Boris Dezulovic - Kolumne

A da sagradimo aerodrom u Kleku? Boris Deţulović | 09/10/2013 Onda, ima li netko neku ideju?  –  pitao  pitao je predsjednik predsjednik Vlade Zoran Zoran Milanović, nagnut nagnut nad veliku geografsku kartu Republike Hrvatske.  –  Itko?  Itko? Ikakvu? Okupljeni oko stola  – hrvatski  – hrvatski i

bosanskohercegovaĉ bosanskohercegovaĉki ki ministri, struĉnjaci iz Europske unije,  gledali su u mapu kojom se  prometni i graĊevinski graĊevinski inţenjeri, sve goli ekspert i vizionar –  gledali  beţivotno opruţio jugoistoĉni jugoistoĉni krak Republike Hrvatske, Hrvatske, brutalno kod Neuma presijeĉen presijeĉen s  petnaestak kilometara kilometara Bosne i Hercegovine. Hercegovine. I kako kako god oni gledali, gledali, raĉunali i putovali kartom, kartom, do Dubrovnika se nije moglo kopnenim putem, a da se kaţiprstom ne razdjeviĉi teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Osim, moţda…  – Most  – Most do Pelješca! – naglas – naglas se dosjetio jedan ministar, već u sljedećem trenutku se uplašivši vlastitog samopouzdanja.  Osim, naravno, mosta  –  presjekao  –  Osim,  presjekao ga je Milanović. –  Ne  Ne misliš valjda da si si prvi kojemu je  palo na pamet?!  Preskupo –  kratko  kratko mu je objasnio ministar financija.  –  Preskupo

Društvo je buljilo u kartu, tupo i bez slutnje ideje, krišom se pogledavajući pogledavajući ispod oka, pa vaţno kaţiprstom i palcem trljajući brade.  Ukratko, ako sam vas dobro razumio  –  ohrabrio  ohrabrio se najzad iz pozadine jedan iz Europske  –  Ukratko, komisije – valja  – valja nam naći rješenje kako premostiti ovih petnaest kilometara  bosanskohercegovaĉkog  bosanskohercegovaĉkog izlaza na more? more?  Ukratko, da –  dobacio  dobacio je netko.  –  A  A da nije most.  –  Ukratko,

 – Pa  – Pa rješenje se nameće samo od sebe –  progurao se ova j kroz do stola, pa praćen nepovjerljivim pogledima poĉeo kaţiprstom crtati po karti. – Ovdje –  Ovdje kod Ploĉa napravite kruţni tok, da se putnici vrate prema Splitu i nastave auto -cestom preko Zagreba i Lipovca na Beograd, pa auto-putem dolje do Leskovca. Dalje  je lako: Priština-Peć-Podgorica na Budvu, magistralom preko Herceg-Novog, i hop!, eto ih i h u Dubrovniku. Sve zajedno manje od

dvadeset ĉetiri sata voţnje.  – Zvuĉi  – Zvuĉi dobro – sloţio – sloţio se premijer Milanović.  I najjeftinije – uţgao  –  I  – uţgao se bosanski ministar graditeljst va. – Infrastruktura  – Infrastruktura već postoji, svi su ti auto- putovi  putovi i ceste već sagraĊeni, i Hrvatskoj Hrvatskoj bi preostalo napraviti napraviti samo jedan jedan veliki, suvremeni kruţni tok u Ploĉama.

A tunel?

Okupljeni su gledali u kartu i znaĉajno klimali glavama. Tek je jedan od  potpredsjednika hrvatske vlade sebi u bradu psovao vlastiti manjak samopouzdanja, zbog kojega to nije prvi

naglas kazao, kako se već prvi, još sinoć, toga i dosjetio.  Ili to –  upao  upao je drugi jedan iz Europske komisije  –  ili  ili aerodrom u Kleku.  –  Ili  Aerodrom u Kleku?! –  okrenuli  okrenuli su se svi prema njemu.  –  Aerodrom  Pa da. Jedan u Kleku, drugi u Bistrini, pa da ljude s a utima prebacujemo teretnim avionima.  –  Pa Znam ĉovjeka u Iljušinu.  To je glupo  –  odmah-nuo  odmah-nuo je tip iz Europske komisije.  –  Zanimljivo,  Zanimljivo, ali glupo.  –  To  A tunel? –  ohrabrio  ohrabrio se sad hrvatski ministar graditeljstva.  – Tunel Tunel ispod Bosne i  –  A Hercegovine?  Tunel? Zanimljivo. Glupo, ali zanimljivo  –  klimnuo  klimnuo je onaj iz Europske komisije.  –  Mislim  Mislim  –  Tunel? da smo na dobrom putu.  Tako je. A kroz cijevi tunela, pazite sad  –  teatralno  teatralno je ustao jedan hrvatski ministar. –   –  Tako Hyperloop vlak!

 – Hajper  – Hajper šta?  – Hyperloop  – Hyperloop vlak. Ĉitao sam nekidan o tome, vlak od aluminijskih kapsula u cijevima pod niskim zraĉnim tlakom, na elektromagnetski elektromagnetski pogon. To u svijetu već rade. Išao bi tisuću i pol kilometara na sat.  Jebemti, to je to! – uskliknuo  Koliko nam treba da to  –  Jebemti,  – uskliknuo je premijer Milanović oduševljeno. –  Koliko napravimo?

 – Paaa…  – Paaa…  ohladio je netko upaljene mozgove.  – A  – A šta će turisti s autima u Kleku? –  ohladio  Fak!  –  Fak!

Društvo je nastavilo buljiti u kartu, tupo i bez ikakve ideje, krišom se pogledavajući pogledavajući ispod oka, pa vaţno kaţiprstom i palcem trljajući trlj ajući brade.  A koridor preko Bosne i Hercegovine?  –  tiho  tiho se najzad oglasio jedan s dna stola.  –  A

 – Kako  – Kako misliš, koridor preko Bosne i Hercegovine?!?  Lijepo, da spojimo cestu do BH-granice s onom na drugoj strani granice  – nesigurno nesigurno je ovaj  –  Lijepo, objasnio svoju posve ludu zamisao.

 – Misliš,  – Misliš, da putnici s automobilima samo produţe cestom preko BiH do Dubrovnika?  – U  – U osnovi… da.

Okupljeni su gledali u kartu i znaĉajno klimali glavama. Tek je jedan od  potpredsjednika hrvatske vlade sebi u bradu psovao vlastiti manjak samopouzdanja, zbog kojega to nije prvi

naglas kazao, kako se već prvi, još sinoć, toga i dosjetio.  Ili to –  upao  upao je drugi jedan iz Europske komisije  –  ili  ili aerodrom u Kleku.  –  Ili  Aerodrom u Kleku?! –  okrenuli  okrenuli su se svi prema njemu.  –  Aerodrom  Pa da. Jedan u Kleku, drugi u Bistrini, pa da ljude s a utima prebacujemo teretnim avionima.  –  Pa Znam ĉovjeka u Iljušinu.  To je glupo  –  odmah-nuo  odmah-nuo je tip iz Europske komisije.  –  Zanimljivo,  Zanimljivo, ali glupo.  –  To  A tunel? –  ohrabrio  ohrabrio se sad hrvatski ministar graditeljstva.  – Tunel Tunel ispod Bosne i  –  A Hercegovine?  Tunel? Zanimljivo. Glupo, ali zanimljivo  –  klimnuo  klimnuo je onaj iz Europske komisije.  –  Mislim  Mislim  –  Tunel? da smo na dobrom putu.  Tako je. A kroz cijevi tunela, pazite sad  –  teatralno  teatralno je ustao jedan hrvatski ministar. –   –  Tako Hyperloop vlak!

 – Hajper  – Hajper šta?  – Hyperloop  – Hyperloop vlak. Ĉitao sam nekidan o tome, vlak od aluminijskih kapsula u cijevima pod niskim zraĉnim tlakom, na elektromagnetski elektromagnetski pogon. To u svijetu već rade. Išao bi tisuću i pol kilometara na sat.  Jebemti, to je to! – uskliknuo  Koliko nam treba da to  –  Jebemti,  – uskliknuo je premijer Milanović oduševljeno. –  Koliko napravimo?

 – Paaa…  – Paaa…  ohladio je netko upaljene mozgove.  – A  – A šta će turisti s autima u Kleku? –  ohladio  Fak!  –  Fak!

Društvo je nastavilo buljiti u kartu, tupo i bez ikakve ideje, krišom se pogledavajući pogledavajući ispod oka, pa vaţno kaţiprstom i palcem trljajući trlj ajući brade.  A koridor preko Bosne i Hercegovine?  –  tiho  tiho se najzad oglasio jedan s dna stola.  –  A

 – Kako  – Kako misliš, koridor preko Bosne i Hercegovine?!?  Lijepo, da spojimo cestu do BH-granice s onom na drugoj strani granice  – nesigurno nesigurno je ovaj  –  Lijepo, objasnio svoju posve ludu zamisao.

 – Misliš,  – Misliš, da putnici s automobilima samo produţe cestom preko BiH do Dubrovnika?  – U  – U osnovi… da.

 – Previše  – Previše komplicirano –uglas se sloţio gremij mozgova oko stola.  Ma da, palo je i meni napamet  – ne  Ali je  –  Ma  – ne trepnuvši je slagao premijer Milanović. –  Ali  prekomplicirano.

Eto taj trenutak, drugovi i drugarice, to je ono zbog ĉega bih volio da sam ministar u vladi. Da sam ministar bilo ĉega, pa da kao ministar zaduţen za bilo što prisustvujem tom hrvatsko  bosansko-europskom brainstormingu koji je traţio i nudio najrazliĉitija i najmaštovitija rješenja za prometnu izolaciju Dubrovnika, povijesno - politiĉki  politiĉki usud koji je krajnji krajnji dalmatinski, odnosno hrvatski, odnosno europski jug ostavio izvan te ritorijalno integralne

Europske unije, pa nakon ţustre višesatne rasprave zakljuĉio kako je koridor kroz Bosnu i Hercegovinu – najjednostavniji  – najjednostavniji dakle produţetak auto -ceste do Dubrovnika  –  previše  previše kompliciran.

Jednog dana…  priznao je tako u intervjuu za  – U  – U poĉetku ma ndata i sâm sam se zalagao za cestovni koridor –  priznao  bosanskohercegovaĉku  bosanskohercegovaĉku televiziju predsjednik Vlade Zoran Milanović.

 – Ali  – Ali to je ipak prekomplicirano rješenje. Dvije hiljade i trinaesta godina teĉe, ljudski je um domislio posv e sulude i nevjerojatne stvari,  pametni friţideri sami nam nam naruĉuju hranu, hranu, letimo na turistiĉke izlete u svemir kao na Kornate, uzgajamo plave jagode s genom ribe, otporne na hladnoću, presaĊujemo ljudske organe kao blitvu, hakiramo ljudski mozak, gradimo kilometar visoke nebodere i tunele za  podzemne hyperloop-vlakove brţe od zvuka, toliko su tehnologija i znanost otišle naprijed da

 je smišljen ĉak i naĉin naĉin kako da Hrvati plaćaju porez, porez, a obiĉna jedna jedna petnaest kilometara kilometara dugaĉka cesta, kakvu je u TuĊmanovo vrijeme Hrvatska vojska gradila do svake ministarske i generalske vikendice, europskoj je pameti  –  previše  previše komplicirana! komplicirana! Jednog dana –  o  o jebem te, europski referente! – vozit  – vozit će se Europljani auto -cestom prema  jugu, na golemim rampama kod Kleka Kleka zajedno s a utomobilima ukrcavat će se u futuristiĉke

teretne hyperloop vlakove, nakon tridesetak sekundi bezglave jurnjave niskotlaĉnom  podzemnom cijevi cijevi divovskim se vakuumskim vakuumskim liftovima iskrcavati na naplatne naplatne kućice pred pred Bistrinom, pa produţiti auto-cestom prema Dubrovniku, zbunjeno se pitajući zašto, zaboga, tih petnaest kilometara nisu mogli samo produţiti auto -cestom. A domoroci će samo nemoćno slijegati ramenima.  U ono vrijeme – objasnit  to je bilo prekomplicirano.  –  U  – objasnit će im –  to

Slobodna Dalmacija, Dalmacija, 07.10.2013.

Bili Arapin, Rus i Amerikanac Boris Deţulović | 11/10/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, kupio nekakav arapski šeik iz saudijske kraljevske kuće zemlju u Pazariću kraj

Sarajeva, pa sagradio divovsku vilu s olimpijskim bazenom i privatnom dţamijom. Kad eto ti njemu na vrata prvi komšija, Ciganin Tarzan: selamalejkum, alejkumselam, kol‟ko, veli, proda ješ kuću? Šeik se iznenadio, nemaš ti, Tarzane, Tarzane, kaţe, tol‟ko para. Tarzan, meĊutim, meĊutim,  baš zapeo, zapeo, pa šeik na kraju razrezao cijenu cijenu od tri miliona maraka. Tri miliona? Tri miliona. Hvala, doviĊenja, šukren, ilelikai, pozdravio se Tarzan, pa ne budi lijen, li jen, isto g popodneva zasukao rukave: lopatu ovdje, kamen ondje, kubik tamo, crijep ovamo, napravio Tarzan na

kraju potpuno istu kuću kao i komšija šeik, sa sve olimpijskim bazenom i privatnom dţamijom, pa stavio oglas u Avazu: “Prodajem luksuznu vilu u Pazariću, ci jena deset miliona marki.”  A  – Kako  – Kako ba moja kuća tri miliona, a tvoja deset? –  pitao –  pitao ga sutradan sutradan saudijski šeik. –  A  potpuno iste?  Jesu iste –  objasnio  objasnio mu Tarzan.  – Al  –  Jesu  – Al meni prvi komšija arapski šeik, a tebi Cigo.

Sad, je li bilo baš tako, ne zna se toĉno, ali ovih dana novine su se raspisale o graĊevinskom graĊevinskom  bumu u okolici Sarajeva. Sarajeva. U Pazariću, Pazariću, Tarĉinu i selima oko Hadţića, šeici i emiri iz Saudijske Arabije, Kuvajta, Katara i ostalih prijateljskih prij ateljskih zemalja masovno grade luksuzne vikendice i

turistiĉke, kako se ono sad to kaţe, resorte. U općini Ilidţa, recimo, sve je više agencija,  prodavaonica i kafića s arapskim arapskim natpisima. Dosadilo valjda šeicima iz Dubaija u onoj pustinji gdje svoje olimpijske bazene pune flaširanom vodom, pa do jedan riješio odseliti. I gdje će? U Bosnu i Hercegovinu. Šta ćeš tamo, Allaha ti?, saţaljivo ga ona pita najmlaĊa ţena.  – Znaš  – Znaš – kaţe – kaţe joj muţ – našu – našu Veliku dţamiju, s munarama od sedamdeset metara?  Znam.  –  Znam.

 – A  – A znaš onaj naš Wadi vodeni park ispred Jumeirah Hotela, sa bazenima, tobog anima, kanalima, umjetnim potocima i onim, kako se zovu, znaš ono zeleno što raste iz zemlje…?  Stabla.  –  Stabla.  E, to – sjeti  –  E,  – sjeti se šeik. – A –  A znaš i onaj naš Indoor Ski Resort Dubai, zatvorenu umjetnu planinu  pod krovom, sa dvadeset dvadeset pet hiljada kvadratnih metara v ještaĉkog snijega snijega usred pustinje, što  je koštao dvadeset dvadeset milijardi dolara?  Znam. I?  –  Znam.

 – E  – E takva im cijela drţava.  – Sereš!  – Sereš!  Allaha mi. Pedeset hiljada kvadratnih kilometara samog snijega, planina, rijeka, jezera,  –  Allaha dţamija i stablova!  Stabala.  –  Stabala.  Ja.  –  Ja.  U Bosni?! –  iskreno  iskreno se na to zaprepasti mlada hanuma.  – Kol‟ko  –  U  – Kol‟ko onda oni imaju para!?!

Otkrili tako šeici i emiri da imade jedna ta zemlja Bosna, nepojamno bogati i raskošni Eldorado u kojemu dţamije i stablovi sami rastu iz zemlje, voda teĉe noć i dan, „nako , sama od sebe, a snijeg pada s neba. Pa navalili oko Sarajeva. Za pedesetak hiljada maraka dobiju

ono što kod njih cijeli graĊevinski konzorcij gradi deset godina i košta dvadeset milijardi dolara. Jedan, kad je ĉuo cijenu zemljišta, htio kupiti cijelu Bo snu i Hercegovinu, ali odustao kad je shvatio da je tako jeftina jer su prvi komšije Hrvati i Srbi. Već na sljedećem popisu, lijepa će tako zajebancija biti u BiH. Dobardan, dobardan, ime,  prezime, broj ĉlanova ĉlanova obitelji, “mislite sedmoro sedmoro djece?”, “ne, ne, baš sedam sedam ţena”, ţena”, i sve tako, do “vjeroispovijesti”. “vjeroispovijesti”.  Vjeroispovijest? Imam, naravno – zbunjeno  –  Vjeroispovijest?  – zbunjeno će domaćin pogledati popisivaĉa. –  Ĉuj, vjeroispovijest.

 – Znam,  – Znam, al‟ koja?  – Kako  – Kako mislite koja? Nema ih šest! – iskreno –  iskreno će se, iz duše, nasmijati šeik iz Pazarića i tupom  popisivaĉu i onome onome tko mu je sastavljao sastavljao pitanja.  – Ama  – Ama jestel kršćanin, rimokatolik ili pravoslavac, pravoslavac, musliman ili jevrej?  Ništa gluplje u svom svom ţivotu nije šeik iz Pazarića Pazarića ĉuo, nego nego da ima u popisu popisu stanovništva rubrika “rimokatolik”, ili, još luĊe, “jevrej”. Istog dana, jasno, popisivaĉ će po starom  pazarićkom obiĉaju obiĉaju biti javno izbiĉevan izbiĉevan i kamenovan, kamenovan, pa obješen obješen o ono, kako se se zove, znate, znate, ono zeleno što raste iz zemlje. A neće mnogo toga jasnije biti ni popisivaĉima dolje, juţnije. “Dobardan”, reći će mladi  popisivaĉ na vratima lijepe jedne vile kraj Trebinja, “zdravstvujte!”, “zdravstvujte!”, odgovorit odgovorit će veseli domaćin, reklo bi se i malo kao pjan. Ĉitali ste, nema tome dugo, o Rusima koji kupuju zemlju oko Trebinja kao šeici oko Sarajeva. Parcele jeftine, a Dubrovnik ispod kuće: svakako, za nekoga tko dolazi iz zemlje sa jedanaest vremenskih zona, sve u dvadesetak kilometara od Dubrovnika raĉuna se u prvi red do mora. Toliko oni idu do trafike po novine. Jebemtisve, ĉovjeka koji naĊe slobodni parking dvadeset kilometara od posla u Rusiji zovu “halo, šupak!”.

A malo zapadnije, oko Mostara, nekretnine kao ludi kupuju ovi iz Amerike i Zapadne Europe.

Kakva Provansa, kakva Toskana, Toskana, zapadna Hercegovina je hit! Irac Gerard Ennis, voĊa tima  projekta Europske unije za regionalni ekonomski ekonomski razvoj  – ĉitali  otkrio prije  – ĉitali ste i o njemu –  otkrio deset godina zapadnu Hercegovinu, Hercegovinu, pa odluĉio u njoj n joj ostati. A za njim navalili ostali.  priroda netaknuta, klima mediteranska, zemlja jeftina, Europljani i Amerikanci oduševljeni –  priroda a Gospa blizu. Prva susjeda. Gotovo da se moţe kod Gospe pitati malo luka l uka za ruĉak. Samo dvanaest maraka za kilogram, za ove iz Amerike to je ionako kao da im je netko dao dţabe. Ĉitam sve te alarmantne vijesti, pa ĉitam i najnovije istraţivanje prema kojemu je Bos nu i Hercegovinu od završetka rata napustilo stotinu i pedeset hiljada mladih, a od ovih što su ostali šezdeset posto pošlo bi za njima, samo kad bi im se ukazala prilika. Pa se mislim –  moţda je to šansa za Bosnu i Hercegovinu. Da se cijela iseli sama iz sebe, a u nju dosele Arapi, Rusi i Amerikanci.

Svakako, ne bi bilo ni loše, ni nepravedno, da i ovi ostali, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, iskuse popis stanovništva Bosne i Hercegovine na kojemu bi, jebiga, bili zavedeni kao “ostali”. A što se Arapa, Rusa i Amer ikanaca ikanaca tiĉe, moţda će tek tada, kad arapski naftaši nasele Bosnu, a ruski i  to dakle kako ameriĉki Hercegovinu, svijet shvatiti kako ta zemlja funkcionira. funkcionira. I kako to –  to funkcionira –  u  u stvarnosti ne funkcionira. Zvat će me onda Koţo u dva iza ponoći da ispriĉa vic o Japancu, Kinezu i Bosancu, a ovi  potonji će skoĉiti skoĉiti uvrijeĊeni što u vicevima vicevima vazda Arapi, Arapi, Rusi i Amerikanci Amerikanci ispadnu glupi. OsloboĊenje, 10.10.2013.

Pjesma Euroazije Boris Deţulović | 04/10/2013 Zvao me jednom u dva iza ponoći Durmo. Durmo je n‟akav direktor na BH Televiziji, i ima taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći neĊe iz kakve norveške ili azerbajdţanske azerbajdţanske kafane da ispriĉa vic. Elem, prijavili se Finac, Austrijanac i Bosanac u cirkus, pa pokazuju što znaju. Finac izašao maskiran u zombija, nosi trubu i veliku šarenu loptu, pa vodi za sobom tuljana. Pljesne onda zombi rukama, a tuljan stade puhati u trubu sve ţonglirajući loptom, ne bi onako Edin Dţeko. Dobili oni frenetiĉni aplauz, a onda izašao Austrijanac, nekakva bradata bradata ţena, ne znaš je li Austrijanac ili Austrijanka, vodi za sobom meĊeda, a meĊed nosi doboš . U neka doba pljesne on rukama –  ili  ili ona, svejedno  – a  – a meĊed stade plesati i udarati u doboš. Nakon frenetiĉnog aplauza izašao na kraju i Bosanac, s nekakvom pletenom košarom u rukama. Spustio on košaru, a iz nje se pomolila zmija, lijep komad planinske š arke. Pljesne Bosanac rukama, zmija samo sikne “sssss!”, a gledatelji se zbunjeno pogledavaju. Pljesne on ponovo, a šarka opet samo –  “sssss!”. Kad je i treći put ssssiknula, poĉelo u publici

komešanje, ţamor i prvi zviţduci. Pljesne onda Bosanac i ĉetvrti  put, a zmija će: “Sssssss…. sssinoć sam, sinoć sam, pola kafane popioooo…!” Dobar ti je taj, rekoh Durmi. Jest, pravo dobar, rezignirano će on, završio sedamnaesti. Dobio  po šest bodova od Slovenije, Švicarske i Turske. I zaista, nakon što je objavljeno da će na sljedećem natjecanju za Pjesmu Eurovizije u Danskoj Austriju predstavljati bradata ţena Conchita Wurst, nakon što je dakle Eurosong i sluţbeno preregistriran u cirkuski freak -show sa skandinavskim zombijima što pjevaju “Hard Rock Halleujah”, s rasp lesanim ukrajinskim robotima, latvijskim gusarima i dalmatinskim klapama u turskim nošnjama, Durmi i menadţerima s BH Televizije preostalo je još samo da negdje na Romaniji ili Majevici naĊu šarku što pjeva “Sinoć sam, sinoć sam, pola kafane  popio”. Da se, uostalom, mene slušalo, Bosna i Hercegovina bi na tom bizarnom freak -showu već odavno imala upisanu jednu pobjedu. Valjalo je samo  –  otkad ja to Durmi govorim!  –  na

Eurosong poslati vladiku Vasilija Kaĉavendu. Pomeo bi vladika konkurenciju, ne bi šljašteći gusari, bradate ţene i finski zombiji što urlaju “Had Rock Allelujah” imali nikakve šanse kad bi se na bini pojavio episkop zvorniĉko tuzlanski u onoj kićenoj crvenoj sveštenoj odeţdi, pa sjeo na pozlaćeno versajsko prijestolje iz asortimana Stilskog nameštaja ĐorĊević – sa sve Justinijanovom krunom, zlatnom krstaĉom veliĉine tankerskog sidra i razigranim striperom Dejanom Nestorovićem –  i zapjevao Heruvimsku pesmu. “A ispred Njega idu horovi AnĊela sa svakim Naĉalstvom i Vlašću, mnogooki Heruvimi i šestokrili Serafimi, zaklanjajući lica i kliĉući pesmu: Aliluja, aliluja, aliluja!” To je odliĉno, kaţe mi Durmo, to sa horom anĊela, mnogookim Heruvimima i šestokrilim Serafimima. Taman za Evrovizije. Nije to koreografija, objasnim mu onda ja, to je tekst Heruvimske pesme. Kao da nikad nisi bio na pravoslavnoj liturgiji.

Kako bilo, riĊovke što napamet zna tekst pjesme “Sinoć sam pola kafane popio” nema, Kaĉavenda bi rado na Evroviziju, ali samo kao predstavnik Republike Srpske, pa menadţeri s BH Televizije zakl juĉili kako više nema smisla trošiti pare na taj skupi barnumovski cirkus. Tako je objavljeno da Bosna i Hercegovina više neće sudjelovati na natjecanju za Pjesmu Evrovizije. Već samo na –  Turkoviziji. Ĉuli ste već, u znak protesta što je po novim pravilima “velikima” –  Britaniji, Francuskoj,  Njemaĉkoj, Španjolskoj i Italiji – omogućen privilegij izravnog plasmana u finale, Turska se  povukla iz Pjesme Eurovizije i kao odgovor odluĉila pokrenuti svoje natjecanje. Istina, Turkovizija –  Turkcevizyon – odrţava se već neko vrijeme, na tom festivalu i prije su obiĉavali nastupati europski gosti, ali Turska ga je sada odluĉila organizirati u formatu Eurosonga, uz sudjelovanje zemalja što su kulturno– historijski bliske Turskoj. Ukratko, uz Pjesmu Eurovizije, dobit ć emo i Pjesmu Euroazije. Od sljedeće godine, kako su objasnili organizatori, zemlje iz turskog kulturno– historijskog kruga na svojim bi kvalifikacijskim festivalima  –  baš kao i na Eurosongu –  birale svog  predstavnika, a ove godine na spektakl u Istanbulu po zvano je dvadesetak zemalja, meĊu kojima Sjeverni Cipar, Republika Tataristan, Albanija, Kosovo, Kazahstan, Kirgistan i

Azerbajdţan.

I, jasno, Bosna i Hercegovina, koja je objeruĉke i objenoške prihvatila poziv. O kulturno-historijskim vezama Bosne i Herce govine i njenih, kako se to kaţe, osvjedoĉenih

 prijatelja iz Turske, ne treba, jasno, trošiti rijeĉi. Dovoljno je reći da su u proteklih pet stotina godina Turci uvjerljivo najviše bodova na Eurosongu dali upravo Bosni i Hercegovini –  ĉak stotinu sedamdeset pet – od ĉega samo u finalnim veĉerima stotinu dvadeset devet. Nitko u  povijesti Eurosonga nije Bosni i Hercegovini dao više bodova. Osim, hm, Hrvata. Niti je BiH ikome dala više bodova nego Turcima. Samo, hm, Hrvatima. Bosna i Hercegovina tako se simbol iĉki povukla iz zapadnoeuropskog kulturno -historijskog kruga, pa pristupila tursko-euroazijskom. I vala neka je. Ako su zapadnoeuropski kulturni

krug pirati, zombiji, vukodlaci, alieni, akrobati, patuljci, bradate ţene i kojekakvi šljašteći luksemburško-švedski vladike sa mnogookim Heruvimima, šestokrilim Serafimima i mišićavim striperima, moţda je i bolje tako. U Bosni i Hercegovini, uostalom, takve bizarne  pojave biraju u parlament, ili u Sveti Sinod, a ne za Eurosong.

Jedino što me u cijeloj priĉi o Turkoviziji buni jest, meĊutim, njezin eurovizijski koncept. Ne znam, naime, zašto su i organizatori i sudionici toliko sigurni da Turkovizija neće biti sumanuti kiĉ-freak-show u politiĉkom kljuĉu, ako je već koncept prepisan od jednog takvog?  Najzad, i Eurosong je – stariji ĉitatelji će se sjetiti – nekad bio muziĉki festival, davno prije nego što su se pojavili ukrajinski plešući roboti i dalmatinske klape, te neprincipijelne skandinavsko- baltiĉke i balkansko -jugoslavenske koalicije. Već sutra, na bini u Istanbulu pojavit će se azerbajdţanski zombiji sa “Hard Rock Ilahijom” i  bradata ţena iz Tataristana, proradit će na glasanju razne alijanse i lobiji, glasat će Kosovo za Albaniju, Kazahstan za Kirgistan, a Bosna i Hercegovina, po obiĉaju, za hrvatskog  predstavnika, nekakvu bizarnu dalmatinsku klapu u nošnjama turskih alaj -ĉauša i arambaša, sa sve jataganima, handţarima i kuburama, koja je samo grubim previdom odgovornih sa Hrvatske televizije nastupila ove godine u švedskom Malmöu, umjesto na Turkoviziji u Istanbulu. Gdje bi, uopće nema dvojbe, uzela prvo mjesto. Mome drugu Durmi, slutim, opet će preostati traţiti predstavnika po Romaniji i Majevici. Pa kad Dino Merlin pljesne, da šarka sikne: “Sssss… svaku muku prebolim, aškom ya Resulallah, ssss… Sallallahu „ala Taha, hayri -l-halqi we ehleha!” OsloboĊenje, 03.10.2013.

Como – najveći Hrvat svih

vremena

Boris Deţulović | 02/10/2013 Smatram da u Bosni i Hercegovini više nemam što traţiti“, rezignirano se novinaru Veĉernjeg lista povjerio D. I. iz Kiseljaka, jedan od desetina hiljada bosanskohercegovaĉkih Hrvata s

dvojnim drţavljanstvom –  pasošem maćehe Bosne i putovnicom Majke Domovine –  koji su sreću potraţili u potonjoj.  Nakupilo se u njemu gorĉine i nemoćnog bijesa, shvatio je da u Bosni i nema više ni što ni zašto, pa je jednog jutra samo rasprodao imovinu, pozdravio se s prijateljima,  spakirao stvari, sjeo u automobil i zapalio preko Kamenskog u Hrvatsku.

Kaka ili mladi fiziĉar? U Bosni i Hercegovini više nemam što traţiti.“ Ĉime je tako gorko razoĉaran D. I.? Je li on neki mladi i perspektivni nogometaš, Kaka iz Kiseljaka, koji je nadrastao uske okvire provincijskih vilajetskih liga, pa prihvatio ponudu

nekog Zdravka Mamića na proputovanju za Real? Je li on nadareni mladi fiziĉar ili  biogenetiĉar, za kojega u tamnom vilajetu više nema izazova ni napretka? Ili fantastiĉno talentirani pijanist, moţda ĉelist, koji više nema što traţiti u Bosni?  Ne. D. I. –  punim imenom Dominik Ilijašević, a zovu ga još i Como – najveći je Hrvat svih

vremena i pravomoćno osuĊeni ratni zloĉinac. Dominik Ilijašević Como osuĊen je zbog sudjelovanja u masakru  u Stupnom Dolu, straviĉnom pokolju u kojemu je brutalno ubijeno trideset sedam stanovnika tog malog muslimanskog sela kraj Vareša. Za koji tjedan toĉno će dvadeset godina od toga hladnog jutra, 23. listopada 1993. Mještane Stupnog Dola probudile su snaţne detonacije, nakon ĉega je u selo upalo dvije stotine vojnika u uniformama Hrvatskog vijeća obrane, meĊu kojima i pripadnici specijalne jedinice HVO -a, zloglasnih Maturica pod zapovjedništvom Dominika Ilijaševića Come, koji se tih slavnih dana Kiseljakom o biĉavao voziti s uhom jednog ubijenog muslimana zakaĉenim na antenu automobila.

U sljedećih nekoliko sati sravnili su Stupni Do sa zemljom, zapalili gotovo sve kuće i brutalno ubili trideset sedam mještana, silujući ţene, zakljuĉavajući ih s obiteljima u kuće i ţive ih spaljujući. Samo šestorica ubijenih bili su vojno sposobno muškarci: ostali su bili starci, ţene i djeca. NajmlaĊoj ţrtvi masakra bile su samo dvije godine. Sida je molila da ne diraju djecu. „Što vam rade djeca?‟ Taj je vojnik Sidu nogom zakaĉio, stavio je na jedno cjepalo, gdje se grane cjepaju, i ispucao je puškom pod plećke. I kako je ispucao, tako je i ostala. Moja noga jedna je bila pod njom. Samo sam vidjela kako joj mišići zamiru i kako joj se kaput drma. Eto tako…“, ispriĉala je kasn ije na sudu svjedokinja Ferida Likić, koja je bijegom iz zapaljene štale izbjegla sudbinu svoga muţa. Jedan od njih naredio je mome muţu da legne potrbuške. Kad je legao da ga ubiju, kad se  potrbušio, okrenuo se ovako na lijevu stranu, gledao je u mene, j a sam gledala u njega.  Njegove su oĉi molile za pomoć, ali pomoći nije bilo.“ Za ĉudovišni zloĉin u Stupnom Dolu Dominik Ilijašević Como je u Zenici osuĊen na petnaest godina zatvora, od ĉega je odsluţio devet i pol. Kaznu je sluţio u mostarskom zatvoru

Ćelovina, iz kojega je nedavno, zbog dobrog vladanja, pušten na jednomjeseĉni godišnji odmor.

Dobro ste proĉitali: zahvaljujući preporukama mostarskih zatvorskih vlasti, ratnom zloĉincu Dominiku Ilijaševiću osuĊenom na napornu petnaestogodišnju robiju odobren je zasluţeni  jednomjeseĉni godišnji odmor. Dominik Ilijašević napravio je, jasno, ono što bi napravio svaki ratni zloĉinac na njegovom mjestu: rasprodao je imovinu, pozdravio se s prijateljima u kafiću, spakirao stvari, sjeo u automobil i zapalio preko Kamenskog u Vir kraj Zadra.

Smatram da u Bosni i Hercegovini više nemam što traţiti“, pomalo rezignirano povjerio se onda novinaru Veĉernjeg lista. Mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine ponosimo se što imamo dvije drţave, i zašto ja ne bih imao pravo biti tu?“

„Hrvatina‟ iz Kiseljaka Zaista, zašto Como ne bi imao pravo koje imate i vi? Zar samo zato što je osobno vodio vojsku u silovanje i pljaĉkanje, paljenje sela i ubijanje trideset sedmoro ljudi? Je li on zbog toga manje Hrvat nego vi, pa da ne bi imao pravo biti tu“? Ili je moţda zbog toga  –  ne dakle uprkos ratnom zloĉinu, nego upravo zahvaljujući njemu  – veći Hrvat od vas, pa na to ima toĉno onoliko više prava koliko i vjere? Vjerujem u hrvatsku drţavu, njene zakone i pravosuĊe“, kaţe u svojoj potresn oj ispovijedi Dominik Ilijašević Como, i ĉovjeku kad to ĉita suza sama krene na oko. Zaista, ne osjećate li i vi vulkanski ponos što ţivite u zemlji u koju tako duboko i iskreno vjeruje Dominik Ilijašević Como?

Hercegovine njeguje lijep pravosudni obiĉaj da ljude pušta iz zatvora nakon dvije trećine odsluţene kazne. Comina Hrvatska, naime, za razliku od Bosne i

 Njegov ponos na dvije domovine vrlo je stoga opipljiv i mjerljiv: u jednoj od njih, onoj

Jedinoj I Vjeĉnoj, on će – kad ga po meĊudrţavnom sporazumu o izvršenju sankcija hrvatska  policija ovih dana sprovede u hrvatski zatvor, kao svoga na svome  –  za koji mjesec, punih pet godina prije nego u Bosni i Hercegovini, izaći na konaĉnu slobodu. Za tu se slobodu, uostalom, i borio. Da, gospodo, Hrvatska se branila i u Stupnom Dolu. Gdje ste vi bili 23. listopada 1993.? Jeste li i vi bili spremni umrijeti za hrvatstvo?

Ja sam za hrvatstvo spreman umrijeti, i tko god ţeli, ja ću mu dati napunjen pištolj, a nek‟ mi on dadne svoj, i za hrvatstvo pucat ćemo sebi u glavu“, rekao je tih ratnih dana u intervjuu  Nacionalu Dominik Ilijašević Como, najveći Hrvat svih vremena. Barem dok se ne naĊe veći. S napunjenim pištoljem. Dvadesetak godina kasnije, meĊutim, Como za hrvatstvo nije spreman ni pet godina leţati u zatvor u, a kamoli iz napunjenog pištolja pucati sebi u glavu. Devalviralo hrvatstvo.

Quo vadis, Croatia?

Slobodna Dalmacija, 01.10.2013.

Gospa od Sedam Watti Boris Deţulović | 28/09/2013 Zvala me nekidan u dva iza ponoći Gospa. Ima ona taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći da ispriĉa vic. Ili samo nako, da popriĉa. Elem, lijepo se ja obradovao, “zdravo Marijo milosti puna

Gospodin s tobom blagoslovljen  plod utrobe Tvoje šta ima nismo se odavno ĉuli?”, a Ona me odmah napala. Kako ćemo se, kaţe ona, ĉut ikako? Ti to ko nešto ljuta?, nesigurno ću ja. Što se ti, veli, ne  javljaš na telefon? Zvala sam i nekidan, zvonilo svu noć, a ti ništa! Nisam valjda bio kući, što,  jel bilo vaţno?, pitam ja. Jašta je, kaţe, što bih te inaĉe zvala u dva iza ponoći?! Jooj, zajoojao  ja, zašto onda nisi ostavila poruku na sekretarici? Pa jesam, veli Ona, u t ome i jest stvar. Bogami je nisam ĉuo, rekoh, na kojoj sekretarici? Kojoj i uvijek, malo se ona kao i iznervirala. Kod Vicke u MeĊugorju. I što je bilo to jako vaţno što mi je Bogorodica imala reći u dva iza ponoći? “Moli”, kaţe, “Gospodina za mir”. I to je sve? “Samo je to rekla”, slegnula ramenima Vicka. Ĉuj, moli Gospodina za mir?! Svevišnji se valjda sprema za rat, šta li, rasporedio balistiĉke projektile i napunio skladišta bojnim otrovima, pa ga sad valja moliti za mir? Kako sad stvari stoje, da nije Putin onako carski zajebo Obamu oko Sirije, dţabe nama sve molitve. Kao što sam dţabe kasnije sat vremena objašnjavao Gospi prednosti moderne tehnologije: ona  još ni koncept telefonske sekretarice nije do kraja shvatila, a kamoli SMS ili Fejs. Slabo oni gore prihvaćaju te tehniĉke novotarije. Umjesto, rekoh, da se tako neuka i neprosvijećena zajebavaš sa operaterima u MeĊugorju, lakše ti je, recimo, sljedbenicima ostavljati statuse na Twitteru. A znaš šta ona kaţe? Eto, veli ona uvrijeĊeno, nek si me ti pro svijetlio! Kad sutradan, Bogorodica stvarno prosvijetlila. Baš ono svijetli, sva sjaji, kao da je sad iz kozmetiĉkog salona. Prve, priĉa se u selu, primijetile neke dvije Talijanke što su molile u kući Gospine telefonske sekretarice u Bijakovićima kraj MeĊ ugorja. Prebirale one tako krunicu u rukama, mrmorile zdravomarije i slaveocu sve zvrljeći po sobi, kad će u neka doba jedna:  – Jooj, gospoĊo Vicka, divna vam je ova lampa! I što da vam priĉam, iste veĉeri proĉulo se po MeĊugorju novo ĉudo neviĊeno: u kutu  Vickine sobe stoji gipsani kip Djevice Marije i svijetli! Danju se, objasnili u MeĊugorju sumnjiĉavim novinarima, ne vidi ništa, jer da bi Gospa svijetlila, mora biti mrak. I ĉim padne noć, zasja

Ona zelenkastim svjetlom. Slabašno neko svjetlo –  nema nego moţda sedam -osam watti –  ali  bogami svijetli. Isto semafor u Ĉapljini. Već do ponoći hiljade ljudi stiskale su se u malim Bijakovićima vidjeti Gospu od Sedam Watti, nije se toliko svijeta okupilo ni kad je ono prije sedamdeset godina proradila “pratarska centrala” na Lištici i zasvijetlio Ljubuški. Sjatili se dopisnici hrvatskih i svjetskih televizija, grozdovi novinara i fotoreportera iznikli oko Vickine kuće, samo se još ĉeka Nino Raspudić da na meĊugorskom Radio -Miru objasni kako je zelena “daidţinica” kriptokomunistiĉka  podvala katoliĉkom puku. Taman, eto, vatikanska komisija za MeĊugorje završila s radom oko Gospinih ukazanja, a Ona zasvijetlila u Bijakovićima. Valja sad Papi tamo slati elektriĉare. Da Bog zaista postoji, i da sam ja Taj, mene mi moga, digao bih ruke od svega. Napravio On,

eto, ĉovjeka na svoju sliku i priliku, sve mu lijepo objavio, zapisao i nacrtao, dao mu ruke,  pamet, vlastitog sina i dvije hiljade godina da razmisli o svemu, i dokle je dvije hiljade godina

kasnije stiglo to misleće biće, jedino koje je blagoslovio darom Spoznaje? Eno ga dolje, niĉice  pao pred jeftinom gipsanom figurom u nekom sobiĉku u Bijakovićima i slavi Svemogućeg što  je uĉinio da kip svijetli!  –  Bravo, majstore! – zajebava gore Svevišnjeg Neĉastivi, i neka ga. Malo me, misli se On, i zajebava.

Dvije hiljade godina filozofskih i teoloških rasprava kasnije, Gospodin, njegov Sin i gospoĊa Majka ispali su – kako je to otprilike shvatio ĉovjek –  provincijska maĊioniĉarska atrakcija, cirkus na seoskoj ledini. I da je bar neki trik, ni pola jada, nego  – svjetleći kip! Iste takve u suvenirnici kraj crkve prodaju po ĉetresdevet maraka, a ovi navalili kod Vicke. Što će biti sljedeća senzacionalna vijest? “Iz sanduka za šalovanje betona, što ga je meĊugorski vidioc na gradilištu svog hotela cirkularom prepilao ne znajući da unutra spava seoski ţupnik, veleĉasni  je izašao u komadu, ţiv i zdrav!” Da je Boţja Providnost umjesto jedne Gospine figurice osvijetlila cijelo neko selo, recimo one kliške ţupe kraj Konjica što su bez struje od rata, to bi bilo ĉudo. MeĊugorje, s druge strane, izgleda noću poput Las Vegasa, blješte raznobojni neoni na restoranima i barovima, svijetle  billboardi, izlozi dućana, zvjezdice na hotelima i reflektori na koncertu Nine Badrić, svijetle ona dva zvonika kao da ih je kralj Fahd zidao, stenje dalekovod iz Ĉitluka, pola prometa Elektroprivrede HZ Herceg-Bosne slijeva se u MeĊugorje, a tamo pali na koljena pred jednom svjetlećom figuricom.  –  Bravo, majstore! – zajebava gore Svevišnjeg Nikola Tesla. Da, rekoh, zaista postoji, i da sam ja Taj, digao bih ruke. Dţabe je kreĉio. Oko jednog se svjetla, recimo, u isto vrijeme na istih par Gospodnjih stopa kvadratnih vodi ozbiljan teološki rat za jedan ozbiljan teološki ĉasopis, ali nema tamo dopisnika hrvatskih  i

svjetskih televizija, nema novinara i fotoreportera, ne šalje Papa tamo komisiju sastavljenu od vrhunskih vatikanskih inţenjera lake struje. A opet, istini za volju, nije to ni bilo neko ĉudo, to kad je jednog dana iznenada smijenjen glavni urednik fra Drago Bojić, kad je dakle

Fratroprivreda Bosne Srebrene iskljuĉila “Svjetlo rijeĉi”, barem onakvo kakvo im je desetljećima svijetlilo. Nek su, rekla bi Gospa, oni njih prosvijetlili. Umjesto fra Drage Bojića i ozbiljnog, kritiĉkog “Svjetla rijeĉi”, imaju s ad  bosanskohercegovaĉki Hrvati “svjetlo Gospe”, gipsanu figuricu što svijetli kad padne mrak,  jeftin trik za školske predstave, djeĉje roĊendane i katoliĉke blagdane, taman po mjeri svoje teološke elite i njihova nebeskog Mandraka MaĊioniĉara.  –  Bravo, majstore! –  zajebava Ga gore Harry Houdini. I On, šta će, konaĉno umoran i razoĉaran digao ruke. Spustila se gusta, hm, mrkla noć iznad Hercegovine. “Tama rijeĉi”. Potpuni je mrak u Herceg -Bosni, ne vidi se prst pred nosom, samo u jednoj kući u Bijakovićima kraj MeĊugorja gori Gospa. Da bi, naime, Gospa svijetlila – objasnit će vam u MeĊugorju –  mora biti mrak.

OsloboĊenje, 27.09.2013

Glupi Norveţani i pametni Hrvati Boris Deţulović | 24/09/2013 Prije tjedan-dva u Norveškoj su odrţani parlamentarni izbori.

Tko je pobijedio, za ovu priĉu nije toliko vaţno, jer nismo znali ni tko je bio na vlasti prije izbora. O Norveškoj ionako imamo svega nekoliko, i to vrlo mutnih saznanja, znamo da je negdje na sjeveru i mislimo da

 bi moţda mogla biti kraljevina – ili je to Švedska? – dobro, nije sad ni vaţno, znamo da su dobri u nordijskom skijanju, da imaju one, kako se zovu, fjordove, i to je otprilike to. Dosadno, dosadno.

Dogodine će, eto, Norveška proslaviti svoj dvjestoti Dan drţavnosti, historijski Syttende Mai, i u cijela ta dva stoljeća na naslovnim se stranicama svjetskih medija našla te k kad je onaj arijevski idiot iz dosade poubijao osamdesetak klinaca.

Rat za nezavisnost 1814. trajao im je petnaestak dana, ni Norveţanima ni ŠveĊanima zapravo se uopće nije ratovalo i jedva su ĉekali da završi, stotinu godina kasnije razišli su se mirno i  bez nepotrebne pucnjave, u oba svjetska rata Norveška je bila neutralna, a u meĊuvremenu do nje nije stigla ĉak ni revolucionarna 1848.  Nije stoga ĉudo da se sve Nobelove nagrade dijele u Švedskoj, samo ona za mir u norveškom Oslu: više se slavne povijesti Hrvatima dogodi kad Milanović ima konferenciju za novinare, nego Norveţanima u dvjesto godina. Izbori u takvoj drţavi uzbudljivi su stoga poput Hrvatske nogometne lige. Zašto bi nam onda bili zanimljivi? Oko ĉega bi se uopće mogli svaĊati norveški socijaldemokrati i konzervativci? Oko onih sedam emigranata što prosjaĉe po Oslu?

Zapravo, da: jedna od ukupno dvije kljuĉne teme norveške politike jest imigrantsko pitanje. Druga tema izbora bila je  – što sa silnim novcem što se Norveţanima nakupio u blagajni otkako su prije dvadesetak godina vratili sve dugove i poĉeli štedjeti za crne dane. Crnih dana, meĊutim, u toj zemlji nije bilo ni prije, pa je slaba šansa bila da ih bude i u posljednjih dvadeset godina.

Munita iz kasice-prasice I sve tako, malo po malo, kruna po kruna  – a crni dani nikako da doĊu –  skupilo se bogami

lijepih ĉetiri i pol bilijarde norveških kruna. Ili, ako vam je lakše, otprilike jednako toliko hrvatskih kuna. Ili, ako vam je tako najlakše, pet stotina šezdeset milijardi eura. Pet st otina šezdeset. Milijardi. Eura. Uţasno je, eto, zabavno igrati se norveških parlamentarnih izbora i raĉunati što sve Norveţani mogu s tom ušteĊevinom. Sa gotovo pet godišnjih budţeta na knjiţici, mogu recimo svi do  jednoga pet godina leţati u kauĉu pred televizorom i ne raditi apsolutno ništa. Ili mogu vratiti cijeli hrvatski dug do zadnjeg novĉića, i tako dvanaest puta. Dvanaest tisuća godina da su ţivjeli Hrvati, sve od kraja paleolita do danas, i da su svakih tisuću godina dobili drţavu, pa svaki put s tom drţavom napravili ĉetrdeset pet milijardi eura duga, sve bi to Norveţani danas mogli platiti ne trepnuvši, kao da plaćaju turu pića u mlijeĉnom restoranu. Po sadašnjoj odštetnoj klauzuli iz ugovora s Barcelonom, na primjer,  Norveţani mogu kupiti dvije hiljade dvjesto ĉetrdeset Lionela Messija. Cijeli gradić veliĉine Dugopolja pun Lionela Messija. “Alo, Messi, jesi vidija Messija?“ Svi norveški klubovi iz prve dvije lige, plus šesnaest divizija treće i ĉetvrte lige, dvije stotine klubova da igra sa po jedanaest Messija  – toliko Norveţani imaju para. Ili, još bolje, mogu sagraditi veliĉanstveni nacionalni stadion. Milijardu kruna za novi stadion, to svakako ne bi ni  primijetili.

Kad norveška vlada na banci oroĉava godišnju zaradu od nafte, toliki im bude kusur. “Ne, ne u redu je, to je za vas“, uljudno norveški ministar financija na šalteru gurne one kovanice, kad mu sluţbenica u banci vrati kusur od stotinu pedeset milijuna eura. U svakom zapravo od ĉetiri stotine norveških gradova i gradića Norveška bi s munitom iz kasice –  prasice mogla sagraditi po deset novih stadiona, od pedeset hiljada sjedaćih mjesta svaki. Ĉetiri hiljade novih stadiona.

Sagradili bi Operu? Svašta!  –  Ne razumijem. Šta će nam ĉetiri hiljade stadiona? – odgovorio bi vam staloţeni, razum ni norveški glasaĉ. –  Dobro, to je figurativno. Samo jedan  – objasnite vi glupom Norveţaninu. –  Ali zašto? –  ne da se on. –  Pa za nogometnu reprezentaciju –  izgovorite vi samorazumljivu reĉenicu. –  Za europsko prvenstvo 2020. godine.  –  Ništa gluplje u ţivotu nisam ĉuo – saţaljivo bi vas pogledao plavokosi. Norveška, eto, ima ušteĊenih petsto šezdeset milijardi eura, ali svejedno im ne pada na pamet graditi taj, kako ste

rekli, nacionalni stadion. Imaju već u Oslu jedan mali, taman po ljudskoj mjeri, Ullevaa l Stadion za dvadeset pet tisuća gledatelja, sagraĊen prije gotovo devedeset godina, i još im valja.

Republika Hrvatska, s druge strane, ima ĉetrdeset pet milijardi eura duga, i što joj pada na  pamet kao dobra ideja? Nacionalni stadion od pedesetak hiljada mjesta, za sto pedeset, najviše tristo milijuna eura, svakako neće biti više od petsto. –  Za taj novac –  rekao bi onaj plavokosi  –  mi smo u Oslu sagradili novu zgradu opere.  –  Opera?! – odgovorio bi mu staloţeni, razumni hrvatski porezni obveznik.

 –  Ništa gluplje u ţivotu nisam ĉuo. Zašto bi zaboga netko sa više od pola bilijuna eura u dţepu gradio operu – to, naime, razumije manje Hrvata nego što Norveţana razumije zašto bi netko sa pedesetak milijardi eura duga gradio nogometni stadion. Jedva dvadesetak tisuća ljudi prosjeĉna je gledanost hrvatske reprezentacije kod kuće, i to u kvalifikacijama za Mundijal, i to u grupi sa Srbijom, ali mi svejedno snatrimo velebni hram nogometa za pedeset hiljada ljudi. Koji bi se dakle isplatio jedino kad bi, samo trenutak da

izraĉunam, pišem dva pamtim jedan, dakle kad bi dvanaest tisuća godina, sve od danas do  paleolita, svake subote na novom stadionu igrala Srbija, a nedjeljom svirao Marko Perković Thompson.

Jebemti, ja se sad najeţio. To bi bila povijest, a ne Norveška! Slobodna Dalmacija, 23.09.2013.

Tolstoj, Andrić i Mujo iz Doca Boris Deţulović | 20/09/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, pao oko Travnika prvi snijeg, a Mujo stoji na vratima i ispraća djecu u školu. “Pobogu,

Mujo”, drekne u taj ĉas iza njega ţena, “Ċe će nam djeca gola po snijegu, fasovaće upalu  pluća?!” “Ma našo sam u kupatilu ove Polibevit kapsule”, pokazao Mujo pohaba nu neku kutiju tableta. “Rok trajanja im do oktobra, pa reko da se ne baci.” Dobar ti je taj, rekoh ja, ali ne moţe tako, ne moţe Mujo, jesmol rekli da nema više islamofobije? Znam ja to, poštujem firmu, na to će Koţo, al ovo nije vic. Ovaj Mujo, jebiga, stvarno postoji. Eno ga u Docu na Lašvi. Da se Lav Nikolajeviĉ Tolstoj, eto, nije rodio u pustoj ruskoj Jasnoj Poljani, već recimo u malom Docu na Lašvi kraj Travnika, ne bi mu “Ana Karenjina” zapoĉela onom slavnom reĉenicom – “Sve su sretne obitelji iste, svaka je nesretna obitelj nesretna na svoj naĉin.”

Tolstoj jest veliki pisac univerzalnih ljudskih tema, ali sreća i nesreća, jebiga, nisu te. Nije sreća univerzalna tema dok je ţive Bosne i Hercegovine. Svugdje u svijetu, pa tako i u Tolstojevoj Rusiji, o bitelj je tako sretna kad, primjerice, po kući

naĊe tablete što još valjaju, ali joj ne trebaju jer su djeca zdrava. U Bosni i Hercegovini, pak, obitelj je sretna kad po kući naĊe tablete što još valjaju, a djeca taman pokupila upalu pluća. Štošta o ljudskoj sreći mogao bi tako Lavu Nikolajeviĉu, samo da se rodio kraj Travnika, reći i naš Mujo. On se zapravo zove Muhamed Karić, a umjesto Tolstoja njegovu je priĉu ovih dana zabiljeţio Radio Slobodna Evropa: u najkraćemu, Muhamed ima ţenu koju voli najviše na svijetu, ţive u Docu na Lašvi s petoro zdrave i prave djece, koja se slobodno i sigurno igraju oko kuće, jer na tom podruĉju – što u Bosni i Hercegovini, jebiga, nije lako naći –  nema zaostalih mina.

I da: Muhamed Karić se raĉuna u nesretne ljude. Dobro, nije to u

knjiţevnosti posve nepoznata stvar, “sve su sretne obitelji iste”  –  skladan  brak, voljena ţena, zdrava djeca, kućica u cvijeću, sve po ikonografskim kanonima sretne obitelji – a “svaka nesretna”, kako ono, “nesretna na svoj naĉin”. Pa fasade sret nih domova zaljubljenih ljudi sa petoro zdrave djece ĉuvaju kojekakve mraĉne tajne i teške obiteljske drame. Muhamed Karić, meĊutim, nema ni mraĉnu tajnu ni tešku obiteljsku dramu, on se raĉuna u nesretne ljude upravo i baš zato što ţivi a) u braku s voljenom ţenom, b) s petoro zdrave i prave djece, c) u selu na podruĉju bez mina. Ovo, naime, nije knjiţevnost. Ovo je Bosna i Hercegovina. Da nije, eto, a) u braku s voljenom ţenom, Muhamed bi danas bio poštovani seoski hodţa, što  je u jednom selu kraj Doboja i bio prije rata, dok ga ĉetnici nisu potjerali u progonstvo, gdje se zaljubio i oţenio Slavicom iz Boĉinje. Koju su otamo, jasno, potjerali mudţahedini. Hodţa Muhamed dakle ne samo da rashodţio i sretno oţenio, već se sretno oţenio Srpkinjom. A tamo gdje on ţivi, rashodţi srpskom zetu teţe je naći posao nego njegovom puncu. “Pošto je supruga pravoslavka, to ne godi”, kaţe on za Radio Slobodnu Evropu. “Ne ide.” Zato Muhamed već dvadeset godina ne moţe naći posao, zato se, eto  – zbog toga što voli svoju ţenu – raĉuna u nesretne ljude. Da pak nije u braku s voljenom ţenom, ne bi Muhamed imao ni b) petoro zdrave i prave djece. Tamo gdje on ţivi, naime, ne samo da bivši hodţa oţenjen Srpkinjom ne moţe dobiti  posao, već ni socijalnu pomoć po zakonu ne moţe dobiti  ukoliko su mu djeca zdrava, ukoliko  barem jedno nije na snijegu fasovalo upalu pluća. A njegova zdrava, veli on za Radio Slobodnu Evropu, po petnaest kilometara ĉilo pješaĉe od kuće u Docu do škole u Novom Travniku.

Zato Muhamed ne dobija nikakvu pomoć od drţave, zato se, eto – zbog toga što su mu sva djeca zdrava – raĉuna u nesretne ljude. Jer, da prima kakvu socijalnu pomoć, ne bi Muhamed svako jutro morao odlaziti na rad u  polje. Svakako, nije jedini koji ujutro mora u polje, ali zacijelo je jedini kojemu je to polje  – 

minsko. On, naime, traţi zloglasne “mrudove” – “Mine rasprskavajuće usmerenog dejstva”,  posijane iz magazina JNA po bosanskim planinama –  pa ih demontira, odvaja eksploziv i

 prodaje u staro ţeljezo, za jebenih pet maraka po mini. “Mora se nešto raditi”, kaţe on za Radio Slobodnu Evropu. “Nisam nauĉio da kradem.” A tamo gdje on ţivi, ne samo da za  bivšeg hodţu što sa Srpkinjom ima petoro zdrave djece nema ni a) posla, ni b) socijalne  pomoći, nego nema –  jebem ti ţivot –  ni c) mina. Zato Muhamed jutrom mora u minsko polje daleko od kuće, zato se, eto  – zbog toga što u

njegovom Docu na Lašvi nema mina – raĉuna u nesretne ljude. Kad stoga sljedeći put budete pisali roman o sretnim i nesretnim obiteljima, pitajte za te stvari Muhameda i Slavicu Karić iz Doca na Lašvi, iz Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj je svaka sretna obitelj sretna na svoj naĉin, a sve su nesretne obitelji iste. Nesreća je Bosni i Hercegovini prirodno stanje, njezin pejzaţ i ustavni poredak, nema sreće van nesreće, ni nesreće izvan sreće. Da li bi se Muhamed Karić raĉunao u sretnike da je zatomio svoju ljubav, ili da su mu djeca  bolesna? Ili da mu barem oko kuće ima negdje skrivenih protupješadijskih mina? Ne bi,  barem ne nigdje na poznatom svijetu. Nigdje, osim u Bosni i Her cegovini. Znaĉi li to da je ĉovjek u Bosni nesretan ako voli ţenu, ima zdravu djecu i ţivi na sigurnom? Ne nuţno, rekli  bi u Bosni, ali samo ovdje, u domovini svih poznatih paradoksa, te tri stvari  –  ljubav, zdravlje i sigurnost –  nisu osnovni preduvjeti z a sretnu obitelj, već mogu biti i njenom ozbiljnom zaprekom.

Da se, uostalom, Lav Nikolajeviĉ nije rodio u pustoj ruskoj Jasnoj Poljani, već u Muhamedovom malom Docu kraj Travnika, zvao bi se  –  jasno – Ivo Andrić. A “Ana Karenjina” poĉinjala bi onom slavnom sentencom nobelovca iz Doca na Lašvi, “što ne boli nije ţivot, što ne prolazi nije sreća”. Eto, na primjer, upala pluća: uvijek boli, a ponekad i proĊe. Šta zna Tolstoj šta je sreća u ţivotu. OsloboĊenje, 19.09.2013.

Hrvatska Wikipedija i druge budalaštine Boris Deţulović | 17/09/2013 Besmislica ili nesmisao odnosi se na nešto što je glupost ili bez smisla. To moţe biti

izuzetno nejasan, nelogiĉan ili neobiĉan dogaĊaj ili fenomen koji je suprotan umu pojedinca i suprotan smislu primjerice znaĉenja. Dva stara sinonima su gluposti ili ludilo.“ Gornji pasus nije, kako biste p omislili, odgovor malog Ivice na pitanje

uĉiteljice Ivice, reci nam što je to besmislica?“, niti je to njegov odgovor na pitanje što je pjesnik zapravo htio reći?“, kad su ono na satu hrvatskog uĉili stihove Zrinka Tutića i veleĉasnog Zlatka Sudca Nema smisla u besmislu“. Otkriće da je besmislica nešto bez smisla“ plod je dugogodišnjeg istraţivanja struĉnjaka iz hrvatskog izdanja Wikipedije, i njihova definicija pojma apsurd“

Besmislica bez smisla Apsurd, jasno, nije isto što i besmislica: razlika je u tome što je besmislica, primjerice, tvrditi da je besmislica isto što i apsurd“, doĉim je apsurd, primjerice, tvrditi da je apsurd isto što i  besmislica“. Tvrditi pak da je apsurd, primjerice, tvrditi da je apsurd isto što i besmislica“ jest, primjeri ce, Camusov paradoks apsurda, ali zašto bi se uopće mladi hrvatski enciklopedisti zamarali Albertom Camusom i suprotnim smislovima primjerice znaĉenja“? Da su krenuli tumaĉiti apsurd“, još se ne bi makli od slova A“. Ovako su elegantno apsurd“ definira li kao besmislicu“, besmislicu“ kao nešto bez smisla“, i evo ih već na slovu C“, crvena boja“: Nastaje miješanjem magente i ţute, jedna je od liturgijskih boja, znak Duha Svetog i muĉeništva.“  Na engleskoj Wikipediji, recimo, pojam apsurd“ objašnjen  je na pet-šest kartica teksta, uz  pomoć reĉenog gospodina Camusa i Sørena Kierkegaarda smješten u odnos nihilizma i ateistiĉkog i monoteistiĉkog egzistencijalizma, dok je na hrvatskoj, eto, matematiĉki precizno definiran kao besmislica bez smisla“, a filozofski rastumaĉen kao neobiĉan dogaĊaj suprotan smislu primjerice znaĉenja“. Odnosno, struĉnom terminologijom, glupost i ludilo“. Kratko i jasno. Nema tu ili -ili“, jebo vas Kierkegaard. Albert Camus, da je ţiv, ostavio bi se pisanja i vratio na gol juniorske ekipe alţirskog Racing Universitairea. Ne bi on tu imao što dodati. A to bi otprilike bilo sve što se ima reći i o hrvatskoj Wikipediji, o kojoj se zbog skandaloznog tretiranja Drugog svjetskog rata, i svih pojmova u kojima se uopće spominju Hrvati, posljednjih dana govori ĉak i više nego o ćirilici. Hrvatsko izdanje popularne internetske enciklopedije –  koju puni gotovo stotinu dvadeset hiljada suradnika, dakle sasvim  pristojan sociološki uzorak  – od samog je svog poĉetka, meĊutim, ogledalo tuţnog, hm, općekulturnog, hm, stanja nacije“.  Nije, naime, hrvatska Wikipedija jednostavno ksenofobna, šovenska i filofašistiĉka, već je,  još gore, jednostavno ignorantska i nepismena. Još gore“ zato što ksenofobija, šovinizam i fašizam ne nastaju iz encikloped ija – nije NDH 1941. nastala na upravo odštampanom prvom svesku Ujevićeve Hrvatske enciklopedije – već iz neobrazovanosti, neznanja i nerazumijevanja. Ukratko, iz gluposti i ludila“. Prije nekoliko godina na hrvatskoj sam Wikipediji naišao na jedinicu Drugi svjecki rat“. Baš tako, Drugi svjecki rat“. Ništa što je neznani marljivi enciklopedist napisao pod tim naslovom više ne moţe biti strašnije. Od imbecilnih ĉlanaka o Hrvatima i Srbima, ustašama i ĉetnicima, fašizmu i antifašizmu, strašnije je kad hrvatski internetski povjesniĉari, recimo, u ĉlanku o Petru Krešimiru IV spominju njegovu kćer Nedu, iako je nesretna Neda samo romantiĉni lik iz romana Eugena Kumiĉića. Od kretenskog tumaĉenja pojma Za dom spremni!“ kao hrvatskog pozdrava“ meni je, eto, str ašnije kad njegovu navodnu tristo godina staru ukorijenjenost u hrvatskom narodu dokazuju romanom(!) Josipa Eugena Tomića Za kralja – za dom“, ĉija se radnja(!) odvija u 18. stoljeću. Radnja romana, halo!

Operacija srca Jedinica apsurd“, odnosno besmislica“, nasumiĉan je pak uzorak tkiva takve enciklopedije i zorno pokazuje o ĉemu je tu rijeĉ. Zorno, naime, pokazuje sve što nije u redu s inaĉe sjajnom idejom internetske demokracije, i što s tom idejom nije u redu u Hrvatskoj. Jednostavno, postoje stvari koje ne moţe svatko. Ne moţe svatko operirati

srce, ne moţe svatko napisati Stranca“, dokazati Fermatov teorem, sklopiti putniĉki avion ili predriblati sedam engleskih igraĉa i dati gol. Naroĉito ne moţe svatko pisati enciklopediju. Da su prije dvjesto p edeset

godina ĉuvenu Francusku enciklopediju umjesto Rousseaua, Voltairea, D‟Alamberta i društva pisali sveznalice iz pariških krĉmi, a umjesto Denisa Diderota ureĊivao neki nadobudni administrator pod nickom ViveLeFrans09, ne bi pedesetak godina kasnije u Deklaraciji o pravima ĉovjeka i graĊanina stajalo da svi graĊani imaju  pristup javnom poloţaju i sluţbi u skladu sa svojim mogućnostima“, niti bi pisalo da sve to mogu bez obzira na razlike, osim u vrlinama i talentu“. Svi bi graĊani mogli sve, bez obzira na mogućnosti, vrline i talente, baš onako kako mogu  pisati i enciklopediju. Svakako, danas bi vam trebalo mnogo sreće pred operaciju srca: zaista, kolike bi bile šanse da vas od svih entuzijasta u drţavi operira baš onaj sa završenim medicinskim fakultetom i specijalizacijom iz kardiokirurgije?

Koncept demokratske enciklopedije bez sumnje je neobiĉno plemenit, a u nekom drugom svijetu i fantastiĉno praktiĉan, jer se temelji na zamisli da bi ĉlanak o apsurdu u slobodno vrijeme sastavio neki profesor filozofije, netko tko je proĉitao Kierkegaarda i Camusa, ĉlanak o molekularnoj biologiji molekularni biolog, a ĉlanak o Drugom svjetskom ratu kakav ozbiljan profesor povijesti. I da sve zajedno ureĊuje – naroĉito da sve zajedno ureĊuje! –  ozbiljan tim ozbiljno obrazovanih ljudi.

Koncept apsolutne slobode ne moţe sprijeĉiti budalu da se dohvati pisanja i ureĊivanja enciklopedije, ali u prosvijećenim društvima taj je problem tek naĉelan. Nije, jebiga, problem kad neobrazovana budala ima nerealnu ambiciju, već kad ima realnu mogućnost. Zato neprosvijećena društva, baš kao i njihove Wikipedije, ureĊuju neobrazovane budale. Ima dobri, stari Kierkegaard – iskoristimo priliku da mu

ĉestitamo dvjestoti roĊendan –  jednu  pametnu o tome. Ljudi“, veli on, traţe slobodu govora kao zamjenu za slobodu mišljenja, koju tako rijetko koriste.“ Ono šta se reĉe, pametnome dosta. Ostalima, jebiga, hrvatska Wikipedija. Slobodna Dalmacija, 16.09.2013.

Ĉuvar Auschwitza u ljetnom periodu Boris Deţulović | 12/09/2013

 Najprije sam, majke mi, mislio da je Jutarnji proletio na zajebanciju nekog od onih

internetskih portala s laţnim vijestima, kakav je srpski Njuz, što se ono prije par godina  proĉuo kad su gotovo svi balkanski mediji –  a i lijepi broj svjetskih, od moskovske Pravde do  New York Posta –  prenijeli njihovu vijest kako je neki Srbin spasio turistiĉku sezonu u Egiptu, kad je pijan pao u more i usmrtio morskog psa ubojicu što je mjesecima terorizirao  poznato ljetovalište Sharm el-Sheikh. Sve od tada, Njuz bezoĉno zajebava urednike balkan skih medija, kojima se uz sav oprez i danas dogodi da mrtvi ozbiljni prenesu njihovu vijest kako je, recimo, mladi srpski fiziĉar Andrea Pešić pronašao logiku kojom su davani nazivi blokova na Novom Beogradu, a neki Miloš Trajković vraćajući se s posla pronašao slobodno parking -mjesto na Dorćolu. Ili kako  je, štajaznam, središnji njemaĉki Ured za otkrivanje nacistiĉkih zloĉinaca u Hrvatskoj  pronašao ţivog, zdravog i nepoznatog ĉuvara logora Auschwitz -Birkenau. Kurt Schrimm, viši tuţitelj i voditelj Središnjeg ureda za otkrivanje nacistiĉkih zloĉinaca iz Ludwigsburga, objavio završetak predistrage  protiv preţivjelih ĉuvara zloglasnih koncentracijskih logora, meĊu kojima ih trideset još uvijek ţivi u Njemaĉkoj, a još sedam diljem svijeta, od kojih jedan, eto, i u Hrvatskoj. Ne zna se još tko je, kako se zove i gdje se krije, ali ludwigsburški Ured, kaţu, ima dovoljno dokaza za njemaĉki Vrhovni sud, koji će odluĉiti hoće li protiv starih nacista raspisati optuţnice,  a za one iz nacistiĉke dijaspore i zloglasni Europski uhidbeni nalog. Prenijele tako hrvatske novine da je stanoviti

 Najprije sam, rekoh, pomislio da je Jutarnji progutao ješku. Preţivjeli ĉuvar Auschwitz Birkenaua posljednjih dvadesetak godina ţivi u Hrvatskoj, a ne samo da nikad nije imao nikakvu dr ţavnu funkciju, vojni ĉin ili barem poĉasnu akademsku titulu, nego se ne zna ni tko  je on, ni kako se uopće zove?! Dobra zajebancija. U ostatku vijesti saznat ćemo valjda kako su Hrvatska demokratska zajednica, Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran, Hrv atska biskupska konferencija i Hrvatsko društvo knjiţevnika  pokrenuli inicijativu da se javno obznani identitet aušviĉkog viteza i retroaktivno mu prizna  braniteljski staţ, te dodijeli nekakva poĉasna senatorska funkcija i orden Velereda kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom za izniman doprinos meĊunarodnom ugledu Republike Hrvatske. I jasno, u hrvatskom Saboru izglasa lex Birkenau“. Ispostavilo se, meĊutim, da vijest uopće nije zajebancija. Ludwigsburški Ured, punim naslovom Zentrale Stelle der Landesjustizverwaltungen zur Aufklärung nationalsozialistis cher Verbrechen, skraćeno Z -Commission, zaista je objavio kako traţi ĉetrdesetak nekadašnjih

ĉuvara iz Birkenaua, i kako jedan od njih ţivi negdje u Hrvatskoj. Ne zna se još tko je, kako se zove i gdje se krije.

Kako se to, jebemti ţivot, moglo dogoditi?

Kako je ţivahni starĉić, što je ĉetrdesetih pazio da koji od milijun i kusur zatoĉenih Ţidova, Poljaka, Roma, komunista i sovjetskih ratnih zarobljenika sluĉajno ne preţivi Auschwitz, svih ovih godi na ţivio u Hrvatskoj posve anoniman i nepoznat? Kako ga prije njemaĉkih lovaca na naciste nisu otkrili hrvatski domoljubi, kako već nije  predvodio Poĉasni bleiburški vod, kako ga nije bilo na misama zadušnicama za Poglavnika, na proslavi Oluje u Ĉavoglavama ili na promociji memoara nekog ustaškog krilnika? Kako već u Nakladi Pavliĉić i sam nije objavio svoja Sjećanja, susrete i doţivljaje“? Kako, zaboga, u svih dvadeset godina nije izašao nijedan jedini potresni intervju s naslovom Ĉuvao sam  Njemaĉku, a ne Birkenau!“, kako nismo vidjeli njegove fotografije s malim, slatkim bišonom u bogatoj kućnoj biblioteci, ili s pokojnom frau na izletu u MeĊugorje? Kako ga nitko nije zvao na svoju izbornu listu, ili barem na sahranu Zvonka Bušića, kako nikad nije dobio  penziju, ĉin generala HVO-a, ili barem neku savjetniĉku funkciju, da svojim golemim iskustvom pomogne u izgradnji Jedine Nam I Vjeĉne Hrvatske? Ustaški stoţernik Ivo Rojnica, recimo, od TuĊmana je osobno dobio orden i ĉast poĉasnog ambasadora u Argentini, ĉinovnik Ministarstva obrane NDH Vinko Nikolić poĉašćem je mandatom u Saboru i mjestom predsjednika Matice iseljenika, Višnja Pavelić bila nam je kompetentni analitiĉar ostavštine svoga oca, zapovjednik jasenovaĉkog logora Dinko Šakić  prava medijska zvijezda, a duţnu paţnju, kamere HTV -a, fotografije u ţenskim revijama i mirnu starost u umirovljeniĉkom domu od svoje je Hrvatske dobila ĉak i supruga mu Nada djevojaĉki Luburić, obiĉna straţarka u logoru Stara Gradiška. Svaki ustaški šupak, i posljednji ćato prijemnog odjela posljednjeg logorĉića iz posljednje vukojebine u Nezavisnoj drţavi Hrvatskoj dobio je u ovih dvadeset i koju godinu svojih pet minuta ponosa i slave, a neznani ĉuvar jednog Auschwitza, najvećeg koncentracijskog logora Trećeg Reicha, Europe,  svijeta i svih vremena – ţivi svjedok povijesti i naš osvjedoĉeni  prijatelj, koji je od svih zemalja Juţne Amerike za ţivot izabrao baš Hrvatsku –  nije bio dostojan niti da mu imena znamo!

Zar smo za takvog skromnog i samozatajnog viteza iz našeg susjedst va zaista morali saznati od cinkaroša iz Ludwigsburga? Srami se, Domovino!

Globus, 11.09.2013.

Rat nije gotov i ne dajmo šansu miru! Boris Deţulović | 10/09/2013 Za našu Vladu rat je moţda gotov, ali za nas nije!, izjavio je novinarima Krunoslav F. (37),  predsjednik Stoţera za obranu hrvatske Dalmacije, koji je proteklog vikenda u Pisku kraj Omiša ĉekićem razbio više od ĉetrdeset tabli na njemaĉkom i talijanskom je ziku, uglavnom s

natpisima “Zimmer frei“ i “Camare“, ali i one kojima su se turistima nudili “schnapps“ i “prosecco domestico“. “To što premijer izjavljuje da je Drugi svjetski rat gotov prije dvadeset godina… poruĉujemo mu da rat nije gotov sve dok majke traţe svoje ubijene sinove, a njihovi krvnici slobodno šetaju po Dalmaciji!“, obznanio je Krune, predvodeći deset tisuća prosvjednika dalje, magistralom prema Brelima, razbijajući putem na apartmanima, hotelima i restoranima natpise na njemaĉkom i talijans kom jeziku. Dobro, tko je paţljivije proĉitao gornju vijest, lako je mogao zakljuĉiti da se prosvjedi duţ omiške i makarske rivijere ipak nisu dogodili ovoga vikenda. Da je “Drugi svjetski rat gotov prije dvadeset godina“ premijer je, naime, morao reći još sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka, dvije decenije dakle nakon završetka najkrvavijeg rata u povijesti ovoga i svih ostalih prostora, recimo onog davnog vikenda kad je Jadranska magistrala sveĉano otvorena, a u malim se, do tad mirnim dalmatinskim mjestima, pojavili

 prvi nezgrapni, teţaĉkom rukom naţvrljani natpisi “Zimmer frei“. Masovni prosvjedi protiv tih natpisa nisu se, meĊutim, dogodili ni tog vikenda, ni sljedećeg, niti ijednog u svih sljedećih pedeset godina. Svakako, bilo bi to posve besmis leno i onih dana, a kamoli danas.

Pa ipak: “To što premijer Milanović izjavljuje da je rat gotov prije dvadeset godina…  poruĉujemo mu da rat nije gotov sve dok majke traţe svoje sinove, a njihovi krvnici slobodno šetaju po Hrvatskoj!“, obznanio je ratni veteran Tomislav Josić, predsjednik Stoţera za obranu hrvatskog Vukovara, koji već danima u tom gradu vodi rat protiv dvojeziĉnih hrvatsko-srpskih tabli, i uveo tako zanimljivu politiĉku inovaciju – objavio rat što je završio  prije osamnaest godina. Štoviše, objavio dobiveni rat. Jednako bi stoga smisla imalo da je  poveo demonstrante da ĉekićem razbiju natpis na sjedištu vukovarske Udruge Nijemaca i Austrijanaca i njihova zbora Drei Rosen. Ili table “Zimmer frei“ po Dalmaciji. Svakako, da “rat nije gotov sve dok majke traţe svoje ubijene sinove, a njihovi krvnici slobodno šetaju“, priliĉno je toĉan sinopsis unutarnje drame mnogih hrvatskih majki, i ne samo hrvatskih. I u Dalmaciji i u Slavoniji ima ţivih devedesetogodišnjih starica kojima još nije gotov ni Drugi svjetski rat, ima takvih majki i u Francuskoj, i u Japanu, i u Rusiji, i u Koreji.

 Nije njima gotov ni rat u Vijetnamu, ni graĊanski rat u Kambodţi, ni eritrejski rat za nezavisnost, niti ijedan rat u posljednjih sedamdeset godina. A najmanje gotov od s vih ratova  jest upravo Drugi svjetski rat.

I u Njemaĉkoj i u Italiji, i u Japanu, i u Americi, Rusiji, Kini ili na Filipinima, ima naime ţivih devedesetogodišnjih staraca kojima se još ponekad u nemirnu snu javi onaj dan kad su u nekom selu u vraţjoj materi na bandere uz cestu objesili dvadeset seljaka, pa slušali njihove majke i ţene kako kukaju i plaĉu. Ima o tome u mojoj obiteljskoj povijesti potresna jedna priĉa, o sestri moje bake iz Segeta Donjeg, kojoj su talijanski crnokošuljaši na seoskoj banderi objesili muţa.

U svojoj upravo antiĉkoj unutarnjoj drami ona je nakon rata otkupila zemlju s banderom na kojoj se mrtav klatio njen ĉovjek, pa na toj parceli sagradila kuću  –  eno je i danas, uz cestu iza Trogira. Ni po ĉemu putnik namjernik to ne moţe znati, ali u toj kući, jednoj od hiljada istih  betonskih kocki posutih pod Kozjakom, ostao je tako cijeli jedan svjetski rat.

Ubojica njenog muţa, kao i hiljade njih iz mraĉnih ĉetrdesetih, nikad nije odgovarao za taj zloĉin, do kraja svog ţivota uzgajao je rajĉice negdje po Calabriji, ili umorno udarao peĉate na nekoj ţeljezniĉkoj stanici u Apuliji, svejedno, nikad to nećemo znati. Njegov je rat odavno  bio završio, ali mojoj teti nije. Ostao je pod njenim krovom, i tamo trajao još desetljećima, svake noći. Svake jebene noći. Sve dok mnogo godina kasnije u jednoj neuglednoj kući u Segetu kraj Trogira nije tiho završio Drugi svjetski rat. Od svih svjetskih medija tu je vijest objavila jedino Slobodna Dalmacija, na stranici s osmrtnicama.  Nije, naravno, moja nesretna teta bila jedina. Pa ipak, onih dana kad je sagradila kuću, da se u

njoj ţiva sahrani pored muţa, već su na ostalima nicali natpisi na njemaĉkom i talijanskom,  pozivajući dojuĉerašnje “krvnike“ da iznajme sobu i kupe domaće vino. “Rat je bio gotov prije dvadeset godina“, samo par stotina koraka niţe “ubojice“ su se brĉkali u moru, ali mojoj teti, baš kao i onim vukovarskim pedeset godina kasnije, to više ništa nije znaĉilo. Ako je pak i duboko, iskreno mrzila Talijane, i njena je mrţnja, kao i cijeli njezin rat, ostao u toj kući. Danas, tih pedeset godina kasnije, netko bi iz tih kuća opet pustio rat. Malo ga je bilo. Ovaj  put, trajat će “sve dok majke traţe ubijene sinove, a njihovi krvnici slobodno šetaju“. Znaĉi, do kraja posljednjeg od naših i njihovih ţivota. Treba li zbog toga prestati traţiti nestale sinove i njihove ubojice? Naravno, ne. Hoćete li ih sve pronaći?  Naravno, nećete. Jer baš nikad, ni u jednom ratu u povijesti nisu pronaĊene sve nestale ţrtve, niti su osuĊeni svi ubojice. Nijedan rat nikad nije završio, pa neće ni ovaj. Široko dakle rastvorite prozore na kućama mrtvih, pustite rat na slobodu, pustite mrţnju,  pobijte nas njome sve do posljednjeg. Razbijte sve ćiriliĉne natpise, povješajte na dubrovaĉkim zidovima “Srbe o vrbe“, isprati te reprezentaciju Hrvatske u Beograd kao na front, zapalite automobile s neprijateljskim registracijama, platite misu zadušnicu istim onim ubojicama i zloĉincima što su prije sedamdeset godina hrvatske kuće napunile ratom kao zimnicom. Podignite spomenik u bojici tetinog muţa. Srušite joj kuću i podignite vješala. Ne dajte šansu miru.

Jer, što ćemo –  gluho bilo  – ako rat jednom završi? Slobodna Dalmacija, 09.09.2013.

Ĉovjek koji je nizašto ţivio Boris Deţulović | 07/09/2013

Ovo je besmisleno, dao je ţivot nizašto!“, ogorĉeno je nakon tragedije rekla shrvana udovica, i teško da je u manje rijeĉi mogla stati biografija ĉovjeka koji je za Hrvatsku dao cijeli jedan ţivot, sve što je imao. I dao ga nizašto“. Hrvatska danas nije niti nezavisna, a kamoli sretna d rţava, onakva kakvu su Zvonko Bušić sa suprugom Julienne i njihovim Fighters for Free Croatia  –  Borcima za slobodnu Hrvatsku  – 

sanjali prije toĉno trideset sedam godina, baš ovih, prvih dana rujna planirajući u New Yorku spektakularnu otmicu Boeinga 727, p a od gelignita i devetvoltne baterije sastavljajući bombu koju će postaviti u pretinac broj 5713 na ţeljezniĉkoj stanici Grand Central Terminal na Manhattanu. Danas –  trideset sedam godina kasnije – dosanjanom, ali prevarenom i poniţenom Hrvatskom vladaju mito i korupcija, umjesto Hrvata svojih na svome vladaju pohlepa, sebiĉnost i

nepovjerenje, a ljude koji su u borbi za njenu slobodu dali ţivote nitko više i ne pamti. Je li vrijedilo? Danas znamo da nije. Barem ne za jednog ĉovjeka. Ovo je besmisleno, da o je ţivot nizašto.“ Svakako, dok je one subote 11. rujna 1976. godine drţao u ruci gelignitnu bombu i omotnicu sa zahtjevima Boraca za slobodnu Hrvatsku, on je ovakvu sanjao nije. Nije, istina, Hrvatsku

sanjao ni slobodnu, ni nezavisnu. Zapravo, uopće nije sanjao Hrvatsku: bio je njujorški  policajac, odrastao u Midwoodu –  bruklinskom kvartu u kojem je Woody Allen išao u školu, a Coppola par godina ranije snimio Kuma  – i sve o ĉemu je sanjao, sve što je tog ĉasa htio,  bilo je samo da deaktivira jebenu bombu, da nakon smjene iz stanice nazove Kathleen i pita je

treba li uzeti što iz dućana, pa se vrati svojim sinovima, mališanima od dvije i ĉetiri godine. Zvonko Bušić sljedeće će trideset dvije godine u ameriĉkom zatvoru uvjeravati svijet kako ga  je samo ţelio upoznati s borbom Hrvata za nezavisnost, i kako nikad nije htio da bomba eksplodira. Mi smo imali barem izbor da mu vjerujemo: Brian J. Murray iz Odjela za eksplozive njujorške policije taj izbor nije imao. Mladog oca dvoje djece –  koji je tri tjedna ranije navršio dvadeset sedmi roĊendan – u tom je trenutku, nagnutog nad Bušićevom

 bombom u rovu policijskog poligonu u Bronxu, savršeno bolio kurac za Hrvatsku: on sasvim sigurno nije htio da jebena naprava eksplodira.

Ovo je besmisleno, dao je ţivot nizašto!“, ogorĉeno je tada novinarima njujorškog Daily  Newsa izjavila Kathleen Murray, i teško da je u manje rijeĉi mogla stati daleka, nepoznata zemlja za koju njen muţ nikad nije ĉuo, ali je, eto, cijeli svoj ţivot, sve što je imao, dao za nju. Dakle nizašto“. Danas, trideset sedam godina kasnije, o Zvonku Bušiću znamo sve. Ţenu smo mu ravno iz ameriĉkog zatvora vratili u Sjedinjene Drţave s diplomatskim pasošem, pa zaposlili u Uredu

Predsjednika Republike, a njega –  kad se prije pet godina i sam vratio iz am eriĉkog

kazamata  – nosili na rukama, slaveći kao našeg Nelsona Mandelu“ i ujedinitelja hrvatske desnice. Briana J. Murraya, pak, u Hrvatskoj nitko ne pamti. Nitko ga se nije sjetio ni prošle subote, na  proslavi Dana hrvatskih muĉenika u Udbini, gdje je biskup Mile Bogović u tuĊmanovskom zanosu predlagao izgradnju svehrvatskog groba“ za razbacane kosti hrvatskih ţrtava i muĉenika“, a nadbiskup Nikola Eterović nadahnuto objašnjavao kako se svaka osoba razvija u odnosu prema ljudima koje susreće na svom ţivotnom putu“. Tko zna što je i na koga u tom trenutku mislio muĉenik Zvonko Bušić, stisnut u mnoštvu pred udbinskom crkvom? Je li se barem on, barem na trenutak, sjetio onog mladića iz Brooklyna što je umjesto slobodne Hrvatske sanjao tek valjda detektivsku penziju i –  poput svakog njujorškog plavca iz televizijskih serija –  jedan brod za lov na sabljarke? Je li muĉenik Zvonko Bušić imao ikakav odnos prema ljudima koje je susreo na svom ţivotnom putu“, je li mu barem tada, barem na trenutak, na u m pao policajac što ga je susreo“ prije trideset sedam godina, da s tog raskršća jedan završi u ćeliji federalnog zatvora Otisville, a drugi razbacanih kostiju“ na parceli 1V, u Q -sektoru Nacionalnog groblja na Long Islandu?  Nije: katarza postoji samo u knjiţevnosti, ne i u Hrvatskoj. Umjesto Briana, Bušiću je tako – 

svjedoĉe prijatelji što su zajedno s njim bili u Udbini – na um pao tek Milan Bandić, kojega je  biskup pozdravio s oltara iako je ovaj nosio bedţ s Titovom slikom“. Razoĉarao ga je biskup, r azoĉarali su ga okupljeni, razoĉarala ga je, vele, Hrvatska. Nije shvaćao da se nešto stalno moţe raditi naopako“, tronuto priĉa Zvonkov prijatelj Josip Đerek. Bio je zaprepašten ĉinjenicom da se zakoni u Hrvatskoj ne poštuju, da se drţava ne moţe uredit i tako da funkcionira za opće dobro, nego da se za kršenje pravila dobivaju zlatne medalje.“ Vidno razoĉaran“ i zaprepašten“, Zvonko Bušić se vratio u svoju kuću kraj Zadra i napisao oproštajno pismo, pa se sutradan zatvorio u kupatilo i presudio sebi jednim hicem iz pištolja. Ovo je besmisleno, dao je ţivot nizašto!“, moţe danas ogorĉeno reći i njegova udovica, shrvana nad grobom u Aleji branitelja na Mirogoju, i teško da bi u manje rijeĉi stala zemlja u kojoj se stalno moţe raditi naopako“: da meĊunar odni teroristi dobivaju ordene i zlatne medalje, pa kao moralne vertikale lamentiraju kako se ovdje za kršenje pravila dobivaju zlatne medalje“. Ne postoji kraća definicija drţave koja u Aleji branitelja sahranjuje one što su posve nepoznate ljude ubijali nizašto. Dakle za Hrvatsku. Trideset sedam godina kasnije, u nedjelju 1. rujna, ponovo su se tako susreli putevi Briana J.

Murraya i Zvonka Bušića. Ĉovjeka koji je nizašto umro, i ĉovjeka koji je nizašto ţivio. Globus, 05.08.2013.

Šupci pred friţiderom Boris Deţulović | 06/09/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba

noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, došao Bobi kući iz kafane u ĉetiri ujutro i krenuo ravno prema friţideru, kad na njemu zatekao zakaĉenu poruku – “Bobi, ovo više ne funkcioniše, ja sam otišla kod mame”. Oprezno onda Bobi otvorio friţider, povirio u ledenicu, zatvorio vrata i opet ih otvorio, pa se poĉešao  po glavi: “Guma dihtuje, vrata rade, svjetlo radi, zamrzivaĉ radi, ima hrane, ima pive… ne kontam šta ne funkcioniše?” Toĉno tako vidim bosanskohercegovaĉke politiĉare, u ĉetiri ujutro pred punim friţiderom i  porukom – “Zlajo, ovo više ne funkcioniše, otišli smo na Novi Zeland.” Ili: “Vjeko, ovo više ne funkcioniše, mi odosmo na ulicu.” Ĉešu se Zlajo, Vjeko i Fahro, ĉešu se Bakir, Nebojša i Ţeljko, ĉešu se i Mile i Dragan i Boţo, toĉno ih vidim gdje se preko noći ĉešu pred punim friţiderima i ne razumiju što ne funkcionira. U ovom trenutku, naime, u BiH besprijekorno funkcioniraju još samo friţideri u vilama pod  policijsk om zaštitom. U sveopćem bosanskohercegovaĉkom mraku, u ĉetiri iza ponoći, jedino svjetlo je ono u njihovim friţiderima. A toĉno tako vidim i njihove konstitutivne narode, gdje rezignirano pišu poruke, kaĉe ih magnetima na friţidere i odlaze kod mame. Ili kako se već pristojno kaţe kad neko ide u  piĉku materinu. Toĉnije u tri, koliko ih u Bosni i Hercegovini ima. Razumljiv je stoga nemoćan, a pravedan gnjev tih ljudi, rasutih Bosnom u sve tri konstitutivne piĉke materine. Jedino što je u BiH uopće razumljivo  jest njihov gnjev. “Ja neću mirno gledati kako moja djeca i unuci vraćaju pare od kojih će vlasti sebi kupovati kola, vile, skupa odjela, plaćati putovanja, zapošljavati svoju rodbinu i prijatelje, i plaćati svoje prljave nacionalistiĉke predizborne kampanje”, nalijepio je tako svoju poruku na friţider, Facebook, kako se to već zove, jedan od organizatora JMBG–protesta, glumac FeĊa Štukan, pozvavši ljude da ovaj put svakodnevno, od ĉetiri do sedam, blokiraju ceste, raskršća,  pruge i aerodrome. “Blokade mogu napraviti haos u zemlji”, kaţe FeĊa. “A te stvari sluţe skretanju paţnje na problem. Dobićemo je, kako god.” Što god mislili salonski revolucionari, koji će i ovoga puta optuţiti demonstrante da su stranaĉki manipulirani, blokade parlamenata ili prometnica dobar su naĉin da se “skrene  paţnja” na katastrofalno stanje u zemlji. Svakako, dobar je to naĉin u zemljama u kojima  parlamenti i prometnice ferceraju. Revolucionari u tim zemljama izloţeni su stoga i opasnosti da se s njima brutalno obraĉunaju policijski specijalci. To je zato što tamo, pored parlamenta i  pravosuĊa, fercera i policija. U Bosni i Hercegovini, meĊutim, ni policija ne fercera, i to zato  – ispravno primjećuje FeĊa – što ne smije. A ne smije zato “jer bi to traţilo dodatna objašnjenja Bruxellesu”. Policija dakle nije problem: jedini problem revolucije u Bosni i Hercegovini jest sasvim realna mogućnost da je nitko –  ne primijeti.  Ne bih, oĉiju mi, htio obeshrabriti demonstrante što će sutra blokirati ceste i aerodrome, ali evo samo posljednjih vijesti iz Bosne i Hercegovine: u ovom trenutku, prema podacima

Centralne banke BiH, u zemlji su blokirana ĉak 62.744 raĉuna poslovnih subjekata, ĉak 38.500 kompanija ima blokiran barem jedan poslovni raĉun, blokirani su raĉuni cijelih gradova i općina – raĉun Bosanske Kostajnice blokiran je zbog dvadesetak hiljada maraka duga općine nekom seljaku za graĊevinsku zemlju –  a Sarajevu prijeti i potpuna komunalna  blokada, zbog višegodišnjih dugova Vodovoda i Gradskog saobraćaja Elektroprivredi BiH.  Na granicama s

Hrvatskom još uvijek stoje blokirane cisterne bosanskohercegovaĉkih špeditera koji se nisu pripremili na nove carinske propise EU, zbog nepostizanja dogovora u vlasti Europska unija je blokirala ĉetiri i pol milijuna eura za projekt uvoĊenja sistema u pravljanja kvalitetom u mala i srednja poduzeća u BiH, a uz već opjevane  bosanskohercegovaĉke blokade –  od blokade reforme Federacije do blokade pregovora za  pristup Europskoj uniji, nota bene zbog blokade implementacije sporazuma Sejdić -Finci –  iz nekog r azloga, ĉuli smo nekidan, i Ukrajina blokira pristup Bosne i Hercegovine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. I kao da to nije dosta, onaj Latvijac Freimanis na startu Eurobasketa

 brutalno pod košem blokira Teletovića. Bosna i Hercegovina, ukratko, beznadno  je blokirana drţava, i ja zaista nisam siguran da će sutra – kad FeĊa i demonstranti blokiraju cestu u Konjicu ili sarajevski aerodrom –  to itko ţiv  primijetiti.  Ni za junsku blokadu Parlamenta BiH, najzad, nikad se ne bi saznalo da unutra nisu ostali zatoĉeni neki stranci. Do tada su stanari te zgrade u cijelih pola godine usvojili jedva desetak zakona, niti petinu planiranih, i da su ostali zarobljeni samo oni, po prometu Parlamenta nitko do dana današnjeg ne bi ni primijetio da je zapravo blokiran. Samo  bi jednog dana iz

Bruxellesa stigla nekakva depeša za Parlamentarnu skupštinu BiH, Bakir bi se pred televizorom lupio po glavi – “u jebote, Parlament!” – i nešto kasnije te veĉeri policija i hitne medicinske sluţbe bi u zgradi na Trgu BiH pronašli pedeset sedam kostura u neobiĉno spokojnim poloţajima. Kao da spavaju. Blokada bosanskohercegovaĉkih cesta tek je malo manje uzaludna rabota: posljednji put kad sam se vozio iz Tuzle, već na izlazu iz grada, u Ţivinicama, zapeli smo sat vremena, a do Splita putovali ukupno deset. Kad bi bosanskohercegovaĉke ceste, kako planiraju demonstranti, bile blokirane samo tri sata dnevno, bila bi Bosna prohodna kao Monza.

Blokada pak njenih prometnica uoĉi jeseni ĉini se još uzaludnijom, jer za koji dan slijede kiše, k lizanja zemlje i odroni asfalta, a onda i snijeg, mraz i led, kad će cestovna mreţa u BiH i konaĉno biti jednako funkcionalna kao Parlamentarna skupština. Jednostavno, u ovoj nesretnoj i sjebanoj zemlji sve je blokirano i baš ništa ne funkcionira, pa  blokirati išta da bi išta profunkcioniralo izgleda priliĉno zaludu potrošenim vremenom. Ne bih htio FeĊi i drugovima soliti pamet, ja im svakako drţim palĉeve, ali moţda bi bolje bilo da tri sata dnevno demonstrativno  –  deblokiraju promet. Mislim, doslovno: da miĉu s ulica divljake na motorima, bacaju u jendek neregistrirane kante, izbacuju jalijaše u metalik– tenkovima, uklanjaju polumrtve autobuse, ĉiste ceste od olupina i revolucionarno, u ime naroda, parking–   papcima konfisciraju automobile. Bosnu i Hercegovinu, shvatili ste, treba deblokirati. Zauzeti onda, recimo, zgradu na Trgu BiH i tiho, da se poslanici ne probude, usvojiti preostalih trideset –ĉetrdeset zakona za ovu godinu. Tko je za?, u redu, tko je protiv?, hvala, idemo sad na Federaciju. Micati, bacati,

izbacivati, ukloniti i oĉistiti. I, jasno, konfiscirati. Ukratko, deblokirati.

Sve dok se šupci u ĉetiri ujutro –  dakle preko noći – ne stanu ĉešati pred praznim friţiderom.  Ne kontajući šta to sad funkcioniše. OsloboĊenje, 05.09.2013.

Jeste li spremni za Siriju? Boris Deţulović | 03/09/2013

Jeste li spremni za Siriju? Jeste li nauljili i

konzervirali svoju laku jurišnu pušku i oĉistili vizir na šljemu, jeste li ponijeli vozaĉku i prometnu za tenk, jeste li ispeglali i sloţili svoje pancirne košulje? Jeste li uopće na Weather.comu provjerili vremensku prognozu za jesen i zimu na Levantu? Znate, naravno, da

„arapsko proljeće‟ u stvari nije godišnje doba, i da u Siriji takoĊer završava ljeto? Jeste li u naprtnjaĉu, uz pušku i tri okvira municije, spakirali zimske ĉarape i topliju odjeću za  pentranje po Nusayriyi? Jeste li se pripremili za snijeg u Damasku?

Jeste li već provjerili u Gloriji In gdje se u WestGateu ili Avenue Mallu mogu nabaviti kaffiyye, marame arafatke“ idealne za zaštitu od pješĉanih oluja? Ĉuli ste već da na internetu imate Rothcove za samo 99 kuna, stoposto od pamuka? Spremni ste za Siriju?

Jeste li u vojniĉki ranac, uz GPS i radio -vezu, pospremili Lonely Planetov vodiĉ po sirijskim hotelima i restoranima? Znate da su u Côte d‟Azur de Cham Resortu u Lattakiji od listopada do travnja cijene vrhunskog smještaja za pet zvjezdica upravo senzacionalno sniţene, i da je za zapadnjaĉke backpackere poput vas hotel Cairo u Hamahu upravo izmišljen? Poznato vam  je da hotel Talisman u povijesnoj jezgri Damaska, osim „autentiĉnog iskustva Hiljadu i jedne noći‟ po samo stotinu dolara na noć, ovih dana nudi i nevjerojatnih osamdeset posto popusta?

U Aleb na kebab Poznato vam je da u Siriji ne postoji ni McDonald‟s, ni restoran s Michelinovom zvjezdicom? Znate da u Siriji jedu janjeće jezike? Znate da ih priliĉno sigurno moţete j esti u Al-Halibiju u Damasku, restoranu tradicionalne alepske kuhinje u hotelu Four Seasons, dok ćete ih u samom Alepu, recimo u Zmerodu, jesti na vlastitu odgovornost?

Jeste li znali da je Alep svjetska prijestolnica kebaba? I da kebab nije isto što i ćev ap? Znate da u kebab-karaz stavljaju cimet? Da je pivo u bocama od litre, sa jedva tri posto alkohola, ali da ga je bolje izbjegavati ukoliko ste zaboravili spakirati probiotike protiv dijareje, ili barem  par boĉica dobre, stare Coca-Cole? Znate da u Sirij i svakako trebate naruĉivati iskljuĉivo flaširanu vodu otvorenu pred vama, da

voda tamo nije preporuĉljiva ni za piće ni za pranje zubiju, da je puna bakterija salmonele i Echerihije Coli, i da stoga nije mudro traţiti niti oprano svjeţe voće, niti led za piće? Spremili ste u ranac, pored gas- maske, i tablete joda, antiseptiĉke maramice i antibakterijski gel? Instalirali ste, naravno, prije puta u svoj pametni telefon izvanrednu DinSafe.com aplikaciju za Android, s recenzijama higijenskih i sanitarnih uvjeta u trideset hiljada svjetskih restorana? Spremni ste za Siriju? Prostudirali ste Escape.com, Holidaypad.net i ostale portale za turiste i putnike, i znate da

tabla Eufrat nije skraćenica za European Union Forces for Reconciliation and Truth“, već naziv najveće sirijske rijeke? Znate da je dolina Eufrata kolijevka jedne od najstarijih svjetskih civilizacija? Spremili ste u dţep ruksaka spisak najvrjednijih eksponata Nacionalnog muzeja u Damasku?

Evo trik pitanje Temeljito ste –  uz Travellerspoint, Pravilo sluţbe i instrukcije za navoĊenje krstarećih  projektila –  prouĉili i CIA-in The World Factbook, gdje je više manje sve što trebate znati o

toj zemlji? Znate da u Siriji zapravo ne govore sirijski, nego arapski? Ponijeli ste i praktiĉni dţepni arapski rjeĉnik, nauĉili osnovne fraze za komunikaciju s uroĊenicima? Znate na arapskom reći dobar dan“ i hvala“, znate pitati govorite li engleski?“, Hal tatakallamu alloghah alenjleziah?“, ili Sirija je prekrasna zemlja“  – Al Suriyah baladun jameel“? Imate u svom iPhoneu i najnoviju NTT

Docomovu Translate aplikaciju za prevoĊenje u realnom vremenu, od neprocjenjive pomoći za sloţenije reĉenice, poput gospoĊo, ne brinite, vaš suprug je u sigurnim rukama“, ili recite djeci da zaĉepe svoje prljave arapske gubice  ili ćemo vas sve silovati u dţamiji jebemlivammajkumuslimansku“? Uzgred, ponijeli ste kondome? Jeste li spremni za Siriju? Jeste li upoznati s rijetkim kuriozitetom da su tamo na vlasti muslimani, ali da su muslimani i

naši saveznici, sirijski pobunjenici? Strance to ĉesto buni, ali vi znate razliku, i znate da se naši muslimanski prijatelji u Siriji od prljavih Asadovih muslimana razlikuju po tome što su veći muslimani? Završili ste, razumije se, snajperski teĉaj za razlikovanje muslimana od muslimana? I djece od odraslih?

Šalimo se, naravno, to je bilo trik -pitanje. Slobodna Dalmacija, 02.09.2013.

Tajna bosanskog jezika Boris Deţulović | 30/08/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Šahin. Obiĉno me u tu uru zove Koţo, ali ima i Šaki taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći s Boraĉkog jezera da ispriĉa neku novu. Znaš li ti, kaţe, Safu? Ne znam, rekoh, otkud bih znao?! Kako ne znaš, veli, svi znaju Safu. Safa je lokalno spadalo, zajebant koji ima obiĉaj zvati Radio -Konjic. Ima tamo naka kontaktemisija subotom, ili nedjeljom?, nije vaţno, elem emisija je o narodnoj tradiciji i bogatstvu  bosanskog jezika, obiĉajima, poslovicama, uzreĉicama i tako tim stvarima. Javljaju se onda voditeljici slušatelji sa starim izrekama, “od krmka se kurban ne pravi”, “hvala našem slušaocu Fuadu”, “mogul ja jednu: sjaši Kurta da uzjaši Murta”, “moţe, hvala Senada”, “nisu Kurta i Murta, u originalu je ta poslovica „Ćorbeg sjaši, Mustajbeg uzjaši, dok doratu grive otpadoše‟”, “hvala našem dragom profesoru”, i sve tako. Na kraju se tako javio i Saf a, dobardan, dobardan, imam ja jednu staru, izvolte Safa, “lahko je”, veli, “tuĊim kurcem gloginje mlatiti”. “Joooj, gospodine Safa, nemojte tako, ovo je porodiĉna emisija, nije lijepo takve rijeĉi u eteru”, sva se ušĉepušala voditeljica, jedva nekako priv ela program kraju. Druge subote, il‟ nedjelje, nije sad vaţno, ide opet ta emisija na Radio -Konjicu, “hvala našem slušaocu Zlatku”, “hvala Edisa”, kad eto ti ponovo Safe. Dobardan, dobardan, imam ja jednu. “Joooj, nemojte, gospodine Safa, ovo je porodiĉna emisija”, opet se ušĉepušala voditeljica, “ne brinite”, na to će Safa, “ova je o hodţi”. “Jel‟ o hodţi?”, “jest, o hodţi”, “onda u redu”, lahknulo voditeljici, a Safa će spremno: “Uz kurac, niz kurac, osta hodţa bez cipela.” Kakve to s hodţom veze ima i sa ĉim, ne zna se, ne zna to ni Safa, ali u tome i jest bila njegova genijalna poanta. NiĊe tu nikakve veze ni sa ĉim nema –  najmanje, opet, ta stvar s hodţom veze ima s narodnom tradicijom i bosanskim jezikom –  pa ipak nas, eto, uvjeravaju da ima. “Ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, jezik mi je bosanski”, prigodni je slogan,  poslovica, uzreĉica, šta li –  sam dragulj bosanske tradicije, jezika i tih stvari –  kojim zdrave  bošnjaĉke nacionalne snage mobiliziraju bošnjaštvo na ustanak protiv dušmana što im na  po pisu stanovništva prijete novim genocidom. “Uz kurac, niz kurac, jezik mi je bosanski”, jednako je tako mogao glasiti njihov slogan: isto  bi znaĉio, samo bi imao više smisla. Jer nitko, ni sam Milorad Dodik, ne negira tako uspješno  bosanski jezik kao što to rade njegovi ĉuvari iz patriotske premijer -lige. Jezik je, naime, zajebana stvar. Evo, recimo, bosanski. Postoji li bosanski jezik? Postoji,

 jasno, taman koliko svaki kojim govore ljudi što su se dogovorili da im se jezik nekako zove. Ako postoje hrvatsk i, srpski ili crnogorski, ne postoji baš nijedan razlog da ne postoji i  bosanski. Jezikoslovci će reći svoje, akademik jedno, profesor lingvistike drugo, a policajac s ĉetiri razreda srednje škole unutrašnjih poslova bez greške će po govoru prepoznati tko  je u ukradenom automobilu iz Srbije, tko iz Hrvatske, a tko iz Bosne.

Hoće li, meĊutim, prepoznati tko je od njih Srbin, tko Hrvat, a tko Bošnjak? Onaj što ekeće na teĉnom srpskom ispast će sam beogradski muftija, onaj što ijekeće na hrvatskom predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća iz Zagreba, a onaj što je zaboravio dokumente hrvatski ĉlan Predsjedništva BiH.

Stvar s jezikom nije jednostavna, jer da jest, onda bi španjolskim jezikom govorili samo Španjolci, Argentinci bi imali svoj, a ţitelji argentinske metropole ne bi u cijeloj toj guţvi govorili na trećem, najbliţem napolitanskom talijanskom. Standardni je hrvatski jezik, recimo, ureĊen po govoru hercegovaĉkih Hrvata, isto kao oni govore i hercegovaĉki Srbi, bosanski Srbi govore pak isto kao Bošnjaci, hr vatski se Srbi u ikavskoj hrvatskoj Lici prepoznaju po jekavici, a samo sto kilometara sjever nije Hrvati govore

ekavski. Otac srpskog hegemonizma Vuk Karadţić svoje je pamflete o superiornom srpskom  jeziku pisao na jekavici, a otac hrvatske domovine Ante Starĉević ţuĉno mu odgovarao na ĉistoj ekavici. Općeopšti je nered i kaos na podruĉju štokavskih jezika, svatko razumije svakoga, a nitko ne razumije ništa.  Nije ta stvar, rekoh, nimalo jednostavna, a još je nimalije jednostavna kad se u jezikoslovlje uplete vjera, koja s jezikom ima taman toliko veze koliko bilo s ĉim veze ima glasoviti Safin hodţa. “Ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, a jezik bosanski.” Vrlo dobro. Govore li dakle hrvatskim  jezikom samo Hrvati koji vjeruju u Boga, a srpskim samo Srbi koji vjeruju u Boga?

Zanemarimo ĉak za ovu prigodu nevjerojatnu ĉinjenicu da postoje ljudi koji ne vjeruju ni u Boga ni u Boga, i teško lingvistiĉko pitanje – kojim jezikom govore štokavci -ateisti. Ako je, naime, Bošnjaku vjera islam, zašto mu jezik nije onaj ko jim se moli i kojim razgovara s Allahom dţ.š.? Da je reĉeni Milorad Dodik mjesec dana smišljao slogan za svoju tezu da bosanski jezik ne  postoji, ne bi ga bolje domislio. Sve i da, poput bošnjaĉke drţavotvorne inteligencije,  prihvatimo hrvatskosrpsku blutt-und- boden teoriju drţave i nacije, da Bošnjaka dakle ĉine X i Y, vjera i jezik, da mu je pri tom vjera X islam, a jezik Y onaj kojim razgovara s hodţom,  jednostavna matematika za drugi razred osnovne škole kaţe da druga nepoznanica Y moţe  biti samo bošnjaĉki jezik, i nijedan drugi. Jednako glupo, ali barem dosljedno. Ovakva, nedosljedna glupost proizlazi iz tragiĉnog balkanskog, napose bosanskog, nesporazuma izmeĊu bluta i bodena, krvi i tla, u kojemu plemenitu lingvistiĉku ambiciju muslimanske patriotske lige jebe to što im se nacija zove po drţavi, umjesto drţava po naciji, kako je to u svakom narodnom preporodu vazda bio red i obiĉaj. Jednostavno, da  jednostavnije ne moţe biti, istina je da ima Bošnjaka, i neka ih je, šućur dragom Allahu, istina  je i da ima i bosanskog jezika, jašta nego ga ima –  on meni nema bosanskog!  –  istina je i to da Bošnjaci govore bosanskim jezikom, ali bosanskim bezbeli ne govore samo Bošnjaci, ili  barem jednako onoliko koliko ni svi Bošnjaci nisu muslimani. Svakako, inzistiranje na bosanskom jeziku kao jeziku kojim se govori u Bosni ima lijepog

smisla, ali bosanski kao jezik kojim u cijeloj Bosni govore samo Bošnjaci islamske vjeroispovijesti baš nijednog. Naroĉito kad se izvorni govornici takvog bosanskog deklariraju vjerom. U najkraćemu, kako sam shvatio, to bi znaĉilo da je osnovna razlika izmeĊu hrvatskog i bosanskog jezika u  –  arapskom. Takva definicija bosanskog podrazumijeva da, recimo, Srbin pravoslavac Milorad Dodik, koji ţivi u Bosni, govori srpskim, ĉak i onda kad to sr  pskog –  barem onoga, ili upravo onoga

srpskog kakvog ga definiraju Bošnjaci iz bosanskog jezika  – ni ĉulo ni vidjelo nije. Što ne samo da je neizravno priznanje drţavnosti manjeg entiteta  – “Ja sam Srbin, vjera mi je  pravoslavna, jezik srpski, a Republika isto” – već i izravno poništavanje bosanskog. Nije

takav autogol zabio ni Saša Papac protiv Brazila. Dodik bi rekao, “hvala, nemam više  pitanja.” A Safa na Radio-Konjicu dodao – “lahko je tuĊim gloginjama po kurcu mlatiti”. “Jooj, gospodine Safa”, ušĉepušala bi se na to voditeljica, “vi opet o hodţi!” OsloboĊenje, 29.08.2013.

Opsada Dubrovnika godine gospodnje 2013. Boris Deţulović | 30/08/2013

Šest golemih cruisera s nevjerojatnih šesnaest hiljada turista usidrilo se ovog ponedjeljka uz gruške dokove, cijeli jedan grad veliĉine Petrinje ili Ĉakovca potrpao se u autobuse i taksije,  pa provalio u dubrovaĉki stari Grad. Preplavilo je malu kamenu školjku gotovo deset puta više ljudi nego što ih u njoj ţivi, kao da –  razmislite o tome –  u Zagreb jednog jutra autobusima, tramvajima i taksijima iznenada nagrne sedam milijuna ljudi.

Ili, ako usporedba nije neukusna, cijela jedna drţava veliĉine Srbije. Šesnaest hiljada ljudi nahrupilo je na tijesna gradska vrata, baš kao u srednjem vijeku, pa izdaleka gledajući i nema neke velike razlike izmeĊu jedne uspješne dubrovaĉke turistiĉke sezone i, recimo, otomanske opsade Konstantinopola prije pet stotina pedeset godina. Šest golemih turskih laĊa usidrilo se oko dubrovaĉkih zidina, a otomanska vojska u havajskim košuljama i laganim japankama, naoruţana tabletima i pametnim telefonima, navalila na slabo  branjeni Grad.

Penju se turisti uz zidine, golemim drvenim ovnovima udaraju na vrata od Pila, gaĊaju Dubrovnik vatrenim kuglama iz golemih katapulta, a goloruki stanovnici herojski se brane kako znaju i umiju. Stavili kavu na Stradunu dvadeset kuna, bocu vode trideset, ali dušmanin  je deset puta brojniji, pa kako koji u samrtnom hropcu padne sa zidina, tako odozdo nadiru novi.

I samo je pitanje vremena kad će Dubrovnik konaĉno pasti. A da će Dubrovnik pasti, to je svima jasno: danas unutar zidina ţivi gotovo tri puta manje ljudi nego što je tu ţivjelo prije samo ĉetrdeset-pedeset godina, manje ljudi ostalo je u starome Gradu nego što ih je u njemu bilo ostalo nakon one strašne Velike trešnje 1667. g odine. Ni taj katastrofalni potres, koji je ubio gotovo polovicu stanovništva Dubrovnika, ni brojne opsade grada, ni Saraceni, ni Mleĉani, ni Turci, ni Napoleon Bonaparte ni general Mile Kandić, ni sve gladi i epidemije, ni kuga ni kolera, ni guba, malarij a i dizenterija, nisu uspjele što je na kraju uspio turizam –  ubiti Grad.

Šesnaest hiljada turista u gradiću s manje od dvije tisuće stanovnika nije, naime, samo kaos: to je i pitanje samog smisla turistiĉke industrije. U ovom trenutku, jedini razlog zašto  u gruškoj luci, te oko Lokruma i Dakse nije privezano ĉetiri stotine cruisera sa devetsto hiljada turista, jest taj što ih trenutaĉno, jebiga, tamo nema. Da ih svih ĉetiri stotine doĊe, mudri bi im dubrovaĉki vladari pohvatali cime i potrpali putnike u au tobuse, pa istovarili u Grad. Da će Dubrovnik pasti, to je izvjesno: više nije pitanje dana ili mjeseca kad će i posljednja  baba s Prijekoga nekom imućnom austrijskom neurokirurgu prodati svoje trošno potkrovlje, već je pitanje mjeseca ili turistiĉke sezone kad će svoj luksuzni penthouse na Prijekome  prodati i posljednji bogati austrijski neurokirurg, kojemu je dopizdilo da onih petnaest dana

godišnjeg odmora s prozora svog skupog dubrovaĉkog stana gleda kako bujica turista na Stradunu nosi sve pred sobom.

Koji je smisao? Ĉak i da turistiĉka zlatna groznica potraje, i da netko Dubrovĉanima garantira da će biti pod opsadom stotinu godina, koji je smisao?  Novac? Posljednjeg takvog smisla cijela je stvar imala kad je baka s Prijekoga svoje  potkrovlje prodala za milijun eura i svojim unucima pokupovala stanove u Mokošici. O tome

smislu ovdje i jest rijeĉ. A bio je, podsjećam, posljednji: nakon njega više nijednog i nikakvog nema.

Past će slavna Ragusa u dušmanske ruke –  kao što će pasti i Split i Zadar, i Korĉula  i Trogir –  nekoć ţivi, slavni grad postat će tek beţivotna ljuštura, maketa Dubrovnika u prirodnoj veliĉini, skupi muzej, kockarnica i bordel u kojima će jedni dokoni bogataši uzimatu lovu od drugih, dok će Dubrovĉani ţivotariti u Mokošici, u stanovima ko je im je kupila pokojna baba, i za sitan novac sluţiti i dvoriti krvoţedne i krvogladne turiste, gledajući kako se da dokopaju Zagreba.

U meĊuvremenu, šesnaest hiljada turista vratilo se na svoje laĊe i krenulo na Mletke, a već s Otranta stiţu nove flote. Ukupno će u kolovozu, kaţu turistiĉki stratezi, u Gruţ uploviti skoro stotinu cruisera sa sto sedamdeset hiljada putnika. Stotinu sedamdeset hiljada zloglasnih

turista zaposjest će ovog kolovoza dubrovaĉke zidine, a u njima ostalo manje od dvije hiljade Hr vata: gotovo u glavu toĉno koliko je napadaĉa i branitelja bilo onoga kolovoza 1566. godine, najuspješnije turistiĉke sezone u povijesti malog maĊarskog gradića Sigeta. Za desetak dana, sedmog rujna, preţivjeli Dubrovĉani na ĉelu s nekakvim dundom Nikolom zvanim Zrinski u oĉajniĉkom će proboju na konjima provaliti kroz vrata na Pilama, pa u velikom finalu, sve pjevajući U boj, u boj!“, sabljom posjeći barem stotinu ameriĉkih i  japanskih turista prije nego im dušmani konaĉno doĊu glave. A cijela Europa slavit će hrabru hrvatsku posadu staroga Grada, koji su pred turistima iselili do posljednjega.

Globus, 29.08.2013.

Zašto Halid Bešlić nije bio Budala? Boris Deţulović | 27/08/2013 Šest stotina dvadeset pet ljudi dobilo je od 2004. godine poĉasno hrvatsko drţavljanstvo, ono što se dobija na temelju zasluga za Jedinu Nam I Vjeĉnu Hrvatsku. Ne zna se tko su svih tih šest stotina dvadeset pet poĉasnih Hrvata, Hrvata, ali zna se tko nije. A nije –  Halid Bešlić. Vijest, istina, nije nova –  ima  ima tome i par godina da je Ministarstvo kulture odbilo parafirati svoju preporuku za popularnog bosanskohercegovaĉkog bosanskohercegovaĉkog pjevaĉa –  a na odbijenicu iz Runjaninove ulice podsjetilo se ovih dana, kad se hrvatskom putovnicom pohvalio glumac

Emir Hadţihafizbegović, kojemu je Hrvatska, baš kao i reperu Edi Maajki, svoju milost ukazala još proljetos. I Halid je uredno ispunio papire, upisao ime, ime oca i prebivalište, nalijepio taksenu marku i  predao zahtjev, ali putovnicu dobio nije. nije. Niti je glumio u dvanaest hrvatskih filmova, kao zemljak mu Emir, niti je to što radi priznato kao umjet nost, odnosno doprinos hrvatskoj

kulturi, kao zemljaku mu Edi, niti je dakle Halid Bešlić za hrvatsku kulturu i Hrvatsku kao takvu nešto osobito zasluţan, niti je od nekoga osobitog utjecaja u svijetu, dakle našeg interesa kao takvog.  zapjevao je referent Ministarstva kulture, zadovoljan  – Ko  – Ko bi rekooo, ĉuda da se deseee –  zapjevao svojom uspjelom šalom, pa propisno, malo ukoso, preko zahtjeva udario peĉat Odbija se“.

 – Volio  – Volio bih da sam dobio hrvatsku putovnicu, to bi mi olakšalo putovanje. Htio sam putovanja, posla, odlaska na more, ali i kupnje nekretnine nekretnine  –  drţavljanstvo z bog jednostavnijeg putovanja,  jednostavno i iskreno, iskreno, bez ikakve gorĉine, komentirao komentirao je tada Halid odbijenicu odbijenicu iz Zagreba. Zagreba. Otprilike kao da je Barcelona ubila Lavante sa s edam naprama nula i izbila mu na kladionici klad ionici

dvjesto hiljada eura, s kojima bi otišao na more i pogledao tamo nekakvu manju nekretninu. Još dok je na formularu za drţavljanstvo hrabro upisivao fiks dvojku, znao je, naravno, da Lavante na Camp Nou nema nikakve šanse, ali vrijedilo je pokušati. Tko nije zaigrao, nije ni dobio, kaţe stara kockarska mudrost.  – Boţe  – Boţe dragi, da mi je dobiti hrvatsko drţavljanstvo! – znao –  znao je tako naglas maštati Vladimir Milisavljević, nećete ga vi znati, sitni jedan švercer i ubojica iz Zemuna. –  To bi mi olakšalo i  posao, i odlazak na more, i kupnju kupnju nekretnine.  Pa ispuni formular! –  dosadilo  dosadilo onda Bogu.  –  Budalo.  Budalo.  –  Pa

Vlada Budala i Naranĉić Limun Tako je, kaţu, Vladimir Milisavljević Mili savljević dobio nadimak Budala. A Vlada Budala nije jedini. Milorad Ulemek Legija, recimo, ili V eselin Vukotić Vesko, ili Miloš Simović Miško, Dušan Spasojević Šiptar, Milan Naranĉić Limun, Srećko Kalinić Zver, Luka Bojović Pekar, Vladimir Mijanović Zuba, Siniša Petrić Zenica ili Ljubiša Buha zvani Ĉume, svi oni bi i dan–  danas gluvarili po Zemunu i S urĉinu, ţivotareći od preprodaje heroina ili ubijanja srpskih

 premijera, da nisu jednog dana hrabro zaokruţili fiks dvojku dvojku na Lavante, Lavante, upisali na listić ime, ime, ime oca i nadimak, nalijepili taksenu marku i predali zahtjev za hrvatsko drţavljanstvo. Halid Bešlić tek je kasnije shvatio grešku. Nema nadimak. Ukoliko, naime, niste umjetnik –  a Halid, jebiga, to nije niti ima takvu ambiciju  – za  – za hrvatsko drţavljanstvo morate imati nadimak. Halid Budala, ili, na primjer, Halid Bešlić Jalijaš. Ali on nije ni umjetni k, ni Jalijaš. Ni

nogometaš.

Postoji, naime, još jedan naĉin: da Halid Bešlić pred javnim biljeţnikom bilj eţnikom i Zdravkom Mamićem ţonglira loptom i udari je barem tri puta prije prij e nego padne na tlo. Pregledom snimke ustvrdilo bi se da je onaj treći put ipak dotakao loptu, iste i ste veĉeri potpisao bi petogodišnji ugovor, već sutradan istrĉao na Maksimir kao novo Dinamovo pojaĉanje, i najdalje za mjesec dana mladi, a već iskusni šezdesetogodišnji fantazista iz Kneţine kraj Sokolca dobio bi nadimak romanijski Dijamant“, drţ avljanstvo i poziv za hrvatsku reprezentaciju. Petnaest milijuna eura od povijesnog transfera Halida Bešlića Dijamanta, koje bi Zdravko Mamić dobio nakon što londonski sud odbije ţalbu Tottenhama –  gdje navodno nisu imali  pojma da je fotografija s propisnom fudbalerkom, iz registracije Hejlida Beslika u Hrvatskom

nogometnom savezu, zapravo omot Diskotonove kazete Dijamanti“ iz 1984. –  raĉunaju se, shvatili ste, u zasluge za Republiku Hrvatsku i njen osobiti interes. Sam Bešlić ne bi, jasno, od transfera u Tottenham imao ništa, ali putovnica bi mu znatno odlaske na more, kupnju nekretnine, a bogami i koncerte u Hrvatskoj. Dakako, koliko bi mu to dopustile klupske obaveze.  kako ono  – dijamante, Halid Bešlić, meĊutim, neće –  kako  – dijamante, suho zlato i briljante“. bril jante“. On nema n i nadimak, ni jahtu, ni skandal s ljubavnicom, ni aferu s kokainom, a na plastiĉnu operaciju ide samo kad, umoran od sinoćnjeg humanitarnog koncerta, zaspe za volanom i ostane bez oka. Halid Bešlić, naime, samo pjeva, pjeva on po cijelom ovom nesretnom pol uotoku svoje  pjesme koje svi znaju – ništa  pjesme  – ništa kultura, ništa umjetnost, ništa biznis, ništa nogomet –  pjesme  bez zastava, zastava, kapa i majica, tek obiĉne ljubavne ljubavne pjesme, da svima bar jednu veĉer veĉer bude malo malo ljepše nego sutradan ujutro.

Nećete ga vi znati Pjevaju Halidove pjesme –  i  i te kako ih pjevaju  –  i  i Hrvati, pjevaju ih i Vlada Budala, i

Sammir, i Ibanez, i onaj referent Ministarstva kulture. Da se, meĊutim, za takve stvari dobija hrvatsko drţavljanstvo – za –  za to, naime, da Hrvatima jednu veĉer bude malo ljepše nego sutradan – ne  – ne bi ga nikad dobili ni Sammir ni Ibanez. Za to da drugima naveĉer bude ljepše nego sutradan dobija se, eto, samo poziv za sudjelovanje na kakvom humanitarnom koncertu.

A više je para sam Halid privrijedio ţiro–raĉunima ţir o–raĉunima bolesnih i napuštenih, nego cijela hrvatska reprezentacija Zdravku Zdravku Mamiću. Nije valjda bilo humanitarnog koncerta, da na njemu nije  pjevao poĉasni poĉasni Nehrvat Bešlić. Bešlić. Poput onoga, sjetit ćete se, koncerta koncerta za djecu s posebnim  potrebama u kaštelanskom kaštelanskom Centru Mir, Mir, kojega je onomad, onomad, s obrazloţenjem obrazloţenjem da narodnjaci narodnjaci u Kaštelima vrijeĊaju poginule branitelje“, zabranio stanoviti Ţeljko Strize –  nećete ga vi znati, sitni jedan lopov, kradljivac pršuta, seoski kabadahija i dugogodišnji šef kaštelanske Hvidre, a danas, eto, referent u Ministarstvu kulture. Slobodna Dalmacija, Dalmacija, 26.08.2013.

Noţ, ţlica, Sjenica Boris Deţulović | 23/08/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. je dan rmpalija halapljivo dohvatio meso pa ga Elem, došla na srpskoj slavi hrana za stol, a jedan rukama ĉereĉi i trpa u ralje. “Noţem, brate, noţem”, diskretno ga domaćin munuo laktom, a ovaj se trgnuo i dohvatio noţ: “Koga, brate, koga?”

ga ovih dana na YouTubeu, zapis iz Bratunca, sa tamošnjeg t amošnjeg tradicionalnog vašara na Makivije, blagdan svetih muĉenika Makaveja, gdje se okupljeni narod dobro podliven mlakim pivom dohvatio u kolo, pa sve veselo poskakujući i  podvriskujući zapjevao: zapjevao: “Oj, Pazaru, Pazaru, novi Vukovaru, Vukovaru, a Sjenice, nova nova Srebrenice!” Ima taj vic i videospot, vidjeli ste

“Oj, Pazaru, Vukovaru” novi je ljetni hit, srpska Macarena ili Lambada. Nakon što je  bratunaĉka verzija verzija poharala regionalne regionalne top -liste, otkrilo se kako je ta pjesma već neko vrijeme obavezni dio repertoara se oskih derneka, krsnih slava, vašara i svadbi od Vrnjaĉke Banje do Banje Luke, pa se već sutradan pojavio i videozapis s jedne tipiĉne srpske svadbe, na kojoj o Sjenici novoj Srebrenici pjeva neki mišićavi bilmez, praćen smijehom oduševljenih uzvanika što za stolovima udaraju ritam noţevima i ţlicama. Noţ, ţlica, Sjenica. Teza o banalnosti zla jedna je od najeksploatiranijih i najizlizanijih teorija uopće –  nesretna je  ali rijetko kad je imala tako efektan i Hannah Arendt vjerojatno onomad i umrla od štucanja –  štucanja  –  ali  precizan filmski zapis. zapis. Oba su snimka, snimka, naime, zastrašujuće zastrašujuće sliĉna, sliĉna, i –  iskljuĉimo li zvuk  –   –   jednako zastrašujuće zastrašujuće banalna. banalna.  Na prvoj slici vidimo tako tako svjetinu okupljenu okupljenu pred zgradom zgradom Opštine Bratunac, Bratunac, narodno veselje u kasnu uru uoĉi Makivija, prvog dana  Gospojinskog posta: uhvatilo se za ruke staro i mlado, debeli muškarci sa zlatnim lancima i njihove oznojene ţene u iznošenim štiklama, metiljavi mršavi muškići u tijesnim t ijesnim majicama Dolce Gabbana i plavokose djevojĉice u majicama na Hello Kitty, pa pocupkuju po prljavom asfaltu ljepljivom od piva, dva koraka naprijed, jedan nazad, iju-ju.

 Na drugoj pak slici vidimo isto kolo, isti su likovi, isti debeli muškarci muškarci i njihove oznojene oznojene ţene, isti tinejdţeri u šaniranim majicama i djevojĉice na Hello Kitty, samo ovaj put u kafani.  bilmez s Tu je i mlada u šestom -sedmom mjesecu trudnoće, trudnoće, i kum s mikrofonom mi krofonom –  bilmez mikrofonom je uvijek kum  – i  – i muziĉari koji, s nepojamnom dosadom na licu, na automatskom pilotu odraĊuju umpa -umpa-iju-ju. Zvuk je, podsjećam, iskljuĉen, pa ne ĉujemo što sviraju, ali nepogrešivo znamo: to su oni uvijek isti idiotski erotski deseterci o mojoj maloj i mom velikome, na koje se debeli muškarci grohotom smiju, njihove oznojene ţene stidljivo hihoću s rukom na ustima, djeca besramno zlorabe priliku d a legalno naglas govore “kurac” i “piĉka”, a podnapiti kumovi kite muziku novĉanicama novĉanicama od deset eura, pa svi zajedno pocupkuju po podu ljepljivom od piva, dva koraka naprijed, jedan nazad, iju-ju.

Onda ukljuĉimo zvuk i ĉujemo: naravno da je dvostih u desete rcu, naravno da su posrijedi vašarske doskoĉice za grohotom smijanje, stidom hihotanje i muziku ĉašćenje, samo što to nisu više duhovite rime o mojoj maloj i mom velikome, već o noţu, ţici i Srebrenici, o Pazaru novom Vukovaru i Sjenici novoj Srebrenici. Efekt bi trebao biti

sliĉan kao u klasiĉnom horror obrascu, gdje se šok postizao davajući uţasu nevino obliĉje djeteta, igraĉke ili klauna. Ovdje tu ulogu igraju nevini vjerski praznik ili  provincijska svadba, sa sve djecom i klaunima, ali efekt-šoka ipak izostaje. Baš, uostalom, kao u horror filmovima, gdje odavno više ne oĉekujemo ĉudovište iz moĉvare, već s nepojamnom dosadom na licu ĉekamo kad će ona slatka plavooka djevojĉica u majici na Hello Kitty dohvatiti tatinu motornu pilu. Bolesni stihovi o Vukovaru i Srebrenici odavno se

više ne pjevaju samo na otkrivanjima spomenika Draţi Mihailoviću, okupljanjima ratnih veterana ili promocijama seoskih ĉetniĉkih vojvoda: danas je to obavezni dio repertoara na svadbama, slavama, roĊendanima i maturalnim zabavama , ili o crkvenim blagdanima poput  bratunaĉkih Makivija, davnih i nesretnih makabejskih muĉenika, Makaveja. Ima o tome pouĉna jedna priĉa, nije Koţin vic, već pripovijetka objavljena u razmjerno  popularnoj zbirci, moţda ste ĉitali, Biblija se zove. Elem, im ala majka Solomonija iz plemena Makabejaca sedam sinova, Habima, Antonina, Guriaha, Eleazara, Eusebona, Hadima i

Marcela, što su se za vladavine seleukidskog cara Antioha Epifana odbili pokloniti Zeusu mjesto Jahvi. Zbog toga su, zajedno sa svojim starim u ĉiteljem Eleazarom –  jedan po jedan, od najstarijeg do najmlaĊeg –  pred oĉima majke Solomonije najstrašnije muĉeni i javno  pogubljeni. Sve od tada, štuju se na taj dan makabejski muĉenici, sedmoro braće i njihov uĉitelj, osmorica Makaveja što su glavom platili ispovijedanje pogrešne vjere. Ima i o tom štovanju zgodna priĉa, zapravo autentiĉno, tradicionalno srpsko narodno vjerovanje za blagdan Svetih muĉenika Makaveja: osim što se općenito smatra da se na Makivije iz nekog razloga nije mudro kupati u rijeci , vjeruje se i kako ĉovjek, ako ne poštuje Makivije, moţe pući na ţivce ili pomjeriti pameću. U nekim krajevima Srbije takve se onda kadi bosiljkom, a ponegdje smatraju da im se neće pronaći lijeka dok ne izbroje sve sjemenke u maku.

Vi ćete, jasno, reći da je rijeĉ o pukom praznovjerju, ali gledajući Bratunĉane kako se drţe za ruke i uz mangupski smiješak sandţaklijskim muslimanima prijete Vukovarom i Srebrenicom,  jedino je prihvatljivo objašnjenje kako su –  pošemerili pameću. Ne samo da ne poštuju svete Makaveje već ih na njihov blagdan otvoreno i brutalno zajebavaju zazivajući novu Srebrenicu  – mjesto gdje su upravo biblijski, kao u Knjizi o Makabejcima, pogubljene sve muške glave  pogrešne vjere. Na dan, eto, kad su pogubljena osmorica makabejskih muĉenik a, oni bi ih  pobili ne osam, već osam hiljada.  Nazovite to, rekoh, praznovjerjem, ali ponudite onda drugo objašnjenje. Nije pred zgradom Opštine Bratunac – ili na onoj svadbi, ili gdje se već pjeva ovih vrelih dana Gospojinskog  posta –  masovne grobnice po Sandţaku prizivalo apstraktno Zlo, Satana ex machina, ĉudovišta s kokardama iz ravnogorske moĉvare, već ono njegovo banalno, svakodnevno lice, u razgaţenim štiklama ili djeĉjim majicama na Hello Kitty –  nasmijano lice pomjerene  pameti.  Nije stoga naivno vjerovati u makabejsko prokletstvo. Naivno je vjerovati da se  bosiljkom i makovim zrnom. OsloboĊenje, 22.08.2013.

to lijeĉi

Kako je propala Hrvatska Boris Deţulović | 16/08/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, pitao Mujo Sulju što mu se ĉini, hoće li ovoga ljeta sa  porodicama na more u Zaostrog i kakve su im šanse. “Jedno šezdeset posto da hoćemo”, odgovorio Suljo, “a sto posto da nećemo.”  Nakon što su pak dragim gostima iz prijateljske Bosne i Hercegovine hrvatske vlast i objasnile da je onih stotinu i pedeset eura po danu boravka u Lijepoj našoj samo formalnost, da im nitko neće viriti u novĉanike i da su dobro došli, Mujini i Suljini izgledi da ovoga ljeta dobrodoĊu u Dalmaciju znatno su uvećani. Sad je, naime, već izmeĊu šezdeset pet i sedamdeset posto da će ovoga ljeta ipak vidjeti more, dok onih sto posto da neće nije naraslo ni promil.

 Nesretni Mujo i Suljo opet su tako glavna tema hrvatske turistiĉke sezone. I opet je meĊu turistiĉkim stratezima glavno pitanje treba ju li Hrvatskoj gosti iz Bosne i Hercegovine, osobita vrsta parazita sa samog dna hranidbenog lanca: je li dakle to jednostaniĉno biće karika koja nedostaje, ili pak – s ĉim se slaţe većina hrvatskih struĉnjaka –  karika koja nam nimalo ne nedostaje? Gosti se, kako znamo, dijele na deset kategorija: na besramno bogate direktore svijeta s

golemim nosaĉima manekenki, hollywoodske zvijezde u prolazu, imućne poduzetnike u vilama s bazenima, višu srednju klasu u hotelima s pet zvjezdica, srednju klasu na cruiseri ma, niţu srednju klasu u apartmanima, studente u hostelima, lumpenproleterijat u kampovima, istoĉnoeuropske prostitutke, te Bosance i Hercegovce. Jedino od bosanskohercegovaĉkih turista hrvatska ekonomija nema ništa: ĉak i prostitutke iz istoĉne Europe ostave lijepi dio zarade lokalnim svodnicima i mafijašima. Bosanci i Hercegovci, pak, ne ostavljaju ni eura. Sjednu u staroga “golfa”, ili još gore, u autobus nekog  poduzetnog prijevoznika, doĊu u Dalmaciju, okupaju se i osunĉaju, pa predveĉer sjedaju u “golfove” i autobuse, i pravac natrag. Kao da su na prvomajskom teferiĉu, a ne na moru.  Nema slavna hrvatska ekonomija od njih baš nikakve koristi. Naprotiv: bosanskohercegovaĉki turisti najĉešće se vraćaju s više para nego što su ih donijeli. Jer oni, kako je  poznato, ne samo da jedu i piju ono što su donijeli u gepeku nego i kradu. O rasizmu hrvatskih turistiĉkih stratega, iznajmljivaĉa apartmana, prodavaĉica, policajaca i carinika već su ispisane brojne studije. Nisu, najzad, Bosanci i Hercegovci jedine ţrtve : moţda tek malo manje “nekvalitetni gosti” su i Slovaci, Poljaci, Rumunji i ostali istoĉni  paradajz-turisti.

Meni je stoga zanimljiviji drugi, još gori aspekt cijele priĉe, onaj ekonomski. A pritom me  –   jednako kao i mit o gologuzom Bosancu bez prebijene pare na jednodnevnom ljetovanju u Zaostrogu – ne zanima ni mit o rastrošnom balkanskom bratu Bosancu, koji za razliku od

nordijskih protestanata, a baš kao i brat Srbin, hadţijski potroši sve pare što je ponio, ne  pitajući šta košta.

 Ne zanima me za ovu priliku ni ĉinjenica da on s jednom kuglom sladoleda za dijete ostavi

hrvatskoj ekonomiji više novca nego katarski šeik, kojega će snishodljivi domaćini ĉastiti kao  biskupa: pretpostavimo da je šeik u Dubrovniku zaista reklama za hrvatski turizam, i da će nam nakon njega doći kompletna Forbesova lista hiljadu najbogatijih ljudi svijeta. Pretpostavimo, naime, da je toĉno sve što piše u debelim katalozima hrvatskih predrasuda:  pretpostavimo da na ljetovanje u Dalmaciju iz nekog razloga dolaze samo  bosanskoher cegovaĉki kokuzi, pretpostavimo da dolaze u Dalmaciju samo zato što im

je najbliţa, dovoljno blizu da mogu sjesti u stari “golf” ili autobus, okupati se u moru i vratiti kući, sve u jednom danu, posve besplatno i bez marke troška, ili barem bez marke knjigovodstvenih prihoda hrvatske ekonomije.

Kljuĉno je pitanje: pa šta? U ĉemu je, naime, suštinski problem da netko, bilo tko –  makar, eto, i Bosanac iz Olova ili Hercegovac iz Vitine – doĊe u Dalmaciju na jedan dan, tek da se okupa u moru? Pa šta da je došao? Kako smo, piĉka nam materina, postali takva ĉudovišta, pa nam smeta da Mujo i Suljo, što su sebi od usta uzeli da napune rezervoar dizelom, potrpaju ţenu i djecu u “golf” i priušte im  jedan jebeni dan posve bezazlenog brćkanja u moru? Kako smo postali takve odljuĊene nakaze, pa nam smetaju njihova djeca, što na plaţi grickaju mlaku lubenicu, kupljenu na štandu uz cestu u Vrapĉićima i prošvercanu pod sjedištem, umjesto da su kupili deset puta skuplju na plaţi? A da pritom nije rijeĉ niti o tome da se ne da ju zajebavati od gramzivih  preprodavaĉa, već jednostavno nemaju para da bi ih se zajebavati uopće moglo. Kako smo postali takva stoka da nam smetaju ljudi bez para?

 Nema Hrvatska nego pet hiljada kilometara morske obale, pa nam je svaki metar ţala vaţan? L judi bez para zauzet će mjesto nekome tko novca ima? Neće nam doći Bill Gates, jer je ĉuo da je njegovo mjesto na plaţi u Zaostrogu zauzeo kokuz Mujo? Devet stotina devedeset devet najbogatijih sa Forbesove liste pristiglo u Gradac i napuĉilo ţalo, samo Wa rren Buffet s  perajama u ruci zbunjeno stoji navrh plaţe i sluša kako se susretljivi domaćini ponizno izvinjavaju, nemoćno pokazujući na Muju što se raširio na ruĉniku s logotipom Energoinvesta?

Propala Hrvatska jer je došao Mujo s familijom i lubenicom iz Vrapĉića! Pa ako je zaista tako, ako će joj doći glave siromasi što se besplatno kupaju u moru, onda –  ne znam kako bih to drugaĉije rekao – neka i propadne. Neće mi biti ţao. Za razliku od Bosanaca i Hercegovaca, oni će barem moći sjesti u stari “golf” i li autobus, okupati se u moru i vratiti kući, sve u jednom danu. Šezdeset posto da hoće, sto posto da neće. OsloboĊenje, 15.06.2013.

Ne otvarajte pisma od Staljina! Boris Deţulović | 14/08/2013

 Nemam ja mnogo heroja u ţivotu, posljednji takvi bili su više nogometni ili muziĉki. U mojim ratovima, naime, heroji nisu bili narodn i, već gitarski ili nogometni. Od nekidan, meĊutim, imam novog, Dmitrij Aleksejev se zove. A pri tom nije Dmitrij ni muziĉki, ni nogometni heroj: niti je onaj moskovski pijanist Dmitrij Aleksejev, profesor na londonskom Royal College of Music, niti onaj vr atar Dmitrij Aleksejev, što je u dvadeset godina u ruskoj

Premijer ligi promijenio više klubova nego kolega mu Slobodan Janjuš. Ovaj Dmitrij Aleksejev ima ĉetrdeset dvije godine, i ni po ĉemu poznat ţivi na jugozapadnoj kapiji sibirske Rusije prema Europi, u gradu Voronjeţu, sivoj sovjetskoj ţeljezniĉkoj ĉaršiji što je svijetu uzela dvije Nobelove nagrade za fiziku, a dala mu glasovite Voronješke  biljeţnice prognanog pjesnika Osipa Mandeljštama. Do prije pet godina ţivio je Dmitrij Aleksejev kao svi Rusi sv oje generacije, kuća -posao-banka-trgovaĉki centar, sve dok jednog dana u inboxu nije zatekao mail koji će mu promijeniti ţivot i uĉiniti ga herojem.  Nije to bila ni ponuda Kraljevskog koledţa iz Londona, a bogami ni Reala iz Madrida: ovoga su Dmitrija Alek sejeva zvali iz Tinkoff Credit Systema, jedne od najvećih ruskih novĉarskih kuća, koja mu je ponudila rješenje svih njegovih financijskih problema: bjanko -formular za kreditnu karticu. Dmitrij je onda uĉinio ono što nitko prije njega nikad nije: proĉitao j e cijeli ugovor, ukljuĉujući i one stavke ispisane sitnim slovima u dnu stranice.  Ne budi lijen, Dmitrij je potom ispunio formular, potpisao ga i poslao menadţerima Tinkoff Credita, ali uz malu, jedva vidljivu izmjenu: uobiĉajene bankarske, dakle lihvarske  uvjete, sve one paragrafe o kamatama, naknadama, limitu i ostalim zamkama skrivenima u sitnim slovima na dnu ugovora  – što su milijune otjerale u oĉaj, bankrot ili samoubojstvo –  Dmitrij je

neznatno promijenio, jednako sitnim slovima upisavši sebi kamatu od nula posto, ukinuvši pri tom i naknade, i kazne za kašnjenja u plaćanju, i sam limit.  Ništa ne sluteći –  jednako ne proĉitavši potpisani ugovor kao što ga godinama, ništa ne sluteći, ne ĉitaju ni njihovi klijenti –  direktori Tinkoff Credita veselo su potpisali ugovor i  poslali mu lijepu, novu plastiĉnu karticu. Dmitrij je sada imao jednu od onih kreditnih kartica iz reklama s manekenkama, stjuardesama

i ĉarobnim komadom plastike: mogao je njime kupovati što je htio i koliko je htio. I kupovao  je. Istina, nije varao: kad su par godina kasnije u banci shvatili zajeb, na njegovoj je kartici  bilo nepodmireno samo dugovanje za naknade i kamate, u iznosu od hiljadu eura. Dmitrij je onda direktorima pokazao ugovor što su ga potpisali, u kojemu nije bilo ni nakna da, ni

kamata. A oni su mu na to jednostavno ukinuli karticu, odluĉivši svojih hiljadu eura zatraţiti na sudu.

Konaĉno, ovih dana sud je donio jedinu moguću odluku: graĊanin Dmitrij Aleksejev je u  pravu, ugovor je uredno potpisan i ovjeren, dakle pravno valjan, direktori Tinkoffa

nepromišljeno su ga potpisali ne ĉitajući sva ona sićušna slova u dnu stranice, i sada im ga se

valja drţati. Na sud je sada, meĊutim, otišao ljuti Dmitrij, traţeći da banka ispoštuje i onaj sitni, jedva vidljivi paragraf u kojemu  piše da će u sluĉaju jednostranog raskida ugovora  banka klijentu isplatiti šest milijuna rubalja. Plus dvadeset ĉetiri milijuna rubalja zbog nepridrţavanja ugovora, ukupno dakle lijepih sedam stotina hiljada eura. Drugi put, jebiga, gospodo bankari, ĉitajte što potpisujete. Dmitrij je tako preko noći postao heroj potlaĉenih i poniţenih, ne samo onih koji su  potpisivali lihvarske bankarske ugovore ne ĉitajući sitna slova u dnu papira, već i onih što su ih ĉitali, ali nisu imali izbora. Svih onih milijuna prognanih u duţniĉko ropstvo poput Osipa Mandeljštama u voronješkom prognanstvu: Josif Visarionoviĉ ionako odavno već ne nosi  brkove i ne šalje u Sibir, on danas nosi skupa talijanska odijela i kao rješenje svih narodnih  problema umjesto komunistiĉkog raja nudi kreditnu karticu po neobiĉno povoljnim uvjetima, kamata prava sitnica, naknada još sitnija, a slova u ugovoru najsitnija. Ima i o tome pouĉna jedna priĉa: nakon povratka iz Voronjeţa, Osib Mandeljštam je  poĉetkom 1938. dobio pomirljivo pismo od Drţave, koja mu je kao zasluţnom pjesniku  poslala vauĉer za plaćeni odmor nedaleko Moskve. Kad je u svibnju stigao, saĉekali su ga agenti NKVD-a, sprovevši ga na sud, gdje je zbog kontralevolucionarne djelatnosti“ osuĊen na pet godina zatoĉeništva u logoru. Poĉet kom kolovoza veliki je pjesnik sproveden tako na daleki ruski istok, u logor Vtoraja Reĉka kraj Vladivostoka, gdje će za nekoliko mjeseci skonĉati svoj ţivot. Sedamdeset pet godina kasnije, shvatili ste, gospodari naših ţivota umjesto vauĉera za ljetovanje šalju formulare za kreditne kartice. Sve ostalo je manje -više isto. Pouka priĉe? Ne otvarajte pisma od Staljina. Globus, 14.08.2013.

Ništa nas neće iznenaditi Boris Deţulović | 13/08/2013 Kako smo uopće ţivi doĉekali dvadeset prvo stoljeće? –  pomislio sam ove subote, gledajući Hrvate kako na parkiralištima velikih trţnih centara trpaju u automobile zalihe tjestenine, gajbe vode, baterijske lampe, agregate, lopate, kompase i lovaĉke puške, sve dakle što je ĉovjeku potrebno da preţivi ciklonu Jakob, tradicionalnu ljetnu Oluju Stoljeća. Kako su naši djedovi preţivjeli vremena kad oluje nisu imale ime, pa nisu znali razlikovati

smrtonosnu od katastrofalne? Kad nije bilo hidrometeoroloških sluţbi, centara za uzbunjivanje, ureda za upravljanje u hitnim situacijama, kriznih štabova i Meteoalarma da ih  pravovremeno upozore na ciklone i anticiklone?

Kako su, jebemti, preţivjeli vremena – ili je bolje reći nevremena? –  kad nije bilo medija, da ih upute što raditi kad zamraĉi nebo na zapadu: koje je statiĉki najsigurnije mjesto u kući, što moraju imati u o stavi, kako od kauĉa i bojlera napraviti splav, kojim parametrima meĊu  preţivjelima u skloništu izabrati najslabiju kariku, onoga dakle kojega je u krajnjoj nuţdi etiĉki prihvatljivo pojesti? I koja pozicija ljudskog mesa ima najveću nutricionistiĉku vrijednost?

O tome sam, eto, razmišljao gledajući pomahnitale Hrvate kako parkiraju automobile u javne garaţe i stubištima nebodera – lift je, kako smo nauĉili, u oluji smrtonosna klopka –  tegle vreće brašna. Danima su novine s naslovnica zavijale opću opasnost, najavljujući sa zapada strašnu, razarajuću ciklonu, iznimno rijedak meteorološki fenomen kad se spoje dvoje najpodmuklijih prirodnih ubojica  – vjetar i kiša. Tko to nije doţivio, tko nije gledao kad istovremeno puše vjetar i pada kiša, taj nije smrti u oĉi pogledao. A naši djedovi, nerazumne budale, samo bi opsovali u bradu i sjeli u kuću, ĉekajući da nevrijeme proĊe. Bog valjda ĉuva luĊake, što li, tek prošlo je preko njihovih glava stotine takvih oluja stoljeća, a njima ništa. U svakoj su toj kocki sa ţivotom bez greške dobijali ajnc.

Oluja stoljeća Blagoslovljena neka je biologija što nas je namjestila u dvadeset prvo stoljeće! Nema te kataklizme i apokalipse, nema te oluje, vulkana, meteora, virusa, tektonske ploĉe i teroristiĉke mreţe koja nas moţe iznenaditi. Par dana prije Oluje Stoljeća, recimo, Barack Obama –  šef svjetske sluţbe za uzbunjivanje –  upozorio je Amerikance i zapadne saveznike kako im prijeti napad zloglasne Al-Qaide.

 Ne zna se gdje će i kad će udariti, ne zna se ni kako i ĉime, ali zna se da hoće. Alarm traje do 31. kolovoza, i do tada nam je biti na najvećem oprezu, opskrbiti se zalihama za sluĉaj nuklarnog rata, prijaviti nadleţnima svakoga tko se neobiĉno ponaša ili neobiĉno zove, i svakako izbjegavati letjeti u arapske zemlje. Bar em ne putniĉkim avionima. Do tada –  do 31. kolovoza  – već će meteorološke, obavještajne i druge svjetske sluţbe

uzbunjivanja otkriti novu smrtonosnu prijetnju za ĉovjeĉanstvo, a novine nas na vrijeme upozoriti na najnoviji armagedon. Kao što su nas u meĊuv remenu, prije par dana, novine upozorile na novi soj virusa ptiĉje gripe što se pojavio u Kini, najsmrtonosniji do sad. I kao što su nas mjesec dana ranije iz Novog Zelanda upozorili na smrtonosnu svjetsku najezdu štakora, koji se zbog globalnog zagrijavanja razmnoţavaju tako brzo da će nas najkasnije do kraja godine ţive pojesti, sve do posljednjega. I kao što su nas toĉno mjesec dana ranije iz ameriĉkog Ureda za praćenje spolno prenosivih bolesti upozorili na novu vrstu gonoreje, mutiranu nekakvu bakteriju otkrivenu u Japanu, agresivniju i opasniju od AIDS-a. I

kao što su nas toĉno mjesec dana ranije novine upozorile na novi virus što se pojavio na Bliskom istoku, sliĉan SARS -u, samo neusporedivo smrtonosniji.  Ne proĊe tako tjedan, a da novine masnim naslovima ne oglase opću mobilizaciju puĉanstva zbog novog mutiranog virusa, najsmrtonosnijeg što su ga znanstvenici ikad vidjeli, katastrofalnog potresa i tsunamija, erupcije uspavanog vulkana, općeg napada Al -Kaide, tradicionalne Oluje Stoljeća ili pak golemog meteora što će prohujati tik kraj Zemlje.

“Svijetu prijeti smrtonosni meteor veliĉine Teksasa, što će proći tako blizu Zemlje da se graĊani pozivaju izbjegavati planinske vrhove i vidikovce na neboderima!”, objave onda svjetski mediji u rubrici “Svijetu prijeti…”, redovnoj dnevnoj rubrici na naslovnici, u kojoj se graĊani blagovremeno upozoravaju na meteore -ubojice i sliĉne kataklizme.

Sudar kontinenata Moj favorit svakako je senzacionalna vijest koju su prije nekih mjesec i pol prenijele sve svjetske novine, o otkriću geologa sa sveuĉilišta u Melbourneu, koji su kraj portugalske obale

uoĉili novu zonu podvlaĉenja tektonskih ploĉa, prve znakove pribliţavanja ameriĉkog i europskog kontinenta u obliku takozvane embrijske subdukcijske zone.

“Svijetu prijeti sudar kontinenata!”, objavili su svjetski mediji uz detaljni opis kraja svijeta kakvog poznajemo, poduĉavajući poduĉavajući graĊane koje je u trenutku kolizije embrijske subdukcijske zone statiĉki najsigurnije mjesto u kući, što moraju imati u ostavi, kojim parametrima meĊu  preţivjelima izabrati najslabiju najslabiju kariku, i kako kako od djeĉjeg bazena na napuhavanje napuhavanje napraviti  praktiĉan zraĉni zraĉni jastuk za sluĉaj sluĉaj sudara kontinenata. kontinenata. Stanovnici Europe i Amerike, neka je vjeĉna vj eĉna hvala odgovornim medijima i njihovim odgovornim urednicima, upozoreni su na vrijeme: dvije će se divovske kontinentalne mase sudariti, naime, za otprilike dvjesto dvadeset milij una godina, koji tjedan gore-dolje. Dvjesto

dvadeset milijuna godina, istina, moţe izgledati iznimno kratko vrijeme, ali uz budne medije  još uvijek ga ima dovoljno da graĊani dva jureća kontinenta pripreme sve za katastrofalni sudar.

Sljedećih dvjesto dvadeset milijuna godina svijet će tako biti paraliziran od straha, povremeno  tek da se ne opusti  – uspaniĉen  –  tek  – uspaniĉen pandemijom kravljeg ludila, mišje groznice, ptiĉje gripe, svinjske kuge, ljudske gluposti ili nekog drugog smrtonosnog virusa, korejskim nuklearnim

glavama, arapskim teroristima, potresima, vulkanima ili najstrašnijom od sviju prirodnih katastrofa – vjetrom  – vjetrom s kišom. Do tada –  do  do 220002013. godine  – već  – već će meteorološke, obavještajne i

druge svjetske sluţbe uzbunjivanja otkriti novu smrtonosnu prijetnju za ĉovjeĉanstvo. Ništa nas neće iznenaditi. Ubiti moţda, paĉe, sigurno. Ali ne i iznenaditi. Slobodna Dalmacija, Dalmacija, 12.08.2013.

Vikend-Srbi i vikend-Bošnjaci Boris Deţulović | 09/08/2013

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. J ovica doselio u Zagreb pa htio s djecom pred zgradom da igra Znaš li, kaţe, onaj kad je mali Jovica fudbal, a oni mu rekli da moţe ako će se zvati Ivica i igrati nogomet? Kako ne znam, rekoh, kad se nije odazivao ocu jer se sad zove Ivica, pa ćale popizdio i nalupao ga. “Nisam  ni pet minuta Hrvat, a već mi Srbi jebu majku.” Taj je star st ar ko “golf”.

E, al‟ ne taj, na to će Koţo. Nego onaj kad je Ivica došao u Široki Brijeg. Taj, rekoh, ne znam. Elem, došao Ivica u Široki u Općinu, dobardan, faljenisus, ja bih se, veli, prijavio u  povjerenstvo za popis stanovništva. stanovništva. Nema problema, problema, ljubazno ga doĉeka predsjednik predsjednik  povjerenstva, kaţite što ste vi? Kako Kako mislite što sam ja?, zbunio se Ivica. Ivica. Pa po nacionalnoj nacionalnoj vjeroispovijesti. A to, nasmijao se Ivica, Hrvat. Auu, pogleda ga ovaj saţaljivo, u tom sluĉaju ţao mi je, ali ne moţe. Kako ne moţe?, iznenadio se Ivica. Takva je direktiva, odgovori mu  predsjednik povjerenstva. povjerenstva. Iz Sarajeva Sarajeva došao ferman ferman da u općinskim općinskim popisnim odborima mora  biti po jedan predstavnik svakoga od tri konstitutivna naroda, plus jedan iz redova ostalih. A Hrvata, Bogu hvala, imamo za entitet. Jedino –  povjerljivo  povjerljivo on pogleda pogleda Ivicu ravno ravno u oĉi – da –  da se prijaviš kao Srbin. Tanki smo, veli, sa Srbima.

Postao Ivica tako Srbin i bogami odmah dobio posao u popisnom odboru Opštine Široki Breg. Dobro mu i išao posao, pravo se uţivio u svoju novu nacionalnu vjeroispovijest, malo se kao i šegaĉio s kolegama, “gde ste piĉke katoliĉke”, “ćao ujke”, i sve tako, ko veli da je uvjerljivije. Pa ga baš krenulo. “Je li bre ustaše”, pitao tako na jednom sastanku pred općinski popis stanovništva, “ako na hrvatskom nije opština nego općina, zaćo onda nije i stanovnićvo?” Tu  jednom ĉlanu povjerenstva, povjerenstva, mrkom mrkom nekom tipu u majici na na Thompsona, Thompsona, konaĉno dozlogrdila dozlogrdila njegova zajebancija, pa ga odalapio fa sciklom po glavi, sve mu psujući majku ĉetniĉku.  Jebiga –  poţalio  –  Jebiga  poţalio se Ivica Ivica predsjedniku – nisam – nisam ni jedan dan Srbin, a već mi Hrvati jebaše majku!

 Nije, eto, toga u Širokome bilo još od Titine Titine Jugoslavije. Toga da netko netko u Općini dobije posao posao samo zato što je što je Srbin. Komunisti su bili perfidniji. Nije nigdje otvoreno pisalo, štajaznam, štajaznam, “Skupština općine Lištica traţi općinskog referenta, uvjeti: završena srednja birotehniĉka škola, tri godine iskustva, otac Srbin, majka manje vaţno”. Bogami se ni tada nisu traţila ĉetiri S, nego samo tri. Srednja struĉna sprema. A sada –  sva ĉetiri. Samo Srbin stanovništvo spasava. Ne traţe se “za popis stanovništva srednje struĉno –  spremni!”, već “srednje struĉno sprem‟te se, sprem‟te”. Bosna, i Gotovo ĉetvrt stoljeća poslije Jugosl avije – dţabe  – dţabe im i Domovinski rat, i Herceg– Bosna, Ţupanija, i oba HDZ– a – opet  – opet se tako u općinama zapadne Hercegovine zapošljavaju Srbi. A sve po već zloglasnoj direktivi iz Sarajeva, da se općinski odbori za nadzor popisa stanovništva imaju sastavljati po sastavljati  po republiĉkom kljuĉu. Pardon, nacionalnom. nacionalnom.

U zapadnohercegovaĉkim zapadnohercegovaĉkim gradovima, meĊutim, lakše je na ulici naći sto eura nego Bošnjaka. Sa Ostalima još i nekako: više Amerikanaca ima u Košarkaškom klubu Široki Brijeg nego Srba u cijeloj općini.

 Našli se tak o u zapadnoj Hercegovini u situaciji. Situacija, ukratko, to je ono kad je popis stanovništva od upravo vitalnog znaĉaja za bosanskohercegovaĉke bosanskohercegovaĉke Hrvate, a kad za taj popis trebaju – Srbe  – Srbe i Bošnjake. Kad im dakle trebaju pravoslavci i muslimani da bi se ust vrdilo kako je zapadna Hercegovina ĉista katoliĉka. Kad će drumovi, što reĉe narodni pjesnik,  poţeljet‟ Turaka, Turaka, a Turaka više biti neće. Zapoĉela stoga u hercegovaĉkim ţupanijama grozniĉava potraga za Srbima i Bošnjacima.  Nisu ih tako traţili ni devedeset devedeset treće. Obilaze općinski referenti referenti zabita sela, kucaju po kućama i traţe nekoga, bilo koga, samo da nije Hrvat.  Kako mislite, Hrvat? –  podozrivo  –  Kako  podozrivo ĉlan općinskog općinskog povjerenstva povjerenstva u jednom jednom selu kraj Ljubuškog gleda u ĉovjeka što mu je nepovjerljivo odškrinuo vra ta.  Lijepo – odgovorio  –  Lijepo  – odgovorio domaćin pod ahmedijom, sumnjiĉavo općinaru gledajući preko ramena.  Od oca rahmetli Adnana?  – Muharem  – Muharem Kemalbećirević? – ĉita – ĉita ovaj s papira. –  Od  Ja – oprezno  –  Ja  – oprezno će domaćin.  A Hrvat katolik?!  –  A  Ja.  –  Ja.

 – Hodţa,  – Hodţa, pa katolik?  Ja.  –  Ja.

nekom selu, priĉa se, konaĉno našli jednog Srbina, pa se posvaĊali ĉiji je: iz Gruda kaţu da selo pripada njihovoj općini, u Posušju pak tvrde da pripada njima. Jednome J ednome u Ĉapljini ĉak palo na pamet da pogledaju da nije sluĉajno u Dretelju ostao koji Bošnja k. U Stocu, opet, netko predloţio da se organizira razmjena s opštinom Ljubinje. Sve dok se u Sarajevu nisu dosjetili, pa predloţili hercegovaĉkim Hrvatima da naĊu meĊu sobom dragovoljce što će se u popisno povjerenstvo formalno prijaviti kao Srbi ili Bošn jaci.

U drugom

Znaju, uostalom, u Sarajevu kako se to radi. Oni se prijavljuju u Hrvate i za Predsjedništvo drţave, a kamoli neće u nekakav općinski odbor. Pa ako moţe Komšić sedam godina biti Hrvat, moţe i Ivica jedan dan biti Srbin.  Nije, eto, toga bilo od od još KaraĊorĊevića. KaraĊorĊevića. Toga da se se ţiv Hrvat za komad komad obradive zemlje upisuje u pravoslavce. Ova zemlja za obraĊivanje, meĊutim, nije mala –  valja statistiĉki obraditi cijele kantone! –  pa  pa krenuli Hercegovci Hercegovci traţiti dragovoljce dragovoljce za Srbe i Bošnjake Bošnjake u  popisnim odborima. Objasnili im da to nije ništa strašno, samo jedan dan, dan, bit će, kako se to kaţe, vikend–Srbi, i već sutradan, u ponedjeljak, gvardijan će ih osobno vratiti vjeri  pradjedova. Samo je, jebiga, malo nezgodno što taj jedan dan u ţivotu Srbina Ivice Ivice pada baš baš na dan popisa stanovništva. Dţabe će ga, naime, sutradan gvardijan krstiti – sljedećih –  sljedećih deset godina, sve do novog popisa, Ivici je biti Srbin zarobljen u tijelu ti jelu Hrvata. Takozvani “statistiĉki Srbin”. A statistika je, znamo, baš kao zarobljeni Srbin: sve otkriva, a ništa ne pokazuje.

Statistiĉki će tako i u Širokome biti jedan Srbin. Statistiĉki, neće nesrećnik biti Srbin ni jedan cijeli dan, a već će najebati od Hrvata.  –  Od Hrvata? – iznenadit će se predsjednik popisnog povjerenstva.  –  Dabome – ţalit će se Ivica, pokazujući na onoga mrkog ĉlana povjerenstva u crnoj majici na Thompsona, što ga je odalapio fasciklom i opsovao mu majku ĉetniĉku.  –  Domagoj Zvonimir?! – nasmijat će se predsjednik. –  Nije ti Domagoj Hrvat. On je Bošnjak. OsloboĊenje, 08.08.2013.

Baci bombu, goni bandu, protiv zakona! Boris Deţulović | 07/08/2013 Dvije zanimljive vijesti objavljene su u hrvatskim novinama istoga dana. Najprije smo

 proĉitali kako Sjedinjene Drţave poklanjaju Hrvatskoj vojsci stotinu i pedeset polovnih transportera i patrolnih vozila vrijednih jednako toliko milijuna dolara: ravno stotinu svojih terenskih Humveeja, trideset oklopnih vozila tipa MRAP i dvadeset lakih oklopnjaka M-ATV

Amerikanci će povući s Bliskog istoka, pohvatati u njihovim prirodnim staništima u Kuvajtu i Bahreinu, potrpati u Herculese i prebaciti u Nacionalni park Croatia, da veselo trĉkaraju liĉkim pustinjama, slavonskim stepama i dalmatinskim savanama.  Nejasno je, meĊutim, što će Hrvatima oklopna i patrolna vozila. Istog dana proĉitali smo, naime, posve bizarnu i svugdje osim u Hrvatskoj slabo vjerojatnu stvar: prema novom Zakonu

o obrani, izglasanom nedavno u Saboru, u sluĉaju teroristiĉkog napada neprijateljske oruţane sile na teritoriju drţave ĉiji je suverenitet po Ustavu duţna braniti, Hrvatska vojska nema zakonsko pravo uzvratiti vatru niti uopće borbeno djelovati! “Uporaba Oruţanih snaga u situacijama koje zahtijevaju borbeno djelovanje protiv zrakoplova ili plovila što narušavaju suverenitet Republike Hrvatske i nacionalnu sigurnost, ureĊuje se posebnim zakonom”, kaţe novi Zakon o obrani u svom ĉlanku 57. A kako “posebni zakon” još nije donesen  – i ne zna se kad će – u sluĉaju upada, metnimo, srpskog nosaĉa vazduhoplova u naše teritorijalne vode, ponosni straţari hrvatskog suvereniteta po Zakonu o obrani mogu samo strogim glasom vikati u megafon.

 –  Posljednji poziv plovilu SRM-714: smjesta napustite hrvatske teritorijalne vode!  –  apelirat će hrvatski mornariĉki ĉasnik s palube patrolnog broda, gledajući neprijateljsku topovnjaĉu kako bezdušno kolje hrvatske valove oko Visa. –  Ponavljam: odmah napustite hrvatske teritorijalne vode!

 – Inaĉe šta? – drsko će na to neprijateljska ţiva sila.

 –  Nema nikakvog razloga za takav ton  – uvrijeĊeno će odgovoriti hrvatski ĉasnik, pa sjesti i sroĉiti odluĉnu i oštru predstavku hrvatskom Saboru i Vijeću sigurnosti UN-a. Oruţane snage Republike Hrvatske, ukratko, imaju jednaka ovlaštenja kao svojevremeno slavni UNPROFOR, najveća vojna sila u cjelokupnoj svjetskoj povijesti paintballa.  – Jebaćemo vam majku kad doĊe posebni zakon!  – suznih će tako oĉiju, u p ravednom gnjevu,  prijetiti hrvatski borbeni piloti, nemoćno iz cockpita gledajući golemi stup crnog dima na mjestu gdje su do maloĉas zastupnici hrvatskoga Sabora glasali o amandmanima na prijedloge Zakona o izmjenama i dopunama posebnog zakona o uporabi O ruţanih snaga. Dok se, naime, u sabornici okupio kvorum, dok su saborski odbori pripremili materijale,

opozicija izrecitirala svoje amandmane, a zastupnici izglasali svako pojedinaĉno “protiv”, već se zemlja Srbija historijski konsolidirala i okupirala Europsku uniju do Karlobaga.

 – Puĉe prijedlog, amandman, izmjena, dopunaaaa… baci bombu, goni bandu, protiv zakonaaa! –  pjevat će dolje hrvatski dragovoljci, sve ĉekajući Posebni zakon kao onomad ameriĉku Šestu flotu. Bolje bi bilo, jebiga, da su nam Amerikan ci, umjesto onih silnih

oklopnih tamića s nekog  bliskoistoĉnog buvljaka polovnih auta, poklonili Zakon o obrani, makar i onaj njihov, rabljeni. Pa da hrvatski vojnik, baš kao i ameriĉki, zna što u sluĉaju da podmukli srpski ili, metnimo, arapski teroristi napadnu domovinu. Da su, eto, iz onih golemih Herculesa na Plesu

iskrcali stotinu i pedeset paragrafa zakona o uporabi oruţanih snaga, posljednji krik ameriĉkog vojnog zakonodavstva. Dobro, pretposljednji, ali nama još uvijek sasvim dobar. Robusnim ameriĉkim Humveejima i lakim pustinjskim oklopnjacima iz ameriĉkih baza u Bahreinu, Kataru i Kuvajtu na vojnom će poligonu u Slunju ionako biti kao Titovim nesvrstanim zebrama, gnuovima i slonovima na Brijunima. Nije ta limena zvjerad boje

 pijeska, savršeno prilagoĊena ţivotu u vrelim afganistanskim pustoravnima, navikla na našu vlaţnu klimu, ne zna se ni kako će se ovdje ponašati, ni što će uopće jesti: nema ovdje široke  pustinje za izviĊanje, patroliranje i lov na muslimanske svatove i arapsku djecu. Preostat će nam na kraju, vidjet ćete, samo da ih milosrdno vratimo u njihova prirodna staništa. Da s oznakama Hrvatske vojske i ĉipovima NATO -a slobodno jure Bliskim istokom, sve po posebnom zakonu o uporabi Oruţanih snaga Republike Hrvatske. Hrvatska se, najzad, ne brani u Zagrebu, na Velebitu, Visu ili u Ĉavoglavama, već –  shvatili ste – u Bahreinu i Kuvajtu, u Afganistanu i Iraku. Zato su Sjedinjene Drţave Hrvatskoj

velikodušno poklonile pustinjsku skalameriju, zato Hrvatska nema zakon koji regulira što joj  je raditi kad srpski ili, metnimo, arapski dobrovoljci krenu preko izvora.

Hrvatski Sabor nema ništa s tim, to je unutarnja stvar Sjedinjenih Drţava, regulirana ameriĉkim zakonom o obrani: ĉujte srpski dobrovoljci, bando ĉetnici, stići će vas naša ruka i u Siriji!

Globus, 07.08.2013.

Kad su zahodi javni, a vrline tajne Boris Deţulović | 06/08/2013 Da će sva sranja u ovoj nesretnoj drţavi na kraju iz svog plitkog dţepa platiti graĊani, znalo se i prije. Da će to zorno pokazati i strašna, sad već mitska neman fiskalizacije, i to se priliĉno  pouzdano dalo pretpostaviti. Da će se, meĊutim, ta stvar – to dakle da graĊani iz svog dţepa  plaćaju sva sranja u drţavi – u fiskalizaciji pokazati baš tako zorno, doslovno i crno na bijelo, sa zaraĉunatim PDV-om, to se ipak, na svu malodušnost, nismo usuĊivali pretpostavljati. Jedan ĉitatelj Brodportala meĊu suvenirima s ljetovanja u Biogradu donio je tako i raĉun iz  javnog zahoda – uredni, propisni fiskalni raĉun od pet zarez nula nula kuna plaćenih  za uslugu velike nuţde, sa svih onih tridesetak brojki i slova jedinstvenog identifikatora raĉuna i zaštitnog koda izdavatelja, osnovicom, PDV -om, specifikacijom artikla, koliĉine i cijene, te ukupnim iznosom i naĉinom plaćanja. GraĊanin je iz zahoda izašao olakšanih crijeva i savjesti, umiren i ospokojen saznanjem da je njegovo sranje uredno zavedeno u arhivima Ministarstva financija i Porezne uprave. I kad

njega jednom više ne bude, ostat će u kompjuteru u Zagrebu dovijeka zapisano da je dvadeset devetog srpnja u jedanaest sati i ĉetrdeset osam minuta olakšao dušu u javnom zahodu u Biogradu. A mirna savjest, priznat ćete, vrijedi svake od pet kuna. Mirna je i savjest biogradskog koncesionara, koji podozrivo gleda ljude što cupkaju u redu  pred zahodom, pok ušavajući dokuĉiti koji je od njih inspektor prerušen u graĊanina s dijarejom, onaj što je maloprije u restoranu obilatu porciju graha zalio jogurtom, pa ne saĉekavši raĉun izjurio u javni zahod. Sad će iz zahoda, sve drţeći hlaĉe rukom, odjuriti nazad u r estoran, razrezati im kaznu zbog neizdanog fiskalnog raĉuna, pa se vratiti ovamo, da mu iz istog razloga zapeĉati zahod. Dvije muhe jednim udarcem. Tegoban je ţivot poreznih inspektora. Zato, eto, koncesionar biogradskog javnog zahoda uredno izdaje fiskaln e raĉune. Nejasno je,

doduše, zašto na njima, u rubrici “artikal”, piše “toilette” umjesto “velika nuţda”, ili  jednostavno, hrvatsko “sranje”, a nejasna je i brojka 1 u stavki “koliĉina”: niste o tome razmišljali – nisu oĉito ni poreznici – ali što ako je graĊanin u zahodsku školjku ispustio dva ili tri komada, a platio samo jedan?

Na potezu su veliki lanci Malverzacije bi se lako izbjegle pomoću brojaĉa s foto -ćelijama, koje se razmjerno lako daju ugraditi u školjke, iako bi još jednostavnije bilo kad bi se sranja zaraĉunavala u kilogramima,  pa da graĊani u javnim zahodima ĉuĉe nad vagama. Na vratima biogradskog zahoda lijepo bi stajala istaknuta cijena, 7,99 kuna za kilogram, konkurencija na susjednoj plaţi uzvratila bi sezonskom akcijom po 5,99 kn, i lij epo bi se zavrtio kapital na slobodnom smeĊem trţištu. Sve dok, jasno, veliki trgovaĉki lanci u predgraĊima ne otvore suvremene, bogate shitting centre u kojima će graĊani moći srati za samo 2,99 kuna po kilogramu. Divovski trgovnaĉki centri ubit će male, kvartovske javne zahode, cijele obitelji odlazit će ujutro u shitting -centre s

kafićima, parfumerijama i igraonicama, u kojima će ţene i djeca kratiti vrijeme dok pater familias olakšava dušu u jednom od sedam stotina najsuvremenije ureĊenih kabina s bogat om  ponudom diuretika, laksativa i dnevnog tiska. Plus besplatna analiza stolice za koliĉinu preko  jednog kilograma.

I što je najbolje, Ministarstvo financija i Porezna uprava neće ih gnjaviti kad inspektori na kraju radnog dana otkriju u blagajni višak od nekoliko tisuća kuna. Trideset šest hiljada dvjesto dvadeset raĉuna za pišanje od kune po litri, dvadeset devet hiljada petsto osamnaest raĉuna za sranje od 2,99 po kilogramu, a u blagajni niti trideset tisuća kuna. Nedostaje toĉno 5.198 kuna.

Kriterij prometa “Bilo je svega, svašta se našlo. Istina, pronašli smo nedostatke, ali ih nismo zatvorili zato što nije bilo potrebno”, nekidan je na nacionalnoj televiziji ministar financija Slavko Linić objasnio zašto nakon velike akcije porezne inspekcije nije zatvoren niti jedan veliki trgovaĉki centar. “Nije zatvoren niti jedan, jer gledamo teţinu prekršaja koji se otkrije, i stavlja se u odnos na promet koji imaju.” Divna, ĉarobna rijeĉ “promet”. Ona, shvatili ste, objašnjava zašto graĊaninu s malim  prometom novca Drţava zbog duga od pedeset kuna blokira tekući raĉun, a korporacije s velikim prometom zbog svog milijunskog duga kao strateški partneri pregovaraju s Drţavom. Zašto ugostitelju s malim prometom i viškom u blagajni od stotinjak kuna Drţava naplaćuje dvadeset tisuća kuna kazne i zatvara kafić na pet dana, a trgovaĉkom centru s velikim  prometom i velikim viškom u blagajni stroga Drţava upisuje ukor iz zalaganja. Zašto, eto, zloglasni tajni agenti Porezne uprave, što su ovoga ljeta prava noćna mora mali h obrtnika, nikad neće posjetiti shitting -centre s velikim kanalizacijskim prometom, zašto njima nikad neće podmuklo izjuriti iz kabine neobrisane guzice, pa se minutu kasnije vratiti sa znaĉkom Porezne uprave i zapeĉatiti zahod. Zašto se, najzad, u novinama moţe proĉitati ime, prezime, prekršaj i kazna svakog malog trgovca ili ugostitelja ĉijemu su konobaru inspektori našli deset kuna viška u novĉaniku, dok se podaci o prekršajima i kaznama za trgovaĉke divove ĉuvaju od javnosti. Zašto njihova golema sranja Drţava zataškava, dok istovremeno precizno registrira i naplaćuje svako  pojedinaĉno govno obiĉnog fiziĉkog graĊanina, ukljuĉujući i ono što je u Biogradu dvadeset devetog srpnja u jedanaest sati i ĉetrdeset osam minuta veselo pljusnulo u drţavni budţet, obogativši ga za jednu kunu poreza na dodanu vrijednost. Zašto je, naime, svako sranje malog graĊanina pokornog transparentno, crno na bijelo, s  jedinstvenim identifikatorom raĉuna, zaštitnim kodom, koliĉinom, osnovicom i PDV -om, dok su sranja velikih –  porezna tajna. Slobodna Dalmacija, 05.08.2013.

Boris Deţulović –  intervju Blic | 05/08/2013

 Naravno da pratim dešavanja u Srbiji. Dobro, ovo naravno“ je figura, nije preterano naravno da se u Hrvatskoj prate dešavanja u Srbiji, ali zbog uroĊene telesne mane jezi k i vidokrug su mi, naime, malo širi od drţavne katastarske ĉestice ja iz nekog neobjašnjivog razloga, eto,  pratim dešavanja u ovoj, kako se to sad kaţe, regiji. Najzad, lep komad ţivota dešavanja u Srbiji su pratila mene, pa je red da sad ja malo pratim njih.

Kako vam se ĉini nova vlast u Srbiji? Da li su neki novi proevropejci ili oni stari u novim cipelama?

Srbija je toliko istorijski umorna, da su joj, kako vidim, ĉak i Nikolić i Vuĉić sveţi i moderni. Ja im, meĊutim, ne verujem. Sećam se dobro i Bulevara Ratka Mladića i srpske skupštine kao sigurne kuće za Ċenerala: nije to bilo pre pedeset godina, već pre samo pet. Nikolić i Vuĉić iz 2007. današnjeg bi Nikolića i Vuĉića osudili zbog veleizdaje i streljali na Adi Ciganliji.  Njihov novi proevropski kurs  je, jasno, politiĉka pragma, ponekad moţe izgledati ĉak i dobrodošla, ali je ipak samo pragma. I Miloševićev nacionalizam je, jebiga, bio pragmatiĉan. Problem je što pragmatiĉne reforme nisu suštinske. Njihov evropski put“ nije katarza nacionalistiĉke Srbije, već samo njen nastavak drugim sredstvima. Logiĉni nastavak katastrofalnog historijskog mandata Demokratske stranke, koji je odgovorno tvrdim izgledao

taĉno onako kako bi izgledao novi historijski mandat Slobodana Miloševića, da je bio mudriji i izborio drugu šansu. Ne dakle posledica, kako moţe izgledati, već samo nastavak.

Ima li razlike izmeĊu hrvatskih i srpskih vlasti i u ĉemu se ogleda? Postavite za stol u kafani Nikolića i Vuĉića s jedne, i Zorana Milanovića i Vesnu Pusić s druge strane: izmeĊu njih su sve razlike ovog sveta. Ne bi se konobar još ni pojavio, a oni već ne bi imali više o ĉemu razgovarati. Sve dok konobar, kao u onom klasiku Monti Pajtona, ne  bi predloţio razgovor o politici. I eto ih do zore u kafani, prošla noć dok si rekao keks. Politika je ĉudesna stvar. Evropejci zatitraju jaja nacionalistima, nacionalisti Evropi, i eto ih na pola puta, u šest ujutro na izlasku iz kafane zagrljeni teturaju prema Briselu. Mislite li da je borba protiv korupcije u Srbiji i Hrvatskoj iskrena?

Pretpostavimo da jeste, pa pretpostavimo ĉak i da ja u to verujem. Nije to problem. U velikim

krizama i depresijama, uostalom, novi su politiĉki koncepti uvek zapoĉinjali velikim ĉišćenjem drţave. Bezbroj je historijskih primera, ali niti u jednom od njih iz oĉišćene drţave nije nastala Švedska. Hrvatska i Srbija su, bojim se, dva takva primera. U Hrvatskoj, recimo, u zatvoru je Ivo Sanader, u Srbiji Miroslav Mišković. Sliĉnost u razlici je oĉigledna: u Hrvatskoj je politika ucenjivala kapital, u Srbiji je kapital ucenjivao politiku. Rezultat takvih

ĉistki“ biće, meĊutim, tek zamena modela. I tako će biti sve dok u zatvorima u obe drţave ne  budu istovremeno i Sanader i Mišković.

Kako se osećate kao ţitelj Evropske unije? Šta ste dobili? Jeste li nešto izgubili? Sve što smo imali izgubiti ulaskom u ĉudovišnu korporativnobankarsku uniju mi smo već odavno sami zajebali i izgubili, tako da je plašenje Hrvata Unijom ćorav posao. Iz te pozicije,

Hrvatska baš kao sutraprekosutra Srbija moţe samo dobiti. Robovi smo finan cijskog Velikog  brata i u našim tesnim, vlaţnim drţavicama jednako kao i u velikoj, širokoj Evropi, pa onda,  jebiga, radije s liĉnom kartom u Madrid ili Provansu, nego s kreditnom karticom u Konzum ili Deltu. Koliko je iskrena proklamovana namera hrvatskih vlasti da pomognu Srbiji i regionu na evropskom putu?

Videla se ta iskrenost u onim famoznim prevodima evropske pravne tekovine, što je Hrvatska velikodušno poklonila braći u regiji, pa na kraju ispalo da od desetjedanaest hiljada dokumenata tri ĉetvrtine valja iznova prevoditi. Što je najgore, to nije napravljeno niti s namerom da se zajebe Srbe ili Bosance: frustrirana Hrvatska toliko je autistiĉna i nezainteresovana da će propustiti ĉak i istorijsku šansu da Srbiji i takozvanoj regiji bude  pijemontski svetionik kakav je Srbija bila njoj pre taĉno stotinu godina.

Na ĉemu Hrvati zavide Srbima, i obratno? Hrvati Srbima zavide na Miškoviću u lisicama, a Srbi Hrvatima na Sanaderu u lisicama. Srbi Hrvatima na autoputevima, a Hrvati Srbima na dugiću od bednih d vadesetak milijardi evra. Hrvati Srbima na pepeljarama u kafanama, a Srbi Hrvatima na ĉistim toaletima. Srbi Hrvatima na domoljublju i odnosu prema haškim zatvorenicima, a Hrvati Srbima na  patriotizmu i odnosu prema haškim zatvorenicima.

Jesmo li nešto nauĉili i hoćemo li se opametiti?  Nismo i nećemo. Blic, 04.08.2013.

Hrvati u BiH ili pljaĉka stanovništva Boris Deţulović | 26/07/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, negdje kraj Mostara u autobus sarajevskog Centrotransa upadne muškarac s ĉarapom na glavi, vrećom u jednoj ruci i pištoljem u drugoj. “Hajmo, novĉanike, satove, nakit, zlato… sve u vreću!” Prestravljeni putnici bespogovorno stadoše puniti vreću, kad se javi jedan sa straţnjeg sjedišta: “Nemoj mene, kume, ja sam Hrvat!” “Halo, bola‟”, unese mu se liska s  pištoljem, “ovo je pljaĉka, nije popis stanovništva!” Kunu mi se u Mostaru da zgoda iz autobusa nije vic, da se stvar zaista tako dogodila, i da je

“popis stanovništva” u sarajevskom autobusu klasiĉni liskaluk i liskaluĉki klasik. Ne kaţu,

uostalom, dţaba da se još ne zna je li zajebancija nastala u Mostaru, ili je Mostar nastao iz zajebancije. Kako bilo, pljaĉka Centrotransovog autobusa kraj Mostara po sljednji je zabiljeţeni sluĉaj zajebavanja s popisom stanovništva. S popisom više ni u Mostaru nema zajebancije.

Kako se, eto, pribliţava dan kad će na vrata kućanstava pozvoniti popisivaĉi, tako je sve veća nervoza meĊu konstitutivnim straţarima. A najveć a od sviju pretpopisnih nervoza je ona meĊu ĉuvarima tisućljetnog prisustva Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pozivaju oni sunarodnjake da na dan popisa budu u svojim kućama, nema ni mise na taj dan, razumjet će Gospodin, nijedan Hrvat ne smije nedostajati kad doĊu popisivaĉi. Ako koji do tad gluho bilo i umre, neka ga ostave kao da je malo prilegao na kauĉ, a ako se koja trudnica naĊe u sedmom ili osmom mjesecu trudnoće, neka rodi kako zna i umije: obuĉavaju se hrvatski muţevi na tajnim porodiljnim teĉajevima osnovnim tehnikama carskog reza. “Popisati treba svakog Hrvata u Bosni i Hercegovini, jer padne li njihov broj ispod deset  posto stanovništva, bit će im teţa pregovaraĉka pozicija”, upozorava tako predstavnik hrvatskog Sabora Ivo Jelušić na sveĉanom zasjed anju Hrvatskog svjetskog kongresa u Zagrebu. “Lako bi se, naime, moglo dogoditi da Hrvati budu najveći demografski gubitnici, i da im se broj prepolovi u odnosu na posljednji popis iz 1991, kad su ĉinili sedamnaest posto stanovništva Bosne i Hercegovine”, izraţava svoju bojazan gospodin Jelušić, ponavljajući o  jubilarnoj dvadesetoj godišnjici krovne organizacije hrvatske dijaspore historijski imperativ stvaranja trećeg entiteta u BiH kao garanta opstanka Hrvata, mira u regiji i svih ostalih općih mjesta kojima je hrvatski entitet u BiH solventni i pouzdani jamac.

Dvadeseta obljetnica Hrvatskog svjetskog kongresa i inaĉe je lijepa prilika da se izrazi  protokolarna bojazan za sudbinu bosanskohercegovaĉkih Hrvata. Uz kanape sendviĉe i birana vina u prostorijama Matice hrvatskih iseljenika naviru tako sjećanja na srpanj 1993, kad je –  na vrhuncu rata što se i danas od milja naziva “hrvatsko - bošnjaĉkim sukobom u Bosni i Hercegovini” –  u velikoj dvorani Sabora na Markovu trgu utemeljen Hrvatski svjetski kongres. Kakva su to slavna vremena bila! Kao da je bilo juĉer: na televizijskom Dnevniku izvještaji Smiljka Šagolja o veliĉanstvenim vojnim uspjesima HVO -a, a na Markovu trgu ĉetiri stotine najboljih sinova hrvatskog iseljeništva, konaĉno svoji na svome: u prvim red ovima velike sabornice kardinal Franjo Kuharić i cijela prva postava HDZ -a, a za govornicom ministar Jure

Radić, osobni izaslanik predsjednika Franje TuĊmana i jedan od glavnih inţenjera “humanog  preseljenja”. “Hrvati su uĉinili za Bosnu i Hercegovinu više nego ona sama za sebe”, cvrkuće TuĊmanov vrtni patuljak za saborskom govornicom, pa prekidan aplauzima ozarene emigracije iznosi stratešku platformu hrvatske politike, ono što će se dvadeset godina kasnije od milja zvati “trećim entitetom”: “Hrvatska je ţ ivotno zainteresirana za postojanje BiH, ali nakon sadašnjeg rata ona više nije moguća kao unitarna drţava nego kao drţava s tri sastavne  jedinice!” Ideja o “tri sastavne jedinice” u prijevodu je znaĉila “tri rastavne jedinice” –  podjelu Bosne i Hercegovine na “muslimansku drţavicu”, te srpski i hrvatski entitet, koji bi onda prirodno  pripali matiĉnim drţavama –  i to nitko u Zagrebu i Grudama nije pretjerano krio. “Ja sam rekao: ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili, molim,  podjela! S time da sam rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a moţe ostati i muslimanska drţavica u sredini”, govorio je tih slavnih dana Predsjednik Sviju Hrvata. “Ĉak

kada bi se mogla odrţati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znaĉi? U spostava granice? Hoćemo li uspostaviti granice izmeĊu Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne moţe ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo?”, govorio je tih dana Franjo TuĊman, pripremajući u Zagrebu “hrvatsko - bošnjaĉki sukob” i objašnjavajući  potrebu “razgraniĉenja”: “U današnjim okolnostima, gospodo, nama više odgovara razgraniĉenje, s općehrvatskog gledišta i s gledišta hrvatskog puka u BiH.” Kako je to izgledalo na terenu, najbolje su tog slavnog ljeta iskusili Hrvati Kaknja i Vareša. Baš nekako tih dana, dok su na zagrebaĉki aerodrom pristizali delegati osnivaĉke skupštine Hrvatskog svjetskog kongresa, u Vareš pristiţe trinaest hiljada Hrvata iz Kaknja. Oni, a zajedno s njima uskoro i sami vareški Hrvati, tek su sitni zamorci u veliĉanstveno m TuĊmanovom projektu “razgraniĉenja”, kojim su –  za potrebe pacifikacije muslimana, homogenizacije hrvatskog nacionalnog korpusa i njegova “prisajedinjenja” Majci Domovini –  Kakanj i Vareš prepušteni onoj “muslimanskoj drţavici u sredini”. Ĉetiri mjeseca kasnije, u noći izmeĊu 3. i 4. studenoga 1993, krenula je tako dugaĉka kolona hrvatskih civila iz Vareša prema Kiseljaku, pa dalje, u nepoznato. Već sutradan, 5. studenoga, Franjo TuĊman u razgovoru s predstavnicima Herceg -Bosne rezimira: “Sada moramo osigurati buduće granice hrvatske drţave u Bosni i Hercegovini. To je posebna povijesna zadaća hrvatske drţave, nešto što ne smijemo propustiti.” Predsjednik Sviju Hrvata duboko je, dakako, pogoĊen najnovijim vijestima o biblijskom egzodusu Hrvata iz srednje B osne, pa ih ohrabruje svojim poznatim tezama iz “Bespuća  povijesne zbiljnosti”, onim o “dobrim stranama genocida”: “Dvjesto tisuća Hrvata je već  protjerano, bit će ih vjerojatno još sto tisuća… ali povijesno gledano, razumijete, imat ćemo tih sto-dvjesto tisuća Hrvata za uĉvrstiti hrvatski teritorij, ovdje od Istre do Baranje, razumijete, kada završimo to. Tako da nije svako zlo samo za zlo.” Gdje je u tom genijalnom i pomno razraĊenom planu pošlo po zlu, vrag će ga znati, tek toĉno dvadeset godina kasnije, nema u BiH ni “tri sastavne jedinice”, ni Herceg -Bosne, ni Velike Hrvatske, a bosanskohercegovaĉki Hrvati svedeni su na manjinu opsega predratne srpske zajednice u Hrvatskoj, ako ih uopće ima i toliko. Dvadeset godina kasnije, meĊutim, oni se i dalje ĉvrsto drţe HDZ -a i “Herceg-Bosne” kao garanta svoga opstanka, odbijajući preko ramena pogledati u povijesno ogledalo i priznati kako ih je isti taj HDZ i njihov historijski  projekt “tri rastavne jedinice” i doveo do slijepe ulice u kojoj su danas, majoriziran i od

“muslimanske drţavice” za koju se, kako vidimo, Ćaća Domovine borio ustrajnije nego sam Alija.

Bosanskohercegovaĉki Hrvati danas, naravno, jesu u nepravedno poniţavajućem poloţaju, ali valjalo je, jebiga, na to misliti ranije. Valjalo je na to misliti prije dvadeset godina, kad su se

 bahati hrvatski poglavnici kurĉili nad kartom Bosne i Hercegovine, farbajući crnom bojom granice “trećeg entiteta”, crvenom granice Velike Hrvatske – “uĉvršćene” ţrtvovanim  bosanskim Hrvatima –  a zelenom ono prase ugurano u kakanjsku dţamiju, provocirajući toga ljeta “sukob sa Bošnjacima” i “razgraniĉenje” s “muslimanskom drţavicom”. Historijska sranja došla su na naplatu, okrutno i neumoljivo kao porez, i prije nego zbog svoje zle sudbine bosanskohercegovaĉki Hrvati ijednu rijeĉ optuţbe upute Sarajevu –  pa bila sedamsto puta opravdana, kao što ih barem toliko ima –  valja im se o obljetnicama poput ove, dvadesete, prigodno prisjetiti i tko im je tu zlu sudbinu krojio, i ĉije “svako zlo nije samo za

zlo”. “Povijesno gledano”, što bi rekao Ćaća, svako je zlo, jebiga, uvijek i samo za zlo: Hrvati u Bosni i Hercegovini to su nauĉili na teţi naĉin. Popis stanovništva napravili su im Franjo TuĊman i njegovi inţenjeri “humanog preseljenja”  prije dvadeset godina, i dţabe danas –  a i malo kasno  –  plašiti Hrvate popisivaĉima. Dţabe lamentirati nad “demografskim porazom” i popisom Hrvata kao, hm, pljaĉkom stanovništva, dţabe sada objašnjavati popisivaĉu kako otac i braća nisu tu, rade u Hrvatskoj, jer u BiH za Hrvate nema ni posla ni para.

“Halo, bola‟”, odgovorit će im ovaj, “ovo je popis stanovništva, nije pljaĉka!” OsloboĊenje, 25.07.2013.

Kratki teĉaj engleskog za piplomate Boris Deţulović | 24/07/2013 Dok je Jadranka Kosor biglisala “dej after jestrdej”, a Ingrid Antiĉević cvrĉala na ĉvoru crne smrĉe “pipl mast trast as” –  dok su nas dakle brouken engleskim zabavljali hrvatski englagoljaši –  još je moglo biti smiješno. Nakon što je, meĊutim, englagoljica otkrivena i u sluţbenim hrvatskim prijevodima propisa Europske unije, stvar više nije nimalo smiješna i zabavna. Otkrilo se, eto, kako s e u sluţbenom Vladinom prijevodu famozne Okvirne odluke Vijeća o europskom uhidbenom nalogu  – kojom je drţavama EU prepušteno samostalno odluĉiti da

uhidbeni nalog ne primjenjuju na kaznena djela poĉinjena prije 7. kolovoza 2002. godine –   potkrao lijep komad greške. Kljuĉni ĉlanak 32, koji kaţe da svaka drţava to moţe uĉiniti “u trenutku usvajanja”, preveden je tako da ispada kako to moţe uĉiniti “nakon usvajanja Odluke”. Kako pak jednostavna konstrukcija “at the time of the adoption” moţe znaĉiti “nakon usvajanja”, ne zna nitko ţiv, ali upravo kroz tu rupu u zakonu –  zapravo u Okvirnoj odluci Vijeća o europskom uhidbenom nalogu –  hrvatska je Vlada provukla glasoviti “lex Perković”, kojim je svoje pravo da od uhidbenih naloga zaštiti poĉinitelje kaznenih dje la  poĉinjenih prije 2002. iskoristila debelo “nakon usvajanja” odluke Vijeća Europe. Jedno je, naime, kad se priuĉeni hrvatski prevoditelji dohvate laganog ljetnog štiva, kao onomad, prije desetak godina, Dana Browna i Da Vincijevog koda, pa “istoĉni grijeh” ili “bezgrešno zaĉeće” – na engleskom “Original sin” i “Immaculate Conception” –  prevedu kao “izvorni grijeh” i “ĉasna koncepcija”. Sasvim je, meĊutim, nešto drugo kad se “izvorni grijeh” i “ĉasna koncepcija” iz trivijalne knjiţevnosti naĊu u drţavnim z akonima i europskim  propisima, pa “izvorni grijeh” Josipa Perkovića iz osamdesetih odjednom postane “ĉasna koncepcija”. Reklo bi se, razlika je oĉita: nesretna prevoditeljica Dana Browna, koja je Da Vincijev kod  prevodila valjda pomoću dţepnog rjeĉnika za uĉenike osnovnih škola, svoje greške barem nije

 poĉinila s namjerom. Doĉim je sluţbeni prevoditelj europskih propisa ono “at the time” u “nakon” preveo – vrlo namjerno. Tako bi se, rekoh, reklo, ali tako ne kaţe saborski Odbor za Ustav, ĉiji predsjednik PeĊa Grbin odluĉno demantira da su europski propisi prevedeni na hrvatsku englagoljicu samo kako bi se spasio Josip Perković, tvrdeći da su sliĉne odluke donijeli i Francuska i Austrija, i da bla bla, truć truć, pipl uostalom mast trast as.  Nije ni nama iz hrvatskoga pipla problem praviti se glupima, no ĉak i ako tako glupi

 prihvatimo sluţbeno objašnjenje Odbora za Ustav i bezrezervno mu trast, i dalje ostaje pitanje iz engleskog jezika za uĉenike šestog razreda osnovne škole: jednostavni vremenski prilog “at the time“. Moţete, umireni sluţbenim objašnjenjem autoritarnog Odbora za Ustav, reći da je rijeĉ o traţenju dlake u jajetu, ali stvar je mnogo ozbiljnija. Ne znam, recimo, zašto bih bio išta mirniji saznanjem da jedan tako vaţni dokument nije falsificiran, već samo netoĉno preveden? Pa kad Vlada već traţi od mene da se pravim toliko glup, evo još jednog glupog pitanja: koliko još takvih prevoditeljskih gafova ima u desetinama hiljada stranica prevedenih europskih zakona, propisa, uredbi i odluka?

Loš i netoĉan prijevod divovske aleksandrijske biblioteke eurobirokracije realno je veći  problem ĉak i od jednog sasvim pristojnog politiĉkog skandala kakav je “lex Perković”. Kad  bi to, najzad, bila jedina takva greška, onda me ĉak i ovako glupog Vlada ne bi mogla  uvjeriti da je sluĉajna. Ako pak nije, onda je pitanje –  ponavljam – koliko ih još ima? Trebat će, izgleda, temeljito proĉešljati sve što smo u ovih deset godina pregovorali, ugovarali i dogovarali, svaki dakle papir na koji su se naši ministri i premijer i teatralno potpisivali, smješkajući se u kamere samouvjerenošću ministrice Fani Ĉapalije i objašnjavajući da “ic okej”. Ako Vladine sluţbe nisu znale prevesti jednostavni vremenski prilog iz lekcije za šesti razred osnovne škole, strah me i pomisliti što je s prijevodima svih onih silnih struĉnih izraza iz pregovaraĉkih poglavlja o poljoprivredi, ribarstvu, financijskom nadzoru ili, recimo, fitosanitarnoj politici, koje teško razumijemo i na hrvatskom. Jedna Okvirna odluka Europskog vijeća bezvezna je sitnica u odnosu na sve što ćemo tek otkriti u debelim registratorima iz arhiva Ministarstvu vanjskih poslova. Jeste li, na primjer, nakon svega još uvijek sigurni –  barem upola onoliko koliko su sigurni u Odboru za Ustav  –  da je Hrvatska uopće primljena u Eur opsku uniju?

Sad je, naravno, kasno da se pitate što stvarno stoji u onom dokumentu na kompliciranom engleskom za napredne uĉenike osnovnih škola, kojega su nam ga sveĉano predstavili kao Pristupni ugovor s Europskom unijom. I da se kajete što ste potpisiv anje jednog tako monumentalnog povijesnog akta povjerili osobi koja na engleskom zna reći samo tenkju verimaĉ“ i dej after jestrdej“. Sam Bog zna što je potpisala: in Gad vi mast trast. Svakako, sad je kasno. Što bi rekli Englezi, nakon jebanja nema kaja nja. Da ste, uostalom, uĉili engleski, znali biste da se kajati trebalo at the time“. Dakle u vrijeme jebanja. Globus, 24.07.2013.

Teološki ogled o Ramazanu i alkoholu Boris Deţulović | 19/07/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa Obavijest. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic ili kakvu sliĉnu budalaštinu, neki blesavi naslov iz OsloboĊenja ili Avaza, osmrtnicu, oglas ili, štajaznam, obavijest. Elem, Sluţba za privredu Općine Stari Grad svim vlasnicima kafana, kafića, ašĉinica, ćevabdţinica i granapa na podruĉju općine poslala Obavijest kojom ih “povodom  predstojećeg mjeseca Ramazana” podsjeća kako je “Odlukom o rasporedu poslovnih djelatnosti na podruĉju općine (Sluţbene novine Kantona Sarajevo br. 02/07) u ĉlanu 10. regulisano da nije dozvoljeno to ĉenje i prodaja alkohola u neposrednoj blizini obrazovnih institucija, vjerskih objekata, harema i dvorišta istih”. I moj drug sad ima problem s tumaĉenjem šerijata: nigdje u fetvi općinske Sluţbe za privredu nije, naime, precizno oznaĉeno na “neposrednu blizinu” kojih “vjerskih objekata” se odnosi zabrana toĉenja alkohola. U Sarajevu, kako znamo, tih “vjerskih objekata” ima na svakom koraku, hoćeš dţamiju, hoćeš sinagogu, hoćeš katoliĉku crkvu, hoćeš pravoslavnu, hoćeš Jehovine svjedoke, hoćeš prezbiterija nce – u strogo religioznom smislu, na koncu, i Koševo i Grbavica su vjerski objekti –  pa je teško u Sarajevu pronaći ćošak za otvoriti kafanu, a da nije “u neposrednoj blizini” nekog vjerskog objekta. Koţina je mala kafana, na primjer, “u neposrednoj blizini” same –  sarajevske Katedrale. Katedrala je, kako znamo, jedan od najvaţnijih vjerskih objekata, sam The Vjerski Objekt, nema vjerskijeg objekta od Katedrale. Jest katoliĉki, ali to uĉenjaci što su pisali Obavijest nalaze svejednim. Ne kaţu oni “u neposrednoj blizini islamskih vjerskih objekata”, nego tek –  “vjerskih objekata”. Što znaĉi samo jedno, odnosno dvoje: ili kršćanska crkva nije vjerski objekt, ili je i katolicima došao Ramazan. Pa sad Koţo, da skratim, ne zna smije li ili ne smije toĉiti alkohol. Ne bi svakako volio da mu iz obliţnje Katedrale bane ljuti sarajevski nadbiskup okruţen onim svojim bilmezima iz Biskupske konferencije, pa da mu pastirskim štapovima i drvenim raspelima porazbijaju radnju, pobacaju stolove i namlate goste što u najsvetiji katoliĉki mjesec cijevĉe pivo.  Naravno, uĉenjaci iz Općine Stari Grad uvijek mogu reći da se ne pravimo glupi i da jako dobro znamo na koje se vjerske objekte Obavijest o zabrani alkohola odnosi. Mi to, naravno,  jako dobro znamo. Stvar i jest u tome jako dobrom znanju. Nikad, recimo, vlasnici kafana i

kafića nisu niti će dobiti zabranu toĉenja alkohola “u neposrednoj blizini vjerskih objekata” za vrijeme, recimo, uskršnjeg posta. Što znaĉi samo jedno, odnosno dvoje: ili je Sarajevo definitivno ustanovljeno kao islamski grad sa šerijatskim gradskim zakonom, ili su –  jebiga, ni ovo ne zvuĉi dobro, ali nisam ja pisao Obavijest –  kršćani jednostavno posvećeniji, iskreniji, odgovorniji i odaniji, ukratko veći vjernici od muslimana. Kako nigdje u Sluţben im novinama Kantona Sarajevo  –  provjerio sam detaljno sve brojeve  –  nema Odluke o uvoĊenju šerijata u Kanton, preostaje samo drugo objašnjenje. A to je priliĉno hrabro: ĉak ni ja, osvjedoĉeni islamofob, nikad se ne bih usudio reći da su muslimani manji i neiskreniji vjernici od katolika i pravoslavaca. A opet, sedam puta sam ĉitao famoznu Obavijest i svih sedam puta ispalo mi isto: kršćanima za vrijeme posta nema potrebe

zabranjivati alkohol, dok muslimanima treba. Kakav je to onda vjernik kojemu općinska v last treba zatvoriti kafane da se o Ramazanu ne bi nalijevao alkoholom?

Sluĉaj ramazanske prohibicije mene, naime, ne zanima kao uvoĊenje šerijata i politiĉki skandal – to je priliĉno plošna stvar i osim dvije– tri gnjevne psovke, ne bi se tu imalo  bogznašto više napisati. Ne zanima me ni licemjerje šerijatskih vlasti, kojima je u ramazanskom postu problem samo alkohol  –  kao da i coca –cola i obiĉna voda već nisu grijeh  – a kojima alkohol “u neposrednoj blizini vjerskih objekata”, ispada, nije problem ostatak  godine. Mene ta stvar zanima na višoj, upravo teološkoj razini: kakav je to, ponavljam, vjernik – ovo dakle nije retoriĉko pitanje, nego vrlo teološko –  kojemu vlast treba zatvoriti kafane da se o Ramazanu ne bi nalijevao hladnom šljivom? Kao ateistiĉkom laiku, meni je to priliĉno nejasna stvar, da ne upotrijebim teţi pridjev. Otprilike kao kad bi općinske vlasti u Splitu u neposrednoj blizini Hajdukovog stadiona zabranile prodaju Dinamovih dresova, zastava i šalova. Ne znam za vas, ali ja bih ozbiljno  posumnjao u navijaĉe koje bi od kupovine Dinamova šala odvratila tek ĉinjenica da je njegova prodaja zabranjena.

Da nema tako Obavijesti i zabrane, navalili bi valjda Bošnjaci iz dţamije ravno u kafiće i granape, na pivo i rakiju. Ovako, eto, neće. Okupit će se društvo nakon podne– namaza, milion  je stupnjeva u zraku, ţedni oni ko hidrocentrala, a na vratima kafane fotokopirana Odluka Sluţbe za privredu Općine Stari Grad o zabrani toĉenja alkohola za vrijeme Ramazana.  –  Jebiga – rezignirano će najkrupniji. –  A ja se baš napalio na gajbu mrzle pive.  –  Zna li ko neku kafanu da nije u neposrednoj blizini vjerskog objekta?  – dosjetit će se jedan sitni.

 –  Ima jedna u Bijeljini – kiselo će se treći nasmijati vlastitoj šali.  – I šta ćemo sad?  –  Ništa, hajmo kod mene ĉitat hadise i ajete.  – Mogul‟ ja prvi? – oraspoloţit će se onda onaj sitni. –  Fali mi ih dvjesto do hatme. Tako, eto, šerijatski pravnici –  nisam, rekoh, ja pisao Obavijest  – zamišljaju bosanske muslimane. Dobro, nije ni ta metoda za odbaciti, cilj opravdava sredstvo i tako dalje, ali sve i

da jest tako, ostaje ono neretoriĉko pitanje: što će i njima i Allahu, dţellešanuhu, vjernik kojemu su molitva i vjera tek drugi izbor, poslije bokala ledene šljivovice? Taj svakako neće u dţennet. Barem ne ako u neposred noj blizini nema kakve kafane. Da sam ja imam, muftija, ili kako se već u Sarajevu zove naĉelnik općine, ja bih stoga –  upravo obrnuto  – uveo obavezu toĉenja i prodaje alkohola u neposrednoj blizini dţamija i harema. Tamo gdje nema kafana, dao bih ih sagra diti o općinskom trošku. To bi, shvaćate, bio  pravi ispit odanosti Bogu. Pa da vidimo tko je vjera, a tko nevjera. Ovako, samo je napravljen  posao vlasnicima kafana koje su hm, neposredno daleko od vjerskih objekata.

Vesele se na Palama Ramazanu više nego reis.

OsloboĊenje, 18.07.2013.

Tajna Daytonskih svitaka Boris Deţulović | 12/07/2013 Zvao me jednom prilikom u dva iza ponoći Koţo da pita nešto. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic ili da pita neku budalaštinu. Znaš li, kaţe, da su izraelski struĉnjaci u Jeruzalemu meĊu Kumranskim spisima, “svitcima s Mrtvog mora”, konaĉno pronašli i originalnu prvu stranicu Biblije?  –  Prvu stranicu?!  –  Jest –  veli on. –  Preveli je sa staroaramejskog.  – I šta piše, bogati?  – Piše, “svi likovi i dogaĊaji opisani u ovoj knjizi su izmišljeni”. Tako će vjerojatno jednog dana pisati i

na prvoj stranici Daytonskog sporazuma kad arheolozi konaĉno pronaĊu njegov originalni tekst, nestao iz drţavnog arhiva Bosne i Hercegovine prije više osam godina. Teško, naime, da drugaĉije moţe ispasti, nego da je sve ovo danas, i likove i dogaĊaje, netko izmislio. Ne moţe, jebiga, stvarno postojati zemlja koja bi bila u stanju izgubiti svoj temeljni dokument, svoj ustav i povelju drţavnosti, samo Sveto pismo, Bibliju i Kur‟an svog drţavnog prava.  Ne kaţem, i u ozbiljnijim drţavama od Bosne i Hercegovine dogodi se da negdje išĉezne neki  papir, nestane kakva potvrda, molba ili raĉun, svugdje se u labirintima drţavne birokracije zna katkad zagubiti poneki dokument, ali nije još zabiljeţeno da je unezvjerena sekreta rica upala u ured šefa Nacionalnog arhiva u Washingtonu ţaleći se kako nigdje ne moţe naći potpisani original Deklaracije nezavisnosti.

Gdje je dakle bio, kako je uopće u Bosni i Hercegovini ĉuvan originalni, potpisani tekst Daytonskog sporazuma, vrag će znati. Je li bio u ţutoj fascikli ili u zelenoj, je li bio u ladici kod tajnice ili u onom registratoru u raĉunovodstvu, je li bio kod Šefika ili kod Dine, je li ga moţda uzeo referent Memo kad je ono radio od kuće, ili ga je greškom odnijela Senada kad je nosila dokumente u fotokopirnicu? Stoji li moţda danas pod nogom neĉijeg kauĉa u vikendici na Boraĉkom jezeru, ili na nekom friţideru na sedmom katu nebodera na Grbavici visi  priĉvršćen slatki djeĉji crteţ kućice i potoka s potpisima Clintona, Ĉernomirdina , Izetbegovića, TuĊmana i Miloševića na poleĊini – nitko ţiv ne zna. Tek, originalnog i potpisanog bosanskog primjerka Daytonskog sporazuma nema ni u

Drţavnom arhivu, ni u Predsjedništvu, ni u Ministarstvu vanjskih poslova. Temeljni drţavni dokument nestao kao da je u zemlju propao.

A zemlja propala kao da joj je temeljni drţavni dokument nestao. Srećom, postoji u Bosni i Hercegovini visoki predstavnik meĊunarodne zajednice, koji napamet zna Daytonski sporazum i obuĉen je da ga tumaĉi. OHR tako doĊe nešto k ao Papinska biblijska komisija, ili Rijaset Islamske zajednice, a gospodin visoki predstavnik sam

mufesir, uĉenjak tefsira, autoritet za tumaĉenje daytonskih aneksa. Bez obzira je li rijeĉ o drţavnosti Republike Srpske ili o novom ustavu Federacije BiH, jesu li mješoviti brakovi ili  pravila u odijevanju, za sve se pita daytonskog mufesira.

 – Dayton alejkum! Ako je neka rijeka prirodna granica izmeĊu Federacije BiH i Republike Srpske –  pita tako neki Murat iz Višegrada na sluţbenoj stranici Rijaseta Daytonsk e zajednice, u rubrici “Pitanja i odgovori” –  mene interesuje da li je u duhu Daytona ako ta rijeka na primjer primjera iznenada promijeni tok?

 –  Alejkum dayton, Murate  –  odgovori onda Visoki predstavnik.  – Treći ĉlanak drugog aneksa Daytonskog sporazuma k aţe: “Tamo gdje graniĉna crta izmeĊu entiteta slijedi rijeku, crta će slijediti prirodne promjene u rijeĉnom toku.”  –  Hvala lijepo – uljudno će onda Murat. – Samo sam to htio da ĉujem. Stvar, primijetili ste, funkcionira baš kao vjerska dogma. Daytonski sp orazum je u Bosni i Hercegovini i Kur‟an, i Biblija, a Visoki predstavnik vrhovni tumaĉ, reis, papa i patrijarh u  jednom, pa ako on kaţe da je nešto u duhu Daytona, to je onda Sveto pismo i taĉka. Nema  potpitanja, nema diskusije, nema Daytonskog nesporazuma.

 Nema ĉak ni prijevoda na bosanski, srpski, hrvatski, srpskohrvatski, hrvatski ili srpski, be– ha –  es, koji god: evo će brzo dvadeset godina od kraja rata i potpisivanja Daytonskog sporazuma, a nije u Bosni i Hercegovini napravljen ovjereni i autorizirani sluţbeni prijevod s engleskog originala. Dvostruko manje je Besimu Korkutu trebalo da prevede Kur‟an s arapskog. Ĉak je i Svetom Jeronimu manje trebalo da prevede Bibliju na latinski. A bio je Dalmatinac.

Samo je Milorad Dodik, što se zna, onomad na svoju ruku naruĉio prijevod Daytonskog sporazuma s engleskog, ali je posao odraĊen nestruĉno i aljkavo. Rijeĉ “entitet”, recimo,  priliĉno je slobodno prevedena kao “nezavisna i suverena drţava s pravom na pridruţivanje Republici Srbiji”.  Neće biti da je drugaĉije bilo i kad su onomad, prije više od dvije hiljade godina, u Palestini nestali svitci originalnog teksta Mojsijevog Petoknjiţja: je li ih moţda iz hrama bio uzeo pisar David, ili ih je greškom odnijela ĉistaĉica Estera, kad je vraćala one glinene ćupove u  Kumran za kauciju, vrag će znati. Kako bilo, dvadeset punih stoljeća nakon toga svećenici, uĉenjaci i teolozi prouĉavali su prepisane prijepise njihovih prijepisa, dodavao im je i oduzimao tko je što htio i kako je kome odgovaralo, nastale od toga tri vjere, pa ga svaka tumaĉila na svoj naĉin, sve dok 1947. stanoviti pastir Muhammed Edh–Dhib sasvim sluĉajno, traţeći zalutale ovce, nije u nekoj pećini kraj Mrtvog mora pronašao gomilu glinenih ćupova s nekakvim starim pergamentima, a arheolozi senzacionalno objavili da su otkriveni najstariji poznati

spisi Petoknjiţja. Tako će valjda biti i kad jednog dana negdje kraj drevne Modriĉe, u mrtvom, suhom koritu starog toka rijeke Bosne, neki rastreseni pastir izgubi cijelo stado ovaca. I kad tako traţeći zalutale ovce otkrije pećinu punu ćupova sa svicima ispisanim arhaiĉnim engleskim jezikom. A arheolozi senzacionalno objave da je neki pastir sasvim sluĉajno, traţeći ovce, pronašao originalni, potpisani primjerak Daytonskog sporazuma iz 1995. godine. Konaĉni dokaz  da mitska zemlja Bosna i Hercegovina nije bila izmišljena i da je zaista postojala. Što je pak bilo s ovcama, nikad se, jasno, nije saznalo.

OsloboĊenje, 11.07.2013.

Kratka povijest betoniranja obale Boris Deţulović | 09/07/2013  Nisu valjda graditelji Pelegrina – drevnog grada što ga je po

lokalnoj legendi more povukl o u strašnu Vruju, mitsku uvalu izmeĊu Piska i Brela –  bili mudri poput ţeţeviĉkog poduzetnika Stipe Latkovića, što je svoj mali turistiĉki feud u toj zaštićenoj eko -zoni od iste sudbine zaštitio bespravno sagraĊenim betonskim muletima.

 Ne gradi on, naime, ovih dana u toj

djeviĉanskoj uvali privezište za bogataške jahte, nego  betonsko pero za, veli, zaštitu svog ekskluzivnog Vruja Resorta od erozije. Prvoga je podigao  prije dvije godine, a drugog – ministarstvima, upravnim odjelima i svim graĊevinskim inspekcijama usprkos –  podiţe upravo ovih dana. Da je, eto, graditeljima Pelegrina kum bio Stipe Mesić, ili da su se barem obiteljski uvezali s drţavnom revizoricom, i oni bi valjda neometani od inspekcije, bez dozvola i suvišnih formalnosti, betonom krotili divlje more.

Ovako, drevni Pelegrin leţi na dnu Vruje, odakle – kaţe legenda – za tihih noći i danas odjekuju jezivi krici, a svakog Boţića u ponoć izlijeće bijela koĉija s dva krilata konja i  pelegrinskim kraljevićem za uzdama. Dok Latkovićev Vruja Resort, hvala na pitanju, stoji  postojano kano klisurina nad njim.

Sjedi gazda Latković na svojoj betonskoj zidini podno veliĉanstvenih Pupaĉićevih Dubaca, pa gleda more gdje se k njemu penje, i sluša more “dobro jutro“ veli, i ono sluša njega i on mu šapće, “ko te jebe more“ kaţe tiho. Zaliveno je betonom na koncu i posljednje djeviĉansko ţalo od Zadra do Ploĉa, nema više valjda stope prirodnog ţala nezapišanog betonom. Na istom mjestu na kojemu su Hrvati,  prema popularnoj predaji, prvi put ugledali Jadran i oĉarani uzviknuli “more!“, moderni nomadi u ljetnim seobama naroda silaze na more i oĉarani viĉu: “Beton!“ Tri -ĉetiri hiljade godina nakon što je neki pradalmatinac prvi put sloţio kamen na kamen, nije više u Dalmaciji ostao, hm, kamen bez kamena.

Vrag će znati tko je bio taj koji je stavio povijesni prvi kamen i sloţio prvu gradinu na obali, netaknutoj još otkako se krajem ledenog doba velika plava voda podigla do one crne linije morostaja što se danas ocrtava na bijelim hridima Vruje. lijep komad sretnika: imao je za sebe više od šest tisuća kilometara netaknute morske obale, i svih tisuću dvjesto otoka kakvi su danas, ali bez gradova i naselja, Tko god da je bio, bio je

 bez ijednog jedinog zida i krova, bez ijednog mula. Takva je, eto, jadranska obala bila prije tri-ĉetiri milenija, kad je neki Stipe Latković iz pećine doveo radnike, pokazao prstom na

netaknutu zelenoplavu uvalu i rekao: “Tu!”. Tako je poĉelo. U sljedećih ĉetiri hiljade godina, sve do sretnih šezdesetih prošlog stoljeća, gradio je ovdje tko  je stigao: Iliri, Delmati, Liburni, Histri i Kelti, i Grci, i Rimljani, i Bizantinci, i Hrvati, a  poslije njih Mleci, Ugari i Turci, i Austrija, i Francuska, i Italija, i Jugoslavija – ĉetrdeset

stoljeća odjekivale su jadranskom obalom kremene sjekire, drveni bati, mašklini, macole i klesarska dlijeta, struganje pila, palacanje koţnih biĉeva i škripa drvenih toĉkova, cviljenje

kolotura i revanje pretovarenih m agaraca: niknuli su na nekoć netaknutoj obali cijeli

veliki gradovi, antiĉki, srednjovjekovni, renesansni i barokni, velebne gradine, zidine, utvrde, katedrale, luke, ceste, tvornice i mostovi.

Širenje podruĉja gradnje I u svih tih ĉetiri hiljade godina –  od onog prvog kamena na kamenu do posljednje zakovice u ĉeliĉnoj konstrukciji Masleniĉkog mosta –  prema procjenama i analizama iz 1960. godine raskopano je, poploĉano, betonirano i urbanizirano ukupno manje od stotinu i pedeset kilometara hrvatske obale. A onda su iz Rijeke krenuli kamioni s vrelim asfaltom i pet godina kasnije, 30. svibnja 1965,

sveĉano je puštena u promet Jadranska magistrala od Rijeke do Dubrovnika. Na more se spustio moloh turizma.

U sljedećih pedeset godina zidao je tu i gradio tko je stigao: velike drţavne firme, hotelska  poduzeća, narodna armija, direktori i proleteri, gastarbajteri, privatnici, povratnici,  poduzetnici, generali, pješadinci, domaći i stranci, pedeset godina odjekivala je jadranskom obalom škripa mješalica za beton, c viljenje dizalica, eksplozije mina, brundanje kamiona i revanje pretovarenih Renaulta “ĉetvorki”: niknuli su na nekoć netaknutoj obali cijeli hotelski gradovi, ĉudovišni grozdovi betonskih nastambi, zemljani nasipi, parkirališta, restorani, hoteli, apartmanska naselja i etno sela s jacuzzijima i privezištima za jahte. U tih pedeset godina – u povijesni treptaj oka od

valjka na magistrali do Latkovićevog mula –  raskopano je, poploĉano, betonirano, izgraĊeno i urbanizirano nevjerojatnih sedam stotina kilometara!

To, meĊutim, nije sve: najnovija analiza Ministarstva graditeljstva i prostornog ureĊenja, izraĊena u listopadu 2012., pokazala je kako je prema vaţećim prostornim planovima  predviĊeno širenje urbanizirane zone na gotovo tisuću i šest stotina kilometar a, odnosno cijelu ĉetvrtinu morske obale! Za ĉetiri hiljade godina s ove je strane Jadrana urbanizirano tako manje od stotinu pedeset kilometara obale –  jedva tri i pol kilometra na stoljeće! –  a onda u pedeset godina hiljadu i  petsto!

na mjesec!!! U samo dvije generacije zauzeli smo tako toĉno deset puta više jadranske obale nego svi naši preci i prethodnici zajedno. Za pedeset godina izgradili smo deset puta više obale nego kolonijalna Grĉka, genijalni Rim, moćni Bizant, razmetljiva Venecija, prosvijećena Francuska, nadmena Italija, slavna Austrija i ambiciozna poslijeratna Jugoslavija –  zajedno! Dva i pol kilometra

I to ne raĉunajući betonske mulete Stipe Latkovića i sve sliĉne bespravne nakaze, kojih nema ni u prostornim planovima, ni u analizama Ministarstva graditeljstva, ni u notesima

graĊevinske inspekcije, već jedino u našim brutalno razdjeviĉenim vrujama.  Nakon ĉega posljednjom nadom ostaje Pupaĉićevo zlato more, da se penje i bogda popenje  preko one crne linije morostaja, da gledamo more gdje se nama penje, i slušamo more

“piĉkalivammaterinadivljaĉka“ veli, da povuĉe onda u svoje modre dubine i Latkovićeve mulete i Vruja Resort i sve mulete i resorte, apartmane, nasipe i beach-barove do posljednjeg,

kao što je onomad potopio i bahati Pelegrin. Pa da svakog Boţića u ponoć iz strašne Vruje izleti bijeli bager sa stotinu krilatih konjskih

snaga i Stipom Latkovićem za upravljaĉem. A za tihih noći odjeknu iz nje jezivi krici: “Jebalo vas Ministarstvo za zaštitu okolišaaaaa… i ţupanijski Odjel za graditeljstvoooooo!“ Slobodna Dalamacija, 08.07.2013.

Tihi susjed s mraĉnom tajnom Boris Deţulović | 06/07/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, vozili se Bobi i Rudi po Bosni, zalutali preko Sokoca na Pale, pa se zaustavili na

 benzinskoj pumpi. “Nalij vodu”, doviknuo Bobi prodavaĉu. “Do vrha.” “Vodu?!”, zaĉudio se Rudi, a bogami i vlasnik pumpe, stariji neki ĉovjek koji je svašta u svom ţivotu vidio, ali ne i automobil što ide na vodu. “Ja, vodu”, potvrdio Bobi, pa kad je zaprepašteni prodavaĉ nalio  pun rezervoar, ubacio on unutra nekakvu tabletu, upalio motor i otišao dalje. Koji dan kasnije, eto ti Bobija i Rudija opet na Palama, opet prodavaĉ nalio vodu, Bobi ubacio tabletu i odvezao se dalje. Treći put prodavaĉ, jasno, vlasnik nije izdrţao, pa upita Bobija kakva je to ĉudesna tableta. “Pretvara vodu u benzin”, jednostavno će Bobi. “Ĉisti bezolovni.” “Dat ću ti milion za nju”, odmah mu ponudi poduzetni gazda. “A jok”, odmahnuo Bobi. “Dobro, tri”, povisio ovaj  ponudu. “Ne znam”, nećkao se Bobi, pa mu na kraju kutiju tableta prodao za pet milijuna maraka, upalio motor i otišao dalje. “Jesil ti poludio?”, popizdio Rudi. “Što mu proda one tablete, na šta ćemo sad da vozimo?!?” “Na plin”, mirno mu odgovorio Bobi, “ko i dosad.”  Nije ovaj vic vaţan samo zato što je jedan od onih rijetkih u kojima Bobi i Rudi zajebu neprijatelja. Objašnjenje je srazmjerno jednostavno –  vic je uvezen iz anglosaksonske humoristiĉke kulture –  ali je indikativno i to da se lako primio. Nisu, eto, ni Bobi i Rudi što su  bili nekad, dok su se još zvali Mujo i Suljo. Nije, meĊutim, to poanta vica: poanta je u onih  pet milijuna što ih je vlasnik pumpe na Palama spremno izbrojao za kutiju Aspirina. Konaĉno se, eto, saznalo gdje je nestalo pet milijuna maraka što su ih Momĉilo Krajišnik i brat mu Mirko – kako piše Ratko Mladić u svojim dnevnicima –  bili prebacili u grĉku banku Ergos Atina, pa njime navodno kupili neko gorivo, da ga prodaju u Srbiji i operu novac. Obogatio

se, vele, Momĉilo Krajišnik na Aspirinima. Na ĉemu drugom?

Petnaestak godina kasnije, eto ga opet u biznisu: ratni zloĉinac osuĊen za sudjelovanje u udruţenom zloĉinaĉkom pothvatu etniĉkog ĉišćenja i deportacija nesrpskog stanovništva iz Srpske – ĉitali ste o tome ovih dana – za dva mjeseca, nakon izdrţavanja dvije trećine od dvadesetogodišnje zatvorske kazne, izaći će na slobodu, izrazivši upravi britanskog zatvora ţelju da se vrati na Pale i radi na benzinskoj pumpi svoje djece. Rijeĉ je, jasno, o onoj benzinskoj pumpi koju je sagradio u vrijeme dok je još u Republici Srpskoj bio jebena faca, ĉlan samog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a koju je  –  kad je Momĉilo završio u Haagu – nastavio voditi njegov sin Miloš zajedno sa stricem Mirkom. Do se ptembra, kad će pumpa, eto, zaposliti još jednog ĉovjeka, a nekadašnji predsjednik Karadţićeva parlamenta penziju doĉekati na benzinskoj pumpi. Sic transit gloria Srpskae.  –  Do vrha? –  pitat će stariji radnik na benzinskoj pumpi na ulazu u Pale.  –  Do vrha – odgovorit će ĉovjek iz starog “golfa” boje trule višnje, sve zagledajući u  prodavaĉa, oronulog nekog muškarca posve bijele kose i spojenih tamnih, bujnih obrva.  –  Izvinte, jel ja vas odnekud poznajem?

 – Moguće – odgovorit će stari prodavaĉ umornim glasom .  – Da niste sluĉajno iz Gornje Ljubogošte? Od Lazarevića, Ilije?  – obradovat će se na to vozaĉ “golfa”. –  Niste valjda Ilijin otac?  –  Ilija?! – zbunit će se sad prodavaĉ.  – Aha. On ima isto tako obrve ko Momo Krajišnik. Stjecajem historije, Bosna i Hercegovina i ostale zemlje u regiji podarile su tako ĉovjeĉanstvu  posve novi fenomen: dotrajali kliše o ratnim zloĉincima iz susjedstva –  dragim starcima s

mraĉnom tajnom, mirnim obiteljskim ljudima s lijepim kućama i njegovanim travnjacima, koje bi samo jednog a jutra okruţili agenti Mossada, ili SFOR -a, svejedno –  ovdje je zamijenio kliše o ratnim zloĉincima u penziji. Posve je to novo povijesno iskustvo: prvi put klasiĉni ratni zloĉinci se nakon odsluţenja kazne vraćaju kući i zauzimaju svoje mjesto u društvu. Bilo je, istina, toga i prije, ali niţerangirane nacistiĉke zloĉince što su šezdesetih i sedamdesetih izlazili iz savezniĉkih zatvora nisu bogami doĉekivali novinari, politiĉari i  popovi. Nisu im ţrtve u novinama ĉitale kako imaju problema s prostatom i k ako su im unuci  porasli dok ih nije bilo. Iz nekog razloga, naime, ovi naši se nešto i ne trude ostatak ţivota  provesti nezamijećeni, izmijenjenih se identiteta krijući od novinara i ţrtava. Sve je tako isto kao u klasiĉnim priĉama o nacistiĉkim zloĉincima  –  tihim, sijedim starcima s mraĉnom tajnom što zalijevaju travnjak pred kućom, vode unuke u vrtić, popravljaju komšijama bojler ili, štajaznam, rade na lokalnoj benzinskoj pumpi – samo što ovdje njihova mraĉna tajna niti je bogzna kakva tajna, niti bogzna kako mraĉna.  –  Izvinte, jel ja vas odnekud poznajem?  –  pitat će drugi jedan, što se zaustavio na pumpi na ulazu u Pale.

 – Moguće – odgovorit će stari prodavaĉ umornim glasom, već navikao na to pitanje odgovarati kratko “moguće”.

 –  Niste valjda Krajišnik?  –  Bogami jesam – oprezno će ovaj.  – Momĉilo Krajišnik?! – zaprepastit će se vozaĉ.  –  Taj.  – Predsjednik Skupštine i osuĊeni ratni zloĉinac Momĉilo Krajišnik?!?  – Baš taj – reći će sijedi prodavaĉ, nesigurno se osvrćući oko sebe.  –  Ne mogu da vjerujem!  –  izaći će vozaĉ iz auta, dodavajući mobitel ţeni.  –  Radmila, slikaj me s Momom!

OsloboĊenje, 05.07.2013.

Posljednji Thompsonov koncert u nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj Boris Deţulović | 02/07/2013 I tako smo preko noći postali uljuĊena, europska drţava. Mislim, doslovno preko noći, dok pošteni svijet spava. Podnapili se predveĉer Hrvati domaćom brljom, zagrnuli trobojkom i otišli na Poljud, na posljednji Thompsonov koncert u nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj, a ujutro se probudili na klupi na zagrebaĉkom Zrinjevcu,  pokriveni plavom zastavom ujedinjene Europe: u ruci im prazna boca Tomĉevog šampanjca,  berba 2009, a pod oteţalom glavom, tko zna kako se tu našao –  kofer za violinu. Koliko juĉer, eto, treštao je poljudskim stadionom teški gitarski deseterac Marka Perkovića, oznojeni su hrvatski muţevi goli do pasa, zagrljeni i  podliveni etilnim alkoholom, suznih oĉiju pjevali o didinom gumnu, zmijama, vukovima i gorskim vilama, a onda poţurili autocestom u Zagreb i već u ponoć, ispijajući vrhunski Tomĉev Brut na Trgu bana Jelaĉića, zatvorenih oĉiju tronuti pjevušili Beethovenovu Devetu i Schillerove stihove Freude, schöner Götterfunken, Tochter aus Elysium…“. Samo dvojica stoje sa strane, pa nezadovoljno vrte glavama i šampanjskim ĉašama.  – Štajaznam –  javio se najzad onaj malo podeblji, u tijesnoj crnoj majici s Thompsonovim maĉem i gotiĉkim slovima Ora et labora“. –  Meni je ovo malo bezveze.

 –  Jel tako? – sloţio se odmah drugi, još gol do pasa, pa podigao s ĉela ustašku kapu i nekako iz trećeg pokušaja prinio ĉašu nosu. –  Previše mu se na nepcu osjeti ţuti plavec. Nije ovo sta lo tri godine na talogu, nema šanse.  – Ma ne mislim na šampanjac, nego na Beethovena. Iako ne znan šta je gore –  pokazao je debeli glavom prema pozornici. – Dobro, prvi stavak mu je fenomenalan, to svaka ĉast, i druga dva još mogu stat, ali ovaj ĉetvrti je katastrofa. Vulgarni kiĉ.  – Oda radosti?! Teška komercijala. Otkad ja to pizdim –  odmahnuo je rukom drugi.  – Oĉiju mi, ovo je gore od Ĉajkovskog.  – Da Ĉajkovski! Znaš šta je Pjotr Iljiĉ za ovo? Monteverdi.  – Pa još zbor! Krvitiisusovu, vokali u simfoniji? ! –  snebivao se ovaj. –  Vokal u simfoniji, to je  brate ka ţuti plavec u Dom Perignonu.  – Aha. Jadni Schiller, ugura ga je u ovih šest osmina ka Bellini Waltera Scotta u operu. Jebemimater, meni ovo pari Tomislav Bralić i klapa Intrade.  – Znaš šta ću ti ja reć? Beethoven je ubija simfoniju. On je za simfoniju isto šta i Puccini za operu.

 – Dobro govoriš. Haydn se u grobu okriće šta mu je gluvi Švabo napravija od simfonije.  – Sva je srića da stari nije doţivija Beethovenovu Devetu.  –  Ne bi je ovi ni napisa da  je Joseph bija ţiv, ne boj se. Vokali u simfoniji! Ujmisusovo sveto!  – A nisu se pravo za reć ni ovi proslavili. Slušaj bariton, molin te Bogon! –  nije se više mogao suzdrţati polugoli pod ustaškom kapom. – Alo, Braliću!!!  –  Haha, ta ti je dobra  –  zadovol jno se debeli u tijesnoj crnoj majici nasmijao šali svoga kolege. –  Uaaa! Buuuuu!!!  –  Psssssssst!!! –  prijekorno se konaĉno okrenuo nekakav tetovirani godzila sa zastavom Prve gardijske u ruci. – Eno vam u Rijeci Carmina Burana… Blitvari. Tako izgleda civilizirana Hrvatska u europsku zoru 1. srpnja 2013. godine. Ako je proteklih

dvadesetak godina bila Narodni radio, od ponoći s nedjelje na ponedjeljak Lijepa je naša  bogami Treći program Hrvatskog radija. Odzvanjaju Hrvatskom Beethovenovi stavci i Mozartove kanconete i kavatine, nazdravlja se pjenušcem u elegantnim visokim ĉašama, sve se na blještavim ulicama klanja i klima glavama, podiţu se šeširi i ljube ruke milostivama, na seoskim gumnima ĉita se poezija i sluša jazz, u špelunkama na ţeljezniĉkim kolodvo rima lokalni pijanci komentiraju sinoćnje baletne premijere, a puĉke kuhinje beskućnicima i sirotinji dijele kanape sendviĉe od gušĉje jetrice s artiĉokima. Preko noći, rekoh, kad pošteni svijet spava, Hrvatska postala beĉki Opernball u Krleţinoj Esplanadi. Kao da nikad nije bilo ni Andrijice Šimića, ni Marka Perkovića, ni zmija, ni vukova, ni gorskih vila.

A Marko siromah ostao sam na Poljudu, pogasili se reflektori, razišli se i redari i tehniĉari, razišao se i Slavko Lozina, nikog ţivog nema na opustjelom stadionu: samo Marko Perković stoji na bini i poput plaĉljive Seke Sabljić u Maratoncima“ uvrijeĊeno psuje novo doba i  pomodne europske novotarije.

 –  Jebo vas Beethoven! Slobodna Dalmacija, 01.07.2013.

Udio Udbe ili kako je nastala hrvatska

drţava Boris Deţulović | 27/06/2013

Dvadeset pet godina će brzo da se raspala Jugoslavija, duboko negdje u deponiju historije leţe i Partija i Armija, propali su veliki industrijski divovi i sportski klubovi, istekao povijesni rok

trajanja i školskom i socijalnom i svim jugoslavenskim sustavima, nema više samoupravnih interesnih zajednica i osnovnih organizacija udruţenog rada, nema ni stambenih lista ni djeĉjih odmarališta, ništa od Socijalistiĉke Federativne Republike nije ostalo, samo se, eto, Udba drţi kao da su zlatne s edamdesete. Trideset godina će za koji dan da je u jednoj garaţi u njemaĉkom Wohlfahrtshausenu  pronaĊeno mrtvo tijelo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, bivšeg direktora Ine, trideset godina svi znaju da je ubojstvo naruĉio šef hrvatske Udbe Josip Perković, a on dvadeset tri od tih trideset godina mirno ţivi upravo u nezavisnoj hrvatskoj drţavi, koja se svih tih godina upinje obraĉunati sa svojim najstrašnijim demonom: osnivala je nezavisna Hrvatska i drţavna vijeća i saborske komisije, uprezala je cijeli svoj politiĉki, policijski,  pravosudni i medijski aparat u raskrinkavanje strašne Udbe, njenih plaćenih ubojica i nalogodavaca, a Josip Perković i dalje spokojno ţivi u Zagrebu, kao da je penziju doĉekao u raĉunovodstvu tvornice ĉarapa, a ne u sluţbi koja je ljude po europskim garaţama likvidirala metkom u potiljak.

Konaĉno, ovih dana, uoĉi pristupa Hrvatske Europskoj uniji –  kad će se steći uvjeti da barem  Njemaĉka, kad već neće Hrvatska, sudi Josipu Perkoviću i sluţbeno zatraţi njegovo izruĉenje  –  hr vatski je Sabor na brzinu domislio izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji s ĉlanicama Europske unije, pa u zakon ugradio odredbu po kojoj će europski uhidbeni nalog Hrvatska izvršavati samo za kaznena djela poĉinjena nakon 7. kolovoza 2002. godine. Nakon ĉe ga ĉovjek zaista nije siguran da je stric Ante Đapića, ubijen 1989, zaista bio posljednja Udbina ţrtva.

 Nije mi poznato da se hrvatska drţava za nekog svog graĊanina tako zauzela kao što se, eto, zauzela za direktora jugoslavenskog OOUR-a za ubijanje emigranata: locirala je za to

vrijeme, identificirala, uhićivala i transferirala ĉak i vlastite generale i heroje, nije prstom micala ni za pomorce što su nevini trunuli po egipatskim i grĉkim zatvorima, nije svoje zakone mijenjala niti za bolesnu djecu, ali je cijeli svoj pravosudni aparat upregnula da

domisli naĉin kako da od pravde zaštiti ĉovjeka koji je naloge za ubojstva potpisivao lakoćom kojom se potpisuju narudţbenice za uredski pribor. Utemeljitelj i prvi predsjednik te drţave i sam je pri tom javno svjedoĉio kako mu je oca ubila Udba, Udbine ţrtve u toj su drţavi beatificirane kao sveci njene nezavisnosti, a Udbini šefovi, eto, svih tih dvadesetak godina opušteno šetaju ulicama što se zovu po ljudima koje su dali ubiti. Nisu na tim ulicama ni danas još posve sigurni Srbi, homoseksualci ili navijaĉi neprijateljskih nogometnih klubova, samo se za Udbine ubojice još nije ĉulo da su doţivjeli nekakvu neugodnost.

Teško da je, pravo govoreći, Josip Perković uopće i primijetio kako više nema ni Udbe, ni Jugoslavije. I ta bi zemlja, da je opstala, s više nelogode potpisivala zakon o zaštiti ovlaštenih drţavnih ubojica. Ĉak i protesti hrvatske opozicije povodom izmjena zakona, prigodno nazvanog Lex Perković, izgledaju kao puko zadovoljavanje forme: cijelih sedamn aest godina HDZ je, uostalom, i sam vladao zemljom, prvih deset imao je potpunu i apsolutnu vlast,

koristeći je da se obraĉuna i sa sindikalnim voĊama i s nezavisnim novinarima, zajebavala je ta vlast, maltretirala, sudila –  a bogami i ubijala  –  svakoga tko joj je ikad zasmetao, namještala je i nogometna prvenstva i izbore za Miss Hrvatske, ali nije napravila baš ništa da  pravdi privede Udbine ubojice.

Kad je i djelovala kao da se obraĉunava sa sablasti Udbe, radila je to tek da se obraĉuna s neistomišljenicima. Nama trojici osnivaĉa Ferala, na primjer, glavni je krimen bio grijeh naših otaca, visokih oficira Udbe, javno je tu izmišljotinu širio i sam Franjo TuĊman, i to uz pomoć tajnih sluţbi koje su vodili same glavešine jugoslavenske Udbe! Nije li to veliĉanstveno? Stvar je funkcionirala bez greške: u samostalnoj Hrvatskoj suradnici Udbe sasvim pouzdano nikad nisu bili samo oni koji su najebali kao udbaši. Moţete, dakle, o Jugoslaviji misliti što hoćete, ali takvom se jednom genijalnom projektu morate pokloniti: šefovi sluţbe ĉiji je, ako ne jedini, ono svakako vaţniji smisao bio da zatre svaku ideju o hrvatskoj drţavnoj nezavisnosti, trideset godina kasnije u toj istoj drţavi ţive nimalo nejavno i posve slobodno, zaštićeni kao velebitska degenija. To je, pitate li mene, bila ozbiljna firma.

 Najebao je u meĊuvremenu svaki jugoslavenski direktor što se obreo u uskrsloj hrvatskoj drţavi, najebao je svaki niţi oficir kojega je hrvatska nezavisnost zatekla u dvosobnom stanu dobivenom od JNA, najebao je svaki pos lovoĊa u ĉijem bi se dućanu otkrila konzerva made in Yugoslavia“, malo je, makar ovolicko, ţivot bio zagorĉan svakom pjevaĉu koji je ikad snimio refren s Titom i Jugoslavijom  –  sve ti jebem, i sam Predsjednik Sviju Hrvata dr. Franjo TuĊman, da je poţivio, najebao bi i završio u nekom švedskom zatvoru kao kolovoĊa udruţenog zloĉinaĉkog poduhvata! – samo šef zloglasne Udbe nijednom u ovih dvadeset tri godine nije nespokojno zaspao.

Teško da je, rekoh, on ikad i primijetio kako više nema Udbe, a kako stvari s toje, nisam ni ja više siguran u to da je nema. Slavna je ona sentenca iz De Rougemontova ogleda Udio

Ċavla“, o Vragu ĉije je najveće lukavstvo u tome što je ĉovjeka uvjerio da ne postoji. Udba je  još lukavija: kako bi Hrvate uvjerila da ne postoji, napra vila je – hrvatsku drţavu. Globus, 27.06.2013.

Boris Dežulović: Kratka povijest hrvatske neovisnosti U nekoj rugačijoj Hrvatskoj - ili barem nekoj mrvu manje zavisnoj i nenormalnoj - stvar bi bi la sasvim ovoljno paraoksalna ved svečanom proslavom Dana neovisnosti na takozvanom “licu mjesta”. U svakoj takvoj, naime, romantična bi historijska epizoa o raskiu svih ržavnopravnih veza s Jugoslavijom, po zračnom uzbunom, u porumu nacionalne naftne kompanije, ionako ušu ala za prvoboračko postrojavanje i “sat povijesti na otvorenom”. Dobro, više “u zatvorenom”. Sastali bi se Vlaimir Šeks i svi preživjeli suionici tog povijesnog zasjeanja, priružili bi im se i presjenik Ivo Josipovid i premijer Zoran Milanovid, svi ministri i svi bivši premijeri, kompletna Hrvatska biskupska konferencija zajeno s karinalom Bozanidem ponosno bi stupala ispražnjenom Šubidevom ulicom, za njima hrvatski branitelji sa zastavama svojih brigaa i Počasna gara Tuđmanovih baletana s velikom trobojnicom, ispre njih unatraške bi brzali i saplitali se novinski fotoreporteri, a kamere ržavne televizije izravno bi prenosile olazak svečane povorke pre upravnu zgradu Ine.

Tudok segiteni? - Jó napot kívánok, tudok segíteni? - pitao bi portir na perfektnom mađarskom, znatiželjno preko

Šeksovih ramena gleajudi ugačku svečanu povorku i silne novinare oko nje. - Dobaran, mi ošli na svečanu sjenicu Sabora - ogovorio bi razragani Vlaimir Šeks. - Mi... - uskočila bi poliglotkinja Jaranka Kosor, pokazujudi rukom na kolonu iz sebe. - Mi... ošla...

svečanim zasjeanjem... Saboroš... Szabor, razumjelo? - Sabor?! Ez a Ina. MOL - iskreno bi se začuio portir, pa pokazao prema Gornjem grau. - Sabor van a másik oldalon a város! - Šta kaže, šta kaže? - gurao bi se kardinal Bozanid. - Jebemliga ako sam ga riječ razumio - slegnuo bi ramenima Šeks, pa stao široko gestikulirati pre ved ionako pomalo nervoznim portirom. - Mister, ovo je hrvatski Dan nezavisnosti... Kroejšn Inepenens dej, anderstend? Vi deklard aur independens in d andergraund of jor bilding, on dis dej tventi tu jirs

agou, okej? Sou, vi kejm hir tu selebrejt et spešl ej...

- Uram... uram! - prekinuo bi ga ved vino nervozni portir. - Van valami engedéllyel?... Valami dokumentumok? - Aha, dokumenta! To imamo, imamo dokumente, naravno - lupio bi se Šeks po čelu, pa iz velike

kožne fascikle stao vaiti papire. - Evo, ovo vam je Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, to vam je od 25. lipnja... a evo vam i ovjerena Odluka o raskidu svih ržavnopravnih sveza, o 8. listopaa 1991... Tu vam sve piše. - Mi az?! Mi ez a papírok?! - izgubio bi portir živce, pa stao vikati. - Körletrend! Policijom! Policijom! - Mister, misteroš - smirivao bi ga Šeks. - Vidite, ovo je sad malo neugodno, mi smo iz ržavnog vrha, predsjednik je tu, novinari, televizija snima, nema nikakve potrebe da policija...

Svečana sjenica Državnog sabora u porumu u kojemu je rođena neovisna Hrvatska završila bi, a skratim, rijetko viđenim skanalom: na poziv mađarske ambasae iz svečane bi se povorke izvojili pomalo zbunjeni pripadnici interventnog voda MUP-a, pa na zapovije razjurili grupu građana što je povrijeila privatni posje mađarskog MOL -a. A Šeks, Josipovid, Milanovid, Bozanid i ruštvo završili bi na obavjesnom razgovoru u policiji.

Proslava u Budimpešti

U nekoj rugačijoj Hrvatskoj stvar bi, kažem, bila sasvim ovoljno paraoksalna ved svečanom sjenicom “na licu mjesta”, pre zgraom suverene i neovisne nacionalne naftne kompanije, anas dvadeset dvije slavne godine kasnije - po tuđinskom vlašdu. Baš kao ono prije hiljau goina, ka su Hrvati potpisali Pactu Conventu, predali krunu MOL-u i za presjenika Uprave okrunili mađarskog menažera Kolomana. Za ovakvu Hrvatsku, međutim, to nije ovoljno paraoksalno. Program svečane proslave Dana neovisnosti započeo je, naime, još an ranije, ka je iz Buimpešte stigla vijest a mađarskom ržavnom tužitelju ne paa na pamet potpisati Europski uhibeni nalog i izručiti Zsolta Hernaija, predsjednika Uprave MOL-a, kojega Hrvatska traži zbog otpužbi o avanju eset milijuna eura mita Ivi Sanaeru, onih slavnih ana ka je potpisana Pacta Conventa, a Ina preana mađarskoj kruni. Hrvatsku ržavnu naftnu kompaniju, ukratko, voi tip s Interpolove potjernice, koji ne smije niti udi u Hrvatsku. Nije li to jedna od ljupkijih epizoda iz bogate hrvatske povjesnice? Hrvatska je najprije raskinula sve ržavno-pravne sveze s Jugoslavijom, povijesnom odlukom donesenom u podrumu kompanije koju

de potom uz ebeli mito preati Mađarima, a ona o istih tih Mađara biti glatko ojebana ka zbog tog mita buu tražili a joj izruče šefa MOL -a, pozivajudi se na isti onaj Europski uhibeni nalog zbog kojega je - vaeset goina potpuno jenako branedi svoje hernaije i “nacionalni interes” - sve onako suverenu i neovisnu, ved tri mjeseca šamara svaki europski opdinski referent. Posjedajudi je, u ivnom rapletu, na potpisane ržavno -pravne sveze s Europskom unijom. Ni sa kim se povijest tako otvoreno ne zajebava kao s Hrvatima. U sljeedoj epizoi, slutim, jenog de se slavnog ana hrvatski članovi Uprave Ine .. okupiti u porumu Sabora a u tajnosti jenostrano raskinu partnerski ugovor s mađarskim MOL -om,

presjenik Nazornog obora Siniša Petrovid objavit de historijsku Oluku o raskiu svih ržavnopravnih sveza s kompanijom Magyar Olaj- és Gázipari Nyrt, i vaesetak goina kasnije preživjeli

suionici tog ogađaja zajeno s biskupima i počasnom garom okupit de se na Markovu trgu. - Jó napot kívánok - ljubazno de ih pre novinarima pozdraviti hrvatski premijer. - Tudok segíteni?

Slobodna Dalmacija 15.10.2013

Boris Dežulović: Ogled o našima i njihovima Priča prva ie ovako: Sestra Alisa je imala jeanaest goina, a Melisa šest. Meni je taa bilo trinaest. Tog jutra otac i majka su nas probuili vičudi a se brzo obučemo i bježimo, jer kuda gori. Vani su se čule etonacije i pucnjava. Roitelji i sestre su bježali prema Nurijinoj kudi, a ja malo niže. Ona me zaustavila grupa vojnika. Okrenuo sam se da pobjegnem natrag, ali s druge strane su dolazila tri vojnika. Oni su odmah zapucali. Osjetio sam bol i pao. Trenutak prije nego me pogodio, vidio sam roditelje malo dalje. Onaj vojnik koji je pucao na mene

nareio je rugome a puca na tatu i mamu. Vikao je “Ubij ih, ubij ih, ubij ih!”... tri puta. Ka je rugi put rekao “Ubij ih”, moj otac je rekao: “Ubij mene, samo pusti ženu i jecu!” Držao je za ruku Alisu, a majka Melisu. Onaj drugi je najprije pucao u oca i Alisu. Oboje su pali mrtvi. Onda je ubio majku, ali nije pogodio Melisu. Moja sestra je samo pala na tlo zajedno s mamom.

Ka sam ošao svijesti, nje više nije bilo tu. Kasnije sam saznao a ju je pokupio Elvir. Rekao je a je našao Melisu kako spava kraj maminog tijela. Isprva nije htjela idi s njima, govorila je a de pričekati da se mama probudi.

Priča ruga ie ovako: Ona se ogoilo nešto što nikaa nedu zaboraviti. Iz te gomile mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljuska tijela, to su bili samo komai mesa, ojenom se pojavio ječak o pet o šest goina. To je bio nevjerojatan prizor. Dječak je išao ravno prema vojnicima koji automatskim puškama vrše strijeljanje. Ljui naučeni ubijati sleili su se o tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima mesa drugih ljudi.

Jean naređeni je taa povikao: “Što čekate, završite s njim!” Vojnici, kojima uopde nije bio problem ubijati ljue, ogovorili su: “Gospoine, imate pištolj, zašto vi ne završite s njim?” On je ona rekao: “Stavite ga na kamion i oveite s rugom grupom, pa demo završiti s njim.” Dječak je bio u šoku. Stalno je ponavljao: “Babo, babo, gje si?” Vojnici su ga uzeli, a on se otimao, jer se sjedao a je ved bio na tom kamionu. Taa sam rekao vojnicima: “Ovest du ga u svoj kamion.” Iznenaa me uhvatio za ruku. Bio sam poznat kao jak i čvrs t čovjek, ali nikome ne bih želio a iskusi takav stisak. Bio sam šokiran njegovom snagom.

Oveo sam ga u bolnicu, a on je govorio: “Babo, ne aj a me oveu, molim te!” I an -danas u ušima mi ozvanjaju njegove riječi. Dvije vojske, ista priča Ove dvije priče nasumce su izabrane među hiljaama sličnih iz bosanske enciklopeije preživjelih.

Prva je svjeočenje trinaestogoišnjeg bošnjačkog ječaka A., koji je sa šestogoišnjom sestrom preživio masovni pokolj, ruga je iskaz bivšeg vojnika, zaštidenog svjeoka broj 101, o šestogoišnjem bošnjačkom ječaku D. koji je preživio masovno strijeljanje. Jena o ove vije priče - za ovaj ogle nije važno koja - na Haškom je tribunalu ispričana u procesu protiv srpskih gospoara rata u Bosni i Hercegovini, uključujudi voede Miloševideve obavještajce Frenkija Simatovida i Jovice Stanišida, koji su Karažidu i Mlaidu organizirali logističku poršku i specijalne jeinice ogovorne za neke o najgorih zločina, poput onih s početka teksta. Druga priča, za ovaj ogle nije važno koja, na istom je suu ispričana u procesu protiv hrvatskih gospodara tog rata, vojno-političkih šefova Herceg-Bosne, koji su organizirali progone i masovna pogubljenja Bošnjaka. Da, poput onih s početka teksta. Jenom o ječaka obitelj je po bila vojska u hrvatskim uniformama, drugom vojska u srpskim. Za potrebe ovog ogleda, mi ne znamo koja od njih  je pucala u A., a koja u D.

Teško je zamisliti užas šestogoišnjeg ječaka koji iz hrpe leševa viče “babo, gje si?”, teško je zamisliti užas šestogoišnje jevojčice koja čeka a joj se mrtva majka probui, ali neobično je lako izna njih, s kalašnjikovima u rukama, zamisliti bilo koju o te vije vojske. Ni jena ni ruga nisu tog jutra krenule graiti nasipe po Bosni, pa po nerazjašnjenim oko lnostima poubijale dvjesto ljudi.

To su bili pomno organizirani zločini, ratni zločini s preumišljajem, a vojska niti razmišlja, niti preumišlja - umjesto nje, to čine ljui u kabinetima s velikim geografskim kartama na ziu. I to je zapravo jedina razlika: vaesetak goina kasnije, ogovorni za jenu priču anas su sloboni ljui, a ogovorni za rugu osuđeni. Haški su je šestoricu hrvatskih gospoara rata osuio na ukupno stotinu i jeanaest goina zatvora, a onda, sutradan, srpske gospodare rata osloboio svake ogovornosti za zločine. Obje presue u Hrvatskoj su, po uvriježenom običaju, izazvale šok i nevjericu. Šestorica hrvatskih warlordova - a su suđenje oživjeli Tuđman, Šušak, Bobetko i Boban, bilo bi ih esetorica - osuđeni su zbog uruživanja u zločinački pothvat etničkog čišdenja Herceg-Bosne i njenog pripajanja Hrvatskoj, čime je Tuđmanova Hrvatska i službeno označena agresorom na Bosnu. S ruge strane, Simatovid i Stanišid su oslobođeni svake ogovornosti za sujelovanje u uruženom zločinačkom pothvatu, čime je Miloševidevu Srbiju isti su praktički amnestirao o krivice za agresiju na BiH.

Haška presua je, izvan svake razumne sumnje, skanalozna, i oko toga u Hrvatskoj nede biti previše prijepora. Prijepora de, međutim, biti oko rugog pitanja: koja točno o vije presue je - izvan svake razumne sumnje - skandalozna?Za dobar dio domoljubne javnosti skandalozne su, naime, obje.

Osuđujuda presua “našima” ponajviše zato što su po suštinski istoj optužnici - uruživanje u

zločinački pothvat - Miloševidev Himmler i Göring oslobođeni. Sve a su i “njihovi” osuđeni na stoljede zatvora, takav bi isho svejeno bio skanalozan, jer bi to bilo izjenačavanje agresora i žrtve. U traicionalnom šoku i nevjerici nije, međutim, samo počasna straža pre Tuđmanovim spomenikom: šokirani su anas u nevjerici i hrvatski socijalemokratski premijer i još socijalemokratskiji presjenik, koji su “naše” zločine u BiH konsenzusom označili - citiram “greškama”, obojica izrazivši nau, čak i uvjerenje, a de pravomodna presua biti pravenija. Oni znaju o čemu govore: po struci nisu samo Hrvati, ved i iplomirani pravnici. A po hrvatskom pravu  jeini pravean isho je, kako slijei, a u rugostupanjskom postupku “naši” buu oslobođeni, a “njihovi” osuđeni. Naši i njihovi

Prekratimo im ona iščekivanje jenostavnom mozgalicom za razbibrigu, razbišok i razbinevjericu oni de kao pravnici to najbolje znati. Znate tu igru, zove se “pronađite grešku”. Koji je akle o zločina s početka priče bio samo “greška” - onaj iz nodnih môra malog A. ili onaj iz košmara malog D.? I čijoj se točno pravomodnoj sloboi Milanovid i Josipovid naaju: onih iz kabineta s velikom geografskom kartom na ziu što su ubojici A. -ovih roitelja i sestre iktirali “ubij ih!”, ili onih koji su streljačkom vou pre šestogoišnjim D. otamo iktirali “što čekate, završite s njim”? Razmislite, nije teško. Naši su oni s kartom Herceg -Bosne na zidu.

Boris Deţulović : Kad je dragi Bog izvlaĉio parove, bio je milostiv - prema Islandu Da ste Islanđani, biste li uopde mogli tražiti bolji žrijeb o posvađane i isfunkcionalne Hrvatske,

momčai s posebnim potrebama? Ka je prošlog ponejeljka u Fifinom glavnom štabu u Zürichu, na samom vrhuncu rame - nakon parova Portugal-Šveska i Francuska-Ukrajina - legenarni švicarski Šuker Alexaner Frei tredem nositelju Grčkoj iz šešira izvukao Rumunjsku, ka je akle postalo izvjesno a je Hrvatska kao četvrti nositelj u pripetavanju za Mundijal u Brazilu dobila Island, predsjednik nacionalnog nogometnog

saveza, izbornik reprezentacije i ostali članovi elegacije skočili su kao a je reprezentacija u posljenjoj minuti finala Svjetskog prvenstva postigla pobjeonosni gol . A ouševljeni navijači ko kude ved su počeli nazivati turističke agencije i raspiti vati se za letove za Rio de Janeiro.

Nije se tome pretjerano čuiti, jer teško a ih je žrijeb oatnih kvalifikacija za Munijal mogao nježnije pomaziti. Prema istraživanjima javnog mnijenja, tri četvrtine anketiranih molilo je Boga a Frei izvuče upravo par Hrvatska-Islan, a i sami reprezentativci na čelu sa selektorom javno su izjavljivali kako u baražu priželjkuju baš takav rasplet. Razumljivo, rekoh, jer su iz šešira izvukli uvjerljivo najslabijeg o sva četiri moguda protivnka.

Moža je, jebiga, nakon svega što se ogađalo u kvalifikacijskoj grupi bilo previše o Svevišnjeg tražiti  još i a im u žrijebu umjesto Ronalovog Portugala nanese rashoovanu i neispravnu reprezentaciju Hrvatske, ali islanski izbornik Lars Lagerbäck i njegovi nogometaši vjerojatno su to nečim zaslužili. Da, gospoo, Islan. Zašto ste uopde mislili a je riječ o Hrvatskoj, u kojoj su tri četvrtine anketiranih u istraživanjima, presjenik saveza i svi nogometaši na čelu s novim izbornikom Nikom Kovačem na izvlačenju u Zürichu priželjkivali upravo Islan, naslabijeg o sva četiri moguda protivnika, slavedi nakon žrijeba kao a smo ved u polufinalu Munijala u Brazilu? Zašto ste tako sigurni a je Dragi Bog - kako to kažu Niko Kovač i Robert Također - utakmicu Island-Hrvatska namjestio kao uslugu nama? Niste, naravno, o tome razmišljali, ali još više nego u Zagrebu Dragom su Bogu prošlog ponejeljka zahvaljivali tri hiljade kilometara sjevernije, na jednom otoku usred hladnog Sjevernog mora.

Reprezentaciji Islana, ržave veličine Splita s bližom okolicom - koja nikad u povijesti nije sudjelovala na nekom velikom natjecanju, europskom ili svjetskom prvenstvu - ved rugo mjesto u kvalifikacijskoj grupi i plasman u baraž za Munijal najvedi je uspjeh u cjelokupnoj povijesti. A ko su se skromni sjevernjaci uopde usuđivali sanjati više - znaju oni a je previše, ali ako baš pitate - onda bi to, ako je ikakvom statističkom vjerojatnošdu uopde izveivo, bilo a za protivnika u oatnim kvalifikacijama obiju slabašnu Hrvatsku. Da ste Islanđani, biste li uopde mogli tražiti bolji žrijeb? Moža modni Portugal s Cristianom

Ronalom, ili zloglasnu Grčku, koja je u posljenjih osam goina o četreset kvalifikacijskih utakmica za velika natjecanja izgubila svega četiri? Ili moža Ukrajinu, koja nije izgubila više o goinu ana, u vije kvalifikacijske utakmice neporažena čak i o Engleske, što se na Wembleyju izvukla tek Lamparovim penalom u sutonu utakmice? Ili, jebiga, posvađanu i isfunkcionalnu Hrvatsku, momča s posebnim potrebama, koja u službenoj utakmici nije pobijeila još o ožujka, pa za pumpanje samopouzanja organizira prijateljske utakmice protiv Lihtenštajna? Tih dana, prije samo mjesec-va, ok se Hrvatska u Vauzu mučila a u posljenjim sekunama nekako pobijedi selekciju za koju igraju svi vojno sposobni muškarci u ržavi, Islan je u Bernu igrao

herojsku kvalifikacijsku utakmicu protiv Švicarske, s tri gola u posljenjih pola sata naoknaivši katastrofalnih 1:4 i otvorivši vrata baraža za Svjetsko prvenstvo. Potraži te na YouTubeu hat-trick Jóhanna Berga Gudmondssona na Stade de Suisse u Bernu, pogledajte kako je lola tri puta pogodio

rašlje i zapitajte se još jenom: koga je zapravo ragi Bog pomazio u žrijebu oatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu?

Mene stoga cijela stvar posjeda na onaj stari vic, koji anas ie otprilike ovako: pre izvlačenje parova baraža za Munijal u Brazilu, otišli igrači i selektori nositelja žrijeba - Portugala, Grčke, Ukrajine i Hrvatske - ko Dragoga Boga a izmole sredu, a Ovaj ih postrojio pre četvora vrata. Najprije se otvorila vrata pred reprezentativcima Portugala i selektorom Paulom Bentom, a tamo -

kompletna šveska reprezentacija sa Zlatanom Ibrahimovidem na čelu. “Dragi moji Portugalci”, kazao im onda Dragi Bog, “pokazali ste se kao pravi vjernici, obri katolici i vrijeni nogometaši, pa sam vam izabrao protivnika za prolaz, atraktivnog ali pobjeivog. Sretan vam put u Brazil!” Otvorila se onda vrata i pred ekipom Ukrajine i izbornikom Mihajlom Fomenkom, a unutra cijela

francuska vrsta na čelu s Franckom Ribéryjem. “Dragi moji Ukrajinci”, obratio im se Dragi Bog, “pokazali ste se kao pravi vjernici, obri pravoslavci i vrijeni nogometaši, pa sa vam izabrao protivnika za prolaz, atraktivnog, ali totalno izvan f orme. Sretan put u Brazil!” Otvorila se potom i vrata pre grčkom nacionalnom ekipom i selektorom Fernanom Santosom, a tamo reprezentacija Rumunjske s kapetanom Vlaom Chirichesom. “Dragi moji Grci, i vi ste se pokazali ste se kao pravi vjernici, dobri pravoslavci i vrijeni nogometaši, pa sam vam izabrao protivnika za prolaz, neatraktivnog ali lakog. Sretan put u Brazil!” Najza, otvorila se i ona vrata pre hrvatskim reprezentativcima i izbornikom Nikom Kovačem, ka unutra selekcija Islanda, veselo ribarsko ruštvo oko lonca s bakalarom. “Dragi moji Islanđani, pokazali ste se kao pravi vjernici, obri luterani i vrijeni nogometaši, pa sam i vama izabrao protivnika za prolaz”, završio je Dragi Bog. “I a, sretan put u Brazil!”

Boris Deţulović otkriva pet najvećih hrvatskih mitova U stvarnosti, međutim, Hrvati ne samo a ne čitaju Thomasa Manna, ved ne čitaju uopde. Dok tri četvrtine Nijemaca, recimo, u prosjeku čita jenu knjigu mjesečno, prema jenom neavnom sličnom istraživanju više o polovice Hrvata u goinu i pol ana nije pročitalo nijenu jeinu knjigu! 1. MIT O KRALJU TOMISLAVU I DRUGE PRIPOVIJETKE

Svakako, nisu Hrvati ni prvi ni jedini što su svoju povijest sintetizirali u fantasy -literaturu. Pa ipak, malo je takvih bajki kao što je povijest Hrvata, uzbudljiva priĉa o jednom narodu ĉijega  je dobrog kralja - sad govorim po sjećanju - zla vještica lukavstvom zarobila u kućicu od ĉokolade, pa se tamo ubo na vreteno i usnuo tisućljetni san, sve dok na kraju nije došao lovac Luka, ubio vuka, gurn uo babu u peć i odveo Hrvate u palaĉu Ujedinjenih naroda, gdje su sretno ţivjeli do kraja šestog toma. I to je to, neka mi hrvatski povjesniĉari oproste poneko moţebitno pojednostavljivanje. Ipak su ovo novine.  Nije, opet, da ne napadamo odmah hrvatske povjesniĉare, ni njima bilo lako. PreĊi su im u

tmici srednjeg vijeka ostavili malo tragova, gdjekoji ulomak kakve kamene ploĉe, poneka darovnica i rasparene naušnice, pa ti sad piši priĉu. A pisati povijest Hrvata na temelju raspoloţivih pisanih tragova i izvora jednako je kao, štajaznam, na temelju jednog  pronaĊenog noţnog prsta rekonstruirati Michelangelovog Davida. Hrvatskim povjesniĉarima, da je povjeriti taj posao, David bi ispao jednoruki lola s penisom do koljena.

 Najslavniji naš kralj, Tomislav, dobar je primjer za to. Pouzdano se o tom vrlom hrvatskom muţu zna tek da se zvao Tomislav, da je poĉetkom desetog stoljeća vladao dalmatinskim gradovima, da je... hm, to je otprilike sve. Sva je sreća ispala i za njega i za hrvatsku medievistiku da je najmarljiviji kroniĉar srednjega vijeka, bizantski car Konstantin Porfirogenet, ţivio baš u to vrijeme. Ali avaj - on ne spominje nikakvog tog, kako ste rekli, Tomislava.

 Ne znamo tako ni tko je ni što zapravo bio Tomislav, tko je bio prije njega, tko poslij e njega, ne znamo ni kako je i gdje došao na vlast, ni kako je s nje otišao, ni što je uopće na njoj radio. Pa ipak, vrijedna nam je historiografija za potrebe narodnog preporoda ispisala o njemu cijele

“Gospodare prstenova“, s detaljnim opisima bitke protiv MaĊarima, pobjede nad Bugarima i veliĉanstvene krunidbe na Duvanjskom polju, o ĉemu djeca i danas uĉe u školama. Poslije je bilo lako. Kad je povjesniĉare jednom krenulo, utemeljili su odmah veliĉanstveno srednjovjekovno kraljevstvo i lozu hrvatskih kraljeva, sve do onoga posljednjeg, znate ga,

Zvonimiruţica se zvao junak, što se onomad na velikom narodnom saboru ubo na vreteno. Ostalo je, štono se kaţe, povijest. I još moţemo biti sretni: što bi tek bilo da je u vrijeme narodnog preporoda bila popular na “Sumrak saga“?

2. MIT O HRVATSKIM RATNICIMA

 Nisu hrvatski mitolozi uskladili priĉe, pa se u mitu o hrvatskim ratnicima sudaraju dva kontradiktorna mitološka elementa: onaj o neobiĉno pitomim Hrvatima, najmiroljubivijem narodu na cijelom svijetu - ko ji su se, došavši onomad na Jadran, papi Agatonu zakleli da nikad neće ratovati na tuĊem, izvan Hrvatske - i onaj o ratobornim, hrabrim Hrvatima koje je  pod svojom komandom ţelio svaki patološki europski konkvistador. Svi već znamo napamet te reĉenice. “Da mi je samo stotinu hiljada Hrvata“, povjerio se  jednom Napoleon Bonaparte, “osvojio bih cijeli svijet!“ I sva je sreća - barem za “cijeli svijet“ - da razni historijski bonaparte nisu sa hrvatskom krunom na glavi doĉekali kraj milenija, kad se slavnih hr vatskih vojnika namnoţilo do pet stotina hiljada. U posljednjih tisuću godina - sve otkako je ono po romantiĉnom mitu posljednji hrvatski kralj Zvonimir ubijen jer nije htio sa srednjovjekovnim NATO-om na Jeruzalem - nije tako u Europi bilo rata bez mirol jubivih Hrvata. Hoćete li sa Ţigmundom na Ĉešku, ili s Katoliĉkom

ligom na protestante u Magdeburg, hoćete li s Lujom XIII. na Španjolsku ili s Marijom Terezijom na Berlin, s Napoelonom na Rusiju ili s Habsburzima na Galiciju i Srbiju, nigdje se ne ide bez Hrvata. O miroljubivosti naroda što se papi zakleo na miran suţivot s Europom,

rjeĉito govori i popularna njemaĉka uzreĉica iz Tridestogodišnjeg rata, ona “Saĉuvaj nas Boţe kuge, gladi i Hrvata!“.

imali svoju drţavu, pa su i svoje i tuĊe kosti po Europi sijali za svakog bolesnika koji ju je naumio osvojiti. Hrvati tako zaista u strogo formalno- drţavnopravnom smislu - nikad u svih tih tisuću godina nisu ratovali izvan svoje drţave. Osim moţda dva puta. Svaki put, naime, kad su uopće imali svoju drţavu. Dobro, bilo je to u ona tegobna vremena kad Hrvati nisu

I svijet još moţe biti sretan: što bi tek bilo da nismo najmiroljubiviji narod na svijetu?

3. MIT O NAJLJEPŠOJ OBALI NA SVIJETU

 Na stranu tupava marketinška dosjetka kako je Hrvatima, kad su onak o krotki i pristojni u redu pred Boţjim katastrom ostali kratkih rukava, Svevišnji odluĉio dati parcelu što ju je bio ostavio sebi. Na stranu i to što je priliĉno preuzetno jednu lijepu obalu nazvati najljepšom  prije nego što se malo toga svijeta obišlo, prije nego se vidjelo i ĉudesne obale Galapagosa ili Šri Lanke, ĉarobne obale Vijetnama i zaljev Ha Long, ili recimo narnijske pejzaţe maorskog Te Whanganui-A-Heija.

Ljepota je ionako, poznata je stvar, relativna, i uvrijeţeni bi mit o hrvatskoj obali kao najljepšoj na svijetu bio sasvim legitiman - de gustibus bla bla - da ljepota nema drugu jednu, malo nezgodniju osobinu: da nije, naime, prolazna.

 Nekoć nedavno, prije jedva pola stoljeća, hrvatska je obala zaista morala biti svjetsko ĉudo: hiljadu otoka i šest hiljada kilometara morske crte na divljem kamenu - gore Velebit i Biokovo, dolje more što se njima penje - a na svakih devet tirkiznih uvala jedna s ubavim malim ribarskim mjestom u dnu: gore crkvica sa zvonikom, dolje kućice što se njemu penju. Talijani bi, poznato je, dupe dali za kilometar takve obale.

Ljepota je, meĊutim i avaj, prolazna: u meĊuvremenu smo minirali, raskopali, poravnali, nasuli, betonirali, asafaltirali i urbanizirali toĉno pet puta više obale nego u prethodnih dvije i  pol hiljade godina svi graditelji, od Grka i Dioklecijana do Konstruktora i Lavĉevića. I usvojili planove za još toliko. Hrvatska obala danas je tako samo jedna golema favela, ar hitektonsko-urbanistiĉki leprozorij

što izgleda kao da je nakon strašnog potresa negdje u Pacifiku divovski tsunami sa siromašnih obala Indokine povukao u more milijune kubika graĊevinskog otpada, odnijevši stotine hiljada cijelih kuća, potleušica i nastambi, pa ih naplavio na istoĉnu obalu Jadrana. Ta obala ne samo da nije najljepša na svijetu, ona uopće više nije lijepa. Lijepi su ostali još neki otoci i pokoja uvala do koje se za sad još ne moţe doći SUV -om ili bagerom. I još moţemo biti sretni: što bi tek bilo da nam dragi Bog nije dao najljepšu obalu na svijetu, onu što je bio ostavio  sebi?

4. MIT O TISUĆLJETNOJ HRVATSKOJ KULTURI

Kako je uopće nastao taj mit, posve je zapravo nejasno, ali u dvadesetom stoljeću uĉvrstila se u svakodnevnoj upotrebi predodţba o Hrvatima kao obrazovanom i uljuĊenom narodu kojemu su frak, leptir-mašna i kofer za violonĉelo standardna narodna nošnja. Taj neobiĉan svijet, eto, ulicom ide skidajući cilindre pred damama što vrte suncobrane i sve ponavlja “kistihand, milostiva“, sluša Treći program Hrvatskog radija i ne propušta operne premijere, a u slobodn o vrijeme za svoju dušu piše introspektivnu poeziju, u originalu ĉita Thomasa Manna i odsutno gudeći Koncert za u D -duru razmišlja što zapravo ima ispod sjetnih zvukova Haydnovog violonĉela, pa ţuri u knjiţaru sa cekerom, kao po grincajg. U stvarnosti, meĊutim, Hrvati ne samo da

ne ĉitaju Thomasa Manna, već ne ĉitaju uopće. Dok tri ĉetvrtine Nijemaca, recimo, u prosjeku ĉita jednu knjigu mjeseĉno, prema jednom nedavnom sliĉnom istraţivanju više od polovice Hrvata u godinu i pol dana nije proĉitalo nijednu jedinu knjigu! Prodaja tih neobiĉnih papirnatih predmeta pala je i do osamdeset posto, zatvorene su sve male nezavisne knjiţare u drţavi, a velike su postale megatrgovine papirnate galanterije, multimedije, igraĉaka, školskog pribora na Hello Kitty i šalica sa šaljivim natpisima: rijeĉ “knjiţara“ danas u Hrvatskoj znaĉi “dućan mješovitom robom“, a neki od njih toliko su proširili svoj svaštarski asortiman da prodaju ĉak i knjige. Sliĉnu sudbinu doţivjela je, na primjer, i neobiĉna rijeĉ “kino“, koja danas oznaĉava osobite, goleme fast-foodove s tinejdţerskim 3D atrakcijama o ĉudovištima od lego -kockica. U takvoj se Hrvatskoj zbog slabe prodaje ulaznica otkazuju već i koncerti Petera Gabriela, a kamoli Salzburškog komornog orkestra: sjetni zvukovi Haydnovog koncerta u D-duru Hrvate potiĉu  još samo na razmišljanje ima li Ana Rucner ispod violonĉela gaćice ili nema. Takva, uljuĊena, kulturna i obrazovana Hrvatska u obrazovanje iz svog budţeta izdvaja gotovo dvostruko manje od prosjeka Europske unije, a z a kult uru tek nešto više nego što daje Crkvi: samo nedavna izloţba Pabla Picassa u Klovićevim dvorima u Zagrebu bila je deset  puta skuplja od ukupnog budţeta Republike Hrvatske za kulturu! Rezultat svega je ĉinjenica da su slavna hrvatska sveuĉilišta na svjetsk im tablicama oko stabilnog petstototog mjesta, a prosjek struĉnjaka s fakultetskom diplomom dvostruko manji nego u Litvi ili Irskoj, pa Hrvati od struĉne literature ĉitaju samo teletekst -stranice sportskih kladionica: u samoj kolijevci hrvatske knjiţevnosti intendant kazališta donedavno je bio konferansje puĉkih tombola, a nacionalna nagrada za knjiţevnost sudski je dodijeljena starleti što se gola fotografira u ogledalu i pjeva “moj mali Messi, daj me protresi, gol, gol, gol, zabij mi gol“. I još moţemo biti sretni: što bi tek bilo da nismo uljuĊeni, obrazovani i kulturni?

5. MIT O HRVATSKOM SPORTSKOM FENOMENU

Jedan od najukorijenjenijih hrvatskih mitova jest onaj o Hrvatima kao sportskoj naciji. Je li rijeĉ o klimi i geografiji, jesu li brutalne ko ndicijske pripreme kroz tegobnu povijest, je li  psihologija i domoljubna motivacija, je li neka genetska mutacija ili je zaista za sve

odgovoran dragi Bog, hrvatska se znanost još spori. Da su Hrvati, meĊutim, svjetski sportski fenomen, u to se ovdje sluţb eno ne sumnja. Zašto bi, meĊutim, dragi Bog sportskim talentom blagoslovio baš Hrvatsku, a ne, recimo, Bjelorusiju, Ĉešku, Kazahstan, Gruziju, ili, štajaznam, Azerbajdţan? Dobro, to da je naš Svevišnji malo pristran pa navija za svoje katolike, ĉini se ra zumnim ogovorom, ali ostaje onda ozbiljnom teološkom zagonetkom zašto i islamski Azerbajdţan i pravoslavna Gruzija imaju više olimpijskih medalja od nas. I zašto muslimanski Kazahstan i ateistiĉka, pivopijska Ĉeška imaju dva puta, a pravoslavna Bjelorusija tri i pol puta više medalja od Hrvatske. Ako mislite da je nepravedno sportski talent mjeriti brojem olimpijskih medalja, jer je

Hrvatska jedna od najmlaĊih ĉlanica MeĊunarodnog olimpijskog komiteta, sa samo šest Olimpijada na kostima, valja vam znati da su sve navedene olimpijske sile još mlaĊe, sa po samo pet Olimpijada u biografiji. A ako pak mislite da je hrvatski sportski talent neporavedno

mjeriti s mnogoljudnijim nacijama, moţemo i u medaljama po broju stanovnika: ispred Hrvatske u tom su sluĉaju ĉak i neke nešto manje sportske velesile od nje, poput Grenade, Djeviĉanskih Otoka i Nizozemskih Antila, a od olimpijskih vršnjaka još i Slovenija i Slovaĉka i sva tri baltiĉka sportska fenomena - Latvija, Litva i Estonija. Dobro, olimpijske statistike nisu znanstveno referentne, Hrvati su, kako je poznato, svjetski

fenomen u muškim, timskim, loptaĉkim sportovima, a na Olimpijadama se medalje dijele u kojekakvim bizarnim natjecanjima koje prate još samo familije sudionika - dizanju utega,  bacanju diska, pucanju iz zraĉne puške, zrakomlaćenju na konju s hvataljkama ili onim smiješnim borbama u rukavicama, šljemovima i kućnim ogrtaĉima. Argument je svakako validan, osim što su dvije trećine od svoje dvadeset tri olimpijske medalje Hrvati osvojili u tim bizarnim neloptaĉkim sportovima koje prate samo familije sudionika. Od kojih im je dvije osvojio Bugarin, a jednu Talijan roĊen u Sloveniji s prezimenom Crnogorac. Da vidimo onda kako stojimo u muškim, timskim, loptaĉkim sportovima? U košarci su Hrvati nešto i znaĉili dok nisu dobili drţavu: otada ih nitko nije vidio sve do prošlog vikenda, kad su osvojili ĉetvrto mjesto u Europi. Kao i strašni Makedonci prije njih, ili strašni Slovenci  prije Makedonaca. Vaterpolo? Vrlo dobro, tu smo olimpijski, svjetski i europski prvaci. Što god to znaĉilo u sportu koji se ozbiljno igra u ukupno šest -sedam zemalja, koje su podijelile sve medalje od Drugog svjetskog rata do danas. Rukomet? Ako smo sportski fenomen zato

što smo jednom bili prvaci svijeta, što je onda toĉno Rumunjska, ĉetverostruki svjetski prvak? Odbojka? Ragbi? Dobro, idemo dalje. Nogomet?

Priĉajmo o tome. Hrvatska je jednom davno bila treća na svijetu u nogometu, i to je svakako zadivljujući rezultat. Nije mnogo zemalja izvan kruga nogometnih velesila jednom dav no osvojilo broncu na Mundijalu. Osim Turske i Ĉilea. Da, i Austrije. I Sjedinjenih Drţava. I Poljske, dva puta. Da, i Švedske takoĊer. Dva puta. Ne raĉunajući, dakako, ĉeške pivopije koji su jednom bili i u finalu Mundijala. Pa tako dva puta.

Od hrvatsk ih klubova, recimo, u svih dvadeset i kusur godina famozno “proljeće u Europi“ izborio je samo Hajduk i samo jednom, dok je nuklearni Dinamo posljednji put tamo prezimio onih dana kad je Neil Armstrong još sanjao da će jednog dana šetati po Mjesecu. Doĉim su od

manjih nogometnih sila od Hrvatske proljeće u Europi doĉekivali još samo klubovi iz Poljske, Rumunjske i Bugarske. Eh da, i Švicarske. I Škotske. I Ukrajine. I Danske. I Austrije. I Ĉeške. I Izraela. Da, i iz Cipra. I Srbije. I nitko više. Sve u svemu, Hrvati su sasvim prosjeĉan sportski fenomen, ni

nevjerojatan, ni vjerojatan, ni najbolji, ni najgori, ništa više, ništa manje. I još moţemo biti sretni: što bi tek bilo da nas dragi Bog nije blagoslovio fantastiĉnim sportskim talentom?

Dežulovid: Jesu li muslimani primitivni ili katolici nisu? Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic.  Piše: Boris Dežulović, Oslobođenje Elem, ulovio reis zlatnu ribicu, pa ga ova, sve po kanonima ţanra, zamolila da je pusti, a

zauzvrat da će mu ispuniti dvije ţelje. "Ţelio bih", osvrnuo se ovaj oko sebe, pa šapnuo ribici, "da više nisam reis." "Nema nikakvih problema, ništa lakše", rekla zlatna ribica i uzela mu Kur'an iz ruku. "I šta, sad više nisam reis?!?", iznenadio se on. "Jok", odgovorila ribica. "A koja ti je druga ţelja?" "Druga ţelja", spremno će ovaj, "da imam palaĉu svu od  zlata, skupa auta, lijepe ţene i bruku para, a da ne radim baš ništa!" "E jebiga", reĉe ribica, pa mu vrati Kur'an. "Što me zajebavaš?" Gornji vic, po tumaĉenju straţara islama, klasiĉni je primjer islamofobije, i zgodan uvod u našu današnju hutbu. Dakle, islamofobija. Jesu li zaista vicevi o dvoliĉnim reisima i hodţama islamofobni? Straţari politiĉke korektnosti reći će kako su takvi vicevi certifikat stereotipa, ali što kad nema zlatne ribice? Jesu li stvari bez zlatne ribice išta smješnije? Gdje, naime, prestaje vic, a poĉinje taj, kako se zove, stereotip? Prolistajmo zajedno novine posljednjih mjeseci. U bajramskoj hutbi prije koji dan jedan se imam u Jemenu osvrnuo na problem seksualnog zlostavljanja djece u provincijskim dţematima, pa mrtav -hladan objasnio kako je silovanje za malodobnu djecu mnogo manja trauma nego - razvod  roditelja! Jemenski je imam, istina, kazao kako nije lijepo kad

islamski uĉitelji siluju djecu, ali i upozorio da valja uzeti u obzir kako takva djeca nemaju ljubav kod kuće, pa je traţe kod svojih vjerskih uĉitelja, tjerajući ih u napast. "To je dijete izgubljeno", rekao je imam, "i onda uvlaĉi drugu osobu u to".

Sati guglanja

Svega koji tjedan ranije, predsjednik većinski muslimanske Indonezije Susilo Yudhoyono šokirao je svijet javno pohvalivši jedanaestogodišnju djevojĉicu koja je odluĉila roditi dijete zaĉeto kad ju je silovao oĉuh. "Zamolio sam ministra zdravstva da osobno pazi na njeno zdravlje", rekao je predsjednik Yudhoyono, a ministar je bogami i pripazio: djevojĉica je nakon poroda bez pristanka obitelji - sterilizirana! Šokantna priĉa  iz Indonezije stigla je svega koji dan nakon što je jedan katarski šejh javno izjavio kako je "od silovanja djevojĉica od strane njihovih vjerskih uĉitelja mnogo gori zloĉin kad te djevojĉi ce abortiraju". O odnosu prema ţenama u islamskom svijetu govori i vijest iz saudijskog Al Bahaha, gdje je  jedan vjerski voĊa u ramazanskoj hutbi opravdao seksualno nasilje, javno upitavši "koliko ĉesto vidimo djevojke kako hodaju uokolo u provokativnoj odjeći?". "One izazivaju u muškarcima najgore instinkte koji u konaĉnici rezultiraju seksualnim nasiljem, pa bi trebale  pogledati duboko u svoju savjest i zapitati se: jesmo li ovo same traţile?", rekao je on, ne  propustivši se obrusiti i na "ţene koje ne ĉiste svoje domove i posluţuju svojim muţevima hladna jela".  Na meti pravovjernih muslimana nisu, meĊutim, samo domaće ţene : nedavno je jednu strankinju u iranskom Mashhadu vjerska policija uhapsila jer se na ulici pojavila otkrivenog lica, dok je trudnica i z Francuske prošla mnogo gore - u Teheranu je izgubila dijete, pretuĉena

od grupe muškaraca samo zato jer nije nosila nikab. Samo jedna stvar u islamskim je zemljama gora nego biti ţena: biti, naime, kršćanka. Vlasti u Iranu nedavno su objavile kako je "vojnik blizak Al- Qaidi" uhapšen dok se pripremao da na  blagdan Velike Gospe napadne katoliĉke vjernike u katedrali Majke Boţje u Urmiji, na sjeveru zemlje. Prije koji tjedan, pak, vlasti u Egiptu uhapsile su visoko pozicioniranog  pripadnika Muslimanske braće koji je u automobilu vozio tri hiljade primjeraka Biblije natopljenih benzinom i spremnih za javno spaljivanje. Istog dana, mediji su objavili kako je na lokalnim izborima na jugu Turske pobijedio kandidat radikalnog islamskog Nacionalnog fronta, poznat po zalaganju za zabranu kršćanskih bogomolja i izjavi kako su kršćanske  procesije "okupacija Turske".

 Na meti islamskih vjerskih voĊa nisu, jasno, samo kršćani. Jedan je imam u Ujedinjenim Arapskim Emiratima nedavno, povodom obljetnice osloboĊenja Auschwitz a, ustvrdio kako je "Holokaust ţidovska izmišljotina", a drugi, u Libanonu, tim se povodom na dţumi pojavio s nacistiĉkim kukastim kriţem oko nadlaktice. I sve to samo u posljednjih nekoliko mjeseci!

Je li ovaj sluĉajni uzorak, nakon svega pola sata guglanja po internetu, dovoljan da se zakljuĉi kako je islam nazadna religija? Ili, da preformuliram pitanje, koliko je sati guglanja toĉno potrebno da se stotine sliĉnih priĉa i primjera ne raĉunaju u titranje stereotipa, već u ozbiljne argumente? Da je, recimo, rijeĉ o primjerima iz zapadnog svijeta, bi li muslimani imali pravo

reći kako je katoliĉka vjera nazadna i primitivna? Napravimo mali eksperiment: umjesto imama, hodţa i šejha, stavimo biskupe i svećenike, pa pogledajmo koliko se takva slika o katoliĉanstvu uklapa u stereotip o naprednom zapadnom svijetu. Moţete li, recimo, zamisliti da se na problem seksualnog zlostavljanja djece umjesto jemenskog imama, osvrnuo nekakav,

na primjer, europski nadbiskup, pa mrtav-hladan objasnio kako je silovanje za malodobnu

djecu mnogo manja trauma nego razvod roditelja? Iznenadili biste se: tu reĉenicu zapravo i  jest izgovorio poljski nadbiskup Jozef Michalik .

Kao i ostale, stavio sam ih u usta islamskih vjerskih voĊa za potrebe eksperimenta . Redom: jedanaestogodišnju djevojĉicu, koja je bez pristanka roditelja sterilizirana nakon što  je odluĉila roditi dijete zaĉeto kad ju je silovao oĉuh, javno je - zamolivši ministra zdravstva da osobno pazi na njeno zdravlje -  pohvalio predsjednik katoliĉkog Ĉilea Sebastian Pinera; da je "od silovanja djevojĉica od strane njihovih vjerskih uĉitelja mnogo gori zloĉin kad te djevojĉice abortiraju" izjavio je pak meksiĉki nadbiskup Fabio Martinez Castilla; a seksualno nasilje, rijeĉima kako bi se ţene koje "u muškarcima izazivaju najg ore instinkte" trebale "zapitati jesu li ovo same traţile" - napavši i one "koje posluţuju svojim muţevima hladna jela" - opravdao je talijanski svećenik Piero Corsi iz San Terenza. Vrag je stereotip

Idemo dalje: onu nesretnicu nije uhapsila vjerska policija u iranskom Mashhadu, zbog toga što je javno šetala otkrivenog lica, već francuska policija u Lavalleu, jer joj je lice bilo  pokriveno. Mnogo gore prošla je ona trudnica što je ostala bez djeteta: bijesna rulja iz istog  ju je razloga pretukla usred - Pariza.

Moţe još? Idiot koji je htio javno spaliti tri hiljade svetih knjiga ne pripada, jasno, Muslimanskoj braći: tri hiljade Kur'ana naumio je spaliti ameriĉki pastor Terry Jones. Lokalni izbori na kojima je pobijedio Nacionalni front nisu bili u Turskoj , već u Francuskoj:  predsjednica te stranke, Marine Le Pen , muslimanske je uliĉne molitve usporedila s "okupacijom Francuske". Iz iste je zemlje i tip koji je usred bajramskog slavlja u Lyonu

naumio dići u zrak u dţamiju punu muslimanskih vjernika. Vjerski voĊa koji tvrdi kako je "Holokaust ţidovska izmišljotina" zapravo je poljski biskup Taeusz Pieronek , nekadašnji  bliski suradnik pape Ivana Pavla II, a onaj što drţi mise sa svastikom talijanski je svećenik Angelo Idi iz Vigevana .

I sve to samo u posljednjih nekoliko mjeseci!

 Najzad, ni onaj svećenik što je ulovio zlatnu ribicu u stvari uopće nije reis, nego biskup. Kaţem vam ja, vrag je stereotip

Da smo Raspudić i ja jedina dva Hrvata na svijetu, rekao bih popisivaĉu da sam Apaĉ Predsjednik Ivo Josipovi ć pozvao je bosanskohercegovaĉke Hrvate da pristupe

popisu stanovništva. Upravo je tako kazao, pristupite popisu, premda graĊani zapravo ne moraju

nigdje pristupiti. GraĊani mogu, ako im je volja, ostati u papuĉama jer druga strana, honorarni suradnici Drţavnog zavoda za statistiku, njima pristupaju Kad je popis stanovništva, ne treba, da se tako izrazim, ići u pizzeriju. Pizza vam doĊe na kuću. Zašto bi, uostalom, Hrvate trebalo opominjati da se daju popisati i nikako, ni za boga miloga ne zaborave naglasiti koje su nacionalnosti? Nemaju valjda be- ha Hrvati šašav obiĉaj da u doba popisa ugase svjetlo i televiziju pa se sakriju iza kauĉa i bespomoćno mijauĉu, kako bi onaj na vratima pomislio da je samo maca kod kuće? Koješta mi je nejasno, koji je smi sao ove politiĉke kampanje, ali ona je široka i snaţna, masivna. Prije ĉetrnaest dana vozili smo se od Mostara u Metković i cijelim tokom Neretve dţambo - plakati pozivali su ĉeljad da dušmanskim popisivaĉima ne nude ni kave ni rakije prije nego ih upišu kao Hrvate. Ĉitava Hercegovina se pred popis stanovništva tuĉe u svoja hrvatska prsa i pjeva kao što navijaĉi  pjevaju “koliko nas ima, jebo te, koliko nas ima”. Pa, dobro, moţe i tako, pomislio sam zapanjeno razgledajući kroz šoferšajbu, premda bih osobno iza brao drugaĉije, diskretnije izraţavanje nacionalne pripadnosti. Na primjer, kako to ĉine bosanski franjevci. Ne znam koliko znate o ovim redovnicima, a trebali biste. Da je ovo  bolja zemlja, o njima bi se uĉilo u školama. Franjevaĉka provincija Bosna Srebr ena bio bi nastavni predmet u kojemu bi se neoĉekivano skladno ujedinili i vjeronauk i graĊanski odgoj, u povijesti i djelovanju toga reda našli bi sve kršćanske i općehumanistiĉke vrijednosti koje valja usvojiti.

Mudrost manjine Ostali su u Bosni i Hercegovini nakon turskog osvajanja zahvaljujući pismenom dopuštenju, Ahdnami, koju je sultan Mehmed Osvajaĉ dao fra AnĊelu Zvizdoviću, i preţivjeli

vijekovima, pisali i opismenjavali, lijeĉili, otvarali ljekarne, puĉke škole i gimnazije i, iznad svega, saĉuvali ţiţak katoliĉke vjere i hrvatskog imena na jednom mjestu gdje ni jedno od toga nije bilo premija. Franjevci su bili uz svoj potlaĉeni narod i u dobrim i u teškim godinama, i kad bi šljive rodile i blago se blagoslovljeno mnoţilo, ali i kad bi tuĉa uništavala ljetinu i ţivotinje zagonetno ugibale, a age i begovi bili nemilosrdniji no inaĉe. Zahvalna kršćanska raja nazvala je te svećenike toplim, obiteljskim nadimkom - ujaci.  Najvrednije što su nam oni namrijeli je, mislim, iskustvo ţivota u manjini, a znate i sami kako

 je ta stvar rijetka. Treba za to hrabrosti koju mnogi od nas nemaju. Tegobno i muĉno je biti manjina, ali je istovremeno i uzvišeno i ĉasno i baš, onako, aristokratski. Ta kvi su aristokrati u duhu bili bosanski ujaci, tolerantni, oprezni, skrupulozni, a opet neustrašivi i ustrajni. Oni nisu  pjevali, kao što nisu ni mogli pjevati, “koliko nas ima, jebo te, koliko nas ima”, ali se, ne  brinite, uvijek dobro znalo tko su i što su. Mudrost manjine saĉuvali su i u posljednjem ratu i ta je mudrost saĉuvala njihove duše. Gojko Šušak  i Mate Boban sastali su se s tadašnjim provincijalom Petrom AnĊelovićem i nekolicinom viĊenijih franjevaca s jeseni 1992. u Širokom i iznijeli im svoj plan. Hrvati će zaratiti s Muslimanima, a franjevci neka autoritetom potaknu da katoliĉki ţivalj u Srednjoj Bosni natovari imovinu na traktorske prikolice i iseli se s prostora koji ni nenadmašni vojni um poput Slobodana Praljka ne moţe zadrţati. Fra Petar i braća sa zanimanjem su ih saslušali i glatko otpilili. Politiĉka moć koju su imali ova dvojica nije ih pretjerano impresionirala, a i kako bi. Oni koji su pregovarali sa sultanima neće se uplašiti magistra Bobana. Hadezeovskim

toga što oni misle napraviti za narod ništa dobro ne moţe ispasti. Kao što naposljetku i nije ispalo. su uglednicima kazali da od

Muškarci u Grudama

Osamdeset tisuća Hrvata je u jednom sramotnom klanju nestalo iz Srednje Bosne, a ujaci su mogli samo s uţasom gledati kako im pastva stradava. Protiv mrţnjom uspaljene gomile i  bezumne sile ognja i metala bili su nemoćni, premda su se mnogi uzaludno trudili popraviti nepopravljivo. Priĉa fra Ive Markovića meni je, recimo, ranila srce i do suza me potresla. Taj ujak je sa svojim znancima hodţama uporno obilazio zaraćene strane i preklinjao ljude, i naše i njihove, da se urazume, i od svoje herojske, svetaĉke misije nije odustao ni nakon što je Armija BiH jednom upala u njegovo rodno selo u zeniĉkom kraju i poubijala valjda sve muškarce u f ra Ivinoj obitelji. Prije nego drugi put nekome kaţete reĉenicu “Drugaĉije bi ti govorio da ti je netko poginuo”, svakako biste trebali upoznati fra Ivu Markovića. O ulozi bosanskih franjevaca u posljednjem ratu danas se ne zna mnogo, a i oni koji su ĉuli ĉesto s prezirom priĉaju o njima. U Zapadnoj Hercegovini, na primjer, ljute se i liĉno ih vrijeĊa da netko ne ţivi u Ljubuškom, Posušju, Zagrebu, Rakitnom, Širokom, Livnu, MeĊugorju ili takvoj nekoj palanci s hrvatskom većinom, gdje je tijesno i zagušljivo  i peku oĉi od tjelesnih mirisa, ali si meĊu svojima. Gomila se, znate i sami, ĉesto naĊe uznemirena manjinom, koji put Ţidovima, koji put homoseksualcima, a u ovom osobitom sluĉaju svećenicima koje ĉak ni Boban i Šušak nisu uspjeli dozvati pameti, nego su ostali ţivjeti s Bošnjacima, kolokvijalno Balijama. Franjevaĉku danas jedva tinjajuću luĉ vjere i hrvatskog identiteta u Srednjoj Bosni Nino Raspudić nedavno je na Radio MeĊugorju uĉeno objasnio “kontinuitetom kvislinške politike od Ahdname do danas”. I još je rekao da su oni “razvili jednu vrstu štokholmskog sindroma” meĊu svojim muslimanskim otmiĉarima. I za kraj im zasolio kad ih je umjesto ujacima nazvao daidţama. To je, znate, bilo jako smiješno. Jedan od onih trenutaka kad se muškarci u kafiću u Grud ama zadovoljno pljesnu po butinama i od smijeha zagrcnu viski-kolom. Haha, urbani konzervativac

Dogodi se s vremena na vrijeme da u našoj javnosti zablista nova intelektualna zvijezda takozvane desnice i svi se zbog nje, pa i ako su ljeviĉari, raspamete od sreće. Gospodina  profesora zovu onda na televiziju i na okrugle stolove, ljubopitljivo ĉekajući da se on znaĉajno nakašlje i nešto zasljepljujuće pametno izvali. I u pravilu se razoĉaramo.  Nacionalistiĉka inteligencija naprosto je contradictio in adjecto. Ili, ako vam je tako lakše, ne moţeš od govna napraviti pitu. Ispalo je tako i s ovim Raspudićem, mladim i, ha ha, urbanim konzervativcem. Oĉistite li ono što on govori od akademskih ukrasa, u osnovi to nije ni  bistrije ni suvislije od baljezganja Ljube Ćesića Rojsa. Nino Raspudić samo je netko tko ljepše zna kazati “ tko je jamio, jamio je ”. Svejedno, ako ste Hrvat i ţivite u Bosni i Hercegovini, poslušajte ipak predsjednika Ivu Josipovića. Da ţivim tamo, i ja bih se tako izjasnio. Rekao bih da sam Hrvat z bog fra Ive Markovića, ponosan jer vjeru i naciju dijelim s jednim takvim velikim ĉovjekom. Ali, zbog  Nine Raspudića se ne bih muĉio. Dapaĉe, da smo Nino Raspudić i ja dva jedina Hrvata koji su ostali na ovome svijetu, rekao bih popisivaĉu stanovništa da me upiše kao Apaĉa.

Kako sam  Antu Tomića otjerao u Apače  Nemala ĉast ukazana mi je prošlog tjedna kad me je u subotnjem izdanju vladinog jutarnjeg  biltena na mjesto koje mi pripada stavio najveći ţivući, a moţda i najveći naš pisac svih vremena, prološki Voltaire Ante Tomić. Kao posljedica Bardovog napada nisu mi ostale duševne boli iskljuĉivo zbog toga što, prema sudu kritiĉara iz narodne fronte kojoj se zadnji  prikljuĉio Tomić, nemam dušu, za razliku od njega, za ĉiju smo iz subotnjeg teksta mogli ustanoviti da je tankoćutno kršćanska, štoviše franjevaĉka.

Franjevci ujaci i “daidţe” Povod zadnjem u nizu medijskih napada na moju “klerofašistiĉku” malenkost, koji su se  protezali od šovinistiĉkih bošnjaĉkih portala pa do nekadašnjih perjanica Ferala, a danas zabavljaĉa bošnjaĉke politiĉke javnosti prljavim hrvatskim rubljem, intervju je što sam ga krajem ljeta dao radijskoj postaji Mir MeĊugorje. U njemu sam se, odgovarajući na usputno  pitanje voditelja o smjeni fra Drage Bojića s mjesta urednika ĉasopisa Svjetlo rijeĉi radi govora mrţnje i neposluha, usudio kritizirati “daidţe”, šaĉicu bosanskih franjevaca, neku vrstu Lijanovića u habitima, nekad u sluţbi Brozove i Izetbegovićeve, a danas Lagumdţijine unitaristiĉke politike. Rekao sam da se radi o izrazitoj manjini unutar provincije Bosne Srebrne, dakle nisam

govorio o bosanskim fratrima kao što mi se zlonamjerno imputira, kako bi me se pokušalo diskreditirati, već eksplicitno o “manjem dijelu” koji se nadovezuje na tradiciju kvislinške  politike, koja se moţe pratiti od poĉetaka modernizacije BiH, a posebno u razdoblju  jugoslavenske komunistiĉke vlasti. Radi se o šaĉici fratara koji se ĉešće pozivaju na Ahdnamu, dokument kojim je sultan Mehmed Osvajaĉ 1463. godine iskazao milost mudrom fra AnĊelu Zvizdoviću i njegovom preţivjelu stadu, nego na Sveto pismo. Većina franjevaca Bosne Srebrne s pravom se kroz naredna stoljeća mogla nazivati narodnim “ujacima” i većina  je to ostala do danas. No oni koji su bili i ostali sluţinĉad vladara i taj narod drţali u  pokornosti tuĊoj vlasti, kao posrednici izmeĊu obespravljene raje i bega ne zasluţuju naziv “ujaci”, već su odavno ironiĉno nazvani “daidţe”, što naţalost nije moj izum. Problem s Ahdnamom nije u tome što je fra AnĊeo prihvatio milosrĊe sultana, već što neki smatraju kako bi se Hrvati (za njih su to bosanski katolici) trebali i danas zadovoljiti tim

modelom, tj. pristati biti graĊani drugog reda – “zimije”, bez politiĉkih prava, tolerirani milošću brojnijih i jaĉih. Laţ je dakle da sam kvislingom nazvao fra AnĊela Zvizdovića, ali  jesam i hoću sve one koji pristaju na model toleriranih zimija, kojim je fra Zvizdović spašavao narod u 15. stoljeću, i nameću ga drugima u narodu iz kojeg potjeĉu.  Na istom tragu podloţnosti vlasti djelovala je i kontroverzna Udruga katoliĉkih svećenika Dobri pastir, koju je neposredno nakon audijencije nekolicine bosanskih fratara kod Josipa Broza Tita u Beogradu, 1949. osnovala KPJ kako bi preko Udbe kontrolirala crkvene strukture. Dogodilo se to samo nekoliko godina nakon što su jugoslave nski komunisti pobili

većinu od 184 u ratu stradala katoliĉka svećenika u BiH. Unatoĉ tome što je Biskupska konferencija Jugoslavije zabranila svećenicima pristupanje u tu reţimsku udrugu dio franjevaca se oglušio i sudjelovao u radu Dobrog pastira. Tito j e tu skupinu crvenih fratara kitio ordenima i privilegijama, a oni su svu bol nakon odlaska voljenog VoĊe izrazili

hodoĉašćem u Kuću cvijeća i dirljivim rijeĉima upisanim u knjigu ţalosti. Upravo njihovi  preţivjeli ĉlanovi i kasnije odgojeni pomladak ĉine korpus od desetak današnjih “daidţa”. I danas je u BiH povoljno tlo za “poštene Hrvate”, kojima je “graĊanska” BiH zamijenila Jugoslaviju. Manekeni sarajevske multikulturalnosti

Takvi su u ratu i poraću bili Izetbegovićevi manekeni sarajevske multikultura lnosti i ljubimci meĊunarodne zajednice, a danas su Lagumdţijine zimije, uz Lijanoviće i bruku koja se naziva HSP BiH, a ĉiju okosnicu, zanimljivo, ĉine podoficiri JNA, dakle ljudi iz Tomićeva miljea. Za toboţnje “graĊane” svi su Hrvati u BiH ustaše osim H SP-ovaca i svi su lopovi osim Lijanovića. Nakon što se predugo trpjelo daidţansko politiziranje, novi provincijal Bosne Srebrne fra Lovro Gavran je fra Bojića zbog šokantnog intervjua punog govora mrţnje i  plitkih objeda na raĉun svoje hercegovaĉke braće, smijenio s pozicije urednika ĉasopisa Svjetlo rijeĉi, koji je godinama bio poligon “graĊanskog” iţivljavanja. Time je sluĉaj daidţa stavljen ad acta, uz ogorĉene prosvjede njihove ideološke braće iz nekadašnjeg Ferala i BH Dana, s kojima je Svjetlo rijeĉi, znakovito, osim što je puhalo u istu tikvu, i doslovno tiskano u istoj tiskari.

Unatoĉ nastojanjima daidţa nema raskola izmeĊu bosanskih i hercegovaĉkih franjevaca, niti izmeĊu Hrvata u Bosni i onih u Hercegovini. Dovoljno je pogledati rezultate svih dosadašnjih izbora da bi se vidjelo kako hrvatske stranke dobivaju jednak postotak i u Posavini i u

Srednjoj Bosni i u Hercegovini. Daidţama posebnu ljutnju stvara ĉinjenica da se većina Hrvata u BiH nije spremna odreći politiĉkih prava kako bi njima bilo komotnije u etniĉki monolitnom Sarajevu. Radi se o preţivjelom mentalitetu redodrţave, gdje bi narod valjda trebao šutjeti i trpjeti, biti poput “najmanjeg ĉovjeka” iz pjesme Nikole Šopa, a oni će biti  posrednici izmeĊu bega i raje, uz pljesak bošnjaĉkih nacionalista, preţivjelih titoista, EPH azije i Ferala.

Daidţe, suprotno onome što piše Tomić, nisu uz manjinsku već uvijek uz većinsku politiĉku opciju. Podrţavaju “graĊansku” politiku koja je u stvari krinka za nacionalistiĉku platformu većinskog naroda, što se jasno pokazuje od sluĉaja Komšić do Lagumdţijine platforme, a ĉega su postali svjesni i takvi “bobanovci” poput Vesne Pusić, Zorana Milanovića i Ive Josipovića, a na koncu i Europska unija konaĉno govori o “hrvatskom pitanju”. Ono danas  postoji za sve, osim za bošnjaĉke unitariste, desetak daidţa i udarna pera Pavić/Kutlinog lista. Ako ste se usudili reći da nije uredu da jedan narod drugom bira politiĉke predstavnike, daidţe su vam u epehazijskim izdanjima i bošnjaĉkim novinama i portalima redovito tovarili na leĊa Bobana, Šuška, Ahmiće, Heliodrom, HDZ, pad Posavine, tajkune, sve ĉega bi se sjetili ne bi li vam zaĉepili usta. Kako je lijepo biti manjina

Zbog ovakve kritike “daidţa” na mene se sruĉio bijes Ante Tomića. Ne treba mu zamjeriti, jer njegov ga knjiţevni genij opravdava i kada piše o stvarima o kojima ne zna ništa. Tako je u neozbiljnoj novini koja duguje drţavi ozbiljan novac za porez, najprije napisao lijepu bajku o  bosanskim franjevcima i ratu u BiH, kao ujdurmi Bobana i Šuška, a onda mi oĉitao lekciju jer sam ih toboţe sve optuţio kao kvislinge. No povijesna istina za knjiţevnog genija nije vaţna,

kao što je za veliĉinu Homerovog epa sporedno je li se Trojanski rat odvijao baš onako kako  je opisano u Ilijadi.

Mali brat Tomić s divljenjem, gotovo zavišću, piše o manjinskom poloţaju bosanskih fratara i naroda kao poţeljnom modelu: “Tegobno i muĉno je biti manjina, ali je istovremeno i uzvišeno i ĉasno i baš, onako, aristokratski.” Mogu mu samo poţeljeti da mu se ispuni san pa da osjeti sav s pokoj, dostojanstvo i ljepotu ţivota pod “multikulturnom i graĊanskom BiH”. Jer baš je “onako aristokratski” kad ti npr. na Badnju veĉer Muamer Topalović pokuca i zapuca na vrata. Za razliku od divnog miljea manjine fra Ante se grozi dijelova BiH gdje su H rvati u većini:

Tamo je “tijesno i zagušljivo i peku oĉi od tjelesnih mirisa, ali si meĊu svojima”. Ne vidim zašto bi na Širokom bilo tješnje nego u Varešu, u Kiseljaku zagušljivije nego u Kaknju i otkud mu traumatiziranost situacijom u kojoj “oĉi peku od tjelesnih mirisa”. Pater Tomić ne treba analizu, argumente, dokaze, brojke, već umjetniĉkim genijem, kroz  jednu efektnu poredbu objašnjava sve. PogaĊa bit. Tako je dokuĉio da sam ja ustvari Rojs: “Oĉistite li ono što on govori od akademskih ukrasa, u osnov i to nije ni bistrije ni suvislije od  baljezganja Ljube Ćesića Rojsa.” On nasušno treba Rojsa i Rojsove, ţivi od njih, nuţni su mu za poetiku, kao laka meta, za razvaljivanje i odmjeravanje vlastite civiliziranosti. Nije vaţno što mu je Rojs i zemljopisno i socio-kulturnim miljeom iz kojeg je potakao bliţi nego meni, već to što im je poetika ista – skloni su slikovito, soĉnom dosjetkom lapidarno “objasniti” svaku stvar. Tomićev genij je nabujao, kao i kod većine velikana pisane rijeĉi, iz krize identiteta, toĉnije traumatiĉne urbanizacije. Tegoban socijalni i kulturni milje kao jedini izlaz mu je ostavljao postati pitomcem JNA, a vlastiti izbor doveo ga je do Kutlinog i Pavićevog ĉanka i udobne uloga etabliranog alternativca. Tepa sebi da je ljeviĉar, a po narudţbi gazi radnike, profesore, lijeĉnike, studente, piše hagiografije Ĉaĉiću ili daidţama. Pokazuje totalnu  bešćutnost i socijalnu neosjetljivost, razvaljuje siromašne, ruralne, inferiorne. Pazi da ne ugrize ruku koja ga hrani, bio to Kutle, Sanader, HAV C ili Vijeće HRT-a. Ukratko, Ĉaĉić je in, radnice Kamenskog su out. Jedan lucidan komentator ga je nedavno usporedio s likom iz stare tv-serije Korijeni, crnim

robom na ameriĉkoj plantaţi koji biĉuje svoju novodovuĉenu afriĉku braću. Tomić je Kunta Kinte “urbanih jugoslavena”, biĉuje svoje dinarske roĊake, izruguje im se kako bi stekao naklonost malograĊanskog miljea. Oĉajniĉka teţnja da se urbano legitimira vidi se i na izvanjskim detaljima - ono što mu je zemljaku Ţuţulu hipertrofirana potreba da se iskaţ e kao veliki ljubitelj i poznavatelj opere, njemu je nošenje šešira i sklonost da i u petom desetljeću ţivota javnosti redovito daje na znanje kako on sluša super ameriĉke bendove, dakle konzumira kvalitetnu zapadnu glazbu, za razliku od “krkana” iz zaviĉaja koji slušaju Thompsona.

 Njegova metoda “društvene kritike” je jednostavna - promatra Hrvatsku pod lupom i traţi  prljavštinu, primitivizam, glupost, gadost nad kojom bi onda mogao likovati. On ustvari ima istu mentalnu strukturu kao zadrti nacionalisti o d ĉijeg kritiziranja ţivi. Njegov habitus je izokrenuti narcizam nacionalista, koji kod njega postaje mazohizam, autoflagelacija. Oni misle da smo mi u svemu najbolji narod na svijetu, on da smo najgori. Mene je mapirao kao

desniĉara i nacionalistu. On je ljeviĉar jer je uz Pavića i Kutlu, protiv radnika i prosvjetara, a kozmopolit je, kao i daidţe, jer podrţava tuĊi nacionalizam.

Deţurni intelektualac iz kasarne

Valjda je iz JNA epistemologije i politologije nauĉio kako je nemoguć desni, konzervativni intelektualac pa piše: “Nacionalistiĉka inteligencija naprosto je contradictio in adjecto. Ili ako vam je tako lakše, ne moţeš od govna napraviti pitu. Ispalo je tako i s ovim Raspudićem, mladim i, ha, ha, urbanim konzervativcem”. I kad mu se humor olinja pra vi genij poput fra Ante naĊe naĉin da ostane u sedlu pa poĉinje ĉitateljima doslovno oznaĉavati kad je smiješno, da ĉitatelj ne propusti nasmijati se na pravom mjestu, poput onog “smijeha iz konzerve” u humoristiĉnim serijama. On misli da je urbaniziranje nemoguće mimo revolucionarne i  partijske linije. Gledana iz dubine socijalnog i kulturnog oĉaja škola za podoficire JNA izgledala je kao Oxford ili Sorbonne. Intelektualno je stoga samo ono što su starješine rekle da jest - dijalektiĉki materijalizam, preziranje “nacionalnih torova” i antiklerikalizam. Ostalo su seljaci i glupani. Ukljuĉujući Churchilla. Tekst koji je zapoĉeo bajkom, Tomić završava antiutopijom i poantom kojom me je uništio do kraja: “da smo Nino Raspudić i ja dva jedina Hrvata koji su osta li na ovome svijetu, rekao bih  popisivaĉu stanovništva da me upiše kao Apaĉa”. Ovo bravurozno završno zakucavanje  pokazuje svu razliku izmeĊu bogate imaginacije knjiţevnog velikana i ograniĉene mašte obiĉnog smrtnika, tj. mene. Jer meni, naime, nikad ne bi  palo napamet zamisliti da sam na svijetu, ili barem u hrvatskom korpusu, ostao sam s Antom Tomićem. Godi mi što sam tako znaĉajan u njegovim oĉima, pa makar i kao toliki monstrum da mu ogadim hrvatstvo do kojeg mu je inaĉe toliko stalo, kao i do katoliĉanstva i franjevaštva koje eto brani od mene. Kao i uvijek, dok jednom ne omrkne drugom ne osvane: njegov hipotetski ĉin odreknuća bio bi nenadoknadiv gubitak za Hrvate, ali istovremeno i neoĉekivan dar s neba za Apaĉe

 Aante Tomić odgovara Nini Raspudiću: Bruce Lee nikada ne bi nunčakama napao franjevce Subota, 26 Listopad 2013 20:47 Kolumna

 Nino Raspudić čudna je voćka koja je raĎala svakakvim plodovima. Mijene su mu bile zapanjujuće, kao da gledate Davida Bowieja, koji je ĉas Ziggy Stardust, a ĉas Thin White Duke, ili Senada Galijaševića koji je prošao dugi put izmeĊu Senada od Bosne do oblajhanog disco manijaka Senne M-a.

 Piše: Ante Tomić godina, Raspudić se, po duši ću priznati, ĉinio ĉistim genijalcem. Mostarski kip Bruce Leeja bio je prekrasna fora, šašava, ironiĉna, ljekovito opiĉena umjetniĉka akcija u jednome tmurnom, nenasmijanom, beznadnom, mrţnjom Kada se pojavio prije desetak

raskoljenom gradu.

Raspitajući se tada o njemu, netko mi je kazao kako mladi asistent na talijanistici iz zajebancije piše roto ljubiće pod ţenskim pseudonimom i znam i da me je to nasmijalo,  premda, iskreno, ne vjerujem da se kiĉ romanse mogu pisati bez prave strasti. To ne ideš raditi ako i sam nisi sentimentalna dušica koja će zaplakati od sreće što su se njih dvoje na kraju ipak spojili i sretno ţivjeli do kraja ţivota.

Kako bilo, sljedeća je Raspudićeva inkarnacija bila još i luĊa, na Red Carpetu se pojavio kao  biograf Marka Grubnića zvanog Modni Maĉak. Pa dobro, valjda i to netko mora, pomislio sam zbunjeno. Ja stvarno nemam nikakvih problema prihvatiti bilo ĉiji pošteni posao. Uvijek kaţem, bolje da mladić piše biografiju Modnog Maĉka, nego da se drogira. Zanimljivo je, meĊutim, da će Nino Raspudić mene nazvati medijskim plaćenikom. On je, kao, Modnom Maĉku pisao dţabe. Iz uvjerenja. Doktor ska zr elost 

Ili moţda jest... Ne znam... Bojim se, pravo da vam kaţem, to i zamisliti.  Napokon, evo nam Raspudića u svoj njegovoj doktorskoj zrelosti i intelektualnoj punini na svim televizijskim panelima o poloţaju Hrvata u Be i Ha, kao propovjednika EvanĊelja po trećem entitetu. U otrcanom habitu s prašnjavim sandalama on kvrgavim hodoĉasniĉkim štapom gnjevno šiba pogane koji se ne daju krstiti, ne prihvaćajući boţansku istinu kako našem napaćenom narodu u susjednoj drţavi nema ţive glave dok ne dobije što su i Srbi u Daytonu dobili, komad drţave, pa kolika je da je, naša je. Šireći taj politiĉki nauk prije mjesec i po se na Radio Miru u MeĊugorju za neistomišljenike, bosanske franjevce, drznuo kazati da su izdajice. Da budem sasvim precizan, a vi me slobodno provjerite na YouTubeu, rekao je

kako je meĊu franjevaĉkim ujacima na stvari “kontinuitet kvislinške politike od Ahdname (povelje koju je sultan Mehmed Osvajaĉ dao fra AnĊelu Zvizdoviću 1463., op. A.T.) do danas“. Prije dva tjedna o tome Raspudićevom sramotnom napadu na ljude koji su i  mudriji i hrabriji i  pošteniji od njega na ovome istom mjestu sam objavio jedan umjereno oštar tekst i izazvao  bujicu odgovora uvrijeĊenih rodoljuba. Kao i inaĉe kad se rodoljubi raspizde, bila je to vrlo  blatnjava bujica. Javio se, recimo, na portalu dnevno.hr Zvonimir Hodak da meni blesavome

objasni kako stvari u Bosni stoje, ali za Hodaka, ne zamjerite, odavna nemam ţivaca. Što on uopće zna o Bosni? H odakova istin a 

Pamtim kako je jednom, u drugoj polovici devedesetih, Zvonimir Hodak krenuo izlagati svoju

istinu o Bosni i Hercegovini pred MeĊunarodnim sudom za ratne zloĉine u Haagu, a njegov se klijent Tihomir Blaškić tako prepao da mu je smjesta otkazao suradnju i angaţiro pravog advokata.

O mom tekstu nešto su zatim pisali i na poskok.info, najvećoj internetskoj duševnoj bolnici u ovome dijelu Europe, ali to bih vam teško mogao rekonstruirati bez ovlaštenog medicinskog vještaka. Javio se onda u Veĉernjem listu i jedan Jurasić ĉlankom “Tomiću, brate, kaţi da mrziš Hercegovce“, ali i to sam tek ovlaš pr eletio. Amaterska psi hologij a 

“Tomiću, brate, kaţi da mrziš Hercegovce“, doduše, izvrsno zvuĉi, zaţalio sam gotovo da i sam nisam napisao humoresku s tim naslovom, no Jurasić, bojim se, nije smjerao na tu knjiţevnu vrstu. Ukazao se, aleluja, konaĉno i Nino Raspudić himself, što god himself znaĉilo kod nekoga tko se pojavljuje u mnogo kontroverznih obliĉja, da me izriba na stranici i po novina, prostoru, po

 prilici, pet puta većem od dvadeset pet redaka koje sam ja njemu posvetio. Veći dio toga samo se ne jasno dotiĉe naše teme, ili barem ja nisam shvatio što je autor htio amaterski  psihologizirajući o moji imotskim korijenima mojem školovanju u vojnoj gimnaziji JNA, mojem glazbenom ukusu i odjevnim navikama. Ovo posljednje me totalno zbunilo, zašto mi se okomio na odjeću, ali sam onda skontao kako je to sigurno zaostatak od vremena kad je  Nino Raspudić hodao za Modnim Maĉkom kao Enes Ĉengić za Miroslavom Krleţom. “Šešir? Ou, Đizis fakin Krajst!“ uzviknuo bi zacijelo zgranuto prijatelj Grubnić.  No, kada doĊemo do srţi polemike, njegove uvrede franjevaca Bosne Srebrene, Raspudić je

neoĉekivano srameţljiv. Čestiti muževi   Nije on, tvrdi, mislio na sve svećenike ovoga reda, podlo je to i pomisliti. Njegova je  bespoštedna kritika bila upućena samo nekolicini, beznaĉajnoj manjini dijelom udbaških, a dijelom promuslimanskih izroda nedostojnih kafene halje. MeĊutim, tonski snimak radijske emisije je neumoljiv, a izraz, ponovit ću ga “kontinuitet kvislinške politike od Ahdname do danas“, tvdo jednoznaĉan. Fra AnĊeo Zvizdović je za Radio Mir Raspudiću krajem kolovoza  bio kvisling, a u Veĉernjem listu ga je prošlog petka nazvao mudrim. Dobro, to se moţe razumjeti. Ĉovjek je bio meĊu svojima u MeĊugorju i poţelio im,  pretpostavljam, kazati nešto što je njima milo ĉuti, prenijelo ga je, što bi rekli, a sad se  povukao. Rekao pa porekao. Dogodilo se to i boljima od njega, a poricanje vlastitih rijeĉi i  postupaka, osim toga, nije ni neobiĉno za nekoga kao što je on. Ĉestiti desniĉarski muţevi ĉesto to ĉine, naprave svinjariju, a kasnije vrdaju i izvlaĉe se. Hrvatska politika u BiH dosta dobro ilustrira taj neobiĉni obiĉaj. Svi se rodoljubi strastveno, na djeĉje zdravlje i majĉin grob danas zaklinju kako naš politiĉki i vojni cilj 1992. nije bio podijeliti Bosnu, premda je  bezbroj dokaza da jest. Tako i Raspudić  piše kako sam ja “napisao lijepu bajku o bosanskim franjevcima i ratu u BiH, kao ujdrurmi Bobana i Šuška“. Pa što je drugo, zaboga, bio sukob izmeĊu nas i Bošnjaka, nego ujdurma Bobana i Šuška? Dobro, i TuĊman. Susret Miloševića i TuĊmana u KaraĊorĊevu, Bobanov dejt s Karadţićem u Beĉu, Koljevićevi tajanstveni noćni posjeti Pantovĉaku, stenogrami, salvete i, napokon, silna vojska i oruţje prebaĉeni preko granice, sve je vodilo promjeni, kako  pokojni predsjednik jednom reĉe, “neprirodnih granica Bosne i Hercegovine“. Okr ugli stolovi 

Onda se s nevjericom otkrilo da i Bošnjaci, suprotno oĉekivanjima, pravo dobro rukuju kalašnjikovima, a s druge strane je i meĊunarodna zajednica pritegnula TuĊmana, pa su u Zagrebu zijanili tu stvar i poĉeli se pravi blesavi.Hrvate u BiH sluţbena hrvatska vlast je  povela u jednu bezglavu ratnu avanturu, a zatim ostavila da se koprcaju na suhome, nijeĉući da ima ikakve veze s njima. Meni najstrašnije, najsramotnije poglavlje te izdaje bilo je trenutak kad se TuĊmanov stariji, Miroslav, u jednoj emisiji pohvalio kako hadezeovska vlast Haaškom sudu nije izruĉila nijednog Hrvata. “Iz Hrvatske“, naglasio je obavještajni mastermind i nitko mu u studiju nije mogao prigovoriti kako govori neistinu. Kratko prije toga televizijskog nastupa isti je taj Miroslav TuĊman, doduše, sa splitskog aerodroma osobno ispratio Darija Kordića i devetoricu iz Viteške skupine na avion za Nizozemsku, ali oni se, eto, nisu raĉunali. Kordić i Kupreškići nisu bili naši,

nego Bosanci.

Petnaestak godina kasnije Nino Raspudić hoda po okruglim stolovima i tribinama, gostuje na televizijama i radijima, gorko nariĉući za Bobanovom Hrvatskom zajednicom Herceg Bosnom i dijagnosticirajući kako se u bosanskih franjevaca, ţiveći meĊu muslimanima, “razvio štokholmski sindrom“. Ja bih, meĊutim, rekao da se psihološki fenomen identifikacije talaca s otmiĉarima primjećuje upravo kod Raspudića. Zašto bi inaĉe itko normalan navijao za  jednu politiku koja njemu i njegovim hercegov aĉkim ljudima ništa osim jada nije donijela, koja ih je iskoristila i odbacila, saţvakala i ispljunula?

Gledajući ga kako uokolo visoko nosi svjetlo istine o trećem entitetu, imam za njega samo tri pitanja. Raspudić, naravno, pretpostavlja kako bi do ţuĊe nog entiteta, dijela bosanskohercegovaĉkog teritorija gdje bi Hrvati bili svoji, valjalo doći politiĉkim putem, da se pregovaraĉi okupe oko stola, natoĉi se rakija, posluţi livanjski sir i sudţukica te se, sve uz šale i pošalice, lijepo utanaĉi podjela zemlje. Poznajući, meĊutim, visokozapaljivu narav tog svijeta, to nikad ne ispadne tako. Zemlju bez krvi nitko ne pušta. DoĊe li do toga, vaţno mi je znati, je li Nino Raspudić spreman poginuti za treći entitet? Pitanje broj dva. Ako se treći entitet, ovako ili onako, i ostvari, što će biti s Hrvatima koji su ostali na prostoru s bošnjaĉkom ili srpskom većinom? Ima li Raspudić za njih nekakav rezervni smještaj u Tomislavgradu ili Širokom, ili bi im samo prepisao nekakve lijekove protiv štokholmskog sindroma? Treće pitanje. Što nam jamĉi da će Hrvatima u trećem entitetu biti bolje nego što im je sada? Ĉisto empirijski, ima li Raspudić nekakve primjere kojima bi to potkrijepio? Ja, recimo, ne vidim da su Srbi dobili ikakvu praktiĉnu korist od one mraĉne, vuĉije drţave koju zovu Republika Srpska.

Ovo su, mislim, sve vaţna pitanja, ali zbog neĉega se ne postavljaju. Ili, ako ih netko i  postavi, naĊe se nekakav Jurasić da mu kaţe kako “mrzi Hercegovce“, ili se javi Nino Raspudić, sa zavidnim psihološkim obrazovanjem koje je valjda stekao rješavajući psiho testove u ţenskim revijama, da uoĉi kako pacijent nedvojbeno pati od “oĉajniĉke teţnje da se urbano legitimira“. Umiješa li netko emocije u politiĉku raspravu, to je uvijek neugodno i nepristojno. Zatekne vas, ne oĉekujete da će polemiĉar uzimati za argumente vaš ĉuvstveni ţivot o kojemu ne zna ništa. Emocije pripadaju pjesništvu, pa ću i ja, u nedostatku boljega, Raspudiću na ovo odgovoriti stihovima Branimira Štulića iz pjesme Daleko od istine“: Kako si glup. Kako si ohol, dragi moj.

Sudiš o mojim osjećajima. Voajerski uvid 

Ili, dobro, ne. Neću bjeţati ni od toga. Ţeli li Raspudić, a oĉito ga to uspaljuje, voajerski uvid u moj unutrašnji ţivot, mogu mu ga i dati. Ja stvarno imam mnogo zajedniĉkog, ali ne onako kako Raspudić naivno pretpostavlja, s tvrdnim muškarcima iz krševitog kraja. Volim, recimo, njihovu škrtu otresitost i izravni, bezobrazni, nemilosrdni humor. I u mojim knjigama i u novinskim tekstovima ima mnogo toga humora. On mi je jednostavno divan. Rijetko se kad

zaista tako nasmijem kao meĊu imotskim i hercegovaĉkim prostacima. Priznajem, ja sam  jedan od njih. Osjećam se ugodno i domaće u Hercegovini. Sve je tu, napokon, kao i u mojem

Donjem Prološcu, koje leţi tu odmah iza brda. Jednaki je pejzaţ, jednaki jezik i obiĉaji, stari Mercedesi i sportske kladionice, jednaka hrana i arhitektura, ako se to uopće smije nazvati arhitekturom. Draga mi je ĉak i ona Gospa koju su Hercegovci izmislili u MeĊugorju. Boţe dragi, ako ima naivĉina koji će platiti za tu  bezazlenu opsjenu, zašto ne uzeti njihov novac? Sve po mj eri 

Sve je, u najkraćem, i u Hercegovini i u Prološcu meni po mjeri, osim nacionalizma, a nisam slabić poput Nine Raspudića da ljudima govorim ono što je njima milo ĉuti. Kazat ću im ono što mislim, ali ne zato da bih se dopao svojim prijateljima liberalima, nego stoga što mi je uţasno gledati kako narod stradava. Kako trune u mrţnji. Ţelio bih nekako pomoći jer mi je  bolno doći u moj izmuĉeni i glavni zaviĉaj, koji se ĉestito najeo tek kad su muškarci otišli raditi u Njemaĉku, i ustanoviti kako su svi tamo gdje sam ih ostavio. Ma, ni pomakli se nisu.  Neobrijani, u neĉistim maskirnim prslucima, još uvijek cugaju ispred zadruga, proklinjući u Donjem Prološcu ĉetnike, a desetak kilometara dalje, u Posušju, balije. Frustrirajuće je to. DoĊeš li u Bosnu i Hercegovinu, dosta ti je pogledati u zrak. Što su zvonici i minareti viši, narod je strašnije propao. U jalovoj zemlji samo bogomolje lijepo uspijevaju. Da crkve i dţamije nisu sve krupnije i razmetljivije ukrašene, ne bi se zapravo ni primjećivalo da nije 1992. Dvadeset godina je prošlo, a svi tvrdoglavo drve po starim nacionalistiĉkim sranjima, ţiveći oĉajnim, duhovno obogaljenim, jednodimenzionalnim ţivotima. Tu ne moţeš na primjer, biti socijaldemokrat ili zeleni, panket ili hevimetalac, vegetarijanac, peder, cyber-

aktivist, šta god. Moţeš biti samo Hrvat, Srbin ili Bošnjak. Nacionalni su identiteti ugušili sve druge identitete, okrutno zadavili svaku mogućnost neĉega drugaĉijeg, boljeg. Kad je Nino Raspudić podigao onaj kip Brucea Leeja, uĉinilo se na

trenutak kako moţda u Mostaru ipak ima nekakve nade. Oskudna je ponuda identiteta bila dopunjena neĉim osvjeţavajuće duhovitim, neĉim što se zdravo rugalo nacionalnoj i vjerskoj nesnošljivosti. I zapravo je zaprepašćujuće kako je Raspudić od prije desetak godina postao ĉovjek kakav je danas. On zacijlo nalazi nekakav logiĉan kontinuitet u razvoju svoje liĉnosti, ali ja ga, dopustite, ne vidim. Ne znam kako bih povezao Brucea Leeja i treći entitet. Misli li Nino Raspudić da bi se Bruce Lee borio za treći entitet? Da bi Bruce Lee nunĉakama napao  bosanske franjevce? Glupost! Mali Zmaj to nikada ne bi napravio, a i Raspudića bi trebalo biti sram da to ĉini.

Boris Deţulović | Lijepi li su mostarski shopping-centri Zvao me jednom prilikom u dva iza ponoći Koţo da mi ispriĉa kako je onomad Mujaga doĉekivao austrijskog cara. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Ili kako je Mujaga doĉekivao austrijskog cara.

Ne znam taj, rekoh, ali rekli smo da nema više Muje. Znam, ali nije Mujaga od "Mujo", reče Kožo, nego od "Mustafa". Mustafa Mujaga Komadina - legendarni mostarski gradonačelnik, što je negdje u ovo doba prošlog stoljeća izgradio gotovo cijeli Mostar, pa u ljeto 1910. ponosno dočekao i Njegovo Carsko Veličanstvo Franju Josipa.

Elem, došao Mujagi toga historijskog dana šef carskog osiguranja iz Beča, inzistirajući da ga fijakerom povede u izvid predviđenom ćesarskom rutom. "Lijepa vam je vijećnica, tko  je to sagradio?", pitao je tako dok su prolazili pored Općine. "Ja", ponosno će Mujaga, "za samo osam godina." "Osam godi na?! Mi to u Beču završimo za četiri", nadmeno će ovaj, pa se okrene nadesno. "A šta je ovo?" "Prva osnovna škola", odgovori gradonačelnik, "ja  je napravio, za godinu dana." "Godinu?!", iznenadio se dvorski policajac. "Kod nas u Beču to bi bilo gotovo za dva-tri mjeseca!"

Iznervirao se Mujaga, ali šuti, da ne bi bilo skandala. Sve dok nisu stigli pred zgradu Gimnazije. "Unglaublich! Nikad ne bih tako nešto očekivao u Bosni i Hercegovini", zadivljeno će bečki fićfirić. "Kad je ona sagrađena?"

"Nemam pojma", odgovorio mu Mujaga. "Jutros nije bila tu."

Eh da, bio je Mujaga autentična mostarska lista. Nema više u Mostaru takvih ni u kafani, a kamoli u uredu gradonačelnika. Da ćesar danas dođe u Mostar, jednako bi se lijepo šef osiguranja iznenadio velebnim građevinama na carskoj ruti - "Unglaublich! Kad se to izgradilo?", pitao bi pred kakvim betonsko-staklenim trgovačkim kompleksom kakvoga nema ni Beč - i jednako bi mu gradonačelnik Ljubo Bešlić odgovorio: "Nemam pojma,  jutros nije bio tu." Nasmijao bi se Kaj zerov ađutant Ljubinoj šali - "eh, vi Mostarci!" - ali ovaj bi samo slegnuo ramenima. "Ne, bez zajebancije. Jutros nije bio tu."

Ne bi danas Njegovo Carsko Veličanstvo u Mostaru imalo što ni vidjeti doli velebne shopping-centre. U početku bi se, pričaju očevici, stvorili preko noći, a sad već niču i preko dana. Prije koju godinu, kažu, jedna žena ujutro ostavila kćerku u dječjem vrtiću, u parku u Dubrovačkoj ulici, a kad se poslijepodne vratila po dijete, imala je što i vidjeti: nit' u Dubrovačkoj parka, nit' u parku vrtića, nit' u vrtiću kćerke! A na mjestu vrtića ogromni tržni centar! Izvan sebe upala žena u centar, Piramida se zove, kad unutra, među svim onim dućanima - i vrtić i mala! Progutao shopping -centar cijeli dječji vrtić i sve mališane što su se zatekli u njemu!

Moj prijatelj Hodža pričao mi kako je jednom otišao u Staru bolnicu na rentgen pluća, tamo mu rekli da se vrati po nalaze za pola sata, pa preko puta popio kafu, a kad se dvije cigarete kasnije vratio do bolnice, zatekao tamo divovski shopping- centar! Ušao

Hodža bojažljivo u Mepas Mall, tako se veli zove, dobardan, dobardan, ja došo za onaj rentgen. "Jooj, nemamo vam mi rentgen",rekla mu mlada medicinska sestra, "ali na

drugom katu imamo Reebok, još je bolji."

A centar Piramida, izroni o na mjestu dječjeg vrtića, i Mepas Mall - "najveći u regiji!" - na mjestu Stare bolnice, samo su posljednji primjeri shopping-centralizacije Mostara. Rondo,

Orca, Biosfera, Mercator, Interex, niču trgovački kompleksi po gradu kao nuklearne gljive prije kisele kiše. Drugi jedan prijatelj, mostarski pjesnik Marko Tomaš, nekidan malo popio i zaspao u klupi na parku, pa se ujutro probudio na polici s Givenchyjevom kozmetikom. Odmah je, jasno, shvatio da je delirium tremens, ali je siromah mislio da je njegov.

Znanost tako češe mozak nad nevjerojatnim fenomenom - što je više u Mostaru nezaposlenih, a trenutačno ih je više od petnaest hiljada, to je više i luksuznih trgovačkih centara - iako je stvar vrlo jednostavna: ne odlaze Mostarci više ni na posao, jer se boje cijeli dan ostaviti kuću.

Stotinu godina nakon legendarnog Mustafe Mujage Komadine, što je od male trgovačke kasabe napravio gizdavi europski gradić, Mostar je za mandata Ljube Mujage Bešlića opet golemo gradilište. Umjesto gimnazija, škola, kazališta i mostova, grade se međutim tek gigantski shopping-centri. Dok se drugdje u državi ne gradi ništa doli bogomolje, crkve i džamije, u Mostaru se i toga sjećaju s nostalgijom: preko puta Mepas Malla već dobrih desetak godina stoji tako zapušteno gradilište crkve Kristova Uskrsnuća. Ne usuđuje se Isus ni uskrsnuti, da mu u prazan grob ne uvale kamen temeljac za kakav mepas-mater mega-mall.

Stoljeće kasnije, eto, od gizdavog europskog grada Mostar je opet postao tek mala trgovačka kasaba. Samo što je Kujundžiluk malo veći, dućani malo skuplji, magaze malo bogatije, a bazerdžani malo beskrupulozniji. "Lijepi li su mostarski shopping- centri, još su ljepši mladi menadžeri", pjeva odozgo rahmetli Ilijaz Delić, "a najljepši menadžer Mustafa". Pa onda: haj prošetal a Suljagina

Fata, haj prošetala do Mepasa Malla, sama Fata po Mepasu zvjera, ona traži Muju menadžera. Na kraju, jasno, nađe Muju u sedmom dućanu: "Haj Mujo, imaš Dolče i Gabanu?"

Poznati mostarski arhitekt Borislav Puljić nedavno je cijelu stvar nazvao n ovim urbicidom, ne bitno drugačijim od onoga što ga je grad doživio prije dvadeset godina. Dobro, možda malo gorim: ljepša je, jebiga, bila i ruševina Mujagina Mostara nakon tri rata, nego ovaj novi, staklen i blještav, na dvanaest rata. Jedna američka age ncija izradila je tako mapu Mostara s označenim nekadašnjim zelenim površinama danas nasutim betonom, svjedočanstvo masakra nad gradom u kojemu parkovi nestaju preko noći. Gradom u kojemu se ljudi noću ne boje parkova, već se parkovi noću boje ljudi.

I va ljda jedinim, upozorava Puljić, koji više nam ni klasični zatvoreni trg, jednu od prvih kvalifikacija grada. Kako su, u skladu s konceptom povratka te kasabe na srednji vijek, tržni centri najprije preuzeli prvotnu ekonomsku funkciju trgova, dakle trgovinu , a onda i društvenu, sa svim namještajem gradskog trga - dućanima, kafićima, baštama i

fontanama - čeka se još samo da se Mepasovi bazerdžani prvi dosjete, pa u atrij svoga

Malla, tamo između New Yorkera i Zare, uguraju i crkvu Kristova Uskrsnuća.

A eto onda i zgodne prilike da dugo iščekivani spomenik svom legendarnom prethodniku Mujagi - za koji je baš ovih dana Federacija konačno izdala blagoslov - gradonačelnik i

neimar Ljubo Bešlić, umjesto na musavom Trgu Musala, podigne u nekom od raskošnih trgova, "najvećih u regiji".

Kad je, uostalom, čuveni Mustafa Komadina po uzoru na javno kupatilo u Pešti sagradio mostarsku Banju, i ona je bila najveća u regiji. Zabilježen je i njegov čuveni govor na svečanom otvaranju 3. lipnja 1914. "Mostarci, evo vam banje !", rekao je mitski Mujaga, pola liska-pola gradonačelnik. "Kupaće gaće i dva fjorina u ruku, a ko nema para, eno mu Neretva."

Stotinu godina kasnije, umjesto javnih kupališta svečano se otvaraju tek javna kupovališta. Samo su govori ostali isti.

"Mostarci, pare u ruke", kaže tako bazerdžan Mustafa Ljubo Bešlić na otvaranju novog shopping-centra. "A ko nema para - eno mu Neretva."

Boris Deţulović: Ima li Bosne na ekavici? Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, malog Mujice opet nije bilo u školi, pa kad se sutradan konačno pojavio, učiteljica ga strogim glasom upitala gdje je bio jučer. "Nena mi teško bolesna", tužnim će glasom Mujica. "Ne bih da griješim dušu", oprezno će učiteljica, "ali to kažeš svaki put: kad god te nema u školi, tebi baka teško bolesna!" "Tačno, učiteljice", potvrdno klimne glavom Mujica. "I mi mislimo da glumi."

Što je poslije bilo s malim Mujicom, ne znamo. Vic ne kaže ništa o tome, mada ih ima nekoliko na tu temu. Jedan takav - o školi, dječaku i baki - mrtav-ozbiljan prepričao  je tako magistar Fatmir Alispahić, neumorni borac za čistoću bosanskog jezika. Usred halabuke oko teksta u kojemu se okomio na Marjana Mijajlovića, što je ono prije mjesec dana historijsku utakmicu bosanske reprezentacije na bosanskoj televiziji

prenosio na tečnoj ekavici - "jeziku genocida" - Alispahiću je, veli, sin iz škole došao sa zadatkom da napamet nauči pjesmicu Muharema Omeragića "Moja baka". "Uzmem u nevjeri ci čitanku i vidim, stvarno, pjesmicu 'Moja baka', koju napamet uče

djeca u gradu u kome je bezmalo devedeset odsto stanovništva bošnjačkog!", skanjuje se tata Fatmir. "Sjećam se koliko mi je nezgodno bilo, u mome djetinjstvu, kada me učiteljica upita da govorim o svojoj baki, a ja nisam imao baku, već sam imao nene.  Ali, to je bila komunistička Jugoslavija, kojom su harali velikosrpski nastavni programi. Desetine hiljada Bošnjaka dali su živote da nam se nene vi še ne bi zvale  bakama, da nam se bosanski jezik više ne bi zatrpavao ekavicom, da bismo bili slobodni u izražavanju svoga identiteta. Ako te slobode nema, onda su obesmišljene žrtve, onda je besmisleno sve." Na stranu što je posve nejasno zašto bi riječ "baka" bila ekavska, to zna valjda samo tata Fatmir. Na stranu čak i to što je fanatični borac protiv "bakavice" u svom tekstu pomalo nesmotreno odao strogo čuvanu vojnu tajnu o pravim ciljevima oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Pojma, naime, u Armiji BiH nisu imali da se zapravo bore kako se nene u Bosni više nikad ne bi zvale bakama. Džabe oni tako ginuli od Kladuše do Zvornika, džabe držali čuke oko Goražda i jurišali na Bihać, obesmišljene su sve žrtve, sve je besmisleno: dvadeset godina kasnije djeca im u školi uče pjesmicu "Moja baka". Jebo vas i baka i rat i ko nas ikad više u njega uvuče. Radije će nam djeca u školi učiti "Meine Grossmutter".  Ali na stranu, rekoh, to. Meni je zanimljivija druga jedna stvar s čistoćom jezika za koju se magistar mr. Propper Alispahić tako ustrajno zalaže: koncept po kojemu nije  važno ni da li mali Mujica laže, ni da li mu je baka bolesna, već je važno da on nema  baku, već nenu. Po kojemu onda nije važno ni je li Bosna i Hercegovina pobijedila, u ratu ili na utakmici s Litvom, svejedno, već je važno da mal i Mujica - u Bosni ili Brazilu - svejedno, ima nenu, a ne baku. Mr. Propper Alispahić stvar pojašnjava na  još jednom primjeru velikosrpske "bakavice" sa školom, mališanom i njegovom  bakom. "Nedavno je na Federalnoj televiziji emitiran prilog o ocu alkohol ičaru koji maltretira

malodobnog sina, iako je najbolji učenik u školi. Dječak nema majke, a čuva ga nena, koja govori o stravičnom maltretiranju unuka od svoga sina. Takvih je tuga po Bosni  bilo i biće. Međutim, u Bosni niti je bilo, niti će biti da se mu slimanske nene ili nane zovu bakama."

Naime, šta? "Naime", objašnjava Alispahić, "u tom je prilogu na FTV -u u više navrata  bošnjačka nena Munira nazvana – bakom Munirom!". Nije mr. Proppera, shvatili ste, potresla priča o nesretnom dječaku bez majke, koj ega mlati pijani otac, a čuva dobra nena Munira - "takvih je tuga", jebiga, "bilo i biće"  već ga je duboko potreslo što je u toj priči Munira nazvana bakom! Odmah je zabrinuti Fatmir dohvatio telefon i policiji prijavio slučaj pijanog siledžije čijega malodobnog sina od batina brani njegova stara baka. - Nije moguće! - u nevjerici će policajac. - Aha. Zamislite, "baka"!

Mr. Propper Alispahić ima, jasno, i objašnjenje cijelog fenomena - toga, naime, autogenocidnog refleksa koji Bošnjake tjera da Marjana Mijajlovića zovu da prenosi utakmice bosanske reprezentacije, a Muharema Omeragića da nenu zove bakom. "Za mene postoji samo jedno objašnjenje", kaže on. "Muharem se stidi našeg porijekla, jezika, tradicije, pa smatra kako je 'baka' kulturniji i napredniji izraz, jer

ako bošnjačka djeca počnu nane zvati bakama, daleko će dogurati, kao što je i Muharem dogurao, da bude korišten kao alat za diskriminaciju Bošnjaka. Odricanje od svoga, kako bi se ugodilo tuđem, najgore je samoponiženje, jer onaj drugi, za či ju naklonost se to radi, na to će gledati sa podsmijehom i gađenjem. Ta pjesma može biti samo predmet šprdnje kod Srba i Hrvata, koji će sa uživanjem gledati kako jedan Bošnjak ponižava i sebe i bošnjačku djecu!" Da odmah otklonimo sve nesporazume, ja se u potpunosti slažem s mr. Propperom

 Alispahićem. Odricanje od svoga, kako bi se ugodilo tuđem, najgore je samoponiženje. Jedini je problem što Srbima i Hrvatima u ovoj priči ugađa upravo magistar Alispahić. Koji im je vratio prevejanu, podmuklu "baku", a i z njihovih jezika prepisao tupave velikosrpskohrvatske teze o porijeklu, jeziku i tradiciji.

Ovako je to, punih osamnaest godina prije Fatmira Alispahića, u ljeto 1995, objasnio hrvatski alispahić Božidar Spitzer, dugogodišnji direktor jedne zagrebačke os novne škole: "Iako je prošlo pet godina od proglašenja hrvatske državne samostalnosti, još uvijek se ne možemo osloboditi fraza iz onog jezika. Uveli smo svoju novčanu  jedinicu, kunu, ali mi još uvijek 'nemamo ni dinara', kod nas vlada 'besparica'. Koliko  je dinar simbolizirao kolonijalni položaj Hrvatske, toliko sada kuna označava

hrvatsku samostalnost i nezavisnost. Zar se ne može sasvim jednostavno reći: nemam ni kune?"

Nije, kako vidite, problem što u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj vlada besparica,  već je problem što su i "para" i "besparica" srpske riječi, relikti kolonijalnog položaja Hrvatske. Nisu deseci tisuća Hrvata, rekao bi Fatmir Spitzer, dali svoje živote da više ne bi imali ni dinara, već da ne bi imali ni kune. Optužujući tako sunarodnjake za ulizivanje Hrvatima i Srbima - točnije onim  Velikohrvatima i Velikosrbima koji "s uživanjem gledaju kako Bošnjaci ponižavaju i sebe i bošnjačku djecu" - Fatmir Alispahić se tako sam ispostavlja ulizan, i to upravo  Velikohrvatima i Velikosrbima, s kojima tako radosno dijeli iste teorije krvi i tla. Kojima su, najzad, i komadali Bosnu, dok ju je Fatmir branio od zloglasnih baka.

"Nema Bosne na ekavskom!", autoritativno tako narodni heroj Fatmir Alispahić ispisuje rečenicu koju bi istog časa potpisali i Karadžić i Mladić. Srećom, ne pita se ni Karadžića, ni Alispahića: Bosne na ekavici ima, i zove se - da čovek ne poveruje spostvenom uvetu - Bosna i Hercegovina.

Onim pak drugim Srbima i Hrvatima, kojima je važno imaju li novca za život, a ne kako se taj novac zove - i je li onaj dječak na kraju zbrinut ili nije, a ne je li mu Munira  baka ili nena - važnije je, najzad, bilo da je Vedo Ibišević uvalio Litvi, nego na kojem ga je jeziku uvalio.

Kad "gledaju kako jedan Bošnjak ponižava i sebe i bošnjačku dj ecu", oni to - vjerujte, znam iz prve ruke - ne gledaju "s uživanjem": teško bi čovjek, naime, s uživanjem gledao Fatmira Alispahića.

Boris Deţulović: Hrvatska kraljica Mija Martina Zvao me nekian u va iza ponodi Kožo a ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho oba nodi iz kafane a ispriča vic. Elem, zamotao suri orao žoint pa se onako napušen pustio s najviše litice na planini. Obrušio se orao

olje u strmoglavom okomitom pau, svakim perom na tijelu osjedajudi blaženstvo apsolutne slobode, i ka je ved izglealo a de se tako obamro u ekstazi zabiti u ponožje, u posljenji trenutak,  jedva pedalj-dva od tla, zamahnu on krilima i odlijepi se u visinu. "Jebote, kakav sam ja kralj!", urlao

 je orao ivedi se sam sebi. Vidio to drugi orao, pa ga upitao šta mu je. "Trava, moraš probati", ogovorio mu ovaj, "čisto luilo."

Pristane omah rugi orao, zamotaju njih vojica po žoint i obruše se s litice, pa nakon nekoliko minuta bezglavog paa zamahnu krilima i u posljenji čas se olijepe o tla. "Je bote, kakvi smo mi kraljevi!", ouševljeno su onako naimljeni urlali ok su se vradali gore. Gleao sve to oozo meo, pa ih upitao šta im je. "Trava, hodeš i ti probati?", pozvali ga oni. Pristao meo, zapalio s njima žoint, pa se popeo na planinu i z ajedno s njima pustio s vrha litice. "Jel' obrooo?", pitao ga onaj orao. "Luilooo!", ogovorio ouševljeni meo u arenalinskom orgazmu, gleajudi kako mu se ponožje nezaustavljivo približava. "Pazi sa", upozori ga orao, "ka ođemo na metar iznad zeml je, ti samo snažno zamahni krilima." "Kakvim krilima, nemam ja krila!", ogovorio mu meo. "Nemaš krila?!?", u čuu ga pogleao rugi orao. "Jok ja", ogovorio meo. "Jebote, meo", na to de oba ona sura orla, "kakav si ti kralj!" Istog trenutka, kako mi je Kožo ispričao vic o va sura orla i mrkome mevjeu, ja sam viio mrku

Miju Martinu Barbarid kako gore, na samom vrhu Vran -planine, uzima žoint o Joea Šimunida i povlači zanji im, pa sa Velikoga Vrana onako naimljeni zajeno skaču u ambis, olje u  Duvanjsko polje. "Za oooom...!", viče Joe, a Mija Martina mu u ekstazi oaje: "Spremniiii!" "Tooo, Martina!", ouševio se Joe, "pušite ga, šupci, jebe nam se za Fifu i Fare, jebe nam se za kazne i otkaze!" "Kakve kazne?", pogledala ga Martina. "Pa otkaze i to", zbunio se sa i Joe, "imaš valja esetak miliona u šteki?" "Jok ja", ogovorila mu ona. "Jebote, Martina", pogleao je ovaj pravo zaivljeno, "koja si ti kraljica!"

Bosanskohercegovački Hrvati, shvatili ste, poneka su baš poput mrkog mevjea iz Kožinog vica. Nema te trave i toga žointa koje im brada iz Matice Domovine ponue, a a ga oni nede ouševljeno prihvatiti, svaki put ga junački povudi o pete i skočiti u ambis, i baš svaki put pealj -dva iznad tla shvatiti da nemaju krila, i da su ga opet lijepo popušili. I tako svaki put.

"Jebote, kakvi ste vi kraljevi!", iskreno im se ona ivi cijela Hrvatska, gleajudi kako napušena bosanskohercegovačka brada lete oozgo s Gvoza, Ljubuše, Liba i Vran -planine, pa hametice padaju po Duvanjskom pol ju. Tri Ljetopisa ne bi popu Dukljaninu bila ovoljna a zapiše koliko je hrvatskih kraljeva u posljednjih dvadesetak godina okrunjeno na Duvanjskom polju.

Posljenja je, eto, povukla glasnogovornica feeralnog Ministarstva turizma i okoliša Mija Martina Barbarid, slavna pjevačica što je onoma iz trede - nakon što je 2001. pokušala s pjesmom "Ne možeš mi ništa", a 2002. pjesmom "Nemoj anas" - 2003. konačno otišla na Eurosong s pjesmom "Ne brini". "Za om spremni! Evo, Jovanovidu, kazni i mene ako smiješ! ", spremno se ona na Facebooku soliarizira s hrvatskim reprezentativcem Joeom Šimunidem, što je skanalizirao svjetsku javnost

ustaškim pozravom pre punim maksimirskim tribinama, spremno ona tako esetak go ina kasnije opet pjeva svoj refren "ne možeš mi ništa". "Nemoj anas", pomislila je ona ljuljajudi se na rubu ponora, pa povukla dim, zapjevala "Ne brini" i samo se pustila s vrha.

Nije takve kraljice Hercegovina vijela još otkako se ono kraljica Katarina Kosača uzala u pomod katoličke brade i skočila iz Konjica u Dubrovnik. "Imaš valja esetak miliona a otkupiš slobou?", pitali je Dubrovčani gleajudi kako po ziine pristižu Turci, pa ka im je rekla a ima samo mač pokojnog muža, zaivljeno je pogleali: "Jebote, kakva si ti kraljica!" Stara je, naime, i ugačka loza hrvatskih kraljeva u Bosni i Hercegovini. Malo tko ih je u historiji zapravo tako redovito krunio - ni Jugoslavija ih nije toliko puta zajebala kao rođena brada iz Matice Domovine - pa ipak oni s bradom iz Hrvatske sveuilj spremno skaču u ponor. Ta stvar sa za om

spremnošdu upravo je savršen primjer: svaki put u povijesti ka su na svojim Facebook -profilima soliarno upisivali "Za om spremni!", bosanskohercegovački Hrvati lijepo su tresnuli o no ambisa. Četreset prve, recimo, matica ih Nezavisna Država veselo pozravila "Za om!", ovi joj ogovorili "Spremni!", a Matica ovela Nijemce, Talijane i četnike, pa bosanskohercegovačku bradu na kraju potrpala u konjske zaprege i tek pred Bleiburgom - jedva pedalj-dva iznad tla - pitala ih imaju li krila.

"Kakva krila?", gleala je brada. "Pa ostupnicu, plan be", objasnila im Matica Domovina, "recimo, ZAVNOH." "Jok mi", blijeo ogovorili oni. "Jebote", zaivljeno de na to Hrvatska, "kakvi ste vi kraljevi!" Pedeset godina kasnije opet isto: matica ih Republika veselo pozdravila "Za dom!", ovi joj odgovorili "Spremni!", a Matica im dovela kojekakve HDZ-ove, HSP-ove i ostale mazgove, pa

bosanskohercegovačku bradu na kraju potrpala u avion i tek pre Haagom - jedva pedalj-dva iznad tla - pitala ih imaju li krila. "Krila?", gleala je brada. "Da, ostupnicu, plan be", objasnila im Matica Domovina, "recimo, Europsku uniju." "Jok mi", blijeo de oni, a Matica de na to zaivljeno: "Jebote, kakvi ste vi kraljevi!"

Malo im je, međutim, i to bilo, nego vaesetak goina kasnije opet bosanskohercegovački Hrvati veselo Majci Republici odgovaraju "Spremni!", spremna je glasnogovornica Mija Martina, spreman je,

čitamo, i nekakav glasnogovornik Zavoa za zravstveno osiguranje Hercegovačko-neretvanskog kantona, spreman je dakako i HSP, spremno pola hrvatskog Facebooka u BiH, spremni komentatori hrvatskih medija i portala po Bosni i Hercegovini, a Matica Majka sve ih onako spremne trpa u

autobuse i tek pre biračkim mjestom - pedalj-dva, shvatili ste, iznad tla - pita imaju li krila. "Krila?", pogleala je brada. "Da, odstupnicu, plan be", objasnila im Matica Domovina, "recimo, svoj entitet."

"Entitet?!", blijeo de oni. "Jok mi." "Jebote, kakvi ste vi kraljevi!"

B. DEŢULOVIĆ Ostavite Hajduk na miru! Eno vam HAŠK i GraĊanski, pa s njima igrajte Pavelićevu ligu i viĉite 'Ajmo, ustaše!' Bila je posljenja srijea te zime, va ana pre proljede, i bio je vatromet za kraj: Frane Matošid je uvalio het-trik, a brat mu Jozo dodao jedan za ukupnih 9:0 protiv gradskog rivala Splita. Hajduk je

tako uvjerljivo, s četrnaest pobjea i jenim jeinim porazom, osvojio titulu prvaka Banovine Hrvatske.

Bijeli su opet bili modni, spremni a s bradom Matošid, Sobotkom, Kacijanom, Raovnikovidem i Kokezom nakon punih dvanaest godina vrate titulu prvaka Jugoslavije u Split: kao prvi u Hrvatskoj,

zajeno s rugoplasiranim i tredeplasiranim, zagrebačkim klubovima Građanskim i Concorijom, plasirao se u završnicu prvenstva Kraljevine i nestrpljivo iščekivao prvi susret oigravanja protiv slovenskog prvaka NK Ljubljane.

Do te utakmice, meĊutim, nikad nije došlo. Već sljedećeg utorka u Beogradu je potpisan ugovor o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, uslijedio je drţavni udar, pa njemaĉka invazija. Onda je 10. travnja Slavko Kvaternik  u Zagrebu proglasio Nezavisnu Drţavu Hrvatsku, a pet tjedana kasnije Ante Pavelić je u Rimu  potpisao darovnicu kojom Benitu Mussoliniju prepušta Dalmaciju i gotovo sve dalmatinske otoke. Malo tko je više mislio na nogomet. Gradski derbi te srijede, 19. oţujka 1941., ispao je tako posljednja sluţbena utakmica oba splitska kluba. Uprava RNK Split u znak protesta zbog okupacije uskoro je raspustil a klub, a Hajduk je odigrao još par prijateljskih utakmica s Kaštelanima - pripremajući se za ĉetvrtfinale hrvatskog kupa protiv Concordije - prije nego su talijanske vlasti donijele uredbu da svi klubovi imaju nastaviti rad pod okriljem Fašistiĉke partije. Uprava i igraĉi to su, naravno, odbili. Tako je toga ljeta rasformiran i Hajduk. Societa Calcio Spalato

U kolovozu će gotovo cijela momĉad Splita pristupiti Prvom splitskom partizanskom odredu i skonĉati pred ustaškim streljaĉkim strojem u Ruduši kraj Sinja. U partizane će uskoro otići i dobar dio igraĉa i ĉlanova uprave Hajduka, koji je glatko odbio posljednju ponudu Talijana, onu koja se ne odbija: da nastupe u prvoj talijanskoj ligi. Umjesto Hajduka Talijani su tako osnovali fantomski Societa Calcio Spalato, a stadion kraj Plinare po Duceovom je sinu nazvan Campo Sportivo Bruno Mussolini.

Dvije godine kasnije, nakon kapitulacije Italije, i ustaške su se vlasti upele obnoviti Hajduk i  prikljuĉiti ga prvenstvu NDH, ali i njihov je pokušaj neslavno propao: za obnovu kluba nisu uspjeli naći i privoljeti nijednog jedinog ĉlana Hajduka. Odrţana su u to vrijeme ĉak i dva turnira, uz sudjelovanje GraĊanskog, Concordije i HAŠK -a, s kojih je sav prihod bio namijenjen obnovi Hajduka. Nogomet ni savez NDH dodao je dvadeset tisuća kuna, GraĊanski komplet dresova, ali nisu ih imali kome dati. Klub je na kraju ipak obnovljen, na svetoga Duju, 7. svibnja 1944., ali na otoku Visu. Obnovljen je kao Hrvatski sportski klub Hajduk, da bi vrlo brzo kao m omĉad

 Narodnooslobodilaĉke vojske Jugoslavije - Hajduk NOVJ - s Visa krenuo u svoje prvenstvo, u posve jedinstvenu i najneobiĉniju sportsku avanturu Drugog svjetskog rata. U sljedećih godinu i pol dana Hajduk će proputovati trideset hiljada kilometara, kroz sedam drţava na tri kontinenta, odigravši devedeset utakmica. Pobijedivši, uzgred, u sedamdeset ĉetiri. Epska utakmica 1944.

Vrhunac je bila epska utakmica 23. rujna 1944. protiv vojne reprezentacije Velike Britanije,

odigrana u Bariju pred više od ĉetrdeset hiljada gledatelja: bio je to uopće najveći sportski dogaĊaj u ratnoj Europi. Vojna selekcija Britanije imala je jaku momĉad, nije to uopće bila zajebancija: igrao je Bryan Jones iz Arsenala, koji je harao predratnom engleskom ligom, bili su tu i James Merphy iz West Bromwich Albiona, viceprvaka Engleske, Andy Beatty i Tom Finney iz tada moćnog Prestona, Jimmy Rudd iz Manchester Cityja i ĉuveni Stan Cullis, legenda Wolverhamptona,  po kojemu se i danas zove tribina Wolvesova Molineux Stadiuma. Cullis se proslavio u

svibnju 1938., na posljednjoj predratnoj utakmici Engleske, u onoj ĉuvenoj pobjedi nad  Njemaĉkom 6:3 usred Berlina, pred stotinu i pet hiljada gledatelja i kancelarom Adolfom Hitlerom u poĉasnoj loţi. Cullis je zapamćen kao heroj te pobjede, iako uopće nije igrao: udaljen je iz momĉadi još u svlaĉionici, jer je jedini od igraĉa odbio nareĊenje britanske vlade da, njegujući englesko -njemaĉke diplomatske odnose, pozdravi loţu i Führera uzdignutom desnicom. Nacističke kite

Bijeli su se tako u Bari ju upisali na nogometnu kartu Europe, tamo gdje su već bili upisani Real, Barcelona, Milan, Inter, Juventus, Bayern, Olympique Marseille, Ajax i drugi velikani.

 Nijedan od tih klubova, meĊutim, nije napravio ono što je napravio Hajduk: nijedan nije odbio igrati po pravilima nove, nacistiĉke Europe.  Niti je Barcelona odbila igrati španjolsku ligu kad joj je generalissimus Francesco Franco zabranio katalonski jezik i katalonske boje na grbu, prijeteći igraĉima smrću ako ne puste finale kupa Realu s deset razlike, niti je bogami proleterski milanski Inter odbio igrati talijansku ligu kad mu je Duce promijenio slavno ime i krsti o ga Societa Sportiva

Ambrosiana. Nije veliki Bayern odbio igrati ĉudovišnu Hitlerovu Gauligu kad mu je legendarni trener Kurt Landauer, koji im je donio prvu titulu u povijesti, kao Ţidov deportiran u Dachau, niti je Schalke 04 imao problem s povlasticama kad - kao “simbol Nove  Njemaĉke”, pred kojim su umirali od straha svi klubovi Trećeg Reicha - nije izgubio nijednu  jedinu utakmicu od 1935. do 1943. Nije veliki Ajax odbio igrati u okupiranoj Nizozemskoj,

niti se veliki Olympique u poniţenoj Vichyjevoj Francuskoj pridruţio pokretu otpora: u svibnju 1945., na posljednjoj utakmici velike ratne turneje, titulom poĉasnog kluba Slobodne Francuske general Humblot je tako u ime Charlesa de Gaullea odlikovao mali, ali zajebani Hajduk iz Splita. Olympique, Ajax, Inter, Bayern ili Barcelona dupe bi dali za takvu biografiju: da i m danas, sedamdeset godina kasnije, u historiji kluba piše kako su poĉet kom Drugog svjetskog rata

odbili igrati Generalissimusove, Duceove, Führerove ili nekakve smiješne kvislinške lige, da su se umjesto toga pridruţili pokretu otpora i orali ledine sjeverne Afrike i osloboĊene Europe, igrajući sami svoj Kup europskih prvaka dok ostali velikani dudlaju kite svojih nacistiĉkih sponzora.

Belmondo kao Matošić

Stajali bi danas pred njihovim stadionima spomenici toj neobiĉnoj, ponosnoj momĉadi, iscijeĊenoj ratom, malarijom i morskim olujama, snimili bi o njima odavno već cijelu kinematografiju patetiĉnih filmova, mladi Jean Paul Belmondo glumio bi Francoisa Matošića, a navijaĉi bi o godišnjicama tih povijesnih datuma organizirali veliĉanstvene koreografije zajebavajući se s Hitlerom i njegovim poglavnicima. Hajduk i njegovi navijaĉi, meĊutim, nisu ti. Uklanjanje zvijezde

Kad je prije pet godina gospodin Pierre Boursot, predsjednik Uprave velike francuske banke

Societe Generale, vlasnika Splitske banke, u sveĉanom salonu poljudskog stadiona potpisao sponzorski ugovor s Hajdukom vrijed an dva milijuna eura, domaćini su ga odveli u uobiĉajeni obilazak trofejne sale, hvaleći se vitrinama punim velikih pehara, plaketa i medalja. Pristojni monsieur Boursot kurtoazno se divio Hajdukovim titulama, sve dok u kutu dvorane nije

zaprepašten opazio neobiĉnu neku staru plaketu s potpisom Charlesa de Gaullea. Znatiţeljnom gostu domaćini su ispriĉali povijest tog suvenira iz Drugog svjetskog rata, a on  je ostao potpuno zaprepašten. “Da ste mi ovo pokazali prije potpisivanja ugovora”, rekao je,  prema ur   banoj legendi, gospodin Boursot, “dobili biste mnogo više od dva milijuna!” Iz nekog znatiţeljnim gostima neobjašnjivog razloga, naime, Hajduk se - baš kao, uostalom, i ostatak Hrvatske - te epizode iz svoje stogodišnje biografije stidi. Iz nekog nepoznato g razloga, Hajduk se - baš kao i ostatak Hrvatske - odriĉe svoje jedine europske titule. Sedamdesetak godina kasnije, Hajduk će tako iz svoje trofejne sale ukloniti veliku fotografiju mitske utakmice u Bariju i štampati kalendare s retuširanim fotografijama igraĉa bez zvijezde na dresu, a navijaĉi će na vrhuncu historijske šizofrenije mahati zastavama s kukastim kriţem, u crnim majicama s nacistiĉkim orlom i natpisom “Hajduk Jugend”. Konaĉno, prije nekoliko dana - sedamdeset godina nakon što je mali, ponosn i Hajduk odbio biti ukras Duceove i Poglavnikove lige - školjka poljudskog stadiona odjekuje od pokliĉa “Ajmo, ustaše!”: cijela sjeverna tribina visoko diţe desnice u zrak i grmi “Za dom!”, pola istoĉne tribine visoko diţe desnice i odgovara - “Spremni!”. Što bi Benito dao da je 1941. imao takav klub i takve navijaĉe! Nitko mu više nikada ne bi mogao reći da Dalmacija nije talijanska: ni guverner Gisueppe Bastianini ne bi krio suzu radosnicu kad bi Torcida na Campo Sportivo Bruno Mussolini salutirala s desnicama u zraku i skandirala svome Duceu. Istina, dolje na travnjaku, Societa Calcio Spalato, sast avljen od  pripadnika Gioventu Italiana del Littorio, glatko bi od Societa Sportive Ambrosiane Giuseppea Meazze izgubio 0:14 i ispao iz prve tal ijanske lige, ali - kako danas znamo - ne

 pamti se rezultat, već veliĉanstvena atmosfera. HNK Ustaša

Poglavnik bi, recimo, sve dao da je imao takav klub i takve navijaĉe! Nitko mu ne bi mogao reći da GraĊanski hara Nezavisnom Drţavom Hrvatskom samo zato jer u ligi nema spl itskog Hajduka. Doduše, dolje na travnjaku, obnovljeni splitski klub - sastavljen od pripadnika splitske Ustaške mladeţi - izgubio bi od GraĊanskog 0:19, ali tko bi danas pamtio rezultat?

Pamtilo bi se kako je vjerna publika ispratila Hajduk u drugu ligu N DH do dugo u noć

skandirajući “Ajmo, ustaše!”. Posve je stoga nejasno zašto se Hajduk uopće još uvijek tako zove, i zašto Torcida danas navija za klub s takvom hipotekom. Mora, jebiga, biti strašna muka za upravu Hajduka kad sponzorima pokazuju plaketu poĉ asnog kluba Slobodne Francuske, upravo titanska mora biti  bitka u mladićima sa sjevera kad moraju navijati za klub koji je 1941. izdao i Ducea i Poglavnika, klub koji je zbog toga trajno oznaĉen kao partizanski i antifašistiĉki. Bilo je stoga mnogo jednostavnije 1991. rasformirati takav Hajduk i obnoviti ga pod nekim

drugim imenom. Dobro, ne baš kao Societa Calcio Spalato, moţda kao NK Juţna Hrvatska, ili Croatia, ili - zašto ne - kao HNK Ustaša. Najzad, kad se to već nije dogodilo, imala je Torcida u suvremenoj Hrvatskoj klub s mnogo priliĉnijom i veliĉanstvenijom poviješću - klub koji je  prigrlio i slavnu ratnu povijest HAŠK -a i GraĊanskog, trajno oznaĉen kao hrvatski, domoljubni i drţavotvorni. Mogao bi poljudski sjever za taj klub navijati bez unutarnjeg grĉa, ĉista srca i podignute desnice, zajebavajući nas navijaĉe parizanskog Hajduka fotografijama igraĉa GraĊanskog s uzdignutim desnicama za Poglavnika. Ne bi, najzad, TuĊman  i Canjuga ratovali s tribinama da su imali takve navijaĉe. Obratite se Benitu

Istina, dolje na travnjaku, hrvatski bi Dinamo od antifašistiĉkog Hajduka s Pašalićeva dva komada glatko izgubio 0:2, ali - shvatili ste već - ne pamti se rezultat, već veliĉanstvena atmosfera. A pun poljudski sjever i vjerna Dinamova Torcida do dugo u noć  skandirala bi modrima “Ajmo, ustaše!”. Umjesto toga, uprava Hajduka mora se pred gostima crvenjeti zbog njegove antifašistiĉke  povijesti, a Torcida pravdati što svojom hudom sudbom mora navijati za klub koji je Duceu, Hitleru i Poglavniku lansirao odjeb, i otišao u partizane.  Nemojte se stoga više muĉiti, skinite taj golemi teret sa srca. Ostavite Hajduk nama koji s tim nemamo problem, ostavite nam njegovu neţeljenu povijest i neţeljene trofeje, ostavite nam i  braću Kaliterna, i braću Matošić, i Bearu, i Vukasa, i Tomislava Ivića  i titulu prvaka Europe 1944/45. Eno vam Duce i Gioventu Italiana del Littorio, jebite se s njima, eno vam Societa Calcio

Spalato i Campo Sportivo Benito Mussolini kraj stare Plinare, pa tamo diţite ruke. Eno vam slavna 1943. godina , tu ste doma, nema više ni Talijana ni Hajduka, eno vam komplet dresova od GraĊanskog i dvadeset tisuća kuna od saveza NDH, pa pravite svoj klub zajedno s dvadeset pripadnika Ustaške mladeţi - ukupno toĉno toliko, zanimat će vas taj podatak,  brojala je tada Ustaška mladeţ u Splitu, gradu od ĉetrdeset tri tisuće stanovnika. Eno vam HAŠK i GraĊanski, pa s njima igrajte Pavelićevu ligu, diţite desnice za dom spremni i viĉite “Ajmo, ustaše!” . Eno vam nacistiĉka braća iz SS divizije Prinz Eugen što su s jednako podignutom desnicom tog proljeća - dok se Hajduk okupljao pred put na Vis  poubijali vaše djedove i babe oko Sinja, i s njima moţete jednu prijateljsku, sve uz “sieg heil!”, eno vam pop Momĉilo Đujić i njegovi ĉetnici što se istih tih dana šepure po splitskoj Rivi, jebite se s njima. Ne muĉite se više, skinite teret sa srca. Ostavite Hajduk na miru, netko vas je gadno zajebao: to nije vaš klub.

Boris Deţulović: Kako je Bosna zijanila Eurojackpot Zvao me nekian u va iza ponodi Kožo a ispriča šta mu se ogoilo. Ima on taj običaj, zovne u gluho oba nodi iz kafane a ispriča vic. Ili šta mu se ogoilo. Elem, kaže, naručio ja telefonom rva za ogrjev za vikenicu na Vlašidu, pet kubika prvoklasne bosanske bukovine, pa je cijeli an cijepao i slagao uz zi kude. Navečer mrtav umoran legao a spavam, ka me u va iza ponodi probuio telefonom neki čovjek - ajde, rekoh, da i tebe netko zove u va iza ponodi - a pita trebaju li mi moža rva za ogrjev. Ne trebaju, ogovorio ja i poklopio slušalicu. I?, pitao ja.

I ništa, veli on. Probuio se ja ujutro, otišao iza kude po cjepanice a upalim ped, ka tamo - nema rva! Onih pet kubika iza kude počišdeno o zanjeg ivera! Jebiga, lijepo te čovjek pitao, nasmijah se ja. Još si obro i prošao. Članove Vijeda ministara, recimo, nekidan su - usre sjenice o implementaciji sporazuma Sejid -Finci - telefonom probudili iz Bruxellesa, a ih pitaju treba li slučajno Bosni i Hercegovini četreset pet milijuna eura. "Ne treba", ogovorili sneni ministri, pa nastavili sjenicu. I šta? Ka su se probuili, gleaju oni - nema para! Nigje onih četreset pet milijuna eura, k ao da su u zemlju propali! Zapravo, kad su bolje pogledali, stvarno pare u zemlju propale. Zna se i kako se zove zemlja u koju su propale: Bosna i Hercegovina. Zbog neprovođenja sporazuma Sejid -Finci, čitali ste ovih ana, u BiH je propalo četreset pet

milijuna iz IPA fonova Europske zajenice. Zamjenik generalnog irektora za proširenje Europske komisije Joost Korte potvrio je u Sarajevu kako de EU, zbog tvroglavog izbjegavanja Bosne i Hercegovine da se dogovori sama sa sobom, sredstva iz IPA fonda za tu zemlju preusmjeriti u Kosovo, za regionalni projekt stambenog zbrinjavanja raseljenih osoba i izbjeglica. Preciznije, gotovo polovica tog novca - ukupno 23,5 milijuna eura - bit de proslijeđeno Kosovu "u smislu porške ijalogu i normalizaciji odnosa Prištine i Beograa", ok de ostatak biti potrošen na regionalni program stambenog zbrinjavanja.

Zijanila tako Bosna i Hercegovina gotovo sto milijuna konvertibilnih maraka, ali nitko se baš pretjerano ne sekira. Kao da su putem za Europu zagubili negdje par kovanica po deset pfeniga.

Prevrde ministar trezora i financija Nikola Špirid žepove, ispipava se po jakni, ali para niotku. - Pa đe si ih stavio? - pita ga negje iza Nove Graiške premijer Vjekoslav Bevana. - Jebem li ih, ne znam - odgovori onda ministar Nikola Špirid. - Sinod su bile u IPA fonu. - Kol'ko je bilo? - pita ona Zlatko Lagumžija. - Devedeset miliona. - Eura? - napravi se zainteresiran Mirko Šarovid, ministar trgovine i ekonomskih onosa. - Jok, maraka. - Bježi ba - odmahne onda sa stražnjeg sjeišta ministar Fahro. - Ja mislio neke pare! Nigdje na svijetu - baš nigje osim u Bosni i Hercegovini - četreset pet milijuna eura nisu male pare:

toliko, na primjer, iznosi nagrani fon Eurojackpota, europske lutrije. Nije, međutim, zabilježeno a  je netko zijanio jackpot zbog toga što nije implementirao sporazum s Eurojackpotom, pa nepravilno ispunio nagrani listid. Za glavni obitak na europskoj lutriji, kako znamo, potrebno je na listidu pogoditi pet brojeva, a u Bosni i Hercegovini na glasačkom listidu zaokružili samo tri.

- Imamo li Sejida i Fincija? - pita ona Željko Komšid, bez aha pratedi izvlačenje na televiziji. - Imamo - javi se Bakir Izetbegovid. - Al' su prekriženi.

Četreset pet milijuna eura, skoro sto milijuna maraka - milijardu kovanica od deset pfeniga! - točno toliko novca, na primjer, prije koji tjean Europska unija je izvojila kao humanitarnu pomod Filipinima, za saniranje katastrofalnih posljeica tajfuna Haiyan, u kojemu je poginulo gotovo šest hiljada, a nestalo vije hiljae ljui. Šta znaju Filipini šta je katastrofa! U Bosni i Hercegovini, recimo, za te pare nestala samo vojica: Sejid i Finci. A Europska unija svejeno sitničari i zajebava. Jebalo je svih četreset pet milijuna. Nije se, primijetili ste tu stvar, čulo a su o Republike Filipini za uplatu tog novca tražili a im u presjeništvu, osim Tagaloganca, Cebuanca i Ilokanca, sjedi i po jedan Bisajac i Hiligajac. Da, primjerice, Europska unija pare iz IPA fonova upladuje na žiro -račune bosanskohercegovačkih

ministara i ostalih ržavnih birokrata, vijeli biste kako bi se brzo implementirao taj, kako se zove, sporazum Sejid-Finci. Europska birokracija, međutim, neviđeno komplicira, pa malo što u Bosni i Hercegovini zahtijeva svih pet brojeva na nagranim listidima za parlamentarne i presjeničke izbore, nego još traži a se za jackpot o četreset pet milijuna eura ponue kvalitetni programi i projekti! Ja lutrije i govana!

Ima Kožo i o tome jean, ka je ono Direkcija za europske integracije V ijeda ministara BiH ispunila aplikaciju... paron, ka je Cigo ao oglas u Oslobođenju: "Ako neko ima para, nek se javi, ja imam novčanik pa a nešto iskombinujemo.".

Boris Deţulović: Kratka povijest odmahivanja rukom Sve to ionako služi samo zato a se ljuima skrene pažnja s istinskih problema ovog ruštva. Koliko puta ste proteklih goina čuli tu rečenicu? Koliko puta ste je čuli samo u posljenjih mjesecdva?

Dvojezične table u Vukovaru!, dirilica u Pakracu i Lipiku!, prava Srba!, prava manjina!, p rava rugačijih!, istospolne zajenice!, referenum o braku!, Ustav!, ustaše!, Crkva! biskupi!, zravstveni ogoj!, tiha konzervativna revolucija!, Thompson!, “za om!“, grafiti!, anonimni komentari!, hrvatska Wikipeija!… u svega par mjeseci hrvatski meiji s jene i s ruge strane rova potrošili su valja esetogoišnju zalihu teških, olovnih uskličnika pišudi o dirilici, homoseksualcima, biskupima i golobraim ustašama, a iz pozaine obje zaradene strane čuje se uvijek ista mantra tribuna takozvanog “običnog“ ili “malog čovjeka“, maloušnih proletera iz kolovorskih gostionica i sportskih klaionica, penzionera kraj kontejnera i proavačica na Konzumovim kasama, što omahuju rukama govoredi kako “sve to ionako služi samo zato a se ljuima skrene pažnja s istinskih problema ovog ruštva.“

‘Istinski problem’ Maloušno omahivanje rukom službeni je tako pozrav takozvanih nesvrstanih, koji cijelu stvar nadziru s visoka – dakle sa sigurne distance – i otamo nepogrešivo vie kako su obje zaradene strane podjenako ualjene o onog “običnog, malog čovjeka“ i njegove tjeskobne stvarnosti, pojenako aleko o “istinskih problema“ s kojim je suočena ova sjebana ržava. A “istinski problem“ je, jasno, ekonomija. Afere s dirilicom, homoseksualcima ili ustašama konstruiraju tako političke elite, a bi sakrili “istinski problem“ ili vlastitu nesposobnost a ga riješe. Svi su oni isti, korumpirani lopovi, prevaranti i kurvini sinovi koji troše našu ragocjenu historiju na prava Srba i peera, ok Hrvatska veličanstv eno propaa po teretom ivovskog uga, nezaposlenosti, bijee i siromaštva. Ima jena poučna povijesna priča o tome, o narou čije su političke elite konstruirale afere kako bi “ljuima skrenuli pažnju s istinskih problema ruštva.“ I njima se svjetska k riza dokotrljala iz Sjeinjenih Država, uništivši cjelokupnu nacionalnu ekonomiju, napunivši biroe nezaposlenima, a trotoare beskudnicima. A novine su se bavile temama za “skretanje pažnje“ – golomozgim klincima što po ziovima šaraju kukaste križeve i ratnim veteranima što razbijaju vojezične natpise. I a: referenumom što ga je te  jeseni zatražila široka koalicija esnih stranaka i raznoraznih konzervativnih i nacionalističkih uruga, a parlament raspisao za prosinac.

Zvao se, povjesničari de se sjeti ti, Das Volksbegehren gegen die Versklavung des Deutschen Volkes: Referenum protiv porobljavanja njemačkog naroa. O a, neobično je slično njemački naro te 1929. goine bio porobljen kao Hrvati anas, ovisan o multinacionalnim velikim financijskim konzorcijima što su konačno na “crni utorak“ tog listopaa prnuli u čabar, povukavši cijeli svijet u katastrofu, a njemački naro na referenum u prosincu. I čime meiji Weimarske Republike tih kasnih vaesetih Nijemcima “skredu pažnju s istinskih problema“? Hollywooskim zvijezama što kvare njemačku mlaež, izopačenim crnačkim jazzom i kratkim suknjama, skanalima s komunjarom Bertoltom Brechtom, Novom Objektivnošdu i Georgeom Groszom, što svojim crtežima ismijava njemačke nacionalne svetinje, ili Joseph inom Baker, koja otvoreno promovira golotinju i promiskuitet. Ili propagandom homoseksualnosti u skaradnom filmu Anders als die Andern – Drugačiji o rugih – jenim o prvih uopde s gay-tematikom, i doktorom Magnusom Hirschfeldom, koji predvodi pokret za ukianje zloglasnog Članka 175 weimarskog Ustava

o kriminalizaciji homoseksualnosti, što je na užas konzervativne Njemačke i inicijativu njemačkih socijalemokrata baš tih ana 1929. trebao biti ukinut.

I, jasno, žiovskom zavjerom protiv slavne njemačke nacije.

Hitlerovo oličje Svakako, ka je tih goina prvi put čekidem razbijena vojezična hebrejsko -njemačka tabla na nekom nürnberškom udanu ili berlinskoj sinagogi, nije to bilo suštinski rugačije nego ka je seameset pet goina kasnije čekidem razbijena prva vojezična tabla u Vukovaru. Ka su, naime, njemački omoljubi javno prozivali njemačke Žiove zbog manjka patriotizma i pitali ih gje su bili u Pr vom svjetskom ratu, nije to bilo naročito rugačije o anašnjih izjava hrvatskog ministra Preraga Matida o nelojalnosti hrvatskih Srba.

I nije kasnije bijesnim Nijemcima mnogo značila zgona historijska činjenica a je upravo njemački Žiov i veteran Prvog svjetskog rata, poručnik Hugo Gutmann, bio taj koji de oren Željeznog Križa okačiti na rever onog svog vojnika, mlaog kaplara što de to olikovanje nositi i ka vaesetak godina kasnije postane Reichkanzler i Führer.

Svakako, sve se to njemačkim nacionalistima nakupilo u prsima ka su u prosincu 1929. goine izašli na referendum protiv porobljavanja Njemačke. Bio je to, jasno, prije svega referenum za obijanje Youngovog plana, američke inicijative za reviziju Versailleskog sporazuma, ali u povijesti nije ostao zapamden kao Referenum protiv Youngovog plana, ved kao Referenum protiv porobl javanja njemačkog naroa. Sav je njegov pravean gnjev, sve njegove povijesne frustracije bile su saržane u tom referendumskom pitanju. I svakako, nije bilo malo onih koji su tih dana tek rezignirano odmahivali rukom – i na pokret

njemačkih homoseksualaca za ukianje Članka 175, i na javne hajke protiv umjetnika, intelektualaca i ostalih omadih izajnika, i na razbijanje žiovskih izloga, i na program nekakve minorne Nacionalsocijalističke njemačke raničke stranke, koja je u svom glupavom programu o 25 točaka najavila rješavanje “istinskog problema“ njemačkog ruštva, akle onog žiovskog. Na referenum protiv porobljavanja njemačkog naroa, uostalom, toga je prosinca izašlo jeva šest milijuna građana – manje od petnaest posto. Sasvim sigurno, lijep broj o ostalih trieset šest milijuna Nijemaca s pravom glasa što su ostali ko kude maloušno su omahivali rukom govoredi kako “sve to ionako služi samo zato a se ljuima skrene pažnja s istinskih problema ovog ruštva“ – bijee, siromaštva i milijuna nezaposlenih. Završetak ove poučne priče razmjerno je poznat. Historijska je, naime, nevolja što su “istinske probleme ruštva“ na kraju najčešde – a priča nas uči: i najuspješnije – rješavali upravo oni na koje smo tek rezignirano odmahivali rukom. Prije nego što smo ih onako visoko i ponosno poigli u zrak.

Bit će rata za sve, i više nitko neće morati trbuhom za kuršumom. Zvao me nekidan u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, otišao naš ĉovjek na peĉalbu u Siriju, pa mu tamo dali da na frontu negdje oko Bab al Hawe istovaruje municiju. Drugi dan, vidi komandant mjesne al-Kaide da svi na ramenima

nose po dva sanduka municije, na svako rame po jedan, samo naš ĉova sve veselo zviţdeći nosi  –  jedan sanduk. “Bogati, Jugoviću”, radoznalo će bradati komandant, “zašto samo ti nosiš po jedan sanduk, kad svi drugi mogu dva?” “To je zato što su lijenĉine”, spustio ovaj sanduk, pa obrisao znoj. “Ĉista lijenost, dragi moj Jašare.” “Kakva bolan lijenost?!”, na to će komandant Jašar. “Kako „kakva‟?”, odgovorio mu naš ĉovjek. “Mrsko je gospodi dva puta ići tamo-amo!” Tako, eto, danas izgledaju vicevi o Jugovićima, našim ljudima na peĉalbi, gastarbajterima našeg doba. Prošlo je vrijeme kad se s brdovitog Balkana išlo, kako se to u skladno rimovanom poludvanaestercu obiĉavalo govoriti, “trbuhom za kruhom”, daleko je vrijeme kad se odavde išlo u zapadnu Europu, ili preko oceana, u Ameriku i Australiju: nije naš ĉovjek više u inozemstvu na privremeno m radu, danas je  – mala je, beznaĉajna razlika –  na  privremenom ratu u inozemstvu.

 Neki unovaĉeni u selefije, dakle “trbuhom za duhom”, drugi kao klasiĉni plaćenici, psi rata, “duhom za kruhom” –  a svi zajedno “glavom za dupetom” –  odlaze naši ljudi iz Bos ne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i ostalih republika u graĊanski rat u Siriju kao nekad na  bauštelu u Njemaĉku. Ekonomski obrazac je isti: kao što pedesetih ili šezdesetih u Jugoslaviji nije bilo posla, tako danas nema  –  rata. Brzo će tako punih dvadeset godina da nema na Balkanu ĉestitog rata, petnaestak je godina  prošlo i od klanice na Kosovu i NATO -ovog bombardiranja Srbije, pa hiljade kvalificiranih vojnika, pješadinaca, artiljeraca, snajperista, inţenjeraca, vezista i ostale zdrave ratne snage  besposleno sviraju kurcu po birtijama i kladionicama, obilaze nesretnici s kalašnjikovima i ruĉnim bombama zemlju traţeći nekakav rat, ratić, sukob, pobunu, makar oruţanu neku  pljaĉku mjesne pošte, komšijski spor oko meĊe, braĉnu svaĊu, bilo što, samo da ţeni i djeci donesu polovni friţider, stari šporet, televizor, PlayStation ili iPhone.  Neki su, istina, otvarali svoje privatne, male ratove, ali sve je to ţivotarenje i muĉenje krajnje neizvjesne sudbine, nema od toga kruha ni televizora. Sa sjetom i nostalgijom  prisjećali su se onda Jugoslaveni zlatnih vremena kad je ovdje ratovao svatko sa svakim, nije u Euroaziji bilo

rata da je zaobišao Balkan, cijeli su najmoderniji, svjetski ratovi zapoĉinjali ovdje, i malo što su ovdje ratovati dolazili Amerikanci, Englezi i Rusi, nego su i Nijemci u ta doba odlazili u rat na Balkan!

Eh, to su bila vremena. A danas jebeni civili i za pištolj traţe dozvolu. Zolje, ose, maljutke, kalašnjikovi i protuavionski mitraljezi skupljaju prašinu po tavanima i podrumima. Neki tip iz  Novog Sada nekidan, ĉitali ste u novinama, mijenja ruski tenk T -55 za Golf “ĉetvorku”! Ne

isplati se više poštenom ĉovjeku drţati tenk u garaţi. Jedan mu graĊanski rat godišnje treba samo za gorivo i registraciju.

A onda se meĊu Jugoslavenima proĉulo da ima na Bliskom istoku ĉudesna jedna drţava, Eldorado za vojsku, Sirija se navodno zove. Bajke su priĉali ljudi što su otišli tamo –  doţivotno, kaţu, dvije hiljade eura mjeseĉne plaće, ima ih što su navodno dobili i dvije –  i uskoro su na peĉalbu u sirijski graĊanski rat krenuli prvi gastarbajteri, toĉnije gastburgerkrigeri.

Obavještajne sluţbe Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine poĉele su javljati o desecima naših ljudi što odlaze ratovati u Siriju, tko za Ashadovu armiju ili Hezbollah, tko za opozicijsku Slobodnu sirijsku vojsku ili al- Kaidu, tko za Kurde, tko za Iraĉane –   opet, kao nekoć, Udba prati naše gastarbajtere i maltretira im obitelji –   a novine su u rubrikama s osmrtnicama stale objavljivati dirljive priĉe o povratnicima iz Sirije. Toĉno šezdeset godina nakon što je Savezno ministarstvo privrede 1953. dogovorilo prvi  posao na Bliskom istoku, a splitska graĊevinska tvrtka Pomgrad zapoĉela gradnju sirijske luke Latakija, zapoĉevši zlatno vrijeme jugoslavenske graĊevinske operative na nesvrstanim gradilištima, opet su jugoslavenski radnici s kacigama na glavama krenuli put Sirije. I sve je opet kao nekad, iste su tegobne gastarbajterske sudbine, iste su priĉe: jedna iz Poljica u kladuškom selu Vrnograĉ, ĉitali ste i o njoj, ostavila muţa i dvoje djece, pa otišla na  privremeni rat u Siriju, a jedan, Srbin iz srca Šumadije, prešao na islam i upisao se u vehabije,  pa se tamo zaposlio u al-Kaidi.

Iste su teške gastburgerkrigerske priĉe, isti je ţanr, isti su vicevi. Ĉuli ste već onaj kad se Mujo vratio iz pe ĉalbe i pohvalio novim mobitelom, pa da demonstrira to ĉudo telekomunikacije nazvao Fatu iz avlije u kuhinju, “hoćemol‟ u krevet?”, a ona mu odgovorila “ne mogu, došao onaj moj konj iz Sirije”. Ili onaj kad su se u Bahariyi pripremali za kamenovanje, pa uk opavali izdajnike do pojasa u zemlju, kad je ono šef ratišta pobrojao da su  braća iz Islamskog fronta ukopali devetoricu ćafira, ovi iz Fronta al -Nusra osmoricu, junaci iz  brigada Ahfada al-Rasula bogami cijelu dvanaestoricu, a Mujo i Suljo  –  jednoga. Pa objasnili šefu: “Jest, al‟ vidi koliko njima strše!” Dolazit će, baš kao nekad, naši ratnici iz inozemstva na urlaub, za Bajram ili Boţić, donosit će djeci s Bliskog istoka bombone, ĉokolade, kekse, maskirne jakne i male djeĉje kalašnjikove, a  politiĉari će njihove oĉeve pozivati da se vrate, da svoje bogato iskustvo i znanje uloţe kod kuće, sve zlatousto obećavajući kako će jednog dana i njihova domovina biti Sirija. Bit će rata za sve, i više nitko neće morati trbuhom za kuršumom.

Ĉudnovate zgode Kristine Ć. Prije dva dana Hrvatsku je potresla dramatiĉna breaking -vijest: nestala je Kristina Ć., poznata aktivistica Stoţera za obranu hrvatskog Vukovara! Bila je navodno na novogodišnjem Thompsonovom koncertu u Vukovaru, ali kući u Split nije došla do petka naveĉer, nakon ĉega je uznemirena obitelj njen nestanak prijavila policiji. Već do ujutro Hrvatska je bila na nogama. O nestanku mlade ustašice javili su svi mediji, na Facebooku je pokrenuta stranica “Kristina Ć., uz tebe je cijela Hrvatska” i grupa “Po traga za Kristinom Ć.”, a portal Dnevno.hr bio je, kako se to od njega i oĉekuje, up to date, javljajući o razvoju dogaĊaja iz minute u minutu, sa zebnjom podsjećajući kako je Kristina nedano dobila  prijetnje smrću. Jasno, na ćirilici. “Javno prozivamo policiju i ministra Ostojića: jeste li prijetnje Kristini uopće shvatili ozbiljno?”, priopćila je nekakva GraĊanska inicijativa za zaštitu ugroţenih studenata, koja je istog dana organizirala okupljanje na zagrebaĉkom Zrinjevcu, a apelom Vladi, predsjedniku i Saboru javila se i udruga Volim Hrvatsku. “Vi imate duţnost osigurati svima nama sigurnost i  pravo izraţavanja stavova”, upozorio je predsjednik udruge Roko Šikić. Drama na vrhuncu

U dramatiĉnu potragu za Kristinom ukljuĉio se, oĉekivano, i Stoţer za obranu hrvatskog Vukovara. “Zadnji telefonski kontakt sa Kristinom je ostvaren 2. sijeĉnja oko 17 sati. U tom trenutku je razgovarala s nekim tko se predstavio kao sudionik Kriţnog puta. Nakon toga kontakt više nije bilo moguće ostvariti”, objavio je Stoţer, moleći “za bilo kakvu informaciju.” Priopćenje Stoţera prenijele su na svojim portalima i veteranske udruge, pozivajući u potragu sve hrvatske branitelje, a odliĉno obaviješteni Dnevno.hr objavio je kako iza Kristininog nestanka po svemu sudeći stoje Perković, Mesić i jugoslavenska Udba. Bojeći se najgoreg, Kristinini suborci su naveĉer najavili molivu u crkvi Marije Pomoćnice na Kneţiji, a solinski ogranak stranke HRAST za ponedjeljak, na blagdan Sveta Tri kralja, u splitskoj crkvi svetog Filipa Nerija u 11 sati i misu za nestalu Kristinu Ć.

Uskoro se s najnovijim informacijama javio i njen odvjetnik Zvonimir Hodak. “Prijatelj iz Splita zvao je Kristinu na mobitel, javila se, ali nije razgovarala, već je samo pustila da ĉuje da s nekim priĉa. Policija je  locirala signal tog mobitela pedesetak kilometara od Zagreba, i koliko ĉujem već su se uputili u Dugo Selo.” Drama je bila na vrhuncu. Tko je tajanstveni “sudionik Kriţnog puta” s kojim se Kristina susrela? Ĉiji je bio muški glas iz njenog mobitela? Je li Kristina ţiva? Dnevno.hr donosi najnoviju vijest: mobitel je pronaĊen u kleti usred šume kraj sela Brckovljani, gdje policijske snage pretraţuju teren. “Obećali su da će me izvještavati, ali za sad vijesti nema”, izjavio je odvjetnik Hodak. “Sve je vrlo ĉudno i sumnjivo.” Konaĉno, oko šest sati poslijepodne, policija je objavila kako je Kristina Ć. pronaĊena u Dugom Selu, ţiva i zdrava. “Samo da se javim, ţao mi je što se ovo dogodilo”, ujutro se naciji

obratila preko Facebooka. “Mobitel mi se smoĉio na putovanju, radi samo na punjaĉu i brzo se ugasi.”  Ne znam za vas, ali ja bolju satiru o hrvatskoj današnjici nisam proĉitao. Cijela se drţava digla na noge traţeći nestalu heroinu, policija je ĉešljala Zagrebaĉku ţupaniju, udruge i stoţeri objavile su rat Ud bi i srbokomunistiĉkoj vlasti, zvonila su zvona hrvatskih crkava, svi mediji  bez daha su pratili dramu Kristine Ć., a njoj se smoĉio mobitel. Priĉa, naravno, nije o njoj. Razmaţena curica koja je negdje u djetinjstvu pobrkala ruţiĉastu Barbie i hauptsturmf ührera Klausa Barbieja, pa zahvaljujući tehnološkim blagodatima svoga suvremenja postala nacionalistiĉka starleta, nešto poput politiĉke Ave Karabatić, posve je nevaţna. U svojoj priĉi ona je tek beznaĉajni, sporedni lik. Priĉa je to o današnjoj Hrvatskoj, duboko oglupjelom društvu koje je dvadeset ĉetiri sata svoje slavne historije potrošilo na derište što se proglasilo nestalim pa uţivalo u nacionalnoj drami.  Nije ni to, jasno, osobito neobiĉno, svi smo kao klinci bar jednom poţeljeli biti Tom Sawyer –  istina, više u trećem razredu osnovne škole, nego na trećoj godini fakulteta –   najzad, tako kako je nestala Kristina Ć. svake veĉeri nestaju hiljade hrvatskih tinejdţera, jednako tupavo sutradan objašnjavajući roditeljima kako im se smoĉio mobitel, ali sve obiĉno završi tek ćaćinim priopćenjem o sedam dana zabrane Facebooka i televizije.

Treba im ţrtva  Ne bih, recimo, ţelio griješiti dušu, ako se legendarni splitski intelektalni kruţok već negdje  javio, a ja propustio: nije, naime, zabiljeţeno da su se gnjide  javile optuţnicom protiv vukovarskog Stoţera, braniteljskih i katoliĉkih udruga, Zvonimira Hodaka, portala Dnevno.hr, poludjelih medija i same Kristine, što su policiju odvukli od potrage za dvije hiljade nestalih osoba, meĊu kojima i deset maloljetnika š to su nestali istih dana kad i mlada ustaška heroina.  Nisu se, razumljivo, javili jer i njima, kao i cijelom tom imbecilnom parapolitiĉkom freak showu, oĉajniĉki treba Ţrtva. Sve drugo imaju, imaju cijelu ţrtvoslovnu mitologiju, Domovinu u rukama srbokomun istiĉko bande, proganjane domoljube i branitelje, petu kolonu, domaće izdajnike, abolirane ĉetnike i udbaške spavaĉe što slobodno vršljaju po Raspetoj Hrvatskoj, i jedino što im nedostaje jest – Ţrtva. Brzo će petnaest godina da je otišao Ćaća Nacije i da je Vjeĉna Hrvatska dopala šaka  jugoslavenskim smušenjacima, smutljivcima, mutikašima i bezglavnicima, a sve otada još nitko od njihove zloĉinaĉke ruke nije ĉestito najebao, upisao se u Muĉenike i dao nekog smisla romantiĉnoj domoljubnoj paranoji. Kristina Ć. bila je upravo ono što toj paranoji treba –   atraktivna, crna mlada domoljupka, ikona Nepokorene Mlade Hrvatske, Bruno Bušić našeg doba, lice idealno za  plakate i majice, masovne liturgije, koncerte, zaklade i osvetniĉke prisege. Njezin je mit, meĊutim, trajao manje od dvadeset ĉetiri sata: Crnoj Heroini se, jebiga, smoĉio mobitel.  Nesretna

Ima li uopće u ovoj drţavi više ikoga da poloţi ţivot na Oltar Domovine? Što radi peta kolona, što radi Udba, što rade njeni spavaĉi? Gdje ste, p…e?

SRETNA NOVA 1914. Zvao me jednom u dva iza ponoći Koţo da ispriĉa vic. Ima on taj obiĉaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriĉa vic. Elem, uhvatio Mujo zlatnu ribicu i ona mu, sve po kanonima ţanra, dala ponudu koja se ne odbija. “Sve što ţelim”, reĉe joj na to Mujo, “jest da barem jedan dan u ţivotu ţivim kao  princ!” “Nikakvih problema”, reĉe zlatna ribica, i paf! –  odjednom se Mujo naĊe u golemoj sobi s kristalnim ogledalima i kićenim namještajem, u postelji sa zlatnim baldahinima, sav u svili i kadifi. Nije se pra vo ni snašao, kad u sobu uĊe sobarica i nosi doruĉak. “Dobro jutro, Vaše Veliĉanstvo”, reĉe ona stavljajući mu pladanj s doruĉkom na krevet, pa tiho otkliţe iz sobe. I tek što je izašla, uĊe za njom u sobu druga neka ţena, u raskošnoj krinolini. “Jesil se više probudio?”, upita ga ona. “Hajde pojedi to pa da idemo polako.” “Đe ćemo?”, zbunjeno će on. “Ferdinande dragi”, mazno će ona, “zaboravio si da danas idemo u Sarajevo!”  Neodoljivo su me na ovaj stari vic podsjetile novogodišnje ĉestitke i ţelje  bosansk ohercegovaĉke politiĉke elite, koja se ubila ovih dana smišljajući svakojaka ĉudesa za godinu što slijedi. Predsjednik Predstavniĉkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović poţelio je, recimo, da uz “više prosperiteta, blagostanja i još boljih meĊuljudskih odnosa i uzajamnog poštovanja, dolazeća godina bude i godina odluĉnog zaokreta potrebnog da bi BiH bila uspješno društvo”, “više prosperiteta, razumijevanja i tolerancije, na sreću i zadovoljstvo svih graĊana BiH” zaţelio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Ţeljko Komšić, dok je kolega iz Republike Srpske Nebojša Radmanović dodao i “odluĉan iskorak u  procesu evropskih integracija, te hvatanje koraka sa susjednim zemljama na evropskom putu”. “Bezbjedniju i pravedniju zemlju u kojoj će svi imati šanse za uspjeh” graĊanima Bosne i Hercegovine u novoj godini zaţelio je ministar bezbjednosti Fahrudin Radonĉić, dodavši i ţelju “da iduća godina bude kljuĉna u ispunjavanju obaveza na evropskom putu BiH, na kojemu neće biti zaštićenih i nedodirljivih”, dok je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić zaţelio “jaĉanje pravde i pravne drţave, socijalnu sigurnost i napredak privrede, a time i otvaranje novih radnih mjesta.” Predsjednik SDP-a rada, zajedništva,  predsjednik HDZ- a

Zlatko Lagumdţija, na primjer, zaţelio je “godinu u duhu posvećenog suţivota, jaĉih meĊuljudskih odnosa i uzajamnog poštovanja”, a 1990 Martin Raguţ “ureĊeni ustavnopravni poredak i politiku u ĉijem je središtu ĉovjek i njegovo dostojanstvo, te briga za bliţnjeg i opće dobro”. izredale se najumnije glave Bosne i Hercegovine s novogodišnjim ţeljama, sve u njihovim ĉestitkama frca od sreće, blagostanja, pravde, prosperiteta, razumijevanja, zajedništva, suţivota, tolerancije, dostojanstva, posvećenog rada, pravne drţave, socijalne I sve tako,

sigurnosti i europskih integracija.

“Ukratko, ako sam dobro razumjela”, javi se konaĉno za rijeĉ zlatna ribica, “vi ţelite da Bosna i Hercegovina barem jednu godinu ţivi kao ureĊena pravna drţava integrirana u Evropu, jake privrede, suţivota i tolerancije, bez zaštićenih i nedodirljivih?” “E, to!”, povikaše oni uglas.

“Nikakvih problema!”, reĉe zlatna ribica i paf! –  odjednom se cijelo društvo probudilo u velikoj, kićenoj dvorani ukrašenoj kristalnim lusterima i skupocjenim ćilimima. Nisu se pravo ni snašli, kad eto ti za govornicom  –  rahmetli Safvet- beg Bašagić! Jest, eno ga bogami on, pod crvenim fesom i briţno isukanih brĉina. “Poštovana gospodo zastupnici”, zapoĉe on, pa se onako šeretski nasmije, “jestel se probudili?” “Šta je ba ovo?”, gledaju se Ţeljk  o, Bakir,  Nebojša, Fahro, Zlajo, Nermin, Martin i ostali, a Safvet - beg za govornicom nastavi: “Ako  jeste, ja bih da završim ovu sveĉanu sjednicu, pa da idemo. Ĉeka nas visoki povjerenik gospodin general Oskar Potiorek.” “Đe ćemo to?”, zbunjeno će iz prvog reda Bakir. “Kako Ċe ćemo?!”, naljutio se Safvet - beg, “zaboravili ste da nam danas u vojnu inspekciju u Sarajevo dolazi Njegovo Cesarsko i Kraljevsko Veliĉanstvo prijestolonasljednik Franc Ferdinand!” Tako se ĉarobna, europski integrirana ureĊena pravna drţava iz novogodišnjih ţelja  bosanskohercegovaĉkih politiĉkih elita za 2014. godinu, ukazala kao Bosna i Hercegovina godine 1914.: a tamo najmlaĊa ĉlanica Austrougarske unije troši svoju ukletu historiju na oĉajniĉke pokušaje da se u jednoj drţavi pomire tr i konfesije i tri nacionalna interesa. “A drţavna uprava, infrastruktura, pruge i ceste?”, upitala ih, kaţe legenda, zlatna ribica. “Kultura, obrazovanje, radna mjesta? Industrijalizacija, agrarna reforma?” “Ne, ne”, sloţiše se konfesijski i nacionalni voĊe. “Za to ima vremena.” “Nikakvih problema”, odgovorila im zlatna ribica, i paf! –  odjednom se Safvet- beg Bašlagić, i Mustaj- beg Mutevelić i Šerif efendija Arnautović, i Petar Koĉić i Jozo Sunarić, i reis i muftije i nadbiskup i oba provincijala i sva ĉetiri mitropolita, cijeli saziv ĉasnoga Bosanskog sabora zajedno s vojnim guvernerom generalom Oskarom Potiorekom probudio u velikoj bijeloj

dvorani ĉitavoj od mramora i stakla. Nisu se efendije i gospoda pravo ni snašli, kad eto ti za govornicom – Denis Bećirović. “Poštovana gospodo”, zapoĉe on, pa se onako šeretski nasmije, “jestel se probudili?” “Šta je  ba ovo?”, gledaju se muftije, biskupi, vladike i Safvet -beg pod crvenim fesom, a Predsjednik Predstavniĉkog doma Parlamentarne skupštine nastavi: “Ako jeste, ja bih da vam ĉestitam  Novu godinu, da nam uz više prosperiteta, blagostanja i još boljih meĊuljudskih odnosa i uzajamnog poštovanja, dolazeća 2014. bude i godina odluĉnog zaokreta potrebnog da bi Bosna i Hercegovina bila uspješno društvo. Pa ako smo spremni, da polako prijeĊemo na glasanje o amandmanima na Ustav BiH.”

Duhovna dimenzija medicine Rijeĉ je o posljednjoj fazi pretvaranja Republike Hrvatske u straţnje dvorište seoskog ţupnog ureda. Faza u kojoj je Crkva uvedena u visoku politiku, pa u intimni ţivot graĊanina –  povratak u devetnaesto stoljeće –   sad se ispostavlja tek kao priprema za konaĉno preuzimanje Drţave kao širokog meĊuprostora.  Nije bilo tako davno kad je Hrvatska lijeĉniĉka komora upozoravala kako našim bolnicama nedostaje ĉak hiljadu specijalista, a Hrvatskoj do europskog prosjeka od 3,6 lijeĉnika na tisuću stanovnika – više od ĉetiri hiljade doktora! Pa ipak, Milanovićeva Vlada reagirala je tek kad je Ustavni sud ukinuo njenu odluku o radnoj obavezi za lijeĉnike u štrajku: od ovoga tjedna u hrvatskim će bolnicama tako poĉeti raditi “duhovnici na poslovima dijagnostike i lijeĉenja”, nadaleko poznati medicinski specijalisti u narodu poznatiji kao  – svećenici. Svećenici u hrvatskim bolnicama primat će plaću s koeficijentom 1,571, što znaĉi da će im  bruto mjeseĉna primanja, bez dodataka, iznositi 9245,94 kune. Ukratko, “duhovnici na  poslovima dijagnostike i lijeĉenja” imat će –  kako upozorava Nataša Škariĉić –  veće plaće nego kolege koji rade s otvorenim izvorima zraĉenja ili oboljeli ma od AIDS-a, u traumatologijama ili hitnim sluţbama! Veće plaće u “zemlji znanja” imat će svećenici u  bolnicama nego asistenti na fakultetima ili viši struĉni suradnici znanstvenih ustanova! Prvopriĉesnici iz SDP -a nastavljaju tako put svog historijskog o kajavanja, evoluirajući u veće katolike od Pape. Istina, od proleterskog pape Franje nije osobito teško biti veći katolik, ali u SDP-u su ĉak i manji komunisti od njega.

Sindrom ĐUU Jedno je, naime, izvirivati ispod biskupske mantije s opravdanjem da je Hrvatska

golemovećinski katoliĉka zemlja, pa uvoditi Boga u vrtiće, škole, kasarne, predsjedniĉke zakletve i braĉne krevete, a sasvim nešto drugo –  mala je, krhka razlika  – svećenike uvoditi u visokostruĉne poslove o drţavnom proraĉunu. A ne pada mi na pamet mnogo visokostruĉnijih od “poslova dijagnostike i lijeĉenja”.  Nakon ĉega zaista nema nikakve zapreke da svećenici nakon vjeronauka u školama predaju i  biologiju, da vode Institut RuĊer Bošković i ureĊuju Hrvatsku televiziju, ili, recimo, da rade kao “duhovnici na poslovima pilotiranja putniĉkim zrakoplovima”.  Na stranu sad ĉak i ĉinjenica kako ta stvar –  duhovna pomoć bolesnima –  svećeniku i inaĉe spada u opis radnog mjesta. Zašto, na primjer, i svećenici koji po zabitim planinskim vukojebinama obilaze svo je stado, zaboravljeno i od Vlade i od Drţave, takoĊer ne bi bili u drţavnoj sluţbi, recimo na plaći Ministarstva socijalne skrbi? Zašto bi oni bili osuĊeni zavisiti od milodara, dok njihovi kolege, koji istu stvar rade u grijanim bolniĉkim sobama, plaću diţu na bankomatima?

 Ni medicinski obrazovaniji od mene neće, jasno, osporiti znaĉajnu pomoć koju u procesu lijeĉenja oboljelih moţe imati snaga vjere i duhovna potpora svećenika.  Nazivati to, meĊutim, “dijagnostikom i lijeĉenjem” izravna je uvreda ljudima koji su odleţali šest godina medicine, odgulili godinu staţiranja i još tri -ĉetiri godine specijalizacije iz neurologije ili kardiologije, pola ţivota ĉitajući debele knjige i secirajući leševe iz friţidera, da bi na kraju dobili isti posao kao kolega koji od cijele medicinske izobrazbe ima tek jedan

kolegij s prve godine, “Uvod u misterij Krista i povijest spasenja”. A od kardiološke specijalizacije – mladu misu u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Ĉemincu. - Što vi mislite, mladi kolega? – kazat će tako u viziti

nad bolniĉkim krevetom na Neurologiji iskusni mentor, prekaljeni dijagnostiĉar kojega svi u bolnici zovu dr. House. - Hm. Najprije virusna infekcija, pa slabost nogu i kortinuklearnog trakta, problemi s disanjem… GBS? – nesigurno će mladi kolega u viz iti. –  Gillain-Barréov sindrom? - Dobro, dobro, paĉe vrlo dobro –  pohvalit će ga mentor. – Ali što ćemo s arefleksijom,

diskoordinacijom mišića lica i oĉitom oftalmoflegijom? - Ja bih rekao MFS  – ohrabrit će se na to drugi. - Miller-Fisher? Hm. A vi, slaţe te li se vi da je MFS? – okrenut će se mentor kolegi iza sebe. -Definitivno ĐUU – kratko će ovaj. - DJ? Dubin-Johnsonovo sindrom?!? - Ne, ne, nega baš ĐUU. - ĐUU?! - Đava uša unj – autoritativno će doktor, meĊu kolegama poznat kao veleĉasni House. –  Nema šta drugo bit.

 Ne znam, naime, što više od ĐUU -sindroma, IĐ-terapije  – “iš Đavle!”, jasno –   te posljednje  pomasti i mise zadušnice suvremenoj dijagnostici mogu ponuditi specijalizanti s bogoslovije. U potpori bolesnicima mogu, to je svakako vrijedno hvale, ali ne i drţavne plaće. Oni je, uostalom, neće zaraĊivati “na poslovima molitve za ozdravljenje”: to rade i inaĉe. Put do ozdravljenja

 Na stranu, rekoh, sve to. Na stranu ĉak i ĉinjenica da hrvatske bolnice i dalje za svoje teško ili neizljeĉivo bolesne pacijente neće imati psihologe i psihijatre, ali će imati profesionalne “duhovnike”. Moţda griješim –  od cijele medicine imam završen samo jedan semestar kemoterapije  –  ali ovako laiĉki, nisam pretjerano siguran da će onim ustravljenim nesretnicima u hodniku, s nalazom magnetne rezonance u oduzetim rukama, osobito

ohrabrujuće zvuĉati reĉenica sućutne medicinske sestre: “Naţalost, gospodine, mi na onkologiji nemamo psihologa, ali imamo zato svećenika.” Sve je to, kako vidite, zajebancija. Tako gledano, zapošljavanje svećenika –  obzirom na stanje hrvatskog zdravstva – moglo bi biti ĉak i rijetko pragmatiĉno rješenje. Ovdje, meĊutim, nije rijeĉ samo o veleĉasnom Houseu. Rijeĉ je o posljednjoj fazi pretvaranja Republike Hrvatske u straţnje dvorište seoskog ţupnog ureda. Faza u kojoj je Crkva uvedena u visoku politiku, pa u intimni ţivot graĊanina –  povratak u devetnaesto stoljeće –   sad se ispostavlja tek kao priprema za konaĉno preuzimanje Drţave kao širokog meĊuprostora.

U tom osvajanju, preciznije reĉeno kukaviĉkoj kapitulaciji graĊanskog, svjetovnog teritorija,  bolnica kao prostor ţivota i smrti – mjesto gdje je graĊanin najranjiviji i fiziĉki najovisniji o drţavnom servisu – ima upravo kljuĉnu simboliĉku funkciju i stratešku vaţnost: Hrvati moţda i neće ozdraviti, ali Hrvatska hoće. Završava tako u našoj maloj ţupi devetnaesto stoljeće i poĉinje veselo osamnaesto. Zavrtjet ćemo unatrag Francusku revoluciju, “duhovnici na poslovima kirurgije” zalijepit će nekako glavu Louisu XVI, sagradit ćemo Bastillu ljepšu i st ariju, a onda u nju potrpati sve one  prosvjetiteljske komunjare što su tvrdile da “udaljenost izmeĊu prijestolja i oltara nikad ne moţe biti prevelika”

Pravna gora: tuţni kraj legende o Kapetanu Draganu Kapetan Dragan: Hoću u svoju zemlju!”, vrišti naslov u Veĉernjim novostima, a podnaslov dodaje  – “Dragan Vasiljković iz australijskog zatvora moli Srbiju za pomoć: U Hrvatskoj će mi ţivot biti ugroţen. Stavite me u program razmene!” Stanoviti profesor Vojo Ilić iz organizacije “Srbi za pravdu i demokratiju”, ĉitam u potresnom tekstu što slijedi, redovito posjećuje Dragana Vasiljkovića –   koji u australskom pritvoru od 2006. godine ĉeka izruĉenje Hrvatskoj po optuţnici za ratne zloĉine –  i zabrinuto objašnjava kako je ĉuveni Kapetan sve uvjereniji da će ga Australija predati hrvatskim vlastima, “gde ga ĉeka presuda, a moţda i pretnja smrću”. Sam Vasiljković, ĉitam dalje, ekskluzivno za Novosti objašnjava zašto bi mu “u Hrvatskoj ţivot bio ugroţen”: “Bilo bi logiĉno da se u Srbiji moj sluĉaj razmotri, da s e Srbija dogovori sa susedom Hrvatskom kako bi me Zagreb zaštitio kao svog nekadašnjeg drţavljanina. Sada, kada se u Vukovaru javno ispoljava etniĉka netrpeljivost prema Srbima, to daje utisak da Hrvatska nije dorasla normama Evropske unije, pa bih u njoj kao zatoĉenik bio ţrtva takvih  predrasuda.” I evo nam Dragana Vasiljkovića dvadeset dvije godine kasnije kao “ţrtve predrasuda”, “etniĉke netrpeljivosti prema Srbima” i nepoštivanja “normi Evropske unije”. Mitski Kapetan Dragan, voĊa legendarnih Knindţa, iznenada se, eto, boji da će mu “u Hrvatskoj ţivot biti ugroţen”! U rimskom pravu takav se spektakularni obrat u sudnici naziva “Excipiendo reus fit actor”, a institut zamjene teze – klasiĉna slavenska pravna antiteza –  “Negatio per positionem alterius”. U Dalmaciji, kraju u kojemu je Kapetan Dragan zapoĉeo svoju blistavu vojniĉku karijeru, u tim se pak prilikama obiĉno kaţe: “Gle kurca!”

Gle, dakle, kurca: neustrašivi Kapetan Dragan –  mitski komandant slavnih “crvenih beretki”, legendarne Jedinice, anĊeo ĉuvar SAO Krajine, Rambo na straţi istoĉne granice srpstva i noćna mora hrvatskih redarstvenika, bojovnika i ustaša –  boji se da će mu “u Hrvatskoj ţivot  biti ugroţen”! Što bi rekao drugi jedan legendarni Srbin, Bili Piton –  “Ajde?!”. A kao da je juĉer bilo, kad se u noći 4. travnja 1991. u Kninu pojavio komandant specijalnih snaga Sluţbe drţavne bezbednosti Srbije Franko Simatović Frenki, pa zajedno s ministrom unutrašnjih poslova SAO Krajine Milanom Martićem u bazi MUP -a u Golubiću zbunjenim “martićevcima” predstavio potpuno nepoznatog nekog mrkog, suhog muškarca koji će od njih napraviti elitnu specijalnu jedinicu pod vioskim pokroviteljstvom Sluţbe. Neznanac je stigao iz Australije i zvao se Daniel Snedden, navodno zajeban tip, svjetski putnik, pustolov, legionar i plaćenik. Pravo ime mu je bilo Dragan Vasiljković, i to je otprilike sve što se o njemu znalo. Ostalo je, jasno, legenda.

A legenda je uskoro obišla globus Srbije, “od Tokija do Milvokija”, kako će se to muda oteĉenih od samopouzdanja svega dva -tri mjeseca kasnije zajebavati kninski specijalci na  jednom snimku iz tih herojskih vremena, na kojemu isti onaj tajanstveni tip iz Australije, u rijetkim trenucima predaha od herojskih bitaka, oko logorske vatre pjeva i svira gitaru. On je sad već legendar ni Kapetan Dragan, i da: uz sve ostalo  – a priĉalo se da je bio i profesionalni

vojnik i profesionalni fotograf, i profesionalni pilot i profesionalni nautiĉar, i bogati  biznismen i prvak u golfu i savjetnik za bezbjednost tanzanijske vojne hunte  –   on umije i  pjevati i svirati gitaru.

Tako je do ljeta 1991. dovršen mit o Kapetanu Draganu, neustrašivom komandantu koji je od  prljavog, bradatog ĉopora u Golubiću napravio specijalnu jedinicu po najvišim standardima hollywoodskog akcijskog ţanra, strašne “crvene  beretke”, popularne “knindţe”, strah i trepet “zengi” i ustaša. Pamtim dobro to proljeće, bio sam tada u Kninu, gdje je tajanstveni Kapetan Dragan, krajinski Robin Hood, Miloš Obilić i Zoro Osvetnik –  za prijatelje i suborce samo “Kep” –  šarmirao strane novinare svojom pojavom i engleskim s australskim naglaskom, na kojemu bi im s

nadmoćnim osmijehom obiĉavao govoriti kako im “ne moţe reći tko je on zapravo, jer bi ih morao ubiti”. Pamtim dobro, jer sam tada bio i u Beogradu, gdje su se o prvom srpskom superheroju iz

ratova devedesetih raspredale najfantastiĉnije ratne legende. Groupies Kapetana Dragana –   junaka ţenskih snova i ustaških košmara –  u beogradskim mu novinama posvećuju cijele erotske ode, u anketama je najpopularniji Srbin poslije patrijarha Germana, na trafikama se

 prodaju stripovi o Kapetanu Draganu i “Knindţama”, ispred robne kuće BeograĊanka Baja Mali Knindţa uz harmoniku pjeva “Što se ono tamo ĉuje, ko to peva u ravnici?/To su, majko, hrabri borci, to su Knindţe Krajišnici!”, a na štandovim a u Knez Mihajlovoj nude se majice s Kapetanovim likom i kasete ocvalog Bore Drljaĉe –  “Svi smo ĉuli ovih dana za Dragana Kapetana/Krajina ga slavi naša, on je brani od ustaša”. Eh, to su bili dani!

Da li, naime, zbog toga što je bio mlaĊi i luĊi, Ċavo će ga znati, tek te jeseni, dok se bavio drţavnim udarom protiv Milana Babića, nije mu smetala “etniĉka netrpeljivost u Vukovaru” –  u kojemu su za to vrijeme “osloboditelji” strijeljali zarobljenike iz vukovarske bolnice –  ali  bogami ni “ĉetniĉka netrpeljivost” u Kninu: niti je zatoĉenike koje su njegovi “knindţe” muĉili i ubijali u zatvoru na kninskoj tvrĊavi doţivljavao “ţrtvama takvih predrasuda”, niti mu je to tada odavalo utisak kako SAO Krajina “nije dorasla normama Evropske unije”. Iz nekog razloga, eto, u ono vrijeme  –   kad ga je dva-tri tjedna nakon devetomartovskih

demonstracija Frenki Simatović pozvao u beogradski hotel Metropol, pa mu na stol u ćošku  bacio ponudu Jovice Stanišića da u Kninu osnuje specijalnu jedinicu krajinskog MUP -a  –  nisam legendar nog Kapetana Dragana ĉuo da se ţali kako će mu “u Hrvatskoj ţivot biti ugroţen”. Ni kad je svoje “crvene beretke” s logistikom Miloševićeve Sluţbe vodio u bitke  protiv ustaša po Dalmaciji, Lici i Baniji –  pokazujući ovlaţenim novinarima i snimateljima kako gore hrvatska sela  – nisam ga ĉuo da se ţali Srbiji kako ga u Hrvatskoj “ĉeka pretnja smrću”. A naroĉito se u to slavno vrijeme, dok je vjerno sluţio Martićev projekt pripajanja Krajine matici Srbiji  – dao sam si truda i temeljito prouĉio arhivu –  nije ĉulo Dragana Vasiljkovića kako oĉajniĉki poziva da ga “Zagreb zaštiti kao svog drţavljanina”.  Nisu se te stvari ĉule, jer se neustrašivi Kapetan Dragan i Hrvatskoj i smrti prezirno smijao u lice. Nisu mu tada ni jedna ni druga mogle ništa, jer je bio brţi, jaĉi i lukaviji. Nisu se tako te stvari ĉule ni kad je beogradskim novinarskim grupijima pozirao poput ameriĉkog specijalca, muda nateĉenih od samopouzdanja, išaran kamuflaţnim bojama –  na tenku ili na poligonu, s lubanjom u ruci ili Vojislavom Šešeljom u k adru  –   ni kasnije, kad je Hrvatska podigla optuţnicu i zahtjev za njegovo izruĉenje, a šmeker u havajskoj košulji na beogradskom se aerodromu suvereno kurĉio kako je hrvatskoj ministrici pravosuĊa Vesni Škare -Oţbolt poslao  pismo s brojem svog mobitela i porukom da mu pošalje novac za avionsku kartu. Umjesto toga, ĉulo se samo kako pred televizijskim kamerama hrvatsku gospoĊu ministarku sarkastiĉno moli “samo malo vremena da se vakciniše protiv besnila”. “Jer to je jedino što me  brine: Hrvata se ne plašim sigurno!”, šeretski je svojim novinarskim grupijima dobacio legendarni Kapetan Dragan, ulazeći u avion na letu za legendu iz koje je i došao. Tamo u legendi, u gradu Perthu, Dragan Vasiljković se uskoro smirio, sredio i oţenio,  posvetivši se biznisu, golfu i   yachtingu. Sustigle ga u to i godine, a onda bogami i odluka australskih vlsti o izruĉenju Hrvatskoj. I odjednom, eto mitskog Kapetana Dragana dvadeset dvije godine kasnije kao “ţrtve predrasuda”, “etniĉke netrpeljivosti prema Srbima” i nepoštivanja “normi Evropske unije”, eto voĊe legendarnih Knindţa gdje se iznenada boji da će mu “u Hrvatskoj ţivot biti ugroţen”! Eto ga, najzad, kako kumi maćehu Srbiju “da se dogovori sa susedom Hrvatskom” kako bi ga “Zagreb zaštitio kao svog nekadašnjeg drţavljanina”. Gle, rekoh, kurca: excipiendo Serbus fit Croata!

Sad, kad ga u Hrvatsku umjesto Frenkija i Jovice Stanišića šalje australski sud, kad će tamo Qantasovom biznis-klasom, umjesto razdrndanom kampanjolom JNA po podlokanim  planinskim drumovima  –   i kad ga umjest o negostoljubivih banijskih vukojebina, napuĉenih

do zuba naoruţanim “zengama”, ustašama i stranim plaćenicima, ĉeka klimatizirana dvorana šibenskog suda i par sredovjeĉnih civila i ţena iz Ţupanijskog odvjetništva –  legendarni Kep,

krajinski Robin Hood, M iloš Obilić i  predrasuda i manjak evropskih normi!

Zoro Osvetnik cmizdreći se ţali na višak hrvatskih

Tuţnijeg kraja jedne legende ja nikad nisam ĉuo. Oĉekivao bi ĉovjek, jebiga, da onaj srpski heroj iz devedeset prve –  junak Duginih reportaţa, Bijelićevih TV- dnevnika, postera, stripova, narodnih dvanaesteraca i Drljaĉinih pjesama –  na kraju guslarskog epa bane u šibenski sud, pa prkosno pred ustaškom sutkinjom i zamjenicom ţupanijskog tuţitelja razdrlji svoju havajsku košulju i poviĉe: “Pucajte, ustaše, je bale vas sve vaše etniĉke netrpeljivosti i predrasude, ţivela SAO Krajina, ţivela Srbija, ţivele evropske norme!” Kad umjesto toga  –   mitski Kapetan kumi za milost i moli Srbiju da mu pomogne. Boji se strašni Kep hrvatskog pravosuĊa i predrasuĊa! Plaĉi, sav remena srpska istorijo, u usta te ona

laţljiva jebem! Gdje je sad Bora Drljaĉa da zapjeva, “Svi smo ĉuli ovih dana/za Dragana Kapetana/Krajina ga slavi svuda/brani je od predrasuda”? Gdje je Baja Mali Knindţa, “Što se ono tamo ĉuje/ko to kuka u sudnici?/To su, majko, hrabre Knindţe/i njihovi odvjetnici”! Okreću se u grobu major Gavrilović i vojvoda SinĊelić, okreću se Banović Strahinja i Hajduk Veljko, i Kraljević Marko i starina Novak i mali Radojica, okreću se i Miloš Obilić i Milan Toplica i Ivan Kosanĉić i Jug Bogdan i svih devetoro braće Jugovića, slavni je srpski panteon  poput ringišpila na seoskom vašaru, okreću se i vrte kosti u aleji srpskih heroja kao u centrifugi veš-mašine: gde bi bila, nesrećna Srbijo, da su ti se tako ponašali legendarni kapetani?

Šta bi ostalo od tvoje istorije da se, recimo, Kapetan Koĉa –  kad su ga ono Turci zarobili kod Brzaske  – ţalio beĉkom dvoru kako se “u Tekiji javno ispoljava etniĉka netrpeljivost prema Srbima, što daje utisak da Otomansko carstvo nije doraslo normama Francuske graĊanske revolucije, pa bih u njemu kao zatoĉenik bio ţrtva takvih predrasuda”? Mitovi i legende, kako vidimo, nisu više što su bili, borci za slobodu danas se u Srbiji zove advokati. Ostavi se, Bajiću Radoše, romantiĉnih televizijskih epova i s nimaj uzbudljivu srpsku sudsku dramu, “Pravnu goru”. Ostavi, Srbijo, herojske deseterce UNESCO -u i svjetskoj nematerijalnoj baštini, ostavi gusle i dohvati se plajvaza, ţalbi, molbi, apela, peticija, dopisa, priziva, predstavki i taksenih maraka, pa zagusl aj “Ekstradiciju Kraljevića Marka”. “Poranio Marko u neĊelju u neĊelju prije jarkog sunca  pokraj mora Urvinom planinom.

OnĊe Marko saktisa oruţje onda trţe divit od pojasa a iz dţepa knjige bez jazije. Knjigu piše Kraljeviću Marko: “Ko goĊ doĊe Urvinom pla ninom meĊu jele studenu bunaru da upita za deliju Marka neka znade da je deli-Marko dopadnuo Turkom u okove u okove sve od predrasuda

i etniĉke netrpeljivosti