UNIVERZITET „DžEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU FAKULTET HUMANISTIČKIH NAUKA ODSJEK ZA HISTORIJU
SEMINARSKI RAD ATENTAT NA KRALJA ALEKSANDRA
STUDENT: Stefan Delić
MENTOR: prof.dr.Adnan Velagić
U Mostaru, 27.1.2018.
UVOD Aleksandar 1 Karađorđević rođen je u Cetinju 1888. godine, kao drugi sin Petra 1. Djetinjstvo je proveo izvan Srbije, kojom je tada vladala dinastija Obrenović. U Srbiju je došao poslje ubojstva kralja Aleksandra Obrenovića I njegove žene 1903. godine. Poslje ubojstva, njegov otac Petar I je krunisan za kralja. Aleksandar nije bio odmah prestolonasljednik, nego je to bio njegov brat
Đorđe, koji se odrekao prijestolja 1909. godine. Skoro je preminuo od stomačnog tifusa 1910. godine, koji mu je ostavio posljedice do kraja života. Također bio je vrhovni zapovjednik vojske Srbije u 1. svjetskom ratu. 1918. godine proglašava ujedinjenje kraljevstva SHS. 1922. godine oženio se princezom Marijom iz Rumunije. Iz tog braka je dobio troje djece (Petra, Tomislava i Andreja). Vidovdanskim ustavom koji je donjeo kralj Aleksandar izbijaju neredi u kraljevini SHS, a na jveće protivljenje kralju imala je opozicija u Hrvatskoj, a najglasniji su bili HSS predvođeni
Stjepanom Radićem. Stjepan Radić je zbog toga više puta dobio prijetnje smrću, što je i obistinjeno 20.6.1928. godine, kada je Puniša Račić počeo pucati po HSS -ovcima. Smrtno su stradali Đuro Basariček i Pavle Radić, dok je Stjepan Radić smrtno ranjen, te umire 8.8.1928. godine. To je kraljevinu uvelo u još veću krizu. 6.1.1929. Aleksandar 1. uvodi Šestojanuarsku diktaturu, te je poništio Vidovdanski ustav. 3.10.1929. donosi zakon o nazivu i uređenju države te je ime kraljevine promjenjeno u kraljevina Jugoslavija. Unutrašnje uređenje je svedeno na 33. oblasti, 9. banovina i grad Beograd.
POVOD ZA ATENTAT Ustaše okupljene oko Ante Pavelića su sve otvorenije istupale, kako u inostranstvu, tako I u Jugoslaviji. Oštricu svojih akcija oni su usmjerili na monarhiju i zajedničku državu, proglašavajući kraljevinu Jugoslaviju I Kralja Aleksandra glavnim krivcima svih nesreća koje su se desile Hrvatima. Drugi dio hrvatske emigracije predvođen liberalnijim političarima Jurajom Košutićem I Augustom Krnjevićem, bili su raspoloženiji za razgovore sa zvaničnim Beogradom. Ipak kralj Aleksandar je svojim istupanjima htjeo pokazati da cu nacionalisti i šovinisti protiv njega, te da je on vladar “jugoslavena”. Kralj je odlučio da svoj rođendan 1933. godine proslavi upravo u Zagrebu. Na međunarodnom planu situacija se sve više komplicira. Zbog pritiska od fašizma, i otvorene zahtjeve Austrije za restauracijom Habsburške monarhije kralj radi na očuvanju Male Antante. Zbog sve prisutnijeg Francuskog utjecaja u Balkan, hrvatski su se političari ponadali, da bi uz njeno posredovanje Vlatko Maček mogao biti pušten na slobodu. Francuska je zamjerala Jugoslaviji politiku popustljivosti prema Italiji.
Francuski ministar vanjskih poslova Louis
Barthou, posjetio je Beograd u junu 1934. godine, gdje je i dogovorena kraljeva posjeta Francuskoj za oktobar iste godine.
ATENTAT Saznavši da kralj putuje za Francusku, Ante Pavelić je stupio u kontakt sa Vančom Mihajlovim iz VMRO, i u saradnji sa njim pripremio atentat. Izvođenje atentata Pavelić je povjerio Eugenu Didi Kvaterniku, a ubice su se pripremale u logoru Janka Puzsta u Mađarskoj. Kralj je isplovio iz Boke Kotorske na brodu “Dubrovnik” 7.10, a 9.10.1934. je stigao u Marsej. U toku prolaska kroz ulice Marseja, iz mase okupljenog svijeta istupio je atentator Veličko Georgijev Kerin, član VMRO i instruktor u redovima ustaške emigracije. On je pucnjevima iz pištolja ubio kralja A leksandra i ministra Barthoua. Francuski ministar je bio lakše ranjen, ali je zbog neadekvatne njege podlegao ozljedama. Atentator je na licu mjesta ubijen, a Ante Pavelić I Eugen Kvaternik su osuđeni na smrt u odsustvu. Nakon ubistva kralja Aleksandra, Ju goslaviju je zahvatio nekontrolisani politički vrtlog. Nacionalni atagonizmi su se pogoršali između Srba I Hrvata. Srbi su optuživali Hrvate za ubistvo Kralja, pa su se sve češće iz radikalnih krugova mogli čuti pozivi za osvetu. To je išlo na ruku Hrvatsk im nacionalistima, koji su odgovorili sa zahtjevom za preispitivanje odnosa u zajedničkoj državi I otvorenom mogućnošću formiranja nezavisne Hrvatske. Iako je ubistvo Kralja Aleksandra izazvalo različite reakcije u međunarodnim krugovima, situacija se ubrzo počela smirivati. Europske zemlje vratile su se svojim starim brigama, odgovorne za ubistvo niko nije tražio, a u Jugoslaviji više ništa nije bilo isto kao prije atentata u Marseilleu.
