PROF. DR ING. BORIS APSEN'
REPETITORI J.
VIŠE MATEMATIKE. III Treće
DIO
izdanje
'11EHNICKA KNJIGA ZAGREB 1965.
SADRZAJ :§
1. DETERMIN ANTE l.
l
Općenito
l l 6 14
2. 3. 4. 5. 6.
Determinante drugog reda Determinante trećeg reda Determinante viših redova Svojstva determinanata Operacije s determinantama a) Množenj e de te,rmin,ana,ta b) Kvadriranje det•ermLn:anata 7. Matrice
'§
17 20
20 20 21
2. VEKTORI U PROSTORU. VEKTORSKA ALGEBRA
23
Općenito o vektorima i skalarima . Prostorni pravnkutni koordinatni srustav, koordinatne osi ravnine _Komponente vektora. Njegova duljina i smjer Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora Vektorski ili vanjski vrodukt dvaju veMora Zbroj vektora poliedra Višestruki produkti vektora . a) Umnožak skalarnog p•roduk,ta dv.aju vektora i trećeg vektor1a b) T1rostruki skalarni pro:d!l.lik•t e) Tro·strukd vektorsk,i produk,t d) e e lt v er o ,s, t ·r u k ,j s k .a l a r n il p .r o d lU k t e) Cetverostrukd veklto.rsk,i produkt 8. Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
§
3. ANALITICKA GEOMETRIJA U PP.OSTORU. PRAVCI I
l.
Općenito
RAVNIN~
.
2. Pravac a) Jedn.adž,be pravca k•roz jednu za,danu tačku b) Pravac kroz jednu zadanu taeku pTedočen SVOJ•lffi or,to.gon,aln,im 'P'rojekcli.,j.ama u dvije koorrdrim.a
23 24 25 31 37 46 47
47 47 50 52 53
54 60
60 60 60
63 65 67
v
3. Dva. pravca .
Kut
dvaju
pravaca
b) Uvj ert oikoanlitostli dvajlll P!l"•avacra e) Uvjert :pall"ralelnosrtd dva~u pravaca d)Sjec1ište dva;j•u. p'I"av•aca 4.. Ravnina
oblik
Jednadžba d) Jednadžba
73'
74 7·&
d) Ud.a~:je111ost t.ač!ke od il."i3V'llline e) Jednadžib•a ll".avnrine ru se.gmen•tnom f)
r.avnli.ne
h) Jednadžb•a
ravnine .r.avnrine
obiiiku jednu rzadanu t•ačku k~roz tr1i zadane rtačke u !lHlHr.ame.tall"'s.kom oibliiku
k:roe
77 78 79' 79 OO ~
5. Dvije ravnine
a) K u•t d v liju J:'ravnđ. n•a b) Uvjert o!komlitos,tli dvliiju .r1a
82 82 82 85
8. Sjecište triju ravnina
86'
7. Pravac i ravnina .
87
rpr:a v c•a ~ r.a.vnli.ne b) U!Vje:t paT.ale,lnolst
a) K u t
e) Uvjet
i
l!'tavn.ine :ravnline
oko:m1ito1s•tli ,p.r,avca ti !pcr'a'VC'a ri r•avnine pll"av.a.e leži u ra•vnrin.i
d) Ptrobodis'te e) Uvjeti d,a
4. FUNKCIJE DVIJU I VIŠE IN!EzAVISNIH PROMJENLJIVIH
l. Općenito o funkciji dvi.Ju promjenljivih. Njeno geometrijsko značenje i neprekinutost 2. Plohe drugog reda .
a)
Općenri•to
o
cploh•am.a
b) TII'oosni elipsodd e) D
d)
Jednokrni>lnđ.
troo'Snli
dll'ru.gog
reda
hi.perboloid h.iperbolo1id
e) Eliptd.čkli
.paii',abolotird f) Hiiperborlni piU:raibololid
3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
VI
70' 70'
73
a) No:rmal ni ili. Hes se o v o lb Hik: j edna>džbe ra
6" 611 69
ili sedl·aS•ta ploha Parcijalne derivacije funkcije dviju i više promjenljivih Geometrijsko značenje parcijalnih derivacija funkcija dviju promjenljivih JednadžbJ tangentne ravnine l normale na plohu Parcijalne derivacije viših redova · Totalni diferencijal funkcije i njegova primjena Totalni điferencijaU viših redova Totalni diferencijal složenih funkcija Parcijalne derivacije složenih funkcija više promjenUivih
87 88 88' 89 110' D4
94 98 98' 99' 102
IM llll'
113 120
125 127 134 137 142 145 14R
11. Derivi.ranje fmplicltnih lankciJa . 12. Pa.rametarski oblik funkcija dviju nezavisnih promjenUivih i njihovo đeriviranje 13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije dviJu i više nezavisnih promjenljivih . , . 14. Primjena Taylor-ove formule za približno rješavanje jednadžbi 15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviJu i više promjenljivih a) Pojam eks>trema pr>a'vog netpra>vog b) Nužn>i uvjet za e!ks:trem e) Dovoldnti uvjett za e>ks·trem d) V e z a>ni ck,s,trem:i 16. Geometrijske primjene parcijalnih derivacija a) S lin g u l arn e ta č ke ravn lih ik rd. vu 1\j•a bl Ovojnica (anvelopa) famiiH.je ravntih k:r·i v u l j a §
5. VISESTRUKI ODREĐENI INTEGRAL! I NJIHOVA PRIMJENA l. Dvostruki integrali a) P o j a m, g e o m e t tr i j 1s k o b)
S.rednja
vrdjednost
z n ta
č
e n j e ti dvots:rttrukog
rarčuiilanje
iiil>teg:r.ala
2. Trostruki integrali 3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima a) P o J,a .r n e ktoordlin,a·te b) Opć>i ~
slučraj
169 175 179 179 180 181 193· 201 202 206 212 212 212 227 228 232
232 235 238
o p ć li
245 245 247 249
sl u
č
ra j
5. Primjena dvostrukih i b-ostrukih ingtegra.la a) Po v.rršt nra r·a v n i h lli. k o vra b) M·a.sa ravnih likova e) S.tatričkd momenti ikoordinarte :teždšta ravnih likova d) M o m e n t ·i t rom o s ti (i n T e i d e) l i k o v a e) Komplanacija (od.ređliv,anj.e površine) ploha f) Masa koo·rd-ina:te teži~t.a ploha g) Ma·sa i k·oordrinate težiš.ta h-j eJ a h) Momenti tromo•sti (inerc·ije) td.j el a
e
§ 6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERIVIRANJE I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU
l. Pojam parametra lntegrala 2. Deriviranje lntegrala po parametru 3. Integriranje integrala po parametru § 7. !EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE §
165
Elliptlčke
koorddnate 4. Zamjena promjenljivih u trostrukom integralu a) Clil i n dri·čk e koordinate b) KiUgl
e)
IM
250 250
252 254
257 263 268 271 274
281 281 281 286 287
8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE. EULER-OV MULTIPLI-
KATOR
295
vn
§
9. KRIVULJE U PROSTORU
l. 2. 3. 4. 5. 6• . 7. 8. 9. 10.
.Jednadžbe prostornih krivulja .Jednadžba tangente na prostornu krivulju .Jednadžba normalne ravnine na prostornu krivulju Rektifikacija i masa prostorne krivulje . .Jednadžba oskulacione ravnine . . . . . .Jednadžba prostorne krivulje u vektorskom obliku Zakrivljenost prostorne krivulje ; . . . . . . . . . . Glavna normala. Binormala. Rektifikaciona ravnina. Osnovni t.robriđ Torzija prostorne krivulje Frenet-ove formule
§ 10. LINIJSKI (KRIVULJNI) ·INTEGRAL!
. l. Linijski integrali po ravnoj .krivulji 2. Linijski integrali po prostornoj krivulji
30~
303 307 308 308 312 316 317 320 326 330 332:
332 343
§ ll. PLOšNI INTEGRAL!
347
§ 12. VJEZA IZMEĐU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA
358:
l. Green-ova formula 2. Stokes-ova formula 3. G111uss-ova formula § 13. VEKTORSKA ANALIZA
358 365· 371 ·379'
•1. Usmjerena
đerivacija. Gradijent skalarne funkcije U (x, y, z) 379 2. Potencijal 387. 3. Vektorski oblik Gauss-ove formule. Dive~gencija vektorskog polja 391 4. Vektorski oblik Stokes-ove formule. Rotor vektorskog polja. Potencijalno polje sila. Određivanje potencijala .. 397 5. Operatori \l - nabla i Ll delta i njihova primjena. u vektorskim računima 40*
§ 14. SUSTAVI OBICNIH DIFERENCIJALNIH JEDNADZBI
43~
§ 15. PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE
441!.
POPIS NAJVAZNIJIH FORMULA
453
VIII
\
§ l. DETERMINANTH
l.
Općenito
" Determinante su brojčani izrazi, koji su gradem prema odredemm pravilima, te predstavljaju pojednostavljeni način pisanja stanovitih matematičkih izraza. Jedna od prim]ena deterrninanata je rješavanje linearnih algebarskih jednadžbi. Rješavajući sustav od dvije linearne algebarske jednadžbe s dvije nepoznanice dolazimo do determinanata drugog reda, koje imaju dva retka i dva stupca; sustav od tri linearne algebarske jednadžbe s tri nepoznanice vodi do dcterminanata trećeg reda, koje imaju tri retka i tri stupca, i t. d. Promotrimo posebno pojedine vrste detcrrninanata.
2. Determinante drugog reda· O tim determinantama već smo govorili nav\ldeći metode nesavanja sustava linearnih algebarskih jednadžbi s dvije nepoznanice (vidi Repet. element. matematike, I, § ll). Ponovimo ukratko već rečćno, pri čemu koeficijente nepoznanica označimo slovom a, kojemu dodijeliino dva indeksa: prvi indeks označuje redni broj retka, u kojem se nalazi dotični član jednadžbe, a drugi indeks označuje redni broj njegova stupca. Prema tome, sustav od dvije jednadžbe S dvije nepoznanice X i y glasi:
aux a"x
+ a.,y
+ a"y
= b, =
b,
Riješivši taj sustav po bilo kojoj metodi, na pr. dobijemo za nepoznanice slijedeće izraze :
v=
X=
načinom
au al\
Izraz, u nazivn1cirna ( a,.a.,detenninante drugog reda:
1
a,.a~,J
B. ~: aepetlfmij vt!le matematike -
Dio
možemo
m.
.
jednakih koeficijenata,
b,-b,. a., au - au . au
simbolički
prikazati u obliku
1
do koje dolazimo tako, da jednostavno prcpišemo koeficijente nepoznanica onim redom kako dolaze u jednadžbama zadanog sustava. Ta determinanta zove se determinanta zadanog sustava jednadžbi, a čitamo li gornju jednakost s desna na lijevo, vidimo i načip rješavanja te determinaote: determinanta drugog reda računa se tako, da se množe u križ članovi, ili, kako se obično kaže, elementi determinante, pri čemu se drugi umnožak dodaje prvom s protivnim predznakom, kako se to vidi iz sheme, a također i iz gornje jednakosti. I oba brojnika u izrazima za x i y možemo prikazati u obliku determinanata, koje d(>bijemo iz determinante sustava
+
X
L\=
l
a .. a"
a,. a.,
tako, da za brojnik nepoznanice x zamijenimo stupac njegovih koeficijenata a,. i au članovima b, i b., koji se nalaze na desnim stranama zadanih jednadžbi, a za brojnik nepoznanice y zamijenimo u determinanti drugi stupac, koji čine koefi~ cijenti te nepoznanice, istim članovima b, i b,. Dobijemo:
l b,b, au l au lau au l a,,
b,a,.- a,.b, x= auaaa- auau
anb,- b,a., y= . auau- a ua&,
l
b,
a" au b. a .. , au a.,
= ,a,·,
a21
Kako se vidi iz tih jednakosti, determinante, koje su u brojnicima, rješavaju se po istoj gore navedenoj shemi, t. j. množenjem u križ. Promotrimo pojedine slučajeve, koji mogu nastati pri rješavanju sustava od dvije linearne algebarske jednadžbe. Promatranje tih slučajeva popratit ćemo njihovim geometrijskim tumačenjem, jer svaka linearna jednadžba predočuje geometrijski pravac u ravnini XY, pa se rješavanje sustava od dvije linearne jednadžbe s dvije nepoznanice svodi geometrijski na određivanje koordinata presjecišta tih pravaca. · Primijetimo, da gore napisane jednadžbe za b, :::f: O i b, :::f: O čine tako zvani nehomogeni sustav, a kad je b, =O i b,;= O homogeni sustav jednadžbi. Promotrimo posebno ta dva sustava. I. Nehomogeni sustav aux
+ -a.,y =
a,,x
+ a"y
b,
= b.
a) Neka su determinanta sustava nule.
lt :::l x·=la" a,. l' a., a ..
a
y
l l = l::: :::l a" b, au ba
1--------+
i obje determinante brojnika.
U tom slučaju ima sustav jedno rješenje x = x 0 , y = y.,. Geometrijski to znači, da se pravci'sijeku u točki S(x., y,).
2
različite
:od
Na pr.
p1 = 9x- 6y + 54 = O p,=:2x+ y - 2=0 -54 Xo
2 9 2
=
-6 l -54 + 12 -42 -6 = 9+12=-u=-l
9 -541 ~--2-:--' = 18 + 108 y.=,~ 9+12
12
=
-11
Presjecište S ( - 2, 6).
126 21
=
6
b) Neka je determinanta sustava čite
Sl.
Vidi sl. l. ~ =
I
O, dok su determinante brojnika razli-
od nule, t. j. Ll
=
l1 a" au
a,. a ..
l=
O
Odatle
t. j. koeficijenti od x i y su razmjerni (proporcionalni). U tom slučaju.'dobij~o: b., a,. b, a •• Xa=
o au b, au bo
Y•
=
o
l=
b,a,, -
au/Ja'
o
.
l = a.,b, -o b,au
Kako dijeljenje s nulom nema smisla, sustav jednadžbi nema rješenja.
Razmjemost koeficijenata od x i y znači geometrijski, da su pravci usporedni, pa se ne sijeku, ili, kako se često kaže, sijeku se u beskonačnosti, jer je . b,a,.- a,.b, 1 JJmx=zm =oo 6-+0
A-+0
~
i analogno
lim y = oo, 6--+0
kad su brojnici
različiti
od nule. 3
'Na pr.
p, ""' 2x - y - 3 = o Pa ""' 4x- 2y + 8 = O
xo=ll
-ll
3 -8 -2 2 4 -2
Yo =
X Sl.
2
__:__6-8
-14
...:..11==-m=-o-;
l~ o-~1 = -16-12 -28 O =-o-
Vidi sl. 2.
e) Neka je determinanta sustava 6., a Jednake nuli, t. j.
također
obje determinante brojnikl
ili
a11
a,,
ili
b;= h.
ili
au b, 'au= b.
a odatle je: Svi koeficijenti zadanih jednadžbi su razmjerni, t. j. jedna je jednadžba dobivena iz druge tako, da je pomnožena nekom konstantom, drugtm riječima, nemamo dvije jednadžbe, već samo jednu, ili, kako se kaže, imamo dvije linearno' zavisne jednadžbe; geometrijski to znači, da nam je zadan samo jedan pravac. U . tom je slučdju ~ y
o
Xo
Kako
~
=O>
nema
o
Y·=o
određenog smisla,
mogli bismo
:zaključiti da zadani sustav jednadžbi nema rješenja. Međutim, smatramo li da obje linearno zavisne jednadžbe sustava predočuju dva pravca, koji se po,dudaraju u svim točkama, tada možemo svaku točku pravca smatrati sjecištem pravaca, pa kazati, da naš sustav ima beskonačno mnogo rješenja.
Na pr.1
Pt ""'
X-
p,"= -2x
Jy -
6 = 0/ · - ~~ O
+ 6y + 12 =
Sl. 3
Vidi sf. J:.
Prihvatimo li to prošireno shvaćanje linearno zavisnih jednadžbi, .možemo kazati, da nehomogenl sustav ima ili samo jedan sustav rješenja, ili uopće nema rješenja, ili ih ima beskonačno mnogo. ll. Homogeni sustav
+
a,,x a 21 x
a) Neka je determinanta sustava U t•_m je
a"y =O O
+ a,.y = ~
=
a11
l =t= o
a" a,.
l a,,
slučaju:
Xo
o o
a" a,. \ a .. au
a" a"
o o
a" Y• =
o anan-
a"
auasl
o
a,, a,.
a 11 a 11
-
auau
=0
=0
a,,
a.,
·Ta su r}esenja x. = O i Yo = O trivijalna ili očevidna, jer se na prvi pogled vidi, da vrijednosti x 0 = O i Yo =O zadovoljavaju zadani sustav. Geometrijski to znači, da se oba pravca sijeku u ishodištu. p1
Na pr.
=
p,=
x-2y =O 7x + 3y =O
r
r')' ;
Vidi sl. 4.
_,·,
y
X
Sl. 5
Sl. 4
To
znači,
~= j
a,,, = O a 11 a 11 da su koeficijenti od x i y razmjerni, jer iZ gornje jednakosti, kako
b) Determm:mta sustz·;a
a 11
smo· to malo prije vidjeli, slijedi da je ~
a..
=~ a••
Drugim riječima, zadane su
jednadžbe linearno zavisne: jedna je dobivena iz druge množenjem s nekom konstantom.
5
. s luca)u . . x. U tom Je
=
o
y.
0
-=7
o , pa b'1smo opet mogl'1 zakl'JU č'Itl,. d a sustav
0
nema rješenja. Međutim, smatramo li da obje jednadžbe sustava predočuju dva identična pravca, možer..m svaku točku tog dvostrukog pravca smatrati sjecištem pravaca, pa kazati, da homogeni sustav ima beskonačno mnogo rješenja, ako je determinanta sustava jednaka nuli Na pr.
p, p.
=
4x -
a= - X
l :-
5y = O
5
+4
4
y = 0
Vidi sl. 5.
Na taj smo način ·došli do važnog zaključka: Homogeni sustav od dvije linearne jednadžbe ·s dvije nepoznanice ima rješenja različita od očevidnih samo u tom slučaju, kad je determinanta sustava jednaka nuli, i tada ih ima beskonačno mnogo.
3. Determinante
trećeg
reda
Rješavajući sustav ·od dvije linearne algebarske jednadžbe s dvije nepoznanice, dolazimo do determinanata drugog reda. Slično tome vodi nas rješavanje sustava od tri jednadžbe s tri nepoznanice do determinanata trećeg reda, koje imaju tri retka i tri stupca. Slično determinantama drugog reda označujemo i članove determinanata trećeg reda indeksima, od kojih prvi indeks znači redni broj retka, a drugi - redni broj stupca. I sustav od 3 linearne jednadžbe s tri nepoznanice može biti homogen ili nehomogen već prema tome, da li je desna strana sustava (t. j. članovi b" b, i b,) jednaka ili različita od nule.
I. Nehomogeni sustav
a"x aux
+
a"y
+
a ..z = b,
+ a.,y + a..z·= b,· a.,x + a.,y + a,,z = b,
(Obrati pažnju, da se prvi· indeksi od a· ne' mijenjaju, ako ideš po' bilo kojem retku, ali rastu od l do 3 kad ideš po stupcu. Obratno se vladaju drugi indeksi). Riješimo li na bilo koji n\)čin taj sustav· jednadžbi, dobit ćemo za nepoznamce izraze, koje možemo prikazati u obliku determinanata trećeg reda. Kao i u rješe-: njima sustava od dvije j,ednadžbe s dvije nepoznanice, imat će sva tri izraza za· xj y i z jednake nazivnike, koje .možemo simbolički prikazati u obliku determinante trećeg reda. To je determinanta Ll zadanog sustava jednadžbi. Do te determinante dolazimo na isti način, kao i do determinante sustava drugog reda: jednostavno prepišimo sve koeficijente nepoznanica i to onim. redom, kako su navedeni u jednadžbama. Dobijemo:
a 11 t!>=
l
aJ,
6
a,.
a .. au au
l brojnike u izrazima za nepoznanice x, y i z možemo napisati u obliku· deterlni.nanata. U tu ~;vrhu postupamo na isti način, kao i pri rješavanju: sustava od·.dvije jednadžbe s dvije nepoznanice. Da dobijemo brojnik izraza za x, zamijenimo prvi stupac determinanteisustava /),., t. j. koeficijente od x, desnim stranama jednadžbe, t.· j. s b., b, i b,_: /J,
X~=
l l
a .. a,.
b. a,. a,. b, a,. a .. au a,. au· a ••
a., a.,
~a)
au a .. a ..
Na isti način dobijemo u obliku determinanata izraze za y i z: u brojniku za y zamijenimo u determinanti sustava/),. drugi stupac, t. j. koeficijente ođy, desnbn stranama bh b,·i b,, a u brojniku za z zamijeqimo u determinanti ~ treći stupac. t. j. koeficijente od z, s b" b, i b,. Dobijemo:
,J !
au b, au b.
au b. a .. . a" au a .. aa,. .. On aa,· a ..
au
.J
aa,, .. , .
l
(b)
a,. b, au a., b, au a .. b,
l
au
au
a,.
au
au
a ..
a ..
(e)
a., a.. a ..
Nastaje pitanje, kako ćemo izračunati vrijednosti nepoznanica x., y. i z., ak() rješenja zadanog sustava ·jednadžbi neposredno napišemo u gore navedenim...Q:blicima (a), (b) i (e), t. j. u obliku determinanata. Najprije navedimo shemu predznaka; \
+l l ~l+ + - + Shema predznaka Ta se shema lako pamti, jer idemo li po retku, ili po stupcu, uvijek dolaze naizmjence + i -. Prema toj shemi uzimamo predznake pojedinih.elemen.ta, kad razvijemo determinantu. Svaku determinantu možemo razviti na više načina; po elementima bilo kojeg retka ili po elementima bilo kojeg stupca. Postupak je uvijek isti. Hoćemo li 'da determinantu razvijem9 na pr. po elementima prvog retka. a to je najčešći slučaj razvijanja determinanata, tada prepisavši prvi element toga retka, precrtamo prvi redak i prvi stupac determinante, pa prepisani prvi element množimo s preostalim dijelom determinante. To je determinanta drugog reda, koja· se zove subdeterminanta ili IIlinor. Iza toga prepišemo s _protivnim predznakom (vidi shemu predznakn) drugi element prvoga retka, pa slično kao i prije množimo taj element sa subdeterminantom drugog reda, koju_ dobijemo, kad precrtamo prvi redak i drugi stupac za-
7
determinante .. Konačno,- prepišemo treći; element prvog retka i množimo ga sa subdeterminantom, koja se d6biva, kad se precrta prvi redak_ i treći stupac--u zadanoj deternunanu. Sada razvijemo subdetetminante na naćin, koji nam je. već poznat. Na slični naćin razvijemo determinantu po elementima drugog ili trećeg retka, odnosno po elementima bilo kojeg stupca, samo moramo paziti, da kod tvorenja subdeterminanata precrtamo uvijek onaj redak i stupac, u kojem se nalazi element, koji se množi s dotičnom subdeterminantom. Pokažimo taj razvoj na determinanti sustava 6.
~ane
-a,i~a~a-at
1 au l
au
.. -
ll 111 au au ll 111 au
ass
Razvoj po elementima prvog retka:
A=
a"., a.,
.aas
a .. , a..
-a,. .
l
a 11 au
a,.,= a ..
a ••a.,) --au(auaaa- a •• a .. ) + au(aua .. --auau) = a"a ..a •• - alla ..a .. -·a,.auau + aua,.a., + a 18 a.,a 8; - a,.a 11au
·= au(a••a •• -
=
Vidimo, da se determinante trećeg reda razviju u tri subdeterminante drugog .reda. Na slični naćin raZvijemo· bilo koju determinantu trećeg reda po elementima cb:ugog i trećeg retka i po elementima' prvog, drugog i trećeg stupca. ~zvijmo na pr. determinantu tl po elementima drugog stupca~
l
a,,-a,,.-a,, A =
l -a.,=a .. =au
l
aa1::=aaa=aaa
u=-au. ~- a,. A
= - a,.(a.,a •• -
= -
a ..
a., a ••
a,.a,.a ..
l
,+
au a.,
l
- a ..
l
a_ l l a .. , a 11 au
=
a,,a.;)-+ au(a 11au- auau) ~ au(a11au- auau) =
+ a ..a,.a., + a ..a"au- auauau- auauau + a.,a,.au
Usporedimo li obje vrijednosti dobivene za determinantu sustava 6, vidjet da su te vrijednQsti identične.
~o
Primjer Rijelii zadani sustav jednadžbi, pri
čemu
sve determinante razvi j- na
2x-3Y+ z·= 5 4x + y - 7z """ --'-8 x-8y+4z= O
8
različite načine:.
s
l
o -S
x, =
-
-!l
-3
-8
2 -3 4
l
l
-8
-i l
Detenninantu, koja je u brojniku, razvijemo po elementima prvog retka, a· onu u nazivniku po elementima prvog stupca:
Xo ""
2
l
l . -7 -8 4
l
l
-4
-3 -8
l
l 4
+l 1 -8o .-8l l +l 1 -3l -7l l
5(4-56)+3(-32+0)+1(64-0) -292 2(4-56)-4(-12+8)+ 1,..(21-1) = _ 68 5
lt
-8
o
Yo
~l~
-3
.
l
-8
l
-i
73
=11
J
-~l 4
Prvu determinantu razvijemo po elementima drugog retka•, a drugu, t. j. determinantu su.stava, po elementima drugog stupca:
! l-sl 2 ! 1--<-7) l 2l gl 2 2 - ( - 3) l i -~l +I l l ! 1-(-8) l 4 -~l -4
Yo =
jg
l
-4(20-0)-8(8-1) + 7(0 - 5) 3 (16 + 7) + 1(8- l) + 8 (-14-4)
-3 l
11 Zo
-8
= J : -3l -8
Prvu determinantu razvijemo po elementima stupca:
-!ll
' l -7 4
trećeg
5 1--(-8) l 2 -8 1 4 -85
l i
-8l /--<-7)
l"
-171 171 - 68=68
l
retka, a drugu po elementima treceg •
+O
2l -8 -31 +4/ 42 -3, l
.(24-5)+8(-16-20) -269 (-32-J) + 7(-16 + 3) + 4(2+ 12) = - 68
269
=68
Spomenimo još, da svaku detertninantu možemo razvltl i po Sarrusovu pravilu. Napisavši determinantu 6; ponovimo ispod nje njena prva dva retka. a . zatim uzimamo tri produkta po dijagonalama s lijeva na desno i tri produkta s protivnim predznakom po dijagonalama s desna na lijevo:
9
Možemo postupati i tako, da ·napišemo na desno od determinante njena dva prva stupca, a dalje računamo produkte kao u prvom slučaju uz istu shemu predznaka. Načini
to!
Riješi gore navedeni sustav jednadžbi računajući determinante po Sarrusovu pravilu. Promotrimo sada pojedine slučajeve, koji mogu nastati pri rješavanju nehomogenog sustava od tri linearne algebarske jednadžbe s tri nepoznanice. a) Neka'' je determinanta sustava 6 i sve tri determinante brojnika r:J.z!ičite od nule. U tom slučaju ima sustav jednadžbi samo jedan sustav rješenja x = x., y = = Y• i z =z•. Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi § 3, 4 - 6), svaka jednadžba sustava predočuje geometrijski ravninu u prostoru, pa riješiti sustav od tri linearne algebarske jednadžbe znači geometrijski odrediti onu točku S, u kojoj sc sijd;u sve tri ravnine, t. j. točku, koja pripada svima trima ravninama, a sjecište je njihovih međusc!:mih presječnica (pravaca). U našem slučaju sve se tri ra:.;1. 6 vnine P, Q i R sijeku u jednoj točki S(xo, y., Z 0 ). (Vidi sl. 6). Tako se na pr. sijeku u ishodištu O sve tri koordinatne ravnine prostornog pravokutnog koordinatnog sustava (vidi dalje sl. 22). Pređašnji primjer, u kojem smo riješili sustav od tri jednadžbe, ilustrira baš naš slučaj a), jer su u tom primjeru sve determinant~ različite od nule, pa se tri zadane ravnine, koje. su geo73 171 269 .. ka pre d od'b ··k·u u to č.ki metnJS z a za d am·h·Je d nad.b. z 1 sustava, SlJe IT' "68' 6R) .
s(
b) Neka je determinanta sustava 6 jednaka nuli, dok su determmante orojnika od nule. U tom slučaju imaju izrazi (a), (b) i (e) za nepoznanice x., y. i Zo nule u nazivnicima, dok su njihovi brojnici različiti od nule. različite
lO
Kako dijeljenje s nulom nema smisla, zaključujemo, da zadani sustav jednadžbi nema rješenja. Geometrijski to znači, da se presječnice ravnina ne sijeku u jednoj točki, kao u slučaju a), već da su dvije ili sve tri ravnine međusobno paralelne. (Vidi sl. 7 i 8).
Sl. 8
Sl. 7
U prvom su slučaju koeficijenti od x, y i z u dvima jednadžbama sustava jednaki ili razmjerni, dok u drugom slučaju ti su koeficijenti jednaki ili razmjerni u svima trima jednadžbama. (Vidi dalje § 3, 5, e). Riješi na pr. sustave jednadžbi: l. 2x -
3y 4x- 6y
+ +
x+ y+
2. 2x- 3y 4x-6y 6x- 9y
+
5z = l Oz =
3 7
z=-2 5z =
3
+ IOz = 7 + 15z = - 2
Može biti još jedan slučaj, kad sustav jednadžbi nema rješenja, iako koeficijenti od x, y i z nisu proporcionalni. Do tog slučaja dolazimo, ako Sl. 9 je lijeva strana jedne Jednadžbe sustava zbroj ili razlika lijevih strana ostalih dviju jednadžbi. U tom slučaju ravnine, koje predočuju zadane jednadžbe sustava. sijeku se međusobno u ni paralelna pravca p, q 1 r (vidi sl. 9) Riješi na pr. sustav, u kojem je lijeva strana
2x- 3y
+
treće
jednadžbe zbroj lijevih strana prvih dviju:
5z = 6
x+ y+ z""2 3x-2y+ 6z Dobit
ćeš:
x.
=o-8
Y• =
-3
0
Kasnije u primjeru (vidi dalje § 3,6) dokazat sobno paralelni pravci p, q i r
=
7
; ćemo,
-5 z.=o da su
presječnice
tih ravnina medu·
e) Neka je determinanta sustava L\ i sve tri determinante brojnika jednake
nuli. U tom slučaju dobijemo prema (a), (b) ·i (c)-slijedeće vrijednosti za rješenja Z o zadanih jednadžbi·
x., Y• i
ll
o
o x.=o, Kako kvocijent
~
nema
Y·=o·
određenog
z.=
o 0
smisla, mogli bismo
zaključiti,
da su-
stav jednadžbi nema rješenja. U tom su slučaju e) proporcionalni ne samo koeficijenti od x, y i z, već i desne strane jednadžbi, t j. sve tri jednadžbe su medusobno zavisne, jer su druga i treća jednadžba dobivene jz prve tako, da je ta prva jednadžba pomnožena s nekim konstantama. Podijelimo li drugu i treću jednadžbu tim konstantama, dobit ćemo prvu jednadžbu. To znači, da nam je zapravo zadana samo jedna jednadžba ili geometrijski samo· jedna ravnina. Smatramo li, da tri zadane linearno zavisne jednadžbe predočuju tri ravnine, koje se podudaraju u svim točkama, tada možemo svaku točku te ravnine smatrati kao sjecište triju ravnina, a to znači, da zadani sustav jednadžbi ima beskonačno mnogo rješenja. Postoji još jedna mogućnost linearne zavisnosti zadanih jednadžbi. Pretpostavimo, da je jedna od triju zad:mih jednadžbi sustava zbroj ili razlika ostalih dviju, koje su linearno nezavisne ~a
pr
li ta) sustav jednnd7,bi, dobit
Rije.~imo
Sl.
ćemo
opet:
o
xo=
0
10
Kako cemo kasnije u § 3, 6. pnmjer 2. vidjeti, tri ravnine P, Q 1 R, koje su geometrijska predodžba zadanih jednadžbi sustava, SIJeku se u tom slučaju u jednom pravcu p, imaju dakle beskonačno mnogo zajedJ1ičkih točaka, pa možemo opet kazati, da sustav jednadžbi ima beskonačno mnogo rješenja. (Sl. 10). Iz navedenog vidimo, da nehomogeni sustav od tri jednadžbe s tri nepoznanice, kao i nehomogeni sustav od d_v1jc 1ednadžbe s dvije nepoznanice, ima ili samo jedan sustav rješenja, ili uopće nema rješenja, ili ih ima 'beskonačno mnogo I L Homogeni sustav
a"x a,.x a 31 x
+
a,ty
a) Neka je determmama sustava U tom je slučaju
o
Xo
='K'= O'
+
a.,z =O
+ a,.y + a.,z = O + a,,y + a.,z = O 1).
=l= O.
o
•\'
o
ll
Z o=
'K
=O,
jer će u izrazima (a), (b) i (e) za x., Y• i z. svaki brojnik sadržavati po jedan stupac, koji Se sastoji Samo Od nula, pa raZVIJemo }i SVakU determinantU brojnika po elementima toga nulstupca, dobit ćemo nulu, dok su nazivnici 1). različiti od nule.
12
To Je očevidno rješenje, Jer pada u oči, da vrijednosti Xo =O, Y• = O i z, =O zadovoljavaju sve jednadžbe homogenog sustava.
St.
Sl. n
11
Geometrijski to znači, da se tri zadane ravnine Koordinatnog sustava (sl. ll). b) Neka je determinanta sustava Ll =O U tom je slučaju
x,=
o 0
o
Y·=o
P~
Q i R sijeku u ishodištu O ·
o . o
Zo=-,
a ti kvocijenti, kako znamo, nemaju određenog smisla. Ako je determinanta sustava Ll = O, koeficijenti dviju ili svih triju jednadžbi su razmjerni, a to znači geometrijski, da se dvije ili sve· tri ravnine podudaraju u svim svojim točkama, pri čemu u prvom slučaju identične ravnine P i Q sijeku treću ravninu R u pravcu p, koji prolazi ishodištem (sl. 12), a u drugom slučaju trostruka ravnina P, Q i R prolazi ishodištem (sl. 13). · K.onačno, determinanta sustava Ll jednaka je nuli, kad je jedna od triju jednadžbi sustava zbroj ili razlika dviju ostalih. Geometrijski to znači, da se sve tri 1ravnine sijeku u jednom pravcu q, koji prolazi ishodištem (sl. 14). Sličan slučaj !imali smo prije, kad je lijeva strana jedne jednadžbe nehomogenog sustava bila zbroj ili ·razlika lijevih strana drugih dviju jednadžbi (vidi sl. 9), ali tada sustav jednadžbi nema rješenja. Budući da sada sve tri ravnine prolaze ishodištem O, paralelni pravci p, q i r poklapaju se. U svim tim slučajevima imaju sve tri ravnine beskonačno mnogo zajedničkih točaka, pa možemo kazati, da homogeni sustav ima uz A = O beskonačno mnogo rješenja.
SL 13
Sl.
~4
Na taj način došli smo do istog važnog zaključka do kojeg smo došli već prije o homogenom sustavu od 2 jednadžbe .s 2 nepoznanice. Homogeni sustav od tri linearne algebarske jednadžbe s tri nepoznanice ima r)esenja različita od očevidnih samo u tom slučaju, kad je determinanta sustava ll= O, i tada ih ima beskonačno mnogo. Primijetimo još, da zavisnost jednadžbi zadanog homogenog sustava možemo lako prepoznati po tome, što je determinanta sustava jednaka nuli, dok za nehomo·geni sustav ll = O znači linearnu zavisnost lijevih strana jednadžbi. govoreći
4. Determinante viših redova
Determinante četvrtog, petog ili općenito n-tog reda, t. j. determinante, koje rma1u četiri, pet, odnosno n redaka i stupaca. rješavaju se na isti način, kao i determmante trećeg reda, t. j. te determinante možemo razviti po elementima bilo kojeg retka i po elementima bilo kojeg stupca. Slična je i shema pred znaka. Na pr. za determinante četvrtog reda ta shema glasi:
+ +
+
+
+
+
+ + 2
l
l
l
-1
2
10 -1
o
4 -3
7
-2
5 -3 Razvijmo na pr. determinantu
četvrtog
reda ll
l
po.
elementima prvog retka. Dobit
ćemo:
1-11'
10 -1 =S[ J(()+ 21) + 1(-20- 3) + 4(70 +O)] + 4(14- O)] + 2[1(-20- 3)- 1(-4 -
1(14- O) -1( ~ 2 - lO))= 1390
+ 3f1(0 +21) + 1(-4 +
+ 3) +
+
o 7
'i=
3) +
4(-2- 10))- 1[1(70 +O)-
228- 140-68
=
1410.
Vidimo, da se· determinanta četvrtog reda razvije u četiri subdeterminante ili minora trećeg reda. Riješi za ·vježbu pomoću determinanata sustav od četiri 1ir:.earne algebars~ jednadžbe s četiri nepoznanice: četiri
3y + 2z + u = 7 5x x+ y - z+4u=-5 2x
+ l Oy
.:t-
14
- 3u = y+7z-2u=
r:
Rezultate kontrolira; uvrštenjem u zadime jednadžbe "vrijednosti dobivene za nepoznanice, pa ćeš istovremeno opaziti, da je rješavanje sustava od 4 i više linearnih jednadžbi načinom determinanata glomazan po~ao i da druge metode, na pr. metoda jednakih koeficijenata. brže vodi cilju. Radi toga se metodom determinanata rješavaJu sustavi od. najviše četiri linearne jednadžbe Praktička prednost determinanata leži u drugome, a to ćemo uskoro vidjeti. Sve što smo rekli o rješavanJU sustava od tri linearne algebarske jednadžbe s tri nepoznanice, vrijedi i za sustav od n linearnih jednadžbi s n nepoznanica. Nehomogeni sustav od n linearnih .Jednadžbi s n nepoznanica ima za bilo koje desne strane tih je.dnadžbi samo jedan sustav f)esenja x" x,, ,x", ako je determinanta sustava različita od nule. Za Li= O taj sustav nema rješen) a. ako su determinante u brojnicima izraza za nepoznanice razl~čite od nlde, odnosno ima beskonačno mnogo rješenja, ako su te determinante jednake nuli. Homogeni sustav od n ltnearmh algebarskih jednadžbi s n nepoznanica ima rješenja različita od očevi.dnih (x, =-0, x, = 0, ..... , x" =O) samo u tom slučaJu, kad je determinanta sustava tl.= O, i tada ih ima beskonačno mnogo. Daljnje pnmjene računanja determinantama nalazimo u analitičkoj geometriji, kao što pokazuju slijedeći pnmjeri · l. Napiši jednadžbu pravca,. ko11 prolazi dvjema zadanim točkama T,(x" y,) T.(x,, y,) ' Znamo opću jednadžbu pravca
Ax +By Ax, + By, Ax, + By,
+e=
+e= +e=
O
Pravac prolazi
O O
također točkom
točkom
T,(x" y,), dakle T,(x., y,), dakle
Dobili smo homogeni sustav od tri linearne· jednadžbe s tri 'nepoznanice A, B i e. Da taj sustav ima rješenja različita od očevidnih, nužno je i dovoljno da je determinanta sustava ~ = O Dobijemo: y x, y, l x. Y• x
~
},
l
o
=
a to je tražena jednadžba pravca kroz dvije zadane točke. Da se u to UVJeruno, oduzmimo od elemenata drugog retka elemente prvog retka, a od elemenata trećeg retka elemente drugog retka. Kako ćemo kasnije vidjet~ (vidi dalje svojstvo 7)~ time se vrijednost determinante ne mijenja. Dobijemo:
l Sada razvijemo tako Dobijemo: ili
-
~x
~ 6f =
x, y, x. -x, y, --y, O
uređenu
l
0
determinantu po elementima
trećeg
stupca.
(x,-x)(y,-y,)- (y,-y)(x,- x,) =O (x- x,)(y. -y,) (y- y,)(x.- x,) = ~
+
15
Odatle a to je poznata jednadžba pravca kroz dvije zadane točke./ 2. Napiši uvjet, koji moraju ispunjavati koeficijenti triju pravaca
+ B,y + C, = O + B,y +G, = O A,x + B,y + e. = O A,x A 0x
da se ti pravci sijeku u istoj točki T ( x, y). Da taj sustav od tri jednad?be s dvije nepoznanice x i y sustav, stavimo: X x=z
y
=
y
z , gdje
je Z
sveđerno
na homogeni
=t= O
Uvrstimo li te tako zvane homogene koordinate u zadane jednadžbe, i pomnožimo li jednadžbe sa Z, dobit ćemo homogeni sustav A ,X A,X A,X
+ B, Y + C,Z = O + B,Y + C,Z =O + B.Y + C.Z ~O
Sada stavimo da je determinanta sustava t1 = O, pa dobijemo traženi uvjet
l
A,
B, C,
A,
B,
G,
A,
B,
G,
l
=0 .
3. Napiši jednadžbu kružnice;, koja prolazi trima zadanim T,(x., y,) i T,(x,, y,). Znamo opću jednadžbu presjeka stošca
Ax'
+ Bxy + Gy' + Dx + Ey + F =
{vidi Repet. elem. mat., IV, § 12), koja te njena opća jednadžba glasi:
A(x2 +y2) +Dx +Ey +F=O A(xr +yi)+ Dx,+ Ey, + F =O A(x~ + y~) +Dx,+ Ey, + F =O A(x; + y~) +Dx,+ Ey, + F =O '
predočuje
O
kružnicu za G= A i B =O,
Kružnica prolazi također točkom
i
točkama T,(:x:.,y,)~
točkom
točkom
T., dakle
T,
T,.
. Dobili-smo homogeni sustav od četiri jednadžbe s četiri nepoznanice A, D, E i F. Taj sustav ima rješenja različita od očevidnih A == O, D = O, E = O i F =O, ako je determinanta sustava 6 =O, t. j. ako je ·
lt!
x2 +yz
X
y
x2l
Xt
Y•
+Yi
=0 x. y, x. Y• To je tražena jednadžba kružnice kroz tri zadane točke. Ako te tri zadane točke leže na istom pravcu, kružnica se reducira na pravac, pa njena jednadžba ne može više sadržavati članove s x• i y•. Brišemo li stoga prvi redak i prvi stupac u determinanti, dobit ćemo uvjet da tri točke T., T, i T 1 leže na istom pravcu X~ +y~ Xi+ y~
:: ~: l x. Y•
l =o
Razvijemo li determinantu, koja predočuje jednadžbu kružnice, na pr. po ·elementima prvog retka, dobit ćemo četiri subdeterminante ·trećeg reda, a svaka od njih dat će po tri subdeterminante drugog reda. Ukratko, dobit ćemo jednadžbu kružnice kroz tri zadane točke u obliku glomaznog izraza, koji se ne da zapamtiti. Sad vidimo glavnu praktičku prednost determinanata: pomoću· determinanata možemo mnoge dugačke i složene formule prikazati u jednostavnom, kratkom i preglednom obliku, koji se lako pamti. Izračunaj za vježbu jednac,tžbu kružnice, koja prolazi točkama T, (2, 3), T,(!, l) i T. (--2, 4). (Rezultat: 3x' + 3y' + x - 17y + 10 = 0).
5. Svojstva determinanata Na kraju navedimo nekoliko najvažnijih svojstava determinanata. Većina tih svojstava jasno slijedi iz naše diskusije o determinantama i navedenih primjera. l . Determinantu možemo razviti po elementima bilo kojeg retka i bilo kojeg stupca. Uvijek dobijemo istu vrijednost determinante. 2. Determinanta ne mijenja vrijednost, ako zamijenimo retke determinante :kako dolaze, stupcima kako dolaze, ili, drugim riječima, ako determinantu zaokre-. nemo za 180° oko njene glavne dijagonale, t. j. dijagonale koja ide od lijeva na desno. To svojstvo slijedi iz svojstva l. 3. Determinanta je jednaka nuli, ako su svi elementi jednog retka ili stupca nule. Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca, u kQjem su nule, dobit ćemo nulu, jer će se svaka subdeterminanta množiti s nulom. 4. Determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo međusobni položaj dvaju susjednih redaka ili stupaca. To svojstvo slijedi iz sheme predznaka za računanje determinanata, jer elementi susjednih redaka ili stupaca imaju protivne predznake. Na pr. zamijenimo li u determinanti .međusobni
l~~
položaj prvog i drugog retka, dobit
B. Apsen: Repetitorij vik matematike -
=
ćemo:
-4
o
2 ·5
3 -1
l 2
_? -~ 1 +
Dio IU.
-!1
117
= - 117.
17
l
~
5. Determinanta je jednaka nuli, ako tma dva jednaka retka ili stupca. Da to dokažemo, pretpostavimo, na pr., da su u determinanti dva prva retka jednaka. Razvijemo tu determinantu po elementima prvog retka. Neka 1e D njena vrijednost Sada zamijenimo međusobni položaj jednakih redaka 1 opet razvijemo determinantu po elementima prvog retka. Obzirom na svojstvo 4. detetrninanta će promijeniti predznak, pa ćemo dobiti - D za vrijednost determinante. Prema svojstvu l. mora biti : D
=-
D, a odatle je 2D.
=Oi
=
D
O.
6. Imaju li svi elementi jednog retka ili stupca isti faktor, taj faktor pripada determinanti pa ga možemo izlučiti, t. j. postaviti ispred determinante. Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca,· koji sadrži taj stalni faktor, svaka subdeterminanta bit će pomnožena tim faktorom, pa je jasno da ga možemo postaviti ispred čitava razvoja determinante. · Na pr. čitavoj
l
~: l = -
-2b,
a,
a. -2b. a, -2b.
Cs
2 1 :: :: e, aa ba Ca
7. Determinanta ne mijenja svoje vrijednosti, ako elementima jednog retka (ili stupca) pribrojimo pripadne elemente kojeg drugog retka (ili stupca) eventualno pomnožene bilo kojom konstantom. Da dokažemo to svojstvo determinante, pomnožimo na pr. elemente drugog retka deterrninante
l
a" au au a., a •• a .. a.,
l
a .. a ..
s ·nekom konstantom ex, pa ih pribrojimo pripadnim elementima prvog retka. Dobijemo
l
au+ oca., ·au
au+
au
a.,
Otaul =
a ..
Razvijemo li tako dobivenu determinantu po elementima prvog retka, vidjet da je možemo prikazati u obliku zbroja dviju determinanata izlučivši prema svojstvu 6. konstantni faktor ex: ćemo,
l
=
a"
au a,. au a., a•• a..
au· au
l l + ot
a., · a.. a.. aa.. .. an a., a.. aaa
l
=
dnlga determinanta jednaka je nuli prema svojstvu 5., jer ima dva jednaka ~
a11
a,.
Uu
Uta
a,. au
a., a..
a ..
l
l
a to je zadana deterrninanta.
retka~
Na Jill.
~oaimo
trećeg
li sve elemente
l
stupca. determiDIIAte
2 -4 o3 -15 5 -1 3
l
= 117
s -2, JN1 pri brojimo li ih elementima prvog stupca, dobit ćemo. opet
l
2
-4 5
+ (-1)
e
3. (-2)
-l
+
-1! - t~ -~3, = J 17
3
. (-2)
+s. (-2)
1 -1
Posljednje sedmo svojstvo determmanata pruža nam mogućnost da znatno• pojednostavimo rješavanje determinanata. Postupak se sastoji u tome, da pribrajajući, ili oduzimajući elemente jednog: retka (ili stupca), koje u slučaju potrebe množimo s nekim istim brojem, od pripadnih elemenata drugog retka (ili stupca), nastojimo u jednom retku (ili stupcu) sve elemente osim jednoga svesti na nulu, pa po tom retku, odnosno stupcu. razvijemo determinantu. Primjeri t. U primjeru· na str. 9 imala je determinanta sustava zadanih .jednadžbi oblik: ll=
2
-3
1l
l
-7
-8
4
4
l
l
Izračunajmo sada njenu vrijednost na jedni>stavniji način. U tu svrhu pomnožimo sve ele--· mente prvog retka s - 2, pa ih pribrojimo elementima drugog retka.
DobijeJOO:
.6.
= o2 1t
Sada pomnožimo elemente
trećeg
-3 7
l -9
-8
4
l
retka s -2, pa ih pnbrojimo elementima prvog retka;
l
A"""
o0 ' 1
13 -7,
7 -9 -8 4
Determinantu razvijemo po elementima prvog stupca
A= l
1
-71
13 _ 7 9
=-ll7
+ 49 =-!!.
Jasllo je, da bismo·prw i drugu operaciju mogli izvditi .istodobno. 2
elementima prVog retka pri brojimo. elemente
=
l
trećeg
retka
5 l -t l -7 4 -6 4 -5
l
=
19
elemente drugog retka pomnožimo s {-5), a zaum s ( +6), pa ih pril;lrojimo elementima prvog. odnosno trećeg retka
=
lo
.
36
-:21
~ --=;~
l~
l
3· Izračunajmo na t_aj jednostavniji m,eru na str. 14: 5 l
-3
2 l
lO -l
t
2 -l
o
l
= -l
36 -38
~21 19
l= ~
naćin
determinantu sustava jednadfbi navedenih u pri-
l
7
! ~'- 11 i82
-3 =. 7, - 2 -
-l l
JI
o o o
-l
10
6
26
svojstvo 7)
+t
li
-l
lO
6
91·-l= 10 61 7 l 72 2 6 - so
-3
o
(svojstvo l)
-l
91
o o
87 80
(svojstvo 7)
=+l
172 50
871 = 5760- 4350 80
=
1410
(svojstvo l)
6. Operacije s determinantama a) Množenje determinanata Pravilo za množenje dviju determinanata drugog reda možemo ukratko formulirati ovako : Množi elemente prvog i drugog retka prve determinante redom s elementima prvog stupca druge deterrninante, rezultate množenja piši u obliku stupaca. pri čemu pribroj elementima tako dobivenog prvog stupca elemente drugog stupca, Drugi stupac tražene deterrninante produkta dobit ćeš na isti način zbrajajući stupce nastale množenjem elemenata prvog i drugog retka prve determinante s elementima drugog stupca druge determinante. Prema tome, množenje dviju determinanata drugog reda vrši se ovako: aubu
a,.b,.
Na
sličan način
a,, a,. a.,
l
a11b,, .-a ..bu a,.b"
množimo dvije determinante bu b" b.,
l
+ a,.b .. + a.,bu + a,,b .. + a.,b.,
+ a,.b" + a••b..
b,.
b,. b,.
bul b.. b..
a"bu a ubu a.,b,,
+ a.,b••l
+a
b
11 11
trećeg
reda:
=
'
+ a.,b,. + aubu + ·a••b,. +· a ..b.. + aubu + aub••
aubu + aaibu a..b.. + a•.b.. aubu·+ aubu
+
aubu
+ a..b.. + aubn
b) Kvadriranje determinanata Uzmemo li u gore navedenom izrazu za umnožak dviju determinanata drugog reda, da ~u deterrninante identične, t. j. da je
::!0
4obit
ćemo
formulu za kvadrat determinanata drugog reda:
Dobili smo takozvanu simetričnu determinantu, u kojoj su jednaki elementi, što leže simetrično spram glavne dijagonale. Izračunaj na isti način kvadrat determinante trećeg reda. Rezultat će opet biti simetrična dcterminanta. Primjeri l.
2.
l~ ~ 7
9
l l~ ~ l l =
2·6+4-8 3·6+5·8
2. 7 + 4 9 3 . 7 + 5 . 9
l- l -
44 58
~~
""
l
151' 10 251 130 39
391 13
-25. 169 = 4225. -
7. Matrice
Svrstamo li m · n elemenata u pravokutnu shemu, koja ima m redaka i n stupaca, dobit ćemo pravokutnu tablicu, koja služi izvorom različitih detemunanata, pa se zove matrica. Dok se determinanta stavi između dva vertikalna pravca, matrica se stavi između dva para pravaca. Matrica sama nema numeričke vrijednosti,. jer je samo pregledno napisan sustav izračunatih veličina, obično koeficijenata jednadžbi. Determinante dobiveoe iz matrice zovu se njeni minori ili subdeterminante. Na pr. iz matrice
l ~: možemo dobiti tri determinante ll drugog reda uzastopce izostavljajući jedan od stupaca, pri čemu svaki put stavimo na prvo mjesto onaj stupac koji neposredno slijedi iza izostavi jenog:
cl A, e, A,
Al
B,
A, B,
Navedimo još jedan primjer. Kako ćemo kasnije vidjeti iz formuje (27a), koordinate vektorskog produkta dvaju vektora
+ ay} + azk =b) + by} + bzk
a = axz
·b
21
'iesu •determinante_drugog _r~da, koje se dobiju na gore navedeni načift_~ matnce.
'llako, da.dobijemo: -+-
axb=
la
Y
by
-+
-+
= (ai z - azb) i
+ (azbx- a"bz) j + (a,.by- ,aYb") k
Rangom matrice zovemo broj, koji je jednak najvišem redu determinante te· matrice, koja se ne pretvara u nulu. Prema tome, ako je rang matrice jednak p, tada·se·sve•determinante reda (p+ 1)-ga te matrice pretvaraju u nulu, ali postoji bar jedna determinanta reda p, koja je različita od nule. Rang matrice pokazuje broj linearno nezavisnih jednadžbi zadanog sustava Na pr. neka je zadan sustav od tri linearne homogene jednadžbe s četiri nepoznanice
A ,x A,x A,x
+ B ,y + e ,z + D,t = O + B,y + e.z + D.t = O + B.y + e.z + D,t = O
(a)
Matrica sastavljena od sviju koeficijenata tog sustava glasi: A=
·
A,
A,
l A.
B,
B.
B.
e, e. e.
Iz te matrice možemo na gore navedeni· l III. reda:
,6,
=l
B,
B, B.
e;. D, e. D, e. D,
l; =l 6
•
64 =
D,
D,
D, način
dobiti
četiri
l =l D, e. l e.
e, e. e.
D,
A,
B, B, G, B,
A. l As
l
D. A, A. ; 6. D, Aa
determinante
D, A, B, D. A, B, A, B,
l
Ako je-tri rang matrice A, t. j. ako su sve determinante 6." 6 1 , 6 1 i 6., r~.:. od nule, ili bar jedna od njih različita od nule, tada gornji sustav (a) jednadžbi .ima tri linearno nezavisne jednadžbe, koje daju jedno određeno rješenje sustava. Gore navedena matrica A drugoga je ranga, ako je bar jedna od triju determinanata, koje izlaze iz matrice izostavljanjem jednog retka i stupca; različita od nule. Ona je, konačno, prvog' ranga, ako je determinanta, koja izlazi iz matrice A izostavljanjem jednog retka i dvaju stupaca, različita od nule. Često se govori i o rangu determinante, ako je determinanta različita od nule rreda n-toga; njezin je rang jednak njenom redu, t. i- n. čite
; 2. VEKTORI U PROSTORU VEKTORSKA ALGEBRA
t.
Općenito
o vektorima i skalarima
PGd vektorom razumijemo veličinu, koja je određena l) svojom apsolutnom vrijednošću ili modulom, ili duljinom izraženom nekim mjernim brojem, 2) smjerom (pravcem) i 3) smislom. Vektor prikazujemo u obliku strjelice i
-
pr. v. Duljina strjelice, koJa prikazuje vektor, predočuje njegovu apsolutnu vrijednost lv l =v, Sl. 15 a nanesena je u nekim odgovarajućim jedinicama (sl. 15). Svaka usmjerena veličina jest, dakle, vektor, na pr. sila, pomak točke, brzina, ubrzanje. Veličine, koje su određene samo svojim mjernim brojem, pozitivnim ili negativnim, zovu se skalari, na pr. temperatura, gustoća, masa, radnja i t. d. Vektori u ravnini već su nam poznati, govorili smo o njima u I. dijelu Repetitorija prikazujući kompleksne brojeve u obliku vektora. Znamo, također, zbrajati i oduzimati vektore. Pri oduzimanju vektora pamtimo, da je vektor razlike
a
Sl. 16
uvijek uperen prema minuendu. (Vidi sl. l 6 i l 7). U daljnjem izlaganju govorit ćemo o slobodnim vektorima, t. j. o vektorima, koji nisu vezani na jednu točku; pa ih možemo usporedno, pomicati (translirati).
# 6
Sl. 18
Sl. 19 ---+
:Prema tome, jednakost a = b smisla (sl. 18), dok-;=-
b znači,
znači
dva jednaka i usporedna vektora istog
da su ti vektori pro'tivnog smisla (sl. 19).
Primijetimo još, da umnožak skalara m i vektora v, t. j. mv ---+
koji·ima smjer vektora v, kojemu je apsolutna vrijednost
-
predočuje
m.lvl =mv,
vektor,.
t. j. m puta
23
veća od .'l', i koji ima za m (Sl. 20).
> O smisao
vektora v, odnosno protivni smisao za m< O.
Iz toga slijedi, da svaki vektor v možemo prikazati kao umnožak duljine v toga vektora i
jediničnog
vektora ili orta v,, kojemu je duljina, t. j. apsolutna vri-
jednost [vol= l, pa je 1'
=
'll
(l)
....
(Vidi sl. 21 ).
Sl.
Sl.
20
21
Iz posljednje jednakosti slijedi da Je (2)
'if
"V.-11
jedinični vektor dobiJemo tako, da zadani vektor podijelimo i njegovom apsolutnom vrijednosti. Položaj vektora u prostoru određujemo obično pomoću prostornog pravokutnog koordinatnog sustava.
2. Prostorni pravokutni koordinatni sustav, koordinatne osi
ravnine
Za određivanje položaja točke u prostoru služimo se obično pravokutmm koordinatnim sustavom. Taj sustav čine tri međusobno okomita pravca, koji ne leže u jednoj ravnini. To su koordinatne osi X, Yi z. One se sijeku u jednoj točki O ishodi~tu koordinatnog sustava. ,..,.. .,.. ...:
·~
+Z ?T(A.Ij.Z)
_) :z . ."-x ~!'
1
+X
iz Sl. 22
24
Sl. 23
Za predočivanje položaja i smjera vektora u prostoru uzima se t zv. desni koordinatni sustav prikazan na slici 22. Taj sustav zove se desni, jer koordinatna os +X prelazi u koordinamu os + Y okretanjem na desno, t. j. u smislu protivnom gibanju kazaljke na satu. Na isti način prelazi os + Y u os +Z, a os +Z u os +X. Označimo li na slici 22 s + X koordinatnu os + Y, a s + Y koordinatnu os + X, dobit ćemo l i j e v i koordinatni sustav. Kako dva pravca, koji se sijeku, odreduju jednu ravninu, koordinatne osi X, Y i Z određuju tri međusobno okomite koordinatne ravnine: horizontalnu XY i dvije vertikalne: ravninu YZ, koja je ispred nas, i ravninu XZ, koja je sa strane. Te tri ravnine dijele prostor u osam dijelova - aktanata. Položaj svake točke T u prostoru posve je odreden s tri koordinate· apscise x, ordinate y i aplikate ili kote z (sl. 22). Kao svaki geometrijski lik imaju koordinatne ravnine i osi svoje .jednadžbe. Kako se vidi iz slike 23, za sve točke, koje leže u ravnini XY, uvijek je kota z= O, pa je
z 1z
sličnog
=
O-
jednadžba koordinatne ravnine XY.
je razloga y =0
x=O
jednadžba ravnine XZ jednadžba ravnine YZ
Os X je presjek koordinatnih ravnina XY i XZ, kojima su jednadžbe t = 6 y =O, pa je
; : gl Do istog rezultata dolazimo
jednadžba osi X uočivši,
da je za sve
točke
na osi X. y = O i
z= O. lz
sličnog
je razloga
z=O x=O x=O y=O
jednadžba osi y jednadžba osi
z
3. Komponente vektora. Njegova duljina i smjer
SvakoJ točki T( x, y, z) prostora možemo dodijeliti )edan vektor spojivši pravcem tu točku T s ishodištem O koordinatnog sustava. i orijentiravši taj pravac prema
točki
T (sl 24) Taj vektor r zove se radijvektor, jer izlazi iz ishodišta O.
DulJina spojmce OT Je njegm.m apsolutna vrijednost l rj = r, a njegov smjer i smisao određen je kutovima ex, ~ i y, što ih vektor zatvara s koordinatnim osima +X, + Y i +Z. Ti kutovi računaju se od pozitivnog srrusla koordinatnih osi i primaju vrijednosti od O do 180°.
25
z
Iz pravokutnog trokuta O TT' (sL 24) imamo: r• = OT'• +z'
.a kako se iz pravokutnog trokuta.i OMT' vidi, da je OT'•
= x• +·y•,
dobijemo važnu formulu;za.~dliljinu· radijvektora
r,=y·j
r
= + Vx• + y• + z•
(3)
Ta formula daje istodobno udaljenost točke T(x, y, z) od ishodišta O. To je prostorni Pitagorin poučak. Iz pravokutnog trokuta OMT slijedi (kut OMT je pravi kut, jer je os Y okomita na desnoj pobočki paralelopipeda, dakle je okomita. na svakom. pravcu, koji leži u toj pobočki) Sl. 24
.
(.j.
y
.
r
COSI"=-
Na- isti
način
dobijemo iz pravokumih· trokuta ONT i OPT
cos y =
rz X
COS O t = -
r
ili uzevši u obzir formulu (3) dobijemo konačno: cos oc
X = -X. = ··--;;:=;;==:::;;:::===:
+Vx"+y"+z"
r
cos~=~-=-
cos y
y
r
+Vx'+y"+z'
z
z
= .-
r
=
(4)
-:--;-;::::;;===;;==~
+ Vx" + y• + z'
:ro su takozvani kosinusi' smjera vektora ili općenito oilo kojeg prostornog pravcL --·Kvadriramo li i zbrojin;w li izraze (4), dobit ćemo važnu· vezu izmedu kosinusa:smjera:vektora; odnosno pravca:
+ cos•~ + cos"y =
x•
cos'a
+ cos•~·+ cos'y =
l
ili
2G
x•
cos•oc
+·y•·+-z• + •+·z ' y 1
(5)
Iz te formule vidimo, da je jedan kut, na pr. cos y = ± V l-cos'oc-cos'[3 određen, ako su poznata druga dva kuta oc i [3. Ostaje neodređen samo predznak kosinusa, a to znači samo neodređenost smisla, a ne smjera, jer prema slici 25. imamo
+Z
cos y = cos(l80°- y) =-cos y
Negativni predznak bilo kojeg kosinusa smjera vektora pokazuje dakle, da dotični kut leži u drugom kvadrantu. Iz slike 24 vidimo, da radijvektor r rastavljamo u njegove skalarne komponente tako, da konstruiramo pravokutni paralelopiped; kojemu je jedan ugao točka T, dijagonala radijSl. 25
vektor r, a bridov1 su skalarne komponente tog radij vektora r;
Uzmemo li u obzir formule (4), dobijemo TX
=
X
=
T
' COS 0C
rY = y = r · cos
~
l
skalarne komponente vektora r
(6)
rz = z = ,. · cos y
Skalarne komponente svakog radijvektora jesu koordinate njegove krajnje točke. Primijetimo, da ćemLl u daljnjem izlaganju skalarne komponente vektora jednostavno nazivati komponentama vektora. Da dobijemo i \'ektorske komponente radijvektora r, uvedimo osnovne jedinične
vektore: i na osi X, 1 na osi Y i k na osi Z, pri
Iii=
l,
Iii=
čemu
je
-
Iki
Tada su prema slici 24 i formuli (l);
pa radij vektor r !J ts erno
obično
u obliku geometrijske sume:
r=xi+y]+zk
(6a) 27
Na pr. r = 2 i+ 2j- k predočuje radijvektor,: kojemu krajnja točka T ima koordinate_(2, 2, -1), pa su r" = 2, rY = 2 i rz = -l-njegove skalarne kompo.....
-+
-+
neot e, dok su r" = 2 i, r" = 21 i rz = - k njegove vektorske .komponente. Prema formulama (3) i (4) možemo lako ,izračunati duljinu vektora i k u t o v e oc, [j i y, što ih. ta i vektor zatvara s koordinatnim _osima: Prema (3)
r =
Prema (4)
+ V4 + 4 + t·= 3 2
=
3 = 0,667
cos [j=
2 :r= 0,667
cos 17.
l
=-
cos y = - 3
0,333
Proba prema (5)
+ cos•[j + cos"y = 0,667' + 0.667' + 0,333• = = 0;445 + 0,445+ O,IIO = 1,000
cos•at
Konačno. dobijemo: 17.
=
f3
= 48°10'
48°10'
= 96°20:·
y =.180°- 83°40'
Sve
račune'vršimo,~naravno,
Analitički.izraz
logaritamskim (6a) za .vektor
rr= xi
računalom.
+Yi+ z k
ima'tu veliku'1>rediiost;-:-što•se zbrajanje, odnosno"oduzimanje .vektora napisanih u tom obliku. svodi . na jednostavno algebarsko zbrajanje, odnosno· odtizimanje njegovih istoimenih komponenata, jer su komponente svakog vektora projekcije' tog vektora ·u smjer koordinatnih osi, pa_ sve istoimene komponente im'aju isti' 'smjerr- smjer dotične koordinatne osi. -+
r, = r,
r,
+r
1
= -
- -
+j -
2k
.
±
+4k
7i-6j.+8k
za viežbu duljinu'i. smjert_t.: j; kutove a; ~_i
vektora zbroj rs· i razlike' rd:
28
4i
= - i - 4j
r,-r,= lzraču~aj
3i-5j+ 6k
y,~zadanih~vektOI'Il
-r,
i_j~aitaltoder
7
Uzmimo sada važan poseban slučaj. Neka je zadani radijvektor + Vx• + y• +z'= l. Tada prema (4) imamo:
=
jedinični,
t.j.
X= COS Ot
(7)
y =cos [3 z= cos.y
To znači: ako je vektor jedinični, tada su skalarne komponente 'toga vektora njegovi kosinusi smjera. Iz toga slijedi: ako hoćemo da nekom pravcu u prostoru dodijelima smjer, dovoljno je da mu dodijelimo jedinični vektor. Primijetimo, da taj pravac ne mora prolaziti ishodištem koordinatnog sustava, jer se njegov smjer ne će promijeniti, ako ga paralelnim pomakom prenesemo u ishodište. Kako prema· (2) -+
jedinični
vektor
v.,
-+
koji pripada zadanom' vektoru . v, dobi -:o
-
jemo tako, da v podijelimo s njegovom duljinom.v, bit -
ro
pa je· c•s «
= ..2..., r
cos (3 =
r
x-+
= -r
= -r1
će jedinični.radijvektor
y: z+-J+ -k, r r
1:.., cos y = ..:_, a to su naše formule ( 4). r
r
z
)(
Sl. :>.6
Uzmimo sada da zadani vektor d nije radijvektor, t. j. ne izlazi iz ishodi!ta koordinatnog sustava, već polazi iz točke A(x" y" z,); a svršava u točki B(x., y.,z,). (Vidi sl. 26). x, Dodijehmo točki A(x" y" z,) radijvektor a, kojemu su komponente y,, a { z, točki
B(x.,
-y,,
- {x,y,,
z,) radijvektor b
t. j. dodijelimo
z,
= x,i + y,j + z,k b.= x,i + Y•l + z,k a
točkama
A
B vektore
(a)
:i= b:-; (vidi
Iz slike 26 vidimo, da je vektor d razlika vektora b 1 -;, ·t .. j . . sliku 17), pa iz jednakosti (a) slijedi:
taKođer
-+
J+
d= b-a= (x,-x,)
(y,-y,)j
(z.-z,) k
(8)
d"= x,-x, Prema tome vektor d ima komponente
dy = y . - y,
ld.=z.-z,
njegova duljina prema (3) glasi:
d=+ Vd·+ d·+ 7 . d· X
ll
ili obzirom na (8) (9)
Ta važna formula daje
također
međusobnu
udaljenost dvij'll
točaka_
A(x., y" z,) i B(x., y., z,) u prostoru .
.....
Kosinuse srni era vektora d dobijemo prema (4) :
cos ot =
x.-x, = ---;-d
d __!!
d
d y,-y, = :____,..::__ ·d d
cos
~ =·-2
cos y
_z,- Z
dz d -
=-
(lO)
1
d
-
Primjer. Odredi dubinu i smjer vektora d=AB, gdjeje A(3,-2,6) i B(-1,0,--4),
Prema (8)
-{d"=-1-3=- 4 d dy= 0+2= 2 dz = - 4 - 6 = - 10
pa je
d =-4i
Prema
COS'(=
Konačno
01
+ cos'f:l + cos"-y
= v16
+
4
+
,oo=
-10 I0, 9 S = -0,913
= 0,133 Cl=
i3
+ 0,033 + 0,834 =
J,OOt
180"-68°40= 111°20'
= 79°30'
y =
30
2j- JOk
4 cos O! = = - 0,365 10,95 2 cos 13 = 10,95 = 0,183
Prema (10):
Proba: cos'
+
a=+ vc-4>" + (2)' + <-10)'
(9):
180°- 24• = 156°
vno
= IO,Ps
4. Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora Svaka grana matematike ima svoje simbole ili formule za izraze, kOJI čest() doiaze. Već smo u srednjoj školi naučili (a + b)•, (a + b)•, (a + b) · (a- b) i t. d., pa se posve mehanički služimo tim formulama. Tako i vektorska algebra ima svoje simbole, koji nam izgledaju u prvo vrijeme tuđi· i nerazumljivi, iako nisu ništa kompliciraniji od gore navedenih. Uzrok je tome samo taj, što nemamo dovoljno. vježbe u računanju s tim simbolima: Zadatak je svakoga, tko studira yišu matematiku, da mu simboli vektorske algebre budu bliski i razumljivi, tako da se može njima služiti kao s običnim algebarskim' formulama. Najjednostavniji od tih simbola jest skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora a i b.
....... ....... Oznaka skalarnog produkta: (a b) ili jednostavno a b, pri uvijek na pameti da je to skalar! Pod skalarnim produktom dvaju vektora razumijevamo umnožak duljina tih vektora i kosinusa kuta izmedu njih: Prema slici 27 skalarni produkt vektora
-
~
a i b _glasi,
čemu
držimo
dakle~
.............. a b = a • b · cos 'P
(ll)
Sl. 27
Primijetimo, da skalami produkt može biti i negativan, i to k.ad ·kut, što ga međusobno
zatvaraju vektori a i b, lež1 u II. ili III. kvadramu. Kako skalarni produkt možemo napisati i u obliku
(ll a)
a b = a . b cos
možemo ga obzirom na slike 28 formulirati i ovako: Skalami produkt dvaju vektora jednak je umnošku duljine jednog vektora i duljine projekcije drugog vektora u smjer prvoga. Iz (Ila) slijedi:
a b ba = b . cos
ab = a ·
cos
-a b
b
(12)
/b ~
(
!-·. ·--bcosf.... ....: ....................... (l ..
q, : o ................ -
Sl. 28
SL 29
31
To znači: da dobijemo duljinu projekćije jednog vektora u smjer drugoga, 4ovoljno je podijeliti skalami produkt vektora s duljinom tog drugog vektora. -+
Ako je jedan yektor jedinični, na pr: vektor b =b., pa je b.= l, tada skalami produkt prema (ll) prima oblik:
a b•. = a.
cos ? = a cos q;;
(12a)
-
-
~ a to je prema slici 28 duljina projekcije vektora a u smjer vektora b. Prema tome: da odredimo duljinu projekcije jednog vektora u smjer drugoga, možemo postupati i. tako, da izračunamo skalami produkt prvog vektora i jediničkog vektora, koji pripada drugom vektoru (vidi dalje primjer l). Kao .karakterističan primjer za skalami produkt navedimo radnju A; što je
nši stalna sila S na putu s. Znamo da je radnja umnožak puta i projekcije sile' u s.mjer puta, pa prema slici (29) imamo:·
A = s • S cos cp
=
t
S · s • cos cp = prema (l l) = S s
Radnja stalne. sile je clakle skalami produkt vektora sile i vektora pomaka. Ako je cp = 90°, t. j. ako je smjer sile okomit na smjer puta, radnja A =O, jer je cos 90° = O. Prvi posebni slučaj.
·-
Neka su vektori međusobno okomiti: a l. b, t. j. cp _,. _,.
Prema (ll):
a b
== a ·
b · cos 90°
=
= 90°
a . b . O= O
C zmimo obratno: neka je skalami produkt dvaju vektora jednak nuli:
........... a b
=
a · b ·. cos cp
=O
Kako je a =f: O i b =f: O, mora biti cos cp = O, t. j, cp = 90°, odnosno 270°, Slijedi praktički vrio važno pravilo: Da su dva vektora međusobno okomita, nužno je i dovoljno, da je. :njihov skalarni produkt jednak nuli . .Pada u oči razlika između skalamog produkta dvaju vektora i produkta dvaju brojeva. Posljednji je jednak nuli kad je jedan od faktora jednak nuli, dok se skalami produkt poništava osim toga i u slučaju, kad su oba vektora međusobno okomita. Posljedica -+-_,..
_.,-J-.
ij=ji=O .-.~
~~
fk=kj=O ki=ik=O jer su osnovni 32
jedinični•
vektori
međusobno
okomiti (vidi sl. 24).
(13)
Drugi
pqseb~i ·siučaj.
b
Neka.su vektori.;i koli near ni; t: j. meousobno·paralelni!ili'leže na istom pravcu, i neka su istog smisla,::_t.j; kut
---
a b =·a ·.b · cos O = a .._b
(14)
Skalarni produkt dvaju paralelnih yekt.ora istog smisla jednak je umnošku njihovih duljina. Ako.su kolinearni vektori protivnog smisla, kut cp= 1800, pa je a b = a · b · cos 180°
= -
a . b
t. j. jednak je negativnoj vrijednosti umnoška njihovih duljina. Posljedica Neka su vektori a i b jednaki, t. j. b = a. Prema (14) imamo: a a
=
a
=
a · a
=
( 15)
a•
Skalarni kvadrat vektora jednak je kvadratu njegove duljine. Odatle slijedi: l'= l
i i= i
(16)
j j= J = l'.= l· _,.2
k k= k = l'= l
Skalarni kvadrat je'diničkog vektora je l. Za skalami produkt vrijedi: 1. Zakon komutacij e, jer je prema definiciji skalarnog produkta b a = b · a · cos 9 = prema (ll) = a b
2. Zakon distribucije C"ako se dade pokazati da je (a
+
b) . (e
Prema tome je na pr. 2
__....2
~-·
+ d)
= a e
+
b e
,, __,.·
la,±]J) =a ± 2(a b)+ b =prema (15)
= a• ± 2ab cos cp 3
B. Apsen: Repetitorij vitle matematike -
Dio III.
=
+
a d
+
b d
a•:±_,2(a b)+ b•
(17)
=
(178.}
+ b• 33
-+
(a+ b}·
(a-~}=
2
2
-+
a - b =prema (15) e=
a~- li•·
(17b)
Izrazimo sada sk8larni produkt dvaju vektora pomoću komponenata tih.vektora ..
--
Tražimo a b, gdje je
-
a = ai + al;i + a.k --+
b
=
--i"'
b,.i
-+
+ byj +
-
b,.k
- ......
Kako za skalami produkt vrijedi zakon distribucije, izmnožimo skalarno. izraze za a i b prema formuli (17), pri čemu skalarne komponente množimo kao brojeve, a jedinične vektore množimo skalamo: -+_.
a b =a"· b,.( i
__..._.
+ a.b"(k
i)+ a"· b,.(j i)
........ __.
+ aA(i k) + a)
-..~
2
(j k}
i)
obično.
__,._...,.
+ a,.by(z" j) + a::Aii j)+ a.b"(l!j) +'
---""-+
+ aA(k k)
Uzevši u obzir da je prema (13) j i = k i = ....... =jk=O
a prema (16) iz'=jj=kk=
dobijemo: (18)
Skalarni produkt dvaju vektora jednak je zbroju produkata istoimenih skalarnih komponenata tih vektora. Na taj način računa se obično skalami produkt dvaju vektora .
......
Na pr. za
a=5i-3j+7k
-
b= i - 2j- 8k a b= 5 · l
+ (- 3)
· (-2)
+ 7 . (- 8) = 5 + 6-56 = - 45
Kut dvaju vektora Prema (ll): Odatle
34
a b = a - b · cos q>
a· b cos cp=-
a-b
(19)
Kosinus kuta, što ga međusobno zatvaraju dva vektora, dobijemo tako, da skalarni produkt tih vektora izračunavši ga, podijelimo s _umnoškom duljina tih vektora. Na pr. traži se kut, što ga
međusobno
-+-+ zatva;aju vektori a i' b, gdje je
a=-
i+2j-3k
i+6k
b=-5i+ Prema (19), (18) i (3) imamo:
- t . ( - 5) 1 J +4 +9
v
=
• CO$ ql
+2 o
· l- 3 · 6 V25 + J + 36 = ~.==
-
,slučaj:
Poseban
l bol =bo=
68°, odnosno
Neka su a
1 11
ll
ll
= _
\114 V62' = - V86s rp== 180°- 68° = ~ • o
__!..!.__ = 29,5
_o 3 n '
0
jedinični
vektori, t. j.
.... l a. l= a.=
l i
l, tada prema (19):
cos
a. b.
1
1
a. b.
(l9a)
To znači: ako su vektori jedinični, njihov skalarni produkt daje neposredno kosinus kuta, što ga ti vektori međusobno zatvaraju. Navedimo nekoliko primjera za primjenu skalarnog produkta. Primjeri l. Odredi projekciju vektora a = 6 i -
Prvi
način
8 k u smjer vektora b = 2 i
JO j -
+e- •o) . 1 + <- 8) . <- 2) V4 + 1 + 4 12- 10 + 16 =.!..!! = 6
.. . .. 6 . 2 DulJina tražene proJekciJe: e = =
Drugi
+ j - 2 k.
prema (12) i (18):
način
V9
prema (2), (12a) i (18): b, = e =
3
-
2i+j-2k
V4 + t + 4 6 . 2- lO. 3
-
2-+
=- i 3
_J_ 3
=
2 .... k 3
J-+
+ -j-3
+8.2
3
(a)
= 4 - lO+ 16 3
3
=
-
6
-
Time smo dobili samo duljinu projekcije vektora -+ a u smjer vektora -b• .Da dobijemo kom,ponente toga vektora u smjeru koordinatnih osi, iste kosinuse smjera i da su komponente
uočimo
jediničnog
,
-
.
da taj vektor leži na vektoru b, pa irna
vektora b kosinusi smjera toga vektora.
Prema (6) i obzm•m na (a) dobijem.. : Cx = e coscc =
6 ·
~
=
4 ;
cy =
r cos (3 ={; ·
+
= 2 i· Cz= r
CđS );. =
i · (-
+)
= -
4
c=4i+2j-4k
Do ist"g rezultata možemo
doći
-
~
e =e ·bo
jednostavnije prema formuli (1!: =
(2~
1-
2~)
3
3
6 -i +-j-- k 3
2. Dokaži da su dijagonale romba
međusobno
- -
~
= 4 i+ 2j- 4 k
okomite.
Smatramo dviJe stranice romba kao yektore a i b (nariši siiku !). Tada su dijagonale romba vektori a -1 b i a - b.
Izračunajmo
skalami produkt tih dijagonalnih vektora:
:a+ b)(a-b) = prema(l7b) = a'-b' =O, _jer su u rumbu_ stranice jednake (b = a). Dokazali smo, da Je skalami produkt d1jagonalnih vektora jednak nuli, dakle su ti .vektori> t. j. dijagonale romba, međusobno okomite.
3. Izvedi Označimo
pomoću
skalamog produkta kosmusov. pou čak.
dvije stranice zadanog trokuta (sl. 30) ka_o vcktore a i b. Tada ·odgovara trečoi
stranici e vektor e = a - b Kvadrirajmo skalamo taj izraz. Prema (qa) imamo:
e = a'-
2
(a b)
+ b'
Prema (ll) 1mamo
e' = a' - 2ab cos r + b' = a' + b' - 2ab cos y
.e'
ili a to je kosmusov
poučak
za stranicu e trokuta.
z
l
~--
/
: r2 .•
~ 'l
t
-< Sl. 31
Sl. 30
4. Zadane su Izračunaj
36
četiri
točke
u prostoru B( l. -2, 3), ;1(4,- 4; -3), D•,2, 4, .l)
duljinu d projekcije vektora AR u smjer vekti>ra CD.
1
C(S, 6, 6).
Prema (8):
-
A B.= ( l - 4) i.+ (-2+4)j CD= (2-8)i
+
(3
+
3) k = -3
-
+ (4- 6)j + (3- 6)k
i+ 2j + 6k
= -6i-2j-Jk
Prema. (12) j· (18) :
d=.
AB ·CD
1CĐ 1
+ 2(-2)+ 6 .. V36 + 4 + 9
- J · (-6)
=-
~
d=
s:·
+ 18-4-18
· (-3) =
·=
V49
.4 -""~ 7
.i. 7
--
Izračunajkut, što ga·međusobno zatvaraju raspolovnice ravnine
XZ i YZ.
Dodij elimo raspolovnicama radiivektore r 1 i r" pa traženi kut odredimo kao kut tilfvektont (sl. 31). Prema slici 31:
.__,.
__,.
~
--=i+
k
•• =j+
k
r1
Prema {19) i {l S}:
1·0+0
1+1·1
lfl+l· Vf+1
cos =
=
2
5. Vektorski ili vanjski produkt dvaju vektora To je drugi vrlo važni simbol vektorske algebrc. Vektorski produkt vektora a i b
--
[a b] pri
ili
označuje
se s
a X b
ćemu
pamtimo, da je to vektor. •Pokažimo, što se razumije pod duljinom;
- -
Sll}jerom i smislom toga vektora a x b (sl. 32) Duljina je vektora a x b, t. j.
-
Ja x' bl= a. b. sin cp
--
(20)
Smjer je okomit na ravnini, koju odreSl. 32
duji.l. vektori a i b. - Smisao je određen pravilom desne ruke (palac je vektor, koji'stojPna'prvom mjestu, kažiprst - drugi po redu vektor, srednji prst pokazuje tada smisao. Vektorskog produkta) ili pravilom desnog vijka, ili desnog koordinatnog sustava(vidi sl. '22).
37
Pravilo.
~esne
ruke jasno pokazuje, da vektor b
xa
ima protivni smisao od
-+'
~
vektDra ax b (vidi sl. 32) t. j.
·-
bxa=-axb Za vektorski produkt ne vrijedi dakle zakon komutacije. Iz definicije vcktorskog produkta slijedi, da· je
r
i xj =k
]er je prema (20): duljina vektora i x j;
ii
.;.,o,.....:--~~-- -·~-Y
X j
l=
· sin 90°
l
=
l,
__. J ~
~
Sl
33
nJegov smjer je okomit na ravnini XY, ima dakle smjer osi Z, a smisao je uperen prema gore (pravilo dPsne ruke ili desnog koordinatnog sustava), a to je osnovni jedinični vektor k (sL 33).
Dakle 1
X
J=
k
(2la)
ali:
]Xi=-k
Iz istog razloga (21 b) kxi=-1
(2lc)
Konstruiramo li paralelogram, kojemu su stranice šina toga paralelograma
S= a · h =a · b
s1n ?
ll t
b (sl. 32), tada je {'>Qvr-
= prema (20) = l a
X
bl
t. j. duljina vektorskog produkta numerički je jednaka površini paralelograma,
kejemu su stranice duljine vektora, koji čine vektorski produkt. Odatle slijedi, da svakom omeđenom dijelu ravnine možemo dodijeliti vektor, ako rub toga dijela ravnine orijentiramo.
38
-
s
ll
r Sl. 34
Sl. 35
Prema tome; trokutu možemo dodijeliti polovint~ vektorskog produkt!\, jer površina trokuta iznosi samo polovinu površine paralelograma (sl. 34), a površini
S.u.sliči 35~vektor
kojemu je duljina 1Sl= S, pri čemu . vijka lako određujemo smisao vektora. Kao primjer za vektorski produkt nave-
pomoću pravila desnog
S
___,.
diincfmoment sile F obzirom na točku O (sl. 36). Tvrdimo,. da je moment jednak vektorskom produktu vektora položaja r i vektora __,.
sile F, t. j. _. M= r :< F. čku
Znamo, da je moment sile obzirom na tojednak umnošku sile F i kraka d, t. j.
r
o··.. ····.tf
A1 = F . d = prema sl. 36 = F · r . sin rp,
···-r-;y·'
/
-
a to je· apsolutna vrijednost vektorskog pro-
Sl. 36
dukta r x F, jer je
lM l =
M
= lr
X
F
l=
prema (20)
Iz toga slijedi; da moment sile obzirom na
=
r · F · 5in tp
točk.u
možemo prikazati u obliku
-+
vektora M = r x F (sL 36). Primijetirno, da i spreg sila možemo predstavitii kao vektor, kojemu je apsolutna vrijednost jednaka momentu toga sprega, smjer mu je okomit na ravnima sprega, a smisao je određen pravilom desnog vijka. Prvi posebni
--
slučaj
Neka su vektori a i b Tada prema (20): ...
međusobno
-+
l a X b .1
okomiti, t. j. !ll
=
90°
= " · b · sin 90° = a • b 39
Ako su vekto"ri 'm·e~đusobno okomiti, apsolutna vrijednost OJl,hovog vektorskog produkta jednaka je umnošku nj.ihovih duljina. Drugi posebni ~lučaj Neka su vektori k-olinearni, t. j. paralelni, ili neka leže na istom pravcu. U tom je slučaju qr = O ili 180", pa prema .(20) imamo: -+
la
X b l = a · b · sin O = O.
Vrijedi i obrat: -+
Iz l a ili 180°
X b
l=
a · b · sin O = O slijedi, da uz a =f= O i b =f= O mora biti
Prema_tome je za
(jl~='O
~
=O
ili 180°
axb=O
(23)
Da su dva vektora međusobno paralelna, nužno je da je njihov vektorski produkt jednak nuli.
dovoljno,
Posljedica
-
Kako pod jednakim vektorima razumijevamo vektore iste duljine, istoga smjera i istoga smisla, jednaki vektori su prema (23):
međusobno
paralelni, pa za b = a imamo
-
axa=O
(24)
Vektorski kvadrat vektora jednak je nuli. Prema tome ixi=O
jxj=O -
(25)
-+
k X k= 0
Za vektorski produkt I. ne vrijedi zakon komutacije, jer je, kako smb
već
vidjeli, (26)
bXa=-aXb
pa vektorski produkt nema svojstva komutativnosti, koje je skalarni produkt još sačuvao.
2. vrijedi zakon distribucije
-
(a+ b)
40
X
(e+ d) =a
X
e+ b
X
e+ a
X
d
+b
X
d
(26a)
Prema tol'!'le je Pia pr. vektorski kvadrat
+ b)
(a
X
(a+ b) =.a
X
a +b
X
a
__,.
+
X
Q
b
+Ir
x t
prema (!4)
(26) = 0 - a X b+ a X b+ O= O -+
a
(a- b) X (a+ b) =a X a - b X a+ a x b - b X b= (26b) = prema(24)-i(26) =a X b+ a ·X b= 2(a X b)
Budući da za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, pri vektorskom množenju ne smijemo,mi~enjati redoslijed faktora!Izrazimo vektorski produkt ·dvaju vektora pomoću njihovih komponenata. U tu svrhu izmnožimo vektorski vekwre -+
a
=
a)
+ ayj + a.,k
b
=
b,J
+ byj + b.,k
_,.
uzev~i
u obzir, da za vektorski produ'kt vrijedi zakon distribucije (2oa):
+ ayby(j
X
j)+ aA/k X j)
+ axbz(i
_,. X
k)
+ a:,bz(j
X
k)
+ a.bJk
X
k)
Uzevši u obzir formule (21) i (25) dobijemo: _,.
b=
11 X
O+ a;bx(-k) + azbxj + axbyk +O+ azby(-i) +
a:cbz(- j)
+ aybz i+ O
ili
Taj izraz za Yektorski produkt možemo napisati u obliku determiname k (27a).
jer, razvijemo li determinamu po elementima prvog retka, dobijemo·
= (.vidi
.-
-
i ( aybz- azby) +j ( a;bx- axbz)
također
+ k ( axby- a:,bxJ -
•
1
= prema (27)
=
-
--+-
a X b
§ l, 7. Matrice).
41
Primjer
-
-
Izračuna; auljinu i kosinuse smjeraivektorarc:·= a1x b i dokaži, da je_ taj vekto~ okOmit
-.. _.
--
.
;ni vektorima' a. l b, pri_ čemu je
-
a= i-2j+ 2k
---l
Prema_ (27a):
--- l
i1 -2 'i
c=a xb =
k2 2-6
3
-
=i(12-4)-j(-6-6)+k(2+6)=8i+ 12j+Bfl
e=,; X bl=+ V64 + 144 + 64 = vm = 16,5 8 cos O( = 16,5 = 0,485 CO$~=
12 , = 0,727 16 5 8
cos y Proba: ocos' o:
.
= 16,5 =
+ cos' [:l +
~
eos•y = 0,235.
~
o;S29
+ 0,235 :' 0,999 ..:...: l
~-+-+
.-.....~
Da dokažemo, da je vektor e = a X b okoriiit na vektorima a. i b, izračunajmo sblarne -+
_..,..
·produkte'vektora e i
a,~a-zatim
~
t-to
e i b.
Prema (18) imamo: e a== 8 · l
+ 12(- 2) + 8 · 2 =:8-24 + 16"" O
e b = 8 · 3+. 12 • 2 + 8(- 6)
=
24
+ 24-48 =
O
_..,.
-+.-+
'Kako su oba skalama produkta"'jednaka~nuli;':Vektor:c:'stoji"okomitp na·vektorima a,i:b, a -to.namj('poznato:prema definiciji smjera vektorskog produkta (vidi
Kut -dvaju vektora Iz {20)
la
-l
X b
= a · b · sin cp
slijedi
(28)
Kut dvaju vektora možemo 42
dakleiizračunati
i iz
njihova~vektorskog
produkta.
- =b,=
slučaj
Poseban
l a, l =a,
Ako su vektori jedinični, t. j.
= la
sin 'P
0
= l i l bol X bo
l, tada prema (28):
l
(28a)
apsolutna vrijednost vektorskog produkt:a dvaju jediničniti vektora jednaka je sinusu kuta, što ga međusobno:zatvaraju ta ··dv·a vektora. t. j.
Odredimo na pr. kut· vektora
kOJI smo u primjeru na str. 35 l= -0,373.
već
lJ= - 1
+ 2j-3k
b= -5i
+
odredili
j+ 6k
pomoću
skalarnog produkta, pa smo dobili cos t=
Prema (27)·
= k (- 5
+
14)
+
3 ( 5 j + 7 j) = l 5 i + 21 j + 9 k
Prema (28) i (3):
'~'
=
Proba: sin 2 'P
+
szn
V22s + 441 + s1 ~47 Vffi47 = -- = = V1+4+9·V2s-'-1-!-36 14·62 86s
0,862 = O 92 9
VO,ili
cos• cp = (-0,37})' + (0,929)2 = 0,138 + 0,862=
ih
Primjeri za pnm)enu vcktorskog produkta. 1.
Izvedi vekwrski sinusuv
poučak
za trokut.
Stranicama a, b, e zadanog trokuta ABC dodijelimo vektore a, b i e (sL 37). _....,.
Kako je prema slici e = a -b, mežemo pisau da su jednaki i vektori
Sl. 37
e x a =(a- b) x a
ib
exa=axa-bxa=axb Dakle:
e x a
Odatle:
l ex a l
ik pr11rna (Xl)
shct 37:
a
l
X
b
;x 1:1 /
•
e · a • sin {3 = a • b • sitcy b :e = sin ~ : siny
Odatle:
-
:Primijetimo, da brno
doći'
-
do istog rezultata, ako jednakost e = a - b pomnotimo vek"
torski s a. 2. Izvedi vektorski Heronovu formulu za površinu S trokuta. Budući
da površini trokuta odgovara polovina vektorskog produkta vektora
ll ·j
b, imamo.
prema sl. 37:
ili, ako ohic strane te jednakosti kvadriramo.
Odatle prema (20)
slici 37:
s• =_!_(a . b. smr? =...!... 4 4 Pomnožimo li
tu
a'b'
sm=r
jednakost s 4 i uzmemo li u obzir da je sin' 1
l -
e•s'y dobijeMo
4S2 = a'b'- a'b' cos'y
ili prema (ll)
4S = a'b'-(-;;)
2
(a).
2
Prema (17a) znamo da je
(-;_-;r =
a 2 -2(a b)+ i> 2
ili
e' jer.de prema slici
=a~- 2(a b)
+ ~·
( 15)
Oda ile l (-a~·+ b 2 a b =·2:
-
e')
U v!~ tenje ,u (a) daje:
4S 2
ili
44
=
a 2 b'-_!_ (a' 4
+
b'- e')''
Uzmemo li u obzir da Je
all
l
+2
(a'
+ b' -e') =
(a + b)'- e'
z
.
=
(a + b + e) (a + h - e) 2
l - . e'- (a- b)' (e +a- b) (e- a d-T(a'+b'-c')= = 2 2
+ 6o)
i uvedemo li oznaku
a+b+e=Ls tada jednakost (b) prima oblik
l
4S' =
4
2s (2s- 2a) (ls- 2b) (2s- lc)
S= Vs(s-a)(s-b)(s-c) a to je Heronova formula za površinu trokuta. 3. Zadana su d·:: vektora
a=
5i-3j+k
b=- i+2j-4k Izračuna} površinu S paralelograma, kojem_u su stranice zadani vektori. Kako je apsolutna vriJednost vektorskog produkta numerički jednaka površmi paralelograma, ćijc su stranice vektori
a i b, zadatak se svodi na
-; X
b= ~-f + ~
određivanje
-! l
duljine vektorskog produkta a i b
= i ( 12 -
2) - j ( - 20
+
l)
+
k (l 0 - J) = l Q i
+
19 j+ 7 k;
·s=,-; x hi= Vtoo + 361 + 49 = V5T0 = 22,6 4·
lzračunaj
površinu S trokuta kome su stramce vekton.
a=
2i+j-3k ._,. b=~ i+5j-4k
Znamo da površini trokuta odgovara rolovina vektorskog produkta, pa
Prema (27a)
aX b=
1e
-l . . l i ......
_,.
~
k ·-3 5 -4
-1
45
Prema (3)
JaxbJ =VlP+II'+IJl=lllf3
S=_!_!_VJ 2
5. Odredi duljinu projekcije vektora a = 3 i -
l2j
+k
na vekl<>t d = b
X
e, gdje je
b=2i+3j-2k e
= 4 i+
2j
+ 4k
Prema (27a):
-;1 d=bX;= i-: 2 J-2
l
4
2
=i(I2+4)-J(8+S)+k(4-12)=16i-16j-Sk
4
Prema (12) i (18):' -+-
ad
aa
=
---;J
=
3-16+(-12)·(-16)+1·(-S) V256 + 256 + 64
48
+
192- 8
VS76
232
29
=24=3
6. Zbroj vektora poliedra Pokazali smo, da svakom omeđenom i orijentiranom dijelu ravnine možemo dodijeliti jedan vektor; kojemu je apsolutna vrijednost jednaka vrijednosti te površine, a da se trokutu može dodijeliti polovina vektorskog produkta (vidi sL 34). Dokažimo stavak: Dodijelimo li svim pobočkama zatvorena poliedra vektore, koje orijentiramo prema vani, tada je zbroj tih vektora jednak nuli. Najprije pokažimo da taj stavak vrijedi za tetraedar. Neka iz jedne točke K prostora izlaze tri vektora_.a:-b;e. Spojivši pravcima krajeve tih vektora, dobijemo tetraedar KABC (sl. 38), pri čemu
BA= a-b,
a BC= e-b. Sada dodijelimo svakoj pobočki tetraedra vektor, koji je okomit na toj pobočki, a usmjeren je u prostor izvan ·tijela tetraedra. Kako svakom trokutu odgovara polovina vektorskog produkta, dodijelili smo na taj" način pobočkama tetraedra slijedeće vektore : je
pobočki
l
KAB vektor KAC
46
"
T l
~
~
(b x a)
l-> (a X e)
poboćki
2
}~
-+
........
+b X b
=2
(b
....
X
l
"
ABC
Zbroj vektora
- --
KBC vektor ) (e X' b)
a
-+
-
2 -[(e-b) X
l .--.. -+ -+ (a X e - a
-
(a-b)]
---..--+---+--+--+
-+
+a
=T
X
e --.
x e
+eX b+e
+ 0) =
X
a- b
......
X
-...--+
a- e
X
.h
+
O
Jasno je, da taj stavak vrijedi za svaki zatvoceni poliedar, jer svaki poliedar· možemo rastaviti dijagonalnim ravninama u tetraedre, za koje .. vrijedi dokazani stavak. Vektori, koji pripadaju nutarnjim pobočkama tih tetraedara, ukinut će se. pri zbrajanju, jer' će imati istu duljinu i isti smjer, ali suprotni smisao, pa će ostati samo zbroj vektora vanjskih pobočaka poliedra, koji je jednak nuli.· · Možemo poći još dalje i proširiti taj stavak na bilo koju zatvorenu zakrivljenu plohu, na pr. kuglu, aproksimirajući je poliedrom, kome su pobočni dijelovi tangencijalne ravnine kugle. Ako broj tih pobočaka teži u beskonačnost, težit će povr-
-
šina svake pobočke nuli, pa zbroj vektora dS, koji odgovara tim pobočkama, prelazi u integral uzet po čitavoj površini S zatvorene plohe, pa je
fis=o
(29)
s
7. Višestruki produkti vektora Razlikujemo više oblika produkata od tri, odnosno četiri vektora. a) Umnožak skalarnog produkta dvaju vektora i trećeg vektora
(a b) e
-
Kako je (a b) skalar, taj višestruki produkt triju vektora
--
-
predočuje
vektor,.
koji ima smjer vektora e, duljinu a . b . cos o:p • e i smisao vektora e, ako je (a b J
> O, odnosno protivni smisao za (a b) < O. b) Trostruki skalarni produkt. Uvjet komplanarnosti triju vek-
tora Pod trostrukjm skalarnim produktom razumije se skalami produkt vektorskog produkta dvaju vektora i trećeg vektora, t. j. izraz oblika (a
X
b) e= skalar
Prema (ll) i obz1rom na sliku . 39 imamo:
-
(a
X
b) e
-
= la
l
X b e · cos ~ji =
prema (20) =a · b · sin
(30}1
47
·:Tvrdimo) da: je trostruki sblarni produkt
---
numerički
jeduk obujmu paralelo-
pipeda, kojemu su· bridovi vektori a, b i e.
--
Iz slike 40 slijedi:
a>
.... :,..,··-·--···· ~:...-......-.....,. .... •',' .......... ,.,'......... ".
.,.
--..."
'
'
~~or:.::::L..~---a-!!!:"',;. ,,
SI. 40
Sl. 39
Obujam paralelopipeda V = B . H = a · h · H = a · b sin tp . e cos tj!, a to je baš izraz (30) za trostruki skalami produkt. Ako su sva tri vektora komplanarna, t. j. leže u istoj ravnini, obujam paralelopipeda, a dakle i trostruki skalami produkt jednak' je nuli. Iz istog je razloga trostruki skalami produkt jednak nuli, ako su dva vektora, koji il ni ulaze, jednaki. Tako je na primjer --. ~~
~
{a X b)h=O
Iz toga slijedi: Da su tri vektora komplana.rna, nužno je i dovoljno da je njihov trostruki skalarni produkt jednak .nuli. Jasno je, da se obujam paralelopipeda, pa prema tome i vrijednost trostrukog skalarnog produkta ne će promijeniti, ako· za osnovku paralelopipeda uzmemo koju drugu plohu toga tijela, jedino bi· se mogao promijeniti predznak dobivene vrijednosti, jer, kako znamo, za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije. T z toga razloga možemo trostruki skalami produkt pisati i u obliku
---
(a b e)
Izrazimo sada trostruki skalarni produkt triju vektora ponenata. Dobijemo:
= { (aJA -
--
aA) i -t- j ( azbx- a,.hz)
= prema (18)
=
( a"bz-
azby)cx
+ k (a" bY -
pomoću
aybx) } (ex i
njihovih kom-
-
+ cyj + c,.k)
+ (azb:x- axbz)cy + (axby- a"b,)c
11
=
a
kak~
taj izraz možemo napisati u obliku determinante, ·dobijemo
konačno:
(31)
Znamo da determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo međusobni položaj njenih dvaju redaka, pa se dakle njen predznak ne mijenja, ako načinimo redom dvije takve zamjene. Prema tome obzirom na (31) dobijemo:
......
x
(a X b) e= (b
(3la)
e) a= (e X a) b= (a b e)
To znači: cikličkom permutacijom triju vektora ne mijenja se njihov trostruki skalarn1 produkt. Vršimo li bilo koju drugu permutaciju vektora, trostruki skalami produkt
...........
miJenja predznak. Na pr. (a x b) e = - {b X a) e. P~ i m j e r i za primi enu trostrukog skalarnog produkta. 1.
Izraču naj
obujam paralclopipeda, kojemu su bridovi vektori a (l, O, 4), b (2, -3, 5) i\
e (5, -2, -3) [If zagradama su Prema (31): V= ~
2. Dokaži da
naznačene
(~~X b) e= l 19
+
točke
komponente vektora].
5 -2
'31
o
l
~
2 -3
= -1(-10-9)-4(-15
+ 4)
=
44 = 63
A(4, 5, -l) ; 8(2, 3, l) ; C(-5, -6, 4) i D(3, O, -8) leže JJ jednoj
ravnin1.
.
Zadatak riješimo tako, da spojivši pravcima jednu zadanu točku s ostalima, na pr: točku A s točkama B, C i D, dodijelimo tim spojnicama vektore pa izračunamo trostruki skalami produkt tih \'ektora. Prema (8): AB = (2-4) AB
Na isti
način
=-
i+ 0-5)j
2 i - 2;
+
+(l
+ ll k
2k
dobijemo: AC = -
9 i - ll j
+ 5k
AD=-i-5j-7k
Prema (31): (AB • AC · AD) =
- 2 [(77
= -
4
1
=~ -1
=lT
;
- 5 -7
l
-21-~ -1~ -~l-1 - 5 -7
+ 25)-(63 + 5)-(45-11)] =
2 (102 -
68 -
34) =
2..
B. Apsen: Repetltorij v!OO matematike -
Dio Ul.
49
Trostruki skalami produkt vektora jednak je nuli, dakle su vektori komplanami, pa zadane Ci D leže u jednoj ravnini. · .
·ročXe.A;B,
3. Izračunaj obujam tetraedra, kojemu su vrhovi u točkama. A(2, -3, S); 8(6, -2, S); C(4, O, S); D(3, -2, 10). 8 Kako je obujam tetraedra (p•ramide) jed~ak H, a osnovki B tetra~dra odgovara kao ' 3 .l l ttokutu samo vektorskog produkta, iznosit će obujam tetraedra 6" trostrukog skalarnog
2
produkta, t. j.
Dalje pOSlupamo kao u predašniem zadatku:
-+J ......
AB = 4i ..:.,.
AC= 2i +lJ AD= i V,
= -6l
- · AC - · AD} {AB = -l
6
+i+
'14,2 l
5k
3l o O
l
5(12-2) =lS
s =6
J
3
e) Trostruki vektorski produkt To je vektorski produkt jednog vektora i vektorskog produkta dvaju drugih vektora, t. j. izraz oblika:
-
a x (b
Jasno
je~
X
e)
da:ie·to vektor, pa ako ga
.....
-+
.....
QZDII•
-+
čim o s p, a vektor ·b X 'e s d, dobit ćemo
__,.
p= a X d·
-
Sl. 41
ii.= b X e.
gdje je Iz definicije smjera vektorskog produkta
iz slike 41. slijedi, da je.
p l. na a i d, -+
................
-.
a kako je d okomit na ravnini vektora b i e, .leži trostruki vektorski produkt P u toj ravnini. Da izvedemo tzraz ia trdstruki vektorski produkt, uzmimo pravokutni kQoo ordinatni sustav XYZ -7
taka~,
da os X padne u smjer .vektQra;: a os Z - u smjer ·+--+
l
vektora d, pa će os Y ležati u ravnini vektora b i e (sl. 41).
Tada je
(b,.= O, ,er b leži u ravnini XY)
e= e; lzračunajmo
d= b
(cy
=cz= O, )er e leži u
OSI
(a)
X)
vektorski produkt b x e = d .
l ~x
XC=
ex
Sada traženi trostruki vektorski produkt poprtma jednostavniji oblik:
~ X -e) =a- x 'd= a X (b
11~'
--->
= -aJibJFi + a,bvCxJ Dobivenom izrazu pribrojimo Dgbijemo:
1
od tog izraza oduzmuno vektor axbEi·
Odatle ~~
--+
a (b
-+
X
e)= axex(b)
+
--+
b>.j)- ci (axbx
+
a.b,)
(b)
Prema (a) imamo:
..... (b.ž +by])
.......... cxi=e, (axbx
=p,
jerje
jer je b,
=
O
e,=c,=O
+ ayby) =a
b,
)t:r
Je
b,= O
UvrštenJe u (b) daje tražem Izraz za trostruki vekwrski produkt -il>-+-+·
a Na pr. za
X
(b
X
e}= b(a c)-'-e(a b)
(32)
a=•-2i+3k
b=-4i+i-Sk
, = 7i-6j+ Sk
51
imamo:
cr
~(b x e)=
(-4 i+ j - 5k)(7
+
+ 8 k)(- 4-2 -IS)=
12+ 24) -(7 i - 6j
=(-4t+J-5k). 43 +(7i-6j+ 8k)·21 ==- 25i-83j-47k
Na isti način računa se trostruki vektorski produkt zadan u drugom obliku: '
e/
(ax b) X e=b(a e)-a(b
(32a)
Za naš primjer dobijemo: (a X b) X e= (-4i +j-Sk)· 43-(t-2j
+ 3k)
(-'74) =
=-98z-IOSJ+7k Sada možemo produkta:
izračunati
skalami . produkt vektora
trostrukog vektorskog
a[b Y (e X d))= prema (32) = a[e (b d) - d (b e))= =(a e) (b d)- (a d) (b e) a
fb
X (e X d)
J= (a
=
skatar (32b)
e) (b d)- (a d) (b e)
d) četverostruki skalarn1 produkt
To je skalarni produkt dvaju vektorski h produkata, t. j. izraz oblika: (a X b) (e X d) = skalar Označivši
a X b s p, dobijemo:
(a X b)
= -e { ( a
(e.
X d)
=p (e
X b) X d }
x
-e (p X d)
d) = prema (31a)
= + e {d
X ( a X b )}
=
=
prema (32) =
=e{a(d b)-b(d a)}= (e a) (d b)-(c b}
(d a)
ili
(;;xb) r7xd)=(;-;) (bd)-(b-;)
(;d)=l(:~ (~~~
(33)
(a d) (b d)
a to nam je
već
poznata formula (32b). Prema tome (axb) (exd)=a[bx(cxd)]
52
' (33a)
Na pr. za
a= i - 2j
+ 3/e
b= - 4 i +i-Sk c=7i-6j+Sk d=2i+5j+k dobijemo prema (33)
+ 12 + 24) (- 8 + 5 .:.._ 5)- ( - 28 ~ 6 - 4t) = - 43 . 8 - 74 . 5 = - 714
(a X b) (e x d) = (7
(2- JO+ 3)
e) C:etverostruki vektorski produkt
=
(a x b) X (e X d)
= e ( e d) - d (e e)
označimo (a
=
uvrstimo
x b) s e = e x (e x d) = prema (32) (a
x b)
mjesto
e
= e [(a
X b) d
J-
-d[(axb)e)= prema(31a) =e(abd)-d(abc)
- ---·
(a X b) X (ex d)= e (a b d) - d (a b e) Za
četverostruki
(3-4-)
vektorski produkt možemo dobiti i drugi izraz, ako ozna-
čim()
cxd=f
( a
X
b) X (e X d) = ( a X b ) X
= b [a (e X d)]- a (b (e
(a Izjednačimo
X
b)
f
= prema (32a) = b ( a j) - a (b j) -
x d)] = b (a e d ) - a (b e d)
- -·-- -
x (ex d) =b( a e d)-a(b~-e d)
(34a)
li desne strane formula (34) i (34a), dobijemo:
c(a b d)-d(a bc)=b{a e d)-a(b e d)
Prvi
član
smjeru d, prvi
lijeve strane član
predočuje
desne strane -
vektor u smjeru e, drugi
član
vektOr u smjeru b, a posljednji
-
član
vektor u
-.vektor
u smjeru a.· z te jednakosti možemo izračunati jedan od tih vektora, na pr. d: -+ -+-+
+ (abd)-+ ___ e
-d = (bed)___ a+ -(acd)-+' ____ b (abc}
(abc)
(abc)
53
1z tog izraza -vidimo, da je vektor d rastavljen u tri komponente u smjeru vek_.,..
t~ra.·a,
-+~·
-+
b i e.
Primjer. Izračunaj četverostruki vektorski produkt za vektore navedene u pn~hedniem pnmjeru za tttverostruki skalami· produkt:
(a
= ( -4 i
X b)
x (e
X d) =
prema
(34a)
-+
+ j - 5 k)
. 7 7 - ( i - 2 j + 3 k)(- 42) = -
Četverostruki
266 i - 7 j - .259k
vektor-ski produkt može biti zadan i u_ drugun oblicima:
a x [b x (e X d)]
=
=
prema (32)
---
a X [e (b d) - d (b e)) =
=(bd) (axc)-{be) (axd) •a X [ ( b x e ) X d
J=
prema ( 32 a)
=(b d) (a.
=
a
>d-; ( b d) -
b ( e d )) =
.....
X
e)-(e d} (a X b)
Navedene formule za višestruke produkte imaju veliko značenje, jer daju svesti· složene izraze vektorske algebre na jednostavne osnovne izraze, koji se lako rješavaju i računaju. mogućnost
8~
Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici
Upoznavši glavna pravila vekrorske algebre, možemo lako shvatiti osnove vektorske analize. Do sada smo proučavali vektore konstantne duljine, smjera i smisla. Međutim, čest je slučaj da zadani vektor a nije konst;mtan, nego da ovisi o nekom
-
parametru t, na pr. o vremenu, t. j. a je neprekinuta funkcija parametra t: a (t). Budući
da se s promjenom parametra t mijenjaju i komponente a"; i aY i a~
vektora a (t), one su
također
-
a (t)
funkcije od t, pa je
= a,Jt) i+ ay(t} j+
Dobije li parametar t prirast !!.t, promijenit ~
~
.
a.( t) k
će
(a)
....
se i vektor a (t} za L\ a =
~
=a (t+ !!.t}- a (t}, pa derivaciju vektora a po parametru t možemo definirati
54,
slično
!; , -+
derivaciji. skatarne funkctje, t. j. kao limes kvoci1enta diferencija
D.t-0:
kad
-
a:(tJ =da= lzm ~~a= lim a (t+ ll t) - a {t)_ dt L\.t-+0 ll t !\.t--+0 ll t Vidi sl. 42. Pravila za··derivaciju zbroja 1 produkata vektora takoder su ista kao i za skalarne funkcije, samo pri deriv1ranju vektorskog produkta treba paziti na' redoslijed množitdia.
d _,. da· -(C•a)=c·dt
(35}
dt
Sl. 42
d ..... --+ -- ( a X b ) dt
-
=a
db dt
X -
da
+ -dt
X
b
=
db a X dt
da b X dt
--+
Iz pravila za deriviranje zbroja vektora slijedi, da derivaciju vektora
t:
l
a•(t).~
a mozemo · · ve k tor d dt, prema ( a) ptsau u o bl'k 1 u;
Spomenimo još derivaciju
jediničnog
-
vektora a,( t),
t.
J. vektora, koji ima
stalnu duljinu l a. {t} l= 1,. ali'promjenljiv smjer, jer je i jedinični vektor a 1 (t) funkcija parametra e.· Znamo, da je skalami kvadrat vektora jednak kvadratu nJegove duljine, t. j --+
-
Deriviranje daje:
2
ili
, dao) =0 (_.a.Tt -da. a.-=0 dt
55
Skalarni produkt dvaju vektora Jednak je nuli, dakle su, vektori međusobno OkOmiti, t. j.
Ja,
--l.
dt
a •.
Vektor, kop predočuje dertl'aCiJU Jedtničnog .vektora tit opće nito svakog vektora konstantne duljine, okomit je na tom vektoru. Geometrijski je taj stavak posve ,asan: kratnia
točka '
opisuje pri promjeni parametra t kughnu plohu\ vektor
vektora stalne duljine
-~
~:
ima dakle sm,er-tan-
gente na ·kuglu, pa je okomit ·na· tom vektoru. Kao primjere 'Vektora, kpji ovtse o parametru, i to o vremenu t; navedtmo vektore brzine i ubrzanja. Neka se točka M giblje po krivuljt i neka se u času t nalazt u poloza1u AJ,, a u i':asu (i+ ć:.r) u položaju M, (sl. 43). Položaj točke na krivocrtno} staZI po~ve JC odreden,. ako odaberemo čvrstu nuitoćku O i zadam o radtjvektor r iz O prema tOJ točk L Ako je poznat rad ti' ekwr r kao funkcija vremena t, gibanje toćke, J'e tt me posve određeno.· Položaj toćke može se odrediti t tako. da se staza gibanta utvrdi geometnjskim putem, pa se put s, što ga je točka prevalila od početne toćke .\1., kn,·uhe. prtkaže kao funkcija vremena r:
s
= f(t)
toćkama
Neka
./VL i lH, odgovaraJU
radi)l:ekton položaia r (t) t r (t
+ :lt J,
pa ;e .:J.r
Sl. 43
=
r(l
+
Ć:.r}-r[l)
lVtdt sl. 43) Brzina točke M u času t 1e vektor v (r)
=
r' (t)
dr , t:. r = i1m dt -6,,.....ollt'
=-
......
·~?te
1e
11r !u srednja brzina za vri1eme !lt. -
'
-
'
.
-......
Vektor brzine v (e) ima smjer tangenre na srazu gtbanja
točke,
pa
ozn.ać1rno
li s !ls luk M,M, krivulje, a s t 0 jedinični vektor u smjeru tangente, možemo vektor brzine prikazati u obliku
V (l)
il.s
=hm-' At_,.Qil.t
-
ds
lo=-
d1
l•
=V·
...
lo
(a)
Tu je dds =v (t)= v duliJna vektora brzine· v (t) u t
u
'
času
t (vidi.,sl. •43)
ćemo ubtzaflje-·:~?(i}
Deriviramo li' vektor brZine v (r) po vremenu t, dobit M,
točki
Prema (a) i obzirom na (35) dobijemo:
dv
-+
• (t)
d
= -dr
. ....,.
d lo
U.:mimo sada u obztr. da ,:e
liv
dr + dt
= - ( v · t,) = v dt
·
r,
M
jedinični·
vektor tangente t, furikci)a luka s staze, a da 1e s funkcija vremena 1.. '
Imamo:
dr,
di.=
dr, d.<
,; (.
d.< dt
v'
Ts
Uvrštenje u gornju- Jednadžbu daje· dr.
a ( r) = v' ds
s
dvr•
+ -dr
(b) Sl. 44
Time smo vektor ubrzanJa a(t} u prv1
č lan
točki
M, rastavili u dviJe komponente:
dr. pre d ocu)e · · norma l nu k ompunentu a.(t ) a k ce l erac!Je, .. v' dS )er
Je derivacija jedi ničnog vektora
1.
okom na na tom vektoru, pa 1ma dv
normale na stazu u točki M,, dok drugt Clan -
dr
komponentu aJe) gcnte (sl. 4ll).
Dakle
gdje je
•1,
(l
J
dr, v'ds
v
$Injer
- r. predočuje tangencijalnu .
akcelrr.IctJe. 1er ima smJer vektora
u.
da~le
1., L
i. smjer tan-
,l dc,fn, ds
Jedinični vektor normale na stazu gibanja.
a, (t)
dv-t, dt
gdje je t, jediničrii vektor tan gerile na stazu.
37
Označrmo
li sa S središte zakrivljenosti knvu)Je gibanja u
točki
M"_ a s p
pripadni polumjer zakrivljenosti SM, (vidi sl. 44) i uzm:emo li u obzir, da je 1 d7.1 = d'fi = središnji kut, koji odgovara luku ds, tada Je ds= p· d'fl =p l dc.
=
l
C vrštenje tog tzraza za ds u izraz za a., daJe
r1me smo za uhrzaoje gibanja
točke
M, u
času
t dobili konačnj. izraz.
-+
a(t)
pri
v'
= a.(t} + a,(t)
čemu
određeni
su duljina izrazima
l
a
p
dt.• . '· dc
. n. -1- -
smjer vektora ubrzan1a-
(t) 1 =
tg oc
=
a
~
a,
Izved1mo kao drugi primjer plošm stavak za centralno gibanje, t. J. za gtban,e. M ima smjer, koji prolazi kroz čvrstu točku O 45 ). >-:eka sc u času 1 nalazi točka M u položaju M., kojem odgovara radijvektor
koJ ku:ega ubrzanje pomične točke ;~l
r r r,. a u
času
(e
+
D. e) u položaJU M" kojem odgovara radij vektor ( r
+ Llr).
Prema rome za vrijeme b.t radJJVektor r pokrio je površinu LlF (sl. 45). Pretpostavivš1 da površina !:iF ;ma približno oblik trokuta, dodijelimo joj vektor ,'!,.F, koji je, kako znamo, -Jednak polovm1 vektorskog produkta vektora r i r
+
b.r · -
LlF
l =-rl r
11! alw izvršimo mno:i:cnje prema (26a)
5tf
X
-
(r
+
-
b.r)}
..:.... &.F =
I - - ..... Xr+ r
2" (r
član
Kako je prema (24) prvi
-
Pedijelivši tu rednakost
!lr)
desne strane jednak nuli, dobijemo l
!l.F =
X
2
-+
(r
'
X
-
!lr)
!lt i· pustivši da !lt-+ O,
dđb11emo
na granici:
dF = ~ (-; x dr) dt 2 dc Taj IZraz diferencirajmo po
d (dF) dt
dt
t,
pa prema (3,5) imamo:
l (d'r dr- xdr) -rX -+ 2 dt' dt dt
Oba vektorska produkta na desnoj strani te jednakosti ·jednaka su nuli. Prvi
. d•r produkt jednak je nuli, jer pn centralnom gibanju usmjereno je ubrzanJe dt' pr~ma čvrstoj točki O, pa ima smJer radijvektora r, a, kako znamo, vektorski produkt kolmearnih vektora J,ednak )e nuli. Drugi vektorski produkt jednak je nuli kao vektorski kvadrat. Imamo dakle
d dt
(dF dl)= o
a odatle
dF -=C, dt
Ponovno integriranje dare t
Time je plošni stavak za centralno gibanje dokazan: radijvektor pokriva u jednakim vremenskim razmacrma jednake površine. Najpoznatija primjena plošnog stavka je drugi Keplerov zakon: Radij vektor· povučen od planeta prema Suncu oni~u1e u istim vremenskrm razmacima iste površine.
§ 3. ANALITIČKA GEOMETRIJA U PROSTORU
l.
PRAVCI_l~RAVNINE
Općenito
Upotrijebimo naše znanje vektorske algebre, da tim najjednostavnijim putem do osnovnih pojmova analitičke geomeuije u prostoru. Uzet ćemo redom pravac, dalje dva pravca, ravninu, dvije ravnine, i konačno, ravninu i pravac. Kasnije ćemo proučiti glavne likove ploha drugog reda. Kako ćemo vidjeti, rješavanje tih problema svodi se zapravo na analitičko rješavanje zadataka iz deskriptivne geometrije: ono što deskriptivna geometrija rješava crtanjem, rješavat ćemo analitički, pa ćemo· mnoge probleme svladati tek nakon njihoYa predočivanja u prostoru i prostornog rješenja.
dođemo
2. Pravac
a) Jednadžbe pravca kroz jednu zadanu točku A(x.,y" z,). (Parametarski i kanonski oblik) Kako zadana točka A(x., y., z,) pravca određuje samo njegov položaj u prostoru, moramo mu dati smjer i smisao da bude posve određen. U tu svrhu dodijelimo pravcu jedinični vektor s., kojemu su komponente, kako znamo, kosinusi njegova smjera·:
z
-
s,
->
č----------Y' X
Sl. 46
Dodijelimo zadanoj
točki
T(x, y,'z)
točki
radijvekt~r
Udaljenost točke T od brana na pravcu po' volji, ramo mijenjati od -oo do dobijemo zadanu točku. A.
(a}
Vidi sl. 46. Sada je pravac posve određen 1 pa možemo napisati njegovu jednadžbu, t. j. napisati relaciju, koja veže koordinate bilo koje točke T(x, y, z) pravca s onim, čime je pravac odreden.
A(x" y" z,) radijvektor -:{
;f ~
~:,
a po volji uzetoj
"'• t
zadane točke A oznacm10 s r. Kako je točka T odat je promje!i!ljiva veličina ili parametar, koji mo+oo, da dobijemo sve točke pravca. Na pr. za t = O
_ ~-
Time smo dobili još jedan vektor AT= t .
n en te t a'
t b' t e'
GO
cos a. = a' cos [3 = b' cos v =e'
{'
s., kojemu
·,tJ
prema (a) kompo-
Iz slike vidimo, da je
r=a+ts.
(36)
a to je jednadžba zadanog pravca -u·'vcktorskom obliku: Vidimo da pravac ovisi o jednom parametru t, u čemu se očituje jednodtmcnzionalnost pravca. Prelazimo na skalarne komponente svih vektora Obzirom na gore navedene komponente vektora r, a t s., dobiJemo prema (36) x = x,
y =y, z= z,
+ a't
+ b'c + c't
(37).
To je jednadžba pravca u parametarskom .obltku. t je parametar, koji se miJen)a od -oo do +oo, da se dobiju sve toćke zada-
nog pravca. x., y, i z, su koordinate zadane točke pravca. a', b' i e' su kosinusi smjera pravca. Kako ćemo doskora vid jeu, kos muse smjera pravca· možemo zamqemti koeficijentima smjera pravca a, b i e Da se dobije jednadžba zadanog pravca u općem obhku, treba iz Jednadžbe (37) ukloniti parametar t. G tu svrhu računamo iz (37) x-x~
--a-,l
y-y, =--b,-
z -zl
t=--,-
e
Izjednačenje desnih strana tih Jednakosti daje X"t-X 1
--a,-
=
y-y, z-z, -b-,- =-e-,-.-
a , b' i e' su kosinusi ·smjera pravca, koji su obično tzraženi u decimalmm razlomcima. Da dobijemo u naztvnicima cijele brojeve, pomnožimo sve nazivnike posljednje jednakosti s nekim množiteljem ), (na pr . : 100, 1000 i t. d.) Dobijemo:
x-x,_y-y,
z-z,
~-~
~
lzrazt a"/,= a b''A =b c''A =e
(a)
61
.zovu se koeficijenti smp:ra pravca. Om se tako zovu, ,er su razmjerni s kosinusima smjera pravca Jednadžba pravca kroz jednu zadanu točku A ( x" y" z,) pnma sada svoj konačni oblik:
x-x, _y- y, _z -·z, --a- ---b- ---eTaj oblik jednadžbe pravca zove se kanonski, jer na taJ oblik, kako
(38) ćem()
to kasnije vidjeti, možemo svesti svaki drugi oblik jednadžbe pravca. Iz kanonskog
oblika vide se neposredno koordinate jedne točke, kojom taj pravac prolazi, a također njegovi koeficijenti smjera. Nastaje pitanje, kako ćemo iz koeficijenata smjera pravca odrediti njegove kosinuse smjera, a time i kutove IX, (?> i y, što ih zadani pravac zatvara s koordinatnim osima X, Y i Z. Da na to pitanje odgovorimo, izračunaJmo IZ ~ednadžb1 (a) kosinuse smjera pravca, t. j a' = cos IX, b' = cos (?> i e' =cos y.' Dobijemo:
cos Cl=
T•
•
cos~=-
(b)
A
cosy
' =T
Kvadriranje i zbrajanJe t1h Jednakosti daje cos'a.
+
cos'~
+ cos'y
=
a'+ b'+ e' ,_,
ili prema (5)
a• +b' +e'
•
1.'
a odatle
A=±Va'+b'+c' Uvrštenje u (b) daje .tražene vrijednosti kos1nusa smjera pravca 1zražene pomoću koeficiJenata smjera toga pravca· CQ5 ll
=
cos fl = cos y =
62
a ±~a'+ b•
+ e•
b
± Va'
+ b• + 'e' e
;!::
Va• + b• +e'
(39)
Kako već znamo, promjena predznaka ispred drugog konJena ,smisla pravca, a ne promjenu njegova smjera.
znači
promjenu
Primjer Odredi kutove cc,
~_i
y,' što jh pravac
x-5 -3
y
--s=
z+4 -2
z~tvara s koordinatnim osima ·X, Y i Z. Uzevfl u obzir, da je a = -3, b = 5 i e = -2 skog rarunala · COSIX
,= -
-J
=
-
V9+25+4
casf3 =
; =0,812 6 6
3
V38
raćunaimo
= __J_=
prema (39)
pomoću
logaritant-
-0,417
6,16
~
'
2 6,16
0,325
cos"( = - - = -
P'o~us
prema (5) : 0,23?
+ 0,659 + Cl
=
0,.106 = 1,002= l
180'- 60'50' = 119"10'
13=~ y = 180'-71°00' =
~
b) Pra~c kroz jednu zadanu točku predočen svojim ortogonalnim projekcijama u dvije koordinatne ravnine l-z jednadžbe (38) uzmimo jednakost
z
y_ y, _a_ _ _ b_
X---' X1
pa
IZraču najmo
X
p
odatle x .-
(a
a =byb
y, -
·) x,
a
X=
gdje je
by+ d, Sl. 47
d;=·- (: y1:-" x, )
Taj izraz predočuje pravac p' u ravnim X F, kojemu Je
d~=-(: y;-x~}odsječak na·~si
X.
Budući
~
gradijent, a
da promjenljiva z u taj izraz ne
ulazi, z je bilo koji,·pa.taj izraz predočuje proswrno ravninu, koja je okomita na ravninu XY i kOJOj je pravac p' trag u toj ravnini. (Vidi sJ. 47).
6l
IzračunarnQ
li ,iz·druge jednakosti formule (38)
z-z,
y-y,
--b-=-,promjenljivu y
ili
y
gdje je
b
=;=-z+ d, e
d,=-
(~z,- Y•
dobJt ćemo pravac p" u ravmm YZ, odnosno ravmnu, koja je okomita na ravnini YZ i kojoj je pravac p" trag u toj ravnini. Te dvije ravnine, koje su okomite na koordmatmm ravmnama XY i YZ, sijeku se u zadanom pravcu p, koji prolazi zadanom točkom A(x., y,, z,). Te znači : pomoću jednadžbi a
X=
y =
by+ d, b
7
(40)
z+
d,
zadan je pravac p u prosroru svojim ortogonalmm pro,ekct)ama p i p u dvim koordinatnim ravninama (u deskriptivnoj geometriji označuju se te ravnine s n;, i rt,) Jasno je, da kombinirajući na drugt način jednakosti iz Jednadžbe pravca (38), možemo pravac zadati njegovim projekcijama na druge dviie koordinatne ravnine, na pr. na ravnine YZ i XZ (na rt, i rt,). PrtmJer. Nap1š1 jednadžbu pravca > = 2y- 3 y = -5z + 8
u kanonskom 1 parametarskom obhku. Iz zadanih jednadžbi vid•mo, da je pravac zadan SVOJim ortogonalntm projekCijama na koordinatne ravnine XY i YZ Iz prve jednadžbe računamo y. X
+
3
y=--
2
~
drugu Jednadžbu pišemo u oblik!!
8 .
JI = _
5 {z _ .!.) 5
z--
s
= ___
.
l
-s
= z -
1,6 l
-s
Tražena iednadžba pravca -glasi:
"+ 3 y z -1,6 -2-=T=--1-
-s-
ili ako nazivnike p<>množimo s
Zadani pravac prolazi
S;
točkom
e= -1.
A(-S; O; 1,6), -a koeficijenti smjera su: a- 10, b- S i
Da dobijemo jednadžbu toga pravca u parametankom obliku, nadžbu pravca s parametrom· t:
izjeduačimo
dobivenu jed-
Odatle slijedi tražena parametarska jednadžba pravca:
"=
!Ot-3
z=
-l+
y = 51
Izračuna;
za vježbu kutove,
~to
1,6
ih taj pravac zatvara s koordinatnim_ osima l
e) Pravac kao presjek dviju ravnina Znamo, da se dvije ravnine sijeku u pravcu u prostoru. Prema tome pravac je posve određen, ako su zadane dvije ravnine, koje se sijeku u tom pravcu.-_. Kako ćemo malo kasnije vidjeti, opća jednadžba ravnine glasi Ax+ By+ Cz+ D·= O, dakle je
A,x + B,y A,x + B,y
+ C,z + D, = + C.z + D, =
0
J
O
jednadžba pravca u prostoru
P.,rimjer
Jednadžbu pravca
x - 3y + 5z- 6 = O 2x + 4y -1z + lO= O
l
izrazi u kanonskom i parametarskom obliku i odredi probodišta tog pravca s koordinatnim ravninama. Da odredimo jednadžbu zadanog pravca u kanonskom obliku, uklonimo x iz zadanih jednadžbi ravnina. U tu svrhu izračunajmo x iz prve, a zatim iz druge jednadžbe ravnine:
x = 3y- Sz+ 6 x = -2y
p datle 3y- 5z
ili 17 y = TO
5
z-
ll . . . . . S.
+6=
. kClJa .. prOJe
B. Apsen: Rep·etitorij v!§e matematike -
~
+ 21 z-5 -
2y
+ z1
z- S
d anog pravca na koordina tou ravruau . yz . •
Dio III.
65
Sada uklonimo y iz zadanih jednadžbi raVIUna: X
S
·
y=3+3z-2 5
7
X
y=-2 +-;rz-2: Oda tk
...=_+~z-2=-~+]_z_l_ 3
3
2
4
.
2
ili
; Ul
projekcii• zadanog pravca na ravninu X:Z
3 5
x=---
k~or~natnu
Iz )ednadibe prve projekcije imam• ll
Y+s
z=---
17 Ul
a iz jednadžbe druge projekcije slijedi 3
x+s z=---
1
li Jednadžba pravca u kauonskom oblilru &lasi
x+S -~-
ll
Y+s
z
=-,-7-=T
JO
Jo ili
+0,6
X --~-
=
Y+ 2,2
-,-7- =
z
li
Da odrect1mo probodišta toga pl'lU'ca s koordinatnim ravninama prduimo na parametarski oblik jednadžbe pravca. Po stavivši X
+ 0,6
--~- =
Y+ 2,2
-,-7-
z
= JO
= t
dobijemo taj oblik: l.
"'=
' 1-0,6
2.
y =
171-2,2
3.
z "" 10{
Primijetimo, da do parametaiske jedDadžbe p{l~Vca ·motemo doći i neposredno: u~evši da je jedna od promjenljivih u zadanim jednadžbama ravnine, na pr. x, jednaka 1, izrazimo i ostale dvije promjenljive kao funkcije tog parametra l, Odredimo. sada onu vrijednost parametra 1, Imja od~ovara njegovom probodištu P 1 s rav• ninom XY. U tu svrhu uvrstimo u 3. iedMd~bq te ravnine .; "' O. •
66
E:r
Do\lijemo:. U vri tenje t 1 = O u l. i 2. jednadžbu daje tražene koordinate probed.iila /"1 :
x, = -0,6 Yt = -2,2
P,= (-0,6 ; - 2,2; 0)
Odredimo sada probodište P, s ravninom YZ. Uvrštenje u l. x = O daje
t,= pa iz 2.
0,6
3. dobijemo:
y, = 11. o,6-2,2 z, = 10 . 0,6 = 6
=a
P, (O; 8; 6) Konačno
odredimo probodište P3
•
ravninom XZ : y = O. Iz 2 . .slijedi:
2,2 = o ,12 94 r, = l7 x 3 = 0,1294-0,6 = -0,4706 z, = lO . O, 1294 = 1,294
P,(- 0,4706 ; O; 1,294)
61) Jednadžba pravca kroz dvije zadane
točke
y,, z,). Pravac glasi:
prola~i točkom A(x.,
A1(x., y., z,) i B(x 1 ,
y., z,), dakle prema (38) njegova jednadžba
x-x, y-y, z-z, -.-a- =--b- =--e-
Pravac prolazi
točkom B(x,,
x,-'--- x, il
y" z,], dakle
y,-- y, -
z,- z,
--b----,-
Odatle y.-y,
x,-xl
b e
e
Podijelimo li sve nazivnike jednadžbi (38) jednadžbu gornje dvije jednakosti,· dobijemo:
s_ e
i uvrstimo li u lake 1 preinačenu
X x, _ y - Y• _ Z - z, x2-x,- y , - y , - --~-~. Z 2 -z. Zz-Zt
x -- x,
y -- y 1
z -
Z 1
----x,-x, =------=-----y,-y,
(41)
67
To je jednadžba pravca kroz dvije točlte A(xuYu z,) i B(x.,y,, z.). Koeficijenti smjera pravca jesu: a = x,,- x 10 b = Y•- y,· i e = z.- z,. Primjer. Odredi najkraću udaljenost -točke- T(2, l, 3) od pravca, koji prolazi točkama A(!, l, l} i B(2, 3, 4). Jednad1ba pravca prema (41) glasi:
x-1
y-1
z-1
2-1=3-1=4-1 x-1 y-1 z-l -,-=-2-=-3-
Prelazimo na parametarski oblik:
=::.::_!=t
x - l =y-1 1 ' 2
t+
X=
3 J
y=2t+l z= 3t +l
..
Znamo formulu (9) za
točki
međusobnu
udaljenost dviju
V(x,- x + (y
d =
1)
(a)
1
y 1 )~
1-
točaka:
+ (z1 -
z 1) 1
Da odredimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara točki pravca, koja je najbliža T(2, l, 3), uvrstimo u (9) jednadžbe (a) i koordinate točke T, pa prema pravilu za odredi-
vanje ekstremnih vrijednosti funkcije (vidi Dio I, § IS)
izračunajmo d~~
ili
d~')
i stavimo-
d(d') =O· dt .
d' = cr + 1 -
+ 4t + (lt - 2) 2(t- l) + 8t + 2 (lt- 2) • J
d' = (t d(d') = 'dt
n• + Clt + t - 3)'
2>' + c2r + 1 -
1)1
1
1
d(d') = 28 t - 14 dt
2St-14= O
Stavimo Odatle
to=
d' (d') = 28 > dt'
Uvritenje
t0 =
~
o .....
l
T
d' ima minimum za
l
T
u jednadžbe (a) daje koordinate one točke pravca, koja je najbll!a točki T;
3
Xo=y Yo=. 2
s
z,= T 68
to=
Prema (9):
d"u"=V(2- ~r + o.-2)' +(3-f)" d",;"=~ 3. Dva praYca a) Kut dvaju pravaca Da odredimo kut cp dvaju zadanih pravaca
x-x,. y-y, z-z, a, b, e, x-x, y-y. z-z. = -b,- = - a~ e,
p,=~=--=---
p,
= ---
jedinične
dodijelimo tim pravcima
vektore
.---------Y
/.0
--. { cos ex, S,
0
cos~.
·_ j
Sa
0
cos y,
{ cos ex,
cos~.
cos y, Sl. 48
(sl. 48).
Primijetimo: ako su pravci mimosmjerni, t. j. ako se ne sijeku a nisu ni \\SPoredni, paralelnim pomakom pre,nesimo. jedan 1 pravac u bilo koju točku drugog pravca. Traženi kut cp odredimo pre)lla formuli (l~a) za kut dvaju jediničnih vektora:
cos cp =
--- == s~ s~
cos ex, cos ex,
+ cos ~, cos ~. + cos y, cos 'Y•
(42)
ili obzirom na• formule (39) dobijemo: (42a)
b) Uvjet okomitosti dvaju pravaca Ako su oba pravca međusobno okomita, kut cp = 90°, cos 90° = O. Kako je razlomak jednak nuli, kad je njegov brojnik jednak nuli, dobijemo iz (42a)
a,a,
+ b,b, + c,c, =
O
(43)
Uvjet okomitosti dvaju pravaca . 69
e) Uvjet paralelnosti dvaju pravaca Ako su ·dva pravca međusobno paralelna, tada su jednaki kutovi; što ih· pravci zatvaraju s koordinatnim osima; t. j.
tĐ
odnosne
cos oc, = cos oc.,
cos
=
~.
cos
~.
i
cos y, = cos Y•
Prema tome· i obzirom na (39) imamo: aJ.
a1
Va i +br + cr
=
Va; + b:;
+e~
ili
Va; + bi + e~ a. - Va~ + b~ + e~
a1
_
Iste vrijednosti dobijemo za omjere' bb, i ~, pa je • e, (44)
Pravci su međusobno paralelni, smjera proporcionalni ili jednaki. Primjer. Napiši jednadžbu pravca, koji prolazi
točkom
x--'5
y+7
ako
su
njihovi
koeficijenti
T (2, -3, 4), a paralelan je s pr,avcem z
-=---1 = - 5 - = - 7 Prema (38) i (44) jednadžba traženog pravca glasi
x-2
-=---1 ;=
y+3 -5-
z-4
=~
d) Sjecište dvaju pravaca međusobno paralelna. Meu prostoru ne sijeku se ne samo paralelni, nego ni mimosmjerni pravci. Stoga postavimo uvjet, kojemu moraju· zadovoljavati jednadžbe dyaju prostornih pravaca, da se međusobno sijeku, t. j. da nisu mimosmjerni. Paralelne pravce lako možemo raspoznati prema ( 44). Neka su zadana dva pravca u parametarskom obliku
U ravnini sijeku se svaka dva pravca, koja nisu
đutim,
x = a 1t 1 y = b,t,
+ x, + y,
z= c,c, +z,
70
x (a)
=
a,c,
y = b,t. g_=
+ x. + y,
c,t, +z,
- (b)
Pretpostavimo da se ti pravci sijeku u nekoj
a,t, b,t,
c,t, ili
+ x, = + y; =
+ z,
=
točki,S(x,
y, z). Tada je
+ x, + Y• c,r, + z, a,t,
b,t,
a,r,- a,t, + (x 1 -
x,) =O b,r,- b,c, + (y,- y,) =O c,c,- c,t, + (z,- z,) =O
Uvedimo
t.
zv. homogene nepoznanice X
t,
t,=-
z
= ~, z
gdje je z
=t= O
Uvrštenje u gornje jednadžbe daje:
a,x- a,y + (x, -·x,)z =O b,x-b,y + (y,-y,)z =O c,x- c,y + (z,- z,) z =O Dobili smo tri linearne. homogene jednadžbe s tri nepoznanice x, y i z. Znamo, da takav sustav ima rješenja različita od očevidnih, ako je detenninanta ·sustava jednaka nuli. Prema tome traženi uvjet glasi:
x,'--X•j
a,
-
l
b, e,
y,-y,
z,-z,
=o
ili ako promijenimo međusobni položaj prvog i trećeg stupca, a zatim zaokrenemo determinantu za 180° oko dijagonalnih članova dobit ćemo:
x,-x, a, a,
y,-y,
b, b,
=0
(44a)
To je uvjet, da se zadani pravci sijeku u jednoj točki, t. j. da nisu mimosmjerni. Ako je taj uvjet ispunjen, iz bilo koje dvije jednadžbe sustava (a) i (b) računamo one vrijednosti parametra t, i t., koje odgovaraju traženom sjecištu zadanih pravaca, pa jednadžbe (a) ili (b) dat će koordinate (x., y., z.) toga sjecišta Primjeri. l. Dobži da pravci
x+2 -3-
y+4
z-4
y-8
z+S
= - 2 - = -=--!
x+3
-2-= -5 --4-
nisu mimesmjemi i odredi njihovo sjecište.
71
''Prema ( 44a):
1
91
-4-1 2
-2+3 3 2
4+'111 --:-12 -1 3 2 -1 4 2 -s 4
-s
=
- l (8- S)+ 12(12 + 2) + 9(-15- 4) ~ 3 + 168-171
"'!.
PraTci ,se sijeku l Prdazimo oa parametarski oblik jednad!bi pravaca: l.
X=
Il. x = 2t 1 - 3 y.,. -St 0 + z-4t1 - S
3t,-2
y = ll,-4
z=-·+ 4
8
3t,-2- :z..-3 ll,-4- -St,+ 8
Izjednačimo:
3t,-ll.- -1
ili
21 1 +St,= 12 r,- l Po= 2
Odatle:
Uvritenje u I. ili II. daje kQOrdioate traženog sijcci!ta pravaca: ' Ye= - 2
2. Odredi jednadibu pravca, .koji prolazi x-3
Y+ l
točkom
(2, 2, -2) i
siječe
zadane pravce
x+2 y - I z+3 -3-= - 2 - - 2 -
z-2
_2_",._3-= - l
Jednadlba tra!enog pravca: x-2 y-2 z+2 -a-= -b-= - e -
e=?
b=?
Taj pravac
siječe
prvi, a
također
12 ~ i
Odatle
-:2c-21 =0
2 +l b 3
3
ll! 2 računamo
i drugi zadani pravac, dakle prema (444)
-1
2-1 b --2
-2+ e 31 ".O 2
a, b i e. -a(-3+ 12)+b(l +8)-c(-3-6)-0)1: 9c -a(2 + 2) + b(8-3)-c(-8-3) =O :e
-~·+!..+l=~ e e a b -4-+S-+11=0
e.
e
(a)
(b)
Odatle: Podijelimo li nazivnike jednadžbe (a) s e i uvrstimo li vrijednost (b), dobit ćemo:
x-2 -6 x-2
-6-
Primjer :u
određivanje najkraće
y-2
z+2
y-2
z+ 2 --=--t
=~=-~-
=
-1-
udaljenosti dvaju mimosmjernih pravaca vidi dalje str. 93i § 4,15.
4. Ravnina
a) Normalni ili Hesseov oblik jednadžbe ravnine Ravnina u prostoru posve je određena, ako je zadana duljina p okomice ili normale povučene iz ishodišta O koordinatnog sustava na ravninu i kutovi ot, ~ i y, ho ih ta normala zatvara s koordinatnim osima .(vidi sl.' 49).
Sl. 49
Da napišemo jednadžbu te ravnine, odaberimo u ravnini bilo koju T {x, y, z), kojoj dodijelimo radij vektor--; nični
r cos Ct. vektor n. 1 cos ~, pa je OP cos r
l
=
točku
{~,a normali p= OP dodijelimo jedi-
p · n•. Time smo dobili još jedan vektor i to
PT= T-pn,
-
Kako vektor PT leži u zadlPloi ravnini, a vektor OP je okomit na toj ravnini, bit
će
PT l. OP, pa
je njihov
~kalarni produkt jednak nuli, t.
-
p · no (
ili
-. T
j.
- p no ) = O ._.2
p ( n. T) - p• n
=
O
73
--->
Podijelivši tu jednadžbu s p i uzevši u obzir da je prema (15) nij =l, dobijemo traženu jednadžbu ravnine u normalnom obliku izraženom vektorski:
nar =p Prelazimo ·na skalarne komponente vektora. Prema (18) imamo uzevši u obzir --->
gore navedene komponente vektora n. i r: X COS ct
+y
CO!i ~
+
Z COS
y- p
=0
To je jednadžba ravnine u normalnom ili h)
Opći
( 45) Hesseovom obliku.
oblik jednadžbe ravnine
Iz jednadžbe ravnine u normalnom obliku vidimo, da je ta jednadžba linearna u x, y i z i da su koeficijenti tih promjenljivih, a također i apsolutni član p jednadžbe, konačni određeni brojevi. Iz toga zaključujemo, da svaka linearna relacija u x, y i z predočuje ravninu u prostoru, t. j.
+ By + Cz + D =
Ax
z opća
M
O
(46)
jednadžba ravnine.
(Slično predočuje relacija linearna u x i y
pravac u ravnini XY). Da se u to uvjerimo, odredimo pres)eke geometrijskog lika predočenog jednadžbom
L
Ax
s koordinatnim ravninama. Presjek s ravninom XY : z = O Uvrštenje daje: Ax+ By +D= O, a to je pravac KL u ravnini XY (vidi sl. 50).
K
X
Sl. 50
Na isti
način
+ By + Cz + D = O
dobijemo:
presjek s ravninom YZ:
X=
O.
By +Cz+ D= O Presjek s ravninom XZ
pravac LM u ravnini YZ
y=O Ax
+ Cz + D = O -
pravac KM u ravnini XZ.
Presjecimo konačno geometrijski lik zadan jednadžbom Ax + By + Cz + = O ravninom z = k (konstanta), t. j. ravninom, koja je paralelna s ravninom XY i udaljenom od nje .za k.
.+ D
Dobijemo
Ax+ By+ (Ck+ D) =O 74
Opet smo dobili pravac u ravnini XY i to pravac N'R', koji predočuje projekciju presječnice NR u ravninu XY (vidi sl. 50). Vidimo, da je svaki presjek pravac, dakle jednadžba · Ax
+ By + Cz + D =
O
predočuje ravninu u prostoru.
Ako u
opću
Ax
jednadžbu ravnine
+ By + Cz + D =
Sl. SI
O
ne ulazi član sa z, t. j G= O, tada jednadžba Ax+ By+ D= O predočuje, kako već znamo, ravninu paralelnu s osi Z, odnosno okomitu na ravnini XY,.pri ~emu je pravac Ax + By + D = O trag te ravnine. Analogno predočuju jednadžbe .
Ax+ Cz+ D= O By +Cz +D =0 ravnine, koje su paralelne s osi Y, odnosno X, dakle su okomite na ravnini XZ, odnosno YZ. · Ako u općoj jednadžbi ravnine nema članova s dvije promjenljive, na pr. A = O i G = O, jednadžba
By+ D= O
ili
D
y=--
B
predočuje ravninu, koj~ je paralelna s koordinatnim osima X i Z, pa je paralelna s ravninom XZ. (sl. 51). Slično su ravnine
Ax+ D=O· Cz+ D= O paralelne s_ ravninom YZ, odnosno XY. Općenito može se kazati: linearna jednadžba u x, y i z, u kojoj nema jedne ili dvije od tih promjenljivih, paralelna je s onim koordinatnim osima, koje odgovaraju izostavljenim promjenljivim. Konačno, ako je D = O, jednadžba prima oblik
Ax+ By+Gz =0 pa predočuje ravninu, koja prolazi ishodištem koordinatnog sustava; voljavaju koordinate (0, O, O) ishodišta O. e) Prelaz od
opće
jetde
zado-
jednadžbe ravnine na normalni oblik
Neia ista ravnina ima dvije jednadžbe 75
Ax + By
opću:
i normalnu
+ Cz + D = O ~ + zcosy-p =O
xcosa. -t-ycos
Radi .toga Ato te jednadžbe
predočuju
istu ravninu, slijedi da koeficijenti tih .
i~džbi moraju biti proporcionalni Oednak.i samo u posebnom slučaju). Stoga
množimo sve članove prve jednadžbe s faktorom proporcionaliteta >., koji nam :~.asad još nije poznat:
Al.x
+ B"'Ay + GAz + D"A = O
Sada možemo izjednačiti pripadne kOeficijente obiju jednadžbi:
cosa.= A"A B"A cosy =G>.
cos~=
(a)
-P= D"A
(b)
Kvadriranje i zbrajanje jednadžbi (a) daje:
costa.
+ cos•~ + cos""(= "A'( A• + B• +. e•)
L prema (S): l = 1.•(A•
+ B• + C•)
Odatle (e)
Uvdtenje (e) u (a) daje A
cos a.
=
cos~
= --:-;::::===='0= ±VA·+ B' +G·
cos"(
= --:-;:::::====== ±VA'+ B• + e•
-:;;=:7=====:~::::::::;;::
± VA• +
B•
+ e•
B
(47)
e
To su kosinusi smjera normale ravnin.e Ax +By +Ct:+ Uvrštenje "(e) u (b) daje
fJ =O.
Prema tome A
± VA• + B• + e• 76
x
+
B
± VA• + B• + e•
Y
.+
e 8 + ± VA• + B• + e•
+
D
±VA•+B•+C•
Ax
ili
=0
+ By + Cz + D =
O
(47a)
± VA• +B·+ e•
jednadžba ravnine u normalnom obliku. Odatle slit~di: da se izvrši prelaz od općeg oblika jednadžbe ravnine na normalni, treba jednadžbu ravnine podijeliti s ±VA· +. B• +e·. pri čemu se ispred korijena uzima predzn~, koji je protivan predznaku od D, jer je p, kao duljina normale, bitno pozitivna veličina. Primjer. Prikaži u normalnom obliku jednadžbu ravnine 2x-y +Zz+ 6 Kako je A = 2, B =-V9=-3:
= -l,
e=
2i D
=O
= + 6, dijelimo jednadžbe ravnine·- V4 + l + 4 normalni oblik
Prema torne :
cos oo: = točke
d) Udaljenost
Traži se udaljenost d
2·
-T, cos !3
=
l
3 , cosy
= -
2
3 , p "" + 2.
od ravnine
točke
T,(x., y" z.) od ravnine
Zadanom točkom T, položimo ravninu E' paralelnu sa zadanom ravninom E. Iz slike 52 vidimo, da je x cos ot+ y cos~+ y cos y - (p+ d) =O jednadžba te paralelne ravnine E'. Točka T,(x"y., z,) leži u toi ravnini E', dakle z
x, cos ot
+y
cos
1
~
+ z, cos y _.;.p- d = fl
Odatle je d= x, cos
ot+ y, cos~+ z,.cos y-p
(48)
tražena udaljenost točke od ravnine. Da se odredi udaljenost točke od ravnine, treba jednadžbu ravnine napisati u normalnom obliku, pa u taj oblik uvrstiti koordinate zadane točke. Prema tome obzirom na (47a) d= Ax,·
± jest udaljenost
točke
t-
By, +Cz,
Sl. 52
+D
(48a)
VA• +B'+ e•
T,(x" y" z,) od ravnine Ax
+
By
+Cz +
D =O.,
77
Primjer. iOdredi udaljenosti točaka T, (3, 4, S) i T, (3, ____., -5) od ravl'!.iRe 6x Prelazimo na normalni oblik prema. (47a): 6x
+ 4y + 3r- 12 =
()
+ 4y + 3z-12 =O l: + V36 + 16 + 9"" + V6J 6x + 4y + 3z- 12 = 0
%1
a prema (48a) dobijemo Udaljenost točke T 1 (3, 4, 5): d,=
Udaljenost
točke
6·3+4·4+3·5-12
37
37
.
= - = - =-4,73
V6i .7,s•
V6i
-
T, (3,- 4,- 5)
d,= 6· ~
+ 4(-4) + 3 <-'5)-12- _E_ --3,21
V6J
V61
-
Za udaljenost d, dobili smo pozitivnu, a za d. negativnu vrijednost. Te mači, da točka T, i ishodište O koordinatnog sustave, leže na različitim stranama zadane ravnine, dok točka T, i ishodište O leže s iste strane ravnine. e) Jednadžba ravnine u segmentnom obliku Ravnina u prostoru posve je
određena,
ako su zadani segmenti, t. j.
eckječci
m, n i q, što ih ravnina siječe na koordinatnim osima (vidi sl. 53).
Polazimo od
opće
jednadžbe ravnine
Ax
+ By + Cz + D =
O
Točke M(m, o, o), N(o, n, o) i Q(o, o, q) leže u zadanoj ravnilli, pa uvrštenje koordinata tih točaka u jednadžbu ravnine daje:
D
Am+ D =0,
odatle
m=-:;r ili
Bn+ D =0,
odatle
D n=-B
Cq +D= O,
odatle
q=-c
D
Podijelimo li jednadžbu ravnine s -
uvrstimo li ovamo jednakosti (a), dobit X
y
ili
n=---;:
(a)
e
v=-,
D
ćem101
Z
-+-+-=1 m n q 78
ili
A
D=-m 13 l
(49)
, To je jednadžba ravnine u segmentnom obliku. Uvrstimo li redom u (49) z= O, y =O ix= O, dobit ćemo jednadžbe pravaca, u kojima zadana ravnina siječe koordinatne ravnine:
MN=-=._ m
+L= n
l;
MQ
=-=._ + .:_ = m
tf
l,
NQ
=L+!_ n
f
= l
(vidi sl. S3). Primijetimo još, da položaj ravnine u prostoru najlakše odredimo izvršiVši prelaz na segmentni oblik njene jednadžbe. Primjer. Prikaži jednadžbu ravnine 5x- 2y + 8z + 4 = O u segmentnom ebliku. Podijelivši zadanu jednadžbu ravnine s - 4 dobijemo
- 45 x + 2l
y - 2z- l = O
X y Z --4 +2+--1 =l
Odatle
--s m=-s4
pa je
segmentni oblik
-2 l
n=2
IJ=--
2
f) Jednadžba ravnine kroz jednu zadanu
Polazimo od
opće
T,(x" y., z,)
jednadžbe ravnine
Ax Ravnina prolazi
točku
točkom
+ By + Cz + D =
O
TJ(x" y" z,), dakle
Ax,
+ By, + Cz, + D =
O
Oduzmemo li od prve jednadžbe drugu, dobijemo A(x-x,)
+
B(y-y,)
+ C(z-z,)
(SO)
=O
jednadžba ravnine kroz jednu točku T,(x" y" z,). Mnogo je zgodniji za praktičnu primjenu drugi oblik te jednadžbe. Da ga dobijemo, podijelimo (SO) s G, pa
će
uz
oznaku~
= A, i
~=B,
glasiti taj dru--
gi oblik A,(x-x,)
nom
+ B,(y-y,)
Dva koeficijenta A, i B, ostala su točkom,· već s tri.
+('z-z,)= O
neodređena,
g) Jednadžba ravnine kroz tri zadane Y•• z.) i T.(x., y., z,)
jer ravnina nije točke
(SOa) određena
s jed-
T,(x" y" z,), T,(x,,
7tl
Kako zadana ravnina prolazi trima zadanim točkama T., T, tih točaka moraju zadovoljavati jednadžbU: ravn.il)e: · Ax Ax, Ax, Ax.
T., koordinate
+ By + Cz + D = O + By, + Cz, + D = O + By. + Cz. + D = O + By, + Cz, + D = O
Dobili smo' homogeni sustav od četiri linearne alge barske jednadžbe s četiri nepoznanice A, B, C i D. Znamo, da takav· ~ustav ima rješenja različita od oče vidnih, ako je determinanta sustava 6. = O. Prema tome je X y z x, y, z, x. 'y, z. x, y, z,
(Sl)
=0
jednadžba ravnine kroz tri zadane točke Budući da je determinanta jednaka nuli, možemo je svesti na detenninantu trećeg reda tako, da od elemenata svakog retka oduzmemo pripadne elemente, na primjer drugog retka:
l
x-x, y'-y, z -z, x,-x, y,-y, z.-z, x.-x, y.-y, z,-z,
l
=0
(S la)
Primjer. Odredi jednadžbu ravnine, koja prolazi Prema (Sta)
l x-l
y-1
3-1
-4-1
-3-l
ili
1
točlcama
O-l
x-i -4
y-1 -5 -l
T, (l, 1,-1), T, (3, --4, -2) i T, (-l, O, 1).
z+ ll -2+ l + l
l
=&
z+ll -l =0 2
Razvijemo determinantu po elementima prvog retka: (x-1)(-10-1) -(y-1)(4-4)
-
llx
+(z+
1)(-2-20) =-O
+ ll
- 22z- 22 = O llx + 22z + ll = O x+2z+I=O
Ravnina je okomita na ravnini XZ.
h) Jednadžba ravnine u parametarskom obliku Neka je ravnina E zadana s dva pravca m i n, koji se sijeku u točki A.(x., y, z,) (sl. 54).
30
Zatianoj
točki
A ( x ,, y,, z J
dodijelim~
.
l
radij\!ektor
-;·l ;:
a zadanim pnv-
~
cos ex, = a, -~-cos cx 1 = a1 cos fj, = b, i sg cos ~. = b1 cos y, = e, . cos Y• = '• T.otu zadane ravnine T( x, y, .Z), ·koju smo odabrali po volji, d
:maa m
1
n
-+
jedinične velttore
s?
z.
vektor
-~x r ~
Prema sl. 54 :
Q.
v
X X
St. 53
Sl. 54
r =a+ AT
(a)
Vektor A·T rastavimo u komponente u smjeru zadanih pravaca m i n, pri duljinu prve komponente označimo s u, a druge s v. u i v su parametri, koje moramo mijenjati od -oo do + oc, da dobijemo sve točke zadane ravnine. Na pr. za u = O i v = O dobijemo zadanu točku A ravnine. Imamo dakle: čemu
Uvrštenje u (a) daje r = a
+ u s~ + v sg
(52)
To je parametarska jednadžba ravnine u vektorskom Qbliku .. -+-+~
..
Prelazirno na skalarne komponente vektora r, a, s? i IJobijemo: x = x, + ua, + va. y = y, + ub, + vb, z = z, + ue, ·;t- veo
-+
s~.
(S2a)
To je jednadžba ravnine u parametarskom obliku. 6
B. Aprien: Repetitortj vile matematike -
Dio
m.
81
Vidimo, dau·jednildžbu ravnine ulaze dva parametra u i v.\ U tome se oči tuje dvodimenzionalnost ravnine:.
5. DviJe
ravni~e
a) Kut dviju uvnina Pod kutom dviju· ravnina
E,-= A,x .+ B,y + C,z + D,= O . E,= A 1x.+ B,y.+ C.z +D,= O razumije se kut njihovih normala, jer je, kako'se vidi iz'slike 55, kut izmedu normala jednak jednom od kutova zadanih ravnina (kao kutovi s okomitini krakovima). Jasno je, da je drugi kut ravnina suplement prvoga~ .JI= 180°-q~. Na·taj način svodimo kut dviju ravnina na kut dvaju pravaca, koji već·znamo.odrediti [vidi 3. a) ;:wog §]. Povučemo li te normale iz· ishodišta O' koordinatnog sustava i dodijelimo li tim normalama jedinične .vektore
-
n?
{ cos or.,
- { cos oc, ng cos~. cos 'Y•
cos~~
cos y,
Sl. SS
cos
!p
tada prema (19a) imamo
--
= nf ng = cos or.·, cos_or.a
+ cos [3
1
cos f3•
+ cos y, cos y,
(Sl)
ili obzirom na formule.(47)
ti) Uvjet okomitosti dviju ravnina
Ako su dvije ravnine međusobno okomite, kut cp = 90°, a cos 90°· = O,. pa prema (~3), odriosno (S3a) imamo:
AiA,; + B,B.
+ C,C, = O
(54)
uvjet okomitosti dviju ravnina. e) Uvjet paralelnosti dviju· .ravnina Ako .su dvije ravnine međusobno paralelne; njihove normale povučene iz ishodišta padaju.:.u isti smjer, pa je a.,
82
= a.,
;
~~
=· [3.
y,
= "!:•
odnosne CQS
ex, =
COS IXs
, ,
CĐS ~ 1
= CIJS ~~
Prema tome obzirom na (47) dobifemo
ili
B,. G\ Iste vrijednosti dobijemo za omjere - 1 B, '
e- , pa
je
e,
A, B, A,=
B,= e;
uvjet paralelnosti dviju ravnina. To znači: koeficijenti od x, y i z u jednadžbama paralelnih ravnina su proporcionalni ili jednaki. Tako, na pr:,',ravnine navedene u primjeru L na str: ll ne sijeku se 1.1 jednoj 2 'ki . su prve d VlJe .. ravmne . - 3 = 5 = 2l ) , roc , Jer me đ uso b no para lelne ( 4 = =-6 10 pa sijeku treću ravninu u paralelnim pravcima r i q (vidi sl. 7). Ravnine navedene u primjeru 2. ne sijeku se uopće, jer. su prema (55) međusobno paralelne (vidi sl. 8). Iz ·formule (54) i (55) vidimo, da koeficijenti A, B i e od x, y i z u jednadžbi ravnine određuju njen smjer, dok apsolutni član D određuje položaj ravnine u prostoru. Primjeri
l. Odredi kutove,- što ih
međusobno
4x- Sy + 3z
+
zatvaraJu
ravn•n~
2x + ly -
7 = O
~
-
l3 = O
Prema (53a)
4·2+(-5)·3+3(-1) 8-JS-3 JO cos
V4
=-_l_ = -
'{7
'{7
VT4
= -
7
7
2. Odredi jednadžbu ravnme, koJa prolazJ 7x
+
Sy- 4z
2,65 = - 0,379
+
točkom
(4, -l, 2) paralelno s ravninom
13 =O
83
Praaa (SO): A(x- 4)
+ B(y
C(~
+ l) +
-l)
=
l
~(SS,:
A=1;B=5 + S(y
1(x- 4)
;·C=-4
+
l) -
4(z- 2)
=
O
Odatle 7x
+
+
Sy-4~-15
=O
3· Napi§i jednadžbu ravrune, koja je okomita na ravninama 6x- 3y..: si+ 4 "" G i lx- 4y+ 7 = O, a siječe na osi Z odrezak q = 12.
16~-
Iz posljednjeg uvjeta zadataka slijedi, da trdena ravnina prolazi prema (SOa) njena jednad"ba glasi:
+ 8 1 (y- O) + (z- 12) = A, x + B1 y + 1 z - 12 =e A, (x-O)
ili
~om
C(O, O, 12,, p«
t (lt
B,=? :Prema (54): 6A,- 381 -
JA,- 4B1 Iz tog sustava jednadžbi
8 =O
+ 16 =O
računamo
A1 i B,.
Dobijemo; Uvrštenje u (a) daje 16 Tx+Sy+z-12=0
ili 4· Odredi l)
+ 24y + Jz- 36 =O
16x međusobnu
udaljenost d dviju paralelnih ravnina
6x 6x -
2y 2y
+ 9z + 22 = + 9z + 33 =
O O
Zadane ravnine su paralelne, jer x, y i z imaju iste koeficijente. Napišimo njihove jednadžbe u normalnom obliku i odredimo duljine p 1 i p 1 normala bačenih iz ishodiha O koordinatnor sustava na te ravnine. Prema (47a) dijelimo obje jednadžbe s Dobijemo: -
~ x· + 3.. y ll ll 6
2
-
V36
J.. zll 9
+4 + 2 =
o .
- 0 x+ 0 y-flz-3=0
81 - -
Vw =
-
ll
p, =.2
P• = 3
Budući da su ravnine paralelne, a apsolutni član D u obim jednadžba,ma ·ima i a ti predznak, obje ravnine leže s jedne strane od ishodišta O.
ll4
Prema tome:
3x + 2y- 6z + 21 - O 3x + 2y-6z-.28 =O
2)
Postupamo na isti način. Prvu jednadžbu dijel\mo s -
' + 7:
V9 + 4 +.36 =
-7, a druau
p,:;=3 .• ,.p.=4
dobijemo
Kako apsolutni članovi zadanih jednadžbi imaju različite pfedznake, ravnine ie:le na razliotim stranama od ishodi§ta o, pa je
d = p,
d)
Presječnica
+ Po = 3 + 4 = 7
dviju ravnina
Dvije ravnine, ukoliko nisu paralelne, sijeku se u jednom pravcu. O tome smo već govorili promatrajući pravac u prostoru kao presječnicu dviju zadanih ravnina [vidi 2.c) ovog paragrafa]. Primjer Odredi presječnicu ravnina 3-:t
+ 2y- 4z + 13 ~ 8
Sx- 3y
+ 2z-
2 "" O
izrazivli je u kanonskom obliku. Do trdene ptesječnice dođemo ovog puta tako, da najprije izvedemo njenu jednac:tlbu u parametarskom obliku,· a zatim predemo na kanonski oblik. Stavimo x = t, gdje je t parametar. · Uvrltenje u zadane jednadžbe daje: 2.y-4z = - Jr-13 -3y + 2z =-St.+ 2 Pomnolimo li drugu jednadžbu· s 2 i zbrojimo li Je s prvom jednadJbom, dobi;-4y=-13t-9 a odatle
f3
9
y=4t+4
Iz prve ili druge jednadžbe nakon uvrštenja gornje vrijednosti
x-t 13
9
y=4t + 4
:r = 19 t+ 3S 8 8
liB
y dobij.mo:
jednadfbe:tra:lene tarskom oblilru
presječaice:u
parame
Iz tih· jednadžbi računamo t. Izjednačenje izraza dob1venih za r liaje:
9
35
y-4
x -=
-,-3-
z-~-
=
-,-9-
4
x ili
8 9
35
z-8
y-4
kanonski obhk jednadžbe tralc11c pre•
s-=~=-,-9-
•iečnice
6. Sjecište triju ravnina O tome smo već potanko govorili proučavajući determinante trećeg reda (vidi § l, 3), pa znamo, da se općenito tri ravnine sijeku u jednoj točki, čije koordinate određujemo tako, da riješimo sustav, što ga čine jednadžbe zadanih ' ~ ravnina. Na pr. da odred1mo sjecište koordinatnih ravnina XY, YZ i ZX, kojima S\1 jednadžbe z = O, x = O i y = O, riješimo sustav
x=O y=O z=O a to ·su koordinate ishodišta O koordinatnog sustava. Riješimo nekoliko primjera, koji ilustriraju posebne t'avnina.
slučajeve
sjecišta triju
Primjeri l. Odredi sjecište triju ravnina
= R =3x P
3y
2x -
+
Sz- 6
O
=
O= x+ y+ z-2=0
Riješimo li taj sustav Jednadžbi 8
Xo
=O
2y
pomoću
+
6z -
7 = O
determmanata, dobit
-3
,
ćemo:
-5 =o
Y·=o
jer su prva tri člana treće jednadžbe zbroj odgovaraJućih članova prve i druge jedn~džbe.· Ti rezultati pokazuju, da se ravnine ne sijeku, odnosno da se sijeku u beskonačno dalekoj točki; a kako zadane ravnine nisu međusobno paralelne [nije ispunjen uvjet paralelnosti (55)], to je samo tako moguće, da se zadane ravnine međusobno sijeku u paralelnim pravcima (vidi ,sl. 9). Da se u to uvjerimo, odredimo jednadžbe pra,vaca p, q i r, u kojima se sijeku zadane ravnine. Postupajući na način 'naveden u predašnjem primjeru, dobijemo:
l
presiečnicu r
ravnina P
Q
3
x )'-2 z-2 s=--3 =-=s s
presječnica
p ravnin;: Q i R :
8X
ll
y-8 =
z--8 --=5 9
presječnica q
86
ravnina l' i R
z-l
·--=s
Izvedi to! . Sve "tri. presječnice imaju iste koeficijente smjc;ra 8,.- 3 i - $; dakle se ravnine zaista•:syi;ku u trima paralelnim pravcima p, q i r. (vidi sl. 9) •. 2. Odredi sjecište ravnina
+ 5::- 6 = O 3x-2y + 6z-8 =O
2x- 3y
x+ y-!' z-2=0
Rješavanje toga sustava jednadžbi daje:.
o
x. ierje
treća
=o '
Yu =
o 0
,.
Za=
o O.,
jednadžba zbroj prvih dviju.
Kako izraz
%nema odredenog smisla, zaključujemo, da se zadane ravnine ne sijeku u jed-
noj;vet u beskonačno mnogo točaka, t. j. sijeku se u jednom pravcu. Da to dokažemo, odredimo na gore navedeni način presječmce zadanih ravnina. Dobit čemo, da se sve tri ravnine sijeku u pravcu, kojemu je jednadžba: ·
(vidi sl. l 0). Vitli
također
§ l,
točku
7.
7. Pravac
ravnina
a) Kut pravca i ravnine Pod kutom pravca p i ravnine E razumijemo kut rp, što ga zatvara pravac p sa svojom ortogonalnom projekcijom p' na zadanu ravninu E (vidi sl. 56). Prema toj slici ·
cp=
90~-
tjJ z
Zadanom pravcu
x-x, y-y, z-z, p= -a-= - h - = -e-dodijelimo
jedinični
vektor
cos !J:, cos~ • .cos y,
Sl. 56 ·
a zadanoj ravnini
E jedinični
= Ax + By + Cz +D =
O
vektor normale -
»~r
{ COSoto
cos~ •
.
CO'S
Y•
87
Prema slici 56 i formuli'(l98)" imamo:
cos !Ji = cos a:,· cos IX• 1
uzevši
\1
+ cos ~i cos ~. + cos Y• cos.y,
(S6)
oozir formule (3_9) i (47) i 1)1 == 90°-
. aA+ bB+ cC sm lP ·= y:riz=:•:=+::;==;b;=:·=+c=c=:•----;Vr=A=;=,:=_=:=+=B~•==+~e•
(56a)
To je kut pravca i ravnine. b) Uvjet paralelnosti prnca i ravnine Ako su pravac i ravnina međusobno paralelni, tada je kut lP = sin O = O, pa je prema (56a)
= O,
odnosno
s~ tp
(57)
aA+ bB.+cC'= O. uvjet paralelnosti pravca ~}
ravnine.
Uvjet okomitosti pravca i ravnine
Ako je pravac okomit na ravnini, vektori -+ s. i -no su paralelni (sl. 56), J18 je COS «a
= COS oto
cos [3, = cos ~. cos y, = cos Y• ili obzirom na fonnule (39) i (47):
a Va•:;~- b•
A
+ e•
VA·+ B·+ e•
ili a Va•+b'+c• If= VA• + B• + e•
~
5ete vrijednosti dobijemo za omjere a
b
~,
i
e
pa 1e
(58)
uvj'et okomitosti p_!avca i ravnine. Pazi! Uvjet okomitosti · dvaju pravaca ili ravnina izražen je u obliku sume produkata, koja je jednaka nuli [vidi (43) i (54)], a uvjet paralelnosti- u obliku jednakih omjera [vidl (44) i .(55)]. U slučaju okomitosti ·1 paralelnosti pravca i ravnine baš je obratrio~[vidi .(57) i (58)1 '
88
Omačimo
s
l zajedničku
vrijedriost omjera (S•)
Ođatle
11=1·A b= l ·B e = l ·G t. j. kĐeficijenti smjera pravca su razmjerni s koeficijentima jednadžbe ravaine. Uzmeme li, da je faktor razmjernosti t = l, dobijemo:
"=A;
b= B;
c=C
pa jednadžba normale na ravninu Ax+ By+ Cz+ D= O glaii x-x, _y-y., _z-z, -A- - - B - - C gdje su x" y, i z, koordinate neke
točke
(5ta)
normale.
d) Probodište pravca i ravnine KMrdinate točke, u kojoj pravac probada ravninu, najjednostavnije odcedimo tako, da izrazivši jednadžbu zadanog pravca u parametarskom.obliku, odt-edimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara traženom probodištu'. Tu vriic4:nost parametra l dobijemo tako, da parametarske jednadžbe pravca uvrstimo. ·u jednadžbu zadane ravnine. · Pokažimo to na primjeru: • p pravca p = _ X- - - 2 = y_+. -3 = -Z - - l Odre.dl' prob od'1ste 6 5 3 i ravnine E = 3x + 4y + z + 6 = O
Parametarski oblik jednadžbe pravca
p:
x=6t+2 y
=
-5t- 3 +l
(a)
z= 3t
Uvrštenje u jednadžbu ravnine E daje: 3(6t
+ 2) + 4(- 5t- 3) + (3t +
ili
t+l=O
Odatle
t =·-t
l)
+6
=
o
To je ona vrijednost parametra t, koja odgovara traženom probodištu P. lt
Uv.rštenje r = - l u (a) daje: x=-4
2
y=
z=-2 P(-4, 2, -2) e) Uvjet i da pravac lc7i u ravnini Ako zadani pravac x-x, _ y - y 1 __ z-z,
---b- --e-
tt
leži u zadanoj ravmm
Ax
+
By
+ Cz +
D
=
O
l) on je s njome paralelan, pa Je prema (57)
aA+ bB 2) ·ravnina prolazi
točkom
Ax 1
+ cC
T.( x.,
(59)
= ()
Y~>
z1) pravca, cl:akle
+ By + Cz + D 1
1
(59a)
= O
To su uvjeti, da pravac leži u ravnini. Primjeri
+
y+3
x-1 l. Odredi kut, što ga pravac - 3 3z-7 =O Prema (56a):
.
szncp = di
- -2
3·2+2(-6)+(-4)·3 V9+4+16·V4+,36+9 sin
z-5 _ zatvara s ravnmom 2x- Ciiy 4
18
;
t8lf2' 2o3
...,. - - - = - - -
1'{29
!!. = 180'- 28°30'
2. Napiš1 jednadžbu pravca, koji prolazi
+4 =
točkom
O ,
x
=
151 '30'.
(-2, - l , 3) a usporedan je s rav"mama
+ _3y + 2z -
7 = O
Jcd nadžha traženog pravca glasi: .x+2 y+1 z-3 -a- = - b - = - , a?
90
+
-0,478
'Pl ~' 28'30'
5x- y - z
=
b?
e?
(a)
Traženi pravac je paralelan sa zadanim ravninama; dakle prema (57):
Sa-b-c= 0/ :e a+3b+2c=O/!c
~~-~-1 =0 e e
Odatle
a+ 3~+2=0 e
računamo ~ e
i
!..e
f>obi)emo: ('o)
PefiiJelimo li naz1vnike u jednadžbi (a) s e
3. Napiši jednadžbu pravca, koji prolazi 3x
+
1
uvrstimo li vrijednosti (b), dobit
točkom
4y- z
+
ćemo
.(3, -2, l) a okorrut je na ravnini
3
=
U
Jednadžba traženog pravca
x-3 y+2 z-1 -a- = - b - = -eili
x-3 y+2 z-1 -a-=-b-=-1e
(a)
e
a
b
e
e
Prema (58):
Odatle:
a 3 -c=-1 Uvrštenje u (a) daje .>:-3. y+2 -3 = -4
z-l =-,-
y+2
z-1
ili
x-3 -3-
= -4- =-=l
Do istog rezultata. dolazimo i neposredno po formuli (S8a).
Ill
4. Odredi jednadžbu ravnine, koja je zadana s dva ukdtena prav•: x-1 y+2 - 2 - = -5
x-l Y+2 z-3 - 3 - = - 2 - = -1
Iz jednadžbi zadanih pravaca vidimo, da se pravci sijeku u Tražena ravnina prolazi tom točkom S, dakle prema (Soa)
z-3
= -4 točki
S( l, -2 ,3).
A,(x-1) + B,(y + 2) + (z-3) =l
A,=?
l.a}
B,=?
Prema (59):
JA, + 2 B,- l = O 2A,-SB,-4 =O
Odatle računam• A,
1 ••
Dobijemo: 13
A,= i9 '
B,
lO
=-19
Uvrštenje u (a) daje
ili
+
13x-10y
točke
19z-90 =O
5. U primjeru na str. 68 odredili smo T(2, l, 3) od· pravca
pomoću
diferencijalnog
računa najkraću
x-l y-1 z-1 ps--=--=--
1
2
3
Riješimo sada isti zadatak na čisto analitičko geometrijski način. U ru svrhu: l) Točkom T(2, l, 3) položimo ravninu E okomiru na zadani pravac. Prema (SOa) E= A,(x-2)
+ B,(y-1) + (z-3)
=t
Prema (58)
Odatle
'·ili
' l 2 A,=3' 8,=3 E
=3
J
E'""' x
(x -
2)
+ 3"2 (y- l) + (a>- 3)
+ 2y + 3z- 13 =
O
2) Odredimo probodište P ravnine E sa zadanim pravcem p. p u parametarskom obliku: X=
t+
z~
92
l
+1 3t + I
y = 2t
= l
wll•ljeaost
r + 1 + 4c + 2 I4r-7=0
ili
+ 9c + 3 - ll =
o
l
'• =
2 3
pa je
Xo
3)
~..,,. =
= 2'
TP= prema (ll)=
Yo
=
2
,
Zo
V(2--H"
+ ( I - :)•
dmin=
6. Odredi I.
je
najkraću
x-t -2-
=
5
2
=
+
(1- f}i
Vf
udaljenost mirnosmjernih pravaca y-2 z+t -4- = -3-
II.
x+2
.Y+I
z-3
-3-= -2 =-4-
Pod najkraćom zajednička jednom
udaljenosti dvaju mirnosmjernih pravaca razumije sc duljina okomice, koja i drugom mimosmjernom'pravcu. Da oclredirno tu najkraću udaljenost, postu parno kako slijedi: l) Jednim pravcem, na pr. p~m, 'položimo paralelnu ravninu E s-dntgirn pravcem
Pravac .I .. leži_ u. ravnini E== Ax dakle prema (59)
1
+
By
+ Cz + D
= O
(S9a):
2A + 4B + 3C =O A+2B- C+D=O Ravnina E je paralelna s pravcem· II., dakle prema (S7):
3A.-2B
+
4C= O
Dobili smo homogeni sustav od četiri linearne jednadžbe s Znamo, da izjednačena s nulom determinanta toga sustava
l
X
y
2
4
četiri
nepe!nanice•A, B, C,iJD
=0
l 2 3 -2
daje traženu jed.ladžbu ravnine E. Da je pojednostavimo, oduzmimo od elemenata prvog i
trećeg
retka elemente
trećeg
retka:
y-2 4
-2 Odatle:
(x-1) 22 - ( y - Z) (-1} +(z+ 1)(-16)
~O
93
ili _.
E ='= 22x
+y
16z- 40 =
-
lJ
2) Očito je, da je udaljenost bilo koje točke pravca ll., na pr. točke (-2, -1, 3), od ravnme najkraćoj udaljenosti zadanih mimosmjernih pravaca. Prema (47a) i. (48a) imamo:
E Jednaka traženoj dmin
~ 22 · (-2)-::-1 -16 · 3-40 dmin
~~t=•- ~
= _
V484+-I·+256
"V741
27,2
=- 4 89 '
= 4,89
Kasnije.ćemo slični zadatak-riješiti pomoću diferenr.ija!nog računa (vidi §4, 1!;, c•l· Riješi
ga sada na gore navedeni Međusobnu
način.
·
udaljenost d mimosmjernih pravaca
x-x,
možemo odrediti i neposredno
x-x •
z--z,
y-y,
a;- =--b-,-
= -,-;- ;
pomoću
-a;- =
.)1-y, -~
=
z-z 1
~
formule
x,-x,
y,-y,
a, a,
bl
b,
a,
j b,
a,
b.
d=
z 1 -z, e. e,
l
--.. k
e, C:J
§ 4. FUNKCIJE DVIJU l VISE NEZAVI SN IH PROMJENLJIVIH
1.
Općenit:o
o funkciji dviju promjenljivih. Njeno geometrijsko zaačenje i neprekinutost
Znamo, da je na pr. obujam V kružnog valjka jednak 1tr• v. Mijenjamo li polumjer r osnovke i visinu v valjka nezavisno jedno od drugc.ga, zavisit će vrijednost obujma V od vrijednosti uzetih za r 1 v. To. znači, obujam V valjka je funkcija dviju nezavisnih promjenljivih r i v, t. j. V= f(r. v) Općenito funkcionalnu zavisnost veličine z od veličina x i y označujemo simbolički sa z=f( x, y) z je, dakle, funkcija ili zavisna prorr.jenlji'fa, a x i y su argumenti ili nezavisne promjenljive. Jasno je, d<. funkcija z dviju nezavisnih promjenljivih x i y može biti izražena ne samo u eksplicitnom obliku z = f{x, y), već i u implicitnom obliku F(x, y, z) =O. . Kako je za geometrijsko predočivanje argumenata x 1 y potrebna ~avnina XY, za predočivanie funkcije z = f( x, y) potreban je prostorni koordinatni sustav. Zadajemo po volji apscisu x i ordinatu y, t. j. točku u ravnini XY, a iz l':adane funkcije z =f(x, y) računamo pripadnu kotu ili :lp!ikatu z. Skup svih parova vrijednosti za x i y, r. j. skup toćaka u ravnini XY_, čine područje definicije funkcije z, koje nije više jednodimenzionalno, kao kod funkcije jedne nezavisne promjenljive, već je dvodimenzionalno, pa čini dio cr ili cijelu ravninu XY (vidi sl. 57) .. Konstruiramo li u svim točkama toga područja cr okomice na ravninu XY, i nanesemo li mt te okomice pripadne vrijednosti funkcije z, izračunate iz zada-
94
.nog izraza J(x, y) za tu funkciju, krajnje točke tih okqmica ili aplikata (kota) dat ce dvodimenzionalnu geometrijsku tvorevinu, koja se zove ploha. Prema tome, funkcija dviju nezavisnih promj~;nljivih ,; =J {x, y) predočuje geometrijski plohu u prostoru, Iz analitičke geometrije u prostoru (vidi § 3) znamo već, da funkcija lineHrna u x, y i z, t. j. . Ax
odnosno
+ By + Cz + D = A
B
u 'implicitnom obliku,
O D
z=--cx-cy-c
predočuje ravninu u prostoru, čaju područje definicije linearne
u eksplicitnom obliku
t. j. ravnu plohu. Jasno je, da je u funkcije cijela ravnina XY.
općem
slu-
z
Sl. 57
Sl. 58
Slično tome kako funkcija jedne nezavisne promjenljive y = f(x) predočuje geometrijski pravac, ako je linearna u x i y, odnosno krivulju, ako u x i y nije linearna, predočuje funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z =J(x, y), odnosno F(x, y, z) =O, koja nije linearna u yi z, neravnu oblu plohu. Kao primjer izvedimo jednadžbu kuglinc plohe ili, kako sc obično kraće kaže, kugle. Slika 58 predočuje prvi oktant kugline plohe polumjera r sa središtem u ishodištu O koordinatnog sustava. Kako vidimo, kuglina ploha prikazana Je u slici u lijevom pravokutnom koordinatnom sustavu. U tom lij~vo;n sustavu prelazi os +X u os + Y, os +Yu os +Z i os +Z u os +X okretanjem u smislu kazaljke na satu. Odaberimo na kuglinoj plot-J točku T(x, y, z) po volji, pa iz pravokutnbg trokuta OT'T imamo
x,
+
OT'"
OT'"= x•
+ y'.
r'
=
z•
a iz pravokutnog trokuta OKT' slijedi
Uvrštenje u prvu -jednakost daje
x•
+ y• + z• -- r• =
O 95
To je jednadžba, kugline plohe polumjer_a r, kojoj je središte u ishodištu, u implicitnom obliku. Odatle
z=± Vr•-x•-y•
(60&)
jedn.adžba kugline plohe u eksplicitnom obliku. Vidimo, da z nije linearna funkcija od xi y i da je njeno područje definicije krug polumjera r, kojemu je središte u ishodištu O. Ako središte kugle nije u ishodištu O koordinatnog sustava, već u nekoj točki S{m, n, q), jednadiba kugline plohe glasi: · (x-m)'+ (y-n)•
+ (z-q)' =
r•
(61)
· ili, ako kvadriramo binOJlle i uredimo: x•
+ y• + z• -
Iz toga izraza slijedi A(x• + y' + ~a
2mx- 2ny -
opća
z~)
2qz
+ (m• + n• + q• -
r•) = G
jednadzba kugline plohe:
+ 2Gx + 2Hy + 2lz + K
=
O
(61a)
pr. jednadžba
4x• + 4y•
+ 4z'- 8x +
l6y
+ 20z- 19 =
l
.predočuje
kuglu. Da odredimo koordinate njena središta S i njen polumjer r, podijelimo jednadžbu s 4: (x~-2x)+
n
(y•
+ 4y) +(z'+
19 Sz)--= O 4-
Mdopunimo izraze u zagradama na potpune kvadrate: 19 25 s )' =-;r+1+4+ (x-l)'-+(y+2)'+ (z+-y
4
ili
rx-IJ•+(y+2J"+(z+ S (l, - 2? - --})
~)'=16 ;
T=
4.
Pro~,;torno geometrijsko značenje funkcije jedne nezavisne promjenljive F(x, y) =O. Znamo, da funkcija F(x, y) =O, odnosno y =f(x) predočuje geometrijski krivulju u ·ravnini XY. Međutim, promatnimo li tu funkciju prostorno, moramo .uzeti u obzir, da u izraz funkcije ne ulazi apljkata z, a to zQači da aplikati :~ možemo dati bilo koju vrijednost pozitivnu i negativnu. Prema tome funkcija
96
F( x, y) = O .predočuje geometrijski. plohu valjka, kojoj su izvodnice paralelae
s osi Z, odnosno okomite na ravnini XY, i koja sijc::če ravninu XY u krivulj: F(x, y) =O, ili drugim riječima; kojoj je krivulja F{x, y) =O trag u ravnini·X't'. Tako na pr. funkcija x• + y• = r• predočuje geometrijski u prostoru uspravni kružni z valjak, kojemu je os simetrije os Z (vidi sl. 59) Iz istog je razloga :_: + yb__: = l jednadžba a' • valjka s isrom osi simetrije. Visi~e obaju valjaka protežf.J se od -oo do +oo. Hoćemo li zadati valjak odredene visine h moramo ga presjeći ravninama, na pt. ravnmom X:Y(z =O) i ravninom, koja je paralelna s ravn1nom XY, a udaljena od nje za h: z= h. Slika 59 predočuje uspravni kružni valjak visine h, kojemu je jednadžba· eliptičnog
x' + y' = r'
z= o z= h
l
Sl
5~
Kako u izraz funkcije F(x, y) =O ne ulaz1 z, presjeci plohe valjka ravninama z= h uvijek su iste krivulje F(x, y) =O Ako je funkcija F(x, y) =O linearna u xi y, ona predočuje ,ravninu, koja ;eokomita na ravnini XY i koja ima za trag u toj ravnini pravac F(x, y) =O. O tOlll je
već
bilo govora (vidi § 3, 4). Isto tako
predočuju
jednadžbe :: -
~:
= l i
y' = 2px hipCJ"bolu, odnosno paubolu u ravnini XY, a prostorno su to ploht
valjaka, kojima su izvodnice paralelne s osi Z i koje sijeku ravninu XY u tim kri· vu ljama. Neprekinutost funkcije z =f(x,y) definira se slično kao 1 neprek.tnut0$r funkcije jedne promjenljivey =f(x} (vidi Dio l. §.8,.J). Funkcija z"=f(x,y) neprekinuta je U1točki T.(x,,y,), ako teži svojoj vrijednosti z, = f(x., y,) u roi točki T., kad x teži x" a .y teži y" t. j. ako je lim f(x,
~)
= f(xh y,)
X-+ Xa
y
= .2'
J
1
-+Y•
Iz pojma limesa slijedi druga definicija neprekinutosti funkcije z
= f(x,
y)
u toćki T.(x., y',):
Funkcija z= f(x, y) neprekinuta je u točki T.(x., y,), ako je
t. j.
ako apsolutnu veličinu razlike iztneđll vrijednosti funkcije •• u točki Ta
(x., y,) i vrijednosti funkcije z u bilo kojoj susjednoj točki T{x, y) možemo načiniti po volji malenom (
malenim ( < 3), pri čemu apsolutna vrijednost tih razlika ovisi o zadanom po volji malom pozitivnom broju t (vidi sl. 60). 7
B. Apsen: RepeUtopj ville matematike -
Dio III.
z
Iz definicije neprekinutosti. funkcije slijedi : Funkcija z =f(x, yj,, koja je nep~;ekinuta obzirom na· obje nezavisne promjenljive x i :V• neprekinuta je i obzirom na svaku promjenljivu posebno, ali obrat to~~:a stavka ne ·mora uvijek vrijediti: Funkcija z= f(x, y), neprekinuta u svakoj točki područja, u kojoj je definirana, zove · se neprekinuta funkcija u tom području. Rekli smo, da vrijednost funkcije
y Sl.
z= -f(x, y) bO
možemo geometrijski predočiti kao aplikatu kojoj su apscisa i Qrdinata nezavisne promjenljive x i y. Pojam »točke« kao cjelokupnost' vrijednosti nezavisnih 'promjenljivih možemo prenijeti i na veći broj nezavisnih promjenljivih. Tako za funkcije od tri i četiri nezavisnih promjenljivih točke,
u
= f(x, y,
z),
v =· F(x, y, z, t)
možemo kazati, da je u vrijednost prve funkcije u točki (x, y, z), a v - vrijednost druge funkcije u točki (x, y, z, t}. U prvom slučaju možemo stvarno:tu to~ku, geometrijski predočiti obzirom na neki zadani trodimenzionalni koordinatni sustav kilo točku .u prostoru s koordinatama x, y, z, dok bi funkcija u spadala u·-četvrtu dimenziju {u drugom slučaju točku e~_; y, z, l) ne možemo geometrijski predočiti, ali 'ipak možemo kazati, da je to točka četverodimenzionalnog prostora, razumijevajući pod tim prostorom cjelokupnost vrijednosti četiriju variabla (x, y, z, t), koji se. sastoji od svih_ mogućih vrijednosti nezavisnih promjenljivih x, y, z, t. Prema tome, i neprekinutost funkcije triju i više nezavisnih promjenljivih možemo defi· nirati na isti način, kako smo definirali neprekinutost funkcije dviju promjenljivih.
2. Plohe drugog reda a)
Općenlto
o plohama .drugog reda
Znamo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z = j( x, y) predočuje geometrijski plohu u .prostoru. Možemo zamisliti bezbroj najrazličitijih funkcija dviju promjenljivih, a tim funkcijama odgovarale bi najrazličitije plohe. Međutim, postoji jedna vrsta ploha, koje imaju osobito značenje u teoretskoj fizici, mehanici, arhitekturi i t, d. To su plohe drugog reda, t. j. plohe, koje su u pravokutnom sustavu izražene jednadžbama drugog stepena obzirom na koordinate. Znamo opću jednadžbu krivulja drugog reda, odnosno presjeka stošca Ax•
+
2Bxy
+ Gy• + 2Dx + 2Ey + F = O
koja predočuje kružnicu, elipsu, hiperbolu i t. d. u ovisnosti od znaka koefidjen::.ra A, B, G, D, E, i F. *) *) Vidi od istog pisca Repetitorii elementarne matematike, IV. §.12. ~--x~ ..
98
veličin~:
Tehnička
pred~
knjiga,
Za~
Slično
.!IxJ
opću
tome možemo napisati
jednadžbu
p~oha
drugog reda
+ By• + Cz• + 2Dxy + 2Exz + 2Fyz + 2Gx + 2Hy + 2lz + K
= O (62)
Ne ulazeći potanje u diskusiju· o svim plohama, koje su iinplicimo predočene tom jednadžbom· [vidi na pr. opću jednadžbu kugline plohe (6Ia)), promotrit ćein0o samo najvažnije oblike tih ploha uzevši. ih u položaju, kad se njiltove ravnine simetrije_ podudaraju s koordinatnim ravninama. S najjednostavnijim oblicima tih ploha i to s valjkastim plohama već smo se upoznali malo prije, a s rotacionim plohama u § 7, · 7. drugog dijela ovog Repetitorija, gdje smo tom prilikom izveli jednadžbu. kugline plohe, do koje smo malOo p'rije došli na drugi način, i jednadžbe rotacionih paraboloida i hiperboloida. Naš je sada zadatak, da proučimo još neke nerotacione plohe drugog·reda. b) Troosni elipsoid rotaćionog
Izvedimo najprije jednadžbu y
e lr::-·=~ va•-x• a
elipsoida
rotirajući
elipsu
=f(x),
kojoj. su poluosi a i t, oko osi X. Prema formuli (90) (Dio II. § 7) [/ (x)]• = y'
+ z•
dobijemlil e' - ( a• -- x•) = y' + z• ~· x• y' z• 1--=-+112 e• e•
l : e•
Odatle
-x• + y• -c + -z• = a c 2
1
2
Pomaknemo li svaku nine XZ, za dužinu
l
jednadžba rotacionog elipsoida (dvoosnog)
točku
(a)
rotacioriog elipsoida, koja je udaljena za y od rav• b y =cy
gdje je.b neka dužina manja ili veća od e, t. j., drugim riječi,ma, stisnemo li ili razvučemo ~otacioni elipsoid u smjeru osi Y, tada ćemo jednadžbu te· nove plohe dobiti tako, da u (a) uvrstimo y = ~ y'. Dobijemo
x•
I
-+a• e•
e• z• -y'•+-=1 b' e• 99
ili zamijenivši y' s y i skrativši e•
x'
y'
aa + bi +
z'
z ( 6 J)
e'
To je jednadžba troosnog elipsoida, kojemu su a, b i e poluosi. Vidi sliku 61. Da upoznamo oblik te plohe, odredimo njene presjeke s koordinatnim ravninama XY, XZ i YZ. U tu svrhu uvrstimo u ( 63) jednadžbe tih ravnina: z = o, y = o i X = O. Dobijemo·
Sl. 61
y' z' -+-= b• e•
x' . y' --t--= a' b'
Vidimo, da koordinatne ravnine sijeku troosni elipsoid u elipsama, kojima su poluosi a i b, a i e, b i e. Promotrimo sada prijesjek troosnog elipsoida s ravninom z = h, t.· j. s ravninom, koja je paralelna s ravninom XY, a udaljena od nje za h, gdje je l h l < e. Uvrštenje z = h u (63) daje
ili x'
y'
- + b• -
a'
a to je opet eli psa s polu osima
a' = a
h' c'
l--
0·_: _ ~:
i b' = b
F
~;
ili prostorne
uzevši eliptični valjak, koji proicira promatrani prijesjek na ravninu XY. Prema tome, svaka ravnin~ z =h, gdje je lh l
100
ravnin~
na elipsoid
lwje su paralelne s ravninom x~4y
u
Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi T, (x,, y,, z 1) glasi:
točku
+ 12z""' t
S. ovog §) jednadžba tangentne ravnine na eliptoi4
točki
ili za Dai
slučaj
(a)
Zadatak' se svodi, dakle, na određivanje koordinata diraliita, t. Diralište T, (x" y" z,) leži na zadanom elipsoid.u,
f. .x" y,
1
z,.
đalde
t"> Znamo uvjet paralelnosti dviju ravnina (SS):
pa poJJUloživli jednadžbu (a) s :576, t. j. napisavši je u obliku
9x1 x + 16y1 y
+
64z~ z - 576 =O
dobijemo prema BofDjoj formuli i obzirom na zadanu ravninu x - 4y
+
12z =
t
(e)
Uvrštenje u (b) daje
l (16
}.
l (
4
64 27 z, + 36 - 3
z,
}"
. z ,•
+'
= l
Odatle
Ul l
Uvrštenje vrijednosti dobivenih' za.z,'.u.(c)_daje (x,),,.
16 =·±IT
(y,),,, = =t=
36
IT
Uvrstimo li izračunate koordinate dirališta tangentnih ravnina u (a), dobit jednadžbe tih ravnina; x-4y x - 4y
+ +
ćemo
tralene
12z-44 =O 12z
+ 44
= O
e) Dvokrilni troosni hiperboloid Rotiramo li hiperbolu s poluosima a . i ~erno rotacioni dvokrilni hiperboloid
e :y = ~ e Vx•- a•
oko osi X, dobit
~-~-~= e•
z
a• · e•
(a)
(vidi Dio II. primjer na str. 210 i sl. 73). Stisnemo li ili razvučemo tu plohu u smjeru osi Y, taaa dobijemo troosni, dakle nerotacioni dvokrilni hiperboloid, kojemu je jednadžba (64)
Sl. 62
Vidi sl. 62. · Tu jednadžbu dobijemo iz jednadžbe rotacionog hiperboloida na način prikazan pri izvodu jednadžbe troosnog elipsoida. Načini taj izvod t Presjeci s koordinatnim ravninama XY (z= O) i }(Z (y =OJ su~hiperbole:
x• z' ---=l a2 e' dok presjeka s ravninom YZ nema (vidi sl. 62). Pres jeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbol,e:
ili
kojima su poluosi
lO!
. R.
a =a
l+-
e•
b'~
bVl·
+h·
e•
Isto tako su hiperbole pres JeCt dvokrilnog hiperboloida s ravninama y paralelriirn s ravninom XZ: ·
z•
x' a'
(l
-= lt
;=l
+ ::)
P9luosi tih hiperbola su: e'= e Međutim,
pres jeci s ravninama x
l~ V • r I1
= l paralelnim s
ravninom YZ su za
lli >a
elipse:
ili
.kojima su poluosi: b'= b Za
lli
V~
J
..e =e ~· a• 1
presjeka nema (vidi .sl. 62).
Primjer Odredi jednadžbe tange_ntnih ravnina na dvokrilni hiperboloid
~-~--===1. a• b• e• koje odsjecaju jednake odreske na koordinatnim osima. Prema (49) napišimo jednadžbe traženih tangentruh
ravnina,u~_segmentnom
obliku
-=-+z.+-=-=1 d d d ili
x+y+z=d
gdje je d odrezak (segment) na· koordinatnim osima. Zadatak se, svodi na određivanje jedne nepoznanict: d! Kako. ćemo. kasnije vidjeti (vidi točku S. ovog §), jednadžbu tail&entne ravnine na .dvokrilnl hiperboloid u točki T, (x., Yu z,) hiperboloida možemo napisati u obliku · ·
(b)
103
}edJUUiibe {a) i {b) su jeduc:ltbe i s t e talapJlble ravniwe, muraj1o1 l:lisi proporClODIIIAi, t. j. · ·
••
je,
a dlralište
.
z,=-,e'
x, = ""j Očito
dallk koWieijeati tik je4aadebi
(e)
T, (x"y,, z,) Ježi t\a tangenmoj ravnini, pa uvritenje (e) u
Odatle je
d=± Va'-b'-c' te tndene jednadžbe tangentnih ravmna prema (a) glase
x+
y
+ z 'F Va•- b'- e• = t
tl) Jednokrilni troosni h1pcrboloid Rotirajući hiperbolu oko os1 Z dobijemo jednokrilni rotacioni hipeclteloid (vidi Dio Il, primjer na str. 210), a od te plohe prelazimo na način naveden pod b) i e) na troosni, t. j. nerotacioni jednokrilni hiperboloid, kojemu je jednadžba
z.
x'
z' ·- + y' ---· = b• e•
(65)
a!
Vidi sl. 63. (Pazi! Jednadžba dvokrilnog hiperboloida ima na lijevoj strani dva negativna člana, a jednokrilnog - samo jedan). · Prijesjek jednokrilnog hiperboloida s ravninom XY (z= O) jest elipsa x• y' -+-= a• b•
Takoder su elipse presJeCt te plohe s h..-izontalnint ravninama z = h. x•
Qs
y•
h•
+ ]ji --l+e•
pri
čemu
su za sve h
a'= a
R
l
b' =b vl+
,.
lt'-
poluosi _tih elipsa.
Presjeci s koordinatnim ravninama XZ i YZ (y = O i x = O) su hiperb!ile:
z•
y•
----=J • b• · e•,Također su hiperbole presjeci jednokrilnog hiperboloida s vertikalnim ravninama x =J, paralelnim s ravninom YZ: "' ·
t• y• z• -+---=1 a• b• e• z•
y• b"
pri
č~u
su za
l
l
1
<- "
za
(~)
(l - :. ) ,. (l - ~) realne ·poluosi tih hiperbola b'= b
s osi Y, a imaginarne e'= e
Međutim,
(a)
11 1-> a
Vr
~: ~ralelne s
V l
-
l' _paralelae a•
osi Z (sL63).
~·.
izraz pod korijenom postaje negativan ( l -
<;
~,
pa bi poluosi dobile imaginarnu vrijednost. Da dobijemo za osi realne vrijednesti, napišimo fednadžbu (b) u obliku:
z'
y'
+ --,z;;;-•- b' L· -l} c•(a• -I}
-
r
v
a te su opet hiperbole, koje su konjugirane prema realne poluosi e' = e
j•
~
~
paralelne s osi
paralelne s osi Y (sl. 63). Konačno za l= a, t. j. za x
=
z;
pređašnjim,
a imaginarne b'
v,.
jer su njiheve
=
b
~
l
±a dobijemo prema (65):
y• z• ---=0 b• e• _
ili
a te su projekcije u ravnini YZ dvaju pravaca, koji se sijeku u osi· X i u kojim tangentne ravnine x = ± " sijeku hiperboloid.
115
U sličnim presjecima sijeku hiperboloid i ravnine y = k paralelne s ravninom XZ, pri čemu i ravnine y = ± b tangirajti tu plohu i sijeku je istodobno sv'aka u dva pravca. Jednadžbu troosnog jednokrilnog· hiperboloida
x•
y•
z•
x• a•
z' e•
l-b•
a• + b• - -e•= odnosno
y'
možemo prikazati u parametarskom obliku rast'avivši na faktore njenu lijevu desnu stranu:
(: + ;) (;-;)={t+~) (1-t)
(a)
Odatle X
Z
-+a e ,_Z_ b
l+
Z_ b
=-·---=l X Z --a e
gdje je t zajednička vrijednost tih omjera, dakle, promjenljiva metar. Odatle
veličina
ili para-
X Z ( . y} a+c-=t ,_b
(66)
Dobili smo dvije linearne jednadžbe, koje za bilo koju po volji odabranu vrijednost parametra r predočuju, kako znamo, dvije ravnine u prostoru. Te ravnine sijeku se u jednom pravcu. Dajući parametru t sve moguće vrijednosti, dobit ćemo bezbroj pravaca ili, kako se kaže, familiju pravaca ovisnih o jednom parametru·r. Uklonimo li parametar t iz tih jednadžbi, dobit ćemo jednadžbu hiperboloida. Pravci te familije leže, dakle, potpuno na. hiperboloidu, oni su njegove _izvodnice. Iz toga razloga se kaže, da je jednokrilni hiperboloid pravčasta ploha, jer su njegove izvodnice pravci, kao na pr. izvodnice valjkastih i stožastih ploha.·Međutim, postoji bitna razlika između izvodnica hiperboloida ·i izvodnica valjka i stošca. Lako se može pomoću sustava (a)'dokaziui, cta·su izvodnice hiperboloida mimosmjerni pravci, t. j., pravci koji se ne sijeku, a nisu ni paralelni, dok su izvodnice valjka međusobno paralelni pravci, a izvf>dnice stošca sijeku se u' jednoj točki. Jednadžbu hiperboloida ("a) možemo rastaviti u dvije linearne jednadžbe i na · drugi način:
lOG
+ _:_
~a
.e
l
_l'_ b
---- = ---- =
l+~
gdje je u novj parametar Odatle
U·
:-:
X Z ( -+-=u l +y) a e b
(67)
~-~=~(t-1'...) a e u b
Taj sustav linearnih jednadžbi predočuje novu familiju pravaca, koji potpuno leže na hiperboloidu i čine nov sustav njegovih· izvodnica, koje su također mimosmjerni pravci,·pa se međusobno ne ..sijeku. Međutim, dvije izvodnice, koje pripadaju različitim sustavima (66) i (67), uvijek se međusobno sijeku, t. j. čine par ukrštenih pravaca, jer pomoeu jednadžbi (66) i (67) možemo svaku točku jednokrilnog hiperboloida prikazati kao funkciju parametara e i u:
tu+ l
x=a---
c+u
t-u t+ u
y=b-.
(68)
tu-l t+u
z= c - - To je jednadžba jednokrilnog hiperboloida . u -parametarskom obliku. Prema rome: na jednokrilnom hiperboloidu ima dva sustava pravocrtnih izvodnica:; dvije izvodnice jednog sustava ne sijeku se međusobno, dok svake dvije izvodnice različitih sustava uvijek se međusobno sij e ku. (Vidi sl. 64). Primjeri l. Odredi za hiperboloid
tangentne ravnine koje prolaze pravcem .x
y-9
z
. Sl. 64
10= -99=-12 Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi krilni h i perboloid glasi :
točku
S. ovog §), jednadžba tangentne ravnine na jeane· ·
jCX1 + yy,_ zz 1 = 1 a2 bz e• ~;dj e
su x,, y, i z, koordinate dirali šta.
107
Za naš
će· slučaj
tražena jednadžba tangentnih· ravnina· glasiti:
+ YYt _
~~
4 Zadatak se svodi na
određivanje
prolaze zadanim pravcem
fo
=
zz, = l
9
(a)
16
koordinata diraliAta x" y 1 i z,.Tražene tangentne ravniJie
~--;:
=
_z , prolaze, dakle, i onom 12
točkom (O, 9, 0), kojom
prolazi taj pravac. Uvrštenje u (a) daje;
Odatle je
y,=
l
pa jednadžba (a)' glasi sada: XX,
+ }'_ _
ZZ t
4
9
16
= J
(v)
Tražene tangentne ravnine prolaze zadanim pravcem, dakle, su- s njime paralelae, ,. p r (S7) imamo: ·
x, (-99)·9+(-12)l { -16 z 1) lt·4+
=t
Odatle
+
IOx,
z,=
3z 1
= 44
44- l
DiraMte (x., l, z,) leži na hiperboloidu, dakle X 2 l .11 2 __!_+ __ __!_=l
4
9
16
Odatle
36 x,•- 9z 1' = 121
...
(
Uvritenje (e) u (d) daje:
36x,•- (44.-- 10x 1) 1 = 128
Hi
Odatle
(xJ,,,
ss ±-s 31 =s
Dakle 43
x,=-;r
lOB
x,;= 3
(e)
Iz (e) slijNi
127
(f)
6
Uvril•ie (e) i ( f)
\1
konačno
(b) daje
774:c 54:c
jednadžbe traženih tangentnih ravniu:
+ .32y + +
381z- 288 =O
8y- 2Iz- 72 =O
2. 8dredi pravocrtne izvodnice jednokrilnog hiperboloida
.
.
koje prolaze njegovom
točkom
T1
(42-, -
5
.,
l, 4 .
•dredimo one vrijednosti parametara l i u, koje odgovaraju zadanoj točki T, hipcrbol!,iC!la. \Jvritenje a= 6, b= 5, e= 4 i koordinate točke T, u (68) daje:
1 -u l =5--
ll+t
-.i
114 4=4~
r +u
Iz prve jednadžbe
računamo
tu:
tu= Uvr~tenje
te vrijednosti tu u
treću
JUkOPl
+ 7u- 5 5
jednadžbu daje
l+ u= iiii
7t
7t+7u-5_ 1 5
uredeaja (a)
Iz tiruge jednadžbe imam•: (b)
Uvritenje u (a) daje:
~+u-5=1 2
•datle u=2
a !!liH ic (b) slijedi: l
=l
109
Uvrštenje vrijednosti ;z:a a, b, e, 1 i u u jednadžbe (67) i (66) daje jednadžbe traženih nica u obliku presjeka dvaju parova ravnina: · .
-~ + 1-
2(l +t) -i-1-=1-(1 -f) i+f=J(l-f) i--f=+{I+-H
f.
=
prva tražena izvodnica l
druga tražena izvodnica
IOx- 24y + ISz-120 =O !Ox+ 6y-15z- 30 =O
ili
i~ocl-
l0x+36y+ JSz-180=0 !Ox- 4y-l5z- 20 =O
(e)
(lit
Da prikažemo pravac (d) u kanonskom obliku, zbrojimo jednad2be (d), a aatim od prve jednadžbe oduzmimo drugu. Dobivamo:
20x+ 32y-l00 =O 40y + 30z-160 =O Sx+ By- 50 =O 4y + 3z- 16 =O
ili Iz tih jednadžbi
računamo
y:
-Sx+ 50 8
x-10 8 5
y=--=---
-3z+l6 z- 1 11
y = - - = - -3
4
4
-3
x-10 y z - 16 1• -s-=-=-4-
Odatle
..,.5
f.-15
-3 16
x-10
24
y
=.:rs =
z-3
20
To je kanonski oblik jednadžbe (d) tražene izvodnice. Postupajući na isti način, dobijemo iz (e) kanon~ku jednadžbu druge tražene X -1,5 y Z -J - - 9 - = iO =-jO
e)
Eliptički
Jednadžba
110
paraboloid
eliptičkog
paraboloida glasi:
izvodnice~
(Obrati paznJU ·na, to, da lijeva strana jednadžbe potječe od elipse, a desna od parabol-e). Kako je lijeva strana jednadžbe uvijek pozitivna za bilo koje vrijednosti x i y, mora biti pozitivna i desna strana, t. j. uvijek je z ~0. Citava ploha leži, dakle, iznad ravnine XY. Za z = O dobijemo x =,O i y = O. To znači, da eliptički paraboloid ima s ravninom XY samo jednu zajedničku točku i to ishodište O, u kojoj leži vrh plohe .i u kojoj ravnina XY tangira paraboloid (sl. 65). Horizontalne ravnine z = h, gdje je h > O, sijeku paraboloid u elipsama x• Y' -a' +b•
x•
z
l. : 2h
= 2h y•
- -2h+ -= a•· b• · 2h kojima su polu osi a' = Presjeci eliptičkog natnim ravninama XZ su parabole s vrhovima
x•
-
•• =
y•
--- =
b'
gclje su 2p
=
a
V2Ji
b'
= b Vžh.
paraboloida s koordi(y =O) i YZ (x = 0) u ishodištu:
=
2z
ili
2z
ili y•
x•
2a'z
= 2b'z
sJ.
's
2a', odnosno 2p = 2b' parametri tih parabola:
Presjeci te plohe s vertikalnim ravninama y_ = k i x ravninama XZ, odnosno YZ, također su parabole. Na pr. presjeci s ravninama y = k su _parabole · x•
k•
=
l, koje su paralelne s
.
-+-=2z a• b• Odatle
ili
x• = 2a•
pri
čemu
k• {z--) 2b•
je parametar parabola 2p = 2a' konstantan, dok kote vrhova tih parabola
(;;,) rastu s
povećanjem
k, t. j. s
povećanjem
udaljen9Sti
presječnih
ravnina
od ravnine XZ.
U
sličnim
parabolama sijeku
eliptički
'paraboloid i ravnine x = l paralelne
s ravninom YZ.
'
111
Primjer Odredi
koorđinate
clilali«ta i jednadžbu tugea•e ravai11e
K
, .........i4
.Mia odsjeca jednake odreske aa koordinatnim osima, Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi :P•raboloid glasi
točku S. ovog §), jedaadiba tupallte ravai11e •• eliptički
..
xx, a •
. .
+
yy, = " +z,,
naš sluiaj (at
adje su x., y, i z, tražene koordinate dirališta. U drugu ruku jednadžbu te t&llgentl\e ravRine m•žemo prema (49) napisati u segmentnom obliku; X+~+~= m m m
(b)
jer prema UVJetima zadatka tangentna ravnina odsjeca na koordinatnim osima jednake •dreske. Kako su jednadžbe (a) i (b) jednadžbe jedne re iste ravnine, izjednačimo· njihave kaelicijente prethodno pomnoživ!i, na pr. jednadžbu (b), s faktorom razmjernosti )._ (e)
Izjednačenje
koeficijenata jednadžbe (e) i jednadžbe (a) napisane u •llliku
).
x,
-;;;=4
!:.=~ m
9
!:.=-1 m ). =z, Iz
tre~e
jednakosti slijedi
>-=-m pa >z prve·
dnage dobijem•: .t:, = - 4
112
y, = _ ,
UYntimo li x,
= -4, JI• -
-
9 i z = z 1 u jednadžbu paraboiQida, dobit
ćano: l
~ +!!. = 4 9
2z,
a Otlatle je 13
z,=2
Uvrštenje koordinata dirališta {- 4,1- 9, ~} u (a) daje traženlS jednad:lbu tangenme ravnine:
13
-x-y=z+2 ili
2x
+ 2y + 2z +
13 =O
f) Hiperbolni paraboloid ili sedlasta ploha
Jednadžba hiperbolnog paraboloida glasi
i•
y•
---=2z a• b•
(70)
kod čega primjetimo, da tu plohu ne možemo dobiti niti rastezanjem niti stiska-· njem neke rotacione plohe. (Obrati pažnju na to, da lije~a strana jednadžbe potječe od hiperbole, a desna od parabole). Prijesjek paraboloida s ravninom XY (z= O) daje x• y• ---=0 a• b•
odatle je y=
b
±-x a
(a)
a to su dva pravca u ravnini XY, koji su simetrični obzirom na os X (vidi u sl. 66 pravce AOB i COD). Presjeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbole, kojima su realne osi paralelne s osi X
i kojima su poluosi a' =a V2h i b' =b V2h i to za h jemo hiperbole, koje su konjugirane prema prvima:
gdje je h
8
=
> O. Za h < O dobi-
l h 1.·
B. Apsen: Repetltorlj vile matematike -
Dio III.
113
Njihove realne Qsi su- paralelne s osi Y., Pravci (a) čine prijelaz od prve farnilije hiperbola prema drugoj familiji konjugiranih _hiperbola i odr.eduju smjer asimptota obiju familija hiperbola. "Prijesjek paraboloida s ravninom XZ(y =OJ jest parabola x•
=
2a'z
kojoj se os podudara,s osi +Z (parabola NOM u sl. 66). Također je parabola prijesjek s ravninom YZ (x =OJ y• = -2b•z
kojoj se o:; podudara s osi -Z (vidi parabolu POQ u sl. 66.). Isto tako su parabole i presjeci paraboloida s ravninama y = k, koje su paralelne s ravninom XZ: x•
k•
-
---=lz a• b•
odatle
x• = 2a'z ili
+ a•k• ~ b•
- ( + -·k•) 2b•
x• = 2a• z
Gornja jednadžba predočuje, naravno, projekcije tih presječnih parabola na ravninu XZ. Iz te jednadžbe vidimo, da se os tih parabola poklapa s osi Z, da su parabole otvorene prema gore i da se s
povećanjem
k njihovi vrhovi (- ::.)
kreću
prema dolje. Na isti način se vladaju i same presječne parabole, jer se proiciraju na ravninu XZ u pravoj v'eličiru, pa se. s povećanjem k njihovi vrhovi skližu po paraboli POQ prema dolje (vidi sl. 66), pri čemu su osi parabola paralelne s osi Z. Konačno i ravnine x = l, koje su paraN M lelne s ravninom YZ, siieku paraboloid u parabolarna. l• y• -a•- - = 2z b• ili, Y• = - 2b•z .
b•t•
+a•
odatle (z - i• ) y• =-2b' -
2a•
.Sl. 66
Iz te jednadžbe vidimo, da su osi tih parabola· paralelne s osi Z, da su para· bole otvorene prema dolje i da se s povećanjem l njihovi vrhovi skližu po para· boli NOM prema gore (vidi sl. 66). 114
Iz navedenog slijedi, da ploha ima sedlasti oblik i beskrajno se proteže u svim smjerovima. Jednadžbu hiperbolnog paraboloida x•
y•
-= 2z a• b' možemo napisati u obliku
{:+~}(:-~}=2z
(a)
odatle
=l
gdje je l zajednička vrijednost tih omjera, t. j. parametar. Odatle
.:_ + 2"._ a
b
= 2t
(71)
=-~=z
Linearne jednadžbe {71) predočuju geometrijski dvije familije ravnina, koje svojim presjedštima familiju rnimosmjernih pravaca. Ti pravci leže na paraboloidu, pa su njegove pravocrtne ·izvodnice. Primijetimo, da te pravocrtne izvodnice leže u paralelnim rcvninama, koje su okomite· na ravnini XY, jer u prvu jednadžbu sustava {71) ne ulazi promjenljiva z, a parametar t nalazi se. u općem članu jednadžbe, i da druga jednadžba sustava (71) predočuje svežanj ravnina kroz ishodište O koordinatnog sustava. Jednadžbu (a) paraboloida možemo rastaviti u dvije linearne jednadžbe i na drug1 način : čine
ili ~--
z
= - - - - = -X
y
-a-lJ
U
115
()dade
.=_+_L=_:_ u
b
4
..=_ _ _L= a
(72)
2u
b
Dobili smo novu familiju ravnina, čiji medusobni presjeci čine novu familiju mimosmjernih pravaca, koji leže na par~boloidu, pa su njegove pravocrtne izvodnice. l ti su pravci presjeci paralelnih ravnina, okomitih na ravnini XY, sa svežnjem ravnina kroz ishodište koordinatnog sustava. Riješimo li jednadžbe sustava (71) i (72) po promjenljivim x, y i z, dobit ćemo jednadžbu hiperbolnog paraboloida u parametarskom obliku. x = a·(c +u) y =b( t -u) z= 2tu
(73)
Iz navedenog slijedi, da je hiperbolni paraboloid, kao i jednokrilni hiperboloid, pravčasta plo·ha, koju čine dva sustava pravaca. Pravci jednog sustava se međusobno ne sijeku, dok se dva pravca različitih sustava uvijek međusobno -sijeku tako, da svakom točkom paraboloida prolaze par· njegovih pravocrtnih izvod:. nica. Primjeri 1.
Odredi tangenrnu ravninu na
~perbolni
16x1
-
paraboloid
25y 0 = 800z
koja je paralelna s ravninom
8x- Sy- 20z = O Podijelivši jednadžbu zadanog paral:Joloida s 400, dobit x'
ćemo
y'
:25- i6
= 2z
Kako Jednadžba tangerune ravnine na hiperbolni paraboloid ovog §)
a za naš
je u obliku
općenito
glasi (yidi
točku
S.
slučaj
(a)
zadatak se svodi na
određivanje
koordinata dirališta (x,. y., z 1). To dirali! te Idi na paraboloidu,
dakle 16x1 ' - 25y 11 = 800z 1
Napisavši jednad!bu (a) tražene tango:ntne ravnine u obliku ·
16x1x- 25y 1y - 400z- 400z1 = O
116
(b)
i .uzevši u obzir, da je ta ravnina usporedna sa zadanom ravninom
8x-Sy-26z=0 dobijemo prema (55): 16x1
-8-
2Sy, ---=-s
....,. 400
-
=
=
2Q
-
ili
lx,= Sy, = 20 Odatle (e)
Uvrštenje u (b) daje: 1600-400 =SOO z, Sz,= 12
ili
3
z,= 2
Odatle
(d)
Uvrstimo li (e) i (d) u (a), dobit ćemo nakon uređenja traženu jednadžbu tangentne ravl}ine· u obliku: · 8x--' Sy- 20z -
30...:..,2
2 . Odred i pravocrtne izvodnice hiperbolnog paraboloida
x> y' 4~9 =2z koje prolaze točkom paraboloida T, (6, 3, ?) .Uvrštenje x 1 = 6 i y, = 3 u jednadžbu paraboloida daje aplikatu zadane točke Tj. te plohe: 36
9
\
4-9 =''2z ili 9-J Odatle
= 2z
z,= 4
Odredimo vrijednosti t, i u, parametara t i u, koje pripadaju zadanoj Uvrštenje a ~2, b= 3, x, = 6, y, = 3 i z 1 = 4 1.1, (73)daje
točki
T, paraboloida.
6 = 2(t +u)
3 = 3(t -u) 4
=
2tu.
Riješimo li prve dvije jednadžbe po t i u, dobit
. z,= 2
u,=
ćemo
l
117
Te vrijednosti za r, i u., a također a= 2~i b,;,. 3 uvrstimo u (71) i {72):
(a)
y
X
Z
2+3=1 (b)
Jednadžbe (a) i (b) predoćuJU tražene izvodnice paraboloida zadane kao preSJeke dva para Tavnina. Na način naveden u § 3, 2. e) i2;raz1mo jednadžbe izvodnica u kanonskom obliku. Iz prve jednadžbe sustava (a); koji napišemo u obliku:
3x + 2y-24 =O 3x-2y-3z ~O
·'
$lij edi
-3x:t 24 x-8 Y= 2 ·=--2
(e)
-3 -2y
+ 24
x=---3
Uvr§tenje te vriiednosti za x u drugu jednadžbu daje_:
-2y
+ 24-2y-3z =O
..:.._ 4y- 3z
+ 24 '=O
Odatle
z-8
-Jz+ 24
(d)
y = --4-- =--4
-3 Iz (e) i (d) imamo:
/.-3 x-8 -2-
z-8
y
=
=-3
=
-4-
To je jednadžba tražene izvodnice prve ·familije; koja prolazi zadanom točkom T, (6, 3, 4) paraboloida. Postupajući na isti način s jednadžbama sustava (b), dobijemo jednadžbu IZVOdnice druge familije kroz istu točku T, paraboloida:
x-4 y z-2 -2-=3=-2-
118
često jednadžbe zadanih ploha dobijemo na najjednostavniji način pomoću stavaka vektorske atgebre. Navedimo dva primjera.
1. Treba napisati jednadžbu plohe stošca, kojemu je os pravac y
X
ill
2=3=6 vrh u· ishodištu, a kut otvora na vrhu 2 Ot = 60° (sl. 67). Osi stolca dodijelimo jedinični radijvektor o0 • Znamo, da su komponente mra kosinusi njegova smjera, pa računamo prema•jednadžbi zadanog pravca: 2
2
cosa.=-====
V4 + 9 + 36 2"'
dakle
0o
Isto tako dodijelimo
-
7
=
T (x,y,
točki
-
i
cos ~ =
=- ; 1
3-+
+ 7 j
3
7 ;
jedinićnog
cos y =
vek-
6
7
6k
+7
-
z), po volji odabranoj na plohi sto~ca, radijvektor r:
r=xi+yj+zk
z
Prema (19) i slici 67 imamo: Oo T COS I X . = - -
1 · r
Odatle prema ( 18) i uzevši u obzir. da je pa je
Ot =
30°,
.. cos 30o = f3 T , d ob11emo:
V3 2= ·3
4
2
3
' ' ''
6
1x+1Y+?z
----------_j.,'
X
Vx•+Y'+z'
y
(2x + 3y + 6z)• = 49 (x' + y' + z•)
Sl. 67
ili nakon uredenja:
13tx• + Illy'+ 3z'- 48y- 49 xz -144yz =O To je tražena jednadžba plohe stošca. 2. Treba napisati jednadžbu plohe kružnog valjka kojemu je os pravac
a polumjer p = 3 (sl. 68).
_,. Opet dodijelimo osi zadane plohe jedinični radijvektor o0 , a bilo kojoj točki T(x,y, a) plohe
radijvektor r. Iz jednadžbe zadanog pravca imamo: l
00
V30
=
dok je ~
.
1
-+
Vt+ 25 + 4 = VTh, 5 -
pa je
. 2-
+ V30 ; + V30
k
__,..
r=xi+yi+zk
lUI
Iz slike 68 vidimo, da je •p
=r • sin
r • J • sin
--
a to je prema (20) apsolutna vrijednost vektorskog produkta vektora
p =
Sl. 68 Računamo
k
j T X
00
=
X
y
Z
l
5
2
=
V3o l
r-
T
i 'o0 , t. j.
- ·lr
X o0
·1
(a)
prema (27a):
-
-
i (2y-5z)- j (2x- z)+ k(5x-y)
l
V3o V3o V30 Odatle prema (a) imamo:
3 = V4[(2y-5z)'
+ (z-2x)' + (5x-y)']
a nakon kvadriranja i uredenja 29x1
+ 5y' + 26z'- JOxy- 4xz- 20yz- 270
=O
To je tražerui jednadžba plohe valjka.
3· Par<:ijalne deriva<:ije funk<:ije dviju· i vile promjeni jivih Neka je zadana eksplicitna funkcija d~iju promjenljivih z = f( x, y). Budući međusobno nezavisne promjenljive, možemo pretpostaviti, da se jedna promjenljiva, na pr. x, mijenja, dok se drugoj promjenljivo; y dade bilo koja konstantna vrijednost, ili da se y mijenja, dok x ostaje konstantan. da su x i y
Granična
vrijednost kvocijenta diferencija
~;,
kad ll.x teži nuli bilo na koji
t. j. limes kvocijenta prirasta ll.zx funkcije z, kad x poraste za tu, dok se·y ne mijenja, i prirasta ll.x argumenta x, zove se parcijalna (djelomična) ·d envacl}a · · · f un k ClJe " z= j( x; y ) po x 1· oznaCUJe · ·· se s iJz 'i' iJf 'l' f x· ox 11 ox il'1 z., 11 način,
Prema· tome
oz ax
lim ll.zx = lim f(x ll.x-+0 ll.x
ll.x-+0
+ ll.x,y)- f(x,y) ll.x
Isto tako definira se parcijalna derivacija funkcije i = f(x, kao limes
kvocijent~.diferencija ~:.1', ·kad y
po y,
dobije prirast ll.y, koji teži nuli bilo
•. dok x ostaJe . k onsta.ntan, a označUJe . se s na. k OJI.. nacm;
120
y)
odz y
'li
1
d ili' z" il'1 l.ll:
i) j jl
(jz lim 6zy = lim f(x, y i)y =
+ 6y)- /(x, y) 6y
Iz navedenog vidimo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih ima dvije parcijalne d~rivacije: jednu po x, a drugu po y. Pazi! Parcijalne derivacije, uspravni d, kako znamo, služi za ljive
(~~) i
označivanje
za
označuju
se- pomoću okruglog i) (:;, :;). dok
označivanje
dei'ivacija funkcije jedne promjen-
diferenCijala bilo koje funkcije.
Navedimo primjer. Odredi obje parcijalne derivacije funkcije z= 3x•y• -7x'Y pri
+
10x•--3x + 8y•-4y
+
12
Da odredimo parcijalnu derivaciju z po x, derivirajmo zadanu funkciju po x, smatramo da je y neka konstanta. Dobijemo:
čemu
o- z = i>x (posljednja su tri
člana
+ 20x -
3
funkcije !)tpaia pri deriviranju po x, jer su konstante!)
o- z
ili
3y• . 2x - 7y• . 3x•
OX
=
6xy• - 21x•y• + 20x- 3
Sada parcijalno derivirajmo zadanu funkciju po y, u tom )e slučaju x konstanta. Dobijemo: i)z , = 3x•. 3y•-7x•. 3y• +O-O+ 16y-4 i>y
ili
oz
-- = 9x'y'- 2lx•y•
ay
+
16y- 4
Traže li se vrijednosti parcijalnih derivacija za4ane funkcije u nekoj posebnoj zadanoj točki (xu y,),. treba najprije izračunati parcijalne derivacije te funkcije, a zatim uvrstiti u dobivene izraze koordinate x, i y, zadane točke. Na pr., u točki T ,(2; 3) parcijalne derivacije funkcije navedene u našem primjeru imaju vrijednosti: .
dz) ·. 2-3 = -1907 - = 6. 2 '27- 21 . 4. 27 + 20. (dx, ( oz) oy , = 9 . 4 . 9 - 21 . 8 · 9
+
16 · 3 - 4
=
-1144
----
121
:Pokazali smo, da tražeći parcijalnu nekoj točki T(x, y), t. j. tražeći
az= lim f(x ox, .6...-o dajemo
X
derivaciju~po
·x funkcije z= f(x, y) u
·
+ &c,y) -f(x,y) 6x
prirast &e, ·dok .Y ne mijenjamo. Na slični način definirano oz = lim f(x, y ~ t1y) -f(x,y)
ay - a".-,
Ay
Geometrijski to z~ači, kako se vidi iz slike 69, koja prikazuje samo ravninu argumenata x i y, da ):zad tražimo
~: točku T pomičemo paralelno s osi X
zak TT.= t1x u položaj Tdx +Ax,
y), a kad tražimo .
:z, y
za odre-
pomičcmo točku
T
paralelno s osi Y za TT.= Ay paralelno s osi·Y u točku T.(x,y +Ay), pri čemu slučaju točka T, teži točki T, idući po pravcu T, T, koji je paralelan s osi X, dok u drugom slučaju točka T. teži točki T idući po pravcu T 2 T, koji je para-·
u prvom
telan s osi Y. Stoga se kaže, da je : : parcijalna· derivacija funkcije z= =f(x,y) u smjeru osi X, dok
je~;
parcijalna derivacija·te funkcije
u smjeru osi Y. Jasno je, da možemo -iefinirati i parcijalnu derivaciju funkcije z u ma kojem smjeru s, koji je određen kutom cp (vidi sl. 69), ako pomaknemo tocku 'T u točku
T.,
~daljenu od točke
T za TT.= As, i ako TT.= • As teži nuli. Tada je ddzs deri. vacija funkcije z =f(x, y) u točki T u smjeru S((jl). . . d . .. dz I zved uno lZraz za tu envaCIJU d s • l
y
Malo kasnije uvest ćemo pojam totalnog diferencijala dz funkcije z =f(x, y):
~(X.V+~'II
.:----·---.-.-."'/T, •s~6!,"....
.g-!
*; ,. .; ~
'
c)z
;
t-r;;.v}·-,;·=4<- .. :..~,1;("····~, iY l
ll
X
1
[vidi dalje foiJilulU (~0)). Podijelimo li dz s ds, dobijemo:
Sl. 69
Prema slici:
dx ds =cos cp
dz _.dz dx+ oz dy ds·-ox'ds oy'ds dy
.
ds=smcp
Uvrštenje daje
oz . -dz = -oz cos cp +- SJn cp ds OX ay 122
oz
dz =-dx +-dy dx dy
To je izraz za derivaciju funkcije z = f( x, y) u smjeru s (rp). Potanko o derivaciji u smjeru s (tp) vidi ·dalje § 13, l. Na isti način definiramo, označujemo i računamo parcijalne derivacije funkcije triju i više nezavisnih promjenljivih. Uzmimo na pr., funkciju u triju promjenljivih x, y, z:
2 sin x tg y cos z
u = 5x'sin y -
+ 4a" arc cg z
Računamo:
ou
. ,.
ox smatra)UCl
l.
d . k a su y 1 z onstante:
ou
ox- l Ox siny- 2cos x tg y cos z+ 4ax Ina arc tg z
~; smatrajući
2.
ou - = oy
ou oz
3.
5x'cos y -
...
d
O
..,_.
smatraJUCl iJu Jz =
da su x. i z konstante:
. l . 2sm x · - - . cos z cos•y
a su x
.
1
k
y
+
O
onstante.
.
+ ....,m x rg y sm z +
4a" • 1
+ z•
Vidimo, da funkcija triju promjenljivih ima tri parcijalne derivacije. Očito je, funkcija od n promjenljivih imati n parcijalnih derivacija. Parcijalne derivac1je složenih funkcija dviju i više promjenljivih računaju se po istim pravilima kao i obične jerivacije složenih funkcija jedne pro:-·· mjenljive (vidi Dio I § 9, 8), treba samo uvijek držati na pameti, da su• sve promjenljive konstantne osim one po kojoj deriviraino, pa primjenjivati one formule deriviranju, koje odgovaraju toin posebnom slučaju.
da
će
Primjeri Odredi parcijalne derivacije funkcija. J.
z = arc tg
L X
c)z
(}; =
l ( l ) ~~(y}• ·Y. -Xt
l+X
h ;)y =
2.
l
7( x-
+(
y
+Y ---
=
~ ~
+ ~~
= zi
1
X
=
X
+ yi
z =xY
123
e"Y
z=--e" + eY
3.
đz
(e"
;ji = đz
(e"
()y = u
4.
+ •") · e"Y ·y-e"" · (e" + eY)•
e"" (ye"
e"
+ y eY- e") + eY)•
(e"
+ eY) · e"Y · x - e"Y · eY (e" + e:l)'
e""(xe"
+ x eY - e7 ) + e:!)•
(e"
y;o + y• + z•
=
ou
~=
l
2
Vx• + y• + z•
đu
. 2 x=
x
Vx• + y + z'
=~ u
1
l
y
y
dY = 2 Vx• + y• + z• . 2y = 1/x" + y' + z• = ~ đu
()Z = 2 Vx• S.
+ y• + z•
• 2 z=
z
u
u=xY"+y"•+z"Y
~
=
xY• · ln x · z
+
xz · y"•-l + z" 7 · ln z · x
~ = xY• · lnx · y + y"•lny · x.+ ·
đz
6.
z
Vx> + y• + z•
lzračunaj
xy· zxy-l
za funkciju
x cos y - y cos x
đz
đz
0
k'
+ sin x + sin y dx đy u toč l Xo = 0 Yo = (J + sin x + sin y) (cos y + y :Sin x)- (x cos y - y cos x) cos x ·
z = l đz
;,x= Uvrštenje x 0
()z ~ = Uvrštenje
-
O i
=
y 0 = O daje
O i y 0 = O daje:
"\mk .. 7, O",..re d'1 i)u ćJ
ou
124
(~) ox o-- ~-
(l+ sin x + siny)(- xsiny- cos .x) -(x cosy-y cos x) cosy (l+ sinx + siny)'
Xo =
đ\j. =
(l+sinx+siny)•
·(~} =-l
cos (tp- 2ojl) u ~ cos (
U t
očki
(jlo =
'lt
;
+ 2cos(ojl + 2
4
Uvrštenje 'P• =
7t
i
.!:. 4
7t
t)u
(~). =
daje •
7t
2 cos "4 · nn2
7t
.
+ cos 2
7t
· sm4
V2
2 .
=
7t
cos• 4 .
- 2 = 2 V2 2 •
4
4. Geometrijsko značenje parcijalnih -derivadja_ f1lnkĆije dviju promjenljivih Pretpostavimo, da smo izračunali obje parcijalne derivacije funkcije z= f(x,y) u točki T,(x" y" z,). Pokažimo 'geometrijsko značenje tih parcijalnih derivacija. Kad smo funkciju z = j ( x, y) parcijalno derivirali po x, smatrali smo da je y
= y',
(kon~tanta).
Znamo day= y, predočuje ravninu, koja je paralelna s ravninom XZ i uda-' ljena od nje za y,. Ta ravnina E, (vidi sl. 70) siječe plohu, koja je geometrijska predodž6a zadane funkcije z = f(x, y), u krivulji AT,B. Kako je funkcija z za y = y, (konstanta) funkeija jedne promjenljive x, predo-
čuje~~ u y
točki
= y,
u ravnini E, gradijent tangente
povučene n~
T" t. j. tangens kuta što ga tangenta paralelnim s osi X:
tu
t, zatvara s osi
presječnu
krivulju AT,B
+X, odnosno s pravcem
·
oz
ox=
tg
(74)
ot,
Na isti. način, kad deriviramo funkciju z po y, smatramo da je x = x 1 (konstanta)." Ravnina X = X h koja je paralelna s ravninom YZ, a udaljena od nje za. x, (ravnina E, u slici 70), siječe plohu' z u krivulji CT1D, pa je
o- z
oy =
t. j.
~;
tg (3.
je tangens kuta što ga tangenta t, na tu
(74a)
presječnu
krivulju u
točki
T!
zatvara s+ osi Y, odnosno s pravct:m x = x" paralelnim s osi Y. Iz analitičkog i geometrijskog značenja parcijalnih dedvacija jasno slijedi, da parcijalno derivirajući zadanu funkciju z =f(x,y) u nekoj točki T,(x"y,;z,) funkcije, mi tu funkciju deriviramo idući samo u smjeru osi X, a parcijalno derivirajući funkciju po y deriviramo je u smjeru osi Y. ' Tangente e, i e,, koje se sijeku u točki T.(x,,y.,z,) plohe z=f(x,y), odreduju tangentnu ravninu na tu plohu u toj točki T,. Pretpostavimo, da su te rangente t, i t, horizontalne, .t. j. paralelne s ravninom XY. U tom slučaju edređuju te dvije tangente horizontalnu t!Ulgentnu ravninu na plohu, pri čemu je
125
OZ) = (OX
tg
IXt
=
tg 0
=t
l
oz) = rg 11· = tg 180° = 8 (ay 1
jer je tangenta t, paralelna s-osi X, a tangenta Prema tome je u
točkama
to
s osi Y.
plohe z= f(x, y}, u kojima je :: =O
o.
tangentna ravnina horizontalna. Primjer Ravnina
presječena
je ravninama y = 3 i x =r 2. Odredi kutove, što ih ti prcsjeci zatvaraju s pozitivnim smislom koordinatnill. oti X i Y (sl. 71).
+Y Sl. 70
Sl. 71
Budući da su presjec1 AB i CD pravci i da je ravnina y = 3 paralelna s ravninom XZ, dok. je ravnina x = 2 paralelna s ravninom YZ, iz geometrijskog zna~cnja parcijalnih derivacija slijedi, da •u parqalnc dcrivacije zadane fu.nkc1je gradijenti tih presjeka u tim presječenim ravninama, t. j.
oz ox oz &V=
-·=lg ct,
lg [3,
. Napisav§i jednzdibu z::dane ravnine u eksplicitnom oblik.a
z= računamo:
126
5(1
X
y
-6.-9)
Dakle je· ~= ~
=
oz iJY =
tg,rx,
= - 6s
tg ~~ = -
s
9
= -0,833 = -O,SSS
Odatle
rx, = 180°- 39°SO' = 140°10' ~. =
tso·- 29•oo·
=·• st· oo·
Kako je os Y okomita na ravnini y = 3, u kojoj Ježi presjek AB, a os X okomita aa ravlliai x = 2, u kojoj leži presjek CD, bit će [i,= 900 (X.= 90°
Do istih rezultata dolazimo, ako uzmemo u obzir da su presjea AB i CD paralelni s pravcima. u kojima zadana ravnina siječe koordinatne ravnine XZ i YZ.
5. Jednadžbe tangentne ravnine i normale na plohu z = f(x, y) u zadanoj točki. T,(xu Yu z,) plohe Geometrijsko
značenje
parcljalnih derivacija ~~·i :; daje
mogućnost
lakog
izvođenja
jednadžbe tangentne ravnine na plohu z =j( x, y). Tangentna .ravnina prolazi diralištem T,(x"y., z 1}, pa njena jednadžba prema '50a) glasi: (a)
Imamo odrediti dvije nepoznanice A, i B,. Tangenta t, leži u tangentnoj ravnini, pa je s njome paralefna, a uvjet paralelnosti pravca i ravnine znamo, te prema (57) imamo: (b)
gdje su a, b i e koeficijenti, odnosno kosinusi smjera tangente t,. Pokx:ali smo, da je tg oc,
= ::
(74), a odatle po poznatoj trigonometrijsko;
formuli (Vidi Reper. elem. matematike, III, § 4) imamo: cos oc, =
l
--====
Vl+
tg'l:1.,
OZ\• l+ ( ox}
Iz slike 70 vidimo dalje; da tangenta t, zatvara s osi + Y kut ~~ = 90•, jer leži· u ravnini E, ll XZ, pa je cos (j, = cos 90• = O. Isto tako se vidi, da ta tan-
127
genta zat~ara s osi +Z, odno~no s njoj paralelnim pravcem T,T', k.ut y 1 = 90° - oc" pa je
=
. (Jz . cos y, =cos ( 9oo -ot, ) =Sin ot1
.
tgoc,
=
'{l+
=prema ( 74)
tg•oc,
= - - -ox --=
F {:;r
Uvrštenje
oz' l
• =COS
ot,-<=-·~=,
0 + (::r
b = cos
13,
.
= O
u (b) daje
i e = cos y
=
(}X
· V·+ (~n·
oz
ox
l . A,·-.-=+-:-r=-=~==0
F· (::r •+(::r
a odatle je
oz
A,=--
(e)
iJx
Na isti način dobijemo prema slici 70 tangente c,:
slijedeće
a = cos oc, = cos 90'
vrijednosti za kosinuse smjera
= O.
jer je E, \l YZ
b= cos~.= co,s(ISOo- (3,) =-cos (3~ =-:rV:;::!==:;:= + cg•~,' jer je prema (74a) tg
1
~'
dz
=--
a"
e = cos -y, = cos(90°
+
~~) =-sin
13: =
-v
Uvrštenje u '(b) daje:
1
+ '~;r
dz
oy
-B,
o
Odatle je iJz
B,=--'-
oy
128
(d)
Uvrštenje (e) i (d). u (a) daje
oz
đz
+ (z-z
---(x-x,)--(y-'-y,) ox oy
=O
1)
ili
~~ (x-x,)+ (oz) (y-y,) (oxl, oy.
=z-z,
(15}
To je jednadžba tangentne ravnine na plohu z =f(x, y) u
T,(x,, y" z,), gdje su
{:~.
i
(~;),
točki.
vrijednosti parcijalnih derivacija, u koje
s~
uvrštene koordinate dirališta. Indeksi &h uz parcijalne derivacije pokazuju, da su. parcijalne derivacije uzete u točki Tt(x" y" z,). Upotrebivši Gaussove oznake
~;=p
:; = q, {odnosno p, i g, u točki T,)
jednadžba tangentne ravnine glasi:
(x-x,)p, + (y-y,)q, =z-z,
(7Sa:·
Malo kasnije ćemo pokazati (vidi točku ll ovog §) da jednadžba. tangentne ravnine na plohu zadanu implicitno F(x, y~ z)= O u .točb T,(x" y., z,) glasi: (x-x,) (oF) ox ,
+
(oF} oy
(y - y,)
+ {3F}
oz a
1
(z-
z,) =O
(76)
Indeksi ~h uz parcijalne derivaciie ka<:uju, da vrijednosti tih derivacija treb:' uzeti u diralištu T.(x., y" z,). Izvedimo sada jednadžbu normale na plohu z =f(x, y) u istoj toči<· T.(xu y" z,} plohe, t. j.' jednadžbu pravca >~, koji je okomit na tangentnoj ravnini u toj točki :T,, (vidi sl. 70). Normala prolazi točkom T.(x" y" z,), pa njena jednadžba prema (38) glasi:
x-x, y-y, .,z.-z, ---a--=---b---=---,-ili, podijelivši 'sve nazivnike s e i
označivši ~ e
s a., a
!!._ e
s b., dobijemo
x-x, =y · y 1 = z-z 1 a1
(a)
l
b,
Treba, dakle, ()drediti. ~amo a, i b,. Normala je okomita na tangentnoj ravnini
oz
oz
(x-x,) ox+ {y -y,) oy- (z -z.)=
9
B. Ap&en: RepeUtor1J vUle matemattQ -
Dio tn.
o 129
pa prema poznatom nam uvjetu (58) okomitosti pravca i ravniDe b
a
za naš
slučaj
e
imamo:
a,
b,
ox
ay
1
oz = oz = -=1 oz
a,=- ox
Odatle
' oz oy
b,=--
Uvrštenje u (a) daje X -
y - .Yt
X,
(oz) ox,
=
Z -
(oz)
=
Z
1
-----=!
(77)
o~,
To je jednadžba normale na plohu z.= f(x;y) u
točki
T.(x., y,, z,)
plohe, gdje su {::). i (:;). vrijednosti parcijalnih derivacija u diralištu T,, '
Ista jednadžba uz Gaussove oznake glasi: y - y,
X - X,
Z- Z t
--;;;- = ---q;! = . Je . p, . gd Je
= (az) -ox.
--=-r-
(77a)
. q, = (oz) -
oy •
1
Na plohu zadanu implicitno F(x, y, z)
=
O jednadžba normale u točki
T,(x., y., z,) glasi: x-x,
(~=).
z-z,
y-y, =
(~).
=
(~~).
(vidi dalje točku ll ovog §). Primjeri l. Odredi jednadžbu tangentne ravnine i normale na troosni elipsoid:
x•
y• . z•
-+-+--=1 a• b• e• u
točki
131
T,(x,, y., z,) elipsoida (sl. 61).
(78)
Najjednostavnije odred1mo jednadžbu tangentne ravnine' primij~vši fbrillWU (76). '
U tu svrhu napišemo jednadžbu elipsoida u implicitaom obliku:
/ F(x, y, z)
pa
x•
a•
y•
'Z'
+ bi+ Ci- l =
Đ
računamo:
2x iJx- a•'
iJF
a u
=
točki
T,(:x., y., z,)
iJF} = 2x,_; ( iJx , a• Uvr~tenje
iJF 2y -=-; iJy b•
iJF) = 2y,; ( iJy l b•
u,
(iJF)
cz
l
== Ct
(a)
u (76) daje ~.
h, . a•
b, e•
(x-x,)-+ (y-y,)- +(z-z,)-= O
b•
Odatle
ili
jer uvrštenje koordinata (x., y" z,) točke T, elipsoida u nje~tovu jednadžbu.daje
Uvrstimo li jednakosti (a) u (78). dobit 1 T, (x., y" z,) elipsoida.
ćemo
jednadžbu normale u
točki
Xa y - y; Z - Za --zx:-=~=~
X -
a•
e•
lli
x-x, =y-y, =z-z, x, y, z,
a'
-{)2
e•
131
2. Odredi jednadžbu tangen,tne ravnine na
x•
eliptički
paraboloid
y•
-+-=2.t a• b• u
T,(xu y,. z 1 ) paraboloida. Napisavši jednadžbu paraboloida u implicitnom obliku
točki
~·
y•
F{x, y, z)=-+ -b--,-2z =O a• •. računamo
prema (76):
.ix
oF
oF -=-2
ox= -as;
a u
točki
.
oz \
Tt(xu y., zl) paraboloida oF) _ 2y,. ( oy , -b''
dF) ( oz l
=_2
Uvrštenje u (76) daje: 2x 1
(x - x 1 ) a•
+
ili
2y,
(y ,-y,) - - - 2(z- z,) =O
b•
xx,
yy,
Xi
Yi
a•
b•
a•
b•
-+~~-+-+z-z.
2
.•
2
a kako iz jednadžbe paraboloida slijedi da je~+ ~b = 2zu dobijemo . a' •
~+~==z+z 1 a• b• Dokaži na isi:l način, da jednadžbe tangentnih ravnina u točki T.(x., y 1,_z1) glase:
x• y• z• = l za d vok n'lm· troosm· hiperb ol01'd (i2ba- Ci .!!!._YY•_-~ =l a• b' e• ·
x• y• z• za jednokrilni troosni hiperboloid - + -- a• b• e•
132
=
l
l8
x• ·y• h.iperbolni paraboloid - - a• b•
= 2z·
•
xx,- yy, = z a•
b•
+ z,
:Navedimo jo§ jedan primjer. Napi§i jednadžbe normala u .siec!tu ploha
z="*+:v• z-x+y+4 y=x Iz zadanih jednadžbi ·razabiremo, loid nastao rot8,cijom parabole x• =z, odnosno X= oko osi (vidi 'Dio .II. § 7, 7), dok su druge dvije plohe ravnine (nariši sliku ploha!). Odredimo pravac, u kojem se ·SIJeku te ravnine. Uvritenje. y = x x= y u e - x +y +4 daje
Vz
z
z=2x+4
&Jeciite zadanih ravnina
z= 2y +4 ili u parametarskom obliku
z=t x=_!_t-2 2
y=
1
2
(a)
t-2
Da odredimo koordinate točaka, u kotima taj pravac probada z,dani parabol~, t. j. da odredimo sjecište zadanih ploha, uvrstimo jednadžbe (a) u jednadžbu paraboloida tl - :Jt1 + y•. Na taj mčin dobit ćemo one vrijednoati panunetm t, koje. odgovaraju tta!eni.m proboditdma. Uvritcnje daje:
Odatle:
t'- !Ot+ Hi= O
t,=
8
t,= 2
pa iz (a) dobijemo koordinate traženih probodi§ ta:
P, (2, 2, 8)
; P, (-1, -1, 2)..
Prema (78) računamo jednadžbe normala na paraboloid :Jt 2
~F = 2x ~x B
u
točkama
,·
oF= 2..,
ay
"
+JI'
-z = O u točkama P
1
i P ••.
. oF ... _ 1
'
~z
P 1 i P1: = = 4 ; (oF) ... - l (oF\ (oF} ox l 4 o'YI, ozl1 oF} __ oF\ -= -2 2 (ay}, (~X s
(::).--l 133
jednadžbe traženih normala glase prema (78):.' z-8
x-2 y-2 -4- = -4-
&: P~rcijalne
x+l
=-=l
y+l
z-2
--=2 = -=2 = -=l
derivacije viših redova
· parc11 . ··alne d envactJe · ·· i)z · i)z funk CtJe ·· z= J( x, y J opet f u nkK ako su red ov1to ~ 1 ~ ·
uX
uy
cije od X i y, SVakU parcijalnU derivaciju mezemo Opet derivirati pO X i pO y, pa tako dobijemo četiri druge parcijalne derivacije funkcije z= f(x, y) ili četiri parcijalne derivacije drugog reda.
označuje
Parcijalna derivacija :: po x · d ne prom1e · n1··JlVe s o•z ·1· d"'f ·1· je 'x' 11 'x' 11 u u
ili
Zxy
ili
Na
Zxx
se
slično
drugoj derivaciji
funk~ije
·1· J""' a denvac11a · ·· po y s o'z ili" o•J 11 i)xoy oxoy
fxy•
slični način označuju
iJz. se parcijalne derivacije oy.
po x s
o•z oyi)x
po y
s
o•z. ay•
3.
izračunali
Malo prije u
točki
ili
o"'J
ili
z= 3x'y'- 7x'y'
iJ"'f· ili oydx oy'
+
ili
·Zyy
z",.
ili t"";
ili
/yy•
smo prve parcijalne derivacije funkcije
!Ox'- 3x
+ Sy•- 4y +
12
pa smo dobili:
oz ox= 6xy•- 2lx'y'
+
20x- 3
iJz .. --=9x'y'-2lx'y'+ 16"-4 iJy . J
(a) deriviramo parcijalno po x:
o• z -
ox•
= 6y• -
42xy•
+ 20
(a) opet deriviramo, ali sada parcijalno po y: iJ'z - - = 18xy• iJxoy
134
63x•y•
(a) (b)
(b) deriviramo parcijafuo ·po x: o•z oyox
- - = !8xy'- 63x'y'
(b) deriviramo parcijalno po y: d'z
18x'y- 42x'y
dy'
+ 16
Kako vidimo, dobili~ smo ukupno četiri druge parcijalne deri va cije zadane funkcije dviju promjenljivih, ali opažamo, da smo za dvije druge parcijalne dcrivacije dobili identične izraze: J8xy'- 63x•y•, t. j. d'z clxcly
=
d'z clyclx
. ~79)
ili
To znac1: deriviramo li funkciju prvo po x, a zatim po y, ili prvo po y, a L:atim po x, dobit ćemo u oba slučaja isti rezultat. Drugim riječima redoslijed deriviranja· ne utječe na rezultat deriviranja. Može se općenito pokazati: ako funkcija z =f(x,y) ima parcijalne derivacije z., i zy i drugu parcijalnu derivaciju zxy' koja je neprekinuta u točki (x, y), tada Ol).a ima u toj točki i drugu derivaciju zyx' koja je identična prvoj. Iz toga zaključujemo, da uz navedene uvjete funkcija z= f(x, y) ima samo tri različite druge parcijalne derivacije. Navedimo primjer. ' Pokaži da za funkciju X
z= arc tgy
o'z ox oy
\"rijedi jednakost
=
o'z oy ox
Računamo:
~=--·-=--=--yox x' y x• x' + y' o•z
ox ay =
I+y; Y+y (x' + y') l - y . 2y (x' + y = 2) 2
OZ
X
~ = -
--x-2 • l+
Y'
il' z
(x•
+ y')
· l -
l. z = y ln (l
Zzy
=
Zyx
y.
x • 2x
ay ox=- --(x' + y')' Pokaži ;da jednakost
x' - y' ~i)i X
x'
= -
+ y' + y')'
- x• (x'
+ y2 x•- y' = ~~ji·
vrijedi za funkcije:
+ xy)
2. z=ex(cosy+xsiny)
13i
. .. o•z ; :;--:, a•z ..1 Kako su·d ruge parCIJ''alne denvactJer-
o•z funkc11e .. ' z = j('x, y ) redoT.vy• . vito opet funkcije od X i.y, ~aku drugu parcijalnu derivaciju možemo opet derivirati po x iy,_,pa:"itako dobijemo ukupno 6 trećih parcijalnih derivacija funkcije .z =f(x, y). · Njihova :je oznaka slična oznaci drugih parcijalnih derivacija, ·kako se to vidi ii. sheme, koja slijedi. ux"
l
Deriviramo po đ'z
dx•
l
d1 z dxdy
l
cl• z oy•
l
j
=
uXc.IY
y
X
Zxx
Zxxx
d"z dx'dy =
l:uy
d" z dxdy"
ZICYY
=z""
Zxxy
=
Zyyx
zw
=
=
cl'• z oy•"" zYJIJI
Uz pretpostavku, da za zadanu funkciju· z= f (x, y) redoslijed deriviranja :te utječe, na rezultat, ima funkcija dviju promjenljivih samo četiri različite
a•z
i,. z
ox• ' ox• Jji'
o•z
if z
Ox ay•
ay•
Slično se označuju i parcijalne derivacije četvrtog i viših redova. Na navedeni način označuju se i računaju parcijalne derivacije viših redova funkcije ·triju i više promjenljivih. .
d~
.
Na pr., treba izračunati treću parcijalnu derivacijU po "• y i z, t. j. ex iJy i! z funkcije u= e.<)'• Deriviramo u po x: du
.<)'a
~=e
·yz
Rezultat deriviramo po y:
d~ = e"
dxdy
e"7• (z
+
xyz")
Rezultat deriViramo po z:
_E"!!._ iJxdyc)z
= e"Y" (l
+. lxyz) + (z
+·xyzi) e"Y• · xy ""
= •""" (l + 2 xyz + xyz + x"y1 z") - ?Y• (l + 3xyz + x".Y'•'> Pokaži
l. ela za funkciju u =
1
· vrijedi jednadžba
Vx'+y' +z" otu dtu _ox•
136
dtu.r
+ dy' + dz' '"' 0
•
2. da je za funkciju u= y' z' e 2
z
y
+ z' x• el + x• y• e"l
pHrcijalna denvaciia
7. Totalni diferencifal funkciJe i njegova primjena Znamo, da je diferencijal funkcije jedne promJenljive y =f{x) jednak derivaciji funkcije pomnoženoj s diferencijalom argumenta, t j. dy ~ f(x) ·dx (vidi Dio ll.§ I).
or
Funkcija dviju promjenljivih z = j ( x, y) ima· dvije parcijalne derivacije ox
az
oy' d
akl
. e trna
dva parcijalna diferencijala
~~.
(Jz
dx
- . dy ..
oy
Totalni ili potpuni diferencijal dz f~nkcije z= f(x, y) je zbroj njenih parcijalnih diferencijala:
oz
dz =,.-dx ()).'
v.z dy
/
+ Jy
(80)
(Pazi; diferencijal sc uvijek označuje pomoću latinskog d). Znamo, da difetencijal dy fun kći je jedne promjenljive y = f( x) pr~dočuje geometrijski pr-irast ordinare tangeme na krivulju y = f(x), kad x poraste za dx, odnosno t.x. Slično tome total ni diferencijal d z funkcije z= f(x, y) predočuje geometrij"ski prirast aplikate tangentne ravnine na plohu. z= f(x, y) u točki T(x, y, z), kad x i y porastu za dx i dy, odnosno za 6 x i t.y. [Vidi geometrijsko značenje · parcijalnih derivacija funkcije z = = /(x, y)].
·
·
Malo prije smo izveli jednadžbu tangentne ravnine na plohu z = f( x, y) u točki (x., y" z,) te plohe. Tu jednadžbu možemo lako izvesti iz izraza (80) za totalni diferencijal funkcije z= f(x, y). Neka su (x, y, z) koordinate bilo koje točke tangentne ravnine, a ( x" y., z,) koordinate njenog dirališta. Tada uzevši u obzir geometrijsko značenje totalnog diferencijala i definicije prirasta t.x = dx, 6y = dy i t.z' = dz, uvrstimo u (80): dx= t.x =x-x,; dy
=
t.y =y-y,
dz = Ll.z
=z~
z., pa dobijemo:
oz ( x - x , ) +Jz z-z,=ax ay- (y-y,J a to je naša formula (75). Navedimo primjere
z~ računanje
totalnog diferenciiala.
lzračunaj totalne diferencijale funkcija :
1.
l
-
z= -ln(x• + y') 2
137
Najprije
računamo
obje parcijalne derivacije zadane funkcije z:
!:' -
_l_ • __ l - . 2x - _x_
--= =
_l_ • __l _ . 2y
•x -
x' + Y'
2
x2
2
•y
-. x'
+ y'
+ y'
= _)_'-
x'
, /
+y1
a sada prema (80) imamo: y
X
+ y' dx +
iz = x'
x'
+ y' tiy
ili
tiz=xdx+ydy x' + y'
s+ t u=--
2.
s-t
du ds
(s- t) · l -(s + t) • l --(s-t)'
ou
(s -
ot du
=
_
t) + (s + t) 2s (s- t)' = (s
-;-15'
+
2t ds
2s dl = 2(s dt (s- t)'
(s- t)'
t ds)
(s- t)'
Totalni diferencijal funkcije triju i više p~omjenljivih definira se na isti način kao i totalni diferencijal funkcije dviju promj'enljivih. Na pr., totalni diferencijal funkcije triju promjenljivih u =f(x, y, z)
glasi: du
ou
= -
ox
dx
ou. + -ou dy + - dz oy . az
Govoreći u drugom dijelu ovog Repetitorij:r o primjeni diferencijala dy funkcije y =j( x), pokazali smo, da za male l D.x l možemo približno uzeti da je
Doy".:", dy
·jer sc L'ly razlikuje od dy za beskonačno malu veličinu višeg reda ?b~irom na D.x kao beskonačno malu veličinu prvog reda, pa pomoću diferencijala možemo raču nati pogreške funkcije jedne mjerene veličine. Na slični način može se pokazati, da je i za funkciju dviju promjenljivih z= =j( x, y) razlika izineđu prirasta funkcije /).z= i ~i. totalnog
f(x
+ L'lx,
y
+ /).y)- {(~, y)
diferencijala te funkcije i:Jz
oz
ox
ly
dz =-dx+- dv
138
t. j. razlika
\6z-dzf
beskonačno mala veličina višeg reda obzirom· na !lx i !ly kao beskonačno male
veličine prvoga reda, pa se može približl).O uzeti qa je
tlz
~
oz
dz = · - · !lx
· ox
oz . + -oy · !ly
(31)
Geometrijski to znači, da se mjesto prirasta aplikate plohe z.=f(x, y), kali x poraste za t.x, a y·za tly, uzima prirast a plika te tangentne ravnine povučene na tu plohu ·u' točki T(x, y, z). ' 4b Primijetiffio, da za funkciju od tri i više protnjenljivih možemo također približno· uzeti; da. je prirast funkcije jednak njenom totalnom diferencijal u. Budući da je mnogo- jednostavnije izraču nati totalni diferencijal funkcije nego njen priq s rast, jer, kako se iz (81) .vidi, dz je l.inearna funkcija od !lx i tly, pogreška veličine izraču nate iz podataka mjerenja računa se obično po-. moću totalnog diferencijala. (Vidi Repetitorij II, § l, 5). . Navedimo nekoliko primjera. l. Kolika je pogreška LiS povrsme S SJ. 72 pr:avokutnika, ako je mjerenjem dobiveno za stranice tog pravokutnika: a cm ± D.a cm i b cm ± 4b cm, gdje su D.a i D.b pogreške mjerenja duljine stranica pravokutnika (vidi sliku 72). Primijetimo, da prave vrijednosti pogrešaka mjerenja nisu, naravno, poznate niti po veličini, a niti po predznaku, poznate s u samo g or n j e m e đ e tih pogrešaka, u našem slučaju !la i D.b. a)
Točni račun
pogreške D. S: S= a· b
D.S =(a+ D.a)(b
+MJ -'-ab =
b · D.a
M+ tla. M-ab
= ab +b· !la+ a.
+ a · M + D.a .-M
=
(a)
b) Priblfžni ~račun ·pogreške D. S P? moću diferencijala: Prema (81): AS~
dS =
os ~ · oa.
D.a
+ os ~ . !lb ob
S= ab dS= b oa
:~·
D. S =.b · D.a
as
clb =a
+a
· D.b
(u cm')
(b)
139
Usporedimo li rezultate (a) i (b), vidimo, da smo u približnom računu izgubili tl.a. tl.b, t. j. površinu pravokutnika dvostruko iscrtkanog u slici Ja8ho je, da ta površina nema praktički- nikakvog značenja ob~om na površine b . l:J.a i a : tl.b, također prikazane u slici· 72. , · _2. Izračunaj apsolutnu i relativnu pogrešku volumena V valjka, ako je mjerenjem dobijeno: r cm ± tl.r cm i h cm ± 6.h cm (sl. 73).
n.
čllm
V= 1tr'h
Prema (81):
. oV tl. V~ dV = Cir'' tl.r
,l l
ov or =
l l l
,-
:h
l l l
6. V
l
---+--l
l
ov
21trh
-=
~r=
oh
Apsolutna pogreška:
l
,",....
oV·
+ oh . Ah
2
•
tl. h
(u cm')
Da dobijemo relativnu pogrešku, podijelimo apsolutnu pogrešku s V = 7tr'h. R~lativna pogrclka:
~ .....
0------r l
= 21trh ·r ilr + 7tr
'
Sl. 73
~r
je relativna pogreška izmjerenog pol um jer~. r osnovke, a
ška izmjerene visine h valjka. Iz izraza za .relativn~ pogrešku
~h
re.Iativna pogre-
6.: izračunatog
·vo-
lumena ,V va)jka, v~dimo, da .relativna pogreška polumjera valjka ulazi u dvostrukom iznosu, a to pokazuje, da treba što točnije mjeriti polwnjer · valjka, cJia pogreška izračunatog volumena V bude što manja. Totalni diferencijal daje, dakle, uputu, koje veličine treba toč nije·mjeriti, da se _po mogućnosti uma.nji pogreška veličine izraču nate iz podataka mjerenja. Praktički se to svojst;Jo diferencijala često upotrebljava, na pr. u astronomiji, gdje se pomoću diferencijalnih formula određuju najpodesnije zvijezde i vrijeme _iljihova opažanja, da se što točnij~ odrede one veličine, koje se računaju iz poda- · taka astronomskih opažanja. · . Primjeri_ l. .Odredi apsolutnu, relativnu i procenrualnu pogrešku funkcije Z
= 5x0y -
ako je X=
2
± ,0,1
2xy 2 - - 3xy i
y = 3
+
X-
7y
+ 20
:
± 0,2
!'tema (81): !lz~dz =
' 140
(l0xy-2y'- 3y +l) !lx+ (5x'-4xy- 3x-7} Ay
UvrštenJe x
=2 ;
y
= 3 ;
~x
= 0,1 ; ily = 0,2· daje:
~z =c60 -Is - 9
+ l)>. 0,1 + (20,_ 24- 6-7).. + (- 11) · (-0,2}
0,2
ilz ...:._ 3,4
KaJ<:o predznaci ~x i !ly nisu poznati, a traži se uzeta je pogreška Ay s pređznakom minus.
Az -'- 3,4
+ 3,4 =
najveća moguća
apsolutna pogrelka
~&',
~
Zax='2iy=3
z
= 60-36-:- 18
+ 2-21 + 20 =
7
Relativna p() greška:
~z = z
6,8 = 0,97 7 -
Procenrualna pogreška
li z - . 100% = 0,\17-100% = 97% z
2. Isto za
---
ako je
dz
~ = oz
JY
.t.z
X
= Z ± 0,01 i y = J
(oxoz)
(x'-y') · y-2x'y (x'-y')'
>:=2
3-8 3
± 0,Q25l
S 9
= -1 - = - -
.v= l
(x' ..,..... y') • x + 2xy' · (x'-y')'
s + 25 ='= ( - 95) · (- 0,01) + 9lO · 0,025 . = 900 900
=
30l
2
"'x-z y=l
3
h
Cl. z :!:
100%
=
' ''
5%
3. JDa se odredi visinska razlika BB' = h točaka A i B .izmjeren ie vertikalni· kut B' AB, horizontalna udaljenost točaka A i B, visina instrumenata i i visina signala s. Odredi ·pogrešku Ah, ako je dobiveno B' A B = cp ,pogreške :u mj eretiju i i s.
''
'
l' ±
il
± Ad uanemarivši 141
Prema slici 74:
'h-i+s=d.tt• -h=d.tg~p-\:i-s
ik
oh
oh
Ah-"= dh=
M t'!. d+ oq> A•
Ah~ tg 'P •
!ld
d
+ -. - cp, · A• cos'
Kako je tg = = za q> = 90•, a cos•,, koji je u. nazivniku drugog člana, prima vrijednosti l i O za iste vrijednosti cp, pogrellb,. flh je to veća, ho je kut 'P veći, odnosno to .manja, što je kut q> manji. Na pr. za d= lOOOm ±O, lm i 'P= s• ±lO' dobijemo, uzevši u obzir da je tt s• = 8,087" cos s• = 0,996 i arc 10' = 0,003. · !!.h~
0,087 · O, l
, + 01000 992
· 0,003 = 0,0087
' + 3,02 =
3,0287m ~ 3,1-.
+ 4,00 =
4,osnm =
dok uz iste podatke, ali
!!.h
.
~ o, sn . o, t + ~:0 o,oo3
Vidimo, da se pogreška u visini
o,osn
=
povećala
.s
povećanjem
~
kuta.
Izračunaj: 1.
Vrijednost totalnog diferencijala funkČije
z=x+y-Vx•+Y. za x=3;y=4; !lx= ±0,1 i Ay= ±1,2 [dz = 0,08) 2. Apsolutnu, relativnu renjem dobiveno
R = 30cm
procemualnu pogrešku volumena V krnjeg stošca, ak() je Mje-
± 3 mm
r = 20 cm ± 4mm ; [!!.V='= 2575 cm') '
v = 40 cm
±
2 mm
J. Približnu vrijednost povećanja volumena V stošca, kojemu je visina h= lO cm, a palumjer osnovke r = 5 cm, ako visinu h povećamo za 2 mm, a polumjer r za l mm. [!!.V~
15,7lcm')
8. Totalni diferencijali viših redova
Drugi totalni diferencijal d':; funkcije z =j( x, y) jest diferencijal oG. prvog; diferencijala te funkcije, t. j. d•z
=
d( dz) = prema (80)
=
iJ- (iJz il z ) .~dx+·~dy OX ilx iJy
=--
142
ilz ilz ) d ( ilx dx+ 7J dy = preaa .(S()) = y
il dx+~
'
(iJz iJz }' dy -dx+-'-dy IJy i)x oy
Kako su x i y nezavisne promjenljive, možemo dx i dy smatrati da su konstante. te imamo:
.
.
d'z
=
o'z o'z· ' ) ( cPz iPz ) ( ax• dx+ đxoy dy dx+ c)xc)y dx+ c'ly• dy dy
Odatle d' z
o~
,.....-:dx'
=
ux'
o~ · o~ + 2:.----dx dy + d---, dy• vX 0y y
(12)
[dx' i dy' znače (dx)•, odnosno (dy)•] Vidimo, da dobiveni izraz ima nblik binoma na kvadrat, pa ga možemo simprikazati kao kvadrat prvog diferencijala funkcije z = f( x, y) :
bolički
d'z
az
.( ox
=
dx
)' + oz oy dy
(82a)
pamteći da je kvadrat simbolički, jer ~kvadrat« parcijalnih derivacija funkcije daje druge parcijalne derivacije te funkcije. Isto tako možemo prikazati treći totalni diferencijal funkcije z =j( x, y) kao simbolički kub njenog prvog diferencijala:
d'z = (az dx iJx
o~
+ oz dy)' = oy
·o~
=-dx'+ 3-·- - dx•dy ox' ox• oy
+
o~
3 --dxdy• ox ay•
o~ +oy' dy'
(83)
Na slični način definiramo i simbolički prikazujemo totalne diferencijale viših redova za funkcije triju i više promjenljivih. , Na pr. za u =j( x, y, z) drugi totalni diferencijal glasi:
= -ou dx + -ou dy + ou -oz dz )' = . (ox ay
d•u
o'u
o•u
+
=-dx'+ -.dy' ox' oy•
o'u ,
-dz' iJz•
1
c)'u
+ 2--dxdy + ox oy
d'!l + 2--dydz oyoz
2
o'u
- dxdz
Jx i) z
+ (84)
l' rimjer u = xyz. Odredi d'u.
ti 3 u
=
{duox- dx + •u- dy + •u-- dz )' =
=
l(
Đy
du - dx ox
dz
+ du ··- dy } + du ... dz ]' &ly
tlz
=
143.
Iki )" = { cltl -dx+-dy dx {Jy
o"u
cltl )' cltl +3 (cltl -dx+-dy -dz+
dx
a•u
dy
, dz
o•u
o•u
= ox" dx" + 3 dx' oy dx"dy + 3 c)x cly' dx .dy• + ey• dy' + o•u
a•u
.
cl 1u
+ 3 t)x• i! z dx'dz + 6 dx ay dz dx dy dz + 3 t)y• i! z
računamo
+
Cat
3 01" d' d • · đ"u dz', .dydz1 iY z + itz"
o"u -'-d •
+ 3 dxdz"""' z + Sada
.
dy' th
za zadanu funkciju
u= xyz vrijednosti parcijalnih derivacija, koje ulaze u (a):
Deriviramo po
iJu
~
J z
y
X
=yz
t)"u = t)x'
o
o•u
- =0 dx3
a•u --=0 dx't)y
--=0 --=1
o•u --=z iJxoy
-
o3u --=0 oxcly'
a•u OX oz = y
-
-
a•u dx• az
iJ"u dxeyoz o•u
--=0 ox (Jz'
-
iJu = xz dy
-
o•u -=0 ay' o"u --=X c)y (jz
o•u - =0 ay•
-
d3u
{Jy'"z =O
-
-
--=0
-
-
t)•u -=0 az•
a•u oyt)z'
clu
-=xy az a•u -=0 oz•
Uvritenje u (a) vrijedtlosti parcijalnih derivacija
izračunatih
d"u = 6 dx dy.dz
144
u toj tablici daje
--
9. Totalni diferencijal složenih
funkcij~J
Neka je zadana furikcija w =f(u, v), gdje su u i v funkcije od x, yi z, t. j. u= u(x~ y, z) i v= v(x,y, z). Zadana je, dakle, složena funkcija dviju promjenljivih w =f[u(x,y, z), v(x,y, z)]. Prvi totalni diferencijal složene funkcije građen je tako, kao da. su u i v nezavisne promjenljive, a .ne funkcije, što u stvari jesu. ·
aw
dw.=-du
ou
ow + -dv av
(85)
G tome se izrazuje t. zv. invarija-ntnost (nepromjenljivost).diferencijala. Pokažimo to svojstvo diferencijala za složenu funkciju jedne promjenljive. •'
•.
Ako je x nezavisna promjenljiva, tada je za y = f( x) dy =f'(x) dx
Neka je sada x funkcija od t, t. j. X=
~(t)
Tada je
= rp' (t)dt
dx
ali izraz za diferencijal dy ostaje nepromjcnjen za bilo koju diferencijabilnu funkciju rp (t). Pokažimo to. Uvrštenje x = rp {t) u y = f(x) daje y =f[rp(t}]
Difercnciramo li taj izraz po pravilu za diferenciranje složenih funkcija (vidi Dio IL ~ l, 8), dobit ćemo dy=f'[rp(t}]. rp'(t}dt
a kdko je
·p(r)
=x, a rp'(t)dt=dx, imamo dy
= f'(x) dx
kao da je .. .- nezavisna promjenljiva. Prema tome je u izrazu y'. =
:~
svejedno, da li je x nezavisna promjenljiva
ili funkcija neke druge promjenljive. Međutim, diferencijali drugog i viših redoVa nisu invarijantni obzirom na zamjenu nezavisne promjenljive. Izračunajmo drugi totalni diferencijal složene funkcije w =f(u, v), gdje· je u= u(x, y, z) i v= v(x, y, z).
10
B. Apsen: Repetltortj ville matematike -
Dio
rn.
145
Prvi totalni diferencijal prema (85) glasi: iJw aw = -.du ou
~·w =
iJw
+ -iJv
dt·
prema (85) = iJ{d!ll) du+ d{dw) d'IJ
d(dw)
iJv
ou
.
iJw
+ ow iJv ov
Uvrštenje (85) daje:
ow
ow
l ou
iJ - d u + - dv
d'w =·
o [ ou du
ov
du+
ou
dv
] dv =
po pravilu produkta, odnosno sume =
~du)+ duo'w + ow . a(dv). d cPw ou ou' ov dU + v ()u ()v
= [iJw .
au
ldu +
-o
-o
' d . o(dv) U zmemo li u o b z1r, a Je~=
o 1. ~ o( du) .. = o, .Jer u fiu nkClJe u=u ( x,y,z)
i v = v(x, y, z) ne ulazi v, odnosno u, da je i uredimo li gornji izraz; dobit funkcije:
o"w
d'w = -
iJu'
ill· u
simboličkom
du'
+
ćemo
o'w
o(o~) du
-·d•u, a
o~~) d'IJ
= d'v,
formulu za drugi totalni diferencijal složene
' o•w
2 - - du dv + - dv• au ov . Ov'
iJw iJw +d'u + - d'v ou ov
(86)
obliku'
)' ow · ow dw d'w = (- d u + - dv + -d'u ou ov ' au
ow + -d'v ov .
(86a)
Ako u i v nisu funkcije, već nezavisne promjenljive, posljednja dva člana u -izrazu (86) otpadaju, jer su u tom slučaju du i dv konstante, pa je d•u =O i d'v =O. ,Vidimo, da su izrazi za . drugi totalni diferencijal• različiti već prema tome, da:f li'' su u i· v.. nezavisne promjenljive ili funkcije. Sasvim ila isti način računaju se treći; četvrti i·ostali totalni diferencijali sloienih funkcija. ' Primjer ., = w• lzrači.maj
dw i d'•.
Prema (85):
146
+ 21111
,
gdje je u = 2x- y 1 , a 11 = xy.
iJu .iJu = :;dx + oy - dv- = Zdx vX . -
du . jw
đv
Uzev~ i
đv
dv =-dx+ ~dy =ydx dx dy
iJv =Zu
u obzir da je u
=
dw = (4x- 2y'
+
2y '.~? •.
+
xdy
2x- y', a v = xy dobijemo prema (85): 2xy) (2dx......:. 2y dy)
+ (4x- 2y')(y dx+
+ (- 8xy +
4XY 1 ) dy
x dy)
fida tle dw
= (Sx-
4Y'
+
4X.Y) dx
+
dw = (8x- 4y' Računamo
-
d:!c +
+ (4XJI -
e- 8xy + 4y
3
:z.y 3 ) dx
6xy•
-
+ (4"'- 2xy 2) dy
+ 4x') dy
prema (86):
o•w ou• o•w -=2 -=2
du ov
2y 3 )
8xy -
4Y 3
+
du' = (2dx- 2y d:;)' = 4 (dx'- 2y dx dy du dv = (2dx- 2y dy)(y dx
+
+ y' dy')
x.dy) = 2(y dx 2 -
y' dx dy
+
x dx dy- xy dy') o(du) d"u = - - dx ox o (dv)
c)(du)
+~ dy dy
d'v = - - d x ox
+
.
= O · dx- 2dy' = -
.
o(dv) - - d y = dydx i)y
2dy'
+ dx dy = 2dxdy
Uvrštenje u (86) daje:
d'w = 8(dx' - 2y dx dy + y• dy') + S(y dx• - y 1 dx dy + O- 2 (4x- 2y' + 2xy)dy' + 2(4x - 2y') dx dy
+ x dx dy -
xy dy')
+
ili ako uredimca d'w = (8
+
8y) dx•
+ ( -l6y-
+
12y'
l6x)dx dy
+ (l2y'-
l2xy- 8x)dy'
Pokus Uvrštenje u= zx...,...y'
w = 4x2 -
i
v= xy
4xy'
+ y•
+
8xy -
u
w = u•
+4x' y - 2xy•
=
+ 2uv
daj(:
f(x,y)
Prema (80): dw - (8x -
4y 2
2y3 ) dx
+ (-
8xy
+ 4y3 + 4x' -
6
Prema (82.): dl211-
(8
+
8y)dx'
+
2(-8_v
+
8x-6y 2 )dxdy +( -Sx
+
12y' -lZ.xy)dy•
147
10. Parcijalne derivacije složenih funkcija više promjenliivih
J. w = f(u, v), gdje je u= u(x), a v= v(x). ,. dw T raZI se dx . To je obična neparcijalna derivacija w po x, )er preko u i v w je funkcija samo jedne promjenljive x: w =f[u(.x}, v(x}). Znamo prema (85), da je ow ow dw =-du +-dv ou ov
1: dx
dw ow dx= ou
dv,
du
ow
- dx dx +ov
(87)
Ta važna formula daje shemu za računanje parcijalnih derivacija složenih funkcija. Iz te formule vidimo, da se dcrivacije složene funkcije oblika w = f[u(x), v(x)] računaju
tako, da se najprije w derivira po u, taj diferencijalni kvocijent množi se s derivacijom u po x, a zatim se tako dobivenom produktu doda produkt derivacija w po v i v po x Pr i mjer
w Odredi
= u• -
uv
,
gdje je u = sin x
,
a v = cos x.
~:. w = f(u(x), v(x)]
,
pa prema shemi (87)
račuRamo:
dw · . dx = (3u'- v) cos x +(-u) · ( - szn x) Uvrštenje u
=
sin x
v
t
dw = (3 sin' x dx
=
cos x daie
cos x) cos x
+
sin' x = 3 sin'x cos x -
ili
~":'!_ dx
= 3 sin' x cos x -
cos 2x
Pokus Uvrštenje u= sin x W =
·dw
d;=
Si'n 3 X -
i
v= cos x .. u w daJe· S'in X COS X
.., . . 3sznwxcosx + nnxsznx_-cosxco;x
ili dw = 3 sm' x cos x-cos 2x• dx
148
cos'x
+
sin•"
II. w =f(u, v},,gdje je u= u(x, y, ;;, a v= v(x, y, z)
ow
Traži se
ow
ox' ay
Sada dolaze samo pardjalnt;. derivacije, jer je
f~nkciia
w preko u· i
v funkcija triju promjenljivih x, y i z. Napišimo zadanu funkciju u obliku w =f[u(x, y, z), v(x, y, z)}
pa
računamo
prema shemi (87):.
aw
d":X-
ow
oy -
ow au aw
ou ow OV - +Ov - OX ox ou ow ov - +ov - oy oy ou ow OV -+az ov oz
011
(88a) (88b) (88c)
Primjeri
I. w = u3 -uv , gdje Je u = xyz
. OVi Odred! ,_- = · ux
Wx
;
v = x' dw
;
-
iJy
f(u, v)
;
=
Wy
+ .
l
y0 -
()z
w
=
w
= f[u(x, y z), 'l! (x, y; z))
t
+
aw
= Wz
u= u(x,y, z)
;
v= v(x,y, z)
,
dakle (a)
w deriviramo po x, pa prema (a), odnosno (88a) imamo: Wx =
Uvrštenje u
=
+ (- u)2x
(3u'- v)yz
xyz
v = x'
i
VJx = 3x 2y 3 z 3
-
+ y' +
z'
daje
x 2y z - y' z - y z ' - zx' yz
ill Wx =
3x2 y 3 z ' - 3x 2 yz - y' z - yz 3
w deriviramo po y: wy = (3u 2
-
v)
xz
+ (-u)Zy
Uvrštenje vrijednosti za u i v daJe
Wy
=
3x'y'z'-x'z-xy•z-xz'-2xy 2 z
ili
Wy = 3x3 y 2 z 3 -
x• z -
3x y' z -
xz'
w deriviramo po z: Wy
=
(3u 2 -
v)xy
+ (-u)2z 149
ili Wz = 3x' y' z• -
w 2 ·= "3x" y'
x•y,- x y• -
xy z• -
Rezultate kontroliraj tako, da u to uvrsti u :po x,y i z.
2. z
=
+ y'
x•
=
=
xyz i v
x•
+ y• + z•,
a zatim derivirai w
, gdje je i
X=TCOS
. az Izračuna)rno 7if = =J (x(r,
y=rsin
Zr
z = f(x, y) z
;Zxyz" ·
z•- x' y - xy'- 3xyz1
iJz
dq,
l
;
X
=
=z,
x(r,
,
y
= y(r,
,
dakle (a)
tp), y (r,
Prema (a) i formulama (88) dobijemo:
z,=~.~+~
~
z=~·~+~
oy
ax
,
ax
or
oy
iJy
iJr
iJ
Prema gornjim formulama i uzevši u obzir da je
z = x•
+ y•
,
a x
=
r cos
y = r sin
računamo:
z,= z~
2x, cos
= 2x (-r sin
+ 2y (7 cos
Odredimo sada druge parcijalne derivacije zadane složene funkcije
o'w' il'w o•w w =j(u, v), t. ;. ox• = wxx' ilxily =~"J'' oxoz = w.... o•w az~
=
wzz
U t_u svrhu opet napišimo našu funkCiju u obliku w = j[u(x, y, z), v(i, y, z)]
(a)
pa deriviramo već izračunate prve parcijalne derivacije pamteći: a) da su oba člana svake formule (88) prqdukti, pa se der~viraju po pravih.. pro'dukta, · b) 'da. prvi faktori tih produkata sadrže w, pa ih deriviramo po shemi (81) uvijek pred očima našu funkciju u obliku (a), dok članove s u i v deriviramo obično.
:imajući
150
l. .Deriviramo (88a)
aw aw- ou ow ox = ifzl. · ox +ov. ,o'w = ow ·~ ~ ox• ou :Ox'
o•v
aw·
+ OV Odatle
• OX 2
n~on ,uređenja
c}•w
ox'
ov ox
du+~. ox·· ouo'v .. i)x
0]5: ou•
ov(·o•w
ou
i)tw
ov)
• OX
+ dv' . rx
du
ov + otw (OV)' - + OX Ov'- ox
+ QX' OVCU
dobijemo:
(OU)' + 2 o'w
+ dw
.
ou
dv} +
+ du(cPw.
= ou•
c}tw
po x:
dx
o'u
ox•
OUO'V •
+ dw· . ov
QX •
d'v
ox'
(Do istog rezultata dolazimo dijeleći formu l u (86) s dx•)
ili u simboličkom obliku:
o'w = (ow ou
dx'
ou
dw
+ov (}x
ov}' +dw -
ox
du
d'u . (}x•
ow
+ ov
()iv
. ox•
(8'-)
2. Deriviramo (88a) po y: d'u OX oy
ou ((}'w (}u (}'w ov) + ox ou• . --·oy+ou(}v ay+
ow o'v ov ( o•w ou d'w +dv oxoy + ox clvou . oy + clv' Hi nakon
•
ov) cly
uređenja
cl'w
clxoy =
cl'w
Ft;i .
du
dX.
1
du
0Y
o•w
+ auov
(du
OX •
dv
ou
ay+ ay .
ov) dx
+ (l~}
3. Deriviramo (88a) po z:·
l il
ili. nakon
uređenja
o•w o•w ou ou oxiJz = ou' . iJx . iJz ow•
iJv
o•w (ou. ov iJx ~ iJz
+ ouiJv
ov
iJw
+-·-··-...j_iJv• ox iJz ' iJu
+ ou
ov) iJz • ox
+
()'u iJw o•v oxoz+(}V. oxoz
(89c)
Sada deriviraj po shemi (87); (88b) po ·y, a zatim po z, i (88c) po
konačne
z..
Dobit ćeš nakon uređenja: o•w ""..(iJw . iJu+ iJw . OV)'+ ow . o'u +aw iJy• iJu iJy ov iJy ou iJy' ov o'w o'w iJu iJu c)yiJz =ou' . iJy . oz. iJ'w ·ov ov• ay
ov iJw o'u iJz +iJu • iJyiJz
+-·-· o'w = (iJw . iJu iJz' iJu iJz
iJ'w (iJu ov iJy . oz
+ ouiJv
+ iJ.w
ov)• oz
iJv
iJu
+ iJz
+ iJw iJv
(8~d)
ov) . iJy
+ (81Je)
.
iJ'v _iJyiJz
+ iJw
iJ'u
+ ow
iJu
ilz'
ov
. o•v iJz'
(89f)
Primjer Izrazi u polarnim koordinatama Laplace-ovu parcijalnu diferencijalnu jednadžbu u ravaiai
Znamo formule prijelaza od pravokutnih koordinata· na polarne i obratno: x=TCOS<;l
(a)
y_ = rsin cp tg q:>
=z:
.odatle .
X
'r
=
Z. X
+·Vx• + y'
Uvrstimo li u zadanu funkciju U'?" f(x,y) formule (a), 'biC će U = f( 9, r) , 'P= 'P (x,y) r = r(x,y)
gdje je ·preil).a (b)
pa shema za deriviranje funkcije U glasi:
U ="i [
152
Usporedimo li ovaj oblik funkclje U s funkcijom w = f [u(x,y, z), v(x,y, z)], za koju·smo .druge parcijalne derivacije, vidjet ćemo da ie za naš slučaj,
računali
u=
;
v=r
z=O
;
,a obzirom na formule (Š9a) i (89d) računamo prema formulama prijelaza (a) i (b): y
_ _ rsinm __ M,
y
- = - - - - = p r e m a (a) i (b)-
x'
+ y'
x'
·
~-
r'
r
_ = __x__ = r cos
dt!
c)x
Prema
đx'
=
or iJx
iJv
or
i)y =
8_Y
izračunatim
=
2 Vx~
TCO$
=-
L
• 2y =
Vx' + Y'
o'v
dX
iJ 2r
OX 2 = OX 2
Sin
r
'P
=
.
=
-Sin
CJep cp • ~X
računamo
=
sin '
--
r cos'? · sm
dr
. Sin
r
=
r
prvim parcijalnim derivacijama
dx r'
rz
y2
2x = ~ = r cos 'P = cos 'l' r r, --
+ y'
l
= 2
il
o'
ll'u
=
+
x2
druge:
sin
+ sin' cp T
r sin
+cos'l'~.~n'l'
r' iJ'v
.
o'r
ocp
iJy' = oy' =· cos 'P • oy = Uvrštenje
izračunatih
=
o'U. cos 2 q> iJ
+ 2 o'U.
difur~:D&ija!na
· cos 'P T
a• U iJU szn 2 'P +--cos'q> + iJr' Olj> r'
sin
iJcpor
r
Zbrojimo li te jednakosti, dobit
pa· Laplace-ova
cos• 'P
--r-
prvih i drugih parcijalnih derivacija u (89a) i (89d) daje:
il' U iJ' U sin'q> o' U sin 'P --= --·---2-· ox• Oq>' r' iJcpiJr
iJ'U ay'
sin 2 tp· =---r-,-
o'U . ..
+ 'Tr' sm•
lj> -
+ ~. or
sin'IP r
iJU ~+ou-~ r' iJr
a;
ćemo:
•
·jednadžba u polarnim koordinatama glasi: l
iJ'U
iJ'U
l
iJU
- . . . ! . . - +r- -or= 0 r' il<;>' ' or•
l ii
Do istog rezultata možemo naravno doći bez upotrebe formula (89) izra~Yii prema (87) prve, a zatim druge parcijalne derivacija funkcije U= f[cp (a;y); 1'(X,y)) i uzevli u obZir formule prijelaza (a) (b). · Načini tu vježbu! · Prikaži parcijalnu diferencijalnu jednadžbu iJ'U
o•U
· d1 U
ox•+ 2 oxi)y+
.
._, . . . .
u aovun promJe._uJlVun u 1 v,
ako"
1e x =u
i)y• =O
+ v,. ay= u- v,· odnosno
tl'U [ 4 tlu•
x+y. x-y u= - - av= - 2 2
=o] ,
11. Deriviranje implicitnih funkcija Znaj).lci derivirati složene funkcije, možemo lako izvesti formule, koje omoguderivacije funkcije, koja je zadana implicitno, bez prijelaza na njen eksplicitni oblik. Te formule su od osobite važnosti za deriviranje funkcija, koje ne možemo prikazati eksplicitno, a osim toga često je jednostavnije derivirati funkciju u implicitnom obliku ne vršeć~ prijelaz p.a 'eksplicitni oblik, iako je taj prijelaz moguć. I. Zadana je implicitna funkcija y jedse promjenljive x, t. j. /( x, ·y) = O. T .. . dy raz.\ se y = dx
ćuju izračunavanje
Najprije nastaje pitanje, predočuje li svaka implicitna relacija od x iy funkciju y od x? Jednostav;m primjer ex+.Y =O
daje već negativan odgovor na to pitanje .. Ustvari nema t~vih vrijednosti X i y, koje bi ex+ J pretvorili u nulu, pa gornji izraz ne predočuje nikakvu funkciju. Do iste g zaključka ·dolazlmo i geometrijskim putem, ako se sjetimo, da funkcija· od x i y predočuje krivulju u ravnini XY i da je z = ex+y neka ploha u prostoru. Kako za z = o .dobijemo izraz ex+y = o,-. koji nema smisla, zaključujemo, da ta ploha ne siječe ravninu XY, pa dakle nema ni krivulje ·ex+y =O. Kako bi ploha z= f(x, y) mogla-samo dodirivati ravrlinu XY u jednoj točki, za postojanje· implicitne funkcije f(x, y) =O nije dovoljno pretpostaviti da postoji jedna točka (x., y.), u kojoj je f(x., Yo) =O, već moramo osigurati prijesjek te plohe s ravninom XY, U tu svrhu stavimo još drugi uvjet: funkcija j mora imati u okolišu te točke ( x" yo) parcijalne derivacije po svim promjenljivim, u našem
slučaju
derivacije
~J
· uX
i· ~J , pri uy
čemu derivacija~ funkcije J
koju smatramo funkcijom, u n'ašem od nule.
Konačno,
stavimo još _i okolišu 154
točke
treći
po onoj
slučaju ~~,mora biti' u'to~ki uy
:1 :1
.
promje~ljivuj,
(x.,y.)
različita
tražimo li da ·zadana implicitna funkcija bude neprekinuta, uvjet: parcijalne derivacije
. (x., y 0 ).
y
y
moraju bid. rieprekin1,1te u
Uz ta tri uvjeta postoji samo jedna funkcija y == y(x), koja ·za x = x. prima vrijednost y = y., koja identički u· x zadovoljava jednadžbu f[x, y(x)] ==O i koja u okolišu točke x = x 0 ima derivaciju pa je neprekinuta u tom okolišu. Slično glase uvjeti za postojanje implicitne funkcije od bilo koliko argumenata. Pretpostavimo, dakle;~ da zada:na implicitna--funkcija . (a)
f(x, y) =O
odgovara gore navedenim uvj,etima, pa odredimo y'
=
dy
dx.
Eksplicitna funkcija bi glasila y = y(x)
Uvrštenje u (a) daje identitet, (b)
f[x, y(x)] =O
jer je gornji izraz jednak nuli za bilo koju vrijednost x. (Na pr. uvrštenje u implicitnu funkciju 2x + y - 6 =O njenog eks,plicitnog izraza y = -2x + 6 daje iden• ti tet 2x- 2x + 6 - 6 = 0). Sada funkciju f ,deriviramo po x i to obzirom na (b) prvo po nezavisnom x, a zatim po x, zavisnom od y, pa prema· (87) dobijemo: of
of
dy
-+----=0 ox oy dx Vrijednost dobivene derivacije jednaka je nuli, jer funkcija f za sve vrijednosti x ima konstantnu vrijednost (0), a derivacija konstante jednaka je nuli:
• dy Od at l e racunamo dx. D ob" !Jem o: of
ox
dy
(90)
dx=- of
oy Opažamo, da se u nazivniku desne strane izraza (90) nalazi derivacija funkciji. Da dobijemo y" =
~~,
f
po
deriviramo formulu (90) po pravilu; za deriviranje
kvocijenta funkcija, pri čemu postupamo kao prije imajući pred očima sh"emu (b), odnosno (87): d'y
dx'=-
of (o'f . o'f dy) of ( o'f o'f dy) JX2 -r ~ . dX -dx aydx + !9' . dx
ay
.
(:~r
U taj izraz treba još uvrstiti vrijednost
ix
(9l)
iz (90).
lit
l
Primjeri L f(x, y)
= x•· + y ' - r' = O
. iJf Kako Je - = 2x iJx
(jednadžba kružnice)
iJf = 2y , imamo prema (90): , iJy
1
-
, dy 2x x y =~i~=-2;=-y-
Prema (91) imamo: 2y [ 2 + 0 ' ( --;-)] -
2X[ 0
+ 2 • (-~)l
4y'
+.::_
=-
x' + y 2 r' --- = -y" L
y y 4 ---= -
4y'
l
'lJ ovom primjeru nije teško napisati. e'Rsplicitni oblik zadane funkcije pa· kontrolirati dobi• "ene rezultate. 2. Dokaži, da funkcija•y,, zadana arccg
jed!)ag~l;)om
L= ln Vx' + y,~ X
ili•
arc lg
2'_ X
V
ln x' -i- Y' = O 1
zadovoljava diferenCIJalnu iediladžbu
+
x(y.'- l)= y(y
Prema (90)
računamo
Y' =
dy
h: 1
-b
dy _
đx ~
-
l)
+
y y•· . --;;;;;-
l
Vx' + y'
1
•.
2
Vx'·+ y•
x' -==::~·==--....,1'.----;-~-----=~;-----.- y2 1 + ~ + y' 2 + y'
.
.x~
x Vx•
Vx'
Uredimo: -y-x
v'= /
7"+7 x-y x• +·y'
=x+y x-y
Uvrštenie u diferencijalnu jednadžbu daje:
X(X
-1 y :__
x-y
1) = y {X+ y + t) x-y
ili
2xy = z·xy x-y· x-y
156
• 2x
Znajući izračunati
derivaciju y'
dy funkeije zadane implicitno, možemo dx
=
lako napisati jednadžbe tangente i normale na krivulju, u implicitnom obliku. ·
čija
je jednadžba zadana
Znamo, da jednadžbe tangente i normale na krivulju y = y(x)
v točki
(x., y,)
gla~e:
cg:
'y- y,
nr:
y -
= y'(xl)(x- x1J l
-,--() ( x ~ x 1)
y1= -
.
'
y
x,
/
.
[Vidi Dio l, formule (90) i (91)]. Uvrštenje formule (90) daje jednadžb'e tangente i normale u točki (x" y,) krivulje f(x, y) = 0:
y-y,
!lg:
(gf), (af)
= ---ay
y-y 1 =--(x-x,)
.
(~f).
. rg:
(x- x 1)
nr:
·
1
(ffi).
nr:
(x-x,j
-of) + (Y- y,) (~J) (ax, ay ,= of) _ cy- Yl) (of) = (ay ox ,
O (90a) 0
l
gdje indeksi 1> l" postavljeni uz parcijalne derivacije pokazuju, da te derlvacije treba u zeri u zadanom dirališru ( x" y,). Pri :nj eri l. Napiši jednadžbe tangente i normale na krivulju
x'y u
točki
+ y' x + x' y' -
3
=
O
(1, l)
Prema (90a)
!'ačunamo:
![_
iix
=
3x'y
=
x'
*
+ y' +
2xy•
+ 3fx + 2x=.)l
157
Uvrštenje koordinate dirali§ta (l, l) daje-
~) (OX
=3+1+2=6
1
of) · (~~=1+3+2=6 a odatle prema (900) dobijemo:
+ (y - l ) 6 =t
lg ;
(x-l) 6
nr:
(x-1)6-(y-1)6=0
ili x
+y
-
2
=
O · • · · • jednadžba ra•r;.:.te
x__ -_;:.Y_ _ _ =_O~ · · · · • jednadžba normale: 'J.. Isto za krivulju
cosxy=x+2y u
točki
(1, O)
Prema (90a) iJf = -ysinxy-1 iJx ilf
iJy
a u
točki
.
= - X Sin
xy-
2
(l, O)
(Oj_) ox
{ilj_) ox
=-J 1
=-2 1
Uvrštenje u (90a) daje: (x-l)(-, l)+ (y-0)(- 2) =O (x-I) ( - 2) - ( y - O)(- l)= t
ili x
+ 4Y-
l
=
O · · · · jednadžba tangente
2x-y-2=0 Izračunaj
jednadžba normale
y' za
T.y=l+xe' 2. y = x
+ arc tg y
[2 y] l + y'] [ ty
.
y'
3. Dokaži, da funkcija zadana jednadžbom :xy -ln y = l zado:voljava difcreaoijaln11 lluadžbu y' +{xy -I)y' =O. '
158
;e;.
Il. Zadana je implicitna fuhkcija z od dvije promjenljive x i y, t. ;;
F(x, y, z)'= O. Traže se
oz
ox= z"== p
iJz iJy =z,.= q.
Uz pretpostavku, da zadani implicitni izraz F(x, y, z) =O odgovara l,lvjetima, koji su slični onima za f(x, y) =O, t. j. da postoji funkcija z= z(xJ y), uvrstimo z= z(x, y) u F(x, y, z) =O. Dobijemo:
F[x, y, z(x, y)) =O
(a)
Prvo deriviramo funkciju F po x i to obzirom na (a) najprije po slobodnGm a zatim po onome, koji je/vezan sa z prema shemi (87): · oF
lfX
Odatle
računamo
+
oF iJz ·
oz = ox
x~
0
oz ox.
i!z
ox=-
iJF ox cF
(9~
oz Sada F deriviramo po y na isti
oF
način;
oF
iJy + oz . Odatle racunamo
oz iJy
= ()
oz oy : oF
az
iJy
oy =-oF
(92b)
iJz
Opet vidimo, da su u nazivnicima dcrivacijc F po funkciji. Druge parcijalne derivacije
o'z - = z =r ax• ""
o'z oxoy =
z"y =s
(r, s i l su Gauss-ove oznake za te parcijalne derivacije) računamo tako, da tormulu (92a) deriviramo po pravilu kvocijenta po x, a zatim po y, a formulu (92b) po y, i to obzirom na (a) i shemt; (87):
lil
. . iPz I zracuna)mo --- :
mc•
aF (o'F
Tz
ČJ"z
(}Xt
o'F
az)
vF ( o'F
O'F
dz_)
+ ()XTz . dX - dX JZJX + ;;z. . OX
Ovamo treba uvrstiti još vrijednost :: iz (92a).
. . . . .. o'z I zracuna1 na ISU nacm ox ay Slično· se rzvude i računat u parcijalne derivacije implicitnih funkcija od tri i v1še nezavisnih promjenljivih (\ltdi dalje primjer 4). Izvodećt jednadžbe tangenrne ravnine i normale na plohu z = f(x, y), naveli smo jednadžbe (76) i (78) za slučaj, kad je ploha zadana implicitno· F(x, y, z) =O. Sada možemo lako pokazati, kako dolazimo do tih Jednadžbt. Uvrstimo u tu svrhu u i_ednadžbe (75) i (77) ·
iJz
-oz (y- y,) ox (x-x:,) + oy
-
y-y,
x-x:,
= z - z.
z - z,
~=!fZ=-=t
ox
~y
vrijednosu parcijalnih- derivactia iz formula- ('Jla) i (92b), pa pomnoživši prvu jednadžbu s -
~~ , a drugu
~~,
poditelivšt s -
dobit
ćemo
te tednadzbe u obliku
(76) i (78):
{~},(x-x,)
+
(~:)
x-x,
(~:)l
=
(~~),(z- z,)
(Y- y,)
+
y-y,
z-z, (:)l
(~:),
=
pn cemu indeksi
=O
(76) (78)
•> l <• kazuJu. da parcijalne derivacije treba uzeti u· dirali§tu (x,, ·y" z,). Primjere za primjen!-l formula (76) i (78) vidi gore str l OO i sl.
P'rimjen
az - az r. •!<:računaj bx•ayza x'- 2y2
161)
+ z' -
4x + 2z -
S
=
O
Pr-• (92b): oz -4y 2y ~=-2z+2=1+~
2. Iste :n e= - xyz = t , . _ ('9:Z.):
"z
-yz
~-- e"-xy a kako iz ;oadane jednadžbe slijedi, da je ez = xyz, uvritenje
az
-yz
z
defe:
z
;)X=-~=.-;;;-=-;= x(z-1)
dz
-xz
xz
ay=- ez-xy =
xyz-xy
y(z- I)
P r - (92a):
cz
+ zy""' ln y + yz"Yln :1! + xy"Z ln JI + xyz"Y
yzx yz -·•
ax = -
y,x-l'Z ln
X
Prema (92b):
4. ·
az
zxJ'•[nx+XZJIU-I+xz"Ylnz
dY = -
yxJ'z ln x
+
lzračunaj
xy"z lny
+ xyzXY-I
za
sin (x · y · z . u) -
cos(x'
+
y') -
eyz
+ l?
= O
i}F
nu
~
ox
=-
iJF
yzu · cos (xyzu)
=-
+ 2x sin (x• + y +.. z uz l
1
)
xyz · cos( xy zu)
ou oF
+
Oy XZU · COS (xy zu) 2y • $jn (x1 +JI")- Z~· ay=- oF=xyz · cos(xyzu) + zuz-1
du
iJu
iJF du ;;;, = -
iJz
iJF = -
xyu co$(xy zu):..._ y e"z + ~ln ll xy z cos (xyzu) + z uz-.:-1
o• 11 B.
~:
RepetUo11J 'die matemaUke -
Dio m.
181'
5. Dokaži, l:la; za funkciju
...,..,.•- 2y1
+ z" -
4x
+ 2z- S = O
n ijedi jedohltost t)•z • t)'z l)xt)y ~ t)yt)x
Obje tražene druge parciialne derivacije
računat ćemo
neposredno iz prvih derivacija.
Prema (92a) i (92b): -zx-4
2z+2 t)z
-4y
(}y = -.Zz + 2 =
x +2 -z+l
(a)
2y
(b)
Z+J
(a) derivirajmo parcijalno pn y, a (b) po "·
o'z oxoy =
(z+ l)·
0-(x+2)·~ đy
(x
(z+ 1)1 (z
+
l) · O- 2y ·
. oz
.
+ 2).·. A" uy
'(z+
n•
2y. ~ ox
~
t)x
(z+ 1)1
(z+
n•
Uvrštenje (a) i (b) u gornje jednadžbe daje:
+ 2) + l)'
'o•z ox t)y = -
2y{x
o•z oy OX = -
2y(x
(z
(z
+
+ 2) l )1
Vidimo, da je
III. Neka su zadane implicitno dvije funkcije u i v dviju nezavisnih promjenljivih x i y: f(x, y, u, v) =Q g(x, y, u, v)
Traže se
1!)2
=·o
ou ov oy; ay
(a)
Eksplicitno bi obje funkcij,e glasile ; u= u(x,
y)
v= v(x, y)
Uvrštenje u (a) daje: f[x, y, u{x, y), v{x, y)) =O
(b)
g[x,y, u{x,y), v(x,y)]==O Prema (b) i obzirom na. (87)
og og -+-dx ou
ou
og
•,_---+-. dx d-v
g_ po
ov dx
-=0
x:
-
Dobili smo dvije jednadžbe s dvije tražene nepoznanice :: i ::. Riješimo te jednadžbe
načinom'
determinanata:
of dj
OX ov og OX of ou og ou
ou
OX=-
dg ov dj ov og ov
ov
a.x=-
dj -· i>u og e) u of du og ou
i>f ' ox og ox o!
'>---'--
(93)
c,.u
og ov
ou 1. ov "š ' . b l" 'k" I zraz1. d o b"1vem. za ~ ~ p1 u se s1m o 1c 1 ovako:
ux
_uX
-
o{f, gJ ou o(x, v) ox=- o(f, gJ o(u, v)
ov
c,;;
o(f, o(u, = - o(f, o(u,
gJ x) g) v)
(93a)
Sada prema (b) deriviramo j i g po y:
?/__
ay
og
+ ?_!_ . ?!!. + ?_!_ . ~1.1 = o ou
ay
ov
oy
ag
~~
+- og
. ov ay
a.Y + all · oy
ov
=
0 16~
Odade:
of of
of of du o;y
ov
ay
og ag ov
du
ay
ly
af af
-=-
dv
oy=-
ou OV og og -ou đ'll Ili u
simboličkom
_o8 du of du og du
og đy
N
(94)
dv
dg O'fl
obliku:
o(f, gJ
J7Y:VJ
ou
ov
ay=- a(f, eJ o(u,
dy
v)
d(/, g) ~
= - d(j, d(u,
g)
(94a)
v)
Na slični se način. računaju pafCljalne derivacii•: sustava od n implicitnih funk•, cija, .koje ovise o n nezavisnim primjenljivima. Primjeri 1. f(x,y, u, v) s x•- y g(x,y, u, v)""' x
+ 2u- v'- a =
+ y'-
O
u• + v - b :=- O
Odredi: u~, vx,, uy, vy Prem~ (93); odnosno (94) imamo: -2v
=
'Vx
=-
Uy
__
=-
'~.)' = 2_.
2 -2u
l
2
l
3.x& + 2r.o 2ci- 2ut~)
-2V.l +l 3x'l
u
1 + 3x1 = - 1 - 2uv
· -2u + l 2(1- 2uv)
1
-1
2y
-2v
+l
l
2
-1
2( l -
2u't·)
x• ~ · y• + z• - u + 5 = o " + y - z + u•- 7 = O xll-z.:Y• + z•-u• + 12 =O
2y
t-4yv
= 2(1- ~uv)
2(1- 2uv)
1-2u
Tu su x, y_ i z funkcije od u.
164
+l
-~
Ux
l
2y-u
= ~ 71""------=2u.:.;.v_
.
I zračuna lJ;•J;•~ dx
jy
t)::
Funkcije x, y i z u eksplicitnom obliku glasile bi: " = x(u)
y
·;
= y(u) i
.a-(11)
11 ..,
pa zadan~ implicitne Jednadžbe možemo općenito pril~azati u obliku
l
[u, x(u) , y(u) , ::(u)] !!!! O > y(u) , z(u)) O h [u, x(u) , y(u) ~"5u)] :': O
=
g [u, x(u)
Deriviramo J, g i h po u prema (87):
~ + ~ . ox du ox iJu og
~
ay
iJu
.iJz
iJz iJu
= 0
. oy + oiJg • oz iJu iJz ou
=
0.
+ oh . ox + ~ . tJy + ~ . ~
=
0
+ ~- _ox+ og
rlu clu
+ of . ay+ of,. oy
iJu
clx
ox
ou
iJy
iJu
az
du
Za na§ primjer imamo prema um formulama:
-l+
-
3u•
+
ox
dz
ay
2x~-2y ·du+ 2z ou= O
3x' ox -
ou
4y tJy iJu
+ 3z' ~ = iJu
O
Dobili smo sustav od tn jednadžbe s tri nepoZJ;Wlice. Riješimo -ga:. -2y +l
-4y
- l2:: 3z 2
-2y +l
- l2::
-4y
Jz•
l l
+
4y) 2y(- 6z'u + 3u') + 2z (8yu- 3u') 2x(3z'-4y) + 2y(3z• + 3x1) +.2z(~4.)t...,_3x1)
(3z2 -
oy
Odredi na isti način •z jednadžbi (a) ~
o
1
az ou .
12. Parametarski oblik funkcija. dviju nezavisnih promjenljivih i njihovo deriviranje · Govoreći o parametarskom predočivanju funkcije jedne promj~nlji'{e·y = f{:f) (vidi Dio I. § 5), rekli smo, da se to predočivanje sastoji u tome, da se obje koordinate x i y svake točke krivulje y = f(x) prikažu kao funkcije nove promje~~ ljive t, koja se zove parametar. Slično imamo pri parametarskom tp~dočivanju
181
funkcije dviju promjenlfivih z. =j( x, y), koja·, kako znamo, predočuje plohu u prostoru. Razlika je samo u tome, što svaka točka plaho ima tri koordinate (x, y, z) i da je ploha geometrijska tvorevina d viju dimenzija, pa treba koordinate (x, y, z) neke opće točke plohe prikazati kao funkcije dvaju parametara u i v. x = x{u, v} y = y(u, v) z = z(u, v)
~
=
Jednadžba funkcije dviju promjenljivih u parametarskom obliku
Kao primjer prikažimo u parametarskom obliku jednadžbu kugline plohe (kugle) polumjera R. U tu svrhu uvedimo prostorne polarne (sferne) koordinate za bilo koju točku T prostora (vidi sl. 75}.
Sl. 75
OT
l
p = radijvcktor točke, t. j. udaljenost točke od ishodišta koordinatnogsustava (pola), kut, što ga projekcija TT' radijvektara p na ravninu XY zatvar~ s + osi X (geografska dužina točke), kut, što ga radijvektor p zatvara s
+ osi
Z (
~ - ~ je geografska ši-
rina točke) . p se mijenja od O do +co, cp od O do 2Tt (360°), a Za
točku
~od
O do
1t
(180°).
T(x, y, z) na kuglinoj plohi imamo prema sl. 75: \
P R OT' R sin & x = OT' . cos
= =
R ·.cos cp • sin & R sin cp • sin fl
Prema tome je x = R cos
(95)
parametarska jednadžba kugline plohe. polumjera R. cp i & su parametri.
Jednadžba kugline plohe im1 u sfer n i m koordinata m a mnogo jednostavniji oblik:· p= R = konst. - jednadžba ku'gline plohe polumjera R u sfernim koordinatama. cp i ~ ne ulaze u jednadžbu, jer je radi.jvektor p = R za bilo koje cp i &.
166
Pa izvršimo prijelaz od parametarskog oblika na obični z = f(x, y). treba. parametre
Iz
treće
+ y• =
(a)
R'sin•&
jednadžbe slijedi: cos &
z
=R
pa je
'
sin• S. = l -
z'
cos•& = l - - =
R•
R•-z•
--=:--
R•
Uvrštenje u (a) daje:
ili
x•
+ y• =
x'
+ y' + z'
z= ±
ili
R• - z• =
R•
VR•-x•-y•
Iz uspoređenja te jednadžbe kugle s njenim parametarskim obl{kom (95), vidimo jednu od mnogih prednosti parametarskog predočivanja funkcije: pomoću parametra 'P i & promjenljive x, yi z izražcnc.su jednoznačno, dok je funkcija z = ± VR'- x•- y' dvoznačna. Parcijalne derivacije funkcije zadane parametarski računamo po pravilu za deriviran je sustava implicitnih funkcija (vidi predašnju točku ll, III). Pokažimo to na primjeru kugle (95). .. oz . i>z T raz1mo i'Jx 1 i'Jy Iz y
treće
jednadžbe sustava (95) imamo uzevši u obzir, da je & funkcija od r,
z: i> z .. a& -=-Rsm& · -
ox
ox
(a)
az = - R oy Da odredimo
~!
i
. "
sm " .
~;;napišimo pive dvije f( rp, &, x) g( rp, &, y)
o&
ay
jednadžbe sustava (95) u obliku:
=R cos
=R sin
x = O y =O
(b)
Kako je prema slici 75
(e)
m
Obje.funkcije~deriviramojpo_x_prema:sneffii.(87):
Prema·(b)· računamo: -of = -
aop
~g v cp
=
R Sin .
of= - l · of .= R COS· op • COS v; " -
. a. !p •. san v ; · -
o.&
·
ax
(e)
'iJg R. . o. o.&.= san cp cos"
R cos 'P • sin ..a-
Uvrštenje. u. (d) daje: -
. . R sm cp· san
o.
. " R cos cp • szn.v~-·
ru1· ešimo _u .po oox&
itq>
R
•
o
R . .,. o-& sm..op:· cos ..,..· ox =O
o&
..,._.,Elx/+~--~IP,Jo:..COS_.& ·ox ~~+~
- l = 0:
·· · dna·džb ·· nepoznaruce; · te, d VIJe..}J~ . e.:.sidVIJe
na-pc;(~inom
·determinan_ata; dobit ć~: • o.&/ . cos 'P
ox•= Rcos .&
Da_~redimo :~
= -
:;•, 'deriviramo je
l' u jednadžbe dobivene:deriviranjem :dat
će
dvije jednadžbe_ s nepo-
. čep 1· it& · k OJI ''h··od re d'uno; J2.0Sl'.JedOJU. . D o.b'lt ćerno: +nantcama ay iJy , tz
sin 'P R cos.&
cl.&
.ry
=
N ači ni taj izv;_Od! Uvrštenj~(a) daje tražene_ parcijalne_derivacije: iJz
;rx=-COS!p
·tg&
j
iJz . o. - = -szn
ay
Odredivši te parcijalne derivacije; možemo lako napisati jednadžbe tangentne ravnine i normale~_kuglu, čija je jednadž~a.zadana u parametarskom ol;>llku (95):
168
Uvrštenje vrijednosti tih
de~vacija·u (~5)
·x-x, cos
tg &,
i (77) daje:
y-y, :z-z, sin 'P•. tg &, = --~-
To su jednadžbe tangentne ravnine i normale na kuglu u točki T.(xu,Yu z,),, odnosno (tp" &,). Jednadžbu normale možemo napisati i.u drugom obliku pomnoživši sve aazivnike s cos &, : x-x,
cos cp 1 ~~;
•
sin & 1,
sin
y-y, z-z,
Kako su kosinusi smjera radijvektora OT, prema slici 75 i jednadžbama (4) i . cos ct,= ~ =cos
z,
R
= cos .&,
identični s kosilltlSima smjera normale, zaključujemo, da je tangentna ravnina. okomita na polumieru kugle povučenom u diralište.
13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije.dviju i .više nezavisnih promjenljivih
Zadana je funkcija dviju nezavisnih promjenljivih. Treba je prikazati u oblikU polinoma tih promjenljivih. Taj prikaz daje, kao i za funkciju· jedne promjenljiv~' (vidi Dio 1.· § 18, 8), Taylor-ova, odnosno Mac Laurin-ova formula. z ,Geometrijski se taj problem svodi ,na to, đa, se aplikata; zadane funkcije· z = f( x; y J u točki ,T(x. +h, Y• +k), t. j. f(x, +h, Y• +k), .izrazi pomoću aplikate te funkcije· u; zadanoj točki_.T.(x., y.}, t. j. pomoću· f(x., y:), i vrijedtiosti parcijalnih derivacija te funkcije .u toj točki T. (sl. 76). Pretpostavimo, da. je zadana funkcija ,z =f(x,y)neprekinuta i da ima u okolišu točke)T.(x., y 0 ) , u kojem leži točka T(x 0 + h: Sl. 76 y~ +'k),.. neprekinute parcijalne derivacije svih' redova(do pključivo n-toga ·reda. Polazeći od Mac.Laurin-ove formule jedne nove promjenljive z lako dolazimo do Taylor-:()ye ifortrtule za funkciju z =/(x, y), koja u simboličkom obliku glasi: lit
f(x.+h,y.+k) =f(x., y.) of )' + -2!1 ~f - h +-k X ay
X-4
1 .(of • of ) ++Tk + 11. -,:-h vX . uy ,._,.,
1 (of ofk)' +-h + + ..... 3! OX ay x=x,
(96)
y-y.
1
1 l (of ofk)"- + 11 (of .... ,' + (n-1). -h+ -h+ OX oy "-"· n. OX ~-y.
of - k)" ay x-x.Hh
y-y.+.J.h
0< &
gdje je
o<&,<
'Potencije binoma su
simfiolične, slične
l računanja
onima kod
diferencijala
(vidi točku 8.). Indeksi { x = x. napisani uz binome napominju, da parcijalne deriY =;y. . vacije treba uzeti u točki T.(x., y.), to znači: u izračunate parcijalne derivačije treba uvrstiti x = X o i y = y •. U: posl'jednjem (n+ l} članu parcijalne derivacije uzete su u nekoj točki (xa + &h, Y• + :&,k), gdje su &. i &, pozitivni pravi razlomci inače neodređeni. Taj posljednji član Taylor-ove formule je ostatak. R", čiju vrijednost ne možemo izračunati, jer su parcijalne ·derivacije ·n-toga reda, kako vidimo, uzete u nekoj točki, za 'koju znamo samo to, da leži negdje u okolišu točke T.(x" y.). ~ . Uvrstimo li u Taylor-ovu formulu (96)
a
=y
x,+h=x;
Y• +k
h= x-x.;
k =y-y.
također
dqbit
ćemo
Taylor-ovu formulu u drugom obliku:
. f(x, y) = f(x., Yo) .
+ -1 1 [~!._(x-Xa) + ~f (y- Yo) ·1 1
.
.
vy
uX
x=-x.
+
Y"'"Y•
of ]• . + / 1l[of + 12.1 [of -(x-x.) +-(y-y -,-(x-x OX oy . x=x,. 3. ox 0)
0)
of ]' · +-(y-y 0) iJy x-x,
+ .....
y=y,
1 ·····+!
[of of -(x~x.)+-(y-y 0 ) ]"
n. ox
gdje je
170
oy
o< &
x-,.,+~h
y-y,+ .. ,h
(96a)
Vidimo, da Taylor-ova formula predočuje funkciju f(x, y) u obliku polinoma od (x- x 0 ) i ( y - y.) stepena (n- 1)-ga ;- ostatak. R,.: f(x,y) =P"_t[{x-;x.), (y-y.)]
Leži li zadana točka T.(x. y.) na osi Z; uvrstivši u Taylor-ovu formulu (96)
+
R,.
j. ako je x. = O i Y•
t.
=
O, dobit
ćemo
Xo
=O;
h>;=
Y• =O;
k=y
X
Mac Laurin-ovu formulu za funkciju z= f(x, y) u f{x, y)
= /(0,
(o/
O)+ - t 1 :;-- x + of :;-1 . vX vy
y) <=0
+ -211 (of :;•
vx
"-().
1
oj
+ -31 (ox
X
+
of •
-y) ,_
ciy
0
+ · ··· · +
·
x
simboličkom
of )' + :;-Y vy
.~o
obliku:
+-
y=O
of
1
l (- X
(n-1). ox
of •-• + -ily y) .~o· +
1 (oj +-y - x + of - y) " 'n.
gdje je
dx
o<~
oy
•=» y=-',.r
o<~.<
Indeksi (
;:~
uz binome pokazuju, da su parcijalne derivacije uzete u
točki
To(O, 0). Posljednji član formule je ostatak R", čiju vrijednost ne možemo izrajer su n-te parcijalne deri vacije uzete u nekoj točki ( 1h, ~ ,'x), koja leži . negdje u okolišu točke T.. Vidimo, da Mac Laurin-ova formula prikazuje funkciju j(x, y) u obliku polinema od x i y stepena (n -1)-ga + ostatak R,..
čunati,
f(x, y) =
P,.-dx,
y)
+ R.
Pretpostavimo sada, da zadana funkcija ~a parcijalne derivacije svih mo-
gućih redova u okolišu točke To i da ostatak R,. teži po apsolutnoj vnJednosti nuli, kad n, t. j. broj članova pGlinoma, teži u beskonačnost:
Drugim riječima, pretpostavimo,da jefunkcijaf(x,y) analitička·. funkcija· u okolišu točke T.. ' U tom slučaju Taylor-ova i Mac Laurin-ova formule dobiju beskonačno mnogo članova i prelaze u beskonačne redove pot~;ncija, koji konvergiraju i daju kao sumu ..adanu funkciju f( x, y) i. to za one x, y za koje ostatak 1 R,. l teži nuli. Taylor-ov red glasi dakle prema (96a:):
171
·l [:O"/ . • o'f . .. · o'f ·] + 2!.1 ox•Jx-x.J + 2 ox ay (x..,.....x;,) (y-y.) + o",• (y- y.J .. - ... + ~-r·
(9Cib)
• + 3f1 [o' f J• iJ"f __ ·J' J OS/ ;· ox•(x-x. ·+ 3 ox•oy(x-x. (y-y. + 3 oxđy"(x-x, (Y-Yv1 +
i)'J ] +-.(y-y.J" ily
x=x0
+···
y-y,
•Prema (97).dobijemo Mac Laurin-ov red:
Sasvim~slični. oblik' 'imaju\.T~ylor=ove i Mac l:aurin.:ove. formule i re
Primjeri
•J. ·.FunkCiju-z= sin x · siny·razvij po'potencijama:.od
To
znači:
rr
Xo=4' Računamo
(x-i}
~ Taylor~ov_red polazeći
zadanu funkciju treba razviti
rr
4
Yo =
prema (96b):
f(x 0 ,y0 )
.rr
lf2 • 2VT =T 1
rr
= sm4 · cos4= - 2-
:xlf =cos x · siny; · v
(df) d:X
= o
1{2 · 1{2 = ..!_ 2
2
2..
(df) - ..!_ dy.-_2. . iJ'f) = :..._..!_ szn y; (ox•. _!..
df = sin x · cos y;
iJy
d'/
ox• = -
.•
. Sin X •
o"J
oxoy = cosx. cosy; 'O'f
.
.
~·=-sznx•smy;
172
. d2f ). 1 ( iJxiJy = -20 = _..!... (m ~. 2
i. t; d.
iz
i
(y- ·il
točke
podvučenih
Uvrštenje .
.
vrijed!UIItl
' l
l {
-x·S~ny=2+2
~
=i y
x0 =
(~6b)
:u
0=
daje traženi
~d
potcncija:
1t) +2l ( y-41t) + x-4
l, 1 1 • 0 ~ na 4 decimale točno pomoću· Taylor-ova reda.
2,, Izračuna j
~ 1,1 u obliku (l + o,l)'+o.o~ i postavimo 1 +O, l= xi 1 + o,oi =.v. Tada udan(izraz poprima oblik x", pri čemu je O, l =x-l i 0,02 7 y - l, pa tako dobivenu fun-. tk~j11 z= x 7Jrazvijemo u Taylor-ov red polazeći_iz.točke (x0 ;:=_1, :;0 ·::,.1). . -1 02 '
~
prema (96b) za funkciju z = xY:
f(x,, Yo) = l' =__!_
of OX
-
= y •
/of -
=
oy
X
"
y-1
of) = ( ax o
X
•
ln
(of)
X;
1 . t• = t -
-
-
(Jy.
=' l. • 0 = 0 -
iJ'j y-:. y-2 jx' =y(y-l)x · =(y1 -y)x ;
o•J
y-1
--=y·x iJxiJy
·lnx+x
"_,
•x•
u
=
~~-
(y 1
-
-~IJy = (y' - y ) ·
Y-3
y} (y- 2} • x Y-2
x
o'f
oxoy•=lnx(yx
•lnx+x
"_,
lnx+x
3
d/
.
)l
iJy' =ln'x·x lnx;
(
(
ox'. -
o'f ) -0+1=1 .
~
• iJxiJy o
-
{:.7.). =~
:;. = ln x · /ln x =J ln• x;
iJ'f
;
iJ'f) =0 (-
;
(o"f) -
y-2.·
"~x
=
O
ox',(2:;.-1);
.,._,
)+x
il"'/ ) ,_., - ,... .. :""t= l {ox'.dy •. ~
(~·
~~~-~
·lnx;
iJ''f)
ay• .=~
UYritenie podvučenih vrijednosti, a također xi= l i y~="~Hi{(96b){daje:. J= l"+ (x-1)
+i
;[2 (x-'l)(y-l)f·:+"'~;[3 (x"':-
l}~(j"-.-'1))(+~._._,,~..
jj
Xy
=
X +(X-
l)(y -l).+
-}cx.-:t)~(y--1):.:!"~····
sid(llvrstimo x = 1,1) y = 1,02:
173
1,02
1,1
1,1
+ 0,002 + 0,0001 + ...
= 1,1 1,02
. ' = 1,1021 na 4 decimale
točnq.
3. Funkciju z = sin' (2x- 3y) razvij po potencijama od x i y. To
znaći:
Ma~
zadanu funkciju treba razviti u
Računamo
·Laurin-ov red ..
prema (97a):
/(0,0) = sin• O=~
:!
=
2 . 2 sin (2x :._ 3y) . cos (2x- 3y) = 2sin [2(2x- 3y)] -
(Jj} =2sin0=0ox. -
=2sin(4x-6y); of=- 3sin (4x- 6y); i!y
?JJ) o-o (oy --
J'f ilx' =
iJ'f) o = (-ox•
'__!2_ ox i!y
o•f oy• =
8 cos (4x- 6y);
t
-
(~)
12 cos(4x- 6y);
=-
8cos0 = 8
) ox !ly o
· (of") lScos (4x- 6y); oy'
.,. 0
=
-12 -
_.!!
i t. d. Uvrštenje u (97a). daje: l
= 2 ! (8x'- 24xy +
sin' (2x- 3y) -
6 · 288 x'y'
+4
· 432x y' -
18y")
648y')
l
.
+ 41 (- 128x' + 4
+ · ··
· 192x1y -
=
16
. =. 4x' - l2x_y + 9y'- J x• + 32%",)1- 72x'y' + 12x y ' - 27Y' + · · · Za vježbu:
Funkciju z = /' · sin y razvij u red po [z
potenćijarna
od x i
n-}'
()l
+-I-}
rc)"
x' 1 { y+- - -x"+ -l x y ( + - +···J =-1-x--+2 2 2 6 2 2
Razvij• po potencijarna od x. i y funkcije:
a) z·"" e " siny
,~z = y
l b) z"* cx....:.l)(y-1) e)
x-y
z= arc tg - 1 +.xy
d) z = sin (x
+ y).
[z = l
+ x + y + x' + xy + y 1 + · · ·]
. x• - y' [z= x - y - - 3 -
x' - y'
+ - 5 - +···J
Rezultat kontroliraj tako, da uzev§i x
potencija sin z [vidi Dio I. formula (150)].
17,4
·}
+ xy + 3! (3x1 y.- y 1) + · · ·l
+y
= z
rastali u red
14. Primjena Taylor-ove formule za približno rjdavanje Jednadžbi U prvom dijelu Repetitorija (vidi § 11) naveli- smo više' metoda ~a približno rješavanje algebarskih i transcendentnih jednadžbi. Iste jednadžbe, a takoder sustave tih jednadžbi možemo takoder približno rješavati pomoću Tay)or-ove fotmule. Pretpostavimo, da treba riješiti sustav od dvije jednadžbe s dvije n~po znanice: f{x, y) =O g(x, y) =O Geometrijski to znači, da tražimo koordinate (x., y,) sjecišta tih krivulja. Kako· ta točka (x., y,) leži na obim krivuljam11;· bit će f(x., Yo) =O g(x., y.) =O
Narišimo grafove obiju krivulja i iz slike što točnije očitamo koordinate x, x, i y, smatramo prvitn aproksimacijama , traženih rješenja x., Y• zadanog sustava jednadžbi. Budući da su x. i Y• samo približne vrijednosti traženih rješenja sustava, bit će
1y 1 njihova sjecišta. Očitane vrijednosti
f(x" y,) g(x., y,)
=t= O =t= O
Da dobijemo točne vrijednosti x., y 0 traženih rješenja zadanog sustava jednadžbi, moramo aproksimativnim rješenjima X 1• i y, dodijeliti popravke h 1 i k,. pa je x. = x, +h, Y• =y. +k, f(x, +h" g(x, +h.,
y, +k,) =O
y~
+k,") =O
Obje funkcije j i g razvijemo po Taylor-ovoj formuli (96), pri ničimo samo na linearne članove formule: O = f(x,
+ h.,
y,
iJ/) + k,) = f(x.,y,) + (()x
O= g(x,\+ h 1,y 1 +k,) =g(x.,y,)
h. 1
čemu
+ (iJ/). iJy
se ogra-
k, 1
og) , h, + (og) + (iJx
.
, k,
Dobili smo dvije linearne jednadžbe s dvije nepoznanice h, ,i k,. RijeIHmo ih načinom determinanata :
h,=
- f(x" y,)
(:;),
-g(x., y,).
(:~).
(~). (:~.
(:;),
.
(98)
(:~). 175
(~.
- f(x., y,)
(m.
le l ..,;
-g(x., y,)
(M}
(~)., {~).,
(z).
l(!~).
Međutim, iz gornjih izraza ne ćemo dobiti točne vnjednosti popravaka lt, :i k, naših prvih aproksimacija x, i y., jer srno u Taylor-ovoj formuli uzeli sarn.o 1 '3 prva člana zanemarivši sve ostale, već ćemo dobiti samo približne vrijednosti popravaka. Dodamo li dakle te približne vrijednosti popravaka h, i k, našim prvim aproksirnacijama x, i y" ne ćemo dobiti ročne vrijednosti x, i y, traženih qešenja, već samo niihove druge bolje aproksimadje:
x, y,
=
x, Y•
=
+h, +k,
Sada ponavljamo postupak zamijenivši x, i y, sa r, i y., a h, i k; sa h, i Ir., pa prema formulama (98), u kojima zarnijenimo Indekse l s 2, dobijemo druge :popravke h, i k" dakle i
treće
još bolje aproksirnacije traženih rješenja sustava:
y
x,
=
Y•
=
x, +h, y, +k,
Postupak nastavljamo, dok ne dobijemo tražena rješenja sustava na potreban bra; decimala točno. ' !'rimjer Riješi na tri decimale točno sustav jednadlb1 Y
=
,.,. +
e- x y' = l
l
Sl. 77
Iz slike 77 vidimo, da se grafovi eksponencijal~e funkcije i kružnice polumjera l sijeku u 10&i A(O,I) i točki B, čije su približne koordinate (0,9; 0,4). Vrijednosti tih koordinata u~mimo koo prve .aproksimacije traženih riješenja zadanog sustava jednadžbi:
x; = y,
=
0,9 0,4
Napisavši zadane jednadžbe u obliku f(x,y) =:e-"- V= O g(x,y) = xt' ;:·ye- l =O računamo
prema
(~let:
df -x iJ~t=-e
;
~=-1 07
og -=2y tt.y
lT i
(a)
(b)
Unetel!je x 1 = 0,9 i y, = 0,4·u (a) i (b) daje:
f(x"
e-· 9 - 0,4
y,) =
g(x.,y1 ) = 0,9 (of) ox
+ 0,4
1
1
0,406-57-0,4 =
=
+ 0,16-1
-1 = 0,81
2. 0,9
1,8;
=
=
-0,03
(:),=-l
-'--e-o9 • = - 0,407 1
(~} •. =
+ 0,0065.1
(:). =
2. 0,4
=
6,8
pa prema (98) dobijemo popravke h, i k, naših prvih aproksimacija:
-0,00657 h,
-J
1 +om
1+
+0,8
-0,406~
1,8
-1 +O,S
.
l l
- 0,005256 - 0,32526
+ 0,03 + 1,8
0,02474 1,47474
h,= 0,01675
-0,40657 k,
-0,00661
+
1,8
1
-0,012197 + 0,011826 1,47474
0,03
1,47474
-0,000371 1,47474
k, = - 0,00025 l'>ruJC aproksimacije
x,
=
x, + h, = 0,91675 + k, = 0,39975
y, = .Yt
Vrijednosti dobivene za x 2 i y 2 uvrstimo u (a) i (b): j (x,, y,) = e- 0•91675 g (x., y 2) =
+ 0,39975'- l
0,91675'
= (Of) ox •
-
(~!). =
2·0,91675 = 1,83350;
.-0,91675 =
pa prema (98)
l h.
-0,39996 ;
računamo
-0,00021
..
l - 0,0009 1-0,39975
+ 1,8335 12.
0,39975. = 0,39996-0,39975 =
0,8409
of) = (oy,
(~~), =
+ 0,00021
+ 0,1600-
l =
+ 0,0009
_ 1
2. 0,39975 = 0,79956
druge popravke.:
-l
+ 0,7995 -1 + 0,7995
B. Apaen: Repetitorlj vU.. matematike -
l
l.
Dio III.
-0,00011 + 1_,5139
=
-0,00007
177
-0,39975
-0,00021
+ 1,8335 -0,0009 + 1,5139
-0,00025 + 1,5139
-0,00017.
·freće aprokismacije Xa= X 1
Yo = Yo
+ ho= 0,91668 + ko = 0,39958
Iz usporedenja vrijednosti dobivenih za x., y 1 i x 1 y,, vidimo, da su 0,917
x0 =
Yo = 0,400
tražena rješenja zadanog sustava jednadžbi na 3 decimale
točno.·
Pokažimo sada na primjeru, kako se rješavaju pomoću Taylor-ove formule jednadžbe s jed· nom nepoznanicom. U I. dijelu Repetitorija (vidi §·17) odredili smo metodom sekante i metodom tangenta jedno realno rješenje jednadžbe x• + x - 8 = O, pri čemu smo posljednjem metodom dobili x0 = l ,834 na tri decimale točno. Riješimo sada istu jednadžbu pomoću Tavlor-ove formule. U tu svrhu napišimo jednadžbu
x•+x-8=0 u obliku
x' = -x+ 8
i stavimo
y = x• y = -x
+8
f(x,y) = x'-y =O g(x,y) = - x
+ 8-y =O
Narisavši grafove kubne parabole y = x• i pravca y = --x ordinate sjecišta te krivulje i pravca ..
+8
očitavamo
Dobijemo prve aproksimacije:
x, = 1,8 Jtačunamo
Y 1 = 6,2
prema .C98); f(x 1, y,) = 1,s•
- 6,2
g(XuYt) = -1,8
iJf =3x1 ; iJx
~) (iJx
178
(~) iJx
= 3 ·1,81 = 9,72 1
=~1;. (iJg) 1
= -
iJy
,;",·-l 1
0,368
+ 8 - 6,2· =
0
qf_} (iJy
=-l l
iz slike ko- ·
Uvrltcnje
T,l
(98) daje: -l
h,=
l
+ 9,72
-l -l
-l
-l
-0;368 -10,72
=
+ 0,0343
x. = x, + h,= 1,8343 ~
Usporedimo li taj rezultat s rezultatom :X0 = I ,834, koji smo 'dobili metodom tangcntc, vidimo, da smo već dobili realno rješenje zadane kubne jednadžbe na 3 decimale točno. Odredi na isti
način
realno rješenje jednadžbe x• [x0
=
3x1 -
l O = O na dvije decimale točno.
3,72]
15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviju i više promjenlJivih
a) Pojam ekstrema prava i neprava Neka je zadana funkcija z dviju nezavisnih promjenljivih x i y: z =f(x, y)
koja je neprekinuta u nekom području ravnine XY. Naš je zadatak, da odred.imo one točke toga područja ravnine XY, u kojima funkcija z ima maksimalne i minimalne vrijednosti, i da izračunamo numeričke iznose tih ekstremnih vrijednosti. Ne tražimo, dakle, apsolutni maksimum, odnosno minimum funkcije, već njene relativne, lokalne maksimume i miniin).lme, tako da se može dogoditi, da je neki minimum veći od maksimuma. Prema tome smatramo, da funkcija z = j ( x, y) ima mak~ im um u točki (x,, y.), ako je razlika izmedu bilo koje susjedne aplikate užeg okoliša točke (x,, y.) i aplikate z. u točki (x., y.) uvijek negativna, t. j. ako je razlika ~
= f(x.
+h, Y• +k)- f(x., Yo)-< O
za sve l h l i l k l dovoljno malene, t. j. za sve točke dovoljno malog područja ravnine XY, koja ima oblik pravokutnika sa stranicama 2h i 2k, kako se to vidi iz slike 78. Slično definiramo minimum u točki (x., y.): funkcija z= f(x, y) ima minimum u toj točki (x,, y,), ako je razlika ~
=f(x. +h, Y• +k) -f(x., y.) >O
za sve l h l i l k l dovoljno malene (vidi sl. 79). Slike 78 i 79 prikazuju t. zv. pravi maksimum, odnosno pravi minimum, jer je za one točke iz najbližeg ekoliša točke (x., y.) razlika /:':;. uvijek nega-
179
tivna, odnosno uvijek pozitivna. Tim pravim ekstremima odgovara, kako vidimo, točka vrha, odnosno točka dola plohe. Ako je za neke točke toga užeg područja oko točke ( x., y 0 } razlika A jednaka nuli, ekstreme zovemo nepravi. Sl. 80 prikazuje plohu, koja u točki (x., y,) ima nepravi maksimum, jer je prema slici A =f(x,
±h, y,
+O)
~f(x.,
z
y.) =O
z
y
Sl. 78
Sl. 79
Ukratko možemo kazati, da funkcija z =j( x, y) ima pravi ekstrem u točki (x., y.), ako predznak razlike A ne ovisi o predznaku h i k, koji trebaju biti dovoljno maleni, pri
čemu
se ta razlika A ne smije poništavati.
b) Nužni uvjet za ekstrem Ako postoji ekstrem funkcije z =j( x, y) u nekoj točki, onda do te točke možemo doći držeći x konstantnim, a mjenjajući y, ili obrnuto mjenjajući x, a držeći y konstantnim. Mijenjamo li samo x, ay držimo čvrst, funkcija ovisi samo o jednoj promjenljivo; x, pa mora biti ispunjen uvjet za ekstrem funkcije jedne promjen· ljive, t. j. u točki ekstrema mora biti
oz =o ox S istog je razloga u
točki
ekstrema
oz =o oy U
točkama
ekstrema funkcije z =f(x,y) uvijek je dakle iJz =O
ox
Drugim riječima, koordinate x., Y• to~aka ekstrema moraju zadovoljavati taj sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice. To je nužni uvjet za ekstrem funkcije z dviju promjenljivih x i y.
180
Primijetimo, da ljivih x, y, z, u, ... dw =O
ox
slični
oblik ima nužni uvjet Z!\ funkciju w od više prorrijen-
ow =o oy
ow ou
_,
-=0
Da je taj uvjet samo nuždan, lako se uvjerimo, ako se sjetimo geometrij'skog parcijalnih derivacija funkcije dviju promjenljivih. Govoreći o tom geometrijskom značenju, pokazali smo, da je u točkama plohe z= f(x, y), u kojima . oz . . na p loh u h orlZOnta . lna, t. L . para lelna Je ox = o 1. oz oy ~ o, tangentna ravmna značenja
s ravninom XY (vidi 1
:~ =
O, u tim je
točku 4. ovog§).
točkama
Kako je u
točkama ekstrema funkcije:;= O
tangentna ravnina na plohu horizontalna, pri
čemu
u
toČkama pravog ekstrema tangenma ravnina dira plohu u jednoj točki (vidi sl. 78 i 79), dok u točki nepravog ekstrema tangentna ravnina dira plohu u pravcu (sl. 80) ili općenito u krivulji. Medutim, ploha z= f(x,y) može imati takve točke, u kojim
je tangentna -ravnina horizontalna, ali ne samo dira, već i siječe plohu. U torn ima ploha u području te točke oblik sedla. Kao ptimjer navedimo hiperbolni paraboloid. U ishodištu O, kako se to vidi na sl. 66, tangentna je ravnina na tu plohu horizontalna, ali funkcija u toj točki nema ekstrema, jer tangentna ravnina u 'toj točki dira i siječe plohu. Prema tome, sustav jednadžbi slučaju
daje samo nuždan uvjet za ekstrem, jer rješenja toga sustava daju zapravo samo koordinate onih točaka; u kojima su tangentne ravnine na plohu z =j( x, y) horizontalne. Sl. So
e) Dovoljni uvjet za ekstrem
Da izvedemo dovoljni uvJet za ekstrem funkcije z =j(x, y), pretpostavimo, da funkcija ima neprekinute parcijalne derivacije drugog reda u točki (x 0 , 0 ) i da je u toj točki ispunjen nužni uvjet za ekstrem, t. -j. da je
y
az} (ox se
= o
0
= (oz) oy o
0
(a)
Razvijemo funkciju u okolišu točke (x., Yo) po Taylor-ovoj formuli, pri čemu samo prvim članovima te formule. Prema (96) imamo:
ograničimo
f(x. +h, Y• +k) .,. f(x.,
y,) +IT1 (oj ox h + oj oy k )x-x.+ JJ=:J•
181.
o< &
gdje je
ili uzevši u obzir da je .s
f(x, +h, Yo +k):- f{x,, y,) =
~
da je obzirom na (a)
__!_(oj k + oj 11) JI
oy
OX
=
o
x=x, y=y.
dobijemo ~ = -
l
2
(o'f 'h' + OX
o'f . k 2 ~-h oxoy
r.J'j + -.ay· -.,k·") + x=x,
l l (oj -h 3. dx
+
iJfk)' iJy x=x,+Jh Y -Ya+JI,h
) = Y.,
Zanemarimo li u toj formuli ostatak, čija je vrijednost malena, jer su vrijednosti l h l i 1 k j dovoljno malene, ovisit će predznak S jedino o predzliaku prvog člana desne strane, t. j. o predznaku trinoma (b)
gdje indeksi "Q,, uz parcijalne derivacije pokazuju, da su parcijalne de~ivacije uzete u točki ( x,, y,), u kojoj je ispunjen nužni uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y ). Da možemo potpuno obići okoliš t~čke ( x ,, y,), u kojoj je ispunjen nužni uvjet za ekstrem, prelazimo na polarne koordinate rp i p. Prema slici 81 : h
=
p cos rp
k=psmrp
(e)
Uzimajući (il dovoljno malenim i mijenjakut rp od O do 360°, obići ćemo čitavo po volji malo kružno područje oko točke (x., y,) Uvrstimo (e) u (b), pri čemu uvedimo Gauss-ove ozhake za druge parcijalne derivaeije funkcije z= f(x, y): jući
o
x,
Sl Sr
o'f -
ox' ili
U točki
o'f - oxiJy
;
--=S
o'f ay•
-=e
(x., y,)
o'f
(iJx;),
~32
=r
=
To
o'f (iJxo).
. =s,
d'/ {ay,), = to •
(99)
Dobijemo:
t:.
=
t:.
=
l
2
(r,p'cos'cp
+ 2s.p'coscp
. sin
cp+ t.p'sin•cp)
ili
Budući
da je
p; (r.cos'tp + 2s,sin cp ·cos cp + to~in'cp)
(d)
i' uvijek pozitivna veličina, predznak razlike t:. jednak je pred-
znaku trinoma u zagradama Taj trinom napišimo u drugom obliku tako, da ga · pomnožimo i podijelimo sa r,, a zatim prva dva njegova člana nadopunimo na potpuni kvadrat:
r,'cos'tp
+
2r,s,sm cp · cos
+
r 0 t 0 sin'
To
(r,cos cp
+ s.sin tp} • - s,• sin'cp + r toSin'cp 0
Tn
ili p'
/j.=
2 •
(r.cos cp
+
s.sin
+ (roto- so')sin'cp
(e)
To
Definirajući pojam ekstrema funkcije~= J(x, y), rekli·smo, da funkCija ima pravi ekstrem u točki (xo_, Yo), ako predznak razlike t:. =f(x. + h,y. +k)- f(x., y.) ne ovisi o predznaku dovoljno malenih h i k i da.u''tom slučaju
za 6.. O funkcija ima u toj točki minimum, naravno uz pretpostavku, da je 6. Kako je
i
uvijek pozitivna
a·
* O.
veličina,
ovisit
će
predznak
t:.
jedino o "pred-
znaku drugog faktora u (e), pa funkcija z ima sigurno ekstrem u točki (x 0 , y.), ako je taj faktor negativan, odnosno pozitivan za sve cp u dovoljno malom okolišu oko točke ( x,, y,), t j. za p dovoljno malen. Mijenjajući dakle kut tp, sudimo na temelju jednakosti (e) o predznaku razlike d. Promotrimo pojedine slučajeve: . iJ'f I. Neka JC r, = =F O.
ch,).
Uz to pretpostavimo :· a)
U tom je slučaju brojnik drugog faktora u (e) pozJtlvan za sve cp (kvadrati!, i nikad se ne poništava, predznak ~ ne ovisi dakle o q>, odnosno· o predznacima h i k, već je jednak prcdznaku od r,, koji je u nazivniku izraza (e). Prema tome roto- s,' > O dovo)jan je uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y) ll
točki
(x., Yo), u kojoj je
of =o
ox
of =o.
oy
. 183
To znači: ako je r.t.-s.• >O, tada funkcija u točki (x., y.), u kojoj je is• punjen nužni uvjet, sigurno ima ekstrem i to m;llciimum, ako je ·t'o < O, odnosne) minimum, akg je ro > O, jer je tada za ro < O i Ll < O a za~. :::> O i ~ > O. Točke plohe z = f( x, y), u kojima je roto -s.• > O, zovu se točke p o~t tivne1 zakrivljenosti ili eliptičke točke. U tim točkama tangentna ravnina na plohu dira je u jednoj točki. Na pr. kugla, elipsoid, dvokrilni hiperboloid i eliotički paraboloid imaju samo točke pozitivne zakriv!ienosti .(vidi sl: 58 61, 62 i 65).
r.t.-s.•
b)
Kako je uz tu pretpostavku drugi član broj nika (roto- s.•)sin'tp u (e) negativan, predznak brojnika, a dakle i predznak razlike A ovisi o vrijednosti kuta tp, t. j. o predznacima h i k, jer će za neke vrijednosti cp brojnik drugog faktora u (e) biti pozitivan, a za neke vrijednosti tp negativan. Na pr. za tp = O brojnik drugog faktora u jednakosti (e) prima pozitivnu vrijednost ro', a za onu vrijednost cp, koja pretvara prvu zagradu brojnika u nulu, t. j. za
roeos cp
+ s.sin cp =
O (f)
r,
odnosno za
rg cp=
-=s.
btojnik je ne~ativan. Prema tome, roto- so•
rot 0 -s.'=0
e)
U tom
slučaju
jednakost (e) prima oblik
(r.cos cp+ s.sin tp)•
(g)
pa je ~ > O, odnosno ~ < O za sve vrijednosti kuta tp. Međutim, taj uvjet nije dovoljan, da bismo mogli ustvrditi, da funkcija ima ekstrem u točkL (x,, y.), jer je prema (f) r.cos cp + s.sin cp = O za
r,
cg cp=-.:__ So
pa je 2.a taj tp i ~ = O prema (g). U tom slučaju morali bismo uzeti u obzir članove Taylor-ove formule, koje smo kod izvoda izraza za razliku.~ zanemarili pa na temelju tih članova prosuditi, zavisi li predznak razlike ~ od vrijednosti kuta rp, koji ulazl u te članove.
184
·Prema taine slučaj, gdje je u točki, (x., y.), ·u kojoj je ispunjen nužni uvjet. z11 ekstrem,
r.c.-s.• =O, smatrat ćemo neodlučnim, jer bi u takvoj točki funkcija mogla imati ekstrem, ali ne mora· da ga ima. Točke.plohe 2i =f(x, y), u kojima je_r.c.-s .. = O, zovu se točke nulte zakrivljenosti ili para bolne' točke,· U tim točkama ploha može imati oblik sedla ili, ako tog' oblika nema, tada tangentna ravnina dira ·.plohu . u pravcu .ili krivulji, pa funkcija ima u toj točki ·_nepravi ekstrem, naravno uz pretpostavku, da je tangentna ravnina u dotičnoj točki, horizontalna. Plohe, koje imaju samo točj
r. = (o'~ - =O
II.
U tom
ox•
slučaju
o
~
poprima izraz za razliku • .=
p•
T · (2s.sin
cp • cos cp
prema (d) oblik
+ t.sin'cp)
ili ~
p•
=Z · sin
cp (2s 0cos cp
+ t.sin cp)
(h)
a) Neka je So =l= O U tom slučaju, kako se jasno vidi iz izraza (h) za ~. predznak razlike ~ ovisi o vrijednosti cp, odnosno o predznaku h i k, pa funkcija u točki (x., y.) nema ekstrema. b) Neka je ·s,= O Prema (h) poprima sada izraz za ~ =
p'
~
oblik: .•
T . '· Stn
,.
1115
Vidimo, da je razlika 6. sada pozitivna za sve .q>, ali se poništava za q> =O, pa bismo opet morali prošititi riašu diskusiju na zanemarene članove Taylor-ove formule. Imamo dakle ·neodlučan slučaj. Ponovimo ukratko iZvedene uvjete za pravi ekstrem funkcije ·z = f( x, y) u .
točki
(x., y 0 ) .
A. Nužni uvjet za ekstrem = (of) ay •
(of) ox o = 0
0
(100)
odnosno rješenja sustava jednadžbi
of =·o
of
i
OX
-=0.
ay
daju koordinate onih točaka, samo u ·kojima fUnkcija može imati ekstrem. [Točke s horizontalnom tangentnom ravninom na plohu z =f(x, y)J.· B . Dovoljni uvjet za ekstrem u
točki
(x., y 0 )
r. =F O
l.
r•. r.-sij >O
a)
funkcija sigurno ima ekstrem u
točki
(x., y 0 ) i to
< cf r. > O
maksimum, ako je r0 minimum, ako je b)
Funkcija u
točki
(x., y.) nema ekstrema.
(101)
e) Neodlučan slučaj.
Il. a)
r. =O
s. =l=
o
Funkcija nema ekstrema. b)
s.= o
Neodlučan slučaj:
Računski postupak pri određivanju ekstremnih vrijednosti funkcije z =f(x, y) pokažimo na primjerima.
186
Primjeri l. ddr'edi ekstremne vrijednosti funkcije
Prvi korak.
az
Prema (l OO) računamo
dx
az
ay :
~ ox
= 6y-3x'
~ oy
=
(a)
6x-3y'
Drugi korak. lzjednačtmo s nulom izraze dobivene za prve parcijalne derivaciie i riješimo· tako dobiveni sustav jednadžbi: 6y- 3x' =O 6x .;;_ 3y' = O
2y-x1 =O
ili
=o
2x-y•
Iz prve jednadžbe slijedi:
x•
y=-
2
Uvrštenje u drugu jednadžbu daje:
ili 8x-x< =O ili
x(8-x3 ) =O
Odatle 3
x,
'(8 =
=
2
,
ako se ograničimo samo na realna
rješenja sustava, a samo ta rješenja nas zanimaju. UvrštenJ~ x 1 = O i'x, = 2 u prvu jednadžbu sustava daje YI=
Dakle, samo u jednosti. Treći
točkama
r =
i
y,
=
2
T 1 (0, O) i T, (2, 2) može zadana funkcija imati ekstremne . vri·
korak. Obzirom na (lOt)
o•z ox• =
o
-6x
računamo
prema (a):
o• z s=--= oxoy 6
0".,..
t=-- =--:..=6y
.
ay'
i uvrštavamo koordinate točaka T 1 i T2 :
Za točku T 1 (O, O) dobijemo: r 1 Za točku T, (2, 2) dobije'nio:··r,
=
O ; s1 ;
= -12
=
6
,
t1 =
O
s, = 6 ; t,=- 12
pa prema (101) ·primijenimo za svaku točku posebno dovoljni uvjet za ekstrem (J OI),
187
Za
točku
r, = ol
T1 :
imamo
sl= 6( točki
Zadana. funkcija u
slučaj
II. a)
T 1 (O, 0) nema ekstrema,·
točku T, : r, = 12 =F O imamo slučaj l. Računamo r 2 t 0 -'- s 2 2 ~- 12 ( - 12)- 6' = 144- 36
Za
r1
Imamo podslučaj a). Zadana funkcija ima u = .:_ 12 < O. . Cetvrti
T,(xi·=.2, y, ,;,·
točki
= 108 > O,
T 1 (2, 2) ekstrem i to maksimum, jer je:
korak. Da odredimo vrijednost maksimuma, uvrstimo koordinate točke 2) u zadanu.funkciju:
z= 6xy-x•-y• Dobijemo =maks .=.. 6
• 2 • 2..,.. 23 -
23 = 8
2. Odredi. ekstremne vrijednosti funkcije
.z= -x'-y'.+ 4x
+ 2y-2
Prv'i :·korak;
~=-2x+4 ox
i) z -=
-J.y
-2y
+ 2 =o
~
+2
Drugi korak.
-2x+4=0 Xo
Samo u Treći
točki
2
Yo =l
T 0 (2, J) može biti ekstrem.
korak.
o'z
r=- = -2
ox'
Budući
=
o'z
; .s=--=
i'!xay
o
.
'
i)' z
t=-=-2 i)y'
da smo za druge· parcijalne ·derivaciie dobili konstante, imamo.neposredno r0 = T0
=
T0
t0
Funkcija u
2
;
s0 = O
;
t0 = -
- s 02 = -2(-2)-'o = točki
2
slučaj I prema (101)
-.2 =F O
r. (2, l)
+4
>O slučaj I a)
ima ekstrem i to maksimum, jer je To=- 2 <-O.
Cetvrti korak . . zmaks= z(2, l)= - 4 - 1
+ 8 + 2-2 = 2_
3. Odredi ekstremne vrijednosti funkcije . z = sin x
. 1 _to
za
t. j. ·u
188
o~ x
~
3~
2
području .kvadrata stranice '" • '
+
sin y
+ cos (x + y)
o~ _ y ~2.:::: - 2
. l
3
2
Prvi korak. dz
. '·(
c'l.x· =-·.cos x;,...- stn x
dz
+ y)
. ·(
T=:cps;y-mt x+y) 'Y .
Drugi korak~ 'CtiS..:JI;-
sin (x
~sin
'Cos y
(!f
+ y) = 0' + y) =G
Jz prve jednadžbe sliie3i;
a uvrštenje u. drugu jednadžbu daje l
cosy-cosx=O ih
cosy=cosx. Odatle
v=x Uvrstivši to u. prvu jednadžbu, dobijemo
cos x = sin 2x ili
cosx = 2sinxcosx
cos x (2 sin x -
Odatle
pa imamo
cosx=O,
pa je x 1 =
=
l)
'lt
y, ""
2
3n:
a takoder
X.
O lt 2,
jer je y = x
31':
=T· Y•"" T
2sinx-t=
un x
·a
l
= T,
pa je Xa =
'lt
lt
If, Yo= 6 5n:
Y•=6
također
SamoutočkamaT,(;.
;)
~
T,e;.
3 ;),
T.(~·:)
:raože biti ekstrem. Treći
korak. r = -sinx-cos(x
s = -cos (x t
+ y)
+ y)
=-·sin~-
cos (x
+ y) =., 189
lt
-
r 1 =-sin-z-cos s1
= -cos
1t =
=--1 +l= O
1t
+l
*O
slučaJ
slučaj
Il. prema (JO!>
Il. a)
funkciJa nema ekstrema.,
Za r(~~) 2 2 • 2
s,
2 -
-cos 3rr =
=
cos 3 rt = -"-l
- 3rt sm
r, = -
+
+l
= 2 't- O
I•
sluča)
l
t,= 2 slučaj
r 2 t,-s,' = 4-J = 3 >O U
točki
3r:)
(2_':_ .
T '
2
2
ima funkcija ek,trcm i to minimum, jer je r 1 = 2
r, = -
sin
,, =
-cos 3" = -
e,=
-l
+ U
točki
Za T,
T, (
~
e:, t
-sin 300 = -
*
'• = -
U
,
i-)
5 :) O
cos -)- = -
-} -'- -} = -
J
O
* O slučaj l.
2J
J _ _!_=
4
. Srt sm 6
r, = slučaj
56rr)
~-
>
+ 2_> o
slučaj
4
I a) l < O.
ima funkcija ebtrem i to maksimum, jer je r 1 = -
Srr cos -3- = -
točki T { 56rr'
I a)
Srt cns T = -
-
_ szn J SOO -cos 300"
=
-cos 60" -
I. l
2
;
t, = -
l
funkcija ima ekstrem i to maksimum, jer je _r, =
-:J < O.
L:etvrti korak. zmin =z
Zmalos
= z
Cz",' _3:;?) _.". sin l.f-
+ si1t
1t 61t) = sm. 6 + stn 6 (6' 1t
.
"'
3 rt +cos 31t 2 •
11:
=
- l - l -1
l
4. Odredi e.kstremne vrijednosti funkcije _
z= x•-y•-4x
190
l
l
+ cos J- 2 + 2 + 2
+ >ly + 6
=
--2. ~ -
t:
(SI'I:
S~~:)
T' T
Prvi korak. dz -=
2x-4
i)z =
OX
-2y+ 2
dy
·
Drugi korak.
2x-4 =O Xo = 2 Samo u Treći
točki
-2y
+ 2 =o
Yo =l
T 0 (2, l) može biti ekstrem.
korak. To=
2
=
2
T0
T0 t 0 -
;
Sn=
*O s.• =
t,=-2
O
slučaj
l. prema (101).
4- O = -
-
4
<
O slučaj I. b).
Funkcija nema ekstrema.· 5.
Pomoću
ekstrema odredi koordinate sredi'ita i pnlumjer kugle
x' + y' +z'- 6x + 8y + JOz + J =O Prvi korak.
2>--6
dz
Tx
Prema· (92a)
=-
dz
i (92 b)
.ry=-
2z + 10 2y + 8 2z +JO
Drugi korak.
2x-6 = 0 ""'2""z---:+--:-I~o
2x-6=0
~=0
2y
2z
+ 10
+
x, = 3
8 =u
Yo
=
-4
Treći korak. Otpada, jer znamo da kuglina ploha ima u istoj ravnine XY maksimum i minimum.
točki
T 0(x 0 = 3, Yo = -4)
Cetvrti korak. Uvršt~vamo x 0 = 3 i y 0 = - 4 u zadanu jednadžbu kugline plohe, pa dobijemo zmaks i zmin : .
9
ili
+ 16 +z'- 18-32 +
!Oz
+
l =O
z'+ !Oz-24 =O z, .• =
z,
-s + V2s + 24
= zmaks = -
5
+
'
7=
+2
z, = zmin = - 5 - 7 = Koordinate središta kugle S: x 0 = 3
; Yo = -
12 4
Zo = z 1
+ 2
z,
=
2 - 12
2
=_ S
S(3,-4,-5)
191
z,-z, 2 + 12 Pol1.1mjer kugle:_!.= - --·= - -- = ]_ 2 2 Kontrola. Zadanu jednadžbu kugle prikažimo
(x- 3)
1
+ 4)' +(z+
S(3,-4,-5)
Odredi
obliku (61):
+ (y + 4)' +(z+ 5)
(x-3)' +.(y
;
analitičke
6. Primjer iz
~
1
1
+9+
'"'-l
16
+ 25
5)" =49
!3..:::.1
!!!eometrije u prostoru
najkraću međusobnu
udaljenost mimos!lljernih pravaca
p, :
x-S
-~-
=
x- 27 la : - 2-
z+4
y
-=16 = - 2 y
+ 25
= - --
1
'l-
l
= -=-2
(vidi § 3, 3 i str 93). Prelazimo na parametarski oblik jednadžbi pravaca:
+ 5
x = r,
p,:
p, : ·
+ 27
X
=
2t 1
y = -16r,
y
=
r,- 25
z= 2t,-4
z= -2r,
(a)
+
Naš je zadatak, da odredimo one vrijednosti parametara zadanih mimosmjernih pravaca.
točkama
točaka
Znamo formulu (9) za kvadrat udaljenosti d dviju d' = (x,- x 1) '
+ (y,- y 1) 1 + (z1 -
t1
i
t,,
koje odgovaraju najbližim
u prostorw:
z 1) 1
Uvrštenie jednadžbi (a) daie:
d•
(2t 1 -
=
+
t,
22)1
+ (t, + .16t 1 -
25)1
+ (- 2t1 -
2t 1
+
S)'
(b)
Odredimo sada one vrijednosti parametara t 1 i t., za' koje je d, odnosno d' minimum. Pedesnije je uzeti d' mjesto d, zbog toga se točke c;kstrema ne će promijeniti. Prvi korak. o(d')
2(2t,- t,
-,- = ~
o(d') -,- =
ut,
4(2t 1 -
t1
+
+ 22) + '32(t, + 16t. 22)
+. ' 2(t1 + 16t1 -
1 -
25)- 4(- 2r,- 2t 1
25)- 4(- 2t 1 -
2t 1
+
+ 5)
S)
Drugi korak. Izjednačivši s nulom vrijednosti dobivene za parcijalne derivacije i uredivši tako dobivene izraze, dobijemo: 29t,
+
a
od~ tle
je
t1 = 2
=o
2t,-48
2t, .,. .t,
+
l =
o
t 1' = -
5.
Treći korak. Otpada, jer je maksunalna međusobna udaljenost mlmosmjemih pravaca beskonačno velika i dobije se za t 1 = ±co i r, = ± đo, pa su t 1 .= 2 i t 1 =-S one-vrijedno~· ~ti parametara zadan.ih pravaca, koje odgovaraju najbližim točkama· tih pravaca.
Cetvrti korak. Uvrštenje t 1 = 2 i t, =-S u (b) daje traženu udaljenost zadanih mimosmjernih pravaca: · dm;n· = V100
+
+
4
naJkraću. međusobnu.
121
Odredi ekstremne vrijednosti funkcija:
ll z
= -
Jx' - 2y'
+
2xy
[u (O~ 0)
+ 10
[u ( - 1,1)
2) z= x' +xy +Y' +x-y+ l 3) z = x' 4) z = (x
+ 3xy + y + y)'- (x +
Odredi
Znial:s
,
=
10)
zmin = 2]
[u (O, 0) nema ekstrema, u (-1, - l) z maks = l}
3
najkraću
,
Sy
+
xy)
međusobnu
[u
(-l, 3)
;
Zmin=
-7] ·
udalienost mimosmjernih pravaca . l lx- 3y + 3z -J. 18 x - 6 y - 3z =O
Bx+y- z-7=0l !Ox+ y +2z -19 =Of
=
O
l f
[d= 9)
d) Vezani ekstremi Dosada smo određivali ekstremne vrijednosti funkcije z= f(x, y) mijenjajući slobodno x i y, jer su x i y bili nezavisni jedan od drugoga; drugim riječima, mi smo se slobodno kretali po ravnini XY, tražeći točke, u kojim zadana funkcija z ima . ejs.streme. Međutim, .ako se traže ekstremne vrijednosti funkcije . z =f(x, y) uz uvjet, da je cp(x,y) =O, t. j. y .ako je zadana funkcijska veza između nezavisnih promjenljivih x i y, imamo slučaj vezani h ekstrema. U tom slučaju tražimo ekstremne vrijednosti funkcije z idući u ravnini XY samo po krivulji, koja je zadana uvjetom rp(x, y) =O. Da pokažemo razliku između slobodnog i vezanog ekstrema. navedimo jednostavan primjer. ., ' ' Slobodni ekstrem· funkcijt: z = + VR•- x•- y', koja- predočuje gornju polovinu kugline plohe (vidi sl. 83), jest svakako z maks= z(O, O) =R i njemu odgovara najviša točka polukugle. Međutim, vezani ekstrem, na pr. po pravcu x = a, funkcija postizava u točki (a, O) i taj iznosi + VR'- a'; njemu odgovara najviša točka polukružnice, u kojoj ravnina x = a siječe polukuglu. Pokažimo, kako se može određivanje vezanog ekstrema zada~e funkcije svestf na određivanje slobodnog ekstrema druge pomoćne funkcije. Neka se traže ekstremne vrijednosti funkcije z =f(x,y) uz uvjet cp(x,y) =0. Napisavši funkciju cp(x, y) =O u eksplicitnom obliku y = y(x) i uvrstivši y =y(x) u z =f{x~y) dobijemo:
z
13
= f[x,
y(x)]
B • ....-: ~toltj \'tle matematlll:e -
Dlo In.
193
l
Sada z derivir.amo po x prema (87): dz =
of +of . dy
dx
ox
oy
dx
· u toe'k'1 ekstrema dertvae11a · .. -e} dz = O. Z namo, da Je -
X
Imamo
dy
dx
df
+ af
ox
oy
računamo _
. dy = 0 dx
(a)
iz 'fi(X, y) =O prema (90)': d 'fl ox
dy
dx=-~
dy
Uvrštenje u (a) daje:
O'fl
of_ of . ox
dy
ox O'fl
= 0 . O'fl 1 đy
ay of
acp df dcp dx · dy = dy · dx
Načinimo
razmjer,
čiju
vrijednost
of
označimo
s -
df
ox
oy
d~
dcp
dx
oy
-=-=-/.. '\
t.:.
{b)
l. je neka konstanta, koja se zove Lagrange-ev multiplikator. Iz (b) slijedi
df
ocp
-+A·-=0 i)x OX (e)
of ocp -+1.·-=0 oy oy Iz .tih jednadžbi i vezanog uvjeta 'fl( X, y) =O računamo one vrijednosti x, y i>., ·samo za koje funkcija z= f(x, y) može imati vezane ekstreme.
194
Zadatak možemo pojednostaviti tako, da '
načinimo '
funkciju .
+ )." · ~(x,y)
F(x,y) =f(x,y)
(d)
pa umjesto da tražimo točke vezanih ekstrema zadane funkcije z =f(x, y), tražimo točke slobodnih ekstrema te funkcije F(x, y), jer parcijalno derivirajući prerna (d) .funkciju F(x, y) po x i po yi izjednačivši dobivene derivacije s nulom dobijemo jednadžbe (e). Iz navedenog slijedi jednostavno pravilo: Da se odrede točke'; koje bi mogle biti točkama vezanih ekstrema funkcije z = f( x, y) uz uvjet, da je ~ ( x, y) =O, treba sastaviti pomoćnu fUP.kciju' F( x, y) pribrojivši zadanoj funkciji f(x, y) vezani uvjet ~{x, y) pomnožen konstantnim koeficijentom ).": F(x, y) =f(x, y)
+ ).".
~(x,
y)
i Izračunati nužne uvjete za slobodni ekstrem· te pomoćne funkcije F ( x, y) :
aF
af
~ o~
-=-+A.·-=0
ox
ox
ox
oF a] o~ --=-+!. ·-=0· ay ay oy ·
(102)
Te dvije jednadžbe zajedno s vezanim uvjetom ~(x,y)=O
sustav od tri jednadžbe, iz kojih određujemo vrijednost t. i koordinate x i y točak;~, u kojima zadana funkcija z = f(x, y) može imati vezane ekstreme. Navedeni. način određivanja točaka vezanih ekstrema zove se metoda Lagrange-evih multiplikatora. Pitanje, ima li zadana fwlkcija u točkama određenim na·. taj način ekstreme ili ih nema, rješavat ćemo po smislu svakog konkretnog zadatka. Metoda Lagrange~evih multiplikatora primijenju~ ~e i za funkciju bilo kojeg · broja nezavisnih promjenljivih. Neka se traže vezani ekstremi funkcije n promjenljivih čine
onih
u=f(x,y, z, .... ,t)
uz m vezanih uvjeta, pri
čemu
je m < n :
·~. (x, y, z, .... ,t) =O ~. (x, y, z,; ... ,t) =O
~ •.(x,
y, z, ... .jl) =O
195
Ponovivši istu diskusiju, dolazimo do općeg pravila. ·Da se odrede točke, u kojima bi mqgli postojati vezani ekstremi za~ane funkcije, treba sastaviti pomoćnu funkciju F.(x, y, z, .... ,e). pribrojivši zadanoj funkciji vezane uvjete pomnožene s Lagrange-evim multiplikatorima:
+A,
F(x, y, z, .... ,t) =f(x, y, z, .... ,c)
.+ >-;·
+ ... + >-",
qJ,(x, y, z, .... ,c)
tpJx, y, z ..... ,t)
+
,q.,.(x, y, z, ..... r)
( 102a)
lzderiv1ravši funkciju F po svim n promjenljivima i izjednačivši dobivene derivacije s nulom, dobit ćemo zajedno sa m vezanih uvjeta n + m jednadžbi, iz kojih možemo odrediti vrijednosti ·m multiplikatora A,, )..1 , ••• ,>-", i n koordinata x, y, z, .... ,t točaka, u kojim· zadana funkcija može imati ekstremne vr-ijednosti. Primjeri, .koji slijede, ilustriraju n~vedeno pravilo. Primjer~
l. Odredi udaljenost točke T, (x 1, Yu >: 1) od ·ravni<;te Ax + By + Cz + D = ft. s f'(x,y, z) bilo koju točku zadane ravnine, bit će prema (9)
O:~:načivši
d'= ( x - x 1) '
+ (y-
y,)'
+
Ax
+
By
+ Cz + D
(a)
( z - z 1) '
kvadrat međusobne udaljenosti točaka T, i T. Naš je zadatak, da odredimo one vrijednosti koordmata x, y i li, u minimum i to uz, uvjet, da je
koj~ ~-4, odnosn<;~
d1 "
= O
jer točka (x, y, >:) leži u zadanoj ravnini, pa niepe koordmate moraju jednadžbu ravnine zado· voljavati. !"rema (I 02) n.ačmtmo pomoćnu funkciju:
F(x,y z) Računamo
=
(x- x,) 1
+ (y- y 1) 1
+(z- z 1) 1
parcijalne denvacije funkcije F i
ar dx= dF
oy
+ >. • (Az+ By +Cz+ D,
izjednačimo
ih s nulom:
2(x-x1) +A>.= O
= 2(y-y,)
oF
·
{jz= 2(>:- >: 1 )
+B>.=
+
o.
CA ;=O
Uz zadam uvjet
Ax+ By+ Cz+ D= O dobili smo četui Jednadžbe, iz kojih odredimo A 1 vrijednosti koordinata x, yi z. Iz prvih triju jeđnadžbi slijedi: X=
y
=
l
l(2x 1 -A>.) l 2(2y 1 -BA.l _
l
z= T(2t: 1 -C>-)
196
UvrštenJe u
četvrtu
jednadžbu daje
A
T(2x,- Al.) Odalle
računamo
H T(2y 1 -
+
C
+ T(2.a 1 - qw +
J.)
~
t
A. DobiJemo·
2 (Ax, + By, + Ct 1 + D) A' + B' + CO
l.= Uvr~tenie
Bl.)
u jednadžbe '(b) daje
+
A(Ax,
By,
+
Cz,
+
D)
A'+ B''+ C'
z=
By,
+ Cz, + D)
A'+ B'+ C' C(Ax,
Zt-
Uvrstimo li te vrijednosti za x, y d'=
+
B(Ax,
y=y,-
(Ax 1
+ By, + Cz, + D) A'+ B'+ C' •
z u (a), dobit
+
ćemo
By 1 .+"Cz, +D)'
A'+ B'+ e•
a odatle je d
+
Ax,
By,
+ Cz, +
D
VA'+ B'+ C'
Da je'vrijedrtost dob1vena za d traženi vezani mimmum, slijedi iz toga, ~to'naia funkcija nema drugih ekstrema. Uostalom, dobiveno rješenje je poznata nam formula (48a) za udaljenost točke od ravnine. 2. Od sviju trokuta zadanog opsega 2> odred1 onaJ, kOJI una Znamo Heronovu formulu za povninu P trokuta
P=
VJ(>-x)(J-y)(J-z)
P"=
•f•- x)(.<- y)(J- z)
ili
gdje su
.Y,
y
1
z
naJveću
povdmu.'
stranice trokuta, a • te poluopseg trokuta
Tražimo, dakle, one vriiednosta stranaca trokuta, za ko)e 1'jc P. odnosno P' makstmum, uz uvjet da je
x+y+z-l!=O Načinimo
funkciju F· •
F =
s( s - x) (s- y) (s- z)
+
A (x
+y +
z - 2.s)
197
Računamo
J>arcijalne derivacije funkcije F i
oF
ox = - s(s- y)(s-
oF e)~
= -s(
s- x)(s-'
z)+ :1.
+
z)
=
izjednačimo
O Rjdenja tog sustava jednad2bi daill
A= O
vrijednosti x,
oF
+
dz = -a( s->:) ( s - y)
ih s .nulom:
povr~ina
:1. = O
.Y• z
P trokuta
i \, samo
on~
za koje je ·
najveća.
x+y+z-2s=0
Pomnožimo li prve tri jednadžbe redom s
( J - r), ( s - y) 1 ( s - z)
dobit ćemo.
= 1(1- :r) (s- y) (s - Z )
A • (s -
>:)
A · (s -
y) = s( s -
:r) ( J - y) (s- z)
A • ( s - z) = s( s -
r) (s -
y)(s- z)
odatle je
J
s-~=s-_y=s-z
ili y
X=
=Z
·uvrštenJe x = y = z u vezani uv1ol r + y +
~
= 2s daje
Iz smisla samog zadatka slijcdt, da smo time dobili tratene vrijednosti stranica trokuta, t. J. od svih trokuta zadanog opsega najveću povr§inu ima istostranični trokut. l
l',.,aks =
Vs(s- ~)•
ih
V3-
Pmalu = s• -
9
l. U trokutu, u kojem su zadane sve td stranice a, b j e, odredi položaj točke T tako, da umnožak udaljenosti te točke od stranica trokuta bude što veći.
Sl. 84
Iz slike 84 vidimo, da se traže one vrijednosti :r, y i z, za koje ie u= x · y ·z = maksimum Treba još sastaviti uvjet~ koji vež~ tražene udalie-nosti x, y i z. Povrlina trokuta, kako :se vidi iz slike, iznosi ·
p=~ + lJ.y 2
198
2
+
cz
T
(a)
f':
je poznata veličina, jer Heronovoj formuli ,
IZ
zadanih stranica trokuta možemo površinu trokuta
izračuf1ati
p ..
P= '{s(s-a)(s-b)(s-c)gdje je 2s = a
+b+e=
opseg trokuta.
Prema tome jednakost (a) daje traženi uvjet veze izmedu promjenljivih: ax
Prema ( 102), sastavimo
+
pomoćnu
by
+ cz - 2P = O
funkciJu.
+
F = xy z +J. (ax
by + cz -
2P)
Den vi ramo i izjednačimo derivaciJe s nulom: /
ilf dx
=
yz· + a >. = O
=
xz
·
iJF
ay
dF·= xy +
e).
il z
uvjet veze:
ax
+
by
+ cz
Odatle
računamo
za· koje
na~a
vrijednosti A
1
x, y, z,
funkcija u = xyz može 1mau
ekstrem.
= O
= 2P
Pomnožimo li 'prve tri jednadžbe redom s x, y i z, dobit xyz
+
a>.x =O
xyz
+ +
bl..y =O
xyz
Odatle:
ćemo:
c:Az = 0
a>.x = b).y = c>.z = -xyz
ili
ax =by =cz
Uvrštenje u uvjet daje
ax
+
a odatle je
= 2P
by t cz 3ax
~
2P 2P
r=-
3a
Na isti
način
dobtjemo 2P
z'=
Tc
Iz smisla zadatka slijedi, da za dobivene vrijednosti x, y i z ima ·funkcija u ksimum. Umaks
=
= xyz
ma-
SP' 27abc
199
4. Neka smo po111oću teodolita izmjerili uz najveću pažnju -istom točnotću liVa tri kula jednog trokuta, za koje smo dobili vrijednosti ex, (3 i _y. Uslijed neizbježivih posre!aka mjerenja kutova je različit od ) 800, t. j.
~~roj
ex.+
~+y-180°=W
Pita se, kako i:emo podijeliti dobtvenu nesuglas1cu tu na 1zmjcrene kutove, da vrijednosti kutova najbolje odgovaraju rezultatima mjerenja i da zbroj kutova u trokutu •znosi 180"? Problem riješimo u smislu teoriJe najmanjih kvadrata (vidi Dio l, § l 5), koja kaže, da ll.l najbolje vrijednosti mjerenih veličina ·one, za koje je suma -kvadrata pogrešaka minimum. Označivši, dakle, s x, y i z te najbolje vrijednosti kutova, izračunajmo sumu kvadrata pogrešaka, odnosno popravaka v. Ta se suma označuje u geodeztjJ s [vv]. v 1 =x-a.·
v,= y~f3 v,= z-y Kvadnran)e
1
lb)
zbra)a!\JC daJe. [vv] = v,• + v,•
+
v,• =(x-ex)'+
( y - (3}1
+ (z-y)'
Tražtmo, dakle, one vrijednosti x, y i z kutova trokuta, za koje je (vv] =min, a osim toga mora bit• x + y +z= 180°. Da ~stavimo uvjet, koji veže pogreške i računamo iz (b);
v., v, v,,
or. =:r-vt (3 = y-v, y =z-v,
Uvršten)e u (a) daje , (x~v,)
+ (y -v,)+ (a- va) -180"- w
ili
(x'+ y,+ z)-(v 1 +v,+ v,)-180° = w a kako Je x
+
y·+ z= ·180°, dobijemo
.,, + "•
+ v, + ... = o
v,• + "•' -1; v,•
Tražimo dakle ekstrem funkciJe [vv) =
"• +:v, Sastavimo
pomoćnu
+
v, + "' "" o
funkciju F:
F = v 1'
+ v? + v,• . .,. ). · (v 1 + v, + v, + u)
Računamo:
c)F = 2v, +),=O
c)v,
đF
. - = 2v, +).=O c)v,
c)F = 2v, +>.=O
c)v,
200
uz UVJet:
Odatle
Uvrštenje u (e) daje:
_l.,.="' 2 l.=-
2..., 3
pa iz (d) dobijemo: 11 1
= v2
ll::!~:
w3 = -
Kako funkcija [vv) nema drugih ekstrema, bit Premr,..(b) tmamo
će
3w (vv] = min za te
v~ijednollti
pogreAaka v.
konačno:
X=
at+
v1
• =ot-J
Nesuglasicu w treba podjednako podijeliti na sva tri izmjerena kuta trokuta! Na isti način vrši se izjednačenje mjerenih veličina, koje su vezane s više uvjeta. Na pr. ako imamo n mjerenih veličina i m uvjetnih jednadžbi, koje vežu pogreške v s- nesuglasicama w, pri čemu je m < n, tada pomoćna funkcija Fima prema (102a) ob1ik: F
=
ba) + ...
v,• + v,• + · · · + vn• + :0. ·(prva + A",(m-ni uvjetna jednadžba). 1
uvjetna jednadžba)+ :0. 1 ·(druga uvjetna jednadž-
Parcijalno derivirajući F po v, . v., ... , Vn" i izjednačujući. te derivacije s nulom. dobijem() zajedno sa m uvjetnih jednadžbi sustav od (m +"n) jednadžbi, iz kojih računarrio Au :0.1, l.a.o ••• , ).", i tražene pogt:eške v 1 ~ v., ... , vn. Primijetimo,'da se u računu izjednačenja najprije određuju pomoću normalnih jednadfbi Lagrange-evi' multiplikakatori :0., koji nose.ime korelata, a zatim se određuju popravci Vu v., ••• _,tin
16. GeometrijskeJprimjene parcijalnih derivacija • . Govoreći o singularrtim rJešenjima ·diferencijalnih jednadžbi. (vidi Dio II. § 10. 2.e), spomenuli smo, da ta singularna rješenja predočuju geometrijsjci ovojnice (anvelope) familije krivulja, zadanih općim rješenjem diferencijalne jednadžbe, ili geometrijska mj~sta singularnih točaka· tih integralnih' krivulja. Sada imamo pri-' liku, da nešto opširnije promotrimo singularne, t. j. osobite ili neobične točke ravnih krivulja, i da kažemo nekolko ·riječi o ovojrticama.
201
a) Singularne
točke
ravnih krivulja
Neka je jednadžba ravne krivulje zadana u implicitnom obliku F(x, y) =O
Prema (90) izračuna jmo gradijent tangente na tu krivulju u nekoj ·.točk~ T(x,y) krivulje: iJF
'
tg oc = y =
dy dx
Tx
= -
iJF iJy
Uz pretpostavku, da je u diralištu T tangente barem jedna od parcijalnih vacija
!:
i
~: različita
od ·nule, bit
će točka
T
obična · točka
deri~
zadane · krivulje
F(x, y) =O. Međutim, ako su u nekoj točki T.(x.: Y.) krivulje obje derivacije iJF . iJF e~ O 1 = O tada dobivamo za gradijent tangente u toj točki T" neodređenu iJx iJy '
vrijednost tg(l(. =y.
' =-o o
Smjer tangeme na krivulju u točki To ostaje, dakle, neodređen, pa ie takva krivulje zove singularna. Iz navedenog slijedi, da svaki par rješenja ( x., y 0 ) sustava jednadž\:>i
točka
iJF =O
ox
(103)
iJF =O
ay
daje koordinate singularnih točaka krivulje F( x, y) =O, naravno uz uvjet, da ta krivulja ima singularne L'i'ke, jer je samo u tom
slučaju· ~g()(. = y'l = ~ .
Osim
toga treba uzeti u obzir, da koordinate x. i y 0 singularne točke moraju zadovoljavati ji:dnadžbu krivulje F(x, y) =O, jer singularna točka leži na toj krivulji. Razlikujemo tri osnovna oblika singularnih" točaka ravnih .krivulja: l) _Dvostruka (sl. 85a). ·
točka,
u kojoj krivulja ima dvije
različite
.tangente t,
t,
2) Š il j ak prve i druge vrste, u kojem krivulja ima jednu (dvostruku) tangentu t, t, (sl. 85b i -e).
=
3) Izolirana
202
točka,
u kojoj
krivulja nema tangente (sl. 85d).
Da odredimo oblik singularne derivacije točku
oF .r'JF
~ 1-
ox
oy
točke
T. (x0 , ·y.), u kojoj su. obje parcijalne . zadane krivulje F(x, y) =O jednake nuli, računamo :r:a tu
diferencijalni izraz:
{~;) ..
(:;).- (d!':y):
=
r. '•
-~.'
Sl. 85
koji nam je služio kao dovoljni uvjet za ekstrem funkcije z = j(x, y). Do tog izraza dolazimo tako, da razVijemo zadanu funkciju F(x, y)=O po T~ylor-ovoj formuli u okolišu singularne točke T.(x., y.J pa zanemarivši članove .Niših redova, dobijemo kvadratnu jednadžbu u y'. Rješimo li tu kvadratnu jednadžbu, dobit ćemo za y' izraz, koji ima za diskriminantu
t. j. gore navedeni diferen'cijalni izraz s negativnim predznakom. Iz toga slijedi: Ako je u singularnoj točki T 0 (x 0 , Y.) krivulje F(x, y) =O (!04a) krivulja ima u točki T. dvostruku točku, jer je u tom slučaju diskriminanta O, pa za gradijent tangente dobijemo dvije realne različite vrijednosti, t. j. krivulja ima u singularnoj točki dvije različite tangente (sl. 85a). Znamo, da za r.i. -s.' <: O funkcija z =j( x, y) nema ekstrema, a točka plohe je hiperbolna (tangentna ravnina dira .plohu i siječe je). Ako je
- (r..t.- s; J >
(104b) lzrivulja ima u točki T. šiljak, jer je u tom slučaju diskriminanta jednaka nuli, pa sc za y' dob1je samo jedna vrijednost. Krivulja ima u singularnoj točki jednu (dvostruku) tangentu (sl. 85b i e). Znamo, da je r..r,- s.' = O neodlučan slučaj pri određivanju ekstrema funkcije z ~ f( x, y J i da je točka plđhe paraboh1a (tangentna ravnina dira plohu u pravcu ili krivulji). Kon=:~čno, ako je
(l04c,
203
singularna točka T 0 (x., Y.) je izolirana točka·, jer je u tom slučaju diskrimmanta - (r0 t0 -s:J O funkcija z = f(x;y) ima ekstrem, a točka plohe je eliptička (tangentna ravnina dira plohu u jednoj točki). Nastaje pitanje, zašto postoji veza između singularnih. točaka ravnih krivulja F(x,y) =0 i oblika plohe z=f(x,y). Odgovor je jasan svakome;'tko~se sjeti onoga, što smo prije rekli o prostornom značenju ravnih krivulja. Svaklt"'ravnu krivulju u ravnini XY možemo smatrati kao prijesjek plohe z= f(x, y) i ravnine XY, kojoj je jednadžba z = o; odnosno kao projekćija na ravninu XY krivulje, u kojoj ravnina z= e, koja je paralelna s ravninom .XY, siječe zadanu plohu. Tako, na pr., siječemo li kuglinu plohu x' + y 2 + z' = r'.ravninom XY (z= 0), dobijemo kružnicu x• + y' r' sa središtem u ishodištu, dok ravnina z = r, koja je paralelna s ravninom XY a udaljena od nje zar, dira kuglu ·u.'najvišoj točki plohe (u maksimumu). Projekcija te toči{e pada u ishodište, i daje izoliranu točku 0(0~ 0). Stvarno, uvrštenje z ~ r .u jednadžbu kugle daje
=
+ y'. =O
x'
a odatle je x = O i y = O, jer je samo za x = O i y =.O zbroj kvadrata jednak nuli. Primjeri l. Odredi singularne to&e krivulje
y'
=
x(x- l)'
Napisavši jednadžbu zadane krivulje u obliku. F(x, y) =y'-x(x-1)' =O računamo
prema (103): đF
- = - x · 2(x- 1)-(x-1)'
ilx
·
·-
'ili
oF =
-
-(x-1)[2x +(x-l)]
ili
oF = -đx
-(x-1)(3x-l)
i)F -=2y
dok je
'b)
đy
Odatle:
+
(x -1)(3x-1) =O
pa je
x, .;",l 2y ... o
pa je
204
y,
=o
i
x.
=
fa)
L.:1 x,
l i y, =O, a takoder za x, =
=
+
i y, =O
<:lo;ivacijc zJdane funkcije F. / Medutim, koordinate točke (x 1 = l, y y' = x(x- I)', jer uvrštenje daje.
1
= 0)
poni~tavaju se
istodobno obje parcijalne
zadovoljavaju jednadžbu zadane krivulje·
0=0
točka (x,- = _!__, y, = 0) ne pripada krivulji, jer njene koordinate ne zadovoljavaju 3 Jednadžbu krivulJe. Prema tome zadana krivulja ima samo singularnu- točku T 0 (I, O) na osi X. Da odredimo oblik te singularne točke računamo
·dnk dwga
y toj
·U
točki
T, (1, 0).
Prema (a) i (b) imamo: cJ'F
dx' =-[(x-1)3+(3x-I)J
d'F
s=--=0
dxdy
,f
()'F
dy' = 2 r0
10
;
s,·=
o
10 =
2
so• = -
-
f>rcma (104a)
Sl. 86
2 · 2- O = - 4 < O
zaključujemo,
2. Odredi singularne
.rtačunamo
'• = - 2
točke
da je singularna
To (l, 0) dvostruka
točka
točka
(vidi sl. 86).
polukubne parabole
prema (103): F(x,y) =y'-x" =O
.đF = - 3x' dx
~u~tav
;
iJF iJy = 2y
jednadžbi -
koordinate singularne točke T., jer zadovoljavaju i jednadžbu zadane krivulje.
_x0 =O
3x' =O daje
2y =o
Yo =O
iJ'F iJx'
r=--=-6x
s= iJ'F =O ox iJy r =
r0
10
-
a'F ay'
=
2
'• =o
•• =o 10
= 2
s01 = O · 2 -O = O
2"5
Prema (104b) Zaključujemo, da krivulja ima u ishodištu šiljak i to prve vrste, jer i:~: jednadžbe polukubne parabole y· = ± slijedi, da je krivulja simetrič!!.a -na os X (vidi sl. 87).
vt
točke
3. Odredi singularne
krivulje.
y' = x'(x- l)
Prema (103):
F(x,y)
'="'
iJF = · - 3x' iJx
Iz
-
Sl. 87
3x'
+ 2x ;
točku
+ x' =O iJF iJy
-=2y
+ 2x =
O, odnosno -
i iz
2y =O slijedi: x,
~3
o
y,
=o
T 0 (0, 0) u ishodištu, jer koordinate druge
ne zadovoljavaju jednadžbu zadane krivulje:
r=-6x+2
s= o t= 2'
r0 = 2
s.= o lo=
7 0 10 -
x (3x -
2) = O
2
x, =.0 YI=
Krivulja ima jednu singularnu
y•- x•
točke (i, o)
y
s'0 = 2 · 2- O = 4
>O
2
Prema (104c) slijedi, da krivulja ima u T 0 (0, O) izoliranu (vidi sl. 88).
točku
Odredi singularne točke krivulja i nariši njihove slike: l. y' = ( x - l) (x- 2) ( x - 3) [n~ma •singularnih toča_)(a) 2. y' =(x-l) (x-i)' [dvostruka točka (2, O)) 3. y' = (x-l)"(x- 3) [izolirana točka (1, O)) 4.Cy- x)' = x 5 [šilj~ (0, 0)] 5. y• = 6x 2 - x' [šiljak (0, O) J
Sl. 88
b) Ovojnica (anvelopa) familije ravnih krivulja Znamo, da jednadžba F(x, y, oc) =O, odnosno y = f(x, oc), koja,- kako vidimo, sadrži osim promjenljivih x i.y još i parametar ct, koji može primitii1lZli9ite numeričke vrijednosti, predočuje geometrijski familiju krivulja, koja ovisi o· ;-eanom parametru oc. Tako na pr. jednadžba. {x-ct}"+ y' = R' predočuje familijn kružnica čvrstog polumjera R sa .središtima na osi X, pri čemu sve te kružnice diraju pravce'y 4R i •y = Kako ta dva ptavca y·= ± R:
=
-R.
omotavaju kru'Žnice f~ilije; nazvali smo ih~ ovojnicom lli anvelopom te familije (vidi Dio IL sl. 97). ' '
206
!sto tako je parabola y y
= lXX + ~ ~- jer
=-
~·
ovojnica familije pravaca zadanih
tangira u svakoj svojoj.
točki
j-:c~nadžbom
onaj pravac familije, koji prolazi
točkom (vidi Dio II. sl. 98). Iz navedenog jasno slijedi, da se pod ovojnicom zadane familije krivulja, koja ovisi o jednom parametru ot; razumije općenito krivulja, koja u svakoj svojoj točki dira jednu krivulju fami'lije pa ima s njome zajedničku tangcmu. Uzevši u obzir, da· sv;1ka točka ovojnice leži na jednoj od krivulja familije i ima u toj tcčki zajedničku tangentu s dotičnom krivuljom familije, mo:::c·,;o lako doći do jednadžbe ovojnice zadane familije krivulja F(x, y,.rt.) =O. U, tu svrhu treba f. parcijalno; derivirati po parametru oc zadanu jednadžbu famiiijc krivulja F(x,.y, ot) = O, smatrajući, da su sve ostale ·promjenljive konstantne veličine, 2. ukloniti i~ tak3' dobivene .jednadžbe;i~·:iadane jednadžbe familije, t. j. iz. jednadžbi · ·
tom
oF(x,·y, ot} ===O Oa.
(105) F(x, y,. ot} =O
parametar ot, pa se dobije· jednadžba f( x, y) = O tražene ovojnice. Izračunamo li iz tih jednadžbi x i y kao funkcije parametra ot:
dobit
ćemo
x
=
y
= y(rt.)
x(rt.}
jednadžbu ovojnice u parametarskom obliku.
Ptimjeri Odredi jednadžbe ovoj nica: l. "Familije kružnica (x-<>.) 2 +y' = R'
Deriviramo li prema (105) zadanu jednadžbu po parametru .._, dobijemo -2(x-a) =O
a odatle je
x-<>.=0
Uvrštenje u zadanu jednadžbu familije kružnica daje tmžcnu jednadžbu ovojnice
ili y =
-L
R
2. Familije pravaca
.x• y=cxx+-z
'207
Deriviramo parcijalno po :x prema (105):
y e
x+IX=0
•
..
a odatle je a:=-x ,.Uvrštenie u zadanu jednadžbu familije daje
ili
x•
y=-2
Jednadžba ovoJnice (parabole).
3. Familije parabola y
= "x-
x' 2c (l
+
:x')
Iz zadane jed.nadžbe vidimo, da sve parabole familije prolaze kroz ishodište koordinatne>;~ sustava i da su osi parabola okomite na os X (vidi sl. 89). Da odredimo geometrijsko značenje parametra a, derivirajmo po x zadanu jednadžbi.:: dy dx
a u
i~hodištu
=a - l '2c+ a' . 2x
O (0, 0):
(;~).=a:=
gradijent tangente na bilo koju parabolu familije u ishodištu!
Da odredimo jednadžbu' ovojnice zadane familije parabola, derivirajmo parcijalno po a: iednadžbu te familije:
x'
y = ax--(1 2c
+ :x')
Dobijemo:
x• 0=x--·2:x 2c Odatle
računamo
a:
e
1-IX=-
X
Uvršten;-, u (a)
da~
tražellu jednadžbu ovojnice: y = c -~ -
2c
(1+'") x'
ili
e ~ y=---
2
:208
2c
(a)
(o, f},
točki
To. je opet parabola, kojoj je vrh na osi Y u
a presjeci s
os\·~
jesu
A (-e, 0) i B(c, 0) (sl. 89)
a
4. Odrezak AB duljine e nekog pravca p pomiče se tako, da točka A ostaje uvijek na osi X, B na osi Y. Odredi ovojnicu te familije pravaca.
točka
Prema slici 90 jednadžba pravca A B glasi y
X
y
-a + -b = ili, ako uvedemo parametar " i uzmemo u obzir, da je tada prema slici
b=c·sin-..
a= e· cos o: dobit
ćemo
+ __Y___
X
e · cos -x
' •. ·~
X
= ll· e
C • SIPI ct
..._
COS' IX
_Y __
=C
(a·)
sin IX
st.
jednadžbu familije zadanih· pravaca. ' Prema (105) derivirajmo tu jednadžbu parci/alno p~:
x sin ex.
y cps ot _O ~·-
COi 2 CX
(bl
Da dobijemo jednadžbu tražene ovojnice u parametarskom obliku, riješimo po .x i y sustav, Ito ga čme jednadžbe (a) i (b). Dobijemo (e)
y = e sin•
ct
a tn je astroida u paramctarskom obliku. '
.
Da dobijemo jednadžbu astroide u
običnom
oblikU, uklonimo parametar
U ru svrhu dig11emo obje jednadžbe (e) na pote.nciju
.,
2 3.
et
iz jednadžbi (e').
..
DobtJemo:
,
x:.=cA· cos!a
+
, '
yl'l=c 3 • sin2 oc· '!
2
'!
x"+y'= e'
(vidi sl. 90).
Odredi ovojnice i nari ši njihove slike: l. familije kružnica
2. familije pravaca
14
x• +(y-et)'=
X COS
ct
+y
et'
T
Sili rt. -
B. Al;lllen: RePetitoril v1Je matematike -
[y =
4 = 0
Dio
[x'
m.
±
x]
+ y' .. -
16]
3. farnihie elipsa s!alnog zbroja
x•
--r ox•
·s
poluosi
y• ---=1 (5- ox)•
Jednadžbe (105) za određivanje ovojnice zadane familije krivulja F(x,y, «) == () postavili smo uz pretpostavku, da krivulje te familije imaju ovojnice. Međutim, ta pretpostavka nije uvijek opravdana. Ima familija krivulja, koje ·nemaju ovojnice. Kao primjer navedimo fa.mi,liju koncentričnih kružnica sa zajednič~im središtem u ishodištu, koordinatnog sustava .!-'
gdje je parametar
(X.
+
y' = «'
(a)
poltunjer kružnica.
Deriviramo li tu jednadžbu parcijalno po a., dobijemo
o=
ili
2:x
et=O pa uvrštenje u (a) daje
Realna rješenja te Jednadžbe )esu x = O i y =_O, a to· su koordinate ishodišta-, Nismo dobili ovojnice, ier je nema, već samo zajedničko središte svih kružnica . familije Pokažimo sada, da
će
jednadžbe (105) zadovoljavati i koordinate singularnih
točaka zadane familije krivulja ili, drugim riječima: jednadžbe (105) daju geo-
metrijska mjesta singularnih točaka zadane familije krivulja F(x, y, oc} =O, naravno, ako te krivulje imaiu singularne točke. Da to pokažemo, pretpostavimo, da zadana familija krivulja F(x, y, a.)= O ima singularne točke, čije je geometrijsko mjesto krivulja k. Budući da točke tc: krivulje leže na krivuljama zadane familije, vrijednosti koordinata ~ i y krivulje k moraju zadovoljavati za neke vrijednosti parametra a. jednadžbu F(x, y, a.) = O zadane familije. Iz toga slijedi, da su koordinate x i y točaka krivulje k neke posve' odredene funkcije parametra oc, t. j. · x
=
y
x(a.)
= y(a.)
Uvršt~nje u F(x, y, a.) =O da~ F[x(oc), y(a.), «) = O
Derivirajmo F. po a. po pravilu za deriviran je složenih funkcija: dF
dx
aF
rx·Ja.+oy 210
dy
aF
-+-=0 da. OGl
(a)
Kako je prema (103) u singularnoj
točki krivulje
::=o i.:;:=
O, u jednadžbi'
(a) ostaje
a to je prv'l jednadžba sustava (105). Prema tome iste jednadžbe (105),
pomoću
kojih smo
određivali
ovojnice,
oF(x, y, a.) = O oa. F(x, y, a.) =O
daju također geometrijsko mjesto singularnih točaka familije krivulja F(x,y,a.) =O" Iz navedenog slijedi, da jednadžbe ( 105) odreduju ·ovojnicu, ako ona postoji. 1li geometrijsko mjesto singularnih točaka krivulje, ako krivulje familije imaju singularne točke, ili ne određuju ni jedno ni drugo, ako zadana familija krivulja nema ovojnice, a krivulje familije nemaju singularnih točaka. Na pr. jednadžbe (l 05) daju za familiju polu ku bnih parabola x " - f v - r:J.)' = O
geometrijsko mjesto šiljaka (vidi pnmJer 2. na str. 205) i to os Y, jer je +2(y-a.)=0 lli
y-r:J.
y
=o
a uvrštenje u jednadžbu familije
da~
x'= O ili
X•
= 0 ...... OS Y
(vidi sl. 91). Odredi za vježbu geometnj,ko m)esto singularnih točaka familije krivulja .v' - ( x - :x)' e~ o. (šiljci prve vrste, y = 0).
Sl. 91
211
§ 5. VISESTRUKI
ODREĐENI INTEGRALP I NJIHOVA PRIMJENA t. DvostrU:ki integrali
a) Pojam, geometrijsko
značenje
i
računanje
Definirajući obični određeni integral, istakli smo u prvom redu njegovo geo- · metrijsko značenje, pa smo rekli, da taj integral predočuje geometrijski površinu S omeđenu lukom krivulje y = f(x), odreskom osi X od. x =a do x = 8 i ordi-
natama krivulje povučenim u tim krajnim točltama intervala: S= {f{x)dx
• (Vidi sl. 92 i Dio IL §
z
~-
~.z·f(x,y)
p
y
v
St. 9~
St. 91'
Slično tome predočuje geometrijski dvostruki integral funkcije r = f(x; y) obujam V tijela, koje je omeđeno zadanom ploho~ S jednadžbe i =f(x, y), ortogonalnorn projekcijom cr te plohe na ravninu XY i valjkastom plohom okomitom na ravnini XY, kojom se kontura k zadane plohe S projicira na ravninu XY (vidi sl. 9~ Dok su granice integracije jednostrukog određenog integr!lla linearne (od x =a do K= b), kod dvostrukog integrala područje integracije je dvodimenzio~ nalno - dio cr ravnine XY, a omeđeno je krivuljom k' (vidi sl. 93). · Prema tome pi.šemo:
Volumen V=
JJf(x, y)dx dy
(106)
cr
t. j. volumen V tijela ispod plohe· S, koja ima jednadžbtl z= f(x, y), jednak je dvostrukom integralu funkcije z = f( x, y) uzetom po dvodimen?:ionalnom području cr ravnine X,Y. Nastaje pitanje, kako ćemo izračunati tai .dvostruki integral, t. j, kako ćemo odrediti obujam V toga tijela? ' . ' Opet ćemo posrupati kao u slučaju jednostrukog integrala: računajući povr~inu S ispod luka krivulje y = f(x) (vidi-sl. 92), uzeli smo neki x po volji, njemu smo dali beskonačno mali prirast dx pa nacrtavši ordinate krivulje, dobili smo element dS= f(x)dx tražene površine S. Integrirajući od x =a do x =b, dobili smo traženu površinu S.
212
Kako je u našem sadašnjem slučaju područje integracije dvodimenzionalno, ćemp po volji ne samo x, već i y, pa ćemo njima dati priraste dx i dy~. koje ćemo smatrati, da su beskonačno mali. Zamislimo li sada, da tim točkama prolaze ravnine, koje su paralelne s ravninama YZ i XZ, isjeći će te ravnine iz tjela •. čiji volumen tražimo, jedan prizmatički stupić, kojemu je površina osnovke uzet
dcr =dx· dy
Taj stupić predočuje element zadanog tijela, a kako smo uzeli da su dx i dy beskonačno male veličine, možemo ga smatrati da je prizma, kojoj je visina aplikata j( x, y) zadane plohe S u točki T(x" y), pa volumen dV toga elementa možemo lako izračunati kao umnožak površine baze i visine: d V= f(x, y) · dcr = f(x, y) · dx dy Sl. 94
(vidi sl. 94).
Sada ćemo sumirati te stupiće, da dobijemo isprva volumen sloja debljine dx zadanog tijellt, a zatim, sumirajući slojeve, i traženi volumen čitava tijela. Kako je područje integracije cr dvodimenzionalno, moramo to sumiranje provesti u dva smjera: prvo u smjeru osi Y, a zatim u smjeru osi X, ili obratno: prvo u smjeru- osi X, a zatim u smjeru osi Y. Uzet ćemCl·najprije prvi način. U tu svrhu pretpostavimo, da je prije po volji u:ieti x neka konstanta x =k i izra~unajmo volumen sloja tijela debljine dx (vidi sl. 94). Da odredimo volumen toga sloja, moramo integrirati po y, idući od točke E stražnjeg dijela krivulje k', koja omeđuje područje o:, do točke F njena prednjeg dijela. Zato treba znati jednadžbu krivulje k', za koju pretpostavljamo, da pravci paralelni s osi Y sijeku tu krivulju najviše u dvjema točkama. Neka je y = y(x) ta jednadžba. Povučemo tangente, koje su paralelne s osi Y n~ tu medašnu krivulju k'~ Te tangente sijeku os X u točkama x = a i x =b, a diraju krivulju k' u točkama A i B Ta dirališta A i B dijele međašnu krivulju k', kojoj je jednadžba y = y(x), u dva dijela: stražnji AEB i prednji APB. Neka jey,(x) jednadžba dijela AEB, a y.(x) jednadžba dijela AFB. Traženi volumen sloja dobijemo sumirajući stupiće i to idući od E do F, t. j. integrirajući po y od y,(x) do y,(x): y,(x)
volumen sloja debljine dx:
Jj(x, y )dy y,(xJ
Sada kad smo volumen sloja izratunali, sumirat ćemo slojeve idući u smjeru osi X od dirališta A do dirališta B, t. j. integrirat ćemo po X izraz dobiven za volumen sloja i to, kako. se jasno vidi iz slike 94, od x = a do x = b, P.a tako dobijemo traženi volumen tijela V: l
213
b
V=
(106a)
=
y.fx)
Cf
....
y,(Jt)
JJf(x, y)dxdy J dx J/(?C, y)dy
. Kako smo već spomenuli, do istog rezultata dolazimo, ako sloj traženog volumena uzmemo u smjeru osi X i izraćunavši volumen toga sloja debljine dy, ~urni ramo slojeve idući po osi Y od y = e do y = d (vidi sl. 94). U tom slučaju integriramo najprije po x smatrajući da je y neka konstanta i idući od x,(y) do x.(y), gdje su x,(y) i x.(y) jednadžbe lijevog i desnog dijela međašne krivulje k', a zati.Ir integriramo po y idući od y = e do y = d. Na taj način dobijemo: 1
V=
d
x.(y)
JJ f(x, y)dxdy = J 4y Jf(x,y)dx
(lO~b)
'
Xt(JI)
Cf l
slučaju
pretpostavljamo, da pravci paralelni -s osi X sijeku konturu k' podrućja:~integracije rr najviše. u dvije točke. · U tom
Kako se vidi, računanje dvostrukog integrala svodi se na računanje dyaju jednostrukih određenih integrala. Iz toga slijedi, da sva svojstva jednostrukog odredenog integrala (vidi Dio II. § 6) možemo prenijeti na dvostruki integral: l) konstanta, koja množi podintegralnu funkciju, stavi se uvijek ispred znaka dvostrukog integrala; 2) dvostruki integral konačnog zbroja funkcija jednak je zbroju 'dvostrukih integrala tih funkcija. · 3) Rezultat dvostrukog integriranja daje algebarsku sumu volumena, jer volumen tijela, koji leži ispod ravnine XY, u_lazi u rezultat integriranja s predznakom minus. Prema tome, hoćemo li da dobijemo pravi volumen tijela, odnosno apsolutnu vrijednost dvostrukog integrala funkcije z = /( x, y), koja mijenja predznak u području integracije cr, tre~a posebno iuačunati dvostruki integral, koji daje volumen onog dijela tijela, koji se nalazi iznad ravnine XY, a posebno integral za ()naj 'dio volumena tijela, koji leži•ispod ravnine XY. Zbroj apsolutnih vrijednosti tih integrala dat će traženi pravi volumen tijela. Općenito je dakle : V= J
J!(x,y)dx dy
y
Cf
4) Područje integracije r:; možemo razdijeliti u konačan broj dijelova 1!1, a,, ... , t!n, pa dvostruki integral računati u obliku
JJf(x, y) dx dy =JJ
f(x,y)dxdy
+
o,
+J/f(x,y) dxdy + .... +JJt(x,y)dxdy
/:)n
~· ---to.-----------------x Sl. 95
To svojstvo dvostrukog integrala ima veliko praktičko značenje u slučaju, kada pravci paralelni s koordin~n\.m. osima X i Y sijeku krivulju k', koja ome,
214
\
1duje područje integratije -~. više nego u dvije točke. U tom slučaju treba područje .integracije cr razdijeliti u dijelove tako, da ti pravci sijeku konturu svakog pojtdinog dijela područja naivi~ u dvije točke .. Na slici 95 područje integracije o podijeljeno je na taj način u tri dijela cr,, cr, i
o,.
Pri
računanju
dvostrukih integrala moramo držati na pameti:
l) Računajući volumen sloja zadanog tijela, t. j. drugog integrala u formuli (106a), smatramo da je x konstanta, pa granice integracije y,(x) i y,(x) uvrštavamo samo u y, dok pri upotrebi formule (106b) smatramo da je y konstanta, pa granice integracije x,(y) i x,(y) uvršta vamo samo u. x. Nakon uvrštenja granica pretvara se podintegralna funkcija f(x, y )-u funkciju od samo~a x, odnosno od samoga y, pa ~~ iza toga lako računa prvi integral.. 2) Da su granice prvog integrala uvijek konstantne, dok su granice drugog iritegrala obično funkcije od x, odnos_no od y. · 3) Da težina računanja dvostrukih integrala leži za svakbga tko zna izračunati jednostruke integrale jedino u određivanju granic;~ integracije, pa odretih granica moramo posvetiti osobitu pažnju pri rješavanju bilo kojeg ' zadatka pomoću dvostrukih integrala. obične đivanju
4) Da pri izboru redoslijeda integriranja, t. j. formule (10.6a), odnosnl) formule • (l06b), treba uzeti u obzir funkciju, koja se dobije nakon prvog integriranja, a takoder oblik konture k' područja integracije. Uvijek ćemo izabrati onaj redo. slijed integriranja, odnosno onu od formula (106), koja nakon prvog integriranja i uvrštenja granica daje funkciju, koju možerrio lakše ponovno integrirati. ·u drugu ruku podesnim izborom redoslijeda integriranja možemo kadšto ·dva dvostruka integrala svesti na jedan. Navedeno ilustrirat čemo s više primjera, ali prije moramo u(:initi još jednu važnu primjedbu. Slično, kako smo u Dijelu Il. Repetitorija najprije izveli geometrijsko znaC::enje običnog odredenog integrala, a tek zatim naveli mnogobrojne primjene tog integrata, tako smo i sada dali samo geome•rijsko značenje dvostrukog integrala smatrajući ga kao volumen tijela. Kasnije ćemo vidjeti [vidi 5. ovog §] mnogobrojnu. primjenu dvostrukih iinegrala: pomoću tih integrala rješavaju se raznovrsni problemi, koji traže integriranje. funkcije' dviju neza\'isnih promjenliivih po nekom području ko0rdinatne ravnine ili zadane plohe. l:_rtmjcn
l. Odred t volumen tijela
omeđenog
plohom: y
'a
.,.b-'.7=
X>
0
y:;;,O
z>O Prva jednadžba predočuje, lal.ko znamo, jedl')adžbu ravnine zadane u •egmentnom ohliku, dok ostale tri jednadžbe odreduju prvi oktant pravokutnog koordinatnog sustava . . Traži se, dakle, volumen piramide, prikazan na sl. 961 odnosno volfimen tijela, koie )e omedeno zadanom ravninom i trima koordinatnim. ravninama .. Svaki srednjoškolac lako će nam izračunati taj volumen: I
ah
abc
v_=3·2·c=6 215
Ipak će:rruJ rje~iti ta) zadatak pomoeu dvostrukog integrala, da još jednom uočimo st~tu~ tog iritegrala. Kako vidimo iz slike 96, u zadanom je primjeru područje integracije' pravokutni trokut .-:tOB s katetama a i b, pa prikazavši jedm.džbu- zadane ravnine u eksplicitnom obliku z(x,y) =e
e
e
{•-_!__L) ab
piiemo ,Prema (106), postavivli kon,tantu e ispred znaka dvos~kog integ_rjlla, da je volumen
V=c
JJ(•-: -~}dl;dy dA OB
Sada prema (106a) rastavimo taj dvostruki dva jednostruka:
integral_~~_
,na određiv~e granica mtegracije . . Najprije odredimo granice d~gog integrala, koji, kako znamo, daje volumen sloja debljinedx, a dobije se integracijom po y. uru svrhu uzmemo neki konstantni x, njemu dodamo prirast dx i konstruiramo sloj zadanog tijela· povukavši ra'lnine paralelne s ravninom YZ (vidi sl. 96). Iz slike jasno vidimo, da je donja granica drugog integrala y = O, jer polazimo od osi X idući , u smjeru osi Y, dok je gornja granica krajnja točka· D ordinate y pravca AB: Potrebna nani .je• dakle jednadžba pravca AB, da izrazimo s x tu ordinatu y. Taj pravac siječe na osima X i Y segmente a i b, pa n)egova jednadžba glasi· •
pređimo
~+L=
... a
b
Odati<
To Je gornJa gramca drugog tntegrala, pa tmamo
Sada surniramo slojeve tijela, t. j. integriramo po x. Iz slike se jasno vidi, da se kod toga mijenja od O do a.
Je,
Imamo dakle
Pre!azimo na integrir~nje. Uvijek se najprjje računa d rugi integral Kako je pri računanju tog intcgru!a x konstanta, pišerr.o ga u obliku
216
i integriramo član po član postavivši konstante ispred znaka integrala, a prvi integral_ kod toga uvijek prepisujemo:
pa je
Sada uvrštavamo gtanice integracije, ali samo u y, jer JC x konstanta:
Odatle
,·
a
bc J(I--;-x)'.dx_ V=2 o Dobili smo
obični
integral funkcije od x. Integriramo: d
bcj{ 1 - 2xx') - + - dx 2 a a•
V=-
o
Odatle V = bc
.
2
lx -
2_ . ~ + _!_ . ~ a
2
a•
3
l
=
~
k 2
(a -
~ + ~) ll 311 1
-
Konačno
V=~ 6
Riješi za vježbu isti zadatak po formuli (106b), t. j. uzcv§i sloj volumena u smjeru osi X. i nariši pripadnu sliku. Integral će sada glasiti
V= e
JJ (l-~-~} ~AOB
· dx dy =e
a( t-f)
.
j i
dy
J(l-}-~
dx
Q
Naravno treba dobiti isti rezultat.
tl T
2. Izraa.tnaf obujam kugle polumjera R .(sl. 97). Budufi da je. kugla simetriQul o!Wrom aa sve tri '~rdinatne ravnine, računat ćemo volumen oktanta ku.., t. J.• g' v a .a..t" • žL'- • • • Ćerno prvo .,.e, -• VJe oan]a mtcgnrat
ll
1 po x, a zatim po y [formula (106b)]:
.Napisavli ietln&džbu kugline plohe (sfere) 11 ebplicitpam obliku
z(x,y) računamo
=
+ VR•-;-x•-y•
prema (106b) volumen oktanta kutle.
~.=J JVR•-x•-y• 'dxdy
y
=
a
Sl. 97 ·
=J dy JVR'-x'-y'dx
Uočivši, da je područje integracije kvadrant_ kruga polwnjera R, prelazimo na određivanje granica integracije. U tu svrhu uzmemo neki konstantni y (y = k) i narišimo sloj kugle debljine dy. Iz sli~e 97 vidimo, da su granice drugog integrala x .= O i x = R• y•, gdje je x = R 1 y• apscisa ktužnice k', koja omeđuje područje integracije a. Sumirajući slojeve, idemo 11zdu.l osi Y i to, kako se vidi 'iz slike, od y = O do y = R. To su granice prvog integrala. Imamo dak)e:
V
R
VR'-y'
-~=J dy
J VR•-x•-y• dx
V
..
(
Budući da račun•mje drugog integrala traži više vremena i mjesta, riješimo· &a posebne kao needredeni .integral.
I=
JVR•-x•-y•
dx
Uzevši u obzir· da je y konstantan, stavimo 'R'-y'=k' odnosno
k~
VR' ..:._ y'
(b)
pa dobijemo:
To je poznati nam predtip C (vidi Dio II. str. 85, zadatak 2.) Dobijemo: k' x x,~ I= -irre sin-+- vk'- x• 2
k
2
Hi uzevši u obzir (b)
R' -y• . X X l= - -arcszn 1 ~-L-VR•-y•-X'I 2 vR' -y• ' 2 . a uvrštenje u (a) daje
218
~:_:_~:arc sin ;j;':;::::::"'=-;;: + xl 1/R• 2
VR' - y '
VR'-;p' Y.' -
x•
,,
I0
Uvrštavamo grar.icc it.tegracije i to samo u x, jer• je y konstanta. Dobijemo:
V Jdy [R' y' arc sin l+ VR' -2 s= - --2 R
-----y'
VR•-y• -R' +yi]
o Uvrštenje donje granice daje O, i er je arc sin O = O. Uzevši u obztr, da je arc sin l
-i•
-dobijemo: R
..!:::
=
feR• ~fl '
.2:...
8
Oda
~~
y') dy
R
; l R'y-Y; l= -i-( R•- ~·) = :. ! R' = ·= R'
ili V=
~R•rr: J
Riješi isti zadatak još jednom po formuli (106a), t. j. uzevši sloj kugle u smjeru osi Y, i nanši pripadnu sliku. Integral će glasiti VR"-x'
R
J J V~R:-:,--x"'•
~ ~
dx
o
_-:-.-y-:1
dy
o
Iz navedenih primjera v_eć vidimo, da za određivanje granica dvostrukih inte~ grala,_a to je gotovo jedina teškoća pri"njihovom rješavanju, ne igra obično ~loge oblik plohe z = f( x, y), koja omeđuje zadano' tijelo. Iz toga se raZlqga. ta -ploha obično ne y crta, što praktički i nije uvijek1moguće, već se · crta samo područje integracije. Navedimo nekoliko primjera: l. Odredi obujam tijela, koje je
omeđeno
s
z= xy x=2
;
y=l
; y=7
z=O
X=
10
o
x
dx
Sl. 98
To znači, da se. traži obujam tijela, koje je gore omeđeno sedlastom plohom z = xy, đo\je ravninom XY (z= O), a sa strana ravninama x = 2 i x =)O, koje su paralelne s ravninom YZ, i ravninama y = l i y = 7, koje su paralel~e • ravninom XZ. C_rtamo samo područje integracije rr, koje je pravokutnik sa stranicama paralelnim s osima .X i Y (sl. 98), i uzev!i neki x po
219
volji Fi§emo projekciju sloja debljine dx. Iz slike se jasno vidi, da će pri računanju volumena sloja, t. j. pri integriranju po y, biti granice integracije l i 7, a pri sumiranju sldjeva, t. j. integriranju po x, granice su 2 i 10. · Imamo dakle prema (106a): 10
7
V.= Jj xydxdy =J xdx Jydy a z 1 Kako je x konstanta, mogli smo· ga staviti pri računanju drugog integrala ispred z~a tog, integrala, jer u na§em slučaju x nile vezan zbrajanjem ili oduzimanjem s y. Računamo: JO
7
V= Jxdx
JO
ly; l= TJ x dx
2
1
•
lO
(49-
l)= 241 x; l=
12(100-4) = 12.% = 1152
~
V= H62
Jasno je, da bismo mogli istodobnf>
v
=lx; r:
računati
oba integrala, jer u drugi integral ne ulazi y:
7
l
;y;
2
1= {
(100-4)(49-1).= 12.96 = 11-52
l
Kako je područje integracije tJ pravokutnik sa·stranicarna !5aralelnim.s osima X i Y, imali. smo najjednostavniji slučaj dvostrukog integrala, jer u tom slučaju irna i drugi integral konstantne granice. Riješi isti primjer 'po formuli (106b) uz sliku područja intejP11ciie i projekcije, sloja. 2. Izračunaj v~lumen tijela omeđena s
z = x' x=2
+ y' -
2x- 2y + ;4
x=O
.y = 2
y
=o
z=đ
Napisavši jednadžbu zadane plohe u obliku z-2 = (x-1)' +(y-1)1 vidimo, da je to tijelo omeđeno odozgo plohom rotacionogparaboloida s vrhom u toČki V(l, l, 2).. (vidi Dio ll. § 7, 7), ravninama x = 2 i y = 2/koje su paralelne s koordinatnim ravninama YZ. odnosno XY, i trima koordinatnim' ravninama. Slika 99a prikazuje oblik· tog tijela. b te slike vidimo, da je područje integracije kvadrat stranice 2.. 1 1 Ri§emo posebno to područje (sl. 99b), pa uzevši projekciju sloja tijela, na pr. u smjeru osi X, računamo prema (106b):
V =
Jj
+ y' -
(x•
2x- 2y
"
z
=
220
2
J J d;
o
+ 4) dx dy = "
(x•
o
+y1-
2x - 2y
+ 4) dx
z y 4
o
2 . l(
a
y
Sl. 99
Vidimo, da opet imamo konačne granice. integracije i u drugom integralu. lntegl'iramo pam4 teći, da je pri računanJU drugog integrale y = konstanta:-,.
+y' x -
2y x +
x' -
4x
,.= •
,z
=
f(-f+2y'-4-4y+8)dy=
• l
=J (2y'-
4y
•
ciy
= z
+
2~ YI=
=
10~
V=
JO~ 3
=l ~y'- 2y' =~-8 +~ 3
lO) +T
3
•
J
3. Izrač~aj volumen tijela omeđena plohama
z= 4-x'-y' x=+l; x = i - 1 ;
y=+l
;.y=-l;
z=O
Zadano tijelo predočuje uspravan paralelopiped, kojemu je osnovka kvadvrat stranice 2 u ravnini XY. Taj paralelopiped presječen je odozgo paraboloidom, nastalom rotacijom parabole x'~4-z ·oko osi Z (sl. lOOa). '
221
'i +l
-
o
..
ll
1
,A5 ·1
y
a,
b Sl.
NarisavAi
podn.tčie
100
integracije a (sl. IOOb) V=
JJ
(4-
računamo
x•- y
0
(l~
na pr; prema
dx dy =
)
• +l
+l
+l
~ Jdx J(4- x' -
y') dy =
-1
J
~
dx /4y - _x' v :_
-1
~
+l
l= -1
+l
J(
x2
4 -
-
-l
+
+ 4 -
x'
+)dx -
+
+l
122 2 -x--x' 1 3
3
l =40l
3
-J·
V='l3_!_ 3 4. Odredi obujam tijela omc.de!IG s
Sl. 101 X-=
Y'
; y
=r
;
Z
=
t
Riješivii zajedno jednadžbe x = y' i y = x' i odredivli na taj način sjecišta 0(0,0) i A(l,J), tih krivuljll, narBimo područje integracije a i projekciju sloja traženog volumena (sl. 1-01), pa računamo prema .( l-06b): ·
V=
JJ
(12
a
.
+ y-
. '
222
'fi
l
x") dx dy
=J J
(12
dy
o
y1
+ y-
x 1) dx=
l
yY
l
=
Jdy j12x + yx -
;
o
=·
y•,
J
=
!<12 o
yy+ y yy-- _.!,_ v.Yš- J2y
2
~
-
y3
+ ..Ly')dy = ]
l l
.,
2 ,r-.; 2 ,r-.; y• l s Ir> p'+ 5 v_Y'-rrvY'-4y•- 4 + :rrY' ·
=
o
S69 140
. 9 V=4J40 Rijdi isti primjer po formuli (106a).
U dosada navedenim primjerima bilo je sasvim svejedno, da li prvo integnramo .po y, a zatim po x, ili prvo po x, a zatim po y, t. j. rabimo li formulu (.I06a) ili (106b). U primjeru, koji slijedi, moramo se svakako odlučiti za drugi redoslijed integriranja, jer prvi način vodi do težih ointegrala. Primjer
bratunai volumen tijela, koje je
omeđeno
s
x+2y-z=O y1
=X+
X=·
4
5
"
Zadano tijelo omeđeno je ravninom x + 2y- z = O, koja prolazi ishodištem O, val)kastom· JJlohom okomitom ua ravninu XY, koja siječe ravninu XY u paraboli y• = x + 4, i ravninom x = 5, koja je paralelna s ravninom· YZ. Ri!emo naravno samo područje integracije cr. Usporedivši jednadžbu zadane parabole s općom jednadžbom parabole, kojoj je os para-\ kina s osi X, a koordinate vrha su (m, n) J
y ( y - n)' = 2p(x ·- m)
opažamo, da zadana parabola ima vrh u
točki
(-4, 0), pa uzevši u obzir, da parabola ima za x = O y = 2, a za x = 5 y = ± 3, rišemo područje integracije cr (sl. !02).
±
Da smo prvo integrirali po y, a zatim po x, t. j. da smo uzeli sloj ·traženog volumena u ~~mjeru osi Y, imao bi drugi integral granice:
y=-vx--+4
y=+v;-+4
Sl. !02
pa bi-smo imah integrir<:ti icacionalnu funkciju pri računanjuprvog integrala. Stoga odabiremo. drugi redoslijed integriranja i uzevši neki y = konstanta, rišemo projekciju ·sloja paralelnu s. osi X (sl. 102). Jednadžba zadane parabole u inHTznom obliku glasi': v=y'-4
223.
pa, kairo se vidi iz slike, granice drugog integrala su od
l
X
=y'-4
"=
do
5
a te su racionalne. Sumirajući
,slike.
slojeve idemo u smjeru osi Y i to od y = -
3 doy =
Imamo dakle prema (106b), uzmi u obzir da jef(x,y) ,:; :: =
JJ
V =
+J
+
(i
2y) dx dy, =
Ile to yidi ,IZ
x·+ 2y:
5
J dy J (x + 1y) dx -J
. a
+J, kake)
yL-..4
Integrirajmo, pamteći da je pri računanju drugog integrala y = konstanta. +3
V=
+J
S'
Jdylx; + 2y: "'""
Jdy {+ .
y'-4 ..
-.3
=Je:+
25 +.2y ,
s- [y(y'- 4) + 1
-3
+J
+ 2y(y '-4) ]} 1
IOy- yY' + 4y'-8-,2y' + 8y)dy
=
-J
~
+J
J(- ~·
y• -
2y~ +
4y2
+
ISy
+ ~ ) dy
-3
= -
243 tO
~ + 2
36
+ 81 + ~ 2
243 10
v=
50,4
l
l
+J
v'
y• 10
-~--~+
+~ + 2
2
4 · . 9 TY' + 9v' . +-y 2
=
-J
36 -
27
+ 2
81
= 50,4
Pokažimo sada na primjeru,· koji slijedi, da pri izboru redoslijeda integri:ranja moramo uzeti u obzir i oblik konture k' područja integracije. y
Primjer lzračunai
ff
.l;
(3-
J
4- 4Y
l
dx dy
o
ako je Jfodručjc integracije o zadano slikom l OJ. Uzmemo . li sloj traženog volumena u smjeru osi Y, t. j. primijenimo li formulu (106a), imat ćemo računati d va dvostruka integrala: po pravokutniku OACD i po tro"Kutu Sl. 103 ABC. Da sveđerno zadatak na računanje jednog dvostrukog integrala, uzet ćemo sloj u smjeru osi X, t. ·j. radit ćemo po formuli (106b). l Najprije napišimo jednadžbu pravca BC, kao pravca koji proiazi točkom B(IO, 0), a ima .gradijent a= tga. = tg(180-a.') ':"' -tga.'
224
=-~=-+(vidi
sl. '103).
Prema y - y 1 = a(x- x 1) imamo l 'Y = --zCx-10)
ili jednadžbe pravca BC
j )j
x=-2y+IO Očito
točke
je, da jednadžbu pravca BC možemo takoder napisati kao jednadžbu pravca kroz B( lO, O) i C(4, 3).
Računajući volumen sloja integrirat ćemo po x idući od osi Y (x = O) do ·pravca BC(x = -2y +'JO), a sumirajući slojeve, t. j. integrirajući po y, ići ćemo od y = O doy= 3, kako se to jasno vidi iz slike l 03 . .Računamo:
3
JJ • a
l l(~ - '!
X J l3- ---y)dx dy = 4 4
-2y+IO
J f dy
o
.
o
X 3 (3----y)dx= 4 4
J
dy
=
y }
X - -}- .
3
J[6(l - i) (
-y
=
+
o
3
- ( -y
3
.
+s) ]}dy =+J[ (-y +s }(12-Jy +y-s)]dy=-} J[ (-y + o
•
5)(1 -2y)) dy
+
o
3
=T [(2y'- 17y + as)
dy
o
=+l i
l ( 18- -+ 153 l 105 } =-(36-153 2 2 4 '
~-
3
y•-
.
+
~ y' + 35 Y-1·= u
l 210) =93 - = 234 _4_
Za vježbu i da uočiš razliku u množini računskog rada, riješi taj dvostruki integral nanovo :po tormuli (l 06a). Vidi takoder primjer 1. naveden dalje u točki 5.a) ovog paragrafa. Izračunaj ~jelesa omeđena
volumen i nariši slike zadanih tjelesa, a posebno i s x=l
l.
IV= 8 =volumen uspravne zadanom ravninom].
x=-l
četverostrane
y=2
područja
integracije, ako sa
y=-2;
z= O.
prizme, kojoj je osnovka pravokutnik, pre-
!l;ječene
2.
.!5
B.
Z=
S
-X=
2
.A.peell:
IC=
JO
y""
l .; :JI= 7
Bepetltorlj vile matematike -
Dio III.
.i=O
[V= 240]
225
3.
z= x"+ y• y=x
4.
x +y
;
x=6
+ z- 3 =
y•= 4 - 2x
; z=O
; y=O
[V.= 432]
O
z=O
; x = O
Primjedba Računanje volumena zadanog tijela. vršit ćemo pomoću dvostrukog integrala sarno u tom slučaju, ako se taj volumen ne da izračunati jednostrukim integralom, jer je',,mnogo jednostavnije izračunati jednostruki nego dvostruki integral. Tako ćemoobujarn rotacionog tijela račun.ati uvijek prerna poznatoj nam formuli (91) iz II. dijela Repetitorija: b
1tf [f(x)
v 7'
r
dx
a
Isto tako ćemo računati.pomoću jednostrukog integrala volurnen tijela, čiju površinu S popreč'nog presjeka rnožemo prikazati kao funkciju od x, odnosno y i to prerna forrnuli (89) iz II. dijela Repetitorija:· b
z
V=
JS(x)dx Q
'U torn:dijelu na str. 20B izračunat je na taj· način obujam troosnog elipsoida. Izračuna; ga sada pornoću dvostrukog integrala, da uočiš. golernu, razlik1,1 u rnnožini računskog rada u jednom 1 drugom slučaju. Navedimo još jedan sličan primjer. Primier'
~~-------)(
Odredi volumen eliptičkog paraboloida• x•
9 +.y• =
. 2z
izmeau ravnina z= O i z= S. Slika l 04 prikazuje tijelo, čijr volumc;n .. trahmo. . Jasno je) da 'i taj volumen može!IlO izračunati pomoču dvostrultog integrala, na·pr. · oeluzev~ od obujma eliptičkog va ljka s osnovkom B i visinom S volumen tijela, koje je omeđeno tim valjkom i zadanim eliptičkim .paraboloidom, ili, jednostaVnije, ·prenijevši ravninu XY paralelnim pomakom uzduž osi Z za 5 prema gore. ' M.,ogo iednostavtiije. riješit ćemo taj zadatak po formuli (89). U tu svrt.u presijeći .ćernQ -:i::·t;::::i puraboloid nekom mvninom z= z0 paralelnom s ravninom XY. Uvrštc;nie. ?i = "'•' u jednadžbu paiabolbida daje Sl. 104
x" 9
+ Y1 -
2zol·:2zo
~+L= l d.:: • 2z 0
0
naženi presjek ili točnije njegovu sukladn!J·proi~iju ea ra'llniriu~XY.
226
Kako vidimo, presjek je elipsa s poluosima .a- ~i b=
V2z.,
l
pa prema po7,..,~toj
'formuli za površinu c;lipse S = ah rr imamo:
S= VlSzo • V2zo · rr ili uredivši i uzevši z 0 = z dobijemo S(z) = 6 rr z
Primjena formule (89) daje neposredno traženi volumen: 5
5
V= 6rr J.zdz =
6rr1:;.1 =
o
3 n:·
2~
=
75 ":
o
v=
75
7t
Ako je područje integracije a krug ili eli ps;~, vrši se radi jednostavnijeg integn ranja prijelaz na nove promjenljive [vidi dalje točku 3. ovog paragrafa]. b) Srednja vrijednost dvostrukog integrala Govoreći o srednjoj vrijednosti jednostrukog određenog integrala (vidi Dio II. određivanje ~e
§ 6, 2), rekli smo, da se .
srednje vrijednosti svodi na pretvaranje b
Jf(x)dx,
površine S omeđene krivuljom f(x), t. j. S=
u pravokutnik, kojemu
a
je visina Yo ta srednja .vrijednost· integrala, a osnovka duljina imervala integracije (b-a}, t. j. b
J f(x)dx a
Y. Posve
slično·
b-a
definiramo srednju vrijednost dvostrukog integrala. Ulogu povr-
!ine S igra sada ,volumen V=
JJ f(x,·y)dxdy, a ulogu Yo tl
t. j. aplikata zadane plohe z =f(x, y) u nekoj
&srednjoj~ točki
Drugim riječima, pretvaramo zadano tijelo volumena V
igra z. = f(t:,,Y)), .
(c;,Y))
·područja
a.
=J J f(x, y)dxdy u
valjak istog volumena V, kojemu je baza područje integracije "cr, a visina sredni vrijednost dvostrukog integtala z. =J (e;, 7J): _ V= J J!(x, y)dxdy =a ·z.= a ·f(c,, Y)) <1
Odatle'
J Jf(x,
:Zo
=
y)dx dy
J(r,, "']) =_a_____
(107)
cr
Srednja vrijednost dv<>strukog integrcl:: je omjer vri"jednosti tog integrala i površine područja intcgr:.;: •. ·, ..
227
Ta srednja vrijednost određenog integrala uzima se kao srednja vrijednost podintegralne funkcije f(x, y) u području ·a. Primjer Odredi srednju vrijednost funkcije ::
=
lx
+. y
u trokutu omeđenom koordinatnim ()fima i pravcan x +Y = 3. Napisav§i područje integracije o (sl. lO~ i uzevli 3 3
~
.u obzir da je o=
=
~, računamo p~;ema
(107)
i (106a):
JJ(lx + y)dx dy .to= ..:."--'A9-:---
2 3
=
Sl. lOS
. =
~
3
3-x
J
dx !2xy
+ y;
l !J
dx [ 2x (3 -
=
o
o
+3-
x)] dx =
+
-
f
(3 -
x) 1
=
]
3
x) (4x
o
točku
x)
=
o
3
3
~J ((3.-
Vidi dalje
%J'7" J(lx + y) dy o
o
. =
3-lC
+Jo
(-x•
+ lx + 3)dx
-
3. ovog §-a.
Z. Trostruki integrali
Pokažimo, da površinu ravna lika možemo također izračunati pomoću dvostrukog integrala. Odredimo na taj način na pr. površinu S lika, koji je omeđen prvim lukom · sinusoide i osi X (sl. 106). Uzmemo za x i y ,vrijednosti po volji;' kojim dademo priraste dx i dy. Tada je prema sij,ci:
površina elementa lika dS= dx . dy. Da dobijemo površinu S čitava lika, mora--~t/S:i::i.=~~~==~~~~·lt mo integrirati u smjer osi X i osi Y, t. j. izračunati dvostruki integral Sl. 106
228
S=
JJ dxdy s
pri čemu je područje integracije .a tražena površina S lika. Prostorno motemo na§ problem shvatiti tako, da računamo vclumen cilindričkog tijela, kojemu je osnovu površina S zadanog ra.vnog lika, a :visina l, t. j. V= S= Dalje postupamo prema formuli (106a) ili {106b): .,
S=
Dobili smo S =
sinx
s
"'l
Jo dx Jo dy ==Jo dx ly lo=Jw sinxdx.
obični
1-
w
sanx
JJl ·dx dy.
jednostruki integral·
..
COS X
lo
= -COS
1r
+ COS 0
=
)
+J=2
.
•Slično tome možemo volumen ispod zadane plohe z = j( x, y) izračunati i trost-rukog integrala. Uzevši x, yi z po volji, davši im priraste dx, dy i dz i povukavši ravnine paralelne s koordinatnim ravninama, dobijemo volumen dV elementa tijela, pri čemu je, kako se to jasno vidi iz slike 107, pomoću
dV = dx . dy . dz
(108)
:r.>a dobijemo volumen čitava tijela, moramo integrirati u smjeru osiju X, Y i Z, t. j. trostruko integrirati, pa je
v~
JJJdxdydz v
pri čemu integriramo po volumenu V tijela, cije je dakle trodimenzionalno. ·
čiji
obujam tražimo.
Područje
integra-
229
Dalje postupamo na slični način, kao pri računanju dvostrukog integrala, t. j. rastavimo trostruki integral u tri jednostruka: ·
i prelazimo na određivanje granica integriranja. Pri računanju trećeg integrala smatramo da je x = k, = konstanta i y = k, = konstanta, pa taj integral predočuje volumen stupića tijela s osnovkom dx-dy (vidi sl. 107). Jasno je, ·da su granice integracije z= O i z·'= f(x, y). Da' dobijemo volUm.en sloja debljine dx za· danog tijela,. moramo sumirati' te stUpiće. U tu svrhu računamo drugi' integral, čije su granice y =y,(x) iy =y,(x), kako se to jasno vidi iz slike. Konačno prelazimo na sumiranje slojeva tijela računajući prvi integral.od x =a do x =b. Tako dobijemo volumen V čitava tijela: /J
V
=
y,(x)
/(x,y)
JJJ dx dy dz = J dx J dy J dz V
a
Yt(X)
(109)
0
pri čemu možemo mijenjati redoslijed integriranja kao i pri računanju dvostrukih integrala. Jasno je, da nema smisla računati volumen tijela pomoću trostrukog integral&, jer nakon izračunavanja trećeg integrala po formuli (109) automatski dobijemo dvostruki integral. · Napisavši formulu (109) u obliku V=
JJJ v
l ·dxdydz
vtmmo,. da pri računanJU volumena. tijela trostrukim integralom zapravo integriramo po volumenu V zadanog tijela funkciju l: Medutim, trostruki integrali imaju veliko praktičko značenje, ·.ako podintegralna funkcija nije l, već funkcija triju nezavisnih promjenljivih u= f(x, y, z}, pa je moramo integrirati po trodimenzionalnom području w volumena V, u kojem je ta ·funkcija definirana [vidi dalje točku 5.) ovog paragrafa]. Prema tome trostruki integral funkcije u =f{x. y, z} uzet u konačnom trodimenzionalnom području w volumena V ima općenito oblik: y,(x)
z,(x,y)
JJJf(x, y, z)dxdy dz =J dx Jdy Jf(x, y, z)dz V
a
y 1(x)
(l09a)
z 1(x,y)
Tu je z = z ( x, y) jednadžba plohe S, koja omeđuje zadano prostorno područje integracije w volumena V, pri ćemu pretpostavljamo, da kojigod pravac, koji je paralelan s bilo kojom koordinatnom osi, presjeca tu plohu S samo il dvije točke. Iz navedenog slijedi način računanja trostrukog integrala po prostQrnom području w volumena V. Najprije se funkcijaf(x,y,z) integrira po jednoj promjenlfivoj, na pr. z, ugra· nicama. njene promjene. uz konstantne, ali po volji odabrane vrijednosti dviju drugih promjenljivih ( x i y), zatim se rezultat prvog integriranja integrira 'po rav:..·
230
nom podrt..:i:, .. , iz oj~ je projekcija na koordinatnu ravninu funkcije tih dviju pro:mjenljvih;.i to po drugoj promjenljivoj (y/ u grimiC!Ul).a njene promjene·uz kori.~ stantnu, ali po· volji uzetu vrijednost treće promjenljive (x), konačno se rezultat tog integriranja integrira po toj trećoj promjenljivo; (x) u granicama njene najveće :xomjtne _u .navedenom· ravnom području (projekciji). U posebnom slučaju, kad je podru_l:je · integracije w pravokutan paraJelopiped, kojemu s•1 bridovi paralelni s koordinatnim ravninama, tada su granice svih triju integrala konstantne i ne mijenjaju se pri promjeni redoslijeda integriranja. Na pr. prema slici 108 imamo:
JJ J f(x, y, z)dx dy dz
= ·
v b'
a'
e'
=J dx J dy JJ (x,y,z) dz a
Sl. 108
h
Promatrajući određene integrale u· njihovoj cjelokupnosti, opažamo potpunP analogiju u konstrukciji jednostrukih, dvostrukih i trostrukih integrala. Pri integriranju funkcije jedne promjenljive svi elementi, koje,sumiramo, leže uzduž jednog pravca (osi X), pa integrirajući po tom pravcu dobijemo pbični jedi10struki integial, koji se iz toga razloga zove također p ravocrtni. Pri integriral'lju funkcije dviju promjenljivih, koja je definirana u nekom dijelu koordinatne ravnihe, na pr. ra'<~i nine XY, elementi, koje sumi_raino, raspoloženi su·uzduž tog dvodimenzionalnog područja
obujam tijela
omeđena
s
~+-=-=l m
x=a
; y=b
n
x=O
; y=O
l
..... o.
'Prema slici 109 i formuli (109):
V= JJJdxdydz,... Sl. 109
v 231
~
J I b
/ dx o
dy
o
"
n
. "') ( 1-;;;dz '=
o
J J lz a
.b
dx
o
b
l" (•-,;-"') '
= ·
o
o
"
J J dx
dy
dy n ( l -
;;) = n
b
J(
l -
; ) dx
J
dy -
o
V = abn (2m -
2m
Rije~i pomoću
a)
trostrukih integrala primjere navedene pod J. a)
Dalnje primjene trostrukih integrala vidi u·
točki
OVO!!
!\.\
5. ovog §-a.
3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima Rekli smo već, da su radi pojednostavljenja integriranja, a u prvom redu. da se izl;>jegne integriranje iracionalnih funkcija, vrši zamjena promjenljivih pri računanju višestrukih integrala: Najčešće prelazimo pri računanju dvostrukih integrala na polarne koordinate rp i p i na eliptičke koordinate. Iz toga razloga promotrimo detaljnije ta dva slučaja, a opći slučaj zamjene promjenljivih obrazložimo ukratko. a) Polarne koordinate Neka se traži
JJf(x, y)dx dy a
Sl. 110
gdje je f(x, y) neprekinuta funkcija u području integracije cs. Zamijenimo pravokutrie koor~inate X. j y polarnim l tp i p: X=
p COS tp
y=psincp
pa je
(a)
f(x, y) =f(pcostp, p sin rp)= F(~, p)
Područje integracije cs, za koje pretpostavimo, da radijvekton sijeku konturu k' toga područja najviše u dvije točke, rastavimo u elemente narisavši koordinatne linije, t. j. koncentrične kružnice p = konstanta i poluzrake iz pola rp = konstanta. Uzmemo li tako po volji neki cp i neki p pa im dademo priraste dp i dp, za koje smatramo da su beskonačno mali, dobit ćemo element KLMN područja ·a, koji možemo uzeti da je pravokutnik s osnovkom. KN = p · d cp i visinom KL ==;' = NM = dp (si. 110).
232
Prema tome je da
~
dx dy = pdcp ·dp
površina elementa područja. Budući da u drugu ruku dvostruki integral, koji
(IlO) p~;omatramo,
glasi
JJj(x, y)dx dy, dobijemo u~evši u obz1r formule prijelaza (a) i formulu (liO): JJ f(x, y)dx dy = Jj HP cos tp, p pn 'P)P dp d cp= ll
"
:
(Ill)
=JJF(tp, p)pdpdtp
Pomoću te formule vršimo transformaciju dvostrukog integrala od pravokutnih koordi~ata na polarne. Istom formulom se služimo, ako je -podintegralna funkcija zad.ana u polarnim koordinatama F(rp, p). Iz te formule vidimo, da se ta transformacija vrši tako, da se u integrandu zamijene x i y sa p cos cp i p sin
Jdcp Jj(p cos tp, p sin cp}pdp
(a)
računamo
najprije sloj traženog volumena, uzevši u tu svrhu neki konstantni cp = k po volji i davši mu prirast dcp (slika Ill). Dirališta A i B tangenata povučenih iz pola O na konturu k. područja dijeli tu krivulju u dva dijela: donji jedqadžbe plcp) i ~ornji jednadžbe p.( tp), pa računa-
Sl. 112 jući
volumen sloja zadanog tijela idemo po radijvektoru p od točke G do točke D, pa su granice drugog integrala u (a): donja p1(cp), a gornja p,(cp). Iza toga sumiramo slojeve integrirajući po cp i to od cp = cp, do cp = tp1 , kako se to jasno vidi iz slike l l l.
233
Imamo.< dakle:
V=
JJf(x; y}dx dy = Jj HP cos cp, p sin cp)pdpdcp
=
"
~
,,
P,(')
=J dcp J/(p cos cp,- p sin .
Jasno je, da možemo i u ovom 2) Pol O leži unutar
područja
Iz slike 112 jasno se _vidi, da
(ll la)
p,(f) l
slučaju
promijeniti redoslijed integriranja.
integracije.
integrirajući
najprije po p, a zatim po cp dobi-
ojemo: p(')
2'fT
V=
.
J dcp Jf{p cos cp, p sin cp) pdp
(Ill b)
gdje je p = p( cp) jednadžba konture k' u polarnim koordinatama. U posebnom slučaju, kad je dištem u polu, imamo 2'/7
V=
područje
integracije
r5
krug polumjera R sa sre-
R
J dcp J f(p cos
(l ll e)
Ako područje integracije a ne odgovara uvjetu, da radijvektori povučem 1z pola sijeku konturu k' područja CD najviše u dvije točke, treba područje a rastaviti · u dijelove tako, da se taj uvjet zadovolji. Spomenimo još, da za f(p cos
područja
ili uzevši da su granice integracije
••
S=Tfp"(cp)dcp
•• {vidi Dio II. formulu (78a)]'. Prema tome i površinu omeđenu ravnom _krivuljom, čija je: jednadžba zadanll u polarnim koordinatama, možemo računati pomoću dvostrukog integrala. ·
234
b)
Opći
slučaj
Uzmimo sada opći slučaj, kad treba u. dvostrukom integralu
JJf{x, y)dxdy zamijeniti promjenljive ~obno funkcijama:
i y
X
S U
i
V,
pri
čemu SU
te promjenljive
Vezane rneđ~•-
· x = x(u, v) y = y{u, v)
Za te funkcije pretpostavljamo, da su neprekinute i da imaju neprekinute parcijalne derivacije. u i v ne ćemo više promatrati kao polarne koordinate u ravnini XY, već kao prav'Okutnc koordinate u drugoj ravnini UV pretpostavljajuči, da je u~ O. a O ~v< 2TC. Zadatak se svodi na to, da se izvrši preslikavanje područja a ravnine XY u područje a' ravnine UV uz pretpostavku, da su jednadžbe (a) takve, da , svakom paru vrijednosti x i y odgovara jedan određeni par vrijednosti u i v, ili ' drugim riječima, da svakom položaju točke T u području a odgovara odreden položaj točke T' u području cr' i obratno. Ukratko se kaže: relacije (a) moraju imati to svojstvo, da uzajamno jednoznačno preslikavaju· područje a. u pod.ručje o' (i obratno) . . Uz tu pretpostavku zamjenom promjen)jivih x i y s u i v prelazi područje dvostrukog integrala u ravnini XY u područje o' u ravnini UV. Da po~ve shvatimo to preslikavanje područja o u područje cr', promotrimo već poznatu nam zamjenu promjenljive x u običnom određenom integralu promjenljivom t pri prijelazu na par::metarsku jednadžbu podintegralnc funkcije.
o
Znamo: ako je
x = x(t)
parametarska jednadžba podintegralne y = y(t}
funkcije y
=
f(x), tada
izračunavši
·ax·=tx'{t}dt, dobijemo
Jf(x)d~ J f[y{t}] · x'(t)dt b
'•
a
(b)
'•
gdje je a= x(t,), a b= y(c,): Na pr. računajući površinu polukruga. pisali smo uzevši u obzir da parametarska J. ednadžba kružnice y = -
=
\f r' -
x•
x = r cos t
glasi . · y=rsrnr
da ,je
dx
=
r sin t · dt :
TS
=
Jr+rl""7' --;;Vr' - x'
dx =
J Vr' -
r• ces• t · ( - r sin t) dt =
235
w
""' + r gdje je
-
,
J sin 1 ·sin t dt= r•J sin• t dt
+
a
r = r cos 1t,
r = r cos O
[vidi Dio Il. § 7, 1. a) i d)]. S našeg sadašnjeg gledišta zamjene promjenljivih u određenom integralu, moŽemo jednadžbu x = x( t) smatrati kao formulu preslikavanja intervala integracije [a, b] na osi X (u našem primjeru intervala [-r, +r]) na neki drugi interval [t,, t,} osi T (u našem primjeru na interval (Tt", OJ). rz jednakosti (b) slijedi: dx~x'(t}dt
ili dx= X'() l dt
ili
dx: dt~ x'(t}: l
Iz te jednakosti vidimo, da x' (t), ako je x' (t) > O, predočuje omjer elementa (diferencijala) intervala [a, b] na osi X i pripadnog elementa (diferencijala) dt na osi T. To znači: x'(t)
dx
-dl
predočuje omjer (mjerilo) preslikavanja dužine [a, b] na osi X u dužinu [t,, t~] na osi T ili, kako se kaže,
dx
dt
je koeficijent deformacije dužine pri tom preslikavanju.
Uvjet x' {t) > O osigurava uzajamnu jednoznačnost u preslikavanju dužina, pri čemu u pojedinim točkama x'(t) može biti jednak nuli. Slučaj x'(t}
=
x(u, v)
y -· v(u, v)
gore navedenih svojstava. Načelna je razlika samo u 'tome, da sada preslikavamc dijelove ravnina, a ne pravaca. ' Može se pokazati, da pri preslikavanju područja a ravnine XY u podcučje a' ravnine UV koe'ficijent deformacije glasi slično do do'
236
:gdje je dcr element ravnine UV.
područja
~:, predočuje
Koeficijent deformacije ,;oJlručja
a ravnine XY., a dr/ element pripadnog
područja
a'
omjer ili modul preslikavanja
u području cr'. On pokazuje, koliko se puta povećala iti umanjila površina elementa dcr u okolišu točke T(x, y) područja a nakon njena preslikavanja u okoliš pripadne točke T' (u, v) područja a'. a
Prema tome sasvim analogno jednadžbi (b) dobijemo:
.
l l f(x, y}dx dy
l l f[x(u, v), y(u, v)] da' du dv ~ ~
=
Koeficijent deformacije ~(J, . ucr
računa
sc
pomoću
tako zvane
(e)
J aco bi'jeve· funk-
-cijske determinante za funkcije (a) x = x(u, v) i jednak je nj.enoj apsolutnoj y = y(u, v) vrijednosti: dx dx
da (]7=
du ov
ay dy du dv
Ta d.eterminanni
označuje
se simbolom d(x, y) d(u, v)
pa je
da da'
=
iJ(x, y) o(u, v)
=
apsolutnoj vrijednosti
dx ox du dv dy dy du ov
(1121
.ili
OX OX dxdy
Imamo
konačno
vu ov oy vy ou d v
dudv
prema (e):
f(x, y)dx dy =. llf[x(u, v ) ,yu, ( v)] ff .. • ox gdje je
iJ(x, y) L ~(u, v)-
l
q(x, y) l·du dv o(u,v)
( ll2a)
dX
ou ov dy o:Y ou ov 237
Iz navedenog slijedi, da formula ( 112a) vrijedi uz uvjete, da su funkcije/ x = x(u, v) i y = y(u, v), koje vrše1 preslikavanj~ područja rs u područje rs'; neprekinute, da imaju neprekinute parcijalne derivaciie i da imaju Jacobijevu determinantu, koja ne mijenja svoga predznaka u području cs, ali može da se poništi u pojedinim točkama. Ti uvjeti osiguravaju, neprekinutost i uzajamnu jednoznačnost preslikavanja. Primijenimo tu formulu za zamjenu u dvostrukom integralu pravokutnih koordinata x i y polarnima
=
p
COS
rp
y = p szn rp
dobijemo prema (112):
o(x,y)
o(cp,
= -
p sin•
p)=
ox
ox
ocp
Op
ay
oy
orp
op
-
p szn
cos
p cos
sin
p (sin'
+ cos'
o(x, y) o( cp, p)
l=p
p cos'
=-
p
pa je
Imamo dakle prema (l 12a) :
JJ f(x, y) dx dy JJf(p cos =
q
~
Dobili smo· našu formulu (lli), ali. tu formulu ne smijemo u tom slučaju promatrati kao formulu prijelaza od pravokutnih koordinata na polarne, već kao rezultat posebnih transformacija u dvostrukom integralu od pravokutnih koordinata opet na p·ravokutne, ali u drugom pripadnom podb rul:ju o': ~) Eliptičke
koordinate
Ako je područje integracije a elipsa ili dio elipse, vršimo radi jednostavnijeg integriranja prijelaz na eliptič!r;e koordinate u i v. Sl. 113 Iz slike 113 vidimo, da je u promjenljiv polumjer kružnice, a mijenja se od u = O d<> u = I, dok je. v pripadni središnji kut, koji se mijenja od O do 2Tt. Veza između eliptičkih koordinata u i v i pravokutnih x i y glasi :
238
.A=aucosv y =bu sin v
(113)
o ~ v< 2r. Na pr. za u = l i .v = O dobijemo x = a~· y = O, a to je desni vrh elipse. 90°, .dobijemo gornji vrh (0, b) i t. d.
za u = l i v = Računamo
prema ( 112):
OX ou
o(x, y) o(u, v} =
ay ou =
ox ov
a cos v
-ausz·u v
oy ov
b sin v
bu cos v
ab u cos' v
+ ab u sin' v
= abu
pa je prema (112) dx dy
JJf{x, y)dx dy
= ab
=
(113a>
ab u du dv
JJJ( au cos v, bu sin v)u dudv =
a
a'
2'1t
=
ab
l
J dv J
(113b)
j( au cos v, bu sin v),u du
o
ako je područje integracije cr potpuna eli psa, integrala.
~nače
se· mijenjaju granice prvog
Opažamo, da imamo konstantne granice integracije. Kako smo već rekli, pri računanju dvostrukih integrala vršit ćemc uvijek radi jednostavnijeg integriranja prijelaz na polarne, odnosno eliptičke koordinate, ·ako je područje integracije krug, ~osno elipsa ili dijelovi tih likova. Navedimo nekoliko primjera. Primjeri l. Odredi obujam tijela
omeđena
s
x+y+z-3=0 x' + y' = l ; z = O. Traži se obujam kružnog valjka, kojemu je os simetrije os Z, a polumjer osno~e l. Taj valjak pre-
sječen je ravninom
T+ f + f
= l (nariši sliku!).
Prema slici 114, koja predočuje područje integracije ~ i projekciju sloja traženo~ volumena, računa-· mo obzirom na formulu (Ille):
Sl. 114
239
V=
JJ
r - y)dr dy =
(3 -
tf
JJ
(3
~p COS
tl.
,...
J
J J d
p cos
(J -
p sin
VM:Itmo, da imamo konstantne granice intcgraci.iel
v
=
,". l
Jd
.
'P
3 • cos cp ' ,,,-, 'i' J z-p·--3-p --3-p
J(2_ _CO<
l. t
=
2-:T
=
2
cp_
3
Sin") J<;>
3
z x'
~
omeđena.
l
l v=
2. Odredi volumen tijela
l
-."---<;>+-cos
3
3
", l•
n:
s
xy
+ y' =
; r'
+ y'
= 9
;
x· =O
; y
=
z=
O;
o.
Traži sc volumen tijela, koje JC omeđeno sedlastom plohom, plaštevima dvaju kružnih vMjaka i trima. koordinatnim ravninama. Prema sl. 115 i formulama (lila) i (IIIb)
y
' V
=JJ
računamo:
xy dx dy
=
JJ
p' cos 9 .. sin =
tf
sin'-
~
-2-
2.4 (81- l) Sl. lli
240
V= 10
~ :o
p' 4
3. Riješimo t. zv. Vivianijev zadatak (1622-1703) ..
Izračunaj zajednički volumen kugle polumjera a i kružnog \/aljka polu mjera ;-, čiji plait prohzi središtem kugle. Slika 116 prikazuje zadano tijelo. Budući da je tijelo, čiji volumen tražimo, simetrično obzirom na koordinatne ravnine XZ i XY, računat ćemo' samo četvrtinu volumena, koji se nalazi u prvom oktan tu.
y
X
Sl. 117
Sl. 116 Iz slike 117, kop neki lionstantni
~·
predočuje područje
integracije
ai
projekcl)c sloja traženog volumena
vid t mo, da se p mijenja od O ao a cos cp, a cp od O do
lt
2",
z;a
pa uzevši u obzir,
da Jednadžba zadane kugle glasi
x'
+ y' +
z' = a'
dobijemo prema (Illa)
.f JJ Va' =
x' -
y' dx dy
~
j JVa'
I ~'l' J _
a
COl
k uz supstituciju a'- p'
<;> -
p' si11 2 <;> p
đpdcp
!J
Va'-
Kako
- p ' cos'
p' pdp
=
JVa'-p' p
dp=
-}Vca'-p')'
dobijemo· dalje:
4
16
a cat 11
"'
v· -
_31
fT
+J 2
V(a'-p')'
dq>
B. Apeen: Repetitortl Yl!h. matematike -
-
Dio III.
([Vra'-a' cos'<;>)'
-v;i']
d"=
241
..
'/J
."
-~ f~ith?-l)d~ ~ -rf 1;~- J!rn'
·~
l)
"ll
- Dio II. § 5, 7. Tip VIII. pdmjer 2. =
V =
~l + +cos
T
a'
l: f (T--~·} =
(T --}}
Zanimljivo je, da sc volumen Vo onog dije h pobkugle, koji ostane, ako uklonimo ·
V0
=
fa'Tt-+
a•
tz'računato
(-f -1} =~a'
4. Izraćunaj volumen tijela, koie je oinedeno plohama rotacionog paraboloida
x•
+ y• =aZ',
x•
+ y• = 2ax
valjka
i ravninama X
=
0,
z=O
y = 0
(slika 118). Napisavši jednadžbu x•
)(
+ y' =
2ax
u obliku
x•- 2ax fj
+ y• =O
ili Sl. 118
(x-
a)•
+ y1
= a•
vidimo, da je područje integracije a opet polukrug kao u primjeru 3, pa uzevši u obzir, da je polurnjer toga polukruga sada a, dobijemo prema (Illa):
V =
~J g
242
J
(x'
+ y") dx dy = ~J
J
~
(p'
,o.r• op + p• sin• q~) p dp dq~ -
T"'
!_
l =4a
jz16a' cos' .
= 4a"
j cos'
prema Dijelu II. $tr. 149
=
o
(.!. + sin42lp) loz= 4a' . ~ 4 2 16 '1T
j.:SI:::.'l:..."'r.·~---=.:co:.:s_:''l'~:...+
= 4 a,
4
l_
V
omeđeno
S. Odredi volumen tijela, koje je
z= :w (x- 1)2
+ (y-
=2.a 4
l)'= l
3
=
~a' 1t 4
Tt'
y
s
z= O
;
Zadano tijelo je uspravni kružni valjak polumjera haze r = l sa središtem u točki S(!, 1), koji je omeden odozgo hlperbolnim paraboloidom z = xy, a o-· dozdo ravninom XY (z = 0) Kaka je kružnica specijalni slučaj elipse, kojoj su poluosi n = b = r, primijenimo eliptičk-e koordinate· (113) pa prema slici 119 imamo. · X = l + l • U COS V y=1+1·usinv
Računamo
Sl. 119
prema (112):
l cos v - u sin v
a(x, y) iJ(u, v)
= ., sinv
l
=u cos• v
jj
X)l
dx dy =
u sin' v = u
!
i
u·coJv
pa prema (113b) imamo, uzevši u obzir, da je u našem V =
+
JJ
(l +u cos v) (l
slučaju
a = b = l:
+ u sin v)u du dv-
~·
j
z.,
l
j (l + u cos v + u sin v + u
dv
2
sin, v cos v) u du
=
o l7<
u'
=
cos v ·
Jl2+-3-u• + •
.stn
3
tJ
-u•
u 11 + sin.vcos v4 dv 0 4
2'11 ,
l l l . sin v · cos (( -;:-+-cosv+-smv+ , e
3
3
4
=
v) dv=
243
l
l . -nnv--cosv J • J l .l -v+ +-nn 2 3 3 8
=>
v·-
fl
12•• .
l +l --ft' 3 3
--~;----
Tt
Taj primje~ možemo riješiti i prema (Ille) uzevti z ='(x- t)(y- IY, t. j. pomaknuvli koordinatni sustav u 'S(l, 4) • 6. Izračuna; volumen uspravnog eliptičkog valjka s osnovkom ~
y' +T =
l u ravnini XY~
koji je presječen ravninom z = 12- 3x- 4y. Uzevši u_obzir da je a= 2 a b= t; računamo prema (ll3b): ~..
~V=
2 • l
l
Jdv:J(12 ~ o
3 • 2 u ·cos v - 4 ..· l u sin v) u du=
o
-
~
... 2
Jdv 16u'- 2 cos v u• ~ ~
sin v • u•
l:
~
=
2
o
216v-
~
2 sin v+
cos
~l:': = 2{ 12 v=
Izračuna j
24
v) dv-
n:
+
-}-·H = 24
11:
1t
volumen tijela· omeđena s
z=xy+Zx-S
y
(x-4) 1
l
sin
o 1=
7.
J(6- 2cos v - ·~
+ (y4
3)" =l; z= O.
Kako je područje integracije.a (vidi sl. '120) clipS..· sa središtem u točki S(4, 3) i poluosima a= l i b ... Z: imamo prema (113) i ob:Urom na sliku 120:
~----- ·-·-
x=4+ lucosv y=3+2usinv
1
Prema (112) .'dobijemo ~o~-+1---------4+-----.-.x
dx dy = Sl. 120
pa prema (ll3b)
z".
V=
~Jdv o
l
t :.~:: ~~ ~ dtJ
[c4 +u cos v) (3 + 2 u sin .v)
+ 2 (4 +u cos v)
-s] u du ...
o l
2!r
Jdv J (ISu + Su• cos v +
= 2
o
8 u• sin. t1
+ 2u
1
sin tl
•
cos v)du '=
o
5 8 .... . l ' . l cos v + 3 ..-smv +yu smvcosv J .,.sT". +T" ~
= 2 o
244
dv
2 u 4u_dtJ
računamo:
t
J
=
l
3
o
= 2 ··.
!,
211' ' S 8· . . J . ) dv=.• · (IS -+·~cosv+-smv+·-sznvcosv 2 . 3 3 :!
o
v ='30
1t
Odredi uz zamjenu promjenljivih obujam tjelesa·,omectenih s x•
z=-a•
l.
x'+y•.,.r• .2.
4z = x•
sr•} [ V= lsa•]
z=O
+ y'
[V= 96 1t]
x'+y'=Sx
3.
x•
+ y• + z• =
r•
+ y• = rx ; z = O z = xy + x + y + l (x- 2)'. + ( y - 3)' = l
x• 4.
16
5.
Izračunaj
;
z = O
volumen dijela yaljka x•
z=O i
[V= 144 1t]
9
+ y• =
r• izmedu ravnina
z-=mx
6. lzr~čunaj volumen tijela, koje je omeđeno hiperbolnim paraboloidom cz = zy, ravninom z= O i valjkom (x-a)' +(y-b) 1 = r•
4. Zamjena promjenljivih .u trostrukom intepalu Najčešće se vrši prijelaz od pravo'kutnih koordinata; u kojim je zadan trostruki integral, na cilindričke i na kugline koordinate.> Stoga ćemo potanko promotriti ta dva slučaja, dok ćemo opet opći slučaj zamjene promjenljivih obrazložiti samo· ukratko.
a) Cilindričke kO
p COS q>
(l i4)
_y =p sin cp Z=Z
pri
čemu
je O ~ rp
<
2n; . O. ;:;; p
< +
oo i -
oo
<
z <
+
oo.
245
To su formule prijelaza od cilindričkih koordinata na pravokutne. Uzmemo li, da je p = R (konstanta), dobit ćemo parametarsku jedna
p= const .
z= const.
tri familije ravnina i to: cp = konst. su poluravnine kroz os Z,
a
p z
konst. su krugovi, kojima je os Z u središtu, konst. su ravnine ·paralelne s ravninom XY.
= =
z T(~,~z)
; Cx.,y,z)
:z
'j
Sl. 122
SL 121
Svakom točkom prostora, koja ne leži na osi Z, prolazi po jedna od tih ploha. Te koordinatne plohe dijele čitav ·prostor u ćelije, čiji oblik vidimo na sl. 122. Dademo li naime (jl prirast d ([l, p. prirast dp, a z prirast dz, dobit ćeml'l element dW prostora W; u kojem je definirana funkcija f(x, y, z). Smatrajući taj element paralelopipedom, dobijemo uzevši u obzir, da je
fU volumen elementa
=
= f7j• = pdcp
baza x visina = dV = pdp
dq~
· dz
t. j.
d V = pdp d cp dz Budući
da je prema ( 108) dV
246
=
dxdydz
(liS)
iman: o dV
=
dx dy dz
=
pdp d rp dz
. traženu formulu
pa uzevši u obzir formule (114) dobijemo konačno u trostrukom integralu pravokutnih koordtnata
JvJJ
=JvJJ f(p
f(x, y, z)dx dy dz
(liSa) zamjene
cilindričkim:
cos cp, p sin q~, z)pdp d
(116)'
Računanje trostrukih integrala u cilin d ričkim koordinatama svodi se· na tri jednokratna integriranja po z, p i 9, a vrši se prema istim već nam poznatim nače lima [vidi primjer 3. u točki 5. h) ovog §]. U svim tim slučajevima, kad je područje integracije uspravan kružni valjak, uvijek prelazimo pri računanju trostrukih integrala na '"ilindričke koordinate, jer su u tom slučaju sve granice i~tegracije konstantne. Tako na pr. za O ~ cp< 27t; O~ p ~ R-i O~ z ~h, t. j. ako je područje integracije V uspravni valjak visine h i polumjera osno:vke R, dobijemo:
J J J f(x, y, z)dx dy dz =J J J J( p cos <:p, p sin
z."
h
R
(116a:,
=J dzJ dcpJf(pcoscp, psincp, z)pdp o
Za f(x, y, z)
=
o
o
l dobijemo volumen V toga valjka: h
V= J
JJ dx dy dz =JvJ jpdp dcp dz =J dz J v u
= h . 21t -p' '
l
R=
l 21o
u
Z7t
dcp
R
Jpdp
=
o
R' 1t h --
b) Kugline (sferne) ili prostorne polarne koordinate Položaj točke T u prostoru posve je određen, kad je poznata udaljenost p te točke od ishodišta O koordinatnog sustava, kut &, što ga taj radijvektor p zatvara s osi Z i konačno kut cp, što ga projekcija OT' z radijvektora p na ravninu XY zatvara s osi X (vidi sl. 123). Iz te slike slijedi, da je
OT'= p sin & pa je x = p sin & cos cp p-sin & sin cp z.= p cos &
y.=
(117)
247
pri
čemu
je
tl ;;::;; & ;;::;; 7t; ..
o~
p<
+ co .•
To su formule prijelaza od kuglinih koordinata na pravokutne. Uzmemo li, da je p= R (ko~stanta), dobit ćemo jednad.žbu kugline ~lo he (sfere) polumjera R u parametarskorn obliku, u kojoj su rp i & parametri, pa cp možemo smatrati geografskom duljinom, a & dopunom do 90" georafske širine točke T (vidi također § 4. 12). Koordinatna površina rp = konst. predstavlja sada polukrugove, kojima os Z prolazi kroz središte, p = konst. su kugline plohe sa središtem u ishodištu O, a .& = • konst. su plaštevi stoža~a, kojima je os Z zajednička os. Te koordinatne plohe dijele pro~tor u ćelije, čili oblik vidimo na slici 124. Dademo li kuglinim koordinatama cp, .& i. p neke točke T ktigline plohe priraste dcp, d& i dp, tada dobijemo lik prikazan na slici 124. Sl. 124 Uz pretpostavku, da su ti prirasti beskonačno male veličine, možemo uzeti, da je taj lik pravokutni paralelopiped, pa njegov volumen dV računati kao umnožak površine osnovke i visine dp. Uzevši u obzir, da je
UT=
p
sin & · drp (UT je luk kugline paralele, kojoj je polumjer TO'= .
=p sin&)
E= P. d&
i da je
imamo: d V= p sm & · d cp • p d& · dp
(ItS)
ili
,dV = p• sin.& · d
a kako je prema (l 08) dV = dxdydz
dobijemo d V = dx dy dz = p' sin & · dcp · dl} · dp
(lJ 8a)
Prema tome uzevši u obzir 1 formule (117) dolazimo konačno do tražene for~ mule zamjene u trostrukom integral u pravokutnih koordinata kuglinim:
JJJJ (x, y, z) dx dy dz
=
v
=
JJJJ (p sin & cos cp, p sin & sin cp, p cos v
248
&J
· p' Sin& dcp d& dp
(lt9)
Računanje
,
trostrukog int<;grala u kuglinim 'koordinatama vrši se kao u pre-i svodi se na jednokratna integr;iranja po p, cp i -3-, kako će· se vidjeti iz primjera u točki 5. g) ovog §. . ' Akci je područje integracije V kugla, imat ćemo konstantne granice za sva tri integrala. Za f(x, y, z) = l i p= R (konstanta) dobijemo volumen kugle. Prema (119). imamo u tom slučaju: đašnjim slučajevima
V =
JJj
dx dy dz =
v
y
2w
=
JJJ p' sin -3- dtp d-3- dp = R
"lT
2w
Jdcp oJsin -3- d.&oJ p' dp = l cp l o ij
=
2-rr .
e+ 1 +
1) .
R' 3
=
4
3
R'
TC.
Mijenjajući granice integracije u drugom integralu, dobijemo poznate formule· iz' stereometrije za obujam pojedinih dijelova kugle. Tako, na__pr., ~a volumen kuglinog •isječka dobijemo: l'IT
V=
Jd cp Jsin .& d.& Jp' dp o
ili V=
2
3
TC
R
~
o
=
27t
o
2 . R' ( l - cos%)= :3 TC R' · 2 sm~
1-
_,
cos.&
.a4 2 = 3
l
o
1t
. a R• sm' 2
Izračunaj na taj način volumen Jmglinog pojasa (sloja) [Vidi Repetitorij elementarne matematike, II, § 2, f) sl. 33b i a].
e)
O'pći
slučaj
Uzmimo sada opći slučaj, kad treba u trostrukom integralu zamiienitt promjenljive x,y i z novim promjenljivima u, v i t, koje su s njima v;:zane jednadžbama: x = x{u, v, t} y = y{u, v, t)
(a)
z= z(u, v, t) pri čemu pretpostavljamo, da su te jednadžbe takove, da svakoj točki T( x, y, z) područja W u prostoru pravo ku tnog koordinatnog sustava XY Z odgovara jedna točka T' (u, v, t) u nekom području W' u prostoru pravokutnog koordinatnog sustava UVT, i obratno. Drugim riječima, pretpostavljamo, da funkcije (a) uza-
jamno jednoznačno preslikavaju područje W na područje W' (i obratno). Diskutirajući na isti način kao u slučaju dvostrukog integrala i označivši s dV i dV' elemente volumena područja W, odnosno W', dobit ćemo
2-lt
JvJJj (x~y, z) dxdyds =;==
JJJf[x (u, v, t), y(u, v, t), z(u, v, t}] ~~, • du do dt
('120)
v
;~ koeficijent deformacije volwnena pri pres)ika.vanju po~čja dručje w 1 prema formuli (120). Taj koeficijent deformacije jednak -je
gdje je
točki područja
W u pou sv;akoj
apsolutnoj vrijednosti Jacobijeve determinante dV _, iJ{x, y, z) dV' iJ(u, v, t)
gdje je
d(x, y, z) o(u, v, t) =
ox
'ox
iJu
iJv
dx ot
oy
ay
ay iJu
ov
az
oz
ou
ov
(120a)
dt oz
ot
Primijenimo li te formule (120) i (l20a) za slučaj prijelaza· u trostrukom integral u na cilindričke, odnosno kugline koordinate (načini to!), dobit ćemo već nam poznate formule (116), odnosno (119). Međutun, te formule ne smijemo u tom slučaju smatrati kao formule prijelaza u trostrukom integralu od pravokutnih koordinata na cilindričke, odnosno kugline u istom području W, već kao formule nekih! posebnih transformacija u trostrukom integralu od pravokutnih koordinata opet\ na pravokutne koordinate, ali u drugim, pripadnim područjima W'.
S. Primjena dvostrukih i trostrukih integrala Rekli smo već, da promatranje dvostrukog i trostrukog integrala kao volumena tijela omeđenog zadanom plohom, daje samo geometrijsko značenje tih integraJa. Sada ćemo navesti mnogobrojne primjene višestrukih integrala, · a) Površina ravnih likova Pokazali smo. da površinu ravnih likova možemo računati i pomoću dvostrukog integrala, jer je dS = dx dy površina elementa ravna lika, pa je površina ravna lika: 1 (121)
pri čemu smo iz navedenog primjera (vidi str: 228) vidjeli, da taj naćin·računanja nema općenito smisla, jer nakon prvog integriranja prelazimo automatski na obični
250
jednostruki integral. Međutim, ako je zadani ravni lik omeđen s .dvije krivulje, isplati se računati njegovu površinu pomoću dvostruKog integrala, jer se u tom slučaju jednostavnije određuju granice integracije. Pokažimo to na primjerima. Primjeri.
l. Odredi površinu lika omeđenog parabolom y• = 4x + 4 i pravcem y = 2-x. Narišimo zadani lik (sl. 125) prethodno izračunavši sjecišta A(O, 2) i B(8, -6) pa!'llbole i pravca, a također vrh V(0,-1) zadane parabole y 2 = 4(x + 1). Element tražene površine uzme. mo u smjeru osi X, pa napisavši jednadžbe parabole i pravca u računamo
ob!~
x = y' ~
4
i x = 2- y
prema slici i formuli (121):
=
12y:_ ~-'h+ yi= 6 - 2 - i+ 18 +18- 18
21.!.. 3
--6
y y
SI. 125
SI. 126
Da smo element tražene površine uzeli u smjeru osi Y, t. j. da amo integrirali prvo po ;y, :a zatim po x, morali bismo izračunati d,·a integrala, ll granice integracije bill: bi iracionalne:
+V•x+4
o
s=faxf dy
-V4x+4
-l
2.
lzračunaj
površinu lika y =
Kako je sin ;
=
cos ;
=
omeđena
sin X
;
z-x
s
faxf dy ° -f4x+4
+
s y ""' COS X
•
X
= 0.
Vf, imamo prema slici 126 i formuli (121): 'TT
S=
!
4 ""'" ff dxdy;, dxfdy= S
O
.Vu:
251
•
.".
J
.
4
' 1 (cos "-sin x) dx = lsmx+c•sxl=
=
.
g
Jasno je, da i povrsmu lika omeđenog knvul)ama, čije su jednadžbe zadal'le u polarnim koordinatama, možemo izračunati pomoću dvostrukog integrala uzevši način
da je podintegralna funkcija jednaka l. Na taj
s=
dobijemo prema (Ill):
JJpdpdrp
(1221
s
P nm) er Odredi površmu lika, ŠIO ga omeđuju p = 2 cos 'P i p = 4 cos
s =J J
f+T J••••• ."
p dp d rp=
Sl. 127
kružnic~
S
d
p d p=
2<0S~
"'T
--z
'TT
t-T
=
J
2
+J(
4co.!q:a
d
~~l = l
'77
16 cos'
(05 (f
7T
"' +z
6
J
cos' 9 d 9
~
6
l;
. +
Sl
+-z ."
l
ll~ 'P
=
'
Komrola.
S~
22 7 t - l'
lzra~unui pomoću
l.
3y'
~
25x
1t
= 3
6(;
+ ;)
dvostrukih integrala površine ravnih likova, koji su 5x' = 9y
omeđeni
s
[S= S],
[S pomoću
~
7t,
2.
3. Rijcšt § 7, l. a) l.
=
'IT
=_!_(l S - 8 ln 4)] 2
dvostrukih integrala primjere l. i 2. navedene u dijdu II. Repetitorija.
b) Masa ravnih likova si, da je zadani ravni lik jednoliko pokriven nekom homogenom materijom. U tom je slučaju Predočimo
· u = gust oca ·
252
masa , . l'k
povrsma
1
a
m = -S
= konstanta u S\'J·m toe'kama l'k 1 a.
1>d
Ako je materija, koja jednoliko pokriva lik, nehomogena, do točke, ona je funkcija od x i y, t. j. .
gustoća
se mijenja
točke
gustoća !L = !L
(x, y).
Označimo li s dm površinsku masu elementa lika u nekoj njegovoj točki T ( x, y) (diferencijal mase), a s dS površinu toga lika (vidi sL 128), bit će gustoća u toj točki T(x, y):
fL{X, y)
a odatle je a kako je dS
=
dm
dm
(123)
= dS
= fl(x,
y) dS
dx dy (123a)
dm= !J.{ X, y) dx dy
Tako smo dobili izraz za diferencijal mase ravna lika.
y
Sl. 128
Sl. 129
Čitavu masu lika dobijemo integrirajući po površini lika:
Masa nehomogena ravna lika m
=JJ
fL( X, y) dx dy
(123b)'
~
Pn m) er Odredi masu pravokutnika gustoće >t= xy, kojemu su stranice b i ll.(sl. ·129). Prema (123b); m =
JJ s
xy dx dy =
J J"
y dy =
x dx
o
o
Ako je lik homogen, t. j. fl= konst., formula (123b) prima oblik:
253
m=
(l.
JsJ dxdy
S
=(l.·
.
a za
t-t= l m=S t. j. ako je,ravan lik homogen, a gustoća. !L = l, masa lika numerički je jednaka njegovoj površini. U tom slučaju određivanje mase ravna lika svodi se na računanje njegove' površine. e)
Statički
momenti i koordinate težišta ravnih likova
Govoreći u dijelu II. Repetitorija (vidi § 7, 2.) o primjeni jednostrukih određenih integrala, već smo potanko obradili to pitanje, pa znamo, da je statički mo... ment M ravna lika, za koji pretpostavljamo da je homogen gustoće "ll-= l, obzirom
na neku os jednak umnošku površine S toga lika i udaljenosti njegova težišta od os1, t. j.
dotične
My=
Mx= JydS
s
j
(a)
xdS
s
Znamo također, da podijelivši statički moment lika s površinom S lika dobijemo koordinate težišta toga lika : . M {xdS =-Y-=_s_ _
X
'
f
S
s
M" .
y,=-s=
dS
.f ydS . s
(b)
[dS
U mnogim slučajevima određivanje statičkih momenata i koordinata težišta ravnih likova vrši se jednostavnije pomoću dvostrukih integrala. Taj prijelaz na dvostruke integrale možemo lako izvršiti, ako se sjetimo. da je
dS= dxdy Formule (a) i (b) primaju tada oblik: M"=
j Jydxdy.
;
Mu
s
x, =
=Js J
ff xdxdy s
My
-s-. =:= --=-},.,./,.....d-.-x-d-;-:y-
/
y,
=
(124)
x dx dy
Jj ydxdy
Mx
-s
fldxdy s
s
(125).
Uvrstimo li u (124) x =p cos 'P i y =p sin
{f p• cos 'P dp d cp
M
.x,·.= ~
254
SY
=
JJp dp d~ s
J.( p• sin 'P dp
M Ye = _Sx
=
s
r{ J • J. pt~-G!?
s
a
:rrimjeri. 1. Odrcli statičke momente ·pravokutnika osnovke b i visine h obzirom na njegove stranice (vil!i'gorc sl. 129). · Prema (124)
M"
b
J s
=J y dx dy
=
lxl l~·l
•
Jdx
Jy dy
o
o
b
=
il
=
o
. o
b~· =
s.
~
'
gdje je S = bij = površina pravckutnika. Na isti
način
dobijemo: hb'
b
M_,. =-z=S ·y b
a prema ( 125)
h
Y•=y
Xt=T
Sl. 130
omeđenog
2. Odredi koordinate težišta lika
sinu so idom od
11 =
O do x "":.
1t
i !='Si X (sl. .IlO).
Prema slici: Prema (125) : "11
Yt =
.s
"'
l If.sm• xdx
o
Js Jdxdy
Izračuna;
.ftn%
Jaxjy dy
J Jydxdy
...
If- sin:x l
o sin x
o
"11
Jdxjdy
Jsin xdx
o
o
za vježbu xt !
2. Odredi težište' lika omeđenog kružnicama (x-l)'
+ y~ =
l
(x- 2)'
+ y' =
4 (vidi sl. 127 i primjer uz ru sliku).
Prema· toj slici i (125) :
My S
My 3x
(a)
:Xa=--=--
Yt =O
Napisavši jednadžbe zadanih· kružnica u polarnim kordinatama
p=:UOSq> i računamo
p=4coocp
My prema (12Sa):
My
=
JJp'"'"" S
.
+7
'P Qp
~=
J
,COS
--z
4cosqo
'P dq>
J
p• dp =
Zcoscp
' 255.
.
+z
-
=J
cos cp d cp
-
."
4cos,
+z
ZCIJS'
'If'
l f-1 = i-J
ff -~
cos cp (64 co;• cp- 8 cos• cp) d" --
-z-
+-f
=
f j ,..
7 cos• cpdop = prema tipu VIII. (Dio II. § 5, 7.) =
-z56
=3
:Prema (a): Xt
7
Tc
7
~-=-= 2..!__ 3 7t 3 3 Težište
(T' o)
4. Odredi težište kružnog isjeeka (sl. 131), kojemu odgovara središnji kut 2«.
Prema slici i (125a): y
x,~o
~+ ..
~~~-:-cos
cp
l.
Sl. 132
'IT
=-:------.:.2_-,....... ...,...., R(sin «+sin «) 2 R sin a ~· {; + « - ; 3« =....;.3_.__ a_
+")
~25i
~. Odredi težište polo,·ine elipse, koja leži iznad nJene velike osi 2a (sl. 132).· Xt
0
=
Jlt. računamo prema (125), izvršivši prema (113) prijelaz na eliptičke koordinate:
x=aucosv y =bu sin v
dxdy
=
abududv
ab'fJu• sin v du dfJ
..
s
Yt = - - - - : : - - - - - -
abffududt!
J jav udu
s
2
.
2
Odredi
pomoču
"'
l
lt
2=~
3 "'
37t
dvostrukog integrala težište:
l. Trokuta osnovke b i visine h obz1rom· na osnovku
2. Petlje l emniskate p'
= a•
cos
[ Yr
l
~ 'l'
=
Xr=
~] 7t
~2;]
3. Kardioide p= a(l + cos
[x, = 56aJ
4.• Polukruga obz•rom na promJer
[y,=~
Riješi
pomoču
dvostrukih integrala primjere navedene u Dijelu II.§ 7 . .2.
d) Momenti tromosti (inercije) ravnih likova Iz Dijela Il. Repetitorija (vidi § 7, 3) znamo izraze za t. zv. geometrijske momente tromosti ravnih likova, t. ;. homogenih likova gustoće lJ = l. Aksijalru mom eh tJ . y
1"
== Jx•Js s
Pola rm moment :
(vidi' st 133).
17
J"
=J
p'dS
s
B. Apsen: Repetitorij viie matematik~> -
Sl.'lll
Dio lli.
25'1
Sve te :momente već znamo računati pomoću običnih jednostrukih integrala. ali se jednostavnije računaju, kao ćemo vidjeti, pomoću dvostrukih integrale. Postoji )oš jedan moment, koji ne možemo izračunati pomoću jednostrukih integrala, to je centrifugalni moment ili moment devijacije obzirom na osi X i Y: ]xy,=
Jxy dS s
Dok su svi momenti trornos~i uvijek pozitivne veličine (x'>O, y'>O i p'>O), centrifugalni moment lika je negativan za one njegove dijelove, koji leže u II. i IV. kvadrantu, jer u tim kvadrantima x i y imaju različite predznake, pa je x . y
J
J
ly=JJx•dxdy; .Ix.= Jxydxdy s s
lx= Jy• dx dy ; s
(126)
Polarni moment tromosti obzirom na ishodište koordinatnog sustava : (127)'
lP= [0 =J Jp'dxdy s
Kako je prema slici 133 p' = x• obzirom na formule (126) izraz
lp= 10 =J J (x' s
+ y•, dobijemo
+ y')dx dy= J J y'dx a; t j j s .
~polarni
moment tromosti
x'dx dy = lx
+
I"
(127a)
s
Time smo izvršili prijelaz na dvostruke integrale, jer se ti izrazi, kako smo slučajevima jednostavnije računaju pomoću dvostrukih ·integrala. Uzmemo li u obzir, da je x = p cos o:p, =p sin cp i dx dy = pdp do:p [vidi (ll O)], dobijemo prema (126) formule za :momente tromosti u polarnim koordinatama.
već
rekli, u mnogim
y
Ix
=JsJ
p3 sin' o:p dp d cp ;
I xy
=JsJ
p' sin
I"
~cos
=Js J
p• cos•
o:p
dp
~ dp d cp (l lS)
a,
ciok je prema (127a)
lP
Kako se :momenti tromosti na primjerima.
!iS
=
I~
=Js J
p• dp d
računaju pomoću
(129)
dvostrukih inotegrala, pokatimo
Primjeri l. Izračunaj t.. !y, 10 i l~~:y za pravokutnit prikazan na sliCi 129. Prema (126) b
ll
I,.= J Jy"dxdy-= J dx Jy• dy = b:• s
o
o
ly
=J j x• dx dy = J x' dx J dy = " : S
lxy
..... ·····--·-··
-
lo
b.
=
D
JJxy dx dy
O
-
b =
s
h
J x dx Jydy o
o
=
b~• --
Prema (127a)
Sl. 134 bh lp= lu= lx+ ly = y{h1 +bl)
2.
Izračunaj
Označivši
lx, ly i l"y za trokut prikazan na slici 134. s a i e dijelove osnovke b trokuta (a + e = b) i uzevši u obzir, da su jednad!be
stranica trokuta
~+L= l e h pa je računamo
prema (126) i slici 134:
·h
=
Jy•[c{l-~)+a {1-~}]dy= o
ch•
ch•
al!"
=3-4+ 3 -
ah" l l M' -r= rr
(a)
Prema (a): ly
h • a• h · e' h(a' + e•) =-u-+ 12= 12
259
l
c•-a• y • c'-a' y• 2 y' l ""-2-j(t-f} ydy=-~- z:-:11· 3+ h'. h
o
y'l" 4 tl
=
=(e+ a) (e-a) {~-~ ll'_\= b{c-a)h' 2 2 3 ;l-41 24
Za e > a je !xy> O, a 'za e
Izračuna)
momente tromosti i centrifugalni moment
a) kruga polumjera R (sl. 135). Računamo
prema (128) : 2'TT
I,= J Jp•
sin'~ dpdtp
=
R
Jsin'tp dtp Jp• dp=
s y
Sl. 136
SL 135
·z.".
h
ly =J Jp•cos'rpdp = Jcos'
s
•
=~~~+ 4 2 Isti rezultat, jer je lik
simetričan
l 'Ir
sin2
4
l=~ 4
o-
obzirom na obje osi.
!xy =O, jer su osi X i Y osi simetrije kruga (glavne osi). Prema (127a):
·
lp= ! 0 =I,.+ ly
R•n R•n =Tt - -4 = - 2-
R•~
b) elipse s poluosima a i b (sl. 136). ~čunamo
:wo
prema (126)
izvr~vii
prema (113) pt"ijelaz na elipti.&e koordinate:
x =au i:os v y =bu stnv
dx dy = abududv
l:x =
. b• u• nn• v . abu du dv ff s · .
=
ab•
Jz"' sin' v dv
flu• du =
o
o
ab1
l2--4- l4 v
n'n
2vz'w o
u' lt
=
ab3n -4-
o--
Zamijenimo li u tom rezultatu a s b, a' b s a, dobijemo: ba•n:
ly=-4[kontrolira; prema (126)). 12 = O, jer su osi X i Y osi simetrije elipse (glavne osi).
Prema. (127a): lp= 10 =lx+ ly
= -
ab'n: ba3 n: abn - + - - = :-;r-
e) parabole (sl. 137).
·y• = 2px
b'
4
Prema slici pa je
y•
= 2p·h
b'
=
4hx
,
odatle
odade
2p
=
b' 4
h
4h
X
=b'Y'
Prema (126Y
Sl, 137
=h(:~-:. . l~+·;~-;·. ~~) =
=~ly-~·
y1
T
.
l --.
hb:__tk- 210)
=
~~·
+~
z 2bh' b=-1-
--
261
Prema (127a) 2 b h'
h b•
30'+ -
10 = lx+ ly =
-= b h 7
~
2h1 )
G.Q+ - 7 -
l"y = O, jer je os X os llimetrije lika.
2.
Izrač:unaj
polarni moment tromosti 10 lika, koji je ·Y'
y
y = 2a i
4ax ,
=
omeđen_s
x = O (sl. .138).
Prema (127a): yi
lo =
Js Jex• + y")
dx dy
f
J Jex• + y') dy
=
()
)a
=
Ta
2a
l~ dyfl+y•x
~
o
-
la
14"= J( l92a•+4adyy' y') D o
•
=_!_lL_. + ~~z"=..!....(~ + S o·
4a 336a'
.Sl. 138
4a
336a'
·Izračunaj lx i ly za isti lik, pa· rezultate ltontroliraj prema (127a): lx Izračunaj pomoću
+
dx-
-
32a') S
-~, lOS a
-
ly = lo =_!2!a' lOS
dvostrukih integral.a:
J. lx, ly, l:cy i [ 0 za lik omeđen s x =a, y =":O i y
[I.
=
= :
x
a'b']
~~ (3a' + b1)
l:cy=-8-
1>'
2. Isto za lik omeđen parab;t,n, koja prolazi točkom (a, b), a vrh joj j~ u ishodi!tu, i, !'ravcem, koji prolazi istim točkama.· [ :Y'
b'
=-_;-x
3. [ 0 za površinu lemniskate p2
1• =
ab (a'
=4
b'\
-r+sl ;
l:cy=
a'b"]
24
a• cos 2
~- Isto za površinu kardioide p = a (l -cos
I
' [ o
5. I.,y za
četvrtinu
35rc16 a'J
površine kruga i elipse
[~'
262
=
a~•~
e) Komplanacija Koniplanir~ni
(određivanje.
neku zadanu plohu
površine) ploha
znači
.. Odrediti vrijednost njene· površine.
Neka je-ploha zadana jednadžbom z =f(x;y); gđje je f(~e, y) nepreldnuta funkcija .s neprekinutim parcijalnim derivacijama, pri, čemu pretpostavljamo, da pravci usporedni s osi Z probadaju plohu. samo_u jednoj, točki, pa je z== z(x, y) jednoznačna funkcija. ·
.~
z
·:
'
'
ds
:;=-db d!ldy b
a Sl. 139
Tražimo površinu S te plohe i to onog njenog dijela, koj~u o~govara p~ o ravnine XY, gdje je cr .projekcija S na· ravninu XY (sl. 139).· U nekoj točki T(x; y, z) plohe uzmimo element površine dS te plohe. l
~
(a)
pn cemu integriramo po površini S zadane plohe. , To je najjednostavniji slučaj t; zv. plošnih~ integrala, t. j. integrala po površini zadane plohe. Da taj plošni integral pretvorimo u poznati nam dvostruki, izrazimo površinu dS elementa plohe s njenom projekcijom da u ravnini XY. Neka je Nr normala na plohu u točki T, ay kut, šr-o ga ta normala zatvara · s paralelom s osi +Z (slika 139a). Tada prema slici 139b imamo: des
=
dx dy = dS • cosy
dS= d~ cosy
=
dx:: dy cosy
(130)
263
Znamo jednadžbu (77a) normale na plohu z= f{x, y) u plohe:
točki
T,(x,, y,, z,)
x-x,= y-y, =z-z, P, q, -I gdJe su p, i q, parcijalne derivacije po točki T plohe
x i po y
oz oy
oz
p=OX
q=-
Kosinuse smjera pravca (normale) znamo cos 'Y
.
funkcije z u toj točki T,, pa je u
izračunati
prema (39):
-1
= -;--;;=;;==;;====:o± yp• + q• + 1
(130)-
ili, ako ispred korijena uzmemo predznak minus. l
cos y =
l:=+:;==;;p.==+=q=t • .... l
-;;:;v
·v
Uvrštenje u (130) daje:
V l+p'+q'dxdy= .
dx dy dS=-·-=. ~T
l 1 (OZ)'
..
v
ox
+
( oZ'\. ·-t
l+ (o~• T +T
.
~
oyl
(oz)• dxqp ~
(130a)
(130a)'
Naš plošni integral (a) prelazi obzirom na (130a)' u dvostruki integral uzet po a ravnine XY:
području
s= Jfdx dy " cos y
gdje je
=//V t-+ p• + q• dx dl
(Ill).
11
oz p ="'""' ox
a
oz q=oy
To je formula za komplanaciju plohe z =f(x, y). Kako se vrijednost S površine plohe obično uzima po apsolutnoj vrijednosti. ispred drugog korijena uzimamo predznak +. Ako je jednadžba plohe zadana u implicitnom obliku, p i
264
U posljednjem slučaju treba jednadžbu plohe napisati u obliku
x = x(y, z), odnosno y .;, y(x, z) 1 na način prikazan pri izvodu formule (130a),za cosy izraziti i ostale kosinuse smjera normale na plohu pomoću parcijalnih derivacija funkcija x(y, z) i y(x, z), uzevši u obzir, da u tom slučaju jednadžba normale'na plohu glasi
x-x,=y-y,=z -z, -l OX -OX oy oz odnosno
x-x, =y-y, =z-z, oy -J oy Dobijemo: cos
()t
= ::-:r===<===:::::== l + (~;r + (~:r (130b} l.
cos (3
gdje su ex i {3 kutovi, što ih plošna normala zatvara s osi +X, odnosno.s osi Projekcija elementa površine dS zadane plohe ~tiasi sada;
=
?os ~z V + (~)" (!:f dy di
na ravninu YZ:
dS
na ravninu XZ:
dx dz dS=~=
Odatle je
gdje je
S=
=
ff
1
J
-r
V+
I~Y\. + (oy)• \'JX} oz
l
+ (ox}• oy
+
dxdz
(ox}• d ·dz az y
+Y
(130c)
(130d)
(131a)
o; projekcija plohe S na ravninu YZ. 1
"•
+ {0Y)' + ('0.)/_\" ox
-:JZJ.
dx dz
(13lb)
guJ<: je cr, projekcija plohe S na ravninu XZ. '-
265
'Primjeri :}.
lzračunaj pov~inu
S kugle polumjera R.
+ j' + z' -
x'
Računat_ ćemo
prema (131)
i" '(92a
R•
= O
i b) površinu gornje polovine kugle, t. đz
2x
đx
h
đz
2y
P=-
j._-}.
q=ay=-i; x'
x'
y'
l+p'+q'=l+7o+-;z=
+ y' +
z'
z'
R'
R'
=-;z=_,R•-x•-y•
Uvrštenje u ( 131) daje:
~-
Rjj
2 -
"
dxdy
VR' - x'- y'
Prijelaz na polarne koordinate prema (Ill) daje:
Rjj
~= 2
-
q
pdpd?
~)
VR•- p'
Računamo:
R
271'
~=Rf dcp 2
o
.
f VR'-p' pdp
o
'
Uz supstituciju R' -p'= t. dobijemo:
;
=
R ·2
1t
1-V
R
R' -
p'
l
o
ili
~ = 2R 2
1t(O
+ R) = :2R'ri'
Odatle S= 4R 1 7t
2. Izračunaj
površinu onog dijela kugle po!Ult'Jera a, koja
le~i un_utar
valjkn
p~lumjera "Ž.:··
Vidi Vivianijev zadatak na str. 241 i slike 116 i 117. Prema tom zadatku i navedenim slikama imamo obzirom na izraz (a) dobiven u predašnjem, P.!imieru: • · -
!i_=;= a 4
266
Jr •
11
71'
2
p dp dq> =a ll f
a' -p'
acosq:a
.
f l v,a'~ .. dqi
o
ll·
:.
p•
~
~
2
=a
J
d
o
T
•COl.
1- Vat
p•
j= - a J(asiti"-a)d' =
o
o
w
~
z
2
=a'f(l-sin
3. U Vivianiievom zadatku izračun~j površinu onog. dij~la J?lašta valjka, koji sc nalazi u nutrini kugle. · Iz slika 116 i 117 vidimo, da se plašt valika projicira na ravninu XY kao kružnica OAC, čija je jednadžba
+ y'
x'
=ax
Istu jednadžbu irni i valjak. Područje integracije a reduciralo se dakle na tu· kružnicu, prema kojoj ne možemc> odredili granice integracije. S toga razloga projiciramo četvrtinu tražene površine valjka na ravninu XZ, da uzmemo područje integracije u toj ravnini. Dobijemo područje .,., koje je omeđeno koordinatnim osima X i Z, t. j. pravcima z = O i x = O, i krivuljom ADB jednadžbe ax + z• = a• (sl. 140). Tu jednadžbu dobivamo uklonivši y iz jednadžbi valjka i kugle. Time §to smo područje integracije, prenijeli u' ravninu XZ, promjenljiva y postala j.e funk· cijom od x i z: y = f(x, z), pa traženu površinu S. računamo prema formuli (13lb). Budući da se traži površina valjka, parcijalne derivacije računamo iz njegove jednadžbe napisavši je u obliku:
x•
+ y' -
(b)
ax =' O
pa obzirom na formule (92) dobijemo: by=- 2x-a = ~2x =prema (b)~ a-2x .Ox 2y 2y 2 Vax- x•
ay=
oz
o Sl. 140
Prem~· (13lbj:
! =ff
JJ
(a-2x)' . a + 4(ax-x') dxdz=2
dx.d:t:
~ 1vax-x•
"•
Odatle prema slici 140 imamo:
=~fa Va'- ax dx =.!!..fa J/a(a- x) dx= .!!..fa l {(J"dx= 2 ax-x' 2 V x(a-x) 2 Vx o
v
•
267
=.ara·va . '
a•
=
S= 4a• Izračuna j
površinu:
l. kugline plohe x•
x=-8
+ y• + z• =
i
100 zatvorene izmedu ravnina [S= 280 7!:]
x=6,
2. onog dijela ravnine ..!_ a +Lb
3. onog dijela paraboloida y 1
+-=._ e =
+ z• =
~
l, koji leži izmedu koordinatnih ravnina.
4ax, koji odsjeca valjak y'
=
ax i ravnina
X =
3a_
[s -- -11279 t a. ·] .4. onog· dijela_vlilika _x'
+ y' =
16, koji se nalazi izmedu ravnine z= 2x i ravnine XY. [S= 128]
J) Masa
kO"ordinate težišta ploha
Znajući izračunati površinu S zadane plohe z= f(x, y}, možemo-lako po:. staviti formulu za određivanje mase te plohe, ako je ploha pokrivena' nekom mate_rijom, bilo homogenom ili nehomogenom. · Pretpostavimo,. da je masa zadane plohe z =j( x, y),' koja je definirana u području <> ravnine XY, nehomogena. To zna.či, da se njena gustoća 'll mijenja' od točke do točke, ona je, dakle, funkcija od x i y:
!l= v.(x, y)
Imamo slučaj posve sličan određivanju mase ravnih likova [vidi Uvrštenje formule (130a)' u (123a)
točku
b.)})
dm= v.(x;y) ·dS daje izraz 'la diferencijal mase ne homogene teške plohe z;;;;;;: (x, y): dm = IL ( x, y)
Vl + p• + q• đx dy
JJ
+ p• + q" dx dy
(132)
a. odatle je: m=
tJ.( X, yJV l
o
masa nehomogene plohe z =f(x, yj gustoć?. tJ.= v.(x, y).
268
(Ula)
Ako je ploha homqgena, gustoca IL= konst., pa If stavimo ispred znaka inte-grala, dok je za 1.1. I. m = S. 1 Primjer
=
Izračunaj
masu oktanta kugline plohe polumjera R, ako je
gustoća
tJ. = xy.
Kako je za kuglu
x'+y'+z'=R' R
yt + p• + q' 7 VR· - x .• - y•
(vidi primjer l. na str. 266),
dobijemo prema ( 132a):
'JJ
m-R
xydxdy
- , VR'- x• - y '
ili nakon prijelaza na poiarne koordinate ."
2.
m= R
R
o
Riješivši posebno i to dobijemo
p' dp , -p•
Jsin cp coscp dcp J VR' o
neodređeno
drugi integral
pop1oć.u
supstitucije p= Rsint
'll
m~ Rl·~· i 1-
R
(p'+ 2R')
~l=
-o
Z~ koordinate težišta plohe lako možemo napisati formule, ako se sjeti;no 'Onoga, što smo rekli za koordinate težišta ravnih, likova i homogenih rourcionih tijela. [Vidi Dio Il, § 7, 2. i 7.e)). . · Znamo već, da se koordinate težišta lika dobiju tako, da se njegovi statički momenti podijele s površinom, odnosno masom lika. Kako se ploha z= (x, y) nalazi u prostoru, statički se momenli plohe ne računaju obzirom na koordinatne osi, ve.ć obzirom na sve tri koordinatne ravnine XY, XZ i YZ, pa prema slici 139 koordinate težišta nehomogene plohe z = f(x, y) _gustoće JJ.(X, y), a definirane u području o·ravnine XY glase· x,
=
Myo• m
M m
z=·~
'
' (133-)
260
(
Tu je m masa plohe, a Mz••' Mx .. i M ••• statič:ki momenti pJohe obzirODl' na koordinatne ravnine. Uzevši u obzir, da je ~tatićki moment materijalne točke (elementa plohe) obzirom na neku ravninu jednak umnošku mase te točke i njene udaljenosti od ravnine, dobijemo prema formulama sustava ( 131) i (132) i slici 139:
(::r
JJxdm ff X•(y, z)· (-l(y, Z) vl+(:_:) + 1
x,=
a.
m
"•
fJflry,
z)Vt
dydz
+(:;)' +(:;)' dydz
"·
ff ydm y =.-l
'
m
JJy rx~
Z). fl rx, z
"·
ff (-l(X,
z)
JV 1+(:~r~ (:~r
vl +(:~r +e~r
dx dz _(134)
dx dz
"·
JJ z dm z= l
QB
m
J Jzrx, y)
·~L(x, y) vl+(~:)'+(:;)' dxdy
"
JJfL rx, yJ Vt+ (~f + (:;)' dxdv "
To su koordinate težišta nehomogene plohe gustoće !J.(X, j). Ako je plolia homogena, ll = konst., gornje se formule primaju jednostavniji •blik, jer se fl krati. Primjer Izračunaj gustoće
koordinate težišta plohe homogene polukugle x'
!L= konst. (z ~ 0).
+ y' + z•
'
Budući da kuglina ploha nastaje rotacijom polukružnice · oko osi te plohe leži na osi Z, pa je
. Uzevši u obzir, da je z = l'nmjeru
+
YR'- x• -y• R
270
Ra ·
težište
da je prema predašnjem
VR"-x'- y' liobivamo prema u-ećoj formuli sustava (134):
z,
=
Rdxdy VR'-x•:.:....y• z,= --=-a--J-J--..R,.....dx-d..-"[)1-----'-iJ. JJv R'- x-
!J.
"
_· y•
.
a aakon prijelaza na polarne koordinate imamo
z,
2R'1t
VR"-x'-y' konačno:
= :.."--,2..;R,1t--
g) Masa i koordinate težišta tijela Pretpostavimo, da je zadano trodimenzionalno nehomogena tijelo. To znači, da se njegova gustoća iJ. mijenja od točke do točke, ona je funkcija od x, y i z: gustoća !J. =
!J.{X, y, z)
U nekoj točki T { x, y, z) toga tijela nalazi se element- volumena d V =dx dy dc i mase dm. [vidi sl. 141 i formulu (108)] Kaka je za materijalnu točku (element tijela} gustoća 71 gustoća
u
točki
=
7asa dobijemo: vo umen
T(x, y, z):
IJ.(x, y, z)
z
dm
=dV
Odatle
dm=
~J.{X,
y, z)dV
ili
dm = p.{x; y, z) dx dy dz
(135)
diferencijal mase nehomogenog tijela. Da dobijemo masu čitavoga tijela, moramo integrirati po volumenu V toga tijela, t. j. u smjeru koordinatnih osiju X, Yi Z, pa je
~----~~~.--~~--x
·:~~::--~--·:;
:y _________
m= J J J IJ.{x,y, z)dx dy dz
Sl. 141
(136)
v
masa nehomogenog tijela. Za homogeno tijelo (tJ. = konst.) m = !"' • V, a za !"' = l, m "== V. Govoreći o materijalnim plohama postavili smo jednadžbe (134) za koordi~ nate težišta tih ploha, pa smo rekli, da je statički moment materijalne točke (elementa tij.ela) obzirom na neku ravninu jednak umnošku mase te točke i njene udaljenosti od ravnine.
!71
Prema tome obzirom na sliKu 141 i formule (135) i (136) dobijemo:
M
JJJxdm
l""=~=
~•·
m
v
'JJJx(J.(x,y,z)dxdydz ~v-:----------
m
J J J (J.{ X, y, z)dxdy dz v
• 1
JjjY!l-(x,y, z)dxdydz
Jjjydm
,y = M., ••
=_v____
m
v
m
(1~7)
J JJ (J.(X, y, z) dx dy dz v
JJJz dm JvJ J Z(J.(x,y, z) dx dy dz.
M.,." --'--m--,.-v z, =--;n-=
J J J !L(X, y, z) dx dy dz v
k-oordinate težišta nehomogenog tijela. Ako je tijelo homogeno, gustoća "l) = konst. se krati. Primjeri J.;
IZračunaj
)roOrdinate'težišta homogene polukugle
xl+ y' + z• ";, R•
gustOće (J.=
lr.onst.
(z~O).'
Težište leži na osi Z, dakle '
~----~ Yt=O r-
formuli sustava (137), koja u h;:,mogeno tijelo ((J.= konst.),prima . . .
Računamo-prema trećoj
oblik
Zt
.
=
JJ J~dxdydz Jvj [4
M"oy
.
(a)
dz
Volumen kugle
već
smo
izračunali
(vidi str. 249), pa je V
=
f
R.• n.
Računamo
M:xoy. a
k~o im;uno integrirati po volumenu polukugle, prelazin\o na kugline koordinate, pa premu (rt7~ i"(ll8a) imamo: . Mx.Y =
JJJ
p cos ll--:- p• sin & d 'i' d ll- dp
. v
.,. Z
lfr
R
= j'aq;·jsin&cos %d&jp•dp #
272
•
o
=l q >l · - l[- ·l- = Zorrl
o.
sin• 2
p• Rl
!;}
4
o
o
lt
10=
2; Izračunaj koordinate teži§ta homogene krnje prizme omeđene ravninama 0, X = 2, y = 4, X + y + t: = 8.,
·X
;;o
tJ ,y-:llf 0,.
.Prema (137). i slici 142: Z
j Jjx dx dydz
4
8.-x-y
Jx dx Jdy Jdz o
xc =-=-'"'-v____~--
o
o
j JJaxdydz y'
2
,z
4
J
[xdx,By-xy-fJ z Jdx,8y-xy- ~~~
cs --x-y)dy
x dx J o 4
z J dx
..
4
J
(8-x.,-y)dy
1
D
D
z:
,
,' i . , ____.".: __ l
..
..--
/,- ....../: ... -~
B
Sl. 142
SI.'J4J
z
z
'12x'-; l
Jcnx- 4x•-8x)dx .
x"
o
----------z~
z
Jc32- 4x- S)dx
124x-2x•
o
Na isti
način
o
dobijemo prema-(137): 8
\26 . 15
Yt = Izračunaj
Zt
=T
to!
3. _Izračunaj koordihate y =
18
l
14
T:f
tcž~ta
V7,'"' y
homogenog tijela
= 2V7,' z= O, x
B. Apsen: Repetltoril više matematike -
omeđenog
s
+z= 6
Dio III.
273
Prema (137) i slici 143:
JJjxdxdydz · v
6
J<6x "
x') '(X
· dx
6
J
(6-x)
1/7"· a
" s
T
7
T
6x
x
T
T
s-7 3
6x)
l .,. 6
l
5
;r
(42x-Sx')IS 35(30- 3x)
(l,;,7-~6'::-:-:--=S-=·...:6~·)~1S:;_
\
35 · 12
ll
-3--T T
2 36 • 2 • 1S 3S • 12
Na isti
način
18
-T
dobijemo prema (137):
u·
12
Yr=-VT 16
Izračunaj
::r-T
to l
Odr~ ltoo~inate te!i!ta slijedećih homogenih tijela:
l. Kuglina
isječka,
ako je R polwnjer ltugle, a 2 ox sredilnii ltut osriog presjeka.
2. Tijela omeđenog t
2x [
+ 3y- 12 Xt a: -
O, ::
6 . ; Yt -= -12
s
s
l
= 2 y1, x j
., -
= O, y - O, z: ... O.
8]
"- s
h) Momenti tromosti (inercije) tijela Znamo već, da se pod aksijalnim momentom tromosti ili, inercije materijalne obzirom na zadanu os rotacije razumije umnožak mase m te točke i kva-, dra.ta njene ·udaljenosti od. osi .rotac~je. Sličn~~~e d~niraj~m~enti tr~~ obzrrom Jia točku - polarru momentt tromosu, 1 obzrrom na ravrunu - plililaini momenti tron~nsti (vidi Dio II. § 7, 3). · točke
274
Prema tome uzmemo li u~ nekoj točki T(.x, y, z) trodimenzionalnog nehonto·genog tijela gustoće IL= !L(xl y, z) element toga tijela mase dm, tada će ntomenti tromosti za taj ·element glasiti prema slici 141 ~ Aksijalni "moment tromosti obzirom na os X:
dl.,=
a. kako je
z• = y• + Z
1
z•. dm
a prema (135)
,
dm= !J.(X, y, z)dV =!J.(X, y, z)dx dy dz
bit
će
. dl,..= (y' +z') • !L(x, y, z) dx dy dz
Analogno dobijemo momente tromosti obzirom na
os1 Y i Z:
d/11 = (x' +z') · ~(x, y, z).dx dy dz dl.= (x'
+ y')
· !L(x, y, z) dx dy dz
Da dobijemo aksijalne momente tromosti za ramo integrirati po volumenu V tijela: I.=
čitavo
JvJfry+ z')· !L(x, y, z) dxdyb
l"= J J J {x' +z') · !L(X, y; z) dxdy dz v
I.
=
tijelo, mo-
(138)
j JJ(x' + y") .• !J.(~:,..Y:t~•J dx dy b v
To su aksijalni momenti tromosti pcbomogenog,tijela obzirom~
na koordinatne osi.
Na isti način dobijemo prema slici 141: polarni moment tromosti obzirom oa 'isbodiltc .O laordiaatnog aus tava:
Ip == 1"
=Jv.JJrr +Y-+ s:'J -:·!L(x, y,_z)dxdydz
(139)
' i planarne momente tromosti obzirom na koordinatne ravn.ine:. 1.,"11
=JvJJzt · !L(x, y, z)dxdydz
1.,",= JJJy~ ·fL(x,y, z)dxdyda v
11100
(140)
'
=JvJj x' • (L(X,: y,:,ll) dx dy dz 275
Ako je .tijelo homogeno, gustoća fL = konst. stavi se'· ispred znaka integfala, a za· fL = l dobijemo t. zv. geometrijske momente. tromosti. Rastavimo li svaku formulu sustava (138) u dva integrala, dobit ćemo obzirom na formule ( 140):
(141)
·a;rastavljanje formule (139) u tri integrala daje obzirom- na formule (140)': (142) 'Konačno
zbroj formula.(141} daje obzirom. na (142)
ili (143)
•Spomenimo još na kraju,, da se i za tijelo
1.,11
=Jv xydm,
1.,,
=Jv xzdm
rafunaju~centrifugalni
i 111,
momenti
=Jv yzdm,
IJlri čemu se koordinatne osi' X, y· i Z zovu· glavne osi" tromosti tijela, ako-su· sv~ tri centrifugalna momenta, uzeta obzirom na taj pratokutni koordinatili sistem, jednaka nuli, a J.,, 111 i I, su tada glavni momenti tromosti.· Pomoću navedenih formula možemo izračunati momente tromosti bilo kojeg homogenog i nehomogenog tijela. Međutim, ako je tijelo rotaciono i homogeno, njegove momente tromo'Sti računamo mnogo jednostavnije pomoću jednostrukih integrala, kako je to pokazano u dijelu II. Repetitorija(§ 7, 7.). Pojam momenta tromosti ima veliku primjenu tunnogim područjima- nauke i .tehnike, na pr. u mehanici i čvrstoći. Tako u mehanici postoji uska veza izmedu momenta tromosti tijela, koje rotira, obziro1,n na os vrtnje, i kinetičke energije toga tijela. Neka se neko nehomogena tijelo gu,stoće fL= [L(x,y, z) i volumena V okreće oko osi Z koordinatnog sustava sa stalnom kutnom brzinom w • Znamo, da je kiaetička energija materijalne točke: · · (a)
gdje je m - masa točke, a v -njena obodna brzina. Uzevši u obzir, da je obodna bi-zina v= polumjer rotadje puta kutna brzina= a · w =prema slid 141 :;;o = ro V y•, dobijemo_ prema (a) za element. tijela~mase dm i volumen dV ';:= ·dx dy dz : ·
X'+
276
n kako je dm= J.L(x, y, z)dxdyd:;; dE,=+ u/ ( x'
a odatle E,
+ y')" · iJ.(X, y,
z)dx dy dz
=-} w' JII (x' + y') • !J.(x, y, z)dx dy dz . v
ili prema (I 38):
E= -l w • I ,
'
2
Kinetička energija tijela, koje se okreće oko neke osi sa stalnom kutnom brzinom, jednaka je urnnošku polovine kvadrata kutne brzine i momenta tromosti tijela obzirom na os rotacije. U čvrstoći računaju se poglavito momenti tromosti poprečnih prcsjcka nosača, dakle geometrijski momenti tromosti, t. j. momenti tromosti ravnih likova gustoće fL= 1. Tako, na pr.,. normalno naprezanje cr u poprečnom presjeku opte-. rećenog nosača u udaljenosti y od osi X računa se po formuli
M. y (J=
I~
.
gdje je M - moment savijanja u dotičnom poprečnom presjeku p.osača, a I moment tromosti istog presjeka. Međusobno okomite osi X i Y, koje se si(ek_u u težištu poprečnog presjeka, jesu glavne osi tromosti toga presjeka, ako je .centrifugalni moz ment I%Y =O. Primjeri l. ,gustoće
lzračunaj moment tromosti homogene kocke fl= konst. i brida a obzirom na os Z,(sl. 144).
Prema (138) imamo: iz = lJ.J
J J (x' + y')dx dy dz
=
v a
=
o
fl-Jdx j
o a
= lJ. CiJ Q
dx ~ x' y + -
a
~·~
D
o
= lJ.
aJ(ax' + ~}.x = O
277
1~+~·X i= ~a'(~'+~')
2
-~ta.•-
3 .
2
-J.ta 1 •a1
3
2
~-",a•
3
o
.,..gdje" je m ""'ILa' masa koclce. 2. Izračunaj momente tromosti- za pravokutni paralelopiped bridOIIll a. b, e l JUStote " = konst., i to obzirom na osi simetrije, težište i koordinatne ravnine (sl. 14,). Prema (138):
+..!..
+!..
l l :fd:ll
=JL
X
Y'%+
-T -T
X
Sl. 145
.=~ac
b'+ bc' l.2
l
l
TI JL abc (b' + c1)
=
IT
'
m (b'
+ e') .~
Sdie je m - masa paralelopipeda. Na "isti
način
dobijemo· Iz
Izrilčunaj
l
= J2m (a' + b')
to!
Prema (143):
Prema (140):
= f.Lab-=!=.!.mc•
12
278
12.
Na isti
način:
, l
•
l~'
Kontrola prema (142):
....!_ma'+ .!.mb1 +..!..mc1 12
12
':' ", (·
=
12
'-··..,e._,__
t
l
l 12 m (a•
+ b + e') = r. 1
... .... _"""
• lzy = 1,.1 = Iv 111 = O, jer su koordinatne ravnine ravnine simetrije za zadani paralelopiped, pa su X, Y i Z glavne osi tromosti.
___
y
Sl. 146 3. Izračunaj masu, težište i moment tromosti '()bzirom ·na os simetrije nehomogenog ·kružnog uspravnog valjka polumjera osnovke R i visine h, ako je-gustoća u svakoj točki numerički kvadratu udaljenosti te točke od ishodišta koordinatn,og sustava (sl. 146).
jedn~
Prema slici i zadatku gustoća
... = r' = z•
+ OT'1 =
z'+ x•
m= JJJ
+
1
+ y•,
pa prema (136) imamo
z')dxdydz
v
Budući
da integriramo po volumenu valjka, prelazimo na
cilindričke
koordinate, pa prema
. (116) il!Jamo:
m
=JvJJ
(p• cos•
+ p1 sin• tp + z1)p dp d
"
o
= 2 "'
h
J
R(
3
p
...
+ 3h'
"'j p dp l p' z+ ;'l.R
dp j
p
)
' h
o
dp
= 2 "'h
o
l ~•+ J ~
h' '
•
Rl
=
"' ~ R' (3 R' + 2 h')
Q
l'rema (137):
JJJ (x~ + z
Mxoy
Zt
Opet prelazimo na
=
z') dx dy dz
m
m
koordinate: R
2'1T
Mxay
+
--------~----
= -- =
cilindričke
y•
V
h
Jd'f>
Jpapj(p•
o
o
tl
R
+z') zdz
= 2"'Jpdp o
r,
l p'2" + ~·~1
o
279
f lt
= 2 rc h'
3
hl p ) dp = 2 rr h'
2:
4
l' + 4 ~
h.'
p' ·2
Rl
• -
m Xt =
0
4
+ h1 1
o
D
z,= Mxoy
'rt
-h'R'(R'
=
3 h(R' + h') =T 3R' + 2h 2
Dokaži to!
Yt = 0
Prema (138):
Iz= J J J (x' +
y 2) (x'
-f y' +z') dx dy dz
v a nakon prijelaza na
cilind~ične:Jmordinate
1'11
Iz
=
JJJ v
p' (p'
+ z')
p dp
d'fl dz =Jd'>' J
h
p' t:
+
~·,
o
l
3
p
R
= 2
7r
h
Ir
R
J(
p'
+
dp j-Jp' + %2) dz =
~· p
3
)
dp =
o
R
l
h' -p' = 2 rr h - p• 6 .+ -· 3 . 4
o
l
=-rc h R'(2 R' +h')
6
---------
Izračunaj:
l. Momente tromosti .pravokutnog paralelopipeda gustoće f.1. = const., ako se osi X, Y i Z podudaraju s bridovima: a, ·b i e paralelopipeda, i to obzirom na te osi, ·obzirom na ishodište O i obzirom n:1. koordiname ravnine uz kontrolu rezultata prema (142).
[Ix:=" --}-m(b1 +e~) i
t. d.
]
2. Moment tromosti uspravnog kružnog valjka gustoće f.l. = cons t. obzirom na os, koja se podudara s promjerom njegova srednjeg presjeka, ako je h visina valjka, a R polumjer ·osnovke.
3. Moment tromosti uspravne kvadratične piramide stranice osnovke a rotira oko svoje visine h (fl. = const.).
a• h = m lOa"] [Iz = f.l.'"'30
280
visine h, koja
§: 6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERNIRANJE
I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU
t. Pojam parametra integrala , Pod parametrom integrala razumije se ona promjenljiva veličina, o kojo} ovisi podintegralna funkcija ili takoder granice integrala, dok parametar sam ne zavisi od promjenljive integrala. · Iz te definicije vidimo, da mo!SU biti dva slučaja: l) samo podintegralna funkcija ovisi o parametru, koji označimo s ex, dok su granice integracije konstantne: b
F (ex)
=j l
(x,rz.) dx
a
Jasno Je, da vrijednost mtegrala ovisi o parametru rz., pa smo je
Označili
s
F(cx).
2) Granice imegrac1je nisu konstantne,
već
su
također
funkcije parametra oc:
a (a)
F (ex)
=J l
(x,oc) dx
b (a)
Naš je zadatak, da pokažemo, kako se derivira, odnosno mtegr!ra po parametru oc integral, koji ovisi o parametru.
2. Deriviranje integrale po parametru a) Granice imegraci}e su konstantne, na pr. a i b. U tom slučaju derivacija integrala po parametru ex jednaka je integralu derivacije podintegralne funkcije po t<>m parametru o.:, ako su podintegralna funkcija i njena parcijalna derivacija po parametru ct neprekinute u intervalu integracije [a, b]. To znači: b
za
F(cx)= Jrrx,rx)dx a b
F'(a)
=_!!__J J (x, da. a
ex)
dx~
J b
oj(x, a:) dx orx
(144)
a
Kako vidimo, deriviranje funkcije F(rx) po o.: svodi se na deriviranje pod znakom integrala. To je Leibniz{')vo pravilo.
281
Primijetiino, da uiogu parametra o: može igrati. i y. Uvrštenje a.= y u (144) daje:
f
b
b
_!_ff (x,y') dx= dy a
of(x,y) dx iJy'
{144a)
a
y je parametar;
x
također
može imati
značenje
d
-JI
parametra:_
b
dJ'
f of
'
b
(x,y) dy
=
.
(x,yJ dy ox
(144b)
_a
a
x je parametar. Primjer
d dy -
J
.,
l
ln (x•
+ y') dx =
o
Kako su podintegralna funkcija l njena parcijalna derivacija po y neprekinute u granicama' integracije i za y > O, t. j. u području O~ x ;;:;;; l i· y > O, imamo prema ( 144a):
J t
=
t
iJin (x'
v
J---.2._ +
+ Y~J dx =
oy
o
integriramo po x, parametar y ne ovisi o x
12y ·
y'
dx =
=
+ •
=
. x'
t
l
arctg ;
=
2 arc 1.1,'
o
+
b) Granice integracije a i b su funkcije parametra ct, t. j. a=a(ct) i b=b(a.). b(o)
F (ct) =
Jf
(x, oc) dx
a(a)
F je sada funkcija ne 'samo od a., cija odtot: - F =
već
i od a(a.) i b(oc), t. j. F je složena funk-
P [c;t;, a(~),
b(a.)]
Derivirajmo F po pravilu za deriviran je složenih funkcija, t. j. prema (87): (a)
282
član
Prvi
desne strane b(•)
.
oP_ o:x - prema (144)-J~f(x,a.)dx ~ a(a)
Dalje
o. P
- = - J (a,a.)
za.
o.:z
prema pravilu deriviran je integrala.. po donjoj, odnosno gornjoj granici (vidi Dio_ ll; § 6).
oP
db= +J(b,a.) Uvrštenje u (a) daje:
f
h(a)
dF d d11.=da.
f J( b{a)·
J(x,a.)dx=
a(a)
iJ
x, r1.)
~
db
da
dx+f{b,a.)da.-f{a,r~.)drJ.
(145)
a(a)
Faktori f{b, a.) if(a, a.) u pol)ljednjim članovima formule-(145) jesu funkcije samo parametra r~., jer se dobiju tako, da se u podintegralnoj funkciji f :zamijeni x s b(a.), odnosno_s a(a.). · Značenje parametra a. može imati y; Zamijenimo li_u {145)_a._s y dobijemo: bOO
bOO
.
db da - d f J(x,y)dx= f()f(x,y) dx+J(b,y)--J(a,y)...,..0 dY -~ dy dy a(y)
(145a)
a(y)
ji·je parametar. Isto tako i x može imati b(x)
dx f J (x,y) dy = d
a(x)
značenje
f
parametra:
b(x)
~J ( x, y) ax dy
.. db + J(b,x) dx- j
da (a, x) d;c
(145b)
a(x)
Primjeri
l.
:X J"sin (~ •
~
y) dy
prema (145b) -
o
+ nn. '-')dx t" dx -
y cos {x_:y) dy
+
o
. ( . ,&o san x · 0'J dx =
-... x sin"x•+
J"
l
ysin(x' y)
l cos~ l"t •. y)
x
l" J" o o
.
sin(x-:-y) d
x
!ll.
+ san. (x..., .. 1 -
.
sin x' - 2 sin (x') .+
~- ~. ,
- o
283
;Y j
2.
4y•-s,.+z (x'y- 3xy1
4y + 5x) dx = prema (145a)
-+:
sin (ZJI- 3) +3y
.4y1-SJI+Z
J
(x•- 6xy +,4)dx + [(4y'- Sy
+ 2)'y -=.3 (4y1-=.Sy + 2)y1 +
sin(2_y-3)+3y
+ 4y + 5 (4y Sy + 2)](8y- S)- {!sin (2y- 3) + )y]' y:-· 3 [s(n(2y;:...;. 3) + 3y]y• + 4y+ ~[sin (2y_- 3) + 3yJ} • [2 cos (2y- 3) +Sl~=1
-
=
-
4,•-s,.+z
l ;." ~
+~4x·l + f(y)
3x•y
=
sm(2y-3)+ Jy
=_'gdje su s f(y) označeni svi članovi ~a-_inregrala =
=;{-} (4y' --5~ + 2)
-'i
3 -'-
[sii (2y..::..: 3)
+ -2) y + 4 (4y 1
3(4y'- Sy
+ 3y] 3 -
3 [sin (2y- 3)
+ 4[sin(2y-3) +
1
-
5y
+ 2)-
+ 3y]• y +
3yl} +J(y)
Uredi rezultat!
Leibnizovo pravilo za deriv1ranje pod znakom integrala primijenjuje se·.:za.
računanje složenih .određenih integrala. Navedimo Primier. Treba izračunati
f - :- : 'IT
~·
2
--::---:dx
(a2 cos• x
+ b' sin'x)2
o
lzračunajmo
najprije 'll
F(a,b) =
·
f
l
a• cos• x
dx
+ b' sin• x
u
Podijelivši brojnik i nazivnik integranda s"cos'x i uzevši supstituciju tg X = t (vidi Dio n~ ptilnjedba kod tipa VL), dobijemo nakon integriranja i povratka na prvobitnu promj~nljivu~x:
.r,
'Ir
(b
)l-z =ab2 l(7t - - - 0) = ", 2ab
~~ arctg - t g x F(a,b)=ab a Dakle: F(a,b) =
·
o
284
.
a• eDs' x
o
dx
+ b' sin• x
(a)
::smatrajući a
parametrom derivirajmQ ·(a) po a;
Jz
.",
đ
oF(a,b) --oa-- = Oa
dx a 2 cos 2 x
1t =-~
+ b 1 sin t x
o lli prema (144):
đF(a,
z"'
J f
b)
.
_.:2acos 2 xdx ___ n_ ·-2<1 (a' cos• x + b' sm' x)• 2a' b l '
oa
o
.
"'
l
(a'
cos• x dx co'' x + b' sin' x)'
1t
(b)
'4.'ii'i'b
o
:sada smatramo, da je b parametar, pa (a) deriviramo po b prema (144):
l"'
f f
oF(a, b)= ob
. -
2bsin' xdx (a' cos' x + b' sin' x)'
= _ _.::.._l :- 2b 2ab' •
o
'iT
~
l
sin 1 xdx (a• ~os• x + b' sin• x)' =
n
(e)
4ab•
o
Načiniv~i
(b)
+ (e)
dobiJemo zadani integral riješen: 'Ir
l
...
.
f
dx
(a' cos' x
1\'
l
l
+ b' sin• x)' = W (Ci'+ b')
0'
Deriviranje pod znakom integrala primijenjuje se često u tehnil:kim naukama, na pr. u nauc1 o čvrstoći pri računanju statički neodr~đenih sistema po Casti-· ,glianovom teoremu, koji kaže: Ako je E~ potencijatna energija deformiranog nosača, tada je
1.
~1
=j = put hvatišta vanjske sile P (tereta), t. j. progib
2.
o:;
=
O~
gdje je S
nepomičnog
ležaja.
statički neodređena
nosača ispod sile P~
nutarnja sila (naprezanje) ili reakcija
.
da je pocencijalna energija deformiranog nosača obično zadana u ·obliku integrala, primjena Castiglianova teorema traži deriviranje pod znakoi:n btegrala. Budući
285
Kako računanje statički neodređenog sistema pretpostavlja op~rno znanje čvrstoće, odredimo Po Castiglianu, kao primjer, samo progib f na kraju konzolnog nosača opterećenog silom P (si. 147). · Potencijalna energija Ep savinutog
nosača
glasi: b
,L:p
= -
p
1 - {M'dx 2El . "
(a)
đ
Tu je
... l(
x~~~~~~--~·--~~
E.- modul ehisticiteta materijala, od kojega je napravljen nosač, '
--------ff l
moment tromosti poprečnog presjcka obzirom na os savijanja,
J-
nosača
Mx- moment ·savijanja u udaljenosti x. Prema prvom SLavku teorema na kraju grede, ,t. j. ispod sile P:
Sl. 147
f
'
progib
b
~;
=
računamo
=
0
prema (a) i (144) =
Jđ~ --yp dx
l L:'l 2
(b)
Q
Za na§
slučaj
prema slici 147 imamo
Mx =P·
X
Odnosno
Mx' = P•x• dbk je a = O i b = l (duljina nosača). U~štenje (e) u (b) daje traženi progib
f
zadanog nosača:
J
j
o
o
l'
l
J=
2EI
(e)
iJ (P' x') l ~dx=2EJ
l
l
2Px'dx =
P
Er
lx>! r
Pl• -rn
o-
Izračuna j
Sx+Z1inx
).
.i!_ dx
..
2.
J o.
J
(xy
+ y3 -
+ 2x -
4x'
3% 1 -Scos x +Z
dx (x•
+ a 1) 1
3y
.
polazeći od
J o
l
. [ 2ay:i" src tg
x• X
+ 7) dy dx
+ a•
Va
J
l 2a x•
X
+a
]
3. Integriranje integrala po parametru
Neka je zadan integral, koji ovisi o parametru ot: b
F(ot}
=
IM'i čemu pretpostavimo,. da su granice 286
J! (x, ot) dx integra~iie a i b konstaD:tne.
f
Tramno integral toga integ~ po parametru « i to od «, do «1 t. j. tražim6 ••
cr"
jj
&
..
JF («)th= J[j' l (x, «)dx] th= J Jl (x, «)dx do;
cr,
t~ 1
•a
4
"
Dobili smo dvostruki integral uZet po području ravnine rx.OX. Prema poznatom svojstvu dvostrukih .integrala, možemo promijeniti redoslijed- i.Qtegriranjjl, t. j. naiprije integrirati po parametru ct, a zatim po x. · 'l ...
b
...
J., F (IX} do; Jdx Jf (x, «) da.
(146)
=
41-
o-,
To znači: Integral po parametru oe integrala s konstantnim granicama integracije jednak je integralu, koji ima zadane konstantne granice integracije, a kao podintegralnu funkciju zadani integral s param~tarskim. granicama integracije. Kako vidimo, to je pravilo slično Leibwzovom pravilu o deriviranju pod znakom integrala, pa možemo općenito kazati: Da se derivira ili integrira po parametru integral s konstantnim granicama integracije, potrebno je primijeniti te operacije na podintegralriu funkciju. Integriranjem pod znakom integrala, kao i deriviranjem, služimo se za izraču navanje nepravih integrala, kad drugi načini ne vode cilju. Na pr. na taj se način dokazuje, da je oo
f
sinxdx- 1t -x-T
o
§ 7. EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE
L Treba riješiti pitanje: uz koji uvjet predočuje linearni diferencijalni izraz P(x, y) dx+ Q(x, y)dy gdje su P(x, y) i Q(x, y) neprekinute funkcije s neprekinuti.nl parcijalnim derivacijama u nekom području ravnine XY, totalni diferencijal neke funkcije u = = u(x, y) i kakva je ta fUnkcija u? Ako postoji takva funkcija u= u(x, y), za koji ie Pdx + Qdy =du, tada seizraz Pdx + Qdy zove egzaktni diferencijal. Pretpostavimo, da je P(x, y)dx + Q(x, y)dy egzaktni diferencijal, t. _j. totalni diferencijal Reke· funkcije u = u(x, y): ·
ou ox
c>u
P dx+ Qdy =du =e= - d x + - dy
.
ay
' 287
~z·
te jednadžbe slijedi;
Q= du dy Deriviraju~i
(a)
prvu jednakost po y, a drugu po x, dobijemo:
iJP o'u . iJy =: ~X iJy
iJQ - o•u ox - iJyiJx
Kako je
o•u o'u iJxoy = oyox imamo
oP oQ ay= ox.
(b)
To je nužni uvjet, da izraz Pdx + Qdy predočuje totalni diferencijal neke funkcije od (X> y). To znači: ako je diferenCijalni izraz Pdx + Qdy totalni diferencijal neke funkcije u= u(x, y), tada funkcije p i Q zadovoljavaju uvjet (b), ili,. ako funkcije P i Q taj uvjet ne zadovoljavaju, tada·ne postoji funkcije, čiji bi totalni diferencijal bio Pdx + Qdy. Pokažimo sada, da je taj uvjet i dovoljan, t. j. dokažimo: ako je uvjet.
~p~ ~Q tspunjen, tada diferencijalni izraz Pdx -f- Qdy predOčuje uy ux• . .
(totalni diferencijal neke funkcije u(x, y). Dokaz provedimo tako, da uz pretpostavku uvjeta
~: ,;:;, ~~
izvedemo funkciju u( x, y) t\lk,vu, da je du= Pdx+ Qdy.
Iz (a) vidimo, da tražena funkcija u(x, y) mora zadovoljavati jednadžbe
ou ox =P(x,y)
. t
~ou
-
oy
.
= Q(x,
y)
(e)
Ako postoji bar jedna takva funkcija u(x, y), koja zadovoljava te jednadžbe, :tada ·postoji beskonačno mnogo takvih funkcija, koje se međusobno razlikuju samo za konstantu, jer bi ta konstanta otpala pri deriviranju tih funkcija po x i po y. Odredimo onu funkciju u(x,y), koja bi u nekoj unaprijed zadanoj točki, na pr. ":ački (x., y.), bila jednaka nuli. Iz prve jednadžbe (e) slijedi, da je
iJu= P(x, y) ox Smatramo li y nekim. parametrom, tu jednakost možemo napisati u obliku:
du= P(x, y)dx Integrirajmo sada taj izraz po x od x. do x
.
u (x,y)
=
uz
čvrsti paramt:tar y:
/P (x,y) dx+
gdje je cp(y) kakvagod funkci)a od y, koja ima deriVaciju cp'(y).
288
(d)
Vidimo, da smo mjesto- konstante integracije, dobili· bilo koju. tunkciju q> parametra y, jer ta funkcija otpada pri parciialn9m deriviranju4u· po. x" budući da je konstanta obzirom na x Funkciju cp(y) odredimo iz (d) tako,~ taj integral 'deriviramo po Leibnizovu pravilu po parametru •y: X
=J o.P X
011 =~JP rx,yJ tk+ ay oy
drp(yJ =prema (I44a) dy
ay
dx+ dr.p(y) dy
a kako je prema (e)
dobijemo odatle
Računajući ~Q vX x,·a
budući
+ dr.p(y) dy
s"oQd dX x
Q(x,y) --
...
smatramo, da je y = const., · ~Q je dakle funkcija od samoga ·
vX
'da su integrilJlllje .i derivJranje inverzne
Q {x,y}
=IQ
(x,y{+
...
d~:)
operacije;~ dobijemo:
= Q {x,y)- Q (x.>y)
+
d~:)
Odatle dr.p(y) = Q (x ,y} dy o
drp(y} = Q(x0 , y)dy
ili
I megriramo od Y• do
y,- dodavši .
r.p(y)
.
konstantu integracije
e:
y
=J Q (x.,y)dy+ e' Yo
Uvrštenje u (d) daje traženu primitivnu funkciju: y
Jp (x,y) dx+ J Q (x.,'y) d!+ e %
u (x,y) =
.
(e)
Yo
Tu su X0 , Yo konstante po vofji. Njihove vrijednosti odabiramo tako, da integriranje.bude što jednostavnij~, ..s#toga se razloga obično uzima x. =O i y0 • ~· 0..
19
B. Apsen: Repetitol'!J ville matematike ~ Dio
m.
289
· UVJet · ~ oP = -oQ Olte ·· samo n uždan, v eć 1· d ovoJ"1an. . T rme smo d okazal.l,· d a Je pa možemo
u.v
zaključiti:
ox
Da linearni diferencijalni izraz J->(x, y)dx + Q(x, y}dy predočuje totalni diferencijal du neke funkcije u= u(x,y), t. j. da bude· egzaktni diferencijal, nužno j e i dpvoJjno, da funkcije P(x,y) i Q(x, y) zad~ vnljavaju uvjet: (i47)
ili Taj uvjet zove se uvjet integrabilnosti za diferencijalni izraz Pdx jer samo uz taj uvjet možemo izračunati
jPdx
+
Qdy.
+ Qdy
Obzirom na (e) imamo u tom. slučaju:
JP (x,y) dx+ Q (x, y) dy Jdu (x, y) =u (x, y)= =
(148)
.•
=J p
)
(x,y) dx+
J Q (x.,y) dy +e l'o
gdje su x0 i Y• neke konstante. Primjeri Pokaži, da su diferencijalni izrazi,: koji slijede, egzaktni diferencijali i primitivne funkcije:
l. (20x 1 -
21 x'y p
izraču naj
+ 2y)dx + (-7 x' + 2x + 3)dy
o.
Prema (14 7):
~-~= ay ok -2b' +2-C-21x' +
2) =O.
Zadani izr!lz. je egzaktni diferencijal l '!'rema (148): u (x, y) =
J(20x',-
2lx1y
+ 2y) dx + e~ 7x' + 2x +
3) dy-
, = J<20x'-2lx'y+2y)dx+ JC-7!=_.'+2x0 .:f-.,.3)dy.+_O<...
...
290
Yo
pripadne.
pri računanju prvog integrala je y = const., jer integtirnmo samo po x, također su.«. i Yo, konstante
" = l sx•- y. 7x3 + 2yx l+
...
+
+ 2xoY +
7x 0 3y
J -
)'
3y j
+
+ 2xy- Sx +
e = 5x'- 7x1 y
0
7x0 1y ~ 2xoY.
4
~
-
7x 113y
-
+
+ 2x0y Sx0 4
+
3y
+
+
1x0 3Yo- 2x,y.- 3yn
7xo'y~-
2x0 y 0
-
3y0
+e =
5x4
e = Sx'- 7x1y -
7x• y
+
2xy
+ 2fJI + 3y3y + e,
+
G,
Vaina primjedba Iz našeg primjera vidimn, da se nakon uvrštenja granica integracije u rezultatu ukidaju svi mješani članovi, t. j. članovi, koji se sastoje od' faktora s x0 i y bez indeksa, dok su članovi s x 0 i Yo konstante pa ih spajamo sa G u jednu konstantu C 1• Odatle slijedi jednostavno pravilo za integriranje egzaktnog diferencijala prema formuli (148): granice Integracije se ne uvrštavaju, a pri lntegrala izostavljaju se svi članovi s x •.
računanju
drugog
To pravilo odgovara u mnogtm slučajevima vrijednostima x. = O i y. Riješimo sada na~. primjerAprema_mm jednostavnom. pravilu:. "
u(x,y)=
fc2or~2r~•y.+
..
y
2.yldx + J(-1xo"+2xo+
..
5x' - 7x"y + 2xy
=
O.
3)dy+C~
+ 3y + e
xdy-ydx :x• + y•
2. Napi•avlii taj IZraz u oblikw
_ _ _Y__ dx
+
x"+y•
d
v
- .p, - . ltačiH>&ffio
-
X
x•+:v•'Y
prema (147) : iJP ily = iJQ
Tx=
(x•
(x•
+ y') (x•
oP = oQ , ily M
+
+ y') · l (x' + y')'
· l y")•
2x'
2y 2
-x• + y• ex• + y")'
x'-y2 (x• + y')'
dakle zadani je izraz egzaktni diferencijal. .
:&Dl
Prema (148):
'J
u(x,y) =
y
+
J ~
y d x + - -X- d y = . - - -2 x + y' x• + y'
..
y --.--dx+ x• + y'
X
e=
r--x_._ ay+
x.• + y'
•
-J--y--dx x• + y' .
+o+ e=
y, X
=
-
Y
J..
. ".
dx
+ v•
.+ e
y _!_arc tg ..:.. + e
= -
o
Y
Y
-arc rg
=
-=+e Y
xdy-y dx p
3.
o
cl O -=l
jp= - J
ay
""
zadani dt!erenctialni tzraz nije egzaktni l1iferencijal, pa nema funkcije u(x,_y), tiji
bi totalni diferenciial du bio Jednak zadanom izrazu x dy- y dx·.
2. Funkcije P{x, y) i Q(x, y), koje ulaze u gore promatrani diferencijalni izraz; funkcije su dviju nezavisnih promjenljivih x i y, pa su definirane u nekom području ravnine XY. To je dakle slučaj funkcija definiranih u ravnini. Uzmimo sada slučaj, kada zadani linearni diferencijalni izraz ima ohlik P(x,
y, z)dx
+ Q(x, y,
+ R{x,
z)dy
y, z)dz
gdje su P, Q i R neprekinute funkcije s neprekinutim parcijalnim derivacijama. Sada imamo slučaj funkcija definiranih u prostoru, jer su sve tri funkcije P, Q i R funkcije triju nezavisnih promjenljivih, pa su definirane U nekom trodimen· ltonalnom području. Treba riješiti sličm zadatak kao pod l.: tražimo uvjete, kojima moraju zadovoljavati funkcije P, Q i R, da zadani linearni diferencijalni izraz bude totalni diferencijal neke funkcije u( x, y, z), t. j. bude egzaktni diferencijal, i odi-edi mo ni funkciju u{x, y, z). Opet pretpostavimo. da je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, t. l· Pdx
+ Qdy + Rdz
o
= du(x, y, Z)=
ou
dx
ou
dx+ oydy
Odatle slijedi: P = ou , pa P derivirajmo pp y i z, i)x
Q=
ou ay'
pa Q d"env1ra1mo po x o
o
o
•
1
z,
ou Rd . . . . R = 1i', pa envtra1mo po x 1 y •.
292
+
ou
~dz
Dobijemo:
iJP o'u iJy - iJxiJy
iJP eru oz = iJxoz
oQ iJ'u ox = oyox iJR
iJ'u ozox
oR o'u py = iJzoy
oP aR oz- ox
aR oQ iJz- oy
ax-Iz tih jednakosti slijedi:
oP oQ iJy- iJx
ili
(149)
aQ _ iJP = 0 ox ay
aR_ oQ = 0 ily oz
To je nužni uvjet, da je Pdx Vidimo, da su se uvjetu
oP_ iJR =O oz ox
+ Qdy + Rdz
slučaja
egzaktni diferencijal.
u ravnim pridružila sada još dva uvjeta.
Može se pokazati na način slični onome kod dovoljan i da je u tom slučaju
slučaja
u ravnini, da je taj uvjet
J P (x,y, z) dx+ Q (x,y, z) dy + R (x,y, z) dz J du= u (x,y, z) = =
(150) y
X
=j P (x,y,z) dx+ J Q (x ,y, z) d>:+ 0
x,
y,
jR (x.,y., z) dz +G
..
gdje su x,, y. 1 Z 0 bilo koje konstante. Pri integriranju pridržavat ćemo se istog pravila, koje smo postavili za ravni slučaj·
Granice integracije ne uvršravamo, a pri računanju drugog i trećeg integrala izostavljamo mješanc članove, t. j. članove, koji sadrže x., yi z odnosno x., Yo i z. Uvjet (149) je uvjet integrabilnosti :;;a prostorni slučaj. Primjeri Pokaži, da su linearni diferencijalni izrazi, koji slijede, egzaktni diferencijali i odredi pripadne primitivne funkcije. , J.
z
z
+ Jy-x dz 11
l'·
O
R
...!._dx-1..dy
z
·
293
PrC!!M _(149):
~=0 dy
oO= dx
0 ,
oR
l
Tx= --;.-' 3
dR
z•
3
dY
';
dQ
Ty=~
dakle
Tz=Tx"
~R
đP
dakle
z' , ...
=
dP
dakle
Zadani izraz je eg1:akttti.~ diferencijal!
Prema (l 50):
J-dx-- J .,
-
•U(x,y,z) =
ll
l
•
+
3 -dy
z
z
J--.-+e= 3y 0
+ x z'dy - xy
yz dx
x~y~
+
xz
J'2
+ z'dx_+,x'y' + --p--' x'y'
-
z-
x0
z.
y,
J<
z2
xy dz z•dy- x'y' +z'
---o-
-r-
Prema (149):
dP
d;
(x' y'
+
= (X0 y'
~Q
+
Na isti
način
+
z')'
(x' y'
z•) Z "'-.XZ •. 2xy 2
(x' y'
--;;;- =
z'- x' y' z
z') z - yz · 2x'y
(x' y'
+
+ z')'·
z 8 - x 2 y"z
ex• y' + z')'
z')'
dobijemo;
oR
-;);" =
(x' y'
x'y' - y z• + z')'
ox
ilQ
. x' y ' - xz• (x' y' + z')'
dY =
i!P
Tz =
x' y'-yz' (x' y'
i!R
+z')'
x 3 y' -xz' (x' y'
+
z')'
Vidimo, da je Prema (ISOl; y
)
(
yz
u (x, y, z = J x'y'
+ z'
dx+
l yf
294
z
x. z
x 0 ' y'
+ z~
d
y_
-J z.
+ z' d•~ +e,;,.
XoYo
Xo1 Yo1
yz ; ·
=7
dx
x•
+ {;)'
+C=
z y
..!....arctg x +Cz z - y y.
~ arctg {~) +C Izvedi isto za xdx +ydy
+ zdz
· [u
Vx• + y + z• 1
=Vx• +y" + .a + CJ 1
§ 8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE.
EULEROV MULTIPLIKATOR To su diferencijalne jednadžbe, čija je-lijeva strana egzaktni diferencijal;· t. j . totalni diferencijal neke funkcije u= u(x, y}.Prema tome egzaktna diferencijalna jednadžba _ima_općenito oblik P(x, y)dx
+ Q(x, y)dy =O
Pri rješavanju tih jednadžbi razlikujemo dva Prvi slučaj već
slučaja:
Lijeva strana zadane diferencijalne jednadžbe u tom- obliku, kako je zadana. je egzaktni diferencijal, t. j. ispunjenje uvjet ( 147):
U tom slučaju rješavanje diferencijalne. jednadžbe svodi se ·na primjenu formule (148), koju izjednačujemo s nulom. Primjeri Riješi diferencijalne jednadžbe l.
--
eYdx
+ (x?-2y)dy.=<.O
p
,___.. Q
Prema (147):
IJ!!ercn:,,~i.na
jednadžba je egzaktna!
295
Prema (148) :
f e·/ dx "
y
+J (x.,e"- 2y) ay+
x.
e.= o
~.
y
X
e" X eli -
f
J
dx-2
ydy +e =0
x,
y,
y1
+e=0
, , ...
opće
rje§enje,
3.x' -y• 2xdx ---dy=--
2:.
y•
y'
ili
2x y•- 3x• -dx+ - - - d y =O y•
y'
Prema (147) :.
clQ = _!_ (clx ;y' '
6x)' · 6x = -
~
Prema (148)
"
y
~Jxdx + J(.!._:J:io') dy·+ e= o y'
.
y•
•
~
y'
• x• l ---+e= ;y• ;y
x• - y 1
.
y,
+ ey• =
o l·· ;y•
·
O • • • • opće rješenje.
Napišemo li zadanu"diferencijalnu jednadžbu u obliku d;y 2xy' dx = y• (3x'- y 1) ili y' =
2xy 3x1 y•
dobijemo homogenu diferencijalnu jednadžbu prvog reda, pa je možemo rije!iti 'i :na :!lal.'in naveden u dijelu Il. Repetitorija § JO, 2•. d).
296
Međutim, rJešavaju.;i tu diferencijainu jednadžbu kao· cg:.aktnu brže .i~ jednostavnije đola-
zimo do
općeg
rješenja.
·
~--.J:.!."0~-+ x' + y', x' + y'
3.
dx
=·o
ili
(J -
_ Y _ ) dx+ _ x _ d ·= O ~· + y' . x' + y' . !>'.•
Prema (147):
oP
6'Y =
x'-y' (x' + y')"
-
t)Q
x•.-y•
d;
(x' +tY'iT
= -
Prema ( 148): .Y
X
!(
+ J-x''-dy + C_""'-0
I __ Y_}dx x'
x,
+ y'
x~
+ y'
Yo
X .
x-y
dx
J- -+- + x•
y'
·
C= O
x,
x-arc tg ~ y
+C
= O
•••• epče rješenj;;.
y;x;Y-J
4.
y'
xY ln x
ili dy
yxy-I
dx=- xY ln x
Odatle yxY-I dx;. xY lnxdy =O
Prema (147):.
~= oy
~ = xY • _!_ + ln X • y xY- J =
yxY- 1 /nx +xY-l
t)x
x
·
Xy- J
+y
Xy - l ·
bl
X
Pre::r,a (148):
J" yx
7
-
1
dx+
~.,
J"
x."lnx0 dy+C-O
y~
y . /Xy
x".
·-+ O+C= O y .
+C =
0 .. " OpĆe rješenje,
29'7
Riješi egzaktne diferencijalne jednadžbe:
p-
1..
x'
~ y'} dx + (x +
x•
~ y' ) dy ='o ,[xy-.arctgf
+e= oJ
lx' dx+ 2y'dy-xy"dx-x'ydy =O
2.
{x' -
x' y'
+ y' + e =
O)
3.
'
Drugi
[x-arc tg
f ~ e= o]
slučaj
· Pretpostavimo, da lijeva strana diferencijalne jednadžbe ' oblika P(x, y)dx
+ Q(x, y}dy =O
(a)
.nije egzaktni dtfercnci)al, t. j.
U tom slučaju ne možemo integrirati diferencijalnu j~dnadžbu, jer ne postoji funkciju, čciji bi totalni diferencijal bio jednak lijevoj strani jednadžbe, pa moramo najprije pretvoriti izraz u lijevoj strani jednadžbe u egzaktni diferencijal i tek zatim integrirati. U tu svrhu neba odrediti t. zv. E ul erov multiplikator. To je neka funkcija f.!-(X, y), koJom množimo obje strane diferencijalne jednadžbe (od toga sc opće rješenje jednadžbe ne mijC!Ilja), pa tako pretvaramo lijevu stranu jednadžbe u egzaktni diferencijal, koji možemo zatim integrirati. Pomnožimo, dakle jednadžbu (a) nekom funkcijom fl(X, y). Dobijemo: P !L dx
+ Q fL dy =
O
Da lijeva strana te dobivene jednadžbe bude egzaktni diferencijal, nužno je i"dovoljno, da bude ispunjen uvjet (147), t. i· mora biti
298
- o/nu
a kako je
l
d!J.
ri.
ox
~=-·-
ox
imamo (151)
Jasno je, da će svaka funkcija p.(x~ y), koja zadovoljava jednadžbu (151), biti 'Eulerov multiplikator za zadanu diferencijalnu jednadžbu (a). Jednadžba (151) je dakle diferencijalna jednadžba Eulerovih multiplikatora jednadžbe (a) i to parcijalna diferencijalna jednadžba, jer je traženi multiplikator funkcija dviju promjenljivih x i y~ pa u diferencijalnu jednadžbu ulaze parcijalne derivacijj!. Teorija parcijalnih diferencijalnih jednadžbi dokazuje, da jednadžbil (151) ima beskonačno mnogo rješenja, dakle naša diferencijalna jednadžba (a) ima uv1jek Eulerov multiplikator. Međutim, praktički nismo ništa napredovali u rješavanju zadane diferencijalne jednadžbe (a), jer rješavanje jednadžbe (151) nikako nije lakše od rješavanja polazne jednadžbe, pa se moramo ograničiti samo posebnim slučajevima određivanja Eulerova ,nultiplikatora !L( x, y). l. Pretpostavimo, da je multiplikator IL funkcija samo od x: !L= !J.(X). Tada u (151)
jer u fl. ne ulazi y, pa jednadžba (151) prima jednostavniji oblik: (152).
To je
obična
diferencijalna jednadžba, koju možemo lako )ntegrirati. imamo, ako je IL funkcija samo od y, t. j. IL= !L(y). Tada je Slično
Oln!L =O,
ox
a
pa jednadžba (151) prima oblile din !L =
_!_
-d.v
P
(oQ _ oP) ox
oy
(l52a)
299
Primjeri ,l~ (2xy•- y)dx
+ (yt + X+ y) dy =
0
Prema:(1~7):
~r}Q ";" (4xy-t)-t = r}y r}x ~iJO + o ' r}y,~ ox
4xy-2
aakle lijeva. strami zadane diferencijalne jednadžbe nije egzaktni
\fretpostavimo, da je ."
= ."
(x). Da se uvjerimo da to stoji,
d ln fL
_l ( iJP _
=
o
dx
oy
iJO} =
prema (l~l'l..;.
4 xy- 2
+X +y
. y'
OX
računamo
dif~
'
Vidimo, da fL nije funkcija samo od x, jer u dobiveni izraz ulazi i y. Uzmimo sada, da je !l= fL(y), pa računamo prema (152a): dln~.t=__!_(oO_iJP) = l ( 2 _ 4 xy)=-2(2xy-l)=_!_ dy p r}:.; oy 2xy'-y y(2xy-l). y
Vidimo;' da je fL faktično funkcija samo od y. Integriramo dobivenu jednadžbu: d ln fl. 2 --=--i·dy
dy
y
din-t~-=
dy -2-y
'
ln fL= -21ny ln fL= lny-' fl. =
l
7 ......
Eulerov multiplikator;
Tim'rnultiplikatorom množimo zadanu diferencijalnu jednadžbu:• l (2xy'-y) 0 dx y
+ (y' + x + y)
Kako i e sa>la
oP r}y
,fo
=--'-'
r}x
l ' -dy=O y' .
jer je
intregnramo prema (148) jednadžbu (b):
,..
JIO X
•
.
xl--+ y + lny +·e= O .... y soo
opće
rjdenje.
.(a)
2. (xsiny +ycosy) dx+ (.:co•y·-.JLsiny)dy ·=O, Prema (147): iJP
ily
Neka je l.t
=
iJQ
-~=
.
-.
+.c~y-_cosy
xcosy-yszny
. ...,.O = xcos;z-ysmy ..-_..,
(b)
v.(x), tada prema (152) i (b) imamo:
iJQ}
{t)
din !L l p l . --=- - - - = .. (xcosy-ysmy) = 1 dx Q ily dx x cos y - y sUl y · --
..,.,·Ile_:ovisi o y. dln!J.=dx ln lJ. = x lJ. = e" . , • Eulerov multiplikator. · {a) n'lnožimo s
lJ. = e"
+ e" (x cos y
--:-Y siny)dy. ~O
dP
iJQ
. . Jer JC
"P excosy-ysmy . --:;--=e"
+ cosy)
e" (x siny
+y
cosy)dx
. S ad a Je
oy
vY
=
'"dx'", -
ilQ =e" cos y + (x cosy - y s:ny • ) e"= ' e" ( cosy + x co1y ' -_y_smy, . ) Tx pa
prema (148) ilnamo:
J "
y
e"(xsiny +!cosy)dx
+ fe"o(x.cosy~ysiny)_dy+ e= o Yo
Odatle ili
e" (x sin y - sin y
+y
cos y)
+e =
O •••• opće rješenje.
Primjedba
Iz navedenog vidimo, da se diferencijalne jednadžbe oblikal 'P(x, y}dx +Q(x, y}dy =O
lako rješavaju, .ako je lijeva strana _jednadžbe egzaktni diferendjai; f} ispunjen uvjet integrabilnosti
i1 ateo,; j~
301
Međutim, ako· taj uvjet nije ispunjen, moramo· naJ pt! Je odrediti Eulerov!lilultiplikator,._a taj znamo odrediti "samo u posebnim slučajevima,. kad je multi-:>o plikator:funkcija samo od· x ili samo ~od y. ·
Iz toga slijedi, da diferencijalne. jednadžbe oblika P{x, y)dx
+ Q(x,
y) =O
·ukoliko nije ispunjen uvjet ·integrabilnosti, treba u većini slučajeva rješavati na drugi način, izbjegavajući traženje Eulerova multiplikatora. • Tako;na·pr., ako funkcije P{x,y) i Q(x,y) homogene funkcije:._istog stepena n, tada se diferencijalna jednadžba dade prikazati u obliku
su
=J(~)
dy dx
x
a to:je homogena diferencijalna jednadžba I. reda, koju znamo riješiti uz supstituciju z =...!..[vidi Dio Il. § 10, 2. d), Tip II.]. X.
•
Isto .tako znamo riješiti separacijom promjenljivih jednadžbe oblika dy a,x dx= a,x
+
b,y
+e,
+ b,y +e,
odnosno ( a,x
+ b,y + e,)dx -
( a,x
+ b,y + e,)dy =
O
{vidi Dio II. § lO, 2. g)). Važnu\pfimjenu egzaktnih diferencijala nalazimo u termodinamici kod izvo-đenja matem:itičkog izraza za . entropiju (vidi Bošnjaković, Nauka o · toplini L ~r: 63).
Riješit;diferencijalne; jednadžbe: 'f.:,Zxy~
2.· (2
d.i'+. (x' y 11 -
+- 2x -
y') d_x -
J) dy = O
2y dy = O
4. y(l~i~~y)d.-<-xdy =O
.l11
.".e>< ;
e><
"x•- ·] -+-+C;:"o y 2
§ 9. KRIVULJE U PROSTORU
1. Jednadžbe prostornih krivulja Dosada je bilo govora samo o ravnim krivuljama, t. j. o krivuljama, CIJe leže u jednoj ravnini. Uzmemo li tu ravninu za koordinatnu ravninu XY. glasi jednaqžba te ravne .krivulje .
točke
y = f(x)
ili
F(x, y) =O
Ako sve točke krivulje ne leže u jednoj ravnini, imamo prostornu krirulju, pa. je za određivanje položaja nienih točaka potreban prostorni koordinatni sustav XYZ. Prostorna ·krivulja može biti zadana na dva
načina:
l. kao presječnica dviju zadanth ploha:
f,(x, y, z)
= () (153)
f,(x, y, z) =O
Na pr. sustavom jednadžbi x'
+ y• +
z'
= 4r'
(a)
zadana je prostorna krivulja kao presječnica kugline ploh.:, kojoj je središte u ishodištu a polumjer R = 2r, i uspravnog valjka: x'
+ y•.=
x'
+ {y• -
2ry) = O
x'
+
r
ili
ili
2ry
(y- r
z
=
r' '
kojemu je središte osnovke u točki (0, r, 0), ' a polumjer je r (slika 148). Uklonimo li iz jednadžbi (153) jednu promjenljivu, a zatim drugu, na pr. z i x, dobit ćemo jednadžbe
cp,(x, y) =O ( 153a) Sl. 148 .
kQje predoćuju ortogonalne ·projekcije prostorne krivulje na koordinatne ravnine XY i YZ (u deskriptivnoj geometr.iji rekli bismo, da smo odredili projekcije pf.O.: dora zadanih ploha na ravnine 7t1 i rt,).·
301
Prostorna krivulja može biti dakle zadana i svojim projekcijama u •dvije koordinatne ravnine. · · Uklonimo li, na pr., iz jednadžbi (a) promienliivu x tako, da drugu jednadžbu uvrstimo u prvu,' dobit ćemo ili ili
2ry
+
~ =
4r'
·z' = 4r' - 2ry z• = -2r(y --,2r)
To je projekcija prodorne krivulje zadanih kugle i valjka na ravninu YZ (na i to parabola s vrhom u točki (2r, 0). , 2. Praktički se najviše služimo parametarskom jednadžbom prostorne krivulje. Do nje dolazimo promatrajući prostornu krivulju kao stazu pomične točke, t. j. kao geometrijsko mjesto svih njezinih uzastopnih položaja u prostoru. Gibanje točke u prostoru posve je određeno, ako je u svaki moment t poznat položaj točke ili, drugim riječima, ako za svaku vrijednost t možemo izračunati koordinate x, y i z pomične točke. Na taj način dolazimo. do jednadžbe pomične točke u prostoru: · · 1t ), 1
x
=
x(c)
y=·y(t)
(154)
z = z( t) Budući da te jednadžbe određuju i srazu roćke, one su Istodobno paral!letarske jednadžbe prostorne krivulje. Uklonimo li iz jednadžbi (154) parametar t, dobit ćemo jednadžbe (153). Primijetimo još,' da se često parametar t ne smatra vremenom, već mu se -daje.značenje neke druge veličine, koja se mijenja pri gibanju točke, na pr. kut zaokreta i t. d. Kao pnmjer izvedimo parametarsku je·dnadžbu cilindričke spirale (zavojnice). z Zamislimo, da se po jednoj kruŽnici~ koja Je presjek uspravnog valjka polumjera osnovke r, okomit na njegovu os, okreće . jednoliko sa stalnom brzinom a neka točka. Istodobno se ta kružnica giblje translatorno po plaštu valjka lg s konstantnom brzinom b. U tom slučaju opisuje točka u svom dvostrukom gibanju pro· stomu krivulju, koja se zove cilindrička spirala. Na slici 149 prikazana je spirala u desnom koordinatnom sustavu obzirom na primjenu vektorske analize u teoriji prostornih krivulja. Okreće li se točka po kružmc1 protiv kazaljke na satu, nastaje desna spirala ili desni vijak {kao na slici 149), u protivnom slučaju - lijevi vijak. Sl. 149
-304
N eka se u neki moment t pomična točka nalazi u točki T ( x, y, z); tada uzevši za parametar t pola~ni kut projekcije T' točke T na ravninu ·xy, dobijemo prema slici 149: X= T 'COS l
y=r·sint Sto se tiče aplikate z točke T, ona je jednaka visini, na koju se podigla .točka za vrijeme t', t. j.
Z=b·J'
(b)
Za vrijeme t' točka je prošla po kružnici ·put da je = r • e pa je
Ar·
AT'== a
. t', a iz slike vidimo,
at'·=r·c ' rt e= -
odatle.
a
Uvrštenje u (b) daie
z=b.!...c a
ili a= ct
gdje je Tu je
e= b!...= a
1· Qmjer
po toj
" r
a
staln~h brzinoa gibanja kružnice
po plaštu valjka 'i točke
kružnici.
Prema tome x=rcosc
(155)
y=rsint
z= cc parametarska jednadžba cilindričke spirale. , Kada kut t dobije vrij~dnost 2n:;točka T će se vratiti na polaznu izvodrlicu AB valjka, pa će se dignuti· na visinu
z= e · 2n: Ta visina
h= 2n:e 1:ove-se uspon vijka, pa UVTstivši u
treću
jednadžbu sustava (155) e=
: 2
do-·
bi)emo parametarsku jednadžbu spirnle u obliku
B. A.psen: ~ vile sua~ -
Dio III.
305
X= T CO$!
y
= rsinJ.
(l55a)
h
z= - t 2;r gdje je h
= 2nc =
uspon vijka.
Rekli smo, da uklonivši iz parametarskih jednadžbi prostorne krivulje,p~a metar e, dobijemo ,prostornu krivulju kao presječnicu dviju ploha. Pokažimo to na primjeru. Prostorna krivulja neka je zadana parametarski s
x=t+a
z= V2a(a .t) Kako je iz prve jednadžbe
e= x-a uvrštenje te vrijednosti e u drugu i
treću
jednadžbu daje:
y =.Va'- (x-a)'
z= V2a(2a- x) ili
(x-a)'+ y•
=
a• (a).
z•
=
-2a(x- Za)
Zadana je krivulja presječnica kružnog i paraboličkog valjka; a ortogonalne projekcije zadane prostorne kriVulje u ravninama XY i XZ su kružnica i parabola. Zbrojimo li jednadžbe (a), dobit ćemo jednadžbu kugline plohe
x"
+ y• + z"
=;=
4a•
To znači: zadana prostorna krivulja leži na kugli polumjera 2a, a presje~ je kugline plohe s gore navedenim valjkastim plohama. U daljnjem ograničit ćemo se na proučavan~ : proMOrnih krivulfa, čije ~u iednadžbe zadane u parametarskom obliku.
306
2. Jednadžba .tangente na prostornu krivulju Tražimo jednadžbu tangente na prostornu krivulju
x
=
x(t)
y = y(c) z= z( e)
u točki T.(x., y., z.J krivulje,• kojoj odgovara vrijednost t 0 parametra t. Dademo li parametru. e. prirast t:.c po volji, dobit će koordinate točke T 0 priraste t:.x, Ay i t:.z, pa će ltoćka T. zauzeti na krivulji nov položaj .T (vidi sl. 150). Jednadžbe sekante T 0 T znamo napisati prema (41):
x-x.
· (x.
+ t:.x) - X
0
(ili (a)
Kako je tangenta granični položaj sekante,' kad točka T idući po krivulji ·reži T kao timesu, moramo prijeći na limes tako, da t:. e _. O, pa prema tome i t:.x-+ O, t:.y-- o i Az-+ o. u tu svrhu podijelimo sve nazivnike u jednadžbi {a) s At: toćki
2
\i
pređimo
granici
na limes pustiYši da t:.r teži nuli. Na
ćemo· dobiti:
x-x. _·y-y 0 _z-z.
(:L - (ic). -
(~~).
(156) SJ. 1.50
To je jednadžba tangente na prostornu krivulju U točki krivulje T.(x., y., zJ parametra r•. Vidimo, da su koeficijenti smjera tangente jednaki derivacijama koordinata po parametru t u točki T 0 krivulje, pa prema (39) možemo lako izračunati ko.eficijente smjera tangente. · Pomnožimo li sve nazivnike u formuli (156) s dt, dobit ćemo jednadžbu tan' gente u obliku
x-x. = y-y. = z-z. (l56a) dx dy dz koji je najopćenitiji, jer nezavisna promjenljiva nije označena, pa može biti bilo. koja koordinata ili bilo koji parame1a1.
307
3. Jednadžba normalne ravnine na prostornu krivulju lJ točki T.(x., Y•• z.) prostorne krivulje x = x(t} y = y{t} z= z( t}
možemo povući bezbroj normala, t. j. pravaca, koji su okomiti na tangenti u toj točki krivulje. Sve te tangente leže u jednoj- ravnini, koja je okomita na tangenti, a· prolazi diralištem. Ta se ravnina zove normalna ravnina na krivulju~u zadanoj točki T.(x., y., z.) krivulje (vidi sl. 151). Znamo jednadžbu (50a) ravnine kroz zadanu točku T.(x., y., t.0 ) : A,(x-x.)
+ B,(y-y.) +(z-z.)= O
(a)
Normalna ravnina je okomita na tangenti, koja ·prolaZi istom točkom T.(x., .Yo• z"'!) krivulje, pa uzevši u obzir, da su prema (156) koeficijenti smjera t!lngente
z
x'(t.J,
y'(t.}
i
z'(t.)
imamo prema (58):
Odatle A = x'ft.)
•
z'(t.J
. _y'{t.) ,. B, - ---,-()
'
z t.
Uvrštenje u (a) daje:•
Sl. JSI
(x-x.) x'{t 0 )
+ (y-y.)y'(t.J
+{a-z.) z'(t0 } =O
(l57)
To je jednadžba normalne ravnine na prostornu krivulju .u točki· krivulje T.(x., y., z.) _parametra e•.
4.
Rektifikaci~a
i masa prostorne krivulje
Tražimo duljinu luka prostorne krivulje x = x(t) y =y{t) z= z(t}
od .točke A do t.očke B, kojima. odgovara ju ~vrijednosti parametra (st 152),
308
t,,
odnosno -e.
Smatrajući, kao u slučaju ravne krivulje, da su dx, dy i dz ·beskonačno male dobijemo prema sl, 152 primijenivši prostorni Pitagorin poučak slijedeći
veličine,
izraz za kvadrat diferencijala luka prostorne krivulje
ds'
=
dY!
+ dy' + dz'
(15.8)
vdatlc je
Vax' + dy' +
ds =
dz'
(l58a) X
Iz 'iste slike dobijemo kosinuse smjera tangente na prostornu krivulju:
CQS
dx ex.= ds
cos~= dy
;
ds
Sl. !52
;
cosy
=
dz
(159)
ds
Pomno:limo li i podijelimo li desnu stranu formule (ISSa) s dt, dobijemo ds u obliku · ds
=
ll/ dt
(dx)'
+
(dy}• dt
+
(dz)• dt dt
(160)
ili ds= Vx''(t)
+ y''
(160a)
(t)+ z'"(t)dt
a odatle je
,,
s
=JV-x""'''
7 (
,,
t...,.)-+:--y.,..''7( t-,.)-+:--z"''•(-;-t) dt
[161)
.
To je duljina luka prostorne ~ivulje zadane parametarski. Pretpostavimo, da je prostorna krivulja pokrivena nehomogenom rnllsom gustoće 11. = fL(x, y, z). Tada je masa elementa krivulje
dm
=
[.t(X, y, z)ds
a odatle uzevši u obzir formulu (160a) i uvrstivši u dm x z= z(t) dobijemo:
=
x(~J; y = y(rr~
masa ne_homogene krivulje t,
m=
JIL[x (t), y (t)~ z(t)]
,,
Vx'.'(t) _+-v''(t)
+ z'i(ij'dt
(162)
309
Kao primjer izračunajmo za cilindričku spiralu, ·
x
=
r cos e
y =
rsint
.z= e t jednadžbu taqgente. u točki T.(x., zavoja spirale (sl. 149). Računamo
y., z.)
parametra t 0 , a takoder duljinu1jednog
prema (156): x'(t) = - r sin t y ' (t)
= r cos t
~G'(t)
=e
pa uvrštenje u ( 156) daje traženu jednadžbu tangente: X -
=
X0
Izračunajmo .s~da tOčki
1tvara s osi Z u
y - Yo =
Z- Z 0
r cos t 0
- r sine.
e
prema (39) kosinus kuta y, što ga T. spirale: l CO$
y =
lili
tangen~
na. spiralu za•
e
~;'=;'7-==:=7===.ic=:::::;=~
Vr• sin' t o + r' cos" t o + e• e
.cos Y. =
v.-r:• + e•
ll a kako je e= - , gdje je Iz uspon vijka, 21t e~
h
y
2rt
·h1t)' 2
V ( r•
+
dobijemo:~
h
V(2rtr )' + h"
V idimo, da kut, što ga zatvara cilindrička spirala s osi Z, ne ovisi o koordinatama točaka krivulje,' već jedino o p'otumjeru r. valjka i o usponu h vijka. To znači: ' cilindrička spirala siječe sve izvodnice valjka pod istim kutom v '(sl. 149). Iz toga slijedi, da će cilindrička spirala poprimiti oblik pravca, ako plašt valjka, na kojem leži spirala, razgrnemo u ravilinu, jer samo pravac siječe u ravnini paralelne pravce (izvodnice valjka) pod stalnim kutom. 1 Da sc u to~vjerimo, izračunajmo duljinu luka jednoga zavoja'spirale Gednog hoda vijka).
310
Kaćunamo_ prema (j{? t):
z.".
s
=J Vr"""•-st.,. .n. ,. •-t""'+,_..,r=-c·-o-s":-t-+--,-c'-,;- • dt
=
•• fVr +e'
. dt=
o
Z'lT
=
Vr + e• . Ir l =
2tt
Vr +e'
o
ili uzevši, da je e =
h 27t,
dobijemo
SL ISl Iz toga izraza vidimo, da je duljina 'luka spirale jednaka duljW dijagonale pravokutnika, kojemu su stranice 27t7'--:- opseg' osnov:ke valjka i h- uspon vijka, t. j. pravokutnika, u koji se razgrne plašt valjka (sl. 153). Prema tome, razgmemo li plašt valjka u ravninu, zauzet ć~ cilindrička spirali· u dobivenom pravokutniku položaj dijagonale, t. j. pravca. Iz toga slijedi novo važno svojstvo cilindričke spirale: luk cilindričke spirale je najkraća udalj,enost dviju točak~ na valjku. ·, Krivulja na plohi, koja prolazi dvjema zadanim točkama plohe i koja daje njihovu najkraću međusobnu udaljenost, zove se ~eodetska Hnija dotične plohe. Znamo, da je za ravninu geodetska linija pravac, za kuglu - luk najvećr· kružnice, a sada smo pokazali, da je za valjak geodetska· linija cilindrička spirala~ Navedimo još jedan primjer. Izračunaj masu prvog zavoja cilindričke spirale
x = r cos t
=rsint
y
Z = Ct
al:o je gustoća u svakoj Prema sl. 149:
točki
krivulje jednaka kvadratu radijvektora· te
radijvektor OT = pa je gustoća !.L = r"
točke.
Vr• + z• = Vr +e' e•
+ e' t'
Prema (162) i obzirom na
pređašnji
primjer imamo:
2'17
m=
J(r' + e• t•) yr• + e• . ·dt= o
-1
=V r• -+ e•
3
r• t
+ e• Tt
1 vY'+?
z1r
=
(2rcr•
+ 38 rr• ·e')
o
311
S. jednadžba oskulacione• ravnine Pod,oskulacionom·ravninom zadane točke.~T.(xo> y", z.) prostorne krivulje xazunlije se granični položaj· ravnina, koje prolaze tangentom· na krivulju u· točki T., a paraleln~. su, s' tangentoin povučenom _na krivulju u nekoj drugoj točki _T,, kad točka T ,_)dući po krivulji teži točki T. kao limesu (sl. 154);' Zamislinio ravninu, koja prolazi tangentom T.A u točki T. prostorne krivulje i pravcem T.B', koji je paralelan s tangentom T 1B u točki T, krivulje. Pustimo li da točka .;.T, idući po krivulji teži točki T. kao limesu, tada će se ravnina, koja prolazi tangentom' T.A fpravcem·paralelnim s tangentom u točki T, okretati oko tangente :f. A •pa. će. težiti nekom graničnom položaju. Taj granični položaj zove se ravnina oskulacije ili oskulaciona ravnina u točki T. prostorne krivulje~ , Vidimo, , da .oskulaciona ·ravnina-sadrži uvijek tangentu povučenu na prostornu krivulju u· doti~oj točki. Redovito oskulaciona ravnina dira i siječe krivulju. Iz definicije oskulacione ravnine jasno slijedi, da se za .ravnu _krivulju oskulaciona ravnina-podudara s.'ravninom krivulje. Oskulacionu ravninu u točki T. prostorne krivulje možemo definirati i kao granični položaj ravnine, koja prolazi točkama T •' T, i T. prostorne krivulje (vidi sl. 154), kad tOčke T, i T 1 idući po krivulji teže točki T. kao limesu. Na temelju te •druge definicije izvedimo jednadžbu oskulaciona l'avnine. u točki T. prostorne.. krivulje x
= x(t),
Znamo
opću
Ax
y = y(t}
i
:J 7=
z(t).
jednadžbu ravnine
+ By + Cz + D =
O
Sl. 154
Ax.+ By.+ Cz.+ D= O Ax,
+ By, + Cz, + D = O
(b)
Ax.'+ By,_+ Cz~·+ D= O Kako sve te tri točke leže·na krivulji, možemo jednadžbe (b) prikazati u jednostavnijem obliku. Uvrstivši .u 4ednadžbu'-(a) x= x(t)i
y=y(t};
z =.z(t}
dobijemo:·
Ax(t} To je
funkcija~samo-,od
+ By{t) +Cz(t) + D = O t; označimo
F(t} = Ax(t}
312
je s F(t):
+ By(t) + Cz(t) +D...=.lO
• (<;)
Točke T., T, i T1 ; kojima odgovaraju vrijednosti parametra t ••.. c,·i t 1 ~· leže na krivulji, a prema tome te. vrijednosti parametra ·moraiu.zadvoljavati jedna-
džbu (e), pa jedhadžbe (b) možemo napisati u=obliku: F{t,) =O;
F{t,) =O
P() RoHe-ovom teoremu (vidi .Dio I. § ll) derivacija funkcije F mora se poništiti bar po jedan put u intervalima od t. do t 1 i od 11 do .t., t. j. F'(t") =O
F'(t:J =O
gdje je
(.d)
Primijenivši još jednom
Rolle~ov
'
gdje je
teorem, ali sada za F' d()bijen'lo:
F"(t'")
.
l
11
=o.
(e)
t'
Prcn:a tome jednadžbe (b) možem() napisati u ()bliku F(t.) =O;
Neka sada
Tada
će
točke
F'(t') =O; idući
T, i T,
po krivulji
F"(t'") =O teže·t()čki
(f)
T. kao limesu, t. j. neka
prema (d)
a dakle prema (e) i
'
pa jednadžbe (f) primaju na granici oblik F(t.) = 0;.
F'{t.) = .0;
ili prema (e):
+ By(tJ +Cz(e.) + l)= O + By'{t.} + Cz'{t.) =O Ax"(t + By"(i.J + Cz"(t =O
F(t.J =Ax(t.)
F'(tJ = Ax'(tJ F"(c.) =
0)
0
)
Uzmem() j()š u obzir, da ()Skulaciona ·ravnina prolaZi tockom T,(x0 , y.,. z.), pa njena jednadžba J?rema (50) glasi: A(x-x.)
+
B(y-y.)
+ C(z-z.)
=O.
313
Posljednje tri jednadžbe
+ B(y-y.) + C(z-~:.) + By'(t.J + Cz'(t.} =O Ax"(t.} + By"(t.J + Cz"(i.) =O
=O
A(x-xJ
. Ax'(t.)
čine homogeni sustav s tri nepoznanic~ A, B, G. Znamo, da takav sustav ima rješenja različita. od očevindnih, ako je determinanta sustava jednaka nuli (vidi §.l,' 3). Prema tome je·
..
x-x
y-y.
x' (t 0 )
y'(t.)
x"(cJ
y" {t.)
jednadžba oskulacione ravnine. u prostorne krivulje.
z-z o
.
=0
točki
(163}
T.(x., y., z.) parametra t.
Primjeri l. Napiši jednadžbu oskulacione ravnine u točki A(r, O, 0) cilindričke spirale x = r cos t.· y = r sin t; z = ct (sl. 149). Da odredima vrijednost parametra t, koja odgovara zadanoj točki .A(r, O, 0), uvrstimo' ko·
ordinate te
točke
u jednadžbu spirale.
Dobije rao:
r=rcost
Slijedi
t0
Računamo
točki A
O= ct
prema ( 163): x
a u
; O=rsint.,
=O
=rcost
y
=rsint
x' = -rsint
y' = r cos t
X"=-TCOSt
y"
=
Yo
=O
parametra x0
e=
-r
z
=e t
z' =e
sin
t
10 = O
= r
x' 0 =O·
Y'o =- r
z' o =·e
x" 0 =,-r
Y"o =O
::"• =o
Uvrštenje u (163) daje:
z
x-r
o
r
-r
o
=O
o
Razvijemo li determinantu po elementima prvog .retka, dobijemo traženu icd.nlldlbu I)Skulaci(lne ·ravnine:' (x ~ r) . O...:._ y er
"y-rz =O
314
+ z r•
=
O
točki A{r~
Iz te jednadžbe vidimo, .da je u
O, O) spirale oskulaciona ravnina okomita'llll
ravnini.-pravać z=~ y, koji prolazi ishodištem O koordinatnog ' r 'SUStava.· Oskulaciona rilvnini · sadrži dakle os X. ·
u wj
:ravninu. YZ i ima za trag
2. Odredi jednadžbe tangente i normalne .i oskulo.cione ravnine u točki t" .iooo 1. krivulje x = l3 - l ;
z=4t0 -3t+l
y=t+t";
Računamo:
x' = 3t' x" ... u
točki
=
+-
y' = l
6t
~,
2t
=
12r~ .....:..
3
z",..; 24 t,
y" = 2
t, = l
x,
=o
2
z.
Yo
= 2
x,'. =l.
y.··
= 3
9
x 0 ''-=" 6
y,"
=2
z,"= 24
UVritenje u (156), (157) i (163) daje: X
3
-1-
x
+ y + 3z -
8= O
1
· 3
•••
-9-
.... jednadžba tangente.
3
+"(y- 2)
x · 3
z-2
y-2 -3-
z-2
y-2
X
T
ili
=
+
(z- 2) • 9 = O
jednadžba normalne ravnine.
=0
=O Odatle X•
9-(y-Z). J+
(~-2)(-2)
=o
ili
9x- 3y - 2z
+
l O = O ••. jednadžba. oslr:ttlac:ione ravnine.
Odredi jednadžbe tangente i normalne i oskulacione ·1'11'\'nine za krivulje: l.x=2t;
x-2 [.-1-
y=t'
y--e.I
z-4
~. =.
=-.-=-s- ,;
4t' x
u točki
+y +
t0
= l
8z ..- 35 = o·
315
·2. x = t• - l
;
x-3
y-3
4
1
3.
-= -
Izračunaj
-
y =.z
+
z-,-8
=~
l
z= z•
·;
; 4x +y
točki 10
u
+ 12z-111
= 2
=O
6x- lly-z
+ 26
=oj
duljinu luka krivulje x~etcost;
y=etsint;
od točke A(l;o; l) do točke, kojoj odgovara vrijednost
z=e'
z parametra.
V3(e'- l)]
[s=
6. Jednadžba prostorne krivulje u vektorskom obliku
;_,?:namo, da svakoj
točki
T(x, y, z) prostora možemo dodijeliti radijvektor ---+
r=xi+yj+zk __,.
li da je tim vektorom r položaj
točke
z
T u prostoru posve Qdređen (sl. 155) Ako se točka •T giblje u prostoru opisujući neku krivulju, tada se njen:e koordinate mijenjaju u zavisnosti od vremena ili nekog drugog skalarnog parametra, pa staza točke može biti zadana jednadžbama X=X(l)j
7,7rt1 .~--T---~-----Y
: ''-;;t) _j/
y = y(t};
z = z(t}
Međutim, pri gibanju točke T mijenja se i radijvektor r, pa će se njegova zavisnost od parametra t izraziti jednakošću
......
r(t) = x{t)i
Sl. 155
......
+ y(t)j + z(t)k
Uzmemo li obratno, da je zadan zakon, po kojemu se mijenja radijvektor r T u ·zavisnosti od parametra t
točke
-
r = r(t}
tada je određen .zakon gibanja točke u prostoru,. dakle posve ;e određena i njena. staza. Mjesto_tri paramerarske jedtladžbe prostorne krivulje imamo sada samo jednu vektorsko-parametarsku jednadžbu krivulje. 'u·mnogim·je slučajevima zgodno uzeti za parametar L duljinu s luka krivulje, koja se računa'od neke početne točke A po volji izabrane na krivulii. Tada vektorska jednadžha. pr9storne krivulje glasi:
·r
316
= r(sj
U daljnjem tumačenju prostornih krivulja služit ćemo Se radi jednostavnosti izvoda osnovama vektorske analize, koje smo izložili u točki 8. § 2 (vidi to!), pri l i:emu jednadžbu prostorne krivulje uzet ćemo ~ vektorskom obliku.
7· Zakrivljenost prostorne krivulje Zakrivljenost prostorne krivulje mjeri se promjenom sm)era njene. tangente, pa se definira na isti način kao i zakrivljenost ravne krivulje. (vidi Dio 11. § _4). Neka je prostorna krivulja zadana jednadžbom r = r(s)
pn cemu vrijednosti s duljine luka krivulje odgovara točka T. krivulje (sl. 156). Dademo li tom luku s prirast !:is, dobit ćemo na krivulji točku .T' parametra (s +!:is). U tim točkama T i T' konstruiramo tangente na krivulju· i dodij elimo
- --
tangentama jediničke vektore r. i
t.'.
......
T i označimo s !:iljl kut izmedu ortova t. i Zakrivljenost prostorne kr~ulje u 'njenoj točki T(s) = u
točku
=K= lim ~cp f.s-+o!!,.s
-
-e;.
Sada prenesimo paralelnim pomakom .ort t.'
.
(a)
Iz slike vidimo, da je vektor -+
~
-to
BC = t.'- t.
=
-+
!!.t.
U drugu ruku, spojivši točke B i C lukom kružnice, kojoj je središte u T, a polumjer l, dobijemo
Bc = Pomnoživ~i
l . t!. 'P = !!.
(b)
u izrazu (a) za zakrivljenost K brojnik
nazivnik s
-
1 !:ir.!
K= lim !!.q> = lim !!.q> - l !!.t.i l !!,.7.1 M · . f.s-+o!!.s
i uzevši u obzir, da je prema (b) !:iq>
jer je
granična
=Bc, a l A7.i
vrijednost omjera luka i
prip~dne
=tetivi BC, dobit
ćemo
tetive jednaka l';
317
Uzmemo li u obzir, da je
-
dr
-+
ds = -
jer' vektor~; Una smjer tangente na granična
--
1 • ,l
~ivulju,
anjegova je duljina jednaka l,
kao-
vrijednost omjera duljine tetive i duljine pripadnog luka; kad posljednja
tež'1 nu l"1, 1. da Je . d• to tad a Je . prema (e) ~rtv ' l')enost prostorne kriVUl'Je ds•T = dds'
K=
la;. l= la; l ds
(164}
ds•
· .. dnost vektora d'r lzrazuno apsol utnu vnJe ds" u skaJarnim komponentama.
Uzevši u obzir komponente pojedinih vektora
-; {x, y, z} ;. drds- {dx, dy, dzJ ds ds ds f dobijemo za zakrivljenost K krivulje
; ~ { d'x, d"y, d•zt ds'
J
ds•
ds"
(164a).
x = x(s)
y = y(s) z= z(s)
!l; točki T.( s.) krivulje formulu:
-l d1-; 1- v(d' X)'
Kpomoću
,koje
-.ds•
računamo.
-
ds" •
y )' + (d' + (d' ---ds'Z)'• ds' •
zakrivljenost prostorne krivulje u zadanoj
(164b). točki
krivulje.
Recipročna vrijednost. zakrivljenosti K· daje polumjer zakrivljenosti krivulje:
u
dotičnoj točki:
l .p = K
=;
l ::-;=(=;;d.;==x)~.+={=;d;;=' y ==.==},=+ d;;=' z :::::r), ds' • . ds' ~ ds' • ===;(
Navedimo_dva primjera. l. Odredi zakrivljenost i" polumjer zakrivljenosti cilindri~ke spirale ·X
u
točki
!18
spirale parametra
l.
= r coJ t
;
y
=- r sin t
;
• - .: 1
(164<:).
Budući da su u formuli (164b) derivacije uzete po -paramtitru s, izračunajmo prema (161) dulJinu luka s spirale, koja odgovara paramettu t, pa jzrazimo parametar t sa :: ,
dx
.
dy
d::
dt= -rnnt; dt= reost; di= e
J' V r• sin•
s=
t
+ r• cos' t + e• dt =
V r'
+ e• :
l
t ·1 : = t V r•
+ e•
lt
Odatle s
t=---
VT+~·
Uvritenje u jednadžbe spirale daje:
s . s x - r cos - - - · .y = r nn --=...:__;
-
Sada
računamo
Vr'+c'
cs
111=---
Vr'+c'
prema (164b):
~
- - ds -
1/r• + e•'
r
Vr + 1
e•
stn
s
----=======; V r• + e'
Odatle
d'x r 3 s -=----cos ; d'y = _ _r_ sin ds' ·r•+c• Vr•+e' ds' r"+c' 1/r'+c' Uvrltenie u (164b) daje:
1<.
= - - ' - = konstanta
odatle p
l
= ·K=
r• + e•
r' + e' -r
= konstanta
Zakrivljenost etlindričke spirale konstantna je 'u svim točkama krivulje.
2. Odredi zakrivljenost i polumjer mkrivljenosti krivulje t'
111=
i
parametra 10 = l. Budući da u formulu (IMb) ulaze derivacije po duljini luka Š, dok je parametar zsdall
u
točki
ds
di =
Vx'' (t) + y'1 (t) + 111'1(1)
~-
t•
ds dt
v
Dobijemo: dtpa je =
2dt- r•·'
'
t•
+
~·
+ t•
= t
dz
-=t
dt
v---'+ z• + l
r'
(a)
319
.
. Kako je
~:
.
.
* 1, odnosno ds* dt, bit će i s* r, pa kako je t funkcija od
J,
trebta ~etar• ·
:ske jednadžbe zadane krivulje derivirati po s po pravilu za deriviranie složenih funkCIJa, uzev• ši u obzir, da je prema (a)
Dobij~m0;
dx
dx
dt
. a; = dt: . a; =. v +
dz
J;
dz
=
dt
di . a; =
v
+
t' t'
+
t'
+ ,.
r'
0datle t• (2t
ll___
+
4t')
vl+ r• + r• · 2t--=--=---=
d'x ds'
-=~-
~=
2 l (2
a u
točki
V + r' + r•
parametra
10 =
t
2 t
d (dx) dt dt ds " ds
t
+ r• + t•
· t
+ 2 11 + 2 t•- t• -·2t') 2 t (l + ,. + 1 4 ) 1
+2
11
(l
Vt + t• + ,. =
+ + 11
14 ) 1
(d'ds'x} ... !_3
l :
0
Na isti
način
dobijemo:
(d'y) ds'
0
=O;
z)
d" ( ds•
l
0
=
3
Prema (164b): Zakrivljenost u
točki krivulje
t0
Polumjer zakrivljenosti u istoj
=
l; K =
v!_ + !_ = yl 9
Q
3
točki:
'8. Glavna normala. Binormala. Rektifikacio,na ravnina. Osnovni tl'obrid Govoreći o oskulacionoj ravnini u nekoj točki T prostorne krivulje, rekli smo, -da oskulaciona ravnina sadrži uvijek tangentu povučenu na krivulju u toj točki T. Budući da je normalna ravnina okomita na tangenti, ona je okomita i na oskula{;ionoj ravnini. Presjek normalne ravnine i oskulacione ravnine zove se glavna normala u dotičnoj točki T prostorne krivulje. Pravac, koji prolazi zadanom točkom T prostorne krivulje, a okomit je .na oskulacionoj ravnini te točke T, leži .također u normalnoj ravnini, a zove se binormala prostorne krivulje (vidi sl. 157) .
.320
Ravnina, koja prolazi tangent.om i binortnalom prostorne krivulje, zove se rektifikaciona ravnina. Prema tome, svakoj običnoj točki prostorne krivulje možemo dodijeliti osnovni pravokutni trobrid, kojemu su bridovi. tangenta, glavna normala i'binomi.ala, dok plohe trobrida čine oskulaciona· O, normalna N i rektifikaciona ravnina R (vidi sl. 157). . Kada se !t>Čka T giblje po krivulji, premješta se u prostoru i trobrid tako, da se njegov vrh T skliže po krivulji. Pri tom gibanju mijenja se od točke do oočke smjer krivulje, ali uzajamni položaj. elemenata trobrida ostaje uvijek isti. Dodijeliino tangenti, glavnoj normali i binormali u nekoj točki T prostorne •
----+
-+-+
---Jo.
krivulje r = r (sj
jedinične
vektore
t0,
~
~
.n. i h., pri -+
ramo u smislu
povećanja
čemu
ort
-
t~ngente t 0
orijenti-
parametra s, ort n. glavne normale usmjerimo prema
.
konkavnoj strani krivulje, a pozitivni smisao orta b. binorn'lale odaberimo tako. blnormo.la
o Sl. 157
da vektori
Sl. 158
-
--
~t0,
.n. i b. čine desni pravokutni sustav, drugim ~iječima, b. orijentiramo
obzirom na t 0 i n 0 na isti način, kako je koordinatna os Z orijentirana obzirom .na osi X i Y. Prema tome obzirom na definiciju vektorskog produkta i sliku 157 mo~emo pisati:
e,
= n. x -+ b. ;
-
b0 = t. X n,
n. = b. x
;
t0
(165)
Napišimo sada vektorske jednadžbe bridova i ploha osnovnog trobrida pro.: stome krivulje. U tu svrhu izvedimo općenito jednadžbu ravnine, koja prolazi zadanqm toč-
-.
kom T, a okomita je na zadanom vektoru a (sl.. 158). Dodijelivši zadanoj l
točki
-
T ravnine radijvektor r, a po volji u~etoj točki M -+--+
_.,.
te ravnine radijvektor R, dobijemo nov vektor R - r. Kako taj vektor leži u rav-
-
nini, zadani vektor a je okomit na tom vcktoru, pa je skalami produkt {R-r)M=O
21
B. A,psen: Repetitorlj viAe matematike -
Dia Ill.
321
To je jednadžba tražene r:ivnine. Budući
-
da je ort binormale b. okomit_ na· ciskulacionoj ravnini, bit će· (R- r) b.= t
jednadžba oskulacione ravnine. Analogno: i
(R-r)to=O
{166)>
jednadžba normalne ravnine
jednadžba rektifikacione ravnine -+
Tu je R radijvektor .bilo koje
točke,
.a .r radijvektor zadane
točke
tih ravnina.' l
Iste jednadžbe dobivamo za bridove osnovnog trobrida prostorne krivulje,. samq mjesto skalarnog produkta· ulazi vektorski produkt. -\
-:--""
Neka je T(r) zadana točka, a M(R) bil(). koja točka na pravcu r, koji je. paralelan sa
-
zadanim vektorom a (sl. 159). "fada je vektorski produkt vektora (R-r) i a jednak nuli, jer su ti .vekwri medusobni> paralelni, pa je
o
Sl. 159
jednadžba zadanog pravca r. Prema tome je --+ (Rr)
X to=
O, ..... jednadžba ta ngen te
(R- r)
X no=
o...... jednadžba
(R-r)
X
-
-
-
glavne normale
(167) ~
--+
b.= O......jednadžb~ binormale.
Pri izvodu formule za zakrivljenost prostorne krivulje r·= r(s) došli srne>, do vektora dtw.·
Ih =
-
d' r
ds•
čija je apsolutna vrijednost u nekoj točki T krivulje jednaka prema formuli (164) zakrivljenosti K krivulje u toj točki T, a formula (164 b) odreduje modul toga vek-
322
tom u skalarnim komponent~a. Pokažimo, da se taj vektor podUdara s glavnom normalom na krivulju u točki T Znamo, da je vektor, koji predočuje derivaciju jediničnog vektora, okomit Ila tom jcdiničnom vektoru (vida § 2, 8), .dakle
-+
t. j. vektor ddt. stoji okomito na tangenti, leži dakle u normalnoj ravnini krivulje.
s .
'
Pokažimo sada, efu taj ZlllUtlo,
da
vektor~:·
leži i· u oskulacionoj ·ravnini.
je _,.
_"
d lo Ll to --lim~s-+0 /1'S
ds
Iz slike 156 vidimo, da je ~lt. stranica trokuta TBC, kojemu su druge dvije rtranice jedinični vektori tangenata povučenih na. krivulju u točkama T .j T'. Kad .1.s .... O, t. j. kad točka T' idući p
.....
~lt.
-
straniea toga tro-
kuta, letat će. i granična vrijednos~ vektora ~lt., t. j. vektor dto u oskulacionoj ~ls
ds
r:..vnini. Vektor dr. leži dakle u normalnoj i u oskulacion,oj ravnini, podudara se ds
dakle s presječnicoxb tih ravnina, pa ima smjer i smisao glavne normale krivulje. Znamo, da svaki vektor možemo prikazati kao umnožak njegove apsolutne vrijednosti i jediničnog vektora, pa, kako je prema (164) i (164b)
1di"-1 l -l = df',
=
l
d•r ds"
K =
Pl , gdJe. 1e. K
--
. . . .. . . zaknvl)enosr, a p polurn)er zaknv!renostJ pro-
starne krivulje r = r(s), imamo;
.....
-
d lo d'r n0 -=--+-=K· no=ds. ds• p
(168).
Izrazimo sada u skalamim komponentama jednadžbe bridova i ravnina osnov.o nog trobrida prostorne krivulje. Jednadžbu tangente,. a. tak~er· jednadžbe normalne i oskulacione ~vrune već smo prije izveli za prostornu krivulju u točki parametra t,.. Podijelimo li sve..nazivni'ke jednadžbe tangente (l56a) s ds, dobijemo
323
.
l
jednadžbu tangente
na
x = x(s)) y =y(s)) z= z(s) u
x-x.
(~).
Đdatle
--
p{ostornu krivulju r = r(s),· odnosnct T. parametra So:
točki
s:-a.
y-y0
(~).
=
=.
f!:). '
(169)
prema (157)
(x-x.) (dx) ds •
· '
+
(y-y.)
(dy) ds + (z-,zo) (dz) ds • =O
(170)
0
.
'
jednadžba 'normalne ravnine u točki T~(s.) krivulje. Na isti način prema (163) dobijemo· jednadžbu o'skulacione ravnine u točki T.(so) krivulje:
dy
l
1:
~l
l.dz d.~
ds
dz ds
d'y
d•z (x-x.)+ ld'z
d'xl
ds•
ds•io
ds•
ds•
ds'
·
(171)
d'y (z-zo) =0
+ ld'x
(y-y.), 0
dy
·ds ds• a
toč
Odatle slijedi jednadžba binormale, kao pravca, koji prolazi istom kom T.(s.), a okomit je na oskulacionoj ravnini: y--:- Y•
X-Xo
dy ds d•y ds•
dz
dz
dx
ds
ds
· d• z
d'z ds_•
G
ds•
=·
z-z. dx
dy
ds
ds
di
d•x
d•x
d"y
ds· o
ds•
ds' o
(172)
l
· Vidimo, da formule ( 171) ·i ( 172) možemo lako napisati ciklički permutirajua promjenljive x, 'Y: i z. ' ' Da izrazimo i jednadžbu glavne normale u skalarnim komponentama, sje- · -+
timo: se, da vektor
~·
ima smjer i smisao glavne normale i da je prema ( 168)
Odatle
d'r
n.= P~· pri
324
ćemu
su prema (164a)
a•z ds•
-
d•r kotnponente vektora ds•. •
Budući da s.u komponente jediničnog vektar:~.,njegovi ko$inushsmjera, aob~-· jemo jednadžbu ,glavne normale u- točki Ta(s~):
x--x.
z-z 0
y-y.
---;p- == ~
(ds~o
=
(as.).
(173)
-----;p:z-
bst).
I< 'ik?. je rektifikaciona ravnina okomita ·na glavnoL normali,. "bit
·
(x-x.)
(d'~ ~ ds•
+ (y-y~)
o
(d~ ds•
jedn~džba
rektifikacione ravnine -u Primjedba
o
će
+ (z-zo) (d' - ·z)= O ds~ •
točki
T 0 (s").
Iz načina; kako smo došli do jednadžbi(l69) do (174) slijedi, da u jeclnadžbama "(169) do {172) uklj .. možemo derivacije po parametru s ~jeniti deriv&cijama po parametru t, dok prr primjeni formula (173) i (174) treba derivirati po luku s krivulje. · Navedimo pr i m j er. Odredi jednadžbe bridova ·osnovnog trobrida krivulje
l
.
l
x=;znn t; y u
l
2 (t+sint.cost);
z-nnt
točki
krivulje parametra t = t 0 • Prema.(I56), odnoshO (169~ računamo jednadžbu tangente:
(dx) o = \dt
. to . cos to; nn
dy) 1 ( -dt a = -(l 2
. ta sin'
+
cos• to) = cos• t 0 '
(:>.)
.pa je y -
X - Xa
Yo
""""Sini; = 7oSi;; = tražena jednadžba tangente. Prema (172) uunijenivši s s t Prema (a): pa je nakon
{~~). =
cos 2
računamo
t0 ;
::o --1-
Z-
jednadžbu binormzle:
d'dty) o = (........,..
-sin 2 t 0 ;
(d'----s z) = ' - fin te dt . •
uređenja
x-x,
y - y0
.a--.a-0 1
'n=;;r;- --c;;;t; = -=t a:::
·tražena jednadžba binormale. Da dobijemo jednadžbu glavne Mrrnale prema (173), moramo
prijeći
na parametllr •·
325
'P'rema .(160) i. (a) dobivamo
i, = Vsin' t cos• t + cos'_t + cos• [ ili -nakon . uređenja a odatle je ·Računamo;
dx
dx dt
ds =dt • ds =
sin t ~os t cou
Vz
d"y • san t ds' = - 2c.nt; Odatle u
točki
krivulje parametra
(d'ds"x) o
=
2._ . 2 '
t = t1
d'y) nil t, (Ta,""'-2oosr.,;
'
(tPz)=o ds' o
•Uvrstimo li te vrijednosti u (l 73) i pomnožimo ti ave nazivnike tako dobiveoos izraza s 2 "''•• dobijemo traženu jednadžbu glavne normale
Odredi jednadžbe ploha osnovnog
.
U~točkt
parametra t, =
trobri~
· '
krivulje
7t
2· [x-y=O ;z=O
;x+JI=,v;.]
9" Torzija prostorne krivulje Rekli smo već, da prostorna krivulja ima zakrivljenost, koja se ni u čemu ne razlikuje od zakrivljenosti ravne krivulje, a karakterizira brzinu promjene smjera krivulje, odosno brzinu, kojom se mijenja otklon krivulje od pravca (tangente) .. Međutim, prostorna krivulja, koja se ne da smjestiti ni u jednoj ravnini, ima još i drugu zakrivljenost - torziju, koja pokazuje brzinu, kojbm se mijenja otklon krivulje od ravnine i to od oskulacione ravnine,. jer od svih ravnina, koje prolaze zadanom točkom krivulje, najviše se priljubljuje krivulji ravnina osku:.. laci je.
326
Znamo, aa se ku~ -dviju ravniaa mjeri kutom. njihovih· normala~ a kako binormale stoje okoniito na ravninama oskulacije dotičnih točaka prostorne krivulje, :torzija se mjeri promjenom smjera binormale. Prema tome postupajući na slični način, kako i pri definiciji zakrivljenosti, dobivamo: '
-
..... = r(s)
torz.ija krivulje :r
točki
u
T(s)
- ~~ d~ "'t'= lzm -- = As_..ofu ds
(a)
b. b'
gdje je ~ji km, što ~a čine jedinidrl vektori i 0 binonnala povučenih u zadanoj T krivulje i u nekoj susjednoj točki T'. Kako je oskulaciona ravnina ravne krivulje ona ravnina, u kojoj leži sama krivulja, torzija ravne krivulje jednaka je nuli, jer su binormale u svim točkama :ravne krivulje međusobno paralelne, pa je ~1)1 = O. Dvije zakrivljenosti imaju .dalle samo prostorne krivulje, čije točke ne leže u jednoj ravnini, pa se stoga zovu 'krivulje dvostruke zakrivljenosti. Na način posve sličan onome, koji smo primijenili pri izvodu fomiule .za ·zakrivljenost K, .dobivamo: :točki
torzija
dlji
"t'=
ds
=]d-bol ds
Da dobijemo drugi izraz za· torziju .., sjetimo se, da je prema (HiS) ba=
-t0 X
n,
pa taj vektorski produkt derivitaimo po s prema formuli (35): __.....
d b. -=to ds
---..
X
-+
= Znamo, da vektor, koji .
......
.....
dno - dt. . dn. -+ - - n o - = prema(l68) =to X - -n, ds ds ds
. .•
prema (24)
predočuje
=
-+
to X
derivaciju
.
-·
db
ne
X-= (l
dn,
dS
jediničnog
... -
vektora, stoji okomito .
-r_:: tom Jedm1cnom vektoru, dakle vektor ds• okom1t )e na b., t. J• na binormalL
Znamo također, da vektorski produkt
-
-
~·
stoji okomito na jednom i na
d~om
-'"-'· wrq, .t. }·· .na -t. 1· .na -:ji, dn, uaJUe -'-'-' vektor :db.· ...... .di Je ok onut· 1· na tangenti.· Bu dući-'......
127
__.:
je vektor
dd~·
okomit i na binormali i na tangenti, on se podudara, kako se to vi-
di iz slike 157, s glavnom normalom krivulje u
dotičnoj točki
krivulje, pa
ie
ili prema ( 175)
db.. -ds
=±T- n.
Dvostruki predznak u posljednoj tiormuli
tumači
-
--
d~
se time.- !to vektor di
može imati isti ili suprotni smisao od vektora n~ Dok se z~i"ivljenost prostorne krivulje uvijek uzima- pp SVOJOJ apsolutnoj vrijednosti, torzija se smatra pozitivnom, ako pri pomaku duž krivulje Vl'tnja bi-
-
normale biva na desno obzirom na jedinični vektor to tangenJe~ Obično se posljednja formula piše s predznakom minus: -+
db.
-Ts
=--r
·n.
(176}
Uvedemo li polumjer _torzije p, kao recipročnu vrijednost .torzije "'• t. ;. l p, = -;, tada formula (176) prima oblik: d bo
n.
(l76a}
dc=- P•
Pomoću treće Frenet-ove formule [vidi dalje (17&)) možemo izraziti torziju
.....
,
dr
-
d•r
_-r u točki T.( se) krivulje pomoću skalarnih komponenata vektora ds., ds.•
l dx d•x, \ ds•
l 't=-
d"x.
ds"
d ds
d• z ds·
d• z 'ds•
(x) d"y) • (z) • ds• + tis• + ds• t.
•
328
z
dy ds d•y ds· d•y ds"'
l ds
. d"r ds':
1
(
...
'o-
(177)
'Kalco vidimo, u većini jednadžbi elemenata prostorne krivuJje derivacije su uzete po duljini s prostorne krivulje. Uzmemo li za _parametar neku drugu veličinu, dobit ćemo mnogo kompliciranije formule. Navedimo p r i m j e r. Treba
izračt.IIlati
torziju krivulje
x";,e'nnt; y=e'cost; z-.e' u bilo kojoj
točki
Prema ( 160)
"raćunamo
krivulje parametra t.
ax di
=
ds
di : dy
e' (cos t+ sin t);
ds
di =
e'
dt "" ,. (COl t - sin t);
'
V(cos t·+ .fin t) + (eos t - sin r) + 1 = 1
1
dz dt 1
e
=e'
'(3
Odatle ;:,acta
računamo
d'x
prema (171):
.
= !!..(~) ~ =
ds.• • dt ds
cos t - sin r • _·_l_
VT
ds
d'x = !!_.. (d'x} ds~ dt ds'
•' f3
=
cos t-,... .fin t;
3e'
~ = -2cos r ._1_ = -~; ds 3e' · e' 3 el' (3
V3
Uvrltenje u (177)
Broinik
=
cos t + sin r
cos t - Sllf t
l
V3
\'3
V3
cos t-sint
sint+cost
J el
Jr
2 co.i t 3 •'' 1f"l
2Jin t
.....___;,_
3
e•• VT
o o
r
stJ'l
t cos t -
smt. t - ssn t , 9 e•'V·3
cos t -
rc~"'
r
::
"'e''
Nazivnik = (cos l - sin r)• + (5in . 9~e''
&
·! _cn~!i_
,,
2
)Cit
0datle
l
T=
"3ef
cilindričke
spirale
]zračunai:
l. Torziju
polumjer torzije
v=rsint;
x~rcost;
u
točki
parametra
z=ct
1.
vidi primjer l. na str. 3111.] [ • = r~=konstanta, +e 2. Zakrivljenost j torziju za krivulju :t
t; y = a;
=
z = ln( cos r)'
-r=Ol
(K"'-CO>t; 11 točk t
parametra· t.
3. PolumJere zakrivljenosti 1 torziie krivulje
x= 1.1 točiti
Tl:. ssn t
; y = Tl ( t
-+ ssn. t . cos t ) .;
parametra. t. [p= 2cost;
p1 = 2cost)
4. Zakrivljenost krivulje
v.
točki
parametra r.
l
K_ V2 ] -(e'+ e-t)•
10. Frenet-ove formule
Frenet-ove formule izražavaju odnose između derivacija }edini(,aih Y~!~tor:t tangente, binormale i glavne normale, uzetih po _duljini luka s prosto~·:•;:: krivulje·, polumjera zakrivljenosti i torzije u dotičnoj točki te krivulje. · Pr-ve dvije Frenet-ove formule već smo izveli promatrajući zakrivljenosr j
-
torziiu prostorne krivulje r = r(s) u nekoj To su formule (168) (176a):
točki
- =-p·
dto
n,
ds db.
-+
n,
ds=- p,
ISO
T parametra s.
(a)
;
Da dobijemo treću ~renet-ovu fo~ulu, derivirajmo po s jedinični vektor' ~v ne normale·
-+
n.,
Prema (35):
koji možemo prema (165) napisati u obliku
-
dno dt - - = bo x -• ds ds
-
+ -dbo ds
-+
·
x to = prema (a)
-->'
=
bo
n.
X -
p
n,
-- X
p,'
i
l to = - (bo X no) -
"""?
-(n, p,
P
l-+
I-
P
P•
=
•
X
.-
to)
=
= prema (165) =---t~+ -b,
.
\
l
Time smo 'dobili i
treću
Frenet-ovu formulu.
Frenet-ove formule glasi .dakle:
-.
dt, di
n,
=p-
,(178)
·gdje je p polumjer zakrivljenosti, a p, polumjer torzije u dotičnoj tOčki prostor~ krivulje. ·
·odnosno torziju
T
l
l
veličine-
.
i - predočuju zakrivljenost K, p P• prostorne krivulje, tada .Frenet-ove. formule primaju oblile
Uzmemo li u obzir, da skalarne
tit.
di=
.-
dn, -- = ds
.
K- _ n,
-
Ke.
--.
+ -rb,
. Frenet-ove formule prikazuju usku vezu između zakona promjene glliv~ :smjerova prostorne krivulje, ·njene zakrivljenoŠti i torzije. '
811
§ 10. LINlJSKI , (KRIVU,LJNI) INTEGRAL! . . \
'
Posada je kao područje integracije slUŽio odrezak koordinatne osi ili dioravnine ili dio prostora. Sdda će p~ručje integracije biti linija, t. j. pravao ili poligon ili krivulja ,u ravnini ili prostoru. Takvi se integrali zovu liniiskt ili kri·ruljni. · . Prema tome, da ·li je ta linija ravna ili prostorna, promotrit ćemo posebno linijske integrale u ravnini i u prostoru.
l. LiniJski integ~ali po ra'l(noj krivulii Govoreći 'o računanju integrala linearnog ·diferencijalnog izraza P(x, y)ax
+ Q(x,y)dy, gdje su P{x,y)
i Q(x,y) neprekinute funkcije u nekom
+
području o
j
ravnine XY, pokazali smo, da Pdx + Qdx možemo izračunati samo u tom slučaju, ako taj diferencijalni izraz predočuje totalni diferencijal neke funkcije z =
integra~ilnosti ~p= ~Q (vidi§ 7), pri čemu . . vY vX , smo pretp)lstavili, da su x i y nezavisne promjenljive neovisne jedna o drugoj.· Medutim, /ako je zadana veza između x i y u obliku funkcije y = y(x), odnosno inverzne funkcije x = x(y), koja. leži u području o definicije funkcija P i Q, tada = z(x, y}, t. j. ako je ispunjen uvjet
·
J
P(x, y)dx
+ Q{x, y)dy možemo
iuačunati bez obzira. da'li je ispunjen ili,nije
· uvjet · mtegra · ' b'l oQ K ako t.un k c11a .. Y;;Y . ( x ) , o dnosno x=x (y} ispunjen 1 nosu. JP T""=-:.--· . vy vX • predočuje kriyulju u ravnini XY, prela~i u tom slučaju P dx + Qdy u linijski 'ili krivuljnl integral uzet po toj krivulji y = y(x). . Pretpostavimo, da je krivulja k grafički prikaz funkcije y = y(x), kojom je zadana veza između x i y, i da ta krivulja_ leži u području o ravnine XY, u kojem su definirane obje funkcije P(x, y) i Q(x, y), Y pa tražimo krivuljni integral od Pdx + ,Qdy llf't,J r,. uzduž te krivulje k od'točke A do točke B,"to· jest tražimo: '
J
~o~--a~--~x-----4b--._.~
'
JP(x,
SL !60.
yjdx
+
Q(x, y)dy
A'"8
fy,y(x)
(vidi sl. 160).
Iz slike vidimo, da kad integriramo po x, y nije više bilo koji, nego Je ordinata y krivulje y = y( x) i da se x mijenja od a do b, a kad integriramo po y, x je · ordinata krivulje x = x{y) i da se mijeniil. od e. do d. Prema tome dobiJemo: .
'
[ P(x, y)dx AB
332
b
+ Q(x, y)dy
.
d
=J P[x,y(x)]d~ +J Q[x(y), yJ dy a
~
(179)
Iz te formule vidimo, da se krivuljni · integrali racunaju tako,,. da se u prvu funkciju P(x, y) uvrsti y = y(x), a u drugu funkciju/x = x(y). Na taj način dobiju se dva obična određena integrala, jer prvi integral sadrži funkciju od samoga x, a drugi integral funkciju od samoga y. · ~ Napišemo li jednadžbu krivulje, po kojoj se vrši integriranje, u parametarskom obliku, svest ćemo krivuljni integral rui jedan obični. x = x(t)
y
=
v(tJ
Kako je u tom slučaju dx= x'(t).dr dy = y'(t}dt
:krivuljni integral prima oblik: t,
[ P(x, y)dx
+
AB
.
Q(x, y)dy ·
=·J {P( ·
+ Q[x(t),
.
x
(t)~ y(l)J
· x'(t)
+
1,
(180)
y(c}) · y'(t}} dt
KrivulJa, po kojoj se vrši integriranje, mora biti orijentirAAS, t. j. mora biti zadan smisao obilaženja krivulje. Promijenimo li smisao obilaženja na protivni, krivuljni integral mijenja predznak ....
JPdx +
Qdy = -
JPdx + Qdy
Vrši Ji se integriranje po zatvorenoj krivulji K, tada se put integriranja smatra. pozitivnim, ako obilazimo krivulju protiv kazaljke na satu, t. j. tako, da površina, koju omeđuje ta krivulja, .bude na lijevo -Pri protivnom smislu obil~enja krivulje, put integriranja smatra se negativnim (obilaženje u smislu kazaljke na sinu, površina desno) : · ·
+K
-K
Y'
PrlinJerJ Izračunat
L (
',
(}) ( x - 2y
+
S )dx
+ (Jx- 4y- 7)dy
J
+K a:die je k komura rrokura OAB prikazanog na sl. 161.
'Aif,9J
•
Napišimo jednad!bu pravca AB:
ll
Sl:· 161 333
x = Pr~ma
.
6{1- Đ =
(a)
x(y)
slici' [b)
Računamo
J
(x- 2y
+
prema ( 179):
S) dx+ (3x-
6/i
~
J
(x--2y
+
!
4y- 7) dy =
fidemo po e si X, dakle Je
(x-0 + 5)dx ~O= l~+ Sx[-
:8 +
y
30
O i
=
=
dy
=
O) =
4i
S)dx+ (3x-4y-7)dy = (tdemo po pravcli AB,dakleuvritavamojednad!be
(a)o~
jok se prema slici x mijenja, od 6 do O, a y od. O do 5) =
s
'o =
J[x-10(1-i)+s}dx + j[1s( --}}-4y-7]dy= o
6
=j.!. ~-5xj +j Jly~~5·-~)s=-~· 32.6 2o 3 0
J
(x-2y
+
36:30
5)dx+(3x-4y-1)dy =(idemo po osi
y:
+.ss-L59 · 25 =-ss
dakle je
X=
oi
dx= O) ...
iiO 0
=O+
l(-4y~1)dy ~·-2y1 -7yl >= 50.+ 35 = =
s
'
y 5
3
.--;:;~, -~~~-
A!
Y~5
Y=3
dy~o
~
dY•O
l Prema '
:e
Sl. 162
= 48 -
ss
+ 85
75
+K
2.·
~------------------x o 1 z
s (b):
f
r~~o ;B
85
Izraćunaj
fcx•- y')dx
+
(x'
+ ,Y')dy, gdje
+K je k kontura pravokutnika, što ga čine pravci' x ~ 2~. y = 3, x = 7, y .h 5 (sl. 162).
Računamo prema (179) uzev~i u obzir, da idući po pravcu AB : y = 3, a ,dakle dy = O. po pravcu BC : x = 7, dx= O, po pravcu CD : y = 5, dy = O i po pravcu DA : x=2, dx= O.
334
7
""J
s
.
J
(x'-9)dx +O+ O+
3
2
3
+.f 4y
+
l
y•
3
=
Izračunaj
J
+
125 8 18 + 245 + 3-147-9 +
12
+
-r-
15
f
+K
ha 0(0, O) do
točke
343 3
+
175
+
9 - 20-
125 = 170 3 -
xy dx +(y- x)dy po paraboli k o= y 1 = x, odnosno
?
=
v-;
i to od vr-
A (l, 1). Nariši sliku! l
J
xy dx+ (y-x)dy =prema (179) =
OA
4.
(x'-25)dx+ O+
7
343 8 3-63-3
-503.
J 2
(49 +y')dy+
l
x
VX dx+
o
Izraču naj J (2r- y)dx + (r- y)dy,
J
\
(y-y')dy =,
o
gdje je k prvi luk cikloidc
+K
računajući
od isho-
dišta 0: x = r(t -
sin t)
y = r(l-cost) !.(vi~
Dio II. § 2, primjer 2. i sl. 5). Izračunavši
prema (180) x'·= r(l-cost) y' = r. sin t
dobijemo prema toj formuli: 2'1r
J
-!·K (2r -y) dx+ (r -y) dy = J{[2r- r(l -·cos t)] r(l-cos t)+ o 2':T
+
[r-r(l-cos t)J r sin. t} dt = r 1
J
(l -
cos• t
+ sin t
• cos t) dt=
o
l
t sin 2t sin' r_l2" =-.,. z t---------·+--.
'
2
4
2
=,..r''Tt'
o
335
S •. Izračunaj pc2x- y
+ 3)dx + (x + 2y- 5)dy, ~dje
je krivulja k zadaqa slikom 163.
-t-K Najprije naplšemo jednadžbe pojedinih dijelova zadane konture k i njihove diferencijale. ~osno derivacije: ·
OA: y
y
;m,
dy =O,
~~O;
x=2cosz+ 5; y ='2sint;
BC:
=
x
x'=-2sint
y' = 2 cos
y = 2sm t+ 2; y' A
X.
7
5
SL 163
= 2 cos t
l
CD:
y=--rx+S;
DO:
x= O; dx=
'
+ 2y-
gs·(2x-y + 3) dx+ (x
l
J_cost + 2; x'=-3sint-
j
S)'dy =
+K
X
=-2y+ JO
o
7
(2x +J) dx+
o
...
+
Jz
[-{4 con
+
+ 3) 2 sifi t + (2 ~st + :S + 4 sin r-S)· 2 colt) dl +
lO- 2 sin t
o
+.
.f"
t
[--(6 cos t,
4 - 2sin t - 2
+
3)3 sin t
+ (3 cos t +
2
+
+ •·-
4 sin t
o
5
o
-5)2cost]dt+ J
(2x+-fx-S+3)dx+ J(-2y+10+2y-5)dy+
z
+-
/o
,4
l
(2y- S)dy =
x•
+
3x
l: J +
(-13 sin t
2
+
2) dt
+
o
+
'
' '
l
5 J<-lOsintcost-lSsint+2cost+6)dl+ -x•-2x
,4
l. + "
o
+ 15y
l: + l
y•- Sy
l: . .
-
70
+ 2113· .:o~" +
tr
21
f: ..
,tr
+j- 5 sin• t+ 15co~-' -t2rM t+ 6t ~~-t-f- s~ = ~4
6
J . 'f +K
'::336
+ :2( n--13) +(-S+ 2 + 3 ~-lS) •
yclY-xdy ~
x•+Y.-,
d'
•
L
'-•.0-'
l
,
30 1+.5
e'
g je je "' ••uuuWII po Wll)ent r, u pozitiv~ 'emlslu.
Prewimo na parametarsku, jednadžbu zadime kružnice: x=rcost y=rs•'nt Odatle
dx= -rsinlc{t
dy = r
COSI
dt
pa prema (I 80) imamo:
J~·
r" sin' t rt
r' cos' t
dt = -
ll
71'
dt
9
=
:=.!.!:
o Izračunaj
,cp
J.
y dx -
poluosim~
x dy, gdje je k elipsa s
a i b, u
poziti~nom smislu~
-t-K
[- 2
J
xy dx .;(y-x)dy
2.
lf
ab)
A(O,O) do 8(1,1)
od
K a) y = x
b) y = x•
e) y = x'
[ 3.
j (2x~ -
xy') dx·+ (2y' -
l] l l 3; 12; -20
x 1y) dy, gdje je k kontura trokuta A BC, kojemu- su vrhovi
+K A(- 2, 0), 8(5, 0), C(O, 4),
(O)
J
Ako je u krivulinom integralu P(x, y)dx + Q(x, y)dy prva funkcija +K P(x, y) ili druga funkcija Q(x, y) jednaka nuli. krivuljni integral prima oblik
JP(x, y)dx,
odnosno
JQ(x, y)dy
+K
+K
Ti integrali rješavaju se na isti gore navedeni
način.
Navedimo dva primjera.
J.
lzračunaj
J
-K.
(x 2 -y')dx, gdje je k luk parabole y = x'
od-točke-x ==O do točke'.i:..,2.
Uvrstimo y = x• u integral:1
J
(x•- y')dx =
~K
22
J.
' = jT~ ~ S l" ,.
(x'- x')dx
&
Q
B. ·Apaen: Repet!torij vtAe matematike -
Dio
m.
8 -' 32 ll 1 S ;= - 31š
=
'
----
337
lzračunai
f
+ y") dy,
_čine
=
1.
J + . + O + J(l + l9y+3y'l5,+ ly+3Y'l's . Integrale JP (x, y) dx i JQ(x, y) dy, koji su uzeti po koordinatama x
i
2.
(x•
gdje je k kontura prav.olcutnika, Ito ga
pravci x
+K (nari~i
.:y = l, x = 3 i y '"=' S u pozitivnom smislu
p
(x•
.shku).
5
+ y') 4Y
= O
+K,
+
l
y') dy
(9
y') dy =
~
l
:"
=
125 +T-
45
9
l . -3+
1
l 125 +T- 5 -T=~
.y. možemo lako pretvoriti u integrale po duljini s ktivulje k. Prema slici 164 imamo: dx=ds·COSCJ.
dy ·= ds · sin ex
gdje je ex kyt između tangente na orijenti..krivulju i osi X, pri čemu se kut ex mijenja od O do 21t.
--0~------------------x
Uvrštenje u integrale daje:
Sl. 164
JP..
(x, y) ·dx
K
JQ(x,
označimo:
Ol
ds
K
y) dy
K
ili, ako
=j P (x, y) cOJ
=J Q(x,
y) .nn ex ds
.K
P(x, y) cos 01 = Q(x, y) sin
01
/(:~~, y)
= 19(:11, y)
krivuljni integrali po duljini krivulje primaju oblik:
Jj(
X, y) ds,
oanosno
K
J
f9(X, y) ds
K
Krivuljni integrali uzeti po duljini krivulje računaju se obično tako, da " jeonadžba krivulJe napiše u parametarskotn obliku, pa se na &aj način pretvaraja u obične određene integrale. Uvrštenje x = x{t) y =
338
y(t)
l
Vx'• (l) + y'• (t)
ds =
fvidi Dio ll, fonnula (87))
dt
u kriwljni integral daje :
'•
~
.
J f(x,y)ds =J f[x(t), y(t)J Vx'• (1) + y~• (t) dt K
4
{182)
.
Primjer
J
xy ds, gdje ie lt kvadrant. elipse poluosiju '!-i b, lloii Idi u prvom kVadrallh.
K
x=acost y =b .rira Račwlaroo
t
(182~:
prema
x'=-Qsint y'=bcosl
Vx'• + y" ."
J
,.;ds =
~
J' .... . J
.
a cos l
Va• sira•·,
=
b sin
.
l
•
b' cwt
-j..
v-... sin•
+ ". ~dj· l
l
dt
='
.
~
=ab
nn 1
cos
rVa•rurr
+
h"cM'lJt
• "i
J
- ab
.
Pomoću
supstitucije sin• r =
ti• ·• cos
11
rV b1 + Q..:::: b") ,;"•, oh
avodimc inrearat
Illi
lip· tJ fvidi Dio .JJ. l$, 7), Jill llakon
integrinwia dobijemo:
J ll:
xy ds =
ab
b')
, ,3(a• -
~
3(a1 =
ab -
b')
lV
[b'
+ (.a• -
b'; sin' ;}., •~
1 +a~-b 1 ) 1 -libOJ= [•l(b f r
ab(a'- b') 3(a1 -b')
. ab
=l·
a• + ab
+
b'
-a~-
Krivuljni integral po duljini krivulje možemo naravno riješiti i bez prijelaza na parametarsku jednadžbu krivulje uvrstivši u krivuljni integral y
= y(x}
ds=
Vl
-t-y'•(x) dx
[Vidi D!o II. fotmula
(S~J
339
slučaju
U toro
krivuljrii integral
računamo
po fonnuli;
Jf(x, y)ds =J f[x, y{x)] Vl'+.~·· (x) di
K
(l SJ)
K
Primjer
__+7 JVx•
1 ds_, gdje je k odrezak pravca y = - x - 2 od A(O,- 2) do Bf4, 0). 2
K
Računamo
prema (183):
x' y'=4-2x+4
x' + .Y'
=i
2x + 4 =
x• -
i ( T + ~) x' -
x
' l Y=z
- vs t +y''= T V-
J Vx• + Y' J• Vs. ds
=
-
o
K
v
Vs
2 8
•
16 .
x'-s-x+s
T . dx .. .
4
-_J v o
dx
·
= prema predtipu B (vidi Dio ll. §
S, 6) -
8 16 x'--s"+s
=ln 16 +~o= ln 4 20-4 s
V5
V
V5 + 10 s -V s
=ln 7 +
3Vs
z
Geometrijski možemo krivuljni integral po duljini ravne krivulje
jf( x,'y) ds K
shvatiti kao plašt valjkaste plohe, kojoj su izvodnice okomite na ravnini XY. Ta valjkasta ploha siječe ravninu XY u krivulji k, po kojoj se vrši integriranje, a presječena je plohom f(x, y) tako, da duljine izvodnica imaju u svakoj točki vrijednost podintegralne funkcije f(x, y), koja pripada dotičnoj točki. ~lika 165 ~no prikazuje gore navedeno. Prema toi· slici
dS =f(x, y) ·ds
340
a
ođatle
je
f
S=
'Plašt
f(x, y)ds
K
a to je krivuljni ·integral po duljini krivulje k.
F
d& Sl. 165
Sl. 166
Primjer
lzračunaj pWt jednog oktanta elipučn~g valjka
f
•
+
+ •
l
= l, koji je
presiiečen ravninom
z = x (sl. 166).
S=
J
j(x,y)ch
K Računamo prema (182) ll• pa,..metarskom obliku:
uzev~i
u obzir, da je f(x, y) = z = x i napisavši jednadžb.u elip11e
x=3cosl .Y =
V5sin 1
x' = - 3 sin
1
y'= V5c<>< t
,
."
S
J
3 cos
.
1
V9 sin' t + 5 cos' t dt
=
."
3
J
cos t
V4sin'r+
S dl
o
Uz tubst.ituciju sin t.= u i uzevši u ®zir, daje u= O za r =(}i u= l za l
S= 3
jV
4u•
o
+S ·
du = 6
j v~+ ~du =·prema
=i• dobivamo:
predtipu C(Dio Il. §S, 6)..,
o
341
f
l/i]
3 -l 5 n (l+3) - - 5l n = 6 -l,· - + 2
2
8
2
4
8
=
vs ) (-+-ln5--ln2--lnS+-·ln2 s s s ) "'" B · s s
. s l n5 - - 5- l n 3+ =6 {4 a 2 s 2
3 4
=6
3
16
5 ). 9 IS 3 =6 ( -+-InS =-+-InS 4 16 . 2 . 8
Spomenimo još.fizikalno
značenje
krivuljnog integrala.
Pretpostavimo, da se. materijalna točka, giblje po krivulji k od točke C do D krivulje i neka na tu točku djeluje sila F,' koja se mijenja po veličini i po smjeru (sl. 167). Sila F je, dakle, funkcija točke T ( x, y) krivulje· k, t. j. F = F{x, y). Isto tako i smjer siletp/koji'se mijenja od točke do točke, ovisi o položaju točke T na krivulji, t. j. kut rp, što ga sila~F zatvara smjerom gibanja (tangentom. tg), također je funkcija od x,y: 'P= cp(x,y). Znamo, da je radnja jednaka umnošku projekcije sile u smjer gibanja i prevaljenog puta. Prema rome radnja, što je vrši sila F(x, y) na putu ds, iznosi, kako se vidi iz slike l (i 7, 9
točke
sa
dA = F(x,·y) cos rp ds
a čitavu radnju na putu od točke e do točke D krivulje dobijemo integrirajuti po. duljini krivulje od točke e do točke. D: , D
y
F(X::y)
r
e
y
('J
A=
D
J F(x, y) cos cp ds e
s
rp
ili, ako integrand F(x, y) ·cos <:p f(x, y), dobijemo
označimo 1
.
--~0+---~~.------------x
D
Radnja A=
J f(x, y)ds e
Sl. !67,
a _to je krivuljni integral uzet po duljini krivulje k. Kasnije .ćemo pokazati,,da ijzraz
J P(x, y)dx + Q(x, y)dy
možemo sh\!il•
K
titi kao radnju, što je vrši materijalna točka pri" gibanju po krivulji ·k u polju sila •. koje se nalazi u ravnini XY (vidi § 13, 4). Kao.,.daljnju primjenu , krivuljnih integrala '·možemo navesti , proračuna Vanje kružnih procesa~u tennodinamici.(v. Bošnjaković: Nauka o toplini 1).
342
2. Linijski integrali po prostorno) bivulji
Sve što smo rekli o integriranju ravnog linearnog diferencijalnog izraza P(x, y)dx + Q(x, y)dy možemo ponoviti i za integriranje prostornog linearnog diferencijalnog izraza P(x, y, z)dx
+
Q(x, y, a)dy
+ R(x, y,
z)dz
gdje su P, Q i R neprekinute funkcije u Bekom dijelu prostora.
J P{x, y,
možemo izračunati bez obzira na to, da li su ispunjeni uvjeti integrabilnosti (149), t. j. i u .tom slučaju, kad Pdx + Qdy + Rdz nije totalni diferencijal, ali je zadana veza između nezavisnih promjenljivih x, yi z, na pr., ako su .r, y, z zadani kao neprekinute funk~ije jednog parametra t: z)dx
+ Q(x,
y, z)dy
+ R(x,
y, z)dz
x = x(t) y = y{t} z = z{t)
Kako gornje tr! jednadžbe
određuju
krivulju k u prostoru (vidi§ 9), prelazi integral uzduž te krivulje k od točke A do
J Pdx + Qdy + Rdz · u krivuljni točke
B krivulje, kojim
(a)
točkama
odgovaraju vrijednosti e, i e, parametra.
Uvrstin:o li u krivuljni integral
JP(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz AB jednadžbe {a), a takoder. dx = x' (c}dt dy = y'(e)dt dz
dobijemo
obični određeni
= z'(t}dt
integral, koji možemo lako
izračuna ...
JP{x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
=
AB
=J'•{P[x(c),,Y(t), z(c)) · x'(c) + Q[x(c), 1•
+ R[x(t},
y(t), z(c)J .y'(t)
+ (184)
y(c), z(t)): z'(t}} dt
Primjeri l.
J
xdx+ ydy
K
+ (x + y-l)dzpoodresku pravca od točkeA(I,I,l) dotočkeB(2,3,4). ,
343
Prema (41) jedtla.džba pravca AB glasi:
ili x-1 -~-
uzevši
%
y-1 z-l =·-:1=-3-
kao ,parametar, izraeilllo y i z s co ;
y=2x-l z= 3x- 2 dy = 2dx
dz Uvr~tenje
,'p
,1:~"'-~--
#/0'•. ",''
,
~
·,...
J
x dx
3dx
=
u Integral daje
+
y dy
·e (x
+y-
l) d z =
AB 1
=J
_ ~
1.
+
ix -t (2.x- l) 2
+ 2x·~ 1- J) 3}dx""'
(x
l
'
X
2
Sl. 168
=
Jo
.l
:t
Jy
dx--, ( x - y)dy
+ x d':
l·-
Jya;-(x-y)đy'*"xdz=,J 'f:
=J+j+j+j+j
OABPOB
J
(st 168).
po OABPOB
DA
AB
BP
OB
PO
l
""(y =O ;
dy .."O
; z'= O ; dz.=
0)
J
O·
=
DA
dx·=
O
n
J
= (x =. • ; dx = O
; z
=
O ; dz = Q) =
AB l
=
l
J[-(1-y)]dy=l-y+fi=-{ o
J
l
= (x = l ; dx= O ; y ==J ; dy
&
Jednadžba pravca UP. prema (41):
344
o = 0)
=
J o
1 ·az =
l z 1:=
pa je
J= RJ
J=
tiy =dx
z=x
·dz
=d~
•
J
l
(x
=
y ; d« = 4y ; z = O ; dz
.OiJ .
~
0) =
J
l
x dx
~
lf l = -}
o
r.
AOBPOB
3.
y=x
o
=0--1_+1-1+_1_=0 2 2 -
~ (x + 3) dx + (y- l) dy + (2z + 2) dz,
gdje • je k luk cilindri
K
,'1(1,0,0) do
t,-j)
točke B(o,
Uzevši u obzir, da je r (l 55) glasi:
BA
i pravac
(_sl. 169).
= l, jednadžba spirale prenoa
x =·cos
r
y =sin 1
z= e 1 Kal<" je za
t =
1t
.
1
2
z =
r: (il"k ) 1 a ,
2
. 1mamo
z
~-
e=-= t
pa je
X
=
CO$
l
t
y=sint z= t
169
jednadžba zadane spirale.
Odatle x'~T
-silit
y' =cost
z' =J J>rema (184) imamo:.
J
(x
+
3) dx
+ (y-
l•) dy
.+ (2z +
2) dz =
A~B
'If
=
I.f
o
{-(cos
c·+ 3)sinE + (sint-l)cost +cit+ 2)]dt l
="
točke
=,Jz"'
(-3 sin
l-CM
+
l+ 21
2)·dl =
e
z"'
=
l3cos t -
+
sttt t
1
1
+ ~~ l = -
l
•
+
~ + 1t -
3 =
~ + "-
4
_,...nadžba pravca BA:
x-1
~.
y
~=-=;
2 Olia! le
J~ BA
-(-:ć +
J[
dy =-dx
=-~+-l
.Y
1-1) -(-r.:x +TC+ 2)-f]dx =
Q
l
=
J(2 + ~) +(3 -
~ - TC)] dx
X
•
f
=
rr• . n• =-+n-4---rr+4=0
4
'
4
-
K Izraču naj
l.
J
y
z dx + z Vr•- y• dy +xy dz,
gdje je k -
luk
ci!ind~ke
spirale x = rus r,-
K• y
=
nam
: t, z = ~ a 1 od pres)·eka k nvu · J'Je s _ravrunom · ...,_ presjek'&, " krivulje s .ravnir mz z= O d o tow.e
'
a.
[/=OJ
J
x dx -i- y dy + 5z dz xz + y2 + z2
'
gdje je k kružnica polumjera r u ravnini XY (z =
ti). ·
[/=O)
Kasnije ćemo vidjeti, da i krivuljni integral
J Pdx·+ Qdy + Rdz. po prost«>K
rnoj krivulji k možemo shvatiti kao radnju, · koju vrši materijalna .gibanju u prostornom polju sila po toj krivulji' k (vidi § 13, 4).
346
točka
pri
\i ll. PLOŠNI INTEGRAL! :;;
~~
je~
Pod plošnim integralom razumijemo integral uzet po površini zadane plohe z{x, y). Govoreći o komplanaciii ploha fvidi § 5, 5. e)], došli smo do najjednostavnioblika tog intcgrala: ·
površina plohe. S =
Js J
dS =
Js j
l . dS
Uzmimo sada opći slučaj, kad integrand nije l, kao u tom specijalnom slu• je neka zadana neprekinuta funkcija f(x, y, z), koja je definirana po površini S zadane plohe z = z(x, y): čaju, već
JJf(x, y, t}dS
(a)
s
Vidimo, da je plošni integral proširenje pojma dvostrukog integrala, slično kao što je krivuljni integral proširenje pojma običnog određenog int~grala. U obič nom dvostrukom integralu kao područje integracije služi dio jedne koordinatne ravnine, na pr. ravnine XY, dok je kod plošnog integrala područje integracije površina S zadane plohe z= z(x, y). Kao i pri komplanaciji ploha pretpostavljamo, . da je ta ploha neprekinUti:\ i da je s\1aki pravac, koji je usporedan s osi Z, probada plohu samo u jednoj točki, t. j. da je funkcija z = z( x, y) jednoznačna funkcija. Osim toga moramo sada pretpostaviti, da je ploha orijentirana. Pri komplanaciji ploha tražili smo apsolutnu vrijednost površine plohe, dok sada moramo uzeti u obzir i predznak plošnog integrala, odnosno plohe, po kojoj integriramo zadanu funkciju f(x,y, z). Orijentacija p!ohc vrši se pomoću plošne normale, pri čemu se obično uzima, da je normala na plohu usmjerena prema vani, t. j. u konveksnu stranu plohe (vidi sl. JJ9a), pa pri računanju plošnih integrala funkcije j(x, y, z) uzimamo u obzir predznak kosinusa smjera normale na plohu, po kojoj integriramo. Računanje integrala po površini zadane plohe, t. j. plošnih integrala oblika (a), vrši se tako, da se zadana ploha S, dakle i element dS te plohe, projicira na jednu koordinatnu ravninu, pa se dS izrazi pomoću ·svoje projekcije drJ na tu ravninu. Projiciramo li zadanu plohu S na ravninu XY, dobijemo za dS prema slikama (139) poznati nam izraz ( 130): dS= dxdy cosy
(130)
gdje je y kut, što ga normala na element plohe dS zatvara s pozitivnim smislom osi Z. Kako je cosy >O za O~ y < 90°, odnosno
347
Uzmemo li još u obzir, da kad integriramo po zadanoj plohi z= z(x, y). aplikata z nije bilo koja, nego baš apllkata z(x, y) dotične plohe, plošni integral (a) poprima oblik : l= .
·ff f(x,y,z (x,y)] ---=prema dxdy (130a) = cosy
a
(l SS)
gdje je cr projekcija plohe S na ravninu XY. Projiciramo li zadanu plohu z== z(x, y) na ravninu YZ ; uzmemo li op& u obzir, da je u tom slučaju apscisa x integranda f(x;y, z) apscisa x(j, z) udane plohe, dobijemo obzirom na ( 130c) plošni integral u obliku: l=
. dydz ff f(x(y, z), y, z )cos- -
=
(X
a,.
(185&.)
Tu je
r1f[x,y(x,z),z]:::~ tJM
=
11 fl:,y(x,z),z] V·+ (!:r + (!~r dxđz O't
(l8Sb)
Tu je ~kut, što ga normala na dS zatvara s na ravninu XZ.
+ osi
Y, a o, projekcija plohe S
Primjeri 1.
j j (2x + T + z} y
dS, gdje je S dio ravnine
T+ T+ 7 = l,
s
koji leži u prvom oktantu (slika 170). Kako normala Nr na ravninu ima stalan smjer, 1185), t. j, prema
ff J Prema (47):
348
računat ćemo
dx'd (x, y, ztx, y)] _2' cosy
prema prvom dijelu formule
~
i7. jednadžbe. zadane ravnine slijedi:
z(~,y)
=
V6T l
l Jr
4dx dy ~e
=
4{1--T-f)
• :v--_ .4V6t
J • ctl • <$
3- •
"" -
22 . 3 =
v-
4~
"''
y
'SL 171
Sl. 17G Izračunajmo sada i§ti integral ·mijenivši formulu (t 85a).
projicira,Ući
'
dio S ·r;adane ravnine na ravninu-·\'Z,"t:'j.• pri·
·
Prema (47): l
T.
6
Prema (18Sa): l
V61--
= -
6
JJ. {4 - l4 y -
V6t = 6· 4
ff
dy dz = - 2 ·. 3
~
v-
+ _4 3
y
+ .~ ) dy d:. =
61 · a, = -2 · J.
v-
v-
3.-4 = 4 ·6t 61 · 2 --
Izračuna j jo~ jednom isti plošni integral projicirajući. di9 .S zadane ravnine na koodinatnu . .tvninu XZ, t. j. po formuli (185b). Dobit ćeš isti rezultat· 4 V.6t.'-
2.
JI
xyz dS, gdje je
S dio ravnine x
+ y + z-_;;-l,koji
leži
u~prvom
oktant\1.- (slika 11'1).
s 340
O~J...ra~o
po,pr.rora dijelu formule (18S):
Prema (47): l
- " = ws
l'- ~~r =Vl+ l+ l=
l
VJ
z= l - x - y ·
L=·
JJ
V3
xy(l -x-y)dxt =
"
V3
JJ
(xy-x'y-xy 0)dx.ty-
q
t-x
l
l
1-J<
=,YJ Jdx J (xy-x'y-xy')~Y =VJ Jdxfx(l-~)f-:~~tl u
g
ll
l
=
VJ J(; (l -
x) (J -
x)'-
= •
~(l ~ x)'] dx =
o t
=
VJI
x(l-x)'dx=
. •
v;
l
J
+
3k'-x')dx
=
t 'j
Vll~-:.i'+~ ... -~1= f3 6 l 2 . 4 ' 120 o-
=
lzračunai
ravnine Y2 i
3.
:za vježbu istl plošni integral
xz:. Rezultati moraju biti isti.
oroiicirajući
dio S zadane ravnine
JJ
n. koiirdiname
x• y• dS, gdje je S gor_nia polovina povriine kup;le polumjera. R sa
arediA~
u
s ishodištu. Kako se smjer .normale na kuglinu plOhu mijenja od toC!ke do toćke, računat ćemo taj plošni integral po drugoj polovini formule {185) uzevši ispred drugog korijena precb:nak +,jer normala na gornju JIC>.Iovinu kugli!le plohe zatvara kut m:anji od 90c, pa je cos y > O.
l=
JJ
f(x,y,
z~,y)] J/t + (*)' + (~)'dx d_~
a Jcdnad~ba
kugline. p)Qbe glasi:
Prmui: (92):
~Jl
y
JY=--;-
+ .dx -ily (-dz)" + {dz}•
•l
l=
JJ
x• y' += z• +z'
= l
x•y• ·
o
:;t;'
+ y1 +
lt' z•
z'
= -
z•
-~ R VR'-x'-y"
= - dxdy
ldic je o projekctja polukuglc na ravninu XY,
r. ;. k.rug x'
+ y•
=
8'
Pn:m. (Ille) x=pcoscp y=psan
lix dy = p d p dcp
J
J'
o
Q
11:
]'IT
l = R
ff o
p' sin' cp · cos' --: - dcp p d cp= R
VR•-p•
sin'
t19-p'-
VR•-p•
!
Ml 29,
(1-R1) 1 , a p dp=
-4-•·
Prvi integral lako riješimo prikazavšl intregtal u obliku --}- · 4 sin' cp • col• 'P = dok ,drugi integral rješavamo uz supstituciju R 2 -p'
pri
čemu
uzmemo u obzir, da je
~ =
=t, odatle je p• =
R' za p = O, odnosno
1 =
O za p
~
R.
Dobijemo:
o
~
l=
\4 4+ RBl{ ' l l -sin4q>)l[ -r· - 21 1 S 2 t -a-R't 4
l
2R•t
n
=
~
. 27t . -}
H -I R·-
R· +
2R') = 3 ;
tl]
=
~
t
Dosada smo promatrali plošne mtegrale uzete po površini S zadane plohe. se plošni integrali računaju po koordinatama, pr:i čemu se i sada lolZima u obzir, da je ploha orijentirana u prije navedenom smislu. . Razlika između plošnog integrala uzetog po plohi i integrala uzetog po koordinatama sastoji se u.tome, da se u prvom slučaju vrijednost funkcije j {x,y, z) u točki plohe S množi s elementom površine dS, dok se u drugom slučaju množi & orijentiranom elementom da koordinatne ravnine XY(ili YZili XZ), koji je projekcija c:!lementa plohe dS na dotičnu koordinatnu ravninu. Prema tome plošni integrab uzeti po koordinatama glase uz sve prijašnje pretpolltavke za zadanu podintegralml funkciju f(x, y, z) i plohu z= z(x,y), odnosne. x = x(y, z) 1 y =y(x, z) · Međutim, često
l=
Js Jf(X,y,z) dx dy =JJ f(x,y, z {x,y)]-dx dy
(18~
o
.;dj e je cr projekcija plohe S na ravninu XY, a dx dy P,(ohe dS na ravninu XY (vidi sl. 139a)
=
da projekcija
elemen~
Kako je prema ( 130)
_dx dy
= dS
·
(187')
COS'(
plošni se integrai po koordinatama može napisati i u obliku (1868)
l= J J f(x,y,z) dxdy =J J f(x:y,z) cosy ·dS s s
Iz posljednjeg izraza za plošni integral vidimo, -da ploha ostaje orijentirana i pri računanju plošnog integrala po koordinatama, jer u integral ulazi cosy, t. j. kosinus kuta, što ga normala na plohu zatvara s + osi Z. Pri računanju plošnill intcgrala po koordinatama, uzima se u obzir-samo predznak kosinusa smjera normale na plohu, dok se sama vrijednost kosinusa smjera izostavlja. Na isti način dobijemo uzevši u obzir, da je prema (f30c)
dydz
=
dS cos a.
(188)
J J f(x,y, z) dydz =J J f(x,y,.z) cos a. · dS= s s =
(1119)
JJ!lx(y,z).,y,z)dydz Go
gdje je cr, projekcija plohe S na ravninu YZ, a. kut plošne normale s dydz = dS cos a. = da,. · Analogno uzevši u obzir, da je prema (l30d)
+
dxdz = dS cos f3
osi X, a
( 190)
dobijemo
J J f(x,y, z)dx dz =J J j(x,y, z) cos () . dS e=
s
s =
(191)
JJnx,y(x,z);z)dxdz
"· Je a. projekcija plohe S na ravninu XZ, () kut plošne normale s + osi Y, a dxdz =dS cos f3 =da.. · Kako ćemo kasnije' vidjeti, osobito često treba računati plošne integrale, koji predočuju zbroj gore navedenih integrala uzetih od triju različitih funkcija P(x, y, z), Q{x, y, z) i R(x, y, z), pri čemu se pretpostavlja, da su funkcije P, Q j R neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama. · gđ)e
jjP~~~dy.+Q~~~~·+R~~~~dy= s
=
JJ[P (x,y, z) cou. + Q (~,y,z) cos f3 + R (x,y,z) cosy] d_S s
352
.
(192)
Primjeri
JJ
l.
xyzdxdy,
s gdje je S dio kugline plohe x" +:l'+ z 1 = R•, koji se nalazi u l. i V oktantu (slika 172). Kako je furtkcija z = ± R• - x• - y' dvoznačna, moramo područje integracije S rastaviti u dva dijda:
V
gornji S, jednadžbe.z1 =
+
VR'-x'-y'
VR• -
donji S, jednadžbe z 1 = -
x•
-v'
pa je prema ( 186):
Sl. 172
JJ= JJ+ J J= JJxyVR•-x'-y'dxdy-J JxyYR'-x'-y'dxdy s
s,
s.
(a)
a
a
gdje je cr zajednička ·projekcija ploha S 1 i S 2 na ravninu XY, t. j. krug x 2 '+ y• = R' .. Sada moramo uzeti u obzir, da je ploha S orijentirana. Vanjska normata na plohu S 1 zatvara s osi + Z kutove y < 90°, pa je ·cosy·> O, dok normala na plohu S, zatvara s osi +Z kutove y > 90°, pa je easy < O (vidi sl. 172). Iz toga slijedi, da u drugom integralu izraza (.a) ueba promijeniti predznak. Dobijemo· J = 2
JJxy VR"=:;:• - y'
dx dy
'
cr
Prclazimo na polarne koordinate prema (ll la): 'IT
! = 2
JJ
2
p' sin
<;>
VR' -
p' ·
dp d rp =
cr
R
J
J
O
&
'sin 2 rp d~
V
p• R 1 -
p~
· dp
Na sli.čni način i uz istu supstituciju kao u posljednjem primjeru 3. dobijemb:
z
2.
'
JJ
(2 x+ y
+
z) dy dz
+
s
+ (x-2y + z)dxdz + (x-z)dxdy Nr,
gdje je S povdina va!ika visine l i polumjera (sl. 173).
Sl. 171
23
s. Apsen: Repetltol'IJ
vlje
matematlke - Dio m.
baze
353
Prema slici rastavimo zadani plošni integral u tri integrala
JJ J +JJ + ff =J
S
Pci·
računanju
JJ
D
G
.
P
uzmemo u obzir, da je
D
z= O , dz = O i cosy, =cos 180° = - l , pa zadani plošni .integral prima oblik:
.JJ
=
+ O-
O
JJ
(x - 0) dx dy = uz prijelaz na po !arn~ koordinate
D
D
-JJ
=
2'1T
D
O
sin
J
p1 dp =
O
2'1T
l
o
o
=-l 1·1 f.l fj
l
p cos
=
0
=(z=l 1 ;dz=O ;cosy,=cos0=l)=0+0+
G
+
2'1T
JJ
J J
(x- l) dx dy =
k
l
J l računanju JJ Tp
cos 9 -
2
N
=
l
M
sin
o o
g
Pri
o
p•l J (cos
3
d
(p cos
d
o•
G
=
l
2l
tp
l
= -
"'
o
moramo uz.eti u obzir:
p
l)
cos y,
=
=
cos 90°
O, pa je dx dy = dS cos y, = O, a to sc vidi i iz slike.
Zadani plošni integral reducira se, dakle, na
fj
+y +
(2x
z) dy dz
+
( x - 2.Y
+
z) dx dz
p
2) Računajući prvi did tog integrala moramo plait valjka projicirati na ravninu YZ. Ptednta i stražnji dio plašta ima za projekciju pravokutnik baze 2 i visine l·(vidi sl. 173),_ ali za prednji je dio ct < 90°, pa je cosct. > O, dok je x = + Vl y', a za stra!nji dio ct > 90•, pa je cos ct < Q" dok i~ x =-Vl y'. \Prema tome:
JJ
(2x
+y +
z) dy dz =
JJ
-J/ a,
354.
(2 Yl
y1
+ y + z) dy tk- '
o,
p
(-2V1
y 1 +y
+ z)dydz
(a}
xz.
3) Pn računan)u drugog dijela tog integrala projiciramo plašt valjka na ravninu Oesni lijevi dio plašta imaju -istu projekciju a 1 = a 1 = pravokutnik. baze 2 i visine l, pri temu je za desni dio cos (3 > O i y = + VJ - x' , a za .lijevi cos f3 < O ' i \ v = l ,..,
1
-V
Preina tome:
jj
(x-
2y + z) dx dz = j j (x- 2 VJ - x' + z)dx dza.=a~
P
-j j (x + 2 Vl -
+
x•
z)
a,- a1
Zbrojimo li izraze (a) i (b), dobit
ff
dx dz
(b)
ćemo
=O
p
jer su prvi i četvni, a takoder d,rugi i treCi integrali i protlvnog predznaka·. Oa se u to uvjerii, izračunaj te integrale! iđentićnl
Konačno
imamo:
Sl. 174
j j (x' + y dy dz + sin z dx dz + i'+ •dx dy 1
3.
)
s 11die je S povrllna kocke X=
omeđene
0, y - 0,
ravninama
Z=
0,
K-
J
,·JI-
l
,.ll
=.1 (Blikll'l74).
ff= ff+ JJ+ ff+ ff+ ff +ff S
ADBO
JJ
GFEC
OBBC
ADPG
AOCG
= (z - 0 ; dz -= 0 ; COIY • Cili 180" - -
DBEP
l) =
ADBO l
l
=O+o-fjrdxdy=- fe"dxJdy=-<•-l> ADBO
jJ
O
l ;
=(·z =
dz =
O
O ; cosy = cos O=
+
l) =
GFEC
=0+0+
Jle"+
AIJI'··'
1 1
l
l
dxdy= Je"+ dxfdy= l e"+ i 1.= e'- e 1
O
9
(l
355
.J J
=
(x
= O
dx
cos cx
= O ,
cos 180" = - l ) ""'
=
·aBEC l
l
J J y 0 dy dz + O + O = - J y' dy
= -
OBEC
=
=
-·
3
~
O
J J= (x
Jdz
l ; dx= O ; cos cx =cos O= + l)=
ADFG
JJ
=
1
(l
+ y') dy dz + O +
l + -t l·
O= y
J J
=
l =
-T
O
OBEC
cos~= cos 1so• =-l)~
(y =o ; dy =o ;
AOCG
1 = O-
J J sin z dx dz
+ O= -
AOCG
J J=
(y =
1
J sin z dz J dx = cos l - l o O
l ; dy =o ; cos~= cos o= +l)=
DBEF t
= O+
J J sin z dx dz
+ O= J
t
O
AOCG
J
sin z dz
dx
= -(cos l -
l)
O
JJ= -Ce-l)+ (e -e)--} + 1
s 4
+3
+(cos l
4.
-l)
JJ
(2x
-(cos l - l ) - e•- 2e + 2
+ y - z),dy dz +
s
.+ ( x - 2y + z) dx dz + (4x- y - z) dx dy g'dje je S oplo§je tetraedra zadanog slikom 175.
Sl. 175
J
J= (z= O ; dz =O ; cosy =cos 180° = - l } = -
AOB l
1-.x
= - J dx J (4x-y)dy n o
356
JJ(4x-y)dxdy AOB
i
=-
t-x
Jdxi4xy-fi = o q
=
+o-
l
-Jo l4x
=
JJ =
(l -
x)-
=:
x)•] dx
-i-
=-
(x = O ; dx = O ; cos oc = cos 180°
l) =
BOG
.. _J J
l
(y-z)dydz
1-y
=J J ay
=J
o
BOG
1-y
l
o
o
dylf-yzr= o
l.
=+J
[(l - y ) 2
2y(J--y)] dy =o
-
o
JJ
="
tY = O
dy = O ; cos
~
z) dx dz = -
J J
=
cos I soo = -
l) =
AOC
-J j
=
l
(x
+
AOC.
O
l
j.dx lxz + 2z'l
=-
1-x
dx
ll
1-x
= -
o
(x
+ z)dz
=
O
l
J 2 I
+ (1-x)']dx
[2x(l-x)
=
-3l
o
JJ=?
ABC
računanju tog integrala moramo uzeti u obzir: da jednadžba ravnine ABC glasi x + y + l, da normala na tu ravninu zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90°,
Pri
+ z=
i da treba projicirati trokut ABC: 1) na ravninu YZ uzevši x =
l -
y -
2) rta ravninu XZ uzevši y
l -
x -
z
3) na ravninu XY uzevši z =
l -
x -
y .
z
Prema tome:
JJ JJ
[2(1 - y -
=
ABC
z)
+ y - ;]dy dz
+
BOG
JJ
[x- 2(1 - x -
z)
+
z) dx dz
+
AOC
+JJ
[4x-y-(l-x-y)] dxdy =
AOB =
JJ
(2 -
BOG
y -
3z) dy dz
+
JJ
(3x
+
3z- 2) dx dz
+
AOC
357
,_" + JI<5x...,-l)dxdy= AOB l
Jdyj<2-:-y-3z)dz+ O
+J dx oJ
-
O
1-x
l
(lx_._ 3z-2)dz
Q
1-x
+Jo dx oJ
(Sx-l)dv
=
ff =-++O-!++=-~ s lzračunai:
JJ VR•-=-x•
l.
-y• dS,
gdje je S gornja -polovina kugline plohe
s x' + y'
Jj
2.
z dx dy,
+ z' = R•
[l =
"'R'l
gdJe je S ploha elipsoida
s x.:.
z'
y2
-+-+-=1 a2 b2 e'
JJ
3.
x dy dz
+ :Ji dx dz
+ z dx dy, gdje je S povrlina ko<:ke
omeđene
ravninama
s X
=
O, y
=
O, z = o,
X
=
l, y = l i z = l.
[l= 3)
§ 12. VEZA IZMEĐU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA Veliko značenje u matematičkoj analizi i fizici, a također u mnogim tehničkim naukama imaju formule, koje daju vezu između integrala uzetih po nekom području i integrala uzetih po granicama tih područja. Tu vezu daju formule Green-a, Stockes-a i Gauss-a.
1. Greenova formula Grćen-ova
formula
(čitaj
Grin) daje vezu izmedu poznatog nam krivuljnog
integrala
fP ( x, y) dx K
358
+ Q ( x,
y ) dy 1
.
uzetog po ravnoj zatvorenoj krivulji k i dvostrukog integrala u;,:;t:wg po površini:i koju ta krivulja k omeđuje. Da takva veza postoji, znamo već od prije: sjetimo se samo formule, koju smo izve1i za površinu sektora krivulje y = y (x). Ta formula za površinu zatvorene krivulje K glasi:
Pomoću te formule izračunali smo kao primjer površinu sektora hiperbole (vidi Dio Il. § 7, 1).
istostran~
Green daje tu vezu u općem obliku. Neka su zadane dvije funkcije P(x, y) i Q(x, yf, koje su neprekinute zajedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama i koje su definirane u području cr ravnine XY. To područje cr omeđeno jc:krivuljom k, kojoj je jednadžba y = y(x), ody nosno x = x (y) i koju pravci paralelni s koordinatnim osima sijeku najviše u dvije točke (sl. 176). Izračunajmo dvostruki integral parcijalne A derivacije po y funkcije P( x, y) uzevši ga po )l . . . . . . . . rom području cr:
I= J JoP(x,y) dxdy a
~0+---~a---L--------~b--~x
t}y
SL 176
Kako se vidi iz slike, tangente na krivulju 'k, paralelne s osi Y, dijele krivulju na dva dijela: donji jednadžbe y,( x) i gornji jednadžbe Y• (x}, pa integrirajući najprije po y, a zatim po x dobijemo:
b
=
J
l P (x, y) l
dx
a
y,(x)
= [kad P( xy) parcijalno deriviramo po y, x je konstanta, y,(x)
l
P je dakle funkcija samo od y, pa je ostala bez promjene, jer smo je najprije dert· virali, a zatim
integrir~li] = b
=J (P[x, Y• (x)] -P[x, Yi (x)]} dx~ b
=J P
b
[x, Y• (x)] dx-
J
P[x, y, {x)] dx==
359
JP [x, Y• (x)J dx+ J P [x,y,. (x)] dx= b
=
"
..
'
b
=fp (x,y) dx -K
jer smo, kako se vidi iz slike, izvršili potpuno obilaženje krivulje k u negativnom smislu (u smislu kazaljke na satu, površina 11 desno!). Ili
JJđP r;;y) dx dy =·-fP (x,y) dx Na isti
način
(a)
+K
a
dobijemo:
JJđQ(:, y) dx dy =prema slici 176 X
a
d
=
I
dy
Ir,(~Q(x, Y}
-~dx=
Id dy
l
l
~,(y)
Q(x, y) =
,.,(y)
x,(y)
d
=I
{Q[x.(y), y]- Q[x,(y), y]} dy
=I
+I
e
d
Q[x.(y), y] dy
Q[x,(y), y) dy
d
=
f
=
Q(x, y) dy
+K
jer smo sada izvršili obilaženje krivulje k u pozitivnom smislu (protiv kazaljke na satu, površina lijevo). Dobili smo dakle:
Oduzmemo li od te jednakosti jednakost (a), dobijemo: .
JJ(~;- :~rtxdy = fP{x,yJdx. + Q(x,yJdy a
360
K
(193)
To je Green ova form.uui. . Greenove formule možemo zamijeniti dvostruki integral; uzet po ravnom području, krivuljnim integralom uzetim po krivu! ji, koja to ravno područje. omeđuje. PomQću
Uzmemo li da je P=- y, a Q = x i
izračunamo
li: c)Q
d~bijerno prema Greenovoj formuli
ff
2 · dx dy ::,_
a
ili
f~
đx
=l
i c)P =-l, c)y
(193- a)
dy- y dx
K
cr=
-}~x dy--;:- y dx, K
a to je gore spomenuta formula za površinu zan:orene krivulje y = ylx). Greenova formula daje dragocjenu kontrolu krivuljnih integrala izračunatih po zatvorenoj krivulji, naravno uz uvjet, da su funkcije P(x, y) i Q{x,y) nepre]dnute u području cr, koje ta krivulja omeđuje, jer je neprekinutost tih funkcija u području cr bitna pretpostavka Greenove formule. Kontrolirajmo pomoću Greenove formule krivuljne integrale, . izračunate u primjerima l., 2., S. i 6. na str. 333 i sl.. Krivuljne integrale navedene u primjerima 3. i 4. ne možemo kontrolirati po Greepu, jer su uzeti po otvorenim krivuljama. · Primjer l.
.J. (x -· 2y + 5) dx+ (3x 1 j p
4y- 7)dy Q
K Računajmo
prema (193):
oP = - 2 oy·
f =J K
f(3
+ 2)dx dy =
a
5
JJ
dx dy
=
. '
oQ.:.. 3 ox.-
6·5 5 a== prem!.l slici 161 = 5 · - 2- =
Il•
a to ie rc-
a.
zultat, koji smo prije dobili. Primjer 2.
l. (x•- y')# ~ (x' + y') dy j' p Q K
Prema (193):
oP oy =-::Qo
f = JJ (~x + Jo:
2y)
oQ
; ox·=2x
d~ dy =.prema. slici
162
=
a
361
~
7.
7
JJ+
Z
dx
y)dy = 2
(x
2
Jl
dx xy.+
J"(
2
~·~- =
z
3
3
7
=
5
7.
Sx
'9)
25 + T3x2
·J
dx = 2
(2x
+ 8)dx
-
z
~
7
21x• + sx[
\
2(49+ 56-4-16) =
=
~
' z P7imjer 5.
f(2x-
+
y
3)dx
+ (x
-1'- 2y- S)dy
K
Prema (193): t) p t)y
oQ =I
-=-1
f=
2
JJ
K = 2{
2
~
1
ox
.
dxdy = 2a =·prema slici_l(i3 =
a
-;- 2 · 2
+
+·
3 - 2 · -:t"+ S · 2
+
+·
41t ) = 30
+ Sn
Primjer 6.
,.h j
ydx- xdy x• + y' ,
gdje je k kružnica polumjen r.
K
Napisavši zadani integral u obliku
rh j
_ Y _ dx - - " - dy x' + y' x' + y'
K
--.--=--,.
vidimo, da je P = -e;-~, a Q = Funkcije p" i Q ne oegovaraju pretpostave[ x·+y x.+y Greenove formult, jer nisu neprekinute u svim točkama područja a omeđenog kru:tnicom x• + y' = r 2 (prekinute su u ishodištu), pa kontrola po Greenu.nije dopustiva. Da se u to llvjcrimo, računamo prema (193): t)p x• +y 2 -2y' t)y ""' (x' + y')'
oQ
=
t) x
J. j=· K
-
x'
+ (x'
fi (
=
y'- 2x'
+ y')'
xz-y~
(x'
+ y')'
x'-Y' x'-y') _ (x'+y')'-(x'+y')' dxdy=O
a
dok smo prije dobih drugi rezultat i to - 2 1t, Kontroliraj po Greenovoj f?rmuli primjere
362
x'-y' (x' + y'F
1: i
3. navbdene na ~tr. 337.,
Vdna p:Qsljedica Greenov.e formule. Govoreći u § 1 o egzakt1ilin diferencijalima · i njihovom integriranju, dokazali smo, da je
oQ
oP
----=0 ox oy
(147)
nuždan i dovoljan uvjet, da linearni diferencijalni izraz
+
P(x, y)dx
Q(x, y)dy
predočuje
totalni diferencijal neke funkcije. u= u(x, y). Uzmimo sada slučaj, da funkcije P(x, .V) Q(x, y), koje ulaze u krivuljni integral
f
P(x, y)dx
+
Q(x, y)dy
(a)
K
i za koje pretpostavljamo, da su neprekinute zajedno sa svojim prvim parcijalt)im derivacijama u području cr, koje omeđuje krivulja k, zadovoljavaju gore navedeni uvjet (147), t.- j. neka integrand predočuje egzaktni diferencijal. Tada uvrštenje toga uvjeta u Greenovu formulu daje:
f
P(x, y)dx
+ Q(x, y)dy
=O Sl. 177
K
To znači: ako je Pdx + Qdy egzaktni diferencijal, vrijednost krivuljnog integrala po bilo kojoj zatvorenoj krivulji jednaka je nuli. Na pr. krivuljni integrali po zatvorenim krivuljama T,AT .BT, i T, CT,DT. (sL l 77) jednaki su u tom slučaju nuli, a iz toga slijedi, da integrali po otvorenim krivuljama T,AT" T,BT" T,CTa i T,DT. moraju imati istu vrijednost, jer su i integrali po zatvorenim k.rivuljama T,AT,CT, i T,BT.DT 1 jednaki nuli. Prema tome: Ako je Pdx+Qdy, egzaktni diferencijal, t. j. ako je ispunjen uvjet
oQ oP ox- ox
~
o,
·oP
d
oQ
.. d
d
o nosno ily =ox, ta a VriJe nost
. l nvu l'1nog mtegra a
k .
+
Qdy ne ovisi o putu integracije; već jedino o početnoj i kotočki toga puta, dok je krivuljni integral po zatvorenoj krivulji jednak nuli. ·
Pdx
načnoj
Na
pr.} (2x'- xy') dx+ (2y•- x'y) dy, -tK
koji _smo naveli kao primjer 3. •.
na str. 337, jednak je nuli po bilo kojoj zatvorenoj krivulji, jer je integrand egzaktni diferencijal: ·
.oP -
ay =
~~=-2xy,
-2xy;'
oP
paje
dQ
oy =ox
363
. S istog razloga vrijednost krivuljnog integrala
j
2xy dx
+ x•dy
K
uzetog uzduž bilo koje otvorene krivulje ne ovisi o putu integracije, već jedino o početnoj i konačnoj točki toga puta, jer je
oQ
oP
- - - =2x-2x=O
ox. oy
Sl. 178
y
=
Da se,u to uvjerimo, izračuna j mo taj integral po pravcu y = x i po parabolaroa x•, y.~ .x• i y == l{X od točke 0(0, O) do točke .A(l, l) (vidi sl. 178): l).·po·y
= x,
odnosno x .= y:
l =
l
.
f 2x'dx + u
2) po y = x•, odnosno x
I
=
=·
Ji·.y' dy =.12x• y•li T + T = ..!_ 0
o
+ '{Y:
JI
fo 2x'dx + o y dy i
=
T + 2y•IJ =_..!.. o
,.x'
3
3) po y
= x',
odnosno x
=
l
l= j.2x'dx
yx, odnosno I = [ l 2x
l 3 + jl(Yzdy
=
12; . +SyT 3 'll = ..!_ 0
o
ll
4) po y =
'{Y:
x
= y':
Vx dx + [ l y' dy =
145 xi
'l'.=..!.,
+~
0
Iz dobivenih rezultata vidimo; da je vrijednost tog integrahi ·jednaka nuli za sve zatvorene krivulje, koje prolaze točkama O i A, jer integrirajući.u· obratnom. smislu, t. j. od A do O dobijemo svaki put vrijednost -l. Vrijedi i obrat Greenove formule: Da linearni diferencijalni izraz Pdx + Qdy. bude egzaktni· diferencijal, nužrio je i dovoljno, da vrijednost krivuljnog integrala Pdx+ Qdy ne ovisi o putu, integri~
364
ran ja, već jedino o poč~tnoj ·i konačnoj točki toga putj:l, a integral po zatvoreno; · 1·Jl· d a Jc · JC · dn ak- .. n ul'1, ·Jer · JC · to samo.··onda·moguce, • a k o Je"-:;----:;-.= · oQ · oP · .• o k nvu , . ~ vy U tom slučaju diferencijalni izraz Pdx + Qdy predočuje· totalni difer.encijal neke funkcije U(x, y), koju možemo definirati kao integral duž krivulje k od točke A(a, b) do točke T(x, y): x,y
U(x,
y.f
=j
Pdx
+
Qdy
a, b
2. s,okesova formula Stokes-ova formula (čhai Stoks) je proširenje Greenove formule. Dok Green· ova formula svodi integral uzet po ravnoj površini na integral po ravnoj krivulii, Stokesova formula svodi integral uzet po zakrivljeno; površini, t. j. plošni in~ tegral, ·na integral po prostornoj krivuifi. · Neka je zadana u prostoru ploha S jednadžbe z= z(x, y), koju pravci para· lelni s osi Z probadaju najviše u jednoj točki. Tu plohu neka omeđuje prostorna krivulja k (vidi sl. 179). U tom dijelu· prostora· neka su definirane tri funkcije P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z}, za koje pretpostavljamo, da su neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama prvog reda. Uzmimo integral funkcije P(x, y, z) po prostorno; krivulji k i' integrirajmo samo po x:
fP(x, y, z) dx=
" budući
da krivulja k leži na plohi S, kojoj je jednadžba z= z(x, y), aplikata z= z(x, y)
T
=
P[x, y, z(x, y)) dx
X
Sl. 179
k'
gdje je k' projekcija krivulje k na ravninu XY. , Kako je k' ravna l
#
P(x, y, z) dx=~ P,(x, y) dx-=,-
k
k'
JJ0::, dx dy 1
(a)
a
gdje je a područje ravnine XY, koje je -omeđeno krivuljom k'.
365
J{ačun:pno_:
·đ .{
iJP,
iJy = oy P[x, y, z(x, y).) oP
oP
}
. = prema (87) đz
= oy +o z · oy · Uvrštenje' u (a) daje:
J.. P-(x, 'f
y, z) dx=
ff(a
k
oP dx dy- oP . o z dx oy iJz oy
dy)·
·(b)
Zruuno, da je prema (130) :. 'dxdy
= dS cosy, ~
&die 1e y kut, što ga orijentirana normala na element dS plohe S zatvara s + ~,?si
Z ·(vidi sl. 179). U drugu ie_ruku
iJz • dx dy = q . dS · cosy iJy
+ q' =
= -dS Vl +:s
gdje je cos
f.
=
vl+ qp• + q•
=
prema (130 )
prema (77a) i (39)
=
= -dS e01 ~
kosinus kuta, što ga normala na dS zatva.,. s •+
osi Y.
Uvrštenje u (b) daje:
f
P(x, y, z) dx=
JJ(-~~ dScosy + ~~QSCD$ ~) = s
k
=
.
JJ (oP cos [3- oP cosy) dS oz. i:Jy s
-
Dobili smo dakle:·
JJ{:~ cos [3- :~ cosy) dS= fP(x, y, z)dx s Na
slični način
• dobije;mo:
Jf (~; cosy- ~~co! ct) dS= f Q(x, y, e)dy s
ay ces f. -f (oR s
JQ6
k
IX-
i:JR
· " iJx cos· ~ ) dS= 'f R(x, y, z)dz ~
Zbrojimo H te tri jednakosti, dobit
rf [(aR
oQ) iJz
-. - -
oy
s
COS
ćetpo
llakon 'ure\te~ja:
(oP oR) ·(3 + (clQ clP) -OX ·i)y .
ot+ . -oz OX
COS
1
COS"(
dS"t= (IM)
= fP(x, y,.z)dx
+ Q(x, y,
z)dy
+ R(x, y,
k
z)dz
.
To je Stokesova ·formula. Ona pretvara bilo koji plošni integral, t. j. integralrpo orijentiranoj površini plohe, u krivuljni integral uzet po orijentiranoj međi te plohe. . · Uzevši u obzir, da k prema (130, 130c i d): dS cos ot = dy dz dS cos (3 = dx dz dS COS"( = dx dy
možemO' Stokesovu formulu napisati u obliku:
· + (oQ oP·) dxdy .= + (oP - oR) dxdz -iJz ox · ox oy
ff (oR s
- · -aQ) ay az- dydz
=
f
094&)
P(x, y, z)dx
+ Q(x,
y, z)dy
+
R(x, y, z)dz
K
Uzmimo specijalni slučaj .. Stokesove formule. Neka je ploha S ravna i leži zajedno sa svojom je z =O i dz = O, pa uvrštenje_ u (194a) daje:
ff e~-~~)
dxdy =
a
međom
. k u ravnini KV. Tada
~ P(x, y)dx + Q(x, y)dy K
a to je. Greenova formula. , Pamteći Greenovu formulu,. možemo lako napisati Stokesovu, treba samo ciklički permutirati u 0QX - °p' slova x, y, z i P, Q, R. [Vidi dalje formulu (211)]. . 0 0y Pretpostavimo; da je integrand krivuljnog integrala
J
Pdx
+ Qdy + Rdz.
K
10"1
~totalni
diferencijal neke funkcije U= U(x, y, z}, t. dovoljavaju uvjete (149):
j._funkcij~
P, Q .i R za-
oP ~oR= 0
oz
ox
Uvrštenje tih uvjeta u Stokesovu formulu daje: l'
:P Pdx + Qdy + Rdz =
k
O
.
a to znači: ako je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, vrijednost krivuljnog integrala ne ovisi o putu integriranja,.već jedino o početnoj \konačnoj točki toga puta, a krivuljni integral po za 7 tvorenoj krivulji jednak je nuli. Vrijedi i obrat' te posljedice Stokesove formule: da linearni· diferencijalni. izraz Pdx + Qdy + Rdz predočuje egzaktni diferencijal, nužno je i dovoljno, da vrijednost krivuljnog integrala Pdx + Qdv + Rdz ne ovisi o putu integriranja, već jedino o početnoj i konačnoj točki toga puta, a krivuljni integral 'po zatvorenoj krivulji da je jednak nuli, a·to je moguće samo u tom slučaju, kad funkcije P, Q i R zadovoljavaju uvjete (149). U tom slučaju predočuje diferencijalni izraz Pdx + Qdy + Rdz total.ni diferencijal neke funkcije V(x, y, z), koju možemo definirati kao krivuljni integral x,;y,:r
U(x, y, z)
-=
J
Pdx
+ Qdy
+: Rdz
+
+
(195)
a. b, e
Na pr.
računajući
rJ.
K
krivuljni integral
(x
+ 3)dx + p
( y - l)dy Q
(2z .
2)dz
R
po luku cilindričke spirale AB. i pravcu BA (vidi primjer 3. na str. 345), dobili smo nulu. Integrand je dakle egzaktni diferencijal. Da se u tome uvjerimo, izra:... čunajmo uvjete (149) za zadani integrand. Dobijemo:
oQ _oP~
ox . ~y .
pa je (x
+ 3)dx +
(y -l)dy
o,
+ (2z + 2}dz =dU
Da odredimo funkciju U(x, y, z}, izračunajmo krivuljni integral po bilo kojem putu, na pr. po pravcu OB, od točke 0(0, 0,- 0) do neke točke T(x, y, z) toga pravca.
;i68
Prema (195). x,y~·e
U(x, y, z)
J (x + 3}dx + fy -l)dy +(2z + 2)dl
=
o.~.
o.
Jednadžba pravca. OT:
ili u:. parametarskom cQbliku:
X
y
z.
X
y
z
X.=xt Y=yt z,=·z_t
Odatle: 'dX =o=·x dt; dY = j i dt; dZ =z dt. lz'{a):slijedi; da je.,.. točki· 0(0, 0:'0) parametar t parametar t =,1. ·
=:o;~aJUttočki
T(x, y~aJ
Dobijemo: l
J
U(xi y, z) =
[(xt
+ 3)x + (yt- l)y + (2zt + 2)z] dt=-·
ll
t•
l
= ·
x -
2
Do istog rezultata dolazimo Budući
t'
+ 3xt +.y•2
računajući
yt
+ z•t• + 2zt
,., =
o '
U prema formuli (150).
da je po Stokesovoj formuli vrijednost plošnog integrala po površini
već određena vrijednošću krivuljnog integrala uzetog duž zatvorene krivulje k, koja tu plohu S omeđuje, možemo za plohu S uzeti bilo koju plohu, koju pravci paralelni s osi Z probadaju najviše u jednoj točki.
S
Navedimq nekoliko primjera.
rp
t.
(y'
+ z')dx + (x + z 2
2
)dy
+ (x' + y')dr
K
tizet po nekoj zatvorenoj prostornoj krivulji k pretvori pomoću Stokesove formule u plo!lra integral uzet po površini S, koju-ta krivulja omeđuje. Računamo
oR
prema (194a):
oQ
oy- iJz
=
2y-2z
;
iJP
oR
~z- iJx = u
oQ
iJP
2z-2x ; iJx - iJy =' 2x-2y
f=2JJ~-~~h+~-~~h+~-~~· K'
24
s
B. A,psen: Repetitorli 'vi.§e matemaqke -
Dio III.
369
~
Dokaži, da je kriw!jl'li .integral
f
x'yadx
+ dy +z~~
K
gdje je k kružnica x• + y' = R•, z = O, jednak plošnom integralu uzetom .po površini gle, koju omeđuje ta kružnica k. Najprije računamo krivuljni integral' prema (184):
z
= () ;
dz
= O ;
x
=
R co_s t ;
y =
pol~~~at..
R,sin t
dx.= -R sin t dt ; dy = R cos t dt
t I (2'1f
K
I
+ R cos t) dt
sin t cos• tdz.+ R Jcos 1 dr =\vidi Dio II.,§ S, 7. Tip XI, 7) primjer l.=· 4
o
8
Z'lr
41
3
Slnt
. računajmo
·prema Stokesovoj
l
Zw
sin sin 2tl'+ Rl . = - R•.ll . )6\64----:iiS
Sada kugle:
=
z.:r
z.".
= - R~
R' sin' t cos• t
O
= - -xR 8 -..
o
o formuli·~(f94a)
-
plošni integral uzet po površini pc>N.-.
z=+. Vl -x•-y• P = x• y•
;
JJ(_..
Q = l
;
.f
3x' y')dxdy
R·=
z
~
s Prelazimo na polarne kordinate uzevši uz to u obzir, . da orijenurana normala na gom;R tK>Iovinu kugline plohe zatvara s+ osi Z kut y < 9.0°, pa je eosy >O. Prema (Illa) imamo:
=- 3
fI
p• cost"!> . •· sin'''!'· tlptlcp
=
(J
=
Očito đene
370
-3fi (cp_.sin44cp)f~Wr=- 1t:-
je, da terno za taj plošni integral oobiti istu vrijedllost-.1r:• za sve plobe,•koje'su ome.. kružnicom k.
J. Gaussova formula
• imenom formule Green-OstrogradTa formula, koja je takoder poznata pod skog, daje vezu izmedu trostrukog ili prostornog integrala i plošnog integrala. Neka su zadane tri funkcije P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z), koje su neprekinute zajedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama. Te su funkcije definirane u trodimenzionalnom području volumeQa V, koje j.e omeđeno plohom S jednadžbe z= z(x, y), pri čemu za tu plohu pretpostavljamo, da je pravci paraz . lelni s koordinatnim osima probadaju najviše u dvije točke (slika 180). Uzmimo trostruki integral J po volumenu V zadanog područja parcijal»e derivacije po z funkcije R (x, y, z): J=
JJJiJR(x~:· z) dxdydz
o
v M
Jfdx dy fiJR(x~:· z) dz z 2 (x.y)
a
X
x' Sl. IRO
z.rx,y)
gdje je a ortogonalna projekcija područja omeđenog plohom S nu ravninu XY, a z= z,(x,y) i z= z,(x,y) jednadžbe ploha i s;, u koje dijeli zadanu plohu S valj kasta ploha, kojom se ploha S projicira u područj~ a ravnine XY ..
s.
Izvršivši deriviran je i integriranje
[oR( x~:' z)
je funkcija samo od z, jer x 1 y
smatramo, da su konstante ] , dobijemo nakon uvrštenja granica integracije:
JJ{ e~ JJ
1
R [ x, y_, z,(x, y)]- R [ x,
=
~'
z,(x,
y))} dx dy
=
cr
R[x, y,
z.(:~, y)] dx dy-
JJ
R[x, y, zdx, y)j dx dy
cr
Kako se vidi iz slike 180, orijentirana normala na element dS, donjeg dijela S, plohe' zatvara s osi +Z kut y, > 90", pa je cosy,
J
J R[x,
~'
z,(x, y)] dx dy
+J
JR[x, y, z,{x, y))dx dy
o
Budući
da je ravno područje cr projekcija na ravninu XY plohe S, i plohe S" oba gore dobivena dvostruka integrala jesu izrazi za plošne integrale funkcije R(x, y, z) uzeti po vanjskim stranama tih ploha.
371
Prema tome: l=
II
R(x, y, z)dx dy +fI R(x, y, z)dx dy
~
,
=J
I R(x, y, z) dxdy
s
~
Dobili smo, dakle:
I I I~~dxdydz =I I R(x, y, z)dxdy v s Na isti
način
dobijemo:
~;dxdydz =I I
I I I v
· I I
Q(x, y, z) dxdz
s
I~~ dx dy dz =
v
I I P(x, y, z) dy dz s
Zbr0)1mo li te tri jednakosti. dobijemo:
III v
oP - +oQ - +oR) - dxdydz= ( ox ay az (196)
=I I P(x, y, z)dy dz s
+ Q(x,
y, z)dxdz
+
R(x, y, z)dxdy
To je Gaussova formula. Ona pretvara trostruki ili prostorni integral uzet po· volumenu V područja u plošni integral uzet po vanjskoj površini plohe, koja to područje volumena V omeđuje. Kako je prema (130, 130c i d)
dx dy dx dz dy dz
= =
=
dS ·· cos y dS · cos ~ dS · cos or:
Gaussovu formulu možemo napisati i u obliku:
III (~~ + ~; + ~:) v
dxdydz =J J [P(x, y, z)cos oc s ' '
+ 372
+ Q(x,
y, z)cos ()
+
( 196a)
R(x, y, z) cosy] dS
Ako ploha- S, koja omeđuje područje volumena V, ne odgovara gore navedenoj pretpostavci, da je pravci paralelni s koordinatnim· osima probadaju najviše u dvije točke, tada treba plohu. S podijeliti u dijelove, koji odgovaraju toj pret1 postavci, primijeniti Gaussovu formulu za svaki . pojedini dio plohe i rezultate zbrojiti. Na taj način možemo primijeniti Gaussovu formulu za područje omedeno bilo kojom plohom S. · Slično tome, kako smd izračunate krivuljne integrale kontrolirali pomoću Greenove formule, tako i plošne integrale uiete po zatvorenoj plohi možemtt kontrolirati pomoću Gaussove formule. Provedimo kontrolu plošnih integrala navedenih u primjeriiJ1ll 2. -
4. uklj. (str. 353).
l
Primjer 2.
JJ
+
(2x
+ z)dy dz + (x- 2y + z)dx dz +(x-z) dx dy.
y p
R
Q
s
r,
Prrma (196): e> P
ox
Jf
=
+ iJQ + iJR = iJy
iJz
JJJ
dx dy dz
-
s
=
2- 2- J = -
l
=-"'
- V = prema slid 173
v
Primjer 3.
II
(x•
+ y')dy dz +
sin z dx dz
+ .,,..+.. dx dy
s
+ oQ + iJR = 2x + O + ,x+z oy. oz
oP ox
II IJJ
(2x
=
slici 174 ...
v
$ l
=
+ ex+~dxdy"dz =prema
l
l
I J Je~+ ex+~dz dx
ll
dy
o
o
l
=
J
dx f 2xz
+,~+•l:
=
o
l
=
fc2x + e* ~dx= lx• + ,x+J_.,x 1: 1
-
=
o
=l+ e'-e-e +l= e•-2e +2
373
Prill\ier 4
Jf
+ z)dxd~ ~
(2x + Y -z)dy dz + (x -2y
oP
oQ
oR
Oy
đr:
(4x - y -11)dlt.
-+-+-=2-2-1=-1
ox
JJ _JJJ
dx dy dz = -
=
s
v=
prema slici
m
= -
v
f -
Uunemo li, da je
P=x
R=:t:
Q=.Y
Tada je
oR
dQ_ l
iJP =l iJy
Oy-
or:
=
pa Gaussova formula prima oblik: 3
JJJ
dxdydz
=JJ
xdyd:c
v
+ ydxdr: + r:dKdy
s
ili V=
'! JJ
xdydz
+ ydxdz + :t:dxdy
s
'
Volumen tijela omeđenog plohom S izrazili smo pomoću plošnog integral& Utretog po površini plohe, koja to tijelo omeđuje. Time smo dobili zanimljivu vezu izmedu volumena tijela i plohe, koja ga, omeđuje.
Izračunajmo
pomoću
na pr.
te formule volumen piramide prikazane na slici t lS. l
l V= 3"
ff
xdydz
+ ydxdz + zdxdy =prema
s
=~(ff+ ff+ AOB
=
~ [O+ O.+ O+
II
BOG
(1-y -z)dydz+
(1-x-y)dxdy] =
AOB
374
ABC
JJ(1-x-z)dxd~~:+ IIOC
+JJ
Navedimo još posljedicu
JJ+ ff)=
. IIOC
BOC
-·
primjeru 4. na str. JS6 .
Gaussov~
+[3 · !]
fcrmut.-:
=
~
e:
Pretpostavimo, da. funkcijcr·P, Q ~ R zadovoljavaju u području volumena Y~ :koje' je omeđeno plohom S, uVjet · iJP iJx
+ iJQ + oR = c)y
O
iJz
Ta$ iz Gaussove formule· slijedi:.
JJ
P(x, y, z)dydz
+ Q(x, y,
z)dx dz
+ R(x, y,
z) dx dy =O
s
:a to
znači:
p~ošnog integrala
Vrijednost
JJ
Pdy dz
+ Qdx dz+ Rdx dy
s
ne ovisi o plohi, po
.
:kojoj se vrši integriranje, ako funkcije--P; Q i R zadovoljavaju
~- ~= =
uvjet~~ + ~; +
slučaju vrijednost tog plošnog integrala zavisi samo od granica
O. U tom
područja integriranja, t. j. od krivulje•k, koja to područje omeđuje, .jer su inte~ grdi protegnuti na obje plohe s, i koje su ·omeđene i!ltom krivuljom k (vidi sL 180), međusobno jednaki, pa stoga integral po čitavoj zatvorenoj plohi S, + s, ~:\ora biti nula.,
s.;
Primjeri pomoću
L Izra;::unaj
'Greenove fonnule
I =
f
(x
+ !1)2 dx- (x• + y") d11
+K gd~~
je k kontura .&ABC [A(l, l); B(3, 2); C(2,5)] {nariši sliku trokuta). Prema (193): l=
JJ [ -2x-2(.r+y)]
dxdy=- JJ<4x+2yld.rdy=-I•
hABC
1zračunavši
AB ""'
;; ;·da3imo
y
&ABC
jednadžbe stranica trokuta ABC: l
=
-
x
2
n:~ TaČ11nanje
f
l
+ 2 ;
Bc
=11 = -
3x
+ 11
eA
=11 = 4.r -:a
I1 prema slici trokuta.
l~~~ J (~~'---%i)
2
4r-S
dxdy =J dx J
(4x
3
-3r+n
f f
+ 21() dy + az
(4x
..!... (r 2 2
u-~
JlUti+~ l l
_!_ 2
u+ (%
+ l)
3
+ 2y) dy =
+l)
-Ir+ 11
J j 4xy+11! \ex= 2
..!: (% + l) 2
3'16
.... Jll9 rJ 12
~ . .I!... zi + ~ 4 4-
z
:&
1 12
1827) =
~ ~ + 483 4 4-
rJ-
12
.
1
= - - (2387 -
Izračunaj
·l + 1- ~
3
l
:&
=
.2
~ = 46 .,.!._ 3
3
l=-l•=-46_!_ --. 3 sada zadani integral neposredno, tj. kao krivuljni. Moraš dobiti isti
rezultat. 2. Izracunaj
pomoću
Stokesove formule intejp'al
I=J~-~~+~-~-+~-~~ +K
gdje je k šesterokut,. u kojem ravnina :x: :r = a;
v =O, v =
+ 11 + z =
:
a
siječe plohe kocke
:x: = O..
a; z =O, z= a.
Označivši plohe kocke kao na slici 174 i urisavši zadanu ravninu i presječn!cil šcsterokut, koji označimo s KLMNPR, prelazimo na računanje zadanog inte&rala l! prema (194a).
tj.
l
=J J (- 2y- 2z) dydz + e- 2 z- 2%) d:x:dz + (- 2:r- 2~) d:x:dv = s = -2
JJ(y +z) dydz + (:x: +z) d:rdz + (:x: +tl) d:x:dy s
. gdje je S prednji dio površine kocke, što ga odsjeca zadana ravnina.
[JJ
I= - 2
JJ
ff
+
AKDL
+
GFENP
ff
+
ff
+
KDFGR
AMEN
If ff l +
APGR
= (z = O, dz = O, cos y = cos 180" =o -
DLM.BF
l) = •
AKDL
a
4
= -
JJ <:x: + v> d:x:dv = - Jdx J!:x: + vl d11 =a
AKDL
a
4
=-J l
%11
+ ~~~ d:x:
2
:x: + 2, 11 1!'
=-J (;. +ox- +
-:x:+!a 2
'.!!... .
_
z
a
111
~
.2,
G
·=-Iza.+..! :i::-~.s a•:x: l 6 2 Cl
JJ
'i' = {z "" l, ~
.:;F~NP
376
=- o, co• l' - coa o ""'
l) -
)
~=
a
2
a
a
a
,
J~ J e~ + v> đv + J~ Jc~ + v> dv o
-:r+
i-
=
o
a
z
ll
2
•
=Jixv+
a
a
~~"tlz+JI~Y+~j== -:r:t!!..
o
.!!..
•
z
2
=-+-xl+ 16 2 zS
o a
l ~ :!
~~ + ~ ~
G
a•
.!. ll
ff
=(~=O.~= O; cos a= cos 1800 =-l)=
AMEN
=-
JJ
a
!tr: z) dy
đz =
a
-J dy J (~ + z)
dz = -
:. "a
-z+: a.
~
AMEN
z
JJ= Cx ~l, dx= O;.cos.a =cos O= l)= KDFGR
.!:_.
a
2
11
Jdy J
+
(y +z) dz
"
a
Jdy J(y + z).dz
=
~!
al
o
a -:r+2
jJ
= (tl
= O, dy
O; cos {J = cos 180•
=
=
-l) =
APGR
= -
ff
a
(X
+ Z) dxdz =
-
(X
+ Z) dz =
-
3
I!.PGR
fJ
a
JdX f
= (y = l, dy = O;
4
a•
-:r:+a 2
,2
DLMEF
:
cos {J= cos O= ll
=
.
a
2
J-đx
a.
a
a
J (:z:+z)dz+J ~J (~+z)dz=·~!
a•
o
a Prema (a): 1=-2
3 + ~a 3 -..!..a 3 +E.a 3 ) (-.E...a'+ ~as-..!.a 24 24 . 24 24 24 24 l= _ _!_aa 2
377
3.
Izračunaj pomoću
Gaussove formule
=J Jx
I
0
d:;dz
+ y~ dxdz + z• d:r:dy
s Gdje je S površina kugle
x•
+ y" + z• = a•
r
= 3
!':::c:-na (196):
J. (J (~' +
y•
+ 2"') dxdydr
v Prema (117) i (118a):
x
= ()sin{} cos Q?;
y = (!sin{} sin
dxdydz =!!"sin{} d 1 = 3
ff f e•
=
3
d
+ sin' rp) + cos• O]
[sin• {Jo (cos 2-Q?
v
z=
Q?;
!p d{}
IJI
~eas
l
e e• sin,'} d rp d{} d e.,.
!!' sin {} d Q? d {} d P =
v 2n
=
3
:rr
J J d rp_
•
•
n
a
sin.{} d{}
J !!' d '! = 3 • 211:
-COS tp
o
~ 5
11: • 2 a 5 = _!!
(t
l•
al
•
S""
a'
.....::.5."___
Izračunaj
l.
Pomoću
Greenove formule krivuljne integrale:
f xv•
a)
!Jd}e je k kružnica ;ct
d11 -
x' wd.z:
+K
+ il"
==.
r•
[~]
f
b)
(.r
+ Vl dx -
(X -
M d11
+K gdje je. k elipsa
Z: + Jt..
ll
~
= l
f ex
e)
{-2 ab:;J
( l - cos y) d.r- ex (y- sin 1/) d11
+K
gdje je k kontura područja omeđenog odreskom osi X i sinusoidom od x
d)
f e - ex•
+
= O do x
=
n
ar•> (cos 2 xyd.z: + sin 2 xydy)
+K
:;dj e je k kružnica :~:2
+ v• =· r• fO]
2. Pomoću krivuljnih integrala [formula (193a)] površine omfHknc kdvt.;!jama a) elipsom x = a cos t; y = b sin t [ab:r]
371
bl .astroidom
:x: =a cos• t; y = b sht• t · Pomoću
3.
(ll:;;; t
$
!!:r) [
! 1 ab.11
Gaussove formule
JJx• dydz + y• dxdz + z• dxdv s
gdje je S površina kocke x = O, x =a; y =O, tl= a; z =O, z =a.
. [3a'J Gaussove formule pretvori zadane plošne integrale uzete po zatvol'enim p~ršinama S u prostorne po volumenima V, koje te plohe S omeđuju. 4.
Pomoću
a)
JJxdydz + uctxđz + zđxdv s
b)
5.
Izračunai
f
{111
ff
X cos a + y cos fJ + z cos y -=-::;y;;;.,;x~•,;+";y~•~+~z~•,.:._.:~:::...!... đS
+ zl) ctx +
{z1
[JV]
+ x•) du + (%" + v") dr
+K
tR> r;z>,. Stokesove formule. neposredno kao krivuljni integral.l
a) pomoću b)
4. Isto za
f
y" dx
+
z• du
[!.,:R r 1 1
+ x• dr:
+K K
7.
Izračunaj
- ·~x• +ll"~ a.r = re + 11 + ze = a•
~>Ol
JJ x dydz + 11 ctxd.E + z dzdt/ s
-gdje je S sfera x• + tl + z• o= l a) pomoću Gaussove formule, b) neposredno kao plošni ,integral.
§ 13. VEKTO'RSKA ANALIZA 1. Usmjerena derivacija. Gradijen.t skalarne funkcije U(x, y, z) Da što potpunije shvatimo pojam gradijenta, izvedimo najprije formulu derivaciju funkcije U 7 U(x, y, z) u smjeru s, koji je određen kutovina ex, {3 i y, što ih taj smjer zatvara s koordinatnim osima X, Yi Z.
2a
3'fl
Za funkciju U(x, y, z) pretpostavljamo, da je definirana u nekom trodimenzionalnom području i da je neprekinuta zajedno sa svbjim parcijalnim derivacijama·. Napišimo totalni diferencijal funkcije z
U(x,y, z): đU oU dU=- dx+- dy
ox
oU
+dz (Jz
oy
oU dx dU -ds - ox
oU dy
/ :ds
oU dz
ds +---+·-oy ds oz ds
Smatrajući· 1
beskonačno
dz
s
(a)
prema slici 181, da su dx, dy male veličine, imamo dy -= cos [) ds
dx ds
Analogno
dz ds
= 7.
( 197)
COS CL
cos-(
Uvrštenje u (a) daje traženu formulu za derivaCIJU funkcije U(x, y, z) u tol:ki T(x, y, z} u smjeru s(a., [), y)
dU ds =
au ox
Vidimo, da vrijednost
cos a. +
au
cfy
derivacije~~
cos fl, t-
au
oz cosy
\
( 198}
ovisi ne samo o tol:ki T(x, y, z), u kojoj
smo računali derivaciju, već i o smjeru deriviranja s(oc, ~~ y). Naš je slijedeći zadatak, da odredimo u točki T onaj smjer, u kojem derivacija ima maksimalnu vrijednost, kao i smjer, u kojem je derivacija jednaka nuli. Najjednostavnije možem(} taj problem riješiti pomoću vektora. U području, u kojem je definirana ,funkcija U ( x, y, z), definirajmo vektorsko polje tako, da svakoj točki T(x, y, z) toga područja dodijelimo jedan vektor, kojemu su komponente, t._ j. projekcije u koordinatne osi X, Y i Z, vrijednosti parcijalnih derivacija po x, y i z funkcije U(x, y, z) u· toj točki T. Taj vektor zove se gradijent skalarne funkcije U(x, y, z) i ?Značuje se s grad'U.
au OX
u
grad
Prema tome 1e vektor
au oy
ou oz
Njegova i e apsolutna vnjednost !li d ul iina:
380
fcrad
ul=+ V(dd~)'+ (~~)' + (dd~)'
(199)
Njegovi su kosinusi smjera:
COS IX
=
dU
dl.]
au
dX
dy l grad
dZ
-:----:--o~
lgrad
UJ·
cos ~ =
ur
cosy =
l grad Ul
Sl. 182 prikazuje vektor grad U neke funkcije U{x,y, z) u točki T.(x., y., z.). možemo kazati: pripada li svakoj točki nekog područja odredeni yektor, tada postoji u tom području polje vektora ili vektorsko polje. U našem slučaju imamo vektorsko polje gradijenta funkcije U(x, y, z) . Općenito
......
Uvedimo još jedan vektor i. to jedinični vektor s., u čijem smo smjeru deri·· virali funkciju U{x, y, z). · · Kako znamo, komponente su orta njegovi kosinusi smjera:
:1~::; cosy
Uočimo li sada formulu (198) za derivaciju funkcije
u· u
smjeru· s, vidimo,. -+
da ona predočuje zbroj produkata istoimenih komponenata vektora grad U i s., t. j. prema (18) njihov skalami produkt: dU
ds
=
grad U ·
...... So
ili prema (ll): · (a) z gradU l
l l l l
l
l l
ho.------+1 - -••7-·Y.~.----Y
X
So
rr-.........,.,-~- ---------
l.· -----------------.J;' o
: -r-----
'-!gmdllfU»V' l l ____, .
Sl. 182
l
SI. 183
......
gdje je .C? kut iz!Jleđu·grad U i vektora s., u čijem smo smjeru derivirali (slika 183). · Iz .slike 183 vidimo, da je jgrad U j ·cos rp projekcija grad U u smjeru
Z,
deriviranja pa možemo kazati: derivacija funkcije u zadanom smjeru jednaka je;proje_!
381
Iz formule (a) možemo izvesti dva važna svojstva gradijenta. Vrijednost !grad U 1 je konstantna u svakoj točki polja gradijenta, dakle vri-
jednost~~ u svakoj točki
polja ovisi prema (a) jedino o cos op, odnosno o
q~,
dakle
jedino o smjeru derivirartja. Pretpostavimo, da deriviramo u smjeru gr-adijenta, t. j. uzmimo, da ie 'P= O.
u tom slučaju prima cos točki
i~~ svoju
a dakle
maksimalnu vrijednost u
dutičtio~
polja, pa je prema (a) :, (b)
To
znači. dd~ postizava
maksimum .u nekoj
točki
T(x, y, z)
područja
defi-
nicije funkcije U, ako deriviramo u smjeru gradijenta, koji pripada dotičnoj točki polja, i ta je maksimalna vrijednost derivacije jednaka apsolutnoj vrijednosti gradijenta. Uzmimo li u obzir, da derivacija
d~ daje
brzinu, s kojom se mijenja funkcija
U pri pomaku u smjeru s, 1 da predznak derivacije pokazuje, da li funkcija raste· ili opada, tada iz jednakosti (b) razabiremo prvo svojstvo gradijenta: Vektor grad U u svakoj točki polja ima onaj smjer, u kojem se funkcija U najbrže mijenja, a apsolutna vrijednost gradijenta ;i aje brz inu te maksimalne promjene funkcije. Pretpostavimo sada, da deriviramo u smjeru okomitom na gradijent, t. j. uzmimo, da je cp = 90° Tada prema (a) imamo dU Ts
=
!grad U l · O l
= O
To znač1. deriviramo li u smjeru okomitom na gradijent,. promijena je funkcije jednaka nuli. Uvedimo pojam nivo-ploha funkcije U= U(x, y, z). U tu svrhu stavimo ča je U= G (konstanta). Dobijemo: U{x, y, z) =G m eksplicitno z =f{x, y, G)
Sl. IS4
382
To je funkcija dviju nezavisnih promjen·ljivih x i y, predočuje dakle neku plohu. Mijenjamo li po volji vrijednost konstante G dajući joj vrijednost G" Cs. G., ... , dobijemo 'familiju ploha. To ·su nivo-plohe funkcije U= U(x, y, z) (vidi sl. 184)
Giba li se točka T{x, y, z) po jednoj od nivo-ploha,- na pr. po onoj, kojoj funkcija se ne mijenja, jer ima uvijek vri-· odgovara vrijednost e, konstante jednost e,. Malo prije srno rekli: ako derivirarno funkciju U 1.t smjeru okomitom na gradijent, promjena je funkcije jednaka nuli. Iz toga slijedi drugo svojstvo gradijente funkcije U{x, y, z):
e,
u
Vektor grad U stoji uvijek okomito na· onu nivo-plohu funkU(x, y, z), koja prolazi njegovom početnom točkom. Drugim riječima, gradijent ima u svakoj točki smjer normale pripadne nivo-plohe. Pomoću tog drugog svojstva gradijenta možemo lako izvesti formulu za kut dviju ploha, pod kojim se razumije kut njihovih normala. Neka se traži kut
G= G(x, y, z)
i
H= H{x, y, z)
uz G
O i
=
H= O,
t. j. uzevši C = O, pa se zadatak svodi na određivanje kuta, što ga međusobno zatvaraju gradijenti funkcija G i H, koji, kako znamo, imaju smjer normala na nivo-plohe. Prema (199) : grad G
oG-·
oG-+ + -oG-+ j +- k Oy oz
. aH-
+ aH-Oy j + -'oH--- k az
= -ox
i
arad H = i OX
prema (19) imamo:
aG . aH OX . ax
+ oG . aH + oG . oH ay
ay
az
(Jz
(200)
Navedimo primjer. Odredi veličinu i smjer najveće promjene funkcije U =t xl y 1 z u točki T.(2, 3, 4). Zadatak se svodi na određivanje grad U, njegove apsolutne vrijednosti i smjera u točki T,_ Računamo ·prema (199):
t)t)~
= 3x1 y• z
, a u
točki T (2, 3, 4); 0
(
()()~)
= 432 0
o~=
2x"
y
eo~).= .192
z
oU= x•y• oz
,
'
(oU) oz
.
.
grad U == 432 i + 192 j
.
=
72
-
+ 72 k
38~
veličina
Maksimalna
.
to~
promjene funkciJe u
+
=
v
432 1
Smjer,maksimalne promjene funkcije u
+ 1921 + 721 ,b ~
točki
T0 :
43'
cos
(1
/:OS
(3 =
192 _.. 0,402 478
=
72 = 0,}49 478
COS"(
=-
T0(2, 3, 4)
47Š = 0,903
=
y==81°20'
Na počr.t.ru ovog poglavlja izveli smo formulu (198) za derivaciju funkcije' · .· dU ·..t smjeru s(«, ~. y), t. j. di . Ta usmjerena derivacija pik se često
V ( x, y, z 1 u obliku:
gdje je so
jedinični
vektor, u
čijem
se smjeru
Malo prije u izrazu (a) prikazali smo :i
jediničnog
-
vektora. s., u
čijem·
~~
deriv~ra.
kao skalarni produkt vektora grad U
se smjeru deriviralo:
dU __,. -=grad U· So ds
Slijedi:
au ....
-::::;- o= s o gr ad e)
U
(l98a)
s.
-
Derivacija funkcije U(x, y, z) u smjeru s jednaka je skalarnom produktu • jediničnog vektora s.,, uzetog. u tom smjeru. s, i gradijenta funkcije U. --: d ob"tJemO denvaClJU . .. fiu nkClJe .. U u sm)eru · N a pr. za __,. s. =t ost· X , t. J.· dU dx•:
ou --: · ~(au; -=t.gradU=t - 1 ~
Na isti
~
način
dobijemo:
+ou ou
-;j= oy
.384
aU;
ou-) =prema(16)t(l3)=. aU'·
+-J +-k ~
~
~
Primjer Odredi tlerivaciju funkcije U = x ll z u (9, 4, 14). Prema
(8):
-
s
AB =
s. Prema (198
a u
tački
točkl
... + 3 j + 12 k
4i
=
+ 3 j + 12 k 16 + 9 + 144
4i
:;::::==:::::===== = -
v
=
A (5, l, 2) u smjeru od A prema S
4
13
.... i+
-
3
-+
+
j
13
12 13
.... k.
a) :
A (5, l 2):
ou
4
.2
13
3 13
+ - . 10.+
12 13
Prctpostavimo, da je zadana funkcija z funkcija dviju nezavisnih promjeuljivih xi y, t. ;: z= z(x, y), koja je definirana u nekom ravnom podtuČJU a ravnine XY. U tom' slučaju definiramo u tom području ravno polje gradijenta funk<:ije z tako, da svakoj točki područja dodijelimo vektor, kojemu su komponente C:l . iJz ex 1 ily . Tada formule (199) primaju za funkciju z = z(x, y) e>blik:
oz- l)z.grad z = - i + - i
ox
l grad z l = +
v(:;r
oy
+ (: )'
(201) dz
dz cos ex
=
ox -,--___._,;--;jgrad zi
. cos t ' = sma = ~
;
oy -·-\grad zi
Za z= e= konstanta dobijemo sada ·nivo-krivulje z{x, y) =e, pa vektor grad z stoji okomito na onoj nivo-krivulji, koja prolazi njegovom početnom toč .kom, t. j. ima smjer normale pripadne nivo-krivulje. Primjeri
·
J. Odredi derivaCiju funkciJe U=
u zadanoj
točki
x~ + Y~2 a• b
+~ e• ....
T (x. y, z) u smjeru radijvektora r te '
J
•
točke f
Prema {1.98). (18) i (4) dobijemo:
(JU
-
25
dr
= -
au. cos a + au . cos P + -au cos )' =-
o:z:
B. ~...,..: R.epe:tltorlj više matematike -
all
Dio Ill.
az
·381
2. Odredi To (Xo,
ll točki
+ y• = a1 s
kut, pod kojim se sijeku valjak xl
plohom b z "" :r u
l/o, Zo)
Napisavši jednadžbe zadanih ploha u obliku
= .r2 + y•- a•
G
= O
H=xy-bz='o računamo
prema
(200).'
cos
2x • !l + 211 • X +
cp=
2 bz
0 · (-b)
V 4.r• + 4Jl · V v• + x• + o•
jer iz jednadžb1 zadanih ploha slijedi, da je xy = b z, a· x• + U točki To (x 0 , Ji;,, Zo)~
=
a•
2 bz 0
cos m= .,.
v•
4
V a• + b1
3. Odredi pomoću grad f jednadžbe normale boloid x• + y 1 - z• = 18 u točki To (3, 5, - 4).
no
i tangentne ravnine· E~ na hipet•
o-t~~~=xt+~-~-~-o
gTad
a
Ill točki
To (3, 5, -
f
= 2xi
+ 2yj-2z~
4): -+
(grad flo = 6 i
+ 10 j + 8 ~
Kako je (grad flo usporedan s normalom no. odnosno okomit na tangentn.o; rav• nini E 1, dobijemo prema (38):
:r-3
v-5
----w-
n o = --
6
~
z+t
~.
-8
m
v-5
:r-3
-5-
3
a prema
~ 4
(50a) i (58):
El
=3
(.r- 3)
+
5 (!1- i)
ili
ax.+ 5y
+
4 (z
+ 4) ·= O
+ 4z-18 =O
4. Odredi najveći uspon'plohe z = xY u točki T.(2, 2).
Zadatak se svodi na određivanje smjera grQil z u točki T,. Računamo
prema (201).:
= ( ~) ~,
21 • ". 2 = 4 • 0,301 - 4 • 0,301 - 1,17 M 0,434 .
grad z
= 4i
l
+ 2, 77 j
grad
z\
+
=
odatle
116
"'~
+
7~67 ~ :*,86_; cos~ = ,4>~ 6 =
0,825,
34'30'
To znači: u smjeru, koji zatvara s osi +X kut oc•= 34,30', ima funkcija z= y>' u točki T0 (2:·2) maksimalnu promjenu, koja iznosi 4,86 pri pomaku ·za l u tom smjeru oc. Prema tome kut <'l najvećeg uspona plohe z = yY u· točki ·T0(2, 2) dobijemo iz
=
rg 9
4,B6
~ -- =
1
4,86
Odatle Odredi: J. Veličinu i smjer maksimalne primjene funkcije U= V~'+ y'
[ grad U
2 Koordtnate one
toćke
2-
=J
u točki T 0(16, 16, 8).
+ Ž' i
+
2-+ -j' j
t-] k
+J
polJa. u kojoJ JC gradiJent funkcije
U = x•
i-
2y• i- 3z 2 + xy
+
3x - 2!1- 6:z ·,
,jednak nuli. f-2,1,1)
3. Dcrivaci i u funkcije U (x, y, z) u smjeru gradijenta funkcije V (x, y, z). U kojem je sluć:Jju ta dcrivacija jednaka nuli? grad [
l
u
grad·
4. Najv~ći u'{>ort plohe z = l"(x'
v. iJu , d
l
gr.ad V
= 0 , k ad
s
+ 4y') u
točki
ul.
• gra d Je .
•
gra d
v]
.
T rl.6, 4).
.(<'ll== 18°50'] 5. K ur wnedu gradi i enata (u nk cija 2
arc
=
"
Jill--
X+ y
u točkama (1, l) 'i (!, 4.!· . [
V= x'
+
X
y'
+z'. u
točl
[
CO!
'P=-+] '
..
. 2. Potencijal Sada, kada smo upoznali i sh'vatili pojam gradijenta, ne će nam biti teško, da shvatimo i pojam potencijala. Golema važnost tog pojma vidi se iz toga, što je razvoj čitave matematičke analize posljednjeg stoljeća išao u znaku teorije potencUala, -·koja je nikla iz konkretnih potreba fizike i mehanike. Izvodeći'-pojam gradijenta rekli smo, da .u nekom području postoji vektorsko polje, ako svakoj točki toga područja pr~pada odreden vektor. U slučaju gradijenta taj je vektor· bio ,odreden parcijalnim derivacijama po koordinatama zadane ska-' larne funkcije U( x, y, z), pri čemu ~u vrijednosti tih parcijalnih derivacija u svakoj
d
pojedinoj točki područja ĐdređiVale komponente vektora grad U smje:-U ko~ ordinatnih osi. Sada ćemo definirati u nekom dijelu. prostora op~enitijc vektorsko,
-
polje i to tako, da svakoj točki toga dijela prostora dodijelimo vektor v, kojemu komponente u smjeru koordinatnih osi, P(x, y, z),
Q(x, y, z)
1
su·
R{x, y, z),
gdje su P, Q i R funkcije, koje su neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim deri~ vacijama. Uvrstimo li u te tri funkcije koordinate x" y, i z, bilo koje točke područja definicije tih funkcija, dobit ćemo tri vrijednosti, koje će dati komponente u smjeru ()Siju X, Y i Z onog vektora, koji pr-ipada dotičnoj točki T, polja, a vektor, kako znamo, posve je određen s tri, svoje komponente. Ukratko: svakoj točki T ( x, y, z) dotičnog područja dodijelili smo vektor v= P(x, y, z)
i+
-
Q(x, y, z) j+ R{x, y, z) k
Pretpostayi/no sada, da je naše vektorsko polje p.olje &radijenta funkcije U(x, y,· z), t. J.
ou
v. = P(x, y, z).- ox
iJU
vy = Q(x, y, z) ~ Oy
ou
v_= R(x, y, z) = • , iJz
U tom slučaju funkcija U(x, y, z) zove se potencijalna funkcija ili ' \ potencijal ili funkcija sila vektorskog. p6lja v. Prema tome potencijalom zadanog vektor.skog polja zove se ona funkcija, čije parcijalne derivacije po x, y 1 z u svakoj točki polja da.ju komponente u smjeru koordinatn.ih osi onog vekt'ora, koji pri.pada dotičnoj točki polja. Primijetimo, da iz navedenog nikako ne slijedi, da je svako vektorsko polje polje gradijenta neke funkcije, t. j. da ima potencijal. Prugim riječima, svaki sustav funkcija
P{x, .Y• z),
Q(x, y, z),
R(x, y, z)
ne mora zadovoljavati .uvjet, da su te funkcije parcijalne deriv~cije po x, y z· jedne te iste fun_kcije U= V(x, y, z). Primijetimo još, da su pojmovi gradijenta i potencijala u nekom smislu in~ verzni pojmovi, kao ria pr. pojmovi derivacije i primitivne funkcije. Slično tome ·kako derivaciju dobijemo derivirajući primitivnu funkciju, a primitivnu fu'nkciju. dobijemo integrirajući derivaciju,,tako i promjenljiva vektorska veličin,a grad U ima diferencijalni kii;akter pa se dobije iz potencijala U{x, y, z,) deriviranjem~ dok promjenljiva, skalarna veličina - potencijal U(x, y, z) ima prema tOt'I\CI imcg,rnlni karakter.
388
Nivo-plohe potencijalfle funkcije U= U(x, y,
z:)
U(x, y, z) ='-const
·
zovu se l}kvipotencijalne plohe, jer se vrijednost potencijala U(x, y, z) ne mijenja za sve točke, koje· leže na jednoj nivo-plohi. Navedimo primjer polja vektora, koji ima potencijal. Taj primjer će olillati razumijevanje uvedenih pojmova i pokazati njihovo fizičko značenje. Pretpostavimo, da se u ishodištu O koordinatnog sustava nalazi materijalna ·točka mase m, a u nekoj drugoj točki T(x, y, z) prostora, koja je udaljena zar od O materijalna točka mase l (sl. 185). Tada nastaje u čitavom ·prostoru vektorsko polje - polje sila privlačenja prema točki O. Po Newtonovu zakonu veličina sila privlačenJa izmedu točaka O i T iznosi: m ·l F=-
(a)
r'
:z. \
~;
(uzeto je, da je gravitaciona konstanta/= 1)., Izračunajmo komponente sile privlač~nja F u smjeru koordinatnih osi. Prema slici 185:
.·ll
Sl. 185
F> = - F ·cos~
·a kako je prema istoj slici cos.~
'
=
y r
imamo uzevši u obzir (a):
F=-~ Y . r" Na isti
način
dobijemo·
F =-*X x r•
(b)
F=-~ z r• Po~_i<' ~il~
pnvlačenja
glasi dakle·
F ~ -
"-
,_
Tvrdimo. da polje sila
m
m
-;:; X i -
T'
lli-
m
,..
2
k=
';.'(x~+yJ+zk)_=~ ~-; privlačenja,
U{x, y, z)
mr
koje promatramo,
potječe
ed potencijala:
m
]IX2 + y• ...L
~·
389
y
Y
tu svrhu treba doKazati, da je
F =<)U - .!.__ y <)y <)y
(~) T
Računamo:
oU
o
(m)
m
ox= ax -r = -rr N a isti
način
or -'x- -
u
m r
1
.
.
2x
.
mx
V + y• + z• ·=-:c-r· = prema(b) = F:r 2 x•
dobijemo :
oU
my -=--=F Oy r• Y
oU mz -=--=F
oz
r•
•
Dokazali smo, da sli parcijalne derivacije po x, y nake komponentama sila
privlačenja
u bilo kojoj
točki
1
z funkcije U
=
m jedr
polja sila.
Možemo dakle kazati: funkcija U ( x, y, i) = m je potencijal polja sila privlar . čenja, što ga stvara u prostoru materijalna točka mase m, ili: polje sila privlačenja točke mase m je polje gradijenta funkcije · m . . F oU U = - , )er Je =r ·• ox
F
"
=oU oy
Da odredimo ekvipotencijalne plohe polja sila .gravitacije, stavimo
m
U=-=
r
m
yx• + y' +z' =G
odatle je
x'
+ y• + z' =
m• G'·
a to su koncentrične kugline plohe sa središtem u ishodištu O. Znamo, da gradijent stoji uvijek okomito na onoj nivo-plohi, koja prolazi njegovom početnom točkom, Budući da je polje sila privlačenja točke mase m polje gradijenta U, silnice toga polja sila su poluzrake, koje izlaze iz točke O.
390
Iz navedenoga vidimo, da je potencijal funkcija mjesta i to samo fUnkcija: mjesta, .jer su vrijednosti p"ot~nr;:ijala posve određene, čim su zadane koordinate točke. Stoga razloga zove se sistem sila, koji potječe od· potencijala ... konz~rva tivni ·siu~..sila... jer veličina, smjer i smisao svake sile toga sistema, RoJa pnpadanekoj točki prostora i čije su ko~ponb1te jednake parcijalnim dcrivacijama po x, y i z potencijala, ovise jedino o položaju dotične točke, odnosno o njenim koordinatama. ' Tako, na pr., polje zemljine teže, koja je rezultanta sile privlačenja i centri-, fugalne sile, čini konzervativni sistem sila, jer potječe od potencijala, koji je jednak zbroju potencijala sile privlačenja i centrifugalne sile. (Potanko o tome vidi od istog pisca Gravimetrija s osobitim obzirom na Eotvosov ·variometar, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949). Sve što smo rekli za prostorno vektorsko polje vrijedi i za ravno vektorsko polje, ako je ono polje gradijenta, jer se na isti način definiraju potencijal, ekvipotencijalne krivulje i silnice toga polja. Slično se definira i samo ravno vektorsko polje i to tako, da se svakoj točki nekog dijela ravnine dodijeljuje vektor, kojemu su P(x, y) i Q(x, y) komponente u smjeru koordinatnih osi X i Y. · U ( x, y) je potencijal toga ravnog vektorskog polja, ako je
oU p=.-
ox
t.
Q=
l:
~!:! oy
j. ako je to ravno vektorsko polje polje gradijenta funkcije U(x, y).
Potencijal ravnog polja sila mase m opet je funkcija
privlačenja·
stvorenog u ravnini materijalnom
točkom
m
U(x,y) = -
r
m
=
.
~~
vx' + y'
Mjesto mase m materijalne točke može se uzeti kao izvor polja sila električni naboj. Svi izvodi ostanu isti, jer su Couloinbov zakon, koji odreduje silu uzajamnog djelovanja dvaju naboja, i Newtonov zakon gravitacije identični. T-ako' se mogu zorno predočiti ekvipotencijalne krivulje i silnice u poznatom pokusu sa željeznom piljevinom. · O potencijalu vidi još dalje isti §, točka 4. 3. Vektorski oblik Gaussove formule. Divergencija vektorslc:og·polja Da prikažemo Gaussovu formulu ( 196a)
fJf (~f + ~;+~~)dx v
dy dz
=J J[P(x, s
y, z)cos
~ + Q(x, y, zjcos ~ +
+ R(x,_y, z)cosy) dS
u vektorskom obliku, definirajmo u području volumena V, koje. je omeđeno plohom S, vektorsko polje tako, da svakoj točki T(x, y, z) toga područja dodijelimo
391
-
vektor v, kojemu su komponente u smjeru koordinatnih osi vrijednosti funkcijllll P, Q ~- R u dotičnoj točki T(x, y, z) područja, t: j. .... {
v
P(x, y, z)
-+
Q(x; y, z) R(x, y, z)
oP . Tada se tzraz ox
v= P(x,y, z)
oR + oQ ey + oz ,
i+
Q(x,y, z) j+ R(x,y, z) k
koji se nalazi na lijevoj strani Gaussove for-
_,. mule, zove divergencija vektora v u
točki
T(x,y, z) polja i
označuje
se s
mv . --- · oP
oQ dy
oR
(202)
diVv=-'-~+-+--
ox ·
iJz
pa lijeva strana Gaussove formule primi} oblik:_ l
JJJdiv; dx dy dz v
Da prikažemo i desnu stranu Gaussove formule u vektorskom obliku, uve.dimo još jedinični vektor-;;. vanjske normale na plohu S, koja omeđuje volumen V:
....
n~
Tada
pr~dočuje
{ cos ot co_s ~ cosy
integrand P cos ot
+ Q cos f3 + R cos y
desne strane Gaussove formule skalarni produkt •vektora v i vektora no: P cos
et.
+
Q cos [3
+ R co.> y = v no = v
· l · cos cp
=
prema slici 186 = vn, gdje je ll" kompo_.. nenta vektora ·v u smjeru i smislu vanjske normale na plohu S. Desna strana Gaussove formule prima dakle oblik ~~
...v
Time smo dobili Gaussovu formulu u vektorskom obliku:
JvJJdW;dK dy dz JsJv". dS
(203)
=
Ta formula kazuje: trostruki ili prost~r.rii integral 'd i vergencij e vektora v uzet
po
zatvorenom
volumer:IU' V '
.
jednak je plošnom .
integralu normalne kom.ponente ·vektora v protegnutom na plohu. S, koja taj volumen V omeđuje. -+
Izraz v., dS zove sf' element ist j eca nj a ili fl uk s vektora v kroz element dS
JJv., dS jest to.talni tok ili
plohe S u smjeru vanjske normale, a . s
fluks vek-
tora v kroz zatvorenu plohu S i to okomito na tu plohu. Da što potpunije shvatimo značenje Gaussove. formule, provedimo. hidro-
,
dinamičku
.
_.l
interpretaciju tc formule. U tu svrhu dajmo vektoru v posebno zna-
u
čenje: vektor v neka predočuje po veličini i smjeru svakoj točki T područja volu· mena V brzinu strujanja tekućine, koja se nalazi u tom području, a teče prema plohi S u smjeru vonjskc normale. Time smo definirali vektorsko polje brzina strujanja. Pretpos.tavimo li, da je strujanje tekućine stacionarno, ·t. j. da ovi~i jedino o položaju čestice tekućine, a ne ovisi na pr. o vremenu ili temperaturi, i da je tekućina ncstlačiva, tada izraz v. dS daje mno~inu tekućine istekle u jednoj
sekundi kroz element površine dS u smjeru
vanjsk~
normale, a
JJv. dS -
mn
s '
žinu tekućine, koja je istekla u jednoj sekundi kroz čitavu plohu S u smjeru vanj~e normale na tu plohu S. Očito je, da strujanje prema unutrašnjosti područja daje gornjim izrazima negativni predznak. U toj hidrodinamičkoj interpretaciji Gaussova formula glasi:' divergencija· vekrorskog polja brzina strujanja tekućine protegnuta na područje volumena v. koje je omeđeno zatvorenom plohom S, jednaka je množini tekućine, koja istječe u jednoj sekundi kroz plohu S u smjeru vanjske normale. To znači: divergencija je' mjera izdašnosti izvora, koji se nalaze· u području volumena V omeđenog zatvorenom plohom S. Gaussov stavak možemo sada formulirati ovako: Totalni tok (ili istjecanje) ili fluks vektora v kroz plohu s u smjeru vanjske
-
DOP-
male jednak je izdašnosti izvora vektorskog polja v u volumenu V, koji je obuhvaćen tom plohom S. Dosada ,smo govorili o divergenciji kao o mjeri izdašnosti izvora, koji s<: nalaze u području volumena V ~medenog zatvorenom p)ohom S, t. j. o
JJJdiv-; dx ~y dz JJv dS =
n
v
3111
Sada treba da shvatimo, što se razumije pod divergencijoin vektora--;; u točki
T(x, y, z)
područja.
Jasno je, da mjera izdilšnosti izvora, t. j. vrijednost
.
JJv,. dS s
ovisi i o veličini područja, t. j. o njegovom volumenu V. Pravilna mjera izda&nosti bila bi vrijednost tog plošnog integrala podijeljena s volumenom V, t. j. relativna množina tekućine istekle iz područja u jednoj sekundi. Ako su izvori raspodjeljeni u području volum~;na V jednoliko, možemo za svaki element područja volumena 11 V odrediti pripadnu izdašnost. Ako volumen V teži nuli tako, da se ploha S, koja ga omeđuj,e, steže u sve tri . . dimenzije na točku T(x, y, z) područja, dobij~mo vrijednost ctiv v u toj točki T
-
područja:
JJ
v,. dS l"zm _::__~V~s
dIV V = .~
V-+0
Buduć-i da je izdašnost izvora, odnosno množina :stekle tekućine skalar, divergencija vektora je skalama velič~na~ koja može biti u točki T(x, y, z) područja
--
pozitivna, negativna ili nula. Pozitivna vrijednost div v znači, da se u dotičnoj T područja nalazi izvor tekućine, negativna vrijednost kazuje, da je u točki '[
točki
ponor tekućine, a div v Iz toga slijedi, da
O znači, da u
=
dotičnoj točki
nema ni izvora ni ponora.
daje općenito razliku množine tekućine, koja kroz plohu S u područje utječe i množine tekućine, koja kroz to područje istječe. · Primijetimo još, da ·smo uzeli hidrodinamičku interpretaciju Gaussove formule, da na što j~":dnostavniji način rastumačimo smisao Gaussove formule. Jasno je, da svi izvedeni odnosi vrijede bpćenito za bilo koje vektorsko polje. Navedimo nekoliko primjera.
-
l. Odredi di vcrgenciju vcktorskog polja
-
v = xy;:; i
u
ločki
+ (x' + y' +
z') j
Računamo ~rema
(2x -
3y -
5z -
l) lt
(202):
. -
oP ax
drv v = -
iJP
~
394
+
T 0 (2, 3, 4).
= y
=,
aQ
•i'JR
+ ~+ -oz· i'Jy
a u· točki T 0 :
= 3 . 4 = 12 ( dP) OX • .
,
oR'z v
a u
točki
l =-
a ·u
5 ,
točki
T0 :·
(div v)0 = 12
2.
Izraćunaj
oO\_ . . ( i>y}. = .2 . 3 = .•
T0 : ·
(oR) dz , -
+ 6- S =
=-
5
.
13
div r, gdje je r• radij vektor.
Kako je
r=xi+yj+zk
imamo prema (202): divr=l+l•l=3
Divergencija radijvektora !" ista je u svim
točkama
polja i jednaka 3.
3.. Tijelo rotira oko osi Z protiv kazaljke na satu s konstantnom kutnom brzinom w. Odredi divergenciju vektora brzine v u moment. Prema slici 185: V
~
točki
T (.r, y, z) prostora u zadani
aw = r sin rp • w =. w r sin rp = = prema (20) = jwx rf.
Označivši s
w,,
wy i
Wz
komponente vektora kutne brzine w, dok su
r;y i z kom-
-->
poncnre radijvektora r, dobijemo prema (27 a): k
j V= WX T=
= (Wy2- WzY)
i
+
Wx
Wy
:r
y
(WzX- WxZ) j
Wz
+
(WxY- WyX)
K
Prema (202) dobijemo: div v= O
...... 4 .. Odredi totalni tok T vektota v = x 2 i + y 2 j + zZ k kroz plohu omedenu s x 2 + y' + z' = l; x = O, y ~ O i z = O. Rezultat kontroliraj pomoću Gaussove formule. Zadana ploha predočuje površinu S tife!a omeđenog oktantom kugline plohe polumjera l i koordinatnim ravninama prvog 6ktanta. Nariši to! Prema (203} i (196) T=
JJs
vn dS=
JJ Pdyđz +
Qdxdz
+
Rdxdy
s
imamo uzevši u obzir da je u našem slučaju P = x•, Q = y 2 i R = z2 T =
JJ
x•
đy dz +
y 2 dx dz
+ z• dx dy
(a)
s Kako vidimo, zadatak se svodi na S (vidi § ll).
računanje
plošnog intcgrala po zadanoj plohi
3f5
e
Označivši 5 A, B i računanje
točke. u kojim koordinatne tog plošnog integra!a.
prekiZimo na
JJ = (z = O, dz = o, cos r
l)
= -
OSI
X l' i
=o
z probadaju sferu.
prema(<&)
AOB
jf
O, dx
= (X =
O
prema (aj
= · - l) = O
prema(a)
O, cos a = - l)
=
=
BOC
Jf
=
cos fJ
AOC
ff=? ABC
Pri raeunanJu tog integrala uzimamo u obzir da normala na :zadani oktant &fere zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90°, i da tre.ba pt"oji· ciratt taj dio sfere .r2 = l -y:? - z2 na ravninu YZ uzevši na ravninu XZ uzevši Y2 = 1-x1 -z• na ravninu XY uzevši .z'= l-x2 - y 2 l
ff= Jf (1-y'-z')dyćlz+ JJ(1-x'-z'ldrdz+ fJ(t-x'-y!)dxliv. ABC
BOC
AOC
AOB
Riješivši te .integrale, prelazom na polarne Koordinate dobijemo: 3,
ff = s + s + s lC
:t
:T,
·.
s"'
ABC
pa je
3 8
T=O+O+O+ Kontrola po Gauss u: T =
=j-ff ( v~P-x-
+
v
=
= 2
JJJ
nQ ()y
Jfs
Vn
aR) + (jž
dS·=
:t=
fJv J
div
3 8
-:t
~ ~X dy dz =
· 2y + 2z) dx· dy đz .1r.{Jr(2x +
dx dy dz =
.
v
uz prijelaz na sterne koordinate
.
(p sin{) cos
rp
+
'
(!
+
sin{) sin rp
(119)
=
(!cos {1-) l'' sin {} d
v l
2
= 2
2
J d'P J
[sin'{} (cos rp
a
l
+ sin rp) +
o
3ti
(!'d(!
=
ir
2
T2 .,.
J a
!'r
=
sin{) cos .?] d{}
d'f
z
j (cos rp + sin q) ( ~ _ sin 2") + si~'"[= 4
2
g
=-
=
2
! J[
=
•
~
=
(cos
f] df'"" :If
2
l:
(sin
+{-\ ""
cos
•
=1 (f+~+f) =t1t
....
lzračunaj
uz kontrolu totalni tok istog vektora v kroz plohe ·kocke prikazane na slici 174. Rezultat je 3. Izračunaj
:z~
totalni tok
t+ ZJ' +·X k kroz plohu
a) vektora ; = Y
o.
omeđenu
S
X+
11
+"z= a; X= 0, y = 0, [O)
b) vektora. v = yzi + xzj + xy k kroz potpunu plohu val] ka .r2 " ;S; z $ h. Rezultate kontroliraj ·pomoću Gaussove formule:
+ yt =
a•; [0]
e) vektora vanjske normale na plohu .r 2
+y•+z•=J
[4 :z)
4. Ve}(torski oblik Stokesove formule. Rotor vektorskog polja. Potencijalno polje sila. Određivanje potencijala Da prikažemo Stokesovu· formulu (194)
- - oQ) - . cos JJs [( oR cly
oz
=cp P(x,
IX
+ (oP -oz - oR) cos (' + clx
y, z}dx
+ Q(x, y,
z)dy
·(oQ oP) ] . OX oy cosy dS = ~--
+ R(x, y,
z)dz
K
u vektorskom obliku, definirajmo u onom dijelu prostora, u kojem su određ~ne funkcije P, Q iR, vektorsko polje tako, da svakoj točki T(x, y, z) toga dijela pro-
-
stora dodijelimo vektor v, kojemu su P, Q i R komponente u smjeru koordinatnih osi X, Y i Z, t. j. · ·
{ Tako .na pr. nekoj
točki
P(x, y, z) .Q(x-, y, z) R(x, y, z)
T,(x,; y., z,) polja pripada vektor
-;, = P(x,, y,, z,)
T+
Q(x,, y 1,
z) j+
R(x,, y,,
zJk
t. d.
Uvedimo još jedan vektor i to vektor pomaka ds, koji ima SmJer tangente na proitornu krivulju k i kojemu su komponente dx, dy i dz, t. j. __,. { dx• ds dy
=
ds
+ dy j + d.: -·k
dx i
dz
Tada
predočuje
.....
integrand desne strane Stokesove formule skalami produkt
· vektora v i d s, pa imamo : Pdx +'Qdy
+ Rdz =v ds= v
·ds · oos
y =prema
slici 187
=
v,ds,
gdje je v, tangentna, komponenta vektora ~. t. j. projekcija vektora v u smjer tangente na krivulju k u nekoj točki T(x, y, z) polja. Desna · strana Stokesove formule prima prema tome oblik:
~ Pdx + Qdy + ·Sl 187
K
__.
U polju vektora v = P i
Rdz
=~v, ds
(a)
K
+ Qj + R k
definirajmo novo vcktorsko polje tako,
točki T(x, y, z) polja vektora-; dodijeiimo još jedan vektor, kojemu· su komponente u smjeru koordinatnih osi zadane izrazima navedenim u zagradama lijeve strane Stokesove formule. Taj vektor zove se rotor ili curl (kerl), t j
da svakoj
vrtlog polja vektora v, i
označuje
se s rot v.
iJR
iJQ
oP
oR
__,.
- - - = ( r o t v) iiy iiz x - - - =-
TO( V
iiz
ox
oQ
oP - . ·ay =
~-
·iix
.
(rot v)
1
(rot v)
~
(204) -'+
Tot v =
Uvedemo li još đuje
krivulja k, tada
prQđl.lkt
IN
vektora ret
(iJayR - i(}zJQ) ~ + (iJoPz l
jedinični predočuje -->-
-+
11
i n.;
iJR) ~
ox
J
vektor normale n. {
+ (oQ ax - oP)__. ay k
~~~;
om~-
na plohu S, koju , cosy integrand lijeve strane Stokesove formule skalami
Tot-:;;·;. =
l rot; l · l
. cos cp
= (rot,v)"
=
duljina normalne komponente
vektora Tot;, t. j. projekcija l rot v 1 u smjer normale na plohu S. Na taj način prima lijeva strana Stokesove formule vektorski oblik
Jf
(b)
(rot ;),.dS
s Iz (a) i (b) slijedi vektorski oblik Stokesove formule: (205)
To
znači:
_..
plošni integral normalne komponente rotora vektor-
skog polja v uzet po bilo kojoj plohi S, koju omeđuje .Krivulja k, jednak je krivuljnom integralu tangentne komponente vektora _..
v polja protegnutom na tu zatvorenu krivulju k.
Uvedemo li opet hidrodinamičku interpretaciju vektorskog polja v, t. j.' smatramo li to vektorsko polje kao polje brzina stacionarnog strujanja neke nestlačive tekućine, tada predočuje u (205) krivuljni integral tangentnc kompu_..
neme v, brzinu strujanja v duž zatvorene krivulje k, t. j.
cirkulaciju ili kruženje kaže, jakost vrtloga, a
tekućine
duž zatvorene krivulje k, ili, kako se
daje to.talni tok ili fluks rotora brzine strujanja kroz plohu S u smjeru vanjs.ke :normale na tu plohu .. Stokesova formula kazuje sada: Cirkulacija tekućine uzduž prostorne zatvorene krivulje k jednaka je toku rotora brzine str]Jjanja kroz bilo koJu plohu S, koju omeđ~je ta krivulj·a k, i to u smjeru vanjske normale na tu plohu S.
...
.
Primijetimo, da je tok rotora v kroz plohu S posVe _..
određen
,.:adanom krivu- ,
ijom k, duž koje se računa cirkulacija vektora v, pa je isti za sve plohe S, koje &u 4Mlleđene tom krivuljom k. Kako i.e ds element luka krivulje k, a v, brzina struj-anja tekućine u· smjeru'
311
tangente na tu krivulju k,. cirkulacija ili jakost vrtloga
p
'V,ds _možemo
također
K
5hvatiti kao množinu tekućine, koja protječe \l jednoj sekundi po krivulji k. Pod rotorom brzine strujanja tekućine u nekoj točki T{x, y, z) polja brzina razumijemo granični! vrijednost omjera cirkulacije tekućine duž zatvorene krivulje k i površine s plohe, koju ta krivulja omeđuje, kad se krivulja k, dakle i ploha S stežu u obje dimenzije na tu točku T, t. j. u točki T polja
a
pv,
ds
jroi7i '""limi<:_ _ · ' S-+0 S Uzmimo sada specijalni slučaj: pretpostavimo, da nema cirkulacije ~~t:il
pv,ds =O K
Drugtm riječima, pretpostavimo, da je strujanje bezvrtložno. Tada prema (205) imamo:
rot v= O
.a to
znači,
da vrijednost
p Pdx
+
Qdy
-t-
Rdz = p
~,ds
K
K
ne O\I!Sl o putu integriranja, već jedino o početnoj i integral duž svake zatvorene krivulje jednak je nuli. · Ako je roc v ma (204)
=
konačnoj točkt tog&
puta, ,a
O, tada su jednake nuli komponente vektora rot (), 't. j. pre-
.
iJR iJQ ----=0 iJy iJz
a to su poznati nam uvJeti integrabilnos~ (149) za linearru diferencijalni IZraz Pdx + Qdy + Rdz. Taj izraz predočuje dakle u &lučaju bezv~ožnog strujanja wtalni diferencijal neke funkcije U(x, y, z}, t. j. Pdx
+
Qdy
+ Rdz =.
dU
=
iJU -dx ox
dU iJU +dy +- d~ dy dz
.a odatle je
ou .P =ox-
' -400
Q=au iJy
R =dU oz
'
""ak ~'o znamo, p , Q 1. R
~'..!
k·omponente b rzme . struJanJa . . "'+ . iJU v, a IJU -:;--, oU ~ .1 -:.- su · ux vy uz
komponente vektora grad U. Prema tome; ako je strujanje bezvrtložno, t. j. ako je
~v, ds= O, tada 'je polje brzina struK
->-
ian ja v. polje gradijenta U(x, y, z), t. j. v= grad U, funkcija U{x, y, z) je dakle potencijal brzine strujanja, pa je
U(x, y, z)
;r,y, z
=J
+ Qdy + Rdz =
Pdx
J v,ds
.....
gdje je v = grad U Možemo općenito kazati: svako bezvrtložno polje je potencijalno. polje, t. j. polje gradijenta, i obratno: potencijalno polje nema vrtloga. Vektorsko polje ; =grad U, kao i svako, konzervativno polje, zove se i l am e l ar n o, jer ga e~vipotencijalne plohe rastavljaju u slojeve poput !amela (pločica).
.....
Prostorno polje vektora v = P i + Q j + Rk interpretirali smo kao polje brzina strujanja neke nestlačive tekućine. Promotrimo još mehaničku interpretaciju Stokesove formule. U tu svrhu pretpostavitno, da je definirano vektorsko -+
->
polje v polje sila F, t. j. svakoj
točki
onog dijela prostora, u ·kojem su definirane -+
neprekinute funkcije P, Q i R, dodijeljena je sila F, kojoj su komponente
p
P(x, y, z) Q(x, y, z) R(x, y, z)
l
Uvedemo li opet vektor pomaka ili puta po zatvorenoj prostornoj krivulji k dx
;;;
l
dy
dz
tada je · Pdx
=
prema slici 1R7
A ~
p
=
+
Qdy
+-
Rdz
= F ds
=
F ds cos \ji
F, ·ds= radnja sile F na putu
=
ds.·~
dA, pa je
F, ds -- radr.ja, koju vrši materijalna točka pr~ gibanju u plllju sila F
K
duž zat\'orcne krivulje r. 26
B. Apser&: RepetitGrij vile ~tematike -
Dio III.
401
Stokesova formula, koja, sada prema (205) prima ob[ilt
A=
~Pd~ +
+ Rdz =
Qdy
~ Fd; =~Fi ds.= Jfrrot FJndS K
K
K
kazuje: Radnja sile .F izvršena od materijame
.....
točke
S
_ (205a}l pri gibanju duž zatvorene kri-
vulje k jednaka je toku rotora sile F kroz plohu S, koju u smjeru vanjske normale na tu plohu S. Ako je
~ F, ds =·0, tada
je i rot
F=
omeđuje ta.kri~lja
O, pa je polje sila
k, i to-
F potencijalno, odnosno-
K
=grad U, a u tom slučaju radnja zavisi samo od· početne i konačne točke puta,: a ne zavisi od oblika staze, dok :1e radnja duž svake zatvorene krivulje u takvom polju sila jednaka nuli. Prema tome radnja, što je vrši materijama točka u potencijalnOm polju pr~ gibanju duž bilo koje krivulje od točke C do točke D~ jednaka ie •·
F
e A = U =J dU= Ue- U0 D
To znači: U potencijalnom polju mehanički rad jednak je razlici potencijafu p konačno~ i početnoj ~očki puta, ili: u potencijamom polju rad se vrši na račun gubitka potencijala.
.....
-
Ako je polje sila potencijalno, t. j. ako je rot F =O, tada su jednake. nuli i komponente vektora rot F, pa je prema (204)
oR
aQ
----=0
ay
cz
oP
oR
(a~
oz- OX= o
oQ_ oP= 0
ox
ay
a to je prema (149) nužni i dovoljni uvjet da je Pdx cijal neke funkcije U(x, y, z), t. j.
dU = Pdx U tom je
+ Qdy + Rdz
(b}
slučaju
U(x, y, zj =J Pdx
402
+ Qdy + Rdz totalni diferen-
+ Qdy + Rdz
(e)
potencijal polja sile F, kojoj su komponente u svakoj P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z).
točki
1'(x, y, z) polja
Iz toga slijedi: ~
Polje sile F
potječe·od
potencijala,
t.
j. od funkcije sila U(x, y, z), ako kom-
-+
ponente sile F zadovoljavaju jednadžbe (a), a potencijal U dobijemo prema (e), t. j. integrirajući jednadžbu (b):
dU = Pdx + Qdy
+
Rdz.
Gore navedeno ilustrirajmo već: prije navedenim primjerom o Newtonovom polju gravitacije (vidi str. 389 i sl. 185). _.. Govoreći
o potencijalu polja sile F, kojom masa m
privlači
masu l u uda-
-+
ljenosti r, izveli smo za komponente sile F izraze:
Fx=~m: =P(x,y,z) r
my
F"
= - -3r
Fz
= - -3r
pa smo pokazali, da polje sila
mz
potječe
=
(d)
Q(x, y, z)
= R(x, y, z)
od potencijala
U(x, y, z)=~ r /
gdje je r.
=
V
x'
+
y•
+ z•
Izvedimo sada taj izraz za potencijal Newtonova polja gravitacije. Najprije moramo pokazati, da komponente sile (a), t. j. da je polje sila potencijalno.
privlačenja
--
F zadovoljavaju
~ednadžbe
Računajmo
iJFz
o_y -
Na isti
prema (a) i (d):
oFY _ ~-
način
+ 3mz o~ 3my iJr r< · ~i- -T · az
3mz
=
7
y
3my
Z _
· r-- r< · r--
Q
dobijemo·
403
Newtonovo polje gravitacije odredimo, uvrstimo (d) u (b):
potječe
dakle od potencijala U(x, y, z). ·
m
dU= - 1 (xdx + ydy
..
Diferenciramo li T1
*>bijemo:
2TdT
rdr
"'
Da.~
+ zdz)
= x• + y• + z•,
=~dx+ 2ydy + 2zdz f: 2 = xdx + ydy + zdz
pa imamo
-!!!...dr r•
dU=_.!'!_· Tdr=
r•
Odatle:
U==-f;dr+C paje
U=
!!!...+e T
Navedimo jos jedan primjer za određivanje potencijala zadanog polja sila. Pretpostavimo, da je zadano polje elastične sile -+
F, t.
'
j. svakoj
točki prostora
'
dodjeljena je sila F, koja je razmjerna uda:Ijenosti te točke od ishodišta O koordinatnog susta'va (potanko o elastičnoj sili već smo govorili u dijelu II. Repetitorija, § 10, 3. d) l.). Prema tome, bilo kojoj
točki
T(x, y, z) prostora pripada
elastična
sila
......
F=-CT gdje je. e faktor razmjernosti, a
T
uda:Ijenost te točke T od ishod.iAta O (vidi sl. 185). ·
......
Komponente sile F u smjeru koordinatnih osi bit
će:
F,. =-ex;
gdje su x, y i z koordinate
točke
-
F
404
~
T, pa polje
-'- e (xi
'
elastične
-
+ yj + zk)
sile glasi:
Pokažimo najprije, da je zadano polje sila
-
sile F zadoyoljavaju jednadžbe (a), pri P = F,., Q= F, i R = F •.
čaju
čemu
potencij$~,
t. j. da kompboenee'
uzmimo u obzir. da je u nakm ....
Dobijemo:
oFz - oF,. = t}y oz- ,
0-
0= 0
O.F,._ oFa =O
oz·
OX
oF"_ iJF"=
.ox
Sada prema (e)
računajmo
O
Oy
potencijal U{x, y, z) zadanog polja sila:
u= f (-cxdx-cydy-czdz) +e= -e r~dx + ydy + zdz +e~ Kako je
+ y• + z•F= 2xdx + 2ydy + 2zdll'
tir= d(x• odnosno
xdx
.
+ ydy + zdz =
l Tdr•
dobijemo
U=-!_fdr•+C=-cr• +C 2 . 2
---
To je potencijal zadanog polja elastične sile. Znamo, da se Stokesova formula pretvara u Greenovu, ako uzmemo, da je ploha S .i krivulja k ravna i da obje leže u ravnini· XY, t. j. ako je z = O. Stoga Greenova formula u vektorskom. obliku glasi slično Stokesovoj :
If
rot-;
·da=~v,ds
a
-
K
- -
~gdje je rot v= ~ox i - oy j rotor ravnog polja vektora v '7P(x, y) Sve što smo rekli o· Stokesovoj formuli
vrij~di
i
za Greenovu,
-
Na kraju navedimo primjere. 1. Odredi rot
t1
u točki T 0 (2, 3, 4) vektorskog polja
- -+ " = xy z
i
(x'
+ y• +
z•) j
+ (2x -
3y -
S.1 -
-
Q(x, y) j.
jer su ove formule
·
anWĐgne.
i+
J) k
lt.ačwlamo
preJ,Da (204) :
oR_ oQ = oji
021
oP
oR
_
3
3 - Z • 4 =-fl .
.
:zx _ "21
=
OX . Oji
-
oP - đR) - =2·3-2=4 (021 OX •
2
021- ""· = xy -
. oQ _oP
ioz JQ) • = (oR()y
_ 2z
rot
oQ oP) . (-ax- - -dx- • =2·2-1·4--• .. --->_., t~ = - l l i +
-
4j-4k
2. Odredi cirkulaciju -e vektora
.... ..... v=-yi+xj+ck,
gdje je e konstanta, uzduž .kružnica: a)
bl
x1
+ v• = 2
z = o.
1;
(205) i (194a)'
Prem~
e =
Vt
ds =
+K
rk 'f'
=
-11 dx
+ Q dy + R dz
P dx
+K slučaju
imamo qzevši u obzir, da je u našem a). C
z= o;
1,
ex- 2) + v• =
+ X dy + C dz
=
(UZ
P = "'":'11, Q = x i R = e:
-
-)
cos
t.
prijelaz na parametarsku jednadžbu
+K
kružnice. i dz
= 0) =
2.ir
=J (sin• t + cos•
t)
~
dt =
•
b)
Na
!iti
nači~ dobijemo:
2n
J (sin• t + cos• t + 2 cos t) dt
e= =·
fu o
•
+ 2 cos t) dt =.1 t + 2 sin
Kontrola obaju rezultata
e
=
pomoću
=
tr= ~ o
Stokesove··formwe:
JJ c1 + ll cix. 1111 = ;s =
~
s 3.
11 =
Izračunaj
a sin t, z
=
radnju sile F ct za O ;;;;; t ;;;;; 2.11.
= r.
uzduž odreska
cilindričke
Prema (205a) radnja sile F uzduž krivulje k glasi: A
=
4011
+lt
spirale
11:
=
4
'Kako je u ,mi4mn $.lu"hr}u 'sila :F P = f?a 1mamo:
A
+ ll j +
= r = xi
i
Q = ll
X,
=4):r dx+
z k, komponente tt' sile jesu
z
R. =
+z ~z
ll dll
... "'.
Iz jednadžbe '@inile
=a cos·t sin;.t z= ct
d;(. = - a sin t dt dy = a·cos t dt
.;r
ll = a
~li jedi
dz =e dt
--uvrštenje
u (a)
·cbl'je·: 2..1t
A
~
J(- a• ces t sin t + a• sin t cos t + e• t) dt = 2~
2~
o
o
= e" J.t dt = e• l 2t2 l '4. Dokaži da je polje sila
= yz (2x + y + z) i + xz (x + 2y
F'
+z)
i + xy
(X
+ y + 2z) k
'Potencijalno i odredi potencijal tog polja.
Budući da je potencijalno .polje sila bezvrt]ožno, izračunajmo rot
Fpr.ema
(204).
'Dobijemo rot F =O Polje sile F
potječe
dakle od potencijala U U =
J
(x, y, z).
+
P dx 1" Q dll
R dz =
y
T
J. (2 x yz
+ y 2 z + yz 2 .) dx
+J
Ji, +
Z}
+ 2xo Yz
(x,; z
Odredimo ga prema (150):
+
+
x., z•) dy
z
+ 'Pa je
:5.
J
(X 2,. y., i- Xn
2xo
••
Izračunaj
Yu
dz
=
+
Xy Z (,X
ll
+
Z)
+C
F =grad U pomocu Stokesove formule (205) cirkulacijuC
=
f
Vt
ds vektora
K
v
= -
·3
y .i + .3 x j + k
uzduž kružmce k
=:r:• + u• =
l; .z
=
2 [6:rl
6.
Izračunaj
radnju sHe :F =N z i + x z i + xy k na putu
od
T1 (l, 1, 2) do
T2 (3, 5, 0). [-2]
7. Dokaži da ;e polje sila F = (ex cos y i odredi pote:J:ci.}ai tog palla
+ yz)
i
+ (xz- ex sin y)
j
+ (Xl/ + z)~
Pl-~~ncij<:hlo
{u
=
. cos " + :r: 11 z + ~ . . . e ex 2
]
5. Operatori V-nabla i !\-delta i njihova primjena u veltorskim računima
Znamo, da gradijent skalarne funkcije O(x, y, z) glasi grad U
ou~
ou-k
ou~
= -ox : + -oy. J + -ilz
Taj izraz možemo formalno napisati i ovako: 'il-
a- a--) U
(a)
gradU= ( - i + - i + - k ax ay az,
Izraz u zagradama označio je Hamilton simbolom V, koji je dobio naziv a'abla prema jednom feničkom muzičkom instrumentu na žice: ·f}~
o~
o--
(20tf)
V=-z+-J+-k OX ay az Kako je taj izraz posve
sličan
izrazi.nla, kojim se prikazuju vektori, možem&
V smatrati kao neki formalni »Vektor<<, kojemu su »komponente«
:x , :y :z. i
Taj •>vektor« nema naravno nikakvog fizičkog značenja, a služi za pojednostavljenje i ubrzanje vektorskih operacija. On je dakle o p er a t or i to diferencijalni operator, jer traži diferenciranje izraza, koji iza njega slijedi. ~
Izraz za vektor grad U možemo formalno smatrati kao djelovanje operatora· na skalarnu funkciju U:
' u=
au:l + au-~ aua -7'· il-? a_,.) - l + ·--J + - k u = - J + -- k =grad u (ox ay az ox ay az VU= g'(ad U
\
(207')
t. j. nabla skalar daje gradijent tog skalara.
Pamtimo V skalar
grad U
znači
=
grad skalara
(207a).
dakle isto što i V U!
Kako" je V diferencijalni operator, možemo, znajući pravila đeriviranfa, fako napisati formule za operacije s operatorom V(U i V su skalarne funkcije od x~
yi z):
grad(U+ VJ =V(U+ V) T=VU+VV=gradU+gradV grad (U· VJ= V(U ·V)= UVV
+ VVU =Ugrad V+ V grad U
grad (kU)= VkU = kVU =k grad U, gdje je k konstanta grad!( U) = Vf(U) ~ f'(U) VU= f'(U) grad U_ četvrtu
Izvedimo, na primjer, drugu i
7 + o(UV) J+ o(UV)k =
grad (UV) = V(UV) = o(UV'} ox ov-..
=
u~
~
i
au-..
.tormulu sustava (208):
oy
ov-..
oz
au_,.
+ v -~ i + uj + v -~ j + ~ ~ '
oV--+ oV-+ oV_,.) =u ( - i + - J+- k ~ ~ ~
~~
~
k
ou----
+ v---~
oU_,. '()U-+) +v (oU·.... ~i+- j+ - k ~ ~ ~
=Ugrad V+ V grad U= UVV · gradf(U) ='VJ( U)
oV_..
u~
+
k =
=
VVU
iJf(U) -~ of(U) -:-- oj(U) -• - - z+----- J + - - - k= ox Jy' iJz
uzevši u obzir, da je U= U(x, y, z), prema (88) imamo =
,
df oU~ = -- . --
df oU~, ox j,+ -dl,J . -dy J - '
dU
df
dU
df ou-k = dU iJz
-
oU_,. dU-- iJU-+) df · i + - - j + - k =-·grad U =f'(U) ·VU (OX oy az dU "
Izvedi na isti
načjn
ostale dvije formule sust[_lva (208)!
Navcuimo primjer za primjenu posljednje formule sustava (208):
Za apsolutnu vrijednost radijvektora
T
=
lT l = lX
_,. \
·
i -J- Y j -f-
Z
k
l=
'c---:--c---:: 1 1 VX
-j-
Y
+ _:l
(a)
l . l ·odredi grad --;, grad r• 1 grad -;> .
Najprije odredimo
grad r = '\)r =
·=
(
e) -:-e) 7 -- z + -e) J 0x y
~
2 Vx•
~
+- y• + z•
l
+
--+) or_,. c)r- 01.--;k r~ - i+ - j + -k= prema(a)=
e)
+ -e)z
oy
ox
b..
2 Vx2 + y'
~
J+2 Vx•
+ z•
-+
·= prema(a)
~
y "7
=--;-l + r X
J
+rk = Z __,.
X
i
-+
oz
~
+ y' + z• ~
-k=
-+-
+ yrj + Z k =-;:T --+ = r_.
'b)
(208!
~au.. račuilllluu;
l
J dV-=o-r · vr.= prema (b) r dr
vr
'l
= d(rl) .
2
dr
vr =
2r . .!_= r
d(*)
l
....r, =
l
r
r.
=-;z·-;-=--;a=-;;-
3
-...
-;:;-
z-:= 2r . ;. -
;
3-
V-= - - - · Vr = - - · - = - - r r" dr r' r r'
(dt
hr~ čuna j
a) grad (k
Vr ),
gdje je k konstanta [ 2
b) Gradijent skala rnog produkta konstantnog vektora e
ex i
=
kro
y-;:-
+ ey
J
j +Cz k
radijvektora r, tj. grad (e r) {e) Pomoću
v ~~ P (:r,
operatora
\l
možemo izraziti i divergenciju vektorskog polja
....,
y, z) i + Q (x, y, z) j
+ R (x, y, z) k. . __,.
oP
možem~
formalno napisati
.-
oQ
'
oR
ax +ay +az
dzvv=-
Taj izraz
Imah smo
o .ox
ovako
a oy
o oz
dzvv =-P+ -Q +-R
pa ga smatrati kao zbroj istoimenih komponenata wektora« V
0 (!.-ox ' .Oy. ~ i oz )
vektora v(P, Q i R), a kako je taj zbroj skalami produkt dvaju vektora, imamo
-
div v= Vv
(209)
Skalarni produkt operatora nabla toga vektora. Pamtimo:
vektora daje divergenciju
v
vektor = div vektora
tJ. nabla vektor daje· divergenciju tog vek:pra.
-
Vv
znači
411
dakle isto što i div v• t
(209a~
Prema tome, primijenjujući operator V skalarno na vektore, dobijemo divergenciju, t. j. skalar, pa možemo kazati, da ·vektorskom polju odgovara $kalarno polje divergencije. Budući
da je V diferencijalni operator, imamo:
'\l
div (k v) =
(k v) = k
'\7
v = k div v,
gdje je k skalarna konstanta.
V (v +t)
=;=
Vv
+ Vt
+ div t
= div v
(210,
.i -+
=
div (U v)
V (U · v) = UV v
+vVU =
U div v
+ 'lJ grad U
--
__.. __.. formulama (210) v =vi+ vyj + v.k i t = t"i + t;yj + t"k -su dva vektorska polja, pa su v,, v,. i v, funkcije od x; y i z, isto vrijedi i za t., ty i t. dok
u
je U (x, y, z) skalarno polje.
Izvedimo
treću
formulu sustava .(210), uzevši u obzir da div (U v) možemo
smatrati kao skalarni produkt
'\7
i U v:
V(U;) = o(Uvx)
.
ot'x
ox
+ d(Uv:y) + d(Uv.) oy oz
~
oU
=
ov~
oU
_oU_
=U~+~~+U~+~~+U~+~~= U (ovx
..L
ovy +ov.)
OX ' ay
= druga zagrada
OZ
predočuje
+
(
oU -+ Vx
OX
oU Vy
iJy
+ Vz
oU) = OZ
--..
skalami produkt v i grad U =
-
=U di'IJ v+ v grad U= U'\Jv
+ v'\7 U.
Izved1 na isti način prve dvije formule sustava (210). Navedimo dva primjera za primjenu
treće
formule sustava (210).
Za radijvektor -;(x, y, z), odnosno -;.: ,;" !_ .
'
a)
div
r
~ T0
izračunaimo: '
(l . . . ) =·prema ·(210)-
r = Vro =V-;= V -; r -+
-+{ ')
......
l l r = 3- - r1 2 =-Vr+rV-=-·3+r - - =3- - =r r r r' r rl r r• r' ;
-+
-+
.
-+
ji!:· .'-: (•·idi str. 395)
Vr=divr=3
-
<4l
• 411
11
prema lc) -+
div~=
b)
V{+.- .-;.) = V{+.-;)= prema (210)
=
=
~~--1
=;a V r +rV =
l -+3-• r; = prema (e) i (d). - -;o • 3 - r -;:.- r =
2.-r• · 2_ = r" ,..
2__2_ =O r"
r"
tr)
div Ir" T) = V (r" r) = prema (210) = r 3 ·div r
=
3 r3
+
T ·
3 r• grad r
= prema (b)
+
-
r grad r"
= 3 r" +T· 3 r 1
• To=
= prema (e) i (208) = 3 rl
+ 3 rl
( ; · ;
)~
=3ri+3T·r=6r"
V (-1- .";)
=
r•
3 3 =-;i"-;t
e-·-)
(
T To
Primijetimo da se vektorsko polje . je div v =O u svim
prema (210). = .
točkama područj~u
'V
;;) =
r
.,!_ _ _!_ r'=O r• r" -
zove s o l e n o i d a l n o, tj. cijevno, aka
kojem je to polje v zadano.
T solenoidalno, jer je div v - =O i to u čitaZadano je vektorsko polje v- = 13 vom prostoru osim ishodišta O. Točka O je jedini izvor. Da odredimo njegovu izda~nost, zaokružimo' točku O kuglinom plohom S polumjere (! po volji. Budući da je
u svim
točkama
te sfere :;; = T =
ff s
Vn
:. ,
dS =
za totalni· tok T kroz sferu S dobijemo prema (203)
JJ :. d S =
:. . S =
~
· 4 (!2 ;r
=
~
s
Izračun aj
[- ;. ] b> div [f (r) e), gdje je e konstantan vektor.
1:) div
If (r)7] i odredi, u kojem je slučaju divergencija jednaka nuli. [ 3 f (r)
412
+ r f'(r);/
(r) =
rc;]
Prije smo pokazali (vidi str. tna i i ed naka 3:
-·
395~,
di!·;e divergencija radijvektora r konstan-
div r =V r = 3
(210a.
Promotrimo sada posebno divergenciJU produkta konstantnog vektora e =
Cx
i
+ Cy j + Cz k
i skalarne funkcije U (x, y, z), tj.
V
div (e U)=,
(e U)
K:.Jko je e
U =
(ex
i
+ Cy j + Cz k) U
=
Cx
+
Ui
U j
Cy
+ e, U k
.dobijemo
-
div (e U)
=
d d :+ V (e- U) ' = ( ax i + -J ay d =
U)
ax
+
d
{Cy
ay
U)
o <)z j-
d
(Cz
az
U)
uzevši u obzir, da su e,,· cy i e, konstante =
=
(e,
-
e,
ov + e,--:;-ov + e,--::;-au · uY uZ
~
· uX
=
=
skalarni produkt konstantnog vektora e i grad[] = e grad
u_= e '\]'U.
div (cU)= V' (cU)= e grad U= e V U (210b) Iz te formule slijedi prvo važno pravilo za formalnu primjenu operatora V": A k o s e t r a ž i d i v e r g e n e i j a, o d n o s n o V p r o d u k t a k o n. s t ar:. t n o g vektor a i s k a l ar n e fun k e i j·e, m o ž e s e k o ns t a n t n i fa ktor i z n i j e t i pr e d o p er a t or, p a o p er a t.o r d j eluje samo na skalarnu funkciju daje gradijent te fun k e i j e. Pomoću tog pravila možemo sada na vrlo jednostavan način izvesti treću formulu sustava (210). Tražimo, dakle, izraz za div (Uv)
i
=V
(Uv)
Pišemo formalno
V
(U v) =
V
-
V' (U v)
-
(U v) t
'
=
smatramo li, da su podvučeni faktori konstante i to da je~ konstantni vektor, a !J. skalama konstanta, tada prema (210b) i prvoj formuli sustava (210'), dobijemo·
= Konačno
v
......
'V U + U V' v =
i rot v možemo izraziti
v grad U
+
pomoću
nab)e.
Tvrdimo, da i e rot-; vektorski produkt
U div v
wektora~
V i vektora -;;, t. j. da je
413
-
TOl V'=
V
X tl.
~
U tu svrhu napiš1mo prema (27a) V xv u obliku determmante r1a je razvijme
.
po elementhna prvoga retka umetnuvši na prazna mjesta »komponenata<•
o oy
i
o ~
uz
»vektora~
v
pnpadne
. komponente P,
vektora v.
Qi R
d
ox·
Dobijemo: j
o o o ox oy az
Vxv=
p
= -/(6R _
ay
k
R
Q
(211)
oQ) -7(oR _oP) +;(oQ _oP) = az . ox iJz ox oy
a to je prema (204) izraz za rot v. Dakle:
__,. rot v
=V xv
(21la)
Vektorski produkt operatora nabla vektora.
vektora' daje rotor toga
Pamtimo:
v x vektor =
rot vektora
(2llb)
V x v je dakle isto što i rot v! Na isti
način
dobijemo:
-
rot (kv)
=
'V
X (kv) = k ( \7 X v)
=
k rot v
(21lc)
gdje je k skalama konstanta. Izvedi to!
Izvedimo izraz za rotor produkta vektora
_. v = P(x, y, z) i -1- Q(x, Y:i z) j
'i sl=.a
414
+
_.. R{x, y, z) k
Računamo prema (211) uzevši u obzir~ da: ulogu -;; igra sada
-+
Vx (Uv) =
sada po pravilu produkta =
d
-+
rot(Uv) =
- -i o F'
i
U-;.
k
d
ox dy oz UP VQ UR
računamo
pojedine parcijalne derivacije
i(uoR + Rdu ~ uoQ_Qou) _ " oy dy oz ()z
---r( U-+R--U_:__p_· oR ou oP au) -J
dx
ox
oz +
, oz
+i(uoQ + Qou _ udP _pou) = ox dx dy oy =
u{(oR _ oQ)7 + (oP_ đR)7~ (oQ _ oP)t} + dy oz i)z dx ox oy /
U prvim
Vitičastim · zagradama
-+
rot v,
nalazi se prema (204)
'
• u drugim je
-+
prema (199) i (27) vektorski produkt vektora grad U i v. Imamo dakle:
rot (U-;; = V X
m
tu_;; =
U rot;+ grQd U
-
x-;
(212)
rot (U v) = U rot v - v x grad U, ili u drugom obliku -
V Postupajući
na isti
-+
-+
X (U V) =
način,
U(~ X V) ..:... V X
(212a)
VU
dobijemo izraz za rotor zbroja dvaju vektora: .
'
__....
.........
--+
--..
rot(v +t)= rot v+ rot t ili
V
X (v
+ t} =
\1
'>(.
-+ v
(213)
V
X
t
Izvedi to!
415
.
-=
lzracuna)mo još rot r, t. j. rotor polja radijvekt-ora r
..... i
rot r =V x
+ y j_ + z k
k
j
o o o ox oy oz
r~
z
y
X
=
xi
. _,.
i(oz _ay) -7(oz·_ ox) + J:(oy _ox) oy az. ox az ox oy
Svaka parcijalna derivacija jednaka je nuli, jer su x, y i z nezavisne Frnmjenljive. Prema tome je rot r .=O
(113a)
-
Rotor radijvektora jednak je nuli, t. j. polje radij vektora je !Jezvrtbžno. ~
Izvodimo ·sada izraz za rotor produkta konstantnog vektora e = e, i+
+
e 1 j +e, k i skalarne funkcije U ·(x, y, z), tj. za
rot (cU)
~
\7
.
oy
a
_
d (cy U)
oz
"a oz
ay
e, U
e, U
U
Cy
l
k
d
d
o:i
=i ( d (e, U)
X (cU)=
-j
)+J (-"d dz U)
a(e,, U)
_
(e,
dx
)'+ k ( o dx
(cy. Ul.
-
U) ) = uzevs1 . u o b z1r, . d a su e,, c ~e., . -- .... (e, -----konstante= 1
=
au ( e, CiY-
oy
e,
au ) ?l + ( dZ
e,
au az
= -e X
jer
- e X.·grad U=-
-e, ().;' ~ J +
au )
\7 U
=
e,
-
( e> dX au
-e, ~Yu) v
k=
e X grad ll
j
k
e,
e,
au dU au ay oz
ax-
daje. gore dobiveni izraz. Da se u to uvjeriš, raz vij tu determmant1.1! Imamo dakle
rot (cU)=
~16
"V
-
-
X (cU)= - e X
'9
Cf=
-e X
Qrađ U
(lll3b)
~
Ta formula daje drugo važno pravilo za formalnu primjenu operatora
.V:
Ako se traži rotor, odnosno V X produkta konstantnog vektora i skalarne funkcije, može se kon.stantni v e k t o r i z n i j e t i p r e d o p e r a t o r, p a o p e r a t o r V d j e l u j e samo na skalarnu funkciju i.daje gTadijent te'funkci'ie, ali u dobivenom izrazu treba protp.ijeniti predznak, jer z n a m o, d a z a e k t o r s k i p r o d u k t e v r i j e d i . z a k o n k o m ut a e i j e.
v
n
Sada možemo vrlo jednostavno izvesti forlnulu (212) napisav!i formalno
-rot (Uv) u obliku:
V
rot (Uv) =
....
X
+V
...
X (U!:)=
faktori konstante i to, da je U skalarna
podvučeni
smatramo li, da su
V
X (Uv) =
konstanta, a! konstantni vektor, tada prema (21lc) i (213b) dobijemo ... =
U(V
V
X v)-v X
-
(212).
U= Utotv-v Xgf'adU
Primjeri. l. rot
l;. )
=
V
X {;)
'
= prema (213a)
= prema (212) =
i (d) na str. 410
:, rot-;--; X grad
=
·...
7
O~ r X
3 .....
3
-+
,. =-;:;- (r X
...
r)
:.
= !!_
jer je vektorski kvadrat jednak nuli prema (24).
....
~
2. rot [f (r) r] =
VX
'
.
.....
(f (r) rJ
= prema (212) =
=prema (213a) i .(208 )=O
-1 X
t' (r)
= - -T-
'-(r
f' (r) V
..... _.,. f (r) rot r -·r X grad f (r) ... r
=-;X f' (r) ..!:....= ,..
....
X r) = O .
-
jel' je prema (b) Vr =..!:...., a vel,dprski kvadrat jednak nuli. T
~-Tot (<;f(r)] =VX l~J(r)}
=prema (213b)
=-~X f =
prema (b) = --;; X
Nal je zadatak da
izračunamo
\7
-+-+
{v t).
V
(r)
V ,. =
-
f' (r) ..!... = f' (r) {;. X ;) r
r -----
nekoliko kompliciranih vektorskih izraza i to (v X t) i
V
ali prije moramo kazati hekoliko riječi o d er i e i j e ili, kraće, vektora · 27
=·-; XVf(r) =prema (208) =
B. Apsea: Re~tGdJ vile .....-..un
-
oto ni.
.....
X (v X t),
va e i j i
v e k t o r s k e f u n k-
417
y; z) T'+
v =,v, (x, y, z) i+ v, (x,
v, (x, y, z) k
u nekom zadanom smjeru a (a,~; y),.kojemu odgovara ort = i COS a
$0
i to u nekoj
p
točki
A (x, y,
smjeru s uzmimo
-
+j
COS
{J
+
-
k
y
COS
z) tog vektors~og polja v (x, y, z).
točku B
točke A
udaljenu od
odgovara vrijednost radijvektora v (rA), a
~očki
o
za
As
i._neka
točki A
vrijednost v (rl>), pa
B l
derivaciju funkcije v u ~jeru 8. dt:finiramO:: s~ično kao za skalarnu funkciju:·
,dv ds
v (rn)- v (rA)
= lim
A•- o
As·
Kako su radijveldori funkcije od x, y, z, prema (87) dobijemo:
dv ds
dv . dx + dv . dy dx ds · dy ds
=
+
c)v
dz
oz · ds
Znamo, da je prema slici 181 i (197)
pa
konačno
dx dy -ds =cos u,· =cos fl ds imamo:
ov
.<)v
-
- ·co11 u ds-ox
d.z
ds =cos l'
+ ov
R
,
· • ..lty cos 1•. ,.. v
đv
~z
v
(2l3c)
cos r
-
Kako su cos a. cos {J i cos y komponente Ol'ta ·s", u kojem smo smjeru .d.eri· virali vektorsku funkciju v, tu
.
usmjerenu~rivaciju
- ovdv 03
=
.
vektora
v pišemo u
obWtu;
.
(213c)
đao
ili .prema (196;i):
dv os = '(so = (so
V
'av
= ___
.
os..
=
s., (
v) =
-
.... + (s~ V ,v,.) j + (So V
v,) i
grad vJ i
+
(so
gr~"<~ v 7 )
dok· usmjt!renu derivo:.ciju skalarne funkcija {198a)·
V U.=
418
V
j
+ (8
0
L! - U Sv
v,) k ;",-
. (213c)'
grad v,) k ~.
gracHJ.
y, z)
računamo
pnma
- --
·Primjer Izračunaj
derivaciju v = yzi + xzj + xyk u smj'eru s
T• (1, l, ll.
_
.....
dS ""
So
V
Vz =
u
točki
=
+111~
xk
zi
Jlt+ x"i
grad (xy) =
T (x, y, z): V =
1~-
ya:.
~--+
....
+ j + k)
[(i
czi + xk)] j
T• (1, 1, l):
-+ -
=grad (yz) = zj
Vx
...
1 = l(;" ((z y3 01
....
Vy = grad (xz)
V
+[(l+ j+ k)
točki
V3 (i + ; + k)
V V točki
()v-+
u
-l:-+-+-+
l
Kako je s 0 =
prem:a (213)' dobijemo u
=i+ j+ l;
+[(i+ j+ k)
-
+ y) i + (Z + X). j + (ll + X)
(J; os
i+i+k
Jf3
2
=
lzračunaj det!vacij~ radijvektora
_.
+ ylc:)l j +
(zj
"kl=
lt)
~
r u smjeru s (a, ~· )'). Isol
Primjere za-usmjerene đerivacije vektorsklh 1 skalarnih .funkcija vidi dalje mi atrani 424. Navedimo još formule za đerivacije po parametru t vektorskog i skalarnoe prodYkta vektorskih funkciJa -
- -;(t)
=
a,>
b
(t} =
(t; i+ dy
-+
(t)
'
'
bx (t) i
'
j+ a .Ct) k
by (t);
+ bs (t) Je
a--..:. . . _:..:. ot (a X b) = a X b -t· a >4 ll iJ qt
---
(a b) = a b +·b
(213c)" (213c)'"
a
la i b au derivacije tih vektora po t) Izračunaj
za vektore ; (t) = 3
b
t i+ ~~j+ t' k
= - t i - 3 t ;
+ T1
k
derivac.ije vektorskog i skalarnog produkt~ prema gore navedenim formulama. Re· zultate kontroliraj ·tako, da izračunavši ·•ek:torski, odnosno skalarni .produkt vektora deriviraj dobivene izraze po t. · · · ' Sada prelazimo . na računanje gore navedenih vektorskih izraza.. l. Traži se izraz za gradijent skalarnog produkta dviju vektorskih funk· cija, odnosno vektorskih polja:
v
....
...
= v. (:r, y, z) i + w, (.:r,y; z)j + v. (.:r, y, z) k
t = t, (x, y, z) -i
ty (x, y, z) -j'+ ts (x, y, z) k+
+
tj. za
V (v t)
. grad (v t)~
Mogli bismo taj problem rije~lti tako, da najprije izračunamo skalarni produkt v i t pa zatim gradijent tog produkta. Taj način je vrlo kompliciran, pa ćemo mnogo jednostavnije doći do traženog rezultata formalnom primjenom trostrukog vektorskog produkta. Prema (32) · -+ ........... _ _,.._ a X (b X e}
možemo pisati:
=
b (a e)- e (a h)
-.
-
V (v t ) - t
v X(~ X t) =
(v'\')
odatle
V Analogno
(v t)
....t X
=
VX
(
_
odatle
+ t (v V)
v X (
V'
X t)
v) =
V
(t v) -
-
v (t
Vl
_"
V (t v) Sada prikažimo
V
t)
~
uzevši u obzir, da je Dobijemo:
V
.....
-
vl
+ v (t Vl
(b)
V{~ t)
=V
+ V (v.!)
~t)
i !_konstantni vektori, pa u taj izraz uvrstimo (a) i (b),
V
(v t)=
v X (
(v t) =
VX
formalno u obliku
..... tj. smatramo, da su
X (
= t
VX
t)
V(~
v).
.......... ...,. + t (v V) + t X
(
V
-+
X v)
v (t V)
Vl t +
(t
ili
V (v t).=
grad (v t) =
Pokažimo, što
znače
....
(v
-
v
-
-
posljednja dva
- (;V
V )t
v
=
-+
X rot t + t X rot v + (v
V
člana
)':_.t =
[ u zagradama je skalarni produkt orta operatora
V = ~ i+ _i_ j + _i_ dx
đy
= v (cos =v
426
fcos a
a
·
dz
izvedene formule:
....
..: =
v (V 0 Vl t
;o =
i cos a
+ j cos fJ + k
cor y
k ].
_!) 7=
~ ox + cos fJ ~ ay + COo.! y az
dt + cos fJ dy dt + cos y d.z đ-; ) =
dx
Vl v
prema (213c)
. .~ ~t
=~
đv 0
Prem,a tomP
-
-
d t
(v 'V )'t = v-:;-
- 'V }
Simbolički izraz (v
(213d)
ov.
t predočuje dakle produltt apsolutne vrijednosti '-+
vektora v i derivacije vektora t u smjeru vektora ·v. Na isti način imamo
- \7) -v
(t
av
t -:;-
=
.oto
Sada i formulu (198a} za usmjerenu detivaclju skalarne funkcije U (z, y~ z) možemo napisati u obliku ' ·
pa je (s
V' ) U
-
s0 V' ) U
= s; (
=
ili (s
Naša formula glasi
ou
V' ) U
('V X t)+ t
X
-
U
'V (v
t) =
= 10
(213d)'
'V
X
<,'V X
v)+ (v '\l)
t+
-v X rot -t + -t X ro~ -v + v -::::at
=
-
s građ U
=
konačno:
grad (v t) = = v
-
s --:;-- = s (So grad U) OS 0
+t
(t
'\l) v
=
(213e)
ov
:-:;-
dt 0
OV0
2. Izveci1mo sada divergenciju vektorskog produkta dvaju vektora, tj . .....
-
div (v .X t) Izračunavši
=
prema (27a) vektor, koji
--
'V
(v X t)
pred~čuje
vektorski produkt vektora
v i t i uzevši u 9bzir, da je divergencija, vektora skalarni produkt operaiora. 'V i tog vektora, dobijemo prema. (211): · -+
div(v X t)= \i'(v X t)=
d
= ~ (Vy
t.- Vz ty)
=
+
Vy
v,
+
d iJy (V z t , - v, t,)
dt, . dv~ - v en. dx+ t,(}X • dz
c:H, dY
· ov.
+t, oy -v.
-
+
d OZ (V, ty- Vy t,) =
t ov, • dx
+
at.. - t .. ·di}+ ov, dY 421
đty . + t
+" l(
đz
đv. _v
y.
đz
'
dt. y QZ
_ t' đvr = đz
X
(at. _ đt!_ J)+ (ov, __ đv.;) +t (dv.- .dv.) +t.' (c)v,- c)v,)
·- _dt,)+ v ( đty đz c}y . dy
Prva tri
(~--ot,.) +v ox
Y
oz
Y
člana predočuju
oz
dz
'
đy
đ:r
d:r
d:r
--
dy
skalami produkt vektora v i rot t,
skalami produkt vekto.ra t i rot v, pri
11.
druga .tri
čemu.'je
prvi produkt negativan. _,. (Da se u to uvjeriš razvij prema (211) rot t i rot v).
Konačno
dobijemo:
div (v X t)
= - v rot t + t rot v
ili ... -
.....,.
div (v X t)= Mno~o
operatora
V
-+
(v X t)= t
(V X 'v)- v (V X
rot v - v rot t
t) = t
1213f)
jednostavnije dolazimo do istog rezultata formalnom primjenom
V.
Kao prije napišimo V (v X t):u formalnom obliku podvukavši one vektore. koje ćemo smatrati kao da su konstantni:
V
(v X t)=
V~ Xt)+ '\7 (-;;X --
t) =
1-
sada mijenjamo položaj ve~tora u prvim zagradama, jer operator' mora bitil _,.
lijevo od vektora, na koji djeluje, tj. lijevo od t, jer konstantan
~
smatramo kao da je
=-v
konstantne vektore stavimo ispred operatora vektore, koji nisu konstantni ·
·=-v (V X t)+ t ('\j X = t
_Poseban
rot v - v rot
'\l , jer '\j
djeluje na
v)=
t
slučaj
Neka je v = e = konstantan vektor.· Prema (213f) dobijemo
dip (e X t) jer Je rot e
-
t rot e - e rot
t =
-
-e rot t
= U.
Npr. div (e Xr) =-e rot
422
=
T =
O, ·jer je prema (213a)
TOt T
= o~
,
3.. Izračunajmo sada rotor vektorskog produkta dvaju vektora, ~
-
=V
rot (v X t) Izračunavši
tt.
..r"'.-
X (v X t)
prema (27a) vektorski produkt vektora v i t prema (2llj
imamo: j
k
d
ox
d dy
d
v,. t, -v, ty
v, t, -v. t,
VX (v X -
t)""'
lzračunavši
rz
v. t 1 -
t) = V' X
(-;; X t)
V1
tx
konačno:
parcijalne derivacije i uredivši dobijemo
rot (; X
·""
= -;; div "t\- t div ;; + (t V')-;; - (;V' ):i
Mnogo brže dolazimo do tog rezultata formalnom primjenom operatora -
rot (v X t)=
"\7 X
- -
(v X t)
=V X
-+---fo
<~.X
t)+
- - ·---
V'
V':
......
X (v X!) =
=prema (32)'a X (b X e) = b (a e)- e (a b) =
= ~
konsta)'ltni, u izrazima ( V'~l
V' _ne i
=
djeluje na vektore, koje smatramo da su ...
stavimo;:
·-
-+
i.!. i~pred V=
.... ..... .... = v("\7t)-t(v-y') + v(t-y')-t(-y'v) Prema (213d) dobijemo
-
rot (v X t)
=V' X
-
konačno:
(v X t) = v ("\7 t ) - t ("\7 v)
= ; div t- t div ; + t ....QE._ - v ~ Poseban
-
+ (t"\7) v - (v V' l......t'"" (213g)
slučaj
-
Neka je v = e = konstantan vektor. Prema (213g) dobijemo
423
rot (e :K t) =.e div t -
t
đitJ,c
+
oe
t
Č} t-
'bt __ =e div t-c---=:-
-e
~t.
jer su
i~.=
d.W-; =O
lk.
O.
ot. Primj.eri l l. Iuačunjij. u točki T (X, ll. z) derivaciju skala rnog polja U=-;:- u smjeru So (COS
a, COS p;cos y).
Prema (213d)":
i1+ - V') r l
--::- = (so
= So
l
grad -;:- = prema (C) na str. 410.
rl so -
-
-
-
So " -
l r•
-
• To
_l__ (;:, ;.,) r•
= -
-
2.
v = (X2
Izračunaj -
u
'na sferu x•
-
z!) j
z• = 9.
y2
,.a
· l · l ·
CO&
tp -
i ro.
lio
tački
-+ cz•+ +
ll'> i
1
- -
cos tp
72
gdje je rp kut izmedu
= -
(2, 2, l) derivaciju divergern:ije vektorskog polja
T1
ir 3 (x- .z: 2) k u smjeru jedin ičnog vektora normale n,.
Prema (213d)': ()di.vv
-
=r
=
xi
(no
-
ihlo Za sferu n
-
... -- -
+ ll j + z k,
-
-
V' ) div v = no ·
a u
tački
-
gl'od div v
T•
=n 2 + 2 ; + k, pa je - - - 2-; _2 -,.+ ~ 2i+2j+k, n- ~ v 4 + 4+ 1· =T d 3 r
-dok je prema (202): div v
=
i
l
-
T -~e
= V' v = 2 :r -15 z, a grad (2 x - 6 z) = 2 i - 6 k
.()div;; ··--... -- (23 -:-+ • 32 uno 3:
:-++ 3·1
3
"k)
(2-:•- 6-k)
_..!_ 3
·2-.!.. a
Izračunaj
(V
V' ) t
ii
~ V ---:::;-,
ako je
Ovo v= xi-yj,
424
t·=
x'!-y• j+ z• k.
·6--
32
--
Prema (213c)':
(; v -;l =
((rt-
+
vil 2 .ri) i + 1- (xi -lli) 2llil i +
((xi- yj)2
z k] k
= 2
x• i + 2111 j
4 (h- j) V ) (xy- yz + rz) = prema (213d)' -
-
= (i -
+
( X - z)
_1.
j)
grad
u
=
-
ll Z ,+ rz) = (i -
J+ (-ll + X) k) =
5 Izračuna] u točki T .
(Xy -
rt
Q2 +
(X,
Z
Z) l
+
~X'+
Z = Y
""7'
+ 2Z
ll. z) denvaciJU skalarnog polja 1
2
11 + Z -
ill< ll +
li Z b2 + Ct
--:---
u smjeru r = x•
+
'!11
+
zk
te točke
12 U) 6
Izračuna)
divergenci)u vektorskog produkta vektora
v = zi + rj + yk i t = JJi
+ zj
+ rk, tJ . V (v
X
tl u
točki
A (2. - 3, 5) polja
[8]
Izvršimo sada nekoliko kompliciranih vektorskih operacija, koje se svode na višestruku primjenu operatora nabla. To su t. zv. diferencijalne operacije drugog rrda ' l. lžraćunajmo cLvergenciiu polja gradijenta skalarne funkcije U(x, y, ~). 1
J div grad U·
tilv grad U = V' gt"ad U
=
skalarni 'Produkt form.alnog •vektorao
ou ox ou ay ou
d
ox d
V'
oy
1
vektora grad U
d
az
. (214)
dZ
("u)
prema (18) = d- -
ox ax
Napišemo li formalno izraz dobiven za div ·grad U u obliku:
. grad U '= dzv predočuje izraz označuje s ll (delta)
tada
( -o• + -a• + -o' )
ox•
oy•
az'
V
u zagradama L a p l a e e-o v o p e rat or il i Japlasijan, koji se •
(21S)
425
pa imamo: _Jiv grad U= V grad U= ~U
(214a)
Kako znamo, A U = O je Laplace-ova diferenCijalna jednadžba (vidi str. l S2). Sada možemo stvoriti vezu između operatora Hamilwnova V i Laplaceova tl.· Znamo prema (207), da je grad U= V U
dakle ~div
a odatle ·je.
grad U = V grad U
=
l
div grad
Vv
~=
V'
= ll =
VV U
=
AU
(216)
Skalami kvadrat operatora V daje operator ll!
.....Pazi! Formula .....
(216) ne smije se primijeniti na graddi.vv.= V('V'11), t. j.
V(Vv) =l= Av. Vidi dalje točku 4. Da se uvjeriš u ispravnost formule (216), V'=
izračunaj
formalno
(!_7 +!_j+!__;)' ilx ily c)z
uzevši u obzir jednakosti ( 1 3) i (i 6). Dobit ćeš:
V'
=
il' ilx'
o' + 15)..2 +
il' · ilz' = A
Ali vektorski kvadrat nable jednak je nuli
(217)
jer: je prema· (24) vektorski kvadrat vektora jednak nuli.
Iz gornjeg se vidi, da je: ll U = ll skalar Pogledajmo, što
.....
će
=
ska!ar =" d1v grad 'U
dati A v = ll vektor
-
=
( d• +il' iJI) + :__ ilx• ily' iJz•
div grad v= liv= -
div grad vektor.
(P
-·i+ Qj_,.+Rk) = -+
.
(218)
426
A v= A vektor= vektor ='div grad;
1R
- - -+ zk- uzevši u obzir da je P =·r, Q = y -r - O + - O + -k'· O O
Npr. za radijvektor T = xi+ yj z prema (218) imamo:
=
-
div grad r
=
-
~ ~T = ~
j ·
= i ·
=
Izračuna)
~ v za v =
ex•
[A ;; izračunajrno
=
= (2y2
+
(2:r2 -
11' 't- z') ;
+
(.rl
+ 111 +
z• + 2:r2 z• + 2:r1 v•> i+ <4- 6y
= 1':1
+ 12z"l j+ 6 k]
(UV) =V' ( UV) = VV (UV) =prema (208)
=
vruvv + vvuJ = uv•v + vvvu + vv•u + vuvv = UV•V + 2VUVV + Vv•U =U !':iV+ 2VUVV + V!':iU =
= U div grad V
Pokaži na
+ 2 grad U grad V +.V div grad U.
slični način,
=!:lU+ llV =div grad U+ div grad V Izračunajrno
(218a)
da je
div grad (U+ V)= !':i(U +V)=
'2.
z•) k
div grad, odnosno 1':1 produkta dviju skalarnih funkcija U i V: ·
div grad (UV) =
11" z•) i
(218b)
_.... sada divergenciju. polja rotora v .
Unaprijed možemo kazati, da ćemo za divergenciju vrtložnog polja dobiti nulu, ako se sjetimo hidrodinamičke interpretacije pojma divergencije i rotora vektorskog polja: očito je, da je izdašn<;>st izvora jednaka nuli u slučaju kruženja
tekućine.
jer se svi
članovi
poništavaju. Dakle -+-
div rot v·= O
427
Do istog rezultata dolazimo mnogo .brže formalnom primjenom operatora V: ___,..
div rot v= V(V
X
-
-
' _. v)= (V x V)v = prema (217) =O· v= O
Divergencija vrtložnog polja jednaka je nuli, dakle vrtložno polje nema izvora. Polje, kome je svuda divergencija jednaka nuli, zove se solenoidalno (cijevno) vektorsko polje, jer krivulje toka, t. j. krivulje, koje u svakoj točki polja diraju pripadni vektor (silinice), prolazeći duž zatvorene krivulje polja čine plohe oblika cijevi. 3. Kako je vektorsko polje gradijenta it.i potencijala bezvrtložno polje, mora biti rot grad U = O. Pokažimo to' Uzevši u·obzir formule (211} i (199), dodijemo: j rot grad ll='V X grad U=
k
đ
d
d
ox
oy
oz
oU
i> U ou i>y ·oz
OX
i=
l l
l
rot grad U= O Isto uz formalnu primjenu operatora: rot grad U= V x (VU) =(V x V) U= O · U= O
Polje gradijenta ili potencijalno polje nema
vrtlo~a.
-
4. Izračunajmo sada gradijent skalarnog polja diver~~:encije vektora w: grad div v= V(Vv)
=
=
;o :o -a) . _,. ( z ox+ Joy +k oz diV v= ~
-: o div v =l---
OX
~
a kako je
.-
oP
aR + -oQ Oy + -az
dzv v = OX .
42~
_.,.
-; iJ div v -k o div v +J--+ --·iJy az
dobijemo.~
· grad dzv. -v = :(a•P a•Q · o•R) z -~ + - - + .ox-• + oxoy oxoz (219;
5. Izračunajmo rotor polja rotora vektora v,
t. j. rot rot v.
= V
l) i (204)
rot ror v
x (V x v)
pr a~a (2~
1
J
k il
OX
o c)y
(oR_ oQ) ay oz
(oP_ oR) ot ox
o =
j
=
=
"z
=
(oQ _oP) ox ay
7 ( o'Q _ o•P _ o'P + ()'R )
ox oy - ( o•Q
-J
oy• oz' OX oz o'P o•R o'Q ) dX' - OX ay - ay oz + az•-
'+
..".; (~- _ o•R_ _ o'R o'Q ) Jxoz ax' . oy' + oyoz Sada ćemo desnoj strani dobivene jednakosti dodati i
+
o'R 1. .!St!. 1zraz . k~ "()Z"
o
d
ox' +:r o'Q ily' +
d'P
.
uzeti.
Nakon uredenja dqbijemo:
-
rot rot v=
: ( o'P
(}X'+
l
o~Q · o'R ) : ( o'P a'Q o'R ) dxoy + axoz + J {)xay +·(}yi.+ oyoz +
-- ( o'P OX az
o'Q a'R ) . {: (a'P o•P a'P) oy oz az' ox• oy• oz' o•Q·) ..... (o'R o'R o'R)} . + a'Q oy' + iJz·~ + k iJx' + oy' +ai' = prema(219) 1(218) =-
+k--+--+-~-!-·-+-+-+
: (o'Q dx•
+J
__,. =
grad div v - div grad
rot rot v
=
-
~ -+
grad div v - div grad v
(220)
420
Mnogo jednostavnije i brže d9lazimo .do tog izraza formalno primijenjujuti -.perator V. Uzevši· u obzir formulu (32) za trostruki. vektor'ski produkt: __...,__,..~
a
X
(b x e) =b(ac)-c(ab) dobijemo: -'->
t'Ot
v~< (V
rot v=
__,.
><·v)= V(Vv) ,.--v(VV)
=
=grad div v - V "V= prema (216) = ~
-+
-~
= grad div v ~ ~v = grad div 'v -
ili V X (V X
Odatle slijedi
simbolički
v)
=
__,. v('ilv)- ~v
+
~
(219a)
div grad v
...... 'V('ilv) = V x ('il x v) ~j( U), t.
(220a)
oblik formule (219) za grad div v:
grad div v = rot rot v
6. lzvedimo
di'!' grad ~
+ !!tv
(219b)
j. div gradpolja skalarne funkcije V(x, y, z).
~f(U) =div {grad[(.U)) =prema (208) =div {j'( U) grad U}= prema (210)
=
=
= r (u) div grad u + grad u . grad J' (u) = = prema (208) = f' (U) div grad U + grad U · f" (U) =f'(U)~U
j'(U)!!:.U
+ j"(U)
(220a}
(VU)•
prim~: ~U·=
Do
=
+f"(U) (VU)' ~J( U) =
:wa
•.grad U
me
2U
·~U+
2 ·(VU)•
formuie dolazimo, aAo u formulu (218a) uvrstimo !!:.U• = 3U•!!:.U
v= u.
+ 6U(VU)•.
7. bvedimo 6(UVW), gdje su TJ, V i W tri skalarna polja. ~
(UVW)
=
~
{U
(VW)} = p:rema (218a)
=
+ 2VU(VVW) + {VW)!!:.U =
=
Ut).{VW)
=
prema, (218a) i (208) =
1
=U { V~W+2(VVVW)+ WđV)+ l9U(>VV.W + WVV)
= Ull!!:..+f">
+
VW&U
+ VWtJ.U-.
+ 2{UV VVW+ VVVVW+
WVUVV'')
Uvrstimo li u tu. formulu V= U i W
-4~
U, dobijemo gore izvedeni.izraz
=
.
,-;,=V x' +
e-----
B. Izvedimo 6./(r), gdje je r
v l \7/(~)1
6.J(r) =
=
=
= v {j,'
prema (208)
y' +z'.
vr} ~ prema (b) str. 410. =
.·=V . { J';} J' ~ - !,' ' r =prema{210)=-.L.Vr+rv--= r · ,.
= prema (210a). i (208) =
= prema
•
l l 3 + ~{ r /,'V-+- V/,' r
r
l=
(e) str. 410, (208) i (b) =
_!_l
,.- 2
jer
j' r
-.L.
2r J'r
l
+ r' f" = -~ .!_ dr r
,
7
2
(r• /') r
je ~ (r•J,')
r' ·J,'' +J,'· L.r
=
6.J(r)
=
(220~
:.:,(r'J,')
Na primitr: L1
.
A..!..= ..!.. r
l
r =
= "j:"
~ { r• · ( - _!_)} =..!.. · ~ (-l)=__!_ ·O= O r• r' dr r 1
..!.. ~(r• .. 2 r) T' dr
=
da gore izvedeni izraz (220b) za ·tl. div grad f (r) -
'V 'V f
.!:..._ + __q:_ + ~)f
ax•
01!2
az•
(r)
= tl f
(),.,. 0 f 1
T
-
_!_ 6 r• = 6 ,.o -
ne~o''primijenimo formule (2141:
= (
2
== Yi" · 2r
(r' · l)
rz dr
L1 r' = ~ietimo,
l
d
Tt dT
(r) t)xt.
(r)
t
(r) možemo dobiti i tako, da
=
+· 0,1 f
(T)
d'IJ'-
+ til i(T) a~
411
•
.r
'
~
'
:~
•
~:
:
'
\
'
'
.Izračunamo ll za f (r) te tri dt"i.lge pareijal,W ·eler~ va, d ).e :Pa· in -.z~l~o•. dobil , . 'l!emo' nak~n uređenja · · · < ·•. · . ,
Af
~rc~,-+ il~<~--·~.- .!<~fi.>,. '
(
Na isti hal!ln možemb izraliunati
p
'
1 'A r, A ---... ,. A . rt.ttd. , r . ,
·Napravi to!
l·
onu funkclj!JJ
·
('l'}, za. koju
je
'
+~ ~~) • O
Af (r) ;"" f" {r)
*J ft') ":' •
lzt:ačunati i
Primijetim'o jQ§, da možemo Stavimo li
'\ :' :.
f
i
.f..
, ·.
~ riješimo ll tu diferencijalnu j~dmidžbu uz SUbstituci}u J' (r) = p· (vidi Dilo Il,
. § 10, 3. b)l, dobit ćemo
·
-·
· ,·
.
C1
t (rl = - - · +·C•
. ·
T
'
Izvedi to.!
9. Izvedimo, konačno, izrazi za tJ. { tl.f(r)}. .
'
tJ. {t:J.f(r)} =prema
,
'
l; d (
'
.
.
.
l d f d '[· l Q If ' ·1} =· ;o dry,.·· d, r Jr (r•,:; ·
d { r l -d [_- l ( r• . f" =. ·l- ·
=
dr
r•
r
dr ·.
==- __.!.. ~{ ~·
dr .
r
.
='
. ·~,··, · 2r -)., ] } :;=' . + r
:
.
1\1=· .
_!__d {. , • .:!_ [· f " tr- 2/~' r• dr
) ' :.. .
'
= prema. (22Qb)
r• dr
d
=.,..d,. ,...... r• d-,. fl{'
~220b) '
T
r• [1; '·" + 2 '!.." ,r•- 1: ]· }·· =· r
l
= ~!!_ { r 1 /,r " ' +. 2r/," ..;..·2/,' \ ~ ~· r .· r r ',.
4 =~ + 2/,r ·~·-_ 2/,:" t -· r! {r'frC >t .+ f r '~', • 2r +, , 2r/,·,;, ,., r ; r 1, _
.
-
.
.
.
=L_ '{ r'. f.C4) +4yaj,•it} ..;,_ ___ J. jl (-.... 4'1) ,.. r . r . r dr .r b• : l
.
•
l
•
.~
'
432
.... /
l
'fer je
(~200) ~'.: '
'
~
.
'
';;
.Na p:imjer: l
~
l
.!-. r'
,
->;
·.
!!_ (r• ·_O)·'= &dr .'7
! , ) , .•,
1
§
l~ .. .SU$Tf\V,I ?~U.~Ji!IH~IFE~1E.N~I~~~N.1f~~E.~~~~~Bl·'~c'_
,
.
' . ". . '. .<' ::. ~ . .;,. / ·' .•. -..~- ~·, ·'' ·;_· .~ ' . i-~-' .: najpiije·'l!!l,lstav od dyije đifet~nCIJ,aJn~: j~driadžbe •prvoga -reda,
Uzmirnb .ler ga· možemo lako !.~Dme.trijski inte·r~'retirati. Taj. s\lsiav: ima općenito. oblik-.
''
'...
... ·.
:. ,··
.đy
. d.t- =:=
·.
f,
·.-~.·-:-
(x, y, ~~
..
·.!' •;''
.·:
'
'
'
,·
",·
dz .~ =
·
·
·•
!, (~·tl.•.z}.
Kako se vidi iz\~amitl ~nad.zl;ri )!-lstava; ~ 3e 'ne~~visna• prornjenljiva 1 dok ·s~ Jt*,-2; !l).nk~ij.e.~d:r,_..2;.adatalt !ie.svp~H~~).od~"'Na.,nj~ $#.~ lli$oii•!1fl""' 11 (x) i
.z =·z (x), koje sustava.
će identički ,e.
::
zadovoljavati obje diferencijalne jednad!be ,;.·.
·.'
·'
.·
'·
·
·\··
z~đanog ·.
·",·'
.Iz teorije prost~r~i:la·krhtwj~ ·(villi § 9; l) marna. ~'te· fu.nk.c~je ·s, = 11 {z) ' i z = z {x) urete· zajeđnQ :predočuju ortogonalne projekc:S,je pto$tonw ·kr~vu'lj~ na koordinatn~ ravnine' 'XY .i XZ, pa' 8e zlijiatak 'Svodt·geometnjs~.ba od~
điva~je te prostorne'.kriv'lflj~ · . · '. .·• \ ·. ·' , . · , • ~ · .. . ' ' , · U driJgu ruku ~am;o, da .prema fbrm~lj (lS$~)· j~~iUba ta[l~~e na ,prq..; ·.o~ 1 starnu'krivulju urraj:Opceni$ijem epliku;glaSi~··:.;.··, ... /i' t ' \ :\ ' ' .. ' ,
'
.
'(
;_
~
'
z-e~,
d:z: i ',
28
B. Apeea: Rel)eUtod,l 'rili DIII..,..,•WrMi -
Dle· q
•
m .. , -\
....
dnadžbil
_;'
daj~
j.
z - r,· ,.,:;.;: . · .·
·,, ~
"ft........
'
v-::- fi.Z ...
.\ '; ·"'
·.··.a.
•..; ·,.z -::1.:2:; : ':. ·• ..,.- f~ (~•:Jf>~Z}•" l :ft-(,t;, V, t) : ..
. . l
UsPC>I'edimo ·li tu -i~ad.~bu· ;_ ~jednadž~rn P,~avc~A kanon~bm t>b~· .. (38), ·vidim~ .da' ~~efic~j<.el!ti ~ie!~.· ~·Dgfn~~ N(.:prostMnll i~.~i~li~.:. tatl~J\;~~ . sustavotn ·' diferencijalmh-jedna!lžbl (a).;gi~se : '·. ·. . . . .. i · ',. , !.' ,; ' ..... . '.-. .• . ~ . ~\ . ~ .• . ·. ' ~~ ·Jl (.:1:,_1/.J!)' .·i' -b (r~v· :i) . ' . i - ; • : . •. e -~ ( •. odnqsno su ·koiflnusi · kutova ~.- i_.· :r:~~o. ih ~ea ta z~l~&ta·. s- koo~i.na osima, razmjerni s l, f,(r.y,z);i l~(~.t/o}.. . : , · ~- >. • •• ·.···,j l Kako -su koeficijenti smje.ra ta~te 'fu~k~ od ~~-~ 'i: .z,. ·z,actfu'čuj~'o~
p
~ustav
<.
qife~e~.c~ja.·lrilb
tdin;.,.
-~._il_ a,~e·f.i~."'i·r·a··~-~.Jj~
Đ.· lW9
da. _(a) dcx:tJel~UJe wa~}j·ed ....,na. dt··bl····· . p.:rvo·g.·. !3 k~rn.-~U."def\lifl'arte •. sm.}er. -lu..· .:u . .~;. .• prostoru, Jet ~f.~lc>_ta, cijf. t, i t;. smjer tang~rite· na onu p~l'nu kriVUijUJ11 (~, ~((z}, ~ola %Y . tom točkom. Riješiti zad~i; sustav (a} >znač~ dJklt ~rf!di~. fimiliju ~ostof. ut kriyulj,a, kQie ~ ~va koj ;svojoj t~kl .a:aJ,u suijtr; :PriS~iS~·: tadanina f'-l&~~ diferencijalnib jednadžbi. . . ' , · ~ · · : . · · ·: : '· · · ' · ' . :1. > . / Dai dobije~o partik\llamo rješen~>~~~ ~ltgeo~n•trijski"Jednu:'fla~tb' krivulju te familiJif. in'oramo uvesti ~etnJI "~~;· tjl'.mp(Jmo.:;ead,au ~~if· točku (.r 1 , y., z,}, kojom la natoči;a, kil~ja.~; Proći. . :~: ·. · , .j ~. Ako je polje smjeFQ\)'a ~· prostoft.. ~flnir~no .. ti{. r.Onkdje .p. (Zj vJz)j,. ·Q (.r~ 11 •. z) \ R (.r~ y, d;tlj:- ~~~-"-(a) ~ ~~ ' · ··' · ' · d.r . tly' . . . . . :cle: P_(:r,y,z) Q(:t',v.z}u~ a~;v~z) >
=
ili
pa je
Konačno sustav imati oblik
434
r:eda:m~
. . . . '! :
~'* ~{;r~j!I~YIJ ,· ·. )'~ ~ ·.~:
:~"; ·:"/'.... . . :·. ~.
di.
: : ';· '·'· : \
.
' :df'~/~(.r. -~~'!! U .tom. se slučaj~: traie .tri f.unkci;e-a: a!iW, 1l.~'.N;.(ft)l ~ :..;. :~~;_t,j~ ..,trd~·
=
familija prostornih kr~vulja zađana je pa~i.)l',U,sustavl'~ćHWn~b. .. jedn!ldžbi mo!eino i ki~m~ttlč,ki-Jntei'pte~ ako: :P,~~)~ j~'·P.~~~metiu t vrijeme. ' · · ·· · ·" ·' · · 1 •
Kako je
brzin~t )dertva~lja: Pu~ po~~~~:~~·*· l' ~' · ~ci~~u
brzine gibanj~ u smjeru koordtn;tnifl·· os/~ · ~~wi. ~Člt~; ~a:: t'.t'z). v~ mena t, tj. zadani ~ustaV' diferenc~ja:llljih j•a,dib(~fiqir• v~o, poi!e · b~~ina.. Riješ~ti· taj. s~stav ~miči, (Jak~; ~~ .... ~tsv~t. dt$/giban~· IL•~o.ru,· kol.~ u svak~) zadanoJ t?č.kt'(x;,3h~) ·P~StO).'~;~.~ ~~ -~~~~ m~l:f.lH i:inaju b_rz1nu prop1sanu zadanun St!Stavoll) d1fer~ncij~lritll Je~dibl. .. · ·~ ·· 1 . · Kako se rJe§avaju -~dnosJ;la. integyiraj~ Aaved.nj. .~Psla.d .:4ife-Cijatnih jednadžbi, 'Pokazat ćento·na primjerim~. ~.·. " ·· · · · · ·
i
Pr i m j' e r·i ·
.
Dobijemo
11 =- Ć"t-e.:.: +"''"'"'~+~z-- t,r."'
' '
.
!',
l
.
.
_,. ._·
.
•.·
.
i
'.'
<(8) \ ~
.
l
.
.'
j'
a kako je prema prvoj :\edlfadtbi ozadanog: w.st.va %,...:v...,~ Imat 4en\O-,.tzra6~.&-- . . . ~. .
nav:ti 11' prema,-(a)
_
'~. 1
' ( . .• ·
·
·
·'
· Jednadlbe
•
·• • ·
oo
%..:e, e.7: -ćtt;.,.:.,..+ J.;.,..,r·
(~>.J lb) daJu:opć~ deJ~Je- za~~ ~..;-~i pno;~·j~:~li>~~,
o.-sfvJema pa~~~~c~.}:C.. . · .>: · · "\. ' Odredimo sada. ~artikula.rno rjeienje sijS. iav.!;.;,tJ ..... :01\i~· J.eclftQ; . ~.-.' ·.. 'tu .J>ro..
stor~lh krivulJa; koje ovt&e
•tomu .
krivulju•.. ~oJa ttekap~?l.a.zr~orn;J~(O,.·~·:R-~~ •. ~ .. · ·
Uvrite~;~j&. koordinata ~!~U',oj,:ilfe''tJe~·dJ)e: · ·· '· -· . ·""-:.:· . . .·· ·~--
3 .= C•·+ ~*"""" 1;, ,, l "''Cs.,....~~ + .l :
..1:'
• . . ··
." ··'
2.
',;i~-
' .' '
-·~v+-·.·:~·
,.....-~"':"\,'.
"'"'--... lu . .,;,~-+ . «·' ...
_(it . '' 1 ·. •
~
... % ·:;.
·
· ·
t
. r '
kako
je ·prema
'
'
'
'
-
,
,.
·
'•
~~.
i
'(b) daje
..•
l
l
·
.,
z:,..· i. -~~JtfAo' '
ž .....-~u-~-ćf:·-;.··~·~ ~·~
,·
··
·. ·..... :. -;· , ,
nomog_~u lipea;~ ~i~c~u ~na~ilt~
D9bijemo
tJvr§tenje i;
•v +z
i·, ,.;,·,.iii+ .· ' .v.ifo.~·"
pr_vof ~d!bi· ll +. l
RiješiDto tu
.436
j
'
Det!vir~Jmo·pc) t'Pl'V\1-~~~Jl. )~·d:.~~u~~UfttO clv,lj~.
St
,a
.
tl '
~ :.~.
(viti!
~..
w·:
_,' . :tt -" :i=}L....:4~4 _+..8e- ', '\. l t
-t~.
-If-~'"""' ze· 'if-_~
e.
·-
...
. - t .· .. ft
i;= 64f. •
'
l'
:.r·~·
'
. . ;,
•
••
•
•
'
•
' Ond prEtdočuje t~atenu · tra,lektorl:iu; ·<>nOi._ g.U)anja. ~ pr~- kole:~- · · lazi :zadanom t_očkom T1 ,u Diomeo,t ·h - ·~· n_s;· ae_-uvjeri_mb_ ·,da_ llr~_-~.-.jlovOJJ_.aw. ': uvjete. postavlJep.e za~~ SW!tavom; fil!.fe~ija,~ j~td; .fe\~fn1o·· .b~· Jibanja u smjeni koon(inatnih ~i, tj. ' ~. fl _l •;:.. · · -· 1 , . · · "' ·- · · '-· ' · ' . } . ' Prf,!ma
(d)
imamo! . . ' -t··:-··' k = _. e +,e e·,
~
,,
,, .. ·- i-tl·' .tt ' Jl=~e .-t:6e ... . --t. ft i%= :-h. +.~•.
'
'·
-· : -~;_,_-'t· ·_,-n,· _z +'z =.-2e_ :+t,:·, -.
.-.
"·
','f"J.
lt
.x+ u-=;-.;.,...s_e -.t Be .'-,;Ž: ... •
l
'll+ J '
.. ( ;
. .l
li='Z+,-« ..
- t=-.z+:i · .. ~
.
'
.
'
a .to je zadani sustav diferencljalnth ~~. . . . -· '
Kako je tg rp
.
đobUemQ
'
:o
.lL z
pa je
,. w
<
~·
.--·
. l~~....:Ar~t~L~ =b· ".tt< . ·. _; ·•
,-
l
~
'
•
,i
.v
•.
-
.~~ -~~
. d.z· ~ .. df: : •.. ...
l
-~~-~~-7
Slijedi
·:· ..
. .
(
·,,
;- .
.
·dakle "
'pf.•-1· ~.:'t'
•
- -·-··
t :ll$ Cl
l:lu ... l!l r ·~
j
'
. ··
"...:._zv.::;_:n:...,Jit
Ct
>-
...... - -
. Da I)Qjednostavimo đob.iv.eno ~enje, iirfi.611Dimo:' ·.\ "Ct1 - ;tl zS {- .~.+ ~ +~ ;a odatle je
+ll.;+
UvrAtenJe u +zraz
~
'• ~e.:
c:t~
·v•
.~
.
·-"'.
+ -w• +ze z·l!C2' +•C•1
.
'
~-··(,;',
-.
....
+r +t=;. e. ,· \,
z~
~
.
. ··' ' .• , •Ct.._ .x• .+ + ~- r Cit'= --·-:2- + ,...;,_.....:.:'"'::·1:-..;..;;;...c
C-.
-
$>& je
,.;
_t.:: ,/~-i ~
-'
·~(b) ..
~
'. ,·
(
- "'.·.
l
'
Iz 'dobivenih tješenja 1(11). ·i '
-& + ~•. + ~~~=t, 'kote sijeku ~~~~#Jn osima·,!~n~e seJ':'
mente C1 po vo1j4 i ..ttem u Ishodištu O.
k.oncentdčnih. kugllnlh. ploha'
. ,. , .. .. / ·,
<
;.
,J.
-ar = .X-11 *l -d:
:'
.
:t~ !Pl'v'ih 'dviju :'jednadi\fi ~~t•·lllij~
.#
~.!L'
."""' == •
·az:- đtl ~+v .J.. ce"':
••••
Uvr!tenje
Jednadžbu 4&Je: ;
·~ c\r~ '
'
l
j
.•
·:~:*·'~-,~;·~J.. ·'
.lli
...
•'.;,.,;.).
'··'
, -
.dv- "e, · : dt ·
.
Odatle_
··· 1'
.
.f
, 11
=e. Lc~:r~tj
•
c.t+a: · .
: ·:·
'
+e.,.~~~~ -if·c:*)~;~ l
•
·.
.
'
'
.'
;~·..
/'7
se·+
Da izraumo i
:Ji~ tn-'Clt+ (t'~/ kao ·funkejj~ ~KH. e;, c:J.·:r~~ :·~~t(ii\o e~. ~i~
X
Dobijemo:,
·
.
z= '
' ·
·
·
· · "
}" ··
an' (G,·t + c\r.+ Cs+~. . . --,:
~,_·i
'.
•
:(C.i
.
J~. 2 ~~; .·'
:
.
.
'.taj-· ~- ". ~ ~-
~-
. Pri kinematičkoj interpretaciji dobiveno'.opte.. ~. aie·.Cat• .·fti~ . l,M preci~· . sva gibanja u prostoru, 'kojim je' btzlna u. siikoJ. t~' ~na .·~Db~\ ,.a~· • ·· ·· · ' ·· · '· ,. ' '·
diferci;~djalnih jeđnadžpi. ,
. Odredim<; partikularno rj~eqje,·· tj. h = o, prolaZI točkom Tt (1, 'z, e),. ~ ' Uvrštenje tih
~;rijednosti -u
1
1 ·
·
u•~totij~ '?.nia :~ibitm-.. :lc.o~e ~;;~OiQl'n~ e
'
.
. "
.
.
.
' . .
'
'
l .,
.
.
'
(a)','(b}] i. (C) ,$je:·::-:
i ~ Ci+ ln d+ d =in<;:.+ C'J ·
·
2
. e=C(
· '·
·ce~= -e 1
· C•••' e· ' Cl =J Uvr§tenje 'U početnom
uvjetu:
(~)',
(b)
(e) daje partfltularD"
rje~,., .koje-' ~ra ~a·n~.
x = lni(~.!...,.t}. l..
tl
! '·
-
'
~'hl!,(4\..C,t)+l·
z=e
..2.
a.
d:r .:r
' dy' . y
· · z đz
'-=-·::er
• XJI.,·
'-- .. :_
. l
.. ~
·;
~,,t.:
. . ";
-
.
-, f;::~·6Jx~ ~ ~· ~e~~ ;-e~}. < ·:
4.
d:r
dt
)
=y:J:~.;
P~tikularno rješ~nje ~a.-t• =~kroz T~,(l,d~ l)~ 1" :·~ , , _ , -~. ;_ ,' . · 1 , _ . · · '[:r",.•2t• + 2t 7 1Ht:,.,. ..o:;'tt• +1~.; -'2t*t-c4t + ~1 •
5 ..
/.:.i
tl~7:r; \
.
l.
.. ,,'· :1 . .416 ,;i;~~+'J!I . dt ' .. ' . . ., '·. \
.·
t X,;. e:-•t(Ct e~ t+ C~!ir ~);-~· .. ' ·.
- ·'
:
. .. '.
~ = :e..,..et{(Ct~"t:Ct) co~t+
'
/
'.
.,
dobijemo
p
.
p ' ,'
Vt +,r+ q•
.f-
Q . ' __q ' .:.. ~ ~ ;~·.:,-l 'i $~ Vl +~.k.t~ q' ·,:i . ij~·y ~+·9', .
. "'.
-.:.· . ' i' . ~.l,;\'·.·.'' : .~ :~~~ .,' i·\ ~ ·. ·. ·.• ~ Prema (l~)· ·predocuje Ulc:Wa .stra/na ·qob\~~n'e' j~
'tot'a-; i ,
1
-
l
....
l
:.....
".
·.
. j
'
•.
.•
•
' '.
~
'.
.
'
'
~ ~
;o. pa kako jetahklitarni'pi,>dul<~j~ $tti~;·~~~ qa~v+or."'; . :; ·.. .
.·
'"/.
~.'
,, _v· . , , . ,., __,·. ). -~::· ~
·.·
~. ; . . . . . ·~~,..._·J-...:;.
stoji okomito ·na v~ktaru. n~~ rz~•. ~Lc!akle:~_~mo;: ~1._9ile;m~~ gralne plohe, koja profaz1 n~egovom .poceh;·,~o~:.T/x... y» jiJrl'.(v~d~- sl:,;;;ts-S)~ . .Naš je :tađat~ sada, d& . .od~: ' ·<·, ·,· : . :'' .u prostoru, kojim· tangen~ r~~e ~:bilo- k\ljoj :. . · · ,· ' ' ' l~· "' ' .• ' ( ..· ' . . ·'· ·' ·,J točki sadde vektor v, koi;. je dQdijcljen roj·:~.· TA:: ,.· •..Aif~""''.,.... če plohe biti tražena rješerija1}:aaa(le ditci'~~~be, ~ ... , jednadžbe, t. j. int~lne':plohe. ,~, · .··, .~;, . :. ~: '·'; :i·~~o, Pretpostavimf?, ~a je 4efihlranq·:'ve~(cir$ko . ~·.··· ~ . . . ---
. lje -; polje sil~, pa ·od~~~iJno\.silnkt td~~lja:~Ut ·' t. j. prostorne. kriwl)e;. koje ·. ~iu!:~ ·:. •~ :.a .,
.'--W
,··,
'\~i
•
,'>~
•',,,~·
.-· svakoj svojoj točl
'/1
:Pr"stome' J(s:iVUlje- bit\~ .ila·'~I$HCll(lJ:rt )arak teri s~irne kr'i'\1\ulJ~, Pfii'Sillf'll.~m~;•!J! alic;i 188 kiivulje S) .. r ·' Potražimo najpti~' d#č=~icl:~~~Jj~:~.U~ 'sltiilj(NJ
.. '. Pre~· O 56a) ltrivillju::
~oa~~~ti ied1~ii:J1f~~-'''~~~IDiC~'1: ~.,~
l
l:oeficije~ti sinjera te sjle 1 " •.
··,. . . .
\ _ _.,
-~
~-
. . . . ·.~'.'
."'"~~~
__
,,,!_.~.-·",·· ~-· ·._.,~j,,):···~ •' ~.
. Bufdući. d~ slle v ~;a· -'~{t~m~ju -~ ~i·~.-~~ ~~·,Uli!.~ -ge;lata na Sllmce, a .uVJet ~. .OS'tll4~<~~)ili~~.·~. ,e,·J:IOZMt: koeficijenti ~mjera morajll bi~ p~~· t•:'· " 1 • · • · • '- • · • •
.
..
'
(221)
·-·"'·'l
' G,·~ fitx; J/t:::.;..
x;
·e; = ~{ jJ, ~:.) · -~
'
.
.
'
~--(
.:.- J.·<
·".' ·. . . :· ., ."·,'
.lzrač~všl iz tih jednbi Cd. G~.'.:. . '
.
:
.
t
,;
-.·
. -' ' .•• .-;' _-:.·.
!
l
t1vrsti~o li te jedA~~ u '(222)r ~~ . ·~·
. op će .rj eš,enje
'lip ear ne.'; :~4'rcl;a.ln~:~Jjfete:.ll~i Jklne 1
.
·
\
•. ·.
,·
·'Ffuf~•
,.
)1-..'
·,..
-<:-\ .
•
·:: ,.
~ :·
..
,_,_,.
j~'t,tnadžb:e: i::'
.
,:_
y; z)~· t1(~ ;~~)l-~ O~- .·.~
1\ "
'
;
t
•
•
".
/
..
••
• •
! '' •
• '
1•. \
'
· .: (· .'cidla}·
".J~
'
. ~~ (
F je furtkcija p~: volj},_' jer ~hl«li'l:~~"t( .ll~P.J19i ~~ ~ifnkOi~·. F. -~ Da se ~d~di part~kularno ,rješe'flj;e: ~~;:earCi~ ·'cufeyenqjhlne ·, jeqnadžbe, treba .zadati raVnaliCll, t. ; .. proslornu<~j,W· l<~stične kriwlje· opirajuć~ se o tu rav~cu op~s~;će'»•rOčiu'.l:.:_ lpt~h\l, Pio~• kQja ~v~a·ia..:,·
qanom početnom uvjetu; t.· i-:~~Oj ·tavnalp~i• :Yidiitlo, ·da.~ :·~·~ uv;en;kod~'
pafC~~~h ~(erenci~amm jećfu!ldž~l ~~itn ·~~::n_,~ neg~
•:
1
~f~l~Ai~ dif~'.
renct)alm~ Jednadžbi~ ·. . . e: :;; ··, ,·; ..· : • '; <~" :·'e :' ' , ".' ·'. ·. .: .,.. o( • -. : · .Naved~o· tri primjera:.~~~~~c:i.ijah:lih difar~jalrlin'.jed.:.,.: nadžbi prvog!qc:da, .koj~, sl,j, ve~/ft~če!)ja~ ~ ',\.J! :,: :.·);: ,,· . '. . ,.
· I.
"_......
hat-
dz:;
x3 t ~
.< .. ··.-1~-r->~.· · ,...\f-."f:-'~~; ~~
-X'.::tJV =z ·:
~
r
'.~~-: \
.,
+ Y,q 1'd.·.z
:s ~..~.: .. ' .·..: ~~'
_..
·,·,
\
.
·~· ~~,
!·~
.... Rješavamo- .taj . sustav: I~
·Odatle
ili
,a
je
'(a)
4obijemo:
ravnine
tuna. ·.
'tc4&Ste , : ·ba,se·
:.~ti ra~~· u~,llll[JIU«1v~·~·
• ' '
l
(~ .. ."i·,;."
'..X . St 1119' .r~·.
Dobi)emo:
Oma~o:
s ' • ~.;.uno·' .::r • .f. '
pa.u:~-
P,ema.(l)
gd&tle
lm
(d)
dobijemo
. 2S~ i+' 2$y., ~ l h'•::~· 0,
To je traženo ~lm\9 rj. . .je~'b;t#~~
2.
Prema (22l):
li dx.' dz;
= -0 , odnosno y ' '
a iz. -
. tz
dz
=;U.. ~~
"otac p~-'-~;: 18~
Prema: (222) u~bi.v'!\mo i~Qa.đž~)ih 'Zadane diferencjjalne ie4nad:Z{?e:
:Fff X%;+
J;{)J~~i~·p~. (Ki(.~h,te:·~šebii=
y•; ;;) ':'=~ ~.
ili u ek~plicitnom 9bliku
(a) ~dje. su F
i j funkcije
po: volji,
Odredimo. pf!rtiktilar:no .rjt:'šcitie\ difetencH~t!e licq pravac :
icdiladtoe .zBd&Yši·
~ ·~~a
i d:.:1: y~~(.
k~ji je p~ralelan.· s t>si.~.(r~vn~~ x =:' 3 i~ :='A• ~e;~,Ok~~tritl.·~vf;Hb! ~Y~ SIJeku se u pravcu, koJI Je okomtt ~ ravn.UJ.XY,·4ai(~panlc:l!~ • ~t Z).\· Uvršten'je u (a) daje:· Z·=oi /(9
z Uvrštenje .u (a)
+:J()~
=kis>
đaje
Odatle
.
T?
je
t~ženo partik,~lar~ ~j~~~j~;,k~t@i>red~.eyaJjak·pOI~~~a·5{~emu
,e .os ssm~trl}e os -?·.~er~t~eJd:tvulJ~~~~~-~~· svpl1t p~ucaDJU \1zduJ os1 Z skhzu se po zadanom pravcu (ravnali9}t a JSl.ldUti.~ Je tla}: Ptlily&C. ·l?~~~ s osi Z, a udaljen od nje za Y3• +4~=·st, bpisuj~ USpraVni' ktuml valjidt,:poau-, m,iera oaze 5.
.
.
'
.. ' .
..
3.
~ im-Pdrimr.tciQl: 2 ~ !!!.'·dobijemo s ----:v".r~ (*) MB
....
Uvr~tenje u (222) daje. traženo opće r~ešenfe: .
ili
3x
+ 2y =f(5x-a)
gdje su F i f funkcije po volJl. . . Po'kažimo, da ,opće rješenje predočuje familiju valjkastih plohi, t. j. pfo'ha,. što ih opisuje pravac,.Jcoji · se .pomiče u prostoru ostajući -pri. tome paralelan. sam sebi.· . .Napisavši jednadžbe (a) karakterističnih krivplja u obliku:
e, Y.-:y
C,-2y X
-.-3-
=
= --3-
-:y dobivamo jednadžbu pravca u pr<;>storu u· o'bliku
e,
e,
h+"'· 2 -=-y=-5-, Y - /T
x
2
--y ili
koji ima konstantne koeficijente smjera, a prolazi. točkom volji (vidi § 3, 2).
Karakteristične
rr (O, ~· , :- ~·)
po
krivulje su l:iakle paralelni pravci.
Mijenjamo li vrijednosti panunetara C, i C., t. j. kootdinate. točke T, time, p omlčemo pravac u prostoru tako, da ostaje uvijek paralelan· sam ·s~bi. Pri tom' vomicanju opisuje pravac ;valjkastu plohu. Da o4redimo partikularno rješenje zadane .diferencijaln~ jednadžbe, odnosno jednu naročitu valjkastu plohu familije ploha zadanih. općim rj.clenjem, moramo zadati ravnalicu, t. j. prostomiJ krivulju, po kojoj će se sklizati ti;, pravac J~ opisivati tu naročitu valjkastu plohu. · · . Uzmimo na pr. za ravnalic~ kružqicu prikazanu na sl.ici 189, kojo;.je jednadžba x•
+ y• = 16 z=S
Uvrltenje y
= V16- x•
i .z= S u OJ1Ćć rješenje daje:
3x + 2V16 ""'7%1
c: /(S~>~
lO)
Stavimo Odatle
t+ 10
x=-•. .- s a prema tome
3x
+2V16-x• =.! re +:•
·
f(t) i=/(Sx~ 10). ·
a to je
· Nakon uvritenia
V16'-x&=y i- t= Sx_-u. i
uređivanja
2Sx•
k~no
dbbivamo
partikularno rjden~:
+ 25y• + 13%•- 20xz + 30.)'• + 1~ -:-·lSOy -lJO.w- 75 ==o
Ono predočuje kosi v!lljak elipti~og , popr~ presjeki, kojega· ra"*•· :· z = S, koja je paralelna s ravninom~XY, sijete u .-danoj tavaatici, t~.;.-. ktvJolci~ ·: polumjera 4. · " · · ·.; Navedimo joA nekoliko prlntjen:
.
~tz
dz ·
x'~+·.t~,...r• dx J 6y · l
l.
Odredi opće rjdeDje ~ ~ uz ·početni uvjet " ... ijl ,... 3.r. '
Iz dobijemo integrirajua
l
l
.
-.----+Ca· y. .• .
Odalle
1 l e,--=--• 'f
l .. e,---,Y l l (1 ' riclcnie ----t ---t) ....' opte
'JI
Partitullmo r;elcDje: Iz uvjeta slijedi
450
X
JI
-•
l
Uvr$tenje u
opće
rjdaljc ·dalC ·
. . (-;1) x2 =-! . /
l
ili uz
-=t
·'
X
/(t) ,; 2t 0
l
LAL
...,..o
0
'
i
o
)e UZ fti e UVJete
t "" -
l
X
l
- - · - -l , U11.1m0· ll:· y 0
•
(.!: _l}
1 (L-:.. l.) = 2 z Y z;., y·
Uvrltmi•- u opće rjekajl._.~ trdeno plrtikulare ~
sy z=-·2x--y,
2.
y
'
"'" = l~ey_ +InC; bu= l11(C1 y)·
'.
e, ... -X .
'
"
Odatle y• ". e.-:..2 2 +C. .
Uvriteaic (b) daje
...
paje.
..
"(.t:} f - -
l
-r<Đ'....;.·-'>
y
.......
'
'
Prema (22'1). • ll'!"" .
' . ·.
...
3. Odredi silnice polja sila
/
..
...
F=xi+ll1+2zlc
dx_. ~- dlt • J:
11
•
[z
'dy- = ~ :x;
11
slijedi
ln ·11 '"" ln z + ln Ct
y=
dZ do% 2z = z
Iz .slijedi
C•.x-
ln,z = 2 ln z
+ mCt
!Ujeli parcijalne: diforcneilalne j~dnađ!be:
oz
3 l)"
. + {X + 2).oz Oy. - Sz-- l
{.R:r + ~ - 6_" ; Sx - 36 ln(S• - l) - O} ib
l)z
2.Y• ili - .u Oy + xy i odredi partikularni> rjelenje za ra~ ·
=
o
•·
:.:_$_: ·-··
xl-+ _y '-y- o,·""':'" o [.xt+ y + z. V~ . z' • O} 2
1
1
J.
-
A• 011 tgx-iJ +tt.YT•Iglll X
oi.)'·
J
[ F(si_nx nny
452
•
_~) _ 01 Ml'
·'-
J.
POPIS NAJVAZNqiH FORMULA Vektorsb algebra _ _,..
X
..
cos« =·-,--
;
cos.~«+
~
7'
akalame komponente r"
Opći
.-.
+ y j + z,k . r = l;l := + Vx• lt- y• + z•'
apsolutna vrijednost 'ili duljina smjer
-+
-+
r ':"', x i
Radij vektor
cos•
y cos (i = -
+ cos•y =
= x ~ rcosrx.;1 r,. = cosoc;
;
:
.
(4)
l /
(3)'
ry ";,y "=rcos .
cosy ""'-".
;.
'T
'
(3) Ill
~; r. ='z.= rcosy
(6)
r; =cos~;--:· "• ='COS"(. '-:-t
,,
--~
(7)
~
d= (x,- x.) s + .(y,.- y,) J+ (z.:-"" z-,) k .
vektor
(8)
Njegova duljina, odnosno udalj~Ost' dviju točaka u prosto~u: 1
d=
Y(xi- x,)• + (y,-:- y,)~ -t;. (z ......,_..
Skalarni produkt
(a 'b)
=a
b
{.1
a b= a"b" --+
jedinični
_,. __.,.
·b ; cos cp
(ll) ~
#-
~ _......
·a
t,~
' (18)
-+2"
=a=
~·
(lS)
vektori: .
-+ ......
i j= j i=; O; --..~
(9)
+ ayby +_a.b.
__..,_...
a l. b, ako je .a b = O Osnovni
~z.)"
·~_....
=
--+--+
u komponentama
1
-t-2
iz=i=l; Kut dvaju vektora:·
_._.
_.._.
'
j k=ki=O; __,..-+
_.,.z
.
j j=j=l;
--
-ab cos c p = -
. ab·.
__.._. _k i=i k=(,) ~~
r --+ ~
-+a
(13)
,
k k=k= l
(16) (19)
453·
Zakoni:
..,.
........ _..
~_,..
~'~i.....:..
....
,: '.·l
.
"• .··
_..,..
.
·,._
~'
+-
-....,:...
+b d
'
'· (17)
··.,,
•
-:1- ' . ·.
--... .. ._..
/..
1(f ~ b l = a ·. tr ~-$il$ •
duljina·:
;\
·.'!
- ,.
.
·. . .
smjer:
~-
ravDini a i
.1 .!Ul .·
~
!t·
' . ,
smi~: p{avilo . ;
~[....,
ax b
Vektorski· produkt: . '
l
·:·......;._.,·
(«+lj) (e +d{:;:=;~f ~~~ c.+{ljd
a b= b a;
·,
'--,,...
~~-~
\.._..:.:-
··L
1
•"rutfi; ~0$1\0'. ~ ':vilka . .
'
ako ie a x _b ;::::;
~
..
.
'
~
•
u. komponentama~
- ...
ax b=
-+
lt
j
i
......
..~
ax' ··y
.".
")'
r.,T
t'""
-+
b~
a ll
Osnovni jedini~~ vektori' _,.
-+'-
i -
--+
~
i
j=
X
X
,
fe!
j'
i
~
/
._..
~
X j';:=
~
_.,
fc :::a i; "
-+~
.
i= O;'
-+
X
---
--
_. _,..
...
-+
-.~
.
~
O;
~ --~
i
. . . . . . .,
. . . . . . . ••
'1..,_:·-" ·,.
........
1:'',
Zakoni: ax b= -b x a;,Ja +b) X(c +d) =ll)(c'+h.x& +•,)(.... fi')(.d'' (2~
Višestru'ki l'tedlikti
.
r; x JJ"7 ~ absin cp~ e eds ~_;"č: t-~b.; ··.~b' -~~-~l·.·~·~ ~~lo~~ '(l~.l b' ~
.....
.
a
'·-+
~
'_..
_,.._,.
~~
_. ,',
_";'
•
-+ .--..
(a
X
b) (e
-+
X
~ -.~.;
:d)= a(h,
/
X
(e
·.
.....
'
· . . ,'
"'
•
.,
' ......
'
~
-t·~,
r.,.....
-":
~) X e 91 .
~
i • ~
·:;..-t.~.~·_..........
-·-+- ..4
x (b x e)= b (a e) - t (a b); (4:X ' J -Jo.
/
{~ x_b)c,.., (4 b c);~o
Uvjet komplan'arnO.sti triju vektbra: . -Jo.
y
!
'
.,
·~·...+
.
'
;
'
.
..... _ .
,
._."'_.,.
cr . (3:~
_:. ....;..:.
d)J• (a c)(b.d)- (a~d) (b,
X
...:...\
b (a-c) ;,;.;.;.>a (b e) -(31)
r-; x bJ , x r; x d)== -:rr; x 1idr-'du-:~\·)~·=:7i;11J :_7(;-r;J.' (34J • • 'e' . l
. .
454
'
-·
•
l
~
•
~
Vektori ov.sni o pararllet,rb r ..... _.. ' -" ....... a (t) :.-·aJz) t +.ay(t) J :1-; a,it) t
.....
\
~.
,,
•,
-,( ). _-d; _d""; . A a7~+' fl "w7: ; a t --dt .
l d
dt
~
df ' . ' dt
-
--
-
, da
-10
A
d't'
:
-
db
(a:.!: b) ;=dt± ,dt
. d .__.. -"'- fa b) dt d
--.,...,...t.f--1
'-
=
b adt
~d
..,.
-d a b. dt
+
_.,
-· · -:
-
d b. · -
. d
a
''
--"-(a .X b)--= a X-_- -b-)!.-dt . đt . . ' dl
Za a = l =
-
da.
- ·
dl .L a
cons~.
Pravac Jednadžba pravca kroz jednu točku (x.,
Y~>
z,):
u parametarskom obliku: _
X= Xt +at y =y,·+ b,t ~=z,+
u kanonskom obliku: ·
(37,
ct .
x-,-x,· y-y,. z-z, -a - = - b- · =----.. . e
(38)
kosinusi smjera pravca:
cos ot =
·. a
± Va•
+ b• + e•
. ; cos~=
b'
~ ± Va•
Kroz dviior točke ( x., y., z,) f
:
.
·
; c:osy =
.
+ b~ + e• . .....
(x., y,~ z.):
.
l
··
.. :~:: Va' + ih''+ e• \'
'{39).
'
_,;·.-
x-xi· y-y,
z-z,
(4H
---=t-=--·x,-'- x, Y• ~Yt. · ;_...,._zi
Dva pravca kut dvaju pravaca: ·
(42a) . ~ ·,
.
uvjet okomitosti:
,.(4~)'
.uvjet para1elnosti :
:~4~)
~
uvj
pravca ~' ·1
"' dva
x--xl ·,...y.. , -"~y* .. 'z --z ·a,· - b, e, .!!.
• 'J .
l
f
"_ ' , '
'
•-.
,.
'
'1=.O·
l
•
Ravnina Jednadžba ravnine: u općem obliku:
Ax+ By-+ Cz+ b~ O . x co.s «
u normalnom obliku:
+ y cos~ +!: cosy'-:- fJ
+ Ca + D
Ax+ By ±
V. A·• + 8• +_ C•
l
_u segmentnom obliktt: u parametarskom
kroz jednu zadanu kroz tri zadane
X·
y
Z
m.
n
9 .·
, .
,
x = x, + t~Q, + va, Y = Y• -t ub~ + vb. z = z, -+- ile, +~vc, '
'
točRu:
"x,·
točke :
·X~
.
~
x,,
.-'
{S~) 1 '
-
.(594) '•
l
y
18
y,' 'y, !
z •. l z. L
"• Y• •• "'·- ( . .y,, · . u dal)enost toyy:;
O
= Q e
-+~+·-=l
obliku~
7::
=0
l \
By,+Cz, +D · 1,-. r.Af}·. . . . ± ,. A' + B' + C' .
) od ·raynu\e: ..·. .~=Ax,+ ~. . ., ll
Dvije ravnine kut dviju ravnina:
=
cos tp
A, A, ,+B, B,
+ e, e.
A,A, + B,Bi + C,C, =;O . A, B, e,
uvjet okomitosti:
(SJt)
(sfl (S~)
----=-;;=oA, B. e,
uvjet paralelnosti :
.
VA'+B'+CiVA'+li'+c·· .... l .l ; . 1 ' • • ) ~
"·
Pravac
i
r'avnina
kut pravca i ravnine: uvjet paralelnosti: uvj-:t i:>komitosti:
456
a,A + b B· +-~e· ··
· stri . .tp .-
-Va• + -".+ e• VA'+ B"+ e• ·
(5~
f
..
aA+ bB'+ cC=O
(5!1}
~ ==·~=_:_
'.i. :
A
·B
C
'
(Sl} l•
.
\JVjcti, da p;·av:lc. leži u 'ravrunl~ .
........
. \ _. '·aA+ b'B
.
. j-,
··
"
. '·
~
; ."'· .: ...
+~CC =·O"~ -~!:
kugla: .'(•
d~ugog
+ y• + z•
-..(59)
+ By.cfQz, '+ 'q ;= O , . .'· . .. :
Ax, Plohe
..
,~
~
reda
=:=
.. (60) (63)
ir-Obsni ~lipsoid::
R,";
Troosni hiperboloid;
- . . x• y! z' . . dvoknlm: - - - - - = l ; jednokrilni;: a• b' e'
x•- y•.
z•
-~+----=l' ·a• · b• e!
.€64)
-.x•
(69) ·.{70)
(65)
Paraboloict:
x•
y•
-+= a• b• Eliptički
, 2z; ,
'
x• y" , -+ ~-- a• · b 2
stožac:
.y• .
.iii ~e/l ;e=·· 2z:
hipe_r-bolni: ··
~
..
~a f-
"" ()
~
Jednadžba taogeotne ravnine i· normale u to~i (~ 1 , .r·~ z.) plohe F(x, y, z) = 0::
(oF) ox
+(of). ~(z-z,)= O
+ (iJF) (v-~.)
(x-x,)
oy
l
1
(Jz
·- .
t
-
(76)
:
l
X'-x,
(
= ~,;., z-:---z•
(?S)
. · (oF) · (oF)
~aF) ax ' . .
oy
'· .
?~
l
plohe z = f(x, y):
(x-x,Ji,-+ (y-y',;_q, y~y,
x-x 1
7 i = -q-,-
=.·z~i, >S-z~·
--=fl
=
(75)
.... ~
.-
. (77)
gdje je
Parcijalne derivacij~ i ,difCHb~iali ~
'
'.· '
\
.
.~
Za eksplicitnu funkciju~ =f(x, y): _
•' o•z
o•z .
_·._::::;:::·~
oxay _, a:;.Ox ·
az
dz. ·= bx
· 'or
d.x + ~-' .dy
(i9-) {80)
;.•;_.
.Za složenu funkciju w =f(u, v), g~ '
/'
l
;e-:lt'..;. u(x,·y, ~), "- = ;(x,y, ~):·. n;
•.;,
'
-
(U) (8$) ·,
=
.. , o•w d'alotto · . 0r.u .. · đw du• + 2 - - · du dv + - dfJ• + - ·d"u + ~ d'v ou• ' .ouov .., ov• .· '. du . en,
.....
(86) . ·.
Za implicitnu. funkciju:
f(:x, y)
of
= 0:
dy
dx'
' '
ax·=- of
(90)
/a;,
F(:~e,
.. oF
y, z)= 0:
ot:
dX=-
JX
- (92)
iJF .
az
>
Taylor-ov red za funkciju z =/(x, y) iz tQčke (x., Ji~)/ f{x, +h, .
y
0
+.k) · =f{x0, Y•) .
.
~
.I, _(of h· of ) . +. -1 {o'f + -11 T .. ·+ rk· n h• + , • vX. . uy . .---. . 21. v:X
.~
~~-:~•
'i
.
(96) 1
[of: . .
··.Df·:..
i
')·· · .· .
[of .
f(x,y)=f(:x.,y.)+(x-x.)_+T(y-y,) ·+11. T_ 21, rfx::-xe}+ vx . , vy. . ,._..,_. vX , -
+
df ]• ~(y-y.)
vy
.
·
x=x.
>'~>'•.
[af
~-Ye
l
.
'
.
~
' .
; .... .
'
J•
1 ~l . .+~rx~.x.) +.-~;(Y-,•J 3·,. uX VJ ':
gdje su potencile izraza u uglatim Zagrada.tna sin>bOilčke., . ..· .; . . '.
458
'
'•
~-·· ,_,.
(96b).,· '
._'!!:/(x.·-'yi} . '
Mac Laurin-ov red za ;fil.okciju . ~~
_
,
f(x, yJ =f(O, OJ+
·(o'/ • --otf · . . · ax-~+ oy yl..~o+ 2t IOl~·~ -t: 2 đx:iiJI-9 +
(or
1
TI
'
.of \ ., . Y-~
t
'
.
Eks tn mn~ vrijednosti- fuat.;ii~ ~J( x, Y/ · A) Slobodni ekstrem. -iJz -=0
Nužni uvjet: Dovoljni uvjet; Oznaka: u
t'
ox
oz __ o
UOO)
0.)1
'
točki
( x,, y,) .
=-r, (o'z) ox• .•
'·....! (o-)' =t.
(:::;). = s.. .•
L
~·
l
-
r, *O r.t.~·s,L>
a)
o.
ekstrem u točki ( x~, y.) i .to za r, < O rnaksimUD11 a za r. > O minim\bn /
'
s,• < o ekstr~ nem• -r,t,- s 1~ = Q neodlučQo
rot~-
b) e)
II.
r, =O
a)
s.
b)
~
s.
(lO l)
. '\
-O ekstrema nema
\
i
= O n~dlučno.
.
l
B) Vezani ekstrem funkCije .z =:f()C,:y} uz uvjet r9(x1 •.)1)·= 'o svo_di se na slobodni ekstrem funkcije ,_
F(x, y) = f(x, y) +). ·
~(x,
-
y) ·-
l
Sil!gUlarne
točke l
·._
...
krivulJe; F(x, 'y) ...: O '.
-
"
l
.
Odreduju se iz sustava jednadžbi:
oF . • oF - = D , -==0·
-ox
'
(102)
'
Oy
.
...
-' (lOJ')
\
dvosttuka toč.ka
ako je
r.t;- s.~ :>O · · izoHi-ana točk:.' roto- so• =--q · ~ili* Tu je:
r, = (
~:.).;
(o~,~~; i
s. =
(lO~)
w- .
to= ( iJ'F) · .
.O
.
Ovojnica (anvelopa) familije krivulja F(x, y, IX) =O . . . ' . : ' .' ' . ,.. .. ·. ,.: ·,.. Njena jednadžba· se dobije tako; -da se uklQili parame'ar « iZ jednad~i: ~
"
oF(x, y, IX)
. qrx
o
=
.
,.
.~
-
,"
F(x, y, 11.) =O
><
J
(105)
Višestruki integ'rali '.
l
D v• o s tr u k i i n t e g ni l i
u pravokutnim koordinata~a:
V~
fJf{x, 'a
~~
h
=J
y)dx dy .
dx Jirx, y) dy
n•
u polarnim koordinatama: x
V=
=='
=J
JJJ(~
tp;
y
dy
~
_v dX)
p cos
~w
d
=" p' sit1 ~.;
cos .q;>, p sin
,.
Jf(x, yJdx
(106)
Nt(Y)
dx dy ;;
p dp d rp
~p-) p-dp d rp
(111)
G
U
eJiptičkim koordinatama:,
X
= au
COS
y ':"' bu
'V;
sin
l
V;
·
dx dy
= ab U.du dv
O~tU51
< 27t
o~ 'V
V=~ JJ j(auc~sv, _#Jun'nv)ud~dv
(U3)
lJ
Trostruki integrali u pravokutnim koordinatama:
JJJ
f{x,
l'
460
• b
y, z)dxdyd~ =
y,(.:)
Jt,(ll,y}
J JdyJf(~, y, z)_ti~ dx
. .,
·· • ;>~dx) 't,(lt,y)
(109)
U
cilindričkim koordinatama~
.X
=p
q~i "ye= p S'ln ~;. ·if""' Ji
CO$
o ;i p<+ ~j
o~ tp< 2;t;
-bo-< z<
+oo
dx dy dz = p dp dtp dz
JfJ
HP cos tp,
P_
(liS)
Sf·~ ~. z)p d~drpdz
(116)
v u prostornim polarnim (kuglinim) koordinatama: ( 117)
'
.
: (118)
JvJJf{p sin & cos cp, p sin &s~•
.x = x(u, v, t);
y = y{u, v, t);
019)
z= ·z(u, v, t)
OX OX ·."Ox dxdydz
=
l
ou
iJ{x,y,z) iJ(u, v, t)
j dud~dt = ·
1
. Ou..
c:ry, GY. Ml
~
·
oz oz ov
-~
ot Oy,
, oi
dudvdt
(120,a)
Oz tl t
Primjena višestrukili1 i~teg,rala ..
Nehomogeni ravni likovi masa
l
·.
gustoće fL= f}.(x~
m=
fJ
.
y):
dx'd~
!J.(X, y)
(123p)
s
M
JJxd~dy
x=-"=s .
t
S
~
težište za fL = l
. Mx y = -= t
'
Jjixdy -
JJ ydxdy S
'(125) .
.
S l.{dxdy 461
Momenti tromosti (inercije) ravnih..rlitbva· '
1,.
-
=Js Jy'd~dy
JY
tiL ;==JJ: • >
:
•
":.J f x•~x_d;
;_ ·
~.
-~ ;
'1"~ ==J J 1lJI.bQY .~UM),
s·
111 =le
$
~J J~~4dy.
-(127}
$
Komplanacija plohe
z = f( x, ?') ·: · s
=
JJv• ~ e·+·"'
~
dx dy
a
. ( 131)
.
Masa nehomogene plohe z
m=
-= f( x, y)
.
\
~toće 1.1. ~ IL( x,
(
y):
JJ!.L(x, yJV,l +P'+ q'.dx~
(t32a).
a
Nehomogena tjel~~ gustoće IL= IL(x, y, .
m=
masa
IJJ
IL(x,
•J
i v_olwheoa V: '
'
y, •Jdx dy d•:'
v
IJJx x,=
v
' ' '(136) ,l
IL(x, y, •)dx dy dz · · ·.
~------m------~
' '
(137). te:ti~e
tl2
l
'
.JUOmenti
tt;osnoSti (~clJe)
1,. = JIfrY~ + ~) ~(,.. _,;, ~)h d~ • v..
:-.
JJJ
1:1 =
(x' +
. . . ·..
.e~J !L(X~}·;, ~J tlx,4:J b
v.
=JJJ.cx•+ Y'}.!J.fx, y,iJ *~JI~· . ·
I.
v
~
.
.
'
. ..
/.
.
JJJ(x• + y• + z')!L(x, y, ~jdx dy dt= ~- (l~ +·1" +-1
I,= I.=
(139)
11)
'
ll
.
.'\.
.
.
Derivitanje po parametru «: ' l. Granice integracije su konstantne.
(144)
.
a
~·
2. Granice integracije su fynkcije .parametra
=J of(x, «)dx~
b(d)
b(•}
~ Jf(x, r~.)dx d« d(ll)
.
•
th
' a(«)
'
•
.
.
f(b, -~jdb~J(a, d«
.
·
«J~, . d«
(14S)
,.
Jntepiranje po parametru il:
J.. [J,. ..
l'
"
f{x,
JJ b
«)dx] d«;,.,
'
dx
..
.
(146)'
f(x; .fl.)drl.<'
-.
.
.-·
qzutni diferendjall. Egzaktne, dlferebdjalae . . '\
.
Je~
~
'•,
Ako je
f P(x~
y)dx
+ {ux, y)dy~ "
=J
.
-
dU_{;r;,.y} '·
7
(147).
.
-
~e' ..a U(x, Yl + C,;,.. ·-
.
·.
(t48)'
-=J P(;r;, y)d;r; f- J~(~~;,, ~J~_"!" e . x,
JI•
... l
Ako je
'
. =
prx, y, z)
. l
=·J
+. C
,_.~
:r.
..
;,-
'
":y ·'
~.
;
. t
.
f
+ R(x~; ·
l. Ako je !L
+, .
ye· ·
z
·
·_
P(x, y, z)dx+ -r~(t~?Y• t)dz
x,
Euler-ov multiplikitor. !L za
l
y., z)q&:
sluča{, , kad
je
·'
+~ .·
.' (lSO) ..
.-o;*. ~Q: r.Jyux
= fJ.(x):
d~:~= ·ci (~ ~~~)
( IS2)'
/ 2. Ako je fl= !l(Y)_:
d~:.!L =
;
Krivulje u
(~~~ !~);
.(l52a)
prostor~'. \.
I. krivulja
Jednadžbe u
x = x(t) y = y(t} z= z(t) točki
tangente
na pr. Ci!-indrička spirala x =, r cos t y=r~int
(154)
(155)
Z;:", Ct
T.(x., y., z.) parametra t= t,:
-y. . ::-~.' -.x-~. -,- = Y-, -.- r,---;--:-"x(to) y(to) · z(t•)
' (l56)
ili
y-y • . \z.-ta
x-x.
dX
=
---:-JY =-rz-
normalne ravnine .( x - x.)x' (to)
+ (y .,..- yo}y' (t,)
x-x. x' {to) x" (to)
y'[t.) . :l(t,} y" (t. o) .ft" (t,)\ .
oskulacione ravnine
464
+(z~ zo) 11' (t.) =O
(157)'
y-y. ss--z. =0
(163) .
'~,'
,.
'
.
'
'
: .,
'
..
-
,==J v~··r~; +"·~t.~'+ $,'~(tJ dt _ /
(161)
t,
=·~(sj
'f
II. krivulja
gdje je s duljiila ~ kriVUlje.
y = y(s) z= z(s)
Jednadžba u točki. T,(:x., y., _z,) parainetra s= s,: .\ x-x. y-y. , z-z, tangente ~'(s,) _= y'(s.) · =. z'(s•)·
.
\
nonnalne ravnine (x-x,)x'(s,) +.fy-y.)y'(so) ~
.,
oskuJacione ravnine
1
·..
,.
'
.
(l6t)
+ (z-z.,)z'(s,).;,;. O ;.
x-xo y-y. · - · · x'(so) ' y' (s.) ,z' (s,} x" (s,) :y" (s~) , z" (s,)'
.
......
l
(170) '
-
'
. \
'=o
(J11r
binonnale
x-x, y' (s.) z' (s,) y" (s,) z" (-s,;
l
l
z-z,. ,
y..;....y. z'(so) x'(s,) · z" (s,) x''( s.)
l
~-~,.~'(se) ',y 1{s,) . x'' (s.~
y~ (s,)
J)avne · normale
(172)
{173)
rektifikacione ravnine (x-x,)x"(s..)
+ (y-y,)y''(s,) + (,..---z.)s'\(s,) '
·!.
l
\
=-O
(174)
•
'(l~b)
zakrivljenost
(177)
-IOI'Zija '
-+
'III.Jaivulja T=
-+ T (s)
Frenet-ove formule
,-
.....
...... . .... n, -'ort- glavne normale; '
t, -ort_ tangente
l
.....
h.-
'
orr hin~ .
.
-+
-
' 4t. "·. .... -=~=Kn, p
ds
·.
')l
-+
-+
ab. \
.n~.
.
i
...
4
. (l·78)
----=--rn, ds p~ . l •
G.;een-ova formula
l
~~
.
l
'
·. pJ:>txiy)dx+Qrx;~)dy:o:fJ(~~:;)IUdy ··· ·· ·ft9~) , 1!1..
K
,·
Stokes-ova formula
Gauss-oVa formula
..... ~· J:'; { .
=J JP(x, y, z]dyd~ + Q(x. y, ~)dx.4:t R(.X" y, •):'Ist ~
3
' : . \
~
··,.
'
:,". ._
·l
•
.
~-
'
' ,-l ..-
..Vektoraka -·
'
\ _·.•:
analiza
~
'
.
-~-·
. .:......,
Perivacija funkcije U(x, y~ z) u smjeru s{at, ~' y), odnoSJIO '• :: ·
dU ds
iJU
oU
=T cos (J.+ ,\.,, X
.
~U
VJ
, ' iJU..., grat!U(x, y, z) r=;.~.1 \
· , 71JU ...,;. ....: "
co.t ~+ik cos"(=~= s.g;iulfl .
os~.
i>l/- 4U- • f'·"W J* l i l
.
,
.
'
(198) (199)'
; ·K• cMJu ploha Gfi,·y;•J~().
:t• ~11fit'l'·1i,.J~~:,.,c ..
:
- ;
;
~
~
',;' :......··-_·:-!r> ,· -- . ....,_' .-
:
.·':..:,.,
1
Ze vektorsko
po1;e
v= P(x, y,_z) i+ Q(x, ~. ~
d.'ll ,ll
-,
..
•J j +R(x, y, •)-,
'
oP +·'_OQ·+.~R .· .. · = OX Oy - "iii
(202)
. -· (QR dQ)~ (dP oR)~ .(b(/ oP)-- . - - - t+ ,-·~-~ oz ·.. '' oz ox ..+··:; -. ox -~Oy _.,: ..
.rot v=.
1_
U(x, y, r
.· · = potencijal ~QSno
:~) ~·fP dx+' Qdy f
:polja "· ako je
-
T)"
k_.
,·
Rb+ C ==
· oil · =p = OX; ~f)y =
.
,dU
Q ·= c)y; '"·
. . . oU
= R -. o• .
ako je rot'v =O
Gauss-ova formula u vektoPSkom obliku
JJJdiv-; dx dy dz :=fJv,IIS v
(203)
., s
Stokes-ova formula u vektorskom obliku ·.· · . l.
_ ~ v,ds
=
JJ (rot-;)" dS·
(lOS)
S
K
Operatori; ()-
I Nabla
()-;
()-
V=-i+,;_i+-k dx dy• .. · oz .
v skalar =Irad Skahlra· ~~u= grad p V( U+. V)= 'VU+ VV =grad U+ gt'tll/. V 1 V(UV) = UVV. + VVU=,UgradY+V.srizdU VkU
= kVU= kgrad U
Vf(U) =f'(U) ·VO =/'(U/gr~ U
-
l
~206)
(207)
.
'
(208)
' ~. .·. '\' . •. ,.('1166\> . .."..,J
Jdj'! je k kons.tanta
. ~- ' ;....
' -+
V{t~,+ t)== Vll .'~"
_.,
-+
-·t
· · ·.
:__.
(210) '
-1<...:.
'
+V(="= diti t~+ ~t
_,.....
t,' (
·-+ ,-... ~-
'
'
~
vru") =u v~+ v vu= f!4iv"+ allftlll u ..... i
.
•
~-,.
--
.......
-.... '
V
-
,; •
=C
• r
~..
VU
Cdje. je' e kons~,!lntan V:'ktor
--
'-+
V X vektor
=
......
,. rot' vektora = V.
·-l
.....
'
=V
-+
'
X (U~)=
-
-
~-
-
X V~ )
V
><(::1: rot v -fr tot.t
-.
r_
7"
.....
(210a) · · (21~)
0
.\
•
gdje je-;= radijvektor
...
~
j
,(213)
'
·-' TOt
'
U
div r = 3'\ r
(lt~)
.....
~r·x gTQI/.
rot (v+ t)= V X·(v +t)= V
'
~y
X vJ..-'-·v!X V U= ·
U{V
== U rot v -
.lt
~ ·~ h 4x
x "· = ',
Tot (Uv)
;j
._.... •· ~.. ~ rot Tf = ·· .
\ (2ltb). '
-
"t
l
f
xl+ Y.f +'*i
=;o
...
__,·'....
-,'
rot (e U)= VXAc U)=..;;...: e'X t].U ~_...~X pjcad;fl -+
-
cdje ie e konstantan vektor
-.... CJv
-
a~
. . _. . .
.~llb),
_,..,
'
~;
.
....
-: -..
-1
....
Ts=;-:::;:- = Bo ( V v} = (so V vx~ ' + (so V vy) 1' +. <•~V vi) k os
-
0
-
' -+
(t~ V> t
'bt =?J ·7'"' ·
.. Vl U'"" au
""~
. ls V
. đso
'
·
' (21Nt,'
:e. ..... '
~ =lo grad
(lf0
-
l ;
(,
)'U ~·s gro.d U 'i
468
. /.
'
(213.e)~ .
U '·
1
(213cl).'
-
;
"''
....
l,
•
._l.','
"__{;4-.\t{;'i,_. ~_;-
•
...
...
.....
' ....,&.
••
• ..
.; .:·.' i'
....
-
.:---
.... -
.-
~-
•
""
- v X(Vxt>+ t X v ~ , '"· .:· . .
..
,
:
.
"
·~....
.
. . ·- ..... \ at
r ., /
.
." ,
~
':. a;. _ ·:_:. _
=v X Tot t :t tXTotv +,v--:;- +t:~ \, i~. ""· ,· ,.~(lt· . ..... . ~-· ·..:. ""' . ~~ ....... div (v X t)..,. \Z(u'X t)= t'CV X ii)-~VXt) -· ;-
-
- -
- =, V ..
.
_,. , rot (v X t)
.
""•
...
-
-
-
......
-+'
(2t.af)
.. = .
_.
X (v X t) .. ......
.
-
-·
'
-
=vC V' t ) - t
.
II Delta
~
. ll•·, o•.
~·
A = dx•
(2.15)'
+ c)y• + ·az•
= V grad U = VV U = ~ U, ·
div grad U
vv == v• .,;,·A"" ~crad. '
: (216}
'
(21?)
AU
=
A skalar· = skala.r
= div grad 11kalara :::o: difl grad. U·
\.
~
A vektor'= A v
-+
~
·+
'J
.'
_..
= div grad'v = AP i+ liQi + AR/t •
i
•
•
. adjc je -+
......
. _...
.....
v= P(x,_y, z) i.+ Q(x, y, •J j+ ~(:~e, y, •l k
(218)
A(rJ +V) =·AU,+ A V · A(UV)=UAV+2VUVV+·VAV -+
div
'
'
...,....
rot t1 = V(V X
rot grad U= V
X
t~) =(V
-+ . .
.
x V) f1
(VU) ~·(V
(~Ila}
X
*=~O
V)TT = 0 i
'
_.-
....
.
,;-_.
...... ,_
. ·.'·~·., ':'
·~
.
-+
ro~4'Jii .• .=a v X (V X 11) =~··~ilififfliJ• ~V(V"tl)...:..-'.&11 ';'(220) .
.
...
.:_.-\_.<'': ~! -1-~~c-; > ·...,.;: . ,.... + dftipa#fJ =v X ~v· X :v)+ & "·. 'c2t9) ~· 6/ff!J= r'ru;ii.u,::+J"ttJJ (titJ); (220a) ', •
-'+·
, . •• ;;,... . ,
.grad dilili= V('V 11) ... rot rot f) . J'
.
'
•.
.
'
\
·',
'
'~f(r) d.~;..!, (T' f/), , · :r~·tff .. · . ··.
. '(220b)
·
(220c~
~
'
P~rcijaloe
·.. '
. . ~·
-'~'.
difereodJalae teducllbe l
Opći
oblik linearne parcijalne
oi ·
'
diferencij~lne. j~be l)l'V(Ig. ~ ~.~> ~ \:-. ~
'
·.
..-
... ~
i)z · .·· . .
•
.
.
P(x, y, z)-"-+ Q(x, y, z)-" =R(x, Y- •) . yX · ., uy
'
·.
'
.
Diferencijalna jednadžba• ka~akterističnili krivulja (121) Opće
rješenje:
(222)
gdje su F i f funkcije _po voiji, p. •
~
l
'
·konstante integracije Izračunate iz ·općih rlešenja d~f.erencijalnih j~džbi Jr.arakterističnih krivulja.
ZnakJ~'I
.Sv
Izdan)e: . . Prof. d:r irig. BORJs :APSE'N REPETITORU ViSE MA.TBliiATJKB iD dio
Izda.V;lč:
TEHNIOKA KNJIGA1
'Izc:lava~IJ, ~ ZAGREB. Jurl§ićeya -10 . l'·
·Za .izdavača Odgovara:
Ing. :KUZMAN· RA2N.I1'.VIC · Uredniitvo sveučhilnftl udl'benika . GlaVJli. urednik . ' '
'ZVON~ VISTRICKA Uredriik. ediclj~t: IVAN ~EMOVlC. Tehn~ki
ure4nJk:
ZARKO PAVUNIĆ'
Korigirao: A"UTOR Tisak:
TEHNICKA KNJIGA ·
Zagreb.
· Tisak ·4ovrien:
SRIPANJ 1966;