James L. Garlow Peter Jones
Razbijanje Da Vincijeva koda Naslov izvornika CRACKING DA VINCI'S CODE © 2004 by James L. Garlow and Peter Jones Cook Communications Ministries, 4050 Lee Vance View, Colorado Springs, Colorado 80918 U.S.A. Digitalizacija knjige :Equilibrium
Sadržaj Zahvale
3
1. POGLAVLJE:_Kod_koji_je_uzdrmao_svijet 2. POGLAVLJE:_Druga_Božja_najbolja_zamisao 3.
9 19
POGLAVLJE:_Žene_su_svetije_i_ženstvenije_od "svete_ženstvenosti"
39
4. POGLAVLJE:_Isus_-_uistinu,_tko_je_On_bio?
61
5. POGLAVLJE:_Tko_preinačuje_povijest?
78
6. POGLAVLJE:_Ne_okrivljujte_Kanon 7.
102
POGLAVLJE:_Gnostička_evanđelja_protiv_Novozavjetnih Evanđelja
124
8. POGLAVLJE:_Tajno_znanje
140
9. POGLAVLJE:_Sraz_simbola
155
10._POGLAVLJE:_Razbijanje_koda
175
EPILOG:_Carriein_izbor
193
Pogovor Vodič č i t a t e l j u Bilješke
199 200 205
"Hvala Bogu na ovom dobro n a p i s a n o m i činje n i c a m a potkrijepljenom odgovoru na mnoge ob m a n e i gole laži iznesene u Da Vincijevom kodu. "Nakon što pročitate Razbijeni Da Vincijev kod, shvatit ćete da se u njemu nalaze odgovori na mnoge lažne mitove koji su korišteni da nam jerno izazovu s u m n j u u Isusa Krista, Bibliju i te melj kršćanskog n a u k a . " - Tim LaHaye Koautor serije bestselera Left Behind
Posvećeno ženama naših života - našim Majkama koje su nam dale život... i ljubav prema Bogu. Hvala vam. - našim Suprugama koje nas vole i pružaju nam podršku. Poštujemo vas i volimo. Začudne ste. - našim Kćerima koje nas ushićuju. Tako je zabavno biti s vama.
James L. Garlow Peter Jones
U svojoj knjizi Da Vincijev kod, Dan Brown tvrdi da je Leonardo da Vinci u svoju umjetnost namjerno utkao tragove koji, k a d a se otkriju i pravilno protumače, otkrivaju istinu o I s u s u Kri stu. Premda to s jedne strane može biti priklad no literarno oruđe, s druge nikad nije dokazano da je da Vinci namjerno u m e t n u o simbolizam u svoja djela, kako bi budući prosvijećeni n a r a š taji pomoću njega odgonetnuli rješenje. Stoga ci lj ove knjige nije odgonetanje da Vincijeva koda, jer vjerujemo da kod nikada nije ni postojao. Pov remeno spominjemo da Vincijev kod, ali uglav n o m ga nazivamo Brownovim kodom, zato što vjerujemo da ga je upravo gospodin Brown izmis lio, a ne Leonardo.
D R . J I M GARLOW J i m a Garlowa, a u t o r a knjige, propovjednika i povjesničara, dnevno slušaju na oko 300 radijskih postaja diljem Sjedinjenih Država dok se obraća slušateljima u svojem j e d n o m i n u t n o m pov jesničarskom osvrtu pod nazivom "Garlowljev osvrt". Pohađao je Sveučilište Drew (diplomirao povijesnu teologiju), Teološko sjemenište na Princetonu (titula magistra teologije) i Teo loško sjemenište u Asburyju (titula magistra bogoslovlja). J i m je stariji pastor Skyline metodističke crkve u San Diegu, Kalifornija. Za više informacija, posjetite internetsku stranicu www.jimgarlow.com
D R . PETER J O N E S Peter J o n e s je direktor Kršćanskog svjedoka poganskog plane 1 ta, organizacije posvećene pomaganju Crkve u objavi dobrih vijes ti iz Evanđelja u sve više poganskom svijetu. Također, izvanredni je profesor i predavač Novog Zavjeta u sje meništu Westminster u Kaliforniji. Stekao je titulu magistra bogos lovlja u Teološkom sjemeništu Gordon-Conwell, titulu magistra te ologije u školi bogoslovlja na Harvardu i diplomu u Teološkom sje meništu na Princetonu. Peter je oženjen Rebeccom, djevojačkog prezimena Clowney. Ro ditelji su sedmero djece. Peter je odrastao u Liverpoolu u Engles koj i bio je bliski prijatelj J o h n a Lennona u djetinjstvu. Amaterski igra golf i svira moderni jazz glasovir. Za više informacija, posjetite Internet stranicu www.cwipp.org
Zavodi nas slijepo neznanje. O, bijedni smrtnici, otvorite oči LEONARDO DA VINCI
1. POGLAVLJE
Ako je sve što smo naučili o Isusu laž, što je ta da istina? Što je temeljni "kod" u Da Vincijeuom kodu - i zašto je važno znati o čemu je riječ?
Prije koda, Božanski luk i krug nalaze se u pravilnim položajima.
KOD KOJI JE UZDRMAO SVIJET "Ono što želim reći", usprotivio se Teabing, "jest da je gotovo svako mišljenje koje su naši očevi imali o Kristu laž. Kao što su i priče o Svetom Gralu." Dan Brown, Da Vincijev kod 2
S
ve što ste ikada naučili o Isusu Kristu je laž. Je li to moguće? Leigh Teabing je stručnjak koji se bavi proučavanjem drevnog traga koji vodi do Svetog Grala. Teabing, bivši član Britanskog kraljevskog društva povjesničara, preselio je u F r a n c u s k u kako bi osobno mogao istraživati tragove po crk vama koji vode do Grala. On je multimilijunaš i p o t o m a k prvog vojvode od Lancastera i živi u dvorcu iz sedamnaestog stoljeća s dva jezera u privatnom posjedu. J o š j e d n a stvar o Leighu Teabingu: on ne postoji. Teabing je jedan od izmišljenih likova iz eskapističkog bestselera D a n a Brovvna Da Vincijev kod. Zabavan, brz i na pet r o m a n , Da Vincijev kod odmah je zasjeo na prvo mjes to popisa bestselera New York Timesa, a ubrzo je postao i broj j e d a n na svakom važnijem popisu bestselera u Sjedi njenim Državama. Otada je preveden na više od četrdeset svjetskih jezika. Godinu d a n a poslije izdavanja. Da Vincijev kod prodao se u više od šest milijuna primjeraka u tvrdom uvezu. Očito je da izmišljeni Leigh Teabing - kao i Brownov glavni lik, Robert Langdon - ima čvrsto uporište odakle crpi svoja uvjerenja o Isusu Kristu.
No, Dan Brown je posve stvaran i zamisli koje kroz Langdona, Teabinga i druge likove u knjizi iznosi o kršćanstvu navodi mnoge da posumnjaju u ono u što su uvijek vjerova li da je istina o Isusu. Vrijeme je da odvojimo činjenice od izmišljotina. Roman Da Vincijev kod počinje stravičnim umorstvom u muzeju Louvre u Parizu. Policija poziva Roberta Langdona, profesora religijske simbolike na Harvardu, da im pomog ne protumačiti tajanstvene tragove na đene blizu leša. Na i oko tijela nalaze se zagonetke koje - kada ih Langdon i policijska kriptografkinja Sophie NeJesu li se veu riješe - vode do tragova skrivenih ni manje ni više nego pred očima sviju, Marija u umjetničkim djelima Leonarda da Magdalena i Vincija. Langdon otkriva da ubijeni kustos Isus vjenčali Louvrea, Jacques Sauničre, nije bio sa mo otuđeni djed Sophie Neveu, već i da i imali je bio Veliki Meštar drevnog društva ko dijete? j e m u je na čuvanje povjerena tajna koja bi, ako se otkrije, ugrozila samo postoja nje kršćanske crkve. Sauničre je u m r o štiteći lokaciju na kojoj se nalazi dokaz o Svetom Gralu. J u r e ć i ulicama Pariza, leteći od Teabingova egzotičnog imanja do Londona bez prijave kontrolama leta, Langdon i Neveu pokušavaju biti j e d a n korak ispred francuske polici je, albino ubojice i tajanstvenog čovjeka koji upravlja tom smrtonosnom potragom za Svetim Gralom. Složeni simboli i zagonetke vode Langdona i Neveu do uzbudljivog zaključka, kad napokon otkriju mjesto na kojem se Sveti Gral krije.
VELIKO ZATAŠKAVANJE Kroz roman Robert Langdon poučava Sophie Neveu o ko du - kako pronaći "istinski" Sveti Gral. Otkrivamo da Sveti
Gral nije ono što smo mislili da jest. Gral je, po Langdonu, tako velika tajna da bi, ako bi se otkrila, današnje kršćan stvo jednostavno prestalo postojati. Ali to nije stvar koju n a m a u t o r Dan Brown kroz svoga protagonista Langdona že li otkriti. I tu nije samo riječ o tajnoj lokaciji te religijske iko ne za koju su mnogi umrli da bi je zaštitili. Sama s u p s t a n cija Grala leži u srži te tajne. U prošlosti, bili smo navede ni vjerovati da je Sveti Gral - ako je ikad postojao - kalež iz kojega je Krist pio na Posljednjoj večeri, a potom je u njega Josip iz Aramateje sakupio krv iz tijela raspetog Krista. No, prema likovima Dana Browna - Langdonu i Teabingu - pra vi Gral nije stvar, već osoba. Marija Magdalena bila je Sveti Gral... majka kraljevske krvne linije Isusa Krista (251). Brown tvrdi da su Marija Magdalena i Isus bili spolni pa rtneri i da su zajedno imali dijete. Kad je Isus umro, Mari ja je pobjegla od ostalih apostola koji su bili ljubomorni na njezinu vezu s Isusom, te je sa svojim djetetom živjela u ži dovskoj zajednici u Francuskoj. Prema Brownu, postoji do k u m e n t i r a n i dokaz ovakvoj tvrdnji, dokaz koji se čuva još od križarskih dana. Čuva ga tajna organizacija poznata kao 3 Sionski priorij. Naznake koje upućuju na tu tajnu skrive ne su u da Vincijevim slikama i crtežima, kao i u djelima drugih umjetnika tijekom povijesti, samo što su skrivene i potrebno je znati gdje i kako ih tražiti. Ovakve teorije nisu nove. U stvari, Brown slobodno navo di i druge knjige u Da Vincijevu kodu, knjige koje proučava ju takvu teoriju o Mariji Magdaleni i Isusu. Najistaknutije među tim ostalim djelima je Sveta krv, Sveti Gral, iz 1982. godine, a u t o r a Michaela Baigenta, Richarda Leigha i Henryja Lincolna. (Brownov izmišljeni lik Leigh Teabing a n a g r a m je od prezimena Baigent i Leigh.) Hipoteza daje Isus imao di jete, ili djecu, s Marijom Magdalenom, s t a r a je nekoliko sto ljeća. Stoga, zašto s a d a osjećamo potrebu odgovoriti na to? Zašto s m o se upustili u razbijanje da Vincijeva "koda"?
Isus: LJUBAVNIK I OTAC? Mnogo milijuna ljudi koji su pročitali Da Vincijev kod uži vali su u njemu isključivo kao u zabavnoj i misterioznoj priči. Akcije ne nedostaje - napete situacije na kraju skoro svakog poglavlja primoravaju čitatelja da nastavi čitati da lje. Prateći Langdona i Neveu dok rješavaju svaku novu za gonetku, teško da ćete moći odložiti tu knjigu. Uz to, Brown se služi s t a n d a r d n o m formulom u pisanju pustolovnog ro m a n a : pretjerani likovi n a s u p r o t egzotične, ali jednolične po zadine. Na taj način stvara priču koja podjednako privlači i m u š k a r c e i žene, o čemu svjedoči broj kupljenih i pročita nih primjeraka te knjige do sada. Veliki je broj čitatelja već prešao na slijedeće knjige koje su odlučili pročitati. No ipak, postoji mnogo čitatelja Brownove knjige koji su s a d a zbu njeni oko toga tko je uistinu bio Isus. Ti čitatelji zastranjuju od onoga u Veliki broj što su vjerovali da je istina i prihva ćaju u n a k a ž e n u m a s u bizarnih tvrd čitatelja nji mudro predočenih kao povijesne Da Vincijeva činjenice u r u h u fikcije. Ako ste se zamislili nad Brownovim koda sada "kodom" u t k a n i m u njegov r o m a n , ova je knjiga namijenjena upravo ne zna tko je vama. Namijenjen je vama ako sa uistinu bio Isus. da preispitujete sve što ste naučili o Isusu. Probijanje Da Vincijeva ko da napisano za vas ako s a d a govori te "Prije sam I s u s a smatrao sinom Božjim, ali čini mi se da s a m se prevario. Ipak je on samo čovjek." Zbog vas i Njega, osjećamo potrebu odgovoriti. David Klinghoffer u svojem napisu u časopisu National Review vidi u Brownovoj priči veliku opasnost: U Da Vincijevu kodu na kocku je stavlje no ništa manje nego samo tradicionalno
kršćanstvo... Začetnik kršćanstva imao je kćer Saru s Marijom Magdalenom. Ako je to istina, ta bi teorija uzdrmala neke od te meljnih vjerovanja kršćana. 5 Ako je to istina. Ako i istina. Dvije vrlo značajne riječi ko je m o r a m o uzeti u obzir. Da je Brown jednostavno izmislio zaplet i dodao pretjeranu maštovitost, o n d a ovaj odgovor ne bi bio potreban. Ali Brown uporno tvrdi da je sve što je na pisao stvarnost, zbilja. Za vrijeme intervjua u emisiji Today Show televizijske kuće NBC, Brown je branio materijal koji je u svojoj knjizi upotrijebio: MATT LAUER: Koliko je toga u knjizi ute meljeno na stvarnosti, odnosno na stvari ma koje su se zaista dogodile? DAN BROWN: Sve, u cijelosti. Naravno, Robert Langdon je izmišljen, ali cjelokupna umjetnost, arhitektura, tajni obredi i tajna 6 društva - sve su to povijesne činjenice. Postoji razlog zašto Brown želi naglasiti da je njegov r a d utemeljen na činjenicama. On želi promijeniti vaše dosadaš nje mišljenje i uvjerenje. " J e d a n od aspekta koje sam se jako trudio u m e t n u t i u svoje knjige jest učenje", rekao je Brown u jednom intervjuu za časopis Bookpage. "Kad pročitate moju knjigu, svidjelo 7 se to v a m a ili ne, naučili ste gomilu toga." Dakle, romanopi sac Brown također je i učitelj. I, kao i svi dobri učitelji, svoju lekciju počinje dovodeći u pitanje ono što ste oduvijek smat rali neupitnim. • Isus je imao spolne odnose s Marijom Magdalenom? • Naša je Biblija proizvod Konstantinovih političkih hiro va? • Crkva ne voli žene?
• I s u s a su proglasili Bogom "glasovanjem" na Nicejskom koncilu? Takve zamisli ne možemo uistinu prigrliti, zar ne? Napos ljetku, dostupne su n a m povijesne činjenice koje potvrđuju daje svaka od ovih tvrdnji lažna. Brown, međutim, ima vlas tite zamisli o povijesti i o tome koliko joj se može vjerovati: "Zanimljivo je primijetiti", kaže Brown, "da su od samog početka zabilježenog vremena, povijest pisali "pobjednici" (ona društva i su stavi vjerovanja koji su prevladali i preživjeli). "Mnogo povjesničara d a n a s vjeruje (jed nako kao i ja) da bi u baždarenju povijes ne točnosti zadanog koncepta najprije sa mima sebi trebali postaviti jedno daleko du blje pitanje: koliko je sama povijest povijes no točna?" 8
POVIJEST ILI PSINA? Sa samo tim jednim pitanjem, Brown odbacuje sve tradi cionalne povijesne činjenice, sve ono što smo gradili tijekom stoljeća. Koliko je povijest točna? To je središnje pitanje koje se stal no pojavljuje u n a š e m današnjem Brown tvrdi da je postmodernističkom društvu. Ta kođer, to je i jeka Pilatova pitanja sve što je napisao kad se suočio s nevinim čovjekom kojega je trebao osuditi na smrt: u Da Vincijevu "Što je istina?" (Ivan 18:38). Odba cujući po s t r a n i postavku da nešto kodu utemeljeno poput objektivne istine ne postoji, više n e m a m o nikakvog čvrstog na "povijesnim uporišta na koje bi se mogli osloni ti. Zbog toga plutamo morem zbučinjenicama".
njenosti i sumnje. Današnjoj publici svaki postupak bilježe nja ili prepravljanja povijesti nimalo ne smeta. Brown omalo važava veliki dio općeprihvaćene povijesti jer ju je zabilježila crkva. A povijest pišu pobjednici. Ipak, on kaže d a j e sve što je napisao u Da Vincijevu kodu "povijesna činjenica". Dakle, tko su ti novi "pobjednici" na koje se oslanja Brown kad go vori o svojim povijesnim činjenicama? Ti su pobjednici očito oni koji se slažu s njegovom inači com viđenja Isusa, Marije Magdalene i učenja Biblije. On je takva vjerovanja umotao u ruho simbola, skrivenih p o r u k a na slikama i drevnih d o k u m e n a t a ko ji nisu bili prihvaćeni vjerodostojnima čak ni u vrijeme svojeg n a s t a n k a . Ve ćinu tih takozvanih "činjenica" na ko Što "kod" jima Brown gradi svoje teorije lako je predstavlja odbaciti kao lažne. Budući n a m glavni cilj u ovoj knjizi nije isticanje svih gre vama i vašim šaka koje Brown čini u Da Vincijeuu ko du - a takvih je grešaka mnogo - pos vjerovanjima? vetit ćemo se nekim zanimljivim činje nicama na marginama poglavlja. Glavni cilj ovih stranica je dvojak. Prvo, želimo otkriti pravi "kod" koji je Brown utkao u svoju priču. Što je taj kod? Kako ga možete prepoznati u današnjem svijetu? Što taj kod predstavlja vama i vašim vjerovanjima? Pokazat će mo vam da je Brownov kod daleko pogubniji za vašu d u š u od izmišljenog da Vincijeva koda. Drugo, želimo odgovoriti na priču o Svetom Gralu. Možda će vas iznenaditi spoznaja da mi, J i m Garlow i Peter J o n e s , vjerujemo u "Sveti Gral". Nadalje, mogli bismo vas šokirati kad kažemo da je Dan Brown skoro u pravu. Otkrit ćemo vam ne s a m o što je Sveti Gral, već i gdje se nalazi danas. Kao pripomoć u tome, predstavit ćemo vam izmišljeni lik Carrie Williams. Carrie m u č e mnoga pitanja o životu i njezi nu mjestu u njemu, kao, nesumnjivo, i vas. Možda ćete se prepoznati u Carrie ili možda u nekima od drugih osoba ko je ćemo susresti. Carriena pitanja imaju namijenu pomoći
vam u traženju odgovora na pitanja o k o d u koji ćemo istra živati. Konačno, budući se zajedno u ovo u p u š t a m o , predlaže mo vam da nabavite neke dodatne izvore koji bi vam mogli pomoći u razbijanju Brownova koda. Ako posjedujete pri mjerak Da Vincijeva koda, imajte ga u blizini. Također, pro nađite neki primjerak Biblije. Nije važno kakvu inačicu ima te - služit ćemo se različitim poznatim prijevodima; kakva god vam inačica odgovarala, bit će sasvim dostatna. Na kra ju n a š e knjige izdavač je dodao vodič čitatelju koji će vam pomoći pri razumijevanju tema u ovoj knjizi s p o m e n u t i h tumačiti možete sami, ili ako ste u mogućnosti, sudjelovati u grupnoj raspravi. Internet stranice navedene ispod sadrže p u n o više poda t a k a koji nisu mogli stati na stranice ove knjige. Posjetite te internet stranice uvijek kad za to osjetite potrebu i potražite podrobnija objašnjenja svake od tema. A sada, počnimo probijati da Vincijev kod. www.jimgarlow.com www.cwipp.org www.breakingthedavincicode.com
2. POGLAVLJE
Je li istina da je fizičko sjedinjenje muškarca sa ženom jedini način da se "dosegne gnosis - spoz naja božanstva? (308) Je li istina da je Crkva tijekom stoljeća "prei načila" sjedinjenje muškarca i žene u "sramotan čin"? (126) Je li istina da je Crkva okarakterizirala spolni odnos kao zlo kako bi suzbila tu prijetnju izvoriš tu njezine snage? (240)
"Kod" - čak i dio koji pripada seksu - ako mu se ne suprotstavimo, sustavno briše dio Božanskog luka.
DRUGA NAJBOLJA BOŽJA ZAMISAO Sveti ljudi... sada su se bojali svojih spolnih nagona kao vražjeg djela. (126)
"Carrie, pođimo gore u moju sobu. Moga cimera neće biti još samo sat vremena." "Ali, Daniele, ovdje vani je tako lijepo. Zašto ne bismo ne ko vrijeme mogli šetati ili sjediti na s u n c u ? " "Zato", rekao je glasnim šapatom, "jer ovdje vani ne može mo učiniti ono što sam naumio." "Mislim da sada nisam spremna na to, Daniele." Daniel ju je privukao sebi, a ruka mu se spustila na Carrieno bedro. "Ma hajde. Mislio sam da se vi studentice sa žen skih studija zalažete za seksualnu slobodu. Jednostavno to smatraj dodatnim bodom za jedno od tvojih predavanja." Carrie se uopće nije trudila suspregnuti bijes. Izvlačeći se iz Danielova zagrljaja, okrenula se prema njemu i pogledala ga ravno u oči. "Slušaj me, i to dobro. Ako smo mi 'studen tice' sa ženskih studija nešto naučile, to je da ne moramo bi ti 'igračke za dječake'. Nisam se rodila da bi se ti mogao sa mnom igrati. Moje tijelo pripada meni i neću ti ga dati." "Gledaj, Carrie", rekao je Daniel, niti ne pokušavajući sti šati glas, "nisam rekao da si moja igračka. I zbilja te poš tujem. S a m o sam mislio kako bismo mogli podijeliti obost rane osjećaje. I većina mojih poznanika koji dijele takve os jećaje uživaju ih na određeni način izražavati."
Carrie je neko vrijeme hodala u tišini, a zatim je ugleda la slobodnu klupu. Sjela je i ostavila mjesta za Daniela, ali on je ostao stajati. "Daniele, ne očekujem da ćeš ovo razum jeti, ali ja tražim nešto više od običnog... tjelesnog ispunje nja. Tražim nekoga tko će mi ispuniti srce - mislim da bi to mogao nazvati dušom. A običnim seksom, pak, iz vlastitog iskustva znam, to se ne može postići." Daniel je u z d a h n u o i sjeo do Carrie. Protegnuo je noge i zagrlio je. "Rekla si to na zanimljiv način", rekao je, smiješe ći se. "Prošlog je tjedna kod nas gostovao jedan profesor iz Cornella. O seksu je govorio na način kako ja dosad nikad nisam razmišljao. Rekao je da bismo na seks trebali gledati kao na nešto mistično i duhovno. Rekao je da m u š k a r c i mo gu osjetiti određenu razinu božanskog samo kad su jedno sa ženom. Govorio je nešto o 'svetoj ženstvenosti'". Carrie je pogledala u Daniela, u z b u đ e n a njegovim riječi ma. Baš to je i s a m a tražila - kako iskusiti razinu božan skog. Ali samo j e d a n pogled na Daniela rekao joj je da su sve to za njega samo riječi. "Onda, što kažeš? Želiš li iskusiti božansko?" Nacerio se poput šesnaestogodišnjaka u pubertetu, a ne dvadesetjednogodišnjeg s t u d e n t a četvrte godine. Carrie je znala da je vrijeme da krene dalje. "Daniele, bilo je zabavno ovih nekoliko tjedana pričati s tobom. Ali mislim da nismo jedno za drugo. Mislim da mo ramo..." Njezine su zadnje riječi ostale nečuvene kad je Daniel naglo u s t a o s klupe i zaputio se niz pločnik. Preko r a m e n a joj je doviknuo. "Dajem ti nogu! Čuješ li me? Ja s a m tebi dao nogu!" Carrie je odjednom osjetila hladnoću. Ustala je i t e š k a se k o r a k a uputila n a t r a g u svoju sobu. Carriena cimerica tog semestra, J e n , rijetko je u isto vri jeme s Carrie boravila u sobi, tako da se nisu bile b a š zbli žile. Carrie se iznenadila kad je na povratku zatekla J e n za stolom. J e n je iz plastične posude jela n a r u č e n u salatu.
"Hej, Carrie. Mislila s a m da ćeš biti vani i uživati na s u n cu." Trpala je h r a n u u u s t a brzinom koja nije odgovarala njezinoj krhkoj građi. "Ne", u z d a h n u l a je Carrie. "Upravo s a m prekinula - ako se to tako može nazvati - s Danielom. Ispalo je da ga je zani mao s a m o seks." "Hmm", promrmljala je J e n punim u s t i m a . "Ništa novo. Kojega to mladića ne zanima samo seks?" Nešto je kod J e n pružalo utjehu Carrie. Otvorila je limen ku dijetne cole i sjela. "Kada si posljednji p u t imala dečka, Jen?" J e n je progutala zalogaj salate prije nego je odgovorila. "Nikad. Ne volim dečke." Carrie se nasmijala. Izraz "ne volim dečke" nije čula još od osnovne škole u Connecticutu. Car rie je pitala J e n je li ikad dobila nogu od nekog dečka. "Ne, nikad", odgovorila je J e n . "Nikad nisam imala dečka i nikad i neću. Rano sam shvatila da sam drugačija. Spoznala s a m da je ljepši spol, ovaj, ljepši. Ne kažem da su sve moje veze s djevojkama bile savršene. Tamra i ja, ovaj, prekinule smo na Valentinovo. Ona je otišla, ja sam ostala. Mislim da ću se odmoriti prije nego se s nekim opet u p u s t i m u vezu." Carrie to nije smjelo šokirati. Ipak je u sklopu ženskih studija bila uzela predmet Lezbijstvo: kulturno buđenje. Mnogo je p u t a na predavanjima pričala s kolegama koji su se izjašnjavali kao homoseksualci. Ona ih je prihvaćala, ali nije joj bilo ni na kraj pameti da je i cimerica s kojom je skoro tri mjeseca dijelila sobu bila lezbijka. "Nisi znala da sam lezbijka, zar ne?" upitala je J e n . "Jesi li ikad razmišljala o tome da ti m u š k a r a c ne treba u životu? Nosiš u sebi sve što je potrebno da b u d e š potpuna." "Kako to misliš?" upitala je Carrie. "Svetu ženstvenost. Savršeni krug. Potpunost. Cjelovi tost." Carrie se naslonila, jer je isti izraz čula po drugi p u t tog dana.
"Gledaj", nastavila je J e n , "imam j e d n u knjigu koja to ob jašnjava p u n o bolje od mene. I zabavna je za čitanje. Zove se Da Vincijev kod. To je roman, ali nije u cijelosti izmišljen. Sadrži dosta istine. U stvari, ja sam u grupi čitatelja koja ra spravlja o tom r o m a n u . Ako želiš, možeš doći sa m n o m . " Carrie već gotovo četiri godine nije pročitala ni j e d n u knjigu osim zadanih tekstova. Provođenje vremena u čita nju r o m a n a zvučalo joj je kao dobra zamisao. To je bolje od, pomislila je, odbijanja mladića poput Daniela. "Računaj na mene", rekla je Carrie. "No najprije mi reci nešto više o svetoj ženstvenosti."
a Vincijev kod nije erotski roman. No ipak, to je knjiga koja naširoko govori o seksu. Čitajući taj roman, sve više otkrivano aluzije na suzbija nje s e k s a od s t r a n e Crkve. Čitamo o seksualnim obredima koji pojedincu omogućuju da jedino na taj način u i s t i n u spozna Boga. Također, vidimo Crkvu očima nevjernika: Crk vu koja osjeća toliku glad za moći da suzbija prirodni čin zadovoljenja koji je Bog dao ljudima da u njemu u cijelosti uživaju. Je li istina da je fizičko sjedinjenje m u š k a r c a sa ženom jedini način za "dosezanje gnosisa - spoznaje božanstva"? (308) Je li istina da je Crkva tijekom stoljeća "preinačila" sjedi njenje m u š k a r c a i žene u "čin vrijedan prezira"? (126) Je li istina da je Crkva okarakterizirala spolni odnos kao zlo, kako bi suzbila tu prijetnju izvorištu svoje moći? (240)
D
Da Vincijev kod je u osnovi - k a d a se uzme u obzir njegov ne tako logičan zaključak - poziv na slobodan seks, odvojen od mjerila koje je zadao Bog. To je j e d a n od čimbenika zbog kojega će Da Vincijev kod biti prilično popularan: daje lju-
dima odobrenje da ispune svoje želje bez ikakve obveze, bez ikakvih veza. Nažalost, takva vrsta "slobode" p u n o košta u današnjem svijetu. Brownov Hieros Gamos nije nikakav sveti brak. Riječ je o običnom slobod nom s e k s u prerušenom uz pomoć neopoganskog kvazi-religijskog jezika. Glavni dokaz toj činjenici najbolje je vidljiv k a d a Robert Langdon priča o predavanju skupini s t u d e n a t a na Harvardu o pronalaženju "božanskog" ti jekom spolnog čina. Studentice su to bože naizgled razumjele Langdonovo "religiozno" objašnjenje. Za razliku od njih, ne shvaćajući to potvrdom profi njenih ženskih šovinističkih stavova, mladići prisutni u predavaonici tek su se nezrelo smijuljili. Ipak, kaže Lan gdon, bili to tek dječaci. U stvarnosti se Brown kroz svoj lik Langdona služi filozofskim sredstvom zvanim kazuistika. Kazuistika se služi dobro smišljenom i dobro iznijetom ra cionalizacijom, naročito kod moralnih tema, k a k o bi se zadovoljilo ono što pojedinac želi postići. Studenti, među tim, n i s u bili tako glupi ili nezreli kako ih je Brown prikazao. Oni su prozreli tu š a r a d u profinjenog rituala i logike.
Poganski Hieros Gamos nije nikakav sveti brak.
MUZEJ LOUVRE Muzej Louvre u Pari zu, u Francuskoj, ot vorenje 1793. godine s namjerom pružanja običnom čovjeku mo gućnosti doživljaja ve ličanstvene umjetnos ti kroz povijest. Među izlošcima nalaze se slike i kipovi iz šestog stoljeća prije Krista. Muzej se nalazi u palači iz trinaestog stoljeća. Pred glavnim ulazom nalazi se stak lena piramida I.M. Peia, sastavljena od 675 staklenih ploča. Tri najpoznatija umjetnička djela u Louvreu su Milska Ve nera i kipovi Nike ili Krilate Viktorije, te da Vincijeva slika Mona Lisa. Većina turista ne zadržava se kod ostalih 300.000 um jetničkih djela, već ih preskaču samo da bi vidjeli ova tri. Mona Lisa je najposjećenija slika na svijetu, a godišnje je posjeti više od pet mi lijuna ljudi sa svih st rana svijeta. Slika je izložena iza neproboj nog stakla.
Točno su znali zašto žele odvući svoje djevojke u krevet! Langdon im je samo dao još jedan razlog koji mogu primijeniti na svojim lakovjernim djevojkama, dodavši pritom i religio zno načelo.
S E K S : Š T O J E B O G MISLIO? Seks je univerzalan. Svi smo mi spolna bića. Prvi opis za svakoga od n a s (kod rođenja ili uz pomoć ultrazvuka) je spolan: "dječak je" ili "djevojčica je". Više n a m se nikad nit ko neće obraćati s "to". Bit ćemo "on" ili "ona", što se odnosi na određeni spolni kontekst: muško ili žensko. Bilo da smo m u š k a r c i ili žene, jedno n a m je zajedničko: došli smo na svijet p u t e m spolnog odnosa. Bili su potrebni m u š k a r a c i žena sjedinjeni u strastvenom činu da n a m da ju život. Spolni je odnos način na koji se, kao i mnoge druge životinjske vrste, razmnožavamo. Spolni odnos je itekako važan ako ljudska vrsta namjerava opstati. No, je li seks stvoren samo za razmnožavanje? Je li Bog imao još n e š t o na u m u k a d a n a s je stvorio sa seksualnim potrebama? Odgovor je: glasno da! Bog je imao još p u n o toga na u m u k a d a je stvorio n a š a tijela i osjećaje. Spolno jedinstvo i uži tak koje n a m je dao Bog sastavni su dijelovi naših tjelesnih, emocionalnih i duhovnih otisaka. Ali, kao i toliko drugih st vari koje je Bog stvorio za n a š užitak, mi smo iskvarili i izo pačili Njegove planove. Umjesto obilja zadovoljstva i radosti, n a š je način života za rezultat imao bol, razočarenje i - napo kon - odvajanje od Boga. Agape protiv Erosa Ja (Jim) sam svoj magistarski rad napisao na t e m u grčke riječi agape u suprotnosti s erosom. Da Vincijev kod iz teme lja obezvrjeđuje istinsku ljubav izjavom d a j e "Ruža 9 ... tako đer a n a g r a m grčke riječi Eros, grčkog boga spolne ljubavi." (256). Prema Brownu: "Ruža je uvijek bila glavni simbol že-
nske spolnosti... cvijet u cvatu nalikuje ženskim genitalijama, plemenitom cvijetu kroz koji cijeli ljudski rod dolazi na svijet." (257). (Potrebna je ispravka. Nije sve čovječanstvo došlo na svijet na taj način. Adama i Evu stvorio je Bog. Ovo nije Brownova omaška. Značajna je po tome što niječe ulo gu Stvoritelja, glavni dio razumijevanja "koda".) Nijedna poštena žena ne želi biti voljena isključivo ero tski, kao što je to slučaj s erosom - samo zbog njezina izg leda. U protivnom, uvijek će se osjećati ranjivom uz n e k u zgodniju i ljepšu ženu koja padne u oko njezinom ljubav niku. Eros voli samo ono što može dobiti od druge osobe. Kad je sve dobio, ljubavni eros nestaje. Nijedno r az u mno lju dsko biće ne želi takav odnos. C. S. Lewis 1 0 piše u svom djelu Četiri ljubavi o ovakvoj vrsti sebičnog, seksualno pokrenutog osjećaja: Stvar je u tjelesnom užitku; to jest, u zbiva nju koje se odvija u nečijem vlastitom tije lu. Nažalost, služimo se najgorim mogućim izrazom k a d a kažemo, pritom misleći na pohotnog m u š k a r c a koji t u m a r a ulicama, da on "traži ženu". Točnije, žena je baš ono što on ne traži. On traži užitak za koji je žena n u ž n o pot rebna. Koliko mu je doista stalo do žene, može se vidjeti po njegovu ponašanju p r e m a njoj pet m i n u t a poslije postignutog užitka (nit ko ne želi zadržati kutiju nakon što je popu 11 šio sve cigarete). Koja to žena želi biti voljena samo na način erosa? Koja to žena želi biti potrošena kutija cigareta i čekati da ju se odbaci? Ipak, to je suštinski oblik ljubavi koju Brown u Da Vincijevu kodu s m a t r a najvišim oblikom. To je klasično po ganstvo. Bez ikakvih veza između Stvoritelja i stvorenog, ne-
ma razloga za vrednovanjem pojedinaca. Slijedeći Brownovu tezu, žene će u najboljem slučaju obostrano sudjelovati u is punjenju pohote vođene erosom. A b a š to je u najmanju ru ku protiv duhovnog, ako ne i protiv žena. To degradira spol nost na običnu tjelesnu razinu. Duboko u svakoj ženi - u stvari, u svakoj osobi - postoji čežnja da bude voljena, i to agape ljubavlju: to jest, da bude mo voljeni jer vrijedimo; da budemo voljeni jer n a s je stvorio Bog. Bog n a s voli takvom agape ljubavlju i mi se također m e đ u s o b n o moramo voljeti istom takvom ljubavlju. Biblija, Crkva i k r š ć a n s k a tradicija nastojanjem i u p o r n o š ć u zahti jevanja da se volimo agape ljubavlju vrednuje ljude p r e m a kojima se odnosi s dostojanstvom i poštovanjem. Protivi li se Biblija s e k s u ? Čini se, barem s Brownova stajališta, da se Biblija i Crk va protive seksu. Kada Langdon govori lako dojmljivoj Sophie da je Crkva protivnica seksa, govori li on povijesnu is tinu? Prije nego se posvetimo stajalištu crkve, pogledajmo što Biblija govori o seksu. Imamo dvije knjige: jedna je zavodljivi r o m a n D a n a Browna; druga je Biblija. Obje govore o seksu. No, to nije središnja poruka ni jedne od njih - ali seks ipak igra značaj nu ulogu u obje. U Bibliji se nalaze brojni ključni koncep ti koji se odnose na seks i spolno ispoljavanje. A Biblija je, b u d u ć i je izvorom cjelokupne istine za Crkvu, p u n a prek r a s n i h referenci na spolni užitak između m u š k a r c a i žene. U stvari, Biblija je zagovarač maksimalnog spolnog užitka. U Knjizi Postanka 26:8, Izak "miluje" svoju ženu Rebeku. U Mudrosnim Izrekama, 5:18-19, vidljivo je odobravanje 12 prilično eksplicitnog spolnog užitka između muža i žene . A Pjesma n a d pjesmama (Solomonova Pjesma n a d pjesmama) u Starom Zavjetu nije ništa drugo do erotska ljubavna pjes ma ispunjena raznovrsnim spolnim izrazima. U Novom Zavjetu, reference na spolno općenje n i s u tako pjesnički napisane. Ipak, u Pavlovoj Prvoj poslanici Korin-
ćanima, 7:1-6, Pavao govori muževima i ženama da više ne posjeduju svoja tijela; to jest, muževo tijelo pripada njegovoj ženi, a ženino njezinom mužu 1 3 . Drugim riječima, moraju tražiti obostrano zadovoljstvo u vođe nju ljubavi. Nadalje, bračni se krevet čuva i štuje kao čist (vidi Poslanicu Židovima 13:4). Spolno općenje i uži U stvari, Biblija tak su normalni, očekivani i poticani unutar braka. zagovara Biblija daje Crkvi i individualnim maksimalni vjernicima principe za svaki vid ži vota. No Brown ipak zanemaruje po seksualni zitivna učenja koja Biblija pruža u spolnom izražavanju. Umjesto toga, užitak. on ih zamjenjuje obrednom seksu alnom orgijom (Hieros Gamos) kao najvišim oblikom tjelesnog i duhovnog užitka. Čineći to, on obezvrjeđuje raskošno iskustvo koje n a m je Bog namjerio. Protivi li se Crkva s e k s u ? Kroz povijest, spolno je općenje bila t e m a na koju su crk ve teško pronalazile odgovore. Tipični pastor koji se brine za svoje stado često se znao suočiti s posljedicama neprik ladnog spolnog ispoljavanja, a zatim bi bio zadužen počistiti nered. S e k s u a l n a besmrtnost imala je široke posljedice i ut jecala je na mnoge. Čak se i apostol Pavao kao pastir crkve morao suočiti sa seksualno destruktivnom situacijom u Korintu, gdje je jedan čovjek spavao sa svojom pomajkom. Ni je ni čudo što neki pastori s vremena na vrijeme požele da n a m Bog nije dao tako snažne spolne porive. No znači li to da je Crkva protivnica seksa? Sudeći po Da Vincijevu kodu, Crkva je veliki progonitelj seksa. Brown ka že da je "prirodno spolno sjedinjenje m u š k a r c a i žene kroz koje oboje postiži duhovnu potpunost... preinačeno u sra motan čin." (126). Preinačeno od koga? Po Brownu, bilo je to djelo katoličke Crkve. Ali zašto?
Na to zašto Brown kaže, jer je trebalo "preodgojiti pogan ske vjere i vjere koje su se temeljile na obožavanju boginja." (126). Robert Langdon to ovako objašnjava Sophie: "Za r a n u Crkvu", objasnio je Langdon bla gim glasom, "korištenje seksa da bi ljudi iz ravno komunicirali s Bogom predstavljalo je ozbiljnu prijetnju moći katoličke Crkve. Crkva bi na taj način ostala bez svrhe i pot kopao bi se položaj koji si je s a m a dala, da je ona jedini način na koji se može doći do Boga. Iz očitih razloga su snažno radili na demoniziranju seksa i napravili od njega odvratan i grešan čin. Ostale velike religije učinile su isto." (309) Brown svoje teorije u najvećoj mjeri crpi iz nekoliko drugih knjiga, koje izlaže kroz svoje likove u r o m a n u . Jed na od tih knjiga je Templarsko otkrivenje14. Napisali su je okultisti Lynn Picknett i Clive Prince. Čini se da su Picknett i Prince snažno utjecali na Brownovo razmišljanje o Bogu i seksu: Seks je bio - a u mnogim slučajevima i dalje jest - s m a t r a n jedino prihvatljivim između onih čija je veza namjerena stvaranjem po tomstva. Zbog ovog razloga, ne postoji nika kav kršćanski koncept o s e k s u s jedinim smislom u užitku, a da ne spominjemo ide ju - kao u Tantrizmu ili alkemiji - da on mo 15 že dovesti do duhovnog prosvjećenja. Ima li Brown pravo u svojoj procjeni crkvenog gledišta na seks? Opisuje li on točno povijesni kršćanski pogled na seks? Odgovor na to pitanje je daleko složeniji nego n a s to uvjerava Da Vincijev kod.
Dok Biblija veliča radosti i užitke bračnog seksa, neki od ranih crkvenih poglavara odmah su, i to n a k o n biblijskog razdoblja (100. god. n.e.), reagirali na k u l t u r n e utjecaje i su kob mišljenja njihova doba. • Povijesno religiozno poganstvo uvelike je zagovaralo n e s p u t a n i seksualni kaos, čega je Da Vincijev kod pre pun. • Neki su kršćani pretjerali i neprikosnoveno zastupa li asketizam, pozivajući na rigorozno samoodricanje. Zbog toga su neki od prvih crkvenih otaca branili djevičanstvo ili celibat umjesto braka. • Kršenjem biblijskih zapovijedi, neki su od prvih crk venih poglavara prigrlili ideju suzdržavanja u n u t a r bra ka: ideju da bi se i oni u braku ipak trebali suzdržava ti od seksa. • Neki su poučavali da bi seks između muža i žene trebao imati isključivu svrhu stvaranja potomstva, n a s u p r o t jedinstvu i radosti sukladnom biblijskom bračnom spol n o m izražavanju. Do različitih stupnjeva, sva ova stajališta stoje u suprot nosti ili narušavaju biblijsku tvrdnju da je spolni odnos iz među m u ž a i žene krepostan čin. Neki od prvih pisaca na tu temu bi li su u s u k o b u . U svojim plodnim dje U Da Vincijevu lima, sveti se Augustin kolebao (dije lom zato što je bio toliko ispunjen ža kodu tvrdi se ljenjem zbog svog vlastitog pretkršća nskog nemorala) između osuđivanja da je crkva seksualnog izražavanja i čvrste afir velika macije uloge braka. Neki od prvih crk venih otaca gorljivo su pisali o vrijed progoniteljica nosti braka, tvrdeći da su bračni dru govi u n u t a r braka povezani s Bogom seksa. 16 u stvaranju. Julijan iz Eclanuma , koji je na tu temu vodio živu raspravu
sa svetim Augustinom, zagovarao je izrazito biblijsku t e m u - da je seks između m u ž a i žene u i s t i n u dobar jer ga je stvorio s a m Bog.
JE LI SEKS BIO "PRVI G R I J E H " ? Da Vincijeu kod netočno oslikava prikaze seksualnosti u ranoj crkvi. Dalekosežna i pretjerana kategorizacija navodi čitatelja na krivi p u t obzirom na široki pojas mišljenja koja su proizišla od velike skupine mislilaca i p i s a c a - koje među sobno razdvaja zemljopisni položaj i često i stoljeća - a koji su odgovarali na seksualni kaos poganstva s jedne s t r a n e , te na pretjerani rigorozni asketizam s druge. J e d a n primjer Brownove netočne predodžbe je Langdonova izjava u kojoj izjednačuje seksualni čin s "prvim gri jehom". J o š jednom, on uzima iznimku i čini je pravilom. Nekolicina prvih crkvenih otaca z a b u n o m je vjerovala da je prvi grijeh bio sam spolni čin, ali velika većina nije mislila tako, u n a t o č onome u što nas Da Vincijev kod želi uvjeriti. (126) I premda se čini da se ipogled na seks nekih crkvenih otaca nije uklapao u biblijsko učenje o maksimalnom spol nom ispunjenju, njihova je motivacija jednako tako mogla biti iskrena (iako zavedena na krivi put) zbog duhovne dob robiti njihovih stada. Proizvoljno i bez okolišanja pripisivati im političke motive i pokušaj nadzora n a d drugima, logički je manjkavo i stereotipno uopćavanje.
SEKS KAO "BOŽANSKI TRENUTAK" Začudo, Da Vincijev kod je u j e d n o m od oslikavanja spol nog izražavanja točan. Brown točno opisuje "božanstvenost" ili "božanstvo" spolnog čina. On tvrdi da kroz spolno sjedinje nje doživljavamo Boga (308). Ali nije u pravu ako se promat raju razlozi zbog kojih u to vjeruje. Biblija j a s n o objašnjava zašto je spolno sjedinjenje za mu ža i ženu božanski trenutak. Kad je Bog stvorio m u š k a r c a ,
On je stvorio biće koje je bilo samo djelomično oličenje Bo ga. J e d n a k o tako, kad je Bog stvorio ženu, ona je bila samo djelomičan izražaj punine Božje naravi. Ipak, rečeno n a m je da smo stvoreni na Božju sliku i priliku (vidi Knjigu Postan ka 1:26-27). Kako to može biti istina ako uzmemo u obzir da se m u š k a r c i gotovo bez razmišljanja teže usporediti s iz razito m u š k i m sastavnicama Boga, dok u isto vrijeme i žene teže usporedbi sa ženskim obilježjima Božjim? Biblijski Bog, iako ga nazivamo n a š i m nebeskim Ocem, n e m a spola - On n e m a ni spolnih obilježja ni X ili Y kromo soma. Bog je d u h (vidi Ivana 4:24) i misterij Njegove Osobe seže daleko onkraj svega što ljudi mogu zamisliti. U takvom n a s smislu - u smislu Njegove duhovne naravi - opisuje Bib lija kao stvorene na "Njegovu sliku i priliku" (Knjiga Postan ka 1:27). On je Osoba iz koje potječe n a š a "osobnost", i m u š ka i ženska. To ne znači da je Bog spoj ljudske muškosti i ljudske ženstvenosti. Mi Ga ne možemo opisati kao dvospolnog. Bog je stvorio m u š k i i ženski rod; ali rod ne određuje Njega. I dok n a s je On iz brojnih razloga stvorio kao "muškarce i že ne", j e d a n od razloga svakako je bio s ciljem izražavanja u stvorenom svemi ru nekih različitih elemenata koji od ražavaju Njegovu vlastitu osobnost. Naša Stoga, iako Biblija najčešće Boga na ziva m u š k i m imenima i zamjenicama seksualnost i (kao "Otac" i "On"), On se ponekad naš duh su uspoređuje s majkom koja u r u k a m a drži novorođenče ili s kokoši koja ču beskrajno va svoje piliće (vidi Matej 23:37 i Izaija 49:15). isprepleteni. M u š k a r a c po sebi je djelomičan prikaz onoga tko je Bog. Žena po se bi je djelomičan prikaz spektra osobina Boga. Kad se m u š karac i ž e n a spolno spoje u "jedno tijelo" (Knjiga P o s t a n k a 2:24), oni postaju potpuniji izraz spektra Božjih osobina. To je ključno viđenje nevjerojatne moći - neopisivog magnetiz-
ma - seksa. Seks je zamišljen kao odgovor na moćni pečat na srži n a š i h bića - kao potpuniji izraz beskrajnog s p e k t r a osobina Boga. Duhovna dimenzija užitka i seksualno ispoljavanje či ne seks svetim. Rezultat muškog i ženskog sjedinjenja ni je nekakvo dvospolno biće. Muškarci spektakularno ostaju m u š k a r c i i muževni. Žene divno ostaju žene i ženstvene. Za razliku od poganske fasciniranosti dvospolnošću, Bib lija u potpunosti potvrđuje veličanstvene razlike m u š k o s t i i ženstvenosti.
B O Ž J I VODIČ DO MAKSIMALNOG SEKSA Naša seksualnost i n a š d u h neopisivo su i duboko isprep leteni. Mi smo - u našoj srži - d u h o v n a bića, stvorena na Božju sliku i priliku. Stoga je i n a š a spolnost s a d r ž a n a u is toj toj srži - mora biti, jer mi smo više od životinja u našoj naravi. (Da je seksualnost samo tjelesna, onda bi Bog muž jake i ženke životinja također stvorio na Svoju sliku i prili ku.) Zbog toga se spolnost ne može pojmiti kao nekakva pu ka t a n g e n t a n a s p r a m n a s ljudi, kao da je to nešto odvojeno od n a š e g duha. Zbog toga je jednako tako opasno dirati u spolni dio naših bića, bilo da se radi o spolnim stvarima ko je mi činimo, bilo o spolnim stvarima koje se rade nama. I zbog toga je spolno ponašanje poput homoseksualnosti, bes tijalnosti, pedofilije i transseksualnosti toliko štetno i vrije đanje je Boga. Sve to, na njihov jedinstven način, zacrnjuje p u n u predodžbu Božje slike koja n a s određuje. Ali da bi čin spolnog izražavanja između m u š k a r c a i že ne u potpunosti bio predodžba spektra osobina Boga, m u š karac i žena moraju biti jedno u cijelosti - a to uključuje ne samo p u k o tjelesno jedinstvo, već i emocionalno, duhovno i psihološko jedinstvo. Takvo jedinstvo nije nešto što se doživ ljava samo na t r e n u t a k - to traje cijeli život. Postoji izraz za takvo jedinstveno sjedinjenje bića - zove se bračni zavjet.
Zaštita dobre stvari Bog je u tolikoj mjeri zagovornik seksa da je utemeljio gra nice kojima će ga zaštiti, maksimizirati uživanje u njemu. Budući da je On osmislio seks i seksualno iskazivanje, On zna što djeluje, a što ne. On zna što donosi kratkoročan uži tak, ali i dugoročnu bol. J e d n a k o tako, On zna i što će do vesti do dugoročnog užitka. Prema tome, Bog je osmislio na čine kojima se može izraziti taj veličanstveni dar kako bi se došlo do najvišeg užitka. Ta su zaštita (1) heteroseksualnost i (2) monogamija. Heteroseksualnost predstavlja cjelovitost koja rezultira iz sk lada između m u š k a r c a i žene. Nije potrebno naporno razmišljati da se shvati na koji način m u š k a r a c i žena Bog je u tolikoj pristaju j e d n o drugome. A kad se ove dvije različite anatomije spoje, mogu mjeri zagovornik dovesti do u č i n a k a do kojih drugi ob lici spolnog izražavanja (homoseksu seksa da je alnost, pornografija, bestijalnost, i ta utemeljio ko dalje) ne mogu. Monogamija je pot rebna da bi se omogućila sigurnost granice kojima trajanja, rasta, razvitka, njege i au tentičnosti ljubavi. Ovakva je ljubav će ga zaštiti. u potpunoj suprotnosti s pohotom vrste 'odbacivanje nakon seksa' ili 'bi r a m samo po izgledu'. Takva pohota rezultira brojnim par tnerima i dubokom emocionalnom boli i odbacivanjem. U n u t a r ovih granica postoji zemlja u kojoj dvoje ljudi mo gu živjeti i uživati u seksualnom ispunjenju do najviše razi ne. Ta se zemlja zove brak. I tu ne govorimo samo o bilo kak vom b r a k u . Ta obećana zemlja ima temelje u Bibliji, a zove se brak "jednog tijela". Brak " j e d n o g tijela" U prvom poglavlju Knjige Postanka, izraz "i bijaše dobro" pojavljuje se šest puta. Kad je Bog stvorio čovjeka, rekao je
da "bijaše vrlo dobro" (31. stih). Ne samo dobro, već "vrlo dob ro". Ali u Knjizi Postanka 2:18, izraz se mijenja u "nije dob ro" 1 7 . Nakon svega "dobroga", zašto se iznenada pojavljuje "nije dobro"? Jednostavno rečeno, čovjek nije stvoren da bu de sam. Ni sam Bog nije sam - ne bi bio sam čak ni k a d a ne bi bilo drugih stvorenih bića. To je zato što je On otac, sin i duh. "Otac, Sin i D u h Sveti" nije samo benedikcija s misnog obreda. To je, iznad svega, temeljni izražaj Njegovog vlastitog potpunog "zajedništva" ili "povezanosti". Sam Bog stoji " u n u tar" povezanosti. Mi smo stvoreni s Njegovim pečatom na na ma. I mi smo stvoreni s potrebom za povezanošću. Tako je Bog stvorio čovječanstvo s potrebom za druže njem, za povezanošću. On je nadalje zadovoljio tu potrebu za dubokom intimnošću na veličanstven način kroz sjedi njavanje m u ž a i žene na tjelesni, emocionalni i duhovni na čin kroz spolni čin. To je maksimalni seks. Božja je volja bila da m u š k a r a c i žena p o s t a n u "jedno tijelo" (Knjiga P o s t a n k a 2:24); to jest, uistinu "jedno" u svakom pogledu: tjelesnom, psihološkom, emocionalnom, intelektualnom i duhovnom. Duševno i emocionalno, monogamna je veza zdrava. Jed na n e d a v n a studija s državnog sveučilišta u Ohiju, SAD, po kazuje da je brak dobar za duševno zdravlje, kao i za seksu alne prednosti. Sociolozi su otkrili "da su p r o m a t r a n o m raz doblju od pet godina simptomi depresije bili mnogo manje izraženi kod oženjenih osoba nego kod samaca, razvedenih ili kod osoba u izvanbračnim zajednicama. Ponovna ženid ba također je poboljšavala duševno zdravlje, ali ne u tolikoj mjeri kao prvi brak. Čak su i nesretno oženjene depresivne 18 osobe pokazale bolje rezultate od samaca." Nije greška da je brak emocionalno dobar za zdravlje. Bog je osmislio bračni zavjet kao duboko sigurno utočište za pojedince. Nije čudo da se seksualno ispunjenje najbolje doživljava u k o n t e k s t u sigurne, doživotne veze. I to je jed na od velikih tragedija Roberta Langdona, kada opravdava antibiblijsko pogansko razumijevanje stvarnosti. Na koncu, to vrijeđa ljude - itekako ih vrijeđa; ne samo u s e k s u a l n o m smislu, već u svakom životnom pogledu.
DRUGA NAJBOLJA BOŽJA ZAMISAO Ja s a m (Jim) pastor jedne divne crkve u S a n Diegu. Tako đer putujem i držim različita predavanja, a autor s a m i ne koliko knjiga. No, lako je moguće da mi je j e d n a jedina reče nica koju s a m napisao otvorila oči više nego sve moje knjige zajedno, i iskreno, više nego sam to ikad očekivao. Prije nekoliko godina zamolili su me da pošaljem neke ci tate koji su trebali biti uvršteni u j e d n u knjigu. Poslao s a m nekih dvadeset citata a u t o r u . Prošli su mjeseci. Na tu s a m knjigu već bio potpuno zaboravio. Zatim s a m jednoga d a n a tu malu knjigu citata u mekim koricama primio poštom. Brzo sam je prelistao kako bih vi dio je li a u t o r uvrstio neke od mojih citata. Pošto sam to po novio još nekoliko puta, zaključio sam da niti jedan od mo jih citata nije "dospio u tisak". Već sam se spremao odložiti knjigu, k a d sam na jednoj od stranica ipak ugledao svoje ime. Tu su, poviše moga imena, velikim, m a s n i m slovima, preko čitave stranice (kao i svi citati), pisale ove riječi: Seks je božja zamisao i to, odmah iza spasenja, najbolja zamisao koju je On ikad imao. Iskreno, bio sam pomalo šokiran. Od svih citata koje sam poslao, samo je taj dospio u tu m a l u knjižicu izreka. Bio sam pomalo užasnut, jer sam mislio da ću ostati zapamćen samo po toj izjavi o seksu. U tom je t r e n u t k u dvoje moje najstarije djece - koji su ta da bili tinejdžeri - ušlo u sobu. Zanimalo ih je što čitam. Kad su vidjeli da će njihov otac ostati zapamćen po izreci o sek su, grohotom su se nasmijali. Mislili su da je to urnebesno. Ja s a m im odgovorio: "Ne, neću ostati zapamćen po to me. To nitko neće ni vidjeti. Nitko nikad neće pročitati ovu malu knjižicu." Nisu se prestajali smijati. Bili su odušev ljeni što s a m pomalo bio na m u k a m a - naročito kad je riječ o seksu. Prošao je mjesec ili dva dana. Ja s a m opet zaboravio na tu rečenicu. Onda sam jednog d a n a listao neki časopis i tu je, na lijevoj margini, pred očima sviju, bio moj citat o sek-
su. Nakon otprilike mjesec dana, citat se pojavio u još jed n o m časopisu. Dotad ga je nekolicina mojih prijatelja diljem države već vidjela. Kidali su stranice iz časopisa i slali mi ih poštom. U jednom je takvom pismu pisalo otprilike ovako: "Jime, očito imaš previše slobodnog vremena!" Godine su prolazile i ja sam naučio "nositi svoj citat" kao odličje časti. Zašto? Zato jer je citat istinit. Seks jest Božja zamisao i, odmah poslije spasenja, uistinu najbolja zamisao koju je On ikada podijelio s n a m a . Drago mi je što s a m na pisao tu rečenicu, m a k a r da se samo podsjetim na taj di van d a r koji n a m je Bog dao. On se Svojeg d a r a svakako ne srami! "Kod" - čak i njegov dio koji se odnosi na seks - ako mu se ne suprotstavimo, sustavno briše dio Božanskog luka.
3. POGLAVLJE
Je li istina da je postojala matrijarhalna kul t u r a koju je Crkva htjela uništiti? Je li istina da je Crkva proganjala i ubila više od pet milijuna žena tijekom više od tri stoljeća, kao dio brutalnog "preodgoja"? (126) Je li istina da Crkva, čak i danas, traži načine da demonizira i potlači žene? Je li istina da je "Isus bio prvi feminist"? (250)
I ako se ni ovom dijelu koda ne suprotstavimo, nestaje još jedan dio Božanskog Luka.
ŽENE SU SVETIJE I ŽENSTVENIJE OD 19 "SVETE ŽENSTVENOSTI" "... Konstantin i njegovi muški nasljednici uspješno su preobrazili svijet iz matrijarhalnog poganstva u patrijarhalno kršćanstvo vodeći propagandu koja je demonizirala svetu ženstvenost i boginje zauvijek izbrisala iz suvremene religije."(125)
"Zašto ne mogu odjenuti haljinu za zabavu?" cvilila je de vetogodišnja Carrie. "Zato j e r su haljine za djevojčice", odgovorila je Nancy Williams, otvarajući novu kutiju cigareta. "Ali ja jesam djevojčica!" viknula je Carrie. "Ne, nisi. Prerasla si to. Sada si djevojka. A žene više ne moraju nositi haljine. Mogu nositi što god hoće." Njezin grubi nije joj priličio licu, koje se gotovo moglo nazvati lijepim. "U redu, ali ja volim haljine." Carrie je već pokazivala crtu tvrdoglavosti koju je bila naslijedila od svoje majke. "I ako mogu nositi štogod hoću, onda želim nositi svoju ruži častu haljinu s morskim školjkama na njoj." Njezina je majka odložila tek upaljenu cigaretu i okrenu la se svojoj kćeri, pokušavajući je smiriti. "Carrie, znaš li ti što je to Pokret za slobodu žena 2 0 ?" Carrie je o d m a h n u l a glavom. Nije razumjela taj izraz, ali nekako je znala da to znači da za zabavu neće moći odjenu ti svoju najdražu haljinu.
"Pokret za slobodu žena", nastavila je njezina majka, "nastoji osloboditi žene iz stotina - tisuća - godina služenja muškarcima. Stotine tisuća žena dižu svoj glas u cijelom svi jetu i govore: 'Mi smo žene. Mi ne robujemo m u š k a r c i m a . ' To što si žena ne znači da moraš nositi haljine kako bi im presionirala dječake. Možeš nositi traperice i tenisice, baš kao i oni." "Ali, mama, ja n i s a m rob. Tek mi je devet godina. I volim nositi haljine. U njima se osjećam kao ljepotica i..." "Ti samo misliš da se u njima osjećaš kao ljepotica, jer su te u to uvjerili muškarci. Slobodne žene same odlučuju o tome što je lijepo'. Ne trebaju n a m muškarci da odlučuju umjesto nas." Carrie je pogledala svoju majku i upitala je tihim glasom: "Zato t a t a više ne živi s n a m a ? Zato jer si ti 'slobodna' i on ti nije potreban?" Nancy Williams je uzela cigaretu iz pepeljare i duboko po vukla dim prije nego je odgovorila. "Tako je, Carrie. Tvoj me je t a t a volio dok s a m radila sve kako je on htio. Kad sam shvatila da mogu razmišljati vlastitom glavom, pobjesnio je i otišao. Vidiš, on jednostavno nije volio ženu koja razmišlja svojom glavom." Carrie je nekoliko p u t a trepnula da se vrati u sadašnjost. J e n je te večeri vodila raspravu o Da Vincijevu kodu. Izraz "opasnosti od slobodoumnih žena" sa 125. stranice knjige, vratio ju je skoro petnaest godina n a t r a g u njezino djetinjs tvo. J e n je pročitala taj odlomak kao uvod u raspravu na te mu 'O, koliko je m r a č n a prijevara čovječja 21 '. "Crkva je u razdoblju od tri stotine godina mučila i ubila pet milijuna žena. Pet milijuna žena!" "Ali kako su ljudi mogli dopustiti da se to dogodi?" upita la je Amanda. Carrie je poznavala A m a n d u još s prve godi ne, k a d su zajedno bile upisale predmet Svjetska povijest. "Mislim, zar se pošteni ljudi nisu bunili? Svakako je zbog to ga moralo doći do nekakve snažne reakcije." Više je glava na to pitanje istodobno odobravajući kimnulo .
"Ah", rekla je J e n , s m u d r i m osmijehom na licu. "U tome leži m r a č n a prijevara čovječja. Bila je to Crkva, sastavljena baš od takvih ljudi za koje mislite da bi se pobunili i sprije čili tu v r s t u ludila, koje je izrodilo s u s t a v n a s m a k n u ć a . Crkvaje uvjerila svoje lakovjerne sljedbenike da, ako žena poka že bilo kakvu vrstu inteligencije, ako je znala zaliječiti r a n u , na primjer; ili ako je znala riješiti matematičku jednadžbu, ona m o r a biti vještica. Crkva se užasno bojala da će izgubiti svoju moć od žena pametnijih od nje same." "Baš kao što to kaže Langdon na 125. stranici: '... moćni ljudi u ranokršćanskoj crkvi prevarili su svijet širenjem laži koje su oduzele vrijednost ženama, u korist m u š k a r a c a . ' To je m r a č n a prijevara čovječja." Amanda se opet oglasila. "A slušajte što Langdon govo ri kasnije, na istoj stranici: 'Priorij vjeruje da su Konstantin i njegovi muški nasljednici uspješno preobrazili svijet iz matrijarhalnog poganstva u patrijarhalno kršćanstvo vode ći p r o p a g a n d u koja je demonizirala svetu ženstvenost i bogi nje zauvijek izbrisala iz suvremene religije.'" A tako, pomislila je Carrie. Znači, Crkva je ta koja je po čela progoniti žene. Da Vincijev kod pomagao joj je da n a đ e smisao u predavanjima ženskih studija. J e d v a je čekala vra titi se n a t r a g u svoju sobu i pročitati nešto više.
va suptilnost Da Vincijeva koda nestaje svaki put k a d a se spominju žene. Brownova teza je jezgrovita: kršćanstvo je uništavalo i ubijalo žene. Poganstvo ih je afirmiralo. Ali on se vara. Grdno se vara. Ako bi ikad neku knjigu tre Teza romana je jezgrovita: balo otpisati kao "običnu fikciju", kršćanstvo je uništavalo i ubijalo ondaje to Da Vincijev kod. žene. Poganstvo ih je afirmiralo.
S
S druge strane, ovu knjigu nije tako lako zanemariti. Zbog povremena autorova učinkovitog posipanja "činjenica ma", zajedno s tvrdnjama njegovih likova da govore istinu, Brownova knjiga nije ni činjenična ni fiktivna. Ona je "faktivna" 2 2 - to jest, podmukla priča koja spaja ograničene či njenice s određenim uvelike pretjeranim tvrdnjama (poput tvrdnje da je Crkva u lovu na vještice ubila pet milijuna že na); ove su tvrdnje smještene u priču sa stvarnim mjestima i vremenima događanja kako bi omogućile d o s t a t n u vjerojat nost. Rezultat je zapanjujuća i učinkovita p r o p a g a n d a koja čitatelje usmjerava prema krivom opa žanju stvarnosti.
Je li istina da Crkva, čak i danas, traži načine da žene demonizira i potlači?
Naš prvi dojam o Da Vincijevu kodu bio je: "Neće ga shvatiti ozbiljno; ipak je to samo fikcija." Prevarili s m o se. Pretpostavljali smo da će ljudi knjigu prepoznati kao fiktivnu i j e d n a k o ta ko je shvatiti. Ali ona je u svom "faktivnom" obliku postala s n a ž a n zagova rač koda koji d a n a s u stvarnom živo tu ima značajan dublji smisao. Je li istina da je postojala matrijarh a ln a k u l t u r a koju je Crkva htjela uništiti?
Je li istina da je Crkva tijekom više od tri stoljeća proga njala i ubila više od pet milijuna žena, kao dio brutalnog "preodgoja"? (126) Je li istina da Crkva, čak i danas, traži načine da demonizira i potlači žene? Je li istina da je "Isus bio prvi feminist"? (250) Znakovi toga koda, ili bar dio o kojem govorimo u ovom poglavlju, nisu ni novi ni upečatljivi: Brown stvara neke pretjerane optužbe o tome kako Crkva (ili osobe koje pred stavljaju Crkvu) ocrnjuje žene, tretirajući ih kao suradnice sotone. On zatim stvara spolnu u r o t u i manipulira stvar n o š ć u kako bi pokazao da je poganska ženska k u l t u r a bila
mnogo bolja od današnjih Judeo-kršćanskih kultura. Čine ći to, Brown spretno zanemaruje biblijsko viđenje žena.
JE LI SE KRŠĆANSTVO UROTILO DA PODČINI ŽENE? Mi ne govorimo da Brown nipošto nije u pravu kad piše da su žene, u određenim razdobljima, bile zlorabljene od st rane onih koji su tvrdili da su kršćani. U isto vrijeme, zamje ramo Brownovoj tehnici usredotočavanja na iznimke dok s druge s t r a n e zanemaruje pravila, a to je kršćanstvo u t e m e ljeno na Bibliji. Kao kršćani, s tugom moramo priznati da Crkva na d u š i nosi grijehe zbog toga. A ti se grijesi ne mogu jednostavno pomesti pod tepih. Priznajemo da je Crkva sastavljena od shrvanih, i često grješnih, ljudi. Dok s a m se obraćao jednoj većoj skupini vjernika, ja (Jim) sam j e d n o m upitao: "Ima li ovdje neki m u š k a r a c koji nikad nije iskoristio ženu, ili je ma kar zlorabio, na bilo kakav način?" Nitko nije podigao r u k u . Svi smo bili krivi. Matrijarhalni m i t Brown piše: "Konstantin i njegovi m u š k i nasljednici u s pješno su prebacili svijet iz matrijarhalnog poganstva u pat rijarhalno kršćanstvo." (125) On čeznutljivo zamišlja matrijarhalno vrijeme prije patrijarhalne vladavine. Prije nego se posvetimo njegovim optužbama protiv kršćanstva, ispitaj Priznajemo da mo ponajprije pitanje patrijarhalnog je Crkva protiv matrijarhalnog u cijelom povi jesnom spektru. Čitava povijest, uk sastavljena od ljučujući i sekularnu i biblijsku, više je vođena muškarcima nego ženama. shrvanih, i često Unatoč činjenici da je u sekularnoj, kao i u biblijskoj i kršćanskoj povijesgrješnih, ljudi.
ti, postojalo mnogo vrhunskih ženskih vođa, većina vođa bi li su muškarci. Nadovezujući se na ovu temu bivših matrijarhalnih druš tava, Steven Goldberg, predsjednik katedre sociologije na gradskom koledžu sveučilišta u New Yorku, napisao je: Stvar je u tome da su autoritet i vodstvo, kao što su uvijek i bili, u svakom društvu povezani s muškarcima, a pritom ukazu jem na to kad kažem da je patrijarhat uni verzalan i da matrijarhat nikad nije pos tojao... Teorije koje su iznosile hipoteze o matrijarhalnom obliku društva u "ranom razdoblju povijesti" iznijele su u određe noj mjeri pogrešan smisao, dok otkrića u proteklih pedeset godina uopće nisu u s p jela predočiti ni najmanji dokaz da su takvi matrijarhati ikad postojali i pokazali nemo gućnost o p s t a n k a takvih teorija u stvarnos ti. Od stotine društava koja smo proučava li u ovom stoljeću... bez iznimke sva su bi la patrijarhalna... Margaret Mead priznala je: "Istina je... da su sve te rječite tvrdnje o društvima koje su vodile žene besmislica. Nemamo razloga vjerovati da su takva dru 23 štva ikad postojala." Golbergove tvrdnje su jasne. Ne postoji ni "najmanji do kaz" koji bi svjedočio o ranim civilizacijama predvođenim ženama. Muškarci su prema istaknutoj antropologinji Mar garet Mead "posvuda bili zaduženi za vodstvo". Ovo dvoje vrlo uglednih znanstvenika tvrdi da nikad nije postojalo neš to p o p u t matrijarhalnog društva. Kako ga je onda, ako tak vo društvo nikad nije postojalo, Konstantin mogao preobra titi na patrijarhalno vodstvo?
Koja filozofija u i s t i n u cijeni ž e n e ? Brown implicira da su poganski narodi poštovali žene. No, je li to u skladu sa stvarnošću? Istina je da žene u drev nom poganskom svijetu n i s u bile tretirane na način kao što to Langdon želi uvjeriti Sophie. U istaknutoj knjizi Alvina Schmidta, Pod utjecajem: kako je kršćanstvo preobrazilo civilizaciju,24 vidimo da su se prije dolaska Krista, dok je svijetom vladalo poganstvo, životi ve ćine žena vrlo malo cijenili. U Grčkoj, Indiji i Kini, žene ni su imale nikakvih prava i smatrale su se vlasništvom svojih muževa. Grčki filozofi iz tog razdoblja n i s u cijenili žene ništa više od drugih pogana. Aristotel je smatrao da se žena nala zi na razini negdje između muškarca i roba. Platon je učio da će se čovjek koji je živio kukavičkim životom reinkarnirati kao žena. U staroj Grčkoj, na žene su - naročito supruge - gledali kao na vrlo priproste. Žena nije smjela bez pratnje izaći iz kuće. Nije smjela jesti ni družiti se s gostima u kući, već je morala boravi ti u svojim odajama (ginecej). S druge 25 strane, hetera (ljubavnica) se mogla Prije dolaska pojavljivati u javnosti u društvu ože26 Krista, većina njenog m u š k a r c a . Prosječna Atenjanka imala je druš žena bila je vrlo tveni položaj roba. Žene se nisu školo vale niti im je bilo dopušteno govoriti malo cijenjena. u javnosti. Šutnja se kod žene smat rala velikom vrlinom, čak i kod kuće. Žene ne s a m o da su bile smatrane inferiornima, već se mis lilo i da su izvor zla, te im se zbog toga nije moglo vjerovati. Dolazak kršćanstva je sudbinu žena korjenito preobrazio. Čak su se i stari rimski poganski učenjaci složili da je to bi la prekretnica za slobodu i dostojanstvo žena. 2 7 Gdjegod da se kršćanstvo pojavilo, uzdiglo je žene, i to ne samo u antici, već i u modernim vremenima. Spolni odabir čedomorstva je u poganskoj Kini prije utjecaja kršćanskih
misionara, sve tamo do 1880. Godine, bio posve uobičajen. Žensku su djecu ubijali pod izgovorom da su nesposobna. U posljednja dva stoljeća, zbog kršćanskih utjecaja, tretiranje žena se diljem svijeta u ogromnoj mjeri poboljšalo. Utjecaj k r š ć a n a pomogao je u k i n u ć u kineske prakse vezivanja že n a m a stopala kako bi se stvorio degradirajući u č i n a k koji je privlačio muškarce. Takva je opasna p r a k s a znala prouzroči ti gangrenu, nepotrebne amputacije, a ponekad čak i smrt. U Indiji je utjecaj kršćanstva okončao provođenje obreda suttee. Od dobre se indijske udovice očekivalo da slijedi svoga m u ž a u smrt na pogrebnoj lomači, čak iako je bila mlada i s čitavim životom pred sobom. "Dječje udovice" ta kođer su bile dio poganskog obožavanja boginja indijske kul ture. Takve su djevojčice bile odgajane da postanu prostitut ke u h r a m u . Amy Carmichael, kršćanka, se spašavajući tak ve djevojčice borila da okonča takvu p r a k s u .
VELIKI EUROPSKI LOV NA VJEŠTICE Unatoč svemu, Brown ipak kroz svoje likove u Da Vincijevu kodu stvara posve drukčiju sliku. Prema profesoru Langdonu, kršćanstvo je žestoko usmjereno protiv žena. Langdon nabraja grozote srednjeg vijeka, i to iz razdoblja poznatog kao "Veliki lov" ili jednostavnije: "Spaljivanje". La ngdon se prisjeća k a k o je katolička crkva, p o t a k n u t a prog 28 lasom naslovljenim kao Malleus Maleficarum ili Malj za vještice, počela križarski pohod protiv svake žene za koju se mislilo da predstavljala prijetnju temelju crkvene moći, proglašavajući takvu ženu vješticom. Te navodne "vještice" bile su znanstvenice, svećenice, ciganke, gatare, obožavateljice prirode, travarke i sve one koje su bile " n a č u d a n n a č i n povezane s prirodom..." Tije kom tristo godina lova na vještice, Crkva je na lomači spalila nevjerojatnih pet milijuna žena (126).
Brown je utemeljio svoje tvrdnje na starim istraživanjima koja su se pokazala n e p o u z d a n a i namjerno pogrešna. J e n n y Gibbons, u članku naslovljenom "Noviji n a p r e d a k u istraži vanju velikog europskog lova na vještice", piše: "Veliki broj članaka u poganskim časopisima ne sadrži gotovo nikakve točne p o d a t k e o 'razdoblju spaljivanja', prvenstveno zato jer se u velikoj mjeri oslanjamo na zastarjela istraživanja." 2 9 Ona nadalje insistira, "Ako je vaše znanje o 'razdoblju spaljivanja' utemeljeno na popularnoj poganskoj literaturi, gotovo sve što znate može biti pogrešno." 3 0 Na primjer, Brown o djelu Malleus Maleficarum govori da gaje napisao jedan povjerenik katoličke Crkve. No crkva je u stvari reagirala na to djelo odbacujući pravne postupke koje su predlagali autori, te ga je cenzurirala nekoliko godi na poslije. Svjetovni su se sudovi, a ne crkveni, oslanjali na djelo Malleus Maleficarum. Svjetovni su sudovi, a ne crkveni, donijeli većinu s m r t n i h presuda. Oni koji su od strane Crkve proglašeni krivima za bacanje čini i uroka, obično nisu bili kažnjavani smrću, već, primjerice, izopćivanjem iz zajednice ili življenjem samo na k r u h u i vodi u trajanju od godinu dana. "Popularni pisci", kaže Gibbons, "razglasili su da Veliki lov nije izraz obične panike, već je namjerni pokušaj da se iskorijeni s u p a r n i č k a religija kršćanstvu." 3 1 U to n a s Brown želi uvjeriti. On misli upravo na to kad govori da su "brutal ni križarski ratovi vođeni zbog 'preodgoja' poganskih vjera i vjera koje su se temeljile na obožavanju boginja." (126) Gibbonsova nadalje kaže: "Mi danas znamo da ne postoji ni jedan dokaz koji bi podržao tu teoriju. Kad je Crkva bila na v r h u n c u svoje moći (od 11. do 14. stoljeća), pogubljeno je svega nekoliko vještica. Progoni nisu dosegnuli razinu epide mije sve do Reformacije, kad je katolička crkva izgubila svoj 32 položaj kao neprikosnoveni europski moralni autoritet." Kršćanski su misionari nagovarali kraljeve i sudove da iz daju zakone koji će štititi muškarce i žene od optužbi za ba canje čini i uroka. Ti su misionari govorili da su takve optuž-
be neutemeljene, jer n i s u vjerovali da ljudi posjeduju takvu moć da čine ono za što su vještice bile optuživane. "Na prim jer", piše Gibbonsova, "u petom je stoljeću na Sinodi33 Sv. Patrika izglasano pravilo 'da se na k r š ć a n i n a koji vjeruje u postojanje vampira, drugim riječima, na vještice, baci a n a t e ma; 3 4 tko god za to optužio drugog čovjeka, neće ga se primi ti u zajednicu Crkve sve dok vlastitim glasom ne opovrgne zločin koji je počinio.'" 3 5 A što je s pretpostavljenim brojem ubijenih žena tijekom Velikog lova? Pretpostavljeni broj ubijenih seže od stotina ti s u ć a do devet milijuna. Brown govori o brojci od pet miliju na. J o š jednom, suvremena istraživanja otkrivaju da to nije istina. "Na temelju feminističkih i vještičjih pokreta", piše Robin Briggs, predavač na oksfordskom Sveučilištu, " n a s t a o je u tolikoj mjeri m o ć a n mit da se govori o devet milijuna žena spaljenih u Europi kao vještice; to je prije ženocid ne go genocid. To je oko 200 p u t a više od stvarnog broja, jer većina suvremenih istraživanja pretpostavlja broj od mož da 100.000 suđenja između 1450. i 1750. godine, s negdje između 40.000 i 50.000 pogubljenih, od kojih su 20 do 25 36 posto bili muškarci." Gibbons se nadovezuje na d r u g a dva znanstvenika, Briana Levacka i Ronalda Huttona, koji se slažu s Briggsovim brojem onih koji su zaista bili pogubljeni pod optužbom da su vješci ili vještice. Ipak, učenjaci Ross Clifford i Philip J o h n s o n , odmah izražavaju osjećajnost veći ne biblijski dosljednih kršćana: "Bilo je to 40.000 žrtava pre više... Inkvizicija i suđenja u Salemu predstavljala su užas no narušavanje ljudskog dostojanstva i posve su neopros tiva." 3 7 Zaista, dok je broj takozvanih vještica spaljenih bio uvelike pretjeran, k r š ć a n i moraju priznati da je spaljivanje m a k a r ijedne osobe neoprostivo. Gibbonsova zaključuje svoj esej riječima: "Mi neopogani s a d a smo suočeni s krizom. Kako su se pojavljivali novi podaci, povjesničari su u skladu s tim podacima mijenjali svoje teorije. Mi nismo. Stoga se otvorio ogroman procjep između akademskog i 'običnog' poganskog pogleda na vješ-
tice... Izbjegavamo u određenoj mjeri d o s a d n e a k a d e m s k e tekstove koji predstavljaju solidno istraživanje, preferiraju ći senzacionalističke pisce koji se poigravaju našim osjeća jima." 3 8 Gibbonsova je ovo napisala skoro pet godina prije objavljivanja Da Vincijeva koda. Ona se izjašnjava kao poganka koja je zabrinuta zbog pisaca koji se služe netočnim podacima kako bi kad je riječ o velikom lovu na vještice pri kazali Crkvu u negativnom svijetlu.
ISTINA O BIBLIJSKOM POŠTOVANJU ŽENA Da se D a n Brown za svoje istraživanje o k r š ć a n s k o m pog ledu na žene htio poslužiti pouzdanim podacima, nije se trebao poslužiti ničim drugim osim Biblije. Uzmite u obzir primjere iz Starog Zavjeta. U Knjizi Postanka piše da su i muškarci i žene primili svoj identitet, svoj osjećaj vrijednosti, preko njihova odnosa sa Stvoriteljem, budući da su stvoreni na sliku Božju (Knjiga Postanka 1:27). Da Vincijev kod u više navrata pogrešno navodi Bibliju, tvrdeći da je Eva pojela j a b u k u ; zato je ona, prva žena, doni jela grijeh na ovaj svijet. Međutim, u drugom dijelu o stvara nju svijeta (Knjiga Postanka 2), koji p r u ž a više pojedinosti o stvaranju nego prvi dio, u p u t e da ne smije pojesti plod da ne su Adamu, prvom čovjeku, prije nego je stvorena žena (Knjiga Postanka, 2:16-18, 22). Prvi n e p o s l u h u Knjizi Pos tanka 3 za posljedicu je imao nemogućnost muškarca da pruži zaštitu, vodstvo i h r a n u svome domu. To nije samo že nski grijeh. To je, prije svega, bio grijeh muškarca. Adam ku kavički pokušava prebaciti krivicu na Evu ("ženu", Knjiga Postanka 3:12). Eva je bila suučesnica. Zbog toga ih Bog oboje osuđuje (Knjiga Postanka, 3:9-19). Apostol Pavao govori o tomu još naglašenije. On kaže da je grijeh u š a o u ovaj svijet kroz djela jednog muškarca, Ada ma (Poslanica Rimljanima, 5:17).
U z v i š e n e ž e n e S t a r o g Zavjeta Uzmite u obzir još primjera kako su žene prikazane u Starom Zavjetu. Estera je bila h r a b r a do te mjere da se suprotstavila i sa mom kralju, 3 9 za što je kazna obično bila smrt. Ishod njezine hrabrosti bilo je spasenje čitave rase ljudi (Estera, 1-10). R u t a je bila odana, oštroumna i m u d r a . Ostala je živjeti sa svojom siromašnom svekrvom poslije smrti svoga muža. Ruta se ponizila da bi osigurala h r a n u sebi i njezinoj svek rvi. A bila je i p o s l u š n a i udala se za s t r a n c a koji ju je zavo lio i brinuo se za nju i njezinu obitelj (Knjiga o Ruti, 1-4). Debora je bila supruga, majka i sutkinja u Izraelu (Su ci, 4). U Mudrim izrekama 31 hvali se veličina žena, te se poka zuje njihova sposobnost da se nose s nevjerojatnim pritis cima kao vođe zajednice, poslovne žene, supruge i majke. Ovo poglavlje Biblije 40 veliča kvalitetu jedne žene koju Bib lija opisuje kao v r s n u ženu: • O n a vješto radi r u k a m a m a r n i m (stih 13, 19) i u m o m svojim (stihovi 13-31). • O n a se razumije u tkanje (stihovi 13, 24); uvoz robe (stih 14); raspored poslova (stih 15); ulaganje u nekret n i n e (stih 16); poljodjelstvo (stih 16); fizički r a d (stih 17); u n o s n u trgovinu (stihovi 16, 18, 24); r a d n u etiku (stihovi 15, 18); ručni rad (stih 19); bavi se dobrotvor n i m radom i suosjeća (stih 20); planiranje i organizaci ju (stih 21); i m o d u (stihovi 21-22). • Kad govori, svoja u s t a mudro otvara i pobožan joj je na uk na jeziku (stih 26). • O n a daje instrukcije, učiteljica je (stih 26). • O n a je p o n o s n a kućanica - i to dobra (stih 27). • Nije čudo, ima p u n e ruke posla (stih 27). • Uživa biti majka i posve je uspješna u odgajanju djece (stih 28). Zar sve ovo podsjeća na potlačenu ženu?
U z v i š e n e ž e n e Novog Zavjeta: I s u s o v a genealogija Novi Zavjet počinje "genealogijom 41 I s u s a Krista" (Matej, 1:1-16). Ako je izmišljeni Robert Langdon u pravu, Novi je Zavjet stvorila skupina šovinističkih ženomrzaca. Ako je to istina, zašto bi onda ta m u š k a elita dopustila ženama da imaju važnu ulogu u Kristovoj genealogiji, što je najneobičniji primjer uvrštavanja uzimajući u obzir da je tipična lo za u to d o b a uključivala samo muškarce? Ako su rani vođe kršćanstva bili tako pokvareni kao što se to u Da Vincijevu kodu tvrdi, onda n i j e d n a žena ne bi bila u v r š t e n a u Kristovo rodoslovlje. No pet žena je uvršteno. Tko su tih pet žena? • T a m a r a - dvostruka udovica koja je imala spolne od nose sa svojim svekrom - bila je prva žena koja se spominje (Knjiga Postanka, 38:11-30). • R a h a b a je bila prostitutka u gradu J e r i h o n u (Jošua, 2:1). • Ruta je bila žena čestita karaktera (Ruta, 2:11). • Urijina žena, Bat-Šeba, zapamćena je kao žena s kojom je kralj David imao ljubavnu vezu (Druga knjiga o Sam u e l u , 11:1-27). • Posljednja žena u Kristovoj genealogiji je, pretpostav ljate, Marija, Isusova majka (Matej, 1:16). Vjerojatno negdje između trinaeste i petnaeste godine, u jednoj maloj zajednici, Marija je zatrudnjela - prije b r a k a i, što je pravo čudo, bez spolnog snošaja. Djevičansko ro đenje je srž učenja kršćanske vjere, ali važno je istak n u t i da je uloga majke bila tako uzvišena da se navodi u popisu koji bi inače uvrstio samo oca. Ako je Crkva stoljećima bila tolika protivnica žena kao što su to profesor Langdon i Leigh Teabing rekli Sophie, on da bi Crkva iz Svetog Pisma svakako izbrisala takve odlom ke koji veličaju ženu. A takvi primjeri štovanja žena ne prestaju s Marijom, Isu sovom majkom.
O s t a l e u z v i š e n e ž e n e Novog Zavjeta Kad je Isus po prvi p u t objavio da je On Mesija, podijelio je to s jednom ženom, i to ne s bilo kojom ženom. O n a je ima la pet bivših muževa i živjela je s čovjekom koji joj nije bio muž. Nadalje, o n a je bila Samaritanka, što je značilo da je Isus prekršio običaje tog vremena prekoračivši r a s n e grani ce (Evanđelje po Ivanu, 4:17-26). Kad je Marija (sestra Marte i Lazara) slušala Isusov n a u k (što su u to doba mogli raditi isključivo muškarci), a Marta dizala viku jer njezina sestra zbog toga ne vrši "žensku" ulo gu, Isus je pohvalio Mariju i prekorio Martu (Evanđelje po Luki, 10:41-42). Iako to nije bio običaj u to vrijeme, j e d n a je s k u p i n a žena bila dio družbe koja je putovala s Isusom i ostalim m u š k a r cima. Te su žene čak novčano potEVANĐELJE pomagale Njegovo propovijedanje. PO TOMI (Evanđelje po Luki, 8:1-3). Da Vincijev kod nas želi U Djelima Apostolskim, Petar uvjeriti da su gnostička 4 2 navodi Stari Zavjet u kojem se go evanđelja afirmirala žene, vori da će "proricati vaši sinovi i a da ih je Novi Zavjet ponikćeri." (Joel, 2:28). žavao. Ipak, slijedeći nam odlomak iz gnostičkog Pavao, kojega feministice često evanđelja daje drukčiju optužuju da je mrzio žene, služi se sliku. snažnim jezikom kako bi izjavio Gnostička mizoginija 43 da su oba spola j e d n a k a pred Kris Reče im Šimun Petar: tom. I m u š k a r c i i žene su jednaki "Neka nas Marija (vjero u Božjim očima (Poslanica Galaćajatno Magdalena) ostavi, nima, 3:28). jer žene nisu dostojne ži Slijedeći direktivu o kojoj se čes vota." Isus reče: "Ja ću je sam voditi kako bih je uči to raspravlja - žene, pokorite se nio muškarcem, tako da i svojim muževima (Pavlova Poslani ona može postati živi duh, ca Efežanima, 5:22) - Paul samo nalik na muškarce. Jer, tri godine poslije daje najteži zada svaka žena koja se učini tak koji ni j e d a n m u š k a r a c do ta muškarcem ući će u Kra da nije imao: "Muževi, ljubite svoje ljevstvo nebesko." (Evan đelje po Tomi, izreka 114). žene kao što je i Isus ljubio Crkvu i
sam sebe predao za nju (Pavlova Poslanica Efežanima, 5:25). Drugim riječima, muž mora dati i život za svoju ženu. Nikako ne smijemo zaboraviti da n a m Biblija daje veliki broj potvrda o bezbrojnim ženama bez lica koje nikad n i s u zauzimale važnije uloge u društvu, no ipak su vjerno služile Bogu u važnoj ulozi majke i supruge. Najjače priznavanje žena u Novom Zavjetu nalazi se u či njenici da je žena - kojoj, prema običajima toga vremena, nije bilo dopušteno svjedočiti na s u d u - ta koja svjedoči o najvažnijoj objavi u cijeloj biblijskoj i kršćanskoj povijesti: riječ je o stvarnom, doslovnom i tjelesnom u s k r s n u ć u I s u s a od mrtvih (Evanđelje po Mateju, 28:1; Evanđelje po Marku, 16:1; Evanđelje po Luki, 24:10). Svekoliko kršćanstvo poči va na tom j e d n o m događaju, a za tu je najvišu čast bila izab r a n a žena. U svjetlu gore navedenih dokaza, mi tvrdimo da svatko tko kaže da je Biblija n a p i s a n a sa svrhom da potlači žene, nije baš pažljivo pročitao Bibliju. Baš suprotno, Biblija n a m govori da Bog veoma poštuje žene, i zato bi to trebali činiti i svi kršćani. Ž E N E U RANOJ CRKVI Brown također tvrdi: "Moćni ljudi su u ranokršćanskoj Crkvi 'prevarili' svijet širenjem laži koje su oduzele vrijed nost ž e n a m a u korist muškaraca." (125). Je li to istina? Dok je s a m a Biblija, te Isus osobno, vrlo cijenila žene, mo ramo znati da su od trećeg do petog stoljeća postojale izjave 44 45 crkvenih vođa - Tertulijan, Ćiril Jeruzalemski, Sv. J e r o nim i Sv. Augustin - protiv žena. Neke od takvih izjava n a s tavile su i druge osobe, poput Tome Akvinskoga i drugih, pa čak i poslije Reformacije. Takve se izjave protive Bibliji i Isu su. Te su izjave na sramotu svim kršćanima. I, na svu sreću, te su izjave poništene knjigama u kojima se žene čvrsto priz naju, te brojnim primjerima žena koje su toliko učinkovito promicale vjeru tijekom stoljeća kršćanstva.
Pisanja prvih crkvenih otaca mogu se uzeti pozitivno ili negativno, ovisno o tome kako ih tko shvaća. Primjeri koji govore o jednakosti spolova uključuju: • Klementa iz Aleksandrije: "Žena ne posjeduje j e d n u na rav, a m u š k a r a c drugu. Prije imaju istu." 4 6 • Ciprijana: "Kristova milost... jednako je podijeljena među svima - bez razlike u spolu, ...godinama, ...osobama." 4 7 Kao što je svima poznato, drugi pisci tog doba manje su priznavali žene. Neki rani spisi krivili su žene za muškarčevu nesposobnost kontroliranja svojih seksualnih želja. Drugi su pisci čak ustrajavali u tome da bi se žene trebale posveti ti isključivo odgoju djece i kućanskim poslovima. Nijekanje postojanja ovakva mišljenja, bilo bi više nego nečasno. Međutim, današnji je radikalni feminizam opsjednut tak vim izjavama. On pretjeruje u njima i uveličava ih, razvija jući cijelu j e d n u feminističku teologiju koja uporno tvrdi da je r a n o kršćanstvo u osnovi bilo mizoginijsko 4 8 . Služeći se takvim otrovnim jezikom pri opisu ranog kršćanstva, to je u cijelosti u najmanju r u k u široko uopćavanje, te povijesno nečasno. Da Vincijev kod širi tu n e t o č n u i lažnu tvrdnju o "mržnji prema ženama".
VELIČANSTVENI DOPRINOSI ŽENA U CRKVENOJ POVIJESTI Nadalje, čini se da Brown nije svjestan veličanstvenih doprinosa žena u crkvenoj povijesti. • Perpetua: ova dvadesetšestogodišnja majka novorođen četa, zajedno sa svojom sluškinjom Felicijom, pokazala je veliku h r a b r o s t dok su ih mučili zbog njihove vjere u ožujku 205. godine. • Sv. Monika (331-387): izvršila je najznačajniji utjecaj kao majka - na Sv. Augustina, j e d n u od najutjecajnijih osoba u kršćanstvu.
• Sv. Klara: odrekavši se bogatstva kako bi slijedila Kris ta, 1212. godine osnovala je red Klarisa 4 9 , čija se sestrinstva danas nalaze u sedamdeset šest država. • Sv. Katarina Sienska: rođena 1347. godine, sudjelovala je u društvenom životu, vodila je molitve, bavila se hu m a n i t a r n i m radom, te je bila savjetnica najmoćnijim po litičkim i crkvenim vođama. • Katherina von Bora: bez nje, Martin Luther nikad ne bi postao vođa protestantske Reformacije u 16. stoljeću. • S u s a n n a Wesley: dvadeset peto dijete u obitelji, rodila je devetnaestoro djece, bila je sjajan mislilac, teologinja, savjetnica, pouzdanica, te teološka mentorica sinu J o h n u Wesleyu, vođi snažnog protestantskog buđenja u 18. stoljeću. • Catherine Booth: jača propovjednica od svoga muža Williama. Uz njega, ona je suosnivačica Vojske Spasa krajem 19. stoljeća u Engleskoj. Te su žene bile jake. Bile su vođe. Poštovali su ih. I sve su bile dio neizrecivog doprinosa žena u kršćanskoj povijesti. No, ako je Robert Langdon u pravu, o n d a ni j e d n a žena ne bi bila zabilježena u crkvenoj povijesti. Žene u službi Bož joj, ako je pretpostavka u Da Vincijevu kodu točna, nestale bi zbog proganja nja "Konstantina i njegovih m u š k i h na sljednika." Ako je Da Vincijev kod zais Te su žene ta uzeo m a h a , što je onda s ženama ko bile jake. je smo upravo spomenuli? Možda je slijedeće pitanje značaj Bile su vođe. nije: ako je Brown u pravu, ako je Crk va odlučila sustavno demonizirati ulo Poštovali su ih. gu žene u službi Božjoj, što mislimo o svim velikim ženama u povijesti i da nas, koje su ostavile nevjerojatan pečat na duhovnom živo tu tolikih drugih?
JE LI ISUS BIO PRVI FEMINIST?
Muškarci i žene
Kršćanstvo, kao što smo vidjeli, čvrsto podržava žene. Crkva, iako su tako je griješila, također je poduzela veli ke korake u zaštiti i štovanju žena. veličanstveno Stoga, zašto su kršćani i Crkva otpi različiti, ali sani kao antifeministički? Prva konferencija o pravima žena nesumnjivo u Americi održana je 1848. godine u Wesleyanskoj crkvi u Seneca Fallsu jednaki. u New Yorku. Godine 1998., povo dom 150-e godišnjice tog događaja, organizirana je proslava. No u medijskom izvješću o tom događaju uloga Crkve na toj prvoj konferenciji nije niti spo m e n u t a . Možda je to zato što je rani feminizam bio biblijski feminizam utemeljen na biblijskom poimanju žene: to ne ma nikakve veze s današnjim radikalnim poganskim femi nizmom. Ironično, Brownov je lik Leigh Teabing djelomice bio u pravu kad je rekao: "Isus je bio prvi feminist." (250). Isus je, kao što smo prethodno pokazali, cijenio ulogu i vrijednost žene. Brown je, međutim, okarakterizirao Isusa kao poklo nika Langdonove "svete ženstvenosti", što je izrugivanje sa svim priznatim i vjerodostojnim istraživanjima.
Isus kao prvi feminist? Da, ako to znači da je I s u s uvi jek bio na strani odbačenih, n a p u š t e n i h , zlostavljanih i očaj nih. Isus je taj, a ne poganski svijet koji gaje okruživao, koji je počeo poučavati način kakvim se treba postupati prema ženama. Smatrajući žene jednakima, Isus je također kritizirao zlo m u š k o g šovinizma. A isto se mora reći i za Njegove sljedbeni ke, apostole. Postoji, međutim, još nešto što treba istaknuti. Isus je također znao da je Bog Stvoritelj kao k r u n u Svoga djela stvorio m u š k a r c e i žene da b u d u različiti. To je divna
ravnoteža koju Biblija pokušava održati, ravnoteža koju je Isus održao - muškarci i žene, veličanstveno različiti, ali ne sumnjivo jednaki.
ŠOVINIZAM NIJE NA ČAST Kada je Robin Morgan - prva radikalna feministkinja čiji sam ja (Jim) govor čuo - sedamdesetih godina prošlog sto ljeća došla u Teološko sjemenište na Princetonu dok s a m još tamo bio student , namjerno je ignorirala sve m u š k a r c e koji su za vrijeme postavljanja pitanja podigli r u k u . Učinila je to, rekla je, zato da "sestrinstvo može osjetiti nadmoć." Ta je ista žena izjavila: "Smatram da je 'mržnja prema m u š k a r cima' č a s n a . " 5 0 Ne, "mržnja prema muškarcima" nije na čast. To je pogreš no. Kao i mržnja prema ženama. Šovinizam je pogrešan, bilo da dolazi od muškarca ili žene. Žene koje iskorištavaju m u š karce nisu ništa bolje od m u š k a r a c a koji iskorištavaju žene. Oboje su u krivu. Oboje su protiv Biblije. Oboje su nekršćanski nastrojeni. Da Vincijev kod produbljuje jaz među spolovi ma, uzvisujući ženu n a u š t r b muškaraca, što je jednako uvrjedljivo kao i uzdizanje m u š k a r a c a n a u š t r b žena. Brown potiče ono najgore u n a m a Sophijinim bezazlenim pitanjem: "Govorite da je k r š ć a n s k u Crkvu trebala voditi že na?" (249). Ne, kršćansku Crkvu nije trebala voditi žena. Vodit će je i muškarci i žene, zajednički - kao osobe, a ne razdvojeni ograničenjima tko je muško, a tko žensko, koja su n a m e t n u l a kulturološka pravila. Oni će umjesto toga pri grliti I s u s a Krista (Poslanica Galaćanima, 3:28). Crkva nije bila niti jest " m u š k a stvar". Niti je "ženska stvar". Crkvu će nastaviti ljudi sljedbenici Boga. Suprotno onome što tvrdi Da Vincijev kod, Biblija, u od ređenom, i kršćanstvo, u općenitom smislu, nisu protivnici žena. Za razliku od toga, Da Vincijev kod izravno i neizravno izražava osjećaje protiv muškaraca.
Kojom se glavnom mišlju vodi D a n Brown? Poganskim svjetonazorom koji niječe i iskrivljuje srž biblijske istine: m u š k a r c i i žene stvoreni su jednakima, ali različitima. I ako se ni ovom dijelu Koda ne suprotstavimo, nestaje još jedan dio Božanskog Luka.
4. POGLAVLJE
Je li istina da je Isusov status božanstva bio re zultatom glasovanja biskupa? (235) Je li istina da je rana Crkva ukrala Isusovu po ruku i obavila je plaštem božanstva? (235) Je li istina da je Isus bio tek "smrtni prorok... ... velik i moćan čovjek, ali ipak samo čovjek. Smrtnik." (235)?
Ako se ne suprotstavimo Kodu kad niječe Isusovu bo žansku osobu, nestaje još jedan dio Božanskog Lu ka.
ISUS - UISTINU, TKO J E BIO ON? "Veliki broj znanstvenika tvrdi da je rana Crkva doslovno ukrala Isusa od Njegovih izvornih sljedbenika otimajući Njegovu ljudsku poruku, obavijajući je neprobojnim plaštem božanstva i koristeći je kako bi proširila svoju moć." (235)
Evan Taylor bio je baš onakva osoba kakvu Carrie nije smjela imati za prijatelja. Evan je bio p a m e t a n (zato se vjero jatno bojao žena koje su prijetile njegovoj inteligenciji), vje rovao je u sebe (nesumnjivo je manipulirao ž e n a m a da uči ne po njegovu), i - najgore od svega - bio je kršćanin (među prvim progoniteljima žena). Ali nekako su on i Carrie pos tali, ako ne bliski prijatelji, onda barem dovoljno dobri prija telji da se osjećaju ugodno dok razmjenjuju šale na r a č u n drugoga. "Znači, uhvatila si se u da Vincijevu stupicu, a?" upitao je ležerno dok su se vraćali sa zajedničkog predavanja iz francuskog jezika. "Sada ćeš se svaki p u t kad vidiš Mona Lisu zapitati nije li to uistinu sam autor na slici." Rekao je to blagim, šaljivim glasom. "Uopće me nije bilo briga za te dijelove knjige", rekla je Carrie, pitajući se zašto je osjetila potrebu za zauzimanje ob rambenog stava. "Da Vinci je, moram priznati, bio čudak. Ono što me je zapanjilo jest činjenica da je ono u što kršćani d a n a s vjeruju o Isusu sasvim pogrešno; ali sada, pošto s a m pročitala Brownovu knjigu, mnogo jasnije shvaćam Isusa." "Znači, s a d a te profesor Langdon poučava teologiji, je li?"
"Nisam očekivala da će netko tvoje vjere prihvatiti istinu", odvratila je Carrie. "Ali to jest istina. Uzdigli ste I s u s a na ve ličinu Boga jer je cijela ta ideja rezultat Konstantinovih poli tičkih spletki." Evan je, još se smiješeći, odgovorio. "Ne čudim ti se, Car rie. Učiš teologiju iz romana. Sljedeće što ćeš mi još reći jest da možeš spremiti pravosudni ispit čitajući Grishama 5 1 ." Carrie se na t r e n u t a k zamislila n a d time, a zatim je kre n u l a u novi napad. "Pa, što je s Nicejskim koncilom? Znaš, gdje je Konstantin glasovanjem proglasio Isusa Bogom. To stoji u p u n o teoloških knjiga, ne samo u Da Vincijevu kodu." Nasmiješila se, zadovoljna svojim pitanjem. "Pa", rekao je Evan, "priznajem da se u Niceji održao kon cil i u pravu si da je Konstantin u to vrijeme bio car. No sve drugo..." "Znači", rekla je Carrie, pazeći da obuzda ljutnju, "tvrdiš kako i dalje vjeruješ da je Isus bio Bog?" "Bio je i jest", rekao je Evan. "Sjećaš se, mi kršćani slavi mo Uskrs - d a n k a d a je Krist u s t a o iz mrtvih." Carrie je neko vrijeme koračala u tišini prije nego je odgo vorila. "Ali povijest je na strani D a n a Browna, zar n e ? Mis lim, j e s u li Isusovi sljedbenici mislili da je On Bog prije Nicejskog koncila? A što je s Konstantinovim glasovanjem? Zar zbilja misliš da netko tko je u m r o prije dvije tisuće godina još uvijek može biti živ?" Evanu se smiješak raširio preko lica, ozarivši ga p o p u t izlazećeg sunca. " Carrie, drago mi je da postavljaš takva pita nja. Zaista. Tu je klupa. Sjednimo i popričajmo."
T
ko je bio Isus? Odgovor na ovo pitanje neće s a m o oblikovati vaše gleda nje na Da Vincijev kod, već će u konačnici oblikovati i cijeli vaš život. Jer, ako je Brown u pravu kad kaže da je I s u s bio
samo čovjek, onda n a š a daljnja rasprava s autorom n e m a nikakvog smisla. Ali ako je Isus bio nešto više od onoga što Brown tvrdi, ako je Isus uistinu Bog (bez pomoći cara Konstantina), o n d a također moramo prihvatiti da je ono o čemu je Isus učio o životu i vječnosti istina. Sve ovisi o odgovoru na ovo pitanje. Je li istina da je Isusov s t a t u s božanstva bio rezultatom glasovanja biskupa? (235) Je li istina da je r a n a Crkva ukrala Isusovu poruku i oba vila je plaštem božanstva? (235) Je li istina da je Isus bio tek "smrtni prorok...velik i mo ćan čovjek, ali ipak samo čovjek. Smrtnik." (235)?
KLJUČNO ŽIVOTNO PITANJE Zašto su Isusovi sljedbenici tijekom Njegova vremena na zemlji bili tako uvjereni da je On uistinu Bog? Kada su doni jeli takav zaključak? J e d n o m je prigodom Isus upitao svoje najbolje drugove: "Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?" (Evan đelje po Mateju, 16:13-20). To je ključni t r e n u t a k u Isusovu životu. Današnjim jezikom, prizor je mogao izgledati ovako: Isus je jednoga d a n a okupio Svoje sljedbenike oko Sebe i rekao, "Hej, ljudi." "Da?" odgovorili su učenici. "Vi čitate Jerusalem Times i dio s Što vi mislite pismima u r e d n i k u ? Što oni misle, tko sam ja?" tko sam ja? "Pa, Isuse", počne j e d a n od njih, "ne ki kažu da si, otkako si počeo jecati -Isus dok govoriš, isti stari Jeremija." J o š j e d a n u p a d n e , "Da, ali drugi mis le da si, b u d u ć i si učinio toliko čuda, u stvari Ilija." "Postoji još jedna teorija koja o Tebi kruži uokolo", rekao je drugi, prekinuvši prethodnog učenika. "A to j e ? " upita Isus.
"Pa, budući da propovijedaš iskreno i otvoreno, drugi mis le da si Ti jedan od proroka propovjednika od prije sedamsto godina." "Vrlo zanimljivo", reče zamišljeno Isus. "Ali mene u stvari zanima ovo: što vi mislite tko sam j a ? " Zavladao je muk. Isus ih nikad nije zatekao takvim pitanjem. Petar se javi prvi - kao što je često i činio. No ovaj p u t ni je doveo svoje prijatelje u neugodan položaj. U stvari, glasni je Petar progovorio pomalo tihim glasom. Počeo je, premišlja jući se; " J a znam tko si Ti!" "Tko?" upita Isus blago. "Ti si...", Petar zastane, a zatim polako dovrši rečenicu, osjećajući kako mu samopouzdanje jača, "... ti si Krist - Me sija, pravi Sin samog Boga!" Uslijedila je duga tišina. Isus se toga d a n a netremice zag ledao u Petra, a zatim u svoju ostalu jedanaestoricu bliskih prijatelja. Svi su oni znali povijest ljudi koji su tvrdili da su mesije. Tijekom četiri stoljeća između završetka Starog Zav jeta i početka Novog, brojni su pojedinci tvrdili da su oni mesije. Svaki je novi mesija užgao n a d e onih koji su mu vje rovali. Zatim bi iščeznuo. A s tim je navodnim mesijom nes talo mnogo n a d a n j a i snova. Stoga, je li Isus bio s a m o još j e d a n od takvih proroka? Hoće li i on nestati poput svih os talih? Nakon naizgled dužeg vremena, On je konačno progovo rio. "U pravu si, Petre. Ali takvu istinu nisi mogao spoznati samo proučavajući i čitajući Stari Zavjet. Bog, Moj Otac, re kao ti je to na izravan, n a d a h n u t način, tako da tvoja riječ može biti stijena na kojoj će počivati Moja crkva, obznanju jući svijetu tko s a m ja uistinu." I s u s je ovoga p u t a šutio puno duže. "Sada se", rekao je, "riječ pročula. Vi znate tko sam ja. I na toj ću istini, na to mu da ja uistinu jesam Krist, Mesija - Sin živoga Boga - pok r e n u t i nezaustavljivu silu. Zvat će se Crkva. Bit će j a č a i od samog pakla. Ali nešto moram tražiti zauzvrat." Njegove su riječi ostale lebdjeti u zraku. Nekoliko je t r e n u t a k a šutio.
"Da?" rekao je jedan od njegovih prijatelja, hotjevši preki nuti tišinu. "Ne govorite nikome - barem ne još - da ja jesam Bog, da ja j e s a m Krist, da ja j e s a m Mesija. J o š n e . " Što Brown čini s ovim razgovorom koji je Isus vodio sa svojim učenicima? Što on čini s tom stijenom na kojoj je u posljednjih dvije tisuće godina izgrađena Crkva? Kako on odgovara na ovu ključnu istinu koju današnji sljedbenici Krista drže najbližom srcu?
OBIČAN SMRTNIK ILI M E S I J A ? Možda ste Vi jedan od onih čitatelja kojih se dojmilo osuđivanje biblijskog kršćanstva u Da Vincijevu kodu. Doista, mora se priznati da, ako je Isus uistinu bio običan smrtnik i ako je ovo što čitamo laž, o n d a je iz dobrih vijesti kršćanstva iščupano sve veselje i Biblija ne vrijedi ni papira na kojem je n a p i s a n a . No b u d u ć i n a m trebaju sve radosne vijesti koje možemo pronaći, trebali bi se zamisliti prije nego izbacimo sve dobre vijesti iz kršćanskih poruka, ukoliko, naravno, imamo čvrst temelj za to učiniti. Odgovor na ozbiljne optužbe u Da Vinci jevu kodu zahtijeva strpljenje. Takvo zapanjujuće i pretjera no uopćavanje o Isusu zahtijeva odgovore u velikom broju slijedećih poglavlja, zato ostanite s n a m a i nastavite čitati. Započnimo s ispitivanjem Brownove glavne tvrdnje, u ko joj kaže da je "rana Crkva doslovno ukrala I s u s a od Njego vih izvornih sljedbenika otimajući Njegovu ljudsku poruku, obavijajući je neprobojnim plaštem božanstva... kako bi pro širila svoju moć."(235) Da bi ova tvrdnja dobila smisao, moramo se zapitati: 1. Tko su bili ti "izvorni sljedbenici" koje Brown spomi nje? 2. Gdje možemo naći tu prvotnu "ljudsku poruku" i ka kav je njezin sadržaj?
3. Tko je sudjelovao u "ranoj Crkvi" koja je u k r a l a Isusa od tih prvih sljedbenika? 4. Kada je ta p o r u k a bila iskrivljena? 5. Kada je Isus bio "obavijen u božanstvo"? Prvi " g n o s t i č k i " sljedbenici Da Vincijev kod mnogo duguje otkriću "tajnih svitaka" 1945. godine, takozvanih gnostičkih tekstova Nag Hammadi. U 7. poglavlju detaljnije ćemo se posvetiti ovom otk riću. Zasad je dovoljno znati to da Brown, slijedeći margina liziranu skupinu učenjaka koja se posvetila potkopavanju biblijskog kršćanstva (osobito s k u p i n a pod imenom Isusov Seminar), tvrdi da su "prvi učenici" bili skupina pod ime nom Gnostici, a ne pisci Novog Zavjeta. Tko su bili ti Gnostici? Kraće reče no, Gnostici su bili ljudi koji su vje rovali da je svaki kršćanin "Krist", Gnostici tvrde da te da je zato svaki kršćanin "božan ski". Isus je po tome bio Krist i Bog je Novozavjetna samo u tom smislu, a ne u nekak vom jedinstvenom smislu. Brown inačica Isusa tvrdi da su se ti gnostički "prvi uče nici" pojavili prije ljudi koje povezuje izmišljotina. mo s Isusom - Petra, Jakova, Ivana i ostalih. Kako bi Brownova teorija mogla držati vodu, Petar i ostali učenici Novog Zavjeta morali su izokrenuti pisanja navodno prvih gnostičkih učenika. Izvorna ljudska p o r u k a Njihova takozvana ljudska p o r u k a navodno je s a d r ž a n a u j e d n o m od takvih gnostičkih tekstova pod imenom Evan đelje po Tomi, kao i u hipotetskom d o k u m e n t u "Q" koji nit ko nikad nije vidio. Za oba se ova d o k u m e n t a tvrdi da su nastali prije Evanđelja Novoga Zavjeta. Nijedan od tih doku m e n a t a ne sadrži učenje o smrti, tjelesnom u s k r s n u ć u i Bož joj naravi Isusa, stoga je Isus opisan kao čovjek, iako vrlo
duhovan, kao "guru" p o p u t Bude, koji je usredotočen s a m o na pravdu u ovom svijetu. J e s u li ti dokumenti pouzdani? Vidjet ćemo. Tko je po Brownu bio u ranoj crkvi? Kasnija " r a n a Crkva" p r e m a Brownovoj teoriji bila je sas tavljena od svima dobro poznatih apostola - uključujući Pet ra, Ivana, Mateja i Pavla - koji su napisali Novi Zavjet, podvalivši svoju kasniju inačicu o izvornom, ljudskom, gnostičkom I s u s u . Ovi n a s apostoli uče o "ortodoksnom" Isusu, koji je umro ot kupivši grijehe svijeta, koji je ustao od mrtvih, koji je iza Sebe ostavio prazan Ako je ijedna grob i koji je bio Bog u ljudskom tije lu. Gnostici kažu da je ovakva inačica povijesna viđenja I s u s a obična izmišljotina.
osoba mogla
Prema suvremenim učenjacima ko ji zastupaju gnostički svjetonazor, na posvjedočiti što vodno se izmišljanje očito dogodilo kad su gore spomenuti "ortodoksni" su prvi osnivači kršćani zapisali svoja vlastita vjerova Crkve vjerovali nja o I s u s u u biblijska Evanđelja, potisnuvši tako izvorne tekstove i pravu o Isusu, onda priču o Isusu, pogotovo time što su Ga proglasili božanskim. Ovaj pose je to Sv. Pavao. ban smisao izraza božanstvo, kojim se služi Crkva, značio je da je Isus bio jedinstveni posrednik između transcendentnog božanskog Stvoritelja i grješnog čovječanstva - što je p r e m a Da Vincijevu kodu laž. Slučajevima d o k u m e n a t a "Q" i Evanđelja po Tomi pos vetit ćemo se u 7. poglavlju, gdje ćemo pokazati neobično spekulativnu osobinu takvog tumačenja. U 8. i 10. poglav lju ispitat ćemo gnostička vjerovanja, kako bi pokazali da su to kasnija izobličenja na r a č u n izvornog kršćanstva - do ista, baš suprotno.
No prije nego se dublje posvetimo istraživanju tih tema, možemo vidjeti da Brownovu objašnjenju tih događaja u ra n o m kršćanstvu ponestaje vremena.
PRAVI TRENUTAK ZLATA VRIJEDI Naši najraniji kršćanski zapisi dolaze iz pera apostola Pavla, koji je pisao negdje između 48. i 60. godine poslije Krista. Svi priznati znanstvenici i povjesničari podržavaju tu činjenicu. 5 2 Slažu se da je Pavao bio povijesna ličnost, suvremenik Isusa, koji je, kao osvjedočeni rabin, u tolikoj mjeri poznavao r a n e kršćane daje isprva tražio njihovo istrebljenje. U k a s n i m tridesetima preobratio se na kršćanstvo, postao priznati kršćanski apostol, te ga je na k o n c u zbog njegove vjere car Neron dao pogubiti 66. godine poslije Kris ta. Ne postoji nikakva druga čnjenica o ranom kršćanstvu po vijesno potkrjepljenija i općenito priznatija jednako od prijate lja kao i od neprijatelja. Štoviše, Pavlova djela čine kralježnicu Novog Zavjeta. Bu dući da se Pavlov život i služenje vjeri preklapa s povijesnim počecima kršćanskog pokreta, on daje povijesno najpouzda niji uvid u vjeru najranijih Isusovih učenika. Ono što n a s učenjaci, poput onih iz Isusova Seminara, te pripovjedači p o p u t D a n a Browna, žele uvjeriti jest sljedeće: "pravi gnostički učenici" vjerovali su u smrtnog (ne božan skog) Isusa. Ti su učenici napisali svoja "evanđelja" opisuju ći I s u s a kao dobrog čovjeka, etičkog učitelja, ali ne i kao Bo ga. Ali ti su učenici nekako izgubili nadzor n a d "njihovim" Isusom od skupine koja je preuzela (Brown se tu služi dra matičnim izrazom "oteti") vodstvo n a d tom sve većom sek tom pod imenom kršćanstvo, te su na posve drukčiji način protumačili Isusov život, poruku i Njegovu misiju. Ovoj se izvornoj skupini Gnostika potom posve gubi trag, sve do sre dine drugog stoljeća. No ipak, Pavao, plodni pisac o I s u s u i crkvi, nikad nije s p o m e n u o te "izvorne gnostičke vjernike". Gnostičke tvrd-
nje ne spadaju u ozbiljnu povijest; to su izmišljotine koje se ne mogu potkrijepiti dokazima. Neosporivo povijesno postojanje apostola Pavla i njego va p i s a n a djela sasvim zatiru pogled na stvari prikazan u Da Vincijevu kodu. Pavao je rekao da je ovisio o onima koji su bili apostoli prije njega, a tu je izričito imenovao Petra, Ivana i Jakova, Isusova b r a t a (Poslanica Korinćanima, 9:5; Poslanica Galaćanima, 1:19; 2:8-9). On je također rekao, oko 50. godine, da je od njih dobio izvorno Evanđelje (Prva Poslanica Korinćanima, 15:3-5), opet spominjući Petra, te navodeći tekst koji je n a s t a o u tridesetim godinama i u ko jem se naglašavala a p s o l u t n a važnost Isusove smrti i u s k r s nuća. 5 3 On je te ljude nazivao "stupovima" (Poslanica Gala ćanima, 2:9), tojest, temeljnim, svjedočanskim osobama (Poslanica Korinća nima, 15:5) na kojima je Isus sagradio crkvu (Evanđelje po Mateju, 16:15-18; Jasno je da Poslanica Efežanima, 2:20). Ako je ijedna povijesna osoba mog la opisati izvornu vjeru Crkve i što su izvorni osnivači vjerovali o Isusu, onda je to bio Pavao. Pavao je rekao da je sve ono što je on propovijedao bilo isto ono me što su propovijedali ti izvorni osniva či (Poslanica Korinćanima, 15:11).
četvrto stoljeće nije "izmislilo" Isusovu božansku osobu.
Drugim riječima, ono što je Pavao propovijedao odgovaralo je vjerova njima najranije Crkve. Što n a m prije p o s t a n e jasno da je ono što je Pavao rekao o I s u s u točno, znat ćemo što su istin ski prvi učenici vjerovali o I s u s u - što nije utemeljeno na su mnjivim teorijama, već na čvrstoj povijesnoj podlozi. U ruhu b o ž a n s k o g Kada je Isus bio zaogrnut u plašt božanstva? Najjednos tavniji odgovor je, odmah ispočetka. Prvi učenici, kao što nam govori Pavao, vjerovali su i propovijedali da je Isus
bio čovjek, rođen od ljudske majke (Poslanica Galaćanima, 4:4). No, u istome stihu on Isusa naziva Sinom Božjim u ap solutnom smislu posjedovanja božanske naravi. Da u to ne bi bilo nikakve sumnje, Pavao je opisao Isusa kao "prave bo žanske naravi" (Poslanica Filipljanima, 2:6). Napisao je to u r a n i m pedesetim godinama. Štoviše, on navodi n e k u vrstu himne koja je po prirodi vrlo židovska i koja je nesumnjivo n a s t a l a među palestinskim apostolima u najranijim dani ma Crkve (Poslanica Filipljanima, 2:5-11). Dodajte ovome dva teksta iz najranijih d a n a Crkve, Pav love zrele izjave o božanskoj naravi I s u s a - tekstove iz Posla nice Rimljanima 1:3 ("o Svome [Božjem] Sinu"), Prve poslani ce Korinćanima 8:6 ("jednoga Boga, Isusa Krista, po komu postoji sve") i Poslanice Kološanima 1:15-16 ("On [Krist] je savršena slika Boga nevidljivoga... jer je u Njemu sve stvore no"). Zbog toga je j a s n o da četvrto stoljeće nije izmislilo Isu sovu božansku osobu. Crkva je u svojim najranijim danima čvrsto vjerovala da je Isus posve i u cjelini božanske naravi.
KAKO JE ISUS VIDIO SEBE? Ako je Pavao u pravu, Evanđelja su najraniji zapisi Isu sova zemaljskog života. Pavao je poznavao Petra, J a k o v a i druge apostole, koji su bili najra niji sljedbenici Isusa i svjedoci Nje govih riječi. On potvrđuje da je nji Što je Isus hovo svjedočenje istinito i autentič no. Njihova Evanđelja sadrže Isu učio Svoje učenike sov n a u k o Sebi. Što je Isus učio svoje sljedbenike o Sebi? Navest će o Sebi? mo samo nekoliko Njegovih tvrdnji o svojoj božanskoj naravi. • Dopuštao je drugima da Ga zovu Kristom (Evanđelje po Mateju, 16:15-20; 26:63-64). • Rekao je da može oprostiti grijeh (Evanđelje po Mateju, 9:2-6; Evanđelje po Luki, 7:47-48).
• Nije sprječavao druge da Ga zovu Sinom Božjim (Evan đelje po Mateju, 14:33). • Obećao je da će u s k r s n u t i od mrtvih (Evanđelje po Ma teju, 20:18-19; 27:62-63) • Rekao je da će biti vrhovni sudac na kraju vremena (Evanđelje po Mateju, 25:31-46).
BISTE LI VI UMRLI ZA LAŽ? Oni koji su gledali Pasiju, nevjerojatno dirljiv film redate lja Mela Gibsona, prisjetit će se stravičnog mučenja koje je Isus podnio prije Svoje smrti. Okrutnost je bila nadasve kra jnja, čak i za Rimljane koji su bili stručnjaci za krajnju ok rutnost. Zašto bi "dobar" čovjek pretrpio takvu k a z n u ? Ako Isus nije vjerovao da je On Bog, zašto nije priznao Svoju ob m a n u i izbjegao takvu agoniju? Oni koji su slijedili I s u s a u životu, slijedili su Ga i u smrti. I oni su također mogli izbjeći nepotrebnu patnju da su sa mo izjavili da je Isus bio samo čovjek. Ali oni nisu učinili to. Prema u s m e n o j predaji koja vuče korijene još iz rane Crkve, navodimo kako su neki od Isusovih učenika skončali: • J a k o v u Zebedejevu (starijem) odrubljena je glava. • Š i m u n Petar bio je razapet u Rimu. Govori se da je na vlastiti zahtjev bio razapet naglavce, govoreći: "Nisam dostojan umrijeti kao Isus." • Pavlu je Neron odrubio glavu 66. godine poslije Krista. • Stjepana je kamenovala rulja 38. godine poslije Krista. Postoji s a m o nekoliko mučenika koji n i s u porekli da je Isus Bog. Ako Njegovi sljedbenici nisu vjerovali da je Isus Sin Božji, ako je to zaista izmišljotina četvrtog stoljeća, on da su svi ti ljudi umrli sasvim bez razloga.
IZNENADA B O G ? Vratimo se tvrdnji iz Da Vincijeva koda da Isus nije bio s m a t r a m Bogom sve do 325. godine, kada je Konstantin, iz političkih razloga, nagovorio neke od biskupa da "izglasuju" Isusa kao Boga. Uz Pavlove dokaze i ranocrkvene zapise, tako đer postoji veliki broj potvrda o božanskom porijeklu Isusa. Svi ti dokazi ukazuju na činjenicu da su puno prije Nicejskog Koncila crkvene vođe smatrali Isusa božanstvom. Navodimo što su neki od tih vođa napisali (godine su dane okvirno): • Sveti Ignacije iz Antiohije: "Sam Bog se utjelovio u ljud skom obličju." (105. godine). • P a p a Klement iz Aleksandrije 54 : "Ispravno je misliti o I s u s u Kristu kao Bogu." (150. godine). • Sveti J u s t i n Mučenik: "Otac čitavog svemira ima Sina. I On... je Bog." (160. godine). • Sveti Irenej: "On je Bog, jer ime Emanuel ukazuje na to." (180. godine). • Tertulijan: "... Krist Bog naš." (200. godine). • Origen: "Nikoga ne bi trebalo vrijeđati da je Spasitelj ta kođer i Bog..." (225. godine). • Novacijan: "...On nije samo čovjek, već i Bog..." (225. godine). • Ciprijan: "Isus Krist, naš Gospod i Bog." (250. godine). • Metodije: "...On je uistinu bio i jest... s Bogom i Bog jest..." (290. godine). • Laktancije: "Mi vjerujemo da je On Bog." (304. godine). • Arnobije: "Krist je izveo sva ta čuda... što je dužnost Bož ja." (305. godine). 5 5
Š T O SE ZAISTA DOGODILO NA NICEJSKOM KONCILU? Brownov lik, Teabing, priprema se prijeći na t e m u Nicej skog Koncila dok poučava Sophie o Isusu:
"Isusovo uspostavljanje 'Sina Božjega' služ beno je predložio i izglasao Nicejski Kon cil." "Čekajte. Kažete da je Isusov s t a t u s bo žanstva bio rezultat glasovanja?" "Tako je. I to relativno tijesnog glasova nja", dodao je Teabing. (235) Koncili koji su se održavali da bi utvrdili važne teme vjer skog učenja bili su u r a n o m kršćanstvu uobičajeni. U Djeli ma Apostolskim 15 možemo pročitati kako su se crkveni vo đe okupljali da bi odlučili o postupanju s nežidovima. Kon cili su bili važni zbog održavanja ortodoksne vjere i sprječa vanja širenja lažnog učenja. J e d n o takvo lažno učenje širio je Arije 2 1 8 . godine poslije Krista. Arije je učio da je I s u s stvoren, kao i svi drugi ljudi, i da nije "rođeni Sin Božji. 56 " Suprotstavio mu se Aleksandar, biskup iz Aleksandrije, koji je Arija proglasio heretikom na lokalnom koncilu 3 2 1 . godine. Zato je Arije otišao u Pales tinu i nastavio svoja učenja ondje. Da je svoje ideje zadržao u krugu svojih sljedbenika, ne bi bilo povoda Rezultat za sazivanjem koncila. Ali Arije je po čeo slati p i s m a crkvama na tom pod glasovanja bio je ručju, promičući ideju I s u s a začetog kao i svi drugi. Debata je jačala slje 316 naprama 2. dećih nekoliko godina, te je na kon cu s k r e n u l a pozornost i samog cara To se teško može Konstantina.
nazvati tijesnim
Učvrstivši svoje mjesto u Rim skom carstvu, Konstantin je tražio glasovanjem. jedinstvo u svim regijama. Znao je da će raskol u n u t a r kršćanske Crk ve biti još j e d n a destabilizirajuća sila u carstvu, zato je od lučio uvesti mir. Konstantin je sazvao više od 300 biskupa iz cijelog carstva, prvenstveno s istoka. (To bi išlo u korist Ariju, jer je na istoku njegov utjecaj bio najjači.) Biskupi su
NICEJSKI KREDO (VJEROVANJE) 96-97 Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega, vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa, Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjeg, rođenoga od Oca prije svih vjekova. Bog od Boga, svjetlo od svjetla; pravog Boga od pravog Boga, koji nije bio stvoren nego rođen, jedne biti s Ocem, po kojemu je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Mari je i postao čovjekom. Raspet također za nas, pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, kao što svjedoči Sveto Pismo.
proputovali tisuće kilometara da bi nazočili s k u p u koji se održavao u Konstantinopolu. Mnogi od njih došli su s r a n a m a i ožiljcima od mučenja kojima su bili podvrg nuti zbog svoje vjere. Arijanci su iznijeli svoja mišlje nja i učenja koja su posve negirala božansku narav Krista. To je bilo jednoglasno odbijeno. Biskupi vo đeni Atanazijem uzeli su u obzir učenja izvorne crkve u pisanjima Novog Zavjeta. Oni su napisali al ternativno Vjerovanje, što je pos talo nacrtom Nicejskog Vjerova nja. U njemu se potvrđuje Isusova božanska narav, što je bilo povijes no stajalište crkve prethodnih tri stotine godina. Novo je vjerovanje bilo usvoje no. Samo su dva glasa bila protiv. To se teško može nazvati tijes nim glasovanjem. Crkva je tri sto ljeća patila pod tiranijom Rimskog carstva. Nicejski koncil održao se samo četrnaest godina poslije ko načnog progona k r š ć a n a pod vla davinom cara Galerija. Crkveni biskupi nikad ne bi ugrozili ono što je toliko koštalo k r š ć a n e . Oni bi bili radije trpjeli još tri stoljeća tiranije i progonstva nego se od rekli svoga Gospoda. Ipak, Da Vincijev kod prikazu je to, jedno od najuzvišenijih teo loških nasljeđa drevne Crkve, kao p u k u političku propagandu. Čak
i ako Konstantinove motive nije pokretala njegova želja za točnim vjerskim učenjem, što nitko sa si gurnošću ne zna, to nije važno. Po vijesna svjedočanstva i svjetlost Svetog Pisma potvrđuju božansku narav Krista. Apostoli, proganjana Crkva i Nicejski biskupi n i s u prei načili povijest, već su je potvrdili. Njima to zasigurno nije bila "najbo lja priča ikad prodana". Mnogi su platili svoju vjeru vlastitom krvlju. Ako se ne suprotstavimo kodu kad niječe Isusovu božansku oso bu, nestaje još jedan dio Božan skog Luka.
I uzašao na nebo, sjedi zdesna Ocu. I opet će doći sa slavom suditi žive i mrtve; kraljevstvu Njegovu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i djelitelja života, koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa klanjanjem časti i slavi, koji je govorio po prorocima. I u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I očekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. AMEN.
5. POGLAVLJE
Je li istina da je Crkva preinačila povijest kako bi prikazala pristranost vjere? (235-237) Je li istina da je Crkva na koju Dan Brown mis li prava Crkva? Je li istina da je Crkva sakrila spoznaju o braku između Isusa i Marije Magdalene što bi, kada bi se otkrilo, moglo uništiti kršćanstvo? (244, 249) Je li istina da Crkva zna gdje se nalazi Sveti Gral, samo što je počinila ubojstvo i sprovela "užas ne" metode kako bi Gral ostao skriven? (267)
Stoga, na mjestu Crkve koju je stvorio Isus za one ko ji ispovijedaju Njegovo ime i tvrde da je On njihov Spa sitelj i Gospodin, Da Vincijeu kod predlaže suvremeni model sastavljen od raznih vjera gdje se ne mogu naći ni pravi Isus ni spasenje. Čineći to, nestaje još jedan dio Božanskog Luka.
TKO PREINAČUJE POVIJEST? ... Crkva je imala podmuklu i nasilnu prošlost. Njihovi brutalni križarski ratovi vodeni u svrhu "preodgoja" poganskih vjera i vjera koje su se temeljile na obožavanju boginja trajalo je tri stoljeća. (126)
"Ono što me iznenađuje jest koliko je samo Crkva n a m e tala svoj utjecaj svih ovih godina. I koliko su ljudi lakovjerni kad iz tjedna u tjedan idu u crkvu, gdje ih poput stoke vode za povodac." Carrie namjerno nije dodala: "baš kao i tebe." Evan joj se sviđao i nije ga htjela otjerati od sebe. "Znači, o tome svakog tjedna govorite na skupovima knjiš kog kluba. Kako Crkva m o r a skrivati veliku tajnu, te je zato smislila r a z r a đ e n u laž, maskirala je simbolima i kodovima, a sada koristi moć te tajne da bi n a s vodila poput stoke? Hmm, čini mi se da ste b a š vi oni koje vode poput stoke." "Kako to misliš?" Carrie je prijekorno ošinula pogledom Evana, ali on je gledao u j a t o gusaka koje su se vraćale sa zimovanja. "Znaš", rekao je Evan, i dalje gledajući u nebo, "mi bis mo se zaista trebali truditi biti više poput gusaka." Evan je studirao filozofiju i slijedećeg je semestra htio upisati bogos lovlje. Ipak, Carrie je spoznala da su njegovi "diskursi" više bili nalik osobnim razmišljanjima nego li predavanjima ili (drhtaj!) propovijedima. "Zašto guske?"
"Pa", rekao je Evan kad su opet nastavili hodati, "najprije zbog toga što guske lete u V-formaciji kako bi j e d n a drugoj olakšale dug let bez previše umaranja. Kad guska m a š e kri lima, stvara zračnu struju onoj iza sebe i tako joj olakšava letenje. Kada g u s k a izađe iz formacije, ubrzo shvati da joj je samoj p u n o teže letjeti." "Mora da je guski na čelu formacije teško kad ispred nje n e m a nikoga da joj tako olakša let." "Pa, kad se vođa umori", nastavio je Evan, "on p r e p u š t a svoje mjesto nekoj drugoj guski. Svojim glasanjem sve os tale guske hrabre o n u na čelu formacije." "Doista se razumiješ u ptice", rekla je Carrie. "I, pazi ovo." Evan uopće nije primijetio sarkazam u Carrienu glasu. R u k a m a je počeo oponašati gusku u letu. "Ako se n e k a guska umori ili ozlijedi i počne ponirati p r e m a zem lji, još će dvije guske izaći iz formacije i ponuditi joj zaštitu. Kad se ozlijeđena g u s k a oporavi, one će se pridružiti nekom drugom j a t u dok ne sustignu svoje ili dođu na odredište." Carrie se okrenula prema Evanu i, pogledavši ga ravno u oči, rekla: "U redu. Stani. Reci mi, kad si to postao Ag ma jor 5 7 ?" Evan se nasmijao i odmahnuo glavom. "Iskreno, Carrie - j o š uvijek sam na filozofiji. To jest, ako nisam posve zabr ljao na jutrošnjem ispitu. O g u s k a m a sam naučio od svoga pastora. Govorio je kako se kršćani trebaju ophoditi jedan p r e m a drugome p o p u t gusaka." "Misliš, vi u tvojoj crkvi govorite o ponašanju g u s a k a u le t u ? Mislila sam da samo pjevate, jedete ustajali k r u h , pijete razvodnjeno vino i slušate tlapnje o seksualnoj nemoralnos ti koje vrijeđaju žene." Evan se prestao smijati, Pogledao je Carrie. "Sjednimo malo, može?" Našli su posljednji slobodan stol u prepunoj kafeteriji. Evan je naručio veliku kavu s vrhnjem, a Carrie je naručila kavu s mlijekom. "Znači, tvoj pojam crkve je neka vrsta čudnog religijskog obreda i antikulturni govor?"
"Ili to", promrsila je, "ili politički govor protiv demokrata. I nečije čitanje iz zastarjele knjige koju je napisao čovjek - i pritom naglašavam riječ čovjek - u koju ni b u d a l a ne bi pov jerovala." "Hej, Carrie, polako", rekao je Evan, podigavši r u k e kao da se b r a n i . "Reci otvoreno. Reci mi što zaista misliš." Carrie je pocrvenjela i brzo rekla: "Oprosti. J e d n o s t a v n o u ovom t r e n u t k u ne osjećam ništa pozitivno p r e m a bilo ko joj crkvi. Naročito nakon onoga što sam pročitala u Da Vincijevu kodu. J e s i li znao da je Crkva stoljećima namjerno za taškavala dokaze o tome da su Isus i Marija Magdalena bili oženjeni i da su imali dijete? Crkva je ubijala samo da to os tane tajnom." "I to si saznala čitajući roman?" upitao je Evan. "Sve što a u t o r iznosi su činjenice, čak iako je r o m a n fik cija." Čim je to izrekla, Carrie je shvatila koliko to budalasto zvuči. No Evan ju nije zbog toga napao. "Htio bih popričati s tobom o Brownovoj knjizi i njegovom viđenju Crkve. Ipak bih te prvo, ako smijem, volio pozvati da jednom dođeš u moju crkvu. Čini mi se da će ti izgledati malo drukčije nego što to zamišljaš." Carrie je frknula od gađenja. "Ja? U crkvu? U crkvu ne ću ni mrtva." "Pa, o n d a možda neki drugi put. U redu, da vidimo čemu te još naučio profesor Langdon."
ostoje skriveni dokumenti koji dokazuju da je biblijski prikaz Isusova života lažan. Ti dokumenti, ako se prona đu i obznane, prikazali bi I s u s a kao s m r t n i k a koji nikad nije ustao od mrtvih. Dokazali bi da su Isus i Marija Magdalena bili oženjeni i da su zajedno imali dijete. Takvi bi dokumenti mogli ukazati na osobe koje d a n a s žive i koje su potomci Isu sa i Marije Magdalene. I upravo ti tajni dokumenti, p r e m a
P
Da Vincijevu kodu, sadrže prave po vijesne zapise - a ne Biblija i p i s a n a djela crkvenih otaca. Jesu li se Je li istina da je Crkva preinačila povijest kako bi prikazala pristranost kršćani urotili i vjere? (235-237) inscenirali Je li istina da je Crkva na koju Dan Brown misli prava Crkva? "dogovorenu Je li istina da je Crkva sakrila spoz naju o braku između Isusa i Marije bajku"? Magdalene, što bi, kada bi se otkrilo, moglo uništiti kršćanstvo? (244, 249) Je li istina da Crkva zna gdje se nalazi Sveti Gral, samo što je počinila ubojstvo i sprovela "užasne" metode kako bi Gral ostao skriven? (267)
JE LI CRKVA PREINAČILA POVIJEST DA IZGLEDA DOBRO? Leigh Teabing, čuveni povjesničar u Da Vincijevu kodu, drži n a m predavanje o nastajanju povijesnih zapisa: "Povijest uvijek pišu pobjednici. Kad do đe do s u k o b a dvaju kultura, gubitnik biva zbrisan, a pobjednik piše povijesne knjige - knjige koje veličaju njegov cilj, a blate po bijeđenog neprijatelja. Kao što je Napoleon nekoć rekao: 'Što je povijest nego priča oko koje su se složile obje s t r a n e ? ' " (258) Komu vjerovati? Dan Brown kroz svoje likove diskrediti ra Bibliju jednim potezom svoga pera. On kaže da povijest pišu pobjednici, podmećući tako da su kršćani, b u d u ć i su oni izašli kao pobjednici u borbi za moć za vrijeme Konstantina, mogli prepraviti povijest u svoju prednost. Inscenirali
su "dogovorenu priču". Priču? Da je Isus bio božansko biće koji je, poslije smrti, u s t a o od mrtvih. To se, prema Teabingu i Langdonu, ne može dokazati, stoga to mora biti laž ko ju su napisali "pobjednici". Kako bi mogli prihvatiti tu teoriju iz Da Vincijeva koda, moramo se pozabaviti činjenicama koje nipošto nisu neo sporne. U slijedećem poglavlju posebno ćemo se posvetiti ustrojstvu n a š e Biblije. Ali zasad razmislite o ovome: veli ki broj znanstvenika tvrdi da su sve knjige Novoga Zavjeta nastale prije 70. godine poslije Krista. U to su doba, o č e m u ćemo kasnije govoriti, kršćani predstavljali manjinu proga njanu i od Židova i od Rimljana. Njih se ni u kojem slučaju ne može smatrati "pobjednicima" u doba kad su te knjige nastale. Ubijali su ih jer se nisu htjeli odreći svoje vjere, ia ko bi ih obično usmeno odbacivanje I s u s a spasilo od okrut ne smrti. Njih Brown s m a t r a "pobjednicima"? Biblijska s v j e d o č a n s t v a : propusti i m a n e Ako su pisci Biblije pokušavali manipulirati poviješću u svoju korist, zašto bi uvrstili toliko svjedočanstava o podbacivanju njihovih "glavnih glumaca"? Na primjer, u Bibliji su jasno zabilježeni slijedeći događaji: • Adam i Eva nisu poslušali Boga i donijeli su smrt svima n a m a (Knjiga Postanka, 3; Poslanica Rimljanima, 5:12 -14); • Abraham/Abram (Knjiga Postanka, 12:10-20), Izak (Knjiga Postanka, 26:7-11) i Jakov (Knjiga Postanka, 27) lagali su i varali druge; • Mojsije je počinio ubojstvo (Knjiga Izlaska, 2:11-14) i za padao u napade bijesa (Knjiga Brojeva, 20:10-12); • David je zataškao svoju vezu s oženjenom ženom tako što joj je ubio muža (Druga knjiga o Samuelu, 11): • Solomon, najmudriji čovjek koji je ikad živio (Prva knjiga o Kraljevima, 4:30), u nekoliko je n a v r a t a pokazao ma njak mudrosti (Prva knjiga o Kraljevima, 11);
• Petar je bio nepromišljen i često je govorio i radio vrlo budalaste stvari (Evanđelje po Mateju, 16:22-23; 17:15; 26:33-34, 69-74); • Majka Jakova i Ivana, dvojice najbližih Isusovih prijate lja, pokazala je sebičnost u svojim ambicijama za sino ve (Evanđelje po Mateju, 20:20-28); i • Pavao i B a r n a b a su se posvađali, te pošto se n i s u pomi rili, rastali su se (Djela Apostolska, 15:36-41). Ako je netko dirao po stranicama Biblije ili ih prepravljao da bi se prikazala u ljepšem svjetlu, ta bi svjedočanstva bi la izbrisana. Na njihovim bi mjestima bila svjedočanstva o tome kako su ti m u š k a r c i i žene bili u svakom pogledu sav ršeni. J o š propusta i mana Ako su kršćani zaista bili "pobjednici" koji su mogli prei načiti povijest u svoju korist, zašto su u popis crkvenih vođa uvrstili m u š k a r c e i žene koji su bili daleko od savršenstva? • Origen 5 8 je krivo protumačio biblijski tekst, te je za okajanje grijeha s a m sebe kastrirao. • Sv. Augustin, najutjecajnija ličnost u skoro t i s u ć u go dina crkvene povijesti, imao je ljubavnicu i bio je otac koji je n a p u s t i o svoga sina prije nego je postao kršća ninom. • Sv. Jeronim, prvi čovjek koji je u cijelosti preveo Bibliju, bio je vrlo svadljiva osoba. • Petar Abelard, j e d a n od najvećih teologa srednjeg vije ka, imao je ljubavnicu i nezakonitog sina iz te veze. • Kanonik Fulbert, koji je u to doba bio svećenik u kated rali Notre Dame, pretjerao je u kazni i dao kastrirati Petra Abelarda 5 9 . • Martin Luther se znao opiti, a tada bi govorio užasne stvari.
• J o h n Calvin bio je zahtijevan i k r u t u svojim razmišlja njima. • J o h n Wesley 6 0 imao je nikakav brak. • Puritanci u novom svijetu loše su se ophodili p r e m a Rogeru Williamsu 6 1 i Anni Hutchinson 6 2 . • D. L. Moody 6 3 i Charles Spurgeon 6 4 borili su se s depre sijama. • Aimee Semple McPherson 6 5 , čuvena propovjednica s po četka 19. stoljeća, ocrnila je svoj ugled k a d a je nestala u jednoj insceniranoj otmici. Crkva ne mora preinačiti povijest jer n e m a što skrivati. Crkva, k a k o je netko rekao, "nije muzej svetaca, već labora torij za grješnike". Ljudi često ne uspijevaju u svojoj želji da oponašaju Krista, a pisci crkvene povijesti - n a d a h n u t i pis ci Biblije k a o i prošli i današnji pisci - poznati su prije svega po otkrivanju, a ne zataškavanju svih m a n a u vrlo dugoj po vijesti Crkve. Ako je postavka Da Vincijeva koda točna k a d a kaže da Crkva preinačuje povijest, onda n a m ne bi bila poz n a t a sva svjedočanstva o propustima i padovima onih koji su bili dio duge povijesti Crkve.
"NOMINALNA" 66 CRKVA U Da Vincijevu kodu, Brown upotrebljava izraz "Crkva" (s velikim početnim slovom) kao sinonim za "Rim". (Na prim jer, vidi s t r a n i c u 267. Da Vincijeva koda.) Oba izraza odnose se na rimokatoličku Crkvu. Budući da on p u n o v r e m e n a troši na putovanje kroz povijest rane crkve, osjećamo da je potrebno usporiti i pobliže proučiti o s n u t a k Crkve. To će ot kriti mnogo značajnih zaključaka koje Da Vincijev kod nije pokazao. Od 100. godine do oko 300. godine, kršćani su ostali ma njina. Isprva ih je, i to uglavnom, rimska vlast zanemariva la i nije im pridavala važnosti. Ali kako je njihov utjecaj ja-
čao, jačalo je i progonstvo. Rimski car Neron zapovjedio je da se Pavlu odrubi glava i da se 64. godine razapne Petra. Ali kršćanstvo je tek u drugom stoljeću službeno stavljeno iz van zakona. Progoni su bili sporadični sve do trećeg stoljeća kad su rimski vrhovnici, pokušavajući primiriti sve veću pani ku među narodom, naširoko počeli s progonom kršćana. Narod je za brojne barbarske najezde okrivljavao te vjer Konstantinov nike koji su tvrdili da postoji samo je dan Bog, te su time iskazivali nepoš proglas tivanje prema rimskim bogovima. rezultirao je Progoni su dosegnuli v r h u n a c počet kom četvrtog stoljeća pod augustima 6 7 ugrožavanjem Dioklecijanom i Galerijem. Oni su sve kršćane uklonili s utjecajnih mjesta u autentičnosti vladi i vojsci, palili su crkve i mučili i ubijali kršćane u javnim predstavama kršćanstva. u arenama. Ipak, kroz sve to nasilje usmjereno p r e m a Crkvi, broj onih ko ji su vjerovali u Krista nastavio se povećavati brže nego ih se moglo ubijati. J a s n o je da su oni koji su se izjasnili kršćanima učinili to zbog svoje čvrste vjere u Isusa i u njegova korjenita učenja. U tom t r e n u t k u povijesti, nije postojao nikakav raci onalan razlog za postajanje sljedbenikom Kristovim. J o š jed nom, ti ljudi nisu bili pobjednici koji su prepravljali povijest. K o m p r o m i s , n e preobraćenje Godine 312. Konstantin je proglašen carem Zapadnog Ri mskog carstva. Vjerovao je da mu je kršćanski Bog pomo gao pobijediti u bitkama nakon kojih je proglašen carem. Godine 313. sastao se s carem Istočnog Rimskog carstva u Milanu 6 8 , gdje su oba proglasili slobodu svih religija, naroči to kršćanstva. Dok se na površini taj događaj čini velikom pobjedom vjere, skoro da je bilo b a š suprotno. Konstantin je odlučio osnovati zajednicu između kršćan ske crkve i Rimskog carstva. Dao je zemlju i novac crkvama da ponovno izgrade ono što su prethodni carevi bili uništili.
Crkva je počela ovisiti o rimskoj vladi zbog novca, i to ne sa mo pri gradnji građevina, već i da mogu platiti svoje vođe. Godine 380. kršćanstvo je bilo službeno priznata religija cijelog Rimskog carstva. Ovaj proglas nije rezultirao a u t e n tičnim preobraćenjem kojim su ljudi svojevoljno i svjesno prigrlili kršćanstvo, već redefiniranjem onoga što je značilo biti kršćaninom, ugrožavajući tako izvorno kršćanstvo. Ti suće su se jednostavno izjasnile (ili su bili prisiljeni izjasniti se tako) kršćanima, bez razumijevanja što takvo izjašnjava nje znači. Brownov je lik Robert Langdon sve to pogrešno shvatio. Stoga, umjesto da je kršćanstvo srušilo pogansku vjeru, poganski je utjecaj u n u t a r Crkve prouzročio veliku zbunjenost m e đ u vjernicima. Veliki pritok pogana, koji su se sada nazivali kršćanima, stvorio je ono što zovemo "nominalnom" ("samo po imenu") crkvom. Crkva koju Da Vincijev kod općenito predstavlja je ta n o m i n a l n a Crkva, sastavljena od ljudi koji su sebe nazi vali "kršćanima", ali nisu imali pojma što taj izraz znači.
"STVARNA" CRKVA Pravi su vjernici bili zgroženi kad su vidjeli što se događa. Oni su bili skupina ljudi - od kojih je većina još uvijek nosila ožiljke od pretrpljenog mučenja u r u k a m a Rimljana - koji su u tolikoj mjeri vjerovali u živog Krista da su bili spremni pati ti i umrijeti za Njega. To su bili muškarci i žene koji, iako su voljeli svoje poganske sugrađane i htjeli vidjeti njihovo preobraćenje, nipošto nisu htjeli prigrliti njihove poganske bogove. Takvu ćemo skupinu ljudi nazvati "stvarnom" Crkvom. Stvarnu je crkvu osnovao Isus Krist. Isus ju je prvi pu ta spomenuo u razgovoru s Petrom (Evanđelje po Mateju, 16:18). Ali najbolji opis Crkve sadržan je u drugom poglavlju Djela Apostolskih (2:42-47) u Novom Zavjetu - d a n k a d a je Crkva zaista nastala. Prava je Crkva sastavljena od onih koji istinski prihvaćaju i priznaju Krista kao otkupitelja njihovih grijeha i Gospodina koji upravlja njihovim životima.
PRIJEVARA O
PRIORIJU
Sionski priorij je, prema Da Vincijevu kodu, jedno od najstari jih tajnih društava koje i danas postoji. To je priorij ili samos tan koji je bio zadužen za ču vanje tajne o pravom Svetom Gralu. Nastao je 1099. godine kad su križarski vitezovi otk rili dugo izgubljene dokumen te pod ruševinama Solomonova hrama. Robert Langdon ka že da je Leonardo da Vinci bio Veliki meštar 6 9 tog društva od 1510. do 1519. godine. Samo, problem je u slijedećem: sve je to laž. Brown se oslanja na knjigu iz 1982. godine, Sveta krv, Sveti Gral, iz koje crpi podatke o Sionskom prioriju. Autori knjige Sveta krv, Sveti Gral oslonili su se na dokumente Francuza Pierra Plantarda, antisemita koji je odležao u zatvoru zbog prije vare 1953. godine. Plantard je 1954. godine s još trojicom is tomišljenika osnovao jedan ma li društveni klub pod imenom Sionski priorij, uzevši ime od obližnje planine. Njihov je "iz govor" za osnivanje kluba bio apel za veću izgradnju jeftinih kuća u Francuskoj. Klub se ras pao 1957. godine, ali Plantard je zadržao njegovo ime. Tijekom 60-tih i 70-tih go dina 20. stoljeća, Plantard je stvorio niz dokumenata koji "dokazuju" postojanje loze poto maka Marije Magdalene, preko
Što j e t o " k r š ć a n i n " ? Ako postavimo pitanje što je to Crkva, ujedno postav ljamo pitanje što je to pravi "kršćanin". Neki k a ž u : " J a s a m kršćanin." Ono što pod time doista misle j e s t da ni su muslimani, ili Židovi, ili budisti ili hinduisti. Ali to ih ne čini kršćanima. Netko ni je k r š ć a n i n j e d n o s t a v n o zato što nije sljedbenik drugih re ligija. Kršćanin je s a m o onaj koji slijedi Krista kao Spasite lja i Gospodina Boga. Obična izjava da ste k r š ć a n i n ne či ni vas kršćaninom. Obična iz java da ste sljedbenik prave Crkve ne čini vas sljedbeni kom prave Crkve. Prije nekoliko godina letio s a m (Jim) kući u S a n Diego. Do m e n e je sjedio j e d a n nevje rojatno s n a ž a n mladić. Bio je tako silno mišićav da s a m ga na kraju odlučio pitati kako je postao tako jak. Rekao mi je da se priprema za Olimpij ske igre u disciplini bacanja kladiva. Pitao s a m ga zašto le ti za San Diego. Objasnio mi je da putuje u olimpijski cen t a r za trening koji se nalazi u C h u l a Visti. Kad smo slet jeli, ja s a m izašao iz zrakop lova prije njega, uzeo svoju
12 Apostola na DaVincijevoj slici (1)-Šimun (zvani Petar) i njegov brat (2)-Andrija ; (3)-Jakov Zebedejev (stariji) i brat mu (4)-Ivan ; (5)-Filip (6)-Bartolomej (7)-Toma (8)-Matej ( carinik ) (9)-Jakov, sin Alfejev (mlađi) (10)-{Juda} Tadej (11)-Šimun Kanaanac (12)-Juda Išikariotski {izdajnik}
prtljagu i izašao iz zračne lu ke pričekati automobil. Dok s a m čekao na ploč niku, pogledao sam lijevo i ugledao kombi olimpijskog centra za trening. U n u t r a su sjedila tri nevjerojatno mišića va m u š k a r c a dvadesetih godi na. Očito su i oni bili bacači kladiva i čekali su svoga pri jatelja koji je sjedio do m e n e u zrakoplovu. Budući da s a m znao njegovo ime, odlučio sam se našaliti. Prišao s a m toj trojici gorostasa i rekao: "Čekate J o e a Smitha?" (To nije njegovo pravo ime). Oni su potvrdili. Slagao sam: "To s a m ja. Stigao sam. Drago mi je što s a m v a s upoznao!" Uz buđeno s a m se počeo rukova ti s njima k a o da s a m i s a m član njihove ekipe. Trebao mi je samo djelić se kunde da po njihovim licima shvatim što se događa. Na lici ma im se najprije pojavio izraz šoka, zatim razočarenja; tre n u t a k poslije, promijenio se u izraz "čekaj malo". Odmah im je bilo j a s n o da je riječ o šali. Rekli su, "Ne, niste - nikako - vi ne možete biti on!" Stavivši ih u težak položaj, brzo s a m odgovorio. "Zašto ta ko mislite? Zašto mislite da ja nisam taj?" Nitko od njih nije
francuskih kraljeva sve do da našnjeg dana, u koju je uk ljučen (iznenađenje!) i sam Robert Plantard. Počeo se služiti imenom Plantard de Saint-Clair, govoreći da su Saint-Clairovi izravni potomci loze Isusa i Ma rije Magdalene. Godine 1993. Plantardovo se ime pojavilo u žarištu politič kog skandala u koji je bio umi ješan jedan bliski prijatelj tada šnjeg francuskog predsjednika Francoisa Mitteranda. Plantard u jednom od svojih dokumenti ranih popisa o Sionskom prioriju navodi Rogera- Patricea Pelata kao Velikog meštra. Kad je pozvan na sud svjedočiti, Plan tard je, pod prisegom, priznao da je izmislio čitavi raspored i plan priorija. Sud je naložio pre metačinu Plantardove kuće, što je otkrilo još dokumenata u ko jima se Plantard proglašavao pravim kraljem Francuske. Su dac je Plantardu izrekao oštru opomenu i proglasio ga bezaz lenim ekscentrikom. 7 0 Da je taj sudac bio svjestan dalekosežnih posljedica Plan tardove prijevare, možda bi mu bio izrekao strožu kaznu i cen zurirao materijale koje je Plan tard stvorio. Dok s jedne strane postoje brojne knjige i članci ko ji razotkrivaju Plantardovu pri jevaru, oni nisu tako uzbudljivi kao triler o zavjeri. Stoga, mili junima su čitatelja Plantardove izmišljotine ponovno predsta vljene kroz knjigu Da Vincijev kod Dana Browna.
Postoji mnogo toga u srednjovjekovnoj
htio izravno izjaviti: "Zato jer nema te tjelesnu i mišićnu građu da biste mogli činiti što i mi. Ako jeste u na šoj ekipi, svakako ćemo izgubiti sve izglede da otiđemo na Olimpijadu." To nitko nije rekao. Ali ja s a m znao da su svi to pomislili.
Ima ljudi koji govore da su pripad nici Crkve, ali ako s njima provede te malo vremena, brzo ćete spoznati neoprostivo. da oni ne priznaju Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja, te da ne sli jede učenja Biblije. Dakle, ako samo govorite da ste pripad nik Crkve, to vas čini pripadnikom Crkve jednako k a o i me ne članom olimpijske ekipe bacača kladiva kad s a m slagao da s a m atletičar.
Crkvi što je
N e k a stvarna Crkva u s t a n e , m o l i m . Da Vincijev kod često izabire neke od stvari koje su ljudi činili u ime Crkve, koje ne predstavljaju istinsku Crkvu. Is ticanjem takvih djela, osuđuje se cijelo kršćanstvo. Iznosi li Da Vincijev kod istinu kada kaže da je "Crkva" zlostavljala ljude? Odgovor je i da i ne. To ovisi na koju se crkvu mis li. Nominalna crkva ne gleda Isusa Krista kao dostatnog za spasenje, niti je brine učenje Biblije. Stoga je Crkva, svaka ko, zlostavljala mnoge. I to se dosljedno kosi s učenjima Bib lije. Najbolji primjer je rimokatolička srednjovjekovna Inkvi zicija, koja je mučila i ubijala ljude ako bi zastranili od dog me i strukture tadašnje Crkve. Stvar je u ovome: Postoji mnogo toga u srednjovjekov noj Crkvi što je neoprostivo. Nitko t o m u ne može stati u ob r a n u . Nitko ne bi ni smio. U isto vrijeme, prava Crkva tog doba sastojala se od mnogo veličanstvenih k r š ć a n a koji su snažno odražavali volju Isusa Krista, te su također bili dio ri mokatoličke Crkve. Zato, kad Brown kaže "Crkva", on u taj pojam kaljavo uključuje stvarnu srednjovjekovnu Crkvu. To
bi moglo poslužiti pisanju napetog romana. Ali ipak je tu na djelu s a m o iskrivljavanje povijesti.
Isus i MARIJA MAGDALENA Slijedeće pitanje na koje moramo dati odgovor odnosi se na vezu I s u s a i Marije Magdalene. Brown n a s želi uvjeriti da je Crkva tijekom povijesti provodila "kampanju blaćenja" kako bi ocrnila lik Marije Magdalene. To je, kaže Brown, dio Crkvenog silnog napora da ukloni "boginju" iz našeg štova nja. To pokazuje kroz bizarno špekuliranje o da Vincijevoj fresci Posljednja večera, kao i kroz pogrešno učenje o Crk venom prikazivanju Marije Magdalene. Langdon i Teabing poučavaju Sophie Neveu o Svetom Gralu dok proučavaju u knjizi objavljenu reprodukciju da Vincijeve Posljednje večere: Sophie je počela pomno pregledavati sliku: "Ova freska govori što je Sveti Gral?" "Ne što je", š a p n u o je Teabing. "Nego tko je. Sveti Gral nije stvar. Sveti Gral je... oso ba." (238) Langdon i Teabing nadalje objašnjavaju Sophie kako je da Vinci na svojoj čuvenoj fresci navodno naslikao Mariju Magdalenu kao jednog od učenika. Iz toga, kao i iz drugih izvora koje navode, zaključuju da je Marija Magdalena bi la Isusova družica ("riječ družica, u ono vrijeme, doslovno je značila supruga", rekao je Teabing (248)) i da su zajedno imali dijete. Dakle, iz ove se hipoteze daje zaključiti da je Ma rija Magdalena Sveti Gral, primateljica Isusova sjemena. Iz takvog scenarija Brown razvija svoj kod - povratak štovanja boginja u n a š u kulturu. Nešto prije, profesor Langdon uspješno zaključuje: "Za simbologa sklonost da traži skriveno značenje u situacijama
u kojima ga n e m a uvijek predstavlja opasnost."(172) Posve nenamjerno, ova izjava vješto opisuje maštarije Da Vincijeva koda o Mariji Magdaleni. Teabing objašnjava Sophie Neveu: "Crkva je htjela zaprljati ime Marije Magdalene kako bi prikrili njezinu o p a s n u tajnu - njezinu ulogu kao Svetog Grala." (246). Iz toga slijedi zaključak da je Crkva pokrenu Ne postoji la kampanju blaćenja kako bi prikazala Mariju Magdalenu kao prostitutku. Lanikakva ngdon je u pravu kad kaže da "svi vole zavjere" (170). vjerodostojna Brown služeći se nevjerodostojnim iz bilješka da je vorima (vidi marginu) priča dosad nevi đ e n u priču o uroti. Ne samo da je Mari Isus bio ja Magdalena bila Isusova družica, već je iz njihove veze rođeno i dijete, čiji po oženjen. tomci i d a n a s žive. Brown svoja naga đanja uvelike crpi iz knjige Sveta krv, Sveti Gral, Autori ove faktografske knjige iz 1982. godine čak idu dalje u svojem opisu Marije Magdalene kao Grala: Ako je n a š a hipoteza točna. Sveti bi Gral bio najmanje dvije stvari odjednom. S jed ne strane, to bi bila Isusova loza i njegovi potomci - "Sang Raal", "Real" ili "Kraljev ska" krv koju su Templari porijeklom iz Sionskog priorija bili zaduženi čuvati. U isto bi vrijeme Sveti Gral mogao biti, i to dos lovno, s u d ili posuda u kojoj se čuva saku pljena Isusova krv. Drugim riječima, to bi mogla biti u t r o b a Marije Magdalene - a u ši 73 rem smislu, i sama Marija Magdalena. Brownov lik Leigh Teabing kaže, "brak Isusa i Marije Mag dalene dio je povijesnog zapisa." (247). Ne postoji nikakva vjerodostojna povijesna bilješka da je Isus bio oženjen. Ni jedna. Mi se uopće nećemo u p u š t a t i u raspravu je li Isus
bio oženjen ili ne. Jednostavno se o tome, s biblijskog i povi jesnog gledišta, ne isplati raspravljati, čak ni u n a t o č dobro razrađenoj lažnoj pretpostavci da je Židovima u Isusovo vri jeme bilo zabranjeno ostati neoženjenima (247). Je li Marija Magdalena bila p r o s t i t u t k a ? Ne postoje nikakvi dokazi da je r a n a Crkva pokušala ocr niti ugled Marije Magdalene izmišljajući da je bila prostitut ka. Svi navodi o njoj kao prostitutki ne potječu iz Biblije. O Mariji Magdaleni iz Biblije znamo slijedeće: • Iz nje je Isus istjerao sedam demona (Evanđelje po Lu ki, 8:2); • Ona je svjedočila u ž a s u raspeća (Evanđelje po Mateju, 27:32-56); • Nazočilaje Isusovu u k o p u (Evanđelje po Mateju, 2 7 : 5 7 61); • Ona je, zajedno s još dvije žene, otišla pomazati Isusovo tijelo (Evanđelje po Marku, 16:1) • Ona je bila prva osoba koja je vidjela uskrsnulog I s u s a (Evanđelje po Ivanu, 20:10-18) Budući da se njezino ime i priča pojavljuju odmah poslije događaja s prostitutkom, neki su pretpostavili da je riječ o jednoj te istoj ženi (vidi Evanđelje po Luki, 7:36 do 8:2). Ali Biblija ne podržava takav zaključak. (Većina se povjesniča ra slaže da povezivanje Marije Magdalene s prostitutkom potiče od Pape Grgura I., u šestom stoljeću.) No, drugi ipak pretpostavljaju da je ona nepoznata žena u h v a ć e n a u pre ljubu. Ali, j e d n a k o tako, ne postoje dokazi koji bi mogli pot krijepiti tu pretpostavku. Neki nagađaju da je ona mogla bi ti prostitutka samo zato jer je došla iz Magdale, koju su čes to povezivali s prostitucijom. Ponavljamo, u Bibliji o tome ne piše n i š t a . Svako povezivanje Marije iz Magdale s bilo ko jom od gore spomenutih nepoznatih žena običan je rezultat
pretpostavke - vjerojatno iz srednjeg vijeka, kao s u p r o t n o s t kampanji blaćenja. No mi znamo da je Marija Magdalena bila sljedbenica Krista. Također z n a m o da se Isus brinuo za nju, kao i za sto tine - možda tisuće - drugih m u š k a r a c a i žena. I - što je naj važnije - mi znamo da je ona bila prva osoba koja je izvijes tila da je Isus u s t a o od mrtvih. Umjesto da preispituje njezin ugled, Biblija joj je dodije lila j e d n u od najvećih počasti svih vremena: objavu najvaž nijeg događaja u povijesti - uskrs nuća. Iz tog razloga, Biblija jest zabilje Svaki opis žila da je mnogo takozvanih ljudi Marije Magdalene na lošem glasu vjerovalo i slijedilo Isusa. Zaista, i sam je apostol Makao prostitutke tej potjecao iz redova "grješnika", jer je bio izdajnički carinik, a takvo ne dolazi iz se zanimanje u židovskom društvu vjerojatno smatralo nižim od pros Biblije. titucije (Evanđelje po Mateju, 9:912). Stoga, iako je Marija Magdale na možda mogla biti prostitutka, kako je onda moglo posto jati bilo kakvo "blaćenje" od strane biblijskih k r š ć a n a ? Na nevolju "pravičnih" religijskih vođa tog doba, Isus je primao pod svoje okrilje one koje su smatrali odbačenima i društ veno neprihvaćenima.
JE LI CRKVA SKRILA SVETI GRAL? Na površini, Da Vincijev kod je r o m a n o potrazi za mjes tom na kojem je skriven Sveti Gral. Ali u njegovoj suštini postoji mnogo veća poruka - kod koji nastojimo razbiti. Ali posvetimo se s a d a toj potrazi za Svetim Gralom. Potiskuje li zaista Crkva znanje o takvom p r e d m e t u sredstvima koja uk ljučuju otimanje i ubojstvo? Većina n a s , ako n a m je prije Da Vincijeva koda pojam Svetog Grala uopće bio poznat, vjerojatno taj p r e d m e t pove-
zuje s filmovima Monty Pythona ili o Indiani J o n e s u , u ko jima protagonisti tragaju za Svetim Gralom. Neki će ga po vezati s legendama o Kralju Arthuru. No s a m o je nekolicini poznato njegovo porijeklo. Predaja o Gralu n a s t a l a je otprilike krajem dvanaestog i početkom trinaestog stoljeća. Opis je varirao od obične zd jele koju je j e d a n pustinjak vidio u svojoj viziji, do fantastič nih priča o čudima koja je taj pehar ili zdjela činio. J e d n a priča kaže da je Josip iz Aramateje uzeo Gral sa sobom dok je bio u zatvoru. Sljedeće četrdeset i dvije godine svakog se d a n a u Gralu čudesno pojavljivala h r a n a . Druge priče go vore o sličnim magičnim svojstvima Grala. Priče koje pri povijedaju o potrazi za Gralom postale su isprepletene s le gendama o Kralju Arthuru, ali sve te priče su nestale n a kon trinaestog stoljeća, da bi se kasnije opet pojavile u de vetnaestom stoljeću u pjesmi "Kraljeve idile" Alfreda Lorda Tennysona 7 4 i u glazbi Richarda Wagnera. I, naravno, u ne koliko filmova u dvadesetom stoljeću. Rimokatolička Crkva nije stvorila pojam Grala, niti je pro micala Gral kao svetu relikviju. Iz Katoličke Enciklopedije: Osim Helaninda (povjesničar iz trinaes tog stoljeća), crkveni pisci nisu spominjali Gral, a crkva je legendu u potpunosti za nemarivala. Ipak je legenda sadržavala ele m e n t e koje Crkva nije mogla odobriti. Iz vori o Gralu nalaze se u apokrifnim, ne u kanonskim, knjigama Svetog Pisma, a tvrd nje o svetosti Grala odbačene su zbog njiho ve pretjeranosti. Kao što smo vidjeli, cijela predaja o Gralu n a s t a l a je kasnije i u mnogočemu se razlikuje od povijesne istine. 7 5 Ipak, Langdon tvrdi: "Gral je doslovno drevni simbol ženstvenosti, a Sveti Gral predstavlja svetu ženstvenost i bo ginju, koja se, naravno, do d a n a s izgubila, budući da ju je Crkva doslovno izbrisala." (240).
U Brownovom kodu, Crkva aktivno potiskuje identitet Grala. To nije p u n o dalje od istine. Š t u r a stvarnost je d a j e Gral kršćanima prave Crkve bio i ostao - kao i oduvijek - ne dosljedna legenda: u najboljem slučaju novotarija, ali mno gima samo zabluda.
D A , MI VJERUJEMO DA SVETI GRAL POSTOJI Postoji li Sveti Gral? Ne, ne postoji fizički Gral. Ne pos toji nekakva magična zdjela poput one spomenute u sred njovjekovnim pričama, niti postoji obični, drveni p e h a r ko ji Indiana J o n e s izabire u filmu Posljednji križarski pohod. I sa sigurnošću možemo reći da Sveti Gral nije, kao što n a s Brown želi uvjeriti, Marija Magdalena ili njezini potomci. No postoji j e d a n duhovni smisao u kojem bi se moglo reći da je Sveti Gral stvaran. Da, Gral se Autori knjige Sveta krv, Sveti Gral nehotično su pogodili istinu može jasno u legendi o Gralu. Oni p i š u da je vidjeti na fresci Gral "sud ili posuda u kojoj se ču va sakupljena Isusova krv". Oni su Posljednja večera. posve u pravu, ali traže tu p o s u d u na sasvim pogrešnim mjestima. U stvari, taj se Gral može jasno vidjeti na fresci Posljednja ve čera Lonarda da Vincija. Čujte što Isus govori za vrijeme te večere: Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa ga davaše učenicima govo reći: "Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo." Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga go voreći: "Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha." (Evanđelje po Mateju, 26:26-28).
Sveti Gral jest zdjela Isusove krvi, koju je na križu prolio bezgrješni Čovjek kako bi oprostio grješnim m u š k a r c i m a i ženama. Ali ovaj Sveti Gral nije ograničena biološka ili et nička stvarnost (tjelesno sjeme, kao što to Brown tvrdi); to je prije njegova multietnička, globalna, d u h o v n a družba ko ju tvore razni grješnici kojima je oprošteno. Drugim riječi ma, Sveti Gral su oni koji su primili oprost preko krvi Isuso ve. Prava Crkva, sastavljena od proštenih grješnika iz svake rase, spola, naroda i socioekonomske skupine, duhovni je Sveti Gral.
BROWNOVA IDEALNA CRKVA Kakvu vrstu crkve zagovara Brown? On je svoje namjere otkrio u knjizi koju je napisao neposredno prije Da Vincijeva koda. Brown je predstavio Roberta Langdona u svojoj knjizi Anđeli i demoni, uzbudljivom romanu brze radnje s religio znom tematikom koja počiva ispod akcije. U toj knjizi Langdon radi r a m e uz rame s Vittoriom Vetrom kako bi sprije čio katastrofu u Vatikanu. Za vrijeme jednog njihovog razgo vora, t e m a skreće na vjeru. Vittoria govori Langdonu: Vjera je univerzalna. Naše specifične meto de za njezino razumijevanje su proizvoljne. Neki od nas se mole Isusu, neki idu u Me ku, a neki od n a s proučavaju s u b a t o m s k e čestice. Na kraju svi mi tražimo tek istinu, koja je veća od n a s samih. 7 6 Brown podriva biblijsku sliku Crkve i zamjenjuje je svojom vlastitom vizijom. Usporedite Isusovu Crkvu (onu u kojoj su grješnici spašeni krvnom žrtvom u kojoj Bog pos taje čovjekom) s Brownovom vizijom idealne crkve: u kojoj svatko radi ono što mu godi; u kojoj postoji prihvaćanje svih vjerovanja bez razlike. To je još jedan dio koda.
Stoga, na mjestu Crkve koju je stvorio Isus za one koji is povijedaju Njegovo ime i tvrde daje On njihov Spasitelj i Gos podin, Da Vincijev kod predlaže suvremeni model sastavljen od raznih vjera gdje se ne mogu naći ni pravi Isus ni spase nje. Radeći to, nestaje još jedan dio Božanskog Luka.
6. POGLAVLJE
Je li istina da je "Biblija ljudski proizvod... Ne Božji."? (233) Je li istina da se "Novi zavjet temelji na lažnim svjedočanstvima."? (340) Je li istina da su "suvremenu Bibliju sastavili i uredili ljudi koji su imali politički utjecaj... kako bi pojačali vlastitu moć."? (236) Je li istina da je glavni igrač u tom političkom pokretu bio Konstantin, koji je navodno "naručio i financirao sastavljanje nove Biblije u kojoj su bi la ispuštena ona evanđelja koja su govorila o Kris tovim ljudskim obilježjima i uljepšao ona u kojima je predstavljen kao božanska osoba."? (236)
Još jedan element, Biblija kao Božja riječ i jedinst vena poruka spasenja, nestaje iz Luka.
NE OKRIVLJUJTE KANON "Konstantin je naručio i financirao sastavljanje nove Biblije u kojoj su bila ispuštena ona evanđelja koja su govorila o Kristovim ljudskim obilježjima i uljepšao ona u kojima je predstavljen kao božanska osoba." (236).
Carrie se u t o r k u navečer radovala više nego vikendu; dis kusija o Da Vincijevu kodu s kolegama s t u d e n t i m a bila je okrjepljujuća. Ali te je večeri imala još j e d a n razlog da b u d e u z b u đ e n a jer se osam sati navečer sve više bližilo. Evan je pristao s njome doći u literarni klub. Pokušavala je uvjeriti sebe da to nije ljubavni s a s t a n a k i da nikad neće izaći vani s pravim kršćaninom, ali to nije sprječavalo lupanje njezina srca svaki p u t kad bi pomislila na njega. Točno u osam sati, Evan je ušao na vrata i sjeo do Carrie. "Nadam se da nisam zakasnio", rekao je pomalo zadihan. "Morao s a m obaviti jedan poslić." "Ne, još nismo počeli - došao si na vrijeme." Carrie je pri mijetila da je Evan ponio svoju torbu i činilo se da je p u n a knjiga. Poslije nekoliko minuta, u sobu je u š l a J e n u društvu jed ne žene koju je Carrie već vidjela na sveučilištu. "U redu, počnimo", rekla je Jen. Carrie je znala da J e n obožava biti glavna. "Večeras imamo gošću. Dr. S u s a n Cam pbell predaje na sveučilištu i srdačno je prihvatila moj poziv da popriča s n a m a o večerašnjoj temi. Dr. Campbell je stru čnjakinja za Bibliju, za o n u Bibliju za koju su n a m stoljeći ma govorili da je ona prava, izvorna Biblija, te za knjige koje
su trebale biti uvrštene u nju, ali nisu. O tome se govori u 55. poglavlju Da Vincijeva koda. Dr. Campbell?" J e n je sjela, ali ne ispred grupe, već do Carrie. Dr. Cam pbell je sjela na kožnu stolicu. "Vrlo mi je drago što vi dame - i vi gospodine" (tu je dr. Campbell klimnula Evanu; J a y te večeri nije došao) "ras pravljate o ovoj fascinantnoj i važnoj knjizi." Podigla je je d a n primjerak Da Vincijeva koda. "Čita se poput romana, ali ovo bi skoro mogao biti udžbenik. Pretpostavljam da ste svi pročitali knjigu - barem 55. poglavlje?" Svi su klimnuli potvrdno. Dr. Campbell je nastavila. "Dan Brown je napisao ono o čemu sam ja govorila mnogo godina. Odgojena sam u konzervativnoj crkvi i često sam odrastajući čitala Bibliju. O n a mi je bila veliki izvor utjehe i ohrabrenja, te me je n u k a la da drugima činim dobra djela. "Ali kada s a m počela proučavati na koji je način ta Knjiga bila sastavljena - svoj sam diplomski rad napisala na Smithu i diplomirala na Harvardu - shvatila sam koliko je zap ravo netočna i lažna. Ono što su n a s učili o Bibliji na vjero n a u k u daleko je od istine, baš kao i tvrdnja da je mjesec na činjen od sira." Carrie se n a g n u l a naprijed na stolici. Bilo joj je vrlo drago da ta i s t a k n u t a znanstvenica govori o toj temi. Cijeli pred met biblijskog " k a n o n a " ju je zbunjivao, barem k a d a je o njemu čitala u Da Vincijevu kodu. Bila je uvjerena da ga dr. Campbell može objasniti na način koji će moći razumjeti. Gošća je s a d a stajala ispred j e d n e postavljene bijele ploče i pisala je po njoj d a t u m e od vrha p r e m a dnu. Objasnila je političku situaciju u četvrtom stoljeću koja je dočekala Kon s t a n t i n a kad je preuzeo ulogu cara. Imena poput Marcijana, Arija i Euzebija, bila su n a p i s a n a pokraj određenih datu m a . "Sve se zakuhalo", rekla je dr. Campbell, " n a koncilu u gradu po imenu Niceja. Tu su Konstantin i s k u p i n a biskupa - osobe koje bi se d a n a s u fundamentalnim crkvama osjeća le ugodno - izmislili ono što se naziva biblijskim kanonom. Ali ono što je važnije od knjiga koje su izabrali j e s u materi jali koje su izostavili."
Obrisala je ploču i počela pisati naslove ispod glavnog naslova Gnostička evanđelja. "Sve su ovo knjige koje su Konstantin i biskupi fundamen talisti izbacili. Zašto? Zato jer su htjeli umanjiti moć koju su ovi ljudi pokušali pridobiti za sebe. Gnostička evanđelja pričaju posve drukčiju priču od one koju možete pročitati u prihvaćenoj Bibliji. Ovo su knjige koje vas uče kako u sebi imate moć da postanete novi vi. Drugim riječima, da se doi sta preporodite." Na Carrieno iznenađenje, Evan je ustao, držeći svoju tor bu u lijevoj ruci. Što to radi? "Dr. Campbell", počeo je, "mo gu li ja n e š t o reći?" Posegnuo je rukom u torbu i izvadio primjerak Biblije u mekom uvezu. "O - o", rekla je profesorica. "Netko je u sobu pustio fun damentalista." Svi su se nasmijali, a netko je čak promrm ljao nešto o tome da ga izbace vani. Carrie je šutjela. "U redu, otići ću", rekao je. Carrie je bila iznenađena kad je vidjela da se on i dalje smiješi. "Ali htio bih vam dati nekoliko primjeraka Biblije za proučavanje." Otvorio je tor bu, izvadio još nekoliko primjeraka Biblije u mekom uvezu i stavio ih na stol blizu vrata. "Mislim da ćete biti zapanjeni kad u njima otkrijete istinu. Dr. Campbell kaže da vi u sebi nosite moć da se preporodite; ali ako ipak uvidite kako je to nemoguće, otvorite ovu Knjigu i u njoj pronađite Onoga koji će to za vas učiniti." Nasmiješio se Carrie i otišao. Poslije nekoliko t r e n u t a k a neugodne tišine, grupa je n a s tavila s diskusijom. Dr. Campbell je rekla da je mladić koji je upravo bio izašao sigurno imao dobre namjere, ali da fun damentalisti predstavljaju najveću opasnost za istinu i zna nje. Izvadila je popis knjiga za koje je tvrdila da će pokazati mnogo istinitiju sliku o povijesnom I s u s u nego tradicional na Biblija. "Nijedan pravi znanstvenik d a n a s u Bibliju ne vje ruje mnogo", rekla je. "Vi ćete, uvjerena sam, vidjeti mnogo realističniji opis Isusa i dublje spoznati sebe u knjizi poput Evanđelja po Tomi." J e n je zatim zaključila s a s t a n a k riječima da će se slijede ćeg tjedna sastati u njezinoj sobi. "Imamo iznenađenje za
vas", rekla je. "Dođite otvorenog u m a i otvorenog srca. Mis lim da ćete se na odlasku osjećati življima više nego ikad." Carrie je na odlasku primijetila da nitko nije uzeo nijed nu Bibliju. Spustila je svoju torbicu na stol i obukla j a k n u . Zatim je, pazeći da je nitko ne vidi, uzela jednu Bibliju i skri vajući je torbicom požurila prema vratima.
iblija je najprodavanija knjiga u povijesti izdavaštva. Prevedena je na tisuće jezika i svaki d a n je čitaju mi lijuni. No ako je ono što Da Vincijev kod govori o porijeklu ove knjige istina (Biblija je ljudski proizvod, draga moja. Ne Božji." [233]), o n d a Biblija nije n a d a h n u t a Riječ koja otk riva Stvoritelja, već o k r u t n a šala koja tisućama godina vara svoje sljedbenike. Je li istina da je "Biblija ljudski proizvod... Ne Božji."? (233) Je li istina da se "Novi zavjet temelji na lažnim svjedo čanstvima."? (340) Je li istina da su "suvremenu Bibliju sastavili i uredili ljudi koji su imali politički utjecaj... kako bi pojačali vlastitu moć."? (236) Je li istina da je glavni igrač u tom političkom pokretu bio Konstantin, koji je navodno "naručio i financirao sastavlja nje nove Biblije u kojoj su bila i s p u š t e n a ona evanđelja koja su govorila o Kristovim ljudskim obilježjima i uljepšao ona u kojima je predstavljen kao božanska osoba."? (236) (Peter): Sjećam se jednog događaja od prije trideset godi na koji mi je zauvijek ostao urezan u pamćenje. Sa strepnjom sam u š a o u dimom ispunjenu dvoranu za seminare. Za pravokutnim stolom sjedilo je trideset profesora i stude n a t a pred diplomskim, od kojih su mnogi čistili ili pripalji vali lule, redom zastrašujuće napeti akademici. Nisam to znao, ali bio s a m u prostoriji punoj Roberta Langdona. Za
B
mene, mladog kršćanskog "fundamentalista" bez lule, to je bila s t r a š n a situacija, a postalo je još i gore. Predsjedavajući profesor se osvrnuo po prostoriji i pogled mu je pao na mene. "Gospodine Jones, hoćete li, molim vas, početi prevoditi heb rejski tekst iz Kumrana koji sam upravo Nisam to podijelio?" znao, ali bio To je bilo moje prvo iskustvo na harvardskom studentskom seminaru. Us sam u koro s a m saznao da je većina tih briljan tnih znanstvenika bila p r e d a n a podriva prostoriji nju meni tako drage vjere. Iako se svaki slobodoumni znanstvenik ne bi poslužio punoj Teabingovim jezikom, trenutačno mišlje Roberta nje (bar m e đ u onim radikalnijim) je da je Biblija ljudsko djelo s političkim ciljem. Langdona. Za mene je kršćanstvo bez Biblije bilo nepojmljivo. Dvije tisuće godina ljudi su "dobru knjigu" smatrali jedinstvenim izvorom kršćanstva. Ali to je bila posljednja stvar u koju je većina mojih profeso ra vjerovala. Cilj liberalnog religijskog učenja prije je bio skriven u su him, prašnjavim knjigama na policama sveučilišne knjiž nice. S a d a se pojavio u atraktivnom r o m a n u , a uskoro će se pojaviti i u akcijskom filmu. Sada su svi koji su pročitali Da Vincijev kod naučili isto ono što sam ja naučio na sveu čilištu prije više od trideset godina. Sada se mnogi pitaju, je li Biblija proizvod političke urote? To pitanje zahtijeva ozbi ljan odgovor. Je li Biblija činjenica ili fikcija? Š T O J E T O " K A N O N " I ZAŠTO J E VAŽAN? Kanon označava priznati sadržaj ili popis autentičnih knjiga koje tvore Bibliju - i Stari i Novi Zavjet. Da Vincijev kod sugerira da je taj popis nastao u četvrtom stoljeću.
Marcion: m i š koji je rikao Svi smo čuli za suvremene crkvene vođe koji niječu glav ne doktrine k r š ć a n s k e vjere koje bi trebali podržavati. Mar cion (90-160. g.) iz Ponta, u današnjoj Turskoj, bio je j e d a n od takvih "suvremenih" crkvenih vođa. Kada ga je njegov biskup (njegov vlastiti otac) ekskomunicirao, Marcion se os vetio na vječnom Ocu. Je li Marcion činio ono što je Robert Langdon u Da Vincijevu kodu rekao svojim harvardskim studentima da čine: uživajte u zabranjenom seksu i uz njega izmislite duhov nost? Ako jest, Marcion je taj izazov shvatio vrlo ozbiljno. Ri ješio se braka i izjavio da je Stari Zavjet - njegovi zakoni i Bog - neprihvatljiv i zastario. Zvuči vam poznato? Isti takvi glasovi mogu se čuti i u današnjim učenjima. Kao što je je d a n veliki m u d r a c napisao, pod s u n c e m zaista n e m a ničega novoga (Propovjednik, 1:9). Marcion je 144. godine otišao u Rim i osnovao alternativ nu zajednicu. Zatim su ga ekskomunicirali zbog heretičkog učenja, jer je zanijekao osnove k r š ć a n s k e vjere i stvorio vlas titu Bibliju! Marcionova Biblija sastojala se od Evanđelja po Luki i de set Pavlovih poslanica, a sve je bilo "očišćeno" od utjecaja Starog Zavjeta. Marcion je čak obznanio da su knjige koje je on odbacio ili preinačio bile priznate i štovane od Crkve, te da su ih napisali izvorni apostoli. Jednostavno je vjerovao da je on u pravu, a da se oni varaju. Crkveni oci n i s u bili nježni p r e m a Marcionu. Tertulijan (160-255. g.) ga je prilično duhovito nazvao "Pontskim mi šem koji je izgrickao Evanđelja... u k i n u o brak... i Svemogu 77 ćega Boga rastrgao na komadiće (svojim) huljenjem." Polik a r p (69.-155. g.) koji je osobno poznavao apostola Ivana, je Marciona n a k o n susreta s njime nazvao "prvorođencem Sotone." 7 8 Ironično, sto pedeset godina prije Konstantina, Marcion je već postavio pitanje Kanona. Doista, on potvrđuje da je j e d a n k a n o n vrlo blizak našem Novom Zavjetu već bio u
opticaju krajem drugog stoljeća. Većina znanstvenika se slaže da je Novi Zavjet nastao krajem drugog stoljeća kao reak cija na Marcionov kanon. Jedan Za veliku većinu znanstvenika svih umirovljeni religioznih uvjerenja datiranje u četvrto stoljeće u Da Vincijevu kodu nikako ne biskup dolazi u obzir. Ali čak i d a t u m iz drugog stoljeća Episkopalne možda nije točan. Mišljenje da je deba crkve ta s Marcionom oko 140. godine natjera la Crkvene vođe da prvi p u t pomisle na zagovara Kanon kosi se s vjerom. J e d a n priznati stručnjak za Bibliju naziva takvu ideju uklanjanje "pukim nagađanjem." 7 9 Marcion je ods tranio p u n o od onoga što je u Crkvi već Boga iz Biblije. bilo k a n o n s k o , "grickajući" (kako je to re kao Tertulijan) ono što je već postojalo. Marcion nije stvorio Kanon. On se spominje u povijesti Ka n o n a samo zbog krajnje drskosti u pokušajima da ga uništi. Mišja rika odjekuje i d a n a s , što nesumnjivo nikad nije bila Marcionova namjera: da su tvrdnje Da Vincijeva koda o uro ti nicejskog k a n o n a koja leži iza Biblije obična izmišljotina. Kanon u Bibliji Kanon je vrlo biblijska ideja. Biblija znači "knjiga", i kršća n s k a je vjera zasnovana u knjigama i pisanim dokumen tima. Ovo je antiteza Brownovoj inačici povijesti Biblije prvi naraštaji kršćanskog pokreta jasno i glasno su izjavili biblijsku prirodu njihove vjere. Oni su vjerovali u pisani ka non, koji počinje Starim Zavjetom; i vjerovali su da je Kanon izvorno n a d a h n u o sam Bog. Treba i s t a k n u t i da Da Vincijev kod kritizira r a n o kršćan stvo jedva spominjući Stari Zavjet. Pisci Novoga Zavjeta dr žali su Stari Zavjet kao jedinstven i božanski n a d a h n u t pi sani autoritet za sve što su smatrali svetim. Isus i apostoli
držali su se Kanona Staroga Zavjeta koji će Marcion poslije odbaciti. Isus je rekao daje Njegova životna misija bila ispu niti Stari Zavjet: "nemojte misliti da s a m došao u k i n u t i Za kon i Proroke (pritom misli da Stari Zavjet)... već da ih os tvarim." (Evanđelje po Mateju, 5:17). Prvi d a n crkvene povijesti označen je javnom propovije di u kojoj se objašnjava Stari Zavjet (Djela Apostolska, 2). Petar, koji je držao tu propovijed kao vodeći apostol kojim ga je imenovao Isus, vidio je Stari Zavjet kao n a d a h n u t Du hom Božjim i kao potvrdnu riječ svemu što je učio (Druga Petrova poslanica, 1:19-21). Pavao je, na zapovijed Uskrslog Krista, objavio izvornu k r š ć a n s k u poruku poganskom svijetu i utemeljio "Bogom n a d a h n u t i " Stari Zavjet kao auto ritativni izvor cjelokupnog crkvenog učenja o značenju Isu sa (Druga poslanica Timoteju, 3:16-17). Stari je Zavjet pri mljen kao posebna, n a d a h n u t a "kanonska" riječ od samog Boga. Luka, koji je napisao Djela Apostolska, osudio je gra đ a n e grada Bereje jer su skrupulozno proučavali Stari Zav jet k a k o bi vidjeli može li se Pavlovoj poruci vjerovati (Djela apostolska, 17:11). Novi Zavjet ispunjava ova p r e t h o d n a k a n o n s k a Pisma ili Poslanice. N a d a h n u t i tekstovi iz Starog Zavjeta navode se svugdje u Novom zavjetu kako bi pokazali da Novi zavjet is punjava Stari. Isus je učio svoje učenike da je cijeli Stari Zavjet o Njemu (Evanđelje po Luki, 24:27). Pavao se složio: Krist je konačni cilj ili ispunjenje, završni dio Starog Zavjeta (Poslanica Rimljanima, 10:4). Zato su pisci Novog Zavjeta za sebe tvrdili da su posebno imenovani od Krista da pruže, iz prve ruke, Bogom n a d a h n u t o , pisano svjedočanstvo o Njego vom čudesnom životu, smrti i u s k r s n u ć u , kao završno pog lavlje Kanona. Iako Isus nije n i š t a napisao, pobrinuo se da će postojati ljudi koje je On s a m učio i koji će Njegovu p o r u k u objaviti svijetu. Kako bi napisao svoje Evanđelje, govori Luka, nepos redni su mu svjedoci ispričali svoje priče (Evanđelje po Lu ki, 1:2); apostol Petar tvrdi daje i s a m bio jedan od tih "svje doka" (Druga Petrova poslanica, 1:16); apostol Ivan tvrdio je
da je "čuo, vidio i dotaknuo" Isusa (Prva Ivanova poslanica, 1:1); a Pavao tvrdi da je on bio posljednji koji je vidio Uskrs nulog Gospodina (Prva poslanica Korinćanima, 15:8). Apostol Petar, odmah na početku svoje prve poslanice, od lučno izjavljuje da su Starozavjetni proroci u svojim zapisi ma pretkazali Isusove "muke" i "slave", a to se pretkazanje dogodilo stoljećima prije nego se Isus utjelovio na zemlji. Iako stari proroci vjerojatno nisu u cijelosti shvaćali što pišu (ma da su pokušali "saznati vrijeme i okolnosti"), ipak su vjerno govorili n a d a h n u t i Duhom Svetim, kojeg je svakom od njih poslao "Kristov Duh" (Prva Petrova poslanica, 1:11-12). Važno je razumjeti da svako biblijsko spominjanje "pro roka" i "proročanstava" najprije znači da Bog govori kroz te ljude, a ne da su oni proricali budućnost. U stvari, mnogo proročkih zapisa niti ne pretkazuju; bolje reći, oni unap rijed govore Božje riječi. U Petrovoj drugoj poslanici, on je to potvrdio "jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskog htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, p o t a k n u t i od D u h a Svetoga." (Druga Petrova poslanica, 1:21).
KRISTOVA STIJENA I ULOGA APOSTOLA Ja (Peter) razumijem što znači biti svjedokom. Čuli ste mnogo o slavnom J o h n u Lennonu, ali ja s a m pet godina sjedio s njime u klupi. On i ja znali smo neopazice pobjeći iz srednje škole Quarrybank za vrijeme nastave i ku piti prženu ribu i krumpiriće u ulici Penny. J e d n o m smo bacili udžbenike sa školskog prozora na drugom katu, Doista sam a ja sam "posadio" školskog vrtlara u prelijepu r u p u koju je upravo bio is poznavao kopao i naginjao se n a d njom. Tako Johna Lennona. đer smo zajedno često svirali. Mogao sam postati član Beatlesa da su me Sjedili smo u moji roditelji puštali u klubove. (Us put, ne žalim zbog toga.) klupi pet godina.
Sjećam se koliko smo J o h n i ja kao tinejdžeri bili ushiće ni kad smo prvi p u t čuli pjesmu "Rock around t h e clock" Billa Haleya i sastava The Comets. Rock a n d roll je promije nio n a š e živote, p r e m d a više J o h n u nego meni. Ja s a m nap ravio varijaciju na t e m u - napisao s a m disertaciju na temu Kristove "stijene" i "uloge" apostola 8 0 . 8 1 Doista sam poznavao J o h n a Lennona. Bio s a m svjedo kom. Biblija je p u n a svjedočanstva svjedoka koji potvrđuju pro ročanstvo koje je napisao Bog. To je stijena na kojoj je Isus obećao da će izgraditi Svoju Crkvu (Evanđelje po Mateju, 16:18). Isus je rekao za apostole koji su živjeli s Njime, gle dali Ga, slušali Ga i dirali Ga: "Tko vas sluša, m e n e sluša." (Evanđelje po Luki, 10:16). Drugim riječima, oni su imeno vani Njegovim glasnogovornicima. Usput, "stijena" nije ostala nedefini rana. Petar je taj koji je rekao da je Tijelo napisanog Isus Sin Božji (Evanđelje po Mateju, 16:16). Kad je Petar rekao da Isus Pisma postojalo jest Krist, Isus mu je rekao da mu je to Njegov "nebeski Otac" otkrio (Evan je prije pojave đelje po Mateju, 16:17). Jasnije defi nicije božanskog otkrivenja n e m a , a bilo kakvih izašla je iz u s t a samog I s u s a . To je tajnih gnostičkih uloga koju će igrati apostoli.
evanđelja
Isus je rekao da štogod apostoli svežu ili razriješe na zemlji, svezat će ili razriješit to na nebesima (Evanđe lje po Mateju, 16:19). Apostoli su dobili ključeve autoriteta u kraljevstvu nebeskom. To ne znači da Petar stoji na "biser nim vratima", kao što je tema mnogih šala, držeći veliki zlat ni ključ u ruci. "Ključ" koji su dobili apostoli bio je zadatak otkrivanja i širenja Evanđelja kao n a č i n a spasenja. Pavao se poslužio drukčijim, ali paralelnim opisom. Rekao je da su apostoli temelji Crkve (Pavlova poslanica Efežanima, 2:20). Nema drugih temelja osim ove čvrste stijene (Prva Pavlova poslanica Korinćanima, 3:11). Apostoli i proroci stvorili su
temelje propovijedima i učenjima, ali i pisanjem i opomena ma sljedećim naraštajima da "čuvaju ono što im je povjere no." (Prva poslanica Timoteju, 6:20; također vidi Drugu pos lanicu Timoteju 1:12-14). Ovo Pavlovo svjedočanstvo - koje je, upamtite, široko prihvaćeno od strane skeptika kao n a p i s a n o pedesetih godi na prvog stoljeća - potvrđuje Isusovu riječ apostolu Petru i otkriva grješnu narav pretpostavke Leigha Teabinga: "Stije na na kojoj je Isus sagradio Svoju Crkvu... nije bio Petar... Bila je to Marija Magdalena." (249). Opet imamo posla s "fakcijom". Slijedi još nekoliko razloga da vjerujemo da je k a n o n bio dio Crkve. Od početka: • "riječi... proročanstva" (Otkrivenje, 1:3) čitale su se na javnim svetkovinama zajedno sa Starozavjetnim teksto vima i stoga su imale kanonski autoritet u crkvama (Poslanica Kološanima, 4:16); • O Pavlovim zapisima apostol Petar govori kao o "Pis mima" (Druga Petrova poslanica, 3:16); • Pavao govori o Lukinom Evanđelju kao o "Pismu" (Prva poslanica Timoteju 5:18; također vidi Evanđelje po Luki 10:7); • Pavao se služi riječju k a n o n ("zakon") k a d a govori o te meljnim učenjima apostola, a to je da ih moraju slijedi ti i slušati (Pavlova Poslanica Galaćanima, 6:16). Zapisi slijedećeg naraštaja vjernika potvrdili su ovo ra zumijevanje Novog Zavjeta kao Pisma. Ignacije iz Antiohije 82 (35-107. g.), Polikarp (69-115. g.), B a r n a b i n a poslanica (120. g.) i d r u g a Klementova poslanica (140. g.) govore o raz ličitim Novozavjetnim knjigama kao o "Pismu". Prema jed nom nizozemskom stručnjaku, čak i Gnostičko evanđelje istine (140-150. g, nesumnjivo poznato u Rimu kad je Marcion poučavao ondje) navodi tijelo autoritativnih knjiga koje je "kvazi - identično s takozvanim kasnijim crkvenim kano-
nom." 8 3 To znači da je tijelo napisanog Pisma moralo postojati prije pojave bi lo kakvih tajnih gnostičkih evanđelja, Od ranih je dana da budući da je jedno od takvih najrani Vinci pisao na način jih "tajnih evanđelja" moralo prepoz koji se naziva "zrcal nati ortodoksni k a n o n u svom poku nim pisanjem", to šaju da redefinira k r š ć a n s k u vjeru. jest, pisao je zdesna "Prije nego su se te (Novozavjetne) nalijevo. On bi prvo knjige mogle rabiti... u evanđelju is ispunio desne stra tine", kaže gore spomenuti stručnjak, nice svoje bilježnice, a zatim lijeve. On ni "one su već morale uživati takav auto je samo pisao s des ritet dugo vremena... sve se to dogodi na na lijevo, već je i lo prije osude Marciona." 8 4 slova pisao naopako. Dvije se verzije kršćanstva n i s u is Da Vinci to nije či tovremeno razvijale rame uz r a m e , ka nio da sakrije podat ko to stoji u Da Vincijevu kodu. To bi ke ili u svrhu varanja značilo da je Crkva nastala u posvemaili prijevare. Vjerojat nije je da je patio od šnjem kaosu bez j a s n e poruke koja je nekakvog oblika dispromijenila svijet. Zdrav r a z u m nala leksije ili od nekog že da je najprije postojala ortodoksna drugog poremećaja vjera, zabetonirana pisanim, široko vida. prihvaćenim tekstovima koje je stvorio prvi naraštaj vjernika. Zatim je uslijedila knjigama potkrije pljena kriva verzija. Pisani je k a n o n postojao pri s a m o m početku k r š ć a n s k e vjere. U stvari, r a n a je Crkva već posjedovala Starozavjetni Kanon. I kad su napisali Novi Zavjet, oni su svjesno pisali zaključak K a n o n a - ispunjenje Starog Zavjeta. Novije n a r a š taj primio Novi Zavjet na takav način. Novozavjetni k a n o n nije izmislio Konstantin u četvrtom sto ljeću. To je vitalni dio Isusova učenja i Njegovih apostola od početka. U prvom je stoljeću Kanon postojao samostalno i djelovao je bez službenih crkvenih proglasa. Ali ortodoksija dvadeset i sedam knjiga je, u principu, postojala od početka. Kršćanstvo i Biblija ne mogu se odvojiti. Ako je Biblija uistinu Riječ Božja, kao što to ona tvrdi, onda kršćani koji tvrde da sli jede tog Boga stavljaju sve na nju. Kaže se: "Crkva nije stvori-
ZRCALNO PISANJE
la Kanon; Kanon je stvorio Crkvu." Drugim riječima, to je Riječ Božja izvana, poručena u ključnim tre nucima povijesti kroz Njegove izab rane glasnike, koja poziva ljude Božje u postojanje. U četvrtom sto ljeću Crkva je zbog jasnoće samo objavila ono u što se oduvijek vje rovalo da je istina.
Novozavjetni Kanon nije izmislio Konstantin u četvrtom stoljeću.
NEVJEROJATNA JEDNOGLASNOST Vjerojatno ste se znali igrati "gluhog telefona". Prva bi osoba š a p n u l a nešto poput "Moj stariji b r a t ima tri velika prednja zuba." Poruka bi išla u krug i zadnja bi osoba pob jedonosno rekla, "Maja s t a r a bila vila oba." Paziti da Crkva pravilno primi poruku bilo je puno teže nego u igri gluhog telefona. Kao što smo vidjeli, od prvog d a n a Crkvene povijes ti Evanđelje je propovijedano pripadnicima gotovo svih naci onalnosti - i to na njihovim materinjim jezicima (Djela apos tolska, 2:1-11). I poruka se širila. Crkva je rasla brojem i zemljopisno se širila nevjerojatnom brzinom. Apostoli su se raštrkali na sve strane svijeta - Pavao je putovao po Blis kom istoku, a zatim po Europi; Ivan je otišao u Malu Aziju; Matej je ostao u Palestini; a Toma je po svemu sudeći otišao u Indiju. I tu popis ne prestaje. Dok je Novi Zavjet j a s n o zagovarao jedinstvo rane Crkve, kako je vrijeme prolazilo i Crkva se širila cijelim poznatim svijetom, razumljivo je da n i s u svi odmah imali neposredan pristup svim knjigama koje su tvorile Kanon, kao što je to bi lo na početku ili kao što je to bilo u konačnici. Rana Crkva proširila se preko velikih udaljenosti, odvojena mjesecima putovanja, a često je bila tjerana u podzemlje zbog progona kršćana. Nisu postojali faksovi, telefoni, internet, televizija, radio. Da r a n i Kanon nije bio dovoljno dobro uspostavljen vrlo rano u crkvenoj povijesti, nikad ne bi preživio kao tak va nevjerojatno objedinjena struktura.
Neka n a s ne iznenađuje ako u razumijevanju Kanona pronađemo manje razlike. Međutim, ono što iznenađuje jest takvo jednoglasno mišljenje. Ono što zna zbuniti je up ravo logistika uspostave i održavanja popisa autoritativnih knjiga. Te su knjige morale biti sastavljene više ili manje u s a m o m začetku Crkve. Poslije bi bilo prekasno. Godina 2 0 0 . Veći dio Novog Zavjeta nikad nije bio upitan. Do 200. go dine postojale su dvije kategorije knjiga: One knjige koje su uvijek i posvuda bile prihvaćene. U ovu s k u p i n u spadaju četiri Evanđelja, Pavlove posla nice i Djela apostolska. Ove knjige tvore četiri petine Novog Zavjeta i bez pogovora ih je prihvatila cijela Crkva. Četiri Evanđelja - Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo - imala su i s t a k n u t o mjesto u Crkvi od najranijih dana, kao neposred na svjedočanstva Isusova života. • Kanonski popis poznat kao Muratorijev 8 5 fragment da tira iz druge polovine drugog stoljeća jer se Marcion spominje kao suvremenik tog pisca. Osim poslanice Hebrejima, Jakovljeve poslanice i prve i druge Petrove poslanice, u njemu se upućuje na sve Novozavjetne knjige (uključujući i četiri Evanđelja, imenom ili izvođe njem zaključka). • Četiri su Evanđelja zanimljiv slučaj. J e d a n grčki ruko pis poznat kao P45, iz oko 200. Godine, sadrži sva četi ri Evanđelja zajedno. Zbirka na grčkom jeziku pisanih ulomaka Matejeva Evanđelja iz Magdalenskog učilišta r a n a je knjiga koja sadrži s a m o četiri biblijska Evanđe lja. J e d a n stručnjak tvrdi da ova zbirka d a t i r a iz prve 86 polovice drugog stoljeća. J e d a n drugi stručnjak, teme ljeći svoje argumente na drevnim oblicima pisanja, da tira je čak u prvo stoljeće. 8 7 Svejedno, n e k a novija pou zdana istraživanja drže da su četiri Evanđelja nastala mnogo ranije nego se to prije vjerovalo.
• J e d a n Njemački stručnjak vjeruje da su naslovi "Evan đelje po Marku, po Mateju", i tako dalje, dodani kad su Evanđelja prvi p u t bila dovršena i s a b r a n a zajedno, "iz m e đ u 69. i 100. godine." 8 8 On tvrdi da ako su prepisivači kasnije dodali naslove (u drugom ili trećem stoljeću), ne bi postojao način da se objasni iznenađujuća činje nica da su u tisućama grčkih rukopisa sva Evanđelja imala iste naslove. 8 9 One knjige koje su u nekim područjima još upitne. Tu spadaju prva i druga Petrova poslanica; prva, druga i treća Ivanova poslanica; J u d i n a poslanica; Otkrivenje; J a k o vljeva poslanica; i poslanica Hebrejima. Ove su knjige uživa le ugled nekih crkava u određenim područjima, ali nisu bile općeprihvaćene tijekom drugog stoljeća k a d a je komunikaci ja bila otežana. Regionalne različitosti prije su bile prirodni rezultat određenih tradicija i prolaznih razlika, nego odbija nja priznavanja jedinstvenog Kanona. Postupno, kad se ova petina knjiga bolje upoznala, i ova su djela bila prihvaćena. Razdoblje i z m e đ u 2 0 0 . i 4 0 0 . g o d i n e . Do 200. godine, prva Petrova poslanica i prva Ivanova poslanica postale su općeprihvaćene; poslanicu Hebrejima prihvatila je Istočna, ali ne i Zapadna Crkva. Origen je prih vatio d r u g u Petrovu poslanicu, Jakovljevu poslanicu, J u d i nu poslanicu i poslanicu Hebrejima, ali i dalje je sumnjao u drugu i t r e ć u Ivanovu poslanicu. Kad se Konstantin preobratio na kršćanstvo i proglasio ga službenom vjerom carstva, strah od progonstva je nes tao. Crkva je sada imala carsku pripomoć i mogla je saz vati opće koncile kako bi razmotrili vjersko učenje i odazvali se izazovima hereze. Ti su koncili također zaveli red u crk venim vjerovanjima o Novom Zavjetu. Oko 350. godine po javili su se prvi univerzalni crkveni dekreti o Kanonu. Godi ne 350. na sinodi u Laodiceji priznate su sve Novozavjetne knjige osim Otkrivenja.
Oko 400. godine, ekumenske sinode u Hippo Regiusu 9 0 i Kartagi usvojile su položaj koji je predložio Atanazije, koji je potvrđen 417. godine kad je Pelagije govorio o dvadeset se d a m Novozavjetnih knjiga kao k a n o n s k i m a i prihvaćenima od cijele Crkve. Apokrifne knjige Tijekom ovog razdoblja postojale su tri vrste apokrifnih knjiga; to jest, knjige čije je porijeklo bilo upitno: 1. Pisana djela apostolskih i postapostolskih otaca (kas no prvo i drugo stoljeće) 2. Popularna trećerazredna zabavna literatura (drugo i treće stoljeće) 3. Heretičke knjige, naročito one gnostičke prirode (od drugog do četvrtog stoljeća) Pisana djela takozvanih apostolskih otaca. Godinama su pisana djela postapostolskih otaca, to jest, naraštaja poslije vremena Novoga Zavjeta, punila police lokal nih crkvenih knjižnica, a činilo se da su ih neke lokalne crkve smatrale kanonskima. Te knjige same po sebi nemaju apostol ski autoritet, te nemaju teološku snagu Novozavjetnih knjiga. J e d i n a postapostolska pisana djela velike teološke vrijednos ti su pisma biskupa Ignacija iz Antiohije. Ali Ignacije je pripa dao kasnijem razdoblju nego Novozavjetne knjige, koje je on dosljedno priznavao kao vlastiti kanonski autoritet. Ignacijeva teologija (koja je naglašavala središnju važnost svakog lokalnog biskupa) udovoljavala je Crkvi iz drugog i trećeg stoljeća. Ali Crkva njegova pisana djela nikad nije po k u š a l a učiniti k a n o n s k i m a - zato jer je bilo određeno da se kanonskim knjigama priznaju samo one knjige koje su napi sali neposredni svjedoci. Popularna trećerazredna zabavna literatura. Teološkim "sapunicama" postapostolske Crkve (drugo i treće stoljeće) n i k a d nije priznat kanonski s t a t u s . Tu su spa-
dali tako slasni zalogaji p o p u t Nikodemova Evanđelja, Djela Pilatova, Jakovljeva protoevanđelja i Tomine povijesti o Isu sovu djetinjstvu. U toj popularnoj literaturi nagađanja o Isu sovu djetinjstvu su doslovce divljala. Tako, primjerice, piše da se I s u s kao malo dijete igrao sa svojim prijateljima na obali rijeke. Kao i druga djeca, i On je pravio torte od blata, ali ka da bi ih bacio u zrak, odletjele bi Nitko nije imao poput ptica.
autoritet opozvati
Heretička literatura, naročito svaki primjerak gnostički tekstovi. Da Vincijev kod naziva ove da izvrši potrebne knjige "tajnim evanđeljima." Te knjige nikad nisu s m a t r a n e kano preinake. nskima jer je Crkva prepoznala koliko su daleko od poruke kano nskih knjiga. Da Vincijev kod govori da je Crkva bila nepoš tena u svojoj metodi prosudbe i razlučivanja. Roman stav lja te riječi u Teabingova u s t a : "Prilikom sastavljanja Novog Zavjeta razmatralo se više od osamdeset evanđelja, a opet samo je relativno nekoliko izabrano da u đ e u njega - Matej, Marko, L u k a i Ivan." (233) Nijedna od knjiga spomenutih u ovim trima kategorijama ne odgovara kanonskoj zbirci. Kurt Aland, religijski učenjak iz prethodnog razdoblja, rekao je, "Nijedno do d a n a s saču vano pisano djelo iz ranog razdoblja Crkve izvan Novog Zav jeta ne može se dodati k a n o n u . " 9 1 J E S U LI RANA SVJEDOČANSTVA BILA ZAPLIJENJENA I SPALJENA? Ekscentrični Teabing, kao tobožnji veliki stručnjak za ovo područje, kaže: "Konstantin je naručio i financirao sas tavljanje nove Biblije u kojoj su bila i s p u š t e n a ona evanđe lja koja su govorila o Kristovim ljudskim obilježjima i uljep-
šao o n a u kojima je predstavljen kao božanska osoba. Rani ja evanđelja zabranjena su, sakupljena i spaljena." (236) Ne postoje dokazi da su tekstovi izvornih Evanđelja u četvrtom stoljeću bili "uljepšani". Deseci i deseci primjeraka ovih Evanđelja već su postojali u drugom stoljeću, utemelju jući tako tekst koji je bio prihvaćen u četvrtom stoljeću. Nije postojao nikakav n a č i n da ti tekstovi b u d u izmijenjeni. Nit ko nije imao autoritet da sa samih rubova carstva opozove svaki primjerak (kojih je do četvrtog stoljeća bilo na stotine, možda i tisuće) kako bi se izvršile potrebne izmjene. Ovo do ista jest fikcija. Štoviše, to je jeftin pokušaj podrivanja same srži kršćanske poruke. Možda je s a d a v a š a reakcija na ovu knjigu: "Polako! To je samo fikcija." Ali razmislite o nekoliko tipičnih reakcija koje se mogu pronaći na internetu: • "Da Vincijev kod predstavlja nove, provokativne, istinite činjenice i teorije koje prkose određenim široko prihva ćenim uvjerenjima u svijetu." • Ili, poruka od jednog učitelja: "Ova će vas knjiga natjera ti da posumnjate u jasnoću i istinitost k r š ć a n s t v a kak vo je poznato stotinama godina." Fikcija ili ne, ljudi traže činjenice. Crkva je utemeljila Kanon samo u smislu javnog priz navanja onih knjiga koje su se od najranijih v r e m e n a name tale vjeri vjernika kao istinski kanonske. Ne postoje kanon ske knjige n a p i s a n e u četvrtom stoljeću, niti su tekstovi u četvrtom stoljeću uljepšani. Kurt Aland, jedan od u r e d n i k a d a n a s najrasprostranjenijeg grčkog Novog Zavjeta, ukratko s u m i r a situaciju: "(Kanon) nije n a m e t n u t s vrha, bilo od bis k u p a ili sinoda, a zatim prihvaćen od zajednica... Organizi r a n a Crkva nije stvorila kanon; ona je samo priznala kanon koji je već postojao." 9 2 Kada kršćani više nisu bili progonjeni i kad je carstvom vladao mir, vođe široko razgranate crkve konačno su se mog li sastati. Kad su se sastali, oni n i s u stvarali Bibliju, već su
jednostavno jednom zauvijek pojasnili i objedinili ono što je bilo istina od samoga početka. Kako bi odredili što je kanonsko, postavili su nekoliko jednostavnih pitanja: 1. Od j o š uvijek upitnih knjiga, koje odgovaraju s u s t a v u vjerskog učenja osnovnih knjiga koje su već jednoglas no bile prihvaćene kao kanonske? U sustav vjerskog učenja bio je uključen Stari Zavjet, koji pokazuje da je Bog transcendentni Stvoritelj i Otkupitelj. U sustav je također bila uključena Isusova povijest: Njegovo rođe nje, s m r t i u s k r s n u ć e . 2. Kao povijesna svjedočanstva o Isusu, koje su od upit n i h knjiga datirale iz vremena najranije Crkve, proiziš le iz p e r a apostola i njihovih drugova pisaca? 3. J e s u li te knjige imale isti "krug istine" i znak n a d a h n u ć a D u h o m Svetim kao i druge? Možda se ovo pita nje čini subjektivnim, ali to nije bio pokušaj da se u to likoj mjeri n a m e t n e " n a d a h n u t a " knjiga, već da se priz naju knjige koje su se same n a m e t n u l e svojim u n u t rašnjim n a d a h n u ć e m onom što je k a n o n s k o u životu Crkve. Štoviše, to je pitanje vjere koju bi Božji D u h Sveti vodio u njihovom prosuđivanju onoga što je ta kođer bilo n a d a h n u t o Njime - ako je Bog n a d a h n u o Svoju Riječ, On ju je također zaštitio.
ODVAJANJE ČINJENICA OD FIKCIJE D a n a s postoji prava opasnost da u ime duhovne otvore nosti i prihvaćanja završimo u raljama iracionalnog i protur ječnog - zbilja, zar to nije pravo "slijepo neznanje" koje pri jeti od Da Vincijeva koda? Možda su neke b a š zato privukla gnostička djela - njihova u n u t r a š n j a dvojakost i nesuvislost - prije i više od izvorne, posve suvisle, dosljedne i životne po ruke autentičnog Novog Zavjeta. Povijest Biblije je j a s n a i otvorena. Prava vjera je preživ jela velike teškoće, dugu odvojenost i s t r a š n o proganjanje,
kroz hrabro propovijedanje, život ispunjen vjerom, mučeništvo i snagu Evanđelja koja mijenja život. Da Vincijev kod i većina stručnjaka koji stoje iza njega traže način da namet nu drukčiju inačicu povijesti - povijest sumnje. Holivudska zvijezda Mel Gibson, kad govori o svojem filmu Pasija, dob ro kaže: "Kritičari koji imaju problema sa mnom, u stvari nemaju problema sa mnom i s ovim filmom. Oni imaju prob lema s četiri Evanđelja." 9 3 Problem ljudi s porukom Biblije prisiljava ih da iznova protumače ili preinače povijest. U novoj inačici povijesti kako je vidi Brown, biskupi s političkim ciljevima, gladni moći, strateški preuzimaju Crk vu i stvaraju Bibliju na osnovi osobnih teoloških izbora. Ali priča o Kanonu neće dopustiti takvo iskrivljavanje povijesti. Novi je Zavjet funkcionirao s manjim preinakama od samo ga početka kao Kanon/Stijena na kojoj je Isus obećao izgra diti Svoju Crkvu. Ta je Crkva uvijek vjerovala u Evanđelje "koje je j e d a n p u t zauvijek p r e d a n a svetima." ( J u d i n a posla nica, 1:3) u određenom trenutku povijesti k a d a je Bog defi nitivno i jedinstveno progovorio kroz Svoga Sina (Poslanica Hebrejima, 1:1-2). To su dobre vijesti Božjeg djela koje mijenjaju život iz gubljenih grješnika. Prava vjera slijedi ravnu c r t u od Isu sova učenja tridesetih godina do Pavlovih poslanica, preko drugih apostola u drugoj polovici prvog stoljeća, sve do ko n a č n i h dekreta ekumenskih sinoda u petom stoljeću, traže ći n a č i n a da sačuva ovu izvornu i jedinstvenu istinu. Da Vincijev kod služi se Akcijskom s t r u k t u r o m kako bi n a m e t n u o svoju vlastitu poruku. Dok se s jedne s t r a n e nai zgled čini da zagovara hrabru potragu za istinom pod svaku cijenu, njegov je pravi cilj nagristi j e d n u od temeljnih osobi na kršćanske vjere - vjeru da je izvorna poruka Evanđelja, u srcu Biblije, jedinstvena, n a d a h n u t a riječ od samoga Bo ga, bez koje smo svi izgubljeni. Još jedan element, Biblija kao Božja riječ i jedinstvena po ruka spasenja, nestaje iz Luka.
7. POGLAVLJE
Je li istina da se "prilikom sastavljanja Novog Zavjeta razmatralo više od osamdeset evanđelja", ali ih je Crkva odbila, te potom uništila? (233) Je li istina da ta evanđelja, kao dio drevne bib lioteke koptskih spisa 9 4 nađenih blizu sela Nag Hammadi u Egiptu 1945. godine, "jasno pokazu ju neslaganja i izmišljotine... suvremene Biblije"? (236) Je li istina da su ti spisi "najraniji kršćanski za pisi"? (247) Je li istina da je "rana Crkva doslovno ukrala Isusa od Njegovih izvornih sljedbenika, otimajući Njegovu ljudsku poruku, obavijajući je neproboj nim plaštem božanstva"? (235) Je li istina da u tim "tajnim evanđeljima" pravi pobožni ljudi mogu pronaći istinskog Isusa? (236)
Reciklirani gnostički mit koji pokreće današnju du hovnu potragu briše još jedan vitalni element Boža nskog Luka.
GNOSTIČKA EVANĐELJA PROTIV NOVOZAVJETNIH EVANĐELJA Iz spisa se vide jasna povijesna neslaganja i izmišljotine koje jasno potvrđuju da su suvremenu Bibliju sastavili i uredili ljudi koji imaju određeni politički cilj, a to je da promoviraju božanstvo čovjeka Isusa Krista i njegov utjecaj koriste kako bi pojačali vlastitu moć. (236)
"Jen, ne smeta mi što koristiš n a š u sobu. Samo, mislila sam da s m o se dogovorile kako ćemo j e d n a drugu pitati prije nego dogovorimo takve posebne planove." Sinoć je Carrie na nekoliko sati morala napustiti sobu, kad se J e n izne n a d a pojavila sa svojom novom prijateljicom. "Da, ali ovo je zbilja važno." "Kakvo će to 'iznenađenje' biti?" Carrie nikad nije znala što može očekivati od J e n . "Slijedeći tjedan imat ćemo interaktivnu seansu, Carrie. Već mi je d o s t a duhovnosti o kojoj piše Brown. Iskusimo to. Doživimo p u n i n u Boga same." "Misliš, Boga - iz Biblije?" Carrie još nije bila otvorila knjigu koju je Evan bio ostavio na stolu prethodne večeri na skupu. "Carrie, zar ti još nije j a s n o ? Ne postoji 'biblijski Bog'. On je samo odgovor m u š k a r a c a na prijeteću istinu koja im je predočena. Istinski Bog nije nekakvo m u š k o stvorenje žed no krvi. Grijeh nije nastao kad je žena pojela j a b u k u . Biblija nas je i previše držala pod nadzorom. D a n a s znamo kako sa-
me možemo doseći Boga bez nekakve Crkve ili svećenika ili zastarjele knjige koja n a m govori što smijemo, a što ne smi jemo činiti. Sljedećeg tjedna same ćemo to iskusiti, ovdje, u ovoj sobi." Kad je krenula na svoje predavanje o ženama u književ nosti, Carrie se još uvijek pitala kakvu je to interaktivnu se a n s u J e n isplanirala. Upisala je ta predavanja jer je željela vidjeti ženske likove koji nisu bili tek praznoglavi u k r a s ro m a n a uz nekog zgodnog m u š k a r c a oko kojega se sve vrt jelo. "Danas ćemo se", rekla je profesorica Gibson, "posvetiti nekim prilično novim, no ipak prastarim knjigama." To oči to proturječje privuklo je Carrienu pozornost. "Ovi drevni te kstovi nastali su u isto vrijeme kad i Novi Zavjet" - Zar opet, pomislila je Carrie. Opet Biblija. Zašto je neprestano spomi nju? - "samo što nismo znali za njihovo postojanje sve do 1945. godine. Ove pedeset dvije knjige, ili svitci, pronađeni su u blizini egipatskog sela Nag Hammadi. To je zbirka djela - a ne samo n a č i n razmišljanja jednog čovjeka. "Ovi tekstovi pokazuju sasvim drukčiju sliku žene od one prikazane u Bibliji. O, i glavni likovi su i dalje tu - Isus, Nje govi učenici i Marija Magdalena. Ali njihove se uloge u mno gome razlikuju od onoga što smo čitali prije. Naročito kad govorimo o Mariji Magdaleni. Marija Magdalena, koju je Crk va prikazala kao prostitutku, zapravo je bila Isusova žena." Carrie je oštro pogledala profesoricu, misleći da se šali. Gibsonova je često znala reći nešto posve nevjerojatno, sa mo da vidi prate li je studenti. Ovoga puta, Carrie je mogla vidjeti da se ne šali. Gibsonova je nastavila govoriti o svitcima pronađenim u Nag Hammadiju i kako su znanstvenici i arheolozi uspjeli utvrditi njihovu starost. Govorila je o kulturi i običajima u to vrijeme i kako su ti tekstovi vjerojatno podigli veliku pra šinu. Zaključila je: "Možda ih je netko baš zato odlučio sak riti - tako da ih muškarci koji su vodili novi k r š ć a n s k i kult ne mogu pronaći i uništiti."
"Sreća za n a s što ih je netko ipak pronašao", rekla je Michelle iz zadnjeg reda. "U pravu si, Michelle. A budući da ih imamo, moramo uži vati u njima." Gibsonova se pobrinula da Carrie i njezine ko lege imaju p u n e ruke posla i zadala im u i s t i n u prilično "uži vanja". Rekla im je da pročitaju Evanđelje po Filipu i Evan đelje po Mariji Magdaleni, a zatim napišu seminar u kojem će usporediti Mariju Magdalenu iz Biblije s Marijom Magda lenom iz tekstova iz Nag Hammadija. "Mislim da ćete dobiti mnogo jasniju sliku", rekla je Gib sonova na kraju predavanja, "o tome kako se žene mogu pri kazati u literaturi kad se kršćani u to ne upliću."
to ako su u ovim tekstovima zbilja otkrivene potresne is
Štine koje su bile potisnute, da bi se s a d a opet pojavile?
Je li istina da se "prilikom sastavljanja Novog Zavjeta raz matralo više od osamdeset evanđelja", ali ih je Crkva odbila, te potom uništila? (233) Je li istina da ta evanđelja, kao dio drevne biblioteke 95 koptskih spisa pronađenih blizu sela Nag H a m m a d i u Egiptu 1945. godine, "jasno pokazuju neslaganja i izmišljo tine... suvremene Biblije."? (236) Je li istina da su ti spisi "najraniji kršćanski zapisi"? (247) Je li istina da je "rana Crkva doslovno ukrala Isusa od Nje govih izvornih sljedbenika, otimajući Njegovu ljudsku poru ku, obavijajući je neprobojnim plaštem božanstva"? (235) Je li istina da u tim "tajnim evanđeljima" pravi pobožni ljudi mogu pronaći istinskog Isusa? (236) Sve je to istina, ako netko može vjerovati hrabrom, zgod nom i inteligentnom Robertu Langdonu, harvardskom pro fesoru religijske simbologije, koji - sa svojom odvažnom, pa metnom i lijepom družicom u bijegu, Sophie Neveu - traži istinu gdjegod je može pronaći.
Ja (Peter) poznajem jednog Roberta Langdona u stvarnom životu. J e d n o m dok sam na Harvardu sjedio u dvorani Šačica za seminare, opazio sam lijepu i brilja n t n u Elaine Pagels. Tada je imala dva radikalnih deset četiri godine i bila je zvijezda u usponu, j e d n a od šačice privilegiranih Novozavjetnih stručnjaka koji su trebali sudjelovati učenjaka u proučavanju gnostičkih tekstova iz Nag Hammadija koje nitko do t a d a nije htjela je imao priliku vidjeti. Pagelsova je d a n a s vjeroučiteljica za pokrenuti klade Harrington Spear Paine na sveu revoluciju. čilištu Princeton, a život joj je bio posut i ružama i trnjem. Postala je znanstve nica svjetskog glasa, ali je izgubila m u ž a dok je planinario, a još sitno dijete joj je podleglo bolesti. Ona bez ustezanja pi še o tim gubitcima i svojoj duhovnoj potrazi. Njezina knjiga Gnostička evanđelja, koju je objavila s tri deset pet godina, o d m a h je postala bestseler. Gotovo bez iči je pomoći, obznanila je izgubljene tekstove iz Nag Hammadi ja, možda stvarne j u n a k e iz Da Vincijeva koda, cijelome svi 96 j e t u . Pišući "nagonom romanopisca", kako je rekao jedan kritičar, u d a h n u l a je život gnostičkim hereticima i učinila ih omiljenima. Predstavilaje gnosticizam (religiju samospoznaje i dubokog duhovnog iskustva) kao alternativni izraz ra nog kršćanstva - što je ista priča, s a m o ispričana s druge st rane. Za nju su gnostički "kršćani" zaboravljene žrtve i j u n a ci klasnog rata kojeg su vodili politički moćni biskupi. Cijeli je j e d a n naraštaj znanstvenika proučavao pedeset dva koptska svitka, od kojih se samo pet nazivaju "evanđe ljima". Ti su svitci prevedeni na engleski 1977. godine. 9 7 Ota da je šačica radikalnih - neki bi ih nazvali ekstremistima - Novozavjetnih znanstvenika, zajedno sa skupinom pod na zivom Isusov Seminar, u neposrednoj potrazi za načinima pokretanja "revolucije". U samo j e d n o m naraštaju, poslužili su se tim svitcima da:
• redefiniraju Isusa, • preinače porijeklo kršćanske vjere, • preinače r a n u crkvenu povijest, • redefiniraju sadržaj Kanona, i • na posve drukčiji način protumače k r š ć a n s k u vjeru kao osobitu inači cu "gnostičke" duhovnosti.
Osnivač Isusova Seminara zakleo se da
Radikalni religijski feminizam tako će prenijeti đer je u tim dugo izgubljenim tekstovima našao pravi zlatan rudnik n a d a h n u ć a , "novo učenje" kako bi stvarnost reinkarnirao u korist "svete ženstvenosti". Godine 1997. vodi masama. teljica prezbiterijanskog s k u p a žena ce remonijalno je sklonila Bibliju u s t r a n u i zatražila od 5.300 sudionica da razmisle o novom otkrive nju - ženskim dnevnicima i "novim" evanđeljima, b u d u ć i su četiri biblijska Evanđelja p r e p u n a m u š k e pristranosti. Osnivač Isusova Seminara zakleo se da će "novo učenje" prenijeti m a s a m a . Objavljivanjem Da Vincijeva koda, to se i dogodilo. S a d a se mnogi pitaju jesu li ta "tajna evanđelja" najraniji i najautentičniji izrazi izvornog kršćanstva. Je li sve to istina? J e s u li nas stoljećima varali i moramo li sada kad su n a m razbijeni svi snovi odustati o vjere? Treba mo li vjerovati u tu novu inačicu Isusa? Da bi odgovorili na ova ključna pitanja, moramo se posvetiti trima problemima: 1. Koliko su stari ti svitci? 2. Čemu n a s uče? 3. Zašto je to učenje d a n a s tako privlačno?
KOLIKO SU STARI KOPTSKI SVITCI? Nekoliko priznatih stručnjaka d a n a s tvrdi d a j e jedno od tih "tajnih evanđelja", Evanđelje po Tomi, drugo najstarije
pisano djelo koje postoji, te da je nastalo prije Matejeva, Markova, Lukina i Ivanova Evanđelja. Ipak, čini se da struč njaci koji su prvi počeli proučavati te dokumente takve tvrd nje n i s u uspjeli dokazati. J e d a n stručnjak za Tomino Evan đelje izjavio je 1961. godine: "Osobitost Tomina Evanđelja toliko je daleko od četiri kanonska Evanđelja da se s njima uopće ne može uspoređivati." 9 8 Gdje onda ti stručnjaci pronalaze uporište za svoje tvrdnje? Služeći se ne običnim argumentom temeljenim na do Nitko nikad k u m e n t u koji se u Da Vincijevu kodu spominje - svitku poznatom kao "Q". Ci nije pronašao jelu je stvar dosta teško objasniti i sve je toliko zamršeno da radije ne bismo ni svitak "Q". pokušali. Međutim, ti su stručnjaci sa mo na osnovi svitka "Q" posve redefini rali kršćanstvo, zato ostanite s n a m a u pokušaju pronalas ka što jasnijeg pojašnjenja ovog fenomena. Stručnjaci su proučili Matejevo i Lukino Evanđelje i pri mijetili da su dugi odlomci u njima identični. Zato su prou čili samo zajedničke tekstove, a ostalo su stavili po strani. Utvrdili su da zajednički tekstovi ne govore o Isusovoj smrti i u s k r s n u ć u . "A-ha", pomislili su. "To znači da su se i Matej i Luka poslužili nekim drugim svitkom, iz kojega su prepisa li svoje tekstove." Nitko nikad nije pronašao takav svitak. Koliko je poznato, takav svitak niti ne postoji. No, uz pretpostavku da postoji, stručnjaci su ga nazvali "Q", tvrdeći da je morao n a s t a t i ra nije od Evanđelja po Mateju ili Luki. U stvari, rekli su da "Q" m o r a biti najranije kršćansko pisano djelo. Iz tih izvučenih stihova objedinjenih u knjigu, ti su stručnjaci zatim stvori li novu sliku o I s u s u . Tvrdili su da su se najraniji Isusovi sljedbenici tom knjigom služili kao jedinim pouzdanim svje dočanstvom o I s u s u i da nisu vjerovali u "kasniju" sliku o I s u s u koju imamo iz biblijskih Evanđelja. Budući je Evanđe lje po Tomi po prirodi slično nepostojećoj knjizi "Q" (primje rice, u njemu se ne spominju Isusova smrt i u s k r s n u ć e ) , to
mora biti j e d n a od najranijih knjiga o I s u s u i istinski način razumijevanja tko je On uistinu bio. Gdje je " Q " ? Oko toga postoje dva glavna problema. Prvo, "Q" nitko ni kad nije vidio. To je tvorevina koja postoji samo u umovima stručnjaka. Rukopis po i m e n u "Q" nikad nije p r o n a đ e n u egipatskom pijesku... niti bilo gdje drugdje. Kad već govorimo o Egiptu, zamislite postojanost ondaš njih velikih piramida sagrađenih prije 4.500 godina. S a d a zamislite da j e d n u od njih možete okrenuti naopako i njezi nu nevjerojatnu težinu držati u ravnoteži na samo j e d n o m malom k a m e n o m bloku položenom na vrući egipatski pije sak. Mogla bi stajati dan ili dva, prije nego se pod vlastitom težinom sruši. Baš to traže od n a s oni koji n a s žele natjerati da povjerujemo u svitak "Q" i u Evanđelje po Tomi. Dvije ti suće godina staro zdanje kršćanske vjere okrenuto je naopa ko i s a d a održava ravnotežu na samo j e d n o m hipotetskom d o k u m e n t u koji nitko nikad nije vidio! Drugo, uopće nema potrebe za postojanjem svitka "Q". Za zajedničke tekstove u Matejevu i Lukinu Evanđelju pos toji jedno sasvim jednostavno objašnjenje: kad je napisao svoje Evanđelje, Luka je uzeo tekst iz Matejeva Evanđelja kao vjerno svjedočanstvo o određenim stvarima. Š t o j e z a i s t a n a s t a l o prvo? Niti j e d a n drugi svitak iskopan s Evanđeljem po Tomi ni je bio d a t i r a n toliko rano. To se vjerojatno i ne može učini ti; inače bi neki stručnjak iz gnostičkog tabora to svakako pokušao. Već sama postavka o "gnostićkom" Isusu ili stoji ili pada s Evanđeljem po Tomi. Sve Novozavjetne knjige mo gu se vjerojatno datirati prije 70. godine." Najraniji mogu ći d a t u m n a s t a n k a svitaka iz Nag Hammadija je negdje oko 150. godine i kasnije, k a d a je gnostički sustav počeo cvjeta ti. Taj je d a t u m prihvaćen za Evanđelje po Filipu, u kojem
GNOSTIČKA EVANĐELJA U prosincu 1945. godine, blizu egipatskog gradića Nag Hammadi, jedan je seljak slučajno pronašao drevne svitke i tekstove. U tim prastarim teksto vima iz četvrtog stoljeća nalazila se poezija, mito vi, mistički tekstovi i ono što su stručnjaci nazvali "tajnim evanđeljima". Tajna evanđelja uključuju: Evanđelje po Tomi Evanđelje po Filipu Evanđelje Istine Evanđelje Egipćanima Petrovu Apokalipsu (Otkrivenje) Pavlovu Apokalipsu Petrovu poslanicu Fi lipu Grom, Savršeni Um Svjedočanstvo Istine U Svjedočanstvu Istine čitamo o prizoru iz Rajskog Vrta s gledišta zmije. Bog je prikazan kao ljubomor ni, gnjevan čovjek, dok je zmija prikazana kako govori riječi božanske mudrosti.
piše daje Isus poljubio Mariju Mag dalenu u u s t a , te za Evanđelje po Mariji Magdaleni u kojem se tvrdi da je Marija Magdalena imala vo deću ulogu. Da Vincijev kod spomi nje mit o Svetom Gralu dijelom se pozivajući na ova dva evanđelja i tvrdeći da su oni nastali prije Evan đelja koja su d a n a s dijelom Novog zavjeta. U prošlom smo se poglavlju sus reli s Marcionom, "mišem koji ri če". Protiv svoje želje, Marcion je nagrizao ne samo biblijska Evanđe lja, već i r a n o datiranje gnostičkih tekstova. Novi Zavjet spominje dola zak "lažnih učitelja", općenito gnos tičkih. 1 0 0 Sirovi oblici gnosticizma već su se počeli pojavljivati k a d a je apostol Petar pisao o " m u d r o sro čenim mitovima" (Druga Petrova poslanica, 1:16) koji će zaprijetiti kršćanskom vjerovanju u povijes no, božansko otkrivenje. Povjesničari Marciona nazivaju "protognostikom" jer njegov sustav nije bio ni izbliza toliko razvijen ko liko oni sustavi koji su se pojavili u drugom stoljeću i stvorili vrstu li terature p r o n a đ e n u u Nag Hammadiju. U Marcionovo doba takvih je knjiga bilo vrlo malo. Marcion nije naveo retke iz Evanđelja Istine, a vrlo je č u d n o što je prešutio retke iz Evanđelja po Tomi, ako je ono ui stinu bilo izvorno. Marcion je sve svoje tvrdnje mogao temeljiti na
tom takozvanom izvornom Isusovu učenju, budući bi se u njega Marcionovo učenje savršeno uklapalo. Dvije inačice kršćanstva nisu se paralelno razvijale, kao što Da Vincijev kod uporno tvrdi. Prva p o r u k a bila je kršćan ska p o r u k a Isusa i Njegovih učenika, utemeljena na široko prihvaćenim tekstovima koje je napisao prvi naraštaj vjer nika. Kasnije se, kao reakcija na to, pojavila druga poruka, gnostička hereza zacementirana vlastitim pisanim djelima. Kršćanska kokoš n a s t a l a je prije gnostičkog jajeta.
ČEMU NAS UČE TI SVITCI? Izvorno kršćanstvo vrlo je jasno shvaćalo religijsku istinu zasnovanu na dva elementa: 1. Prvo je neposredno svjedočanstvo posebne Božje inter vencije na ljudske odnose preko onih koje je On izab rao za taj zadatak. Primjerice, apostol Petar tvrdio je da je svojim očima vidio božansku slavu Isusa Sina 101 Božjeg prilikom "transfiguracije" (Druga Petrova pos lanica, 1:16), k a d a je njegova odjeća poprimila bijeli sjaj (vidi i Evanđelje po Mateju, 17:1-8; Evanđelje po Marku, 9:2-8; Evanđelje po Luki, 9:28-36). 2. Ovom neposrednom svjedočanstvu pridodano je svje dočanstvo n a d a h n u t o napisanoga teksta iz Staroga Zavjeta. Petar je napisao: "Time držimo vrlo sigurnim (i još čvršće dokazanim) sve proroštvo (Staroga Zav jeta)." (Druga Petrova poslanica, 1:19). Gnostički mit Mitovi su ljudske priče i bajke o duhovnoj prirodi svijeta. U tom smislu, pisce gnostičkih evanđelja zanimala je duhov nost iznad povijesti, jer su gnostici vjerovali da je duhovno is kustvo bilo izvorištem religijske istine. Marcion je, primjerice, propovijedao o "stranom Bogu", kojega se ne smije brkati sa
Starozavjetnim Bogom. Treba se zapi tati, koliko je strana ta duhovnost u odnosu na onu biblijsku? Gnostik ne U ovoj knjizi n e m a dovoljno mjes ta za raspravu o toj temi, ali dovo podliježe zakonu ljno je reći kako je začudno što se sve u tim tajnim, navodno krepos Biblije jer je taj nim, "evanđeljima" može pronaći. zakon izmislio Premda se ta "tajna evanđelja" raz likuju i proturječe jedno drugome, budalasti ipak dijele istu orijentaciju. Zbirka sliči sumnjivom gnostičkom k a n o n u Jahve. koji je namjerno isključio sve od bib lijske k r š ć a n s k e prirode. Čini se da kršćanski biskupi gladni moći nisu bili jedini koji su odbaci vali ono što nisu odobravali. Najzanimljivija zajednička tema u sva pedeset dva teksta iskopana u Nag Hammadiju jest odbacivanje priče o postan ku svijeta po Knjizi Postanka. Gnostički se tekstovi stalno rugaju Bogu Stvoritelju kao slijepoj budali. J a h v e je prvi i najmoćniji od svih ugnjetavačkih patrijarha. On je "nebes ki" p a n d a n svih hvalisavih mačo nasilnika koji misle da znaju sve samo zato što su muškarci. Ovi tekstovi preziru sve stvoreno, naročito spolnu razliku, brak i majčinstvo. Istinski vjernik m o r a biti oslobođen od tak vih zemaljskih okova. Gnostik jednako tako ne podliježe ni kakvom zakonu jer je taj zakon izmislio budalasti Jahve . U ovakvom načinu razmišljanja grijeh ne postoji, grijeh iz Knjige Postanka 3 je spasenje, a zmija iz Rajskog vrta mudro propovijeda. Gnostički Isus dolazi s istom porukom - ne da bi n a s spasio od grijeha, već da bi n a s spasio od našega nez nanja. Mi u stvari ne znamo tko smo. On n a m donosi gnosis: znanje. To znanje je slijedeće - mi sami smo božanstveni. "Suvremeno poganstvo" Je li ovakav n a č i n razmišljanja samo još jedan valjani ob lik kršćanstva koji je namjerno bio potisnut od s t r a n e konzer-
vativnih i revnosnih bogomoljaca iz četvrtog stoljeća? D u n can Greenlees zna odgovor. Greenlees je suvremeni gnostik proizašao iz teozofske/okultne tradicije i n e m a nikakvu namjeru biti povezan s kršćanstvom. Njegovo vrjednovanje gnosticizma pruža objektivan i iznenađujući odgovor na na še pitanje: Gnosticizam je sustav izravnog iskustve nog znanja Boga... Duše i svemira; ... u prvim stoljećima n a š e ere, u s r e d rastućeg kršćanstva, preuzeo je oblik kršćanske vjere, u s p u t odbacivši većinu njegovih spe cifičnih vjerovanja. Njegovo izražavanje je stoga uvelike kršćansko, dok njegov duh pripada suvremenom poganstvu Zapada (naglasak je dodan). 1 0 2
ZAŠTO JE GNOSTICIZAM DANAS TAKO PRIVLAČAN? J e r su ti drevni gnostički svitci toliko antibiblijski, oni ne mogu biti, kako to Greenlees tvrdi, alternativni oblik izvor nog kršćanstva. Da Vincijev kod tu činjenicu zamagljuje, ali j a s n a analiza pokazuje dva proturječna religijska sustava vjerovanja - koje karakteriziraju dva antagonistička Marcionova "Boga". Marcion je b a r e m bio iskren: to je situacija ili/ ili. Ako je j e d n a tvrdnja točna, druga je pogrešna; obje tvrd nje istodobno ne mogu biti istinite. Koliko je točno učenje izmišljenoga Langdona i sasvim stvarne Pagelsove? U kojoj je mjeri religijski cilj pokretač? Služe li svi ovi tekstovi - drevni svitci, taj suvremeni r o m a n i suvremena pro-gnostička akademska učenja - religijskoj predanosti koja seže daleko onkraj jednostavne potrage za povijesnom istinom? Brownova knjiga je, kao što kaže French, "kap koja je pre lila čašu". Pojavom Da Vincijeva koda, slične knjige, p o p u t
one Pagelsove o drevnim gnostičkim tekstovima, grabe se s polica knjižara brže nego se mogu tiskati - ali to je samo iz razloga mnogo dubljih od uspjeha napetog r o m a n a . Ti gnostički tekstovi opet su se pojavili u vrijeme kada patrijarhat, d o k t r i n a r n a preciznost, kanoni, vjeroispovijesti, j a s n o određeni seksualni moral, crkvene institucije i autori tet n i s u u modi. A što je u modi? Osobna duhovna potraga, raznolikost, individualizam, egalitarizam i s e k s u a l n a slobo da. I takav način pronalaženja drevnih "kršćanskih" svitaka koji podržavaju način duhovnog pogleda današnjega no voga doba, za mnoge je pripadnike postmodernog društva ispunjenje sna. Najbolje od oba s v i j e t a ? Ovdje ćemo početi razbijati Da Vincijev kod i pokušati pro naći pravi razlog njegove nevjerojatne popularnosti. Knjiga je namijenjena m a s a m a jer na vrlo privlačan način izražava novu oslobađajuću religijsku opciju koja je nedavno pohara la Zapad. Naraštaj iz 60-tih godina prošlog stoljeća srušio je sva "represivna" s e k s u a l n a pravila i otišao na istok u Katmandu tražiti d u h o v n u obnovu. Vratili su se s dobrim vijestima: možeš biti produhovljen i dalje ostati na različite n a č i n e sek sualno aktivan. S a d a dvaput možete uštedjeti na avionskoj karti. Ne mo rate slijediti Beatlese na istok. Istok je sa svojim guruima, duhovnošću i jogom došao na zapad, a vi možete biti "nova" vrsta kršćana koji uživaju u najboljem od oba svijeta. Da Vincijev kod je snažan oblik religijske propagande. U j e d n o m intervjuu u emisiji 20/20 televizijske tvrtke ABC, Dan Brown je govorio o svojem "preobraćenju" na novi na čin razmišljanja o izvorima kršćanstva. Također je priznao da sebe vidi u misiji otkrivanja te religijske poruke američ koj javnosti. Na drugoj razini, stručnjakinja Elaine Pagels također ima sličnu misiju. Pagelsova je prije bila pripadnica evangelistič-
ke crkve, ali s a d a govori kako je "prilično očarana... i oduše vljena" ženom koja je bila poglavarica neke gnostičke crkve u Palo Altou u Kaliforniji. 103 U jednom intervjuu na Nacional nom radiju, priznala je svoju opsjednutost gnostičkim tek stovima, naročito tekstom Grom, Savr šeni Um. Taj tekst uzdiže žensku perso nifikaciju božanskog, gdje se identifici ra s egipatskom boginjom Izidom. Petar, Pavao i U Gromu tipičnim, sveobuhvatnim Ivan upozorili proznim jezikom piše: " J a sam pros titutka i svetica, ... s u p r u g a i djevica, su ranu Crkvu ... znanje i neznanje, ... nevjesta i mla 104 doženja, ... sram i besramnost." Ne na zavodljive davno je Pagelsova svoj duhovni dom pronašla u crkvi Nebeskog Mira u New mitove u Yorku. Crkvu vodi j e d n a "svećenica", "kršćanskom" gdje je mogla odbaciti tvrdnju kako je kršćanin "sinonim za prihvaćanje pra ruhu. vila vjere", p o p u t Apostolskog Vjerova nja. Pagelsovu također zanima i stapa nje k r š ć a n s t v a i budizma. 1 0 5 I određeni broj pripadnika Isu sova Seminara, nakon oslobođenja od biblijske ortodoksije, također je na sličnoj religijskoj misiji.
Prorok Izaija morao je upozoriti Izrael na iskušenje stapa nja biblijske vjere s drugim religijama. Petar, Pavao i Ivan upozorili su r a n u Crkvu na zavodljive mitove u "kršćan skom" r u h u . Crkva sada m o r a upozoriti kršćane na nove (ali ipak t a k o stare) "mudre" mitove o prirodi svijeta. Svi su dobri mitovi izmudreni, da posudimo izraz apos tola Petra. Ništa nije jednostavno. U ovoj raspravi o istini moramo upotrijebiti sve znanje kojim raspolažemo. Biblija n a s vrlo j a s n o upozorava da između dva oblika religijskog znanja postoji velika razlika: • Otkrivenje, koje je n a d a h n u o t r a n s c e n d e n t n i Gospod, Stvoritelj i Otkupitelj n e b a i zemlje, i
• Mitovi, koji n i s u n a d a h n u t i , već imaju ljudski ili kultur ni izvor. Reciklirani gnostički mit koji pokreće današnju duhovnu potragu briše još jedan vitalni element Božanskog Luka.
8. POGLAVLJE
Je li istina da je seks "mistički, duhovni čin... i da muškarac nije duhovno potpun sve dok ne upozna tjelesno svetu ženstvenost"? (308) Je li istina da je "Hieros Gamos (sveti brak) ritu al, a ne perverzija... i da je krajnje svet obred", ko jim se služila rana crkva?(309) Je li istina da je androginija (spoj muškarca i žene u jednoj osobi) valjani cilj kršćanske duhov nosti? Je li istina da je sva duhovnost jednako vrijed na, kao što da Da Vincijev kod po svemu često su gerira?
U svojem odvažnom pozivanju na zemaljsku duhovnost, Da Vincijev kod briše još jedan dio Božanskog Luka.
TAJNO ZNANJE Naše drevno nasljeđe i sama fiziologija govore nam da je seks prirodan dragocjeni put prema duhovnom ispunjenju - a opet, suvremena religija stavila ga je na zao glas kao sramotni čin, učeći nas da se bojimo spolne želje kao da je ona vražje djelo. (310)
Carrie, najblaže rečeno, nije voljela osnove biologije. Osta vila je svoj obvezni predmet za četvrtu godinu, nadajući se da će se uvjeti promijeniti. Ali nisu, i s a d a je škripala zubi ma i trudila se iz sve snage kako bi uspjela proći. Da stvari b u d u gore, njezina kolegica iz laboratorija mo rala je prebaciti njihove vježbe za utorak uvečer - baš k a d a se Carriena književna grupa sastajala na debati o Da Vincijevu kodu. Carriena cimerica J e n obećala joj je te večeri izne nađenje, i Carrie je morala požuriti s radom kako bi uspjela stići m a k a r na pola s a s t a n k a . "Hej, Carrie", rekla joj je njezina laboratorijska partneri ca Bečka. "Izgledaš zamišljenije nego inače. Znam da mrziš biologiju, ali možeš li se malo trgnuti da završimo s ovim?" Njihov projekt te večeri bio je brojanje voćnih m u h a i odvaja nje mužjaka od ženki. "Oprosti, Bečka. Razmišljam o mjestu na kojem s a m sa da trebala biti." "Velika zabava, ha? Utorkom?" "Ne, nije zabava. Oprosti - pokušat ću se usredotočiti." Pogledala je kroz okular mikroskopa i pomaknula stakal ce, glasno brojeći. Poslije tri stakalca zamolila je Bečku može li ona nastaviti. "Od ovoga me boli glava", rekla je Carrie.
"Iskreno, Carrie - sviđaš mi se, ali od tebe večeras nikak ve koristi. Zašto jednostavno ne odeš na tu svoju zabavu i prepustiš ovo meni." Bečka je bila studentica druge godine i htjela je specijalizirati medicinu. Biologiju je voljela istom mjerom kojom ju je Carrie mrzila. Carrie nije p o k u š a l a ispraviti Bečku o zabavi. "Hvala, Beč ka. Nastojat ću ti to nadoknaditi." Spremila je svoje knjige u torbu i brzo se u p u t i l a prema spavaonici. Kad se približi la svojoj sobi, čula je nešto poput pjevanja. Ne, to nije bilo pjevanje. Više je zvučalo kao m a n t r a . Kad je Carrie otvorila vrata, dočekalo ju je pravo iznena đenje. Sva su svjetla bila ugašena, no neki je nevidljivi izvor svjetlosti ipak bacao sjene po zidu. U sobi je bilo devet žena - ne, osam žena i J a y . Stajale su u krugu okrenute j e d n a drugoj. Carrie je u š l a u sobu i tiho za sobom zatvorila vrata. J e n je govorila. "Velika Boginja je večeras s n a m a . Ona je tjelesna, zema ljska, opipljiva, stvarna. Ona je utjelovljena. Ona je u n a m a , u n a š i m tijelima. Zovimo je imenom." Ostale žene u k r u g u redom su izgovarale imena. "Izida!" "Tara!" "Eva!" "Astarta!" "Marija!" J e n je imala prekrižene ruke preko svog t r u p a . Zazvala je: "Sveta ženstvenost je u meni. O n a je u mom t r b u h u , u mom u n u t r a š n j e m biću." Carrie je vidjela svijeću kako gori u sredini kruga. Pri tak vom je svjetlu vidjela kako J e n podiže svoju majicu i otkriva nekakav znak n a t r b u h u . "Krug je znak svete ženstvenosti. Potpunost. Punoća. Sto jimo u krugu kako bismo častile ono što je sveto, ono što živi u n a m a . Mi smo krug. Nacrtajte sveti krug na svom tr-
b u h u . " Sve su sudionice redom nacrtale krug flomasterom oko svojih p u p a k a . Zatim je J e n podigla svoje ruke iznad glave i počela pjevati mantru: "Marija! Madona! Eva! Izida! Zazivamo vaše ime. Dob rodošle ste u nas. Primamo vas u vašoj potpunosti, da uđete u nas, da n a s ispunite. Mi smo sveta ženstvenost!" Počela je polako plesati praveći tijelom sve veće krugove. I druge su joj se pridružile. Njihale su se i plesale, stalno pjevušeći imena svete ženstvenosti. J e n je otvorila oči i ugledala Carrie kako stoji do vrata. Kad je J e n ispružila svoje ruke prema Carrie i počela joj prilaziti, Carrie se okrenula i, pipajući u mraku, pronašla kvaku na vratima. Otvorila je vrata i izjurila na hod nik, a zatim niz stubište van iz zgrade. Već je skoro dospjela do sveučilišne zgrade kad je shvatila da p a d a kiša.
ok s a m čitao Da Vincijev kod, mene (Petera) je to podsjeti lo na tjedan koji sam proveo u Parlamentu svjetskih reli gija u Chicagu 1993. godine. Tu se okupilo osam tisuća izas lanika koji su predstavljali 125 različitih religija. Pjevali smo 106 "U zagrljaju vječnih ruku" , ali pjesma nije uspjela odrediti čije su to ruke. Ja sam zavirio u zamračenu "sobu za medita ciju" i n a k r a t k o poslušao zvukove nepoznate mantre. Kad su vođe "seminara" Društva Iziđe najavili da se spre maju ući u "drugu odaju" brzo sam pohitao prema izlazu. Već je i prva odaja bila previše za mene. U toj je odaji pub lika urlala kao opsjednuta, u ekstazi slaveći Boginju. Jedi na duhovnost koju cijelog tjedna nisam vidio bila je o n a bib lijskog kršćanstva.
D
Je li istina da je seks "mistički, duhovni čin... i da m u š karac nije duhovno p o t p u n sve dok ne u p o z n a tjelesno svetu ženstvenost"? (308) Je li istina da je "Hieros Gamos (sveti brak) ritual, a ne perverzija... i d a j e krajnje svet obred", kojim se služila r a n a crkva?(309)
Je li istina da je androginija (spoj m u š k a r c a i žene u jed noj osobi) valjani cilj kršćanske duhovnosti? Je li istina da je sva duhovnost jednako vrijedna, kao što da Da Vincijev kod po svemu često sugerira?
"KRAJNJE SVET OBRED" J e d a n od najsnažnijih prizora u Da Vincijevu kodu odvija se u r a n o proljeće u vjetrovitoj Normandiji. Sophie Neveu zatiče svoga djeda, J a c q u e s a Saunierea, u tajnom seksual nom ritualu u p o d r u m u njegove stare ladanjske kuće, dok ga maskirani štovatelji promatraju i njišu se pjevajući. Muš karci su odjeveni u crno, a žene u bijelo. Robert Langdon poslije objašnjava smetenoj Sophie da je ritual koji je vidjela bio Hieros Gamos, "sveti brak", i da to "nema nikakve veze s erotikom. To je duhovni čin... ne perverzija... To je krajnje svet obred." (308-309) U ovom prizoru nalazi se jedini širi opis religijskog iskustva u cijelom r o m a n u . Tu Brown opisuje "svetu ženstvenost". Ženstvenost, Riječ sveta označava "posebnost" ili "posvećenost"; ženstvenostu ovom kontek u ovom s t u označava "duhovnost boginje", o čemu ćemo govoriti u slijedećem poglavlju. Da kontekstu, Vincijev kod tumači zašto se obred svetog označava b r a k a susreo s teškim vremenima: "Sveti ljudi kojima je nekoć seksualno sjedinje "duhovnost nje bilo iskustvo kojim se približavalo Bo gu, sada su se bojali svojih spolnih nago boginje". na kao vražjeg djela." (126) Zato je taj ob red Crkva p r e p u n a predrasuda odbacila. Gnostičko Evanđelje po Filipu (na kojem Da Vincijev kod temelji izjavu da su se Isus i Marija Magdalena poljubili u usta) naglašava duhovnost "svetog braka". Nakon što smo proučili Evanđelje po Filipu, slažemo se s Brownovom tvrd njom da su "svi opisi... tajnih rituala u ovom r o m a n u (Da Vincijev kod) točni."(7) Barem u ovom slučaju.
"Mladenkina odaja" u Filipovu Evanđelju bila je namije njena isključivo tajnim i privatnim inicijacijama "slobodnih m u š k a r a c a i djevica, koji su nosili odjeću "savršenog svjetla". (Ovaj je izraz vjerojatno eufemizam za duhovnu i tjelesnu go lotinju.) 1 0 7 Prema Ireneju, gnostičkom stručnjaku iz drugog stoljeća, ceremonije u mladenkinoj odaji vršile su se uz mantre. 1 0 8 Ranokršćanski učitelji koji su osobno svjedočili tak vom činu, nazivali su ga "promiskuitetnim općenjem". 1 0 9 Da Vincijev kod ovdje također točno opisuje duhovnost koja se do godila u povijesti i tvrdila da je istinsko kršćanstvo. Nekršćanske poganske misterije također su imale takve obrede inici jacije. Takav se obred odvija u podrumu kuće J a c q u e s a Saunierea, koji "nije bio kršćanin". (141) Unatoč ovoj činjenici, Sauniere je u romanu jedan od uzora duhovnosti. Cilj tog obreda, u t r e n u t k u orgazma u spolnom sjedinjenju sa ženom, pos tizanje je duhovne potpunosti i gnosisa ili tajnog znanja. (308) Da Vincijev Ako je to istina, kod ne govori kako žena postiže spoz onda smo naju, budući da je ona u takvom ob redu samo "kalež" (309). Ali muškarac, se svi mi uz pomoć okupljenih štovatelja koji ma n t a j u , "može postići t r e n u t a k klimak prevarili u sa u kojem se um potpuno zamrači i tada može vidjeti Boga." (308) To nije osnivaču sretan dom i obiteljsko iskustvo u ko kršćanstva. jem iz spolnog odnosa nastaju djeca. Isusov "brak" s Marijom Magdalenom iste je takve prirode - to nije obitelj, već tjelesno sjedinjenje sa svrhom duhovne ekstaze. Iz ovakve definicije sjedinjenja proizlazi veći broj aluzija od kojih se diže kosa na glavi.
I S U S KAKVOG NIKAD NISMO POZNAVALI? Ako m u š k a r c i nalaze d u h o v n u spoznaju kroz ritualni or gazam sa ženom, onda je Isus, opisan u gnostičkim teksto vima isključivo kao čovjek, spoznao Boga na način j e d n a k
onome kod svih drugih m u š k a r a c a - kad Mu se um posve zamračio u t r e n u t k u seksualnog orgazma. Ako je to istina, o n d a smo se svi mi prevarili u osnivaču kršćanstva. On je u prvom stoljeću bio samo inačica suvremenih vođa kultova o kojima čitamo i iskorištavao je žene oko sebe služeći se produhovljenošću. Hipiji bi možda mogli takvog I s u s a prihvatiti kao uzor izvanbračnom slobodnom seksu. Mogli bi prodati takvog I s u s a s t u d e n t i m a p u n i m testosterona kroz sveučilišne sku pine nazvane Sveučilišna seksualna družina ili Križarski klimaks. Uz svesrdnu pomoć sveučilišnih savjetnika poput Roberta Langdona, studenti bi shvatili da je seks "mistični, duhovni čin... (gdje se može) pronaći iskra božanskog koju m u š k a r c i mogu postići jedino kroz sjedinjenje sa svetom ženstvenošću." (310) Oprostite na skeptičnom h u m o r u . . . mi samo pokušavamo ukazati na u p i t n e motive ovakve vrste duhovnosti. Je li Da Vincijev kod samo zanimljivi "povijesni" roman, ili je riječ o istraživanju takvih drevnih obreda koji služe sa mo suvremenoj svrsi? Nama je odgovor očit. Roman pravi mjesta za stari oblik duhovnosti koji se opet pojavljuje u dva "Svjedoci smo deset prvom stoljeću. Ja (Peter) s a m prije deset godina na uzdizanja pisao knjigu {Gnostičko carstvo uzvraća 110} udarac u kojoj sam povukao paralele nove škole između drevnog gnosticizma i New Age duhovnosti. Izraz "New Age" je ustajao, misticizma ali duhovnost koju opisuje izbila je na (čak i) unutar prvo mjesto religijskih ljestvica - zahvalju jući knjigama poput Da Vincijeva koda. kršćanstva." Netko je rekao, "Nemamo posla s rub nim religijskim skupinama... već sa ši rokim nastojanjem da se utječe i restrukturira cijelo naše društvo...novo društvo nastaje u s r c u staroga." 1 1 1 Zemlja se trese pod našim nogama. Kao što to kaže jedan rimokatolič ki pisac, "Mi smo svjedoci duhovne revolucije velikih razm-
jera u cijelom svijetu... uzdizanje nove škole misticizma (čak i) u n u t a r kršćanstva." 1 1 2 Ali zašto se to događa? Nastranu cinično preispitivanje motiva... j e r ljudi zbilja čeznu za duhovnom preobrazbom!
POSTKRŠĆANSKA MANTRA U chatroomu posvećenom Da Vincijevu kodu, j e d a n je uvaženi svećenik napisao: "Čuo sam da je religija sredstvo, ali da je duhovnost sveti nektar koji se u njoj nalazi. Nek tar je taj koji religioznom životu daje život." Za J a c q u e s a Saunierea, preobrazba se postiže kroz duhovni delirij. Um se pomrači i u s t u p a mjesto drugim doživljajima. D a n a s to na zivamo "izmijenjenim stanjima svijesti". Orgazam i m a n t r a tvore samo j e d a n način postizanja ekstatičkog, bezumnog iskustva. Postoji još načina. Hipiji su doživljavali "putovanja" (trips) uzima jući drogu, koju su rabili i neki drevni Jedan je gnostici, kao i mnogi američki Indijan ci u svojini obredima. Druge metode uključuju udaranje po bubnjevima, suvremeni New udaranje štapićima, u p o r a b u zvona i Age učitelj gongova, plesanje u ritmu, promjene u disanju i d u b o k u meditaciju. rekao:
Mnogi d a n a s izjednačavaju takvo "Neprijatelj iskustvo s proživljavanjem ili osjeća njem "duhovnoga". J e d n a a k a d e m s k a meditacije je disciplina nazvana "transpersonalnom psihologijom" proučava i promi sam um." če takve "svete tehnike" kao val naše duhovne b u d u ć n o s t i i jedinu n a d u za naš planet. 1 1 3 Izgleda da ono što je pokretalo "kršćanske" gnostike u drugom stoljeću pokreće sve više i više n a s . Na ša p o s t k r š ć a n s k a kultura iznova otkriva tu drevnu duhov nost. Nije č u d o da puno postmodernista, kojih je sve više i u samoj Crkvi, uporno traži da kršćanstvo m o r a biti u skladu
POSLJEDNJA VEČERA Leonardo da Vinci dov ršio je svoje remek-djelo Posljednja večera 1498. godine. Freska se počela raspadati gotovo odmah nakon što ju je dovršio. Bila je restaurirana bar najmanje sedam puta od da Vincijeva vremena. Mnogi smatraju da je to da Vincijevo krunsko djelo, u kojem je objedi nio sve svoje godinama prikupljano znanje s pod ručja kiparstva, svjetla, zvuka i ljudske anatomi je. Rezultat je slika Kris ta i Njegovih učenika koji izražavaju osjećaje na na čin kako to nijednom um jetniku prije nije pošlo za rukom. Da Vinci je izradio nebrojene komplicirane crteže svakog lika, a po ložaj i pokret svakog od učenika detaljno je zabi lježio u svoju bilježnicu. ("Drugi govori na uho onome do njega, a onaj koji ga sluša okrenuo se prema njemu slušajući ga, držeći nož u jednoj ru ci, a u drugoj napola od 115 rezani komad kruha.")
s tim modelom. Na k o n c u , zar nis m o shvatili d a j e t a k v o i s k u s t v o za j e d n i č k o s v i m religijama? K a o š t o je j e d a n pisac o Isusu rekao, "Isus neće postati n a c i o n a l n a ličnost (u Americi) u k o l i k o ne i z a đ e iz okvira k r š ć a n s t v a . " 1 1 4 Primamljivo o b e ć a nje? K a d a b i s a m o mogli s h v a t i t i tu istinu, o n d a bi globalno duhov n o j e d i n s t v o k o n a č n o bilo u n u t a r našega dosega. Prvi cilj d u h o v n e e k s t a z e je bez u m n o s t , s t a n j e koje s e želi p o s t i ć i h i n d u i s t i č k o m ili b u d i s t i č k o m m e ditacijom, č e s t o p o n a v l j a n j e m o d r e đ e n e " m a n t r e " . Izraz manira dolazi iz dvije s a n s k r t s k e riječi, man ("raz mišljati") i tra ("biti o s l o b o đ e n od"). U s l o b o d n o m prijevodu: "Najbolje je kad ne možete razmišljati." Ču j e t e li svoju d j e c u k a k o to govore k a d s e žele izvući o d p i s a n j a d o m a će zadaće? Hinduizam, takozvana staza do m i s t i č n o g i s k u s t v a , o z n a č a v a spoz n a j u o n k r a j i n t e l e k t a ili "ubijanje 6 u m a " . " J e d a n j e s u v r e m e n i New Age učitelj r e k a o : "Neprijatelj m e ditacije j e s a m i u m . " 1 1 7 D r e v n i s u gnostici p o u č a v a l i isto. J e d a n g n o s tički spis t r a ž i "ulaz u t i š i n u , u mjes to u kojem n e m a p o t r e b e ni za rije čima ni za shvaćanjem."118 I s u s iz j e d n o g d r u g o g g n o s t i č k o g s p i s a za povijeda svojim u č e n i c i m a , " B u d i t e i s p u n j e n i d u h o m , ali n e k a v a m n e 119 dostaje r a z u m ili intelekt (logos)."
Zašto bijeg od u m a ? Odgovor je jednostavan: da bi se pos tigla spoznaja (gnosis) koja mijenja život.
ZAŠTO SE MONA LISA SMIJEŠI? O š t r o u m a n čitatelj Da Vincijeva koda primijetit će spomi njanje riječi androgin ili dvospolan. U s e k s u aln om obredu, pripadnici k u l t a nosili su "dvospolne m a s k e " (308); J a h v e je prikazan kao drevno ime koje sadrži ideju o "dvospolnom fizičkom sjedinjenju" 1 2 0 ; Leonardova Mona Lisa se "smiješi" (102). "Zašto? Zato jer Mona Lisa zapravo znači Amon i L'Isa (Izida), dvospolni par, tako da slika predstavlja lik koji nije "ni m u š k o ni žensko"... (već) nosi poruku dvospolnog... spoj muškog i ženskog." (121) Mona Lisa se smiješi zato što pos jeduje gnosis. Takav pogled na seksualnost čini homoseksualnost nor malnom, kao što to Da Vincijev kod ukazuje u slavljenju da Vincijeve sklonosti m u š k a r c i m a (120). Da Vincijev kod nor malnom drži čak i panseksualnost - to jest, sve oblike sek sualnosti. Tko može poreći da to nije smjer seksualnog izra žavanja dvadeset prvog stoljeća? Svaki oblik seksualnosti tvrdi da i m a svoje vlastito pravo na produhovljenost. 1 2 1 Ako je seksualni orgazam kraljevski put do spoznaje Boga, mož da se takav orgazam ne m o r a dogoditi samo u odnosu sa že nom. Možda je, kao što to tvrde panseksualci i homoseksu alci, bilo kakav oblik orgazma dostatan.
SPAJANJE SUPROTNOSTI Oslobađanje seksa nije jedini učinak takve duhovnosti. Davno prije pojave Da Vincijeva koda, gnostički vjernici bi li su "iznova izgrađeni u dvospolnom sjedinjenju" u mladen kinoj odaji. 1 2 2 Drugim riječima, nešto im se dogodilo što je kod njih promijenilo način razmišljanja o sebi. Takav preo bražaj ili transformacija cilj je svih takvih tehnika. Prema
Shirley MacLaine, smisao života je u spoznaji s a m i h sebe onakvima kak vi uistinu jesmo - "dvospolni, u sa Svaki oblik vršenoj ravnoteži." 1 2 3 Što to Shirley MacLaine i D a n Brown znaju što ve seksualnosti ćina od n a s ne zna? Prema tradiciji ezoterije, spoz tvrdi da ima naja da je netko odjednom i muško i žensko mijenja sve. Čini se da je re svoje vlastito konstrukcija Bogom dane seksual pravo na nosti u takvoj duhovnosti glavni cilj. takvoj transformaciji, osoba "spaja produhovljenost. U suprotnosti", što je klasični izraz za gnosis. To znači da se u iracional nom stanju izmijenjene svijesti sve normalne razlike svakod nevnog života - ne samo spolne razlike - jednostavno ruše: "Oštrica i kalež. Spojeni u jedno." (448) Ovaj je koncept nada lje izražen u Saunieresovoj "ljubavi prema dvojnosti... Sve u paru... Muškarac žena. Crno unutar bijelog." (322). To je duboko gnostičko iskustvo oslobađanja. Kao što smo vidjeli u spisu Grom, Savršeni Um, dijelu gnostičke du hovnosti, ona koja se poistovjećuje s egipatskom boginjom Izidom, kaže za sebe: " J a sam kurva i svetica... s u p r u g a i djevica... Ja s a m o n a čija je m u d r o s t u Egiptu velika (Izida)... Ja sam bezgrješna i korijen grijeha potiče od mene... Ja s a m ona koju zovu Istinom i nepravdom." 1 2 4 Evanđelje Is tine (spomenuto u 7. poglavlju) opisuje tu spoznaju kao bi ti progutan u jedinstvo svega. 1 2 5 Spajanje suprotnosti znači da se oni na takav n a č i n spojeni izdižu iznad svih razlika ko je su samo privid, a to je, kako to zovu hinduisti, maya. To, rekli bi oni, pogotovo mora biti istina za ono što krš ćani tradicionalno razlikuju kao "dobro" i "zlo".
"OSLOBAĐANJE" BEZ KRIVNJE Gnostičko duhovno uzdizanje nije samo ekstatički trans ili tjelesni orgazam. Proživljava se iskustvo dominacije, sil-
nog osjećaja moći ispunjenog velikom opasnošću. Putovanje onkraj granica u m a također vodi onkraj racionalne prosud be pogrešnog i ispravnog. Osoba više ne podliježe vanjskim zakonima dobra i zla. Umjesto toga, osoba postaje s u d a c . Sve oko nje čini se u redu i svi njegovi ili njezini nagoni mo raju biti točni. Krajnji cilj ovog mističnog iskustva jedinstva sa svim stva rima je j a s a n - nijekanje krivnje. U ovakvom sustavu, grije hu n e m a mjesta. Prema Robertu Langdonu: "Muškarac je, ne Bog, stvorio koncept... grijeha." (240) Sedamdesetih godina prošlog sto ljeća, j e d a n je okultni "Isus", vrlo sličan I s u s u gnostičkih evanđelja, navodno prenio poruke jednom ži Mistična dovskom psihologu ateistu. Ovaj je poruke zapisao i objavio ih kao New produhovljenost Age tekst pod naslovom Tečaj o čudi umrtvljuje ma.126 Taj je Isus rekao, "Ne činite pa tetičnu grešku štovanjem starog, na Bogom dani puklog križa... Vaš jedini poziv ovdje jest da se aktivnim htijenjem posveti mehanizam te nijekanju grijeha u svim njegovim 127 oblicima." Kad u to dublje zađete, moralne boli pojmovi p o p u t dobra i zla, krivnje i aktivne svijesti, nestaju. Možete pos koja bi nas inače tati kralj ili kraljica poricanja! Ovakva vrsta "oslobađanja" je opa upozorila na ono 128 sna. Bruce Davis iz Mansonova najgore u nama. klana, s a d a dosljedan kršćanin, go vori kako mu je LSD "produbio os jećaj onoga što je dopušteno... nezamislivo je postalo pojm ljivim i pojmljivo je postalo izvedivo." 129 Prihvaćanjem zla, mistična produhovljenost dovodi do privremene imitacije euforije virtualnog iskupljenja i oslobađanja od grijeha. Ali, u zbilji, to s a m o umrtvljuje Bogom da ni m e h a n i z a m moralne boli koja bi n a s inače upozorila na ono najgore u nama.
Možda Brown nije dobro razmislio o svim implikacijama svoje poruke, ali Da Vincijev kod je promišljeno i snažno Evanđelje po sredstvo propagande koje zagovara tak vu vrstu produhovljenosti. Filipu ne Ipak, tvrdnjom da se r a n a Crkva slu žila "seksom da bi ljudi izravno komuni predstavlja cirali s Bogom" (308), roman ide preda leko. Ne postoji ni najmanja n a z n a k a is duhovnost prike ili odobravanja - kamoli poticanja Isusa i - takve prakse u Novozavjetnim knjiga ma, koje su sve nastale vjerojatno prije najranijeg 70. godine. No s gnostičkim tekstovima slučaj je posve drukčiji. kršćanstva. Zapamtite (iz 7. poglavlja) da ni je dan učenjak nije mišljenja da je Filipo vo Evanđelje nastalo ranije od Novog Zavjeta. To je evanđelje najranije moglo n a s t a t i oko 175. godine. 1 3 0 Službeni prevodi telj Evanđelja po Filipu iz zbirke tekstova iz Nag Hammadija predlaže d a t u m oko 250. godine. 1 3 1 Evanđelje po Filipu ne predstavlja duhovnost Isusa i najranijeg kršćanstva. S a m va njski dokaz nalaže da to mora biti j e d n a ekstremna gnostička perverzija biblijske duhovnosti i seksualnosti. Gnostički "kršćani" nisu predstavljali ono pravo, izvorno - oni su traži li način da preobraze kršćanstvo u j e d n u od poganskih mis tičnih religija koje su bile vrlo popularne u drevnom svijetu.
KRŠĆANSKA DUHOVNOST Uporaba tajnih obreda i manipulativnih t e h n i k a od st r a n e predanih sljedbenika Krista za postizanje izmijenjenih stanja svijesti, ne može se naći nigdje u Bibliji. Biblijska du hovnost vrlo je različita od gnostičke duhovnosti. Ne postoje tajne odaje, bubnjanje, plesanje, droge ili tehnike koje bi dovele do izmijenjenog stanja svijesti. Zapravo, Isus je zab ranio bilo kakvo recitiranje ili m a n t r e (Evanđelje po Mateju,
6:7). Ne postoje nikakvi tajni obredi ili ceremonije. Dapače, nevjernici su otvoreno pozvani da sudjeluju u Crkvenom sla vlju (Prva Pavlova poslanica Korinćanima, 14:22-25). Iznimka je samo Kristova večera, koja je namijenjena isključivo vjernicima. No, čak ni večera, taj najintimniji čin kršćanske zajednice, nije bila održana u stražnjoj sobi, u zat vorenom k r u g u ljudi, u kultnom/okultnom ozračju. Ton po četku večere odredio je Isus kad je rekao: " J a s a m javno go vorio svijetu. Ja sam uvijek učio u sinagogi i u h r a m u gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam rekao tajno." (Evanđelje po Ivanu, 18:20). On je zapovjedio svojim učenicima da pro povijedaju na krovovima (Evanđelje po Mateju, 10:27). Posljednja rečenica u Da Vincijevu kodu pruža korijenite drukčiju duhovnost, daleko od zanimljive k r š ć a n s k e inači ce. Tu se zatičemo u posve drukčijem svijetu, svijetu koji je ujedno i vrlo star i vrlo moderan. Robert Langdon, j u n a č k i tragač za istinom, konačno se nalazi na s a m o m r u b u otk rića p r e d m e t a za kojim traga, kada čuje "jedan ženski glas... glas drevne mudrosti... šaputanje iz d u b i n a zemlje." (448) Usporedite završni prizor s autentičnim k r š ć a n s k i m stilom - objavu poruke cijelom svijetu koja glasi: • "otvoreno navješćivanje istine" (Druga Pavlova poslani ca Korinćanima, 4:2); • " n e m a vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moć nih, ni mnogo plemenitih" (Prva Pavlova poslanica Ko rinćanima, 1:26-31); • o događajima koji se "nisu dogodili u kakvu k u t u " (Djela apostolska, 26:26); i 132 • osobitost molitve koju je Isus naučio Svoje učenike - racionalna jednostavnost u molitvi i traženju od Oca koji je na nebesima (Evanđelje po Mateju 6:9-13). U svom odvažnom pozivanju na zemaljsku duhovnost, Da Vincijev kod briše još jedan dio Božanskog Luka.
9. POGLAVLJE
Je li istina daje simbolizam u krugu jednostav no bezazlen? (344) Je li istina da je Baphomet bezazleni simbol seksualnosti i drugi način iskazivanja mudrosti? (315-322) Je li istina da je Sotona rezultat "pokušaja Crk ve da rogatog boga plodnosti prikaže zlim sim bolom" kako bi demonizirala svoje protivnike? (316) Je li istina da je "Crkva lansirala lažnu kampa nju protiv poganskih bogova i boginja, preinačujući njihove božanske simbole u simbole zla."? (42)
Simbol velike boginje, kao i svi drugi "pretkršćan ski" poganski simboli u Da Vincijevu kodu koje smo proučili, brišu još jedan veliki dio Božanskog Luka.
SRAZ SIMBOLA Novonastala sila preuzima postojeće simbole i degradira ih, pokušavajući izbrisati njihovo značenje. U borbi između poganskih i kršćanskih simbola, poganski su izgubili bitku. (42)
Carrie se u svoju sobu vratila tek iza dva sata ujutro, ne znajući što će tamo zateći. Soba je bila m r a č n a i p u s t a . Nije bilo nikakvog traga okupljanju. Ništa osim ploče na zidu s velikim krugom u sredini. J e n je bila u krevetu i spavala. Carrie se odjevena uvuk la u krevet. Navukla je pokrivač preko glave i poželjela da što prije svane. Srijedom su obje imale predavanja kasnije, i zato je bilo skoro deset sati kada je Carrie ustala. Vidjela je J e n kako sjedi za njihovim stolićem i guli n a r a n č u . "'Jutro, Carrie. Hoćeš n a r a n č u ? Možda tost?" Carrie nije znala kako bi reagirala. Zar se poput J e n tre ba pretvarati da se sinoć ništa čudno nije dogodilo? "Pa, tost, molim." J e n je stavila dvije kriške k r u h a u toster. "Pretpostavljam da razmišljaš o onome sinoć", rekla je. "Voljela bih da si bila tu na početku, kad sam objasnila sve što ćemo raditi." "Bilo je tako čudno, tako..." "Tako duboko? Tako stvarno? Carrie, ono što si sinoć zamalo doživjela bio je početak najljepše stvari na svijetu. Svete ženstvenosti."
Tost je iskočio. Carrie je ustala iz kreveta, izvadila prepe čenac iz tostera i počela grickati j e d n u krišku. "Kakve veze imaju krug i recitiranje sa svetom ženstvenošću?" J e n j e odgurnula koru n a u r e d n u h r p u n a sredinu stola. "Obred svete ženstvenosti može se izvesti na više načina. Mislila s a m da je taj način najbolji za one koji su nešto slič no doživjeli na crkvenoj misi. Znaš, to smo sinoć radile. Ob red štovanja. Samo što smo štovale pravog boga - m u š k o g i ženskog - u obliku svete ženstvenosti." "Pravog boga?" sumnjičavo je odgovorila Carrie. "Da. Bog je božanski bitak koji objedinjuje p u n o ć u svega što je muževno i ženstveno, bitak koji prožima sav život. Sveta ženstvenost svaku osobu vidi kao dobru po rođenju, a ne začetu iz grijeha, kako to kršćani vide. Mi vidimo n a š u međuovisnost s prirodom, i mi štujemo n a š u božansku maj ku kao roditeljicu svega. Mi u n a š e m svijetu vidimo magiju na djelu, kako stvara neobjašnjiva č u d a . Mi štujemo pozitiv ni osobni razvitak i samopoštovanje, shvaćajući vrijednost svakog pojedinca. "Mi lošu s t r a n u pojedinca ne vidimo kao urođeno zlo, već kao "zimski" dio života, kao dio ciklusa učenja. Mi štujemo ciklus života, uključujući i smrt. Smrt je, baš kao i život, iz bor pojedinca. Sveta ženstvenost slavi smrt, u bilo k o m ob ličju, kao samo još j e d a n korak u ciklusu života." J e n i n e riječi imale su na Carrie gotovo hipnotički učinak. Kada je J e n završila, Carrie je trebalo nekoliko t r e n u t a k a da pronađe prave riječi. "Zato obredno štujete svetu ženstvenost?" "Ponekad to činimo na takav način", rekla je J e n ležerno. To pomaže novim članovima u upoznavanju koncepta vjere. Ali svatko od n a s proživljava svetu ženstvenost na svoj na čin. Neki kroz komuniciranje s prirodom, neki kroz spolni čin, a neki uz pomoć sredstava." "Misliš, droge?"
"Ako to pomaže, onda pomaže. No ne postoji nijedan brz način doživljavanja boginje. Moraš eksperimentirati, vidjeti što je najbolje za tebe." J e n je pokupila koru od naranče i bacila je u k a n t u . "Mo ram na predavanja. Vidimo se poslije." Carrie je pala na krevet. Razmišljala je o svemu što joj je J e n rekla. Zatim se sjetila razgovora s Evanom. Nikako nije mogla izbiti njegove riječi iz glave. Moraš izabrati. Što ti misliš, tko je Isus? Zavukla je r u k u pod m a d r a c tražeći ono što je sakrila is pod. Napipala je, povukla, a zatim se opet bacila natrag na krevet. Otvorila je knjigu koju je Evan bio ostavio članovi ma grupe. Nije otišla na predavanja.
obro, društvo, kao što već svi znate, večeras ću govoriti o snazi simbola." (14) Na početku Da Vincijeva koda, Robert Langdon ovako otvara svoje predavanje na Američkom sveučilištu u Parizu. Dobro, društvo, mi smo također tu, bez obzira u koje doba čitate knjigu, da bi vam pisali o snazi sim Leonardo da bola. Da Vincijev kod služi se moć Vinci bio je član nim simbolima kako bi govorio o svom tajanstvenom kodu. U stvari, tog tajnog nije nimalo slučajno što se u prvom poglavlju predstavlja glavni lik koji poganskog kulta. drži predavanja o poganskim simbo lima. Glavni likovi su stručnjaci na području takvih simbola. Langdon je harvardski profesor religijske simbolike i autor knjige Simboli izgubljene svete ženstvenosti, koja sadrži iko nografiju štovanja boginje, plodnosti, Wicce i Izide. Navod no je i s a m Leonardo da Vinci bio član tog tajnog poganskog
D
kulta (114) i bio je "fasciniran proučavanjem okultnog". 1 3 3 J a c q u e s Sauniere, "znao je više o poganskoj ikonografiji od bilo koga drugog na svijetu" (80) i gajio je "strast p r e m a re likvijama povezanima s plodnošću, kultovima štovanja žen skih božanstava, Wiccom i svetom ženstvenošću." (28) Na jednoj razini, dramatičnost r o m a n a može se vidjeti u sukobu simbola koji evocira. "U borbi između poganskih i kršćanskih simbola", kaže Langdon, "poganski su izgubili bitku." (42) Ono što su pogani izgubili s a d a ponovo vraća u život nitko drugi nego s a m Dan Brown. Bitka opet počinje. Je li istina da je simbolizam u k r u g u jednostavno bezaz len? (344) Je li istina da je Baphomet bezazleni simbol seksualnosti i drugi način iskazivanja mudrosti? (315-322) Je li istina da je Sotona rezultat "pokušaja Crkve da roga tog boga plodnosti prikaže zlim simbolom" kako bi demonizirala svoje protivnike? (316) Je li istina da je "Crkva pokrenula lažnu kampanju protiv poganskih bogova i boginja, preinačujući njihove božanske simbole u simbole zla"? (42) M O Ć KRUGA Nema ničeg jednostavnijeg od kruga, osim možda ravne crte, ali krug sadrži pravi svemir značenja. Da Vincijev kod časti s u n c e (338) i govori o "jednostavnosti kruga" (342), ko ji se koristi u obrednom slavlju (315). Ali, mogao bi netko reći, u običnom krugu ne postoji niš ta tajanstveno i moćno. Ako je krug tako običan, bezazlen, nemoćan, zašto su on da sve poganske skupine u svijetu toliko zaljubljene u "moć kruga"? U drevnoj egipatskoj religiji, krug je označavao sveobuhvatnost sunca, kao jednu od sila prirode. 1 3 4 J e d a n od prvih američkih nekršćanskih transcendentalista, Ralph
Waldo Emerson, čak je napisao pjesmu "U čast krugova", promatrajući sebe i druge kao jedinstveni planet "bez vanjš tine, bez zidova, bez granica." 1 3 5 Iz središta takvog beskraj nog, kružnog svemira osobnost je vrhovni vladar. Kada s a m ja (Peter) stigao u s u p e r m o d e r n u zračnu luku u Sidneyu, ugledao sam velike plakate čuvenih australskih sportaša i drugih poznatih osoba. Na j e d n o m panou, naslo vljenom kao San, plesao je jedan nagi Aboridžin. "San" je, otkrio sam, pojam australskih starosjedioca za ono duhov no. Ono što Aboridžini nazivaju "snom", mi zovemo "izmije njena stanja svijesti". Kako bi postigli to stanje kroz obred, Aboridžini plešu u krugu i stvaraju "moć kruga... sveto mjes to (na kojem je)... usredotočena energija... iz koje izranja (duh) Predaka." 1 3 6 Krug nije isključivo pravo Emersona i Aboridžina. To je također najvažniji simbol u Wicci, duhovnoj tradiciji koja štuje prirodu. U svom osnovnom obredu, štovatelji Wicce cr taju "sveti krug" kako bi zarobili snagu prirodnog svemira. "Krug je sveti prostor opisan oko žrtvenika ili oltara, bilo u prostoriji ili negdje vani. On određuje područje vršenja ob reda, sadrži u sebi pozitivnu energiju koja služi za magiju i štiti od negativnih sila." 1 3 7 "Moć kruga" poprima čak i poli tički oblik. Globalni r e n e s a n s n i sa vez 1 3 8 s k u p i n a je modernih, sofistici Krug je ranih, društveno aktivnih ljudi, od kojih su većina dobro poznati promi najvažniji simbol catelji "Nove duhovnosti". Ova je sku Wicce, duhovne pina odlučila uvesti političke prom jene u Americi preko duhovnosti tradicije koja vrlo nalik onoj u Da Vincijevu kodu. Na njihovoj Internet stranici možete obožava prirodu. vidjeti kako oni svoj program grade na "drevnom arhetipskom simbolu kruga... zazivajući... magične energije koje predstavljaju je dinstvo, sklad i cjelovitost." 139 Oni smatraju da moć kruga spaja čovječanstvo s njegovim "božanskim vrelom", tako da
ljudi mogu živjeti na "uistinu divnom planetu." Božansko vrelo nije biblijski Bog. To vrelo je s a m a priroda. Oni su po sudili jezik od Wicce i vjeruju da krug cijelu Zemlju, dapače, sam svemir, čini "svetim tlom". 1 4 0 Mislit ćete da smo ovdje malo skrenuli s puta. Koliko bi ozbiljno trebali shvatiti takvu skupinu? U slučaju da sum njate u pogansku i religioznu narav ove "političke" vizije, ovo je izjava Globalnog renesansnog saveza: Postupak kruga utjelovljuje drevnu mud rost, žensku mudrost Sofije i Marije Mag dalene, Demetre, Kibele i Izide; zemaljska i mistična m u d r o s t naših plemenskih preda ka i naših starosjedilaca. 1 4 1 Politika postaje produhovljena na način kakav nikad nis mo mogli zamisliti! J e s t e li ikad mogli misliti da bi predsjed nički kandidat mogao reći da se natječe "kako bi boginji mira omogućio da svojim r u k a m a obgrli svu djecu jedne države i svu djecu svijeta"? 142 Pripremite se na geopolitiku boginje! " B O Ž A N S K I , MAGIČNI" PENTAGRAM Dobri romani misterije počinju s mrtvacima. Tako i Da Vincijev kod. Mrtvo tijelo Jacquesa Saunierea na podu muze ja Louvre nije samo staro, mrtvo tijelo. Njegov leš stoji u po ložaju da Vincijeva Vitruvijeva čovjeka, s pet točaka u krugu koje tvore pentagram. Pentagram je, kaže Langdon svojim harvardskim s t u d e n tima, "jedan od najsnažnijih prikaza koji ćete vidjeti... ovaj se simbol u mnogim k u l t u r a m a s m a t r a i božanskim i magič nim." (97) To je j e d a n od omiljenih pretkršćanskih simbola Da Vincijeva koda, koji datira "četiri tisuće godina prije Kris ta" (42) i to je, kaže Langdon, "prije svega poganski... religi ozni simbol." (42)
Zaista, pentagram je imao važnu ulogu u skoro svim drev nim kulturama, uključujući i kulturu Latinske Amerike, Indije, Kine i Egipta. Arheolozi su prona lazili pentagrame urezane na zidovi ma neolitskih pećina i na babilonskim crtežima, gdje je označavao nebesku Kao što mi putanju planete Venere. 1 4 3 Pentag povezujemo ram je također omiljeni simbol štova telja Wicce 1 4 4 i sadrži mnogo simbolič kršćanstvo s kog značenja u neopoganskim obredi ma. 1 4 5 Također, njime su se služili kao križem i magičnim ili okultnim simbolom i Pitagorejci, masoni, gnostici, kabalisti, ča Judaizam s robnjaci i sotonisti. 1 4 6 Davidovom Kao što mi povezujemo kršćanstvo s križem i J u d a i z a m s Davidovom šes šestokrakom tokrakom zvijezdom, pogani se služe pentagramom, simbolom magičnih ob zvijezdom, reda svih poganskih religija. Pentag ram nikad nije korišten kao kršćanski pogani se služe simbol 1 4 7 . 1 4 8 pentagramom. Svakako je značajno reći da Da Vincijev kod odbacuje jedan očiti kršćanski simbol, a to je križ, kao simbol nasilja i mučenja (146). Više pre ferira "miroljubivi križ..." (146) s četiri krakajednake dužine ko ji je "prethodio kršćanstvu oko pet stotina godina." (146) Krug koji ponekad opisuje pentagram predstavlja "sveti prostor", tipičan za pogansku religiju. Često se koristi u po ganskim obredima kao žarišna točka, kako to piše na jednoj internetskoj stranici posvećenoj Wicci, kako bi se "otputova lo onkraj fizičkog oblika i n a š i h ograničenih pet osjetila, da bi se istražile beskonačne mogućnosti koje postoje u svemi ru." 1 4 9 Ovo je jedan primjer duhovnosti opisane u prethod nom poglavlju. Ponekad je pentagram prikazan s jarčevom ili ovnovom glavom u njemu. Takva rogata glava predstavlja Baphometa. Tko je Baphomet?
BAPHOMET U Da Vincijevu kodu, Baphomet je bezazleni "poganski bog" (316), simbol seksualnosti i a n a g r a m za m u d r o s t ili So fiju (318-321). On nije simbol Sotone, b u d u ć i da većina po gana ne vjeruje u postojanje Sotone. Mnogo svjedočanstava o idolu B a p h o m e t u potječe sa su đenja Templarima, koji su bili optuženi za "štovanje Baphometa". 15° Pisci iz devetnaestog stoljeća vjero vali su da su Templari bili okultisti koji su štovali vraga 1 5 1 i da su u Baphometu vidjeli boga užitka, te da je on predstavljao sim Većina bol p o b u n e protiv k r š ć a n s k e Crkve. 1 5 2 Bap pogana ne homet, prikazan kao rogati bog plodnosti, sigurno je pretkršćanski simbol. Baphomet vjeruje u se najčešće prikazuje u sjedećem položaju, kao krilati čovjek s jarčevom glavom i stopa postojanje lima i ženskim dojkama, s plamenom na če lu i istaknutim falusom. 1 5 3
Sotone.
U dvadesetom stoljeću, njemački su okul tisti osnovali tajni Ordo Templi Orientis (Istoč ni templarski red). Za poglavara njihovog britanskog ogran ka postavili su engleskog okultista Aleistera Crowleya, koji je za svoje magično ime uzeo ime Baphomet. Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, Simon LaVey uzeo je Baphometa s jar čevom glavom u krugu za znak današnje sotonske crkve. 1 5 4 Bilo da se njime služe poklonici Wicce u duhovnom štova nju prirode ili sotonisti, Baphomet je simbol poganstva, što n e m a nikakve veze s Biblijom. Budući da sotonisti u prvom redu štuju Sotonu, poklonici Wicce ne primaju ih u svoje svet kovanje jer smatraju d a j e Sotona proizvod kršćanstva. 1 5 5 Is ti takav pristup nalazimo i u Da Vincijevu kodu.
SOTONA Kao i neki suvremeni religijski liberali, Brown tvrdi da u istinskoj duhovnosti n e m a mjesta za osobno zlo ili osobnog
vraga. On odbacuje "vjerovanje u rogatog vraga poznatog pod imenom Sotona", zbog "pokušaja Crkve da rogatog bo ga plodnosti prikaže simbolom zla." (316) Elaine Pagels, poznata po svojoj knjizi o gnostičkim evan đeljima, n a p i s a l a je još j e d n u knjigu pod nazivom Porijeklo Sotone,156 u kojoj pruža a k a d e m s k u potporu vjerovanjima Wicce o Sotoni. Pagelsova tvrdi da se Sotona, ili vrag kao zlo biće, pojavio samo da istakne važnost Novog Zavjeta, te da je iskorišten u potvrdi vjerovanja jedne skupine dok je s druge s t r a n e protivnike te skupine demonizirao. Pristup Pagelsove i drugih sa svrhom podrivanja biblij ske vjere radikalniji je od prvih liberala, koji su pokušali reinterpretirati ono što stoji u Novom Zavjetu. Suvremeni pris tup tvrdi da je cijeli Novi Zavjet samo j e d n o (i to pogrešno) viđenje Isusa. Takav se p r i s t u p odlučuje za još jedan "auten tični" n a č i n razmišljanja, odbacujući Novi Zavjet i ideju o bo žanstveno n a d a h n u t o j istini. Takva "istina" uči da se svijet ne može dijeliti na sile dobra i sile zla. Pagelsova uvrštava sebe u superiornu tradiciju u koju svrstava gnostike, Sv. Franju Asiškog i Martina Luthera Kinga. Ona odbacuje Isusove riječi koje je On rekao svojim protiv nicima, "Vi imate vraga za oca" Broumova (Evanđelje po Ivanu, 8:44), te Pavlove riječi kad je nazvao zadivljenost one koji su propovijedali druk čije evanđelje "slugama Soto poganskom ne" (Druga Pavlova poslanica Korinćanima, 11:15). duhovnošću najbolje Da Vincijev kod odbija priz je vidljiva na nati postojanje Sotone i na isti način tvrdi da je izraz heretik istaknutom mjestu u stvorila Crkva u Konstantinovo vrijeme k a k o bi demoniziranjegovoj knjizi koje la one koji su vjerovali u uče zauzima boginja. nja gnostičkih tekstova. (236) Da Vincijev kod služi se istim
načinom kao i Pagelsova, koja je popularizirala te iste gnostičke tekstove. "Gnostičko carstvo" uzvraća u d a r a c ne štedeći sredstva. Što ako su Pagelsova i Da Vincijev kod u krivu? Što ako ih je zaveo "otac laži" koji, kao što to C. S. Lewis kaže u svojim Pismima starijeg đavla mlađem157, obožava k a d ljudi zaniječu postojanje Sotone? Mi čvrsto vjerujemo u ono što n a s Novi Zavjet uči: u svemiru postoji pravo zlo koje ima vlastiti izvor. Ovakvom tvrdnjom mi ne demoniziramo ljude, već ih upozoravamo da ih stvarni demoni mogu zavesti i ut jecati na njih. Mi nismo napisali Bibliju. Biblija je ta koja n a s podsjeća da su sva ljudska stvorenja načinjena na sliku Božju, i ne možemo pobjeći kozmičkoj borbi između dobra i zla. Zlo je misterij, ali ne i drugo lice Boga, Stvoritelja dob ra. Kao što to kaže Sv. Pavao, Krist i Sotona nemaju ničega zajedničkoga (Druga Pavlova poslanica Korinćanima, 6:15). Dobro i zlo ne mogu se miješati. Dobro i zlo ne mogu se za okružiti u jedan sretan, zatvoren krug. U stvari, k r š ć a n i vje ruju da je zlo izuzeće - odvojeno od zla - od Boga.
BOGINJA Zatvoreni krug najjasnije je izražen kroz simbol boginje ili "svete ženstvenosti" (240). Dokaz? Tajno društvo, čija je zadaća sačuvati "pravu" istinu o kršćanstvu, nipošto nije kršćansko. Kao što to piše u knjizi, Sionski priorij je "poga nski kult obožavanja boginje." (114) Cilj priorija je ispravlja nje zla koje su "Konstantin i njegovi m u š k i nasljednici" nani jeli Crkvi, koja je "demonizirala svetu ženstvenost i zauvijek izbrisala boginju iz suvremene religije." (125) Boginja u p r o š l o s t i Dok s j e d n e s t r a n e tvrdi d a j e sasvim objektivan i nepris tran, Da Vincijev kod optužuje Crkvu da je "lansirala lažnu k a m p a n j u protiv poganskih bogova i boginja preinačujući njihove božanske simbole u simbole zla." (42) Čini se da nit-
ko n e m a n i š t a protiv "crnjenja i lažiranja", jer Da Vincijeu kod u n a p a d u na Crkvu ne govori ništa o teološkim razlozi ma kršćanskog odbacivanja poganstva. Istodobno, r o m a n iz daje vlastitu duboku religijsku privrženost "pretkršćanskoj" (42) poganskoj duhovnosti (naročito kad govori o "pravom porijeklu pentagrama"), koju smatra "prilično božanskom" i takve simbole "božanskima." (42) Autorova zadivljenost poganskom duhovnošću najbolje je vidljiva na istaknutom mjestu u njegovoj knjizi koje za uzima boginja. To nije bezazlen izbor, jer boginja predsta vlja j e d n u od najsnažnijih poganskih sila u suvremenom društvu. Mnogo radikalnih feministkinja također su se lati le "pretkršćanskog". Kao što to jedna od njih tvrdi, duhov ni n a p r e d a k znači prihvaćanje "neolitičkog, poganskog, matrijarhalnog pogleda na s a m sveti svemir." 1 5 8 Boginja je svakako pretkršćanska. Ona se pojavila iz du bina vremena, na Istoku, kao spasiteljica od smrti. Egipat ska Izida, boginja čarolije i magije, datira oko 3000 godina prije Krista. 1 5 9 Poganska religija drevnog grada Ugarita (oko 2500 godina prije Krista) štovala je boginju Anat, koja je Baala vratila u život. 160 Boginja Ištar, d u h o v n a sila u drev nom Babilonu oko 1800 godina prije Krista, svojim je taj nim moćima navodno uspjela premostiti bezdan između ži 161 vota i smrti. U drevnom Kanaanu, boginja Astarta, koja podsjeća na Ištar i Anat, bila je žena Baalu. 1 6 2 Sirijska bogi nja Kibela ili Atargatis imala je sve osobine boginje Anat. 1 6 3 Često p o z n a t a kao Velika Majka, boginja je pod brojnim raz ličitim imenima označavala sile smrti u nevidljivom svijetu duhova. Drevna boginja d a n a s je prilično uzela m a h a . Boginja u sadašnjosti Možete pomisliti da je religija u Americi u krizi. Ali ima ih koji na to ne bi pristali. Riječ je samo o preobražaju. Kad Bog postane Boginja, nova knjiga "kršćanske" teologije, tvrdi da "određeni elementi tradicionalnog vjerovanja i prak se (to jest kršćanstva) odumiru i zamjenjuje ih nova vrsta re-
ligioznosti." 1 6 4 Religioznost koja je s p r e m n a zauzeti to mjes to vjerovanje je u boginju. Boginja je također postala p o p u l a r n a u svim sferama preko magije i čarolija. U Hollywoodu je nedavno snimljen niz filmova koji n a s vode u začarana područja: Projekt: Vješ tice iz Blaira, Opasne čini (o vješticama tinejdžerkama), Is kušenje165. Na televiziji gledamo serije Sabrina, mala vješ tica i Opčinjeni166. J e d n a lokalna, prilično n a p a d n a trgovina stvarima u trendu, prodaje tinejdžerima knjige o čarolija ma. Knjiga Jennifer Hunter, Wicca za 21. stoljeće: vodič kroz život magije za mlade vještice, je bestseler. Službeno sankci onirani obredi Wicce s a d a se izvode u vojnim bazama, i zat vorima diljem Amerike, a vještičji kler obavlja vjenčanja uz službeni blagoslov gradskog vijeća New Yorka. Takvo odobravanje poganskih obreda ne postoji isključi vo u Sjedinjenim Državama. D a n s k a je objavila da će jed noj skupini koja štuje Tora, Odina i druge nordijske bogove odobriti izvođenje zakonskih brakova. "Bilo bi pogrešno ne priznati a u t o h t o n u religiju ove zemlje", izjavio je Tove Fergo, 167 luteranski svećenik i ministar crkvenih poslova. J e a n Houston bila je prijateljica i savjetnica prve dame Amerike Hillary Clinton tijekom devedesetih godina proš log stoljeća. Houstonova vjeruje da n a š e (američko) društvo t r e b a iznova izgraditi kroz mit o boginji Izidi i njezinom mu žu Ozirisu. 1 6 8 Naši vođe promiču boginju magije i podzem nog svijeta kao spasiteljicu koja može donijeti socijalnu, kul t u r n u i duhovnu preobrazbu. Oni tvrde da su gnostički "krš 169 ćani" štovali misterij Izide, Velike Majke , a b u d u ć i da se njihovi tekstovi iznova čitaju i vjeruje se u njih, njihovi su bogovi opet oživjeli. Naslov jedne knjige napisane prije ne koliko godina izražava duboku poruku Da Vincijeva koda: 170 Prošla i buduća boginja: simbol našeg vremena. S t a r a je boginja prešla oceane vremena i iskrcala se na n a š e obale s planovima da n a s preobrazi! "Sveta ženstvenost" zapravo znači vladavinu Majke Pri rode. Priroda i njezine sile određuju sve. Sveta ženstvenost
uvjerava n a s da je sve u prirodi, uključujući i naše u n u t r a š nje ja, božansko. J e d n a moderna vještica po imenu Miriam Starhawk definira boginju: O n a je velika sila rođenja, starenja, smrti i regeneracije koja se širi svemirom. Njezini različiti izgledi lica su koja dajemo tim sila m a , tako da možemo biti s njima u interak ciji. Ona je svojstvena nama, kao i samoj prirodi. 1 7 1 J o s e p h Campbell, koji je bio guru Georgeu Lucasu, redatelju Sveta ženstvenost Zvjezdanih ratova, rekao je: "U reli gijama gdje je bog ili stvoritelj maj uvjerava nas da je ka, svijet je njezino tijelo. Drugo ne sve u prirodi, postoji." 1 7 2 Campbell nije bio atei st, kao što vidite. On je bio itekako uključujući i naše duhovan. Ali njegova je duhovnost bila poganska. Bog je riječ kojom unutrašnje ja, on označava božanstvenost svega prirodnog. On se nije poslužio tom božansko. riječi da označi Boga koji je va njska tvorevina i koji s a m u sebi sadrži svoje porijeklo. Campbellov je bog bio neka vrsta neo 173 sobne prisutnosti, koja se može naći svuda, u svemu.
DUHOVNOST BOGINJE Oni koji vide prirodu na ovakav način, sudjeluju u mrač noj, magičnoj vrsti duhovnosti. J e d a n stručnjak koji je prouča vao Izidu tumači da je njezina magija "prava mudrost", budu ći da daje uvid u misterij života i smrti. 1 7 4 Kada ljudi sudjeluju u obredima inicijacije i upoznaju njezine tajne i ekstatička is kustva njezinih hramova, oni kušaju besmrtnost. 1 7 5 Iskustva opisana u obožavanju boginje, iskustva su "preobrazbe" koja
mijenjaju život. To su ekstatička stanja nalik na trans, a izazi vaju ih droge 1 7 6 , ples, glazba 177 , šibanje 1 7 8 i druge tehnike. One omogućuju štovatelju da se oslobodi straha od smrti, a oni tvrde da te tehnike omogućavaju bijeg i od same smrti. Ovo je jedno svjedočanstvo iz prve ruke koje je zabilježio netko iz drugog stoljeća, a riječ je o osobi koja je prošla kroz obred inicijacije tajni Izide 1 7 9 : Približio s a m se granici smrti, zakoračio sam na prag podzemnog svijeta; proputo vao sam kroz sve elemente i vratio se, vidio sam sunce u ponoć, iskrenje u bijeloj svjet losti; približio sam se bogovima gornjeg i donjeg svijeta i obožavao ih iz neposredne blizine. 1 8 0 U inicijaciji boginji, postoji ono isto doživljavanje suprot nosti: života i smrti, noći i dana, t a m e i svjetlosti. Novi pok lonik vidi sebe kao Ozirisa, Izidina muža, kojega o n a vraća n a t r a g iz mrtvih. Zato život i smrt postaju jedno i s m r t je na dvladana. To mistično, ekstatičko iskustvo tipično je za po ganstvo, jer pokušava objediniti suprotnosti. 1 8 1 Da Vincijev kod tvrdi da takvo obožavanje Izide uključuje s e k s u a l n e ob rede. (309) Poznavajući gnostike, to je moguće, čak vjerojat no. Međutim, izvještaji iz tog doba se čuvaju i malo ih je. Suvremeni opis štovanja boginje više je nalik onome što nalazimo u Da Vincijevu kodu. Miriam Starhawk, vrlo poz n a t a vještica i autorica bestselera, opisuje svoje vjerovanje kao štovanje dvaju božanstava: Majke boginje koja donosi ži vot i Rogatog boga, lovca koji je u m r o i uskrsavao svake godi ne. Ovo je ista osnovna priča koju nalazimo u poganstvu još 3000 godina prije Krista. Štovatelji su svećenici (odjeveni u kožu i s rogovima kako bi se poistovjetili s bogom i pastvom očito obličje baphometa), ali gola svećenica je ta koja vodi ob red, utjelovljujući plodnost boginje. Kada su svećenice gole, seksualni obredi - kao što ih opisuje Da Vincijev kod - nisu
daleko, naročito zato jer boginja (i, nesumnjivo, njezine sveće nice) r a đ a božansko dijete, koje je njezin muž, sin i sjeme. 1 8 2
BOGINJA DOLAZI U AMERIKU Simbol boginje i duhovnost koju proizvodi nemaju mjes ta u biblijskoj vjeri. Ipak, nakladnička grana jedne glavne kršćanske denominacije drži vjerodostojnim rad jedne teološ ke/poganske svećenice. O njezinoj knjizi, Štujući Nju, kažu: Duboko u utrobi zemlje leži u s p o m e n a svetosti, pokopana pod bremenom patrijar halnog... Sve više i više žena - naročito onih s kršćanskom pozadinom - privlači to moćno štovanje boginje. 1 8 3 Čitatelji naše knjige upozoreni su da ih boginja neće od vesti u k r š ć a n s k o štovanje, kao što to knjiga Sue Monk Kidd radosno potvrđuje. Dogodit će se baš suprotno. Naslov njezi ne knjige govori sve: Ples odmetnute kćeri: putovanje žene od kršćanske tradicije do svete ženstvenosti.164 To je srž znače nja svete ženstvenosti! U n a š e m 'dvorištu', u San Diegu, postoji jedan projekt koji želi dobrodošlicu svima onima koji istupe. Skupina što vatelja boginje namjerava sagraditi h r a m posvećen boginji i nazvati ga Središte božanske ženstvenosti. U pogodnosti će pripadati dvorana za štovanje koja može primiti petsto oso ba, veliki plato za kružne ceremonije, fontane, kipovi, sviba njski s t u p za ples, s t u p mira, molitvene zastave, ognjište, la birinti, toplice, bazeni s izvorskom vodom, te vrtovi s trava 185 ma i povrćem. Na um n a m odmah p a d a h r a m Dijane/Artemide (Izide), jedno od č u d a staroga svijeta, koji je dominirao gradom Efezom u doba Sv. Pavla. To više nije fikcija. Jer, budući da ovaj poganski pokret prima financijsku potporu i poprima izgled institucije, nazire n a m se tek početak moći svete ženstvenosti.
J e d n a bivša rimokatolička teologinja s dvije doktorske disertacije, Mary Daly, koja sebe s a d a naziva ekofeminističkom lezbijskom vješticom, slavi ovaj izlazak iz kršćanstva kao "drugi dolazak boginje". Ona bez dlake na jeziku izjav ljuje: Antikrist i Drugi dolazak znače isto. Drugi dolazak nije povratak Krista, već novi do lazak ženske prisutnosti... Zato Drugi do lazak znači da je proročanska dimenzija u simbolu velike boginje... ključ spasenja od sužanjstva. 1 8 6 Za n a s su simboli vrlo važni. Na simbole gledamo kao na n e k u vrstu auto-karte koja nas vodi, a simboli koje odluči mo poštivati mogu odrediti kvalitetu našeg zemaljskog živo ta - i onog zagrobnog. I opet smo suočeni s izborom, u ovom slučaju između simbola - Kristov križ ili poganski simboli (Wicca, čarobnjaš tvo, sveta ženstvenost, Baphomet i boginja). Pitanje je, koja je inačica povijesti i vjere sa svim svojim simbolima istinita, a koja lažna? Ali to pitanje u sebi sadrži kršćanski prizvuk, zar n e ? To je zato što bi, s poganskog poimanja svijeta, istina i laž ta kođer jednostavno bili zaokruženi kao jedno te isto - kao ži vot i smrt, dobro i zlo; i istina i laž postaju jedno. Prisjećaju ći se Pilatovih riječi kad je osudio I s u s a na križ, poganin se mora zapitati: "Što je istina?" (Evanđelje po Ivanu, 18:38)... a u istome d a h u i postoji li uopće laž? Ali mi svi z n a m o da laž itekako postoji, zar ne? Mi znamo da je pobožnjaštvo laž; mi z n a m o da je dehumaniziranje žene kao seksualnog pred meta također laž. A što je s gnostičkim i poganskim tvrd njama da su biblijska Evanđelja laž? Ako želimo nazvati neš to lažnim, onda također mora postojati i izbor istine. Kad je riječ o tome, Isus kršćanskog Novog Zavjeta ni je ni najmanje zbunjen. On Sebe otvoreno naziva jedinim
izvorom istine - štoviše, On doslov ce tvrdi da On sam jest "istina" (jed nako kao i "život", te jedini "put" do Boga, kao što je to osobno posvjedo čio apostol Ivan - Evanđelje po Ivanu, 14:6). Ali po poganskom n a č i n u raz mišljanja i vjerovanja, zar n a m je za ista važno je li Isus lagao - ako su is tina i laži u istom krugu jedinstva? To je pitanje koje bi svim promućurnim tragačima dalo veliki razlog za brigu, naročito ako pretpostavka njihove pot rage glasi da nije važno slijede li laž. Naposljetku, koja je razlika između is tine i laži? Sada k a d a smo postavili pitanje "postoji li uopće istina", razmislimo o pitanju zašto bi uopće trebali mari ti za svim tim simbolizmom. Ironija je da u autentičnom kršćanskom na činu razmišljanja simbolizam posje duje potencijal da odvlači pozornost od istine. (No mora se priznati da je to zato što mi vjerujemo da apsolut na, spoznatljiva istina zaista postoji). Kao što idolatrija u velikoj mjeri štuje ono stvoreno umjesto Stvoritelja (prije stablo negoli Stvoritelja tog stabla), ta ko i simboli mogu postati predmetom opsesivne pobožnosti. Štoviše, simbol može zagraditi naš pogled na istinu na koju bi zapravo trebao upućivati. Kršćani ne štuju križ, već Boga Si na koji je bio razapet na križu. Oni ne štuju p r a z a n grob, već Krista ko ji je u s k r s n u o iz groba. Simboli mogu našem razumijevanju biti od velike po-
MONA LISA U Italiji, ona je poz nata kao La Gioconda ili "Vesela". Samo ime također može pružiti ključ odgonet ke ovog najpoznatijeg portreta na svijetu. Mona Lisa Gherardini del Gioconda iz Firen ce je najčešće spomi njani model za Mona Lisu. Druge moguć nosti uključuju da Vincijevu majku Caterinu, kao i samog da Vincija u crtežu. Ovu drugu pretpostavku odbacili su gotovo svi ugledni povjesničari umjetnosti. Ono što je poznato jest da je da Vinci u Mona Lisi doveo do sa vršenstva tehniku sfumata. Sfumato je teh nika kojom se stvara dojam da sliku prek riva izmaglica. Ova ig ra svjetlosti, kao i jed va primjetni smiješak na licu Mona Lise, utječe na osobu tako da joj se čini da svaki put vidi novu sliku.
moći. Ali što (ili bolje reći, koga) to mi pokušavamo razum jeti? Krug se opet vraća natrag na središnje pitanje: je li Isus iz kršćanskih Evanđelja ono što On kaže da jest? Je li On ui stinu Bog ili je On tek samo skretanje pozornosti? Je li Isus iz Biblije istina... ili laž? Simbol velike boginje, kao i svi drugi "pretkršćanski" poga nski simboli u Da Vincijevu kodu koje smo proučili, brišu još jedan veliki dio Božanskog Luka.
10. POGLAVLJE
Na razini zapleta, protagonisti tragaju za Svetim Gralom, nadmudruju protivnike i odolije vaju napadima sa svih strana. Na razini koda, jedan duboki podzaplet - "sveta ženstvenost" - junački izranja iz zaborava prošlos ti. Protiv svih izgleda, ova će filozofska heroina po ništiti mušku moć institucije crkve i na kulturne margine protjerati "(kršćanstvo, njegov pogled na žene i) zakone iz trećeg stoljeća" koji "ne vrijede u današnjem društvu" (410)
Kod će, ako se slijedi njegov zaključak, u potpunosti poništiti Božanski Luk i ostaviti vas same i prepuš tene sebi
RAZBIJANJE KODA Nekome moraš služiti. Ili vragu ili Bogu. Bob Dylan, Gotta Serve Somebody187
"Evane, Carrie je. Možemo li razgovarati?" Bilo je vrijeme večere. Carrie je cijeli d a n čitala Bibliju, počevši od samoga početka Novog Zavjeta. "Svakako, Carrie. Što ćemo?" "Ovaj, možemo li se negdje naći? Moram s tobom razgova rati u četiri oka." "Za oko sat vremena idem u crkvu. Želiš li da se n a đ e m o sada ili k a d a se vratim?" "Sada!" Carrie je bila iznenađena svojim odgovorom. "Sa da, ako ti to odgovara. Neću te dugo zadržati - obećavam." Našli su se u kafiću Bona i sjeli za isti stol kao i nekoliko tjedana prije. "U trapericama si! Mislila s a m da ideš u crk vu", rekla je Carrie iznenađeno. "Za poučavanje vjeronauka ti ne treba odijelo", odgovorio je Evan. Zatim ju je poprijeko pogledao i dodao: "I ti si prilič no ležerno odjevena." Carrie je pocrvenjela. Iščetkala je kosu u nekoliko pote za, ali nije joj se dalo nanositi šminku. "Nisam se imala vre m e n a spremiti. Ovo je previše važno." Carrie je hitro počela objašnjavati što je vidjela prošle večeri. Kad je završila, osje ćala se posve iscrpljeno. "Ne razumijem zašto se d a n a s ova ko osjećam", rekla je na kraju. "Hoćeš reći zbunjeno?" upitao je Evan.
"Ne, ne baš. Vrlo dobro znam što mislim o sinoćnjem ob redu. Ali d a n a s me prožima nekakav osjećaj praznine." Evan je blago klimnuo. Posegnuo je za svojim r u k s a k o m od kojega kao da se nikad nije odvajao i izvadio j e d a n p r a z a n list papira. Na sredini je nacrtao krug. "Kažeš da je tvoja cimerica rekla da krug predstavlja sve tu ženstvenost?" "Da", odgovorila je Carrie. "Ona kaže da krug predstavlja cjelovitost i potpunost i da u sebi obuhvaća sve." "Pa, dijelom je u pravu. Postoji krug koji je cjelovit i pot p u n i obuhvaća sve stvoreno. Ali ovaj papir nije dovoljno ve lik da takav krug n a c r t a m . " "Ne razumijem što govoriš", rekla je Carrie. "U r e d u - recimo da ovaj krug predstavlja n a s - ili recimo tebe. Što misliš, možeš li nadzirati sve stvoreno? Ili b a r ono što te neposredno okružuje? Možeš li svojim r u k a m a obuh vatiti sve probleme ovdje, u ovom kafiću?" Carrie je o d m a h n u l a glavom. "Ipak, Carrie, baš na to te J e n pokušava navesti. O n a vje ruje da možemo biti p o p u t tog usamljenog kruga, središte vlastitog svemira. Nazivajući sebe svojom boginjom, o n a mis li da je nitko neće nadzirati i govoriti joj što treba činiti." "Evane", rekla je Carrie, "svaka bi osoba trebala biti središte svog svemira. Svatko bi trebao slobodno moći izab rati u što će vjerovati i kako se ponašati u skladu sa svojim vjerovanjem. To je osnovno pravo koje n a m je dano kao po jedincima. Ne želim nikog drugog pustiti u svoj "krug", kao što si ti rekao." "A što je sa zlom, Carrie?" odgovorio je Evan. "Ako do pustiš ljudima da čine što hoće, kako ćeš se onda nositi sa zlom? Ako je svaki krug neovisan i zatvoren, onda Hitler ni je bio zao k a d a je pobio milijune Židova. Samo se p o n a š a o u skladu s vlastitim vjerovanjima." Carrie je ostala sjediti šutke, ne znajući kako bi odgovo rila na to.
"I ako je tvoj krug samostalan, n e p r i s t u p a č a n za sve os tale, kome ćeš se onda uopće moći obratiti ako ti zatreba pomoć?" "Ne t r e b a m pomoć..." "A, tu smo", prekinuo ju je Evan. "Razmisli neko vrijeme o tome. Ja žurim, ali nazvat ću te večeras. U redu?" "Što misliš o tome da pođem s tobom?" upitala je Carrie, iznenadivši ih oboje. "Mislim, ako je to u redu." Evan je u s t a o . "To je više nego u redu. To je odlično!"
ameni tornjevi i zeleni bakreni krov crkve Saint-Sulpice izdižu se nasuprot sivog pariškog neba. U toj je crkvi u Da Vincijevu kodu Silas, albino redovnik, brutalno ubio ses tru Sandrine. U priči se u s p u t spominje da je crkva izgrađe na na ruševinama Izidina h r a m a (89). U njoj se nalazi kolo salni piramidalni obelisk, koji je u egipatskoj religiji simboli zirao sunčeve zrake (107). U ovom naizgled nevažnom deta lju počinjemo vidjeti "kod". D r a m a r o m a n a odvija se na dvije razine. Na razini zapleta, protagonisti tragaju za Svetim Gralom, n a d m u d r u j u protivnike i odolijevaju n a p a d i m a sa svih st rana. Na razini koda, jedan duboki podzaplet - "sveta ženstve nost" - j u n a č k i izranja iz zaborava prošlosti. Protiv svih iz gleda, ova će filozofska heroina poništiti m u š k u moć insti tucije crkve i na kulturne margine protjerati "(kršćanstvo, njegov pogled na žene i) zakone iz trećeg stoljeća", koji "ne vrijede u današnjem društvu" (410).
K
"Novo DOBA" VODENJAKA Crkva Saint-Sulpice, upečatljiva ikona kršćanstva, po nosno zauzima svoje mjesto na suvremenom javnom trgu. No r o m a n otkriva ironiju pravih temelja na kojima crkva
leži: pogansko štovanje boginje. Ti temelji, potisnuti stolje ćima, ponovo se uzdižu kako bi srušili crkvu i opet zauze li svoje zasluženo mjesto. Stara, ranija i autentična duhov nost zamjenjuje kasnijeg uljeza. Pretkršćansko miroljubivo "matrijarhalno poganstvo" i "sveta ženstvenost" nadvladat će nasilno "patrijarhalno kršćanstvo" i vjeru naših m a č o crk venih otaca gladnih moći (126). Ukratko, p r e t k r š ć a n s k a bo ginja zamijenit će Boga iz Biblije. Za mnoge pripadnike naše kulture, novo "evanđelje" koje je objavio Da Vincijev kod predstavlja dobre vijesti. Raz U razdoblju doblje vodenjaka dolazi poslije razdo blja riba (397). "Vatikan će se suočiti vodenjaka, s vjerskom krizom nezapamćenom u dva tisućljeća svojeg postojanja", što pretkršćanska je također kraj "dvije tisuće godina du boginja gog astrološkog razdoblja ribe - a riba je i znak Isusa." (268) Sionski priorij je zamijenit će "čekao pravi t r e n u t a k u povijesti da po Boga iz Biblije. dijeli svoju tajnu sa svijetom. Došlo je vrijeme kad je svijet spreman čuti tu istinu" (295). S a d a je vrijeme "kad ula zimo u razdoblje vodenjaka - vodonoše - po čijim idealima čovjek mora saznati istinu i misliti s a m za sebe" (268). Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, suvremeni su mis tici pozdravljali ovo "novo doba" vodenjaka kao povratak po ganske duhovnosti. Oni Doba ribe nazivaju "kršćanskom uvertirom" - zagradama između dva razdoblja poganstva. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, američka je povijest bila svjedokom daleko snažnije revolucije od one koja je ute meljila Ameriku kao nezavisnu. Noviji revolucionari oslobo dili su n a s od naše kršćanstvom n a d a h n u t e prošlosti. U sa mo j e d n o m naraštaju, oni su utemeljili nove i radikalne pog lede na obitelj, obrazovanje, moralne norme, brak, seksua lnost, duhovnost i Boga. Njihovo je stajalište postalo nova, politički korektna, ortodoksija. Bob Dylan, bard k u l t u r n e revolucije, pjevao je,
Dođite majke i očevi diljem zemlje i ne kudite ono što ne možete razumjeti, vi više ne zapovijedate vašim sinovima i vašim kćerima. Vaša pravila ubrzano stare... i današnji će gubitnik s u t r a biti pobjednik jer vremena se mijenjaju. 1 8 8 Uz rizik da ćemo zvučati kao da dižemo u z b u n u zbog sil ne urote, nije teško vidjeti vezu između navodno prolaznog pokreta naraštaja šezdesetih i današnjeg neopoganstva. Vre m e n a su se promijenila i novi utjecaji, p o p u t D a n a Browna, iznova pišu povijest. Nadalje, jednostavno je naivno odbaciti značajan utjecaj koji ovaj svjetonazor ima na medije, obrazo vanje i politiku. Vjerovanja itekako utječu na n a š način živ ljenja i odluke koje donosimo. Već kroz skoro cijeli j e d a n naraštaj radikalne feministki nje preporučuju "novi pogled na stvarnost". U nekim crk vama, propovjednici govore o Isusu čije je tijelo t r u n u l o u grobu. Ovakvo novo razmišljanje donijet će "novu z n a n o s t i duhovnost, novu politiku i ekonomiju, gdje će s t a r a dr žava... u s a h n u t i i odumrijeti". Sve će to doći, posebice "kroz novu afirmaciju i slavlje misterija preobražaja koji simboli zira Kalež". 1 8 9 Prema Da Vincijevu kodu, to je doba već "došlo", kao "Kraj vremena" (269). Marie, "žena" J a c q u e s a Saunierea, izjav ljuje s uvjerenjem dostojnim istinskog vjernika: "Počinjemo osjećati potrebu da vratimo svetu ženstvenost", a zatim poti če Langdona misionarskom strašću: "Ispjevajte njezinu pjes mu. Svijetu trebaju suvremeni trubaduri". (438)
KA GLOBALNOM RELIGIOZNOM JEDINSTVU J o š j e d n a crkva čini stvar jasnijom. Langdon osjeća pot rebu za djelovanjem dok promatra Rosslyn Chapel, crkvu koju su navodno izgradili Templari koji su, prema jednoj
vještoj izreci u r o m a n u , "na svakom bloku uklesali znak." (431). U ovoj kapeli, koja je poznata kao "Katedrala šifara", sve sjeda na svoje mjesto. (426) U ovoj su kapeli temelji Izidina h r a m a , u crkvi Saint-Sulpice skriveni, izloženi u svojoj punoj veličanstvenosti. Uklesani u k r a s i su kod. Svaki k a m e n u crkvi bio je izrezbaren sim bolima... kako bi se stvorila č u d n a višesloj na površina (428)... kršćanski križevi, žido vske zvijezde, masonski pečati, križevi te mplara, rogovi obilja, piramide, astrološki znakovi, biljke, zelenje, pentagrami i ruže... Rosslyn Chapel bila je oltar svih vjera... svih tradicija... i, iznad svega, oltar prirode i boginje. (428). Kod označava jedinstvo svih vjera, jedinstvo utemeljeno na štovanju prirode i boginje. Ova globalna vjera imat će i no vog papu i crkvu koja ga slijedi u pogansko jedinstvo - doći će do spajanja sup rotnih religija i filozofija u jednu, to jest, Ova globalna doći će do sinkretizma (415-416). je zamisao daleko od roma vjera imat će i n a .Takva J e d a n je posjetitelj iz drugog sto ljeća opisao Apolonov h r a m u Didimi novog papu i kao "krug oltara posvećenih svakom 190 bogu". J e d a n poganski svećenik iz crkvu koja će tog doba opisao je sebe kao "svećenika 191 ga slijediti u svih bogova". Vizija globalnog religijskog jedinstva poganski pokreće mnoge duhovne ljude našega doba. Kao što je to rekla j e d n a suvre sinkretizam. m e n a Izidina svećenica: "Možda će Sofija/Izida uskoro postati... svjetionikom kršćanima, Židovima, gnosticima i poganima." 1 9 2 Izida će do nijeti religijsko jedinstvo zasnovano na njezinim poganskim korijenima, ovoga p u t a na planetarnoj razini. Ako se takva
sinteza može izvesti u Americi, kaže j e d n a harvardska profe sorica lezbijka iz Sjedinjenih Metodista, to će onda biti "naj veći oblik trajnog vodstva koji (možemo) pružiti svijetu." 1 9 3 Novi religijski poziv Amerike odnosi se na razvoj jedinstvene duhovnosti koja će spasiti n a š planet. Za takav novi poziv, također n a m je potreban i novi Isus. Prisjećajući se ranijeg navoda iz knjige Američki Isus: ka ko je Sin Božji postao nacionalna ikona194, autor tvrdi da "Isus neće postati nacionalna ličnost ukoliko ne izađe iz ok vira kršćanstva." Nekršćanski Isus? Takav je Isus iz gnostičkih tekstova i takav je Isus iz Da Vincijeva koda. U n a š e m izlomljenom svijetu samostalnih, međusobno ne povezanih ljudi, boginja donosi dobre vijesti. Govori se da će ona opet ujediniti n a š svijet. Ona će ujediniti ekološko znanje, gospodarsku pravdu, ljudska prava, slobodu žena, jednakost i sklad među spolovima, p a n s e k s u a l n u slobodu, značaj pojedinca, svjetski mir, religijsko jedinstvo, utopijske snove, život kakav sami želimo voditi i duboku duhovnost.
IDEOLOŠKI POZIV NA ORUŽJE Da Vincijev kod vjeruje baš u takvu ideologiju i poučava nas njoj u obliku priče. Knjiga je napisana u d u h u osobite religiozne ideologije. To nije neutralna izmišljena priča koja dodaje nekoliko povijesnih činjenica krugu istine. To je pro pagandno djelo određenog religijskog svjetonazora. I to je do voljno, jer bi se moglo reći da autorovi svjetonazori utječu na bilo koje fikcijsko djelo. Ali čitatelji Brownova romana mora ju shvatiti da njegova predanost neopoganskim religioznim stavovima također daje određenu boju njegovom izboru "či njenica" i svemu ostalom što on podržava kroz svoje likove. Njegova knjiga upravo na toj duboko duhovnoj razini najžešće n a p a d a kršćanstvo. Dakako, na njegovo viđenje Biblije i izvornog Isusa moramo odgovoriti. Međutim, pravi značaj knjige je njezina j a s n a namjera da potkopa s a m e te melje biblijske vjere i na njezino mjesto stavi suprotstavljeni
religijski sustav. Budući da je Brown usvojio poganski svje tonazor, on se ne zadovoljava sitnim iskrivljavanjem činjeni ca iz crkvene povijesti. On želi posve srušiti temelje svjeto nazora Biblije. Ispod krinke romana, Da Vincijev kod je ideološki poziv na oružje. U ra tu, kodovi imaju veliki značaj u slanju U konačnici, ključnih poruka tajnim putovima, to jest u šiframa. Koliko god mi to željeli ne postoje ignorirati, tu se ipak radi o duhovnom stotine religija. r a t u za ljudsku d u š u . D a n a s se vodi r a t između dva religijska stajališta, a Postoje budemo li se jednostavno pretvarali da to ne vidimo, r a t svejedno neće pres samo dvije. tati. Može postojati na stotine frakcija (u ovom slučaju religija) sa svojim je dinstvenim ciljevima, ali one će se vremenom sve ujediniti u dva temeljna saveza: poganski monizam i biblijski teizam. Poganski monizam... Religijski svjetonazor Da Vincijeva koda slavi m e k a n u , sveobuhvatnu u t r o b u boginje, iz koje sve nastaje i u koju se sve vraća. U ovakvoj viziji, svemir je jedno, tako da se to mo že nazvati monizmom (drugim riječima, "jedinstvom"). Sjeća te se k r u g a na kraju 9. poglavlja? Prema monizmu, sve se nalazi u tom krugu - bog, čovjek, životinje, kamenje, drveće. Prema takvom svjetonazoru, sve dijeli istu prirodu. Ne pos toji drugi krug, ne postoji druga stvarnost. U božanskom sjedinjenju prirode i čovječanstva sve je moguće. Kada shva timo takav način razmišljanja po načelu "sve je jedno", onda možemo bolje shvatiti Hieros Gamos ili "sveti brak" Da Vinci jeua koda. Protagonisti r o m a n a ozbiljno se hvataju u koštac sa šokantnim orgijskim obredom jer on predstavlja vrhovno duhovno iskustvo - koje dijele, tvrdi se u knjizi, sve religi je. Takav je obred poznat pod nekoliko imena: unio mystica - " m i s t i č n o jedinstvo", "deifikacija" (postajanje bogom), "sed 195 ma, najviša kuća", "sveti brak", ili "vizija sjedinjenja".
Ali sa svim njezinim raznolikim prikazima i obličjima, važ no je razumjeti d a j e boginja samo simbol. O n a je personifi kacija božanskog misterija svih stvari. Njezin položaj d a m e postoji s a m o za izražavanje činjenice da ne postoji nikakvo tjelesno božanstvo. "Pramajka" je bestjelesna "sila" koja da je život svemu. ... protiv biblijskog t e i z m a Postoji j e d a n svjetonazor koji se ne u k l a p a u nježni poga nski krug: to je teizam, vremenom provjereni biblijski svjeto nazor. Takav se svjetonazor ne uklapa u poganski, monistički krug zato jer časti Boga kao Gospo dina i Stvoritelja - koji je izvan kruga. Kako bi izrazili misterij transcendentnog Boga, Boga koji je onkraj reda U svojoj srži, koji je S a m stvorio, nacrtat ćemo luk. Luk ćemo smjestiti iznad kruga na is Da Vincijev kod ti način kao što se Bog nalazi iznad je radikalna onoga što Je stvorio. Bog i svemir se razlikuju, kao što se slikar razlikuje redefinicija od svoje slike, kao što se da Vinci raz likuje od svoje Posljednje večere. Boga.
C. S. Lewis napisao je: "Bog je oso 196 bita Stvar." Bog nije n e k a vrsta energije s a d r ž a n a u monističkom krugu ili "krugu života". On je izvan njega, on je Božanski Luk koji se pojavljuje iz nad kruga stvorenoga. Za razliku od sve popularnijeg prika za kruga života, Biblija otkriva jedan sasvim drukčiji pog led na Boga. Prorok Izaija, u osmom stoljeću prije Krista, rekao je o Jahvi: "On stoluje vrh kruga zemaljskoga (Izaija, 40:22). Bog ima Svoje vlastito mjesto, Svoju vlastitu dome nu postojanja. Nijedan stvoreni krug života ne može Ga sa državati u sebi. Upravo to mislimo kad kažemo da je Bog svet. "Svet" znači "izdvojen" zbog posebnog mjesta ili funkcije. Bog ima poseb no mjesto kao Stvoritelj, koje se razlikuje od našeg mjesta koje zauzimamo kao stvorenja. Mi častimo takvo razumijeva
nje Boga molitvom "Oče n a š koji jesi na nebesima" (Evanđe lje po Mateju, 6:9). Taj Otac je izvor n a š e osobnosti i tvorac našeg složenog svemira. C. S. Lewis također je napisao da po ganski bog koji je sve (a u takvom smislu i ništa) postoji kao "obična nula", "nebiće", "generalija bez osobina". 1 9 7 Ispod rasprava i sukobljenih činjenica, u svojoj srži Da Vincijev kod je radikalna redefinicija Boga kao bestjelesne prirodne sile.
NIŠTA SE NIJE PROMIJENILO Da Vincijev kod je prijateljska, uljepšana inačica duhov nosti koja negira bit biblijske vjere, a naročito biblijsko ot krivenje Boga. Ta duhovnost nije inačica kršćanstva, k a o što to tvrde suvremeni skeptici pozivajući se na rane gnostike. Umjesto toga, to je negiranje svega što je kršćanima sveto. U j e d n o m smislu, ništa se nije promijenilo. U drevnom svijetu, postojale su dvije vrste gnostika: oni bez ikakve ve ze s kršćanstvom i oni koji su se po kušavali izdavati kršćanima. U prvim stoljećima Crkve, kršćanski su pogla vari prošli isti p o s t u p a k koji s m o mi Poslije dvije iznijeli u ovoj knjizi. Oni su u p o r n o i tisuće godina, dosljedno ukazivali da je gnosticizam religija koja se posve razlikuje od istin sukob zbog skog kršćanstva.
duhovne istine
Tertulijan, k r š ć a n s k i povjesničar iz tih ranih dana, govorio je o gnostičkom 198 traje i dalje. "huljenju protiv Stvoritelja". Rekao je da "oni ne razlikuju pogane od vjer nika u njihovim crkvama." 1 9 9 Optužio ih je da "trguju s čaro 200 bnjacima (torbarima), astrolozima i filozofima." J e d a n suv remeni gnostik, tvrdeći da nema nikakve veze s biblijskom vjerom, opisuje stare "kršćanske" gnostike na isti n a č i n kao i rani crkveni poglavari. On zastupa mišljenje da je gnosti cizam u ranoj Crkvi zadržao kršćansko izražavanje, ali da "njegov d u h pripada suvremenom poganstvu Zapada." 2 0 1
Poganstvo, bilo drevno ili suvremeno, suprotstavlja se kršćanskoj poruci Biblije. Novi oblici izražavanja poganstva prisiljavaju kršćane da se podvrgnu istom p o s t u p k u ispiti vanja svoje vjere, kao što su to činili i prvi kršćani k a d a su tajni svitci drevnih gnostika bili prvi put napisani. Stara bitka, n o v a kultura U prva tri stoljeća Crkve, kršćani su ratovali na dva bojiš ta. Izvana, proganjale su ih poganske vlasti carskog Rima koje su ih prisiljavale da priznaju "Cezara za Boga". Iznutra, morali su odolijevati gnostičkom vuku u janjećoj koži koji je tvrdio d a j e kršćanin, samo što je usvojio pogansku duhov nost Rimskog carstva. Mi smo sada svjedoci ponavljanja tog r a t a na dva bojišta. Kako n a š a kultura sve više postaje dekadentni Rim 2 0 2 , na ša bitka za istinom nalikuje na onu rane Crkve, jer smo i mi suočeni s onima koji sebe nazivaju Kristovim vjernicima, ali su u stvari gnostici. Poslije dvije tisuće godina, sukob zbog duhovne istine traje i dalje. Da Vincijev kod aludira da se sukob s jedne strane od vija između objektivnih povjesničara i iskrenih tragača za is tinom, i konzervativne, nametljive crkve s druge. Činjenica je da svi sudjelujemo u bitci za konačnom istinom, koja se s vjerskom gorljivošću vodi s obje strane. Bogovi i boginje, ili B o g ? Duhovnost Da Vincijeva koda vidljiva je u ranoj ljudskoj povijesti. Uvodna rečenica Biblije - "U početku stvori Bog nebo i zemlju" (Knjiga Postanka, 1:1) - izrečena je u socijal nom k o n t e k s t u egipatskog poganstva; to je osobito oboža vanje Izide, boginje magije i podzemnog svijeta. Takva ista istina Boga transcendentnog Stvoritelja ponavlja se k a d a Iz raelci ulaze u Kanaan gdje se Baal i Astarta, bog i boginja plodnosti, štuju kao sile božanske prirode.
U d e v e t o m stoljeću prije Krista, Ilija poziva Izrael da se od r e k n e svojih bogova k a k o bi služio i s t i n s k o m i živom B o g u (Prva knjiga o kraljevima, 17-19). U o s m o m stoljeću prije Kris ta, p r o r o k Izaija s t a l n o k o n t r a s t i r a B o g a svega s t v o r e n o g a i ot kupljenja s b a b i l o n s k i m p o g a n s k i m b o g o v i m a (Izaija, 4 0 - 4 9 ) . Ali n a r o d je bio tvrdoglav. U Bibliji se s t a l n o ponavlja da se Iz rael ujedinio s B a a l o m uz k a t a s t r o f a l n e posljedice. To je povijest s u k o b a i z m e đ u dvije različite religije koje se n a t j e č u z a l j u d s k e d u š e . Biblijska vjera i p o g a n s t v o m e đ u s o b n o s e isključuju. Biblijska težnja j e d i n s t v e n o s t i nije m o t i v i r a n a k o n z e r v a t i v n o š ć u , n e t r p e l j i v o š ć u ili s t r a h o m . Biblija je j e d i n s t v e n a po svojoj r a d i k a l n o drukčijoj definiciji B o g a . K a d a d o đ e m o d o Novog Zavjeta, v i d i m o d a I s u s , o s n i v a č k r š ć a n s t v a , i m a temelje u S t a r o m Zavjetu. Upozorio j e n a molitvu s l i č n u p o g a n s k o j (Evanđelje po Mateju, 6:7) i govo rio o s a m o d v a izbora: kraljevstvo Božje ili kraljevstvo S o t o n e (Evanđelje po Mateju, 12:25-28). Podsjetio je Svoje sljedbeni k e d a n i t k o n e m o ž e s p o z n a t i Oca bez Njega, Sina. Novi j e Zav j e t p r e p u n crno-bijelih o p r e č n o s t i . P a v a o , j e d a n o d I s u s o v i h a p o s t o l a , stavio je u k o n t r a s t dva o p r e č n a s u s t a v a : Istina Pravičnost Svjetlo Krist Vjernik Hram živoga Boga Kalež Gospodinov Stol Gospodinov Dobro učenje Štovanje Stvoritelja Slava besmrtnog Boga Mudrost Božja Samo jedan Bog J e d a n Bog Isus Krist
Laž Zloba Mrak Belijar (Sotona) Nevjernik Hram idola Kalež d e m o n a Stol demona Učenje d e m o n a Štovanje stvorenja Slike smrtnog čovjeka Mudrost svijeta Mnogo takozvanih (lažnih) Bogova Puno "bogova"
I s u s i P a v a o n i s u uključivali d r u g e p o g a n s k e religije. Zbi lja p o s t o j i r a z l i k a i z m e đ u g n o s t i c i z m a i k r š ć a n s t v a .
IZBOR Nakon što se preobratio na kršćanstvo, Bob Dylan je pjevao d r u g u pjesmu, "Nekome moraš služiti... ili vragu ili Bogu." 2 0 3 Da Vincijev kod i ova knjiga stavljaju svakoga pred izbor. To je isti izbor pred koji Ilija stavlja Božji narod: "Ko liko ćeš dugo razmišljati između ta dva izbora? Ako je GOS POD Bog, slijedi Njega" (Prva knjiga o kraljevima, 18:21). Postoje samo dva religiozna puta, samo dva p u t a kojima možemo doći do božanskog. Je li Bog samo priroda ili je On Stvoritelj prirode? Vaš odgovor na to pitanje mijenja sve što mislite i činite. Vi ste religiozni znali vi to ili ne. Svi štujemo i služimo nešto. Ili ćete štovati i služiti "stvoreno" ili ćete što vati i služiti "Stvoritelja - koji je slavljen zauvijek" (Poslanica Rimljanima 1:25). Ili postoji samo jedan krug ili postoji krug koji je spojen s lukom koji stoji iznad svega.
K O J E DOBRE VIJESTI? I poganstvo i kršćanstvo nude dobre vijesti. Obje vjere n u d e otkupljenje. Poganstvo pojedincu n u d i oslobođenje od Stvoritelja, da čini što hoće i da smisli kako će se spasiti. Biblija n u d i pomirbu sa Stvoriteljem, koji dolazi na zemlju kao Spasitelj. Nitko tko uistinu traži tog Spasitelja neće bi ti odbijen. Krug koji predstavlja sve stvoreno i luk koji predstavlja Boga koji je iznad i onkraj stvorenoga, odvojeni su na dva načina. Prvo, mi, ljudska bića i Bog (božanski Stvoritelj) razlikujemo se po naravi. Na primjer, Bog n e m a početka. Mi imamo. Bog zna sve. Mi ne znamo. A postoji još p u n o drugih razlika. Drugo, Božanski Luk i stvoreni krug odvojeni su nečim drugim. U našim t r e n u c i m a iskrenosti, trenucima k a d a smo sami, svatko od n a s zna da u sebi nosi nešto što ne va lja. To t r e b a popraviti. Čak imamo osjećaj da nismo dorasli. To se čak može opisati kao osjećaj moralne inferiornosti. Po-
nekad se to naziva krivnjom. Ne volimo to priznati svakome, ali to je istina u n a m a svima. Osjećaj da nešto ne valja ima mo jednostavno stoga što nešto zbilja ne valja. Razlog zašto osjećamo krivnju je taj jer jesmo krivi. Bog koji je došao k n a m a Svi mi smo stvoreni sa svrhom uživanja u divnom od n o s u sa samim Bogom Stvoriteljem. Ali nešto je taj odnos uništilo. To nešto se zove grijeh. Kao posljedica, između n a s stvorenja i Boga Stvoritelja postoji jaz. Svaki pošteni čovjek ima taj osjećaj otuđenosti i gubitka, ali to nije samo puki osjećaj. To je nešto vrlo stvarno. I to je stanje odvojenosti - "veliki razvod", kao što to naziva C. S. Lewis - srž grijeha, više nego djela koja smo učinili. "Grijesi" koje smo počini li i zbog kojih više-manje osjećamo krivnju, simptomi su pravog problema - odvojenosti od Boga. To je bio prvi grijeh u Rajskom vrtu gdje je prvi put n a s t a o jaz - gdje smo prvi p u t postali svoji vlastiti bogovi (Knjiga Postanka, 3:4). Nadalje, mi ne možemo premostiti taj jaz. Ne možemo popraviti ono što ne valja. Ne možemo doći do Njega. Zato On m o r a doći k n a m a . Samo Bog može premostiti taj jaz. I Bog ga je premostio. On je u stvari spojio luk (Sebe) i krug (nas). Na koji način? Bog je odlučio "sići među ljude" i uzeti ljudsko tijelo. Odlučio je postati poput n a s . I to je Bog i uči nio k a d a je došao u ljudskom obličju, u Isusu. Ali to nije sve. Da se savršeni i sveti Bog spoji s nečim što ne valja i što je grješno, grješnik se m o r a promijeniti. Zato je Isus, koji ni kad nije zgriješio, uzeo na Sebe odgovornost za naše grijehe. Zatim n a s je sud svemira proglasio oslobođenima od grije ha. Nismo krivi! U Poslanici Rimljanima 8:1 piše: "Sad, dak le, n e m a više nikakve osude onima koji su u Kristu I s u s u . " Oni koji će prihvatiti dar jednostavno više nisu odgovorni za svoje grijehe - svoj jaz. Što nas to u i s t i n u više ne čini od govornima za naše nevaljano i grješno stanje? Što pokreće takvu stvarnost? Pokreće je kada priznamo takvu istinu -
da postoji jaz grijeha i da ga više ne želimo. Mi se kajemo nadilazimo jaz grijeha i ostavljamo ga iza sebe. Tada se luk i krug spajaju. Mi osje ćamo Božje r u k e pune osjećaja i ljuba vi kako n a s grle. Tada osjećaj otuđe nosti i gubitka nestaje. Isus je rekao: "I mi uistinu " J a sam došao da oni imaju život i da znamo da je on ga imaju u izobilju" (Evanđelje po Iva n u , 10:10). To se događa k a d a smo Spasitelj opet spojeni s Bogom! Ova nevjerojatna istina o Isusu da svijeta." je smisao Teabingovoj primjedbi kad kaže: "Isus Krist je bio povijesna lič (Evanđelje po nost s nevjerojatnim utjecajem, mož Ivanu, 4:42) da najzagonetniji vođa na svijetu, ko ji je bio sposoban n a d a h n u t i ljude." (233) Seksualni obred s Marijom Magdalenom iz kojeg se ro dilo dijete, teško može objasniti Isusov utjecaj. Samo Božji čin otkupljenja svemirskih razmjera može objasniti Isusov utjecaj na svijet. Samo biblijski svjedok konačno daje smis la Teabingovu priznanju: Isus uistinu jest Spasitelj svijeta (Evanđelje po Ivanu, 4:42). I n t i m n a zajednica, i s t i n s k a radost Naša knjiga n e m a namjeru isprati očite greške i zlodjela onih u prošlosti koji su pogrešno prikazali Kristovu Crkvu na zemlji. (Dapače, mi se pridružujemo svim pravim d a n a šnjim k r š ć a n i m a i priznajemo sve naše greške i neuspjehe - jaz je premošten, ali Božje mijenjanje n a š i h krugova po sao je koji traje cijeli život... doslovce, traje cijeli n a š zema ljski život.) Naša knjiga također ne pokušava vratiti neko izgubljeno "zlatno doba" iz prošlosti. Svrha ove knjige je, kroz kritički odgovor na glavna p o p u l a r n a literarna postig nuća, pojasniti dva bezvremena religijska izbora pred koji ma svako ljudsko biće m o r a stajati. Mi iz osobnog iskustva čvrsto vjerujemo da postoji utjeha u činjenici o vanjskom Bogu kojemu se možemo obratiti, ko-
ji je obećao da n a s neće odbiti ako Ga tražimo. Postoji istin ski Otkupitelj koji p r u ž a istinski oprost i definitivno n a s os lobađa od naše krivnje koja nas izjeda. Možemo se opustiti, jer Bog ima nadzor n a d svijetom. Mi imamo mogućnost uis tinu oprostiti drugima. Mi možemo biti u intimnoj zajednici s Njime i uživati služeći Mu. Mi možemo naći svoje mjesto u svijetu! Kao autori ove knjige, nadamo se i molimo da će Bog, je dini Stvoritelj i Spasitelj, preko ovih stranica privući k Sebi sve one Teabinge koji lutaju svijetom koji su prepoznali veli činu Isusa, te se n a d a m o da će pronaći istinski Gral iz Evan đelja: Samog Isusa, istinskog Spasitelja svijeta. Ako slijedite njegov zaključak, Kod će u potpunosti poniš titi Božanski Luk i ostaviti vas same i prepuštene sebi.
EPILOG
Križ je veći od koda i spaja naš krug s Božanskim Lukom
CARRIEN IZBOR
Kad se Carrie vratila, J e n nije bilo u njihovoj sobi. Bilo joj je drago zbog toga, jer je htjela biti sama. Na zidu je visio plakat koji je J e n objesila prošle večeri. Na sredini papira bio je n a c r t a n jedan veliki krug. Carrie je sjela na stolicu i zagledala se u krug. Riječi koje je čula prije samo nekoliko sati još su joj odzvanjale u glavi. "Isus je", rekao je J i m Howard, pastor Evanove crkve, "uzeo drveni križ na kojem je bio razapet i sagradio most." Carrie je bila otišla s Evanom u crkvu i sjela u zadnji red. Evan je otišao držati vjeronauk djeci, ali Carrie nije ovamo došla da b u d e s Evanom. Ona je tražila, p r e m d a ni s a m a ni je znala što. Stražnji dio Evanove crkve činio se jednako dob rim mjestom za traženje, kao i svako drugo. "Križ na kojemu je Isus bio zvjerski razapet i u m r o , pos tao je most za nas. Sve do tada, jedini način da netko uis tinu vidi Boga bio je živjeti savršenim, bezgrješnim životom. No znate što? To nikome nije pošlo za rukom. Nikome. Zato je Bog postao jedan od n a s , živio je takvim savršenim živo tom, a zatim je propatio n a š u kaznu za n a s . " Carrie je već prije bila čula to. Ali, što je on mislio pod ti me da je križ postao most? "Mi ne možemo doživjeti Boga našim zemaljskim načini ma. Bez obzira što molili, bez obzira u što mi vjerovali, Bog se ne može dosegnuti na takav način, Isus je znao to. Zato je On rekao svojim sljedbenicima prije nego su ga odveli u
smrt, " J a sam p u t do Oca." Zato ga mi slijedimo, a kamo n a s On to vodi? Natrag k našem Stvoritelju - posve stvar nom Bogu koji n a s voli i želi opet primiti k sebi! "Ako mislimo nastaviti, moramo se pozabaviti križem." Carrie se nagnula naprijed na klupi, ne želeći propustiti ni j e d n u riječ. "Križ postaje most po kojem hodamo. Iza n a s ostaju na ši pokušaji da iskusimo Boga, a kad prijeđemo na d r u g u st r a n u , primamo za r u k u Onoga koji je bio pribijen na križ. "Ali", rekao je i raširio svoje ruke p r e m a vjernicima zakli njući ih, "vi morate prijeći preko tog mosta. "Kažem vam, nitko od n a s ne može napraviti svoj most. Svi znamo da je istina da ne možemo živjeti savršenim živo tom - pokušali smo i nismo uspjeli. I možda bi čak htjeli smisliti svoj jedinstveni način da prijeđemo ponor - da spoz n a m o Boga. Ali kao što stoji u poslanici Rimljanima 3:23, svi brzo padamo u taj ponor. Bez obzira koliko n a s blizu taj n a š most doveo, ako ne može doseći, o n d a ne može. "Mi smo došli k Njemu Njegovim načinom. To Isus savr šeno j a s n o objašnjava u Evanđelju po Ivanu 14:6: " J a sam put, istina i život - Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." Stoga imate ovakav izbor: možete doći k Bogu preko križa ili možete ostati na svom malom otočiću. O vama ovisi. Ali na kraju, jednostavno ne postoji nikakav drugi izbor ako zaista želite naći Boga. "Kako onda možete učiniti prvi korak? Prvo, m o r a t e se složiti s Bogom da između vas i Njega postoji ponor - zove mo ga grijehom. Drugo, morate se složiti da most - Isusova smrt na križu i Njegovo u s k r s n u ć e - postoji i da je namije njen vama. A zatim morate zakoračiti preko njega dajući svoj život Njemu. Jednostavnije ne može biti. "O tome je riječ - o spajanju sa Stvoriteljem, kao što je On to i zamislio. Zato ste i stvoreni. I kažem vam iz osobnog iskustva, to je razlog zašto postojite." J i m je propovijedao još nekoliko m i n u t a , ali Carrie ga vi še nije slušala. Kada je misa zaključena pjesmom i k r a t k o m
molitvom, Carrie je brzo izašla i pričekala pored automobi la. Šutjela je dok su se vozili natrag na koledž; nije joj bilo do razgovora s Evanom - još ne. Morala je o mnogo toga raz misliti. Ili bolje reći, nije imala mnogo za razmišljati. Samo o jed nome. O križu kao mostu. O mostu s - kako je to rekao J i m ? - njezinog vlastitog otočića to tog Boga kojega je tako naporno nastojala izbjeći. Sada, k a d a se vratila u svoju sobu, gledala je u krug is pred sebe. Riječi koje su je bile toliko uzbudile prije samo nekoliko d a n a , navirale su joj u mislima. Sveta ženstvenost. Hieros Gamos. Marija Magdalena. Sveti Gral. Odbacila je te misli dok je tražila po sobi - aha! Tu je. Skinula je čep s crnog flomastera i prišla plakatu. Počev ši od gornjeg lijevog k u t a papira, nacrtala je luk koji je dodi rivao vrh kruga i nastavila povlačiti crtu do gornjeg desnog kuta. Lukje bio veći od njezina kruga. Učinila je korak u n a t rag i pogledala što je nacrtala. Bog je ipak bio stvaran - Bog iz Biblije. Znala je da m o r a postojati Svemoguća Osoba - ne neka sila, već Osoba koja je nju učinila osobom. To je bio Bog od kojega je bježala, no ipak je išla p r e m a Njemu na neki način - Bog, koji je stvorio muškarce i žene u svoj njihovoj jedinstvenosti; Bog, koji je bio daleko onkraj simbola koji su ljudi načinili da predstav ljaju Njega. Taj Bog, koji je znao da Carrie ne može otići sa svog malog otočića sama, dao joj je most preko kojega može pobjeći. Zato jer je taj Bog imao za nju ono čemu se n a d a l a i očekivala od svake osobe... ljubav. Bog ju je volio i čekao je da prijeđe most. Opet je uzela flomaster. Ovoga p u t a n a c r t a l a je križ, s dvije crte točno na vrhu sjecišta luka u kruga. Razmišljala je o tome kako Da Vincijev kod - knjiga koja ju je natjerala da ispita stvarnost Boga d a n a s - završava. Sjetila se da je Robert Langdon, kada se uspio vratiti n a t r a g u Pariz, klek n u o ispred mjesta gdje je vjerovao da su bile pokopane kos ti Marije Magdalene.
Carrie je, u tišini svoje sobe, također kleknula. Ali o n a ni je klečala ispred mrtve žene. Ona je klečala ispred Onoga ko ji je živ. Carrie je odbacila svoje sumnje; odbacila je grješke koje je počinila; odbacila je bol koju je iskusila - i znala je da je prihvaćena, da joj je oprošteno i da je spašena. I to je bilo onda k a d a je skoro mogla čuti kako joj netko govori "Dobrodošla kući."
POGOVOR Postoji još mnogo tema u Da Vincijevu kodu o kojima bi voljeli raspravljati s vama, ali nemamo ni vremena ni strani ca u ovoj knjizi. Postoji li neko pitanje na koje ste očekivali odgovor, ali ga niste dobili? P o m o ć je d o s t u p n a . Oni koji že le nastaviti s proučavanjem ove teme, mogu posjetiti j e d n u od dolje navedenih Internet stranica i istražiti ono što vam je na srcu i u mislima. Da Vincijev kod postavio je puno pitanja o Bogu, ali je po nudio p u n o pogrešnih odgovora. Udovice i siročad (doslov no i oni koju su to duhom) n i s u dobili prave odgovore spekuliranjem i izmišljotinama, već istinom o Onome koji je rekao da je On pravi put, istina i život. "Moj ljubljeni Sin", nazvao Ga je Bog pred svjedocima. "Sin Božji", rekao je On za Sebe. "Sin Božji", rekli su Njegovi apostoli za vrijeme i poslije Nje gova zemaljskog života. I Sin Božji, mi vjerujemo, On uistinu jest. www. breakingthedavincicode. com www.jimgarlow.com www.cwipp.org
VODIČ ČITATELJU KROZ
DEKODIRANI DA VINCIJEV KOD ročitali ste Da Vincijev kodi ostalo vam je mnogo pitanja. S a d a ste pročitali Razbijanje da Vincijeva koda i možda imate još pitanja. Neka vas to ne zabrinjava. U potrazi za is tinom, pitanja su m o ć n a sredstva. Međutim, budite oprez ni. Pazite da postavljate pitanja koja pojačavaju rasuđiva nje, a ne ona koja pojačavaju skepsu. Drugim riječima, "bu dite m u d r i kao zmije, a bezazleni kao golubovi" (Evanđelje po Mateju 10:16). Slijedeća pitanja zamišljena su kao pomoć kod bilo kak vih sumnji ili nejasnoća koje ćete možda iskusiti. Možda će te željeti razmisliti o njima sami ili razgovarati o njima s ma lom skupinom prijatelja; cilj je uporno tražiti odgovor dok odgovor ne bude sasvim jasan. Ne zaboravite da i poslije du že rasprave možda nećete dobiti sve odgovore, ali stvari će vam postati jasnije. Bog je obećao da "ako prizoveš r a z u m i zavapiš za razborom; ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - tada ćeš shvatiti s t r a h Gos podnji i naći ćeš Božje znanje" (Mudre izreke 2:3-5). Na kon cu ćete otkriti da postoji samo jedan Odgovor na sva pitanja koja ćete susresti. Taj Odgovor nadilazi svaki kod na koji će te naići. Mi želimo da, ako još uvijek ne znate Odgovor, s u s retnete Njega kroz ono što smo podijelili s vama.
P
Blagoslovljeno bilo vaše traganje.
Prvo poglavlje: Kod koji je u z d r m a o svijet 1. Koliko je čvrsto vaše znanje o tome tko je bio Isus? Da se vaša vjera nađe na kušnji, biste li je mogli obraniti? Kako biste to učinili? 2. Smatrate li da Da Vincijev kod predstavlja prijetnju kršćanstvu? Zašto da ili zašto ne? 3. Da Vincijev kod počinje s autorovom tvrdnjom da se "svi opisi umjetnič kih djela, arhitekture, spisa i tajnih rituala u ovom romanu točni" (DVK 1) Vjerujete li u tu tvrdnju? Nadate li se da ćete imati koristi od čitanja Razbijanje da Vincijeva koda? 4. Brown želi da "naučite tonu" iz njegove knjige. Mislite li da je fikcija dob ro sredstvo učenja? Zašto da ili zašto ne? 5. Pilat, k a d a se suočio s Isusom, postavio je vječno pitanje: "Što je to isti na?" Je li moguće spoznati apsolutnu istinu? Postoji li uopće nešto poput apsolutne istine ili istina ovisi o određenoj osobi i određenoj situaciji? Drugo poglavlje: Druga najbolja Božja ideja 1. Carrie Williams, izmišljeni lik koji se odsada pojavljuje na početku svakog poglavlja, doživljava dva "seksualna šoka" u jednom danu - njezin je deč ko nagovara na seks i otkriće da je njezina cimerica lezbijka. Mislite li da je ovo dobar prikaz naše današnje kulture? 2. Slažete li se s našom tvrdnjom da je "Da Vincijev kod u suštini - kad govo rimo o njegovu ne tako logičnom zaključku - poziv na slobodan seks, što se razlikuje od mjerila koje je utemeljio Bog?" Zašto da ili zašto ne? 3. Objasnite razlike između agape'i eros ljubavi. Kako možete razviti agape u vašoj ljubavi prema drugoj osobi? 4. Doživljavate li Bibliju kao knjigu koja promiče "maksimalan seks"? Može te li se sjetiti nekih drugih odlomaka osim onih koji su navedeni u knjizi koji podržavaju to? 5. Ako je seks "druga najbolja" Božja ideja, koja je Njegova najbolja ideja? Treće poglavlje: Žene su svetije i ž e n s t v e n i j e od "Svete ženstvenosti" 1. Uzimajući u obzir ono što Biblija ima reći o ženama i povijesti žena u os nutku Crkve, koliko je Da Vincijev kod uvjerljiv u tvrdnji da je Crkva veli ka progoniteljica žena? Da li se naši argumenti u ovom poglavlju dovoljno dobro suprotstavljaju takvoj tvrdnji? Što mislite? Zašto da ili zašto ne? 2. U svojoj vrlo lukavoj fikcijskoj knjizi, Brown izmišlja različite činjenice ko je potkrepljuju njegov cilj. Primjerice, on uvelike pretjeruje s brojem pogu bljenih m u š k a r a c a i žena za vrijeme razdoblja Velikog lova u srednjem vi-
jeku. (Suvremena istraživanja pokazuju da je pogubljeno oko 50-60 000 ljudi za razliku od Brownovih pet milijuna.) Mislite li da Da Vincijev kod stremi točnosti ili udaru na osjećaje? Da li bi naše optužbe trebale dolazi ti iz uma ili srca? Kako uskladiti to dvoje? 3. Mi ne bismo bili pošteni kad ne bismo priznali da su neki poglavari rane Crkve tlačili žene, služeći se čak i Biblijom da opravdaju svoje postupke. Mogu li se pravedno odvojiti djela pojedinca od organizacije koju on ili ona zastupaju? Postoje li neki suvremeni primjeri kojih se možete sjetiti? Kako određujete pojam odgovornosti? 4. Da li Da Vincijev kod u suštini poziva na slavljenje jedinstvenosti muška raca i žena ili na stapanje dvaju spolova u jedan, dvospolni, spol? Na koji se način Biblija razlikuje od toga? Kako reagirate na pretpostavku da se muškarci i žene razlikuju? Četvrto poglavlje: Isus - uistinu, tko je bio On? 1. Brown tvrdi da Isus nije bio smatran božanskom osobom sve do Konstantinova doba. Mi smo naveli nekoliko poglavara rane Crkve koji su pisali o Isusovu božanstvu prije Nicejskog koncila. Ako reagirate na Brownove pretpostavke da Isus nije bio božanska osoba? Da li Isusove ljudske oso bine dokazuju da On nije bio božanska osoba? Zašto da ili zašto ne? 2. Zašto je Isusu bilo važno pitati Svoje prijatelje što oni misle tko je On? Ka ko bi njihov odgovor promijenio ono što su mislili o Isusu? 3. Na koji su način Pavao i datumi nastanka njegovih poslanica važni za ra zumijevanje Isusove božanske osobe? 4. Je li vam važno da li je Isus uistinu bio Bog ili ne? Zašto da ili zašto ne? Što vi mislite tko je bio Isus? Peto poglavlje: Tko preinačuje povijest? 1. Evan drži lekciju Carrie o načinu na koji guske lete. Na koji se točno na čin jato gusaka može usporediti s načinom na koji bi Crkva trebala djelo vati? Je li vam ova analogija pomogla? 2. Ako je povijest uistinu "unaprijed dogovorena priča", kome možemo vjero vati? Kako možemo znati koja je inačica povijesti "najistinitija"? Postoji li uopće istinita povijest? 3. Izgleda da je kršćanska povijest puna "gubitnika" - onih koji su jako zgri ješili ili su bili ubijeni zbog svoje vjere. Ipak, Da Vincijev kod tvrdi da su crkveni poglavari - pobjednici - preinačili povijest sebi u "prilog". Kako re agirate na Brownovu tvrdnju da pobjednici pišu povijest? 4. Da ste kojim slučajem bili kršćanin u doba kada je Konstantin proglasio vjersku slobodu i prisilio pogane na preobraćenje, kako biste reagirali
na te nove "kršćane"? Što mislite, kako bi oni reagirali na vas i vaša uče nja? Biste li doveli u pitanje vaša vjerovanja i "našli se s njima na pola puta"? Š e s t o poglavlje: Ne okrivljujte Kanon 1. Da nekim slučajem nismo imali Bibliju koju bismo slijedili, i da smo uči nili ono što je Marcion predlagao i odbacili sve biblijske tekstove, kakve bismo temelje imali za moralne zakone? Što bi svakoga od nas spriječilo da ne učini ono što se smatralo dobrim u to vrijeme, bez obzira na poslje dice koje bi to imalo po druge? 2. Zašto je važno znati kako je n a š a današnja Biblija sastavljena? Utječe li to na vašu osobnu vjeru? 3. Može li Isusov sljedbenik odbaciti Stari Zavjet kao zastario i držati se isk ljučivo Novoga Zavjeta? Objasnite. 4. Naše uvjerenje da je Biblija Riječ Božja zasnovana je na vjeri i godinama pa žljivog proučavanja. Mislite li da je Biblija vjerodostojna? Zašto da ili zašto ne? Odnosi li se takav zaključak i na odabir kanona? 5. Nakon što ste pročitali ovo poglavlje, vjerujete li da je Konstantin manipu lirao sastavljanjem kanona? Ili vjerujete da je kanon bio sastavljen prije Nicejskog koncila? Objasnite vaš stav. S e d m o poglavlje: G n o s t i č k a evanđelja protiv N o v o z a v j e t n i h Evanđelja 1. Winston Churchill je rekao, "Laž obiđe pola svijeta prije nego istina dobije priliku obući hlače." Postoje učenjaci, propovjednici i spisatelji - u ovom slučaju izmišljeni profesor Gibson - koji ponavlja izraze koji su se pokaza li lažnima. No njihovim čestim ponavljanjem, takve su misli ipak postale vjerojatne. Kako možemo biti bez predrasuda dok zadržavamo snažan os jećaj vjerodostojnosti? 2. Sada kada su tekstovi iz Nag Hammadija "obznanjeni svijetu" preko Da Vincijeva koda, mnogo bi ljudi moglo početi sumnjati u istinitost Biblije. Ako smatrate da je Biblija nepobitna Riječ Božja, kako ćete je obraniti od tih "svetih svitaka"? Ako ne temeljite svoju vjeru na Bibliji, vjerujete li te kstovima iz Nag Hammadija? Objasnite svoj izbor. 3. Slažete li se s zaključkom Skupa prezbiterijanki iz 1997. godine da su če tiri biblijska Evanđelja priklonjena muškarcima? Bi li trebala postojati Biblija namijenjena isključivo ženama? 4. Ako slijedite učenja gnosticizma do samoga kraja, tko će biti vaš Bog? 5. Napisali smo, "Ovdje ćemo početi razbijati Da Vincijev kod i po k u š a t i n a ć i pravi razlog njegove nevjerojatne p o p u l a r n o s t i . Knjiga je
n a m i j e n j e n a m a s a m a j e r n a vrlo privlačan n a č i n izražava n o v u oslob a đ a j u ć u religijsku opciju koja je nedavno p o h a r a l a Z a p a d . " Gdje ste vidjeli z n a k o v e ove nove religijske opcije u n a š o j k u l t u r i ? O s m o poglavlje: Tajno znanje 1. U opisu obreda Hieros Gamos, naučili smo da kroz taj ritual muškarci ot varaju svoj um da bi primili znanje od božanskog. Kako se ovaj poganski obred odnosi prema ženama? 2. Koja je razlika između "duhovnosti" i kršćanstva? 3. Usporedite pogansku m a n t r u ( "Najbolje je kada ne razmišljate") sa sav jetom (upozorenjem) u Svetom Pismu, koji kaže "zarobi svaki razum da se pokorava Kristu" (Druga poslanica Korinćanima 10:5). 4. Kako definirate grijeh? Odakle potječe koncept grijeha - od čovjeka ili Bo ga? Kakve veze ima osjećaj krivice s grijehom? Je li grijeh problem kojeg treba riješiti ili je jednostavno dio života? D e v e t o poglavlje: Sraz s i m b o l a 1. Kakvu ulogu igraju simboli u Crkvi? Igraju li simboli ulogu u vašem du hovnom životu? 2. Koji je simboli spominju u Bibliji? Koji simboli imaju pozitivne konotaci je? Koji simboli imaju negativna značenja? 3. Je li potrebno vjerovati da sotona postoji doslovno da bi se bilo kršćanin? Koja bi bila sotonina svrha? Vjerujete li u sotonu? Zašto da ili zašto ne? 4. Što mislite, zašto neki kršćani prihvaćaju poruku štovanja boginje? D e s e t o poglavlje: Razbijanje k o d a 1. Što izraz "Kraj vremena" znači kršćanima? Što taj izraz znači poganima? 2. Kako bi "nekršćanski Isus" izgledao i djelovao? Je li svijetu potreban "nekršćanski Isus"? 3. Boginja obećava jedinstvo i mir. Obećava li kršćanstvo isto to svakome na zemlji? 4. Što znači komentar C. S. Lewisa kad kaže da je "Bog osobita Stvar"? 5. Nakon što se pročitali Da Vincijev kod, da li se vaša slika Isusa promije nila? Ako jest, kako? Je li se vaša slika Isusa promijenila sada k a d a ste pročitali Razbijanje da Vincijeva koda? Kako?
BILJEŠKE 1
Izvorno: Christian Witness to a Pagan Planet. (Prim. prev.) Dan Brown, The Da Vinci Code, New York: Doubleday, 2003, 235. (Prim. au tora) 3 Sion, hebrejski Cion, brežuljak u Jeruzalemu. Sion je predizraelski naziv bre žuljka u jugoistočnom dijelu Jeruzalema na kojem je ležao grad Jebusejaca koji je osvojio David ("Davidov grad"). Kao središte vjersko-nacionalnog života Židova, Sion postaje, u pjesničkom govoru starozavjetnih knjiga, sinonimom za Jeruzalem i za čitavu Palestinu. U doba progonstva Sion više nije topografski naziv, već sim bol ""Božjeg grada"", izraelske slobode i spasenja. (Prim. prev.) 4 Holy Blood, Holy Grail. (Prim. prev.) 5 David Klinghoffer, "Books, Arts and Manners", National Review , 8. prosinac 2003. (Prim. autora) 6 Dan Brown, intervju Matta Lauera, The Today Show, NBC, 9. lipnja 2003. (Prim. autora) 7 Bookpage, travanj 2003. (Prim. autora) 8 Juli Cragg Hilliard, "ABC Special Examines Da Vinci Code Ideas", Publishers Weekly, Religion Bookline. (Prim. autora) 9 Engl. Rose - Eros. (Prim. prev.) 10 Clive Staples Lewis (1898-1963), britanski pisac. Napisao više djela na temu kršćanstva. Najpoznatiji je po dječjoj trilogiji Narnijske kronike. (Prim. prev.) 11 C. S. Lewis, The Four Loves, New York: Harcourt, 1960. (Prim. autora) 12 "Neka je blagoslovljen izvor tvoj, i raduj se sa ženom svoje mladosti." (Prim. prev.) 13 "Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svo ga tijela, nego žena. Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogo voru, na neko vrijeme, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast." (Prim. prev.) 14 The Templar Revelation. (Prim. prev.) 15 Lynn Picknett i Clive Prince, The Templar Revelation: Secret Guardians of the True Identity of Christ (New York: Simon & Schuster, 1997.), 158. (Prim. autora) 16 Biskup (380-455) iz Eclanuma u Italiji. Osnivač je kršćanske sekte pelagijanizma, koji se kosi s načelima sv. Augustina. (Prim. prev.) 17 U izvorniku: "Nije dobro da čovjek bude sam, načinit ću mu pomoć kao što je on." (Prim. prev.) 18 Lisa McLaughlin, Time, 11. rujna 2000. (Prim. autora) 19 Ovaj pojam u hrvatskom je prijevodu pogrešno protumačen. Naime, u izvorniku knjige The Da Vinci's code, javlja se pojam SACRED FEMININE. No taj pojam nije 2
jednostavan i u ovoj knjizi - samo zbog dosljednosti prema dostupnom prijevodu knjige - zadržan je prijevod SVETA ŽENSTVENOST. Treba još jednom ponoviti da se ne radi o nikakvoj "svetoj" ili "ženstvenoj" osobi. Štoviše, izraz je preveden kao pojam, a ne kao osoba. Engleska riječ sacred ne odnosi se samo na nešto sveto, već može označavati i nešto uzvišeno, nešto što se štuje ili obožava. Riječ feminine u ovom smislu označava isključivo ženski princip. Pravilan bi prijevod mogao glasiti UZVIŠENI ŽENSKI PRINCIP, no najpravilnije - ili, ako želite, kraće - PRABOGINJA ili PRAMAJKA. (Prim. prev.) 20 Feministički pokret. (Prim. prev.) 21 Izvorno: So dark the con of man. (Prim. prev.) 22 Spoj fikcije i činjenica, to jest, činjenice su u službi fikcije. (Prim. prev.) 23 Steven Goldberg, Why Men Rule: a Theory of Male Dominance (Chicago: Open Court, 1993.), 14, 18, 35. (Prim. autora) 24 Izvorno: Under the influence: How the Christianity Transformed Civilization. (Prim. prev.) 25 Družica, "prijateljica". (Prim. prev.) 26 Verena Zinserling, Women in Greece and Rome (New York: Abner Schram, 1972.), 39. (Prim. autora) 27 Alvin J. Schmidt, Under the Influence (Grand Rapids, MI: Zondervan, 2001.), 98. (Prim. autora) 28 1487. godine. (Prim. prev.) 29 Jenny Gibbons, Recent Developments in the study of the Great European Witch Hunt, Covenant of the Goddess, http://www.cog.org/witch_hunt.html. (Prim. autora) 30 Ibidem. (Prim. autora) 31 Ibidem. (Prim. autora) 32 Ibidem. (Prim. autora) 33 Crkveni sabor ili vijeće, poznatije po zapadnjačkom sinonimu koncil. (Prim. prev.) 34 Crkveno prokletstvo. (Prim. prev.) 35 Ibidem. (Prim. autora) 36 Robin Briggs, Witches and Neighbors, New York: Penguin, 1998. (Prim. au tora) 37 Ross Clifford i Philip Johnson, Jesus and the Gods of the New Age, Victor Books: Colorado Springs, 2003. (Prim. autora) 38 http://www.cog.org/witch_hunt.html. (Prim. autora) 39 Kralj Ahasver. (Prim. prev.) 40 Pjesma o vrsnoj ženi. (Prim. prev.) 41 Rodoslovljem. (Prim. prev.) 42 Gnosticizam je mješavina više religija, poput babilonske astralne mitologije, ži dovske kabalistike, egipatskih bogova, perzijskog dualizma i idealističkih elemenata grčke filozofije. Kršćanski se gnosticizam unutar pravovjernog kršćanstva smatra heretičkom naukom. (Prim. prev.) 43 Mržnja prema ženama. (Prim. prev.) 44 Prvi poznatiji ranokršćanski pisac. (Prim. prev.) 45 Crkveni učitelj iz IV. stoljeća. (Prim. prev.)
46
David Bercot, ed. A Dictionary of Early Christian Beliefs (Peabody, MA: Hendrickson), 692, 2.419, 420. (Prim. autora) 47 Ibidem, 693, 5.401. (Prim. autora) 48 To jest, mrzilo je žene. (Prim. prev.) 49 Pandan su franjevci Sv. Franje. (Prim. prev.) 50 Robin Morgan, Women's Voices: Quotations by Women, Jone Johnson Lewis, http://www.womenshistory.about.com/library/qu/blqumorg.htm. (Prim. autora) 51 Poznati autor sudskih trilera. (Prim. prev.) 52 Pavlovi datumi toliko su dobro utvrđeni da se nekoliko suvremenih učenjaka u svome radu o Pavlu uopće nije trudilo spominjati ovu temu. Primjerice, u jed noj akademskoj disertaciji jednog od najradikalnijih suvremenih stručnjaka na po dručju Novoga Zavjeta, Hendrikusa Boersa sa sveučilišta Emory, samo se usput spominje da su Pavlove tvrdnje u prvoj poslanici Solunjanima "u cijelosti uskla đene s drugim primjerima unutar židovske polemike u četrdesetim godinama prvo ga stoljeća poslije Krista (vidi George Lyons, Pauline Autobiography: Towards s New Understanding (Atlanta, GA: Scholars Press, 1985.), 203). Elaine Pagels, stru čnjakinja za Novi Zavjet koju ćemo još spominjati, jednostavno i bez ikakve dis kusije datira Pavla u prvo stoljeće. To je zbog toga kako bi mogla napisati knjigu o sukobljenim viđenjima Pavla, što je bilo prisutno u Crkvi "već u drugom stoljeću" (vidi Elaine Pagels, The Gnostic Paul, Philadelphia: Fortress Press, 1975., 9). (Prim. autora) 53 Hans Conzelmann, 1 Corinthians: A Commentary on the First Epistle to the Corinthians - Hermeneia (Philadelphia: Fortress Press, 1975.), 251-254. (Prim. autora) 54 Učenik Sv. Petra i Pavla. (Prim. prev.) 55 David Bercot, ed., A Dictionary of Early Christian Beliefs (Peabody, MA: Hendrickson, 1998.), 93-100. (Prim. autora) 56 U Vjerovanju stoji da je Isus rođen, a ne stvoren kao svi ostali. Dakle, ljudi su stvoreni, ali Isus je rođen (i začet) po Duhu Svetome. (Prim. prev.) 57 Student višeg stupnja Agronomskog fakulteta. (Prim. prev.) 58 Grčki teolog iz Aleksandrije (oko 185. - oko 254. godine). (Prim. prev.) 59 Jer je Abelard bio u vezi s njegovom nećakinjom. (Prim. prev.) 60 John Wesley (1703.-1791.), anglikanski svećenik, osnivač metodističkog pra vca u anglikanskoj crkvi. (Prim. prev.) 61 Separatist od puritanizma u Novoj Engleskoj. (Prim. prev.) 62 Kritizirala puritansku vjeru. (Prim. prev.) 63 Američki evangelist. (Prim. prev.) 64 Prvi crnački predsjednik nekog sveučilišta. (Prim. prev.) 65 Pripadnica američke pentekostalne crkve. (Prim. prev.) 66 Misli se na beznačajnu, neznatnu Crkvu koja postoji samo po imenu. (Prim. prev.) 67 Radi se o vremenu tetrarhije, vladavine četvorice "careva", tetrarha. Svaki je vodio po jedno područje, a postojala su dva Cezara (istok i zapad) i dva Augusta. (Prim. prev.) 68 Milanski edikt. (Prim. prev.) 69 Masoni. (Prim. prev.)
70
http://priory-of-sion.com/psp/id22.html. (Prim. autora) Nastajala od 1495.-97. godine. (Prim. prev.) 72 Samostanska blagovaonica. (Prim. prev.) 73 Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, Holy Blood, Holy Grail (New York: Dell, 2004.), 400. (Prim. autora) 74 U izvorniku "Idylls of the King". Alfred Lord Tennyson priznati je engleski pje snik Viktorijanskog razdoblja i često se u svojim djelima osvrtao na mitske i religio zne teme. "Kraljeva idila" govori o vremenu kralja Arthura i vitezova okruglog stola, a u središtu tog poznatog mita jest vječna potraga za Svetim Gralom. (Prim. prev.) 75 Arthur F. J. Remy, The Catholic Encyclopedia, svezak VI, K. Knight. http:// www.newadvent.org/cathen/06719a.htm. (Prim. autora) 76 Dan Brown, Angels and Demons (New York: Simon and Schuster, 2000.), 110. (Prim. autora) 77 Tertulijan, Against Marcion: The Anti - Nicene Fathers, Alexander Roberts i James Donaldson, eds. (Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1973.), 272. (Prim. autora) 78 Irenej, Against Heresies 3:3:4. (Prim. autora) 79 Herman Ridderbos, The Authority of the New Testament Scriptures (Philadelphia: Presbyterian and Reformed Publishing Company, 1963.), 43. (Prim. autora) 80 Igra riječi - Rock (stijena) i role (uloga) izgovaraju se isto kao i Rock i roll. (Prim. prev.) 81 Ili nešto slično. To je u stvari bio Peter Jones, The Apostle Paul: A Second Moses to the New Covenant Community According to 2 Corinthians 2:14-4:6, Princeton, NJ: Princeton Theological Seminary, 1973. (Prim. autora) 82 Apokrifna poslanica. (Prim. prev.) 83 W. C. Van Unnik, The Jung Codex (London, 1955.), 125. (Prim. autora) 84 Ibidem. (Prim. autora) 85 Nazvan po L. A. Muratoriju, koji ga je otkrio i objavio. (Prim. prev.) 86 Graham Stanton, Gospel Truth: New Light on Jesus and the Gospels, Valley Forge, PA: Trinity Press International, 1995. (Prim. autora) 87 Carsten Peter Thiede, The Earliest Gospel Manuscript?, London, UK: Paternoster Press, 1992. (Prim. autora) 88 Martin Hengel, godine 1985., u svojim "Titles of the Gospels", Studies in the Gospel of Mark (Minneapolis: Fortress Press), 64-84. (Prim. autora) 89 Hengel, ibidem, daje slijedeće razloge: " 1 . Nije vjerojatno da su Evanđelja kružila bez naslova, samo u svrhu predstavljanja; 2. veće su zajednice brzo usvojile Evanđelja i bili su im potrebni naslovi da bi ih mogli razlikovati; 3. ako su kružili kao anonimni, kako se onda veći broj varijacija naslova ne bi pojavio - ali za to ne postoji dokaz; 4. nema dokaza daje u drugom stoljeću postojala neka središnja vlast koja bi nametnula jedinstvenu nomenklaturu; 5. nametanje četiriju Evanđelja bio je dugotrajan postupak, u kojem su određene regije kasnile za drugima (u Rimu su se premišljali oko četvrtog Evanđelja); regionalnost i rasprostranjena priroda Crkve u drugom stoljeću nalagala bi da su naslovi utemeljeni rano; 6. upitno je da je prvo Evanđelje po Marku kružilo kao anonimno (budući da ga je napisao ne baš poznati apostol). Pripadnici drugih zajednica htjeli su znati potječe li njegovo Evanđelje iz pouzdanog izvora, tako da je, nesumnjivo, od samog početka bilo poslano s naslovom - "Evanđelje po Marku." (Prim. autora) 71
90
Drevni grad u sjevernoj Africi, glavni grad povijesne Numidije. (Prim. prev.) Kurt Aland, The Problem of the New Testament Canon (London: Mowbray, 1962.), 24. (Prim. autora) 92 Ibidem, 18. (Prim. autora) 93 Phil Brennan, "Gibson: Passion Sprung from Suicide Thoughts", NewsMax. com, 17. veljače 2004. (Prim. autora) 94 Točnije je svitci. (Prim. prev.) 95 Točnije je svitci. 96 Vidi Elaine Pagels, The Gnostic Gospels, New York: Random House, 1971. (Prim. autora) 97 Vidi James Robinson, The Nag Hammadi Library in English, New York: Harper and Row, 1977. (Prim. autora) 98 Bertil Gartner, The Theology of the Gospel According to Thomas (New York: Harper & Brothers, 1961.), 11. (Prim. autora) 99 Vidi John A. T. Robinson, Redating the New Testament, Philadelphia: Westminster John Knox, 1976. (Prim. autora) 100 Vidi poslanicu Kološanima, 2:16-19; prvu poslanicu Timoteju, 4:1; djela apostolska, 20:29-30; drugu Petrovu poslanicu, 2:1; prvu Ivanovu poslanicu, 2:18-19. (Prim. autora) 101 Kristovo preobraženje. (Prim. prev.) 102 Duncan Greenlees, The Gospel of the Gnostics (Madras, Indija: The Theosophical Publishing House, 1958.), vii. (Prim. autora) 103 Pagels, The Gnostic Gospels, 63. (Prim. autora) 104 Thunder, Perfect Mind 13:16-21. (Prim. autora) 105 Vidi Elaine Pagels, Beyond Belief: The Secret Gospel of Thomas, New York: Random House, 2003. (Prim. autora) 106 Izvorno: Leaning on the everlasting arms. (Prim. prev.) 107 Evanđelje po Filipu 70:5-10, cp. Evanđelje po Tomi 37. (Prim. autora) 108 Irenej, Against Heresis 1:21:3. (Prim. autora) 109 Epifanije, ibidem, 24.3:2. (Prim. autora) 110 Peter Jones, The Gnostic Empire Strikes Back: An Old Heresy for the New Age, Philipsburg, NJ: P&R, 1992. (Prim. autora) 111 George Trevelyan, A Vision of the Aquarian Age (Walpole, NH: Stillpoint Pu blishing, 1984.), 161, u navodima Raya Yungena, A Time of Departing: How a Universal Spirituality Is Changing the Face of Christianity (Silverton, OR: Light House Trails, 2002.), 24. Ovo je koristan uvod u Novu duhovnost. Cjeloviti rad objavio je autor James A. Herrick, The Making of the New Spirituality: The Eclipse of the Western Religious Tradition, Downers Grove, IL: InterVarsity Press, 2003. (Prim. autora) 112 William Johnson, Letters to Contemplatives (New York: Orbis Books, 1991.), navedeno u Yungenu, ibidem, 29. (Prim. autora) 113 Vidi Stanislav Grof, Future of Psychology: Lessons from Modem Consciousness Research (New York: State University of New York Press, 2000.), 5, za popis starostavnih tehnika. (Prim. autora) 114 Stephen Prothero, American Jesus: How the Son of God Became a National Icon (New York: Farrar, Straus and Giroux, 2004.), s osvrtom Justina Popea, Asso ciated Press, 12 veljače 2004. (Prim. autora) 91
115
Leonardo da Vinci, Leonardo on Art and the Artist (Mineola, NY: Dover, 2002.), 68. (Prim. autora) 116 "Od nove fizike do Hinduizma", karma2grace.org, http://www.karma2grace. org/articles.htm. (Prim. autora) 117 Barry Long, Meditation: A Foundation Course (Mullurnbimby, AUS: Barry Long Books, 1996.), 13. (Prim. autora) 118 Tripartite Tractate 124.2 l ff. (Prim. autora) 119 Apocryphon of James 4:19-21. Walter Burkert, Ancient Mystery Cults (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1987.), 69, odaje istu sklonost za poganske mistične religije. (Prim. autora) 120 Moj kolega na području Starog Zavjeta uvjerava me daje ovo jeftina filologija, ali istodobno i genijalna. (Prim. autora) 121 Opravdanje ove tvrdnje potražite u knjizi Virginije Ramey Mollenkott, Omnigender: A Trans - Religious Approach (Cleveland, OH: The Pilgrim Press, 2001.), 41, 74. (Prim. autora) 122 Giovanni Filoramo, A History of Gnosticism (Oxford, UK; Cambridge, MA: B. Blackwell, 1990.), 141. (Prim. autora) 123 Shirley McLaine, Going VVithin: A Guide for Inner Transformation (New York: Bantam Books, 1989.), 197. (Prim. autora) 124 Evanđelje Istine 25:1-7. (Prim. autora) 125 Helen Shucman, A Course in Miracles (New York: Foundation for Inner Peace, 1975.), 47, 262. (Prim. autora) 126 Izvorno: A Course in Miracles. (Prim. prev.) 127 Lynn Vincent, "Underestimating Evil?" World (11. ožujak 2000.), 29. Za više o ovoj temi, vidi Peter Jones, Capturing the Pagan Mind (Nashville: Broadman and Holman, 2003.), 75. (Prim. autora) 128 Charles Manson bio je serijski ubojica. (Prim. prev.) 129 Hans - Martin Schenke (New Testament Apocrvpha, 1. svezak, 182-183), smješta u drugu polovinu drugog stoljeća (150-200. g. poslije Krista) jer pokazuje znakove da je to napisao veliki gnostički učitelj Valentin, koji je bio u Rimu do 165. godine. (Prim. autora) 130 Wesley W. Isenberg, prevoditelj Evanđelja po Filipu (vidi Robinsona, The Nag Hammadi Library in English, 141), tvrdi da budući da Evanđelje po Filipu sadrži jasno razvijena Valentinova učenja, ono potječe iz razdoblja poslije Valentinova života. (Prim. autora) 131 Burkert, Ancient Mystery Cults, 69. (Prim. autora) 132 Molitva Oče naš. (Prim. prev.) 133 Vidi povjesničara zapadnih tajnih društava, Davida Livingstona, The Dying God: The Hidden History of Western Civilization (New York: Writers Club Press, 2002.), 2. (Prim. autora) 134 John Van Auken, Ancient Egyptian Mysticism and Its Relevance Today (Virginia Beach, VA: A. R. E. Press, 1999.), 5. (Prim. autora) 135 "Circles", paragraf 5-6. Vidi Eugene Narret, "Proud Ephemerals: Signs of Self-Made Man", Culture Wars (prosinac 1999.), 5. (Prim. autora) 136 Lynne Hume, Ancestral Power: The Dreaming Consciousness and Aboriginal Australians (Melbourne: Melbourne University Press, 2002.), 79, 81. (Prim. autora)
137
Ross Clifford i Philip Johnson, Jesus and the Gods of the New Age (Victor Books: Colorado Springs, 2003.), 54. (Prim. autora) 138 Izvorno: Global Renaissance Alliance. (Prim. prev.) 139 Grace Gedeon, "Sacred Circle as a Psychospiritual Practice and Its Role in Creating Conscious Community", GlobalRenaissanceAUiance.com. (Prim. autora) 140 Ibidem. (Prim. autora) 141 Ibidem. (Prim. autora) 142 Riječi Dennisa Kucinicha, demokratskog kandidata iz 2004. godine, navod u Worldu (25. listopad 2003.), 14. (Prim. autora) 143 Altreligion.about.com (Prim. autora) 144 Ravenonline.com (Prim autora) 145 Fabricia's Boschetto.com (Prim. autora) 146 Skepdic.com (Prim. autora) 147 Možda je bolje prevesti kao simbol kršćanstva, jer se na nekim mjestima pentagram spominje kao simbol Svetog Trojstva. (Prim. prev.) 148 Koliko je nama poznato, jedini put kada je krug uporabljen u ortodoksnom kršćanstvu, bilo je u svrhu opisa Božjeg jedinstva, i to izvan kruga stvorenog. (Prim. autora) 149 Controverscial.com (Prim. autora) 150 TheMystica.com (Prim. autora) 151 TemplarHistory.com (Prim. autora) 152 LuckyMojo.com (Prim. autora) 153 Ibidem. (Prim. autora) 154 ChurcofSatan.com (Prim. autora) 155 Helen A. Berger, Evan A. Leach i Leigh S. Shaffer, Voices from the Pagan Census: A National Survey of Witches and Neo-Pagans in the United States (Columbia, SC: University of South Carolina Press, 2003.), 21-23. (Prim. autora) 156 Elaine Pagels, The Origin of Satan, New York: Random House, 1995. (Prim. autora) 157 Clive Staples Lewis: "Screvvtape Leters". (Prim. prev.) 158 Deena Metzger, navodi u knjizi Georgea Otisa, The Tvvilight Labyrinth (Grand Rapids, MI: Baker Books, 1997.), 107. (Prim. autora) 159 Za mit, vidi Robert Turcan, The Cults of the Roman Empire (Oxford, UK: Blackwell, 1996.), 78-79. (Prim. autora) 160 Mark S. Smith, The Ugaritic Baal Cycle, Svezak I: Introduction with Text, Translation and Commentary of KTU 1.1-1.2 (Leiden: NewYork: Koln: E. J. Brill, 1994.), 102, 105: "Anatino uništenje smrti... omogućava novo rođenje Baalu." (Prim. autora) !6! Martti Nissinen, Homoeroticism in the Biblical World: A Historical Perspective (Minneapolis: Fortress Press, 1998.), 28. (Prim. autora) 162 Neal H. Walls, The Goddess Anat in Ugaritic Myth: SBL Dissertation Series 135 (Atlanta: Scholars Press, 1992.), 83. (Prim. autora) 163 Vidi Lucijana, De Syria Dea, 50-51. (Prim. autora) 164 Richard Grigg, When God Becomes Goddess: The Transformation of American Religion (NewYork: Continuum, 1995.), 22. (Prim. autora) 165 Izvorno: The Crucible. (Prim, prev.)
166
Izvorno: Charmed. (Prim. prev.) "Povratak poganstva: dok kršćanstvo slabi, praznovjerje jača", Zenit.org, 7. veljače 2004. (Prim. autora) 168 Jean Houston, The Passion of Isis and Osiris: A Gateway to Transcendent Love (New York: Ballantine, 1995.), 2. (Prim. autora) 169 Hipolit (170-263.), u svom djelu Odbacivanje svih hereza 5:9:10. (Prim. autora) 170 Elinor Gadon, The Once and Future Goddess: A Symbol for Our Time, New York: Harper and Row, 1989. (Prim. autora) 171 Miriam Starhawk, "What Would the Goddess do?" Belief Net, http://www. beliefnet.com/story/88/story_8854_/.html. (Prim. autora) 172 Ibidem, The Power of Myth, 58. (Prim. autora) 173 C. S. Lewis, Miracles (New York: MacMillan, 1947.), 85, kaže: "Panteist je do veden u stanje gdje je Bog sve ili ništa, ali ni u jednom slučaju on ne može dati određeno značenje tom konceptu." (Prim. autora) 174 C. J. Bleeker, "Izida i Hator", u knjizi Carla Olsena, The Book of the Goddess, past and Present (Long Grove, IL: Waveland Press, 2002.), 32. Mudrost Izide pre poznaje se kada je Egipćani nazivaju "velikom u moći magije." (Prim. autora) 175 Ibidem, 38. (Prim. autora) 176 Burkert, Ancient Mystery Cults, 108. (Prim. autora) 177 Ibidem, 112. (Prim. autora) 178 Ibidem, 104. (Prim. autora) 179 Burkert, Ancient Mystery Cults, 101. (Prim. autora) 180 Ibidem, 97. (Prim. autora) 181 Vidi 4. poglavlje, Razbijanje da Vincijeva koda. (Prim. autora) 182 Miriam Starhawk, The Spiritual Dance: A Rebirth of the Ancient Religion of the Great Goddess, New York: HarperCollins, 1979. (Prim. autora) 183 Wendy Hunter Roberts, Celebrating Her: Feminist Ritualizing Comes of Age (Cleveland, OH: The Pilgrim Press, 1998.), vidi katalog ljeto/proljeće, 1999., The Pilgrim Press, u izdanju Ujedinjene Kristove Crkve. (Prim. autora) 184 Sue Monk Kidd, The Dance of the Dissident Daughter: A Woman's Journey from Christian Tradition to the Sacred Feminine, San Francisco: Harper, 1996. (Prim. autora) 185 Amy Peck, "Our Mission", Center of the Sacred Feminine, http://www.sacred-feminine.org/page2.htm. (Prim. autora) 186 Mary Daly, Beyond God the Father: Towards a Phylosophy of Women's Libe ration (Boston: Beacon Press, 1973.), 96. (Prim. autora) 187 Nekome moraš služiti. (Prim. prev.) 188 Bob Dylan, "The Times They Are A-Changin", © 1963; reizdanje 1991. Special Rider Music. (Prim. autora) 189 Riane Eisler, The Chalice and the Blade: Our History, Our Future (San Fran cisco: Harper and Row, 1987.), 190, 194, 200. Eisler je možda jedan od izvora za ovakve prikaze. (Prim. autora) 190 Robin Lane Fox, Pagans and Christians (San Francisco: Harper & Row, 1986.), 34. Ja sam malo prilagodio prijevod zbog jasnoće. Ovakav sinkretizam po stojao je u Ateni u prvom stoljeću (vidi djela apostolska 17). (Prim. autora) 167
191
Robert Turcan, The Cults of the Roman Empire, prevela Antonia Nevill, (Oxford, UK: Blackvrell, 1996.), 280. (Prim. autora) 192 Caitlin Matthews, Sophia, Goddess of VVisdom: The Divine Feminine from Black Goddess to World Soul (London: The Aquarian Press/Harper Collins, 1992.), 330. (Prim. autora) 193 Diana L. Eck, A New Religious America: How a "Christian Country" Has Become the World's Most Religiously Diverse Nation (San Francisco: Harper, 2001.), 77. Drugi imaju isti cilj. Indijski Hindu filozof Radhakrishnan vjeruje da je "vrhovni cilj naše (današnje) generacije... dati dušu sve većoj svijesti svijeta", navod u istome, 380. (Prim. autora) m Autor ove knjige, Stephen Prothero, profesor je na bostonskom sveučilištu. (Prim. autora) 195 Moshe Idel i Bernard McGinn, Mystical Union in Judaism, Christianity and Islam: An Ecumenical Dialogue (New York: Continuum, 1996.), 10-12. (Prim. autora) 196 Lewis, Miracles, 87. Pod time Lewis misli da Bog nije "univerzalno biće", to jest sve, jer Bog ima svoju vlastitu, posebnu, određenu narav. (Prim. autora) 197 Ibidem, 90-91. (Prim. autora) 198 Navod u knjizi Adolfa von Harnacka, Marcion: The Gospel of the Alien God, preveli John E. Steely i Lyle D. Bierna (Durham, NC: The Labyrinth Press, 1990.), 72. (Prim. autora) 199 Ibidem, 95. (Prim. autora) 200 Ibidem, 96. (Prim. autora) 201 Greenlees, The Gospel of the Gnostics, vii. (Prim. autora) 202 Vidi Peter Jones, Capturing the Pagan Mind, poglavlja 1-4. (Prim. autora) 203 Postoji možda jedna referenca, na stranicama 95-96, iako je Bog ovdje dvo smisleno pobrkan s prirodom. (Prim. autora)
R I J E Č NA DJELU OKO SVIJETA italni dio Cook Communication Ministries naš je međunarodni doseg, Cook Communication Ministries International (CCMI). Kupnjom ove knjige, kao i drugih knjiga i sadržaja za promicanje kršćanstva iz Cooka, omogućavate CCMI-u opskrbu Biblija i kršćan ske literature ljudima na više od 150 jezika u 65 zemalja. Cook Communication Ministries organizacija je koja se financira vlastitim sredstvima bez sudjelovanja u zaradi. Prihod od prodaje na ših knjiga, sažetaka Biblije i druge crkvene i domaće radinosti, nije je dini fond našem američkom bogoslužju, već i našem CCMI bogoslužju diljem svijeta. Svih sto posto donacija CCMI-u odlazi našim međuna rodnim književnim programima.
V
CCMI međunarodno je dostupan na tri načina: Naš vrhunski Međunarodni kršćanski izdavački institut (ICPI) obu čava vođe iz nacionalnih izdavačkih kuća diljem svijeta. Dostavljamo literaturu za pastore, evangeliste i kršćanske djelat nike na njihovom nacionalnom jeziku. Dolazimo do ugroženih ljudi - izbjeglicama, žrtvama side, djeci bes kućnicima i žrtvama gladi - i to Božjom Riječju. Moć riječi, moć Boga Faith Kidz, RiverOak, Honor, Life Journey, Victor, NexGen svakom kupnjom knjige tiskane u Cook Communication Ministries, ne susrećete samo vitalnu osobnu potrebu u vašem životu ili u životu nekoga koga volite, već također sudjelujete u bogoslužju Josea u Ko lumbiji, Humberta u Čileu, Gousa u Indiji i Lidiane u Brazilu. Omo gućite i pastoru u Kini, djetetu u Peruu ili majci u Zapadnoj Africi da uživaju u knjizi koja mijenja život. I zbog vaše pomoći, djeca i odrasli diljem svijeta uče Božju Riječ i idu njegovim putovima. Zahvaljujemo na vašoj pomoći u sudjelovanju poučavanja svijeta. Neka vas Bog blagoslovi snagom svoje Riječi u vašem životu. Za više informacija o našim međunarodnim bogoslužjima, posjetite www.ccmi.org. Cook Communication Ministries® {~ Digitalizacija knjige : Equilibrium ~}
