ~ovje~anstvo uporno zove stvarnost, nije se mogla uporediti sa horizontom okru`enja u kom je odrastao D.D. Zato je besmisleno u stihovima doti~nog tra`iti uzrok propasti civilizacije za koju se on - nije ni rodio, ustvari - jer je potraga za sre}om i p~ela {to si{e sok u cvjetnjaku razgoli}ene Maye McBride bila ultimativno va`nija od komunizma, fa{izma i siroma{tva pod ~ijom kapom je D.D. povremeno `ivio. ^ak ni knjige {to su ga budile iznutra, ili pokretne slike u koje bje{e buljio prema vani, nisu mu mogle nadomjestiti neposredno iskustvo disanja. On je disao, disao i disao na prirodno umjetni~ki na~in. Nisu nevjerovatni, dakle, uzroci posljednje `elje u oporuci na|enoj iza nestanka persone poznate kao D.D. Napisao je da - kad ve} ne shvata {ta krije osmijeh Mona Lise koju na filmu fascinantno glumi Clint Eastwood, i suknja {to je pani~no pritiskuje dolje Merilyn Monroe - ne `eli biti ~uvar izgubljene stvarnosti. Kontraverzni D.D. strasno je `elio znati, do u detalje, sr` esteti~kog `ivota prije no stavi ta~ku na sli~an svoj. I ode u Disneyland, ili Avalon i Atlantidu, na primjer, u vrijeme kad se jo{ istorija nije pojavila kao duhovni poba~aj umjesto aurea aetas.

12

KOLEKTIVNA ODGOVORNOST

Dok smo ~itali kako su istrijebljeni indijanci, ne vidjesmo ljude koji pate ja{u}i na konju bez sedla, ve} bojom umazani lik {to }e nestati kada konjica pre|e preko klape u naredni kadar. To je kultura: ja jedem kokice, dok se na platnu pr`i glumac ~ije odijelo ne propu{ta bol.

13

Genocid

KOKA NEMA GLAVU I NEMA REP KOKA JE HLADNA I @UTA IMA GOLU KO@U I @IVI U SAMOPOSLUZI I JAJA @IVE U SAMOPOSLUZI

14

@IVOTINJA SE VRA]A

U tre}em prelasku pruge Animal je zbunjeno ponovio: - “Nema voza.” Kezili smo se, jer nije znao vic o dva seljaka na kolima sijena. Jedan “sss-seljak” mucao je kao i Animal kad prepuni dozu i ne zna za se. Ali na{ mixman nikad nije imao priliku da upozna sebe u namagnetisanom stanju. Zato se vratio u band kao tre}i seljak s rezervnim kurtonom u d`epu. Vozili smo se u poljaku 125 sa {kripavom prikolicom. Tica je ma{inu dobio od brata na poklon, jer je bez love zidao ku}u i bio profy na estradi, a prodavao `ensko rublje na va{arima. - “Sni`enje!” vikao je: - “Veliko sni`enje!” i pokazivao kako suknja mo`e i gore i dole. Krupne sna{e smijale su se i kupovale ~ipkane ga}e da zavedu svoje brkate i namrgo|ene mu`eve. Ve} prvi weekend Animal je uni{tio ru~ku za staklo na vratima poljaka i brisa~ na {ofer{ajbi. Tako je potvrdio status: No.1 of TOP GUN. Tica je bacio hra~ak za sre}u, iako je ba{ on, a ne Animal, standardni baksuz agens u ekipi po KIGAKU tablicama. Tica je bio bubnjar, a meka du{a. Volio je pse, i ispadao iz ritma kad mlade seljan~ice u mini}ima skinu jakne i ostanu u majicama bez brusthaltera. Ta~no je znao obujam grudi i veli~inu korpice dok one tresu prednji i zadnji trap. Najve}a ljubav bio mu je PURPLE by Coverdale i film OSMI PUTNIK. Govorio je: - “^eteres’ pet kila, a nisam deb’o”, kovrd`av kosijaner u {e{iru i ~izmama zimi. Animal je radio na mix-pultu: ure|ivao tonsku sliku, ja~inu i boju zvuka. ^ovjek sa iskustvom, majstor za {iparice iznad 12 godina i za sve vrste mikrofonije. U drugom stavu bregovi}evske sonate: - “Hej, no}i! Stani, zora nek’ svane!” kad gitara svira reef, pa opet: - “Hej, no}i...” on je znao smjestiti tako zvjerski feedback

15

da su tipovi ostavljali dupe zaljubljenih seljan~ica i hvatali se za u{i. Animal je obo`avao PURPLE: “You keep on movin’...” i bio jedini HELL ANGEL na svijetu bez dozvole za motocikl. U Osijeku, Vara`dinu i Rijeci poznavao je sve motoriste li~no i razmjenjivao gume na trkama, sexualna iskustva i sadr`aj stoma~nih organa. Ali policajac Salko Palica zakleo se na KZ BiH da Animal ne}e polo`iti voza~ki dok ova generacija slu`benika u policiji ne ode u penziju. Salko bje{e ~ovjek od rije~i. Zato Animal ostade vje~ni suvoza~ s istan~anom ravnote`om za krivine. Tog ljeta, trava na bankinama i rosnim livadama gdje su pasle rogate krave bila je bijela od te{kih droga {to su iz od`aka `eljezare Zenica plivale po vazduhu i po vodi. Niz crvenu Bosnu tekle su fekalije i obamrle {tuke sa bubuljicama ispod peraja. Magistralna pruga, presijecala je makadamski put, livade sa sivim poljskim cvije}em i debelju{kastim prasi}ima u blatu. Jarac po horoskopu, Animal bje{e nezaja`ljivo pohlepan na `enske. Kre~io je sebe kao Batu @ivotinju “U raljama `ivota” dok re`e raj~icu i bulji u golu [teficu, pa joj ka`e: - “Sa’}u da te karam.” Jednom je plesao s nekom Ribom iz horoskopa od 16,5 godina, a 50 kilograma reljefa i, bo`eoprosti, sav zabalio. Band je svirao senti{, Tica svr{io refrain na ~inelama, a Riba vrisnula: - “Ja se tebe boojim!” Napaljeni tipovi su po navici uhvatili u{i umjesto dupeta, a mi smo se po sceni valjali u transu. Cerek se utrostru~io, jer je Animal na mixu zaboravio isklju~iti echo. No}u smo po kanalima tra`ili FENDER STRATOCASTER pao s prikolice, jer nismo dobro upakovali opremu ispod cerade. U krilu vozili neoprezne seljan~ice {to poslije koncerta stopiraju da bi se vratile ku}i. I ga|ali Mjesec praznim konzervama piva. Ostavljali smo trag, jer sutra svijet }e izgledati druk~ije. Ispod Sunca navukli bismo crne nao~are i pitali slinavu dje~icu {to prodaju kupine kraj rupi~aste ceste gdje je skela prema auto-putu. Na skeli buljili smo u valove i duvali u komarce spasonosni dim. Na asfaltu Tica bi pr`io poljaka dok

16

ne prokuha. Onda Animal u znoju padne na poeziju: - “Dje~ki, dan je mrak.” Stanemo na oblak pra{ine.

17

GHOSTBUSTERS

Sireno moja! Kada protrljam staklenu ko`u na kojoj nosi{ riblji rep, eksplodira mi duh iz lampe ~iji bljesak o`ivljuje ljude. SPIRIT OF LOVE! viknem u odu{evljenju i bez svijesti bauljam po tebi tra`e}i grli} kroz koji treba da se vrati duh i da te grije, grije; nekad i pola sata prije no {to se zagrcne{ kao davljenik koji rado mijenja vodu za neuhvatljivi zrak.

18

ODA PI^KI

Ljudi govore: majka (govore ljubav) sa privr`eno{}u prema sr`i {to vreba kao pauk ra{irenih nogu. Mu{karci od ugleda priu{te sebi weekend sa ljubavnicom. [iparice brbljaju o princu koji razgrne bodljikavo `bunje da bi Trnoru`ica odustala od sna. Ginekolozi pipaju jajnike i nju{e materi~nu sluz. A ti, pi~ka u top-formi, depilirana kao lakirano drvo, kao Crvenkapica popravlja{ ~arapu na Sunset Boulevardu gdje HARLEY DAVIDSON vozi Zli Vuk.

19

PAYSAGE S BALVANIMA

Na `eljezni~koj stanici u Pazari}u, repro-materijal, balvani trunu kao gomila slanih {tapi}a prije gozbe. Sjednem, u ruci limenka s natpisom: PEPSI. Pazari}. Starosjedioci ne nose narodnu no{nju. S lijeve strane je Bjela{nica, a desno pruga kuda povremeno pro|e voz. Dok sija sunce i traktor sa stajskim |ubrivom na prikolici, tako|e, pro|e, balvani ispod pisca (kao prozna gra|a) ilustriraju istorijski trenutak iz koga izvire poetski ~in.

20

U KLOPCI POSTMODERNIZMA

Pi{i staromodno! re~e mi pjesnik {to je nau~io mravinjak mladih stihotvoraca da pi{u. Tako se odmah vidi {ta je dobro, nastavi on. Tebi se mo`e vjerovati, jer si ostavio djelo koje potvr|uje da zna{, skromno mu ka`em piju}i ~aj u njegovoj ku}i. Ali, umoran od ~itanja i pranja zuba - ujutro vidim da je dobro biti svje` i naspavan.

21

GLAD I ELEKTRO-DISTRIBUCIJA

Budim se ba{ kada mi inkasant kuca na vrata sa ra~unom za kijametski dan. Koliko je ko potro{io struje, krvi i bra{na za pitu od ljudskog mesa koju jedemo? Hvata me strah za sate stra`arenja u ba{ti pored behara koji mre, a ispod lica u ~ije o~i lije`u latice-tabuti.

22

BOGDAN BOGDANOVI] GOVORI U SARAJEVU

Na Akademiji scenskih umjetnosti u podrumu, o izgradnji spomenika in Vienna, gdje: starac (vidim ga kao Santiaga) vesla i veslom tu~e ajkule {to grizu vezani plijen. Gledamo ribljim o~ima sme`urani lik. Pitamo {to{ta, a kipar govori kao Sokrat tik prije nego ispije zadnju kap. O ubijenim gradovima i gradovima koji `ive nadma{iv{i prosje~an ljudski vijek. I da istorija, zapravo, nije pokoravanje sela, nego zapis o tome kako je razru{en grad. Sarajevo-Troja, kroz ~ija vrata bija{e zakora~io drveni konj. Kao Kasandra, stoje}i pored zida, bo{nja~ka dama-pisac histeri~no prizna da smo u ratu prevrednovali kulturni pe~at Evrope tra`e}i uzrok prevare: u tragediji, od helenizma do Srebrenice, ideali uzvi{eno vode u smrt. - “Beograd! Beograd, a ne Pale!” o~ajno i gorko pred po{tovanog gosta ona prostire ba{~ar{ijsku sofru. Umjesto odgovora na njeno rame pade si}u{an cvr~ak obu~en u crni frak. Dostojanstveno kao maestro Muti, {to sa milanskom Scalom Sarajevu vra}a stari sjaj, on se {epuri iza uha spisateljice koja ne ~uje unutarnji glas: - “Ignezzio Elccupio P. Elegante”, smje{ka se insektoidni stvor. I, nakloniv{i se, pita, u tom traganju po zgari{tima, jesmo li otkrili ljubav. Ako ne, onda vrednovanje nije svr{ena stvar. - “Jer ljubav jeste smisao svijeta, a ne barbari koji razru{e Rim”, {apu}e muzikalni svitac. Avanturista Odisej vra}a se ku}i. Od gr~kih kraljeva jedino nije poginuo on, ~ija ljubav prema `eni i sinu nadja~a razjareni ego. Bogdanovi} obori pogled me|u artefaktima {to im je kao demijurg ba{ on projektovao “du{u”. Kada umire doba i ljudi kojima spomenici zra~e, je li pravedno da i kipovi padnu kao slomljeni kumiri mira ispred ludila i zla? Gdje po~inje duhovna propast, a zavr{ava moralni pad? Pitali su se na Akademiji prisutni gosti govore}i o povratku ku}i. Ako jo{ ima ku}a gdje bi se ljudi mogli vratiti. Mlad student arhitekture u podrumu gdje ugalj ne slu`i

23

za lo`enje nerado slu{a rije~i starog Srbina. On i Bogdanovi}a vidi kao fa{izoidni lik. Ka`em: - “Ne mrzi starca! Kako bi bilo da mi, Bo{njaci, aran`iramo islamski komadi} Balkana kao d`ennetski vrt? Kako bismo odgajali djecu? Zar kao {to su vijekovima Srbi, mrze}i Turke, a - evo - ubijaju}i nas?” Taj stari gentleman mogao je sa `enom udobno ljetovati na Kopaoniku. I to mu niko ne bi uzeo za zlo. ^ak ni Pinocchio iz Srebrenice idu}i pje{ke prema Sarajevu da bi postao ne~iji sin. Dok sam mahao usnama kao zastavom sa ljiljanima, na rame studenta sleti buba P. Elegante govore}i da skeptik ne}e zaboraviti starca i spomenike {to ih je mr`nja pretvorila u prah. Kao istesani lutak i on }e svladati isku{enje, i onda, neimar, zidati po Bosni gra|evine iz urbane bajke gdje cvr~ak ~uva drveno srce `eljno kucanja i krvi. Ba{ kao da je biti ~ovjek neka posebna stvar.

24

DEMOKRATSKI DIJALOG

@ivi{ u bajci, ka`e mi prijatelj, voza~ i mehani~ar, u kafi}u [EHIDSKA BA[^A {to se nalazi pored mezarja sa ljiljanima gdje raste mermer u travi. Demobilisani ~asnik, ukopan u whisky i barikade od suhog mesa, krvavim o~ima gleda u moj nezasla|eni ~aj. Grije{i{, uzvratim napad ispod stola s namjerom da ga prinudim na lo{e sklopljeni mir. Sadr`aj bajke je logisti~ki pojam koji pripada knji`evnoj struci, ali u ratu to je strate{ka baza gdje se takti~ki mudro kroji strogo-povjerljivi plan. Vidi{, pa srknem malo ~aja, bilo bi glupo da ja tebi obja{njavam {ta je karburator.

25

LEGENDA O SRCU

^ovje~anstvo je u krizi otkad ratujemo. Rekoh: Nemoj da inflacija ljubavi na Trgu bratstva i jedinstva bude uzrok propasti svijeta! Rekoh: Dan, kad bude{ haubicom pucala u srce, bi}e Apokalipsa. Sada su ru{evine dokaz da smo ~udovi{ta ~ije }e kosti u muzeju biti za ugled `utokljuncima. Te{ko di{u}i, rekla si: [ta bog da... Ja sam te ujeo za plu}a. Ispod ko`e jo{ nosi{ moje zube u celofanu izgu`vane krvi. Naravno, boli kad se promijeni vrijeme i po{tar donese pismo bez moga imena. U liftu sjetim se crvenih ga}a ispod prevrnutog ~amca, a susjedova djeca ciknu: Jesi l’ kupio balone?! Smijem se, znam. Daleko, ~ita{ novine i misli{: kona~no mir. Velike sile sklapaju sporazum u du{i.

26

MO] TRANSFORMACIJE

^ak ni slonovi nisu isti, kamoli ljudi. Raznobojna je ru`a i ko`a djece sa kontinenata, sa nerazdvojnih hemisfera. Tako i pjesnik uzgaja srce s hiljadu vrata gdje `iva bi}a kriju oblike du{e, ali i tijela u kojima magija poezije zri.

27

MOJA PRVA KNJIGA

Ni{ta nije groteskno kao mlad pisac. Kao kad prodava~ica ljubi~ica, procvjetala u 16 ljeta, u|e u javnu ku}u, a sladostrasni i kurve procvrku}u: - “Kako je slatka! Ba{ je slatka!” Sre}a pa su, voljom urednika, ~itaoci, naj~e{}e, uskra}eni za pubertetsko {trcanje po papiru i muke genija {to je trljao fla{u misle}i da se u njoj krije duh. Avaj! Biografije pisaca kriju upozorenje: prognan, obje{en, uhap{en. Ili: sifilis, tuberkuloza, ludilo, glad. Nije mi bilo jasno. Je li slava rezultat pa}eni~ke smrti, ili {iljatog pera {to je smo~eno u krv? Mr{tilo mi se lice. Mora{ ~itati, mora{ pisati i jo{ svr{iti tragi~no. Previ{e isku{enja za du{u koja bi ljubi~icama trebalo da se brani od zla. U inat, umjesto pjesama i romana, piskarao sam pisma, dnevnike i spomenare, ~ak u II srednje masnom bojom poprskao zid: DINKO VOLI ALMASU, i: DIREKTOR [KOLE JE VO. Notorna glupost! Samo amateur satiri~ar pravim imenom potpisuje djela. O~ito, uhvatili su me i kaznili zbog nemorala i blasfemije koja kalja ugledni rukovode}i lik. To prvo literarno iskustvo pomoglo mi je da shvatim sr` knji`evnog zanata. Mo`e{ pisati i recept za kola~e, a Richelieu }e te objesiti. Mazila me jedino Almasa na ~asu istorije gdje sam osjetio ispod klupe da se de{ava {to je zapisano, a ne kako je stvarno bilo. Ve} kao student knji`evnosti, uozbiljio sam stav prema slovu. U`as. [ta kriti~ari mogu napraviti piscu! Majstor prolije krv na papir i sa te krvi nadahne `ivot u celulozu, a kriti~ar baci rukopis u ko{. Sa strepnjom obilazio sam izdava~ke ku}e. Tamo duga~ak hodnik sa mnogo vrata. Iza koje brave le`i vila dovoljno srda~na da ugasi moj spisateljski `ar? Pokucam: zaklju~ano. Iza glas ka`e: - “Mora da je pravi pjesnik kad ne zna ni da u|e.” Unutra poznati pisci sa mnogo objavljenih knjiga. Zar su to

28

kriti~ari? Jedan od njih jede }evape sa lukom. Izgubim svaku nadu, jer na stolu kraj }evapa spazim debeo, svje`e {tampan telefonski imenik. [ta u pore|enju s imenikom vrijedi rukopis makar da je Tolstojev “Rat i mir”? Na kraju - ukus! Jesam li pogodio ukus? Naravno, ne. Jer pisac mora imati ne{to i da ka`e, a ne kao tuka da blene u ljude i muca kako }e do}i drugi put. Godinama poslije, zaljubljeni |aci rado su recitovali poeziju Pabla Nerude i pitali me za mi{ljenje o slobodi {tampe u istoj {koli gdje je po~injala moja golgota. Sve vrijeme mislio sam na Almasu i pitao se: nije li uzrok `ivotnog neuspjeha propala ljubav? Ni jedna druga `ena nije umjela da me tje{i, nego je uve}avala. Bol. Tada je zabarutao rat kao velika tema. Ljudi su umirali od straha i drugog oru`ja kojim se slu`io agresor. Nametnula se misao: ~emu pisati? Postrojavati slova pod okupacijom, kada je takva poza DÉJÀ VU? Velikani ve} su ispisali rat u heksametru i desetercu. [ta moja smrt novo mo`e ponuditi svijetu? I moja rije~, kad ni dilema nije bosanski, nego, zna-se-ve}, Shakespeareov izum. Napustio sam sve osim smijeha odbacuju}i sudbinu. Pisanjem neka se bave oni {to nesmetano u|u, ili iza|u na vrata, pa kupe hljeb i mlijeko bez razmi{ljanja. Ja sam sanjao drvorede i pla`u, more i stepu, i u travi kravu sa zvonom kako pase. Na san mi dolazila i Almasa: mahne maramicom i pla~e. Onda mi skuha ru~ak i opere ve{. A poslije ru~ka nas dvoje {etamo siti kroz perivoje ru`a i {adrvana. Tra`i od mene da pi{em, jer jedino to sam radio u `ivotu i jedino to dobro znam. Treba da pi{em knjigu kako je te{ko pisati knjigu, jer je to najve}a drama koju sam `ivotare}i imao. I da ja nisam glup, ili nesretan, nego da je to tako. Nekoga Bog pusti prije, a nekog kasnije. I ta }e knjiga kasniti kao i ono {to u njoj pi{e. Pravi arheolo{ki artefakt, pisan za vrijeme koje dolazi. A moj izdava~, gospodin Taj & Taj, posta}e slavan kao Champolion ili Howard Carter {to je exhumirao Tutankhamona i njegov sarkofag. Tu knjigu, evo, listam u ruci i mislim kako sadr`i davno oplja~kanu pro{lost. Koja se vra}a.

29

USKRSNU]E DORIANA GRAYA

“@ivot postoji radi umjetnosti”, govorio bi Oscar Wilde i svetogr|e kao fatamorganu demonstrirao pred licem konzervativne javnosti. Ali Wilde nije iluzionist ru`nog. Ostavio je svjedo~anstvo o monstruoznoj ljepoti koja omami `rtvu da bi joj isisala sok, blasfemiju o umjetnosti ~ije otrovno cvije}e krasi plasti~ni san. O `ivotu {to atrofira u sliku ~ine}i “nedu`nim” ljudski original. Wilde je u liku Doriana Graya raskrinkao apologijsko licemjerje ispod privla~ne artificijelne maske. Simboli~no pokazav{i da umjetni~ko djelo egzistira ne kao istina, ve} kao nali~je la`i, Wilde radikalno uspostavlja doktrinu “demijur{kog fundamentalizma” i dovodi u istu ravan organski, neorganski i esteti~ki svijet. Postavi}emo anahrono pitanje: mo`e li umjetnost da o`ivi mrtvu prirodu ~ije gro`|e zobaju gladne ptice, ili paysage gdje je progonjeni slikar Zeuksid tra`io spas?1 Jer “postoje dva na~ina da budemo prevareni: da vjerujemo u ono {to nije, ili da odbijemo vjerovati u ono {to jest.”2 Knji`evnik i filozof, neizlje~ivo buntovan, oboga}uju}i burnu biografiju u zatvoru, Wilde je napisao pjesmu koja je, njegovim uobi~ajenim stilom, dru{tveno iritativan primjer knji`evnosti. Na zagonetan na~in ta pjesma lutala je Gutenbergovom galaksijom sve do na{ih dana. Ona glasi: Celofanske ru`e cvatu na prozoru posa|ene u kovrd`avi pijesak. Imaju li{}e, svilene zastave na kerami~kom stablu. Cvatu. U slici {to je: 1 2

Mit iz anti~ke Gr~ke o ranim tragovima realizma u slikarstvu (i politici); S. Kierkegaard;

30

portrait Kraljice Majke, mrtva priroda, ~ak i akt? Jesu li mizerni zatvorski dani razlog {to je nepokorni duh pjesnika u prostor prozora naslikao parazitske ru`e i Njeno Kraljevsko Viso~anstvo kao prepreke na putu do slobode? Je li misti~no nagovje{teni akt izraz fizi~ke ~e`nje zato~nika? Knji`evna historija }uti, a novoprona|eni tekst pouzdano tek otkriva mo} pjesnika da stvori vje{ta~ku stvarnost u nedostatku kakve ba{te ili povrtnjaka. Ali, pustimo zagonetke. Umjetnine su ostrva gdje raste vrlo egzoti~na flora. Dobar primjer za to je E. Allan Poe. Njegov leitmotiv otkriva se u intrigantnom zajedni{tvu ljubavi i smrti. Poe je ambijent svoga djela ispunio jezom kao da je prepoznao stravu u korijenima `ivljenja. Sudbonosna pjesma “Gavran” i pri~a “Maska crvene smrti” jesu ilustrativne forme gdje, po volji autora, nije jasno odakle dolazi mistika i tragika esteti~kog praiskustva: iz ne~iste savjesti pripovjeda~a {to strepi nad perom kao nad dragom koja mu je “zabranjena”, ili sa kolektivnog (ne)svjesnog u kome tradicionalno vladaju bolest, nepovjerenje i strah. Re`iser Tarkovski u filmu “Andrej Rubljov” slu`i se epskim sekvencama sa izabranim figurama u srednjem planu. Na platno historije on izvodi brbljivog popa koga je zarobio tatarski kan. Sve{tenik je umotan zavojima odakle dopire jo{ samo kre{tavi glas. Rus nije mogao prestati da izgovara besmislene re~enice - upla{en, a vezan za konjski rep. Kada je kutla~a nasula olovo {to te~e u razjapljena usta, nesre}nik je zgr~io ruke koje su ma{u}i komunicirale sa svijetom odakle dolazi neizrecivi bol. Weltschmerz. Bol svijeta. Ro|en u raskoraku izme|u ideala i stvari, izme|u nepouzdane ma{te i jo{ manje pouzdane stvarnosti. U hiatusu umjesto rije~i koje zna~e toliko malo da ljudi, me|usobno, komuniciraju oru`jem. Taj egzistencijalni bol u politi~koj stvarnosti gdje “narodi” razmjenjuju patnju, su`ava horizont. U poziciji tiranina ili `rtve, a prema historijskom

31

modelu, te{ko je biti ~ovjek. Englez, Francuz, ili Rus - kako to gordo zvu~i iznad u naftu transformirane krvi. Te{ko je gorjeti, a biti ~ovjek kao Andre Malraux. “U sredi{tu njegovih borbi bilo je bratstvo,”3 “ne{to najpotresnije {to postoji na zemlji.”4 “Nijemci pronalaze Ruse zatrovane plinom i odnose ih na ramenima u ambulante. Ne solidari{u se me|usobno, ve} sa svojim zatrovanim neprijateljima, jer ne mogu podnijeti prizor tako velike ne~ovje~nosti.”5 “I to je Apokalipsa bratstva.”6 Uzrok diluvijalne surovosti vrlo je banalan i oduzima dramati~nost ljudskom obo`avanju smrti: ~ovjek obu~e kao uniformu nevidljiv stres i neurozu7 - odijelo {to nas ~ini “neosjetljivim panju nalik” ka`e France Pre{ern u “Sonetima nesre}e”. Da je to znao, Goethe bi preispitao doktrinu romantizma i zabranio Vertheru samoubistvo iz ljubavi. Za{to skratiti `ivot kada Mefisto otkriva Faustu tajne lagodnosti i mo}i? Kad je pitanje presti`a: biti osjetljiv ne za sentiment, ve} za cinizam - ~edo “intelektualne” patnje. Ako je samo |avolima stalo do na{ih bolesnih du{a, mnogo je ve}a ~ast ubiti se iz dosade. Ili iz inata. Posmrtno pismo Petronija veli~anstvenom Neronu8 pravi je “ud`benik” nad silom superiornog duha. Plemeniti arbiter elegantiarum izabrao je smrt radije nego poeziju “besmrtnog” cara. Neprevazi|en esteti~ki sud. I eti~ki, tako|e. O umjetnosti koja ubija i o politici koja `ivot zna~i. Glumica9 je diskretno ra{irila noge u koje zure ~etiri mu`jaka. Policajca. Ona je pisac, bisexualac, ljubavnica-lezbejka {to ne}e kao Sapfa pisati o Afroditi, a voli sadisti~ki sex. Voli primalne strasti: liriku {iljka za led koji prodire u grudi vezanog mu{karca koji prodire u nju. Bogomoljka. Moderna Eva. 3 4 5 6 7

8 9

Vidi: Francois de Saint-Cheron, Monografija “Malraux”, Ministarstvo vanjskih poslova Francuske, 1996, str. 29; Ibidem, str. 30; Ibidem, str. 30. Citat preuzet iz romana A. Malrauxa “Nada”, Folio, str. 138; Ibidem, str. 30. Parafraza iz romana A. Malrauxa “Altenbur{ki orasi”; Wilhelm Reich “Funkcija orgazma”, A-[ Delo, Beograd 1988, str. 159-210, odjeljak “Jalova biolo{ka revolucija”. Preko 70% populacije svih ljudi boluje od neuroze; Henryk Sienkiewicz “Quo vadis?”, Minerva, Subotica 1955. Str. 563; Sharon Stone u filmu “Basic Inctinct”;

32

Nagovorila bi ro|enog oca na incest, kamoli mno{tvo gledalaca {to su platili kartu za obred jeftinog uzbu|enja umjesto najskupljeg (sexualnog) iskustva. Valjda je i kamerman bio razdra`en dok je snimao tako zlo}udan lik. A Gustave Flaubert volio je svoju Emmu. Ka`u da je izbezumljen, u pauzama pisanja, hodao po ku}i i jadikovao: - “Sirota moja Emma, popila je otrov!” Nije zapisano da i Lav Nikolajevi~ bje{e patio zbog Ane kad se bacila ispod `eljeznog to~ka, ali je pouzdana bilje{ka u kojoj su Grci deset godina ratovali zbog Helene, ili gdje o~ajna Medeja `ivotom djece pla}a cijenu ljubavi. Autori su prestrogi prema `enskim likovima. ^esto ih osude na smrt, heroizma i sa`aljenja radi, a da ilustriraju nepravdu kao omiljenu temu. U rasponu od tragedije do melodrame korijeni soap-opere se`u i do pe}inskog slikarstva. Pamtimo fatalne preljubnice. A odbacimo Ifigeniju ili Nausikaju. Apologetska umjetnost je favorizirana. Od davnina povla{}eni su stvaraoci koji slu`e}i vlasti veli~aju dru{tveni ideal. Kao Fidija kad u Olimpiji na~ini Zevsa od zlata i od bjelokosti, kao Homer kada od mitske historije ispjeva vje~ni heksametar “Ilijade”. I niko Fidiji, Homeru ili Michelangelu ne odri~e genijalnost umjetni~kog ~ina. Ali proslavljeni slikari i arhitekte u Rimu, u katedralama gotike, naprimjer, uzdigli su imperijalni zastor na rubu horizonta i, u ime poretka, uspostavili instituciju stvarnosti. Fascinantnu projekciju zvani~ne stvarnosti u slu`bi politi~kog arhetipa. Neskladno tome, Sofokle je imao subverzivni nerv. On u amfiteatru postavlja prototip pobune protiv ljudskog zakona u ime univerzalnog reda. Antigona je heroj koji strada u borbi za prirodnu stvarnost, gra|anin koji se suprotstavlja dr`avnoj vlasti u liku tiranina Kreonta. Njena individualnost je zastra{uju}a. I njena sposobnost da slu{a srce umjesto gr~ iznad pupka. Dramaturg Sofokle prinudio je Kreonta da obesmisli mo} vlasti koja ubija Antigonu - borca za pravo ljudi da budu sahranjeni. Vizija umjetnika koji stvara “`ivlje od `ivota” rasprostranjena je u kulturi. Ali dok se kultura kao izvori{te stvarnosti licemjerno nadme}e sa `ivotom, umjetnost otvoreno exploati{e i smrt i ljubav. Poezija opjeva krv `rtve na koju “miri{e Omerova

33

du{a”10, ali slika i razbludno tijelo {to zalud tra`i izgubljeni raj. Pjesnici, ipak, zbunjeni dihotomijama, izbjegavaju: lijepo i dobro, ili: ru`no i zlo, jer knji`evna moda se mijenja i Apolon preko no}i postane Quasimodo. Ali teoreti~ari oslonjeni na slikovita proturje~ja definiraju ljubav kao nebesku i zemnu, pa su Boccaccio i Dante u knji`evnoj historiji klasificirani duel uzvi{enosti i hedonizma. Zar me|u estetskim krajnostima ni Gautama Buddha ne mo`e na}i “srednji put”? Ljubav kao nadoknadu da izdr`imo neumitnost smrti, ili smrt kao izazov do postignu}a vje~ne ljubavi. Taj su{tastveni zaplet - jezgro umjetnosti, kao strate{ku tajnu iz davnina, kriju mecene i producenti. Jo{ u Platonovo doba znalo se za prokletstvo ljubavi. Za mu{ku i `ensku polovinu savr{enog bi}a. Mu{karac dobije ulogu heroja sa nemogu}im zadatkom: prona}i idealnu (nedostupnu) dragu i spasiti je od stogodi{nje drijeme`i, od zle ma}ehe, ili smrti. La`ljivi umjetnici na estetskoj berzi oduvijek nude istu pri~u: sexualno nezadovoljstvo kao izvor pokreta~ke snage. Tr`i{no re~eno: dok u Las Vegasu me|u {ljokicama Euridika spava na drevnom `rtveniku, iza reklamnog panoa uporni Orfej otvara usta me|u le{evima {to su porno-roba. I kad prodaje bofl, Parnas je Hollywood, celuloidna ba{ta sna. Iznena|uju}a djela: “crte`i djece, ludaka, feti{ sa Novih Hebrida, eskimska maska”11 ili “nepoznata umjetnost pe}ina, sumerska umjetnost, predkolumbovska skulptura, japansko slikarstvo srednjeg vijeka, zen crte`i tu{em ili feti{i Nove Irske”12 u svijetu kosmopolitske bajke Andre Malrauxa egzistiraju kao estetske ~injenice, “fraze nede{ifriranog jezika koji daje slikarstvu postojanje neovisno od realnog, imaginarnog ili sakralnog”13. Kao izraz vje{tine ljudi i mo}i da se bude iznad prirode. A jezik je `bunje u Schoenbrunnu i trava Bois de Boulogne, za umjetnike “sveta zemlja” u kojoj me|u flosku10 11 12 13

“Smrt Omera i Merime”, bo{nja~ka balada; Francois de Saint-Cheron, Monografija “Malraux”, Ministarstvo vanjskih poslova Francuske, 1996, str. 38; Ibidem, str. 39; Ibidem, str. 40-41, prenesen citat iz “Vanvremenskog”, III dijela “Metamorfoze bogova” A. Malrauxa;

34

lama, na`alost, buja Hyde Park. Umjetnost boluje od logoreje i redundancije. Zemljinu koru sa~injava postmodernisti~ki muzej. U civilizacijskom etru, visoko iznad magme stvaranja, raspada se esteti~ki vi{ak, artificijelne ru`e koje je opjevao Oskar Wilde. A u vi{ku znakova umjetnik kao antikvar traga po mulju surogata za raritetima {to jo{ ~uvaju dah svje`ine. Jer je `ivot toliko izvje{ta~en da se umjetnost vi{e ne mo`e takmi~iti s njim. Na primjer, u romanu “Ostrvo dana pre|a{njeg” Umberto Eco antropolo{ki potvr|uje postojanje plemena koje zna kako se gubi du{a. “Taj narod je ustvari verovao da ako se izlo`imo pogledima postajemo `rtve... i gubimo vlastitu prirodu pretvaraju}i se u predmet samih sebe.”14 Predmet? A {ta su drugo velikani historije: vojskovo|e, nau~nici i sveci, nego predmet? Civilizacijske ikone {to ih mi la`no ozna~avamo za `ive ljude. Dostojanstvo du`nosti i slave slab je nadomjestak za anonimnost privatnog. Snimatelji i fotomodeli, slatkorje~ivi politi~ari i glumci, svi koji provedu `ivot s obje strane ekrana, brzo shvate primitivnu plemensku mudrost: opasna magija fotografije dvostruko je {tetna - kako za onog ko je prikazan, tako i za publiku koja gleda. “^emu uop{te stvarati izmi{ljenu stvarnost, ako ne da bi smo zbog nje umirali?”15 nastavlja Umberto Eco i, parafraziraju}i Oscara Wildea, prezentira ideju o umjetnosti `ivota i smrti kao vlasni{tvu dana pre|a{njeg. U podrumima historije, podlo`ni dogmi estetskog ili ideolo{kog modela, ljudi se ra|aju kao likovi {to grade totalitarnu scenu stvarnosti me|u kulisama zabluda i snova. Kao kad Hamlet okuplja glumce i organizuje teatar u teatru, a pred publikom {to je tu da vidi Shakespearea. Unutar iluzije, i Pedro Calderon raskrinka notornu udubljenost u fizi~ke slike. Drama “@ivot je san” na scenu dovodi likove koji ve} jesu likovi njima nepoznate radnje. Da pozori{ta nema, trebalo bi ga izmisliti. Jer u dru{tvu pozori{te je psihijatar {to dijagnosticira politikantstvo 14 15

Umberto Eco: “Ostrvo dana pre|a{njeg”, Narodna knjiga, Alfa, Beograd 1995, str. 455; Ibidem, str. 393;

35

kao himeru i neuroti~ni gr~16 koji ljude odvaja od bitka. ^ovjek zarobljen ulogama17 nikad ne spoznaje svoju pravu bit na dnu kulturnog palimpsesta. Civilizacijska skupna ta~ka ukopana je u mythos “koji ozna~ava rije~ {to prati obred da bi njegova namjena postala jasna vjerniku...”18 i gra|aninu. Umjetnost {to konzervira takvo stanje, zapravo, ima predmimeti~ki status19 jer podra`ava podra`avanje, i ne transformira kvalitet bivstvovanja ma kako tehnolo{ki moderna bila. Kad je svijet bio mlad, a umjetnost pred sobom imala neizgra|en geo-politi~ki prostor, Grci su posje}ivali dionizije, misterije, skup{tinu, olimpijske igre i pozori{te kao oblike dru{tvenosti {to imaju terapijsku mo}. Amfiteatar je bio poligon za testiranje estetske i politi~ke funkcije rije~i. Aristotelovo u~enje o tragi~koj krivici, ulozi heroja i mo}ima katarze20 omogu}ilo je publici da kao hardware izvr{i program transformacije profanog i dobije radno vrijeme za izgradnju anti~ke kulture. Izvorno esteti~ko praiskustvo bje{e oblikovalo spoznaju drevnog ~ovjeka “da je svijet `iv” i da komunicira s anti~kim stvorenjima pomo}u ~ula. Priroda je bila sveto mjesto, dostupna ~ovjeku, uzajamno, kao i ~ovjek njoj. Ali homo artificiosus radio je i, kamen po kamen, zidao vje{ta~ki svijet, ku}u za Alice u zemlji ~uda. Kultivizirani kosmos, dakle, po~inje Knjigom postanka21 {to ne opisuje Boga, nego ~ovjeka i klasificirani poredak stvari otet haosu. Zato Wilde negira lai~ku viziju organskog `ivota u hiperboli demijur{kih mo}i umjetnosti. Njegov plodotvorni i anarhi~ni gr~ iznad pupka ra|a “ontolo{ki larpurlartizam” {to drasti~no dekonstruira odnose subjekta i bi}a. U slutnji estetske virtuelnosti Wilde nadrasta sukob materije i duha, jer evolutivni zamajac prirode ne podre|uje imperijalisti~kom humanizmu {to istrebljuje `ivi svijet. Ljudski duh na vrhuncu kreativnih mo}i 16 17 18 19 20 21

Artur Janov “The primal scream”, A Delta Book 1970, “Mond”, Beograd 1989, str. 15, 18, 154; Erik Bern “Koju igru igra{?” Nolit, Beograd 1980, str. 9, 164, 168; John Gray “Mitologija bliskog istoka”, IRO “Otokar Ker{ovani”, Opatija 1987, str. 28; Aristotel “O pjesni~koj umjetnosti” - Poetika; Aristotel, Poetika; Stari zavjet. Prva knjiga Mojsijeva. Op{te mjesto u mitovima.

36

on vra}a izvori{tu i sjedinjuje partikularnost ljudske vrste sa univerzumom, sa apsolutnim duhom. Wilde je napisao Doriana Graya kao negativ, kao estetski dokaz da umjetnost poka`e ru`no}u i zlo, ~ak i kad naivno gledateljstvo nije u stanju da prozre obmanu. Ta estetika ru`nog u galeriji lijepih likova predstavlja masku anatemisanog pisca ispred svemo}nog licemjerja. Bez apologije umjetnik ostane ptica-rugalica u dru{tvu op{te (la`ne) ljepote i ljudima (ne)naklonjenih zakona. A umjetnost poka`e ru`no}u i zlo najbolje ba{ tamo gdje umjetnosti nema. Tamo gdje ~ovjek od ljepote mre. Jadni Dorian Gray. U oku pa`ljivih ~italaca on je estetski robot koji `ivotnu snagu crpi iz umjetnine ljudskog bi}a. A kada ne`ivo crpi iz `ivota, tu moral nema {ta da tra`i. Likovi nisu odgovorni za djela svoga tvorca. Istina, ~itaoci bi kreativne krivce mogli da osude, da u umjetnosti, bar, umjesto u `ivotu, ostvare ideal pravde.

37

Snaga argumenta

MAMA LIJEPA MAMA DOBRI ^IKA BABA - ROGA DJEDA MRAZ ISTINA - VELIKA PRAVDA JO[ JA^A DJEVOJ^ICE SEKE LUTKICE BATE KURAC

38

REPRODUKCIJA

Klonirajmo se, ljudi! Penetrirajmo u akrobatskim pozama `ivorodnu sr`. Proizvodimo tijela! Jer du{a ~eka u konzervama na kojima je isti ~ak i serijski broj. Skidajmo ga}e u odu{evljenju, goli na bosioku! Mo`da i nas zbog nemorala iz ovog raja protjeraju ponovo u svijet?

39

PAMPHLET O LJUBAVI

Nisam homosexualac ni kao ZOON POLITIKON. Ja ljubim pripadnike drugih naroda i rasa, naro~ito `enske primjerke mnogobrojnih kultura. Ali mu{ku ljubav (nadziru}i vlastiti nerv za demokraciju) toleri{em kao androgenu mogu}nost fatalne privla~nosti izmedju bi}a. A, kao derivat spremnosti ljudske vrste da obustavi razmno`avanje, ozna~avam za ironiju prirode prema dru{tvu u politi~kom smislu. Ah! Neka Bog po`ivi razlike izme|u nje i mene - kako to nadahnuto re~e Bernard Shaw.

40

POSTTRAUMATSKI SINDROM

Crveni krst & kri` & polumjesec & IPTF uredno vode dossier o meni, gra|aninu BiH. Zna se koliko grama ulja, konzervi, deterd`enta & bra{na pada na moju guzu & glavu mjese~no. Zna se {ta mislim. Koliko puta sam opsovao boga & lokalnu vlast. Izme|u kolektivnog smje{taja & d`amije u centru grada neograni~ena je sloboda kretanja. Da li je mogu}e da mud`ahedinko postane gra|anin svijeta prije no {to zavr{i vi{egodi{nji ramazanski post? Obnova se zahuktava, a ja pitam: Kako li je {ehidima tamo?

41

BIG BANG

Mrtvi smo. U nama rovare crvi ekshumiranih ideja. I gravitacijom navike, tijelo leluja ko automatski le{. Protestujem: Dosta je bilo smrti! Neka ~ovjek padne u svijest od - ljubavi! Da jednom radost zauzme srca ratnika kada im u lice eksplodira cvijet.

42

SADAKA CITY

Bio sam veteran u primanju paketa. Igasa, Caritas, Crveni krst, Merhamet & USAID. Bilo je lijepo ne raditi ni{ta i skromno ~ekati da ti se dâ. Izbjeglice i penzioneri u redovima, gurkaju}i jedni druge, nisu bili sre}ni kao ja. Gun|ali su zbog gu`ve neutje{ni {ti}enici ispod ruke na slici gdje pi{e: UNHCR. A ratna pri~a u postdaytonskoj eri ve} je gubila stari sjaj. Top listu popunili su invalidi {to u redu za bra{no do|u prvi da im se dâ. Ja vi{e nisam bio sre}an, jer na ulici na|oh nanu u papu~ama gdje pla~e. I ne zna da prosi, jer je to zanat koji se u~i dok si mlad. I pod okriljem luxusa. Upla{io me mir. Od natpisa na magacinu: SADAKA CITY vozio je izbjegli~ki taxi. Za marku-dvije iz centra Tuzle u Miladije i Simin Han. Konvoj humanitarne pomo}i: kr{ od auta za sirotinju i na sirotinji u{. Taksista je prodao kola u kojima se nakotila u{. Jer je taximetar otkucao inflatorno vrijeme kada za marku na zadnjem sjedi{tu razmijeni{ ve} kori{}enu u{. - “Treba li prevoz?” pita me taxi-driver, dok ja pakujem ranac ko pravi profesionalac. - “Pameti treba!” lanem da bolje zakuham ~orbu. - “Da imam pameti, ja ne bi’ ovdje veziv’o vre}e,” otkrijem su{tinu prostornog paradoxa s ozbiljno{}u Einsteina na licu. Voza~ se naljuti, {to je prirodno stanje za RVI. - “A neko mora i da ostane u Bosni!” uzviknu hvataju}i me ~eli~nom rukom za izbjegli~ko rame. - “Mi smo {ehidi Be i Ha!” Brzo napustim obru~: - “Ti nisi {ehid. Hoda{ i pri~a{, ’fala Bogu!” - “On je {ehid na ~ekanju!” dobaci djed sa vre}om ispod ruke, uz osmijeh iz vica o novoro|en~etu s vi{e o~iju no zuba.

43

DOSSIER HAAG

No`, krckaju}i kosti, s tijela otkide radoznali vrat. Glava u travu, trup sa perjem u vodu da se o~upa i da se naje`ena ko`a na tepsiji sakrije u rernu. No` u trbuh: obdukcija mesa iz kog je du{a sa krestom odlepr{ala u pile}i raj. Amputirana su crijeva, `eludac i `u~, svakako, i srce {to je juna~ki dozivalo zoru u `ici koko{injca pored gara`e. Miri{e pe~enje sa predumi{ljajem: pommes frites & salata, bijeli {e}er na kola~ima prelivenim vinom - obrok koji u suzama ne jede dijete, do ju~e zaigrano s piletom iz tanjira. Djetinja pravda spasi}e ~ovje~anstvo kad poslije ru~ka pro{eta natalo`eni gram.

44

LJETOVANJE

Opatija, Tuzla & Pri{tina imaju Slatinu, toponim - trodimenzionalni dokaz da je svijet u sretnije vrijeme bio morsko dno. Photo Slatina: sunce, galebovi, beton, zrakoplovi, voda i so. U Opatiji pla`a, u Tuzli urbani koko{injac & u Pri{tini aerodrom. Ja obo`avam vo`nju ~amcem. Prstima }u{kam loptu prema curicama ~ije sise skaku}u po mre`i. Plivam da bi mi ko`a isku{ala rastvor {to je nau~no ozna~en kao prvobitna supa. Pliva~ica se zove Drita & ka`e da je zabranjeno osloba|ati mikroorganizme u spirali kroz vodozemne forme `ivota. Smijem se, smijem kao Albert Einstein na ~ijem display-u kubni kilometri nikad ne pokazuju pravi broj.

45

LOVE STORY

U kanti je bila voda iz bunara. U toj vodi moja glava. Vidio sam sa dna kante Mjesec gore na nebu kako leluja i vrtio glavom da ne izgubim sliku. Nevi|en prizor. U ~a{i prona|e{ oko ili vlastiti nos, a iz {uplje kante teleskopira se kompletan Univerzum. Na`alost, moja nau~na karijera prekinuta je kad sam poku{ao da di{em. Slika je kolabirala u potop. I veliki ka{alj. - “Otkud voda u orbiti?” pitao sam najsexy stvorenje koje ikad vidjeh otkad sam spoznao mu{ku funkciju na svijetu. Ona je }utala i brisala me majicom skinutom sa oznojenih ramena. Uhvatio sam je za sisu. Takve bradavice nisam pipao jo{ iz dana kad mi je fla{ica s mlijekom bila objekat po`ude. Ona se nasmijala i opalila mi {amar. Nisam to mogao podnijeti nakon gajbe piva. Zaspao sam joj u krilu kao beba koja podriguje. Te no}i svirali smo kao bijesni psi. Ritam, monstruozan, pribli`no PURPLE albumu MACHINE HEAD. Animal je isplazio jezik i dahtao iznad mix-pulta ko da radi sklekove na nudisti~koj pla`i. Tica je pr`io HIGHWAY STAR zami{ljaju}i pod nogama svog poljaka “pezejca”, a ne polovan bubanj sa membranama izlijepljenim selotejpom. Seljan~ice su vri{tale, a mi smo ih prskali pivom. Majra je obo`avala gitaru i uvijala se ispred pozornice gledaju}i me u o~i. Pucale su mi `ice od napetosti. I od piva. Rugaju}i se Einsteinu, Majra je mnogo tijela navela da zauzmu njen kazneni prostor. Davala se u inat ocu koji bija{e balkanski fanatik, original fa{ista {to ne gleda }erku i tu|e sinove kao ljudska bi}a. Kad je vidio da joj rastu sise, babo se derao na nju i tukao je, umjesto da joj kupi brusthalter. Majra se otka~ila jo{ u {koli jer je poklonila krv i spasila sexualni `ivot voljenom kretenu. Skrenula je skroz kad je kreten sjeo na YAMAHU i probio zvu~ni zid & autobus. Sre}om prazan. Tica je bacio rafal hra~kova za takvu sre}u, ali to nije izmijenilo sudbinu. Majra je skupljala poene u osvetni~kom pohodu protiv

46

mu{kog dijela ~ovje~anstva. A potukla je i Freuda, jer nije voljela oca, nego gitaru i dje~ke koji sviraju `i~ani instrument. CHILD IN TIME: svla~io sam je pogledom i tulio zov divljeg australijskog psa. Mjesec je bio pun adrenalina, ali blagajna prazna kao torba nokautiranog kengura. Lokalni manager odlu~io je da nam zapali lovu jer smo drlog, a ne Band koji proda vi{e karata od BRENE. Mahnuo sam rukama kao BRUCE LEE kad ga napadnu s le|a i lansirao NLP plo~e oka~ene na ekseru zakucanom u zid. Poku{ao sam da pogodim managera u bjekstvu. Publika se odu{evljeno bacala po podu prepunom opu{aka. Tica i Animal brzinom svjetlosti natovari{e prikolicu, dok sam ja plo~ama dr`ao na odstojanju razjarene domorodce. Kidnuli smo u nokat. Poljoprivrednicima lova, meni Majra. U Rockyjevoj kolibi od balvana i daske gledala mi je u dlan i rekla da }u se `eniti vi{e puta. Na kaminu su{ili smo majice, farmerke, ~arape i plahte koje sam skinuo s kom{ijinog {trika za ve{. Vatra je pucketala primitivno ko kad su kromanjonci u pe}ini od kremena otkrili umije}e paljenja. Majra je bila seljan~ica koja zna hortikulturu, te je brbljala: - “Cvije}e koje se pra{i obavezno da neki plod,” i provjerila dijafragmu. Pretvorio sam se u bananu bez pokreta i bez rije~i. Njena rascvjetala ru`a zaustavila mi je dah. Vrtio sam glavom da ne izgubim sliku. I zaboravio da di{em. Vatra je pucketala. Oko gramofona vrtila se plo~a BLUES FOR ALLAH. Note su mi visile sa u{iju kao tre{nje. Sjetio sam se koncerta ispod piramida i pobo`no upitao Majru kako zami{lja GRATEFUL DEAD. Majra me veselo pogledala i rekla: - “Kao i svaki musliman koji od ljubavi mre.” Smiju}i se u plahte umotani ko faraoni iza|emo goli na rosu.

47

[TA RADI NAROD

Moj narod, opran i o~e{ljan, ujutro klanja SABAH-NAMAZ. A zatim jede razljevak, ~orbu, }evape ili sutlija{. [ta koga zapadne. U mjesecu RAMAZANA, obrnuto: tradicionalno jedu, pa klanjaju - kako je propisano. Sa suncem nacija sna`no kopa njivu i mijenja karike na MERCEDESU 200 D, tako|e surfa na INTERNETU bez zabu{avanja, jer muslimani bez posla ~ekaju s osmijehom: SABUR je odlika dobrih ljudi. Eto, takav je bo`iji dan. Ali no}u narod se uzbudi i svrsta na mu{karce i `ene. Pa, gle: romanti~no, u sobi s mehkim jastucima zauzmu orijentalne poze i - razmno`avaju BO[NJA^KI GEN. Narod, ko narod. Tje{im se. I drugi narodi rade takve stvari.

48

RIJE^ UREDNIKA

Pisci mrzovoljno sjede na promocijama kao uhranjena i na~itana djeca. Oni pi{u i bri{u, bri{u i pi{u, na kraju stave ta~ku. A kada liznu tintu, crvenu kao Bahovo vino, tresu nebesa `udno da i posljednja zvijezda zarumeni. Liznu, pa legnu pod radodajku za kojom re`u vene. I onda pi{u, znoje se i pi{u, dok ne napi{u. Pisci su kamen-temeljac u mauzoleju LINQUA. Ugla|en pisac ~eka da se zavr{i pljesak prije no sagne glavu, zna da je varka, jer traje dokle publika tu~e dlanove umjesto lice na koricama. Vaspitan pisac umre prije no u|e u sva|u sa drugim piscima na planeti. Neposlu{an pisac padne s papira i potone u mrak.

49

OMLADINSKA LJUBAVNA [TAMPA

“Narod koji ima takvu budu}nost ne treba da brine za svoju omladinu!” govorio bi proro~anski Josip Broz primaju}i {tafetu ili ma{u}i rukom kada je 70-tih godina pozdravljao gra|ane {to kli~u na slavnim godi{njicama Revolucije. A narod je upijao njegove izreke i proro~anski dar. Ukoliko danas u {tampi postoje druga~ije varijante ove sentence, to je samo zato {to su predsjednikovi biografi ili nadobudni novinari slobodno tuma~ili Titove rije~i dodvoravaju}i se kominternijanskom stale`u na vlasti ili, pak, maloprije pomenutom narodu. Jer narod je iz davnina za pisce zna~io sigurno uto~i{te pred mrakom zaborava. Ali gdje je tu omladina? Da li je tema o kojoj bi se imalo {to re}i: budu}nost omladine u prostoru nepouzdane {tampe, gdje svako piskaralo, jo{ od egipatskog doba (kad su pisari bili mo}ni i sveti ljudi) mo`e da ostavi istorijski trag? Tvrdimo: pismo je trag koji ne la`e. ^ak i kad potro{a~ papira nemilice “istresa buhe” koje treba da “izgrizu” ~asnu istinu, tekst, naivno i glupo kao Trojanova ledina, iznjedri bilj~icu zove koja miri{e i svira pjesmu rugalicu. Ili je tema, suprotno tome: budu}nost naroda koji upija izreke i predsjednikov proro~anski dar? Naroda koji ne slu{a govor biljaka i ne vjeruje vlastitim u{ima. U kakvom su odnosu omladina i narod? “Vi }ete biti kako ja, a ja ne mogu biti kako vi!”1 Ka`e glas iz davnina, kad je i narod bio jo{ u pelenama. Kad omladine u dana{njem smislu nije ni bilo. Tada se ~ovjek ra|ao star i mudar, poslu{an Bogu i vlasti. Nezreli ~lanovi dru{tva nisu pisali, ~uvali su ovce i dobijali batine, jer je istinu trebalo u~iti napamet. Knjige su bile malobrojne i nedostupne, ali istina svima poznata i jasna. Mladi su tr~karali po planinama i lugovima misle}i da bezbri`no pripadaju izabranom narodu koji slijedi autenti~an bo`anski glas. Ali ko je ikada dobro u~io ~uvaju}i ovce? 1

Dijak iz Hrasna, Stari bosanski tekstovi, Mak Dizdar, Svjetlost, Sarajevo 1990, str. 173;

50

Danas pisci poletarci pi{u erotske romane i pjevaju urbane lirske pjesme. Romantiku seoskih predjela zamijenio je miris marihuane i benzina, a bratsku ljubav i sestrinsko milosr|e dim zapaljene trave iza sru{enog ognji{ta. Dakle: {apu}u li ljubavnici u ovom dobu mr`nje i barutnog praha nje`ne, ali ve} potro{ene rije~i? Da li se, nakon bosanske agonije i eksodusa, “izudarano srce ~ovjeka sprema da umre,”2 ili razgr}e pepeo da kao feniks opet cvrku}e o neizbje`noj ljubavi? Jesu li mla|ahni vitezovi pera poslije Daytona uzalud lomili papirna koplja, ma~eve i buzdovane, ili }e haljina od brokata i svile iza krvavog rata kona~no biti strgnuta kao zavjesa {to skriva katanac i klju~ za pojas nevinosti? “Moje glupavo srce jo{ uvijek poku{ava da obgrli ~itav svijet tvojim rukama.”3 Ovaj citat iz pjesme “neizlje~ivog” Mehmeda Begi}a pru`a nam nadu da omladina jo{ sagorjeva u naporu da dopre do vlastitog srca, jetre i sexualnih organa. Da nisu prevareni iluzijama izvan du{e i tijela. Na primjer: idealnom foteljom u kabinetu gdje sjedi uspje{an primjerak ~ovje~ijeg roda. Temeljna postavka lirike: da se mo`e promijeniti jezik, obi~aji, shvatanja, uloge zaljubljenih u tipologiji odnosa, ~ak i osje}anja, ali da pjesma jeste autenti~an izraz - ni ovdje nije izgubila na snazi. Zaista, srce je detronizirano sa pijedestala poezije odavno ve}, i autor ne}e uzviknuti: “Srce moje, srce ludo, ubio te `ivi grom!” kako je zaneseno pjevao Laza Kosti}, pjesnik srpskog romantizma. Begi}evo srce je “glupavo”, ne samo zato {to se mladi pjesnik “brani” od ljubavi (to je autenti~na, tradicionalno lirska 2 3

Pablo Neruda “Oda Federiku Garsiji Lorki”; ^asopis “Album” br.6, Sarajevo 1999, str. 25, “Kao neko zaljubljen” M. Begi};

51

i vjerodostojna poza), ve} i zato {to je ovaj urbani senzibilitet izra`en u slangu. “Glupavo” je sve ono {to nije “cool” i {to nije prihvatilo image zakona “betonske d`ungle”. Tako i srce. Personificirano i hiperbolizirano htjelo bi da “obgrli ~itav svijet”, jer ljubav je jaka i nesebi~na. A ruke jo{ jedne dvadesetogodi{nje princeze obavijaju se oko toga svijeta, na kraju drugog milenija, kao milion puta prije. Izvanredno je {to nije jasno: je li to ~astoljubiva dama koja `udi za blagodetima ta{tine, ili skromna Pepeljuga kojoj princ poezije nudi bjelosvjetska dobra za njenu nevinost. U oba puta rezultat }e biti isti - i to je dobro - “grijeh” ljubavi i strasti obmanu}e “~ednost” i uzdi}i je na vi{i nivo iskustvene zrelosti. Kao po prirodnom receptu iz raja: Adamu jabuka, a Evi smokvin list. Ritmi~ki tok re~nica kod Begi}a je prozni, banalno jednostavan kao povr{an iskaz na ulici, ili narud`ba pi}a u cafeu. Takva muzi~ka skromnost, odlika je nepretenciozne pozije, asfaltne poezije, postratne, koja je melodiozno suha kao gomila cigle, kao hrpa pra{ine. “Suha” je ~ak i kad pjeva o ljubavi. Kakav to spektakl i kakav sjaj mo`e da o~ekuje srce mladog pjesnika iz Mostara 1999. godine, ~ak iako je zaljubljen? Mora li on izgraditi svijet iz po~etka da bi svijetu mogao vjerovati? I dok svijet, sklon metamorfozi, podatno poprima vjerodostojan oblik prislu{nimo kako dame }askaju o ljubavi: “Sanja M. se istopila u naslonja~u. Marija D. se valjala u neraspremljenom krevetu. - Ne mogu vjerovati da je ona pizda samo tako nestala. - Mo`da ima drugu. Jesi li kada pomislila da ima drugu? Ili druge? - Ne vjerujem. Zna{ kakav je. Nije hladan kao `idovska mlada na medenom mjesecu, ali nije ni... - Mo`da je perverzan? Mo`da ga privla~e `ene s drvenom nogom, a nema hrabrosti da ti to prizna. Mislim, nema hrabrosti da ti otvoreno ka`e da odre`e{ jednu nogu? - Perverzan je. To stoji. Ali njegova se perverznost sastoji u tome da radi stvari koje mene izlu|uju. - Kao? - Ne spu{ta dasku. Baca opu{ke u ~a{e. ^ita dok jede.

52

Neodgovoran je. Kasni na dogovore. Nestane prije nego se probudim.”4 Ovaj prozni odlomak citat je iz {ire knji`evne cjeline, krhotina {to prikazuje tipsku situaciju gdje najintimnije prijateljice ogovaraju ljubavnika jedne od njih. Ovdje je fraza pripovjeda~ko sredstvo, autenti~an govor likova. Izjava: “`idovska mlada na medenom mjesecu” spada u etno-knji`evni stil fraziranja gdje nacionalni kvaliteti nemaju nu`no psiholo{ke posljedice po ~lana zajednice (zato {to govor likova nije ispolitiziran). Autor odlomka, Kre{imir Pintari}, koristi se tom frazom da bi likovima dao prepoznatljiv stav i ton bahatosti i povjerenja u intimnom razgovoru. Fraza je i pona{anje ljubavnika koji prkosno “ne spu{ta dasku”, “baca opu{ke” i “~ita dok jede”. Odnos je prikazan kao povr{an u stereotipu velegradske ispraznosti (biti “cool” po svaku cijenu). Ali dinamika i atraktivnost rastu uvo|enjem motiva perverzije. Sna`an crni humor sadr`i se u mogu}nosti da perverznjaka “privla~e `ene s drvenom nogom”, ali nema hrabrosti da dragu nagovori na amputaciju. Taj detalj i daje `ivost dijalogu jer invencijom nadilazi do tada upotrebljeni govorni niz. Posebnu pa`nju privla~i izraz “pizda”. Izgovorena `enskim usnama ta rije~ dobija izuzetnu te`inu jer gospo|ice preuzimaju terminologiju kojom mu{karci, ina~e, etiketiraju nedostojne pripadnike macho-legije. Redukuju}i monumentalnost falusa u karakternu crticu fiziologija genitalija esteti~ki potvr|uje bisexualnost teksta i mu{ki strah od kastracije kako bi, zna~ajno, iza brade, cigare i prodornog pogleda zaklju~io Sigmund Freud. Jer Pintari}evi likovi su razma`eni i svojeglavi. Bahatost, toliko tipi~na za quasi-urbani senzibilitet, priro|ena je kao stav u pona{anju i prijateljicama i odsutnom ljubavniku. Njima je bahatost bazi~no osje}anje kao potreba za dominacijom u o~uvanju (krhkog) identiteta i samobitnosti. Pintari} nenametljivo kritikuje: nastavak dijaloga u daljem toku teksta nedvosmisleno otkriva da povod razgovora nije nikakava drama

4

^asopis “Quorum” br.5/6, Zagreb 1998, str. 65, “Kundera” K. Pintari};

53

(nezadovoljna Marija ne}e ostaviti {mokljana), ve} najobi~niji tra~. Jezik je precizan i pro~i{}en, kakav u prozi neposredno razvija scenski ambijent. Samo na mjestu: “Neodgovoran je. Kasni na dogovore,” i na mjestu: “... da ima drugu? Ili druge?” pokazuje se odstupanje i stilska neravnote`a. Ponavljanje (neodgovoran - kasni na dogovore...) u oba slu~aja nije ritmi~ki funkcionalno, ali predstavlja dosljedno prenesen lokalni “slang” {to dijalogu pove}a autenti~nost. Tu`no je da oba citirana autora iznose skepsu prema mogu}nosti “velike i vrijedne” ljubavi. Begi} to ~ini u rezignaciji i nostalgiji, a Pintari} na satiri~an i crnohumoran na~in. Vrlo je plodotvorna posljedica u vrednovanju njihovog teksta odsustvo patosa i euforije, ali nedostatak radosti i nesputanog erosa (u ljubavnoj temi) prevazilazi generacijski problem ovih autora. “Gleda{ me nedu`no Gleda{ me kao novoro|en~e u kojem je Antihrist Gleda{ me Kao kalu|er kao kurva Kao Bog Gleda{ me i zavla~i{ ruke u zemlju Jedem te `udno Kao da gutam nebo I tvoje kosti mi zapinju za zube O~i su ukusne Mesa ima dovoljno A glad neuta`iva Ma{em tvojom rukom Istrgnutom iz ramena Grizem prst po prst Najsla|e za kraj Bijesno ujedam svoju djecu kada se pribli`e

54

Ovo je samo moja gozba Sama }u te pro`drijeti”5 Rije~i su napisane rukom ljupke Aleksandre ^vorovi} (Banjaluka, uzdah momaka), a ne mu{kim spisateljskim umi{ljajem u psihologiju suprotnog pola. Zato, valjda, ovako `estok amazonski bijes. Surovost bogomoljke, nemilosrdnost Medeje i kanibalski poriv afri~ke princeze jesu nedvosmisleni dokazi prave ljubavi. Ali takvu strast i takvu prisutnost sexa u exploziji nasilja mu{karci, uglavnom, ne o~ekuju. Ni u najstra{nijem snu. Zar ona nje`na pjesnikinja, na{minkana i dotjerana kao Coco Shanel da se pretvori u “pro`drljivu zvijer”? Takvih `ena se mu{karci pla{e (a pri`eljkuju ih), jer u svakom patrijarhalnom tiraninu skriva se podatni papu~i} spreman da zauvijek podlegne ~arima “slabije” polovine ~ovje~anstva. Fatalna privla~nost Erosa i Tanathosa u liku moderne Afrodite, zar je to budu}nost ljubavi? Mu{karci su, izgleda, umorni od pisanja i rata. Od stvarne i virtuelne kasapnice. Umorni od prinude da na stranicama istorije i literature vode glavnu rije~. Ogrezli u rezignaciju, ironiju i skepsu mu{ki majstori pera mlade generacije vi{e su svjedoci razorene stvarnosti, nego vizionari (ljubavne) sutra{njice. Uostalom, zar se na svijetu i ne ra|a vi{e `ena, ne samo zato {to mu{karci ginu od karijere ili metka. “Pravila privla~nosti” i “Manje od nule” dva su romana Amerikanca Bret Easton Ellisa, objavljena 1985. i 1987. godine. Postinformati~ka i postvijetnamska Amerika ne mo`e se izravno povezati s balkanskim primjerima. Ali gor~ina “yuppie” hronike o `ivotu bogatih i “praznih” likova vapi za autenti~nom emocijom u blaziranom bezna|u luxusa. Generacija se mo`e “izgubiti” u preobilju `ivota jednako kao u preobilju smrti. I, proiza{lo iz “Duha vremena”, gdje je o tehnologijama pisao Edgar Morin, slijedi pitanje: kakva je razlika izme|u proma{enosti u ratu i miru, ili u bogatstvu i bijedi?

5

^asopis “Album” br.10, Sarajevo 2000, str. 22-23, “[apat glinenih golubova”, A. ^vorovi};

55

Moderni senzibilitet “instant” generacije ovaplotio se u “fast love” scenografiji koja se malo razlikuje od “fast food” manira na plo~niku megalopolisa. Odnosi me|u polovima poka`u na moment naglasak eruptivne `enske agresivnosti i pasivnije uloge mu{kog segmenta populacije, ali to nije bitno nov kvalitet, jer sli~ne scene vidjesmo jo{ i kod Boccaccia gdje su likovi zrelih `ena raskala{niji od mu{karaca. Petnaest razloga za{to je pivo bolje od `ene 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Pivo ne postaje ljubomorno kad posegne{ za drugim. Kad god po|e{ u bar, zna{ da }e{ si pribaviti pivo. Pivo se ne uzruja kad do|e{ ku}i i miri{e{ na pivo. Pivo ne mora{ izvoditi u skupe restorane. Kad god ga salije{ kako treba, s glavom ti je sve u redu. Mahmurluci pro|u. Kad zavr{i{ s pivom, boca jo{ uvijek vrijedi 5 centi. Pivo ne mora{ prati da bi bilo ukusno. Pivo uvijek ulazi glatko. Pivo mo`e{ dijeliti sa svojim prijateljima. Pivo je uvijek vla`no. Uvijek zna{ da si prvi koji je ot~epio. Hladno pivo je dobro pivo. Mo`e{ uzeti vi{e od jednog piva a da se ne osje}a{ krivim. U pivu mo`e{ u`ivati cijeli `ivot.6

Tekst nepoznatog autora pozajmljen je kao reprint zapisa na majici iz New Yorka i objavljen Sarajevu. Ali anonimnost tvorca ne umanjuje jasno}u teksta. I u tekstualnim zna~enjima i u referencijalnosti ka socio-grupacijama iz kojih tekst poti~e i kojima stremi. Duhovitost u “mu{koj samoironijskoj dimenziji”, kako objavljivanje teksta “pravda” agilni urednik ~asopisa ALBUM, Ranko the Killer Milanovi}-Blank, nimalo ne umanjuje `aoku upu}enu “nje`nijem”, a (u tekstu) potcijenjenom polu. Dapa~e, glorifikacija piva ovdje vi{e li~i na kakvu bahanaliju ili orgiju “zalutalu” iz anti~kog, ili vikin{kog doba, vi{e na “hell angels” 6

^asopis “Album” br.6, Sarajevo 1999, str. 156, potpisano sa: ”Narod”;

56

party, nego na ulju|eni natpis prenesen ispod kipa Slobode u slobodarsko Sarajevo. Ali vratimo se tekstu. Iskusan ~italac primjeti}e da je “narodni stvaralac” sa Manhattana dobar poznavalac ljubavnog `ivota. To nije `enomrzac ogrezao u samo}u i u vlastitu “nemo} i bol”. Taj pisac ne samo da zna “za{to je pivo bolje od `ene” u inkriminisanih 15 razloga, nego je svaki od tih “detalja” prvo obavio sa `enom, svojom ili tu|om, pa tek onda sa pivom (on bi dodao: “Zato sam se i odlu~io za pivo!”). “Narod” vrlo dobro zna kako izgleda “uzrujana” supruga koja je do~ekala pijanog “mu`eka” i koliko “ko{ta” skupi restoran kad poslije ve~ere ne dobije od dame `u|ene “prinadle`nosti”. Zna kako srce “sijevne” kada supruga ljubazno pozdravi “druga” iz srednje {kole. Dakle, za{to se, onda, “pisac - znalac” uop{te bavi `enama, za{to se ne zadovolji pivom? Zar nije dovoljno dr`ati u ruci jedinog prijatelja - pivo, i sa nadmo}nim osmijehom “pljuckati” na `enski rod? ^emu pisati o tome? Dva su mogu}a (i vjerovatna) odgovora. U prirodi je civilizacijskog humaniteta da “pora`enog” neprijatelja i “dotu~e”. Zna~i tekst bi smo mogli shvatiti kao finalni oglas “propasti” `enskog roda. Ali tekst po strukturi vi{e li~i na izazov - poziv na dvoboj u kome smrt (od starosti?) tek treba da uslijedi, nego na osmrtnicu ili testament. Na kraju, tekstove i ekscentri~ni pisci pi{u da bi ih publika ~itala: dakle, da bi komunicirali sa nekim (sa `enama?), makar i u neizvjesnoj budu}nosti. Zato je vjerovatniji odgovor sakriven daleko u pro{losti ljudskog roda. Vjerni ~ovjekov pas uvijek sjedi kraj vatre i u njemu “mo`e{ u`ivati cijeli (pse}i) `ivot”, a mo`e{ ga i “dijeliti sa drugim prijateljima”. Kao i pivo, recimo. Ali pas i pivo nemaju potrebni jezik, ni sa dlakom, ni bez dlake. I, kada “mahmurluci pro|u”, najokorjeliji pivopija po`eli {oljicu kafe i mokar pe{kir preko glave. Naravno, i ljubaznu rije~. Makar i u slangu. Inat je strategija, a zavo|enje tajna slanga, stara koliko i svijet. Zatvorenost i ekskluzivnost, tog jezika klo{ara, narkomana i kriminalaca, ili, van establishmenta, buntovnih alternativnih grupa, slangu daje atraktivnu misti~nost tajnih udru`enja (masoni, rozenkrojceri, sekte, mafija). Mo`da je

57

Evina jabuka u hebrejskom “slangu” zna~ila ne{to drugo, a ne nevinu i miri{ljavu vo}ku? Mo`da je do{lo vrijeme da mu{karci iz raja u ovaj asfaltirani svijet namame `enu na pivo kao stakleno drvo saznanja dobra i zla? Taj duh zavo|enja je ljubav. Jer {ta je ljubav ako ne vje~no gorivo generacijskog uskrsnu}a? Kada stariji klonu, i na iskusnim produhovljenim ple}ima ostane te`ak teret pitanja o smislu budu}nosti ({to vi{e nije izazov, no prokletstvo smrtnosti), na politi~koj periferiji ra|a se nova snaga u tijelu mladih. Kako su naivni i lijepi. Odakle im ta neodoljiva drskost? Zar }e u temelje svijeta i u riznicu civilizacije usud uvesti golobrade barbare? Ne}e li oni biti divlje pleme koje ponovo mo`e razru{iti ve} razru{eni Rim? Jalova briga samo je izgovor, impotencija mo}nika iza{lih iz mode da penzioni{u vlastiti respektabilni lik. Vidjesmo kako mla|ahni pi{u i {ta od ljubavi “rade” u scenama zastra{uju}eg `ivota. Hiperpotetni, oni }e razgrnuti `bunje, otkriti tajnu pe}ine stvaranja i bez Ali-babinog dopu{tenja. Narod, neka ne brine za budu}nost koju, i zamisliti, ta omladina mo`e.

58

KATARZA

Biljka u smrti miri{e. Insekt odmahne krilom i trzne nogama reda radi pustiv{i zadnji dah. ^ak ni nobelovci ne pi{u dramu gdje bi ro|ena sestra te bube zbog neposlu{nosti bila (i to jo{ prije ro|enja) osu|ena na veoma herojsku: smrt. Sasvim je ljudski u transferu `ivota izme|u ta~aka neporecive prirodne ~isto}e uspostaviti tragi~ki dramski spoj.

59

PRIZIVANJE DUHA

Mrtvi mi {apu}u da pi{em, jer `rtve, bar, znaju {ta je istina, a {ta la`. Naivni mrtvi. Moje knji`evno perce kap je na vodopadu {to curi preko vrha u rupu bez dna. A plima strave mo`e da bira pisca me|u majstorima {to pi{u epizode u istorijskoj buni protiv zla. [apu}u mrtvi kao li{}e {to pada iz groba u ve} toliko puta perom zloupotrebljeni raj.

60

PODZEMNI PARNAS

Lako je Orfeju. On je pohodio mrtve da vidi nedostupnu dragu i nau~io jezik {to o`ivljava precvjetalu rije~. Lako je Orfeju. Kao vrhovni pjesnik, raznolika on o~ara bi}a koja po taktu igraju: Jedan, dva, tri; dva, dva, tri... Ali kad zemlja na carski rez rodi bezdu{na tijela iz kojih su ko na posao protjerani mrtvi, Orfeju nije te{ko da ma{e usnama iz kojih na playback dopire tu|i glas.

61

Wc

SOKRATES IV1 OVDJE SE I HRABRI USERU NABIJE[ ME NA ANUS FA[ISTI - GA]E DOLE! ZAKLA]U TE KO SVINJU TREBA MI IGLA KAD BI TI JA U[TRCO DOZU BILA BI NA 7 NEBU ISTOVARI SE BORO MAJSTORE I JA DRKAM I PLA^EM SEKA JE RUPA BEZ KALUPA NABI PRST PA GLEDAJ OKLE VJETAR DUVA KOKA II2 KO IMA ^ISTE RUKE DIGNI PALAC DA TE PROVOZAM IDIOTI MANIJACI PROSPEM GOVNO PO TEBI USRO SAM SE OD STRAHA KAD SAM PRO^ITO [TA PI[E POPU[I[ MI JEFTINO PUNK NAS TROJICA JEBALI SMO SEKU LI@I SR^I BOK, PAPCI NUNE IDE U RAAAJ...

62

POEMA BARBARIANA

Pi{ite, vi koji ne znate sve pravopisne znake, vi {to ~itaju}i oglase u cafeu tra`ite posao diljem domovine, vi koji ne vladate elementima stila u knji`evnosti pa tra}ite skromni talenat na jeftinu & alternativnu (sub)kulturu - vi djevojke u gojzericama i vi `enstveni mladi}i - pi{ite - i kad niste upisani na fakultet i kad ste nepo`eljni preko Oceana. Vi koji ska~ete s rije~i na rije~ ko divlje ovce u nelektoriranoj {umi, pi{ite! Diletanti, va{e nemu{te pjesme & nedovr{ene pri~e su ruglo za kriti~are {to akademski pe~at ne}e utisnuti na priprosto meso. Pi{ite, ~asno je biti neznalica u zemlji vrhunskih majstora obmane & la`i, gdje su jednako smrtonosni: skupocjena granata & vrhunaravna rije~.

63

SUPERNOVA

Kad Crna rupa usred zvjezdanog me|uno`ja bljesne ko Sunce na ga}icama oivi~enom nebu, znak je da Univerzum (opet) materiju pretvara u Venerin brijeg.

64

VOLIM TE, SLATKO STVORENJE

Pi{e na ulazu devetospratne zgrade u ulici [abana Zahirovi}a 1 u Tuzli. Veli~anstveni grafit na{aran kitnjastim slovima na sivom zidu u spray-tehnici. Taj grafit nije veli~anstven zbog designa, ve} zbog sadr`aja - zapisa o ljubavi. Djeluje kao slikovnica za djecu u sre}noj zemlji ~uda. Da ne povjeruje{ o~ima. Na zemlji gdje su srednjevjekovni zapisi po ste}cima dostojanstveni zapisi o smrti. Gdje dominantne religije skromnost isti~u za vrhunsku vrlinu. Gdje poslije vijekova zajedni~kog `ivljenja dragocjene kulturne razlike progla{avaju za nepremostivi jaz. U zemlji gdje kidnapuju djevoj~ice od 14 godina. Gdje miniraju ku}e i automobile, gdje ubijaju novinare i povratnike, pa i ministre. Gdje se jede zatrovana hrana i piju pilule s rokom trajanja iz drugog milenija... April 2001. na Balkanu (koji se jogunasto opire globalizaciji) zaista nije mjesec kada nezaposleni i konstitutivni B&H gra|ani treba kraj te poruke da pro|u bez osvrtanja. Jer april je ~uveni mjesec ljubavnika koji (naj~e{}e) pod beharom cvrku}u. U B&H zemlji ~uda. I prijateljstva me|u polovima. Me|u sexy-nacijama. Dakle, dragi gra|ani-prolaznici, u ~e`nji za pravnom dr`avom i evropskim integracijama, ako se osvrnemo i pod inkriminisanim grafitom ne na|emo mirisne plodove ljubavi, ima li nade bar za ordinarnu toleranciju me|u bi}ima {to za sebe gordo tvrde da su ljudi? Jer: prijateljstvo izme|u mu{karaca i `ena jeste mogu}e, rekli bi ~vrsto uvjereni pobornici za unapre|enje ljudskih prava. Mu{karci i `ene pro`ive zajedno bra~ni `ivot, ~ak i kad prvobitna ljubav “ohladi”. Brinu jedno o drugom u medenome dobru i svakodnevnom zlu. Izrode rasplakanu djecu i odgoje ih. Spavaju u istom krevetu di{u}i (nena{minkani i neobrijani) nos uz nos. Zaslu`e penziju i kostobolju skupa, za{to ne i prijateljstvo? Ortodoksne feministkinje ali i fanati~ni mucho-tipovi naveli bi mno{tvo primjera koji protuslove takvoj preslobodoumnoj ideji o mu{ko-`enskom prijateljstvu. Npr. o “deficitarnim

65

kvalitetima” `enskog roda, ili o suficitu “primitivizma”, mu{kog. Taj (da li?) erotski animozitet za~et jo{ u prvobitnoj zajednici, evo, u XXI vijeku emanira se kao “hiper-moderni” sexualni {ovinizam zasnovan u agresivnom nastojanju da se “cura prevari” i mu{ki “ogrebu za sno{aj”, a tako|e u `enskom spletkarenju gdje naivni |uvegija treba da se “upeca” kao zlatna ribica u akvarijum braka. Ergo, taj animozitet samo je surogat drevnog pseudo-fundamentalizma u borbi za prevlast izme|u polova, jo{ jedna himera me|u himerama koje indukuju na{ inertni materijalni svijet. Istra`ivanje ove od iskona aktuelne teze zahtijeva multidisciplinaran pristup. I metod koji se ne}e oslanjati na stereotipno gledi{te ukorijenjeno u ideolo{kim dogmama o sexualnom odnosu i prijateljstvu izme|u femininuma i masculinuma. Ljudska vrsta na svim meridijanima, ve} odavno sklona dekadenciji u promoviranju “kulturnih modela” o ~ijoj imperijalnoj bezobzirnosti svjedo~i muzeolo{ka pusto{, degradira se i na humanocentri~nom i na ekolo{kom nivou egzistencije. Najjednostavniji dokaz za potvrdu o~igledne bolesti materpatrijarhalne civilizacije jeste potreba da se zala`emo za tezu o mogu}nosti prijateljstva izme|u mu{karaca i `ena, umjesto da bespomo}no u infernalnim mukama poku{avamo (bezuspje{no?) dokazati suprotno: da prijateljstvo izme|u polova nije mogu}e. Na`alost, istina je gorka: prijateljstvo izme|u Adema i Eve mo`da je mogu}e, a mo`da i nije. I oni {to su po stvarima prirode osu|eni na ljubav, osu|eni na dramati~nu ulogu praroditelja (obnovitelja) ~ovje~anske vrste poslije potopa (kao Deukalion i Pira), sada, vi{e hiljada godina nakon prvobitnog bogo-pokusa u genetskom in`enjeringu, lutaju kao ukleti klonovi izme|u izgubljenih emocija i nesu|ene bliskosti. Je li to Platon u pravu kada u svojim filozofskim spisima bilje`i legendu o ljubavi gdje ~ovjek bje{e ro|en kao hermafroditno bi}e kadro svojim sposobnostima da ugrozi i polo`aj svemogu}ih (a zluradih) bogova? Je li, po Platonu, kazna za prometeidnu oholost cjelovitih ljudskih bi}a bila pocijepanost na mu{ku i `ensku polovinu osu|enu da se vje~no tra`e? Ili, hajde da budemo prakti~ni, gdje je osnova za animozitet izme|u mladi}a i djevojaka koji prema libidinoznim nu`nostima danono}no i neuta`ivo ~eznu jedni za drugima (sve

66

dok se ne prona|u), a koji, evo (navodno) nisu u stanju “iza}i na kraj” sa “pogubno opasnim” prijateljstvom? Da li to zna~i da ljubav nije prijateljstvo, ili da prijateljstvo isklju~uje ljubav? Ili je odgovor u vrijednostima {to ih poletarci, gube}i autenti~nost, preuzmu od zajednice dok tra`e u sazrijevanju priznanje osobnog identiteta. Moderna psihologija (ako nam je modernizam garancija pouzdanja) ka`e da se ljudi u interpersonalnim vezama uslovljavaju trima faktorima: biolo{kim, psihi~kim i socijalnim. Da su ljubavnici determinirani prirodnim instiktima i personalitetom, odnosno dru{tvenim okru`enjem. Tako su, dakle, moderni `reci du{e zaokru`ili “sveto trojstvo” freudijanske dijalektike izme|u nagonskog ida, karakternog ega i civilizacijskog superega. Pluralizam ove trijade u sveukupnosti interkulturalnih odnosa jeste magi~na formula za harmoniju mu{kih pohotnika koji, uglavnom, boluju od Edipovog kompleksa preferiraju}i `enice sli~ne vlastitoj majci, ili Elektrinih podanica {to tra`e autoritarne mahalske mom~i}e da bi (kona~no, a neka`njeno) podlegle slici i prilici obo`avanog oca. Jo{, ka`u psiholozi, ljubav je intimnija od prijateljstva. Ljubav tra`i potpuno predavanje voljenom bi}u i ukidanje granica personalnosti. Ljubav tra`i spremnost da se `rtvuje, da se nadma{i okvir vlastitog `ivota. Ta egzistencijalna drama, evidentna je u slavnim ljubavima Romea i Julije, Pirama i Tizbe, Omera i Merime. A i u manje pateti~nim, vi{e politi~kim slu~ajevima `rtvovanja roditelja za djecu (roman “Mati” Maksima Gorkog) ili, drugovrsno, sestre za brata (Antigona). “Da li }e ljubav umjeti da pjeva kao {to su ljubavnici pjevali o njoj?” parafraza je stiha o slobodi Branka Miljkovi}a koji svoj posljednji da{ak dade za ljubav/poeziju/slobodu... Zapravo, nikad nije ta~no utvr|eno za {ta je i kako izgubio zaljubljenu glavu nesre}ni stihotvorac Miljkovi} (“Ubi me prejaka re~”). Razmislimo: da li prethodni podaci o `rtvovanju u ljubavi zna~e da prijateljstvo nema takvu dramati~nu snagu? Da li prijateljska `rtva koju je Gilgame{ podnio za Enkidua (odlazak preko pola hemisfere u podzemni svijet, da bi prona{ao trav~icu vje~nog `ivota) ili osveta koju je Ahilej izvr{io nad Trojancima zbog Patroklove pogibije zna~e manje od ljubavne `rtve u pre-

67

thodnom tekstu ve} pomenutih heroja? Da li to zna~i da }emo u svakoj ljubavi na}i prijateljstvo i da se u svakom prijateljstvu “kriju” klice ljubavi? Bar danas u mega-urbanim mahalama (neighbourhood), na po~etku najnovije ere tre}eg milenija, nije ~udno vidjeti homosexualne i lezbijske parove koji `ele `ivjeti “normalnim” ljudskim `ivotom, imati (usvojenu, ili kloniranu?) djecu, imati zakonski potvr|ene bra~ne zajednice, nasljedstvo, razvod, afere i sl. Kao u filmu “The Next Best Thing” Johna Schlesingera gdje Abbie (Madonna) u trenutku (uzajamne) slabosti zatrudni sa prijateljem homosexualcem, Robertom (Rupert Everett). Mo`e li iko od nas ko ima dugogodi{njeg prijatelja ili prijateljicu (bilo istog ili razli~itog pola) garantirati da se nije no}ima budio oznojen sanjaju}i “zabranjeni” zagrljaj? I {ta ako je to mu{karcu bila kolegica sa radnog mjesta (ili obrnuto)? Da li to zna~i da su hormoni u njemu, ili njoj, nadja~ali kulturne predrasude i da oni kao “polarni ekstremi” nikad ne mogu biti u indiferentnoj ravnote`i? A {ta ako su to androgeni elementi pri~e o hybrisu koja je, naravno, stara kao i svijet. Jo{ su Sodoma i Gomora uni{tene zbog seksualnih zastranjenja. Jo{ su u staroj Gr~koj poznati umovi filozofije i umjetnosti bili blasfemizirani zbog pedofilije i inih “ljubavnih nesta{luka”. Kao prelijepa i mu{karcima nedostupna Sapfa. Kao, mnogo kasnije, excentri~ni marquis de Sade. Dakle, ko mo`e tvrditi da u svima nama ne le`i skriven kakav pritajeni sexualni diverzant koji vi{e cijeni dobro “drugarstvo” od nesigurne ljubavi i pouzdanu vi{egodi{nju prikrivenu “mlakost” od heterosexualne vatre za koju treba obezbijediti dru{tveno verificirano emocionalno “gorivo”? Ko mo`e autoritativno ozna~iti gdje prestaje ljubav, a po~inje grijeh? I obrnuto. Na koncu euforije, {ta od sexualnih strasti preostane nakon {to oganj zaljubljenosti i pohlepa za tijelom nepovratno pro|u? Da li je ostatak `ivota biv{ih “`ar-ptica” samo kavez navike? Je li Eros toliko zanosan i opojan da u krajnostima, gdje se po~etna i zavr{na ta~ka beskona~nosti podudaraju, on preoblikuje u milo lice smrti? Kao {to sugeri{e likovni simbol ljubavi - srce probodeno strijelom. Ima li dovoljno smisla i radosti u skromnom prijateljstvu koje tada postane sigurnije

68

od opasne plotske ~ulnosti? Sastoji li se, dakle, vrhunska dragocjenost `ivota ljudi u samospaljuju}oj drami razornih strasti civilizacije {to je utemeljena na potro{nji? Nije li, suprotno tome, bezbjednost pouzdanog prijateljstva najvi{a vrijednost dostojna ideala humanoidne kulture? Za{to je onda iskreno dru`enje rijetka pojava? Za{to uop{te raspravljamo o mogu}nosti prijateljstva izme|u mu{karca i `ene? Tra`eni odgovori na ova polemi~na krucijalna pitanja imanentni su, nemanifestirani, ba{ zbog skolasti~ke pseudo-istorijske navike da odgonetke tra`imo u zamagljenoj mitolo{koj pro{losti? U pra-organizaciji porodice, naprimjer, u matrijarhatu. Ili jo{ i dalje u kosmogoniji, u Knjizi postanja. Pretpostavljaju}i kakav je odnos izme|u izme|u uloga u porodici i dru{tvu mogao biti za vrijeme dok su mu{karci bili “javno vlasni{tvo”, a djeca i “pravno” pripadala majci, jedino sigurno znamo: mu{karcima se pot~injeni polo`aj nije svidio. I zato od vremena kada patrijarhat prevladava kao oblik porodi~nog (i zakonodavnog) ustrojstva evidentno je da su biolo{ki resursi `ena postali privilegovano i verificirano “vlasni{tvo” oca ili mu`a. A `ene `igosane kao vje{tice koje “ja{u na metli” i neovla{}eno zloupotrebljavaju mo}i koje, ina~e, pripadaju Falusu. Ili su smirene i pokorne ropkinje u kutu obitelji. Taj mu{ki protektor i mentor nad nevino{}u `ene dobija zadatak da sprije~i neovla{}eno posjedovanje i upad u “genetsko dobro”, u “dolinu u`ivanja” gdje je mogu}e doprijeti samo nakon ispunjenja komplikovane dru{tvene procedure. Mladi koji se `ude i `ele treba da prihvate slo`eni ritual upoznavanja, udvaranja, zabavljanja i, najva`nije, zapo{ljavanja. Jer civilizacija tako obezbje|uje (podmla|uje) radnu snagu za stvaranje vi{ka vrijednosti odakle poslodavac ispla}uje nadnicu rada za izdr`avanje kona~no ste~ene porodice. I taj socijalno-ekonomski code u~itava se kao dodatni represivni faktor u bilo{ke (evolucijske) parametre za mutiranje dominantnih i najkvalitetnijih (danas ideolo{kih) gena u ljudskoj vrsti. Posljedica je da u aprilu 2001. godine najsexipilniji ljudi jesu korumpirani pripadnici politi~kog i ekonomskog jet-seta i njima za zabavu favorizovani pjeva~i & glumci & manekeni (high-life). Ne kao u staroj Gr~koj ili Indiji: nau~nici, filozofi, mudraci i

69

kraljevi superiorni po duhu, moralu - nikako po nezaja`ljivoj gramzivosti. Koje su va{e uloge, ~itao~e? Koju igru igrate na marginama svakodnevne socijalne scene: mu{karac, astronaut, fa{ista, opatica, narkoman, stjuardesa, umjetnik, {iparica, policajac, majka, general, mu`, re`iser, ljubavnica, kopa~ grobova, sestra, od`a~ar, ljekar, nastavnica...? Jeste li izgubili izvornu predstavu o sebi nakon upotrebe takvih standardiziranih modela? Jesmo li prije ljudi, nego pripadnici nacija i kultura? Hrvati, Srbi i Bo{njaci prije nego debeli, oplja~kani, prehla|eni, nezaposleni, }elavi, bubulji~avi i lo{e obu~eni. Daleko od Vije}a Evrope. Jesmo li prije ljudi nego `enke i mu`jaci? Zar su “sirove strasti” (Michael Douglas & Sharon Stone) istinski put erotike i borba izme|u krevetnih partnera - umjesto podr{ke i razumijevanja? Bez milosti u ponosnom srcu ljubavni Cigani permanentno “lete u nebo” (sa o{tricom izme|u rebara). Bez milosti plemi}i carske Rusije osu|uju Anu Karenjinu, preljubnicu koja se usudila da odbaci hipokriziju manirizma. Nju, otpadnicu od mu{ke sr~ane kosti, {to se usudila da `ivi po vlastitom standardu (sebi~no - rekao bi Lav Nikolajevi~, ogrezao u hri{}anskom }udore|u). Tako Ana kao Medeja i kao Fata Avdagina strada prema anti~kom hybrisu iz ponosa i strasti. I nema prijatelja koji }e joj pru`iti uto~i{te. Nema prijatelja za one {to se uzdignu iznad prosje~nosti. Suprotno mizeriji anonimni Tuzlak napisao je VOLIM TE, SLATKO STVORENJE i panegiri~ki najavio postojanje erotskog zanosa neuprljanog mr`njom. On arkadijskom naivno{}u dostojnom autenti~nog Erosa vjeruje da ne}e biti odbijen, da }e njegova ljubav biti uzvra}ena. Njegova draga je “slatko stvorenje”, dakle, nikakva vje{tica sa metlom, ili ku}ni namje{taj sa ukru}enom grimasom na licu, ve} miljenica nepatvorene ljubavne sre}e. Opijen hedonizmom hrabri ljubavnik nije idealizirao “damu svog srca”, nije ju pretvorio u idealnu ikonu kao pjesnici romantizma. Njegova sirena nema preuzvi{enost kr{}anske Madone, ali ni pagansku raskala{nost Messaline. Ona je lakonski jednostavno slatka - po sebi. Takva je izrasla u kom{iluku i prikazana u semanti~kom posteru desno od ulaznih vrata. Ovaj razdragani ditiramb i renesansna maskerata (iako po

70

formi kondenzovani grafit) prvi su vjesnici bosanskog prolje}a. Bosanskog prolje}a ljubavi izvan politike i mr`nje. Za{to vjerujem da pisac ovog sjajnog zapisa nije `ensko? Da ruka kakve spisateljske heroine nije ucrtala ve} citirana magi~na slova. Za gizdavog plavu{ana {to se frizira kao Brad Pitt. Na`alost, mlade dame u Bosni i bratskoj Hercegovini ne pokazuju takve sklonosti. Da no}u u “sitne sate”, naoru`ane tubom spreja i nepokolebljivom odlu~no{}u na{pricaju rije~i razli~ite od svakodnevne pameti. Da promoviraju seksualni sektor urbane kulture. One (u re`iranoj scenografiji) jo{ uvijek masovno hrle u sigurnost roditeljskog doma oko 10.00 ili 11.00 p.m. Jer takvu odgojnu praksu, na`alost, stimuli{u trgovina robljem, otmice i silovanja (ali i ukorijenjeni konzervativizam). Da je druga~ije, ovaj esej ne bi ni postojao. Ne bi bilo potrebe za njim. Jer bi se privr`enost javnoj ljubavi lak{e takmi~ila sa javnim manifestacijama mr`nje. Jer bi se virus neposlu{nosti i otpora generacijskom otupljivanju br`e {irio. Generacijskom otupljivanju koje je toliko jako da mo`e od hipika & punkera, od dancera & rapera, grungera & techno-surfera u~initi mahnite potro{a~e turbo-folka, pseudo-tradicije i {ovinizma. Obo`avana bi}a suprotnog pola ne treba da sumnjaju kako ba{ njih krivim za neprihvatljivu pogubnost oportunizma. Ne! @enski entitet u B&H sigurno snosi najmanju dozu krivnje za holokaust koji `ivimo. Moja je namjera da potaknem dijalog o prijateljstvu. I ako grije{im neka me hrabre donkihotice “napadnu” kao vjetrenja~u ~ija krila ma{u uzalud. Teoreti~ari sociologije mas-medija i politi~kog marketinga1 sla`u se u jednom: sukob me|u generacijama za~et je kao psiho-fenomen u krugu porodice. Kolektivni derivati sukoba starih i mladih (mu{kih i `enskih) na nivou socio-grupacija su iskonstrisani. Mit o padu Urana gdje (po Freudu) titani kao sinovi u prvobitnoj hordi svrgavaju oca da bi do{li do `ena (i vlasti) u savremenom virtuelnom dru{tvu izra`ava se kroz manire i stil. Naprimjer: roditelji se odaju preljubi, a djeca uzimaju drogu. Ili: du{evnu neosjetljivost odrasli pravdaju obavezama koje name}e radno vrijeme, a potomci na to reaguju 1

H.M. Enzensberger, H. Marcuse i dr;

71

delikvencijom. Prema porodici. Prema {koli. Jaz me|u generacijama producira globalni pad autoriteta. Nasilje u borbi “svi protiv svih” kroz ovako realizirani mit prenosi se u korijen emocionalnog `ivota. Ljubav i prijateljstvo mogu}i su kao pratioci agresivnosti i kao predah izme|u bitaka. Ne kao prirodno stanje. Tek u doba industrijalizacije fenomen slobodnog vremena omogu}io je omladini da generacijski (masovno) artikulira vlastiti interes prema drugim dru{tvenim grupama (odrasli, vlast, nastavnici, vojska, i sl.). Do tada sloboda bje{e rezervirana za uski krug elite koja je, tako|e, strogo nadzirala i vaspitala nezreli nara{taj. U XX vijeku na hladni rat i vijetnamski sindrom mladi su odgovorili sexualnom revolucijom. “Bar{unastom” revolucijom koja je redefinirala tabue i uloge me|u polovima. Ali sexualne slobode su ubrzo zatim zloupotrebljene u medijima i preina~ene u pornografsko tr`i{te. Posljedica je da nakon buntovnih 60-tih, prido{le generacije omamljene AIDS-om, narkoticima i torturom medija u postindustrijskim dr`avama zapada umjesto revolucije realiziraju fabricirane modne i muzi~ke trendove koji zbog neprestanog ponavljanja uzoraka (behavioralni sampling) gube na snazi i autenti~nosti. Moda, design i disco-industrija kao segmenti industrije svijesti imaju neposredan interes da produciraju takav poredak stvari. Zato se (ne)treba ~uditi kako u tehnolo{ki nerazvijenim zajednicama gdje vladavina pravne dr`ave i demokratije nije na visini standarda otvorenog dru{tva2 lokalna elita plasira pseudo-tradicionalizam (novokomponovani folk, prevazi|ene ideolo{ke rituale etno-religijskog koncepta) u cilju stvaranja dominacije na ograni~enom prostoru vlastite nacionalne “kulture”. Ta lokalna interesna zona, naprimjer u dr`avama nastalim iza Titove Jugoslavije, izlo`ena je nekreativnom opona{anju makro-modela iskopiranih iz primarne industrije svijesti globalnih (i globalizacijskih) centara mo}i. Zahvaljuju}i nekreativnosti (a kako je u lancu surogata uop{te mogu}e biti kreativan?) novokomponovani rituali i mitovi poprimaju skaradnu infantilnost grotesknih razmjera. Postmodernisti~ka stilema slaganja svega sa sva~im u visokoj umjetnosti konzistentna i 2

Vidi djela K. Poppera i Georga Sorosa;

72

esteti~ki opravdana3 u produktima novokomponovanog politi~kog i komercijalnog ki~a transformira se u degenerativno lice devolucije - balkanskog medijskog Frankensteina. Instant ljubav i blazirano prijateljstvo u asortimanu nebrojeno puta odigranih scena kao u TV sapunici postali su kultno obilje`je interpersonalnih odnosa. Autenti~na emocija dragocjena je (i rijetka) kao jednorog ili Mona Liza, kao dijamant Zvijezda Afrike. Ljudi su izgubljeni u sme}u potro{enih osje}anja. I vi{e nije va`no ko je mu{ko - ko `ensko kad su i te primarne uloge ideologizirane. Jednako je tragi~no imati menstruaciju ili ejakulaciju kada finalni proizvod bazi~nih biolo{kih radnji jeste politi~ki klon. I to klon ciljane, usmjerene mr`nje. Budu}i da je nemogu}a ljubav, predajmo se otrovnoj rijeci katrana iz entitetske visoke pe}i - poruka je lokalnih B&H fa{ista u preskupom sjajnom odijelu. U najnovijem automobilu. Koji su kupljeni suzama Nade iz Pandorine kutije. Zato je va`no znati: je li ljubav, zaista, pitanje identiteta? U borbi za determiniranu, ideolo{ki potkupljenu du{u, jastvo je “posljednja oaza” buntovni{tva, ali i “ni~ija zemlja” konformizma. Biti programiran da voli{ samo pripadnike vlastite kulturne & interesne grupe nu`no vodi u politi~ki homosexualizam. B&H Srbi, Hrvati i Bo{njaci kao nacije formirani su u XIX i XX vijeku u derivatima istorije svoje zemlje te u interakciji sa susjedima: sa Hrvatskom, Crnom Gorom i Srbijom, tako|e sa Austrougarskom i Turskom, sa katolicizmom, pravoslavljem i islamom, sa Evropom, Azijom, itd. Dakle, identitet B&H naroda komplementaran je interno i eksterno sa bli`im i daljim okru`enjem, ali nikako nije u kolonijalnoj zavisnosti i podre|enom odnosu prema partnerima u kreiranju svoga (ali i njihovog) kulturnog profila4. I nije prirodno da nacije koje izrodi domovina B&H identitet i uto~i{te nalaze van nje. Jo{ manje prirodno jeste postavljati barikade mr`nje u isprepletenim B&H narodima ~ija kultura i posebnost jesu neodvojivi dio 3 4

Postmodernisti~ki eklekticizam iz udaljene perspektive nudi asocijativno ujedinjenje povr{inski prividnog diskontinuiteta I. Andri}a, M. Selimovi}a, M. Dizdara, A. Muradbegovi}a, A. [anti}a, B. ]opi}a i “Hasanaginicu” otvoreno prisvajaju ba{ najglasniji protivnici bosanskohercegova~kog i bo{nja~kog identiteta;

73

vlastitoga multietni~kog bi}a. Zato je va`no {to pisac ovdje citiranog a emocionalno potentnog grafita uzvikuje da mu treba neko slatko stvorenje, da oskudnoj monolitnosti njegovog identiteta nedostaje neistovrsan kvalitet koji je drugi i druga~iji. [ta sve jesmo, kad volimo, a {ta nismo? Koje su B&H opsesije u post-daytonskoj ljubavi i me|uentitetskom prijateljstvu? Koji je narod No.1 na top-listi ljubavi? Bo{njaci, Srbi, ili Hrvati, ili ostali...? Da li preferirati jednonacionalni ili tzv. “mje{oviti” brak. Je li bolje vjen~ati se pred sve{tenikom u bo`ijoj ku}i ili registrirati ljubavnu zajednicu pred op{tinskim organima vlasti? Koji je brak sre}an? Jesu li svi sre}ni brakovi unikatni, a nesre}ni kopije brutalne svakodnevnice? Protivrje~nosti i (la`ne?) dileme u~itane u ontologiju novokomponovane prakse nisu zamka u kojoj se “kuha otrov mr`nje bosanskoga lonca”. Naprotiv, skromno napominjem da je jedinstvo razli~itosti vode}i evolutivni princip u razvoju vrsta i kulturni stimulans za unapre|enje harmonije {to u kosmosu dinamizira kretanje `ivota. Negativisti~ka vizija haosa, stradanja i klaustrofobije koju balkanska nacifikacija nudi za sveop{ti svjetonazor nije prirodnog porijekla. Ta emocionalna sku~enost - izvitoperenje - rezultat je spoznajne aproksimacije i politi~kog marketinga u domenu konstruisanog pogleda na svijet. Ali ako se ljudska du{a krije negdje oko (domoljubnog) srca, a srce bude potopljeno mr`njom, koji je to identitet? ^ija je to (nacionalna) pripadnost? Koji }e narod priznati da je animozitet prema drugima njegov kulturni credo? Upotrebljiv odgovor nudi kontrast izme|u fa{izoidne realnosti i grafita posve}enog slatkom stvorenju, nudi teza o prijateljstvu me|u dvono{cima osu|enim na ljubav od ~asa progona iz raja jer “s trudom }e se od zemlje hraniti”5, a “na narode i plemena (biti podijeljeni) da se upoznaju”6 “u raznovrsnosti jezika i boja”7. Daruj nam, Bo`e, jo{ mladi}a i djevojaka (samo)pouzdanih da je njihova sudbina lijepo i dobro, a ne ru`no i zlo. Mladi}a i djevojaka imunih na mr`nju, sposobnih da kriti~ki prosu|uju 5 6 7

Biblija, Knjiga postanja 3,17; Kur’an, XLVIII,13; Kur’an, XXX,22.

74

egzistencijalne modele svijeta u kojem rastu. Kad pomisli{, dragi tekstualni prolazni~e, koliko je generacija do{lo i oti{lo sa Zemlje, koliko rasko{nih kultura, a mi jo{ debatiramo o mogu}nosti prijateljstva i postavljamo granice ljubavi u kordijalnom kutu, mom ili tvom...

75

PRELJUBA

Ima{ sise ko kru{ke u celofanu, mirisne i skupe, ukras na drvetu {to obu~e haljinu Versace. Pridr`im se za to vo}e padaju}i u bezdan {to hini podlogu dolje. Ja sam kaktus na neonskom suncu nabujao, jer si lutka sre}e u svakida{njem lunaparku gdje mu{karca pred ku}om u`asa o~ekuje d`angrizava smrt. A kada sam clown, nevjeran toj smrti za koju me do`ivotno ve`u, {apnem da si mi jedina draga (osim nje).

76

HIMNA

Prognane iz osaka}enog tijela, ti zbrine{ u zemni NGO. Iako za `ivota strahopo{tuju pla{t u koji do|u razdra`eni od `elja, smrtni ubijaju smrtne. O, Kali-Shakti, boginjo bezumnih {to obo`avaju raskomadano meso, u neznanju. U velikom neznanju. Jer si dama koja odbije strastven poziv na rendezvous nervoznom ljubavniku i {iparica na ~ija vrata kucaju koprofagi s ~izmama od neu{tavljene ko`e `udni bi~evanja. Zluradim jezikom smradne kapi oni prsnu po toplim le{evima ne vide}i nad materijom tvoj bezazleni lik.

77

MOJ PRIJATELJ KRITI^AR

Ni{ta jo{ nisi napisao o meni! ka`em. I gledam kako zra~i tvoj kaput kao medvje|e krzno naba~eno na topolu. Zucne{ o stapanju jasno}e uma sa mutnim palimpsestom du{e gdje se privid koherencije djela ne sla`e s koherencijom privida `ivota. Ali ve} ti je prostrta livada na kojoj nevinost bje{e `rtvovao moj omiljeni lik `enskog pola, tako da vezu mo`e{ dotaknuti rukom i zavibrirati je u lirskom prostoru izme|u nas. Troje. Da je druk~ije, bio bih mrtav (i originalan), i mi nikad ne bismo pili ~aj nad Mostarom.

78

PERSPEKTIVE KNJI@EVNOSTI

Ne ~ita niko. Rije~i, mrtve i suhe, u knjigama exponati uzvi{ene tuge. Slova su kosti leptirova ispod papirnatog stakla. Ko{uljice: lexema traumatica ukori~ene, ~uvane na tamno. Ja~ina glasa gubi se izme|u uha i srca, jer nema jezika da lizne radoznali prst. Ne ~ita niko. Slike su ja~e od rije~i. I ljudi zaslu`eno le`e ispred svjetlucavog ekrana. [ta tu poezija mo`e da tra`i? Ko su pjesnici {to otrgnutim perom tkaju posljednje niti na marginama zaustavljene {tampe? Da li je ta~ka u zadnjem retku mjesto na kraju svijeta gdje izumiru ~itaoci? Ne zna se kada je prvi ~ovjek pjevao zvuke epopeje koja jo{ bruji u ti{ini. I danas.

79

POSLJEDNJI KRIK PATKE

Medijski hit rata u Zalivu, video-spot u kome patka ulijepljena naftom gaca po pla`i Al Kuwaita, simbolizira karikaturalni kraj dramati~nog milenija. Izgleda neva`no: da li reporter snimi, pa zaboravi stvorenje od ~ijeg bitisanja ostane tek slika {to }e obi}i TV svijet. Zar na rati{tu svakodnevno ljudska tijela ne umiru u tom istom ekranu? Profesionalci nemaju dilema, populacija gledalaca vi{e voli sport i reklame, nego izvje{taj o prestanku `ivota. Nije pretjerano govoriti o kulturi smrti. Ne o smrti kulture, ili “kulturnoj” smrti, zato {to nijedan bonton ne propisuje pravila po kojima je uljudno ispustiti zadnji dah, ve} o kulturi ~ija posljedica, definitivno, jeste umiranje i smrt. Ako, ve}, razmno`avanje barbarogenih tijela u brojkama ve}im od {est milijardi ne smatramo za postignu}e progresa. Kakve su razlike izme|u patke i ljudskog bi}a? Medijskih nema, jer i ~ovjek i patka jesu informativni materijal. Ali kad su site, `ivotinje su mirne, za ~ovjeka tek tad po~inje pakao kulture. I razmjene kulturnih dobara. Dostojanstvo je, pak, na strani pernatih stvorenja, jer su ptice starije kao vrsta i navikle umirati bez ceremonija. One od smrti ne prave mit, ili business. Ah! Crvi i mravi nisu ni{ta drugo do rije~i ostale iza propasti Atlantide. ^ovjek je, frazirajmo, kulturno bi}e. Ali nije kultura uzrok postojanja naroda, ve} obrnuto: narod nije uzrok postojanja kulture. ^ak i biljke postoje u kulturama; `ivotinje evoluiraju u kulturama; kamenje se talo`i u kulturama. Samo ~ovjek na javnom mjestu opsuje, ili kopa nos. ^ovjek se pretvara da u~i. On tro{i. Upravlja tehnologijom. Naprimjer: promijeni program na ekranu i tako elimini{e nepo`eljnu smrt.

80

DUHOVI SREBRENICE

Ubi}emo vas kao biljke {to grle liticu koju, stolje}ima nakon, izmrve u prah, cvije}em {to miri{e tik prije no p~ela do|e da uzme polen. Ba{ kao biljke, ne kao zvijer {to urla kad joj pobjegne plijen, ve} listovima koji rastu s grane korijenjem u gornje. Ali tiho, dok se oblaci ljuljaju - okrugli i bez udova, kao (bez igra~aka) djeca pobjegla iz nemo}i u pla~. Ubi}emo vas ki{om {to u~i biljku da savijena prhne sjemenom u svijet. Tiho, kada zaspite u hladu {ume gdje su visibabe prevarile snijeg, ni}i }e trava i obu}i vas gole prije smrti.

81

EKSHUMACIJA

Privremeno ih zemlja pusti da opet poka`u dragi, nikad zaboravljeni lik. Trule` je nedostatak tijela i dobro vaspitani foto-reporteri, trenutnu neurednost, ne}e im uzeti za zlo. Du{a je oti{la u `urbi, protjerana u drugi oblik `ivota, a bez garancije da }e to biti bolji svijet.

82

VETERANI

]askamo. Rije~i: smrt & `ivot, kao zbir ~injenica izvr{enih u tijelu ovdje, ili, pak, iza brda {to dijeli horizont. ]askamo: ali, ~im padne mrak u JAZZ CLUB-u, kao polovni an|eli {to plivaju u pivu, {tima}emo gitare & pjevati osje}ajno: Kucaju}i na nebesku dver.

83

SERVISNA INFORMACIJA

Jutros je u Sarajevu zabilje`ena temperatura od -3ºC i visina snijega od 115 cm. Progla{ena je opasnost od elementarnih nepogoda a uprava Komunalnog preduze}a zatra`ila pomo} Armije BiH i organizovanih gra|ana. Pokidana je niskonaponska i telefonska mre`a, pa slu`benici Elektro-distribucije i PTT-a mole potro{a~e za strpljenje. Isto~na predgra|a bila su lo{e snabdjevena vodom usljed kvara na instalacijama. U toku no}i, javlja PU Stari Grad, registrovane su 4 provalne kra|e i nestanak 6 automobila marke VW Golf. Indicije upu}uju na organizirani kriminal sa ~vrstim vezama u oba entiteta. Na`alost, zbog redukcije struje i plina bez grijanja }e u ve~ernjim satima ostati sredi{nja urbana zona. Pekara “Velepromet” proizvela je dovoljno hljeba da se snabdiju prodavnice, bolnice i kolektivni smje{taj. Na tramvajskim i autobuskim linijama vozila saobra}aju do granice o~i{}enog snijega. Poja~ana je kontrola i putnici se upozoravaju da kupe kartu kod voza~a. Doba besplatne vo`nje je pro{lo. U porodili{tu ro|eno je 9 pripadnika naroda i narodnosti. Od toga 3 djevoj~ice i 3 dje~aka i jo{ 3 djevoj~ice i dje~aka. Konstitutivnim roditeljima `elimo dobro zdravlje i mir.

84

POMIRENJE

Kada te upla{i mehka rije~ i ruka s dignutim hljebom nalik na topuz, ne pitaj: Gdje je ljubav? Skrivena izme|u kutnjaka kojima nisam `vakao tvoj bubreg ili butnu kost. Ba{ kao dijete {to viri kroz prste ogrezle u smijeh, da}u ti jaje iz bajke o zmaju koji otme princezu, pa umre da bi ~italac imao sre}an kraj. A to je tu`no, jer na po~etku uvijek su mu` i `ena, ili dva brata kao u~esnici u neizbje`nom: dobru, ili zlu.

85

PITECANTHROPUS ERECTUS

Ja nisam `rtva. Smijem se i kad nemam u izobilju razloga za smijeh. Poka`em zube bezbri`no u borbi za opstanak srda~nih endema {to su me|u ozbiljnim ljudima, uglavnom, nepo`eljan soj. Moj osmijeh spasi}e me od gnjeva {to ubija krivce koji ubijaju `rtve, u anegdoti o po~etku gdje je i pravedni s predumi{ljajem bio kriv.

86

KALEMEGDAN - SLAVIJA

Po tra~nicama u krugu Kalemegdan - Slavija, izme|u obala Dunava i Save, vozila je “dvojka”, tramvaj {to za sat vremena obi|e centar Beograda. Udobna kola, idealna za turiste, studente i penzionere. U tramvaju kupujemo karte moja draga Mukelefa i ja. Ona voli jesen sa suhim li{}em i zgrade sa sme|im prozorima koje promi~u iza stakla. Na uho joj pjevam: - “Oh, my darling Clementine!” Njeno ime ne zvu~i tako dobro u ameri~kom country ritmu, kao u stihovima: - “Mukelefa po bostanu {e}e...” Ipak, nisam joj sevdalinke pjevao u tramvaju, jer ona se raznje`i, pa me zagrli, a to pred penzionerima nije pristojno. Upisujem je u biblioteku. Bruco{i sa studija knji`evnosti moraju obaviti taj ritualni ~in. Knjige su im va`nije nego hrana. Naprimjer: ru~ak i ve~era sa Obili}evog venca iz menze “Kod tri kostura”. Bibliotekar me zna i u povjerenju pita kakvo je to ime Mukelefa. - “Dobro, staro ime kao Jefimija ili Jugovi}a majka,” uzvratim ja koji nisam bruco{. On }uti i pi{e. Jasno mu je. Mukelefa pogleda kroz prozor. Ona voli knjige i navikla se da je u biblioteci maze. Ali Studentski trg je “terra nova” gdje bi ona morala brzo da odraste. Sa ~lanskom kartom u ruci obe}am da }u je maziti ~im se vratimo u hotel i kupim sladoled u kornetu koji obo`ava. Vozimo se u “dvojci”. Mukelefa gleda jesen i zgrade koje promi~u po bulevaru. Iza nje sjedi tip iz ~ijeg d`epa viri Rubinov vinjak, vrlo popularno pi}e. Slu{a me kako otkrivam znamenitosti velegrada provincijalki {to ljupko li`e sladoled PKB. Tip glasno analizira moj bosanski govor. Kao jezi~ki znalac, slu`im se {tokavicom centralno-jekavskog idioma kojom je, uostalom, pisao i Vuk. Isti~em da je to jezik: - “...na{e bra}e rimskoga i muhamedanskog zakona” kojim se govori u Bosni. Tip me zabezeknuto gleda. Ne razumijemo se. Naravno, kad ja govorim bosanski, a on srpski.

87

Mukelefa baci sladoled kad joj u grlu zapadne te{ka rije~. Ja je zagrlim, a onaj s vinjakom se ruga. D`aba mi “mehko” srce kad sam Bosanac i kad sam “glup kao stena”. Ja se nasmijem. Glasno. Ko~ni~ar u tramvaju mi namigne. Ka`em da je biti {ovinista prevazi|eno u socijalizmu i da je primitivno “paliti se” na taj image. Onaj se smrkne, krivo mu je. Pa zagalami i psuje Turke. Psuje “kao ko~ija{“, iako je bio samo putnik u tramvaju. Pomislim da, iako sam “glup”, “garant”, nisam “stena”, te Mukelefa i ja isko~imo na Kalemegdanu. Pro{etali smo po zidinama, gledali CKSKJ, Izvr{no vije}e i Muzej savremene umjetnosti na u{}u. Vodio sam je u ZOO. Rekao sam da ja uvijek do|em u ZOO kad mi je te{ko. Nahranim `ivotinje i bude mi lak{e. One me gledaju tu`no sa tupim o~ima punim dosade. Tu sam se osje}ao kao kod ku}e. Mukelefa se zagrcnula od smijeha i zaspala mi na ruci dok smo se vozili sami u minijaturnom vozu sa lokomotivom. Tako kasno popodne djeca su bila s roditeljima u neboderu ili u predgra|u crtaju}i `ivotinje po papiru. Ve~erali smo na Skadarliji. Diplomci s filologije `eljeli su upoznati “devoj~icu” tek pristiglu iz Bosne. Bruco{kinje su bile na cijeni kod starih apsolvenata {to su recitovali zbirke ljubavnih pjesama napamet. Mukelefa se rumenila i stidljivo smje{kala dok nije pojela pljeskavicu u kajmaku sa dvije ~a{e piva. Onda je zabacila kosu, kako to samo ona zna, i slu{ala violinu i tambure i diplomirane pjesnike {to su u raskala{nom ritmu govorili stihove iz knjiga Dantea, Nerude i Preverta. Pri~ao sam o doga|aju iz “dvojke”. Moj cimer izrazio je `elju da “taba” izgrednika i da mu dobro “na{trika creva”. Cimer je volio bosansku {ljivovicu i suhi sir, a posebno slatko od dunje {to ga je moja majka pravila. Reklamirao je u `enskom dru{tvu moj “skalpiran” sexualni organ i srceparaju}u svirku Elvis Presleya na gitari. Ali Pero sa Top~idera nije imao razumijevanja za na{ multi-kulti dolce vita. Potekao iz stare beogradske obitelji koja dr`i do tradicije, Pero je uvijek pio crno vino, po mogu}nosti “Car Lazar” ili “Carica Milica”, a ako nema to, onda kosovsko. Jako je volio srednjevjekovnu knji`evnost i te{ko se uklapao sa novotarijama, recimo, Vaska Pope. Sve napisano poslije Zmaja i

88

Radi~evi}a bilo mu je “avantgarde” i bez dovoljno zanosa. “Krstio” sam ga sa “sv. Petar” kako ve} nisam imao afiniteta prema nacionalnoj nebulozi. Za uzvrat on je imao hroni~nu potrebu da me “gricka za d`igericu” kad god stigne. Trpio sam ga, jer sredinom ’80-tih moderno je bilo prognozirati raspad Jugoslavije, neminovan iza Titove smrti, ali oprezno i u kuloaru, jer svje`e sahranjeni bolj{evik mogao je da “povampiri” sa Ku}e cvije}a i pokvari prognozu. Pero se okomio na BiH. Postavio je tezu da izme|u Srbije i Hrvatske nije mogu}a ni mala Bosna, a kamoli Pa{aluk sa Sand`akom {to su nam ga, “{atro”, Turci ostavili u amanet. Ja pomirljivo uzvratim da nam je “velika Bosna” ostala od kralja Tvrtka, ne od Turaka, i da nemam teritorijalnih pretenzija prema Sand`aku, ve} problem kako da lutaju}eg viteza “tvrtka” udomim za no}as. I zagrlim Mukelefu, kao tvr|avu. Slu{aju}i zvuk moga glasa, ona se pribila uza me drhte}i kao Aska koju proganja vuk. Begovsko dijete, Mukelefa nije navikla na kafansku debatu. Nju je mati obla~ila u Be~u, a za maturu su joj bijelu haljinu kupili u Gr~koj. Zadnji put bje{e i{ibana u sedmoj godini kad je ma~ku s isukanim noktima bacila kom{inici u krilo. - “Drumovi }e po`eljet’ Turaka, al’ Turaka vi{e biti ne}e...” Pero je recitovao gledaju}i me mrko kao Marko tek sjahao sa {arca. U auli fakulteta, ispred amfiteatra, na podno`ju od mermera recitovao bi deseterac kad god bih ja na ispitu dobio ve}u ocjenu od njega. Diplomci su se smijali, jer je to bio standardni ritual za transformaciju plemenskih strasti u prihvatljiv urbani mentalitet. Kad se isprazni, Pero bi navijao za “Zvezdu”. I ta~ka. Ali gospodin za susjednim stolom, u odijelu sa leptir ma{nom, o~ito prispio s koncerta ili pozori{ne predstave, `elio se uklju~iti u dijalog. On je Turke smatrao za izvor svega zla. Nakon 500 godina na Balkanu, Turci su unazadili narode pod svojom vla{}u: sabljom, fesom i d`amijom. A tek danak... Mukelefin djed bija{e hod`a po zanimanju i ona se kao dijete uspavljivala slu{aju}i ezan. Bila je blijeda u licu i rekla da bi `eljela i}i u hotel zbog glavobolje.

89

Ustanem. Valjda mi je, zbog Mukelefe i piva, proradio orijentalni gen. Tvrdio sam da su Turci jako fini ljudi, i da je uzrok nezadovoljstva posljedicama osmalijskog pohoda, ustvari, nesporazum. Na stranicama istorije, eto grijeha, Turci su pokvarili ustaljeni redoslijed. Trebalo im je vremena da se sna|u u kompliciranoj proceduri pregovora sa namjesnicima Rimskog carstva. Kad su opsjedali Be~, malo je “falilo” da otvore devizni ra~un u {vicarskoj banci, a skupa s Maurima u [paniji, razmjenjuju}i kulturna dobra, kr{}ansku Evropu digli su na trbu{ni ples. Zamalo da Turci ve`u konje uz Eiffelovu kulu, ili razapnu {atore oko Trafalgar Squarea. - “Ah, to bi bio bo`anski picnic,” rekao sam: - “...skoro kao Woodstock ’69, ili Jimi Hendrix na ostrvu Wight!” Gospodin je podivljao: zakolutao o~ima i skinuo sako. Dvojica u dru{tvu s njim, tako|e su skidali sako i zavrtali rukave. Vikali su: - “Udri Turke!” i uhvatili cimera za kragnu. Kakva gre{ka. Odrastao kao metalac na vagonima u Smederevskoj Palanci, kad popije, cimer je pokazivao dlakave ruke sa kratkim prstima i govorio: - “Ja sam se ovim rukama kroz `ivot probij’o!” Cimer je razbio fla{u o gospodinovu glavu i stolicom otjerao siled`ije ~ak do {anka. Ja sam zgrabio Mukelefu za ruku i protr~ao kroz otvorena vrata u skadarlijsku romanti~nu no}. Nismo platili ra~un. Naravno. Odvezli smo se taxijem. Mukelefa i ja tu{irali smo se hladnom, pa toplom vodom u hotelu i, umotani u pe{kire sa natpisom MOCKBA, gledali kroz prozor. Bili smo pribli`no u epicentru putanje tramvaja {to uvijek vozi isti krug. Rekla mi je da studira u Beogradu iz inata. Njen biv{i dragi oti{ao je u Sarajevo da u~i, a ona ga nije zaboravila. Skroz. Dok je le`ala potrbu{ke, Mukelefa se budila u snu uplakana i ja sam morao da je tje{im. Okrenuo bih je na le|a da lak{e di{e i da me gleda u o~i. Kad ti vjeruju, begovice dobro ljube i sa ukusom suza. Mukelefa je jako voljela tufahije i `ito sa {lagom. Jo{ sanjiva nakon poljubaca ona me uvela u misteriju islama. Savila je noge na jastuku i pri~ala o pe}ini Hira gdje je Muhammed

90

samovao na brdu en-Nur. Do~arala mi nebeski mi’rag kada je u snu poslanik obilazio ahiret pra}en an|elima. Divio sam se da maleno `ensko zna tako uzvi{ene stvari i pitao kakav sam ja to gre{nik pa mi Allah {alje Mukelefu ko tuma~a za astralne sfere. Dok je na prozor padao Mjesec opkoljen zvijezdama, sjetio sam se cara [ahrijara i shvatio da mu{karci moraju pa`ljivo slu{ati kada do|e izabrana no}. Iako Mukelefa nije [eherzada, njeno ime posta}e slavno kad ja budem veliki pisac sa mnogo objavljenih knjiga. Uz jednu Beatrice, Lauru i Lenku Dun|erski, ~itaoci }e izgovarati ime male Mukelefe kao dokaz da su sva imena dobra za prave ljude.

91

PRESTANAK OPASNOSTI

Neumoljivo lako pi{em rije~i o ratu kao da je, zlotvor, ve} prevazi|ena povjesna stvar. Mogu}e li je da se na|u dva ~udovi{ta, rat i pisac, na mjestu {to se zove svijet, a da pre`ivi slaba{na zvijer koja ci~i miroljubivo kao ja? Pobijedio ga, jer sam pucao od smijeha pi{u}i izreku iz davnina: Neka stane ova nepravedna rat!

92

JOVAN DU^I] NA KALEMEGDANU

Topovske cijevi u borbi sa r|om gun|aju da je poraz vrlo r|ava stvar. Dok ljudi {etaju oko ~aura {to su im i{~upani zubi, pa le`e vezane kao zaspali psi. Djeca rukama love leptire koji miri{u na barut. P~ela nema. One ne prave crni med. Ptica na grani ukrug dostojanstveno okre}e glavu. Gleda: svjetlucavo popodne, ili plijen?

93

JEZIK PREKRIVEN DLAKOM

U praskozorju civilizacije Narcis je izopa~io komunikativni ~in. Kad je u {umi sreo Echo, nije osjetio neposrednu stvarnost ljepote, ve} je htio govoriti s nimfom. Umjesto savr{enstva ljubavi bez rije~i, on je poku{ao da }aska i da magi~nu zaljubljenost na prvi pogled falsifikuje u logoroi~ni ep. Time se obezvrijedio kao mu{karac, a zatim i kao pripovjeda~, jer je intimni do`ivljaj pretvorio u mit. Samoljubivi Narcis je tendenciozno otu|io od ~italaca, dakle od dru{tva, nevinu bezazlenost contacta dva ljudska bi}a tjeraju}i Echo da ponavlja rije~i kao besmislen tra~. Biblijski Adam udvarao se vje{tije goli{avoj Evi. Budu}i da je u raju bilo previ{e cvije}a, nakon serenade sa do tada nepoznatim osje}anjem - ljubavi, poklonio je prvoj `eni smokvin list. Za uzvrat dobio je jabuku kao knji`evni honorar. Ve} otac porodice, roditelj dva sina, Abela i Kaina, Adam je imao i obavezu vaspita~a. Pripovijedao je pou~no o izgonu iz raja i u toku naracije uplitao nove epizode. Nau~io je da za potomstvo uvijek iznova uspostavlja svijet koji postoji u pri~i i dokazao da, a priori, tendencioznost jeste odlika pripovijedanja. Da je ~ovjeka stvorio jezik, ne rad. Prevareni ~italac jo{ iz usmenog doba nije sposoban za percepciju diskutabilne stvarnosti. Kad “slu{a” knjigu, ljubitelj {tampe unaprijed fokusira semioti~ki pe~at i gramati~ki code. Jer sve {to zna je u pam}enju, dakle u rije~i, kako je tvrdio Immanuel Kant. Riznica kulture gra|ena je kategorijalno u pojmovima ~ija klasifikacija omogu}ava da mislimo o svijetu, ali da ga spoznamo - ne. @ivo blato znanja krije i Homera i Borhesovu Knjigu od pijeska, i sanskrit - jezik nad jezicima, i [ahrijarovu 1001 no}. Protjerani, sva{ta znamo, ali nam stvarnost izmi~e. Izvan raja ljudi su zaboravili da je jezi~ki zvuk vibracija na kojoj univerzum energetski biva i sinkreti~ki talasmasa od koje biva. Fonetska aurora borealis. Taj ideal nekad su slijedili stihovi ~ija metrika ne govori, ve} pjeva. Na primjer:

94

trohej, daktil i jamb1, ili gajatri, tri{tubh i anu{tubh2. Svaki trubadur u srednjem vijeku dao bi srce za bo`anski muzi~ki klju~. Na`alost, kamen mudrosti u na{em dobu jedino jo{ tra`e medijski alhemi~ari {to performiraju rap. Jezik, pak, slu`i i da se isplazi, i za lijepljenje marke na omotnicu pisma, na primjer, taj organ usne duplje, ali, ba{ zato, “jezik bez dlaka” nije popularan, jer vlasniku priskrbi “ljepljive” posljedice na dru{tveni status. Komunikacija je tkivo kulture, te drasti~no iskustvo `ivotarenja ometa ne samo na{e gnoseolo{ke mo}i, ve} i mogu}nost slobode. O plemi}ima i vjerskim vo|ama, o predstavnicima vlasti gra|ani govore s divljenjem, ili ugla|enim stilom koji prikriva strah, jer unutarnji cenzor, “super-ego”, djeluje kao za{tita od gladi i samo}e - od kazne. Biti s roditeljima, biti za{ti}en u dru{tvu, u politi~koj zajednici zna~i imati uljudan jezik, jezik “prekriven dlakom”. Takav proceduralni govor: u porodici, na radnom mjestu, u medijima, bogomoljama, autobusu i kafani izraz je civilizacijske potrebe za strukturom3, potrebe za priznanjem u zajednici, izraz kolektivne nu`de i prinude gra|anina da infantilnim igrama ostvari upotrebnu instant-svijest. Ali taj govor, zaista, nije osvije{}en - ne zna~i ni{ta, jer samo ponavlja frazu ispraznog sadr`aja. A procedura, ritual i obred kao jezgro komunikacije u praksi i nisu drugo do mentalne ma{ine kojima ljudi u~vr{}uju (quasi)kulturnu pripadnost kroz automatizam neophodan za mehani~ki ~in. U politi~kom, edukativnom ili poslovnom okru`enju rije~ je fasada, na{minkani prekriva~ po stvarnim te`njama ljudi koji ostvaruju komunikativni spoj. Rije~i su somnambulne maske, strate{ki materijal marketinga i prvi robni proizvod u historiji masovnog dru{tva. Trebalo je da pro|u hiljade godina da bi se komercijalni lingvo-otpadak pretvorio u trule`. Jezik u upotrebi nagomilava izraze i fraze. Enciklopedije i biblioteke odvajkad stalno rastu. Bujaju. Kada s vremena na vrijeme ne bismo zapalili neku zgradu biblioteke u Aleksandriji, 1 2 3

Gr~ki stihovni metar; Indijski stihovni metar; Erik Bern, dru{tveno strukturiranje vremena: “Koju igru igra{?” Nolit, Beograd 1980, str. 11;

95

ili Sarajevu, naprimjer, ugu{ili bi se od knjiga. Od re~enica i rije~i {to se talo`e kao jezi~ki sediment. Kao talog kulturnog iskustva u naporu ~ovjeka da jezikom op{ti. Od pamtivijeka svijet jeste ravna plo~a na le|ima slona ispod koga je bik {to stoji na kornja~ama koje plivaju u tinti. Bo`anski pisar sa svete guske trgne pero te tintom ispi{e po zemnoj plo~i sudbinsku nit. A beletristi~ki ~ovjek hoda po re~enicama kao beslovjesni lik u~e}i pravopis {to ga u posredni{tvu izme|u subjekta i bi}a diktira lingvisti~ki bog.4 ^itaoci prelistavaju knjige. Siroti mozak bi da se igra, prije no da radi. Da imitira izra`avaju}i se: nau~no, administrativno, teolo{ki uzvi{eno, umjetni~ki raskala{no, filozofski “zamr{eno”, pragmati~no i usiljeno, ili “narodnja~ki” so~no (a terminolo{ki neuskla|eno!?). Informacije po vijugama putuju kao formirani uzorak, kao oblik svijesti koji podra`ava ve} modelirane oblike svijesti. Ti uzorci su fraze. Specijalizirani stilovi govora su fraze. U elektro-medijima standardizirani i slika i zvuk. Pred o~ima upla{enog ~itaoca izrasta totalni sampling postmoderne, gdje ljudi kao mravi stvaraju kolektivni um - database, prvo u Gutenbergovoj galaksiji, a onda digitalno u carstvu Billa Gatesa. Ali jezik boluje od smrti. Klasificirani su “mrtvi” jezici kao latinski, ili starogr~ki, iroke{ki, tolte~ki, staroslovenski, naprimjer. Mrtvim jezicima aktivne zajednice ljudi ne govore u svakodnevnoj praksi. Mrtve rije~i zaboravljene su u rje~nicima i knjigama, ili u bespu}u provincije gdje periferne zajednice ljudi jo{ ~uvaju unikatni znak. Koji se u standardnom fokusu ne upotrebljava. Koji ne zna~i. @ivi li jo{ bar sanskrit - prajezik prirode? Jer u katastrofi govora dominiraju primjerci “`ivog” jezika koji, tako|e, ne zna~e ni{ta. Kancerogene info-strukture sterilizirane su od smisla: stranice “`ute” {tampe i politi~ke propagande u dnevnim listovima, masovna {und produkcija u elektronskim medijima gdje je zabava slikom i zvukom `alostan doping potro{a~a. Nebitan sadr`aj, {to se samo u formi razlikuje od nekog drugog “sadr`aja”, biva inkorporiran automatski u pa`nju. Zapravo, ne biva inkorporiran, jer pona{anje konzu4

“U po~etku bje{e rije~...” Ivan, 1.1;

96

menta informacije ne odre|uje njegovo znanje, ve} njegovo “znanje” (i pona{anje) odre|uje totalitarni impuls medijske potro{nje. McLuhanova teza da je medij poruka5 postaje o~igledna u postprosvjetiteljskom i hiperpotro{a~kom kolektivu gdje su George Orvell i Aldous Huxley validni proroci “negativisti~ke utopije”, kao zavr{ne slike odumiranja ljudskog dostojanstva. Kada umjesto svijesti dominira ne-svijest u zajednici, sloboda pojedinca jeste himera u politi~kom prostoru {to je strate{ki neva`an i napu{ten. U korist komercijalnih medija. Postindustrijsko informati~ko doba, gdje digitalna informacija predstavlja jedinu (virtuelnu) stvarnost, imperativno otkriva da je svijest roba, a da je jezik ne samo “prekriven dlakom” (i to vje{ta~ke proizvodnje!!), no da vi{e i nije sredstvo sporazumijevanja tamo gdje komunikacije nema. Ideal notorne dominacije ve} je postignut. Imamo primarne izvore emitovanja ~ija se influenca induktivno {iri. Komunikatori ni`eg reda izmjenjuju samo surogat informacije mehani~ki ponavljaju}i besmisleno isto. Arhitektura govora u kojoj djeli}i lingvo-strukture zauzmu odgovaraju}e mjesto obesmi{ljena je prazninom sadr`aja. Uloga {tampe bila je da obrazuje i opismeni elektronsko roblje. Da gramati~ki pripremi barbarogenu radnu snagu za informati~ki skok. Semiotika, pak, uva`ava i mnogo stariji code nego je govor6. U jeziku simbola signalizacija ~ulnog utiska: mirisa, boje, ukusa, dodira i zvuka, kao komunikativna jedinica za sebe, prethodi rije~ima. Taj arhi-jezik {to je potisnut morfologijom i sintaksom, budu}i neposredan i nedostupan intelektu, poslu`io je kao osnova rascjepa individue u kome podsvijest i tijelo imaju zaseban `ivot u odnosu na omamljeni ego. Signalna funkcija ~ula biva strate{ko sredstvo manipulacije od vremena magije pe}inskog slikarstva do network-marketinga. Subliminalna sugestija kao naredba u okviru poruke, maskirana u donjem pragu osjetljivosti ~ula na podsvjesnom nivou, finalni je uzrok somnambulizma ~ovjeka u masovnom dru{tvu. A, budu}i da ~ula pribavljaju podatke iz virtuelne 5 6

Marshall McLuhan “Poznavanje op{tila - ~ovjekovih produ`etaka” 1964. godine; Vidi djela F. de Saussurea i R. Barthesa;

97

stvarnosti, medij nije produ`etak ~ula7, nego lijevak kojim se kontrolirano formira politi~ka i komercijalna psihodelija kao uslov planiranog progresa. Tu “utopiju” razotkrio je psihijatar Wilhelm Reich, neposlu{ni u~enik Sigmunda Freuda. Napisav{i djela kao “Analiza karaktera”8 i “Funkcija orgazma”9, ili “Masovna psihologija fa{izma”10, Reich je lucidno, na eksperimentalan na~in, dokazao psiho-fiziolo{ku tehniku emocionalnog otu|enja. Otkrio da uzrok agresivnosti ljudske vrste nije mitska ili moralna devijacija, ve} neurozom i stresom transformirana (preusmjerena) sexualna energija. Protiv ~ovjeka je od za~etaka dru{tvenosti na zlo iskori{}ena i, civilizacijskim kontekstom deformisana, bazi~na prirodna sila. Freud je, “upla{en” kopernikanskom snagom genijalnog otkri}a, kao odgovor napisao esej “Nelagodnost u kulturi”11 gdje iznova mistificira negativitet ljudskog kulturnog iskustva odrediv{i ga u “nagon smrti” - Thanatos. Zapanjuju}e je da mislilac kao Freud previ|a kako, svojom tezom, ontolo{ki i civilizacijski utemeljuje ideologiju i kulturu mr`nje. Tek {ezdesetih godina ovog apokalipti~nog vijeka, najavljuju}i sexualnu revoluciju, Herbert Marcuse teorijski }e odbraniti mo} `ivota i sposobnost ~ovjeka da `ivi u dru{tvu. Studijom “Eros i civilizacija”12 Marcuse vra}a kulturu u historijski i{~ezlo (autenti~no) bi}e srca. Otu|enje u ontolo{kom smislu demistificirao je Fritjof Capra koji u “Tao fizike”13 ogla{ava pad lai~ke mehanike duha. Capra mi~e granice svjetonazora jer demonstrira da, nakon Newtona i kosmosa “~vrstih stvari”, kvantna fizika onemogu}ava ljude da grade arhimedijansku ta~ku upori{ta u esencijama van vlastitog bi}a. Svijet, koji je u ljudskoj uobrazilji “mapa, a ne teritorija”, tra`i conquistadora upu}enog na sebstvo, a ne na “kralja i otad`binu”. Nau~nik, ciklotron i ~estica povezani su 7

M. McLuhan “Poznavanje op{tila - ~ovjekovih produ`etaka”; W. Reich “Der triebhafte Charakter” 1925, “Charakter - Analyse” 1933. godine; 9 W. Reich “Die Funktion des Orgasmus” 1927. god; 10 W. Reich “Massenpsychologie des Faschismus” 1933. god; 11 S. Freud “Das Unbehagen in der Kultur” 1930. god; 12 H. Marcuse “Eros and Civilization” 1955. god; 13 F. Capra “The Tao of Physics” 1976. god; 8

98

u jedno sa interakcijom “subjektivne objektivnosti”. Tako, pri~a o svijetu istovremeno biva pri~a o sebi, jer spoznaju bo`anske neograni~enosti ometa percepcijska, ali, prvenstveno, izra`ajna nemo}. Znak jednakosti izme|u polisa i kosmosa, tek je prvi preduslov. ^ovjek je priroda, a priroda je svijest. I metafizika, drugim rije~ima, ekologija - nauka o du{i. Ali radi{no ~ovje~anstvo nakon metalurgije i energetske baze, kao primarnu otkriva industriju svijesti.14 Industriju pro{le budu}nosti koja izmanipulirani jezik {tampe modulira u digitalni code. Umjesto nafte, taj info-techno kapitalizam iscrpi stvarala~ke psiho-resurse, a talo`i mentalni {und. Ideal renesanse, ~ovjek kao centar svijeta, izrodio se u suprotnost. Jer ljudski um, izolovan od prirode, sve vi{e li~i na container. A roba sa gre{kom, pulp-fiction u geneti~koj prozvodnji ideja (hrane ili zabave), ve} generira mutacije u kulturi {to ugro`avaju evolutivni niz. Dakle, u svijetu koji nije stvarnost, ve} kulturna percepcija stvarnosti, ~ovjek mora prestati da falsifikuje sam sebe. Od pripovjeda~kog praiskustva, kada je prvi suplemenik vidio obzorje horizonta i pri~ao o “kraju svijeta” iza kojeg nije mogao vidjeti neki “drugi svijet”, ljudi se uzalud mu~e da fascinantno iskustvo preto~e u ograni~ene rije~i. Zamjenjuju}i teze: da je pri~a o pro{lom jedini postoje}i univerzum i lingvisti~ki monopol na stvarnost, daju se jeziku mo}i koje on izvorno nema: da bude “ku}a bitka”, kako bi rekao Heidegger, ili “~uvar stvarnosti”, kako je postulirao Aristotel (uspostavljaju}i prvobitne logi~ke kategorije u mimezi supstancijalnih odnosa subjekta - objekta - predikata). Jezik je postao svijet, a ljudi gramati~ko roblje. Kao duhovno odijelo jezik jo{ od Adama ~ini ~ovjeka, i “{titi” od naturalne stvarnosti individualno i kolektivno ljudsko bi}e. Tako, govore}i aluziju o po~etku, do{li smo do kraja. Ali ne na kraj teksta, jer postmoderni tekst beskrajan je, neoriginalan i autoreferentan - kao `ilava Gutenbergova biljka. Do{li smo do kraja sa upotrebom jezika kao tvorca stvarnosti. 14

H.M. Enzensberger “Nema~ka, Nema~ka, izme|u ostalog” - eseji: “Industrija svesti”, “Novinarstvo kao ples izme|u jaja”; BIGZ, Beograd 1980;

99

Preostaje nam samo da se ponavljamo i u historiji i u tekstu (a {ta je historija, nego tekst?). “Stvarnost” je postala tijesna sa 6 milijardi ljudi i megatonama fizi~kog i mentalnog sme}a. Tijesna uz ratove i terorizam, uz gospodina Huntingtona, {to kao `rec pseudo-teorije priziva “sukob civilizacija”. Tijesna pod vla{}u Thanatosa tr`i{ne i politi~ke apokalipse. Bje`e}i od tjeskobne stvarnosti (opet u tekst), zabavi}emo se duhom, ali ne duhom Kosmi~kog Zidara, jer je to preozbiljno za pismo u koje gledate. Tako|e, ne duhovima predaka, jer su preci balkanskih naroda `eljni da, ve} jednom, zaslu`e vje~ni mir. Mi, koji smo “connectovani” na ova slova, definitivno smo `ivi (~itam, dakle postojim) i zanima}emo se posljednjim danima duha u ~ijoj boci plovi svjetski brod. Kao i “Krstarica Potemkin”, kao “Mayflower”, leksi~ka arka plutala je da bi otkrila kopno. I na kopnu gra|evinu za koju babilonska kula nije ni ku}ica za ptice; japanski zamak od papira sa debelim koricama umjesto krova; piramidu od papirusa ~iji vrh te`i u nedosti`no nebo; pe}inu Altamiru gdje od olovci sli~nog koplja nacrtani bizon mre. Ba{ takvu dramati~nu epopeju imao je na umu Gabriel Garcia Marquez u rukopisima koji prori~u propast Maconda: “Prvi u nizu vezan je za drvo, posljednjega jedu mravi,” glasi sudbina, fatalna za obitelj Buendia. A hrabri Buendie tumarali su Macondom sve dok je u njima bilo strasti i grijeha. Dok su se probijali kroz pra{umu (jezika?) i kr~ili puteve u fantasti~nim predjelima gdje niko prije njih nije pro{ao, bili su uzor po kome `ivljahu i Atreidi, djeca Agamemnona i Menelaja, ratobornih gr~kih kraljeva, i faraoni, i Kennedyjevi, i posljednji kineski car Pu Ji. Ali, kada je Melquiades ogrnuo pla{t prolaznosti i oti{ao u predjele smrti, zameo ih je vjetar. No, ni prolaznost nije ono {to fascinira svrhu ogleda o jeziku. Jeziku prolaznost treba. Nema ~ovjeka koji bi mogao govoriti s vijekovnim iskustvom maternjeg jezika sasvim glatko. Zapelo bi mu. Ako ne u anti~kim po~ecima, ono, sigurno, u “mra~nom” srednjem vijeku punom udica i ~aklji. “Polazi mi za rukom da zamislim vrijeme bez automobila, bez lokomotiva, zastava, predsjednika vlade, sve}enika, zoolo{kih vrtova, jednodnevnih putnih torbi, televizora i long-

100

plejki, ali ne uspijevam zamisliti svijet, vrijeme... niz generacija bez knji`evnosti.”15 Skru{eno se ispovijeda Giorgio Manganelli ilustriraju}i Heraklitovu relativnost i Hegelov apsolutni duh (jezika i knji`evnosti). Ali, uz nepatvorenu beletristi~ku pravovjernost i devociju prema literarnoj dogmi, opominje nas Manganelli, {tampan je prvi jezi~ki klon. Neuni{tivi ~italac. ^iji nagon za samoodr`anjem biva izra`en kroz lingvo-egoizam. Dekadentno prihvatamo da: bajke i legende o prapo~etku jesu knji`evnost, knjige objave svih religija, unato~ sakralnom - izvanredna knji`evnost, filozofska i nau~na djela, ud`benici i novinska {tampa, umjetnine i politi~ki pamfleti, reklame, vicevi, uspomene, anegdote - sve {to se dogodilo ju~e - jeste knji`evnost. ^ovje~anstvo postoji u perfektu i neizvjesnom futuru, a to su, moli}u lijepo, glagolska vremena. Jezik se oteo tvorcu i ~ovje~anstvo od iskona sanja jezi~ki san. Zemlja je obavijena rije~ima i kre}e se po zakonima pravopisa. Einstein i Newton u Sun~evom sistemu nemaju {ta da tra`e. Egzistencijalno pitanje glasi: sporazumijevamo li se mi, ili gradimo zidove oko globalnog sela u kome likovi glume `ive ljude? Kineski zid je jedina gra|evina koja se vidi s Mjeseca i Bog mo`e samo da negoduje na takvu mizeriju. Ostavio nam je ba{tu punu cvije}a, {to u zagu{ljivim lingvo-laboratorijama i ne miri{e ba{ jako. Zato je “jezik prekriven dlakom” i rije~i ne nose slike za koje su odre|ene. Kao li{}e napadalo s grane i osu{iv{i se izgubilo sok, te slike ne samo da nisu stvarnost, ve} i fikcija koju virtuelno zidaju blijedi u “avetinjski grad”. Grad lingvisti~kog otpada i pre`ivjelih ideja {to prijete da u hiperprodukciji ugu{e kreativni um. Komunikativnim kanalima curi jezi~ki surogat, gust od redundancije. Kao istro{eno ulje zaga|uje u{i, usnu duplju, jezik, desni i zube. Namazan je po usnama kao zaprljani rouge. ^ik, neka se neko usudi da ka`e rije~ bujnu kao klicu p{enice, ili pupoljak ru`e grafitne. Takva rije~ bila bi lingvisti~ko ~udo i rijedak leptir ispod medijskog stakla.

15

^asopis “Quorum” br. 5-6, Zagreb 1998, str. 4, G. Manganelli;

101

Tragajmo. Gdje se skrivaju ostaci `ivota u entropiji komunikativnog sistema? Kuda nas mo`e dovesti potraga za Gralom? Do neupotrebljivih rije~i. Do Mehani~ke nevjeste16 koju na Internetu treba da oplodi Frankenstein. Do neizrecive {utnje... Ho}ete li zabosti bjeli~astu zastavu na smetlji{te historije, ili po`eljeti jezik koji se sla`e s va{im jezikom? Gibak i `ustar u istra`ivanju nepoznatog, jezik koji zna~i.

16

M. McLuhan “Mehani~ka nevjesta - folklor industrijskog ~ovjeka” 1951. god.

102

RIBA KOJA ISPUNI @ELJU

Bila je klizava. Klizava ko sestra ostriga. I pu` gola} na listu. Kao mlaz ulja, klizava. I hladna. Kraljica vla`nog dna. O, ribo! Rekoh joj: Da l’ da te vratim u rodnu vodu, ili da pr`im na vatri {to `e`e i ko`u topi - haljinu od voska navu~enu na elegantan led? Ali ta sirena bez glasa otvarala je usta za poljubac, prije no za rije~i. Nudila da liznem ljigav sok {to curi sa krlju{ti tamne. Jer jo{ je bila `iva i radoznala i nenasukana na sprud. A mrdala se kao {to ribe rade u borbi da srkne kiseonik {to joj izgara u krvi.

103

Egzorcizam

TUCI TUCI TUCI DOK NE PODIVLJA TUCI TUCI DOK NE PODIVLJA KADA PODIVLJA UBIJ BIJESNOGA PSA

104

BOSNA-SAVA COMPANY

Grad {e}era imao je slatku publiku, naro~ito seljan~ice rumene od kulena i |akova~kog vina. S obra{~i}ima od crvene paprike i {minke kupovane u Ma|arskoj i u Trstu, dobre curice, imale su doma}i odgoj. Kad je be}ar gleda, ona dvaput trepne, pa pocrveni. A onda se smije i ple{e cijelu no}. Ta slavonska kuhinja, ljuta paprika & be~ki valcer. A kad Sunce obasja jutarnji paysage, sve bi opet bilo ravno i slatko: kroz u{orena sela tekla bi rijeka Sava, paori gajili biljke i debelju{kaste svinje koje su rado slu{ale rock & roll i tako dobijale na te`ini. Band je dolazio u Bo{njake, selo kraj @upanje, da snimi long-play plo~u. Profy studio ROCKOKO bio je na glasu kao mjesto sa feelingom za nebesku mjuzu. Kao kad blueseri pje{a~e deltom Mississippija u filmu CROSSROAD: gore nebo, dole blato i gitara u ruci. Mi, Bosanci, uglavnom br|ani, jako smo `eljeli nau~iti pravi blues. Dvoranu kina u centru [e}er-Grada zvali smo Opservatorija. Izbaciva~, Milo Malotonac, bio je poznat kao MASTER BLASTER, jer u dvorani Posavci gledaju zvijezde. Velike i male. Velike zvijezde na pozornici rokaju HEAVY METAL, a male naroka Milo, ako treba. Na koncert do{la je raja iz Sarajeva. [atro, i{li su za nama, jer smo bili mlad & perspektivan band. Tip sa Alipa{inog Polja, mr{av ko da nikad nije vidio }evape, na vratima pita Milu: - “Da }ornem teke, rista, gatibo?” A Milo napravi kravatu ispod pazuha i ka`e: - “Proviri.” Za zvu~nik “high frequency power speaker” (visokotonac) Milo je govorio “malotonac”. Da je imao sre}e u `ivotu, zvao bi se BUDD SPENCER, ovako je ostao zaostao. Grupe su se pomijale @upanjom jo{ od ranog jutra. Prijava kod dviju nasmijanih slatkica s dekolteom {to je obe}avao toplu dobrodo{licu, tonska proba sa domorodnim tehni~arom zvuka koji je nudio ton ROLLING STONESA, iako svira{ ko papak, i anestezije u izobilju. Muzi~ari su pu{ili, pili i

105

pripremali se za svirku. Poslije READINGA, NASHVILLA & ILID@E, u @upanji se pucao najve}i BOOM-fest u ovom dijelu svijeta. Yogroo, stari bubnjar (njegovi preci bili su Bongo-Bongo), unezvjereno je brljavio: - “Papci, ha! \e mi je sin? \ee moj sin?!!” Valjali smo se u gr~evima ko bolesne hijene. Njegov top~i} ve} je 20 godina uzalud pra{io `ensko meso. - “[ta baljezga{? Hadume!” Podbadali smo. Yogroo je urlao: - “Rock and roll, {uperde! Ja sam izmislio rock!” U zadimljenom prostoru poletjeli su bubrezi, vanzemaljci, jetra, crijeva, {i{mi{i, ruke, noge. U`as. Histerija: Yogroo on the road again... Prehla|eni Tica pri~ao je o psima. Nos mu je curio u kriglu piva. Lije~io se antibioticima i drugim tabletama do kojih je mogao do}i. Umjesto u bubanj po~eo je svirati u `ivce. Iza{li smo napolje da bi on prikupio energiju gledaju}i u Sunce. Povjerio mi se kako no}ima sanja Band na TV i stotine izbezumljenih curica {to padaju u nesvijest i jure za nama dripcima na vrhuncu slave. Zagrlio sam ga. Pjevali smo i ljuljali auto. Ja od muke, jer sam uzalud ~upao iz Tice rhytm & blues za ve~era{nji koncert, a on (sa svojim psima) lepr{ao na haubi bla`eno ko p~ela u cvije}u. Sve je bilo plavo. Nebo. Cvije}e. I - auto, vozilo uvijek budnih ~uvara reda. Klasika: murja. Konjica u pogre{nom kadru. Legitimisali su nas. Bio sam civiliziran indijanac s europskom kulturom & osobnom kartom. Tica nije imao ni jedno, ni drugo. U duelu s nervoznim bljedolikim dao mu je lovu, a uzeo bezveze papiri}.

106

POLARNA SVJETLOST

U saksiji uzgajate globalno selo. Ra|ate, kuhate. U va{em loncu vri kosmi~ka supa. S ramena pauk mode tka unikat-pau~inu umjesto donjeg rublja, neprocjenjivi ru~ni rad. [ta bi mu{karci bez `ena? Galopirali, kentauri bez iluzija, o~ima u Mjesec bez rije~i. Pljuvali u dalj. @ene iza|u u {etnju, na generalni {trajk, i razgledaju izloge po gradu. Kupuju, jer im je u cvije}u obe}ana ljubav, a dozvoljena metla (koju ne treba jahati kad padne mrak). U ime mu{karaca, prije planetarnog svr{etka, kapituliram u bezuslovni mir. Ja nisam ja~i pol prema `enama. Osjetim strah kad kleknem dok ona le`i, umorna striptizeta na zidu sa koga svjetlo curi u civiliziranu sobu spremnu za iskonski ~in.

107

ORALNI INTERVIEW

Kao reporter lokalne TV i urednik programa za kulturu do{la je naoru`ana u stan: diktafon, mini} - tik ispod pojasa, dug i o{tar jezik, agresivna {minka. Poljubila me napu}enim usnama kao Mick Jagger ili Goldie Hawn. Kao da je na{pricala sintetikom - usne umjesto sise. Pitala me za{to uz sofisticiranu frazu pi{em i vulgarizme od kojih je`i ko`a ~italaca, u jednoj ruci, ve}, dr`e}i diktafon, u drugoj joystick s kojim sam od ro|enja intimno vezan. Jeknem od zadovoljstva, jer na diskretan na~in, ona bje{e inspirisala moj spisateljski nerv. - “Jo{ od Platona...” ka`em: - “...koji je dr`avotvotvorno sudio o filozofima, ili Ovidija...” nastavim: - “...{to je prognani~ke poslanice pisao ex Ponto...Ah!” Sablaznim se od sjekuti}a kojim je urednica marljivo grickala ko`ni mikrofon. Zbunjeno prozborim: - “...pisci su kvarna roba. Zavide vlastodr{cima, jer tirani neka`njeno vr{ljaju me|u gra|anima kao po mravinjaku. Pobo`ni je kralj David obljubio `enu ubiv{i joj mu`a, a Napoleon, nizak rastom, na koljena bacio Evropu...” Reporterka me pogledala kle~e}i, sa rumenilom na licu, ali bez stida. - “Knji`evnici su pisari {to tu|i `ivot preta~u u tintu, moralni strvinari {to iz davnina stra`are nad grijehom, ali piskarala bez hrabrosti za djela o kojima sanjaju i pi{u!” Govorio sam u vatri grizu}i usne, sa {umnim uzdisajima i roze flekom u zatamnjenom vidnom polju. Bijah na glasu kao pismeno i snala`ljivo kopile: da li da vesela dama pusti u medijski eter pi{~ev sladostrasni krik? Iza svr{enog interviewa poslu`im joj whisky sa ledom uz dva-tri par~eta lubenice. Jako se ~udila snimljenim rije~ima, jer njena vizija knji`evnosti piscu daje oreol du{ebri`nika. - “Zar nije farsa...” uzvratim: - “...u ovom moru bluda i kala tra`iti od pisca da se uzdr`i od plijena, da bude ~uvar krijeposti?”

108

Popravljala je ru` i trepavice ispred prozirno plavih o~iju u koje mo`e stati jo{ jedan, bar, ovako mahnit svijet, ta krasna `ena {to je u~inila na trenutak da se osje}am radosno kao predsjednik USA.

109

OSVOJENA ZEMLJA

Ku}e u sun~anim nao~arama i njive, obrasle u o{tru travu kroz koju gazim bos, i sa strahom u prstima. Skidam se go kraj jezera iz |a~kih dana u kome ribe ne borave do daljnjeg. Po mulju mrijeste se granate i avionske bombe. Hop! Ma~ka vazdu{aste dlake (psi na u`etu). U zemlji je sigurnost, {apnem, i obuhvatim kuglu kao da }u originalni globus vratiti natrag me|u igra~ke. Vidim: moj otac peca i ma{e {tapom ko da diriguje ribama dok ja u znoju ~eprkam gliste koje tek treba da se kupaju u pro`drljivoj vodi. Gledam: trava; otresem s nosa latice cvije}a i slu{nem bubu koja gun|a da je uho lo{e skloni{te. Mir. Nikoga na pla`i. Ni na granama gugutki nema. Kin|ur-ptice, ne slije}u na ~a|avi krov: evakuisane davno iz oka, iz zavi~aja, sna.

110

PRED LICEM SVIJETA

Ljeto je. Miris pra{ine i bitumena, sa zrikavcima {to nadja~aju {kripu patika: pje{a~im po auto-putu. Ljeto je. Trava vene u kukuruzima iz kojih proviruju tikve. Jabuke na stablu, kao ponu|eni dar. Na le|ima mi ranac iz kojeg curi sok zgnje~enog paradajza da porumeni i zakiseli osoljeni znoj. Kako je slatka sloboda! cerim zube, usne - ogledam u dioptriji nao~ara osobu jednaku meni gdje se umiva u mlazu vode {to curi izme|u kamenja na ulazu u tunel. Iz tog `ivotvornog tunela, sa odmrznutim srcem iz mraka, iza}i }e pred lice svijeta, veseo i pra{njav humanoid za XXI vijek.

111

Recenzija za knjigu pjesama Dinka Deli}a: “Bosanska knjiga mrtvih”

Klju~ne rije~i Deli}eve knjige: Rock & roll, Deep Purple, fender stratocaster, sex, ljubav, Bosna, rat, pivo, Harley Davidson, postmodernizam... Dugo se u bosanskoj poeziji nije pojavila sli~na knjiga. Dobrovoljno ali i o~igledno po vlastitoj vokaciji skrajnut od pomodnih poetskih tokova i “nacionalno-humanisti~kih” paradigmi opjevavanja svih mogu}ih i bezbrojnih tragedija trenutka, vremena i toposa, Deli} se pojavljuje kao re-kreativni duh, pazite sad, beat-pjesni{tva. Kao demijurg smisla, on nam donosi i vra}a jednu zaboravljenu svje`inu i jedan zaboravljeni feeling autoironije koja, budu}i ukalkulirana u srcu samoga pjesni~koga subjekta, ni svijet, ni sebe, ne spa{ava radikalne a zdrave razornosti. Recimo izravno: Deli}eve su aktivne i djelatne pjesni~ke tradicije vezane za rock, beat, omladinske pokrete. Za sve to sve smo do ove knjige mogli i misliti da je passe, da je neaktualno i da je svr{ilo svoju povijesnu ulogu i funkciju. Samosvojnom autorskom snagom Deli} nas uspijeva ubijediti da se povijest ponavlja ne samo kao farsa ili kao rat, ve}, eto sada - i kao vrijednost. Deli} do/pokazuje da povijesni tektonski poreme}aji umiju o`ivjeti zaboravljene vrijednosti. Koje to vrednote pjesnik o`ivljuje? I kojim vrednotama on svjedo~i? Na diskurzivnom planu njegov je pjesni~ki jezik u najboljoj tradiciji beat i rock-poezije 60-ih godina. Na ideologijskome pak planu (ideologija kao neizbje`na aktivnost proizvo|enja stanovite vrijednosti kao stanovite mo}i, ne obrnuto!) njegov pjesni~ki svijet ima tako rijetki i vrijedni, ali vrlo ~esto i mnogima neuspostavljivi, tuch sa stvarno{}u (neizbje`nom se ideologijskom mi{ljenju gubitak kontakta sa stvarno{}u, po definiciji ve} de{ava). Emanacije toga su svijeta rock & roll, sex, droga, ljubav, ali i bol, patnja, smrt, propadanje, raspad i destrukcija.

113

Generalna je karakteristika Deli}eve lirike ironija (kako lirika ovdje svje`e i obnovljeno zvu~i) koja ju boji osobenom duhovito{}u i zdravim i blagim sarkazmom (a {to bi u standardnim genolo{kim definicijama lirike moglo biti contradictio in adjecto). Osim toga, Deli} izravnim verbalizmom (koji se prelaze}i u narativizam transponira u pjesme u prozi ili pak u poetske eseje) dr`i suspens i vodi poetsko-strukturnu nit k ekspresivnom ili za~udnom poantisti~kome kraju. Obi~no je taj i takav kraj i smisaoni klju~ cijele pjesme. Na jezi~kom planu pjesnik naslje|uje i plodonosno osvje`uje jezik underground pjesni{tva, jezik marginalnih dru{tvenih skupina (lokalni svira~i, svjetski rockeri i uli~ni fuckeri), re-kreira slike road-movie filmova (ne mo`emo se oteti utisku kako su njegovi putuju}i svira~i tek iza{li iz filma Goli u sedlu), uvodi (u bosansko pjesni{tvo) jezik virtual-reality, jezik elektronskih medija i uop}e, inaugurira jedan novi pjesni~ki jezik. U tome tek on je imao jednog prethodnika u BH poeziji - Gorana Simi}a (isp. npr. knjigu Vertigo) i sa Simi}evim odlaskom iz Bosne, {anse za aktualiziranje jednoga (post)modernoga jezika u BH poeziji bile su neznatne. Ne moramo, naravno, isticati da ovdje, govore}i o jeziku, govorimo o vrijednostima. S (post)modernim se jezikom oslobo|a izuzetna poetska, pa ako ho}ete i dru{tvena energija razlike, different-nosti, margine i osloba|a se jedna nova paleta boje koja se dru{tvenom poretku name}e kao boja duge, a ne boja sivila dr`ave, sustava ili totalitarne ideologije. Tako|er, ne moramo niti isticati kako se ove vrijednosti u nas jo{ do`ivljuju kao subverzivne ili, najbla`e re~eno, ezoteri~ke emanacije evropocentrizma (ili amerikanizma). Da ni{ta drugo, u ontolo{kom pogledu, nije o`ivio osim margine (rockeri, fuckeri, loveri, vagabundi i antiideolozi), a jeste, Deli} bi zaslu`io svoje mjesto u iznova konstituiraju}em studiju bosanske knji`evnosti. Uspjev{i ovim rukopisom, u pravi ~as, progovoriti o mraku ali i o spasu, o zlu ali i o dobru, o ideologiji ali i o `ivotu ({to je na apsolutno suprotnom kraju), o ljubavi ali i o sexu, o putu ali i o smrti, Deli} je u na{em pjesni{tvu povukao jednu duboku brazdu osobnosti, uvjerljivosti i vi{estrane i vi{estruke vrijednosti.

114

Osim ovoga svega, u skicama i ~itala~kim krokijima eto kazanoga, valja re}i (kako je to i jedino mogu}e i nu`no u ovakvom tipu poezije) da je Deli}eva diskurzivna matrica temeljno autoreferentna te da se kroz stalno samopropitivanje od postmodernisti~ke manire proizvela u autokreativnu komunikaciju s ~itaocima. Dr. Ned`ad Ibrahimovi}

u Tuzli, 8.6.2001.

115

Dinko Deli}, “Bosanska knjiga mrtvih”, proza-poezija

Po{to smo se davno dogovorili (Ko?) da knji`evnost podijelimo, izme|u ostalih podjela, na poeziju i prozu pa da ih onda tako i objavljujemo, Dinko Deli}, razbija~ konvencija s ku}nim odgojem, odlu~io je da i suprotan slu~aj - kombinacija poezije i proze, mo`e dobro da funkcionira, pa nam je ponudio knjigu koja ska~e s puste poezije na pustu prozu, sa lirike na esejistiku, sa pjesme na pri~u, etc. Ne znam kako }e drugi, ali meni se ovo ~ini provokativno i dobro. Uostalom, u ovom (svakom!) surovom vremenu kad nas ~itaju samo rodbina i prijatelji i pokoji zanesenjak, ovakva knjiga mo`e biti dobar na~in da imamo presjek jednog duhovnog svijeta, na~in na koji on (svijet) funkcionira u raznim formama a da mi to vidimo, pa volja nam u~estvovati, volja nam odbaciti ga; tu le`i istovremeno i opasnost i kvalitet ove knjige: ja mislim da je ona dovoljno hrabra da ovo sve u sebi pomije{a, pa {ta bude. “Eto, tako se ja, bar na papiru, nadmudrujem sa svim i sva~im”, ka`e sam autor, koji elementarno jeste pjesnik (sjajne pjesme “Paysage sa balvanima”, “Demokratski dijalog”, “Snaga argumenta”, “Posttraumatski sindrom”, te po svemu programska “Osvojena zemlja”), ali i domi{ljalo, tj. esejist (“Moja prva knjiga” i sjajni “Posljednji krik patke”), pa onda i pisac kratke pri~e (“Kalemegdan-Slavija” i par on the road pri~a). Duh Dinka Deli}a je rasut ali ne neorganizovan, on samo tra`i pogodnu formu u koju }e smjestiti trenutni literarni izazov, zato je ova knjiga sva{tara u najboljem smislu rije~i. Deli} se prema svojim “rukotvorinama”, kako ih sam zove kad se odmakne od dragog ega, odnosi kao Freddy Mercury: “I want it all, and I want it now!” Ovo je knjiga koja misli da zna kako se gubi du{a, ali je (du{u) stalno obr}e i prevr}e ne bi li dostigla makar kakav (ne bitno vi{i) smisao, pa je naravno ne gubi nego oblikuje, kao i svaki “normalan” misle}i stvor. Deli} pod kontrolom dr`i svoje ga|enje, {to je za ovakvu vrstu knjige potrebno, i naj~e{}e

117

uspijeva da sofisticirano zauzda svoj bijes jer zna ironizirati gotovo sve (“{ta radi narod”, “Rije~ urednika”). Njegova kobajagi opsjednutost polom (da li doista drugim?) u stvari jeste rezultat `elje da se {okira prije nego dopadne (beat, beat, beat); prolazim koz tekst i nalije}em na smjene nevjerovatno “mehke” lirike, toplih poetskih slika, sa iznenadnim morbidijama onoga {to pjesnikovo oko registrira i ogoljuje. Dobra ilustracija za to je pjesma “Wc” s jedne i “Ispovijest viteza od La Manche” s druge strane. Ova knjiga ho}e (i na silu!) pisati o onom {to je la`nim moralom, posebno onim “na{kim”, gurnuto ustranu, marginalizirano, pa bje`e}i u (liri~nu!) prostotu, Deli} se volens-nolens vra}a bosanskoj (bo{nja~koj!) stvarnosti, od koje i kad pobjegne{, mora{ jednom, negdje, usred zahuktale savremene civilizacije izgovoriti “Srebrenica”. Ovi su radovi itekako svjesni te {izofrenije u poetskom govoru, i zato nepatvoreni. Ova je knjiga neobi~an oblik autobiografije, pri~a o bje`anju iz knjiga da bi se jo{ `e{}e u njih vratilo. Deli}eve pjesme su, hajde da ka`em, lirsko-politi~ke, jer “uz jednu Beatrice, Lauru i Lenku Dun|ersku ~itaoci }e izgovarati ime male Mukelefe kao dokaz da su sva imena dobra za prave ljude.” Deli}, nasre}u, u svojim pri~ama i pjesmama nema bo{nja~ki kompleks ni`e/vi{e vrijednosti, {to je zorno u recentnoj literarnoj produkciji posljednje decenije, s poja~im razlogom, ali on svoju poetiku smje{ta u kontekst koji ne podrazumijeva opoziju niskovisoko, nego negdje dizdarevi}evski, ’nako sredinom (Narod ko narod, tje{im se./I/drugi narodi rade takve stvari). Sve u ovom rukopisu htjelo bi da bude istovremeno i klasi~no i netipi~no (uporedi pjesme “Knjiga mrtvih” i “Oda pi~ki”), i napada~ko i odbrambeno (kao i svaki rat!), mahala{ko i velegradsko (kao da ima samo jedno, ili samo drugo), i prepoznato i nepoznato (knjige, knjige), i evropsko i bosansko (o, realije) i djetinje i odraslo (ah, mu{karci), i eliotovsko i elisovsko... umorih se. Ovo je, u stvari, jedna dobra {izofreni~na knjiga. Ona od tebe tra`i da se trudi{, da ne prelije}e{ tek tako preko njenih otvorenih i zatvorenih zna~enja, provokativna je i pametna - Dinko Deli} je u svemu ovom “civilizirani Indijanac

118

s europskom kulturom & osobnom kartom”. Valja mu vjerovati, ina~e nema poezije, makar njegove. Kad se razgrnu namjerno istovremeno stavljeni velovi europske esejisti~ke preu~enosti i ameri~ke naivne prostote, dobijete ~iste, nepatvorene, melanholi~ne (hajde da ka`em bosanske pa {ta bude) stihove gotovo klasi~ne ljepote: “Kin|ur-ptice, ne slije}u na ~a|avi krov: evakuisane davno iz oka, iz zavi~aja, sna.” Sarajevo, maj 2001.

Ferida Durakovi}

119

Bilje{ka o autoru i tekstu

* Dinko Deli} ro|en je 02.11.1957. godine u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je zavr{io u Grada~cu, a Filolo{ki fakultet u Beogradu 1980. godine. Do 1993. Radio je u Grada~cu kao profesor knji`evnosti, pisao, bavio se muzikom i pozori{tem. Od 1993. `ivi u Tuzli. Sara|uje sa nevladinim organizacijama na projektima u kulturi i obrazovanju. Objavio je zbirku poezije “Oplja~kani sarkofag” 1998. u Sarajevu u izdanju biblioteke “Harfa” Me|unarodnog centra za mir. Objavljivao je poeziju, prozu i knji`evne studije u ~asopisima i novinama: Knji`evna kritika, Putokaz, Knji`evna revija, Odjek, Most, Lica, Album, Behar, Hrvatska misao, Iza, Prosvjetni list, Forum Bosnae, Kolaps i Diwan (kojeg i ure|uje).

* * Tekstovi iz prve knjige, “Oplja~kani sarkofag”, uobli~eni su u periodu od prolje}a 1995. do prolje}a 1996. Sticajem okolnosti knjiga se pojavila iz {tampe tek 1998. i promovisana u Sarajevu, Grada~cu, Tuzli i Te{nju. Tekstovi iz druge knjige, “Bosanska knjiga mrtvih”, formirani su od 1997. do po~etka 2001. godine. Iako iz obiju knjiga ima tekstova koji su pisani i prije 1992, autor smatra da su tek u posljeratnim izdanjima svi ozna~eni tekstovi dobili pravu namjenu i strukturu. Rukopis “Bosanske knjige mrtvih” varira motive koji se mogu na}i i u “Sarkofagu” pa obje knjige valja smatrati za cjelinu.

* * * Sadr`aj “Knjige mrtvih” objavljivan je u periodici od 1998. do sredine 2001. godine, a u ovom izdanju pretrpio je neznatnu redakciju i pobolj{anje. Uz naslov ~asopisa slijedi redni broj teksta u sadr`aju knjige.

121

Album: 2,4,5,7,8,9,10,16,17,18,20,21,22,24,28,35,37,39,46,54,55,56,58, Behar: 11,15,29,57, Diwan: 3,31,42, Forum Bosnae: 19,53, Hrvatska misao: 6,13,30,33,34,45,48, Iza: 38, Kolaps: 23,26,27,36,43,47,50,60, Lica: 14,25, Most: 51, Odjek: 1,40,44,49,59, Prosvjetni list: 12,32,41,52.

122

SADR@AJ

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

Knjiga mrtvih ... /7/ Dobra navika ... /8/ Zemlja ljubavi ... /9/ Ispovjest viteza de la Mancha ... /10/ ^uvar izgubljene stvarnosti ... /12/ Kolektivna odgovornost ... /13/ Genocid ... /14/ @ivotinja se vra}a ... /15/ Ghostbusters ... /18/ Oda pi~ki ... /19/ Paysage s balvanima ... /20/ U klopci postmodernizma ... /21/ Glad i Elektro-distribucija ... /22/ Bogdan Bogdanovi} govori u Sarajevu ... /23/ Demokratski dijalog ... /25/ Legenda o srcu ... /26/ Mo} transformacije ... /27/ Moja prva knjiga ... /28/ Uskrsnu}e Doriana Graya ... /30/ Snaga argumenta ... /38/ Reprodukcija ... /39/ Pamphlet o ljubavi ... /40/ Posttraumatski sindrom ... /41/ Big Bang ... /42/ Sadaka City ... /43/ Dossier Haag ... /44/ Ljetovanje ... /45/ Love Story ... /46/ [ta radi narod ... /48/ Rije~ urednika ... /49/ Omladinska ljubavna {tampa ... /50/ Katarza ... /59/ Prizivanje duha ... /60/ Podzemni Parnas ... /61/

123

35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64.

Wc ... /62/ Poema barbariana ... /63/ Supernova ... /64/ Volim te, slatko stvorenje ... /65/ Preljuba ... /76/ Himna ... /77/ Moj prijatelj kriti~ar ... /78/ Perspektive knji`evnosti ... /79/ Posljednji krik patke ... /80/ Duhovi Srebrenice ... /81/ Ekshumacija ... /82/ Veterani ... /83/ Servisna informacija ... /84/ Pomirenje ... /85/ Pitecantropus erects ... /86/ Kalemegdan - Slavija ... /87/ Prestanak opasnosti ... /92/ Jovan Du~i} na Kalemegdanu ... /93/ Jezik prekriven dlakom ... /94/ Riba koja ispuni `elju ... /103/ Egzorcizam ... /104/ Bosna-Sava Company ... /105/ Polarna svjetlost ... /107/ Oralni Interview ... /108/ Osvojena zemlja ... /110/ Pred licem svijeta ... /111/ Recenzija za knjigu pjesama Dinka Deli}a: “Bosanska knjiga mrtvih” (N. I.) ... /113/ Dinko Deli}, “Bosanska knjiga mrtvih”, proza-poezija (F. D.) ... /117/ Bilje{ka o autoru i tekstu ... /121/ Sadr`aj ... /123/

124

ISBN 9958-9290-0-7

biblioteka KOLAPS

U.G. 'Alternativni institut' KOLAPS® production

LIFE IS SERIOUSLY DAMAGING HEALTH INC.