Abbi Glines - Zauvijek Predaleko - ROSEMARY BEACH 3

1

Abbi Glines S engleskoga prevela Ana Sabo

2

Za sve koji Rushevu i Blaireinu priču vole kao i ja. Hvala vam što ste preklinjali za treću knjigu o njima. Uživala sam pišući je. Svaku riječ.

3

Kada pronađeš razlog za život, čvrsto ga uhvati. Nikada ga ne puštaj. Makar to značilo rušenje drugih mostova na putu. - Rush Finlay 

4

Prije trinaest godina Da nisam bio toliko očaran Blaire i time kako je njezina pojava razvedrila ozračje u prostoriji, vidio bih ga kako ulazi. Ali nisam. Odjednom su svi glasovi oko mene utihnuli, a svako se oko usredotočilo na vrata iza mene. Pogledao sam Blaire, koja je i dalje razgovarala s Woodsom, pa nije zapazila promjenu u prostoriji. Zaštitnički sam stao pred nju i zatim se okrenuo da vidim što je to odvuklo pozornost cijeloga kafića. U mene su bile uperene iste srebrne oči koje sam gledao svaki dan u zrcalu. Svojega tatu nisam vidio neko vrijeme. Obično smo češće razgovarali, ali otkad je Blaire došla u moj svijet i okrenula ga naglavce, nisam imao ni vremena ni energije tražiti svojeg oca kako bismo stupili u kontakt. Izgledalo je kao da je ovaj put on došao pronaći mene. “To je tvoj otac”, tiho je kraj mene rekla Blaire. Pomaknula se s mjesta iza mene na koje sam je bio skrio i sada me držala za ruku. “Da, tako je.”

5

Bez šminke i crne kožnate odjeće izgledao je kao starija inačica Rusha. Morala sam brzo hodati kako bih održala korak s Rushem koji me čvrsto držao za ruku dok je brzo izlazio, dalje od drugih gostiju u kafiću. Njegov je otac hodao pred nama. Nisam bila sigurna je li Rushu drago što ga vidi ili ne. Jedina interakcija među njima zbila se kada je Rush kimnuo prema vratima. Očito nije htio da se ovo upoznavanje dogodi pred publikom. Dean Finlay, najzloglasniji bubnjar na svijetu, zastao je nekoliko puta kako bi potpisao predmete koje su ljudi gurali pred njega. No nisu to bile samo žene. Jedan je tip čak stao pred njega i zatražio da mu se potpiše na ubrus. Zbog prijetećega pogleda u Rushevim očima dok je pokušavao izvesti svojeg oca iz kafića ostali nam nisu prilazili. Umjesto toga samo su šutjeli i gledali kako bubnjar skupine Slacker Demon izlazi kroz vrata. Ponoćni je povjetarac sada bio hladan. Odmah sam zadrhtala, na što je Rush zastao i omotao ruke oko mene. “Moramo do kuće. Neću je tjerati da stoji ovdje i razgovara. Prokleto je hladno”, rekao je svome ocu. Dean je napokon stao i okrenuo se prema meni. Polako me odmjerio i mogla sam vidjeti trenutak kada je zapazio moj trbuh. “Dean, ovo je Blaire Wynn. Moja zaručnica. Blaire, ovo je Dean Finlay, moj otac”, ukočeno će Rush. Nije zvučao kao da nas želi upoznati. “Nitko mi nije rekao da ću biti djed”, otegnuo je. Nisam bila sigurna kako se osjećam jer na njegovu licu nije bilo emocija. “Bio sam zauzet”, bio je jedini Rushev odgovor. Čudno. Zar se sramio reći svojem tati? Osjetila sam mučninu i polako sam se počela odmicati od njega. Ruke su mu se stegnule oko mene i osjetila sam da je svu svoju pozornost usredotočio na mene. “Što je bilo?” upitao je, okrećući leđa svojem ocu i saginjući se kako bi me mogao pogledati u oči. Nisam željela voditi taj razgovor pred njegovim tatom. Osjetila sam Deanov pogled na nama. Zatresla sam glavom, ali sam i dalje bila napeta. Nisam si mogla pomoći. Smetalo mi je što nije rekao svojem ocu.

6

“Vodim je u auto. Nađemo se kod kuće”, Rush je rekao preko ramena, ali  je i dalje gledao mene. mene. Ja sam oborila pogled, poželjevši da nisam reagirala. Radila sam scenu. Dean će misliti da sam razmažena princeza. Otvorila sam usta da nešto kažem, ali Rush je omotao ruku oko mojega struka i poveo me do Range Rovera. Bio  je nervozan. Nije volio da sam uzrujana, na čemu smo morali poraditi. Uzrujavat ću se. On to nije mogao kontrolirati. Rush je otvorio suvozačka vrata te me podignuo i stavio na sjedalo kao da imam pet godina. Kada bi mislio da sam uzrujana, ponašao bi se prema meni kao da sam dijete. I na tome smo morali poraditi. Nije još ni zatvorio vrata, a već me gledao i rekao: “Nešto nije u redu. Moram znati što kako bih mogao popraviti situaciju.” Uzdahnula sam i zavalila se na naslon. Bolje da mu kažem, makar sam možda malo preosjetljiva. “Zašto nisi rekao tati za dijete?” Rush je ispružio ruku i stavio je preko moje. “To je u pitanju? Uzrujana si jer nisam rekao Deanu?” Kimnula sam i pogledala naše ruke na mojoj nozi. “Nisam ga imao vremena pronaći. I znao sam da će se pojaviti čim mu kažem, jer će te željeti upoznati. Nisam bio spreman za društvo. Osobito ne njegovo.” Bila sam blesava. U posljednje vrijeme moje su emocije bile u punoj pripravnosti. Podignula sam glavu i pogledala ga u zabrinute oči. “U redu. Razumijem to.” Rush se prignuo i nježno me poljubio u usta. “Žao mi je što sam te uzrujao”, prošaptao je, zatim utisnuo još jedan poljubac u kut mojih usana i odmaknuo se. U takvim bih se trenucima posve zanijela. “Tu je. Idemo vidjeti što ga je dovelo ovamo prije nego što sazna majka. Želim te za sebe. Ne volim da smo okruženi mojom sjebanom obitelji.” Dok je palio motor i izlazio na cestu, Rush nije ispuštao moju ruku. Naslonila sam glavu na sjedalo i pogledala ga. Zbog neobrijane brade doimao se starije i neobuzdanije. Vrlo seksi. Poželjela sam da se češće ne brije. Sviđalo mi se to. Skinuo je naušnicu i gotovo je više nije ni nosio. “Zašto misliš da je došao?” upitala sam.

7

Rush me pogledao. “Nadao sam se da je došao upoznati tebe. Ali mislim da nije znao za tebe. Izgledao je iznenađeno. To znači da bi mogla biti riječ o Nan.” Nan. Otkad su je otpustili iz bolnice, njegova se sestra nije vratila u Rosemary Beach. Rush se nije doimao zabrinutim, ali volio je svoju sestru. Mrzila sam biti razlogom njezine odsutnosti. Sada kada je znala tko joj je pravi otac i da joj nikada nisam ništa oduzela, za Rushevo sam se dobro nadala da ćemo biti prijateljice. Nije izgledalo kao da će se to dogoditi. “Misliš li da je Nan otišla posjetiti Kira?” upitala sam. Rush je slegnuo ramenima. “Ne znam. Čini se da se poslije nesreće promijenila.” Auto se zaustavio pred velikom kućom na plaži koju je Rushu kupio otac dok je još bio dijete. Rush mi je stisnuo ruku. “Volim te, Blaire. Tako sam prokleto ponosan zbog toga što ćeš ti biti majka mojega sina. Želim da to svi znaju. Nikada ne sumnjaj u to.” Oči su me zapekle od suza te sam kimnula, podignula mu ruku i poljubila  je. “Obuzmu me emocije. emocije. Moraš me ignorirati kada kada sam takva.” Rush je zatresao glavom. “Ne mogu te ignorirati. Želim te umiriti.” u miriti.” Suvozačka su se vrata otvorila te sam trznula glavom prema njima i ugledala Deana Finlaya kako stoji preda mnom s podsmijehom na licu. “Pusti ženu da iziđe iz auta, sine. Vrijeme je da upoznam majku svojeg unuka.” Dean je ispružio ruku, a ja sam je prihvatila, ne znajući što bih drugo učinila. Dugi su mu se prsti omotali oko moje ruke te mi je pomogao izići iz Range Rovera. Rush se istoga trena stvorio ondje, uzimajući moju ruku iz očeve i privlačeći me k sebi. Njegov se tata za hihotao i zatresao glavom. “Neka sam proklet.” “Pođimo unutra”, rekao je Rush.

8

Dean je prišao kauču, sjeo na njega i izvukao kutiju cigareta. Sranje. Nisam se sada htio baviti njime. “Ne možeš pušiti ovdje ni igdje u Blaireinoj blizini. Loše je za bebu.” Dean je podigao jednu obrvu. “Kvragu, mali, prilično sam siguran da je tvoja mama pušila dok je bila trudna t rudna s tobom.” Nisam sumnjao da je radila to i štošta drugo. Nema šanse da ću tome izlagati svoje dijete. “To ne znači da je zdravo. Blaire nije nimalo poput mame.” Blaire je u dnevnu sobu ušla noseći dva piva. Nisam tražio da ode po njih. Nije mi se sviđalo da ikoga poslužuje. Ali ipak je to učinila. Prišao sam joj i dočekao je na pola puta. “Nisi morala ići po njih”, rekao sam joj, uzimajući pivo od nje dok sam je ljubio u sljepoočnicu. sljepoočnicu. “Znam, ali imamo gosta. Želim da se osjeća dobrodošlo.” Vidjevši slatki smiješak na njezinim usnama, bilo mi je teško usredotočiti se na tatu. Želio sam je odvesti u sobu. “Daj mi pivo, mali, i prestani biti tako prokleto brižan. Zadavit ćeš curu. Nemam pojma koji je kurac ušao u tebe.” Blaire se tiho za hihotala, a ja sam odlučio da ću, s obzirom na to da ju je nasmijao, prijeći preko njegovih riječi. “Evo”, rekao sam, gurajući pivo prema njemu. “A sada, zašto si došao?” “Što? Zar tata ne smije posjetiti sina ako to poželi?” “Ovo je Rosemary Beach. Nikad ne dolaziš ovamo.” Dean je slegnuo ramenima i otpio gutljaj piva, a onda prebacio ruku preko naslona i podignuo obje noge na stolić. “Tvoja je sestra luda kuja. Jebeno kuja. Jebeno  je luda. Treba luda. Treba nam pomoć.” Radilo se o Nan. I mislio sam. Sjeo sam na naslonjač nasuprot njemu i pružio ruku Blaire. Nisam želio da stoji i htio sam da se osjeća dobrodošlom u naš razgovor. Prišla mi je, a ja sam je povukao u krilo. “Što je Nan učinila?” upitao sam, gotovo se bojeći čuti odgovor.

9

Dean je otpio dug gutljaj piva. Zatim je rukom prošao kroz dugu, razbarušenu kosu. “Pitanje je što nije   učinila. Prokletnica stvara kaos. Ne možemo se ni odmoriti. Završili smo turneju prije dva tjedna i vratili se u Los Angeles da malo uživamo u miru. Onda se ona pojavila i sve je otišlo kvragu. Nitko nema mira. Kiro ne zna što da radi s njom. Treba nam pomoć.” Nan nije govorila o svojim planovima, ali nisam očekivao da će otići u Los Angeles i potražiti Kira. Znala je da su moj tata i Kiro dijelili vilu na Beverly Hillsu. Cijeli su život živjeli u njoj kad nisu bili na turneji. Kiro se ženio nekoliko puta, i tada bi se iselio, ali vratio bi se nakon svakoga novog razvoda. razvoda. Vila je bila poznata kao Vila Slacker Demon. Nitko nije mogao biti siguran kad će koji član benda biti ondje. “Smjestila se u vili?” upitao sam. Tata je podignuo obrve. “Zar ti izgledam kao idiot? Jebote, ne, nije ondje. Samo neprestano svraća s kojekakvim zahtjevima. Kiro je pokušao izgladiti situaciju i ostvariti kakav-takav odnos s njom, ali ona mu to ne dopušta. Neće slušati i, pa, saznala je da ima još jednu kćer. To joj nije sjelo.” Očito još nije znala za Kirova sina, no s druge strane, Mase se nikada nije pojavljivao. “Sigurno je silno uzrujana”, zabrinuto je rekla Blaire. Nije mi bilo jasno kako je Blaire mogla suosjećati s Nan. “Moraš “ Moraš je posjetiti. Pomoći joj da prihvati to i vidjeti možeš li pomoći njoj i Kiru da ostvare neki odnos.” Htio sam se pobuniti, ali Dean me prekinuo. “Već mi se sviđa. Baš to trebaš učiniti. Tvoja je soba prazna, a znaš i da je udobna. Povedi Blaire sa sobom. Tako ću dobiti priliku da upoznam nju i da provedem vrijeme s tobom. Ako tako ne učiniš, Kiro bi mogao ubiti Nan.” Blaire je stisnula moje rame. “Mislim da bismo trebali otići. Nan te treba.” Zabacio sam glavu i pogledao je. “Zašto ti je stalo do toga što Nan treba?” pitao sam je u nevjerici. nevjerici. “Jer ju voliš”, jednostavno je odgovorila. “Ovu trebaš čuvati. A sada, dosta o Nan. Želim znati kada je termin i kada je vjenčanje”, raspoloženo će Dean. Posve drukčije od tona kada je govorio o Nan. Blaire je pogledala mojega tatu i nasmiješila se. “Trudna sam dvadeset tjedana. Termin je sredinom travnja. A kad je riječ o vjenčanju, vjenčat ćemo

10

se za dva tjedna, ali ne želim da to Rushu bude teret. Radije bih odgodila vjenčanje i pustila ga da najprije riješi obiteljske probleme. Nismo još poslali pozivnice ni išta poduzeli. Zato promjena datuma nije problem.” “Ne. Više neću ni trenutka čekati da ti promijenim prezime”, pobunio sam se, ali je Blaire stavila prst preko mojih usana. “Ššš. Ne želim se svađati. Ne mogu uživati u našem vjenčanju znajući da imaš obiteljskih problema. Provedimo Dan zahvalnosti s našim prijateljima kako smo planirali, a onda idemo u Los Angeles riješiti situaciju s Nan. Kada sve to bude za tobom, možemo se usredotočiti na naše vjenčanje.” Nisam htio čekati. Pomisao na to da je ona i dalje Blaire Wynn dok naša beba raste u njoj bila mi je grozna. Htio sam da nosi moje ime i da svijet zna da želim nju i naše dijete. Ali odlučan sjaj u njezinim očima govorio mi je da u ovoj raspravi neću pobijediti. "Samo želim da budeš sretna”, napokon sam odgovorio. Blaire me poljubila na vrh nosa. “Znam. Jedan od brojnih razloga zašto te volim ” “Ako ćeš čekati da prođe Dan zahvalnosti kako bi pošao u Los Angeles pozabaviti se svojom sestrom, onda ću i ja tako učiniti. Usto, prošle su mnoge godine otkad sam posljednji put s tobom proveo Dan zahvalnosti”, objavio je tata. Nisam bio siguran kako se zbog toga osjećam. “Bilo bi nam drago da ostanete s nama, gospodine Finlay”, rekla mu je Blaire, vedro se smiješeći kao da je to ozbiljno mislila. Jebemti. Morat ću dopustiti da se to dogodi. “Zovi me Dean, mila. Već smo obitelj.” Zadovoljan pogled u njezinim očima naveo me da se nasmiješim. Možda nam i neće biti loše s mojim tatom za Dan zahvalnosti. Ako može nasmijati Blaire, meni to posve odgovara.

11

Razgovor o Danu zahvalnosti podsjetio me na moju majku. Ovo će biti moj prvi blagdan bez nje. Što sam više razmišljala o tome, teže sam disala. Usiljeno sam se nasmiješila, smislila neki izgovor i otrčala na kat kako bih se otuširala. Rush je ionako trebao malo biti sam s tatom. Dok sam se skidala i ulazila pod tuš, pustila sam da mi suze koje sam susprezala slobodno cure. Topla je voda pljuštala po meni kada sam zajecala. Prošle sam godine ja kuhala našu večeru za Dan zahvalnosti te smo je zajedno pojele u blagovaonici. Bez prijatelja ili drugih članova obitelji. Samo nas dvije. I te sam noći plakala. Jer sam duboko u sebi znala da mi je to posljednji Dan zahvalnosti s majkom. Sjećanja na protekle godine, dok su Valerie i tata bili tu, pomiješale su mi osjećaje. Srce me boljelo zbog svega što smo izgubili. Mislila sam da ništa ne može jače boljeti, no sada sam znala da nisam imala pravo. Bit će teško suočiti se s blagdanima bez mame. Obožavala je Dan zahvalnosti i Božić. Uvijek bismo na Dan zahvalnosti počele ukrašavati kuću za Božić. Zatim bismo navečer sjele i uz ostatke purice i složenca od batata zajedno pogledale Bijeli Božić. Bila Božić. Bila je to naša tradicija. Čak i nakon što smo izgubile Valerie, a tata nas napustio. Ove će godine sve biti drukčije. Bilo mi je lakše jer sam znala da će Rush biti sa mnom i da zasnivam vlastitu obitelj. Samo sam htjela da je moja majka ovdje i da me vidi ovako sretnu. Vrata su se otvorila, a kada sam se okrenula, ugledala sam Rusha kako ulazi u kupaonicu. Mrštio se. Zastao je i na trenutak me pogledao, a onda je svukao majicu i bacio je na mramorni pod. Zatim je otkopčao traperice te iskoračio iz njih i bokserica. Gledala sam kako ulazi pod tuš. “Zašto plačeš?” upitao je i obujmio mi lice rukama. Znala sam da je tuš sprao moje suze, ali oči su mi zacijelo još bile crvene. Zatresla sam glavom i nasmiješila se. Nisam ga željela zabrinjavati svojim osjećajima. “Čuo sam te kada sam otvorio vrata sobe. Moram znati zašto, Blaire.” Uzdahnula sam i spustila glavu na njegova prsa, a zatim mu omotala ruke oko struka. Izgubila sam mnogo, no Bog je to nadomjestio kada mi je dao

12

Rusha. Morala sam zapamtiti koliko sam zapravo blagoslovljena. “Malo me pogodilo što mi je ovo prvi Dan zahvalnosti bez mame”, priznala sam. Rusheve su se ruke stegnule oko mene. “Žao mi je, malena”, prošaptao mi je u kosu dok me grlio. “I meni. Voljela bih da si je upoznao - mislim, sada kada si stariji. Voljela bih da te mogla vidjeti ovako odrasloga.” “I ja bih to volio. Siguran sam da je bila savršena poput tebe.” Smiješeći se, željela sam mu reći da nije tako. Nisam bila ni blizu majčinoj savršenosti. Ona je bila jedna od onih posebnih ljudi kakve svijet ne vidi često. “Ako ti teško pada što je ovdje moj tata, reći ću mu da ode. Želim da ti ovo ostane u dobrom sjećanju. Ako ti ikako mogu pomoći, samo mi reci i učinit ću to.” Suze su mi ponovno počele kliziti niz lice. Isplakala sam već rijeku zbog glupih trudničkih hormona. “Lakše mi je jer si ti tu. Samo me razgovor malo pogodio. Mama je obožavala Dan zahvalnosti. Znala sam da će prošla godina biti posljednja koju ćemo provesti zajedno. Cijeli sam se dan trudila učiniti ga posebnim za nju. I za sebe. Znala sam da će mi trebati ta uspomena.” Rush je prstima crtao male krugove po mojim leđima i grlio me. Stajali smo i bez b ez riječi puštali da nekoliko minuta voda curi po nama. Naposljetku se odmaknuo toliko da me može pogledati. "Mogu li te okupati?” upitao je. Kimnula sam, ne znajući što točno misli. Posegnuo je za jednom od čistih krpica za pranje naslaganih kraj tuš-kabine i uzeo jednu od bočica s gelovima za tuširanje. Zatim mi je počeo prati leđa i ramena. Podignuo je najprije jednu moju ruku, pa drugu, kao da sam dijete, pažljivo ih trljajući. Stajala sam i gledala kako se usredotočuje na pranje svakoga centimetra mojega tijela. Iznenadilo me što to nije pretvorio ni u što seksualno. Umjesto toga, bilo je to nešto slađe i nevinije od ičega što smo ikada radili. Kad ga je oprao, ruka mu se nije zadržala na mojemu međunožju. Kada je kleknuo pred mene kako bi mi oprao noge i stopala, samo je pritisnuo usne na moj trbuh. Pošto je završio, ustao je i počeo mi rukama ispirati tijelo. Svaki dodir činio se punim poštovanja. Kao da me štuje, a ne pere. Kada mi je oprao tijelo, prebacio se na kosu. Zatvorila sam oči dok su mi njegove ruke masirale tjeme. Koljena su mi blago zaklecala od užitka. Rush je brzo isprao šampon iz moje kose, a zatim umasirao regenerator, posvećujući tomu jednaku pozornost. Zatim mi je isprao kosu.

13

Moje se tijelo opustilo od tetošenja. Bila sam posve troma. Rush je zatvorio vodu i posegnuo za dvama velikim ručnicima. U jedan je umotao moju kosu, a drugi mi je omotao oko tijela. Zatim me podignuo, odnio do kreveta i polegao. “Samo se odmaraj. Odmah ću se vratiti”, prošaptao je, poljubio me u čelo i vratio se u kupaonicu. Pogled na njegovu golu guzu dovodio me u iskušenje, makar mu to možda nije bila namjera. Pokušala sam ga čekati, ali su mi kapci postali teški i utonula sam u san.

*** Utonula sam u toplinu. Mirisalo je na sunce i oceanski zrak. Zadovoljno sam uzdahnula i protrljala obraz o tu ugodnu toplinu. Čula sam hihot. Otvorila sam oči i vidjela da su Rusheva gola prsa prislonjena na moj obraz. Nasmiješivši se poljubila sam ih i zagledala se u njega. Zabavljeni smiješak na njegovim usnama naveo me da se nasmijem. na smijem. “Baš si poput mačkice ujutro”, rekao je dubokim, promuklim glasom. I on se upravo probudio. “Da nisi tako fin, ne bih te tražila i trljala se o tebe t ebe čak i u snu.” Rush je namignuo. “Onda mi je drago da sam fin, jer se tvoja slatka guza neće trljati ni o koga drugoga. U suprotnome bih ga morao ubiti.” Obožavala sam tog muškarca. “Žao mi je što sam sinoć tako brzo zaspala.” Rush je zatresao glavom. “Neka ti ne bude žao. Drago mi je da si se opustila i da si lako zaspala. Ne volim te gledati tužnu.” Prokleto sam voljela tog muškarca. Protegnuvši se uz njega zavukla sam ruke iza njegova vrata i priljubila svoje tijelo o njegovo. Stisnula sam noge, lecnuvši se od iščekivanja kada mi je njegova erekcija okrznula bedro. Trebala sam ga jutros. Nakon slatkih trenutaka sinoć, osjećala sam potrebu da osjetim potpunu povezanost. “Vodi ljubav sa mnom”, prošaptala sam, smjestivši glavu u udolinu između njegova vrata i ramena. “Sa zadovoljstvom”, promrsio je i zavukao ruku među moje noge. Podignuo mi je jednu nogu i položio je na svoj bok. Bila sam posve otvorena, a osjećaj izloženosti me jako uzbudio. Prsti su mu skliznuli unutarnjom stranom

14

mojih bedara, dražeći me, jedva dotičući moj natekli, željni otvor. Zastenjala sam, nadajući se da će požuriti, ali nije podlegao pritisku. Umjesto toga još je usporio. Njegove grube jagodice crtale su uzorke od mojih koljena do samoga vrha mojih bedara, a zatim bi se vratile. Bila sam sigurna da sam zbog njegove igre postala prilično vlažna. “Rush, molim te.” “Moliš me što, slatka Blaire? Što želiš da učinim?” Već sam mu rekla što želim. Očito je želio čuti više od toga. Rush me uvijek uzbuđivao svojim prostotama. “Diraj me.” “Diram te”, odgovorio je. “Diraj me više”, preklinjala sam ga. Želio je da govorim prostote. I ja ću njega izazivati. Prstom je zašao u pregib mojega bedra, a ja sam čvrsto uhvatila njegove ruke i zadrhtala. Bio je tako blizu. b lizu. “Ovdje?” upitao je. Pomaknula sam se, na što je njegov prst kliznuo bliže. Počeo je odmicati ruku, a onda zastao. “Jebemti” zastenjao je, polako kliznuvši prstom u mene. “Vlažna si. Ne mogu te izazivati kada si već tako vlažna”, prošaptao je. Zastenjala sam kada je vrškom prsta nježno prešao preko mojega klitorisa. Raširio me, a dodir njegovih ruku samo me još više izludio. Željela sam još. “Moja je slatka djevojka tako spremna za mene”, rekao je, gurajući dva prsta u mene i pritišćući mi G-točku. Glasan uzdah zadovoljstva koji se otrgnuo od mene bio je više nego što  je mogao podnijeti. Zgrabio me za struk, povukao na sebe i polako me spustio na kurac. “Kvragu, kako je još uža?” zarežao je, stišćući moje bokove i nabijajući se u mene dok sam sjedila na njemu, primajući svaki njegov centimetar u sebe. To sam željela. Biti ispunjena. Rushem.

15

Blaire nije htjela pristati na moju zamisao da cijeli dan ostanemo goli u sobi. Ustrajala je na tome da navučemo nešto na sebe i pridružimo se Deanu. Smatrao sam da će tata shvatiti moju želju da ostanem zaključan s Blaire, no ona se nije slagala. Što je samo dokazivalo koliko je malo znala o životu mojeg oca rock-zvijezde. rock-zvijezde. Ostavio sam je da osuši kosu i pošao dolje kako bih počeo pripremati doručak. Nije mnogo jela sinoć na zabavi i onda se vratila kući te otišla spavati a da nije ništa pojela. Dean je stajao u kuhinji, izvlačio hranu iz hladnjaka i stavljao je na otok. Na trenutak sam zastao za stao i pogledao ga, pokušavajući shvatiti što radi. Izvadio I zvadio je mlijeko, a zatim je i on zastao i pogledao me. “Dobro jutro. Nisam bio siguran hoćeš li danas izlaziti iz sobe, s obzirom na to kako si sinoć odjurio za njom. Htio sam vam napraviti doručak.” Naslonio sam se na radnu plohu i prekrižio ruke preko prsa. “Htio sam  je zadržati gore. Ona je ustrajala ustrajala na tome da te vidimo”, vidimo”, objasnio sam mu. Dean se za hihotao. “Kakav otac, takav sin.” “Nisam nimalo nalik tebi. Žena koja je zatrudnjela sa mnom moja je ljubav. Oženit ću je i provesti ostatak života radeći sve što mogu kako bih joj na licu zadržao osmijeh.” Dean je zatvorio hladnjak i zagledao se u mene. Bilo je očito da nije očekivao takve riječi iz mojih usta. Posljednji put kada sam bio s njim, svake sam večeri u svojem krevetu imao drugu djevojku. “Po čemu je ona drukčija? Bio si s mnogo djevojaka. Zašto ona?” Da nije bio iskreno znatiželjan, popizdio bih. No on me poznavao samo prije Blaire. “Kada je prvi put ušetala u moju kuću i čim sam je ugledao, privukla me. Taj je dio bio lak. No onda sam je upoznao. Nikada nisam upoznao djevojku poput nje. Bila je tako odlučna, premda je trebala biti poražena. Život joj je priredio sranje, no ona se borila da preživi. Nije namjeravala odustati. Divio sam joj se. Zatim sam je okusio i bio sam gotov. Ona je sve što ja želim biti.” Deanovim se licem polako razlio smiješak, a onda je kimnuo. “Pa, dobro onda. Izgleda da znaš više o životu od svojega staroga jer ja se nikada nisam

16

tako osjećao zbog žene. Drago mi je da si je pronašao. To je rijetkost, mali, zato  je čvrsto zgrabi. Neće Neće se više ponoviti.” ponoviti.” Nisam je namjeravao pustiti. Dean se osvrnuo prostorijom. “Gdje su zdjele? Mami svojega unuka napravit ću kajganu.” Srce mi se stisnulo. “Druga polica lijevo od štednjaka.” “Ti pripremi slaninu. Treba joj bjelančevina”, rekao je uzimajući zdjelu. Nisam se namjeravao prepirati. Uvijek sam pazio da ujutro dobro jede. “Htjet će i vafl. Za njega imam toster” rekao sam mu. Dean je kimnuo. “Dobro je znati da se brineš na nju.” Nekoliko smo minuta šutke radili. Htio sam pitati za Nan i Kira, ali nisam htio da Blaire siđe i da to bude prvo što će čuti. Volio sam da uživa u doručku. Razgovor o Nan nikada nije bio ugodan. u godan. “Pretpostavljam da znaš da se Grant viđa s Nan”, rekao je Dean muteći  jaja. Ukočio sam se. Što? Jesam li ga dobro čuo? “Upozorio sam ga da je luda kao njezina mama i da mu je bolje da da petama vjetra. Znam da ti je sestra i da je j e voliš, ali mala je otrov. Dečku kakav  je Grant ne treba tako što. Oduvijek je bio dobar klinac. Ne bih volio da ga samo prožvače i ispljune.” I dalje nisam mogao pronaći riječi. Grant i Nan... kako se to jebeno dogodilo? Ako je itko znao koliko je Nan nestabilna, onda je to bio Grant. Odrastao je gledajući sranja koja su joj priređivali moja mama i otac koji je nikada nije priznao. “Grant je došao kako bi razgovarao r azgovarao s njom, no pred nosom mu je pobjegla s nekim tipom kojega je upoznala u klubu. Mislim da mu je dosta. Oprao je ruke od nje. Nadam se.” Napokon sam spustio mješavinu za vafle koju sam držao, zureći u tatu kao da govori besmislice. “Grant... je bio s Nan?” Nevjerica u mojemu glasu privukla je Deanovu pozornost. Okrenuo se prema meni. “Da. Po izrazu tvojega lica pretpostavljam da nisi znao. Hodali su neko vrijeme, koliko znam. Jadnik je izgledao kao da se doista zagrijao za nju. No ona je sva na mamu. Sretan je što se izvukao.” “Kako?”

17

Dean je zatresao glavom. “I ja sam se pitao.” Nisam o tome mogao razgovarati s njim. Izišao sam iz kuhinje kroz dvokrilna vrata koja su vodila na stražnji trijem. Kada sam izišao, izvukao sam mobitel i utipkao Grantov broj. Sve smo si govorili. Pa ipak, on je hodao s mojom sestrom i nije mi ništa rekao. “Hej, brate.” Pozdravio me njegov raspoloženi glas. “Znam za Nan”, bilo je sve što sam rekao. Grant je umorno uzdahnuo. “Nadao sam se da ću ti moći ispričati. Htio sam. Samo... ona mi nije dala, a onda se dogodila ona nesreća. A onda je, pa, završilo. Jasno mi je dala do znanja da ne želi ništa ozbiljno sa mnom. Ja ne mogu podnijeti da ona spava s drugim tipovima. tipovim a. Za mene to nije bila samo ševa. Nikada to ne bih učinio Nan. Znaš to. Doista mi se sviđala. Možda mi je bilo previše stalo.” Spustio sam se na stolac kraj mene i zagledao se u ocean. “Zašto mi nisi rekao?” “Htio sam. Preklinjala me  da  da ti ne kažem. Bilo mi je stalo do nje, Rush. Htio sam da upali. Učinio sam što je tražila. No osjećao sam se kao govno lažući ti.” Bilo mu je stalo do Nan? Vau. “Dean kaže da si završio s njom.” “Ona je završila sa mnom. Ne mogu igrati njezine igrice.” Volio sam svoju sestru, ali sam također volio Granta. Slomila mu je srce. Nije bila dobra za njega. Moj je tata imao pravo. Grantu je trebao netko tko će ga voljeti. Nisam bio siguran da je Nan to mogla. Olakšanje koje sam osjetio jer  je prekinuo s njom nije bilo zato zato što nisam htio da budu zajedno, zajedno, nego zato zato što sam mrzio znati da Nan čini Grantu ono što je moja majka u svojoj prošlosti činila muškarcima koji su je voljeli. Grant je zaslužio bolje od toga. “Ne može nikoga usrećiti dok sama ne pronađe načina kako biti sretna. Sada je u njoj previše mržnje pa će učiniti jadnim svakoga tko joj se previše približi. Ne dopusti joj da i tebi to učini.” Grant je na trenutak šutio. “Nije uvijek kuja. Dio mene počeo se zaljubljivati u nju. Onda je to prekinula podsjetivši me koliko ju je nekad teško voljeti.” “Volim svoju sestru. Ali ti zaslužuješ više. Nan nije svoja. Nije. Ima previše problema.”

18

“Hvala ti. Mislio sam da će ovaj razgovor proći mnogo drukčije. Nisam očekivao da ćeš se brinuti za mene.” “Ti si moj brat. I tebi želim samo najbolje. Želim da imaš ono što ja imam. Pronađi to.” Grant se nasmijao, zazvučavši kao da nije mislio da je tako što moguće. “To je prilično zahtjevan zadatak.”

19

Kad sam ušla u kuhinju, zatekla sam Deana Finlaya kako prži slaninu i pjevuši jedan od najvećih hitova Slacker Demona. Nisam mogla skinuti osmijeh s lica. Okrenuo je glavu i pogledao me. Izraz na njegovu licu nisam očekivala vidjeti na licu poznate rock-zvijezd r ock-zvijezde. e. Bio je to očinski izraz. “Dobro jutro, sunašce. Pripremam tebi i svojem unučiću doručak. Imao sam pomoć, no bojim se da sam rekao Rushu nešto što nije znao, pa sam ga malo šokirao. Izišao je da obavi poziv. Vratit će se za nekoliko minuta”, rekao  je, spuštajući slaninu komad po komad na tanjur prekriven papirnatim ubrusom. Pogledala sam prema prozoru i vidjela Rusha kako napeto razgovara na mobitel. “Što ste mu rekli?” upitala sam, pitajući se bih li trebala otići do njega. “Grant i Nan su se viđali v iđali neko vrijeme. Nan je konačno sjebala posljednji posljednji put i sad je gotovo. Rush nije znao za to.” Razjapila sam usta. Grant i Nan? Zbilja? “I sam sam bio vraški šokiran”, rekao je. “Nisam mislio da je taj dečko tako glup. Valjda je na teži način naučio da nije zlato sve što sja.” Ponovno sam pogledala van prema Rushu. Ustajao je i spremao mobitel u džep. Pitala sam se je li zvao Nan ili Granta. “Što kažeš na to da sjedneš za stol i dopustiš mi da te poslužim? Voliš li sok od naranče, mlijeko ili oboje? Beba vjerojatno treba i jedno i drugo” Vratila sam svoju pozornost na Deana koji je stajao preda mnom držeći tanjur sa slaninom, jajima i vaflom. Je li sve to načinio za mene? “Hej, izgleda  jako ukusno”, rekla sam. sam. “I jest ukusno. Pripremam vrhunske doručke. A sada sjedni i dopusti mi da te nahranim.” Ugrizla sam se za donju usnu kako k ako se ne bih nacerila poput idiota i sjela za stol. Rush je otvorio vrata i ušao baš kada je njegov otac stavljao tanjur pred mene. “Ne brini se za svoju lijepu zaručnicu. Ja sam se pobrinuo za sve.”

20

Rush se osmjehnuo ocu, a onda mi je prišao. Sagnuo se i spustio poljubac na vrh moje glave. “Izgledaš prekrasno”, prošaptao je. “Jesi li dobro?” upitala sam, ne mogavši suspregnuti suspregnuti zabrinutost. Morala sam znati nije li se uzrujao zbog Granta i Nan. “Da, dobro sam. Mislim da se Grant opametio i da će sve biti u redu.” Namrštila sam se. Grant se opametio? Što je time mislio reći? “Razgovarat ćemo poslije. Jedi”, rekao je, namignuo mi i počeo sebi puniti tanjur. Dean je pred mene stavio čašu soka od naranče i čašu mlijeka, a onda je zauzeo mjesto meni slijeva. Rukama je držao veliku šalicu kave, no to je bilo sve. “Vi nećete jesti?” upitala sam ga dok je ispijao vruću kavu. Zatresao je glavom. “Ne. Ja samo pijem p ijem za doručak.” Rush je spustio svoj tanjur s moje druge strane. Napunio ga je svime što  je ostalo. Očito Očito je bio gladan. “Oprosti što ti nisam pomogao da dovršiš doručak, ali hvala što si kuhao.” “Drago mi je da sam mogao. Prošlo je dosta vremena otkad sam ti pripremao doručak”, odgovorio je Dean. Bilo je lijepo vidjeti Rusha s njegovim tatom. Činili su se normalnima. Ovako sam mogla biti dijelom njihove obitelji. Sumnjala sam da ću ikada dobiti takvu priliku s njegovom mamom i sestrom, no činilo se da me njegov tata prihvaća. “Sada kada znam da znate kuhati, predbilježit ću vas za dobrovoljnu pomoć oko naše večere za Dan zahvalnosti”, rekla sam Deanu. Dean se nacerio. “Volio bih to. Prošlo je neko vrijeme otkad sam obilježavao tu prigodu. Veselim se provesti taj dan s vama.” Zadovoljan osmijeh na Rushevu licu raznježio me. Rekla sam: “Danas idem u kupnju pa ću kupiti sve što nam treba.” “Ja ću s tobom”, Rush je rekao. “Ne, ti ćeš ostati sa svojim tatom. Možete otići na golf ili tako što. Ja ću pokupiti sve potrebno. Usto, mislim da mi se Bethy želi pridružiti. Za sutra pripravlja složenac od kukuruza i pitu od bundeve.” “Odbijam igrati jebeni golf”, rekao je Dean. “Ali volio bih se družiti i razgovarati o svemu što je novo. Mogli bismo otići u Destin i pogledati novi film o Jamesu Bondu. Već sam ga htio pogledati. Odvest ću te i na ručak.”

21

Izraz na Rushevu licu govorio mi je da ne želi ići, ali znala sam da je to samo zato što je mrzio biti daleko od mene. Posegnula sam za njegovom rukom i čvrsto je stisnula. “To zvuči zabavno. Samo vi idite, a ja ću imati vremena družiti se s Bethy.” Rush je kimnuo, no bilo mi je j e jasno da nevoljko pristaje. Pojela sam zalogaj jaja i nasmiješila se Deanu. “Prefino je. Hvala vam.” Na to se široko osmjehnuo. Bilo mi je drago što je tu. Ovaj blagdan nećemo provesti posve odvojeni od naših roditelja.

*** “Molim te, Blaire. Preklinjem te, molim te.” Bethy je stajala preda mnom, poskakujući na prstima, sklopivši ruke kao da moli. Molećivi pogled u njezinim očima gotovo me nagnao da se nasmijem. “Nisi li tu odrasla? Kako to da nikada nisi upoznala Deana?” upitala sam vadeći vrećicu s namirnicama iz prtljažnika Range Rovera. “Ja sam siromašna. Znaš to! Radim za bogate, ne družim se s njima. Daj, znam da ću ga vidjeti sutra, ali želim ga upoznati danas. Dok Jace nije tu da gleda kako se zanosim.” Odglumila sam povraćanje. “Prestar je da se zanosiš njime. Odvratno!” “Šališ se, zar ne? Posljednja djevojka Deana Finlaya imala je, onak’, dvadeset jednu godinu. Netko poput njega nikada nije prestar.” Nisam se slagala. Dean je bio blizu pedesetoj. Morao je biti. Zašto je hodao s nekim mlađim od svojega sina? Odvratno. “Namjeravaš ostaviti Jacea da postaneš crtica na Deanovu uzglavlju?” zadirkivala sam je, uputivši se prema vratima kuće na plaži. “Naravno da ne. Samo želim...” Zastala je i dohvatila torbu, a onda požurila stubama iza mene. “Samo ga želim upoznati. Vidjeti te oči i udahnuti isti zrak.” Ovaj se put jesam nasmijala. Nisam si mogla pomoći. Bila je presmiješna. “Ma, normalan je tip. A i Rushev je tata, pa sumnjam da će Rush htjeti da dolaziš u kuću i vrištiš kao poludjela curica. Zato se prije večere priberi. Nije ni vrijeme ni mjesto da uzdišeš nad mojim budućim svekrom.”

22

“Koja je to ludost. Znaš da je, zar ne? Potpuna ludost! Da ti je jebeni Dean Finlay svekar. Žene sa svih krajeva svijeta žele ga pojebati. Ti ćeš ući u njegovu obitelj.” Zaškrgutala sam zubima i otključala vrata. Bethy je katkad baš znala pretjerati. Kao sada, na primjer. “Unesimo namirnice, pa ćemo popričati o sutrašnjem jelovniku. Onda ti mogu ispričati kako ovaj vikend idem u Los Angeles s Rushem i njegovim ocem. Nan uzrokuje probleme s Kirom.” Bethy je požurila za mnom. “Odlaziš? Ovaj vikend? Ne možeš me ostaviti! Čak ni zbog Deana! Ne!” Barem sam joj skrenula pozornost, pa nije razmišljala o ševi s Deanom. Spustila sam vrećicu na radnu plohu i okrenula se prema njoj. “Rush mora otići, pa i ja idem s njim. Usto, ne budem li išla, mislim da ni on neće htjeti ići. Njegov ga je tata zamolio za pomoć oko Nan.” Bethy se namrštila i sjela na barski stolac nasuprot meni. “Baš jadno. Ne želim da odeš.” Što sam više razmišljala o tome, to više ni sama nisam željela otići. Ali nisam namjeravala pustiti Rusha da ode u Los Angeles bez mene. Suludo bi mi nedostajao. Ovo će mi također biti prilika da bolje upoznam njegova tatu. Osnivali smo obitelj i htjela sam da njegov tata bude dio toga. Moj mi se tata nije javljao osim ono jednom nakon što mi je rekao da nije Nanin otac. Nazvao  je tjedan dana poslije da mi kaže kaže kako odlazi na Florida Keyse, Keyse, tražeći brod na kojemu može živjeti. Želio je biti sam. Također mi je rekao da me voli. Pokušavala sam ne previše razmišljati o svojemu tati. Samo bih se rastužila. Trebala sam mu reći da ga želim u svome životu, ali nisam. Pustila sam ga. Sada, očekujući praznike bez njega, osjećala sam se tužno. Ja sam pronašla dom, no on je izgubio svoj. “Jesi li čula išta od onoga što sam upravo rekla?” upitala je Bethy upavši mi u misli. “Žao mi je. Razmišljala sam o tati”, priznala sam. Zatim sam zgrabila konzervu graška i pošla je spremiti. “Aha. Mislila si ga pozvati?” Sada je bilo prekasno. Nisam bila sigurna ni bi li Rushu bilo drago da to učinim. Nismo baš razgovarali o mojemu tati. Zatresla sam glavom i okrenula se uzeti kutiju šećera u prahu. “Ne. Samo sam onako razmišljala o njemu. Pitala sam se što radi”, rekla sam.

23

24

Dok je pripremao puricu, tata je pjevao u kuhinji. Ja sam stajao postrani i gledao Blaire kako miješa nešto u posudi i veselo se smiješi. Moj ju je tata pokušavao nagovoriti da zapjeva s njim, no ona bi se samo nasmijala i odmahnula glavom. Danas će joj biti teško, pa mi je bilo drago što je nasmijana. Cijeli sam tjedan razmišljao o tome bih li joj trebao reći da sam pozvao Abea. Doći će za sat. Kada je sletio, poslao mi je poruku. Nisam mogao odlučiti  je li baš pametno iznenaditi je. Htio sam da joj ova večer bude posebna. Bio je to naš prvi zajednički Dan zahvalnosti. Znao sam da će to što joj je ovo prvi Dan zahvalnosti bez mame zasjeniti našu večeru, i shvaćao sam to. Ali ako mogu od ovoga stvoriti dobru uspomenu, uspomenu koja će joj biti draga, prevrnut ću nebo i zemlju samo da to učinim. “Skrivaš se tamo jer se bojiš zaprljati ruke, mali?” pitao me tata, gledajući me preko ramena i namigujući mi. Držeći žlicu u jednoj ruci Blaire se okrenula i nasmiješila. Pregača koju  je nosila imala je nekakve resice oko šavova i bila je ukrašena ružičastim točkicama. Bila je preslatka. Prišao sam joj i privukao je kako bih mogao poljubiti njezine prelijepe usne. “Hej, kuhamo. Nema vremena za takve stvari”, Dean je rekao i za hihotao se. Blaire je prekinula poljubac i stisnula svoje usne. Sjaj u njezinim očima govorio mi je koliko se samo trudi da ne prasne u smijeh. Obožavao sam je takvu. Posebice na dane poput ovoga. Još je jednom Blaire dokazala da je snažnija od svih muškaraca koje sam poznavao. Stalno me iznova raspamećivala svojom snagom. “Mogu li pomoći?” upitao sam, saginjući se kako bih utisnuo još jedan poljubac u kut njezinih usana. “Aha, možeš mi pomoći staviti ovu golemu puricu u pećnicu, da mi ne ispadne i da si ne opečem prokletu ruku”, doviknuo je Dean. Blaire se odmaknula od mene. “Pomozi svome tati”, odgovorila je, dobro se zabavljajući. Odlično. Ako je Dean može zabaviti, onda nije beskoristan.

25

Začulo se kucanje na vratima, a onda je Bethyn glas ispunio kuću. “Evo me!” “Bilo je i vrijeme”, odvratila je Blaire. Bethy je ušla u kuhinju, vodeći sa sobom Jacea. Ruke su mu bile prepune vrećica s namirnicama. Bio sam posve siguran da smo imali sasvim dovoljno hrane. “Kamo ću sve to staviti?” uspuhano je upitao. “Tu na radnu plohu.” Blaire je pokazala na jedino slobodno mjesto u kuhinji. Jace je spustio vrećicu i olakšano odahnuo, a onda me pogledao. “Treba mi pivo, a hoću i pogledati nogomet.” Otvorio sam hladnjak, izvadio dva piva i jedno mu pružio. “Hajde. Maknut ćemo im se s puta.” Jace se osvrnuo prema Bethy koja se ukočila zureći u mog tatu. Zatresao  je glavom i pogledao me. “Da, idemo prije nego što Bethy poludi za tvojim starim.” “Drago mi je vidjeti te opet, Jace”, Dean je zazvao dok smo izlazili iz kuhinje. “Također, Deane. Molim te, pripazi na moju curu. Malo je očarana”, rekao je. Prošao sam kraj dnevne sobe i plazma televizora s ekranom od dvjesto šezdeset centimetara u koji se Jace čeznutljivo zagledao. Znao sam da je želio gledati utakmicu, no ja sam morao s nekime porazgovarati o Grantu. Izišli smo na trijem i ja sam sjeo na jednu od ležaljki. “Sjedni. Gledat ćemo utakmicu, no htio sam te najprije nešto pitati.” Jace je sjeo pokraj mene i otpio gutljaj piva. “Izgledaš ozbiljno.” “Jesi li znao za Granta i Nan?” upitao sam, pozorno ga promatrajući. Jace nije mogao lagati ni da je htio. Oči su mu se raširile, pa sam znao da je znao. Nisam čak ni čekao potvrdu. “Nisi mislio da bi mi m i trebalo reći?” upitao sam. Jace je spustio pivo i frustrirano zastenjao. “Sranje. Znao sam da ćeš popizditi kada saznaš. Nisam htio da ja budem taj koji će ti reći. Osim toga, bio si izgubio Blaire, a onda ti se vratila. Onda je došla njezina trudnoća. Grant nije ni znao da ja znam. Mislio je da skriva to od svih. Mi smo samo bolje gledali od tebe. Ti si vidio samo Blaire. Ostatak je nas zapažao stvari.”

26

Imao je pravo. Bio sam se borio za svoju budućnost. Bio sam usredotočen na to kako vratiti Blaire, a onda kako zaštititi nju i našu bebu. Nisam imao vremena zapažati išta ili ikoga drugoga. Možda je dobro što nisam znao. Nije mi trebalo ništa što bi mi odvlačilo pozornost. “Imaš pravo. Dobro da nisam znao. Trebao sam se usredotočiti na Blaire. Ni na što drugo.” Jace je zatresao glavom. “Ali nije dobro prošlo. Nan za sobom ostavlja samo pustoš. Grant je bio silno povrijeđen, ali sada mu je lakše. Mislim da će se na neko vrijeme doseliti u Rosemary Beach. Želi biti što dalje od nje.” nj e.” Moja je sestrica bogme znala uzrokovati probleme. Bilo mi je dosta da je uvijek izvlačim iz svega. Ali nisam mogao pomoći Grantu. Trebao je znati da ne treba ulaziti u vezu s njom. Nije bila za veze. U džepu mi je za vibrirao mobitel, a kada sam ga izvadio, ugledao sam poruku od Abea. Došao je. Nadao sam se da je to što sam ga pozvao bilo ispravno. Htio sam da današnji dan bude poseban za Blaire. Dovoljno je propatila.

27

Rush je ušao u kuću s nervoznim pogledom u očima. Nije me ni pogledao dok je hodao kroz kuhinju. Prestala sam mijesiti tijesto za kolačiće i obrisala ruke o pregaču te krenula za njim. Nešto nije bilo kako treba. Požurila sam niz hodnik u predsoblje. Rush je otvarao vrata. Odlazi li? Nitko nije pokucao. Kada je širom otvorio vrata, pogledala sam preko Rusheva ramena i ugledala svojeg oca kako stoji ondje s malim kovčegom u jednoj ruci i papirnatom vrećicom u drugoj. Bio je mršaviji i imao je bradu. Više nije bio onaj uglađeni muškarac. Sada je izgledao kao pomorski kapetan. Ponestalo mi  je zraka kada su nam se susreli susreli pogledi. Došao Došao je. Moj je tata došao. Suze su mi ispunile oči i pošla sam prema njemu. Nismo proveli nijedan blagdan zajedno otkad sam imala petnaest. No ove je godine bio tu. Rush se osvrnuo prema meni i tada sam razumjela pogled koji sam mu prije vidjela u očima. Nije me želio uzrujati. Pokušao me iznenaditi, ali nije bio siguran da je to što čini ispravno. Sve laži i izdaja više se nisu činile važnima kada sam se zagledala u tatino lice. I on je propatio. Još je uvijek patio. p atio. Možda je zaslužio. No možda je obavio svoju pokoru. Sada sam mogla razmišljati samo o čovjeku koji je sa mnom pjevao božićne pjesme dok smo punili puricu na Dan zahvalnosti, čovjeku koji  je pazio da načini načini karamel-pitu karamel-pitu jer mi je bila draža draža od pite od od bundeve, bundeve, čovjeku čovjeku koji je svaki vikend Dana zahvalnosti provodio dva sata kiteći našu kuću božićnim svjetlima. Nisam razmišljala o drugome. Samo sam se sjećala dobroga. “Tatice”, rekla sam s knedlom u grlu. Rush je stao ustranu i pustio ga da uđe. Bacila sam mu se u naručje i udahnula miris koji me oduvijek podsjećao na obitelj, sigurnost i ljubav. “Hej, medo Blaire”, odgovorio je. Glas mu je bio prožet osjećajima. “Sretan ti Dan zahvalnosti.” “Sretan Dan zahvalnosti.” Glas mi je prigušivala njegova kožnata jakna. Nisam ga bila spremna pustiti. “Bojao sam se da ćeš ostati bez svoje karamel-pite. karamel-pite. Zato sam, kada je Rush nazvao, shvatio da je najbolje da prihvatim ponudu i pobrinem se da moja mala dobije pitu.”

28

Prigušeni jecaj pobjegao mi je iz grla, popraćen smijehom. “Nisam već dugo jela karamel-pitu.” “Pa, onda to moramo ispraviti, zar ne?” rekao je i potapšao me po leđima. Kimnula sam i izišla iz njegova zagrljaja. “Da, moramo.” Podignuo je vrećicu koju je držao. “Donio sam sve sastojke.” “Okej.” Posegnula sam i uzela vrećicu. “Ako želiš, možeš svoj kovčeg odnijeti u žutu sobu. Ja ću odnijeti ovo u kuhinju.” Tata je kimnuo i pogledao Rusha. “Hvala ti” rekao je, okrenuo se i uputio prema stubama. Nisam čekala da nestane iz vidokruga nego sam omotala ruke oko Rusheva struka i poljubila mu prsa. “Volim te”, rekla sam mu. Bilo je to više nego hvala. Napravio je nešto za što sam znala da mu nije bilo lako. Rush nije volio mojega oca, no ostavio je to postrani i doveo ga ovamo. “I ja tebe volim. Više od života”, odgovorio je i, grleći me, poljubio me u tjeme. “Drago mi je da si sretna. Nisam bio siguran.” Zabacila sam glavu kako bih mu vidjela lice. “Nikada neću zaboraviti ovaj Dan zahvalnosti. Trebao mi je biti b iti najteži, ali neće biti. Ti sve činiš boljim.” Rush me zabljesnuo iskrivljenim smiješkom. “Dobro. Silno se trudim da te privučem toliko da nikada ne poželiš otići.” Nasmijala sam se, stala na prste i prislonila svoje usne o njegove. “Nikada. Ne mogu zamisliti svoj život bez tebe.” “Mmmm, samo tako nastavi i vraćamo se gore”, prošaptao mi je o usta. Odmaknula sam se i ruke mu stavila na prsa kako bih ga nježno odgurnula. “Imamo vremena za to. Sada moram kuhati, a ti moraš pogledati utakmicu.” Rusheve su se obrve podignule. “Slatka Blaire, ja nisam od onih koji će samo sjediti i uživati u akciji. Ja radije sudjelujem. Mnogo bih te radije skinuo i povukao pod sebe nego gledao nogomet.” Osjetila sam kako mi se obrazi rumene dok sam zamišljala kako se Rush nadvija nad mene i kako se pomiče u meni. Da, i meni se to sviđalo. Još i kako. Rush se za hihotao i obujmio mi lice te palcem pogladio obraz. “Izgledaš pomalo napaljeno. Mogu to popraviti. Obećavam da ću biti brz da se možeš vratiti kuhanju”, rekao je promuklim šaptom. šaptom.

29

Dah mi je zapeo u grlu, no uspjela sam odmahnuti glavom. Morala sam ići kuhati. Moj je tata upravo stigao, a Bethy vrlo vjerojatno izluđuje Deana u kuhinji. “Moram se vratiti”, rekla sam. Rush je kliznuo rukom po mojemu struku i ponovno me privukao uza se. Spustio je glavu tako da su mu usta bila točno nad mojim uhom. “Možemo otići u onaj ured tamo, a ja ću zavući svoju ruku pod tvoju slatku haljinicu i igrati se tvojom vlažnom picom dok me ne budeš morala ugristi za rame ra me kako ne bi zastenjala. Neće trebati dugo. Ne želim da me moja mala treba. Želim da bude zadovoljna.” O, Bože. Bila sam sigurna da su mi gaćice natopljene. Bilo je dovoljno loše što sam zbog trudnoće bila skroz napaljena. Dodaj tomu Rushev prljavi  jezik i posve sam se se rastrojila. “Pet minuta”, rekao je i gricnuo mi uho. Zgrabila sam njegove ruke i čvrsto se uhvatila da me noge ne iznevjere. “Ne sada. Ne možemo. Moram završiti ono u kuhinji, a i moj je tata tek stigao”, rekla sam uspuhano. Rush je poraženo uzdahnuo. “Okej. Ali dovraga, želim te dirati i osjetiti kako mi se raspadaš pod rukama.” “Rush. Molim te”, rekla sam duboko dišući. “I ovako mi treba izliti hladnu vodu u haljinu. Nemoj pogoršavati ” Tiho se nasmijao, spustio ruke s mene i odmaknuo se. “Dobro. Pobjegni od mene, slatka Blaire. Imaš pet sekundi prije nego što odlučim da  me  me baš briga što ćeš reći.” Bilo mi je teško pomaknuti noge, no uspjela sam se okrenuti i pobjeći u kuhinju. Rushev je smijeh postao glasniji, a ja nisam mogla da se i sama ne nasmijem.

30

Purica je bila doista sjajna i, moram priznati, impresioniralo me što Dean zna tako dobro kuhati. Blaire se činila istinski sretnom dok je tijekom večere razgovarala sa svojim i mojim tatom. Čak se i nasmijala kada je Bethy zatražila mog tatu da joj se potpiše na ubrus. Dean je došao i sjeo kraj mene na kauč te zadovoljno uzdahnuo. I on je uživao. Ovo je zapravo bio prvi Dan zahvalnosti koji sam proveo u svojoj kući, večerajući sa svojom obitelji i prijateljima. Prvi put sam jeo puricu, pitu od bundeve i složenac od kukuruza. Obično bih Dane zahvalnosti provodio u Vailu. Jeo bih s prijateljima i opijao se po barovima. Ništa vrijedno spomena. Danas je bilo drukčije. Okusio sam dan svoje budućnosti budućnosti s Blaire. “Baš si se usrećio”, Dean je rekao. “Da, znam.” “Pere suđe s tatom. Mislio sam da bi bilo u redu ostaviti ih nasamo. Da im dam malo vremena. Postupio je usrano, ali drago mi je da pronalaze načina kako izgladiti stvari. Abe je nekoć bio dobar čovjek. Kada sam čuo da se vratio tvojoj mami, pitao sam se koji mu se vrag dogodio.” I ja sam izdao Blaire. Povrijedio sam je. Ali mi je oprostila. Činilo se da  je sposobna sposobna za to. to. Nisam bio bio siguran siguran da bih ja to mogao učiniti. “Ne zaslužujem  je. Vjerojatno sam najsretniji najsretniji gad na svijetu.” Dean se glasno nasmijao. “Drago mi je što se osjećaš tako jer, mali, nisi imao lak život.” Zastao je, a onda zatresao glavom. “Volio bih da sam ti bio bolji otac. Kirova je mala, Harlow, u zadnje vrijeme često kod nas. Dio Nanina problema je Harlow. Nije sretna što Kiro ima kćer za koju se pobrinuo. Kiro možda nije kontaktirao Harlow, ali se bogme pobrinuo da joj bude dobro. Njezina ju je baka dobro odgojila. Dobra je cura. Teško je vjerovati da je Kirova. Baka jadne djevojke umrla je prije nekoliko mjeseci. Nije sretna u Los Angelesu, ali trenutačno je malo izgubljena.” Samo sam dvaput vidio Kirovu kćer. Bili smo klinci kada ju je Kiro doveo kući u posjet. Sjećam se samo velikih nevinih očiju i načina na koji je šaptala kada bi govorila. Onda sam je prije nekoliko godina ponovno susreo dok sam

31

bio u posjetu Deanu. Odrasla je, ali i dalje vrlo pristojna i vrlo nevina. Dobro smo se slagali taj vikend. Većinu je vremena provela u kući. Kao i Kiro. Bio je to jedini put da sam izišao s bendom a da nam se Kiro nije pridružio. Dean je rekao da se prema Harlow ponaša vrlo zaštitnički. Pretpostavljao sam da se Nan ne nosi dobro s Harlowinim postojanjem. Još ću i to morati riješiti. “Čim Blaire bude spremna odlazimo za Los Angeles, a ja ću se pobrinuti za Nan. Samo joj treba netko komu je stalo do nje i s kime može razgovarati. Povrijeđena Povrijeđena je i nesigurna. Takva je cijeli život.” “Nosim pitu i kavu. Želi li tko?” Blaire je upitala, ulazeći u prostoriju ponovno noseći svoju pregaču. Vidjevši kako joj se trbuščić ocrtava ispod nje, mojim je venama prostrujao instinkt špiljskog čovjeka koji me navodio da je odvedem i zaštitim. Ustao sam i prišao joj. “Mogu si sami uzeti pitu i kavu. Želim razgovarati s tobom o nečemu. Dovoljno si dugo hranila i zabavljala prisutne”, rekao r ekao sam, zavukavši ruku oko njezina struka. “Okej, ali nije mi teško”, rekla je. Znao sam da joj nije smetalo. Meni je smetalo. Kada sam je vidio tako nasmiješenu i sretnu, htio sam je učiniti još sretnijom. “Samo nekoliko minuta”, uvjeravao sam je, povevši je u hodnik te uza stube. “Rush, što je bilo?” upitala je. Zadržao sam ruku na njezinoj stražnjici i uveo nas u ured u koji sam je prije bio obećao odvesti. Nitko nije više rabio tu prostoriju. Ja ću je za koji trenutak uporabiti. “Nudila si desert. Želim svoj”, rekao sam joj, zaključao vrata za sobom i odgurao je do velikoga kožnatog naslonjača. “Sjedni”, zarežao sam, a Blaire se brzo spustila na kožu. Kleknuo sam pred nju i povukao joj kratku haljinicu prema gore, onako kako sam maštao cijeli dan. Odmah je raširila noge. Njezine ružičaste svilene gaćice na međunožju su imale vlažan krug. Udahnuo sam njezin miris. Uvijek je tako dobro mirisala. “Rush”, prošaptala je i zavalila u naslonjač. “Ne bismo se trebali zadržavati. Imamo goste.” Volio bih da jebeno odu. “Neće potrajati. Obećavam. Samo se moram pobrinuti za jednu sitnicu.” Prstima sam prešao preko vlažnoga mjesta na njezinim gaćicama. “Moja mala zahtijeva posebnu pozornost.”

32

Blaire je zastenjala. Obožavao sam taj zvuk. Posegnuo sam za njezinim gaćicama i povukao ih niz noge. Kada sam došao do natikača koje je nosila, skinuo sam najprije jednu pa drugu, a onda joj posve svukao gaćice, spustivši ih na pod kraj njezinih nj ezinih natikača. Vidio sam da se uzbudila. Stavio sam ruke na njezina koljena i jače ih raširio kako bih joj se mogao zagledati u ružičaste nabore. Između njih nalazio se mali nabrekli klitoris koji me preklinjao da ga dotaknem. Pogledao sam je. “Jače se zavali”, uputio sam je, a ona je učinila što sam zatražio. Tijelo joj je drhtalo i znao sam da to želi baš kao i ja. “Podigni ovu nogu na rukohvat, a drugu spusti na pod”, rekao sam i gledao kako se posve širi za mene. Smjestio sam se među njezine raširene noge i vrškom nosa prešao po unutarnjoj strani njezina bedra, udišući njezin miris. Uživao sam u njemu i u drhtanju njezine noge pod mojim dodirom. Kada sam došao do njezine vruće točke, prstima sam prešao preko nje, a ona je zastenjala, a zatim prekrila usta rukom kako bi prigušila zvuk. “Jesi li spremna da popravimo to?” upitao sam, pritišćući svoj palac o njezin klitoris. "O, Bože, molim te, molim te, Rush, trebam te”, preklinjala je, podižući bokove da se što više približi mome licu. “Mirišeš jebeno nevjerojatno”, odgovorio sam i duboko udahnuo. “Molim te!” očajno je zastenjala. Nisam želio da moja cura mora toliko preklinjati. Ispružio sam jezik i prešao njime preko ružičaste, naborane, netaknute rupe do one vlažne, otekle, posve spremne za mene. Nekoliko sam puta gurnuo jezik u njezin n jezin užareni ulaz, a ona se trzala i rukama prigušivala zvukove. Blairein je okus bio jedinstven. Uvijek je bio, ali sada kada je bila trudna nešto je u njemu bilo još poželjnije. Bio je bogatiji i slađi. Mogao sam provesti sate ližući je i dovodeći je do vrhunca. Nikada mi ne bi dosadilo. Kao kakva ovisnost. “Nijedan desert nije ovako jebeno savršen”, zastenjao sam o njezin klitoris te ga uvukao u usta u sta i počeo sisati. Nekoliko sam puta preko njega prešao  piercingom  na  na jeziku, a njezino drhtanje i stenjanje govorili su mi da je blizu. Tako blizu. “Ššš, želim da ti bude fino. Polako. Lizat ću picu svoje male dok više to ne bude mogla podnijeti. Svrši mi u usta. Želim te okusiti.” Znao sam da će je te riječi dovesti do ruba, a i jesu. Blaire je ispustila prigušen jecaj, a

33

bokovi su joj se podignuli dok se trzala na mome jeziku. Taj okus kojega se nisam mogao zasititi preplavio mi je usta i ja sam ga usisao, ližući je dok se nije počela odmicati, uznemireno proizvodeći zvuk bolnog užitka. “Rush, ne. O, Bože, ne. Ne mogu”, stenjala je i odmicala se dok sam je ja čvrsto držao, kušajući svaki njezin kutak prije nego što bih ponovno kliznuo  jezikom u njezin ulaz. ulaz. “Rush, ne mogu biti tiha. Vrištat ću. Osjećam Osjećam još jedan. Ah… ah... Rush!” Trznula se i zanjihala bokovima dok sam je držao. Njezina me reakcija pomalo izluđivala. Znati da će opet svršiti tako bilo je uzbudljivije nego što sam zamišljao. Kurac me već bolio jer se otekli, nezadovoljeni glavić nabijao o zatvarač mojih traperica. Ako opet svrši, bio sam prilično siguran da ću unerediti jebene hlače. U jednom sam pokretu ustao i spustio traperice. Uhvatio sam je za bokove i nabio se u nju. “Jebemti!” zastenjao sam kada se njezina uska pička stisnula oko mene. Blaire je opet svršila, no ovaj put nije prekrila svoja usta. Izgubila se u blaženstvu. Zabacila je glavu, a tijelo joj se divlje trzalo pod mojim dok mi je nekoliko puta izgovorila ime. Pogled na nju bacio me preko ruba. Zgrabio sam naslon naslonjača i izlio se u nju. Svakim mojim mlazom Blaire bi  još jednom prigušeno zastenjala. U jednome je trenutku podignula noge i omotala ih oko mojega struka, no sada kada je bila zadovoljena i zasićena, pustila je da padnu. Na usnama joj je bio zadovoljni smiješak, a kapci su joj otežali. “Je li loše to što mi uopće nije stalo do toga je li nas netko čuo? Bilo je predobro da bih se brinula oko ičega drugog”, upitala je. Spustio sam se toliko da joj mogu poljubiti usne. “Ne moraju biti u mojoj prokletoj kući ako nas ne žele čuti”, odgovorio sam. Blaire se za hihotala. “Bože, Rush. Izluđuješ me.” Nisam mogao skinuti cerek s lica. “Dobro.”

34

Nije mi bilo lako oprostiti se od tate. Njegova prisutnost pomogla mi je zacijeliti brojne rane. Otpratila sam ga van, silazeći s njim niz stube. U ruci je nosio kovčeg, spreman za put na južnu Floridu gdje je živio na brodu. “Lijepo te vidjeti sretnu. Bit će lakše spavati noću znajući da si zbrinuta i voljena. Mislim da taj dečko nikada nije očekivao biti smotan oko malog prsta, ali smotala si ga, i ja ne mogu biti sretniji.” “Vratit ćeš se za vjenčanje i nakon što se beba rodi? Želim da budeš tu.” Tata je kimnuo. “Ne bih to propustio ni za što na svijetu.” Odbila sam se rasplakati. To nije bilo pošteno. Već je bio usamljen. Nisam smjela dopustiti da ga zbune moje emocije. “Odluči kako želiš da te zove. Dean  je već rekao da želi želi biti deda Dean. I ti moraš odabrati odabrati ime” Tata se nacerio. Bilo mi je drago što je tako istinski uzbuđen. “Razmislit ću pa ću vam javiti. Smislit ću nešto bolje od Deana.” Omotala sam ruke oko njegova struka i zagrlila ga. “Hvala ti što si došao. Nedostajao si mi.” “I ti si meni nedostajala, medo Blaire, ali za to sam ja kriv. Zahvalan sam na Rushevu pozivu.” I ja sam mu bila zahvalna. Rush je bio u središtu svega dobroga što mi se dogodilo. Vjerovala sam da će tako biti zauvijek. Neobično, s obzirom na to kako je sve počelo. “Sretan put, i nazovi kada se vratiš da znam da si sigurno stigao.” Tata je kimnuo, a ja sam se odmaknula od njega. “Volim te”, rekao je, a neprolivene su mu suze zablistale u umornim očima. “I ja tebe volim, tata.” Otvorio je vrata iznajmljenog automobila, a ja sam stajala gledajući za njim dok je odlazio. Ovaj put srce mi nije bilo slomljeno. Samo sam se nadala da će jednoga dana pronaći sreću. Bilo je vrijeme. Vrata kuće su se otvorila, a kada sam se okrenula, ugledala sam Rusha kako stoji na trijemu i promatra me. Bilo je očito da se brine o tome jesam li

35

uzrujana zbog tatinog odlaska. Krenula sam prema njemu, a on je sišao niz stube kako bi me dočekao na pola puta. “Jesi li dobro?” upitao je čim je došao dovoljno blizu da me može dotaknuti. “Jesam. Još jednom ti hvala. Značilo mi je više nego što možeš zamisliti” rekla sam mu. “Kada ga god poželiš vidjeti, samo mi reci. Ponovno ću ga pozvati ovamo. Samo kaži.” “Želim da dođe na vjenčanje i kada se rodi beba. Želim da upozna svojeg unuka. Nema nikoga osim mene. Naš će mu sin također biti rod.” “Dogovoreno. “Dogovoreno. Kupit ću mu kartu čim zatreba.” Samo sam stajala i gledala u Rusha. Kada sam ga prvi put ugledala, njegova me ljepota očarala. Nikada nisam ni pomislila da bi hiroviti ženskar ispod sveg tog sjaja mogao imati tako veliko srce. “Što te promijenilo? Posve si drukčiji od onoga tipa kojega sam upoznala u lipnju”, rekla sam, smiješeći se njegovu zbunjenome licu. Rush je ispružio ruku, zavukao je u moju kosu i isprepleo prste oko mojih vlasi. “Ova je slatka, odlučna, vraški zgodna plavuša ušetala u moj život i dala mi razlog da živim.” Prsa su mi se stegnula i taman sam mu opet htjela reći koliko ga volim kada sam osjetila - bebu. Posegnula sam za Rushevom rukom i uhvatila je. “Rush. Udara me”, rekla sam zadivljeno. Već sam se tjednima pitala jesu li treperenja u mojemu trbuhu zapravo njegovi pokreti. Željela sam vjerovati da jesu. Ali sada sam ga doista mogla osjetiti. Nije bilo sumnje. Rush je izvukao ruku iz moje kose i spustio je na moj trbuh. Obujmio ga  je objema rukama, gledajući ga sa strahopoštovanjem. “Osjećam ga”, nježno je prošaptao Rush kao da se boji da bi se beba mogla prestati kretati. Umjesto toga, na zvuk njegova glasa beba se ponovno ritnula. “Govori mu, Rush”, rekla sam, gledajući najljepši prizor koji sam ikada vidjela. Rush je pao na koljena kako bi bio bliže mojemu trbuhu. “Hej, ti”, rekao je, a beba se odmah ponovno pomaknula pod Rushevom rukom. Trznuo je glavu prema gore i pogledao me, uzbuđeno se cereći. “Čuje me”, rekao je s čuđenjem u glasu.

36

Kimnula sam. “Da, čuje. Razgovaraj s njim.” nj im.” “Pa, kako je tamo unutra? Je li mamin trbuščić sladak iznutra kao i izvana?” Zahihotala sam se, a beba se ritnula. “I mislio sam. Posrećilo ti se. Mamica je prelijepa, ali uskoro ćeš to vidjeti. Bit ćemo dvojica najsretnijih dečki na svijetu.” Beba se opet pomaknula, ovaj put s manje sile. “Budi dobar tamo unutra. Vani pripremamo sve za tebe. Zasad uživaj na tom udobnom mjestu.” Rush je prešao rukama preko mojega trbuha i pogledao me. “Doista je unutra. Čuje nas.” Nasmijala sam se i kimnula. “Već mi se neko vrijeme čini da ga osjećam, ali nikada nije bilo ovako.” “Bože, Blaire, ovo je nevjerojatno”, rekao je Rush, utisnuo poljubac na moj trbuh i ustao. “Jest, zar ne?” Odgovorila sam, i dalje se diveći činjenici da imam sve ovo. Ovog muškarca i život u sebi. “Reci mi kada se ponovno pomakne. Želim to osjetiti”, rekao je Rush i uzeo me za ruku. Držeći se za ruke popeli smo se stubama.

37

Prošlo je neko vrijeme otkad sam posljednji put bio u tatinoj kući na Beverly Hillsu. Posljednji put kada sam mu bio u posjetu, većinu sam vremena bio pijan i zabavljao se s tatom. Ovo će biti mnogo drukčiji posjet. Više nisam bio taj tip. Spustio sam Blairein kovčeg u spavaćoj sobi koju je tata nazivao mojom. Tu bih uvijek spavao kada sam mu dolazio u posjet. “Ovo je... vau”, rekla je Blaire ulazeći za mnom. Otkad smo ušli u kuću nekoliko je puta zastala. Nasreću, Nan i Kiro nisu bili tu da nas dočekaju. Htio sam vremena da se Blaire raskomoti. Let je bio dug i na licu sam joj vidio da je iscrpljena. “Naučit ćeš da su rock   legende pomalo hvalisave. Svoj uspjeh vole pokazivati stvarima”, objasnio sam. “Vidim to. Bome su to pokazali ovom kućom”, rekla je prilazeći krevetu, a zatim shvatila da je previsok pr evisok za nju. Namrštila se. “Kako ću se, dovraga, popeti na ovo?” Nisam se mogao suzdržati od smijeha. Izgledala je tako prokleto zbunjeno. “Nabavit ću ti klupčicu.” Blaire se nacerila i zatresla glavom. “Ovo je suludo. Ako poželim leći, kako da to izvedem?” Prišao sam joj i stavio ruke na njezin sve širi struk, a onda je podignuo i spustio na krevet. “Tako”, odgovorio sam i sjeo kraj nje, prebacio jednu svoju nogu preko njezinih i polegao je. “Da ne izgledaš tako umorno, isprobali bismo ga”, zadirkivao sam. Prekrila je usta dok je zijevala, upućujući mi pospani smiješak. “Mogu ostati budna”, uvjeravala me, okrenuvši prsa prema mojima. Bilo je primamljivo, ali znao sam da njezinu tijelu treba odmora. Utisnuo sam poljubac na vrh njezina nosa. “Siguran sam da bi mogla, slatka Blaire. Ali sada ti želim samo masirati stopala i listove dok se opuštaš i toneš u san.” Oči su joj dobile onaj zadovoljni sjaj. “O, bi li? Tako su ukočene nakon leta.” “Spusti glavu na jastuk, a ja ću se riješiti ovih cipela koje, usput, nisu najbolja obuća za trudnicu. Trebala bi nositi tenisice, a ne visoke pete.” 38

Blaire je ponovno zijevnula, uzdahnula i smjestila se na jastuk. “Znam. Samo nisam htjela stići u Los Angeles izgledajući otrcano.” Nikada nije mogla izgledati otrcano. “To bi bilo nemoguće.” Kada sam joj počeo masirati stopalo, nasmiješila se i zatvorila oči. “To kažeš jer me voliš.” “Više od života. Ali to me ne čini slijepim. Ti bi bila zgodna i odjevena u vreću za krumpire.” Nije rekla ništa na to. Oči su joj bile zatvorene, a osmijeh joj se zadržao na licu. Posvetio sam svu pozornost masaži njezinih umornih stopala, a onda prešao na listove. Kada sam završio, disala je polako i ujednačeno. Prebacio sam deku preko nje i ostavio je da spava.

*** Dean se odmarao na crnoj kožnatoj kutnoj garnituri koja je zauzimala veći dio sobe za razonodu. Iz zvučnika je treštao posljednji album skupine Slacker Demon, a on je s cigaretom koja mu je visjela iz usta na svome Xboxu igrao Halo. “Dok smo tu, molim te nemoj pušiti u Blaireinoj blizini”, rekao sam ulazeći u prostoriju. Dean je pogledao preko ramena i nacerio se. “Neću. Ne bih volio naškoditi klincu” Prekinuo je igru i bacio upravljač na dug, sjajan crveni stol ispred kauča i zatim uzeo svoju čašu. Nisam morao ni pitati da znam da je u njoj čisti viski. “Naša mala spava?” Upitao je i vratio noge na stol. To što je zvao Blaire “našom malom” baš mi je išlo na živce. Nije bila ničija osim moja. Ali tako je moj tata govorio. Ponašao se kao da smo spojeni. Uvijek je bio takav. “Moja mala spava. Bila je iscrpljena”, odgovorio sam i sjeo na drugi kraj garniture. Dean se samo nasmijao i otpio gutljaj viskija, a zatim povukao dim. “Malo si špiljski posesivan, je li? To nisi naslijedio od svojega svojega starog.” Mnogo toga nisam naslijedio od njega, ali nisam to rekao. “Učinit ću sve što treba da bude sretna. Ali ja ću biti taj koji će je usrećivati. Uvijek. Samo ja.”

39

Dean je tiho fićuknuo i zatresao glavom, vadeći cigaretu iz usta i otresajući pepeo u pepeljaru. “Bogme ambiciozno. Sretno s tim. Žene nekad znaju zanovijetati samo zato što to žele. Nitko neće usrećiti ženu koja zanovijeta.” Ovaj je razgovor bio besmislen. Nikada u svojemu životu nije imao jednu Blaire. Nije imao pojma kakva je. Došao sam tu s razlogom i htio sam riješiti taj problem i otići kući. “Gdje je Nan?” Dean je uzdahnuo i zakolutao očima. “Nije ovdje, hvala kurcu. Luda kučka.” “Gdje je Kiro?” Upitao sam, odlučivši ignorirati njegovo mišljenje o Nan. “Tu sam, jebote! Evo čovjeka! Gle tebe, jebeno odrastao i muževan. Kako se to dogodilo u nekoliko jebenih mjeseci?” Kirov glas bilo je lako prepoznati. Ušao je u prostoriju s nekom djevojkom pod rukom koja je izgledala kao da je mojih godina. Sise samo što joj nisu ispale iz nekakvog uskog korzeta koji  je nosila. Namignula mi je. Trepavice su joj očito bile lažne. Ničije trepavice nisu bile tako prokleto duge. “Došao sam se pobrinuti za Nan”, rekao sam pogledavši svojeg oca koji je uvlačio još jedan dim cigarete dok je očima prelazio preko ženske koju je Kiro doveo sa sobom. Znao sam da s vremena na vremena dijele. Nisam htio da Blaire gleda takva sranja. “Jebemti sve, dugujem ti svoje lijevo prokleto jaje. Jebeno me izluđuje. Molim te, smiri njezinu ludu glavu i pomozi mi pronaći načina da razgovaram s njom. Je li oduvijek tako luda?” Znao sam da je Nan imala svojih problema, ali čuti čovjeka koji je bio njihovim glavnim uzrokom kako tako govori o njoj posve me raspizdilo. Ustao sam i okrenuo se te ga bijesno pogledao. “Da je imala roditelja kojemu je bilo  jebeno stalo za nju, možda bi bila bila normalna kao Harlow. Ali Ali nije. Ostavio si je samu s mojom mamom. Nijedno dijete ne bi trebalo biti podvrgnuto tomu. Moj  je tata barem dolazio po mene. Provodio je vrijeme sa mnom. Pobrinuo se za to da se ne osjećam osamljeno. To nikada nisi načinio za Nan. Sjebana je zbog tebe.” Nisam mislio popizditi na njega nj ega čim uđe u kuću, ali otvorio je svoja glupa usta i počeo tako govoriti o mojoj sestri. “To mu je sestra, Kiro. Pazi da ne sereš”, upozorio ga je Dean. I on je srao o Nan, ali njega nisam krivio za to kakva je bila.

40

Djevojka se priljubila uz Kira. “Rekao si da će nam biti zabavno. Hoću zabavu, mili. Pica mi se navlažila na tebe u limuzini. Spremna je da je izjebeš”, umiljavala mu se. Nisam htio da Blaire čuje i gleda takve stvari. Činili su seks jeftinim i prljavim. Želio sam da za Blaire seks bude ono što nas dvoje imamo. A ne ovo uvrnuto sranje. “Budi dobra cura i skini se dok ja razgovaram s ovim dečkom. Budi dobra, pa možda i njemu dopustim da poljubi tu vruću, sklisku picu.” “Ooo, odlično. Dvojica umjesto jednoga.” Zahihotala se i povukla uzicu na svojemu korzetu, na što je on pao na pod i pred svima joj ogolio grudi. Ipak, bilo je to normalno ponašanje kada bih dolazio u posjet tati, ali sada su stvari bile drukčije. “Dovraga, ima probušene bradavice”, rekao je tata, ispio ostatak viskija i ustao. “Ja se vraćam u sobu vidjeti kako je Blaire. Razgovarat ću s tobom kada ona ode”, rekao sam zgađeno, a zatim pošao prema vratima. “Kakvu to metlu odjednom ima u guzici? Obično voli uživati u vrućim picama koje dovodimo ovamo”, čuo sam Kira kako govori dok sam izlazio iz prostorije. Nisam tratio vrijeme nego sam otišao k Blaire. Još je uvijek bila sklupčana na krevetu. Skinuo sam svoje cipele i legao kraj nje. Privivši je uza se, uživao sam u njezinoj blizini. Ovo je bilo mnogo više od ičega što je moj tata imao u svome životu. Sažalijevao sam ga zbog plitkosti njegovih veza. Znao sam što propušta. I uza sav uspjeh u životu, nekako mu je to promaknulo. Kolike li je samo godine potratio.

41

Dok je voda iz tuša prskala po p o nama kao da smo na kiši, Rusheva su usta uzduž mojega vrata pravila puteljak od poljubaca. Željela sam takav tuš u našoj kući. Rusheve su ruke kliznule oko mojega struka i prekrile mi trbuh. Teško mu je bilo suzdržavati se od dodira otkad je osjetio kako se beba rita. Kao da je redovito htio pokazati što je njegovo. Da nije bio tako prokleto sladak, išao bi mi na živce. Prije nego što sam se uspjela nauživati Rusheva tijela priljubljenog o moja leđa i njegovih ruku na meni, zaustavio nas je visoko, ljutito kričanje za koje sam znala da pripada Nan. Iza mene, Rushevo se tijelo ukočilo. “Nan?” upitala sam znajući odgovor. “Da. Izgleda da je saznala da sam tu”, rekao je, utisnuvši još jedan poljubac u moj vrat. “Ti se otuširaj do kraja. Ja se moram ići pozabaviti s ovim. Ona i moj tata se baš ne slažu.” Kimnula sam i ostala stajati pod toplom vodom dok je izlazio i zgrabio  jedan od od velikih velikih bijelih mekih mekih ručnika složenih složenih na mramornom mramornom stoliću. stoliću. Željela Željela sam poći s njim, ali nije to tražio. Ipak, ne bi me to tražio. Nije želio da se uzrujavam. Duboki muški glas počeo je vikati kao odgovor na Nanino vrištanje. Tko  je to? Nisam mnogo vremena provela s Deanom, ali nisam mislila da je tom čovjeku bilo stalo i do čega toliko da podigne glas. Zatvorila sam vodu i dohvatila ručnik, a onda pošla za Rushem u spavaću sobu. “Tko je još tu?” upitala sam dok je on navlačio traperice preko svoje gole guze i uzimao majicu. “Pretpostavljam Kiro. Čini se da se zbližavaju”, frustrirano je odgovorio. odgovorio. Kiro. Vidjela sam samo slike tog rock  boga.  boga. No sada je bio tu. U ovoj kući. “Ostani tu. Zbog ovoga smo došli. Da se suočim s njom. Pravi probleme, a Kiro ne zna kako s njom. Čim je smirim i dovedem pod kontrolu, možemo se vratiti u Rosemary Beach.” Kimnula sam, čvrsto držeći ručnik kojim sam se omotala. Rush je pošao prema vratima, a zatim zastao i okrenuo se. Iskrivljeni smiješak rastegnuo mu  je usne, pa mi je prišao. Ruke su mu se zavukle u moju vlažnu kosu te mi je 42

obujmio lice. “Želim ostati ovdje s tobom” prošaptao je te spustio svoja usta na moja. Zgrabila sam mu ruke, držeći se za njega. Njegova su usta nježno okrznula moja te mi je liznuo donju usnu. Otvorila sam usta kako bi me mogao okusiti još jednom kada se odozdo začuo još jedan kreštavi vrisak. Rush se odmaknuo i uzdahnuo. “Prokleta luda obitelj”, promrmljao je. “Pođi do nje. Ja ću ostati ovdje.” Kucanje na vratima me iznenadilo pa sam čvršće uhvatila svoj ručnik. Rush je stao preda me kako bi me sakrio od tuđih pogleda. “Što?” zazvao je. Provirila sam iza njegovih leđa kada su se vrata polako otvorila. Mentalno sam se pripremila za Nanin upad. Umjesto nje, na vratima je stajala djevojka otprilike mojih godina. Nije mi izgledala kao netko kome je mjesto u ovoj kući. Duga joj je smeđa kosa mekim kovrčama doticala struk i bila je razdijeljena po sredini. Nije imala šiške. Sva je bila iste duljine. Tamne trepavice uokvirivale uokvirivale su joj zamamne oči boje lješnjaka, no nije nosila šminku. Hlačice ravna kroja sezale su joj do koljena, a nosila je sprijeda kopčanu svijetloružičastu svijetloružičastu bluzu. Jednostavno i otmjeno. “Bok, Harlow”, rekao je Rush i dodatno me iznenadio. “Silazim. Čuo sam  je.” Jedna se od djevojčinih djevojčinih savršeno oblikovanih obrva uvinula prema gore. “Nadala sam se da ću se moći sakriti ovdje s tobom. Zbilja se ideš suočiti s njom?” Južnjački me prizvuk u njezinu glasu zapanjio. Tko je ona i zašto ima  južnjački naglasak? U Beverly Hillsu Hillsu smo. “Zato sam došao. Da pomognem”, odgovorio odgovorio je Rush. Djevojka je kimnula, a zatim se njezin pogled s Rusha premjestio na mene. “Ti si sigurno Blaire.” “Jesam”, rekla sam, pogledavši pogledavši Rusha. Rush me privukao bliže k sebi. “Blaire, ovo je Harlow. Ona je Kirova druga kći. Harlow, ovo je moja zaručnica Blaire.” “Znam sve o Blaire. Dean mi je ispričao. Bi li ti smetalo da ostanem tu s tobom, Blaire? Nan me baš ne voli, a ja se volim držati podalje od ljutitih ljudi.” “Mora se obući i nisam siguran da... ” “Ne, bilo bi mi drago. Samo da dohvatim nešto iz kovčega i da se odjenem. Treba mi minuta”, odgovorila sam prekinuvši Rusha. Obično sam

43

bila dobra u procjeni karaktera, a Harlow mi se već sviđala. Činila se gotovo sramežljivom. Bila je tiha, a u pogledu joj nije bilo zlobe. Također nije ni zaslinila na Rusha. To je za mene bio veliki plus. “Jesi li sigurna? Mislio sam zatražiti da ti donesu hranu i...” “Hrana zvuči divno. Pošalji tanjur i za Harlow, molim te”, rekla sam prije nego što je uspio reći išta više. Harlowin me smijeh zapanjio. “Oprosti. Samo, uopće se ne ponaša kao Rush. Zabavno ga je gledati.” Da. Sviđala mi se. “Ja se idem presvući, a ti pođi do Nan prije nego što te potraži. Nisam je spremna vidjeti.” Izgleda da je to trgnulo Rusha iz njegove odlučnosti da me zadrži u krevetu poput kakva invalida. Ni on ne bi želio Nan blizu mene dok je takva. Kimnuo je. Pošto je izašao, pozvala sam Harlow rukom da uđe. “Idem se odjenuti. Ti se raskomoti.” “Hvala ti. Nikada nisam bila u Rushevoj sobi. Obično sam samo u svojoj sobi i čitam. Ali kada mi je Dean rekao za tebe, postala sam znatiželjna”, priznala je, sramežljivo se smiješeći. “I ti mene zanimaš. Nisam znala da Kiro ima još jednu kćer. Ona koju poznajem nije baš najugodnija osoba. Ti nisi nimalo nalik na Nan.” Harlow se na trenutak ražalostila. “Odgojena sam mnogo drukčije od Nan. Moja bi me baka istukla po guzici da sam se ikada ponašala kao Nan. Dok sam odrastala, nije mi bilo dopušteno biti zahtjevna ni priređivati scene. Baka se pobrinula za to da se lijepo ponašam. Mislim da je zato tata volio dolaziti po mene. Nisam nikomu smetala kada bih došla ovamo. Uglavnom sam sjedila u svojoj sobi i čitala. Kada je imao vremena za mene, došao bi po mene i zajedno bismo išli u kino ili lunapark. No osim toga, život sam provela s bakom u Južnoj Karolini.” Znači, zato je zvučala južnjački. “Ja sam odrasla u Alabami. Pitala sam se odakle ti naglasak”, rekla sam. Nasmiješila se. “Većina se ljudi to pita. Nitko ne očekuje da Kiro ima kćer  južnjakinju.” Kimnula sam, jer imala je pravo. Nitko to nije očekivao. Budući da se zove Harlow i ima poznatog oca, očekivala bih da je razmažena i bahata. No

44

nije bila ni jedno ni drugo. Iz kovčega sam izvukla ljetnu haljinu. Sada sam češće nosila haljine jer mi je trbuh postao prevelik za traperice. “Odmah se vraćam”, rekla sam joj i požurila u kupaonicu kako bih se odjenula.

45

Kiro je bio bez majice i mahao je svojim tetoviranim rukama, s cigaretom među prstima i bocom ruma u drugoj ruci. “Koji je tebi kurac? Kvragu, ako imaš kakav problem sa svojom mamicom, idi seri jebenoj Georgianni. Zašto se  ja moram baviti tim sranjima?” Kada sam ušetao u sobu za igre, Kiro je vikao na Nan. Na stolu za biljar bile su crne čipkaste gaćice, no ženske s kojom sam ga ostavio prije nekoliko sati nije bilo. Bar nešto. “Rush! Čuješ li ga? Nije ga briga za mene. Nije ga briga što me zanemarivao većinu mojega života, a znaš li da ima još jednu kćer? Neka ukočena kuja koja me neće ni pogledati.” Nan je i dalje vrištala. Prišao sam joj i zgrabio je za ruke. “Nekoliko puta duboko udahni, udahni, Nan. Moraš se smiriti da možemo razgovarati. Tvoje vikanje neće ništa popraviti” Bijesno me pogledala, ali me poslušala. Čekao sam da dvaput duboko udahne i zatim joj stisnuo ruke. “Dobro. A sada, idi sjedni na onaj kauč i nemoj govoriti. Pusti mene. Dobro?” Namrštila se, ali je kimnula i prišla bijeloj kožnatoj kutnoj garnituri koja se protezala uzduž dva od četiri zida prostorije. Pošto je sjela, okrenuo sam se prema Kiru. On je otpijao još gutljaj ruma. Bilo bi dobro da prestane piti i pojede nešto. Vidjela su mu se rebra. Njegov fetiš na kožu nije prestajao na namještaju. I nosio ju je. Njegove kožnate hlače visjele su mu s tetoviranih kukova. “Ne mogu vjerovati da si je uspio ušutkati na cijelu prokletu minutu”, promrsio je Kiro i vratio cigaretu u usta. Pogledao sam Nan i zatresao glavom. Bili su previše slični. Oboje su voljeli da njihova bude zadnja. “Uzrujana je. Molim te pazi što govoriš i pokušaj zapamtiti da ti je kći. Ona koju si ostavio s najgorom majkom na svijetu.” Pogledao sam Nan. “A ti ne možeš mrziti Harlow zato što je on odlučio da će se za nju brinuti. Mrzila si Blaire iz istoga razloga. Nikada ti nije ništa učinila, ali ipak si je mrzila. Samo  je dvoje odgovorno za to kako su se stvari odvile. Kiro i mama. Svoju zlobu i mržnju moraš usmjeriti prema njima. A ne prema svima oko njih.”

46

“Mrziš me zbog nje. Nikada me prije nisi vrijeđao. Mrzim je jer te uzela od mene. Mogu je kriviti. Uzela mi je jedinu osobu u obitelji koja me voljela. Sada me samo ispravljaš i obraćaš mi se svisoka. Nisi me ni nazvao otkad sam izišla iz bolnice.” Skočila je s kauča. “Dosta mi je borbe za vašu ljubav. Ne bih se trebala morati toliko truditi. Nadam se da ste svi sretni i zadovoljni!” Izjurila  je iz prostorije, prostorije, pete su joj lupkale hodnikom, a onda po stubama. Nisam bio siguran odlazi li doista ili pravi dramu jer želi vidjeti tko će za njom. Ja sam predugo išao za njom. I ja sam dijelom razloga zašto je takva. “Ukurac. Baš sam te trebao tu. Ti je se možeš riješiti bez problema. Kvragu, to je bilo lako”, Kiro je rekao, spustio se na kauč i podignuo noge, prekriživši ih na gležnjevima. Njegova je ruka i dalje čvrsto držala rum, a cigareta mu je i dalje visjela iz usta. “Sjedni i ispričaj mi sve o curi koju još nisam upoznao. Izletio si odavde brzinom munje kada je Princeza skinula majicu” Nije se doista zvala Princeza. Tako je zvao sve žene koje je ševio. Kada sam bio mlađi rekao mi je da se, ako ih sve zoveš isto, nikada nećeš zabuniti i prostenjati krivo ime dok svršavaš. Tada sam mislio da je genij. Možda je bio genij u kategoriji umjetnika, no sa ženama bio je idiot. Bilo je čudo što još ima kurac. Toliko ga je gurao posvuda da bih se ja, da sam na njegovu mjestu, brinuo da mi ne otpadne. “I Princeza je imala dobru picu. Trebao si je vidjeti. Sva ružičasta i depilirana. Mislim da ju je čak i nauljila za mene.” “Ne želim slušati o njoj. Nisam zato došao”, prekinuo sam ga prije nego što pretjera. Kiro se nasmijao i otpio gutljaj iz boce. “A i uvlačila je poput kakva prokletog usisavača”, rekao je. “Tata, molim te. Nemoj mi tako vizualno to opisivati” Čuvši Harlow, naglo sam okrenuo glavu tražeći Blaire. Stajala je pokraj Harlow u haljini dugih rukava s plavim i bijelim prugama. Izrez je bio predubok i pokazivao joj je dekolte, koji je napretkom trudnoće postajao sve bolji i bolji. Također je sezala nekoliko centimetara centimetara iznad koljena, a bila b ila je i bosonoga. “Neka sam proklet, kakav slastan zalogajčić. Ponudio bih ti svoje krilo, mila, ali mislim da će me tvoj muškarac kastrirati približim li ti se previše.” “Učinio bih i više od toga”, zarežao sam, ošinuvši Kira upozoravajućim pogledom dok sam prilazio Blaire.

47

“Nisi nam poslao ručak, pa smo sišle pronaći nešto. Sve je bilo tiho i pomislile smo da je Nan otišla”, objasnila je Harlow. Sranje. Zaboravio sam na hranu. “Žao mi je, malena. Nan je vrištala, pa sam zaboravio. Dođi da te nahranim.” “Gospodin Branders, novi kuhar, već nam priprema salatu od piletine”, odgovorila je Harlow. Blaire mi je stisnula ruku. “Dobro “ Dobro sam. Prestani izgledati tako uzrujano.” Nije mi sada bilo do problema moje obitelji. Trebao sam se brinuti za Blaire i našu bebu. Zašto sam pristao doći ovamo? Blaire nije bilo mjesto s ljudima koji ovako žive. Miris cigareta ispunio mi je nosnice, na što sam okrenuo Blaire i poveo je prema vratima. “Idemo van. On puši”, objasnio sam. “Zbilja je vodiš van jer pušim?” zabavljeno je upitao Kiro. Nisam mu odgovorio. Samo sam nastavio voditi Blaire prema vratima. Došao sam u iskušenje da joj kažem da ne diše dok ne iziđemo na svjež zrak. Morao sam što prije riješiti ovo sranje s Nan. Blaire je trebao svjež, čist zrak Rosemary Beacha, a ne ovo nikotinsko gnijezdo. gnijezdo. “Ostavi ga na miru”, Harlow je blago prekorila Kira. “Dean nije srao. Mali si je stvarno uzgojio picu”, Kiro je zazvao umirući od smijeha. Stisnuo sam zube i nastavio voditi Blaire prema kuhinji. “Zvuči zanimljivo. Nismo se službeno upoznali”, rekla r ekla je Blaire. “Ne želiš ga upoznati. On nije netko koga bih želio blizu tebe.” Blaire se namrštila. “Zašto?” “Zato što nema morala. Nikakvog. Baš nikakvog. A granice su za njega strani jezik. Žene se bacaju na njega, on svaku poševi, a onda krene na drugu. Ne želim da te gleda.” “Zbilja bih mu voljela potvrditi da imaš penis. Vrlo velik i lijep penis”, Blaire je prošaptala. Lecnuo sam se. “Molim te, samo ga zovi velikim. Nemoj ga zvati lijepim. To ga vrijeđa.” Blaire se zahihotala i požurila ispred mene.

48

Nisam bila sigurna da je obiteljska večera u ovoj kući dobra zamisao. Rush je, međutim, bio odlučan pronaći načina da pomogne Kiru i Nan da se slože. Ja sam provela dan uz bazen. ba zen. Premda je bio kraj studenoga, vani je i dalje bilo trideset stupnjeva. Bila sam naviknuta na suludo tople zime u Alabami, no sunce se ovdje činilo još toplijim. Rush je ležao kraj mene i dobrano se potrudio namazati me kremom za sunčanje. Nakon tuširanja osjećala sam se osvježeno i bila sam zbog Rusha spremna suočiti se s ovom ludom obitelji. Harlow mi se svidjela, barem u ono malo vremena koje sam provela s njom. Nije se šalila kada je rekla da većinu vremena provodi zaključana u svojoj sobi. Rijetko je izlazila. Gotovo mi ju je bilo žao. Činilo se da vodi samotan život. Pitala sam se kakav joj je bio život u Južnoj Karolini. I je li imala prijatelje koji su joj sada nedostajali? Rush je ušao u spavaću sobu, ali je zastao čim mu je pogled pao na mene. “Ne. Blaire, malena, izgledaš nevjerojatno. Predivno. Ali ne možeš obući tu haljinu na večeru. Kad vidim te tvoje sise, dođe mi da otkažem večeru i da te skinem. A onda noge i te pete. Ne možeš takva na večeru. Kiro je perverznjak i ubit ću ga. Molim te, obuci nešto što ti malo bolje pokriva dekolte i noge. Kvragu, obuci traperice, majicu i tenisice.” tenisice.” Da nije izgledao tako uznemireno, popizdila bih. Obožavala sam tu haljinu. Unatoč trbuhu, u njoj sam se osjećala vrlo seksi. Što je b eba više rasla, osjećala sam se manje privlačnom. Moj se struk polako širio. “Više ne mogu obući nijedne traperice, a i sviđa mi se ova haljina. Osjećam se lijepom u njoj.” Rush je zastenjao i prišao mi. “Izgledaš jebeno predivno. Ne bih odabrao riječ ‘lijepo’ kada bih te opisivao. Ali želim da izgledaš manje kao jebozovna riba, a više kao moja trudna zaručnica. Ne želim za večerom slušati Kirove vulgarnosti. Želim se usredotočiti na to da se Nan i on pomire.” “Pa, kada to tako kažeš, valjda nije problem da se presvučem”, odgovorila sam. “Da, molim te. Za mene”, preklinjao je Rush. “Možeš li me onda otkopčati? Dovoljno sam se namučila povlačeći zatvarač prema gore.”

49

Rush je posegnuo i povukao zatvarač, a onda gurnuo gornji dio haljine niz moja ramena dok je nisam osjetila oko svojega struka. Nisam nosila grudnjak jer je izrez bio tako dubok, a moje su mu gole grudi privukle pozornost. “I obuci grudnjak”, promuklo je prošaptao. Zatim je spustio glavu i uvukao bradavicu u svoja usta. Metal na njegovu jeziku okrznuo je osjetljivo meso, na što sam ga čvrsto uhvatila za ramena. “Rush, uskoro je večera”, podsjetila sam ga dok je svlačio haljinu preko mojih bokova, sve do poda. “Sada mi jebeno nije stalo do toga”, promrmljao je, preusmjerivši svoju pažnju s jedne bradavice na drugu. Njegova je ruka skliznula u moje gaćice te  je zavukao jedan prst u mene. mene. Koljena su mi zaklecala. zaklecala. “Molim te, ja... molim te.” “Što me moliš?” Rush je upitao, a zatim me podignuo i spustio na komodu iza mene. “Raširi noge”, zatražio je. Učinila sam što mi je rekao. Ruka mu je prešla preko mojega brdašca, a prsti su mu počeli ulaziti i izlaziti ujednačenim ritmom. Svaki put kada bi ih izvadio, vlažnim bi prstom prešao preko mojega klitorisa, a onda bi ga gurnuo natrag u mene. Bila sam vrlo blizu orgazmu. Rush je znao kako ih lako izvući iz mene. “Je li ti se to sviđa? Netko je vlažan i spreman”, rekao mi je u uho, a ja sam zadrhtala kada je njegov prst izišao i ovaj put krenuo prema mojemu drugom ulazu. Okružio je oko njega i, nekim čudom, to me napalilo umjesto da mi zasmeta. Mislila sam da će mi smetati. Zastenjala sam, što Rushu nije promaklo. “Sviđa ti se?” upitao je i nježno utisnuo prst u moj ulaz. Osjetila sam to u svome klitorisu. Čvrsto stisnuvši oči, samo sam kimnula. k imnula. “Jebemti, malena. Sad ću cijelu večeru razmišljati o tome kako si se napalila dok sam se igrao s tvojom guzom.” Nisam željela na večeru. Željela sam svršiti. Rush je vratio svoj prst na moj klitoris i nekoliko ga puta okružio, a zatim uštipnuo palcem i kažiprstom kada je njegov prstenjak skliznuo u mene. Uhvatila sam ga za ruke i glasno zastenjala pošto je orgazam koji je rastao u meni napokon eksplodirao.

50

Omlohavila sam u njegovu naručju, a on me čvrsto držao, izvadivši ruke iz mojih gaćica. Oblizao je prste jedan po jedan, a meni je trbuh zatreperio dok sam ga gledala. Nasmiješio mi se kada je iz usta izvukao posljednji prst. “To bi me trebalo držati dok ova noćna mora ne završi. Ali učini mi uslugu i nemoj presvlačiti gaćice. Želim sići dolje znajući da su vlažne zbog mene.” Od njegovih riječi grudi su me ponovno zaboljele. Ne prestane li, nikada nećemo sići na tu večeru. “Obuci nešto što me neće uzbuđivati i idemo se suočiti s paklom koji nas čeka” Rush je prošaptao i podignuo me. “Osim ako ne želiš ostati ovdje. Donijet ću ti večeru ako je želiš preskočiti.” Nije bilo šanse da ću se skrivati ovdje gore dok se on dolje suočava s Nan. I ja idem. Makar sam namjeravala šutjeti, bit ću mu ondje moralna podrška. “Idem s tobom. Daj mi samo sekundu. Malo sam uspuhana i slaba” Rush se nacerio. “Baš takva kakvu te volim.” Podignula sam odbačenu haljinu i bacila je na njega. Zatim sam prišla ormaru u koji sam objesila svoje stvari i pronašla još jednu haljinu s plićim izrezom koja mi je sezala tik iznad koljena. Mogla sam nositi svoje čizme do koljena i izgledala bih slatko. “Obući ćeš čizme? Te čizme?” Rush je upitao kada sam zavukla stopalo u prvu. “Aha”, odgovorila sam. Rush je zastenjao i zatresao glavom. “Svaki bi te muškarac koji te vidi u tim čizmama počeo zamišljati samo  u  u njima.” “Rush, moraš prestati. Misliš da me svi žele vidjeti golu. Ako nisi zapazio, imam veliki trbuh. Nijedan me muškarac osim tebe ne želi vidjeti golu.” Rusheve su obrve poletjele u zrak. “Doista to misliš, zar ne?” “Ne mislim, znam.” Rush je poraženo uzdahnuo. “I to je jedan od razloga zašto si tako prokleto neodoljiva. Dođi, slatka moja Blaire. Idemo na večeru.”

51

Budući da će Blaire sjediti kraj mene za večerom, neću se moći usredotočiti na Nan. Štitit ću Blaire. Kada se Nan probudila iz kome i saznala za bebu, malo je popustila. Onda je saznala da joj otac nije Abe, nego Kiro. Nan je otad posve izgubila kontrolu. Razumio sam njezinu želju da ima roditelja koji je voli. Godinama sam mrzio Abea Wynna jer je moja sestrica bila tako slomljena. Ali nije Abe bio kriv za to. Moja je majka trebala biti iskrena, a jebeni je Kiro trebao prihvatiti svoju ulogu poput mojega oca i učiniti nešto. Kada smo ušli u blagovaonicu, Blaire me čvrsto stisnula za ruku. Laknulo mi je kada sam vidio da Nan još nije došla. Želio sam da se Blaire opusti prije nego što se pojavi moja sestra. “Ti si zatražio ovo obiteljsko okupljanje, a sada kasniš”, razvukao je Kiro, zavalivši se u stolac i odmjerivši Blaire. Počeo sam ga mrziti. Zbog nekoliko razloga. “Nan još nije došla. Nismo zakasnili”, rekao sam i prišao Blaire s druge strane stola. Sjela je kraj Deana, a ja sam zauzeo mjesto s njezine druge strane. “Nije u najboljemu stanju. Od jutra je na rumu”, Dean je objasnio Blaire. Pomirljivi izraz na tatinu licu podsjetio me na to da nije hladan kao njegov prijatelj. To sam već znao. Nije me zanemarivao. Ipak, ni Kiro nije zanemarivao Harlow. Međutim, pitao sam se bi li i nju zanemario da je nije udomila majka njezine majke. Kiro je samo slao novac. Odgajala ju je baka. On se samo pojavljivao s darovima i obećanjima koje nikada nije ispunjavao. “Takav sam kakav sam”, Kiro se oglasio sa svojega kraja dugoga stola. “Paziš da mi tvoja mala ne dođe preblizu, ha?” rekao je uz smijeh. “Samo gledam, mali. Neću je dirati. Nosi tvoje dijete. Držim se podalje od trudnica. Ne želim da budem kriv za još koje dijete.” Blaire se ukočila kraj mene, a ja sam joj ruku stavio na nogu. Ovo je ne bi trebalo uzrujavati. Bila je to dobra stvar. Iako sam želio da je prestane gledati. “Tata, ostavi Rusha i Blaire na miru. Tvoje zadirkivanje svima je neugodno”, rekla je Harlow. Tiho je sjedila Kiru slijeva. Rijetko je govorila, pa nisam bio naviknut na njezin nježan glas. I dalje me čudilo tko joj je otac. Nije

52

bila nimalo nalik Kiru. Također je bila jedina osoba koja je mogla smiriti Kira. Njezin ga je glas očito opuštao. “Dobro, draga. Ne želim ti upropastiti večeru. Samo sam se šalio.” “Nema šale”, odgovorila je u obliku nježne naredbe. Blaire je oborila glavu. “Sviđa mi se”, prošaptala je tako tak o tiho da je gotovo nisam čuo. Nasmiješio sam se. Nisam se prevario u Harlow ako se sviđala Blaire. Bila je uistinu draga djevojka. Nan će joj prirediti pakao. Odjednom se začulo lupkanje visokih peta po mramornome podu koji je vodio u blagovaonicu. Ukočio sam se i pripremio za Nan. Uletjela je u prostoriju u kratkoj ledenoplavoj haljini s raskošnom suknjom i salonkama na nogama. Duga joj je plava kosa bila podignuta, a lice su joj uokvirivale slobodne kovrče. Pobrinula se da za ovo danas izgleda dobro. Takva je bila Nan. Gledao sam kako pogledom prelazi preko svih za stolom. Živčani sjaj u njezinim očima kada je vidjela Blaire nije bio ništa u usporedbi s pogledom punim mržnje kojim je ošinula Harlow. Čekao sam da vidim hoće li reći nešto što ću morati prekinuti. Harlow je oborila pogled i počela se igrati ubrusom u svojemu krilu. Napetost u prostoriji mogla se rezati nožem, a mrzio sam što je Nan mislila da mora biti takva da privuče pozornost. pozornost. "Sjedni, mala, i prestani se mrštiti. Želimo jesti”, progovorio je Kiro, na što su Nanine oči bijesno zabljesnule. Pogledala je prema drugome mjestu kraj Kira, a onda prošla kraj njega i sjela s druge strane Deanu. Djevojčica u njoj još se uvijek bojala odbijanja. Znala je da je moj tata neće odbiti. “Nisam znala da si i nju doveo”, planula je Nan. Blaire je bila tako napeta da sam je želio privući k sebi dok se ne opusti. “Naravno da jesam. Ona ide kamo ja idem.” Nan je zakolutala očima. “Nedostaje mi stari Rush.” “Meni ne nedostaje”, odgovorio sam. “Ovo je obiteljska stvar. Misliš li da bi mogla preživjeti nekoliko trenutaka bez njega ili ga namjeravaš gušiti ostatak njegova života?” Nanina se povrijeđenost povrijeđenost brzo pretvarala u ogorčenost. ogorčenost. Ali neće je iskaliti na Blaire. Nagnuo sam se preko stola i prikovao je ozbiljnim pogledom. “Da joj se više nikada nisi tako obratila. Da nije pristala doći sa mnom, ja ne bih došao. Nemoj podcjenjivati njezinu njezinu važnost. Moja je. Poštuj to.”

53

Nan se nakostriješila i zavalila na naslon. Mrzio sam tako razgovarati s njom kada sam znao da pati. pa ti. Ali Blaire je bila na prvome mjestu. Uvijek. “Umirem od gladi. Gdje je prokleta hrana?” glasno je zazvao Kiro. Dvije žene u ranim dvadesetima dojurile su s pladnjevima. Nije bilo uobičajeno da ovdje poslužuju konobari. Dean i Kiro nisu bili ljubitelji službenih službenih večera. Ali Dean je nazvao tvrtku za catering  da   da se pobrine za današnju večeru. Žene su izgledale očarano dok su posluživale predjela i zapisivale narudžbe pića. p ića. “Vidi tebe”, rekao je Kiro i rukom kliznuo uz nogu jedne od njih. “Tata, nemoj”, prošaptala je Harlow. Kiro se glasno nasmijao na smijao i namignuo poslužiteljici. “Poslije.” “Bože. Ne mogu vjerovati da je moja majka spavala s tim čovjekom”, malo  je preglasno rekla Nan. Nan. “Suzdrži se, Nannette”, upozorio ju je Dean. Bilo je prekasno. U Kirovim sam očima vidio uzrujanu zabavljenost. zabavljenost. “Ma zašto ne? Ja sam jebeni bog rocka , djevojčice. Jebeni. Bog. Rocka.”  Otpio je gutljaj pića, a onda se nasmiješio. “Sve žene bi me probale. Ni tvoja mama nije bila drukčija.” “Tata, molim te”, rekla je Harlow i nježno mu dotaknula ruku. “Moja je majka trebala biti pametnija, ali bila je premlada”, ispalila je Nan. “Nije bila tako mlada. Samo se prokleto trudila spavati sa svakim od nas. Mislim da je službeno nositeljica rekorda za jebanje sa svim članovima Slackera Demona, a to nije mala stvar. Dean je bio izbirljiviji od nas ostalih.” Nanino je lice problijedjelo i znao sam da se moram uplesti prije nego što ovo izmakne kontroli. “Hvala ti, Kiro, što si se pobrinuo da svi saznamo kakve  je seksualne navike imala naša majka dok je bila mlađa. A sada, možemo li prestati govoriti o tome i pokušati se lijepo slagati?” Kiro je kimnuo. “Naravno. Bacimo se na ovo sranje.” Konobarice su brzo počele hodati oko stola s pladnjevima punim hrane, pitajući nas što želimo. Blaire je odbila većinu predjela. Uzela je samo komad kruha. “Zašto ne jedeš više?” zabrinuto sam upitao. Nagnula se prema meni kako je nitko ne bi čuo. “Zato što u trudnoći ne smijem jesti sirovo meso i sireve od nepasteriziranoga mlijeka.”

54

Sranje. Ni to nisam znao. Odgurnuo sam stolac i uputio se u kuhinju. Pripravit će joj nešto što može jesti.

55

Nisam morala pitati Rusha što radi. Već sam znala. Vratit će se s hranom koju mogu jesti. Da nisam bila tako gladna, pokušala bih ga zaustaviti, ali doista sam željela pojesti nešto više od suhoga kruha. “Pretvorila si mi brata u svoju kuju. Jadno”, prosiktala je Nan s druge strane stola. “Uvuci te pandže, Nan. Blaire je trudna i mora jesti. j esti. Rush se brine za ono što je njegovo”, Dean je odgovorio i zatim sirovu dagnju iz školjke ubacio u otvorena usta. “Jesi li ikad čula za kontracepciju? Ili je ovo sve vrijeme bio tvoj plan? Upecati ga djetetom?” Bilo je vrlo vjerojatno da ću ostatak života od Nan morati trpjeti takve stvari. No neću se cijeli život uzrujavati i spuštati glavu. Dobro, nisam joj namjeravala ponovno uperiti pištolj pištolj u lice, ali nisam joj ni mislila dopuštati da mi se obraća ovako samo zato što je Rusheva sestra. “Shvaćam da si povrijeđena i ljuta. Ali nisam ti ništa učinila. Zato, molim te, odbij.” Dean se zahihotao kraj mene. Nanine su oči samo jače zasjale. Sjajno. Sad sam je dodatno razjarila. “Slušaj me, kučko. Što god ti mislila da imaš, nemaš. Ja sam mu sestra. Njegova krv. Odabrat će mene dođe li do toga. Zato da mi se nisi usudila prijetiti.” Koliko sam god željela pobjeći pobj eći natrag u Rushevu sobu i sakriti sakr iti se od svega ovoga, znala sam da bi to samo pogoršalo stvari. Morala sam joj pokazati da se neću pokunjiti. “Ovo nije natjecanje. Ti si njegova sestra. Ja sam majka njegova djeteta. Ne mora voljeti samo jednu od nas, Nan. Misliti da je tako djetinjasto  je i nesigurno. Rush je ovdje jer te voli i želi ti pomoći. Nemoj ga šamarati prijeteći mi ovako.” Nan je otvorila usta i ponovno ih zatvorila. Vilica joj se stezala i opuštala od silnoga škgrutanja. “Tako treba, Blaire”, oglasio se Kiro, a meni je došlo da se sažalim nad Nan kada sam vidjela bol koja joj je bljesnula u očima. Znala sam kako je imati oca koji te ne želi. No također sam znala kako je imati oca koji te obožava. Ona nije.

56

“Ne znam zašto se uopće trudim. Ovdje me nitko ne prihvaća. Imala sam samo Rusha, a sada se nakačio na tebe koja me mrziš.” Ustala je i na stol bacila ubrus. “Ti si mi uzela Rusha.” Uperila je prst u mene, a onda je svoju pozornost preusmjerila na Harlow. “A ti, ti imaš svu ljubav mojeg oca. Ja nemam ništa.” Okrenula se na peti i otrčala iz prostorije. Rush se vratio dok su joj pete glasno lupale po podu, na što je pogledao Kira. Bijes na njegovu licu bio je očit. “Što si učinio? Nije me bilo samo pet minuta.” Kiro je slegnuo ramenima i pokazao prema meni. “Ne gledaj mene. Tvoja  ju je žena otjerala.” Rushev se bijes pretvorio u zbunjenost kada je pogledao u mene. “Blaire? “ Blaire? Što se dogodilo?” Zatresla sam glavom. “Optužila me za neke svari, a ja sam joj samo rekla istinu.” Rush je uzdahnuo i otišao za sestrom. Sjedila sam ondje pitajući se ne bih li i ja trebala otići. Ili trebam ostati ovdje. Moj je kruh zaboravljen ležao na tanjuru, a želudac mi se grčio. “Ova obiteljska večera polako gubi na broju. Želi li još tko pobjeći prije nego što pojedemo salatu?” vedro će Kiro. Kako se može šaliti nakon svega što se upravo dogodilo? Dean je ispružio ruku i stisnuo moju. “Vratit će se. Katkad Nan treba Rusha. On to zna.” Nažalost, i ja sam to znala.

*** Rush se nije vratio do kraja večere. Kiro je sada drpao stražnjicu one konobarice zavukavši joj ruku ispod suknje. Harlow ih je ignorirala i tiho ispijala vino. Dean je pozornost usmjerio prema drugoj konobarici. Bila sam prilično sigurna da su obje na jelovniku obaju muškaraca. Ona koju je Dean gledao neprestano se hihotala i pronalazila razloge da mu priđe. Nasreću, on  još ništa nije drpao. Bila Bila sam više nego spremna ustati ustati i otići. “Mislim da je vrijeme da ti i Blaire pođete u krevet”, Kiro je rekao Harlow a da je nije ni pogledao. Bio je usredotočen na konobaričine sise, a ruka mu je  još bila pod njezinom njezinom suknjom. 57

“Posve se slažem”, odgovorila je Harlow, ustala i pogledala me s pomirljivim osmijehom. o smijehom. Ustala sam i počela zahvaljivati Kiru i Deanu za večeru, kada sam spazila da je Deanova ruka sada među nogama druge konobarice. Odlučila sam požuriti za Harlow. “Žao mi je što si to morala vidjeti. Tata pije više kada Nan stvara probleme. Kada pije, treba mu, ovaj, mnogo žena.” Drugim riječima, ševi češće. Kimnula sam. Međutim, koji je Deanov problem? Valjda to što je napaljena rock  legenda   legenda koja je navikla dobivati što želi. “Mislila sam da će se Rush već vratiti”, odgovorila sam želeći promijeniti temu. Harlow je kimnula. “Da, i ja. Nan zna biti teška, koliko vidim.” Teška  je  je bila blaga riječ za Nan. Ja bih prije rekla kuja. “Mrzi kuja. “Mrzi me. Valjda trebam samo to prihvatiti i naučiti živjeti s time. Samo mi se ne sviđa položaj u koji to stavlja Rusha.” Iz blagovaonice se začuo glasan cijuk, a zatim stenjanje. Harlow je proizvela zvuk povraćanja. “Fuj, idemo. Možemo dizalom umjesto stubama. Bar ih nećemo čuti.” “Zar se to... ševe u blagovaonici?” upitala sam, zadivljena nedostatkom privatnosti i činjenicom da ih ostatak osoblja može čuti u kuhinji. “Ševit će se posvuda. Vjeruj mi. Ne želiš znati što sam sve vidjela tijekom godina. Mislim da je to razlog zašto sam još djevica. Pa to, ali i činjenica da sam presramežljiva blizu momaka.” Bilo je čudo što je Harlow još nevina s ocem koji se tako ponaša. “Ja sam bila djevica do Rusha. Katkad je najbolje čekati da naiđe pravi.” Harlow se nasmiješila i kimnula. “Da. Ali postoji mogućnost i da se to nikada neće dogoditi. Ne družim se često. Živim vrlo povučeno. Oduvijek sam mrzila seks zbog onoga što je činio od mojega tate. No u posljednje vrijeme, pitam se ne bih li ga možda samo trebala gledati u drugom svjetlu. Ti i Rush se zajedno činite vrlo sretnima.” Rastužila me. Očito je odrasla pod staklenim zvonom svoje bake, a onda  je vidjela samo drugu stranu spektra u Kirovu životu. Sigurno je bila vrlo zbunjena. “Jesi li hodala s kim u Južnoj Karolini?” upitala sam.

58

Slegnula je ramenima. “Ne baš. Moja baka nije voljela da izlazim. Rekla  je da spojevi samo vode seksu. seksu. Trebala sam čekati dok dok se ne udam. Tako Tako piše u Bibliji. Ali ako ne izlazim, kako ću se udati?” Harlow se tiho nasmijala. “No na kraju to nije bilo važno. Nisam znala što reći kada bi dečko koji me privlači bio u mojoj blizini. Postala bih sramežljiva i nespretna. Ali mislim da se s godinama popravljam.” Harlow je bila klasična ljepotica. Bila je profinjena i savršena. Bilo je teško vjerovati da nije izlazila. “Idem u svoju sobu. Moram dovršiti knjigu koju čitam. Na Kindleu sam otkrila indie  autore  autore i mislim da sam se blago navukla.” “Indie?” upitala sam. Harlow je kimnula. “Knjige u vlastitoj nakladi. Otkrila sam nekoliko nebrušenih dijamanata.” Možda bih si ja mogla nabaviti Kindle. “Uživaj onda”, odgovorila sam i pošla u Rushevu sobu.

59

Nan je plakala kao kišna godina. Koliko god bila zlobna, srce mi se slamalo zbog nje. I dalje je bila moja sestrica, a prema njoj su se ponijeli nepravedno. Oba njezina roditelja. Cijeli sam se život trudio biti osoba na koju može računati, no nisam joj bio dovoljan. Morala je osjećati da je voli i prihvaća barem jedno od njezinih nj ezinih šugavih roditelja. “Mrzi me”, Nan je šmrcala i štucala. “Napravila je od mene budalu, i to pred Kirom. Nije joj uopće bilo stalo do toga što pokušavam pronaći načina da me Kiro zavoli.” Bio sam siguran da je Nan izazvala Blaire da kaže to što je rekla, ali nisam to htio isticati. Tek sam sada, nakon jednoga sata, dovoljno smirio Nan da razgovara sa mnom. Trebala je nekoga, a bio sam prilično siguran da sam ja  jedina osoba na planetu planetu kojoj je bilo stalo do njezinih njezinih problema. “Znam da je voliš, ali zla je. Hladna je i zla. Sjećaš se da je uperila pištolj u mene.” Nan je šmrcnula i obrisala suzama natopljeno lice. “To je bilo malo drukčije. Mama i Abe su joj neposredno prije okrenuli svijet naglavačke. Bila je uzrujana, a ti si je izazivala.” Nan se škrto nasmijala. “Uvijek ćeš se zauzimati za nju. Čak i ako pred svima bude ismijala mene i moju potrebu da imam roditelja koji me želi. Pred Harlow. Deanom. Kirom. Nije joj stalo do mojih osjećaja.” Blaire je bila trudna pa joj je bilo teže kontrolirati emocije. Međutim, morao sam razgovarati s njom o tome da jednostavno ne odgovara Nan. Što prije Nan i Kiro ostvare odnos, to ćemo prije moći otići. Nije mi se sviđalo biti između Blaire i moje sestre. Bilo je to previše za mene. “Nije trebala reći ono što je rekla. Iako ni ti nisi trebala njoj išta reći.” “Samo sam je podsjećala podsjećala na to da i mene voliš. Gledala me pogledom silno punim mržnje.” Blaire je imala mnogo razloga da mrzi Nan. Znao sam to. Samo bih volio da može sve to pustiti. Kada je ustrajala u strajala na tome da dođe ovamo, mislio sam da  je to njezin način da joj oprosti. Činilo se da nisam imao pravo. “Ja ću se pozabaviti s Blaire. Ovo se neće ponoviti. Ali ti moraš pronaći načina da se riješiš te ogorčenosti, Nan. Ne mogu ti pomoći ako ćeš se nastaviti tako ponašati

60

pred Kirom. Navikao je na Harlowino ponašanje. Na tvoje nije. Harlow je tiha i povučena. To je sve što će Kiro podnijeti, a siguran sam da je to shvatila još kao dijete. Ti moraš shvatiti da te Kiro neće prihvatiti zbog onoga što jesi. On  je razmažen i sebičan. Legenda Legenda je. Ljudi ga ga obožavaju i on uživa u tome.” tome.” “Mrzim svoj život. Ja... katkad mislim da bi svima bilo lakše kad bih ga  jednostavno okončala.” okončala.” Osjetio sam kako mi oštra bol probada prsa pa sam ispružio ruke kako bih je privukao u svoje naručje. “Ne možeš to učiniti jer te volim. Želim te u svojoj blizini. Treba ti prilika da pronađeš sreću, Nan. Nemoj si to raditi. I nemoj nikada više, mislim doista nikada , ponovno reći takvo što.” Kimnula je na mojim prsima i počela tiho plakati. Pitao sam se hoće li moja ranjena sestra ikada zacijeliti.

*** Kada sam se vratio, prošlo je nekoliko sati. Nan je bila u hotelu. Odbila  je spavati u kući s Kirom i Harlow. Poslao sam dvije poruke Blaire, Blaire, no nije mi se javila. Bio sam zabrinut. Govorio sam si da spava. Požurio sam do naše sobe i otvorio vrata. Vidio sam kako sklupčana spava na krevetu. Još je bila u haljini i izgledala je kao da joj je hladno. Prišao sam joj i nježno je počeo svlačiti. Nisam je želio probuditi, ali nisam htio ni da  joj bude neudobno neudobno dok spava. Pošto sam je skinuo, povukao sam pokrivače preko nje i ušuškao je. Nisam mogao vjerovati da bi rekla nešto što bi povrijedilo Nan. Ipak, Nan je ustrajala u tome da ju je Blaire napala. Vjerojatno su razlog bili trudnički hormoni. Sagnuo sam se, poljubio Blaireinu glavu i zatim ustao te pošao pod tuš. Nismo bili tu ni jedan dan, a već sam bio pod stresom i spreman otići.

*** Netko je pokucao na vrata čim mi je glava dotaknula jastuk. Ili mi se barem tako činilo. Blaire se promeškoljila u mome naručju, a ja sam zamijetio sunce koje je ulazilo kroz prozore. Možda sam ipak malo odspavao. “Tko je to?” pospano je prošaptala Blaire.

61

Nisam znao, ali nisam htio da se Blaire tako budi. Dugo je bila budna čekajući me. “Nisam siguran. Ostani ovdje”, odgovorio sam i poljubio joj glavu, ustao iz kreveta i navukao traperice od sinoć. Otvorio sam vrata, a pred njima me dočekao tata, izgledajući mamurno i raspižđeno. “Moraš riješiti neka sranja. Koji si god kurac sinoć rekao Nan, nije pomoglo. Ludača se useljava”, bjesnio je Dean. To je bio korak u pravome smjeru. Trebala je priliku da se navikne na Kira. Ovo će biti dobro za njih. “Onda je moj m oj razgovor pomogao. Vrijeme je da  je Kiro prihvati i da se iskupi iskupi za izgubljeno vrijeme.” vrijeme.” Dean se grohotom nasmijao. “To se neće dogoditi, Rush. Prodaješ joj maglu ako joj to govoriš. Kiro je Kiro. Nije on jebena očinska figura, a to je ono što ona želi.” Možda. Ali morao sam joj pomoći da pokuša.” “Samo siđi i pomozi prije nego što nastane kaos”, rekao je Dean, okrenuo se i otišao. Zatvorio sam vrata i okrenuo se prema Blaire. Sjedila je na krevetu, kose razbarušene od spavanja, povukavši plahtu preko golih grudi. Ono što sam zapravo želio bilo je vratiti se u krevet s njom i zaboraviti ovo sranje s Nan. “Žao mi je”, rekao sam joj. Namrštila se. “Kada si se sinoć vratio?” “Kasno. Nan je bila teška.” Blaire je kruto kimnula, a zatim oborila pogled. Otišao sam do njezine strane kreveta i sjeo kraj nje, stavio joj prst pod bradu i podignuo joj glavu kako bi me pogledala. “Hej, što je bilo?” Umorno je uzdahnula. “Mogao si nazvati. Čekala sam da nazoveš. Zaspala sam zabrinuta za tebe.” “Zvao sam”, uvjeravao sam je. “Nisi se javila.” Blaire je posegnula za svojim telefonom i pogledala ga. “Nazvao si me poslije jedanaest. Tada sam već bila zaspala. Htjela sam reći da si me trebao nazvati prije.” Imala je pravo. Trebao sam. Prokleti Nan i Kiro. Nikada više neću staviti Blaire na drugo mjesto. Zakleo sam se da će uvijek biti na prvome mjestu, a i mislio sam to. Ipak, sinoć sam je iznevjerio.

62

Silno sam se trudila ne zvučati poput djeteta, no bila sam uzrujana. “Trebao sam te nazvati prije. Žao mi je. Nan je počela prijetiti da će se ubiti, pa sam se uspaničio. Isključio sam se za sve osim za ulogu starijega brata.” Blizu Nan uvijek je bio “stariji brat”. Dolazeći ovamo znala sam da će Nan biti naporna, no bilo je teže nego što sam zamišljala. Posebice nakon onoga kako se sinoć ponijela prema meni. Nisam povjerovala ni na trenutak da bi se ubila. “Manipulira tobom. Mrzim gledati kako ti to čini.” Rush je ustao, prošao rukom kroz kosu i prišao prozoru. Nije se slagao sa mnom. Vidjela sam to u načinu na koji su mu se ramena ukočila. Izgledao je defenzivno. “Uzrujana je i povrijeđena. Znam da je bila kučka prema tebi, ali sada te trebam. Radi mene, nemoj joj govoriti ništa što bi je moglo povrijediti. Doista sam u ovom trenutku zabrinut za njezinu duševnu stabilnost.” Ništa što bi je moglo povrijediti? povrijediti? Nisam Nan rekla r ekla ništa. Zar je mislio da hoću? “Ja sam rekla da trebamo doći. Shvaćam da treba tvoju pomoć. Zašto misliš da bih joj ikad rekla nešto što bi je moglo povrijediti?” upitala sam i ustala. Rush je pustio da mu glava padne unazad i čvrsto zatvorio oči, kao da doista nije htio razgovarati o tome. Nešto nije bilo u redu. “Znam što si joj rekla sinoć za stolom. Rekla mi je. I da, imaš joj svako pravo reći te stvari, ali a li sada te molim da se suzdržiš. Što prije popravim ovo, to se prije možemo vratiti u Rosemary Beach i ostaviti za sobom ovu noćnu moru.” “Što sam joj rekla sinoć za stolom? Ne razumijem”, odgovorila sam, osjećajući mučninu u želucu. Je li Nan lagala o meni? Ona  je   je bila ta koja je mene vrijeđala za stolom. A ne ja nju. “Osjeća da si je ismijala. Samo... vjerojatno je najbolje da uopće ne razgovaraš s njom.” Sjela sam na krevet i prevrtjela sinoćnji razgovor u glavi. Kako može osjećati da sam ja nju ismijala? Ona je napala mene. Tiho kucanje prekinulo me u onome što sam htjela reći, a Rush je frustrirano zastenjao te je otišao otvoriti vrata.

63

“Oprostite. Ne želim vas uznemirivati, ali Nan zahtijeva da joj se kaže koja je soba tatina. Ne bi b i ga trebala buditi. To bi bilo loše.” Harlowin je tihi glas zvučao uznemireno. “Sranje”, promrmljao je Rush. Pogledao me. “Žao mi je. Vratit ću se za nekoliko minuta. Vrati se u krevet i odmori se. Neću dopustiti ikomu da ti smeta.” Pošto su se vrata zatvorila, zaplakala sam. Kada sam mu rekla da dođe smiriti Nan, mislila sam da će biti lakše. Nadala sam se da je nakon nesreće i njezina komentara o tome kako želi biti dijelom života naše bebe postala bolja. Prevarila sam se. Doći ovamo bila je loša zamisao. Osjetila sam grč u trbuhu pa sam se ukočila. Sjedila sam mirno čekajući da se beba pomakne i uvjeri me da je sve u redu. Ništa se nije dogodilo. Stavila sam ruke na trbuh, a grč se ponovio. Nešto nije bilo u redu. Osjetila sam nalet na let mučnine pa sam legla i zatvorila oči. Možda sam jutros prebrzo ustala. Morala sam početi biti pažljivija. Silna napetost u ovoj kući napokon je uzimala danak. Zatvorila sam oči i nekoliko puta polako duboko udahnula. Grčevi su prestali, a na dlanu sam osjetila blagi udarac. Osjetivši olakšanje, utonula sam u san.

*** Kada sam otvorila oči, sunce je promijenilo položaj i sada je jarko sjalo kroz prozore. Već je bilo poslijepodne. Posegnula sam za mobitelom i pogledala koliko je sati. Bilo je jedan. Sigurno sam bila umornija nego što sam mislila. Okrenula sam se kako bih ustala i tada sam na stoliću pokraj kreveta ugledala pladanj s hranom. Omotala sam se plahtom i prišla mu. Nasmiješila sam se kada sam vidjela papirić s porukom napisanom Rushevim poznatim rukopisom. Žao mi je zbog svega jutros. Bila si iscrpljena , a ja sam se istresao na tebe. Ni za što od ovoga nisi ti kriva. Samo želim riješiti problem i vratiti se kući. Pojedi nešto. Ja ću vidjeti mogu li razgovarati s Kirom. Volim te više od života. Rush.

64

Podignula sam srebrni poklopac na tanjuru i pod njim pronašla svježe  jagode i šlag, lososa lososa i krišku tosta. Još mi nije nije posve popustila mučnina, mučnina, pa sam preskočila lososa, no uzela sam jagodu, umočila je u šlag i odgrizla zalogaj. Osjetila sam slatko na jeziku i odmah mi je bilo bolje. Sjela sam na rub kreveta, dovršila jagode i tost, a zatim ustala i otišla pod tuš.

65

Bilo je nenormalno toplo za kraj studenoga. Navukao sam kratke hlače i majicu kratkih rukava i izišao uživati na toplini kalifornijskoga sunca. Blaire još nije izišla iz sobe. Ako uskoro ne ustane, odnijet ću joj još jedan tanjur hrane i sam je nahraniti. Bilo mi je drago što se odmara, ali morala je i  jesti. Harlow Harlow je rekla da misli da Blaire nije sinoć sinoć mnogo mnogo jela. jela. Trebao sam ostati ostati s njom i otići do Nan nakon što sam ušuškao Blaire u krevet. Da moja sestra pretjerano sklona dramatiziranju nije bila tako prokleto nestabilna, ne bih joj pokušavao pomoći. pomoći. Ali ne bih mogao živjeti sa sobom da  je zanemarim i da joj se onda onda nešto dogodi. dogodi. Kolika je god bila gnjavaža, gnjavaža, bila mi  je sestra. I dalje sam vidio djevojčicu s kečkama kako mi se smiješi bezubim osmijehom. Dok smo odrastali, bila je moja. Nitko se drugi nije brinuo za nju. To mi je bilo teško zaboraviti. “Gdje je ona tvoja cura?” upitao je Kiro, dogegavši se na terasu gdje sam se ja bio odlučio sakriti od Nan. “Spava”, odgovorio sam, sretan što je izišao pušiti umjesto da puši unutra. “Slatka je. Podsjeća me na moju Harlow”, rekao je i vratio cigaretu u usta. “Da. Prilično je prokleto savršena”, složio sam se. “Moraš je malo bolje čuvati od Nan. Sinoć je prema njoj bila prilično otrovna. Tvoja je mala dobro reagirala. Bio sam prokleto impresioniran. Ali moraš se bolje brinuti za nju”, razvukao je, a onda otresao pepeo s cigarete, okrenuo se i otišao natrag u kuću. Htio sam ga pitati o čemu govori, ali tada je kroz vrata u bikiniju i štiklama izjurila Nan. “Što radiš, mala?” Kiro ju je iživcirano upitao. “Idem se malo sunčati. Zašto? Želiš mi se pridružiti? Možda razgovarati sa mnom?” ispalila je Nan puna mržnje. Želio sam je protresti i pitati zašto mora biti tako prokleto teška. “Ne. Želim znati kada ćeš se napokon iseliti iz moje kuće. Samo uzrokuješ drame. Harlow neće čak ni izići iz svoje proklete sobe. Vrijeme je da na neko

66

vrijeme odeš zlostavljati svoju mamu i ostaviš mene na miru.” Lecnuo sam se kada sam ugledao bol u Naninim očima. Kvragu, Kiro nije imao srca. “Zašto se uopće trudim? Ne želiš me upoznati. Nije ti stalo do toga da me upoznaš. Imaš Harlow i to je sve što želiš. Ja ti nisam ništa”, vikala je Nan. “Harlow nije zla kuja, Nan. Pokušaj biti normalno ljudsko biće i možda te poželim upoznati. Postoji razlog zašto nisam ostao s tvojom mamom, mala. Pogodi koji”, zarežao je, prošao kraj nje i ušao u kuću. Nan je prazna pogleda stajala i zurila u vrata. Kvragu. Ustao sam i prišao  joj. Spazila me i zatresla zatresla glavom. “Ne. “Ne. Ne želim ni tebe. I ti me mrziš. mrziš. Odabrao si nju. Svi biraju nekoga drugoga. Nitko ne želi mene”, viknula je Nan, okrenula se i utrčala natrag u kuću. Zastao sam pred vratima, slušajući kako joj pete glasno lupaju po podu dok zvuk nije postupno utihnuo. Otišao bih za njom i razgovarao s njom, ali dat ću joj vremena da se smiri. Trebala je malo biti sama sa ma sa sobom. “To nije zvučalo dobro”, rekla je Blaire i prekinula me u mislima. Okrenuo sam se i vidio je kako silazi. Njezina je duga plava kosa bila svezana u rep, a na sebi je nosila svijetloplavi kupaći kostim s bijelom prozirnom maramom koja joj je visjela s ramena i sezala do sredine bedara. Oči su joj izgledale odmorno, no ono što je upravo čula izazvalo joj je zabrinuti izraz na licu. “Da, bilo je brutalno”, odgovorio sam, prišao joj, privukao je uza se i zatim joj poljubio pune ružičaste usne. Nisam je volio vidjeti namrštenu. Zavukla je ruke oko mojega struka i otvorila usta. Osjetio sam mentolni okus njezine paste za zube i prepustio se svilenastoj toplini njezinih njezinih usta. Stavila je svoje usne na moje i nježno zastenjala. Zamisao da je odvedem o dvedem natrag gore u sobu zvučala je dobro. Počela se odmicati, na što sam joj se zagledao u gotovo sklopljene oči. Zadovoljno se smiješila. “Harlow je rekla da  je danas toplo. Pomislila sam da bih mogla malo izići na sunce. Previše sam unutra”, rekla je. Trebalo joj je svježeg zraka. “Mislim da je to dobra zamisao. Što kažeš na to da legneš na jednu od ležaljki, a ja ću ti masirati stopala?” Oči su joj uzbuđeno zablistale, a ja sam se gotovo nasmijao. nasmijao. U posljednje  je vrijeme obožavala masažu stopala. Znao sam da je to zato što nosi veću težinu, a nije bila naviknuta na to. “To zvuči divno”, složila se, a zatim se požurila smjestiti na najbližu ležaljku.

67

U džepu mi je zazvonio mobitel, mobitel, ali sam ga odlučio ignorirati. Blaire me pogledala dok sam stajao pred njom. “Zar se nećeš javiti?” upitala je. Zavukao sam ruku u džep i na ekranu vidio Nanin broj. Trebao bih je ignorirati. Nije moglo biti dobro. Htio sam biti s Blaire. Htio sam joj masirati stopala i promatrati njezine seksi izraze lica dok to radim. r adim. “Samo se javi, Rush. Ako se ne javiš, brinut će se”, rekla je. Promrsivši psovku, stisnuo sam Odgovori  i   i prinio mobitel uhu. Prije nego što sam uspio reći halo, pozdravili su me Nanini glasni jecaji. “Ne traži me. Rekla sam ti sinoć da sve želim okončati, pa ću to i učiniti. Ovo je kraj. Svi me mrze i dosta mi je. Zbogom, Rush”, zaplakala je u telefon i prekinula vezu. “Ukurac”, zarežao sam i gurnuo mobitel natrag u džep. Morao sam je naći. Želio sam vjerovati da Blaire ima pravo i da si Nan ne bi naudila, ali nisam htio ništa pretpostavljati. “Opet prijeti da će se ubiti”, rekao sam, gledajući Blaire i razočarani izraz na njezinu licu. Razočarao sam je. Mrzio sam to. Volio bih da nismo došli, ali ipak, ne bih si nikada mogao oprostiti da se Nan nešto dogodi. “Hajde. U redu je. Treba te pa opet pravi probleme kako bi ti privukla pozornost”, rekla je Blaire. Njezine su riječi imale smisla. Vjerojatno je imala pravo. “Ne znamo da doista neće pokušati nešto. Ne mogu samo vjerovati da je to samo isprazna prijetnja.” “Znam to.” “Nema nikoga osim mene, Blaire”, planuo sam, iako nisam htio. Nisam se ljutio na Blaire. Ljutio sam se jer je tako prokleto puna razumijevanja, razumijevanja, a nije morala biti. Ljutio sam se jer me čeka dok se ja bavim svojom obitelji. Mrzio sam što me svaki put puštala a da se ne osjećam ljutim. Mrzio sam sve to. “Znam”, ponovila je. Ovaj sam put mogao osjetiti bol u njezinu glasu i mrzio sam se jer sam ja bio njezinim uzrokom. “Žao mi je, samo...” “Moraš otići vidjeti kako ti je sestra. Razumijem”, završila je Blaire za mene. Kruti ton njezina glasa zabrinuo me, ali nismo sada imali vremena za raspravu. Što sam duže stajao ovdje, to će biti gore. Nadoknadit ću joj poslije.

68

Reći ću Nan da ću je smjestiti na psihijatriju dok ne prestane prijetiti samoubojstvom. samoubojstvom. Onda ćemo se vratiti u Rosemary Beach. Želio sam vratiti svoj stari život.

69

U idućih nekoliko dana situacija je od napete postala lošijom, pa još lošijom. Rush je jedva boravio u vili. Kad je bio tu, bilo je to kratka vijeka. Nan i Kiro neprestano su se svađali, a onda bi ona otrčala. Rush bi odmah pošao za njom. Znala sam zašto smo došli, ali nisam očekivala takvo što. Nan je bila nezrelija nego što sam mislila. Kiro je bio šupak. Harlow je toga bila svjesna, ali  je znala kako s njim. Nije trčala po kući vičući da je nitko ne voli. Obično je bila u svojoj sobi i čitala. Kada je bilo dovoljno toplo, izišla bi sa mnom. Nedostajao mi je Rush. Nedostajali su mi njegovi osmjesi. Nije se mnogo smijao. Sinoć sam spomenula da bi možda trebao pokazati Nan da neće za njom trčati svaki put kada poludi. Frustrirala sam ga. “Prijeti da će se ubiti, Blaire. Ne mogu to ignorirati. Ni ja ne vjerujem da će to učiniti, ali ipak je ne mogu ignorirati. Nekomu mora biti stalo. Taj netko sam ja. Nikome drugome nije stalo.” Nakon toga nisam više ništa rekla. Nije me htio slušati, a ja nisam htjela da se istresa na mene. Umaralo me to. Cijela me ova situacija umarala. Počela sam shvaćati zašto se Harlows skrivala. Već sam dvaput naletjela na Kira dok je ševio neku djevojku koja je izgledala kao da je mojih godina. Nisam željela da mi se takve stvari urezuju u mozak. Radio je to gdje bi mu god došlo. Naučila sam se držati podalje od sobe za razonodu. Onaj stol za biljar nitko nije upotrebljavao za biljar. Kucanje me prekinulo u mislima i prvi mi je put bilo drago zbog toga. Nisam željela razmišljati o tome koliko smo se Rush i ja udaljili. To me činilo napetom. U sobu je provirila Harlow. “Hoćeš na bazen sa mnom? Tata nije kod kuće, pa nema nikakvih sekskapada”, rekla je sramežljivo se smiješeći. Na gologa smo Kira u bazenu već bile naletjele ne s jednom nego s dvjema djevojkama. To je bilo neugodno. Tako se glasno nasmijao da sam bila sigurna da su ga čuli i susjedi. Umjesto da ga bude sram, mislio je da je urnebesan. “Zvuči dobro. Idem samo po kupaći, pa se nađemo”, rekla sam joj. Harlow je bila jedina dobra stvar ovdje. Bila sam spremna vratiti se u Rosemary Beach i bila sam spremna vratiti svojega Rusha umjesto ovoga ljutog, suzdržanog tipa koji je zauzeo njegovo mjesto. Ali Harlow će mi nedostajati.

70

Brzo sam se presvukla u kupaći i preko njega navukla pareo te pošla do bazena. Bio je uistinu poseban. Vodopadi i fontana u sredini bili su samo šlag na torti. Detalji i pozornost koji su mu bili posvećeni činili su ga da uistinu izgleda kao da je dio egzotične prašume. Opuštalo je već i gledati ga. Kada sam stigla, Harlow je sjedila na ležaljci i čitala. Sjela sam kraj nje i ispružila noge. Današnji je dan bio najtopliji dosad. Bilo je četrdeset stupnjeva. Ludost, s obzirom na to da su do prosinca bila još samo dva dana. Htjela sam pitati Harlow kako su oni proslavljali blagdane, no nešto me zaustavilo. Grčevi su se vratili. Podignula sam koljena i obujmila trbuh, silno se trudeći da ne zaplačem. Posljednji sam put htjela reći Rushu, no prije nego što sam dobila priliku opet je otišao s Nan. “Blaire? Jesi li dobro?” upitala me Harlow. “Nisam sigurna”, iskreno sam odgovorila. Suza mi je potekla i nije mi bilo drago što me mora vidjeti u takvu stanju. Željela sam poći kući. Harlow je sjela na rub moje ležaljke i zagledala se u mene. “Imaš bolove?” upitala me. Samo sam kimnula. Harlow se namrštila i osvrnula oko sebe. “Gdje je Rush?” “Otišao je vidjeti kako je Nan”, odgovorila sam, na što mi se trbuh ponovno zgrčio. Harlow je ustala. “Mislim da se trudnice ne bi trebale grčiti i plakati od boli. Moramo te odvesti na pregled. Odvesti ću te k svojemu liječniku. Veliki  je tatin ljubitelj pa će te primiti primiti bez najave. Odmah ću ću nazvati ordinaciju.” ordinaciju.” Nisam željela biti ta koja pretjeruje, pa je bilo lakše što je Harlow donijela tu odluku umjesto mene. Kimnula sam i prihvatila njezinu ispruženu ruku da mi pomogne ustati. “Moram se najprije presvući”, rekla sam, gledajući u svoj kupaći i pareo koji sam prebacila preko sebe. “Pođi se presvući, a idem i ja. Zatim ću svoj auto dovesti pred glavni ulaz.” “Hvala ti”, odgovorila sam i uputila se do Rusheve sobe. Mislila sam nazvati Rusha, ali sam se predomislila. Već ga je trebala jedna ženska osoba. Možda su ovo samo plinovi. Nazvat ću ga bude li liječnik smatrao potrebnim. Nema razloga da ga dodatno uznemirujem.

71

Glasić u glavi šaptao mi je ono što nisam htjela priznati. Bojiš se da neće tebe i bebu staviti na prvo mjesto. Ne želiš da mora birati. Odagnala sam tu misao. Pošto sam presvukla gaćice, brzo sam navukla ljetnu haljinu i požurila niz stube. Osjećat ću se bolje kad mi liječnik kaže da sam dobro. Baš kada sam stupila na prvu stubu, osjetila sam još jedan nalet boli te sam se morala uhvatiti u hvatiti za rukohvat kako bih ostala na nogama. Zajecala sam od grčeva. “Je li ti dobro?” Zabrinuti me ton Deanova glasa iznenadio. Usiljeno sam se nasmiješila i kimnula. “Da, dobro sam. Idem samo na pregled kod Harlowina ginekologa. Brzo ću se vratiti. Recite Rushu da ću ga nazvati ako ga zatrebam.” “Gdje je Rush?” Dean je zazvao za mnom dok sam išla prema vratima. “S Nan”, odgovorila sam, a onda otvorila vrata i krenula prema Harlowinu kabrioletu Audi.

*** Harlow nije pogriješila kada je rekla da će me njezin liječnik odmah primiti. Stigle smo, a sestra me odmah odvela u ordinaciju, ni ne tražeći da ispunim papire ili da se prijavim. “Ja ću pričekati ovdje”, rekla mi je Harlow. Bilo mi je drago što ne ulazi sa mnom. Bila mi je draga, ali još nismo bile dovoljno bliske da sa mnom uđe u ordinaciju. “Samo skini gaćice. Možeš zadržati majicu. I prekrij se pokrivačem na stolu. Liječnik će doći za minutu”, obavijestila me sestra. Kimnula sam i zahvalila joj. Kad su se za njom zatvorila vrata, otišla sam u svlačionicu i svukla gaćice. Crvena mrlja na njima navela me da zastanem i duboko udahnem. Strah koji mi je polako počeo obuzimati misli gotovo mi je onemogućio disanje. Stajala sam ondje piljeći u svoje gaćice i pitala se je li to normalno. Hoće li sve biti u redu. Trebala sam nazvati Rusha. Iskoristila sam trenutak i pomolila se. Nisam to često radila, ali sada mi je trebao netko tko će zaštititi moju bebu. Nakon tihe molitve izišla sam iz svlačionice, prišla stolu i pokrila donji dio tijela. Kratko kucanje po vratima, a zatim stanka prije nego što su se otvorila, učinili su da se osjetim malo bolje. Netko će mi pomoći. Taj će liječnik 72

znati što valja učiniti. Muškarac koji je ušao bio je mnogo mlađi nego što sam očekivala. Za njim je ušla i sestra koja me dovela u ordinaciju. “Gospođice Wynn, ja sam dr. Sheridan. Harlow mi je rekla da imate grčeve i da ste daleko od svojega liječnika na Floridi.” Kimnula sam. “Da, gospodine. Također malo krvarim.” Riječi su izišle u prigušenom jecaju koji nisam očekivala. “Samo polako, moglo bi se raditi o običnoj dehidraciji. Nemojte se brinuti - od toga nema koristi”, rekao je sjedajući na svoje mjesto i smještajući moje noge na stremene. “Što radite tako daleko od kuće?” upitao je i počeo me pregledavati. “Moj zaručnik i ja došli smo u posjet njegovu ocu”, objasnila sam, ostavši na tome. Nije bilo razloga da mu kažem pravi razlog. “Odakle poznate Harlow?” upitao je. “Otac moga zaručnika je Dean Finlay”, rekla sam misleći da će ako je Kirov obožavatelj lako zaključiti ostatak. Zastao je. “Zbilja? Znači da je beba koju pregledavamo unuk Deana Finlaya?” Kimnula sam, poželjevši da prestane toliko zapitkivati i da počne s pregledom. Morala sam znati je li moja beba dobro. Činio se sve ozbiljnijim. “Ne želim vas uznemirivati, gospođice Wynn, ali moramo obaviti ultrazvuk da vidimo kako je beba. Nakon toga, želim vaše i bebino stanje nekoliko sati pratiti ovdje u ordinaciji. Ovo se često događa. Samo želim biti siguran da je sve dobro. Također bih vas zamolio da uzimate tekućinu. Kada završimo s ultrazvukom Melanie će vam donijeti nešto za piće. Za ovakve slučajeve imamo sobu u stražnjemu dijelu ordinacije. U njoj je udoban krevet. Da se bolje opustite i odmorite, Melanie će prigušiti svjetla i pustiti opuštajuću glazbu. Ne šalje me u bolnicu. To je bio dobar znak, zar ne? Uspjela sam ponovno kimnuti. “Poslat ću Melanie da kaže Harlow da može otići dok je ne nazovete. Odgovara li vam to?” upitao je. Zaboravila sam na Harlow. “Da, naravno. Recite joj da sam joj poručila da ode. Javit ću joj kada da dođe po mene. Ne želim da samo čeka pred vratima.”

73

Liječnik je kimnuo i izišao. Sestra, za koju sam pretpostavila da je Melanie, pomogla mi je da ustanem. “Navucite gaćice, gaćice, a onda ću vas odvesti na ultrazvuk.”

74

Dok sam stigao do Nanine hotelske sobe, bio sam bijesan. Ostavio sam Blaire uzrujanu, a za to je bila kriva jebena Nan. Da nije bila tako prokleto sebična, ne bih uopće bio tu. Morao sam joj reći da odraste i da se nauči nositi sa svojim problemima. Bilo mi je dosta. Nisam mogao ovako nastaviti. Morala se sama suočiti sa životom. Ja nisam bio njezina štaka. Pokucao sam na vrata njezine hotelske sobe i pričekao. Pričao sam s vratarom koji mi je rekao da se Nan vratila prije otprilike petnaest minuta, pa sam znao da je tu. Čekao sam nekoliko trenutaka, zatim ponovno pokucao, ali nisam dobio nikakav odgovor. Opet igra neku prokletu igru. Počeo sam jače udarati po vratima. “Nannette, otvori vrata!” zazvao sam. Sobar je zastao kada me vidio da lupam po Naninim vratima. “Moja je sestra unutra, ali ne odgovara. Zabrinut sam za nju”, rekao sam. “Možete li mi otvoriti vrata?” Sobar i dalje nije bio siguran što da misli o meni. Na licu sam mu vidio da samo što ne pozove zaštitare. Nan bi uživala u tome. Posegnuo sam u svoj stražnji džep i izvadio novčanik. “Pogledajte moju vozačku. Ja sam Rush Finlay. U ovoj je sobi moja sestra Nannette. Otjerati me bila bi doista loša zamisao.” “Da, gospodine”, odgovorio je sobar. Prepoznao je moje prezime. U Los Angelesu se to događalo mnogo češće nego na Floridi. Otvorio je vrata i ja sam ušao u apartman, spreman izvikati se na Nan jer se ponaša kao dijete, kada sam na kauču ugledao njezino sklupčano tijelo. Ležala je u neprirodnu položaju. Dotrčao sam do nje i pod prstima osjetio slab puls. Želio sam zaplakati od olakšanja. ‘‘Zovite hitnu, odmah! ” viknuo sam sobaru koji je stajao na vratima i piljio u Nan. “Da, gospodine”, odgovorio je i uzeo telefon sa svojega remena, počevši govoriti onomu tko je već bio s druge strane što se događa. “Što si učinila, Nan?” pitao sam dok mi je srce bolno udaralo o prsa. Grlo mi se stegnulo i nisam mogao duboko udahnuti. udahnuti. Nisam joj vjerovao. Mislio sam da pokušava privući pozornost. Postao sam kao i svi drugi u njezinu životu. Ignorirao sam je. Bio sam grozan brat. Privukao sam je na prsa kada mi je u

75

džepu zavibrirao mobitel. Izvadio sam ga, vidio Harlowino ime na ekranu i bacio ga ustranu. Nisam bio raspoložen za razgovor s Harlow. Ona je bila dijelom onoga što je mučilo Nan. U ovome trenutku nisam joj imao što reći. Nježno sam u naručju njihao Nan. Ovo je bila Kirova krivnja. Platit će. Ako se išta dogodi Nan, platit će. “Tu sam, Nan. Neću te napustiti, ali ni ti ne smiješ napustiti mene”, šaptao sam dok smo čekali pomoć. Činilo se kao da je prošla čitava vječnost prije nego što sam čuo korake i vratara kako govori: “Ovamo.” Tri bolničara uletjela su u sobu, a ja sam im predao Nan. Počeli su joj provjeravati vitalne znakove dok sam ja stajao i bespomoćno gledao. Čuo sam kako na podu, kamo sam ga bacio, zvoni mobitel. mobitel. Trebao bih se javiti. “Uzela je nešto. Znate li što?” pitao me jedan od medicinskih tehničara. “Ne, tek sam došao”, tupo sam mu odgovorio. Predozirala se. Sranje. Otrčao sam u kupaonicu i pronašao dvije prazne bočice tableta. Previše analgetika. “Ukurac!” zarežao sam. Bolničar je došao do mene i uzeo mi bočice iz ruke. “Moramo joj ispumpati želudac. Jeste li u rodu?” upitao je. “Brat”, uspio sam protisnuti. “Može. Iznesimo je odavde. Možete li s nama vozilom hitne pomoći?” pitao je. Gledao sam kroz izmaglicu nevjerice kako stavljaju Nanino beživotno tijelo na nosila i iznose je iz sobe. Krenuo sam za njima. Mobitel je zvonio u daljini, ali sam ga ostavio. Sada sam morao spasiti svoju sestru.

*** Šest sati poslije sjedio sam kraj Nanina bolničkog kreveta. Nije se još probudila, ali liječnici su rekli kako smatraju da će se posve oporaviti. Očito sam je našao na vrijeme. Kada sam stigao, tek se bila onesvijestila onesvijestila od tableta. Nisam imao mobitel sa sobom, a trebao sam nazvati Blaire. Sigurno je bila zabrinuta za mene. Ali nisam bio spreman razgovarati s njom. Ovo nije bila Blaireina krivnja, ali bio sam preosjetljiv da razgovaram bilo s kime. Prije nego što mogu razmišljati o bilo kome ili čemu, morao sam čuti hoće li Nan preživjeti. Sada sam osjećao grižnju savjesti jer nisam nazvao Blaire.

76

Nije bilo pametno ostaviti mobitel u Naninoj hotelskoj sobi. Ali bio sam u šoku, pa mi u tom trenutku ništa nije imalo smisla. Pomoći ću Nan, a onda ću Blaire iz Los Angelesa Angelesa odvesti natrag u Rosemary Beach. Morao sam nazvati i majku. Ona bi se trebala baviti s Nan. Ne ja. Kiro neće učiniti ništa. Nan je željela nešto što nikada neće imati. Bilo je vrijeme da zaboravi na to. Vrata su se otvorila i ušla je sestra. Pogledao sam je i odlučio da je vrijeme da Nan prestanem pokušavati biti sve, jer mi to nikako nije išlo od ruke. “Moram razgovarati s liječnikom. Kada bude spremna, želim je prijaviti u ustanovu koja će joj pomoći da dođe k sebi. Treba pomoć koju joj ja ne mogu ponuditi”, rekao sam naglas prvi put u životu. Priznavao sam da sam iznevjerio svoju sestricu. Umjesto da osjetim grižnju savjesti, osjetio sam kako mi s leđa pada golem teret. “Dr. Jones će uskoro doći. I on će htjeti tako postupiti. Uistinu joj treba pomoć i drago mi je da se slažete. To uvijek olakšava te stvari.” Ništa u vezi s ovim neće biti lako, ali tako je bi bilo lo najbolje za sve.

77

Rush se još nije vratio. Nije se javljao na moje pozive i poruke. Bila sam kod liječnika više od četiri sata, a on nijednom nije nazvao da čuje kako sam. Moja je beba bila dobro, ali liječnik je rekao da se moram odmarati, piti više tekućine i osloboditi se stresa. Ne budem li se pridržavala toga, sljedeći bi korak mogao biti čuvanje trudnoće. Budem li se morala suočavati s Nan, neće biti dobro. Morala sam otići. Pogledala sam na mobitel da provjerim je li mi možda promaknuo poziv od posljednjeg puta kada sam provjerila prije tri minute. Trudila sam se ne brinuti zbog Rusha. Morala sam smanjiti stres. Moja je beba to trebala. Harlow je u autu bila posve tiha. Znala sam da nije znala što reći. Rush se nije ni pojavio ni nazvao. I ona ga je pokušala dobiti. Njezina je tišina bila sve što sam trebala. Nisam željela razgovarati o tome. Povratak u Rosemary Beach nije zvučao privlačno. Sada sam htjela biti što dalje i od Rusha. U Rosemary Beachu će mi samo nedostajati pa ću razmišljati o njemu. Netko je pokucao na moja vrata i prekinuo me u mislima. Otvorila sam ih, a s druge je strane bio Dean, izgledajući umorno. “Rush je nazvao Kira da mu kaže da je ovamo pozvao Georgiannu. Trebali bismo je uskoro očekivati. Nisam siguran koliko će joj trebati da stigne ni gdje je uopće bila. Samo sam mislio da bi voljela znati da je zla vještica na putu.” Čula sam samo da je Rush nazvao Kira. Ostatak nije bio važan. “Kada ga  je Rush nazvao?” Upitala Upitala sam. “Prije jednoga sata, mislim. Upravo mi je rekao.” r ekao.” Rush je bio dobro. Imao je mobitel sa sobom. Samo mi nije htio odgovoriti. Opet sam se našla suočenom s brutalnom istinom da je Nan bila važnija. Kimnula sam i zatvorila vrata. Otvorila sam svoj popis kontakata tražeći tatin broj. Javio se na drugo zvono. “Blaire?” Njegov iznenađeni glas samo me podsjetio na to koliko sam ga rijetko zvala. U pozadini sam čula vjetar koji je puhao kraj njegova broda. “Tata, moram otići odavde. Mogu li ti doći u posjet?” upitala sam ne želeći zaplakati. Već sam ga jednom tako nazvala, a iako me naposljetku

78

iznevjerio, mislila sam da sam pronašla pravu sreću. Sada više nisam bila tako sigurna. “Naravno. Što je bilo?” “Ne mogu više izdržati. Treba mi mjesto gdje ću moći razmišljati.” “Dođi na Key West, a ja ću te tamo čekati. Samo mi javi kada ti slijeće avion.” “Okej, nazvat ću te čim saznam. Hvala ti.” “Nemoj mi zahvaljivati. Ja sam ti tata. Zato sam tu.” Čvrsto sam stisnula oči i prekinula vezu. Stvarno ću ostaviti Rusha. Moje se srce slamalo na tu pomisao. Otvorila sam aplikaciju Delte na svome mobitelu i pronašla prvi let od Los L os Angelesa do Atlante. Ondje ću morati presjesti za Key West. Pošto sam rezervirala let, brzo sam spakirala odjeću i nazvala taksi. Znala sam da bi bilo mudro Rushu ostaviti poruku, ali bila sam previše ljuta. Poslije ću mu poslati SMS. Možda kad napokon shvati da je bilo važno da mi odgovori na pozive. Nitko me nije vidio kada sam izišla iz kuće i ušla u taksi. Hvala Bogu. Nisam htjela ništa objašnjavati. Ne bih to ni trebala.

79

Georgianna je bila na putu za Los Angeles. Ići će s Nan prijaviti je u ustanovu koju joj je preporučio liječnik. Naša će se majka vjerojatno pobrinuti da to bude najmodernija ustanova. Ja sam se već pobrinuo za to da bude najbolja u smislu medicinskih usluga. Georgiannu će više brinuti izgled ustanove nego Nanino duševno zdravlje. Nešto nije bilo u redu s Nan i trebao  joj je netko tko tko će joj pomoći. pomoći. Ja sam se se morao pobrinuti za svoju svoju obitelj. obitelj. Nisam mogao nastaviti biti odgovoran za svoju sestru. Kada se Nan probudila i malo razgovarala sa mnom, rekao sam joj da je majka na putu. Kada je opet zaspala, otišao sam po mobitel. Blaire me zvala nekoliko puta, baš kao i Harlow. Zabrinuo sam je i morao sam se pošteno iskupiti. Otvorio sam prvu Blaireinu poruku.

Srce mi se spustilo u pete. Beba. O, Bože, ne. Počeo sam trčati prema dizalima i otvorio njezinu sljedeću poruku.

Ne! Morao sam znati je li dobro.

Ukurac! Je li ona  dobro?  dobro? To je bilo to. Posljednja poruka. Kliknuo sam na prvu Harlowinu.

80

To je bilo prije osam sati. Ukurac! Harlow mi je poslala samo tu poruku. Zato me pokušavala nazvati. Dosta! Jebeno dosta! Vodim Blaire kući još večeras. Posljednja poruka koju sam primio od Blaire bila je prije pet sati. Gdje  je? Nazvao sam je, ali sam dobio dobio pretinac govorne govorne pošte. pošte. Je li u bolnici? Ne, ne, ne može biti u bolnici. Morala je biti dobro. Naša je beba morala biti dobro. Utipkao sam Harlowin broj. “Halo.” “Rush je. Kako je Blaire? Gdje je Blaire? Nisam imao mobitel kod sebe. Bože, reci mi da je dobro. Molim te”, mljeo sam u telefon dok sam izlazio kroz hotelska vrata prema svom autu. “Dobro je. Mislim da je zabrinuta za tebe i možda... povrijeđena”, odgovorila je Harlow. Knedla mi se oblikovala u grlu i bilo mi je teško gutati. “Na putu sam. Molim te reci joj da sam na putu. Nan je popila hrpu analgetika, pa sam bio s njom u bolnici. Morali su joj ispumpati želudac”, objasnio sam. Nisam želio da Blaire bude ljuta na mene, no što je važnije, nisam želio da pati. “Aha. Žao mi je”, rekla je Harlow. “Molim te, reci Blaire. Na putu sam”, ponovio sam. “Nije sišla na večeru. Pokucala sam joj na vrata da dođe na večeru, ali nije se javila. Ne želim ulaziti ako spava. Dan joj je bio dug.” Nije jela. Nije otvarala vrata. Prestravila me pomisao na to da joj se nešto dogodilo ili da ću je zateći kao Nan. “Molim te, otvori vrata i vidi kako je. Provjeri je li u redu”, preklinjao sam je. “Okej”, nakon kratke stanke odgovorila je Harlow. Prekinuo sam i bacio mobitel na suvozačko sjedalo dok sam jurio Sunset Boulevardom.

81

*** Kada sam otvorio ulazna vrata i zatekao Harlow u predvorju s mojim tatom, ukočio sam se. “Što je?” upitao u pitao sam, bojeći se pomaknuti. “Otišla je. Spakirala je stvari. Nije u drugoj sobi. Provjerila sam”, rekla je Harlow. Odmahnuo sam glavom i ušao. “Otišla? Nije mogla otići! Kamo bi otišla?” “Vjerojatno nekamo gdje ne mora gutati Nanina sranja i gdje je zaručnik neće ostavljati samu i ignorirati joj proklete pozive. To bi bila moja pretpostavka. Kreten si, sine, baš kao ja”, s gađenjem je rekao Dean i otišao. “Morala sam mu reći zašto trčim od sobe do sobe. Uhvatio me”, prošaptala je Harlow. “Je li ostavila poruku?” upitao sam i ponovno utipkao njezin broj, ali dobio sam samo pretinac govorne pošte. Harlow je stresla glavom. Prošao sam kraj nje i počeo se penjati stubama, preskačući po dvije odjednom, a zatim se ponovno dao u trk. Ovaj je dan od lošega postao jebeno katastrofalan. Kada sam otvorio vrata spavaće sobe, tišina koja me dočekala bila  je takva da su mi se noge odsjekle. Na krevetu se još vidjelo gdje je ležala. Harlow je imala pravo. Otišla je. Blaire se pokupila. Trebala me. Naša me beba trebala. A ja sam opet bio s Nan. Zaslužio sam biti ostavljen. Zatvorio sam vrata za sobom, naslonio se na zid i spustio na pod kako bih zaplakao. Strah od gubitka Nan bio je zastrašujući, no pomisao na gubitak Blaire i bebe bio je nepodnošljiv. Nisam zaslužio Blaire. Obećao sam joj da ću uvijek biti tu, no obitelj me i dalje odvlačila od nje. Bilo je vrijeme da to zaustavim. No što ako je prekasno? Zatresao sam glavom i s lica obrisao suze. Pronaći ću je i preklinjati je. Puzat ću. Učinit ću sve što bude potrebno. A onda je više nikada neću ostaviti. Ni zbog koga.

82

“Evo nas. Nije mnogo, ali moje je”, rekao je tata pošto je stupio na brod s malom kabinom za koju sam bila sigurna da ima samo jedan krevet. Nadala sam se da u njoj ima i neki kauč. Silno mi je laknulo kada sam sišla s aviona u maloj zračnoj luci i vidjela da me Abe čeka. Brinula sam se da sam potrošila posljednju ušteđevinu na kartu do čovjeka koji se neće pojaviti. Ovaj je put bio tu. “Dobre su vijesti da imam krevet na kat i jedan običan krevet. Ja ću spavati na katu, a ti možeš uzeti običan krevet. Bit će lakše za tebe i bebu. Bio sam u trgovini i kupio ti nekoliko stvari. Neke namirnice koje znam da voliš. Hladnjak je malen, ali imam i prijenosni hladnjak s ledom u kojem držim rashlađene stvari.” Stajala sam na trošnome brodu, zapažajući tatinu ruku u njegovu uređenju. Na kuki izvan kabine visio je njegov najdraži ribički šešir, onaj koji mu je moja majka darovala za Očev dan kada sam bila djevojčica. Kutija za mamce, koju smo mu ja i Valerie kupile za jedan Božić, bila je u kutu sa štapom za pecanje koji je bio dobio jednoga ljeta kada smo otišli na zajedničko ljetovanje u Sjevernu Karolinu. Nisam znala da je čuvao sve to. “Savršeno je, tata. Hvala što si mi dopustio da dođem. Morala sam pobjeći”, rekla sam i okrenula se da ga pogledam. Trebao je podšišati bradu i brkove, br kove, ali sam ipak vidjela da mu se osmijeh gasi. “Što je bilo, medo Blaire? Prije tjedan dana bila si tako sretna. Kako su se stvari tako brzo promijenile? p romijenile?”” Nisam htjela razgovarati o tome. “Spavala sam u avionu, ali nisam se dobro naspavala. Prošlo je više od dvadeset četiri sata otkad sam spavala u krevetu. Mogu li odspavati prije nego što ti sve objasnim?” upitala sam. Tata je izgledao još uzrujanije jer sam bila umorna. “Ne bi se trebala tako iscrpljivati. Zašto si letjela po noći? Nema veze, ispričat ćeš mi poslije. Samo uđi i spusti se stubama do kabine. Ja ću ti ponijeti stvari. Nema mnogo prostora, ali snaći ćemo se.”

83

Nisam se htjela ni pokušavati okupati u maloj kupaonici ni presvlačiti odjeću. Bila sam jednostavno preumorna. “Samo se želim naspavati”, uvjeravala sam ga. Krevet je zauzimao cijelu “spavaću sobu”. Posve ju je ispunjavao. Popela sam se na njega i zbacila cipele s nogu, a zatim se sklupčala i čvrsto zaspala.

*** Kada sam se probudila, bilo je kasno popodne. Nježno njihanje broda smirivalo me. Bila sam sretna što nisam patila od morske bolesti. Bilo bi gadno da jesam. Protegnula sam se, uspravila se u sjedeći položaj i posegnula u džep da izvadim mobitel i uključim ga. Izbjegavala sam ovo. Rush je sada već znao da sam otišla i sigurno se uzrujao. Nisam se bila spremna suočiti s njim. Trebalo mi je još malo vremena da odlučim što učiniti. Pošto sam uključila mobitel, nisam provjeravala glasovne poruke ni SMS-ove. Samo sam ga stavila u džep i popela se stubama do ostave na palubi. Tate nije bilo, ali je još na aerodromu spomenuo da radi u marini te da popodne mora otići. Zauzvrat su mu dopuštali da besplatno bude na vezu. U malom se hladnjaku nalazilo nekoliko boca vode. Uzela sam jednu, zgrabila bananu iz košare voća na hladnjaku i zatim izišla sjesti na sunce. Bilo  je pomalo vjetrovito, vjetrovito, ali sunčano. Slično temperaturi temperaturi u Los Angelesu. Angelesu. “Zna li Abe da si na njegovu brodu? Ne čini mi se kao tip koji petlja s  jedva punoljetnim punoljetnim ženama”, iza sebe sam čula duboki duboki glas. Okrenula sam se i ugledala ugledala tipa srednjih dvadesetih godina godina kako stoji na brodu vezanom kraj tatinoga. Nije nosio majicu, a hlače su mu visjele nisko na bokovima. Bilo je očito da radi fizičke poslove. Bio je vitak, ali jak. Duga smeđa kosa izblijedjela mu je od sunca, a bila je svezana u niski rep. Nekoliko je pramenova slobodno visjelo. Nisam mu mogla vidjeti oči jer je nosio avijatorice. “Nijema si?” podrugljivo je upitao i otpio gutljaj vode iz boce u ruci. “Ne”, odgovorila sam, još uvijek pomalo zapanjena. Nisam očekivala da će tata imati susjede. Ovo je bio brod, zaboga miloga. Koliko je ljudi živjelo na brodovima? “Gdje je Abe? Ili ostaješ preko noći?” Ustrajao je u svojem ispitivanju. “Ne znam. Probudila sam se malo prije, a njega nije bilo”, b ilo”, odgovorila odgovorila sam.

84

Tip je podigao obrvu. “Zna li da si tu?” Tko je on, prokleti policajac? “Abe je moj otac. Vrlo dobro zna da sam tu”, rekla sam, zvučeći zvučeći zlovoljnije nego što sam namjeravala. Osmijeh mu je razvedrio lice i vidjela sam da ima savršene bijele zube. Nisam to očekivala od tipa s takvom kosom koji je usto živio na brodu. “Ti si Blaire. Drago mi je. Ja sam Kapetan”, odgovorio je i otpio još jedan gutljaj vode iz boce. “Kapetan?” upitala sam prije nego što sam se uspjela zaustaviti. Znala sam da je zvučalo nepristojno. “Aha”, rekao je. “To je... čudno ime”, rekla sam. Tiho se zahihotao. “Pa i nije. Živim na ovom brodu od šesnaeste godine. godine. Dakle, već deset godina. Ako je itko Kapetan, onda sam to ja.” Namignuo mi  je, a onda se okrenuo i vratio vratio se u svoju kabinu. Ostavši ponovno sama, izvalila sam se na naslon ležaljke i podignula noge na preokrenuto vjedro. Mobitel je počeo zvoniti, ali nisam bila sigurna želim li ga uopće pogledati. Možda je vrijeme. Morao je znati gdje će me naći. Naravno, na ekranu mobitela bilo je Rushevo ime. Prinijela sam ga uhu. Nisam bila sigurna što mu reći. Bila sam silno rastresena kada sam pobjegla. Trebalo mi je prostora i vremena. Sada mi je nedostajao. Kako se mogu udati za njega kad ne mogu biti uz njega dok me treba? Hoću li se uvijek tako uzrujavati kada ga ne bude bilo dok ga budem trebala? “Blaire? Molim te, Bože, reci mi da si to ti.” Rushev je glas bio prožet panikom. Osjetila sam grižnju savjesti. “Ja sam”, rekla sam. “Gdje si, malena? Molim te reci mi gdje si. Kunem se, neću te više nikada napustiti. Dosta mi je sestrinih sranja i toga da joj glumim roditelja. Trebam samo tebe. Molim te, gdje si? Ja sam u Rosemary Beachu, a ti nisi tu.” Bio je silno zabrinut. Preplašila sam ga. Grlo mi se stegnulo, a oči me zapekle. “Ja sam na Key Westu kod tate”, rekla sam. “Ukurac. Je li došao po tebe na aerodrom? Spavaš li na njegovu njegovu brodu? Je li te nahranio?” Rush je zastao usred svojih pitanja i duboko udahnuo. Očito se pokušavao smiriti.

85

“Da, došao je po mene i dobro sam. Kupio je neke namirnice prije nego što sam stigla, pa sam jela.” Čvrsto sam stisnula oči kako bih suspregnula suze. Nisam željela zaplakati. Rush bi posve poludio da me čuo kako plačem. “Žao mi je. Bila sam uzrujana u zrujana i trebala sam se malo maknuti od svega. Trebalo mi je vremena da razmislim.” “Znam da si uzrujana. Imaš svako jebeno pravo biti uzrujana. Uplašila si se za bebu, a ja nisam bio tamo i mrzim se zbog toga. Trebala si me ostaviti. Kvragu, i ja bih se ostavio.” Zastao je kako bi duboko udahnuo. “Mogu li doći po tebe? Molim te? Trebam te, Blaire.” Hoće li uvijek biti ovako? Hoću li uvijek biti podređena Nan? Hoće li naša beba biti podređena? Možda je vjerovao da je ovo zadnje, ali ja sam znala da nije tako. Volio je svoju sestru i ubilo bi ga da je ignorira kada ga zatreba. Valjda sam se trebala pitati mogu li ja živjeti bez njega. Ne. Bilo je jednostavno. I unatoč tomu što me srce i dalje boljelo zbog toga što jučer nije bio tu za mene i moju bebu, trebala sam ga. I dalje nisam mogla zamisliti svoj život bez njega. “Nan se predozirala. Pronašao sam je u nesvijesti u hotelskoj sobi. Ostavio sam mobitel u njezinoj sobi kada sam odjurio za bolničarima koji su je vozili u bolnicu. Zato ti se nisam javljao. Žao mi je, Blaire. Tako mi je prokleto žao.” Molećivost u njegovu glasu slamala mi je srce. Trebala sam znati da je bilo nešto ozbiljno. Rush je uvijek odgovarao na moje pozive i poruke. “Je li Nan dobro?” upitala sam. Ne zato što sam marila za Nan, nego zato što sam marila za Rusha. “Da. Ispumpali su joj želudac. Moja je majka vodi u centar u Montani gdje će joj pomoći. Ne mogu je nastaviti pokušavati kontrolirati. Moram se usredotočiti na tebe i na našu bebu.” Podignula sam pogled jer je tata zakoračio na brod. U jednoj je ruci nosio papirnatu vrećicu, a u drugoj litru ledenoga čaja. Nisam još bila spremna napustiti ga. Tek sam došla i bilo mi je drago vidjeti ga sretnoga. Ili barem zadovoljnoga. zadovoljnoga. “Želim neko vrijeme vr ijeme ostati s tatom”, rekla sam mu, znajući da će se pobuniti. Nedostajao mi je za poludjeti, a znala sam da se i on tako osjeća. “Okej. Mogu li mu i ja doći u posjet?” upitao me. Tata me gledao, s osmijehom koji mu je raširio usne. Nisam mu morala reći što je Rush pitao. Već je znao. “Reci dečku da dođe. Ima mjesta za još  jednoga.” “Voljela bih to. Nedostaješ mi”, rekla sam Rushu.

86

Rush je uzdahnuo. “Bože, malena, i ti meni nedostaješ. Prokleto mi nedostaješ. Stižem čim uhvatim prvi let.”

87

Morao sam stići do Blaire. Morao sam je zagrliti i uvjeriti se da je nisam upravo izgubio i da su ona i beba dobro. Onda ću je nagovoriti da pođe kući sa mnom i odmah se uda za mene. Nisam želio više čekati. Nisam trebao čekati toliko dugo. Avion je sletio trideset minuta prije predviđenog dolaska. Poletjeli smo prije nego što je bilo planirano. Nisam htio čekati dok ona ne dođe, a i nisam htio da dolazi sama na aerodrom. aer odrom. Pozvao sam taksi tak si i rekao vozaču da me odveze u marinu. Sam ću pronaći Abeov brod. Key West nije velik. Pronaći ću je prije nego što stigne krenuti. Zakoračivši na pristanište između redova usidrenih brodica, pogledom sam potražio Blaire ili Abea. Nazvao sam je, ali je poziv otišao u pretinac govorne pošte. Bilo je tu jedrilica, ribarica i kućica na splavi. Na nekoliko se njih živjelo. Bio sam gotovo na kraju marine kada sam ugledao nekog tipa kako stoji uz stražnji dio jedne od brodica. S rukama prekriženima preko golih prsa gledao je u susjednu brodicu. brod icu. Htio sam ga pitati zna li gdje je brod Abea Wynna, Wynn a, kada sam shvatio kamo gleda. Duga joj je plava kosa vijorila na vjetru. Poznata ljetna haljina koju je nosila u posljednje joj je vrijeme bila najdraža, jer je bila jedan od rijetkih odjevnih predmeta koji su joj još odgovarali. Trbuščić koji joj je narastao tijekom posljednjih nekoliko tjedana sada je zauzimao više mjesta i činio haljinu kraćom nego što mi se sviđalo. Gledajući je, ponovno sam se osjetio cijelim - dok nisam shvatio da je onaj tip zurio u nju. Nije to shvaćala jer mu je bila okrenuta leđima i gledala bistru plavu vodu po kojoj su se razlijevale boje sunca na zalasku. Ali ja sam ga vidio. Moj unutarnji špiljski čovjek htio ga je odvući s palube i baciti u vodu. No nisam to mogao. Koliko sam god pizdio zbog toga što je gledao ono što je bilo moje, razumio sam zašto. Oduzimala je dah. I sam sam se htio zaustaviti i samo je gledati. Odabrao sam drugi špiljski način i pošao ravno ra vno prema brodu njezina oca. Skočio sam na palubu i povukao je u svoje naručje prije nego što se uspjela okrenuti kako bi pogledala tko je.

88

“Rush”, rekla je zadovoljno uzdahnuvši, a špiljskom je čovjeku došlo da se udari po prsima. Znala je da sam to ja. Obožavao sam to. Spustio sam nos u udolinu njezina vrata i duboko udahnuo. Mirisala je tako prokleto dobro. Danas je njezin slatkasti miris bio pomiješan s morskim. Htio sam je svući i saznati miriše li poput mora i posvuda drugdje. Stavio sam joj ruke na trbuh samo da se podsjetim da je naša beba dobro. Bio je zdrav, a Blaire je bila dobro. Svaki put kada bih pomislio da je krvarila i imala grčeve, srce bi mi na trenutak zastalo. Posljednjih sam je nekoliko dana doslovce ostavio samu, pokušavajući dovesti Nan pod kontrolu kako bih mogao otići. Moje su posljednje riječi Blaire bile grube i samo sam na njih mogao misliti kada sam saznao da je otišla. Je li joj to uzrokovalo grčeve? Nisam je zaslužio, ali neću je pustiti. “Žao mi je, Blaire, tako mi je prokleto žao. Volim te. Ovo se više neće ponoviti”, obećao sam, iako su mi riječi zvučale poznato. Lecnuo sam se, shvativši da sam ih već rekao. Nisam trebao otići u Los Angeles. “Volim te”, samo je odgovorila. “I ja tebe volim”, rekao sam, grleći je dok smo stajali i gledali zalazak sunca nad pučinom. Kada se oko nas napokon spustio sumrak, sagnuo sam glavu k njezinu uhu. “Ima li tu kakav hotel u kojem bismo večeras mogli spavati? Trebat ću te i to neće biti tiho.” Blaire se okrenula prema meni i zavukla ruke oko mojega struka. Njezine su zelene oči zabavljeno zablistale. “Mogu biti tiha”, odgovorila je. Podignuo sam ruku i zataknuo joj pramen kose iza uha, zatim prstom kliznuo po njezinoj bradi i dotaknuo meku, punu donju usnu. “Ja ne mogu.” Zadovoljni osmijeh raširio raširio joj je kutove usana te je stala na prste kako bi me poljubila. “Prostote mi možeš šaptati na uho”, rekla r ekla je. Uvukao sam njezinu donju usnu u usta i počeo je sisati, a zatim kliznuo  jezikom u njezina usta kako bih je okusio. okusio. Uhvatila se za moje ruke i nježno zastenjala, priljubivši se uz mene. Ukurac, nema šanse da ću večeras biti tih. “Ako ne želiš da tvoj tatica čuje kako stenjem od slatkog okusa tvoje pice i kako izvikujem tvoje ime dok svršavam u tebe, trebat će nam jebeni hotel.” Blaire je privila svoje tijelo o moje i još jednom zastenjala. “Bože, Rush. Kunem se, nastaviš li tako govoriti, svršit ću ovdje.”

89

Obujmio sam njezino dupe i privukao je uza se te joj ponovno prekrio usta svojima. Ako je tako otekla i napaljena da je riječi mogu dovesti do vrhunca, onda ću joj ga jebeno omogućiti. Netko se glasno nakašljao, a Blaire se ukočila u mome naručju, zatim se polako odmaknula od mene i pogledala me preko ramena. Obrazi su joj postali  jarkoružičasti te je sagnula sagnula glavu na moja prsa. Bacio sam pogled preko ramena i ugledao tipa koji ju je gledao kada sam došao. Grleći Blaire zaboravio sam na sve oko nas. Premda ionako ništa nije bilo važno. Htio sam da zna da je moja. Htio sam da svi znaju. “Mislim da bi vam trebala soba”, s podsmijehom je rekao tip i zapalio cigaretu. “Dobro nam je. Možda bi ti trebao gledati na drugu stranu”, rekao sam. Pobrinuo sam se da dobro čuje upozorenje u glasu. Tip se zahihotao i ispuhnuo oblačić dima. “Svaki dan gledam zalazak sunca. Bilo bi šteta da sa svojega broda ne možeš gledati nešto tako lijepo.” Zbog toga kako su mu oči zaiskrile kada je odmjerio Blaire, krv mi je proključala. Sigurno je osjetila kako me prožima napetost jer se istoga trena privila uz mene i utisnula poljubac na moja prsa. “Idemo unutra. Želim te samo za sebe”, rekla je, tek dovoljno glasno da je ja mogu čuti. Pogledao sam je i opustio se. Moja je. Morao sam se jebeno smiriti. “Vodi me.” Blaire me zgrabila za ruke i povukla u kuhinjicu. Vidio sam vrata koja vode pod palubu, a pomisao na to kako se skrivam ondje s Blaire Blair e bila je prokleto privlačna. “Kad će ti se vratiti tata?” upitao sam, vodeći je prema stubama. “Nisam sigurna”, odgovorila je hihoćući se. “Mogu li se vrata te spavaće sobe zaključati?”

90

“Da, ali nisam sigurna kada se tata vraća kući. Ne možemo tek tako ući onamo”, odgovorila sam, ne mogavši suspregnuti smijeh. “Slatka Blaire, ne uđem li u tebe prokleto brzo, neće samo tvoj tatica znati da se seksamo. Ovaj kuhinjski stolić izgleda baš privlačno.” Drhtala sam od iščekivanja dok me vodio u potpalublje. “Samo krevet”, rekao je osvrćući se. “O, da.” Popela sam se na nepospremljeni krevet, a on je došao za mnom pošto je zatvorio klizna vrata i zaključao ih. Njegove prostote i moja napaljenost tako su me uzbudili da neće trebati dugo da svršim. Drhtala sam od potrebe za njegovim dodirom. “Skidaj je” rekao je, značajno pogledavši moju haljinu. Posegnula sam za rubom i povukla ga preko glave. Nisam se bila ni potrudila odjenuti grudnjak, ali sam nosila gaćice. Njegove su oči gorjele dok mi je gledao u grudi. Uživala sam u spoznaji da moj otekli trbuh nije smanjio njegovu želju za mnom. Štoviše, privlačila sam ga još više. Svukao je svoju majicu, a zatim na koljenima dopuzao do mene. Njegove velike ruke obujmile su mi grudi te mi je počeo dražiti bradavice, bradavice, natjeravši me da zastenjem i jače se priljubim uz njegove ruke. Pustio je da mu ruke padnu niže, prekrivajući mi trbuh i nježno me mazeći. “Moje”, rekao je jednostavno, s čuđenjem i strahopoštovanjem u glasu. Zatim mu je ruka kliznula među moje noge i gaćice koje su još bile na meni. Saznao je koliko sam napaljena. “Mmm, moja me slatka Blaire treba. Sviđa mi se to. Jebeno mi se sviđa.” Zastenjao je i polegao me na madrac te mi svukao gaćice. Palcem je prešao preko mojih tabana, a onda omotao prste oko mojih gležnjeva i povukao ih preko svojih ramena. “Rush.” Pokušala sam ga zaustaviti prije nego što počne, samo zato što sam ga željela u sebi. No jezik mu je prešao preko pr eko mojih nabora, klizeći sve do klitorisa, tjerajući mi svaku razumnu misao s uma. Zgrabila sam plahtu, trgnuvši se prema gore dok sam mu zazivala ime. Više mi nije bilo stalo do toga tko će me čuti. Dok je prelazio gore-dolje po mom oteklom spolovilu, glatki mi  je metal u njegovim ustima nemilosrdno dražio klitoris.

91

“Kako si prokleto slatka”, promrmljao je u mene i ja sam se raspala. Tijelo mi se počelo grčiti i bila sam sigurna da sam mu vrisnula ime dovoljno glasno da nas i susjedi mogu čuti. Kada sam uspjela ponovno otvoriti oči, bio je gol i namještao se između mojih nogu. Podignula sam se ususret njegovu ubodu, uživajući kako mu se lice izobličilo dok je šaptao moje ime. Rush je spustio ruke i počeo mi vući bokove, u ujednačenom ritmu klizeći u mene i iz mene. Osjetila sam kako me obuhvaća užitak i mahnito sam ga željela opet osjetiti. Počela sam više podizati bokove i zgrabila ga za ruke kako bih se lakše povlačila. Rush je stao i spustio me, usporavajući ritam dok se nadvio nad mene. Ustima je prekrio moja te me počeo ljubiti kao da ima sve vrijeme svijeta, premda sam zapravo bila samo nekoliko uboda od novog orgazma. Njegov je  jezik prešao preko mojega, isprepleo se s njime, a zatim mi liznuo usne prije nego što je utisnuo čedne poljupce u kutove usana i počeo mi sisati gornju usnu. “Nemoj me opet ostaviti. Ne mogu te izgubiti”, molio je. Micao je bokove te se još jednom utisnuo duboko u mene i zatim zastenjao. Ja sam se posve izgubila, čvrsto se držeći za njega i obećavajući mu sve što želi. Zvuk koji je proizveo svršavajući ponovno me poslao preko ruba. Kada sam napokon uspjela doći do zraka, Rush me držao u naručju, spustivši glavu u udolinu mojega vrata. Njegov me topli dah istodobno i dražio i smirivao. “Volim te. Jebeno te volim”, promuklo je rekao. “I ja tebe volim. Jebeno te volim”, rekla sam i sretno se nasmiješila. Zahihotao se, ali nije me pogledao. Lice je zadržao na mojem vratu. “Trebat ću te opet. Žao mi je”, rekao je. Zbunjena, namrštila sam se i odmaknula kako bih mu mogla vidjeti lice. “Zašto ti je žao?” “Jer ću večeras možda biti nezasitan. Bila su ovo duga dvadeset i četiri sata.” “Hoćeš reći da odmah želiš još?” upitala sam. Rush je zavukao ruku među moje noge. “Da, malena, želim.”

92

*** Rush je spavao kada sam čula tatu kako se penje na brodicu. Bila sam zahvalna što je propustio akciju. Rush je napokon zaspao od iscrpljenosti. No  ja sam bila b ila posve zadovoljena. Oduprla sam se snu jer sam željela pričekati da se tata vrati. Izvukla sam se iz Rusheva naručja, a zatim preko glave navukla haljinu. Trebala sam mu reći da je Rush stigao. Nisam mu još ništa rekla, pa mu  je trebalo kakvo-takvo kakvo-takvo objašnjenje. Otključala sam vrata i pogledala prema Rushu koji je i dalje spokojno spavao. Na prstima sam se popela stubama. Tata je sjedio za kuhinjskim stolom i točio si čašu mlijeka. Pogledao me i nasmiješio se. “Nisam te namjeravao probuditi”, rekao je. “Nisi me probudio. Bila sam budna” rekla sam. Kimnula sam prema prednjem dijelu broda, palubi, gdje se naši glasovi neće toliko glasno čuti u potpalublju. “Možemo li razgovarati?” Tata je pogledao u zvijezde i namrštio se, a onda kimnuo i ustao te izišao iz kabine. Zatvorila sam vrata kako bih prigušila sve što ćemo reći te se okrenula prema tati. “Rush je tu”, objasnila sam. “Spava.” Na licu mu se vidjelo da shvaća te je kimnuo. “Dobro. Drago mi je da je dečko bio dovoljno pametan da dođe po tebe.” Volio je Rusha. Zapravo me on i bacio Rushu. Bilo mi je drago da odobrava. To je nevjerojatno olakšavalo stvari. Željela sam zadržati dobar odnos s tatom, a Rush ga dugo nije odveć volio. “Otišla sam zbog njegove obitelji. Uglavnom Nan. Katkad je preteška.” “Noćna je mora. Nije moja kći, pa možeš biti iskrena. Proveo sam dovoljno vremena s njom da znam da joj ozbiljno treba očeva pažnja.” Kimnula sam i sjela na klupu uzduž bočne strane broda, podvivši noge pod sebe. “Ne želim je mrziti jer je Rush voli. Ipak, teško je. Stalno ga pokušava odvući od mene. Katkad mislim da bi mogla pobijediti.” Tata je sjeo na izblijedjelu platnenu stolicu duginih boja. “Dečko te voli više. Uvijek će te voljeti više. Svi to vide, malena. Samo moraš naučiti kako ne dopuštati Nan da te plaši.” “Pokušavam. Ali opet, kada ga zatreba, on joj otrči. Često nauštrb mojih potreba. Ona uvijek pobjeđuje. Znam da to zvuči blesavo i da sam sebična, ali 93

želim da odabere mene. Želim da moja beba i ja budemo važniji od svih drugih. Ne znam... ne znam hoće li ikada tako biti.” Riječi su mi stegnule grlo. Bilo je teško priznati svoj najveći strah. Ali trebala sam se nekome izjadati. “Zaslužuješ biti broj jedan. Zahvaljujući meni prošla si kroz previše sranja i vrijeme je da te netko učini najvažnijom osobom. To nije sebično. Normalno je. Ta njegova sestra činjenicu da joj jo j je uskraćen otac iskorištava kao izgovor da bude razmažena kuja. Ti si prošla još lošije. Izgubila si sestru, oca i majku. Osjetila si veću bol nego što ona može razumjeti, ali ipak, još voliš. Još opraštaš i snažna si. Bit ćeš nevjerojatna majka i supruga.” Tata je teško uzdahnuo. “Rush je cijeli svoj život Nan gledao kao svoje dijete. Odgojio ju je. Sada je odrasla i vrijeme je da ju pusti. On uči kako to učiniti, a mislim da će naučiti. Voli te. Znam da te voli. Svaka mu budala to može iščitati s lica.” Nadala sam se da ima pravo. “Ja ga volim toliko da se bojim da ću mu, čak i ako uvijek bude birao nju, uvijek opraštati.” Tata je kimnuo i spustio laktove na koljena. “Onda ću, ako se to dogodi, morati doletjeti u Rosemary Beach i istući maloga. Samo me nazovi. Odmah ću doći po tebe.” Nasmiješila sam se na iskreni izraz na njegovu licu dok je prijetio prebiti Rusha za mene. Tog sam čovjeka voljela dok sam odrastala. Taj je čovjek lovačkom puškom zaprijetio Cainu na našemu prvom spoju. Prišla sam mu i omotala ruke oko njegova vrata. “Volim te”, prošaptala sam. “I ja tebe volim, medo Blaire.” Prepalo me nečije glasno kašljanje, a kada sam se okrenula, ugledala sam tipa od prije. Opet je stajao na svome brodu i gledao nas. Počela sam se ježiti od njega. Ovaj je put barem bar em nosio košulju, iako je bila otkopčana. “Dobra večer, Kapetane”, zazvao je tata, a tip je na pozdrav podignuo limenku piva. “’Večer”, rekao je. Ali nije otišao. Samo je stajao. “Ovo je Blaire. Moja kći”, rekao je tata. “Već smo se upoznali ”, rekao je Abeu i ponovno mi namignuo. Istog sam trenutka osjetila nelagodu. Rushu se nije sviđalo kako mi je namigivao. Možda i ne bismo trebali ostati nekoliko dana. Bila sam trudna. Zar nije vidio? Zašto bi flertovao s trudnicom?

94

“Aha, onda dobro. Drago mi je da ste se upoznali” Tata je zvučao nervozno. Nešto nije bilo u redu. Zar je tip bio opasan? Vrata kabine su se otvorila, a kroz njih je izišao pospani Rush. Ovaj put on nije nosio majicu, a traperice su mu bile otkopčane. Sumnjala sam da je uopće imao gaće. Izgledao je kao da se upravo probudio i shvatio da mene nema, pa je samo navukao traperice i izišao me potražiti. Očima je preletio od mene prema Kapetanu i natrag. Iznenadio me ljutiti izraz na njegovome licu. Valjda nije vidio kako mi namiguje. “Bok, Abe”, rekao je pospano, prilazeći mi i privlačeći me uza se. Da, definitivno je dokazivao da me posjeduje. Zašto bi se osjećao ugroženo? Zar nije shvaćao da sam opsjednuta njime? “Rush. Iako mi je drago vidjeti Blaire, drago mi je što si bio dovoljno pametan da dođeš po nju”, rekao je Abe. Upozorenje u njegovu glasu nije mi promaknulo. Davao je Rushu do znanja da mu se nije sviđalo što me stavlja na drugo mjesto. Rush je kimnuo i prislonio svoje usne na moju glavu. “Neće se ponoviti”, rekao je mojem ocu. Tata je kimnuo. “Dobro. Sljedeći put neću imati toliko razumijevanja.” “Tek vjenčani?” upitao je Kapetan, i dalje stojeći i promatrajući nas. Rush se ukočio, a ja sam mu se još više priljubila kako bih ga smirila. Htio  je da se vjenčamo. Smetalo Smetalo mu je što neki drugi drugi tip propitkuje naš odnos. odnos. “Zaručeni su”, objasnio je tata. Kapetan je uperio svoje pivo prema meni kao da pokazuje na moj trbuh. “Malo ste obrnuli stvari, ha?” Čuvši optužbu u njegovu glasu, Rush je zakoračio prema njemu prije nego što sam ga uspjela zaustaviti. Odjednom se našao ispred mene i krenuo na drugu stranu. Ispružila sam ruku i zgrabila Rushevu baš kada  je nogom stao na stubu koja koja je vodila s palube. palube. “Dobro, samo polako”, rekao je tata zapovjednim tonom koji nisam bila naviknuta čuti. “Htio sam pričekati i objasniti ovo Blaire bez proklete publike, ali čini se da to moram učiniti sada. Budući da si uspio raspizditi Rusha.” Ošinuo je Kapetana zlovoljnim pogledom. O čemu govori? Rush je stao i bijesno pogledao mojeg oca. “Nitko neće tako govoriti o Blaire. Boli me kurac tko je.”

95

“Nisam se obraćao Blaire. Obraćao sam se tebi”, Kapetan je razvukao kao da se dosađuje, otpivši još jedan gutljaj piva. Omotala sam ruke oko Rusheve R usheve nadlaktice i čvrsto ga uhvatila. “Bilo bi dosta, mali”, planuo je tata na Kapetana. Htjela sam reći da nije mali, nego muškarac koji bi vrlo vjerojatno lako mogao nauditi tati. Radije bih da bude u dobrim odnosima sa svojim susjedima. Kapetan je podignuo ruke i slegnuo ramenima. “Dobro”, rekao je. Bila sam šokirana što se tako lako povukao. Tata je uzdahnuo i pogledao me. “Možda je bolje da sjedneš”, sjedneš”, rekao je. Nisam bila sigurna želim li čuti ovo. Zašto bih trebala sjesti? Rush je sjeo na moje mjesto, a onda me povukao u krilo i omotao ruke oko mojega struka. Tata je pogledao Kapetana i namrštio se. Nije mi želio ispričati ono što se spremao. To me učinilo nervoznom. “Kada mi je bilo šesnaest, napravio sam dijete curi iz srednje škole”, počeo je, a ja sam čvrsto uhvatila Rusheve ruke. “Lynn nije bila spremna biti mama, a bogme ni ja nisam bio spreman biti tata. Složili smo se da ćemo dijete dati na posvajanje. Lynnini su roditelji pronašli prikladne roditelje za bebu, a onda je rodila, i to je bilo to. Nismo ostali zajedno. Prekinuli smo zbog tereta koji je njezina trudnoća predstavljala i zbog svega što se dogodilo. Kada smo maturirali, otišla je na fakultet na Zapadnu obalu, a ja sam otišao u Georgiju. Nikada je više nisam vidio.” Uzdahnuo je i zagledao se u mene na trenutak i zatim nastavio. Rusheve su se ruke stegnule oko mene, a ja sam se držala za njega. Nisam bila sigurna što slijedi, ali pretpostavljala p retpostavljala sam. “Nakon što ste se rodile ti i Valerie, shvatio sam koliko ste dragocjene. Tako sam vas prokleto volio da sam se jedne noći slomio i ispričao vašoj majci o bebi koju sam imao s Lynn i koju sam ostavio prije osam godina. Prvi sam put bio slomljen zbog gubitka djeteta koje sam mislio da ne želim. Tvoja si je majka dala u cilj pronaći moje dijete. Tražila je godinama. Uvijek je sve vodilo u slijepu ulicu. Naposljetku sam odustao. Ona nije.” Tata se tužno nasmijao. “Onda me prošle godine kontaktirao istražitelj kojega je tvoja majka bila unajmila jer je došao do nekih informacija. Nisam to očekivao. Nisam znao što dalje. Taj je klinac sada bio odrastao. Bio sam siguran da nema smisla. Onda sam primio još jedan poziv. Moj me sin želio upoznati.” Okrenula sam se u Rushevu naručju kako bih pogledala Kapetana. Bio je naslonjen na svoj brod,

96

gledao je prema vodi, ali je slušao. Bio je napet. Čekao je. Je li on... Jesam li imala brata? “Nakon svega što se dogodilo s tobom i nakon što sam sve priznao, morao sam početi iznova. Htio sam pokušati ostatak svojega života proživjeti proživjeti na pravi način, jer sam dosad sve sjebao. Jedino dobro što sam ikada učinio bilo je što sam volio tvoju majku i što me blagoslovila s tobom i Valerie. Zato sam nazvao svoga sina i došao na jug kako bih ga upoznao”, zastao je i kimnuo prema Kapetanu. “River Joshua Kipling, poznat i kao Kapetan, tvoj je brat.” “Jebemti”, prošaptao je Rush, a i meni je došlo da to kažem. Zar tajne mojeg oca nemaju kraja? “Kapetan je posljednji dar tvoje majke meni. Da nije bila tako odlučna da ga pronađe, nikada ga ne bih upoznao.” Moj tata nije bio sam koliko sam mislila. Nisam bila ljuta ni povrijeđena. povrijeđena. Bila sam... sretna. Laknulo mi je. Morao se iskupiti za mnogo toga u životu. Time što je radio na odnosu sa svojim sinom, znala sam da se iskupljivao za to što nije bio čovjek kakav je trebao tr ebao biti. Moja se beba ritnula pod rukama njezina oca. Nisam mogla zamisliti da se odvajam od ove bebe. Da je nikada ne upoznam i nikada ne zagrlim. To je sigurno ravno gubitku dijela sebe. Moj tata nije bio svoj od šesnaeste godine. Otkad je odbacio taj dio sebe. Srce mi se slamalo pa sam se izvukla iz Rusheva naručja i prišla svom ocu. Omotala sam ruke oko njegova struka i zagrlila ga. Nisam znala kako mu reći da sam sretna zbog njega. Nisam bila sigurna ni mogu li to izreći riječima. Bila sam više nego sretna. Bila sam zahvalna. Bilo je vrijeme vr ijeme da zacijeli. Ovo je bio dio toga. “Je li ti to u redu, medo Blaire?” upitao je, čvrsto me stisnuvši. “Drago mi je što si ga pronašao”, iskreno sam odgovorila. odgovorila. Zasad je to bilo  jedino što sam mogla mogla reći. “Hvala ti.” Glas mu je bio pun emocija. “Stvarno mi je drago što te ne moram prebiti zbog toga što si mi gledao ženu”, čula sam kako Rush govori i nasmijala se držeći glavu na tatinim prsima. pr sima.

97

Ostali smo još nekoliko dana kako bi Blaire mogla upoznati svojega brata. Kapetana je bilo mnogo lakše podnositi kada sam shvatio da ne gleda Blaire na seksualan način. Samo ga je zanimala njegova sestra. Razumio sam to. No bilo mi je i drago spakirati se i krenuti natrag kući. Bilo je još tri tjedna do Božića i htio sam to vrijeme provesti u Rosemary Beachu s Blaire. U našem domu. Također sam joj htio dati svoje prezime i udariti se po prsima poput pračovjeka. Kada smo se vratili u Rosemary Beach, Blaire je otišla ravno u krevet. Sretno se osmjehnula kada smo ušli u kuću, a onda me pogledala i rekla mi da bih je, osim ako se želim samo maziti, trebao ostaviti na miru da odspava. Bio sam prilično siguran da se neću moći samo maziti, pa sam ostao dolje uživati u svome domu. Izvadio sam sok iz hladnjaka i izišao, sjeo na terasu i uživao u pogledu na zaljev. Nedostajao mi je. Nisam se ni raskomotio ra skomotio kada sam čuo kako se vrata iza mene otvaraju. Izišao je Grant, kimnuo mi i zatim sjeo kraj mene. Nismo razgovarali od dana prije Dana zahvalnosti, kada sam ga nazvao zbog Nan. Ja sam bio zauzet, a on me, bio bi o sam prilično siguran, izbjegavao. Očito je radar Rosemary Beacha radio jer nismo bili kod kuće ni pola sata, a on je već došao. Nisam ni znao da  je Grant Gr ant u gradu. Obično je zime provodio na skijanju. Zadnje što sam čuo o njemu bilo je da se uputio u Vail. “Kako je?” bile su mu prve riječi. Nije pitao za Blaire. Znao sam iz tužnoga tona njegovoga glasa da je riječ o Nan. “Gadno je sjebala. Znaš to” Grant je uzdahnuo i prekrižio noge na gležnjevima. “Da, znam. Ali nazvao sam je sinoć jer sam bio pijan i slab i glup k’o kurac. Javila se tvoja mama. Rekla je da će Nan dobiti pomoć.” “Pokušala se predozirati. Pronašao sam je i na vrijeme doveo u bolnicu. Tjelesno je bila u redu, r edu, ali duševno je pukla. Kiro nije nikakav tata, Harlow to zna, ali Nan to nikada neće prihvatiti onako kako je to Harlow prihvatila.” “Tko je Harlow?” upitao je Grant, pa sam shvatio da Grant ne zna baš sve o mome životu. Svoj sam život u Rosemary Beachu razdvajao od života s tatom.

98

“Kirina druga kći. Ona za koju se pobrinuo. Pa, barem ju je ostavio s bakom koja ju je voljela, daleko od ovoga sjebanog svijeta. Harlow je bila njegova igračka po koju bi tu i tamo došao i koju bi vratio baki kada bi mu bilo dosta igrati se tate. To mu je uspijevalo, jer je Harlow tiha i pristojna i držala se po strani. Nan nije ništa od toga. Nema nikakve koristi od nje.” Grant je duboko uzdahnuo. u zdahnuo. “Kvragu.” “Kvragu” je bilo preblago. Sjedili smo neko vrijeme u tišini i gledali more. Nisam bio siguran koliko  je zaglibio s Nan, ali sam se nadao da se može maknuti. Nije bila stabilna. Nikada neće biti. Nikada dovoljno da usreći Granta. “Hoćeš li se uskoro ženiti?” naposljetku je upitao Grant. Nasmiješivši se, pomislio sam na Blaire koja je sklupčana ležala u mome krevetu na katu... našemu krevetu. “Aha, kada se probudi reći ću joj da ima tjedan dana da sve isplanira. Ne mogu duže čekati. Dovoljno sam čekao.” Grant se zahihotao. “Ja sam kum, zar ne?” “Naravno. Ali bojim se da si zapeo s Bethy, pa se pripremi na to da će ti Jace disati za vratom kao jebeni luđak. Ne sumnjam da će Bethy biti kuma. Druga opcija je Jimmy, a sumnjam da želiš da te on hvata za dupe.” “Bethy i Jace neće biti problem”, zabavljeno je odgovorio Grant. “Ali hoće li Jimmy doista biti djeveruša?” Nacerio sam se i kimnuo. “Aha. Pitala ga je čim smo počeli planirati vjenčanje.” Prije nego što smo otišli, ostavio sam avionske karte i Abeu i Kapetanu. Blaire je htjela da vjenčanju prisustvuje njezin otac, a kad sam vidio koliko se zbližila s Kapetanom, znao sam da će htjeti i da on bude prisutan. Oboje su pristali doći na vjenčanje za tjedan dana. Doduše, Blaire još nije znala za to. Nisam bio raspoložen svađati se s njom u slučaju da pronađe razloga odgoditi ga. “Nan dolazi na vjenčanje?” upitao je Grant. Gra nt. Nikada nisam zamišljao da ću se oženiti a da uz mene ne budu majka i sestra. Međutim, nisam htio da išta uništi uspomenu na vjenčanje, a znao sam da bi one nekako uspjele u tome. Neću to dopustiti. “Ne. Ne može doći. Još mrzi Blaire”, odgovori sam. Grant je kimnuo, a ramena su mu se opustila.

99

Nije ju želio vidjeti. To je bilo očito. Nisam ga mogao kriviti. “Znaš da će onaj seronja Woods oženiti onu žensku iz New Yorka koju mu roditelji nameću. Nije još zaručen, ali će uskoro biti. Priznao mi je neku večer da je, ako želi klub, mora oženiti. Tata ga prisiljava. Bit će jadan s tom uštogljenom ženom.” To mi je bilo grozno. Znao sam kako je iščekivati vjenčanje i ostatak života sa ženom koju voliš. Svi bi trebali to osjetiti. Nitko ne bi trebao ulaziti u to sa žaljenjem i gorčinom. “Njegov izbor. Uvijek može reći ne.” “I pobjeći poput Trippa? Ni to nije sjajan plan”, Grant je rekao. Tripp je bio nekoliko godina stariji od nas. Bio je Jaceov bratić i svi smo se ugledali na njega. Zatim su ga roditelji prisilili na život kakav nije želio, pa  je pobjegao. pobjegao. Ostavio je svoje svoje milijune milijune i jebeno jebeno pobjegao. pobjegao. U našim našim je očima ostao ovjekovječen ovjekovječen kao onaj koji je imao muda reći “odjebite” i otići. Sada kada smo bili stariji, shvaćali smo koliko je morao žrtvovati. Samo sam se nadao da je sretan. “Bolji izbor od ženidbe s razmaženom kujom”, rekao sam. “Istina.” Posegnuo je za mojim sokom i otpio gutljaj. Šupak je znao da nakon njega više neću piti. “Kako je tvoj tata?” “Isto. Previše pije i puši. Jebe se sa ženama mojih godina. Znaš već.” Grant je nasmiješio. “Aha. Ali kakav je to život.” Nije to bio nikakav život, no znao sam da se Grant ne bi složio sa mnom, pa nisam ništa rekao. On još nije pronašao nekoga poput Blaire i nije imao pojma koliko je plitak bio život moga tate. Sigurno je bio usamljen. “Svi znaju da si se vratio u grad. Jesi li za društvo večeras?” Ne. Htio sam samo Blaire. Pet dana previše dijelili smo brod s njezinim tatom. “Ne večeras. Blaire se mora odmoriti.” “Ili je tebi potrebna Blaire. Budi iskren, brate.” “Da, potrebna mi je Blaire”, odgovorio sam i osmjehnuo se.

100

Rush je odredio datum našega vjenčanja. Dao mi je tjedan dana. Nisam se ni trudila prepirati. Odlučnost u njegovim očima rekla mi je da nema smisla. Bila sam itekako spremna udati se za njega, ali imala sam osjećaj da se brine da ću odustati. Posebice nakon onoga što se s Nan dogodilo kod njegova tate. Vjenčat ćemo se dvanaest dana prije Božića. Plan je bio provesti Božić i Staru godinu kod kuće zajedno, a onda za Novu godinu otići na produženi medeni mjesec. Bio je rastrgan između želje da me povede po cijelome svijetu i želje da me ne tjera da previše putujem. Htio je da se odmaram. Što je također otežavalo pripreme za vjenčanje. Na kraju sam ga uvjerila da je boravak u njegovu penthouseu  njegovu penthouseu  na  na Manhattanu baš ono što sam željela. Nikada nisam bila u New Yorku pa će za mene to biti pustolovina. Također ćemo biti u udobnosti njegova doma, a moj će mi porodničar naći liječnika kojemu se mogu obratiti dok sam tamo. Nasreću, Rush je imao dovoljno novca da se vjenčanje v jenčanje organizira brzo, a da ipak bude prekrasno. Ja sam htjela da sve bude jednostavno i htjela sam se vjenčati ovdje u našoj kući. Začudo, i jednostavno je zahtijevalo mnogo priprema. Ne bih uspjela bez Bethyne pomoći. Jimmy je također bio od velike pomoći, no on i Bethy gotovo su se nekoliko puta poubijali. Svađali su se o tome tko ima glavnu riječ. Rush je platio Henrietti da s nama bude cijeli tjedan prije vjenčanja. Gledati Henriettu kako svake večeri odlazi u smočnicu do svoje sobe pod stubama uvijek bi mi izmamilo osmijeh. Za tu sobu vezale su me lijepe uspomene. Kada se zvono oglasilo nakon doručka, poskočila sam i požurila do vrata. Danas sam očekivala tatu i Kapetana. Večeras je proba vjenčanja i htjela sam da tata bude tu i da uvježbamo kako će me otpratiti do oltara. Otvorila sam vrata i iznenadila jer sam umjesto njih ugledala Deana i Harlow. Nisam ih očekivala do sutra. “Iznenađenje, uranili smo jedan dan. Nisam htio propustiti nikakve svečanosti”, Dean se podsmjehnuo i ušao u kuću, noseći svoju torbu i puštajući Harlow da nosi svoju i tiho hoda za njim. “Gdje je moj mali?” osvrćući se upitao  je Dean.

101

“Rush je s Grantom otišao po odijela”, objasnila sam. “Uskoro će se vratiti. Dođi, odvest ću te do tvoje sobe, Harlow. Dean, pretpostavljam da vi znate gdje je vaša.” “Aha, otići ću do nje za trenutak. Treba mi piće i malo sunca.” Nasmiješila sam se Harlow. “Za tebe sam odabrala svoju najdražu sobu. Ima najbolji pogled. Nekoć je to bila moja soba”, rekla sam joj. “Hvala ti. Ali neugodno mi je zauzimati jednu od vaših najboljih soba. Rado ću uzeti najmanju. Znam da i tebi dolazi obitelj”, rekla je i zastala na gornjoj stubi. “Moj tata i moj, hm, brat, žive na starim ribaricama. Vjeruj mi da će oni o ni biti zadovoljni najmanjom sobom koju imamo. Želim da uživaš u ovoj sobi. Također je na kraju hodnika. Tako ćeš imati više privatnosti.” Harlow se sramežljivo osmjehnula i kimnula. Povela sam je do sobe u kojoj sam kratko noćila prije nego što sam se preselila na kat. “Je li let prošao dobro?” upitala sam, premda sam zapravo htjela znati kako je kod kuće. “Bio je dobar. Ponovno sam pogledala Ponos i predrasude. Tako mi je vrijeme prošlo brže.” “Obožavam taj film”, rekla sam. “Nego, kako je kod kuće? Sada kada nema Nan?” Otkad smo se vratili kući Rush nije nijednom spomenuo Nan. Znala sam da nije pozvana na vjenčanje i zbog toga sam osjećala grižnju savjesti. Ali strah da će prirediti scenu i uništiti naše na še vjenčanje bio je prevelik. “Opet je tiho. Tata radi svoje. Ja radim svoje. Dean radi svoje. Za nekoliko mjeseci idu na turneju, pa će doista biti tiho.” Bilo mi ju je žao. Stvarno nije imala nikoga. Život u velikoj kući s ocem kakav je bio Kiro morao je biti samotan. A kada ode, ostat će sama. To nije bio nikakav život. Novac ne može kupiti sve. Harlow je bila dokaz. “Zašto ne zamoliš Kira da ti ovdje kupi kuću? Prekrasno je i ima mnogo ljudi naših godina. Slatkih dečki.” Nasmijala sam se, zadirkujući je. Unatoč tomu što je bila prelijepa, p relijepa, nisam mogla zamisliti Harlow s dečkom. Bila je tako sramežljiva. Kako će ikoga upoznati ako se ne otvori? “Ne mogu tražiti to od tate. Trenutno se školujem na UCLA-i i imam punu stipendiju. Morao bi mi platiti školarinu da se preselim. A i idem na predavanja...” Ušutjela je. Znala sam da iako odlazi na predavanja nema prijatelja.

102

“Mislim da ti on to može priuštiti”, uvjeravala sam je. Slegnula je ramenima, ali nije odgovorila. Neću je gnjaviti sada. Možda poslije. “Moram se presvući. Za sat sam naručena za manikiranje i pedikiranje. Ideš sa mnom?” Odmahnula je glavom. “Ne, hvala. Mislim da ću samo odspavati. Krenuli smo vrlo rano, a i nisam spavala u avionu.” Kimnuvši, prihvatila sam to kao znak da je ostavim na miru.

*** Bilo je kasno popodne kada su stigli tata i Kapetan. Upravo sam privodila kraju spremanje za probu i zabavu koja je slijedila. Imali smo zabavu u plesnoj dvorani ladanjskoga kluba. Nisam htjela djevojačku zabavu, a ni Rush nije htio da je imam. Brinuo se o tome kamo bi me Bethy mogla odvesti. A onda je, kada  je Grant spomenuo momačku, i to brzo poklopio. poklopio. Ovo je bila naša alternativa. Odlučili smo imati zabavu sa svim našim prijateljima. Woods nam je rado prepustio dvoranu i kuhinju. Proba je počinjala za pola sata, a ljudi će uskoro početi dolaziti. Rush je sišao niz stube u krem hlačama i bijeloj lanenoj košulji, a meni je srce preskočilo nekoliko otkucaja. Bio je prekrasan. Kosa mu je bila moderno razbarušena. Zahvaljujući bijeloj košulji, srebrne su mu oči izgledale svjetlije, a koža tamnija. “Predivan si”, dahnula sam kada je zastao u podnožju stubišta. “Hej, to bih ja trebao reći tebi”, zadirkivao me, privlačeći me k sebi i utiskujući mi poljubac na usne. “Oduzimaš mi dah”, rekao je. “Mmmm, kao i ti meni”, promrmljala sam mu o usne.

103

(da, dobro ste to pročitali) Moj se brat uistinu ženio. Znao sam da će se to dogoditi čim sam prvi put vidio kako je poludio za Blaire, ali kvragu, vidjeti ih kako se zapravo spremaju to učiniti bilo je nevjerojatno. Prokleto nevjerojatno. Osjećao sam se kao da ga na neki način gubim. Ne kažem da nisam bio sretan zbog njega, jer jesam. Samo, od pamtivijeka mi je bio partner u zločinu. Sada će biti Blairein. Kada je konobar prošao kraj mene s pladnja sam uzeo čašu. I to će pjenušavo govno biti dobro dok za nekoliko minuta za šankom ne uspijem doći do nečega pravoga. Pogledom prelazeći preko gomile razmišljao sam o Nan i o tome kako sam dopustio da sranje izmakne kontroli. Trebalo mi je nešto što će mi pomoći zaboraviti je. Ali prebolio sam je, doista jesam. Pobrinula se za to. Luda kučka. Par najljepših očiju koje sam ikada vidio zalijepio se za moj, a ja sam se ukočio i počeo je promatrati. Nisam je prije vidio. Nikada. Nikada ne bih zaboravio te jebene oči. Nije me privukla boja, jer odavde nisam ni vidio koje su boje. Bio je to njihov oblik i guste trepavice koje su se raširile oko njih. Žene su plaćale mnogo novca za lažne trepavice koje nikada nisu mogle izgledati tako dobro. Spustio sam pogled niz njezino lice i zaustavio ga na njezinim ustima. Sranje. Moj je kurac oživio. Bila su široka, a usne su joj bile tako prokleto pune. Djevojka s takvim ustima bila je san svakog muškarca. Gotovo me bilo strah pustiti da mi pogled padne niže. Bude li postajalo bolje, jebeno ću svršiti u gaće. Nisam, doduše, imao vremena razmišljati o tome  jer se okrenula i poput blagog povjetarca nestala. Duga smeđa kosa lelujala se dok je hodala, dirajući joj struk. Sveta majko Božja, kosa joj je sezala sve do savršene guze. Krenuo sam za njom. Nisam znao tko je, ali nisam namjeravao dopustiti da mi pobjegne. Morao sam okusiti ta usta i gledati kako joj oči gore od užitka dok povlačim tu dugu kosu i nabijam se u nju. Koja jebena distrakcija. Ona je bila jedina distrakcija koja je ikada ikome trebala. Kvragu, mogla bi me dovesti do toga da zaboravim svoje vlastito prokleto ime. Izišla je iz dvorane u hodnik. Hodala je brzo, ali tako tiho da je

104

naizgled nitko nije zamjećivao. Kako je ljudi nisu zamjećivali? Zar haluciniram? Koji je muškarac s kurcem nije pogledao u oči, upijajući svaki njezin pokret? Zakoračio sam u hodnik nekoliko sekundi nakon nje i osvrnuo se oko sebe. Isprva mi se učinilo da sam je izgubio, no onda sam zapazio pokret sebi zdesna i dugu smeđu kosu koja je virila iza ugla. Nije me vidjela, ali ja sam bogme vidio tu kosu. Hodao sam za njom što sam tiše mogao. “Smiri se. To je samo običan tip. Zbilja, zbilja zgodan, ali običan tip” čuo sam kako njezin glas tiho šapće kada sam joj se približio. Koji kurac? “Duboko diši. Ti si velika cura. Nije strašno ako te dečki gledaju”, rekla  je istim šaptom. Stao sam prije nego što sam sa m došao dovoljno blizu da me vidi. Razgovarala  je sama sa sobom. Učinio sam je nervoznom. Kako? Ženska koja izgleda tako morala je biti naviknuta na to da je tipovi stalno jebu pogledom. Ponovno je počela ponavljati da sam običan tip, a ja nisam mogao skinuti osmijeh s lica. To je bilo jednostavno preslatko. preslatko. “Mogao bih biti izvanzemaljac s Kriptona. U tom bi se slučaju trebala zabrinuti. Možda da pođemo provjeriti”, rekao sam opušteno. Cijelo joj se tijelo ukočilo i nije se ni pomaknula. Nije se ni okrenula da me pogleda. Ostala je leđima prislonjena o zid iza kojega se skrivala. Jedino što se pomaknulo bila je njezina ruka. Izgledalo je kao da ju je podignula kako bi prekrila usta. Postajala mi je sve slađom. “Ali sigurno je u redu. Rusha i Blaire ne zanima odveć izvanzemaljska vrsta. Moglo bi se reći da imaju predrasude”, nastavio sam, nadajući se da će je moj blesavi razgovor nasmijati i opustiti. Jer želio sam da se opusti. Barem dovoljno da je mogu okusiti. I dalje se nije pomicala. Ruka joj je ostala čvrsto pritisnuta o usta, a ona  je stajala kao zamrznuta. Zakoračio sam iza ugla pred malu nišu nišu u zidu koju je pronašla između dva stupa. Iako su mi leđa bila prislonjena o suprotni zid, tijela su nam se gotovo dodirivala. Oči su joj se raširile od iznenađenja kada sam se zavukao u njezino skrovište. “Pretpostavljam da ne možeš mnogo govoriti s rukom preko usta. Kako planiraš razgovarati sa mnom?” upitao sam i ohrabrujuće joj se nasmiješio. Nisam htio da pomisli da sam opasan.

105

Polako je maknula ruku i pustila da joj padne uz tijelo, ali je ostala prilijepljena za suprotni zid kao da se pokušava što više udaljiti od mene. “Tako je bolje. Sviđaju mi se ta tvoja usta. Zaklanjala si mi pogled na njih”, rekao sam, a zatim namignuo. Još se više priljubila uza zid. To je zacijelo bilo najčudnije iskustvo koje sam doživio sa ženskom. Većina ih se bacala na mene i bilo je lako. Sviđalo mi se to. Manje posla. Ali proklet bio ako nisam uživao u ovoj curi i njezinu sramežljivom ponašanju. Bilo je to osvježavajuće i  jedinstveno. “Ja sam Grant. Mladoženjin brat”, objasnio sam, nadajući se da će je to malo smiriti. Upalilo je. Namrštila se i među obrvama joj se pojavila bora, čineći njezino savršeno lice ljudskijim. Pristupačnijim. Sviđalo mi se. Jako. Možda sam je mogao natjerati da se više mršti. “Rush nema brata”, izjavila je to kao činjenicu. Dakle, poznavala je Rusha. Zanimljivo. Ja je nikada prije nisam vidio jer bih je sigurno zapamtio. Pretpostavljao sam da je uzvanica ili je nekako poznavala Blaire. Bilo je tu nekoliko ljudi koje nisam poznavao. “Pa, nemaš pravo, ljepotice. Rush i ja odmalena smo polubraća. To što naši roditelji nisu uspjeli, ne znači da i mi nismo.” Oči su joj zaiskrile spoznajom. Znala je tko sam. Vrijeme je za poštenu igru. Htio sam znati tko je ona. “Hoćeš li mi reći tko si ti?  Budući  Budući da si očito skužila tko sam ja.” Oborila je pogled i zagledala se u pod. “Mislim da se trebamo vratiti unutra”, prošaptala je. Kada je prošaptala, njezin već nježan glas postao je još nježniji. Pitao sam se je li tako tiha i pristojna i kada svršava. U tom sam trenutku mogao razmišljati samo o tome. Samo sam to želio znati. “Ne možeš me sada ostaviti. Ako se vratiš onamo, uhodit ću te cijelu noć”, upozorio sam je, nadajući se da ne zvučim kao psihopat. Njezina su se usta otvorila čineći oblik slova O, na što je moja mašta poludjela. Nisu me obično privlačile uštogljene ženske, no ovo čedno držanje hodajuče seksualne fantazije silno me palilo. “Zašto?” upitala je. Melodičan zvuk njezina glasa podsjetio me na meki zvon na koji često u pjesmama ne obraćamo pozornost zbog njegove jednostavne ljepote. “Želiš istinu?” upitao sam, prignuvši joj se bliže i zalazeći joj u osobni prostor koji se silno trudila zaštititi. “Molim te”, odgovorila je tako tiho da je gotovo nisam čuo.

106

“Jer sve o čemu mogu razmišljati je to kako bi tvoje oči izgledale dok blistaju od potrebe i kako bi nevjerojatno tvoja usta izgledala dok stenješ od užitka. A ova kosa,” rekao sam, zavukao ruku u nju i nježno je povukao, “jebeš me, malena, ta bi kosa trebala biti zakonom zabranjena.” Došao sam preblizu, a njezino je disanje postalo plitko i brzo. I kvragu, nevjerojatno je mirisala. Na  jagode i šlag. “Oh”, rekla je, pogledavši me očima čiju sam kestenjastu boju napokon mogao vidjeti. Bila je jedinstvena kao i ona sama. A na trepavicama nije bilo ni kapi maskare. Ovo je bilo prirodno. Posve prirodno. “Tko si?” upitao sam, zadivljen vizijom savršenstva koja se prislanjala uza me. Trepnula je nekoliko puta kao da ne razumije moje riječi. Bio sam gotovo spreman podignuti je i odnijeti van do svojeg kamioneta, s imenom ili bez njega. “Harlow”, odgovorila je. Osjetio sam se kao da me netko polio kantom hladne vode. jebeš me! To  je Nanina sestra.

107

Gledao sam Blaire kako pleše sa svojim tatom kada je u dvoranu uletio Grant poput čovjeka koji bježi od demona. Koji mu je vrag? Pogledao sam ponovno prema Blaire, a ona se sretno smiješila svome tati. Zato sam ustao od našega stola kako bih otišao vidjeti što je Grantu. Obično je bio staložen tip. Ovakvo ponašanje nije bilo normalno. Pronašao sam ga za šankom gdje je ispijao čašu čistog viskija koji je konobarica spustila pred njega. Nagnuo ju je, a onda vratio čašu konobarici, tražeći drugu. Nešto mu se vjerojatno uvuklo u guzicu. “Zašto mi nisi jebeno rekao?” Grant je zarežao ni ne pogledavši me. “O čemu govoriš?” upitao sam, gledajući kako ispija još jedno piće i traži novo. Okrenuo je svoj bijesni pogled prema meni. “O Harlow. Upoznao sam  jebenu Harlow. Mogao si spomenuti da je Nanina sestra hodajuća božica. Mentalno me pripremiti da ne zamislim kako je jebem na svaki mogući način i da ne uvjerim svoj kurac u to da će je probati prije nego što sazna da je to nemoguće.” Otpio je još jedan gutljaj i silovito spustio čašu na šank. “Sad je bolje” Uzdahnuo je. “Dakle, upoznao si Harlow?” upitao sam i dalje ne znajući što zapravo govori. Zašto je bijesan? Rekao sam mu za Harlow. “Da, upoznao sam Harlow. Isuse, Rush, mogao si me upozoriti.” I dalje sam bio posve zbunjen. To što govori nije imalo smisla. “Bit ću iskren. Nemam pojma zašto si se tako uzrujao.” Grant se glasno nasmijao. “Jebemti, ova te zbilja uhvatila za muda” promrmljao je. “Budući da ne možeš skinuti naočale boje Blaire i vidjeti druge ženske, daj da ti otkrijem nešto. Harlow je jebeno savršenstvo. Kvragu, Rush, njezina usta...” zadrhtao je i zatresao glavom. “Bože, što bi sve mogla s tim ustima. A njezine oči. Kunem se, nikada nisam vidio ništa poput njih.” Znači drobio je o tome kako Harlow izgleda? “Okej. A zašto te to raspizdilo?” upitao sam, razmišljajući o tome kako mi možda treba piće za ovaj razgovor.

108

“Jer je ne smijem dotaknuti, a jebeš me, tako bih je silno htio dotaknuti. Na brojne načine. Nikada me nijedna nije tako brzo napalila. A onda saznam da je ne smijem dirati. Jebeno sranje”, ponovno je zarežao. Aha. Znači, Harlow je bila igračka s kojom se Grant nije mogao igrati. Sjajno. Bilo mi je drago što odlazi kući za dva dana. Harlow nije bila za Granta. Bila je previše nevina za tipa kakav je bio moj brat. “Da, pa to je dobro, jer Harlow nije na tvojoj razini. Slomio bi je.” Grant me mrko pogledao. “Što bi to trebalo značiti?” “Znači da je tiha i sramežljiva. Ne izlazi s dečkima. Ne radi ništa osim što odlazi u školu. Ništa je iz Kirova svijeta nije dotaklo. Pristojna je i nikoga nikada ne uznemiruje. Čak i kada je Nan vrištala na nju i kojekako ju nazivala, tiho je to prihvatila i otišla. Nije tvoj tip. Možda su te privukla njezina usta, ali čovječe, ne bi ih znala upotrijebiti onako kako bi ti to htio. Niti bi to ikada poželjela. Jednostavno nije takva.” Blaire je otplesala ples sa svojim tatom, a pogled joj je istog trenutka poletio prema mojemu praznom mjestu. Tražila me. Morao sam ići. Udario sam Granta po leđima. “Idi nađi si picu koja nije nevinija od časne sestre”, naredio sam mu i pošao natrag k Blaire. Uočila me i nasmiješila mi se dok sam joj prilazio. Glazba se promijenila i iz zvučnika se začula pjesma Brune Marsa I Will Wait for You. Privukao You. Privukao sam  je k sebi i nacerio se. Obožavao sam tu pjesmu. Razumio sam svaku njezinu riječ jer je točno opisivala ono što sam osjećao. Nikada prije nisam pjevao za Blaire pa sam pao u iskušenju iskušenju da joj zapjevam u uho, ali htio sam čekati. Ne još. Zapjevat ću joj... ali ne još. “Jesi li uživala u plesu s tatom?” upitao sam je samo kako bih joj mogao čuti glas. “Da. Razgovarali smo o mami. Sigurno bi voljela doći ovamo. Voljela bi tebe. Uvijek Uvij ek mi je govorila da Cain nije za mene. Bio je preslab. presla b. Da će se jednoga dana netko boriti za mene i on će me željeti više od svega. Silno bi je usrećio.” Osjetio sam stezanje u prsima. Nikada mi prije nijedna djevojka nije rekla da bih se svidio njezinoj majci. Čuti od Blaire kako osjeća da bi me njezina majka prihvatila značilo mi je više nego što je mislila. Sjećao sam se njezine majke. Ne jasno, ali sjećao sam je se. Sjećao se njezina osmijeha i smijeha. Usrećivala me dok sam bio dječak. Miris palačinki činio je da se osjećam

109

sigurnim. Znati da će moj sin imati takvu majku mamilo mi je suze na oči. Imat će ono što ja nisam imao. Nešto što sam ja tek nakratko iskusio. “Što sam rekla?” Blaire je upitala, zastavši kada je zapazila suze u mojim očima koje nisam mogao kontrolirati. Kvragu. Samo sam razmišljao o tome kako će moj sin imati majku kakvu ja nisam imao priliku imati. Tvoja je mama bila tako posebna da je uspomena na nju ostala u meni”, priznao sam. Blaireine su se oči također ispunile suzama pa mi je obujmila lice i poljubila me. Njezine su se meke usne otvorile, a jezik joj je gladno skliznuo u moja usta. Tu pred svima. To nije bilo nimalo nalik na nju, ali neću se buniti. Počeo sam joj uzvraćati jednako strastveno, ali se odmaknula da me može dobro pogledati. Njezine su ruke još obuhvaćale moje lice. “Volim te, Rushe Finlayu. Bit ćeš najbolji suprug i otac na svijetu. Jednoga će dana supruga našega sina biti zahvalna jer je njezin suprug imao tebe za uzor. Bit će sretna zbog tebe. Jer ćeš odgojiti našega sina da bude muškarac poput tebe. Voljet će  je svim srcem jer će znati kako.” Suspregnula je jecaj i pritisnula svoje usne o moje, a ja sam je zagrlio, uživajući u njezinoj odlučnosti da me uvjeri u to da sam dobar čovjek. Ništa u životu nije bilo dragocjeno kao ta žena. Nikada neće biti. Pronašao sam svoju sreću.

110

Bethy me poljubila u obraz, a zatim je ispružila ruku koju je držala iza leđa, s malim srebrnim paketićem na kojemu se nalazila poruka ispisana Rushevim poznatim rukopisom. rukopisom. “Rush ti je želio dati nešto staro”, objasnila je. Ja se nisam trudila nabaviti nijednu od tih stvari. Zaboravila sam na taj običaj. Nasmiješila sam se, uzela paketić i otvorila ga. Unutra se nalazio očito skupocjen biserni prsten. Srebrni prsten bio je elegantan, s gravurom na unutarnjoj strani. Podignula sam ga da pročitam što na njemu piše. Pisalo je “Mojoj ljubavi”. I to je bilo staromodno. Ne nešto što bi Rush napravio. Kraj njega bio je papirić s porukom. Uzela sam ga i pročitala. p ročitala. Blaire, Ovo je pripadalo mojoj baki. Očevoj majci. Došla mi je u posjet prije nego što je preminula. S radošću se sjećam njezinih posjeta, a kada je preminula, ostavila mi je ovaj prsten. U svojoj je oporuci napisala da ga dam ženi koja me upotpunjuje. Rekla je da joj ga je darovao djed, koji je preminuo dok je moj tata bio beba, ali da nikada nije voljela nikoga kako je voljela njega. On je bio njezino srce. Ti si moje. Ovo je tvoje nešto staro. Volim te, Rush Šmrcnula sam, a šmrcnula je i Bethy. Stajala je kraj mene i čitala poruku. “Kvragu, tko bi znao da Rush Finlay može biti tako romantičan?” rekla je i ponovno šmrcnula. Ja sam to znala. Dokazao mi je to nekoliko puta. Stavila sam prsten na desnu ruku i savršeno mi je odgovarao. Pretpostavljala Pretpostavljala sam da to nije slučajno. Nasmiješivši se, pogledala pogledala sam prema Bethy. “Hvala ti za sve”, rekla sam joj. Zagrlila me i kimnula. “Ja bih trebala zahvaliti tebi. Ti si najbolja prijateljica koju sam ikada imala.” Prije nego što sam uspjela išta reći, mahnula mi je i otišla.

111

Okrenula sam se kako bih b ih se pogledala u zrcalu. Zahvaljujući trudničkoj trudničkoj košarici saten boje bisera nabran preko mojih grudi držao se bez naramenica. Struk se nalazio visoko, odmah ispod mojih grudi, prekriven svom silom sitnih perlica. Preko satena bio je prevučen sloj šifona koji je opušteno visio i širio prema dolje, sežući mi nekoliko centimetara iznad koljena. Odabrala sam ići bosonoga, s obzirom na to da sam trebala hodati po pijesku. Nokti na nogama bili su mi obojeni svijetloružičasto kako bi odgovarali ružinim laticama razasutima po stazi. Trgnulo me nečije kucanje po vratima, a kada sam se okrenula, ugledala sam kako u sobu ulazi Harlow. U ruci je držala kutijicu. “Izgledaš kao princeza”, rekla je smiješeći se. “Hvala ti”, rekla sam. I osjećala sam se kao princeza. “Imam nešto od Rusha. Htio je biti onaj koji će ti dati d ati nešto novo”, rekla  je i pružila mi darak. “Otišla “Otišla bih, ali mislim da ćeš trebati moju moju pomoć.” Uzela sam kutijicu i brzo je otvorila, uzbuđeno želeći vidjeti što mi je ovaj put poslao. Uredno složen u njoj je bio tanki zlatni lančić s nekoliko dijamanata nalik onome na mome prstenu, ali mnogo manjih. Podignula sam lančić za nogu, a sunce koje je dolazilo kroz prozore prošlo je kroz dijamante i zaplesalo po sobi. “Pomoći ću ti ga staviti”, rekla je Harlow, na što sam joj dala lančić kako bi mi ga mogla zakopčati oko gležnja. Rekla sam Rushu kako osjećam da mi treba nešto na nogama, ali kako ne mogu zamisliti da hodam po pijesku u cipelama. Ovo je bio odgovor na to. Nasmiješila sam se i zahvalila Harlow. “Nema na čemu. Prekrasno ti stoji”, rekla je i zatim izišla iz sobe jednako tiho kako je i ušla. U zrcalu sam spustila pogled na gležanj kako bih se divila ukrasu kada sam ponovno začula kucanje. Nasmiješilo mi se poznato lice koje uopće nisam očekivala, pa sam pojurila u zagrljaj baki Q. Nisam je bila pozvala jer sam se brinula da bi se Rush mogao uzrujati bude li Cain došao. Znala sam da će on dovesti svoju baku, a nisam mogla ne pozvati i njega. Suze su me zapekle u očima kada me stisnula. “Ne mogu vjerovati da ste tu. Ne mogu vjerovati da ste vozili tako daleko”, ispalila sam.

112

Potapšala me po leđima i zahihotala se. “Pa, nisam ja vozila. Onaj tvoj muškarac je poslao meni i Cainu avionske karte. Prvi razred. Nikada u životu nisu me tako tetošili. Pravi doživljaj, kažem ti.” Da već nisam voljela Rusha Finlaya svakim djelićem svojega bića, zbog ovoga bih ga voljela još više. Ali imao me cijelu. “Nemoj mi se sada raspekmeziti i upropastiti tu šminku. Izgledaš kao tvoja mama. Baš kao ona. Nemoj misliti da bi tvoj tata u ovome trenutku mogao biti sretniji nego što jest. Ali nisam došla da te rasplačem. Došla sam ti dati nešto od Rusha. Htio je da ja budem ta koja će ti dati nešto posuđeno.” Nisam mogla suspregnuti blesavi smiješak. Slao mi je još jedan dar. Predala mi je kutijicu poput one koju mi je donijela Harlow. Uzela sam je i brzo odmotala. Smješten u satenu nalazio se papirić s porukom. Izvadila sam ga, a ispod se nalazila stara vrpca od ružičastoga satena. Bila je iznošena i očito je bila odrezana s nečega. Otvorila sam poruku. Blaire, Čekao sam do danas da ti ovo pokažem. Nije bilo lako ništa ti ne spominjati. Ali kada sam se sjetio tvoje majke, također sam se sjetio ovoga komadića satena. Bio sam zaboravio odakle je, ali znao sam da je poseban, pa sam ga zadržao. Sve vrijeme. Odrastajući, kada bih bio preplašen ili sam, držao bih ga u rukama i trljao po licu. Bila je to tajna koju nisam htio odati nikomu. Ali to me umirivalo. Kada me tvoj otac podsjetio na Mickey Mouse palačinke, vratila su mi se sjećanja na tvoju majku. Prisjetio sam se dana kada sam dobio ovaj komadić satena. Tvoja je majka uvijek noću nosila ružičastu satensku pidžamu. Često bi me uspavljivala ljuljuškajući me, jer me bilo teško smiriti da sklopim oči. Obožavao sam kada bi me držala. Moja me majka nikada nije tako držala. Tonuo bih u san trljajući nos o njezinu ruku i ružičastu satensku pidžamu. Onoga dana kada je otišla, sjećam se da sam bio uplašen. Nisam htio ostati s Georgiannom. Tvoja me majka čvrsto zagrlila, a zatim mi je tutnula ovaj komadić satena odrezan s njezine pidžame u ruku i rekla mi da ga uzmem noću kada odem na spavanje. Volio bih reći da sam se ove uspomene sjetio sam od sebe, ali nisam. Samo sam znao da je tkanina imala nekakve veze sa ženom koja mi je pekla

113

 palačinke. Pa sam pitao tvojega tatu. ta tu. On mi je ispričao cijelu priču, a ja sam shvatio da je san o ženi u ružičastoj pidžami koji mi se ponavljao dok sam odrastao bio stvarnost, a ne san. Moj je i ne dam ti ga (osim ako ga doista  želiš,  želiš, tada je tvoj). Ovo je nešto posuđeno. Volim te, Rush “Nadam se da ne nosiš mnogo šminke, jer ako nosiš, upravo si pola isplakala”, progunđala je Baka Q. Nasmiješila sam se i uzela rupčić koji mi je dala i obrisala suze s lica. Na Bethynu žalost, nisam nosila mnogo šminke. Maskara koju sam imala bila je vodootporna, vodootporna, što je bilo dobro. Satenom sam dotaknula obraz i zamislila kako moja slatka mamica ostavlja ovo Rushu. Onda sam ga presavila i stavila u svoj grudnjak bez ramenica. Poruku sam spremila u komodu. I nju sam željela zadržati. Zauvijek. “Pa, trebala bih se spustiti i zauzeti svoje mjesto. Vidimo se uskoro”, rekla r ekla  je Baka Q, poslala mi poljubac poljubac i izišla. Prišla sam zrcalu kako bih provjerila šminku, no tada je ponovno netko pokucao na vrata. Nasmiješen, ušao je moj tata. “Ti si najljepša žena koju sam ikada vidio. Onaj čovjek dolje pravi je sretnik. Samo mu je bolje da to zapamti.” “Hvala ti, tata”, rekla sam. Zavukao je ruku u džep i izvukao još jednu kutijicu, sličnu onima koje su drugi donijeli. “Imam nešto za tebe od Rusha. On je htio biti taj koji će ti darovati nešto plavo.” Nisam mogla skinuti blesavi cerek s lica. Već sam pretpostavila da je zato došao. Tata mi ju je pružio. “Ostat ću s tobom. Trebat će ti moja pomoć.” Otvorila sam kutijicu, uzbuđena zbog novoga Rusheva dara. Na satenu  je ležao tanki zlatni lanac koji je odgovarao ukrasu za nogu. Izvukla sam ga i ugledala plavi topaz u obliku suze koji je visio s njega. Pokraj se nalazila još  jedna poruka. Brzo sam sam je izvadila i rastvorila. rastvorila. Blaire,

114

Ova suza predstavlja mnogo toga. Suze koje si, znam, prolila držeći majčin komad satena. Suze koje si prolila pro lila zbog svakoga gubitka koji si doživjela. Ali također predstavlja suze koje smo oboje prolili kada smo osjetili da u tebi  počinje rasti novi  život.   život. Suze koje sam ja prolio zbog toga što mogu voljeti nekoga poput tebe. Nikada nisam zamišljao nikoga poput tebe, Blaire. No svaki  put kada pomislim pomislim na vječnost s tobom, polaskan polaskan sam jer si me odabrala. Ovo je tvoje nešto plavo. Volim te, Rush Obrisala sam još jednu suzu i nasmijala se. Imao je pravo. Oboje smo prolili suze tuge i suze radosnice. Dok danas budemo izgovarali zavjete, htjela sam na sebi ovu uspomenu na oboje. Moj mi ju je tata uzeo iz ruke i zakopčao oko vrata. Namjestila sam je tako da mi leži na prsima. Bila sam potpuna. Rush se pobrinuo da imam nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno i nešto plavo. “Vrijeme je da siđemo”, rekao je tata i pošao prema otvorenim vratima. Ja sam krenula za njim, a on me poveo niz stube kroz ulazna vrata. Trebala sam proći ispod kuće i izići ispod luka od ružičastih ruža i bijelih treperavih žaruljica. Uhvativši tatu pod ruku, pustila sam da me povede.

115

Čekao sam u podnožju stuba dok je svaka osoba kojoj sam dao dar da joj ga odnese silazila. Kada je gore otišao i njezin otac, znao sam da ne mogu čekati. Morao sam izići. Ja sam htio biti taj koji će joj jo j predati darove, ali bila je odlučna da je ne mogu vidjeti prije vjenčanja. Stojeći pod lukom prekrivenim bršljanom i bijelim ružama na pijesku između kuće i zaljeva, čekao sam sa svećenikom s jedne strane i Grantom s druge. “Nervozan?” Grant je upitao. “Da će odlučiti ne pojaviti se? Da”, odgovorio sam. Grant se nasmijao i zatresao glavom. “Nisam to mislio.” “Jednog ćeš dana razumjeti. A kada budeš, umrijet ću od smijeha.” “Nema proklete šanse”, odgovorio je. Bethy se pojavila pod ružičastim ružama, što je značilo da Blaire čeka iza nje. Uzeo sam skriveni bežični mikrofon koji je tip za ozvučenje strateški smjestio i stavio ga na rever. Zatim sam posegnuo iza svijeća i dohvatio gitaru. Prošle su godine otkad me posljednji put netko vidio da sviram. Mogao sam samo zamisliti što im je prolazilo kroz glave. Samo je moj tata znao što se događa jer mi je pomogao s akordima. “Što radiš?” prošaptao je Grant. Nevjerica u njegovu glasu kada je sam dokučio odgovor odgovor bila je očita. Nisam mu morao reći. Čim je Bethy stigla na svoje mjesto, stao sam pred svećenika i pogledao niz stazu koja je vodila do oltara. Kada se Blaire pojavi, zasvirat će glazba. Sve sam dogovorio s ekipom za ozvučenje. Kada je prišla, držeći svojeg oca pod ruku, oči su joj se prikovale za moje i raširile od iznenađenja. Trebala je hodati prema oltaru uz pjesmu I Won’t Give Up  Jasona  Jasona Mraza. Ali nisam htio da joj pjeva drugi muškarac. Ne danas. Ja sam joj htio ispjevati riječi napisane samo za nju dok bude hodala prema meni kako bi mi darovala moj svijet. “Pa, ah, nisam baš za pjevanje... pa, znaš, pred ljudima. Ali mislio sam da bi nakon svega što smo prošli ovo bio dobar trenutak da ti kažem što sam ti

116

oduvijek htio reći. Blaire, volim te, mala... do neba i natrag.” Gledao sam kako ukočeno stoji gleda me. Svi oko nas su nestali i vidio sam samo Blaire. Kada si me prvi put pogledala p ogledala Zaboravio sam disati Taj je trenutak ostavio traga na mom otvrdnulome srcu Zakleo sam se da nikada neću otići A dodir tvoje kože Zacijelio je nešto duboko u meni I ostavio me željnim tebe Što sam manje dobivao, više sam želio O, zaljubio sam se, zaljubio u tebe Zato stojim ovdje, o moja mala Nakon svega što smo prošli, nismo se mogli pustiti I sve dok živim u tvoje ću oči gledati Držat ću te uza se, svečano se kunem Otišao sam korak predaleko Predaleko, predaleko za tobom Za tobom Kada sam te napokon pronašao Napokon sam pronašao sebe Taj dan neću zaboraviti Razlog za sve Dat ću ti novo ime Ništa u životu neće biti isto Priča je sada potpuna Naš život i ljubav sve su što trebamo  Jer zaljubio sam se Zaljubio u tebe Zato stojim ovdje, o moja mala Nakon svega što smo prošli, nismo se mogli pustiti I dokle god živim, u tvoje ću oči gledati Držat ću te uza se, svečano se kunem Otišao sam korak predaleko Predaleko, predaleko za tobom

117

Predaleko za tobom Moje srce kuca Preklinje za tebe Ova će noć biti Ostvarenje naših snova Zato mi dođi, dođi u naručje  Jer stojim ovdje, znaš, znaš, mala Nakon svega što smo prošli, nismo se mogli pustiti Otišao sam korak predaleko Otišao sam korak predaleko Otišao sam korak predaleko Predaleko za tobom, da Za tobom... Kada sam otpjevao posljednji stih, brzo sam povukao remen gitare preko glave i pružio je Grantu. Blaire nije čekala nikakve upute od svećenika nego mi se bacila u zagrljaj i zaplakala. “To je bilo prekrasno”, rekla je o moja prsa. “Ti si ljepša”, rekao sam, držeći je uza se. Tiho se nasmijala. “Nisam znala da znaš to ”, ”, rekla je, odmaknuvši odmaknuvši se kako bi me pogledala. “Prepun sam svakakvih uzbudljivih iznenađenja”, uvjerio sam je i namignuo. “Dobro, vas dvoje. Hajde da prvo predam djevojku”, rekao je Abe posežući za Blaireinom rukom i povlačeći je natrag k sebi s veselim osmijehom na licu. Abe je poljubio kćer u obraz, a onda pogledao mene. “Rekao bih ti koliko  je posebna, ali to već znaš. znaš. A to što si toga svjestan svjestan jedini je razlog zbog kojega kojega ti je mogu predati. Zatražio sam od tebe da budeš muškarac kakav ja nisam mogao biti i to si učinio. Ne radi mene, nego radi nje. Ne bih mogao biti ponosniji na ženu kakvom je postala i na muškarca s kojim je odabrala provesti život.” Uzeo je Blaireinu ruku i položio je u moju. Zatim se okrenuo i otišao na svoje mjesto.

118

Stavio sam njezinu ruku na svoju podignutu podlakticu te smo se okrenuli prema svećeniku. Poskočila je pokraj mene i sa smiješkom pogledala svoj trbuh. Zavukao sam ruku oko njezina struka i stavio dlan na njezin trbuh te osjetio kako se naša beba pomaknula. To je bilo moje.

119

(da, i to ste dobro pročitali) Ponovno sam osjetila da me gleda. Poželjela sam da prestane. Otkad je ispalivši niz psovki odjurio i ostavio me tamo gdje sam se skrivala tijekom probne zabave, samo je zurio u mene. Mrzila sam kada bi ljudi zurili u mene. Bila sam spremna otići kući, ali znala sam da Dean uživa. Pogledat ću mogu li možda na raniji let. Nisam željela ostati do sutra. Ponovno sam prekrižila noge i zagledala se u svoje ruke. Nitko mi se nije posebno obraćao, ali nisam ih mogla kriviti. Bila sam dosadna. Nikada nisam znala što reći. Bojala sam se išta reći. Uvijek sam bila takva. Naučila sam da je bolje šutjeti nego reći nešto glupo. Bilo je lakše stopiti se s pozadinom kada tipovi koji su izgledali poput Granta Cartera nisu zurili u mene. Nisam mogla skužiti zašto zuri u mene. To  je bilo ono najluđe. Znala sam zašto je ljut. Kada šutiš, ljudi zaborave zaborave na tebe i pred tobom govore stvari koje te se zapravo uopće ne tiču. Nekoliko sam puta čula Nan kako telefonom razgovara s Grantom. Također sam znala da Grant, za razliku od svojega polubrata, nije bio dobar tip. Bilo koji tip koji bi hodao s nekim poput Nan morao je biti jednako sjeban. Samo bi bilo dobro da nije tako suludo zgodan. No trebala sam biti pripremljena za to. Nan je bila prekrasna, a iako je bila luda kuja, privlačila je sve muškarce. Svaki tip s kojim je bila u vezi morao je biti jednako zgodan. A, Bože, kako li je zgodan bio. Vrlo. Čak je i duga kosa koju je zataknuo za uši bila privlačna. Te njegove plave oči prodirale su ti u dušu. Bile su dovoljne samo dvije njegove riječi da me pretvore u blebetavu zbunjolu. Što nije bilo teško postići. Često mi se to događalo. Stolac kraj mene zaškripao je, a ja sam se trgnula i ugledala Granta kako mi sjeda malo preblizu. Loše. Vrlo loše. Što hoće? “Žao mi je zbog onoga sinoć”, ispalio je. Ukočila sam se, ali sam nekako uspjela kimnuti glavom. U redu, bilo mu  je žao. Dobro. Sada može može otići i prestati me gledati. gledati.

120

“Daj, Harlow, reci nešto. Pokaži nešto više od kimanja glavom”, rekao je zvučeći razdraženo. Nisam bila sigurna čime sam ga razljutila. Nisam mu ništa učinila. Pokušala sam se držati podalje od njega i ignorirati njegovo neprestano zurenje. Čak me i tijekom vjenčanja pronašao među drugim gostima i otada nije svrnuo pogled s mene. “Jesam li samo ja u pitanju ili ne razgovaraš ni s kim? Nisam vidio da si pričala s drugim gostima.” Iako mi se nije sviđao, a bogme mi se nije sviđao ni njegov ukus za ženske, nisam htjela da pomisli kako sam idiot. Ispričat će sve Nan, a ona će već naći razloga da me ismije. “Ne snalazim se u gomilama”, objasnila sam. Činilo se da se malo opustio. “Ova je gomila malo previše. Ne mogu reći da te krivim.” Usiljeno sam se osmjehnula. Nije to bio naročit smiješak, ali bolje nisam mogla. Nisu mi išle lažne stvari. Nikada mi nisu išle. “Ne sviđam ti se, je j e li?” Očito je bio i vrlo pronicljiv. Mogla sam lagati da budem pristojna. Baka me naučila da je ako ne možeš reći ništa lijepo, bolje šutjeti. “Ne sviđa mi se Nan”, odgovorila sam iskreno. To nije bilo pristojno, ali bila je istina. Umjesto da postane defenzivan, Grant je prasnuo u smijeh. Nije to bio tihi, zabavljeni smijeh, nego pravi grleni smijeh kao da sam kakav uspješan komičar. Gledala sam ga i istodobno mrzila jer je dok se smijao bio još privlačniji. Nije bilo pošteno. Nisam željela da misli da je išta u vezi s njim privlačno. “Žao mi je”, rekao je, brišući oči i cerekajući se. “Ali nisam očekivao da će to izići iz tvojih slatkih usta. Kvragu, bilo je baš smiješno” Nisam mislila da je smiješno. Zar je mislio da se šalim? “Mislim da nisi jedina koja to misli, ljepotice. Većina bi se složila s tobom. Posebice uzvanici na ovome vjenčanju.” Nisam odgovorila. Njemu se očito sviđala. “Budući da nećeš o tome razglabati, pretpostavit ću da je razlog zašto ne želiš razgovarati sa mnom taj što sam hodao s Nan, a ti je ne voliš.” Slegnula sam ramenima. Pa i nije. Nije bilo samo to. Reći mu ponovno bilo bi nepristojno, a ne bih trebala biti nepristojna. No bilo je ili biti

121

nepristojna ili pustiti ga da misli da sam nijema. Nisam željela da me ismijava pred Nan. Dosta mi se sama rugala. “Bilo tko tko hoda s Nan ne može imati dobrih kvaliteta. Ili kvaliteta koje bi mene zanimale. Ne volim tratiti vrijeme s onima s kojima više neću razgovarati.” To je zvučalo grublje nego što sam namjeravala. Kvragu iskrenost. Grant se lecnuo. I sama sam se ponašala p onašala poput kuje. Optužila sam Nan da je kuja, a ja sam se ponašala jednako loše. Nisam to mogla. Nisam željela biti takva. “Gle, ispalo  je krivo. Žao mi je. Htjela sam reći da mi se Nan ne sviđa. Ni najmanje. Ne razumijem zašto bi je itko tko s njom nije u krvnom srodstvu trpio. To što ne samo da si je trpio nego si i hodao s njom, govori mi da ti i ja nikada nećemo biti prijatelji. Žao mi je. Ne želim zvučati kao kuja, jer sam uistinu draga osoba. Samo se trudim držati dalje od zlonamjernih ljudi. Nan je oličenje zlih namjera, pa iz toga zaključujem da si i ti takav. Zlonamjerni se ljudi drže zajedno.” Zastala sam jer sam samo pogoršavala situaciju. Ustala sam i uputila mu pomirljivi smiješak koji ovaj put nije bio usiljen, jer sam se uistinu osjećala loše što sam samo nastavljala torokati. Katkad bi mi se to događalo. Prije nego što je uspio išta reći, pobjegla sam. Namjeravala sam pozdraviti Rusha i Blaire te poći na aerodrom i pričekati raniji let. Prenoćit ću ondje budem li trebala. Barem me tako Grant Carter neće moći pronaći.

122

“Još ne mogu doći k sebi od tvoje pjesme, a i svirao si gitaru. Vau, Rush. Vau.” Još sam uvijek bila očarana njime s gitarom u rukama. Onda je, umjesto da Jason Mraz zasvira iz zvučnika, Rush otpjevao pjesmu koju je napisao za mene. Nakon darova i pisama koje je poslao u moju sobu, mislila sam da se ne može nadmašiti. Pogriješila sam. “Prestao sam pjevati kada sam bio na faksu. Odlučio sam da mi je dosta toga da se cure zanimaju za mene zbog Deana. Moje je pjevanje samo isticalo moju vezu sa Slacker Demonom. Zato sam prestao. Ali za tebe... Želio sam da hodaš do oltara uz riječi r iječi koje sam napisao za tebe, ispjevane mojim glasom. Ali ne bilo koju pjesmu koja je svirala na milijun drugih vjenčanja.” Rush je poljubio točku neposredno ispod mojeg uha. “Nije bilo vjenčanja poput ovoga i nikada neće biti”, prošaptao je. Privila sam se uz njega dok smo plesali na verziju pjesme Kiss Me  Eda   Eda Sheerana koju je izvodio naš live  bend.  bend. Dean mu je ponudio “pravi bend”, ali ja to nisam željela. Željela sam da naše vjenčanje bude malo, intimno okupljanje. Nisam od njega htjela napraviti na praviti koncert. Rush se složio sa mnom pa smo unajmili najbolji bend za vjenčanja koji novac može kupiti. “Da barem večeras nemamo kuću punu ljudi”, rekla sam mu o prsa. “Nema veze. Mi nećemo biti ovdje”, odgovorio odgovorio je Rush. Odmaknula sam se i pogledala ga. “Kako to misliš?” Podsmjehnuo se. “Doista misliš da ću na svoju prvu bračnu noć dijeliti kuću sa svim tim ljudima? E, neću. U klubu nas čeka penthouse  čeka penthouse  apartman.”  apartman.” Bilo mi je drago da se sjetio toga. Večeras nisam htjela razmišljati o tome kako su i njegov i moj tata s nama u kući. “Dobro”, odgovorila sam. Prsa su mu se zatresla od smijeha. Pogledala sam ostale goste. Svi su naši prijatelji bili tu. Svi koje smo voljeli. Osim njegove sestre i majke. No one se ne bi slagale s ovim. Obje su me mrzile. Ipak, zbog Rusha mi je bilo žao što su propustile ovaj dan. Također sam se nadala da će radi Rusha jednoga dana postati dijelom naših života. Znala sam, iako ih nije spominjao, da su mu nedostajale. 123

“Gdje si stavila onaj saten?” upitao je. Nacerila sam se i ugrizla se za donju usnu. “Nisam imala džepove” odgovorila sam. “Znam. Gdje je onda?” “Zataknut u moj grudnjak”, priznala sam. “Čini se da će odsad za mene on imati novo značenje”, rekao je, palcima mi mazeći donji dio grudi. “Hvala ti za sve. Za ogrlicu, ukras za nogu, prsten, a saten ću ti dopustiti dopustiti da zadržiš. Iako mi je bilo lijepo imati ga uz nas. Znati da je dotaknuo naše živote. Savršeno.” Rush je stegnuo ruke oko mene. “Da, jest.” Kada mu je tijelom prošla napetost, osjetila sam to. Pogledavši ga, vidjela sam kako mu je pogled usmjeren preko mojega ramena. Osvrnula sam se i ugledala Caina koji nas je gledao. “Vjerojatno bih mu trebao dopustiti da zapleše s tobom. Pokušavam se nagovoriti na to”, rekao je Rush i dalje me čvrsto držeći. Nasmiješila sam se na njegov neodlučni izraz lica. “Ako ne želiš da plešem s Cainom, onda ni ja to ne želim. Ali moram razgovarati s njim, a ako ti želiš biti sa mnom i držati me za ruku dok to činim, možeš. Opusti se. Sada sam Blaire Finlay. Djevojka koju je on volio zvala se Blaire Wynn.” Kada sam izrekla svoje novo ime, tijelo mu se opustilo i čvršće me stisnuo. “Ponovi to. Ili barem onaj dio sa svojim imenom”, rekao je promuklo. "Blaire Finlay” ponovila sam. “Kvragu, kako to dobro zvuči”, rekao je i utisnuo mi poljubac u čelo. “Idi razgovaraj s njim. Ali ako ti ne smeta, nema plesanja. Ne želim da te dira.” “Znači nema ni zagrljaja?” upitala sam. Rush se namrštio, a zatim zatresao glavom. “Ne ako želi zadržati ruke”, odgovorio odgovorio je i natjerao me da se nasmijem. Moj posesivac. Prišla sam Cainu koji je stajao i čekao me ruku uguranih u džepove i izmučena izraza na licu. Ovo mu nije moglo biti lako. U njegovu umu pred nama je bila vječnost. Doista nije mislio da će na kraju za mene biti Rush. Pogriješio je. “Drago mi je što si došao”, rekla sam mu i stala metar od njega, držeći ga na distanci kako Rushu ne bi bilo neugodno. “Neću lagati. Nisam htio. Baka Q me natjerala”, rekao je. “Ali izgledaš prekrasno. Oduzimaš dah. Bolno te gledati.”

124

“Hvala ti. Nisam znala da vam je Rush poslao karte i pozivnice dok Baka Q nije ušla u moju sobu.” Cain je kimnuo. “Da, tako sam i mislio. Budući da nas je Rush pozivao, a ne ti. Baka Q odlučila je doći čim je dobila pozivnice.” “Sretna sam, Caine.” Razvukao je tužni smiješak i kimnuo. “Vidim. Očito je. I on je prilično uzbuđen.” Nismo si imali mnogo toga reći. Naše je vrijeme prošlo. Nekoć mi je bio najbolji prijatelj, no sada mi je Rush sve. “Pazi na sebe”, rekla sam, znajući da se moram vratiti Rushu prije nego što pomisli da predugo razgovaramo. “I ti na sebe, Blaire. Šalji mi slike bebe. Baka Q će ih željeti vidjeti” rekao  je. Okrenula sam se i pošla natrag k Rushu koji je stajao na rubu plesnog podija ne skidajući pogled s mene.

125

Obično sam Božiće provodio pijan na skijalištu s djevojkom s kojom bih već hodao u to vrijeme i nekoliko prijatelja. Tamo bih obično odlazio za blagdane. Dok sam odrastao, moja majka nije kitila drvce ni pekla kolače. Takve sam stvari viđao samo na televiziji. Ove su nam godine kuću ispunjavali mirisi bora, jabuka, cimeta i kolačića. Našu dnevnu sobu zauzimalo je najveće božićno drvce koje sam uspio naći u Rosemary Beachu, ukrašeno jarkim, raznobojnim ukrasima i treperavim lampicama. Na kaminu imali smo žive vijence i bobice, a iznad kamina visjele su tri čarape s izvezenim slovom F. Dva velika vijenca s crvenim mašnama od baršuna resila su ulazna vrata, a kućom su odjekivale odjekivale božićne pjesme. Blaire je pronašla božićnu stanicu na satelitskom radiju i prijetila bi mi kad bih je pokušao promijeniti. Pod drvcem su bili naslagani darovi omotani šarenim papirom i svjetlucavim mašnama, a svojih se prijatelja gotovo i nisam mogao riješiti. Stalno su bili tu. Jeli su kolače koje je Blaire pekla i pili jabukovaču koje, zahvaljujući Blaire, nije ponestajalo. Kao da se Djed Božićnjak ispovraćao po kući. Prije godinu dana sve bi mi to zvučalo kao pravi pakao. Sada nisam mogao zamisliti Božić ni na koji drugi način. Ovo je bio Božić na Blairein način i jako mi se sviđao. Ne, jebeno j ebeno sam ga obožavao. Izvan tonaliteta pjevušila je božićne pjesme dok je vadila kolačiće iz pećnice i kuglice od kikiriki-maslaca kikiriki-maslaca valjala u šećer u prahu, a ja sam čekao da mi koju stavi u usta. Moja će djeca odrasti vjerujući da Božić treba izgledati ovako. Provest ću ga mazeći se s Blaire na kauču, gledajući božićne filmove i pijući vrući kakao dok stavljam ruku na njezin trbuh kako bih osjetio kako se moj sin pomiče. Novac to ne može kupiti. Ne može kupiti takvu sreću. “Misliš li da ćemo prije Božića vidjeti tvojega tatu?” upitala je ušavši u dnevnu sobu, gdje sam ja uživao u drvcu i slušao je kako pjeva Nek’ svima je sretan Božić . “Sumnjam. Otišao je tek prošli tjedan”, podsjetio podsjetio sam je. Namrštila se, a zatim kimnula. “Dobro. Onda mu poštom moramo poslati dar. Imam i nešto za Harlow što moram poslati. Nadala sam se da ćeš mi pomoći

126

smisliti nešto za tvoju majku i Nan. Ne znam što da im kupim. S njima uopće nisam bila.” Za moju majku i Nan? Kupila je dar mom tati? I Harlow? Dovraga. Ja sam kupio darove samo za nju i za bebu. Nisam se ni sjetio kupiti nešto za ikoga drugog. “Pa, da, hm, valjda. Ali neće ništa očekivati. Ne darivamo se baš. Nije to blagdan koji provodimo zajedno kao obitelj.” Blaireino se lice objesilo te me pogledala tužnim očima. Nisam je volio gledati tužnu. Sviđalo mi se kako je pjevala falš samo nekoliko minuta prije. “Ali Božić je. Ljudima koje voliš kupuješ stvari za Božić. Ne mora to biti mnogo. Samo neka sitnica. Zabavno je darivati.” Ako je željela mojoj zloj majci i sestri darovati nešto, onda ću jebeno otići i kupiti im štogod poželi i poslati im to sa smiješkom na licu. “Okej, malena. Naći ću im nešto, pa možemo to poslati s drugim stvarima.” To ju je umirilo te je kimnula. “Aha, dobro. Okej.” Počela se okretati, no onda je zastala. “Imam nešto i za Kira. Moramo to poslati s ostalim stvarima koje idu u Los Angeles.” Morao sam se nasmijati. Kupila je nešto Kiru. Kada prime pakete od mene, svi će pomisliti da sam izgubio pamet. “I Kiru. Dobro”, rekao sam. Dobra stvar u vezi s Blaireinom beskrajnom kupnjom bilo je to što sam imao vremena za nju pripremiti iznenađenje. Već je nekoliko puta rekla da nakon Božića trebamo urediti dječju sobicu. Svaki sam se put složio s njom. No također sam posljednju sobu slijeva, onu s pogledom koji je voljela, držao zaključanom.

127

Prošle sam godine pustila mamu da duže odspava jer joj je noć prije bilo pozlilo. Ustala sam i pripremila njezin najdraži doručak - vafle s jagodama i šlagom - i upalila lampice na boru. Znala sam da će to biti moj posljednji Božić s njom. Pobrinula sam se da sve bude savršeno. Kada je ušla u dnevnu sobu, pozdravila ju je vatra u kaminu, čarapa puna njezinih najdražih sitnica, božićna glazba i ja. Nasmijala se, a onda zaplakala i zagrlila me, nakon čega smo sjele i doručkovale te počele otvarati darove. Htjela sam joj kupiti toliko toga, ali nismo imale mnogo novca. Iskoristivši svoje slabašne kreativne vještine, napravila sam joj album s uspomenama na moje i Valerieno odrastanje. Mama je pokopana s njim u rukama. Ove sam godine učinila sve što sam mogla da majku učinim ponosnom. U nekoliko sam se navrata, kada bi zasvirala njezina omiljena božićna pjesma, morala suzdržati da se ne sklupčam i zaplačem. Ali prošle sam joj godine morala nešto obećati. I ona je znala da je to njezin posljednji Božić, pa me zamolila uslugu: sljedeći Božić proslavit ću za obje. Trudila sam se svim silama. Oči sam otvorila prije zore te sam se izvukla iz kreveta nastojeći ne probuditi Rusha. Trebalo mi je malo biti sama. Da probavim sve. Da se prisjetim. Znala sam da bi mama, da me sada mogla vidjeti, bila silno sretna zbog mene. Bila sam udana za čovjeka kojega sam voljela, i sama ću biti majka, a oprostila sam i tati. Sjedila sam na kauču sa šalicom kave u ruci, podvukla noge pod sebe i gledala šareno ukrašeno drvce. Takav prizor moga života bilo  je ono što bi moja mama željela željela za mene. Nisam obrisala suze s lica jer nisu sve bile suze tuge. Neke su bile radosnice. Neke zahvalnice, a neke uspomene. Uživala sam u tišini i kroz prozor gledala izlazak sunca. Kada se probudi, Rush će htjeti da budem u krevetu. Pošto popijem kavu i operem zube, morat ću se ušuljati natrag u krevet. Ove sam godine htjela da ima savršen Božić. Bit će to naš prvi i htjela sam postaviti dobar temelj za nadolazeće godine. “Probuditi se na Božić bez omiljenoga dara u krevetu totalno je bez veze”, prenuo me Rushev pospani glas, a kada sam se okrenula, vidjela sam ga

128

kako ulazi u dnevnu sobu. Navukao je donji dio trenirke, ali to je bilo sve. Kosa mu je bila razbarušena od sna, a oči su mu još bile napola zatvorene. “Žao mi je. Mislila sam se ušuljati natrag u krevet kad pogledam izlazak sunca”, rekla sam mu dok je sjedao na kauč i privlačio me k sebi. “I ja bih ustao i gledao ga s tobom da si me pitala”, rekao je i spustio bradu na vrh moje glave. Bila sam gotovo sigurna da bi učinio što god zatražim od njega. Nisam ga zato ostavila da spava. “Znam”, rekla sam. Rush je dlanom prešao gore-dolje po mojoj lijevoj ruci. “Htjela si malo biti sama?” upitao je. Razumijevanje u njegovu pitanju govorilo mi je da mu ne trebam objašnjavati. Znao je. “Aha”, odgovorila sam. “Trebaš još vremena?” “Ne”, rekla sam, smiješeći mu se. “Dobro, jer nisam mislio tek tako otići.” Nasmijala sam se i spustila mu glavu na prsa. “Prekrasno je jutro.” “Da, baš je krasno”, složio se i spustio glavu do mojega uha. “Mogu li ti sada dati jedan od tvojih darova?” upitao je. “Zahtijeva li svlačenje odjeće?” upitala sam zadirkujući ga. “Pa, ne... ali ako se želiš skinuti, malena, ja sam uvijek za to”, rekao je. Iznenađena, okrenula sam se u njegovu naručju i podignula pogled prema njegovu licu. “Hoćeš reći da želiš sada otvoriti darove?” upitala sam. Mislila sam da ćemo najprije voditi ljubav. “Ne baš otvoriti. Moram ti pokazati nešto”, rekao je, ustao i povukao me za sobom. Nisam to očekivala. Kimnula sam i dopustila mu da me povede kroz kuću prema stubama. Možda se ipak idemo seksati gore? Rush je zastao pred sobom koju sam bila odabrala kao svoju. Nisam bila u njoj otkad sam je prije vjenčanja pokazala Harlow. Vrata su bila zatvorena, a Rush je stao ustranu i dao mi znak da ih otvorim. Sada sam uistinu bila zbunjena.

129

Okrenula sam kvaku i polako otvorila vrata. Prvo što sam vidjela bio je masivan dječji krevetić od trešnjina drva nasred sobe i viseći vrtuljak s egzotičnim morskim životinjama iznad njega. Rush je ispružio ruku i pritisnuo sklopku. Umjesto lustera, osvijetlio se vrtuljak i počeo svirati. Ali nije to bila uspavanka. Bila je to pjesma koju mi je Rush pjevao na vjenčanju. Cijeli je vrtuljak svijetlio, sve do stropa. Dok sam ulazila u sobu, zapanjeno sam prekrila usta. Vrtuljak se polako vrtio svirajući našu pjesmu i po zidovima crtao raznobojne uzorke. U kutu je bio stolac za ljuljanje, s prekrasnom ručno rađenom dekom prebačenom preko nje. U sobi su još bili stolić za presvlačenje, ormar, čak i mali kauč na razvlačenje. Nježna plava boja na zidovima savršeno se uklapala, s obzirom na to da su jedan zid prekrivali prozori s pogledom na modro nebo i ocean. Napokon sam uspjela progovoriti, no sve što je izišlo bio je tihi jecaj, a ja sam se bacila u Rushevo naručje i zaplakala. Ovo je bilo savršeno, a sve je to sam načinio. Odabrao je savršenu sobu za našega sina. “Doista se nadam da su to suze radosnice. Bit ću iskren, bojao sam se da ćeš popizditi. Bethy je spomenula da bi ti mogla htjeti sama ovo obaviti, a ja nisam mislio na to”, rekao je šaptom. Bethy nije znala ništa. Možda bi Bethy htjela to učiniti sama, ali to što je Rush izdvojio toliko vremena i što je mislio na dječju sobicu, učinilo mi je srce tako velikim da je gotovo puklo. “Ovo je savršeno. Predivno. To je... o, Rush, on će je obožavati. Ja je obožavam,” uvjerila sam ga, a zatim zgrabila njegovu glavu i povukla je k sebi kako bih ga mogla poljubiti. Prekrasna dječja sobica vrijedna reportaže u časopisu napaljivala je trudnicu. Tko bi rekao?

*** Tri mjeseca poslije Bila sam južnjakinja. Bilo je to vrlo očito. Premda sam uživala u boravku u New Yorku, bilo mi je drago vratiti se kući gdje sam mogla dobiti ledeni čaj kad god bih poželjela. I Rushu je nedostajao Rosemary Beach. Bilo je jasno. Raspakirali smo se, a zatim smo svu odjeću i igračke koje smo kupili za bebu,

130

čije ime još nismo smislili, odnijeli u sobicu. Bilo je zabavno vješati njegovu odjeću u ormar i slagati dekice i cipelice. Malo smo pretjerali s kupnjom odjeće. Grant je nedugo nakon našega povratka svratio da malo odvede Rusha na muško druženje na golf-terenu, pa sam ja odlučila posjetiti svoje prijatelje. U kući nije bilo ništa za jelo, a ja sam umirala od gladi. Odem li u klub vidjeti radi li Jimmy i usput pojesti nešto, ubit ću dvije muhe jednim udarcem. Zgrabila sam ključeve i krenula prema svojem autu... ili terencu... ili što je već bio. Nisam ga još vozila. Rush ga je za mene ostavio na prilazu kada se vratimo kući. Sve što sam znala bilo je da je tako Mercedes-Benz zamislio SUV. Bilo mi je drago da mi nije kupio monovolumen. Očito je ovo bio jedan od najsigurnijih automobila na tržištu. Održao mi je govor o tomu zašto je dobar, a onda mi je rekao da ga, ako mi se ne svidi, mogu vratiti i uzeti kakav mi se sviđa. Bio je to Mercedes, zaboga miloga. Neću se žaliti na Mercedes. Naravno da mi se sviđao. Samo sam trebala skužiti kako ga voziti. Pogledala sam ključ koji mi je ostavio. Dao mi je i neke upute. Trebala sam samo ubaciti tu stvarčicu u svoju torbu i nositi je sa sobom. Kada dotaknem kvaku, kvaku, vrata će se automatski otključati sve dok je ključ uza me. Onda sam trebala staviti nogu na kočnicu i pritisnuti gumb “Start” pokraj volana kako bih pokrenula motor. Sve bi ostalo trebalo biti prilično jednostavno. jednostavno. Aha. Učinila sam kako me je uputio i popela se u auto, što i nije bilo lako s mojim golemim trbuhom. Pošto sam zakopčala pojas, uspjela sam upaliti motor bez ključa, što je bilo čudno na bezbroj načina. Nisam ni pokušala dotaknuti instrumente na upravljačkoj ploči. Djelovali su poput nečega iz aviona. Ništa nisam razumjela. Otvorila sam torbicu i izvadila pištolj, a zatim ga spremila ispod sjedala. Nisam ga nosila sa sobom, s obzirom na to da sam sve vrijeme bila s Rushem. No sada kada sam ponovno imala svoj auto i kada ću se voziti sama, a uskoro s bebom, željela sam znati da negdje imam skrivenu zaštitu. Kada beba malo poraste, pronaći ću neko drugo mjesto za njega. Nisam željela da ga lako pronađe. O tome sam trebala razgovarati s Rushem. Doći do kluba bilo je lako. Auto se ugasio jednim pritiskom na gumb, a vrata sam zaključala stvarčicom koju je Rush nazvao ključem i uputila se unutra. Baš kada sam ulazila u blagovaonicu iz kuhinje je izišao Jimmy. Lice mu  je ozario smiješak. “Gle “ Gle tebe, zgodnice. zgodnice. Čak i s trudničkim trbuhom veličine

131

lopte za plažu izgledaš seksi. sek si. Idi u kuhinju i čekaj me. Odmah se vraćam”, rekao r ekao  je i kimnuo. Nosio je samo samo dvije čaše vode, vode, pa se neće zadržavati. zadržavati. Otvorila sam kuhinjska vrata i ušla. Nekoliko me kuharica pozdravilo, pozdravilo, a  ja sam im mahnula, pokušavajući pokušavajući im se prisjetiti prisjetiti imena. “Molim te, reci mi da si se zauvijek vratila u Rosemary Beach. Nema više bježanja po svijetu. Nedostajala si mi”, zacvilio je Jimmy i povukao me u zagrljaj. “Ne planiram uskoro odlaziti” uvjerila sam ga. “Bože, Blaire, trbuh ti je golem. Kada beba izlazi?” upitao je i protrljao mi trbuh. “Ne možeš zauvijek ostati unutra, mali. Vrijeme je za izlazak. Tvoja mama nije tako velika; ne može izdržati mnogo duže.” Kuhinjska su se vrata otvorila i ugledala sam novo lice. Imala je tamnosmeđu kosu i izvrsno građeno tijelo. Sa znatiželjnim osmijehom gledala  je kako Jimmy govori govori mojem trbuhu. trbuhu. “Bok”, rekla sam, a oči su joj s mojega trbuha poletjele na moje oči. Imala  je prekrasne oči. Gdje ju je je Woods samo pronašao? Je li ju zaposlio zbog izgleda? Jer, poznajući Woodsa, sigurno ju je zapazio. “Bok”, odgovorila je s izrazitim južnjačkim naglaskom koji me iznenadio. Ta djevojka nije bila iz Rosemary Beacha. Jimmy se odmaknuo i osmjehnuo. Sviđala mu se. To je bio dobar znak. “Drago mi je što si se vratila, mala. Jučer je sve bilo sranje bez tebe”, rekao joj  je, a zatim ponovno pogledao pogledao mene. “Della, ovo je Blaire. Moja najbolja frendica koja je pobjegla i ostavila me zbog drugoga muškarca. Ne mogu je kriviti zbog toga jer je pravi frajer. Blaire, ovo je Della. Ona se možda tuca sa šefom, a možda i ne.” Nisam mogla a da se ne nasmijem. Aha, Woods ju je zapazio. “Jimmy!” rekla sam kada se zacrvenila poput raka te sam shvatila da ga  je i ona prekorila. Sviđala mi se ta djevojka. Možda bi se moglo dogoditi neko prijateljstvo. “S Woodsom, ha? Tvojim šefom?” upitala sam, cereći se, jer sam znala da nema šanse da petlja s Woodsovim Woodsovim starim. “Naravno, Woods. Cura ima dobar ukus. Neće tucati staroga”, Jimmy je rekao zakolutavši očima.

132

“Hoćeš li prestati govoriti ‘tucati’?” upitala je i dalje se rumeneći. Morala sam joj priteći u pomoć jer ju je Jimmy samo sve više zbunjivao. “Jimmy mi to nije trebao reći, ali s obzirom na to da jest, mogu li samo reći da je Woods sjajan tip. Ako ga zbilja, hm, tucaš, onda si odabrala dobroga.” “Hvala”, rekla je susprežući osmijeh. Doista sam se nadala da se sviđa Woodsu. Imala sam osjećaj da bi se svidjela i Bethy. “Ako ne rodim ovaj tjedan, možda bismo mogli na ručak”, predložila sam. Nazvat ću Bethy te pozvati i nju. Della je pogledala moj trbuh i vidjela sam da je mislila kako nije baš vjerojatno da ću uopće uspjeti izići iz kuhinje a da ne rodim, a kamoli da ću izdržati do sljedećega tjedna. Vjerojatno je imala pravo. “Okej. Zvuči dobro”, rekla je. Jedva sam čekala reći Rushu. Možda bismo i nju i Woodsa jednom trebali pozvati na večeru. To bi bilo zabavno. “Della Sloane.” Ljutito režanje prekinulo me u razmišljanju, pa sam naglo svrnula pogled s nje prema policajcu koji je stajao na vratima. “Da, gospodine”, odgovorila je. Gledala sam kako postaje sve bljeđa te sam se osvrnula u potrazi za Woodsom. Gdje je kada ga trebaš? Dok sam tu radila, uvijek bi upadao u krivo vrijeme. Sada bi bilo dobro vrijeme za upad. “Trebate poći sa mnom, m nom, gospođice Sloane”, redarstvenik je zalajao držeći vrata otvorenima, čekajući da Della prođe kroz njih. “Gospođice Sloane, ako ne dođete svojom voljom, morat ću postupiti suprotno željama gospodina Kerringtona i uhititi vas na posjedu kluba.” Što je upravo rekao? Uhititi? Gospodin Kerrington? Woods ne bi to učinio. Da jest, barem bi se pojavio i sudjelovao. Usto, dobro sam procjenjivala ljude, baš kao i Jimmy. Sviđala nam se Della. Nešto nije bilo u redu. “Zbog čega je uhićujete? Bogme ne vjerujem da Woods zna za to”, rekao  je Jimmy stojeći pred Dellom da ju zaštiti. Zbog toga sam ga još više zavoljela. Izgledala je kao da će se onesvijestiti. “Gospodin Kerrington zna za ovo. On me poslao da otpratim Dellu Sloane iz zgrade, a onda je uhitim na parkiralištu. Međutim, ne pođe li svojom voljom, uhitit ću i nju i sve koji mi se nađu na putu.” Woods nije znao. Nisam vjerovala u to. Nešto nije bilo kako treba.

133

“U redu je, Jimmy”, Della je rekla i obišla ga. Bespomoćno sam gledala kako izlazi. “Moraš pronaći Woodsa”, rekao je Jimmy gledajući u mene. “Ne vjerujem. Mislim da ovo nije tek tako i mislim da svi prsti upiru u staroga.” Kimnula sam. Slagala sam se. “Nemam Woodsov broj u mobitelu. Smetao  je Rushu, pa sam ga obrisala”, obrisala”, priznala sam i sramežljivo pogledala pogledala Jimmyja. Jimmy je zatresao glavom i nacerio se, a onda mi uzeo mobitel iz ruke i utipkao Woodsov broj. “Nazovi ga. Ako se ne javi, pođi i pronađi ga. Ja ti ne mogu pomoći. Nema mi tko pomoći u ovoj smjeni pa se moram baciti na posao.” Kimnula sam i pošla van, gdje sam vidjela kako policajac s mnogo više sile nego što je bilo potrebno gura Dellu u patrolni automobil. Poziv je otišao u Woodsov pretinac govorne pošte. Pokušala sam ponovno, ali opet me dočekala govorna pošta. Trčeći niz brdo, bolje rečeno brzo se gegajući, otišla sam do njegova ureda i pokucala, ali nitko nije otvarao. Pokušala sam otvoriti vrata, ali bila su zaključana. Sranje. Požurila sam van i birala Rushev broj. On će znati što učiniti, a Woods  je možda čak s njim. Baš kada sam zakoračila zakoračila na pločnik, osjetila osjetila sam grč, a po nogama mi je šiknula tekućina. Ukočila sam se. Pukao mi je vodenjak.

134

“Izgledaš dobro za oženjena čovjeka”, zadirkivao me Grant dok sam prilazio golf-vozilu kako bih uzeo u zeo palicu. “Naravno. Oženjen sam za Blaire. Najsretniji sam gad na svijetu”, rekao sam, ne zagrizavši njegov mamac. Htio je da se raspalim jer je mislio da je zabavno ljutiti me. “Blaire je nevjerojatno seksi. Čak i u devetome mjesecu trudnoće”, razvukao je, zavalivši se na naslon i podignuvši noge na instrumentnu ploču pred sobom. “Ako želiš da ti slomim jebeni nos, samo nastavi, brate”, zarežao sam i bijesno ga pogledao. pogledao. Počeo se smijati i znao sam da je postigao ono što je htio. Zakolutao sam očima. Mobitel mi je u džepu počeo vibrirati i zvoniti. Nije me zvala tek tako. Ako je zvala, trebala me. Prilazeći vozilu, javio sam se. “Hej”, rekao sam. “Vodenjak mi je upravo pukao”, rekla je pokušavajući zvučati smireno. “Na putu sam. Ostani tamo. Ne miči se. Ne vozi. Samo me pričekaj.” “Na parkiralištu sam kluba. Tražila sam te kada se to dogodilo”, rekla je. “Samo što nisam stigao, malena, izdrži. Manje od minute, kunem se”, uvjeravao sam je. Ubacio sam u rikverc r ikverc i pojurio prema klubu. Zastenjala je, a zatim nekoliko puta udahnula. “Okej”, rekla je, a onda prekinula vezu. “Sranje”, zarežao sam i poželio da je ovo glupo vozilo brže. “Pretpostavljam da ima trudove”, rekao je Grant sa sjedišta kraj mene. “Aha”, planuo sam. Nisam htio razgovarati. Samo sam morao stići brže. “Pretpostavljam da to znači da ti nije važno što si upravo na terenu ostavio palice”, rekao je Grant. “Jebote, ne, nisu mi važne proklete palice.” Grant je prekrižio ruke. “Okej, samo provjeravam.” “Uzmi moj mobitel. Nađi Abeov broj i nazovi ga.”

135

Grant je zgrabio moj mobitel i učinio što sam zatražio dok sam ja parkirao, nakon čega sam preko travnjaka otrčao prema parkiralištu. Blaire je stajala kraj Mercedesa koji sam joj kupio, jednu ruku držeći na autu, a drugu na trbuhu. Izgledala je mnogo opuštenije nego što sam mislio. “Brz si.” Nasmiješila mi se. “Jesi li dobro?” upitao sam, zagrlio ju i odveo prema suvozačevoj strani. “Sada sam dobro. Grčevi su popustili. Ali Rush, ne bih trebala ulaziti u ovaj auto. Nov je, a ja sam... pa, mokra sam”, rekla je pokušavajući složiti rečenicu. “Boli me briga za auto. Ulazi. Vozim te u bolnicu.” Dopustila mi je da je posjednem u auto, iako sam joj na licu vidio nevoljkost. Nije htjela uprljati svoj novi auto. Utisnuo sam joj poljubac na čelo. “Obećavam da ću ga prije nego n ego što iziđeš iz bolnice očistiti iznutra”, rekao sam  joj i zatvorio vrata. Obišao sam prednji dio auta, a Grant me nervozno gledao. “Je li dobro?” “Ima trudove.” Izgovorio sam očito i naglo otvorio vozačeva vrata. “Nazvao sam Abea. Što još mogu učiniti?” “Nazovi Deana. Htjet će znati”, odvratio sam mu i zatim zatvorio svoja vrata. Nisam si dopustio razmišljati o tome da neću zvati mamu ni sestru. Nije imalo smisla. Nisam im mogao vjerovati da će se lijepo ponašati. “Misliš li da bi ipak trebao nazvati mamu? Ili misliš da je bolje da ne zna?” upitala je Blaire. Pogledao sam je dok sam izlazio na cestu i krenuo prema Destinu gdje se nalazila najbliža bolnica. “Ne želim da budu dijelom ovoga. Nisu to zaslužile”, odgovorio sam i stisnuo joj ruku. “Ovo je sada naša obitelj. Moja i tvoja. Mi ćemo odlučiti koga ćemo pustiti u naš život.” Blaire je kimnula i naslonila glavu na sjedište. Iz namrštenog izraza na licu vidio sam da je malo boli, iako nije ništa rekla. “Kako ti mogu pomoći?” upitao sam, želeći joj nekako olakšati. “Vozi”, odgovorila je usiljeno se osmjehnuvši. Stisnula mi je ruku i olakšano odahnula. “Prestalo je. Ne traju dugo i nisu blizu, pa imamo vremena.” Zvučala je uspuhano. Ponovno mi je stisnula ruku. r uku. “Rush!”

136

Gotovo sam sletio s ceste. “Što je, malena? Jesi li dobro?” Srce mi je udaralo kao ludo. “Zaboravila sam na Dellu. Moraš nazvati Woodsa. Mora znati da su policajci odveli Dellu.” Tko je, dovraga, Della? Zar halucinira? “Malena, ne poznajem nikakvu Dellu”, rekao sam odmjereno, u slučaju da bi je ta halucinacija mogla izluditi. Nisam to pročitao ni u jednoj od knjiga koje je držala pokraj kreveta. “Della hoda s Woodsom. Jimmy misli da se tucaju. Slatka je i baš mi se sviđa. Izgledala je jako preplašeno. Woods joj mora pomoći.” Bila je u klubu posjetiti Jimmyja. Zato je bila ondje. Sada je sve imalo smisla. “Grant ima moj mobitel. Gdje je tvoj?” Da joj to nije toliko značilo, ne bih se brinuo oko Woodsova ljubavnog života i njegove djevojke koju su odveli policajci. Jer to sranje nije zvučalo obećavajuće, a nisam želio da se Blaire druži s nekim opasnim. Ali nije joj trebao dodatan razlog za stres, pa ću učiniti sve što mogu da joj bude lakše. “Ne javlja se na mobitel. Poziv odlazi u govornu poštu. Koga još možemo nazvati?” upitala je. Posegnuo sam za njezinim mobitelom i nazvao Granta. “Nazvao sam Deana, dolazi sljedećim letom”, bio je Grantov pozdrav. “Hvala. Slušaj, Woods se ne javlja na mobitel. Nazovi njegova starog. Reci mu da je Della” - zastao sam i pogledao Blaire, koja je kimnula potvrđujući da sam rekao dobro ime - “uhićena i treba joj pomoć.” “Ukurac! Kada je Della uhićena? Koji se vrag dogodio?” Grant mi je zarežao u uho. Izgleda da je znao tko je Della. “Ne znam. Žena mi ima trudove. Samo nazovi njegova tatu. On će ga pronaći. Moram prekinuti.” “Reći ću mu”, odgovorio je Grant, a ja sam prekinuo vezu. “Woodsov će tata znati kako doći do njega”, umirivao sam Blaire. Ona se mrštila. “Nisam baš sigurna, no možda sam krivo shvatila.” Prestala je govoriti i ponovno mi stisnula ruku. Ponovno trudovi.

137

Bojala sam se igala. Prije nekoliko mjeseci odlučila sam da ne želim da me dugom iglom ubodu u leđa. Sada sam mislila da je to možda bila loša odluka. odluk a. Jer sam osjećala kao da me netko trga iznutra. Nije pomagalo ni to što bi svaki put kada sam osjetila potrebu vrisnuti Rush posve poludio. Morao se jebeno smiriti. Nisam se drukčije mogla nositi s ovim. Nikada se više neću žaliti na menstrualne grčeve. Oni su bili mačji kašalj naspram ovoga. Svladao me još jedan val te sam zgrabila plahtu i ponovno vrisnula. Posljednji put kada me sestra pregledala bila sam raširena sedam centimetara. Dovraga, morala sam doći do deset. “Trebam li otići po sestru? Da ti donesem leda? Želiš li stisnuti moju ruku?” Rush me nije prestajao ispitivati. Znam da je mislio dobro, ali u tom trenutku nije mi bilo stalo. Zgrabila sam ga za majicu i povukla ga k sebi. “Budi sretan što nemam pištolj jer sada razmatram na koje bih te sve načine mogla ušutkati. Pusti me da vrištim i odbij!” pukla sam, zgrabivši se za trbuh kada su trudovi ponovno počeli. “Vrijeme je za novi pregled”, rekla je dobro raspoložena sestra  jarkocrvene kose svezane u kečke dok je takoreći skakutala po sobi. I njoj je moglo biti drago što nemam pištolj. Jer bi bila sljedeća na mojem popisu. Zatvorila sam oči, nadajući se da me neće uhvatiti trudovi dok je dolje  jer bih je mogla nogom nogom opaliti u lice. “Oho! Evo nas na deset, spremni smo. Samo da pozovem liječnika. Nemojte tiskati”, ponovno mi je rekla. Posljednjih su mi sat govorili da ne tiskam. Moje tijelo nije željelo ništa drugo. Liječniku bi bilo bolje da d a požuri. Rush je bio nenormalno tih. Pogledala sam ga, a njegovo me lice na trenutak podsjetilo na dječačko. Izgledao je preplašeno i nervozno. Bilo mi ga  je žao, no taj osjećaj nije potrajao jer su se trudovi vratili, a ovaj su put bili još žešći. Nisam mislila da bi mogli biti jači. Proćelavi je liječnik ušetao i osmjehnuo se kao da je sve u najboljemu redu. “Vrijeme je da upoznamo mališana sa svijetom.” 138

Zvučao je vedro kao i sestra. Gad. “Ako niste gadljivi, možete prići ovamo i gledati ili možete ostati s njom dok tiska”, liječnik je rekao Rushu. Rush mi je prišao i uhvatio me za ruku. “Bit ću s njom”, rekao je i nježno mi stisnuo ruku. Na to sam se gotovo rasplakala. Silno se trudio olakšati mi muke, a ja sam mu zaprijetila pištoljem. Bila sam grozna supruga. Šmrcnula sam i on se stvorio kraj mene. “Nemoj plakati. Sve je u redu. Možeš ti to”, rekao je, izgledajući odlučno i spremno za bitku. “Bila sam zlobna. Oprosti”, procijedila sam. Nacerio se i poljubio me u glavu. “Imaš gadne bolove, pa ako bi se osjećala bolje da me udariš, dopustit ću ti.” Željela sam ga poljubiti, no onda su me svladali novi trudovi. “Tiskajte!” zapovjedio je liječnik, liječnik, a ja sam učinila što mi je rekao. Nekoliko psovki i malo tiskanja poslije čula sam najljepši zvuk na svijetu. Plač. Plač moje bebe.

139

Bio je savršen. Prebrojao sam svih deset prstića na nogama i ručicama dok je Blaire ljubila svaki pojedinačno. Bio je tako prokleto sitan. Nisam znao da su bebe tako male. “Moramo odlučiti kako ćemo ga nazvati”, rekla je Blaire, pogledavši me nakon što je napokon uspjela namjestiti našeg sina za dojenje. Tijekom posljednja tri mjeseca razgovarali smo o nekoliko njih, ali nijedno nam se nije činilo dovoljno dobrim. Blaire je rekla da je teško dati ime nekomu koga nisi nikada vidio, pa smo odlučili pričekati da se rodi. “Znam. Sada smo ga vidjeli. Moramo mu dati ime. Što ti misliš?” upitao sam je, nadajući se da neće opet predložiti Abrahama Deana. Volio sam svoga tatu, ali neću nazvati sina po njemu. “Mislim da izgleda kao Colton”, rekla je, smiješeći mu se. Meni se baš nije sviđalo to ime. “Još si uvijek protiv Rivera?” upitao sam. Nasmiješila mi se. “Želim da mu drugo ime bude Rush, a ako ga nazovemo River, nećemo to moći. River Rush ili Rush River zvuči smiješno.” Zaboravio sam da mu želi dati i moje ime. Neću se svađati s njom. Sviđala mi se pomisao da moj sin nosi moje ime. “A Cash? Cash Rush!” zadirkivao sam  je, a ona se ugrizla za donju usnu usnu kako se ne bi nasmijala nasmijala i preplašila ga. “A Nathan, pa ga možemo zvati Nate?” upitala je. Prestao je sisati i pogledao je kao da ga je upravo nazvala imenom. Izgleda da smo odlučili. “Nathan Rush Finlay zvuči dobro”, složio sam se. Ozarila se i spustila glavu da ga poljubi u nos. “Bok, Nate. Dobrodošao na svijet.” Htio sam ga uzeti, no izgledao je kao da je odlučio spavati umjesto da se druži. Blaire ga je podignula i položila na svoje rame, nježno mu tapšući leđa. Stajao sam i zadivljeno ih gledao. To je bilo moje. Moja obitelj. I bili su savršeni. Kada ga je Blaire uspjela podrignuti, čvrsto ga je omotala u dekicu i pogledala me. “Na tebi je red, tatice. Ja se moram odmoriti. Kapci su mi teški.”

140

Uzeo sam sina iz naručja njegove majke. Privivši ga na prsa, udahnuo sam njegov slatki miris. “Hajde, mališa. Idemo se raskomotiti i potražiti košarku na televiziji.” Nate je zadovoljno spavao u mome naručju, a Blaire je zaspala brzo nakon što mi ga je predala. Mogao bih s njima zauvijek ostati u ovoj sobi. Sve  je bilo dobro kad su su mi bili blizu i na sigurnome. sigurnome. Netko je tiho pokucao na vrata i prekinuo me u razmišljanju. Okrenuo sam se i vidio kako se vrata otvaraju. Ušlo je nekoliko plavih balona, a za njima i Bethyna glava. Nije više mogla izdržati. “Okej, tata, znam da uživaš, ali moraš dijeliti. Oba su djeda u čekaonici i strpljivo čekaju”, prošaptala je pošto je vidjela da Blaire spava. “Ne želim uznemirivati Blaire. Iscrpljena je. Donijet ću bebu do prozora rodilišta. Neka me svi čekaju ondje.” Bethy je čeznutljivo pogledala bebu. Znao sam da ga je željela uzeti, no  ja još nisam bio spreman za za to. Nisam bio siguran da da joj neće ispasti. ispasti. Nisam bio bio siguran da ga mogu ikomu povjeriti. Malo ga čvršće privinuvši uza se, pitao sam se kako bih trebao puštati ljude u svoju kuću i dopuštati im da drže moje dijete. “Sestra je rekla da ste ga nazvali Nathan Rush. Sviđa mi se”, rekla je. “Zvat ćemo ga Nate.” Kimnula je i izišla reći svima kamo da odu. Nije mi smetalo pokazati Natea kroz sigurnost prozora, ali nisam im namjeravao dopustiti da dišu na njega ni da ga diraju. Previše bakterija. Bio je premalen za ta sranja. Morao je dobiti malo više zaštite prije nego što dođe u kontakt s bakterijama. Ušao sam u sobu s bebama i javio se sestri. Objasnio sam da sam došao pokazati bebu članovima obitelji kroz staklo. Kada se okrenula i vidjela Deana na prozoru, usta su joj se razjapila. “O, moj Bože. Finlayeva beba u rodu je s Deanom Finlayem? Onim iz Slacker Demona?” Kimnuo sam. “Aha. Njegov unuk, ali doista moram pokazati Natea njegovu djedu.” Žurno me otpratila do prozora kako bi mogla zuriti u moga tatu. Dean  je, međutim, bio posve usredotočen u sredotočen na Natea. Podignuo je palac i namignuo mi. Abe mi je kimnuo suznih očiju. Grant je stajao kraj mojega tate i cerio se Nateu. Bethy je izgledala oduševljeno oduševljeno i razdragano, a Jace je kimao, slažući se.

141

Jimmy se progurao kroz gomilu kako bi ga vidio. Stavio je ruke na bokove i nasmiješio se. Zatim je pogledao mene i odobravajući kimnuo. To je bila naša šira obitelj. Možda s nama nisu naše sestre i majke, ali uz nas su bili ljudi koji su voljeli nas i koji će voljeti Natea. “Mislite li da bih mogla dobiti Deanov autogram?” upitala me sestra. “Iziđite i pitajte ga. Uhvatili ste ga u doista dobrome raspoloženju”, raspoloženju”, rekao sam joj, okrenuo se i odnio Natea natrag k njegovoj mamici.

142

Morala sam izići iz kuće. Rush nije htio da ikamo vodim Natea, a kako sam bila Nateov hodajući izvor hrane, nismo mogli biti predugo razdvojeni. I dalje je odbijao bočicu. Pokušala sam se izdojiti i nahraniti ga, ali nije upalilo. Htio je samo mene. Što je bilo slatko, no njegov je tatica bio tako zaštitnički nastrojen da bi se raspizdio svaki put kad bi netko došao i htio ga primiti ga u naručje. Brinulo me da će kada prođe šest tjedana i kada se opet budemo mogli seksati biti nemoguće živjeti s njim. Morala sam mu nekako olakšati ili će eksplodirati. Prvi je tjedan bilo lako ostati u kući. Bila sam umorna, Nate nije noću mnogo spavao, pa nisam mogla izlaziti tijekom dana. Osjećala sam se loše zbog toga što nisam mogla prisustvovati pogrebu gospodina Kerringtona. Woods mi  je bio prijatelj i bilo mi je grozno što je tako neočekivano neočekivano izgubio oca. Nakon što sam briznula u plač pošto sam čula lošu vijest, Rush mi je rekao da će Woods biti dobro. Nisam poznavala gospodina Kerringtona, pa su mi jedina izlika za suze bili poslije porođajni hormoni. Liječnik me bio upozorio na to. Neobuzdana potreba za plakanjem nestala je onoga dana kada sam bez problema uspjela zakopčati stare traperice. Ušla sam u Nateovu sobu i njihala ga jedan sat dok je spavao, premda mi je pedijatar rekao da to ne činim. Razmazit ću ga. Ali katkad je bilo silno teško. Željela sam zapamtiti ove dane. Uskoro će trčkarati po kući. Kada je Nate napunio mjesec dana, stala sam na loptu i rekla Rushu da je vrijeme da odemo nekamo s njim. Rush se složio s tim da se napokon mora malo opustiti, no proveli smo više od sata skupljajući sve njegove potrepštine samo za večeru u klubu. Kada smo se vratili kući, bila sam tako ta ko umorna da sam pomislila da možda nije vrijedilo. Mogli bismo ipak ostati kod kuće dok ne prestane sisati. Na tu sam pomisao ponovno ponovno briznula u plač jer sam bila grozna majka. Dok sam se ja tuširala, Rush je odnio Natea u krevet. Kronično mi je nedostajalo sna. Trebala sam prestati dojiti Natea noću kako je predložio pedijatar, no bila sam slaba i svaki bih put pokleknula. Morala sam prestati.

143

Izišla sam iz tuša i stala pred zrcalo. Bokovi su mi sada bili širi. Bila sam sigurna da će uvijek ostati takvima. Nosila sam svu svoju staru odjeću, no nisam izgledala kao nekoć. Moje je tijelo sada bilo tijelo majke. “Dovraga. Pokušavao sam te ne gledati dok si gola jer se svim snagama trudim ne uzeti stvari u svoje ruke, ali, jebemti, prekrasna si.” Želja u njegovu glasu činila je čuda mome samopouzdanju. Željela sam se ponovno osjećati seksi. Željela sam se ponovno seksati. Imali smo još dva tjedna do liječničkoga pregleda. Nisam bila sigurna da ću izdržati toliko dugo. Okrenula sam se i prišla mu. Seks možda nije dolazio u obzir, ali mogla sam usrećiti svojega muškarca. Podigla sam se na prste, prislonila svoje usne o njegove i gricnula mu donju usnu. Dosta sam bila slatka i romantična. Željela sam biti zločesta. Svukla sam mu majicu i počela ljubiti prsa, nasmiješivši se kada mu je dah zapeo u grlu te me uhvatio za kosu. Otkopčala sam mu traperice i zajedno ih s boksericama spustila do gležnjeva. Ud mu je ponosno skočio, a ja sam zaslinila. Bio je prekrasan. Taj me dio njegova tijela uistinu napaljivao. Jednom rukom obujmivši korijen njegovoga kurca uvukla sam glavić u usta sve dok mi nije udario o ždrijelo. “Jebemti sve, Blaire”, zastenjao je Rush i radi potpore prihvatio se za okvir vrata. Zavukao je ruke u moju kosu i tako me držao. Odmaknula sam se, pustivši da mu kurac isklizne iz mojih usta, a zatim mu glavić počela dražiti  jezikom. Njegove Njegove psovke i uzdasi uzdasi samo su me dodatno dodatno napaljivali. “Puši ga, molim te. Bože, malena, uvuci ga opet onako duboko”, preklinjao je, povlačeći moju glavu na sebe dok mu glavić nije ponovno završio duboko u mojem grlu. Zagrcnula sam se, uživajući u zadovoljnim uzdasima koji su mu izlazili iz usta. Uživao je kad bih se zagrcnula. Samu sam sebe napaljivala. Spustila sam ruku među noge i pustila Rusha da upravlja kako mi njegov kurac ulazi i izlazi iz usta. “Jebote, zar se diraš?” upitao je, dašćući dok je klizio iz mojih usta. Isplazila sam jezik i pustila da mu glavić klizne niz njega te mu kimnula. Zatim sam širom otvorila usta i pogledala ga dok mu je kurac ponovno ulazio u moja usta. “Želim se igrati s tvojom picom”, zarežao je Rush. “Nemoj svršiti.”

144

Bila sam vrlo blizu toga da svršim, pa nisam bila sigurna da mu to mogu obećati. Počeo je brže ulaziti u moja usta i izlaziti iz njih. Disanje mu se ubrzalo i sve je više psovao. Malo mi je nedostajalo da eksplodiram. “Moram svršiti”, rekao je izvlačeći se iz mojih usta, a ja sam ga zgrabila ispod guzova i zadržala u ustima. “Blaire, malena, ako me ne pustiš, jebeno ću ti svršiti u usta.” Stala sam mu strastveno pušiti, uvlačeći ga i izvlačiti iz usta. Osjetila sam kako se ukrućuje na mom jeziku, a rukama me uhvatio za tjeme. Kada je prvi topli mlaz zapljusnuo moje ždrijelo, čula sam kako mu u prsima grmi. “ Jebemti , malena. Siši, progutaj... Da, progutaj... Jebote, ovo je nevjerojatno”, ponavljao je dok mu se tijelo trzalo pod mojih rukama i u mojim ustima. Bedra su mi bila mokra od uzbuđenja. Počela sam se ponovno dolje milovati, ali me Rush povukao sa svojega kurca. Podignuo me, odnio do kreveta i bacio na nj. Znala sam da se ne bismo još trebali seksati, ali u tom mi trenutku nije bilo stalo. Osjećala sam se zacijeljenom. Ništa se nije činilo drukčijim. Rush mi je raširio noge i spustio glavu među njih, zatim me olizao po vlažnoj unutarnjoj strani bedara. Drhtala sam dok se približavao mome užarenom središtu. “Lizat ću ovu slatku picu dok me ne počneš preklinjati da prestanem”, zaprijetio je netom prije nego što je kliznuo jezikom među moje nabore i piercingo i piercingom  m  mi  mi prešao preko klitorisa. Uživala sam u tome. Nije to već neko vrijeme radio. Zgrabila sam ga za kosu, zadržavajući ga na svojem klitorisu. Zahihotao se, a vibracija njegova smijeha izmamila mi je uzdah. “Moja mala pohotnica”, promrmljao je, utiskujući poljupce oko mojega ulaza prije nego što je zašao jezikom u mene i počeo mi klitoris trljati jagodicom svojega palca. Moj me prvi orgazam posve preplavio pa sam ga povukla za kosu, zbog čega je gladno zarežao i nastavio me lizati. “Želim još”, prošaptao je, zločesto se cereći. Noge su mi bile posve mlohave i pustila sam ih da padnu. “Baš tako. Otvori se”, poticao me. Bože, učinila bih sve što taj muškarac želi. U mome zadovoljenom, opuštenom stanju, palcem je počeo ulaziti i izlaziti iz mene. Zatim ga je

145

povukao van, pronalazeći drugu rupu. Onu za koju nisam bila sigurna želim li da je dira. “Nemoj biti napeta. Neću te ozlijediti. Samo mi dopusti da ti ugodim”, obećao je. Opustila sam se, vjerujući mu dok je vrškom palca ulazio u mene, dražeći mi klitoris jezikom. Odjednom sam se počela nabijati na njegov palac, pokušavajući ga uvući dublje, a Rush je zadovoljno zastenjao, gurajući i vadeći svoj palac iz moje guze dok je jezikom vodio ljubav sa mnom. Počela me preplavljivati nova vrsta orgazma. Nisam znala što je, ali bio  je jači. Željela Željela sam ga. “Rush, trebam...” trebam...” preklinjala preklinjala sam, ne znajući znajući što zapravo zapravo trebam. Ponovno je kliznuo palcem do uske rupe koja me izluđivala. “Znam što trebaš, slatka Blaire, i dat ću ti to”, rekao je prije nego što me polizao, od klitorisa sve do rupice s kojom se tako usredotočeno igrao. Jezikom je oblizao rupu prije nego što se vratio do mojega klitorisa te ga povukao u svoja usta, gurajući palac u mene. Svršila sam. U meni je eksplodirao vatromet te sam vrišteći nekoliko puta ponovila Rushevo ime, dok mi se tijelo grčilo od čistog užitka koji je prostrujao kroz njega. Kada sam se napokon spustila na zemlju i uspjela otvoriti oči, Rush se popeo kraj mene, legao i privukao me uza se. “Moram te jebati, Blaire. Prokleto to trebam”, prošaptao je. Željela sam ga u sebi. Samo nisam bila sigurna želim li ga... ondje. Njegov  je palac bio mnogo manji od njegovoga njegovoga kurca. “Želim u tvoju picu, malena. Prestani se brinuti zbog onoga. To je bilo samo za tebe. Znao sam da će ti goditi”, uvjeravao me, a onda nas oboje prekrio pokrivačem. Brzo sam zaspala privijena o njegovo toplo tijelo.

146

Ispružio sam ruku i ugasio monitor čim sam čuo da se Nate meškolji. Večeras će se Blaire naspavati makar ja morao djelu prokletu noć šetati po kući s mališanom kako bih mu odvratio pozornost s hrane. Izvukao sam se iz kreveta, navukao bokserice i majicu kratkih rukava te požurio dolje prije nego što počne plakanje. Čak i s ugašenim monitorom Blaire će ga čuti kako plače. Nadao sam se da sam je iscrpio dovoljno da će prespavati buku. Kada sam ušao u sobu, pokrenuo sam vrtuljak iznad kolijevke, na što se on prestao meškoljiti. Volio je da mu pjevam. Blaire je rekla da bi uvijek prestao sisati kada bi me čuo kako govorim i silno se umirio da bi slušao. Sviđalo mi se to. Dok sam prilazio krevetiću, pogled mu se prikovao za mene, a iako se još nije zapravo smiješio, mogao si mu u očima vidjeti da se nečime uzbudio. Obično bi ga uzbudile Blaireine sise, ali uzbuđivale su i mene, pa ga nisam mogao kriviti za to. “Hej, mali, kada ćeš shvatiti da bi kada je vani mrak trebao spavati?” upitao sam ga, nagnuvši se nad krevetić kako bih ga podignuo. Promeškoljio se u mojemu naručju i okrenuo glavu kako bi mi mogao vidjeti lice. “Zapeo si sa mnom večeras. Mamici treba sna, makar tebi ne treba. Iscrpljuješ je.” Ostavio sam svjetla na vrtuljku upaljenima i s njime sjeo u stolac za ljuljanje. “Gledat ćemo mjesečinu nad vodom i stijenama dok ne shvatiš da  je vrijeme za spavanje.” spavanje.” Kada sam ga okrenuo u krilu njišući nas, Nate je naslonio glavu na moja prsa. Pitao sam se što je njegov maleni um mislio o ovom pogledu. Je li želio izići i dotaknuti pijesak ili osjetiti vodu? Jedva sam čekao da progovori i kaže mi sve o čemu razmišlja. Ljuljali smo se gotovo sat i sve sam vrijeme čekao da zatraži Blaire, ali nije. Spustio sam pogled i vidio da su mu kapci sklopljeni, a disanje polagano i ujednačeno. Preživjeli smo ovo buđenje bez mamice. Osjećao sam se kao da sam postigao nešto vrlo važno.

147

Polako sam i nježno prišao krevetiću i spustio ga u njega. Kada sam se uvjerio da se neće buditi, i ja sam pošao u krevet. Tatica je pobijedio.

*** Sljedeći put kada je Nate odlučio da želi pažnju, bilo je prošlo sedam ujutro. Kada je začula njegov plač, Blaire se naglo uspravila u sjedeći položaj i pogledala na sat. “O, moj Bože! Zar tek sada plače?” upitala je, gola izlazeći iz kreveta. Prekrižio sam ruke pod glavom i gledao za njom dok je trčkarala po sobi tražeći nešto da odjene. Uistinu sam uživao u njezinim novim bokovima. Tako su bili seksi zaobljeni da je bilo teško razmišljati i o čemu drugome kada bi prošla pokraj mene i zanjihala njima. “Zapravo, ne. On i ja smo se sinoć družili. Objasnio sam mu da tebi treba odmora i nije se bunio. Mislim da je shvatio.” Blaire je prestala tražiti odjeću i pogledala me blago razjapljenih usta. “Ustao si i uspavao ga a da ga nisi nahranio? Nije se bunio?” Slegnuo sam ramenima. “Složio se sa mnom kada sam rekao da si mrzovoljna i da ti treba više sna.” Na usnama joj se pojavio smiješak te je stavila ruke na bokove b okove koji su mi bili tako dragi. “Mislite da sam mrzovoljna, ha? Sinoć se nisam činila odveć mrzovoljnom, mrzovoljnom, je li? Kada mi je tvoj kurac bio u grlu?” Jao. “Kvragu, ženo. Moraš nahraniti našega sina. Nemoj tako govoriti. Izgubit ću razum prije nego što dobijem zeleno svjetlo od liječnika.” Blaire se zahihotala i sagnula kako bi podignula spavaćicu koju je namjeravala nositi sinoć, ali je na kraju nije navukla. Guza joj se podignula u zrak, a ja sam se morao uhvatiti dolje da se ne nabijem u nju. Svilenasti materijal kliznuo joj je preko tijela i zaustavio se na pola bedra. Zabljesnula me znalačkim pogledom i okrenula se prema stubama. “Idem onda mrzovoljno niz stube”, rekla je. Gledao sam kako joj se bokovi njišu, a spavaćica joj se svakim korakom pripija uz njih. Kada je napokon nestala s vidika, iskočio sam iz kreveta i pošao pod tuš. Trebao mi je najhladniji jebeni tuš koji sam mogao izdržati.

148

Stavila sam Natea na spavanje i odlučila slobodno vrijeme iskoristiti da pogledam video s vježbama joge koji sam kupila na iTunesima. Poslije poroda morala sam učvrstiti neke dijelove tijela. Bethy mi je rekla da probam s jogom. Pronaći vremena za nju bilo je drugo. Posljednji put kada je Nate drijemao, a  ja pokušala vježbati, vježbati, Rush je je ušao i opet smo završili završili goli na kauču. Postali Postali smo stručnjaci u oralnom seksu. Ne kažem da se Rush trebao poboljšavati, ali mislim da mogu reći kako sam naučila ubojito pušiti. Zvono na vratima zazvonilo je prije nego što se video v ideo pokrenuo, pa sam stisnula Pauzu   i otišla vidjeti tko je. Rush nije bio tu, pa sigurno nije bio ni Grant. Bili su zajedno. Otvorila sam vrata, ugledala Nan i pomislila da bih možda trebala početi provjeravati špijunku. Srce mi je počelo brže kucati i u sebi sam opsovala jer sam mobitel ostavila na podu sobe za razonodu. Na mojim hlačama za jogu nije bilo džepova. “Je li Rush ovdje?” ispalila je. U sebi sam zaškrgutala. Nije bio tu i nisam bila sigurna trebam li je pustiti da uđe. Ali kako da je ne pustim? Ipak je Rusheva sestra. “Otišao je s Grantom prije nekoliko sati. Nešto u vezi s Woodsom.” Već sam previše rekla. To je se nije ticalo. “Hoćeš li me pustiti u kuću? Ili da se vratim poslije?” Zgađenost Zgađenost nad time što sada imam moć da je ne pustim u kuću koja je sada bila moja bila je očita. Nisam je željela pustiti, ali Rush Ru sh će je htjeti vidjeti. Spomenuo ju je neku noć. Pitao se kako je, rekavši mi da mu je majka rekla kako je izišla iz klinike i kako se oporavlja. Suprotno razumu stala sam ustranu kako bih je pustila unutra. “Uđi”, rekla sam, mrzeći pomisao na to da ću biti sama s njom. Pištolj mi je bio u autu, premda nisam uistinu mislila da će mi zatrebati. Nije bila tako opasna... barem sam mislila. “I kako je biti supruga gospodina Finlaya?” upitala je. Njezin je ton odavao da nije sretna zbog toga i kako to nije prijateljsko pitanje. “Prekrasno. Volim tvoga brata”, odgovoril o dgovorilaa sam.

149

“Meni ne možeš lagati. Mene ne zavarava taj tvoj nevini pogled. Zatrudnjela si kako bi ga upecala. Neće ignorirati svoje dijete. To si shvatila i iskoristila. Samo se nadam da je dijete njegovo.” Mržnja kojom su njezine riječi bile prožete malo me potresla. Doista sam htjela nazvati Rusha i reći mu da dođe kući. Nisam željela razgovarati s njom. Ne ako će ovo biti razgovor poniženja za Blaire. “Žao mi je što tako osjećaš. Kada vidiš Natea, vidjet ćeš da nema sumnje oko toga kome pripada. Rusheva je preslika.” Bila sam ljuta na sebe što sam zagrizla njezin mamac i počela se braniti. Na spomen Natea, Nan se lecnula. Ili joj je pomisao na to da imamo dijete bila užasna, ili se nije željela osjećati povezano s njime jer je bio i moje dijete. Nisam bila sigurna. “Idem po svoj mobitel da nazovem Rusha i kažem mu da si ovdje. Molim te, uzmi što god želiš popiti ili pojesti. Znaš gdje sve stoji.” Pošla sam prema stubama. “Čekaj. Ne želim vidjeti Granta. Reci mu da ne dovodi Granta”, rekla je napetim glasom. “Okej, hoću”, rekla sam. Bila sam prilično sigurna da ni Grant nije želio vidjeti nju, no nisam joj namjeravala odati da znam sve to. Nisam se htjela dotaknuti tog problema. Požurila sam stubama po telefon. Nazvat ću Rusha, a onda otići vidjeti kako je Nate. Možda bih mogla ubiti vrijeme skrivajući se ovdje. Utipkala sam Rushev broj. “Hej, malena, je li sve okej?” upitao je kada se javio. “Ovisi o tome što smatraš pod ‘okej”’, rekla sam. “Tvoja je sestra tu.” “Okreni se, čovječe. Moram odmah kući”, čuo sam kako Rush govori Grantu. “Na putu sam. Je li dobro? Je li ljubazna? Jesi li je pustila unutra?” “Da, ne baš i da”, odgovorila sam. “Nije ljubazna. Sranje, Blaire. Žao mi je. Zašto si je pustila unutra?” “Pa, zato što je, Rush, tvoja sestra. Nisam mogla odbiti tvojoj obitelji da uđe u tvoju kuću.” Rush je duboko uzdahnuo. Znala sam što je to značilo. Bio je frustriran. fru striran. “Blaire, čujem li te još jednom kako je nazivaš mojom kućom, popizdit ću. To  je naša kuća. Naša jebena kuća. Ako ne želiš da netko uđe u nju, nemoj ga

150

pustiti. Nazovi me i neka taj netko čeka na prokletim stubama dok ja ne dođem. Želim da ti u tvojemu domu bude ugodno.” “Okej. Pa, pustila sam je unutra jer je ti voliš, a ja volim tebe. Je li to dobar razlog?” Rush se tiho zahihotao. “Nan je, i vjerojatno će zauvijek ostati, jedina osoba koju ja volim, ali prema kojoj ne očekujem da budeš draga. Mora zaslužiti to. A nije. Otpili je, izbaci iz kuće, što god želiš. Nemoj trpjeti njezina sranja” Odlučila sam da mu neću reći kako me optužila za to da Nate možda nije njegov. Poludio bi. “Samo požuri” preklinjala sam ga. “Za pet minuta sam tamo”, obećao je. Prekinula sam i zataknula mobitel za svoj sportski grudnjak te otišla vidjeti kako je Nate. Otvorila sam vrata, provirila u sobu i ugledala ga kako maše ručicama i nožicama i guguće morskim bićima koja su visjela s vrtuljka. Smiješeći se prišla sam mu, a njegove su okice poletjele prema meni. Ugledavši me, počeo je jače udarati nožicama, a meni se srce steglo. “Nismo se baš naspavali”, rekla sam mu, saginjući se kako bih ga podignula. “Nisam uspjela ni vježbati, a mamici treba malo joge.” Glavica mu se pokušala ugnijezditi u moja prsa. Nije bilo vrijeme da jede, ali kada bi se probudio, htio je pod moju majicu. Baš poput njegova tate. Smiješeći se odnijela sam ga do stola za presvlačenje i promijenila mu pelenu dok se on meškoljio. Nije volio kad sam mu mijenjala pelene. Podignula sam ga i poljubila njegove napućene usnice. Prestao je plakati i otvorio usta, tražeći da mu dam jesti. “Ne još, gospodine. Jeo si prije jednoga sata”, rekla sam mu i izišla iz sobe. Nisam ga htjela odnijeti dolje. Bojala sam se onoga što bi Nan mogla reći o njemu. Neće mi dobro sjesti bude li zlobna prema mojoj bebi. Oglasilo se zvono na ulaznim vratima, pa sam odahnula. Rush se vratio. vra tio. “Tatica je doma”, prošaptala sam. Odnijela sam Natea dolje, dolj e, slušajući što govore Rush i Nan. Nije bilo teško. Ona je već podignula glas. Rush je zacijelo ušao i odmah joj prigovorio što mi  je stvarala nelagodu. Odlučila sam sam da neću neću odnijeti Natea u kuhinju kuhinju kako ne bi slušao kako mu tata viče na Nan. Izišli smo iz kuće. Nate je volio biti vani i gledati valove. Morski povjetarac prigušit će Nanine ljutite riječi. Prošli smo ispod kuće i pošli prema plaži.

151

“Blaire, možeš li donijeti Natea ovamo?” upitao je Rush gledajući me s trijema. Očito je Natea želio pokazati Nan. Razumjela sam da je htio da sestra upozna njegovo dijete, ali mrzila je mamu, pa možda to i ne bi bilo pametno. Pogledala sam Natea. Mamica u meni željela ga je trčeći odnijeti gore i zaključati nas u njegovu sobu. No bio je on i Rushevo dijete. Utisnula sam mu poljubac u sljepoočnicu. “Tatina sestra, Nan, nije odveć draga. Morat ćeš naučiti ne shvaćati je ozbiljno”, prošaptala sam mu u uho, više za svoje nego za njegovo dobro, s obzirom na to da nije imao pojma što govorim. Kada sam došla na vrh stuba, dočekao me Rush. “Želiš li da ga ja preuzmem, a ti ostaneš vani, može. Ali ako želiš ući, kunem ti se da će se lijepo ponašati ili ću je izbaciti iz kuće.” Nisam planirala pustiti svoju bebu da upozna zločestoga vuka a da ja nisam s njim. Mora li se suočiti s Nan, onda se i ja moram suočiti s njom. Čvršće sam ga uhvatila i zatresla glavom. “Želim biti s njim.” Rush je kimnuo. Po izrazu njegova licu bilo je očito da je razumio. Otvorio nam je vrata i stao ustranu kako bih ja mogla ući s Nateom. Nan je sjedila na barskom bar skom stolcu s raspižđenim izrazom na licu. Okrenula se i pogledala Natea. Vidjela sam kada je shvatila kako je svaka crta njegova lica Rusheva. Nije čak imao ni moje oči. Sav je bio Rushev. “Čini se da je ipak tvoj”, rekla je. Zastala sam i zakoračila unatrag te naletjela na Rusheva prsa. Zagrlio me te me pridržao. “Željela si ga vidjeti. Pazi što govoriš njegovoj majci. Ispričaj se za taj glupi komentar ili ću te izbaciti.” Nanine su se oči bijesno raširile i imala sam dojam da je Rush upravo započeo nešto što nam u našemu domu doista nije trebalo. Ali duboko je udahnula i s mržnjom me pogledala. “Žao mi je”, odbrusila je. Nije to mislila, ali već i to što ju je Rush natjerao da se ispriča bilo je dovoljno. “Mogu li ga primiti?” upitala je i pogledala Rusha. Ukočila sam se. Ako joj kaže da može, bježim s Nateom. I ja sam imala svoje granice. “To vjerojatno nije dobra ideja. S obzirom na to kako bijesno gledaš u njegovu mamu, mislim da se ne osjeća sigurnom predati ti ga.” Nan se namrštila. “To je i tvoje dijete.”

152

“Tako je. Ali Blaire mu je majka. Ne želim da se dogodi išta što bi joj uzrokovalo nelagodu.” “Bože, Rush, gdje su ti nestala muda?” “To je drugo upozorenje, seko.” Nan je zakolutala očima i ustala sa stolca. Pogledala je ponovno prema Nateu, a pogled joj se malo smekšao. Bilo ga je teško ne voljeti. Bio je prelijep, na svojega oca. “Mama bi ga voljela upoznati”, rekla je Nan i preko ruke povukla remen svoje torbe. “Trebao bi joj barem poslati sliku.” “Mamu nije bilo briga za vlastitu djecu, Nan. Znaš to. Zašto bi je bilo briga za moju?” Nan nije ni trepnula. Samo je slegnula ramenima. “Imaš pravo.” Nate se počeo meškoljiti u mojemu naručju. Ponovno je pokušavao doći do hrane. Malo sam ga podignula, na što je Rush posegnuo za njim. “Daj ga meni. Neće razmišljati o mlijeku kada ga ja uzmem.” u zmem.” Predala sam mu Natea, a on se odmah smirio i zagledao u Rusha. Bio je fasciniran svojim ocem. “Dobro ti ide. Nisam iznenađena. Glumiš tatu otkad te poznajem”, rekla  je Nan. Bila je to prva lijepa lijepa stvar koju je rekla otkad je ušla u kuću. “Ide mi dobro samo zato što sam gledao Blaire. Ona me svemu naučila.” Nan se nije svidio taj odgovor, a i nije bio istinit. Prirodno je bio dobar od prvoga dana. Htjela sam se pobuniti, ali Nan je odgurnula svoj stolac koji je zaškripio po podu. “Samo sam htjela vidjeti maloga i reći ti da mi je bolje. Želiš li me vidjeti, nekoliko ću dana biti u gradu. Nisam za druženje s tvojom malom obitelji, pa imaj to na umu.” Gledala sam kako bez riječi izlazi iz kuhinje i niz hodnik prema ulaznim vratima. Rush joj nije odgovorio. “I dalje je kuja”, promrsio je. Okrenula sam se kako bih ga pogledala, a on se mrštio. “Žao mi je što ti se obratila na taj način”, rekao je. “Ignoriram sve što kaže. Želi da ja budem zla vještica, a bojim se da će uvijek biti tako. Ali u redu je. Nisam se udala za nju”, rekla sam mu. Nate je čuo moj glas te je pomaknuo glavu kako bi me pogledao, a zatim  je zaplakao. Htio me zbog zbog mojih sisa. Nasmiješila sam se i ispružila ruke da ga uzmem. “Morat ću ga opet nahraniti. Sigurno se nije dobro najeo zadnji put. Odlučio je ponovno jesti.”

153

Rush mi ga je predao. “Sretno “ Sretno govance.” Trknula sam ga, a on se nasmijao grlenim smijehom koji sam obožavala. “Jesi li gladna?” upitao je. “Jesam. Umirem od gladi. Možeš li mi napraviti sendvič?” upitala sam i otišla u dnevnu sobu kako bih se raskomotila na kutnoj garnituri. “Sve za tebe”, odgovorio je.

154

Woods je stajao pred klubom i svađao se s Angie ili Angel ili Angelinom. Kvragu, nisam joj mogao zapamtiti ime. Dolazila je i odlazila nekoliko puta tijekom nekoliko posljednjih godina. Bio sam prilično siguran da je u srednjoj školi bila ljetna ševa za Woodsa. Njezin je tata radio isto što i Kerringtonovi, a Grant je mislio da će je Woods oženiti. Onda se pojavila ona Della i pretpostavljam da su se stvari promijenile. Ili nisu. Nisam bio siguran. Posljednje što sam čuo bilo je da je Della završila u zatvoru i da je sve bio nekakav nesporazum. Woods je oko toga u policijskoj postaji napravio veliku galamu. Sada se ona djevojka uhvatila za Woodsove ruke i izgledalo je kao da ga preklinje. Nisam bio siguran da želim prekinuti taj razgovor, no tip je izgledao izgledao kao da mu treba pomoć. Otkako mu je umro tata, morao se suočiti s dovoljno sranja. Nitko nije bio spreman za to i sve je preko noći palo na Woodsova leđa. “Odlazi od mene, Angelina. Kunem se, ako me ne ostaviš na miru, zatražit ću zabranu prilaska”, rekao je Woods, skidajući njezine ruke sa sebe. Kada se okrenuo i ugledao me, olakšanje u njegovim očima bilo je očito. “Rush. Hej, jesi li došao na onaj sastanak?” upitao je. Nisam imao pojma o čemu govori i mogao sam se okladiti da je upravo izmislio sastanak. “Aha”, odgovorio sam. “Ovo nije gotovo, Woods. Kunem ti se da nije. Činiš golemu pogrešku” Angelina je zazvala kada joj se Woods istrgnuo iz ruku i pošao prema meni. “Bježi od nje. Brzo”, promrmljao je, prošavši kraj mene. Okrenuo sam se i krenuo za njim. Došao sam razgovarati s Bethy o tome da sutra pripazi Natea kako bih ja mogao izići s Blaire. No činilo se da ću najprije morati razgovarati s Woodsom. Woodsom. Otvorio je vrata kluba i ušao, ne okrenuvši se da provjeri pratim li ga. “Najluđa jebena kučka koju sam ikada upoznao”, opsovao je kada smo napokon ušli. Prošao je rukom kroz kosu i frustrirano zarežao. “Bježao sam. Jesam. Mislio sam napraviti što i jebeni Tripp. Poveo bih Dellu i ostavio bih ovo sranje za sobom. Tata je pretjerao i bilo mi je dosta. A onda je umro. Saznao sam da u

155

tatinoj oporuci piše da će na moj dvadeset peti rođendan, što je za dva mjeseca, m jeseca, sve ovo biti moje. Moj je djed to jebeno jasno izrazio u svojoj oporuci i moj tata nije mogao učiniti ništa. Sada ne mogu pobjeći. Sve je moje. Djed kojega sam volio i komu sam se divio, na kraju me sjebao. Ali Bože, sad je sve zeznuto. Moram se usredotočiti na Dellin oporavak. Nemam vremena za sve ovo. Ne znam ništa, Rush. Jebeno ništa. Moj me tata nije upoznao s poslom. Rekao je da moram zaraditi svoje mjesto.” Woods je još jednom frustrirano uzdahnuo i počeo hodati amo-tamo. Nisam baš razumio o čemu govori, no tip je imao problema. Trebao je Granta, a ne mene. Ja nisam netko s kim dijeliš svoja sranja. Ne zanima me iskrenost. “Woods?” Sitna plavuša velikih plavih očiju ušla je kroz vrata sa zabrinutim izrazom na licu i pogledala ravno u Woodsa. “Što je bilo?” Čovjek se samo stvorio ispred mene. Napravio je dva duga koraka i povukao je u naručje kao da će je netko napasti, a on se želio pobrinuti za njezinu sigurnost. “Dobro sam. Jesi li kasno legla?” upitao je nježnim glasom koji, kunem se, nikad nisam čuo od njega. Kimnula je i zagrlila ga. “Da. Sve je jutros bilo u redu. Prestani se brinuti”, rekla mu je. Okrenula je glavu i pogledala me. “Della, ovo je Rush Finlay. Upoznala si njegovu suprugu Blaire. Rush, ovo je moja Della.” Njegova Della. O, čovječe, znači to nije bilo u redu. Upecan je. Nisam se mogao prestati smješkati. Posve sam razumio taj osjećaj. A bogme sam bio i sretan što je Woods zapeo za drugu ženu, pa sada više ne njuška oko moje. Hvala ti, Della. “Drago mi je”, rekla je. “I meni”, odgovorio sam. Nije imala pojma koliko drago. Dobar stari Woods Kerrington bio je zaljubljen. Najsmješnije sranje koje sam čuo cijeli tjedan.

156

Udaranje na vratima zvučalo je poput dolaska teretnog vlaka. Zbacio sam pokrivač sa sebe i pogledao Paige. Sinoć sam je sa zabave doveo kući. Oboje smo previše popili i dobro smo se zabavili prije nego što smo se onesvijestili. Toliko se sjećam. Paige je uvijek bila draga i opuštena. Nije se lijepila za dečke. Udaranje se nastavilo. na stavilo. Dohvatio sam svoje sinoć odbačene kratke hlače, navukao ih i uputio se hodnikom do vrata. “Začepi! Jebote, preglasno je!” viknuo sam prije nego što sam otvorio vrata. Sunce je bilo visoko na nebo i sjalo mi je ravno u oči. Stavio sam ruku preko očiju i zaškiljio, nazivajući ludim gadom onoga tko mi je bio na vratima. Nisu mi dobro išli mamurluci. “Nisi baš šarmantan jutros?” razvukla je Nan, progurala se kraj mene i ušla u kuću. Sranje. Jutros se nisam htio baviti s njom. Zalupio sam vratima. “Što želiš, Nan? Deset je jebenih sati ujutro”, zarežao sam. Nan je ušla u kuhinju i naslonila se na šank. “Treba mi mjesto za spavanje”, rekla je nježnijim glasom koji je upotrebljavala samo kada je nešto htjela. Prije godinu dana to je sranje palilo. Tako sam se navukao na njezino sebično dupe da nisam vidio dalje od nosa. Ali za sve je bio kriv seks. Bila je baš dobra. Jebena gimnastičarka u krevetu. Na teži sam način naučio da seks ne nadomješta slomljena srca i loše ponašanje. Bilo mi je dosta nje. Svega mi je bilo dosta. “Nazovi Rusha. Ja se vraćam u krevet. Znaš gdje su vrata”, rekao sam i pošao natrag u svoju sobu. “Ne mogu! Neće mi pomoći. Ne mogu podnijeti Blaire i on to zna. Voli nju više nego mene. Oduzela mi ga je. Sve mi je oduzela. Mrzim je i ne mogu se pretvarati da je volim. Ali nemam kamo otići. Ne želim živjeti s majkom. Želim se vratiti u Rosemary Beach.” “Gadno za tebe. Bok, Nan.” Otvorio sam vrata spavaće sobe, otišao do kreveta i legao licem prema dolje. “Paige? Zbilja, Grante? Nemaš pojma gdje je sve bila. Pao si nisko. Čak i za tebe.”

157

Paige je sjela, trljajući svoje lice, a ja sam uživao u tome što je bila gola i što joj je Nan dobro vidjela sise. Bile su mnogo ljepše od Naninih. “Popravio sam se. Posljednja ženska koju sam jebao bila si ti”, rekao sam. Sama si je iskopala tu jamu. Paige je krvavim očima pogledala najprije mene, a zatim Nan. Bio sam prilično siguran da je sinoć pušila travu. “Koji kurac?” progunđala je i povukla plahtu da se pokrije. “Nan je došla da mi zagorca život. Ignoriraj je”, rekao sam, okrenuo na leđa i stavio ruke pod glavu. “Doista? Ovo smo postali?” pitala je Nan. “U ovo si nas pretvorila, Nan. Željela si se jebati s drugima. Pa, slažem se. Zabavno je. Hvala za ideju.” “Paige, zaboga miloga, obuci se i odlazi. Pokušavamo razgovarati”, Nan  je planula na Paige koja koja je šutke sjedila i slušala slušala nas. Ispružio sam ruku i potapšao Paige po nozi. “Nemoj ići. Pokazao sam joj vrata. Vrijeme je da ode.” Zapravo bih najradije da odu obje, ali nisam bio šupak. Neću izbaciti Paige. Pustit ću je da sama ode. “Stvarno? Kurvat ćeš se i nećeš mi dopustiti da objasnim? Jesi li znao da sam bila u klinici za odvikavanje? Je li ti bilo stalo? Bogme nisi zvao. Nitko nije. Čak ni Rush.” Osjetio sam blago sažaljenje prema njoj, ali bilo je doista blago. Katkad sam još znao vidjeti djevojčicu koja je silno željela da je netko želi. Tada bih suosjećao s njom. Onda bih se sjetio kakvom je kujom postala, pa bih shvatio da je dobila što je zaslužila. “Kada drugome serviraš sranja, zauzvrat dobivaš sranja. Tako mi je govorio djed. Možda je i tebe to netko trebao naučiti. Sve bi nas poštedio.” Nan je uperila prst u Paige. “Odlazi. Odmah.” Zgrabio sam Paige za ruku. “Ignoriraj je.” Paige je pogledala najprije nju, pa mene, a zatim zatresla glavom. “Vas dvoje ste zbilja sjebani. Mislim da je bolje da odem kući i naspavam se. Moja glava ne može to podnijeti.” Počela je ustajati, poljubila me u obraz i zatim se gola izvukla iz kreveta. Dok se oblačila divio sam se njezinu dupetu, zbog Nan, a ne jer sam to doista htio. Bio sam preumoran da razmišljam o golim ženskama.

158

Paige mi je mahnula na pozdrav, a onda s cipelama u ruci požurila van. Nisam imao pojma gdje joj je auto, no to sada nije bilo važno. Živjela je dva kata iznad mene. A to je bio još jedan razlog zašto je bila b ila prikladna. Nan je prišla krevetu i sjela. “Silazi s moga kreveta, Nan. Kunem ti se, ako ne digneš svoje prokleto dupe s moga kreveta, ispričat ću ti svaki detalj onoga što smo Paige i ja sinoć radili na ovim plahtama”, upozorio sam je. Nisam se zapravo sjećao što smo sve radili. Ali Nan to nije mogla znati. “Odvratan si!” viknula je, ustala i bijesno b ijesno me pogledala. “Da, pa i ti si. Ja barem poznajem Paige. Nije neka usputna ženska koju sam pokupio s proklete ulice.” Oči su joj zabljesnule neobuzdanim bijesom. Prozvao sam je za njezina sranja. Htjela me odbaciti, a i uspjela je u tome. Bilo mi je dosta. Više me nije zanimala. “Rekao si da me voliš”, podsjetila me. “Mislio sam da te možda volim, Nan. Ali onda sam se probudio i shvatio da vruća ševa i dobra pica ne znače ljubav. Znače samo dobar seks.” Povrijeđenost Povrijeđenost u njezinim očima trebala mi je pobuditi grižnju savjesti, ali nije. Potrebu i želju pobrkao sam s ljubavlju. Nisam znao kako je voljeti nekoga. Ne onako kako je Rush volio Blaire. Nikada nisam to osjetio. Sada sam to znao. Nisam imao jebenoga pojma i bio sam prokleto siguran da nikada neću imati. “Dobro. Ako me želiš povrijediti, samo naprijed. Zaslužujem to”, procijedila je Nan, ustala i pošla prema vratima. “Ali ovo nije gotovo, Grante. Priznajem da sam zeznula. Ti samo trebaš priznati da za mene još nešto osjećaš.” Osjećam li? Nisam bio siguran. Bio sam ljut na nju jer me zajebavala, ali nisam bio siguran da išta drugo osjećam. “Pokušavam riješiti neke stvari. Bilo bi lijepo kad bi nekomu bilo stalo da pokuša razumjeti.” Neću joj dopustiti da svali sve na mene. Nisam tražio ovo sranje. Trudio sam se da upali. Odbila je biti više od nekoga za jebanje. Ja sam htio više, a ona mi je jasno dala do znanja da me može lako zamijeniti. “Mislim da ti ja ne mogu pomoći, Nan. Problem je u tome što znam kakav si život imala i znam zašto si kuja. No za razliku r azliku od Rusha, ne dopuštam da ti to bude izlika za sve. Vrijeme  je da je prestaneš iskorištavati i da da se se promijeniš. promijeniš. Ti si si ta koja sve odbacuje. Želiš

159

li završiti kao tvoja mama?” Ukočila se, pa sam znao da sam ju taknuo u živac. Ne rekavši ni riječi, okrenula se i izišla iz mog stana, zalupivši vratima iza sebe. Hvala kurcu. Sada se mogu naspavati.

160

Bethy me čekala u klubu da popijemo piće. Nahranila sam Natea i ostavila ga s Rushem kako bih se mogla malo družiti s curama. Mahnula sam Jimmyju prolazeći kraj kuhinje i požurila u blagovaonicu. Della i Bethy sjedile su uz prozor koji je gledao na zaljev. Della se okrenula i nasmiješila kada me spazila. Nisam bila sigurna što se točno dogodilo s policijom. Samo sam znala da je bila riječ o vrlo gadnom nesporazumu. Pričalo se kako je Woods zaprijetio policajcu koji ju je uhitio. Grant je rekao da ga je gurnuo na zid. To me podsjetilo na nešto što bi Rush učinio. “Napokon si stigla. Već sam mislila naručiti drugu mimozu” vedro je rekla Bethy. “Oprosti. Prije nego što sam otišla, morala sam nahraniti Natea. Bio je gladniji nego inače. Ali znaš da ne mogu piti mimoze. Dojim. Međutim, može čaša soka od naranče.” “Dojenje ne zvuči nimalo zabavno. Osim tvojih nevjerojatnih sisa, ne vidim drugoga razloga zašto bi to radila”, Bethy je rekla. Odlučila sam je ignorirati. Ne bi razumjela. Zato sam pogledala Dellu. “Drago mi je da napokon možemo popričati”, rekla sam joj. “I meni. Žao mi je zbog onoga kako smo se upoznali. Ne mogu ni zamisliti što si mislila o meni nakon...” Zastala je i ušutjela. “Mislila sam da je riječ o groznoj pogrešci, a premda sam imala trudove, rekla sam Rushu da kontaktira Woodsa i da mu kaže da odmah reagira”, uvjeravala sam je. Della je uzdahnula. “Da, bio je to lud dan. Ali hvala ti. Tek sam poslije saznala da si toga dana dobila trudove.” Bethy je naručila po još jednu mimozu za sebe i Dellu. Ja sam rekla novoj konobarici da želim samo sok od naranče. “Čujem da više ne radiš za Woodsa”, Bethy je rekla Delli. Namrštila se i zatresla glavom. “Ne. Ne dopušta mi. Voli da što više budem uz njega. Rješavamo neke stvari...” Ponovno je utihnula. Bilo mi je jasno

161

da ne želi govoriti o svojemu privatnom životu, no nisam je mogla kriviti. Tek nas je upoznala. Jimmy je izvukao četvrti stolac za stolom i sjeo. “Ne mogu zadržati vas luđače u kuhinji. Što ću ja ako se sva moja dobra posluga spetlja s bogatašima iz ovoga kluba i ostavi me samoga?” “Ja još radim ovdje”, podsjetila ga je Bethy. “Ne radiš u kuhinji, pa mi nisi ni od kakve pomoći. Gotovo se bojim da bi Woods mogao zaposliti još koju privlačnu žensku. Treba mi netko tko će mi pomagati a da ne privlači poglede ovih napaljenih seksi jebača”, Jimmy je prosiktao, a zatim nam namignuo. Pogledom sam prošla stolom i nasmiješila se. Prije godinu dana bila sam izgubljena. Nisam imala nikoga. Ulazak u kuću Rusha Finlaya one noći sve je promijenio. Naslonila sam se na naslon i slušala Jimmyja kako nam govori o lošem spoju na kojem je bio noć prije i o tome kako se želio uvući u Marcove gaće. Marco je očito bio novi kuhar. Bethy se složila da su Marcove gaće prilično dobre. Preko stola sam pogledala Dellu, koja se smiješila dok ih je slušala kako razgovaraju, i prepoznala sam taj pogled. Mislim da je i ona pronašla dom. “Pa, Blaire, kakav je seks nakon braka i bebe? Moramo znati, mala. Rastura li Rush Finlay i dalje u krevetu?” upitao je Jimmy, a oči su mu zablistale od znatiželje. Bio je opasno zaljubljen u mojega supruga. “Ne tiče te se, Jimmy. Moraš se prestati napaljivati na mojega supruga. Prekasno je. Moj je”, odgovorila sam. “Kvragu, uopće nisi zabavna. Samo želim detalje. Vrlo slikovite detalje. A ti, Della? Hoćeš mi reći kakvo je tebi tucanje s Woodsom? Naređuje li ti i tako to? To zvuči baš seksi.” Dellino je lice pocrvenjelo te se nasmijala. “Ni ja neću razgovarati o tome s tobom, Jimmy”, rekla mu je. Jimmy je ustao i izbacio svoju donju usnu. “A ja sam mislio da su ženski tračevi zločesti i zabavni. Nasmrt mi dosađujete.” Dramatično je odmahnuo rukom, okrenuo se i vratio se u kuhinju. “Sada kada je otišao,  ja   bih htjela čuti kakav je seks s Rushem i Woodsom”, sladunjavo je rekla Bethy. Zatresla sam glavom i pogledala prema vratima baš kada je ušao Grant, bez ikoga uza se. Bio je duboko zamišljen. Nisam ga viđala u posljednje vrijeme

162

i mislila sam da je to zato što nije bio u gradu. Nešto ga je mučilo. Podignuo je pogled i pogledi su nam se susreli. Osmijeh mu je razvukao te mi je namignuo, i sam sjeo za stol. “Grant se vratio u grad preko ljeta. Doduše, djeluje drukčije”, rekla je Bethy, očito misleći isto što i ja. “Da, djeluje pomalo čudno”, složila sam se. “Igraš li se s vatrom, opeći ćeš se. Nan je sjebana na mnogo načina. Sigurno ga je izjebala u glavu. Ali i dalje ne mogu vjerovati da su petljali”, prošaptala je Bethy. “Nan je neki dan bila kod nas”, rekla sam i pogledala Bethy i Dellu. “Još me mrzi.” Bethy je frknula. “Koga briga? Kuja.” Delline su se oči raširile, pa sam shvatila da razgovaramo o ljudima koje ona nije upoznala. Baš nepristojno. “I, Della, nije me bilo pa sam sve propustila. Reci mi, kako si upoznala Woodsa? Radeći ovdje?” Della je odmahnula glavom i nasmiješila se. “Ne baš. Upoznali smo se još u rujnu. Bila je to... recimo seks na jednu noć”, rekla je, a obrazi su joj postali  jarkoružičasti.  jarkoružičasti. Ovo će biti sočnije nego što sam mislila. “Oho, to zvuči zabavno”, rekla sam i prignula se da čujem ču jem ostatak.

*** Nate je sada jeo iz bočice. Bethyna teta, moja stara šefica Darla, pristala ga je pričuvati kako bismo mi mogli večeras otići u klub vidjeti krijes. Bio je to događaj kojim su članovi obilježavali početak ljetne sezone. Rush nije htio ići, ali je Bethy nazvala i zamolila me. Ja sam osjećala grižnju savjesti jer s njom nisam provodila više vremena, pa sam ga nagovorila. Sutra imam dogovoren liječnički pregled, a Rushevo je strpljenje na izmaku. Očekivala sam da će ići sa mnom, a onda me napasti na parkiralištu. Ne bih se žalila, ali nisam mu namjeravala davati ideje. Grant je nazvao da pita idemo li gledati krijes, a isto je učinio i Woods. Htio je vidjeti hoću li praviti Delli društvo ako njemu tijekom noći nešto

163

iskrsne. Bethy joj je također trebala biti blizu. Postale su prijateljice, što je samo potvrđivalo moje uvjerenje da će biti dobra prijateljica. Bethy je bila izbirljiva. Krijes je bio veći od ostalih na plaži jer grad, za razliku od javnih plaža, nije mogao nadzirati što se događa u klubu. Bethy je rekla da se ova zabava ne smije propustiti. Što mi je zvučalo dobro. Rush i ja smo trebali izići. “Jesi li sigurna da se ne želiš presvući pr esvući u nešto drugo prije nego što iziđemo iziđem o iz auta?” upitao je Rush gledajući me. Namrštila sam se i spustila pogled na svoju novu odjevnu kombinaciju. Kupila sam je prošli tjedan. Bila je to bijela lanena suknja koja je sezala do sredine bedara i blijedožuta bluza koja je visjela s ramena i padala do struka suknje. Otkrivala je kožu samo ako bih podignula ruke. “Rekao si to kod kuće. Zar ti se ne sviđa?” Možda moje tijelo još nije bilo spremno za nešto poput ovoga. Rush je primio moju bradu i pogledao me u oči. “Prelijepa si, Blaire. Ne sviđa mi se kad te drugi muškarci gledaju.” Aha. Pa, u tom slučaju... “Sigurna “ Sigurna sam da se ne želim presvući. Sviđa mi se kada si posesivan. To me napaljuje”, rekla sam mu, namignula i otvorila vrata. “Ubijaš me, ženo”, rekao je i zalupio vratima. Dok smo šetali prema plaži, Rush me uhvatio za ruku. Sunce je već bilo zašlo, no krijes nam je osvijetlio put kada smo joj se približili. Bethy nam je mahala, skačući gore-dolje čim nas je spazila na svjetlosti krijesa. “Izgleda da želi da pođemo tamo”, zabavljenim je glasom rekao Rush. “Dobra pretpostavka”, odgovorila sam. Bethyne su oči već bile na pola dvanaest. Doteturala je do mene i zagrlila me, smrdeći po tekili. “Hej, kasnite!” “Ne, ne kasne. Samo si prerano počela piti žestice pa si sad previše pijana da znaš koliko smo dugo ovdje”, dobacio je Jace. Izgledao je pomalo uzrujano. Osvrnula sam se tražeći Dellu, ali nisam je vidjela. “Gdje su Della i Woods?” upitala sam Bethy, koja mi se nasmiješila kao da nema pojma o kome govorim. “Vidio sam ih malo prije, ali Woods se morao ići pozabaviti s osobljem koje je pušilo travu. Nisam siguran što se dogodilo Delli”, rekao je Jace.

164

Sranje. Trebali smo paziti na Dellu. “Možda ću je morati potražiti”, prošaptala sam Rushu. “Ići ću s tobom. Ne bih baš htio da si sama”, rekao je. “Ne. Ti sjedi i popričaj s Jaceom. Popij neko piće. Ja ću pregledati teren i vratiti se. Ne moraš poći sa mnom.” Rush se namrštio, a ja sam ga gurnula prema slobodnom stolcu kraj Jacea. “Idi”, naredila sam i pogledala Bethy. “Idem potražiti Dellu”, rekla sam joj. “I ja! I ja želim ići!” rekla je Bethy i podignula ruku kao da je u školi. “Ne. Tvoja pijana guzica ostaje ovdje”, rekao je Jace. Bethy je izbacila donju usnu i spustila se u Jaceovo krilo. “Nisi zabavan”, zacviljela je. Nisam čekala da ponovno pita. Okrenula sam se i pošla prema krijesu. Vidjela sam nekoliko poznatih lica. Dobila sam zagrljaj od Jimmyja i upoznala njegova večerašnjega pratitelja, ali nisam vidjela Dellu. Napravila sam krug i, kako bih provjerila skriva li se u tami, uputila se prema području koje je krijes slabije osvjetljavao. Nisam vidjela nikoga. Baš sam se okrenula i krenula natrag k Rushu kada sam čula krik. Nije to bio krik od straha, više krik nekoga tko se uznemirio. Napravila sam korak prema parkiralištu i začula još jedan glas, definitivno ženski i vrlo južnjački, kako pokušava smiriti drugu osobu. Osvrnula sam se u smjeru u kojem sam ostavila Rusha, ali on me nije vidio. Slijedeći glasove, pošla sam prema parkiralištu. Kada sam se približila, razaznala sam neke riječi. Na parkiralištu nije bilo nikoga, pa gdje su onda? Prišla sam mjestu na kojem smo parkirali naš auto i zastala. “Ne, molim te. Razgovaraj s Woodsom. Nisam ništa učinila. Kunem se. Nemoj - o, Bože.” Nježniji je glas bio b io preplašen. “Dosta mi je razgovora s Woodsom. Uzela si ono što je moje. Odabrao je tebe. Dobro. Neka mu bude tvoje droljasto, ludo dupe. Ali prvo ćeš jebeno platiti jer si uzela ono što je moje” Uslijedili su glasna pljuska i bolni jauk. “Boli, zar ne, kujo? Nisi normalna. Nemam pojma zašto Woods misli da ćeš ga usrećiti. Naučit će. Naučit će kako je to sjebati mene”, rekao je ljutiti ženski glas, a još je jedan bolni jauk došao od osobe za koju sam sada znala da je Della. Nisam imala pojma tko je druga žena, ali a li Delli je nanosila bol. Mislila sam otići po Rusha, no dotada bi je mogla ozbiljno ozlijediti. ozlijediti.

165

Nije mi trebao Rush. Nisam bila sigurna tko je ta ludača, ali mogu se suočiti s njom. Posegnula sam u torbicu, izvukla ključ i tiho otključala vrata auta. Zavukla sam ruku pod sjedalo, izvukla pištolj, pripazila na to da je okvir prazan i provjerila je li zakočen. Nisam namjeravala pucati ni u koga. Nema potrebe da bude pun. Samo sam trebala preplašiti nasilnicu, a onda nazvati Woodsa. Nadala sam se da nije previše povrijedila Dellu. Još jedan Dellin jauk naveo me da se pokrenem. Slijedila sam glasove oko zgrade. Najprije sam vidjela drugu ženu. Držala je Dellu za kosu i ponovno je nazivala ludom. Činilo se da je zbilja zapela za to da je Della luda. Ta me kuja baš ljutila. Podignula sam pištolj, uperila ga u ženu i zatim joj dala do znanja da ima društvo. “Pusti je”, rekla sam, gledajući kako se žena okreće i dalje držeći Dellu za kosu. Della je opet jauknula. “Koji kurac?” rekla je žena, gledajući me kao da sam ja luda. “Pusti joj kosu i udalji se od nje”, rekla sam jasno i glasno, da dobro razumije. Nasmijala se. “To nije pravi pištolj. Nisam glupa. Idi se bavi svojim  jebenim problemima i prestani prestani se igrati Charliejevih anđela .” .” Povukla sam sigurnosnu kočnicu i podignula pištolj. “Slušaj, kujo, da želim, mogla bih ti probušiti oba uha odavde a da ti ne pokvarim prokletu frizuru. Samo me dovedi u napast” Zadržala sam miran i hladan ton. Željela sam da mi vjeruje, jer uistinu nisam htjela pucati da dokažem da ozbiljno mislim. Oči su joj se raširile te je pustila Dellinu kosu. Krajičkom oka gledala sam Dellu kako se brzo odmiče od nje. “Imaš li pojma tko sam ja? Mogu te uništiti. Tvoje će dupe zbog ovoga dugo sjediti u zatvoru ”, režala je, ali sam joj u glasu osjetila strah. “U mraku smo i tri nas je. Na tebi nema ni ogrebotine. Della krvari i ima modrice. Tvoja riječ protiv naše. Ne zanima me tko si. Ovo ne izgleda dobro za tebe.” Još se malo odmaknula, ne skidajući pogled s pištolja. “Moj će tatica čuti za ovo. On će mi vjerovati”, rekla je uzdrhtala glasa. “Dobro. I moj će suprug čuti, a on će, bogme, vjerovati meni.”

166

Žena se glasno, ljutito nasmijala i zatresla glavom. “Moj tatica može kupiti ovaj grad. Zajebavaš krivu ženu.” “Zbilja? Samo naprijed, jer sada gledaš ženu s napunjenim pištoljem koja može pogoditi pokretnu pokretnu metu. Zato molim te... samo daj.” Della se sklupčala, sjedeći obujmila rukama koljena i šutke nas gledala. “Tko si ti?” upitala je žena, prvi me put shvativši ozbiljno. “Blaire Finlay”, odgovorila sam. “Sranje. Rush Finlay je oženio seljanku s pištoljem. Teško mi je povjerovati u to”, ispalila je. “Ja bih joj vjerovao. Ne spuštaj jebeni pištolj.” Rushev je glas došao iza mene. Ženine su se oči raširile. “Zezate me? Ovaj je grad lud. Svi ste vi ludi.” “Ti si ta koja je zbog muškarca nevinu ženu tukla u mraku”, podsjetila sam je. “Ti si ta koja izgleda ludo.” Žena je podignula ruke. “Dobro. Odlazim. Dosta mi je!” viknula je i otišla prema parkiralištu. Spustila sam pištolj i ponovno ga zakočila prije nego što sam ga predala Rushu, a zatim sam otrčala do Delle. Njezine velike plave oči raširile su se u nevjerici. “Jesi li to upravo uperila pištolj u nju?” upitala me sa strahopoštovanjem u glasu. “Tukla te” podsjetila sam je. Spustila je lice u ruke i slabo se nasmijala. “O, moj Bože. Luda je. Kunem Ku nem se, mislila sam da će me tući dok se ne onesvijestim. o nesvijestim. Imala sam osjećaj da ću se onesvijestiti, a onda bi mi doista naudila.” Pogledala me. “Hvala ti.” Ispružila sam ruku prema njoj. “Možeš li ustati? Ili želiš sjediti ovdje dok  ja ne nazovem Woodsa?” Woodsa?” Stavila je ruku u moju. “Želim ustati. Moram ustati”, rekla je. Povukla sam je. “Imaš mobitel?” Kimnula je i izvukla ga iz džepa. Čekala sam dok nije nazvala Woodsa. “Hej... Zapravo, ne, ne baš. Došlo je do incidenta s Angelinom... Ne, ne, otišla je. Hm, pojavila se Blaire i otjerala je... Blaire je još tu, kao i njezin suprug... Iza zgrade čuvara parkirališta. .. Okej. I ja tebe volim.” Prekinula je i pogledala me kroz guste trepavice. “Dolazi.”

167

“Dobro. Čekat ćemo s tobom.” Otvorila sam torbicu i izvukla vlažni rupčić. Sada sam bila mama, pa sam ih uvijek nosila sa sobom. “Želiš li obrisati krv sa svoje usne prije nego što dođe Woods i pođe za Angelinom?” Della je kimnula i uzela rupčić. r upčić. “Hvala.” Okrenula sam se pogledati Rusha koji me pozorno promatrao, ali nije ništa govorio. Kamionet je dojurio do nas, zaškripivši kočnicama i stajući kraj nas. Iskočio je Woods i dotrčao do mene i Delle. “Kvragu!” zarežao je i povukao je u svoje naručje. “Bože, malena. Tako mi je žao. Platit će za ovo”, uvjeravao ju je, prelazeći rukama po njoj, provjeravajući je li dobro. “Okej je. Mislim da ju je Blaire preplašila”, Della je rekla na njegovim prsima. Woods me pogledao i namrštio se. “Što je Blaire učinila?” upitao je. “Uperila je pištolj u nju i zaprijetila da će joj probušiti uši”, rekla je Della. Woods je podigao obrvu. “Dakle, Alabama je opet potegnula pištolj? Hvala, Blaire”, rekao je, a zatim poljubio Dellu u glavu i u kosu joj prošaptao riječi koje nitko drugi nije trebao čuti. “Drago mi je što sam ih pronašla. Moraš učiniti nešto u vezi s tom ženom - luda kuja”, rekla sam, okrenula se i pošla prema Rushu. Zagrlio me oko struka i privio me uza se. “Hvala ti”, zazvala je Della. “Nema na čemu”, odgovorila sam, a onda smo Rush i ja pošli natrag prema parkiralištu. “Neću moći čekati do sutra. Sjebala si to kada sam došao iza ugla i vidio te kako poput kakve opasne mačke stojiš tamo, uperivši pištolj u Angelinu. Mislim da sam svršio u svoje proklete traperice kada si joj rekla da bi joj mogla probušiti uši. Još ću večeras pojebati tu slatku opasnu picu.” Pokušala sam se ugristi za usnu kako se ne bih nasmijala, ali nije mi uspjelo. Rush se nacerio. “Drago mi je što se slažeš da više nema čekanja. Spreman sam se ponovno izgubiti u svojemu raju.” Stala sam i podignula na prste kako bih ga poljubila u obraz. “Volim te, Rushu Finlayu.”

168

“Dobro, jer nikada više neću dopustiti da tvoje seksi dupe ode predaleko od mene.” “Koliko daleko je predaleko?” upitala sam. “Sve je predaleko. Želim te tu pokraj sebe... zauvijek.”

169

Keith, moj suprug, podnosio je nered u kući, nedostatak čiste odjeće i moje promjene raspoloženja dok sam pisala ovu knjigu (i sve svoje druge knjige). Moje troje predivne djece jelo je mnogo hot dogova, pizza i žitnih pahuljica jer sam ja bila zauzeta pisanjem. Uvjeravam vas da sam im kad sam završila knjigu skuhala mnogo dobrih, toplih obroka. Autumn Huli i Natasha Tomic pročitale su i prokomentirale Zauvijek  predaleko. Natasha  predaleko. Natasha je osmislila frazu “zatreskana u Rusha”, iz čega je očito da mi je mnogo pomogla oko ove knjige. Hvala vam za pomoć, dame! Sarah Hansen dizajnirala je iznimno lijepu naslovnicu. Briljantna je. Volim je i prilično je zabavno biti u njezinu društvu. Vjerujte mi... znam to. ;) Jane Dystel najbolja je agentica koja je ikada svojom prisutnošću počastila književni svijet. Obožavam je. Samo to. I hvala Lauren Abramo, mojoj agentici za inozemna tržišta, kojoj širenje mojih knjiga po cijelome svijetu ide sjajno. Zakon je. Najvažnije: Bog mi je dao sposobnost i kreativnost da pišem. To što svaki dan mogu raditi ono što volim, dar je kakav samo on može dati.

170