BIODIZEL KAO ALTERNATIVNO GORIVO – PREDNOSTI I MANE
Biodizel je najstarije pogonsko gorivo za automobile. Ideja o primeni biljnih ulja za pogon motora s unutrašnjim sagorevanjem vrlo je stara i veže se uz tvorca dizel motora – Rudolfa Diesela. On je 1900. godine na svetskoj izložbi u Parizu demonstrirao rad dizel motora na pogon uljem kikirikija, ali je zbog niske cene nafte u to doba ova zamisao napuštena. Ograničene količine fosilnog goriva, različiti ekonomski i politički interesi kao i strateške odrednice razvoja privreda mnoštva država činioci su koji su uticali na intenziviranje istraživanja alternativnih vrsta goriva.
Biodizel je tečno gorivo proizvedeno iz biljnih ulja ili iz korišćenih ulja i masti. Biodizel veoma čisto sagoreva i podseća na standardni dizel, proizvodi se od ulja koje se dobija od suncokreta, soje ili uljane repice pomoću metanola i katalizatora. Po hemijskom sastavu je mešavina metil estara masnih kiselina. Ovo gorivo jeste obnovljivi izvor energije jer se troši onom brzinom kojom se obnavlja. Gorivo je delom nižeg energetskog sadržaja, ali sadrži veći procenat kiseonika što pomaže boljem sagorevanju. Konvencionalni dizel motori bez teškoća koriste gorivo sa 20 odsto biodizela, a mnogi novi motori već mogu da koriste i čist biodizel. Biogoriva ne zahtevaju proizvodnju novog automobila odnosno novog automobilskog motora, ona već sada imaju veliku prednost nad vodoničnom tehnologijom koja je tek u začetku.
Ova kompatibilnost sa postojećim motorima podstakla je mnoge zemlje da se okrenu biogorivu, uverene da će na taj način moći da smanje troškove fosilnih goriva. Evropska zajednica je sebi odredila za cilj da do 2010. godine koristi šest odsto biodizela, što će značiti petostruko povećanje uzgoja biljaka od kojih se proizvodi etanol.
Upotreba biodizela u dizelskim motornim vozilima odvija se već duži niz godina, ali ozbiljnija implementacija i promocija u EU-u razvija se značajnije tek u zadnjih pet do deset godina. Razlog tome je delimično i politika EU o smanjenju CO 2 emisija u skladu sa Kyoto protokolom, kao i činjenice da se upotrebom biodizela ne emituju dodatne količine CO2 (zbog uravnoteženja emitovanog CO2 rastom uljarica). Različite studije pokazale su da upotreba 1 kg biodizela dovodi do smanjenja otprilike 3 kg CO2 emisija u odnosu na fosilni dizel, ako se posmatra celokupni proces. Kako biodizel čini oko 80% biogoriva u Evropskoj uniji, a ostalo je bioetanol, ovi podaci potvrđuju činjenicu da globalni cilj od 2% biogoriva u 2005. godini postavljen u Direktivi Evropske unije 2003/30/EC još nije dostignut. Ako se uzme samo tržište dizela u Evropskoj uniji, proizvodnja biodizela je uz postojeći trend porasta blizu očekivanog cilja od 2%. Danas tržišni udeo biodizela iznosi približno 1,5% od tržišta konvencionalnog dizelskog goriva u Evropskoj uniji. U budućem korišćenju biogoriva u Evropskoj uniji podjednaku će ulogu imati i biodizelsko gorivo i bioetanol, pri čemu će za njihovu proizvodnju biti angažovano više miliona hektara.
Prednost biodizel goriva u odnosu na mineralno dizel gorivo, s ekološkog aspekta, proizilazi iz povoljnijeg bilansa CO2 . Osnovna sirovina za proizvodnju biodizela je seme odnosno ulje neke uljane kulture, a poznato je da biljka za svoj rast troši određenu količinu ugljen-dioksida. Pri uzgoju tih kultura koriste se razne poljoprivredne mašine koje svojim radom proizvode ugljen-dioksid, a isti nastaje i u procesu prerade ulja u biodizel gorivo. Slična je situacija i s proizvodnjom mineralnoga dizela. Međutim, razlika je u tome što se za dalji uzgoj uljane repice iz atmnosfere preuzima deo CO2 nastalog sagorevanjem i proizvodnjom biodizela, dok se kod mineralnog dizela nastali ugljen-dioksid neprestano akumulira u atmosferi. Uzgojem uljane repice, proizvodnjom ekološki ispravnog goriva, njegovim sagorevanjem, kao i ponovnim uzgojem stvara se delimično zatvoren i ekološki povoljan lanac nastajanja i potrošnje ugljen-dioksida. Biodizelsko gorivo ima bolju mazivost od mineralnog dizel goriva. Od ukupne mase B100 (100% biodizelsko gorivo),11% te mase je kiseonik. Prisutnost kiseonika u biodizelskom gorivu poboljšava njegovo sagorevanje, čime se smanjuje količina CO2, CO i emisija čvrstih čestica. Nedostaci biodizela Biodizelsko gorivo ima i određenih nedostataka iako se može primeniti gotovo u svakom dizel motoru, pri čemu za sam pogon vozilo ne zahteva nikakve izmene. Svojstva biodizelskoga goriva u hladnim uslovima lošija su od svojstava dizelskoga goriva. Pri niskim temperaturama biodizelsko gorivo formira kristale voska, koji mogu dovesti do začepljenja u motoru. Pri još nižim temperaturama biodizelsko gorivo dobija svojstva gela što znači da se isto ne može pumpati iz rezervoara u motor. U vozilima koja se snabdevaju mešavinom biodizelskoga goriva i mineralnoga dizelskog goriva nastaju problemi sa snabdevanjem motora gorivom pri manje negativnim temperaturama nego kod onih vozila na pogon dizelskim gorivom. U pojedinim slučajevima može doći do razređivanja motornog ulja i to kada je motor duže vreme bio vožen samo s malim opterećenjem, jer kao i kod konvencionalnog dizela dolazi do prodora goriva koje nije izgorelo u motorno ulje i dolazi do razređivanje, a tada treba skratiti rokove za promenu ulja koje proizvođač inače preporučuje. Biodizelsko gorivo u automobilima starijih godišta deluje kao razređivač i može uzrokovati rastvaranje boje. Biodizelsko gorivo ima nešto veću potrošnju u odnosu na potrošnju mineralnoga dizelskog goriva pri istom broju pređenih kilometara. Ako se posmatra energetska efikasnost motora, a to je procenat oslobođene energije goriva koju oslobađa motor, biodizelsko gorivo nije pokazalo značajan učinak na energetsku efikasnost.
Nedostatak masovne proizvodnje biodizela je tehno-ekonomski aspekt proizvodnje. Naime, da bi biodizel u potpunosti zamenio svetske potrebe tržišta dizel goriva, neophodno je da se uljarice kao osnovne sirovine za proizvodnju biodizela zasade na 7080% obradivih poljoprivrednih površina. Ovo bi za posledicu imalo drastično povećanje cena hrane usled manjka zemljišta za proizvodnju osnovnih poljoprivrednih kultura. Zbog toga se smatra da biodizel može da optimalno zameni 15-20% potreba energenata a da pri tom ne dođe do rasta cena hrane.