BIJELI GRAB Carpinus orientalis
SISTEMATIKA CARSTVO:
Plantae
RED:
Fagales
PORODICA:
Betulace
ROD:
Carpinus
VRSTA:
Carpinus orientalis
Bijeli grab (lat.Carpinus orientalis) • porodica Betulaceae ili brezovke •
drveća i grmlja sa cijelim listovima pilastog ili dvostruko pilastog ruba.
• Bijeli grab,
• Muški cvjetovi su u resama, a ženski su skupljeni u čuperke.
bjelograbić, kukrika, bjelograb je vrsta grabova iz roda Carpinus.
•
Plod je oraščić obavijen ovojem u obliku vrča ili je prirastao uz tvorevinu poput krilaca.
• Ta porodica obuhvata rod Carpinus.
AREAL BIJELOG GRABA Polusredozemno kserotermno drvo – donjeg brdskog regiona oko Jadranskog mora. Inače ga ima u Sloveniji , Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri; kraj Drine u Srbiji – na sjeveru do Fruške gore i južnog područja Karpata. Preko Italije do
Sicilije, a preko Grčke, Turske, Krima i male Azije, Kavkaza do Irana.
•Raste na krečnjacima.
•Nadmorska visina obično ispod 600 m (1000 m). •Javalja se kao jedan od edifikatora u sljedećima asocijacijama: Carpinetum orientalis croaticum u Istri, na
Krku, Cresu, kopnenim dijelovima Hrvatske, Hercegovine i Crne gore. •Šume kserofilnog karaktera, sa jakim ljetnim žegama, ali
i zimama. •Javlja se u zajednici sa sljedećim vrstama: Fraxinus ornus, Acer monspessulanum, qercus cerris, Juniperus oxycedrus, Juniperus communis, Qercus trojana (kraj Neretve i Trebišnjice), Quercus farnetto, Prunus mahaleb, Cornus mas, Ligustrum vulgare, Prunus spinosa, Cotinus coggigria, Petteria ramantacea i dr.
• To je najčešća skupina graba duž istočnog Jadrana,
gdje je zonalno raširen u submediteransom šumskom klimaksu. • Raste sporadično takodjer i u zaledju, npr. uz fensku klimu u dinarskim kanjonima gornje Drine, Vrbasa, gornje Une do Bihaća i u kanjonu Tounjčice na • Slabije je otporan na jake vjetrove pa već na umjerenim privjetrinama raste kao kvrgavi polegli grm.
Kordunu.
Karakteristike Bjelograb (Carpinus orientalis Mill.) je listopadno, kserotermno stablo. Obično je žbunast u izdanačkim niskim šumama. Drvo III reda. Nalazimo ga u šikarama i degradiranim zemljištima najčešće kao grm ili manje drvo najčešće visine 3 – 4 m, a također stablo bijelog graba može da naraste i do 15 m.
Kora stabla jepepeljasto siva i glatka, s malim primjesama ljubičaste i žučkaste
boje, slična je kori običnog graba. Na ograncima krošnje nanose se jajoliki listovi dugi i do 13 centimetara s
nazupčanim rubovima. Listovi su dvostruko nazubljeni, te značajno manji nego kod drugih vrsta grabova.
Biljka je jednodnodomna, što znači da se na istoj biljci nalaze i muški i ženski cvjetovi.
Na jednodomnoj biljci nalaze se u
resama skupljeni jednospolni cvjetovi.
Muške rese su duže i okruglaste, dok su ženske dosta kraće i dlakave. Plod je plosnati izduženi oraščić dužine 3 do 5 milimetara, svijetlosmeđe boje.
Korjenov sistem mu je jako dobro razvijen, srcast, lahko prodire u kamenite pukotine, što mu omogućava opstanak u ovako teškim uvjetima. Korjenov sistem štiti zemlju od erozije, pa se ova biljka česko koristi pošumljavanjem goleti
•Listovi su dvostruko nazubljeni, te značajno manji nego kod drugih vrsta grabova. Oko 2 – 5 cm su dug i dva puta uži. •Jajasto – lancetast, pri osnovi zaokružen, oštro dvostruko testerast, sa 13 – 15 pari bočnih nerava. •Drška je 5 – 7 mm duga. Grančice su smeđe – crvene, mlade, Muške rese 1 – 2 cm duge, ženske rese kratke, sivo – dlakave. Žigovi su
crveni. Plodne rese duge 4 – 5 cm (bez drške). Plod se nalazi na listu (priperku) koji nije trorežnjevit.
dlakave, tanke. Pupoljci su sitni, 2 – 3 mm dugi, sa dosta sitnih smeđih ljuspi. Jajasto – konični i dopola prilegli uz grančicu.
Bijeli grab je vrsta koja se najviše koristi radi sprječavanja erozije, njen razvijeni korjenov sistem onemogućuje taj proces, sprječava
klizanje zemljišta, spiranje i sl. Pored toga što sprječava eroziju, bijeli grab je značajan za
pošumljavanje goleti, mjesta gdje su izbili požari, progalama i sl.
Bijeli grab se jako uspješno uzgaja u Bonsai kulturi, a to je tehnika uzgoja preuzeta iz Japana. To je tehnika u kojoj se uzgajaju minijaturna stabla koja mogu da žive i preko 100 godina. Takvi primjerci su tijetki jer je potrebno mnogo truda i umječa da se dobije takvo djelo. Može se reći da je to i umjetnost. Prema tome u toj umjetnosti mjesto sebi je napravio i Bijeli grab.
Bijelo grab odlično reaguje na orezivanje, lako
baca nove izbojke i njihovim orezivanjem postižemo zgušnjavanje krošnje. Jako je otporan i lahko podnosi temperature ispod nule. U estetskom smislu često ima neobično kvrgavo deblo i jako površinsko korjenje koje mu daje stabilnost. Bijeli grab se koristi u starogradnji, za čvale pri potkivanju, rezbarenje, muzičke instrumente, suhu destilaciju, ali nema neku naročitu industrijsku primjenu
PITANJA: 1. Na kakvim staništima se nalazi bijeli grab i kakva je to vrsta? 2. Korjenov sistem bjelograbića 3. Značaj bijelog graba 4. Gdje se uspješno uzgaja bijeli grab
