109962529 Istina o Melody Browne Lisa Jewell

Pompea

Buljila je u njega, jako iznena đeno. Sviđala mu se. Nikome se ne svi đa. Nikome se nije svi đala od 1999., a ni tada nije bila sigurna svi đa li mu se ili se sažalio nad njom. — Izgledam li kao pervertit? — pitao je, zabavljaju ći se. Odmjerila ga je, pogledala od tenisica, preko svijetloplave majice i svježe oprane kose do čistih hlača. Nije mogao izgledati normalnije. — Tko kaže da pervertiti izgledaju kao pervertiti? — Ma gledajte, obe ćavam vam da nisam. Stvarno sam normalan. Dat ću vam broj telefona moje bivše žene, ako želite. Bio sam joj toliko normalan da me ostavila zbog tipa s pier-cingom u obrvi. Melody se nasmijala, a onda i muškarac. — Evo — rekao je ustavši. — Ovdje silazim, evo vam moja posjetnica. Ako želite iza ći s perverznim fetišistom, nazovite me. Melody je uzela posjetnicu iz njegove potamnjele ruke i na trenutak je pogledala. — Neću se nadati — rekao je smiješe ći se. A onda je uzeo svoj ruksak i nestao kroz bu čna hidraulična vrata u gužvi na plo čniku. Žena koja je sjedila ispred Melody se okrenula. - K vragu - rekla je. - Ako ga vi ne nazovete, ja ho ću. Nije ga nazvala. Čekala je punih sedam dana i onda mu je poslala poruku, ne zato što je to posebno željela — zadnje što je Melody Browne željela u životu bio je muškarac — nego zato što su svi, od njezinog sina, preko najbolje prijateljice i cura s posla, to htjeli. — Bok — pisalo je u njenoj poruci. — Ja sam ona u čija ste ramena perverzno buljili prošli tjedan u autobusu broj 14. Ovo je moj broj. U činite s njim što vam drago. Odgovorio je za manje od pet minuta. — Hvala na broju, nisam siguran što bih s njim. Imate neki prijedlog? Nasmijala se. On se htio šaljivo dopisivati. Melody to nije željela. Ona je samo htjela nastaviti sa svojim životom. Nekako mu je naglo odgovorila. — Ne znam... pozovite me van? To je i učinio. I tako je putovanje po čelo.

-6-