01.qxd
20.2.2007
9:57
Page 1
02.qxd
20.2.2007
9:51
Page 1
NAGRADNI NATJEČAJ
U OVOM BROJU
Nagrađeno 18 radova od 143 prijavljena
Nagrađeni radovi o Nikoli Tesli . . . . . . . . . . 3 Prijave na natječaj “Izumi Nikole Tesle” . . . . 4 Lebdjelica na ionski pogon . . . . . . . . . . . . . 7 Uhvati jednu munju i za mene. . . . . . . . . . . 9
Prošla 2006. godina obilježena je u našoj zemlji (i cijelom svijetu) kao Godina Nikole Tesle povodom 150. godišnjice rođenja toga najvećeg elektrotehničara u ljudskoj povijesti. Tim je povodom i naš časopis, u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Hrvatskom elektroprivredom, organizirao za učenike hrvatskih osnovnih i srednjih škola nagradni natječaj “Izumi Nikole Tesle” na koji se u roku javilo 194 učenika pod vodstvom 70 mentora sa 143 rada. Nakon pomnog pregledavanja svih prijavljenih radova povjerenstvo, u kojem su bili predstavnici svih triju suorganizatora, odlučilo je nagraditi 18 najboljih prijavaka, o čemu izvješćujemo u nastavku ovoga broja objavljujući odluku o nagradama i popis svih prijavljenih radova iz 68 osnovnih i srednjih škola. Autore svih nagrađenih radova (i njihove mentore) nagradit će Hrvatska elektroprivreda jednodnevnim izletom iz Zagreba u Memorijalni centar “Nikola Tesla” u Smiljanu tijekom svibnja ove godine, a Agencija za odgoj i obrazovanje uručit će svim nagrađenim učenicima i njihovim mentorima službene potvrde kojima će moći ostvariti pogodnosti pri upisu višeg stupnja obrazovanja odnosno stručnog napredovanja. U časopisu “ABC tehnike” objavit ćemo nagrađene radove (u ovom broju prvonagrađene u obje kategorije, a u idućem broju drugonagrađene i trećenagrađene radove), a svima nagrađenima dodijelit ćemo i srebrnu značku “ABC tehnike”, jednogodišnju pretplatu na naš časopis i knjige naše Male tehničke knjižnice (među kojima i knjigu “Nikola Tesla - slavni izumitelj”).
Mario Padelin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Mjerilo strujnog pojačanja tranzistora . . . . 11 Raketoplan na vodu . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Helikopter . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Stolići-klupice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Obnovite oštećenu pločicu . . . . . . . . . . . . 22 Digitalna televizija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Geofon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Rušitelji rekorda helikopterima . . . . . . . . . 28 Protuteroristički automatski pilot . . . . . . . . 29 Zvučnici pod bukom. . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Papirnatim naljepnicama odzvonilo . . . . . . 30 Tankoćutna proteza . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Štednja je dobra, odricanje je bolje . . . . . . 31 Robotika i umjetne neuronske mreže (2) . . 32 Polica i vješalica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 PRILOG Raketoplan na vodu Stolići-klupice
Glavni urednik: Dubravko MALVIĆ Urednik: Zoran KUŠAN, ing. Tehnički urednik: Hinko BOHR Administrator: Sandra HAVLIČEK Broj 7 (503), ožujak 2007. Školska godina 2006./2007. Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Izdavački savjet: akademik Marin HRASTE predsjednik, Dubravko MALVIĆ - tajnik, Borko BORANIĆ, Žarko BOŠNJAK, Stanislav GOVEDIĆ, Branko HRPKA, dr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, Zdenko JUREŠA, Marčelo MARIĆ, Željko MEDVEŠEK, dr. Vladimir MULJEVIĆ Uredništvo: Borko BORANIĆ, akademik Marin HRASTE, dr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, Zoran KUŠAN, Ivan LUČIĆ, Dubravko MALVIĆ, Željko MEDVEŠEK, Miljenko OŽURA
Naslovna stranica: Učenici Tehničke škole iz Siska izrađuju prvonagrađeni rad na našem natječaju “Izumi Nikole Tesle” Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia; telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta:
[email protected] “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Cijena pojedinačnog primjerka je 7,50 kuna Godišnja pretplata za 10 brojeva je 75 kuna za Hrvatsku, odnosno 150 kuna za inozemstvo
Pretplata za tuzemstvo i inozemstvo može se uplatiti u kunama u korist žiro-računa: Hrvatska zajednica tehničke kulture 23600001101559470 (za “ABC tehnike”, poziv na broj 05 + JMBG). Pretplata za inozemstvo može se uplatiti na devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. 2500-3222764 swiftcode: ZABAHR2X Pretiskivanje je dopušteno samo uz naznaku izvora, a proizvodnja uz odobrenje uredništva časopisa “ABC tehnike” Upisan u Upisnik Hrvatske gospodarske komore o izdavanju i distribuciji tiska 8. studenoga 2004. pod brojem 189 Poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb Tisak i otprema: DENONA d.o.o. - 10000 Zagreb, Ivanićgradska 22 Časopis se tiska uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Ministarstvo obrazovanja odobrilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:49
Page 3
NAGRADNI NATJEČAJ
Nagrađeni radovi o Nikoli Tesli Tijekom prošle godine, koja je u Hrvatskoj proglašena Godinom Nikole Tesle, objavljen je u našem časopisu natječaj “Izumi Nikole Tesle”, koji smo raspisali u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i s Hrvatskom elektroprivredom. U predviđenom roku (22. prosinca 2006.) na natječaj su stigla 143 rada iz 68 škola od 194 učenika pod vodstvom 70 mentora. Sve radove pregledalo je povjerenstvo u kojemu su bili predstavnici Agencije za odgoj i obrazovanje (Žarko Bošnjak, prof.), Hrvatske elektroprivrede (Mihovil Bogoslav Matković, prof.) i časopisa “ABC tehnike” (Dubravko Malvić) i poslije više sastanaka odlučilo da se nagrade: 1. kategorija: Model uređaja jednoga Teslina izuma I. nagrada: “Lebdjelica na ionski pogon”, autori Jurica KUNDRATA, Dino LAKTAŠIĆ i Tomislav GOMBAČ, Tehnička škola, Sisak, mentor Stevče Arsoski II. nagrada: “Uređaj Teslina broda na daljinsko upravljanje”, autor Vlado MALEKOVIĆ, V. b Osnovne škole Miroslava Mrkše, Sveta Klara Zagreb, mentor Manda Kravarušić III. nagrada: “Teslin transformator”, autor Luka KNEŽIĆ, Osnovna škola Đure Estera, Koprivnica, mentor Tijana Martić. Ostali nagrađeni radovi: “Tronaponski transformator”, autor Josip GULIN, Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik, mentor mr. sc. Josip Paić; “Teslin transformator”, autori Ilija GRGIĆ i Danijel KRALJ, II. h Tehničke škole, Požega, mentor Marina Mirković; “Transformator”, autor Danijela SUŠILOVIĆ, VIII. d I. osnovne škole, Bjelovar, mentor Ljubo Marković; “Model
Teslina transformatora RS 684”, autor Goran ČEPIĆ, I. razred Gimnazije Bjelovar, mentor Branko Vidović; “Model Teslina transformatora EL 34”, autor Ivan CAPAN, VIII. a Osnovne škole Nova Rača, mentor Branko Vidović. 2. kategorija: Sastavak o Teslinu životu, radu, izumima ... I. nagrada: “Uhvati jednu munju i za mene”, autor Mia VODJEREK, VII. razred Osnovne škole Slavka Kolara, Hercegovac, mentor Stjepan Banas II. nagrada: “Posljednji Trajlvanac”, autor Andrija CECIĆ, VI. razred Privatne osnovne škole “Nova”, Zadar, mentor Marijana Pavić III. nagrada: “Čovjek koji je ‘upalio’ svjetlo”, autor Lara MILJEVIĆ, VIII. c razred Osnovne škole “Vežica”, Rijeka, mentor Ester Acinger. Ostali nagrađeni radovi: “Nikola Tesla - genij s našeg kamenjara”, autor Matea ŠOŠTARIĆ, VI. b razred Osnovne škole “Rudeš”, Zagreb, mentor Marijana Kobilšek; “Velikan Nikola Tesla”, autor Igor KOVAČ, IV. razred Hrvatske dopunske (srednje) škole Bartola Kašića, Lyon (Francuska), mentor Zdenka Kožić; “Svaki električni stup Teslin je spomenik”, autor Lana JELI-
3
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:49
Page 4
NAGRADNI NATJEČAJ
Prijave na natječaj “Izumi Nikole Tesle”
NEK, VIII. a Osnovne škole dr. Ivana Novaka, Macinec, mentor Nevenka Reif; “Svetlo za svet”, autor Sara SEČAN, V. razred Osnovne škole I. G. Kovačića, Sveti Juraj na Bregu, Pleškovec, Lopatinec, mentor Katarina Jerosimić; “Nikola Tesla”, autori Marta JAVORČEK, Ana BOŽIĆ i Ivona JAPUNDŽA, VIII. c Osnovne škole kralja Tomislava, Našice, mentor Branko Malenica; “Život i djelo Nikole Tesle”, autori Marija BILIĆ i Katja GALIĆ, VIII. d Osnovne škole “Kman - Kocunar”, Split, mentor Marina Utrobičić; “Teslin život, rad i izumi”, autori Matea BALJKAS, Jelena LOVRIĆ i Maja VIDOŠEVIĆ, III. e Gimnazije Antuna Vrančića, Šibenik, mentor mr. sc. Josip Paić. Autore svih nagrađenih radova i njihove mentore nagradit će Hrvatska elektroprivreda jednodnevnim posjetom Memorijalnom centru “Nikola Tesla” u Smiljanu, Agencija za odgoj i obrazovanje službenom Potvrdom, a časopis “ABC tehnike” jednogodišnjom pretplatom i srebrnom značkom “ABC tehnike” te će po tri prvonagrađena rada objaviti u časopisu. Članovi Povjerenstva: Žarko Bošnjak, prof. Mihovil Bogoslav Matković, prof. Dubravko Malvić
4
1. I. osnovna škola, Bjelovar; mentor Ljubo Marković: Danijela Sušilović, 8. d (“Transformator”), Petar Ćurković, 7. d (“Teslin život, rad i izumi”), Petar Ćurković, 8. d, Igor Dejanović, 8. d, Drago Ćurković, 6. c, Ante Geček, 6. b, Kristijan Košćak, 6. b (“Teslini elektromotori”) 2. II. osnovna škola, Varaždin; mentor Stjepan Androlić: Dino Halusek, 8. d (“Život, rad i izumi Nikole Tesle”) 3. II. osnovna škola Bartola Kašića, Zagreb; mentor Lucija Piškorić: Leon Rumbak, 8. (“Nikola Tesla”) 4. III. gimnazija, Split; mentor Neda Križanović: Ilijan Kotarac, 2. a (“Nikola Tesla”) 5. III. osnovna škola, Bjelovar; mentor Antun Petrlić: Mateo Papoči, 6. d (“Strujni krug” - pjesma) 6. III. osnovna škola, Vukovar; mentor Joza Mihaljev: Elizabeta Koprivnjak, 8. b (“Nikola Tesla”), Filip Kolak, 8. b (“Teslin toranj”) 7. IV. osnovna škola, Bjelovar; mentor Slobodanka Martan: Ivona Letica, 7. d (“Tesla se nije bojao”) 8. VII. osnovna škola, Varaždin, Varaždin; mentor Maja Švajghart: Ana Mijatović, Sindy Vuković, Sara Friščić i Mateja Sokol 5. a (“Naš poznati heroj - Nikola Tesla”) 9. Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik; mentor mr. sc. Josip Paić: Josip Gulin (“Tronaponski transformator”), Matea Baljkas, Jelena Lovrić, Maja Vidošević, 3. e (“Teslin život, rad i izumi”); mentor Jasminka Paić: Sanja Prebanda, Marina Vučić, 2. b (plakat “Osobna povijest Nikole Tesle prikazana na slikovnoj lenti vremena”) 10. Gimnazija, Beli Manastir; mentor Milan Stojanović: Olivera M. Stojanović, 2. (“2006. - Teslina godina fizike”) 11. Gimnazija, Bjelovar; mentor Branko Vidović: Goran Čepić, 1. (“Model Teslina transformatora RS 685”), 12. Hrvatska dopunska škola Bartola Kašića, Lyon, Francuska; mentor Zdenka Kožić: Ivan Knežević, 2. razr. srednje škole (“Nikola Tesla”), Igor Kovač, 4. razr. srednje škole (“Velikan Nikola Tesla”) 13. Osnovna škola “Berek”, Berek; mentor Petar Ivanda: Ivana Petak, 8. (“Nikola Tesla”) 14. OŠ “Borovje”, Zagreb; mentor Danijela Takač: Mihaela Vučemilo, 8. a (“Nikola Tesla - Vizionar i izumitelj”), Mateja Mervić, 8. c (“Radionadzirani robotizirani
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 5
brod Nikole Tesle”), Ira Ibrahimović, 8. c (“Robotizirani brod Nikole Tesle”) 15. OŠ braće Ribar, Sisak; mentor Vaso Živković: Lucija Vranić, 6. d (“Nikola Tesla”), Mirela Drndelić, 6. b (“Nikola Tesla”) 16. OŠ Bratoljuba Klaića, Bizovac; mentori Gabrijela Cvetković i Dario Krenek: Ramona Vračić, 8. a i Mirna Glavaš, 8. a (“Prezentacija slajd show”) 17. OŠ dr. Ante Starčevića, Pazarište, Klanac; mentor Ivana Kovačević: Iva Milinković, 8. (“Nikola Tesla”), Lucijana Starčević, 6. (“Nikola Tesla”), Ana Marković, 5. (“Hvala ti, Tesla!” - pjesma), Luka Levar, 6. (“Nikola Tesla” - pjesma) 18. OŠ dr. Ivana Novaka, Macinec; mentor Nevenka Reif: Lana Jelinek, 8. a (“Svaki električni stup Teslin je spomenik”) 19. OŠ Drage Gervaisa, Brešca; mentor Marijan Fiorović: Doris Kršul, 6.a (“Nikola Tesla”) 20. OŠ Dragojle Jarnević, Karlovac; mentor Suzana Šnajdar: Andro Perković, 8. a (“150 godina Nikole Tesle”), Lucija Šola, 8. b (“Nikola Tesla”) 21. OŠ “Draž”, Draž; mentor Silvija Novak: Marko Škulac, 8. (“Nikola Tesla” - pjesma), Davor Lerić, 7. (“Život i rad Nikole Tesle”) 22. OŠ Đure Estera, Koprivnica; mentor Tijana Martić: Luka Knežić, 8. c (“Teslin transformator”) 23. OŠ Frana Galovića, Zagreb; mentor Darko Martinko: Andrej Mrkonjić, 8. b (“Genij s našeg kamenjara”) 24. OŠ “Grivica”, Rijeka; mentor Venelin Mehić: Vid Spoja, 7. (“Nikola Tesla”) 25. OŠ grofa Janka Draškovića, Zagreb; mentor Damir Piški: Norman Momčilović i Matej Vrbanc (“Sastavak o Teslinu životu, radu i izumima”, zapis na CD-u) 26. OŠ I. B. Mažuranić, Orahovica; mentor Svjetlana Urbanek: Nikola Kašić i Mario Iličić, 8. (“Nikola Tesla”), 27. OŠ I. G. Kovačića, Gornje Bazje; mentor Rajko Knežević: Josip Jurković, 7. b (“Nikola Tesla”), Sanja Pet-
rović i Ivana Kučan, 7. b (“Nikola Tesla”), Ivan Mandić, 7. b (“Nikola Tesla”) 28. OŠ I. G. Kovačića, Sveti Juraj na Bregu, Pleškovec, Lopatinec; mentor Katarina Jerosimić: Sara Sečan, 5. (“Svetlo za svet”) 29. OŠ I. Mažurarnića, Zagreb; mentor Ivan Vladimir Markulin Grgić: Kristina Cecelja, 8. d (“Nikola Tesla”) 30. OŠ “Josipdol”, Josipdol; mentor Petar Malnar: Martina Jarnjević, 8. (“Život i djelo Nikole Tesle”, galerija slika i tekst), Viktoria Belobrajdić, 8. (“Nikola Tesla”) 31. OŠ Jure Kaštelana, Zagreb; mentori Sanja Miloloža i Krešimir Supanc: Petra Paležac, 7. a (“Nikola Tesla”), Katarina Čosić, 7. a (“Nikola Tesla, znanstvenik za sva vremena”), Sara Raos, 7. a (“Nikola Tesla, ispravljanje nepravde”), Monika Zubanović, 7. a (“Nikola Tesla, vladar svjetlosti”), Maja Rajković, 7. a (“Nikola Tesla čovjek koji je izmislio moderni svijet”), Eva Matika, 7. a (“Nikola Tesla neshvaćeni genijalac”), Dora Raos, 7. a (“Nikola Tesla zakinuti genij”) 32. OŠ “Kamen-Šine”, Split; mentor Marina Perica: Ivana Lončar, 6. b (“Nikola Tesla - čudesan i još čudesnije rođen”), Božena Amižić, 6. b (“Čudesni izumi luckastog znanstvenika”) 33. OŠ “Kman - Kocunar”, Split; mentor Marina Utrobičić: Isabela Abazaj, 8. c (“Genijalnost, upornost i uspjeh”), Marija Bilić i Katja Galić, 8. d (“Život i djelo Nikole Tesle”) 34. OŠ “Kozala”, Rijeka; mentor Petra Ključarić: Ante Jurjević, 6. b (“Život i rad Nikole Tesle”) 35. OŠ kralja Tomislava, Našice; mentor Branko Malenica: Marta Javorček, Ana Božić, Ivona Japundža, 8. c (“Nikola Tesla”) 36. OŠ “Kraljevica”, Kraljevica; mentor Rifat Ramčić: Marino Pros, 8. b (“Nikola Tesla”), Emanuel Peranić, 7. a (“Nikola Tesla”), Marko Lučić (“Nikola Tesla”), Bruno Gudac, 7. b (“Istraživač, izumitelj, genij”), Marija Videčak, 7. b (“Nikola Tesla 1856. - 1943.”), Anja Klapan, 8. b (“Nikola Tesla 1856. - 1943.”), Ariana Slivka, 8. a (“Nikola Tesla - čovjek koji je rasvijetlio svijet”), Edi Kurolt, 8. a (“Nikola Tesla 1856. - 1943. “), Antonio Franko, 8. a (“Nikola Tesla”), Irirs Hrkoć, 8. a (“Nikola Tesla”), Josip Đurić, 7. b (“Nikola Tesla”) 37. OŠ “Lapad”, Dubrovnik; mentor Fany Bilić: Mateo Lučić, 7. (“Nikola Tesla”), Matea Zarač, 7. (“Nikola Tesla”), Katarina Zarač, 7. (“Nikola Tesla”), Antonela Stjepović, 7. (“Nikola Tesla”) 38. OŠ “Laslovo”, Laslovo; mentor Svjetlana Tomić: Josipa Uglik, 8. (“Nikola Tesla - Čovjek svjetlosti”), Andeja Vaci, 8. (“Nikola Tesla - Genij koji je naš život učinio drugačijim”) 39. OŠ Lovre pl. Matačića, Zagreb; mentor Danijela Takač: Hrvoje Baršić, 7. b (“Nikola Tesla”) 40. OŠ “Malešnica”, Zagreb; mentor Marica Antić: Antonio Jelić, 8. d (“Nikola Tesla”) 41. OŠ Miroslava Krleže, Čepin; mentor Zdenka Kordić: Dora Savanović, 7. c (“Trag svjetlosti”), Vinka Čepo, 7. a (“Nikola Tesla”), Matija Klarić, 7. b (“Genijalac - Nikola Tesla”)
5
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 6
42. OŠ Miroslava Krleže, Zagreb; mentor Nada Tica: Ivana Ivančić, 8. b (“Tesla - od rođenja do smrti”) 43. OŠ Miroslava Mrkše, Sv. Klara - Zagreb; mentor Manda Kravarušić: Vlado Maleković, 5. b (“Uređaj Teslina broda na daljinsko upravljanje”) 44. OŠ “Monte Zaro”, Pula; mentor Dragica Pršo: Dona Manjarić, 7. a (“Nikola Tesla - vladar elektriciteta”); mentor Snježana Lalić: Tina Hrvatin, 5. a (“Nikola Tesla”) 45. OŠ “Nova Rača”, Nova Rača; mentor Branko Vidović: učenici 8. razreda (film “Teslin transformator”), Željka Ilinčić, 8. a (“Nikola Tesla”), Ivan Capan, 8. a (“Model Teslina transformatora EL 34”) 46. OŠ Petra Krešimira IV., Šibenik; mentor Jakov Pulić: Mia Plenča, 8. c (“Nikola Tesla”) 47. OŠ “Podmurvice”, Rijeka; mentor Martina Muškardin: DOD nastava fizike (“Nikola Tesla”), Ivana Arapović, 8. c (“Nikola Tesla”); mentor Nebojša Tomić: Dorotea Škrabo, 8. c (“Posjet rodnoj kući Nikole Tesle”), Katarina Šantić, 8. c (“Nikola Tesla”), Matea Tomasić, 8. c (“Nikola Tesla”) 48. OŠ “Pojišan”, Split; mentor Pavao Jelavić: Marija Rašetina, 7. b (“Nikola Tesla - gospodar munja”), Dujam Mario Tudor, 7. a (“Život i otkrića Nikole Tesle”), Jelena Baleta, 7. a (“Nikola Tesla, izumitelj 21. stoljeća”) 49. OŠ prof. Blaža Mađera, Novigrad Podravski; mentor Božica Ruk: Pavao Gavran, 8. a (“Prezentacija o Teslinu životu i radu”), Sandro Lovnićki, 8. b (“Prezentacija o Teslinu životu i radu”), Lana Mađer i Dragana Klarić, 8. b (“Nikola Tesla”), Marija Duga, 8. a (“Nikola Tesla”), Jelena Ruk, 6. (“Nikola Tesla”), Anamarija Mihoković, 8. a (“Život Nikole Tesle”); mentor Petar Picek: Lidija Mihoković, 8. a (“Nikola Tesla”); mentor Alenka Forjan: Monika Čosić i Mateja Pejić, 7. (“Leteći štednjak”) 50. OŠ “Rudeš”, Zagreb; mentor Marijana Kobilšek: Matea Šoštarić, 6. b (“Nikola Tesla - genij s našeg kamenjara”), Miro Čabraja, 6. b (“Nikola Tesla”) 51. OŠ Slavka Kolara, Hercegovac; mentor Stjepan Banas: Mia Vodjerek, 7. (“Uhvati jednu munju i za mene”) 52. OŠ “Stenjevec”, Zagreb; mentor Vikica Čačinović: Ivan Šutić, Iva Đurić, Ružica Držaić, Lea Ljubej, Božo Munjas, Jelena Pušeljić, Kristijan Pucak, Josip Potnar, Loren Kržanić, Ana Pranjić, Antonija Jurina, Mia Ostojić, Vedran Ljubobratović, Zrinka Uršić, Petra Parać, Josip Parać, Nina Hržina, Matea Vrdoljak, Iva Milas, Petra Lovrić, Kristijan Božiček, Anastazija Kladić (“2006. godina Nikole Tesle”)
6
53. OŠ Stjepana Radića, Dugo Selo; mentor Mirsada Selak: Domagoj Horvat, 8. b (“Nikola Tesla”) 54. OŠ Stjepana Radića, Metković; mentor Marina Vuković: Josip Kiridžija, 6. c, Josip Matić, 6. c, Nikola Matić, 6. c, Božo Mustapić, 6. c, Roko Žaja, 6. c, Slaven Dodig, 6. d i Marko Milošević, 7. d (“Nikola Tesla - život, rad i izumi”) 55. OŠ “Stobreč”, Stobreč; mentor Edita Klarić: Katarina Marasović, 8. b (“Nikola”) 56. OŠ Sveti Martin na Muri; mentor Dragica Kiborn: Kristina Vožar, 8. a (“Nikola Tesla 1856. -1943.”) 57. OŠ “Sveti Matej” Viškovo, Rijeka; mentor Vera Adžamić: Hrvoje Saršon, 8. c (“Film o Teslinu životu, radu, izumima”), Fran Torbarina, 8. (“Sastavak o Teslinu životu, radu, izumima”) 58. OŠ Tina Ujevića, Osijek; mentor Milan Šulovnjak: Ines Jelić, 8. c (“Izumi Nikole Tesle”) 59. OŠ “Trnovitica”, Velika Trnovitica; mentor Barbara Ljubić: Marija Spišić, 6. i Ivana Lozančić, 6. (“Život Nikole Tesle”) 60. OŠ “Trsat”, Rijeka; mentor Neven Jerčinović: Intia Protić, 6. (“Nikola Tesla”), Beti Stupar, 6. (“Nikola Tesla”) 61. OŠ “Turnić”, Rijeka; mentor Ljerka Herceg: Nino Križanec, 8. b (“Nikola Tesla”), Juraj Ban Jović, 8. a (“Nikola Tesla”), Gloria Toljanić, 8. c (“Nikola Tesla, genijalni um”), Ena Buterin, 8. c (“Nikola Tesla”), Marina Janjetić, 8. c (“Nikola Tesla”), Antonia Kezić, 8. c (“Nikola Tesla”) 62. OŠ “Veli vrh”, Pula; mentor Igor Jovanović: Luka Šegota, 7. c (“Nikola Tesla”) 63. OŠ “Vežica”, Rijeka; mentor Ester Acinger: Lara Miljević, 8. c (“Čovjek koji je ‘upalio’ svjetlo”), Nikolina Dlab, 8. a (“Sve nije uzalud”), Sabina Marov, 8. c (“Najveći inženjer svijeta”), Tea Sulovsky, 8. c (“Čovjek iz budućnosti”), Andrea Dubrović, 8. c (“Tesla - humanist”), Goran Linić, 6. c (“Kakav bi svijet bio da nije bilo Nikole Tesle”), Dorijana Tijan, 6. c (“Što bismo danas da nije bilo Nikole Tesle?”); mentor Orjena Stefani-Marečić: Luka Dajak, 8. b (“Tko je bio Nikola Tesla?”) 64. OŠ Vladimira Gortana, Rijeka; mentor Živko Bajšanski: Vana Lešić i Petra Borović, 5. a (“Nikola Tesla”), Ema Dejhalla, 5. a (“Znanstvenik 21. stoljeća Nikola Tesla”), Fran Ivan Vrban 5. a (“Nikola Tesla”) 65. Privatna osnovna škola “Nova”, Zadar; mentor Marijana Pavić: Andrija Cecić, 6. (“Posljednji Trajlvajanac”), Nadine Mičić, 6. (“Dim u očima”), Lucija Mladenovski, 6. (“Blago iza ugla”) 66. Talijanska srednja škola “Dante Alighieri”, Pula; mentor Gordana Ćoso: Lea Karan, 4. b (“Čovjek ispred svoga vremena”) 67. Tehnička škola, Požega; mentor Marina Mirković: Ilija Grgić, Danijel Kralj, II. h (“Teslin transformator”), Matija Katić, Ivan Klevištajn, II. h (“Tesla”) 68. Tehnička škola, Sisak; mentor Stevče Arsoski: Jurica Kundrata, 4.c, Dino Laktašić, 4. c i Tomislav Gombač, 4. c (“Lebdjelica na ionski pogon”) Sveukupno je prijavilo 143 rada iz 68 škola 194 učenika sa 70 mentora.
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 7
RADOVI MLADIH TEHNIČARA
Lebdjelica na ionski pogon (Natječaj “Izumi Nikole Tesle”, I. nagrada - 1. kategorija) Biefeld-Brownov efekt, prvotno zabilježen 1929., otvorio je posve nov smjer u kojem se transportna tehnologija može razvijati. Glavni tokovi današnjih znanosti zanemarivali su taj efekt gotovo 80 godina, unatoč tome što nudi veću učinkovitost nego konvencionalne transportne tehnologije. Postoji velik broj teorija koje objašnjavaju ovaj efekt, neke čak upućuju na povezanost između gravitacije i elektromagnetizma - tema koju je teoretski obradio Nikola Tesla u svojim kasnijim godinama. 1. Uvod Projekt lebdjelice je najjednostavnija prezentacija Biefeld-Brownova efekta. Započeo ga je Jean Louis Naudin. Dosad je prijavljeno 329 uspješnih kopija diljem svijeta. Efekt je prvotno zabilježen 1928. kao britanski patent #300,311 autora T. Towsend Browna. Postojali su brojni slični patenti kao što je 1960. US patent #2,499,550 autora Agnewa Bahnsona. Godinama kasnije The Army Research Lab i NASA proveli su veći broj eksperimenata uzimajući u obzir elektrokinetički efekt. NASA je primila tri patenta.
Sl. 1. Trokutasta lebdjelica
Sl. 2. Dijagram prikazuje kretanje naboja
Sl. 3. Shematski prikaz električnog polja asimetričnoga kondenzatora
Tema ovog izlaganja bit će najjednostavnije prihvaćeno objašnjenje toga efekta - teorija ionskog vjetra, povezujući projekt lebdjelice s radom Nikole Tesle. 2. Osnovna izvedba lebdjelice na ionski pogon U osnovi lebdjelica se sastoji od dvije elektrode i konstrukcije od laganog drva (balze). Osim tih elemenata za rad lebdjelice nužan je i izvor visokog napona. U ovom slučaju za to nam je poslužio napon s kaskade PC monitora iznosa ~25 kV. Kao pozitivna elektroda služi tanka bakrena žica sa što manjom masom kako bi lebdjelica bila što lakša. Za negativnu elektrodu uzima se aluminijska folija. Konstrukcija lebdjelice može biti različitih oblika, iako je najčešći trokutasti oblik. 3. Teorija ionskog vjetra U blizini pozitivne elektrode (tanka bakrena žica), gdje je visoka razina potencijala, elektroni izlaze iz atoma i molekula okolnog medija (u ovom slučaju zraka). Ti elektroni se brzo kreću prema pozitivnoj elektrodi, gdje se skupljaju. Manjak slobodnih elektrona uzrokuje to da odgovarajući atomi i molekule postanu pozitivno nabijeni te se stvara pozitivan ionski “oblak” oko bakrene žice i naravno oko negativne elektrode (aluminijska folija). Aluminijsku foliju privlače pozitivni ioni (“pozitivni ionski oblak”) te se ona podiže uslijed djelovanja elektrostatske sile. Osim toga, pozitivni ioni se privučeni od aluminijske folije (negativna elektroda) i odbijeni od pozitivne elektrode kre-
7
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 8
ću prema dolje slijedeći silnice električnog polja. Pozitivno nabijene atome i molekule neutraliziraju negativne elektrode. Njihovi udari su toliko snažni da se višak elektrona izbacuje iz negativno nabijene ploče pa oni ioniziraju te iste atome (odnosno molekule) koji postaju negativno nabijeni. To uzrokuje stvaranje negativnog ionskog “oblaka” koji odbija prema dolje aluminijska folija povećavajući tako potisak lebdjelice prema gore. Pozitivni ionski “oblak” se neprestano generira oko pozitivne elektrode te se proces tako uvijek iznova ponavlja sve dok je lebdjelica spojena na izvor visokog napona. Iz toga se da zaključiti da lebdjelica na ionski pogon pretvara električnu energiju u elektrokinetički potisak koji ovisi i o mediju u kojem se lebdjelica kreće. Lebdjelica radi normalno u atmosferskom mediju, a zanimljivo je spomenuti da i u vakuumu postoji potisna sila, samo mnogostruko manja, u području od (μN - mN). Princip rada lebdjelice na ionski pogon prikazan je na sl. 2. 4. Teorija ionskog strujanja Teoriju ionskog strujanja uveo je Evgenij Barsoukov da objasni silu na asimetrični kondenzator. Osnovna fiziklna slika je ova: pozitivna i negativna elektroda nabijene su i na naboje djeluju različite sile jer je električno polje oko kondenzatora nehomogeno (sl. 3.). Električno polje, koje okružuje kondenzator stvoreno je potencijalom elektroda kondenzatora i djelomično ionizacijom zraka u pozitivne ione i elektrone. Ovi nosioci naboja struje i difuziraju u rezultirajuće električno polje. Baterija pruža potrebnu energiju koja se troši transportom nosioca u električnom polju. Električno polje je posebice komplicirano zbog toga što je ono rezultat međusobnog djelovanja između dinamike ionizacije zraka u prostoru oko elektroda i prijenosa naboja u rezultirajućem električnom polju. 5. Zaključak Lebdjelica na ionski pogon samo je jedan od projekata koji mnogi povezuju s poljem elektrogravitacije. Iako mnogi smatraju to polje poljem “rubne” znanosti, ono je proizvelo mnoge zanimljive projekte. Teorija elektrogravitacije predlaže funkcionalnu vezu između elektromagnetizma i
8
Sl. 4. Teslin toranj i njegove lebdjelice
gravitacije. Modernija definicija elektrogravitacije glasi: “Elektricitet je korišten kako bi se stvorila sila koja je ovisna o masi tijela kao što je i gravitacija.” To je također ono što Biefeld-Brownov efekt opisuje u Brownovu prvom patentu 300,311. Međutim, T. Towsend Brown i njegovi patenti su evoluirali tijekom vremena i poslije se Brown poziva na elektrokinetiku gdje su potrebni asimetrični kondenzatori da pojačaju silu. Stoga je lebdjelica na ionski pogon elektrokinetička naprava zamišljena po Brownovim osnovnim patentima. Postoji uvjerenje da je Tesla u jednom trenutku razvio teoriju koja povezuje gravitaciju s elektromagnetizmom i zamišljao vozila koja bi bila pogonjena mehanizmima baziranima na elektrokinetičkim i/ili elektrogravitacijskim principima (sl. 4.). Reference 1) Jean Louis Naudin’s website, inauidn.free.fr 2) “Force on an Asymmetric Capacitor”, Thomas B. Bahder and Chris Fazi, http://jlnlabs.imars.com/lifters/arl_fac/021101.pdf 3) “Progress in Electrogravitics and Electrokinetics for Aviation and Space Travel”, Thomas F. Valone
Jurica Kundrata, Dino Laktašić, Tomislav Gombač, 4. c Mentor: Stevče Arsoski, ing. el. Tehnička škola, Sisak
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 9
RADOVI MLADIH TEHNIČARA
Uhvati jednu munju i za mene (Natječaj “Izumi Nikole Tesle”, I. nagrada - 2. kategorija) I dok su u Slavoniji kosci pjevali, srpovi žito želi, konji ga vršili, a u raskoši Beča plesali se bečki valceri, u siromašnom ličkom selu Smiljanu pokraj Gospića radovali se mama Đuka i tata Milutin svojem četvrtom djetetu Nikoli koji je ugledao svijet 10. srpnja 1856. godine. Kasnije je Nikola dobio još jednu sestricu Maricu, tako da je kuća Teslinih bila prepuna dječjeg smijeha, cike i vike. Žalovali su kada im je umro brat Dane, no majka je i s njih četvero imala pune ruke posla od ranog jutra do kasne večeri. Prala je rublje na potoku Vagancu što protječe pokraj njihove kuće, a trebalo je i skuhati za tolika gladna usta. Otac, pravoslavni svećenik, bio im je dobar učitelj, tako da su svi od malih nogu naučili pisati i čitati, a svojim pamćenjem i inteligencijom posebno se isticao mali Nikola. Ove jeseni imali smo terensku nastavu u Smiljanu i tek tada sam doznala i spoznala kakav je bio Nikolin životni put i kako je smiljanski boležljivi dječak postao divovski genij, svjetsko čudo i najveći izumitelj dvadesetog stoljeća. S dvadeset godina otišao je studirati u Graz na Politehničku školu, poslije ga životni putovi vode u Prag, Budimpeštu, Pariz, Strassbourg, a s dvadeset i osam godina stigao je u New York. U Americi je ostao sve do smrti 1943. godine. Kada sam u njegovoj rodnoj kući pretvorenoj u muzej čula što je sve izumio i otkrio taj hrvatski znanstveni čudotvorac, istinski sam zinula od čuda. Danas nema mjesta na Zemlji, nema kuće, nema čovjeka koji nije okružen Teslinim izumima i njihovim znanstvenim potomcima, bez kojih ne mogu ni zamisliti život današnjeg čovječanstva.
Večer je. Vraćam se iz Smiljana u svoj Hercegovac. Palim svjetlo, a iz žarulje mi se smiješi on, Nikola Tesla. Sjedam za računalo, stavljam ruke na tipkovnicu, a na ekranu ponovno on, Tesla. Majka priprema večeru na električnom štednjaku zajedno s Nikolom i zajedno slušaju njegov radio. Prijatelji mi šalju rođendansku čestitku elektronskom poštom, a čestitkama se pridružuješ i ti, dječače iz Smiljana. Izlazim u noć. Na nebu zvijezde. Među zvijezdama trepere svjetla zrakoplova. Plove mirno nebeskim prostranstvima navođeni radarima. Plove sigurno, jer im je putove ucrtala tvoja ruka i tvoj genijalni um. Gase se ulične električne svjetiljke. One se gase, a u meni svijetli ponos što sam danas hodala stazama tvojeg djetinjstva. Jesen je, Nikola. Hrast lužnjak koji raste u blizini tvoje kuće prepun je mladoga žira. Potok Vaganac, potok tvojega djetinjstva, umiljava se Smiljanu. Obnovili su ti kuću i staju. Crkveno zvono miruje. Ti se sada sigurno igraš s munjama i gromovima na dalekim nebeskim livadama. Ako te nije strah, uhvati jednu munju i za mene. Mia Vodjerek, VII. razred Voditelj: Stjepan Banas, prof. OŠ Slavka Kolara, Hercegovac
9
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 10
HRVATSKA TEHNIČKA POVIJEST (83)
Mario Padelin (Zadar, 1922. - Zagreb, 1984.)
Rođen je 30. travnja 1922. u Zadru. Osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Biogradu n/m i u Šibeniku gdje je maturirao 1941. godine. Studij elektrotehnike počeo je u Padovi u Italiji, gdje je bio interniran. Vrativši se u zemlju, prešao je na oslobođeno područje. Bio je sudionikom osnivanja prve kazališne družine Okružnog narodnog odbora Zadra, od koje je 27. ožujka 1945. osnovano u Zadru Hrvatsko narodno kazalište. Studij elektrotehnike nastavio je u jesen 1945. godine na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1951. godine. Nakon toga je radio u poduzeću “Elektra” u Zagrebu, gdje je projektirao i gradio remontnu radionicu i pogonsku ispitnu stanicu. Na Elektrotehnički fakultet došao je 1957. godine u Zavod za visoki napon, gdje je najprije kao asistent, a zatim kao predavač sudjelovao u nastavi predmeta “Tehnika visokog napona” i “Prenaponska zaštita”. Doktorirao je 1963. godine disertacijom “Pogonska sigurnost transformatorskih stanica 10 kV”. Nakon toga je 1964. godine izabran za docenta.
10
U akademskoj godini 1968./69. kao izvanredni profesor potpuno preuzima nastavu na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju iz kolegija vezanih uz tehniku visokih napona. Njegova znanstvena i stručna djelatnost bila je uvijek vezana uz svakodnevnu praksu. Posebno se bavio problematikom zaštite od munje objekata različite namjene. Bavio se i zaštitom od prenapona energetskih postrojenja. Rješavao je i probleme uzemljivača elektroenergetskih objekata i postrojenja. Bio je autor i voditelj projekata vezanih uz probleme stabilnih postrojenja električkih željeznica.
Za redovitog profesora izabran je 1974. godine. Autor je skripata “Zaštita od prenapona” i knjige “Zaštita od groma”. Posljednji njegov rad sa suradnicima bila je studija “Elektrifikacija pruge Knin-Split i pruge Perković - Šibenik”. Vodio je mnogo diplomskih radova te više magisterija i doktorata. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod. Umro je iznenada 19. listopada 1984. u Zagrebu, a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju. Dr. sc. Vladimir Muljević
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 11
ELEKTRONIKA
Mjerilo strujnog pojačanja tranzistora Uređaji za provjeru ispravnosti i mjerenje strujnog pojačanja tranzistora bili su jako popularni tijekom tranzistorske ere. Iako je u današnjoj općoj poplavi integriranih krugova interes za sklopove s diskretnim tranzistorima manji, ipak se i danas povremeno javlja potreba za uređajem kojim bismo mogli obaviti najosnovnija mjerenja na tranzistorima. A ako vaš univerzalni mjerni instrument nema takvu mogućnost, pročitajte kako možete sami napraviti dodatak kojim ćete mu to omogućiti! Strujno pojačanje tranzistora (hfe) određeno je omjerom kolektorske i bazne struje: I hfe = c Ib Drugim riječima, strujno pojačanje tranzistora govori nam koliko puta je kolektorska struja veća od struje baze. Uz poznatu baznu struju, mjerenjem kolektorske struje i uz malo računanja lako ćemo odrediti pojačanje tranzistora.
Slika 1. prikazuje osnovni princip mjerenja strujnog pojačanja bipolarnih (NPN i PNP) tranzistora. Upotrijebljeni su baterija napona 4,5 V, miliampermetar postavljen na područje 20 mA i otpornik za ograničenje bazne struje. Sheme su identične, jedino je baterija “okrenuta” kako bi tranzistori dobili ispravan polaritet napajanja. Vrijednost otpornika je tako odabrana da bazna struja tranzistora iznosi 10 µA:
Ubat je napon baterije a Ube pad napona na spoju baza-emiter. Odabrana bazna struja od 10 µA vrlo je praktična pri mjerenju strujnog pojačanja malih tranzistora: ako je strujno pojačanje tranzistora između 100 i 500, što je najčešće, kolektorska struja iznosit će 1-5 mA. Ta struja neće brzo isprazniti bateriju niti će opteretiti tranzistor, a pojačanje možemo gotovo izravno očitati s miliampermetra: dovoljno je očitanu struju u mA pomnožiti sa 100. Npr., ako je očitanje 3,81 mA, to će značiti da je pojačanje tranzistora 381. Ako pak očitavamo uobičajenim digitalnim miliampermetrom postavljenim na područje od 20 mA (40 mA za instrumente s 3999 prikazom), nikakvo preračunavanje neće biti potrebno, dovoljno je zanemariti položaj decimalne točke. Kako napon baterije ovisi o starosti i istrošenosti baterije a Ube je različit od tranzistora do tranzistora i još ovisi o temperaturi i nekim drugim faktorima, u stvarnosti će bazna struja pob)
a) R1
R1
Ic
Ic
390 kΩ
390 kΩ 4,5 V 10 μA
4,5 V 10 μA
NPN
PNP
Sl. 1. Osnovni princip mjerenja strujnog pojačanja, a) NPN tranzistora i b) PNP tranzistora
11
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 12
Ic
D1 - D4 = 1N4148 Ib 10 μA
IC1 LM334Z
Si
U–
12 V 20 mA
S1
U+
D1
3 - 12 V
D2 U–
D3
U+
D4
NPN
PNP
R1 6,8 kΩ
Sl. 2. Shema mjerila strujnog pojačanja malih NPN tranzistora i PNP tranzistora
nešto odstupati od izračunane vrijednosti. To će unijeti određenu pogrešku u naše mjerenje. Međutim, pri mjerenju strujnog pojačanja tranzistora i nije potrebna velika točnost, jer je taj parametar promjenljiv (ovisi o kolektorskoj struji i naponu, temperaturi ...). Ipak, želimo li izraditi “pravi” mjerni instrument, doradit ćemo osnovnu shemu prema slici 2. Ponajprije, ubacili smo sklopku S1 kojom odabiremo vrstu tranzistora čije pojačanje želimo mjeriti. Sklopka ima dva kontakta s dva položaja i njome zapravo “okrećemo bateriju”, tj. mijenjamo polaritet napona napajanja. U kolektorski krug dodali smo malu žaruljicu od 12 V, 20 mA. Takve žaruljice upotrebljavaju se u telefonskim aparatima, za osvjetljenje skala radioprijamnika i u nekim drugim uređajima i još se uvijek mogu naći u prodaji. Ako je mjereni tranzistor neispravan, ona će zaštititi mjerni istrument od preopterećenja. Kako? Iz nazivnog napona i struje žaruljice mogli bismo izračunati da je otpor žarne niti 600 oma. To, međutim, vrijedi samo kada žaruljica svijetli punim sjajem - izmjerimo li njezin otpor ommetrom, on će biti znatno manji, tek 10-ak oma. Pri mjerenju strujnog pojačanja tranzistora kroz žaruljicu teče nekoliko mA i to neće biti dovoljno da se žarna nit zažari, možda će tek jedva primjetno pocrvenjeti. Zato će otpor žaruljice biti malen i neće utjecati na točnost mjerenja. Ali ako mjerimo pojačanje neispravnog
12
tranzistora, kroz mjerni instrument će poteći velika struja i mogao bi se oštetiti. Slično bi se dogodilo i ako pogrešno okrenemo priključke tranzistora prilikom mjerenja, samo bi sada mogao pregorjeti i tranzistor. Žaruljica će u takvim slučajevima zasvijetliti, otpor će joj porasti i ograničiti struju na sigurnih 20 mA - instrument, tranzistor i baterija bili su izloženi samo kratkotrajnom preopterećenju pa je i vjerojatnost oštećenja mala. Čim uklonimo uzrok kvara, žaruljica će se ugasiti i uređaj je spreman za upotrebu. Najveća promjena je u sklopu kojim određujemo baznu struju tranzistora: otpornik od 390 kΩ zamijenjen je sklopom koji čine D1-D4, R1 i IC1. IC1, LM334, integrirani strujni izvor, čija se struja “programira” otporom R1. Uz R1 = 6,8 kΩ, kroz IC1 će prolaziti struja od 10 µA neovisno o naponu između njegovih priključaka U+ i U-. Struja kroz IC1 dolazi u bazu mjerenog tran-
Sl. 3. Letvica za spajanje mjerenog tranzistora omogućuje provjeru svih mogućih rasporeda priključaka bez savijanja izvoda
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 13
zanemarimo decimalnu točku, na većini digitalnih miliampermetara moći izravno očitati pojačanje tranzistora. Kako bismo produljili trajanje baterije, odmah po izvršenom mjerenju tranzistor ćemo odspojiti s mjerne letvice. Ako ne znamo polaritet ili točan raspored izvoda, tranzistor ćemo kratkotrajno spajati na letvicu u svim mogućim rasporedima izvoda (ukupno 6: cbe, ebc, ceb, bec, bce, ecb). Tu su moguća sljedeća očitanja:
Izmjerena struja Ib
Sl. 4. Fotografije prototipa izrađenog na razvojnoj pločici
zistora preko diode D2 (za PNP tranzistore) ili D4 (NPN). Budući da bazna struja više ne ovisi o naponu napajanja, možemo upotrijebiti bateriju ili ispravljač napona 3-12 V, kako je na shemi i naznačeno. Napon ispravljača ne mora biti posebno stabiliziran. Diode D1-D4 su u poznatom Graetzovu spoju i usmjeravaju struju kroz IC1 u istom smjeru, neovisno o položaju sklopke S1. Tako smo uštedjeli jedan LM334, odnosno istim strujnim izvorom poslužit ćemo se za mjerenje pojačanja i NPN i PNP tranzistora. Za priključenje tranzistora čije pojačanje mjerimo najbolje je složiti letvicu prema slici 3. Letvicu ćemo odrezati od tranzistorskog podnožja (bolja su ona “profesionalna”, s okruglim priključcima), izvode spojiti prema slici i obilježiti. Prije mjerenja, sklopku S1 postavljamo u položaj koji odgovara tipu tranzistora i naravnamo osjetljivost miliampermetra na 20 odnosno 40 mA. Zatim uložimo tranzistor u letvicu pazeći na raspored izvoda; mjerenje počinje onog trenutka kad je tranzistor spojen. Kako je prije objašnjeno, očitanje od 1 mA odgovarat će strujnom pojačanju tranzistora 100 pa ćemo, ako
Žaruljica
< 10 µA
ne svijetli
10 do 500 µA
ne svijetli
0,5 do 10 mA
ne svijetli ili slabo svijetli
> 10 mA
svijetli
Značenje Neispravan tranzistor, pogrešan raspored izvoda ili pogrešan polaritet tranzistora Možda ispravan tranzistor, ali su zamijenjeni izvodi kolektora i emitera Ispravan tranzistor, ispravan raspored izvoda, na displeju je prikazano strujno pojačanje Neispravan tranzistor, pogrešan raspored izvoda ili pogrešan polaritet tranzistora - odmah isključiti!
Navedene mjerne vrijednosti samo su orijentacijske i mogu odstupati od naznačenih ovisno o vrsti tranzistora. Stoga je kod nepoznatih tranzistora poželjno ispitati sve rasporede izvoda i tek tada zaključiti koji je ispravan. Kod digitalnih miliampermetara s automatskim usklađivanjem osjetljivosti (auto range) treba pričekati dok instrument odabere optimalno mjerno područje i tek onda očitati struju/pojačanje. Rabimo li analogni miliampermetar (s kazaljkom), treba pažljivo odabrati mjerno područje jer su ti instrumenti osjetljiviji na preopterećenje. Ako kao izvor napajanja upotrebljavamo mrežni adapter s mogućnosti usklađivanja (namještanja) izlaznog napona, preporučljivo je prvo mjerenje obaviti pri nižem naponu (npr. 3 V). Kad smo jednom ustanovili da je tranzistor ispravan, promjenom napona možemo ispitati ovisnost strujnog pojačanja o kolektorskom na-
13
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 14
ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO
Raketoplan na vodu (Nacrt u prilogu)
Sl. 5. Nacrt tiskane pločice
Pokušajmo izraditi modele od priručnog materijala koji možemo naći na svakom mjestu, bez ikakvih izdataka i posebnih uvjeta za izradu. Valja se samo dosjetiti rješenja pojedinih gradnji pa će oduševljenje biti potpuno. Raketoplan će glede jednostavnosti poslužiti za više radova prikladnih animaciji i popularizaciji zrakoplovnih modela. Uz crtež koji je nacrtan u umanjenom mjerilu 1 : 2 te prikladnim snimkama izrada će brzo teći. Za naš primjer moramo znati i malo kemije. Kako će u našoj plastičnoj bočici uz pomoć vode, koja čini trećinu obujma i u kojoj je otopljena soda bikarbona te limunska kiselina, nasta-
Sl. 6. Montažna shema
ponu tranzistora. Očekujemo da će pojačanje postupno rasti s porastom kolektorskog napona. Instrument se može upotrijebiti i za mjerenje pojačanja snažnih tranzistora. Ti tranzistori obično imaju manje pojačanje a u elektroničkim sklopovima rade pri većim kolektorskim strujama. Stoga ćemo promijeniti vrijednost otpornika R1 na 68 oma i time povećati baznu struju na 1 mA. Optimalno mjerno područje instrumenta je 200 mA ili, za tranzistore većeg pojačanja, 2 A. Strujno pojačanje tranzistora u tom slučaju brojčano odgovara izmjerenoj struji u mA. Pri toj modifikaciji moramo zamijeniti žaruljicu npr. žaruljicom 12 V, 5 W kakva služi za unutarnju rasvjetu u automobilima. Prototip mjerila pojačanja tranzistora izrađen je na razvojnoj pločici (sl. 4.). Za one koji se odluče izraditi pravi uređaj, nacrt tiskane pločice i montažna shema prikazani su na slikama 5. i 6. Mr. sc. Vladimir Mitrović
14
Raketoplan na vodu, a slično i raketu izradite od priručnog ma mlazu vode daje ugljikov dioksid nastao reakcijom u motoru - pla sode bikarbone i limunske kiseline.
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 15
ti dovoljna količina ugljikova dioksida za stvaranje potiska mlaza vode. Da se spriječi brza reakcija unutar bočice, u papirnati rupčić zamota se limunska kiselina i umetne u otopinu. Omjere valja ispitivati. Plutenim čepom zatvorimo bočicu te postavimo raketoplan na lansirnu rampu i čekamo ... Materijal je od sakupljenih ambalažnih ostataka: plastične boce promjera 55 milimetara, stiropornih pladnjeva podmetača koji se rabe za pakiranje hrane, plastične elektroinstalaterske cijevi, stiroporne ili plastične kugle, prikladnih letvica i boja po željama. Odaberite ljepilo koje ne otapa stiropor (UHU por.). Ispitajte svojstva prije rada. Alat je skalpel, luk i pilica, brusni papir ... Izrada je brza i za školske mogućnosti u daog materijala. Potreban tlak nu lijepog vremena i odmou - plastičnoj bočici pomoću ra.
Pronađite odgovarajuću plastičnu bočicu koja će služiti kao motor (1). Dobro je isperite i osušite. Zalijepite polovicu stiroporne kugle ili odgovarajuću foliju - polovicu lopte ili kugle. Tako ćete postaviti vrh motora (2). Birajte odgovarajuće ljepilo. Od plastične elektroinstalacijske cijevi promjera 20 milimetara i dužine 120 milimetara oblikujte spojnicu (4). Rabite modelarsku pilicu te brusnim papirom oblikujte i završno doradite bridove i rubove. Mjesto lijepljenja ohrapavite skalpelom da ljepilo bolje prihvati. Prvo zalijepite spojnicu na motor. Kada je spoj osušen i pouzdan, zalijepite obrađen trup (5) koji je odrezan od letvice poprečnog presjeka 5x5 milimetara. Dužina trupa je 300 milimetara. Rabite epoksilno ljepilo. Kao stezna pomagala poslužit će kvačice za rublje ili neke druge “štipaljke”. Na red dolazi izrada krila (6) i stabilizatora (7 i 8). Materijal su spomenuti stiroporni pladnjevi - podmetači. Očistite ih i operite od ostataka hrane. Za krilo je potrebna veličina 300x200 milimetara. Prvo se odrežu obodi a zatim se oblikuju krila. Profil krila brižno dotjerajte na uobičajene oblike da se postigne što bolji let. Krila su u “V” lomu, što jamči stabilniji let. Zalijepite krila, opet, pazeći na kvalitetu ljepila. Izradite i zalijepite dijelove repa. Lansirna rampa - vodilica (9) izrađena je od okrugle letvice promjera 14 i dužine 1000 milimetara, na koju je zalijepljen odbojnik (10) oblikovan od bukove daščice. Vodilicu na donjoj strani zašiljite da ju možete zabosti u zemlju. Rampu obojite bezbojnim lakom.
Materijal za izradu neće biti teško sakupiti. Rabite odgovarajuće vrste ljepila.
15
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 16
Spojnica je izrađena od plastične elektroinstalaterske cijevi promjera 20 mm
Raketoplan postavite na lansirnu rampu pod sigurnim kutom leta
Izrada i oblikovanje krila od stiropornog podmetača. Primijenjen je “V” lom.
Pokusi pokazuju da je najbolji mlaz nastao kada se bočica napuni vodom do trećine obujma. Prvo se otope dvije čajne žličice sode bikarbone. U papirnati rupčić zamotaju se dvije žličice limunske kiseline i umetnu u otopinu. Rupčić će usporiti reakciju i brzi nastanak ugljikova dioksida. Plutenim čepom (3) začepite bočicu. Hitro pripremite raketoplan za lansiranje.
Da se uspori reakcija, limunska se kiselina zamota u papirnati rupčić
Radi sigurnosti gledalaca, lansirnu rampu usmjerite prema otvorenom polju. Ispitivanja i nova oblikovanja dat će nove zanimljive konstrukcije i razviti natjecateljski duh. Pokušajte prema ovim uputama izraditi raketu. Ilustracije: Tim 2 - 2005./2006. Pripremio Miljenko Ožura, prof.
Izgled bočice - motora i zalijepljene spojnice
16
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 17
LETJELICE
Igor Ivanovič Sikorsky, otac helikoptera, konstruirao je u Sjedinjenim Državama, kamo je emigrirao, prvi komercijalni helikopter 1940. godine. Helikopter VS - 300 imao je vodoravni rotor sa tri krila i repni okomiti rotor za stabilizaciju.
Helikopter
Kako se upravlja helikopterom?
Zamisao o okomitom dizanju letjelice potječe još iz 1488. godine od genijalnog Leonarda da Vincija. Rotor je bio Arhimedova spirala, pogonjena oprugom.
Okomito podizanje i spuštanje. Krila glavnog rotora su vodoravna. Povećavanjem ili smanjivanjem brzine vrtnje letjelica se diže ili spušta okomito.
LEONARDO DA VINCI 1488. godine
Tijekom godina razni izumitelji konstruirali su letjelice koje su se kombinacijom vodoravnih i okomitih elisa mogle podizati i prizemljivati.
IGOR IVANOVIČ SIKORSKY 1940. godine
Let prema naprijed. Rotor je nagnut prema naprijed, uzgon je na prednjoj strani malen, a na stražnjoj velik, letjelica se giba prema naprijed.
Let prema nazad i postrance. Rotor je nagnut prema nazad, uzgon je na prednjoj strani velik, a na stražnjoj malen, letjelica se giba prema nazad. Naginjanjem rotora postrance omogućen je let postrance.
17
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
Rame za usklađivanje nagiba krila
9:50
Page 18
Zglob
Poluga za usklađivanje nagiba krila
Poluga za usklađivanje nagiba krila
Krilo rotora
Ploča za posrtanje Krilo rotora
Ploča za posrtanje Upravljačka šipka
Upravljačka šipka
Upravljačka šipka (nagnuta)
Promjena napadnog kuta glavnog rotora. Takozvana ploča za posrtanje (Taumelschraube) glavni je dio glave rotora. Pilot upravlja preko poluga za okretanje i upravljačke šipke, uz ostalo napadni kut rotorskog krila, da bi pojačao ili smanjio pogon. Ploča za posrtanje brine se uz ostalo da krila rotora ostvaruju isti uzgon, da se letjelica ne prevrne.
Glava rotora
Repni rotor
Stabilizacija letjelice Uloga repnog rotora je sprječavanje okretanja trupa oko svoje okomite osi. Repni roto poništava okretni moment glavnog rotora.
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 19
TANDEM Helikopter sa dva glavna rotora tipa “Chinook”. Rotori se okreću jednolikom brzinom u suprotnim smjerovima pa nije potreban repni rotor. Pogone ga dva mlazna motora od 3629 kW.
NOTAR
Djelovanje repnog rotora Upravljanje repnim rotorom Nagib krila repnog rotora je promjenljiv, čime se postiže okretanje helikoptera lijevo ili desno
ni rotor
NOTAR (No Tail Rotor) Ovaj model nema repni rotor. Stlačeni zrak koji ulazi kroz otvor na trupu, a izlazi bočno na repu poništava okretni moment glavnog rotora
Priredio Mišo Dlouhy, dipl. ing.
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 20
SAMOGRADNJA
Stolići - klupice (Nacrt na prilogu)
Poneki dio namještaja koji će krasiti vaš dom načinite sami. Odabrali smo izradu stolića - klupica koji će dobro poslužiti u dnevnom boravku i na mjestima gdje se sjedi u nižim foteljima. Garnituru čine tri dijela koji su veličinama prilagođeni da ulaze jedan ispod drugog. Tako zauzimaju manje mjesta kada su spremljeni. Već nazivom dajemo mogućnost različitih namjena. Robustan izgled i prilagodljive veličine omogućuju da odaberete odgovarajuću vrstu drva materijala prema mogućnosti. Predviđena je laminirana daska debljine 3,8 cm koju nudi tržište drveninom i drvnom galanterijom. Toj debljini prilagođene su ostale veličine gradnje s razmakom između visina i širina sa svake strane od 1,5 centimetra. Proučite crtež i snimke pa uočite detalje. Spajanje je izvedeno drvenim zaticima i lijepljenjem. Alat je električni. Izrada mora biti točna i nije predviđena nikakva naknadna dorada. Prema veličinama u trgovini dajte ispiliti dijelove. Tako ste se riješili za malo novca grubog i zahtjevnog piljenja ... Pri tome pazite na kvalitetu reza! Dakle u kućnoj radionici ostaje samo spajanje i bojenje. Pripazite da se daska ne zamaže. Radite u čistoj prostoriji i čistim rukama. Razvrstajte dijelove prema veličinama i pripadnosti modelu.
Stolići - klupice izrađeni su od laminirane daske debljine 3,8 centimetra. No materijal odaberite prema mogućnosti. Veličine prilagodite, pa i broj dijelova modela po želji. Najveći model dužine je 50,2, širine 29 i visine 39,6 centimetara.
Za izvođenje točne izrade uvrta i prijenosa na drugi sastavni dio predviđeni su kao pomagalo za te namjene metalni trnovi. No i pomoću čavlića koji se zabiju u središte budućeg uvrta a potom im se kliještima odreže glava moguće je prenošenje na drugi sastavni dio. Trnovi olakšavaju i ubrzavaju donekle rad jer se postavljaju u izbušene uvrte. Promjera su prema promjeru zatika. Odaberite veličinu zatika (promjera 8 mm i dužine 40 mm). Za bušenja bušilicu stavite u okomiti stalak ili rabite okomitu vodilicu. Na bočnim površinama bušenje je lakše okomitim vodilicama koje zakretanjem ujedno određuju središte uvrta s obzirom na debljinu materijala i središnjicu. Rad je moguć i električnom glodalicom. Uvrte zabušite u ploči, i to 1,9 cm Dijelovi ... izrezano iz laminirane daske debljine 3,8 cm od ruba. Na radnoj ploči stalka bušiModel Ploča Komadi Nosač Komadi lice postavite odgovarajuće graničniI. 50,2x29 1 35,8x29 2 ke uz pomoć letvica i stega. Odredite II. 39,6x29 1 30,5x29 2 dubinu uvrta. No uvrte možete i oc25,2x29 2 rtati. Za lakši rad načinite od tanje III. 29x29 1 i umetak 21,4x25,2 2 šperploče šablonu, mustru ili uzorak
20
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 21
na kojem će biti označena središta rupicama ... Razmak uvrta na svim pločama je jednak! Još jedanput proučite ilustracije. Kada izbušite uvrte na pločama, središta prenesite na nosače. Za točan rad postavite bočne letvice. Učvrstite ih stegama. Postavite bušilicu u okomitu vodilicu te zabušite u označenim središtima na nosačima uvrte dovoljne dubine. Strpljivo počnite sastavljanje i lijepljenje pojedinog modela. Rabite stege i letvice koje će se podmetati na mjesto stezanja da se na oštete površine. Predviđeno je bijelo - “vodeno” ljepilo. U utor kapnite nekoliko kapi ljepila a potom namažite zatik. Laganim udarcem čekića postavite zatik. Nanesite ljepilo na bočnu površinu nosača, utore i zatike te završite sastav laganim udarcem čekića. Podmetnite letvicu po kojoj ćete udarati da ne oštetite površine ili rubove. Višak ljepila odmah obrišite vlažnom krpom ili spužvom. Provjerite okomitost i dijagonale. Spoj se mora sušiti stegnut. Kod najmanjeg modela III.-kutije najprije sastavite nosače i umetke a zatim prigradite ploču. Pripremite površine za bojenje - brušenjem različitim gradacijama brusnog papira a između zahvata lagano prijeđite navlaženom krpom. Tako će se osloboditi vlakna koje ćete nanovo obrusiti. Dakako rad električnom brusilicom bit će brži, no i ručno brušenje nije neka poteškoća. Za lakši rad odaberite prikladnu daščicu preko koje zahvatite brusni papir. Nije predviđeno posebno brušenje bridova. Samo toliko da nisu oštri. Boju odnosno ton lazure odaberite prema namještaju da se stolići - klupice uklope što diskretnije.
Ispod dijelova možete postaviti pustene ili gumene oslonce. Želimo vam ugodan odmor u vašem domu uz zadovoljstvo izradom novog dijela namještaja. Ilustracije: Selber machen, 4/2003. Obrada: Miljenko Ožura, prof.
21
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 22
URADI SAM
Obnovite oštećenu pločicu Keramička pločica iz različitih uzroka pukne ili se ošteti, što izaziva potrebu za popravkom. Gotovo u pravilu ostavlja se pokoja pločica u pričuvi. Poslužit će za zamjenu. Ako je nemate, izmijerite one postavljene pa u trgovini pronađite što sličniju ... Nabavite najmanje pakiranje ljepila za pločice te masu za zapunu reški, sljubnica (fuga).
Od alata treba vam oštar odvijač, zidarsko dlijeto, čekić ili manji bat i spužva ... Dobro će poslužiti minijaturna bušilica s glodalom ili tankim svrdlom za građevne materijale. Tako ćete lakše očistiti stare sljubnice oko oštećene pločice. Radite oprezno da ne oštetite okolne ploči-
22
ce. Za taj zahvat imajte posebno strpljenje. Nakon toga batom i dlijetom razbijte u sredini oštećenu pločicu pa odvajajte dio po dio, i to pažljivo u sastavu s okomitom postavom pločica ako je baš oštećena ona u kutu. Oštrim dlijetom, odvijačem ili prikladnim komadom lima ostružite stari nanos ljepila i nanesite tanki sloj novog ljepila. Navlaženu novu pločicu postavite na mjesto stare pazeći na razmak odnosno na reške. Nakon jednog sata možete izvesti fugiranje i čišćenje površine.(o) Ilustracije: Selber machen extra, 2./2006.
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 23
NOVE TEHNOLOGIJE
Digitalna televizija Televizija kakvu danas poznajemo doživjela je svoju ‘’nadogradnju’’ u vidu digitalne televizije. Digitalizacija televizijskog signala, kao i uređaja koji taj signal prikazuju traje već neko vrijeme, a najveći napredak očituje se u poboljšanju kvalitete prikazane slike, kao i u povećanju interaktivnosti takva programa. Naime, danas najrašireniji sustav - PAL omogućuje teoretsku razlučivost od 525 linija vertikalno. U praksi je to ipak nešto manje. Ako ga usporedimo s HDTV-om (ili televizijom visoke razlučivosti), koja prikazuje 1090 linija, primjećujemo očigledan napredak. Spomenimo da i sada već zastarjeli VHS nudi samo 250 linija, dok DVD, kao sinonim kvalitetne slike, nudi 576 linija. Postoji jednostavno pravilo koje kaže da je više bolje, odnosno, što je veći broj prikazanih linija, veća je kvaliteta slike. Što se tiče medija za pohranu filmova, danas popularni DVD zamijenit će dva nova standarda: HD DVD i Blu-ray. Blu-ray ima kapacitet od čak 25 GB na jednom sloju, dok dvoslojni mediji imaju 50 GB. Toliki kapacitet omogućuje tehnologija zapisivanja podataka plavim laserom (odatle i ime), koji ima mnogo veću gustoću zapisa od klasičnoga crvenog lasera, što je upravo prilagođeno za televiziju visoke rezolucije. Signal digitalne televizije može se prenositi do gledatelja na različite načine: preko zemaljskih odašiljača, preko interneta ili preko satelita.
Prednost digitalizacije televizijskog signala u usporedbi s analognim jest smanjena osjetljivost na smetnje. Naime, ako se dio signala negdje ‘’izgubi’’ zbog različitih razloga, sustav to prepozna i nadomjesti oštećene podatke. Rezultat je uvijek savršena slika. Ali ako kvaliteta signala opadne ispod određene razine, slika se uopće neće prikazati. S druge pak strane, ako se prijeđe prag razine signala, smjesta će se prikazati slika maksimalne kvalitete. U Hrvatskoj trenutačno sva četiri televizijska kanala s nacionalnom koncesijom emitiraju digitalni signal, i to posredovanjem tvrtke Odašiljači i veze. HTV 1, HTV 2, Nova TV i RTL televizija na taj se način pripremaju za potpunu digitalizaciju programa koja nas očekuje u sljedećim godinama. Za razliku od analognog signala, digitalnom treba i manje resursa. Na jednom kanalu moguće je prenijeti četiri do pet televizijskih ili radiosignala. Hrvatska agencija za telekomunikacije dobila je u Ženevi pravo na osam digitalnih multipleks-kanala. Sedam kanala s nacionalnom pokrivenosti emitirat će se u UHF frekvencijskom području, a jedan u VHF-III frekvencijskom području. To znači da bi sadašnji broj od četiri kanala na nacionalnoj razini u budućnosti mogao porasti na čak 40-ak. Zemaljska digitalna televizija Za emitiranje televizijskog programa u digitalnom obliku najprihvaćeniji je standard DVB (Digital video broadcasting) sa svojim podsustavima DVB-T, DVB-S i DVB-H. Svaki DVB signal kodi-
23
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 24
ran je u MPEG-2 standardu, sa MPEG-2 koderom i na engleskom jeziku taj se uređaj zove: encoder. Skraćenica DVB-T označuje zemaljsku (Terrestrial) televiziju. Na prijam slike ne utječu ni refleksije (eho) pa se može primati i na sobnu ili na “štap-antenu” bilo gdje u sobi ili prijenosnim televizorom na izletu u prirodi pod uvjetom da je signal dostatan. Nema “dvostrukih slika” ni promjena slike kad se hoda oko antene. Za pokrivanje istog područja jednakom kvalitetom signala za DVB-T potrebna je oko osam puta manja snaga odašiljača nego analognog odašiljača, a uz određene pretpostavke moguć je i prijam u pokretu, u automobilu, vlaku, brodu i sl. Već smo do sada naveli sve prednosti digitalnog emitiranja, a kazali smo i kako trenutačno sve četiri televizijske stanice s nacionalnom koncesijom u Hrvatskoj emitiraju i analogni i digitalni signal. No postoji problem što velika većina televizijskih prijamnika, osim onih najskupljih koji su prilagođeni HDTV standardu, ne može ‘’uhvatiti’’ digitalni signal, nego samo onaj analogni. Rješenje je pronađeno u digitalnim prijamnicima (DVB-T prijamnici) koji će primiti digitalni signal i pretvoriti ga u oblik koji naš televizor može prikazati. Takvo rješenje je dosta praktično jer znatno poboljšava kvalitetu slike, koja ne pati od smetnji kao do sada. Problem je što digitalnim signalom nije pokrivena čitava Hrvatska. Tvrtka Odašiljači i veze, koja posjeduje infrastrukturu za emitiranje, intenzivno radi na proširenju pokrivenosti. Trenutačno se digitalni signal emitira na sljedećim lokacijama: Brač (Vidova gora), Dubrovnik (Srđ), Osijek (Josipovac), Rijeka (Učka), Rovinj, Split (Labinštica), Zadar (Ugljan), Zagreb (HRT dom i Sljeme). Dakle, ako ste sigurni da možete primati digitalni signal, a želite kvalitetniju sliku, predlažemo da kupite DVB-T prijamnik, čija je cijena od 400 do 1000 kuna, ovisno o proizvođaču. Najbolje bi bilo kad biste od nekog posudili taj uređaj i provjerili isplati li vam se uložiti novac u vlastiti uređaj. Više informacija o pokrivenosti signalom možete dobiti od tvrtke Odašiljači i veze ili na njihovoj internetskoj stranici www.oiv.hr .
24
Satelitska digitalna televizija Takav način prijenosa digitalnog televizijskog signala veoma je raširen. Sve televizijske postaje emitiraju digitalni signal, analognog gotovo i nema. Za primanje signala potreban je satelitski ‘’tanjur’’ koji prima signale te ih prosljeđuje prijamniku. Ako je signal kodiran, treba ga otključati što se postiže kupnjom odgovarajuće kartice za kanal koji želimo gledati, a stanoviti je broj kanala potpuno besplatan. Postoje dvije vrste prijamnika: linijski i oni koji se ugrađuju u računala. Danas se radi na tome da se poboljša kvaliteta tog digitalnog signala, odnosno da bude HD rezolucije. IP televizija (IPTV) Možemo slobodno reći kako je od svih načina prijenosa televizijskog programa najzanimljiviji onaj uz pomoć širokopojasnog internetskog pristupa. Internet Protocol Television (IPTV) uveo je infrastrukturu kabelskih operatora ili internetskih davatelja usluga (ISP) za prikaz televizijskog sadržaja ili videa na zahtjev (Video on demand). Naime, svaki korisnik te usluge dobije uređaj koji se zove STB (Set-top box) i služi kao veza između vašeg televizora i pristupa internetu. Ako uslugu ostvarujete preko ADSLa, STB će omogućiti stalnu brzinu za televiziju (kod MAXtv-a ona iznosi 5,5 Mb/s), dakle neće imati nikakve veze s brzinom spajanja na internet. To vrijedi i za spajanje preko kabelskih operatora.
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 25
Najveća prednost IPTV-a je mogućnost snimanja televizijskog programa, njegova pauziranja, ali i naručivanja filmova (Video on demand odnosno Video na zahtjev), bez potrebe odlaska u videoteku. Naručeni sadržaj korisnici mogu neograničeno gledati 24 sata ili 48 sati. Za roditelje će posebno biti zanimljiva opcija blokiranja pristupa određenom sadržaju uz pomoć lozinke. Sve to je moguće pregledavati na interaktivnom korisničkom sučelju. Prvu komercijalno dostupnu IP televiziju pokrenula je tvrtka Vodatel, ali samo na uskom području Zagreba, a veći broj korisnika prvi je privukao T-HT svojom uslugom MAXtv, koja je komercijalno dostupna od kraja prošle godine. Uslugu IP televizije pokrenuli su i alternativni telekom-operatori poput Optime i H1 telekoma.
Postoje tri tipa HDTV televizora: 1. 720p: 720 linija vertikalne rezolucije koji se prikazuju progresivno 2. 1080i: 1080 linija vertikalne rezolucije, koji se prikazuju u interlace načinu, od po 540 linija 3. 1080p: 1080 linija vertikalne rezolucije koji se prikazuju progresivno. Kupovanje HDTV prijamnika može biti težak posao zbog velikog broja modela na tržištu, visokih cijena i mnoštva tehničkih detalja na koje treba obratiti pozornost, osobito na cijenu, veličinu ekrana, kvalitetu slike i na tehnička svojstva. Dakako, postoji više vrsta HDTV prijamnika, koji rade na različitim tehnologijama: plazma, LCD, DLP, a nemojmo zaboraviti ni ‘’stare’’ televizore s katodnom cijevi.
Usporedba prednosti i mana dviju suparničkih tehnologija Cijena Cijena za Bit rate Kapacitet Podrška za računala playera* proizvođače* Blu-ray 40 Mbps 50 GB (dvoslojni disk) visoka visoka Podržo ga Apple HD-DVD 29,4 Mbps 45 GB (dvoslojni disk) niska niska Podržao ga Microsoft Pobjednik Blu-ray Blu-ray HD-DVD HD-DVD *Ovisno o uvjetima na tržištu. Zasad je jeftinija proizvodnja HD-DVD od Blu-ray uređaja i diskova.
HDTV televizori i projektori Ono što HDTV televizor čini takvim jest njegova rezolucija odnosno broj linija koje se mogu prikazati. Kod standardnih televizora taj broj je 565 vertikalnih linija (od vrha do dna ekrana). U digitalnom svijetu, to se označuje kao 480i, jer preostalih 45 linija sadržava video i tehničke informacije. Oznaka ‘’i’’ označuje interlaced način prikaza slike, što znači da se prvo prikaže polovica linija, a zatim druga. Te dvije polovice, svaka po 240 linija, tvore jedinstvenu sliku. Problem u takvu načinu prikazivanja je treperenje, a to se riješilo tako da su televizori odjednom preuzimali čitavu sliku u lokalnu memoriju i onda je odjednom prikazivali brzinom od 100 Hz, umjesto uobičajenih 50 Hz. To je razlog zbog kojeg 100-hertzni televizori prikazuju mirniju i kvalitetniju sliku. Drugi način prikaza slike je progressive, gdje se slika progresivno prikazuje.
HDTV mediji Upravo zbog povećanih zahtjeva HDTV-a za prostorom došlo se do zaključka da DVD neće biti dovoljan za pohranu videa visoke rezolucije. Na tržištu su se zatim pojavila dva nova standarda: Blu-ray i HD-DVD. Problem je što nisu kompatibilni i pitanje je za što se odlučiti. Ako vam ova bitka formata zvuči poznato, sjetite se borbe JVC-a i Sonyja oko VHS i Betamax standarda. Sony je 1975. godine predstavio dobro nam znani VHS. Godinu dana kasnije JVC predstavlja Betamax. Ishod bitke je poznat; pobjedu je odnio VHS, iako je Betamax bio tehnički superiorniji. Razlog vjerojatno leži u tome što je proizvodnja VHS-a bila jeftinija za proizvođače, odmah je ponudio trosatno snimanje (za razliku od Betamaxova jednog sata), a bio je i jednostavniji za uporabu. Stoga, ako pitate koji standard je bolji, najbolje je pričekati pa vidjeti. Ivica Milun
25
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 26
SEIZMOLOGIJA
Geofon Potrese, jednu od najneugodnijih prirodnih pojava, čovjek je kroz stoljeća nastojao objasniti te unaprijed prognozirati i locirati. Prvi pokušaji registracije i utvrđivanja mjesta nastanka potresa zabilježeni su u Kini 132 g. po Kr. kad je kineski filozof Chang Heng konstruirao prvi seizmoskop rabljen za registraciju i označivanje smjera nailaska potresnih valova. Koncem XIX. stoljeća konstruirani su seizmografi za registraciju horizontalnih i okomitih gibanja tla izazvanih nailaskom potresnih valova. U prvom slučaju inertno njihalo velike mase pri nailasku potresnih valova kretalo se horizontalno a na pomičnom papiru zapisivane su veličine njegovih otklona od ravnotežnog položaja. Okomite vibracije tla istovremeno su uzrokovale veće ili manje rastezanje pera na kojem je bila obješena kugla s perom za zapis tih gibanja. Njemački je znanstvenik Wiechert 1904. godine konstruirao uređaj s okomitim njihalom teškim 1000 kg koje su održavala u okomitom položaju slaba elastična pera. Ruski znanstvenik Galicin konstruirao je 1906. godine elektromagnetski seizmograf tako što je oko magnetičnog klatna pričvrstio uzvojnicu u kojoj se inducirala struja tijekom vibracija zbog potresa. Vrlo veliki doprinos razvoju seizmologije dao je naš Andrija Mohorovičić (1857. - 1936.), znanstvenik koji je na dubini od oko 55 km otkrio nagli porast brzine seizmičkih valova izaz-
26
van povećanjem gustoće Zemlje. Taj sloj nazvan je Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho-sloj. Današnji instrumenti za registraciju potresa omogućuju snimanje širokog spektra frekvencija uz vrlo visoku osjetljivost i do 20 000 V/m. Prvo zabilježeno snimanje umjetno izazvanih seizmičkih valova obavljeno je 1921. godine u Oklahomi. Izvor seizmičke energije bio je eksploziv u plitkoj bušotini, a registracija seizmičkih nailazaka obavljana je na dva geofona. Rezultat tog eksperimenta zapisan je na posebnom fotoosjetljivom papiru a na temelju seizmičkih snimaka izrađena je skica strukturne građe podzemlja. Usavršavanjem opreme kasnije obavljana terenska snimanja koristila su veći broj geofona po točki paljenja, dok su se sve češće počeli rabiti površinski izvori seizmičke energije. Tijekom prvih faza praktične primjene seizmičkih metoda glavni cilj bio je što točnije definiranje strukturno-tektonske građe podzemlja te pronalaženje mogućih, uglavnom strukturnih zamki s akumulacijama ugljikovodika. Metoda refleksijske seizmike svodi se na emitiranje kratkotrajnog impulsa sile u podzemlje i registraciju pod njegovim utjecajem nastalih reflektiranih nailazaka od podzemnih granica na nizu prijamnika raspoređenih na površini ili blizu nje. Registracija
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 27
tne mase linearan i konstantan na cijelom rasponu frekvencija, za razliku od brzine njezina kretanja pri čemu se veći električni napon u uzvojnici inducira na višim frekvencijama, te je na temelju njih predložena izrada prijamnika u kojem bi uzvojnicu u konvencionalnom geofonu zamijenio kondenzator. Značajan napredak u tom smislu ostvaren je zahvaljujući razvoju senzora s ugrađenim ASIC integriShematski prikaz elektromagnetskog geofona (1 - kućište, 2 - magnet, 3 - ci- ranim krugom, tj. “Application lindar, 4 - uzvojnica, 5 - pero) Specific Integrated Circuit” (= integrirani krug za specifične vrste operacija). Senseizmičkih podataka na terenu obavlja se unutar zor čine 4 tanke pločice, odnosno dva poklopca posebnih uređaja u koje dolaze struje inducirane između kojih je smješten pomični okvir s ineru geofonima. Pomaci čestica, izazvani nailaskom tnom masom. Na donjoj stranici gornjeg i gorelastičnog vala, uzrokuju pomak uzvojnice geonjoj stranici donjeg poklopca nalazi se tanak fona u odnosu na njegovu magnetsku jezgru, te metalni film, kao i na obje strane ploče s inerse u njoj inducira električni napon razmjeran brtnom masom. Između poklopaca i ploče s pozini gibanja čestica. mičnim okvirom, obješene na pera, nalazi se Gibanje se tla, izazvano nailaskom seizmičkih zrakoprazan prostor. Zbog gibanja tla, uzrokovalova na površinu, u geofonu pretvara u elekvanog nailaskom seizmičkih valova, pomični oktričnu struju. Inertna masa geofona ovješena je vir se pokreće, mijenja se razmak među pločicao pero pričvršćeno na kućište zajedno s vodičima te time i električni kapacitet. Tako snimljene ma u kojima se zbog kretanja unutar magnetpromjene kapaciteta ovisne su o amplitudama skog polja inducira električna struja koja se zaseizmičkih valova. tim prenosi do seizmičke aparature i nakon pojačavanja zapisuje. Kućište je pričvršćeno za tlo tako da u potpunosti prati svako gibanje tla izazvano nailaskom seizmičkih odnosno ASIC integrirani krug potresnih valova. Ugradnjom triju takvih međusobno okomito Tehnološki razvitak metoda snimanja i obrapostavljenih senzora u kućištu konstruirani su de seizmičkih podataka te stalna nužnost otkriseizmički prijamnici osjetljivi na vertikalna i hovanja novih i efikasnija razrada već otkrivenih rizontalna gibanja, čime je omogućeno istovreležišta nafte i plina, pred istraživače je postavljameno snimanje P i S valnih nailazaka, odnosno la sve veće zahtjeve. Jedan od njih je bio i zahnailazaka koji se kroz promatrani medij prenose tjev za takvom konstrukcijom prijamnika koja će gibanjem čestica u smjeru (P-val), odnosno okoukloniti postojeće nedostatke i omogućiti efikasmito na smjer njihova širenja (S-val). nije snimanje i obradu seizmičkih podataka. Teorijske analize pokazale su da je pomak inerSmiljan Prskalo, dipl. ing. geol.
27
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 28
POVIJEST ZRAKOPLOVSTVA (41)
Rušitelji rekorda helikopterima Helikopter Hughesa OH-6A nije pobijeđen 12 godina OH-6A CAYUSE, američki lagani helikopter za izviđanje bio je više od deset godina nosilac svjetskih rekorda (14). Prvi let je obavljen 27. veljače 1963. godine. Imao je jedan turboelisni motor Allison, snage na radilici 317, smanjenu 252,5 u polijetanju i 214,5 stalne snage, promjer glavnog rotora 8,03, dužinu trupa 7,01, visinu 2,48 m, površinu diska glavnog rotora 50,6 m2, masu prazan 557 kg, proračunanu najveću masu 1090 kg, ekonomičnu krstareću brzinu 216 km/h, praktični vrhunac 4815 m, i normalni dolet 611 km na visini 1525 metara. R. Heard je 24. ožujka 1966. postigao brzinu 274,730 km/h na ravnoj stazi dugoj 3 kilometra. Istog dana postigao je brzinu 276,506 km/h na stazi 15 - 25 kilometara. Oba rekorda su pripala klasi F1b. Dana 13. ožujka 1966. A. Darling je postigao tri rekorda u brzini: 259,470 km/h iznad zatvo-
renoga kruga opsega 100 km, 254,590 km/h iznad zatvorenoga kruga opsega 500 km i 249,760 km/h iznad zatvorenoga kruga opsega 1000 kilometara. Ta tri rekorda pripala su klasi E1b. Dan prije, 12. ožujka 1966. D. M. Kyle postigao je dva rekorda: 249,847 km/h iznad zatvorenoga kruga opsega 500 km i 246,380 km/h iznad kruga opsega 1000 kilometara. Ti rekordi pripali su klasi F1c.
Dne 27. ožujka 1966. J. L. Zimmerman postigao je pet rekorda: 8061 m, visinu u horizontalnom letu (klasa F1b), penjanje na visinu 3000 m za 4 min 1,5 sek (klasa F1b), penjanje na visinu 3000 m za 5 min 36,2 sek (klasa F1c), penjanje na visinu 6000 m za 7 min i 2 sek (klasa F1b), visinu u horizontalnom letu 5503 m (klasa F1c). Dne 20. ožujka J. L. Zimmerman je u kružnom letu preletio 1700,124 km (klasa F1b), a 6. - 7. travnja 1966. R. G. Ferry preletio je u ravnoj crti 3561,550 km (klasa E1). JUZ
28
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 29
ZRAKOPLOVSTVO
Protuteroristički automatski pilot Terorist provaljuje kroz vrata pilotske kabine, svladava pilote i namjerava preuzeti upravljanje zrakoplovom - ali velezrakoplov leti nesmetano do najbliže zračne luke. Tamo se mekano prizemljuje, a policija uhićuje zračnog otmičara. Tako si otprilike predočuju stručnjaci za razvoj u koncernu Boeing novi računalni sustav “Robolander”. Pilot u slučaju pokušaja otmice zrakoplova treba samo pritisnuti jednu tipku i tako predati daljnje upravljanje letjelicom najbližoj zračnoj luci. “Robolander” zapravo obuhvaća više sustava: Uz klasičnog automatskog pilota koji usmjerava zrakoplov prema najbližoj zračnoj luci, ponajprije funkciju daljinskog upravljanja za nalet na sletnu stazu. Osim toga ugrađen je i program za izbjegavanje sudara: ako se na smjeru kretanja zrakoplova nalazi brijeg ili visoka
zgrada, sustav daje upozoravajuće znakove i oduzima pilotu nadzor nad letjelicom ako on ne pokušava izbjeći prepreku. Piloti pak upozoravaju na previše računalne tehnike. Oni misle da se ne može isključiti mogućnost da se teroristi “zakvače” na računalo za upravljanje i imaju odmah na raspolaganju na desetke daljinski upravljivih letećih bombi. Izvornik: Der Spiegel 36./2006. Pripremio Željko Medvešek
Način rada “Robolandera” U tornju za nadzor leta upravljanje otetom letjelicom preuzimaju stručnjaci za sigurnost leta. Oni daljinski upravljano sigurno vode zrakoplov na sletnu stazu.
Otmičar zrakoplova provaljuje u pilotsku kabinu
Pilot aktivira “Robolander”. Sustav šalje signal o nevolji u Centar za nadzor leta i preklapa na sustav automatskog pilota. Tada zrakoplovom upravlja najbliža zračna luka.
29
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 30
AKUSTIKA
RAČUNALA
Papirnatim naljepnicama odzvonilo
Zvučnici pod žbukom Dizajn Tvrtka “Bayer” je zajedno sa “Siemensom” i “Puren-Schaumstoffom” razvila zvučni sustav “Pursonic”. Sastoji se od zvučnika debljine sedam milimetara, koje korisnici mogu sakriti ispod zidnih obloga. Površinske prevlake mogu biti od žbuke ili keramičkih pločica. Korisnici mogu i naknadno postaviti “zvučne pločice”.
Tehnika Sustavi “Pursonic” postižu izlaznu snagu između 20 W i 360 W. Oni ne odaju zvuk točkasto, nego površinski i tako se dobiva zvuk koji ispunjava prostor. Svitci pričvršćeni na stražnjoj strani dovode pločice u titranje gipkih valova, koji kao audiosignal dospijevaju u prostor. (žm) Izvornik: Welt am Sonntag, 16. X. 2005.
30
HP je dugo obećavao pogonski mehanizam, koji može na poleđini DVD-a “zapržiti” naljepnicu. Napokon je u tome uspio prošle godine. DVD se “isprži”, okrene i ponovno uloži u pogon. Sada DVD640i prži naslov na zlatnoj površini pripremka. Dosada je uređaju za “prženje” slika visoke kakvoće bilo potrebno više od pola sata.
Više nema naljepnica od papira. Sada na DVD-ima “prži” naslove DVD snimač 640i
Izvornik: Focus 7./2005. Pripremio Željko Medvešek
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 31
OBNOVLJIVA ENERGIJA
TEHNIKA U MEDICINI
Tankoćutna proteza
Štednja je dobra, odricanje je bolje
Umjetna ruka
Tko je upućen na umjetnu ruku, u najboljem slučaju dobiva grubu motornu protezu. Među istraživače koji žele pomoći drugima ubraja se i inženjer Paul Chappell s University of Southampton. On je sa svojim suradnicima razvio model koji bi trebao bolje oponašati osjetljivost i pokretljivost svojeg originala. Zahvaljujući tome što raspolaže sa šest motora, umjetna ruka može svaki prst pokretati pojedinačno. Proteza u cijelosti djeluje bez ometajućih kabela, može prepoznavati toplinu i hladnoću i prilagođavati jačinu zahvaćanja; dakle može obujmiti limenku ili neku drugu ručnu spravu snažnije nego npr. cvijet. Istraživači osim toga rade na protukliznim osjetnicima. Takozvani piezoelektrični polimeri registriraju šumove, na primjer ako ruka kliže po limenci. Najprije je Chappell pokušao u umjetne vrhove prstiju usaditi mikrofone iz slušnih aparata za nagluhe, ali se to pokazalo neuporabivim. Naime, uz ton klizanja oni neprekidno registriraju i sve ometajuće šumove iz okoline. (žm) Izvornik: Der Spiegel 11./2006.
Nulta energija zahvaljujući solarnoj fasadi
U modi je, a i velika je potreba štedjeti energiju. Graditelji i proizvođači građevnog materijala skrbe se o novim postupcima i obradama, sve da bi se smanjila potrošnja skupih energenata, nafte i plina ili električne energije, za zagrijavanje između četiri vlastita zida. Solarni tehnolog Rolf Waltermann objavio je da je njegova cjelovita “kuća nulte energije” poslije višegodišnjeg pokusnog razdoblja spremna za proizvodnju. Veoma je tražen vlastiti dom sa solarnom fasadom velike površine, umjesto dimnjaka i ogrjevnoga kotla: u Njemačkoj je već više desetaka tisuća kućevlasnika počelo graditi niskoenergetske kuće. Mala utjeha za sumnjičave: ako u zimi ipak postane uistinu polarno hladno, serijski ugrađena kaljeva peć poslužit će za zagrijavanje u nevolji. (žm) Izvornik: Focus 10./2006.
31
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 32
POVIJEST ROBOTIKE (76)
Robotika i umjetne neuronske mreže (2) Zbog njihove suštinske tjelesnosti, za robote se ponekad kaže da su inteligentna mehanika. Dublja, organska povezanost fizičnosti robotike i algoritamske apstraktnosti umjetne inteligencije naslutit će se i s renesansom razvoja neuronskih mreža čija su svojstva pogodnija za konzistentan razvoj utjelovljenih tvorevina u fizičkom svijetu. U osamdesetim godinama XX. st. robotičari su se uglavnom bavili razvojem i primjenom kinematičkih i dinamičkih modela mehanizama u realnom vremenu, a paralelno računanje shvaćali su tek kao mogući izlaz iz uskoga grla potreba za bržim računanjem. Koncentracija pozornosti bila je na informacijsko-procesuirajućim kapacitetima mozga dok je koncepcijski problem UI bio u drugom planu. No neuronske mreže, osim paralelnog procesuiranja podataka imaju i druga svojstva. Paralelizam podnosi otkaze komponenata i sklopova, a dopušta i upotrebu sporih gradbenih jedinica. Ipak, najfascinantnije svojstvo umjetnih neuronskih mreža jest to da se, za razliku od programabilnih računala, one uče ili vježbaju. U sklopu od tisuća neurona ne može se analizom pa ni metodom pokušaja i pogrešaka utvrditi kvantitativna veličina (težina) sinaptičke povezanosti među neuronima. Željeno stanje tih veza postiže se jedino prilagođavanjem u procesu učenja. Primjena umjetnih neuronskih mreža (UNN) na robot vodi k zaključku da se funkcioniranje UNN može razumjeti samo ako je poznata njezina fizička (prostorna) veza s motoričkim i senzorskim jedinicama i kakva je priroda njezine komunikacije s tim osjetilnim i izvršnim elementima. Ta je činjenica ključna s teorijskoga gledišta jer u analizi UI zahtijeva pomak od procesuiranja podataka (algoritama) i usredotočenje na tzv. utjelovljenost UI. Zaključak je da inteligencija nije smještena (samo) u mozgu, već u organizmu kao cjelini. Neuronske mreže
32
imaju jedno svojstvo koje ih obavija aurom svojevrsne “mističnosti”. To je fenomen emergentnosti. Pojam emergencija dolazi od engleske riječi “emergency” u značenju izbijati, pojavljivati se. Fenomenološki, emergencija opisuje prisutnost svojstava koja nisu izravno naznačena, tj. rezultate koji se ne daju izvesti iz dostupnih komponenata. Emergentnost je na stanovit način nasuprotna rezultantnosti kod koje rezultanta egzaktno proizlazi iz komponenata. Izneseno nas navodi na važne zaključke. Jedan je da fenomeni prirodne inteligencije počivaju i proizlaze iz strukture koja bitno odudara od strukture sljednih računala. Drugi je da je za inteligenciju tjelesnost važnija nego što se pretpostavljalo. Simbolizam metodološki počiva na analitičkom tzv. “top-down” (od vrha prema dnu) pristupu. Zbog algoritamske osnove taj pristup se naziva i čistim, ispeglanim (engl. neat) u smislu očekivanja eksplicitnih matematičkih dokaza. Sintetična “botom-up” metodologija konektivizma više je eksperimentalna ili žargonski rečeno hakerska pa se naziva i zgužvanom (engl. scruffy). Organska funkcionalna povezanost neuronskih i senzoromotoričkih struktura u kompleksnim organizmima dovodi u pitanje barem širinu moguće primjene “top-down” pristupa. Povijest razvoja robota pokazala je da oblikovanje složenih robota zahtijeva i “bottom-up” pristup i istraživanje emergencijskih potencijala. Jer “inteligencija se ne programira, već proizlazi iz suodnosa senzoromotoričkog sustava s okolinom”. S teorijskoga gledišta konektivizam ne negira kompjutilističku ili funkcionalističku teoriju uma jer i mreže računaju. Temeljna razlika naučavanja jest u građi i načinu organizacije hardvera. Sekvencijski sustavi nadmoćni su u brzini računanja i lakoći programiranja. Po tim usporedbama neuronske mreže bile su inferiorne od početka. U međuvremenu, von Neumannova računala su preplavila svijet. Povećano zanimanje za građu mozga i razvoj neuroznanosti potvrdili su međutim važnost umjetnih neuronskih mreža. Konektivizam nije imao značajnijeg utjecaja na razvoj robotike sve do kraja 80. godina. Oslanjanje konektivizma na biologiju ponekad navodi na pogrešan zaključak da on uzima u obzir tjelesnost uma, no on načelno ne proturiječi tezi da je funkcioniranje uma odvojivo od tjelesnog. Zbog toga paralelno procesuiranje samo po sebi ne nudi zadovoljavajući uvid u prob-
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:50
Page 33
Paralelni prikaz nekih od ključnih događaja u područjima konektivizma i simbolizma, osim što predočava snažan povijesni rivalitet znanstvenih teorija, doveden do razine “svetog rata”, svjedoči i o uspjesima pojedinog pristupa. Simbolična UI ostvarila je “povijesni” uspjeh u području apstraktnih igara (šaha), ali je zakazala na problemima koje nije bilo moguće algoritmizirati. Umjetne neuronske mreže uspješnije su npr. u prepoznavanju uzoraka. Novije miješanje pristupa navodi na zaključak da je riječ o komplementarnim područjima pa hibridne metodologije uzimaju najbolje od oba pristupa.
33
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:51
Page 34
Primjeri korištenja neuronskih mreža u robotima. Troslojna neuronska mreža kao kontroler mobilnog robota opremljenog motorima, mehaničkim senzorima dodira i beskontaktnog mjerenja udaljenosti omogućuje robotu da uz pravilnu povezanost motoričkog, kolizijskog i aproksimativnog neuronskog sloja nakon početnog sudaranja sa zaprekama postupno uči zaobilaženje zapreka bez sudaranja. (Prema slici iz knjige “Razumijevanje inteligencije” R. Pfeifer i C. Scheier MIT Press 1999.).
lem izgradnje autonomnog fizičkog agenta (robota) u dinamičnoj okolini. No arhitektura neuronskih mreža svakako je bliža suvremenim idejama izgradnje umjetnog uma koje težište stavljaju ne samo na povezanost tijela i uma već i na situiranost (smještenost) autonomnog agenta u svijet (okoliš) u kojemu djeluje. Takav pristup bliži je postavkama otjelovljene kognitivne znanosti (en-
34
bodyment cognitive science). Temeljna iskustvena poruka iz biologije ili evolucije jest da igranje šaha nije primarno ni za opstanak ni za inteligentno ponašanje u dinamički kaotičnom svijetu. Da bi se opstalo, dobro je biti inteligentan, no inteligencija igranja šaha egzistencijalno je svakako manje značajna od “najobičnijega” kretanja po prostoru. Igor Ratković
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:49
Page 35
RADIONICA
Polica i vješalica Policu za sitnice pa i za vješanje ključeva koja će biti postavljena u hodniku možete izraditi od pet ili više drvenih vješalica za odjeću. Zamisao je vrlo privlačna jer ćete dobiti atraktivan dio namještaja gotovo bez većih izdataka. Na vješalice se izbuše dva provrta simetrično od kuke. U trgovini nabavite vreteno - vijak M 6 (dužine 1 metar), dvije podložne pločice te dvije “slijepe - amerikan” sa zaštitnim plastičnim osiguračem matice M 6 i plastičnu ili alumi-
nijsku cijev unutarnjeg promjera 6 milimetara. Potrebna se još dva odgovarajuća plastična umetka koji će konstrukciju držati spojenu za zid. Iz vješalice odvijte kuke te uz pomoć mustre označite mjesta provrta sa spojni poprečni vijak. Izbušite prikladne provrte, narežite cjevčice koje će davati željeni razmak i odredite dužinu spojnih vijaka uz dodatak koji će ulaziti u plastični umetak u zidu. Vješalice obradite brusnim papirom. Pokusno složite konstrukciju pa ako je potrebno pokoji provrt doradite. Označite mjesto uvrta u zidu. Izbušite odgovarajućim vidija-svrdlom uvrte za plastične zatike - umetke. Spajanje možete još dodatno učvrstiti ljepilom ili gipsom. Uz pomoć matica (običnih - dvije jedna do druge ... zvanih “kontramatice”) privijte vijke na zid. Postavite vješalice, odredite razmake i privijte “slijepe” matice. Dakako, ako želite, možete ih obojiti prije sastavljanja. (omi) Ilustracije: Selber machen 11./2002.
35
ABC_503_PRELOM.qxd
20.2.2007
9:49
Page 36
RADIONICA
Podsjetnik
Podsjetnik je izrađen od daske i mehanizma registratora. Pričvršćen je na zid.
Ugradnja mehanizma
Uvrt za olovku promjera 6 milimetara
Lijepljenje bloka
Blok je koso zarezan
Neobičan podsjetnik koji možete objesiti u hodnik izradite od prikladne daske 320x290x18 milimetara i mehanizma koji se nekada rabio u kancelarijskom registratoru. S lijeve strane prigrađen je drveni blok 25x25x70 milimetara za umetanje olovke. Po želji koso ga zarežite. Predvidite način učvršćenja na zid. Dijelove mehanizma pričvrstite sa četiri vijka - promjera 3,5 milimetra i dužine 15 milimetara. Po želji priredite format papira te na jednoj strani načinite uredskom bušilicom rupe - otvore za umetanje u mehanizam.(o) ´ Ilustracije: Systeme d, 728.
