Vitruvije - Deset Knjiga o Arhitekturi

o

- ..................

■■pm m ppH H

GOLDEN MARKETING INSTITUT GRAĐEVINARSTVA HRVATSKE

"-C?

VITR U V IU S

DE ARCHI TECTURA LIBRI DECEM

Vitruvije d e s e t k n jig a o a r h i £

Golden marketing, Zagreb Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb

Vitruvius

DE A R C H IT E C T U R A LIBRI DECEM Preveli prof. dr. M atija L opac p r o f di: Vladim ir B edenko

N aslov originala

Vitruvii DE A R C H IT E C T U R A LIBRI DECEM Iterum edidit Valentinus Rose Lipsiae, B. G. leubneri, M D C C C X C IX

SADRŽAJ Predgovor (Malija Lopac)

..................................................................................................................................................................... 5

I. K N JIG A : Uvod. - 1 . 0 arhitekturi i o obrazovanju arhitekta. - II. 0 osnovama arhitekture. - III. Opodjeli arhitekture. -

IV. O odabiranju zdravih mjesta. - V 0 podizanju gradskih zidina i kula. - VI. 0 rasporedu i položaju zgrada u gradu.

- V I I . 0 izboru gradilišta za javne zgrade.........................................................................................................................................9-28 II. K N JIG A : Uvod. - 1. 0 životu pračovjeka, početku civilizacije i o građenju stanova. - II. 0 elementima prema mišljenju nekih filozofa. - I I I . O opekam a.- IV O pijesku. - V 0 v a p n u .-V I. 0 osobitoj vrsti pijeska. - V II. 0 kamenju i kamenolomima. -V III. 0 oblicima zidanja. - I X . 0 drvenoj gradi. - X . 0 jeli gornjeg i donjeg primorja ..............................................................................................................29-50 III. K N JIG A : Uvod. - 1. 0 simetriji hramova; odakle je ona uzeta i drugo. - II. 0 osnovnim tipovima hramova. - III. O drugim, specijalnim oblici ma hramova. -

IV O temeljenju hramova. - V . 0 jonskom stupu......................................................................................................... 51 -72

IV K N JIG A : Uvod. - 1. Tri oblika stupova: kako su oni nastali; o korintskom kapilelu. - II. 0 ornamentu stupova. - III. Dorski oblik građenja. - IV 0 podjeli broda i predvorja.- V. 0 stranama svijeta kod građenja hramova. - VI. 0 vratima hramova. - VII. O etrurskom hiamu - VIII. Okružnom hramu i drugim vrstama. - IX. 0 žrtvenicima....................................................................................................... 73-96 V K N JIG A : Uvod. - 1. 0 trgovima i bazilikama. - II. Riznica, zuh’or i vijećnica. - III. 0 kazalištu. - IV Znanost o harmoniji. - V. 0 kazališnim zvučnicima.

- VI. Oplanu kazališta. - VII. Grčko kazalište.- V III. 0 izbom mjesta za kazalište. - IX. O trijemovima i šetalištima.

- X . 0 javnim kupalištima.- X I . O palestram a.-X II. 0 građenju luka............................................................................................ 97-120 VI. K N JIG A : Uvod. - 1. O građenju kuća prema svojstvima mjesta. - II. 0 privatnim kućama, njihovim proporcijama i mjerama prema prirodnim svojstvima mjesta. -

III. 0 atrijima i drugim kućnim prostorijama. - I V 0 položaju prostorija. - V Oposebnim kućnim prostorijama.

- V I . 0 kućama na s e lu .- V ll. 0 grčkim kućama za stanovanje. -V III. 0 podrumima, svodovima i zgradama na stupovima................ 121-136 VII. K N JIG A : Uvod. - 1. 0 polaganju podova. - II. O gašenju vapna i o žbttkanju. - III. 0 uređenju stropova, žbukanju i poliranju. -

IV. 0 žbukanju vlažnih mjesta i o drenaži. - V. 0 zidnim slikama. - VI. 0 pripremanju mramora za žbukanje. - V II. 0 prirodnim bojama.

-

V III. 0 miniju i o živi. - IX. 0 priređivanju minija i o nekim drugim bojama. - X . 0 umjetnim bojama; crna boja.

- X I . 0 plavoj boji i opečenom o k e r u .-X II. Olovno bjelilo, zelena boja i umjetni sandarak. -X III. Purpurna boja. - X I V 0 drugim umjetnim bojama............................................................................................................................................. 137-154 VIII. K N JIG A : Uvod. - 1 . 0 nalaženju vode. - II. O kišnici. - III. 0 toplim vrelima i o svojstvima raznih vrela, rijeka ijezera. - I V 0 ispitivanju vode. - V Niveliranje voden vodovodima iza to potrebne sprave. - VI. Vodovodi, zdenci i cisterne .......................... 155-170 IX. K N JIG A : Uvod. - 1 . 0 pojasu dvanaest znakova zviježđa i o putu planeta. - II. 0 Mjesecu. - III. Sunce i njegov put. - IV O ostalim zvijezdama. -

V Zvijezde na južnom dijelu svemira. - VI. 0 astrologiji. - VII. Kuko se crta analema. - VIII. 0 oblicima u r a ................ 171-188

X. K N JIG A : Uvod. - 1. Strojevi i aparati. - II. Strojevi za dizanje. - III. 0 elementima kretanja. - IV O strojevima za crpenje vode. -

V 0 riječnim kotačima za crpenje vode i o mlinovima. - VI. 0 pužu [vijku], - V II. Ktesibijeva crpka. - VIII. Vodene orgulje.

-

IX. Mjerenje puta. - X . 0 uređaju škorpiona i katapulta. - XI. O ureduju balista. - XII. Napinjanje katapulta i balista.

-X III. Oružje za navalu.- X I V 0 kornjači.- X V 0 nekim naročitim oblicima kornjača.-X V I. 0 napravama za o branu .................. 189-220 Vladimir Bedenko: Vitruvije i njegovo d jelo ...................................................................................................................................

3

221-231

DE ARCHl TECTURA LIBRI DECEM

PREDGOVOR

O v im prijevodom s latinskoga jezika izdajem djelo De architectura libri decem (Deset knjiga o arhitekturi) klasičnoga rimskog pisca Marka Vitruvija Poliona (Marcus Vitruvius Pollio). 0 životu i radu tog čovjeka znamo malo, najviše ono što možemo crpsti iz njegova djela. Odatle i doznajemo daje živio u doba Gaja Julija Cezara i cara Augusta, dakle u prvom stoljeću prije Krista (I. knj.). Ne znamo točno kad se rodio i kad je umro. Njegovi roditelji su za ono doba bili ugledni i kulturni ljudi koji su mu dali lijep odgoj i obrazovanje, kako to najed nom mjestu sam spominje s velikim ponosom i zahvalnošću (VI. knj.). U vrijeme kad je August za vlast vodio građanske ratove, radio je Vitruvije s još trojicom arhitekata na popravljanju bojnih sprava, balista i drugoga ratnog oružja. Poslije mu je August dao doživotnu mirovinu (I. knj.). Tada je, zacijelo, počeo i pisati svoje djelo. Iz uvoda u drugoj knjizi doznajemo kako mu to pisanje pada u doba kad je bio u velikoj starosti, jer tu kaže da mu je lice već starost poružnila, a bolest ispila snagu. Smatra se daje to moglo biti od 16. do 13. godine prije Krista. 1 još više doznajemo iz njegova djela. To su njegove misli, njegov stručni pogled na sam predmet o kojem piše i nje gov stav prema ljudima s obzirom na prilike i život. Vitruvije, i kao stručnjak-arhitekt, i kao čovjek Rimljanin, zanimljiva je klasična osoba. U tom su pogledu osobito dragocjeni i poučni njegovi uvodi u pojedine knjige. Treba samo pročitati kako visoko mišljenje ima o stručnom obrazovanju (I. knj.) i o radu arhitekata (X. knj.) ili, na primjer, kako oštro kritizira hvaljenje i slavljenje atleta, nemar i nebrigu prema učenim ljudima koji svojim radom jedino koriste čovječanstvu (IX. knj.). Iz njegovih napomena u njemu vidimo poštena i dobra čovjeka koji svoje zadovoljstvo nosi u sebi, u svom znanju i radu, kome je jedina želja koristiti narodu, a nije mu nikako stalo do časti, hvale i bogatstva. Njega, kao rimskoga građanina i domoljuba, boli

5

Mafija Lopac

što se Rimljani stručnim djelima o arhitekturi ne mogu mjeriti s Grcima, jer su malo pisali, iako su imali velikih stručnjaka. Zato je on i počeo pisati kako bi svojim radom popunio tu prazninu i dao prilog rimskoj znanosti i kulturi (VII. knj.).

‘

Svoje djelo Vitruvije je pisao za Augusta; njemu gaje i posvetio. Ono je mala enciklopedija o teoriji i praksi grčke i rimske arhitekture ili, bolje rečeno, cijele klasične tehnike. Pišući svoje djelo, služio se, uglavnom, grčkim izvorima. Njegov je rad jedino djelo o tom predmetu, sačuvano iz klasične starine. - 1 kao što se rimska arhitektura tijesno nadovezuje na grčku, tako i Vitruvije fiksira tu zajednicu, ali znalački postavlja granice između jednoga i drugog oblika. Tako iz njegova rada lijepo upoznajemo razlike između grčke i rimske arhitekturne prakse. Dosta je samo imati na umu njegov prikaz o grčkom i rimskom kazalištu pa da uočimo tu razliku i njegov način pisanja (V knj.). Pisac je i sam praktički radio, pa je i ono što je u praksi okušao nastojao teorijom obuhvatiti i objasniti. Iako on ima veliku želju govoriti sažeto i jasno, ipak su, kako nije pravi literat, njegov stil i jezik na mjestima teški i nejasni (isp.: poglavlje o glazbenim zakonima, o harmoniji i rezonanciji grčkih kazališta; V. knj.). Ali, i pored toga, u njegovoj su knjizi mnoga mjesta izložena lijepo i s potrebnom jasnoćom. Tako od opisanih predmeta treba, primjerice, pročitati njegovo razmatranje o proporciji, o postanku i građenju kuća, o širenju zvuka - da upoznamo sam predmet i piščevu klasičnu jednostavnost i jasnoću izražavanja. Vitruvijevo djelo nije ostalo nepoznato kasnijim generacijama. Već ga u prvom stoljeću poslije Krista spominje Seksto Julije Frontin u svojoj poznatoj knjizi o rimskim vodovodima, a i Plinije Stariji obilno se njime služi u svom djelu Ncituralis historici. Vitruvijev je utjecaj na arhitekturu bio velik, počevši od renesanse pa dalje. U renesansno doba (16. st.) on je glavni klasični pisac spomenute znanosti, kojega prevode, komentiraju i na kojega se praktički ugledaju. Za potvrdu toga spominjem ovdje prijevod i komentar Danijela Barbara, humanista 16. stoljeća, u ruskom prijevodu i izdanju (JJecaT KHiir 06 apxHTeKType BirrpyBiig c KOMNiemapneM flamiene Bapbapo - MocKBa, MCMXXXVIII). Interes za Vitruvija nije prestao ni dalje u 17. i 18. st. (isp.: The Encvclopaedia Britannica - Vol. XXIII, s.v.: Vitruvius - 11 ed. - New York, 1911.). - Danas, također, Vitruvijev rad ostaje još uvijek jedini dokument sačuvan iz klasične prošlosti kojim se mogu služiti ne samo arhitekti, graditelji i povjesničari arhitekture i građevinarstva nego i arhe olozi i znanstveni i kulturni djelatnici kad se žele informirati o teoriji i praksi grčke i rimske arhitekture. Šteta je što za lakše razumijevanje cijeloga rada nisu sačuvani i crteži, o kojima pisac govori u svom djelu. Tako bi mnoga stvar bila jasnija. I danas se Vitruvijevo djelo prevodi i komentira. Što se tiče moga prijevoda, izradio sam ga prema latinskom originalu koji je izdao Valentinus Rose pod natpisom: Vitmvii cle architectura libri decem - Iterum edidit .... - B. G. Teubner - Lipsiae, MDCCCXCIX. To je izdanje kritički pripremljeno i u znanstvenom svijetu vrijedi kao dotad najbolje, kako to za nj kaže spomenuta Britanska enciklopedija, vol. XXIII., str. 151 (“The best edition is by Rose, 2 nd ed., Leipzig, 1899”).

6

PREDGOVOR

U prevođenju sam nastojao pronaći našu riječ za stručni izraz, ali sam u dosta slučajeva ostavljao i latinski ili grčki naziv da se čitatelji lakše orijentiraju, ako našim pojmom predmet ne bi bio točno označen. Što se tiče grčkih riječi, pisanih grčkim pismom, ostavljao sam ih u originalnom obliku i bez akcenta, jer je tako i u latinskom izdanju, ali sam pod tekstom razriješio kako se koja riječ čita i, gdje je bilo potrebno, naveo joj značenje. U X. knjizi originala nalaze se mjere proporcija, izražene posebnim znakovima. Ja tih znakova nisam prenosio u oblike naših brojeva, jer oni danas nemaju naročite praktične vrijednosti, nego sam ih ostavio u izvornom obliku kako se to nalazi, npr., i u spomenutom ruskom prijevodu Barbarova djela. Imena mjesta i osoba obilježio sam kratkim bilješkama da se njima mogu služiti i čitatelji koji manje poznaju klasičnu starinu. Da bi se lakše dobio pregled grade, u tekst sam umetnuo oznaku “Uvod” i kratke sadržaje pred svakim poglavljem. Kako toga nema u latinskom izvorniku, stavio sam sve u zagrade i tako označio taj umetak. Već sam rekao kako Vitruvijevi crteži nisu sačuvani. Ovdje napominjem da sam, zbog jasnoće, prijevod ilustrirao crtežima koje sam uzeo, s malom promjenom, iz djela Des Vitruvius Zehn Biicher iiber Architektur - Ubersetzt u. durch Anmerkungen und Risse erlautert von Dr. Franz Reber - Stuttgart, 1865., i iz spomenutoga Barbarova djela. Ta su mi dva djela poslužila i za nejasnija mjesta latinskoga izvornika.

Prof. dr. Matija Lopac

7


I. KNJIGA

Uvod / O arhitekturi i o obrazovanju arhitekta

I. KNJIGA

1

(Uvod) -

Dok su se tvoj božanski um i volja, Imperatore Cezare,1 bavili uzimanjem vlasti nad svijetom i dok su građani uživali u tvom trijumfu i pobjedi kad si nepobjedivim junaštvom šatro sve neprijatelje i dok su se svi pobijeđeni narodi pokoravali tvojoj volji, a rimski se narod sa senatom slobodno i bez straha upravljao tvojim uzvišenim zamislima i odlukama - u to doba, zbog tolikih tvojih briga, nisam se usudio objaviti što sam pisao i izložio vrlo pažljivo o arhitekturi, 2 jer sam se bojao da te ne rasrdim, ako ti dođem s tim u nezgodno vrijeme. Ali, kad sam se uvjerio kako se ti ne brineš samo za opći život svih građana i za uređenje države nego i za javne građevine, da državu ne proširiš samo provincijama nego da i dostojanstvo vlasti dobije naročiti ugled pomoću javnih zgrada, pomislio sam kako ne smijem pro pustiti priliku da ti odmah prikažem djelo o tom predmetu utoliko više što sam već prije u tom pogledu bio poznat tvom ocu2 i odan njegovoj vrlini. Međutim, kako je vijeće nebesnika njemu namijenilo prijestolje besmrtnosti, a roditeljsku vlast povjerilo tebi, mojom je odanošću, čuvajući uspomenu na njega, prenesena ljubav na tebe. Tako sam s Markom Aurelijem, Publijem Minidijem i Gnejem Kornelijem3 odmah bio zaposlen na građenju balista i škorpiona i na popravljanju ostalih ratnih sprava. Za to smo i ja i oni od tebe primili nagradu. Otkad si mi to dao, nisi prestao s naklonostima prema'sestrinoj 3 preporuci. Zadužen, dakle, toliko tim dobročinstvom da se do smrti ne moram bojati oskudice, prihvatio sam se posla da za tebe napišem ovo djelo, jer sam vidio da si ti mnogo gradio, da još gradiš i da ćeš se u budućnosti, prema veličini drugih djela, brinu ti za javne i privatne građevine koje će se predati uspomeni potomstva. Ja sam tu izložio točne propise da bi ti, imajući ih na umu, mogao steći sud o vrijednosti i dosadašnjih i budućih radova, jer sam u ovim knjigama izložio sve zakone te znanosti.

Car August; živio je od 63. prije Kr. do 14. godine poslije Kr.

Guj Julije Cezar, slavni rim ski državnik i vojskovođa (od 100. do 44. pr. Kr.); poočim Auguslov. s. M unje poznali arhitekti, suvrem enici Vitruvijevi. Umjesto Minidija spominje se neki P. Num izije kao arhitekt; on je gradio herkulanejsko kazalište.

I. (0 arhitekturi i o obrazovanju arhitekta) - Obrazovanje arhitekta mora se sastojati od više znanosti i različnih znanja, jer arhitekt treba ocjenjivati i vrijednost djela koja potječu iz oblasti drugih vještina. Arhitektura se sastoji od prakse i teorije. Praksa je sposobnost stečena trajnom vježbom. Njom se, prema priloženom nacrtu, gradi djelo rukama od ma kakve građe. Teorija je onaj dio koji zakone izrađena djela umije na osnovi zakona proporcije 2 dokazati i rastumačiti. Zato oni arhitekti koji su nastojali bez znanstvenih studija 1

11

D E S E T K N JIG A O A R H IT E K T U R I

Vitruvije

postati vješti samo u ručnom radu nisu mogli prema svojim naporima postići prizna nja. A i oni koji su se oslanjali samo na teoriju i na svoje znanstveno obrazovanje izgleda da nisu uvijek uspjeli u poslu, jer su bili u neizvjesnosti. Naprotiv, oni koji su ovladali i jednim i drugim, kao oboružani svim oružjima, brže bi postizali priznanja za svoje pothvate. Kao i u svemu drugom, tako je i u arhitekturi sadržano ovo dvoje: 3 kakva se stvar prikazuje i što ona znači. Prikazuje se izvjestan predmet o kojemu je riječ; taj predmet određuje oblik koji je izveden na osnovi znanstvenih zakona. Iz toga se vidi da arhitekt mora znati i jedno i drugo, ako hoće da ga priznaju za takvoga. Prema tome, arhitekt mora biti i talentiran i primljiv za znanost. Jer, ni talent bez znanosti, ni znanost bez talenta ne može stvoriti savršena umjetnika. Zato arhitekt mora biti pismen, vješt u crtanju i dobar poznavatelj geometrije, dobro poznavati povijest, marljivo odslušati filozofe i upoznati glazbu, ne biti neznalica ni u medicini, razumjeti se u pravna pitanja i imati znanja iz astrologije i nebeskih zakona. Evo i razloga zašto to mora biti tako. Arhitekt mora biti pismen kako bi mu pamćenje 4 na osnovi zapisa bilo pouzdanije. Zatim, vješt u crtanju kako bi što lakše nacrtanim slikama mogao predočiti oblik predmeta koji želi izgraditi. Geometrija arhitekturi također dosta pomaže, a ponajprije uči kako se rukuje ravnalom i šestarom, kako bi se što lakše u ravnini prikazali planovi zgrada; zatim, kako se polažu kutomjeri, razulja i vrpce za pravac. Isto tako pomoću optike se na zgradama pravilno grade prozori prema određenim nebeskim stranama. Pomoću aritmetike se izračunavaju troškovi za 5 građevinu, određuju se odnosi dimenzija i na osnovi geometrijskih zakona i metoda rješavaju zamršena pitanja simetrije. Povijest treba dobro znati, jer arhitekti često u djelima prikazuju različite ornamente, pa ljudima, ako ih upitaju, moraju tumačiti zašto su to načinili. Tako, primjerice, ako netko u građevinu stavi umjesto stupova ženske figure u stolama,4 koje se zovu karijatide,5 pa na njih stavi mutule i vijence, objasnit će to ovako, ako ga tko upita: peloponeski se grad Karija6 s neprijateljima Perzijancima urotio protiv Grka. Kad se Grci nakon pobjede oslobode rata, oni po općem zaključku objave rat Karijcinra. Zauzevši njihov grad, razore ga i poubijaju muževe, a njihove žene odvedu u ropstvo. Tu im ne dopuste skinuti odijelo i matronski nakit, ne samo zato da ih jednom vode u trijumfu nego da se vidi da one trajno za pri mjer ropstva ispaštaju kaznu teške sramote za svoj grad. Stoga su tadašnji arhitekti na javne zgrade stavljali njihove kipove kako nose teret da i potomstvu ostane u uspomeni kazna za izdaju Karijaca. Isto tako su i Lakedemonjani7 pod vodstvom 6 Pauzanije, Agesipolidova sina,8 u boju kod Piateje9 malom četom pobijedili silnu perzijsku vojsku pa nakon trijumfa, slavna zbog ratnog plijena i dobitka, od toga plije na načinili perzijski trijem i u nj za potomstvo, kao znak slave i junaštva građana, umjesto pobjednoga trofeja stavili kipove u barbarskom odijelu. Neprijatelji su po

4. Stolu; ženska dugačka gornja haljina.

Lat. earvatides; riječ je grčka i izvedena od imena gruda Kurije, a. Grad na Peloponezu; danas: Kaires

(u

Arkađiji). Vitruvijevo pričanje nije posve pouzdano što se tiče Perzijanera. 7. Lakedemonjam = Spartunci; i: grudu Sparte na Peloponezu.

«. Prema pouzdanim povjesničarima, Pauzanija, glasoviti pobjednik kod Piateje, bio je sin Kieonbrotov. v.

Grad u južnoj Beoliji; bitka je bila 479. god. pr. Kr.

12

I. KNJIGA

7

8

9

10

O arhitekturi i o obrazovanju arhitekta

zasluzi za obijest kažnjeni time da na sebi drže krov da ih uvijek prožima strah od lakedemonske hrabrosti, a da se i građani, gledajući primjer te hrabrosti, pobuđuju slavom i budu spremni braniti slobodu. Stoga su otada mnogi arhitekti stavljali perzij ske kipove da drže epistile10 i na njima ukrase. Tako su oni na osnovi toga prizora obo gatili djela krasnim i različnim oblicima. Ima i drugih povijesnih primjera te vrste koje arhitekti moraju znati. Filozofija arhitekta oplemenjuje i ne da mu da bude uobražen, nego, naprotiv, ona od njega zahtijeva da bude skroman, pošten i bez pohlepe za novcem. To je vrlo važno, jer se doista ne može stvoriti nijedno djelo bez poštenja i savjesnosti. Arhitekt ne smije biti pohlepan; ne smije mu srcem ovladati želja da prima nagrade, nego mora budno čuvati svoje dostojanstvo i dobar glas. Osim toga, onaj dio filozofije koji se grčki zove (poaiokofia11 raspravlja i o svojstvima stvari pa arhitekt mora i u to biti što bolje upućen, jer ima mnogo različitih pitanja iz fizike, primjerice, kod vodovoda. Tako kad navali voda u vodovodnim zavojima i prosjecima u horizontalnoj ravnini nastaju različita prirodna strujanja, pa njihovoj snazi može doskočiti samo onaj arhitekt koji iz filozofije zna osnovne zakone o priro di stvari. Isto tako, tko hoće čitati Ktesibija,12Arhimeda13 i druge, koji su pisali slična djela, neće ih moći razumjeti ako ga o tom nisu prije poučili filozofi. Glazbu pak treba arhitekt znati kako bi mogao shvatiti njezin osnovni zakon i matematički odnos, napose, da pravilno može izvesti svojstva balista, katapulta i škorpiona. Na glavama, naime, desno i lijevo nalaze se otvori za polutonove, kroz koje se pomoću vitla i polu ga napinje užad, usukana od tetiva koja se ne zaglavljuju i ne privezuju prije nego maj storu ne dopru do uha jasni i jednaki tonovi. Jer, kad se odapnu ruke koje su ispružene kroz napetu užad, moraju obje istovremeno i jednako dati udarac. Ako tetive nisu homotone, neće metka odaslati u određenom smjeru. Isto tako je u kazalištima s brončanim posudama, što ih Grci zovu rasice14 (rezonatori). One se po matematičkom zakonu prema zvučnim intervalima stavljaju u niše ispod sjedala, redaju po glazbenim simfonijama ili harmonijama i razmjeste jedna do druge u nizu: kvinta, kvarta, okta va, dvostruka oktava. Tako se zvuk kad dode s pozornice pa udari u mjesto koje mu odgovara, pojača, pa tako jasniji i ugodniji dode do ušiju slušateljima. Hidrauličke orgulje i druge naprave, slične tim instrumentima, ne može nitko načiniti bez poznavanja glazbenih zakona. Medicinu arhitekt mora znati zbog nebeskih nagiba, koje Grci zovu id ig a ta ,15 i da bi znao jesu li zdravi ili nezdravi zrak i krajevi, i kakva je voda. Bez tih uvjeta ne može se podići nikakvo zdravo naselje. Iz prava arhitekt također treba znati što se odnosi na zgrade sa zajedničkim zidovima zbog streha i kloaka16, zbog prozora i zbog vodovoda. I druge takve stvari moraju arhitektima biti poznate, primjerice da, prije nego počnu raditi, osiguraju to da vlasnici nemaju parni ca poslije kad im kuće načine; zatim, kod sastavljanja ugovora jednako se brinu i za gospodara kuće i za zakupnika. Jer, ako je ugovor pametno napisan, onda će se ijedna

m. Grede koje stoje na stupovima.

ti.

Čitaj :fysiolopa. 12.

Bio je iz Aleksandrije i živio u J. st.pr. Kr. Njemu se pripisuje pronalazak više strojeva, tjeranih pomoću vode. 13.

Glasoviti matematičar i izumitelj; živio u Sirakuzi na Siciliji (287-212. pr. Kr.).

ii Čitaj: eheia.

15.

Čitaj: klimala.

16.

Podzemni kanal kojim je otjecala nečista voda i kišnica.

13

DESET KNJIGA O A R H ITE K TU R I

Vitruvije

i druga strana lako rješavati obaveza. Iz astronomije doznajemo za istok, zapad, jug i sjever, zatim za nebeski zakon, ekvinocij, solsticij i za putanju zvijezda. Ako tko o tome nema pojma, neće moći nikako razumjeti principe horologije.17

17. Horologij = ura, sat.

Kad je, dakle, ta znanost bogata i puna tolikih različitih i mnogostrukih znanja, mislim da se s pravom mogu priznati za arhitekte samo oni koji su se od djetinjstva penjali stubama različitih disciplina, hranili se znanjima iz više znanosti i vještina dok su se popeli do najvišega hrama - do arhitekture. Ali će se možda neukima učiniti čudno da ljudska priroda može izučiti i pamtiti toliki broj znanstvenih predmeta. Međutim, ako uzmu na um da sve discipline među sobom imaju stvarnu i zajedničku vezu, lako će vjerovati kako to može biti. Jer, sve discipline čine cjelinu kao što je i tijelo cjelina, složena od udova. Stoga oni, koji se od djetinjstva poučavaju u različitim znanjima, upoznaju u svint znanostima iste pojmove i suodnos svih disciplina, pa zbog toga sve lakše doznaju. Tako Pitej18 koji je u Prijeni19 odlično sagradio Minervin20 hram, govo reći o starini arhitektima, kaže u svojini komentarima kako arhitekt u svim vještinama i znanstvenim granama ntora biti toliko sposoban da učini više od onih ljudi koji su neke stvari svojom marljivošću i vježbama doveli do savršenstva. To se stvarno ne potvrđuje. Jer, arhitekt ne ntora i ne može biti učen, kako je bio Aristarh,21 ali ne smije biti nepismen; ne ntora biti glazbenik kao Aristoksen,22 ali ne smije biti nemuzikalan; niti slikar kao Apel,22 ali ne smije biti nevješt u crtanju, niti kipar kao, primjerice, Miron24 ili Poliklet,25 ali se ne smije dogodili da ne zna pravila kiparstva; niti opet li ječnik kao Hipokrat,26 ali ni posve neuk u medicini; ne mora biti ni u drugim znanstvenim granama osobito izvrstan, ali ni posve neznalica u njima. S obzirom na toliki broj različitih predmeta ne može svatko postići naročito savršenstvo kad od toga jedva ntože upoznati i razumjeti samo teorijska pitanja. T a , ne samo da arhitekti ne ntogu u svemu tome postići najveći uspjeh nego ni oni koji se privatno bave posebnim granama koje vještine ne postignu toliko da svi zasluže najveći stupanj pohvale. Ako su, dakle, u pojedinim granama pojedini umjetnici (ne svi nego malo njih) za cijelog života jedva stekli priznato ime, kako onda može arhitekt koji mora biti upućen u više vještina ne samo (a to je već neobično i veliko) postići toliko da mu ništa od njih nedostaje nego i to da premaši sve umjetnike koji su u pojedine vještine uložili svoju radinost i naročitu marljivost. Čini se, dakle, kako se Pitej u tome varao, jer nije vidio da se svaka vještina sastoji iz dvije stvari, iz materijalnog rada i teorije. Od toga dvoga jedno, tj. materijalni rad, pripada onima koji su sposobni u pojedinim predmetima, drugo je, tj. teorija, ono stoje zajedničko obrazovanim ljudima. Tako je, primjerice, li ječnicima i glazbenicima zajednička stvar ona koja se odnosi na ritam žila i pokret nogu, ali, ako zatreba izliječiti ranu ili bolesnika oteti smrti, neće se toga primati glazbenik, nego taj posao pripada liječniku. Isto tako, na glazbenom instrumentu po

I». Prteos; arhitekt, 4. si. pr. Kr..

Grud na jugozapadnoj obali MaleA:ije.

Rimsku božica mudrosti, identičnu s grč kom božicom PuladomAtenom. 21. Gramaličar i filolog; živio je u A leksandrij i l l 7 - 144. godine pr. Kr.; poznatjekao strog kritičar i dobar tumač Homerovih pjesama. 22.

Filozof i muzikolog; učenik Aristotelov; ži vioje i radio u Ateni oko 350. godine pr. Kr. 2) .

Grčki slikar; živio je u četvrtom stoljeću pr. Kr. 24.

Grčki kipar; živio je u 5 si. pr. Kr. 25.

Grčki kipar; radio oko 450. - 410. pr. Kr. 26.

Liječnik s otoka Kosa; živio je i radio u petom stoljeću pr. Kr.

14

11

12

13

14

15

I. K N JIG A

O arhitekturi i o obrazovanju arhitekta / O osnovam a arhitekture

taktu neće svirati liječnik nego glazbenik, kako bi uši u pjesmama osjetile potrebnu 16 ugodnost. Tako i astrolozi i glazbenici mogu zajedno raspravljati o odnosu zvijezda i o konsonancijama, u kvadratima i trokutima kvarte i kvinte, a s geometrima mogu go voriti o optici, koja se grčki zove koyo<; o ju ik o i ;,27 pa i u svim ostalim granama znanosti mnoga su ili sva pitanja zajednička koliko se radi o teorijskoj raspravi o njima. Izrada pak djela, koja se rukom ili tehničkim sposobnostima dovode do lijepa oblika, stvar je onih ljudi koji su se osposobili za rad u jednoj grani vještine. Stoga je sasvim dovoljno učinio onaj arhitekt koji iz pojedinih znanosti upozna barem one dijelove i njihove zakone koji su mu potrebni u arhitekturi da ih ima na raspolaganju, 17 ako o tim stvarima i vještinama mora izreći svoj sud i dati odobrenje. Ljudi kojima je priroda dala toliko talenta, oštroumnosti i pamćenja da mogu geometriju, astrologiju, glazbu i ostale discipline temeljito izučiti, prelaze zadatke arhitekata i postaju matematičari. Oni tada o tim znanostima lako mogu raspravljati, jer dobro znaju više znanstvenih disciplina. Ali, takvi su rijetki, kakvi su nekad bili Samljanin Aristarh,28 Tarentinci Filolaj i Arhita,29 Pergejac Apolonije,30 Kirenjanin Eratosten,31 Arhimed i Skopina iz Sirakuze,32 koji su iznašli mnogo instrumenata i sunčanih satova koje su protumačili na temelju broja i prirodnih zakona, i ostavili ih potomstvu.

27.

Čitaj: logos optikos. 2S.

Grčki astronom s otoka Satnosa i: trećeg stoljeća pr. Kr. Njegova je misao tia se Zemlja okreće oko Sunca i oko same sebe. 29.

Filolajje po svoj prilici bio i: grada Krotone na Siciliji; pitagomrac; širio je na kra ju petog i početku četvrtog stoljeća pr. Kr. Arhilaje bio filozof i matematičar;pitagorovac i jedan od Platonovih učitelja: živio je u četvrtom stoljeću pr. Kr. Ml.

18 Stvaralačka snaga prirode ne daje takve talente svakom i čitavim narodima već neko licini ljudi; posao pak od arhitekta traži da bude upućen u sva znanja, a sama mu stvar ipak zbog svoje opsežnosti ne da da bude upućen u sve znanstvene grane onako kako treba, u najvećoj mjeri, već je to znanje osrednje. Kad je to tako, to i ja molim, Cezare, tebe i sve one koji će čitati moje knjige, da mi oprostite ako što ne bude izloženo posve po pravilima gramatike. Jer, ja se nisam trudio da pišem ovo djelo kao kakav veliki filo zof i rječit govornik, niti kao gramatičar, vješt najsuptilnijim pravilima gramatike, već kao arhitekt, malo upućen u te znanosti. Što se pak tiče područja moga rada i njegovih teorijskih pitanja, obećavam da ću ih, nadam se, u ovim knjigama nesumnjivo prikazati s najvećim autoritetom, i to ne samo za graditelje, već i za sve obrazovane ljude.

Iz grada Perge u pokrajini Pamfiliji, naju žnoj obali Male Azije. Uz Euklida iArltimeda onje jedan od utemeljitelja matema tičkih znanosti u j. stoljeću pr. Kr

n Grčki matematičar, geograf, pjesnik i filozof iz J. stoljeća pr. Kr. - iz grada Kirene. J2.

Skopinu spominje Vitruvije i u devetoj knjizi, ali drukčije nije poznat.

!

II. (0 osnovama arhitekture) - Arhi tektura se sastoji od: reda (ordinatio), koji se grčki zove Tđ£,t<;,33 rasporeda (dispositio) koji Grci zovu Siasoic;,34 euritmije, simetrije, prikladnosti (decor) i razdiobe (distributio) koja se grčki kaže o'iKovopia.35

.u.

Čitaj: taksis; red.

34. Čitaj: diatesis.

2 Red je odmjereno slaganje dijelova zgrade napose i uspoređivanje proporcija cjeline a s obzirom na simetriju. On se sastoji od količine, koji se grčki zove jio c o t iji ;.36 Količina je uzimanje mjera (modula) iz zgrade i ugodan dojam cijele građevine u skladu s pojedinim dijelovima sastavnih elemenata.

u.

Čitaj: oikonomta. j i.

Čitaj: posoles.

15


i 7.

Raspored je zgodno postavljanje predmeta i ugodan dojam građevine s obzirom na kompoziciju prema kvaliteti. Oblici rasporeda, koji se grčki nazivaju i5eai,37jesu ovi: ihnografija,38 ortografija39 i scenografija40. Ihnografija se zasniva na razmjernoj i zajedničkoj uporabi šestara i ravnala da se dobiju nacrti oblika na površini gradilišta. Ortografija je okomita slika pročelja i srazmjerno nacrtana figura prema proporcija ma buduće zgrade. Tako je i scenografija nacrt pročelja, pobočnih strana i stjecište svih pravaca prema središtu šestara. To sve nastaje na osnovi razmišljanja i iznalaže nja. Razmišljanje se rada iz brige, interesa, marljivosti i pažnje, kako bi se s uživanjem svršilo započeto djelo. Iznalaženje vodi do rješenja nejasnih pitanja i do opravdanja nove stvari na osnovi umne sposobnosti. To su oznake rasporeda.

Ćilaj: ideal.

St. Ihnografija - grč. iyvo/paipia

(čit.: ih-

nograHa): ilocri. s
grafia): nacrt pročelja. 40. Scenografija = grč. OKtjvo'/patpia

(čit.:

Euritmija41 je ugodan oblik i lijep izgled s obzirom na sastavljanje dijelova. To se 3 postiže tako da dijelovi građevine budu razmjerno visoki prema širini, široki prema dužini i uopće, da sve ima svoju simetriju.

skenografia): scenska slika. 41.

Euritmija = grč.evpvSpia

(čit.: eyryth-

mia).

Simetrija = grč. mpperpia

Vitruvije

Isto tako, simetrija42 je sklad dijelova same zgrade, zatim podudaranje posebnih 4 dijelova s oblikom cijele figure na osnovi jednoga određenog dijela. Kao što se na čovječjem tijelu dobiva euritmičko svojstvo na osnovi simetrije s laktom, stopalom, dlanom, prstom i ostalim djelićima, tako je i na savršeno načinjenim zgradama. Na prvom mjestu, to se određuje na hramovima ili po debljini stupova, po triglifima ili i po embatu,43 kod balista po otvoru koji Grci zovu 7tepiTpr|TO<;;44 kod lađa po klinu (palcu) za veslo, koji se zove 8iaJtr|ypa.45 Tako se i kod ostalih naprava dobiju sime trični odnosi na osnovi pojedinih dijelova.

(čit.: symet-

ria); stnjernosl; proporcija. 43

Osnovnajedinica za mjerenje razmjernih veličina. 44.

Čitaj: perilreton.

Prikladnost (decor) je besprijekoran izgled zgrade, složene od dijelova koji su pravil- 5 no odabrani. To se postiže položajem, koji se grčki zove 9epanapoi;,46 ili po običaju ili od prirode. Položajem se postiže kad se hramovi Jupiteru Gromovniku,47 Nebu, Suncu i Mjesecu grade na otvorenu mjestu i bez krova. Jer, na otvorenu i osvijetljenu prostoru tako vidimo likove tih bogova i njihovo djelovanje. Minervi,48 Marsu48a i Herkulu49 gradit ćemo dorske hramove. Tim, naime, bogovima, zbog njihove junačke vrline, treba graditi neraskošne hramove. Za Veneru,50 Floru,51 Prozerpinu,52 Fonta53 i Nimfe54 nesumnjivo će dobra svojstva imati hram u korintskom stilu, jer će izgledati da hramovi tim bogovima, zbog njihove nježne prirode, građeni vitkije i u cvijeću, ukrašeni lišćem i volutama, uvećavaju njihovu ljepotu. Ako Junoni,55 Dijani,56 Ocu Liberu37 i ostalim sličnim bogovima treba graditi jonske hramove, to će biti dobar srednji oblik, jer se ustaljeno svojstvo tih hramova ipak razlikuje od dorskoga58 ozbiljnog i od korintskoga59 nježnog stila. Prikladnost po običaju dobije se kad se 6 zgradama s veličanstvenim unutarnjim prostorijama grade isto tako sjajna predvorja. Kad bi, primjerice, unutarnje prostorije imale sjajan izgled, a prilaz bi do njih bio

43

Ćilaj: diapegma.

46 Čitaj: thematiztnos. r. Vrhovni rimski bog: grč. Zeus. vladar

groma i munje, a Rmska božica mudrosti: vidi bilj. br. 20. 4 *1

Rimski bog rala: grč.Ares.

Gtr. Herallo. najveći lebanski junak.

16

I. K N JIG A

O osnovam a arhitekture / O podjeli arhitekture

običan i neugledan, tu nema prikladnosti. Isto tako, ako se na dorskim epistilima na vijencima isklešu zupci ili se na jastučastim stupovima s jonskim epistilima izrade

.ili.

triglifi, to će prenošenje osobina jednoga načina gradnje u drugi rod unakaziti oblik 7 građevine, ako već otprije postoje ustaljeni običaji građenja. Prikladnost od prirode dobit će se ako se prvo za sve hramove odabiru najzdraviji krajevi i pogodna vrela s vodom na mjestima gdje se dižu svetišta, osobito Eskulapu60 i Saluti,61 tj. bogovima čijim se lijekovima, izgleda, liječi najviše bolesnika. Bolesnici će, naime, brže

.i I.

Božica ljubavi i ljepote; grč. Afrodita.

Rimska božica proljeću i cvijeća. 52. Grč. Perzefona, žena Platonova

ozdraviti kad se prenesu iz nezdrava mjesta u zdravo i omogući im se piti vodu sa zdravih izvora. Tako će se postići da priroda mjesta poveća i ojača dostojanstvo i štovanje bogova. Prikladnost od prirode bit će i tada kad spavaonicama i bibliotekama svjetlo dolazi s istočne strane, kupaonicama i zimskim prostorijama s jugozapada, a pinakotekama i zgradama koje moraju imati jednoliko osvjetljenje sa sjevera. Tu

podzemlja. 5.1. Bog izvora. 54. Vodene vile.

nebesku stranu, doduše, sunce ne osvjetljava, ali se ona i ne zamrači, nego cijeli dan

55.

ostane bez promjene.

Vrhovna rimska božica i žena Jupilerova; grč. Hera.

8 Razdioba je dobro iskorištavanje građevnog materijala i prostora, zatim razumna i umjerena štednja u troškovima za zgrade. To će se postići ako arhitekt ponajprije ne traži materijal koji se može teško naći i nabaviti samo uz visoku cijenu. Jer, svugdje nema u izobilju jamskoga pijeska, lomljena kamena, jelovine, omorike i mramora, nego se jedno nađe ovdje, drugo ondje, a dovoz je težak i skup. Zato, gdje nema jam skoga pijeska, treba upotrijebiti riječni ili naplavljeni morski pijesak; nestašica

56.

Božica lova, mjeseca i životinja; grč. Artentida. ,i7.

Staroitalski bog plodnosti zemlje, izjed

omorike ili jelovine razriješit će se tako da se umjesto njih uzme čempresovo, topolo9 vo, brestovo ili smrekino drvo, a trebat će izmisliti i nešto drugo, slično tome. Drugi

načen s bogom vinu. 5$.

će posao razdiobe biti u tom, kad se zgrade drukčije raspoređuju, primjerice za potre bu domaćina, ili za veliko bogatsvo, ili za dostojanstvo javne službe. Jer, nesumnjivo drukčije treba graditi gradske kuće, drukčije one gdje se spremaju plodovi sa seoskih imanja; drukčije za novčare, a drukčije za imućne i raskošne ljude. Onima koji imaju vlast i upravljaju državom gradit će se prema njihovoj potrebi. Općenito razdiobu zgrada treba prilagoditi svim osobama.

Dorani i Jonjuni su prvobitna plemena koja su naselila Grčku.

.«. Iz grada Korintu na Korintskoj prevlaci. 60. Bog medicine, grč. Asklepije. 61 .

Zdravlje; božica zdravlja.

1

(grč.

Hadova = boga podzemlja); kraljica

III. ( 0 podjeli arhitekture) - Sama arhi tektura ima tri dijela: graditeljstvo, gnomonika (izrada satova) i strojarstvo. Gra diteljstvo se dijeli u dva dijela. Od njih se jedan bavi podizanjem gradskih zidina i javnih građevina na javnim mjestima, a drugi zidanjem privatnih kuća. Javne građevi ne dijele se na tri vrste: jedne su za obranu, druge služe za religijske svrhe, a treće za udobnost. Kod obrane se radi o zidinama, kulama i vratima. To se gradi zato da se 17


Vitruvije

mogu odbijati neprijateljske navale. Za religijske svrhe grade se svetišta i hramovi besmrtnim bogovima, a za udobnost se raspoređuju javna mjesta za javnu uporabu, kao: luke, trgovi, trijemovi, kupališta, kazališta, šetališta i drugo što se na javnim mjestima namjenjuje za tu svrhu. Sve se te građevine moraju tako graditi da vodimo računa o čvrstoći, svrsi i ljepoti. 0 2 čvrstoći se vodi računa kad se temelji kopaju do tvrdog tla, a materijal se za gradnju odabire brižljivo i bez škrtosti; o svrsi kad raspored mjesta nema mane i smetnje za uporabu, a smještaj je, prema kraju, dobar i odgovara određenoj vrsti građevine; o lje poti, kad je oblik zgrade dopadljiv i lijep, a odnos dijelova ima pravilno promišljene simetrije.

IV. ( 0 odabiranju zdravih mjesta ) Kod gradnje samih gradskih zidina držat ćemo se ovih principa: prvo dolazi izbor vrlo zdrava mjesta. To će biti ako se mjesto nalazi na visini, nije izloženo magli ni mrazu, a otvoreno je prema nebeskim stranama koje nisu suviše ni vruće ni hladne nego su umjerene; zatim, ako se izbjegava blizina močvare. Mjesto će biti nezdravo kad jutarnji vjetrići s izlaskom sunca dopiru do grada pa se dižu magle; s njima se onda pomiješaju otrovna isparivanja močvara u kojima žive životinjice i sve to zapahnjuje tijela stanovnika. Isto tako, grad neće biti zdrav ako se zidine izgrade uz more i ako su okrenute prema jugu ili zapadu, jer se ljeti južna strana s izlaskom sunca zagri java, u podne se užari. Tako i ona strana koja je okrenuta prema zapadu, ujutro, s izlaskom sunca, biva mlaka, o podne topla, a navečer gori od vrućine. Zbog te promjene vrućine i studeni obolijevaju ljudi koji borave na tim mjestima. To se može također vidjeti i na mrtvim predmetima. Na natkritim vinarijama nitko ne gradi pro zore s juga i zapada, već sa sjeverne strane, jer ona nema promjena ni u koje doba, nego joj je temperatura stalna i nepromjenjiva. Zato i žitnice koje su okrenute prema suncu nemaju velike vrijednosti, a povrće i voće se odmah kvari ako ga ne stavljamo na onu stranu koja je okrenuta od sunca. Jer, vrućina uvijek, kad predmetima oduzme čvrstinu i isparivanjem im ispije prirodna svojstva, rastvori te predmete i žarom ih omekša i oslabi. Tako vidimo kako se i željezo, premda je od prirode tvrdo, pomoću nakovnja vatrom usije pa toliko omekša da mu lako dajemo drugi oblik. Kad meko i usijano željezo potopimo u hladnu vodu i ohladimo ga, ono otvrdne i dobije svoje prijašnje svojstvo. D aje to tako, možemo vidjeti i po tome što svako tijelo ljeti slabi od vrućine, ne samo na nezdravim mjestima već i na zdravim. Zimi, pak, i oni krajevi koji su vrlo nezdravi postaju zdravi, jer ih hladnoća očvrsne i pročisti. Isto tako, i ona

18

1

2

3

4

1. KNJIGA

O odabiranju zdravih mjesta

tijela koja se iz hladnih krajeva premjeste u vruće ne mogu izdržati nego se rastvaraju; koja iz vrućih krajeva prijeđu u hladne, sjeverne, ne samo da ne obole s promjenom 5 mjesta nego i otvrdnu. Zato se kod osnivanja gradova treba čuvati onih krajeva gdje vrući zrak zapahuje ljudsko tijelo. Jer, ako se sva tijela sastoje iz elemenata koje Grci zovu Gtoixsia,62 tj. iz topline, vlage, zemlje i zraka, to se njihovim spajanjem formira6 ju prirodnim putem u određenom odnosu i svojstva svih živih stvorova u svijetu. Zato, kad u kojem tijelu među elementima prevlada toplina, tada žar uništi i rastvori ostale elemente. Takva bolesna stanja izazove vruć zrak kad ga više uđe u otvorene žile nego što tijelo može podnijeti prema spoju u prirodnom odnosu. Jednako tako, ako vlaga obuzme žile tijela i naruši im ravnotežu, rastvaraju se i ostali elementi, jer ih tekućina pokvari i tada im se raspadaju svojstva u spoju. Tako se događa da i bolest obuzima tijela kad se vlaga hladi vjetrovima i povjetarcima. Isto tako i u prirodnom spoju zraka i zemlje, ako se koji od tih elemenata uveća ili umanji, slabe u tijelu ostali elementi. To nastaje kod zemlje zbog obilne hrane, a kod zraka zbog nezdrave klime. 7 Ali, ako bi tko htio pomoću izravnog opažanja to bolje shvatiti, neka pažljivo promatra prirodu ptica, riba i kopnenih životinja, pa će tu opaziti različite odnose. Jedan spoj ima rod ptica, drugi riba, a posve druga je priroda kopnenih živih stvorenja. Ptice imaju manje zemlje i tekućine, umjereno topline, a mnogo zraka. Dakle, one su složene od lakših elemenata, pa se lakše i oslanjaju na zrak. Vodene odlike riba imaju umjerenu količinu topline, najviše zračnoga i zemljanoga elementa, a tekućine neobično malo. Stoga, što u tijelu imaju manje tekućine, lakše žive u njoj. Zato, kad se izvuku na kopno, odmah uginu. Tako je i kod kopnenih životinja. One imaju umjeren sastav ele menata zraka i topline, manje imaju zemlje, a najviše tekućine; zato i ne mogu dugo 8 živjeti u vodi, jer obiluju vlažnim elementom. Prema tome, ako je sve tako kako sam izložio, pa ako iz opažanja vidimo da se tijelo živih stvorova sastoji iz elemenata i priz namo kako se ono raspada zbog obilja ili oskudice u kojem elementu, to ja ne sumnjam u to da treba vrlo dobro paziti da se odabiru klimatski što umjereniji krajevi, kad se radi 9 o traženju mjesta za podizanje gradova. Zato i mislim kako neprestano treba imati na umu staro iskustvo: naši bi preci, naime, žrtvovali stoku koja je pasla na mjestima gdje bi podizali grad ili vojni logor, i pregledali joj jetru. Ako je ona u prvih bila siva ili bolesna, klali bi dingu i ispitivali je li zaražena kakvom bolešću ili je to od loše paše. Kad bi na više primjera to oprobali pa se uvjerili kako je jetra nepovrijeđena i zdrava, s obzirom na vodu i pašu, tad bi ondje gradili utvrde. Ako bi pak našli da je jetra bolesna, zaključivali bi dalje iz toga kako će voda i hrana s tih mjesta biti nezdrava i za ljude, pa 10 su se selili i mijenjali krajeve, pazeći uvijek na zdravlje. D aje tako, da se po krmi i poljskim plodovima vide zdrava svojstva tla, možemo vidjeti i po kretskim poljima koja se nalaze oko rijeke Potereja. Ona na Kreti63 teče između dva grada, Knososa i

«________ Otok u Egejskom moru.

19


64.

Čitaj: asplenos; biljka “žutim 65.

Grad u sjevernoj Italiji, na obali Jadran skog moru; danas selo Alt ino. 66 .

Danas grad Ravena, u sjevernoj Italiji. 67.

Grud u sjevernoj Italiji, u Tršćanskom za ljevu. 68 .

Upokrajini Luciju; jugoistočno od Rima. 6‘J.

Južnoilulsku pokrajina u: obalu Jadran skog moru. 7(1

Danas Salpi. 71.

Grčki junak pod Trojom; opjevan u Ho merovoj Ilijadi (V. knj.). 72.

Rodos je otok u Egejskom moru. 73.

Upovijesti nepoznatu osoba.

Vitruvije

Gortine. S desne i lijeve strane te rijeke pasu stada, a od njih ona koja pasu bliže Knososu imaju bolesnu slezenu; ona, pak, koja pasu s druge strane, bliže Gortini, nemaju uvećanu slezenu. I stvarno, liječnici su ispitivali tu stvar i našli na tim mjestima travu koju stada grickaju pa time umanjuju slezenu. Tada su počeli brati tu travu i liječiti one bolesne slezene tim lijekom, koji Krećani zovu dait/.i]vov.M Dakle, prema hrani i vodi možemo znati jesu li krajevi od prirode zdravi ili nezdravi. Recimo, neki je grad sagrađen u močvarama koje se nalaze uz more, ali su otvorene 11 prema sjeveru ili sjeveroistoku i stoje iznad morske obale. U tom slučaju možemo uzeti kako je taj grad pametno planiran. Ako se, naime, iskopaju jarci, voda dolazi od obale, a more se, uzburkano olujama, digne pa se izlije u močvare. Tako se močvarna voda pomi ješa sa slanom i to sprečava množenje močvarnih životinjica. One s viših mjesta vodom plivaju na niža i primiču se obali. Kako nisu navikle na slanu vodu, u takvoj vodi strada ju. Kao primjer za to mogu služiti galske močvare oko Altina,65 Ravene,66 Akvileje67 i drugih gradova. Ti gradovi leže vrlo blizu močvara, ali su ipak neobično zdravi. Gdje 12 močvare ne otječu rijekama ili jarcima kao pomptinske,68 one se od stajanja usmrde, pa u okolnim mjestima nastaju nesnosna i zarazna isparavanja. Tako je u Apuliji69 stari grad Salpija70 (koji je osnovao Diorned71 kad se vraćao od Troje, ili Rođanin Elpija,72 kako pišu neki pisci) bio sagrađen na takvu mjestu. U njemu su stanovnici svake godine oboli jevali. Jednom oni dođu k Marku Hostiliju73 pa ga ispred sugrađana zamole da im potraži i dade drugo bolje mjesto kako bi se preselili. On s tim nije dugo čekao, nego odmah odredi da se stručno ispitaju prilike pa uz more kupi zemljište i od senata74 i naro da dobije dozvolu da smije preseliti grad. Tu je započeo zidine, razdijelio gradilišta i dao ih u vlasništvo pojedinim građanima uz cijenu od jednoga sestercija75. Kadje to završio, spojio je s morem jezero i od njega načinio gradsku luku. I tako Salpijci danas prebivaju na zdravu mjestu, četiri tisuće koraka76 dalje od staroga grada.

74.

Senat je najviši organ vlasti u Rimu u doba Republike.

V. (0 podizanju gradskih zidina i kula)

75.

Kad se, dakle, na tim principima nađe rješenje zdravstvenih prilika za podizanje grad- 1 skih zidina i izaberu plodni krajevi za prehranu građana, sagrade ceste, ili pogodnim rijekama ili, preko morskih luka, dovozi do grada dobiju lak prilaz, tada treba kopati temelje kula i zidina. To se tako radi da se kopa do tvrdoga sloja, ako se on može naći, i tu se ide toliko duboko koliko je prema veličini zgrade potrebno, u većoj širini od širine zidova koji će se podići na tom mjestu i to se ispuni što čvršćim ziđem. Jednako 2 tako, kule treba na vanjskoj strani toliko istaknuti da se neprijatelj desno i lijevo s otvorenih bokova može oružjem tući kad se hoće približiti zidinama. Osobito treba paziti na to da neprijatelju kod navale pristup do zidina ne bude lak. Zato se zidine

Srebrni rimski novac (u upotrebi od268. gpr.Kr.j. 76.

Nešto manje od 6 kilometara.

20

I. KNJIGA

3

4

5

6

7

8

O podizanju gradskih zidina i kula

moraju graditi na strmini, i to tako da put do vrata ne vodi izravno, nego na lijevu stranu. To se radi zato da neprijatelju, ako se približava, do zida bude desna strana nezaštićena štitom. Gradovi se ne smiju graditi u obliku četverokuta, ni s izbočenim uglovima, nego u krugu da se neprijatelj može vidjeti s više strana. Ako se uglovi izbace, obrana je teška, jer ugao više štiti neprijatelja nego građane. Debljina zida neka je tolika da dva vojnika pod oružjem, idući u susret, po zidu Iako mogu prolaziti jedan pored drugoga. Po debljini zida, sjedne strane do druge, neka se nagusto polože napaljene grede od maslinova drveta da obje strane zida kad se vežu tim gredama kao spojnicama ostanu vječno čvrste. Jer, toj drvenoj građi ne škodi trulež, nevrijeme, ni godine; ona i u zemlju ukopana i u vodu položena ostaje trajno bez kvara. Nije tako samo s gradskim zidom, nego se brzo ne kvare ni zidne stijene u podzemnim kon strukcijama, građene u debljini gornjeg zida i vezane na taj način. Kula od kule neka se toliko odmakne koliko može strijela dobaciti. Tako će se neprijatelj, ako se domogne koje kule, pomoću škorpiona, metaka i drugog oružja lako odbijati od drugih kula, desno i lijevo. Osim toga, uz kule treba zid prekinuti u tolikim razmacima kolike su kule. Na tom mjestu prebace se onda grede da se na unutarnjoj strani kula može tuda prolaziti, ali se grede ne pričvršćuju željezom. Tako će ih branitelji lako srušiti ako neprijatelj osvoji koji dio zida; rade li brzo, neće neprijatelja pustiti da prelazi u ostale dijelove kula i zida, ako neće da se strmoglavi. Kule treba graditi u kružnom obliku ili u obliku poligona. Kule u obliku kvadrata strojevi brzo razbiju, jer ih ovnovi, udarajući u uglove, lako ruše. Kad su kule okrugle, strojevi zabijaju kame nje prema središtu kao klinove i ne mogu počiniti štete. Tako su i utvrde zidina i kula, ako su vezane nasipima, mnogo sigurnije, jer im ne mogu naškoditi ni ovnovi, ni lagumi, a ni ostali strojevi. Ali, nema razloga da se nasipi dižu na svim mjestima, nego samo ondje gdje bi s vanjske strane zida ostao s višeg mjesta ravan prilaz da se zid može osvojiti. Na takvim mjestima treba najprije iskopati jarke, što je moguće šire i dublje; zatim treba podići temeljni zid s unutarnje strane u koritu jarka pa to izgraditi u takvoj debljini kojom može držati zemlju nasipa. Onda s unutarnje strane toga temelja treba podići drugi temeljni zid, od izvanjskog zida prema unutarnjem toliko daleko da mogu kohorte77 kad se stave u bojni red za obranu stajati po širini nasipa. ... , . . . . . . , . . Kad se temeljni zidovi međusobno tako razmaknu i postave, neka se tada između njih dignu drugi zidovi, poprijeko u vezi s vanjskim i unutarnjim temeljem. Oni se moraju tako graditi kako bi se zahvaćali u obliku češlja ili kao zupci pile. Ako se tako uradi, tada je težina zemlje podijeljena na male dijelove i nikako neće čitava naleći teretom i razrušiti temeljne konstrukcije zida. Što se tiče samog zida, odnosno grade od koje se podiže ili gradi, ona se ne da unaprijed odrediti. To je zato, što na svakom mjestu ne možemo dobiti onu gradu koju želimo. Ali, gdje ima klesana, bazaltnoga ili lomljena kamena, pečenih ili osušenih opeka, neka se to upotrijebi. Nemaju naime svi krajevi ili

Kohorta - odio rimske vojske.

21

Vitruvije


mjesta obilje tekućeg bitumena umjesto vapna i pijeska poput Babilona, pa da sagrade zid od pečene opeke, ali svaki može imati jednako korisnu gradu tako da dobije trajan zid bez grešaka.

VI.

(0 raspo

gradu )

- Kad se tako naokolo utvrde gradske zidine, nakon toga dolazi s unutarnje 1 strane podjela gradilišta, planiranje cesta i ulica u pravcu strana svijeta. To će se uradi ti ispravno ako se vjetrovi isključe s ulica. Jer oni, ako su hladni, neugodno djeluju; ako su topli, donose bolest, a vlažni škode. Stoga nesumnjivo treba izbjegavati tu grešku i paziti na to da se ne dogodi ono što se obično dogada u mnogim gradovima. Tako je na otoku Lezbu78 grad Mitilena veličanstveno izgrađen, ali nije pametno planiran. Kadu tom gradu pušejužnjak, ljudi obolijevaju, kad sjeverozapadnjak, onda kašlju, a kad sjeverac, oporavljaju se, ali zbog velike studeni ne mogu boraviti na uli cama i cestama. Vjetar je tekući val zraka s neodređenom brzinom kretanja. On nasta- 2 je kad vrućina udari na vlagu, pa jako zagrijavanje izazove puhanje. Da je to istina, možemo vidjeti iz primjera s brončanim aeolopilima,79 te tako iz nepoznatih nebeskih zakona znanstvenim otkrićima doznajemo božansku istinu. Načinimo šuplje bronča ne aeolopile. One imaju vrlo tijesan otvor kroz koji se ulije voda i stavi na vatru. Prije nego se voda ugrije, nema nikakva strujanja. Čim ona počne vreti, nastane na vatri žestoko puhanje. Tako iz malog i vrlo jednostavnog primjera možemo doznati velike i neizmjerne nebeske zakone i prirodu vjetrova. Zato, ako se gradska naselja zaštite od 3 vjetrova, dobit ćemo zdravo mjesto. Ono će biti zdravo ne samo za zdrave ljude nego će se u tim mjestima i bolesti nastale iz drugih uzroka, koje se u drugim zdravim mjes tima liječe sredstvima koja im odgovaraju, lakše liječiti zbog blage klime, ako se ta mjesta zaštite od vjetrova. Ovo su bolesti koje se teško liječe u krajevima kakve sam prije spomenuo: hunjavica, upala dušnika, kašalj, upala porebrice, sušica, krvarenje i ostale bolesti, koje se ne liječe oduzimanjem nego dodavanjem sokova. One se teško liječe, najprije zato što dolaze od prehlade, zatim, što je zrak težak bolesnicima izne moglim od bolesti. On se puhanjem vjetrova uznemiri, razrijedi i u tom bolesnom ti jelu oduzima sok i čini ga još slabijim. Naprotiv, blag i pun zrak u kom nema strujanja, ni čestih promjena, zbog svoje stabilnosti daje sokove organima i oporavlja bolesnike, zaražene spomenutim bolestima.

7H.

Otok u Egejskom moru.

7(1.

aeolopilae, urum .f. (Aeolus = gospodar vjetrova; pila = lopta); posudo u obliku kugle za ispitivanje svojstva vjetra.

Neki misle kako postoje četiri vjetra, točno s istoka solanus, s juga auster; točno sa 4 zapada favonius, sa sjevera septentrio. Ali, koji su to istražili točnije, rekli su kako ih ima 0sam. Tako je napose mislio Kiranin Andronik.80 On je kao model u Ateni postavio mramorni oktogonalni toranj, a na svakoj strani toga oktogona uklesao likove

®_______ Zacijelo i: Sirije, iz grada Kita, njegov rad pada u prvo stoljeće pr. Kr.

22

O rasporedu i položaju zgrada u gradu

I. KNJIGA

septentrio

solunus

fuvonius

uiister I. Shema teorijskog plana grada A - spravilnim položajem ulica B - s nepravilnim položajem ulica

23


Vitruvije

vjetrova i označio u kom pravcu koji puše. Na taj toranj postavio je mramorni čunj, a na nj brončanog Tritona81 s ispruženim štapićem u ruci. On je to tako konstruirao da Tritona vjetar okreće i on uvijek zastane prema određenom vjetru pa iznad njegovog lika ispruži štapić i pokazuje na nj. Tako se između solanusa i austera s jugoistoka nalazi 5 eurus, između austera i favoniusa s jugozapada africus, između favoniusa i septentria caunts, koji neki zovu corus, a između septentria i solanusa aquilo. Na taj se način vidi kako do izražaja dolaze broj, imena i strane svijeta odakle pusu izvjesni vjetrovi. Kad to tako pretražimo, onda, kako bi se našlo u kom pravcu vjetrovi pušu, treba dalje ovako postupiti: u sredini grada se postavi mramorna ploča po razulji ili se samo mjesto prema 6 ravnalu i razulji tako izravna da nije potrebna ta ploča; zatim se u središte toga mjesta stavi mjedena kazaljka koja baca sjenu i zove se grčki OKiaSipac;.82 Oko petoga sata ujutro, otprilike, treba pogledati vrh sjene te kazaljke i označiti je točkom; zatim se rastegne šestar do točke koja pokazuje dužinu sjene toj kazaljci i odatle se iz središta povuče kružnica. Isto tako poslije podne treba promatrati kako raste sjena kazaljke, pa kad dirne kružnu crtu te se izjednači poslijepodnevna sjena s prijepodnevnom, neka se i to označi točkom. Iz tih dviju točaka neka se šestarom opišu kružnice tako da se sijeku, 7 pa kroz njihovo sjecište i središte neka se do krajnje točke povuče ravna crta da se dobije južna i sjeverna strana. Iza toga neka se šestarom uzme šesnaesti dio cijele kružnice pa

si. M orski bog, sin boga mora Neplunu; sm iruje i uzburkuje valove pušući u školjku.

s:. Čitaj: skiatberas.

središte smjesti na podnevnoj crti, gdje ona dira kružnicu i to označi desno i lijevo na južnoj i sjevernoj strani. Tada, iz te četiri točke treba kroz središte ukriž povući crte od krajnjih točaka na kružnici. Tako ćemo dobiti oznaku za osmi dio, i to za auster i septentrio. Ostale dijelove, jednake ovima, po tri desno i lijevo treba odmjeriti na cijeloj kružnici da se dobije jednak prostor za osam vjetrova na slici. Tada treba kroz kutove između dva pravca vjetrova postaviti smjerove glavnih i sporednih ulica. Na taj će način 8 i takvom podjelom iz naselja i gradskih četvrti biti uklonjeni neugodni vjetrovi. Jer, ako se ulice planiraju izravno prema vjetrovima, to će oni iz otvorena nebeskoga prostora navaliti, ući u zatvorene ulice i razilaziti se još većom snagom. Zato se moraju zaokre nuti pravci gradskih ulica od pravca vjetrova, da se oni, kad udare na kutove kuća, lome, odbijaju i izgube. Možda će se oni, koji znaju više imena vjetrova, čuditi što sam ja spomenuo samo njih 9 osam. Ovdje treba spomenuti da je Kirenjanin Eratosten,83 na temelju matematičkih zakona i geometrijskih metoda prema sunčanom putu, ekvinocijalnim sjenama kazaljke i inklinaciji neba, izračunao da opseg zemaljskog kruga ima 252.000 stadija,84 što daje 31,500.000 koraka,85 a od toga osmi dio, što ga, izgleda, zauzima jedan vjetar, iznosi 3,937.500 koraka. Ne treba se, dakle, čuditi, ako se jedan te isti vjetar u tako velikom prostoru pomakne i tim promijeni svoje kretanje. Tako s desne i lijeve strane austera 10 obično puše leukonot i altan; uz afrikusa puše libonot i subvesper; oko favoniusa puše

SJ.

Vidi bilj. b r .il. S4.

Stadij ~ I8 0 m . ss. Misli se na dvostruki korak (1,48 ni).

24

I. KNJIGA

O rasporedu i položaju zgrada u gradu

argest i u određeno doba etezijski vjetrovi; oko kaurusa puše circije i korus; oko septentriona pusu trakije i galik; s desne i lijeve strane acjuila pusu superno i cecije; oko solanusa je karbas i u određeno doba omitije; na krajnjim stranama eurusa, koji zauzima sredinu, pusu eurocircije i volturno. Ima još i drugih imena i puhanja vjetrova, koja 11 dolaze s različitih mjesta, rijeka i brda, napose jutarnji vjetrići. Sunce, kad izlazi iz podzemne strane, na okretu udara u zračnu vlagu pa je, dok se penje, rasipa svojom snagom. Tim nastaje puhanje pred zoru i izaziva zračna strujanja. Ono ostaje i poslije izlaza sunca i zauzme prostor eurusa, pa su ga zato što se rađa iz vjetrića (aura), čini se, Grci i nazvali s6poq.86 Tako je i sutrašnji dan, kažu, zbog tili jutarnjih vjetrića prozvan aupiov.86a Ima nekih koji tvrde da Eratosten nije mogao dati pravu mjeru zemaljskom

h ta j: etnos.

krugu. Je li njegovo mišljenje točno ili nije, ne može zbog toga moj opis krivo označavati 12 strane odakle dolaze vjetrovi. Ako je, dakle, tako, bit će toliko, da pojedini vjetrovi

^ _______ Čitaj: umion.

_______

nemaju stalno pravilo po mjeri, nego ili veću ili manju snagu. Pošto sam to kratko izložio kako bi se lakše razumjelo, odlučio sam na kraju knjige slikama, ili kako ih Grci zovu o ^ p a i a , 87 prikazati dvoje: jednu nacrtanu tako, da se vidi odakle pušu pojedini vjetrovi; drugu, kako se zaokreću smjerovi blokova i ulica od njihova udara i tako otklone štetna strujanja. Uzmimo na ravnoj površini središte kod slova A, prijepodnevnu sjenu kazaljke kod slova B, pa od središta A do točke B povucimo naokolo kružnicu. Stavivši kazaljku, gdje je prije bila, moramo pričekati da se sjena smanji i opet poraste da poslijepodnevna dosegne istu dužinu koju i prijepod nevna i dime kružnicu gdje će biti slovo C. Tada se od točke B i točke C šestarom opišu kružnice koje se sijeku kod D; onda se kroz sjecište D i središte povuče pravac do drugoga kraja na kome će biti slova E i F. Taj će pravac pokazivati jug i sjever. 13 Poslije treba šestarom uzeti šesnaesti dio cijele kružnice pa vrh šestara ubosti u točku na južnoj liniji gdje dotiče kružnicu kod E; onda desno i lijevo treba označiti točke G i H. Isto tako na sjevernoj strani treba postaviti središte šestaru na kružnici i na sjever nom pravcu kod slova F pa označiti desno i lijevo točke I i K, a od G do K i od H do I kroz središte povući pravce. Tako će razmak od G do H biti prostor austera i juga; isto tako će prostor od I do K pripasti septentriju. Ostale dijelove, desno i lijevo, treba podijeliti u tri jednaka dijela, i to one prema istoku gdje su točke L i M, i na zapadu kod točaka N i 0. Od M do 0 i od L do N treba ukriž povući pravce. I tako će na krugu biti osam jednakih prostora za vjetrove. Kad to tako nacrtamo, bit će na pojedinim kutovima oktogona, počevši s juga, između eurusa i austera slovo G; između austera i afrikusa slovo H; između afrikusa i favoniusa N; između favoniusa i kaurusa 0 ; između kaurusa i septentriona K; između septentriona i akvilona I. Između akvilona i solanusa L; između solanusa i eurusa slovo M. Kad se to svrši, neka se između kutova oktogona stavi kazalo (gnomon) i tako odredi podjela ulica.

^

25

shemm

Vitruvije


SEPTENTRIO

IV.

Vidi bilj. br. 47.

st Vidi bilj. br. 55. m. Vidi bilj. br. 20. 9t.

Bog trgovine; grčki Hermes.

II. Grafikon vjetrova prema hctrlejskom rukopisu (Harl. 2767) koji sadrži Vitruvijev traktat.

K.

Rukopis potječe iz vremena Karta Velikog. Egipatska božanstva; u Rim su prenese na i: Aleksundrije.

VII. (0 izboru gradilišta za javne zgra

93.

de) - Kad se načini plan cesta i ulica, onda treba odabrati gradilišta za hramove, trg i 1 ostala javna mjesta, pazeći na povoljne prilike i zajedničku potrebu građana. Pa ako gradske zidine stoje uz more, gradilište za trg treba odabrati posve blizu luke; ako su dalje od mora, tada u sredini grada. Za hramove onih bogova, pod čijom zaštitom, izgleda, grad najviše stoji, tj. Jupiteru,88 Junoni,89 Minervi,90 neka se odrede gradilišta na najvišem mjestu, odakle se vidi najveći dio grada; Merkuru91 na trgu ili, kao Iziđi i Serapisu,92 u pristaništu; Apolonu93 i Ocu Liberu94 pokraj kazališta, Herkulu95 u gradovima, gdje nema gimnazija i amfiteatara, kod cirka (trkališta); Marsu96 izvan grada, i to uz hrvalište (igralište), a tako i Veneri97 uz luku. I etrurski haruspici su u spisima svoje znanosti objavili kako se svetišta Veneri, Vulkanu98 i Marsu grade izvan grada, a to zato da u gradu mladići i majke obitelji nemaju prilike navikavati se na strast i putenost, a Vulkanu zato što se drži kako su zgrade zaštićene od požara, ako se njegova moć obredima i žrtvama ukloni iz grada. Kad se božanska moć Marsova slavi

Grčki bog Sunca, svjetlosti; pomoćnik u ratu. 94.

Vidi bilj. br.57. 95.

Vidi bilj. br 49. 96.

Vidi bilj. br. 48a. 97.

Venera - rimsku božica ljepote i ljubavi. 9S.

Bog vatre.

26

I. KNJIGA

O izboru gradilišta za javne zgrade

izvan gradskih zidova, medu građanima neće biti oružanog razdora, jer će on grad 2 štititi od neprijatelja i čuvati ga od ratne opasnosti. Isto tako neka se i Cereri" hram gradi izvan grada, i to na mjestu do koga je ljudima zabranjen dolazak u svako doba, nego samo onda kad treba prinositi žrtvu, jer se to mjesto mora držati za sveto, čisto i prema svetim običajima. Tako i ostalim bogovima, prema oblicima žrtava, treba za hramove odrediti pogodna gradilišta.

________ M i n poljoprivrede.

0 gradnji samih hramova i o njihovim simetrijama izložit ću u trećoj i četvrtoj knjizi, jer mi se čini kako je u drugoj potrebno govoriti najprije o građevnom materijalu, koji se mora pripremiti za gradnju; kakve je on vrijednosti i kako se upotrebljava. Osim toga obradit ću proporcije zgrada, redove i pojedine vrste simetrija. To ću sve objasniti u pojedinim knjigama.

27


II. KNJIGA

Uvod

II. KNJIGA

1

(Uvod)

um.

- Arhitekt Dinokrat,100 uzdajući se u

Nije sigurno je li bio iz Makedonije,

svoje ideje i spretnost, otputuje, kad je Aleksandar101 osvajao vlast u svijetu, iz Makedonije k Aleksandru, željan naklonosti kraljeve. Iz domovine on ponese od rođaka i prijatelja pisma upućena najuglednijim osobama kako bi lakše došao do kralja. Oni ga lijepo prime, i on ih zamoli da ga što prije dovedu pred Aleksandra. To su mu obećali, ali se nisu žurili, nego su čekali zgodnu priliku. Onda se Dinokrat, misleći da ga oni varaju, osloni na sebe. Bio je vrlo visok, lijepa lica i osobita i dosto janstvena držanja. Uzdajući se u ta svoja prirodna svojstva, ostavi u prenoćištu svoju odjeću, tijelo namaže uljem, glavu okiti jablanovim lišćem, lijevo rame pokrije lav ljim krznom, a u desnu ruku uzme toljagu pa tako stupi pred tribimalm gdje je kralj 2 sudio. Kad se on pojavi, narod obrati na nj pažnju pa ga ugleda i Aleksandar. On mu se začudi i zapovjedi da ga puste k njemu. Tad ga upita tko je, a on odgovori: “Arhitekt sam Dinokrat, Makedonac i donosim ti zamisli i nacrte, dostojne tvoje slave. Oblikovao sam, naime, brdo Atos103 u lik muške statue, kojoj sam u lijevoj ruci prikazao zidine vrlo prostrana grada, a u desnoj zdjelu, u koju utječu vode svih rijeka

je r neki spominju kako je bio s otoka Rodosa (4. sl.pr.Kr). IDI.

Aleksandar Veliki, makedonski kralj

(35 6 -3 2 4 . pr. K x).

m:. Tribitnal - prvotno prostor na kojem se sudilo, a kasnije oznaka za sud.

Wj. Danas Sv. Gora.

3 na tom brdu pa se odatle slijevaju u more.” Aleksandar, razdragan pričanjem o planu, odmah upita ima li uokolo polja koja bi taj grad mogla hraniti žitom. Kad je doznao kako se žito može dovoziti samo morskim putem, reče: “Dinokrate, vidim naročito lijepo smišljen plan i uživam u njemu, ali kažem da bi ljudi prekorili onog čovjeka koji bi na tom mjestu osnovao koloniju. Jer, kako se novorođenče ne može othraniti bez mlijeka hraniteljice ni dovesti do potpunog životnog rasta, tako ni grad bez polja i njihovih plodova ne može cvjetati; bez izdašne hrane nema brojnog stanovništva, i narod ne može živjeti bez toga. Zato, kako god držim da treba pohvaliti tvoj plan, tako isto mislim da ne treba odobriti mjesto. Ali hoću da ti ostaneš uza me, jer ću se poslužiti tvojim radom.” Otada Dinokrat nije ostavljao kralja, nego ga je pratio u 4 Egipat. Kad je Aleksandar tamo vidio od prirode sigurnu luku, izvrsno pristanište, žitorodna polja širom cijelog Egipta i velike blagodati goleme rijeke Nil, zapovjedi Dinokratu da osnuje grad Aleksandriju s njegovim imenom. Tako je Dinokrata prepo ručilo lijepo lice i dostojanstveno držanje i on je došao do te slave. Meni, Imperatore, priroda nije dala lijep stas, lice m ije starost poružnila, a bolest ispila snagu. Ipak, kad sam već ostao bez tih svojstava, doći ću, nadam se, do tvoje naklonosti uz pomoć svog znanja i svojih spisa.

31

Vitruvije


U prvoj knjizi sam pisao o zadaći arhitekture i o njezinim osobinama, zatim o grad- 5 skim zidinama i o podjeli gradilišta u njima. Sada dolazi na red da govorim o hramovi ma, državnim i privatnim zgradama i o njihovim proporcijama i simetrijama. Ali, mis lim kako o tom ne smijem govoriti prije nego izložim kakvu praktičnu vrijednost ima građevni materijal pomoću kojeg se zidanjem i preradivanjem njegovih oblika grade kuće; zatim, dok ne reknem od kakvih se elemenata u prirodi sastoji taj materijal. Prije nego počnem objašnjavati stvari u prirodi, najprije ću izložiti otkuda su počele metode gradnje i kako se razvijao njihov pronalazak. Tu ću poći tragom prastarih prirodnih prilika i od onih pisaca koji su istraživali početke kulture i pronalaske; opisali to i predali znanosti. Kako sam od njih naučio, tako ću to i izložiti.

I.

zacije i Ograđenju Stanova)

(0 životu pra

- Ljudi su se prema prastarom običaju rađali kao 1 životinje u šumama, špiljama i šumarcima; tu su živjeli i hranili se sirovom hranom. Međutim, na nekom je mjestu gusto drveće, nošeno olujama i vjetrovima, trljalo granu o granu i porodilo vatru. Tad se ljudi koji se nađoše na takvu mjestu uplaše i razbjegnu. Poslije, kad se to smirilo, došli su bliže. Tu su vidjeli kako je toplina vatre tijelu vrlo ugodna, pa počnu prilagati drva. Tako su, održavajući vatru, dovodili druge pa im pomoću pokreta dokazivali kakvu korist imaju od toga. Kako su oni u tom sku pu ispuštali disanjem različite glasove, to su za potrebe dnevnog života izmišljali ri ječi; zatim su, određujući stvari koje su češće upotrebljavali, slučajno počeli govoriti; tako su međusobno stvorili govor. Čim su se, dakle, zbog pronalaska vatre u početku 2 ljudi počeli sastajati, zajednički živjeti i međusobno govoriti, oni su se sve više okup ljali na određeno mjesto. Kako su, pak, ljudi od prirode imali tu prednost pred drugim živim stvorenjima te su hodali uspravno, a ne pognuto, i da su promatrali veličanstvenost nebeskog svoda i zvijezda, isto tako rukama i prstima lako gradili potrebne pred mete, to su počeli u toj zajednici jedni graditi kuće od lišća, drugi u bregovima kopati špilje. Neki su, ugledajući se u gnijezda lastavica i u njihovo građenje, gradili skrovišta od blata i šiblja i tamo ulazili. Poslije su, promatrajući druge stanove, dodavali nove stvari svojim izumima i gradili iz dana u dan bolje oblike koliba. Kako su ljudi 3 povodljive i poučljive prirode, to su se ponosili pronalascima i svakodnevno pokazi vali jedni drugima uspjehe postignute u građenju zgrada. Tako su um vježbali natjeca njem i sve više se usavršavali u boljem prosuđivanju. Isprva bi jedni dizali rašlje, isprepleli bi ih šibljem i od blata gradili zidove. Drugi su sušili zemljane komade blata, pa od toga gradili zidove i vezali ih šibljem; a da se zaštite od zime i vrućine, pokrivali bi ih trskom i lišćem. Kako krovovi za zimskog nevremena nisu mogli izdržati kišu, to su gradili zabate, nanoseći blato, koso polagali krov i postavljali strehe.

32

II. KNJIGA

O životu pračovjeka, početku civilizacije i o građenju stanova

4 Da su bili takvi počeci građenja, kako sam opisao, možemo iz toga vidjeti što i danas

nisu.

neki narodi tako grade kuće, primjerice u Galiji,103a Hispaniji,10"1Luzitaniji,105Akvitaniji.106 Kolhidski narod107 na Pontu108 zbog obilja šuma stavlja čitava stabla u ravnici desno i lijevo na zemlju. Ostavivši među njima toliko prostora koliko dopušta dužina drveća, polažu na njihove krajeve poprijeko druge grede, da zatvore prostor stana. Tada se na to, na sve četiri strane, naizmjenično stavljaju grede pa se vežu na kutovi ma. Polažući tako zidove od balvana okomito od donjih, oni dižu visoke tornjeve, a praznine koje ostanu između materijala, ispune iverjem i blatom. Isto tako grade kro vove: na krajevima odrežu grede pa ih tako postupno skraćuju i postavljaju poprijeko. Tako dignu uvis četverostranu piramidu, koju pokriju lišćem i blatom, pa tako na je 5 dnostavan način presvode krovove u obliku kula. Frigijci109 pak stanuju u poljskim krajevima. Oni nemaju dovoljno drvenog materijala zbog nestašice šuma. Zato odabiru prirodne uzvisine, usred njih iskopaju jarke, probiju putove i razmaknu pro stor, koliko to dopušta priroda mjesta. Na vrhu uvežu kolje i načine piramide koje pokriju trstikom i šibljem; na takve nastambe nagrnu što više zemlje. Takve su kuće zimi vrlo tople, ljeti vrlo hladne. Neki kolibe pokrivaju krovom od rogozine. I ostali narodi u nekim krajevima grade kolibe na taj ili sličan način. Tako i u Masiliji110 možemo vidjeti da ima krovova bez opeke, od zemlje, pomiješane s pljevom. U Ateni je krov Areopaga111 od blata. On je u današnje doba ostatak starine. Isto tako nas na Kapitolu112 Romulova koliba113 podsjeća na starinu i pokazuje njezine običaje; takvi 6 su i na tvrđavi krovovi svetišta pokriti slamom. Iz tih primjera možemo, dakle, rasu đivati o starim izumima kuća i pretpostavljati da su bili takvi.

Današnja Francuska i sjeverna Italija. I IH.

Današnja Španjolska.

im. Dio današnjega Portugala, izme đu rijeke Duero i Tajo. IM .

Jugozapadni dio Francuske. 1117.

Kolliida je zemlja na istočnoj obali Crnoga mora uz gorje Kavlcaz.

im. Pont j e Crno more.

trn. Narod pokrajine Frigije u Maloj Aziji,

iw. Današnji grad MarseiUe u južnoj Francuskoj.

ni. Ljudske su ruke dnevnim radom postajale u građenju sve spretnije i duševna su se svojstva u radu vježbom i navikom sve više razvijala. Tim je također probuđena radi nost došla dotle da su se oni ljudi priznali za majstore koji su bili u tom bolji. To je, dakle, u početku nastalo tako. Međutim, priroda ljude nije nadarila samo čulima kao ostale žive stvorove, nego ih je naoružala razumom i mišljenjem pa im dala vlast nad ostalim životinjama. Zato su ljudi tek od građenja kuća postupno prešli na ostale vje 7 štine i poduke, pa su iz divljeg i grubog života došli do pitomosti i civilizacije. Poslije su oni i dalje napredovali duševno i težili naprijed. Na osnovi sve većih zamisli, nastalih iz različitih vještina, počnu oni graditi ne samo kolibe nego i kuće s temeljima i zi dovima od opeke ili kamena i pokrivati ih drvenom gradom i crijepom. Zatim su iskus tvenim opažanjem od neodređenih i nesigurnih zaključaka došli do sigurnih zakona o simetrijskim odnosima. Kad su opazili kako u prirodi raste mnogo drveća i kako ima izobilje građevnih materijala, usavršavali su se i u tom obrađivanju i pomoću vještine uljepšali svoj život. Ja ću, dakle, koliko mogu, govoriti o tom materijalu koji je poffeban za građenje zgrada, kakva im je kvaliteta i čime se odlikuje.

Sudska zgrada naAresovu brežulj ku u Ateni,

u:. Jedan od sedam brežuljaka u sta rom Rimu.

IIS. Koliba u kojoj je, prema legendi, živio Romul. osnivač Rima.

33

Vitruvije


Ali, ako bi tko htio prigovoriti mome rasporedu što se tiče ove knjige, zato što bi mi- 8 slio kako sam nju morao staviti na prvo mjesto, da ne misli da sam pogriješio, spomenut ću ovaj razlog: kad sam pisao djelo o arhitekturi, odlučio sam u prvoj knjizi izložiti s kojim je sve znanjima i znanostima ona u zajednici, odrediti njezina svojstva i kazati kako je nastala. Zato sam tu rekao što se traži od arhitekta. Dakle, u prvoj sam knjizi govorio o zadaći arhitekture, u ovoj ću raspravljati o prirodnim svojstvima mater ijala i kako se on upotrebljava. Jer, ova knjiga ne govori o tome kako nastaje arhitektura, nego kako su nastali počeci zgrada, kojim su se oblicima usavršavali i postupno došli do ovog savršenstva. Prema tome, ovoj će knjizi pripasti taj red i to mjesto.

III. Princip p n ’obilne drvene konstrukcije

Sad ću se vratiti na predmet, pa ću, da čitateljima ne bude nejasno nego očigledno, govoriti o materijalima koji su pogodni za gradnju. Tu ću reći kako se oni u prirodi dobivaju i kojom smjesom elemenata nastaju spojevi tako da to čitaocima ne bude nejasno nego očigledno. Jer, ni jedna vrsta materije ni tijela, ni druge stvari ne može

34

9

II. KNJIGA

O životu pračovjeka, početku civilizacije / O elementima prema mišljenju nekih filozofa

se ni zamisliti da nastaju bez spajanja elemenata. Tako ni o samoj prirodi stvari fiziča ri ne mogu u znanosti dati pravilnih objašnjenja, ako u točnim pravilima nemaju doka za o uzrocima koji se nalaze u tim stvarima, kako je i zastoje tako.

iu Grčki filozof iz gmda Mileki

(u Ma

loj Aziji);jedan od sedam grčkih mu draca; začetnik znanstsme grčke f i lozofije; živio je u 6. stoljeću pr. Ki:

us. Grčki filo zo f iz grada Efeza u Maloj

IV. Konstntkciju seoske kuće koja se sreće na Crnom moru

Aziji; živio oko 500. godine pr Ki: Uf,. Citaj: skoteinos; taman, nejasan.

II. (O elementima prema mišljenju

117.

1 nekih filozofa) -

Prvi je Tales114 držao vodu počelom svega. Efežanin Heraklit,115 koga Grci zbog nejasnoće spisa nazvaše okoteivoi;,116 vatru; Demokrit,117 a iza njega

(rođen oko 460. godine pr. Kr.).

Epikur,118 atome, koje su naši prozvali nerazreziva tjelešca, neki nedjeljivo. Znanost

us.

Grčki filozof iz Abdere u Trakiji

pitagorovaca119 vodi i vatri doda zrak i zemlju. Demokrit i nije posebno spominjao

Grčki filo zo f s otoka Samosa

tvari, nego je samo postavio nedjeljiva tjelešca. Čini se kako je zato tako mislio, što se ta tjelešca, kad se rastave jedno od drugog, ne oštećuju i ne propadaju, niti se rezanjem

- 270. pr. Kr.).

(341

U ‘>.

dalje mogu dijeliti, nego neprekidno i vječno zadrže u sebi beskonačnu nedjeljivost. 2 Budući da izgleda kako se sve tvari iz tih elemenata spajaju i od njih nastaju i kako su

Pitagorini učenici i pristaše njegove filozofije. Pilagora je grčki filo zo f s

u beskrajnim vrstama različite po prirodi, to sam mislio daje potrebno govoriti o nji-

otoka Samosa iz 6 - 5. st. pr. Kr.

35

Vitruvije


hovoj mnogostrukoj i različitoj primjeni, kakva svojstva one imaju u građevinama te da oni, koji misle graditi, ne griješe kad im to bude poznato, nego da nabavljaju dobar materijal za građenje.

III. ( 0 opekama) -

170.

Građani Utike.

Ovdje ću najprije go- j

voriti o opekama, od kakve se zemlje one moraju izrađivati. Opeke se ne smiju raditi od pjeskovite i kamenite zemlje, ni od istucanog šljunka. Jer, kad se grade od tih vrsta, prije svega su opeke teške; zatim, kad ih kiša u zidovima nakvasi, raspadnu se i rastvo re, a i pljeva se u njima ne drži čvrsto zbog krupnog materijala. Opeke treba izrađivati od bijele kredaste ili crvenkaste zemlje ili od gusta i čvrsta pijeska. Te su vrste zbog lakoće čvrste, a u radu nisu teške i lako se obrađuju. Izrađivati ih treba u proljetno i 2 jesensko doba kako bi se jednoliko sušile. Opeke, izrađene u ljetnom solsticiju, nisu dobre. To je zato što sunce jako ispeče gornju koru te ljudi misle kako su posve suhe, međutim, unutra nisu osušene. Kad se i dalje suše i stežu, pukne ono što je bilo suho. Tako napuknute opeke postanu lomljive. Najbolje će, pak, biti da su od dvije godine, jer se prije i ne mogu dobro osušiti. Kad se uzidaju svježe i neosušene pa se na njih nabaci žbuka, ona se brzo osuši i ostane na svom mjestu, a opeke se i dalje sliježu i ne mogu održati istu visinu koju i žbuka. Kod stezanja se one pomaknu i na taj način odvoje od žbuke. Tada se žbuka rastavi od zidne osnove, i zato što je tanka, ne može ostati sama, nego puca; onda se i zidovi sliježu i kvare. Zato Utičani120 tek tada zidaju zid od opeke, ako je ona suha i izrađena prije pet godina, pa kad je vlast ocijeni daje takva. Tri su vrste opeke: jedna je ona koja se grčki zove “lidijskom”,121 nju upotreb- 3 ljavaju naši; duga je stopu i pol, a široka stopu. Od drugih dviju vrsta Grci grade kuće. Od njih se jedna zove Jicvra8 copov, 122 a druga TETpaStopov.123 Grcima 5 cbpov124 znači dlan, jer se davanje darova grčki kaže Stopo v, a to se uvijek obavlja dlanom ruke. Tako opeku dugu sa svake strane pet dlanova zovu JisvraScopov, a onu dugu četiri TETpdćcopov. Oni javne zgrade grade opekom nevtdScopov a privatne TEipaScopov.

grada na sjevernoj

afričkoj obali, sjeverozapadno od Kartagc. 171.

Po pokrajini Lidiji u Maloj Aziji. 177.

Čitaj: pentudoron. I7J.

Čitaj: lelradoron. 174.

Čitaj: dfiron. 175.

Manje poznaI grad u današnjoj Španjolskoj.

Osim te opeke peku i poluopeku; njom se tako zida da se s jedne strane polažu redovi 4 cijele opeke, a s druge strane poluopeke. Kad se one tako sjedne i druge strane slože prema crti, onda se zidovi vežu naizmjeničnim slojevima. Srednje opeke, položene nad spojnicama, daju čvrstoću zidu i sjedne i druge strane dosta lijepo lice.

176.

Kao i Maksilua po svojstvu opeke poznalo mjesto. 177.

U Maloj Aziji; danas Sandarlik.

U onostranoj Hispaniji nalazi se grad Maksilua125 i Kalet126 a u Aziji Pitane.127 Njiho ve opeke, kad se izrade i osuše, plivaju na vodi, ako se u nju potope. Čini se kako je to zato, što ih izrađuju od plovučastel27a zemlje, koja je vrlo laka kad otvrdne na zraku, ne prima i ne upija tekućinu. Zbog lakoće i rijetka sastava, a zato što ne upijaju vlagu,

I77tt.

Plovučac (pametj j e vulkansko sta klo.

36

II. KNJIGA

O opekama

to, ma kakav teret bio, njihova prirodna svojstva djeluju te ih voda drži kao i plovučac. Tako one imaju velikih odlika; u građenju nisu teške, a kad se ugrade, ne otapa ih ne vrijeme.

i 50 cm

V. Načini konstruiranja zidova opekom A - opeka lidijska B - opekapentadoron C - opeka tetradoron D - zid od lidijske opeke E - zid odpentadomn opeke

37

Vitruvije


7

i

...

IV. (0 p i j e s k u ) - Kod zidanja lomljenim 1 kamenom ponajprije treba paziti na to kakav je pijesak, je li dobar za miješanje žbuke i nema li zemlje. Kopanog pijeska ima ovakvih vrsta: crni, sivi, crveni i ugljenasti. Od toga će najbolja biti ona vrsta koja škripi u ruci kad ga mrvimo; koji je od zemlje, neće davati taj otpor. Jednako tako će pijesak biti dobar, ako padne na bijelo odijelo, pa ga ne zamaže i ne ostavi zemlje kad ga otresemo ili speremo. Ako pak nema jama, odakle 2 bi se pijesak kopao, tada ga treba vaditi iz rijeka ili iz šljunka, pa i s morske obale. Ali taj pijesak u zidanju ima te nedostatke što se teško suši, pa zid ne podnosi da se trajno opterećuje, nego se mora s prekidima odmarati i ostavljati na miru; taj zid ne prihvaća svodove. Morski pijesak ima još i taj nedostatak što zidovi, kad se na njih nabaci žbuka, izlučuju slanu vlagu, pa žbuka otpada. Kopani se pijesak u zidanju brzo suši, 3 kod žbukanja ostaje i podnosi svođenje, ali samo svjež, iz pješčanih jama. Ako se izvadi pa duže leži, on postane mek od sunca, mjeseca i mraza, rastvara se i pretvara u zemlju. Kad se takav pijesak upotrijebi u građenju, ne može vezati lomljeni kamen. Tako i teret popušta, jer ga zidovi ne mogu držati. Dok svježi jamski pijesak u zidanju ima toliko odlika, u žbuci nije upotrebljiv. To je zato što se od njegove masnoće vapno pomiješano s pljevom, zbog žestine ne može isušiti bez šupljina. Riječni pijesak zato što nije mastan. nije upotrebljiv za signinski128 rad; u žbuki poprimi čvrstoću kad se poravna gladilicom.

. .

Upus sigmmtm ih samo stgnumm,

r

°

žbuka od smrvljene opeke i vapna.

V. ( O v a p n u ) - Kad imamo to riješeno što 1 se tiče pijeska, tada treba obratiti pažnju i na vapno da se ispeče od bijelog kamena ili od lave. Ono koje se dobije od gustog i tvrđeg kamenja bit će upotrebljivo za građenje, a koje je iz šupljikava za žbukanje. Kad bude ugašeno, tad se mora tako miješati da se uspu tri dijela pijeska a jedan vapna, ako se radi ojamskom pijesku. Kod riječnog ili morskog pijeska uzmu se dva njegova dijela, a jedan vapna. Takva će proporcija u smjesi biti dobra. Ako tko u riječni ili morski pijesak doda trećinu samljevene i prosi jane opeke, dobit će za upotrebu bolju vrstu materijala. Što vapno tada kad primi vodu 2 i pijesak stegne zid, zacijelo je uzrok to što je i kamenje složeno od elemenata kao i druga tijela. Ono koje ima više zraka, slabo je, ono koje ima više vode, meko je zbog tekućine; ono koje ima više zemlje, tvrdo je, a vatre, lomljivije je. Prema tome, ako se to kamenje prije nego se ispeče, samelje i pomiješa s pijeskom pa se upotrijebi u zida nju, ono se ne stvrdne i zid neće stegnuti. Kad ga, pak, bacimo u peć pa ga preuzme ja ka vrućina, izgubi ono svojstvo prijašnje čvrstine. Tada mu je snaga vatrom spaljena i ispijena i ono ostaje s otvorenim i praznim porama. Ako se, dakle, tekućina i zrak koji 3 38

I

II. KNJIGA

O pijesku /O vapnu / O osobitoj vrsti pijeska

se nalaze u kamenu odstrane, a kamen zadrži još latentnu toplinu, to će se on kad ga potopimo u vodu zažaliti od vlage koja prodre u pore, prije nego voda sasvim prevla da vatru. Čim se žar ugasi, postane vapno i izbaci vrućinu iz sebe. Prema tome, težina kamenja, kad se ono baca u peć, ne može odgovarati težini kad se ono izvadi iz peći; kad je izmjerimo, nalazimo kako je ona, premda je ostala ista količina, manja otprilike za trećinu. To je zato stoje tekućina iskuhana. Zato pore i šupljine, kako su ostale otvorene, pokupe u sebe primiješani pijesak pa se tim stegnu, sušeći se spoje s kamenom, te daju čvrstu gradu.

121.

1

VI. ( 0 osobitoj vrsti pijeska)

Baial, grad s lopticama u Kompa

- ima jedna vrsta pijeska koji od prirode čudesno djeluje. On se nalazi u krajevima oko Baja129 i na području gradova oko brda Vezuva.130 Pomiješan s vapnom i zidnim kamenom ne daje samo čvrstoću drugim gradnjama već otvrdnu i nasipi pod vodom

niji n Italiji. Uli.

Vulkan Vezuv, u južnoj Italiji.

kad se njim grade u moru. Očito je kako to dolazi otud što se pod tim brdima nalazi zemlja s mnogo vrućih izvora. Njih ne bi bilo da duboko u zemlji nema velikih živih žarišta od sumpora, stipse ili pakline. Podzemna vatra i plamena para prodiru kroz pukotine, izgaraju tu zemlju i učine je lakom, a kamen postaje porozan (tuf), jer nema vlage. Kad, dakle, tri tvari sastavi vatra u jednakom omjeru da postanu jedna smjesa, to se one, primivši nenadano tekućinu, čvrsto spoje i od vlage brzo očvrsnu te ih ne 2 mogu rastaviti ni valovi, ni snaga vode. Da ima vatre na tim mjestima, može pokazati i ta činjenica što se u kumskim brdimal30a kod Baja kopaju mjesta za znojenje. Tu vruća para dolazi duboko iz zemlje, velikom se snagom probija kroz zemlju pa izlazi na tim mjestima; tako donosi veliku korist kupalištima za znojenje. Isto tako spominje se kako su tu u starini bili česti požari kojih je obilno bilo pod vezuvskim brdom i koji su izbacivali i lavu na susjedna polja. Tako izgleda da je porozni kamen, ili što se zove pompejanski131 plovučac, ispečen od posve druge vrste kamena dok nije dobio takvu 3 vrsnoću. Tu vrstu poroznog kamenja koje se tu dobija ne nalazimo svuda, nego samo oko Etne132 i na brežuljcima Mizije;133 grčki se ono zove KaiaK£Kaog£vr|13'1(izgorje lo, ispečeno), a moguće još gdje drugdje ima mjesta s takvim svojstvima. Ako se, dakle, na tim mjestima nalaze vrući izvori i u šupljinama vruća para, a naši stari spominju da su ta mjesta imala požare koji su se širili poljima, to je sasvim sigurno da 4 je vatra iz tufa i zemlje oduzela vlagu onako kako je u pećima oduzima iz vapna. Kad različite stvari prevlada vatra pa se one izlože vodi, to ih ona u vrućem stanju i bez vlage naglo zasiti; uz latentnu njihovu vrućinu izazove vrenje u njima i na njih toliko djeluje da se odmah spoje pa brzo i jednako poprime svojstvo čvrstoće.

1 3 l)u .

U Kompaniji u Italiji. 131.

Pompeji su grad zatrpan pepelom nakon erupcije Vezuva. 132.

Vulkan na Siciliji. 133.

Pokrajina u Maloj Aziji. 131

Čitaj: katakekaumene.

39


135.

Vitruvije

Ostat će još pitanje zašto se i u Etruriji135, kad i tamo ima mnogo izvora vruće vode, ne nalazi pijesak od kog bi na isti način očvrsnula gradnja pod vodom. Ja mislim kako treba kazati zašto je to tako prije nego me tko upita za to. Na svim se mjestima i kraje- 5 vima ne dobija ista vrsta zemlje i isto kamenje, nego je jedna vrsta zemljana, druga krupno pjeskovita i šljunkovita, a na drugim mjestima sitno pjeskovita; uopće, svojst va zemlje su po vrsti nejednaka i različita prema različitim krajevima. Najbolje se to može vidjeti iz toga kako se tamo gdje Apeninsko gorje okružuje krajeve Italije i Etrurije, gotovo na svim mjestima mogu naći jame s pijeskom. Preko Apenina, u onom dijelu do Jadranskog mora, nema ih nikako, a tako se u Aheji136 i Aziji, i uopće preko mora, i ne spominju. Dakle, na svim mjestima, gdje ima mnogo izvora vruće vode, ne mogu se naći ista svojstva jednako, nego sve onako kako je priroda uredila, i ne prema želji ljudi, već to slučajno nastaje različito. Stoga u onim krajevima gdje se 6 brda ne sastoje od zemlje, nego od tanke tvari, zemlju izgara vatra, tražeći izlaz kroz njezine vene. Stoje meko i nježno to izgori, a ostane ono stoje tvrdo. Zato i jest tako da u Kampaniji od izgorene zemlje postane pepeo, a u Etruriji od ispečene tvari posta je ugljeni pijesak (carbimcuhts). Oboje je izvrsno u zidu, ali jedno je dobro u zgradama na zemlji, a drugo i u morskim nasipima. Snaga je drva slabija od tufa, ali čvršća od zemlje, koja nagorena odozdo snagom pare, na nekim mjestima proizvodi onu vrst pijeska koja se zove ugljeni pijesak.

Pokrajina u Italiji, m. Grčka pokrajina na sje\’eru Peloponeza. 137. Sa.xa Rnbra; crveno stijenje; mo guće osam milja daleko od Rimu na Via Flaminia ili na rječici Aniju. između Rima i Tivola. 133. Mjesto nije točnije poznato. 139. Otprilike sedam milja daleko od Rima, na rijeci Uberu. im. U blizini starog grada A Ibe Longe; jugoistočno od Rima. tll.

Danas Travertino na Via Tiburtina

(kod Rima).

u:

VII. ( 0 kamenju i kamenolomima)

Zacijelo se ovdje ne /adi o mjestu

Rekao sam za vapno i pijesak kakvih sve ima vrsta i s kakvim svojstvima. Sada treba 1 govoriti o kamenolomima, odakle se dobiva i pripravlja klesani i lomljeni kamen. Ljudi nalaze kako kamen ima različita i nejednaka svojstva. Jedan je meki, primjerice u okolici Rima iz rubrijskih,137 palenskih,138 fidenatskih139 i albanskih140 kamenoloma; drugi je srednje tvrdoće, primjerice iz tiburtinskih,141 amitemskih,142 soraktinskih143 i sličnih vrsta, treći je tvrd, primjerice bazaltni. Ima kamena i više drugih vrsta. Tako ima u Kampaniji crvenog i crnog tufa, u Umbriji,144 Picenu145 i u Veneciji bijelog kamena koji se pilom reže kao drvo. No sve te meke vrste imaju dobro svojstvo što se taj kamen pri 2 građenju lako obraduje. Ako se upotrijebi na pokrivenim mjestima, podnosi teret; ako je na nezaštićenim i otvorenim mjestima, lomi se i raspada u dodira s hladnoćom i mra zom; kraj morske obale izjeda ga sol; topi se i ne podnosi vrućine. Tiburtinski kamen, i svaki dragi takve vrste, podnosi terete i nevremena, ali od vatre nije siguran, već puca i raspada se čim ona do njega dođe. To je zato što prema svojoj prirodnoj gradi ima malo tekućine, a nema mnogo ni zemlje, nego najviše zraka i vatre. Kako u njemu ima manje vlage i zemlje, to i vatra, kad nestane zraka u dodiru s parom, prodre unutra,

Amiterno, sjeveroistočno od Rima, je r je suviše daleko, a tu nema ni ka menoloma. Neki pomišljaju na mje sto Antemninae, na ušću rječice Anija u Ttber. 143. Sorakte je brdo u Etruriji, sjevero zapadno od Rima. 144. Sjeverna italska pokrajina. 145. Također sjeverna italska pokrajina, istočno od Umbrije uz obalu Jad ranskog mora.

40

II. KNJIGA

O kamenju i kamenolomima/ O oblicima zidanja

I4t>.

zauzme praznine međuprostora i izgara ga. Kad ga izgori, učini ga sličnim svojim 3 supstancijama. Ima također više kamenoloma u području Tarkvinija.146 Oni se zovu anicijanskim,147 boje su kao i albanski,148 a njihova su nalazišta najviše oko Volsinskog jezera,149 a tako i u Statonijskoj prefekturi.150Taj kamen ima mnogo dobrih svo jstava. Ne može mu škoditi ni mraz, ni dodir s vatrom; čvrst je i zato otporan prema starosti, jer od prirode ima malo primjese zraka i vatre, umjereno vlage, a najviše zemlje. Kako je osiguran tom gustom građom, ne škode mu ni vremenske nepogode, a 4 ni vatra. To se najbolje može zaključiti prema spomenicima koji se nalaze oko grada Ferenta,151 a građeni su kamenom iz tih kamenoloma. Ima tu velikih kipova, izvrsno načinjenih, i manjih kipića, cvijeća i akanta, elegantno isklesanih. Iako je sve to staro, izgleda tako očuvano kao da je jučer građeno. Isto tako i majstori koji rade na metalu imaju veliku korist od tih kamenoloma, jer za odlijevanje metala iz njih vade kamen za kalupe. Da su ti kamenolomi blizu Rima, trebalo bi iz njih vaditi kamen za sve 5 radove. Zbog blizine obično se služimo materijalom iz rubrijskih, palenskih i drugih kamenoloma, bližih Rimu. Zato treba ovako postupati, tko želi dobro graditi. Kamen treba vaditi dvije godine prije nego se počne graditi, i to ljeti, a ne zimi, pa ga ostaviti da leži na otvorenu mjestu. Onaj kamen koji za te dvije godine oštete vremenske nepogode, neka se polaže u temelje. Ostali, koji ostane neoštećen, moći će izdržati, ako se uzida nad zemljom, jer gaje priroda isprobala. Na to treba paziti ne samo kod klesanog kamena nego i kod zidanja lomljenim kamenom.

[

Prastari grad u Etruriji

(Toskani).

147.

Kamenolom j e pripadao nekom Aniciju. I4S.

Vidi bilj. bi: 140. 14').

Jezero u Etruriji

(Toskani).

IM).

Grad u Etruriji

(Toskani).

151.

Grad u Etruriji

VIII. (0 oblicima zidanja)

- Ovo su vrste zida: mrežasto (reticulatum) kojim se danas svi služe, i staro koje se zove nepravilno (incertum). Od tih je vrsta ljepše mrežasto, ali lako dobiva pukotine, jer na sve strane ima nevezana ležajnice i sudarnice. Kod nepravilnog zidanja lomljeno kamenje sjedi jedno na drugom i međusobno se zahvaća. Takvo zidanje nije lijepo, ali 2 je čvršće od mrežastog. Za oba oblika treba upotrebljavati vrlo male kamenove da bi zidovi dobili dosta vapna i pijeska i duže trajali. Kad je kamene mek i porozan, zid se osuši, jer kamen izvuče vlagu iz žbuke. Ako prevlada i pretegne obilje vapna i pijeska, to se zid, zato što ima dosta vlage, neće brzo osušiti, nego se dobro drži. Čim pore u kamenu iz žbuke upiju vlagu, to se i vapno od pijeska odijeli i otpadne; onda i kamen3 ju popuste veze pa se s vremenom zidovi ruše. To također možemo vidjeti na nekim spomenicima oko Rima koji su građeni od mramora ili klesanca i unutra po sredini ispunjeni takvim građevnim materijalom. Čim mort s vremenom propadne, jer ga isuši porozni kamen, spomenici se sruše i raspadnu, jer se kod toga prekinu i spojevi. 4 Tko želi da u tom ne griješi, neka ostavi u sredini šupljinu prema vanjskim zidovima

41

(Toskani).


Vitruvije

pa medu njima digne od crvenog klesanca, pečene opeke ili od običnoga bazaltnog kamenja druge zidove od dvije stope i s njima poveže lica zida željeznim sponama i olovom. Tako će građevina biti sazidana pravilno i moći će trajno ostati bez kvara. Tu se ležajnice i sudarnice sliježu zajedno povezane vezama i ne deformiraju zid, pa se ne ruše ni povezani pročelni zidovi. Stoga ne treba odbaciti ni grčki način zidanja. Grci se ne služe žbukanim zidom od mekoga lomljenog kamena, nego kad ne zidaju klesanim kamenom, polažu slojeve od bazaltnog ili tvrdog kamena, pa vežu njihove sljubnice naizmjeničnim slojevima kao da zidaju opekama. Tako dobiju trajna i čvrsta svojstva zida. Oni zidaju na dva načina. Jedan se zove isodomum, drugi pseudisodomiim. Isodomum je oblik kad se svi slojevi zidaju u jednakoj visini, a pseudisodomum kad se redovi slojeva grade nejednaki i različiti. Jedan i drugi način je čvrst, prvo zato što je i samo kamenje gusta i čvrsta svojstva pa ne može tekućinu upijati iz morta, te rnort ostaje vlažan do vrlo velike starosti; a onda i sami slojevi kamenja, položeni vodoravno, ne daju da mort ispada, nego vezani po debljini zidova drže se zajedno do velike starosti. Druga je vrsta zidanja koju zovu spidsiaov;152 njom se služe i naši seljaci. Kod njega se obradi lice zida, ostalo se kamenje, takvo kakvo je od prirode, polaže zajedno s mortom i to veže naizmjeničnim spojnicama. Ali naši hoće brzo graditi, pa polažu kamenje koje služi kao lice, a u sredinu ubacuju izlomljeno obično kamenje sa žbukom. Tako se u tom zidanju nalaze tri zidna sloja, i to dva pročelna, a jedan srednji, ubačeni. Grci ne rade tako. Oni polažu zidne slojeve vodoravno, naizmjenice po dužini i širini; sredine ne ispunjuju, nego s pročelnih strana paze na to da da se ti slojevi vežu po debljini zida. Zato, po cijeloj debljini zida, od jedne strane do druge, polažu pojedino pročelno kamenje, tj. §idxovoi,153 koje naročito veže zid i osigurava mu čvrstinu. Ako bi tko htio iz ovih opisa što naučiti i odabrati vrstu zidanja, mora paziti na trajnost zida. One građevine koje su od mekoga lomljenog kamena i lijepa lica ne moraju biti takve da se s vremenom ne bi rušile. Zato, kad za zajedničke zidove kuća uzmu procjenitelje, ne procjenjuju ih oni onoliko koliko je koštalo građenje. Oni, istina, iz dokumenata izvade koliko je zgrada koštala, ali od te vrijednosti za svaku prošlu godinu odbiju

152.

Čitaj: emplekton: od: emplektos (up

leten, ubačen). 151.

Čitaj: diatonoi; od dialonos

(na

pet, čvrst). 154.

Brdo u Alici: poznato po dobroj paši za pčele i po mramoru.

5

6

7

8

osamdeseti dio. Onda odrede da se preostali iznos utvrdi i plati za zidove, i tako prosuđuju da oni ne mogu izdržati duže od osamdeset godina.

155.

Brdo poznalo po mramoru.

Od zidova građenih opekom, dok oni stoje okomito, ne oduzimaju ništa, nego ih uvi- 9 jek procijene koliko je za njih utrošeno. Zato se i može vidjeti kako su u nekim gradovima javne zgrade, privatne kuće pa i kraljevske palače građene opekom, a na prvom mjestu u Ateni zid koji gleda prema brdu Himetu15'1 i Penteliku;155 tako su u Patrama156 u hramu Jupitra i Herkula ćele od opeke, dok su naokolo u hramu kameni

156.

Grad uA heji na ulazu u Korintski zaljev

(usp. danas Patraski zaljev

prije Korintskog).

42

O oblicima zidanja

II. K N JIG A

epistili i stupovi; u Italiji u Areciju157 stari izvrsno načinjen zid; u Tralesu158 palača, sa

li 7

građena atalskim159 kraljevima, koju za stanovanje uvijek daju čovjeku koji u gradu

Grad u Etruriji

(Arrezzo).

im.

obavlja svećeničku službu. Takvi su u Lakedemonu160 zidovi, s kojih su izrezani kipovi

Grad u Kariji. pokrajini Male Azije.

s tim stoje presječena opeka pa stavljeni u drvene okvire i doneseni u komicij161 za ukras

IM

10 Varonova i Murenina162 ediliteta.163 Takva je i Krezova164 palača koju su Sarđani16- dali

Kraljevi i: obitelji imenom Atal.

građanima za odmor i za kolegij staraca, geruziju.166 Isto tako, u Halikamasu167 palača

Pergamska dinastija. IM .

Grad Sparta, m. Mjesto na rimskom trgu [forumu) za održavanje narodnih skupština. 167.

Osobe iz 1. stoljeća pr. Kr. IM .

Edili su bili nadzornici javnog reda i trgovine, a napose su imali na brizi javne igre (cura ludorum). IM .

Lidijski kralj Krez, poznat po svom bogatstvu. Lidija, pokrajina u Ma loj Aziji. 165.

Građani Sarda, glavnoga grada Lidije. KA

Grčka riječ; državno vijeće stara ca. 167.

Najljepši grad u maloazijskoj po krajini Kariji.

VI. N a čin i k o n stru kcije zidova o d kam ena A - m režasto ziđ e (opus reticidalum ) B - nepravilno ziđ e (opus incertum ) C - em plekton D - iso d o m n o ziđ e E - p se u d o iso d o m n o ziđ e

43


I6S.

vrlo moćnog kralja Mauzola,168 iako je sva ukrašena prokoneškim169 mramorom, ima zidove od opeke. Oni se i do danas odlikuju izvrsnom čvrstoćom, a fasada im je sjajna i glatka te izgleda kao da su od prozirnog stakla. A taj kralj to nije radio iz siromaštva. On je imao nebrojenih dohodaka, jer je vladao cijelom Karijom. Njegova se domišljatost i 11 sposobnost za građenje zgrada može vidjeti i u ovom: iako je bio rođen u Milasi,170 ipak je u Halikarnasu sebi sagradio palaču, jer je vidio kako je mjesto od prirode utvrđeno, a luka pogodna i dobra za uvoz. To je mjesto zakrivljenošću slično kazališni. Stoga on kraj luke u podnožju brda načini trg. U sredini luka i samog zavoja načini vrlo široku ceshi, a usred nje mauzolej171 s tako krasnim radovima, da se spominje među sedam svjetskih čuda. Na vrhu tvrđave nalazi se u sredini Marsovo svetište s veličanstvenim kipom, takozvanim akrolitom,172 načinjenim glasovitom rukom Leohara.173 Jedni misle kako je to kip Leoharov, a drugi Timotejev.174 Na vrhu desnog krila je svetište Venerino i

Vladar Karije, živio u 4. stoljeću pr. Kr. m. Mramor s otoka u današnjem Mra mornom moru. 170.

Vrlo star, velik i lijep grad u unu trašnjosti pokrajine Karije. 171.

Glasovita grobnica Mauzolova, za koju se tvrdi da ju j e dala načiniti

Merkurovo kod samog izvora Sahnakida.175 Za nj se pogrešno misli da se ljudi, ako piju 12 iz njega, zaraze spolnom bolesti. No, nije mi teško izložiti zašto se to lažno mišljenje proširilo svijetom. Ne može to biti što svijet govori kako od te vode ljudi postaju mekoputni i bestidni, nego je dobra osobina te vode očita i okus joj je izvrstan. Kad su Melan i A revan ija 176 na to mjesto iz Arga177 iTrezena178 doveli zajedničku koloniju, protjerali su divlje Karane179 i Lelege.180 Oni pobjegnu u brda; tu se udruže i počnu naokolo lutati, ondje počinjati okrutna razbojstva i pljačkati. Poslije je jedan iz te kolonije kod tog izvo ra zbog dobre vode sagradio prodavaonicu sa svim mogućim stvarima pa tu vodio posao i primamljivao te barbare. Tako su se pojedinci, dolazeći i okupljajući se u društvo, ostavili surova i divljeg običaja i svojevoljno primili običaje i život Grka. Dakle, ta voda nije do toga glasa došla zbog te sramne bolesti, nego zbog ugodnosti uljuđena života, tim što je pripitomila barbarsku ćud.

Mauzolova žena Artemisija. 172.

Kip. kome su udovi

Vitruvije

(glava, ruke i

noge) od kamena, ostalo j e od drveta s pozlatom ili od bjelokosti. 173.

Pripadao j e mladoj atičkoj školi kojoj se za reprezentanta drži Praksitel. Živio j e u 4. stoljeću pr. Kr. Radio j e u mramoru i bjelokosti. 174.

Kipar, suvremenik Leoharov, za kog se ne zna odakle je.

Kad sam već odlučio govoriti o tom gradu, opisat ću sve što se tu nalazi. Na desnom 13 krilu je Venerino svetište i izvor koji sam prije spomenuo, a na lijevom kraljevska palača koju je kralj Mauzol sagradio prema svom planu. Iz nje se vidi desno trg, luka i cijeli grad; lijevo je, posebno ispod zidina, tajna luka, tako da nitko nije mogao vidjeti ni znati što se u njoj radi, nego bi sam kralj iz svoje palače veslačima i vojnicima, bez ičijeg znanja, zapovijedao što bi trebalo. Nakon Mauzolove smrti vladala je njegova 14 žena Artemisija. Tada Rođani,181 nezadovoljni tim da žena vlada gradovima cijele Karije, opreme brodovlje i podu zauzeti to kraljevstvo. Kad je Artemisiji to javljeno, zapovjedi ona da se njezino brodovlje sakrije u onoj luci, tajno s veslačima i sprem ljenim borcima, a da ostali građani iziđu na zidine. Kad su Rođani s opremljenom flo tom ušli u veću luku, zapovjedi Kraljica da građani sa zidina plješću i obećavaju kako će predati grad. Čim su Rođani napustili brodovlje i ušli u grad, Artemisija iznenada kroz načinjeni kanal izvede flotu u more iz manje luke i s njom uplovi u veću. Kako su

175.

Izvor u Halikarnasu. 176.

Mitske osobe. 177.

Glavni grad pokrajine Argolide na Peloponezu.

175. Prastari grad u Argolidi na obali današnjeg Eginskog zaljeva.

176. Stanovnici pokrajine Karije u Maloj Aziji.

44

O oblicima zidanja

II. KNJIGA

ISO.

rodski vojnici bili u gradu, zapovjedi ona da se prazna rodska flota uputi na otvoreno more. Tako Rođani nisu mogli na brodove, pa su opkoljeni u gradu i poubijani na 15 samom trgu. Poslije Artemisija na rodsko brodovlje ukrca svoje vojnike i veslače pa otplovi prema Rodosu. Kad su Rodani ugledali kako im dolaze lađe, lovorom okićene, pomisle kako se njihovi građani vraćaju kao pobjednici, pa prihvate neprijatelje. Artemisija tada zauzme Rodos, poubija najuglednije ljude, a u gradu Rodu postavi spomenik svojoj pobjedi, i to dva brončana kipa, jedan grada Roda, a drugi svoj. Njezin kip je prikazivao kako ona gradu Rodosu udara pečat ropstva. Poslije Rodani kako im vjera nije dala, jer je grijeh uklanjati posvećene trofeje - oko onog mjesta sagrade zgradu. Nju stave pod jaku grčku stražu, da je nitko nije mogao vidjeti, i zapovjede da se to mjesto zove aP arov.182

Pelazgijsko pleme, koje j e stanova lo razasuto po Grčkoj i Maloj Aziji,

im. Stanovnici otoka Roclosa.

IS2. Čitaj: abaton: nedostupno.

16 Ako, dakle, zidove od opeke nisu odbacivali toliko moćni i vrlo bogati kraljevi koji su ih mogli imati ne samo od lomljenog ili klesanog kamena nego i od mramora, smatram da se ne treba bojati zgrada zidanih od opeke, ako su dobro pokrivene. Nego, nešto ću reći o vrsti građenja kojom ne treba graditi kuće rimskom narodu u Runu, a spomenut ću i 17 razloge zašto mora tako biti. Državni zakoni ne dopuštaju da se na javnom mjestu grade zidovi deblji od stope i pol. Ostali se zidovi zidaju u istoj debljini kako prostorije ne bi bile pretijesne. Zidovi od opeke, ako oni nisu od dvije ili tri opeke, nego s debljinom od jedne i pol stope, ne mogu nositi više od jednog kata. Rim je veličanstven grad s neograničenom vrevom građana i potrebno je izgraditi nebrojeno stanova. Kako u gradu prizemne grad nje ne mogu primiti toliko mnoštvo naroda na stan, to je ta stvar tražila da se zgrade dižu u vis. Zato su na kamenim stupovima, sa zidovima od pečene opeke i pregradnim od lotnljena kamena građene visoke kuće i dobro povezane podovima. Tim je osigurano da se kuće mogu graditi na katove, a to je vrlo velika korist. Dakle, rimski narod pomoću čvrstih zidova, ako diže više katova u visinu, dobiva izvrsne stanove bez teškoće. 18 Tako sam objasnio zašto u Rimu, zbog nedostatka gradilišta, zidovi ne smiju biti od nepečenih opeka. Kada je izvan grada potrebno da se upotrijebi opeka, to se mora ovako raditi kako ne bi bilo štete što se tiče trajnosti. Na vrhu zidova ugradi se pod krovom zidni sloj od pečenih opeka otprilike visok jednu stopu, i to tako da dobije istak kao vijenac. Tako će se ukloniti nedostaci koji se pri tom obično događaju. Kad se, naime, na krovu polome crijepovi ili ih zbaci vjetar, onda na onom mjestu gdje prokišnjava brana od pečene opeke ne da da se ošteti opeka u zidu, nego će oni istaci od zidne okomice 19 odbacivati kišnicu i na taj način štititi čitavu konstrukciju zida. 0 samoj pečenoj opeci, je li vrlo dobra ili slaba za građenje, ne može nitko odmah reći sud, jer se u vremenskim nepogodama i ljeti kad se položi na krov tek pokaže je li dobra. Ako nije od dobre gline ili je slabo pečena, pokaže se odmah da ne valja kad je takne led ili mraz. Opeka

45


Vitruvije

koja ne može na krovovima izdržati nevrijeme, ne može ni u zidu biti čvrsta za nošenje tereta. Otuda veliku čvrstinu pokazuju zidovi zidani od pečene opeke sa starih krovova. Što se tiče zidova od pletera, želio bih da nisu ni izumljeni! Koliko pleteri 20 koriste tim što se brzo grade i njima dobiva na prostoru, toliko su na veliku i zajed ničku štetu što su kao baklje pogodni za požare. Zato je bolje više potrošiti na pečenu opeku nego zbog uštede upotrebljavati pleter i time se izlagati opasnosti. I kod radova sa žbukom lako nastaju na pleteru pukotine zbog rasporeda uspravnih i poprečnih letava. Kad se one ožbukaju, prime vlagu i nabreknu; poslije se osuše i stegnu, pa se ta ko stanje i raskinu žbuku. Ali, kad već neke ljude na takav rad tjera brzina, siromaštvo ili pregrađivanje u gornjem katu, onda treba ovako raditi. Neka se prizemni dio podgradi, da pleter ne dodiruje tla i poda. Ako se on ugradi u njih, s vremenom strune, zatim se od slijeganja nagne i pokvari lice žbuke. Izložio sam sve što sam znao o zidovima, o nabavljanju različitog materijala za njih i kakve su im odlike ili mane. Sada ću govoriti kako to traži i sam predmet, o drvenim stropovima i o materijalu od kojeg se oni grade kako bi mogli što dulje trajati.

IX. ( 0 d r v e n o j g r a đ i) - Drvenu građu treba sjeći početkom jeseni, do onog vremena koje dolazi prije nego počne puhati favonius. U proljeće je, naime, sve drveće bolesno; ono izbacuje svoje dobro svojstvo u lišću i u godišnjem plodu. Kad je prazno i nabreklo s vremenom, postane ono porozno i slabo zbog te poroznosti. Tako je i s tijelom žene. Kad žena začne, ne smatraju je zdravom do porođaja. I kod prodaje robija za trudne robinje ne plaćaju onoliko koliko za zdrave. To je zato što u tijelu zametnuto sjeme raste i od svakog jela za sebe uzima hranu; kako ono za porođaj postaje sve jače i zrelije, tako manje ostavlja tijelu iz koga se rada. Kad takvo tijelo izbaci plod i oslobodi se porođaja, ono od one hrane, koja mu je prije oduzimana na drugu vrstu rasta, na prazne i otvorene žile opet siše sok i prima ga u sebe. Tim posta je sve jače, dok ne vrati prijašnju prirodnu snagu. Tako je i s drvećem. Ono u jesensko doba, kad sazri plod i lišće uvene, prima kroz korijenje sok iz zemlje, oporavlja se i opet dobiva prijašnju snagu. To stegne zimski zrak i očvrsne u ono doba što sam prije spomenuo. Dakle, ako se iz tog razloga drvena grada siječe u označeno doba, bit će u pravo vrijeme. Građu treba sjeći tako da se drvo zasiječe po debljini do sredine srčike i ostavi da kroz nju sok iskaplje i ona se isuši. Na taj način nepotrebna tekućina u drvetu isteče kroz bjeliku i neće se pretvoriti u otrov i pokvariti kvalitetu grade. Kad drvo bude suho, te više ne kaplje, neka se tek tada obori pa će biti vrlo dobro za gradu. Da je to tako, možemo vidjeti i u voćnjaku. Kad se stabla, svako u svoje vrijeme, duboko provrte 46

1

2

3

4

O drvenoj građi

II. KNJIGA

i obrežu, izliju ona iz srčike kroz otvore svoju suvišnu i štetou tekućinu pa se tim isuše i postanu trajna. Ako vlaga nema izlaz iz drveta, ona se tu zgusne, uzrokuje trulež, a drvo postane šuplje i loše. Dakle, ako stablo pri takvu isušivanju ne ugine, nego ostane i zeleni se, nesumnjivo će ono, kad se obori za gradu prema rečenom postupku, imati velikih odlika što se tiče izdržljivosti u gradnjama. 5 Drveće ima među sobom različita i nejednaka obilježja kao: hrast, brijest, topola, čempres, jela i ostalo koje je za građenje naročito dobro. Jer, ne može hrast dati što jela, čempres što brijest. Ni drugo drveće od prirode nema istih odlika, nego pojedine vrste, prema odlikama svojih elemenata, imaju jedna ovu, druga onu vrijednost za 6 građenje. Na prvom mjestu uzmimo jelu. Ona nije teška, jer ima vrlo mnogo zraka i vatre, a vrlo malo vlage i zemlje. Od prirode je, dakle, sastavljena od lakših elemena ta. Kako je po prirodi čvrsta, ne savija se lako pod teretom, pa u katovima ostaje ravna. Ali zato što u sebi ima više topline, lako izaziva trulež i od nje se kvari. Ona se također lako zapali, jer u sebi ima zračnih pora. Kako su pore otvorene, brzo primi vatru i od 7 sebe daje velik plamen. Onaj dio koji je vrlo blizu zemlji prima kroz korijenje vlagu iz neposredne blizine, postaje vlažan i bez kvrga. Gornji dio zbog velike topline na bro jne čvorove tjera grane. Kad se odsiječe otprilike u visini dvadeset stopa i oteše, on se zbog tvrdih kvrga zove fusterna. Donji se dio toga stabla, kad se odsiječe, razdijeli na četvero, odbaci mu se bjelika i što ostane upotrebljava se za stolarske radove. On se 8 zove sappinea. Naprotiv, hrast ima mnogo zemljanog elementa, a malo vlage, zraka i vatre. Zato on vječno traje kad se ukopa u gradnji u zemlji. Otuda i dolazi to da on, jer nema poroznih otvora, zbog svoje gustoće ne može u sebe upijati tekućinu kad do 9 njega dođe, nego bježi od nje, opire se i savija. Tako gradnje u kojima se nalazi dobi vaju pukotine. Crnikal8-a ima podjednako sve elemente. Zato u gradnjama ima i veli kih odlika; ali, kad se izloži vlazi, prožme ga tekućina kroz pore. Tada on izbaci zrak i vatru pa se počne kvariti od vlage. Cer i bukva imaju jednaku količinu vlage, vatre i zemlje, a najviše zraka. Oni brzo trunu, jer primaju vlagu kroz zračne pore. Bijela i crna topola, a tako vrba i lipa imaju obilno vatre i zraka, umjereno vlage, zemlje malo. Sastavljeni su, dakle, od lakše materije i izgleda da su kao grada naročito otporni. Budući da zbog manje količine zemlje nisu tvrdi, a zbog poroznosti su bijeli, to se u 10 rezbariji pokazuju dobri za obradu. Joha uspijeva vrlo blizu riječnih obala. Izgleda nam kako je ona najmanje korisna grada, ali ipak ima u sebi izvrsna svojstva. Ona se sastoji najviše od zraka i vatre, nema mnogo zemlje, a ima malo vlage. Zato u močvar nim mjestima, kad se gusto nabije pod temelje zgrada u obliku kolaca, upija tekućinu, jer je u sebi ima malo. Tim ostaje vječno trajna, nosi goleme terete građevine i izdrži bez kvara. Na taj način to drvo, koje malo vremena može izdržati na zemlji, ukopano 11 u vlazi traje vječno. To se vrlo lijepo vidi u Raveni, jer ondje sve zgrade, javne i pri-

l*2t. Aescitlus: crnika ili česmina (Querais ilex, L) zimzeleni je mediteran ski hrast Prema Kl. Paulv (s.

v. Eic-

he, II. stupac 207-208) aescitlus je grčki hrast (Quercus aegvlops, L). Grčki hrast, međutim, listopadno je drvo, a većina autora upotrebljava termin zimski hrast (Morgan, Granger, Reber, Lopac).

47


vatne, pod temeljima imaju kolce te vrste. Brijest i jasen imaju vrlo mnogo tekućine, malo zraka i vatre, umjereno elementa zemlje. Oni su kao građevni materijal žilavi, ali zbog vlage nemaju čvrstoću pa se brzo saviju. Čim se s vremenom osuše, ili ostanu na otvorenom da se riješe soka koji je u njima, postaju tvrdi, a u spajanju se i vezanju čvrsto uglavljuju zbog žilavosti. Isto tako ni grab nije lomljiv, nego je za gradu vrlo 12 dobar, jer ima posve malo vatre i zemlje, zraka i vlage sadržava u vrlo velikom stupn ju. Grci od njega grade jarmove za tegleću stoku, pa ga zovu Čb'/ia,183jer se kod njih jarmovi zovu čuya.184Tako se moramo diviti i čempresu i omorici. To drveće ima obil no vlage i pravilnu količinu ostalih elemenata. Zbog zasićenosti vlagom, u građevina ma se drvo obično iskrivi, ali se bez mane održi do velike starosti. To je zato što sok u tom drveću ima gorak okus, pa njegova žestina ne da truleži da u nj ulazi, a tako ni škodljivim crvima. Zato građevine koje se izrađuju od tih vrsta drveta traju vječno. Cedar i smreka imaju također ta dobra svojstva i odlike. Iz čempresa i omorike izlazi 13 smola, iz cedra ulje koje se zove cedarsko (cedrium). Kad se njim premažu druge stvari, primjerice knjige, ne izjedaju ih moljci i ne trule. Lišće je tog drveta slično čempresu, a samo drvo ima uspravne žice. Od njega je u hramu u Efezu185 izrađen Dijanin kip, a zbog trajnosti i stropovi, i tamo i u ostalim čuvenim svetištima. To drveće najviše raste na Kreti, u Africi i u nekim krajevima Sirije.186Ariš nije drugdje 14 poznat osim u gradovima koji se nalaze oko obala rijeke Pada187 i na obalama Jadranskog mora. Njemu ne samo da zbog jaka soka ne škodi trulež ili crv, već ga ne prima ni plamen vatre. On sam ne može gorjeti, osim kad se pali s drugim drvećem kao kamen u pećima kad se peče vapno. Pa ni tada to drvo ne daje plamen i ne ostavlja ugljen, nego izgara dugo i polagano. Ariš ima vrlo malo elemenata vatre i zraka, a vlagom i zemljom gusto je nabijen. Zato i nema mjesta za otvore kuda vatra može ulaziti, pa odbacuje njezinu snagu i ne da da mu ona brzo naškodi. Zbog težine ga voda ne drži na sebi, nego ga slažu ili na lađe ili na jelove splavi kad ga prevoze.

tu. Čitaj: zygia. 184.

Čitaj: žiga.

185.

Grad na maloazijskoj obali. 186.

Azijska pokrajina: današnja Sirija. 187.

Današnja rijeka Po ili Pad.

Vrijedno je znati i to kako je nađeno to drvo. Kad je božanski Cezar bio s vojskom u 15 kraju oko Alpa i zapovjedio je gradovima da donesu namirnice, nalazio se ondje utvrđen gradić po imenu Larignum.188 Njegovi se stanovnici nisu htjeli pokoriti Cezarovoj zapovijedi, jer su se uzdali u svoju tvrđavu. Stoga imperator naredi da vojs ka opkoli grad. Pred vratima toga gradića bila je kula, načinjena od te građe, s popreč no položenim gredama u obliku lomače, visoko, da su s vrha nje koljem i kamenjem borci mogli odbijati napadače. Kad je Cezar vidio kako neprijatelji nemaju drugog oružja osim kolaca, koje zbog težine ne mogu bacati daleko od zida, zapovjedi vojni cima da se primaknu tvrđavi i na nju bacaju svežnjeve šiblja i zapaljene baklje. Vojnici to brzo učine. Pošto plamen zahvati šiblje, digne se do neba oko kule, te su mislili ka- 16 ko je već izgorjela. Kad se to od sebe pogasi i slegne, a kula se pokaže neoštećena,

188.

Nepoznato mjesto

Vitruvije

u Alpama.

48

II. KNJIGA

O drvenoj građi / O jeli gornjeg i donjeg primorja

začudi se Cezar pa zapovjedi da vojnici tvrđavu okruže opkopom izvan dometa oružja. Tada se građani od straha predaju. Kad ih Cezar upita odakle im je to drvo koje vatra ne oštećuje, oni pokažu drveće kojeg je u onom kraju bilo dovoljno. Kako se ta tvrđavica zvala Larignum, prozvaše i tu drvenu gradu larigna (ariševina). Ona se sada dovozi Padom u Ravenu i isporučuje kolonijama Fanu,189 Pesaru,190Ankoni191 i ostal im gradovima u onom kraju. Kad bi bilo mogućnosti za dovoz toga drveta u Rim, imali bismo od njega vrlo velikih koristi u građenju kuća. Ako ne u svemu, zacijelo bi daske od tog drveta, kad bismo ih upotrebljavali za strehe kuća po stambenim četvrti ma, osiguravale kuće od požara, jer se one ne mogu zapaliti ognjem ili ugljenom, ni 17 izazvati požar. Drveće je lišćem slično omorici; drvena mu je grada poduga i pogodna za drvenariju, ne manje nego jelovina; ima žitku smolu u boji atičkog meda; njom se također liječi sušica.

IttV. Fanestris colonia današnji j e grad Fano na obali Jadranskog mora u srednjoj Italiji. lw. Danas Pesaro, sjevernije od Fana. IV I.

Što se tiče pojedinih vrsta, izložio sam od kakvih se sve svojstava od prirode sastoje i kako rastu. Sada dolazi na red razmatranje, odakle je to da je jela koja se u Rimu zove gornjomorska (superna) lošija, a donjomorska (inferna) izvrsno služi u građenju zbog trajnosti. Izložit ću i to kako dolazi do toga da te jele dobivaju mane ili odlike od svo jstava mjesta, kako bi onima koji na to paze bilo jasnije.

Današnja Ankona.

X. (0 jeli gornjeg i donjeg primorja ) 1 - Prvi izdanci Apeninskog gorja polaze od Tirenskog mora192 između Alpa i krajnjih krajeva Etrurije. Glavna se padina toga gorja savija i u sredini zavoja gotovo dodiru jući obalu Jadranskog mora ograncima dopire prema morskom tjesnacu.193 Onaj njegov zavoj koji se spušta prema etrurskim i kampanskim krajevima ima prisojne osobi-

—-----

-

Danas more s istim imenom.

ne i izložen je neprestanoj sunčanoj jari. Zavoj, nagnut prema gornjem moru i okrenut k sjevernom kraju, nalazi se neprestano u sjeni i hladu. Otuda je i drveće koje raste u tom kraju puno vlage. Ono ne raste samo vrlo visoko nego mu i žile nabreknu, jer se zasite tekućinom. Kad ga odsijeku i otešu pa izgubi životnu snagu, postane tim što se žile isuše i otvrdnu porozno, prazno i propadljivo; zato u građenju ne može imati traj2 nosti. Ono drveće koje raste u krajevima koji su okrenuti prema suncu nema pora. Ono se isuši i otvrdne, jer sunce pije vlagu ne samo iz zemlje nego je izvuče i iz drve ta. Zato drveće u prisojnim krajevima očvrsne kroz guste mreže žila. Ono nema poroznosti i velikih je odlika što se tiče trajnosti kad se oteše za gradu. Zato su donjomorske jele koje se dovoze iz prisojnih mjesta bolje od onih koje se dopremaju iz sjenovitih, gornjomorskih krajeva.

^ ______ Današnji Mesinski tjesnac.

49


Vitruvije

Izložio sam, koliko sam mogao točnije, sve o građevnom materijalu koji je potreban u 3 zidanju zgrada, u kakvim se odnosima u prirodi nalazi smjesa elemenata, kao i to, koja su dobra i loša svojstva pojedinih vrsta kako sve to ne bi bilo nepoznato graditeljima. Tako će oni graditelji koji poslušaju ove upute biti razboritiji pa će lako odabrati poje dine vrste za građenje. Prema tome, kad sam već izložio nabavljanje građe za zgrade, u ostalim ću knjigama govoriti o samim zgradama, pa ću u idućoj knjizi najprije opisati hramove besmrtnih bogova i njihove simetrije, kako traži red.

50


III. KNJIGA

Uvod

III. KNJIGA

m.

Pilija je svećenicu bogu Apolonu u grćkom grudu Delft im gdje je bilo Apolono-

(Uvod) - Delfijski je Apolon u Pitijinim194 od govorima priznao Sokrata za najmudrijeg od svih ljudi. Spominje se, naime, kako je on rekao, mudro i vrlo pametno, da bi grudi ljudi morale biti prozirne i otvorene, da u njima misli ne budu skrivene, nego vidljive kako bi se mogle promatrati. Kamo sreće daje priro da slijedila njegovu misao pa to i stvorila otvoreno i vidno. Kad bi tako bilo, ne bi samo dobra svojstva i mane bile odmah vidljive nego se ni znanje u podukama, jer je izloženo promatranju očiju, ne bi prosuđivalo olako, što više, pametnim i učenim ljudima iskaziva li bi priznanje po zasluzi. No, kad već nije uređeno tako, nego kako je priroda htjela, otuda dolazi kako ljudi ne mogu prosuđivati duboko sakrivena znanja o raznim vještinama, jer su duševni darovi nevidljivi u grudima. Sami umjetnici, ako i pokazuju svoju sposobnost, a nisu imućni u novcu, ili nemaju od starine poznatu radionicu, ili nisu popularni i rječiti, ne mogu prema svojoj marljivosti i radu steći toliko ugleda da im ljudi vjeruju kako znaju 2 onu stvar kojoj su vješti. Najbolje to možemo saznati iz života starih kipara i slikara. Oni, koji su imali velikih poznanstava i uglednih preporuka, kod potomaka su ostali u vječnoj uspomeni. To su primjerice Miron,195 Poliklet,196 Lisip197 i drugi koji su do ugleda došli svojim radom. Jer, oni su radili djela za velike gradove, kraljeve ili iznimne građane, pa su tako i postigli slavu. Ali neki, kao Atenjanin Teleja, Korinćanin Hion,198 Fokejanin Mijagro,199 Efežanin Faraks,200 Bizanćanin Beda201 i više drugih, nisu imali manje marljivosti, dara i spretnosti od onih glasovitih umjetnika, a i građanima nižeg položaja nisu radili manje izvrsna djela. Pa ipak, oni nisu ostavili naročite uspomene. Njih, istina, nije napu stila marljivost i umjetnička vještina nego sreća. Takvi su i slikari: Tašanin Aristomen,202 Efežanin Poliklo203 i Andron,2(MMagnežanin Teon205 i ostali, kojima nije nedostajalo mar ljivosti, ni umjetničke vrijednosti i spretnosti, nego je njihovoj veličini stajalo na putu si 3 romaštvo od kuće, slaba sreća ili nadmoć protivnika u natjecanju. Mi se ne moramo ču diti, ako umjetničke vrijednosti zbog neznanja ostanu u tami, ali se kudikamo više mora mo ljutiti na to, što je često gozbama iznuđeno lažno odobravanje umjesto istinskog suda. Međutim, kad bi osjećanje, mišljenje i znanje bilo očito i prozirno, kako je Sokrat htio, tu ne bi vrijedile ni sklonosti, ni udvaranja, nego bi onima koji su istinskim i sigurnim napo rima u podukama došli do najvišeg znanja, ljudi radove sami donosili na izradu. Nema, dakle, te očiglednosti, vidljivosti na prvi pogled, kako mislim da bi moralo biti, a vidimo i to da neuki prije nego učeni nadvladavaju ugledom. Zato ja, misleći da se udvaranjem ne treba upuštati u borbu s neukima, radije izdajem ova pravila kako bih njima pokazao vri jednost svog znanja. 1

ru pruroćišle. Onu je tu, sjedeći nu tro nošcu, darula proročke odgovore.

IK. Vidi bilj. bi: 24. m. Vidi bilj. br. 25. m.

Grčki umjetnik, suvremenik Aleksandru Velikog. m. Kumu nepoznati umjetnici, im.

I: Fokeje nu maloazijskoj obali Egejskog moru. Osim Vitruviju spominje gu i Plinije Stariji.

zini. Kipar; spominje gu sumo Vitrinije.

zm. Prenut nekima sin i učenik Lisipov.

S otoku Tusosu u Egejskom moru. ZII.I.

Inače nepoznat; spom inje gu sumo Vitruvije.

ztu. Spominje gu sumo Vitruvije.

ZII5. Nepoznati slikar.

53

Vitruvije


Ja sam za tebe, Imperatore, u prvoj knjizi izložio svoje mišljenje o arhitekturi, kakva 4 svojstva ona ima, pa u koja sve znanja arhitekt mora biti upućen; spomenuo sam i razloge, zašto on mora to sve znati, pa sam raščlanio pravila cijele arhitekture i prema pojmu ih odredio. Zatim sam, što je bilo prvo i potrebno, teorijski izložio kako se odabiru zdrava mjesta za gradske zidine, pa sam geometrijskim crtežima prikazao kakvih sve ima vjetrova i s kojih strana pojedini pusu. Također sam poučio i to kako se u gradu mogu dobro planirati ulice i gradske četvrti, i tim završio prvu knjigu. Tada sam u drugoj knjizi raspravio o građevnom materijalu, kakvu vrijednost on ima u građenju i od kakvih se svojstava sastoji od prirode. Sada ću, u trećoj knjizi, govoriti o hramovima besmrtnih bogova i izložiti kako ih treba graditi.

I. uzeta i drugo) - Kompozicija hramova zasniva se na simetriji; njezinih se zakona 1 arhitekti moraju držati vrlo pažljivo. Simetrija nastaje iz proporcije, koja se grčki zove Čiuj-an ilo°it

ava/.oyia.206 Proporcija je podudaranje određenog dijela s pojedinim dijelovima građevine i s cjelinom. Na tom se i zasniva zakon simetrije. N ijedan hram bez simet rije i proporcije ne može imati pravilnu kompoziciju, ako u dijelovima nema takvih pravilnih odnosa kakvi se nalaze, primjerice, kod dobro građena čovjeka. Priroda je 2 naime ljudsko tijelo tako složila daje lice glave od brade do vrha čela i korijena kose deseti dio tijela; toliko iznosi i dlan ruke od zgloba do vrha srednjeg prsta; glava je od brade do vrha tjemena osmi dio; toliko je i od donjeg dijela zatiljka; od vrha grudi do početka kose šesti, a od sredine grudi do vrha tjemena četvrti dio. Na visini lica trećina je od početka brade do početka nosnica; nos od početka nosnica do svog kraja u sredini obrva također je toliki dio; otuda do početka kose čelo iznosi trećinu. Stopalo je šesti dio tjelesne visine, lakat četvrti, a grudi također četvrti. I ostali dijelovi imaju odmjerene proporcije. Njima su se služili glasoviti stari slikari i kipari, pa su zato i postigli veliku i besmrtnu slavu. Slično i dijelovi hramova s obzirom na 3 ukupni zbir cijele veličine u pojedinim dijelovima moraju imati proporcionalne odnose, koji međusobno najbolje odgovaraju. Tako je od prirode pupak središte tijela. Kad bi, primjerice, čovjek legao na leđa, raširio ruke i noge, i kad bismo vrh šestara uboli u njegov pupak i opisali kružnicu, ona bi dirala prste ruku i nogu. Isto tako, kako se na tijelu dobiva oblik kružnice, naći ćemo na njemu i sliku kvadrata. Ako se naime od dna nogu do vrha glave uzme mjera pa se ona prenese na raširene ruke, vidjet ćemo daje širina jednaka visini, kako je to i kod površina, koje su kvadrati. Prema tome, ako 4 je priroda ljudsko tijelo složila tako, da pojedini dijelovi stoje u proporciji s cjelinom, onda izgleda da su stari s razlogom odredili da i kod izrade njihovih djela pojedini

54

Vitruvije


M.

savršen, jer se desetica sastoji iz pojedinih jedinica, koje se kod Grka zovu povadei;.208 Veći brojevi od deset, primjerice jedanaest ili dvanaest i dalji, ne mogu biti potpuni dok se ne dode do dinge desetice. Pojedine su stvari dijelovi toga broja. Matematičari, 6 raspravljajući o tom, rekoše daje šest savršen broj. To je zato što se taj broj može raščla niti u dijelove, koji brojem odgovaraju njihovu računskom sustavu. Tako je jedan jedna šestina, dva su jedna trećina, tri su jedna polovica, četiri su dvije trećine, što Grci zovu Sipotpov,209 pet je pet šestina, što Grci zovu Ttevrapotpov,210 šest je potpun broj.211 Kad taj broj raste, primjerice da se na šest doda as (= Vn), dobijemo sm m ov212 (% + '/*= 7/fi); kad se radi o broju osam, doda se trećina i zove se ejdipiro«; (= % + '/a),213 kad se doda polovica, dobija se devet, odnosno grčki r]pi6A.io<; (= fi/6 + V2),214 dodamo li dvije trećine, dobijemo deset ili cijelo i dvije trećine (% + 2h), što zovu £7tt8ipoipov;215 za

Čitaj: monades;jedinice; odpovac. -a5oc; jedinica.

.w Čitaj: dimoimn.

:hi Čitaj: pentamoiton = :n .

t/t; u našem smislu I .

Čitaj: efektan = od etpeKTog (=

efektos =

7A; u našem smislu cijelo i 'A =7).

:a Čitaj: epitritos = u našem smislu: (cijelo

i '/j = % + '/.i = % +

:lf>= %

= 8).

: i4 .

Čitaj: hemićlios = cijelo i ' I :

= "k + '/: =

"A+jA=vA= 9. Č itaj: epidimoiron = od emSipotpo$

(= epidimoiros = cijelo i % = '% =10).

V II . b

56

D ru g i s u s t a v p m p o r c i j a č o v je k a p r e m a V itruvijevu tekstu

III. KNJIGA

O simetriji hramova; odakle je ona uzeta i drugo / O osnovnim tipovima hramova

210.

jedanaest, jer je dodano pet šestina, kažu ejtiJiepjiTov (bk + 5/6= 1Vri);216 dvanaest zovu 7 diTikaoiov,217 jer je nastalo iz dva jednostavna broja. Isto tako, zbog toga stoje stopa šesti dio čovječje visine, tj. otuda što se brojem od šest stopa određuje visina tijela, uzeli su stopu za potpun broj; za lakat su vidjeli da se sastoji od šest dlanova ili od dvadeset i četiri palca. Kako lakat ima šest dlanova, izgleda da su grčke države odatle također za drahmu,218 koja im služi kao novac, uveli šest jednakih bakrenjaka, tj. asove219 koje Grci zovu obolima220; za četvrtine obola, koje jedni zovu dichalca,221 8 drugi trichalca,222 odredili su prema prstima da ih u drahmi ima dvadeset i četiri. Naši su pak prvo uzeli stari broj deset pa u denaru223 odredili po deset asa, i otada do današnjeg dana denar čuva svoje ime. Četvrti njegov dio, koji se sastojao od dva asa i polovice trećeg (2 i V2), nazvali su sestercij.224 Poslije, kad su opazili da su oba broja (i šest i deset) savršena, spoje oba u jedno i načine broj šesnaest kao najsavršeniji broj. Kao osnovu za tu stvar uzeli su stopu. Kad naime od lakta oduzmemo dva dlana, ostane stopa s četiri dlana, a dlan ima četiri palca. Tako izlazi da stopa ima šesnaest palaca, a isto toliko i denar bakrenih asova. 9 Vidjeli smo kako je broj izmišljen iz čovječjih udova i kako iz pojedinih dijelova prema cijelom obliku tijela odgovara proporcijski odnos nekog određenog dijela. Zato je naša dužnost s poštovanjem gledati na one koji su gradili hramove besmrtnim bogovima pa dijelove hrama također tako odmjerili, da s obzirom na proporcije i

Čitaj: epipempion od £Rirxpnroc (= epipem ptos= cijelo i ih = 6lb + SA> = "A = 1 1). 217.

Ciluj: diphtsion = dvostruko = #A + 6lt,= r-h, = 12. 2 IS .

Grčki novac draluna odgovarao je otprili ke rimskom denaru. 2 IV .

Rim ski as je deseti dio rimskog denaru. 221).

Obol je šesti dio grčke dralune.

Obol = 8 luilku; ’h obola = 2 dihulke.

—----------' -Jh______ Vidi btlj.br. I I 8.

^ ______

simetriju pojedini dijelovi odgovaraju cjelini.

Sestertius = semis + tertiits (polutreći). 225.

lal. antue, anun.f. = pila siri; stupovi.

II. ( 0 osnovnim tipovima hramova)

22 a.

1 - Glavne vrste hramova prema vanjskom obliku su: prvo, hram u antarna225 koji se grčki zove vaoi; ev Jiapaaraoiv,226 zatim prostil,227 amfiprostil,228 peripter,229 pseudo2 dipter,230 dipter231 i hipetros.232 Njihovi se oblici određuju prema ovim zakonima: hram je u antama, kad na čelu zidova ima ante koje zatvaraju ćelu, a između anta su u sredini dva stupa, odozgo zabat (fastigium), postavljen u simetriji koju ću opisati u ovoj knjizi. Primjer je za to hram od ona tri kod tri Fortune,233 koji stoji najbliže Kolinskim vrati3 ma.234 Prostil ima sve kao i hram u antama, ali i dva ugaona stupa nasuprot anta, odozgo epistile235 (arhitrave) kao i u antama, a desno i lijevo po jedan stup iza uglova. Primjer je 4 za to na tiberskom otoku236 hram Jupiterov i Faunov.237 Amfiprostil ima što i prostil; 5 osim što na postikumu ima jednake stupove i zabat. Peripter će biti onaj hram koji na pročelju i na postikumu ima po šest stupova, a sa strane s ugaonim stupovima po jedanaest. Ti pak stupovi moraju biti tako postavljeni kako bi razmak od zidova do vanj skih redova stupova naokolo bio onoliki koliko su stupovi međusobno udaljeni i da

Čitaj: naos en pardstasin - hram u pilastrima (stupovima). 227.

Grčki an)/io ;= stiio s= stup; npo = napri jed; prostil = Imun sa stupovima naprijed. 22S.

Grčki aptpi Iuniji) = oko, okolo; hram sa stupovima naokolo.

57

Vitruvije


hodnik oko ćele hrama bude kakav je u Metelovu238 trijemu na Hermodorovu239 hramu Jupiteru Statoru240 i kod Marija241 na hramu Honori i Virtuti242 koji je načinio Mucije,243 b e z stUpova u začelju. Pseudodipter se tako gradi, da na pročelju i u postiku bude po 6 0sam stupova, a sa strana s ugaonim po petnaest. Zidovi ćele treba da stoje prema četiri

—---------Peripter = upi - peri (okolo, naokolo)

+

(ra m pa = ta ptera = krila; Grci su tako zvali one dijelove krova što su prelazili od zida k vanjskom redu stupova). 230. Sintepog (dipieros - drokrilni); ipcvdtjg (pseudes- lažan, nepravij. 231.

• • • •:

Vidi bilj. br. 230. 232. Grčki vmi9pog = hfpuitluos = nepo kriven, pod slobodnim nebom. 233. Personificirana božica sreće. 234.

zaustavlja vojsku da ne bježi.

E

F G VIII. Sustavi hramova prema Vilruvijevu tekstu

:4l Glasoviti rimski vojskovođa Gaj Marije

A - u a u la m a

B -p m s lil

C - a m fip ro stil

D -p e r ip te r

F ~diPter G ' hiPetr0S

(155-86. pr. Kr.).

58

E - p se u d o d ip te r

III. KNJIGA

O osnovnim tipovima hramova / O drugim, specijalnim oblicima hramova

242.

srednja stupa na pročelju i začelju. Tako će razmak od zidova naokolo do vanjskog reda stupova iznositi dva interkolumnija ijednu debljinu stupa. Za taj oblik nema u Rimu primjera, nego u Magneziji244 Dijanin243 hram od Hermogena246 iz Alabande247 i Apolo7 nov koji je načinio Menest.248 Dipter ima osam stupova i u pročelju i u začelju, ali oko svetišta ima dvostruki red stupova. Takav je dorski hram Kvirinov,249 a u Efezu250 8 Dijanin jonski koji je sagradio Hersifron.251 Hipetros ima po deset stupova u pronaosu i postikumu. Sve ostalo ima kao dipter, samo u unutrašnjosti ima dvostruke stupove po visini, odmaknute od zidova za obilazak, kao trijem peristila. Sredina je pod vedrim nebom, bez krova. Prilaz vratima je s obje strane, u pronaosu i u postiku. I za taj oblik u Rimu nema primjera, ali u Ateni oktastil Zeusa olimpijskog.

Hrum časti i junaštvu. 243.

Arhitekt Gaj Mttcije suvremenik Mari je''344.

Grad na maloa:ijskoj obali, u pokrajini Kariji. 243.

Bočica lova. mjeseca i noćnoga čaranju. 246.

A rhitekl i z d . i l . stoljeća pr. Kr.

III. ( 0 drugim, specijalnim oblicima 1

2

3

4 5

247

hramova)

- Ima pet oblika hramova, a njihovi su nazivi: piknostil,252 tj. s gustim stupovima; sistil253 s malo razmaknutim; dijastil254 s još šire otvorenim; areostil253 s više nego treba međusobno razmaknutim stupovima; eustil236 s pravilnom podjelom razmaka. Dakle, piknostil je hram kojem se u razmak između stupova može po deblji ni staviti jedan stup i pol. Takav je hram božanskog Julija,237 i Venerin na Cezarovu forumu i drugi koji su tako građeni. Isto tako je sistil onaj hram, kod kojega će se u interkolumnij moći smjestiti debljina dva stupa, a plinte baza su tolike koliki je pros tor između dvije plinte. Takav je hram Fortune Ekvestre238 kod kamenog kazališta i ostali koji su građeni prema istim principima. Obje te vrste pokazuju praktičnu manu. Kad se, naime, časne gospođe stubama popnu na molitvu, ne mogu između stupova proći ispod ruke, nego u redu, jedna za drugom. Isto tako gusti stupovi zaklanjaju lice vratima, pa su i sami kipovi zamračeni, a zbog tjesnoće ne može se obilaziti oko hramova. U dijastilu je takva kompozicija, da u interkolumnij možemo staviti debljinu tri stupa. Takav je hram Apolonov i Dijanin. Ovaj raspored ima tu manu da se zbog velikog razmaka lome epistili (arhitravi). U aerostilima se ne mogu upotrebljavati ni kameni ni mramorni epistili (arhitravi), nego treba stavljati čvrste drvene grede. Oblici su tih hramova razvučeni, niski i široki, a njihove zabate ukrašuju glinenim ili brončanim pozlaćenim kipovima, na etrurski način. Takav je Cererin239 hram kod Cirka Maksima260 i Pompejev Flerkulu, pa Kapitolski.261

Grad u maloazijskoj pokrajini Kariji. 24«.

Drukčije nepoznat. 244.

Romttlov; Kvirin je Romul. osnivač Rima. 25(1.

Vidi bilj. bi: 185. 251.

Glasoviti arhitekt iz grada Knososa na otoku Kreli t6 .si.p r.K r.).

Grčki: kvkvo : = prknos; gust. 253.

Grčki: m a m k o p = Isystylos)sa stupovi ma jednim a do drugih. 254.

Grčki: 8ia(jm/.oc - tdiuslrlos) s raz m aknutim stupovima.

6 Potrebno je sada prikazati oblik eustila. On se najviše može preporučiti s obzirom na pogodnost i ljepotu, a i za čvrstoću ima opravdanih razloga. Hram se mora graditi s razmacima među stupovima od dva stupa i jednu četvrtinu širine, a srednji inter kolumnij jedan na pročelju, a drugi u postikumu u širini od tri stupa. Tako će se dobiti

255

Grčki: apaioatoAog = (araiostrlos) s dobro razmaknutim stupovima.

59

Vitruvije


m

lijep izgled oblikovanja i prilaz bez smetnji, a i hodnik oko ćele hrama imat će dosto jan izgled. Mjere tome hramu treba izvesti ovako: neka se prednji dio mjesta koji se 7 odredi za hram, ako se gradi tetrastil,262 podijeli u jedanaest i pol dijelova, bez obzira na plinte i istake baza; ako je hram sa šest stupova, u osamnaest dijelova. Ako se gradi oktostil,263 neka se dijeli u dvadeset četiri dijela i pol. Zatim, iz tih dijelova tetrastila, heksastila264 ili oktostila neka se uzme jedan dio i on će biti mjera (modulus). Debljina stupova bit će onda ta jedna mjera. Pojedini interkolumniji, osim srednjeg, neka budu dvije mjere ijedna četvrtina. Srednji interkolumniji u pročelju i postikumu neka iznose po tri mjere; visina stupova neka je devet i pol mjera. Tako će prema toj podjeli razmaci između stupova i njihova visina imati pravilan odnos. U Rimu nemamo nijedan primjer 8 za to, ali ima u Aziji, u Teosu265 heksastil Ocu Liberu.266

Grčki: w (jtvaoc - teuslrlosjs pravilno razmaknutim stupovima. 25 7.

Gaj Julije Cezar. 25/i.

Fonima Etjuestris je božica personifici rane sreće konjaništva, a njezin hram se nalazi kod Pompejeva kazališta. Pompej je rim ski državnik i vojskovođa, suparnik Cezarov. 25<>.

Te je simetrije postavio Hermogen.267 On je također prvi utvrdio pravila za pseudodipter s osam stupova. Naime, u simetriji hrama diptera uklonio je unutarnje redove od trideset i osam stupova pa je na taj način uštedio u trošku i radovima. U sredini je uči nio prostor za hodnik oko ćele; hram ništa nije izgubio od izgleda, nego je očuvao do stojanstvo u rasporedu cijele zgrade. Ideju trijemova (grč. pteroma) i raspored stupova 9 oko hrama izmislio je kako bi vanjski izgled, zbog istaknutosti interkolumnija, dobio naročit oblik. Osim toga, ako udari kiša pa tu zateče svijet, treba da u hramu i oko ćele ima dosta prostora za boravak. Tako se to udešava kod rasporeda hrama pseudodiptera. Zato i izgleda daje Hermogen oštroumno i vrlo spretno izveo cjelokupni utisak zgrade i ostavio izvore odakle potomstvo može crpsti znanja o principima.

Cerera - rimska božica plodnosti, žetve nih radova i usjeva. 260.

Circus M asim usje veliki stadion, u doli ni između rimskih brežuljaka Palatina i Aventina, na kojem su se održavale trke konjskih zaprega. 261.

Najodličniji hram u Rim u na brežuljku Kapitolu, posvećen Jupiteru. 262.

Tetrastil - Imun s četiri stupa. 26.1

Oktostil - hram s osam stupova. 264.

H eksastil - hram sa šest stupova. 265.

Grad na maloazijskoj obali. 266.

Vidibilj. br.57. 267.

Vidi bilj. br. 245.

IX. Veličine razmaka između stupova u zavisnosti od njihove visine

A-piknostil B-sistil

60

C-dijaslil D-areostil

III. KNJIGA

O drugim, specijalnim oblicima hramova

X. Pročelja tipa eustil A - s četiri stupa B - sa šest stupova C - s osam stupova

61

Vitruvije


Kod hramova areostila treba stupove raditi tako da njihova debljina iznosi osmi dio visine. Tako se i u dijastilu visina stupa dijeli na osam i pol dijelova pa se jedan dio uzme za debljinu stupa. U sistilu se visina mora podijeliti u devet i pol dijelova pa se jedan dio uzme za debljinu stupa. U piknostilu visinu treba dijeliti u deset dijelova pa od njezina jednoga dijela neka se načini debljina stupa. Stupovi eustila, a tako i sistila,

10

neka se dijele u devet i pol dijelova pa se jedan dio uzme za debljinu donjeg tambura. Tako će se iz određenog dijela dobiti mjera za razmak između stupova. Kako naime 11 rastu razmaci između stupova, tako se proporcionalno treba stupovima uvećavati debljinu tambura. Jer, ako u areostilu debljina stupa bude deveti ili deseti dio, stup će izgledati tanak i vitak. To je zato što zrak širinom prostora između stupova oduzima i umanjuje naizgled debljinu trupa. Naprotiv, ako kod piknostila osmi dio bude debljina, to će hram, zbog gustih stupova i tijesnih razmaka između njih, imati krupan i nelijep oblik. Zato prema vrsti gradnje treba određivati razmjerni odnos. Isto tako ugaone stupove treba graditi deblje za petnaestinu njihova promjera, jer ih zrak naokolo umanjuje te se gledateljima čine tanji. Zato, koliko nas oko vara, toliko treba teorijski nadoknaditi. Suženje na vrhu hipotrahelija stupova, treba učiniti tako da se debljina na 12 dnu razdijeli na šest dijelova, ako je stup visok do petnaest stopa, pa vrh čini pet od tih dijelova. Isto tako, ako stup ima petnaest do dvadeset stopa, neka se najniži tambur dijeli na šest i pol dijelova; od toga pet i pol dijelova neka bude gornja debljina stupa. A tako i stup koji je visok dvadeset do trideset stopa treba donji tambur dijeliti u sedam dijelova, pa vrh treba suziti na šest od njih. Ako je stup visok trideset do četrde set stopa, neka se dno podijeli u sedam i pol dijelova; od toga neka se šest i pol uzme za mjeru na vrhu. Stupovi od četrdeset do pedeset stopa neka se dijele u osam dijelova pa se gornji tambur pod kapitelom suzi na sedam. Ako su stupovi viši, neka se u istoj proporciji određuje sužavanje. To razmjerno mijenjanje debljine primjenjuje se zbog 13 razlike u visini na koju se penje oko. Vid naime traži ljepotu, pa ako mi ne udovoljimo njegovoj želji proporcijom i mijenjanjem mjera, tj. ne pojačamo u proporciji ono u če mu nas oko vara, to će gledateljima ostati oblik prazan i nelijep. Što se tiče pojačanja koje se dodaje u sredini stupova, koji se kod Grka zove m a c u ; 268 na kraju će knjige biti crtež i račun, kako se on dobiva lako i dobro.

268.

Čitaj: enlasis.

IV. ( 0 temeljenju hramova )

- Temelji l tih zgrada neka se ukopaju u tvrdo tlo, ako se ono može naći. U tvrdo tlo se ide koliko je potrebno prema veličini zgrade; cijela konstrukcija neka bude što čvršća. Nad zemljom neka se sagrade zidovi pod stupovima za polovicu deblji nego što će biti stupovi, da donji dio bude jači od gornjeg. Otuda se oni zovu stereobati,269 jer nose

269.

Grčki: cieprnjiarijg; (stereobates) pod loga, osnova.

62

O temeljenju hramova

III. K N JIG A

teret. Istaci baza ne smiju izlaziti izvan podnožja. Nad zemljom treba i dalje ostaviti 2 istu debljinu zida, a razmaci neka se presvode ili nabiju kako bi se dobro držali. Ako se ne nađe tvrdo tlo, jer je mjesto nasuto do najnižeg sloja ili močvarno, neka se taj prostor iskopa i očisti pa se učvrsti jalševim, maslinovim ili opaljenim hrastovim kol cima. Kolce treba strojevima što gušće zabiti u zemlju, a prostor između kolaca ispuniti ugljenom. Temelji se rade od najčvršće grade. Kad se oni izgrade, po horizon3 tali treba postaviti stilobate.270 Na stilobatima treba stupove rasporediti kako je to prije opisano, ili u piknostilu kako je za piknostil, ili u sistilu, dijastilu ili eustilu kako j e prije napisano i određeno. U areostilima je naime slobodno da ih postave koliko se kome sviđa. Ali, neka se u peripterima stupovi postave tako da interkolumnija sa strana bude dvaput više nego na pročelju. Tako će, naime, dužina zgrade biti dvaput veća od širine. Naime oni koji su podvostručili broj stupova, griješili su, jer se tad po 4 dužini hrama medu stupovima dobiva jedan razmak više nego što treba. Stube na pročelju treba postavljati uvijek u neparnom broju. To je zato što se desnom nogom stupa na prvu stubu pa se njom mora stati i na vrhu stuba u hram. Visinu tih stuba, prema mom mišljenju, treba odrediti tako, da ne budu više od deset dvanaestina (= 5/o) stope, niti niže od šest osmina (= 3A); tako uspon neće biti težak. Širina stube neka se ne učini manje od stope i pol, a ni više od dvije stope. Tako se i stube, ako su oko 5 hrama, moraju graditi prema istoj mjeri. Ako se oko hrama s tri strane treba učiniti podij, neka se postavi tako da plinte, baze, stabla, vijenci i kimation budu u proporciji sa stilobatom koji stoji pod bazama stupova. Stilobat treba tako nivelirati da se diže prema sredini nejednakim visinama. Ako se izravna po horizontali, oku će se činiti udubljen. Kakve moraju biti visine prikladne za to, također ću prikazati slikom i objas niti na kraju knjige.

^ ______ Grčki: mvAopdqg; (stylobu
63

Vitruvije


XI. Postavljanje temelja A - za lake građevine B - za monumentalne građe\’ine C - pod stupovima D - n a močvarnu tlu

XII.

64

Dimenzije stube kod hnnnova

O jonskom stupu

III. KNJIGA

1

V. (0 jonskom stupu ) -

Kad se to dovrši, neka se baze stupova postave na svoje mjesto. Neka se učine u takvoj simetriji da debljina s plintom iznosi polovicu debljine stupa, a izbočenje im je, koje Grci zovu 2 SKtpopđ,271 također toliko. Tako će biti široke i duge jednu i pol debljinu stupa. Visina baze neka se, ako je atička, podijeli tako da gornji dio bude trećina debljine stupa, a ostalo se ostavi za plintu. Kad se oduzme plima, ostalo se dijeli u četiri dijela ijedna četvrtina je za gornji torus. Ostala se tri dijela razdijele popola i jedan dio je za donji 3 torus, a drugi s profilima za skotiju koju Grci zovu Tpo'/i/.o^.272 Ako se rade jonske baze, njihove simetrije određuju se tako da širina baze na svaku stranu bude tolika kolika je debljina stupa više četvrtinu i osminu (= 3/x). Visina neka bude kao i kod atičke, isto tako i njezina plinta. Ostalo, bez plime koja će biti trećina debljine stupa, neka se podijeli u sedam dijelova. Od toga se tri dijela uzmu za gornji torus, a ostala se četiri dijela podijele na dva jednaka dijela. Jedan se dio upotrijebi za gornji trohil s njegovim astragalima i gornjim profilom (supercilium), drugi se ostavi za donji trohil; no donji će izgledati veći, jer ima istak do kraja plime. Astragale treba raditi od osmine trohila. Istak baze bit će osmina i šesnaestina debljine stupa (= 3/ifi). 4 Kad se baze završe i postave, treba srednje stupove u pronaosu i u postikumu namjestiti prema okomici koja ide njihovom sredinom. Ugaoni stupovi i oni koji od njih polaze desno i lijevo sa strane postavljaju se tako da unutarnje strane koje gledaju prema zidovi ma ćele budu okomito postavljene, a vanjske onako kako sam prije rekao o njihovu suža vanju. Tako će biti pravilno izvedeno sužavanje oblika u kompoziciji hramova. 5 Kad se postave tamburi stupova, s kapitelima se mora postupati ovako: ako su oni jastučasti (jonski), odgovaraju proporciji da abakus ima dužinu i širinu koliko je debeo najdonji tambur stupa uvećano za jednu osamnaestinu te debljine, a za debljinu s volutama polovicu dužine abakusa. Lica voluta treba odmaknuti od ruba abakusa prema unutrašnjosti za jednu osamnaestinu i pol. Debljinu treba dijeliti na devet i pol dijelova; onda se spuste crte, koje se zovu katete, od abakusa na četiri dijela voluta okomito s krajeva abakusa. Tad se od devet i pol dijelova ostavlja jedan i pol dio za 6 debljinu abakusa, a ostalih osam za volute. Zatim, od crte koja se spusti s krajeva dijela abakusa neka se spusti druga crta prema unutrašnjosti za jedan dio i pol širine. Onda, neka se te crte podijele tako da se četiri i pol dijela ostave ispod abakusa. Neka se tada na onom mjestu od kojega su na jednu stranu četiri i pol dijela, a na drugu tri i pol, postavi središte oka pa se iz njega opiše kružnica s tolikim promjerom koliki je jedan dio od onih osam. Ona će biti veličina oka. U toj kružnici neka se povuče prom jer koji odgovara kateti. Tada, počevši od vrha pod abakusom, neka se opišu četiri kvadrata; svaki se dio umanji za polovicu promjera oka, dok se ne dođe u kvadrat pod

2T(

Čitaj: ekfrn; ispad; i:bočinu;produženje.

272

Čitaj: trohilos; udubina kanalić

Vitruvije


XIII. Atička baza

■S2 2%

XIV. Jonska baza (arijska)

66

O jonskom stupu

III. KNJIGA

67


Vitruvije

abakusom. Visinu kapitela treba učiniti tako da od devet i pol dijelova tri i pol dijela 7 budu ispod astragala najvišeg tambura, ostali dio neka bude za kimation, ali se oduzme abakus i kanal. Izbočina kimationa neka bude izvan ploče abakusa za veličinu oka. Trake volute neka se od abakusa istaknu toliko da se jedan krak šestara stavi u središte kapitela, a drugi razvuče do kraja kimationa. Opisana kružnica označit će krajeve traka. Osi voluta ne smiju biti deblje od veličine oka; same volute neka se izdube za dvanaestinu svoje visine. Takve simetrije kapitela vrijede za stupove visoke do dvadeset i pet stopa. Viši stupovi imat će ostale proporcionalne odnose po istoj mjeri, samo će abakus biti toliko dug i širok, koliko je stup u dnu debeo, dodavši mu još devetinu debljine. To je zato da kapitel kako se viši stup manje suzuje ne bi imao manji istak prema svojoj simetriji i dodatak u širini. 0 crtanju voluta, kako se crtaju da 8 budu šestarom pravilno savijene, dodat ću na kraju knjige sliku i objašnjenje kako se to radi. Kad se kapiteli stupova završe, ne postave se horizontalno na stupovima nego po jed nakoj mjeri, tako da uzvišenju na stilobatima odgovara u gornjim dijelovima simetrija epistila. Zatim se odrede proporcije epistila, i to tako da visina epistila, ako su stupovi visoki od najmanje dvanaest do petnaest stopa, ima polovicu debljine stupa u dnu. Ako su stupovi visoki petnaest do dvadeset stopa, neka se ta visina podijeli u trinaest dijelova i jedan dio uzme za visinu epistila. Ako je stup visok dvadeset do dvadeset i pet stopa, neka mu se visina dijeli u dvanaest i pol dijelova pa jedan dio neka je visina epistila. Nadalje, ako je visina stupa dvadeset i pet do trideset stopa, neka se dijeli u

68

111. KNJIGA

O jonskom stupu

dvanaest dijelova pa se jedan dio uzme za visinu. Ako su stupovi viši, proporcionalno 9 na isti način iz visine stupova treba izvesti visinu epistila. Što se, naime, pogled oka više penje, teško presijeca gustoću zraka. Kad se ono izgubi u prostoru visine i iscrpi snagu, nesigurno prenosi čulima veličinu mjera (modula). Zato uvijek treba dodati proporcionalno dodatak članovima simetrije, ako su zgrade na višim mjestima ili su same vrlo visoke. Širina epistila, u dnu iznad kapitela, neka bude onolika, kolika je debljina stupa na njegovu vrhu pod kapitelom, a na vrhu koliki je najdonji tambur. 10 Kimation epistila neka se uradi od sedmine njegove visine, a tako i njegov istak. Ostali dio bez kimationa treba podijeliti u dvanaest dijelova pa se od njihova tri dijela načini

XVII. Princip izrade arhitrava jonskog reda A - širina arhitrava, u ovisnosti o donjem i gornjem promjeru stupa B - visina arhitrava u ovisnosti o visini stupa

69

Vitruvije


n i i i i i i I1

I2 M O D

XVIII. Princip konstrukcije jonskog reda

70

O jonskom stupu

III. KNJIGA

273.

donja fascia, od četiri druga, a od pet gornja. Tako i friz (zophorus)m nad epistilom neka je za četvrtinu manji od epistila. Ako bi ga trebalo ukrasiti reljefima, neka je za četvrtinu viši od epistila, kako bi skulpture dobile potreban oblik. Kimation friza neka 11 ima sedminu njegove visine, a njegov istak koliko i debljina. Nad frizom neka se načini zuborez (denticulus) toliko visok kolika je srednja fascija epistila s istakom jednakim visini. Razmak koji Grci zovu peTom'i274 treba podijeliti tako, da zubac ima na čelu polovicu svoje visine, a šupljina razmaka dvije trećine čela zupca; njegov kimation šestinu visine. Vijenac (cornna) sa svojim kimationom bez sitne275 neka bude koliki je srednja fascija epistila; izbočina vijenca sa zuborezom neka je tolika kolika je visina od friza do gornjeg kimationa na vijencu. Općenito, svi istaci imaju 12 ljepši oblik, ako su istaknuti onoliko kolika im je visina. Visinu timpanona u zabatu (fastigium ) treba učiniti tako da se cijelo lice vijenca od krajeva kimationa podijeli u devet dijelova; od njih se jedan uzme za visinu u sredini timpana a po okomici odgo vara epistilu i hipotraheliju. Vijenci nad timpanom trebaju biti jednaki donjim, bez sitne. Nad vijencima su sirne, koje Grci zovu ŠTiaištiSet;;276 treba ih učiniti da budu za osminu više od visine vijenca. Ugaoni akroteriji277 neka budu toliko visoki koliko je timpanon u sredini, a srednji za osminu viši od ugaonih.

Zophorus umjesto :oopltorus - grč Caotpopo; (:ooforos; nosilac životinju, slika). 274.

Čitaj: inetope. 275.

Sitnu ■žlijebni korniš.

270.

Čitaj: epuietides. 277.

Ugaoni nastavci (postamenti) nu kojima su stajali kipovi, va:e i slično.

X IX . P rin cip ko n stru kcije kanelura A - p re sje k stu p a B - način ko n stru kcije udubljenja kanelura

71


Vitruvije

Sve dijelove koji se nalaze iznad kapitela stupova, tj. epistile, frizove, vijence, tim- 13 panon, zabat i akroterije treba nagnuti naprijed svaki za dvanaestinu njegove visine. To zato što, kad stanemo prema pročeljima, ako se od oka povuku dvije crte da jedna dotakne donji dio zgrade, a druga gornji, onda će ona koja dotakne gornji biti duža. Time, što se vidni pravac produžuje prema gornjem dijelu, daje sliku nagnutu unatrag. Kad se, kako sam napisao, pročelje nagne naprijed, tad se kod pogleda čini da je po okomici i kutniku. Na stupovima treba načiniti dvadeset i četiri kanelure. Njih treba 14 izdupsti tako da kad se kutnik stavi u udubinu kanelure i okreće, krakovima dira kutove kanelura desno i lijevo, a vrh se kutnika slobodno kreće uokolo i po krivulji. Širina kanelure neka je onolika koliko je izbočenje na sredini stupa. Na simama koje 15 su iznad vijenca po dužini hrama neka se isklešu lavlje glave. Njih treba tako razmje stiti da se najprije stave prema pojedinim stupovima, druge se onda jednako rasporede da svaka odgovara sredini crijepa (tegule). Glave, postavljene nad stupovima, neka se probuše do žlijeba koji s tegula prima kišnicu. Srednje se ne buše kako se voda koja s tegula pada u kanal ne bi slijevala kroz interkolumnije i polijevala prolaznike. Tako se čini da one glave nad stupovima bljuju na usta mlazove vode iz usta. U ovoj sam knjizi što sam mogao jasnije opisao raspored jonskih hramova, a kakve su proporcije kod dorskih i korintskih, izložit ću u sljedećoj.

72


IV. KNJIGA

Uvod / Tri oblika stupova: kako su oni nastali; o korintskom kapitelu

IV. KNJIGA

(Uvod) -

1

.7 ,1.

Kad sam vidio, Imperatore278, da su mnogi o arhitekturi ostavili upute i pojedine zapise bez reda, samo početke i nevezane dijelove, držao sam kako je vrijedno i vrlo korisno, ako djelo o takvoj disciplini do vedem do savršena reda i u pojedinim knjigama objasnim i odredim svojstva svakoj vrsti rada. Tako sam, Cezare279, za tebe izložio u prvoj knjizi zadaću arhitekta i u čemu sve on mora biti obrazovan. U drugoj sam raspravljao o građevnom materijalu od kojega se grade zgrade. U trećoj sam govorio o rasporedima (dispositio) hramova i o 2 različitim njihovim vrstama, kakvih sve ima oblika, koliko ih je i kako se dijele poje dine vrste. Od tri njihove vrste, koje imaju najsuptilnija svojstva u proporcijama mjera, pisao sam o stilu jonske vrste. U ovoj ću knjizi govoriti o pravilima, postavlje nim za dorske i korintske stupove, pa ću izložiti njihova različita svojstva.

Vidi biIj. br. 1.

m. Vidi bilj. br. 1.

2m.

multilus, i. m = kamena ploča koja se vidjela ispod strehe. 281.

Latin, gntlae; oblikom su slične kupIjicamu; imitacija glavice čavla dok

I.

je građevina bila drvena. (Tri oblika stupova: kako su oni na

stali; O korintskom kapitelu) -

Korintski snipovi, osim kapitela, imaju sve pro porcionalne veličine kao jonski, ali ih visoki kapiteli čine razmjerno višima i tanjima, jer visina jonskog kapitela iznosi trećinu debljine stupa, a u korintskog stupa cijelu deb ljinu tambura. Dakle, tim što se kod korintskih kapitela dva dijela debljine dodaju visi 2 ni, zbog svoje vitkosti dobivaju oni ljepši oblik. Ostali dijelovi koji se postavljaju iznad stupova stavljaju se na korintske stupove ili prema dorskim proporcijama ili na jonski način. Sama korintska vrsta nije imala svojih propisa za vijence i ostale ornamente. Tu se raspoređuju ili na dorski način građenja mutule280 na vijencima (coronae) po pravilu triglifa i na gredama gute,m ili se prema jonskim propisima raspoređuju reljefima 3 ukrašeni frizovi sa zuborezom i vijencima. Tako je s novim kapitelom od dvije vrste stvorena treća vrsta u građenju. Prema nastanku triju vrsta stupova nastali su nazivi tri roda: dorski, jonski i korintski. Od njih je dorski nastao prvi i u velikoj starini. I

782.

Pokrajina u Grčkoj. 28J.

Praotac Dorana (grčkoga

plemena);

prema priči sin Helenov. 184.

Praotac Helena

(Grka ); prema priči

sin Deukaliona i Pire. 785.


Žena Jupitera, vrhovnog boga kod Rimljana, zaštitnica bruka.

U Aheji282 i u cijelom Peloponezu vladao je Dor,283 sin Helena284 i nimfe Ptije, pa je u starom gradu Argu285 u Junoninu286 hramu slučajno sagradio svetište u obliku tog roda. Tako je u tom rodu gradio i u ostalim ahejskim gradovima, jer još nije bilo ustaljenog za 4 kona o proporcijama. Poslije su Atenjani, prema savjetima delfijskog Apolona287 i zajed ničkom zaključku cijele Helade, u isto vrijeme u Aziji osnovali trinaest kolonija. Poje-

»7. Bog Sunca i svjetlosti, prorok, a nje govo najpoznatije proročišle bilo je u Delfima.

75

Vitruvije


A

B 0 U -..-4— - U

XX.

76

Tri arhitektonska reda

C i

'

A - dorski B - jonsld

C - korintski

IV. KNJIGA

Tri oblika stupova: kako su oni nastali; o korintskom kapitelu

dinim kolonijama postavili su vođe, a vrhovnu vlast su predali Jonu,288 sinu Ksutovu289 i Kreusinu,290 koga je Apolon u Delfima u svojim odgovorima priznao za svoga sina. On je te kolonije osnovao u Aziji, zauzeo Kariju291 i tamo osnovao velike gradove Efez, Milet, Mijunt (koji je nekad voda potopila; njegove su svetinje i pravo glasa Jonjani predali Milećanima), Prijenu, Sam, Tej, Kolofon, Hij, Eritru, Fokeju, Klazomenu, Lebedon i Melitu.292 Zbog obijesti građana Melite, ovi joj gradovi po zajedničkoj odluci navijeste rat pa je razruše, a na njezino mjesto je poslije, zagovorom kralja Atala293 i Arsinoje,294 medu Jonjane primljen grad Smirna.295 Kad su ti gradovi protjerali Karane i Leležane,296 nazvali su tu pokrajinu Jonijom po svom vodi Jonu. Tu su oni počeli osni 5 vati hramove besmrtnim bogovima i graditi svetišta. Najprije su sagradili hram Apolonu Svejonskom, kakav su vidjeli u Aheji, i nazvali ga dorskim, jer su ga u tom obliku vidjeli 6 u dorskim gradovima. Kad su u tom hramu htjeli postaviti stupove, nisu imali njihove proporcije. Tražeći takav oblik stupa koji bi bio dobar i za nošenje tereta i za oko lijep, izmjerili su trag muškog stopala i to primijenili na visinu. Kad su našli daje stopa šesti dio čovječje visine, to su prenijeli na stup, tako da su debljinu donjeg tambura šest puta digli u visinu, uključivši tu i kapitel. Tim je dorski stup u zgradama počeo imitirati pro porciju, čvrstoću i ljepotu muškog tijela.

Praotac grčkog plemena Jonjuna.

Mitsko lice;prema priči sin Helenov, a brat Dorov. im. Mitsko lice: kći Erelneju, kralja atenskoga. 291.

Pokrajina u Maloj Aziji grlje se na stanilo grčko pleme Jonjani. Vidi bilj. br. 158. 292.

Mjesta u pokrajini Kuriji, odnosno n novoosnovanoj grčkoj koloniji Joniji. 29.1.

Pergumski kralj.

7 Kad su poslije htjeli sagraditi hram Dijani tražeći novi oblik, primijenili su to pravilo na žensku vitkost i načinili najprije debljinu stupa od osmine visine da ima uzvišeniji oblik. Na dno stupa podmetnuše bazu za cipelu, a na kapitel staviše volute da vise naprijed desno i lijevo kao od kose spleteni uvojci. Prednju stranu iskitiše kimationirna i cvijećem umjesto kose, a oko cijelog stabla pustiše kanelure kao nabore stola kako nose gospode. Tako izmisliše dva različita oblika stupova, jedan u golom 8 muškom liku bez ukrasa, drugi sa ženskom vitkošću, ukrasom i simetrijom. Poslije su napredovali u prosuđivanju lijepih oblika i u ukusu i tražili zadovoljstvo u ljepšim mjerama, pa su uzeli sedam promjera debljine za visinu dorskog stupa, a devet za jon ski. Taje vrsta prozvana jonskom, jer su je najprije gradili Jonjani.

291

Žena kralju A lulu. 295.

Maloazijski grad; danas limit: 296.

Karani i Leležani su stanovnici Male Azije gdje su se naselili Jonjani. Vidi i bilj. bi: 169,170.

Treća vrsta koja se zove korintskom oponaša djevojačku gracioznost, jer se djevojke zbog nježne dobi, oblikuju s nježnijim dijelovima i dobivaju u ukrasu ljepše oblike. 9 Spominje se kako je do izuma tog kapitela došlo ovako: djevojka u Korintu, dorasla za udaju oboli i umre. Nakon njezina pogreba dojkinja pokupi igračke kojim se ona za života igrala, složi ih u košaru, odnese do spomenika i stavi na njegov vrh. To pokrije tegulom da duže potraje na otvorenu mjestu. Košaru slučajno stavi na korijen akantusa. Međutim, korijen pritisnut teretom, u proljeće potjera naokolo lišće iz stabljika. Stabljike su rasle sa strane košare. Kako su bile pritisnute kutovima ploče, morale su 10 se pod teretom savijati u vitice prema vanjskoj strani. Tada je Kalimah,297 koga su Atenjani zbog elegancije i profinjenosti u mramornom radu prozvali KarairîTepoi;,298

297.

Kipar; ne zna se točno odakle je, a ni doba kad je živio. 29,1.

Čitaj: kataleksilelinos; umjetničko savršenstvo.

77

Vitruvije


B

nt XXI.

78

J2M 0D

Princip konstrukcije korintskogkapitela A - izgled B - tlocrt

IV. KNJIGA

Tri oblika stupova: kako su oni nastali; o korintskom kapitelu/ O ornamentu stupova

prolazio pokraj spomenika. Kad je opazio košaru i oko nje nježno izrasle listove, bio je ushićen tim novim oblikom. Onda načini Korinćanima stupove prema tom modelu, odredi im proporcijske mjere i odatle izvede pravila za podizanje zgrada u korintskom 11 stilu. Proporcija kapitela treba da bude takva da visina kapitela s abakusom iznosi koliko debljina stupa u dnu. Širina abakusa neka ima takav odnos, da su dijagonale od jednog ugla do drugog dvaput toliko duge kolika je visina. Tako će prednje strane imati primjerenu dužinu na sve strane. Neka se one savijaju prema unutrašnjosti od krajnjih uglova abakusa za devetinu njegove čeone širine. U dnu neka kapitel bude toliko debeo, koliko je stup na vrhu, osim apotesisa i astragala. Debljina abakusa neka 12 je sedmina visine kapitela. Kad se oduzme debljina abakusa, neka se ostali dio podi jeli u tri dijela, a od toga se jedan daje donjem listu. Drugi list neka je u sredini visine. Stabljike neka budu u istoj visini; iz njih izrasta lišće i ispruža se naprijed da drži volute koje izlaze iz stabljike i idu do krajnjih uglova. Neka se manje volute isklešu ispod sredine cvijeta na abakusu. Cvijeće na četiri strane neka se oblikujetoliko veliko kolika je debljina abakusa. Tako će prema tim proporcijama, korintski kapitel imati svoju pravu mjeru. Ima i drugih kapitela koji se stavljaju na iste stupove i nazivaju različitim imenima. Njih ne možemo nazvati drugom vrstom ni po svojstvima proporcija ni po stupovima, nego vidimo kako su njihovi nazivi prevedeni i uzeti iz korintskih, jastučastih i dorskih oblika, čije su proporcije prenesene u profinjenost novih skulptura.

II. (0 ornamentu stupova )

- Kad sam već opisao vrste stupova, odakle su i kako su nastale, mislim kako je potrebno govoriti također o njihovim ukrasima, kako su oni nastali i iz kojih su principa i izvora izve deni. Na sve zgrade stavlja se odozgo drvena grada pod različitim nazivima. Kako se ona u nazivima razlikuje, tako se i stvarno različito upotrebljava. Grede se stavljaju na stupove, pilastre (parastatike)299 i ante,300 u stropove dolaze poprečne grede (tigmun) i daske (axis). Pod krovove, ako je prostor veći, dolaze vezne grede (tianstra) i podupi rači (caperoli); ako je prostor umjeren, sljemena greda (columen) i roženice (cantherius) koje se protežu do kraja strehe. Na roženicama su uzdužne gredice (templum), a odozgo, pod crijepom, tanje letve (asser) toliko istaknute da svojim istacima štite zi 2 dove. Tako svaka pojedina stvar ima svoj mjesto, oblik i svoj red. Od tih komada pre ma starinskom drvodjelačkom načinu građenja, umjetnici su na kamenim i mramor nim građevinama hramova skulpturama oponašali stare oblike i mislili da njihova rje šenja treba slijediti. Do toga je došlo ovako: stari su drvodjelci, gradeći zgrade na 1

2W.

Lat. parustaticue, unun.f.

ječ); piluslri. M l

Vidi bilj. br. 225.

79

(grčka ri

Vitruvije


XXII.

Dva načina razmještanja triglifa

A - triglif na osi stupa B - premještanje krajnjeg triglifa na ugao C - očuvanjejednakog razmaka između triglifa pri smanjenju razmaka između krajnjih stupova

80

IV. KNJIGA

O ornamentu stupova

nekom mjestu, od unutarnjih zidova do vanjskih dijelova obično postavljali istaknute grede. Prostor su između greda zatvarali, a odozgo su vijence i zabate zbog ljepšeg oblika ukrašavali drvodjelačkim radovima. Izbočine bi greda, koliko su stršale napri jed, ravno i okomito odrezali. Kako im je taj oblik izgledao ružan, pričvrstili bi na prednje presjeke greda daske u takvu obliku kakvi su sada triglifi; njih bi obojili plavom bojom kako bi ona pokrila presjeke da ne smetaju oku. Otuda su na dorskim hramovima, imitirajući razmještaje greda, poslije počeli primjenjivati razmještaj tri3 glifa, a za metope uzimati razmake između greda. Nakon toga su neki na drugim gra đevinama produživali rogove prema okomici triglifa i na njihove istake pričvrstili sitne. Otuda je iz produženih roženica pod vijencima nastao oblik mutula, onako kako su od greda (tignum) nastali triglifi. Zato se, općenito, u kamenim i mramornim ra dovima mutule i rade s nagnutim skulpturama, jer se radi o imitaciji roženica. Naime, potrebno je da se zbog slijevanja kiše postave nagnute. Dakle, u dorskim je radovima iz te imitacije stvoren oblik triglifa i mutula. 4 Ne može, naime, biti kako su neki pogrešno rekli da triglifi predočuju prozore, jer se triglifi stavljaju na uglovima i na osima stupova, a na tim mjestima sama stvar traži da se ne rade prozori. Tim bi se raskidale veze uglova na zgradama, ako bi se na njima ostavili otvori prozora. Ako uzmemo daje nekad ondje bilo mjesto za prozore gdje se sada nalaze triglifi, iz istog bi razloga izgledalo da su zuborezi u jonskom obliku zauzeli mjesto pro zora. Oba razmaka između zubaca i između triglifa zovu se metope. Grci kažu ottf]301 za ležišta između greda i letava, a naši te šupljine zovu cohmbaria}02 Po tome što se onaj razmak između dvije “ope” zove međugrednim, kod nj ih je to perom] ,303

^

^

—----------Gohibinjaci.

m

5 Kako je kod dorskih hramova nađen oblik za triglife i mutule, tako u jonskim hramovima uređaj zuboreza ima svoje osobito pravilo. Kako mutule imitiraju oblik izbočina roženica, tako su u jonskim hramovima zuborezi imitacija produženih letava (asser). Zato u grčkim radovima nitko nije stavljao zupce pod mutule. Jer, letve (asser) ne mogu biti pod roženicama. Dakle, ako se ono što u naravi mora biti postavljeno na roženice i letve u imitiranju postavi ispod toga, to će dati pogrešan oblik gradnje. I stari graditelji nisu odobravali, a ni uveli to da se na zabatima rade mutule ili zuborezi nego čisti vijenci. Tako su radili zato što se ni roženice, ni letve (asser) ne razmještaju niti se mogu isticati na pročeljima zabata nego se postavljaju tako da se nagnu prema strehi (stillicidium). Oni su držali da ono što ne može biti u naravi, nema sigurnog razloga da se može graditi 6 u imitaciji. Jer, oni su samo ono što ima sigurno svojstvo i što je izvedeno iz istinskih zakona prirode prenosili i na usavršavanje djela; primali su samo ono do čega bi u raspravljanju došli da ima stvarnu osnovu. Tako su iz tih izvora uredili simetrije i propor cije za svaku vrstu te nam ili ostavili. Slijedeći njihov primjer, dosad sam govorio o jon skim i korintskim oblicima, sada ću kratko izložiti dorski stil i njegov opći oblik.

c ita r metope

81


III. ( Dorski oblik građenja ) - Neki su l stari arhitekti tvrdili kako se hramovi ne smiju graditi u dorskom stilu, jer da se tim uvode pogrešni i nepodesni simetrijski odnosi. Tako je tvrdio Arkesije,304 Pitej,305 a tako i Hermogen.306 Kad je on imao spremljenu mramornu građu za gradnju dorskog hrama, promijenio je plan i od te grade načinio jonski hram Ocu Liberu. Ali, on nije to učinio zato stoje ružan ili vrst ili rod ili što nema dostojanstva oblika, nego samo zato što mu je izgledala nezgodna podjela u gradnji triglifa i stropova. Potrebno je, naime, da se 2 triglifi stavljaju prema srednjim kvadrantima stupova, a metope koje se grade između triglifa moraju biti jednako duge i visoke. Naprotiv, kod ugaonih stupova triglifi se stav ljaju na krajnjim dijelovima, a ne prema srednjim kvadrantima. Otuda dolazi da metope koje se grade posve uz ugaone triglife ne izlaze u kvadrat, već su duže za polovicu širine triglifa. Oni koji žele učiniti jednake metope suzuju krajnji interkolumnij za polovicu triglifa. Pogrešno je ako se to radi tako da se ili produžuju metope ili da se smanjuju interkolumniji. Zato su, kako se čini, stari graditelji i odbacivali oblik gra

m Malo poznat arhitekt; moguće se

Vitruvije

ii

tom interni krije A rgelije ili Tarhesije.

Vitli bilj. bt: 18. M .

Vitli bilj. br. 245.

đenja prema dorskoj proporciji.

w Čitaj- embates

-M-_____ Čitaj:meros.

Ja ću izložiti stvar kako traži raspored i kako sam naućio od učitelja, da svaki graditelj 3 koji bi se držao tih pravila i htio tako postupiti ima izložene proporcije, prema kojima sigurno i bez pogreške može graditi hram po dorskom stilu. Pročelje dorskog hrama gdje se stavljaju stupovi treba podijeliti u dvadeset i sedam dijelova, ako je hram tetrastil, a u četrdeset i dva, ako je heksastil. Od tih se dijelova jedan uzme za mjeru (modulus) koja se grčki zove čupanu;.307 Kad se ta mjera utvrdi, teorijski se izvedu rasporedi cijele zgrade. Debljina stupova bit će dvije mjere, a visina s kapitelom četr- 4 naest. Visina kapitela iznosi jednu mjeru, a širina dvije i jednu šestinu. Visina se podi jeli u tri dijela; od njih jedan neka bude plinta (abakus) s kimationom; drugi ehinus s anulima, a treći vrat stupa (Inpotmchelium). Stup se stanji onako kako sam u trećoj knjizi pisao za jonski stil. Visina epistila s tenijom i gutama neka iznosi jednu mjeru i tenija sedminu nje; dužina guta pod tenijom je kao kod triglifa a visi s regulom jednu šestinu mjere visoko. Isto tako donja širina epistila neka odgovara vratu stupa pri vrhu. Iznad epistila (arhitrava) treba metnuti triglife s njihovim metopama, visoke jednu mjeru i pol, sprijeda široke jednu mjeru. Oni se tako razmjeste da se nad ugao nim stupovima i nad srednjim postave prema srednjim kvadrantima, nad ostalim interkolumnij ima metnu se po dva, a u sredini pronaosa i postikuma po tri. Kad se tako u sredini prošire razmaci, to će i ljudi bez zapreka dolaziti do božjih kipova. Širina 5 triglifa dijeli se u šest dijelova. Od toga se ravnalom označi pet dijelova u sredini, a dvije polovice s desna i lijeva. Odjednog u sredini načini se krak (femur) koji se grčki zove pir|pog.308Pokraj njega se uklešu žljebići prema obliku kutnika. S njima se u redu desno i lijevo stave drugi krakovi, a na krajnjim stranama se urežu polužljebići. Kad se

82

Dorski obik građenja

IV. KNJIGA

triglifi tako postave, između njih dođu metope jednako visoke i duge. Isto tako na kraj njim kutovima treba uklesati polumetope široke polovicu mjere. Tako će se ispraviti sve greške na metopama, na interkolumnijima i na podgledu vijenca, jer će se naprav6 iti jednaka podjela. Kapiteli triglifa grade se od jedne šestine mjere. Iznad kapitela

XXIII. Dorska pročelja tipa dijastil A - s četiri stupa B - sa šest stupova

83

Vitruvije


XXIV. Konstrukcija dorskog reda prema Vitniviju

84

IV. KNJIGA

B


ni ■ . ■ . |5 ,

,

inMnn

XXV. Dorskci pročelja tipa sistil A - s četiri stupa B - sa šest stupova

85

Vitruvije


triglifa treba postaviti vijenac (corona ) s istakom od jedne polovice i jedne šestine (2/a), koji ima u dnu dorski kimation, drugi na vrhu. S kimationima neka je vijenac {corona) debeo polovicu mjere. Na donjoj strani vijenca treba prema okomici triglifa i sredini metopa razdijeliti ureze (viae) i rasporediti gute tako da je šest kapljica po dužini, a tri po širini. Ostali prostor, jer su rnetope šire nego triglifi, ostavi se prazan ili se isklešu gromovne strijele. Na samom kraju vijenca (corona ) neka se ureže crta koja se zove skotia. Sve ostalo: timpanon, sime i vijenci rade se onako kako sam već opisao kodjonskih.

w Hramsjednim niglifon,

Taj će se oblik upotrebljavati u dijastilnim hramovima. Ako treba graditi sistil i mono- 7 (nvn-om ) .

triglif,309 onda se pročelje hrama dijeli u devetnaest i pol dijelova, ako je tetrastil, a u dvadeset i devet i pol dijelova, ako je heksastil. Od toga će jedan dio biti mjera (modul), prema kojoj se sve dalje raspoređuje kako sam već opisao. Tako se iznad 8 pojedinih epistila stavljaju po dvije rnetope i po dva triglifa; na uglovima dolazi još polovica triglifa i uz to prostor, kolik je polutriglif. U sredini prema zabatu prostor je razmaknut za tri triglifa i tri rnetope da srednji interkolumnij bude širi za prolaz i da se što ljepše vide kipovi bogova.

B

XXVI. Princip gradnje dorskih kanelura A - stup s označene trifa ze obrade B - način konstrukcije kanelura

86


IV. KNJIGA

XXVII. Princip oblikovanja vanjskih i unutrašnjih stupova A -fragment tlocrta hrama I - vanjski stupovi 2 - unutrašnji stupovi B - uspoređivanje promjera vanjskog (I) i unutrašnjeg (2) stupa

87


Vitruvije

Stupove treba kanelirati s dvadeset kanelura. Ako su one ravne, imaju dvadeset 9 označenih bridova. Ako ih treba izdubiti, oblik se mora raditi ovako: nariše se kvadrat sa stranicama koliko je široka kanelura; u sredini kvadrata ubode se vrh šestara pa se nariše kružnica koja dodiruje uglove kvadrata. Kanelure se onda izdubi toliko, koliko iznosi luk između opisanog kruga i kvadrata. Tako će dorski stup dobiti kanelure svoje vrste. Što se tiče njegova izbočenja (entazis) koje je u sredini, ono se uzme i za ove 10 stupove onako kako sam u trećoj knjizi pisao za jonske. Kad sam već opisao vanjski oblik i proporcijske odnose korintskih, đorskih i jonskih stupova, potrebno je prikaza ti i unutarnju podjelu ćele i pronaosa.

IV. ( 0 podjeli broda i predvorja ) Dužina lirama se podijeli tako da širina iznosi polovicu dužine; sama ćela je za četvrtinu duža od širine, sa zidom na kojem su vrata. Ostale su tri četvrtine pronaosa pro dužene do zidnih anta, koje moraju imati debljinu stupova. Ako je hram po širini veći od dvadeset stopa, umetnu se dva stupa između obje ante da oni rastavljaju krila od predvorja. Ona tri razmaka koji se nalaze između anta i stupova zatvore se ogradom od mramora ili drveta, tako da ostane otvor za vrata, kuda se ulazi u predvorje. Ako je širina veća od četrdeset stopa, onda se prema unutrašnjosti postave stupovi u pravcu onih koji su između anta. Ti stupovi moraju biti visoki kao i oni na pročelju; njihova se debljina stanjuje prema ovom pravilu: ako stupovi na pročelju iznose osmi dio svoje visine, ovi trebaju imati deset; ako su deveti ili deseti dio, neka su ovi u propor cionalnom odnosu. U zatvorenom zračnom prostoru neće se vidjeti ako koji bude nešto tanji. Ako stupovi izgledaju suviše vitki, neka se načini na njima dvadeset i osam kanelura, ili trideset i dvije, ako ih na vanjskim bude dvadeset ili dvadeset i četiri. Tako će se ono što se oduzme na stablu stupa pojačati brojem kanelura pa će se izjednačiti debljina stupa na drugačiji način. To nastaje prema tom principu što oko dira više točaka i tim prolazi veći kružni prostor vida. Uzmimo da se dva stupa jed nake debljine obaviju vrpcama, a jedan od njih nije kaneliran, a drugi jest. Kako jedna vrpca dotiče stup oko udubine kanelura i oko izbočenja bridova, a druga ne, to vrpce, iako su stupovi jednake debljine, neće biti jednako duge; zbog obilaženja oko kanelu ra i bridova ona prva je duža. Ako je to tako, nije neobično da se na tijesnim mjestima i u zatvorenom prostoru stavljaju proporcionalno vitkiji stupovi u građenju, kad imamo pri ruci kanelure da to izjednačimo. Debljina zidova same ćele treba biti proporcionalne veličine, a njihove ante moraju biti jednake debljine kao i stupovi. Ako ih treba graditi od običnog kamena, neka se zidaju od što manjih komada. Ako se radi o klesanom kamenu ili mramoru, bolje je da komadi nisu preveliki, a da su jednaki, jer će ta-

88

1

2

3

4

IV. KNJIGA

O podjeli broda i predvorja / O stranama svijeta kod građenja / O vratima hramova

kvo kamenje, ako veže spojnice po sredini, cijelu gradnju činiti čvršćom. Isto tako će oko spojnica i ležišta zarubljeni rubovi kamenova davati slikovitost i ljepotu za oko.

V. ( 0 stranama svijeta kod građenja 1

hramova)

1

VI. (0 vratima hramova) - Za vrata i njihove okvire vrijede ova pravila: prvo treba odrediti u kojem će se stilu raditi. Stilovi su vrata ovi: dorski, jonski i atički.

- Strane svijeta, prema kojima moraju gledati sveti hramovi besmrtnih bogova, treba tako odabrati da kip u ćeli hrama, ako nema kakve smetnje, gleda prema zapadnoj strani neba. Tako ljudi, kad pristupe oltaru da žrtvuju ili obavljaju vjerske ob rede, gledaju prema istočnoj nebeskoj strani u kip u hramu. Tako i oni koji se zavjetuju gledaju prema istoku, a kipovi kao da se dižu s istoka i upiru oči u ljude kad prinose 2 molbe i žrtve, jer oltari svih bogova moraju gledati prema istoku. Ako priroda mjesta tome smeta, tada treba promijeniti položaj tih strana tako da se iz hramova vidi što veći dio grada. Isto tako, ako se hramovi grade pokraj rijeke, onako kao u Egiptu uz Nil, moraju gledati prema obalama rijeke. Slično tome, ako se oni grade oko javnih cesta, neka se tako postavljaju da prolaznici mogu na njih gledati i pri pogledu se pokloniti.

Dorske proporcije se vide iz ovih pravila: vrh vijenca iznad nađvratnika dolazi u istu visinu s vrhom kapitela stupova u predvorju. Otvor vrata neka se tako odredi, da se visina hrama od poda (pavim entum ) do stropa (lacunar ) podijeli u tri i pol dijela. Od toga se dva i pol dijela odrede za visinu otvora u vratima. To se podijeli u dvanaest dijelova; pet i pol od njih je širina otvora u dnu; na vrhu se to suzi za trećinu dovratnika, ako je otvor visok do šesnaest stopa. Ako je visok šesnaest do dvadeset i pet stopa, neka se gornji dio otvora suzi za četvrtinu dovratnika; ako je od dvadeset i pet do trideset stopa, gornji se dio suzi za osminu dovratnika. Ostalo, ako btide više, mora se 2 postavljati prema okomici. Dovratnici se na vrhu stanje za četvrtinu svoje debljine. Debljina nađvratnika neka iznosi koliko dovratnika na vrhu. Kimation se učini od šestine dovratnika, a istak onoliko kolika mu je debljina (visina). Zatim se iskleše lezbijski kima tion s astragalom. Iznad kimationa na nadvratniku treba staviti friz s visinom nađvratnika, a na njemu se iskleše dorski kimation i lezbijski astragal. Na vrhu se iskleše ravan vijenac s kimationom, kojemu je istak koliko i visina. Izbočine nađvratnika koji se stavlja na dovratnike s desne i lijeve strane treba raditi tako da one izlaze pod kutom i vežu se točno sa samim kimationom.

89

Vitruvije


Ako su vrata u jonskom načinu, visina otvora radi se na isti način kao i kod dorskog. 3 Širina se tako određuje da se visina podijeli u dva i pol dijela, pa je od toga jedan dio u dnu širina otvora. Sužavanja su kao i kod dorskih. Debljina dovratnika neka je četrnaestina visine otvora, a kimati on šestina te debljine. Ostali se dio, a osim kimationa, podijeli u dvanaest dijelova pa se od tri dijela načini prva fascija (corsa) s astragalom, druga od četiri, treća od pet; te se fascije s astragalima povuku naokolo. Nadvratni friz se radi na isti način kao i kod dorskih vrata, s proporcionalnim dijelovima. S desne i 4 lijeve strane isklešu se konzole (ancones) koji se zovu i pamtides'™ one vise, bez lista, do crte donje strane nadvratnika; sprijeda imaju dvije trećine širine dovratnika, a u dnu su za četvrtinu tanje nego gore.

jw .

Zuitšnjaci; ušća.

7

XXVIII. Princip profiliranja olcvira vratnih otvora A - uokvirivanje ifragment nadvratnika dorskog reda B - uokvirivanje ifragment nadvratnika jonskog reda C - uokvirivanje ifragment nadvratnika atičkog reda

90

IV. KNJIGA

O vratima hramova

XXX. Oblikovanje otvora za vrata u odnosu prema visini predvorja A - kod dorskog reda B - kod jonskog reda

91


Vitruvije

Vratnice se rade tako da stožerne gredice imaju za širinu dvanaestinu cijelog otvora. Između obje gredice uklade (tympanum) iznose tri dijela od dvanaest. Poprečne letvice 5 treba tako razmjestiti da se visina vrata podijeli u pet dijelova, pa se dva dijela odrede za gornji, a tri za donji dio vrata. Nad sredinu se stavljaju srednje letvice, od ostalih jedna na vrhu a druga u dnu vrata. Visina letvice neka bude trećina uklade, a kimation od šestine letvice. Širina okomitih letvica neka je polovica poprečne letvice, a tako i završni pokrovni profil dvije trećine letvice. Okomite letvice uz dovratnike rade se od polovice poprečne letvice. Ako se radi o vratima na preklapanje, visina će ostati ista, a na običnu širinu doda se još veća širina krila. Ako su vrata četverokrilna, neka se doda na visini. Atička se vrata grade u istim razmjerima kao i dorska. Osim toga, fascije (corsa) se 6 povuku naokolo ispod kimationa na dovratnicima, pa se tako moraju razdijeliti da dovratnici, bez kimationa, od sedam dijelova dobiju dva. Ta se vrata ne rade s rešet kom niti su dvokrilna, nego se preklapaju, a otvaraju se prema vani. Koliko sam mogao, izložio sam običajne zakone i pravila kojih se treba držati kod građenja hramova, i to u dorskim, jonskim i korintskim djelima. Sada ću govoriti o rasporedima na etrurski način, kako ih treba graditi.

VII. ( 0 etrurskom hramu ) - Ako mjesto na kojem će se hram podići ima u dužini šest dijelova, jedan se oduzme, a ostalo se daje širini. Dužina se podijeli na dva dijela; unutarnji se dio odredi za prostor ćele, a onaj bliži pročelju neka se ostavi za raspored stupova. Širina se dijeli u deset dijelova. Od toga se po tri dijela desno i lijevo daju manjim ćelama ili gdje će biti krila, a ostala četiri se odrede za sredinu hrama. Prostor ispred ćela u pronaosu odredi se za stupove tako da ugaoni dođu prema antama u pravcu vanjskih zidova. Dva srednja rasporede se u pravcu zidova, koji su između anta i sredine hrama. Između anta i prvih stupova po sredini se u istim pravcima postave drugi. Onima debljina u dnu iznosi sedminu visine, a visina je trećina širine hrama; stup na svom vrhu suzuje se za četvrtinu donje debljine. Njihove baze (spim) neka su visoke polovicu debljine. Neka baze imaju kružnu plintu visoku polovicu osnovne debljine i nad njom torus s apofizisom debelim kao i plinta. Kapitel je visok polovicu debljine. Širina abakusa je onolika koliko je stup debeo u dnu. Visina kapitela podijeli se u tri dijela; jedan se od njih daje plinti, tj. abakusu, drugi ehinusu, a treći hipotraheliju s apofizisom. Na stupove se stave spojene grede s visinom prema mjerama, koje traži veličina zgrade. Te spojene grede imaju debljinu koliko na vrhu stupa iznosi hipotrahelij. Grede su spojene trnovima i utorima tako da spoj ima razmak od dva palca. Kad se grede naime međusobno dodiruju, kako 92

l

2

3

4

O etrurskom hramu / O kružnom hramu i drugim vrstama

IV. KNJIGA

5 nemaju oduška i strujanja vjetra, zagriju se i brzo trunu. Iznad greda i iznad zidova izlaze prepusti mutula za četvrtinu visine stupa. Na njihova lica se pričvrste okviri, a iznad toga se izgradi timpanon zabata od zida ili od drveta. Sljeme, roženice i letve treba tako postaviti da streha krova odgovara njegovoj trećini.

VIII. ( 0 kružnom hramu i drugim 1 vrstama) -

Ima i kružnih hramova. Od njih su jedni monopteri bez ćele, sa stupovi ma; drugi se zovu peripteri. Oni koji su bez ćele, imaju tribunal (podignut pod) i uspon od trećine svoga promjera. Na stilobate se stavljaju toliko visoki stupovi kolik je promjer stilobata do zidova; debljina im iznosi desetinu njihove visine s kapitelom i bazama. Epistil je visok polovicu debljine stupa. Friz i ostalo što se stavlja gore onako je kako sam u trećoj knjizi pisao o simetrijama.

B

I____________ L____________ I

C

ni

i

|1.MQD

XXXI. Etrurski ( toskansld ) hram A - tlocrt B - presjek C - kapitel, pogled i tlocrt

93

Vitruvije


Ako se taj hram gradi kao peripter, neka se dolje stave dvije stube i stilobat, zatim, 2 neka se postavi zid ćele odmaknut od stilobata otprilike za petinu širine. U sredini se ostavi mjesto za vrata i prilaz. Sama ćela, bez zidova i prolaza, ima toliki promjer kolika je visina stupa. Stupovi oko ćele rasporede se u istim simetrijama. Visina krova u sredi- 3 ni neka ima takvu proporciju da visina kupole bez cvijeta bude polovica one visine koju ima promjer cijele zgrade. Cvijet (vrh) bez piramide neka je tolike veličine koliki je kapitel stupa. Ostalo treba graditi prema istim proporcijskim i simetrijskim odnosima kako sam već opisao.

su. Kastor je mitska osoba, prema priči brat Pohtksu i Heleni

Tako se grade i hramovi drugih vrsta složeni od istih razmjernih veličina; raspored im je 4 nešto drukčiji. Takav je Kastorov311 hram u Flaminijevu cirkusu312 i Vejovisov313 između dva gaja i, još bolji, Dijanin314 u njezinu gaju s dodatnim stupovima s desne i lijeve strane na bokovima pronaosa. Na taj način, kao Kastorov u cirkusu, najprije su sagrađeni Imamovi Palade315 Atene u Ateni na Akropoli i u Atici na Sumonu.316 Njihove su propor cije sasvim jednake. Ćele su dvostruko duge prema širini, a tako i ostalo; ali im je sve drugo preneseno sa strane što se obično nalazi u pročelju. Neki raspored stupova uzimaju 5 iz etrurskog načina pa ga prenose na uređenje korintskih i jonskih djela. Gdje u pronaosu naprijed stoje ante, tu u pravcu zidova ćele stavljaju po dva stupa i tako dobivaju zajed ničku kombinaciju etrurskih i grčkih građevina. Drugi odmiču zidove lirama i stavljaju ih 6 u interkolLtmnij, a oduzevši prostor krilima (pteroma), daju širi razmak ćeli. Zadržavajući ostalo s istim proporcijama i simetrijama, čini se da su ipak stvorili drugu vrstu oblika pod imenom pseudoperipter. Ti novi oblici nastaju zbog potrebe žrtvenih obreda. Jer, svim se bogovima hramovi ne smiju graditi prema istim pravilima, kad se u svakom drukčije obavljaju vjerske svetinje.

(za koju su se

Grci borili pod Trojom). U Rimu je poštovan kao božanstvo koje pomaže u ralu. s 12

G. Flaminije bio je konzul: njega je kod Trasimenskoga jezera pobijedio Hanibal. Kao cenzor sagradio je cirk. s ts.

Vejovis je starorimsko božanstvo s osvetnom moći.

su. Vidi bilj. br. 56,246. S IS .

Izložio sam sva teorijska pravila o hramovima kako su meni predali; odredio sam 7 napose njihovo uređenje i simetrije. Koliko sam to mogao prikazati pisanjem, razložio sam kojih su oblici međusobno različiti i po čemu se razlikuju. Sada ću nešto reći o žr tvenicima besmrtnih bogova kako bi i oni bili uređeni prema obliku prinošenja žrtava.

Nadimak božice Atene. Siti.

Suiiij

(Sunion) je predbrežje s juž

nim rtomAtike.

IX. ( 0 žrtvenicima )

- Žrtvenici neka gledaju prema istoku i neka su uvijek niže smješteni od kipova u hramu da božanstvo gledaju ljudi odozdo kad se mole ili prinose žrtvu. Treba ih graditi u različitoj visini prema dostojanstvu svakog boga. Visina im se određuje tako da se Jupiteru i svim nebesnicima grade što viši žrtvenici, a Vesti317 i Majci Zemlji318 niski. Tako će se pre ma tim pravilima izvesti dobri oblici u planiranju žrtvenika.

S IT .

Božanstvo ognjišta i vatre na njemu. st».

Kako sam u ovoj knjizi izložio kompoziciju hramova, to ću u sljedećoj dati objašnje nje o podizanju javnih građevina.

Božanstvo:personificirana Zemlja.

94

IV. KNJIGA

O žrtvenicima

A

XXXII. Kružni hram tipa peripter A - izgled B - tlocrt

95


V. KNJIGA

V. KNJIGA

1

Uvod

(Uvod) - Oni, Imperatore319, koji su u opširnijim knjigama izlagali misli i pravila pribavili su time svojim spisima veliki i naročiti

______

Vidi bilj. br. I.

ugled. Želio bih da je moguće i u mojem radu da se zbog opširnosti ovim knjigama uveća ugled. Ali to nije lako, kako se misli. Ne piše se o arhitekturi onako kako se piše povijest ili pjesme. Povijesna djela sama po sebi osvajaju čitatelje, jer novim događaji ma pobuđuju različite doživljaje. Kod pjesama ritam, stope i lijepi raspored riječi i rečenica među različnim osobama i izgovor stiha osvajaju osjećanja čitatelja pri čitan2 ju i drže ih napeta sve do samog kraja knjige. To sve ne mogu postići djela o arhitek turi, jer stručni izrazi, načinjeni iz specijalne potrebe tog umijeća, svojim neobičnim jezičnim oblikom otežavaju jasnoću smisla. Kako ti izrazi po sebi nisu jasni, a ni nji hovo značenje nije svakome poznato, tada bi opširne i rasplinute pouke, ako se ne sažmu i ne izlože u nekoliko jasnih rečenica, izazvale neodređene pojmove kod čitatelja;

A

A XXXIII. Princip oblikovanja proporcija fonim a A -g rč k i forum B - rimski forum

99


Vitruvije

preopširan govor samo smeta. Stoga ću kad govorim o nepoznatim pojmovima i proporcijskim odnosima dijelova građevina, to kratko izložiti kako bi se moglo pamtiti. Tako će to čitatelji brže shvatiti. A kako sam opazio da su ljudi preko mjere zabavljeni 3 javnim i privatnim poslovima, smatrao sam također kako treba pisati sažeto da čitatelji u kratkom vremenu svoje dokolice mogu stvar brzo shvatiti.

m G rčki filo z o f i m atem iitićur; 6 - 5. si. pi: Kr.

JA______ Vidi bilj. bi: 1.

Tako se Pitagori320 i pristalicama njegove škole svidjelo u knjigama pisati pouke povodeći se za proporcijama kocke, pa su za kocku uzeli dvije stotine i šesnaest stihova i mi slili kako u jednoj knjizi ne smije biti više od tri takve kocke. Kocka je četvorno tijelo s 4 jednakim stranama i kvadratićnim površinama. Kad se baci, ostane nepomična na onoj strani, na koju legne, dok je ne taknemo. Takve su također kocke (tessera) kojima se igrači igraju na dasci za igranje. Izgleda kako su tu sličnost odatle uzeli što je taj broj stihova, kad se upamti, kao kocka stabilan i ostane u pameti. Tako su i grčki komedio grafi u komedije umetali korsku pjesmu, i time fabulu dijelili u činove. Gradeći tako dijelove po principu kocke, olakšavali su prekidima prikazivanje glumaca. Budući da su stari prirodnim putem došli do toga, a i ja imam na pameti da moram 5 pisati o neobičnim stvarima koje su mnogima nepoznate, to sam odlučio pisati u kratkim knjigama, kako bi ih čitaoci što lakše shvatili. Tako će im biti lako razumjeti te knjige. Njihov sam raspored tako udesio, da oni koji što traže ne moraju to posebno sabirati, već objašnjenja o stvarima imaju u jednoj cjelini i u pojedinim knjigama. Tako sam, Cezare321, u trećoj i četvrtoj knjizi izložio pravila o hramovima, u ovoj ću raspraviti uređaj javnih mjesta. Najprije ću govoriti o tom kako treba osnivati forum, jer državne vlasti na njemu upravljaju javnim i privatnim poslovima.

I. (0 trgovima i bazilikama )

- Grci i osnivaju forume u obliku kvadrata s vrlo prostranim i dvostrukim trijemovima; ukra šavaju ih gustim stupovima i kamenim i mramornim epistilima, a odozgo grade hod nike na katovima. U italskim se gradovima to ne smije graditi u tom obliku, jer nam je od predaka ostao običaj da se na trgu održavaju gladijatorske igre. Zato se oko mjesta 2 za gledanje moraju ostavljati širi interkolumniji da se naokolo po trijemovima mogu graditi mjenjačnice, a na gornjim katovima balkoni. To se sve radi pazeći na korištenje i na državne prihode. Veličina trgova mora se odmjeriti prema broju ljudi, kako ne bi bilo premalo prostora za korištenje ili da trg ne izgleda prazan zbog malog broja ljudi. Širina se tako odmjeri da se dužina podijeli u tri dijela pa se njoj daju dva. Tako će oblik trga biti duguljast, a raspored dobar s obzirom na igre. Gornje stupove treba graditi za četvrtinu manje od 3

100

O trgovima i bazilikama

V. KNJIGA

donjih, zbog toga što za nošenje tereta donji moraju biti čvršći od gornjih. Osim toga, time se također oponaša priroda drveća. Tako je i kod vitka drveta: jele, čempresa i omorike. Od njih je svako deblje kod korijenja, a onda rastom ide uvis, pa se od prirode stanjuje i ujednačuje do vrha. Ako, dakle, tako traži priroda u onom što raste, s pravom je određeno da gornji stupovi visinom i debljinom budu manji od donjih. 4 Za bazilike treba birati mjesta uz trgove i u što toplijim dijelovima da i zimi u njih mogu dolaziti poslovni ljudi a da im ne smeta nevrijeme; širina neka im se ne odredi manja od trećine duljine, a ni veća od polovice, osim u slučaju da smeta priroda mjesta i traži da se simetrija promijeni. Ako je mjesto po dužini veće, neka se na krajevima 5 grade halkidske322 dvorane, kao u bazilici Juliji Akvilijanskoj.323 Stupove bazilika treba raditi toliko visoke koliko su portici široki. Portik neka bude od trećine srednjeg prostora. Gornji stupovi neka su niži od donjih, kako sam napisao. Ograda (plutej) između gornjih i donjih stupova treba također biti za četvrtinu niža od gornjih stupova da poslovni ljudi ne vide one koji hodaju gornjim katom bazilike. Epistili, frizovi i vijenci određuju se prema simetrijama stupova, kako smo rekli u trećoj knjizi.

311.

Otkuda je to ime, ne može se sigurno reći; možda ipak dolazi od imena grada Halkide na otoku Eubeji. S IS .

Ne da se točno odrediti o kojoj se ba zilici radi. Moguće je da Vitruvije tu

6 Ne manje dostojanstvo i ljepotu mogu imati bazilike koje su onakve, kakva je bazilika koju sam planirao i čiju sam gradnju nadzirao u koloniji Juliji Fanestri.324 Njezine sam proporcijske i simetrijske odnose odredio ovako: srednji je brod medu stupovima dug stotinu i dvadeset stopa, a širok šezdeset; portik joj je oko tog broda, od zidova do stupova, širok dvadeset stopa. Stupovi su od jednog kraja do drugog s kapitelom viso ki pedeset stopa, debeli po pet. Iza njih stoje pilastri visoki dvadeset stopa, široki dvije i pol, a debeli jednu i pol stopu. Oni drže grede na kojima leže podovi trijemova. Iznad njih su drugi pilastri od osamnaest stopa, široki po dvije, a debeli jednu stopu; na njima su također grede koje nose roženice i krov trijemova, niži od glavnog broda. 7 Ostali prostor između greda, pilastara i stupova ostavljen je za svjetlo kroz interkolumnije. U širini broda, desno i lijevo, nalaze se po četiri stupa s kutnim, a po dužini na strani koja je bliža forumu osam s onim kutnim; s druge strane šest s kutnim. To je zato što na toj strani nisu postavljena dva srednja da ne smetaju pogledu na pronaos Augustova hrama, koji je smješten na sredinu zida bazilike i gleda prema sredini foru ma i Jupiterovu hramu. Tribunal koji je u prvom hramu, načinjen je u luku manjem od 8 polukruga. Ispred toga polukruga je razmak od četrdeset i šest stopa, a dubina luka je petnaest stopa da ljudi koji stoje pred magistratom325 ne smetaju poslovnim ljudima u bazilici. Na stupove su unaokolo položene glavne grede, sastavljene od tri grede od dvije stope. One se od trećeg stupa s unutarnje strane okreću prema antarna koje izlaze iz pronaosa i desno i lijevo dotiču polukrug. Na grede su nad kapitelima postavljeni kao podupirači stupci, visoki tri stope, a široki sa svake strane po četiri. Na njih su

101

misli na Kuriju Juliju u Rimu. 314.

U pokrajini Umbriji na obali Jadran skog mora, Fano.

Državni činovnik u starom Rimu.

Vitruvije

DESET KNJIGA O ARHITEKTURI

?n

,5 ,_ _________ 60___________ ,5 ,

I

I

i

i

20

,1 5

XXXIV Bazilika u Fami prema Vitmvijevu opisu A -poprečni presjek B - tlocrt

102

O trgovima i bazilikama/ Riznica, zatvor i vijećnica / O kazalištu

V. KNJIGA

naokolo postavljene druge grede, čvrsto spojene od dvije grede po dvije stope. Na njima poprečne grede i podupirači smješteni nad stupovima, antama i zidovima pronaosa nose jedno sljeme po dužini bazilike i drugo od sredine do iznad pronaosa 10 hrama. Tako dvostruki raspored zabata u obliku slova T daje lijep oblik vanjštini i unutarnjoj visini. Isto tako time što su ispušteni ornamenti epistila i raspored ograda i gornjih stupova, nestalo je teškoće kod izrade, a smanjuje se velikim dijelom i iznos troškova. Sami stupovi se bez prekida dižu uvis pod grede krovišta i čini se da poveća vaju raskošni trošak, i dostojanstvo djela.

II. (Riznica, zatvor i vijećnica ) 1 Riznica, zatvor i vijećnica (curici) neka budu uz forum, ali tako da njihova veličina i simetrija odgovaraju forumu. Ponajprije treba paziti na to da se vijećnica gradi prema dostojanstvu municipija ili grada. Ako je kvadratna, neka se širina i njezina polovica odredi za visinu. Ako je duguljasta, zbroje se dužina i širina, pa se polovica tog zbroja 2 daje visini do stropa. Osim toga, neka se zidovi s unutarnje strane do pola visine oblože vijencima (corona) od drvene grade ili fine žbuke. Ako se to ne učini, glas će se onima koji tu raspravljaju, dići uvis, i bit će nerazumljiv slušateljima. Kad se zidovi oblože vijencima, glas zadržavan u dnu prije nego se digne uvis i raspe, bit će ušima razumljiv.

1

III. ( 0 kazalištu )

- Kad se uredi forum, treba za održavanje igara prilikom svečanosti besmrtnih bogova odabrati što zdravije

mjesto za kazalište, kako je napisano u prvoj knjizi o zdravlju kod osnivanja gradova. Jer, gledatelji sa ženama i djecom za vrijeme igara sjede i uživaju, a tijela su im zbog toga nepomična i s otvorenim porama u koje ulazi vjetar. Ako ti vjetrovi dolaze iz močvarnih ili drugih kužnih krajeva, unose u tijelo škodljiv zrak. Prema tome, ako se 2 što pažljivije odabere mjesto za kazalište, izbjeći će se opasnost. Isto tako treba paziti na to da nema utjecaja s juga. Dok sunce ispunjava krug teatra zrakje zatvoren u luku i nema mogućnosti da se razilazi, nego se zagrije sabijen na jedno mjesto, pa se ugrijan pali i smanjuje vlagu u tijelu. Zato treba izbjegavati nezdrave krajeve i odabirati 3 zdrave. Ako su kazališta na brdima, lakše je građenje temelja. Ali, ako zatreba da se postave na ravnom ili močvarnom mjestu, tada temelje i podzide treba izraditi onako kako je u trećoj knjizi napisano o temeljima za hramove. Iznad temelja, počevši od 4 donje konstrukcije, treba izraditi stube od kamene ili mramorne grade. Prolaze (prae-

103

Vitruvije


cinctiones) treba graditi proporcionalno prema visini kazališta, i neka ne budu viši od njihove širine. Ako budu viši, odbijat će i izbacivati glas u više dijelove i tako će sprečavati da u najgornja sjedala koja su iznad prolaza do ušiju ljudi dopru završeci riječi u jasnom značenju. Uopće, treba to tako riješiti da crta, koja se potegne od najnižih sjedala do najviših, dira sve vrhove stuba i sve uglove. Tako glas neće biti ometan. Treba rasporediti što više prostranih pristupa, a da gornji nisu povezani s donji- 5 ma nego da od svih mjesta idu bez prekida i ravno bez zavoja. Tako se narod ne gura kad ide s predstave, nego sa svih mjesta ima odvojene izlaze bez zapreka.

326.

Čitaj: eheion.

Pažljivo treba paziti i na to da mjesto ne bude bez akustike, nego da se na njemu glas može širiti što jasnije. To će se tako postići da se odabere mjesto gdje glas ne odjekuje. Glas je tekuća struja zraka koji uho osjeti dodirom. On se kreće u bezbrojnim krugo- 6 vima; kao, primjerice, u mirnu vodu bacimo kamen, pa nastanu bezbrojni krugovi va lova koji rastu i šire se od središta, što mogu dalje, ako ih ne prekine ograničen prostor, ili ne spriječi druga zapreka da stignu do kraja. Kad ih prepreke prekinu, prvi se vraćaju i razbijaju kružne crte onih za sobom. Na taj način se i glas kreće u krugovi- 7 ma, ali se krugovi u vodi kreću površinom u širinu, a glas napreduje u širinu i postup no se diže u visinu. Dakle, kako je u vodi s crtama valova, tako je s glasom. Kad nikakve zapreke ne prekinu prvi val, ovaj ne ometa ni drugi ni sljedeće, nego svi bez jeke dopru do ušiju slušatelja na najnižim i na najvišim sjedalima. Zato su stari arhi- 8 tekti i slijedili prirodu, pa su na osnovi istraživanja, kako se penje glas, gradili sjedala kazališta. Oni su prema matematičkoj teoriji i glazbenim zakonima nastojali da svaki glas s pozornice jasnije i ugodnije dopre gledateljima do ušiju. Kako se rade instru menti s brončanim pločicama i zvučnicima od roga (f]xeiov)326 da bi se dobila jasnoća zvukova žica, tako su i stari u kazalištima harmonijski izveli zakone za pojačanje glasa.

IV. (Znanost o harmoniji) -

327.______ Muzikolog. Vidi bilj. k. 22.

Znanost o l harmoniji glazbeni je predmet, nejasan i težak, naročito za one koji ne znaju grčki. Ako ju želimo objasniti, moramo se služiti grčkim riječima, jer za mnoge nema latinskih naziva. Zato ću, po mogućnosti, što jasnije objašnjavati prema Aristoksenovim327 spisima; poslije ću dodati dijagram i odrediti definicije tonova kako bi lakše shvatili oni koji brižljivije paze. Kad se glas mijenja, jednom postaje visok, drugi put dubok, a 2 giba se na dva načina, od kojih jedan djeluje neprekidno, drugi s prekidima. Neprekidan glas se ne zadržava ni u određenim granicama, niti bilo na kojem mjestu i ne daje jasnih svršetaka; srednji su intervali jasni, kao kad u govoru kažemo: sol, lux,

104

Znanost o harmoniji

V. KNJIGA

flos, vox}1%Pri tome se ne da razabrati ni gdje glas počinje, ni gdje prestaje, nego uho

*3._______

samo osjeti kako je od visokoga glasa postao nizak i od niskog visok. Kod tonova s

bat. Slim'e• svjetlo, svijet, glas.

prekidom je obratno. Jer, kad se glas previja, zastane s promjenom u visini jednoga tona, zatim drugoga, pa ponavljajući se stalno više puta ovamo i onamo, dopire do ušiju. Tako je to u pjevanju kad mijenjamo glas i izvodimo različite melodije. Zato kad se glas kreće u intervalima, ukazuje se jasno u granicama tonova, odakle je počeo i gdje je prestao; oni se srednji, medu intervalima, ne čuju. 3 Tri su vrste tonskih sustava: prvi koji Grci zovu appovia,329 drugi je xp6>|toi,330 a treći Sićiovov.331 Tonski sustav harmonije je umjetna tvorevina. Zato napjev po njoj dobiva naročito ozbiljan i uzvišen karakter. Kroma suptilnom živahnošću i čestim tonovima pruža ugodniji užitak. Kod dijatonskog sustava razmak je intervala lakši, jer je priro dan. U tim trima vrstama različit je raspored tetrakorda, jer harmonija u tetrakordu ima po dva puna tona i po dvije dijeze. Dijeza iznosi četvrtinu tona. Tako se u polutonu nalaze dvije dijeze. Kroma ima dva polutona, jedan do drugog, treće je interval od tri polutona. Dijatona ima dva neprekidna tona; treći je poluton i završava polje tetrakorda. Tako su tetrakordi izjednačeni u te tri vrste u dva tona i polutona, ali, kad se oni razmatraju zasebno u granicama svake vrste, imaju različito postavljene inter4 vale. Priroda je, dakle, u glasu podijelila intervale tonova i polutonova kod tetrakorda i odredila granice njihovih mjera na osnovi kvantitete intervala, pa im je pomoću određenih taktova s intervalima dala svojstva. Tim se zakonima prirode služe i umjet nici koji grade instrumente, pa ih usavršavaju do potrebne harmoničnosti. 5 Tonova koji se grčki zovu tp96yyoi332 ima osamnaest u svakoj pojedinoj vrsti. Od njih su osam u sve tri vrste trajno stalni, a ostalih su deset promjenjivi, kad se zajedno kombiniraju. Stalni su oni koji održavaju vezu tetrakorda kad se umetnu između pokretnih; oni kod različnih vrsta trajno ostaju u svojim granicama, a zovu se ovako: proslambanomenos (zajedno uzet, dodan), hypate hypaton (najdublji od dubokih), hypate meson (najdublji od srednjih), mese (srednji), nete synhemmenon (najviši od vezanih), paramese (najbliži srednjem), nete diezeugmenon (najviši od odijeljenih), nete hvperbolaeon (najviši od svih). Pokretni su, pak, oni koji se u tetrakordu ras poređuju između nepokretnih i mijenjaju mjesta prema položajima u ljestvicama. Nazivi su im ovi: parhvpate hypaton (najbliži najdubljem od dubokih), lichanos hypaton (kažiprsni ton od najdubljih),parhypate meson (najbliži najdubljem od srednjih), trite synhemmenon (treći medu vezanim), paranete synhemmenon (najbliži najvišem od vezanih), trite diezeugmenon (treći od odijeljenih), paranete diezeugmenon (naj bliži najvišemu od odijeljenih), trite hyperbolaeon (treći od najviših),paranete hyper6 bolaeon (najbliži najvišem od svih). Oni pak, kako se pomiču, dobivaju druge zna-

105

32V. Čitaj: harmonia. .no. Čitaj: hroma, m. Čitaj: diatonon.

—---------( "“i-fibongoi.


m Čitaj: hj'patos.

m Č itaj: m esos. 335.

Č itaj: svn em m en os. 336.

Č itaj: dii’zettgm enos. 337.

Čitaj: Inperbolaios. 333.

Čitaj: svm/oniai. 3 3 ‘) .

Vitruvije

čajke, jer im rastu intervali i udaljenosti. Tako je parhypate u harmonijskom sustavu od hypate daleko za polovicu polutona, a prenesen u kromatski ima in tern i od polutona. Takozvani lichanos u harmoniji se razlikuje od hypate za polovicu tona, prenesen u kromatski sustav udaljuje se za dva polutona; u dijatonskom je od hvpate daleko za tri polutona. Tako deset tonova zbog prenošenja u vrste (sustave) daju trostruku razliku modulacija. Tetrakorda je, pak, pet; prvi je najdublji i grčki se zove um rov,333 drugi je 7 srednji, a zove se psoov,334 treći je vezani ouvpppsvov,335 četvrti odijeljeni, Sie^suypćvov,336 peti, jer je najviši, zove se grčki ojtsppokcuov.337 Konsonancije, koje može modulirati ljudska priroda, grčki se zovu oup(pcovia.338 Njih ima šest: diatessamn (kvarta), diapente (kvinta), diapason (oktava), diapason et diatessamn (kvarta nad oktavom), diapason et diapente (kvinta nad oktavom) i disdiapason (dvostruka okta va). One su po broju dobile ime zato što se glas, kad zastane na jednoj granici tonova pa 8 da se od njega dalje previja, mijenja i dođe u četvrto tonsko polje, zove kvarta, u petom kvinta, i šestom oktava, u osmom i po kvarta nad oktavom, a u dvanaestom dvostruka oktava. Između dva intervala kod tonova na žicama ili u pjevanju ne može biti konso- 9 nancija između trećeg i šestog ili sedmog glasa, nego, kako sam gore napisao: kvarta, kvinta i redom do dvostruke oktave, prema prirodi glasa, daju harmonijske cjeline. Tako nastaje harmonija spajanjem tonova koji se grčki zovu (p$oyyoi.339

Č itaj: flh o n g o i.

V. ( 0 kazališnim zvučnicima )

- Na i osnovi ovih istraživanja, prema matematičkim principima, neka se učine brončane posude u odnosu prema veličini kazališta. One se tako rade da mogu, kad se dirnu, medu sobom davati ton kvarte, kvinte i redom do dvostruke oktave. Poslije se stave između sjedala u kazalištu u načinjenim nišama prema glazbenom zakonu, tako da ne diraju zid, oko sebe imaju prazno mjesto, a na vrhu slobodan prostor; treba ih stavljati obrnute, a na strani koja gleda prema pozornici podmetnu se klinovi, visoki najmanje jednu stopu i pol. Prema tim nišama ostave se otvori u ležištima donjih sjedala, dugi dvije stope, a visoki pola stope. Mjesta na koja ih treba postaviti određuju se ovako: 2 ako kazalište nije naročito veliko, neka se u sredini njegove visine odredi poprečna zona i u njoj natkrije trinaest niša u dvanaest jednakih razmaka, tako udaljeno da se oni zvučnici, koji zvuče na nete hvperbolaeon, stave prvi u niše na krajevima krila s jedne i druge strane; drugi od krajnjih odgovara kvartu niže na nete diezeugmenon, treći kvartu niže na pammese, četvrti na nete synhemmenon, peti kvartu niže na mese, šesti kvartu niže na hvpate meson, a u sredini jedan kvartu niže na hypate hvpaton. Tako se prema tom razmještanju razlije glas s pozornice kao od centra i šireći se 3 naokolo, udari doticajem u šupljine pojedinih posuda. Time on postigne veću jasnoću,

106

O kazališnim zvučnicima

V. KNJIGA

i na osnovi spajanja tonova konsonanciju koja mu odgovara. Ako je kazalište veće, tad se njegova visina mora dijeliti u četiri dijela kako bi se za niše dobile tri poprečne zone, jedna harmonijska, druga kromatska, treća dijatonska. Prva zona odozdo uredi 4 se prema harmonijskom sustavu, kako sam to već opisao u manjem kazalištu. U sred njoj zoni se na krajeve krila stave prvi zvučnici koji odgovaraju na kromatski hvperbolaeon, na drugo mjesto kvartu niže na kromatski diezeugmenon, na treće na kromatski synhemmenon, na četvrto kvartu niže na kromatski meson, na peto kvartu niže na kro matski hvpaton, na šesto na paramese, jer kvinta ima zajedničko suzvučje na kromats5 ki hvperbolaeon, kvarta na kromatski synhemmenon. U sredinu se ne smije ništa stavljati. To je zato što nijedna druga kvaliteta tonova u kromatskom sustavu ne može dati simfonijsku konsonanciju. U najvišem dijelu i zoni s nišama treba na krila na prvo mjesto staviti posude, načinjene prema tonu na dijatonski hyperbolaeon, na drugo koji zvuče kvartu niže na dijatonski diezeugmenon, na treće na dijatonski synhemmenon, na četvrto kvartu niže na dijatonski meson, na peto kvartu niže na dijaton ski hvpaton, na šesto mjesto kvartu niže na proslambanomenon, u sredini na mese, jer

XXXV Raspored rezonantnih posuda u grčkom kazalištu i princip ugađanja

107


Vitruvije

on simfonijski odgovara i n a proslambanomenon kao oktava i na dijatonski hvpaton kao kvinta. Ako bi tko htio lako dovesti do savršenstva, neka obrati pažnju na dija- 6 gram, nacrtan na kraju knjige prema glazbenom zakonu. Njega je ostavio Aristoksen, podijelivši sustav prema vrstama pošto ga je izradio s velikim trudom i marljivošću. Tko bi imao u vidu ta razmatranja, mogao bi iz mjera, prema prirodi glasa, za uživanje slušatelja lakše graditi savršena kazališta. Netko će možda reći da su se u Rimu svake godine gradila mnoga kazališta, a da u 7 njima to nisu uzimali u obzir; ali, u tome se vara, jer sva javna drvena kazališta imaju više katova, koji sami po sebi moraju odjekivati. To se može vidjeti i prema kitaredima,340 koji se kad oni hoće pjevati u višem tonu, okrenu vratima pozornice i tako nji hovom pomoću dobiju konsonanciju glasa. Kad se međutim kazalište gradi od čvrstog materijala, tj. od lomljenca, kamena ili mramora, koji ne mogu odjekivati, tada treba primijeniti principe sa zvučnicima. Ako tko upita u kojem su kazalištu učinjeno, mi u 8 Rimu za to nemamo primjera, nego u pokrajinama Italije i u mnogim grčkim gradovi ma. Kod nas je začetnik toga Lucije Mumije.341 On je porušio kazališta u Korintu i brončane posude prenio u Rim i kao ratni plijen zavjetovao ih Luninu342 hramu. Mnogi su arhitekti, gradeći teatre u manjim gradovima, zbog oskudice upotrebljavali posude od pečene gline, koje tako zvuče pa su ih polagali prema spomenutim princip ima i postigli vrlo dobre uspjehe.

341).

Kitara je žičano glazbalo.

341.

Lucije Mumije, rimski konzul; razo rio je Korim 146. god. pr. Kr. 342.

Božica Luna

(Mjesec).

VI. ( 0 planu kazališta ) - Oblik samog i kazališta treba učiniti ovako: pošto se smjesti središte, opiše se kružnica budućeg opsega na dnu. U nju se upišu četiri istostranična trokuta koji u jednakim razmacima dodiruju kružnicu, onako kako to rade i astrolozi u nacrtu dvanaest nebeskih znakova prema glazbenoj harmoniji zvijezda. Od tih trokuta, stranica onog koji je najbliže sceni, tamo gdje siječe kružnicu neka bude pročelje scene (frons scene). S tim se mjestom paralelno kroz središte povuče crta koja će odvajati tribinu proscenija od prostora orkestre. Tako se dobiva šira tribina nego ju grade Grci, jer kod nas svi glum- 2 ci igraju na sceni, a u orkestri se predviđaju sjedala za senatore. Visina te tribine neka ne prelazi pet stopa da oni koji sjede u orkestri mogu vidjeti kretnje svih glumaca. Odjeljenja (cunei) za gledatelje u teatru dijele se tako da kutovi trokuta koji idu oko kružnice određuju pravac uzlazima i stubama između odjeljenja do prvog prolaza. Prolazi gornjih odjeljenja idu naizmjenično od sredine donjih. Sedam kutova u dnu određuju pravac stuba, a ostalih pet raspored pozornice. Srednji od njih stoji u pravcu kraljevskih vrata, a oni desno i lijevo određuju položaj soba za goste; dva krajnja gle108

V. KNJIGA

O planu kazališta

daju na prolaze do kulisnih prizmi. Stube za gledaoce, gdje se stavljaju sjedala, neka budu visoke najmanje stopu i dlan, a najviše stopu i šest palaca; njihova širina neka ne 4 bude veća od dvije stope i pol, ni manja od dvije stope. Krov trijema na vrhu gledališta neka se gradi vodoravno s visinom scene. To je zato da glas kad se diže jednako dolazi

B

XXXVI. Princip oblikovanja kazališta rimskog tipa A - shema tlocrta B - presjek

109


Vitruvije

do najviših sjedala i do krova. Ako to nije jednako, tad se glas na onom mjestu, gdje je niže, prekine na onoj visini do koje najprije dode. Što se tiče orkestre, neka se od 5 promjera između najdonjih sjedala uzme šestina. Prema toj se mjeri na krajevima s obje strane kod ulaza okomito odrežu donja sjedala. Gdje se dobije presjek, tu se učine svodovi prolaza. Tako će njihovi svodovi imati dovoljnu visinu. Dužina scene 6 mora biti dvostruki promjer orkestre. Visina podija od ravnine pozornice s vijencem i profilacijom neka bude dvanaestinu promjera orkestre. Iznad podija stupovi, s kapitelima i bazama, neka su visoki četvrtinu toga promjera, a epistili i ornamenti tih stupo va petinu visine. Ograda gore s bazom (unda) i vijencem neka bude polovica donje ograde. Stupovi iznad te ograde (parapeta) neka su za četvrtinu niži od donjih, epistili i ornamenti tih stupova za petinu. Ako se radi i treći kat nad pozornicom, najgornji parapet neka bude visok polovicu srednjeg. Najgornji stupovi neka su za četvrtinu niži od srednjih, a epistili s vijencima neka iznose petinu visine tih stupova. Ipak ne mogu simetrije u svim kazalištima odgovarati ovim zahtjevima i potrebama, 7 nego arhitekt mora paziti na to u kojim proporcijama mora slijediti simetriju, a koje mora prilagoditi prirodi mjesta ili veličini zgrade. Ima naime stvari, koje se i u malom i u velikom kazalištu moraju raditi u jednakoj veličini zbog praktične potrebe, kao: sjedala, prolazi (diazoma), ograde, hodnici, uzlazi, pozornica, tribunali i drugo, zbog čega treba odustati od simetrije da ne smeta korištenju. Isto tako, ako u radu nastane oskudica građevnog materijala, tj. mramora, drvene građe i ostalog što se upotreblja va, neće biti neprikladno da se što oduzme ili doda, ali bez pretjerivanja i s osjećajem. To će biti moguće ako je arhitekt iskusan u praksi, a osim toga mu ne manjka okretna duha i vještine. Same scene imaju svoja pravila. Srednja vrata neka imaju ukras kraljevske aule, desno 8 i lijevo su sobe za goste. Pokraj toga je prostor za dekoraciju, a ta mjesta Grci zovu

m

u epiaK T O i,343 po tome što su tu strojevi koji imaju prostrane okretne trostrane prizme,

Čiloj: periaktoi.

svaku s tri vrste dekoracije. Kad je promjena u radnji ili dolazak bogova s neočeki vanom grmljavinom, one se okreću i mijenjaju vrst dekoracije na licu. Kraj tih mjesta izlaze istaci koji čine prilaz sceni, jedan s foruma, drugi od izvan grada. Tri su vrste 9 scena; jedna se zove tragičnom, druga komičnom, a treća satiričnom. Njihove su dekoracije međusobno različite; za tragične se oblikuju sa stupovima, zabatima, sta tuama i drugim kraljevskim predmetima; za komedije služe privatne kuće i balkoni i izgled redova prozora što oponaša obične zgrade. Za satirične ukrašavaju se drvećem, špiljama, brdima i ostalim seoskim predmetima, oblikovano kao krajolik.

110

O planu kazališta

V. KNJIGA

B

C XXXVII.

Neki elementi opreme kazališta

A - rezonatori B - galerija scene C - pokretne dekoracije, aksonometrijski izgled i nacrt

111

Vitruvije


VII. ( Grčko kazalište)

- U grčkim se 1

teatrima ne radi sve prema ovim pravilima. Prvo, u najdonjem krugu u rimskom teatru crtu kruga dotiču četiri trokuta, u grčkom tri kvadrata. Tamo gdje stranica kvadrata, koja je najbliža sceni, presijeca kružnicu, označi se granica proscenija. Na toj se strani na kraju kružnice paralelno povuče pravac i na njemu se postavi lice scene (frons scene). Kroz središte orkestre povuče se paralelno s proscenijem pravac i na krajevi ma desno i lijevo, gdje on siječe kružnicu, označe se središta polukruga. Tada se stavi šestar u desno središte i na lijevom prostoru povuče kružnica do lijeve strane prosce nija. Isto tako se stavi šestar u lijevi vrh i opiše luk od desnog razmaka do desne strane proscenija. Tako iz ta tri središta Grci dobiju prostraniju orkestru; scena je pomaknuta 2 344.

Čitaj: logeioit.

više natrag, a pozornica koju zovu Xoy£iov344 uža. To je potrebno, jer tragični i ko mični glumci igraju na sceni, a ostali u orkestri. Stoga se grčki različito nazivaju:

scaenici i thvmelici. Visina logeja ne smije biti manja od deset stopa, a ni viša od dvanaest. Stube prolaze između odjeljaka i sjedala u pravcu od uglova kvadrata do prvog prolaza. Od prvog pojasa rade se po sredini između prvih stubišta još jedna i koliko je prolaza do vrha, na svakom se stubišta podvostručuju.

VIII. ( 0 izboru mjesta za kazalište) - Kad se sve ovo izvede brižljivo i vješto, tada treba još više paziti na to da se odabere

1

mjesto, koje blago prima glas, da se ne odbija i ne odzvanja i do ušiju ne donosi nejas no značenje. Postoje, naime, mjesta koja od prirode smetaju titraj ima glasa. To su, 345.

primjerice, disonantna mjesta koja se grčki zovu KUip/ouvicc,345 cirkumsonantna

Čitaj: katehuntes.

koja se kod njih zovu 7t£ptr|youvT£<;;346 rezonantna ili avrpôuvrei;347 i konsonantna

34/i.

koja zovu ouvri'/ouvre^.348 Disonantna su ona mjesta, na kojima glas odmah, čim se

Čitaj: periehuiues.

digne uvis, udari o više tvrde predmete, tu se odbije, padne dolje i potisne glas koji sljedeći dolazi iza njega. Cirkumsonantna su ona mjesta gdje se glas naokolo razlije- 2

347.

že, pa se skupi i rastepe u sredini bez završetaka riječi i tu nestane s nejasnim zna

Čitaj: antehiintes.

čenjem riječi. Rezonantna su mjesta, gdje se glas, čim udari o čvrsti predmet, odbije i

34,3.

odjekne, pa se dvostruko čuju posljednji slogovi; a konsonantna ona gdje se glas

Čitaj: srnehuntes.

odozdo potisne, jača i penje, pa dođe do ušiju čujnim i jasnim riječima. Ako se kod izbora mjesta brižljivo pazi, tim će oprezom djelovanje glasa biti izvrsno za potrebe teatra. Nacrti oblika teatra mogu se međusobno razlikovati po tome što one oblike koji se određuju iz kvadrata upotrebljavaju Grci, a iz jednakostranih trokuta Rimljani. Tako će graditelj bez pogreške sagraditi teatar, ako se hoće služiti ovim pravilima.

112

V. KNJIGA

Grčko kazalište / O izboru mjesta za kazalište

XXXVIII.

Princip oblikovanja kazališta grčkog tipa

A - shema tlocrta B - maksimalni i minimalni nagib gledališta C - uzdužni presjek

113

DESET KN JIG A O A R H IT E K T U R I

Vitruvije

IX. (O trijemovima i šetalištima) -

m Vitli bilj.br. 258.

m Nepoznatu osoba, moguće se ovdje radi o trijemovimu Eumenida

(Erini-

ja). boginja osvete i progonileljiea zle savjesti. 351 .

Vidi bilj. br. 57. 352.

Zgruda n Ateni koju je Periklo sagra dio za glazbeno natjecanje. 353.

Slavni vojskovođu atenski u ralu pro tiv Perzijanaca u 5. stoljeću pr. Kr. Bit će pogreška, da je to Temistoklo načinio, jer je odeon poslije sagradio Periklo. 353.

Mitridat VI. Veliki Eupalor, kralj u Poinu god. 121-64. pr. Kr. i ljuti ne prijatelj Rimljanima. Ratovi su vodeni s prekidima od 89. do 64 g.pr. Kr. 355.

Arioburzan Filopator, sin Arioburzana Filoromuja, prijatelja Rimljana. 350.

Grad u Maloj Aziji. 357.

Hram Afrodite

(Venere).

m Vidi bilj. br. 158.

Iza scene treba planirati trijemove da se narod, kad kiše iznenada prekinu igre, može nekamo skloniti iz teatra. Osim toga, trijemovi služe za pripremanje uređenja pozor nice. Takvi su. primjerice, Pompejevi344 trijemovi, zatim u Ateni Eumenovi350 i sveti šte Ocu U beru351 (Dionizije) pa, kako se izlazi iz kazališta, s desne strane odeon.352 U njemu je Temistoklo353 postavio kamene stupove i pokrio ga jarbolima i križevima iz perzijskog plijena. Zgrada je spaljena za Mitridatova rata,354 a restaurirao ju je poslije kralj Ariobarzan.3:0 Takav je u Smirni356 Stratonikej,357 uTralima358 trijemovi sjedne i druge strane pozornice iznad stadiona. I u ostalim gradovima, koji su imali boljih arhitekata, oko kazališta su trijemovi i šetališta. Oni se, čini se, moraju tako graditi da budu dvostruki i da su im vanjski stupovi dorski s epistilima i ornamentima, dovršeni prema modularnom pravilu. Njihova širina neka se učini ovako: kolika je visina va njskih stupova tolika neka bude širina od donje strane vanjskih stupova do srednjih i od srednjih do zidova, koji zatvaraju hodnike trijemova. Srednji stupovi neka su za pe tinu viši od vanjskih, ali neka se grade ili u jonskom ili u korintskom rodu. Proporcije i simetrije stupova neće biti prema istim pravilima, kako sam pisao kod hramova. Oni u hramovima bogova moraju pobuđivati dostojanstvo, a ovi u trijemovima i ostalim zgradama ljepotu. Zato, ako su stupovi u dorskom rodu, neka se njihova visina s kapitelima podijeli u petnaest dijelova. Od njih neka se uzme jedan dio da bude mjera (modul) prema kojoj će se razraditi cijela građevina. Debljina stupa u dnu neka iznosi dvije mjere, interkolumnij pet i pol mjera, visina stupova bez kapitela četrnaest mjera, visina kapitela jednu mjeru, a širina dvije mjere i jednu šestinu. Proporcije ostalog rada neka se izvedu onako kako sam pisao za hramove u četvrtoj knjizi. Ako će biti jonski stupovi, neka se stablo stupa, bez baze i kapitela, podijeli u osam i pol dijelova, a od toga se jedan dio uzme za debljinu stupa, a baza s plintom odredi se od polovice debljine; oblik kapitela neka je onakav kako sam rekao u trećoj knjizi. Ako će biti korintski, stablo i baza bit će kao u jonskom; kapitel neka bude onakav kako sam pisao u četvrtoj knjizi. Dodatak na stilobate koji se dobiva pomoću nejednakih visina uzme se iz opisa koji se nalazi u trećoj knjizi. Epistile, vijence i sve ostalo treba učiniti po prav ilu stupova prema onom što sam napisao u prethodnim knjigama.

1

2

3

4

Otvoreni prostor između trijemova ukrasi se zelenilom, jer su šetnje na otvorenom vrlo 5 zdrave, osobito za oči. Zrak čišćen i razrijeđen zelenilom zbog gibanja ulazi u tijelo i bistri vid, i skidajući s očiju gustu maglicu ostavlja oštar vid i jasnu sliku. Osim toga, kad se tijelo kretnjama pri šetnji zagrije, to zrak prima u sebe iz udova vlagu i umanjuje suvišno obilje sokova, razijeđuje ih i odnosi sve što tijelo ima više nego može podnijeti. Da je to tako, možemo vidjeti iz ovoga: kad pod krovom ima izvora voda ili pod 6 zemljom velikih močvara, ne diže se nikakva vlažna maglica, ali na otvorenim mjestima

114

V. KNJIGA

O trijemovima i šetalištima / O javnim kupalištima

i pod vedrim nebom, kad se digne sunce i zemlju zagrije toplinom, izvuče vlagu iz vlažnog tla pa je gomila i diže uvis. Dakle, ako se čini da zrak na otvorenim mjestima iz tijela tako prima u sebe štetne sastojke, kako izgleda da to radi iz zemlje, mislim da nema sumnje da u gradovima treba graditi vrlo prostrana i što ljepša šetališta na otvorenom i 7 pod vedrim nebom. Da bi uvijek bila suha i bez blata, treba učiniti sljedeće: ukopaju se što dublje, a zemlja se ukloni. Desno i lijevo neka budu odvodni kanali i u njihove zidove koji gledaju prema šetalištu uzidaju se cijevi, nagnute jednim krajem u kanale. Kad se to načini, treba samo mjesto ispuniti ugljenom. Zatim se ta šetališta posipaju pijeskom i izravnaju. Tako će zbog prirodne poroznosti ugljena i zbog postavljenih cijevi oteći suvišak vode, pa će šetališta ostati savršeno suita i bez vlage. 8 Osim toga, naši su preci u tim radovima učinili za gradove skladišta u slučaju potrebe. U opsadama je, naime, sve drugo lakše dopremiti nego drva. Sol se lako prije unese, žito se javno i privatno brže skupi, a ako nestane, zamijeni se kupusom, mesom ili varivom; voda se dobije iz iskopanih zdenaca i s krovova za naglih oluja. Drvo, međutim koje je osobito potrebno za kuhanje jela, doprema se teško i s velikim nepri9 likama, jer se i sporo skuplja i više troši. U takvim se vremenima tada otvore šetališta i količina drveta se određuje za svaku glavu prema tribusu. Tako šetališta na otvorenom daju dvije izvrsne koristi; jedno zdravlje u miru, drugo spas ratu. Dakle, ako se iz tih razloga, urede šetališta, ne samo iza scene teatra nego i kod hramova svih bogova, do nosit će ona gradovima velike koristi. Kako nam se čini daje o tome dvoljno izneseno, prijeći ću sada na objašnjenje raspo reda javnih kupališta.

1

X. (O javnim kupalištima ) - Prvo, treba odabrati što toplije mjesto, tj. okrenuto od sjevera i sjeveroistoka. Kaldariji i tepidariji neka svjetlo dobivaju sa sjeverozapada, a ako tome smeta prirodni položaj mjesta, onda bar s juga, jer vrijeme kupanja pada najviše od podneva do večeri. Isto tako treba paziti na to da ženski kaldariji budu spojeni s muškim i smješteni na istoj strani zgrade. Tako će se postići da im peć i grijanje budu zajednički. Iznad peći treba staviti tri brončana kotla, jedan za vruću, drugi za toplu, a treći za hladnu vodu. Njih treba tako namjestiti, da se u kotao za vruću vodu izlije iz onog za toplu toliko tople vode, koliko isteče vruće, a isto tako i iz kotla za hladnu u onaj za toplu vodu. Tako se prostor pod kadama grije zajed2 ničkom peći. Podignute podove ispod kaldarija treba tako raditi, da se najprije na tlo polože opeke od stope i pol i tako nagnu prema peći, da lopta, kad se ubaci, ne može

115

Vitruvije


ostati unutra nego se sama od sebe skotrlja pred peć. Tako će se platnen lakše širiti pod podom. Na to se stave stupovi od opeke velike osam palaca, i tako rasporede, da se na to mogu staviti opeke od dvije stope. Stupovi neka budu visoki dvije stope; zidaju se gli nom, pomiješanom s kosom, a odozgo se stave crjepovi od dvije stope kako bi držali pod. Ako se svodovi kupališta grade od betona, bit će korisnije. Ako su oni od drvenih 3

XXXIX. Princip plunimnja prostorija u rimskom kupalištu A - shema tlocrta: a=sudationes (kupaonice za znojenje) b=laconicum (parna kupelj) c=bazeni s toplom i mlakom vodom d-zajedničko ložište z=spremišta vode B - presjek kroz laconicum C - aksonometrijski izgled ložišta

116

V. KNJIGA

O javnim kupalištima / O palestrama

greda, neka se odozdo nabaci glineni sloj. To treba ovako uraditi: načine se željezne šipke ili lukovi, pa se što gušće objese željeznim kukama na grede stropa. Ti se stupovi ili lukovi tako rasporede, da crjepovi mogu bez svojih izbočina ležati na dvama i pomicati se. Tako se cijeli svod drži na željezu. Gornje sudamice tih svodova zatvore se glinom, pomiješa nom s kosom, donji dio koji gleda prema podu pokrije se najprije žbukom od mrvljene opeke i vapna, a tada uravna finom žbukom ili štukom. Ako se u kaldarijima ti svodovi grade dvostruko, bit će bolji za upotrebu. Tako, naime, vlaga od pare neće kvariti drvenu 4 gradu stropa, nego će se razilaziti između dva svoda. Veličina kupališta odredi se prema broju ljudi, i treba ih projektirati ovako: od dužine kupališta oduzme se trećina, pa se osta tak uzme za širinu bez niše za kade i bazene. Kadu (labntm) treba učiniti pod svjetlom da ljudi koji stoje naokolo svojom sjenom ne zaklanjaju svjetlo. Niše oko kade moraju biti tako prostrane, da kad prvi zauzmu mjesta naokolo, ostali mogu udobno stajati. Širina bazena (alveus) između zida i ograde (pluteus) neka ne bude manja od šest stopa, da 5 donja stuba i sjedalo odatle dobiju dvije stope. Lakonik359 i prostorije za znojenje treba spojiti s kaldarijem, a neka su toliko visoke do početka krivulje kupole, koliko su široke. U sredini kupole ostavi se otvor za svjetlo iz kojeg tu na lancima visi brončana ploča. Njezinim dizanjem i spuštanjem regulira se temperatura kupaonice za znojenje. Lakonik se radi u obliku kruga te se plamen i para iz sredine jednako razilaze po krivuljama zaobljenja kružnog prostora.

359.

Jedan odjeljak u vrućem kupalištu određen za znojenje

(parna kupao

nica). 361).

Vježbalište. 361.

Stadium znači: I. trkalište; stadion; 2. stadij, grčku mjeru, od 200 in i 125

koraka ili 625 rim. stopa). 362.

Čitaj: diaulos:

dvostruko dvorište).

363.

Polukružne prostorije.

1

XI. ( 0 palestrama)m -

Čini mi se sada, iako gradnja palestra nije italski običaj, potrebnim da govorim o tom tradicionalnom obliku i pokažem što je nama predano, i pokazati kako ih rade Grci. U palestrama se peristili, kvadratni ili duguljasti, grade tako da opseg njihove šetnice ima dva stadi ja,361 Grci to zovu 8iomkoq.362 Na tom se rasporede tri jednostavna trijema; četvrti je dvostruk i okrenut prema jugu da škropac ne može unutra zapljuskivati kad je nevri2 jeme s vjetrom. U tri se trijema smještaju prostrane eksedre,363 sa sjedalima, na koji ma mogu sjediti i raspravljati filozofi, retori i ostali koji se bave znanošću. U dvostru kom se trijemu smjeste ove naprave: u sredini efebej364 (to je najšira eksedra sa sjeda lima koja je za trećinu duža nego što je široka), desno korikej365 do njega konisterij;366 od konisterija u kutu trijema nalazi se hladna praonica, koju Grci zovu kouipov.367 Na lijevo od efebeja nalazi se eleotezij,368 a uza nj je frigidarij; od njega ide hodnik u propnigej-’69 u kutu trijema. Odmah uz to neka se prema unutrašnjosti u pravcu hladne kupaonice smjesti presvođena kupaonica za znojenje, dva puta toliko dugačka koliko je široka. Ona na uglovima s jedne strane ima lakonik, načinjen onako kako sam prije opisao, a nasuprot lakonika vruću praonicu. U palestri peristile treba tako rasporediti

364.

Vježbaonica za mladiće. 365.

Prostorija za vježbe s vrećama, napu njenim sitnim pijeskom i obješenim na strop. 366.

Dvorana, u kojoj su se hrvači nakon mazanja posipali prahom. 367.

Čitaj: hitrdn; kupaonica. 363.

Dvorana za mazanje. 366.

Prostorija za zagrijavanje.

117

XL. Princip planiranju palestre A - shema tlocrta B -presjek

03

>

((b o o 0 0 0 0 X 3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

(Š


Vitruvije

Opalestrama/ O građenju luka

V. KNJIGA

3 kako sam prije pisao. Izvana se postave tri trijema, jedan kako se izlazi iz peristila, dva s desna i lijeva sa stadionima. Od njih se jedan koji je okrenut prema sjeveru, radi dvostruk i vrlo velike širine; drugi je jednostruk i tako načinjen da na stranama, koje idu uza zidove i duž stupova, ima rubove kao staze ne manje od deset stopa. Sredina se ukopa da stube s rubova silaze stopu i pol do ravnine, koja ne smije biti manja od dvanaest stopa. Tako ljude, koji se odjeveni šeću po rubovima, neće smetati vježbači, 4 namazani uljem. Taj se trijem kod Grka zove ipjatoi;,370jer atleti zimi vježbaju u pokri venim stadionima. Neposredno uz čooxoq i dvostruki trijem urede se nepokrivena šetališta koja Grci zovu rapa5po|K8e<;,371 a naši xystwn. Na njih izlaze atleti zimi kad je vedro, pa vježbaju. Ksiste treba tako raditi da su između dva trijema šumice ili gajevi platana, a u njima se rade šetališta medu drvećem. Na šetalištima su odmorišta od opus signinum.372 Iza ksista je stadion, tako načinjen da velik broj ljudi može udobno gledati

mi. Čitaj: ksrstds; pokriven trijem. 371.

Čitaj: paradromides. 372.

Vidi bilj. lm 128.

atletska natjecanja. Opisao sam sve što mi se činilo potrebnim o dobrom rasporedu u gradovima.

!

XII. (0 građenju luka ) -

Ali ne smijem

ispustiti ni luke, nego moram objasniti kako se u njima zaštićuju brodovi od vremen skih nepogoda. Ako luke od prirode leže dobro i imaju akroterije372a ili poluotoke, koji . , , .. izlaze naprijed a od njih se prema unutrašnjosti oblikuje zaljev, onda one nesumnjivo imaju vrlo velikih prednosti. Naokolo treba raditi trijemove ili brodogradilišta, ili iz trijemova prolaze do skladišta, a s obje strane treba podići tornjeve, odakle se pomoću strojeva mogu prebaciti lanci. 2 Ako pak nemamo prirodnog mjesta pogodnog za zaštitu brodova od oluja, onda treba ovako raditi: ako na tom mjestu ne smeta kakva rijeka, nego je s jedne strane pris tanište, onda se s druge strane sagrade zidovi i nasipi u more i tako oblikuje zatvorena luka. Zidove koji će biti u vodi treba raditi ovako: pribavi se pijesak iz krajeva koji se protežu od Kuma do Minervina poluotoka373 i umiješa se tako da ga u mortu budu dva 3 dijela prema jednom vapna. Zatim se na onom mjestu gdje se to odredi, u vodu spuste škrinje od hrastovih kolaca, učvršćenih lancima i dobro učvrste. Onda se s prebačenih greda dno pod vodom izravna i očisti pa se kamenje s mortom, kako sam već opisao, ubacuje dok se ziđem ne ispuni prostor u škrinjama. Tu prednost imaju od prirode ona mjesta koja sam prije opisao.

------------

Grčka riječ a K p o v ip io v ; rt.

______ u pokrajini Kompaniji. 373.

Ako zbog valova i udara otvorena mora škrinje od kolaca ne bi mogle izdržati, neka se neposredno od kraja ili obale digne što čvršći nasip. On se, manje od polovice, gradi s 4 ravnom površinom; ostali dio, koji je uz obalu, ima nagnutu stranu. Zatim se do same

119


Vitruvije

vode na stranama nasipa podignu oko stopu i pol debeli rubni zidovi u ravnini s površinom, koju sam prije spomenuo. Onda se nagnuti dio ispuni pijeskom i izravna s rubom i ravninom nasipa. Tad se na toj ravnini sagradi stup, velik koliko je predvi đeno; a kad se načini, ostavi se najmanje dva mjeseca da se osuši. Tada se sruši rub koji drži pijesak. Kad valovi podruju pijesak, stupac će se srušiti u more. Na taj se način napreduje u vodu s koliko god zida bude potrebno. Gdje, pak, nema onoga pijeska, neka se radi tako da se na određeno mjesto polože 5 dvostruke škrinje, uvezane opaljenim koljem i lancima. Između kolja se nabije kreda u košarama koje su načinjene od močvarnog rogoza. Kad se to dobro i što gušće nabi je, tad se pomoću puževa, kola i valjaka isprazni i osuši prostor, zatvoren tom ogra dom, pa se tu između ograde iskopaju temelji. Ako je zemlja meka, kopa se do tvrda tla rov širi nego je zid, koji će biti gore, isprazni se i isuši pa se ispuni ziđem od kame na, vapna i pijeska. Ako tlo bude suviše meko, učvrsti se opaljenim jalševim ili masli- 6 novima koljem (šipovima) i ispuni ugljenom, kako sam pisao za temelje kazališta i gradskih zidina. Na to se podigne zid od klesana kamena sa što dužim vežnjacima kako bi se kamenovi u sredini povezali sudarnicama. Tad se prostor u zidu ispuni kamenjem ili ziđem. Tako će biti moguće gore sagraditi kulu. Kad se to dovrši, za brodogradilišta vrijedi pravilo kako se, ponajviše, grade tako da 7 gledaju prema sjeveru. Južni krajevi, naime, zbog vrućine uzrokuju trulež, crve, drvotočine i ostale vrste škodljivih kukaca; i oni se tu množe. Te zgrade se zbog požara nikako ne rade od drvene grade. Što se tiče veličine, tu ne treba nikakvih propisa. Treba ih graditi prema mjeri najvećih brodova da se i oni lako smjeste, ako se u njih dovukli. U ovoj sam knjizi opisao sve što m ije padalo na um daje potrebno za korisnost javnih zgrada i mjesta u gradovima; kako se to planira i gradi. Korištenje privatnih kuća i nji hove simetrije prikazat ću u idućoj knjizi.

120


VI. KNJIGA

Uvod

VI. KNJIGA

1

(Uvod)

- Filozof Aristip,374 Sokratov učenik,

brodolomom je bio izbačen na rodsku obalu. Kad je tu ugledao nacrtane geometrijske likove, kažu da je pratiocima ovako doviknuo: “Nadajmo se dobru, jer vidim tragove ljudi.” Odatle je odmah pohitao u grad Rodos i stigao ravno u gimnazij. Tu je raspravljao 0 filozofiji i bio toliko obasut nagradama, daje opskrbio ne samo sebe već je i onima koji su bili s njim mogao dati odjeću i drugo što im je bilo potrebno za život. Kad su njegovi pratioci bili spremni vratiti se u domovinu, upitali su ga što želi kući poručiti. On im rekne da kažu ovo: neka se djeci daje takav imetak i novac za put kakav kod 2 brodoloma može zajedno s djecom isplivati. Naime to je istinska životna zaštita, kojoj ne može naškoditi ni nemila oluja fortune, ni državni prevrat, ni pustošenja rata. Tu misao proširuje Teofrast375 i potiče, da se bolje uzdati u znanje nego u novac, i tvrdi ovako: jedino učen čovjek između svih ljudi ni u tuđini nije stranac. Takav čovjek, i kad izgubi rođake i prijatelje u svakom je gradu građanin, a teške udarce fortune može bez straha prezirati. A onom tko drži da mu je sreća zaštita, a ne znanje, taj ide nestalnim 3 putem, probija se kroz život i nije nikad siguran. Slično kaže i Epikur376 - mudrim ljudima sreća malo daje, jer se ono što je najveće i potrebno upravlja mislima srca i uma. Tako je to reklo već više filozofa. Isto tako su i pjesnici koji su pisali stare komedije na grčkom izrekli te misli u stihovima, na sceni. Tako Eukrat,377 Hionid378 i Aristofan,379 a među njima najviše Aleksid,380 koji kaže kako Atenjane treba hvaliti za

574. Iz Kirene, grudu na sjevernoj afričkoj obali. Osnivač sekte hedonistu; živio je u 4-3. st.pt: Kt: 575. Grčkifilozof s otoka Lezbu; učenik Pla tonov i Aristotelov; živio je u 4-3. si. pr. Kt: 570. Vidibilj.br. 118. 577. Drukčije nepoznata osobu. 57/t.

Jedan od starijih grčkih komediografu; po svoj prilici iz A tene; živioje u 5. st. pt: Kr. 57V. Glasoviti grčki komediograf; živioje u 5. i 4. stoljeću pr. Kr.

to što zakoni svih Grka traže da djeca hrane svoje roditelje, a atenski da ne hrane sve,

3S0.

nego samo one roditelje koji su djecu obrazovali znanjem. Sve, naime, darove koje fortuna daje ona lako i oduzme. Znanja pak, prisvojena umom, ne iznevjere nikad, nego

Predstavnik srednjogrčke komedije; veći

4 stalno ostaju do kraja života. Zato ja svojim roditeljima dugujem osobitu i beskrajnu zahvalnost što su se ugledali u zakon Atenjana pa se pobrinuli osposobiti me u vještini, 1 to u takvoj, za koju treba učenost u književnosti i svim područjima znanja. Ja sam brigom roditelja i poukama učitelja skupio obilje znanja, pa sam, uživajući u literarnim i umjetničkim predmetima i u pisanju, oplemenio srce tim dobrom i od toga imam najveću korist; nemam nikakvih potreba za većim imetkom, nego m ije najveće bogat stvo što ne želim ništa. Ali, možda neki sude kako je to neznatno i drže da su mudri oni ljudi koji su bogati. Zato su mnogi i išli za tim ciljem pa su, služeći se drskošću i 5 novcem, stekli priznato ime. Ja sam se, Cezare,381 dao na učenje ne da stečem novac mojim umijećem, nego zato što držim kako je bolje težiti za siromaštvom s dobrim

dio života proveo u Ateni (u 4.

Kr.).

JHl.

Vidibilj.br. I.

123

i 3. st. pr.

Vitruvije


glasom nego za bogatstvom sa sramotom. Zato i nisam postigao da sam poznat. No ipak, nadam se, kad izdam ove knjige, bit ću poznat potomstvu. Uostalom, ne treba se čuditi zašto sam mnogima nepoznat. Drugi arhitekti obilaze i moljakaju kako bi gradili, mene su, pak, učitelji naučili da brigu mora uzimati na sebe onaj koga mole, a ne onaj koji moli, jer se čovjek treba stidjeti, ako moli za sumnjivu stvar. Ide se onima koji daju dobročinstva, a ne onima koji ih primaju. Što naime mislimo da pomišlja čovjek koga mole da troši od očevine, i to čini da ugodi molitelju, ako ne, da tako mora raditi zbog tuđega dobitka i koristi? Stoga su preci spočetka predavali građenje arhitektima, poz- 6 natog roda, a zatim su ispitivali jesu li dobro odgojeni, jer su dizali da posao treba pov jeriti plemenitoj savjesti, a ne smjelosti i drskosti. Graditelji su pak poučavali samo svoje sinove ili rođake i osposobljavali ih za valjane muževe kako bi im ljudi bez oklije vanja povjeravali novac. Kad vidim kako se neuki i neiskusni i takvi koji nemaju pojma, ne samo o arhitekturi nego uopće o gradnji, razmeću toliko važnom umjetnošću moram pohvaliti one do maćine koji se toliko uzdaju u svoje znanje, da sami grade. Oni sude da su sami, ako već moraju povjeriti građenje neiskusnima, dostojniji za to da troše novac prema svo joj želji, a ne prema tuđoj. Kod kuće nitko i ne pomišlja na to da se bavi kojim drugim 7 poslom, kao šivanjem obuće, valjanjem sukna ili drugim poslovima koji su lakši, ali se bavi arhitekturom. To je zato, što se danas oni ljudi koji se priznaju arhitektima ne zovu tako zbog pravog umijeća, nego zbog lažnoga. Zato sam i mislio da cjelokupnu arhitekturu i njezina pravila moram najbrižljivije opisati, držeći da će to biti svima dragi dar. Kad sam, dakle, već u petoj knjizi pisao o uređenju javnih zgrada, u ovoj ću izložiti pravila i proporcije simetrija privatnih građevina.

I. (0 građenju kuća prema svojstvima mjesta ) - Kuće će biti pravilno raspoređene ako se na prvom mjestu pazi u kojim se 1 krajevima ili u kojim klimatskim zonama postavljaju. Drukčije, naime, u Egiptu, druk-

3X2.

Na obalama Crnog mora, Turskoj.

današnjoj

čije u Hispaniji, ne na isti način na Pontu,382 različito u Rimu. Tako i u drugim zemlja ma i krajevima, prema njihovim značajkama, treba graditi različne vrste kuća, jer ze mlja u jednom kraju trpi od sunca, u drugom stoji daleko od njega, u trećem se po sre dini umjereno grije. Dakle, kako je svijet prema prostoru zemlje zbog nagiba zodijačnoga kruga i sunčanoga puta od prirode izložen različnim osobinama, to se nesumnji vo mora prema osobinama krajeva i razlikama klime upravljati projektiranje zgrada. Na sjeveru se moraju graditi natkrite i što više zatvorene kuće. One ne smiju biti na 2 otvorenom, nego okrenute prema vrućim stranama. S druge strane, u južnim krajevi-

124

VI. KNJIGA

O građenju kuća prema svojstvima mjesta

ma, koji pod udarom sunca trpe od vrućine, trebaju biti otvorenije i okrenute prema sje veru i sjeveroistoku. Tako treba umijećem ispravljati što priroda kvari. Na isti se način i u ostalim krajevima treba prema tome ravnati kako nebo stoji prema nagibu svijeta. 3 To možemo vidjeti iz prirode stvari, a također i na udovima i tijelu pojedinih naroda. Na onim mjestima gdje sunce zemlju umjereno grije, drži ono tijela umjereno, a gdje prolazi vrlo blizu, žari ih i paljenjem im oduzima potrebnu vlagu. Naprotiv, u stude nim krajevima, koji su daleko od juga, ne crpi se vlaga iz tijela nego je rosan zrak s neba ulijeva u tijela, čini tjelesnu gradu jačom, a zvuk glasa dubljim. Zato su oni naro di koji žive na sjeveru zbog obilja vlage i hladna podneblja građeni tako da su tijelom 4 visoki, bijele puti, kose ravne i riđe, plavih očiju i pune krvi. Oni, pak, koji su bliže južnoj osovini i pod putanjom sunca, manjih su tijela, tamne puti, kovrčave kose, crnih očiju, jakih nogu i slabe krvi zbog udara sunca. Oni su također zbog slabokrvnosti plašljivi u borbi, ali vrućinu i groznicu podnose bez straha, jer se njihovi udovi hrane vrućinom. Naprotiv, ljudi koji se rađaju na sjeveru više boluju od grozni ce i nisu otporni; zbog punoće krvi bore se bez straha. 5 Isto tako i zvuk glasa kod različnih naroda ima različne osobine. To je zbog ovoga. Granica istočne i zapadne strane svijeta oko ravne površine zemlje, koja dijeli gornji dio svijeta od donjega, ima čini se prirodan oblik ravnog kruga, koji matematičari zovu optijcov.383 Ako to imamo na umu, pa od ruba na sjevernom kraju povučemo crtu do onog na južnoj osi, a otuda drugu koso uvis do vrha stožera, iza sjevernih zvijezda, to ćemo nesumnjivo opaziti kako odatle nastaje figura svemirskog trokuta, kakav je onaj 6 na instrumentu koji Grci zovu aap(36Kr|,384 Zato oni narodi koji se nalaze na području, koje najbliže stoji donjem stožeru osne crte u južnim stranama, daju od sebe zbog malene visine prema svemiru, tanak i vrlo visok ton glasa, kao na instrumentu žica najbliža kutu. Prema tome, ostali narodi do Grčke u sredini daju od sebe sve dublje tonove glasa. Od Grčke redom do krajnjega sjevera pod visinom neba raste glas ljudi i očituje se od prirode u dubljim tonovima. Tako izgleda da je cijeli svemirski sustav 7 zbog nagiba vrlo skladno složen pod djelovanjem sunca u harmonijski odnos. Zato oni narodi koji se nalaze po sredini između stožera južne osi i sjevera, kao u glazbenom dijagramu, dobivaju u govoru ton srednjega glasa, a koji su sve dalje prema sjeveru imaju veću udaljenost od neba, snagu im glasa potisne vlaga do hipate i pmslambanomenona,iK pa se zato od prirode služe dubljim tonom. Iz toga razloga narodi od sredine 8 dalje prema jugu daju od sebe krajnje visine i zvuk glasa paranete i nete.m D aje to isti na, kako na mjestima, vlažnim od prirode, nastaje dublji ton, na vrućim viši, može se vidjeti iz ovoga pokusa: dvije čaše u peći jednako zagrijane i jednako teške, daju zveket istog tona. Zaronimo jednu od njih u vodu, poslije je izvadimo pa dimimo tada obje. Kad tako učinimo, zvuk će među njima biti posve različan i čaše neće biti jednako

m. Čitaj: horizon - horizont. 384.

Čitaj: sambj'ke - trokutasti egipatski ži čani instrument.

385.

Vidi str. 104-106. 386.

125

Vidi str. 104-106.


Vitruvije

teške. Tako je i s ljudskim tijelima, koja su nastala u istoj vrsti oblika i od iste građe u svijetu, ipak jedna zbog vrućine daju visok zvuk dodirom zraka, dinga zbog obilne vlage daju od sebe najdublje kvalitete tonova. Isto tako, pod vedrim nebom južni je narod zbog velike vrućine pripravnog uma i brže smišlja planove. Sjeverni narodi, pod djelovanjem oblačna neba, imaju tromi um, jer ih zbog otpora zraka vlaga ohlađuje. Da je to tako, možemo vidjeti po zmijama. One se onda kad im vrućina ispije hladnu vlagu vrlo brzo kreću, a pred zimu i u zimsko doba s promjenom temperature ohlade se i postaju nepomične i ukočene. Zato se ne treba čuditi, ako vruć zrak čini ljudski duh okretnijim, a studen naprotiv, sporijim. Dok su južni narodi vrlo oštroumni i osobito okretni u odlukama, čim se traži junaštvo, tu popuštaju, jer ima sunce ispija hrabrost srca. Naprotiv, narodi studenih krajeva spremniji su za navalu oružjem, velike su hrabrosti i bez straha, ali zbog duševne tromosti nava ljuju bez razmišljanja i spremosti pa sami osujete svoje planove. Kadje, dakle, to tako od prirode uređeno da se svi narodi u svom neizmjernom mnoštvu među sobom razlikuju, narod rimski ima u vlasti pogodne krajeve između prostora i zemalja cijeloga zemalj skoga kruga, u sredini svijeta. Jer, narodi u Italiji stoje najodmjerenije prema obim stranama, pa i u tjelesnim udovima i duševnoj snazi za junaštvo. Kako Jupiterova zvijezda kruži po sredini između najvruće Marsove i najhladnije Satumove, pa ima umjerenu to plinu, tako i Italija između sjevera i juga, miješanjem obiju strana, ima umjerene i nepo bjedive vrline. Zato ona svojim odlukama razbija hrabrost barbara, a hrabrom vojskom osnove južnih naroda. Tako je božanski um državu rimskoga naroda smjestio u izvrstan i umjeren kraj da vlada svijetom. Pa ako je tako, da su krajevi zbog nagiba neba nejednaki i s različnim svojstvima, da se od prirode narodi rađaju različnih duševnih osobina i tje lesnih oblika, ne oklijevajmo da i zakone o građenju prikladno rasporedimo prema značajkama naroda i plemena, kad nas sama priroda upućuje na dobar i siguran put.

9

10

11

12

Izložio sam koliko sam mogao vidjeti kako je priroda rasporedila osobine krajeva, i rekao sam kako treba graditi i oblike kuća prema putu sunca, nagibu neba i osobinama naroda. Zato ću sada kod građevina pojedinih vrsta ukratko izložiti simetrijske odnose, općenito i pojedinačno.

II. ( 0 privatnim proporcijama i mjerama prema prirodnim svojstvima mjesta ) Arhitekt ne mora ni o čemu više brinuti od toga da zgrade dobiju svoj oblik prema pro- 1 porcijama određenoga dijela. Zato kad se utvrdi simetrijski odnos i izračunaju odnosi mjera, ostaje stvar domišljanja arhitekta, da on prema prirodnom položaju mjesta, svrsi

126

VI. KNJIGA

O privatnim kućama ... / O atrijima i drugim kućnim prostorijama

zgrade i njezinu izgledu što oduzme ili doda kako bi dobio pravu mjeru, da kad se si2 metriji oduzme ili doda čini se daje dobro oblikovano i izgledu ništa ne manjka. Naime, drukčiji se čini izgled u blizini, drukčiji na visini, različit je u zatvorenom i u otvorenom prostoru, pa je posao dobre prosudbe što u tom slučaju treba raditi. Čini se naime da vid nema pravilni učinak, nego je njime um češće prevaren u prosudbi. Tako se i na slikanim scenama čini da su istaknuti stupovi i mutule i likovi kipova, iako je slika potpuno ravna. Slično se i vesla na lađama, iako su pod vodom ravna, očima čine slomljena i dok diraju površinu vode, izgledaju ravna, kakva i jesu, a kad se spuste pod vodu, zbog njezinih pro zirnih prirodnih osobina daju od sebe nemirne slike koje isplivaju na površinu vode pa tu 3 titraju i očima prividno daju slomljen izgled vesala. Mi to tako vidimo ili pod djelova njem slika ili zbog rasipanja zraka iz očiju kako hoće fizičari. U jednom i u drugom slu4 čaju čini se daje to zato što slika očiju vodi ljude do krivih prosudbi. Kad se, dakle, ono što je istinito ukazuje lažnim, i neke se stvari očima prikazuju drukčije nego jesu, sma tram kako nema sumnje da prema prirodi mjesta ili zbog druge potrebe treba nešto odu zeti ili dodati, ali tako da tim zgradama ništa ne manjka. To se ne može postići samo 5 stručnim znanjem nego i oštroumljem. Dakle, najprije treba odrediti pravila simetrija od kojih se lako može i odstupiti. Zatim, neka se za buduću zgradu na mjestu odredi prostor po dužini i širini, pa kad se tako utvrdi veličina, neka slijedi primjena proporcija za ljepo tu de ne bude gledateljima sumnjiv izgled euritmije. Na koji se način to postiže, moram sada pokazati pa ću najprije govoriti o atrijima (cavum aedium), kako njih treba graditi.

III. (0 atrijima i drugim kućnim 1

prostorijama)

- Atrija (cavum aedium) ima pet vrsta; po obliku se nazivaju: etrurski (tuscanicum), korintski, tetrastilni, displuviatum i testudinatum. Etrurski su

w.

oni, gdje su grede prebačene po širini atrija387 i nose poprečne grede i žljebove, koji idu od kutova zidova do kutova greda, a imaju nagib na letvama streha u sredinu kom-

ognjište s penalima (kućnim

pluvija.388 Kod korintskih se atrija stavljaju grede i kompluviji na isti način, ali se grede koje idu od zidova razmjeste naokolo po stupovima. Tetrastilni su atriji oni gdje su stupovi podmetnuti pod kutne grede; oni ih podupiru i učvršćuju, jer same ne drže 2 veliki teret, a i poprečne ih grede ne terete. Displuviata su atriji oni kod kojih krovne

Natkriveni dio rimske kuće, gdje je bilo

bogovima,

zaštitnicima obitelji). Riječ dolazi od ater = crn od dima. m. Četverokutni otvornu krovu.

grede drže otvor, primaju žljebove i odbacuju kišnicu. Oni su za zimske stanove vrlo dobri, jer njihovi podignuti kompluviji ne smetaju svjetlu za triklinije. Kod poprava ka, međutim, imaju veliku manu, jer strehe koje teku uza zidove ne primaju brzo vodu kad se slije iz kanala, pa se lako preliju, izliju i pokvare drvenariju i zidove na građevi ni. Testudinata neka budu tamo gdje nema velikog opterećenja i gdje se na gornjim katovima rade velike prostorije.

127


Vitruvije

Širina i dužina atrija određuju se na tri načina. Prema prvom se radi tako da se duljina 3 podijeli u pet dijelova, pa se tri daju za širinu; prema drugom, dijeli se na tri dijela, pa se dva odrede za širinu, a prema trećem, od dužine opiše se kvadrat jednakih strana i u njemu se povuče dijagonala, pa koliko je ona duga toliko je dug i atrij. Njihova visina 4 do greda neka je za četvrtinu manja od širine, a preostalo neka se uzme kao mjera za strop (lacunar) i krov nad gredama. Alatna se, desno i lijevo, daje onolika širina kolika je trećina dužine atrija, kad ona iznosi trideset do četrdeset stopa. Dužina od četrdeset do pedeset stopa dijeli se u tri i pol dijela. Od toga se jedan dio daje na širinu alatna. Kad dužina iznosi od pedeset do šezdeset stopa, neka im se da četvrtina toga. Dužina od šezdeset do osamdeset stopa neka se podijeli na četiri i pol dijela. Od toga je jedan dio širina ala. Dužina od osamdeset stopa do stotine dijeli se u pet dijelova kako bi se dobila pravilna širina ala. Njihove stropne grede stavljaju se toliko visoko da visine budu jednake širinama. Ako je širina atrija dvadeset stopa, oduzme se trećina i ostalo se daje tablinumu. Ako 5 je trideset do četrdeset stopa, neka se od širine atrija polovica da tablinumu. Kad je od četrdeset do šezdeset stopa, neka se širina podijeli na pet dijelova, od kojih dva odrede za tablinum. Jer, ne mogu manji atriji imati iste simetrije koje i veći. Ako simetrije većih atrija primijenimo na manje, neće ni tablinum ni ale odgovarati svojoj svrsi. Ako se pak koristimo simetrijama manjih za veće, njihovi će dijelovi biti zastrašujuće gole mi. Zato sam mislio kako moram, i zbog svrhe i zbog izgleda, prema vrstama opisati točna pravila veličina. Visina tablinuma do grede odredi se tako da se na širinu doda 6 osmina. Stropovi se dižu tako, da se trećina širine doda visini. Ulazi (fauces) manjih atrija neka se rade tako da se od širine tablinuma oduzme trećina, a za veće polovica. Kipovi sa svojim ornamentima stavljaju se visoko prema širini ala. Širina vrata prema njihovoj visini neka je kao u dorskih, ako su dorska, kao u jonskih, ako su jonska, onako kako sam za vrata naveo pravila simetrije u četvrtoj knjizi. Za otvor kompluvija neka se ostavi širina od najmanje četvrtine širine atrija, a najviše trećine; dužina se radi prema proporcijama.

M Vrt u bogatim rimskim kućama i palača ma obično okruženo trijemom.

Peristili389 su poprijeko za trećinu duži nego duboki; stupovi peristila neka budu toliko 7 visoki koliko su trijemovi široki. Interkolumniji neka ne budu manji od hi, a ni veći od četiri debljine stupova. Ako stupove u peristilu treba raditi na dorski način, neka se mjere uzmu onako kako sam u četvrtoj knjizi pisao o dorskim stupovima, a neka se raspore đuju prema tim mjerama i pravilima triglifa. Triklinij treba biti dva puta toliko dug koliko je širok. Visine svih dužih prostorija 8 moraju dobiti takav odnos da se dužina i širina zbroje, pa se od zbroja uzme polovica; koliko to iznosi, neka se toliko da visini. Ako su eksedre ili oecusi u obliku kvadrata,

128

VI. KNJIGA

O atrijima i drugim kućnim prostorijama / O položaju prostorija

neka se visina tako izvede da se širini doda polovica. Pinakoteke se, kao i eksedre, moraju projektirati u prostranim veličinama. Korintski oecusi i tetrastili i oni koji se zovu egipatskim, neka imaju u širini i dužini takvu proporciju kako je prije napisano o 9 tt'iklinijima. Ali, zbog umetanja stupova neka se rade širi. Između korintskih i egi patskih oecusa ovakva je razlika: korintski imaju jednostavne stupove postavljene na postament ili na pod: odozgo imaju epistil i vijence ili od drvene građe ili od žbuke. Osim toga, nad vijencima su stropovi, polukružni kasetirani svodovi. Kod egipatskih su na stupovima epistili; od njih se do zidova naokolo stavljaju grede stropa, a na tome je pod za nepokriveni hodnik. Zatim se na epistile iznad donjih stupova stave stupovi za četvrtinu niže od donjih. Iznad njihovih epistila i ornamenata dolazi ukrašen strop, a između gornjih stupova prozori. Tim one izgledaju slične bazilikama, a ne korint10 skim triklinijima. Postoje i oecusi koji nisu uobičajeni u Italiji, a Grci ih zovu kizicenski.390 Postavljaju ih tako da gledaju prema sjeveru, i to najviše na zelenilo, a u sredini imaju vrata. Dugi su i široki toliko da se mogu postaviti dva triklinija,391 jedan prema drugom s prolazom oko njih, a s desne i lijeve strane imaju prozore slične vratima kako bi ljudi s ležaja mogli kroz prozore gledati u zelenilo. Visina im se radi tako da se na širinu doda još njezina polovica.

m. Po grudu Kiziku na azijskoj obali Mra mornog mora (Propontiđe). S
11 Kod tih vrsta zgrada neka se izvedu sva ona pravila simetrije, koja se mogu izvesti, a da ne smeta mjesto. Prozori će se lako načiniti, ako ih ne zamrače visoki zidovi, a ako ih sprečava tjesnoća ili druge teškoće, tada se pažljivo od proporcija štogod oduzme ili im se doda i time postignu ljepote koje su slične pravim simetrijama.

IV. (O položaju prostorija) - Sad ću 1 raspraviti zbog čega pojedinim vrstama zgrada moramo dati određen položaj, imajući na umu njihovu svrhu i strane svijeta. Zimske blagovaonice i kupaonice neka gledaju prema jugozapadu. To je zato što se treba služiti večernjim svjetlom. Osim toga, kad sunce sjaji na zapadu, daje toplinu i zagrije kraj u večernje doba. Spavaonice i knjižnice moraju gledati prema istoku, jer u njima trebamo jutarnje svjetlo, a osim toga, u takvim knjižnicama knjige ne pljesnive. Ako, naime, gledaju prema jugu i zapadu, u njima crvi i vlaga kvare knjige, jer pušu vlažni vjetrovi, koji hrane crve, a šireći vlažni zrak, kvare knjige plijesni. Proljetni i jesenski trikliniji neka se okrenu 2 prema istoku, jer ih sunce, kad ide prema zapadu, umjereno grije do onoga vremena kad ih obično upotrebljavamo. Ljetne blagovaonice neka gledaju prema sjeveru, jer ta strana za solsticija nije zaparna kao druga, a zato što je okrenuta od sunca, uvijek je hladna, pa je zdrava i ugodna za upotrebu. Neka se tako grade i pinakoteke, tkalačke

129

Blagovaonica.

Vitruvije


radionice i slikarske radionice da njihove boje u radu zbog jednaka svjetla ostanu neproraijenjive kvalitete.

V. ( 0 posebnim kućnim prostorija ma) -

Kad se to tako rasporedi prema nebeskim stranama, tada treba paziti i na to kako

se u privatnim kućama moraju graditi posebne prostorije za obitelj, a kako one koje su 1 zajedničke sa stranim ljudima. Od tih prostorija, u posebne nije svakom dopušten ulaz, nego samo pozvanima; takve su spavaonice, trikliniji, kupaonice i ostale prostorije koje se upotrebljavaju za slične namjene. Zajedničke su one prostorije, u koje i nepozvani iz naroda po svojoj volji mogu ulaziti, a to su: vestibuli, atriji, peristili i druge, koje mogu imati istu namjenu. Stoga onima koji žive u običnim prilikama nisu potrebni sjajni vestibuli, tablinumi i atriji, jer oni pohađaju dinge i iskazuju im počast, a ne drugi njima. Za one koji se služe poljskim plodovima treba graditi u vestibulima spremišta i poslov- 2 niče, u samoj kući podrume, žitnice, smočnice i ostale prostorije koje više služe za spre manje plodova nego za ljepotu i eleganciju. Novčarima i zakupnicima treba graditi udobnije prostorije, ljepše i sigurnije od provala; odvjetnicima i govornicima elegantnije i prostranije za primanje i sastanke; odličnom staležu koji obnaša časti i javne službe pa građanima moraju biti na uslugu, treba graditi visoke kraljevske vestibule, vrlo velike atrije i peristile, što prostranije parkove i aleje, prikladno njihovu dostojanstvu. Osim toga, za njih treba urediti knjižnice, pinakoteke i bazilike, slične veličajnosti kao javne zgrade, jer se u njihovim kućama češće održavaju državna vijećanja, privatna suđenja i odluke. Dakle, ako se prema tim pravilima za ljude pojedinih staleža, kako sam u prvoj 3 knjizi pisao o prikladnosti, tako raspoređuju kuće, neće biti prigovora; dobit će se tako za sve potrebe udoban raspored. Na sve to nemamo razloga paziti samo kod kuća u gradu, već i na selu. Osim što su u gradu atriji obično posve uz vrata, a na selu su u kućama sličnim gradskim odmah peristili, onda iza njih atriji, okruženi popločenim trijemovima koji gledaju na palestre i šetališta. Izložio sam, kako sam znao, u općim crtama pravila za gradske kuće, a sada ću go voriti o uređenju seoskih kuća, tj. o tom kako njih treba graditi da budu udobne.

130

VI. KNJIGA

]

2

3

4

5

6

O posebnim kućnim prostorijama / O kućama na selu

VI. ( 0 kućama na selu ) - Prvo se pro motri kraj u pogledu zdravlja, kako sam pisao u prvoj knjizi o osnivanju gradova, i tako se smještaju vile. Njima se veličina određuje prema veličini polja i obilju ljetine. Dvorišta i njihova veličina neka budu prema broju stoke i prema tome, koliko će biti parova volova. U dvorištu se što toplije mjesto odredi za kuhinju, a povezano s njom neka budu staje za goveda. Njihove jasle neka gledaju prema ognjištu i na istočnu stranu neba, jer goveda ako gledaju u svjetlo i vatru ne postaju plašljiva. Zato seljaci koji ne poznaju strane svijeta misle da volovi ne smiju gledati na drugu nebesku stranu nego prema istoku sunca. Širina tih staja ne smije biti manja od deset stopa, a ni veća od petnaest; dužina mora biti tolika da svaki par volova ne zauzima manje od sedam stopa. Kupaonice također moraju biti u vezi s kuhinjom, jer će se tako lako pripremati kupanje na selu. Prostorije s tijeskom neka su također uz kuhinju, jer je to pogodno za spremanje uljanih plodova; pored toga neka je podrum za vino, s prozori ma prema sjeveru jer ako je na drugoj strani gdje grije sunce, vino će u toj prostoriji od vrućine postati slabo. Uljaru treba graditi tako da svjetlo dobiva s juga i toplih strana, jer se ulje ne smije zgusnuti, nego mora ostati žitko od blage topline. Te pak prostorije moraju biti velike prema količini prinosa i broju posuda, koji prosječno zauzimaju po četiri stope, ako sadrže dvadeset amfora. Sama prostorija za tijesak, ako se on ne okreće na vijak nego tiješti polugama, neka se radi tako da ne bude duga manje od četrdeset stopa. Tako će, naime, radnik koji okreće polugu imati dovoljno prostora. Njezina širina neka je najmanje šesnaest stopa, jer će se onda radnici kod posla kretati slobodno i udobno. Ako su potrebna dva tijeska, neka se radi širina od dvadeset i četiri stope. Staje za ovce i koze treba raditi tako velike da na pojedinu glavu stoke dođe najmanje četiri i pol, a najviše šest stopa prostora. Žitnice se smještaju na višem mjestu i okrenute prema sjeveru ili sjeveroistoku. Tako se žito neće brzo zagrijavati, nego se provjetravanjem hladi i duže održava. Ostale strane svi jeta naime, rađaju žiške i druge kukce koji obično štete žitu. Za konjske staje treba odrediti najtoplije mjesto na imanju, ali da ne gledaju prema ognjištu. Kada je vučna stoka u stajama blizu vatre, postaje plašljiva. Uopće je dobro jasle graditi podalje od kuhinje, na otvorenom, i prema istoku. Kad u zimsko doba godine za vedra neba ujutro do njih dovode goveda pa ih na suncu hrane, dlaka im postaje sjajna. Žitnice, sjenike, spremišta za stočnu hranu i stupe treba graditi izvan same vile kako bi bile sigurnije od požara. Ako na imanju treba što graditi elegantnije, neka se to radi prema simetrijama koje sam već opisao kod gradskih zgrada, ali tako, da se ne ometa seosko korištenje. Treba paziti na to da su sve zgrade dobro osvijetljene, ali je to na selu lakše postići, jer tu ne smeta zid susjedne zgrade. U gradu ih smetaju i oduzimaju im svjetlo ili visoki zajednički zidovi ili tijesna mjesta. To treba provjeriti ovako: neka se na onoj strani, s koje se dobiva svjetlo, potegne pravac s vrha zida za koji se čini da smeta

131


Vitruvije

svjetlu, do mjesta gdje treba dobiti svjetlo. Ako se od tog pravca, kad se pogleda uvis, može vidjeti širok komad čista neba, na tom mjestu svjetlo neće imati smetnje. Ako bi smetale grede, natprozornici ili katovi, neka se otvor učini na višim dijelovima i tuda 7 propusti svjetlo. Sve u svemu, treba se ravnati tako, da se na onim stranama, s kojih se može vidjeti nebo, ostavi mjesto za prozore; tako će zgrade biti svijetle. Kao što su u triklinijima i ostalim prostorijama prozori vrlo potrebni, tako su potrebni i na hodnici ma, rampama i stubama, jer se tu ljudi češće spotiču jedni o druge kad se susreću noseći terete. Koliko sam mogao jasnije, izložio sam rasporede naših djela kako bi graditeljima to bilo jasno. Sad ću ukratko izložiti kako se prema grčkom načinu raspoređuju zgrade, da to ne bude nepoznato.

VII. ( 0 grčkim kućama za stanova nje) - Grci ne upotrebljavaju atrije, i ne grade ih, nego za one koji dolaze od vrata 1 rade hodnike, ne osobito široke. S jedne strane su staje za konje, s druge sobe za vratare i odmah zatim dolaze unutarnja vrata. Taj prostor između dvojih vrata grčki se zove Jopcopsiov.392 Zatim je ulaz u peristil. Peritil s tri strane ima trijemove, a na onoj strani, koja gleda prema jugu, dvije ante, koje su međusobno odmaknute u širokom razmaku, i na koje se polažu grede. Od razmaka između anta oduzme se trećina, i ostatak se odredi za dubinu prostora. To mjesto neki zovu prostas,m a drugi pastas.m Tu se prema unutarnjoj strani grade prostrani oecusi; u njima sjede domaćice s prelja- 2

3V2.

Čitaj: lhymmon; prostor za vratara. m. Grč.prostds (npotjtag) je predsoblje. sv i

Grč.pastas; (momi;) predvorje. SIS.

Grčka riječ (Sakapog) i znači: spavaoni ca; soba, stan za žene.

s%. Spavaonica; (apipiDakapog) soba s dru gim sobama naokolo. 3V.

Grčka riječ (/u m tc m n ig j. sm Vidi bilj.br. 390. M. Ležaji na kojima su se ljudi gostiii ležeči. 400.

Prostorije za muškarce.

ma. U prostasu su s desne i lijeve strane smještene spavaonice; od njih se jedna zove thalamos} 95 a druga amphithalamos}%Naokolo su u trijemovima svakodnevni trikliniji, spavaonice i sobe za poslugu. Taj se dio kuće zove gynaeconitis (stan za žene).397 Na to se nadovezuju bogatiji prostori koji imaju sjajnije peristile, u kojima su četiri tri jema jednake visine ili je onaj koji gleda prema jugu, s višim stupovima. Taj peristil s jednim višim trijemom zovu rodskim. Te kuće imaju krasne vestibule, dostojanstvena vlastita vrata, a u peristilima trijemove koji su ukrašeni štukom i rezbarenim kasetiranim stropovima. U trijemovima koji gledaju prema sjeveru nalaze se kizicenski398 trikliniji i pinakoteke, prema istoku knjižnice, prema zapadu eksedre, a prema jugu kvadratični oecusi tako prostrani, da u njima ima mjesta za četiri prostrta triklinija399 zajedno s poslugom i mjestom za zabavu. U tim oecusima se održavaju muške gozbe, jer nije 4 običaj da su domaćice prisutne njihovim sastancima. Ti se peristili zovu andmnitides.m U njima borave muškarci, da ih žene ne prekidaju. Osim toga, s desne i lijeve strane grade se manji stanovi koji imaju posebne ulaze, triklinije i udobne spavaonice za goste;

132

VI. KNJIGA

O grčkim kućama za stanovanje / O podrumima, svodovima i zgradama na stupovima

kad gosti dođu, da ih ne primaju u peristilima nego u tim sobama za goste. Naime, oni bi, Grci, koji su bili otmjeniji i imućniji, gostima, kad im dođu, namjestili triklinije, spavao nice i prostorije za namirnice. Prvog bi ih dana pozvali na večeru, a poslije bi im slali perad, jaja, povrće, voće i ostale poljske plodove. Slikari su to što bi se slalo gostima prikazivali na slikama i nazvali xenia.m Tako očevi obitelji nisu osjećali da su u tuđini, 5 jer su u tim prostorijama za goste imali privatnost i slobodu. Između dva peristila i pros tora za goste su prolazi koji se zovu mesauloe,402 jer su postavljeni po sredini između dvije aule; mi ih nazivamo androni.

401. Darovi:a goste, go:bim. 4112. Grčka riječ (pcaaVAt]): dvorište u sredi ni slami otkuda vode vrata u pojedine prostorije. 401

Taj je naziv vrlo neobičan, jer se ne podudara ni s grčkim ni s latinskim. Grci naime

Čitaj: andrOn.

đv8pwv403 zovu oecus, gdje se održavaju muške gozbe; jer žene tamo ne dolaze. Takvi su i neki drugi slični nazivi, kao: fy>ax6(^,m prothyrum,m teIamonesm i neki drugi. Zoolog je grčki naziv za podosta širok trijem u kom atleti vježbaju u zimsko doba. Naši \ystum zovu šetnice na otvorenom, koje Grci nazivaju JtapaSpopii;.407 Isto tako grčki se kaže ttpoSopov408 za vestibule pred vratima, a mi prothyrum zovemo ono što se grčki kaže 6 5ux9opa.409 Kipove muških likova koji podupiru mutule ili vijence naši zovu telamones,

4114. Čitaj: kspstbs. 405. Prostorpred vratima (trpodvpovj. 406.

a u povijesti ne nalazimo razloge zašto ih tako zovu. Grci ih nazivaju TAdavrsi;410 Atlas411 se, naime, u predanju prikazuje kako drži svemir, jer je on snagom i oštrinom svoga uma uputio ljude u putanje Sunca i Mjeseca i u zakone kretanja svih zvijezda. Zato ga slikari i kipari za njegovo dobročinstvo prikazuju kako drži svemir, a njegove su kćeri Atlantide, koje zovemo Vergiliae,412 a Grci n^siaSsi;,413 ovjekovječene u zvijez7 dama u svemiru. Sve to ne spominjem zato da se promijeni uobičajeno nazivlje ili govor, nego sam mislio kako to treba reći da ne bude nepoznato učenim ljudima. Izložio sam po kakvim se običajima planiraju kuće na italski način i prema grčkim pravilima i opisao proporcije pojedinih vrsta u odnosu na simetrije. Dakle, kako sam o ljepoti i prikladnosti pisao prije, sad ću govoriti o čvrstoći, kako se zgrade grade bez pogrešaka da bi dugo trajale.

Grč. riječ (Tskapm'K) i snaći: nosači. 41)7. Čitaj:paradrontis. 4115. Čitaj: prothvron. 4m. Čitaj: diatltpra. 411). Čitaj: Atlantes. 411. Atlant, sin titana Japeta, div je koji na svojim ramenima drži nebeski svod. 412. Odstarolat. rerga > virga; djevojka, djevica.

VIII. (0 podrumima, svodovima i 1

Zgradama na stupovima ) -

Zgrade bez podruma ostat će nesumnjivo čvrste do velike starine, ako im se temelji učine onako kako sam u prijašnjim knjigama izložio za gradske zidove i kazališta. Ako treba graditi podzemne prostore i svodove, njihovi temelji moraju biti deblji od zidova u gornjim dijelovima zgrade. Njihovi zidovi, stup ci i stupovi polažu se prema okomici po sredini donjih kako bi imali čvrstu podlogu. Jer, ako teret zidova i stupova stoji na nestabilnim temeljima, neće moći biti trajno

413. Čitaj: Pleiddes.

133

DESET K N JIG A O A R H IT E K T U R I

Vitruvije

čvrst. Osim toga, ako se između prozora uza stupove i ante stave doprozornici, neće 2 biti loše. Kad su nadvoji i grede opterećeni zidovima, savijaju se po sredini, pa oštećuju zidove. Kad se podmetnu doprozornici i uglave klinovima, oni ne dopuštaju gredama da se slegnu i oštete zidove. Zatim se mora urediti da teret zidova umanjuju 3 lukovi podijeljeni na klinove, kojima sudarnice idu prema središtu. Kad se, naime, izvan grede ili vrha nadvoja lukovi izvedu s klinovima, kao prvo neće se savijati drve na građa, jer je umanjen teret; drugo - ako s vremenom što počne propadati, lako se popravi bez podupiranja. Isto tako, kad se zgrade rade na stupcima i načine lukovi od 4 klinova sa sudarnicama prema središtu, njihove krajnje stupove treba učiniti širima da budu jaki i mogu se oduprijeti, kad teret zidova pritisne klinove potiskujući ih uz sudarnice prema središtu i tako izbaci oslonce. Prema tome, ako ugaoni stupci budu veći, pridržavat će klinove i dati zgradi čvrstoću. Kad se već na to obratila pažnja i postupilo s tolikom brigom, treba isto tako paziti i na 5 to da svi zidovi budu po okomici, da nigdje nemaju nagiba. Najveća se briga mora posvetiti podzidima, jer tu goleme teškoće obično donosi nasipana zemlja. Zemlja, naime, ne može uvijek biti iste težine, koju obično ima ljeti, jer u zimsko doba primi mnogo vode od kiša naraste težinom i volumenom raskine i istisne potporne zidove. Kako bi se izbjegla šteta, neka se učini tako da se prvo debljina zida projektira prema 6 veličini zemljanoga nasipa; zatim, neka se zajedno s njim s vanjske strane grade pot porni stupci ili potpornjaci, a među njima neka bude razmak jednak visini podzida, a debljina ista kao i podzida. U dnu se toliko istaknu, kolika je debljina podzida. Zatim se postupno suzuju, tako da na vrhu imaju istak jednak debljini gornjega zida. Osim 7 toga, iznutra prema zemlji grade se istaci zida u obliku zubaca pile, tako da pojedini zupci strše od zida onoliko kolika je visina podzida; zupci neka budu debeli kao i zidovi. Isto tako se na krajnjim uglovima podzida od unutarnjega kuta odmakne za onoliko kolika je visina temelja, pa se na obje strane to označi i od tih znakova u dijag onali sagradi zid, a od njegove sredine drugi poveže s uglom podzida. Tako zupci i dijagonalni zidovi neće dopustiti da podzid pritisne cijela sila, nego će je pridržavati i raspodijeliti pritisak nasipa. Izložio sam kako se zgrade moraju graditi bez pogrešaka i kako se nedostatci pre- 8 duhitre kad se pokažu. Naime, kod izmjene tegula, greda ili roženica, ne treba toliko brige kao o ovom, jer se lako promijene, ako su oštećeni. Zato sam i izložio kako će ono što se misli da ne može biti čvrsto, ipak biti čvrsto, i na koji se način to gradi. Kakvu, pak, vrstu materijala treba upotrebljavati, ne ovisi o arhitektu, jer na svim 9 mjestima ne postoje sve vrste materijala, kako sam to rekao u prošloj knjizi. Osim toga, do vlasnika je, hoće li graditi od nepečene opeke, lomljenoga ili klesanog kame-

134

VI. KNJIGA

O podrumima, svodovima i zgradama na stupovima

XLI. Tipovi atrija u stambenim zgradama A - toskanski B - korintski C - tetrastilni D - displuviatum E - testudinatum F, G, H - pmporcije tlocrta atrija

135


Vitruvije

na. Zato sve zgrade, kad ih ocjenjuju, razmatraju s tri strane, tj. po finoći izvedbe, po raskoši i po rasporedu. Kad se gleda na raskošno izvedenu građevinu, hvalit će vlasni ka koji nije žalio velik trošak, kad na finoću, odobravat će majstorov rad, a kad zgrada daje lijep dojam zbog proporcija i simetrija, tad će slava pripasti arhitektu. To on sig- 10 urno može i postići, ako je voljan primati savjete i od majstora i od nestručnjaka. Svi ljudi, a ne samo arhitekti, mogu vidjeti što je dobro. Ali, između nestručnjaka i arhitekata postoji ta razlika, što nestručnjak ne može suditi o građevini, dok je ne vidi gotovu, a arhitekt, čim je u glavi zamisli, prije nego počne s radom, ima već određen sud kakva će biti s obzirom na ljepotu, udobnost i prikladnost. Ono što sam smatrao daje korisno za privatne kuće i kako ih treba graditi, opisao sam što sam jasnije mogao. U idućoj ću knjizi govoriti o finim završnim radovima da budu lijepi i traju dugo bez oštećenja.

136


VII. KNJIGA

Uvod

VII. KNJIGA

414.

Vidibilj.br. 114. 415.

Vidi bilj.br. 117.

!

(Uvod) -

Naši su preci mudro i korisno uredili, da se u knjigama prenesu misli potomcima, tako da one ne propadnu, nego se dalje proširuju kroz pojedine generacije, izdaju u knjigama i postupno kroz vrijeme dođu do najveće profinjenosti znanja. Treba im odati veliku i beskrajnu zahvalnost što to nisu

propustili sa zavidnom šutnjom, nego su se pobrinuli da ideje svih vrsta u spisima preda2 ju sjećanju. Da nisu tako radili, ne bismo mogli znati kakva su djela učinjena u Troji, ni što su Tales,414 Demokrit,415 Anaksagora,416 Ksenofon417 i drugi fizičari mislili o prirodi stvari, ili kakve su ciljeve određivali ljudima za provođenje života Sokrat, Platon, Ari stotel,418 Zenon,419 Epikur420 i drugi filozofi. Ne bi nam bilo poznato koja su djela i iz kojih razloga stvorili Krez,421 Aleksandar,422 Darije42’ i drugi kraljevi, da naši preci priku3 pljanjem svih podataka u svojim spisima nisu to predali uspomeni potomstva. Koliko god njima dugujemo zahvalnost, tako naprotiv moramo ukoriti one koji kradu njihove zapise pa ih izdaju za svoje, a one koji nemaju vlastitih misli, već iz zavisti vrijeđaju tuđe kako bi se time proslavili, ne samo da treba ukoriti nego ih treba i kazniti, jer su bezbožni. A spominje se i to da su stari takve stvari strogo kažnjavali. Nije neprikladno, ako 4 iznesem kakav je bio ishod presuda, onako kako je to došlo do nas. Kad su kraljevi iz roda Atalida, iz velike ljubavi prema učenosti, u Pergamu424 osnovali glasovitu knjižnicu na zajedničko uživanje, tad se i Ptolomej425potaknut beskrajnim žarom i nastojanjem i s ne manje marljivosti požurio prema istom planu osnovati knjižnicu u Aleksandriji. Kad ju je s naročitom brigom dovršio, smafrao je kako to nije dosta, nego se treba brinuti i za to kako to svoje djelo dalje njegovati, proširivati i razvijati. Zato je u čast Muza426i Apo lona427 osnovao natjecanje pa je za pobjednike među piscima odredio nagrade i odliko5 vanja, kao i za atlete. Kad je to odredio i natjecanje se približilo, moralo se izabrati učene suce, koji će ocjenjivati. Kralj je od građana odabrao šestoricu, a sedmoga nije mogao odmah naći pa se obratio onima koji su bili na čelu knjižnice, i upitao ih znaju li nekog sposobna za taj posao. Tada mu rekoše kako postoji neki Aristofan,428 koji s najvećom željom i najvećom marljivošću svaki dan u knjižnici redom čita knjige. Kad su zatim na skupu natjecanja sucima dali posebna sjedala, pozvan je među drugima i Aristofan. On 6 sjedne na određeno mjesto. Natjecanje je počelo s pjesnicima; i dok su oni recitirali pjesme, sav je narod pokazivao i opominjao suce koga će nagraditi. Kad su od svakoga suca zatražili mišljenje, šest ih se složi i odrede prvu nagradu onom, za koga su vidjeli da se najviše svidio narodu, a drugu idućem. Nato su i Aristofana upitali za mišljenje,

41(i.

Grčkifilozof iz 5. stoljeća pr. Kr. 417.

Grčki pjesnik i filozof i: 6. i 5. stoljeća pr. Kr. 41$.

Glasoviti grčkifilozof iz 4. stoljeća pr. Kr. 419.

Grčkifilozof i osnivač stoičke škole ufi lozofiji, živioje u 4. U. stoljeću pr. Kr. 4211.

Grčki filozof i osnivač epikurejske škole ufilozofiji; iz 4. stoljeća pr. Kr. 421.

Vidi bilj. bi; 164 422.

Vidi bilj. bi; 101. 42.1.

Perzijski kralj, poznat po ratovima s Grč kom u 5. stoljeću pr Kr 424.

Grad u Miziji u Maloj Aziji. 425.

Egipatski kralj. 42d.

Božice vještina; umjetnosti i znanosti. 427.

Bog i voda Muza. Vidi i bilj. bi; 93. 42s.

Iz Bizanta; glasoviti aleksamlrijski gramatičar i kritičar.

139


Grčkifilozof iz 4. st.pr. Kr. Strogi kriti čari grcimatičar. 4311.

Bič za Homera. 431.

Kralj Plolomej s nadimkom Filadelf. 431.

Otok n Egejskom moru. 433.


Slikar s otoka Samosa; radio je u Ateni kao scenograf (5. st. pr. Kr.). 435.

Poznati grčki tragičar (6-5. st. pr. Kr.). 43

Vidi bilj. br. 416. 43S.


Arhitekt s otoka Samosa. 4411.

Vidi bilj.br. 251. 441.

Sin Hersifmnov. 441.



Arbitekt u Atetti; suvremenik Periklov.

Vitruvije

a on izjavi da se za prvoga proglasi onaj koji se narodu najmanje svidio. Budući da su kralj i svi ostali žestoko protestirali, ustane on i zamoli da mu dopuste govoriti. Kad je nastala tišina, rekne on kako je taj čovjek jedino pjesnik, a svi su drugi recitirali tuđe pjesme i kako suci ne smiju nagrađivati ono što je ukradeno, nego što je napisano. Narod se čudio tome, a i kralj je sumnjao u to. Tada on, uzdajući se u pamćenje, izvadi iz nekih ormara mnoštvo knjiga pa ih stane uspoređivati s onim što su čitali, te natjera i same kradljivce da priznaju svoju krađu. Onda kralj zapovjedi da se progone zbog te krade, pa ih osudi, osramoti i otpusti, a Aristofana nagradi vrlo velikim nagradama i postavi na čelo knjižnice. Nekoliko godina kasnije dođe iz Makedonije u Aleksandriju Zoil429koji je uzeo pridjevakFo/neroma.rt/x.430Onje kralju čitao svoje spise protiv Ilija de i Odiseje. Kad je Ptolomej čuo kako u odsutnosti grdi pjesnika i prvaka cijele knji ževnosti i kudi onoga čijim se djelima dive svi narodi, rasrdi se, ali mu ništa ne rekne. Kako je Zoil duže vremena boravio u kraljevstvu, pritisne ga siromaštvo pa se obrati kralju i zamoli ga da mu nešto udijeli. Kažu da je tada kralj rekao kako Homer, iako je umro prije tisuću godina, stoljećima ttajno hrani mnogo tisuća ljudi, pa onda i onaj, koji se priznaje većim umom, može hraniti ne samo jednoga nego i više njih. 1najzad, različno pripovijedaju o njegovoj smrti kad je osuđen za ubojstvo oca. Jedni su, naime, pisali kako ga je Filadelfos431 na križ raspeo, neki da je na Hiosu432 kamenovan, a drugi da je u Smirili411 živ bačen u vatru. Što god mu se od toga dogodilo, stigla gaje po zasluzi pra vedna kazna. Jer, izgleda kako drukčije i ne zaslužuje čovjek koji optužuje ljude čiji se od govor o onome što su mislili kad su stvar pisali ne može oglasiti u njihovoj prisumosti. Ja pak, Cezare, ne iznosim ovo djelo tako da promijenim tuđi naslov i stavim svoje ime, niti sam namislio pokuditi tuđe misli pa iz toga sebe uzvisiti. Ne, nego ja svim tim piscima ne izmjerno zahvaljujem, jer su odličnim umnim sposobnostima sabirali oduvijek jedan jed no, drugi drugo i pripremili obilno materijala, odakle mi danas, crpeći kao vodu iz izvora i navodeći je na svoje polje, dobivamo plodnije i veće sposobnosti za pisanje i usuđujemo

7

8

9

10

se spremati nove pouke, vjerujući tim piscima. Dakle, pošto sam vidio da su oni meni pripremili put za izvođenje mog pothvata, to 11 sam ja crpio odatle i pošao naprijed. Najprije je Agatarh434 u Ateni, kad je Eshil413po stavio tragediju, naslikao scenu i o njoj ostavio spis. Time potaknuti, o istoj su stvari pisali Demokrit416 i Anaksagora,437 da pokažu kako ako se središte postavi u određeno mjesto, pravci prirodno odgovaraju s obzirom na očni vid i širenje zraka tako da iz nepouzdane stvari nepouzdane slike daju izgled zgrada na slikanoj sceni i da ono što je slikano na okomitim i ravnim površinama izgleda kako se jedno povlači, a drugo strši naprijed. Poslije je Silen438 izdao knjigu o dorskim simetrijama, Teodor439 i 12 Roikos o Junoninu jonskom hramu na Samosu, a Hersifron440 i Metagen441 o jonskom Dijaninu, u Efezu Pitej442 o jonskom svetištu Minerve u Prijeni.443 Zatim Iktin444 i

140

VII. KNJIGA

13

14

15

16

17

Uvod

Karpion445 o Minervinu dorskom hramu u Ateni na tvrđavi (Akropoli), Teodor Fokejac446 o tolosu u Delfima, Filon447 o simetrijama hramova i o arsenalu, koji je bio u luci Pireju. Hermogen448 je pisao o jonskom Dijaninu hramu pseudodipterosu u Magneziji449 i o monopteru Ocu Liberu450 u Teosu,451 a Arkesije452 o korintskim simet rijama i o Eskulapovu453 jonskom hramu u Tralesu,454 za koji se kaže kako ga je načinio svojom rukom; o Mauzoleju Satir455 i Pitej.456 Njima je sreća doista dala najveću i najvišu nagradu, jer su na njihovoj zgradi zamislili i izveli izvrsna djela umjetnici, čije umijeće ima najuzvišenije pohvale i vječno će cvasti. Na pojedinim su pročeljima naime, pojedini umjetnici uzeli određeni dio da ga u međusobnom natje canju ukrase, kao Leohar,457 Briaksid,458 Skopa459 i Praksitel,460 a neki pomišljaju i na Timoteja.461 Osobita vrsnoća njihove umjetnosti pridonijela je daje to djelo postiglo slavu među sedam čuda.462 Osim toga, mnogi su, manje glasoviti, pisali pravila o si metrijama, kao Neksarid,463Teokid,464 Demofil,465 Polis,466 Leonida,467 Silanion,468 Melompod,469 Sarnak470 i Eufranor.471 Isto tako su mnogi pisali o strojevima, kao Dijad,472 Arhita,473 Arhimed,474 Ktesibije,475Nimfodor,476 Bizantinac Filon,477 Difil,478 Demoklo,479 Harija,480 Polijid,481 Pir482 i Agesistrat.483 Što sam u njihovim spisima našao vrijedno za ove stvari pokupio sam i sjedinio u cjelinu, najviše zato što sam opazio da su Grci o tome izdali mnoga djela, a naši vrlo malo. Fuficije484 je, začudo, bio prvi koji je odlučio o tim stvarima izdati knjigu; zatim je Terencije Varon,485 od devet knjiga Disciplina, jednu napisao o arhitekturi, Publije Septimije486 dvije. Izgleda da se toj vrsti pisanja nije dosad nitko posvetio, iako je među našim građanima u starini bilo velikih arhitekata koji bi mogli jednako lijepo pisati. Naime, u Ateni su arhitekti Antistat,487 Kaleshro,488 Antimahid489 i Porrno490 postavili temelje kad je Pizistrat491 Zeusu Olimpijskom gradio hram. Nakon Pizistratove smrti, zbog nemira u državi, ostavili su započeto djelo. Kad je, oko četiri stotine godina kasnije, kralj Antioh492 obećao da će snositi trošak za tu gradnju, izveo gaje odlično s velikom spretnošću i najvišim znanjem, rimski građanin Kosutije.493 On je načinio golemu ćelu hrama, naokolo je postavio dvostruki red stupova i rasporedio epistile i ostale ornamente prema simetriji. Taj je hram na glasu zbog svoje veličanstvenosti, ne samo u mnoštvu nego i među izabranima. Samo na četiri mjesta nalaze se hramovi, urešeni mramor nim radovima, zbog kojih se napose spominju njihova imena s najvećom slavom. Njihova izvrsnost i smišljena izrada visoko se cijeni među svetištima bogova. Prvi je Dijanin k a m u Efezu u jonskoj vrsti koji je projektirao Hersifron494 iz Knososa495 i njegov sin Metagen,496 a poslije gaje kako kažu dovršio rob same Dijane Demetrije497 i Efežanin Peonije.498 Zatim su u Miletu Apolonu u jonskim simetrijama projektirali hram isti Peonije i Milećanin Dafnid.499 U EleuzinP00 je vrlo veliku ćelu Cereri i Prozerpini Iktin501 pokrio krovom na dorski način bez vanjskih stupova i sa širokim prostorom za prinošenje žrtava. Od tog svetišta je poslije Filon,502 kad je u Ateni

141

445.



Glasoviti atenski arhitekt; suvremenik Aleksandra Velikoga. 44S.

Vidi bilj.br 245. 444.

Maloazijski grad u pokrajini Kuriji. Vidi ibilj. bi: 244. 4511.

Dionizije. 431.


Vidi bilj.br. 304. 45!.

Vidibilj. bi: 60. 454.

Vidibilj. bi: 158.


Vidibilj.br. 18,442. 457.

Vidi bilj. bi: 163. 4511-4011.

Poznati kipari iz 4. stoljeća pi: Kr. 401.

Vidibilj. bi: 174. 407

Sedam znamenitih građevina i umjetnič kih radova kojima se svijet divio zbog ve ličine i ljepote.

DE S E T K N JIG A O A R H IT E K T U R I

4 M .-4 7 1

Kipari i arhitekti, većinom poznati samo i: Vitruvija. 47) .


Vidi bilj. br. 13. 47).

Vidibilj.br. 12. 47li.

Poznat samo iz Vitruvija. 477.

Učenik Ktesibijev; poznat iz studija o mehanici. 478-479.

Vitruvije

zavladao Demetrije Faleronski,503 načinio prostil, postavivši pred hram stupove na pročelju. Tako je povećavši vestibul dao dosta prostora za žrtvovanje, a samoj građevini najviše dostojanstvo. U Ateni se, pak, spominje kako je Kosutije, kako sam već napisao, započeo graditi hram Jupiteru Olimpijskom u velikom mjerilu prema korintskim simetrijama i proporcijama. Nijedan njegov komentar nije pronađen, ali ne bismo samo željeli imati opis o tome od Kosutija, nego i od Gaja Mucija.504 On se uzdao u svoje veliko znanje i prema prihvaćenim pravilima umijeća dovršio je simetrije ćele, stupova i epistila Marijeva hrama Honori i Virtuti (Časti i Junaštvu).505 D aje taj hram bio od mramora, pa da ima dostojanstvo zbog veličajnosti i velikog troška, koliko ima zbog umjetničke finoće, bio bi ubrojen među prva i najveća djela. Kad, dakle, nalazimo da su i naši preci bili veliki arhitekti, ne manji nego Grci i da ih 18 u naše doba ima mnogo, a d a je od njih malo izdavalo knjige, mislio sam da ne smi jem šutjeti, nego ćemo pojedine stvari redom izložiti u posebnim knjigama. Pa zato, kad sam već u šestoj knjizi opisao pravila za privatne zgrade, u ovoj ću, sedmoj, izložiti sve što se tiče završnih radova i na koji način će oni moći biti i lijepi i čvrsti.

Spominje ih sumo Vitruvije. 4811.

Za Aleksandra Velikog gradio ratne stro jeve. On i Dijud učenici su Polijidovi. 4 » l.

U dobu Aleksandra Velikog učio građenje ratnih strojeva; za kralju Filipa, Aleksan drova oca, sudjelovao kod osvajanja Bi zanta.

I. ( 0 polaganju podova )

- Najprije ću

započeti s izradom podova. Oni kod završnih radova zauzimaju prvo mjesto pa treba brižno i vrlo oprezno paziti na čvrstoću. Ako se pod polaže po ravnom tlu, neka se naj prije ispita tlo, je li jednolično čvrsto. Tad se ono uravna i položi lomljeni kamen s podlogom. Ako se mjesto nasipa, cijelo ili dijelom, neka se vrlo pažljivo nabije i utvr di. Na katovima treba paziti na to da zid koji ne ide do vrha kuće ne dođe pod sam pod, nego d a je niži i da grede poda iznad njega slobodno prolaze. Ako čvrsti zid dođe do

4« :.

Arhitekt; po svoj prilici iz Makedonije.

483. Drukčije nepoznata osoba. 484.

Prvi rimski pisac koji je pisao o arhitek turi; poznat samo iz Vitruvija. 48)

Poznati rimski pisac i učenjak; rođen ilb.godinepr.Kr. 4S6.

XLII. Keramički p o d na drvenom stm pu A - vanjski B - unutrašnji

Drukčije nepoznat.

142

l

O polaganju podova

VII. KNJIGA

samoga poda, tada zbog njegove čvrste konstrukcije pokraj njega desno i lijevo u podu 2 nastaju pukotine, jer se, kad se podovi suše, savijaju i sliježu. Treba paziti da se ne mi ješaju daske crnike s hrastom, jer kad hrast primi vlagu, savija se i tako u podu nasta ju pukotine. Ako nema crnike, pa se mora upotrijebiti hrast, neka se izrežu što tanje daske. Što one budu tanje, to će ih lakše čavli držati kad se pribiju. Zatim, neka se daske na svakoj gredi na samim krajevima pričvrste s dva čavla kako se nigdje zbog izvijanja ne bi podigli bridovi. Daske od cera, bukve ili jasena ne mogu izdržati do velike starosti. Kad su postavljene daske, neka se prostre paprat, a ako je nema, slama da štiti drvo kako ga ne bi kvarilo vapno. Tada se odozgo položi podloga od kamenja, 3 koje ne smije biti manje nego što može stati u ruku. Kad se podloga postavi, ako se radi o novom kamenu, neka se na tri dijela kamena miješa jedan vapna. Ako je već jednom upotrijebljen, neka se umiješa s pet dijelova prema dva. Zatim se ta smjesa položi i grupa radnika dobro ju nabije drvenim batovima. Nabita smjesa neka bude debela najmanje tri četvrtine stope. Odozgo se polaže jezgra (nucleus) od drobljene opeke u smjesi u kojoj na tri njezina dijela dođe jedan vapna (opus signinum). Ona s podom mora biti debela najmanje šest palaca. Iznad jezgre se po vrpci i razulji 4 postavi pod od pločica (opus sectile) ili kocaka (mozaik). Kad se to položi, i sloj dobi je svoj nagib, neka se tako obruši da pločice nemaju nikakvih izbočina u rombovima, trokutima, kvdratima ili šesterokutima, nego je slaganje reski u ravnini. Ako je od mozaičkih kockica, neka im svi uglovi budu jednaki. Jer, ako svi uglovi nisu u istoj ravnini, brušenje neće biti urađeno kako treba. Tako isto tiburtinske opeke složene na riblju kost (opus spicatum) freba pažljivo izraditi bez razmaka i bez izbočina, izravnane i obrušene u ravninu. Poslije brušenja, kad se izravna i uglača, neka se odozgo pospe mramorni prah, a po tom neka se nenese zaštitni sloj od vapna i pijeska.

m - ni. Arhitekti i: Pizistralova vremena;pozna ti iz Vitruvijeva tekstu. Pizistmt je poznati atenski vlastodržac (6. stoljeće pr. Kr.).

Antioh IV. Epifan: kralj od 175-164. pr. Kr. m. Rimski arhitekt; u Atenije nađen napis s njegovim imenom. 414 - 4% .

Vidi bilješke br. 251; 442. 497.

Drukčije nepoznat. 49S.

Arhitekt iz prve polovice ili iz sredine 5. stoljeća pr. Kr. 4W.

Arhitekt iz vremenu kadje živio i Peonije. 500.

Grad u Atici s hramom, posvećenim Cereri (boginji zemaljskog roda) i Prozerpini

(boginji podzemlja).

5 Na otvorenom treba podove kudikamo bolje raditi, jer drvene konstrukcije nabreknu od vlage ili se skupe za suha vremena ili se savijaju i sliježu, pa tako gibanjem oštećuju podove, osim toga, oštećuju ih led i mraz. Zato, ako ih moramo raditi kako bi se pod što manje kvario, treba ovako postupiti: kad se polože jedne daske, neka se odozgo poprijeko stavi drugi red dasaka i pribije čavlima; tako grednik dobije dvostruku zaštitu. Zatim se u novo kamenje umiješa jedna trećina samljevene opeke, 5 a uzmu se dva dijela vapna na pet dijelova morta. Kad se načini podloga, položi se taj sloj i nabije; on mora biti debeo najmanje stopu. Tad se položi jezgra, kako sam opisao, a pod se radi od velikih kocaka od oko dva palca i s nagibom od dva palca na deset stopa. Ako se sve to dobro namjesti i pravilno obruši, bit će sigurno od svakoga kvarenja. Da se mort između reški ne ošteti od mraza, neka se svake godine pred 7 zimu reške dobro zaliju uljenim talogom. Tako u sebe neće primati mraz. Ako se po kaže da treba još pažljivije raditi, neka se na donji sloj poda u ležaj od morta stave

5111.

Vitli bilj. br. 445. 50!.

Vidi bilj. br. 448.

m Guverner u Ateni od 817. godine pr. Kr.; ujedno i filozof i državnik. 5114.

Vidi bilj.br. 24J. 505.

Vidi bilj. bi: 241 i 242.

143

Vitruvije


međusobno povezane opeke od dvije stope. One imaju na strani uz reske palac široke urezane kanaliće. Kad se oni spoje, ispune se vapnom pomiješanim s uljem, reške se stisnu i izbrusi se. Tako će se vapno koje ostane u kanalićima, stisnuti i očvrsnuti pa neće pustiti da voda niti išta drugo prolazi kroz reške. Kad se to položi, neka se odoz go prevuče jezgra poda i neka se nabije štapovima. Na to se položi sloj ili od velikih kocaka ili od opeke na riblju kost u nagibu, kako sam već spomenuo. Ako se tako učini, pod se neće brzo oštetiti.

II. ( 0 gašenju vapna i o ibukanju ) Pošto sam završio o izradi podova, treba prijeći na izradu žbuke. Stvar će biti dobra, 1 ako se grude najboljega vapna gase duže vremena, prije nego se vapno upotrijebi. Ako se koji komad u peći slabo ispeče, on dugim gašenjem u tekućini dogori i jednolično se iskuha. Jer, kad vapno nije sasvim ugašeno, nego se upotrijebi svježe i nabaci, a u sebi ima tvrdih grumenčića, stvara mjehure. Ti grumenčići se na zgradi i dalje gase, raspadnu se i oštete gotovu žbuku. Kad se vapno pravilno ugasi i brižljivije se pripre- 2 ma posao, onda se uzme greblicu i njome u jami siječe vapno kako se cijepaju drva. Ako se na greblicu prime grumenčići, vapno nije dobro ugašeno. A kad greblicu izvučemo suhu i čistu, znači da je vapno bez snage i suho. Ako je masno i dobro zagašeno, hvata se oko tog oruđa kao ljepilo, i pokazuje daje dobro. Tad se namjeste skele, pa se pristupi žbukanju presvođenih stropova po sobama, ako se one ne ukrašavaju lakunarima506 (kasetiranim stropom). im.

Kasetirani strop s udubinama, najčešće obojenima.

III. (0 uređenju stropova, žbukanju i poliranju )

- Kad se radi o presvođenim stropovima, treba raditi ovako: neka se 1 rasporede ravne letve međusobno razmaknute ne više od dvije stope i neka budu od čempresa, jer jelove trule i s vremenom se brzo kvare. Kad se letve razmjeste u obliku kružnice, onda se pomoću drvenih veza pričvrste za strop ili krov i to tako da se gusto pribiju željeznim čavlima. Te veze treba raditi od takva drveta kojem ne može škoditi trulež, vrijeme ni vlaga, tj. od šimšira, smreke, masline, hrasta lužnjaka, čempresa i od drugoga sličnoga drveta, izuzevši obični hrast. On se lako savija i stvara pukotine u gradnjama gdje se upotrijebi. Kad se polože letve, onda se za njih užetom od špan- 2 jolskog kovilja priveže istučena grčka trstika, onako kako to oblik traži. Zatim se na svod po tom nabaci žbuka miješana od vapna i pijeska da zadrži kapi, ako bi pale kroz strop ili krova. Ako nema grčke trstike, neka se po močvarama nabere tanka

144

VII. KNJIGA

O gašenju vapna i o žbukanju / O uređenju stropova, žbukanju i poliranju

trstika pa užetom poveže u svežnjeve, primjerene dužine i jednake debljine; pri tome neka razmak između dva čvora ne iznosi više od dvije stope. Sve se užetom priveže za letve, kako sam već rekao, pa se u njih ukucaju drveni klinovi. Drugo se sve uradi 3 kako sam prije opisao. Kad se svod postavi i uveže, neka se odozdo nabaci gruba žbuka, zatim fina pa se poslije polira mramornim prahom. Kad se svod ispolira, pod njega se stave vijenci, koji se moraju učiniti vrlo tanki i nježni. Jer, ako su veliki, težina ih vuče dolje i ne mogu se održati. U materijal za njih se nikako ne smije miješati gips, nego se jednoliko prevuče mramorni prah da gips ne bi prebrzim vezanjem spriječio jednoliko sušenje. Treba se čuvati starog načina svođenja, 4 jer su istaknute površine njihovih vijenaca opasne zbog velike težine. Jedni su vijenci glatki, drugi su s reljefom. U sobama gdje se nalazi vatra ili se upotrebljava više svjeti ljaka, treba raditi ravne da se lakše brišu. U ljetnim dvoranama i eksedrama gdje ima vrlo malo dima, pa Čada ne može škoditi, neka se rade s reljefom. Uvijek se, naime, na bijelu žbuku zbog sjaja bjeline hvata dim ne samo iz vlastitih nego i iz tuđih zgrada.

XLIII. Shema konstrukcije drvenog svoda obješenog o strop

145

DESET KN JIG A O A R H IT E K T U R I

Vitruvije

Kad se izrade vijenci, neka se na zidove nabaci što grublja žbuka, a poslije kad se osuši 5 gruba podloga, neka se žbukom od finog pijeska točno izvede da duljine budu po rav nalu i vrpci, visine prema okomici, a kutovi prema kutniku. Tako će štuko biti izvrstan za slike. Kad se osuši, neka se žbuka nabaci drugi i treći put. Stoje bolja podloga žbuke od finog pijeska, to će čvršći i trajniji biti štuko. Kad se osim grube žbuke stave još naj- 6 manje tri sloja žbuke od pijeska, tada se stavljaju slojevi od mramornoga pijeska. Žbuka se umiješa tako da se ne hvata za zidarsku žlicu, nego željezo ostaje čisto od žbuke. Pošto se nabaci sloj mramorne žbuke pa se on osuši, neka se drugi put nabaci sitniji. Kad se i to nabaci i dobro uglača, neka se prevuče još finijim mramorom. Kada se tako zidovi osiguraju s tri sloja žbuke od pijeska i isto toliko od mramora, neće moći dobiti pukotine ni druge greške. Pošto se žbuka učvrsti obrađena alatom i dobro ugladi 7 do bjeline mramora, pa se u posljednji sloj umiješa boja, odavat će blistavi sjaj. Kad se boje pažljivo nanesu na mokru žbuku, one ne blijede, nego ostaju trajno. To je zbog ovog: kad se, naime, vlaga iz vapna u pećima iskuha, vapno postaje porozno i slabo. Kako nema vlage, privlači u sebe što god s njim slučajno dođe u doticaj. Miješanjem ono pokupi snagu od elemenata drugih tijela i otvrdne ujedno. Tako se on, sastavljen iz kojih mu drago dijelova, spoji s njima kad se osuši, pa izgleda kako ima vlastita svojstva svoje vrste. Stoga žbuka koja je dobro načinjena s vremenom ne postaje gruba i ne gubi boje 8 kad se brišu, ako one nisu položene nepažljivo i na suho. Ako se žbuka na zidovima uradi onako kako sam malo prije opisao, ona će dugo zadržati čvrstoću, sjaj i dobru kvalitetu. Kad se nanese samo jedan sloj finoga pijeska i jedan samljevena mramora, ostane tanka i slaba pa se lako polomi, a zbog slabe debljine, kod poliranja neće također dobiti pravi sjaj. Kao što, naime, srebrno zrcalo, načinjeno od tanke ploče, daje nejasne i 9 mutne odraze svjetla, a ono koje je načinjeno iz masivnog materijala, kad primi na sebe čvrstu polituru, daje gledateljima sjajne i jasne slike, tako je i sa žbukom. Ako je tanka, ne samo da puca nego i blijedi. Žbuka koja ima čvrstu podlogu od fina pijeska i mramora u gustoj debljini, pa je obrađena višekratnim poliranjem, ne samo što blista nego sa zida reflektira gledateljima jasne slike. Grčki majstori ne samo da tim načinom čine čvrsta 10 djela, nego rade i više: postave sanduk za rnort pa u njemu pomiješaju vapno i pijesak i dovedu radnike koji to nabijaju drvenim batovima i upotrebljavaju tako obrađen. Stoga neki režu tu žbuku sa starih zidova i upotrebljavaju je kao ukrasne ploče. Takav ukras dobije još oko tih ploča reljefne okvire. Ako žbuku treba staviti na zidove od pletera, moraju nastati pukotine na uspravnim i po- 11 prečnim gredama. To je zbog toga što one upiju vlagu kad se premažu ilovačom, pa se stegnu kad se osuše i na žbuci nastanu pukotine. Da se to ne bi dogodilo, postupit će se ovako: kad se cijeli zid premaže ilovačom, tad se na njega od jednoga do drugog kraja pričvrste redovi ttske čavlima sa širokim glavicama. Zatim se ilovača nabaci drugi put.

146

VII. KNJIGA

O uređenju stropova, žbukanju i poliranju / O žbukanju vlažnih mjesta i o drenaži

Ako je prva trska poprijeko pribijena, neka se druga pribije uspravno; onda se to prevuče pijeskom, mramorom i cijelom žbukom kako sam prije opisao. Tako će dvostruki red trske, pribijen ukriž na zidu, spriječiti da žbuka otpadne ili da nastanu pukotine.

IV. (0 žbukanju vlažnih mjesta i o 1

drenaži) -

Rekao sam na koji se način žbuka treba raditi na suhim mjestima, a sada ću izložiti kako se štuko izvodi na vlažnim mjestima, da bi mogao izdržati bez greša ka. Najprije se u sobama u razizemlju, od poda, visoko otprilike tri stope, umjesto žbuke od pijeska, nabaci gruba žbuka od mrvljene opeke i poravna, da vlaga ne oštećuje te dijelove žbuke. Ako neki zid i dalje pokazuje vlagu, neka se malo odmak ne od njega i podigne drugi tanki zid, daleko koliko to prilike dopuštaju. Između ta dva zida povuče se kanal nešto dublje nego je vodoravna ravnina sobe, s otvorom prema otvorenom prostoru. Kad se zid gradi uvis, neka se načine otvori za provjetra vanje. Ako, naime, vlaga ne dobije izlaz kroz otvore i dolje i gore, proširit će se po novom zidu. Kad se to dovrši, neka se zid ožbuka grubom žbukom od mrvljene ope2 ke i izravna pa se onda polira finom žbukom. Ako mjesto ne dozvoljava da se gradi drugi zid, neka se rade kanali i otvori prema otvorenom prostoru. Na rub kanala pos tave se s jedne strane opeke od dvije stope, a s druge se sagrade stupci od opeka od dvije trećine stope, da na njima mogu sjediti uglovi dviju opeka i toliko se odmaknu od zida da ne ostane prostor veći od dlana. Zatim se uspravno uza zid od dna do vrha pričvrste opeke s kukama, a unutarnje njihove strane pažljivo se premažu paklinom da od sebe odbijaju vlagu. U dnu sobe i pri vrhu nad svodom ostave se otvori za provjet3 ravanje. Opeke se pobijele vapnenim mlijekom da ne odbace grubu žbuku od mrv ljene opeke. To se radi zbog toga što su suhe od pečenja u pećima pa ne mogu primati ni zadržati žbuku, ako se prije ne stavi vapno, da se jedno i drugo zalijepi i poveže. Kad se nabaci grubi sloj, neka se mjesto one od finoga pijeska stavi žbuka od saml jevene opeke, a sve ostalo treba uraditi onako kako sam prije opisao za žbukanje. 4 Ukrasi na žbuci moraju biti u skladu s prikladnošću (decor) kako bi dobili izgled koji odgovara mjestu i oblicima stila. U zimskim blagovaonicama nisu korisne ni velike povijesne slike, niti profinjeni ukras vijenaca svodova, jer ih pokvari dim vatre i gusta čađa svjetiljaka. U njima se na podnožje moraju staviti paneli u crnoj boji i ugladiti s umetnutim trakama okera ili rninija. Svodove se dovrši bez ukrasa i uglača. Podovi će biti dopadljivi, ako pogledamo grčki način u zimskim prostorijama. Koris5 na konstrukcija uopće nije skupa. Kopa se pod razinu triklinija do dubine od oko dvi je stope, pa kad se tlo nabije, položi se na to ili kamenje ili sloj drobljene opeke i nagne tako da otvori idu u kanal. Zatim se nasipa drveni ugljen i dobro ugazi, pa se

147

Vitruvije


položi pola stope debeli sloj pijeska, vapna i pepela. Kad se površina izbrusi kame nom po vrpci i razulji, dobije se izgled crnog poda. Na njemu se ono što se god kod gozbe prolije iz čaša ili ispljune odmah osuši čim padne, a posluga koja dvori, makar su bosi ne trpe studen na podu.

V. (O zidnim slikama )

3117.

Uliks je latinski naziv za Otliseja, najve ćega grčkogajunaka u trojanskom ratu.

sos.

Vidi biij. br. 158. 309.

Slikar; drukčije nepoznat.

sio. Grad u maloazijskoj pokrajini Kuriji. Vi di i bilj.br. 247.

su. Čitaj: eklesiasterion.

Poluljudi - pohtkonji.

- Za ostale sobe, tj. proljetne, jesenske i ljetne, zatim atrije i peristile, preci su postavili stvarne slike real nih stvari. Slika je predodžba onoga što jest, kao ljudi, zgrada, lađa i ostalih stvari, čija se određena i stvarna tijela uzimaju kao uzori i slikaju slični. Otuda su preci koji su uveli početke tog ukrašavanja najprije oponašali različitosti i položaje mramornih ploča, zatim različite međusobne rasporede vijenaca i žutih pruga. Poslije su došli do toga da su u slikama oponašali oblike zgrada, stupove i istake zabata, a na otvorenim mjestima, kao u eksedrama, zbog veličine zidova slikali su lica scena na tragični, komični ili satirični način. Hodnike su, pak, zbog duljine prostora, ukrašavali različitim pejsažima i prikazivali u slikama značajke određenih mjesta. Slikali su, naime, luke, rtove, obale, rijeke, izvore, morske tjesnace, svetišta, šumarke, brda, stoku i pastire. Na nekim mjestima prikazuju na velikim slikama likove bogova ili podobne mitske scene, kao trojanske bitke i Uliksova507 lutanja s krajolicima, i drugo što su na sličan način uzeli iz prirode. Ali to što su se uzimali primjeri od pravih stvari, sada se prezire zbog pokvarenog ukusa. Jer na žbuci radije slikaju čudovišta nego prave slike stvarnih pred meta. Mjesto stupova stavljaju kanelirane trstike, mjesto zabata ploče s kovrčastim lišćem i volutama. Zatim kandelabri nose slike kućica; nad njihovim zabatima dižu se iz korijena u zavojnicama nježne cvjetne peteljke, na kojima sjede likovi bez smisla, štoviše, nježne stabljike nose polulikove, jedne s ljudskim, druge sa životinjskim glava ma. Toga nema, niti može biti, niti je bilo. Tako je novi ukus doveo dotle da su loši suci nadvladali umjetničke vrijednosti. Kako može trstika stvarno držati krov, ili kandelabar ornamente zabata, ili toliko tanka i nježna peteljka lik koji na njoj sjedi, ili iz korijena i peteljki izlaziti dijelom cvijeće, a dijelom polulikovi? Pa ljudi gledaju te besmislice i ne osuđuju ih, nego uživaju u tome i ne vide što od toga može, a što ne može biti. Razboritost je zaslijepljena lošim prosuđivanjem i nije u stanju cijeniti što za ukras može biti dostojno i prikladno. Ta, ne treba hvaliti slike koje ne sliče stvarnosti. Ako su fino umjetnički izvedene, ne treba ipak zbog toga odmah suditi da su dobre, ako nema ju određenih principa prikladno izvedenih. U Tralesu508 je Apaturije509 iz Alabande510 elegantno naslikao scenu u malom teatru, koji se kod njih zove eiodriaiacm jpiov.511Na njoj je naslikao shipove, statue, Kentaure512 kako drže epistile, okrugle krovove tolosa, istaknute uglove zabata i vijence, ukrašene lavljim glavama koji su za odvođenje

148

i

2

3

4

5

O zidnim slikama / O pripremanju mramora za žbukanje

VII. KNJIGA

kišnice s krovova. Osim toga, nad njom je naslikao i episcenij (£ Jtio K f]vio v513) s tolosima, pronaosima, poluzabatima i svim mogućim uresima krova. Pa kad je tako izgled te scene zbog visokog reljefa osvojio pogled sviju i već su bili spremni da pohvale to 6 djelo, tada je istupio matematičar Licimnije514 i rekao: “Alabandejce u svim javnim po slovima smatraju prilično pametnim ljudima, ali ih zbog jednoga malog nedostatka nedoličnosti smatraju budalastima: jer svi kipovi u njihovu gimnaziju vode parnice, a na forumu drže diskove, trče ili se nadmeću kopljem. Tako je nedoličan položaj kipova, koji ne odgovara značajkama mjesta, javno donio gradu nepoštivanje. Pripazimo i mi sada da Apaturijeva scena i od nas ne učini Alabandejce i Abderane.515 Tko naime od vas ima kuće nad crijepovima krova ili stupove ili podignute zabate? To se postavlja na katove, a ne na krovove od crijepa. Ako, dakle, na slikama primimo ono što u stvarnosti ne može postojati, pristupit ćemo među takve gradove koje zbog tih nedostataka sma7 traju budalastima.” Na to se Apaturije nije usudio odgovoriti, nego skine scenu, izmi jeni je prema pravilima stvarnosti i poslije je za popravljenu dobio odobravanje. 0 , kad bi besmrtni bogovi dali da Licimnije oživi i ispravi ovo bezumlje i zablude slikara! A neće biti bez koristi, ako izložim zašto lažan način odnosi pobjedu nad istinom. Što su, naime, preci nastojali ostvariti umijećem i marljivim radom, sada to postižu bojama i nji hovim privlačnim izgledom; a da ne uzmanjka dostojanstvo, koje je djelima davala umjet8 nička profinjenost, nadoknađuje to utrošak vlasnika. Tko od starih nije upotrebljavao minij štedljivo kao lijek'? A sada se svuda njome boje čitavi zidovi. Ovamo pridolaze zelena, grim izna i plava boja. Kad se one polože, ako to i nije s umijećem, očima pružaju blistav izgled; a zbog toga, što su skupocjene, izuzimaju se iz ugovora, te ih nabavlja gospodar kuće, a ne poduzetnik.

513.

Čitaj: episkenion. 514.

Drukčije nepoznat.

515.

Abderaje grad u Trakiji.

Dosta sam govorio o tom što treba raditi da se izbjegnu pogreške u žbukanju, a sada ću reći o nabavljanju materijala i prvo jer sam u početku govorio o vapnu, sada ću o mramoru.

5l5d.

VI. 1

kanje)

(0 pripremanju mramora za ib Vidi bilj.br. 244.

- U svim se krajevima ne dobiva mramor iste vrste, nego se na nekim mjes tima nalaze grumeni, koji imaju sjajna zrnca kao sol. Kad se oni smrve ili samelju, dobri su za posao. Na onim mjestima gdje nema toga materijala, smrve se i samelju mramorni otpatci ili iverje koje majstori odbacuju pri obradi, pa se to prosijano, upotrebljava u radu. Drugdje, primjerice između područja Magnezije51*1 i Efeza,516 ima mjesta gdje se kopa gotov, pa ga ne treba mljeti niti prosijavati, nego je tako fin kao daje rukom razbit i prosijan.

Sin.

149

Vidibilj.br. 185.


517.

Čitaj: ilira. us.

Grad na maloazijskoj obali Crnoga mom. 519.

Otoci u Sredozemnom moru. 5211.

Otok u Egejskom moru. 521.

Paraetonium: Grad Pamitonion u zapad nom Egiptu, 300 km zap. od Meksandrije, danas Marsa Matruh.

Čitaj: theodoteion. 521.

Čitaj: arsenikon. 52U.

Vitruvije

VII. ( 0 prirodnim bojama) - Ima ne kih boja koje se nalaze na određenim mjestima i tu ih iskopavaju. Neke se pripremaju kao spojevi iz drugih stvari obradom i odmjerenim miješanjem tako da u radovima daju istu korist. Prvo ću izložiti one koje se kopa, a nastale su same od sebe, kao što je 1 oker (sil) koji se grčki zove (bipač'1On se nalazi na mnogim mjestima, i u Italiji; ali atičkog, koji je bio najbolji, sada nema. To je zato što su u Ateni nekad bile družine kopača srebra koje su pod zemljom kopale rovove i tražile srebro. Kad bi pri tom slučajno naišli na žile okera, postupili bi tako kao da je srebro. Tako su stari imali dosta izvrsnog okera za slikanje zidova. Isto tako se crvena boja vadi obilno na 2 mnogim mjestima, ali vrlo dobra na malo mjesta, kao u Sinopi518 na Pontu, u Egiptu, na hispanskim Balearima,519a tako i na Lemnosu.520Uvozninu toga otoka dao je senat i rimski narod Atenjanima na uživanje. Paraetonium321 (bijela boja) ima ime po samom mjestu gdje se kopa; tako i melinum (bijela boja), za koju kažu d aje njezin rudnik na cikladskom otoku Melosu. Zelena se kreda također dobiva na više mjesta, ali je najbolja u Smirni. Nju Grci zovu 9£o8oxstov,522jer se vlasnik zemljišta gdje se prvi put našla ta vrsta krede zvao Teodot. Auripigmentum (žuta boja) koji se grčki zove đ p o s v iK o v 52’ kopa se na Pont u.52,11 Sandarake (crvena boja) ima na više mjesta, ali najbolji joj je rudnik na Pontu, u neposrednoj blizini rijeke Hipanis.524

Auripigment je žuti arsenski blistamo, arsenov trisulfid (As,St ).

Sandarak (lat: sondama, grč: aaSvapatcr}) je mineral realgar, arsenov disulftd (As,S,j. 521a.

Lopacje mjestimice rabio termin minij, a na više mjesta (prema Reberu) cinober. Tu je u antičkoj terminologiji prilična zbrka. Naime, grčki ki vvapapt, a to je današnji cinober, Rimljani su nazivali minium. Ono što danas zovemo minijem Rimljani su zvali umjetni sandarak. Da ne miješam današnje i rimske termine, držao sam se rimskog nazivlja. Dakle minij je zapravo cinober ili cinabarit (živin sulfid, HgS), a umjetni sandarak je današnji minij (olovni oksid, PbtO p.

VIII. ( 0 miniju i o živi) - Sad ću prijeći na to kako se dobiva minij (crvena boja).524a Spominje se kako su je prvi put našli na efeškim cilbijanskim525 poljima. Ona je, i po sebi i po radu s njom, dosta zanimljiva. Kopa se kao ruda prije nego se obradom dođe do minija; žila joj je kao od željeza, više crvenkaste boje, i ima oko sebe crveni prah. Dok se kopa, pod udarcima željeznog oruđa pušta guste kapi živoga srebra (žive) koje rudari odmah skupljaju. Kad pokupe te grumene, bace ih u radionici zbog velike vlage u peć da se osuše. Kad se na dno peći slegne para koja se iz njih izluči od vrućine vatre, vidi se daje to živa. Kad se rudača odstrani, one kapi koje se slegnu ne mogu se pokupiti zbog toga što su sitne, nego ih uspu u posudu s vodom. Tu se one među sobom spoje i ujedine. Kad toga saberu četiri sekstarija526mjere, izmjere to i nadu kako je teško stotinu funti. Ako se ta smjesa uspe u kakvu posudu pa odozgo stavi kamen od stotinu funti, on pliva na vrhu i svojom teži nom ne može tu tekućinu stisnuti, istisnuti ni rastaviti. Ako se kamen digne, pa se na to stavi skrupul zlata (scrupulum = 1/288 funte = 1,137 g), neće plivati, već potone do dna. Stoga se ne može nijekati, da težina ne ovisi o obujmu, nego o vrsti pojedinačnih tvari. Živa je pogodna za uporabu u mnogim radovima. Bez nje se, primjerice, ne rnože dobro pozlatiti ni srebro, ni mjed. Kad u odjeći ima utkanog zlata, a odijelo je već

150

i

2

3

4

VII. KNJIGA

O prirodnim bojama / O miniju i o živi / O priređivanju minija i o nekim drugim bojama

toliko nošeno i staro da nije za pristojnu uporabu, stavi se tkanina u glinaste posude i spali na vatri. Taj se pepeo baci u vodu, atom e se doda žive. Ona onda pokupi svazlat-

56JL_______ Polja kod grada Efeza u MalojAziji.

na zrnca i spoji se s njima. Kad se voda prolije i masa baci na tkaninu pa ondje rukama gnječi, isteče živa zbog žitkosti kroz niti tkanine van, a zlato se od gnječenja skupi i ostane čisto.

_______ Sekstarij= OJ t

IX. (0 priređivanju minija i o nekim 1

drugim bojama )

- Sad ću se vratiti na priređivanje minija. Kad se osuši sama rudača, satru je u željeznim stupama; onda je ispiru i više puta iskuhavaju, pa kad uklone nečistoću, pojavi se boja. Kad se, dakle, iz minija izlučivanjem žive oduzmu sve pri2 rodne osobine koje je on imao u sebi, postane nježne prirode i slabe izdržljivosti. Kad se upotrijebi za ličenje zidova u zatvorenima prostorijama, očuva svoju boju bez pogreške. Na otvorenim, tj. u peristilima, eksedrama ili drugim sličnim mjestima, kamo dopire sunce ili mjesec svojim sjajem i zrakama, boja se kvari, izgubi snagu i potamni. Kad je, kao i mnogi drugi, notar- Faberije htio na Aventinu527 imati kuću elegantno oličenu, obojao je sve zidove u peristilima minijem, a oni su poslije trideset dana izblijedjeli i postali 3 mrljavi. Onda je umjesto minija uzeo druge boje. Ali, ako je kome stalo do toga da oliči minijem pa da on zadrži svoju boju, neka po zidu, kad ga oboji i osuši, četkom prevuče pontski vosak, rastopljen na vatri i razrijeđen s nešto ulja. Zatim se zid izbliza grije ugljenom u željeznoj posudi kako bi se vosak oznojio. Da se to ujednači, neka se trlja voštanim komadima i čistim krpama, kako rade s mramornim golim kipovima. To se 4 grčki zove yđv(ocn;.528 Tako taj sloj pontskoga voska ne da ni mjesečevu sjaju ni sun čanim zracima da sišu i izvlače boju iz tih ličenja. Tvornice koje su nekad bile u efeškim rudnicima, prenesene su sada u Rim. To je zato, što je ta vrsta rude poslije nađena i u hispanskim krajevima, pa su je odatle zakupnici dopremali u Rim daje tu prerađuju. Te se tvornice nalaze između hrama Florina529i Kvirinova.530

Jedan od sedam brežuljaka u Rimu.

sus.

Čilaj: ganosis; sjaj, glazura.

i?#. Vidibilj. br.51. 5311.

Hram Romuioe.

5 Cinober se kvari dodavanjem vapna. Tko se hoće uvjeriti kako je bez greške, neka radi ovako: neka uzme željeznu pločicu, stavi na nju minija i stavi na vatru dok se pločica ne zažari. Kad se boja od vrućine promijeni i postane cma, neka se pločica odmakne od vatre i ako tninij dobije ohlađen prijašnju boju, imat ćemo dokaz daje bez greške; ako mu ostane crna boja, znači da nije dobar.

j.m .

Chrpocolla je mineral malahit, bazični bakar ■karbonat, Cu j(0H) ,COJ. 5.11.

6 Rekao sam o miniju sve što m ije palo na um. Malahit (chrysocoIIa),mj zelenu boju, donose iz Makedonije, a kopa se u onim mjestima koja su blizu rudnicima bakra. Armenium (plava boja)331 i indigo (indicum)3-32 samim imenima pokazuju odakle se dobivaju.

Prema imenu:Armenija. 532.

U rezi s imenom Indija, indijski.

151

Vitruvije


X. ( 0 umjetnim bojama; crna boja) Sada ću prijeći na to kako se iz drugih vrsta prerađivanjem i miješanjem dobivaju svojstva boja. Prvo ću govoriti o crnoj boji koja se u radovima mnogo upotrebljava, da bi se znalo kako se ona pripravlja određenim umjetnim načinom. Načini se bazen kao za znojenje (lakonik) pa se mramorom dobro izgladi i ispolira. Pred tim se napra vi pećica koja ima otvore u bazen, a njezina se vrata veoma brižljivo zatvore da pla men ne izlazi. U peć se stavi smole. Nju snaga vatre izgara i kroz otvore u bazen potiskuje čad, koja se onda hvata naokolo po zidu i po svodu. Zatim se jedan dio čađe pomiješa s gumom i služi kao tinta za pisanje, a ostalo zidari miješaju s ljepilom i upotrebljavaju za zidove. Ako tog materijala nema u pripremi, ovako se zadovolje potrebe da se ne odugovlači čekanjem: pale se okresine ili iverje bora, pa kad se to pretvori u ugljen, ugasi se i u stupi šatre s ljepilom. Tako će se dobiti lijepa crna boja za slikanje. Isto tako, ako se vinski talog osuši i iskuha u peći pa se s ljepilom šatre i upotrebljava u radu, dobit će se dobra crna boja. Ako se priredi iz što boljega vina, dat će to ne samo boju crnila nego će zamijeniti i indigo.

1 2

3

4

XI. {()plavoj boji i opečenom okeru ) Priređivanje plave boje izumili su najprije u Aleksandriji, a poslije je Vestorije533 uredio l da se izrađuje u Puteolima.534Način kako se ona izrađuje prilično je neobičan: šatre se pijesak s cvijetom sode tako sitno, da postane kao brašno; tad se ciparski bakar grubim turpijama struže nad tim kao pilovina i poveže se u grudice. One se mijese rukama i načine loptice, pa se onda pokupe na sušenje. Osušene, stave u glinene posude, a to u peć. Tako se bakar i onaj pijesak od žestine vatre zažare i kad se međusobno povežu, primaju i izlučuju paru pa time izgube svoja svojstva; a kad im na vatri tvar sagori, pretvore se u plavu boju. Pečeni oker, koji se dosta upotrebljava za ličenje zidova, 2 priređuje se ovako: zagrije se grumen dobrog okera, tako da se zažari na vatri. Tad se on ugasi octom i postane purpurne boje.

—---------im a nepoznat.

21_______

GmduKampaniji.

XII.

)14d.

Certtssae je olovno bjelilo, bazični olovo ■ karbonat.

Sli. Aentga je bakrena hrda, bakreni oksid

(CnO).

umjetni sandarak) -

(Olovno

Nije suvišno govoriti i o tom kako se dobivaju olovno 1 bjelilo (cerussa)534a i zelena boja (aerugo)535 koju naši zovu aeruca. Na Rodosu stave u posude pruća pa ga prelijevaju octom, a na pruće postave olovnu masu. Zatim to pokriju poklopcima da nema oduška. Kad to otvore poslije nekog vremena, od olov ne mase nađu olovno bjelilo. Na isti način stavljaju bakrene pločice i dobivaju zelenu boju koja se zove aeruca. Kad se olovno bjelilo u peći grije, promijeni boju na vatri i 2

152

VII. K N JIG A

O umjetnim bojama; crn a / ... / O drugim umjetnim bojama

515j-

postane sandarak (crvena boja).535a Ljudi su to slučajno otkrili prilikom požara, a on je mnogo bolji za upotrebu od onog koji se u rudnicima kopa kao prirodni.

j

Sandamca, ovdje umjetni sandarak da našnji je ininij (olovni oksid, P b f l p .

XIII. (Purpurna boja) - Sada ću govori ti o purpuru (ostrum) koji se najviše cijeni i od svih boja najljepše djeluje. On se vadi iz morske školjke; iz koje se dobiva purpur, čemu se promatrači prirode mogu diviti ne manje nego drugim stvarima u prirodi. Naime, ona nije na svim mjestima gdje se

2 nalazi iste boje, već se od prirode ravna prema sunčanom putu. Tako je ona koja se dobiva na Pontu i u Galiji crna, jer su ti krajevi vrlo blizu sjeveru. Ako se ide prema sjeverozapadu, nalazimo je plavkastom; što se, pak, skuplja na ekvinocijskom istoku i zapadu, dobiva se u ljubičastoj boji. Koja se vadi u južnim krajevima, dobiva se s crvenim svojstvom, a takva se nalazi i na otoku Rodosu i u ostalim sličnim krajevima 3 koji su vrlo blizu sunčanog puta. Kad se te školjke pokupe, otvore se željeznim oru đem, a iz njihovih pukotina izlazi purpurna tekućina, istisnuta kao suza. Ona se pri prema tako da se tare u stupama. Zato što se dobiva iz ljuštura morskih školjki, proz vana je ostrum. Zbog toga stoje slana, ona se brzo suši, ako se ne zalije medom.

536.

Broć (Riibiutinctoriuu, L ). 5S(ia.

Zim zeleni hrast (?).

XIV. ( 0 drugim umjetnim bojama)

517.

1 - Purpurne se boje dobivaju ako se kreda oboji korijenom broća536i hizginom.536a Isto tako se dobivaju druge boje iz cvijeća. Tako ličioci, kad hoće oponašati atički oker (sil), stave osušenih ljubica537 u posudu s vodom i to iskuhaju na vatri. Kad je to goto vo, saspu u platno pa rukama izažimaju i ljubicama obojenu vodu hvataju u stupu. Na 2 to uspu kredu pa nju taru i dobivaju boju atičkoga okera. Na isti način iskuhavaju hijacint537* i miješaju s mlijekom pa dobivaju odličnu purpurnu boju. Oni koji ne

Violu. To vjerojatno ovdje nije bila ljubi ca, nego neki drugi cvijet. 517i.

Hijancit ovdje vjerojatno nije značio zttinbul, nego neki drugi cvijet, možda sljez. srn

mogu upotrebljavati zelenu boju (dvjsocolla) zbog toga što je skupa, oboje plavu boju biljkom koja se zove žuti katanac.538 Time dobiju za uporabu vrlo jaku zelenu boju, takozvanu obojenu. Isto tako zbog nedostatka boje indiga, oboje selinuntsku538a ili prstensku539kredu sinjim vrhovnikom koji Grci zovu i'aaxi^,539a i dobiju zamjenu za boju indiga.5398 3 U ovoj sam knjizi opisao, koliko sam znao, kojim se načinom i sredstvima dolazi do tra jnoga ukrasa i kojim treba izrađivati prikladne slike, i kakve sve osobine u sebi imaju boje. Tako sam u sedam knjiga završio o usavršavanju svih zgrada, metoda i principa kojih se treba držati. U idućoj ću knjizi objasniti o vodi, kako se nalazi, ako je gdje nema, na koji se način dovodi i kako se ustanovljuje je li zdrava i pogodna.

Žuti katanac ili rezeda (ReseduLutea, L). SMi.

Njemački: Schaumerde. ili.

Latin, creta anularia; njem. Ringkreide. 5.1»j.

Čitaj: isatis. sm.

Sinji vrhovnik (Isatis tinctoria, L).

153


VIII. KNJIGA

Uvod

VIII. K N JIG A

e 1

(Uvod) -

Između sedam mudraca Milećanin je Tales540 vodu označio za element svega, Heraklit541 vatru, svećenici Maga542 vodu i vatru, a Euripid,543 Anaksagorin544 učenik kojeg su Atenjani prozvali scenskim filozo fom, zrak i zemlju. Zemlju, sudio je on, oplodi kiša s neba i ona urodi plodom, rodi narod i sve žive stvorove na svijetu. Što se od nje rađa, vraća se u nju kad se raspadne silom vremena. Što rađa zrak, tako isto se vraća u nebeske krajeve i ne propada, nego se rastvaranjem mijenja i poprima ono svojstvo u kojem je bilo prije. Pitagora,545 Empedoklo,546 Epiharmo547 i drugi fizičari i filozofi mislili su kako postoje četiri elementa: 2 zrak, vatra, zemlja i voda. Njihovi spojevi od prirode daju svojstva različnih vrsta. Mi vidimo i kako je sve što se rodi postalo od njih i kako se sve to bez njihove snage ne hra ni, ne raste i ne održava. Tijelo bez dovoljnoga disanja ne bi moglo živjeti kad zrak ne bi ulazio u pluća i tim neprestano izazivao njihovo širenje i stezanje. Da se u tijelu ne stvara potrebna množina topline, ne bi bilo ni životnoga disanja, ni krepkoga držanja, a i hrana ne bi imala odmjerenu probavu. Isto tako, ako se udovi tijela ne hrane 3 zemaljskom hranom, oslabit će i ostavit će ih primjesa zemljanoga elementa. Ako živi stvorovi ostanu bez djelovanja vlage, osuše se, jer postanu beskrvni i lišeni elementa tekućine. Zato je božanski um uredio da one stvari što su ljudskom rodu prijeko potreb ne nisu rijetke ni skupocjene, kao što je skupo, primjerice, biser, zlato, srebro i ostalo, što ne traži ni tijelo ni priroda. Ali ono bez čega život smrtnika ne može biti siguran, prosuo je na dohvat po cijelom svijetu. Ako što slučajno nema u tijelu za disanje, daje zrak potreban dodatak. Sredstvo za pomoć u toplini osiguravaju životu sunčana snaga i otkrivena vatra. Isto tako zemaljski rod daje obilne zalihe hrane, zadovoljava potrebe i neprestano hrani pašom žive stvorove. Voda služi ne samo za piće nego i za bezbrojne 4 potrebe i besplatno nam daje dragocjenih koristi. Zato ljudi koji prema egipatskim običajima vrše svećeničku službu javno tvrde da se sve stvari sastoje od tekućine. Zato oni, kad donesu vrčeve s vodom u hram i svetište za vjerski obred, padaju na zemlju, dižu ruke prema nebu i zahvaljuju božanskoj dobroti za to otkriće.

5411.

Vidibilj. br. 114. 541.


Svećenički stalež kod Penijanaca. 545.

Glasoviti grčki tragičar iz 5. stoljeća pr. Kr. 544.



Grčkifilozof i pjesnik iz5. stoljećapr. Kr. 547.

Grčki filozof i dramatičar iz 5. stoljeća pr. Kr.

Kad, dakle, fizičari, filozofi i svećenici misle kako sve stvari postaju od vode, smatrao sam da u ovoj knjizi, kad sam već u prvih sedam izložio osnovne zakone graditeljstva, treba pisati o tom kako se traži voda, kakve odlike ona ima prema osobinama mjesta, na koji se način dovodi, i o tome kako se određuje je li dobra. Ta, voda je naročito potrebna za život, uživanje i svagdanju uporabu.

157

Vitruvije


(0 nalaženju vode)

- Ona će biti pris- l tupačnija ako izvori teku otvoreno. Ako ih nema, treba ih tražiti pod zemljom pa ih skupiti. To se mora istraživati ovako: na onom mjestu gdje vodu tražimo legnemo na zemlju prije nego sunce izađe i okrenemo se licem prema zemlji. Bradu položimo na zemlju, podbočimo je i promatramo onaj kraj. Tako naš pogled neće kružiti više no što treba, jer nam je brada nepomična, nego će u određenoj granici jednako visoko zah vatiti visinu tih krajeva. Neka se onda kopa na onim mjestima gdje ugledamo da vlaga kruži i diže se uvis. Na suhom se mjestu ne može vidjeti taj znak. I.

Isto tako, koji traže vodu moraju paziti na to kakva su svojstva mjesta. Jer, ima izvjesnih mjesta na kojima se voda uopće ne nalazi. U vapnencu je ima malo, slaba je i plit ka, a neće biti ni najboljega okusa. Tako ćemo je i u rijetkom i krupnijem pijesku naći malo, i to na dubljem mjestu, a bit će mutna i neukusna. U zemlji crnici nalaze se tanke kapi vlage koje se skupe od zimskoga nevremena i slegnu na gustom i čvrstom tlu. Ta voda ima izvrstan okus. U šljunku se nalaze osrednje i ne baš sigurne žile. Voda im je također osobito ugodna. Isto tako u krupnijem gustom pijesku, sitnom i u crvenkastoj sedri voda je sigurnija i stabilnija i dobra je okusa. U crvenom kam enuje obilna i dobra, ako se ne razilazi kroz pukotine i ne propada. Na podnožjima brda i u granitnom stijenju obilnije i bolje pritječe, a osim toga je hladnija i zdravija. S polj skih izvora voda je slana, teška, mlaka i neukusna. Od toga se izuzima ona koja teče s brda ispod zemlje pa izbije u sredini polja. Ondje je zaštićena sjenom drveća i ima ugodan okus gorskih izvora. Kao znak da vode ima na tim vrstama zemljišta, koje sam već opisao, naći ćemo i to što tu raste: tanka sita, divlja vrba, joha, konopljika,5-18 trsti ka, bršljan i drugo slično drveće koje ne može uspijevati bez vlage. Obično ono raste u uvalama koje leže niže od ostalih polja. Tu se zimi s polja slijeva kišna voda, pa se zbog toga što je tu više ima, dulje održava vlaga. Tome ne treba vjerovati, jer vodu ne treba tražiti u takvim uvalama, nego na onim mjestima i zemljištu gdje to drveće raste, a nije sađeno nego je niklo prirodno, samo od sebe. Ako se na tim mjestima pokažu takvi znakovi, treba to istražiti ovako: iskopa sejama, široka najmanje tri stope, dubo ka pet stopa pa se u nju pred zalazak sunca stavi brončanu ili olovnu posudu ili zdjelu. Što se već uzme od toga dvoga, to se iznutra namaže uljem, okrene i tako stavi; zatim se rupa u vrhu pokrije trstikom i lišćem, a odozgo se nagrne zemlje. Sljedećega se dana to otvori, pa ako se u posudi nađu kapi vlage, na tom mjestu ima vode. Isto tako, ako se posuda načini od gline pa se neispečena na isti način stavi u onu jamu i pokrije, to će ona, kad sejam a otvori, biti vlažna i gotovo će se raspasti od vlage ako na mjestu ima vode. Ako se i runo vune stavi u jamu, sljedeći dan će se s njega cijediti voda. To znači da mjesto ima obilno vode. To se može izvesti i tako da uzmemo svjetiljku, napunimo je uljem pa je zapalimo, stavimo na to mjesto i pokrijemo. Ako do idućeg

158

2

3

4

5

O nalaženju vode / O kišnici

VIII. K N JIG A

dana ne dogori, nego ostane ulja i fitilja, a svjetiljka bude vlažna, bit će to znak da mjesto ima vode. To je zato što svaka toplina privlači vlagu. Tako će se voda naći i na onom mjestu gdje naložimo vatru, pa se iz zemlje, kad se ona zagrije, diže vlažna 6 maglica. Pošto sve to tako pretražimo i nađemo znakova, kako sam malo prije opisao, tada na tom mjestu treba kopati zdenac. Ako nađemo vrelo vode, treba naokolo isko pati više zdenaca pa kroz otvore sve dovesti na jedno mjesto. Vodu treba tražiti najviše u gorama, i to na sjevernim stranama. To je zato što se tu na lazi ukusnija, zdravija i obilnija. Na tim mjestima, kako su, naime, okrenuta od sunca drveće je obilno zbijeno, a same gore daju sjenu koja ne da sunčanim zrakama dolazi7 ti izravno do zemlje i isušivati vlagu. Gorske uvale primaju vrlo malo kiše, a i zbog guste šume snjegovi se ondje dulje održavaju u sjeni drveća i brda. Kad se snijeg rastopi, voda se cijedi kroz zemlju i tako dođe do podnožja brda, odatle izlazi i šikće kao vrelo. Naprotiv, na ravnim mjestima ne možemo naći mnogo vode, a i ona, što se tu nalazi, ne može biti zdrava. Tu sunce, kako mu sjena ne smeta, svojim žarom popije vlagu s poljskih ravnica, pa ako ima što vode, zrak oduzme iz nje ono što je najlakše, najtanje i najbolje za zdravlje, i odnese u nebeski prostor, a one čestice koje su vrlo teške, tvrde i neukusne ostaju u poljskim vrelima.

1

II. ( 0 kišnici) -

Zato voda koja se skuplja od kiša ima zdravija svojstva. Ona se skuplja sa svih vrela od najlakših, tankih i nježnih čestica, zatim se kretanjem kroz zrak procijedi, a olujama pretvori u tekućinu i pada na zemlju. Kiše ne padaju često u poljima, nego više u brdima i pokraj brda. To je zbog toga što se vlaga pokrene jutarnjim izlazom sunca i izađe iz zemlje, pa pred sobom potiskuje zrak, na koju god se stranu makne. Kad se udalji, zbog prazna prostora iza 2 sebe dobija strujanje zračnih valova. Zrak dalje struji, puhanjem potiskuje vlagu na sve strane i pojačava snagu valova. Vjetrovi tako nose na sve strane vlagu, skupljenu s poto ka, rijeka, močvara i mora. Kad se to pod toplinom sunca skupi, diže se uvis u obliku oblaka, zatim nošeni zračnom strujom stignu do brda, udare o njih i u žestokom sudaru se zbog punoće i težine razbiju, pretvore u tekućinu i izliju na zemlju. 3 Izgleda da para, oblaci i vlaga nastaju iz zemlje zato što se u unuttašnjosti zemlje nalazi velika vrućina, snažna strujanja, hlađenja i velika količina vode. Kad se zemlja noću ohladi, a sunce izađe i takne je svojom snagom, nastane smijanje vjetrova kroz mrak, pa se s vlažnih mjesta dižu oblaci uvis. Zrak, zagrijan od sunca, s tom promjenom diže iz 4 zemlje vlagu, za što imamo primjer u kupaonicama. Svodovi kaldarija ne mogu iznad

159


sebe imati nikakvih izvora, nego se strop vrućinom vatre iz peći zagrije, povuče s poda vodu i ponese je sa sobom na svodove. Tu se ona i zadrži, jer se vruća para uvijek potiskuje uvis. Iz početka ona ne pada, jer je ima malo, ali čim se vlage skupi više, ne može se održati zbog težine, nego kaplje na glave kupačima. Tako nebeski zrak, kad ga zagrije sunce, pokupi odasvud vlagu, digne je i skupi u oblake. Kad se zemlja zagrije, izlučuje vlagu onako kao i ljudsko tijelo znoj od vrućine. To nam pokazuju i vjetrovi. 5 Oni, koji nastaju i dolaze iz vrlo hladnih krajeva, kao sjeverac i sjeveroistočnjak, pušu zbog suhoće razrijeđeni u zraku. Južnjak i ostali vjetrovi koji navaljuju sa strane sunčeva puta vrlo su vlažni i uvijek donose kišu. Oni su zagrijani, jer dolaze iz toplih krajeva pa odasvud popiju i ponesu vlagu daje izliju na sjeverne krajeve.

549.

Danas rijeka Dnjepar. 550.

Danas rijeka Bug. 551.

Danas rijeka Don. 552.

Istočni dio maloazijske obale na Crnom moru. 553.

Danas rijeka Rion ili Rioni. 554.

Danas rijeka Rona. 555.

Danas rijeka Rajna. 556.

Danas rijeka Timavo.

v

557.

ag?

Drukčije nepoznata rijeka; neki uzimaju ime Siriš. 558.

Nepoznatojezero. 558a.

U tekstu nema imena. 559.

Danas Plavi Nil. 560.

Danas rijeka Atbara. 561.

Otok u rijeci Nil. 562.

Grad u gornjem Egiptu.

Vitruvije

Da je tome tako, mogu svjedočiti i izvori rijeka. Na zemaljskim kartama i opisima 6 nalazi se zabilježeno da najviše vrlo velikih rijeka dolazi sa sjevera. Na prvom mjestu u Indiji Ganges i Ind izlaze iz Kavkaskog gorja; u Siriji Tigris i Eufrat; tako u Aziji na Pontu Boristen,549 Hipanis550 i Tanais,551 u Kolhidi552 Fasis,553 u Galiji Rodan554 i kelts ki Ren;555 s ovu stranu Alpa Timava556 i Pad; u Italiji Tiber. U Maurusiji koju naši zovu Mauretanija iz gorja Atlasa dolazi rijeka Diris,557 koja izvire na sjevernoj strani i ide prema zapadu do jezera Heptagona.558 Onda ona promijeni ime i zove se Ager. Zatim, od jezera Heptabola protječe ispod pustinjskoga gorja, teče kroz južne krajeve i utječe u močvaru koja se zove ....558a Tu opasuje Meroju, koja je južno etiopsko kraljevstvo. Od tih se močvara savija kroz rijeke Astosobu559 i Astobou560 i više drugih pa kroz gorje dopire do katarakta, odakle se ruši prema sjeveru i između Elefantide,561 Sijene562 i tebanskih polja ulazi u Egipat, i tamo se zove Nil. Da pak Nil izvire iz Maureta- 7 nije, najbolje se vidi iz tog što se s druge strane gore Atlasa nalaze isto tako rijeke koje teku prema zapadu u Ocean, a tu žive ihneumoni, krokodili i druge slične vrste život inja i riba, izuzevši vodene konje. Dakle, izgleda kako sve velike rijeke, prema opisima svijeta, teku sa sjevera. Afrička 8 polja, naprotiv, koja se nalaze na južnim stranama, pod suncem, kriju u zemlji vlagu, izvora nema mnogo, a i rijeke su rijetke. Odatle dolazi to da se mnogo bolji izvori voda nalaze u krajevima koji gledaju prema sjeveru i sjeveroistoku, ako voda ne pro lazi kroz sumporno, asfaltno ili područje stipse (alauna). Tad se, naime, promijene i iz izvora izlaze vruće ili hladne vode neugodna mirisa i okusa. Vruća voda nema nikak- 9 va osobita svojstva, nego kad hladna voda na svom putu dode na užareno mjesto, uza vre i zagrijana izlazi žilama iz zemlje. Zato ona i ne može trajno ostati vruća, nego se za kratko vrijeme ohladi. Daje, naime, od prirode vruća, ne bi izgubila svoju vrućinu. Nekadašnji okus, miris i njezina boja ne vraćaju joj se, jer je prožeta novim svojstvom zbog svoje prirodne poroznosti.

160

O toplim vrelima i o svojstvima raznih vrela, rijeka i jezera

VIII. K N JIG A

III. ( 0 toplim vrelima i o svojstvima 1

raznih vrela, rijeka i jezera) -

Ima također nekih toplih vrela iz kojih izvire vrlo ukusna voda, za piće toliko ugodna, da pored nje ne treba tražiti ni vrela Kamena,563 ni Marcijeva vrela.564 To od prirode nastaje ovako: kad se duboko u zemlji razgori vatra od stipse (alauna), asfalta ili sumpora, zagrije se od te vrućine gornji sloj zemlje pa izbacuje od sebe užarenu paru na više slojeve. Ako iz tih slojeva istječu vrela 2 slatke vode, zagriju se od te pare u svojim žilama i tako izviru nepokvarena okusa. Ima i hladnih vrela, koja nemaju dobar miris i okus. Ona dolaze duboko iz unutrašnjosti zemlje i prolaze kroz užarena područja. Kako protječu kroz velike prostore u zemlji, to se ohlade i na površinu dolaze s pokvarenim mirisom, okusom i bojom, kao na Tiburtinskoj cesti565 rječica Albula,566 u ardejskom567 kraju hladni izvori takvog mirisa, koje zovu sumpornim, i na drugim sličnim mjestima. Kad se ta vrela ohlade, čine se naiz gled da vriju, jer u velikoj dubini ulaze na užareno mjesto, i kad se međusobno sukobe vlaga i vatra uz žestok prasak nastane jako strujanje te se voda pod tim tlakom nadme i u gustim mjehurima izlazi na otvore. Ona vrela koja nemaju otvora, nego ih sputava kamenje, probijaju se kroz uske žile zbog jakog tlaka sve do najviših vrhova brežuljaka. 3 Zato oni koji misle da se na visini brežuljaka mogu naći izvori, kad prošire iskop, vide da su se prevarili. Slično je, primjerice, i s brončanom posudom koja nije puna do vrha, nego se vodom napune dvije trećine njezina obujma i na nju stavi opeka. Kad se razvije velika vrućina vatre, ona zagrije vodu. Voda se zbog prirodne razrijeđenosti jako nadme od te vrućine, pa ne samo da napuni posudu nego ključanjem digne opeku, jer toliko naraste i nabuja. Kad opeku skinemo i ključanje ishlapi u otvoren zrak, opet se voda vrati na svoje mjesto. Tako je i u onim otvorima vrela, dok su stisnuti tjesnacima, klju čanje tjera vodu prema izlazu u mlazovima, a čim se otvori prošire, ishlape i zbog svo jstva razrijeđenosti tekućine opadnu i vrate se na prijašnju razinu.

4 Svaka je vruća voda ljekovita, jer se ona ukuha s raznim tvarima i tim dobije svojstvo za liječenje. Tako sumporna vrela liječe bolesti živaca jer zagrijavaju i isparavaju vrućinom iz tijela bolesnu vlagu. Alaunasta568 vrela, kad se upotrijebe za udove tijela, oduzeta par alizom ili kakvom sličnom bolesti, grijanjem kroz otvorene pore liječe ukočenost suprotnim djelovanjem vrućine i tako redovno vraćaju udovima njihovo staro stanje. 5 Bitumenska569 voda, kad se pije, obično čisti i liječi nutarnje bolesti. Postoji i lužnata570 vrsta hladne vode, kao u Pini Vestini,571 Kutiliji572 i drugim mjestima. Kad se ona pije,

565.

Nimfe izvora, Muze; njihov izvorje u šu marku ispod Kapenskih vrata grada Rima. 564.

Plinije to vrelo hvali kao najbolje; u Rim gaje doveo kralj Anko Marcije. 565.

Cesta ideprenfa gradu Tiburu (danas Ti-

voli). 566.

Utječe u rijeku Aniju. 567.

Okolica grada Ardeje

(stari rutulski

grad;južnoodRima).

%

56S.

Latin.: aliiininosifoitles; aluinon; stipsa

(alaun).

m Latin.: bituiiiinosifontes; bitumen; asfa lt (zemljina smola). 570.

Latin.: gemis nitrosum; nitrozna ili natronska vrsta (alkalijska voda).

prolazeći kroz želudac, čisti krv i umanjuje otekline guša. Gdje se kopa zlato, srebro, željezo, bakar, olovo i drugi slični minerali, nalazi se dosta vrela, ali su većinom škodljiva. Kao tople vode, one imaju sumpora, stipse (alauna) i asfalta. Kad se takva voda pije, ulazi u tijelo i prolazi kroz žile, dođe do živaca i zglobova, njih nadme i

572.

ukoči. Dakle, živci kad se napregnu, nabujaju pa se po dužini stežu i ljudi postanu ili

Stari sabinski grad.

571.

Grad pokrajine Vestinije (u srednjoj

liji, na obali Jadranskoga mora).

161

Ita


Vitruvije

živčano bolesni ili kostobolni. To je zato što se pore žila zatvore vrlo tvrdim, gustim i hladnim česticama. Ima vrsta vode, koje nisu sasvim prozirne, nego na njima pliva 6 nekakav cvijet, bojom sličan purpurnom staklu. To se najbolje vidi u Ateni. Tu su iz takvih mjesta i vrela u sam grad i do luke Pireja dovedeni zdenci. Iz njih zbog toga svojstva nitko ne pije, nego oni služe za kupanje i drugo, a piju iz bunara i tako izbje

575.


Nezdrava vrela; od grčke riječi Ki/iSijAog; kibdelos;prevarljiv, lažan; nezdrav.

gavaju njihovu škodljivost. U Trezenu573 ne mogu to izbjeći, jer se uopće ne nalazi druga vrsta vode osim one što je imaju Kibdeli.574 Od nje su u tom gradu svi, ili većina, bolesnih nogu. U Kilikiji,575 u gradu Tarsu,576 nalazi se rijeka Kidno,577 u kojoj se ljudi koji boluju od kostobolje kupaju i ublažuju bol.

575.

Pokrajina u Maloj Aziji. 576.

Glavni grad Kilikije; danas Tarso. 577.

Danas Tersusischai; u loj se rijeci kupao i Aleksandar Veliki. 57X.

Danas Fiume di S. Leonardo. 574.

Danas Fiume Salso. 5X0.

Grad u Libiji; danas el Baretone ili Bereck. 5X1.

Egipatsko i libijsko božanstvo; hram se

Ima i mnogo drugih vrsta koje imaju svoje osobenosti, primjerice na Siciliji rijeka Hime- 7 ra; ona se malo dalje od izvora dijeli u dva lukavca. Onaj rukavac koji teče prema Etruriji neobično je sladak,578 jer prolazi kroz slatki sok zemlje, a drugi, koji teče kroz zemlju gdje se vadi sol, ima slan okus.579 U Paretoniju580 također na putu do Amona581 i na brdu Kasiju582 u Egiptu nalaze se močvarna jezera. Ona su toliko slana da na površini pliva zgusnuta sol. Ima i na više drugih mjesta takvih izvora, rijeka i jezera kojima voda prot ječe kroz naslage soli i od toga postaje slana. Drugi izvori prolaze kroz masne žile zem lje i izvini zamašćeni uljem, primjerice u gradu Solima u Kilikiji rijeka po imenu Liparid. U njoj se kupači i plivači naulje samom vodom. Slično je i s jezerom u Etiopiji koje naulji ljude kad u njemu plivaju, i s jezerom u Indiji koje za vedra neba izlučuje veliku količinu ulja. Isto tako se u Kartagi nalazi vrelo kome na površini pliva ulje koje miriše na limunovu koru. Tim uljem obično mažu stada. Na Zakintu583 i oko Dirahija584 i Apolonije585 nalaze se vrela koja s vodom izbacuju veliku količinu pakline. U Babilonu se nalazi vrlo veliko jezero koje se zove M|ivr| acipcdriTn;.586Na njegovoj površini pliva

nalazio u oazi Siva.

žitki asfalt. Od njega je i od pečene opeke Semiramida587 podigla zid oko Babilona. Isto tako se u Jafi u Siriji i u nomadskoj Arabiji nalaze velika jezera koja izbacuju vrlo veliku

5X2.

Zacijelo između Egipta i Arabije; danas El Kas ili El Katich. 5X3.

Otok u Jonskom moru; danas Zante. 5X4.

Današnji Drač. 5X5.

Bih je višegradova slini imenom; ovdjete, zacijelo, biti današnja Poljina ti Albaniji. 586.

Čitaj: Umne asfaltitis; asfaltnojezero.

količinu asfalta, koju raznose okolni stanovnici. Tome se i ne treba čuditi, jer se ondje 9 nalaze guste naslage tvrda asfalta. Kroz zemlju koja ima asfalt probija se voda, povuče sa sobom asfalt i kad izađe iz zemlje, izluči ga i iz sebe izbaci. U Kapađokiji588 se na putu između Mazake589 i Tijane589a također nalazi veliko jezero. Ako u nj potopimo komad trstike ili što dingo pa to sljedeći dan izvadimo, bit će potopljeni dio okamenjen, a onaj izvan vode zadrži svoje svojstvo. Na isti način u Hijeropolu590 u Frigiji591 vri 10 mnoštvo vruće vode. Nju provode kanalima i puštaju oko vrtova i vinograda, pa se tu poslije godinu dana načini kamena kora. Tako svake godine desno i lijevo grade nasipe od zemlje pa navode vodu i od te kore prave ograde za polja. Izgleda da se to prirodno događa, jer se u onim krajevima i u onoj zemlji odakle voda izlazi nalazi sok sličan gruševini. Kad pomiješana smjesa s vrelima izađe iz zemlje, zgusne se na sunčevoj toplini i na zraku kako to vidimo na solistima. Isto tako su vrela koja izviru iz gorkog 11

162

VIII. KNJIGA


587.

soka zemlje vrlo gorka, primjerice, na Pontu rijeka Hipanis.592 Ona od izvora teče četrdeset milja i vrlo je slatka okusa; zatim kad dođe do mjesta koje je od ušća daleko otprilike sto šezdeset milja pomiješa se iz grada s njom posve mali potok. Kad se on ulije u nju, velika rijeka postane gorka. To je zato što ona voda teče kroz takvu vrstu tla, i žile gdje kopaju sandarak, i postaje gorka.

Babilonska kraljica; udovica kralja Nina. 588.

Najistočnija rimska provincija u Maloj Ariji. 589.

12 Sve te razlike u okusu nastaju od svojstva zemlje, onako kako vidimo i kod plodova. Kad naime korijenje drveća, trsja ili ostalih usjeva ne bi primalo sok prema svojstvima zemlje i prema tome davalo plodove, sve bi ono na svim mjestima i krajevima imalo jednak okus. Ali, vidimo da se na otoku Lezbu dobiva protropsko vino,593 u Meoniji594 katakekaumensko,595 u Lidiji596 tinolsko,597 na Siciliji mamertinsko,598 u Kampaniji falemsko,599 između Teracine600 i Funda601 cekupsko.602 Tako i na više drugih mjesta nalazimo bezbroj vrsta vina s različnim svojstvima. To ne može biti drukčije, nego da vlaga zemlje prema svojim svojstvima okusa prodire u korijenje i hrani stablo, kroz koje se penje do vrha i daje plodu 13 okus, svojstven mjestu i svojoj vrsti. Pa kad zemlja sa svojom vlagom ne bi bila različita, ne bi, primjerice, u Siriji i Arabiji u trstici, siti i u svim biljkama bilo mirisa, ni drveća što miriše na tamjan, niti bi davala zrna bibera ili mirta kapala u grumenčićima, a niti bi u kirenskoj602a žukovini nastajala smola, nego bi svuda na zemlji u svim krajevima sve raslo u istoj vrsti. Te razlike prema krajevima i mjestima dolaze od nagiba svijeta i djelovanja sunca. Ono svojim bližim ili daljim putem daje takve osobine zemlji i vlazi, i to ne samo u tim stvarima nego također u sitnoj i krupnoj stoci. Sve to ne bi bilo toliko različito kad se 14 ne bi značajke pojedinih zemalja u vrstama vlage ravnale prema djelovanju sunca. U Beotiji603 se nalaze, primjerice, rijeke Kefiz604 i Melan,605 u Lukaniji606 Kratida,607 u Troji Ksant608pa izvori na području Klazomene,609 Eritreje610 i Laodiceje.611Kad se ovce pare u svoje doba godine, dogone ih tu u to vrijeme svaki dan na pojila, pa zbog toga, iako su one bijele, na jednim mjestima daju sivkastu janjad, na drugima sivu, a negdje crne boje. Tako osobina tekućine tijelo oplođuje urođenim osobinama svoje vrste. Otuda, što na trojan skim poljima, posve uz rijeku, krupna stoka na svijet dolazi crvenkasta, a sitna riđasta, kažu da su Ilijci612 tu rijeku prozvali Ksant.

Glavni grad Kapadokije. 589a.

Grad u Kapadokiji na podnožju brda Tatira. 5911 i 591.

Grad i pokrajina u Maloj Aziji. 592.

Vidibilj.br.524. 595.

Samotok; tj. vino koje samo iz grožđa cu ri; vino iz prezrela grožđa. 594.

Pokrajina u Maloj Aziji

(Mizija).

595.

Pečeno vino. 596.

Pokrajina u Maloj Aziji. 597.

VmosbrdaTmola. 598.

Vino iz okolice grada Mesine. 599.

Kraj u sjevernom dijelu Kompanije, izme đu rječice Savo i Vulturno; rađa dobrim

15 Ima i takvih voda od kojih se i umire, jer one prolaze kroz otrovni sok zemlje i primaju u sebe otrovno svojstvo. Takvo je, kažu u Teracini,613 bilo vrelo koje su zvali Neptunovim.614 Tko bi se iz njega neoprezno napio, izgubio bi život. Kažu da su ga stari zbog toga i zarušili. I kod Hropsa6b u Trakiji nalazi se jezero. Od njegove vode umiru ljudi, ne samo ako je piju nego ako se u jezeru i kupaju. Isto tako u Tesaliji izvire potok. Iz njega ne pije nikakva stoka, niti u blizinu dolazi ikakva vrsta životinja, a pokraj njega raste drveće pur16 purne boje. Tako i u Makedoniji, ondje gdje je pokopan Euripid,616 s desne i lijeve strane spomenika teku dva potoka pa se sastaju ujedan. Kod jednog se od njih zaustavljaju put-

vinom. m ifiiu .

Gradovi u Laciju u Italiji. 6112.

Ravnica s tim imenom; močvarna je, ali je rodna dobrim vinom. 602a.

Grčko naselje u sjevernoj Africi.

163

Vitruvije


nici zbog dobre vode i tu obično doručkuju, a k onom potoku s druge strane spomenika nitko i ne pristupa, jer kažu da mu je voda smrtonosna. I u Arkadiji617 se nalazi kraj po imenu Nonakrida.618 Tu se na brdima nalazi vrlo hladna vlaga, koja kaplje sa stijena. Tu vodu zovu Ztuyo<5OScop;619 nju ne može podnijeti ni srebrna, brončana ni željezna posu da, nego se rastopi i raspadne. Ni u čemu se drugom ne može ostavljati i držati nego u kopitu mazge. U tornju je također, kako spominje Antipater,6l9a donio u provinciju gdje je bio Aleksandar, njegov sin Jola,620 pa tom vodom otrovao kralja. Tako se i u Alpama u 17 Kotijevu kraljevstvu621 nalazi voda, od koje ljudi, ako je okušaju, odmah padnu mrtvi. U području Faliska622 na Kampanskoj cesti u Kometskom polju623 nalazi se šumarak, u kom izvire vrelo. Tu se vidi gdje u njemu leže kosti ptica, guštera i ostalih reptila.

Pokrajina Grčke s glavnim gradom Tebom. m. Izvire na sjevernoj sirani Parnasa i niječe ujezero Kopais. 605.

Rijeka između Orhomena iAspledona. m. Pokrajina ujužnoj Italiji. 607.

Danas rijeku Crali. trn. Rijeka Skamander koja se zbog svoje zlat nožute boje zove Ksantos. trn .

Polja kraj grada Klazomene u Joniji na maloazijskoj obali. 610.

Polja uz jonski grad Eritru na maloazij skoj obali.

611. Kraj grada Laodiceje. Pod tim imenom ima više gradova, a ovdje se, zacijelo,

Ima nekih vrela i s kiselim žilama, kao u Linkestu,624 zatim Velinska625 u Italiji, u Kampaniji uTeanu626 i u više drugih mjesta. Ona imaju tu osobinu da bolesnicima kad iz njih piju, rastapaju kamenčiće u mjehuru koji se stvaraju u ljudskom tijelu. Daje to prirodno, 18 vidi se iz ovoga: tu se nalazi žestok kiseo sok u zemlji kroz koju prolaze žile. One se prožmu tom jakoćom, i kad udu u tijelo, rastapaju sve na što naiđu, što se u tijelu od vode nataložilo i stvrdnulo. Zašto se od kiselih izvora raspadaju one tvari, možemo promatrati na ovome: ako jaje ostavimo duže vremena u octu, kora će se njegova omekšati i ras pasti. Ako olovo, koje je vrlo otporno i teško, stavimo u posudu, polijemo ga octom pa pokrijemo i ostavimo, ono se rastvori i postane bjelilo. Na isti će se način raspasti i 19 bakar, iako je čvršće prirode. Ako postupimo slično s njim, dobit ćemo zelenu boju. Tako je i s biserom. I kremenasto kamenje, koje ne može rastvoriti ni željezo, ni sama vatra, rastopi se i raspadne, ako ga žarimo na vatri i polijevamo octom. Dakle, kad vidimo kako nam se te stvari događaju pred očima, možemo zaključiti da se tako i kiselim vodama zbog žestoka soka bubrežni kamenčići mogu liječiti.

radi o poljima uz frigijski grad u Maloj Aziji.

Trojanci, stanovnici glasovitog klasično ga grada Troje u Maloj Aziji. 613.

Vidibilj.br.600. 614.

Neptun, bog mora i roda.

Ima i takvih izvora koji kao da su pomiješani s vinom. Takav je jedan u Paflagoniji,627 20 i ljudi, kad piju tu vodu, pijani su kao od vina. Kod Ekva628 u Italiji i u Alpama u ple menu Medula629 nalazi se takva vrsta vode od koje ljudi dobivaju gušu. U Arkadiji630 21 je dobro poznat grad Klitor,631 u njegovima poljima iz špilje šikće voda, pa tko je pije, postane apstinent. Kod toga je vrela u kamenu upisan epigram na grčkom jeziku i s ovim sadržajem: voda nije dobra za kupanje, a škodljiva je i za trsje, jer je kod tog vrela Melampod632 žrtvama očistio od bjesnoće Pretove633 kćeri i umu tih djevojaka vratio prijašnje zdravlje. Taj epigram glasi ovako:

615.

Pastiru, ako li dođeš opodne skupa sa stadom K obali izvora Klitor, ajaka muči te žeđ, Napij se s izvora vode pa pokraj vodenih nimfa Odvedi svoje stado i kozama počinak daj.

Nepoznato mjesto. 616.

Vidi bilj. bi: 543.

164

VIII. K N JIG A


Al ’ako si popio vina ne uđi se kupat u izvor, jer će nesreću donijet od vode sami ti dah. Bježi od vrela što vodu mrzi od kadje Melampod S mahnitih Pretovih kćeri oprao strašni bijes I sve je očišćeno duboko skrio, kadje izArga634 Došao zlatnog u divlji brdski arkadski635 kraj.

617. Pokrajinu u srednjem dijelu Peloponeza. 61H. Usjeveroistočnom dijelu Arkadije. 619. Čitaj: stygos hj’tlor; stiska voda po poto ku Stiksu koji tu teče. Otuda je i ime pod

22 Tako se i na otoku Keju636 nalazi vrelo od čije vode polude koji se neoprezno napiju iz njega. 1 tu je uklesan epigram s ovim sadržajem: piće je iz tog vrela ugodno, ali će se onima koji budu pili okameniti čula. To u stihovima glasi:

zemnoj rijeci Stiksu. ma. Makedonski vojskovođa Aleksandrov.

Sladak je napitak s izvora hladni, al ’piti ga nemoj; Pije li s njega tko, kamenom bude mu um.

620. Peharnik Aleksandra Velikog; nije bio njegov sin.

23 A u Suzi, glavnom gradu perzijskog kraljevstva, nalazi se malo vrelo; tko iz njega pije, gubi zube. I kod njega je napisan epigram, kojim kazuju tu misao kako je voda izvrsna za kupanje, ali da rasklima zube u korijenu, ako se pije. I u tom su epigramu stihovi na grčkom:

S izvora, strance, promatraš vodu ljudima što je Slobodno prati se njom; ako li gasiti žeđ Utrobe želiš bistricom vodom, onda znaj: Usnama kada kraj izvora dotakneš ti, Oštri iz kor'jena svog će odmah ispasti zubi; Usta će tvoja tad bezuba ostati mah.

621. Dva kralja, otac i siti s tim imenom, koji su vladali Ugarskim narodima u Alpama. Otacje bio prijatelj Augustov. 622. Pleme ujužnoj E tru riji kraj rijeke Tibera kod staroga grada Sorakte. 622. Nepoznato polje; spominje ga samo Vitr uvije. 624.

24 Na nekim mjestima se također nalaze vrela s takvim svojstvima, da ljudi, koji se kraj njih rađaju, dobivaju izvrstan glas za pjevanje, primjerice, u Tarsu,637 u Magneziji638 i u drugim takvim krajevima. Takav je afrički grad Zama,639 kome je temelje kralj Juba640 opasao dvostrukim zidom i ondje sebi sagradio kraljevsku palaču. Od njega se dvadeset tisuća koraka daleko nalazi gradić Ismuk, kome su poljska područja ograđe na čudnom ogradom. Dok je, naime, Afrika majka i hraniteljica divljih životinja, naj više zmija, u njivama toga grada zmije se ne kote nikako, a ako kada koju donesu i tu ostave, odmah ugine. Ne samo to nego zmije ginu i ondje kamo prenesu zemlju s tih mjesta. Kažu kako se takva vrsta zemlje nalazi i na Balearima.641Ali ta zemlja ima i dru 25 go neobičnije svojstvo. 0 tom sam saznao ovako: Gaj Julije, Masinisin642 sin, držao je u posjedu polja toga grada i služio kao vojnik u vojsci oca Cezara.643 Bio je i moj gost. Tako je na našim sastancima dolazilo i do toga da smo raspravljali o znanosti. Jednom smo tako razgovarali o djelovanju vode i o njezinim svojstvima. Tad je on ispričao kako

Pokrajina u Makedoniji. 625. Pritok Velinskog jezera

(danas Pie di

Lugo i Lago delle Marmore) u Sabiniji. 626. Danas mjesto Teano u Kompaniji. 627. Maloazijska pokrajina na obalama Crnog mora. 62,'I. Gorski narod na sjeveroistočnoj strani od Rima.

165


ii’«. Pleme koje je živjelo na istočnoj granici stare Galije Narbone, 11 današnjem kraju

Vitruvije

se u onoj zemlji nalaze takvi izvori, od kojih ljudi koji se ondje rađaju dobivaju izvrstan glas za pjevanje; zbog toga kupuju lijepe prekomorske mladiće i odrasle djevojke pa ih žene da njihova djeca dobiju ne samo izvrstan glas nego i lijepo lice.

Medoc.

rM VidibHj.br.bl7. 631. Mjesto u sjevernom dijelu Arkadije; danas ruševine Paleopoli kod mjesta Mazi.

632. Glasoviti vruć; izliječio kćeri kralja Pretu od bukantskog ludila i za to dobio trećinu kraljevstva. 633. Kralj u grčkom gradu Tirintu, blizu Arga uArgolidi. 634. Vidi bilj. br. 633. 635. Vidi bilj. bi: 617. 636. Otok ispred atičkog predbrežja Suniona;

Kad je priroda dala drugim stvarima toliku razliku, to se i u ljudskom tijelu (a to zato 26 što mu je jedan dio od zemlje) nalazi mnogo vrsta tekućine, kao krvi, mlijeka, znoja, mokraće i suza. Dakle, ako se u malenoj čestici zemlje nađe toliko različnih okusa, ne treba se čuditi, ako se u toliko velikoj zemlji nade bezbroj različnih sokova. Ta, žilama zemlje protječe sila vode pa ona, upivši to, dolazi u otvore izvora. Tako od toga nastaju raznovrsna i nejednaka vrela sa svojim zasebnim svojstvima zbog različnih osobina mjesta, kvaliteta krajeva i različnih obilježja zemlje. Od tog sam neke stvari i ja sam 27 osobno vidio, drugo sam našao pisano u grčkim knjigama ovih pisaca: Teofrasta,644 Timeja,645 Posidonija,646 Hegesije,647 Herodota,648 Aristida649 i Metrodora.650 Oni su svojim spisima s velikom točnošću i vrlo dugim studijem prikazali kako su svojstva mjesta i djelovanja voda tako razmješteni zbog nebeskoga nagiba i svojstva krajeva. Povodeći se za njima, napisao sam u ovoj knjizi onoliko o razlikama vode koliko sam smatrao daje dovoljno. Tako će ljudi iz ovog spisa lakše birati izvore voda odakle mo gu za uporabu voditi vodovode do gradova i municipija. Ta, očito je kako od svih stva- 28 ri ni jedna nije toliko potrebna i važna kao voda. To je zato što bi priroda svih živih stvorova bez plodova polja ili drveća, bez mesa ili riba i bez čega god toga mogla oču vati život, služeći se ostalom hranom, bez vode pak ni tijelo živih stvorova ni hrana ne može postati niti se održati. S velikom opreznošću i trudom treba, dakle, izvore tražiti i odabrati, zbog zdravlja ljudskoga života.

danas olokZia. 637. Grad u maloazijskoj pokrajini Kilikiji

(prema otoku Cipru). 633. Vidi bilj. br 449. 639.

Grad u Africi nedaleko starog grada Kartage. 640. Kralj iz I. stoljeća pe Kr. 641. Vidibilj.br.519. MZ.

Numidski kralj i prijatelj Rimljana.

IV. ( 0 ispitivanju vode) - Kod istraživa 1 nja i određivanja vrela treba raditi ovako: ako ona otvoreno teku, prije nego se počne vodovod graditi neka se obrati pažnja na to kakve su tjelesne konstrukcije ljudi koji stanuju oko tih vrela. Ako su oni tjelesno zdravi, svijetle boje, nogu bez mane i nekrmeljivih očiju, bit će voda posve dobra. Isto tako je voda vrlo dobra, ako se izvor iskopa i voda ulije u korintsku posudu651 ili u kakvu drugu od dobre bronce, pa ona ne ostavlja mrlje. Tako je dobra i ona voda, ako provri u kotlu, pa je ostavimo stajati, a poslije prolijemo i na dnu kotla ne nađemo pijeska ili blata. Isto tako će i to pokazivati 2 daje voda dobra i zdrava, ako se povrće u toj vodi brzo skuha na vatri. Ne manje se u tim znacima pokazuje d aje voda čista i osobito zdrava, ako je ona na izvoru bistra i prozirna pa se onuda, kuda protječe, ne nalazi mahovina ni šaš, i samo mjesto nije zagađeno kakvom nečistoćom, nego je posve čisto.

166

VIII. K N JIG A

O ispitivanju vode / Niveliranje vode u vodovodim a ...

645.

V. (.Niveliranje vode u vodovodima i 1

Gaj Julije Cezar, glasoviti rimski vojsko

za to potrebne sprave )

- Sad ću izložiti kako treba dovoditi vodu do stanova i gradova. Prvi je postupak u tome ustanoviti razinu. To se čini dioptrima,652 vodenim vagama ili horobatom.653 Ali se to najbolje uradi horobatom, jer dioptri i vodene vage nisu pouzdani. Horobat se sastoji od ravne letve, duge otprilike dvadeset stopa. Ona na krajevima ima jednako visoke noge pričvršćene pod pravim kutom. Između letve i nogu, čepovima su učvršćene kose letve, koje na sebi imaju okomito nacrtane linije. S letve vise viškovi po jedan sa svake strane, koji će, kad se letva postavi ravno i jed2 nako, dirati nacrtane linije i pokazivati da je položaj vodoravan. Ako smeta vjetar, i crte zbog pomicanja viska ne mogu dati pouzdane oznake, na gornjoj se ploči načini kanalić, dug pet stopa, širok jedan palac, a visok dva i pol, pa se u nj ulije voda. Ako voda jednako dira vrhove rubova kanalića, tad se zna da stoji vodoravno. Isto tako će 3 se pomoću horobata, ako se njim tako nivelira, znati koliki je nagib. Možda će netko tko je čitao Arhimedove654 knjige reći kako se prema vodi ne može dobiti pouzdana nivelacija. Arhimed je, naime, mislio kako voda ne stoji vodoravno, nego je sferoidna oblika i centar joj je ondje gdje je i zemaljskom krugu. No, je li voda ravna ili sferoid na, greda ipak drži vodu na oba kraja desno i lijevo u jednakoj visini, kad se letva vodoravno postavi. Ako se pak nagne, to s one strane gdje je viša, kanalić u letvi nema vode na vrhovima rubova. Potrebno je naime, da voda, kako god je ulijemo, u sredini ima izbočenje, a desni i lijevi kraj budu u istoj ravnini. Model horobata bit će nacrtan na kraju knjige. Ako nagib bude velik, bit će lakši tijek vode. Ako se između nalazi dolina, treba se služiti podzidavanjem.

vođa i državnik.

644. Vitli bilj.br. 375. 645. Suvremenik Platonov; filozof i pristaša PiHigoriniz5.sl.pr.Kr. 646. Zacijelo s otoka Rodosa, kod kojega je učio i Ciceron. 647. Filozof i pisac, ali se ne da točno odrediti odakleje i kadje živio. 64S. Poznati grčki povjesničar iz 5. st. pr. Kr. 646i 650. Osobe se ne mogu točnije odrediti,jer ili s tim imenom ima više.

651. Načinjenaje od kovine, u kojojje miješa no zlato, srebro i bakar. 652. Gr.,dioptra(Smrpa). 655.

Gr., horobdtes {/apojjav]g). 654. Vidibilj.br. U.

XLIV Princip konstrukcije za utvrđivanje vođoravno-okomitogpoložaja

167


Vitruvije

VI. ( Vodovodi, zdenci i cisterne) Stopa (pes) = 29,63 cm.

656. Palac (digitus) = 1,85 cm. 657. Funta (Ubra) = 327,36 g.

658. Odpedeset palaca širine.

65V. Čitaj: koilia.

Voda se dovodi na tri načina: potocima kroz načinjene kanale, olovnim cijevima ili 1 glinenim cijevima. Pri tome se ovako radi: ako se vodi kanalima, neka ziđe bude što čvršće i neka dno kanala ima pad od najmanje četvrtine stope na stotinu stopa.655 Konstrukcija mora biti takva da sunce što manje dolazi do vode. Kod ulaza u grad, neka se načini rezervoar (castellum), i s njim spoji trostruki spremnik za primanje vode; od rezervoara se provedu tri cijevi koje su jednako razmještene. Spremnici su također međusobno spojeni te se voda iz onih sa strane, kad se oni prepune, prelijeva u srednji. Iz srednjega se polože cijevi do svih drugih bazena i fontana, iz drugoga u 2 javna kupališta da narodu donosi godišnji prihod, a iz trećega u privatne kuće da bude i za javnu uporabu. Tako se građani neće braniti da uvode vodu u kuće kad s glavnog mjesta dobiju posebne vodove. To je razlog zašto sam odredio takvu podjelu, i da se od ljudi, koji vodu privatno uvode u kuće, porezom osigura dovođenje vode preko zakupnika. Ako se između grada i izvora nalaze brda, treba tako raditi da se pod zem- 3 ljom iskopa prokop i nivelira prema nagibu, kako sam prije pisao. Ako se naiđe na sedru (tuf) ili stijene, neka se prokopa kanal, a ako je tlo zemljano ili pjeskovito, onda se u prokopu podignu zidovi sa svodovima i tako provede voda, zračni odušci se nači ne na svakih dvije stotine četrdeset stopa razmaka. Ako se voda vodi olovnim cijevima, neka se najprije načini bazen kod izvora; zatim se 4 prema količini vode odredi širina cijevi, pa se one polože od bazena do spremnika koji je u gradu. Cijevi se lijevaju tako da su duge najmanje deset stopa. Pa ako su od sto palaca,656 neka je svaka teška 1.200 funti;657 od osamdeset palaca 960 funti; od pedeset palaca 600; od četrdeset palaca 480 funti; od trideset palaca 360 funti; od dvadeset palaca 260 funti, od petnaest palaca 180 funti, od deset palaca 120, od osam palaca 100, a od pet palaca 60 funti. Cijevi dobivaju imena po širini olovnih ploča; koliko palaca one imaju prije nego se saviju u krug. Kad se od ploče koja ima pedeset palaca načini cijev, zvat će se ona pedesetica,658a slično i ostale. Kod dovođenja vode olovnim cijevi- 5 ma ovako se radi: ako izvor ima nivelaciju do grada, a po sredini se ne nalaze brda koja bi smetala, nego samo uvale, potrebno je podzidati do razine kao kod potoka i kanala. Ako obilazak nije dug, dolina se obiđe; ako se doline protežu u neprekidnom nizu, onda se tijek usmjeri niz padinu. Kad se dođe na dno doline, podzida se ne visoko da se održi ista razina. To će biti trbuh (venter) koji Grci zovu Kodia.659 Zatim, kad tijek dođe do brežuljka, lagano će rasti po trbuhu do visine vrha brežuljka. Ako se u dolinama ne 6 načini trbuh i ne podzida u jednakoj visini, nego se to izvede u obliku koljena, voda će probiti i razbiti spojeve cijevi. U trbuhu treba također raditi komore pomoću kojih se slabi tlak zraka. Tako će se ondje gdje se voda provodi olovnim cijevima na ovaj način to najbolje uraditi, jer se i spuštanje, zaobilaženje, trbuh i uzlaz mogu tako graditi kad

168

V III. KNJIGA

Vodovodi, zdenci i cisterne

7 od izvora do grada imaju niveliran pad. Nije nekorisno da se na svakih 24.000 stopa postave bazeni (castella), da ne trpi cijela gradnja ako gdje nastane kvar, nego se lakše nađe na kojem je mjestu; ali ti bazeni ne smiju biti u padu, na površini trbuha, ni na usponu; niti općenito u dolinama, nego na ravnom terenu. 8 Ako želimo manje potrošiti, treba ovako raditi: izrade se glinene cijevi sa stijenkom, debelom najmanje dva palca. Cijevi se s jedne strane rade tako, da ulazi i pristaje jedna cijev u drugu. Na njihovim sastavcima treba ih slijepiti živim vapnom, nato pljenim uljem. Na promjeni nagiba, kod trbuha treba na samom koljenu staviti blok od crvenog kamena. Kamen se probuši te se posljednja cijev pada uklopi u nj, a tako i prva cijev izravnanja. Na isti način neka se prema usponu posljednja cijev u ravnini 9 umetne u šupljinu crvenoga kamena, a tako i prva na usponu. Kad se položaj cijevi tako nivelira, neće se izbaciti ni kod pada, ni kod uspona. U vodovodu obično nastaje žestoko strujanje zraka, tako da razbija i kamenje ako se voda s izvora ne pušta polagano i umjereno pa u koljenima i zavojima ne zadrži vezama ili težinom pijeska. Sve ostalo neka se uradi kao i kod olovnih cijevi. Kad već treba vodu s izvora pustiti u cijevi, neka se prije po sastavcima pospe vruć pepeo da se sastavci zalijepe, ako nisu 10 dovoljno zalijepljeni. Vodovodi s glinenim cijevima imaju ova dobra svojstva: prvo je, što ih svatko može popraviti ako se dogodi kakav kvar. Osim toga, voda je mnogo zdravija iz glinenih cijevi nego iz olovnih. Olovo je, čini se, zato škodljivo, jer iz njega nastaje olovno bjelilo, a ono je, kažu, štetno po ljudsko tijelo. Dakle, ako je škodljivo 11 ono što od njega postaje, nema sumnje da i ono samo nije zdravo. Za primjer možemo uzeti majstore u ljevaonicama olova. Oni su u licu posve blijedi. To je zato što se iz olova kad ga tope i salijevaju para sliježe na članke tijela, izgara ih iz dana u dan i

A

^ o nnnnnnop^

XLV Princip provođenja vodovoda A - vodovod u kanalu B - vodovod od glinenih cijevi

169


Vitruvije

oduzima snagu krvi u njihovim udovima. Zato je očito kako vodu treba što manje dovoditi olovnim cijevima, ako hoćemo da bude zdrava. D aje bolji okus vode iz gli nenih cijevi, pokazuje nam to svagdašnji život. Ljudi se, iako imaju stolno srebrno posuđe, služe ipak glinenim zbog svježa okusa.

~T.

r,

-

„ „ .

Grčki /voi/Mij rejvfj; gnomomke telim; vještina kojom se postavljaju sunčane

—---------Grčki thpok6-fiov;horol6gion

(sunčana ili vodena).

= ura. sat

Ako nema izvora odakle bismo vodu dovodili, potrebno je kopati zdence. Kod toga kopanja ne treba raditi nepromišljeno, nego se moraju pomnjivo i s velikom ozbiljno šću uvažiti prirodni zakoni, jer zemlja sadrži u sebi mnogo različnih tvari. Ona se, nai me, kao i druge stvari sastoji od četiri elementa. Prvo, sama je od zemlje; od vlage nas taju izvori vode; zatim dolazi vrućina, odakle nastaje sumpor, stipsa (alauna) i asfalt, pa velika strujanja zraka. Strujanja mogu biti tako jaka, da katkad kroz otvore i pukotine zemlje provale u rupu zdenca i ondje navale na ljude dok kopaju. Tu im ona svojom snagom spriječi disanje pa često i stradaju, ako se odatle ne uklone što prije. Kako se to ne bi događalo, treba ovako raditi: spustimo upaljenu svjetiljku, pa ako ona i dalje gori, neka se silazi bez opasnosti. Ako para gasi svjetlo, neka se tada pokraj zdenca desno i lijevo kopaju otvori za prozračivanje. Tako će se kroz njih razići strujanje zraka kao kroz nosnice. Kad se sve to uradi i dođe do vode, neka se tada zdenac tako obzida da se ne začepe vodene žile. Ako je mjesto tvrdo ili su žile suviše duboko, tad se zalihe vode moraju hvatati s krovova ili poviših mjesta u cisterne od signinskog zida (opus signinum). Kod građenja cisterni treba ovako raditi: najprije se pripremi što čistiji i što oštriji pijesak, a bazaltno kamenje razbije u komade, teške otprilike funtu; u sanduku za mort umiješa se što jači mort, tako da dođe pet dijelova pijeska na dva vapna. Tad sejam a nabije do potrebne visine drvenim gredama, okovanim željezom. Kad se dovrše zidovi, neka se iz sredine ukloni sva zemlja do najnižeg ruba zidova. Kad se to izravna, neka se tlo nabije prema debljini koja se odredi. Ako se učine dvije ili tri cisterne da se voda može procjeđivati i tako mijenjati, bit će mnogo zdravija i ugodnija za upotrebu. Tako . . . . se blato ima gdje taložiti, voda ce biti bistroa i oćuvat ce se okus bez mirisa; ako ne, bit ce potrebno dodati soli i time je raznjediti. U ovoj sam knjizi govorio o različitim svojstvima vode, od kolike je ona koristi i kako se (]OVO(}j j određuje da je dobra. U sljedećoj ću pisati o gnomonici660 i o teoriji horologija 661

170

12

13

14

15


IX. KNJIGA

IX. KNJIGA

1

Uvod

( Uvod)

- Stari su Grci atletiina koji bi pobi jedili na olimpijskim,662pitijskim,663 istamskim664 i nemejskim665 igrama odavali tako ve liku časti da ih nisu samo na skupu odlikovali palmom i vijencem, nego su ih, kad bi se vraćali u svoje gradove, uvozili slavno u trijumfu na četveropregu u grad i u očinsku kuću, a od države su doživotno primali određeni dohodak. Kad to vidim, čudan se što se takve

časti, pa i veće, ne priznaju i piscima koji svim narodima vječno daju neizmjerne koristi. To bi, naime, bilo dostojno urediti, jer atleti vježbanjem jačaju samo svoje tijelo, a pisci ne jačaju samo svoj um nego u knjigama spremaju pouke za poučavanje i izoštravanje duha 2 svih ljudi. Sto koristi ljudima što je bio nepobjediv Milon iz Krotona666 ili ostali takvi pobjednici? Od njih imamo samo to da su bili glasoviti medu svojim građanima dok su živjeli. A Pitagorino667 znanje, Demokritovo,668 Platonovo,669 Aristotelovo670 i ostalih pametnih ljudi, ako se iz dana u dan njeguje neprestanim radom, donosi svježe i bujne plodove ne samo svojim građanima nego i svim narodima. Otuda i dolazi to da oni ljudi koji se iz malena poučavaju u znanjima postaju mudri pa gradovima daju humane običaje, 3 pravdu i zakone, bez čega ne može postojati ni jedna država. Kada, dakle, mudrost pisaca daje toliko darova za javni i privatni život ljudima, mislim da ih ne bi trebalo samo odliko vati palminim grančicama i vijencima, nego im treba odrediti trijumfe i zaključiti da im se odredi mjesto medu bogovima. Od svega onoga što su ti pametni ljudi korisno smislili za unapređenje života, ja ću od više slučajeva navesti kao primjer samo po jednu stvar. Ako ljudi to razmotre, priznat 4 će da im treba dati te časti. Najprije ću od mnogih vrlo korisnih Platonovih teorija navesti jednu, kako ju je on izložio. Uzmimo d aje mjesto ili polje četverokut s jed nakim stranama, i da ga treba dvostruko uvećati. To se ne može riješiti množenjem, ali se bez pogreške rješava crtežom. Za tu stvar imamo ovaj dokaz. Četvorni prostor koji je dug i širok po deset stopa daje površinu od sto četvornih stopa. Ako to treba pod vostručiti pa od dvjesta četvornih stopa načiniti četverokut jednakih strana, onda se mora ispitati kolika će biti strana tog četverokuta da od nje četverokut od dvjesta četvornih stopa odgovara dvostrukoj površini. Odredimo li, naime, četrnaest stopa 5 množenjem ćemo dobit 196 stopa. Ako uzmemo petnaest, to daje 225 stopa. Kako se to, dakle, ne može riješiti brojem, radi se ovako: u četverokutu koji je dug i širok po deset stopa povuče se od kuta do kuta dijagonala da ga dijeli u dva jednaka velika trokuta. Svaki će trokut imati površinu od pedeset četvornih stopa. Na duljinu te dija-

173

662-665.

Prema mjestima u Grđoj gdje su bile igre i natjecanja.

m. Glasoviti grčki atletičar. 667-670.

Poznali grčkifilozofi.


Vitruvije

gonale nacrta se četverokut jednakih strana. Kako dijagonalna crta daje dva trokuta u manjem četverokutu po pedeset četvornih stopa, tako će se u većem dobiti četiri iste veličine i s istim brojem stopa. Na taj je način Platon geometrijskom metodom riješio dvostruku veličinu. To sam ja crtežem prikazao na dnu stranice. Tako je pokazao i Pitagora kako se iznalazi pravi kut bez tehničke vještine. Što drvo- 6 djelci s velikim trudom jedva mogu pravilno uraditi, to iz njegovih pouka, njegovim načinom i metodom, dobijemo bez pogreške. Ako se uzmu tri ravnala, od kojih jedno ima tri, drugo četiri, treće pet stopa dužine, pa se ta ravnala međusobno tako slože, da jedno dira drugo svojim vrhovima u obliku trokuta, to će ona bez pogreške zatvarati pravi kut. Ako se uz duljine pojedinih ravnala nacrtaju pojedini kvadrati s jednakim stranicama, to će stranica od tri stope imati površinu od devet stopa; od četiri šesnaest, a od pet dvadeset pet stopa. Tako, koliki broj četvornih stopa daju dva kvadrata sa 7 stranicama dugim tri i četiri stope, toliko daje onaj jedan, nacrtan s pet. Kad je Pitagora to pronašao, kažu da nije sumnjao kako su ga na to otkriće navele Muze, pa je njima u znak velike zahvalnosti prikazao žrtvu. Taj izum, koliko je koristan kod mnogih stvari i mjera, toliko također dobro dođe kod postavljanja stubišta u kućama da stube imaju pravilno odmjeren uspon. Ako se, naime, visina kata, od poda na vrhu 8 do donje razine, podijeli u tri jednaka dijela, bit će pet tih dijelova u gredama stubišta primjereni nagib duljine. Koliko će biti velika tri dijela između gornjeg poda i donje razine, takva će se četiri odmjeriti od te okomite crte i tu staviti početak stubišne grede. Ako se to tako namjesti, bit će položaj stuba i samog stubišta u pravom odnosu. I za tu ću stvar također nacrtati sliku.

671.

Hijeron II.. vladar u Sirakuzi.

672.

Čitaj: heureka: našao sam!

Što se tiče Arhimeda, poznato je da je on stvorio mnogo divnih i različnih izuma. Od 9 svih ću spomenuti samo onaj koji je on očito otkrio bezgraničnom pronicljivošću. Kad se Hijeron671 domogao kraljevske vlasti i sve oko toga sretno dovršio, odluči u jednom svetištu besmrtnim bogovima prikazati zlatni vijenac. Posao preda majstoru da ga načini za plaću pa mu odmjeri potrebnu količinu zlata. Majstor dovrši rad na vri jeme i lijepo, kralju na zadovoljstvo. U prvi mah se činilo kako težina vijenca odgo vara težini zlata. Kad su poslije otkrili, kako je oduzeo nešto zlata i u vijenac dodao 10 srebra, Hijeron se rasrdi što ga je uvrijedio. Ne znajući kako bi dokazao tu krađu, zamoli Arhimeda da razmisli o tom. Tada je on, dok se za to brinuo, slučajno došao u kupalište i primijetio kad je ulazio u kupelj daje isteklo onoliko vode koliko je njego va tijela potonulo u nju. Kad je vidio princip rješenja one stvari, nije oklijevao, nego je od veselja skočio iz kupelji i počeo gol trčati svojoj kući i glasno vikati daje našao što je tražio. Naime, trčeći je neprestano vikao: sopr|Ka, eupr|Ka !672 Tad je, kažu, povo- 11 dom toga nalaza dao načiniti dvije mase jednake težine kakve je bio vijenac, jednu od zlata, drugu od srebra. Kad je to načinio, napunio je posudu vodom sve do vrha i u nju

174

IX. KNJIGA

Uvod

stavio srebrnu masu. Koliko je nje potonulo u posudu, toliko je isteklo vode. Onda je izvadio masu pa dolio onoliko vode koliko je bilo manje, izmjerivši sekstarijem (0,5 (); tako je izjednačio do vrha, kako je bilo prije. Iz toga je otkrio kolika težina srebra 12 odgovara određenoj mjeri vode. Kad je to ispitao, tada je spustio zlatnu masu u istu posudu. Kad je izvadio, na isti je način našao kako nije isteklo onoliko vode koliko kod srebra, nego manje, i to toliko, koliko je masa zlata imala manji obujam od mase srebra s istom težinom. Poslije je napunio posudu i stavio u istu vodu vijenac pa ustanovio kako je više vode isteklo kod vijenca nego kod zlatne mase s istom težinom. Tako je iz toga, što je kod vijenca isteklo više vode nego kod zlatne mase, pronašao da je u zlato miješano srebro i očitu krađu poduzetnika. 13 Obratimo pažnju na to što su izmislili Tarentinac Arhita673 i Kirenjanin Eratosten.674 Oni su u području matematike ljudima iznašli mnoge i dragocjene izume. Kako su u ostalim izumima vrijedni hvale, to su u ovoj stvari osobito došli na glas. Jedan je, naime, na ovaj, drugi na onaj način riješio kad je Apolon odgovorima naredio da se na Delu udvostruči broj četvornih stopa njegova žrtvenika pa će se time stanovnici otoka 14 osloboditi prokletstva. Tada su, Arhita crtežima na polu valjku,675 Eratosten pomoću instrumenta mesolaba,676 to dobro riješili. Budući da su sve te stvari stvorene na osnovi velikih i ugodnih nauka, to je prirodno da se i mi moramo potaknuti tim izumi ma i razmatrati im posljedice. Tako se i ja, među mnogim drugim djelima, divim Demokritovim knjigama o prirodi stvari, a napose njegovu spisu koji ima naslov XSipOKpf]T(DV.677 U njemu se on služio prstenom kako bi upečatio u meki vosak ono što je pokusom dokazao.

(71.

Vidi bilj. br. 29.

(74. Vidibilj.br.3l. 675.

Latin. hemicyUndrus, i. 676.

Matematička spravica pomoću koje je Eratosten izračunavao srednju proporcijsku liniju.

15 Dakle, što su izmislili ti muževi, nisu učinili samo za ispravljanje običaja, nego i na trajnu korist svih ljudi. Slava atleta propada za kratko vrijeme s njihovima tijelom. Zbog toga oni ne mogu koristiti niti onda dok su u najvećoj slavi, niti kasnijem potomstvu, onako kako 16 živom ljudi koristi ono što su smislili mudraci. Budući da se velike časti ne iskazuju ni kreposnom živom, ni odličnim znanjima pisaca, to sam ljudski duh po sebi, gledajući u više sfere i uznesen do neba stepenicima prošlosti, nagoni potomstvo da ima jasno pred sobom ne samo misli nego i lik tih pisaca. Zato ljudi kojima je duh prožet slatkoćom učenosti, ne mogu živjeti, a da u svojim grudima ne štuju pobožno lik Enijev678 onako kao i bogova. Koji se rado naslađuju Akcijevim679 pjesmama, izgleda da pred sobom imaju 17 prisutnu ne samo vrijednost stihova nego i njegov lik. Isto tako će za mnoge koji se rode nakon nas izgledati da s Lukrecijem680 raspravljaju osobno o prirodi stvari, a o retoričkoj vještini s Ciceronom.681 Mnogi će od kasnijih naraštaja s Varanom682 voditi razgovor o latinskom jeziku; tako izgleda kako više učenih ljudi međusobno s grčkim mudracima razmišlja o mnogim stvarana i vodi s njima intimne razgovore. Jednom riječju, misli učenih pisaca, iako oni tijelom nisu prisutni, s vremenom i dalje cvjetaju, i kad uđu u raz-

677.

Čitaj: heirokinetbn

(rukom načinjen,

izrađen). 67S.

Rimski pjesnik iz 3. i 2. stoljeća pi: Kr. 071.

Rimski pjesnik (170-87. god. pr. Kr.) (St).

Rimski pjesnik iz I. stoljeća pr. Kr. (SI.

Glasoviti rimski filozof i govornik iz I. stoljeća pr. Kr 6S2.

175

M. Terencije Varon. Vidi bilj. br. 485.


Vitruvije

govore i rasprave, imaju veći ugled nego misli živih ljudi. Zato sam, Cezare,683 vjerujući 18 tim piscima, poslužio se njihovim mislima i savjetima i napisao ove knjige. Kako sam u prvih sedam govorio o zgradama, u osmoj o vodama, u ovoj ću raspravljati o zakonima sunčanih ura, kako se one grade prema sjeni kazala na osnovi sunčevih zraka u svemiru i po kojem se zakonu te zrake produžuju i skraćuju.

M i.

Vidibilj.br. I.

I. (0 pojasu dvanaest znakova zvijež

đa i Oputu planeta) -

Danas Piacenza.

M5.

Čita i' aiuileinina

m. Grč.n6Xoi;čitaj: poloi;polovi.

Božanskim je umom tako uređeno i u gledatelja pobuđuje 1 veliko divljenje, stoje ekvinocijska sjena kazala na sunčanoj uri jedne dužine u Ateni, druge u Aleksandriji, treće u Rimu, različita je u Placenciji684 i na drugim mjestima svijeta. Stoga se vrlo mnogo razlikuju nacrti ura prema promjenama mjesta. Naime, prema dužini ekvinocijskih sjena crtaju se figure analema, na kojima se prema položaju mjesta i zakonu sjene kazala označuju sati. 'Avđ/a]ppa685 je figura koja se dobiva iz Sunčeva puta i određuje promatranjem porasta sjene do zimskoga solsticija. Prema tom se onda, prema arhitektonskim principima i crtanjem pomoću šestara pronalazi djelovanje Sunca u svemiru. Pod svemirom se razumijeva zbroj svega u 2 prirodi i neba, zajedno sa zvijezdama stajačicama i planetima. Sve se to neprestano okreće oko Zemlje i mora po krajnjim stožerima osovine. Na tim je mjestima, naime, prirodna sila tako vješto uredila i stožere postavila kao središta, jedan iznad Zemlje i mora na vrhu svijeta i iza samih sjevernih zvijezda, a drugi upravo na suprotnu stranu pod Zemljom u južnim stranama. Tu je oko tih stožera načinila krugove oko središta kao na tokarskom kolu. Oni se grčki zovu Ttokot686 i na njima se vječno okreće nebo. Tako je sredina Zemlje s morem prirodno smještena u središte. To je od prirode tako 3 raspoređeno, da se središte na sjevernoj strani nalazi više nad Zemljom, a na južnoj strani stavljeno je na niže mjesto i Zemlja ga zamračuje. Tu je također po sredini poprijeko prema jugu nagnut širok kružni pojas, sastavljen od dvanaest znakova zvi ježđa. Njihov oblik, s razmještenim zvijezdama u dvanaest jednakih dijelova, izražava od prirode stvorenu sliku. I tako svjetlila sa svemirom i ukrasom ostalih zvijezda lete oko Zemlje i mora i prevaljuju put prema obliku nebeskoga kruga. Sve je to, prema 4 djelovanju godišnjih doba, jedanput vidljivo, drugi put nevidljivo. Od toga šest znako va zviježđa putuje iznad Zemlje s nebom, ostale koji se nalaze pod Zemljom, zamračuje njezina sjena. Šest od njih uvijek stoji nad Zemljom. Jer, koliki dio posljed njega znaka silom okretanja ponire pod Zemlju i tu se izgubi s vida, toliko pritisnut silom tog okretanja njemu suprotnim obiđe krug i izađe na otvorena mjesta, iz tamnih na svjetlo. Naime, jedna sila ijedna potreba stvara istodobno, na obje strane, dizanje i zapadanje. Kako je na broju dvanaest tih znakova, i svaki ima u vlasti dvanaesti dio 5

176

IX. KNJIGA

6

7

8

9

10

11

O pojasu dvanaest znakova zviježđa i o putu planeta

svemira te se neprestano okreću od istoka prema zapadu, tako kroz te znakove pro tivnim putem kruže od zapada prema istoku u svemiru Mjesec, Merkurova i Venerina zvijezda, samo Sunce, pa zatim Mars, Jupiter i Saturn i penju se postupno, jedni u jed noj, drugi u drugoj veličini okretaja. Mjesec za dvadeset osam dana i otprilike jedan sat više obiđe nebeski krug, pa se vrati u onaj znak iz kojega je pošao. To čini lunarni mjesec dana. Sunce prolazi kroz prostor znaka mjesec dana, jer je to dvanaesti dio svemira. Tako ono u dvanaest mjeseci prođe prostor dvanaest znakova, pa se vrati u onaj znak odakle je pošlo. To čini vrijeme pune godine. Prema tome, onaj krug koji Mjesec prođe trinaest puta u dvanaest mjeseci Sunce izmjeri jedanput u tom broju mjeseci. Merkurova i Venerina zvijezda koje kruže oko Sunčevih zraka kao oko središta i ovjenčavaju ga svojim putom, zaostaju i zakašnjavaju. Tako zbog toga kruženja zaostaju na stajalištima u prostorima znakova. Da je to tako, najbolje se vidi po Venerinoj zvijezdi. Ona se zove Večernjica kad ide za Suncem; na nebu se pokaže poslije njegova zalaza i sja vrlo jasno. U drugo doba, kad ide pred Suncem, rađa se prije njega i zove se Danica. Prema tome, te zvijezde nekad proborave više dana u jed nom znaku zvijezda, drugi put uđu brže u drugi. Kako u pojedinim znacima ne borave jednak broj dana, to one, koliko se prije više zadrže, bržim tijekom poslije idu i dovrše određeni put. Tako zvijezde ono vrijeme koje zakasne u nekim znacima, dopune svojim bržim kretanjem kad se otmu sili zadržavanja. Merkurova zvijezda prevaljuje svoj put u svemiru tako da u tri stotine šezdeset dana preleti kroz prostore znakova i stigne do onoga znaka odakle je pošla na početku obilaženja. Tako se njezin put ujednači te otprilike po trideset dana prosječno ostaje u pojedinim znacima. Venera pak, kad se oslobodi zapreke Sunčevih zraka, u trideset dana prelazi prostor znaka. Koliko manje od četrdeset dana ostane u pojedinim znacima, to ona kad zastane nadoknadi tu sumu time što se dulje zadržava u jednom znaku. Tako, kad prevali cijeli krug na nebu u četiri stotine osamdeset pet dana, ponovno uđe u znak iz kojega je prije pošla. Mars otprilike šest stotina osamdeset trećeg dana prođe prostor zviježđa i dođe onamo otku da je počeo put. U kojim znacima brže leti, napuni brojni odnos dana kad načini zas toj. Jupiter se penje polaganijim koracima prema okretanju svemira i preleti otprilike u tri stotine šezdeset dana pojedini znak. Poslije jedanaest godina i tri stotine trinaest dana vrati se u onaj znak u kojem je bio prije dvanaest godina. Saturn prolazi kroz prostor znaka dvadeset devet mjeseci i nekoliko dana. On se za dvadeset devet godina i, otprilike, stotinu šezdeset dana vrati onamo gdje je bio prije trideset godina. Prema tome, on nam izgleda sporiji; ali, u stvarnosti, on je manje udaljen od krajnjega ruba svemira, pa tim prolazi veći kružni put. Oni planeti koji kruže iznad putanje Sunca, kad se nađu u trokutu, u koji i Sunce uđe, ne idu naprijed, nego se zadržavaju i uzmiču natrag, sve dotle dok i samo Sunce iz toga trokuta ne prijeđe u drugi znak. Neki drže da se to tako zbiva, jer kažu: kad se Sunce dalje odmakne u izvjesnom razmaku, onda

177


Vitruvije

zvijezde koje lutaju po neobasjanim putanjama zadržava mrak. Meni se čini kako to nije tako. Sunčani je sjaj vidljiv i očit bez ikakvih zamračenja po čitavom svemiru, također su i nama vidljive te zvijezde kad se vraćaju i zadržavaju. Dakle, ako u tolikim razmacima može to vidjeti naše oko, zašto misliti kako božanstvenom sjaju zvijezda može smetati zamračenje? Meni se čini kako se tu prije radi o ovom razlogu: vrućina 12 sve stvari k sebi vuče i privlači. Vidimo, primjerice, kako plodovi vrućinom iz zemlje rastu uvis, a i pare vode iz vrela nastaju i dižu se u oblake. Tako i jaka snaga Sunca zrakama, ispruženim u obliku trokuta, privodi k sebi zvijezde, koje idu za njim, a koje lete ispred njega kao da obuzdava i zadržava, ne dozvoljava im ići naprijed, već ih sili da se vraćaju k njemu dok ne izađe u znak drugoga trokuta. Možda će tko pitati zašto Sunce radije zadržava zvijezde tom vrućinom, u petom zna- 13 ku od sebe, a ne u drugom ili trećem koji su bliži. Ja ću izložiti zašto se to tako događa. Sunčeve se zrake u svemiru šire u pravcima u obliku istostraničnoga trokuta. To se, pak, proteže upravo do petoga znaka od sunca. Kad bi se zrake rasule po cijelom sve

6»

miru i širile u obliku krugova, a ne bi se pružale u ravnim crtama u obliku trokuta, iz gorjelo bi ono što je bliže. Čini se da je to opazio i grčki pjesnik Euripid,687 jer kaže kako Sunce jače izgara ono što je dalje od njega, a što mu je bliže, to drži umjereno. Stoga piše u priči o Faetontu688ovo: Kaiei xa itoppco, idyyu9ev 5' euKpaT eêt.689 Ako 14

7.

Vidi bilj.br. 543.

M

to pokazuje razum i svjedočanstvo staroga pjesnika, smatram kako ne treba drukčije

Sunčev sin Faetonl.

misliti nego onako kako smo o tom napisali.

m.

Jupiter leti između Marsa i Saturna i prevaljuje veći krug nego Mars, a manji nego Saturn. Isto tako je i s ostalim planetima. Koliko su oni u prostoru više udaljeni od

Čitaj: kaiei ta ponv, tungythen d’eukrat' eliei; izgara (spaljuje) ono štoje daleko, a

krajnjega dijela neba i kruže bliže Zemlji, to brže prolaze. Koji od njih prevaljuju manji krug, češće prolaze ispod i pretječu više. To je tako, kao daje na lončarsko kolo

štoje blizu, drži umjereno.

15

stavljeno sedam mrava, a isto je toliko kanalića na kolu oko središta, s time što je svaki veći, idući od središta prema kraju. Pretpostavimo da mravi moraju ići uokrug, a kolo se okreće na protivnu stranu, onda će oni, nasuprot okretanju kola, ipak ići u svom smjeru. Onaj mrav kojem je kanalić središtu najbliže, prije će prijeći svoj put, a koji ide po krajnjem kanaliću, iako ide istom brzinom, prevalit će taj put mnogo kasnije zbog veličine njegovog kruga. Slično tome i sjajne zvijezde kruže na protivnu stranu svemira svojim putanjama, ali se okretanjem neba u dnevnom kruženju zadržavaju protivnim zamahom. Neke su zvijezde umjereno tople, druge vruće, a neke i hladne; čini se da to dolazi 16 otuda što se plamen svakoga ognja penje u viša mjesta. Tako Sunce pali zračni prostor koji se nalazi iznad njega i usije ga. Tuda kruži Mars, pa tako gori od Sunčeva žara. Saturn je naprotiv vrlo hladan, jer je posve blizu krajnjega dijela svemira i dira hladne

178

O pojasu dvanaest znakova zviježđa i o putu planeta / O Mjesecu

IX. KNJIGA

nebeske krajeve. Otuda izlazi da Jupiter, zato što prolazi između kružnoga puta jedne i druge zvijezde, u sredini između hladnoće i vrućine, dobiva vrlo umjereno svojstvo. Izložio sam što sam primio od učitelja o pojasu dvanaest znakova zvijezda i o djelo vanju i putanji sedam planeta; zatim prema kojim zakonima i u koje vrijeme oni prelaze iz znaka u znak i o njihovu kretanju. Sada ću govoriti o porastu i umanjivanju Mjesečeva svjetla kako su nam to predali preci.

j

II. (0 Mjesecu) -

Beros690 koji potječe iz

kaldejske države ili naroda širio je u Aziji kaldejsku doktrinu i učio kako je Mjesec s pola strane sjajna lopta, a druga polovica je tamna. Kad Mjesec prevaljuje svoj put i dođe pod Sunčev krug, tada ga zahvate zrake Sunca i djelovanje vrućine, pa se zbog sjajnoga svojstva okrene prema svjetlu. Kad se povuče od Sunčeva kruga i gleda prema gore, tada njegov donji dio nije obasjan, nego izgleda taman zbog sličnosti sa zrakom.

MU.

Suvremenik Aleksandru Velikoga, iz 4-3. st. pr. Kr. svećenik iz Babilona; osnivač astrološke škole im Kosu; pisao je djela na grčkomjeziku.

Kad se nalazi okomito prema Sunčevima zrakama, cijelo se svjetlo zadržava u gornjem 2 dijelu, pa se tada zove prvi (mlađak). Kad prolazi kraj Sunca i ide do istočnih nebeskih strana, oslobađa se od djelovanja Sunca i krajnji dio njegova sjaja, upravo tanka crta, šalje svjetlo na Zemlju; odatle se zove drugi. Svakodnevnim se porastom, prema dani ma, broje treći i četvrti. Sedmoga dana, kad je Sunce na zapadu, Mjesec drži srednje krajeve neba između istoka i zapada. Tad mu je sjajna polovica ona koja je okrenuta prema Zemlji, a on se, s obzirom na prostor, nalazi od Sunca udaljen za polovicu nebeskoga prostora. Kad se između Sunca i Mjeseca nalazi razmak cijeloga nebeskoga prostora, onda je Sunce, kad Mjesec izlazi, posve protivno na zapadu. Tada Mjesec, koliko je dalje odmaknut od Sunčevih zraka, u četrnaesti dan pusti sjaj po cijeloj površini svoga kruga. Dalje svaki dan opada do svršetka lunarnog mjeseca. Tako kre tanjem prema ponovnom djelovanju Sunca dolazi pod Sunčevu ploču i njegove zrake i tim navrši broj mjesečnih dana. 3 Ja ću izložiti, kakvo je mišljenje, različno od te doktrine, ali vrlo oštroumno, o istoj stvari ostavio glasoviti matematičar, Aristarh sa Samosa.691 Njemu je bilo poznato da Mjesec nema svoga osobnoga svjetla, nego je kao zrcalo i tek djelovanjem Sunca dobi va sjaj. Jer, od sedam zvijezda Mjesec na svom putu prevaljuje krug, Zemlji najbliži i najmanji. Tako se svakoga mjeseca jedan dan, prije nego prođe, sakrije pod krug Sunca i njegove zrake i zamrači, a kad je pokraj Sunca zove se mlađak. Sljedećega dana, kad se broji druga faza, mimoiđe Sunce i daje da se vidi tanki dio s kraja kruga. Kad se treći dan odmakne od Sunca, raste i više je osvijetljen. Svaki se dan udaljava i kad dode do sedmoga dana, daleko od Sunca na zapadu otprilike za polovicu nebeskoga prostora,

179

Vitruvije


sja mu se polovica. Tad je osvijetljen onaj dio koji gleda prema Suncu. Četrnaestoga 4 dana, kad je od Sunca daleko za dijametar prostora cijeloga svemira, postaje pun Mjesec i rađa se kad je Sunce na zapadu. To je zato što stoji daleko za cijeli prostor neba nasuprot Suncu, a zbog Sunčeva djelovanja prima na sebe sjaj na cijelom krugu. Sedamnaestoga dana, kad se Sunce rađa, on je potisnut prema zapadu. Dvadeset dru goga dana, kad Sunce izađe, Mjesec zauzima sredinu neba. Tako ima osvijetljen onaj dio što gleda prema Suncu, a ostalo je tamno. Praveći tako svaki dan krug, dođe otpri like dvadeset osmoga dana pod Sunčeve zrake i tako završi mjesečni put. Sad ću govoriti o tome kako Sunce u pojedinim mjesecima prolazi znakove i tim pro duljuje i skraćuje dane i sate.

III. ( Sunce i njegov put)

- Kad Sunce

1

uđe u znak Ovna i prijeđe osmi dio, navrši proljetni ekvinocij. Kad stupi u rep Bika i u zviježđe Plejada (Vlašića), iz kojega se pokazuje prva polovica Bika, prolazi prostor svemira veći od polovice i prelazi na sjevernu stranu. Kad iz Bika uđe u Blizance, dok se rađaju Plejade, penje se više nad Zemljom i produljuje dane. Zatim kad od Blizanaca prede k Raku, u kojem zauzima najdulji prostor neba, pa stigne u osmi dio, navrši solsticijsko doba. Otuda prolazi dalje i dode do glave i prsa Lava, jer se ti dijelovi pribrajaju Raku. Poslije izlaza iz Lavljih prsa i granica Raka Sunce prolazi 2 ostale dijelove Lava. Tim kruženjem umanjuje duljinu dana i vraća se na put, jednak putu u Blizancima. Tad od Lava ulazi u Djevicu do nabora njezine odjeće, smanjuje krug i izjednačuje ga s onim koji ima u Biku. Od Djevice ide naprijed kroz nabor odjeće koji drži prve dijelove Vage, i u njezinu osmom dijelu navrši jesenji ekvinocij. Taj se put izjednačuje s onim krugom koji je bio u znaku Ovna. Kad Sunce ude u 3 Škorpion, gdje zalaze Plejade, ide naprijed prema južnim stranama i umanjuje duljine dana. Čim prijeđe iz Škorpiona u Strijelca do njegova bedra, prevaljuje još kraći dnevni luk. Kad počne od bedara Strijelca, od dijela koji se pribraja Jarcu, onda kod osmoga dijela prelazi najkraći dio neba. Odatle se zbog kratkoće dana zove diurna

bntma (kratkodnevica) ili najkraći dan. Od Jarca prelazi u Vodenjaka i uvećava duljinu dana; dani postaju jednaki danima kod Strijelca. Kad od Vodenjaka uđe u Ribe, dok puše zapadnjak, izjednačuje put, jednak s onim kod Škorpiona. Tako Sunce prelazi u određeno vrijeme naokolo te znakove i produljuje i skraćuje dane i sate. Sad ću govoriti o ostalom sazviježđu, koje je raspoređeno u obliku zvijezda s desne i lijeve strane zodijaka, na južnoj i sjevernoj strani svemira.

180

IX. KNJIGA

1

Sunce i njegov put / O ostalim zvijezdama

m.

IV. ( 0 ostalim zvijezdama) -

Sjeverna zvijezda koju Grci zovu ćpKtoi; ili akteri692 ima iza sebe Stražara. Nedaleko od njega odražava se Djevica, njoj iznad desnoga ramena sja vrlo sjajna zvijezda; nju naši zovu

Čitaj: arktos.helike. m ia .

Zvijezda koju izlazi nešto prije branja

provindemiator,692*a Grci Jiporpoyr|Ttj<;.693 Jače sja Klas Djevice i obojan je. Nasuprot je postavljena druga zvijezda između koljena Stražara Medvjedu i zove se arcturus.694

grozda (predberač). 693.

2 Nasuprot glavi sjevernog medvjeda poprijeko do nogu Blizanaca stoji Gonič na vrhu Bikova roga. Tako i na lijevom vrhu Bikova roga i desne Goničeve noge zauzima mjesto jedna zvijezda; u Goničevoj ruci nalaze se Kozlići, a Koza na lijevom ramenu. Iznad Bika i Ovna je Perzej,695 s desne strane mu j e , .... ispod nogu Plejade;696 s lijeve strane mu je Ovnova glava, desnom se rukom odupire o Kasiopejin697 lik, a u lijevoj

Čitaj:proliygetes; vidi biij. bi: 692. 694.

Ime zvijezde koje je jutarnji izlaz, u po četka mjeseca rujna, označavao početak jeseni.

iznad Ovna drži Gorgoninu698 glavu za tjeme i podbacuje pod Andromedine699 noge. 3 Dalje, iznad Andromede su Ribe, nad leđima Konja; s trbuha vrlo sjajna zvijezda

695.

Mitska osoba, uvrštena medu zvijezde.

okončava i trbuh Konja i Andromedinu glavu. Desna ruka Andromedina smještena je iznad Kasiopejina lika, a lijeva nad sjevernom Ribom. Isto se tako lik Vodenjaka nalazi nad glavom Konja. Kopita Konja dotiču koljena Vodenjaka. Kasiopeja je

696.

Tekstje nepotpun na ovome mjestu. 697.

uvrštena u sredinu. Nad likom Jarca visoko je Orao i Delfin. Pokraj njih je Strijelac. Do nje je pak Ptica; njezino desno krilo dira Kefejevu700 ruku i žezlo, lijevo se oslanja 4 iznad Kasiopejina lika. Ispod repa Ptice nalaze se noge Konja. Zatim iznad likova Strijelca, Škorpiona i Vage Zmija vrhom nosa dira Vijenac. Odatle Ofiuh701 u ruci drži Zmiju, a lijevom nogom stoji Škorpionu na sredini čela. Nedaleko sa strane Ofiuhove glave nalazi se glava lika za koji kažu da kleči. Tjemena njihovih glava mogu se prilično lako raspoznati, jer nisu sastavljena od tamnih zvijezda. Noga onoga što kleči

Mitska osoba, uvrštena medu zvijezde. 690.

Sa strašnim očima i izražajem lica, zmij skim kosama: koga pogleda taj se pre tvara u kamen. 699.

Prema priči kći etiopskog kralja Kefeja i Kusiopeje, koju je od morske nemani spa

5 odupire se Zmiji na sljepoočice glave. Ona se opliće oko Sjevernih medvjedica, koje

sio Perzej: uvrštena medu zvijezde.

se zovu septentriones,702 Ispred Konja savija se mali Delfin. Prema kljunu Ptice nalazi se Lira. Između ramena Stražara i onoga što kleči poredan je Vijenac. Na sjevernom krugu nalaze se dvije Medvjedice okrenuta leđima jedna prema drugoj, a grudima na protivnu stranu. Od njih se manja grčki zove Kuvocoupa,703 a veća škter|.704 Njihove glave tako stoje da se ne gledaju. Repovi im se čine protivno okrenuti od glava; u 6 jedne i druge, naime, nadvisuju ih i ističu se prema vrhu. Kažu da se kroz njihove repove također pruža Zmija, a tu, oko glave Velikoga medvjeda sja zvijezda koja se

700. Vidi biij. br. 699. 701.

Grčki otptou/pc = Ofitthos: onaj koji drži zmiju. 702. Sedam volova vršača; ovdje sedam zvijez

zove polarna. Gdje Zmija stoji najbliže Zmaju, savija se oko njegove glave. Ujedno se savija oko glave Maloga medvjeda i pruža posve uz njegove noge. Tu se opet savija pa se razvije, diže i okreće od glave Maloga medvjeda do Velikoga okolo nosa i desne sljepoočice. Dalje, iznad repa Malog medvjeda nalaze se Kefejeve noge, a tu su, na najvišem vrhu, zvijezde koje čine istostraničan trokut iznad znaka Ovna. Oko Malog medvjeda i Kefejeva lika rasuto je više zvijezda.

da V. i M. medvjeda. 703. Čitaj: k vnosura; pasji rep. 704. Čitaj: heiike.

181


Vitruvije

Rekao sam koje su zvijezde raspoređene po nebu s desne strane istoka između pojasa zodijaka i zviježđa Medvjeda. Sada ću izložiti koje su od prirode raspoređene na lije vu stranu istoka i po južnim stranama.

V. (Zvijezde na južnom dijelu svemi ra) -

705. Prema priči lovac, dignut na nebo i uvr šten medu zvijezde. 706.

Čitaj: (harpedonai) ; užad.

Najprije, pod Jarcem se nalazi južna Riba i gleda naprijed u rep Kita. Od njega 1 je do Strijelca mjesto prazno. Radionica je ispod Škorpionove bodlje. Prvi dijelovi Kentaura vrlo su blizu Vage i Škorpiona. On u rukama drži lik koji su znalci zvijezda nazvali Zvijer. Zmija se izdiže pa zatvara i opasuje Djevicu, Lava, Raka i jato zvijez da, pruža nos iz područja Raka i kod Lava po sredini tijela drži Pehar, a k ruci Djevice podbacuje rep, na kom je Gavran. Zvijezde iznad polova vječno su sjajne. Zmiji se kod donjega dijela trbuha pod repom nalazi Kentaur. Pokraj Pehara i Lava nalazi se 2 lađa koja se zove Argo. Njoj je pramac zamračen, ali se jarbol i ono što je oko kormila vidi sjajno. Samo kormilo lađe veže se s vrhom Pasjega repa. Iza Blizanaca dolazi Mali pas prema glavi Zmije. Veliki pas slijedi Malog. Orion705 stoji poprijeko; pritis nut je papkom Bika i drži u ljevici batinu, a desnicu pruža prema Blizancima. Kod njegovih nogu, u malom razmaku, Pas progoni Zeca. Ispod Ovna i Riba nalazi se Kit 3 od čije peraje je u redu prema objema Ribama raspoređen tanki niz zvijezda koje se grčki zovu đpjredovai.706 U velikom razmaku, klupko nanizanih zvijezda potisnuto je prema unutrašnjosti i dira Kitu vrh peraje. Kroz zvijezde protiče Rijeka koja izvire iz lijeve noge Orionove. Voda koju, kažu, izlijeva Vodenjak teče između glave Južne Ribe i Kitova repa. Izložio sam kako su formirani oblici zviježđa u svemiru, uređeni prirodom i božan- 4 skim umom, kako je učio fizičar Demokrit,707 i to samo onih zvijezda kojima izlaz i zapadanje možemo očima promatrati. Jer, kako se sjeverne zvijezde okreću oko oso vinskoga stožera pa ne zalaze i ne ulaze pod Zemlju, tako se i oko južnoga stožera, koji se zbog nagiba svemira nalazi pod Zemljom, zvijezde okreću, ali su skrivene i ne izlaze iznad Zemlje. Zato njihovi oblici, zbog smetanja Zemlje, i nisu poznati. Da tu ima zvijezda, dokaz je za to zvijezda Kanopa. Ona je u ovim krajevima nepoznata, ali nas o njoj obavješćuju trgovci koji su išli do posljednjih krajeva Egipta i do granica krajnjih područja Zemlje.

VI. ( 0 astrologiji) - Da bude jasno, 1 poučio sam o okretanju svemira oko Zemlje i o rasporedu dvanaest znakova na sjever noj i južnoj strani. Iz tog svemirskoga okretanja i iz protivnoga Sunčeva puta kroz

182

IX. KNJIGA

Zvijezde na južnom dijelu svemira/ O astrologiji / Kako se crta analema

2 znakove pa iz ekvinocijskih sjena dobivaju se nacrti analema. Ostalo iz astrologije, tj.

7(«.

kakvo djelovanje ima dvanaest znakova, pet planeta, Sunce i Mjesec na način ljudskog života, treba prepustiti teorijama Kaldejaca.708 Oni su upućeni u vještinu genetlijalogije,709 da mogu iz zvijezda izračunavati i tumačiti budućnost. Ta su nam otkrića ostavili i tim pokazali okretnost i veliku oštroumnost ljudi, poteklih iz sredine kaldejskog nar oda. Prvi se Beros710 nastanio na otoku Kosu,711 u gradu s istim imenom i otvorio školu. Poslije je pošao za njim Antipater712 pa kasnije Atenodor.713 On nije samo iz 3 rođenja nego i iz začeća razvio pravila genetlijalogije i njih ostavio. 0 prirodnim pak stvarima su MilećaninTales,714 Klazomenjanin Anaksagora,715 Samljanin Pitagora,716 Kolofonjanin Ksenofan717 i Abderanin Demokrit718 iznašli i ostavili pravila prema kojima te pojave upravljaju prirodom, i kako one djeluju. Slijedeći njihova otkrića iz veli su Eudoks,719 Euktemon,720 Kalip,721 Meton,722 Filip,723 Hiparh,724 Arat723 i ostali iz astrologije znanstvenim putem pomoću astronomskih računskih tablica vremensko djelovanje izlaza i zapadanja zvijezda, protumačili su to i ostavili potomstvu. Njihovu se znanju ljudi moraju diviti, jer su se toliko tim bavili da nam se čini kako oni božan skim umom unaprijed proriču predznake budućega vremena. Zato to treba prepustiti njima na brigu i proučavanje.

Kuldeja je antički naziv za JI područje Mezopotamije. 7(».

Nauka o proricanju sudbine prema zvi jezdama. 710. Vidi bilj. br. 690.

711. UEgejskom moru. 712. Ima više filozofa s lim imenom; ovo će bili filozof iz Tarsa (u

Kilikiji u Maloj

Aziji) i:2.si.pr.Kr. 711 Filozof iz Tarsa iz I. st.pr. Kr. 714. Vidibilj.br. 114.

VII. ( Kako se crta analema) - Mi iz toga što sam dosad rekao moramo uzeti pravila kako bismo objasnili produljivanje i skraćivanje dana po mjesecima. Ako se Sunce u ekvinocijsko doba kreće u Ovnu i Vagi, onda ono od sjene, koja na kazalu ima devet dijelova, kod nagiba neba u Rimu pokazuje njih osam (%). Tako u Ateni, od četiri dijela, sjena kazala ima dužinu od tri (-V4), na Rodosu pet sedmina, u Tarentu726 devet jedanaestina, u Aleksandriji tri petine. Na svim drugim mjestima nalaze se ekvinocijske sjene kazala, jedne u ovoj, druge u 2 onoj mjeri različno po prirodi. Zato, svuda gdje se radi horologij, uvijek treba paziti na ekvinocijsku sjenu. Ako kao u Rimu, od devet dijelova kazala sjena iznosi njih osam (%), postupa se ovako: nacrta se pravac u ravnini, a na njemu se digne okomica (upo:; 6p9dq)727 da točno odgovara normali. Ona se zove gnomon (kazalo). Od pravca koji se uzme za ravninu odmjeri se šestarom na crti kazala devet dijelova i ondje gdje je znak devetoga dijela odredi se središte i stavi slovo A. Onda se rastegne šestar od ovog središta do crte ravnine gdje će biti slovo B, pa se opiše kružna linija koja se zove 3 meridijan. Zatim se od devet dijelova, koliko ih je od ravnine do središta kazala, uzme osam i odmjeri na onom pravcu u ravnini i stavi slovo C. To će biti ekvinocijska sjena kazala. Od tog znaka i slova C kroz središte, gdje je slovo A, povuče se pravac gdje će biti ekvinocijski radijus Sunca. Tada se rastegne šestar od središta prema pravcu u 1

183

715. Glasoviti grčki filozof iz Klazomene

(u

Maloj Aziji); živioje u 5. stoljeću pr. Kr. 7I(>. Vidi bilj.br. 119. 717. Grčkifilozof iz Kolofona (u Maloj Aziji); živioje 116. i 5. stoljeću pr. Kr 7/S.

Vidibilj.br. 117. 710 Matematičar, astronom, liječnik i zakono davac; izKnida(u maloazijskoj pokrajini

Kariji); živioje u 4. stoljećupr. Kr. 720. Astronom, meteorolog i geograf iz Atene, iz 5. stoljeća pr.Kr..


721.

Vitruvije

ravnini i označi paralela pa se na lijevoj strani stavi slovo E, a na desnoj I, na krajnjim

Astronom, iz grada Kizika (na

maloazi

točkama kružnice. Kroz središte se povuče pravac koji krug podijeli u dva jednaka polukruga. Taj pravac matematičari zovu horizont. Zatim se uzme petnaesti dio cijele 4

jskoj obali Mramornoga mora) iz 4. st. pr. Kr. 722.

kružnice i središte šestara stavi u točku kružnice gdje je siječe ekvinocijski radijus, kod slova F, pa se desno i lijevo označe točke i stave GH. Zatim se od ovih (i kroz centar)

Iz Atene; astronom i geometar iz 5. sto

povuku pravci do pravca u ravnini i stave slova T i R. Tako će se dobiti Sunčev radijus,

ljećapr.Kr. 723.

jedan zimski, drugi ljetni. Prema slovu E bit će slovo I, gdje kružnicu siječe pravac, koji je povučen kroz središte A. Prema slovu G i H bit će L i K, a prema C, F i A bit će N. Neka se 5

Iz Opunta; astronom, matematičar i filo

tada povuku tetive od G do L i od H i K. Gornja će pripadati ljetnom dijelu, a donja zim

zof, učenik Platonov iz 4. st.pr. Kr.

skom. Te se tetive podijele u dva jednaka dijela i stave točke M i 0. Tu se označe središta,

724.

pa kroz te točke i središte A neka se povuče pravac do kružnice i stave P i Q. Taj će pravac (2.

biti okomica (7ipoq op9đ<;) na ekvinocijski radijus, a zvat će se prema matematičkim

stoljeće pr. Kr.) iz Nikeje u Bitiniji (u

zakonima osovina. Od tih središta rastegne se šestar do krajnjih točaka tetive, pa se opišu

Maloj Aziji).

polukrugovi od kojih će jedan biti ljetni, a drugi zimski. Zatim, gdje paralelni pravci 6

725.

sijeku onaj pravac koji zovu horizont, na desnoj strani se stavi slovo S, a na lijevoj V, pa se

Glasoviti grčki astronom i geograf

Maloj Aziji);

iz krajnje točke polukruga gdje je slovo G povuče paralelan pravac s osovinom do lijevoga

pjesnik, matematičar, liječnik i gramati-

Iz grada Sola u Kilikiji (u

polukruga gdje je slovo H. Taj se paralelni pravac zove logotomus.12SA tada se vrh šestara

čar (iz

3. stoljeća pr. Kr.). Sastavio je

učenu pjesmu o nebeskim pojavama koja

184

Kako se crta analema/ O oblicima ura

IX. KNJIGA

stavi ondje gdje ekvinocijski radijus siječe taj pravac, kod slova D, pa se šestar rastegne do onog mjesta gdje ljetni radijus siječe kružnicu, kod slova H. Tad se iz ekvinocijskog središta s ljetnim razmakom opiše kružnica mjesečnoga kruga koja se zove menaeus,729 7 Tako ćemo dobiti oblik analeme. Kad se to tako nacrta i uradi, tad će trebati ili po zim skim pravcima ili po ljetnim, ili po ekvinocijskim ili također po mjesečnim, na ravnoj podlozi pomoću analeme nacrtati sheme satova i u tome je mnogo različitih vrsta horologija, pa se crtaju po tim pravilima umijeća. Kod svih tih oblika i njihovih nacrta glavno je jedno da se dan proljetnoga i jesenskoga ekvinocija pa zimskoga i ljetnoga solsticija podijeli u dvanaest jednakih dijelova. Ako sam što ispustio, nije to zbog toga što se bojim truda, nego zato da mnogo ne pišem i tim ne mučim čitatelje. Ovdje ću još izložiti od kog sve potječu različite vrste horologija i njihovi nacrti. Ja sada ne mogu stvarati novih vrsta,

724. Mjesečni (krug). 7M). Vitli bilj. br. 690. 731. Vidi bilj. br. 28. 732. Vidi bilj.br. 719. 733. Zacijelo astronom i: Perge i: J. st. pr. Kr. 734.

a niti bih tuđe mogao oglasiti za svoje. Zato ću reći što je do nas došlo i tko je to pronašao.

Izdubljena četverokutna ploča. 735. Izdubljena četverokutna ploča

1

VIII. ( 0 oblicima ura)

- Kažu da je polukružnu uru, izdubljenu u kvadratičnom kamenu i urezanu prema visini pola, izu

m.

mio Kaldejac Beros,730 u obliku zdjelice ili polukugle Aristarh731 sa Samosa, a tako i u obliku diska u ravnini. U obliku paukove mreže načinio je astrolog Eudoks,732 a neki kažu da je Apolonije.733 U obliku plintija734 ili lakunara,735 kakav se nalazi i u Flaminijskom Cirkusu,736 izmislio je Sirakužanin Skopina;737 Jtpog t a icTopoupeva738 Parmenion;739 7tpo<; jiav KZipa740Teodozije741 i Andrija;742 u obliku sjekire Patroklo;743 u obliku stošca Dionisodor;744 u obliku tobolca Apolonije.745 Spomenuti ljudi i više njih drugih ostavili su i druge vrste kao: oblik konkavne paukove mreže, konični plintij746 i antiborej.747 Tako je više njih ostavilo spise kako se iz tih vrsta grade putne viseće ure. Pa tko želi, moći će iz njihovih knjiga uzeti nacrte, ako se samo razumije u crtanje analeme. 2 Isto tako su pomoću vode isti pisci gradili oblike horologija; na prvom mjestu Ktesibije748 iz Aleksandrije. On je pronašao snagu zračnog tlaka i pneumatičke pred mete. A kako je on to izumio, vrijedno je da upoznaju ljudi, željni znanja. Ktesibije je rođen u Aleksandriji od oca brijača. Odlikovao se medu ostalim ljudima talentom i marljivošću. Za nj pripovijedaju da se osobito zanimao tehničkim predmetima. Jednom je u očevu dućanu htio objesiti zrcalo, i to tako da ga skriveni konopac, kad se 3 ono potegne i popusti, digne natrag. To je napravio ovako: pod gredom je u drvetu iskopao kanalić i tu smjestio koture. Kroz kanalić je u kutu provukao konopac i ondje namjestio cijevi. Kroz njih je na konopac spustio olovnu kuglu. Kad bi teret padao u tijesni prostor cijevi, tlačio bi .zrak brzim padom kroz ždrijelo cijevi. Tlak bi dalje

(kao na

stropu).

U Rimu; vidibilj.br. i !2. 737. Vidi bilj.br. 32. 7M Čitaj: pros ta histortimena; bit če um za povijesno poznata mjesta. 754. Nepoznata osoba. 7411. Čitaj:pros pun klima; ura za svaki nebe ski nagib; univerzalna ura koja vrijedi za svako mjesto. 741. Moguće astronom iz Tripolisa; živio je oko polovice drugog stoljeća pr. Kr. 742-744. Nepoznate osobe. 745. Vidi bilj. bi: 733.

185


sabijeni zrak potjerao na otvor pa bi on na otvoru istisnuo jasan zvuk. Kad je Ktesibije opazio kako se tlakom zraka i istiskivanjem rađaju zvukovi i glasovi, posluži se tim principom i prvi konstruira hidrauličke orgulje. Isto tako je pronašao naprave s tlakom vode i automatske strojeve pa mnogo vrsta stvari za zabavu; među njima je gradio i vodene ure. Najprije je načinio otvor u zlatu ili je probušio dragi kamen. To se naime ne dere protjecanjem vode, a ne prima ni nečistoće pa se ne začepi. Jer, voda jednolično utječe kroz taj otvor i podiže izvrnutu posudicu koju majstori zovu phellos749 ili bubanj,750 Na tom je štapić, nazupčan jednako, s pokretnim bubnjićem. Zupci zahva ćaju jedan u drugi i izvode pravilna okretanja i pomicanja. Tako se i drugdje štapići i bubnjići, u istom obliku nazupčani, okreću ijednom pokretnom snagom izvode različna djelovanja i kretanje. Tu se pomiču likovi, okreću stošci, izbacuju kuglice ili jaja, zvuče trube i ostale manje vrijedne stvari. Kod njegovih se ura također ili na stupu ili na pilastru ocrtavaju sati, na koje ljudski kipić koji odozdo izlazi cijeli dan pokazuje štapićem. Skraćivanje sati ili njihovo produžavanje mora se izvršiti dodavanjem ili oduzimanjem klinova za svaki dan i mjesec. Zavori za reguliranje vode postavljaju se ovako: načine se dva stošca, jedan pun, drugi šupalj. Oni se tokarskim nožem tako dotjeraju, da može jedan ući u drugi i pristati, pa se pomoću onoga štapića izvodi nji hovo popuštanje ili zbijanje, da voda ili brže ili polaganije utječe u onu posudu. Tako se na taj način, pomoću sprave s vodom, postavljaju horologiji za zimsku uporabu. Ako oduzimanju ili dodavanju pomoću klinova ne odgovaraju skraćivanja ili produživanja dana, jer klinovi vrlo često uzrokuju greške, treba postupiti ovako: neka se sati pomoću analema koso napišu naokolo po stupu, a na njemu označe mjesečne crte. Stup se tako načini da se može okretati. Okretanjem prema kipiću i štapu, kipić izlazi i onim štapićem pokazuje na sate i tako neprestano označuje skraćivanje i produljivanje sati za svaki mjesec.

746.

Vidi bilj. br. 754; ura u obliku stoka. 747.

Ura okrenuta prenut sjeveru. 74S.

Vidibilj.br.il. 744-750.

Šuplje pluto ili bubnjić.

______ Ure kojeprikazuju uspinjanje zvijezda.

Vitruvije

4

5

6

7

Neki grade i zimske horologije druge vrste, a zovu se anaphorica;751 izrađuju ih na 8 ovaj način: sati se raspoređuju pomoću mjedenih štapića na osnovi crteža analeme i to od središta prema izvanjskoj strani. Na tom se označe krugovi koji omeđuju mjesečne razmake. Iza tih štapića stavi se bubanj na kojem je nacrtan i prikazan svemir i krug sa znakovima pa nacrtana slika dvanaest nebeskih znakova. Njoj se, počevši od središta, oblikuje jedan veći, drugi manji bubanj. Na stražnjoj pak strani usred bubnja uglavlje na je osovina koja se okreće; na njoj je obavijen mek bakreni lančić. Njemu s jedne strane visi pluto koje voda podiže, a s druge vrećica pijeska jednake težine. Tako, 9 koliko voda podigne pluto toliko se težina pijeska spusti dolje i okrene osovinu, a ona bubanj. Okretanje toga bubnja djeluje da veći dio kruga s nebeskim znakovima označuje jedne, a manji druge odnose sati, svojim okretima prema godišnjem dobu. Jer, na svakom znaku načinjen je toliki broj rupa koliko ima dana odnosni mjesec. U

186

O oblicima ura

IX. KNJIGA

njima dugme, koje na horologijima obično ima oblik Sunca, pokazuje duljinu sati. 10 Ono se prenosi iz rupe u rupu i daje tijek odnosnog mjeseca. I tako, kako Sunce ide kroz prostore zvijezda i produljuje i skraćuje dane i sate, dugme se na horologijima pomiče kroz točke prema okretanju središta na bubnju. Ono se svaki dan ujedno doba prenosi kroz duži, u drugo kroz kraći prostor i na kraju mjeseca daje sliku sati i dana. 11 Što se tiče postupka s vodom, kako se ona regulira prema potrebi, treba raditi ovako: u horologiju se iza čeone strane namjesti spremnik; u nj kroz cijev utječe voda, a na dnu je otvor. Za njega je pričvršćen mjedeni bubanj s otvorom, kuda iz spremnika u bubanj ulazi voda. U njemu se, stožerima tokareninr u obliku čepa i utora, učvrsti manji 12 bubanj tako da manji bubanj kao pipac tijesno stoji u većem, ali se lako okreće. Rub većeg bubnja označen je u jednakim razmacima s tri stotine šezdeset i pet točaka. Manji krug na samom obodu ima pričvršćen jezičac; njegov vrh pokazuje na područje točaka. Na tom krugu namješten je otvor, jer kroza nj teče voda u bubanj i održava rad. Budući da se na rubu većega bubnja nalaze slike nebeskih znakova, on je nepomičan. Sasvim gore se nalazi naslikan znak Raka, okomito od njega dolje Jarac, gledatelju s desne strane znak Vage, s lijeve Ovna, a ostali se prostor među njima oslika onako 13 kako se vidi na nebu. Kad Sunce bude u Jarcu, jezičac kotura na strani većega bubnja dira svaki dan pojedine točke Jarca, a velika težina okomitog stupca vode brzo je pro tisne kroz otvor kotura u posudu koja prima vodu. Vrijeme u kome se posuda puni pokazuje promjene u duljini dana i sati. Kad svakodnevnim okretanjem kotura jezičac uđe u točke Vodenjaka, otvor se odmakne od okomita položaja, i voda jakog tijeka je

XLV1I. Princip izrade vodenog sata kod Ktesibija

187


Vitruvije

primorana poslije puštati mlaz sporije. Tako, što posuda sporijim tijekom prima vodu, produžuje se duljina sati. Penje li se otvor kotura po točkama Vodenjaka i Riba kao po 14 stubama, to voda, dirajući u Ovnu osmi dio, umjerenim mlazom pokazuje ekvinocijske sate. Kad otvor okretanjem kotura prolazi od Ovna kroz prostor Bika i Blizanaca do najviše točke osmoga dijela Raka, vraća se odatle uvis i u snazi slabi; tekući tako sporije, usporavanjem produljuje razmake i postiže sate solsticija u znaku Raka. Kad se od Raka spušta i prolazi kroz Lava i Djevicu do točke osmoga dijela Vage, to okre tanjem i postupnim skraćivanjem razmaka umanjuje sate pa, dolazeći tako do točaka Vage, pokazuje opet ekvinocijske sate. Kroz prostore Škorpiona i Strijelca otvor se 15 spušta strmije i vraća okretanjem do osmoga dijela Jarca, pa dobije natrag brzinu mlaza prema kratkoći sati zimskoga solsticija. Opisao sam pravila i konstrukcije kod izrade horologija što sam bolje mogao, da budu za upotrebu pristupačniji. Sada ostaje da razmotrim 0 gradnji strojeva i njihovim prin cipima. Stoga ću 0 tome početi pisati u idućoj knjizi da time dovršim cjelokupno djelo 0 arhitekturi.

188


X. KNJIGA

X. KNJIGA

1

Uvod

(Uvod) -

U poznatom i velikom grčkom gra

du Efezu,75" kažu, bio je od predaka određen zakon, strog, ali ne nepravedan. Kad bi

757.

Vidi bilj. bi: 185.

se, naime, arhitekt primio posla da izvede državnu građevinu, dao bi obvezu na visinu troška koji će se na nju utrošiti. Kad državnoj vlasti preda procjenu, uzela bi ona u zalog njegov imetak dok s radom ne bude gotov. Kad bi posao završio, pa utrošak odgovarao onom što bi rekao, odlikovali bi ga dekretima i častima. Isto tako, ako ne bi dodavali više od četvrtine na procjenu, plaćali bi iz državne blagajne, a njega ne bi progonili nikakvom kaznom. Kad bi za gradnju morali dodati više od četvrtine, tad bi

2 uzimali novac od arhitektova zaloga da se zgrada dovrši. 0 , kad bi besmrtni bogovi učinili da takav zakon ima i rimski narod, i to ne samo za državne nego i za privatne zgrade! Jer, tad bi se nevješti ljudi bojali kazne pa se ne bi primali posla. Tako bi se samo iskusni ljudi i temeljito poučeni bavili arhitekturom, a ni domaćini se ne bi dovodili do beskrajnih rasipanja i troškova da često gube i imetak. Osim toga, sami bi arhitekti zbog straha od kazne pažljivije proračunavali troškove pa bi gospodari kuće gradili onim što su pripremili ili bar uz mali dodatak. Ta, oni koji za gradnju mogu pripremiti četiri stotine, ako imaju dodati sto, vesele se, jer se nadaju da će je završiti. Koji moraju dodati polovicu ili snositi veći trošak, izgube nadu pa uskrate taj trošak,

3 jer su primorani da odustanu, oštećeni u imetku i ožalošćeni u srcu. A ne događa se ta greška samo kod privatnih zgrada, nego, primjerice, i kod gladijatorskih igara, koje

755.

magistrati733 daju na trgu, ili kod predstava na pozornici. Kod toga nema otezanja ni

Državni činovnik u starom Rimu.

premišljanja, nego sve naprave treba završiti u određeno vrijeme, primjerice, sjedala za gledatelje, spuštanje zastora i sve drugo, što se na pozornici obično prikazuje pomoću strojeva. Kod toga treba marljivosti, spretnosti i domišljatosti vrlo obrazo 754.

vana duha, jer se od tog ne može ništa izvesti bez pomoći strojeva; a to pak bez veliko

Činovnik koji vrši sudačku službu.

4 ga i temeljitoga stručnog znanja. Dakle, kad nam je to već predano, čini se da nije

755.

suvišno da se stručno i vrlo pažljivo odrede oblici tih gradnja, prije nego se postavlja

Činovnik koji se brine :u priredbe i nor

ju. Ni zakon, ni običaj nemaju za to svojih sankcija, a pretori754 i edili755 svake godine

malno odvijanje života u gradu.

zbog igara moraju dizati te naprave. Zato mi se, Imperatore,756 činilo da nije bez

756.

koristi, kad sam već u prijašnjim knjigama raspravio o zgradama, da u ovoj knjizi,

Vidi bilj. bi: I.

koja je djelu određena kao završna, redom raspravim principe građenja strojeva.

191

Vitruvije


I. (Strojevi i aparati) -

757.

Čitaj: kyklike kinesis

(kružno kreta

nje). 75 S .

Čitaj: akrobatikos; stroj za uspinjanje. 7 5 '/.

Čitaj:pneitmalikos (stroj na zrak). J6tl.

Čitaj: od burtilkos; stroj za vuču.

761. Stroj s nejednakim krugovima.

Stroj (machina) je naprava, složena od drvene građe, koja ponajviše daje vrlo veliku pomoć u pokretanju tereta. Umjetno se pokreće okretom krugova, pa ga Grci zovu kukZikti Kivpou;.757 Postoji jedna vrsta stroja za uspinjanje; nju Grci zovu dKpoPatiKoq.75!i Druga je vrsta na zrak koja se kod Grka zove itvsupaTtKOi;;759 treća je vučenjem, a Grci je zovu Papookicog.760 Strojevi koji služe za uzlaz, tako se namjeste da se u određenoj visini stave grede i vežu poprečnim gredama, pa se ljudi bez pogibelji mogu uspinjati kako bi gledali predstavu. Pneumatski je onaj stroj kod kojega se zrak potjera tlakom da daje zvukove i tonove kao instrument opyaviK(o<;. Vučni stroj povlači predmete da se dignu uvis i tu smjeste. Oblik stroja za uzlaz ne hvale ljudi zbog ljepote, nego zbog smjelosti. On se uglavljuje vezama (skobama), poprečnim gredama, spojnicama i podupiračima. Ali ono što se stavlja u pogon snagom zraka postizat će lijepe učinke profinjenošću konstrukcije. Vučni strojevi imaju veće i neobičnije prednosti i osobite odlike, ako se njima pametno rukuje. Od njih se jedni pokreću mehanički, drugi kao instrumenti. Između strojeva i aparata, razlika je čini se, u tome što kod strojeva treba više radnika i veća snaga da bi se stavili u pogon, kao baliste i naprave za tijesak. Aparati obavljaju predviđenu zadaću, kao okretanja kod škorpiona i anisocikla,761 raz boritim upravljanjem jednog radnika. Prema tome su i aparati i strojevi potrebni za uporabu; bez njih se ni jedna stvar ne može obaviti bez teškoće. Svaki je mehanizam nastao prema primjerima iz prirode. Njega je nametnula ta savjetnica i učiteljica na osnovi okretanja svemira. Osvrnimo se najprije i pogledajmo na odnose Sunca, Mjeseca i pet planeta. Da se oni ne kreću prema mehaničkim zakonima, ne bismo imali svjetla, ni zrelih plodova. Kad su, dakle, naši preci opazili daje to tako, uzeli su primjere iz prirode, njih oponašali i, navedeni božanskim stvarima, stvorili za život korisne naprave. To su izveli da nam bude lakše, jedno strojevima i njihovim kretan jem, drugo aparatima. Sve što su opazili da je za uporabu korisno, nastojali su iskustvom, vještinom i zakonima postupno usavršiti. Obratimo, naime, pažnju na prvi izum iz potrebe, na odjeću. Tu mehaničkim radom stana tkanje osnove s potkom ne zaštićuje samo tijelo, nego mu daje i dostojan ures. Ne bismo imali ni dovoljno hrane da nisu izmišljeni jarmovi i plugovi za volove i drugu tegleću stoku. Kad za tiještenje ne bismo u pripremi imali vitla, tijeskove i poluge, ne bismo imali ni sjajno ulje, ni plod s trsja za ugodan život, a ne bi bilo ni njihova dovoza, da nije došlo do izuma teretnih kola za dovoz kopnom, a lađa vodom. Otkr iće mjerenja težine pomoću kan tara i vaga na pravedan način zaštićuje život od prijevara. Isto tako ima bezbroj oblika strojeva, o kojima, izgleda, ne treba ni govoriti, jer se svaki dan upotrebljavaju, kao: mlinski kotači, mjehovi kovača, putna kola s četiri i dva kotača, strugovi i drugo što daje obične koristi u svakidašnjem životu. Zato ću, kako bi to bilo poznato, o tom raspravljati, i to o onim strojevima koji se rijetko upotrebljavaju.

192

1

2

3

4

5

6

Strojevi i aparati / Strojevi za dizanje

X. KNJIGA

1

II. ( Strojevi za dizanje)

- Najprije ću poučiti o onim strojevima koji su potrebni kod građenja hramova i javnih zgrada. Oni se rade ovako: namjeste se dvije grede, koje odgovaraju veličini tereta. Na vrhu se svežu vezama, u dnu se razmaknu i dignu se uvis. Na vrhove se svežu užeta i naokolo nategnu pa se time to drži uspravno. Pri samom se vrhu sveže okvir koji neki zovu rechamus. U okvir se umetnu dva kolotura koji se okreću oko svoje osovine. Oko gor njega se kolotura prebaci uže za vuču, zatim se spusti i povuče oko kolotura u donjem okviru. Tada se povrati do donjega kolotura u gornjem okviru, a odatle se spusti do donjeg i sveže u njegovu otvoru. Drugi se kraj užeta spusti među donje dijelove stroja. 2 S unutarnje strane četverokutnih razmaknutih greda načine se ležaji, u koje se umetnu glavice osovine vitla tako da se osovine lako okreću. Ta vitla blizu glavice imaju po dvije rupe da se u njih umetnu poluge. Za donji okvir privežu se željezna kliješta, čiji zubi pristaju u rupe u kamenu. Kad je kraj užeta privezan za vitlo, i poluge ga okreću, 3 uže se obavija oko vitla i napne pa tako diže teret uvis na mjesto gradnje. Ovaj oblik stroja, jer se okreće na tri kolotura, zove se trispastos.161Kad se u donjem okviru okre ću dva kolotura, a u gornjem tri, zove se pentaspastos.lbi Ako takve strojeve treba na činiti za veće terete, neka se upotrijebe dulje i deblje grede. One se na vrhu na isti način opreme jačim vezama, a u dnu većim vitlima. Kad se to stavi, neka se naprijed labavo spusti užad za držanje, a veze se preko ramena stroja daleko ispruže. Ako ih se nema kamo privezati, neka se u zemlju koso ukopaju piloti. Zemlja se okolo nabije pa 4 se užad sveže za pilote. Tad se okvir kolotura na samom vrhu pritegne jakim užetom, a odatle se uže povuče do pilota i onog okvira koji se priveže za pilot. Onda se uže obavije oko njegova kolotura i vuče natrag do onog okvira koji je privezan za vrh stroja. Tu se uže obavije oko kolotura, s vrha se spusti i vuče do vitla, koje se nalazi u dnu stroja, i ondje sveže. Vitlo će se okretati pomoću poluga, a stroj će se dići bez opasnosti. Pošto se užad naokolo namjesti i kolce pritegne na pilote, stroj će stajati prilično sig urno. Okvir kolotura i užad za vuču upotrijebe se kako sam prije opisao. 5 Ako se u gradnji radi o teretu, koji je golem po veličini i težini, ne smijemo se uzdati u vitlo, nego onako kako se vitlo umeće u maticu umetnemo osovinu s velikim bubnjem (itympanum). On se zove kotač (rofa);764 neki ga Grci zovu dp(pt£oiq,765 drugi itspidf]6 k i o v .766 Kod tih strojeva koloturi se ne stavljaju onako kao prije nego drukčije. Oni, naime, na vrhu i u dnu imaju dvostruke redove kolotura. Tako se uže za vuču provuče kroz otvor donjeg okvira da oba kraja užeta, kad se nategnu, budu jednaka, i ondje se uz donji okvir tanjim užetom omotaju, opletu i sastave oba dijela užeta da ne mogu izići ni na desnu ni na lijevu stranu. Zatim se krajevi užeta povuku na gornji okvir s vanjske strane pa se spuste oko donjih kolotura i povuku do dna. Tu se omotaju s

762.

Grč: trostruko ručat. 76

J.

Grč:peterostruko ntčen.

764.

Kolonu:

765. Čitaj: amfiesis. 766.

Čitaj:perithekion.

unutarnje strane oko kolotura donjeg okvira koloturnika i vrate desno i lijevo do vrha

193


Vitruvije

XLVIII. Princip gradnje stroja za podizanje tereta A - pogled sprijeda B - pogled sa strane

194

Strojevi za dizanje

X. KNJIGA

7 oko gornjih kolotura. Kad se prebace s vanjske strane, namotaju se desno i lijevo od bubnja na osovinu i ondje čvrsto privežu. Tad se oko bubnja namota drugo uže i vodi do ručke vitla. Tako se ono, privezano oko bubnja i osovine, jednako okreće, namata i polagano diže teret bez opasnosti. Ako se postavi veći bubanj ili u sredini ili n ajed nom krajnjem dijelu bez vitla, ljudi će gaženjem brže obavljati posao. 8 Ima i drugi oblik stroja, dosta dobar i zgodan za brzi rad, ali njime mogu upravljati samo iskusni ljudi. Postavi se greda i učvrsti užetima na sve četiri strane. Ispod užadi se na vrh učvrste dvije kuke; na njih se užetima priveže okvir kolotura, a ispod njih se podmetne prečka, duga otprilike dvije stope, široka šest palaca, debela četiri. Okvir se tako postavi da po širini ima po tri reda kolotura. Tada se na vrh stroja privežu tri užeta za vuču. Zatim se povuku do donjeg okvira i prebace s unutarnje strane preko njihovih gornjih kolotura. Onda se vrate do gornjeg okvira i prebace s vanjske strane na unutarnju preko donjih nji9 hovih kolotura. Kad se spuste dolje, prebace se s unutarnje strane prema van preko

B

L. Princip gradnje stroja za podizanje velikog tereta A - pogled sa strane B -p o g led odozgo

195


Vitruvije

766.

drugih kolotura i vrate navrh do drugih kolotura; kad se tu prebace, idu do dna, odozdo se vraćaju do vrha, pa kad se prebace preko najgomjih kolotura, vrate se do dna stroja. U dnu stroja stavi se treći okvir s koloturima. Njega Grci zovu £Jiaycov,767 naši artemon.m Taj se okvir veže za petu stroja i ima tri kolotura, preko kojih se prebaci užad i daje ljudi ma da vuku. Tako tri reda ljudi vuku teret bez vitla i brzo ga izvuku uvis. Ta se vrsta stro- 10 ja zove polyspastos,w jer se radi s mnogo kotura; ona je laka i brza. Postavljanje jedne grede ima tu korist što se greda, prije nego se odloži teret, može nagnuti i desno i lijevo,

Grčka riječ: mnogostruko riičen.

koliko se hoće.

767.

Čitaj: epigon: onaj koji niče, dovlači. 765.

Grčka riječ: treći kolotttr za vuču.

Svi se ti oblici strojeva, koje sam malo prije opisao, ne upotrebljavaju samo za taj posao, nego i za utovarivanje i istovarivanje lađa. Jedni se uspravno postavljaju, drugi vodoravno na pločama koje se okreću. Isto se tako bez dizanja greda dovlače lađe na kopno na isti način pomoću namještene užadi i kolotura. 770.

Vidi bilj.br. 251.

771.

Vidi bilj. br. 498.

Neće biti bez koristi da izložim i dobro smišljen Hersifronov770 izum. Kad je on, naime, 11 htio da iz kamenoloma dopremi tambure stupova u Dijaninu svetištu u Efezu, nije bio sig uran da se kotači kola neće uglibiti zbog velikog tereta i mekih poljskih cesta. Zato je ovako pokušao: sastavio je i svezao dvije drvene grede od četiri palca s dvije poprečne, koliko je blok bio dug, pa na vrhovima bloka olovom zalio željezne klinove, rastavljene kao lastavičje krilo. U drvo je pričvrstio široke željezne prstenove da se u njima okreću klinovi; isto tako je vrhove obložio kovinskim pločama. Klinove je umetnuo u prstenove, tako da su se slobodno okretali. Napravu su vukli upregnuti volovi tako da su tambur okretali na klinovima i prstenovima i neprestano ga valjali. Kad su tako prevezli sve tam- 12 bure i pripremali dovoz epistila, Hersifronov sin Metagen prenese to s dovoženja tambura na dovoženje epistila. On načini kotače otprilike od dvanaest stopa, pa u sredinu kotača umetne krajeve epistila. Na isti način pričvrsti klinove i prstenove na krajevima. Kad su volovi vukli napravu, klinovi su, umetnuti u prstenove, okretali kotače, a epistili su, umet nuti kao osovine u kotačima, na isti način kao i tamburi bez smetnje dopremljeni do građevine. Model će za to biti oni valjci kojima se u palestrama poravnavaju šetališta. To se ne bi moglo učiniti da to, u prvom redu, nije bilo blizu. Jer, od kamenoloma do svetišta nije više od osam tisuća koraka, a nema nigdje brežuljaka, nego je sve samo ravnica. Kad je u naše doba u Apolonovu svetištu od starosti puklo podnožje golemu kipu, 13 Efežani su se bojali da će taj kip pasti i slomiti se, pa dadoše da se u onim istim kamenolomima iskopa podnožje. Posao je preuzeo neki Peonije.771 Podnožje je bilo du go dvanaest stopa, široko osam, a visoko šest. Njega Peonije, željan slave, nije dopre mao kao Metagen, nego je na istom principu odlučio načiniti stroj druge vrste. On na- 14 čini kotače velike oko petnaest stopa, pa u njih uglavi krajeve kamena. Zatim oko kamena, od kotača do kotača, pričvrsti uokrug daske, debele po dva palca, tako daje

196

X. KNJIGA

Strojevi za dizanje

LI. Princip gradnje jednostupnoga stroja za podizanje tereta, pogled sprijeda i sa strane

LII. Princip izrade stroja za istovar i utovar brodova A -postavljanje s viskom B - aksonometrijski izgled C - vodotuvnipoložaj

197

Vitruvije


jedna od druge bila daleko jednu stopu. Onda oko dasaka obavije uže, pa upregne volove da vuku. Kad se to počelo kretati, kotači su se okretali, ali nisu mogli vući ces tom u pravcu, nego je vuklo na jednu stranu. Zato je bilo potrebno da se povuče natrag. Tako je Peonije, vukući to naprijed i natrag, utrošio novac da nije mogao platiti radnike.

Ima više gradova s tim imenom; ovdje će

Malo ću se udaljiti od stvari pa ću izložiti kako su pronašli te kamenolome. Piksodar 15 je bio pastir koji je živio u tom kraju. U doba kad su efeški građani pomišljali načiniti Dijani svetište od mramora, pa vijećali da se nabavi mramor s Parosa,772 Prokoneza,77-1 iz Herakleje774 i Tasosa,775 Piksodar dotjera ovce na to mjesto na pašu. Tu se dva ovna potuku; kod toga promaše jedan drugoga, pa u naletu jedan rogovima udari o stijenu od koje otpadne komadić najbjelije boje. Kažu d aje tada Piksodar u brdima ostavio ovce pa u trku taj komadić donio u Efez, jer su tu upravo o toj stvari raspravljali. Tada su mu odmah dali odlikovanje i promijenili ime te se umjesto Piksodar prozvao Euangel.775a I danas magistrat776 svaki mjesec izlazi na ono mjesto pa mu prinosi

biti grad u Bitiniji (u Maloj Aziji).

žrtvu; ako to propusti, pada pod kaznu.

Oluk u Egejskom moru, poznat zbog dob-

77.1.

Otok u Mramornom moru.

Otok u Egejskom moru. 715a.

Dobar vjesnik, glasnik. 776.


Čitaj: eutheia; ravna crta, pravac. 77,1.

Čitaj: krklote; kružna crta, kružnica.

III. ( 0 elementima kretanja) -

izložio

l

sam kratko o strojevima za dizanje, koliko sam držao daje potrebno. Sto se tiče njiho va kretanja i snage, tu se dvije suprotne i međusobno različite stvari ujedinjuju kao elementi i izvode ta djelovanja. Jedan je element prave crte koju Grci zovu suSsta,777 drugi kružne koju Grci zovu kuk/Uoti].778 I stvarno, bez kruženja samo kretanje u pravcu i bez pravca samo okretanje u krugu ne mogu olakšati teret. Da se to razumije, 2 izložit ću stvar. Osovine se uvuku kao središte u koloture i smjeste u okvir; preko tih kolotura namota se uže za vuču u pravcu. Kad se uže priveže na vitlo, to okretanjem poluga diže ono teret uvis. Stožeri toga vitla kao središte umetnuti su u ležištima. U rupama vitla su na vrhovima uglavljene poluge. One se okreću uokrug i okretanjem kao strug olakšavaju teret. Tako je i sa željeznom polugom. Kad se ona stavi uz teret, ne može ga maknuti s mjesta mnoštvo ruku. Ali, uzme li se podmetak, koji Grci zovu

198

O elementima kretanja

X. KNJIGA

UJtopo^Liov,779 kao hvatište pa se jedan kraj poluge podmetne pod teret, drugi njezin 3 vrh, pritisnut snagom jednoga čovjeka, lako diže taj teret. To je zato što kraći prvi dio

77«. Čitaj: hrpoiiićlilion; podmetač.

poluge, počevši od onoga podmetka koji je hvatište, podiđe pod teret, i što dalje od onoga hvatišta stoji njezin vrh koji se potiskuje, to se lakše opisuje krug i postigne da se s malo ruku u ravnotežu stavi teret vrlo velike težine. Isto tako, ako se pod teret podmetne vrh željezne poluge pa se njezin drugi kraj ne potiskuje prema zemlji, nego naprotiv diže uvis, to će vrh poluge, oduprt o zemlju, imati nju za teret, a kut samoga tereta za podmetak. Na taj način će taj teret biti doduše pomaknut; ne tako lako kao pritiskom, ali ipak. Naprotiv, ako se poluga stavi na podmetak, i veći dio podmetne pod teret, tako da se potiskuje drugi krak bliže hvatištu, ona neće dignuti teret, ako se, kako sam prije pisao, ne ujednači krak poluge pod teretom s duljinom drugog kraka. 4 To se može vidjeti i na vagama koje se zovu staterae,m Tim što držak kao hvatište stoji bliže kraju gdje visi zdjelica, a uteg na drugoj strani poluge pomiče što dalje po točkama ili se vuče i do kraja, ujednači se malim utegom vrlo velik teret i postigne ravnoteža u

7HII.

Grčku riječ; rugu.

vodoravnom položaju poluge. Tako, što se uteg dalje pomiče od središta, to manja 5 veličina preteže veći teret i bez napora ga tjera da se odozdo diže gore. Tako i kormilar na vrlo velikoj lađi drži ručku kormila koja se zove oia^,781 i pomiče ju oko hvatišta pri tiskom jedne ruke. Prema pravilima umijeća on lako okreće lađu natovarenu vrlo velikim i teškim teretom robe. Lađa, primjerice, ne može brzo ploviti kad joj jedra vise na polovici jarbola. Kad se križevi povuku na vrh jarbola, tada ide većom brzinom, jer vjetar ne

7X1.

Čitaj: oiaks; ručku na kormilu, kormilo, limun.

zahvaća jedra, kad su vrlo blizu peti jarbola, tj. ondje gdje je središte, nego na vrhu, dalje

A

B

LIV Način transportirala kamenih blokova kojim su se služili Hersifron i Metagen A - transport tambura za stup B - transport arhitrava

199


Vitruvije

od središta. Poluga, ako se podmetne pod teret i potiskuje po sredini, teška je i ne pomiče se, a kad se njezino hvatište pomakne više prema donjem vrhu, lako diže teret. Tako i jedra, kad su vezana po sredini jarbola, imaju manju snagu. Ako ih stavimo na sam vrh pa su dalje od središta, ona tlakom na vrhu tjeraju lađu brže naprijed, i to ne kod jačega nego i kod istoga vjetra. Tako je i kod vesala, kad se omčama uvežu oko klinova (palaca) i luka ma naprijed potiskuju i vraćaju. Ona valovima zapjenjena, žestokom snagom tjeraju lađu u pravcu da pramcem reže rijetku tekućinu, jer su lopatice vesala daleko od hvatišta. Nosači pak, kad ih šestorica ili četvorica na polugama nosi velik teret, namjeste ga u samoj sredini poluga da cijelu težinu tereta razdijele prema određenom odnosu podjele i da pojedini radnici na ramenima nose jednake dijelove. Srednje dijelove poluga za nošenje, u koje se uvlači remenje nosača, ograde klinovima da remenje ne pada na jednu stranu. Kad se remenje pomakne dalje od središta, tlači teret više na onom mjestu gdje je bliže, kako je to i kod statem kad se jezičcem ide prema krajevima poluga. Prema istom principu i tegleća stoka jednako vuče teret kad se njihov jaram točno po sredini veže remenjem za rudo. Kad su snage nejednake pa je jedan vol jači te potiskuje drugoga, premjeste remen i jedan kraj jarma ostave duži; time slabijem volu olakšaju. Tako kod poluga za nošenje i kod jarmova, kad remenje nije namješteno po sredini, nego na jednoj strani, ondje gdje je remen dalje od središta ostaje jedan dio kraći, drugi duži. Prema tom zakonu, ako se oko središta gdje je povučen remen oba kraja okreću, duži dio opisuje veći krug, a kraći manji. Kako se manji kotači mučnije i teže okreću, tako poluge i jarmovi na onoj strani gdje im je od središta do krajeva manji razmak, jače tište vratove vozača i nosača. Gdje je taj raz mak duži, olakšava im terete. Kad tako prema položaju središta u odnosu pravca i kruga nastaje kretanje, tako teretna i putna kola, bubnjevi za crpenje vode, mlinska kola, puževi, škorpioni, baliste, tijesak i ostali strojevi prema istim principima na osnovi udaljenosti od središta i okretanjem u krugu djeluju prema postavljenom cilju.

6

7

8

9

IV. ( 0 strojevima za crpenje vode) Sad ću izložiti kako se, u različnim oblicima, grade strojevi za crpenje vode, i prvo ću 1 govoriti o bubnjevima. Taj stroj ne diže vodu visoko, ali vrlo brzo crpe veliku količinu vode. Napravi se osovina na tokarskom nožu ili šestarom. Na krajevima se okuje žel jezom, a u sredini oko sebe ima bubanj od međusobno spojenih dasaka. Naprava se stavi na stupove koji pod svojim vrhom imaju željezne ploče za osovinu. U šupljinu bubnja umetne se osam dasaka poprijeko, koje idu od osovine do oboda bubnja, i bubanj dijele u jednake dijelove. S izvanjske strane bubnja pribiju se daske, tako da se 2 ostavi otvor od polovice stope kako bi mogla ulaziti voda. Onda se uz osovinu izbuše rupe, svaka za jedan dio. Kad se to namaže paklinom kao lađa, onda ljudi gaze i

200

O strojevima za crpenje vode / O riječnim kotačima za crpenje vode i o mlinovima

X. KNJIGA

LV Princip gradnje sprave za crpenje vode, takozvanog timpana okreću. Tako se crpe voda na otvore koji su s izvanjske strane bubnja i izlijeva kroz rupe u drvenu posudu kraj osovine koja je u spoju s kanalom. Tako se dobavlja velika količina 3 vode za natapanje vrtova ili u solanama za isparivanje. Ako vodu treba dignuti na više mjesto, tad se taj oblik ovako izmijeni: oko osovine napravi se tako veliki kotač da seže do potrebne visine. S vanjske strane kotača pričvrste se kockaste škrinjice slijepljene paklinom i voskom. Kako gazitelji okreću kotač, tako se škrinjice pune vodom, dižu uvis 4 i na povratku dolje same izlijevaju u spremište vodu koju su ponijele. Ako vodu tt'eba dopremiti do još viših mjesta, omota se na osovinu tog kotača par željeznih lanaca. Oni se tako namjeste da sežu ispod površine vode, a na njih se objese bakrene posude od jednog kongija.782 Kotač okretanjem obavija lanac oko osovine, diže posude u visinu i kad dođu do osovine, posude se izvmu pa se voda koju donesu izlije u spremišta.

V.

7*:. K un p j= H

(0 riječnim kotačima za crpe

1 vode i O mlinovima) -

Na rijekama se također okreću kotači po istim principima kako sam već opisao. Na vanjskoj strani kotača pričvrste se lopatice; kad u njih udara rijeka svojom snagom, one se kreću i djeluju na kotač da se okreće. Tada škrinjice zahvaćaju vodu i nose je gore, a kotači se, bez gaženja, snagom same rijeke okreću i obavljaju potreban posao.

201

Vitruvije


LVI. Princip gradnje vodenog mlina Po istom principu okreću se i mlinovi na vodi; kod njih je sve tako, samo s tom raz- 2 likom stoje najednom kraju osovine uglavljen kotač (tvmpanum) sa zupcima. On je postavljen okomito sa strane i okreće se jednako s vanjskim kotačem. Uz taj veći ko tač vodoravno je uglavljen drugi povezan s njim zupcima. Tako zupci onog kotača koji je uglavljen na osovini zahvaćaju zupce kotača u vodoravnom položaju i time okreću mlinski kamen. Na tom stroju visi lijevak i kamenu dodaje žito pa se okretanjem kamena proizvodi brašno.

VI. ( 0 pužu [vijku] ) -

Postoji i primjena 1

puža (coclea) koji crpe veliku količinu vode, ali je ne diže visoko kao kotač. Izrađuje se ovako: uzme se drveni trupac, pa mu se debljina odmjeri toliko palaca koliko je stopa dugačak. On se zaobli po šestaru. Na krajevima mu se krugovi pomoću šestara kvadrantima i oktantima razdijele u osam dijelova. Onda se crte tako označe da one,

202

O pužu [vijku]

X. KNJIGA

kad se trupac položi na ravno tlo, na oba kraja međusobno odgovaraju po razulji. Po dužini se odmjere toliko veliki razmaci koliko je velik osmi dio na krugovima trupca. Onda se trupac ravno položi i crte povuku od jednoga kr aja do drugoga da odgovaraju razulji. Tako će se naokolo i po dužini dobiti jednaki razmaci. Na mjestima, gdje nacr2 tane uzdužne crte presijeku poprečne, neka se na presjecima označe točke. Kad se to tako pravilno nacrta, odsiječe se tanko šiblje vrbe ili konoplje pa se umoči u žitku pak linu i pričvrsti u prvoj točki presjeka. Zatim se to povlači koso do sljedećih presjeka po dužini i naokolo. Tako se redom napreduje, prolaze pojedine točke, savija se naokolo i učvršćuje u pojedinim presjecima dok se s tim dode do crte koja ide od prve točke do osme. Tu se to pričvrsti na onoj crti na kojoj je pričvršćen prvi dio. Prema tome, koliko iznosi prostor naokolo kroz osam točaka, toliko se ide i po dužini do osme točke. Na taj se način po cijeloj dužini i oblini naokolo u pojedinim presjecima koso pričvrsti šiblje, i ono sa svojih osam dijelova čini spiralne kanale i pravu i prirod3 nu imitaciju puža. Onda se po tom tragu na jedno šiblje učvršćuje drugo, umočeno u rastopljenu paklinu i tako se dalje redom nameće dok se ne dobije visina koliki je osmi dio dužine. Na to se okolo postave i pribiju daske, koje pokriju te zavoje. Daske se slijepe paklinom i okuju željeznim pločama kako ih voda ne bi raskinula. Krajevi

L VII. Princip gradnje uređaja za crpenje vođe, takozvanog puža A -pogled sa strane B -pogled sprijeda C - način postavljanja D - aksonometrijski izgled

203

Vitruvije


su trupca željezni. Desno pak i lijevo od puža stave se grede. Ove na oba kraja imaju učvršćene poprečne grede, u kojima se načine rupe obložene željezom u koje se uvuku osovine, pa ljudi tako gazeći okreću puž. Puž se mora postaviti pod kutom, tako da 4 odgovara Pitagorinu pravokutnom trokutu, tj. da se dužina podijeli u pet dijelova. Od toga se na tri dijela podigne jedan kraj puža. Tako će razmak od okomice do donjeg otvora imati četiri dijela. Kako se to mora načiniti, nacrtana je slika na kraju knjige. Da bude što bolje poznato, opisao sam, što sam mogao jasnije, sprave od drveta za crpljenje vode; kako se one grade i na osnovi čega se okreću da bi time dale neizmjerne koristi.

VII. ( Ktesibijevam crpka) -

78 5 .

Vidi bilj.br. 12.

Sada dola-

1

zi na red da objasnim Ktesibijev stroj koji tjera vodu uvis. On neka bude od bronce. U njegovu podnožju su dva cilindra, međusobno malo udaljena, koji imaju cijevi u obliku vilice koje se jednako spajaju i ulaze u posudu koja je u sredini. Na toj posudi načine se na gornjim otvorima cijevi ventili koji se tako namjeste da točno pristaju. Oni zatvaraju rupe na otvorima i ne daju da se vraća ono što se tlakom zraka potisne u posudu. Na posudu se namjesti poklopac u obliku izvrnuta lijevka i spoji se s posu- 2 dom sponom i provučenim klinom da ga sila vode koja izlazi ne može dignuti. Na tom

m.

se pričvrsti cijev koja se zove tubam i okomito digne uvis. Cilindri ispod donjih otvo

Latinska riječ; cijev, trublja.

ra na cijevima imaju ventile, umetnute iznad njihovih otvora koji su na dnu. Onda se 3 odozgo prema dolje uglave jaki, istokareni i uljem namazani stapovi, koji se pomiču šipkama i polugama. Kako ventili zatvaraju otvore, stapovi tlakom potiskuju vodu kroz otvore cijevi u posudu. Poklopac prima vodu i tlakom zraka kroz cijev diže uvis. Tako se iz spremišta, smještenog na nižem mjestu, voda diže do fontane. Kažu da Ktesibije nije izumio samo taj stroj, nego pokazuju i mnogo drugih, različitih 4 vrsti koji pritiskom tekućine sile zrak da proizvodi učinke posuđene od prirode. Takvi su glasovi kosova pomoću vode, angobate,785 likovi koji piju vodu i tako se pokreću i

7S5.

drugo što naslađuje oči i uši i godi našim čulima. Od toga sam odabrao samo ono za 5

Nepoznat oblik naprave.

što sam držao d aje najkorisnije i najpotrebnije i mislio sam da sam u prošloj knjizi trebao govoriti o horologijima, a u ovoj o dizanju vode uvis. Oni koji se više zanimaju za njegove vještine, moći će ostalo, što nije od koristi nego za uživanje i nasladu, naći u spisima samoga Ktesibija.

204

Ktesibijeva crpka / Vodene orgulje

X. KNJIGA

1

VIII. ( V o d en e

o r g u lje ) - Neću propustiti

da se dotaknem što budem kraće i točnije mogao vodenih orgulja i njihovih principa i da to napišem. Na podnožje, načinjeno od drveta, postavi se škrinja od bronce. Nad podnožjem se lijevo i desno podignu okomito stupci, uklopljeni u obliku Ijestava; u njih se uglave brončani cilindri s pomičnim stapovima i dobro zarubljenim na strugu. Oni u sredini imaju pričvršćene željezne šipke koje su pomoću koljena spojene s polugama i omotani su kožama s vunom. Na gornjoj površini su otvori promjera od oko tri palca. Tik uz otvore nalaze se na okovima brončani delfini, kojima iz usta na lancima vise 2 poklopci, spušteni ispod otvora cilindra. U škrinji, gdje se drži voda, nalazi se poklopac u obliku izvrnuta lijevka pod koji se podmetnu kladice, visoke otprilike po tri palca. One u horizontali drže prostor između donjeg ruba poklopca i škrinje. Na vrani poklop ca pričvršćena je kutija koja drži glavu stroja koja se grčki zove tcavotv poooiKoc;.786 Duž nje se načine kanali, ako je tetrakord, neka budu četiri, ako je heksakord, šest; ako 3 je oktakord, osam. U pojedinim kanalima uglavljeni su zaklopci sa željeznim ručkama. Kad se te ručke pokreću, iz škrinje se otvaraju otvori u kanale. Iz kanala kanon ima poprijeko poredane otvore, koji odgovaraju otvorima na gornjoj dasci, koja se grčki zove Jiivać,.787 Između daske i kanona umetnu se letvice, s jednako postavljenim otvorima i premazane uljem da se lako potiskuju i opet natrag izvlače. One zatvaraju one otvore i zovu se plinthides.188 Njihovo ulaženje i izlaženje zatvara jedne otvore, a

- - r A

7S6.

Čitaj: kantu musikos; glazbeni kanon, osnova.

7(S'7. Čitaj: pinaks; registar. 788.

hvlačnice, registar.

-

PP

LVIIl. A - Princip gradnje Ktesibijeve vodene crpke B - Princip gradnje vodenih orgulja

205


Vitruvije

otvara druge. Te letvice imaju pričvršćene željezne opruge u spoju s tipkama, tako da 4 dodir na tipke pokreće ujedno letvice. Iznad otvora na dasci, kuda iz kanala izlazi zrak, prilijepe se prstenovi, u koje se uglave jezičci svih piskova. Iz cilindra se nastavljaju ci jevi, koje su u spoju s vratovima poklopca i sežu do otvora na kutiji. Na otvorima se na laze tokareni ventili. Oni zatvaraju otvore i ne daju zraku da se vrati kad ude u kutiju. Tako kad se podignu poluge, šipke povuku dno cilindra prema dolje, a delfini koji su na 5 okovima, spuštaju u njih poklopce i zrakom pune prostore cilindra. Kad šipke dignu dno u cilindre i naglim udarcima poklopcima zatvore gornje otvore, pritiskom utjeruju u cijevi zatvoren zrak, kroz cijevi u poklopac, a kroz njegov vrat u kutiju. Jačim pokre tom poluga napunjen i zbijen zrak ulazi kroz otvore zaklopaca i puni kanale. Zato kad 6 se rukama taknu tipke, one neprestano potiskuju naprijed letvice i vraćaju sad jednu, sad drugu, otvarajući i zatvarajući otvore. Tim izazivaju zvučne glasove, koji se izmje njuju u mnogostruko različitim oblicima prema glazbenoj umjetnosti. Koliko sam mogao, trudio sam se da pisanjem tu nejasnu stvar zorno objasnim. Ali, ta zadaća nije laka, pa svima nije ni pristupačna za razumijevanje, izuzevši one koji su vješti u toj grani. Pa ako tko malo razumije iz moga spisa, kad upozna samu stvar, doista će naći daje sve uređeno brižljivo i oštroumno.

IX. ( Mjerenje puta )

m. Mjeru nije posve točna, jer prevaljeni put i:nosi preko 13 stopa. Vitruvije duljinu promjera množi s3, a ne s J, 14 kako mi danas radimo.

206

- Prelazim sada na 1 razmatranje i opisivanje naprave koja nije nekorisna, nego nam je s vrlo velikom pažnjom predana od predaka. Pomoću nje možemo znati, kad se vozimo kolima cestom ili plovimo morem, koliko smo milja puta prevalili. To će biti ovako: neka su kotači kola u promjeru široki četiri stope ijednu šestinu, tako da kotač, kad se na njemu obilježi znak pa on od njega pođe naprijed i okreće se površinom ceste, prevali točno đvanaeset i pol stopa puta dok dođe do onoga znaka.789 Kad se to tako pripremi, neka se na glavčinu točka s unutar- 2 nje strane čvrsto uglavi kolut, kojemu s vanjske strane njegova oboda strši jedan zubac. Odozgo na donjem dijelu kola neka se pričvrsti kutija. Ona ima kolut, koji se okreće, postavljen s boka i uglavljen na osovinici. Na obodu toga koluta načine se četiri stotine zubaca, jednako razmještenih, koji odgovaraju zupcu unutarnjega koluta. Osim toga, na gornjem se kolutu sa strane pričvrsti jedan zupčić koji strši izvan zubaca. Iznad toga se 3 vodoravno uglavi kolut, nazupčan na isti način, smjesti se u drugoj kutiji, a njegovi zupci odgovaraju zupčiću koji je pričvršćen sa strane drugoga koluta. Na tom se kolutu načini onoliko rupa. koliko milja puta mogu kola prevaliti dnevno. Ako ih je više ili manje, ne smeta ništa. U sve te rupe stave se okrugli kamenčići. Na posudi koluta, ili na kutiji, načini se otvor s jednim kanalićem. Kad kamenčići, koji se stave u kolut, dođu do toga otvora, padaju jedan po jedan na donji dio kola, u bronćanu posudu koja je podmetnuta.

Mjerenje puta/ O uređaju škorpiona i katapulta

X. KNJIGA

4 Tako kad se kotač kreće, on pokreće i donji kolut, pa njegov zupčić kod svakog okreta zahvati u zupce gornjega koluta i gurne ih naprijed. Tim se postigne da kad se donji kolut okrene četiri stotine puta, gornji se kolut okrene jedanput, a njegov zupčić sa strane po makne naprijed jedan zubac vodoravnog koluta. Kad se, dakle, kod četiri stotine okretaja donjega koluta gornji okrene jedanput, iznosit će provaljeni put pet tisuća stopa, tj. tisuću koraka. Kad padne kamenčić, zvukom će javljati da je prevaljena jedna milja. Broj kamenčića skupljenih s dna pokazivat će broj milja dnevnoga puta. 5 Slično se i u plovidbi s malim izmjenama postupa na isti način. Kroz bokove broda pre baci se osovina, da joj krajevi izlaze izvan broda. U njih se uglave kotači s promjerom od četiri stope ijednu šestinu. Oni na obodu imaju pričvršćene lopatice koje zahvaćaju vodu. Zatim osovina po sredini ima usred broda kolut s jednim zupcem, koji mu izlazi izvan opsega. Pokraj toga se namjesti kutija; ona u sebi ima uglavljen kolut s četiri stotine zuba ca jednako postavljenih koji pristaju u zubac koluta, uglavljena na osovinu. Osim toga, sa 6 strane stoji pričvršćen jedan posebni zubac koji strši izvan rubnoga dijela. Iznad toga, u drugoj kutiji s njim u spoju uglavljen je vodoravno kolut i na isti način nazupčan zupcima, koji pristaju na zubac, koji je pričvršćen na onaj kolut s boka. Pojedine zupce na vodor avnom kolutu kod svakog okreta zahvati taj zubac i tim okreće vodoravni kolut. Na tom se kolutu načine rupe i u njih se smjeste okrugli kamenčići. Na posudi ili kutiji toga koluta iskopa se jedan otvor s kanalićem, kuda kamenčić, kad se oslobodi zapreke, padne u 7 brončanu posudu i zveketom dadne znak. Kako brod tjeraju vesla ili vjetar, lopatice na kotačima zahvaćaju vodu, koja se opire, i one će, potiskivane natrag jakim tlakom, okre tati kotače. Oni će se okretati i tjerati osovinu, a ona onda kolut, kome se zub okreće i kod svojih okreta zahvaća u zupce drugoga koluta pa ih okreće. Kad lopatice okrenu kotače četiri stotine puta, kolut će se okrenuti jedanput i zahvatiti zupcem, koji mu je sa strane, u zubac vodoravnog koluta. Koliko god se puta okrene vodoravni kolut, svaki put će do nijeti kamenčić do otvora i izbaciti ga kroz kanalić. Tako će on zvekom i brojem pokazi vati u miljama put plovidbe. Ja sam završio, kako se mora izrađivati ono što u mirna i sigurna vremena služi za korist i ugodnost.

m.

X. (0 uređaju škorpiona i katapulta) 1 Sad ću govoriti o tom stoje izumljeno za zaštitu od opasnosti i zbog obrane, tj. izložit

ću principe škorpiona i balista,790 u kojim se simetrijama rade.

Vitruvije ovdje spominje baliste, ali govori o katapultima, u u idućem poglavlju opisuje baliste. Uostalom, nema znatnih

Sve se proporcije tih sprava izračunavaju prema predviđenoj duljini strelice koju ta sprava mora odaslati. Uzme se devetina strelice za otvore na glavi, kroz koje se napinju

razlika između ta dva oblika oružja;jedno baca strijele (grede), drugo kamenje.

207


7W.

Probušene(daske).

m. Tekst nepotpun. m. U tekstil se nalaze različiti znakovi za oznaku duljine. 714.

Čitaj: sj'rinks. 7«.

Klupicu. 7%.

Korice, okvir. 707.

Tekst nepotpun. 70,«.

Urez u koji se zapinje tetiva. 700-MM.

Otpornu: ručka.

mu. Tekst nepotpun. mi. Čitaj: antibasis. m s.

Tekst nepotpun.

Vitruvije

usukane tetive kojima se drže ruke. Prema otvorima se tada formira visina i širina glave. Gredice koje se nalaze na vrhu i u dnu glave, a zovu se peritretoe,791 neka budu debljine od jednoga otvora, širine od jednoga otvora i tri četvrtine, a na krajevima jedan otvor i pol. Uspravne gredice s desne i lijeve strane neka su, bez čepova, visoke četiri otvora, debele p e t..... ;792 čepovi pola otvora. Od uspravnih gredica je do otvora razmak od S9793 otvora, a od otvora do srednje gredice isto tako S9 otvora. Širina srednje us pravne gredice iznosi jedan otvor i TK, a debljina jedan otvor. Razmak u srednjoj gredici kamo se stavlja strijela velik je četvrtinu otvora. Četiri kuta koji se nalaze naokolo neka se sa strane i naprijed učvrste željeznim pločicama ili brončanim klinovima i čavlima. Kanalići koji se grčki zovu aopiy^794 imaju dužinu od devetnaest otvora. Letve koje neki zovu bucculae, a pribijaju se s desne i lijeve strane kanalića, neka imaju dužinu od devetnaest otvora; visina i debljina neka im je jedan otvor. Zatim se pribiju dvije letve, u koje se umetne vitlo. One imaju dužinu od tri otvora, širinu polovicu otvo ra. Debljina letve, koja se pribija uz to, a zove se scamillum795 ili, kako je neki zovu loculamentum,1%neka ima jedan otvor, visina S. Ona je pričvršćena rašljastim stožerima. Dužina vitla...797 otvora, debljina tričetvrt otvora. Dužina epitokside798 neka je S~ otvora, debljina a tako i ležišta. Chelesm ili ručica800 ima dužinu od tri otvora; širinu i debljinu od S-U Dužina dna kanala je šesnaest otvora, debljina....... 801 otvora, visina S-A Podnožje stupića na tlu ima osam otvora, širina na plinti na koju se postavlja stupić, S h otvora, debljina FZ; dužina stalka do čepa dvanaest otvora, širina S-U debljina CC9. On ima tri podupirača; njima je dužina devet otvora, širina polovicu otvora, debljina Z. Dužina čepa jedan otvor; dužina glavici stalka ISK. Širina antefiksa aS9, debljina 1. Stražnji manji stupić koji se grčki zove avTt(3aau;,802 ima dužinu od osam otvora, širinu otvora SI, debljinu FZ. Podmetku je dužina dvanaest otvora; širina i debljina mu je kao i u onoga manjega stupca. Iznad manjeg stupca je ležište, ili kako se zove jastuk, s duljinom od I1S otvora, visinom IIS, širinom SI-. Ručke vitla duge su IISI otvora, debljina im je Sli, širina IS. Prečnice s čepovima imaju dužinu.... 803 otvo ra, širinu i debljinu IS otvora. Dužina ruke je sedam otvora, debljina kod korijena FZ otvora, na vrhu CCZ otvora, zakrivljenost osminu otvora. To se izrađuje u tim proporcijama, ili s dodavanjem ili oduzimanjem. Jer, ako se glave načine više nego što traži širina, onda se zovu anatona (visoko napete), pa se oduzme od ruku. Kratka ruka čini udarac jačim, koliko je napetost manja zbog visine glave. Ako je glava manje visoka, tad se zove catatonum (manje napeta). U tom slučaju se zbog napetosti postavljaju nešto duže ruke da se lako napinju. Jer, ako polugom, koja je duga pet stopa, četiri čovjeka dižu teret, taj će isti teret dići dva čovjeka kad je ona duga deset stopa. Na isti se način i krakovi napinju lakše, što su duži, a teže što su kraći. Rekao sam za oblik katapulta od kojih se dijelova grade i u kakvim proporcijama.

208

2

3

4

5

6

X. KNJIGA

O uređaju škorpiona i katapulta

209


m. Čitaj:perilretos; naokoloprobušen. m. Tekst nepotpun.

Vitruvije

XI. ( 0 uređaju balista ) - Uređaji balista su različiti i različito se grade, ali zbog jednakog učinka. Jedne se napinju polugama i vitlima, druge mnogostrukim koloturima, treće ručkama, a neke i bubnjevima. Ali se ipak ni jedna balista ne radi drukčije, nego uvijek prema veličini predviđene težine kamena koji stroj mora odaslati. Stoga, njihovi principi, nisu svima laki, nego samo onima kojima je poznato računanje i množenje na osnovi geometrijskih principa. Otvori koji se rade na glavama kroz koje se napinje užad, usukana najviše od ženske kose ili tetiva, buše se u proporciji s veličinom kamena koji mora baciti balista, odnos no s njegovom težinom, kao kod katapulta prema dužini strijela. Zato ću i onima koji ne znaju geometrije da im to bude lako i da se u ratnoj opasnosti ne zadržavaju na domišljanju, izložiti što sam u tom radu sam upoznao za sigurno i što sam dijelom primio od učitelja. Budući da u tom grčke težine čine osnovu za mjeru, ja ću dati objašnjenje kako to odgovara i našim težinama. Jer, balista koja baca kamen od dvije funte imat će otvor na glavnoj gredi od pet palaca, za četiri funte šest palaca, za šest funti sedam palaca; za deset funti osam palaca; za dvadeset funti dvanaest palaca; za četrdeset funti dvanaest palaca i SK; za šezdeset funti trinaest palaca ijednu osminu; za osamdeset funti petnaest palaca; za stotinu dvadeset funti stopa IS i palac i pol, za stotinu šezdeset funti stope II; za stotinu osamdeset funti jednu stopu i pet palaca, za dvije stotine funti jednu stopu i šest palaca; za dvije stotine i deset funti stopa IS i šest palaca; za tri stotine i šezdeset funti stopa IS. Kad se otvoru odredi veličina, neka se opiše okvir koji se grčki zove 7ieplxpr|Toq,804 s dužinom od ,..805 otvora, a sa širinom od dva otvora i jednu šestinu. Neka se podijeli urisanom crtom po sredini, a kad se to načini, neka se prikrate krajnji dijelovi tog lika, tako da ona dobije skošeni oblik, u duljini kraći za jednu šestinu, a u širini, na tupom kutu, za jednu četvrtinu. Na onoj strani gdje je krivulja na kojoj ispadaju vrhovi uglova nek se okrenu otvori. Skraćiva nje širine prema unutra neka se svede na jednu šestinu, a otvor neka bude toliko dulji od širine koliko je debljina zapinjača. Kad se to načini, neka se obod naokolo zaravna da ima blagu krivulju. Debljina tom dijelu neka se odredi SI otvora. Kutije (modioli) se rade od II otvora, širine IS9 otvora, debljine bez dijela koji se stavlja u otvor SF otvora, a širine na kraju i r otvora. Dužina pokrajnjih gredica je VSF otvora; krivulja polovicu otvora; debljina polovicu otvora i šezdeseti dio. Po sredini se širini doda ono liko koliko je otprilike otvor, načinjen na slici; i to na širinu i debljinu jednu petinu otvora, a u visinu jednu četvrtinu. Dužina letve na stolu neka bude osam otvora, a širi na i debljina polovica otvora. Čepovi su dugi I1Z, a debljina je 199 otvora. Zakrivlje nost letve i- CK otvora. Širina i debljina vanjske letve isto toliko; dužina neka je zada na oblikom tupog ugla i širinom pokrajnjih gredica do svoje zakrivljenosti K. Gornje letve neka su jednake donjima. Poprečne letve stola su CCK otvora. Dužina osovine ljestvica iznosi trinaest otvora, debljina IK otvora, a širina srednjega razmaka jedan 210

l

2

3

4

5

6

7

X. KNJIGA

O uređaju balista

otvor i jednu četvrtinu; dubina VIIIK. Gornji dio ljestvice, koji je posve uz ruke i po vezan sa stolom, dijeli se po cijeloj duljini u pet dijelova. Od toga se dva dijela daju onom komadu koji Grci zovu ^ fflv to v ,806 sa širinom od H otvora, debljinom od 9 otvora, dužinom od tri otvora i SK. Duljina ručke je S otvora; plentigomat (?) Z otvora 8 i jednu četvrtinu. Ono što je u osovini i zove se čelo ,..807 prečnice tri otvora. Širina unutarnjih letava ~ otvora, a debljina ? K otvora. Okvir na heloni, odnosno poklopac, uglavljuje se rašljasto u osnove ljestvice, širina je * G, a dužina XIIK otvora. Debljina kvadratičnoga komada uz ljestvicu FC otvora, na krajevima K; promjer okrugle oso9 vine bit će jednak ručki kod čepa manje za K šesnaestina. Duljina podupirača...808 otvora, širina u dnu r otvora, debljina na vrhu t K otvora. Duljina baze koja se zove so^dpa...809 otvora, protubaze četiri otvora; debljina i širina jedne i druge jedan otvor. U polovici se pribije stup sa širinom i debljinom IS otvora. Visina nema proporcije prema otvoru, nego se gradi onolika koliko je potrebno. Duljina ruke šest otvora, debljina u korijenu jedan otvor, na krajevima F otvora.

211

m. Cituj: helSnion; štitasti obod. mi. Tekst nepotpun.

m. Tekst nepotpun, sin. Čitaj: esluira; ognjište, osnova, podnožje.


Vitruvije

Izložio sam na balistama i katapultima simetrije koje sam smatrao naročito potrebni ma. Neću propustiti opisati, koliko budem mogao, ni to kako se one ugađaju napinja njem užadi, usukanih od tetiva i kose.

XII. (Napinjanje katapulta i balista) Uzmu se vrlo dugačke grede i na njih ležaji, u koje se uglave vitla. Po sredini greda 1 usijeku se udubine; u te se usjeke usade glave katapulta pa se zaglave klinovima da se kod napinjanja ne miču. Tad se u te glave umetnu brončane kutije i u njih se namjeste željezni klinovi koje Grci zovu ŠTttôyi58(;.810 Zatim se kroz otvore glava provuku kra- 2 jevi užadi i prebace na drugu stranu. Tu se stave na vitla i namotaju se polugama da napeta užad na obje strane daju od sebe jednak ton kad se dirnu rukom. Tad se klinovi ma zaglave u otvorima da ne mogu popustiti. Isto tako se užad provuče na drugu stranu i na isti način napinje polugama pomoću vitla dok ne zvuče jednako. Tako se katapulti ugađaju zaglavljivanjem klinovima po sluhu napravi ton. Koliko sam mogao, rekao sam o tim stvarima. Preostaje mi da govorim o opsjedanju i o strojevima kojima vojskovođe mogu postati pobjednici a gradovi se obraniti. S li.

Grad u Hispaniji; danas Cadix. 812.

Grad u staroj Fenikiji. S IS .

Grad u Bitiniji (u Maloj Aziji) na ula:u u Bospor. M 4.

Latinski: testudo arietaria. S IS .

Spominje ga Vitruvije, a drukčije nije poznat. 816.

Otac Aleksandra Velikoga. s t 7.

Vidi bilj. br. 472.

Ti______ inženjer i pisac djelao ratnim strojevima,

XIII. ( Oružje za navalu) - Spominju i kako je za opsjedanje najprije izmišljen ovan (,aries), i to ovako: Kartažani su udarili tabor kod Gadesa811 da ga opsjedaju. Kad su sprva osvojili tvrđavicu, pokušali su je razrušiti. Kako za rušenje zida nisu imali željeznih sprava, uzeli su drvenu gredu pa su, držeći je rukama, njezinim vrhom neprestano udarali o vrh zida, rušili gornje redove kamenja i tako postupno redom razrušili cijelu utvrdu. Poslije je neki tesar iz 2 Tira,812 po imenu Pefrasmen, bio tom idejom i izumom naveden da postavi gredu, na nju poprijeko objesi drugu kao polugu na vagi i tako je, potežući je natrag i naprijed, jakim udarcima Gadanima razrušio zid. Prvi je Gerant iz Halkedona813 načinio drveno podnožje i podmetnuo kotače, a odozgo od uspravljenih i poprečnih greda sastavio skelu i na nju objesio ovna. To je pokrio volovskim kožama da budu sigurniji oni koji su bili u stroju da razbijaju zid. Zato što se taj stroj sporo kretao, nazvao gaje “ovnu jskom kornjačom”.814 Pošto su postavljeni prvi temelji za tu vrst stroja, Poliid815 iz 3 Tesalije načinio je više vrsta, i to lakših, kad je Filip,816 sin Amintin, osvajao Bizant. Od Poliida su to naučili Dijad817 i Harija818 koji su služili u Aleksandrovoj vojsci. Tako Dijad navodi u svojim spisima daje izumio pokretne tornjeve, koje je s vojskom obično nosio rastavljene; osim toga je načinio stroj za probijanje zida i stroj, pomoću

212

X. KNJIGA

Napinjanje katapulta i balista / Oružje za navalu

kojega su slobodno mogli prelaziti na zid, pa “gavrana razarača” (corvus), kojega neki 4 zovu “ždralom” (grus). Isto se tako služio ovnom na kotačima i o njegovu principu je ostavio spis. On kaže da se najmanji toranj ne smije graditi ispod šezdeset lakata visi ne, širina ispod sedamnaest, sužavanje za jednu petinu donjega dijela. Uspravna greda u dnu tornja mora biti tri četvrtine stope, a na vrhu pola stope. Nadalje, on kaže da 5 takav toranj treba graditi s deset katova, s prozorima. Veći toranj neka je visok stotinu

|

4/5A

|

LXI. Princip gradnje Dijadova opsadnog tornja

213


—---------Čitaj: krioddlie; skela na koju su stavljali

mM'

Vitruvije

dvadeset lakata, a širok dvadeset tri lakta i pol; sužava se također za jednu petinu. Stupovi u svom dnu iznose jednu stopu, a na vrhu polovicu stope. Ovako visok toranj iznosio je dvadeset katova, dok je svaki kat naokolo imao tri lakta širok hodnik; pokri vao ih je sirovim kožama kako bi bili sigurni od svakoga oštećivanja. Građenje “ovunj- 6 ske kornjače” izvodili su prema istoj metodi. Imala je prostor od trideset lakata, visi nu, bez zabata, od trinaest lakata, a visinu zabata od vodoravnog krovića do vrha šesnaest lakata. U sredini krova stršao je uvis zabat najmanje dva lakta, a iznad toga se dizao tornjić sa tri kata, u njegovu najvišem katu stajali su škorpioni i katapulti. U donjim bi katovima spremali veliku količinu vode za gašenje požara, ako ga neprijatelj izazove. Unutra su za ovna stavljali stroj koji se grčki zove Kpio5oxri.8|1) Na nj se namj estj valjak, načinjen na blanjalici, a na to se odozgo stavi ovan. On bi povlačenjem i vraćanjem užadi imao snažne učinke. I to su pokrivali sirovim kožama kao i toranj. 0 svrdlu (terebra) razvio je (Dijad) u spisima ova pravila: sam se stroj postav- 7 lja kao i kornjača, a u sredini na uspravljenim gredama ima žlijeb, kakav se obično gradi na katapultima i balistama, dug pedeset lakata, visok jedan lakat. Na nj se popri jeko stavi vitlo. Na vrhu, s desne i lijeve strane, nalaze se dvije koloture, pomoću kojih se pokretala greda s vrhom, okovanim željezom; ona je pristajala u onaj žlijeb. Ispod nje su u žlijebu gusto uglavljeni oblići, na kojima se brže i lakše pokretala. Iznad te grede u žlijebu je bilo više lukova kako bi držali sirovu kožu, kojom je bio omotan taj stroj. 0 gavranu je Dijad mislio da ne treba ništa pisati, jer je smatrao da taj stroj nema 8

LXII. Princip gradnje kornjača A - ovnujska kornjača B - kornjača za zasipanje rovova ijaraka

214

X. KNJIGA

Oružje za navalu / O kornjači / O nekim naročitim oblicima kornjača

nikakve vrijednosti. 0 stroju za penjanje koji se grčki zove šTufiaSpa,820 i o pomorskim strojevima kojima se, kako je pisao, može doći na lađe, nažalost, vidio sam daje samo obećao pisati, ali nije objasnio njihove principe.

—---------epitafim a pokretni must, m ost -« spuštanje.

Izložio sam što je Dijad pisao o strojevima i kako se rade. Sad ću izložiti što sam od učitelja naučio i što mi se čini korisnim.

XIV. ( 0 kornjači) - Kornjača (testudo), koju grade za zatrpavanje jaraka i kojom se može prići do zida, mora se raditi ovako: neka se učini podnožje, koje se grčki zove ec^đpa,821 i koje ima kvadratične strane, svaku od dvadeset i jedne stope, s četiri poprečne grede. To se poveže s druge dvije grede, debele FZ stope, a široke S-5- stope; poprečne se grede razmaknu oko tri stope i pol, a pod njih se u razmacima podmetnu stupovi u obliku vilice. Oni se grčki zovu đpai;6jio8e<;;822 u njima se okreću osovine kotača, okovane željeznim pločicama. Ti se stupovi tako namjeste, da imaju stožere i otvore, kuda se provuku poluge, koje služe za okretanje. Tako se pomoću okretanja stožera stroj može pomicati naprijed i nazad, 2 desno i lijevo ili, ako treba, koso pod kutom. Iznad podnožja namjeste se dvije grede, koje na obje strane izlaze po šest stopa, a na njihove istake pribiju se druge dvije grede s istakom prema naprijed od dvanaest stopa.823 One su debele i široke onoliko koliko sam rekao za podnožje. Iznad te skele podignu se uglavljeni stupovi, visoki devet stopa bez čepova, na svaku stranu debeli jednu stopu i dlan; razmak je između njih stopu i pol. Odozgo se oni zatvore međusobno uglavljenim gredama. Na grede se stave rogovi (capreolus), uglavljeni jedan u drugi čepovima, visoki dvanaest stopa. Na 3 te rogove stavi se četverokutna greda koja ih veže. Rogovi se naokolo sa strane povežu pribijenim letvama i pokriju, najbolje, hrastovim daskama. Ako to nije moguće, uzme se druga drvena građa, koja ima veliku čvrstoću, izuzevši omoriku ili johu. One su, naime, lomljive i lako se zapale. Oko dasaka stave se snopovi, vrlo gusto spleteni od tankoga i posve svježega šiblja. Uokolo se čitav stroj pokrije sirovim kožama, sašitim po dvije zajedno i nabijenim morskom travom ili slamom, natopljenom u octu. Tako će se od njih odbijati zrna balista i vatra. 1

XV. (0 nekim naročitim oblicima 1

kornjača) -

Postoji i druga vrsta kornjača. Ona ima sve ostalo kako sam malo prije pisao, osim rogova; naokolo ima grudobran i kruništa od dasaka, a iznad toga naprijed nagnutu strehu. Odozgo se drži daskama i dobro pričvršćenim kožama. Preko toga se

215

821.

Vitli bilj.br. 809.

822.

Čitaj: hamaksdpodes; osovinske škare.

823.

Teorijski, a i stvarno, te se grede moraju vezati gredama q.


nabije glina s dlakom iprevuče u takvoj debljini, da tom stroju uopće ne može škoditi vatra. Ako je potrebno, ti strojevi mogu biti i na osam kotača, ali se to mora prilagoditi prirodi mjesta. One pak kornjače, koje se grade za kopanje rovova, a grčki se zovu opOKTiSst;,824 imaju sve ostalo kako sam prije spomenuo. Prednja se njihova strana gradi u obliku šiljata ugla kako ne bi dobivali udarce izravno u čelo kad sa zida na njih bacaju oružje, nego sa strane, da se oni koji unutra kopaju osjećaju bez opasnosti.

»24.

Čitaj: orpktides; sprave kopačke.

»25.

Nepoznata osoba.

»26.

Vidi bilj. 822.

Vitruvije

Meni se čini da nije bez koristi, ako ovdje progovorim i o tom kako je građena kornjača koju je načinio Bizantinac Hegetor.825 Dužina je njezina podnožja bila šezdeset tri stope, a širina četrdeset dvije. Stavljale su se četiri uspravne grede nad skelu, složene od po dvije grede, svaka s visinom od trideset šest stopa, s debljinom od jedne stope i dlana, a sa širinom od pola stope. Njezino je podnožje imalo osam kotača, na kojima se kretala. Visina kotača bila je šest stopa i S-r, a debljina tri stope. Kotači su građeni od tri sloja drva međusobno naizmjence vezana čepovima i hladno okovanim željeznim pločama. Kretale su se pomoću stupova koji se zovu hamaksopodes.v-b Isto tako su na poprečnim gredama koje su bile na podnožju pođignti uspravni stupovi, visoki osamnaest stopa, široki S-t- stope, debeli FZ, na razmaku od IS-t- stope. Na njima su naokolo prikucane grede povezivale cijelu napravu, široke jednu stopu, de bele S-t-; na njoj su stajali rogovi, visoki dvanaest stopa; na rogove je dolazila s njima vezana greda. Poprijeko su bile letve; na njima je naokolo stajao pod i pokrivao donje prostorije. U sredini je bio pod na manjim gredama, gdje su stajali škorpioni i katapulti. Tu su se dizali i uspravni stupovi, sastavljeni iz dvije grede, visoki četrdeset pet stopa, debeli jednu stopu i pol, široki S-K Oni su na vrhovima spojeni poprijeko uglavljenom gredom i drugom u sredini, uglavljenom između dva stupca i okovanom željeznim pločicama. Na toj je gredi odozgo stajala greda, prebačena između stupaca i poprečnih greda i prihvaćena vezama i kukama. Na tom su bile dvije tokarene oso vine, s kojih su privezana užad nosila ovna. Iznad krajeva tih greda, koje su nosile ovna, bila je smještena ograda. Ona je načinjena poput tornja da dva vojnika bez opas nosti mogu sigurno stojeći promatrati i javljati što neprijatelji rade. Cijeli je ovan bio dug stotinu osamdeset stopa, širok s donje strane jednu stopu i dlan, debeo jednu stopu, s utanjivanjem do glave po dužini na jednu stopu, na debljini S-t- stope. Ovan je imao kljun od tvrdoga željeza, kao što to obično imaju ratni brodovi, a od kljuna su dalje bile pribijene četiri željezne ploče otprilike petnaest stopa po gredi. Od početka do kraja grede bila su napeta tri užeta debela osam palaca, i tako privezana, kako se to radi na brodu od krme do pramca. Ta su užad poprijeko vezana pojasima s razmakom od stope i dlana. Odozgo je cijeli ovan bio pokriven sirovim kožama. Krajevi užadi, na kojima je ovan visio, bili su od četverostrukoga željeznog lanca, omotani sirovim kožama. Nadalje, njegov je istak imao od dasaka sklopljenu i okovanu škrinju i u njoj

216

2

3

4

5

6

7

X. KNJIGA

O nekim naročitim oblicima kornjača / O napravama za obranu

LX1II. Princip gradnje Hegetorove kornjače mrežu od jače, napete užadi. Užeta su bila čvrsta i gruba pa se po njima bez klizanja lako dolazilo do zida. Taj se stroj pomicao u šest pravaca: naprijed, natrag, na stranu, desnu i lijevu; isto tako se pružao i dizao uvis i nagibom spuštao prema dolje. Stroj se dizao u visinu da bi razbio zid visok otprilike stotinu stopa, a isto tako je postrance, idući desno i

«jj______

lijevo, sezao najmanje stotinu stopa. Njim je rukovalo stotinu ljudi, a bio je težak četiri tisuće talenata,827 tj. četiri stotine osamdeset tisuća funti.

l

Prvotno m uči vaga, a onda uteg, težinu.

XVI. ( 0 napravama za ubranu) -

Iz ložio sam o škorpionima, katapultima i balistama, a također i o kornjačama i o tornjevima ono što mi se činilo naročito prikladno, i to tko ih je izumio i kako se moraju izrađivati. Sto se pak tiče ljestava, granika i onih naprava kojima su oblici jednostavni-

217


m Iz 4. stoljeća pr.Kr.

m Fenički grad; danas Ruad. HM

Osoba je dovoljno određena. H 3 I.

Grčku riječ: helepolis: uzimač, osvajač grada. H 32.

Demetrije Poliorket; opsjedao je Rodos 304. god. pr.Kr. H 31.

I: pokrajine Kilikije u Maloj Aziji: kozju kostrijet.

Vitruvije

ji, držao sam da nije potrebno pisati. To obično grade sami vojnici. A i sami ti pred meti ne mogu na svim mjestima i na isti način biti od koristi, jer se obrane grade različito prema utvrdama i hrabrosti naroda. Drukčije se moraju graditi strojevi protiv hrabrih i odvažnih boraca, drukčije, naime protiv vrijednih, a drukčije protiv plašlji vih. Zato, ako tko prema ovim propisima bude htio paziti na njihovu razliku i primi jeniti je na jednu spravu, neće oskudijevati na sredstvima, nego će bez sumnje moći konstruirati koji god predmet bude trebao prema prilikama i mjestima. 0 strojevima za obranu ne treba raspravljati u spisima. Ne grade, naime, neprijatelji prema našim spisima sprave za opsadu, ali se njihovi strojevi češće ruše smjesta mudrom i brzom odlukom i bez strojeva. To se, spominju, dogodilo i Rodanima. Diognet828 je bio, naime, arhitekt na Rodosu i država mu je svake godine kao nagradu davala određenu plaću za njegov izvrstan rad. Međutim, u to vrijeme dođe iz Arada829 na Rodos neki arhitekt po imenu Kalija.830 On održi predavanje i pokaže model gradskog zida i na njemu stroj koji se okretao, zahvatio helepol,ii] dok se primicao gradu i prenio ga u grad. Kad su Rodani vidjeli taj model, zadive se i Diognetu oduzmu nagradu koju su mu davali svake godine, pa je daju Kaliji. Međutim je kralj Demetrije, koga su zbog ustrajnosti nazvali Poliorketom,832 ušao u rat protiv Rodosa i sa sobom doveo Atenjanina Epimaha, glasovitoga arhitekta. On s velikim troškom, marljivošću i trudom na čini helepol, čija je visina iznosila stotinu trideset i pet stopa, a širina šezdeset. Stroj zaštiti pokrivačima od kiličke833 kostrijeti i sirovim kožama tako da je mogao podni jeti udarac kamena od tri stotine funti, kad bi ga bacili balistom. Sam je stroj bio težak tri stotine šezdeset tisuća funti. Kad su Rodani zamolili Kaliju da protiv tog helepola načini stroj koji će ga prenijeti u grad, kako je obećao, rekne on da ne može. Ne može se, naime, sve raditi istim metodama, nego ima nekih stvari koje učinjene po obliku malih modela daju sličan učinak, druge ne mogu imati modela, nego se rade same po sebi, a za neke se čini da po modelima odgovaraju a kad se počnu uvećavati, iznevjere. Možemo to vidjeti na ovakovu slučaju. Svrdlom se provrti rupa od pola palca, od palca i dva i pol palca. Ako hoćemo provrtjeti rupu od četvrtine stope, neće nam usp jeti, a na rupu od pola stope i veću čini se kako uopće ne smijemo ni pomisliti. Tako se u nekim primjerima vidi da se na isti način, na koji se radi s malim predmetima, može raditi i s velikim. Tako su na taj način pod tim uvjetima prevareni Rodani Diognetu nanijeli nepravdu i sramotu. Pošto su poslije uvidjeli d aje neprijatelj upo ran i opasan i da im prijeti opasnost od ropstva, jer je spremio stroj da zauzme grad, to se, očekujući uništenje grada, baciše pred Diogneta i zamole ga da pomogne domovi ni. On to najprije odbije. Kad su mu kasnije došle cijenjene djevojke i mladići sa svećenicima da ga ponizno umole, tada obeća, ali pod tom pogodbom da stroj bude njegov, ako ga osvoji. Tako bude i dogovoreno. Onda on na onoj strani gdje su očeki vali stroj, probije zid pa zapovijedi, da svi, javno i privatno, što ima tko vode,

218

2

3

4

5

6

7

X. KNJIGA

O napravama za obranu

nečistoće i blata, kanalima kroz onaj otvor izliju pred zid. Tu je noću izlivena velika količina vode, nečistoće i blata, pa drugoga dana helepol prilazeći zidu, zaglibi na mokru tlu i kaljuži, prije nego se primakao zidu, pa poslije nije mogao ni naprijed ni natrag. Onda se Demetrije, kad je vidio da je prevaren Diognetovom mudrošću, po8 vuče sa svojim brodovljem. Tada Rođani Diognetu, jer ih je od rata oslobodio svojom snalažljivošću, javno iskažu zahvalnost i obaspu ga svim častima i odličjima. Diognet odvuče helepol u grad, postavi ga na javno mjesti i napiše: “Diognet je narodu od ratnog plijena predao ovaj dar.” Tako kod obrane ne treba imati u pripremi samo strojeve nego kudikamo više mudre zamisli. 9 Isto tako, kad su neprijatelji na Hiosu834 na lađama pripremili strojeve sambuke (po kretne mostove), Hijani nabacaju noću zemlju, pijesak i kamenje u more pred gradski zid. Kad su neprijatelji sljedećeg dana htjeli pristupiti gradu, lađe im se nasuču na nasipu koji je bio pod vodom te ih nisu mogli ni zidu primaknuti ni natrag povući, nego ondje izgore, obasute gorućim strijelama. Kad su neprijatelji opsjedali Apoloniju835 pa kopali podzemne hodnike i mislili da će sigurno provaliti u grad, dojave to uhode Apolonjanima. Oni smeteni tom vijesti, od straha bez planova izgubiše glavu, jer nisu imali vremena, a nisu mogli ni znati na koju stranu neprijatelj namjerava doći. 10 U to vrijeme bio je ondje arhitekt Aleksandrijac Trifon.836 On u gradu odredi da se kopa više podzemnih hodnika pa kad iskopaju zemlju i stignu izvan zida na dohvat strijela, objesi u tim podzemnim hodnicima brončane posude. Od njih one koje su visjele u jednom rovu prema neprijateljskom hodniku počeše zvučati na udarce željezno ga oruđa. Tako su po tom doznali s koje strane neprijatelji kopaju hodnike i misle provaliti u grad. Kad je Trifon tim doznao za pravac, pripremi kotlove s vrelom vodom i smolom odozgo na neprijatelje, a tako i ljudske nečisti i užarena pijeska. Onda noću nagusto probije otvore, kroz njih to iznenada izlije i usmrti sve neprijatelje koji su bili 11 na tom poslu. Isto tako, kad su neprijatelji osvajali Masiliju837 i tada kopali više od tri deset podzemnih hodnika, Masilijanci doznaju za to, pa su cijeli jarak pred zidom pro dubili duljim jarkom. Tako su svi podzemni hodnici izašli u taj jarak. Na onim mjesti ma gdje nisu mogli iskopati jarak, iskopaju s unutarnje strane zida vrlo dugu i široku jamu kao bazen prema mjestu kuda su neprijatelji kopali hodnike. Bazen napune vodom iz vrela i iz luke. Kad su se otvorili hodnici, velika količina vode obori podupi rače pa svi koji su bili unutra budu pogušeni i količinom vode i porušenim hodnikom. 12 Isto tako, kad su neprijatelji prema zidu protiv Masilijanaca gradili nasip, donosili su posječeno drveće i podizali to mjesto. Građani su balistama bacali užarene željezne šipke i zapalili cijelu utvrdu. Kad su primakli “ovunjsku kornjaču” da razbiju zid, Masilijanci bace uže s petljom i tim zahvate ovna pa pomoću bubnja i vitla dignu uvis njegovu glavu i ne dopuste da se približi zidu. Napokon cijeli stroj razruše zapaljivim

219

834.

Vidi bilj.br. 432.

835.

Vidi bilj. bi: 585.

836.

Spominje ga samo Vitruvije.

837.

Vidibilj.br. 110.


Vitruvije

strijelama i hicima iz balista. Tako su ti gradovi bili oslobođeni od neprijateljskih pob jeda, i to ne strojevima nego suprotstavljajući domišljatost arhitekata uporabi strojeva. U ovoj sam knjizi, koliko sam mogao, izložio principe strojeva koje sam smatrao vrlo korisnima u doba mira i rata. U prethodnih sam devet knjiga obradio pojedine vrste i dijelove, da bi cijelo djelo objasnilo cjelokupnu arhitekturu u deset knjiga.

220

VITRUVIJE I NJEGOVO DJELO Vitruvijevo djelo Deset knjiga o arhitekturi najutjecajnija je arhitektonska knjiga ikad napisana. To je jedina antička knjiga posvećena arhitekturi koja je preživjela propast klasične antike i od renesanse do danas služi kao neprocjenji vo vrijedan izvor ideja, teoretskih stavova i podataka. Od renesanse do sredine XIX. stoljeća Vitruvije je bio vrhun ski autoritet i svaka nova interpretacija arhitekture morala se sučeliti s njegovim traktatom. Od sredine XIX. stoljeća do danas Vitruvije je nezaobilazni povijesni izvor za antičku arhitekturu, ali i za teoriju i praksu arhitekture od rene sanse do ovog stoljeća. Vitruvije nije autor preciznog i elegantnog jezika i stila kao što su bili njegovi suvremenici Ciceron, Horacije ili Vergilije, njega se ne čita poradi literarne vrijednosti i baš zato nam njegov glas arhitekta govo ri preko vremenskog ponora od dva milenija izravno i razumljivo

Vitruvije 0 Vitruviju znamo samo ono što je o sebi napisao u uvodima svojih knjiga. Nismo sigurni ni d a je prezime Pollio uistinu bilo njegovo, a ime L. (Lucije) kako su navodila prva tiskana izdanja njegova djela ili M. (Marko) kako se poslije obično navodi, domišljanja su učenih pisaca modernoga doba.1Vitruvije je živio u prvom stoljeću pr. Krista 1 radio je u vrijeme Julija Cezara i Oktavijana Augusta. U zrelim godinama, vjerojatno između 27. i 23. g. pr. Krista,2 napisao je svoje djelo 0 arhitekturi. Namjera mu je bila da napiše sve što se treba znati o arhitekturi, “cijelo tijelo i sve dijelove arhitekture” (X. 16.12).3 Vitruvije je školovan za arhitekta ali je, zahvaljujući roditeljima, dobio i široko teorijsko obrazovanje u svim područjima tadašnjeg znanja (VI.predg.4). Koja su to znanja i zašto je svako od njih arhitektu potrebno, opširno je obrazložio u poglavlju o školovanju arhitekta (1.1.3-17). Radio je za Julija Cezara, a za Augusta je u vrijeme nje govih ratova izrađivao i uređivao ratne strojeve (I.predg.2). Projektirao je i sagradio, kako se čini, samo jednu javnu zgradu, baziliku u Fanu o kojoj opširno piše u poglavlju o javnim građevinama (V I.6-10). Prema kasnijim autori ma bio je i nadzornik vodovoda grada Rima.4 Zahvaljujući zagovoru Augustove sestre Oktavije, dobio je od Augusta stalni prihod koji mu je omogućio da se posveti pisanju svog djela (I.predg.2-3). *' Rimska imena sastoje se obično od 3 dijela: imena (praenomen), imena roda (nomen gentile) i prezimena (cognomen). 0 Vitruvijevu imenu vidi: Der kleine Paulv, V, stup. 1309, Miinchen, 1979; H-W Kruft: Geschichte derArchitekturtheorie, Miinchen, 1995, str. 21. 2 R. Martin: Vitruvius u: Encvclopedia ofWorld Art, New York, Toronto, London, 1959-69, IV, stup. 805. 1 Uobičajeno je da seVitruvija citira navođenjem Knjige, poglavlja i paragrafa - kao napr. Bibliju. 4 Frontinus, nadzornik rimskog vodovoda 97. g. poslije Krista, u svojoj knjizi o rimskim vodovodima; R. Martin: Vitruvius u: Encv clopedia oflVorldArt, New York, Toronto, London, 1959-69, IV, stup. 807.

221

Vladimir Bedenko

De architectura libri decem Vitruvijevo se djelo sastoji od deset knjiga, svaka knjiga od predgovora i teksta. Vitruvije se trudio da korpus cijele arhitekture prikaže sustavno i pregledno. Antička djela sastojala su se, naime, od svitaka - to su današnje knjige - koji su bili, kao danas smotani nacrti, prilično nespretni za rukovanje pa je u njima bilo vrlo mukotrpno naći neki podatak.5 Vitruvije je u toj sustavnoj podjeli bio prilično uspješan. Prva knjiga je uvod u cijelo djelo. Tu Vitruvije piše o školovanju arhitekta, o odnosu teorije i prakse i stoje od teo retskih znanja potrebno arhitektu. Dalje nastavlja o podjeli arhitekture i prezentira teoriju arhitekture. Konačno piše o osnivanju gradova, izboru lokacije, gradnji gradskih zidova i organizaciji grada. Druga knjiga govori o građevnim materijalima i konstrukciji zidova, o nepečenoj opeci, kamenu, pijesku, vapnu, kamenom zidu i drvu. Treća knjiga govori o tipovima i vrstama hramova i podrobno o projektiranju jonskog hrama. Četvrta knjiga nastavlja o nastanku dorskog, jonskog i korintskog hrama, podrobno govori o korintskom kapitelu i o projektiranju dorskog hrama. Konačno govori o orijentaciji hrama, o vratima, o etrurskom (toskanskom) hramu, o kružnim hramovima i o oltarima. Peta knjiga je o javnim zgradama i prostorima i najopširnije govori o forumu, bazilici, rimskom i grčkom teatru, termama i palestrama. Na kraju raspravlja o lukama. Šesta knjiga raspravlja o privatnoj stambenoj arhitekturi. Podrobno analizira glavne prostore rimske kuće, a zatim govori o kućama za razne slojeve rimskog društva, o gradskim i seoskim kućama (vile) i posebno o grčkoj kući. Sedma knjiga govori o završnim radovima, nešto o podovima, ali najviše o obradi zida i tu osobito o freskama - stilu, načinu izrade i bojama. Osma, deveta i deseta knjiga danas više ne spadaju u područje arhitekture. Osma knjiga je o vodi i vodovodima, deveta o principima i izradi satova, a deseta o strojevima.

Vitruvije kao pisac Vitruvije naglašava da njegovo djelo nije originalno, nego je sinteza djela brojnih ranijih autora. Ne želi se prosla viti niti plagiranjem niti kritiziranjem tuđih radova, pa svaki put navodi izvore za svoja znanja (VII.predg.10). Osim projekta bazilike u Fanu, njegova su osobna iskustva uglavnom praktične naravi: materijali, konstrukcije, problemi gradnje - čvrstoća, trajnost, vlaga. Kao sinteza vrlo različitih radova, njegova knjiga je i u jeziku i u stilu prilično neujednačena. Na jedan način govori o teoriji arhitekture, proporcija ili glazbe, o fizici ili astronomiji, na drugi način o praktičnoj primjeni tih teorija, a o problemima arhitektonske prakse opet drukčije. Konačno, gotovo mu je olakša

5' L. D. Reynolds i N. G. Wilson: Scribes and Scholars, Oxford, 19742, str. 2.

222

VITRUVIJE I NJEG O V O DJELO

nje kad se može opustiti i ispričati kakvu anegdotu, kojiput jedva povezanu s tekstom (Arhimed - IX.predg. 9-10, Halikarnas II.8.11-15, Dinokrat - II.predg.1-4, Aleksandrijska biblioteka - VII.predg.1-4). Vitruvijevo djelo je kom binacija učenosti i praktičnosti, a Vitruvije je bio svjestan ograničenosti svojih literarnih mogućnosti (1.1.18), ali i teškoća koje se postavljaju pred autora koji piše o arhitekturi (Vpredg.1-3).6 Gotovo svi autori čijim se djelima Vitruvije koristio bili su Grci. To su bili veliki filozofi i teoretičari fizike, astro nomije ili glazbe, ali to su bili i pisci o umjetnosti i arhitekturi. Vitruvije nabraja petnaestak grčkih djela o arhitek turi, devet o proporcijama, dvanaest o strojevima, a sa žaljenjem konstatira da su o tome pisala samo tri Rimljanina (Vll.predg. 11-17). Posljedice toga su jasno vidljive i u Vitruvijevu nazivlju: gotovo svi arhitektonski termini su grčki, latinski su isključivo oni termini koji se odnose na tehniku gradnje, materijale i konstrukciju. Isto tako su grčki i stručni termini za teoriju arhitekture i za područja drugih znanosti. U Vitruvijevu tekstu odmah upadaju u oči bro jne grčke riječi pisane u izvornom obliku; kudikamo je veći broj grčkih termina koji su pisani latinicom, ali su zadržali grčke gramatičke oblike i, konačno, cijeli je niz grčkih termina koji su preuzeti i prihvaćeni u latinski vokabular. Jedan od najčešćih pojmova, primjerice, na kojem Vitruvije stalno inzistira i koji se kao lajtmotiv provlači kroz cijelu knjigu jest symmetria ili u množini symmetriae, u značenju sumjernost7 (proporcija ili proporcionalnost), izravno preuzet iz grčkog. Uz taj termin Vitruvije upotrebljava, ali puno rjeđe, i latinski prijevod commensus pot puno istog značenja, a i termin proportio. Alberti je upravo iznervirano napisao: “S toje on (tj. Vitruvije) ostavio u svakom slučaju nije bilo profinjeno, a njegov govor je takav da bi Latini mogli misliti da se želio prikazati Grkom, dok bi Grci mislili da blebeće latinski. Međutim, sam njegov tekst pokazuje da nije pisao ni latinski ni grčki, tako d aje što se nas tiče mogao uopće ne pisati, umjesto da piše nešto što ne možemo razumjeti.”8

Vitruvije i njegovo vrijeme Vitruvije je Rimljanin, ali su mu, kao i cijeloj rimskoj kulturi njegova razdoblja, uzori i autoriteti grčki. On radi i piše u vrijeme kad je Rim neprijeporni gospodar cijelog Sredozemlja i zapadne Europe, ali rimska reprezentativna arhitektura zapravo je varijanta helenističke arhitekture. To je vrijeme kad je Horacije napisao: Grčka je svladana bila, no pobjednika svog svlada, pri tom umijeća, ko uzvrat, u seljački unese Lacij,9

6 Slično piše milenij i pol poslije Alberti o svojim problemima u pisanju Deset knjiga o graditeljstvu', Alberti: De re aedificaloria, VI. 1. Prema engleskomprijevodu: Leon Battista Alberti, On theArt ofBuilding in Ten Books, MIT Press, Cambridge, Mass, 19892, str. 154-5. 7 T. Ladan u: Aristotel: Metafizika, Zagreb, 1985, str. 406. 8 Alberti: De re aedificaloria, VI. 1. Prema engleskom prijevodu: Leon Battista Alberti, On theArt ofBuilding in Ten Books, MIT Press, Cambridge, Mass, 19892, str. 154. 9- Kvint Horacije Flak: Satire i epistule, Zagreb 1958, str. 138.

223

Vladimir Bedenko

a August “se s pravom dičio da ostavlja grad (Rim) od mramora, a našao gaje od (nepečene) opeke".101Golema gra diteljska aktivnost Augustova doba je eklektička. S jedne strane imamo još tradicionalnu arhitekturu koja se nas tavlja na arhitekturu posljednjeg stoljeća republike, s druge novi jaki helenistički utjecaj. U Cesarovo su doba otkri vena nalazišta mramora u Carrari, a u Augustovo se doba počinju intenzivno iskorištavati. Polikromni mramori za unutrašnjost uvoze se iz Numidije, Frigije, Hiosa, Teosa, Eubeje. U Rimu rade grčki umjetnici, pa se na Augustovu forumu redaju kopije karijatida s atenskog Erehteiona, a u unutrašnjosti hrama Marsa Ultora pojavljuju se novi obli ci kapitela s pegazima," drugdje kapiteli s ovnujskim glavama (Vitruvije o takvim različitim rješenjima piše u IV I.12). Prisutna je, meduim, i konzervativna struja arhitekture, a medu tim arhitektima bio je i Vitruvije.12 Vitruvije je rođen za republike, radio je za Cezara i Augusta i kada piše svoje djelo u mirovini je. Kako to obično biva u takvim situacijama, Vitruvije ponešto mrzovoljno promatra dramatične društvene promjene u Augustovo doba i komentira to na više mjesta. Jednako tako implicitno kritizira arhitekturu novih bogataša neprimjerenu društve nom položaju (1.2.9, VI.5.1) i, naravno, uspješne suvremene arhitekte, o čijem razumijevanju arhitekture, metodama dobivanja poslova, sposobnostima i solidnosti građenja govori vrlo kritički, a iz toga se čuje određena - razumljiva - zavist. Vitruvije je konzervativan i u smislu preferiranja iskušanih, dobrih i jeftinih tradicionalnih materijala rimske arhitekture, a sumnjičavosti prema novim materijalima. Najjasnije se ta konzervativnost vidi u poglavlju o materijalima i ziđu (II). Rimski beton (opus caementicium) zapra vo je tradicionalno ziđe od lomljenog kamena (caementa) vezanog vapnenim mortom. Novost - od kraja III. st. pr. Krista - jest upotreba specijalne vrste vulkanskog pijeska (pozzolana) koja omogućuje da ziđe veže pod vodom i da dobiva izvanredno veliku čvrstoću. Vitruvije s puno odobravanja piše o rimskom betonu, ali smatra - pozivajući se na rimske propise o procjeni zgrada - da je trajnost takva zida osamdeset godina, dok je trajnost zidova od opeke (nepečene) neograničena (II.8.8-9). Govoreći o vanjskom licu takva zida priznaje ljepotu mrežnog zida (opus reticulatum), ali se boji da bi kontinuirane sudarnice mogle prouzročiti pukotine, pa preporučuje tradicionalni opus incertunr (II.8.1). Naravno da opus reticulatum nije izmišljen radi ljepote zida, lice zida nije bilo vidljivo, bilo je žbukano ili pokriveno kamenom oblogom od travertina ili mramora. Opus reticulatum je odgovor rimskoga graditeljstva, mogli bismo reći građevne industrije, na probleme koje je postavila golema produkcija arhitekture u Augustovo doba.13 Naime mali međusobno jednaki kamenovi koji čine lice takva zida mogli su se masovno unaprijed proizvodi ti, a ugrađivati ih je mogao i priučeni radnik, dok je tradicionalni opus incertum zahtijevao slaganje nepravilnih komada kamena što je mogao raditi samo iskusni zidar (slično kao slaganje zidova od suhozida u Dalmaciji i Istri). Dodajmo da kad Vitruvije piše o opeki (lateres, opus latericium), uvijek misli na nepečenu, sušenu opeku. Pečena opeka (testa, opus testaceum) pojavit će se u Rimu kao obloga zida tek nakon Augustova doba, a prevladat će u carsko doba. U Augustovo doba, a o tome govori i Vitruvije, u arhitekturi se koristi crijep (tegula).14 10- Svetonije: Dvanaest rimskih careva, Zagreb, 1978, str. 75. 11 B. Andreae: 77?eart ofRome, Abrams, NewYork, 1977, str. 112 i str. 255, si. 372. I2- J. B. Ward-Perkins: Roman ImperialArchitecture, Harmondsvrorh, 1981, str. 42. 13 Prvi datirani opus reticulatum na Pompejevu teatru (55. g. pr. Krista). 14 Roberto Marta: Sintesi schematica cli tecnica edilizia Romana, Šora, 1981.

224

VITRUVIJE I N JEG O V O DJELO

Drugo područje u kojem se konzervativni Vitruvije odupire novim rješenjima oslikanje je zidova. Cijelo 5. poglav lje VII. knjige oštra je kritika novog slikarstva. Kritički opis tih novih “čudovišta” (VII.5.3-5) zapravo je prekrasan opis treće faze pompejanskog slikarstva, slično kao što je oštra kritika romaničke skulpture sv. Bernarda iz Clairveauxa možda najljepši opis romaničke skulpture.15 Vitruvijev opis ranijih oblika slikarske dekoracije zida (VII.5.1 i 2) i novoga “pokvarenog ukusa” omogućio je da A. Mau 1882. učini poznatu podjelu pompejanskog slikarstva na četiri faze.16

Teorija arhitekture po Vitruviju (1.2) Vitruvije je teoriju arhitekture iznio na samom početku svog traktata u 2. poglavlju I. knjige. Na prvi se pogled čini da je išao krivim putem, jer je tek u trećem poglavlju pisao o osnovnoj podjeli arhitekture. Međutim, Vitruvije je znao šta radi - principi teorije odnose se na sve što je pripadalo arhitekturi, to znači ne samo na graditeljstvo nego i na izradu satova i na izradu strojeva. Dodajmo ipak da se važni dio teorije pojavljuje i u trećoj knjizi o jonskim hramovima. Cijelo, naime, prvo poglavlje III. knjige raspravlja o proporcijama čovječjeg tijela i pitagorejskoj anali zi brojeva. Osnovni principi arhitekture, “ono od čega se sastoji arhitektura” (1.2.1) jesu: 1. ordinatio - red, koji se grčki kaže la^ tt; (definicija u 1.2.2) 2. dispositio - raspored, koji Grci zovu O tabeatc (definicija u 1.2.2) 3. eurythmia (definicija u 1.2.3) 4. symmetria (definicija u 1.2.4) 5. decor - prikladnost (definicija u 1.2.5-7) 6. distributio - razdioba, što se grčki kaže oiKOVopia (definicija u 1.2.8-9). Prvo što odmah upada u oči jest da za sve termine, osim prikladnosti (decor), Vitruvije navodi i grčke nazive, a eurythmia i symmetria su grčke riječi.17 Usporedimo li Vitruvijeve definicije pojedinih pojmova, vidjet ćemo da su vrlo slične definicije za red (ordinatio), euritmiju (eurythmia) i simetriju (symmetria).18 15 Erwin Panofsky: Abbot Suger of St Denis, u: E. Panofsky: Meaning in VisualArts, Harmondsworth, 1970, str. 166. I6- R. Martin: Vitruvius u: Encyclopedia oflVorldArt, New York, Toronto, London, 1959-69, IV, stup. 809. 171 U prijevodu tog poglavlja držao sam se principa da latinske riječi prevodim, a grčke zadržim u izvornom obliku, jer su one i za Vitruvija strane riječi. Da ne bi bilo nesporazuma, iza hrvatskog ekvivalenta navodim u zagradi i latinski termin. U stranim pri jevodima koje sam imao na uvidu, Morgan prevodi na isti način, samo što za distributio uzima termin ekonomija; Granger neke latinske termine prevodi (ordinatio, dispositio, distributio), neke ne {decor), od grčkih prevodi eurythmia, ali ne i symmetria. Kumaniecki ne prevodi latinske termine, ali uz njih daje poljsko značenje, dok grčke termine zadržava. Kruft (prema Fensterbuschu; H-W. Kruft: Geschichte der Architekturlheorie, Munchen, 1995) ne prevodi ni latinske ni grčke termine. Der kleine Pauly (Vitruvius, V stup. 1309-1313, Munchen, 1979) daje za sve latinski, grčki i njemački termin. IK- Vidi: W. Tatarkiewicz: Historia estetyki 1, Warszawa, 19884, str. 252-260; H-W. Kruft: Geschichte derArchitekturtheorie, Munchen, 19954, str. 20-30.

225

Vladimir Bedenko

Ako vam nakon podrobnog proučavanja tih definicija još uvijek ne bude jasno stoje što, onda se utješite riječima velikoga poljskog povjesničara estetike Tatarkiewicza: “Taj šesteročlani popis pričinjao je stoljećima i čini povjes ničarima i teoretičarima arhitekture najveće probleme. To je najpotpuniji antički popis te vrste ne samo za arhitek turu nego i za druge umjetnosti, ali njegovi termini su višeznačni, pojmovi nejasni, definicije mutne.” 19 Prema Tatarkiewiczu, pojmovi ordinatio (red) i dispositio (raspored) pripadaju graditeljstvu, simetrija i euritmija estetici, decor (prikladnost) općoj filozofiji, distributio (razdioba) ekonomiji, a Vitruvije ih je sve ugradio u jedan sustav. Ordinatio i dispositio odnose se na korištenje zgrada (utilitas), simetrija znači objektivno lijepo (bez obzira na promatrača), euritmija subjektivno lijepo (izgled, effectus - učinak na gledaoca), a decor opće prihvaćenu prikladnost.Tatarkiewicz pronalazi izvore i autore od kojih je Vitruvije preuzeo elemente svoje teorije i tako rekonstru ira smisao pojmova. Međutim, sam je Vitruvije upotrebljavao te termine na drukčiji način.

Teorija i metoda projektiranja Moramo upozoriti da se ordinatio (sredenje je možda bolji prijevod nego red), veže na količinu (grč. 7toaoTT|<;), tj. na broj i time na pitagorejsku teoriju brojeva i harmonijske proporcije (III. 1.5-8), dok simetrija proizlazi iz propor cije (grč. analogia) i referira se na odnose dijelova ljudskoga tijela i antropometrijske proporcije (III. 1.1-4). To što Vitruvije na kraju povezuju ta dva sustava proporcija (III. 1.9) ne olakšava razumijevanje teksta. Dodajmo daje po Vitruvijevoj definiciji euritmija odnos širine, duljine i visine, a iz daljnjeg teksta vidimo da te osnovne proporcije prostora proizlaze iz harmonijskih (numeričkih) odnosa, jer je, primjerice, odnos širine prema duljini hrama 1:2, širine prema duljini ćele 4 :5 , a pronaosa 4 :3 (1V4.1).20 U kasnijem tekstu Vitruvije daje gotove recepte kako pro jektirati jonske (III.3 i III.5) i dorske (IV3) hramove i korintske kapitele i stupove (IV. 1.1 i IV I.11-12) i ne obazire se na teorijske kategorije iz I. poglavlja osim što stalno naglašava važnost proporcija i simetrija. Iz svega bi se toga moglo zaključiti da je Vitruvije arhitekt koji dogmatski primjenjuje stroga pravila. Međutim Vitru vije je ipak bio praktičan arhitekt - sam naglašava da učenost i razmišljanja bez prakse vode do toga da se slijedi sjena, a ne stvar (kao što praksa bez teoretske podloge ne daje djelu auctoritas, tj. ugled ili dostojanstvo, 1.1.1-2). Arhitekt mora biti i talentiran i sklon učenju (1.1.3). Uz pojam ratio (princip ili pravilo)21 u daljnjem se tekstu stalno pojavljuju i poj movi ratiocinatio i cogitatio (promišljanje), pa inventio (zamisao) koji su bitni elementi samog procesa arhitektonsko ga projektiranja. U projektiranju se stroga pravila moraju temperare (prilagoditi, ugađati - kao glazbalo; temperatura je prilagodba), da bi arhitektura kako je čovjek vidi, jer oko vara, imala lijep aspectus (izgled), odnosno proizvela ugodan effectus (učinak). (Npr. dimenzije napušta - III.5.8-9, prema naprijed nagnuti gornji dijelovi hrama - III.5.13-14, stupovi pronaosa - IV4.2, orijentacija hrama - IV5.2, proporcije prostora kuće - VI.3.4-5. To je najbolje definirao u VI.2.). 19 W. Tatarkievvicz: Historiu estetyki I, Warszawa, 19884, str. 254. 2a To vrijedi i za kuće. Kod atrijaje odnos širine prema duljini 3:5 ili 2:3 (VI.3.3), a visina do gredaje 3/4 širine, do stropaje jedna ka širini (VI.3.4); kod tablinuma odnos širine i visine je 3 :4 (VI.3.6), kod ala 1:1 (VI.3.4). Odnos dužine, širine i visine triklinija je 2:1:1,5 (VI.3.8). 21 Lopac upotrebljava termin zakon.

226

V ITR U VIJE I N JE G O V O DJELO

Arhitektura ima tri dijela, graditeljstvo (aedificatio), izradu satova (gnomonice) i izradu strojeva (machinatio). Graditeljstvo se dijeli na javno i privatno, a javno opet na tri dijela, obrambeno, religijsko i za udobnost (1.3.1).2 122 Graditeljstvo se mora držati pravila čvrstoće (firmitas), korisnosti (utilitas) i ljepote (venustas). Elementi korisnosti su raspored, razdioba i dijelom prikladnost, a elementi ljepote proporcija i simetrija (1.3.2). Očekivali bismo tu i euritmiju, ali Vitruvije ju više ne spominje.

Terminologija Vitruvijeva arhitektonska terminologija iznenadit će one koji znaju za 5 klasičnih redova ili barem za tri grčka reda. Kao prvo, u Vitruvijevu djelu uopće ne postoji termin red u današnjem smislu te riječi. Vitruvije govori o dorskom i jonskom stupu ili hramu, odnosno o dorskom ili jonskom rodu (genus) ili vrsti (species). Naziv red postoji tek od početka XVI. stoljeća.23 Korintski red je osobit slučaj, korintski se kapitel stavlja na jonski stup, ali se prema Vitruviju može slobodno kombinirati ili s dorskim ili s jonskim rješenjem napušta, a da se ne prekrše stroga pravi la arhitekture. Toskanski, tj. etrurski nije ni rod, ni vrst, nego su to “rasporedi na etrurski način” (tuscanicae dispositiones), i Vitruvije o njima izlaže u kontekstu opisa etrurskog hrama. Kompozitnog reda nema, nema ni kompozitnoga kapitela u obliku kombinacije korintskog s jonskim volutama u gornjoj trećini,24 nego umjesto toga Vitruvije navodi da postoje različita slobodna rješenja kapitela (IV. 1.12). I toskanski i kompozitni red uvedeni su u renesansi. Nema posebnog termina za napust, a za arhitrav upotrebljava grčku riječ epistil. Friz se naziva grčkom rječju zooforos, vijenac latinskom corona. Abakus jest ploča na vrhu jonskoga i korintskoga kapitela, ali ploča na dorskom kapitelu je plinta kao i ona pod bazom. Za tipove hramova Vitruvije rabi samo grčko nazivlje, pa tako i za isključivo rimski tip pseudoperipteros.

Habent sua fata libelli.25 Vitruvijevo se djelo sastoji od deset knjiga, od kojih svaka odgovara jednom svitku. Svaka knjiga podijeljena je na predgovor i tekst. Na kraju knjiga su bili crteži na koje se Vitruvije više puta poziva, ali crteži nisu sačuvani. U izvornom obliku knjige nisu bile podijeljene na poglavlja, to je učinio Fra Giocondo u renesansi, a Schneider je na početku XIX. stoljeća uveo podjelu poglavlja na paragrafe.26 21 Čini se da bi bilo logičnije da se podjela arhitekture stavi ispred šest pojmova koji ju definiraju. Međutim ti su pojmovi osnovni principi cjelokupne arhitekture, uključivo gnomoniku i machinatio i važniji su od podjele. Firmitas, utilitas i venustas odnose se pak samo na graditeljstvo. 21 Termin red uveo je 1519. Raffael s humanistom Angelom Coloccijem. Vidi: Joseph Connors: Joseph Rykwert, The Dancing Column: On Order in Architecture, u: New York Review o f Books, XIV, 1998, str. 58; prema Ingrid D. Rovvland: Raphael, Angelo Colocci, and the Genesis of the Architectural Orders,Zrt Bullelin, LXXVI, 1994, str. 81-104. 24- Kompozitni se kapitel pojavio, čini se, u Augustovo doba, ali prvi datirani primjeri potječu iz razdoblja Flavijevaca (na Koloseumu i Titovu slavoluku). D. S. Robertskon: Greek and Roman Architecture, London, 1974, str. 220. 21 Knjige imaju svoju sudbinu, Terentianus: De litteris, Carmen heroicum 258. 26- Frank Granger: Cambridge, Mass i London, 1. 1931 (izdanje 1983.), str. XXV

227

Vladimir Bedenko

Važno je pitanje kome je knjiga namijenjena, tj. za koga je zapravo Vitruvije piše. Knjiga je posvećena Augustu i Vitruvije se u svakom predgovoru obraća njemu. Štoviše, predgovori nisu samo odavanje počasti nego govore i o nizu problema arhitektonske struke, kako ih vidi Vitruvije. Vitruvije ne piše za arhitekte nego za investitore. Knjiga omogućuje investitoru da izabere arhitekta i kontrolira njegov rad. Pretpostavka je da čitač ima široku naobrazbu, litterae: dobro poznavanje literature, filozofije, prirodne filozofije (mi bismo rekli znanosti), matematike, glazbe itd. To odgovara naobrazbi uspješnog Rimljanina višeg staleža; to su oni koji su gradili za sebe ili su kao magistrati vodili gradnju javnih zgrada. Koliko se Vitruvijevo djelo koristilo u arhitekturi za trajanja rimskoga carstva ne znamo, rimska je arhitektura usko ro otišla drugim putovima, ali djelo nije ostalo nezapaženo. Vitruvija je spominjao Plinije Stariji u I. st. posl. Krista, Frontinus u II. st, u III. st. gaje za svoje djelo, koristio Favencije. Spominju ga Servije i Sidonije u IV st.27 U svakom slučaju, Vitruvijevo je djelo bilo čuvano i prepisivano, tako daje preživjelo i kraj Rimskoga Carstva. Međutim, ako se samim djelom i nisu koristili arhitekti kasnijega rimskog doba, to ne znači da Vitruvije nema važnosti za istraživanje kasnije rimske arhitekture. Vitruvije detaljno donosi način projektiranja koji je bio prihvaćen u njegovu razdoblju, a to je nešto što su rabili i kasniji arhitekti, bez obzira jesu li to preuzeli od Vitruvija, iz nje govih izvora ili - što je najvjerojatnije - školovanjem. Najstariji sačuvani rukopis, ujedno izvor iz kojega su vjerojatno - izravno ili posredno - proizašli svi kasniji rukopisi, napisan je na dvoru Karla Velikog u IX. stoljeću, devet stoljeća nakon što je djelo nastalo. Čini se da je u VII. sto ljeću, kada je papa Grgur Veliki organizirao pokrštavanje Angla i Sasa, primjerak Vitruvijeva djela s drugim knjiga ma prenesen u Englesku i tamo prepisan, i onda je opet prepisan u Fuldi u velikom edukacijskom pothvatu Karla Velikog.28 Upitno je, je li i koliko Vitruvije korišten u srednjem vijeku; ali s pojavom humanističkog zanimanja za sve tragove antičke civilizacije, Vitruvijevo je djelo izronilo iz samostanskih knjižnica i već su ga u XIV. st. prouča vali između ostalih Petrarca i Boccaccio.29 Veliko doba Vitruvija započelo je, međutim, gotovo milenij i pol nakon njegove smrti s početkom renesanse. Otkrio gaje, navodno, Poggio Bracciolini u montecassinskoj samostanskoj knjižnici 1414. godine30 i renesansnim se teo retičarima i majstorima otvorio jedini autentični svjedok i izvor za antičku arhitekturu. Rukopisi Vitruvija su kolali Italijom i svaka bolja kneževska biblioteka posjedovala je svoj primjerak, a prvi je put bio tiskan 1486. godine,31 godinu dana nakon Albertijevih “Deset knjiga o graditeljstvu”. Od XV. stoljeća nadalje svako se razmatranje o arhi

27' R. Martin: Vitruvius u: Encyclopedia o f World Art, New York, Toronto, London, 1959-69, IV, stup. 806-11; Der kleine Pauly: Vitruvius, V, stup.1309-1313, Miinchen, 1979. 2X- L. D. Reynolds i N. G. Wilson: Scribes and Scholars, Oxford, 1974, str. 82 i 88. 29- H-W. Kruft: Geschichte der Architekturtheorie, Miinchen, 1995, str. 42. 30- H-W. Kruft: Geschichte der Architekturtheorie, Miinchen, 1995, str. 42. 3L Giovanni Sulpizio, Rim, 1486. B. Ebhard: Die zehn Biicher der Architektur des Vitruvund ihre Herausgeber seit 1484, Berlin, 1918. donosi popis svih tiskanih izdanja do 1915. godine.

228

V ITR U VIJE I N JE G O V O DJELO

tekturi oslanjalo na Vitruvijevo djelo i koliko god su se pojedini arhitekti mogli udaljiti od Vitruvija, jer najveći dio tada poznate antičke arhitekture potječe iz kasnijega carskog doba, i oni su se morali referirati na Vitruvija. “Bez poznavanja Vitruvija cjelokupna diskusija novoga vijeka o teoriji arhitekture - u najmanju ruku do u 19. stoljeće nije razumljiva.”32 Od početka izdavanja Vitruvija mogu se razabrati dva smjera pripreme tekstova. S jedne su strane humanisti nasto jali rekonstruirati što točniju varijantu teksta uspoređivanjem više raznih rukopisa, a koristeći se tekstovima drugih antičkih autora pokušavali su razjasniti brojna nejasna mjesta. S druge strane su arhitekti i ljubitelji arhitekture pokušavali tekst učiniti razumljivijim, čitajući ga kroz svoje poznavanje arhitekture, tako da su znali unositi ispravke za koje nisu imali potvrda u izvorima. Ilustracije pojedinih izdanja kojiput su izvanredno kvalitetne i važan su doku ment za shvaćanje arhitekture svog vremena. Navest ćemo ovdje samo najvažnija izdanja Vitruvija. Nakon prvog Sulpicijeva na latinskom, koje je nekoliko puta pretiskano, slijedilo je nekoliko izdanja Fra Gioconda (Iucundus).33 U dvadesetim godinama XV stoljeća pojavilo se nekoliko talijanskih prijevoda, od kojih je prvi ilustrirani Cesarianov.34 Njemački prijevod priredio je 1543. Rivius,35 a francuski prema više ranijih latinskih izdanja Jean Martin. Posebna vrijednost Martinova izdanja su crteži velikoga francuskog skulptora Jeana Goujona.36 Spomenimo još samo dva izdanja: jedno je talijanski prijevod ve necijanskog humanista i akvilejskog patrijarha Daniela Barbara, koji je rađen u suradnji s Pallađijem i koji je Palladio37 ilustrirao, drugo je francuski prijevod Clauda Perraulta, koautora pročelja Louvra, s izvrsnim ilustracija ma.38 0 značenju Vitruvija u tekstovima i arhitekturi renesansnih arhitekata ovdje nećemo govoriti, jer bi to značilo pisati povijest renesansne arhitekture. Od kraja XVIII. i početka XIX. stoljeća počinju se pojavljivati kritička izdanja Vitruvija, zasnovana na modernim metodama kritike teksta, i usporedno s tim sustavna arheološka istraživanja koja su sjedne strane olakšala razumi jevanje Vitruvija (stambena arhitektura i slikarstvo u Pompejima i Herkulanu), a s druge potvrdila neke Vitruvijeve navode, u koje se do tada sumnjalo. Vitruvijev se tekst počeo prijepisima kvariti još u starom vijeku, a u srednjem vijeku prepisivači su dalje mijenjali tekst. Istraživači teksta uspoređivali su sve rukopise i rekonstruirali tzv. genealogije rukopisa,39 da bi ustanovili koji su rukopisi stariji i bliži izvornom tekstu, kakav je stigao do srednjeg vijeka, a koji su rukopisi proizašli iz njih.

32- H-W. Kruft: Geschichle der Architekturtheorie, Munchen, 1995, str. 20. 31 Prvo izdanje Venecija 1499, bolje ilustrirano 1511. 34 Como, 1521. 35 Strasbourg, 1543. 36 Pariz, 1547. Jean Goujon je izveo vrlo klasične karijatide u unutrašnjosti Lescotova Louvra. 37- Venecija, 1556. 38 Pariz, 1673. 39- Stemma codicum. 0 kritici teksta vidi: L. D. Reynolds i N. G. Wilson: Scribes ancl Scholars, Oxford, 19742, str. 186-213.

229

Vladimir Bedenko

Prvo kritičko izdanje XIX. stoljeća bilo je Schneiderovo 1807. Bitan pomak označilo je Rose-Mtillerovo izdanje 1867. godine i njegovo drugo izdanje Rose 1899. godine. Prema drugom izdanju Valentina Rosea, Vitruvija je pre veo Mafija Lopac. Spomenimo još Krohnovo izdanje iz 1912. i standardno dvojezično izdanje (latinski/engleski) Franka Grangera iz 1931. godine;40 koje je do sada nekoliko puta ponovljeno. Nakon II. svjetskog rata izašlo je dvojezično izdanje (latinski / njemački) Curta Fensterbuscha.41 Od 1969. postup no, knjigu po knjigu, izlazi francusko kritičko izdanje s opširnim komentarom, do 1998. izašlo je šest knjiga.42 Vitruvije do sada nije izašao na hrvatskom jeziku. Prvi hrvatski prijevod Karla Gentzkovva, kasnijeg profesora građevnih konstrukcija na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ostao je u rukopisu. Karlo Gentzkovv bio je zarobljen u Srbiji 1915, interniranje u San Vito na Sardiniji i tamo je 1917. preveo Vitru vija43 iz dvojezičnog, latinsko-talijanskog izdanja.44 Latinski tekst u tom izdanju preuzet je iz Schneiderove redakci je iz 18 07,45 a talijanski iz prijevoda Bernarda Galianija, učinjenog iz dva vatikanska rukopisa 17 5 8.46 Usporedbom tekstova može se ustanoviti daje Gentzkovv prevodio s talijanskog. Nije tiskan nijedan hrvatski prijevod Vitruvija, ali je 1951. u Sarajevu izdan prijevod prof. Matije Lopca u tzv. bosanskoj varijanti hrvatskosrpskog jezika. Lopac je prevodio iz Roseova izdanja iz 1899, a knjiga je ilustrirana s 56 slika koje su uglavnom prenesene iz njemačkog prijevoda Franza Rebera iz 1865, a manjim dijelom iz niskog prijevoda Barbarova izdanja.47 U Sarajevu je 1990. godine pretiskan nepromijenjeni tekst izdanja iz 1951, zajedno s predgovorom Matije Lopca, ali nigdje u knjizi nije navedeno daje riječ o dingom izdanju. U novom su izdanju ilustracije promijenjene i nove su slike u cijelosti prenesene iz poljskog prijevoda iz 1956. godine (63 od 64 slike).48 Ovo izdanje je izašlo u Zagrebu 1997. godine, ali je prijevod učinjen samo lektorski bez usporedbe s izvornikom i bez obzira na drukčiju terminologiju.49 40- Johann Gottlieb Schneider, Leipzig 1807; Valentin Rose i Hermann Mii11er-Strubing, Teubner, Leipzig, 1867; 2. izdanje Valentin Rose, Teubner, Leipzig, 1899; F. Krohn, Teubner, Leipzig, 1912; Frank Granger, u: Loeb Classical Library u dva sveska, Cambridge, Mass i London, I. 1931, II. 1934. (posij, izdanje 1983. i 1985.). 41 Darmstadt, 1964. 41 Belles Lettres, Coll. Universites de France. To su, po redu izlaženja sljedeće knjige: IX. (J. Soubiran, 1969), VIII. (L. Callebat, 1973), X. (L. Callebat, 1986), I. (J. Fleury, 1990), III. (P. Groš, 1990) i IV (P. Groš, 1992). 43 Zvonimir Vrkljan: Sjećanja, Zagreb, 1995, str. 111-112, Vladimir Bedenko: Vitruvije: O arhitekturi, prijevod Karla Gentzkovva, u: Znanost u Hrvata, prirodoslovlje i njegova primjena, II, str. 455, Zagreb, 1996. Tekst prijevoda (u Kabinetu za povijest arhitekture Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) dovršenje 28. ožujka 1917. 44- Giuseppe Antonelli, Venezia, 1854, u seriji Biblioteca degli scrittori latini. 45- Leipzig 1807. 4
230

V ITR U VIJE 1 N JE G O V O DJELO

Bilješke uz redakciju prijevoda Nažalost, moram početi s primjedbama na prijevod prof. Lopca. Prof. Lopac je vrstan klasični filolog, ali je Vitruvija vrlo teško prevoditi, a njegovi opisi pretpostavljaju da čitalac zna kako izgleda hram ili npr. katapult. Svaki rimska grad imao je hram klasičnog oblika i čitalac je kraj njega svakodnevno prolazio. Za pojedine tipove hramova Vitruvije daje primjere u samom Rimu i ako što čitaocu nije bilo jasno, mogao se odšetati do njih i vidjeti to u na ravi. Ako čitalac ili prevodilac nema takvu predodžbu, točan je i jasan prijevod nemoguć. Jednako je tako rimski čitalac imao predodžbu, kako izgledaju ratne sprave, kao što današnji čovjek zna kako izgleda tenk ili zrakoplov Pokušajte si predočiti gusjenice ili kupolu tenka iz tehničkog opisa i mnogo toga vam neće biti jasno. U prijevodu stoga ima dosta pogrešno prevedenih mjesta, a pojedini dijelovi su jednostavno nerazumljivi. Bilješke su očito prenesene iz zastarjele literature.50 Ne znam tko danas upotrebljava nazive Hij, Rod, Sam ili Knid, za otoke Hios, Rodos, Sarnos i Knidos. Dodajmo da su krivo s poljskog prevedeni tekstovi ispod nekoliko slika (što nije Lopčeva pogreška).5152 Moja je zadaća bila da ispravim terminologiju, tj. da je prilagodim uobičajenoj hrvatskoj arhitektonskoj tenu nologiji. Ubrzo je postalo jasno da to nije moguće bez usporedbe s latinskim izvornikom. Tako, na p rm ' ču - eč osnova kao arhitektonski termin u sarajevskom izdanju ima značenje tlocrt, osim toga znači plan ili z.--- - ~ _ pre vodilac na hrvatski upotrijebio je tu riječ i za bazu (stupa) i za bazu u smislu podnožje. Riječ maže: zaać : : . • i _ i mort. Stoga sam čitav prijevod usporedio s latinskim izvornikom, ispravio pogreške, usklad:. te m r : __ _ nas tojao dijelove koji su bili nejasni u prijevodu učiniti razumljivijima, pazeći pritom da ne odstupim : č ________ tek sta. Pojedini dijelovi prijevoda gotovo su posve izmijenjeni, kod drugih sam nastojao zaduža: LtpLe*. : ru e\ od. a osuvremenio sam i djelomično izmijenio bilješke. Služio sam se Roseovim izdanjem, iz kojeg je prevodio Lopac i Grangerovom red--.. .minskog teksta, kao i Grangerovim engleskim prijevodom, engleskim prijevodom Morgana iz 1914. prema Roseu.>: i poljskim prije vodom prema Krohnu. Nadam se da sam ovom redakcijom hrvatskoga prijevoda, građenom na temelja pioaaskog rada Matije Lopta. a p io dati Vitruvija koji će biti čitak i razumljiv - koliko to Vitruvije može biti - i uporabiv. ili možda č a k z a o n ^ r ^ j K k tima. arheolozima, povjesničarima umjetnosti i studentima svih tih disciplina

P rvf

Vladimir Beclenko

50- Npr. bilj. 551: Etiopija, današnja Abesinija; bilj. 124: Etrurija, današnja Toskaaa; H j . M S : K e a . danas Zia; bilj. 552: otok Zakintos, danas Zante; bilj. 15: Pitej, inače nepoznati arhitekt. 5L Npr. slike 58 (Ktesibos, umjesto Ktesibije, kao u tekstu, ili Ktesibio> i. ilijoš gore47 (rođenog sata u Ktesibosu, umjesto Ktesibijeva vodenog sata), 46 (Vremenski grafikon za geografski položaj Rima, šrc je besmislica, umjesto Grafikon analeme), 34 (Bazilika u fanumu, umjesto bazilika u Fanumu, ili točnije Fanu, jer je to grad Fano u Italiji). 52 Moriš Flickv Morgan, Harvard University Press 1914, novo izdanje Dover. NewYork, 1960.

231

Vitruvije - Deset Knjiga o Arhitekturi

Recommend Documents