SVEUČILIŠTE U RIJECI FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI ODSJEK KULTUROLOGIJE
Tanja Badanjak
STAROSLAVENSKA MITOLOGIJA I PRIČE IZ DAVNINE -ZNAČAJ MITOVA U PROUČAVANJU BAJKI-
SEMINAR ZAVRŠNOG RADA
Mentorica: dr.sc. Sarah Czerny
Rijeka, listopad, 2009.
1
Sadržaj: 0. Sažetak .............................................................................................................. 3 1. Uvod .................................................................................................................. 4 1.1. O povezanosti mitologije Slavena i Priča iz davnine ...................................................... 4 1.2. Od početka do kraja ......................................................................................................... 5
2. Kako mitologija objašnjava svijet i utječe na čovjeka................................. 6 2.1. Mitovi - prve čovjekove slike svijeta .............................................................................. 6 2.2.“ Raščaravanje svijeta“ ..................................................................................................... 9
3. Mitologija starih Slavena .............................................................................. 11 3.1. Izvori i problemi istraživanja staroslavenske mitologije ............................................... 11 3.1.1. Praindoeuropsko nasljeđe ...................................................................................... 13 3.2.Kozmički sukob i binarne opozicije ............................................................................... 13 3.3.Slavenski panteon ........................................................................................................... 15 3.3.1. Od Vide do Voloske ................................................................................................ 19
4. Povezanost mita i bajki na temelju staroslavenske mitologije i Priča iz davnina ................................................................................................................ 20 4.1. Utjecaji koji su oblikovali Priče iz davnine .................................................................. 21 4.2.Mitologija ulazi u prostor književnosti .......................................................................... 22 4.3. Usporedba mita i bajki – različito vrijeme isti učinak? ................................................. 24
5.Zaključak ........................................................................................................ 26 5.1. Poticaj za budućnost ...................................................................................................... 26 5.2. Dekonstrukcija kao rješenje? ........................................................................................ 27
6. Literatura ....................................................................................................... 28
2
Staroslavenska mitologija i Priče iz davnine -Značaj mitova u proučavanju bajki-
Slavic Mythology and Stories from the Past -Significance of Myth in Study of Fairy-tales-
Tanja Badanjak
0. Sažetak U svome Završnom seminarskom radu pisat ću o staroslavenskoj mitologiji i njenom utjecaju na hrvatsku književnicu, Ivanu Brlić Mažuranić i njenu najpoznatiju zbirku bajki, Priče iz davnine. Iznijet ću jednostavan uvid u proučavanje mitologije općenito te jednostavan prikaz, već zaboravljene, staroslavenske mitologije koja obiluje posebnostima i zanimljivostima. Pokazat ću i da ono mitologijsko, magijsko i čarobno što se obično vezuje uz mitološke priče i mitove nije nestalo već je zapravo, zbog namjerne potisnutosti, moralo naći druge oblike kroz koje će se pojavljivati i djelovati i u današnje vrijeme. Primjer koji ću dati jest upravo zbirka pripovjedaka Priče iz davnine koje imaju nebrojeno mnogo sličnosti sa mitovima iz mitologije starih Slavena. To ću dokazati kroz razna teoretska tumačenja te kroz konkretnu usporedbu bajki i mitova koje sam spomenula. Ključne riječi: mitologija, slavenska mitologija, bajke, Priče iz davnine, binarne opozicije
Abstract In my final essay I will write about Slavic mythology and the influence it has had on the Croatian writer Ivana Brlić Mažuranić and her famous book of fairy-tales Stories from the Past. I will give a simple insight in the study of mythology in general and a simple overview of the forgotten Slavic mythology that is filled with special and interesting facts. I will show that the mystic and magical that is often tied to myths has not disappeared. They were intentionally repressed, but in spite of this, they have come back in a different form and we can see them even today, for example in the form of fairy-tales. I will compare fairy-tales from Stories from the Past and Slavic myths, and prove the connection between tales and myths through concrete analysis and comparison. Key words: mythology, Slavic mythology, fairy-tales, Stories from the Past, binary oppositions
3
1. Uvod 1.1. O povezanosti mitologije Slavena i Priča iz davnine O staroslavenskoj mitologiji se pisalo, možda ne dovoljno ili iscrpno, ali nedvojbeno možemo reći da je ona postojala, razvijala se te naposljetku nestala zbog raznih utjecaja koji su djelovali na nju.1 No iako je bila potisnuta i iako je takav način razmišljanja općenito nestao, još uvijek možemo govoriti o njezinom snažnom utjecaju na današnji svijet i na razna područja ljudskog djelovanja. Taj utjecaj najočitiji je u raznim predjelima kulture, religije, svakodnevnog života. Zbog svega toga baviti se mitovima ponajprije znači baviti se prošlim vremenima da bi upoznali taj svijet davnina, ali i ovaj naš, današnji, jer iako su se vremena promijenila, iako su se načini djelovanja kod ljudi promijenili još uvijek postoji određena doza sličnosti u načinima razmišljanja. Upravo zato ovaj rad će se baviti slavenskom mitologijom, ali i književnošću koja je nastala ne tako davno. To se prvenstveno odnosi na djelo Ivane Brlić Mažuranić Priče iz davnine koje povezuju stare mitologije i suvremene bajke. Zato je bilo potrebno za početak spomenuti izvor mitova, zbog čega oni nastaju i koja je njihova uloga ne bi li se zatim dao jednostavan pregled staroslavenske mitologije, najvažnijih značajki i posebnosti. U tom smislu ovaj rad neće obuhvaćati samo jednostavnu usporedbu mitova i bajki već na svojevrstan način ima zadatak pobuditi zanimanje za stare mitove i običaje naših predaka. Po svemu sudeći to je potrebno, jer iako je slavenska mitologija nedvojbeno važan dio naše osobite i bogate pripovjedne kulturne baštine, događa se upravo suprotan proces – javlja se zaborav nečeg nama tako bliskog, a često tako dalekog. No, pisati o mitologiji i posljedično, o suvremenoj bajci, način je koji podsjeća na svekoliki njihov značaj, vrijedan pokušaj vraćanja i popularizacije jedne važne i bogate karike naše davne i bogate povijesti i kulture. Nadalje, ovaj rad ima i zadatak usporediti slavenske mitove i bajke književnice Ivane Brlić Mažuranić koje su temeljene upravo na tim mitovima. Možemo uočiti neobične sličnosti koje se pojavljuju u jednima i drugima. Sama autorica je pisala o tome kako je preuzela određene segmente iz staroslavenske mitologije, te kako je na njima gradila svoje maštovite priče, koje i danas nadahnjuje stariju čitalačku publiku, a onu mlađu pak na uzbudljiv način
1
To se prvenstveno odnosi na masovno pokrštavanje i uvođenje kršćanstva kao glavne religije. Što se tiče Slavena, do toga dolazi 988.god. kada u Rusiji knez Vladimir prihvaća kršćansku vjeru (Ledić, 1970).
4
uvode u svijet borbe dobra i zla.2 No osim u ovom mitologijskom smislu, postoji i još jedna sličnost koja povezuje ova dva jednostavna književna oblika, a to je njihova bezvremenska poruka koju prenose ljudima, aktualna i svježa do današnjih dana. U tome i jest njihova najveća vrijednost. Možemo reći da bajke, iako su prvenstveno namijenjene djeci, i na odrasle čitaoce imaju snažan utjecaj te ih i oni nerijetko vrlo rado čitaju jer posjeduju i prenose određene vrednote koje ljudi ne mogu pronaći igdje drugdje. Zbog tih zajedničkih sličnosti, bajke možemo smatrati novim oblikom reprezentacije mitova. Iako se mitovi, koji u postojali u davnim vremenima, ne pojavljuju više u tom obliku danas, možemo sigurno tvrditi kako se oni ipak pojavljuju, ali kroz druge oblike i forme. Priče iz davnine jedan su takav primjer.
1.2. Od početka do kraja Ovaj rad, kroz tri najvažnija poglavlja, pokušaj je kojim će se nastojati objasniti određene elemente osnovne teme, njihove značajke i međusobne veze. U prvom poglavlju glavna riječ će se voditi oko samog mita, mitologije, općenitog njihovog značenja, postanka te teorijskog zanimanja za mit. Sljedeće poglavlje dat će jednostavan pregled i uvid u mitologiju starih Slavena dok će se u posljednjem dijelu govoriti o bajkama Ivane Brlić Mažuranić, njenim poveznicama sa spomenutom mitologijom te će se pokušati dokazati, kroz usporedbu, kako se bajka može shvatiti kao novi oblik mita u današnje vrijeme. Način obrade ove teme pokušava krenuti od općenitog ka pojedinačnom. To može biti način za jedan cjelovit pogled i uvid u ovu zanimljivu tematiku, ali i mogućnost da se na jednostavan i razumljiv način pokušaju objasniti pojmovi i ideje, promatrani zasebno, a opet u korelaciji jedan s drugim. Posebno se to odnosi na pojašnjavanje staroslavenske mitologije, njen jednostavan pregled te njenu povezanost sa bajkama Ivane Brlić Mažuranić, ali i obrnuto.
2
To doslovno i kaže u svome pismu namijenjenom svome sinu: One su sačinjene oko imena i likova uzetih iz slavenske mitologije, i to je sva vanjska veza koju one imaju s narodnom mitološkom predajom. (Brlić Mažuranić, 1994: 131)
5
2. Kako mitologija objašnjava svijet i utječe na čovjeka Prije nego što počnemo govoriti o nekoj određenoj mitologiji i njenom utjecaju na današnje vrijeme, mislim da treba objasniti sam smisao mita, njegovu veličinu i značaj. Potrebno je objasniti način razmišljanja ljudi i njihovu potrebu za stvaranjem određenih slika o svijetu. Zavirimo li u prošlost bilo kojeg naroda možemo, u onom predcivilizacijskom razdoblju, naći određeni tip vjerovanja koji se često temelji na posebnim mitovima. Da bismo spoznali taj život i njegov utjecaj na današnje vrijeme, potrebno je krenuti od nekih jednostavnih analiza same mitologije. Ovo će poglavlje stoga nastojati prikazati i dati određena objašnjenja koja mogu ukazati i pomoći kod jednostavnog analiziranja mitova i pojedinih mitologija. Zatim će biti riječi i o fenomenu raščaravanja svijeta koji će nam objasniti kako se svijet mitova pokušao potisnuti te zašto to u cijelosti ipak ne uspijeva.
2.1. Mitovi - prve čovjekove slike svijeta U predcivilizacijskim, primitivnim društvima ljudi su bili okruženi svijetom kojeg su htjeli objasniti, htjeli su shvatiti svoje postojanje i razlog tome. Upravo Tylor pretpostavlja kako su primitivne religije služile upravo tome, objašnjavanju fizičkog svijeta (Tylor, 1871; prema Segal, 2004). Okruženi prirodom, polako su interpretirali određene pojave i događanja koja su se ponavljala u određenom vremenskom periodu (Frazer, 1998). Na taj način uočavali su razlike između dana i noći, Sunca i Mjeseca, godišnjih doba, ali i neke očite razlike s kojima su se susretali u svakodnevnom životu. Mi razumijemo svijet pomoću prirodnih suprotnosti koje možemo uočiti u našem konkretnom okrilju. To su naoko banalne opreke kao gore/dolje, naprijed/nazad, sprijeda/straga,
svijetlo/tama,
suho/vlažno,
lijevo/desno,
tuga/radost,
dobro/loše,
toplo/hladno (Belaj, 2007: 27, 28). Takve opreke nedvojbeno su se isticale u slikama svijeta kojeg su istraživali, polako su ih i povezivali sa situacijama u kojima su se nalazili, ne bi li naposljetku i samo nastajanje života objasnili kroz priče u čijim temeljima se zasigurno nalaze te razlike.3 Čovjek pokušava shvatiti svijet i to svijet kao cjelinu kroz njegove prirodne pojave poput dana i noći. I kao što kaže Jolles: Ali to ne znači da ih on promatra strašljivo i neodlučno, da on, tražeći i pipajući, želi prodrijeti u njih, da ih želi spoznati polazeći od sebe 3
O ovim razlikama osvrnut ću se detaljnije u sljedećem poglavlju.
6
– čovjek nasuprot čovjeku i čovjek pita4 (Jolles, 2000: 92, 93). Čovjek želi otkriti tajne svijeta, pokušava ih interpretirati, shvatiti, a to je u davnim vremenima činio kroz razne fantastične priče koje su bile neraskidivo povezane sa raznim ritualima te su zajedno činili temelj načina života. U trenutku kada ljudi svjesno počinju i objašnjavati život i svijet oko sebe - tada nastaje mit.5 Kao što će reći Crespi, mitovi su jedna od prvih formi pomoću kojih se objašnjava svijet. Pomoću bajkovitih priča objašnjava se podrijetlo kozmosa, značenja života i određenih moralnih temelja te su zato one najstariji modalitet simboličke organizacije svijeta i ljudskih mijena (Crespi, 2006: 86). Iako o njima ne možemo govoriti kao o pričama koje su se stvarno i doslovno dogodile i na neki način možemo reći da su lažne, one zapravo na jedan neizravan, metaforičan način ipak pričaju jednu povijest naroda, jedne kulture, ali i objašnjavaju čovjeka i način njegova razmišljanja. Kada govorimo o nastanku mita vrlo je važno odrediti zašto on nastaje, što je potaklo ljude na njihovo stvaranje. U tome nam može pomoći Blumberg kada raspravlja o funkciji mita: …(funkcija mita se sastoji u tome da) zagonetnu neodređenost preobrati u nominalnu određenost i da ono uznemirujuće učini bliskim i dostupnim (Blumberg, 1979; prema Crespi, 2006: 87). To je ono ključno jer čovjek kao misaono biće ima potrebu razjasniti tu neodređenost, objasniti je samom sebi te je naposljetku prihvatiti i kontrolirati (Segal, 2004: 28). Znači, mit osim što je objašnjavao i interpretirao svijet, imao je i još jednu važnu ulogu. Kroz potrebu da objasni ono što mu je strano i daleko te da to objasni i na neki način prosvijetli i približi, čovjek je ojačao društveno zajedništvo te osigurao njihove norme i vrijednosti. To govori Malinowski kada kaže da su kulturne institucije integrirani odgovori na brojne i različite ljudske potrebe (Malinowski, 1944; prema Moore, 2002: 176). To možemo povezati sa Durkheimovim tumačenjem religije jer spregu mitova, rituala, obreda na neki način i možemo shvatiti kao preteču religija kakve danas poznajemo. On tvrdi da taj skup normi i vrijednosti na kojima se temelji religija jača društvene veze te stvara kolektivnu svijest, te zaključuje kako društva ne bi ni bilo da ne postoji ta kolektivna svijest (Durkheim, 1961; prema Haralambos, 2002: 433). No možemo se nadovezati i na Malinowskog koji sužuje djelovanje religije na određena životna razdoblja tj. životne krize (Malinowski, 1954; prema Haviland, 2004: 433, 434). U životnim krizama javlja se određena doza tjeskobe koju religija pokušava olakšati ne 4
U ovome dijelu Jolles objašnjava kako riječ pitati treba shvatiti u značenju istraživanja i zahtijevanja odgovora. On zahtjeva od svijeta odgovore na svoja pitanja. 5 Mit se odnosi na svete priče koje objašnjavaju kako je svijet postao takvim kakvim je dana (Haviland, 2004: 384)
7
bi li ta kriza prošla što brže i lakše. Religija, odnosno religijski rituali, bi u tom slučaju služila kao čvrst oslonac koji potiče društvenu solidarnost.6 U tom smislu možemo govoriti kako su mitovi nastali ne bi li smanjili stres i strah koji je postojao kod ljudi, a taj strah se temeljio na određenom neznanju, neshvaćanju prirode i svijeta koji ih je okruživao. Osim što su ljudima objasnili svijet, njegov postanak, ali i obilježja koja ga određuju, mitovi su imali i funkciju održavanja zajedništva, međusobne solidarnosti, te su i ublažavali prvotni strah ili napetost tj. pojačavali radost i veselje koju su osjećali tijekom određenih situacija u životu. Oni su ih vodili kroz život, pomoću njih ljudi su učili načine kako se ponašati, tj. kako živjeti. Najznačajniji strukturalist koji se bavio mitovima jest Claude Lévi-Strauss koji je uočio povezanost mita i jezika te zaključio kako mit u biti i jest jezik: Myth is language: to be known, myth has to be told; it is a part of human speech7 (Lévi-Strauss, 1958: 209; prema Hiley, 2004: 839). Njegova se strukturalna antropologija temeljila na strukturalizmu Saussurea koji je činio razliku između langue i parole, no, prema Wieseman i Grovesu (2002), Lévi–Strauss za mit tvrdi da on postoji na jednoj trećoj razini. Kaže kako on postoji iznad tog običnog lingvističkog reda koji se sastoji od langue i parole, on postoji na jednom kompleksnijem i višem nivou. Na taj način mit postaje bezvremenski jer se uzdiže iz uobičajenog reda i postoji iznad njega. Također možemo ovdje spomenuti i kako LéviStraussove analize mitova pretpostavljaju da ja mit moćniji od povijesti i književnosti te da ga čista znanost ne uspijeva objasniti; mit jest ono primarno dok su svi ostali diskursi tek izvedenice kojima nedostaje snaga divlje misli (Wieseman, Groves, 2002). Mitovi su ti koji nam pomažu u rekonstruiranju ljudskog života kakav je tada postojao. Mi nikada nećemo iskusiti takav način življenja i vjerovanja, ali proučavanjem mitologije, odnosa mitova i rituala8 možemo barem razumjeti obrasce ponašanja koji su tada postojali, a danas su nezamislivi.
6
Za to možemo uzeti primjer smrti, odnosno kulta mrtvih koji je nerijetko vrlo uobičajen u svim mitologijama i religijama 7 Mit je jezik: da bi bio znan, mit mora biti ispričan; on je dio ljudskog govora. 8 Ovaj odnos mitova i rituala vrlo je važan kada pokušavamo interpretirati određenu kulturu nekog naroda. Po nekim autorima oni se ne mogu shvaćati odvojeno, nego samo u međusobnoj sprezi (Belaj, 2009) dok neki smatraju kako, iako je ta veza jako važna, mitovi i rituali se ponekad mogu promatrati kao dvije odvojene komponente (Kluckholn ,1942; prema Segal ,1998).
8
2.2.“ Raščaravanje svijeta“ The fate of our times is characterized by rationalization and intellectualization, and, above all, by the „disenchantment of the world“. Precisely the ultimate and most sublime values have retreated from public life or into the transcendental realm of mystic life or into the brotherliness of direct and personal human relations. (Max Weber)9 (Weber, 1958; prema Shull, 2005: 61) Poput ovih rečenica Maxa Webera, postoje ideje i teorije koje govore da je znanost i tehnologija potisnula religiju, magiju, vjerovanje u Boga. Više ne postoji potreba da se istina traži od Boga ili božanstava već je istina postala opipljiva i pouzdana kroz znanost. O tome piše Kristina Karin Shull (2005) u svome radu Is the Magic Gone? Weber's „Disenchantment of the World“ and its Implications for Art in Today's World. Ona kaže da su se te ideje pojavile kroz
međudjelovanje protestantske reformacije i znanstvene revolucije koja se
dešavala u 15. i 16. stoljeću, a Weber to objašnjava potanko u svome važnom djelu Protestantska etika i duh kapitalizma kojeg Shull također spominje. Pod tim utjecajima navodno dolazi do sekularizacije svijeta i gubljenja onog čarobnog čime su bili ispunjeni, na primjer mitovi. Mitovi, u usporedbi sa znanošću, nisu više mogli podariti ljudima onu istinu o svijetu što im je bio zadatak, postali su falični i nesigurni. Weber tvrdi da su oni zamijenjeni znanjem i razumom. No ipak, ono magično se pojavljuje i izlazi na vidjelo koliko god biva potisnuto sekularizacijom. S početkom renesanse pa sve do danas čovjek se trudi racionalizirat svijet koji vidi, a možemo čak i reći kako se dešava isti proces kao i u mitologijsko doba. No, zanimljivo je kako se baš ono mitologijsko, čarobno želi odbaciti i karakterizira se kao nešto primitivno i negativno. Foucault (1994) bi ovdje, kada bi istraživao mitološki diskurs u današnje vrijeme, rekao kako posrijedi klasična procedura isključivanja kroz zabrane, podjele i odbacivanja. Očito je kako su poganska vjerovanja bila potisnuta novim religijama, prvenstveno kršćanstvom, a kasnije vidimo, i znanošću te tehnologijom. Nove religije i znanost provodile su upravo te procedure isključivanja ne bi li ojačali svoju moć i legitimirali se. Poznato je kako su nerijetko pogani bili ucjenjivani, ali i ubijani ako nisu bili spremni prihvatiti nove načine razmišljanja i vjerovanja.
9
Sudbina našeg vremena je obilježena racionalizacijom i intelektualizmom, ali najviše je obilježena „raščaravanjem svijeta“. Upravo konačne i najuzvišenije vrijednosti su se povukle iz javnog života ili u transcendentalni svijet mističnih života ili u bratske linije izravnih i osobnih ljudskih odnosa.
9
No usprkos svemu tome, mističnost i magija ipak proviruju kroz razne pore društva govoreći nam na taj način da su još uvijek tu, da postoje. To ne bi bilo moguće da ih čovjek nije željan i da mu ne trebaju. One proviruju u situacijama kada se čovjek želi približiti tradiciji, ali naposljetku i prirodi. Najočitiji primjer jest karneval kada se ljudi u biti vraćaju u to davno doba mitova i postupaju u skladu sa određenim tadašnjim ritualima. No također tu mističnu stranu možemo otkriti u blizini djece, kroz dječje bajke. Poznate su u današnje vrijeme Tolkienove bajke, te na primjer popularni Harry Potter. Što se tiče staroslavenske mitologije koju obrađujem, ona također izviruje na površinu na te načine i time poriče činjenicu da je nestala i da nema veze sa današnjim svijetom. Jedan od primjera su bajke Priče iz davnine kojima ću se detaljnije baviti u nastavku ovoga rada.
10
3. Mitologija starih Slavena U ovom poglavlju namjera je objasniti i opisati najvažnije segmente mitologije Slavena, ujedno i ključni za ovaj rad. Najveći problem u istraživanju staroslavenske mitologije prvenstveno su rijetki i površni radovi vezani uz ovu temu. No baš zbog toga mislim da je važno o toj temi pisati, razgovarati, tražiti i sučeljavati različite povijesne iskaze i izvore, ne bi li se na taj način utvrdile ili saznale nove činjenice i ideje koje će pomoći u otkrivanju i novim saznanjima iz života starih Slavena te, još važnije, kako je upravo ta i takva mitologija utjecala na različita područja današnjeg društva. Donosim jednostavan pregled najvažnijih slavenskih božanstava, te zanimljivosti vezane uz njih. Nerijetko se radi o posebnim ritualima i obredima ili na primjer pričama, poput one o lijepom mitu o nastanku svijeta, koji je vrlo sličan, a opet toliko različit od mitova drugih naroda. Vidjet ćemo da je narod kroz priče o bogovima i kroz njihove rituale pokušavao spoznati svijet i pokušavao od najranijeg doba objasniti sebi razliku između dobra i zla. Učio je o poštivanju sebe, svojih bližnjih te zemlje od koje je živio i s kojom je oduvijek imao poseban i jedinstven odnos.
3.1. Izvori i problemi istraživanja staroslavenske mitologije Kada govorimo o mitologiji najčešće spominjemo grčku i rimsku mitologiju koje su svojim obujmom, ali i sadržajem vrlo bogate. One su značajne jer su ti narodi bili pismeni, dostigli su određenu razinu civiliziranosti, te su u kulturnom, društvenom i umjetničkom pogledu bili napredniji od ostalih u Europi, ali i među značajnijima i naprednijima u svijetu. No moramo napomenuti da su i ostali europski narodi imali svoje mitologije koje su se razvijale pod utjecajem grčke i rimske mitologije ili su pak bili neovisni spram njih. Jedna od tih neovisnih mitologija bila je staroslavenska, po mnogočemu posebna. Kada istražujemo i analiziramo mitologiju Slavena moramo uzeti u obzir da su oni bili nepismeni te su zato i izvori o mitologiji, ali i o samom narodu vrlo oskudni i škrti. No izvora ipak ima, te ih možemo podijeliti na tri vrste. Po Belaju (2007) imamo arheološke izvore, pisane izvore te predajne izvore. Arheološki izvori su rijetki te se sastoje od različitih hramova, kipova, nalazišta groblja. Međutim, ti izvori su često izvor nesporazuma jer je nemoguće utvrditi podrijetlo ili značenje,
11
jer kao što sam već spomenula Slaveni nisu imali svoje pismo kojim bi označavali pojedine predmete ili na primjer imenovali bogove. Ovi izvori su jedino značajni u slučaju kada ih možemo dovesti u vezu sa pisanim ili predajnim izvorima koji bi ih legitimirali. Nadalje imamo pisane izvore koji se dijele na dva dijela: prvi su izvori iz vremena kada su Slaveni činili jednu kulturnu zajednicu, a drugi izvori datiraju iz 6.stoljeća i kasnije kada su se Slaveni međusobno odvojili na pojedine zajednice.10 Posljednji su predajni izvori koji se obično sastoje od različitih pjesama, pripovjedaka, običaja, dječjih igara, imena rijeka i gora u kojima se naziru djelići starih mitova i rituala. Značajno je naglasiti kako mitologija Slavena, za razliku od na primjer grčke i rimske mitologije, nema niti jedan jedinstveni pisani izvor iz kojega bi crpili njene osnovne značajke.11 Zato se istraživanje ove teme provodilo kroz razne načine i analize, čak se mnogo toga i pretpostavljalo ne bi li se kasnije dokazalo da su te pretpostavke bile neutemeljene.
10
Kod pismenih izvora možemo izdvojiti povjesničara Herodota i njegove zapise o Neurima (preci Slavena), povjesničara Prokopija zatim Kyivski ljetopis koji je bio mirovna pogodba između poganskih Rusa i kršćanskih Bizantinaca, ep Pripovijest o Igorovoj vojni, opis Saxa Grammaticusa u Danskoj povijesti(Gesta Danorum) (Belaj, 2007: 40,46). 11 Pretpostavlja se da je Velesova knjiga jedan takav jedinstven izvor znanja o vjerovanjima Slavena no to nije potvrđeno i ozbiljno se sumnja u vjerodostojnost te literature. O tome piše Victor A. Shnirelman (1998) u svome tekstu Russian Neo-pagan Myths and Antisemitism , a tvrdnje legitimira tezama Maye Kaganskayae, The Book of Veles: The Saga of a Forgery.
12
3.1.1. Praindoeuropsko nasljeđe Važno je utvrditi kako se zapravo treba koristiti izvorima koje sam opisala u prethodnom poglavlju. Belaj (2007) naglašava kako je neizmjerno značajno istraživati upravo mitologiju Slavena, a ne primjerice pojedinačne mitologije Poljaka, Rusa, Hrvata, Srba itd. jer može doći do raznih krivih tumačenja i zaključaka. Zbog istog tog razloga, on naglašava, treba imati na umu da su Slaveni dio indoeuropskog naroda. Indoeuropski narod predstavljao je jednu homogenu kulturnu cjelinu, no on se raspao na niz pojedinačnih grupacija i zajednica koje su nastavile sa svojim razvojem na koji je utjecala određena prirodna sredina te utjecaj drugih naroda. Zbog svega toga indoeuropski narodi su razvijali svoje pojedinačne kulture, ali i dalje su im neke značajke ostale nedvojbeno slične. Posebno možemo govoriti o mitovima: Najinertniji su mitovi, jer se sveti tekstovi u načelu ne smiju mijenjati da ne izgube na svetosti. No ipak, novi životni uvjeti, promjene u društvenim strukturama i doticaji s drukčijim kulturama i mitskim predajama učinili su svoje, pa se mitologije pojedinih indoeuropskih naroda, u mjeri u kojoj se mogu rekonstruirati, međusobno bitno razlikuju (Belaj, 2007: 56). Stoga Belaj preporučuje da se analizira mitologija Slavena, kroz prizmu indoeuropskog naroda, ne bi li se po mogućnosti došlo do rekonstrukcije pojedinih mitologija.
3.2.Kozmički sukob i binarne opozicije U mnogim vjerovanjima, a pogotovo u mitovima možemo uočiti neke očite razlike koje su ljudi primjećivali te su uz njih vezivali i određena značenja i simbole. Tako i u slavenskoj mitologiji možemo primijetiti očitu razliku između svjetlosti i tame, dobrote i zlobe, lijepoga i ružnoga. Ledić (1970) u svojem djelu Mitologija Slavena opisuje kako se u ovoj mitologiji mogu razabrati dobra i loša božanstva. Dobra se obično vezuju uz pojmove dobra, svjetlosti, plodnosti, bujnosti, a to su u prvom redu Svarog, Perun, Volos, Svantevid te božice Vida, Lada i Živa. S druge strane, postoje i ona zla božanstva koja ljudima nose nesreću, neuspjeh ili tugu. To su božanstva poput zlog Crnboga te zločeste boginje smrti Morane. Analizirajući mitologiju možemo zaključiti da se ova slavenska temelji na primitivnom dualizmu (Ledić, 1970: 49) što znači da je srž samih mitova opreka između dobrog Bjeloboga koji simbolizira svjetlost te je pozitivan lik, dok je njemu oprečan Crnbog, božanstvo sjena i tame. Vidimo da se čak i u imenima ta suprotnost očituje razlikom crn/bijel. Treba spomenuti i da su ljudi prinosili žrtve dobrim, ali i oni lošim bogovima iz straha od njihove osvete te su 13
se trudili što više ih udobrovoljiti, iako su se ta božanstva prema njima uvijek odnosila nemilosrdno i oštro. Ta dualnost crnog i bijelog boga nerijetko je nadahnjivala i mnoge književnike, što možemo vidjeti i u pjesmama poznatog hrvatskog književnika Vladimira Nazora (Nazor, 1960; prema Ledić, 1970: 62):
CRNOBOG I BIJELBOG Ugasite vatru na tom žrtveniku! Gordom CRNOM BOGU zapalite nove! Posvetimo danas njemu njive ove! Ja ću sam vrijeći na čast mu i diku.
Ona Maglen-gora u dva carstva dijeli Zemlju nam i nebo. S ove strane vlada CRNO BOŠTVO, otac bijesa i jada, Tamo na tron sunčev sio BOG je B'JELI. Ove opreke koje se često, gotovo uvijek pojavljuju u mitovima opisao je poznati antropolog Claude Lévi-Strauss o kojem pišu Wieseman i Groves (2002). Lévi-Strauss se bavio strukturalizmom te binarnim opozicijama koje djeluju u mitovima i njihov su temelj. On kao strukturalist vjeruje u čovjekovu podsvjesnu želju da sadržaju daje određenu formu. Ta forma se može analizirati kroz razne opreke koje se javljaju u mitovima. On je u mitovima tragao za strukturama nesvjesnoga koje stvaraju oblike kulturnog života. U svome ključnom djelu Mitologika on objašnjava kako se osjetilna svojstva poput svježeg i trulog, sirovog i kuhanog, visokog i niskog artikuliraju, na razini dubinske strukture, u sustave koji kodiraju logičke tvrdnje. On se primarno bavio razlikom između kuhanog i sirovog te zaključio kako je ona ključna za razlikovanje prirode i kulture, tj. prijelaz iz prirode u kulturu. Sirovo i kuhano se prvenstveno odnosi na kodiranje kulinarstva, no postoje i druge vrste kodiranja: društveno, spolno, astronomsko, a svako ima vlastitu sposobnost stvaranja (Wieseman, Groves, 2002). Ako promatramo mitologije kao takve, uočit ćemo te razlike koje se konstantno ponavljaju te čine temelj jednog vrijednosnog sustava kod samih ljudi. To je također vidljivo i u mitologiji Slavena. Kao što sam naglasila, kozmički sukob između dobra i zla ukorijenjen je u temelje slavenskih mitova što potvrđuje Lévi-Straussovu tezu o binarnim opozicijama te o strukturalizmu kao načinu na koji se te opozicije mogu spoznati.
14
3.3.Slavenski panteon Vrlo je važno opisati pojedine bogove i božice koji su bili dio Slavenske mitologije jer kroz njih najvjernije možemo spoznati značajke i posebnosti svake mitologije pa tako i ove. Opisat ću one bogove koji su imali poseban i velik utjecaj, te koje je štovala većina slavenskog naroda. 12 Nakon što je vrhovni bog Svarog stvorio svijet, sišao je s neba sa svojom družicom, božicom Vidom da se zajedno dive ljepotama stvorenog svijeta. Dok su šetali, zastali su na nekom brijegu ne bi li promatrali prelijepu prirodu koja je bujala. Tada ljudski rod još uvijek nije postojao. U jednom je trenutku božica Vida od umora zaspala pored jednog stabla te usnula čudnovati san. U njemu je vidjela Svaroga i sebe, ali u vječnoj mladosti te se tome nasmijala. Nakon što se probudila Svarog ju je upitao što je sanjala i zašto se u snu smijala. Ona mu je sve ispričala, što je sve vidjela i doživjela. Nakon njene priče on joj odgovori kako je i on o tome razmišljao: Upravo sam i ja to mislio. Razmišljao sam, da je to najbolje da predam zemlju u ruke nekih zemaljskih stvorova, kojima smo i sami slični. A eto, to si i sama sanjala. (Ledić, 1969: 121) Vida ga je savjetovala neka to učini te mu rekla kako će to biti najsavršenije biće koje je stvorio. On se složi, pa to i učini, kao uspomenu na njihov prvi obilazak svijeta, veličanstvenog djela boga Svaroga. Stoga ću opis bogova započeti upravo sa Svarogom, bogom slavenskih predaka i tvorcem svijeta. Svoje ime vuče iz sanskrtskog jezika istočnjačkih naroda i njihovih božanstava neba i Sunca, Svarga ili Varuna. Stari Slaveni vjerovali su da određena božanstva vladaju svijetom te su im pridavali ljudska svojstva i osobine, no u pravilu su obožavali prirodne sile. Istočni Slaveni obožavali su nebo kojeg su zvali Svarog, a također mu je jedan oblik bio i Daždbog te pored toga Perun13. U većini zemalja Svaroga su smatrali tvorcem neba i zemlje, najuzvišenijim bogom te praocem svih drugih bogova. On se također u nekim pričama spominje kao bog kovačkog umijeća koji ima dva sina: Dažboga (boga Sunca) te Svarožića (boga ognja i zadružnog ognjišta)14. Južni Slaveni su štovali Svaroga kao izvor svakog dobra koji sve obasjava svjetlošću svojih toplih zraka. U tom smislu možemo govoriti o Svarogu kao o kultu Sunca koji su svi narodi nerijetko obavezno štovali te bi često bog Sunca bio vrhovno božanstvo. 12
Napominjem da sve opise bogova koje ću ispisati preuzimam iz Mitologije Slavena Franje Ledića (1969, 1970) 13 Treba napomenuti da su se općenito bogovi u raznim krajevima drugačije nazivali te je nerijetko dolazilo do ispreplitanja njihovih imena. 14 To se spominje u istočnoslavenskim krajevima te bi se po toj verziji Svarožić mogao usporediti sa grčkim Hefestom (Ledić, 1969: 30).
15
Razlog je bio taj što su svi narodi shvaćali važnost Sunca i njegova učinka na usjeve i plodnu žetvu, a samim time i na kvalitetu i bogatstvo života. Ledić objašnjava: Kult Sunca nastavljao se i za vrijeme kasnog srednjeg vijeka i zadržao centralno mjesto u religiji slavenskih naroda, tako da o tom svjedoči jedno od glavnih imena boga, zajedničko mnogim Slavenima istočnim i zapadnim, a isto tako i kod Južnih Slavena bio je to bog Sunca svjetlosti i vatre (tj. topline) Svarog. (Ledić, 1969: 30) Perun, slavenski bog gromovnik, zaštitnik pravde. Zauzimao je drugo mjesto u redu slavenske mitologije, odmah poslije Svaroga.15 Narod je vjerovao da su munje i gromovi oružje velikog božanstva koji se nalazi na nebu. Ljudima je podario vatru tako što im se približio svjetlom i ognjem te je kremenjem iskresao pregršt varnica i ubacio ih ljudima na zemlju kao goruću luč. (Ledić, 1969: 49) Ponekad su ga zvali i Daždbog jer je svojim munjama i grmljavinama donosio kišu koja je bila zaslužna također za plodnost njihovih usjeva, a ponekad je bio prozivan i Strijelbogom zbog munja koje proizvodi. Slovio je i kao bog koji rastjeruje zlo i mrak. Bio je stoga i zaštitnik ribara jer je krotio oluje i donosio povoljne vjetrove, ali i zaštitnik doma te su ljudi, ne bi li blagoslovili svoju kuću, prizivali njegovo ime. Treba spomenuti da je Perun bio bog koji je imao izrazito dobru ćud te je provodio pravdu i mir, a najviše su ga uveseljavali bogati usjevi i radost ljudi. Volos je bio bog ratara i plodnosti te zaštitnik pastira. U davnini je bio smatran vladarom neba i zemlje, a kasnije se štovao kao zaštitnik pastira, stada i ratara. Kada se štovao kao vladar neba i zemlje narod ga je vidio u obliku Sunca, dok je kasnije poprimio antropomorfni, ljudski oblik. Volos je bio smatran velikim božanstvom te je uživao golem božanski ugled. Često je bio prikazivan kao stari slijepac, negdje je s dva oka, negdje samo s jednim okom, u ruci držeći mlado janje, a pod nogama mu je ležao vol. Vrlo je logično zašto je Volos bio tako poštovano božanstvo. Slaveni su većinom bili ratari, stočari, poljodjelci te su živjeli od prirode koja im je davala svoje plodove. No samim tim bili su izloženi i brojnim elementarnim nepogodama koje su nepovoljno utjecale na njihov rad i život. Spoznali su veliku moć Sunca i Mjeseca te su zamišljali kako postoji božanstvo koje se brine o uspjehu odnosno neuspjehu plodnosti usjeva, ali i o vremenu koje u najvećoj mjeri utječe na te usjeve. Taj bog kojega su zamišljali bio je Volos. Vodan je bio slavensko božanstvo voda, rijeka i mora. Narod ga je smatrao zaštitnikom pomorskog i riječnog brodarstva te su ga štovali svi koji su na neki način 15
Općenito su bogovi gromovnici bili vrlo značajni te su zauzimali posebno mjesto u hijerarhiji svih bogova. Vrlo je zanimljivo kako se čak i četvrti dan u tjednu nazivao njegovim imenom ( Engleska-Thur-Thursday, germani-Donnar-Donnerstag, Skandinavija-Thorr-Thorrsdag, Slaveni-Perun-Perenden, Poljska-PiorunPiorundzien) (Ledić, 1969).
16
povezani sa vodom poput moreplovaca i ribara. Prije svake plovidbe njemu su se molili pomorski i riječni pomorci i mornari za sretnu i mirnu plovidbu, dok su se ribari molili za uspješan i bogat ribolov. Kult štovanja boga Vodana sastojao se od prinošenja žrtvi hodočašćem do rijeka ili jezera te su se onda redovito i kupali ne bi li se očistili od zla. Kod starih Slavena glavni čimbenici duhovnog čišćenja bili su voda i vatra. Vjerovali su da se vodom tj. kupanjem u vodi postiže dubinsko čišćenje od svih zala i negativne energije. Dok su s druge strane, vjerovali da se preskakanjem i paljenjem krjesova ljudi mogu osloboditi bolesti i zlih uroka. Što se tiče pridonošenja žrtvi, narod je odlazio na sam izvor rijeke koja je morala biti čista i bistra gdje su svijetli dusi oblijetali žrtvu da joj preuzmu miomiris i da ga odnesu pred prijestolje božje. Bog Vodan je obitavao samo u takvim, čistim vodama dok je u onim tamnim i nečistim vodama vladao bog tmine koji je pripadao krugu podzemnog vladara, zloduha Crnoboga. Kao što vidimo, Slaveni su jako cijenili čistu vodu, dok su područja uz rijeke, jezera smatrali svetima te su se i razni obredi dešavali upravo u blizini vode. Zato je vrlo važno spomenuti način na koji su štovali kult mrtvih, jedan od važnijih ritualnih događanja. Slaveni su to nerijetko činili upravo pored tekućih voda ili jezera. Otkriveno je da su staroslavenska groblja bila smještena uz vodene površine i to na redove. 16 Još jedan bog koji se pojavljuje u Slavenskoj mitologiji jest Svarožić, za kojeg se smatralo da je darivatelj svjetlosti i blage topline. I dok je središnje mjesto zauzimao bog Svarog, za Svarožića se smatralo da je njegov sin ili rođak. Postojalo je i vjerovanje da je Svarog darovao Svarožiću četveroprežna kola na kojima je mlado sunčano božanstvo jurilo po nebu. Uz njega se veže i običaj Koleda. Koleda se slavila na dan Božića (Koledin dan), ali i na prvi dan nove godine. Vjerovalo se da se na dan Božića rodilo novo, pomlađeno Sunce, mladi bog Svarožić. Tada njegova svjetlost prodire do zemlje i uništava sve zle duhove. 17 Uz Svarožića postojali su i drugi bogovi koji su bili čvrsto vezani uz zemlju i godišnja doba. Svarog, kao vrhovni bog namijenio je zemlju ljudima da je obrađuju i ubiru njene bogate plodove. No, ljudima je podario i bogove, uz čiju pomoć će obrađivati tu zemlju. Pored svoga sina Svarožića, vjerovalo se još da postoji božica Vesna kojoj je darovao cvatuće proljeće, božici Ladi je prepustio brigu za ljetnu bujnost, bogu Svantevidu plodno ljeto, Perunu i Peruniki zemlju da je hrane i brane, a Živi i Žibogu namijenio zadaću da svijetu daju 16
Treba napomenuti da je postojao još jedan način štovanja kulta mrtvih, a on se obavljao spaljivanjem koje se dešavalo nerijetko na lađi. Često je taj obred bio veoma skup te su si to mogli priuštiti jedno ugledni ili slavni ljudi (Ledić, 1969). 17 Ledić (1969) naglašava kako su Svarožića u raznim drugim mjestima slavili pod imenom boga Vida, Belboga i Jutroboga.
17
život i plodnost. Ovaj nebeski rod Svarožića brinuo se za život na zemlji te se neprestano vraćao ljudima ne bi li im pomogao. Slavenska mitologija sastojala se dakle od dobrih i loših bogova, a jedno od najgorih božanstava bila je božica Morana, boginja zime, smrti i podzemlja. Bila je veoma nemilosrdna i ljudima je donosila samo nevolje i patnje. Kao predstavnica zime, vjerovalo se da dolazi sa ledenog sjevera i da dolazi u sve zemlje u kojima se zadržavala u određenom vremenskom periodu. No ljudi su se dosjetili zanimljivih rituala kojima su Moranu zastrašivali i tjerali je na odlazak. Pred kraj zime ljudi su se prerušavali u strašne životinje ne bi li prestrašili božicu Moranu. U današnje vrijeme to možemo povezati sa raznim vrstama zvončara čiji je zadatak upravo protjerivanje zlih duhova i hladne zime pomoću glasnog udaranja teških zvona.18 Također se može povezati i s živopisnim karnevalskim povorkama koje se priređuju krajem zime.
18
Zvončari djeluju i danas, pogotovo ih se može vidjeti u karnevalsko doba. U Hrvatskoj, na Sjevernom Jadranu, na Kvarneru postoje čak i različite vrste koje se razlikuju po odjeći i određenim ritualima koje provode.
18
3.3.1. Od Vide do Voloske No osim tih bogova spominju se i neki, drugi koji su također na određeni način bili važan dio slavenske mitologije te su utjecali na obavljanje raznih svetkovina i obreda. Najslavnija među ženama bila je Vida koja slovila kao Svarogova žena i Svarožićeva majka. Štovala se kao zaštitnica bračne sloge kod Slavena te je bila veoma popularna i imala veliki utjecaj na žene. Zanimljiv je i bog Radogost - zaštitnik gostoprimstva, posebice jer kult gostoprimstva zauzima važno mjesto u slavenskoj mitologiji, a Radogost kao autohtono slavenski mitski lik, zauzima pak vodeće mjesto. Voloska je bila zaštitnica kućnog ognjišta i doma, inače žena boga Volosa pa se smatralo da je kao njegova pratiteljica bila i božica Mjeseca. Posvećena joj je ptica lastavica jer je narod vjerovao kako u njima žive rodbinski i kućni preci čiji dobri duh nastavlja život baš u obliku te ptice.19 Postojala je i božica Perunika, braniteljica pravednosti u braku, zatim ratnički bog plemena Ljutića i Bodrića20 Gerovit te božica časti, junaštva, slave i pobjede Slava. Slavensku mitologiju također obogaćuju i posebna fantastična bića koja su se razlikovala od naroda do naroda koja su također imala određenu ulogu, ali nisu bila toliko značajna kao ova. Možemo spomenuti Domovoja, slavenskog kućnog i obiteljskog poluboga ili Rusalke za koje se smatra da su bile kćeri Vodanove.
19
Vjeruje se i da je i mali kvarnerski gradić Volosko dobio ime upravo po ovoj božici. Dva od šest plemena koji su sačinjavali narod Slavena. Osim Ljutića i Bodrića postojali su također i Veleti, Lužičani, Vendi te Šlonzaki. 20
19
4. Povezanost mita i bajki na temelju staroslavenske mitologije i Priča iz davnina Nerijetko se možemo zapitati zašto uopće istraživati teme oko poimanja, očuvanja i značenja mitova i mitologija, posebice mitologije starih Slavena o kojoj ne postoji bogata paleta izvora i povijesnih tragova. Ipak, baš je to ono presudno i važno, jer iako relativno siromašnih povijesnih dokaza, mitovi svojom osebujnošću nerijetko postaju vrijedna i bogata vrela u istraživanju kako novije, tako i one starije kulturne i književne povijesti. Iako se u ovom slučaju radi o zastarjelim, dalekim slikama svijeta kakav je nekada bio to nas treba potaknuti da se više zainteresiramo, da produbimo znanje o ovako krhkoj temi. Mitologija na svoj, pomalo mističan način, progovara o kulturi i navikama starih naroda, ali postoji i još jedan segment vrijedan razmatranja, a to je onaj koji se tiče utjecaja ove teme na kulturu u današnjem svijetu. On se može uočiti u raznim novodobnim područjima kulture, ponajprije u književnosti. Ivana Brlić Mažuranić središnji je lik i jedna od zasigurno najznačajnijih hrvatskih spisateljica dječjih bajki. Njezina su djela često, i ne bez zasluge, uspoređivana s onima Hansa Christiana Andersena te ne čudi da je nerijetko bila i prozivana hrvatskim Andersenom. Jedna od njenih najpoznatijih knjiga Priče iz davnine, skup su bajki namijenjenih djeci, nadahnutih dijelovima upravo staroslavenske mitologije21, te lako uočavamo upravo nedvojben i snažan utjecaj starih književnih oblika u nastanku jedne od najljepših zbirki dječjih bajki u povijesti hrvatske književnosti. U ovome poglavlju baviti ću se vezama staroslavenske mitologije i Ivane Brlić Mažuranić te njezinih bajki i mitova kroz analizu pojedinih značajki iz Priča iz Davnina. Opet ću se pozabaviti binarnim dihotomijama koje postoje u bajkama i njihov su temelj baš kao i u mitovima. Pokušat ću dokazati da je stvaranje mita i dječjih bajki u krajnjem slučaju vrlo sličan postupak, kao uostalom i njihov učinak na čitalačku publiku, što će pokazati da su bajke zapravo današnji oblik mita. On nije sasvim nestao već izvire i pojavljuje se u različitim oblicima.
21
Sastoji se od osam bajki: Kako je Potjeh tražio istinu, Ribar Palunko i njegova žena, Regoč, Šuma Striborova, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Lutonjica Toporko i devet župančića, Sunce Djever i Neva Nevičica, Jagor
20
4.1. Utjecaji koji su oblikovali Priče iz davnine Izdavanjem Priča iz davnina Ivane Brlić Mažuranić, obilježavamo ujedno i sam početak hrvatske dječje književnosti. Bajke obiluju raznim simbolima i znakovima, koje možemo interpretirati i analizirati na različite načine upravo zbog različitih utjecaja koji su pratili, pa time i obilježili ovo vrijedno djelo. Autorica Ivana Rukavina napominje da se zbog višeslojnosti toga djela ono može analizirati na tri načina: Prva razina, ona najuočljivija, jest utjecaj slavenske mitologije; druga razina se odnosi na tragove hrvatske narodne baštine, a treća, u nekim bajkama eksplicitna, a u većine njih podtekstualna, ali svakako najprešućivanija, jest ona kršćanska razina (Rukavina, 2009: 252). Ja ću se baviti ovom prvom razinom koja je značajna za moj rad. Osim nekih vanjskih utjecaja, kojima je poznata književnica svakako bila izložena, pored ostalog i zbog vremena u kojem je stvarala, možemo govoriti i o nekim unutarnjim. U tu skupinu prvenstveno spada njena obitelj, muž i djeca, ali i šira obitelj koja je kroz niz generacija bila utjecajna na hrvatskom književnom području. Isto tako možemo govoriti i o njenom životu koji joj je oduvijek bio inspiracija, ali i bogato tlo za stvaranje i književno djelovanje. Krug dviju uglednih hrvatskih porodica omogućio joj je ne samo miran obiteljski život, već ujedno i nesmetano bavljenje književnim stvaranjem (Brešić, 1994: 18). Također, što je zajedničko svim njenim djelima, jest poseban vrijednosni sustav koji je stvaran prvenstveno kroz utjecaje njenog životnog okruženja. …taj sustav je eminentno građanski, tradicionalistički s visokom sviješću o temeljnim etičkim vrijednostima dobra i pravdoljubivosti, hrabrosti i samopouzdanja, ponosa i čestitosti, vjere i milosrđa (Brešić, 1994: 18) Prije nego što počnemo analizirati njezin rad, morali smo utvrditi njenu početnu poziciju i razloge za takav način pisanja koji je prožet tradicijom i vjerom, uvelike potaknut građanskim idealizmom. No moramo reći da iako je na nju utjecalo mnoštvo raznih struja i ideja, koje je ona samo iskoristila, uzela je njihov sirovi materijal i uz pomoć vlastite bujne mašte iz njega stvorila odličan književni sadržaj.
21
4.2.Mitologija ulazi u prostor književnosti Djelo Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić (1994) sastoji se od osam priča različite tematike i kvantitete, no opet možemo uočiti temeljne sličnosti zbog koji ih i možemo svrstati u jedno književno djelo. Sve priče se mogu analizirati kao bajke jer imaju njihova temeljna obilježja. Većina ih počinje uobičajenim obrascem- Bilo jednom davno… ili Živio jednom..., uglavnom se pojavljuje glavni protagonist radnje koji je u početku podcijenjen, a na kraju pobjeđuje, likovi su tipizirani i mogu se svrstati ili pod dobre ili pod loše likove, radnje također uglavnom završavaju sretno – pobjedom dobra nad zlim.22 Koristeći se tim alatima, Ivana Brlić Mažuranić u stvaranju svojih priča teži i ka određenom redu i skladnosti. Jolles pojašnjava: Sklad je Brlićkin način postojanja, heraklitovska „harmonia“ svijeta koja se sastoji u nekoj napetosti različitih suprotnosti i sila. To je način i jamstvo postojanja svijeta, ali i način postojanja priče – poetički: jedini način postojanja bajke (Jolles, 1978; prema Brešić, 1994: 19). U taj sklad ona ubacuje određene slike i simbole koji su nedvojbeno vezani uz slavensku mitologiju. Po Rukavini (2009) možemo izdvojiti tri područja u kojima se taj mitološki aspekt izrazito vidi. Prvo područje jest područje likova. Često se u njenim bajkama pojavljuju razna slavenska mitološka božanstva koja reguliraju radnju. Zatim imamo razne običaje i rituale koje se pojavljuju tijekom radnje i naposljetku imamo i mjesta na kojima se sama radnja zbiva, a koja su vrlo vezana uz slavensku mitologiju. (Rukavina 2009) Najočitiji jest primjer likova. Iako se u pričama pojavljuju određena slavenska božanstva oni nikada nisu glavni protagonisti, ali su uvijek na neki način pokretači radnje, oni ju zapliću, ali i razrješuju na kraju. Mogli bi se zapravo reći da mitska bića u njenim pričama na neki način bdiju nad likovima i prate ih u njihovim bajkovitim avanturama. Protagonisti uvijek završe sretno, najčešće zato jer su osluškivali, slušali i nadasve poštivali bogove koji su ih savjetovali. U priči Kako je Potjeh tražio istinu pojavljuje se lik boga Svarožića kojeg su tri brata dozivala ne bi li mu se obradovali, a on im je zauzvrat prenio poruku u kojoj je sadržana njihova sudbina. U tom trenutku se radnja komplicira i započinje priča o najmlađem bratu koji je žrtvovao život s djedom ne bi li doznao istinu. Također se u toj priči pojavljuje i lik Bjesomara koji svojim spletkarenjem želi potkopati Potjeha i njegovu braću ne bi li se dokopao Svetog ognja koji se nalazi u njihovoj kući. Bjesomar bi u ovome slučaju 22
Možemo njene bajke također usporediti i sa popularnim Disneyevim bajkama koje su po svojoj formi gotovo identične.
22
predstavljao Crnboga, vladara tmine. I u bajci Ribar Palunko i njegova žena pojavljuje se fantastično biće koje svoje korijene vuče iz staroslavenske mitologije. To je Zora-djevojka koja živi u moru i savjetuje Palunka koji je razočaran svojim životom i traži bogatstvo. Nakon mukotrpnog života s Morskim kraljem počinje shvaćati pravi smisao i svrhu života. U priči o Šumi Striborovoj pojavljuju se mala fantastična bića - Domaći, koji su izašli iz vatre. Stvorili su se iz iskrica ognja te odlučili pomoći majci čiji se sin namjerio oženiti gujom-djevojkom – opakom i zlom osobom. Majku su odveli i Striboru, šumskom starješini koji joj također pomaže. Ovdje uočavamo tu jaku povezanost ovih likova spram dva vrlo važna kulta koji su štovali stari Slaveni. To je bio kult drveća koji se sastojao od mišljenja da u svim stablima žive stari preci, a drugi kult je bio povezan s vatrom koju su smatrali svetom i mislili da pridonosi duhovnom prosvjećivanju. Ovo su samo neka od fantastičnih likova, stvorenih pod velikim utjecajem mitologije Slavena. Osim kroz likove utjecaj mitologije očit je i kroz opise fantastičnih prostora u kojima ti likovi djeluju. Ivana Rukavina (2009) u svome radu spominje upravo ta mjesta, poput Legen-grada koji se spominje u priči o divu Regoču. Pojašnjava kako je on nadahnut Leđan gradom koji se spominje u raznim narodnim pjesmama i predajama. Priča govori kako je postojao Leđan grad koji je bio sav sazdan od leda i nalazio se daleko od Sunca i svjetlosti te je u njem živio div Leđan - glavni predstavnik ledenoga doba naših slavenskih predaka. Rukavina (2009) također navodi kako je Kitež–planina, oličenje strahote i čuda koja se spominje u bajci Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica zapravo povezana sa Klekom, planinom koja se nalazi u blizini Ogulina gdje je Ivana Brlić Mažuranić često obitavala te slušala svakojake strašne legende koje su se vezivale uz taj prostor. Spominje se i mitološki otok Bujan koji se javlja u bajci Ribar Palunko i njegova žena. On je u mitologiji opisan kao otok na kojemu svakakvo raslinje raste, te što mu i samo ime govori, vrlo je bujan. Na njemu su živjela svakakva fantastična bića poput zmije orijaške, ptice kljuna gvozdena i zlatne pčele. Oni stvaraju vjetar, valove i gromove. Ti likovi se i pojavljuju u bajci i ključan su dio u razrješavanju zapleta radnje (Rukavina, 2009: 256). Osim kroz likove i zanimljive prostore u koje ih je autorica smjestila, još je jedan dio u kojem bajke reflektiraju segment mitova. To su obredi i zanimljivosti koji se striktno vezuju uz staroslavensku mitologiju poput Svetog ognja iz Kako je Potjeh tražio istinu te obred Kolede koji se javlja u bajci Sunce djever i Neva Nevičica. To su segmenti Priča iz davnina zbog kojih neosporno možemo govoriti o povezanosti toga djela i mitologije Slavena, te dalje u tekstu ovoga rada svakako ćemo pokušati pronaći dodatne dokaze te bliskosti. Iako je njihov nastanak i kontekst različit, jasna je ta poveznica 23
koja može potvrditi da kroz određenu formu, binarne dihotomije, bajke imaju isti učinak kao i mitovi, utvrđuju sliku svijeta, unaprijed je oblikuju te je donose pred nas i na taj načini one postaju jedne od čimbenika ljudskog razumijevanja društva. Nikako naravno ne u onolikoj mjeri i veličini kao što su to činili mitovi.
4.3. Usporedba mita i bajki – različito vrijeme isti učinak? Na mitove i bajke, ovisno o našoj perspektivi, možemo gledati kao na dvije sasvim različite stvari, ali možemo o njima razmišljati i kao o dva formata čiji je sadržaj i smisao vrlo sličan. Mitovi su nastajali u predcivilizacijsko doba, ljudi su u njih vjerovali jer su im oni objašnjavali svijet, oni su bili preteča razvijenih religija poput kršćanstva te su nesumnjivo bili dio jednog sustava vrijednosti te narodnog vjerovanja. Za razliku od njih, bajke su sasvim bezazlena književna vrsta kojoj je zadatak kroz određena pravila opisati jedan fantastični svijet mašte koji bi veselio djecu, ali i odrasle. No, moramo istaknuti da u biti niti jedna književna vrsta nije sasvim bezazlena, te uvijek u sebi nosi određenu poruku koja je namijenjena čitatelju. A ta poruka je upravo najvažniji aspekt koji u jednoj točki čvrsto povezuje mit i bajku. Nedvojbeno jest da je razlog pisanja bajki Ivane Brlić Mažuranić bio plemenit i dobroćudan, htjela je uveseljavati svoju djecu i kroz njih ih učiti druge o pravim ljudskim vrijednostima te ciljevima u životu. No njena književnost se može i drugačije shvatiti. …i literatura djeluje kao ideologija, a kao svaka uspješna ideologija, dakako, ne djeluje toliko (s)pomoću eksplicitnih pojmova i definirane doktrine koliko (s)pomoću elemenata vlastite umjetničke strukture (slika, simbola, narativnih formula i stilskih figura, motiva i sl.). Brlićkina literatura djeluje na osjećaj i doživljaj, prodire u najskrovitije nesvjesne predjele čovjekova bića te pretendira na trajnost kao svaka društvena ideologija (Brešić, 1994: 19). Ako na taj način shvatimo njene bajke, kao vrsta ideologije koja duboko djeluje na podsvijest čitatelja, imamo još jedan dokaz koji razlike između mitova i bajki sve više umanjuje. Mitovi su također podsvjesno utjecali na čovjekov način razmišljanja i življenja. Kao što sam već navela, mitovi su bili korisni alati u objašnjavanju i približavanju svijeta i prirode ljudima. U tom svijetu ljudi su tražili znakove i simbole u prirodi te su ih zatim koristili kroz mitove, svečane obrede i svakodnevne rituale. Na taj način su iz generacije u generaciju ljudi učili o sebi i o drugima te međusobnim odnosima. Sličan se proces ovija i kroz književnost, u ovome slučaju kroz dječje bajke. Bajke također na svoj već opisani, specifičan i lagan način nude svojim čitateljima životne lekcije i poruke kojima nastoje već
24
odmalena oblikovati naš vrijednosni sustav, te ga na taj način neprestano poticati i „učiti“ nas da dobro pobjeđuje te da je vrijedno svake borbe. Kao što će i Rem potvrditi: Polazeći od obitelji i majčinstva kao ishodišta ljudske egzistencije i društvene opstojnosti, ona u svoje pripovijedanje ugrađuje etičke vrijednosti, jednostavne i humane pouke i poruke utemeljene na zakonima srca i dosezima mašte (Rem, 1994; prema Brlić Mažuranić, 1994: 139). Kroz mitove i bajke prožimaju se određeni sukobi temeljeni na razlici između dobra i zla koji određuju taj vrijednosni sustav koji može odrediti naše ponašanje, način komunikacije, naš emotivni svijet i općenito odnos spram drugih ljudi. Te binarne opozicije koje se pojavljuju kod mitova, a koje sam već spomenula kod kozmičkih sukoba, postoje i u bajkama. Sama struktura bajki pretpostavlja dobre i loše protagoniste te sretan kraj. No i mitove i bajke moramo shvaćati unutar konteksta u kojem su nastajale. Mitovi pokušavaju približiti svijet čovjeku dok bajke, po Jollesu (2000), stvaraju jedan svijet drugačiji od stvarnosti u kojoj živimo, nešto čemu bi trebao težiti. Svakako možemo reći da su slavenski mitovi i bajke Ivane Brlić Mažuranić nastale iz različitih potreba, imaju različitu svrhu i uporabu, ali oboje u svojoj biti imaju sadržane određene vrijednosti koje se prenose na čovjeka, one utječu na njega te ga potiču da se ponaša u skladu s njima te da pojedinac svoj život organizira prema jednom pozitivnom obrascu. Bajke unose unu magičnost i mističnost baš kao što su to mitovi činili prije mnogo stoljeća. Zašto onda ne bismo mogli govoriti o bajkama kao o proizvodu ljudske želje da se vrati upravo tim mitološkim vjerovanjima? Nakon svega navedenog, mogli smo uočiti razne sličnosti između ta dva jednostavna oblika koje nam samo potvrđuju našu tezu da mitovi danas ipak postoje, ali im je način djelovanja i pojavljivanja drugačiji.
25
5.Zaključak 5.1. Poticaj za budućnost O ulozi slavenske mitologije u raznim područjima ljudskog djelovanja moglo bi se još ispisati na tisuće strana jer je njen utjecaj bio golem. No, još uvijek nije jasno zašto se onda toliko zanemarivala i stavljala u stranu nauštrb nekih poznatijih mitologija koje možda imaju veći cjelokupan značaj, ali što se tiče mjesta podrijetla slavenska mitologija zasigurno uzima primat. Kao što smo vidjeli, nije uzalud baviti se njome i istraživati ju jer možemo neke nama bliske stvari povezati s njom, poput književnosti, ali i sociologije, antropologije, što će biti možda izazov za neka druga istraživanja. Uzaludno je baviti se nekim određenim poljem rada ako se uvijek i u pravilu držimo samo jedne discipline. U ovakvim analizama često je potrebna multidisciplinarnost kako bi prodrli u samu bit našeg istraživanja, te kako bi ono u konačnici bilo sveobuhvatno. No isto tako prihvatljivo je stvarima i problemima prilaziti na način da ih sagledamo odvojeno i iz raznih perspektiva, ne bi li tako „prikupili slike“ i u konačnici imali mogućnost cjelovita pogleda na sadržaj koji se krije iza teme. Mitologija upravo jest takva vrsta discipline koja zahtijeva određene povijesne, društvene, kulturološke činjenice koje su nedvojbeno gotovo uvijek međusobno povezane. Pa tako i kada govorimo o njoj, pogotovo o njenim utjecajima moramo sagledati sve ono značajno što ju određuje. Također i književna djela poput Priča iz davnina koje su u same po sebi višeslojne moramo gledati na taj način. Takvom vrstom analize koju smo započeli kroz razjašnjavanje značaja mitologije do opisa mitoloških vjerovanja starih naroda Slavena, došli smo i do poveznice s možda najpoznatijim hrvatskim bajkama, Pričama iz davnine. No, bez sumnje mogli smo krenuti i u neka druga istraživanja poput analize lirike Vladimira Nazora koji se također bavio slavenskom mitologijom ili pak nešto sasvim drugačije poput raznih hrvatskih običaja koji i u današnje vrijeme imaju čvrstu poveznicu s poganskim vjerovanjima. No u ovom slučaju cilj je bio prikazati mitove i bajke kao instance koje su međusobno sasvim različite, a opet se u jednoj točki mogu ispreplitati, miješati, te na koncu pokazati kao veoma slične. Baš zbog toga što su Priče iz davnine nastale pod utjecajem slavenske mitologije, one su bile ključan i namjeran izbor koji je dokazao tu međusobnu povezanost.
26
5.2. Dekonstrukcija kao rješenje? No još je jedna tema koja je vrlo važna kada govorimo o mitovima i bajkama, a to su binarne opozicije koje u njima vladaju. Ovdje je dokazana njihova uporaba i cilj njihove upotrebe, no mislim da i o tome valja pričati i pregovarati jer ma koliko ljudi pokušavali sebi objasniti svijet kroz binarne opozicije moramo biti svjesni i onog sivog područja koji izmiče podjeli. Koliko god su stari narodi učili kroz mitove o tim podjelama, a mi kroz bajke ili neke druge načine, moramo biti svjesni da svijet nije samo Bijelbog i Crnbog te da postoji i ono između, ono čega smo svjesni, a rijetko kada spominjemo. Vidimo kako bajke niti danas u svojoj biti ne mijenjaju strukturu; likovi su i dalje dobri i loši, pošteni i nepošteni. To možda i je dobar način na koji djeca uče o svijetu, ali je nedvojbeno da se unutar te strukture mora pokazati i ta siva strana, ona koja nije jednodimenzionalna i koja prikazuje čovjeka onakvog kakav zbilja jest, sa svim manama i vrlinama. Ovaj način razmišljanja predlaže razbijanje tih binarnih opozicija kroz analizu pojedinih djela i dokazivanjem kako može drugačije. Nerijetko se možemo zapitati čemu prikazivati svijet kakav ne postoji i koji nikada neće biti dostižan na neuvjerljiv i naivan način? Možda bi radije trebali prikazivati realniji svijet u kojima se ljudi mogu pronaći, likove koji su kompleksniji, složeniji. Ovo ne pretpostavlja da se treba izgubiti sva čarolija i mašta, nego samo jedan realniji pogled na svijet koji bi tada možda bio najčarobniji i najljepši jer bi nas zbilja uvjerio u njegovu mogućnost, njegovu stvarnu i provedivu životnost. S druge pak strane, da li bismo takvim novim bajkama izgubili onu iskonsku njenu svrhu? Tada to više ne bi bila bajka – nježna, lepršava, pozitivna priča o pobjedi dobra nad zlim. Jer, iako nošeni radostima i tegobama stvarnog života, za vjerovati je da će ljudi uvijek na neki svoj, poseban način imati tu potrebu, potrebu bijega u neki drugi svijet gdje, iako postoji borba, postoji i sigurnost da će dobro pobijediti. Nije li to ono što svi pomalo priželjkujemo?
27
6. Literatura Knjige i članci:
Belaj V. (2007) Hod kroz godinu , Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga
Brešić V.(1994) Sklad kao načelo, autobiografija Ivane Brlić Mažuranić. Znanstvenostručni kolokvij "Život i djelo Ivane Brlić-Mažuranić", Slavonski Brod: Matica hrvatska, Ogranak
Brlić Mažuranić I. (1994.) Priče iz davnine, Vinkovci: Privlačica
Crespi F. (2006) Sociologija kulture, Zagreb: Politička kultura
Foucault M.(1994) Znanje i moć, Zagreb: Globus
Frazer J.G. (1998) The Golden Bough: a study in magic and religion. http://books.google.hr/books?id=e13dQbF9hUC&dq=the+golden+bough&prin tsec=frontcover&source=bl&ots=hTIsn36Tqy&sig=STcydAyJoQP_dX3tB1S3FYcVZ0&hl=hr&ei=4HvISvj3Mc_G_gap18iVCA&sa =X&oi=book_result&ct=result&resnum=3#v=onepage&q=&f=false (posjećeno 30. rujna. 2009.)
Haralambos M., Holborn M.(2002) Sociologija: teme i perspektive, Zagreb: Golden marketing
Haviland W. A. (2004) Kulturna antropologija, Zagreb: Naklada Slap
Hiley M.(2004) Stolen Language, Cosmic Models: Myth and Mythology in Tolkien. MFS Modern Fiction Studies vol. 50, br. 4
Jolles A. (2000) Jednostavni oblici, Zagreb: Matica Hrvatska
Ledić F.(1969) Mitologija Slavena, sv.1, Zagreb: Vjesnik
Ledić F. (1970) Mitologija Slavena, sv.2, Zagreb: Vjesnik
Moore J. D. (2002) Uvod u antropologiju. Teorije i teoretičari kulture Zagreb: Naklada Jesenski i Turk
Rukavina I. (2009.) Mitologemska izvorišta u Pričama iz davnine Ivane BrlićMažuranić. Riječ: časopis za filologiju, br.15 sv.4, 251-263
28
Schull K.K. Is the Magic Gone? Weber's „Disenchantment of the World“ and its Implications for Art in Today's World. http://www.nyu.edu/pubs/anamesa/archive/fall_2005_culture/11_shull.pdf (posjećeno 25.rujna. 2009.)
Segal R. (1998) The Myth and Ritual Theory. http://books.google.hr/books?id=z7T2yPS86oC&printsec=frontcover#v=onepage&q=&f=false (posjećeno 30.rujna. 2009.)
Segal R.(2004) Myth: A Very Short Introducton, New York: Oxford University Press
Shnirelman Victor A. (1998) Russian Neo-pagan Myths and Antisemitism. http://sicsa.huji.ac.il/13shnir.html#13 (posjećeno 30. rujna. 2009.)
Wieseman B., Groves J. (2002) Levi-Strauss i strukturalna antropologija za početnike, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk
29
