alpinisticki prirucnik_ novi.pdf

ALPINISTIČKA ŠKOLA PRIRUČNIK ZA ALPINISTE PRIPRAVNIKE

I ONE KOJI SE BAVE SLIČNIM EXTREMNIM SPORTOVIMA SPORTOVIMA Literatura:

AO HPD Željezničar - Marko Dukši

Adnan Behrem Jabanica,2010.

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" Team"

PREGLED SADRŽAJA UVOD....................................................................... ........................................................... ...........................................2 ...2 1. UVOD.................................................... ČVOROVI...................................................................... ..................... ... ..................................3 2. ČVOROVI.................................................... 3. OPASNOSTI U PLANINAMA........................... PLANINAMA.................................................................. ...........................................10 ....10 4. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA........................... ................................13 5. KOMUNIKACIJA U STIJENI..................... STIJE NI.................................................................... ....................................................16 .....16 6. PRUSICIRANJE..................................... PRUSICIRANJE......................................................... ............................................................19 ........................................19 7. ABSEIL...................................................... ABSEIL...................................................................... ......................................................... ...........................................21 ..21 8. SITNO ALI BITNO.................................... BITNO........................................................................ ........................................................23 ....................23 ZAKLJUČKA.................................................... ............................................ ........................... .....28 9. UMJESTO ZAKLJUČKA.................................

BEHREM PLANINAR EXTREM TEAM

w w w . b e h r em p l a n i n a r . c o m

Strana 1

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team"

1. UVOD Ovajpriručnik zamišljen je kao pomoć polaznicima alpinističke škole pri praćenju predavanjate kao pomoć pri spremanju ispita za naslov alpinist pripravnik u Alpinističkom odsjeku “Planinarskog saveza BiH”. To nikako

nije cjelovit udžbenik za početnike već samo na jednom mjestu sabrane najvažnije informacije o temama koje je lako prepričati u sažetom obliku. Teme se uglavnom dotiču sigurnosti u alpinizmu, dakle osnova bez kojih se ne može (bar ne dugo). Za kvalitetan osvrt na ostale teme, ali i za potpuno shvaćanje dobrog dijela ovdje spomenutih,potrebno je i redovito praćenje predavanja kao i aktivno sudjelovanje u terenskoj nastavi.

Alpinističke škole u Bosni i Hercegovini trenutno nemaju oslonac ni u ko jem udžbeniku domaćih autora,dok je strana literatura, iako vrlo kvalitetna, iz praktičnih razloga uglavnom zanemarena.Apeliram na zainteresirane pojedince iz penjačke zajednice da doprines u stvaranju obimnijeg djela koji bi povećao učinkovitost nastave alpinističkih škola u BiH.



Strana 2


2. ČVOROVI Pravilna upotreba čvorova u alpinizmu osnova je za sigurnije penjanje i popratne aktivnosti.Čvorove treba izvoditi uredno i brzo što se uči na terenskoj nastavi, a vježba kod kuće. Ako ispravno uže igdje pukne pod ravnomjernim opterećenjem, puknut će upravo na čvoru. On neizbježno oslabljuje uže,a naročito ako je neuredan pa je urednost ovdje vrlo poželjna.Kod izrade čvora posebno treba obratiti pažnju na klasičnu pogrešku nezavršavanja istog do koje dolazi zbog odvraćanja pažnje. Dogodilo se već da penjač misleći da je navezan i osiguran krene penjati s užetom samo labavo provučenim kroz pojas. Zbog toga jednom započeti čvor treba odmah i završiti, a ne ostaviti za kasnije.Vrlo je važno prim jeniti prave čvorove u pravim situacijama,a kao podsjetnik nek a posluži ovaj pregled čvorova,njihovih namjena i specifičnosti koje svaki alpinist pripravnik treba znati i razumjeti. Navedena su i druga imena čvorova kako bi se čitatelju olakšalo pronalaženje dodatnih informaci ja (npr. skica sa načinima izrade) u drugim pisanim izvorima i, naravno, na Internetu.



Strana 3




Strana 4




Strana 5

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 2.1. Dvostruki zatezni Drugi naziv: double fisherman's bend

Služi za povezivanje dva kraja užeta. Dva penjačka užeta povezuju se ovim čvorom kad je potrebno izvesti abseil duži od pola dužine jednog užeta. Sigurno povezuje užad različitih debljina. Najčešće se ipak primjenjuje za zatvaranje zamke povezivanjem njenih krajeva.

2.2. Lađarski

Drugi nazivi: lađarac, clove hitch Služi za pričvršćenje užeta na karabiner. Primjenjuje se za samoosiguranje na štandu ili za pričvršćenje užeta uz stijenu (pri izradi rukohvata – “galendera”). Jednostavno se podešava,lako razvezuje, upliće, a možese izvesti i jednom rukom.

2.3. Polulađarski Drugi nazivi: polulađarac, half/Munter/Italian hitch Služi umjesto spravice za osiguravanje.Osim za osiguravanje partnera prikladan je i za abseil, ali pri tome jako uvrće uže i time otežava njegovo izvlačenje iz štanda.Zbog toga je koristan kad spravice nema, ali trebalo bi ga izbjegavati kad je ona pri ruci te u korist karabinerske kočnice. 2.4. Prusik

Služi umjesto raznih mehaničkih hvataljki za uže. Koristi se za samoosiguranje kod abseila,prusiciranje te prebacivanje palog penjača na štand. Najbolje drž i kad je svezan u zamci barem 4 mm tanjoj od užeta na koje se pričvršćuje. Dobro hvata i već opterećeno uže.



Strana 6

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 2.5. Modificirani prusik Drugi naziv: Klemheist knot

Čvor kao i prusik s tim da je prikladan i za blatno uže, a izvediv je i sagurtnom umjesto zamke.

2.6. Karabinerski prusik Drugi naziv: Bachmann knot

Čvor kao i prusik s dodatnom pogodnošću u vidu “ručke” kojom se lako poteže uzduž glavnog užeta.Također je izvediv i s a gurtnom umjesto zamke. 2.7. Bulin

Drugi nazivi: pašnjak, najlonski, mrtvi, bowline Služi za izradu nepomične omče koja je alpinistu korisna u raznim situacijama. Obično se primjenjuje za prsni navez te navezivanje penjačkim užetom oko struka ili na penjački pojas.Lako se otpušta nakon pad a. Nije siguran bez dodatnog sigurnosnog čvora. 2.8. Osmica

Drugi nazivi: vodički, figure of eight on a bight , Flemish loop Služi za izradu nepomične omče. U omču se navezuje preko karabinera pa je moguće navezati se i na sredinu užeta. 2.9. Dvostruka osmica

Drugi nazivi: dvostruki vodički, double figure of eight on a bight Služi za izradu dvostruke omče. Njime se isti dio užeta može pričvrstiti na dva karabinera ili u slučaju nepredviđene potrebe improvizirati pojas. Omče nisu sasvim nepomične tj. moguće ih je naizmjenice skraćivati i produživati.



Strana 7

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 2.10. Osmica s uplitanjem

Drugi nazivi: vodički/osmica s uplitanjem/navođenjem, figure of eight follow-through, threaded figure of eight

Služi za izradu nepomične omče kroz zatvorenu strukturu (m etalni prsten, pojas). Osmica s uplitanjem najčešće se koristi za navezivanje penjačkim užetom na penjački pojas. Ne zahtijeva sigurnosni čvor na slobodnom kraju užeta. Apsorbira dio energije pada pri čemu se dosta zategne. 2.11. Kravatni Drugi nazivi: tape/water knot , ring bend

Služi za povezivanje krajeva gurtni. Svoju primjenu nalazi za zatvaranje gurtni pri izradi alpinističkih kompleta. Zahtijeva redov ite preglede jer klizi prilikom upotrebe.Puno može poslužiti za zatvaranje ili povezivanje zamki kad je važno potrošiti što manje užeta na čvor, a nije bitno hoće li se zamke nakon opterećenja moći odvezati. 2.12. Ambulantni Drugi nazivi: reef/square knot

Služi za spajanje dva kraja užeta pri izra di prsnog naveza t e nošenja alpinistički smotanog penjačkog užeta na leđima. Nije siguran bez dodatnih sigurnosnih čvorova sa obe strane. 2.13. Provizorni Drugi naziv: mule knot

Služi za pričvršćenje slobodnog kraja užeta kod osiguravanja part nera. Njime se blokira spravica za osiguravanje ili polulađarac te se pažnja može posvetiti primjerice prebacivanju palog penjača na štand. Nije siguran bez dodatnog sigurnosnog čvora.



Strana 8


2.14. Karabinerska kočnica Služi umjesto spravice za osiguravanje kod abseila ili za spuštanj e palog penjača sa sidrišta. Ne uvija uže za razliku od polulađarca. 2.15. Garda Drugi naziv: alpine clutch

Služi umjesto samoblokirajuće spravice, dakle propušta uže sam o u jednom smjeru. Koristi se u raznim sustavima kolotura (primjerice sv. Bernard). Nemoguće ga je otpustiti pod opterećenjem,već ga je predhodno potrebno rasteretiti.

2.16. Pletenica

Služi za pričvršćenje napete zamke na karabiner, primjerice u k ombinaciji sa prusikom u sistemusv. Bernard. Jednostavno i la ko se otpušta pod opterećenjem. Ne treba zamijeniti ovaj čvor s a“pletenicom” za spremanje zamke!

2.17. Kaubojski Drugi naziv: poluprusik, cow hitch, girth hitch, Lark's foot/head

Rezultat napola izvedenog prusika. Služi u raznim situacijama kad a zatvorenu zamku ili gurtnutreba svezati oko neke druge zatvorene strukture (primjerice druge zamke, metalnog obruča, stabla, pješčanog sata,

penjačkog pojasa).

2.18. Šestica Drugi naziv: perec, overhand knot

Preferirani čvor za spajanje dva penjačka už eta prilikom abseila i za tu svrhu ima bitnu prednost pred dvostrukim zateznim čvorom – ne zapinje lako prilikom izvlačenja užeta.



Strana 9

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 3. OPASNOSTI U PLANINAMA

Čovjek se opasnostima oduvijek i stalno izlaže – bez obzira na to č ime se bavi i gdje se nalazi.Ali, opasnosti u planinama većinom su drugačije prirode od onih na koje smo svakodnevno navikli (npr. cestovni promet, razbojstva, terorizam...). Zbog toga penjač -početnik mora dobro upoznati moguće nove rizike koje preuzima kao i načine kako da ih smanji na njemu prihvatljivu mjeru.Uobičajna je podjela opasnosti u planini na objektivne i subjektivne. Objektivne su opasnosti nepredvidive, a nikakva ih posebna priprema ne može umanjiti. Subjektivne opasnosti, naprotiv,rezultat su loše pripreme i/ili neopreznosti penjača. Teško je, međutim, konkretne opasnostiuvrstiti u koju od te dvije skupine jer na kraju je i penjačeva subjektivna odluka da penje ta koja ga može dovesti u neku “objektivnu” opasnost. Zato su dole opasnosti drugačije grupirane, a potom navedene bez nekog posebnog redoslijeda.

3.1. Meteorološke (ne)prilike Ono što se smatra nevremenom u Paklenici, u Drežnici i mnogim sličnim mjestima možda je prilika sezone! To samo govori da se penjač na štošta može pripremit i ako stvarno i želi. Ali opasnosti vrebaju tamo gdje ih ne očekujemo. Vremenske pr ognoze relativno su pouzdane za neka područja i godišnja doba, a nepouzdane za ostala.Opasnosti povezane sa “lošim” meteorološkim uvjetima uključuju gustu maglu, naglo zahlađenje,obilne oborine, snažne vjetrove, munje i slično. Posljedice mogu biti nemogućnost orijentacije,pothlađenost, ozebline, smrzotine, gubitak opreme, uda r munje i mnoge druge. U takvim sit uacijama akcije spašavanja obično su otežane, odnosno često i nemoguće, a s a prvim poboljšanjem vremena – možda već i zakašnjele. 3.2. Nestabilan teren Odroni kamenja, snježne lavine, rušenje snježnih streha te urušavanje

snježnog pokrova nad ledenjačkim pukotinama najčešće su opasnosti nestabilnog terena koje prijete alpinistima uraznim fazama uspona. Uzrok nestabilnom terenu često je upravo splet meteoroloških prilika tijekom prethodnog dana, sedmice ili čak više mjeseci.



Strana 10

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 3.3. Ozljede i drugi zdravstveni problemi

Sve ozljede i opšta pogoršanja zdravlja što nastupe tijekom us pona dijele se na lakša i teža.Međutim, iako je npr. uganuće gležnja često samo lakša ozljeda, onemogući li penjača da se na vrijeme povuče na sigurno, može u najgorem slučaju ugroziti i opstanak naveza. Ostale ozljede i zdravstveni problemi uključuju lomove i gubitak svijesti te unut arnja i vanjska krvarenja nakon pada, sunčanicu, toplotni udar, opekline, dehidraciju, pothlađenost, ozebline, smrzotine, snježno te sunčan o sljepilo, razne komplikacije poznate kao visinska bolest te druge.Dobar dio ovih opasnosti

može se smanjiti dobrom pripremom i korištenjem prikladne zaštitne opreme (rezervne rukavice, prikladna odjeća, dobra krema za sunčanje, kvalitetne sunčanenaočale) . Za ostatak bitno je ne podcijeniti prve znakove slabosti i na vrijeme odustati od uspona– zbog toga što je pravu odluku zbog čestog nastupanja poremećaja u rasuđivanju kasnije sve teže donijeti.

3.4. Otežana orijentacija Može se dogoditi i da navez zađe na preopasan i/ili prezahtjevan teren, bilo tijekom pristupa,uspona ili silaza i ne zna se vratiti na sigurno. Ako je navez dobro odradio sve pripreme i dorastao izazovu, to se vjerovatno neće dogoditi, ali nikad se ne zna. Neki su usponi orijentacijski zahtjevni, a neki nisu, o nekim nema mnogo pouzdanih informacija, a neki su i prvenstveni.

Razne okolnosti određuju pravila ponašanja pa tako koji put uspon može zahtijevati primjenu visinomjera, kompasa, detaljne geografske karte

područja ili GPS uređaja.

3.5. Problemi s penjačkom opremom Svakako među opasnijim situacijama tijekom uspona su kvarovi na opremi (iznimno rijedak slučaj) ili (češće) izgubljena oprema (npr. ispuštena

spravica za osiguravanje, klinovi...). Bilo dabez ključne opreme ostane zbog kvara, bilo svojom krivnjom (tu s padaju i loše procjene količine potrebne opreme), penjač mora improvizirati. Sretna je oko lnost ako se nalazi na području dostupnom za akciju spašavanja, ali to nije uvijek slučaj.



Strana 11

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" Dakle, opasnosti u planinama brojne su i međusobno povezane. Svaki

penjač prije i tijekom uspona procjenjuje konačan rizik te ga prihvaća ili odustaje. Nikada ne računa s tim da je “siguran”, već je vješt u tehnikama prve pomoći i nosi sve što mu treba da ih i primijeni. Ako opasnosti tijekom uspona prerastu njegova očekivanja i zateknu ga nespremna, često je moguće dozvati pomoć (npr. mobilnim telefonom, svjetlosnim, zvučnim signalom...). Opasnosti i moguće posljedice mnogo su ozbiljnije ako na području uspona brza akcija spašavanja nije izvediva.



Strana 12


4. PRIPREMA PENJAČKOG USPONA Velika važnost dobre pripreme uspona može se naslutiti već iz poglavlja o opasnostima u planinama. Nažalost, inače dobra praksa da početnik najprij e penje sa iskusnijim partnerima zapravo ne pomaže razvoju njegovih sposobnosti planiranja i predviđanja tijeka uspona. Sasvim je normalno da mnogo iskusniji partner (npr. instr uktor na školi) odradi pripremu penjačkog uspona,posebno ako se (i to najčešće baš na školi) prisjeća uspona od ranije. Takva “priprema” obično biva više intuitivna nego

egzaktna i prođe potpuno transparentno pred penjačempočetnikom.Prva spoznaja o vlastitom (ne)iskustvu sa pripremom penjačkog uspona može pričekati i duž e vrijeme – sve dok se alpinist pripravnik ne odluči na ozbiljniji uspon sa manje iskusnim partnerom. Zato ovaj sažeti pregled pripremnih radnji koje p enjački uspon čine sigurnijim i njegov konačni ishod predvidljivijim.

1. Odabir partnera Partneri u navezu međusobno uvažavaju najveće povjerenje i ako nije rijetkost da se i slučajni partneri nađu na suprotnim krajevima užeta, to najveće povjerenje uvijek postoji.Ono što čini navez boljim je odabir partnera ne samo od povj erenja, već i sličnih ambicija, sposobnosti, psihofizičke izdržljivosti, predvidivog u r aznim situacijama.

2. Odabir mjesta uspona

Obično se svodi na odabir planine ili penjališta, a neka u n as popularna odredišta su Babin Zub ,stijene Dreznice, stijene Velikog Kuka,stijene na Romaniji i druga.

3. Odabir smjera uspona

Očito ovdje treba posvetiti mnogo pažnje. Smjer svojom težinom mora biti prilagođen mogućnostima svih članova naveza. Tijekom daljnje prip reme uspona nerijetko se utvrdi da je izbor smjera preambiciozan pa se na ovu tačku često vraća.



Strana 13


4. Proučavanje opisa, skica i fotografija pristupa, smjera uspona i silaza.

Još jedna tačka koju rijetki izostave iz svojih priprema. Ov e informacije treba potražiti u svim dostupnim penjačkim vodičima što obuhvat aju mjesto uspona, dobro ih proučiti,obratiti pažnju da nisu neke od njih pogrešne (svugdje se potkradaju pogreške pa tako i upenjačkim vodičima).

5. Identificiranje svih mogućnosti prisilnog povlačenja i noćenja. Dobra priprema penjačkog uspona ne bavi se samo usponom već predviđa i potrebu odustajanja tijekom istog. U tu svrhu potrebno je unaprijed utvrditi postoje li u smjeru pouzdana osiguravališta pogodna za abseil, može li se i

gdje iz smjera izaći prečicom, prijeći u neki lakši smjer, udobno prenoćiti ili biti spašen helikopterom. 6. Prikupljanje najnovijih informacija o usponu.

Budući da ni u jednom penjačkom vodiču ne piše je li detalj smjera prethodni dan bio mokar ili čak zaleđen, nedostaju li jedinom bivku odnedavno vrata ili je čak cijeli zameten snijegom, uvijek je pametno raspitati se o svim detaljima uspona kod posljednjih penjača.To su možda prijatelji koji su uspon i preporučili, sudio nici nekog tematskog foruma na Internetu, ili (kod vrlo svježih smjerova) i sami autori smjera. 7. Izrada vlastitih skica i opisa.

Za nešto duži ili orijentacijski zaht jevniji uspon vrlo je važ no imati skicu smjera i opis na samoj skici, a ponekad je opis poželjan i za pristup odno sno silaz. Najbolje je da svaki penjač u navezu iz svih skica i opisa u dostupnim mu penjačkim vodičima te najnovi jih informacija sam sastavi skicu sa važnim informacijama.Skicu treba fotokopirati u nekoliko primjeraka i sve ih zaštititi od vlage (npr. stavljanjem u običnu plastičnu foliju) i staviti po jedan primjerak u ruksak, jaknu, majicu ili vezati na penjački pojas . To je “šalabahter” koji uvijek mora biti lako dostupan.



Strana 14


8. Dogovori među partnerima. Penjači uspoređuju svoje skice i ispravljaju uočene even tualne nedostatke te dogovaraju posljednje detalje uspona poput smjena vodstva i slično.

9. Provjera meteorološke prognoze za područje uspona. Penjači provjeravaju najnovije dostupne meteorološke p rognoze za područje uspona i to kako za dan (ili dane i noći) uspona, tako i za nekoliko sljedećih dana za slučaj da se uspon neplanirano oduži ili neka fronta urani. Na kraju zaključuju da je prognoza povoljna iliodgađaju uspon. 10. Odabir potrebne opreme.

Uključuje odabir tehničke penjačke opreme, obuće i odjeće, hrane i pića te eventualno opreme za bivakiranje – ako uspon u nekoj svojoj fazi (najčešće pristupu) to i zahtijeva.

11. Organiziranje prijevoza. Govorim samo za sebe. Može li nakon uspješnog uspo na navez ostati bez dogovorenog prevoza u hladnoj pustoši Grenlanda, sedmicama bespomoćno čekajući prvi brod da ga spasi? Ne? Ja se nebi složio...

12. Obavještavanje o planu uspona. Uvijek je dobro o planu uspona obavijestiti prijatelje (po mogućnosti penjače) čija je zadaća da motre n apredak naveza (bilo dvogledom, bilo da budno čekaju povratak penjača u dogovoreno vrijeme). Na dojavu mobitelom ili koji drugi znak neprilike oni po mogućnosti osobno priskaču u pomoć ili pokreću akciju spašavanja. Ako je pristup smjeru iz obližnjeg planinarskog objekta, najčešće je tamo i upisna knjiga gdje je dobro prijeodlaska upisati svoje lične podatke, ime smjera uspona, planirano vrijeme i mjesto povratka te na to po mogućnosti skrenuti pažnju službenoj osobi.



Strana 15


5. KOMUNIKACIJA U STIJENI Sigurnost naveza uveliko ovisi o međusobnoj usklađenosti ključnih radnji

koje penjači obavljaju svaki pri svom kraju užeta. Za usklađenost nužna je komunikacija.

Komunikaciju u stijeni ponekad nije lako uspostaviti. Mogući uzroci tome očiti su: međusobna udaljenost penjača, zavijanje vjetra, žuborenje potoka, odjeci s obližnjih stijena... Sve to zahtijeva da penjač u svakom trenutku :

• t ačno zna šta mu je posao, • tačno zna šta je posao njegovog partnera, • doslovice zna dogovorene poruke i njihovo značenje. Tako oba člana naveza u svakom trenutku znaju šta im njihov partner može viknuti i time eliminiraju veći dio poruka iz razmatranja onog što su čuli. Tu se kao pogodnost pokazuje postojanje jednog, općeprihvaćen og obrasca komunikacije tako da i penjači koji prvi put penju zajedno već raspolažu svim potrebnim komunikacijskim sposobnostima. Iako je (barem u teoriji) komunikacija moguća na bilo kojem jeziku (pa tako i na bosanskom), nagon za pročišćavanjem bosanskog jezika od nepoznanica prekasno se razvio s obziromna ipak dužu alpinističku tradiciju u BiH. Zbog toga seusklađenosti sa iskusnijim penjačima početnike uči “stara” terminolo gija – puna nepoznanica, ali i jedina koja ne izaziva nesporazume u najkritičnijim situacijama.

Slijedi pregled svih uobičajenih usmenih poruka (i uz njih pove zanih radnji). Plavom pozadinom prikazan je nezaobilazan dio komunikacije, zelenom opcionalan, a crvenom izniman.



Strana 16




Strana 17

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" U popularnim stijenama često više naveza penje u međusobnoj b lizini i (komuniciraju li istim jezikom) mogući su kobni nesporazumi. Zbog toga je u takvim situacijama potrebno imenom osloviti partnera prije nego mu se uzvikne kritična poruka (npr. “Adnane , pusti osiguranje!” ili “Adnane,penji!”). Ponekad usmena komunikacija uopšte nije moguća. Postoje alternative:

• navez u blizini može pomoći kao posrednik, • vizualna komunikacija može poslužiti umjesto usmene, • katkad je moguća komunikacija unaprijed pažljivo dogovorenim potezanjem užeta. Ako su svi načini komuniciranja otežani ili onemogućeni, dob ro upenjan navez može penjati i bez komuniciranja, svaki od penjača čekajući dovoljno vremena svog partnera da obavi kritične radnje.



Strana 18

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 6. PRUSICIRANJE Prusiciranje je tehnika penjanja uz uže kojom uz minimal ne zahtjeve za dodatnom opremom penjač može brzo svladati problematičnu dionicu uspona.Potreban uvjet za prusiciranje je, naravno, da uopšte postoji uže uz koje se penje, a koje obično postavi prvi penjač. Razlozi za prusiciranje

različiti su, primjerice: • nedostatak vještine da se popne neki dio stijene, • potreba za uštedom na vremenu, •nemogućnost da se nakon pada u prevjesu ili prečnici nastavi p enjati, • predugačak abseil – do ispod sljedećeg štanda, • dohvaćanje užeta zapelog pri izvlačenju nakon abseila Tehnika se temelji na upotrebi dvije zamke koje se prusicim a pričvrste na glavno uže pa se naizmjence težina penjača prebacuje s jedne na drug u. Pri tome se prusik trenutno neopterećene zamke stalno pomiče gore uz uže

čime se postiže napredovanje u “koracima”. Prusiciranje je moguće na više načina, a ovdje je opisan vjerojatno najlakši i najučinkovitiji. 1. pričvrstiti zamku A prusikom A na glavno uže i karabinerom na pojas; zamku popotrebi skratiti tako da je prusik A upravo na dohvat ruke, 2. pričvrstiti zamku B prusikom B na glavno uže omah pod prusikom A; zamku po potrebi skratiti tako da je u nju jedva moguće podići stopalo te i nju ukopčati u pojas, 3. povući glavno uže ob edvima rukama i ispruženom nogom stati u zamku B istovremeno gurajući prusik A što više uz glavno uže, 4. sjesti u pojas i namjestiti prusik B odmah pod prusik A, 5. ponoviti 1. – 4. po potrebi.

Slijedeći ove upute penje se uz uže u “koracima” dugim izmeđ u pola metra i metar neovisno o rastezljivosti užeta. Dodatna pogodnost je improviziranje obruča od nožne zamke (zamka B) čime se učinak pojedinog “koraka” i poveća.



Strana 19

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" Prusiciranjem se vrlo brzo postiže visina s koje više nije ni ugodno, a možda ni sigurno pasti natrag na kraj užeta (penjač se ni u kojem trenutku ne razvezuje s kraja užeta). Kad bi zamke pukle ili prusici iz nekog razloga popustili, do takvog pada bi i došlo pa penjač poduzim a određene

preventivne mjere da to spriječi. Na svakih 5 do 10 metara uspona veže osmicu u glavnom užetu u visini struka i karabinerom je ukapča u pojas čime skraćuje mogući pad.



Strana 20

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 7. ABSEIL

Spuštanje po užetu uz pomoć spravice za osiguravanje naziva se abseil. Najčešće se abseila s avrha smjera koji završi na vrlo nepristupačnom terenu ili prilikom odustajanja i silaza niz smjer prije njegova završetka kad silaz pješice nije moguć ili nije siguran. Vrlo sažeto, tehnika se sastoji od sljedećih koraka. 1. odabir ili izrada štanda (npr. ljepljeni klin, lanac na spitovima, pouzdano stablo...), 2. uštandavanje penjača, 3. namještanje sredine užeta kroz štand, 4. vezivanje zaustavnih čvorova na krajeve užeta, 5. glasno upozorenje: “UŽE!” i bacanje užeta niz stijenu, 6. samoosiguravanje zamkom i prusikom oko glavnog užeta, 7. navođenje užeta kroz spravicu za osiguravanje na pojasu, 8. odštandavanje i spust do podnožja stijene ili do mjesta za izradu

sljedećeg štanda, 9. izrada štanda (prema potrebi) i uštandavanje, poruka partneru: “MOŽEŠ!”, 10.partner je do tad već izveo 6., izvodi 7., govori: “IDEM!” i izvodi 8., 11.ako penjači nisu dostigli podnožje stijene, postupak se ponavlja od 2. Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti sljedećem: • rizično je abseilati sa opreme sumnjive ispravnosti zaostale od prethodnih naveza, • kada čvor spaja užad, treba ga namjestiti tako da ne zapne pri izvlačenju

užeta, • kada nije svejedno koji kraj užeta treba povući, pravi se može “obilježiti” ukopčanjemkompleta za taj kraj i pojas, • kada predzadnji penjač abseila i uštanda se, zadnja je prilika da se isproba izvlačenje užeta, • abseil spravicom za isključivo jednostruko uže (npr. Petzl Grigri) zahtijeva specifičannačin namještanja užeta kroz štand



Strana 21

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" Uza sav oprez ponekad uže pri izvlačenju ipak zapne u stijen i iznad naveza – čak i kada nije korišten čvor za spajanje užadi. Ako iznad nema nikoga da spasi situaciju, a ni jakim povlačenjem ne može se osloboditi uže, jedan penjač mora doći do problematičnog mjesta i samosloboditi uže. Najprije se kraj odnosno krajevi užeta vežu za donji štand. Ako su penjačima još dostupna oba kraja zapelog užeta, neko može odprusicirati do m jesta gdje je uže zapelo vežući prusike oko oba kraja užeta odjednom. Ako je jedan kraj užeta već izvan dohvata, penjač se do tog mjesta mora popeti samoosiguravajući se prusikom na zapeli kraj užeta i postavljajućimeđuosiguranja dok ga partner osigurava drugim krajem užeta. Ako penjanje nije moguće ni slobodno ni tehnički, kao zadnja mjera može se po zapelom kraju užeta prusicirati do gornjeg kraja užeta i , ako je ono još provučeno kroz gornji štand, nastaviti po oba kraja. Dolaskom domjesta gdje je uže zapelo, uže se može osloboditi i eventualno napraviti novi štand. Potom se pažljivije ponovno abseila.



Strana 22

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 8. SITNO ALI BITNO

8.1. Kako se prevezati na kraju kratkog sportskog smjera? Penjanje kratkih (do 30 m) sportskih smjerova ne spada u domenu alpinizma, ali vrlo je korisno za učenje i uvježbavanje penjačke tehnike na relativno siguran način. Kratki sportski smjerovi često završavaju masivnim ljepljenim klinom ili na dva spita povezana lancem, tj. nemaju karabiner za ukapčanje. Najpraktičniji silaz s a takvog smjera jeste prevezivanje na vrhu

teprepuštanje partneru. Prevezivanje na kraju kratkog sportskog smjera – prvi način:

1. samoosiguravanje kompletom, 2. izvlačenje par metara užeta i provlačenje sredine tog dijela kroz štand, 3. vezanje osmice u toj sredini i ukopča vanje karabinerom u pojas, 4. razvezivanje s kraja užeta i izvlačenje tog kraja iz štanda, 5. uputa partneru da zategne uže i skidanje samoosiguranja.

Ponekad je ušica ljepljenog klina premala za provlačenje dvostrukog už eta, pogotovo kad je u njoj već komplet kojim se samoosigurava. Tada je postupak prevezivanja nešto drugačiji. Prevezivanje na kraju kratkog sportskog smjera – drugi način:

1. samoosiguravanje kompletom, 2. izvlačenje par metara užeta i izrada lađarca u tom dijelu, 3. ukopča vanje karabinera s lađarcem u pojas, 4. razvezivanje kraja užeta i provlačenje tog kraja kroz štand, 5. ponovno navezivanje na taj kraj užeta, 6. iskopčavanje lađarca iz karabinera na pojasu, 7. uputa partneru da zategne uže i skidanje samoosiguranja. Samoosiguravanje se može izvesti i na sigurniji način, paralelnom upotrebom dva kompleta (suprotno usmjereni karabineri) ili šivene gurtne vezane kaubojskim čvorom na pojas i karabinerom ukopčane u štand. Pažljivo prateći ove upute nije moguće ispustiti uže i ostati bez njega viseći na štandu, kao ni pasti sa štanda na zemlju .



Strana 23


8.2. Kojim čvorom spajati penjačku užad pri abseilu? A) Najpouzdaniji je dvostruki zatezni čvor. Međutim, ne preporučuje se njegova upotreba jer lako zapne pri izvlačenju užeta preko terena koji sadrži oblike poput polica, ljuski, pukotina, granja ili sličnih stvari. B) Preporučuje se užad povezati šesticom. Potrebno je posebnu p ozornost posvetiti vezanju ovog čvora. Ako čvor nije uredan i dobro zategnut (bez pretjeranog uvrtanja užadi, svaki od četiri kraja zategnuta zasebno – jednom, pa još jednom) te s a barem oko 25 cm dugim krajevima, može se

odvezati pod čovjekovom težinom. Pažljivo svezan, zaista najbolji čvor za tu svrhu. Pouzdano povezuje i užad znatno različite debljine. 8.3. Kako ne proklizit i s krajeva užeta pri abseilu?

Ako nije moguće ustanoviti da donji krajevi užadi dostižu do sigurnog vodoravnog terena, potrebnoih je zavezati u čvor. Postoje dva načina. A) Po jedan čvor na svaki kraj. Lakše je baciti svaki kraj zasebno nego spojene krajeve odjednom. Također, lakše je pri silazu razmrsiti užad ukaže li se potreba. B) Jednim čvorom spojiti oba kraja. Nespretniji način jer je teže baciti užad,

teže ga je raspetljati nakon što je bačeno, a i lako se tijekom abseila još dodatno spetlja samo oko sebe.



Strana 24

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 8.4. Kako se prusikom samoosiguravati pri abseilu? A) Prusik iznad spravice – klasičan način. Jedna je ruka ispod spra vice i njome se regulira brzina spuštanja. Druga je ruka iznad prusika i spušta prusik niz uže kako se ne bi zategnuo. Izuzetno je važno da ta ruka ne obuhvata prusik i da dostiže bar oko 20 cm iznad najviše tač ke do koje dolazi prusik. Tako se ne može dogoditi da se uredan prusik pri gubitku kontrole ne zategne. Dobra strana:

• radi, ponekad.

Loše strane: • radi i kad ne treba, • zategnuti prusik opterećen je punom penjačevom težinom pa ga je teško otpustiti inastaviti abseil, • lošija regulacija brzine spuštanja samo jednom rukom ispod spravice, • obje ruke su potrebne za abseil pa je nemoguće odguravanje jedn om rukom od prepreka,razmicanje granja i slično manevriranje, • opasnost od refleksnog držanja za prusik pri gubitku kontrole nad užetom ispod spravice;pad završava na kraju užeta ili na zemlji – što god je bliže.



Strana 25

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" B) Prusik ispod spravice – modificirani način. Obje su ruke isp od spravice i reguliraju brzinu spuštanja. Izuzetno je važno da je spravica dovoljno visoko iznad prusika kako ga pri gubitku kontrole ne bi spriječila da se zategne. Obično se upotrebljava prusika ukopčana u jednu nožnu omču pojasa. Dobre strane:

• zategnuti prusik lako se otpušta jer nije opterećen punom penjačevom težinom, • jednom kad je prusik na užetu i ukopčan u pojas, moguće je izvući dovoljno užeta za provlačenje kroz spravicu bez da ga nje gova vlastita težina povlači dole, • bolja regulacija brzine spuštanja ob edvima rukama, • moguće spuštanje i samo s jednom rukom na užetu dok je druga slobodna za razmicanje granja, odgurivanje od ili pridržavanje za stijenu...

Loše strane: • nema



Strana 26

Alpinistička škola AO "Behrem Planinar Extrem Team" 8.5. Kako otpustiti zategnuti prusik pri abseilu?

Problem se može pojaviti kod osiguravanja prusikom iznad sprav ice. Potrebno je predvidjeti tu mogućnost i za prusik upotrijebiti dužu zamku koju na pogodnoj udaljenosti od prusika treba skr atiti čvorom. Višak se nakon ukopčanja u pojas spremi u džep. Stegnuti prusik otpusti se takoda se najprije nogom stane u zamku i podigne se. Zatim se z ategne uže u spravici i ponovno sjedne u pojas. Težina više nije na prusiku već na spravici pa ga je moguće otpustiti jednom rukom.



Strana 27


9. UMJESTO ZAKLJUČKA Krajnji dosezi alpinizma u prošlosti su, a i danas stalno pomič u granice mogućeg i donose nova pravila igre. Ne težimo svi takvim ekstremima, a razlikujemo se i po predanosti svom cilju,shvatanju prihvatljivog rizika i, tekako, shvatanju neuspjeha. Na putu prema svom vlastitommalom ili

velikom cilju alpinisti vježbaju i razvijaju tehniku, snagu, izdržljivost, psihu. Aliiako su gornje pripreme važne za napredovanje, još je važnij e da svojom očitošću čovjeka ne zatupe i odvrate od daljnjeg učenja. Ovaj je materijal samo vrlo mala baza znanja, nedovoljna čak i z a prolaz na ispitu alpinističke škole. Brojne dobre i opširne knjige napisane su, a da nijedna ne može (niti tvrdi suprotn o) kvalitetno pokriti sve bitne teme. Sa tim na umu očekuje se od ambicioznijeg pripravnika da samostalno uči i istražuje. Nove spoznaje na koje naiđe, ka tkad i skroz suprotne trenutnonavedenim, dobro provjeritei iskoristite najbolje što znate i možete, a svoja iskustva (i dobra i loša) podijeli s a nama (za)ostalima. Neke konkretne moguće smjernice u ličnom napredovanju mogu se ipak spomenuti i ovdje.Osim tehničkih pojedinosti usko vezanih uz određenu vrstu penjanja (penjanje u suhoj stijeni,tehničko penjanje, penjanje u ledu i snijegu, kombinirano penjanje) postoje i druge više i manje očite teme od velike važnosti alpinistu. Fizički i psihički trening, kvalitetna ishrana, odijevanje,navigacija, snijeg i zaštita od snježnih lavina, predviđanje (ne)vremena u planini, spašavanje i samospašavanje, prva pomoć u planinama, utjecaj penjanja na okoliš... Bez iluzije da će veći dio čitateljstva priznati da je alpiniza m barem toliko teorija koliko i praksa, na tu je činjenicu ipak skrenuta velika pažnja. Uči se na greškama, ali u alpinizmu više negoinače pazi se da onih vlastitih bude što je moguće manje. Kako (ako uopšte) to pojedinac postiže – njegova je lična stvar sve dok ne ugrožava sigurnost drug ih. Manje ambiciozan pripravnik neka je umjesto zaključka bar em shvatio jednu jednostavnu poentu svega ovoga:

“...live to fight another day” .



Strana 28

alpinisticki prirucnik_ novi.pdf

Recommend Documents