Dr JOVAN TUCAKOV
LECENJE BILJEM
Dr JOVAN ТUCAKOV
LECENJE BILJEM FIТOTERAPIJA
Predgovor Akademik prof. dr KOSTA TODOROVIC
IZDAVACКA
RADNA ORGANIZACIJA •RAD• BEOGRAD 1984.
PREDGOVOR Zanimljiv, duћ.011it i origiпalaп пacin izlagaпja, bogata i svestrana па испа i s tт·u cna dokumeпtacija i cist nar·odпi jezik pozпatog strucnjaka i oliusevljenog ist1·azivaca ргоf. dra lо11апа Tucakova, 11a.Seg пajboljeg pozna11aoca lekovitog Ьilja, vec па PJ' vim stranicama potpuno osvajaju svakog citaoca, а osobito ljuЬitelja prirode i prirodпih lekova. Takvo svestrano delo на нase m j cziku nemamo, ра се ovaj savremeпo obratlen enciklopedijski priruc11ik popun.ili osetnu prazпiпu и паsој oskudпoj strucnoj i naucrюj faJ·makognozijskvj lit e гaiUI'i. Neosporno је da се 0110 kapitalno zivotпo delo neumornog trudbenilca па proucavaпju nase medicinske flore dopriпeti unap1·et1.enju pravilnije i sire upotrebe lekovitog Ьilja i Ьiljnih lekova kod nas. Ne SQ1110 siroka jaV110St vec i zdravstveni radnici dobice ovim delom dt·agocen praktii5m! p1·irucnik i odlican udzbenik. То је istovremeno i veoma zaпimljiva lektira koja se Cita Ьеz predaha, jer је cela materija iznesena vrlo i.ivo i па svoj5·t,,e п nacin. Pisac на neposredaп, v 1·lo pristupacaп i razumljiv naCin pruza ogroman Ь1'Ој dragoceпih podataka о poznavanju, Ь1·апји, susenju, cuvanju, hemijslcom SQS!a\IU, dejSfVU, upotreЬi, gajenju, zastiti, razm.пozavarzju i preradi lekO· ''itog bilja i izradi pгostih lekova od sveg naseg lekovitog Ьilja. Sve је ovo zasnovano т1а 1'Zauc1tzim podacima пajboljih domacih i inostraпih strucпjaka, tako da ovo delo pт·edstavlja posledпju rec пauke о lekovitom bilju. Ne samo 1nnogobrojпi dragoceпi podaci, slike i crtezi vec, pre svega, tvpliпa, i.arka ljubav, eпtu zijazam., stil i naciп па koji пат sve to pisac ргпi.а, а isto takv i пjegovo ogr01nno i.ivotno iskustvo i оЬ jektivnost bude и citaocu neodoljivu i.elju i volju da se i sam posveti istrai.ivaнju lekovitog bilja пе bi li covecanstvo doЬilo nove, bolje i jevtinije, svak0111 pristupacne lekov~ od bilja, preparate koji Ы jos Ьlagotvot·nije uticali па radnu sposobпost i па produklivпost i produi.etak aktivпog i.ivota coveka, vecite ielje svih ~eнeracija kroz vekove. Та humaпa, l judska, socijalna i p7·osvetiteljska nit provlaci se kroz celo delo ovog пеоЫспоg pisca, prijatelja i pDZ11avaoca prirode. Biljni LekOi'i kroz vekove, od prvih pisanih spomenika do danas, imaju ogroman zпасај и p7·ofilaksi i terapiji. U najnovije vreme, istovremeno sa sintetskim., stJake godine se и naucnoj medicini i farmaciji javljaju i mrюgo brojпi пovi biljni lekovi. Medu njima ima i biljaka koje rastu па па5ет tlu i od 11elikog su zпасаја za covecanstvo. Tako је, па primer, buhac iz naseg
6
LECE.NJE BfUEM
P1·imorja jos Ll\ ek ltajbolji insekticid, jer nije otrovan za coveka i iivotiнje i.ople krvi, ·пе izaziџa 11aviku i deluje vrlo brzo. Vunasti digitalis iz istocпe Srblje нajbolji је l ek za srce. Opijum i z Makedonije ima najviSe n1011ina, а kamiiica iz Banatn najvise etarskog ulja tan-znoplave Ьоје. Bos na daje najbolji lipov cvet, а D eliЬlatski pesak gorocvet najboljeg kvaliteta. Stotine miliona ljudi boluju od malarije. Glavni lek је kirzin iz kore cin lюn e. Milioпi slauovnika tropskih k1·ajeva boluju od srdobolje, а protiv пје sc uspe;нo upott·e ЬZjat ·aju alkaloidi emetin i konesiп, opet biljni Lekovi. Lobelin, ezeгi 11, st го{cmlin, st rilшin i stot i11e dntgih veoma va i ni/1 l ekova, oficiнallii11 il svinz tarmakopeja111a StJela, takode su Ьiljnog porekla. Vitamini, provitamiнi i ш1tiЫotici i sto su tako proizvodi biosinteze bilja. to,,ek jos п е poz.nnJ e 11 ~111 ijsk i sastav nmogi/1 prirodni/1 materija, ра se и наиспот SPetu S pra\10111 oi:ckuje da Се 110\le, savremene, osefljivije metode COVecanSlVU pruiit i jos ЬlagoГ\юnzije l ekove. Ocllika је ove нarodne knjige i to sto pisac , dоЬаг pOZ1'lQ\ 1alac /larodnog zivo /a, i Z110Si /1(~ SQ/170 kako freba 11 ego i kako 11е treba upotreЬ/jl1.\ 1 йli i-vesno l ekovito Ьilje. Ovo је osobito ,~aino za bilje jakog fizioloskog clejstva jer опо и ru!cama neukog i н eobaves t e nog moie izazvati l'azne vidove tro11Ф7ja, а ponekad i sm1·t. То zdl'Q\JStveno rza,·odno p1·osvecivanje је osobe11051 i velika vred110Sl ove knjige. Na nasem j cziku do sada nismo imali delo о lekovitom Ьilju О\ ako S11estrano oЬr.·u1eno. Pogotovo пе delo и kome је sakupljeno iskustvo CO\'eka koji је ovo studirao i сео s11oj vek posvetio proucavanju ntedicinske flol'e kod nas i и inos ll'шzstvu, p1'0fes01'a koji taj pгedmet p1·edaje па Fannaceutsko111 fakultetu, covcka koji је па B eogradskom tmiveп.itetu 1940. godine оsно"ао na.S prvi lnstitut za farmakognoziju, а 1948. pгvi lnstitul za p1'0Ucaval7je lekovitog bilja и B eog1'adu. Ubetlen sam da се ova knjiga 11aici 11а dobar prijem i da се dob1·o doci svakom domaci11stvu, jer је pisaнa za narod da n1u ротоgне.
Ak.adem·ik prof. dr KOSTA TODOROVIC
OPSTI DEO
LE~ENJE BILJEM U NAS
Као је i
sto је sloboda vecita borba za slobodu, tako zdravlje vecita borba za zdravlje - samo su se metodi te borbe kroz vekove menjali i usavrsavali. Pobediti bolest znaci osloboditi se straha od smrti.
Svaki naгod, ~vaki kraj i svaka epoha imaju svoje obicaje, navike, nosnju, pesme, pripovetke, igre, bolesti, epidemije, lekove, naCine le.Cenja i vestinu .izrade lekova. I lekovito Ыlје је, izmedи ostalog, zaoralo duboku brazdu u zivot svil1 naroda, а pogotovн onih koji su vekovima tlaeen i, gonjeni, poroЬljavani, и vecitim seobama, koji ро necemи lice na vodeni cvet, na svilu sto leti ро lepom vremenu ili na jak i prijatan, diskretan i prolazan miris neke jedva vidljive biljcice u gustoj travi. Lekovito Ьilje је najstariji lek i prvobitna lekovita sirovina nekad primitivnih а sada kulturnih tn.aroda. I danas је f()zno bilje najjevtiniji i najpristupacniji ishodni materijal za proizvodnju lckova и domacoj i inostranoj farmaceиtskoj industriji. О upotrebi lekovitog bilja и medicini susednih i drugih naroda pod cijin1 је tlticajima ЬiЈа i nasa vestina lecenja i izrada lekova bice govora kasnije и ovoj knjizi. Istorija zdravstvene kulture balkanskih naroda ' rrlo је zanimljiva i slozena, jer se и tom delи Evrope osecaju snazni uticaji Istoka i Zapada, medicinskih pisaca mediteranskih i drugih zemalja, sve to isprepleteno i pomesano s narodnom medicinom nepisrnenih ratnika i pa~tira .
U svakom slucaju, nauka о lekovitom bilju · nije skorasnja, пе potice od nas zivUz. Ona ima duboke korenove. Sto se ranije manje znalo о hesastavи i faгmakodinamskom dejstvu Ьilja i sto se tarrnakomeйiciвskih istraiivanja i slo sporo, razlog је и tome пisu raspolagali laboratorijama i drugim sredstvima koje mi
mijskom
na tom polju sto nasi preci danas in1amo. Upotreba lekovitog bilja kao terapijskog i profilaktickog sredstva ima и nasem naгodu neuЬicпo bogatu i iz,ranredno dиgu i neprekinutu tradiciju. Najbolje svedocanstvo о tome pru.z aju mnogobrojni stari pisani spon1eлici, od kojih valj& pomenиti bar neke. U Hodoskom kodeksu, koji se smatra za najstarij.i kodeks srpske svetovne medicine (Xl V vek), navodi se, pored ostalog, i raznovrsna upotreba
10
LECENJE BlUEM
dom acih i stгaлih bl ljnil1 droga, najcc~ce kima , aloja, tamjana, lanenog i герiлоg se111cna, smok, •inog korcna, korijandra, cvekli nog soka, vrbove kore i nj en og li ~ea i raznog drugog bllja koje se i danas, posle toliko vekova, svakodne,,no i raznovrs no koristi. Hilandm·sk i m cdicinski kodeks broj 517, koji је otkrio 1951. godhle &kademik D. S p. Radoicic u ЬiЬl ioteci m anastira Hila ndara, navodi upo t rrbu kamfo ra, peгuniJrt.:, ku kиrcka i mnogih d r ugih Ьiljaka. Т ај kodeks ј е prc ma reC:ima dr Relje Ka t ic~ »najd ragoccniji spom enik s rpske m edicinske kиHttre« . Q,,o delo p oticc iz X V ili X VI veka.
LEKOVITO 1 MIRISNO BIUE U NA~OJ NARODNOJ POEZIJI 1
МEDICINI
н aj ezda и XV veku izaziva zastoj i pome tnju, ali ne i prek id л аsе sredпjo';c kovne m edicin s ke kultиre. Medlcins ki r adnici se pO\'lace u planine, uglavnшn u m an astire . То, sasvim razumljivo, doprinosi p rocvatu
Otom a nska
n arodn e m edicine i koriscenju sopstvenih prirodnih sreds tava za leccnje, pre s vega le kovitog Ьilja. Za vr e m e p e tvc kovnog rops tva na sve s trane su sastavljane lekaruse zna nih i nezna nih m edicinskih pisaca. I u njima је lekovito bllje najcesce pomiлj ani i najvise upotreЫjavani lek . U s talnoj borbl za ops tanak, hvatajuCi se na svakom koraku u kos tac sa stihijo m, b ezgranicnim i nemilosrdnim cudima prirode, bez skolovanih le kaгa i lek ova , osta vlj en i zaboravljen, bez icije pomoei, jer »car је daleko - а b og ј е visoko« , nas narod ј е posebno cenio lekovito bilje, koje ти је uvek bilo najvainiji i najpristupacniji lek. То se najlepse vidi i iz nasih nal'Odnih pesama. Oti svih le kova u njima se najcesce pominje lekovito Ьilje . Njemu se ces to pridaje cudotvorna isceliteljska moc. Biljarice i vidarice se na rotito pos tuju. I to bilje, i mesto gde ono raste, nacln branja, vreme kad se moze i smc lJгati, i sve ostalo sto је и vezi s lekovitim Ьilj em i lecenj em pomoc u пјева obavijeno је neznom poetskom i.icom i dubokom tajarz.stve1'l0.5cu. Та_.ј psihosugestivni karakter rnnogih stihova nasih epsOOih pesama ima ve lik zнаса~ i cesto је predstavljao znacajan psihoterapijski faktor. Glavni l ek yzasih na1·odnih junaka bilo је lekovito Ьilje, st:o se vidi i iz pesama. Da navedemo samo ove klasicne, svima nаша dobro poznate s tihove:
. . . Zasto, vilo , da te Ьоg иЬlје, Zas t' u s treli pobratima moga? (Milo5a Obilica) Daj ti Ь:ilj e onome junaiku, Jer Se neces nanositi glaYe. Sta ga vila bogom bratimiti: »Daj те pustaj и planinu zivu, Da nabere m ро Miroeu Ьilja, Da zagasim ranc na junaku.«
LECENJE BIUEM U NAS
11 Pusti vilu u planiлu fivu; Bilje bere ро Mirocu vila, Bilje bere cesto sc odziva. Nabra vila ро MiroCи ЬiЈја, I zagasi rane na junaku ... (Kгaljevit
Marko i \·ila}
I zaista, rctko gde ima toliko i takvog lekovitog i mirisnog bilja kao ла MiroCu. Jz nekiћ narodnlll pesama jasno se vidi da narod poznaje f iziolosko dejstvo, lekovitost i otrovnost Ьilja. То је jasno i iz ovih stihova ostavljene devojke: Ја sam cula, zeni mi se d.ragi. Bud se Z.eni, zlosreeno mu bilo, $to i mene ne zva na veselje, Divne bih mu porujela dare . ..
Treeu loitu m а k а
Ь
i
ј еlо
g а,
Da se smakm.e s ovoga svijeta.
Ovi stiћovi nam veoma mnogo kazuju. Pre svega, da narod zna da је mak otrovan. Drugo, sto ј е za nauku od ogrornnog znaeaja, nas narod zna da је beli mak najotrovniji. Ima maka razne Ьоје cveta, ali se и Makedoпiji gaji san1o onaj шаk kojl ima Ьео cvet, jer on daje najjaci opijum, tj. opijttm koji ima najvise morfina, zbog cega је nas opijum najlekovitiji na svetu. Sve druge '' rste daju slaЬiji opijum. Mak s ljubicastim ili plavieastim C\ 1etovima, koji se и Vojvodini mnogo gaji jer daje krupne caure i mпogo semeлa, daje slablji opijum, manje је otrovan i manje lekovit, jer ima manje rnorfina. Тај plavi шаk је dobar za proizvodnju semena. Da је лаs narod znao za dejstvo opijuma, kojeg naziva јо5 i afion, afijon, afjun, afijun, bent1eluk, katt'an u smola, vidi se i iz ovih narodлih stihoya: U rakiju trave а f i ј и n а ... Dok hajduke dobre о р о ј i о, Те svi pospe kano i poklam..i ... Zaista, od opijuma covek izgubi svest и tolikoj meri da nista ne oseca. Na taj nacin su jataci uspe\rali da se docepaju hajduckih ucenjenih glava i njihovog Ьlaga, raskosnog odela, skupocenog oruzja, srebra, zlata i drugiћ dragocenos ti. . .. Na njima је gospodSko odjelo, Na onome starom Vujadinu, Na njem binji.S od suvoga zlata, Na kom' рэ.Sе na divan izlaze ... Mak i opijum 5:padaju u opojne droge, i to na celu cele gr11pe droga najjaceg dejstva ла ceнtralni nervni sistem. U rukarna strucnjaka, lekaгa i apotekara, opijum i mako\re glavice su najjaci lek za uЬlэ.Zavanje nepodnos1jjvih boiO\'a, g1·ceva i drugih Ьolesti. Opijum је jedna od najvazпijih lekovitih sjrovina ј lckova uops te, te је za terapiju od kapitalne vainosti. Za opijum је dапа~ vezana citava jedna industrija vanredno vэ.Zruћ lekova:
LECENJE BIUEM
12
morfina, kodeina, dionina, papaverina, tebaina, narceina, herolna, pantopona i d1·ugih. Najvainija blljna droga је opijum doЬijen iz belog maka. Poznavanje fizioloskog dejst\'a izvesnog bilja vidi se i iz ovih narodnih stihova: Sluge sluie crvenoga vina; Nije vino ~to ga loza da.la, No u njemu iezeлa rakija, I u njemu Ьi 1ј а svakojega. Svi pospase, kukaee im majka, Padose .im glave na trperi. (Ncvo1jni Alijn
ј
dcvet brata
Vitkovi~)
I tu ј е verovatno opijum i slicne opojne d roge koje uspavljuju. U Neradinu i u пekim drugim vinorodnim fruskogorskim selima ima domaCina i kafedZija koji u vino stavljaju pJ,o d od beladone, seme od tatule, bobice od vinobojke i druge opojne droge da Ьi im vino bllo јасе i da bi se u okoliпi proculi, kako bi ga bolje i skuplje prodali. Be ladonu, k ao najotrovniju, n aj cesce nazivajи Ьuв, jer eovek koji se od nje otruje govori kao da је u bunilu, lиdilu. А n1nogo је и nas sela Bunica i slicnih prezimena. Nije li taj frиskogoгski оЬiсај da ројасаvаји vino opojnim drogama kojih ima u Fn1skoj gori, а jos vise ро balkanskim, n ekad n epreglednim bиkovim i hrastovim sumama, o\ramo donesen s juga? Sadasnji doseljenici u Vojvodini, naime do bro znaju za otrovnost buna i nj egovu upotrebu za pojaca\-anje vina. U Gruzi је i danas obicaj da se dosadni pustosvati rasterujи medenшn rakijom u kojoj је sku'v-ano seme od o trovne biljke tatule.
Ili ovi narodni s tiho\'i: Jetrvice ро bogu sestrice, Ne znas kakva Ьilja od omraze? Da omrazim brata i sestricu. (Воg
Ра
n.ikom d ufan ne ostnjc)
ovi stihoYi iz narodne pesme »Smrt cara Urosa«: Uro~
jede Јј еЬа bljeloga, Uros jede, uj.ko ga ne jede, Vee on oda ро gori zelenoj, Ра preblra о t r о v а n а Ь i 1 ј Da otruje dijete UroSa.. Otrova ga i sarani ·mlada .. .
а,
Ро narodnom sh\-atanjи nema gorce biljke od pelena. Ђoksikolog се и ovim divnim stЉo\·ima, punim dиbokog sadriaja i neizm.e me tuge, videti jos n esto, jer је pelen и vecoj dozi otrovan: Ја Ьosiljak
sejem meni pelen niee.
Ој, pelen pelenc~! тој~ go.r~ cvece.
ТоЬоm се se mOJl svat1 okit1t1 Kad ше stanu tuinu do groba
nositi.
LECENJ E BIUE.M U NAS
13
I obra tno: Da ј а znadem, moje lisce belo, Da се. tebe m1ad vojno ljuЬi1i, Sve Ьih rufe ро polju obrala Sve Ьih ruie u vodu me tala ' I torn Ьih se vodom umivala · Каd mlad ljubl, neka mu mi~Be.
Ili to isto, аН malo drukcjje :
Djevojka је lice urniva1a, Umivajuc, licu besjed.ila: »Da znam, lice, da ее te star ljubit, Ј а Ьi isla и goгu zclenu, Sav Ы pelen ро gori pobr
је
gorko!«
Pelen је usao i u posalice, malo gorke kao sto је 1 on, ali ih narod jos uvek rada upotreЬljava: Volelo se dvoje 5ta.r i Obadvoje s na.oCari Pelen-bak.a, cerner-deka, Vo1elo se pola veka. Kad је pro5lo pola veka, Razbo1e .se eemer-deka ... U nasim narodnim oblcajirna na svalrom koraku se susrece pelen. Kad Svrljizani иосi Duгdevdana kиpaju na bistrom planinskom potoku »Zarad zdravlja do novog Durdevdana«, devojke se »Vodom polivajи i роје«: S(;
Ој, Ој,
111evene seil 'IIOre '1е, seline Ьеђлiiш: Svj te zovu bel'pelitne, Ја te zovem ornajnice, Da omajes, da oblil1es, I sve momke men' da vrne5. Nigde biJje nije tako divno opevano ka'O и narocJ.Irim pesmama. Nigde ти nije tolika. vaznost pripisivana. Kako nekad, tako i danas. U vozu izn1edu Novog Sada i Sombora dva zdrava mlada naseljeљika celirn putem pevaju i sale se. Pored ostalog, pevali sи i ovo:
Jos da mi је lj eba Ьеz motike I pogaee mesto ljeba crna, Crna ljeba od с е m е r - k и •k о 1ј а ... I ceme1ika i kukolj sи dve nase veoma otrovne biljke. Bilo bi veoma zanimlj ivo da neko od knjizevnika i ljudi od pera prouci gde se i kako sc sve spominje nase lekovito bilje и narodnim, ра i и umetnicklm pesmama. Ni pripovetke ne treba zaboraviti. Nisu one znacajne samo
14
LECE"JJE BfUEM
za proucavanjc i pozna\•anje kulture naseg naroda u ranijim vekovima; u njima се se, vero,•atno, naci i mnogo podataka о zdra,'stvenim prilikama koje su vladale u pojcdinim na~im krajevima. Nas sve::t jos uvek ide u apoteku i trafi • rи zina meda«. Cesto su mc pitali prijatelji: >>S ta је to ruzin med? Da i to nije neka apotekarska podvala, kao ono ,ticije m lcko', ,krokodilske suze' i tome slicno.« Ruiin med ј е Ыо oficina lan u mnogim farmakopejama. U medu se na vodenoj pari iskuvaju, ekstrahuju krunicini listici m aj ske ruze. M ed ј е veoma stari lek. I on ј е bio oficinalan, i sad se jos n a lazi u vecini farmakopcja, ali је tendencij a da sc iz faгmakopeje izbacr. Donedavna se nije z.nalo od cega potice lekovitos t mcda. Ruiin m ed ј е lekovitiji od meda, jer sadrii i lekovite sastojke ruze. R u z а је nase najmilije cvece. Niko tako lepo i n~zno nije opevan kao ruza. Ruia је simЬol lepote, ljubavi, mlados ti, zdravlja i svega ~to је kpo i uzvi~eno. Mi tlanas znamo da је ne samo cvet nego i plod ruie veoma lekovi t. 1 to bas od one trnovite, divlje ruie, sto raste kraj pute\ra, ро oboclima suma i na drugom neobraёtenom i nekorisnom zemljistu. Lepota-devojka se eesto
uporeёtuje
s ruiom:
Iz obraza sitne ru.Ze cvatu, Iz zuba јој sit.an blser kaplje, Sa cela јој zaгko sunce sjaje.
Ili ova pesma koja se danas ponovo tako mnogo peva: Imao s.am jednu rufu, Divnu rufu, majski cvet, Nosio
је па
grudi.ma,
Da
gleda
сео
је
svet .. .
Is to tako se sad mnogo peva slicna narodna: Ој
moja, ој moja, rui..o гumena, Sto si se, sto si se rano razvila? Razvi me, :razvi me rano proleC.e ... Ра
sve tako dalje, u .istom duhu: De Ьi bila zena ko <'tevojka, Kad је zena ruZ.a razvijena, А <1evojka pupoljalk od rufe. .к.iSa
pada, а rufa opada Sunce sija, pupoljak rarzvija.
Slatko od rиZa је najomiljenija nasa poslastica. Pravi se od krunicnih Jistica crvene majske rtde. Narod ga cuva za slueaj bolesti i kao retku cast kad gosti nai
LECENJE BIUEM U NAS
15
Divlja ruza ili ~ ipak (R osa can i na, ~to се reci pseca r uza) је trno,rita. Zbog tog sitjatog, ornsnog trnja sadi se kao ziva ograda. U narodu im a jetina pcs ma u kojoj S<' s uparn ica prokli nje: Na tvrdi se karnen n aslonila, ~ipkovim se granam' pokr ivala, Ni tu ona m ira ne imala.
1 а Ь Lt k а n ij e sa m o Уосе, ncgo i lck i lekovita sir ovina. Ne m islimo \'tsc na onLt izradu Гa rmace utsk og p repara ta gvoi.da od jab u ka ( Ex t1·ac1 и т Pomi fcrratum ili E:cu ·act u m f erri pomatum). Тај c ks trakt se na lazi kao oficinalan gale ns kt pr~ para t и m nogim fa rmakopej a m a. U otim a s tarij ih k ka ra to је j os uvc k izvrs t a п prepa ra t gvozёta za jacanj e. Ve гu je se d a ljudi tt·eba svak o dnevno d a uzi m aju pilu le gvozd a i d r uge gvozd evite pre pa r a te kako bi Ьi li zdravi i о tрогпi kao gvozёte , celik (» Bas-Celik«). Ili, mozd a, оп о is to samo nije 'J · uplj e нo u apo teci: »E vo ti ova lep a гumena j abu ka, u nj\.1 zabodi cet ir i ek seгa u oЬlikи krs ta, p ro seta j se do krs ta nasred sela i za to vrcmc c itaj t rirut ро d ese t Ocenasa. Posle toga po jedi j a buk u . То cin i 33 dana i ozdrav i cc~.'< - Ima saljivcina , s tarijih apo teka r a , koj im a ј е pos le ta k\'Og >>reccpta« ро neki uo brazeni bo les nik veom a zah valan, j e r se zais ta p osle ne ko liko d.a na ili ned elj a oseca mnogo bolj e. Pre s vega sиges tij a, vas pita nj e vo lj e i cv rs ta vera d a се covek ozdraviti. Za tim, svaki da n ро j edna ve lika , le pa rиш е nа jabuka, setnja, izlazak иobrзZenog bolesnika iz zagus1jive sobe na c is t ''azdиl1, и prirod u , na s u nce, k ao ono k a d ј е Pivalica usp co d a izlec i fra-Brnu. Ekseгi i gvozd e su tu na jma nje vazni. Ali ljиdi vole da im se kaze n es to пeoblcno , d a se njihovoj bo lj c i ukaze paznja. (»K a kav mi ј е to d o ktor ka d mi ni r ecep' nije пa pisao , n ego mi kaze: Zdrav s i, prij ateljи, ali moras manjc jes li i manje r a kij e piti, sva ki dan ро dva-tri sata p rosetati .. .«) . N ajbolji lek i ћrana, а is tovremeno i najukиsnija pos las tica је presna, nepr omenjena, nepre гade na ј аЬиkа, on a k va ka kvи ј е prirod a s tvori la za j edno s rume nom ljus kom, jer и ljusoi ima n a j vise le kovitih sas tojaka . U tim ruшenim plo dovima ima raznih j edinjenja koja sи od ogromnog znacaja za promet mate rija и organizmи eoveka. Narod
је j abukи
vanredno lepo 'Opevao: Devoj.ko, devojko, zla tna
јаЬиk{)
.. .
Ili ona druga: . . . Momce ј ој se s brega Ьаса zlatnom jabukom: Uzrni, Kat<>, uzmi, zl-ato, moj a се~ Ьiti .. . Iz ove se r esme vidi da Ко је Ко је Ко је
је
narod znao za lekovitost jabuke:
mJadan, nek se ruiom kiti, zedan, neka vodu pije, Ьolan, nek j abuke jede.
16
LECENJE BIUEM
U Sajkaskoj (deo Backc), kad isprose devojku, »drfi se јаЬиkа« , idи )) jabucari
Ili ona
о
dragoj koja i ne h aje za dragog: ... Ја se na nju baoah jabukama, Ona na me nece ni kamenom . . .
Ро n arodnom sJ1vatanju о d о 1 ј е n ili о d о 1 е n је biJjka neoblcna. nju iп1а, moze svacemu odoleti . Stariji svet, osoЬito u istoonoj Srblj1, i danas veruje da је uvek dobro da se ima malo odoljena и pojasu, и dzepи, u~ivenog и a ekoj шпајliјј itd. То pomalo podseca na ve rovanje u cudotvornu zastitnu i lekovlfu moc belog luka u n as i zenj-senja na Dalekom istoku:
Ко
Da zna zenska glava Sto ј' odolj en trava, Svagda Ьi ј е brala, u pas usivala, Uza se nosila.
I zaista, zen sk i sve t mnogo ceni odoljen. Mnoge zene, osobito majke, pogotovu one slablh zivaca, U\'ek ·i maju U kuci boC.iCU Od deset do dvadeset gran1a s lekom koji је izraden od odoljena: etarna tinktura valerijanc. Ро nekoliko kapljica na kQckicu secera ili u casicu vode piju te osobe cim se ne osecaju dоЬго. f\Лпogim ne rvoznim i histericnim zenama dovoljno је da taj lek podnesu pod nos d·a ga pomirisu , ра im ј е odmah lakse, stisaju se i uшi1·e. Za vreme velikih bombardovanja u toku rata ovaj lek su nazvali »antizortint< , jer је to Ьiо naje fikasniji lek od zorta, straha i paruike cim pocnu s irene da zavijaJи besomuono. U sklonistima је vec posle prve bombe sve n1irisalo na odoljen- miris koji vecina muskaraca ne podnosi, а koji macke toliko vole da ро celu noc сисе u apoteci pored fioke и kojoj se cuva kol'en odoljena. Za odoljen su u narodu vezana mnoga sujeverja. I tu bi bilo potrebno »Odvojitl zito od kulolja«, jer је odoljen zaista lek, ali ти narod pridaje rnnogo veci znaёaj i vrednos t nego naucna medicina.
Prema naroclnoп1 verovanju koje se mestimicno jos ·O drialo, kao i beli luk, tako i odoljen treba da ima svaka majka koja ima malo dete i uvek tгеЬа da је taj koren pored deteta, kako bi bilo zdravo i napred.no, da odoli, da se odupre svakoj bolesti i »raznim nevidljivim zlim s.ilama«: Da ne ima odoljena trave, Ne Ьi тај ka odranila sina, Ni t' Ьi seka brata odnjihala ... (Narodna pesm.n)
LECENJE BIUEM U NAS
17
Ili to isto. ali malo
drukёije:
Da ne bude trave devesinja r trave odolina, Ne Ьi majka sina odgajila. Ј
Iz nekih narodniћ verovanja vidi se velika zэ.Stitna moc odoljena, ёаk od zmaJa: ICad је dosla zmaju u dvorove, Podmetnu mu trave odoljena, Odma.h zmaju naudHo cviee Те ti leze glavom bez шglavlja . ..
Narod veruje da razni mitisi, naromto neprijatni, kao sto је miris odoljcna, belog lиka, daYolske pogani ( Assa foetida) i druge droge neprijatnog, odurnog mirisa mogu oterati »kиgu ~ nevoljи « , »Zle duhove«, rdave snove i nesanicu, crne mi sli i sve druge nedace koje prate coveka, dakle, koje deluju zastitno. Zanimlji,,o Ы bi1o sakupiti sve sto su dosad na.Si pesnici i nasi pisci nap isali о odoljenи i о drugom bilju i сvеси. Niko nije tako divno opevao cvece, ра i lekovilo bilje, kao nas besmrtni Zmaj. U jednoj od svojih naJlepsih pesama (»DuliCi«) on na vidnom mestu spominje odoljen: Snivo sam te, а ti puna cveea. Medu cvecem 1 е k о v i t а Ь i 1ј Bilo sti tka, ljublce i krina, о d о 1ј е n а, cubra, devesilja ...
а,
I cvece је lek. Divna kita mirisnog cveca i te kako ima povoljno dejstvo na psihи bolesnika. А veliki Zmaj , lekar duse i tela, i odoljenom kiti svojи nevestн, jer је odoljen i vrl.o dekoratrivno cvece i lekovita biljka, dakle, i лematerijalni i materijalni lek. Кoliko је
narod tnnogo cenio bilje od vrednosti, toliko је potcenjivao i podsmevao se skodlji\10ill, otrovnom i nekorisnom Ьilји. Tipiean primer је d и v а n, cija је ироtгеЬа zajedno s alkoholnim picima, narocito posle ovoga rata, uzela katastrofalne razmere, pogotovи medи omladinom. Protiv pиsenja tгеЬа povesti stu efikasлijи borbu. Da је duvan оtгоvал, svi se naиcпici и svetu slaiи. Evo sta kaze narod kroz stihove: Kazi, Lelo, koga volis Da 1' Srbina il' Turcina ... Lela se n.ikako ne od1ucuje: Srbln pije, lh ekrija је, Turcim pиsi, budala је ... Ili kad se
~eli
1·eCi za nekoga da bas nista ne valja: Ne vrijecli ni lule duvana.
18
LECENJE BTUEM
U Bosni isto
tol
samo malo druk~ije: Каd Ьiћ Ьila рэ.Sа Sarajevu, Cudan ЬЉ ti adot postavi1a: Ро gro~ momak, ро dukat devojk.a, Udovlce ро lulu duvana.
Nekзd је Ьiо ''гlо lep оЬi~ај da svaka kuea, pogotovu ona koja ima •veliku devojku« - dcvojku koja vec ))devuje«, ima u ba~ti raznog cveea. То је ili zasebna bastica samo za cvece ili se u velikoj ba~tli. kraj ulaza gajilo najlep~e С\'есе . Pored cveca koje cveta od ranog proleea do kasne jeseni gnji se i 1· u z m а r i n, narociLo kad se o~ekuje svadba. Ruzmarin је veoma lepo ореvал u narodnim pesmama. Ruzmarin је i narodni lek, naro~ito zenski. Е\•о jedne di\me пarodne pesme о ruzmarinu:
Od siлoc sam u zavadi s dragim: Da sam zasto, ле blh ni Z.alila, Neg' za jedan struCa.k r u z ·m а r~ n S tono sam ga и suЬotu b rala, U лedeJju drugom dragorn dala 1 crnim ga okom pogledaJa. Која Ьi me porniriLa s dragim, Da:La Ьih јој tananu kosulju, VHe svile nego prede bjele, Vi$e zlata nego bjela .platna. Јedan straлac 1
а,
odlican poznavalac na~ih narodnih pesama, koga su one odusevBe i zbop; kojih nas је zavoleu, rekao је: »Kad Ьih ziveo hiljadu goclina, ра svaki dan pevao vase narodne pesmel ne Ьih rnogao sve ispcvati jer ih vi toliko mnogo imate ...« Bilo bi zannrnljivo da se sve narodne pesme koje govore о biLju sakupe, srede ј protumaee, objasne. То Ьi bila zahvalna tema za sve one koji vole narodnu poezijи, narodnu medicinu i sve druge tvorevine narodrюg duha. NemajuCi svojih lekara i apotekara, medicinskih i farmaceutskih sko1a, na~ narod је и petvekovnom robovanju imao иsmenu n1edicinsku ve~tiвu, koju је kroz vekove prenosio s kolena па koleno. »Uzdaj se u se i u svoje kljuse«, »Ко ima vekal tom ima i lcka<<, »Nema srnrti bez suucna dana« »Nece grom и koprivu« i mnoge druge narodne izreke koje se odпost:: na bolesti d bolesnike, na le~enje i lekove, nisu prazne fraze, nego и k r е т е n - k а т е n u i s k 1 е s а n а n а r о d n а f i 1 о z о f ij а, n а r о d n о s h v а t а n ј е zi v о t а, Ь о 1 е s t i i s m r t i. Т о ј е u ј е d n о, z а ј е d n о s Ь а s m а m а р r i 1 i k о m Ь а ј а n ј а, n а~ а n а ј s t а r i ј а n а r о d n а k n ј i z е v n о IS t. Tu ima i proze i stihova. S\fe је tako o~tгoumno i c.luboko saieto da covek mora dobro razrnisliti da ih odgoлetne. Та prva нarodna knjiievnost nije bl.ila ispevana i sastav1jena radi zabavel iz raskosi i mode, iz snobizma, ро porudzbini ili naredenju, nego је proistekla iz muke i nevo1je, nasu~ne potrebe i realnog zivota (»Bez muke se pesma ne ispoja«). Ра i na~e narodne pesme, mislim ,na one najlepse, ko· jima se danas divi сео ~prosveceni svet, apevaju muke i nevolje, pogiЬije, borbu za slobodи, gubitak carstva, driave, nezavisnosti .. . 1
LECENJ E BIUEM U NAS
19
ORFELIN- NAS PRVI FARМAKOGNOZIJSKI PISAC Znacaj lekoYitog Ьilja, njegovu terapijsku Yrednost i njegovu u to vre me dominantnu upotгebu u nasem narodu dobro zapazaju i na§i narodпi proS\Jetitelji iz drugc polovine XVIII veka, ра tome pitanju, prirodno, pos'\·ccuju posebnu patnju u svojim rodoljubivim spisima. Tako i Z а h а r ј ј а S t ef а n о v i с О r f е l i n (1726-1785), ncsudcni Jekar, dostojan preteca besmrtnog Dositeja Obradovica, nas najznamenitiji pisac XVIII veka, prvi otkr·iva srps kom nю·odu pojmove о prirodi i vaseljcni i ustaje protiv neznanja i praznoverica kojc su tada vladale. Orfelinov V eJiki srpski travnik ima oko 500 biljaka! Nellmorni prosvetitelj svoga roda daje svim Ьiljkama pored Jatinskog i 11Qt'Odno i71Ze, а U odeljku »pofza i upotreЬlerzije« citaOCU prufa dragocene podatke iz materije medike i terapije onako kako se to radilo u to vreme u Evropi. Na primer, kad pise о musmuli, Orfelin daje, porcd ostalog, i ovo dragoceпo uputstvo: »Zrjele 1nиSmule esu izredrzoe ljeka1·stvo prolii' Ьislre stolice, serdobolje, krovopljuvana, tecenja sjemena i mrzogoga mjesecnoga f.enskoga; radi cega mozno nih s medom ili sa secerom, kako kndke pripгaviti. « I danas se musmula - zbog toga sto sadrfi dosta tanina ј drugih polifenolsklh jedinjenja, zatim pektina, vocnog secera, vitamiлa С i karotena uspesno koristi za sprecavanje dijareje (proliva) i ulazi и sastav raznih farmaceutskih dijetetskih preparata koji se daju kao izvrsna sredst\'a u borbi protiv dosadnilr i cesto smrtonosnih proLiva, osoЬlto u dece za vreme leta. Orfelinov lskusni podrumar ima nekoliko stotina recepata za spravljaпje travnih vina i mnogih drugih alkoholn]h ~ bem1Jkoho1пi.h napitaka i leko\ra . u knjizi se govori i о nacinu i vremenu berbe i suse11ja lekovitog Ьilja i о koris.nosti i leko1' ito ј vrednosti slozenih preparata izradeпih od p reko 200 domaCih i egzoticnih lekovitih i mirisnih biljaka koje imaju realnu enoIosku, farmakognozijsku i terapijsku vrednost. Godine 1883, sto godina posle pojave Orfelinovog Podrumara, Srpski arl1.iv za celokupno lekarstvo stJampa •kao posebno izda!fllje Lekovito Ьilje u Srbiji od dra S а v с Р е t r о v i с а, sanitetskog pukovnika iz Beograda. Ovo delo na 470 stranica potice iz ruke strucnjaka, skolovanog u Francuskoj, koji је, slicno Pancicu, bio lekar, aLi se potpuno odao botanici i farrnakognoziji. 1
Petrovicu је Pancic bio uzor, mnogo ga је cenio, ро njegovim uputstvjma radio i svoja dela mu posvetio s dubokim postovanjem. Evo sta u Pгistupu svog dela piSe Sava Petrovic, ovaj nas u javnosti n1alo poznati zdravs tveni pisac: »P.oznavanje popularne upotreЬe bilja u lekarstvu nufno је za lekare rad pouke naseg naroda, koji cesto propada zbog toga st.o se н svoja domaca, nepouzdana sredstva oslanja, ра zbog toga suvise dockan pomoCi traii od naucne medicine ili је nikako i ne traii. Narod se tesko pomaze domacim sredstvima i onde gde mu је bolest potpuno poznata, а onde ocigledno propada kada bolest ne moze da raspozna. Du.f~ nost је, dakle, svakoga, а osobito lekara, da ga u oom pravcu obueava 1 na pravi put upucuje.« Nadovezujuci se neposredno na tako svetle trac:Ьicije, dr R i s t а Р eRi с G о s t u s k i, narodni covek i narodni lekar, dostojno је nastavio delo Save Petrovica i ranijih medicinskih pisaca. I on је neumoran zdrav-
- - ·- -
-
~ 1 (i
- -------' 1 1
r i ': Е
1•
tl
А '1 ( •
-·-
Н
1
1
_,
""03 ·- - --
----
Vзt\\H е,\Ј,\] ':trrfir;тt\ 1·ишfкд '-~~~тА -: r.At,., ~ :\·:r . . ~ :~ ' ~А~~ ~ '/т'-,\Hiiwн C€ ttJt.llSwт•o.~;o 1
... . ... r~
г
!i.
• ._. .",.
i(
а
..,
({) РЗЛI!'IНh!х rь. 'f~,\_5HЫX't. h"iвлxrr... ~, н
I
t л.
G
. '"'
1-\C'.:CNIH • "Ј
r
•
\Ј Пif.\П._,\..;~~ HH{~I\i' i ";\АБ.-~х~ Д('В: м:tt; ПОК/,ЗА-
1 ~,
1-:;..КС:Н/~\ Л N .~:":; ;нQ.\\~6
G CT iC T ~ :l·~ :•!-•,\\H ['',IH).·
М · yn 14 .-\tii\J)'f~l ~ л>.\ ~'~fCTL:t"'l't,· · ' ,)..·!. ,\.\7Н, Н n ~)KB...\ :Н·Н ~ )~ HlПf/.: .. љТ Н
,
. ',\..\/'iJlU' :
: . !~'t~ l nv·
"'
~~
1\.\ЗЛТН fЛtД. 't'l .~-:: r\.\~l\J (\.' ;:,;.:лL -..:~i~~Ъ 'Т9.#.fi71, ~ ,, \);'(Ј: н (/1.1
~'' '
•
,
т:·~ ~, ~ ~ .\Ј..
~.о· . ~- -.'-• •. 'Lj
r·, '"\
,_.
L\.~
ORFEUNOV . rSKUSNI
11 : ·:-'1('-:-'~ x r·
• Ј... Г" &.1 ·, ' ( . .\ \ _ 1 r ,... 1
PODRUМAR.c
Glava »0 razlicnih travnih vina/1«
.,
џ •
Л ;10,\\~'ТН'i!•
"~-.\ ._."5. . \.: I.J
1' , •
1
,.\'\- • К"-;\..\Т!..& 1't
Ј
-
[: ~\, г Г ~-· rif н .
rп.t1~ 1f
-· ·~
· - --.
-
.
--.
-
E~N·~tШff
!..-.
Гt
'f 1 ':i'A
--.
- - - - --
!~.\.:' . .\
L·
Ku-
- АТЕЗ
•\;f.Vo.t
N't,{ _t
r-
1
-
V \\-:' 1(:! nft'iN.д""\
l .. 'Т"h 11~ мз~,(~ Н "- Nbl,\\ Ъ , '
-
ссст.\l; !
\
ЖHit.\ Д."t . \ ~:t· ;дГ.'It1t,
~,.,
• -
. •
"
3'"' '(.\ ..Џ) l ·I\,\~И., Н Т[{ ,) · Д~"ј ~f?CЧt Ж~il'f ;.чцм И (,\r3 ~·i'-lbl ~ .. CTuv9..\ :з~ r t~
Т.\
t\
~'Л..\.
t
v :\ '>:t: t.tT /t
П~?6 HЫ.)U'll,
Ј
rro €С 'ТЪ
Р АЗ Г('NЈ'ћh .\ ДАЛА!\:\ ,
.,
-~
n;.)г~L.trr?, ж~2::н Ј6 н f\oлi'rrнц'S ;~'<.~·u,~л; rrf.. Ј
рд
:~ :ШHI\f.
•
~
О'Т' Ко;.\11 rи
VfHN'S ,
Ј
'\\n;P·UJEi'Л н
3"·n'""p"h
0\."ЛtдN~бА W ~~~:'~'kt Н n~t:N·"' ~ И
l;'-'36 1~}.1 ~: L) ,\ н::_ t" SЈ r:Л(N! /O t ГQ50 ~ fH'~.I\' . , .L.
~~ ,,., ,:~f\.~1~~ ·\~. :.\~\ nu 'Т'U.\Il 'kЛЫH fi!-i,\_7\ . ...~
с~~., rн~~rr jHiN~ ~ ~
li,.\
О' ..~~CNA§.\ "'· "
\ftorfn.\~'f r
n~ *-д,.,ri·~д н н ЗflО).Н'Г"Л
v
Ј Ј tl п~ .. 1\ 1 в {fдн·rc.\N~ SЛ оЮ н х,\АДN о ~ нзъ ЧРН1АХо
~'-\vl:rvт:<.
tдздrk.\ ~f\A н нзг:?.~·~Rл •·џды~.~w:f; •
~
~·
Ј
Н Г·t!i_~Kf цr(• ЛСГА f{л..\ ; rHT\f~ ЕТЪ N~ПCAi1.3 '/1
'1/Ef.\..\ ГЛИСТf,
Н npCH3SC',\H'f7\ ·"v\TП'fNOf
~~~:_ Q~~-ИТ'Ћ 'ТАI\VЖ,О.! n~.)'ГИ6.7> 6:ri.~!· N('Г"l\ 3 ·'~"\ыс~н.м :•:н .,.:>~~_;;Р'fА , н З" то c9f• ............... ..,..~
'
•
v
-
.
Г. :v:\LR.\'IH , Н •\i~·Гif .\~..\И!*Т'О(Н, Kl'J~ !..\ ~HGЫ.\1\ ·i .
1 ----...
с~н\;'-".'~\'h 1
•
д.{.\ .\~Т'А ,
•
IIv.·, ~~rrrъ {.~ .~Н ,
н -)~~~: ~:-\ r·'.\ ~ ~~i.Џ
1\).KlU
·~·ы~;r·с , !,i_;~.'=-..:'· 1(:
,
tr..'.· ., !ZC'Тt:1' - .#, ~[.~ ..."'~; • • "·
,,....... . ~
t•
.
Ј • • • ··'Т\.. . _,
•\ ~'
; r.•tt'-' ..._. . · "" ,.. О , u Гl
Ј
,
, ~:
!\С'И
rf
€д~GНТЕ rл!\Нћr
1
1\ОН
t.
·---
ДЫN'~,
.lf~ГVf ХдЈ.Л •
11
G.\. )'1':~.
G.Jx~.\H.4t:f\ ~·
·\:
'" •1~•./L' O'"'!t ' t;t С._ O;;~YsT~I "/\ 'fli ..._,..__ • • ''> ' · ·• 'l..:·r-o- '-'
,l ,.·•,'.,1 1о.."" 1 , •·, /...,о \.' '.... \""\ 1:·-t '1• • ~ 1-- ~)...
.
•
_........._
QL.f~a'.'.'Л ,
"r.:c!З,f
л'iюfГЪ.
Iir;.\HT"h
i\
-.".r :'\.
,,;
ORFELINOV • ISKUSNI PODRUMARc
Lekovitost travnih vina
~v} ".',
ru.._'~ 1 . .......... , ."
\
Н
.~-~ • \ "\
гл~·
DR SAVA PETROVIC, LEKAR 1 SLAVNJ SRPSIO BOTANI CAR ХЈХ VЕКА (1839-1889)
LECENJE BlUA U NAS
23
stvcni prosvctttelj svoga roda. Njcgovo zivotno delo Lecenje l ekovitim biljem trcba, prc svega, Lako i shvatiti, jor ono treba da pomogne лarodu. lnstilut za farmakognoziju Farmaceutskog fakulteta Beogradskog uni\'CГ.liteta od S\'Og osnivanja 1940. god. i lnstitut za prouёavanje lel·ovHog Ьilja u Beogradu od 1948. god. (kada је osnovan) prve su naucne ustanove u SrЬiji koje sc bave iskljucivo istrazivanjem medicinske flore. One nastavljaju svetle tracticije nasih slavnih predaka koristeci mogucnosti i teko\1 ine savгemcnih prirodпih nauka. U tom kontinuitctн treba shvatiti i osnivanje Biljnc apotckc 1968. god. и Beogradu, prve i za sada jedinc na Balkanu.
lNSTITUT ZA PROUCAVANJ E LEKOVIТOG BlLJA U BEOGRADU
UPOTREBA LEKOVITOG BILJA KROZ VEKOVE
Јst orija је
uciteljica iivota
Istoгija pozнavanja i upotreba lekova је deo kultume istorije toveFanнпkologija ј е nauka о lekovim a. Ona proиcava, pre svega, fi zio Lo~ko dejs tvo i s udblnи lekova и organ izmu, njihovo izluc ivanj ~ i nacin иpotrebe. Farmakutet·apija је nauka о upot.rcbi lekova и lecenju bo lesti, dakle, grana farmako logije. Fitoterapija ј е grana farmakologije koja sc bavi
eanstva. -
lecenje m pomocu bilja. Farmakog110Zija је nauka о drogama, о prirodnim lekovima anorganskog (mine r alnog) i organskog (Ьi ljnog i zivotinj skog) po rekla. Nјеп пaziv potice od dve grcke rcCi - farmakon, sto znaCi le k, otr·ov ili droga i gnosis, ~ to znaci znanje ili poznava nje. U n e kim zemljama farmakognozija se naziva materia 111edica, а stari n,aziv Ьiо је pozrzavanje droga. Naziv »farmakognozija« prvi је upotгeЬio Sejd le r (Seodler) 1845. god ine , i on је danas pгi }],,acen bezmalo и svim zeml iama. Lekovito Ьilje је zaoralo duboku b razdu и f.iџot u svi/1 naroda. Poznavanje i upotreba Ьiljnih, zivotinjskih i anorganskih sirovina гazvij ali s u se, dizali do izvesnog us pona 1i propadali zajedлo s kulturoin tih starih na1·oda. Vaznost lekovitog, zacinskog, aromaticnog i tel1nickog Ьilja i zivotinj skih dгoga velika је u miru, а и ratu jos veca, jer se tek и ne redovnim prilikama oseca nedos tatak mnogih sirovina iz pre komorskih i zaгacenih zemalja. Sva ki narod, svako ple nte, svaki k raj, ра i svaka epoha imala је i ima svoje lekovite droge. Као i u svemu drugom, tako i ovde cesto vlada moda . Danas, na primer, zivimo и doba vitamina, hormona , antiЬiotika, sиlfonamidnH1 preparata itd., i bez njih se ne m oze zamisliti mode rna terapija. I.ekovito bilje је и mnogim zem.ljama jos uvek j edna od нajpouzdaniji/1, r;ajje,,tinijih i najpristupacnijih l ekoviti/1 sirovina. Ukoliko ј е jedan narod
pt·imitivniji, ukoliko ne ka zemlja irna slaЬijи he mijsko-farmaceuts ku indus triju, utoliko lekovito Ьilje za njega ima vecu vaznost. Ipak ne tre ba precutati ёinjenicu da su glavni kupci na~eg lekovitog Ьilj a bas zemlje sa najjacom farmaceu tskom indus trijom, pre mda one i proizvo de vise lekovitog Ьilj a od ostalih drfava. KGikO se to moze objasniti? То је zbog toga sto one to nase Ьilj e preraduju i posle celo,m svetu pro daju gotove lekove. Pokusaji da ье le kovito Ьilj e izbaci iz upotrebe u savrernenoj mediciлi ostali su bez uspeha. Iako mocna i vrlo napredna farma ko-hemijska industrija sintezorn proizvodi svake godine sve veci broj novih Lekova poznatog he-
U POTREBЛ L EKOVПOG BlUЛ КROZ
VEKOVE
25
:mijs kog sastava i postojanog fizioloskog dejstva, lekova koji jmaju jos i tu prednost StO Se ЛlOgu tаСЛО doziгati i bolesniku davati na ViSC лacina, ipak upotreba Ьitjnih i zivotinjskih droga ле opada. L ecenje l ekDtJitin1 bLljem slaro је gotovo islo koliko i sanzo covecaн st vo. Prvi poceci upotrebe lekovitog Ьilja verovatno su bili instinktivni, slicni kao meuu zivotinjama. Nasumce, desno i levo, trafeCi hranu и borbl za
goli zivot i opstanak, probajuCi razлe travc na koje је nailazio u vecitom kretanj u, lutanjн, i stremljenju, covek је kroz vekove sticao dragoceno prakticno is kustvo, koje jos i dan-danas u mnogim pnilikarna, i pored najusavrsenijiћ moderniћ masina, cesto najviSe vгecti. То mnogi cine i danas, pogotovo primitivni лarodi. Otro\rnos t i lekovitost mnogog Ьilja covek је upozлao i preko razniћ zivotinja, u prvom redu orrih koje је najpre pripitomio. Svima је poznato cla domace zivotinje ле jedu otгovno Ьilje. Ali se, isto tako, zла da mnoge zi\'Otjлje jedu razne юtrovne biljke bez ikakvih stetniJ1 posledica, iako su шnoge od лjih za coveka i smrtonosлe. Nevolja coveka svacemu nauCi. А bolest је velika nevolja. Bolcs tine su ooveka лaterale da medu zivljem ј rasuiлjem oko sebe trafi leka sebl i svojim Ьliznjim. Onaj covek koji је bez ikakvih predrasuda prvi dosao na n1isao d a na svojн ranu ili opekotinu polozi list bokvice iИ n eko drugo lisce da Ьi ,tri.me uЬlazio bol, taj covek Ьi se mogao, u neku ruku, smatrati za pretecu istovrerneno i lekara i apotekara. Мnoge droge koje se danas upotreЬljavaju u naucnoj medicini primljene su iz лarodne: digitalis, raf.ena glavnica, ki11i110Va kога, koren ipekakuane, cau[m.ogra, ricirzus, gorocvet, ra· llVOlfija, kola i c.lr. Van S\1ake ·s umnje је, dakle, da ј е vestin a lecenja Lekovitim biljem vrlo sta1-a. Istorija poznavanja lekovitog Ьilja poklapa se sa istorijom mediciнe i farmacije.
Moze se bez preterivanja reCi da лij edna farmaceutska diбciplina nije toliko vezana za istoriju 'farmacije kao n а и k а о 1 е k о v i t i m s i r о v in а т а Ь i 1 ј n о g 1 zi v о t i 111 ј s k о g р о r е k 1 а, farmakogrzozija. I zato, kad god se govori о istoriji vestine spravljanja lekova i о lekovitim sirovinama, uvek se, u prvom redu, misli ла nauku о lekoviton1 Ьilju. Jer su biljke jakog fizioloskog dejstva vazda privlacile pafnju eoveka, а one otrovne ulivale su mu, pored toga, jos i strahopostovanje. Na primer, iZ\'esni biljni otrovi (od kojih su neki vrlo vazni lekovi: strihnin i strofantin), koji vekovima sluze izvesnim divlj~m plernenima tt tropskim predelima za trovanje strela u lovu n a zveri i za medusobno ratovanje, za teranje »zlih du1юva« i »Otkrivanje vestica«, jos uvek su to najjaci otrovi. I nas narod је osecao neku ufasлu odvratnost ј strah od otrovnog bilja. То se vidi i ро imenima koja mu је dao, kao, na primer: bunika, Ьljust, zmijak, jedic, izjed, cemerika, kukuta, kukurek, ljutic, pasje grozde, vucja jabuka, pustikara, besnik, kuko1j, burjan i sl. Naproriv, prema lekovitom, mdrisnorn, ukrasnom i korisnorn Ьilju Ilaгod је pun neznih izli\'a velike ljubavi. Dokaz su divna imena: majkina dusica, nana, maticлjak, ljublcica, krasuljak, miomir, milogled, miloduћ, stidak, dobгicica, smilje, kovilje, durdevak, spomenak itd. Nigde lekovitom Ьilju nije ukazivana tolika paznja i vafnost i лigde mu nije pripisivano toliko magicno d ej s t\ro kao и nasim narodnim pesmama. То mracno doba,
26
LECENJE BTUE.M
protkano nзjt:udnijim i najp1·otiyrccnijim vcro,·anjima i obavijeno dubokom ta jan t vcпo~eu Lt-ajзl o је лс sш110 tl narodnoj vec i u s]ufbenoj medici..11i sve
pгopisuju
danas ove veoma vaine dro-
о lekO\'i tim s i1"0\' inama jos nijc kazana poslednja YiS~..: da SC ш·аd ј ЛО StO је tO dosad UCinjeno.
1. Pna1iti\·ci. -
Ргсt ро
la,,lja
е
da svi
rec. Na tom poljtt
pr•iПliti,,ci. Ьеz
obzira
nз
dr·u-
~t,•cпo ILred<.:nje, boju koze i mesto koje nastanjuju ла Zemljinoj kugli, upot гсЬI.iа,,з ju lekO\'i to biljc i drugc lckovite si1·ovine svoga kraja i da mectu njiћo,, im lcko\•jma lc..:koYilo Ьiljc zauz iшa РГ\'О i najvaznije mesto, prc zivotinjskiћ
dt·oga ј шiпcralniћ leko а. Tako, na primcr, ла bareljefima Egipcana i Asiraca naJa;re se ovc biljke: ricinus, vrba, lokvan j, perunika, vinova loza ј dr. То vazi narocito za krajeve sa mлogo suma, sa bogatom, bujnom i raznovrsnoш flot·om, kao s to su tгopski vlazni predeii. Pozna\lanje dl·oga prcdaYalo se, zajedno sa vestiпom lecenja. s kolena na kolcno, od оса na sina. Vesti•na lecenja l:uvala se u porodici kao ''elika tајпа. Davanje· i uzimanje leka oba,,ljalo sc najёesce uz izvesne odreuene tajanst,•ene radnJr-: prucene igrama, pcsmama, moHt,,ama i drugim ritualnim obгcdjma, koji, zajedno s Jekom, treba povoljno da utitи na bolesnika i лje go,ro isceljenje ( 1нос sugestije). S\'aki kraj na Zemljinoj kugli imao ј е i S\'Oje otrO\'C za lov, rat, kriminaJna tro,·anja i sl. Razne vrste slrofanlusa и Aft·icj, kurare oko Amazona, inoh па krajnjcm Istokи sluiili su tamosnjim starюvnicima kao ot1·ov za st1·ele. Starim Grcima kиkuta је Ьila sudski otrov za osuёte nike . U E\'ropi i Sibiru tatula је cest kriminalni otrov. Julni Banat је centar za trovanje tatuJom u Voj\rodini. U Beogradu је sad и modi list oleandra. Nasi planinci tгuju jedan d1-ugom kokosi eemerikom. Ncpгo sveceni viп01ri sta\ ljaju ЬоЬiсе veleЬiJja u vino ))da bi vino Ьilo јасе(< Hd. Medu primitivcjтa, vracare i bajalice su najcesCi narodni lekar i. U dгevnim knjigama starЉ. лaroda, u kojima su iznesena filozofska i religiozna njihova shvatanja, kao, na primer Pent-Sao u !
JI.
Kiлezl
su naj. tariji kultt:rni narod. Oni, 1 isarze spomeнike о нpot11!.bi bilja za lecenje.
рогеd
ostalog, imaju p1·ve
UPOTREBA LEKOVIТOG BIUA КROZ VEKOVE
27
Imperator Кin-Nong, 3000. god. pre na~e ere, poznava~e vise od stotinu lekovitih Ыtjaka. Vecina kineskih vladara pomagahu medicinu i priro~ne . nauke. uop~te. Vec 2i00. god. pre na~e ere, u knjizi о lekovitom bilju, koJu Је nap1sao 1шperator Sen-Nung, spominju se, p01·ed mnogih droga, i neke koje se i danas u medicini upotreЬljavaju, kao, na primer, Rheum i cimet. Koliko su Kinezi и ta davnasnja vremena negovali medicinu, vidi se i iz akta jednog nap1-asitog vladara, koji је naredio da se spale svi tada poznati rukopisi ~ет medicinskih.
Pent-Sao, klasicno medicinsko delo od 52 knjjge, napisano 2500 godina
pre nase ere, ima dve knjige posvecene biljn.im lekovilna. u torn ogromnom delu, u kome је izne$eno sve medicinsko znanje toga doba, vec se spominju praskovi, pHule, infuza, dekokN i drugi farmaceutski oblici koji su i danas u upotrebi. ЈП. lndusi. Indija је vekovima Ьi Ј а glavna izvozna zemlja zaciлa, droga i Ьоја (indigo ili civit). Zahvaljujuci bujnoj i bogatoj flori, ona је odvajkada proizvodila razne skupocene droge za сео svet. То је bila najbogatija zeJnlj a, koja је zbog toga privlacila razne zavojevace zeljne bogatstva i 5lave. T1-azeCi drugi, kraci. put za Indiju, Kolumb o је otkrio Ameriku. Zbog lndije i .osla1e tropske Azije vodeni su toliki krvavi imper•i jalisticki i kolonijalni гatovi. А sveJnu tome povod blle su skupocene droge, biljne sirovine kojima su оЬе Iпdije obilovale, vise no ma koja druga zemlja. Kad se ima u vidu da su zacini i aromalika nekad Ьili mnogo skuplji nego danas, da su pobec1eni nюrali pobcdiocu p Jacati (pored zlata) Ьiberom, cimetom, oraskom i drugim, onda sc Ьо!'Ьа za Indiju moze jos bolje shvatiti. Jos 2000 goclina pre nase ere iz Indjje su karavanima nosene dгoge и zemlje oko Crnog i Sredozemnog rnora. Razunujivo је, dakle, da је terapeutika jedne takve zem1je kao sto је lndija oduvek morala imati velik broj droga u upotrebi. I dana5nja, kao i ranjje induske farmakopeje, imaju veoma mnogo droga, medu koj.ima i takvih koje nisu ispitane savremenim naucnim metodama. U V edama, indusk.im S\'etim k!Лjigama, spominju se lekovi, medu njirna mnogo biljnih, porcd ostalih, kardamom, ajovan i dr. Bramanci su imali iskljuCivo ргаvо da beru sveto Ьilje: smokvc, banane, lotos, kri.no i dr. Indu si su upotreЬljavali secer (nepreciscen), med, sezamovo ulje i palmovo vino.
Induski svestenici bili su prvi lekari i apotekaгi. Tu vestinu cuvali su ј ostavlj ali najbolji1n i najsposobnijrim rnectu sobom. Davanje lekova obavljano је uz primenu "\'erskih tajni, molitava, madjja i гituala. U knjizi De simplicibus Serapion Mladi opisuje veliki broj lekovitog bilja Indij e. IV. Egipcani su :rna 11 za mnoge droge. U pocetku se zadovo1javahu sirovinama iz svoje flore oko Nila, а kasnije, ukoliko su dalje sirili svoju vlast i trgovacki uticaj, sve su viSe trazili sku]X>cene droge, zacine i jake mirise sa lstoka. Tako s u, pored ostalog, upotreЬljavali buniku, primorski Juk (pro~iv vodenc bolcьti), zalfijiU, majomn i nanu, tlincuru, ;ricinus i njegovo ulje, maslinovo ulje, aloe, seme od rena, brsljan, safran, pelen, komo-
28
LECENJE BIUEM
niku (divlji pcle n), ljiljan, gospinu \'las, tamjan, miru, balsame, cimet, gumu, шirise i zacine iz Indije (oko Ј 500. god. pre nase ere). u EberovinL papirusima (1550. god. pre nas• ere) spominju se 1ekovite Ьiljke . Egipcaai su poznavali vesti nu bal samovц nja, destilovanja mirisnih voda i parfema. U dгevniш egipcanskim grobnicama nadene su raznc droge. Stari Egipat bio је od velikog uticaja na razvoj vestine lecenja, izrade lekova i na celokupnu kulturu J eli na i drugih s tarih naroda: Fenicana, Vavilonaca, Jevreja, P~rsijanaca i dr. Ovi pustinjski narodi upotreЬljavahu, porcd ostalog, јо~ i opijum, galbanum, asu-fetidu, beli luk i drugc sokove sukнlcntnih pustinjskil1 i stepskih Ьiljaka . .Najnovija . istrazivanja dokazuju da је zahvaljujuci svakodnevnoj upotrebl lekovitog Ьilja uspela gradnja istorijskih kolosa, egi patskil1 piramida. Da nije Ьilo lekovitog Ьilja, zara~ne bolesti Ьi pokosile stotine hiljada radnika koji su gradili piramid.e u uslovima najiezeg primitivizma, bez osnovnih higijenskih potreba (nedostatak nuZпika, zdrave vode i dr.). \ Ipak, medu veCinom starih naroda, а naroCito medu Jevrejima, vladalo је verovanje da је molitva јо~ uvek najvainija pri lecenju, da је njeno dejstvo јасе i pouzdanije i od samog leka koji Ьi se eventualno dao bolesniku. Mediko-farmaceutsku ''estinu cuvali su svestenici ро hramovima, »klasa k:oja se brinula i za dusu i za telo svoje pastve«. Verovali sн i propovedali da se mo1itvom, postom и i dobrim delima moze »ZaO dul1«, tj. bolest i~Sterati iz covecjeg tela. Pored ostalih lekova, upotreЬljavali su vino, ulje, mokracu od ljudi i zivotinja itd. F е n i с а n i su bili najbolji trgovai tog vremena. Trgovali su i ЛКОМЛ 1ERAf>lJЛ STЛRIH EGIPCANA drogama, О njima pricali razne izLotos је sm.atran z.a svetu mi5ljotine, kao, na primer, da mesto lekovitu Ьiljku gde raste biЬer cuvaju krilate zmije, da је do njega vrlo tesko dospeti i da је zbog toga skup. Fenicani su droge malo upotrcЫjavali za sebe. Sve ovo vreme do Grka moze se nazvati religiozno. Svestenici, leviti, pastoforj, vraci i maёlionjeari u svojim Ьogomoljarna obavtjah~ vestinu lecenja i pravljenja lekova religioznim, magicni~ radnj.a:aa, .koJe su. ~prerc~ vale razvoj naucnog i eksperimentalnog shvatanJa medtcme 1 farmaciJe. Kп tickog duha nije ЫЈо. Vecina droga davana је bolesnicima u oЬliku vrlo prostih farmaceutskih formi: maceracija, infuza, dekokta, ulja, vina, linimenta i melema.
UPOTREBA
LEKOV ПOG ВГUА КROZ
VEKOVE
29
V. Gгcl. - Za \' rcmc Grka i Rimlj:::tna farmacija sc pos tcpcno oslobada t·cligij c ј m is tic izma . zatim po~taje S \ ' C vise d е s k r i р t i v n а ј ponekad eksperimentalna. Н е r о d о t (500. god. pre nase erc) spom iпje ricinusovo uljc, a li koje s lt1Z.i kao gorivo, а ne za lck. U V vcku pre nase ere spominju se kttkuta, sok od mlec.i ke, b1·ionija, kolocintis i dr. Orfej s pominje k ukurek, bcli luk i dr., а Pitagora pri111orski luk , slacicu i kupus . Н i р о k га t о vа d с l а (459-370) pruzaju na m prve pouzdane nа исле poda tkc о rп cd iko- f~н-maceutskirn ves tinama s tarih Grka . U njilna se navodi do 300 lcko,·i tih biljaka podelj enih prema fi zioloskom dejs tvu: protiv groznice Grci upotrcЫjavaju pelcn i kicicu, protiv crevnih parazita luk; 11arkoti ka SLl opijum, bunika, vele bllj c i mandragoгa; dras tika su ricinus, kuk l1rck, kolocintis , debcla tikva i s kamon ij urп; eme tika su kukurek i kopitпjak; diuretika su p riш o rski luk, celer, pcгs un , s pa гgl a, beli luk; adstriл gcncija su llt-ast, nar itd. Drogc se daju bolesn i ciшa u znatno vecem broju fa rm aceuts ki.11 рге рагаtа, s to predstavlja zлata n napredak u farm aciji . Hirokrat ј е naj slav niij anticki grcki lekar. Njcgova dela i.maju veliku is tol'ijsk u vrcdnos t. Kukuta bcse sudski otrov. Rizotomi ili he rboris ti imadahu ducaп c u kojima prodavahtt droge koje su sam i brali. Pored os ta lih i slavni filozoE Aristo tel bese rizoton1. Т е о f г а s t (~71-287) ј е napisao l storiju Ьilja i и nj01j Lzneo sve sto se и to doba znalo о Jekovitom Ьilju. Porcd dгu g i h droga o n pominje cim et i rizorn p erunike i cemerike. Najvazniji pisac о poznavanju droga s tarog veka је Grk Pedanije Dioskondes ili Dioskorid, r odco u I veku u Maloj Aziji. Klasicno nj egovo delo De Mat eria Medica, pisano 77. god. I veka, sluzilo ј е za ugled i uzo t· Rimlj anima i Arapima. То se delu moze smatra ti za prvu materiju ш e diku. Vise od 15 vekova, ра cak i kroz сео s rednji vek, Ьilo ј е to dc lu od ogromnog uticaja na sve lekaгe. Bezmalo svim kasnijim medicinsk iш pi soima ovo delo Ьilo ј е uzor i iz· vor i pored svake droge obavezno se i na prvom m estu citiralo mislj cnj c Dioskorida. On је mnogo putovao i upoznao medicinu i lekove сеЈ е Rimske Imperije, prateCi kao vojn i lekar rimske legij e ро Evropi, Aziji i Africi, sirom ogromne Ј1 pros trane rimsk e drzave. Pored dotle poznatih droga, Dioskorid oznacuj e terape utsku upo,trebu, nacin branja i cuvanja, crteze i falsifikate jos i odoljena, hrastove kore, dumblra, reuorosкORID ma, primorskog luka, despika, titri(I ,,t:k ~С;} ~.:гс)
30
LECENJE BJUEM
се,
nane, maticпjaka, zalГije, majorana, korijaлdra , anasona, bademovog, sezamo\rog i ora'hovog ulja, rnrazovca i drugog Ьilja. Opisao је vi~e od 500 biljnih, zi\'Otinjskih i mineralnih droga. Biljke ј е svтs tao prcma njihovim tcrapeutskim osohinama. Delo је prevedcno na araps ki, italijanski, Гran cuski i "panski, а kasnije ј ла j ezikc svih kulturnih naroda. Njegova pojava је od istorijskog znaeaja za naиku о lekovitom Ьilји, lekovitim sirovinama Ьil j nog, zivotinjskcg i шiпct·alnog porekla ј lekovima иopste. Snazan i vekO\'e.
Ыf\gotvoran
иticaj
Dioskorida i
Hipokrata oscea se
kroz
U llijadi (VIII vek pre nase ere) spominje se neki gorak koren koji, zdroЬljen i s ta\tljcn na 1-anjcnu лogu, treba da иЬ1аzi bol junaka. Prcd Pitij oш лeprekidno se риsе i gore trave i lebde mirisi od kojih se ona zanosi i и transи, izva11 sebe, prorice sudblnu ljиcli . Bice da је tи. bllo i otro,•nog Ьi1ја, jer је i sаша slavna pгorocica na krajи podlegla posle jedne takve burne seanse. Uopste, ciнi se da medicina primitivnih naroda ceni и prvom redu drasticne, »jake lekove«, tj. one cije se dejstvo brzo i vтlo oёe,•i dno opaia i isHce nezadrzivom silinom ла sve organe bolesnika. U Aleksaнdrijskoj skoli osecao se velik napredak и medicini od IV veka do dolaska Rimljaлa, zatirn nastupa stagnacija, ali posle izvesлog vreJпena nauke sи opet росе1е C\'etati do \'П veka kad Arapi osvojise Egipat. Ogromna ЬibUoteka sa vise od 2,000.000 knjiga spaljena је i u njoj znanje о lekovima i lekovitom bilju toga doba. Svi egipatski yJadaгi pomagaћu i negovahи m edicinu, а najvise poznavanje i upotrcbн otro\'a i proti\юtrova (terijaka i aleksifaтmaka). U njihovim vrto\·ima gajene su otrovne Ьiljke, kao, na prirneг buпika, velebilje, tatиla, jedic i dr. I danas Egipat ima najotrovniju i najlekovitiju bиnikи, Hyoscyamus mutictt$, koja ima gotovo deset puta vise alkaloida od evropske bunike. Pod. uticajem Heraklita opijum se dodaje svim slozenim lekovima. tzv. polifarmakama, koji su tada bili u modi. Seeer iz secerne trske pocinjc da potiskuje rned p ti izradi mnogih lekova. Iz Indije i Etiopije dolaze razni zacini, mirisi i lekovite droge. UpotreЬljavaju se i mnogi cиdni lekovi: krokodiJski izn1et, kornjacina krv, kamilj;i, mozak i dr. VI. Rhнljani.- U pocetku, dok ne osvojise zemlje i gradove :izvan male r·imske dnave i Italije, i prvi Rimljani, kao, uostalom, i svi drugi primitivni i sirornasni narodi, upotreЬlja\-ahu za lek skromne i Щalobrojne sirovine svoga kraja. Znali su i upotreЬljavali uglavnom kupus, beli i crni luk. Katon tvrdi da se jednom Rim spasao od kuge zahvaljujuci pre,,eнtivnoj upotrebl kиpusa. I on ga zato preporucuje Rimljanima. Medutirn, u to vreme, dok је Rim Ьiо u ntraku i neznanju, u Grckoj se uveliko oseeao blagotvoran uticaj Hipokrata. Kasnije, u moenoj Rimskoj Imperiji, beli luk i crni ftleb ostadose i dalje za sirotinju, za plebs, а vlastodrsci pocese sve vise upotreЬljavati i pl'ekomemo uzivati skupocene droge jakog fizioloskog dejstva, najfiвije zacine i mirise iz pokorenili ddava Azije i Afrike, koje su i danas glavni proizvodaCi ovih najskupljih droga. Svaki pobec.1e.n suveren morao је Rimu placati kao ratnu od§tetu danak, pored ostalog, i odrettenu godi~nju kolicinu tih egzoticnih droga: Osvajackim ratovanjem i pokoravanjem mnogih naroda kulturnijih od sebe, primitivni i surovi Rimljani upo-
UPOTREBA LEKOVIТOG BIUA KROZ VE.KOVE
31
:nase medicinu ?rcke, Egipta i mnogih s ta1;h лaroda u Aziji, koja је staJala ла mnogo v1sen1 s tupnju od rimske. Pod vlallaviпom rim s kih kraljeva lekarsku d.uinos t vr~ile su samc s ta~·esine P.o~odica, .~ kas ni_j.c, do Cicerona, robovi i oslobodeni гobovi, prete~no Gr~1 1 JevгeJI. Docntje su dolazili lekari iz Grёke i Alcksandrije, manje IZ ostalih pokorenih zemaJja. U S\10jim radnjama, lekari, pretezno osloboc1eni robovi i stranci, ces to prodavaћu, pored dozvoljenih, i zabranjcne lekove. Od ovog unosnog, ali лedozvoljenog posla do~Jjaci se brzo obogati~e i istovremeno na sebe navukose jos vecu mrinju rimskih patricija, naroёito starog Katona, koji ill na svakom mestu i javno naziva~e da su »mendici« (prosj aci), а nc »m е d i с i
32
LECENJE BIUEM
stire. Praznoverjc, mrak i пeznanje ovladuju svetom. Citanje klasicnih dela strogo se kafnjava. Vizantija poku~ava ncsto da spase, ali bez nekog vidnog uspeћa. Bolesnici vcruju da се ih spasti cudo. Мisticizam osvaja SVC dru~ tvene slojeve. Velika seoba naroda unistava gotovo sve tekovine klasicne grcke i r imske civilizacije. Bolesnicima pisu zapise, amajlije, daju slike sve· taca, nose ih u crk,re, pod d гvcce sa >>Zapisom«, C.itaj u motirtve i zivot sve· taca, baju i ''racaju i , ·eruju da се im t o vise pomoci od droga, medu kojima је katkad biva1o i takvЉ koje su Ьile od s tvarne lekovite vrednosti. Vestina lecenja, gajenja Jekovitog b.ilja i izrade lekova sve viSe prelazi u manas tire. Osnov tera pije ёinilo ј е sesnaest svetih lekovit·i h Ьiljaka koje su Jekari-kaluderi ро шanast i rima obavezno gajili: lj iljan, zalfiju, ruiu, morac, nanu, grC.ko seme, cuhar, rutvicu, vratic i dr. Vrednost droge nije zavisila od njene st,rame lekovitosti , nego od toga da li је biljka uzabrana levom rukom, u ponot, odret'tenog dana, da 1i se pri tom cuta lo ili su pevane odredene pesme, da li se pri tom zevaJo, islo natraske i sl. Мnogo su bili cenjeni i trafcni cudni lekovi: mas t od vepra ili besnog blka, zmijsko mleko, ptiёije mleko, n1okraca od novorodcnceta ili nevine devojke, krokodHske suze i sl. То se jos i danas traii ро nasim apotekama. Koren bozura iskopan z-a vr eme mesecevog pomracenja i obesen о vrat bolesniku leci padavicu. Kod nas jos ima krajeva gde se vcruje da је lekovito samo ono bilje koje је brano посu uoci Jovana Biljobcra (6-7 juli), na Veliki petak i sl. К а r 1о V е 1 i k i (742-814) ·nareduje da ,se na driavnim imanjima gaje bilj ke za Ьој елје, zacin 1 lek i razne voeke. Popis Ьilj a ob,a veznog za gajenje nalazio se u Kapitularima. Tu se navodi oko stotinu r aznih biljaka, Dledu kojima veCina onith koje mi i danas upotreЬljavamo U skolskoj, homeopatskoj i narodnoj medicini: zalfija, primorski luk, perunika, slaCica, vise vrsta nапа , kicica, rпak, beli slez, razne vrste luka i dr. U to vтeme Arapi preko Эpanije i Italije donose u Evropu mnoge droge sa Istoka.
Za vreme Karla Velikog osniva se cuvena m edicinska skola u Salemu, koja pocinje uspesno da se razvija i napreduje tek otkad su u nju prenesene arapske knjige i r ecepti. »Schola salernitana« ostavila је velik broj dela, od kojih s u neka dozivcla Vlise stotina izdanja, kao, na pri~mer, Flos medicinae i ra.zne antidotarije. U njima је lekovito bilje zauzimalo vзZno mesto. Benediktinci, koji su kroz vekove sacuvali grcko-rimske tradicije, osnovahu velike botanicke vrto\•e. Posle krstaskih ratova oseca se veci priliv droga sa Istoka. U Evropi kao da se oseca mali napredak. U nekim zen1ljama vec u to vreme pocinju raspre izmedu apoteka[a (koji su izradivali i prodavali lekarije, uglavnom droge) i prodavaca trava (herbarii), zacina (speciarii) i aroшatika (aromatarii). Apotekari su zeleli svoju samostalnost, а, isto t ako, i da budu vise cenjeni u drustvu i da ih razlikuju od ostalih, obi<.~nih trgovaca, jer ј е za apotekare Ьilo obaiVezno znanje latinskog jezika, Citanje recepata itd. Лrapl
ра
i med.icinu i farmaciju. Najveca im је zasluga ~ to su и farmakognoziju uveli primenu ћ с m ij е i sto s u celoj fannaciji dali nau6ni pravac, tako da farmacija postaje е k s р е r i т е n t а 1 n а n а u k а i v е s t ion а. Oni u t.e rapiju unose mnogo VIII.
su znatno unapredili mnoge nauke,
UPOTREBA LEKOVПOG BIUA КROZ VEKOVE 110viJ1
33
droga, narocito sa Istoka, vecinom od r е а 1 n е 1 е k о v i t е v r е d-
n о s t i, koje su se do danas odгZale gotovo и svim farmakopejama и svetu. Ogrom~o prosLranstvo arapske driave i mocna prekomors ka trgovina п1nо~о dopпnc~e da se arapska materija medika toliko obogati. Arapi upotreb9a~ahи , pored ostalog, i k а m f о r, t г s с а n i s е с е r, а l о ј е, v с1 е Ь 1 1 Ј е, Ь и n i k u, k а f и, d u т Ь i r, s t r i h n о s s а f r а n kиrkиmu, zedoariju, т а n u, kиbebu, Ь i Ь е r, с i т е t, r е~ m, s е n~~ t а m ar i n d и s, а r а р s k u g и m u, mosus, ciliЬar, areka-palmu, zatim mnoge zacine i mirise. U farmacijи uvode s i r и р о d s е с е r а, destilaciju i perkolaciju, i1:radu eliksira itd. Umesto drasticnih pиrgancija (kukureka, euforbijuma) arapski Jekari daju Ьlaga 1aksantna sredstva, kao, na primer, tamarindus, manu, senи, reum i dr., koje i mi danas upotreЬljavamo. Prvi njihovi lekari ucili su se u nestorijanskoj akademiji и Bagdadu. Carigradski patrijarh N е s t о r i ј u s (435. godine) Ьi izgnan kao jeretik u LiЬijsku pustinju. Ти on predavase medicinu, ubrzo privuce mnogobrojne odusevljene dakc koji prevedose klasicne grcke i rimske medici,nske kлjige na asirski i arapski jeZJik. Razidose se ро celoj prednjoj Aziji do Indije i osnovase mnoge bolnke ј vrlo napredne skole, koje nazivahu »akademije" , od k·ojih је najcиvenija Ьila ona u Bagdadu. Znacajno је napomenuti da su nestorijanci prvi о d е 1 i 1 i f а r m а с i ј и о d m е d i с i n е. Godiпe 850. izdan је njihov kodeks Krabain, koji se moze smatrati za р r v u s 1 u z. Ь е n u f а r т а k о р е ј u и s v е tru. Velik је broj slavnih arapskih mediko-farmaceиtskih strucnjaka i pisaca. Najpre su ucili iz grckih i latinskili d.ela, а posle izra.d ise sopstvenu originalnu naиku, koja је stajala na najvisem stupnjи u to vreme. Sa istoka se naиcni centri pomerahи ka zapadu i Sevilja, Kordova i Grenada u Spaniji postase najc1.1veniji nauCni centri sveta, koji su kasnije uticali na skole u Salernu, Monpeljeu i drugde и Evropi. G е Ь е r (700-765) udara temelje h emiji ili alhemiji. On је ujedno jedan od najvetih i najpoznatijih prirodnjaka tih vremena. Geber da_ie metode spravljanja najpoznatijih metala, soli, kiselina i alkalija, zatim vestinи filtracije, kristaHzacije, suЬlimacije i destilacije. Kroz сео s.r·ednji vek evropski lekari se sJuze izvrsnim arapskim delom De н~ medica od Ј о v а n а М е z u е (830. godine). Kanon od Avicene t 1000. godine) ima mnogo droga. I Ь n В а ј t а r (roden u Malagi 1197, umro 1248. godine) dao је oгiginalno i za ono vreme savrseno delo, koje se moze meriti sa DioskoridO\' im. U LiЬer magnae collectionis simplicium alimento1·um et medicameпtorum оп opisuje vise od 1400 Ьiljnih droga, daje podatke za osnivanjc i uredenje botanickih vrtova, iznosi licna origjmalna zapazanja itd. I Ь n В а t u t а h (1304-1369), roden и Maroku, obisao је i opisao kaspijsku oЬlast, Indijи, Javu, Kinu i prodro u Afriku do Timbukta. Gospodarч ogromnog carstva, mora, svets~e ~rgovine ~ bogatstva, Ara?i sи staJno donosili S\'e nove i nove droge, zасше 1 aromat1ke. Od Sundskih ostr\тa, preko Cejlona, lndije, Persije (lrana), zemalja oko Crvenog i Sredozemnog mora sve do Spanije, Arapi su osnivali mnoge napredne trgovacke kolonije. . . . . . ·х Агарi su spasH mnoge naucne ~ekovшe. Grka Ј •• RimlJ.ooa. Dok. Ј~ hп::.canska Evropa Ьila utonula u mrak 1 neznanJe, Arap1 su VIsoko uzd1gli buk1inj u nauke.
34
LEC ENJ E
BIUt ~l
IX. No.v~ ,v.~Ji. - Putovanja Marka Ро1а (s1avni Venccijanac , 1254-1324) u tro~~ku Az1ju, Ki ~l\ i Persijи, otkricc Amc~ike .i puto~anj a. Vas ka d e Gamc
и IndtJU oko Rta dobre. nade, doлose E vrop1 vel1k brOJ no \' Lh droga. Razvoj s tamparije omogucюЋ objav lji\'anje znatnog broja s truc_njђ_-f-щ;mako- mcdi ci пski h dela. S\'Uda и Evropi dizu se botanic ki vrto i и ko.j.i.ma-. se porc d domaceg Ьilja cine р о k и s а ј i g а ј е n ј а i onog doncsenog 1z dalekih zeшalja Starog i Novog sveta. Pocetak XV I veka i za m a te riju medikи cini p rckre tni cи i korak иnapred . Као i SYaku drugu novotariju , tako i le kovitc droge, zacinc, sredstvn za иzivan jc i namiгnice, nisи и Е ropi s vuda primili g latko, bez otpora. Mcstimiёno su vodene zuёnc i dugotrajne ras pre. Nc prijatelji egzoticn ih siг0\1 i na i no\,Otarija uops te, iznos ili s u najcrnje i najra znovrsnije price. Na pгimer, da upotreba krompira, navodno, иzrokuje poj avu skrofuloze, са ј izazi\1a padavicu, od dиvana se poludi i td. 1pak s и са ј , ka fa, kakao, krompi1·, kиkuгuz i druge biljne sirovine pos te peno osvojile ukLts J2vroplj a na. Krompir i kиku rиz resise proЬlem gladi и Evropi .
Po lovinom X\'II Yeka и e\тopsk u mcdici nи se uvodi Cort ex Clziнae (kinino,,a kora) pod пзzivom »kontesin prasak«, jer ga је prva upotrebila za lek ze n a vicekralja Pcrua kontesa del Cinho n . Droga ubrzo OS\Юji Englcs ku, Francиsku i Nemacku, iako sи protivnici иpotrebe kin inovc k o re и tcrapiji bili vrlo uporпi , osoblto najugledniji lekari toga vremena, c laпovi akadcm ije. Droga је prodavana veoma skupo kao tajni cиdotvorni lek pod raznim izrnisljeпim irnenima, kao, иostalom, sto se to ciп ilo i sa ipekakиanom i drugim novim lekoviшa o d vredлosti, od kojih s u drzavni ili crkven i poglnvari, а kasnije karteli i trustovi imali boga te prihode i ро mоси njih vrsili jak uticaj na svoje n eprija te lj e u drzavi i izvan nj e. Takve iskljucive monopole poj edinci su grozn icavo cuva li i sv.im s redstvima branili. Otkricem Ашегikе materija med·i ka se obogatila zna tnim brojem vеоша vafnih droga: kininoYa kora, ipekakuana, kakao, ratan ija, hidrastis, pиrsi.. jana, lobelija, jalapa, tolu, peru- i kopaiva-balsam, senega, vanila, sarsaparila, sasafras, sabadila, g va jak, kaskarila, gvarana, matiko, m a te, d и v а n, р а р r i k а , n а ј k v i r с i·td. Sve ove dro~e nisu odje dnom dospele u Evropи i nis u sve иpotп~Ьlja vane и iste svrhc kao daпas. I tu је Ьilo lut.anja sve dok se и XIX vekи nij e pristupilo naucnom, e ksperime ntalnom ispitivanj u na zivotinj aшa, а zatim na ljиdima i dok droge nisu bile h ernij ski i sp i taпe i i z nji.h izolovani lekoviti sastojci u c istom s tanju. Као i ranij e, tako su se i kroz XVII i XVIII vck jos uve k v1·lo mnogo ~upotп•Ьlj avala c udna i neoblёna эreds tva za lecenje. Da navedemo samo n e ke droge zivo tinjskog porekla, koje sи иzi1va le velik u gled, dobar glas .i zпatнu potrosnj u : zmije, gusteri, zabe, s k o rpioni, razni crvi, psi i s tenci (kucici), zaUm , prasak od lobanj e, n okti s ljudskih rukи i nogu (pгo tiv zatvora i epilepsije), konjska griva i гер , j e len ski rogovi, kosa, m o kraca i izmet ljиdi i zivotinja, pljuvac ka, covecja mast, zenino mleko itd. Vгacara, bajalica, sarlatana, avantuгista i ·d rugih nadrilekara bila sи puna sela i gradovi. Dok su stari narodi upotreЬljavali Ьiljke uglavnom и obliku infuza, dekokta i maceracija, dakle, kao proste farmaceutske forme, dotle se и srednjem veku, а narocito od XVI do XVII veka sve vise traze slozeni lekovi, meau kojima su t е r i ј а k а zauzimala glavno mes to. Osim droga biljnog porekla, u njima ј е bilo i zivotinja i minerala. о hemijskim i farmakodinam-
UPOTREBA LEKOVIТOG BIUA KROZ. VEКOVE
35
s kim nepodлos ljivostiшa nij e se vodПo racuna niti se и to vreme ne~to о tоше znalo. Uko !iko је terijak bio slozenij i, u koHko ј е za ovu njegovu izradu ·UpotreЬljeno vise bilja i retkih zivotinj a i mJnerala ј ukoliko ј е b io izradivan s vise ротре i parade na j avnom mestu, utoliko se vise cenio i skuplje prodavao. Alhe шi ca ri vekoviшa uporno ali uzaludno traie »univerzalni eliksir«, »zivotni eliksir« i >)kan1en mudraca«. U XVIII ''eku treba sp omenuti dva slavna imena: L i ne К а r 1 f о n (Linne Carl fon, Lim1.aeus, 1707-1778) i Э е 1 е К а r 1 V i 1 h е 1 m (Scheele Carl Wilhelm, 1742-1786) . Line ј е nacin~o red u botanici. Godine 1735. objavio ј е seksua Jni siste1n raspodele sveg biJja, koji se do danas od riao kao najpr-akticnija i najpreglednija sistematika bilja. Оп ј е svakoj biljci dao ime i prezime na latinskon1 j ezjku. U novom vekн izisao ј е znatan broj dela о lekovmim sirovinama od raznih pisaca. Da spomenemo samo najpoznatije: Valerius Kordus, Nikolaus .M onardes, Karolus Kluzijus,. Teofrastus Paracelzus, Lemeri, Mat·i olus i drugi. Х.
Devetnaesti ,·ek. - Franc uska revolucija znaci novo doba i za far.maciju. Naucna farшaoija, zap ravo, tada i pocinj e. Неооја, koja је za ovih poslednjih 170 godina ucinila revoluciju и nauci i njenim tekovi•nama, izasla је iz farmacije. L а v о а z i ј е (An.toine Lavoisier), osnivac nove, naucne, pozitivne h emije, radio је u pariskim apotekama. Prvi i najbolji njegovi saradnici sи apotekari. On u Francuskoj, Эеlе и Эvedskoj, Pristli и Engleskoj postavljaju hemiji cvrste i zdrave temelje. Hemija pooilllje voditi. Velik broj apotekara zaduzuje hemijsku nauku otkricima novih elemenata, jedinjenja i clr. Da spomenemo sюno najpoznatije: Bome, Devi, BaJar, Berceli.jиs, Prust, Fovler, Эеlе, Tromsdorf. Prvi vidljiv гezu1tat hemijskog pravca u farmaciji se oseca и samom pocetktl XIX veka. Vec 1803. god. pariski apotekar D е r о s n izdvaja jedntt kristalnu supstanciju sla1be alkalne reakcije, koju on naziva sel d'opium. То bese narkotin. Godine 1804. Derosn i Segon otЮrise morfin u opijumu. Tako pocinje istorija alkaloida. Do kraja XIX veka izolovamo је vise od stotinu raznih alkaloida iz droga doneseniћ !iz svih delova sveta. U fitohemiji XIX ·vek је v е k а 1 k а 1 oi d а ·i pocetak naиcne farmakognozije zasnovane и prYom redи na hemiji. Godine 1817. Z е r t i л е r uspeva da izolиje m о r f i n, а iste godine R о Ь i k е n а т k о t i n. Р е 1 е t i ј е (PelJetier) i К а v а n t u (Caventou), profesori v .i soke farmaceutske skole и Parizu, otkrivaju vrlo brzo znatan broj veoma vafnih alkaloida: 1817. god. strihnin i brucin, 1820. god. kinin, Peletije i Mafandi 1817. otkrivaju emetin, iste godine Gajger otkriva akonJ.·ti·n , а Runge kofein, 1842. \'oskresenski izdvaja teobromin, 1832. Peletije otkriva и opijumи narcein. Francuski apotekar ~arl Таюrе otkriva 1875. ergotinin (ergotoksin), а 1878. god. peletierin, metilpeletierin ·i druge alkaloide и kori nara. U nauci nastaje prava utakrnica ko се pre otkri1i i izolovati neki nov alkaloi d: berberin, konicin, atropin, akonitin, kolhioin, hioscijamin, kokain, kodeirn, ezerin, pilokarpin i sl. Do dana•s se uspelo da se mnogi alkaloidi sintetirluju~ medu kojima se neki tvol'nicki proizvode. Ipak, jos uvek su biljke glavm izvor i sirovina za proizvodnju alkaloida.
U POTRE BЛ LEKOV ПOG BIUЛ
KROZ
VE.КOV E
35
s kim ne podnoslj ivos tima nij e se vodHo r acuna ni ti se u to vreme nes to о tome znalo. Ukoliko је terij ak bio slozenij i, ukoliko ј е za ovu njegovu izradu upo treЬlj cno vise Ьilj a i re t kЉ zivotinja i minerala i u koli ko ј е Ьiо izradivan s visc ротре i parade n a javnom m cs tu, utoliko se vise ccnio i skuplje prodavao. Alhen1icari vekoviшa uporno ali uzaludno trзle »иniverzalлi eliksir«, »zivotп i eliksir« i »kamen mudraca«. U XV IП \1eku tre ba spomenuti dva slavna jmena: L i л е К а r 1 f о n (Linne Ca rl fon, Lim1aeus, 1707-1778) i S е 1 е К а r 1 V i 1 h е 1 m (Schcele Carl Wilhelm, 1742-1786). Line је nacin•io red u botanici. Godine 1735. objavio је seks uaJni sis teп1 raspodele sveg bi1ja, koji se do danas odrfao kao najpi-akticnija i n ajpreglednij a sistematika bilja. On је svakoj biljci dao ime i prezime na latinskon1 jeziku. U novom vekн izisao је zлatan broj dela о lekovirtim s irovinama od raznih pisaca. Da spomenemo sarno najpoznatije : Valerius Kordus, Nikolaи s ~lonardes, Karolus Kluzijus, Teofrastus Paracelzus, Lemeri, Matiolus i drugi. Х.
znaci DOVO doba i za far~ maciju. Naиcna farшaoija, zapravo, tada i pocinje. Hemja, koja је za ovib poslednjih 170 godina ucinila revolиcijи и naиci i njenim tekovinama, izasla је iz farmacije. L а vo а z i ј е (Antoine Lavoisier), osnivac nove, naucne, pozitivne hemije, radio је u pariskim apotekama. Prvi i najbolji njegovi saradnici su apotekari . On и Francиskoj, Sele u Svedskoj, Pristli u Engleskoj postavljajи hemiji cvrste i zdrave temelje. Hemija pooinje voditi. VeИk broj apotekara zadиzиje hemijsku nauku otkricima novih elemenata, jedinjenja i clr. Da spomenemo sашо najpoznatije: Bome, Devi, Balar, Bercelijus, Prust, Fovler, Sele, Tromsdorf. Prvi vidljiv гezultat hemijskog pravca u farmaciji se oseea u samom pocetku XIX veka. Vec 1803. god. pariski apotekar D е r о s n izdvaja jedntt kristalnи sиpstanciju slabe alkalne reakcije, kоји on naziva sel d'opium. То bese narkotin. Godine 1804. Derosn i Segon otkorise morfin u opijumи. Tako pocinje istorija alkaloida. Do kraja XIX veka izolovano је vise od stotinи raznih alkaloida iz droga donesenih iz svih delova sveta. U fitohemiji XIX ·vek је v е k а 1 k а 1 о i d а i pocetak naиcne farmakognozije zasnovane и pn'om redи na hemiji. Godine 1817. Z е r t i .n е r uspeva da izo1uje m о r f i n, а iste godine R о Ь i k е 11 а т k о t ii n. Р е 1 е t i ј е (Pelletier) i К а v а n t и (Caventou), profesori Visoke farDevetnaesti \"ek. -
maceutske skole
и
Francиska revolиcija
Parizu, otkrivaju vrlo brzo znatan broj veoma va2nll1 al-
kaloida: 1817. god. strihnin i brucin, 1820. god. kinin, Peletije i Mafandi 1817. otkrivajи emetin, iste godine Gajger otkriva akoni·ti-n, а Runge kofein, 1842. \'oskresenski izdvaja teobromin, 1832. Pe1etije otkriva u opijumu narcein. Francиski apotekar 8arl Tanre otkriva 1875. ergotinin (ergotoksin), а 1878. god. peletierin, metilpeletierin 1 druge alkaloide u kori nara. U nauci nastaje prava utakmica ko се pre otkri·ti i izolovati neki nov alkaloid: berberin, konicin, atropin, akonitin, kolhioin, hioscijamin, kokain, kodein, ezerin, pilokarpin i sl. Do danas se uspe1o da se mnogi alkaloidi sintetШuju, теби kojima se neki tvoтnicki proizvode. Ipak, jos uvek sи biljke glavni izvor i sirovina za proizvodnjи alkaloida.
36
LECENJE BlUE.M
Za otkrice, izolo,-anje i nauku о alkaloidima najveca zasluga pгipada farmaciji, i to danas cini najcvrs6u podlogu !i moc farmaceutJSke nauke. Nepune tri deccnije posle otkrica prvog alkaloida Leru dokazuje 1830. god. glikozid s а 1 i с i n u vrbovoj kori, а odmah zatim iste godine Robike i Butron o tkrivaju а т i g d а 1 i n и gorkim bademima, а Minor eskulln u divljem kestenu. Кrajern XIX veka uspeva sinteza nekih glikozida (Е. Fi~er 1885. g., prunazin), а Burklo i njegovi ucenici uvode u fitoherniju Ь i о 11 е ш i ј s k е m с t о d е, otkrivaju stotinu novih gljkozida i mnoge nove hcterozide biohemijskim po5tupcima uspevaju da sintetizuju (1912. god.). Та~ zamasan posao razv·ija se u spesno jos vise и ХХ veku i traje do danas.
I NST IТUT
ZA FARМAKOGNOZ.IJU FARMACEUTSKO\., FЛKULTETA BEOGRA!.J~Г:.OG UNIVERZIT~TA
Revolucionarni pгonalasci s1a:vnog Р а s t е r а (Louis Pas teur) uvode н terapiju vakcine, serиme i fermente . Otkrica и oЬlasti unиtrasnj e sekre· rije иt~гu put е п d о k r i n о 1 о g i ј i, koja se u ХХ veku razvija и tolikoj meri da se bez preterivanja moze r eCi da Ziv.imo и epohi hormona. U terapiju se uvodi radijun1, iks-zraci, elektricitet. Organska hemija iz godine u godinu poeinje ubacivati и terapiju druge polovine XIX veka sve veCi broj novih organskih sinte1.skih jedinjenja poznate hemijske konstitucije i konstantnog fizioloskog dejstva. Ovi novi 1ekovi .i maju mnoge pred.nosti: lako i tacno se mogu dozirati, dugo se cuvaju, mogu se taЫetirati i davati u obliku injekcija, sto nije slueaj s drogama.
UPOTREBA
LEKOVIТOG ВША
KROZ
VEКOVE
37
U XIX i ХХ vek~ ne treba zaЬoraviti nekoliko slavnih farmakognosta: Ј. Pere.ira, D. Hanbury, К. Hartwich, А . Mayer, Krea.mer, А. Brandt, А. Tschirch, F. G. PJaлchon, О. Oesterle, Е. Perrot, Barger, Wasicky, WaШs, а zatim celu plejadu hemicara i botan-icara koj i su mnogo doprineli proucavanju i poznavanju lekovitih si·rovina: Voskrescnski, Preobrazenski, О . Berg, Е. Fischcr, F. Wohler, Ј. О . H esse, F. А. Fli.ickiger, Dragendorff, А, Vogl, А. Ladenburg, Е. Strassburger, Ј. Panёic, Е. ColLin, Schmidt Е. А., Moclleг Ј., Engher А., Tћoms, Gt·eenish, Leger, Karrer, &uiJicka, Н. Dale, King, Н . Leclerc, ChevaUer i dгugi. XI. Dvadesetl vek. - Krajem XIX i poeetkom ХХ veka velika је opasnost zapretila drogama da bu.du potpwю izbacene iz terapije. Droge iшaju mnogo nedostataka koje treba odstraniti ili ih bar smanjiti na najmanju meru. Bш·klo, Gabrljel, Bertran, Brldel, Pero, Vitiez, Goris i drugi farmako-bio l1emicari i farmakognosti ukazuju na r а z о r n о d е ј s t v о е n z i rn а, koji izazivaju d u Ь о k е р r о m е n е m о L с k u1 а r n е r а v n о t е z е za vreme su senja bilja. Мnogi prvobitni prirodni molekularni kompleksi Zive biljke za vreme dugotrajnog susenja Ьilja se raspadaju , nastaju nova jedinjenja manje lekovita ili potpuno indiferentna {di1,000 gitalis i slicne glikozidne i saponi.nske droge, ra2ena glavnica i dr.). 900 Dakle, od naCina susenja lekovitog bilj a mnogo zaд,.libiofici ео о visi njihova lekovitost. Izolovani alkaloidi i glikozidi u cistom stanju poeeli su u terapeutici XIX veka sve vise potiskivati droge iz kojih su izdvojeni. Lekari su radije upotreЬljavali morfin umesto opijuma, digitalin ili digitoksin umesto digi talisa itd. Ali se ubrzo uvidelo da је dejstvo droge и mnogim slucajevima potpunije i dugotrajnijc. I jos nesto: u mnogin1 slucajevima dejstvo iv е Ьiljke i eventualno s v eze ј brzo osusene (stabilizovane) biljke potpunije је i јасе od stare droge (tvrda raiena glavnica, saponiпske i glikozidne droge, naroeito grupa digitalisa, kardijaka).
~
z
Q
о ~
Q
· Vitcunil\i\
-z
о
-~
600
о
-
--
700
500
Q.c
~
(fj
о
~
~
:Е <400
о
Horтnono
300
~
200
z
-__.-т-t-rттттт-гАsРi rln
: ~ : оо-
::=~~~f ~ ~
100 :·.··· ..,,., ,_. ,._,_ . ,~19
t9SO
1'5i
195Z
t953
ОО
GODINA UTROSAK L~KUVA U ~АО ОО Ј9.Ј9-1 953. g. DOLARSКE VR.EDNOSТI RAZNIH LEKOVA UTROSE.NIН U SAD OD 1949-1953. NAJVISE ЈЕ UTROSENO NA ANTIB10TIКI::,
ZATJM NA VITAМINE, А NAJMANJE NA BARВITURATE
38
LECENJE BIUEM
Ova p roucavanja, iako p rekidan a i ometaпa u toku ova dva kгvava svetska rata , ipak u rodise plo dom. Iz dosadasnjih rezulta ta rnoze se nazreti veliki znacaj i ocekivati znatan uspet: od m oderne Ь ј о h е m i ј е Ь i 1 ј а. Pocetkom ХХ veka predlozen e rne tc de s t а Ь i 1i z а с i ј е s v е z е g 1 е k ov i t о g Ь i 1 ј а, n aJ·ocito onog ciji su lekoviti sas tojci labiln i, osvaj aj и te· ren . Danas vec ima и prometu сео n iz s tabilizovanih droga. Primenjиjи se pare alkob ola ili vode i drugo. Pantopoн, dornopon , p andigal i s licni kompleksni lekovi u modi sadde glavne Jekovite sastojke izvesn ih droga. Oni sve vise po tiskuj и ciste a lkaloide i glikozide . Amerika p oein ј е proizvoditi mnoge lekove iz svezi1h bil}nih ili zivotinj skih sirovina е k s t r а k с i ј о т n а 1 е d u , и vrlo velikom v а k и и т u , Ку.
.~.
1
.,
\
\
fo
1 Ћ
1 Е
~
r:
С'О
~
--
/, /_
•,_~\
1
~' ~Ј
"6\
б
Ol
~/
~.L
\
li
о
2 ~
....
.""
2,...
/
"
""'
ОЈ
~/ 1
х
,..
·' ·~
-""
Ј951
49И
ro.n _
PORAST PROIZVODNJE I OPAD~NJE СБN Е PE NI CILIN A OD 1945. ОО 11953. GODIN E
а
i с n о itd. Р е n i с i 1 i n, а ubrzo zatim i mnogi drugi antiЬiotici, h о r m о n i, v i t а m i n i i р r о v i t а m i n i би 1ii ·noVIi lekovi kqji osvojise сео svet i и с d. n i s е r е v о 1 и с i ј u и te rapiji. s
ерt
NASE LEKOVITO BIUE Ј
NASI ZELENI RUDNICI
korovi mogu biti korisni- sve zavisi
и
cijim su rukama
Zadatak ove knjige је viSestruk. Pre svega, ona treba da ироzпа citaoce s 1lajvat nijim l ekuvitint biljem koje raste divlje и Jиgoslavijи ili se и 11јој gaji. Treba da ukaie na vafnost i raznoW'snos1: lekovitog ЬИја koje Jugoslavija daje nasim i stranim apotekama, bolnicama, drogerijama, faпnace utskoj i hemijskoj industriji, kozmetici, parfimeriji, induэtriji likera i slicnih alkoholnih i bezalkoho1nih pica, i da pokafe sta se izvozi и inostranstvo.
UPOTREBA LEKOVПOG BIUA KROZ VEКOVE
39
Zbog jcdnog kot'ova, sitne i prezrenc blljcice, koja kao zlatan m1rtsan Cilirn pokei а ь~s'
NA$E ZELГ.l'~O ZLATO
Prirodni izvori Jckovitih sirovina Jugoslavijc s u bogati i raznovrsni. Oni s u bogatiji 1 razno\тsнiji no sto na prvi pogled izgleda, pogotovu nestruёnja ku i neoba\1 esteпom gradaninu. Divlj e i pitomo lekovi to Ьilje u Jugoslavij i pгedstavlja t•askos11e, mi1·isne zelene ntdnike pune veoma sloienih Leko\Jiti!J sastojaka, koj i j os nisu dovoljno ispitani i zbog toga se i ne eksploatisu s onim u s pel1om koji се se postici kad se njihov ћemizam, blologija i farmako logija bolje upoznaju. Lekovito Ьilj e Jugos lavije ceka vredne ruke i шu dre glave nase skolovanc omladine da ga isp itaju i oЬlagorode .
GDE
КОЈЕ
BILJE RASTE?
Zadatak ove kлji gc ј е da upozna citaoce s m estima gde ll'eba da /J'aie pujedino Ьilje. Leko, ·itog bilja ima па celoj Zemljinoj kugli, gde vise gde Л1аnје, a li ono sto m oze rasti u tropskoj Africi, ne moze kod nas. s druge strane, svaka blljka trazi svoju zem lju i svojc drustvo gde najbolje uspeva i gde daje najlekovitiju drogu. J edino је s tih terena treba brati. Tako се, na primer, be rac bllja traziti i brati list tatule sa Clubrista i bunista, majki nu dusicu sa suviћ i suncan Љ kamenjara ili sa peska i druge toplc i suve zcmlje, koren belc sapunjace iz peska, koren belog sleza pored reka i bara, гizom idirota iz barskog mulja, list i koren velebl lj a sa sumskih krcevina i p.11 jC\'ina, јег lekovi to bllje se ceni prema kolicini i vrsti lekovi•tih sastojaka kojc ono sadrzi u svojim celijama, а h emijski sastav Ыljnih organa zavisi od mnogih cinilaca.
I $TETNO BILJE MOZE BITI KORISNO Da lji је zadatak: upoznati citaoce d.a је лajvaznije lekovito bilje uglavnom korO\', prezreno bilje kojc neukom i neobavestenom nicemu ne sluzi, а smeta i c ini stetu nasoj privredi. Та steta iznosi godisnje stot·ine miliona dinara. Titrica, bunika, tatula, velebilje, jedic, mrazovac, digitalios i mnogi
40
LECENJE BIUEM
drugi korovi su blljke koje daju vazne droge od kojih se prave vazni lekovi. Medutim, ti korovi guse kulturne biljke, oduzim aju im vlagu, svetlos t, mesto i preлose razne bolesti na okolne u seve. Oni otezavaju obradu zemlj e i time poskupljuju poljopri·џ гedne p roizvode. КАКО
TREBA I
КАКО
NE TREBA KORISTITI LEKOVITO BILJE?
I sto tako zadatak ove knjige ј е i da upozna citaoce kako treba pam.etno, ra.cionalnn koristiti rza.Se lekovito Ьilje, k а k о t r е Ь а i k а k о n е t r е Ь а r а d i t i s n ј li m . Tako ј е, na primer, za vreme okupacije gotovo potpuno uniStena bela sapunjaca na DeliЬlatskom pesku. Tako se ne sme raditi. Neracionalnim radom n e samo da ј е upropasceno najbolj e i najbogatij e nalaziste ove vazne droge u naS.Oj, zemlji vec se n jenim unis tavanjem onemogucilo i otezalo veziva•n je zivog peska, koji је vecita opasnost za sva okolna sela. Generacije (od 1818. god. do danas) radile su i rade na njegovom vezivanju, sшiriva:nju i pretvaranju u kuJturnu zemlju od koj e се i z.a,iednica i pojedinac imati koristi. Ko panj e sapun-korena donosilo ј е raпijih godina vrlo lcpe zarade siгomaSпom svetu u j esen i zimi, kad na selu nema drugog posla ni zarade. Jos gore је рго~Ја lincura na nasim plan•i nama. I mnoge druge vaZne lekovite biljke su ugrozene u prirodi. ZЬog toga се se i na to va!no pitanje obratiti pa!nja i dati potrebna uputstva za njihovu zas titu i razmпo tava11je na prioгodnim nalaziStima da bi si·r o masni planinci imali rada i zarade. NISU SVI BILJNI ORGANI PODJEDNAKO LEKOVITI Zada·t ak se sastoji i u obavestavanju citalaca koji organ treba brati od koje biljke. Redak је slucaj da se neka biljka cela upotreЬljava za lek. Najcesce su to samo pojedini njeni delovi. Na prirner, od tatule se tra!i list i seme, od titrice cvct, od belog sleza koren, rede list i cvet, od sipka plod, od slacice zrelo seme · itd. Dacemo potrebna strucna uputstva na koji nacin OblЋDO i iskopano bllje treba SUSiti i cuvati, U koje doba godine Se bere pojedino bilje, da deca i trudnice ne smeju brati otrovno bilje, а i kako da se biljari zastite pri radu s otrovnim Ьiljem.
POZNA,/ANJE LEKOVITOG BIUA
ЈЕ
VRLO SLOZENO
Citaoci се dobiti VaZnije podatke о geografskom rasprostranjenju pojedinog va!nijeg bilja, izgledu biljke, njenom hernijskom sastavu, izgledu va!njjih droga tosusenih biljnih delova), upot·rebi u naucnoj i naтodnoj n1edicini. Narodnu. medicinu treba ispitati, јео:- је puna nazovimedoicine i nazovHekara, sarlatanstva i praznoverja protiv kojih se prosvecen eovek mora boriti. То је velik narodni neprijatel, аН kao i svaki drugi neprijatelj i ovaj se pretbodno mora dobro upoznati ako se zeli da sto pre bude pobeden. Na primer, borba protiv upotrebe makovih caura, kuvanja i davanja maloj deci, za·tim protiv upotrebe korena belog sleza za izazivanje abortusa itd. ne moze prestati sve dok se to zlo ne iskoтeni.
UPOTREBЛ LE KOV lТOG BIUд КROZ
VEKOVE
41
TROVANJE LEKO\!ITIM BILJEM JAKOG DEJSTVA Pt·o ucavaнje narodne toksikologije ta!kode је jcdan od zadataka koji citaoci tre ba da pt·edtLZmи svaki и svom kraj и. Jos иvek se, na primer, tatи Jino seme drii и jakoj rakiji i nj om sc ljudi trljaju , stavlj ajи и sиpalj zиЬ, шаЈо ))gucл11". Tatиlinim semenom jos иvck vara lice vade praznovcrnom svet u ))crve iz pokvaп~nih zuba, u~iju, nosa i ociju«. Tatulinim semcnom i Jistom jos иvck ne:> trpljivi nasLednici Ш nesrecni supruinici, snahe i sv~krve
jedni druge truju. DRUSTVENI I PRIVREDNI ZNACAJ Braлj em \eko\•ito~
bllja treba da se, pre svega, pomogrze starcima, iп validima i svima onima koji nisu sposobni za teske radove. Deca, pre svega skolska, treba da se upozлaju s le kovitim biLjem iz vise razloga. То је lep i lak posao. Botaniku treba uciti и prirodi, jer је to prirodna nauka. Jzmedи cetiri zida niko necc naиciti kako се и prirodi pozna ti t i tricи 1 razHko,,ati је od drugill biljaka koje imajи slicnи, s lozen и glavicas tи cvast. Ко jednom \ridi beli slez, velebl lje, bunikи, tatulи i ostalo lekovito bilje, taj nikad nece zaboraviti kako ono izgleda. Ocigledna n.as tava и prirodi је najbolja. (»Oci jest da su lзZljive, ali s to oko vidi to se ле zaboravlja.«) Branjem leko\•itog Ьilja skolska deca се иpoznati prirodи svoje лaj uze okolinc i n cos~ tr~u pos tati oclиsev l jcni m13cli Ьiol oz i. Prenosicc to Ьilje AUSTRIJA МADARSКA
GRCКA NAUCNOISTRAZ IVACКE EKIPE FдRМAt;~U I A /..А PRO UCдVANJE LEKUVПU<..
OD 19-45. DO 1970. GOD1NE.
UII J \
42
LECENJE BIUEM
и svoje i skolske vrtove, pl-atice лj egov zivot i razvoj, videce kad ј kako cvcta. Citaocima се sc dati planovi i crteZi kako treba podici i odriavati vrtic s Jekovitim biljem. Ovo је od posebnog znacaja za skole, j er se и tinz vrtiCima пajиspesnije i najpгijatnije odriava nastava iz botanike. Вгалјеm lckovitog bilj a naucice se korisnom radи, koji ее im, mozda, nekad и zivotи dobro doci. Za branje Jckovi tog Ьilja treba mnogo rucica, jer i ovdc se moze reCi da ј е tacna ona Njegoseva: »Malo rukи, malena i snaga.« Niko ne moze tako mnogo i tako bJ-zO nabrati bilja kao skolska deca. Branje m bilja dcca se navikavajи da idu и prirodu, па sип се, u sumи i tako се neprimetno zavoleti sume i livade i pres tace se bojati svega onog sto se и prirodi zbiva. Od priho d a dobij enog za bilje imace znatnu korist skolska kuhinja, knjii.rzica, z Ьi rke itd. Uops te, branjem Ьilja deca odmalena neosetno pocinjи privredivati, radeCi j edan posao uz pesmи i salи. Na taj nacin ona dolaze do saznanj a d a n1ogи koristiti zajednici.
BORBA ZA KVALITET Obratice se paz nJa Ьiljarima i on.ima koj•i nameravaju da sakupljaju i gaje lekovito bilje da је cistoca v rlo vazan cinilac u ovom radи . Jedan od najcescih nedostataka nasih droga је n edovoljna cistoca, koja је, иglavпo m, posledica aljkavosti i neп1arnosti и radи . Ne sm e se vise ponavlja ti ona greska da se и nasem biljи, izvezenom negd e u Amerik и, ili na kakav drugi kontinent, naue stranog Ьilja, vune, kostreti, hartije, kozjih brabanj aka, mrtviћ miseva, zernlje i drиge necistoce . Toga ne srne biti ni и namirnicama, а kamoli и drogan1a, јег lekovito bilje sluzi kao lek i daje se bolesnicima da im pomogne. POZIV NA SARADNJU Ova kojiga tтеЬа da Ьиdе podstr·ek i putokaz prijateljima pri1'ocle, ~za stav;'licima botanike, suma1·ima, agronomima, uciteljima, apotekarima, l ekarirna i ,,eterinщ·ima na koje Ьilj e -svaki и svom krajи treba da obrati paznjи, da belezi kako је u pojedinim godinama ta bHjka podnosila sиsи ili preveliku vlaznost, golomгazicu, ' 'elike vruCine i zime, razne gljiviene i druge bolesti и tokи vegetacionog p erioda, koje lokalno bilje narod njihovog kraja najcesce upoLreЬljava za l ek, za koje bolesti i kako ih leci itd. Uopste, ovo је jedna vrsta poziva svin'l ljubiteljima lekovitog, mirisnog i zacinskog Ьiljt1 па naucnu i strиc11u saradnju. Lekovito bilje se ne moze proиcavati kabinetski. Potrebno је svaki dan ici и prirodи, posmatrati ga i ispitivati, belezeci svaku pron1enи koja nastaje pod иticajem spoljnih cinilaca.
О
POTREBI ZA GAJENJEM LEKOVITOG BILJA
Као sto sи se nasi stari ~ugledali na Hola ndane, podifuci impozantne vetrenjace oko svojih sela kao neke dzinovske strazare, iskoriscиjuCi najjevtinijи i najpгi·stupacпijи ravnicarskи energijи, vetar, za mlevenje zita i isи-
UPOTREBA LEKOVПOG B I Uд КROZ VEKOVE
43
s ivanje vodoplavnoь zemlj is ta , taku isto treba da se ugledamo na njiћ i u pogledu gajenja lck0\1itog bilja. Hektar zemlje pod zumbulom, la lom ili karanfilom лesurnnjivo donosi viSe koristi nego hek tar zita. Ра kad Holanёtani mogu da proizvode tako divno mirisno cvece u zemlji gde ј е леЬо uvek sivo i tuzno, gde se ))vise od 7Qn; 0 brakO\'a sklop i pod kisobranom«, олdа i mi imamo jos vise razloga da pristupiл1o toj proizvodnji, jer m i imamo divno plavo леЬо, zarko suncc i uopste velik broj suncanih dana. Citalac се za svaku vazniju lekovitu biljku doblti sve potrebne agrotehnicke podatkc о gajenju i dobljanju maksimalnog p rinosa i najboljeg kvaliteta. DOMAcA
АРОТЕКА
LEKOVITOG BILJA
Ukazacemo paznju na neotrovno lekovito Ьilje, kojeg ima kod nas v1·lo шnogo, ali se ne jskoriscava dovoljno ni za prodaju ni za domacu potrebu. Svaka porodka, pogotovu ona s malom decom, treba da irna za celu gouinu лabranog cveta lipe, titrice, nane, sipka, tmjina i drugog bilja (> >Zlu ne trebalo, nek se nade u kuCi .. .«). Pomalo neverovatno izgleda da mnogi stanovnici ravnicarskih naselja idu preko cele godine u apoteku da kupuju kamiltej, iako su sve njilю,re njive, pasnjaci, ledin e, ulke, dvoтista i vrtovi puni te ЬiJjke. Ili kad опај lekar i apotekar iz jednog velikog sela pored Dunava protestuje s to шu se пе salje dovoljno belog sleza, а u torn zapustenom i zabare nom selu svc su ulice obrasle belim slezom u toj meri da se seoska deca Jeti ро njernu igraju zmurke i skгivalica. Ili da Jugosloveni svake godine popijtt tnilionc taЬleta i prirne hiljade injekcija vi>tamina, а dopustaju da milioni kilograma najsocnijeg i najl_ekovitijeg voca punog vi-tamina С i drugib isto tako korisnih sas tojaka svake godirne propadnu, istrule, da ih pojedu svinj e, ili, sto ј е ј о$ vece zlo, pretvaraju ih u rakiju, nas n arodni otrov, 1·uglo i sramotu. I N VENTARIZACIJA LEKOVITOG BILJA
Bez saradлj ~ S\' ih naprednih i p rosvecenih gradana ne moze se nikad izvrsiti t'ejonizacija lekovitog bilja i Шadiirti taima farmakognozijska karta, tj. areali, raspros tranjenost svih vrsta na te ritoriji Jugoslavije. Medutim, bez tacпog poznavanja sviћ mesta gde se nalazi pojedino vazno lekovito Ьilje ne 1noze se doneti лi zakon za zastitu onog Ьilja kome pre ti opasnost od uнis ta vanja, ni-ti otpoceti s podizoojem susara, skladista, plan1:aza, destИeri)a i sa racionalnin1 iskorisca\'anjem. I KOROV MOZE BITI KORISTAN
Cilj ove knjige је, pored ostalog, da 6i1taocu ukaze na to da i koro·џ i di'Ugo prezre·n o bilje 71'lOgu biti korisni. Sve zavisi u ci}im su rukama. »А u ruke Mandusica Vuka, svaka puska Ьiсе uboji~ta.« Voda i vatra u rukama prosvecena coveka i strucnjaka najvece su Ьlago. Tatula , bun~ka, velebllje, mraZO\' ac, gorocvet, digitalis, navala, titrica, beli slez, tvrda rafena glavnica i
44
LECENJE BIUEM
mnoge drиge otro,rnc i neott:.ovne biljke ~'оје rastи kao korov ро nasim nji' 'ama, vrtovima, sиn~ a ma i li\•a dama, а koje veCiлa od nas unistava, smatrajиci to za ~vоји gt·a
ЈЕ
SIROVINA ZA FARMACEUTSKU I NDUSTRIJU
U Jeko,•itom Ьilju ne vidimo cini i m adije, sredstvo za vracanjc i bajanje, nego na~ u za sada jos U\'ek najvazniju, najjevtiniju i najpristupacniju l ckO\Jitu sir·ovim t, \• с.йnи и mkи, а neophodnu и ratu. Ovom knjigom ne mis limo da stvaraшo nat·odne Lekare koji се druge leci ti lekovi tim Ьi lj c111 , niti imamo namez·u da ucimo ))pelen-bake« i »cemer-deke« kako se povraticem s iriskog groЬl ј а m ogи povra ti ti mladost ili ukradeni >) parado~i « iz Idosa, nego zelimo cta oba\'e~·timo najsire narodne slojeve о stvarnoj l ekovitoj vrednosti i pr·iv1·ed11oj vaf.nostt naseg l ekovitog,
zaёinskog
i mirisnog bilja. Citalac n e treba da smatra ovu knjigи za neku s tudiju iii konacnu rec nauke. Ovo ј е sащо skr01nan p utokaz i poziv svim zdravstvenim radнicima, biolozima, uciteljima i svim drugim poznavaocin1a i l j ubiteljima lekovitog i mirisnog Ыlја, i prirode uopste, da роспи prikupljati grat1u za proucava11je naseg l ekovitog bilja.
Sva saopstenja citaoci m ogu slati Insti tutu za proиcava nje lekovitog ЬНја u Beogгadu , Tadeusa Koscus ka broj 1, i Inst.itutu za farmakognoziju Farmaceutskog fakulteta u Beogradu, Visegradska 26, koji citaoou stoje na гas polaganju za sva obavestenja.
OD CEGA SVE ZAVISI LEKOVITOST SVAKE BILJKE?
Koj.i sve cinioci uticu da jerlna te ista biljka sa raz11.ih 1nesta in1a razliCitu lekovitu тос Velik broj citalaca postavlja ovakva pitanja. Na njih nije lako i jednostavno odgovoriti, jer је sYaka blljka vrlo slozenog hemij skog sastava. Osim lekovitih, u svakoj biljci ima i nelekovitih materija, redovno mnogo vise od lekovitih. Na prirne1·, 1·azena glavnica ima svega 0,10 do O,SOo/o (izuzetno oplemenjene vrste 1n1aju 0,8011/о) alkaloida, koji su jedini lekoviti sastojci ove parazitske gljive na t·azi, tako vazne za porodiljstvo. Sve ostalo, dak!e, vise od 990f o tezine razene glavnice, је baJast, za Iecenje nekoгistan sastojak. То је isti slucaj i sa veleЬiljem, tatulom, bunikom i mnogim drugim lekovitim biljeн1. OD CEGA ZA\ 'ISI KOLICINA LEKOVITIH
SASTOJAКA
U BILJU?
Zavisi, pre svega, od unutrasnjih, naslednih S\'Ojstava, а zatim od kliIne, zemljista i drugill spoljniћ cinilaca. О svemи tome se mora voditi racuna. Tako se i moze objasniti zas to jedna te ista biljka sa raz.nih mesta i и raznim godinama nema uvek istu lekovitu moc.
UPOTREBЛ LEKOVIТOG BIUЛ
KROZ VEKOVE
45
I z Ь о г \1 1· s 1 а, sorala, \Jйrijete ta ј\ј hiЬrida, kalenzljen је, izvodenje t-asada, ЬогЬа protiv гazaih b iljnih s tetoc ina, korova i boles ti, ispitivanje moguc пos ti prilagoda\1 aлja i u\·odcnja и ku lt uгu inos tranog kvali tetnog Ьilja , dodavanje zemljistu 1-azniћ pгirodni h i ve~ tack ih dubriva, is pitivanje upotrcbe k о 1 h i с i n а (alkaloid u mrazovcu) i njegovog utтicaja na semenje raznog lekovitog bllja radi povecanja pгinosa i procen ta, na primer, alkaloida и velebllj u , tatull, bu nki i drugim Ьiljkama, i svi ostali pos lovi agro Ьio logije i ag rot elшik e mogu se u spesno iZ\10diti jedino gajenjem pod nadzoгom strucnjaka. l sto to vazi i .z a izbor mes ta, polozaja, zemljis ta itd. Za mnoge k11lture је neoph odno na\lodnjavanje za vreme suse. Digitalis, gorocvet, durdevak, velebilje, tatula, bunika, mrazovac, odolj en, jedic i шnogo drugo bilje koje sadrii nepostojana jedinjenja i li se tesko susi, treba s t о р r е, odmah pos1e bгamljla osusiti u s to tanjem sloJu и zagrejanoj su snici na odredenoj temperaturi ili staЬi li zovati. Rdavo susenje је cesto jedan od gl юr nill uzroka nepoverenja prema lekovitom bllju, jer ј е lose su senje jedcm o d glavnih uzroka doЬij a nja droga slabog kvaliteta. С
i s t о с а d r о g е. - I zbegavanje raznih zamen a i prime sa, kao, na primer, da se Jist digitalisa ili vel eЬilj a zameni s lis tom o d grozboj e, Phy tolacca decandra, koren lincure s drugim divljim korenjem, korijandar i anis s kukutom, salep s mrazovcem, kamomila s drugim slicn~m kompozitama itd. Kora s divljih ciпhona sa Anda uvek ј е Ьila pomesana s drugim, neleko,,itim korama. Sve se to izbegava gajenjem bilja pod nadzorom s trucnjaka. Uopste, gajenje lekovitog bilja znaci velik n a pred ak u fa rmaciji i me~ dkini za р г а v i lп о i р о s t о ј а n о obezbed enje a poteka i farmaceutske indus trije potrebnim kolicinama dobrih droga ujednacenog kvalit eta, а narocito p ostojanog hemljskog sastava: vi~юka i stalna kolicina a lkaloida, he~ terozida, ekstraktivnill materija i dr. I z svih ovih razluga m oderna farmaceutska ·indus tr.ija proizvodi n е s r е d n о о k о s v о ј i h t v о r n i с а sve sto moze dobro uspevati , da Ьi posta1a n с z а v i s n а od raznih cudi prirode i nesolidnih trgovaca. Тr а n s ро r t n i t r о s k о v i divljeg bilja iz udaljenih besputnih lпаје,,а gotovo redo\'!10 izriose vise od same vrednosti droge placene beracima. р о
PAКOVANJE
1 ёUVANJE LEKOVITOG BILJA. UZROCI KVARENJA 1 GUВUENJA LEKOVITOSTI Droge (osuseni de lovi leloovatю,g bilja) ne mogu se cuvati besko11acno.
VeCi·na se mora svake godlne obnavljati drogom iz poslednje zetve. Opste ј е pravilo da su droge utoliko losije ukoliko su starije. Ali i tu ima izuzetaka. Kora krusine (F"rangula) treba da odlezi bar godinu dana pre upotrebe . То vaii i za rizom perunike, vaniliju, duvan i neke druge droge. Sasa, gorocvet i druge r anunkulacee s u otrovne, а kad se osuse, otrovnost se poste~ peno smanjuje i iscezava. Osuseno lekovito bilje mora biti d о Ь r о z а р а k о v а n о i sklonjeno na s и v о 1n е s t о •koj e se moze cesto prove travatir. Mnoge droge moraju se cuvati llern1eticki zapakovane.
LECENJE Bl UEM
46 vа р r
Najvazniji uzroci kvarenja droga s и v 1 а g а, t о р l о t s v е t 1 о s t, k i s е о n 1i Је i z v а z d и h а, n е с i s t о с а о т еn е t е ш р е r а t и r е.
а, 1
s u n с en а g 1е
I n s е k t i, р 1 е s n i i Ь а k t е r i ј е n а р а d а ј u m n o g е d r о g е. Digitalis, gorocver, <1иrdevak, j edic, razena glavnica i mnoge druge, za m edicinu ve oma vazn e droge, moraju se cuvati potpuno suve i h ermeticki zapakovane, i to ili и vakuumu ili и atm osferi n ekog indiferentnog gasa (azota). Ukoliko sи p akovanja manja, иtoliko sи bolja, jer se, n a p r imer , otvorena ampula od dva do pet grama titrovanog digitalisovog lista brie potrosi i droga rnaaje pokvari i oslabi nego to ~sto lisce pakovano u teglice od deset, dvadeset ili vise grama. Rdavo pakovanje, isto kao i nestrucno susenj e, neznalacko branje, p renos i cиvanje droga, uzroci sи nepover enja koje jos i danas mnogi lekari i farmaceиtska industrija imaju prema izvesnom lekovitom Ьilju. Ukoliko su lekovita, mirisna i organolepticka svojstva droge osetljivija, utoliko treba vecu paZl'Lju obratiti па njeno pakovanje i cuvanje! С
v е с е, 1 i s (:е i druge nezвe bbljne oтgane najbolje је pakovati u ciste rn.etalne kutije, hermetiёki zatvorene bli u sanduke jednake, standardne velicine i oЬlika, postavljene dvostrukom debelom hartijom crne ili tamnoplave Ьоје. Dobre su i posta\•ljene kartonske kutije. Ро potrebi i za krace vreme, osoЬito kad se droge n e moraju nikud transportovati, mogu se cиvati и vrecama i kesan1a od visestruke zilave hartJije. Korenje se pakuje u vece, а semenje u manje vrece od oiS!te tkanine. Tako se pakuju droge za izvoz, dakle, industrijske kolicine. Male kolicine skupocenih i osetljivih droga treba cuvati -и crnim ili mrk,im posиdama. Osetljive droge treba pakovati (kao, иostalom, i sve druge lekove) tako da ispune sudo\т e da »mrtav prostor«, tj . prazninaukojojje vazduћ, bude StO Л1anji . . R а z е n u g 1 а v n i с u, digi·talis, gorocvet, primorski Iиk , dиruevak, navaJu :i sve ostale droge ciji se lekoviti sastojci brzo menjaju i gube pod uticajem vlage i ostalih spoljnih cinilaca, treba cиvati cele, а ne и prasku. Treba ih pakovati и tamne staklene, porculanske ili gledosane zemljaпe tcgle ili, eventиalno, и metalne sudo\тe, koje treba hermeticki zatvoriti (zaliti parafinom ili voskOD1). Pre zatvaranja и sud m etnuti kesu sveze pecenog kreca, fosfor-pentolcsida, bezvodnog gipsa ili silikagela, koji се upiti svu zaostalи Ylagu iz vazduha ili iz droge. Mnogim drogama se dodaju razna insekt ic:id11a s1·u:lstva, hartije natopljene lepljivom masom u kojoj ima piretrina, diditija, pepeina, aloja ili stipse, zive, hloroforma i slicno.
D.r oge u prasku se mnogo brze kvare nego cele! Zbog velike иsitnjeno sti, pod uticajem svetlosti i vlage, samlevene dгoge ne sa,mo da gube brzo 1niris, ukus i boju nego i kolicinи alkaloida i drugih lekovitih sastojaka (rizorџ navale, slacicno brasno). Sve farmakopeje za veCinи droga propisuju da prasak treba naciniti kad zatreba, neposredno pre upotrebe. Prasko\'i su vise higroskopпi (privlace vlagu) od odgovarajucih droga. Zato ih treba cuvati u dobro zatvш·enim sudovima u koje se stavi, и kesicu ili u supalj zapusac posude, malo bezvodnog kalcijum-hlorida ili nekog drugog sredstva za upi1anje vode.
UPOTREBA
LEKOVIТOG
BIUA KROZ VEKOVE
47
Vlaga је jedan od glavnih иzroka kvarenja droga. Zato se trazi da se tJ zabrano bilje s to pre i sto potpunije osu si i sto bolje zapakuje. Lekoviti sastojci digitalisa i гaiene glavnice brzo se menjaju i gube pod uticajem enzima u prisu stvu do\roljne kolicine vlage. Zato se zahteva da, na priшer , digi taИs n e sme imati vise od 5
Nagle pro11'Lene temperature, n.a primer, naglo hladenje, mogu izazvati zgrusnjavanje vodenih para па uлutrasnjoj strani suda, а vodene kapljice, kad padnu na povrsjnu droge s labilnim sastojcima, mogu pos1:ati zariste odakle се poceti kvarenje celog pakovanja.
48
LECENJE BIUEM
madnoca је izvrsta11 nacin konze rvisanja, jer sprecava razvoj rnikroorganizarna ј insekata, a li и izvesnim masnim i e tarskim uljima moze izazvati promene sastava usled talozenj a ili kristalizacije nek ih sastojaka: riЬije, шa slinovo, ricinusovo, r uzino, nanino, anisovo, titricino i druga ulja . .tivi organizmi: plesni, bakterije i insekti. Droge unistavaju ili sami organ izmi ili enzirni k oje oni luce. Promene koje и drogama izazivaju bakterije nisu u vek vidljive, osim и s lucajevima hromogenih vrs ta koje grade crvene mrlje na skrob nim drogam a .
Plesni su cesta zaraza vlaznih droga, narocito on ih koje irnaj u mnogo gume, secera, skroba i slicnih sup.sta'Ilcija na kojima se ove sitne koncaste gljivice razvijaju i daju mnos tvo spora razne Ьоје. Pojedine plcsni se m edнsobno r azlikuju oЬlikom organa и kojima se nalaze spore. Siva i сгnа slшi,
2
3
RAZ С PLES 1: 1. MUCOR, 2. PENICILLIUM. 3. ASPERGILLUS, 4.
STERIGMATOCYSТlC
plesan imaju loptast sporangijum pun sic usnih spora. Ze]ena plesan ima neгazgтana te, а pJava p]esan razgranate kondiofore u kojirna sи smestene spore. Raspoznavanje plesni ' 'rsi se mikroskop om. Crvici cesto 11agrizaju mnoge droge. Otkrivanje i razlikovanje pojedinih vrsta ovih parazita vrsi se lupom ili mi1kroskopom. Najcesce se javljajtl sirni crv ,ј brasne ш CI\' . Insekti nagrizaju d unis tavaju najcesee podzemne orgaпe s mnogo skroi slиzi, ра cak i otrova1e droge. Retko se javljaju na korarna i taniлskim oporim drogan1a. Nisu sve droge ni svake godine podjednako zarazene ovim insektima. Ima godina kada se paraziti pojave и tolikom mnos t1m1 da se mora izvr~iti dezinsekcija. Rdavo zapakovane mirisne droge brze ili sporije g u Ь е s v о ј и а r о тu i prirnaju rnirise svoje okoline. Ako и skladistu ima viSe vrsta droga, onda се one primiti miris one йroge cija је aroma najjaca i koja najlakse vetri Lose zapakovana droga brzo се primiti u skladistu, u nekom primorskom pri.stanistu ili na samom ba,
inиlina
UPOTR.EBA LEKOV IТOG BIUA КROZ V E.КOVE
49
з
1.
INS EKT I KOJ I , APADЛJ LI DROG E RUFA, 2. t;ALANDRA GRANARIA . 3. t:ALANURA URYU\ E , 4. STEGOBIUM PAN ICUM, 5. PП NUS BRUNNEUS. 6. NIPTUS HOLOLECES , 7. LYCTUS BRUNNEUS, 8. BOR.KHAUSEN IA PS EUDOSPRET ELLA
FO RМICA
brodu, miris kateana, pokvarene ribe, naftalina, koze, pe troleuma i drugih 111a terija jakog i pos tojaлog mkisa.
U v l а z n о т s k 1 а d i s t и rdavo zapakovana droga се se za kratko vreme ovlaliti, а ponekad i poplesniviti. Budava droga se mora unistiti! Zakljuёak.
- Као s to se vidi iz ovog izlaganja, velik је broj cinilaca koji uticu na leko,•itu moc svake Ьiljne vrs te. Za to velike sve tske firme kupuju lekovito Ьilj e samo od solidnih proizvodaca prvoklasnih droga, jer ро onom narodnom: »Od loseg mesa - eorba о plot« ili ono drugo: »Nisam dovoljno bogat da nosiш odelo od loseg stofa.« Od loseg lekovitog bilja ne moze se naciniti doba r lek. А od leka se, pre svega, trazi da bude dobrog kvaliteta, efikasan, da uvek i svakom moze pomoci. Zato пе kupujte l ekot-·ito bilje od svakog.
О
LEKOVITIM
SASTOJCIМA
MEDICINSKOG BILJA
Glavnije hemijske materije od kojih potice lekovitosl bilja Sve do kraja XVIII i pocetka XIX veka gotovo se n~sta n~~e znalo о ћeJrujskom sasta\'U lekovitog Ьilja i Ьilja uopste. Biljke su upotreЫja\•ane na 1·aznim kontinentima na osnovu iskus tva stecenog kroz vekove. Tada pocinje eksperimenta lna farmakognozija, tj . egzaktna nauka о lekovitom bilju. BiJjke su vrlo slozenog hemijskog sastava. Nas ovde interesuju samo lekoviti sastojci. Nelckovite sastojke nauka о drogama naziva balastnim materijama. Na prinaer, u raf.enoj glavnici ima svega 0,020/о do 0,200/о lekovitih
LECENJE B1UE.M
50
sastojaka (alkaloida), а sve ostalo (masno ulje, ugJjeni hidrati i dr.), znaci vise od 990f 0 svih sastojaka cine nelekovite, balastne materije. Slicno ј е i sa mnogim drugim lekovi tim biJjkarna. Premda је u XIX i ХХ ''eku analizirano nekoliko hiljada biljnih vrsta i otkriveno mnogo lekovitih sastojaka raznih hemijskih grupa, ipak se jos uvek javljaju nove biljke u na rodnoj m edicini raznih kontinenata ciji hemijski sastav nije poznat, а te biljke se ipak usp esno upotreЬlj avaju u 1nedicini. Is trazivacki metodl u h emij i lekovitog bilja iz godine u godiлu se sve brie usavrsavaju, tako da se stalno otkrivaju nove materije, m edu njima i t akve koje preds ta\'ljaju pravu prekretnicu u m edicini i farmaciji (vitamini, hormoni, antiЬiotici, fitoncidi i dr.).
Sta su to alkaloidi, glikozidi (heterozidi), saponini, tanini, etarska ulja i druge biljнe materije, nazivi sa kojima се se citaoci и knjizi s talno susretati? Ima citalaca kojima su ovi nazivi strani i nepoznati. То su s trucni, naucnl termiлi za delotvorne sastojke dгoga. Posto se oni cesto i na mnogo mesta spominju и ovoj knjizi, nece biti zgoreg da ti bar Ьledu definiciju tih sastojaka, jer od njih potice lekovitost i otrovnost droga. Pokusacu da to izncsem najjednostavnije, prosto, da bi bilo razumljivo svakom citaocu.
ALКALOIDNE BILJКE
Mnogi puse dшюп. То је sad moda. Puse i deca. Posle prvih cigareta zaboli eoveka glava, neki povracaju (osobito deca), vecina gubi apeti
UPOTR'EBA
LEKOVПOG
BllJA
КROZ
VEKOVE
51
vekova, u Juinoj An1erici potro~i se svake godine ogromna, ali za sada јо~ иvek пcpoznata kolieina kokinog lisca za zvakanje. Isto tako, crnci и Africi uiivajи u ZVЗ!kanjи kole, а Indonezani и betelи. Smrvljenom lВси koke doda se ne~to malo Ьilj nog pepela, kreca i vode, ра se nacine loptice, koje se zvacu svиda i svakom prjlikom, а narocito kad pe~ice treba pre6 viso~ke Ande.
S сор о l i a. с anJioLica ltcopir?Jн 11ctp~ {[ 11.5
UQS ..... /Jd!Q..dDt?O, ~
H~osc~.+ЛfЦS J.Jig~ АтR.оР~
BEUalJ oNAJ,. .
ACONitUI( YARJeg~tФt
Vt:~A-TR.I.JЧ
А L&l.J"t
COlCh!C.ЦM .S FC.JtL~ С
11· I.+MC.LIЦ
rc~ . }IJSR.lJ/of
AUTUHIJA-/.E.
OR.11UrUM
..+.
8~UadoAJJJQ..
OPJUM
N. TA8'i'CIJН
ALКALOID NE B IU КE
U JUGOSLAV IJI
Vojvodanske majke, kad риstаји и prolece decu s guscicima na ledine, ро desetak риtа im skrecu paznjи da se ne zaigra jи kako ne bi guscici oti~li nekиd u korov da se najedи kukute. Kukиta је velik otгov. Gи~ciCi sи narocito osetljivi. Kukиta је bila sиdski otrov Atinjana. Njome је otrovan slavni filozof Sokrat. Stariji svet је 111nogo bolovao od malarije. Narocito oni koji sи nekad slufili vojsku и Make doniji. Svi oni znajи za gorki kinin, »gorci od сешеrа« . Neki su dobijali kinin i и oЬlikи injekcija. Mnogi slabиnjavi piju kina-vino ili kaplj.ice za jacanje, ciji је glavni sastojak tinktиra od kininove kore. Oni koji bolиju od cira и stomakи рiји pra~kove и kojima је glavni lek ekstrakt dobijen od b eladone. CobanciCi i gorosece prevare se pon ekad ра se najedи primamJjivih i socnih bobica od iste biljke, ·иsled tega dolazi d.o pojave teskog trovanja, ра i do smrti. U mnogim vojvodanskim kucama jos se odrfao ruzan i opasan obicaj »kиvanja maka« i davanja maloj deci ka,d рlаси, kad ih boli trbuh, kad imaju grceve, kad ne mogu da spavaju.
52
LECE.NJE BIUEM
Каd ёovek
okasljavi, trafi od apotekara praskove kodeina.
Cemer·ikom planinci tгujiU jedan drugom kokosi da im n e cine stetu u :/.itu. Cemerikom i duYanom lece sugavu i vaslj ivu stoku. Sve te, i jos mnoge druge biljke su otrovne i lekovite zbog toga sto sadrie razne а Ј k а 1 о i d е. Kukuta је otrovna jer ima n ekoliko alkaloida, od kojih је n ajvainiji i najotrovniji konin (od latinskog naziva kukute, Coniюn maculatum). Zbog konina kukuta zaudara na misevinu, n a rnisiju mokracu. U makovim caurama 4ma гarznih alkaloida, а medu njima је najvainiji, najotrovniji i najlekovitiji - morfin. То је najvainiji opojni alkaloid . U makovim caurama ima i kodeina, papaverina, пarceina, narkotina i jos dvadesetak drugill alkaloida rnanje medicinske vafnosti. Otrovnost i lckovitos t velebilja, tatule i bunike potice od alkaloida hi-
uscijamina, atropina, skopolamina li
d!rтugih.
Paprika је Јјиtа zЬog alkaloida piperina. Duvan ј е LjU!t i attrovan zbog alkaloida nikotina. Glavni lekoviti sastojak kafe, СзЈја, loole i matea j este aJ.Jmloid kofein. Kokino lisce izaziva ono cudno dusevno raspoiozenje usled prisus tva a lkaloida kokai1za. U ki11inovoj kori glavni lekoviti sastojak је onaj gorak alkaloid kinin, а pored njega ima jos nekih dvadesetak drugih, manje vafnih alkaloida (kinidin, cinl1011in, cinhonidin ii dr.). Otrovt~:юs t cemerike potice od protoveratrina, jerviнa i drugih alkaloida. Kad ozled!ite rusu (Chelidonium nzajus), iz nje cиri narandzasti mleeni sok ljиtog й gorkog ukusa. Lekovitost, otrovnost, ljtttina i gorcina ovog soka poticи od alka'loida helidonina, hele1·itrrina. Mrazovac ј е 1ekmr.i1 i otrovan ZJbog alkaioida holhicina. Jedic је otrovan i lekovit, na jezikи ·izaziva peckan~e i иtrnutos t zbog pгisиtnog alkaloida akonitiнa. Raie1'la glavnica је lekovtit~ i otrovna zbog alkaloi•q a er·gotamina, ergotoksina, ergometrina i .dr. Svi navedeпi, i mnogi drugi a•lkaloidi - nj1h vise od s•totilnи poznatih i mnogo jos nepoznatih - nalaze se u raznom biljи sirom cele Zemljine kи gle. Мnogi sи veoma v-azni lekoVti. S ve sи to sиpstancije slabo bazпog, alkalпog karaktera, vezane u ЬiЈји za razne organske ki!Selirn e i za tanine, stavske, opore materije. Mnogi alkaloidi su vee toliko ispitani da im se zna h emijska konstitucija, fizicke, hemijske i fizioloske osobine. Neki se poёinju i polиsin teticki proizvoditi u fabrikarna lekova. Vecina alkaloida је g о r k о g и k us а. Gotovo svi sи manje ili viSe о t r о v n i. Ali nisи svi podjednako toksicni. I nisи sve gorke ЬiJjke otrovne, nilti im gorcina potice jedino od aJkaloida. U Ьilju ima jos rnnogo drugih sиpstancija koje su gorke, i onih koje sи otrovne. Najva7.nije droge se dobijaju od Ьilja koje ima alkaloide. Otиda tako YeHka vafuost alkaloidnih droga и terapiji. Naucna farmacija pocinje otkricem morfina и opijumu 1803. god. и jednoj pariskoj apoteci. Tokom nekoliko narednih godina XIX veka otkriveno је d esetak drugih alkaloida. Danas ih је poznato vise od 500, ali se и terapiji ne иpotreЬljavajи svi alkaloidi. U fabrikama lekova alkaloidi se ekstrahиju iZ droga na razlicite nacine i preciscavaju komplikovanim metodama dok se ne doЬiju ciste, kristalne ili amorfne s upstancije bele Ьоје. Nikotin i koniin sи tecnosti. Alkaloidi se oЬicno lako тastvaraju и alkoholи, а teze u vodi. Мi imamo fabrikи opijиn1oviћ alkaloida u Skoplju.
UPOTREBA LEKOVIТOG BfUA КROZ VEKOVE
53
Upotreba alkaloidnih Ьiljaka l ~istlh alkaloida. - Gotovo sve alkaloidne ~iljke su tako jako akHvne da se smejи upotreЬljavati samo ро upиtstvu 1 pod nadzorom lekara. U interesu narodnog zdravlja, ovi lekovi se zbog toga шogu dobiti sашо u apoleci na recept lekara. Pojavom vitamjna, antibiotika i sintetskih lekova upotreba alkaJoida i alkaloidnih droga је poslednjih nekoliko decenija nesto smanjena, a li је njihov broj iz godine и godinu sve veci, tako da i dalje spadajи и vrlo vazne prirodne lekove koji se koriste и savremenoj terapiji. Alkaloidne droge se sve vise k oriste u farmaceutskoj indиstriji kao sirovine za ekstrakcij и cistih alkaloida, i sve _manje и apotekama za izradu prasko\ra, i:nfuza, dekokta, tinktura, ekstrakta i drugih galenskih preparata. Medicinska upotreba alkaloidnih droga, alkaloida i njihovЉ derivata veoma је raznovrsna, jer svaki alkaloid ima svojstveno farmakodinamsko dejstvo, specificne fizioloske osobenosti, о kojima terapeut mora voditi racuna prilikom prepisivanja i upotreЬe ovih vaznih lekova. u terapij skiтn dozama aJkaloidi su dragoceni lekovi; u proHvnom su. skodljivi i opasni, jer su i u malim dozama jaki otrovi. Alkaloidi deluju na jednu ili viSe funkcija organizma uticuCi, pre svega, na nervni sistem. Na primer, kofe1n i strihnin и terapijskim dozama nadrazиju razne funkcije cent·ralnog nervnog sistema (analeptika). Naprotiv, alkaloidi koji deluju kao narkotika, hipnotika, sedativa (skopoJamin) ili analgetika (morfin) u terapijskim dozama paralisu funkcije mozga i mozdine. Neki alkaloidi dеlији na periferni nervni· sisteт. Kиrare (Chondrodendron, Strychnos) i koDJШ (Conium) рагаli5и тotorne zavrsetke. Kokain (Саса) paтalise senzitivne nervne zavrsetke, zbog cega odredeni deo tela тоzе postati neosetljiv na bol (lokalna anestetika). - Akonitin (Acanitum) izaziva na jeziku peckanje i иtmutost i, najzad, jezik oteZa. i postane neosetljiv. Izvesni alkaloidi draie ili paralisu vegetativni i autonoтni nervni sistem (parasimpatikиs i simpatikиs), organe koji rade bez u pliva na5e volje, kao sto sи srce, krvni sиdo\ri, zlezde itd. Muskarin (Amanita muscaria), pilokarpin (Pilocarpus), ezerin ~li f.iizostigmin (Physostigma), arekohin (Areca) i dr. deluju kao р а r а s i m р а t i k о т i m е t i k а, tj. draze parasiтpati kus, dejstvo koje se ocituje ројаСапiт lиcenjem znojnih (dijaforetika, sиdo rifika) i pljuvacnih zlezda (sijalagoga), sufavanjem zenice (miotika), u usporavanjи srcanog rada i ~nizenjи krvnog pri,tiska, pojacanju peгistaltike zeluca i creva itd. Atropin, odnosno hioscijamin, skopolamin i drugi tropanolni de1·ivati midrjjaticnih solanacea (Belladonna, Datura, Hyoscyamus, Scopolia i dr) delujи suprotno. tj. р а r а 1i s и р а r а s i m р а t i k и s, dejstvo koje se ocitиjc и smanjenju lucenja znojnih (antidijaforetika) i pljuvacnih zlezda (antisijalagoga), u prosjre.nju zenica кi para.Jizi akoтodacije (midгijatika), ubrzanju srcanog rada i pиlsa, prosi-renju bronhija, иsporavanju peгistaltike i иЬlazavanjи grceva creva (spazmolitika). Efedrin (Ephedra), tiramin (Secale cornutum) i adrenailii.n (horтon nadbubrezne zlezde) deluju kao s i т р а t i k о 1n i m е t i с i, tj . drafe simpa-
54
LECENJE B fU EM
tikus, usled cega dolazi d o ubrzanog rada srca, s uienja krvnih sudova i time pov iseлja krvnog pritiska, prosir enj a bronhija i zenica i usporavanj a peristaltike. Ergotamiп (Secale cornutum) ri johimbin (Yohimba) deluju suprotno efedrinu, tj. parali~ u sirnpatikus i zbog toga spadaju u grupu s i m р а t ik
о
1i t i k
а.
N ' kotin (Nicotiнa) najpre nadrazuje, а zatim paralise ganglije vegetativnog sis te ma. Hinidin (Ci nchona) daje se kao lek protiv s rёa ne aritщij e, а k ofcin (Codejstva, on deluje i kao hemoterapeutik na plazmodije rnalaгije (parazi1icid). Strihin i brucjn deluju i kao tonika ili roborancij a, je r svojom ogl·omnom gorcinum pojacavaju apetit slablm i iznurenim. Kolhicin (Colchicum) deluje ла metabolizam mokraene kiseline, zbog cega se daje proti\' akutnog napada uloga (gihta, podagre). · Hinidin (Cin cho71a) daje se kao lek protiv srcane aritmije, а kofein (Coffea) kao sreani analeptik, sreds tvo koje pojacava rad s rca u slucajevima kada dode do DJegovog naglog popustanja. Rezerpin (Rau1мolfia), a lkaloidi cemeгike (Ver atrum) i papaverin (Opiu1n) smanjuju krvni pritisak time s to izazivaju sirenj e krvnih sudova (vazodilatatorija), s upгotno efedrinu i adrenalinu koji s uzavaju krvne sudove i time pove~avaju kп:ni pritisak (vazokonstrukcij a). Od alkaloid~ koji deluju na organe za disanje treba spomenuti lobeL~n (Lob elia) koji nadraiuje, pojacava i poboljsava disanje (respiratorni analeptik), sto је od osobitog znacaja u slucajevima kada preti opasnost da 'se disanje zausta,,i. Slicno deluje i kofein. Emetin (Ј pecacuanha) deluje kao specificno sredstvo protiv amebne dizenterije, а i kao ekspektorans, tj. lekovito sredstvo koje potpomaze izbacivanje sluz.i iz рlш5а, bronhija i tral1eja. U ve6oj do~i deluje kao sredstvo za povracanje (eшetik). - Naprotiv, skopolamin i atropin deluju protiv povгacanja (antienletici). Kodein (Opiunt) upotreЬljava se radi uЫazavanja i stisavanja kaslja (antitusik), а atropin uЬlafuje i prekida napad bronhijalne as tm.e. Purinski alkaloidi, derivati ksantina, teobromin i teofilin (Theobroma), а donekle i kofein deluju kao diuretika, sredstva koja poboljsavaju izlucivanje mokrace iz organizrna. Meёtu
alkaloidirna koji deluju na matericu treba, pre svega, spomenuti ergotamin i druge alkaloide razene glavnice (Secale corrtиtum) koji deluju kao uterotonika, tj. pojacavaju grcenje materice, osobina kuja se koristi za vreme porodaja kada grcenje materice oslabi ili prestane, ili posle рогоdаја kad ne dolazi do skupljanja materice. Slicno deluju i hinin i hidrastin (Hydrastis) . - Naprotiv, kao antagonisti, paralizatori materice, tj. sredstva koja stisavaju suvise jake grceve materice, upotreЬljavaju se neki alkaloidi opijuma (papaverin, morfin) i atropin. ergo.metгin,
Peletierin i drugi alkaloidi nara (Punica granatи111), are•kolin i arekaidin (Areca catecJzu) deluju .pno~iv crevnih parazi·ta (anthelrnintika). - Sabadilla, Veratrum, Staphisagria, Nicotiana, Anabasis i neke druge Ьiljke sa-
UPOTREBA LEKOVITOG BlUA KROZ VEКOVE
55
~:.ze ~k~lo~de. koji ta kode deluju kao paraziticidi, al i samo spolja (protiv va-
S1Jt1 1 slн~шh шsekata-paгazi la). . A__lkaloi.dne Ьiljkc imaju vrlo velik znacaj za coveka, za nj egov zivot i rad. ~s1m. cest~ 1. raz~ovrsn:){ upotг~be u terapiji, neki a'lkaloi.di se koriste i u po}JOprt\•redi, Jedni za ишs lavanJ e raznih parazita n a kulturnom b,ilju (nikotin, a nabazin), а drugi za povecanje zetvenih prinosa stvaranjem p oliploida (kolhicin). Peyotl sc koristi и eksperimentalnoj Ьiologiji, а brucin kao vanгedno osetlj iv reaktiv и analitickoj h emiji za dokazivanje minimalnih kolicina niti-ata.
GLIKOZOIDNE BILJKE Svi poznaj u di,mo cvece t!urtlevak ili tlurtlic (Convallaria majalis). Planinari znaju i divlj i dиrdevak ро mracnim i vlaZпim sumama. Svi se njime kitimo, а ma lo ko od nas zna da ј е durdevak lek za srce isto kao i onaj cr1-'eni digitalis sa Vogeza i iz Svarcvalda, vunasti digitalis iz is toene Srbije, zиti digitalis sa Rudnika, Ј astгepca i dиZ cele Fruske gore. Dиrdevak је и rukama lekara i apotekara spasonosan lek, i to bas oni di·v ni si tni cvetiCi s to lice n a sitan biser. U rukama nestrucnjaka, durdevak i razne vrste digi talisa, lijander, kukurek li onaj divnri. gorocvet sa DeLiЬlatskog peska i iz cortanovacke su n1e nisu lekovi ni lekovite sirovine, nego otrovi. Stari narodi su kukurekom trovali stгele kad sи isli и lov ili kad su medusobno ratovali. I danas razni narodi zarke Afrike truju strele strofantusom, а strofantus је takode lek za srce и ·rukama apotekara i lekara. Sve navedeno bilje ј е Jekovito i otrovno zbog prisustva raznih k а r d i о t о n i с n i h g 1 i k oz i d а . Stotine vagona ovih droga potrosi se svake godine и fabrikama lekova i u apotekюna za proizvodnjи raznih lekova za jacanje srca. Kod nas sc jede mnogo luka. Мnogi vole ren, rotkve i rotkvice. Ро gradovima mnoge domacice znaj.u da prave senf ili mиtar od b ele slacice. Kad nekoga »uhvati u krsti•ma«, nazebe, stavljaju mu na bolna m esta slaciCinu kartи ili cicvaru od slacicinog brasna. Brdani и prolece јеdи sremиS, creшus (Allium ursinum, divlji ili m edvedi luk) zbog ljиtog иkиsа slienog lukи. То im ј е p rva prolecna salata i ujedno prva vitaminska hтana. Poznato је da su sve te biljke ljutog ukusa. Kad s trиZete r en ili seckate luk, toliko vam suze oci da morate izici iz sobe. Eto, sve te, i jos mnoge druge Ьiljke sadrze s и т р о r n е g 1 i k о z i d е, koji se pod иticajem fermenata sto se nalaze и tirn Ьiljkama i и prisиS'tVU v.ode razlafи na secere i na etarska uJja ljиtog mirisa i ukusa. Јedno vreme se vrbova kora иpotreЬljavala kao lek proti tJ malarije. U tu svrhи ona је и XIX veku ispitivana i ~ njene kore izolova·n је glikozid s а 1 i с i n . Mladi pиpoljci s topole i jaЬlana upotreЬljavaJи se za lek иglav nom zbog jednog slicnog glikozida. Nije prazna prica da ј е n ajlepse spavati па miriэnom se.nu. Seno zaista mirise. Ali seljaci, cobani i drиgi ljudi bliski priтodi dobro vele kad tvrde da ne юirise s\'ako seno podjednako prijatno. Miris 5ena potice od raznih etarsk.iћ ulja i od k и т а r i n а, а kumarin је proizvod nastao razlaganjem
LECENJE B1UEM
56
jednog glikozida. Kumariлom parfimi~u skupocene duvane. Kumarinskih glikozida ima u raznoш divlj em bilju koje raste ро senokosima, а najvi~e u zdraljevir1i ibl kokocu (Melilotus offici11alis). Kad leti be rete ukusne ~um.ske j agod e na mestu gde је okupator isekao divnu borovu ~urпu, naici cete i ла kicicu, gorё.icu ili »travu od groznice« (Ery!zraea ce11tauriU111). SJatke jagode rastu •pored same goгke kicice, gorke kao pelen iJi cemer. Fru~kogorci је sasvim ispravno nazivaju »trava od groznice"< , jer ј е to i danas, kao i u vreme kad ј е Dositej plan.Jnario ро
tN . FtAJijlllA 1Jtg. Mi6t9LI.t PR.IIofUL,..lHt'·
5/N,..PIS
QeNT!.+JIA 1>1v.
0 Г\'
&li.fNAilJS
S)"() 1Ј
LiQuR.iтi.+ tf-DONJS
0NONJ.S
S.+Ji!UtUS ltlt~~
\\.\ a~NТIA-N.f ~
F.flLJ.J
фцi.s ETIJ)( IЏI . FRJAIIGll/.1
r~~.
CYPsoP~ilt#
SA-LIX
AfN!A ';f
•
Plll..$tn"Jlt,f (}ЦIJDfS
tONYtf-ll~~l.t
DlfJIT.fLI.S
l~N-4-T,f
, TILIAERYTH~~FA CFAITAUR-!UM Gt:NTIAAIA LlJTEit ЕТ ALr. HFIWiA-J?,l'A R,Jf. ЦrNAR.rtc",f D 1 G 1 i А L 1 S 'i./1-A /tfAJU.S V~R-84-SCШ{. LlfN.fT,f
FtflL-.IX
•
.
VIOL-.f ~~ C.OJ.DR,
.
,jlfpON.fi?.!',f ,f/>ONIS IJfl/LOTliS
DЦЈ . JII~Jl>IF/.oiM P/l,UNUS .S PINO.S~
А .uv,. Ц~/
Р R. 1 N Ц L .tt
О FF ·· .
Pol.Y~+L-4 A.Ч
1>19. L.fN.f Т< •
HETEROZIDNE BLUKE U JUGOSLAVIJl
Fruskoj gori, glavni nar<>dni lek tog kraja 'Protiv groznice. Za lecenje groznice kicicu upotreЫjavaju i na Durmitoru, Besnoj kobili, u Belom Potoku ispod Avale, u JaЫanici ispod Prenja i Cvrsnici na Neretvi. Кicica је lekovita, ali nije otro\rna, iako је gorka kao k.ininova kora i d:ruge alkaloidn~ droge. Njena lekovitost potice od g о r k i h g l i k о z i d а: eritaurina i eritrocen tauriлa. Gorki hadcn'i i semenje iz ko~ticavog divljeg i nekalemljenog naseg voca (vi~nje, b·r eskve, kajsije) upotreЬljavaju se za proizvodnju lekovite gorke vode. Gorciпa ovog semenja i specifican miris »na goгke bademe« poticu od с i ј а n о g е n е t s k i 11 g 1 i k о z i d а, tj. orga.ns~ih materija koje hidrolizom daju ~ecere i cijanovodonik ili, prosto, cijan, poznati otrov kojim dezinsekcioni zavodi ро stanovima truju stenice, а na prekookeanskim brodovima pacove da ne bi preneli kugu iz Indije. U cvetovima zove i lipe ima g 1 i k о z i d а k о ј i i z а z i v а ј u z n о ј е n ј е. Zbog toga se ove dve droge upotreЬljavaju u oЫiku toplog саја protiv nazeba, za izazivanje ~to jaceg znojenja.
UPOTREBA LEKOVITOG BIUA КROZ VEKOVE
57
Ро ~umama р~геd Du-?ava, Tise i drugih r eka raste ~Љ krusina (Ritamrzz~s frag_ula). S nJ: se s~?a kora i upotreЬljava protiv za tvora, za uredivanJe stol1ce. Glavru JekoЂtl sastojci и ovoj kori su а n t r а h i n о n s k i g 1i k о z i d i. Isti glikoziJi se nalaze i u plodovima pasdrena (Rhamnus cathartica).
Sa DeliЫatэkog peska izvozi se svake godine ро nekoliko vagona ko:ena. ~ele s~po_narije,_, :bele sapиnja~ ili, kako је tamo nazivaju, »~lajer-trava« , Jer ~ОЈ cvece 1 granc1ce sa semenJern podsecaju na slajer (veo) (Gypsoplzila panLculata). Iz roga kоп:л а '\'add se 15 а р о n i n, koji ·irrna raznovгsnu tehnicku upotrebи. Ako sapunj acи Иi, jos bolje, ovaj saponi.n trljate medu dlanovima s vodon1, poja\,ice se obilna i postojana pena, kao kad uzmete najbolji sapun. Istu takvu реnи dobicete i od semena kukolja, jagorcevine, divljeg kestena, divizmc i n1nogih drugih biljaka. U seoskim bastama jos se nailazi na rnali kиtak s cvecem. Tu se ponekad nalazi .i belonoga ,iJl!i sapun-trava (Sapoнaria cfticinalis), vrlo lepo cvece. 1 ona se peni kad se sa vodom tгlja. То su znali jos stari Rimljani i иpotreЫjavali su је za pranje vune. Zbog toga su је i nazvali Н erba lanaria. То mi i danas cinimo. Svdlene, fine vunene i druge skupocene tkanine od zivotinjskih vlakana ne smeju se prati sapunom (jer је on alkalan i najeda, upropascиje vlakna i tkaninu), nego raznim preparatima, а ne znamo da је и njima glavn.i sastojak saponin, dobijen ekstrakcijom iz sapun-korena. Isto tako, razni samponi i druga sredstva za pranje kose sadrze uglavnom saponin iz korena ove nase biljke. Divizmom deca truju и plicacima 1·Љи i onda је rukama hvataju i nose kuci da spreme rucak .ili veceru. Divizma је otrovЋa zbog saponina. Slatki koren pored slan.kamenackog groЬlja olaksava iskasljava.nje zbog pritSutnih saponina. Slankamenci ovaj koren nazivaju »bilje«. Cim neko okasljavi, dаји ти da zvace ovaj zut i sladak koren. »Kad smo bili deca, cuvali smo ovce i zvakali bilje dok nam ne u dll"i pena na иsta«, pricajи stariji ljudi iz Slankam~a. 1 brezov list је lekovit zbog saponina. Kukoljevo seme је otrovno zbog saponina zvanog gitagin. Daninoc se zbog saponina upotreЬljava za lakse iskasljavan.je. Ako sc mala .k olicina kakve ·s apon.inske dгoge prok~uv.a и vodi i malo duze mucka, doЬija se obilna ·i postojana pena kao sapunica (sapo na latinskom znaci sapun). Zbog osobine da dаји реnи slicnu sapunima, ove supstancije nazvane su ~>saponini« . I saponini, kao i glikozidi i alkaloidi mogu, dakle, birt:i i lek i otl·ov. Sve zavisi u cijim su rukama. Heterozidi ili glikozidi sи slozena organska jedJnjenja koja se lako razlafu pod uticajcn.1 1-a.zЬlafenih kiselina ili hidroliticnih enzima dajиci pri tom jedan ili vise secera (»glikoni<<) oi jedan ili vise molekula jedinjenja koja ne pripadaju secerima, dakle, »aglikoni<<.
Upotreba. - Za medicinu su najvatnije one glikoz~dn.e dro_ge koje deluju па srce. Vunasti, purpиrni i neke d.ruge vrste d 1 g t t а lt s а, razne vrste s t r о f а n t u s а, 1i ј а n d е r, g о r о с v е t, d u r d е v а k, kukurek i neke druae biljke sadrie heterozide koji и terapijskoj dozi deluju t о n in о n а ~ r с е i spadaju и s t е r о i d n е d е r i v а t е. Ova grupa se naziva jos i digitalisova ili digitaloidna, ~~~ је pu~ur:ni digi~a~is prv~ usa? и
c
terapiju; uveo ga је engleski lekar VIIIJem
V1teпng (William Witћeпng)
LECENJE BrUEM
58
1785. godiпe. Inace, јо~ su Arapi upotreЬljava]i primorski luk za trovanje pacova, а crnacka plemena u Africi r azne strofantuse i drugc apocinaccc za trO\Ianje strela i kao sudski o trov. Ove Ьiljke pri Jadaju r aznim Ьiljnim (amilijama (Scrnphulal·iaceae, Аросупасеае, R anunc.ulaceae, Liliaceae) i raznin1 rodovima i vrstama i poticu sa raznih kontinena ta, ali im ј е zajednjcko da sadrie vrlo srodna s t е r о i d n а h е t е r о z i d n а ј е d i n ј е n ј а (genoli sa С13 i С'.!4 ) i da svi deluju na srcani misic : u ter a pij skoj dozi su lcko,:i za srce, а uzeti u vecoj kolicini su otrovi za sr ce. Sva kardiotonika koja se prakticno upotreЬljavaju u terapiji su biljnog porekla. Ranije su za lek upotreЬlj avaпe droge, а s razvoj em farmaceutske industrije u novije vreme sve se се~се koriste cisti heterozidi, pojedinacno ili u smesi. u poslednje vreme uportreЬljavaj u se i koncentrovani ekstrakti droga bez balastnih m aterija: totadigitalis, adonorm d cLr., cime se postize kompleksпo dejstvo, а lek је znatno jev•tiniji od ci'stog heterozida. U maloj, terapijskoj dozi kardiotonicne droge pojacavaju rad srca kad ovaj postane nepravilan l nedovoljan usled raznih oboljenja. Ove droge pojacavaju i normalizuju rad srca u slucajevi.ma kad su njegove kontrakcije oslabile i postale nepravilne. Ove droge deluju i diureticno, osobito u s.lucajevima srcalllih edema. U veeoj dozi uzete digitaloidne droge deluju otrovno i mogu izazvati smrt (npr., 2-3 g digitalisovog lisca ili 15 mg digitoks.ozida). Као prvi znaci nepodnosljivosti i trO\'anja ja\.: lja se gadenje, povracanje i nepravilan puls. List purpurnog digitalisa deluje s•poro i dugotrajno; njegovo dejstvo pocinje tek nakon nekoliko casova i ttraje i vise od 24 casa, jer se ovi heterozidi cvrsto vezuju za srcani rnisic, sporo ·s e eliminiSu i nove doze digitalisa zaticu stare, tako da dolazi do nagomilavanja ili kumulacije. Lanata-heterozidi vunastog digitalisa 111emaju kumulativno dejstvo i deluju brze. Strofantozid G ili uabajozi d deluje jos brie, vec posle nekoИko trenutaka, zbog cega se daje и slucaju akutne srcane slabosti. Cuvanje. - Zbog nepostojanosti heterozida sve kardijaone droge moraju se cuvati slo suvlje, hermeticki zapakovane u tamnim mrkim ncprozirnim posudama na suvom i hladnom ·m estu, ali ne dufe od jed.ne godi'l1e. Osim toga, posto su otrovнe, momju se C.uvati pod k.ljucem odvo jeno (remedia separanda). Svojstva i upot1·eba. - Razni saponozidi u razliбtoj meri draze sJuzokozu usta, zeluca i creva i izazivaju pojacano lucenje zlezda. Senega, jagorcevina, di'V izrna, slatki koren i neke dr:uge saponozidne droge upotreЬljavaju se, zbog toga, и malim dozama kao ekspektorancija, jer эtimru!l1iraj1u bronhijalnu sekreciju. Kad se suve saponozidne droge drobe, melju ili tucaju, njihova prasina izaziva neizclrzljivo kijanje, jer saponozidi jako drэ.Ze sluznicu organa za disanj e (sternutato1-no dejstvo). Ako se ova
pra~ina
duze vremena udiSe, moze
doCi do upale organa za disanje i ociju. Sitnica, zecji trn, rasta\'ic, pkevina, daninoc, breza i neke druge saponozidne droge izazivaju pojacanu diurezu, dijaforezu ј ја.Се lucenje tuci.
UPOTREBA LEKOVIТOG BIUA KROZ VEKOVL
59
Saponozicli pO\'ecavaju propurs tljivost celija ti povecarvauu Iu<:enje tecnos ti и raznim orgзniшa i tki\1ima, ра time olaksavaj u i ub rz.ava ju upija11je farmakodi17amski aktivnih supstancija. Zbog svoji h tenzio-aktivnih osoblna saponozidi smanj иju povrsinski n apon, radi cega muckanjem s vodom mnogo рен е i i.maju svojst\'O da emulgiraju tecnosti, pogo tovu one koje inac~ tesko шogu prevesti и cп1ulziju. Zbog toga је u prisustvu saponozida u organ ima za varenje upijanjc lekova, otrova, toksina, шast i i drugih ma terija mnogo brze i potpunije. Na taj nacin se moze objasniti zasto ј е dejstvo cis tih a lkaloida, he teгozida i d rиgih cis tih hemij s kih supslancija drukcij e u izvesnim prilikama od ttelovanja is tih и pr isustvu saponozida, kao sto ј е to slucaj sa digitaJisom, gorocveton1 i nekim drugiш drogama. Saponozidi se mnogo koriste u indus triji; od njih se izraduju penusavj гas tvori za gasenje pozara. Imaju ogromnu moc adsorpcije. Za to se razne saponozidne Ьiljke od najdavnijih vremena upotreЫjavaju za pranje mesto sapuna, za izradu penusavЉ Н.munada, sampona i drugih kozшetickih i l1igij enskih proizvoda. Saponinski preparati se osobito cene za pranj e osetljjvih tkanina, kao ~ to su s\·ilene i vunene. Gotovo svi losioni, sarnponi i slicna kozmeticka s redstva sadrze saponozide. Dulom stalnom upotrebom ova, inace izvrsna higijenska sredstva 1 шogu biti skodljiva, јег saponozidi draze kozu, а jos vise sluznicu, pogotovu oka, nosa, uha, vagine i rektuma. Za riЬe, zabe, Cl'Ve, tripanozome, paramecije i mnoge druge zivotinje krvi saponozicli su rnnogo veCi otrovi nego za zivotinje tople krvi. Sto se, pored svega toga, saponozjdne droge i saponozidi ipak ne upotreЬljavaju protiv raznih parazita hladne krvi, uzrok lezi u znatnoj otrovnosti saponozida i prema coveku i zivotinjama tople krvi, osobito ako se upotrebe parenteralno. Saponozidi su protoplazmatski otrovi. Na sluzokozi izazivaju osecaj topliпe, peckanje, drazenje i obilno lucenje tecnosti. ћladne
RiЬe su izvanredno osetlji\'C i podlezu vec i od veoma slabih koncentracija saponozida . Ova osoЬina se koriбti kao reaktiv: гibice za dokazivanje i doziranje saponozida 1 i obratno. Kar3.kteristicпo је za sve saponozide da izazivaju hemolizu. Zbog toga su osoblto otrovni ako se u zivotinjski organizam unesu parentera/;10. Vec nekoJiko mg/kg deluju smrtonosno ako se upotrebe intravenozno.
MIRISNO LEKOVITO BILJE Svi volimo mirisno cvece. Mirisemo ga i kit.i mo se njime. U vrtovima ga negujen1o i pazimo kao sto euvamo malo dete. MiriiS cveca је oduvek privlacio covekovu paznju. Naгod upotreЬljava razno cvece ne samo za kicenje nego i za lecenJe . 1 zato ga gaji i voli. Poznato је da cesto deluje kao l ek i lepa rec, i tlobra vest, ·i omiljena pesma i kita divnog mirisnog cveca dиl1e sena teskorn bolesrziku. Pored toga sugestivnog dejstva, razna е t а r s k а u 1 ј а sadг.le i tak,,e sastojke koji su stvaran lek. То sul pre svega, odoljen, hmelj, rutvica, папа, matic11jak, morac, anis, отап, тај kina dusica, titrica
LECENJE BIUE .1
60 i drugo lekovito stava.
Ьilj e.
Miris im potice od etarskog ulja raznog hemijskog sa-
Proizvodnja mirlsnog ЬiЈја i etarsklh uJja. - Aromaticno Ьilje, а u XIX veku osobllo etarska ulj a i njihovi derivati doЬijaju sve veCi farшa komed\cinski i pl·ivгedni znacaj и svetu .
i
ХХ
FLORENТLNSKE ВОСЕ ZA HVATANJE ETARSKOG UUA PRILIKOM DESTILACIJE. INDUSTRIJSКE ВОСЕ . LEVO: ВОСА ZA HVATANJE ETARSKIH UUA LAKSШ OD VODE DESNU: ZA ЕТАR~КА ULJA TEZA ОО VODE
Premda iz godine и godinu sintetska organska hemija daje sve veCi broj vrlo raznovrsnih vcstaC.kih mirisa, ve6inom poznate hemijske grade, ipak proizvodnja prirodnih aromaticnih materija sve vise raste i ро kolicina~na
VAКUUM
DESTILACIONI APARAT
i ро vrstama, jer su prirodni mirisi finiji, diskretпiji i zbog toga vise trafeni i skuplje placeni od sintetskih. Stoga nema opasnosti od hipeгprodukcije mirisnog bilja i prirodniћ etarskih ulja, iako је pojavom prvih sintetskih mirisa u XIX veku postojala opasnost da се vestacki proizvodi potisnuti prirodne. Na primer, svi pokusaji da se pri,rodno ulje od pitome nапе zau1eni, u tiaZD!im preparatima, smes-om prirodnog ili sintetskog mentola i mentilacetata (Cak i и istoj razmeri kao u prirodnom ulju) ostaii su bez uspeћa. Pinen, citronelal, eugenol, linalol i bezbroj drugih sastojaka prirodnih etarskih ulja sve vise i raznovгsnije sluie sintetskoj industrij.i ramovrsnih vestackih mirisa k.ao isћodne supstancije.
UPOTREBA LEKOVITOG
BIUЛ
KROZ
VE.КOVE
61
Farmakomedlclлski 1 privrednl znaeaj, dejstvo 1 upotreba. Etarska ulja imaju svetski farmakomedicinski i, uopste, privredni znacaj. Racuna se da је njihova_ g.~di~nja proizvodnja и svetu veca o d 30 miliona kilograma, ne ur-acunavaJ uc1 ovde oko 150 mШona kilograrna te rpentinskog ulj a. Osirn toga, oko 3 miliona kilogгama raznih derivata izoluje se iz etarskih ulja za
SIGURNOSNA CEV _.
PARN I
I..>ЫПLI...At:IONI A~ARAT
potrebe proizvodnjc lekova, profilakticnih, higijenskih, kozmetoloskih, parfimerijskih i drugih prolzvoda, alkoholnih i bezalkoholnih ,napitaka, sredstava za uiivanje i dr. Aromatizacija vecine sintetskih proizvoda danas је neophodna. Industrijalizacija, stvaranje veCih i gusCih naselja i, uopste, modernizacija i povecanje zivotnog standarda zahtevaju svakim danom sve vecu, cescu ј raznovrsniju upotrebu sve slozenijih »kompozicija«. Mnoge mirisne biljke, zbog svojih lekovitih sastojaka, upotreЬlja\'aj u se za izradu raznih galenskih preparata. Znatno vece kolicine mirisnih biljaka potrosi industrija etarskih u1ja. Mnoga etarska ulja dra:le kozu, а pogotovu sluzokozu, izazivajuci pr·iliv krvi d crvenilo na mestu aplikacije. U terapij skoj dozi etarska ulja izazivaju u ustima pojacano lucenje pljuvacke, а reflektoгno i jacu sekreciju ieludacrюg soka i na taj nacin povecavaju apetit i bolje varenje hrane (siroka i svakodnevna upotreba ЫЬеrа i drugih zacina). U vecoj dozi neka etarska ulja izazivaju zapaljenje koze, mehurove i rane (ulja sa эumporom), za razliku od 111asnlh u1ja koja deluju suprotno. Zbog prijatnog rnirisa n1noge aromaticne droge i etarska ulja sluze kao korigencija, tj. sredstva za popravljanje rniri$a i ukusa mnogih neprijatnih lekova. Izvesna ulja ulaze u sastav raznih melen1a, linimenata i slicnih lekova za spoLjnu upotrebu. Mnoga etarska ulja, osobito ona koja imaju fenola i estara, imaju јаса iJi slablja antiseptic11a ( aл.tibiot icna) svojstva. Ulja od timijana, majkine dusice, moraea, anisa, karanfilica, belog luka i drugih droga izlucuju se pl·eko organa za disanje i na taj nacin vrse njihovu dezinfekciju. Ulje od santala
LECENJE BIUEM
62
i nekih dтugih biljaka, vrS.i dezinfekciju uro-genitalnih organa ulj e od kleke, perstma, celera i kopiinja·Юa deluj~e diureticno, kamfar је analeptik, ulje od odoljena, hn1elja, rutvice ii belog luka d eliuje umirujuce, uLje od titrice је izvrstan sedativ, antiflogistik i antihistaminik d!td. Etм-.ska ulja od gorkih Ьа1
2
з
6 9
RAZNI ТIPOVI SEKRECIONOG A!i>ARATA: 1 SEКRECIONA $UPUINA U EPI1 DRUGIH AURANCIACEA, 2 - CELIJE S ETARSКJM UUEM 3 - SEI<:R.ECIONA $UPUINA U USTU EUКALIP'ГUSJ\. 4 CВLIJE EPIDERМE S ETARSКIM UUEM U К!RUNJONOM LliSТICU .RUZE (ROSA CENТJFOLlA), 5 SEКRECIONA lLEZDASTA DLAIКA NA LISTICU NAN.E, 6 SEKRECIONA DLAKA NA LISTU CISTU,S~1, • 7 - SEКRECIONA DLAКA NA L!STU PELARGONJUМA, 8 SEKRECIONA DLJ\IlV\ NA LIS1'U POGOSTEMUM, 9 - SE· КR.EClONA DLAI
UPOTREBA
LEKOVПOG
BIUA
КROZ VEКOVE
63
dema, zeleniceta i crne slacice vrlo su jakog fiziolo.§kog dejstva i mogu izaz,•a t j sn1rt. Uops te, etю·ska ulja imaj u ' 'eoma raznovrsno farmakodinamsko dejs t\!0, jer su vrlo s lozcnog hemijskog sastaџa; izvesna ulja imaju ро 30 i vise sas tojaka koji nistt uvck [ar makodinamski sinergisti.
VAZNIJE
МlRISNO LEKOV ПO
BIUE U J UGOSLAVlJl
Nasa i inostгane fannakopeje da!jlll obavezne standardne metode ispitivanja i ocenjivanja kvaliteta ofioinalnih aromaticnih droga i etaгskill ulja. Za svaku drogu se, pored ostalog, t·razi koliko najmanje mora imati etarskog ulja, а za ulja granicne vrednos tj glavnih sastojaka. Na primer, za ulje od pitome nane nasa farmakopeja tгaii da »mora sadriavati najmanje 501.!/о ukupnog mentola od toga ni manje od 5'0/о ni vise od 211>/о etarski vezanog mentola .. .« Za ulje od lavandule, da tn e srne J:mati rnanje od 35fJ/o ni vise od 62°io linalil-aceta ta. Etaгska
ulja su isparljivi proizvodi prijatnog rnirisa dobijeni iz raznog Od masnih ulja razlikиjи se isparljivoscи i aromaticn,i m miтisom, sto _је i bio povod cia im se и XVIII veku da naziv »etarska ulja«. Etarska иlја nemaju gotovo niceg zajednickog sa masnim uljima, ali se ро tradiciji ovaj naziv do danas odnao. Dok su masna иlја smese g1icerida masnih kiselina, dotle su etarska ulja vrlo slozene s mese alifatskih i ciklicnih jedinjenja. Isparljivost , miris i jos neke druge fizicke osobine иcinile su da su ove, heInijski heterogene smese, svrstane и jed.nu prakticnu tehnolosku grupu. Ьilja.
LECBNJE.
64
BtU E~1
Aromaticno Ьilje је od najda,rnijih vremena pri,rlacilo paznju coveka i on ga је росео иpotreЬija\'ati za lek, zacin, za aromatizacijи raznih napitaka, kozmetickih иlј а i smola za иlepsavanje i и druge svrhe. Kasnijc su se javile miгisпe vode, а u XVl veku и Evropi se projzvodilo destilacijom s ,,odenom parom desetak vrsta etarskih u lja. U pocetku se koristilo samo 'Iivlje, а kasnije se pocelo gaj iti razno mirisno Ьilje, tako da se danas upotreЬljava vise od 2.000 vгsta. Тај broj је iz godine u god inu sve veci. Kod
H[NTif~
/
'РР .
blr •
ТJ/::INIJf
JIUl9-4f.JS
{OfNIClJL{J'f YUlg. НЕNТЧt! ј)Р . :JЦitllf-f&/15 ~ON}/·
CйRMNl)l,lJN .StT·
PIAIUS
1>/У.
GLAVNA PODRUCJA PRUIL VUUNJI:: l::.TARSKIH UUA U JUGOSLAVIJI
nas raste nckoliko r.Stotina 'IГSta mirisnog bilja. Jugos Loven ska и1lј а od za lfije, ruzmarina, kamilice, korijandra, nапе, kleke, idirota, a nasona i nekih drugih biljaka poznata su и svetи. PosLednjih godina se prelazi na plantazno gajenje nane (oko 5.000 hektara), korijand.r a (oko 3.000 ha), lavandulc, kaшilice, moraca, izopa i drиgog mirisnog Ьilja.
BIUE SA
SLUZIМA, GUМАМА
1
PEKTINIМA
Kad n eko okasljavi ili promukne, grglja i pije beli slez. Kad se preko leta medu decom jave dosadni prolivi, daje im se da p iju sale.p. Na cir, uboj i opek{)tinu stavlja se sluz od larzenog .ili durzjinog semena. Protiv kas lja daje se i list podbela, cvet i list crnog sleza i druge droge ciji је glю1 ni lekoviti sastojak s l и z.
UPOTREBA
LEKOVIТOG
BIUA
КROZ
VEKOVE
65
Dejstvo 1 ttpotreba Ьilja sa sluzima, gumama 1 pektlnlma. - Upotreba guma , s luzi i pektina i droga koje sadrze ove supstancije zasniva se na njiћovo m svojs tvu da upijaJu znatnu kolicinн vode i time bubre dщju6i koloidne, pihtijaste, vi~kOZ11e teenosti, ielea. Delujи \kao Ыagi i nes kodljivi lak.saasi, jer mehanicki aktivirajи peris taltikи creva, posto и crevima ЬиЬrе i tako svojim volumen01n podstrekavajи creva оа zivlje pokrete, sto је od znacaja za lecenje hгonicne konstipacije (zatvora) . Vlaieci sluzokozu creva, Ьi ljni mиkoidi olaksavaju i uЬlаfији svoje laksativno dejstvo (pektini, karagen, agar, seme lana i sitne bokvice), jer unutrasnja povrsina creva postaje skliska .ј kao da је >'podmazana«. U pijaj иci vodи, lami•narija desetostruko nabиbri а da pri tom ne izgubi svoju zilavost (viskoznost), obog cega se koristi za bezbolno prosi1·ivanje rana i drugih otvora na telu i time lakseg vadenja stranih predmeta. Mukoidne (sluzne) droge deluju kao emolijentna topika. Svojon1 viskoznoscu, dajuCi s vodom zila\'e koloidne rastvore, osobinom da na sluzokozi obrazиju neprekinut film, 1Slu~ pokrivaju, oЬlaiu i s tite sluzokoiu ublazuj иCi razna zapa1jenja, zbog cega su se od najdavnijih vremena upotreЬLjavale и medicini za lecenje u pala sluzokoze u sta, zeluca i creva, protiv raznih katara i proliva (salcp, beli i crni slez, jabuke, dunje i dr.). Као sredstvo za vlazenje i omeksavanje, sluzi se •.kюrisst:e za lecenje katara organa za disanje ti zdrela, kao i za lakse iska5ljavanje. Svojim izrazitin1 koloidnim svojstvima mukoidne sиpstancije »pokrivaju«, maskiraju neprijatan ukus lekova, slufe kao izvrsni emulgatori, а neke sи (arapska guma i slu z iz bamje, HiЬiscus esculentus L.) pтedlagane kao zamene za krvnu plazmu, jer imaju svoj stva slicn a »deks tranи« . U farmaceutskoj praksi gume i sluzi se koriste pri izradi taЬleta, pilula, emulzija i drugiћ lekova. Gume imajи siroku primenи и tekstilnoj industriji, koja је, uostalom, i glavni potrosac guma.
TANINSКA
1 SRODNA
POLIFENOLSКA
JEDINJENJA
Hrastova, ccrova, jasenova, orahova d druge kore пaSeg drveca i voca stezu usta kad ih zvacete, oporog su .ukusa. Musmule, divlje krus ke, jabuke i drugo divlje voce, dunje, siSarke ti гazni drugi biljni organi su oporog u kusa. Zbog te oporosti razni biljni organi upotrebljavaj и se za stavljenje koze, za boj.enje i za lek. Njihova oporost i lekovitost poticи od tih stavskЉ mateгija, koje sc u nauci naziYaju t а n i n fi. Kanla1·ion, hajduc ka trava, rufin cvet, opore jabuke, mlada hrastova kora, koren trave od srdobolje (Tonнe11tilla), koprivin list, orahove ljuske, kora i list, sisarke sa hras ta, koren od srcenjaka, plodovi borovnice, dunja, oskorusa, roscic i razno dгugo oporo Ьilje slufe и medicini kao lekovi protiv proliva, srdobolje, za brze zarascivanje rana, protiv opekotina, uboda, ujeda, za jacanje i sl. Droge s fenolsJdm jedJnjenjlma. - U bilju ima razlicitih fenolskih supstancija. Neke su slobodne, а neke vezane na razna druga jedinjenja. Morfin, cefelin, psihotrin i neki drugi aikaloidJi imaju ~ fenolske fun.koije. Najti-
66
LECENJE BIUEM
picnija i najraspгostranjenija polifenolska j edinjenja s и tanini. Salicilna, galna i neke dгuge kiseline, floroglиcinol, hidrohinol 1 razni antrahinonski derivati i mnoge druge prirodne supstancije, koje su same ро seЬi Iek ili u1aze u sastav raznih leko\'itil1 preparata, takode lmajи fenolske funkcij e. Eugenol, timol, karvakгol i rnnogi drugi mirisnl i lekoviti sastojci raznih etarskih ulja su fenoli. M.пogi fenoli sa secerom grade he terozide (a rbutozid, metilarbutozid, salikozid i dr.), smole (rezina-tanoli) i dr. Polifenoli kao redиkcione s upstancije imaju antioksidaciona svoj stva i tako u Ыljnoj celij.i imaju izves nu zastitnu ulogu. Antioksidaciona svojstva t·aznih fenola s u гazlicita. Najizrazenija imaj и hidrohinol, pirogalol i piгo katehol. Fenoli sa alkalijama daj u u vodi ras tvorljive fenolate. Sa ferisolima daju bojene reakcije (najcesce plav .ili zelen t alog). Imajи slabija ili јаса an t isepticna svojstva. Timol i karvakrol su glavni mirisni i lekovHi (antisep ticni, antihelmi nticni) sastojci timij ana, maj.kine dиsice, cubra, vranilovke i n ekih drugih Ьiljaka iz porodlce usnatica. Od anetola poticu prija ta n sladak ukиs, Ьlag mir is i Jekovitost uJja od moraca .i anisa. Salicilna kiseHna se cest o nalazi и oЬliku miris nih estara ili heterozida. Pirokatehol ј е vezan u oЬliku h eterozida u raznim vrbama, topola ma i drugom oporom drvecu. Eиge no l ј е glavni mirisni i antisepticni sastojak ulja od karanfilica. Hidrohinol је glavni lekoviti sastojak lisea izvesnih erikacea, gde se nalazi u oblikи h eterozida arbиtozida i metilarbutozida. Der ivati floroglиcinola и naval.i i лekim d1·иgi m drogama delиju kao anthelmintika; floroglucinol је vezan i u mnogim taninima i heterozidima. Pirogalol i elagna kiselina sи sastojci »pirogalnih taruna«. Taninske: opore, st.ipticne Hi adstringentne droge. - Tanini ili stavske nшterije sи polif e7lolna, bezazotna, slozena i raznovrsna jed.injenja Ьiljпog porekla, koja imaju izvesna zajednicka organolepticka, fizicka i hemijska svojstva: oporog ukusa, s tave kozu, taloze soli teskih 11~etala i veCinu alkaloida, sa feri-solima daju plave ili zelene, а sa hromati111a smetle taloge. Naziv »t а n i n « ne ozпacava neko poznato i tacno defini'5ano hemij sko j edinjenje. То је viSe jedan zbirni organolepticki, tehnicki naziv zadrzan do d anas, kao sto је i ime etarskih ulja, smola, saponozida i drugih supstancija, hemijski takodc vrlo heterogenih. S belancevinama (прт., sa zelatinom) tanini se j edine talozeCi ih, c\ajuci nerastvorljivo, nepromocivo postojano jedi.njenje koje rze truli i ne bubri Cprincip stavljenja koza). Na ovom principu se osniva i kvantitativno ispitivanje tanina рОП10СU nes tavljene koze u prasku, izrada tanalbina od tanina i belanceta iz jajeta i dokazivanje tanina pomocu zelat·ina. VeCina zajednickih hemijskiћ i farmakodinarnskih svojstava tanina zasniva se na prisustvu fenolnih fU1'Lkc(ja и njihovim rnolekиlima. Upotreba taninskih droga. - Taninske droge sluie za proizvodnju tanina i za lecenje. Gla\'ni deo tanina potrosi se za stavljenje koza. U n1edicini se za ·s ada koristi jeclino tan1n dobijen od alepskith sisarki. Dejstvo tanina је drukcije od delovanja taninsk·ih droga, jer u biljnim organima osim tanina ima i mnogih drugih sastojaka. Zbog toga је farmakodinamsko dejstvo
UPOTREBA LEKOVIТOG B IUA КROZ VEКOVE
67
ёistog tanina brie, neposreclnije, а delovanje droge spori je, d ugotrajnije i redovno Ыаlе zbog prisustva sluzi, gum a, pektina, skroba i drugih balastmh
·sastojaka.
Stavljenje kozc zasniva se n a talozenju belancevine pomocu tanina. Slicno formaldehidu, i tanini imaju izraien afinitet prema Ьelancevinama, vezuju se na an1inokiseline dajuCi tanate (»AlЬuminum tannicиm « :lli »Tannalbi11Llm«), nerastvor ljiva cvrsta j edinj enja koja cine da ustavljena koza ne upija vodu, ne bubri, ne tru]i itd. Na amino-grupu u polipeptidnom lancu belaлcevine vezuje se umesto karbonilne (aldehidne) iz forrnaldeblda, hidroksilna (fenolska) iz tanina. Na ovon1 svojstvu osniva se dezinfekciona тос foтm.aldehida i Lanina. Tanin.i su ads tringentni. TalozeCi belancevine u sluzokoZi usta, oseca se oporost i suvoca koze i sluznice. U dodiru s kozom, а pogotovu sa sluznicom, tanini grade nerastvorljiva jedinjenja velikih molekula, taloge, komplekse sliёne onima koji se javljaju pri stavljenju koze, zbog cega suse sluznicu, ocvrscuju epidermu i smanjuju njenu osetljivost i sekreciju (npr., smaпjenje znojenja nogu ј drugih delova tela) . U slueaju opekotina tela, pornocu tanina se moze naciлiti jedna vrsta zastitnog filma od nagradenog kompleksa pro tein~taпata. Ispod te »vestacke pokoZice« postepeno s e эtva.ra nov epitel. Tanini deluju шttidijaroicno. Oni doprinose postepenom mehanickom odstranjenju klica iz crevne sluzokoze, cime se moze objasniti vekovna upotreba oporih droga za uЬlaiavanje i leeenje bacilame dizenterije. Tanini imaju i slaba anesteticna S\'Ojs·t va li time ublazaV~ЗJjru Ьolove u o-гgandma za varenje. Tanini deluju i hemostaticno, је.т izaztivarju sиZavanje krvnih sudova i st varaju сер od zgrusane belancevine krvnog seruma. Taloze6i belanceYine na oboleloj ozledenoj sluznici ili kozi, tanini Ьlo kiraju, imobilisu razne klice i toksine i tako zaustavljaju i lokalizuju njihovu aktivnost. Tan}.ni, kao i druga polifenolska jedinjenja, imaju redukciona svojstva, zbog cega deluju kao antioiOs:idansi. Tanini taloze alkalo.ide stvarajuCi nerastvorljiva jedinjenja, zbog cega mogu da se upotгeЬljavaju kao antidoti pri trovanju ovim supstancijama jakog fizioloskog dejstva.
ANTIBAКTERIJSKI
Antibiotici
и
SASTOJCI VISEG BILJA
visem bilju (fitorlcidi)
Antibiotici su lekovite hemijske supstancije izolovane iz raznih zivilt pre svega, niiih orgaнizama, kao sto su izvesne gljivice, aktinomicete i bakterije, rede lisaji, a1ge i viSe bilje, jedinjenja koja su sposobna da uniJte ili sprece razvoj izvesni/1 vrsta mikroorganizama bez stete ро covecji organizant. 2:iva Ьiса su sposobna da st,raтaju hemijske sastojke keji mogu da spre-cavaju razmnozavanje skodljivih i neskodljivih mikroba. 2:ivotinje stvaraj u u svojoj krvi, zl~zdan1a i drugim organ.ima razne zastitne supstancije (lizozim, properdin, eritrin) koje ·u ticu na mi,krobe. Antibiotici su hemoterapijski 1
LECENJE BIUEM
68
aktivne supstancije koje nastaju k!aiO proizvodi metabolizma zivih organizama. Pojedine zivotinjske celije imaju sposobnost da unis tavaju mikгoorganizme. Covek је na osnovu vekovnog iskustva upotreЫjavao biljne sokove, kasice i ekstrakte za lecenje raznih bolesti, .ле znajuCi za hemijski sastav tih prirodnih lekova. Mi ,ј danas uspesno koristimo izvesne prirodne lekove ne poznavajuCi im h~rnizam. Od otkrica morfina poeetkom XIX \'eka do danas ucinjen је na polju biohemije bilja ve1iki napredak. Otkrice antiЬiotika u gJjivicama i mikrobima unelo је jos vise svetlosti. Veliki i brzi uspesi u terapij.i privremeno su zapostavili pгoucavanje antibakterijskih svojstava viseg bilja i uops te bilja sa hloгofilom. Poslednjih god.ina se ·i na ovo polje hemije i farmakodinamije bilja obraca sve veca paznja. Laboratorijski је prouceno neko~iko lliljada vrsta viseg bilja i dokazano da је mali broj anaHziгanih Ьiljaka koje ne bi imale bar ,izvesne rninimalne antiЬioticne osobine. Dokazano је da antibakterijska svojstva imaju ne samo isparljive (па primer, etarska ulja) ''ес i 1nnoge neisparljive materije, osobito tanini i druga polifenolska jedinjenja, da se ti sastojci naJaze u raznim delovima biljke i da antiЬakterijska svojstva biljaka zavise od mнogih spoljnih i unutrasnjih cinilaca, kao sto su nasledne osoЬine, klima, mesto, insolacija, temperatura, podloga i dr. Proucavano је delovanje antiЬakterijskih sastojaka iz viseg bilja na mikroorganiZine, na viruse, bakteriofage, na niZe i vise bilje, na domace i laboratorijske zivotmje i na coveka. т~ ogledii u humanoj, veterinskod i biljnoj m edicini dali su izvesne po~itivne rezultate koji su ohrabrbli pionire ovih istraiivackih гadova da nastave i produie zapocete oglede, tako da su antibakterijski sastojci viseg Ьilja ispitivani i u poljoprivredJ i s·tocars•t vu. Iako se о fito11cidima (В. Р. Tokin је 1928. god. dao naziv fitoncidi antimikrobnim materijama v.iseg bilja) jos prilicno malo zna, а pogotovu о njihovoj hemijskoj konstitиciji, ipak se vec do sada moglo utvrdi.t i da izmedu k1asicnih antibiotika i fitoncida nema velike razlike. Tako, pored ostalog, postoji analogija lzcmijske g1·at1.e izvesnih antibiotika izolovanih iz viseg Ьilja i klasicnih antiblotika. Osin1 toga, i mehanizam bioloske aktivnosti је veoma
srodan. Poznato је da se za svakj lek tra:li da nije otrovan za coveka, а za lek koji se daje u obliku injekcije (dakle, i antiЬiotici) da in-vivo sacuova (terapijske) osoЬine koje је pokazivao in-vitro. Odmah treba pr&nati da najaktivniji antibakterijski sastojci doЬijen·i iz viseg bilja ili gube antibioticna svojst\:a .IOad u k:rv.i dodu и dodiг sa enzimima iLi nekim drug;im antagonistima iJi sи tako otroYni da su svi pokusaji da se иvedu и terapiju za sada propali. Kad se ima u vidu da је и pocetku i sa klasicnim antibioticima takode Ыlо mnogo mukc, onda nат to uliva nade da се se и medicinskoj praksi pojaviti i fitoncidni pгeparati.
ISPARLJIVI I NEISPARIJIVI FITONCID 1 1
lako sve veti broj naиcnih radnika na Zapadu prihvata naziv fitoнcidi, koje је dao Tokin, ipak, ni na Zapadu, а u novije vreme Cak ni и SSSR-u nije jasno iskristalisana definicija antibakterijskih materija vi~eg bi~a. 1 sam
UPOTREBA LEKOVlТOG BIUA КROZ VEКOVE
69
Tokin, radeCi и pocetkи s belim lиkom , borom i dгugim biljnim m a terija lom koji ima e ta rskog иlја .ш m oze hidrolizom роmоси enzima da ti izvesne isparlji,re rna terij e koje p relaze sa vodenom parom ili vetre л а obiёnoj tempera tигi , s ma trao ј е da s u fiton cidi isparljive sиps tancije. Tek kasnij e, i Tokin i rnnogi drugi is trazivaci p rime tise da n eke biljke imaju antiЬiotiёna svojs tva iako и njima nema e ta rskih иlј а ili dr ugih ispa rljivih ma terij a , kao sm rvlj en s,тez lis t hras ta , breze, boiиra , topole, crne riЬizle itd. Na primer, ako se sitno isecka i zgnjeci list breze (B etula) i kad se toj kasici priЬlizi na 2-3 mm kap vode koja 1v·isi na s taklen om prиticи i и kojoj se n alaze posejane protozoe, one Ь1 vаји иЬiј еn е vec posle 20-25 шinи ta. Ili ovaj dr ugi prirner: kad se nacini сај od iseckanog svezeg korena lиbenicarke (S anguisorba officinalis L., biljka koju nasi pla ninci иpotreЬljavajи protiv иј еdа zrnije), izvadenog и ј еsен, ovaj сај (infuz) ima baktericidna svoj s tva prema Salmonella paratyplzi А i В, Ebertovorn b acilu dizenterije, i to u toku od svega n ekoliko minuta ovo dej s tvo ј е роtршю. Neke mirisne Ьiljke koje irnaju fitoncidna svojs tva ne gube svojи aktivnost ako irn se odstrani etarsko иlје. Na primer, kad se nacini kasica od svcze rutv ice (Rrtta gгaveol ens L.) а pos tepeno ods tranjиj e иlје destilacijom s vodenom parom, prim ecиje se da fitoncidna moc nimalo ne opa da, sto znaci da pored isparljiviћ и toj Ьiljci ima i neisparljivih antibakterij skih sastojaka. - Takvjh i slicnih primera se u novije vrem e sve vise navodi.
ISPARLJIVI FITONCIDI Miris no bilje је oduvek privlacilo covekovu paznju. Nesumnjivo је da prijatan miris sarenog cveca ima иvek sugestivni i psihot erapijski efekt i da svaki lekar mor a гacиnati s tim. Medutim, u novije vreme , od otkrica antiЬiotika, obraca se s''e veca paznja na proиcavanje hemij skog sastava raznih mirisnih biljaka, osobito nji:hovih eta rskih ulja. Aromaterapija и Zapadnoj Evropi i Se\тernoj Americi uzima sve veceg maha i sve vise bazira na eksperimentalnim ispitivanjima. Prvi pisani spomenici о leku i Јесеnји uкazuju na to da је covek oduvek smatrao da izvesno aromaticno (mirisno) Ьilje ima »Zast.i tnu«, profilakticnu moc, osoblto protiv zaraznih bolesti, za vreme velikih epidemija kuge, kolere, tifusa i dt·ugih. То se vidi i .iz cinjenice sto је covek to rnirisno lekovito bilje росео gajiti. Osnivaci mnogih religija (vera) koristili su antisepticnu moc mirisnog Ьilja (bosiljak oko Mediterana, karanfi.Нc i santalovo drvo u Aziji itd.), etarskiћ иlја (Arapi, а zatim drugi narodi), raznih aromaticnih (mirisniћ) smoJa (tamjan, izmkna i dr.) i balsama. Anticko konzervisanje namirnica i balsamovanje mrtvaca osniva se na antiserpticnoj moci raznih mkisnih sastojaka Ьiljaka. Do Pasterovih epohalnih otkrica о sterilnosti i steгilizaciji namirnica, covek se borio s velikim teskocama da konzervise, sacuva namirnice, osobito meso. Do Pastera, eovek је solio, dimio i oЬlagao meso raznim zacinjma koji svojim mirisom, dakle, etarskim uljem treba, pre svega, da odS1rane razne insekte koji prenose zarazu (insektifugno dejstvo) i da svojim antisepticnim svojstvima sprece kvarenje namirnica koje nastaje pod uticajem raznih fermenata.
LECENJE BfUEM
'70
Poslednjil1 d''adesetak godina eksperimen ta lno ј е dokazano bakterios ta ticno i b aktericidпo dejstvo mnogi l1 mirisnih Ьiljaka, daklc, njihovih isparljivi11 sastojaka. Na taj nacin је . naucnim metodima dokazana opravdanost vekovne upotrebe izvesnog mirisnog Ьilja u zastitne (profilakticne) i kurati,,ne svrћe. Uostalom, nauka о filoncidima је i pocela (oko 1928. god.) proucavanje m an tiЬio ticn e 1no6i isparljivih sas tojaka Ьilja, pre svega etat·skih ulja borova i drugog ctnogoricnog drveca, а zatim belog, crnog i nekih drur;ih vrs ta luka koji hidrolizom dаји isparljive antiЬakterijske sastojke. Tek poslednjih godina оЬгаса se ''еса pafnja 1 na proucavanje antibioticnih materija koje ne yetre. Biljke sa sumpornim jedinjenjima, tzv. senevollma. - Ljutina i Jekovitost bele i crne slacice poticu od senevola. Svi senevoli, isparljiv.i i neisparljivi, sluze odavno kao antiseptici i konzervansi. Ren је lek zbog istog sastojka, ~liИzotiooij anida, koji se nalazi u cmoj slacioi, gorusiai, rotkvd i mno· gom drugom bilju koje nan1 sluzi kao hrana ili zacin i и Ciju zastitnu moc gotovo svi narodi imaju tako veliko poverenje. ProucavajuCi komparativnu (uporednu) etnomedicinu raznih naroda, epoha i kon-tinenata, do!azi se do zanimljivog zakljucka da su, isto kao i danas mi, nekad Rimljan.i, Grci, Кi nezi i drugi narodi mпogo cenili kao »Zdravu hranu« presrzo bilje ljиtog иkи sа, smatrajuci to kao rzajboljи predohranи i и rzormalrzim prilikama, а ро· gotovo и vremerzima velikih epidemija. Svi
seпcvoli
imaju
јасе
ili slabije
antiЬioticne
osob,ffie.
Iz lista dragoljuba dobijeno је sumporno etarsko ulje. Industrjja ga је nazvala tromalit. Ima veliku bakteriostaticn.u moc na gramnegativne i baktericidnu moc na grampozitivne bakter.ije, cak i u razЫazenju 1 : 1,000.000. Troma1it se upotreЫjava za lecenje organa za disanje i mokrenje, а di·agoljub u iste svrhe kao salata od svezeg lisca kao dijetalna hrana. Osim dragoJjuba, и Nemackoj se poCinju upotreЫjavati и oЬliku salate i druge biljke iz iste poroclice, jer i one imaju zastitnu moc. Neosporno је da su najvise i najpotpunije proucavane antibaktc1ijske materije i osobine belog luka (Alliиm sativиm L.). Iz njega је dosad izolovano nekoliko isparljivih fitoncida, medи kojima najvecu antiЬioticnu moc ima alicin. AntiЬakterijska
moc alicina ide od razЫazenja 1 : 85.000 do 1 : 125.000 prema grampozitivnim i gramnegativnim bakterijama. Jedan mИ.igram (mg) alicina odgovara oko 15 internacionalnih jedinica penicilina. Osim alicina, upotreЫjavaju se i neki drugi preparati doЫjeni iz belog luka, kao sto su alizatin, garlicirz, sativin i drugi, ali је njihova antiЫoticna moc znatno slabija. Premda је poslednjih godina mnogo radeno na proucavanju hemijskog sastava raznih vrsta luka, ipak se jos ne poznaju svi sastojci ni belog luka. Potrebno је naglasiti da је drugacije dejstvo alic1na, а drugacije samlevenog luka, njegovog etarskog ulja i raznih proizvoda dobijenih enzimatskom hidrolizom, а zatim osusenog luka u prahu itd. Ialro alicin ima tako sirok spektar antiЬakterijskog i fungicidnog dejstva, оп nije mogao dobiti neku ~ru primenu и terapiji, jer је otrovan, pogotovu ako se daje parenteralno (u oЫiku injekcije). То isto vafi i za sve ostale preparate belog i dru-
UPOTREBA LEKOVIТOG BIUA KROZ VEКOVE
71
gih \TSta lиka. Ostaje, dakle, da se resi krupno farmaceutsko pitanje iz.rade preparala koji bi sa
Etarska ulja. - Mпogobrojni laboratorijski radovi poslednjih godina ukazuju ла to da ne koliko stotina vrsta proucenil1 etarskih иlја posedиju јасе ili slablje antimikroJ:>ne osoblne, ali da ni dve vrste иlја n emaju isti spektar i istu antimikrobnu moc. I ne samo to. Primeceno је da etarsko иlје od iste biljne vrste ntш1a is tu antiЬakterijsku moc i da to zavisi od n1nogih cjnilaca, kao sto s u hernijske ili fizioloske rase .Нi varijeteti biljaka (na prim er , nasa majkina dиsi ca, vranilovka, bosiljak i dr.), klima, nadmorska visina. tlo, vreme b erbe i naCin destilacije itd. Osim toga, ne treba zaboraviti da sи etarska и1ја \1 rlo sloiene smese alifatskih, aromatskih i hidroaron1atskih jedinj eпja i da se sastoje od raznih иgljovodonika, a lkohola, aldehida, ketona, estara, fenola, kiselina i drиgih supstancija. Као i и s!ucajи drugih fitoncida i и s lиcaj u mirisnih biljaka, treba naglasiti da ј е oz.letlena ziva blljka najaktivnija i da antibioticnost opada susenj em i starenjem, da se akti,,nost m enja и toku vegetacije itd. ProЬlem m·irisnog Ьilja i etarskih иlја је veoma slozen zbog velikog broja sastojaka, njihove sarolikosti i nepostojanosti. Osim celiћ i samlevenih, zivih i osиsenih mlrisnih Ь.iljaka, vrsen a su иporedna proиcavanja antiЬ ak terij ske moCi et arskih ulj a i pojedinil1 njihovih sastojaka. Za sada se cini da fenoli, а zamim aldehidi, ketoni i estri imaju n aj izrazitija
NEISPARLJIVI FITONCIDI
Iz smilja ј е clobijen smoJast mirisan ekstrakt tzv. arenarin, koji ima osobinu da zaиstavlj a гazvoj mnogih mikroorganizama, stimulira nicanje ра Гё:~Јајzа i s titi biljke od napada bakterioza. Zbog toga se arenarin traii u poljoprivredi i cvecarstvu (hortikиltиri). Odavno је poznata antibakterijska moc stavskih, oporih materija hrasta, cera, jove, srcenjaka, tra\1e od srdobolje i mnogih drugih Ь.iljaka. Taнi11i i srodna polifenolska jedinjenj a sи nosioci te antiЬakterijske moci.
Juglon iz Jista i ljuske oraha i njegovi metilirani derivati takode imaju antimikrobnи moc. Najzad , nc b.i tгebalo zab oraviti n'i a:ntib,i oticnu moc apomorfina, kolhicina, berbe1·ina, h.i11i11a, cn1etina, cefaranti na i nekih drugi1h aLkaloida koji imajи vebl•k medicinski znacaj. Stephania cephat·a11tha postalta је odjednon1
72
LECENJE BIUEM
veoma trazena biljka za ekstrakciju cefarantina, alkaloida koji se po:->lednjih 15 godina tako mnogo upotreЫjava na Dalekorn istoku protiv gube i tuberkuloze.
Umbeliferon iz lisajivice upotreЬljava se od pre nekoliko godina u Francuskoj kao lek protiv bruceloze. Antibrucelozno dcjstvo imaju osoblto neki katehinski taniлi, а jos izrazitijc umbeliferon izdvojen iz mnogih Ьiljaka. Medutim, i ovde, kao i и vecini slиcaj eva, treba naglas iti da dejs tvo Ьi l jke zavisi i od nacina pripreme leka: u celoj, neozledenoj Ьiljci иmbeliferon ј е vecim delom и oЫiku 1teterozida, zbog cega је delovanje Ьi lj kc иtoliko јасе ukoliko је biljn i organ s itnjj e samleven, dakle, ukoliko је visc иmbelifero na hidгolizom oslobodeno. Proucava se rnogu cnost gajenja biljaka bogatih fitoncidima na javnim rnes tima, ро parkovima, koncertnim i drugim velikim d voranama, rad ionicama, stano,•ima i na svim drugim m estima gde se covek zadrzava, jer se zeli ovim Ьiljem postiCi preciscavanje zagadenog vazduha. Radi se i na primeni fitoncida и poljoprivredi. Osim pomenиtog arenarina, nacinjeni su i dгugi preparati. Мnogi autori iz гaznih zemalja, primenjuju razlicite metode rada i, jspitujuci razno bilje, dobili sи razlicite rezulta te, zbog cega se ponekacl javljaju ''eoma kontгadiktorni rezultati. Nisu retki slucaj evi neopreznosti od infekcije materijala, гazne metode bra nja, tre tiranja i dr. Ta ko је porcd ostalog, dokazano da vecina Ьiljaka in1a najvise a ntibakt.erijskib sastojaka и doba cvetanja, dakle, и vreme najburnijeg razvoja. Morska flora је slabo proucena, а zivot је potekao iz mora. Dokazano је da је halofitsko bllje sa stepa u Evropi aktivn.ij e od onog sa n ezas lanjenog zemljista. Ni bilje iz tropskih i sup tropskiЬ krajeva nije prouceno, а to је, takode, velik nedostatak, jer u toplim delovima Zemljine kugle bilje daje i vise i raznovrsnijih materija nego u umerenom i hladnom klimatu. Na kraju treba naglasiti cinjen.icu da vise bilje ima izvesna antibiocicna svojslva i da se опа ispolja~·aju и s redini gde te biljke i.ive. Mnogi fitoncidi su izolovani, opisane su im fizicke i hemijske osobine. Medutim, mnogo је teie i sloienije proucavanje evolucije biosinteze antiЬiotika и toku geoloskih epoha~ od pocetka i.i1юta па zemlji do pojave morske flore.
LEKOVITOST VOCA I POVRCA
BILJNI SOKOVI КАО LEK, HRANA I POSLASTICA Vocni dani
Hrana treba da bude lek, а lek - hrana, rekao је jos pre dve ћiljade godine slavni grC:ki lekaг Hipokrat. Ova velika misao postala је vecita istina и borbi za odrzavanje covekovog dobrog zdravlja kroz vekove. Najnovijin1 naucnim istrazi\'anjima, osobito od otkrica vitamina i boljeg upoznavanja fern1enata, sve se veca vэ.Znost pr.idaje ishrani presnim biljen1, pre svega onom koje ima mnogo blorofila, vitamina, provitamina i drиgiћ poznatjh sastoj a ka velikog biolos kog znacaja. Мnoge bolesti se mogu spreciti i leciti narocitom ishranom, dijetom. Zeleno povrce i voce tи zaunimaju najvainije mesto, јег је ono zaista sunceva hrana, skladiste hlorofila, vitamina, provitamina, val.нilz mineralnih soli i organomineralnih jedinjenja, auksina, bakteriostaticnih supstancija, belancevina, secera .i drugih ugljenih h·idrata, masti i etarskih ulja, tanina i drugih prostih fenolskih jedinjenja, sluzi, gume, pektina, glikokinina i raznih drugih materija, koje svaka za sebe, i sve zajedno, imaju vrlo velikи vainost za pravilan rad svih organa naseg oгganizma. Tako se i moze objasniti dobro zdra\lllje i dиg zivot mnogih ljudi koji и jeLu ne pгeteruju i koji redovno jedu svezu, presnи biljnu hranu. Kиvanjem i pecenjem mnogi korisni sastojci biljnih eelija bivaju manje ili vise potpиno ra710reni i uniSteni ili su, и najboljem slucaju, promenjeni и takva hemijska jedinjenja koja se ni и сети ne slazu sa prvobitnim jedinjenjima u zivoj biljci. Covek је deo pri1·ode, оп је l.ivo bice, ра је sasvim logicno sto treba da upotreЬljava prirodnu hranu, i to prvenstveno l.ivu. Vocni dani, vocne kure ili vоспе, odпosno biljne dijete su korisne i za zdrave. LekarJ ih danas sve vBe preporucuju. \·ocni dani su uopste rasterecenje svih organa, а pre svega orgaпa za varenje. Vocne dijete omogucavaju smшnjiiVanje preoptel·ecenosti bubrega, srca i krvnih sudova. Mnogi lekari lece uloge (giht), Yisok krvni pritisak i malaksalost srca vocnim dijetama. Upotrebom voea i vocnih sokova postignиti sи dobri uspesi u lecenju prekomerne gojaznosti i secerne bolesti. Diljni sokovi, pre svega vocni, рrиZаји veliku pomoc licima koja pate od hronicnih zatvora i raznih aиtointoksikacija koje odatle proizlaze. I onima cija jetra nije и redи, koji imajи bolesnи zucnu ЬeSiku i druge bolesti pomaze se vocпim sokovima. Voce i povrce, sva biljna hrana је baznog karaktera. Namirnice zivotinjskog porekla, pre svega meso, povecavaju
LECENJE BJUEM
74
ki selost tkiva u nasern organizmu. s,,akodnevnim unosenjcm sveze biljne l1rane smanjuje se ta preterana kisclost na normalu, sto је od velikog znacaja za pravilno funkcion isanj e i odigravanje raznih blohemijskih procesa. Obicno m ishranom cov·ek unosi mnogo vise soli u organizam ncgo sto mu ј е to, zapravo, potrebno (oko 30 grama, umcsto 3 do 5 grama). Zbog toga је vocna ishrana veliko olaksanj e i odmor za bubrege. Osim toga, ne unosi se pretezno kuhinjska so (natrijum-hlorid), nego i druge soli, pre svega kalijumove, kojih u biljпoj hrani ima mnogo viSe nego и zivotinjskoj.
MUSMULA
Sve voce sadrzi znatne kolici ne secera. Svuda preovladuj e invertni secer, tj. smesa od jednakih delova glikoze i fгuktoze. Ovi secer.i su izvrsna i najlakse svarljiva llrana, veoma vafua, pre svega, za misice. Do pre trid.esetak godina glikoza је s1natrana samo kao dobra poslastica i hrana. Danas se glikoza veoma ceni i naveliko trosi ро bolnicama sirom sveta kao lek, narocito u teskim slu cajev.ima hirurskih intervencija.
Jugoslavija ima divno voce i povrce, ali se ono ne iskoriscava 11i clovoljno ni racionalno. Malo је zemalja koje imaju toliki broj suncaniћ dana i takvo zemljis te za pгoizvodnju ogromnih kolicina p rvoklasnog voca i po' 'r ca, ра ipak pro izvodnja i upotreba u raznim delovima Jugoslavij e nije dovoljna i nije uvek najpametnija. U nas nije dovoljna proizvodnja i upotreba vocnih sokova. Ogrшnne kolicine divnih plodova u kojima је koncentrisaнa silna e11ergija sunca jos uvek propadaju, ili se pretvaraju u alkoholna pica. s ecer, tu najsva t·ljjviju hranu i izvrstan lek, pretvaramo u alkoholna pica, otrov i zlo pojedinca i drustva. U mnogim zemljama proizvodnja vocnih sokova ј е uzela velikog maha. One ne samo da preraduje svoje voce u neprevrele vocne sokove vec ga uvoze stot.i nama vagona iz drugih zemalja.
LEKOV IТOST
VOCA I POVRCA
75
Nije, dakle, л i .akvo cudo s to su nam se pre ra ta stra nci s meJ·aн i cudili zasto sm o uvozili milio ne i mШ on c taЬleta ' ' iLa mina С , kad su ,,,; \Jasi besk,-ajni vocnjaci tzaj vec i rud n ic i i na jjev ti11ije t vorn ice vilamina Ctc . Vo~ni ~o~~'~i и·~Ьа da P_~~taнu pi~~ s_i,·okif1 нarodni~L sl o j eva, svil1 radнi/1 ljttdi, J €V /ll1l)l l przs tupйёlllJL
Procenlllaln i
Od ,-aktj e
SGS/Q\1
l
vaznij ih
d r llgOg SkodljiVOg pica.
V t"S ta
VOC I1ill
sokO\Ia izgleda ovako: ..с:
..с:
Vrs ta voea
-~ ~
......,
Q./ ~
\....
t'n"d . ~:.ё
$ljive Gr<>zde Tresnje Kruske Jabuke Kajsije
Jagode Maline Dinje
Као
17,0 18,0 16,0 14,0 12,0 12,0 9,0 8,0 6,5
' V
@.s
-иv ·>
~ >U
0,8 0,7 0,8 0,4 0,4 0,4 0,1 1,0 0,8
.... --'
11'1
n
·а ~ ..... .............,
~ ......,
~
1-.1-.
Q./Q) С-'
·-
с-3
О)
"О
о
-~
.... о
~
:Е
~Е
>
::.G
0,1
0,5 0,5 0,5 0,4 0,4 0,7 0,7 0,6 0,5
81 79 82 83 84 85 85 84 92
73 76 69 58 59 53 48 38 35
sto se vidi, svi vocni sokovi sadrze najv.ise ugljenih hidrata, а шedu njima preovladuju seceri, pre svega glikoza i fruktoza, а zatim saharoza ili oblcan secer , koji se nalazi и secernoj repi i secernoj trsci. Masti nema, ра је i to vazno znaй pri ishrani osoba kojima mas t treba svesti na najmanju meru. Radnicima na teskom poslu, а narocito onima koji rade pored parnih kotlova, u lozionicama, pored peci, kosacima za vreme letnjih zega i drugim, secer је i /1.rana i l ek. Tim ljudima secer najbrie nadoknaduj e izguЫjenu snagu i on1ogucava im vecu izdrzljivost na radu. Osim toga, svi ti radnici koji rade teske poslove gube vrlo mnogo vode, jer se za sve vremc rada jako znoje, ра im је potrebno da nadoknade izguЬljenu vodu. Vocni sokovi su k udikamo prijatniji od vode, jer svojim kiselinama osvezavaju. Poznato је da nasi Jjud·i za vreme najtezih letnjih poljskih radova izbegavaju ћranu koja iziskuje mnogo vode. Najbolje prolaze i najduze izdrie te radov·c oni koji zive od lake biljne hrane i koji tek uvece jedu jaku, masnu hranu. Najgore prolaze oni zeteoci koji se и podne najedu slanine i suve sunke. Oni moraju da piju n1nogo vode i opterete i prehlade stomak, postaju troшi i najcesce za dan-dva nesposobni za rad, jer gotovo svi pokvare stomak, dobiju proliv. Svakom је dobro poznato sa koliko se naslade i uzivanja popije casa maline ili limunade za vreme letnjih pripeka, p.osle dugog pesacenja i podnosenja zedi na putu i za vreme teskfi.h radova. Vocni sokovi sadrze znatne kolicine vrlo korisnih kiselirza: najcesce jabucne, Jimunove i vinske, rede i manje mravlje, cilibarпe, salicilne, benzoeve i drugih neisparijivih i isparljivih, s lobodnih, vezanih i poluvezanih kiselina. Ribizla је vrlo kisela, jer ima oko 2,Зо/о organskih kiselina. Malina ima oko 1,9о;0 , visnja oko 1,811io, ogrozd oko 1,4°/о, а jagoda oko 0,7°/о. Те kiseliпc daju
76
LECENJE BtUEM
!inocu i osveiavajuci ukus vocu, draie creva na јаее kretanje i tako izazivaju jacu peristaltiku i uredivanje stolice u osoba s lenjim crevima neUl~cctnom stolicom. Те k iseline s u ''ezane za razne alkohole i daju estre vrlo prijatнog mirisa. Zbog p rijatnog mirisa i ukusa vocn·i sokovi su najprijatniji napitak
RIBIZLA
koji se, pored ostalog, upotreЬlj ava za prikrivanje neprijatnog ukusa i mirisa izvesnih lekova. Na prirner, mnogi ne mogu da piju riЬlje ulje, ricinusovo ulje i druge lekove koji kod dece 4 osetljivih osoba izazivaju nagon 11а povraeanje. Kad se ti lekovi izmesaju i promuckaju s malinovim, visnjevim ili nekim drugim ' 'ocnim sokom, prikrije se neprijatan miris i lek se moze piti. Мnoge farmakopeje и svetu propisuju razne vocne sokove kao obavezne lekove. Od svezih vocnih sokova izradujи se ро apotekama sirupi kuvanjem ili rastvaranjem secera u vocnom soku na obicnoj temperaturi. U nas је najpoznatiji malinov sirup. Svi se secamo iz detinjs·t va onih crvenih »medicina«, lekova и bocicama koji su iz apoteke kиci stШali jos topli i na kojima је
LEKOVIТOST VО~Л
1 POVRCA
77
pisalo »svaka dva sata ро jedna mala kasika«. Svi ti lekovi su zasladivani sirupom od rnaline iti, и nekim drugim zemljama, i sirupom od visanja, ribizla i dr. Тај strup dodavan је narocito lekovima za decu, јег deca vrlo tesko ,i nerado uzimaj и lekove. Medutim, crvena, vrlo !ера Ьоја, mala Ьоса , ukиsno pakovanj e, prijatan rniris, sladak иkиs i ono poznato »svaka dva sata ро jedna mala kasikacc , sve to, zajedno sa lekovitim sastojcima u toj bocici, treba da pomogne bolesniku. Oni gorki sastojci rastvoreni u vodi su st varni lek, od koga се nekom malisanu s pasti temperatura, а sve ostalo treba na njega da delиje sugeslivno, jer >>ko u lek veruje, tome се i pomoCi«. Stara k·ineska poslovica ka.Ze: »Apotekar mora imati dva oka, lekar moze Ьiti s jednim, а bolesnik mora biti slep, jer slep mora verovati da се mu lek pomoci.« Ти se misli da apotekar, kad uzme lekarski recept, mora dobro otvoriti юсi da ne bi pogresio, da ne bi dao neki otrov ili neki jak lek и preveblkoj kolicini, jer se pretpostavlja da lekar, premoren, nоси, u Zиrbi moze na receptи i da pogresi и jednoj decimali, na primer, da иmesto 0,02 xnorfina ili kodeina и brzini napise 0,2 grama ро dozi, а ta је kolicina za mnoge ljude smrtonosna, jer је deset риtа veca od terapijske doze. Naprotiv, bolesnik mora imati krajnje poverenje i иopste ne sme noi sumnjati da ти lek n ece pomoci. Eto zЬog cega apotekar pri iz;radi leka ne sme pogresiti. U vocu, povr6u i sokovima dobijenim od njih ima m.rzogo mineralni/1 soli: kalcijuma, kalijuma, magnezijuma, gvoi.da i drиgih redih elemenata vezanih za fosfornи, sonи, 5'иmpornu i razne organske kiseline. Sve te soli imaju veoma vainu ulogu и metabolizmи, jer omogucavaju razne slozene hemijske reakcije и nasem organizmu od Ьitnog Ьioloskog znacaja. One, pored toga, neиtraljzиjи razne otrove, pre svega kiseline koje nastajи pri unutrasnjoj razшeni n1aterija. Mnogi fermenti ne mogu delovati bez prisustva izvesnih elemenata и minimalnim kolicinama. Kalcijиm daje mat.erijal za izgradnj'u kostiju, gvozde је sastavni deo hemoglobina, tj . crvenih krvnih zrnaca, а fosfor је vaian sast"Ojak nervnog sistema. Od svih soli и vocnim sokovima ima najVIise kalijиma, oko 500/о. Fosfora ima 8-200/о, najvise и ribizlama i malinama. Kalcijuma ima od З do 190/о, najvise u jagodama. Magnezijuma ima od 2,5-90/о, najvise и jagodama. Najvise gvozda ima u grozdanom (l,So/o), oskorusinom (1,20/о) i jabиkovom soku. U sokovima ostalog voca ima 111anje od jednog procenta od celokиpne kolicine mineralnih mate~ija. VaZno је јо$ napomenuti da se navedeni i drugi elementi u biljnim sokovima ne nalaze vezani uvek onako kao и mrtvoj prirodi, vec da se vezuju па razna organska jedinjenja, dajиci organomineralne sиpstancije, koje za metabolizan1 imaju veliki znacaj.
Biljni, а pogotovu vocni sokovi su manje ili vise kisele reakcije, а poznatno је da sc a~korbinska kiselina ili vitamin С и kiseloj sredini m11ogo bolje i dui.e ocuva nego и neutralnoj ili alkalnoj. Veoma је vazno to znati prilikom izrade zirnnice, vitaminskih koncentrata i vitaminskih konzeгvi. Susenjem voca gubi se kisela reakcija i zajedno s tiт nestaje vrlo brzo i vitamin С. Uostalom, poznato је da kiseo k>upиs i paprika, paradajz i drugo povrce и tuгsiji imaju znatnu kolicinu vitamina С, а da osusen kиpus, paprika i ostalo voce i povrce vrlo brzo gube ovaj vi.t amin, jer k!isela reakcija
78
LECRNJE BIUEM
cetijskog soka postepeno ide prema n eutralлoj , а kasnije i prema baznoj. А pod takvim okolnostima vitamin С se vrlo brzo gubl.
Vocni i drugi biljni sokovi sadrze razne vitamine, osoblto mnogo vitam ina С, kompleksa 'Pilamina В i provitamina А (karotena). Vitamin.i su heterogene organske supstancije koje se n alaze u malim kolicinama u biljnim i zivotinjskim tki\•ima. Hemijska konstitucija mnogih vitamina је vec poznata i n eki od njih su nacinj eпi i sintetski. Nauka је poslednjih godina otkrila i dokazala ogromnu ulogu koju imaju vitamini u dijetetici i ishrani. Mi, zapra\10, zivimo danas и doba vitamina. Cak ni penicilin, streptomicin i drugi vaini antiЬiotici, koji su napravili revoluciju u terapiji, nisu umanjili vaznost vitamina. V i 1 а ш i n о 1о g i ј а se razvija u zasebnu veliku naucunu granu Ьiologije i S\'ih discipiina koje se od nje izvode. Proucavanje vitatnina је direktno vezano za svete bilje, za limunov sok, mJadu koprivu, krompir, neoljиSten pirinac, borove iglice i drugu presnu biljnu hranи. Zeleno povrce i rumeni plodovi bili su prv·i vitaminski izvori koji su nam otkrili izvanгedan znaeaj namirnica biljnog porekla и ishrani i dijetetici. Vitan1ini su neophodni faktori za odrzavanje zivota i zdravlja coveka i raznih zivotinja. Олi u malim kolicinama obezbedujи njihovo rastenje i razvoj, ishranu, zivcanи ravnotezи, razmnozavanj e, ра cak i njihovo postojanje. Savremena nauka о ishrani иtvrdila је veoma vainи ulogu vitamina и razvijanju i rastenju Qrganizma, otkrila njihov znacaj i .u logu и regulisanjи unutra~njeg rada ccUja р гl sagorevanjи hranljivih materija i njihov uticaj na гazne biohemijske reakcije. Zivotinjski organizam prima s Ьiljnom hranom male, ali dovoljrne kolicine vitamina i provitamina, koji nemajи nikakve vainosti sto se tice hranljive vrednosti, ali samo u njihovom prisustvи zivotinjski organizam moze celishodno da iskoristi primljenи hranи . Nedostatak vitamina и hrani izaziva и nasem organizmи patoloske promene, bolesti, tzv. а v i t а т i n о z е. Pustojanje vitamina и Ьilju otkriveno је tek pre nekoliko decenija. Istina је da se odavno znalo da SJU limunov sok i sveza, ziva zelena biljna hrana иop s te jedini lek protiv skorbuta. S druge strane, primeceno је da se na ))alekom istoku javlja jedna zivcana bolest medu ljиdima koji јеdи svakodn~vno iskljucivo olju~ten pirinac i da se bolesnik moze izleciti jedиCi pkincane mekinje. Godine 1911. slavni poljski hemicar К а z im i r F и n k (I'иnk Caszimir) otkrio је te supstancije i nazvao ih vitaminima (tj . zivotnirn aminima). Danas se, medutim, zna da nisu svi vitamini amini, vec da рпраdаји raznim hemijskim grиpama. Od 1928. god. do danas uspelo је ne sarno da se izdvoje mnogi vitarnini и cistom stanju vec i da im se odredi hernijski sastav i da se sintezom nacine vitamini: А, В 1 , В2 , В 6 , С, D, Е, К i drugi. Proиcavanje vitamina је u pиnom zamahи i svake godine se и terapiji javlja ро neki novootkriveni vitamin, ili se иspeva dokazati da neki raniji vitaшin nije jedinstven. nego da је sme~a od dva iJ.i vise vitarnina slicnog, ali ipak drukcijeg dejstva na nas organizam i da је druge hemijske grade (grupa vitamina В, D). Do otkrica vitamina nije se moglo objasпdti otkиd potice lekovitost limuna, pon1orandZc, ribizla, kupina, persuna, mladih oraha, mrkve, riЬljeg ulja, sipka i drugih Ьiljnih i zivotinjskih 5drovina. Nikako se nije znalo objasniti sta је to и krompiru sto leCi skorbut, u svesem mleku i maslacи sto
LEKOVIТOST
VOCA l POVRCA
79
leci englesku bolest itd. Tek је otkricem vitamina objasnjena lekovitost mno· gih biljaka i zivotinjski11 organa, jer su u njima otkriveni vitamini. Na taj naCin su rnnogi пarodni lekovi postali •i lekov i ili lekovite sirovine naucne m edicine, veteгine i farmacije. Vitamine dele prema njihovoj rastvorljivosti u vodi i mast'ima i uljima na h idrosolu bilne i Jiposolubllne. U vodi se rastvaraj u, pored ostaHh manje vaZпih, vitamin С i kompleks vitamina В, а u uljima se rastvaraj u vitamini А, D, Е, К i drugi.
I . VITAMI NJ RASTVORLJIVI U VODI (HIDR OSOLUBILNI ) U doba otkrica vitarnina, n1islilo se da је rec о jednom vitami nu В. Novij a istrazivanja p okazala su da se p rvobltno p ozna ti v i t а m i n В sastoji iz visc komponenat a, vBe slicnih vitamina, o d kojih ј е danas pozna to vise od sedam. Zajednicka osob ina im Је ta sto se u vodi ras tvaraju, а m edu.s obno se t·azlikuju razlicitirn farmakoloskim dej s tvima i hem•ijskom gradom . Svi su o ni veom a raspros tranj eni u bilj.u, i biljke su glavni rezervoari ovih vainih supstancija. Godine 1912. Poljak Kazimir Funk ј е u sp eo da ,jz neoljustenog pirinca izdvoji supstanciju koj a se m oze suprotstaviti pojavi beriЬerija i nazvao је vitaminom.
Vitamin
В
1 (aneurin, tiamin)
Glavni izvori vitarnina В 1 su: pivarski kvasac, zitne klice i rnekinje, zitna zrna, kupus , ne k e salate, spanac, razno voce i plodovi, рте svega, lesnik, orah , pornorandza , patlidzan, arahis, manje ktrornpir i ckugo. Nema ga u rnaslacu, а malo ga ј е u mleku. -U crno m p senionorn bras·n u ga ima vise nego u belorn. Zato је bolji crni bleb od b elog. Holandski lekar Ejkman zapazio је 1897. god. da se beriЬeri javlja na Dalekom isto ku s arno •m edu siromasnim svetшn , koji se ћrani
LECENJE BIUEM
80 Koliёina
vitamina Bz
(mШgram и
Pivarski kvasac, osu~en oko 8 Pekarski kvasac 1-5 Slad 0,6 4 Pirincane klice 4,5 Raiene klice 2,1-4,5 P~en1cne klice 4,2 Јecm ene kl ice 0,6 Jecm eno zrno luti kukuruz 0,7 Beli !kukuruz 0,6 Zob 0,8 Rai 0,3-0,7 Pirincane meki.nje 1,6-2,3 Psenicne m ekinje 2 -2,5 0,4-0,5 Brasno 95°/о 0,3 Br.aSno 820/о Bra~no 600/о 0,07 Soj a 2,1 0,03 Boranija Pasulj 0,3 0,3 Socivo Karfio l 0,3
Vitamin
В
и
1·a.znom
100 grama
Ьilju
Ьiljke)
Kupus Spa.nac Mrkva Ro tkvice C11ni luk Pa:tlidzan
0,25 0,25 0,2 0,2 0,15 0,12 0,1 0,15 0,1 0,18 0,15 0,4
KrЭtStavci
Mlad krompir Stari krompir Rotkva Salata Detelina AraJ1is (zem пo kikiriki) Les nik
ora~ce,
3,6-7 0,6-0,1 0,5-0,7 Огаh 0,3 Suve sljive, kes ten 0,25 Badem Ba.nana, jabuka, limun., pomo0,12 randza, mand arina, sljiva 0,1 Os usene kajsij e, dinje, krus ke 0,8 Gra·sa~k, suv 0,3 Grasak, zelen
2 (laktoflavin, riboflavin)
\·eoma raspros tranj en и bilju i zivotinjama. Biljke ga sintetizujи i verovatno da и zivotinj sk i organizam ·dospeva zivotinj s kon1 hraпom, kao sto је, uos ta lom, i sa svim drugim vitaminim a. U zelenom bilju ј е (prema Kunu) vezan u obliku kompleksa velikih mol ekиla i verovatno deluje kao dijas taza. Pivarski kvasac ј е i za ovaj vitamin glavni izvor. Ima ga i u drugom bllju b ez hlorofila, cak i u bakteгijama, zatim и raznim algama, insektima, u drobu sisara, и belom luku, soji, klici semenja, pre svega u psenicnim klicama, н plodovima i mnogim drugim namirnicama. Od bilja i uopste najvise ovog vitamina 1ima torula (oko 4 mg u 100 g). Ma nje ga ima osиsen pivarski kvasac (oko 3 m g), ekstrakt iz slada ima oko 0,2, psenicne klice do 1, raf do 1,4, psenica oko 1, crno psenicno brasno do 1, а belo ispod 0,7, soja do 1,8. Otl ze lenog povrca ima ga najvise u salati, kupusu, boraniji, 1nladom krompint i dr. U osuzenim kajsijama ima ovog vitamina do 2 mg, а u svezem vocu oko 0,5 m g, jedino ga и grozdи ima malo. Ovaj
vitaшin је
Ova j vitamiн је sastojak zutog fermenta u nasem organizmu i kao takav aktivno ucestvuje и celokupnoj respiraciji, а kod izvesnih zivotinja pozitivno utice na гas tenj e. Njegovo d ejstvo vezano је za delovarъje ostalil1 vitan1ina В, narocito u slиcajevima poremecaja u rastenju odojcadi. Povoljno utice i na metabolizam ugljenih hidrata. Daje se ро 5 do 10 mg dnevno.
LEKOVIТOST
VOCA I POVRCA
81 Vltamin
В
6 (adermin)
Pivarskl k\'asac је n ajbogatiji rezervoar i ovog v itam•ina. Ima ga i u kromp iru, kuk u гuzu , span acu , pi r incu i drugoj bilj noj hrani. Adermin ima op sti Ьiolos ki znacaj . Antipelagтa
vitamin (RR faktor)
I ovog vltamina irna n ajvise u piva rskom kvasou, za tim и pek ar skom kvascu , u neprosejan om psenicnom bras nu, pirincu, soji, kukuruzu.
Vitamln
С (askorЬinska
kiselina)
Nedostatak askoгbinske kiseline и hrani dovodi do pojave skorbuta, inace najduie poznate avitaminoze. Skorbut је stara bolest koj a је kroz veko,,e ulivala strah pomorcirna na dugirn putovanj~ma na galijarna, robovima i ;г;at\rorenicima , vojnicima opsednutim u tvrdava ma i svima onlma koji su silom prilika morali jes ti suvu hranu, koji nis u mogli do6i do ze1enog povrca, voca i svezeg mesa. Jos Hipokrat spominje skorbut. Zak Kartije је 1534. god. uspeo da osvoji Kanadu zahvaljujuCi upotrebi borovih iglica. Njegov·i ljudi su kuvali ove iglice i pili taj odvar. Na taj naCin su sprecili pojavu skorbuta i uspeli da OS\10je ogromnu zemJju. Danas se zna da su borove iglice vazan izvor vitarnina С. Iz borovih iglica se neko vrerne vadila cista askorbinska kiselina i pravili Yitaminski ekstrakti. Naroci.to u poslednjem ratu ovaj ekstrakt је odigrao ' 'aznu ·u logu u sprecavanju i lecenju skoгbuta и nekim zemljama. Za vreme zime citave borove grane su cuvane pod snegom i s njih iglice brane i davane vojnicima da svakodnevno kuvaju сај. То su naгocitю upotreЬlja\1 ali sovjetski vojnici, jer је na krajnjem Severu vajkadasnji obicaj da se kt1vaju iglice od bora kako se ne bi javilo pucanje vena i krvavljenje iz desn·l, ispada.nje zuba, otpadanje mesa i smrt. Tamo su starosedeoci zbog velike 111аdпосе, slabog sunca, malo kulturnog bilja i, uopste, nedostatka Ьilja sa blorofilom, pogotQvu zelenog povrca, dosli do saznanja da su za suzbijanje te strasne bolesti najbolje borove tiglice, а bora ima tamo dosta. U XVII veku se naslucuje da је uzrok pojavi skorbuta verovatno nedostatak svezeg povrca u hrani. Pocetkom XVIII veka Кramer zapaia da se skorbu.t moze spreCiti limunom. Desetak godina kasnije drugi jeda•n naucnik utv·rduje da ne samo limun vec i sve sveze povrce i voce ima antiskorbuticne osobine. Od polovine XIX veka engleska mornarica obavezno mora nosi ti na brodovima limunov sok i upotreЬljavati ga za vreme plovidbe. Тај koristan obicaj primile su i druge mol"narice. Hopkins otkriva 1906. god. da је skorbut bolest koja nastaje usled nedostatka nekih materija u hrani. Vec naredne godine Holst i Hroliћ izazi,•aju vestaclcim putem skorbut na zarnorcetu dajuCi mu l1!гanu koja ima dovoljno belancevina, ugljenih hidrata, masti, soli i vod.e , ali је sva hrana bila hemijski cista i sterilna. Godine 1912. Funk ovu »antiskorbuticnu supstanciju« svrstava medu vitam•i ne. Tek 1918. god. ova supstancija naziva se virt aminom С. Godime 1932. Sentderdi izaluje iz 2.000 kilograma paprike 500 grama heksuronsk,e kiseline koju identifikluje sa vitaminom С, а Karer jste godine naziva ovu antiskorbuticnu supstanciju leva askorbinska kiselina. Naredne godine је sintetizovana.
LECENJE BIUEM
82
Vitamina С ima u bilju i zivotinjama. On је veoma rasprostranj cn u zivoj prirodi. NajviSe ga ima u zel enom bllju, dakle, u zivim b iCima koja imaju hlorofila. Otud i postoji danas pretpos tavka о izvesnom odnosu iznledu hlorofila i vitamina С . Tako, na primer , danas stranci od nas tra7.e stotine vagona koprivinog lista, ali tvrde da ona nije iz svake drZ:ave jednako Jekovita, da n eke zemlje izvoze koprivu koja irna viSe blorofila i da ј е zbog toga lekovit.i ja. DomaCicama ј е poznato da ni iz jedne biljke, kad se cedi , ne izlazi tako zelen sok kao iz spanaca. Spanac se, kao s to је svirna pozna to, mnogo ceni kao zdrava hrana koju Valja StO Cesce iznositi na 111аS и trpezu. Dugo se tvrdilo da ј е spanac lekovit i da daje snagu zbog toga ~ to ima gvozda, vise od ostaUh namirnica. То mnogi mjsle i danas. Medutim, od pre nekoblko godina otkako se i hlorofil smatra za lek, veruj e se da је i и spanacu glavna lekovita stvar hlorofil, karoteni (provitamin А) i vitamin С . Naime, primeceno је da jedna namirnica ima utoliko vise vi tamina С иkoliko ima vise blorofiia i kю·otenoida. Tako se danas ispostavilo da n ajvise vitamina С imajи crveni, пaraпdzasti i zиli plodovi, kao sto su sipci, gloginje, crveпa pap6ka. Vitamin С је vrlo rasprostranjen, ali ga nema и svim biljkama и jednakim kolicinama. Ni j edna te is ta bilj ka nета и svim organima i.sti procenat ovog vitamina. Ukoliko se ide Ьlize liscu i иkoliko је lisce zelenije, utoliko ima vise askoгblnske kiseline. Dakle, ovaj vitamin је direki!no vezan svojim postankom na hlorofil. - Gljive nemaju vitamina С. Vrlo bogati izvori vitamiпa С su crne i crvene riЬizle, lisce perunike i persuna, borovc iglice, zeleni orasi cija sи jezgra jos meka, rеп, paradajz, kupus, pomorandze, limun0\1 i, mandarine, kupine, vinovo lisce i drugo voce i povrce. u krompiru пета mnogo askorbinske kiseline, ali kako se on gotovo svakodnevno jede u
U namirnicama Zivotinjskog porekla ima mnogo n1anje vitamina С. Na primer, dok и 100 g sipaka ima ViiSe Od 1.000 mg vitamina С (а cestO ј do 3.000 mg), и gloginjarna oko 500 mg, u crvenoj paprici isto toliko, u kupиsu vise od 100 mg, а и persunovom listu do 200 mg, dotle u vecini namirnica zivotinjskog porekla ima tDajcesce od 1 do 20 mg. Tako, u mlekи ima 2-3 mg, и mesи oko 4 mg, u krvi svega О ,5 mg. Као
sto se vidi, rzajvise vitamirza С ima и divljim crvenim plodovima i и zelenom liscu. U podzemnim organima ima ga najmanje. U semenjн kad klija ima mnogo \'i tamina С. Tesko је odrediti minimalnu dnevnи dozu vitamina С potrebnu za coveka. Najvise је potreban trudnicama, oko 85 mg dnevno. Radnicima koji obavljaju teze poslove treba oko 70, onima koji se bave laksim poslovima 50, а deci oko 60 mg dnevno. Kad se pogledaju kolioine vitamina С iznesene и tabeli, vidi se da и nasoj s\rakodnevnoj hrani ima dovoljno askorblnske kiseline ako је hrana mesovita i ako је povrce i voce sveze. Vitan1in С је najosetljiviji od svЉ hidrosolubiln1ih vitamina. Oksidacijom ne samo na vi-
LEKOVITOST VOCA 1 POVRCA
83
Kolicina vitamina С и sveiem Ьilји (Randoen) (miligrama и 100 grama sveieg materijala)
I. Plodovi Эipak
Gloginja Crvena paprika Slatka zelena paprika Lirnuлova ljuska Pomora:ndza ljuska Crvene riЬizle Kupine Sumske jagode Вorovnice
Pomorandia
Cimun, mandarina
do 3.000 oko 500 450 100 do 400 450 160 100 80 80 50 50 П.
Kupina, perunika Orah Persun Vinov Jist Celer, rotkvica Кiseljak
Kupus MaslaCa.k, praziluk Karfiol, kopriva
oko 800
250 150 150 115 100
90
60 50
PHo me ja.gode Kes ten, paradajz Maline Boranrja Kuvana Ьorarrija Kon2ervisana boranija Dinja Кajsija, •tre.Snja, breskva Sl}iva, orah l
40 40 40 12
2 4
20 20
10 5
4 4
Listovi Kiseli kupus Spanac, svez Spanac, lro.van SaLata, тера Вorove iglice BeJi luk Crni luk, svez Crni luk, konzervisan Cmi luk, kuvan
8-30 45 6
40 25 25 20 10 5
III. Krtole i korenje Ren Crvene rotkvice Repa
Rotkva Кrompir Кrompir
mlad stari
70 46 40 30 20
Kuvan krompir Mrkva Mrkva, kuvana Topinambur (cieoka) Celer
10 15 5 11 8
8
sokoj vec i na oЬicnoj teшperaturi, samim dodirom s vazduhom, on biva гazoren. Osetljiv је i na povisenu temperaturu. Na primer, dok svi ostali vitamini prilicno dobro izdrzavaju temperaturu od 1000, vitamin С biva razoren vec na бОО (suva toplota) ili u vodenoj pari pod pritiskom na 1200. Ni na niskoj temperaturi se ne euva dobro, а i alkalije ga takode unistavaju. Baze, kiseonik ј druga oksidaciona sredstva i toplota su tvi najveca neprijatelja askorЬinske kiseline. Svaki od njih је brzo razara, а ako se sva tri ud.ntze, onda su guЬici vтlo veliki i brzi. Zato је najbolje upotreЬljavati sveze i presno voce, а ро mogucstvu ti neko povrce. Posle tri dana cuvanja spanac izgubi goto\'o sav vitamin С. Boranija i maslacak izgube za to vreme do 80°/о. Susenjem voca i povrca takode se gubi veci deo vitamina u mnogim s1ucajevima, jer se vHamin С nalazi rastvoren u celijskom soku koji је kJseo, а kad se Ьiljni organi osuse, gubi se i ta kiselost, а u alkalnoj sredini vi-
LECENJ Е BIU Е М
84
tamin С se \Tio brzo gubl usled oksidacije pod uticaje m Юi seonika iz vazduha. Ku\ranjc m и roku od ce tvrt sata povrce gu bl izvesnu kolicinu vi tarnina С: kupus 70-900/о, s panac 25-80, boranija i mrkva 50--600/о. NeoJj usten krompir kuv~nj em izguЬi sa mo 1 00/о \1i tamina С, а olj us ten mnogo vise. Na masti pecen kroл1pir gubl do 50°/о. Usled primene s terilizacije, voce i povrce u konzervam~ vec na pocetku izgubi do 500/о \ritamina С. Nij e dobar obicaj nasiћ domaCica и nekim krajevima s to pre kuvanja dodaju malo sodc Ьi karbone, jer је ona alkalne reakcije usled cega su gublci askorblnske kiseline vrlo veli ki. lsto tako, negativno utice sumpordioksid, sumporas ta kisc· lina, natrijum-bls uHit i druga jedinjenja sumporas te kiseline upotreЬij ena za konzervisanj e. B1·zo smrzavanj e voca i povrca najmaлje skodi. Ta ko је krompir ohladen l cuvan na 3-50 posle sest meseci jos uvek imao vise od 90О/о vitamina С. Upotreba askorblnske kiseline i vitamina С је velika i raznovrsna. Ona 1-aste svakog dana. Daje se, pre svega, kao speciflcan lek protiv skoгb llta, zatim za lecenje MeJ erove i Barlove bolesti. U tezlm slucajevima daje se u obliku injekcija. Mnogo је p rijatnije uzimati svakog dала u obliku prljatnog napitka sok od limuna, pomorandze, m andarine, m aline, v•i snje, riblzle, kupine, boгovnice i druge vitaminske sokove nego primati injekcije. Davanje injekcija је uzelo veliki zamah, ali tu ima i preterivanja. Vreme се i tu ucinHi svoje. Као sto se za vrerne Molijera preterivalo sa klistiranjem, purgiranjem i pustanjem krvi (cela rnedkina toga doba u glavnom se Ьila svela na to), tako i u doba u kome zivimo mnogi lekari pretcruju davanjem injekcija svakom, i kome treba i kome ле treba . Jer и narodu , n e samo medu neprosvecenima vec i medu s kolovanim ljudima pred ovaj rat, uvrezilo se mislje.nje da је dobar samo onaj lekar koji daj e injekcije. Nema sumnj e, bolje i nevolja.
11.
је
zlo spreciti nego leciti.
\1 ITAМINI
RASTVORUIVI U (LIPOSOLUBILNI)
Vita.m in
А
1 provltamin
А
А
bolesti su veliko zlo
МАSТIМА
(karoteni)
U bilju se ne nalazi vitamin А, nego razni karoteni. Tek и zivotinjskom organizrnu karoteni se pret\•araju u vitamin А . Karoteni su dobili ime ро mrkvi, tkarotni (Dancus ca1·ota). Karoterui ·s u na·randzaste, rumene Ьоје bilja. Divna Ьоја sipka u jese n, crvene paprike, gloginja, bundeve, jareЬike, zutike, kozlaca, brusnice, ljoskavca, drena, divlje tikve, Ьljusta, paradajza i drugog divljeg i pitomog voca, plodova, potice od karotena i njima slicnih supstancija nazvanih karoteпoidima. Najvise vi tamina А ima и namimicama zivo·tinjskog porekla. Na prvo mesto dolazi ulje od nekih morskih riba. R:iblje ulje piju deca, slabi i bolesnici. То је danas najbolji rezervoar vitamina А i D. Zato se riЬlje ulje sve vise trosi u svim prosvecenim zemljama. Riblje ulje se dobija iz jetl"e morskih r.iba, raznih gadusa. То su ribe velike oko 1 metar u duZinu i teske vise od 20 kilograma. Za vrerne zime, od januara do ар-
LEKOVITOST VOCA
Ј
POVRCA
85
rHa, mnos tvo gadusa, ёi tava jata plove prema Lofotsk im ostrvima i scvcrnim oba lama Nonreske, p rateci druge sitnije riЬe, koje im sluze za hra nu . Ti sitaiji stanovnici mora hrane se raznim mrkim ј crveпim a lgama, morslcim biljka1na koje zjve na morskoj povrsini i koj e nose morsk e strujc ili plivaju Ыizu obale. Те alge su izlozene uticaju suлcevih zrakova i sadrze mnogo karotena i drugih s licnih zutih i crvenih biljnih Ьоја , koje se s lozeп im blohemijskiш reakcijama u j e tri morsk ih riba p retvaraj u u vitamin А, а veгo va tno i u vitamin Л i D. Dugo se mislilo da ј е riЬlje u1j e lckovito zbog joda i broma, zatiln zbog arsena i fosfora. Tek otkricem vitamina А i vitamina D u tom ulju objasnjena је njegova lekovitost. Zbog velike koliёine vitamina D riЬlje ulje se danas smatra za najboJje sredstvo protiv rahitisa (eлgJeske bolesti), kako za leёenje tako i za spreёavanje ove teske i dosta ceste decje bolesti. RiЬlje ulje је bolje od sintetskih preparata, jer ne moze izazvati ћi p ervitaminozu D, posto sadrzi i vitamin А. Pod uticajem ultravioletniћ zrakova sunca, u morskirn algama stvoren,i su provitamini i vitamini, koji se zati1n nagomilavaju u masnom tkivu jetre raznih riba koje se hrane tim algaшa . U toku traienja sinteze antirahitienog vitamina D (zraceni ergostcrol) otkrivena ј е vaina cinj enica da se ovaj vitamin moze stvoriti i u nascm organizmu pod dejs tvom ultravioletnih zrakova, s to znaёi pod uticajem sш1се\1е svetlosti. Tako se uspostavila spona koja v·ezuje dva nacina uspesnog lecenja rahitisa: riЬlje ulje i ultravioletni zraci. Nasa koza propusta ultravloletne zrake do d uiine 3.000 angstrema, pri сети fotohernijsko dejstvo na sterole и nэ.Sim crvenim krvnim zrncima izaziva stvaranje vitamina D. RiЬlje
ulje se daje i za rastenje (vitam,i n
А),
za razvijanje i jacanje kostij u, za pravilniji promet kalcijuma, protiv izvesnih vrsta tuberkuloze ·i, u.o pste, kao jedno od najboljih prirodnih neskodljivih sredstava za jacanje i narocito kao pt·edohrana protiv raznih bolesti koje se javljaju najvise medu deoom i ornJadinon1 krajem zime i pocetkom proleca. Ne samo riЬe vec i sve nase domace i druge zivotinje, kao i CO\'ek snabdevaju se provitaminom А jeduci biljnu hranu. VHamin А је naden u krvi i 1nleku sisara. U tom pogledu su najbolji rurneni plodovi i zeleno bilje. Tu, pre svega, treba spomenuti spanac, detelinu (lucerku), salate, mrkvu, kupus , borove iglice, persun, maslacak, crvenu papriku, sipak, gloginje, drenjine, breskve , kajsijc, sljl\ie i drugo voce i povrce. Mleko i ma·s lac dobljeni od krava koje su bile na pasi ima vise vitamina А i D od mleka dobijenog od krava hranjenih suvirn senoш. Najvise vitamina irna mleko ako se krave hrane zelenom detelinom (lucerkom), jer deteLi.na ima vrlo mnogo karotena koji se u jetri i krvi prctvara u vitaшin А. Do a\ritaminoze А ne moze doCi Inedu osobama koje se svakodnevno hrane zelenom, svezom biljnom hranom, trose sveze mleko (ne konzenтisano), maslac i skorup. Drob svih domaCih zivotinja ima mnogo vitamina А, а najvise jetra. U Japanu su odvajkada suvocu koze, opadanje kose, naglo s taЬljenje dece i oboljenje ooiju lecili dajuci bolesnicima, narocito deci, pilece jetre, dfigerice. Sveze meso od zdravih i debelih zivotinja irna vise ovih vitamina nego konzervi·s ano ili ako potice od nu-~ave ili bolesne stoke.
LECENJE BIUEM
86
Uopste, od Ьiljn e ћ rane domacih zivo tinja umn ogome zavis i koli cina ovih vi tamina u mlc ku i m esu . Is to to vazi i za coveka. Na taj nac in moze se objasniti za~to је le tnje mleko b olj e, ј асе i lekovitije od zimskog, i zasto se moglo podici u zorno s tocars t\'0 и S\re tu tek o tkako su ljudi sh vatili va7.n os t de teline i pocel i ј е gajiri navel iko. Vitamin Л је otporan na poviSe nu temperaturu, a li ј е vrlo osetljiv na oksidaciona sredstva i svetlos t. Zbog toga је veoma vazno upotreЬ\java ti samo potpuno sveze voce i povrce, jer ј е vrlo tesko s preci ti razorno d ejs tvo svetlos ti i kis<;onika iz vazduha. Hl ac.!enje namirnica i drzanje na lcdLt је vrlo dobro, jer ni ska temperatura ne razara ovaj vitamin. Kuvanj em , mrkva izgubl oko 35 11 /о vitamina А. Ovaj vita min se dos ta dobro odrzi prilikom konzervisanja , j er је te1mos tabilan.
Vitantin D (kalciferol) \l i ta miп
D sc лaziva jos i antir·a hiticnim vitamino m, јег se nj egov nedostatak и hra ni pokazuje medu decom u oЬl iku tzv. engleske b o les ti ili rahitisa, а kod odras lih u oЬliku osteomalac ije (ome ksavanj a kostiju). Jos polovinom XVII veka jedan engleski le ka r tacno ј е opisao rahitis, ali ј е trebalo da prode gotovo d va i ро veka ра da se sazna da је uъrok te boles ti пedostatak vitamina D. Kako sc ispostavilo da је riЬlje иlј е odlican lek protiv rahHisa, vitamin D ј е dugo smatran za vitamin А. Tek izmedu 1920. i 1923. god. Ul\•rc1eno ј е da riЬlje иlје ima pored vitamina А i vitamina D, koji је otporan prema ki seo nikи iz vazdиha i oksidaciji. Da nas se vec zna da ima vise vrsta vitamina D. 1 ovaj vitamin se nalazi najvise и jetri morskЉ, а mалје u j etri s latkovodnih riЬa. Manje ga ima u mesu domacih i divljih zivorinja. Od b iljnih namirnica, najvise ga ima u ljиskama od kakaoa. Kolicinn ovog vitamina u Ьiljnim i zivotinjskim organima za\•isi od koliёin e sterola, koji se zracenjem mogu prevesti и vitamin D. Mi se suncamo da blsmo и krvi povccali kolicinи ovog vitamina. Pre sиncanja se mazemo 1-aznim иljima da nc dode do upale koze, da pre pocmimo 1i da se и nasem teJu stvori sto vise vitamina D. U nasoj zemlji ima nekoliko lecilista za one koji boluju od tubeгkuloze kostiju. Ona se nalaze .Нi na morskoj obali ili negde u brdima i planinama, dale ko od gradova i prasine, dima i magle, gde suncevi zraci nesmetano dopiru do zemljine povrsine i delujи kao lek.
u
tvrdoj rзZenoj glavnici, parazitu nasih zita, nalazi se jedan sterol (supstancije slicne mastima) naZ\'an ergosterol. Kad se оп pod izvesnim okolnostima zraci иltravioleLnim zracima, dobija antirahiticne osobine kao vitamin D. Prema tome, ergosterol Ьi bio provitamin D. 1 ovaj vitamin је u direktnoj vezi sa hlorofilom, sa zelenim biljem, jer i пјеgа imaju vise one zivotinje koje se hrane vecito zelenom travom, kao sto su morske alge. Letnje mleko ima mnogo vi5e vitamina D od zimskog ili u mleku krava hranjeniћ suvom hranom. То је od ogromnog шасаја za ishranu male dece, pogotovu dojencadi cije majke nemaJu ml~ka, ра se morajц prehran jivati kravljim mlekom.
L.EKOVПOST
VOCA I POVRCA
87
.Ziva biljka је posrednik izmedи zivotinja i coveka, s jedne strane, i stena, rninerala, mrtve prirode, s druge strane. Pomocu sunceve energije i ћlorofila, ona и zivo j biljno j celiji эintetizuje veliki broj najraznoVI·snijH1 s ups tancij a, m euu kojima ima h ranljivih, lekovitih, otr1Qvnih, mirisnih, oporlh, gorkih , ljutih i drugill j edinj enja.
Tokoferol ili vftamin Е (antisterilitetni)
Vitamin Е ј е otkriven t ek 1922. godine. Utvrdeno ј е da је za norшa lan tok trudnoce i za postignиce zdravog naras taja, sposobnog za zivot i dalji nor maJan razvoj i тasplod, potrebna jedna ·s upstancija koja se nalazi u uljи n ekog semenja (neosapиnjivi d eo masti i иlја) . Ovaj vitamin ј е potreban za razvoj seksиalпih celija. Biljke sи glavni тezervoari ovog vaznog vitamina, и prvom геdи klice p sen1ice i drugih nasih zita. Ima ga i и orahи, soji, kikirikiju i dn1gim semenkama, и mla dom zelenom liscи, а narocito se mrюgo nagomila и zenskom organizmи. Misli se d a su zivotinje nesposobne da sint et•izиJи ovaj ,.- itamin. Zato su potlpumo upucene na blilje. Nagomilava se и misiCima i potkoznoj masti. U bezbojnim mastima ga nema. Najvise ga ima u mas tima zиto obojenim, sto se dovodi и vezи sa karotenoidirna, dakle, kao i 'Jitanlin А 1 D. Mnogo ga ima nar.ocito и salati, detelini (svezoj i sи\'Ој) , mladon1 graskи i pamucnom semenu. U neosa'Punjivom delu psenicnog : иlја iz klice ima oko 1.300 mg, а u uljи od kиkuruznih klica oko 1.000 mg и 100 g ulja. Od svih liposolubil.nih vi'tamina ovaj је najotporniji prema toploti, kiseoniku i oksidaciji i иltravioletnirn zracima. Psenic ne, kukиruzne i klice ostalih nasih zita se pre mlevenja vade i и oЬliku griza dаји deci i bolesnici:ma kao jevtina, lako svarljiva i dobra h1·ana i l ek. I ovde treba spornenиti detelinи kao vrlo vaznи hranи s velikiln kolicinama vitamina Е. Ovo utoliko pre sto se veci deo ovog vitamina осиvа i u sиvoj detelini, а to је od ogromnog znaeaja za isbraпu stoke preko zime. Za krave muzare ta isllrana је od osobitog .znacaja, jer vitamin Е prelazi и mleko, ·ра је mnogo prijatnije uzimati taj vitamin u mlekи nego u oЬliku injekcija.
Vitamin
К
(antihemoragicni)
Vitan1in К је antiћemoragicni vitarnin. Bilje је izvor ovog vitamilla. Nalazi se najviSe и zelenom liscu lokalizovan .и hloroplastima, da kle, direktno је vezan za zelenu Ьоји bilja, za blorofbl. U podzemnim organima irna ga mnogo manje nego и zelenim nadzemnim. U plodovi:ma ga ima 1nanje nego u liscu. Najvise ga ima п indijskoj 'l ucerki (alfa,fa) listu pitomog i divljeg kestena, u ~panacu, koprivi, kириsи, karfiolu, jelovi·m igblcama, algama, paradajzи, grasku, zitima, soji i nekom dгugom uljevnom semenju, mrkvi, krompiru. Od zivotinjsklh .namirnica najvise ga ima и brasnu od тiЬа ,koje с;и pocele truliti, u masti dobijenoj iz svinjske jetre i u drobu drugih domaCih zivotinja. lJ zeninom mleku ima ga vise nego и kravljem. u nedostatkи ovog vitamina и hr-ani, javljaju se dzlivi krvi, malokrvnost i druge bolesti.
88
LECENJE BI~M
О
BELOM 1 CRNOM
Vitaminizaclja belog
bra~na
НLEBU
i belog
ЫеЬа
U svetu se veko ima raspravlja о upotrebi b elog ili crnog hleba. J cdni su za beli а drugi za crni ЬlеЬ. Kad se ima u vidu da ј е hleb glavna i osnovna na~a hrana, onda se jos jasnije moze shvatit'i znaeaj tih proucavanj a u raznim naucnim institucijama sirom celog sveta. Poslednjih godina moderna nauka о ishrani pokazala је na ocigledan nacin da belo brasno, b cli ћ lеЬ i ostale glavnije svakidasn je namirnice, kao sto su secer i poliraп , oljusten pirinac, ne pгedstavljaju p unu hranu. U njima nesto nedostaj e. Od belog b rasna se, istina, lakse prav-i hleb, hleb је ukusniji. Zbog toga se jos u vek svuda u svetu tezi medu sirokim potrosackim slojevima za iskl ju civom upotrebom belog hleba. т,im proЬlemom se danas bavi i higijenska s~eka cija Ujedinjcnih nacija. Mnoge drzave su vrsile ispitivanja hranljive i bioloske vrednosti belog i crnog ћlеЬа, jer је utvrdeno da zdravstveno stanje stanovnistva, а pre s\rega Yojnika, zavisi umnogome od nacina ishrane. Akademjje nauka i druge n au cne ustanove razaih driava godinama vecaju i kontrolisu sve dosactasnje pronalaske iz domena ishrane stanovnistva kako Ьi se moglo saznati da li је sadasnji nacin ishrane pravilan, da li odgovara otkriCima moderne nauke о ishrani ili ne . Zdravlje, izdrilj~ivost, snaga, пer vna konstitucija i iпtelektиalnJ ra:d mogu biti иplivisani veoma mnogo nacinom ishrane i vrs tom hrane. u mnogim zemljama pгimeceno ј е prilikom regrutacije vojnika da је .nepotpuna i neracionalna ishrana cest uzrok velikom procentи nesposobnili mladica. Сео proЬlem proиcavanja ishrane postavlja se sve vise na nauc ne osnove, jer је za'Paieno da ј е jedini pravi put naиcnoistrэZivacki rad i na O\'Om tako vэZnom роlји. U tи svrhu angэZo vani sи najbolji strucпjaci sveta. Ispitivanja se vr·s e u klinikama, institutima i laboratorijama, na ljиdima i zivotinjama. Ispi1:ujи se kolicine i vrste supstancija, elemenata potrebnili svakoj jedinki za normalan zivot i rad. Na osnovи i2ve$taja dobijenih iz raznih zemalja иvidelo se da је veoma redak slucaj pravilne i dovoJjne ishrane. Prilikom izrade belog br~sna, od psenicnog zma odstranjujи se klice i mekinje, tako da se brasno dobija samo od sredine zma gde ima najvise skroba. Naprotiv, kad se proizvodi crno brasno, и brasnu se nalaze i klice i mekinje. Proizvodnja belog brasna u Evropi uzela је veceg maha tek posle francиske revolиcije, pod иticajem francиskog vojnog apotekara Parn1antjea, и to vreme naj cиvenij eg bromatologa и svetи. Do 1796. godiпe francиska vojska је jela crni hleb, а od te godine vojnicki hleb је pravljen od brasna iz koga ј е odstгanjeno 15°/о rnekinja. Parmantjeova teza, prema kojoj је beli hleb bolji od crnog, propagirana је i tokom XIX veka i u drugim zemljama и koje sи. prodrle ideje francиske revolиcije. Tako, krajem proslog i u ovom veku, beli ЫеЬ postepeno potiskиje omi и celoj Evropi. Iako sи siroke potrosacke mase traiile beli hleb, ipak nije sav naucni svet и potpиnosti primio Parmantjeovu tezu da је beli bleb bolji od crnog. U toku poslednjil1 sto pedeset godina cesto је veoma snэZno napadana njegova teza. Do prvog tah.-vog napada doslo је 1826. godine. Francuski fiziolog Fransoa MэZandi ogledom је dokazao da pas hranjen belim hlebom i vo-
LEKOVIТOST VO~A
I POVRCA
89
dom p1·opadu. i ttgiнe и toku pEdeset dana; пaprotiv, /1rat1jett cr11im ltlcbom i \'odom, ostaje (.dl CL\1 • Iako је rezu ltat ogleda Ьiо tako jasan i ocigledan, ipak
se upotreba belog !1\ сЬа ;\.·с brze ~irila ne samo u Francuskoj vcc i izvan nj eniћ granica. Drugi jedan n apad, koji је otpoceo oko 1846. god. ј koji је trajao oko pcdeset godinз, voden је u \' CZi s malim sadrfajem miнeralнi/1 soli u be lom bгasnu . Narocito је koiicina kalc ijuma mala. Ova raspra zavrsena ј е tek 1903. god. na lazom da belo bra ~ no ima mnogo manje mineralnih sastojaka, da os ta \•lja mnogo manjc:- pcpcla od crnog brasna: crno pse nicno brasno ostavlja 1,81Ј/о pepela, а belo p seл ic no bra~no sa mo 0,520f 0 • Imajuci u vidu ogromn u \'aznost izvesnih mincralnih sas tojaka namirnica za nоrш а1 ап razvoj coveka, ovaj ocigledan hemij ski nalaz uticao ј е u iz\resnoj meri na naucni $\ re t U pogledu vracanja n a crni hleb , a Ji SL1 s iroki p otrosacki s lojevi jos U\'Ck trazili samo beli hleb. TreCi snazni лара d dosao је otkricem vitamina u zmu psenice, pirinca i drugih zita. Godine 1913. pr-ofesor Эifner iz Arnsterdama prvi је pod,rukao cinjenicu da bcli hlcb ocigledno тога imati rnanj e vi tamina pro tiv oboljenja beriЬeri nego crni. Ov-aj napad posluzio је kao povod za detaljnu a na lizu crnog i belog brasna u pogledu sadгzaja ' 'itamina. Ogledima је dokazano da belo brasno ima za 75°/о manje vitamina БР В 2 i nikoliнs ke kiseline неgо crno bra.Sнo (bra~no s mekinjama). Daljim ispitivanjima ј е utvrdeno da ovih vaznih vitan1ina ima utoliko manje ukoliko је brasno belje. Dokazano је da u mekinjarna ima mnogo o\rill hidrosolubilnih vitamina, а u klici mnogo ulja s velikim proce.ntom fitosterola, prO\Jitamina i liposoluЬilnih viramina, 11arocito vitami11a Е, koji se daje protiv neuro-muskularnih porernecaja. Osim toga, u mekinjama ima lepka, .koji ~е veoma bogat Ьiljnirn belancevinama \'aznim za na~u isћranu. Od ovih mekinja izraduje se ,jzvrstan hleb za dijabeticare, ~а one koji imaju secernu bolest. KoliCina lepka и brasnu је od ogrornnog znacaja. Tako је dokazano lekovito dejstvo crnog psenicnog bra· sna, psenicnih mekinja i klica. Na tim istrazivanjima najvise је ucinjeno izmedu I i II svetskog rata. Dokazavsi nepoЬi tnim cinjenicarna da је hleb od potpunog, cmog psenicnog brasna bolji, l1ranljiviji i zdraviji od belog, rnnoge vlade pocele su forsirati upotrebu crnog hleba, ali bez velikog, cesto bez ikakvog uspeba. Da bi koliko-toliko nadoknadile izguЬlj ene vitamine u belom hlebu, neke dгZave za vreme ovog гаtа pocele su u vojnicki, а mestimicno i и blcb za gradane doda,•ati one vitamine koji se nalaze и crnom psenicnorn brasnu. Tako su se u svetu pojavili vitaminizirano brasno, vitaminiziran bleb i vilaminizirani kalaёi. u izgledu su i vitaminiziran pirinac, secer, margarin, kukuruz, testa i ostale nam•irnice, koje su usled fabrickog preradivanja, а narocito usled finog i dugotrajnog preciscavanja izgиblle vitarnine, mineralne i organomineralnc supstancije, tako vaine i neophodne za normalan razvoj naseg organizma. Traie se recepti za najbolju ishranu pгosecnog gradanina, radnog coveka. Iz priгodnih hranljivih sirovi·n a jedni proizvodaci odstranjuju, bacaju ili pri radu unistavaju vaine Ьiohemijske faktore, svesno ili nesvesno, а drugi, opet, tim naoko veoma lepim i ukusnim narnirnicama dodaju vestacke, sinteticke i razne soli. Obican covek se mora pitati: da li се se to stanje moci odrzati? I da Ii је sve to potrebno i korisno? Zasto trositi toliko vremena i truda oko unHtavanja prirodnih jedinjenja prilikom meljave, sejanja, preciscavanja, beljenja i drugih manipulaoija, а posle toga dodavati
90
LECENJE BIUEM
te iste sиpstancije vestackim pиtem? То је jedno. А drugo pitanje ј е ovo: da li su vitamini, mineralne soli i retki elementi jedini sastojci kdje treba takvim »prebelim<< naJnirnicama dodavati? I da 1i ' а vestacka j edinj enja svojom hemijskom konstitucijom i metlusobnim odnosima odgovaraju и potpunosti prirodnim molekulщ,nim kompleksima i rasporedu и nasim na1nirnicama? Nije li mnogo jednostavnije сео taj proЬlem иprostiti - vratiti se
prirodi иpotreb01n namirnica и onom oЫiku kako ih је ona da,l a, primenjи jиci razne agrotehnicke i agrobjoloske mere za povecavanje glиtena и p senici, vitamina и zelenom povrcи? Nema sиmnje da се r~ne fabrike vitamina и svetи svim svojim mocnim reklamnim aparatom иticati na sve moguce nacine na mnoge vlade da sto pre pristupe proizvodnji vitarniniziraniћ namirnica. Vreme се pokazati da li је sve to bilo ispravno. Ne zaboravirno da su te industr-ije preko svoje mocne strиcne stampe za poslednjih nekoliko godiDa pred гаt htele sasvim potisnиti иpotrebu riЬljeg ulja i drugiL1 vitaminskih sirov.ina, pt·eporucujuci kao jedino ispravnu upotrebu cistih vitarnina. Tek је poslednjih godi,na uspela prava nauka da dokaze da је, na primer, riЬlje иlје bolje od cistog vitamina D i А, jer ne moze izazvati hipervitaminozu D. Trnoviti su putevi koji vode listini.
IZRADA 1 UPOTREBA BILJNIH LEKOV А
Od bilja se spravljajи 1·azni lekovi. U apotekama se gotove mnogi galenski oЬlici, kao sto su praskovi, tinkture, ekstrakti, pilule, globule, sиpo zitorije i dr. U industriji lekova faпnaceut koristi jos slorenije metode i vece aparate za serijsku proizvodnjи lekova na veliko. Posto је ova knjiga namenj ena upotrebi lekovitog bi1ja и domacinstvima koja nemaju tehnoloskи opremu koju imaju apoteke i farmaceutska industrija, navescemo samo najprostije nacine izrade Ьiljnih lekova. Za svu s lozeniju tehnologiju citalac moze dobiti Ьliza obavestenja i upиtstva od farmaceuta и svojoj apoteci i naCi u strucnoj farmaceиtskoj literatиri. Prilikom spravJjanja le kova n1ora se, pre svega, voditi racuna о hemijskoin sastavu svake Ьiljke i о tome koji hemijski sastojak zelimo da ekstrahujemo i na koji nacin . Zbog toga se nekad иpotreЫjava bladna ili topla, ра cak i kljиcala voda, nekad se droga samo popari kljиcalom vodom, а drugi риt se stavi и hladnu ра se kиva, i.li se pre kuvanja ostavi neko vreme da bubri, ili da hladna voda izYиce izvesne lekovite sastojke, а kuvanjem se posle toga izvlace druge materije. Ako lekoviti sastojci nisи II'astvorlji,,i u vodi, onda se koristi alkohol razne jacine, etar, sirce, ulje i drugo. Hemijski sastav bilja. је vrlo slozen. Pored lekovЫih ima i nelekovitih sastojaka koji ponekad smetaju pri spravljanju lekova. Zato nacin lizrade leka od svake bitjne vrste zavisi od svojstva njenih hemijskih sastojaka. Terapeиt се na оsпоvи pozna\'anja faгmakod·i-naшskih svojstava bilj,k e i karraktera bolesti bolesnika odrediti koja droga bli smesa dтoga moze doCi u obzir i, prema ton1e, и kome oЬliku treba lek zgotoviti i upotreЬiti. Usitrzje1юst droge
ima znatan uticaj na lekovitи vrednost dobljenog pripravka. Zato se mnoge droge pre upotrebe moraju dovoljno u sitniti rezanjem, tucanjern u avanu ili jednostavno mrvljenjem medи dlanovima gde је to moguce. Cvetove i veCinи 1istova nije potrebno usitnjavati, pogotovи ako su to mirisne Ьiljke i ako se eta!Гsko .ulje nalazi spolja u zlezdovitim dlakarna. Napr.otiv, ako је biljni organ krupan (korenje, rizomi, krtole, plodovi, semenje) i ako sн lekoviti sastojci duboko u tkivima zatvoreni (unutrasnji sekretomi aparat za etarska ulja u plodovima anisa, kima i slicno) onda је иsitnjavanje pre upotrebe neophodno.
92
LECENJE BIUEM
UsitnjQ\lU11je droga treba 1Jr'~iti ll eposredllO pre upott·ebe, zato sto se IekO\'iti sastojci bolj e i d uzc cuvaju u celini nego и rezanim ili samlevcnim dt~ogama. Uko liko је usitnjenost droge veca, uto li ko је kvarenje, guЬljcnjc lekovitih sastojaka b rfe, jer se mlcvcnjcm znatno povecava povr§ina Ьiljnih ccstica i otvaraju' pute\'i razomog uticaja kiseonika, vlage i drugih negativnih ёini1ac:1.
Z bog toga se d1·oge moraju cш,ati cele i sto bolje zapakovane, најЬоlје p1·esovФ1e ili Jzermet ick i zapakot'ane, па SU\JOm i lzladn01n mest и., ра tek 11eposredнo pre upolгcbf! us itnjaџati do potrebne \lelicine zrna.
Prosti i me§ani cajevi. - Za le k је najbolje •naciniti сај od jcdne jcdine biljne vrste, na primer, sam o od karnilice ili samo od sleza, sa]epa, kima itd., zato sto svaka Ьiljka ima drugi hemijski sas tav, drugacije farmakodinamsko dej s tvo i, sa teћnoloske tacke gJedano, svaka Ьiljka ili grupa biljaka iJi organa na drugi naёin otpustaju S\tOje lekovite sastoj'ke pri pripremi lekova. Droge ciji se rnirisni lekoviti sastojci nalaze и neznim, mikros kopski sitni'm zlezdaшa 11.а pov1"Si11i lista i cveta ne smeju se kиvati, nego se samo рораге kljucaloш vodom, odmah poklope i posle 5-10 minuta mogu se upotrebiti kao lek, jer је ekstrakcija lekovitih sastoj aka iz takvih Ыljaka laka i vrlo brza. Naprotiv, miгjsni lekovit i sastojci и plodovima anisa, moraca, kima i neJdh drugill aromaticnih dгoga nalaze se du.boko zatvoreni и cvrstitn tkivima, zbog cega ove plodove pre upotrebe treba zdrobiti. Ako se ovi plodovi pomesaju sa listom nane i maticnjaka ili cvetom kamilice i drugim Ьilj kama ёiје se etarsko uJje nalazi .na povrsini, takva smesa nije dobra, jer se za 5-10 minuta ne moze ekstrahovati etarsko ulje iz tih plodova. Zbog toga se pri izradi rnesanih cajeva о svemu tom.e mora voditi га сиnа, jer ako se takva smesa samo popari i ostavi kratko vreme, nece doci do potpune ekst1-akcije lekovitih sastojaka. Naprotiv, ako se duie kиva, lekoviti sastojci се izvetriti zajedno s vodenom parom. Eto zasto farmaceut, а pogotovu farmakognost mora paziti koja se Ьilj ka S kojom smc i ПlOZe mesati. Vekovпi oblcaj ј е и apotekama da se, na primer, cvetni сај spravlja n1esanjem cvetova i da se drugi Ьiljni organi nc dodaju. Cvet је najnezniji deo Ьiljke. Iz njega је, prema tome, najlakse i najbrze moguce izvuci, ekstrahovati lekovite sastojke. Osim toga, lekoYiti sastojci cvetova sи vrlo osetljiva, nepostojana jedinjenja koja se brzo gube, razlazи i menjajи ako bi se cvetovi dugo kuvali: to su razne Ьоје (Ьiljni, cvetni pigmenti) i mirisпi sastojci kojti na uplasenog bolesnika delиju i prijatno, а taj psi1,юsugesti\l 11i lnonzenat rukako ne smemo potcenjivati. Higijensko i estetsko pakovanje, prijatan miris i ziva Ьоја, znaJacki nacin izrade i kиlturnog serviranja ёаја , lepa rec i ljudsko opћodenje i te kako imaju velik utkaj na uznemirenu psillu zbunjenog i uplasenog bolesnika. Terapeut mora 110diti raёuna пе samo о izboru odret!ene biljke za lecenje odredene bolesti nego i о tome koje bilj'ke sтеји uci и mesan сај 1 vodeci racuna о njiJzov01·n fa,·makodinamskom dejstvu. Ima, naime, biljaka, sJi-
cnog dejstva i one se 1nedusobno dopunjujи, pomazu i ројасаvаји sopstveno lekovito dejstvo; to su farmakodinamski s i n е r g i s t i. Mesanje ovakvih biljaka ne samo da је moguce nego је, stavise vrlo korisno i neophodno (vid. Farmakodinamska podela lekovitog bilja).
I ZRADA I UPOTREBA BIUN IH LEKOVA
93
Naprotiv, ima i ta.k.vih biljaka koje imaju suprotno dejstvo; to su farmakodinams ki а n t а g о n i s t i. Na primer, pogresno Ы bilo spraviti сај od smese ћras tovc kore, tr a ve od srdobolje, srcanika ili neke druge taninske, opore droge ko ja za tvю·a , deluj e s tipticno, protiv p roliva - i kore od krusine i f estike, p]odova od pasdr ena jli neke druge antrahinonske droge koja deluje p rotiv za tvora, za urcdivanje neured ne stolice. U nas је na jvi§e u upotreьt cvet kamilice. - Као i druge droge i njen sastav ј е vrlo slozen, ра samim tim i nj eno farma kodinamsko dejstvo. Kamilica se najcesce upotreЫj ava sam a, p ogotovu za lecenje decjih proliva i bolo,ra и trbuhu, bolesnih ociju, uva, n osa i polnih organa, uglavnom upa le sJuznice n ajosetljivi,iih i najneznijih delova tela. Tu dolazi do iz rafaja, pre svega, antiflog;s ti6J10 dejstvo azulena, plavog иglj ovodonika, od kojeg potice modroplava Ь ој а ulj a kamilice. Al i ova biljka ima jos i flavonoida, slиzi, smole i drugih lekovitih sastojaka , zbog cega ti t'rica ima t ako siroku i raznovrsnи primenи. Ako se karnilica po mesa s listom pitom e nапе, р ој асасе se нј еnо holagogno i нmirujиce d ej stvo n a zиcni me hur. Opst e иmirujuce dejstvo ove smese povecace se ako ј ој se d.o da ju listovi m a tic njaka, h melj a ili odolj ena. Ako st: smesi kamilice i nап е doda zdroЬljenog plod a anisa, m or aca ili kima, сај се otkloniti gasove, m eteorizrne, n adima nj e i t egobe и trЬи ћи. Pomesana sa ivon1-travom, kamilica ј е odlican t onik, а kad se ovoj smesi doda nапа, doЬij a se doba r сај protiv proli·va. Mesavtin a kamilice, гuse i slatkog koren a uЬlazava bolove osoba .sa cir om na zelucu. Ka milica i lanen o seme dаји dobro sr edstvo za lecenj e opekotina itd. Poznavan,ie h emij skog sastava i far makodti'Ilamskog dej s tva guca,тa te ra peutи da kombinuje smese lekovitih caj eva.
Ьiljaka
omo-
Sveze Ьiljc i biljni sokovi. - Neosporno је da је upotreba sveze biljke ili njenog soka najbolja i najcelishodnija, jer sи и svezoj, tek uzabranoj, bezm alo zivoj Ыljci svi le kovitJi sastojci ostali nepromenjeni. Zbog toga su zive Ьilj ke fizioJoski пajaktivnije, dakle, i najlekovitije. I najbolji nacini sиsenja, prenosa , pa kovanja, cиvanja i prerade lekovitog bllja ne mogu spreciti sporij e ili b rze IЋzlaganj e nekih lekovitih sas toj aka. Enzimi, vlaga, svetlost, kiseonik, vi soka teп1peгatura, razne hemikalij e i drugi ciniooi izazivajи и biljи hidrolize, oksidacije, izomerizacije i dтиgе dиboke promene grade i njenih akti\rnih sastojaka. Ovo se osobito negat·iv.no odrazava и onim Ьiljkama и kojima su lekoviti sastojci nepostojana jedinjenja, kao sto ј е slucaj sa digitalisom, gorocvetom, (1иrdevkom, prim or skim lu·k om, razenom glavnicom i mnogim drugim lekovitim biljem veoma vaZnirn za terapijи . Samo ёovek blizak prirodi иve k moze upotreЬljavati sveze lekovito Ьilje, ali i to samo u tropskim i suptropskim krajevima. U drugim delovima sve ta mogиcnost upotгebe svezeg bilja је sve manja ukoliko se viSe ide prema hladпim delovima. Osim toga, sve је vise ljиdi koji napustaju prirodu i prelaze и indиstrjju i grado\Тe, tako da је potreba za osusenim lekovitim biljem i gotovim leko\•ima iz godine u godinи sve veca .
Modenza fann aceutska industrija proizvodi neposredno oko svojih tvoraica sve опо bilje koje је vazno za izradu kvalitetnih lekova od svezeg Ьilja, jer se ispostavilo da su takvi lekovi potpunijeg i boljeg dejstva od onih dobijenih od osиseniћ Ьiljnih organa.
94
LECENJE BtUEM
Sveie Ьilje i bilj11i sokovi sadrie prirodne, 11ерrотепје пе komplekse svih lekovitilz mater·ija: a lkaloide, heterozide, saponine, enzimc, vitamine, pro\'itamine, fitoncid~ i mnoge druge poznate i za sada jos nepoznate farmakodinamski ak tivnc matcrijc ' 'aznc za profila,ksu i terapij u. Zbog toga se s matra da lekovi proizvedeni od svezeg bilja imaju najbolju perspekti vu ј da се farmaceutska industrija u skoroj buducnosti blti usmerena u tom pravcu. Sokovi iscetleнi iz samlcvenog svezeg, tck uzabranog lekovitog Ьilja sadde sve lekovitc sastojke biljke i zbog toga је to farmaceutski oЬlik koji osvaja terapij u . Pre tpostavlj a se da се i ovi sokovi, sИcno vocnim, u skoroj buducnosti osvojiti ukus potrosaca, jer· su oni najp.rirodniji oЬl ik leka. DomaCins tva, razuшe se, mogu koristiti samo ono cime raspolazu: mlin za meso, sokovnike, presc i sl. Мога se raditi pazljivo i cis to. Dobijene sokove t-azliti и male Ciste sиve bocice i cuvati п а hladn om mestu, najbolje и frizideru. Za duzu upotrebи bocice sa sokovima mogu se pasterizovati zagrevanjem 1 sat na 70-Bonc. Treba ih piti b ez ikakvi h dodataka, osoЬito оле koji se trose pre jela, а оле posle jela moze svako prema svom ukиsu zasladiti, ali samo neposredno pred upotrebи. R ezane drogc se иpotreЬljavaju za spravljanje lekova. U preduzecima za proizvodnju i рrшпеt lekovitog bilja postoje seckalice raznih tipova. Droge se rezu na t-azHcire nacine i u razn im duiinama, od nekoliko milime tat-a do vise santimetara. Diljari moraju о tome voditi racuna, jer otkupna blljarska preduzeca imaju standardne propise о duzin~i izrezane droge. Za spravljanje eajeva и domaCinstvima droge treba rezati neposredno pre upotrebe, najjednostavnije ostrim nozen1. Ukoliko se drr oga sitnije izreze, utoliko се сај biti b olji, jer се iz si tnijih deHca blti bria i potpunija ekst rakcija lekovitih sastojaka. Farmakopeja propisuje \felicinu otvora sita i reseta za svaku l'CZanи drogu p re upotrebe za izradu cajeva, tinktиra, ekstrakta i drugih galenskih oblika lekova. P1·askovi, samleve11e d1·oge spravljaJju se od osusenih oтgana lekovitog bilja. Ml evenjem se dobijaju pra~kov'i razne krupnoce. Pra~kovi se upotreЬljavajи uzimanjern navrh noza, ро kafenи kasicicu i slicno. Najcesce se razmиte u vodi i рiји. Droge neprijatnog ukusa i mirisa рiји se razrnиcene и mleku, jogurtu, medu ili vocnom soku. U apotekama i farmaceutskoj mdustriji od praskova se ~izradиju pilule, taЬlete, dаји se и zela tinoznim kapsularna i и drugim vidovima. Ovo se cini radi tacnog doziranja, osoЬito sa drogama jakog dejstva. Samlevene droge treba odmah potros iti, jer se brzo kvare i gube lekovitost. Laneno brasno se brzo uiegne, j er ima mnogo wasnog иlја; umesto da pomafe takvo brasno, ono odmare. Izrada lekova ek s trakcijom vrsi se na razne nacine, sto zavisi, pre svega, od grade i ћemijskog sastava droge. Jugoslovenska fannakopeja daje ovaj prop1s: Maceracija је eksvrakcija dr oga odredene usitnjenosti na oЬicnoj temp eraturi. Vrsi se s propisanim rastvaracern jednom i'li vi5e puta. Maceruje se odredeno vreme, cesce muckajиci, u zatvorenom sudи od stakla ili porculana, zasticeno od svetlosti. Posle dovrsene n1aceracije tecnost se procedi, ostatak ispresuje, а ekstrakti sjedine. Posle toga tecnost se ostavi nekoliko dana na bladnom mestu, zas ticena od svetlosti, da se izbistri i onda filtruje.
tZRADA l UPOTREBA BIUN lH LEKOVA
95
Digestija је cks trakcija drog:l odredene usitnjenos ti na povisenoj tem-
pcraturi (400-50U). Vrs i se s 1-acija.
pгopisanim
rastvaracem jcdnako kao i mace-
Perkolac ija је kontinuiгana cks tra kcija droga odrcdenc us itnjenosti na oblcnoj te mpcraturi i vrs i sc u perkolatorima. Za izradu ekstrakta шогајu se upotreЬiH pe rkola tori od stakla ili porcu lana 80-100 cm duzine, а za iz-
radu tinktura mogu ·е upotreblti i perkolatori od 40 do 60 ст duiine. Prema kolicini droge koja se шо rа ekstrnhova ti uzima se pri izradi ekstrakta perkolator odr~denog prccnika: do 100 g droge uzi ma se perkola tor pгecnika oko 2 cm, do 300 g dl"oge uz1ma se perkolator prccnika oko 3 ст, do 1.000 g droge uzima se perkolato r precnika oko 5 cm. Perkolac ija se v гsi O\'ako: propis no usitnjena droga nakvas i se jednoliko odredenim гas L\'aracem (mens truumom), tako da se na 100 g drogc upotrebi 40-50 g ra s tvaгal:a. Dobro se izmesa, izgnjeci i protera kroz sito (III ). Zatim se lako nablje u podesnu bocu sirokog grlica, koj a se moze dobro zatvoriti, i ostavi da stoji cetiri sata zasticeno od svetlosti. Ovako na t op ljeг.a i delimicno nabubrena dгoga pгotera se jos jedno m kroz sito (II I ) i s t~н1 i u peгkol a tor. Pre pнnj<::nja stavi se malo pamuka na dno perkolatora. Punjenj<.: se vrsi s malo dгoge i pri tom lako potresa, tako da prekolator bude d1·ogom jednoliko ispuпjen. Gornji s loj droge malo se naЬije i pokrije slojem ћartije za filtrovanje ili sloj em parnuka. Na dno perkolatora s tavi se staklena slavina ili druga naprava za otica nje i pe rkolator vertikaln.o pric\t·rsti na stativu. U ovako priprernljen perkolator pus ta se rastvarac iz podesno namestenog rezervoara, Ш se u malim kolicinama doliva tako da droga bude uvek pokrivena s lojem 1-as tvaraca od 2 do З cm visine. Rastvarac mora prolaziti kroz drogu veoma l agaпo, а to se postize laganim ispustanjem vazduha kroz slavinu na dnu perkola tora. Kad pocnu izlaziti prve kapi perkolata 1 slavina se zatvori i droga ostavi da se maceruje 12 sati. Posle ovog vren1ena tecnos t se ispusta tako da na svak·ih 100 g droge istece 5 kapi u mшutu , а za 1.000 g droge najvise 60 kapi u minutu. lstovremeno se iz rezervoara dodaje u perko1ator toliko rastvaraca da se nad drogom nalazi uvek s loj visok 2-3 ст. Pe1·ko lacija se nastavlja sve dok drog:a ne bude gotovo potpuno ekstrahovana. Ekstrahovanje se vrsi s tolikom kolicinom rastvaгaca da se doblje onoliko frakcija perkolata koliko је za svaki poj ediп i ekstгakt odredeno. Svaka frakcija perkolata treba da bude ро tezini priЫizno jednaka kolicini droge koja se ekstrahuje. Tecnost zaostala
и
drogi ispresuje se i sjedini s ekstraktnom tecnoscu .
Ispitivanje da li је droga dovoljno ekstrahovana vrsi se ovako: а) Kod alkaloidni/1 d1·oga: odredena kolicina perkolata koj·i istece pri zavrsetku perkolacije (а koja је kolicina naznacena za svaki pojedini ckstrakt) zakiseli se sa 2-3 kapi razЬiazene blorovodonicne kiseline i ispari па vodenoj pari do s uva. Ostatak se rastvori u 5 ест vode i rastvor filtruje. Kad se bistrom filtratu doda 3 kapi Majerova reagensa, filtra t sme samo opalizovati.
l..ECENJE BIU EM
96 Ъ)
Kod ostaliiL droga ispiti vanj em Ьоје, m1пsa i u ku sa. Poslednji dco pos lednje frakci је pct·ko la ta rnora biti go lovo bez Ьоје, а sme imati samo s lab mi r is i ukus na drogu koja se ckstrahuje. Koncentrovanje ekstraktnih tecnosti v1·s i se isparavanjem и vakuuшн na temperaturi n ajvH~e od бОо do propisane konsistencije. Sudovi u kojjma se vrsi isparavanje moraju Ьiti od stakla, porculana ili od drugog indiferentnog mate rij a la. Ekstrakti i tinkture a Jkaloidnih droga moraju se razЬlaiiti do no1·mirane sadrzine. ll'lfиz Hi oparak ј е eks tra kt doЬij en najcesce prelivanjetn droge kljuёalom vodom.. То је najcesCi oЬlik spravljanja Ьi ljnih lekova u domacinstvima i u svakidas nj em zivotu se naziva >>Spravljanje саја((. OЬicno se izraduje od droga n eznije grade i od onih koje imaju terrnolaЬilne materij e i one koje isparavaju (etarska ulja). Najcesce se spravlja 5-10°/o-niinfuz, tj. 5-ЈО g droge prelije se sn 1оо g kl ј ucale vode. Kvalitet zgotovljenog infuza zavisi od mnogih cinilaca, pre svega, od kvaliteta same droge, ali isto tako i od vestine izrade, а ponekad i od vode. Мnoge vode nisu podobne za · izradu lekova. Osobito su nepoPOSUDA ZЛ SPRAVUANJ E CAJ EVA dobne tvrde, kreene vode, а jos su gore one sa mnogo gvozdevih soli, sa smrdljivim gasovima, gipsom i dr. ZЬog toga nasa i st!rane farmakopeje dozvoljavaju jcdino upotrebu destilovane vode. Posto mnoga domacinstva не mogu da nabave desti]ovanu vodu, moze se upotrebiti i cista prokuvana kis11ica, jer је i ona vrlo meka, ili se upotreЬi voda kojom se raspolafe, ali se pre upotrebe, kao i kisnica, desetak minuta prokuva и otvorenom sudu. Da Ьi se doblo kvaЏtetan infuz, nasa farmakopeja (od 1951) daje ovaj propis: Izrada. Sitno isecena (sito III), odnoэno sveze us.Нnjena (sito IV) dro-
ga prognjeci se и porculanskom tarioniku s toliko hladne destilovane vode da bude jednoliko prokvasena. Posle toga prenese se и podes·nu posudн za infundiranje i prelije propisanom kolicinom kljиcale destilovane vode i zagreva pet minuta и vodi na temperaturi od 9Оо, cesce mesajuci. Posle toga se izvad•i iz v.ode i, cesce mesajuti, ostavi oko pola sata da se ohladi. Zatim se tecnost procedi, Ьlago presujuci ostatak na cedilu, а isparena voda dopuni se vrucon1 ciestilovanom vodom, kojom је ispran ispresovani ostatak ekstrahovane droge, do propisane kolicine. Tecnost se ostavi krace vreme da se slegne, а posle toga odlije se od taloga. lnfuzi od alkalojdniћ droga jzтadиju se na isti nacin, samo sto se droga kvasi i gnjeci s vodenim rast\•orom limunske kiseli!Ile. Kiselme se uzima priЬliino toliko koliko је propisano da droga m·inimalno sadrzava alkaloida.
I ZRADA I UPOTREBA BIUN1H LEKOVA
97
Pri izrad i lnf u sum radicis Jpecacuanhae mora se za svakih' 0,5 g c1roge doda ti 1 kap I~nzЬictzCt1e hl ot·ovodonicne kiseline. Infuzi s dodatkom kisclina izraduj u se и sudи od stakla iH od porcu lana. Infuzi od droga s termolabllnim lnfusLl/11 Digitalis, izraduje se ovako:
materijama, kao s to је, na primer,
Droga u puJusitnom prasku (V) prognjeci se и tarionikи s toliko hladne destilovane vode da bude j ednoliko pokvasena. Zatirn se prenese и podesan sиd za infundiranj e ili u bocicu ili tikvicu, prelije polovinom propisane kolicine ћladne des tilovane vode ј cesce mesa ili mucka cetvrt sata. Posle toga doda se d1·иga polovina kljucale destilovane vode и hladni ma<.:erat i zagreva p et minuta u vodi na temperatиri od prЉ liZno 65о, cesce rnesaj uCi. Zatim se izvadi iz ' 'Ode i, cesce rnesajиci, ostavi da se potpuno oћladi. Posle toga se pazljivo odlij e kroz tanak sloj destilovanom vodom nakvasenog pamuka i dopuni potrebnom koliCinom destilovaл.e vode, kojom s.e ispere ostatak ekstr ahovane droge, do propisane koliCine. U gotov infuz mora se dodati 100/о etanola, ako nije drukcije propisano. Infuz se 1nora izdavati и tamnom sudu. Infuz od sluzas tih droga izrad·uje se ovako: Isecena droga (Radix Allhaeae) (I-II), ili cela droga (Semen Lini) bt-zo se ispere na cediltt ili na sitи s malo hladne vode. Posle toga prelije se, ako nij e drukcije propisano, 20-strukom koliCinom destilovane vode i rnaceruje ћladno, pola sata cesce mesajuCi. Zatim se procedi, Ьlago pritiskиjuci , kroz tanak sloj pamиka i dopиni potrebnom kolicinom hladne desti1ovane vode, koj01n se ispere ostatak ekS'trahovane droge, do propisane koliicne. Napomena: lnfнzi se ne smeju filtrovati kroz hartijи za filtrovanje. Moraju se izdavati u sudovima s natpisom »Pre upot·rebe prom·иckaj 'c i » Си vај na hladnom n1estи«. lnfиsU1'n Salep izradиje
se kao Mucilago Salep.
l1'lfusum. Sennae m·o ra se procediti tek kad se potpuno ohladi.
Za svaku
vэ.Zniju
drogu naveden
је
nacin spravljanja i
иpotrebe
infuza.
Mlecna kasica od kamilice sa slu zavim drogama је izvrstan narodni lek
za lecenje opekotina (osoЬito od sиncanja), za sazrevanje cireva »potkoznjaka«, иЬаја i ираlа koze i sluzokoze uopste: potrebna kolicina и prah smrvljene kamilice popari se neophodnom kolicinom kljиcalog mleka; u drugi sиd se stavi laneno seme и rnlako mleko da stoji 2-3 sata, ра se oceuena gusta, sluzava tecnost pomesa s mlakom kamilicom i time· oЬlaze bolno mesto. ~ Jos bolj·e delиje laneno sem e koje se moze (za nиzdu) popar iti zajedno s kamilicom и pra$ku. Umesto lanenog, moze se na isti nacin upotreЬiti dunjino seme, celo i1i samleveno. Ovaj j evtin 1 svakom pristupacan Iek svima se preporиcuje, osobito don1acinstvima na selu, j er imaju mleka, и dvoristи raste kamilica, а na пjivi treba posejati malo lana. Dekokt ibl odvaгak је ekstrakt dobijen kuvanjem droge и vodi. Dиz ina k uvanja ј е oznacena za svakи drogu, а zay,i:si od grad:e i svojstava lekovitih sastoj aka same droge.
98
LECENJE BJUEM
Za razliktt od infuza, dekokti se izraduju od droga cvr~ce grade i od oniћ koje imajи terщostabilne materije, tj. lekovi te sastojke koji sc nc razlazи na povisenOJ tempeгa tиri. Izradujи se 3-5°/о, tj . 3-5 g droge л а 100 g vode. Od droga j akog dejstva dckokti se spravljaj и и apoteci prema propisu lekara. Као i za spravljanje infuza, i za dekokte ј е najbolje upotreblti des tiJovan и vodи, а u nemogиcnos ti ili nedos tatkи, uzima se prokuvana kisnica ili obicna voda. Jugosl ovenskз faгmakopeja П (195 1) daje ovaj propis : I zrada. SitiiO isecena (sito III) , odnosno sveze иsitnjena (s ito IV) droga pгognjeci se u porcиlanskom tarionikи s toliko hladne desti lovane vode da bude jednoliko proh.\rasena. Za tim se prenese u s иd za kuvanje i prelije propisanom kolicinom ћl adne destilovane vode. Posle t oga se zagreva и vodenom kиpa tilu dok sc ne postigne tempeгatura n ajmanje 900 i greje dalje pola sata na toj tempera tиri cesce mesaj иci. Jos vrиca tecnos t procedi se, slabo presujиci ostatak na cedilи, а isparena voda dopuni vrucorn destHovanom vodom, kojom је ispran ispreso,,ani ostatak ekstrahovane droge, do propisane koJicine. Tecnost se os tavi krace vreme da se slegne, а posle toga odlije se od taloga. Dekokti od alkaloidnih droga izradиju se na isti naCin, samo sto se droga kvasi i gnjeci s vodenim rastvorom limunske kiseline. Kiseline se uzima priЬlizno toliko ko1iko је propisano da droga minima1no sadriava alkaloida. Za izradu Decoctum corticis Cinchonae treba umesto limunske kiseline upotrebiti na svaki gram kore 0,3 g razЬlazene blorovodonicne kiselinc. Dekokti s dodatkom kiselina izradujи se u sudи za kuvamje od s takla ili porculana. Napomena: Decoctum radicis Althaeae izraduje se kao sto је opisano и clanku lnfuzi. DecoctUJn Salep izraduje se kao Mucilago Salep. Dekokti se ne smeju filtrovati kroz hartiju. Dekokti se n1o1·aju izdavati u sudovima s natpisom »Pre upotrebe promuckaj« i » Сиvај na hladnom mestи« .
Tinkture su tecni, obojeni oЬlici lekova dobijeni ekstrahovanjem d.roga alkoholom (etanolom, etilnim ili oЬicnim a~oholom) razne koncentracijc ili mesavinom alkohola i etra. Ponekad se za spravljanje tinktuтa upotгeЬlja vaju i ekstrakti droga, pogotovo и hitnim slucajevima: odredena kolicina ekstrakta razЬlaii se potrebnom kolicinom alkohola da se dobije zeljena koncentracija tinkture (200/о ili 100/о) . Najcesce se koristi 40О/о, 500/о i 700/o-ni alkohol, vodeCi racuna u kojoj se koncentraciji najbolje rastvaraju lekoviti sastojci odredene Ьiljke . OЬicno se иzima 1 deo droge i 5 delova rastvaraca (200/o-ne tinkture). Od droga jakog dejst \'a u apotekama se spravljaju tinkture perkolacijom; i to 1 deo droge ekstrahuje se sa 10 delova rastvaraca (100/o-ne tinktuгe) ; ove tink1иre se izdajи i upotreЬljaYaju samo prema lekarskom receptu i uputstvи! VeCina tinktura se primenjuje za unut·rasnju upotrebu, najcesce u obliku kapljica, pogotovu оле jakog dejstva. Medutim, tinktura od ljute paprike upotreЬljava se spolja, rede iznutra.
JZRADA
r UPOTREBA
ВlUN IH
LEKOVA
99
Ako nije drukcijt: propisano, tinkture se izraduju maceracijom (rnoceлjem, тaski~e1javanjem) ла oblcnoj temperaturi.
I zrada. - Propisno usitnjena i p rosej ana droga stavi se u staklcnu teglu i prelije odredeлon1 kolicinom ras t\ araca, poklopi i drii u podrumu 8-10 dana cesce mesajuCi. Posle toga se odlije, ostatak se dobro isced i, оЬс tccnos ti pomesuj н , ostav·i da se s legne i izbls tri, fi ltruje kroz hartij u za filtrovanje, razlije u bocice, dobro zapusi i drii na h1adnom i mraёnom mestu. 1
u nedostatku cis tog apotekarskog alkoho1a moze se kristiti rakija od 40 do SOo/o. Ekstrakti se
izгaduju
s lic no tinkturama, a li se posle e kstrakcije d1·oge
i filtrovanja upaгavaju do zelj ene konzis ten cije, tako da se и farmaciji spravlj aju: tecni, f.it ki i suvi ekstrakti. Pos to uk uvavanje traje dugo, da Ьi se spre-
cilo raz1aganje nepostojanih mate rija, sve se vise primenjuj e uparavanje u vakuum u , pod snizeniш vazdusnim pritiskom, tako da se sve ovo obavlja на relativno niskoj temperaturi (20-400). Da bi se s to potpunije eks traћovali lekoviti sastojci iz dгoga, osoЬi to onih jakog dejstva, eks trakti se spra\1\jaju rede maceracijoш , а t:esce perkolacijom. U novije vreme farmaceutska industrija sve vise kori sti sveze, zivo Ьilj e za spravljanje ek:straka ta. Tecni ekstrakti se izraduju tako da 1 deo ekstra kta sad rii leko,·ite sastojke jednog dela suve droge. Zitki ekstrakt·i sadrze vise aktivnih sas tojaka, а SUVi naj vi~e, О cemu lekar \Юdi racuna k ad ih prepisuje bolesniku. Zitki ekstrakti imaju gustinu meda, а su vi su ili и prasku ili u oЬliku lakih, rastresitih ko,m ada. Suvi ekstrakti ne smeju imati vise od so;o Ylage; cuvaju se potpunu s uvi u boCicama zalivenim parafinom ili voskom. Od ekstrakata se izraduju razni galenski zeji, sirupi i dr.
pтeparati:
pilule,
taЬlete, dгa
Disperti su posebni farmaceutsk·i oЬlici u oЬliku pra·s ka, doЬijeni u industriji centlifugaJnim rasprsivanjein ЬiJjnih ekstrakata. То su vrlo dobri suvi biJjni ekstrakti standardnog sastava koji se mogu cuvati i tacno dozir a ti. OsoЬito su traien.i disperti izradeni od svezeg lekovitog Ьilja. Dijalizati su tecni ekstrakti svezeg, tek uzabranog Ьilja. U farmaceutskoj indust1·iji se proizvode dijalizom, zbog cega nemaju mineralnih soJi. Uzabrani Ьiljni orgaп se samelje и kasu i metodom dijalize ekstraћuje vodom ili vrlo razblazenim alkoholom razlicite koncentracije. Јedan deo doЬijenog dijalizata treba da odgovara jednom delu droge. Medlcinska Hi Jekovita vina se spravljaju na тazlicite nacine i kot·iste u naucnoj i u narodnoj medicini. То su tecni preparati koji se izraduju mesanjem lekova s vinom, rastvaranjem cvrstih lekova u vinu ili ekstrakcijom lekovitih sas tujaka maceracijom lekovitog Ьilja u vinu. Ponekad је vinu potrebno pretJюdno oduzeti tanin, tako d.a se na svaki litar vina doda 10 grama vodenog rastvora cistog zelatina (1 deo na 9 delova vode).
LECENJE BIUEM
100
UpotreЬljava se najbolje belo vino, а a ko droge imaju tanina (oporc), bolje је upotreblti c1-no v·ino. Maceracija oblcno traje oko mesec dапа; pott·ebno је се~сс mttckзti da se s to potpuпije iz uku lekoviti sas tojci clroga. ~lediciпska vina treba spra\1ljati i ё uva ti u staklenim sudovima u тгаснот
i l1ladнom podгиmu. Bliza иputs t а о izгadi i upo t reЬi pojcdiпih lekovitih
vina iznesena su kod
odnosпi.h
dt·oga.
Ka§ica, cicvaricei, melem, kataplazma spravJj a se па razпc naclnc, ~ to је opisano kod pojedinih Ьilj a ka . Sltno samle\!ena dt·oga u о Ыikи brasna najcesce se popari s pot1 ·eb пo m koHcinom kljuёa1 c ode da se doblje kasa zelj eп e gustine, koпzisteпcijt: . 1\i se ku,,a s malo vode. Vrela kas ica se razmaze na ё i s to belo l aneп o ili \ ' U· леnо platno i poJ u~.e na boJno ili ozl ede пo mes to п а te lu; nekad se s ta\·lja sto toplija, а nekad 11ladna kasica. Ili se smlacena kasica razmaze na bolno mesto, previje cisrim platnom, ргеkо toga se s tavi topl o, vuneno platnu (ka· taplazma od lanenog brasna koja se pгimeпjuje za lecenje zapaljenja li mf· nih sиdova, flegmoпa i apscesa). KaJica od slacice nikako se ne s m e s pravljati па visokoj temperaturi, јег Ьi se иnistili enzimi i па taj nacin sprecili os lobodenje i dejs tvo lekovitog sastojka druge.. Zato se ova kataplazma spravlj a mesanj em slaci cinog brasna s potrebnom kolicinom vode od 20 do зоо п а оЬiспој tempcra turi. То isto vazi i za izradu kasice od cгnog i belog lиka i drugih Ьiljaka sa s umpornim heteruzidima. Osim navedenih kasica za spoljnu prim e нu, и knjizi sи opisani i пасiпi о izradi kasa za uJzиl!·asnju upotrebu. То ј е najcesce dijetalna hrana i lek koji Se krace ili duze kuva da Ьi Se dobiO StO s/uzaviji proizvod: salep, 0\IЗS, pirinac i dr. Stari i oprobani nacin је spravljanje kasica и mleku urnesto u \'Odi. Ovo је potpuno opravdano, jer i cisto mleko delиje kao dobro эredst\·o za uЬlaiavanje bolova i posledica od upale koze i s lи~nice. Fina emulzija nlasnih kapljica i kazein rnleka delujи kao farmakodinamski sinergisti, роша zи dejstvo slиzi lana, dunje, belog sleza, gaveza i drugih m.uciiaginoznil1 droga. Lekovite masti se najcesce izradиju digestijom biljnih droga и masnom ulju, svinjskoj masti, vosku, lanolinи i drugim podlogama. Kod odnosnih Ьi ljaka је op isan postLtpak spravljanja. Masnu podlogu treba rastopiti па vodenoj pari, а isto tako, ,ј digestiju и toploj vodi odredene temperature. Materije koje lako vetre, kao sto sи etarska иlја i njihovi sastojci и miris nom biljи, dodaju se na krajи kad se rastopljena masa napola ohladi. Masti шo raju biti sveze, net1lezene. Lekovite masti se izraduju и emaj liranim, staklenim ibl porculanski1n posudama i ёиvаји dobro zatvorene na hladnom i JniЋ· сnот mestи.
Doziranje lekovitog bilja zavisi od hemijskog sastava droge, njenog farmakodinamskog dejst,,a, terapijske svrhe i bolesnika. Doza је odredena kolicina leka kоји treba uzeti odjednom ili и toku dana. Maksimalna doza је najveca ko1icina )eka koja se moze podneti bez znakova· nepodnosljivos ti i tгovanja; minimalna doza је najmanja kolicina leka kojom se postize odredeno lekovito dejstvo; s1·ednja ili terapijska doza nalazi se izmedu maksimalne i •minim.alne i predstavlja U
IZRADA 1 UPOTREBA BIUNJН LEKOVA
101
Srednja doza sokova iz svezeg Ьilja је ро 1 cajna Hi supena ka~ika vi~c puta dnevno. Sokovi iz voca i povrca mogu se uzimati i и veCim dozama. Suve d.roge se dozi.raju и gram ovima, аН kako је to cesto zametno, а neka domaC1лstv.a nemaJ~ vagu koja rnoze da mer·i m ale kolicine, onda se najce~ce dt·oga uz~ma и tп prsta, ~to prosecno iznosi 1 supenи ka~ik:u, ili 6 do 9 gгama k?re. 1 korenja 1 2-5 g cvetova i listova. Na doziranje droga иticu mnogl cinюcl, о сети lckю:· stгogo vodi racuna. Рге svega, zavisi od uzrasta bolesnlka. Evo priЬliznih pojectinacnih doza za bolesnike od 1 2- 3 3- 4 4- 7 7-14 14-20 20-70
godlne godine godine godina godlna godlna godina
1/ 12-1/ 10 doze 1/8 -1/ 6 doze 1/ 6 -1/ 4 doze 1/ 3 doze 1/ 2 doze 2/ 3 doze 1 doza
Osim tlzrasta, treba \'Oditi racиn a i о individualnoj preosetljivosti izvesnih osoba na odredeнe lekove, na pol, stanje uhranjeiюs ьi, tezinu bolesti, razna fiziolo~ ka stanja (menstruacija, trudnoca) i dr. Gorki lekovi se uzimajи pre jela. Као ni pica, ni lekove ле treba naglo, odje dnom popiti, nego postepeno, polako, и vise doza da ne bi opteretili zeludac i da Ьi lek bolje delovao.
PRAКTICNA UPUТSTVA О
U
UPOTREBI LEKOVITOG BILJA
DOМACINSTVU
Upotreba lekovitog bilja је raznovrsna. Od njega se ,jzradujи razni lekovi. Tim poslom se bave apotekari (fannaceuti). Bliza obavestenja о nacinu izrade lekova od bilja citalac moze dobiti od mesnog apotekara. Za lek se koristi zivo, sirovo i osиseno bilj.e. Posto mi zi~V•imo и umerenom klimatu, to nemamo preko cele godine zivog Ьilja kao oni и tropskim predelima. Zbog toga se и tokи leta moramo pobrinиti da od svega ~to nam је potrebno пaberemo, osиSimo i dobro zapakujemo. U vecini slucajeva zivo bilje ј е lekovitije od osusenog, jer se sиsenjem mnogi lekoviti sastojci menjaju i gube. Bilje se upotreЬljava spolja i iznutra. Najjednostavniji i najprimitivniji nacin lecenja је upotreba pojedinih delova bilja, na primer, stavljanje lista bokvice na posekotine .Нi lista repusine na opecena ili uЬijena mesta na telu. Ili kad se listici hajducice medu px-эtima uvaljaju u loptice i to guta pre jela za dobijanje apetHa, pгotiv smetnji и zelucи itd. Od osusenog bilja se tucanjem i mlevenjem prave praskovi. Praskovi za lecenje unutrasnjih i spoljnih boles'ti, ili slufe za izradu s]ozenih lekova и apoteci. Praskove је najbolje izradivati neposredno pre upotrebe, jer duzim stajanjem gube lekovitost. upotreЬljavaju гaznlh prostih ilt
se
LECENJ E BIUEM
102
Najces6 narodni le kovi od bilja su cajevi. Bilje tгеЬа te.k prilikom pravljenja саја и a vanu ili medu dlanovima isitnHi, j er se iz celog biljnog 0[gana teze i nepotpunije iscrpljuju lekoviti sastojci n ego iz i s itnjeniћ. Listovi i cvetovi brze otpus tajи lekovi te sas tojke nego kore i drugi cvrs ti i dе ЬеИ organi. Ako se za kucu izraduje m esan сај od vise vrsta bilja, uvek se mora dobro izme.sati. Tirn mesanin1 cajevima cesto se dodaje razлo cvece zivih Ьоја i prijatnog mirisa da bi сај imao leps i i privlacniji miris, s to psihicki . pozitivno utice na bolesnika. Na primer, dodaje se cvet razlicka , ruze, lavande, turcinka, zavomjaka, crnog sleza, nevena, smilja i dr. Cveee, lisce i druge neke bllj.ne delove .nikad ne treba kuvati, nego se stave u cist sud i p1'eliju kljucalom vodom, poklope i ostave krace ili dui.e vre1ne, vec prema tome da li se i.eli slab ili jak сај. VeCina cajeva se tako spravlja. Zato је pogгesno ku\•a ti kamilicu, lipu, nanu, majkin u dusicu ili neku drugu mirisnи lekovitи Ьiljku, jer kиvanjem gиЬе, izvetre gotovo svi lekoviti sastojci (etaгska ulja) . Jos gоте је ako se kuva и otvorenom, nepoklopljenom sudu. Jedan od najcesCih uzroka nepoverenja prema lekovitom bilju је, pored ostalog, J'lestrucna izrada cajeva i suvise mala kolicina Ьilj ke koja se upotreЬljava pri tome. Gotovo је redovna pojava da se na pola Jitra vode stavi nel{oHko cvetica lipe ili kamilice. То nije dovoljno. То potnalo lici na madiju. U vecini slucajeva treba na pola litra vode staviti З do 5 kasika iseckane ili zdroЬljene Ьiljke. Uglavnom, treba ostavit·i 30 do 40 Ininuta da se biljka kiseJi u ' ' reloj vodi, u poklopljenom sudu, ali se moze ponekad ostaviti i duie da Ы u vodu preslo sto vise lekovitih sastojaka. dobro, jer је to najbolje sluzno sredstvo za lecenje orga~1a za disanje. Medutim, nije dobro sto svi taj koreп kuvaju. Pogresno је kuvati beli s1ez, jer se tiшe unistavajи njegovi leJ
иpotreЫjava. То је
Izvesni lekovi, osobito za jacanje i za lecenje organa za varenje, mogu se izradivati i и dobrom crnom vinu, rakiji, razЫazenom alkoholu i tome slicno. Droga se sto bolje isitni, stavi и Cistu teglu i prelije desetostп1kom kolicinom vina ili rakije, poveze platnom i jakom hartijom i ostavi desetak dana, cesce mesajuCi. Na isti nacin mogu se spravljati 1 lekoviti zejtini i masti, ali se oni greju na vodenoj pari.
DОМАсА АРОТЕКА
LEKOVITOG BILJA
Zasto pesaciti desetine kilometara do apoteke za dvadesetak grama titrice, majkine dusice, belog sleza ili nekog drugog bilja koje gotovo svuda u nas raste и izobllju? Svaka prosvecena majka ima u kuci ))lekove za nи zdu«, pored aspirina i kombinovanih taЫeta jos i raznog Ьilja. Dajen1o ovde spisak vafnijeg lekovitog bilja koje svaka kuca, а osobito sa decom, treba da iша u dovoljnoj kolicini preko cele godine, sve do nO\'e
IZRADA 1 UPOTREBA BJUNlH LEKOVA
103
zetve . Ovo biljc ne t l·eba Cи\•ati obeseno pod s trehom , na pras njavom ta\'a· nи, iz nad s ta le, svinjca, s upe ili na nekom drugom m es tu izlozenom pra~i ni, paucini, vetrи, kisi, misc\rima, pticama, sиncu i sl. S\,akи Ьi ljku, lcpo osusenu, treba cuva tt U ЛO\r im kesama od jake hartije ili, jos bolje, и kartonskim kutijama, k.oje sc potpuno zatvaraju, sve sklonjeno u cis t orman ili sanduk na sиvom, mracnorn i h ladnom mes tu. Na svaku k u tiju tгеЬа mas tilom citko napisati koja se biljka u njoj nalazi i datum kad је brana. BiJje se пе moze cиvati beskonaёno. \ fecina se rnora svake godiлe obnavljati: staгo treba baci ti ili, jos bolje, spa1iti, а novo s tavljati и лоvе kutijc, jer se moze desiti da u srarim ima plesni, moljaca, crvi i drugih stetocina. Ne treba ьrubi ti iz vida da se i naj lekovitij e Ьilje moze brzo pokvariti i izguЬiti lekovit.os t p od razornim dejstvom v lage, toplote, sunce11e svetlost i, kiseo11ika i z \'йZdU11a, necistoi:e i 11agl e pr0111e11.e tem.perature. Mnoge droge лapadaju in sekti. Zato se b ilje П1Оrа cuvati s to b olj e zapakovano i sklonjeno na suvo mes to, koje se moze ces to provetrava ti, ali mora Ьi ti zaklonjeno od su nca. Osoblto treba paziti da se bilje n e cuva Ьlizu katrana, kolomasti, karbola, koze i druge гоЬе jakog i dugotrajnog mirisa koji se tesko ili n ikako n e moze kasnij e ods traniti. Razurnl ji\'O је da domaca ap otek a ne sm e imati veleЬilja, cem er ikc, tatuJe, bunike, kukuгcka, Ыjus ta i drugog Ьi lja j akog fi1Jioloskog dej stva, jer и r ukama nest ru cnjaka ono m oze biti ol'rov. Los ј е oblcaj u ш:ts d a se razno bilje pom e5a i tako cuva. То ne valj a. U j ednoj kesici ili k utij4 s m e se euvaJti samo jedna vr sta. Ne rnoze svak a domacica ima ti sve biJje koje se ovde n avodi. Ravnicari ne m ogu in1ati Jincu re, ali znto mogи n abra ti kicice, j er ove dve biljke imaju isto dejstvo. S to ј е za s tan ovn ike pored velikih nasih r eka b eli slez, to ј е za b r d an e i pJanince orn an itd. Evo naj vaZлij eg bilja koje treba da imaju doшacice и k uCi (dom aca ap o t eka) : 1.
Р
uр
о
1ј
с
i
majske
rиZe,
crne top ole,
jaЬlana,
breze i
Ь"elog
bora.
2. С v е t о v i ti t1·ice ili k amilice, lipe, lavandule, belog i crnog sleza, zove, ruze, trn a, hajducice, divizme, Jj ubicice, p odbela, trandavilja, tu1·cinka i d rugog n eo trovnog Ьilja. З.
L i s t о v i pi tom e i divljih vrsta nале , m a ticnj ak a , b elog i crnog sleza, m aline, su mske jagode, ribizle , ogrozda, orah a , gorke detelinc, breze, pitomog kesten a, zalfije, ruzm arin a , bokvice, vranilovke, podbela i dr. kиpin e,
4. Т r а v е (сеЈ е n a dzemne biljke и cvetu, ili vrhovi grancica u cvetu) od majkine dus ice, vranilovke, pitom e i divljih vr st a nапе, kiёice, kant a1·io na, haj ducicc, podubice, t1 ave-ive, t roskota, ras tavica, cubra, b osiljka, sitnice i dr.
5. Р 1 о d о ,, i sipka i li sipurka (divlje ruze), a nisa , moraca Hi anasona, kim.a, korija пd ra, b or ovnice, persuлa, sums ke jagode i maline, pitomog i di\lljeg kesten a , gloga, dreлa , t rn a (tmjine), p~sdrena, o~~oruse i dr. . . 6. S е m е n ј е bundeve (duleka), crne 1 b ele slacice, lana, dunJe 1 lubenice. 7. К о г е n Ј е (i drugi podzemni organi) belog sleza, sladica, lincure, odoJjena, saJep a, sп:enj a k a , trave od s rdobolje, ljubicice, jagorcevine, sapunjace, m aslacka, gaveza, idirota, perunike, pirevine , zubace i dr.
LECE NJE BJUEM
104
8. К о r е hrasta i krusine. 9. Р е t е 1 ј k е visanja i tresanja. 10. R а z n о: osu$eno neotrovno divlje voce (divlje jabuke, kruskc, OS· koruse, j arebike), Jjuske od jabuka, kru~aka i dinja, svi.la od kukuruza i drugo. u toj Ьiljnoj clomacoj apoleci treba da bude uvek cisto ј da bude t•eda. Mozda Ьi se mogao pгimiti i ovaj raspored kako је ovde navedeno, jcr se bilje u apoteci tako cuva.
DOMACI NARODNI CAJEVI
Zamena za ldneski
сај
Upotreba kineskog саја (Thea cltinensis) iz godine u godinu raste. Sto· tine miliona ljudi ~iгom sveta koriste сај kao prijatan napitak, lek i sredstvo za osvezenje. Сај је, nesumnjivo, \reoma prijatan, ali ј е skup. Osim toga, u I i II svetskom ratu саја ј е postepeno nes taj alo na svetskom tг~is tu i vec od polovine rata to ј е bila retkost, vrlo skupo placena. I u mirno vreme сај ј е vrlo skup, а u ratu jos skuplji, zbog cega је nepristupacan sirokim nar.odnim slojeviп)a. Umesto саја Inogu se upotreblti domace sirovine: sipak, list kupine, SUffi· ske jagode, гibizle, malJne, ogrozda, lipov cvet i dr. Sve te biljke rastu и izo· bilju kod nas, S\
od sipaka је nesumnji\IO najprijatniji, najzdraviji i najlekovitiji.
Zbog toga nijedna kuca ne treba da bude bez nabranog sipka. Сај od sipaka moze se izraditi na n ekoliko nacina, vec prema tome sta se zeli doЬiti. Pre svega, treba napon1enuti kao vrlo va.Zno da sipak treba cuvati сео i tek pre иpotrebe ga zdroblti, jer se u celom, neozledenom sipku mnogo bolje i dиZe sacuvajи vitam.ini i provitamini, glavni lekoviti sastojci sipka. U hitnim slucajevima i kad se zeli samo prijatan napitak, kasika sipka рrеИје se sa dva do tri decilitra kljиcale vode, poklopi i drii ukraj s tednjaka 15-20 minиta, procedi, osladi i pije. - Naprotiv, ako se zeli da u caju bt.OO.e sto vise vitamina, pro,•itam~ina, kiselina, tanina i drugih korisnih sastojaka sipka, onda se ostavi 1 do 2 sata, ра tek onda procedi. Najbolji strucnjaci rade ovako: и cajnik (posuda sa poklopcem koja sJиZi samo za kuvanje саја) stavi se 2-3 pune kasike zdroЬlj enog sipka i prelije sa pola litra hladne vode, poklopi i ostavi preko noci da se kiseli. Bolja је meka nego tvrda, krecna i gvozdevita voda. Sиtradan se pusti da prokljиca svega 2- 3 minuta, razume se, и poklopljenom sudu. Moze se piti topao, mlak i hladan сај. Саји od sipka ne treba dodavati limunove ni ја Ьиеnе kiseline ili Jimunovog soka, jer sam sipak ima dovoljnu kolicint.l limunove i jabucne kiseline. Сај ima vrlo lepu Ьоји i prijatan miris i ukus. Ovako nacinjen, сај od sipaka је ne samo prijatan napitak koji osvezava nego је i lekovit, јег saddi v•itamina, tanina i drugih korisnih sastojaka. U nekim nasim krajeviшa vladajи leti nesnosne zege, а и mnogim predelin1a је losa voda. Slab сај od sipaka u tim prilikama moze biti od velike koristi.
JZRADA 1 UPOTREBA BIU
1
1Н LEKOVД
JOS
Jos lepsu boju (kQO staro zlato) i prijatniju aromu ima сај od s ipka koji..se malo ispr/.i: OS U SCП Sipak SC dr·zj U peci pos]e pcCenja hteba dok Пt; dobiJe svet lu. ~m~.:de-m t·ku boju. Cim se izvadi, jos dok је rnlak, saspe sc u шl а~~ tegle Jlt ~осе , clobt·o zaptt"i i CU \' il do upotrebe. Pricnjcm, sipak izgubl Jedan deo VI I am i пa, a li doЬije pгijatniji miгis. Moze se upotгc Ыj a\·at i i sipak bez onih ёek inj av ih semeлki (to su zapl-a\ro, plodovi, ali sc pogгcsno nazivaju semenkama): cim se uzabeL"e, ostrim nozem ili narocitil1l mas inama sipak se uzduz raspori, izbacc cekinjava zrna i »polutke
ono ima rnnogo vi tamiпa i p1·ovitamina (bc ta-karotina). Isto tako se ceni oporo i ldselo \1Осе, i ono se zbog toga dodaj e za popгavljanje kvaliteta pekmeza od pitomog voca. Svaki ovakav koncentrat (pekmez), bez obzira na to da Н је izгade n od s ipaka, d i\l]jih krusaka, s um s kih jagoda, malina, borovnica, d ivljih jabuka, gloginja, drenjina, tгnjina, brekinja, oskoгusa, musmula ili nekih drugih plodova, svaki za sebe ili и smesi, predstavlja citav jedan ars~na l, p ravo boga tstvo raznih vita mina, provitamina, stavskih i drugi h oporil1 matcrija (tanina), biljniil kiselina, гazniћ korisnih soli i mnogih drugЉ leko' 'itih sastojaka. Ti pekmezi su, zapгavo, savremeni prit·odni multiџitamil'li. Vocni eajcvi. - Od pre deset do dvad eset godina ovi cajevi su и S\1e vecoj rneгi u upotreЬi. Nazivaju ·i h i v itamirzskim cajevima, jer se izradujи od ' 'itaminskog bilja. Najcesce se prave od raznog divljeg voca. Divlje jabuke, kruske, oskoruse, musmule, dunj e i drugo voce se istгuze ла lгenici , iscedi, и tankom s1oju sus i nekoliko dana na sLшcu, а zatim dos us i lt peCi ili S tedлjaku, pazeci pri tom da ne pregori. U vecim preduzec ima OVaj lЋd ј е 1nehan izovan, а s usenje se obavlja u teгm ickim susarama па s ta lnoj tempera tиri. Iscedeni sok је vocno vino kad prevri. Jos bolje је ovaj sok sacuvati da ne prevri: pt·okuva se da kljuca 5-10 minuta ili mu se doda 1 gran1 natrijиm-benzoa ta па litar slatkog vocnog soka i razl.ije u cis te Ьосе. Ovi sokovi sи danas и ve1ikoj upot1·ebi u svim prosveccnim zemlj ama i s luze kao jedno od najboljiћ sredstava и borbi p1·otiv alkoholizma, pjjanstva. Nazi-
LECENJ E BTUEM
106 \Ћјu ih t~oce m .
raznim imenima, а naj cesce vitamins kim vocпim sok ovima ili tecnirn Oni se tocc u svim javnim lokalima. Njima se lece mnogc boles ti. Osuseni vocni сај mora se herme ticki zapakovati , j e r privlaci vlagu i usl ed toga Ьгzо poplesnivi i pokvari se . Nasi brdaпi i plaпinci , osoЬito u sumovitim i siromasnirn kraj evima, imali bi V·ise koristi od ovih cajeva i vocnih sokova nego od тakije sto је peku od sveg voca, а rakija је nase narodno i nacionalno zlo i n esreca. Мј. lioni kilograma najplemenitijeg voca svake godine se kod nas pretvore и rakiju, pojede stoka i1i istruli. lzrada zamene zэ kinesld сај. - U poslednja dva svetska rata u Evropi su izradivane razne zamene za kineski сај. Najcesce su upotreЬljavane srnese u kojima је uvek bilo kupinovog lista. U II sve tskom ratu redovno ј е dodavan i sipak. Radi prijatnijeg ukusa, preporucujemo dodavanj e osusenih sumskih jagoda i propl-lenih sipaka smesi prevrelog blsca od kupine, maline, riЬizle, sumske jagode i ogrozda. Preporucujenю ovaj isprobaпi recept: lista lista lista lista lista
riЬizle
kupine maline sumske jagode ogrozda
200 100 100 10 10
grama grama grama grama grama
Maljavi listovi sa vrhova grancica beru se potpuno mladi, sa sto manje drzaka. Drze se jedan do dva dana na gomilicama da svenu i za to vreme se cesce prevrcu da se ne bi ugrejali, »Upalili«, tj. da vrenje ne bude SUViSe burno, nego tiћo i postepeno. Zatim se listici na stolu ruko,m uvrcu. Uvijeni listici se svezн и velike marame i to se obesi iznad lonaca iz kojih izlazi vodena para; drzi se okp pola sata. Potom se marame s liscem pritisnu izmedu dve daske i ostave prekonoc u toploj odaji da prevri. Uvijanje, parenje i vrenje ponovi se јо~ dva puta, sve sa ciljem da se dobije prijatan miris slican kineskom caju. Na kraju se listiCi ponovo •UVfDU kao crni kineski сај i brzo osuse na sunca ili na jakoj promaji. Jos mlak сај se zapakuje u hermeticki zalvorene sudove (tegle, metalne sudove) da ne bi izgubio prijatan miris i privukao vlagu i stran miris. Lipov cvet је najcesCi narodni сај. Isto tako se pije ..i nana, vranilovka, sarplaninski сај zova, 'kamilica i drugo. 1
КОЈЕ
SE BOLESTI MOGU IZLECITI ILI UBLAZITI MEDICINSKIM BILJEM
Pogresno је sћvatanje da se biljem mogu leciti sve bolesti. Daleko od toga. Cesto se сиј е da »ne postoji bolest - nego bolesruk«. Za svaki slиcaj (bolesnika) lekar n1ora da t1-azi i nade najbolj i lek. Lekovito bilje se upotreЬlja\ra ne samo и naиcnoj vec ,ј и narodnoj medicini. 0\rom knjigoш n e zelimo da sirimo nazovilekarstvo. То nikako. Ali ipak priznajemo da је и izvesnim slucajevima tesko postaviti ostru granicи izmec1и naиcne i nenaиcne medioine, jer mnogo Ьilje koje se иpotreЬljava и naгodnoj, а neko cak i и naиcnoj m edicini nij e dovoljno proиceno, pre svega, ne poznaje se tacan hemij ski sastav, tj. lekoviti sastojci nisи do sada izdvojeni iz biljke. U slucaju zaraznih i drиgih teskih oboljenja, slepo po''erenje i iskljuci \~'a upotreba lekovitog bilja rnoze blti veoma opasna, jer se zbog toga najce~ce zakasni i lekar u tom slucajи ne moze nista da иcini. Zbog toga се ovde biti navedene samo one Ьiljke koje su lekari klinicari decenijama ili. vekovirna иpotreЬljavali i imali иspeha. Uostalom, ne treba precutati da ј е upotreba lekovitog Ьilja u domacinstvu mnogo veca i raznovrsnija и indus trij skim zemljama Zapadne Evrope i Severne A1nerike nego и nas. NazeЬlom putnikи се zimskih dana и vozu, avionи, na brodи ili stanici tamo ponuditi сај od lipe i zove, onom sa pokvarenim stomakom сај od kamilice i паnе, иzЬиаеnој putnioi slablh zivaca ponudice lek od odoljena, ,nane i maticnjaka i tome slicno. Zanimljivo је utvrditi da ukoliko је jedan covek civilizovaniji, UtOli1kO cesce upotreЬljava 0\'а, иgl avnom preventivna Ьlaga sreclsL1Ja, ро o.nome nasem narodnom: »Bolj e је zlo spreciti -
nego l eciti.«
Podela bilja ро njegovoj lekovitosti (terapijska podela) mje laka ni jednostavna, jer sи biljke sloienog sastava, ·taiklo da је redak s lиcaj da tt njoj deluje samo jcdna hemijska materija, nego obicno njih povise. Ipak, jedna od tih materija је pretezna ·i glavna, i о tome se mora voditi racuнa. Isto tako, ne treba izguЬiti iz vida da ima i takvog lekovitog bilja koje ima sи protno dejstvo, s to ј е od velikog znacaja kad se sastavljaju cajevi. Na primeг, lipov i zovin cvet izazivajи jako znojenje, а zalfij a de luj e potpuno sи protno, ona »Su si«; kога krиsine otvara, а hrastova kora zatvara, delиje zaustavljajuci proliv; ren i slacica izazivaju osecaj topline, а zatim cпrenil o i plikove na kozl (ako se ne pazi) dok kamilica deluje poьpuno sиprotno s tisavajиci i uЬlazavaju6i svakи upalu koze i sluzokoze, slicno kao beli slez, salep, lane no seme, dunjino seme i druge slшne (mucilaginozne) biljke. Koren ljиЬicice izaziva gadcnje i povracanje, а maticnjak, na·n a i limиn deluju protiv povracanja, sto је za mnoge osobe vrlo vazno, pogotovu z.a neke t rudпice.
108
LECENJE BIU EM
Bilje kuje se ovde navocbl nema jako iiziolo~ko delovanje i zbog toga ono ne deluje brzo, kau sto је to, naprotiv, slucaj s vel eЬiljem, tatu]om, bunikorn, bunom, opijumom, jedicern i drugim Ьiljem jakog dejstva, gde se znaci javljaju vec posle nekoliko minuta ili n ajdalje posle cetvrt ili pola sata. Ovo Ьlago bilje deluje sporije, ali d ugotrajnije i stoga se i znaoi poboljsanja bolesti javljaju kasruje. Zbog toga se, osobito hronicnim Ьolesnicima, preporucuje da budu istrajni i strpljivi prilikorn upotrebe ovih lekova.
BOLESTI USTA P,reko usta se prenose razne zarazne bolesti. Zbog toga је potrebna stalna ,ј brizljiva higijena u sne supljine. U u stima ima mnogo mikroorganizama, medu kojima ima i patogenih, tj. onih koji mogu prouzrokovati razna opasna oboljenja. Usta su jedan od najvaznidih puteva za prenosenje Jnnogih bolesti, osoЬito zaraznih. Zbog toga u sta treba drzati cisto, zube r edovno prati posle svakog jela, ne piti s drugima iz iste case. U nas ј е vrlo cesta pojava zapaljena slиznice usne duplje, u'S!led eega nastaju razne kon1plikacije. 0\'О oboljenje је narocito rasprostranj eno u osoba koje ne postuju Jicnu ћigij enu. Razumljivo ј е da bolesnik treba da zatrazi pomoc lekю·a. Sto se tice ishrane, izbegavati slana, kisela, paprena i ljuta jela, jesti Эtо vise kasastu i sluzastu hranu, strugane jabuke, musmule, dunje i drugo oporo voce bogato taninima i pekNnima.
1. Za ispiranje usta, za gтgljanje i protiv promuklosti dobre su one Ыljke koje imaju n1nogo sluzi, pre svega beli slez: moze se zvakati ili drzati 2-3 sata u ћladnoj vodi (1 supena kasika korena .na 200 g vode) i tom vodom ispirati usta, grgljati i najzad popiti. 2. Pro tiv upale usne supljine: ЈЖ> 1 kasiku titrice, zalfije i lista crnog sleza pomesati i popar iti sa pola litra kljucale vode, ostaviti 1 sat u ·poklopljenom sudu, procediti i time ispirati usta i grgljati. 3. U istu svrhu i na isti nacin kao beli slez mogu se upotreЬljavati i druge sluzne biljke: laneno seme, dunjino se me, koren crnog gaveza, salep i drugo. 4. Opore Ьiljke, tj. one koje sadrze stavske ili taninske materije: st~za, srcenjak, trava od srdobolje, zdravac, kopтiva, podubica, hrastova kora i sisarke, bedrinac i dr. 5. Ро 2 supene kasike titrice, zalfije, kupine i tтave od srdobolje popari se kljucalotп vodom (pola litra), stoji pola sata, ocllije i time ispiraju usta. 6. Dve kasike kamiloi~e (titrice), zalfije i dunjinog semena preliti sa cetvrt litгa kljucale vode, ostaviti 2 sata, ocedHi i time ispirati usta. 7. Jak сај od kamilice sa dosta limunovog soka; more se i popiti сај od kamilice i posle toga pojest.i nastrugana jabuka, birajuci samo oporu i kiselu zukvaru. Umesto jabuke moze se upotrebiti dunja. 8. Jednake delo,,e Iista podbela, crnog i belog sleza, zalfije i sumske jagode sitno izrezati i dobro pome~ati; 2 ka~:ike ove smese popariti sa 200 g kljucale vode, odmah poklopiti i posle pola sata, kad se probladi li ekstral1uje, odliti i grgljati. Posebno је ovaj сај dobar za slucajeve zapaljenja zd.rela.
КОЈЕ SE BOLESП MOGU IZLEC П1 ILI UBLAZITI MEDICINSКТM BIUEM
.Ј
109
9. Jednaki de1ovi kamilice, zalfije i kupine, kao pod 8. 10. J ednake delove idirota, zd ravca, kamilice i na ne po me~at i i upo lreЬiti kao pod 8. Сај ј е doba r protiv zapa lj enj a s luznlce usta i zdrela . 11. Ро 10 g rn oraca i ani sa i ро 20 g zalfije, koprivinog lista i kamilice, kao pod 8. 12. Ро 10 g hra5 tove k ore ·i korena zdravca i srcenja ka i 15 g korena belog sleza, iuirota i gaveza sitno izrezati; 2 ka~ike ove sm ese kuvati 5 minuta и 300 g vode, k ad se ohladi, ocediti i time ispira ti us ta. 13. Jednake delove cve ta ш aj sk e ruze, belog i crnog sleza, podbe la i kamilice pomesati i upotreblti kao pod 8. 14. Ро 25 g nапе , maticnj aka, limunove i n arandzine kore i moraca i 5 g kar anfilica, kao pod 8. 15. Dvadeset g1 ama rniloduha, nane i slatkog korena i р о 5 g ka гa nfi lica, cimeta i anisa. Jedna kasika na 200 g kljucale vode. Cajem od ove smese ispirat.i usta i zatim сај popiti. Upot reЬljava se izjutra i u vece i p ro tiv нepri jatnog zadal1.a i z u.sta ј zeluca. 16. Za lecen ie desni: 2 kasike zalfije popariti sa 300 g kljucale vode, poklopiti i, kad se oЫadi, procediti i tirn cajem ispir ati usta. С ај treba drzati sto dиZe u ustima, da bi lekovit i sastojci zalfije s to duie delovali. Ovim cajem mogu se n1asirati desni. 17. Р о 10 g hrastove kore, kore na srcenj aka i tra ve od s rdobolje i korena koprive i zdravca sitno izrezati, pomesati i 1 kasiku ove smese kuvati 10 minuta и 200 g vode; kad se ohlacli, procediti Ј. time mazati desni i ispirati иsta . Od ove smes~ 1noze se naCini ti i tinktиra u razЬlazenom cistom alkol1olu (apotekarskom): 20 g sm.ese na 100 g alkohola. 18. Ро 10 g korena ratanije (kиpiti и apoteci) i Jiista zalfije popariti sa 200 g kljucale vode, poklopiti i posle б sati ocediti, iscediti i tom vodicom ispirati иsta i n1azati desni. 19. Ро 10 g korena ratanije i zdravca, kao pod 18. 20. Ро 5 g rizoma trave od srdobolje i zdravca, hrastovih sisaraka (stucanih и prall) i zalfije, kao pod 18. 21. Ро 5 g bedrinca, роdиЫсе, kamilice Ј. zdravca, kao pod 18. 22. Ро 10 g rizoma zdravca, lista nапе, maticnjaka i zalfije, kao pod 18. 0\ro је dobro i za dеси, jer је mirisno i nije mnogo oporo. 23. Ро 5 g zdravca, karnilice, pitome nane i zalfije, kao pod 18. 24. Ро 5 g dunjiпiћ i hrastovih pupoljaka (vrhovi grancica), lista pitome nапе i maticnjaka, kao pod 18 . 25. Ро 5 g lista kupine, maline, riЬizle i pitorne nале, kao pod 18. 26. Ро 5 g rnusmula, oskoru5a, divljih lcr'usaka i lista pitorne nanc, kao pod 18. 27. Jednu kasiku salepa и prasku kиvati 1 sat и 200 g mleka i и toku kuvanja dolivati mleko, tako da na krajи bude oko 200 g tecnosti. Posebno se spravi jak сај od kamilice: 2 kasike kamilice popariti sa 200 g kljиcale vode, poklopiti i posle 4 sata ocediti, dobro iscediti i pornesati sa salepom, ра time ispirati usta (grglj ati sto duze), i, na krajи, posle svakog grgljanja, popiti. 28. Ро 10 g planinskog сиЬrа i semena buacka, kao pod 18. 29. Ро 5 g zalfije, miloduha, nапе i planin'Sk<>g oubra, kao pod 18.
LECENJE BIUEM
110 NEPR ПATAN
ZADAH IZ USTA
Neprij a taп zada\1, s mrad iz usta veoma nelagod no utice i п а on og koji pati od ovog оЬ о1ј епј а i п а sr edinu u kojoj ta kva osoba zivi i r adi. Na osetlj i\'a lica ova up oтna i du go tгajп a bolest ces to os tav \j a du boke i nept-ij a tne posledice: de pгes ij e, осај а пја , izbegava nj e drus tva i, uops te, sa mocu i po tis tenos t. Bolesnik IП O L"
U nas ma nje, а u inos trans tvu z na tno vise, ovi bolesnici piju umesto vode razne caj e vc s pravlj e ne od mirisn og Ьilj a . Ј . Ро
1 kasiku sitno s tucanog lis ta i cve ta m iloduha i sla tkog k ore na i 2 pu.poljka kar a ntilica p opariti sa 300 g kljucale vode, s mes ta poklopi ti i posle pola sata ocediti, zasladiti medom i popiti 1 casu izjutra, а dr u gu uvece posle obeda . 2.
Ро
1 kasika miloduha,
n але
3. pod 1.
Ро
1 kasika sla tkog kore na i kore od limuna i
4.
Ро
1 kasika miloduhaa i
i m a ticnjaka , kao pod 1.
koreпa отаnа
pomo ra ndze,
kao
i 2 kara nfilica, kao pod 1.
5. Ро 1 kasika cve la hajducice i Hs ta n an e i 3 zrna (s tucana) n ajkvirca, kao pod 1. 6. Ро 3 zrna kao pod 1.
kaгdamoma
i najkvirca, 2 karanfilica i 1 \(asika lis ta
nапе ,
7. Ро 1 kasika pupoljaka m aj ske ruze, sla tkog kore na i osusenih sumskih jagoda, kao pod 1.
SЛ1ETNJE
U ORGANIMA ZA VARENJE
Protiv n а d i т а n ј а, gasova, tegoba i smetnji и trbuhu ima ~natan broj mirisnih (ar on1a tic nih) biljaka, medu kojima prvo m esto zauzi1na titrica. U Loпdonu. Paгizu i drugim velikim medicinskim centr·ima leka ri i apotekari za nasu kamilicu kazu: »Vasa kamilica је zaista izvrsna, ali, na zalost, nikad ј е nen1aшo dovoljno«, а dve profesorke Univerziteta sa Filipina 1954. god. r ekose: »Mi smo na kongres u Pariz dosle avionom; putovale smo dva dana i dve no~i i nismo imale nikakvih smetnji .и organima za vareпje1 nikom nismo bile dosadne, jer smo celim putem umesto vode pile jak сај od vase kamilice,(. Decje k.Jinike i porodilista и Zapadnoj Evropi i Severnoj Americi sve vise upotreЬljavaju kamilicu.
КОЈЕ
SE
BOLESТI
MOGU
I ZLEC fТI
TLf
UBLЛ1. IТI
MED t C f NSКIM
BfUEM
11 t
Nas narod danas manje, ali jos u vek mnogo jede kao glavnu hraлu pasulj. То је нamirni ca koja se veoma tesko var i i izaziva nadimanje i velike tcgobe i ncugodnos ti usled razvijaлj a gasova neprijatnog mirisa. Сај od ka1нilice i pitom.e пап е ј е jedno od najboljih s redstava da se te neprijatnos ti sm a nje i uЬlaze. Osobe koje pate od ft1·onicnih porem ecaja organa za varenje takoue se hvale da im kamilica najvise pomaze. В еЬе koje cesto imaju bolove i grceve и trbuhu s mirc sc i zas pe vec p osle n c ko1iko kas,icica »kamilteja«. U borbi protiv mraka i nеzлапја, protiv opasne upOl1' ebe makovih caura и nekim nasim krajevima, najbolji пacin је dati svakoj majci kamilicu i pokazati јој kako tre ba strucno da spra,,i сај svojoj ЬеЬi. Nije dovoljno jedno te isto govoriti: makove caure s u opasne i mogu izazvati smrt deteta! Potrebno је majkama dati zamenu za makove caure, nesto sto је bolje od njih i sto dctetu nece skodHi. Kamilica је ta nasa spasonosna biljka koja moze potpuno zameniti makove callre, а sto је najvaznije, ona nije otrovna i ne izaziva navikи ni duiom svakodnevnom иpotrebom. kasiku titrice s taviti и cist sиd i preliti sa 2 decilitra kljиcale vode, smesta poklopiti i ostaviti oko 1 sat, а nekad 2 i vise caso,,a ako se zeJi sto jaci, lekovitiji са ј. Nezasladen сај piti pre jela, а sladak posle obeda . Deci se stavlja manje titrice nego odrasLima; kolicina se odreёlиje prema иzrastи. I ovde, kao i и dru.g im slucajevima, bolje је сај zasladiti medom пеgо sece1·om, jer је i med lekovit. Moze se zasladivati i vocnim sokovi,m a ili sirиpima. 2. Ко ne moze da podnese тjris t·itrice, neka pije сај od ove smese: poInesati jedпake delove titrice, pitome nane i matienjaka; 1 supena kasika sme5e na 2 decilitra kljucale vode. З. Jednaki delo,,i kamilice, pitome nапе, maticnjaka, oeajnice i majkine dиsice, kao pod 1. 4. Kim је opstepoznato sredstvo protiv nadimanja, gasova. Daje se sam ili u smesi sa isto tako dobrim lekovima, kao sto sи morac i anis. Ponekad se toj smesi doda i korijaпdar. Posto ovi plodovi imajи lekovite sastojke cvrsto zatvorene u unutrasпjosti, potrebno је da se pre upotrebe zdrobe и avanu. Kad se preliju kljucalorn vodom, treba ih ostaviti 2-3 sata и poklopljenom sиdи. Ove plodove naгod pogresno naziva »seme«. 5. Jednaki delovi kicice, ocajnice, maticnjaka, nапе i sisarica hnlelja. Рипи sиреnи kasikи Sinese preliti sa 200 g kljucale vode, kиvati 1-2 minuta и poklopljenom sudu, ostaviti 15 minиta, ocediti i neza'Sladeno piti pre jela. 6. Jedпaki delovi anisa, majkine dиsice, rastavica i pelena, kao pod 5. 7. Ро 30 g moraca, kima ·i korijandra i 10 g korena angelike; З supene kasike smese stиcati и prah i uzimati и toku dana posle jela па vrh noza i piti jak сај od kan1ilice (сај pod 1). 8. Ро 1 supenи kasikи moraca i korijandra stиcati i upotrebiti kao pod 7. 9. Ро 20 g moraёa, anisa, kima i maticnjaka i ро · 10 g nапе i majkine dиsice; 3 supene kasike ove smese popariti sa pola litra kljucale vode, odmah poklopiti i posle 2 sata ocediti, zaslacliti medom ili nekim soko1n i piti posle obeda. Morac, aпis i kim se moraju prethodno stиcati u prah.
1.
Риnи sиреnи
LECENJE BIUEM
112
lincure, kore gorke pomorandze, moraёa i raslavica; 3 $upcne kasike i ~ jtлjen<.: smese spravi ti i upotreblti kao pod 9, ali ncza$ladeno piti pre jela. 11. Ро 40 g lincure i kicice i ро 10 g oёajnice i nале, kao pod 9. 12. Ро 25 g haj duёice, idirota, lincure i nane, kao pod 9. 13. Ро 30 g nале, majkine dusice i moraёa i 5 g selena i angelike, kao pod 9. 14. Ро 20 g nane, kamilice, moraca, idirota i odoljena, kao pod 9. 15. Ро 30 g n але, angelike i vidovёice i 10 g kamilice, kao pod 9. 16. Ро 25 g vranilovke, n1ajorana, idirota i kudrave nane, kao pod 9. 17. Ро 25 g 1najorana, metvice, kamilice i vranilovke, kao pod 9. 18. Ро 30 g vranilovke, pitome nane i jdirota i 10 g cveta lavandule, kao pod 9. 19. Ро 30 g kamiJlce, lipe i timijana i 10 g matiёnjaka, kao pod 9. Svi ovi ёajevi ne samo da smanj uju gasove vec istovremeno vracaj u apetit i deluju kao lekovi za ј аёапј е . Razumljivo је da bolesnik mora voditi raёuna о ishrani i da iz svog j elovnika izbaci sve ono s to ти priёinjava t egobe u organima za varenje. О svemu se posavetovati s lekarom. Sve gorke cajeve piti nezasladene pre j ela, а one koji nisu gorki posle jela, zasladene rnedom ili vocnim sirupom. 10.
Ро
20 g
kiёice,
ZAPALJENJE JEDNJAKA (Ezofagitis)
..
Uzroci zapaljenja jednjaka su raznovrsni. Bolesnik mora traiiti pomoc lekara. Za uЬlaiavanje zapaljenja ovog organa koriste se razne biljke, pre svega one koje и sеЫ irnaju sluzi, dakle, naJjЬiaii lekovi, oni koji pokrivaju, oЬlaiu i tako stite obolelu sluznicu. Slicnim lekovima se dodaje i bilje sa azttlenima, kojti lakode deluju prot:i'V zapaljen.ja koze i sluznice i ла taj nacin uЬlaiuju upalu i smanjuju bol i tegobe u jednjaku. U terapiji ovog orgflna koriste se ponekad i taninske bllj ke, оле oporog ukusa, ali se u takvim ёajnim mesa\•inama one nalaze u manjoj kolicini, jer tanini taloze belancevine i tako suse sluznicu. 1. Ako domacjnstvo u planini ili na selu nema пikakvih lekova, moze za nuzdu naciniti sluzaste kasice kuvajuci 1-2 sata kasiku pirinca u 200300 g vode. U nedostatku pirinca mogu koristiti ovas ili psenicu. 2. Sto g duнjinog semena pok,,asi se sa 2 litra deэtilovane vode (moze se upotrebiti ~ оЫёnа voda, ali se prethodno mora prokuva1ti, 15-20 minuta, da omeksa i, kada se obladi, odlije se od taloga), drii 12 sati ёеsсе mesajuci i posle toga se procedi kroz flanel ili oisto platno. Pije se svakog sata ро 1 kasika. Ovu sluz treba cuvati и cistoj zapusenoj boci па hladnom 1nestu, jer se brzo kvari, prokisne, а kiselina drazi sluznicu, pogotovu kada је u zapaljenju. 3. Sok od dunja taJrode ротаZе: olj ustene dunje se s1tno izrendaju (nastrufu) i iz njih iscedi sok. Piti kao dunjinu sluz preko celog dana kad god se ozedni.
КОЈЕ SE BOLESТI MOGU IZLECIТI ILI UBLA2IТI МEDICINSKIM BIUEМ
113
4. La11ena sluz: 1ОО g lanenog sem ena drzi se 12 sati и 2 Iitra destilovane ili prokuvaлe i ohlal!ene obicne vode i lUpotrebi ·kao dunjina sluz. 5. Mirisna du11jina i lanena sluz. - Sluzi su bljutavog, otu.ZnogJ neprijatnog uk usa, zb og cega ih mnoge osobe ne podnose, pogotovu bolesnici koji dugo Ьoluju, leze i ne kreeu se na cistom vazduhu. Nije redak slucaj da bolesnik povrat.i ne samo popijenu lekovitu sluz vec i hranu, tako zbog toga jos vise slabi i postaje sve m anje otporan. Zato se ovim sluzima neposredno pre upotrebe do daj e malo soka od limuna, pomorandie, kiselih V'i~anja, ribizla, malina, jabuka i drugog voca, vec p rema tome sta bolesniku najvise prija i cega и kuci ima. Da se miгhs i ukus poprave, pre upotrebe и solju pomesati kasiku sluzi ·s a isto tol.ilco саја od pitome папе, pre svega od 1пaticnjaka ili od kamilice, prema ukusu bolesnika. 6. Pedeset grama koreпa belog sleza .preliti sa ЗОО g hladne vode i posle З sata odlit>i i iscediti; piti ро 1 supenu kasiku svakog sata. - I ova sluz је ЬJjutava i otu.Zna, ра se moze piti uz dodatak sredstava za osvezenje, navedenih ranije pod 5. 7. Ро 20 g korena i cveta belog sleza, cveta crnog sleza i Vгandavilja i lista mationjaka. pomesati, popariti jednim litrom kljueale vode, odmah poklopiti i posle З sata ocediti, ·iscediti u oi.stu bocu i cuvati na hladnome mestu. Piti svakog sata ро 1 kaSiku sa nekim sredstvom za osvezavanje kao pod 5. 8. Ро .20 g cveta kamilice, podbela, crnog i belog sleza i trandavilja pomesati i upotreЬljavati kao pod 7. 9. Ро 2:1 g lista belog ,ј crnog sleza, podbela i bokvice pomesati i upotreЬljavati kao pod 7. 1О. Р о 1О g cveta crnog i belog sleza, kamilice i podbela, i'Slandskog lisaja i 5 g cveta divizme pomesati i upotreЬljavati kao pod 7. Neke osobe ne podnose cvet diviz1ne, jer im drazi organe za disanje, usta Ј· jedn1ak, zbog toga ga one ne smeju upotreЬljavati. 11. Pedeset grama sernena buacka (Plantago psyllium) i ро 25 g dunjinog ,ј lanenog sernena pomesati i upotreЬljavati kao pod 2. Ovako doЬijena sluz је veoma lekoYita. 12. Р о 1О g korena omana, cmog gaveza, pirevine i belog sleza pomesati i upotreЬljavati kao pod 7. 1З. Ро 10 g cveta brdanke, nevena, kamilice, crnog i belog sleza i trandavilja pon1esati i upotreЬljavati kao pod 7. 14. Ро 10 g piskavice ili grckog semena, cveta nevena, kamilice, podbela i crnog sleza i korena отаnа pomesati i upotreЫjavati kao pod 7. Ј 5. Ро 1 supenu kasiku cveta kamilice, lista hajducice, maticnjaka i bokvice pomesati, popariti sa pola li1ra kljucale vode, odmah poklopiti i posle 2 sata odliti, zasladiti dunjinim ili slezovim sirupom i pi'ti svakog sata ро 1 kasiku. Q,•de је naveden veci broj recepata, јет su uzroci zapaljenja jednjaka razliciti. Tome treba dodati i cinjenicu da svaki bolesnik drukcije reaguje na isti lek. Prema tome, lekar се za svakd slucaj odrediti lek, smesu biljaka koja се tom bolesniku pomoci. Razurnljivo је da osobe koje pate od zapaljenja jednjaka moraju strogo paziti na blcnu higijenu i ishranu.
LE.CENJE BlUEM
114 ZAPALJENJE ZELUDACNE SLUZNICE,
(Gastritis1
КАТАR
ZELUCA
gast roeпteritis)
Hronicni katш· organa za varenje cesto se i caj evirna moze vrlo uspeSлo leciti. Od lekovitih Ьiljaka vredno ј е pornenuћi: hajducicu, travu -ivu, od \'erema travu, debelu koku, pe trovac, kami licu, nan u, orahovo lisce, majkinu dusicu i neke druge gorke i opore biljke. Ove biljke rnogu sc koristiti i tako sto se lis tovi zguzvaju izrnedu prstiju i na6ni lop tica koja se proguta. Ovo ciniti ро nekoliko puta dnevno. Zimi se k uva сај od osusenih listova. I ovde cemo navesti veci broj smesa, od kojih се lekar odabrati onu koja naj viSe odgovara svakom pojedinom bolesniku: 1. Cetiri supene kasike kamilice i 4 kasike lis ta hajducice prel i ti sa litar i ро kljuca}e vode, odmah poklopiti i dгZati 15 minuta ukraj stednj aka da bude toplo, a li da ne vri, skinuti, ostaviti 2-3 sata da se ohJadi i сај piti u tokц dana kad god se ozedni. Osobe koje ne podnose gorko, mogu zasladiti сај m edon1. 2. Jedпake delove hajducke trave, vodopije, orahovog li5ta i majkine dusice: З supene kasike smese popariti sa pola litra kljucale vode i posle 2 sata ocediti; piti и toku dana umesto vode. З. Jednaki delovi hajducice, kamilice, petrovca i kima, kao pod 2. 4. Ро 10 g korena selena, cmog gaveza i reuma, smilja, anisa i pomorandzine kore, kao pod 2. Nezasladen~ piti na pola sata pre j ela. 5. Ро 10 g c\reta kamilice~ hajducice, lista bokvice, selena, buacka i dunje, kao pod 4. 6. Ро 20 g korena cmog omana i belog sleza, dunjinog semena i lista zalfije i bokvice, kao pod 4. 7. Ро 20 g kamilice, Hpovog cveta, korena belog sleza, slatkog korena i pirevine, kao pod 2. 8. Ро 25 g korena crnog gaveza, belog sleza i slatkog korena i 25 g cveta trandavilja, kao pod 4. 9. Ро 30 g lista pitome nane, vidovcice i korena angelioke i 10 g sladica, kao pod 2. 10. Ро 20 g majkine dusice, k·i cice, steze, ocajnice i cveta trandavilja, kao pod 4. 11. Ро 10 g korena omana, selena, crnog gaveza, belog sleza i piгevine, ruse, lista pitome nале, podbela, crnog sleza i kamilice, kao pod 2.
CIR :ZELUCA I DVANAESTOPALACNOG CREVA (Ulcus ve11triculi et duodeni)
1. Ро kafenu kasiJw Lanenog ~ dunjliш>g semena preliJЬi ~oljom bladnog саја od kamilice, се~се promesati i posle 1 sata ocediti i popiti nezasladeno na pola sata pre jela. Pi·ti 2-3 puta dnevno. 2. Supena ka5ika u prah zdroЬljenog crnog gaveza i jed·n a kafena ka~ika lanenog semena, kao pod 1.
КОЈЕ
SE
BOLESТI
З. Ро
40 g
MOGU lZLECITI ILI
koreлa
UBLAZJТ l
MEDICINSКIM
BIUEM
115
crnog ga\•eza i belog sleza i 20 g sla tkog korena, kao
pod 1. 4. Ро 30 g ko rc:na crnog gaveza i sladica i ро 10 g kore na i lista belog sleza, cveta trandnvi lja i trave ruse, kao pod 1. 5. Ро 25 g korena crnog ga,rcza, belog sleza, sladica i trave od srdobolje, kao pod 1. 6. Ро 20 g kamilice, ma ticnjaka, lis ta belog i crлog sleza i rusomace, kao pod 1. 7. Ро 15 g koreл a cгnog ga cza, be log sleza, o mana i pireviлe i ро 10 g moraca, kamilice, anisa i cveta trandavilja, kao pod 1. 8. Ро 25 g cveta podbcla, lipo\юg cveta, kamilice i moraca, kao pod 1. 9. Ро 25 g koreп a crnog gaveza, sladica, slatke pa prati i stavelja, kao pod 1. 1О. Ро 1О g kicice, ka milice, cve ta lavandule, rusomace, bokvice, maticnjaka, korena mas laёka i kore krusine, kao pod 1.
OBOLJENJA Z.ELUCA Povecano lucenje zeludacne sone kiseline (Н iperaciditet,
l1iperhlorl1idrija)
Mnoge оsоЪе boluju od ove bolesti, koja је posledica povecanog lucenja zeludacne sone tl1lorovodonicne) kiseline. BoLesnik oseca dosadnu gorusicu, neprijatno podrigivanje i mnoge tegobe. Bolest se javlja uslcd hronicnog zapaljenja sluznice zeluca (gastritis) ili cira zeluca, а narocito ёira dvanaestopalacnog creva. UpotreЬljava se magnezijum-oksid ili soda Ьikarbona za neutralizaciju slobodne sone kiseline. Medutim, postoje vrlo pouzdani Ьiljni lekoYi koji smanjuju luёenje ove kiseline. Najjace dejstvo imaju Ьiljke sa atropinom, odnosno sa hioscijaminom, kao s to su: velebilje, tatula, bunika, beli bun i mandragora. Medutim, ove Ьiljke su vrlo jakog fizioloskog dejstva i zbog toga se ne preporucuje njihova upotreba и domaCinstvu, jer lako mogu izazvati teska trovanja, ра i smrt! Lekove od ovih biljaka spravljaju farmaceuti u apotekama i faпnaceutskoj industriji, а dobljaju se jedino ла lekarski recept. Navescemo nekoliko recepata mesanih cajeva, saёinjenih od neotrovnih biljaka, koji se uspesno upotreЬljavaju prociv suvisnog lucenja sone kiseline 'i poэledica koje zbog toga nastaju: 1. Ро 20 g lancnog i dunjinog semena i ро 15 g Lista zalfije i паnе, lipovog cveta i slatkog korena; З supene kasike smese popariti sa pola litra kljucale vode i posle 2 sata ocediti i popiti u toku dana. 2. Ро 20 g kantaгiona, kamilice, hajducice, zalfije i ruse, kao pod 1. З . Ро 15 g kantariona, zalfije, angelike, crnog gaveza, idirota i moraca 1 10 g kamilice, kao pod 1. 4. Ро 15 g korena crnog ga,,eza, sladica, angelike, omana i idirota, ро 10 g majkine dusice i Ьlazenog ckalja i 5 g lanenog semena, kao pod 1.
LECENJE BIUEM
116 Smanjeno Jucenje ze1udacne sone ldseline (Hipoaciditet ili 11ipohlorhidrija)
Ova cesta bolest је pretezno posledica hгonicлog ~apa lj enja zelud acпe sluznice usled preterane upotrebe alkoho lnih pica, nepravilne ishrane i hronicnlh zarazniJ1 bolesti. Bolesnik oseca potmuo i tир bol »ispod grudi'< u pred elu zeluca gotovo posle svakog obroka, jer ј е varenj e otezano i usporeno, pogotovu posle upot1·ebe pasulja i druge kabaste i tesko svarljive h rane bogate celulozom . Pored raznih t egoba и trbuhu, cesto se javljaju pгolivi koji se dosta tesko lece. Юasican nacin lecenja ј е uzimanje propisanih kolicina razЬlaiene sone ili hlorovodonicne ki·s eline kako Ьi se nadoknadio nedostatak o\re kiseИne и zeJudacnom soku. Ima izvestan broj biljaka koje povecavaju lucenje zelиdacne sone kiseline. Naves6en1o samo domace lekovito bilje do koga boles nici mogu lako doCi. Razurnljivo da се pomoci samo kvalitetno le kovito bilje i zbog toga bolesnik mora voditi racuna od koga ga kupuje. Е,·о nekoliko ispitanih cajeva koji se vec vekovima svakodnevno koriste ·и naucnoj medicini raznih zemalja: 1. Ро 30 g lincure, kicice i h a jducice i 10 g idiro ta isitniti i dobro pon1esati; 3 s upene kasike ove smese kuvati 5 minuta и pola litra vode u poklopljenom sиdu, os tavHi da se obladi i piti и tokи dana 3-4 puta ро 1 soljи na pola sata pre j ela. 2. Ро 25 g koreпa idi~rota, angelike i lincure, ро 10 g hajdиcice i 5 g шajkine dusice, kao pod 1. 3. Ро 25 g pelena, komonike, trave-ive i grcice, kao pod 1. 4. Ро 25 g Ьlazenog ckalja, zove, kima, ро 10 g kantaгiona i trave danino6a i 5 g ljute paprike, kao pod 1. _ 5. Ро 25 g kokoca, kima i idirota,. ро 10 g ruse i nапе i 5 g ljute paprike, kao pod 1. . 6. Ро 15 g idirota, kima, moraca i korijandra i ро 10 g lincure, kicice, angelike i ruse, kao pod 1. 7. Ро 20 g trave-ive, podubice, hajdиcice, kicice i komonitke, kao pod 1. 8. Ро 20 g gorke deteli:ne, hmelja, kore od gorke pomorandze, trave-ive i podubice, kao pod 1. 9. Ро 20 g korena selena, idirota, omana, lincure i rudinskog pelina, kao pod 1.
POREMEcAJ VARENJA
(Dispepsija) Uzroci ovog oboljenja sи razliciti. Takozvana acidna dispepsija izazvana је suvisnim lu<::enjem zeludacne sone ki1Seline. Atonicna dispepsija је prouzrokovana n1litavoscu miS1ca zeluca i creva. U .i zvesnih osoba nagomilavaju se veJike kolicia:le gasova, najcesce ~bog nedostatka fermenata creva ili gиs terace. Ima i · drugih vrs ta dilspepsije. Bolesnik se mora obratiti lekaru za savet i pomoc. OsoЬito velikи paznj.и treba obratiti na ishranu. Na primer, u slucajevima dispepsije truljenja treba иpotreЬljavati mnogo bilj.
КОЈЕ SE BOLESTI MOGU tZLECITI ILI UВLA2.1ТI MEDICINSКIM BIU EM
117
n e hrane, osobito presne i sitno samlevene ili nastrugane. Od velike pomoci su tzv. »vocni dani « Hi »vocne k ure« (vidi poglavlje Voce i povrce kao lek). U nas i и inos trans tvu koriste se, pored ostalog i razni biljni lekovi: 1. Ро ЗО g ћajducice, idirota i m aj ldne du5ice i 10 g kima; sve dobro is itniti, а kiп1 u avan и stи cati ; З supooe ka.Sike smese drzati З sata и p ola litra ћJ adne vode, za tim ku vati и poklopljenom sиdu 5 minu ta i, kada se sml aci, piti З- 4 риtа ро 1 casicи pola sata pre jela. 2. Ро 20 g lanenog i grckog semena, ЗО g dunjinog semena i ро 15 g t rave od srdobolje i nane ; samleN ili stucati u fini prah i uъLmati З-4 p u ta ро 1 kafenu kasick u n a pola sata p re jela . З . Ро ЗО g moraca, k ima i aniosa i 10 g n ane, kao pod 1. 4. Ро 15 g kicice, lincure, gorcice, haj duOice i ро 10 g trave-irve, podub ice, lista koprive i koren a pirevine, kao p od 1. 5. Ро 40 g korena idiro ta i lincure, 15 g kamilice i 5 g lrore krusine, kao pod 1. 6. Ро 15 g lis ta pitome nane, m a ticnjaka i hajdиoice , lan enog i dun j inog sem ena , iiSlandskog lisaj a i 10 g trave-ive, kao p od 1. 7. Ро 15 g kin1a, korija n dra, anisa i moraca i ро 20 g lista pitome nane i p lodova p asdr en a, kao p od 1. 8. Ро 15 g kaшilice, gorke deteline, pi,tome n ane, maticnjaka, idirota , omana i 10 g pirevine, kao pod 1. 9. Ро 50 g idiro ta i отаn а, ·kao pod 1. 10. Ро 40 g k or ij andra i idiro ta i ро 10 g plodova p asdrena i kleke, kao p od 1. 11. Ро 40 g lista zalfije i belog sleza i ро 10 g kam:ilice i maticnjaka, kao p od 1.
ZAPALJENJE TANKOG CREVA
(Enteritis) Zapaljenje tankog creva moze Ьiti akutno ·i hronicno. Znaci oboljenja su proliv, grcevi н trbuhu, nadutost, krcanje и crevima i drиge tegobe. Uzroci ovog oboljenja sи raznovгsni. Bolesnik se mora obratiti lekaru za savet i pomoc. Osobita p a.lnja se obraca na ishranu. I ovde pomazu sluzavi lekovi i sluzave corbice ј kasice, sitno ·nastrиgane jabuke i dunje i topli cajevi umes to ·vode. Topli oЬlozi na trbuhu, osoЬito posle jela, smanjuju tegobe bolesnika. Bilje za sp ravljanje ovih cajeva treba da ima, pre svega, tanina (oporih materija). Pomaiu i biljke sa sluzima i azиlenom, jer uЫШuju zapaljenj ~ i tako smanjuju tegobe. 1. Ро 50 g rizoma srcenjaka i rizoma trave od srdobolje dobro isitniti i pomesati; З supene kasike ove smese preliti jedn1m litrom hladne vode, zagrejati do kljucanja i kuvati 15 minuta; ostaviti ukraj stednjaka 1 sat, odliti i toplo piti un1esto vode и toku dana. 2. Ро 50 g poduЬice i vranilovke pomesati i З kasike ove smese popari ti jednim litron1 kljucale vode , poklopiti i posle 2 sata ocediti. Piti umesto vode.
LECENJE BIIJEM
118 З . Ро
25 g majkine du~ice, vranilovke, timijana i kamblice pome~ati i upotreЬlj avat·L kao pod 2. 4. Ро 25 g ћrastove kore, rizoma srcenjaka i trave od srdoЬolj e i korena od koprive dobro isitniti, sve pomesati i upotreЫjavati kao pod 1. 5. Ро 20 g trave steze, kamilice, nane, Hsta borovnice i bokvice, kao pod 2. 6. Ро 25 g islandskog lisaj a, litSta bokvioe, nane i cveta kamilice, kao pod 2. 7. Ро 20 g troskota, steze, ocajnice, vranilovke i rusomace, kao pod 2. 8. Ро 50 g lubenicarke i steze, kao pod 2. 9. Ро 25 g kan1ilice, bokvice, nane i troskota, kao pod 2. 10. Ро 20 g korena repuha, srcenjaka i trave od srdobolje, kima i moraca, •kao pod 1. 11. Ро 25 g lista koprive, Ьokvice, hajduoice i borovn.ke, kao pod 2. 12. Ро 25 g lista oraha, nane, koprive i hajdиcice, kao pod 2.
ZAPALJENJE DEBELOG CREVA
(Kolitis)
Mnoge osobe ЬоЈијu od akиtnog iH hronicnog zapaljenja sluznice debelog creva, zbog cega pate od naizmemenih zatvora i pгoliva koji mogu biti ponekad cak .i krvavi. Prolivi sи vrlo cesto sluzavi. Smtenje su pracene jakim bolovima i grcevima и trbиhи. Hronicni kolitis је teska i upoma bolest koja se sporo leci. Uzroci zapaljenja sluznice su raznovrэni, ра se bolesnici uрисији dёi traze savet i pomoc lekara. Pre svega, patrebno је omoguCiti иrеdпо varenje uzete hrane. То se postize posebnom dijetom., koristeci ћranu koja se Jako vari, prvenstveno namirnice s malo celuloze. Daju se i r~ni lekovi. Od biljnih lekova najcesce se daj-u oni koji sadrie aJ'ltisepticne sastojke i tanine (fenolska i pol.ifenolska jedinjenja), azulenogene materije (aп tiflogistika, tj. protiv ираlе slиznice) i poliuronske supslancije (slиzi, pektini). Ovi cajevi n.isи иvek prijatnog иkusa, ра ih zbog toga treba piti sa raznim vocпim sokovima koji osvezavajи. Da ne bi dosl'o do navikavanja, posto је kolitis dиgotrajna bolest, potrebno је menjati cajeve, uzimajиCi иvek neku dгugu smesu. U nas i и inostranstvи upotreЬljavaju se oYi cajev.t: 1. Ро 20 g srcenjaka, trave od srdobolje i steze i ро 10 g kamilice, ocajnice, trave-ive i rusonшce; з sиpene kasike dobro isitnjene smese preliti sa pola litra hladne vode, os taviti da stoji з sata cesce mesajиci, zatim zagrejati do kljucaпja u poklopljenom sиdи, ostaVJi.ti da se ohladi i piti З-4 puta dnevno ро l casicu na pola sata pre jela. 2. Ро 30 g lanenog i dиnjinog semena i korena ornog gaveza i 10 g troskota, kao pod 1. 3. Ро 15 g lanenog i dunjinog semena, р0 10 g cveta majske ruie, trandavilj a, podbela i kaшilice, 20 g grckog semena (piskavice) i 10 g orahovog lista, kao pod 1. 4. Ро 25 g srcenjaka, trave od srdobolje, vranilovke i kamHice, kao pod 1.
КОЈ Е SE BOLESТI MOGU IZLECIТI ILI UBLA2ITI ME.DICI NSKIM BIUEM
119
5. Sezdeset grama rusomace i ро 20 g koren a lubenicarke 1 trave od srdobolje, kao pod Ј. 6. Ро 20 g steze, troskota i bokvice, ро 15 g k amilice i crnog gaveza i 10 g vranilovke , kao pod 1. 7. Tridese t gгama korena tr ave od srdobolje i ро 10 g lista nanc, bot·ovnice, koprive, oraha, sumske jagode, maline i kupine, k ao pod 1. 8. Ро 20 g laneпog ·i dunjinog semena, sreenjaka, islandskog lisaj a i plodova borovnice, kao pod 1. 9. Ро 40 g bokvice i kamilice i ро 5 g isiandskog lisaja, trave od srdobolje, srcenjaka i z1·elih borovnica, kao pod 1. 10. Ро 20 g ocajnice, majkine d~uske, vranilovke, nапе i odoljena, kao pod 1. 11. Ро 30 g idirota, hrastove kore i majkine dusice -i. 10 g orahovog lista, kao pod 1. 12. Ро 15 g kore kгusine i plodova pasd"Гena, ро 20 g lanenog i grckog sen1ena i ро 10 g korena angelike, miloduha i islandskog lisaja, kao pod 1. 13. Ро 30 g kantariona, odoljena i ruse i 10 g trave od srdobolje, kao pod 1. 14. Ро 15 g эnaticnjaka, nane, crnog gaveza, belog sleza, borovih pupoljaka, 20 g kamilice i 5 g maslacka, kao pod 1. 15. Ро 30 g lincut·e, samlevenih hrastovih sisaroki i nane, dodati 10 g rizoma pirevine, kao pod 1. 16. Ро 10 g planinskog cubra, pitome nane, majkine dusice i kamilice pomesati, popariti jedn.im litrom kljuca..Ie vode, odmah poklopiti i posle 4 sata ocediti. Piti u toku dana umesto vode. Moze se za·sladiti medom od planinskog mcdonosnog cveca. 17. Ро 10 g planinskog cubra, mravinca, vranilovke, maticnjaka i nane, kao pod 16. 18. Ро 10 g pJaпinskog cubra, lincиre, oeajnice, maj'k ine dusice i ћaj ducice , kao pod 16. 19. Ро 10 g dunjinog, lanenog, buackovog i grckog (piskavice) semena i ploda pas drena, kao pod 16. 20. KaS.ikи salep& u prasku kuvarti 2 sata и 200 g vode, dolivajиci isparenu vodu; dodati 1 kasiku korena selena, kuva·ti jos 5 minиta, ocediti i, kada se ohlad1, popi ti и 2-3 doze. 21. Ро 10 g ploda pasdrena, rizoma idirota, korena angeHke, pirevine i crnog gaveza, k~o pod 16. 22. Ро 10 g cveta kamilice, lavandule, miloduha, trandavblja i divizme, kao pod 16. 23. Ро 10 g majk:ine dusice, planinslrog сиЬrа, hraэtove kore (и prah stиcane), idiгota i kore krusine, kаь pod 16. 24. Ро 10 g steze, podubice, rusomace, nane i srcenjaka, kao pod 16. 25. Ро 15 g korena belog sleza i c11nog gaveza i ро 5 g maticnja•ka i borovih pupoljaka, kao pod 16. 26. Ро 5 g pupoljaka od crne topole, drunje, jabuke, kruske i hrasta i ро 15 g salepa и prahи i semena dunje, kao pod 16. 27. Ро 10 g odoljena, srcanika, pirevine, ocajnice i pHome nane, kao pod 16. 28. Ро 25 g korena maslacka i repиsine i ро 5 g kantariona i korena · lokvanja, kao pocl 16.
LECENJE BIUI:M
120 PROLIV (Dijareja)
Proliv је cesto i vrlo rasireno obo lj enje, pogotovu kod dece. То ј е cest о znak mnogih akutnil1 i l1ronic nih bolesti. Lecenj e pro liva moze Ьili uspcs no ako se Ьlagovremen o otkriju i odstrane uzroci ove boles ti. U svakom slucaju, boJesnik mora trazili pomoc lekara. Osobito s u opasni letnji prolivi dece pogotovu na selu. l::Jolesniku se daje da pije mnogo tecnosti, ali ne nekuvaпu 1Юdu, пеgо Ьfage cajeve od папе, kamilice, kiпeskog саја, ZЗJtim da j ede presn e strugane kisele i opore jabuke i drugo. Za takve bolesnjke pos toji odredena dijeta. Ima i biljnih Jekova koji su vrlo efikasni. Protiv proliva pomaZLI, рге S\rega, Ьiljke koje imaju stav.skih, oporih, taninskih mat erija, sluzi i pektiпa: орого divlje i pitomo voce, trava od srdobolj e, s teza, srcenj ak, 11rast0\1a kora, zir i sisarke, na na, maticnjak, kamili ca, list kupine, malinc, ribizle, s ums ke j agode, ogrozda, kruske, ruie, zalfije, hrasta, cera, dunjc, j abuka itd. Uspesno deluje kantarion, list i koren koprive, lis t i plod boro"·nice, list medvec1eg grozda, vranilovka, razne vrste s tavolj a (Rumex), p etrovac, t rava-iva, beli luk, zdt·avac, ziva trava, plod zesljike i kantariona, list crnog sleza, s tucano dunjjno seme i drugo. 1. Za dојепёаd i decu preporucuje se ova smesa: ро 2 kaS.ike maticnjaka i pitome n апе i 3 kasike kamilice. 2. Sn1csi pQd 1 dodati 1 kasiku przenog i samlevenog zira hrasta, lis ta ili ploda bor ovnice ·iJi lн-as tove kore. 3. Samlevene hras tove sisarke, koren srcenja·ka, trave od srdobolj e 1 zdravca. Ova srnesa brzo zaustavlj a i jaci proliv. 4. Koren trave od srdobolje i steza cesto uklanj aju i krv u stolici. 5. Jednaki delovi zdroЬlj enog dunjinog semena, cveta crnog i beJog sleza i lista podhela. Tome se obicno doda manje ili vise titrice. Ova j сај deluje kao Ьlago sluzavo sгedstvo. 6. Cubar, san1 ili zajedno sa nanom, maticnjakom i tiФricom. Ova smesa daje vrJo dobre rezultate. 7. Vrlo efikasno sredstvo је сај od smese 1 kasike zdroЬljenog korena trave od srdobolje i 2 kasike h r astove kore. 8. Strugane jabuke, narocito opore i kisele izvrstan su lek protiv proliva, osobl to dece. 9. Ро 2.3 g cveta kamilice i lista nane, borovnice i oraha; 3 kasike sшe se prel~ti sa pola litra bladne \rode, ostaviti preko no6i i sutradan izjutra и poklopljenom sudu zagrejati da prokljuca. Kad se ohladi, ocediti i piti u toku dana umes to vode. 10. Ро .'Ю g rizoшa trave od srdobolje (Р. tormentilla), srcenj'Зika (Р. bistorta) i lubeniёarke (Sanguisorba) i 10 g majkine dusice, kao pod 9. 11. Ро 30 g steze, bokvice i troskota i 10 g nапе, kao pod 9. 12. Ро 25 g lista od паnе, koprive, kruske i bokvice, kao pod 9. 13. Sluzni ёај protiv krvavog proliva: ро 25 g korena crnog gaveza, semena dunje i lana i lisla nane, kao pod 9. 14. Ро 25 g шajkine dusice, idirota, hrastove kore i srcenjaka, kao pod 9. 15. Ро 20 g trave od srdobolje, bokvice, roscica, zecje stope i kamilice, kao pod 9.
КОЈЕ SE BOLESТI
MOGU I ZLECJ П l LJ UBLд!Пl MEDfCl NSK fM BIUEM
121
16. Salep (vid i c l aпak о sale pu ) daje se vrlo uspesno, osobl to deci. 17. Ро 25 g k ot·cna crnog gaveza, ka mil ice, jsJan ds kog \jsaja ј timjj ana, kao pod 9. 18. Ро 20 g o r::tl1ovog i kop r jvinog Jjsta, /1rastO\'C kore, srccnjaka i n ап е, kao pod 9. 19. Ро 20 g Jjs ta kup inc, ogrozda, sumske jagode, mal ine i паnе, kao
p od 9. 20. Ро 30 g lis la cгnog i bclog slcza i kam ilice i 10 g d unjjn og semcna ,
kao pod 9. 21. Као ka t·a isp1·zen hras tov zir same ljc sc u fin i prah i uzima vjse
puta dnevno
Л З \1 [)1
ll01.a ; za \i va se j akim cajcm od kamilice. 22. Ро 30 g ri zo rпa zdra\·ca, zi ve trave ј kan tагј о п а i 1о g maj kine (iUs ice, kao pod 9. 23. Ро 25 g cv~ t a i lis ta podbcla, lis ta c rnog sleza i C\letnjh pupuljaka rnaj ske ruze, kao pud 9. 24. Р о 30 g cvt;ta trandavi lja , majske ruze i belog s leza i 1О g maticnj a ka, k ao pod 9. 25. Ро 25 g zre lih osusenih borovnica, divljЉ јаЬиkа kгusaka i sipиraka, kao pod 9. 26. Cetгdes et grama vrhova grancica s liscem ruja, ро 20 g vraпilov ke i kamiJi ce, kao pod 9. 27. Ро 20 g koreлa zecje s tope, zdravca, borovnice, koprive i osиsenih divJjih kru;jaka, k ao pod 9. 28. Vocni сај PI'O liv proliva: ро 20 g drenjina, oskoгusa, sipиraka, dиnja i mus mиla dobro is itniti i od te smese uzeti З sиpene kasike i kиvati 10 minиta и роЈ~ litra vode; kad se ohladi, oced,i ti, iscediti i piti иmesto vode u tokи dan a. 29. Cv·et11i ёај p1·oliv p1·oliva: ро 25 g pupoljaka majske ruze i cvetova lipe, kamilice i hajducice, kao pod 9. Daje se deci i vrlo osetljivim osobama. 30. K0111pot od drenjina је vrlo prijatan i koristan i odraslima, а jos vise deci oboleloj od proliva. Tr·i-cetiri kasike osиsenih drenjina kиvati kao kompot и jednom li trи vode i mlako jesti i piti, ро mogucnosN nes ladeno. 31. Ро 20 g pe trovca, virka, zdravca, smilja i vrani lovke, kao pod 9.
ZЛTVOR,
TVRDA, NEUREDNA STOLICA
(Opstipac ija, korzstipacija)
Zbog neиredn e stolice javJjaju se и organizmu razni porcmecaji, koji vrlo stetno dcluju па razne organe, а osoblto na moza,k, zbog cega se javljaju ceste glavobolje, n1igrena, nera~Spolozenje, opsta slabost, nadutost, grcev·i и trbuhu i шnoge druge tegobe i neugodnosti. Bolesnik se mora obratiti Jekarи za pomoc i savet. U lecenju zatvora najvise pomaze licna higijena i pгavilna ishrana. Kretanje, gimnastika, plivanje, svakodnevno шimanje presnog povrca i voca bogatog celulozom (kupus) i upotreЬa lekovitog bilja pomazи bolesnicima koji pate od zatvora.
122
LECENJE BIUEM
Е \1 0
nckoliko cajeva i drugih lekova biljnog porekla koji se kori$Le u nas i u svetu na osno,ru vekovnog iskustva i novij ih klinickih ispi tivanja pro tiv za tvora, za u гedi \ranje s tolicc, za ciscenje (laksansi, purgansj). 1. Laneno seme: punu kasiku semena stucati и avan u, preliti sa 200 g 1nlakog сај а od Л.ami lice i odjcdnom pop iti. То ponovi ti 2-3 puta dnevno. Osobe koje d ugo vremena pate od l1ronicnog zatvora m oraj u i cesce u toku dana uzima ti оУај lek bez boj azn i, jer lanena sluz nije skodlj iva i ne izaziva naviku. 2. Ро 30 g kore krusine ili zestike, pl odova pasdrena i korena sladica s tиca ti и prah i tome doda ti 10 g cveta crnog trna, kao pod 1. З. Ро З О g slatkog korena, plodova pasdrena i moraca i 10 g korc od krиsine isitniti; j ednи sиpenu ka sikи ove sm ese kuvati 2-З mi.nиt a и 200 g vode; kad se ohladi, zasladiti medom i popiti. Ovo ponoviti 2-3 риtа и tokи dana . 4. Ро 30 g kore krusine, plodova pasdr ena i korena selena i 10 g moraca, kao pod 3. 5. Ро 15 g kore kruS.ine i plodova pasdrena i ро 10 g moraca, k ima, korena отаnа , sladica, angelike, sapиnjace i lanenog semena, kao pod З. 6. Ро 25 g moraca, anisa, kima i korijandra stиcati i иpotrebiti kao pod З. Ovaj сај se preporucиje, pre svega, osobama koj e pate i od gasova, nadиtost-i, me.teoпzma .
7. Za decu: pod
ро
25 g kamilice, moraca, kirna i cveta crnog trna, kao
З.
8. Propis jugoslovenske farmakopeje. - Сај za ciscenje: ро 20 g seninog lisca i zovinog cveta, ЗО g kore krusine i ро 10 g moraca, anisa, kalijum-natrijиnl-tartarata i vode; sen·i no lisce ravnomerno nakvasiti kljucalim rastvorom ka lijиm-natrijиm-tartarata и destilovanoj vod·i, zatim ga osusiti na 50-бООС i pomesati sa ostalim biljem. Jednи sиреnи kasikи smese prokиvati З minuta и 200 g vode i, kad se ohladi, odjednom popiti. 9. Cvet11.i сај za ciscenje: ро 10 g cveta od crnog tma, kamilice, zove, bele mrtve koprive, turcinka, belog ·i crnog sleza, 15 g kore krusike i 15 g plodova pasdrena, kao pod З . ёај se, pre svega, preporucuje za decu i vrlo
osetljive odrasle osobe. 10. Ро 25 g kore krusine (ili zestike), plodova pasdrena, korena se1ena i отаnа, kao pod З. 11. ёetrdeset grama kore zestike (Rhamnus fallax), ро 15 g pirevine i zubace i ро 10 g lista pitome паnе, plodova k•i ma i zove, kao pod З. 12. Ро 20 g gorke deteline, Ыaienog ckalja i korena crnog gaveza i ро 10 g plodova krиsine, zove, kima i moraca, kao pod З. lЗ. Ро 20 g kore zestike, plodova kima, anisa i zove i ро 10 g 1·izoma reuma i cveta kю11ilice, kao pod З. 14. Ро 15 g kore zestike i plodova pasdrena, ро 10 g bele mrtve koprive, cveta kamilice, trna i zove, kao pod З. 15. Ро ЗО g kore krusine i plodova zestike i ро 20 g korena selena i sladica, kao pod 3. 16. Ро ЗО g plodova zove, pasdi"ena ·i anisa i 10 g korena selena, kao pod 3.
КОЈЕ
SE BOLESTI MOGU
17. kao pod
Ро
IZLE CIТI
ILI
UBLA2. IТI
MEDICI NSKIM BIUE M
123
20 g gr ckog semena i plodova pasdrena, moraca, kima i kleke,
З.
18. Ј edno-dve k asike r icinusovog ulja (ali ni kako ri oinusovo sen1e, jer ono vrlo otrovno, ра moze izazvati i smrt!). R icinusovo ulje nije otrovлo i moze se dobiti н svakoj apoteci, ali posto ј е vr lo neprijatnog ukusa i otuznog mirisa, ulju doda ti limunovo g ili nekog drugog soka p rija1nog ukusa ј rnirisa. Mec1utim, n e sm e se upotreЬlj avati tehnicko гioinusovo u lje , jer је i ono vrlo opasno, posto iz nj ega ni.su odstranjeni otrovni sastojci (smrtonosni toksaJbumi·n r icin)! је
Razum ljtivo ј е da bolesnici koj1 pate od zatvora treba da paze i n a isllranu . Kompot ad sljiva i smokava, presan i kiseo kupus, raso, keleraba, lcelj i slicna sr ed stva su oprob ani naro dni lekovi koji se u nas .i u in ostranstvu u spesno koris te protiv zatvora.
PROTIV GAE>ENJA, POVRACANJA, PODRIGIVANJA
1. Najcesce se daje сај od maticnjaka: punu supeнu kasilku lisca maticnjak a p reliti dccilitrom kJjucale vode, srnesta poklopiti i pos•l e pola sata procediti. Pije se ро 1 k asika svakog sata, toplo ili hladno, zaslaaeno visDJeVln1 ili nekim drugim solrom prijatnog m i.risa i ki•s elog ukusa koji osvezava.
2. Dve supen e k asike maticnjaka i ро 1 supenu kasiku pitome nапе i titrke preliti s pola litra kljucale vode, p oklopiti i po~tupi'ti kao P<:> d 1. 3. Spravljaju se razni napici prijatnog rnirisa, ukusa i izgleda. U tu svrhu mogu se koristiti Jimun, pomo rand:Za , visnja, riЫzle, j ago de i drugo voce kiselog ukusa i p1ija tnog mirisa. 4. Ро k afenu kasiku maNonj aka, pitome nапе i limunove kore p opariti s 100 g kljucale vode, sm esta poklopiti i, ka d se ohlad.i , odliti, zasladiti sokom (sirupom) od visanja Hi ribizle i dati bolesniku da pije kad god је zedan. Ovo ponoviti vise puta dnevno, prema potreЬi ·i zelj i bolesnika. 5. Ро kafenu kasiku I.ista maticnjaka i osusenih zrelih ribizla i Эumskih jagad.a , kao pod 1. б . Ро kafenu kasiku maticnjaka, kore garke pom-oraлdze , osusenih riЬizla i cveta ma ј ske rure, kao pod 1. 7. Ро kafenн ka si ku m aticnj aka, m·bloduha i cveta lavandule, kao pod 1. 8. Ро k afenu kasiku miloduha, limunove kore i sumskih jagoda, kao pod 1. 9. Ро kafenu k asiku limunove i pomorand:Zine kore i osusenih malina, гiblzla i kupina, kao pod 1. 10. Ima osoba koji.ma pomaze strugan ren, rotkva i rotkvice, nacinjeno k ao sala ta sa m a lo st'llcana bela luka, soli i sirceta ili Иmunovog soka. 11. Izvesnim osobama dobro ciai casa soka od patlid:Zana (paradajza), limuna , p omor andze, jabuke ili nekog drugog voca.
LECENJE BJUEM
124 GORКA
SREDSTVA ZA
Ј ACANJE
( Amara tonica)
Za
ja~anje
apetita i za
јасе
lucenje zeludacnog soka
Gorko Ьilje о kome се ovde Ьiti govora nij e s kodljivo i л е izaziva naviku ni duzom svakodnevnom upotreborn. О s trihnosu, hininovoj ko ti , pikroto ksinu i drugim vгlo gorkim Ьiljnim lekovima uops te л есе mо ovde govoritj, jer su to uvozпe drogc; osim toga, vrlo s и jakog fizio lo~ kog dcjs tva, tako da se ti leko\'i mogu иpo t re Ыj avati jedino i is kljиci vo ро savctu i p od nadzorom Jekara. Ovde cemo govuriti samo о лasem, svima poznatom i s iroko rasprostraлjenom lekovitom Ьilји, do koj eg S\rako moze lako doci. Iako је sve ovo Ьilje manje ili vise gorkog иkusa, ono ccs to sadгzi i mnoge drиge leko\:ite i n elekovite materije, о сети strи cnjaci и Biljnoj apoteci strogo vode racuna, pogotovu kad se spravljaju smese sastavlj~ne od гaznog Ыlја razlicitog hemijskog sastava, ра, prema tome, i svojstvenog farmakodinamskog dejstva i odredenog terapijskog efekta. Vrlo је vaino naglasiti da se pre upotrebe ovih lekova bolesnik mora posavetovati s lekarom, da ne bi doslo do nezeljenih posledica koje mogu nastati usled nepravilne иpotrebe lekovitog bilja. Vaina napomcna. - Gorki lekoV'i se moraju piti samo i iskljucivo р1·е jela, оЫсnо oko pola sata pre obroka! Nikako posle jela! Isto tako, vazno је znati da se gorki lekovt ne smeju zaslatlivati! Ukoillko је lek gorci, иtoli ko је bolji! Gorko bilje svojom gorcinom drazi culo ukusa i tako refleksnim putem preko sluznice jezika izaziva ројасапо luce11je pljuvacke, а osoЬito zeludacnog soka, podstice prohtev za jelom i na taj naCin olaiksava varenje hra ne. Gorko bilje se moze uzimati s tucano и prah, и oЬliku саја, tinkture ili ekstrakta (ovi preparati se spravljaju u apoteci). U narodи se gotove razne gorke »lravarice« na taj nacin sto se gorke trave dobro isitne, prelijи rakijom i posle 8-10 dana procede i piju pre jela kao ))stomaklije«. Poslednje 2 godine najvise lincure potгose osobe, narocito zene, koje osecaju neizdriJjive bolove od upala vena; ро 1-2 kaS.iJke piju izjutra i иvеее pre jela, оЬlаfи noge ili tom rakijom protrljajи bolna mesta. Ovo nije naucno ispitano, ali mnoge bolesnice se hvale da im је lincиra pomogla. Gorka s1·edst,,a za jacanje zelиca i иopste za jacanje i vracanje izgubljenog apetita spravljajи se od mnogobrojnog naseg gorkog bilja, medи kojim ima i takvog koje је ne samo gorko vec је i mirisno, oporo i slшavo.
1. Nesumnjivo da је jedno od najbo]jtib sredstava nasa lincura, ko.ja se ceni svиda н svetи. Ima vise nacina izrade lekova od lincure, а najbolja је gorka rakija i gorko vino: 200 g lincure isecka se i zdrobi и grub prah krupnote zitnog zrna, stavi и sud i prelije najboljom komovom rak-ijom ili najboljim starim crnin1 vinom, dobro se sud zatvoгi i drzi desetak dana; povremeno se svakod11evno јасе promucka. Zatim se odlije i iscedi. Pije se З риtа na dan pola sata pre jela ро 1 rakijska easica.
КОЈЕ SE BOLESП
MOGU l ZLECIТI ILI UBLAZ IТТ MEDICINSIOM BIUEM
125
2. Na isti nacin se moze nac initi gorkovaca od kicice, f1ajdиcice, gorke deteline, kоге od goгke pomoranclie, lzmelja (sisaгice), pelena, poduЬice, fl'й \ c-ive, ic1 i,·ota i mn ogi h drugih Ьi ljaka. 3. Ро pola kafcnc kasi1 с Jiп cure, kiCice, idirota i kore gorkc pomoгan die pre1iti sa 2 dcci litt·a kljuca l.c \'Odc, po klopiti, ostaviti 2 sata, pгocedili i pit i 3 puta na dап prc ј еЈ а ро 1 kasiku.
CREVNI PARAZITI
(Pantljica z·a, gliste i drugi pa1·aziti)
Pro ti\' сrеџп i/1 par·azita (pantljicare i drugih) iша nekoliko lekova, all treba upotreЬlj ava ti samo pod kontrolom le kш·a, jer ako se nepr-avilno upotrebe, mogu skoditi covekovom zdravlju! Na primer, riz.om na,Jci.le је nase najbolje srcds tvo protiv pantljica re, ali nestrucnom upotrebom covck moze prolaz no ili stalлo da oslep i, ра .i da u mгe. Zato se prШkom u.rotrebe lekO\'a protiv crevnih parazita mora Ьiti veoma oprezan! вjih
1. Man je uspesan lek је bundevino seme, a li је ono potpuno bezopasno i н1оzе se upottreћlj a ati u \'ec im ko li cinaшa bez boj~azni od trovanja: oljusti se jedan tanjit· si t·ov iћ semenki, tako da se doЬije 60-100 g (јеdш1 pregrs t) cistih o lju s tc.ш ih scmenki, i to se odjedno m pojede kao obrok, оЫсnо pшnesano s pekn1ezom od s Jji\'a. Posle dva sa ta uzcti gork u so za c iscenje. То se ponavlja u razmaku od 3 dana nekoliko puta, odnosno sve dok se gla\'a p antlj icare ne izbaci. Umes to gorke soli moze se uzeti ricinusovo ulje za cisccnje. 2. Protiv decjiiL glista (crva) upotreЫjava se, osim bundevinih semenki, i beli luk, njcgov sok, sirup Hi taЫ.ete koje se prave и fabrikama le kova. Obariti glavicu belog lиka (pre thodno ocistiti i iseckati) и decilitru vode ili шleka i to upotreЫti za j ednи k lizmu (klistir) pro tiv okruglih decjih glis ta . 3. Upo t rcЬljav-a se i ovaj сај: р о 5 g (jednu kasikи) cveta buhaca i titrice (kamilice), semeлa bundeve i p loda pasdrena, 1 kasiku cveta vratica i ро 2 kaslke pelena i шajkine dиsice, sve pomesati, uzeti 2 kaslke ove smese, preliti sa cetvrt litra vrele vode, prokuvati i, posto se ohladi, procediti i popiti и toku jednog sa ta. Posle 2 sa ta uzeti kas iku gorke soli ili ric inusovog ulj a radi ciscenja. Ovo se ponavlja nekoliko p uta, u vek u razmaktl od 3 dana. 4. Kilograп1 n~rkve (sargarepe) oprati, ostrugati i nastrugati, iscediti sok i odjednom popiti. Posle 1-2 sata uzeti 1-2 kasike ricinusovog иlј а za ciscenj e. I stovremeno se pгipгemi i сај za kllstiranje: 100 g belog luka prokuvati и 1 litru vode. Kada se sve obladl do temperature covecjeg tela, occditi i dati kao klizmu. 5. ёај od cub 1·a, vranilovke, timijana, bos iljka i majkine dusice dosta cesto daje dobre rezultate. 6. Nar (sipak, п1ogranj - Punica granatum), koga ima mnogo na пasem juZпom p rlmorj u, iZ\'ГStan ј е lek protiv izvesnih crevnih parazita, a li se njegova kora шоzе spravljati za lek samo u apoteci i davati pod kontгoloщ lekara, jer ј е nar o trovan !
LECENJ E BIU EM
126 Pantlji6lra (Tenija) Pantlji ~ara је
parazit co,reka i zivotinja. Ona ima ро dva ili tri don1acina i zbog toga mora da prodc kгoz jednog iJi dva p osrednika do konacnog razvitka. Za svi11 j sku pa11tl jicaru sи posrednki svinja i covek, za go11et1u goveee, а za el1i110kokus (k l obиcaru) pas. Isterivanje ovih parazita је \ 1 rlo tes ko i sporo. Zato је net>phodno d a se bolesnilk obrati za savet i pom oc lekaru i da redovno kontrolise izmet. Ima izvestan broj lekovitih Ьiljaka koje se upotreЬJjavaju protiv pantljicare. Najefikasnijc sи istovremeno i najot·rovnije. TQ sи rizomi navale, kora nara ili sipka, kamala (sa Filipina), koso (iz Etiopije) i druge. 1. Ро 25 g rudinskog pelina, kamilice i pelena pornesati, popariti jednim litrom kljиcale vode, poklopiti, os tavi·ti preko noti da se kiseli (ekstrahиj e), ocediti i popiti и tokи dana. Posle З dana ovo ponoviti. 2. C:etrdeset grama kore od krusine i ро 20 g sernena od bundeve, povratica i t-udinskog pelina, kao pod 1. Crevna glista (Askaris) Prisиst\'O
glista u stolici (askaгidoza) vrlo se cesto javlja и dece, pogotovu one koja zive u neprosvecenim krajevima gde sи higijenske prilike lose, gde n ета kьnalizacij e i, иopste, gde sи zdravэtvene pгilike rda\re. Askaris је оЬао parazitski crv koji se najcesce prenosi izmetom, zbog cega је od ovog crevnog pю-azi ta vrlo velika opasnost и krajevima zdravstveno zaostalim i neprosveceniш. Najvise stradajи deca od З do 10 godina. Ova glista је dugacka oko 2() cm (zenke i do ЗО crn, а rnuijaci nesto kraCi). Prenosi se jajirna koja zaraiena osoba izbacиje iz·rnetom и ogгornnoj kolicini. Lecenje је jednostavLlo, аН mora Ьiti pod kontгolom lekara, da bi se иtvrdilo је li osoba potpuno izleceпa. Pored raznih poremecaja и organima za varenje, obolela deca imajи teske bolove и trbuhu, naduvenost, gadenje, povraeanje, proliv, neuoЫeajenu glad i vrtoglavicи. Neka deca postajи nervozna, javljajи se grcevi, nocne strave, poremecaji vida i sluha. Zbog toga se izmet mora redovno kontrolisati mikroskopom, jer sи јаја vrlo sicиsna i samo se mikroskopom mogu otkriti. Ј.. Sto grama ociscenog b elog luka stucati i pгokиvati и jednom litru vode Hi mleka, ра ti.me bolesnika kИS.ti1rat·i. Dobro је da se иzima beli luk и svim obrocirna u toku dana. Ovo se mora cШiti 8-10 dana i posle toga dati stolicи na pr·egled. 2. Ро 25 g cveta kamilice, vra·tica i pelena i 25 g oCiscenog istиcanog belog lиka; 2 sиpene kasike ove mesavine popariti sa ЗОО g kljиcale vode i, kada se ohladi, procediti, medom zasladiti i и 2 doze popiti; najbolje је piti izjиtra i иvесе pre jela. Istovremeno uzeti klizmи na nacin kako је navedeno pod 1. Posle 8 dana redovnog lecenja izmet dati na mikroskopsku kontrolu i, ukoliko nalaz i tada bude pozitiva'D, ista teтapija se mora ponoviti.
--------------~----------~----~------~
КОЈЕ SE BOLBSТI MOGU IZLECIТI lLI UBLA2Пl MEDICINSКIM BIUEM
127
3. Ро 15 g s tиcanog belog luka , cveta vratica, korcna отапа и prahu i stucanih zrelih bol·ovnica p omesa ti i pojesti na prazan zeludac u dve doze и razmakи od 2 sa ta; moze se pornesati i s medom, jer је prasak neprijatan. 4. Ро 25 g pelcna, kicicc, ' 'ratica i lincure. Sve isitniti i dobro izmesati, kao pod 2; svaki dan izjutra i uvece uzirna ti pre jela i posle 8 dana dati izme t na kontrolи. ~. Ро 20 g cubra , 1naj kine dusice, vranrilovke, bozjeg drvca (Artemisia abor ta1'lU117) i planinskog ёubra, kao pod 2. б. Dvesta do tt·ista grama (zavisno od uzrasta dece) ociscenih i oljus tenih presnih semenki od bundeve stиcati i pomesati sa 10 g ociscenog stucanog belog luka, sv~ dobro izmesati i pomesati sa 200 g najboljeg m eda; to pojesti izj иtra na prazan zeludac. Tako ciniti 8-10 dana i posle toga obavezno kontгolisati s tolicu. 7. Jedan do dva grama u prah stucanih plodova rutvice odjednom popiti sa casom jakog саја od majkine dиsice (20 g na 100 g vode); posle pola sata popiti kasiku gorke soli u casi vode radi ciscenja. 8. Ро 20 g реlепа, kicice, liлcиre, kraljevca i odoljena, kao pod 2. 9. Ро poia grama cveta po''ratica i bracica (Fucus vesiculosus) stucati u p rah i dati d eci staroj od 4 do 8 godina u tokи 3 uzastopna dana (svega 3 g na 3 dana). 10. Pet grama omana u prahи, 5 g agara ·i 20 g meda dobro izmesati i odjednom pojesti. U tokи nekoliko dana uzimati triput dnevno ро ovakvu dozu. 11. Ро 5 g povratica, omana i boгovnice stиcati u prah, pomesati s medom i pojest'i. Uzimati triput dnevno и toku n.ekoHko dan.a.
Sitne gliste -
crvici
(Oksiure)
Nadaze se u cmaru. Si:tne su i tanke, svega 2-3 mm dugacke. Upotrebljavaju se istli lckovi kao i protiv aэkaris.a (srecLnjih crev.nlih glista). Najce. sce se primenjиjи kblzlne i zapiranje cmara belim lukorn kuvanim u mleku 1 uzimanjem istiћ lekova koji se upotreЬljavajи protiv askarisa. Piju se i ovi cajevi: 1. Ро 10 g сиЬrа, kamilice, реlела, povratica i 60 g plodova pasdгena stucat'i и prah, dobro izmesati i spraviti са ј: 3 supene kasike smese na 400 g kljиcale vode, stoji poklopljeno 2 sa1a, posle toga ocecliti, zasladiti n1edom i popi t'i и toku dала u nekoliko doza. 2. Ро 10 g kamilke, vratica, сиЬrа, Iincure i 60 grama kore kгusine, kao pod 1. З. Ро 20 g plodova borovnice, cveta povratica i planinskog сиЬrа i 40 g kore krusine, kao pod 1. 4. Sezdeset grama pelena i 40 g kicice, kao pod 1. 5. Sedamdeset grama povratica i 30 g timijana, kao pod 1. 6. Ро 25 g pelena, povratiea, vraniloV~ke i planinskog сиЬrа, kao pod 1. 1. Sezdeset grama plodova borovn.ice i 40 g povratica, kao pod 1.
LECENJE BIUEM
128 OBOUENJA JETRE 1 :2:UCNIH PUTEVA
Jetra ili crna cl.Zigerica је najveca zlezda •U nasem organizm u. Njena uJoga ј е ogromna. Za leёenje jetre i zucnih puteva bolesnik mora trazi ti pornoc lekara. U naucnoj i narodnoj medicini se, pored drugih lekova, koristi i izvesno lekovito Ьilj e za lecenje zapaljenja jetre (hepatit.i>s), zapaljerzja i.ucne kesice (holecistitis), za rastvaranje kamena и i ucnoj kesici (holelititijaza) i drugo. Razumljivo је da bez pгavilne dijete ovi lekovi nece pomoci. Otud tako velika vainost pravilnc ishrane ovih Ьolesnika i osoba naklonje nih ovim boles tima. Za lecenje jetl'e i tucnih puteva iima nekoliko lekova b iljnog porek1a koji se upotreЬljavaju s manje ili V'ise uspeh a. Od domaceg lekovitog bilja zasada је, izgleda, n ajboJje rezultate dala pitoma 11ana. Zbog toga se ona javlja gotovo и svim poznatim ili patentiranim dornacim i inostranim fabгickim lekovima. Lecenje traje duze vremena, cesto ро nekoliko meseci ра i dиZe. Mesecima se mora piti svaki d an jak сај od pitome nane. 1. Dvesta grama lista pitome nane >>Micam<( staviti u cist sud, popariti sa JHar i ро kljucale vode, odmah dobro poklopiti i ostav-iti 2-3 sata da se >>kiseli«, tj. da bi Iist otpustio iz sebe sto vise lekoviti-h saэtoj aJka. Moze se piti nesladen ili zasladen еај u toku celog dana umesto vode. Izgleda da se sve drugo lekovito bilje koje se ovde sporninje ne moze meriti s pitomom nanorn. 2. J ednaki delovi nane, maticnj aka, trave-ive, podubice, 1:itrice i hajducice, kao pod. 1. З . Jednake deloYe maticnjaka, trave-ive, podubice, titrice i hajducice pom esati sa t oliko nane koliko је ovih zajedno, kao pod 1. 4. Istim kolicinama pelena, petrovca, trave-ive, podubice, kгusine, ruse, maslacka i zenetrge dodati toliko lista nane koliko је ovi·h ukupno, ра od te smese kuvati i piti сај kao pod 1. 5. Jednaki delovi nапе, maiћcnjaka, ruse i krusine, kao pod 1. 6. Cetiri dela nane i ро 1 deo pelena, smilja, ha,jducice, moraca i krusine, kao pod 1. 7. Jednaki delovi pitome nапе, оеајпiсе i trave-1.ve, kao pod 1. Od biljaka jakog fizioloskog dejst:va u naucnoj medicini se upotreЬlja va bun'ika, velebilje, tatuJa, rusa, zuti trn (Berb eris) i neko drugo na.Se i strano bilje. Medutim, ovo Ыlје ne sn1e upotreЬljavati laik, j er vrlo lako rnoze doci do trovanja. Od mirisnih biljaka cesto se •UpotreЬljavaju galensk.i i fabricki preparati koji imaju ekstraktivne materije dobijene od pitome !IlЭJile, smilja, отаnа, trave-ive, kraljevca i nekih drugih biljaka koje uspevaju i kod nas i bez bojazni se mogu koristiti i dufe vremena, sto је vafno za hronicne bolesnike. Mnogi preparati za Iecenje jetre i zuenih puteva sadde ekstraktivne materije od pitomc nапе, ocajnice, vodopije, maslacka, steze, poponca i nekih drugil1 domaci ћ gorkih, ali neotrovnih biljaka. I one se bez posledice mogu svakodnevno koristiti dufe vrerne.
КОЈЕ
SE BOLESTI MOGU
I ZLEC Пl
ILI
UB LA2. IТI
ME.DICINSKIM BIUEM
129
Zbog velikc razпovrs nos ti i slozenosti hemijskog sastava raznih blljaka koj e se koriste u sme~a ma za lecenj e zuci, Ьilo da pods ticu, ројасаvајн lucerLje zиci (holereticнi lekovi), ЫLо d a pojacavaju prai njenj e iucn e besike tholekinetici, holagogna s redstva) , mora se strogo voditi racuna prilikom dono~enja recepture da bi se doblo dobar lek. Bez saglasnosti i saveta 1e kara ovi se lekovi ne smej u upotreЬlj avati. Evo jos nekoliko recepa ta cajnih srne~a koje se koriste и naucnoj medicini za lecenje j etre i zucnih puteva:
Upala jetre (Нepatitis)
8. Ped eset g rama nane i ро 10 g trave-ive, ocajnice, petrovca (ranjenika), maticnjaka i kore krusine; 3 supene kasike ove mesavine popariti sa pola litra kljucale vode, poklopi·ti, posle 8 sati ocedlVi i pibl ро jednu ca~u 3 puta dnevno na pola sata pre jela (neza'SJladeno). 9. P edeset gгama nane i ро 15 g smilja, ruse i semena gujine trave i 5 g plodova pasdrena (RI'lamnus cathartica), kao pod 8. 10. Pedeset grama 'Dane i ро 10 g k.icice, lincure, hajducice, moraca i plodova pa.sdrena, kao pod 8. 11. Pedeset grama nane, 30 g ·t ra,ve-ive i ро 10 g kore krusine i korena maslacka, kao pod 8. 12. Ро 30 g nапе, t·rave-ive ·i podubice i 10 g moraca, kao pod 8. 13. Pedeset pet gгa·ma nапе i ро 15 g odoljena, glogovog cveta i kamilice, kao pod 8. 14. Ро 30 g ka nta riona, resnitka i nапе i 10 g plodova pasdrena, kao pod 8. 15. Ро 25 g resnika, maslacka, kore zutog trna i korena vodoplje, kao pod 8. 16. Ро 20 g resnika, nane, kantariona, ruse i orahovog lista, kao pod 8. 17. Р о 20 g pelena, smilja, hajduCice, nапе i kantariona, kao pod 8. 18. Ро 50 g lazarkinj e ~ nапе, kao pod 8.
Zapaljenje fucne kesice (Holecistitis)
19. Ро 20 g pelena, hajducice, brezovog i kruskinog lista i nапе, kao pod 8. 20. Ро 15 g ocajnice, orahovog lista, komonike, nane, kicice i maticnjaka i 10 g kore zutog trna, kao pod 8. 21 . Cetrdeser grama nane i ро 10 g kantariona, komonike, hmelja, odoljeлa, podublce 1 maslac ka, kao pod 8. 22. Cetrdeset grama trave-ive ri ро 15 g maslacka, vodopije, dimnjace i kicice, kao pod 8.
LfCE\IJ E BIU EM
130 Rastvaranje ka-mena u zucnoj keslci (Holelitijaza)
23.
Ро
20 g
п апе,
plodo,,a pasdrena, ruse, kantariona i kamilicc, kao
pod 8. 24.
Ро 1.5 g kukuruznc svile, peteljaka od ' ' isanja, troskota, rusc, kan1 vodopije ј 10 g plodo,ra pasdrena, kao pod 8. 25. Cetrdeset grama nапе ·i ро 15 g ruse, kamilicc, maticnjaka i kima, kao pod 8. 26. Ро 50 g vodopije i stcze, kao p od 8. 27. Kolike, bolovi и iиёној kesi: ро 20 g nane, t rave-ive, podubice, pasdrena i kamilice, kao pod 8. 28. Sezdeset grarna lista pito me nane i ро 10 g rizoma reuma, petrovca, ruse i ocaj11ice, kao pod 8. 29. Ро 20 g nane, ruse, petrovca, mat icnjaka i kore od zes tike, kao p od 8. 30. Ро 25 g semena gujine trave, trave ruse, vodo pije i mas lacka, kao pod 8. 31. Pedeset gтama nane, 30 g sm·i lja i ро 10 g ruse i moraca, kao pod 8. 32. Sezdeset grama nane, 30 g trave-ive i 10 g ruse, kao pod 8. 33. Rotkva је ' 'ekovni narodni lek za lecenje jetre i zuci. Zbog toga svaki dan treba jesti sala tu od I!astrugane ro tkve; sto је ro tkva ljuca, tim је bolja. 34. Mlado Lisce od dragoljuba и oЬliku salate ili stucano sem e od iste biljke u novije vreme se, takode, koris ti kao lek. taгion a
Preporuka. - U nas irna rnnogo osoba obolelih od po remecaja jetre i zucnlh puteva. J edan od ces tih uzroka ј е nerazumna, ces to vrlo masna Јна nа! Zbog toga se preporucuj e, pogotovu osobama nakl·onjen~m ovirn oboljenjima, da umesto vod~ bar jednom dnevno popiju ро solju саја od pitome nапе. Izbegavati teska, p r>gotovu masna jela. Umesto S\'injske masti i lo ja upotreЬijavati ulje ј maslac (puter), ali i to sto manje. J esti s to vise povrca i voca, pre svega presnog. Svi navedeni cajevi od 1 do 33 manje-vise su gorkog i neprijatnog ukusa; moraju se piti нezaslatleni1 i to na pola sata pre jela! Ciroza jetre 1. PHi 3 puta dnevno pre jela ро 1 kasiku sveze iscedenog soka od rotkve. Nastruganu rotkvu jesti kao salatu 2-3 puta dnevno. 2. Piti 2-З puta dnevno pre jela ро 1 kafenu kasiku iscedenog soka iz cveta i lista kantariona ili iz korena maslacka. J esti saiJatu nacinjenu od rnladog lisca maslacka. З. Piti 2-3 puta dnevno р1·е jela ро 10-15 kapi soka izcedenog iz listova i korena trave ruse. Posle svaka 2 uzastopna dana ciniti pauzu od ј ednog dana. 4. Cetrdeset grama cveta i lista kantariona i ро 20 g troskota, ruse i smilja; З kasike ove smese kuvati 3 mi·n uta u pola litra vode, posle 6 sati ocediti, iscediti i popiti u 3 doze pre jela (dnevna doza).
КОЈЕ
SE BOLESTI MOGU
I ZLECIТI
I LI
UBLЛtiП
MEDICfNSIOM BlUEM
131
5. Ро 30 g r use, haj d ucice i na nc ~ 10 g k lekinja, kao pod 4. 6. Seda mdcset graшa troskota i 15 g kantariona i k leki nj a, kao pod 4. 7. Ро 15 g ruse, n а ле , zute h ajducice, s milj a , korena maslacka i trosko ta i 10 g kore od pasdren a, kao pod 4. 8. Ро 20 g r as tavica, ru se, cveta od zule haj ducice, kantariona i k or ena v odopije, k ao pod 4. 9. Sezdeset gгarna koгena '\'Odo pije i ро 20 g ruse i nале, kao pod 4. 10. Ро 40 g sipurka i r izoma pirevine i 20 g lista koprive, kao pod 4. 11 . Ро 20 g rizoma od r euma i lista pirtome nале i ро 20 g cve ta i lis ta kantariona i trave r use s koreпom, k ao pod 4.
SEcERNA BOLEST
(Dijabet es) Dijabetes se karakterise povecanorn kolicinom secera (glikoze ili grozdaпog secera) и krvi. u oЬolelih jav•l ja se, dsto tako, ·i manja ili veca kolicina glikoze u lnokraCi. Bolesnik obavezno rnora traziti savet Iekara specijaliэte za dijabetes, jer је uzrok ove teske bolesti razlitit. Dijabetes se j avlja zbog nedovoljnog lucenja insulina (horn1ona gusterace) u o.rganizmu. Ova bolest potice od oboljenja same gustet-ace (pankreasni dijabetes) ili zbog povecanog rada drugih endokrinih zlezda (llipofizni i nadbubrezni dijabetes). Pojava· secerne bolesti је nasledna, fami.Iijarna, slucajevi kad viSe clano,,a .u nekoliko generacija obolevaju 'Od ove dugotraj•ne bolesti. I neki spoljni cinioci mogu Ьiti uzrok pojave dija•b etesa, pogotovu medu osobama koje mnogo jedu, osoblto masnu hranu, lica k'Oja se malo kre6u, zatim osobe koje prelefe izvesne bolesti i dr. U neki1h osoba javlja se ova bolest, kako to narod kзZe, i >>Od sekiracije«. Ako se secerna bol~st zapusti ili nepravrHno leci, moze doCi do mnogobrojnih komplikacija: slepilo, skleroza srcanih krvnih sudova, burbreZnih i mozdanih arterija i dr. Osim uzimanja lekova, dijabeticari se obavezno moraju driati i odredene dijetalne ishrane, koju се odredliti lekar za svakog balesni.ka ponaosob, prema vrsti i tezini dijabetesa. Bez pra~vilne dijete n~jedan lek neee pomoci. Dana'S postoje efikasni lekovi. rprdtiv dijabetesa. То је, pre svega, insulin. Medutim, insuHn se ne daje u svim slucajevi•m a dija·b etesa. U laksim oblicima daju se neki noviji sintet5'ki lekovi, а kao dopunska terapija vekovima se uspesno koristi izvesno lekovito Ьilje, mzume se, uz obaveznu dijetalnu ishranu. Novijim hernijskim i farrnaJkodi-namskim istrзZivanjima objasnjeno је antidijabeticno dejstvo raznog bilja koje se па ·raznim konHnentima kroz vekove koristi. Pre svega bilj•ke koje sadrie arginina d druga gvanidinska jedinjenja, jer deluju kao dobri lekovi и slucajevima laksih obLika dijabetesa. Gvanidinski derivati iz mahuna pasulja, biljke zdraljevine i drugih vr-
L.ECENJE BIUEM
132
sta iz farnilije Legumiнosae (osobi to Papilionaceae) poslu.Zi1i su nauc nicima ka o model za sintezu izvesnih lekova za leeenje ctijabetesa. Dljeta. - l zbor namirnica koje dijabetieari smeju da koris te u ishrani nije jcdnos ta\'aJ1. Medutim, p ravHna dij etalna ishrana »Secer asa« ј е isto toliko vazna, а nekad i vainija od uzimanja le.kova. Bolesnici od ove bolesti moraju p aziti ka ko na kolicinu ta~ko i na sas tav hrane . Bezuslovno је potrebno smanjiti sve s to poveeava ko liCinu secera u krvi. Smanjiti, pre S\rega, ugljene hidrate, osobito seeer, raшte 5la1firi5e, blcb, testa, krompir i sve druge namirnice koje sadde s kroba, jer је skrob izvor
glikoz.e. Masne materije takode negativno utiou na osobe obolele od secerne bolesti. Каd se и mokraci pojavi aceton, m~ti i ulja treba we.sno v.rerne potpuno izbaci ti iz isJu-ane. Jesti sto posnije: mnogo povrca, i to sveZ.eg, presn·og (kad god је to moguee), posno, krto meso (z.ivinsko, telece, govede, posnu ribи). Grozde је glavni izvor glikoze, zbog cega se glikoza i naziva »grozdani secer«. Prema tome, dijabeticaгi ne smejи jesN grozёte i drugo voce bogato gJikozom. Os·t alo voce, koje pretezno sadrii vocni secer ili fгuktozu, levulozu, ovi bolesnici mogu jesti bez ikakve opa-snosti. Boranija (zeleni pasиlj, zeleni grah, mahune) mora bibl glavna ћrana vecine dijabeticara. U toku leta i jeseni koristi-ti svefu boranijи, а zimi smrznutи, O>Sиsenи ili iz konzervi. Boran.ija se spravlja kao svako dтugo povrce, salata s belim Iuk01n i na mnoge druge nacine, vec prema ukusu bolesnika. Posto је secerna bolest dugotrajna, stalna ироtrеЬа boranije се dosaditi bolesnicima, zbog cega se mora menjati nacin njene pripreme dodajuci razne zaei-ne, pre svega, dobar ajvar od crvenih paprika, paradajz и oЬlikи pirea ili na drugi nac1n, beli i crni lиk, persunovo lis6e, kiselo mleko, mesano povrce itd. Umesto kron1piгa u mnogim zemljama se и piljarnicama prodaje cicoka ili topinambur (Helianthus tuberosus). Bliza obavestenja о ovoj biljci naCi се citaoci и ovoj knjizi. Nije suvise ako cilaocima ponovo skrenemo paznjи na to da se za lecenje 5ecerne bolesti bolesnici ne smeju leeit·i na svoj.u ruku, nego samo ро savetu lekara. U ovoj knjizi naveli smo velik broj recepata raznih lekovi•tih trava koje иlaze u slozene kompozicije naucne medicme. Bolesnika ne treba da buni to sto se cesto ista biljka javlja и recepturi raznih slozenih cajeva. Objasnjenje lezi u tome, sto gotovo sva•k i bolesnik drukcije reaguje na odredene lekovite bilj.kc, zbog cega se medu bolesnicima cesto cuje »SVaki seceгas је slucaj 2а sebe.:<. Na primer, pelenom su mnogi Ьolesnioi uspe·Ы da znatno srnanj~ kolicinu secera и krvi i da se oporave. Medиtim, nekima taj isti pelen, uziman u istim kolicinama tri puta dnevno pre jela, nije pomogao ili sasvim neznatno. Mnogiln Ьolesnicima је pomoglo razno gorko bilje: .kicica, lincигa, tгa va-iva, grcica (gorka detelina), hajd,u cica i dr. 1
КОЈЕ
SE
BOLESТI
MOGU
I ZLBCПI
ILJ
UBLAZIТI
MEDICINSKIМ
BIIJEM
133
Na Zapadu se u fitoterapiji ceni list borovnice i f.draljevina, а u naiS list crnog riuda i td. Stanavnioi Balkana, osobito istocnog i juznog dela, vekovima koгiste presnu sala tu od ,r.,el og i crnog luka kao predjelo i ubedeni su da ј е to dobro preventivno sreds tvo pro tiv mnogih bolesti, ра i protiv djjabetesa. Tu sala·tu zakisele limunovim sokorn (Grci) iH sircetom i )юkite« sitno iseckanim listom persuna. Da bi se neprija tan miriб luka koliko-toliko uЬla.Zio, osim peтsunovog lis ta, salatu zacine dodatkom male kolicine praska od stu canog suvog lis ta majkine dusice. ёajevi
za lecenje
~ecerne
bolesti
1. Ро 25 g mahuna od pasulja i zdraljevine (Galega officinalis), ро 15 g lista duda, koprive i borovnice ~ 5 g korena masla·cka isitniti, dobro pomesati, ра tri supen e kasike smese preliti s pola litra bladne vode, driati celu пос da se ekstrahuje i sutradan zagrejati da kljuca 5 minuta, ost aviti da se ohladi, ocediti i popiti и toku d ana na pola sata pre svakog obroka ро jedn u casu. 2. Ро 20 g mahuna od zrelog pasulja, zdraljevine, li·sta duda i borovnice i ро 5 g 1ista kopгive i zalfije i korena vodopije (cigure) i maslacka; kao pod 1. З . sezdeset gramn zdralj evine ~ ро 20 g lista duda i cveta pelena, kao pod 1. 4. Ро 20 g korena i cveta maslacka, lista Ьorovпice, mahuna pasulja i zdraljevine, kao pod 1. 5. Ро 30 g zdraljevine i lista borovnice i ро 20 g lista medvedeg grozda i korena odoljena, kao pod 1. 6. Ро 30 g zdraljeviпe, korena maslacka i cveta kantaтiona i 10 g dudovog li~ ta, kao pod 1. 7. Ро 20 g trave daninoca, poponca, zdraljevine i dudovog lista i ро 10 g korena crnog gaveza i r epusine (Arctium lappa); kao pod 1. 8. Pedeset grama lista borovnice ~ ро 10 g virka (Alchemilla), lanenog semena, venje (klckinja) ј zdraljevme, kao pod 1. 9. Ро 30 g tгave i semena zdraljevine i semena lana i 10 g dudovog lista, kao pod 1. 10. sezdeset grama lista Ьorovnice, 20 g lista breze i ро 10 g kopri\'inog lista i mahuna pasulja, kao pod 1. 11. Ро 30 g semena zdraljevine, gujine trave i piskavice (Trigonella foenum graecU1n) i 10 g lista borovnice, kao pod 1. 12. Ро 40 g zdraljevine i lista Ьorov.nice i ро 10 g J:ista breze i kore krusine, kao pod 1. 13. Ро 40 g zdraljevine i lista borovnice i ро 5 g belog luka, lista pitome nane, borovnice i duda, kao pod 1. 14. Ро 30 g semena od lana, od gujine trave i piskavice i ро 5 g cveta pelena i rnaslacka; kao pod 1. 15. Ро 40 g korena vodopije i maslacka i ро 10 g belog luka i nane, kao pod 1. 16. Ро 30 g belog luka, korena vodopije i ma..slacka i 10 g J.isrt:a pitome nane, kao pod 1.
134
LECENJE BIUEM
17. Ро 30 g cvcta i lis ta pelena i zute h aj ducice (fu ti ravan, Acl1illea cly peolata) i 10 g nane, kao p od 1. 18. Р о 30 g t rave-ive, zdraljey; ne i pelena i 1О g lista borovnice, kao pod 1. 19. Ро 50 g pasuJj evill mahuna i zdralj evine, kao pod 1. 20. Ро 40 g zd raJjevine i p asulj evih mahuna i ро 10 g korena crnog gaveza i repusine, kao pod 1. 21 . Ро 35 g zdraljevine i mahuna pasulja i ро 15 g lista borovnicc i trave-i,re, kao pod 1. 22. Ро 40 g lista i korena borovnice i ро 10 g pitome nane i zdraljevine, kao pod 1. 23. Ро 30 g korena vodopije i lincure i ро 20 g pelena i t roskota, kao pod 1. 24. Ро 25 g malluna od pasulja, zdraljevine, dudovog lista i pelena, kao pod 1. 25 . . Ро 25 g korena maslacka, repusine, vodopije i crnog gaveza, kao pod 1. 26. Ро 25 g kantariona, kicice, n1aslacka i zdraljevine, kao pod 1. 27. Ро 20 g korena belog sleza, pirevine i lincure i ро 10 g cveta ћaj ducice, ploda pasdrena, lista nапе i duda, kao pod 1. 28. Ро 5 g korena maslacka i repusine ·i 1ista od duda i zalfije, ро 10 g lista koprive i bol·ovnice i ро 30 g zdraljevine i mahu·n a od pasulja, kao pod 1. 29. Ро 5 g cveta bele i zute hajducice i cveta lipe, ро 15 g ploda kl'usine i korena maslacka, 20 g zd.raljevine, 35 g mahuna od pasulja, kao pod 1. 30. Ро 20 g semena zdraljevine, gujine trave, piskavice, lапа i dunje, kao pod 1.
Napomena. - Cajev·i protiv seceme bolesti moraj.u se piti nezasladeJ'li, i to pre jela! Samo ko ne moze da pije gorke lekove moze navedene cajeve da · pije zasladene saharinom ilri ·n ekim drugim slicnim sintetskim slatkim sredstvom, ali ni·k ako secerom ni medom. Ipak, ko god moze, neka pije nezasladene cajeve, jer oni bolje deluju.
CAJEVI ZA MRsAVLJENJE Uzroci gojaznosti (adipositas) su raznovrsni. Gojaznost treba leciti, jer »gojiti se - znaci stariti« . Najuspesniji nacin lecenja gojaznosti је disciplino\'ano sprovodenje dijete. Svesti na najmanju meru upotrebu slatkisa, hleba, masti i, uopste, nam·i mica koje sadrze mnogo ugljenih hidrata i masnih materija. Posna hrana, krto meso i mnogo povrca i voca treba da bude glavna hrana osoba nakl011jenih gojaznosti. Posto -su uzroci prekomeгne gojaznosti raznovrsni, potrebno је rtrafi·t'i pomoc ti savet •l ekara. Plivanje, plani11arenje, kretanje i raznovrstan fizicki rad neophodna је potreba za sve ove osobe. U ·шnogim zem1jama, ·pre .svega bogat~m i industrijski razvrijenim, koriste se razni neskodljivi lekov.i od neotrovnog bilja za mrsavlje.nje.
КОЈЕ
SE
BOLESТI
MOGU
I ZLEC I ТI
TL1
UВLЛ2.1П
MEDICINSКIM
BlUEM
135
1. Sto gt-ama lc01·e krusin e koja је odl ef.ala najma11je godinu dана iJi је pos lc g uljcnj a ~ u dr\1 Cta bl la :ag1·ejana Ј sa t на Ј Ј ООС. Кога se isitni i pomesn sa sme'(0111 koj<1 se sas toji od 10 g korena sele na, maslacka, s la dica i zccjcg tгna , plodO\'a pas drcna i scne, lis la mas lacka i vinove loze, cvcta m as lacka i bracica (morska a lga); З kas ike isitnjcлe s m e~e kuvati 10 minuta u pola litra vodc; kad ' (,; pгohl a d.i, proccditi i ta j сај popiti u toku dana и з d oze pos le jela Ltmcs to vode. ёај piti пezas laden . 2. Р о 15 g kore krusinc, pasdrena i zu tog tгna i ро 5 g plodova kima, moraca ,ј ko rijaлd1·a i cYeta kam(ilice i bele rnrtve koprive, kao pod 1. З. Ро 10 g kore krusinc i pasdrcna i 5 g plodova moraca, kima, anisa i h.orij a ndra, C\'e tova trna, kamilice, bele mrtve koprive i hajduc ice, svile od kukигuza i trave daninoca, kao pod 1. 4. Ро 30 g cveta h a jducice i kan tariona i ро 20 g bracica i moraca, kao pod 1. 5. Ро 20 g kore krиsi ne i plodova pasdrcna, korcna selena i zecj eg t1-na i ро 10 g klekiaja, bt·acica i k a milice , kao pod 1. б. ёetrdcset gran1a kor e krusine i ро 10 g korena selena, maslacka, zecj eg o·na , b rac ica, cvcta mas1ac ka i 1is ta maline, kao rp od 1. 7. Ро 25 g p\odova pas drena, braё ica i cveta bele mrtve koprive i trna, k ao pod 1. 8. Dvadesct pct gt-ama plodova sene, pasdrena, kirna i moraca, kao pod 1.
BOLESTI ORGANA ZA MOKRENJE
Za lecenje obolclЉ bubrega bolesnik se mora obratiti lekarи. Od biljnih Iekova s najvise uspelta se daje mlad bre zov list и oЬliku siJtnog praska (З do 4 риtа dпevno ро 1 decju kasiku) ili и o Ьlikи саја : punu sирепи kasiku isitnjenog brezovog lisca popariti sa 2 decilitra kljиcale vode, dodati na Yrh noza sode blkarbone i piti nekoliko риtа cLnevno ро 1 kasiku. - Lecenje traje dиze vremeпa. S uspehom se daje i drugo Ьilje , cesto smese и kojima ima, pored Ьге zе, i medvedeg gгozda, bosioka, rastavica, troskota i imele. U slиcaju da bolesnik ima i visok krvni pritisak, dobro је da jede beli luk i s vrernena na vreme pije сај od sofoгe, imele i гutvice. Za l eccnje upale mokr·ac11ih puteva najcesce se upotreЬljava сај od li ... lu medveueg grozda i sitnice sa ili bez dodatka brezovog lisca. U apotekaшa se nalaze ovi cajevi: jednaki delovi lisca medvedeg grozda, si-tnice, C\'eta belog sJeza i lista od zalfij e. Ili ovaj: breza, medvede grozde, slatki koren i kukuruzna sV'ila. U novije vreme javlja se i ovaj са ј : peteljke od visanja, l>rezov list i koren selena. U slucajи otef.anog mokrenja daju se cajevi koji se sastoje uglavn0111 od i kokиruzna svila. lf rюvije vreme javlja se i ovaj са ј: pete ljke od v-isanja, trna, anisa, persиna, klekiлja, kore bele topole, korena site i odoljena. U nas se и narodи cesto upotreЬljava venja ili klekinje i posto se obicno не zna doza (korisna kolicina), cesto se uzima previse, zbog cega se bolest pogorsa i lюlesnik pocne da mokri krv. Zbog toga pri иpotrebi ovih lekova (osoЬito venje) treba biti veoma oprezan i uvek se obra-titi lekaru za savet i pomoc.
LECE.NJE BIUCM
136 Cajevi za lak§e mokrenje (Diuretika -
diureticni caj evi)
I ma Ыljaka koje po\'ecavaju diurezu, tj. pojacavaju i olaksavaju norrnalno izlucivanje mokrace, а s to је vazno za osobe koje imaj u teskoce pri m okrenj u . Mokracom se ods tranjuju iz covecjeg organizma nepotreb ne kolicine tecnosti i mno~i лekori s ni i suvisni proizvodi prome ta n1aterija. Razumljivo је da lekove treba uzimati samo ро uputstvu lekara, nikako na svoju ruku, jer kako se u medicini kaze »svaki bolesnik је slucaj za sebe«. Zuto se i ovde daj e velik broj raznih smesa, ра се u rolog odrediti koji сај odgovara za koga bolesnika. 1. Uzim a se З рнtа dnevno pre j ela ро 1 kasika sitno s tucanog lisca breze. List stucati neposredno pre .upotrebe. Ako neko ne podnosi ukus brezovog lista, moze ovaj prasak uzimati i u oЬlandam a ibl p omesan sa medom ili nekirn vocnim sokom, n ajbo1je sokom od borovnice. 2. Tri kasike zdroЬljenog brezovog lisca prokuvati (1-2 minuta) u pola Iitra vode i, kada se smlaci na priЬlizno 40ОС, dodati nЭJvrh noza sodc Ьi karbone, dobro pt'omesati da se bikarb ona rastvori i posle 6 sati ocediti i popiti и toku dana u З doze pre jela. З. Lisni brezovi pupoljci, brarbl. rano u .prolece pre nego sto се Ьгеzа p rolistati, ироtrеЬlја,,ај и se na i!Sti nacin kao cajevi pod 1 i 2. Ovi pupoljci su lekovitiji od lisca, j er sad rze vise aktivnih sastojaka i oko 4i>/o etarskog ulj a prijatnog b alsamicnog i svojstvenog mirisa. 4. Mesan br~ZO\.' сај: pomesa se ро зо g brezovih pupoljaka i lisca i ро 10 g brezove kore i korena zecjeg trna, persuna ј idirota; з kas ike smese prokuvati и pola litra vode, ostaviti da se probladi (oko 40ОС) , dodati vrlo malo, navrh siljatog noza sode bikarbone, posle 6 sati odliti i popiti и toku dana u З doze рге jela. 5. Ро 40 g brezoviћ pиpoljaka i lisca, ро 10 g korena celera i selena pome~ati i dalje spravljati i upotreЬljavati kao сај pod 4. 6. Ро 25 g brezovog lisca i pupoljaka, plodova persиna i moraca pomesati i upotreЬljavati kao pod 4. 7. Р о 20 g brezovih pиpoljaka i lista breze, borovn·ice, kruske i nane pome~ati i upotreЬljavati kao pod 4. В . Ро 20 g ploda celera, persuna, mrkve, moraca i k:ima se pornesa; З kafene kasike srnese stucati и avanu, popariti s pola litra kljucale vode, odln1ah :poklopiti i posle З •sata odliti u popiti u toku dana u З doze pre jela. 9. Ро 25 g korena vodopije (cikor·i je), zecjeg trna, sapunjace i celera; З kafene kasike kuvati 2-З minuta, ostaviti po.kJlop~j eno З sata; procediti i piti u toku dana u З doze рге jela. 10. Ро 25 g korena maslacka, omana, sapunjace, idirota i pirevine (ili zubace) isitniti, kao pod 9. Ј 1. Ро 25 g -isitnjenog ·korena sapunjace i zecjeg trna dobro izmesЭJti, kuvati 5 minuta u pola litra vode i u kljucalu smesи dodati 5 g klekinja i lista pitome nane, odmah poklopiti, skinuti s vatre, posle 2 sata ocediti i popiti u toku dana и З ili 4 doze. 12. Cetrdeset grama zdroЬljenih ~ipuraka kuvati 5 minu1ta и pola Iitra vode i pri kraju kJjucanja dodati ро 5 g zovinog cveta, lista pitome nane i klekinja, kao pod 11.
КОЈЕ
SE BOLESТI MOGU IZLECIТI ILI UBLAZ.ITl MEDICINSКlM BIUEM
137
13. Ро 25 g ra~tavica (preslice ili konjorepa), troskota, sipurka i lista breze, kao pod 9. 14. Ро 25 g korena zecjeg trna, selena, sladica i ploda moraea, kao pod 8. 15. Ро 25 g lista 1nedvedeg grofda, breze, ruzmaгina i persuna, kao pod 8. 16. Ро 25 g lista koprive, h ajducice, breze i kantariona, kao pod 8. 17. Ро 25 g semena lana i dunj e, cveta crnog sleza i zove, kao pod 8. 18. Ро 20 g sipurka, dunjinog sem ena, kleki!nja, zubace (ili pirevine) 1 zecjeg trna, kao pod 8. 19. Р о 20 g svile od kukuruza, semena od l'uberъice (stucanog), korena od repusinc, nan e i ki1na, kao pod 8. 20. Ро 25 g daninoca, petrovca, korena crnog gaveza i ploda persuпa, kao pod 8. 21. Ро 20 g sipurka, brezovog lista i pupoljaka i korena zecjeg trna i idirota, kao pod 8. 22. Ро 15 g korena vodopije, selena, sladica, отаnа , iciirota i sapunjace i 10 g nane, kao pod 8. 23. Ро 25 g srdacca, dobricice, daninoca i korena Ьгоса, kao pod 8. 24. Р о 50 g svezeg korena celera, persuna i mrkv·e (sargarepe); sve nastrugati na rende i tu smesu pojesti pre jela. Moze se dodat!i sok od limuna r a di popravljanja ukusa. Ova smesa se moze i prokuvati i pojesti kao povrce, ali је bolje upotrebiti је svezu, јег se kuvanjem gube i menjaju lekoviti sastojoi. Raztlmljivo је da ovo korenje treba prethodno dоЬго oprati i oguliti. 25. Slicno se tlpotreЬljavaju i mladi, meki, jos b eli pupoljci spargle, sami ili zajedno sa celer·om, mrkvom i persunom. 26. Ро 20 g ploda ki1ma, rnoraca, rnrkve i celera i ро 10 g klekinja i goгocveta, kao pod 8. 27. Р о 25 g koreвa selena, maslacka, celera i persuna, kao pod 8. 28. Ро 25 g lanenog i dunjinog semena, ро 10 g korena gaveza, selena 1 maslacka i ро 10 g lista breze i koprive, kao pod 8. 29. Ро 20 g peteljki od visanja, ISemena od lubenice, kukuruzne svile i ploda (semena) per$una i moraca, kao pod 8. 30. Ро 25 g koreпa od site, odoljena i gaveza, ро 10 g kore bele topole i brezovog lista i 5 g gorocveta, kao 'POd 8.
ZAPALJENJE BUBREGA (N efritis)
Z·a paljcnje bubrega moze biti akutno ~ hr0'11!icno. Bolest је vrlo teska i ozЬiljna, zbog cega se bolesnicima preporucuje da lekovito bilje koje jm se ovde daje ne uzimaju na svoju ruku, nego samo ро savetu lekara urologa. Lekar се odrediti сај koji treba da se koristi. Cajevi koji se najcesce цpotreЬljavaju na nasim i inostranim klinikama protiv bubreznih bolesti: 1. Ро 30 g brezovog li.sta i lanenog semena i ро 10 g Њsta koprive, sumske jagode, maline i kupine. Sve se isitni. Tri supene kaSike ove mesavine
138
LECENJ E BlU EM
ku\'a ti 5 minuta u pola Iitra vodc (ро n1ogucs tvu dcstiLovan e ili p rctho d no prokuvane ki .~лkc) , poklopiti, i ka da se oћl ad·i , proccditi i plti umes to vode tl toku dana. Moze ::;с zasladiti, n a jbo lje medo m. Tri uzas top na dana piti, а cetvrtog cinili p a uzu; tako ponavlj ati duze vre m ena. 2. Ро 30 g lista breze i kruske, ро 15 g la~ncnog sem ena i Jis ta bos ioka 1 10 g r as tavica, kao pod 1. З. Cetrdesc t grama lanenog semena, 30 g brezovog lista i 10 g ras tavica 1 isto toliko bOSlOka i korena zecjeg trna, kao pod 1. 4. Ро 20 g bosioka, srdacca, kantariona, ras tavica i trave daninoca, kao pod 1. 5. Ро 15 g lista b1·eze i krus ke, kore na crnog gaveza i zecjeg trna, cvct a 1 \ ratica i kantariona i 10 g srdacca, kao pod 1. 6. Ро 10 g ltsta breze, bosioka i medvedeg grozda i ро 10 g cveta t:rnog sleza, ploda persuna i sipurka i korena pirevine, zecjeg trna, se1ena i bedriп ca, kao pod 1. 7. Као pod б uz doda tak 20 g lis ta sofore. 8. Ро 20 g brczovog lista i petrovca (Agrimonia) i ро 15 g tros kota, pirev:ine, Zlltilice (Geнista ti11ctoria) .i razgona (Veronica), Юао p od 1. 9. Pedeset gгama brezovih pupoljaka, 30 g lista bosioka i ро 10 g cveta ne,,ena i razJicka, kao pod 1. 10. Ро 40 g brezovih pupoljaka i korena crnog gaveza i ро 10 g cveta zove i belog sleza, kao pod 1. ] 1. Ро 30 ~ lanenog semena i korena crnog gaveza i ро 10 g cveta zove i kantariona, trave daнinoca i zlatnice, kao pod 1. 12. Sezdeset graшa brezovog lista i ро 20 g zla•tnice i selena, kao pod 1; (ћronicni n~fritis). 13. Ро 30 g lista breze i kruske i ро 20 g zlatnice i selena, kao pod Ј; (uremija, tesko izbacivanje mokrace). 14. ёetrdeset grama pupoljaka breze i ро 30 g korena selena i zecjeg trna, kao pod 1. Bolesnici koji dugo leze i nerado uzimaju lekove neprijatnog ukusa mogu piti, posle obeda, navedene cajeve zasladene sokovima i sirupima od kiselog \roca: riЬizla, kiselih visanja, ogrozda, sumskih jagoda, limuna, pomorandze i dr. 15. Ро 5 g kamilice i osusenih plodova maline, ро 10 g pupoljaka crne topole i brezovog lista i pupoljaka i ро 20 g cveta suxшcice, lipe i pupoljaka iJi kore vrbc dobro isitniti, preliti 1 litrom destilovane vode ili prethodno prokuvane i ohladene kisnice, ostaviti da se ekstrahuje 8 sati, zatin1 kuvati и poklopljenon1 sudu 5 minuta. Kada se ohladi, procediti, iscediti i pomesati sa 1 kilog1·amom najboljeg lipovog meda. Uzimati ро 1 vinsku casu vise puta dnevno. ] 6. Trideset grama bгezovog lista, р о 20 g korena selena i trave si tnice i ро 10 g n1ed"eaeg grozda, rastavica i petelj1ki od visanja, kao pod 15. 17. Ро 25 g pupoljaka, lista i soka od breze, ро 10 g korena selena, rizoma pirevine i 5 g sitnice, kao pod 15. 18. Ро 50 g brezovih pupoljaka i lista hajducice, kao pod 15. 19. Ро 15 g koreпa selena, zecjeg trna, virka, persuna i zubace, 20 g brezovih pupoljaka i 5 g semena buacka, kao pod 15. 20. Ро 20 g sipu1·ka, lanenog semena ~ cveta crnog sleza, povratica i
zove, kao pod 15.
КОЈЕ SE BOLESП MOCU IZLECIТI
ILI UBLAZIТI MEDICINSKlM BIUEM
139
.:APALJENJE BUBRE:l:NE KARLICE (Pijel ifis)
Zapaljenje tldva bubrega (Pijelorzefrilis)
U nekirn slucaj evirna antiblotici i drugi lekovi mnogim boles nicima ne poma.Zu. Zbog toga se uzim aju i izvesni biljni Ьlagi i neskodljivi lekovi и obliku toplih cajeva. Bolesnici treba da piju mnogo tecnosti. Bolest је teska i dugotrajпa, ра se preporucuje bolesnicima da traze savet i рошос urologa i da nij edan lek ne koriste na svoj u ruku. Navescemo veCi broj kompozicija mesanih caj eva od raznog domaceg bilja kako bi lekar п1оgао odrediti koju mesavinu bolesnik treba da upotrebi. 1. Ро 30 g lista breze i 1nedvedeg grozda i rastavica i 10 g cveta podbela. Јedna kasika smese kuva se 4-5 minuta u 200 g vode, ostavi poklopljeno З sata, ocedi i pije toplo. Ovo ponoviti 2-З puta dnevno pre jela. 2. Ро 20 g lista koprive, podbela, hajduCice, kruske i breze, kao pod 1. З . Ро 30 g laneпog sernena, zutilice i pupoljaka breze i 10 g cveta ћaj ducice, kao pod 1. 4. Ро ЗО g korena maslac ka i repusine, pupoljaka breze i 10 g gorocvet-a, kao pod 1. 5. Ро 20 g vlclovcice, kantariona i lista podbela, bosioka i koprive, kao pod 1. б. Ро 20 g korena belog sleza, crnog gaveza, pupoljaka crne topole, vrbove kоге i cvetnih rpupoljaka majske ~ruie, kao pod 1. 7. Ро 20 g borovnice, vrbove kore, pupoljaka breze i lista kupine i sum~ke jagode, kao pod 1. 8. Ро 15 g koreпa pirevine. i sladica, lista rutvice, breze i maline, ро 10 g srdacca i hajducice i 5 g gorocveta, kao pod 1. 9. Ро 25 g brezovih pupoljaka i sitnice i ро 10 g korena selena, trave daninoca, idirota, crnog gaveza i klekinja, kao pod 1. 10. Ро ЗО g lista breze, medvedeg grozda i kruske i 10 g rastavica, kao pod 1. 11 . ёetrdeset gr-ama .soka od breze а ро ЗО g soka od korena maslacka i repusine, pomesaH i uzimati 40-50 kapi izjutra i uvece. 12. sezdesct grama lanenog sernena i ро 20 g trave tutilice i klekinja, kao pod 1. 13. Dvadeset pet grama lista od podbela i ро 15 g vidovcice i kantariona, J.ista breze i koprive i cveta hajducice, kao pod 1. 14. Ро 40 g lista i pupoljaka breze i ро 10 g pupoljaka vrbe i lista nane, kao pod 1. 15. Ро 15 g kore11a belog sleza i pireviлe, lista Ьorovnice i maline, vrbove kore i pupoljaka crne topole i 5 g srdacca i rotvke, kao pod 1.
Ј Е с ENJE
140 KAMEN U BUBREGU I
BIUEM
мOKRACNOJ BE~I C l
(Ne{1·ofitijaza, щ·olitijaz.a)
Bole t је ,, ,~]о tc '( ka, u led cega nas taju ne izdrzl ji\' i bolovi u s lablпama, se s iгc nac.lo lc. Bolc пik ccs to mokгi, а mokгcnjc је bo lno. Ponc kacl шo kt·aca pos la.Je с rџс п а od kt-vi. Boles nik se mora obгatiti za p o moc uro logu. U llrani izbega,ra ti one soJi od koji h је kamcп u bubгcgu nas tao, а to sc moze ut\r гditi h emijskom ana lizom izbacenog kamena. Bolcs ni k trcba da pijc ''e like ko li ёi ne tecnos ti tl oЬliku raznih сајС\'Э. Sas tav ёаја се odrediti lekar uro log. PreporucuJemo ove kompozicije гaznog lekovitog bilja: ра
Ј. Р о
30 g i tп it:~.;, korcпu sc lcлa i zcёjcg trna i 1О g klckinj a. Sve se c.lobro is itni i po mesa, potop i u 1 litar џоdе, ostaџi cclu л ос da se eks trahuje i s utгadan izjutra zagt·cje c.lo kljucanj a i ku а 2-3 minuta. Kac.la se ol1Jadi, procedi se i pije u toku dana Ltmcs to ' 'ode. Bolje је piti nezas ladcn сај , a li ko ne moze da pij c goгak ёај, m oze ga i zas laditi mcdom ili лcki tn kisc lim vocnim sokom ( irupom); mcdutim, tacla ga piti pos le jcla i izmec1н оЬ· roka. С: ај pi ti uzastopno 3 dana, zatim nacini ti pauzu od j ednog dana i opet produziti na isti nacin . Као i u s lucaju mnogih drugi h bo lc ti, i ovde је \' rlo vaino povremeл o kontгo l isati mokracu u toku lecenja, da Ьi se rпogao u s tanoviti rezulta t lecenja i od rediti pravilna terapija. 2. Ро 30 g brezov·ih pupoljaka, s itnice i plodova (semcna) per$unn i 1О g ruse, kao poc.l 1. 3. Р о -Ю g breZ0\1 ill pupoljaka i ruse i ро 1О g k an tariona i maj kine dusice, kao pOLi 1. 4. Ро 20 g koгena zecjeg trna i sladica, plodova di\l·ljc ruze (sipu rka) i kleke ili venje i ро 10 g lis ta сгn е riЬi zl c •i kopitnjaka (korcna), kao p od 1. 5. Ро 25 g plodo\-a (semena) kima, moraca, mrkve (kaгotne) i celera; sve pJodove Ll avanu dobro stu cati, jer se Lekoviti sastojci nalaze u unutrasnjosti ovih plodova, kao pod 1. 6. Ро 25 g koJ·ena selena, persuna, celera i s ladica, kao pod 1. 7. Ро 30 g brezovih pupoljaka, slatkog korena i Lisca vinove Loze (crvenog) i 10 g kopitnjaka, kao pod 1. 8. Ро 30 g dobricice, ruzmarina i medvedeg grozda i 10 g s itnice, kao pod 1. 9. Ро 25 g korena zecjeg trna, sladica i pirevine i 25 g trave daninoca, kao pod 1. 10. Ро 20 g brezovih pupoljaka, rastavica, Ji sta kruske, brsljana i ruzmarina, kao pod 1. 11. Ро 20 g sipurka, idirota, Iista koprive i cveta ZO\Ie i lipe, kao pod 1. 12. Ро 15 g kогепа maslacka, selena, zecjeg trna i s ladica i ро 15 g rusomace, klekinja, boгovih pupoljaka i plodova persuna, kao pod Ј . Ј 3. Pedesct r;.raпta t·astavica, ро 15 g troskota, s ipurka i zutilice i 5 g anisa, kao pod 1. 14. Ро 25 g korena zecjeg trna i selena, sipurka i klekinja, kao pod 1. 15. Ро 25 g vranilovke, majkine dusice, kantariona i ruse, kao pod 1. 16. Pedeset grama lanenog semena, ро 10 g korena zecjeg trna, pire' 'ine, broca i sladiC5a i 10 g gorocveta, kao pod 1.
КОЈЕ
SE
BO L ESТJ
MOGU
IZLEC IТI
ILI
U BLAZIТl
MEDI CI NS КI M
BIUE M
141
Ј 7. ёetrd eset g1-am a borovih pupolj a ka i ро 15 g st eze, rutvice, ruse 1 piгevin e ,
kao pod 1. 18. Ро 20 g r as ta,rica i t roskot a, Jis ta ruzmarina, plodova kleke ili venje 1 tra \Je zutilic.:e, kao pod 1. 19. Р о 30 g celer a , persuлa i selena i 1О g brezovih pupolj aka; sve dobr o isitniti, izmesati i upotrebiti k ao pod 1. 20. Ро 30 g s ipuгka i plodo va selena i celera i 10 g ruse, kao pod 1. 21 . Ро 25 g ruse, svile od ku~uruza , p eteljaka od visanja i sitnice, kao pod 1. 22. Ро 50 g rizoma kostrike i celera na rende n astrugati i jesti jedanput dnevno kao sala tu. 23. Sezcleset gгama lista belog jasena, 20 g cveta s•u rucice i 10 g Hsta breze i medvedeg grozua, kao pod 1. 24. Ро 40 g vтeska (Erica) i brezovih pupoljaka i ро 10 g korena selena i zecjeg trna, kao pod 1. 25. Ро 20 g plodova 1joskavca (Physalis), zove, 'IOleke, selena i celera dobro stucati i upotгebi kao pod 1. 26. Osamdeset grama trave lisajivice i ро 10 g plodova ljoskavca i kima dobro isitniti i upotrebi,ti 1kao pod 1. Pre upotrebe dodruti malo limunovog soka i meda. 27. Sedamdeset grama trave ruse i 1ро 10 g cveta kantariona i trave sitnice i dobricice, kao pod 1. 28. Tri рш:а dnev-нo ро 1 g korena broca u prasku pi,ti 7 dana u oblandi ili pome5an s medom. Ovaj lek је vekovi·r:1a upotreЬljavan za »razbijanje« kamenca u bubrezima. 29. Ро 25 g koгena odoljena, trave od srdobolje i zukve (s
ZAPALJENJE MOKRACNE BESIKE (Cistitis)
1. Ро ЗО g lista breze i kruske i ро 10 g slatkog koтena, rizoma pil·evine svile od kukuruza i korena ·s elena; З kasike ove smese driati 4 sata и pola' litra hladne vode, posle toga 5 minuta k,uvati i, kad se obladi, procediti i popjti и toku dana u З doze pre jela.
LECENJE BIUEM
142
2. Tri kasike korena selena, kao pod 1. 3. Ро 20 g rastavica, sitnice, plodova selena i lista breze i medveueg grozda, kao pod 1. 4. Sezdeset grama lista breze i ро 20 g korena maslacka i selena; kao pod 1. 5. Sezdese t g1Ћma lista breze, ро 15 g lista pitome nane i cveta kantariona i 10 g trave ruse {s korenom), kao pod 1. 6. Ро 30 g lista ј pupoljaka Ьгеzе, 10 g hmelja, korena selena i p loda mirodije i ро 5 g tra\1 e ruse (s korenom) i mahuna pas ulja, kao pod 1. 7. Ро 20 g plodova selena, kima, persuna, mirodije i celera и avanu dob ro stucati, kao pod 1. 8. Ро 20 g lista koprive, breze, rutvice i kruske i korena selena, kao pod 1. 9. Ро 25 g semcna lana, rizoma odoljena i cveta i lis ta jagorcevine, kao pod 1. 10. Ро 20 g steze, ras tavica, lista koprive i rute i semena dunje, kao pod 1. 11. Trideset grama rastavica, ро 20 g lista zalfije, breze i veronike i 10 g cveta belog sleza, kao pod 1. 12. Sezdeset grama lista medvedeg grozda i ро 20 g sitruce i plodova persuna, kao pod 1. 13. Ро 30 g lista breze i korena selena i ро 20 g klekinja i plodova se1ena, kao pod 1. 14. Ро 30 g korena selena, trave daninoca i klekinja i 10 g cveta trandavilja, kao pod 1. 15. Ро 30 g rutvice i steze i ро 20 g odoljena i maticnjaka, kao pod 1. 16. Seda•medese t grama petrovca i ро 15 g lista hajducice i cvcta brdanke, kao pod 1. 17. Pedeset grama J·ista bokvice i ·ро 25 g rastavica i rizoma trave od srdoЬolje, kao pod 1. 1В. Р о 20 g pupolja ka breze, hrasta i kruske, Ј is ta medvedeg grozua i lipovog cveta, kao pod 1. 19. Ро 20 g cveta kamilice, lipe i zove, lista kupi1ne i cveta kantariona, kao pod 1.
UPALA GRLA I
KRAJNIКA
(Faringitis i laringitis) Protiv ovih akutnih i hronJicnlih oЬoljenjta upotreЬljava se lekovito bilje Ьlagog dejstva, osobito ono koje ima sluzi, pektina, tanina i nekih etarskih ulja. То su, рге svega, beli i crni slez, ttrandavtilje, gavez, podbel, jagoda, kupina, malina, Ьorov.nica, brusnica, steza, trava od srdobolje, dunja, lan, srcenjak, hrasto,,.a lk"'OI"a, na111a, hajducica, kamilica, zalћja, petrovac, iuirot, morac i neko drugo bilje. Osobito se ceni aroma•ticno bilje и kome ima proazulena, od kojih prilikom destilacije nastaju azuleni, zbog cega su ova etarska ulja plat:a ili zele11a1 Ukalik.o је eta1·sko .u lje od kamilice, hajducice i nekih drugih biljaka tamnije plave Ьоје, utoliko se u medicihi vise ceni, jer ima viSe ugljo-
КОЈЕ
SE
BOLESТI
MOGU
I ZLECIТI
ILI
UBLЛ2. IП
MEDICINSKfM BIUEM
143
\rodonika azulena i zbog toga ЬоЈје i pouzdanije deluje kao antiflogistik, tj. protiv upala sluznice i koze. Evo nekoliko cajeva i cajnih me~avina koje se u naucnoj medicini upotreЬJj a,,aj u za lecenje upale sluznice grla i krajnika: 1. Punu supcnu kasik u kamilice poparHi sa 200 g kljucale vode, smesta p oklopiti i, kad se smlaci, ocediti i iscediti i tim cajem grgljati i p osle svakog grgljanj a popili; to ciniti cesto и toku dana. 2. Ро 1 kafentt kasiCicu kamilicc i haj ducice pomesati i postupiti kao p od 1. З . Ро 1 kafcna kasicica kamilice i zalfije, kao pod 1. 4. Punu kasiku za 1fij e popariti sa 200 g klj ucale vode, odmah poklopiti 1 pos]e 2 sata ocediti, grgljati i piti. 5. Ро 1 kafena kasicica zalfij e, kamilice i petrovca, kao pod 4. 6. Ро 1 kafena kasicica zalfije, kamilice i idirota, kao pod 4. 7. Ро 35 g kamilice i zalfije i ро 15 g petrovca i nane, kao pod 4. 8. Ро 15 g kami]ice, cvela belog i crnog sJeza i podbela; 1 kasiku mesavine s premiti i upotгebiti kao pod 4. 9. Blag sluzr..i la j : ро 20 g C\,eta majske rиZe, trandavilja, belog i crnog slcza i podbela, kao pod 4. Ј О. Ро 30 g koгena trave od srdobo1je i srcenjaka i ро 10 g zalfije, nane, majkine dusice i kamilice, kao pod 4. 11 . Ро 25 g lista jagode, kupine, maline i riЬizle; punu kasiku ove smese kuvati 5 minu·ta u 200 g vode; kad se smlaёi, ocediti i grgljati. 12. Ро 25 g steze, petrovca, hrastove kore (isitnjene) i hajducice, kao pod 11. 13. Ро 40 g korena belog sleza i sladica i ро 10 g lista zalПje i pitome nапе, kao pod 4. 14. Ро 20 g lista zalfije, паnе i timijana i trave od ma·j,k ine dusice i vranilovke, kao pod 4. 15. Ро 50 g idit·ota i belog sleza, kao pod 4. 16. Ро 20 g lista dunje, jabuke, crnog sleza, podbela 1 zalfije, kao pod 4. 17. Ро 25 g kamilice, паnе, zalfije i anisa, kao pod 4. 18. Ро 40 g pupoJjaka od majske ruze ј cveta trandavilja i ро 10 g kan1ilice i maticnjaka, kao pod 4.
ZA
LАКЗЕ ISKAЗLJAVANJE
Akutan i hronican bronhitis (Zapalje11je ogrm1aka dusnica)
Za leёenje ovih oboljenja, ёestih osobHo и jesen ро zagusljivim indus trij skim ceпtrima i velikim gradovima, ima dosta domaceg lekovitog bilja Ьlagod dejst,тa. Upot1·eЬijava se, pre svega, ono lekovito bilje koje u sebi ima slu zi i slicn ih mucilaginoznil1 materija, izvesnih etarskih ulja, prijatnog 1nirisa i antisepliёne moci, nekih heterozida i saponozida ekspekltoran.tniћ s·\юj stava , silikata i drugih korisnih hemijskih jedinjenja.
LI!CENJE BfU EM
144
iska~lj avanj e upotreЬljava se ovo bilje : beli i crni slez, podkoren, itJ.ir ot, oman, jagor~evina, sapunjaca, turcinak, pupoljci
Za lakse bel, slatki
od jablana, crne topole i bora, slatka p ap ra t, anis, morac, dunjino seme, bagremov i lipov cvet, ljublcica, daninoc, br~ljan, kozlac, kle kinj e, zova, majoran, beli luk, islandski lisaj, plucnjak, bokvica, milo duh, nana, divizma i neko drugo Ьilj e. Koren belog sleza se л ајсеsсе upotreЬljava sam, а njegov list i cvet u smesi sa podbelom, bokvicom, zovom, majkinom dusicom i nekitn drugim mirisnim Ьilj em . Ima veLik broj r aznovrsnih smesa koj e se \frlo uэpesno upotreЬlj avaj u za lakse iskasljavanje. Na primer, vrlo је prijatan сај od smese jednakih delova moraca i anisa , ili od cveta podbela, cлnog i belog sleza, ili smesa od jednakih delova moraca, nane, pupoljaka bora ј topole i majorama (ili vranilovke). U apotekюna se cesto s pravlja ova smesa: morac, pljucnjak, bokvica i podbeJ. Za izbacivanj e gu stog slajma (sluzi) u prometu је i ovaj сај: ро 2 kasike anisa i jagoгcevine, ро jedna i ро kasika zove i podbela i jedna kasika korena ljuЬicice. C:esto upotreЬljavano sredstvo za uЬlazavanje kaslja је i mesavina sacinjeлa od jednakH1 del0\'2 n1oraca, island.&kog lisaja i belog s·l eza, sa ili bez dodatka nesto malo titrice ili nane. U ovoj grupi (;ajeva preovladuju biljke koje sadrze mirisna (etarska) ulja i saponine (n1atcrije koje muckanjem репе kao sapun). Vrlo је prijatan cvetni ~ај pгotiv kasЬj~a: jednaki delovi cveta od belog i crnog sleza, trandavilja, ruze, jagorcevine, ljuЬicice ili milovanke. C:ajevi za lakse iskaslja,,anje i stisavanje kaslja piju se zasladeni, najboJje lipovin1 ili planinskim medom iz borovih suma, а u nedostatku meda moze i secerom. Mogu se koristiti i razni vocni sokovi (sirupi) prijatnog ukusa i mirisa. Piti svakog sata ро 1 kaSiku ovog leka. Evo n ekoliko cajnih smesa koje se upotreЬljavaju u naucnoj medicini: 1. Ро 30 g lista i cveta belog sleza, cveta trandavilja i 10 g travc daninoca; 1 kasiku smese popariti sa 200 g kljucale vode, poklopiti i, kada se smlaci, ocediti i toplo popiti. Ovo ponavljati 4-5 puta dnevno. Сај zasladiti medom. 2. Ро 25 g lista belog i crnog sleza, podbela i ploda moraca, kao pod 1. З. Ро 25 g lista belog i crnog sleza, plucnjaka i ploda moraca, kao pod 1. 4. Ро 25 g korena belog sleza, crnog gaveza i idirota, 10 g cveta divizme i podbela i 5 g anisa, kao pod 1. 5. Ро 20 g miloduha, nane, maj•kine dusi'c e, podbela i lista crnog sleza, kao pod 1. 6. Ро 20 g korena omana, sapunjace, slatke paprati, nane i moraca, kao pod 1. 7. Ро 15 g milodul1a, bokvice, majorana, plucnjaka, nane, divizme i 10 g korena crnog ga\'eza, kao pod 1. 8. Ро 15 g se1nena dunje i lana, lipovog i bagremovog cveta, brsljana, korena отаnа i 10 g klekinja, kao pod 1.
КОЈЕ
SE. BOLESTl MOGU IZLE.CITI lLl UBLAtiTI MEDICINSKIM BIUEM
145
9. Ро 20 g podbcla , bokvice, i korena idirota i ро 10 g cvcta zove turcinka, pupoljaka topole i islandskog li§aja, kao pod 1. 10. Ро 25 g s1atkog korena, dunjinog semena, pupo lj aka topole i podbela, kao pod 1. 11. Ро 20 g ko1·ena slad ica, belog sleza, crnog gaveza i idirota i ро 1О g pupoljaka bora i јаЬlап а, kao pod 1. 12. Ро 20 g majorana, podbela, majki111e dusice, moraca i nane, kao pod 1. 13. Ро 20 g koeena sapunjace i sladica, lista podbe la, belog sleza i pitomog kes tena, kao pod 1. 14. Ро 25 g \'1-anilovke, majorana, islandskog Hsaja i trave daninoca, kao pod 1. 15. Ро 25 g moraca, anisa, korena sladica i lista belog sleza, kao pod 1. 16. Pe<.leset g raш a s tucanog moraca popariti sa pola litra kljucale vode, poklopiti i posle R sa tj ocediti i pornesati sa pola kilograma lipovog ili planins·k og cvetnog meda i to piti svakog sata ро kasiku. 17. Ро 30 g isitnjenog korena crпog gaveza i sladica; sprema se i upotreЬJj ava kao pod 16. 18. 50 g lis ta tirnijana ili majkine dusice, kao pod 16. 19. Ро 20 g cveta podbela i trandavilja i korena crnog gaveza, kao pod 16. 20. Ро 20 g cveta i lista podbela i stucanog ploda anisa, kao pod 16. 21 . Ро 25 g }jsta timijana i anisa i 10 g korena sapunjace, kao pod 16. 22. Ро 20 g kюnilice i lipe i ро 5 g nane i maticnjaka, kao pod 16. 23. Ро 10 g plucnjaka, majkine dusice, korena belog sleza i crnog gaveza, cve ta podbe la i divizme, kao pod 16. 24. Trideset grama idirota, ро 10 g timijana i cveta trandavilja i ро 5 g pupoljaka bora i ct·ne topole, kao pod 16. 25. Trideset grama :islandskog lisaja .ј ро 5 g plucnjaka, отаnа i cveta belog i crnog sleza i turcinka, kao pod 16. 26. Cetrdeset grama cveta turcinka i ро 5 g omana i slacliea, kao pod 16. 27. Ро 15 g cveta jagorcevine, podbela i belog s1eza i lista timijana, kao pod 16. 28. Ро 25 g sladica i vranilovke i ро 5 g majorana i kopitnjaka, kao pod 16. 29. Ро 15 g ko1·ena slatke paprati, pupolja!ka od jaЬlana i lista nane i ро 5 g cveta belog i crnog sleza i podbela, kao pod 16. 30. Cetrdeset grama bagremova cveta i ро 10 g miloduha i nапе, kao pod 16. 31. Ро 20 g bagremovog i lipovog cvyta i korena slatke paprati, kao pod 16. 32. Ро 15 g korena bela sleza, crnog gaveza i sladica i ро 5 g kozlaca, anisa i nane, kao pod 16. 33. Ро 40 g korena omana i idirota i ро 10 g cveta trandavilja i br§ljana (staЬljika), kao pod 16. 34. Ро 15 g pitome nane, moraca i majorana i ро 5 g belog luka i pupoljaka crne topole i klekinja; sve
146
LECENJE
BIUE~1
i taj sok dod a ti goto,·om zasladenom leku. Ovo se cini iz toga razloga ~ t o se kuvanj em i uo ps tc na visokoj tempcraturi aktivni sas tojci bclog \uka 1-azlazu i оп tada gubi le kovi tos t. ЗS. Ро 15 g cvc ta podbcla , belog s leza, tra nd av ilja i pu poljaka majs ke ruze i 5 g korena Jjublcice, kao pod 16. Зб . Ро ЈО
g kot·cna belog s leza, omana, idirota, sladica i cr nog gaveza i ро 5 g kot·ena lj LIЬi l: i cc i b elc sapunj ace, kao p od 16. З7. Ро 20 g lis ta bokvice, podbela, plucnj aka, crnog sleza i p itome nале, kao pod 16. OBOLJENJA SRCA Neuroza srca U farmaccutskoj indus triji i apoteka ma spravljaju se i iskljucivo л а lekarski recept izdaju gotovi lekovi od digHaHsa, s trofantusa, du r<1ev ka i drugih kard iotoni C'nil1 Ьil j aka j akog fiziol oskog dejs tva. Razum1ji vo ј е Ја se и domacinstvim a О\'0 Ьilj e ne sme upotreЬJjavat.i u vidu caj eva, jer vt·lo Ja ko moze doCi do tгovanj a. ZЬog toga se ove Ьiljke moraju i smeju upotreЬijavati j edino pod nadzor om lekara, а и celom svetu lekove od Ьilja digitalisove grupe smeju spravljati samo i j edino farmaceuti. Prema tome, kompozicije cajeva koje su ovde navedene treba smatrati samo kao dupuпsku terapiju. Bolesnici moraju traziti savet i pomoc od kardiologa. Dacemo veci broj preskripcija s raznim neotrovnim Ьilj em, ра се lekar odabrati mesavinu za odgovarajuci s1ucaj . 1. Dve kas ike si tno stиcanog koreлa odoljena (valerijane) preliti sa 400 g llladne vode, poklopi,t i i ostaviti preko noCi da se ekstrahиje. Sиtra dan zagrejati do klјисалја i kuvati 2-З minuta u poklopljenom sиdи i, ka,d se ohladi, ocediti, zasladiti medom i piti и tokи dana vise риtа ро 1 ''inskи casu. Nikada ne treba popiti odjednom, nego postepeno, svaki put ро nekoliko gиtljaja. 2. Ро 1 ka s ikи odoljena, maticnjaka i паnе i's itniti, dobro izmesati i upotreЬiti kao pod 1. З. Ро 1 kasikи odoljena, cveta hajdиcice i trave metvice (Mentha pul egium), kao pod l . 4. Ро 1 kasikи odoljena, metvice i cveta dиrdevka, kao pod 1. Napomt:na. - Posto se и ovoj smesi nalazi i durdevak, u kome ima kardiotonicnih ћeterozida jakog fizioloskog dejstva, lek је efikasniji od drugih, а bolesnik ga mora piti opreznije i pod nadzorom leka•ra. Osim toga, u toku terapije obavezno ciniti pauze: dva dana piti, а zatim dva dana ne иzimг.ti ovaj сај, nego, ako је to. potrebno, piti сај pod 1, 2 ili З, tj. neki od onih cajeva koji пеmаји durde\,ka. 5. Ро 1 kasiku odoljena, metvice i gorocveta, kao pod 4, jer gorocvet takode ima kardiotoпicnih heterozida jakog dejstva. 6. Pedeset grama odoljena i ро 10 g metvice, паnе, kamilice, gorocveta 1 moraca. Dve kasike ove smese pripren1iti i .u potrebiti kao pod 4. 7. Ро 25 g odoljena, metvice, cveta gloga i hajducioe, kao pod 1. 8. Pedeset grarna glogovog cveta i ро 10 g metvice, kima, moraca, hmelja i gloginja (zrelih i zdroЬljenih plodova gloga), kao pod 1.
КОЈЕ
SE BOLESП MOGU IZLECITl ILI UBLA1ITI МEDIClNSКIM Ј:НUЕМ
147
9. Ро 20 g odoljena, srdacca (Leonurus cardiaca), h melj a, cveta gloga 1 trave oca~ ni ce (Ma l' rtlЬium), kao pod 1. 10. Ро 40 g srdacca i odoljena i ро 5 g lista ruzmarina, metvice, nane 1 maticnjaka, kao pod 1. 11. Ро 20 g anisa, moraca, kima i odoljena, 10 g srdacca i ро 5 g lavandule i gorocveta, kao pod 4, zbog pris utnog gorocveta. 12. Ро 25 g cve ta, lis ta i ploda gloga, ро 10 g korena bedrinca i lis ta m aticnj aka i 5 g kami lice, kao p od 1. 13. Ро 20 g cveta, lista i ploda gloga, trave troskota i rastavica, kao pod 1. Ј 4. Ро 40 g gorocveta i metvice i ро 10 g glogovog cveta i rutvice, kao pod 4; piti 2 dana, а zatim naciniti trodneVIПU pauzu! 15. Ро 20 g odoljena, korena angelike, lis ta pitome nапе i metvice i glogovog cvcta, kao pod 1. 16. Ро 30 g odoljena, gorocveta, korena lokvanja i 10 g glogovog cveta, kao p od 14. Zapaljenje srcanog misiea (Miokarditis)
Zapaljenje unutrasnje sreane opne (Endokarditis)
Zapaljenje sreane kese (Perikarditis)
Sve sto је receno za lecenje neuroza srca biljnim lekovima vaz1 1 za lecenje ovih oboljenja. Pomoc i savet traiiti od leka:ra. Smeju se koristiti samo biljke Ьlagog dejstva. Ka~diolog се izabrati najbolju kombmaciju саја koja odgovara za od.r eden slucaj. I rupotrebu ovih cajeva treba smatrati samo kao pomocnu terapiju. 17. Ро 30 g cveta zove, brdanke i gloga i 1О g lis~ta mzmarina; spravljati i ,upotreЬljavati kao pod 1. 18. Pedeset grama korena odoljena, ро 20 g lista ·n ane i maticnjaka i ро 5 g plodova rnoraca i cveta durdevka, kao pod 4 i 14. 19. Ро 10 g gorocveta, Zиte rnetle (Sarothamnus scoparius), ро 30 g lista ruzmarina i rutvice i 20 g korena odoljena, kao pod 4 i 14. 20. Ро 20 g srdacca, korena ~selena, lilS'ta ruzmarina i rutvice i ро 10 g cveta lavandule i gloga, kao pod 1. 21. Ро 20 g odoljena, zlatice (Solidago virga aurea), lkore s~bikovine, srdacca i zute m etle, kao pod 4 i 14. 22. Ро 30 g gorocveta, met"Vice i hrnelja i ро 5 g cveta durdevka i trna, kao pod 4 i 14. 23. Ро 20 g korena zecjeg ~trna i oddljena, gorocveta, brezovog i naninog lista, ·k ao pod 1. 24. Pedeset grama od verema-trave, ро 20 g maticnjaka i hajducice i 10 g hmelja, kao pod 1.
148
LECENJE
Nepravilnost u ritmu
sramњ
'ВIUEM
otkucaja
(Arit1nija)
Ova bolest lecl se raznlm lekovima. Као dopunska terapija moze koristiti i ova, ali iskljul:ivo pod nadzorom lekara. 25. Ро 20 g trave danjnoca, cveta gloga i lipe, lista maticnjaka i ро 10 g hmelja i lista ruzn1arina, kao pod 1. . 26. Pedeset grama maticnjaka, ро 20 g odoljena i glogovog cveta i 10 g pпmors kog \luka, kao pod 4 i 14. Primoгski luk и vecoj dozi је otrovan, ра se .sme upotreЬljavati samo pod nadzorom Iekara! 27. Ро 20 g plodova mrkve, gloga/ aniбa i moraca i ро 10 g korena lokvanja i cveta gloga, kao pod 4 i 14. Plodovi se moraju prethodno stucati u avanu. 28. Ро 30 g srdacca, steze .i maticnjaka i 10 g odolj ena, kao pod 1.
Zakreteni krvni sudovi i
povi~en
krvni pritlsak
(Arterioskleroza i hipertenzija)
29. Ро 20 g cveta gloga i sofore, imele, rastavica i alge bracica, kao pod 1. 30. Ро 20 g glogovog cveta, lista i ploda i ро 10 g korena lokvanja i lista zimzelena (Vinca minor), .kao pod 4 i 14. 31. Ро 30 g lista hajducice, imele i ra.stavica i ро 5 g rutvice i cveta gloga, kao pod 1. 32. Ро 20 g maticnjaka, majtkine dusioe, rutvice, odoljena i cveta gloga, kao pod 1. 33. Ро 20 g cveta kantariona, sofore i gloga, lista ha·jducice i cveta brdanke, kao pod 1. 34. Ро 20 g kukuruzne sv:ble, steze (Potentilla anserina), lista hajducice i maticnjaka i korena odoljena, kao pod 1. 35. Ро 20 g srdacca, mahuna od pasulja, glogovog cveta i lista hajducice i rutvice, kao pod 1. 36. Ро 15 g i1nele, glogovog cveta, odoljena, lista maticnjaka, zimzelena i rutvice i 10 g ploda mrkve, kao pod 1. 37. Ро 10 g imele, korena lokvanja, odoljena i sapunjace, cveta gloga, lista koprive i pitome nane, zute metle, rusomace i sipurka, kao pod 1. Angina pektorls, stenokardija
Bolest је veoma ozbiljna i zbog toga se prepoгuouje obavezno postovanje lekarskih saveta. Napadi su cesto toliko jaki da bolesnik oseca strah od smrti. Treba izbegavati pusenje, al'koholna pica i svaki telesni i dusevni napor. Za vreme параdа, upotreЬljava se nitroglicerin. Bolesnici uzimaju lekove koji sire krvne sudo\'e, ра se zbog toga i ovde .preporucuj.u droge koje imaju takvo dejstvo. Као dopunska terapija и med.icini se koriste ovi cajevi:
КОЈЕ SE BOLESТI MOGU IZLE.CIТ t ILI UBLA2.Пl MEDlC lNSКIM BIUEM
149
З8 . Ро 20 g tra,•e ver·cmnj ace (Calamintl1a), ma t.icnja!ka, sr dacca, kima i odoJjena; sve dоЬ го isH niti, ра od te smese З su pene kasike p 1~e liti s роЈ а lit1-a hladne vocle, poklopiti i tako ostaviti da se p reko noci eks t rahuj c; s u tradan zagr ejati i k uva ti З-4 minu ta ; kad se ohladi, p rocedi ti, zas lad iti bagremovim m edom i pi ti и toku dana umes to vode. 39. Ро 25 g lis ta ma ticnj aka, r u tvice, rnaj kine d usice i me tvice, kau p od 38. 40. Tridese t grama tt·ave s teze, ро 15 g ma tlcnj aka, srdacca, timijana i trave vere1nnj aёe l 10 g r utvice, kao pod 38.
ZAPALJ ENJE VENA (Flebitis)
PROSIRENJE VENA (V arikozi t eti) ј е teska i dugotra jna. Neopћodno је zatr aiiti savet i
BoJest ruku.
Као
Bolesnlci se ne p om oc lekara. pom ocna. ter a pija koriste se ovi caj evi:
smejи
leciti na svoju
1. Ро 15 g cveta n1ajske rиZe, gloga, brdanke, brekinj e, surc1ce, divljeg kest ena i 10 g cveta trandavilj a; 4 s upene kasike smese preliti s pola litra hladne vode, poklopit i, drzati ce1u noc i s utradan zag r eja ti do klj t1canja, os ta\Jiti d a se ohladi, zasladiti b agremovim m edom i u tok u dana piti umesto vode. 2. Ро 20 g cveta od gloga, bagrema, i zove i lista rutvice, kao pod 1. З. Ро 20 g kor ena crnog gaveza d belog sleza, kore divljeg keэtena l cveta bп1anke i kamilice, kao pod 1. 4. Ро 29 g troskot a, lista rutvice i hajdиcice i vrbove kore i ро 10 g kоге i cveta div!jeg kestena, kao pod 1. 5. Ро 20 g cveta i kore djvljeg kestena, belog luka, kamilice i cveta maj ske ru.Ze, kao pod 1. 6. Ро 25 g imele, r astavica, belog l·u ka i cveta gloga, kao pod 1. 7. Pedeset grama korena lincure и avanu s tucati и prah, sta viti и lit arsku Ьоси i naliti ~ ednim litrom 300/o-nog cistog a·lkohola ili rakije osr ednje jacine, boct! zapusiti i drZati 8- 10 dana cesce muckajuci da Ьi se lekoviti sastojci iz liпcure s to potpunije izvukli. Posle toga ocediti i piti З puta dnevno ро 1 malu rakij skи casicu na pola -sata pre jela. Ovaj lek је pomogao mnogim oso bama koje pate od ovih oboljenja. ЭULJEVI (Нemoroidi)
Mnoge osobe, pogotovu star.i je, boluju od prosirenja i uparla vena u najniiem deJu pravog ereva i cmara. Od ove dosadne Ьolesti naj cesce obolevaju osobe koje mnogo sede, kubure sa stolicom usled dugotrajnih i
LECENJE BlU EM
150
Ltpornih zat ога, cija је jetra obolela, koje mnogo piju alkoholna pica i dr-ugo. Nisu retki slucajevi komp likacija koje nastaju od ove bolesti. U mnogim slucajevima је j edino resenje hirurska interveпcija. U nas i u svetu upotreЬlj a \'aj u se i izvesni bi ljni Jekovi za lесе пј с hemot·oida. Razumlji\IO је da osobe koje pate od zatvora i he moroida moraj u, pre svega, pazi ti na is hгan u da Ьi im s tolica bila u redna i meka. Cajevi protiv z.ntvora, p1·otiv t\Jrde s tolice obavezno moraju ciniti glavni deo Ьiljne a poteke sva kog domaCins tva u kome neki clan boluje od llemoroida. Razumlji о је da bolesnik mora traziti save t lekara ka ko Ьi znao koji сај treba da нроtгеЬl. Pr·eporucuju se oni laksantni cajevi koji ne izazivaj u grceve, napone i tegobe и trbиhu. 1. Ро 35 g plodn pasdr ena i kore krиs ine i ро 10 g kima, kore po morandze i kamilice; роЬ tо se sve dobro isitni i pornesa, 3 рuле supe ne kasike s m ese kuvati 3 miпuta и pola litra vode и poklopljenom sudu. Kad se ohladi, za.sladiti m edon1 i popiti u 3-4 doze и tokи dana.
2. Ро 40 g kore krusine i p lodova pasdrena, 1О g kima i crnog trna i kamilice, kao pod l .
ро
5 g cveta
3. Za osetljivije osobe : ро 15 g plodova pasd rena, kima, moraca i anisa i ро 10 g cveta kamilice, crnog trna i brdanke i ро 5 g maticnjaka i ћaj ducice, kao pod 1. 4. OЬlozi (ta mponi) i kliz1ne (klistiranja). - Uglavnom se иpotre blja vaju biljke koj e sadrze tanine i slicna polifenols ka j edinjenj a , slиzi i пеkа etarska ulja и kojirna ima u gljovodonika azulena, kao sto s и kamilica, hajducica, odoljen i neke drиge mir isn e le kovite Ьiljke koj e u naoS rastu u izobilju, ima ih svuda i Citaoci ih poznajи . Bez kvalitetnog le kovitog Ьilja ni najstrucniji farmaceнt ne moze izraditi dobar lek. Borba za kvalitet lekovitog bilja је stalna i vecna. Skrece se paznja bolesnicima da nikako n e kupuju Ьilje od raznih sarlatana, cesto cak i tnepismenih samozvanih narodnih lekara, koji na pijacama i kod svojih kuca prodaju ponekad i trave veoma jakog fizioloskog dejstva koje rnogu izazva ti razna trovanja (Ьljust, kukurek, cemeriku i neko drugo Ьilje) . Ро 30 g cveta divljeg kestena (onog koji se kao ukrasno drvo sadi ро gradovima i parkovima), kamilice i hajducice i 10 g lista zalfije; 3 supene kasike ove smese preliti sa pola litra hladne vode i, cesce rnuckajuCi, drzati 4 sata; po::;le toga p1·okuvati i drza ti da kljuca 5 rninuta u pokloplj eпuш sudu, ostaviti da se smlaci, procediti i u tu vodicu natapati cistu gazu ili meko i cisto flanelsko platno i s tavljati na cmar kao oЬlog.
5. Ро 40 g cveta kamilice i lista ·hajduCice i ро 10 g cveta brdanke i korena odoljena (pre upotrebe treba ga и avanu dobro istucati) , kao pod 4. 6. Ро 30 g cveta karnilice, divljeg kestena i vica, kao pod 4.
7.
Ро
tгandavilja
i 10 g rasta-
25 g cveta kamilice, divljeg kestena, trandavilja i majske ruze,
kao pod 4. 8. Ро 20 g cveta divljeg kestena, kamilice i siЬikovine (ViЬurnum opulus), ро 10 g cveta i lista kantariona, lista hajducice i cveta brdanke, kao
pod 4.
КОЈЕ
SE BOLESП MOGU I ZLECJТI ILI UBLAZ IТI MEDICINSКJM BIUEM
9. pod 4.
Ро 30
151
g cve ta i 1is ta kantariona i Hs ta hajducice i 10 g kamilice, kao
10. Ро 30 g k01·ena crnog gaveza, dunjinog semena i cveta divljeg kes tcna i ] О g cvela ct-nog trna; gavez i dun~dno sem e !prethodno treba u avanu dobro isi tnit i; upotreЬ1javati kao broj 4. 11 . Ро 25 g kогена trave od s rdobolj e i srcenjaka i hrastove kore, 20 g
korena odoljena i 5 g kоге divljeg kestena dobro isitniti i upotreb iti kao pod 4. 12 . Ро 40 g ko1·ena crnog gaveza i dunjinog semena i 20 g cvetnih pupoljaka majske ru.Ze, kao pod 4. 13. Pedeset grama bamije i ро 25 g korena crnog gaveza i cveta divljeg kestena; dobro isitniti i upotrebi.ti kao pod 4. 14. Eks crakt iz. semenki divljeg kesterza spravlja se u apoteci od oljustenih, tek obraшh semenki. Тај ekstrakt od svezih stabИizovaniћ (vrelim a lkoћo1om) semenill jezgri pije se od 8-10 puta dnevno ро 50 kapi za vrem e akutnih napada, bolova od hemoroida. UpotreЬljava se i za 1ecenje katara nosne sluznice, katara bronhija, podagre, reumatizma i isijasa, trombofleЬita, gгizlice gnjata (ulcus cruris), kao tonicno i adstringentno sredstvo itd. S obzirom na to da u Jugoslaviji ne raste Hamamelis i Hydrastis i da su to skupe uvozne droge iz Severne Amerike, а da se na osnovu S\'estranih istraiivanja u Zapadnoj i Srednjoj Evropi tokom poslednja dva svetska rata utvrdiJo da od sveg evropskog bilja i rastinja divlji kesten ima najЫizi ћemij s-ki sastav i farmakodinamsko dejstvo . hamamelisu i hidrastisu, preporucuje se upotreba ovog Ыljnog leka. 15. Sto grama metvice (Mentha pulegium) sta'Viti u pogodan sud (nocni), popariti 1 litrorn kljucale vode i bolesnrk sedne da se na tome napari. Kad se tecnost smlaci, natopi se parce 6stog i mekog platna i stavi kao oЬiog. Ovo se cini nekoli!ko dana uvece. 16. Ро 20 g kamilice, ocajnice, korena odoljena, ma!Slatka i pil·evine; 2 kasike ove sшese preliti sa pola litra hladne vode, osta1Viti da se kiseli 6 sati i posle toga prokuvati, da kljuca u poklopljenom sudu 1 minut. Kad se smlaci na 37-3мос, dakle, na covekovu temperaturu, ovu tecnost upotrebiti u 2-3 klizme u razmaku od ро 5 minuta. 17. Pedeset grama kamilice i р о 25 g -stucanog lanenog semena i hrastove kore, kao pt>d 16. 18. Ро 25 g cveta kamilice i belog sleza, semena lana i divljeg kestena, kao pod 16. 19. Ро 30 g semena di\'ljeg kestena i lana i cveta kamilice i 10 g hrastove kore, kao pod 16. 20. Ро 30 g petrovca, korena crnog gaveza i lanenog semera i 10 g kamilice, kao pod 16. 21. Grizlica gn jata (ulcus cruris): 50 g &itmo iseokam.e vucje ja buCice ( Aristolochia clematitis) u cvetu i zametnutim plodovima preliti sa ро1а litra hladne vode, driati 4 sata da se ki:seli i za to vreme ceSce promesati, zatim kuvati 5 minuta, ostaviti da se ohladi, ocedi.ti, iscediti i u tako dobijenom caju drzati obolelo mesto 20-30 minuta. Posle toga u isti сај neltOpiti cisto meko platno i njime oЬlagati. OЬlog driati celu noc i, kad se bolesno mesto osusi, namazati ga cistim uljem, zatim poouti cistim taninom и prahu kupljenim u apoteci i zaviti sterilnom gazom.
152
LECENJE BIU EM
ZIVCANE BOLESTI
Neuroze, new·astenija, blsterija i nesanica Као l eko\·i za нmirivanje daje se, рге svega, koren odoljena: 200 g korena sitno iseckati, staviti и teg1и i preliti jednim li trom jake komovicc, ostaviti desetak dапа i ро nekoliko puta dnevno promesati; posle toga ocediti i piti ро 20 kapi п а kocku secera \ri se puta dnevno. Lek najvise trose zene slaЬih zivaca. Slicno dejstvo imaju i hrnelj , beli luk, maticnjak, nana, majkina dнsica i cubar, zatim vraнilovka, r uzmarin, selen, rел, s lacica, aлis, morac, mirodija, persun, celer, bosilj ak, kamilica i n eko drugo bilje. U upotrebi se cesto nalaze ovi cajevi: 5 kasika nane, 2 kasike maticnjaka, 1 kasika odoljena. lli ovaj: jednaki delovi odoljena, sisarica hmelj a , maticnjaka i lavandule. Zatim ova sn1esa: 6 kasika maticnjaka, 4 kasike nane, З kasike titrice i ро 1 kasika odoljena i h.melja. Problv нesanice najcesce se daje са·ј od hmelja; 2 kasike sisarica, preliti sa 2 decilit1-a kljuc~e vode, poklopiti i posle 1 sata ocediti; zasladiti medom i piti. Protiv nesanice se preporucuje ovakva vecera: parce hleba p remazano maslon1 (Ьиte rom) i pekmezom od sipaka pojesti uz сај od sisarica hmeJja, nале i rnaticnjaka, а posle toga, neposredno pre spavanja, pojes ti jabuku. Za vreme poslednjeg rata, и nedostatkи mnogih lekova, ЬаЬiсе, ра i neki lekari su davali protiv izostale m.enstruacije (mesecnog pranja) kamilicu, odoljen, nanu, maticnjak, rutvicи, celer i persun. Za lecenje raznih zivcanih bolesti na Zapadи se sve vise koriste Ьiljni lekovi Ьlagog dejstva. Ovo se narocito oseca posle П svetskog rata medu najnaprednijim lek aгima koji se opravdano bore prot iv иpotrebe barbiturata i ISHcnill lekova jakog dejstva. Evo nekoliko slozenih cajeva koji se kor iste и medicini: 1. Ро 25 g lista maticnjaka i sisarica hmelja i ро 10 g odoljena, majkine dusice, kamilk<.:.. <.:vcta majs·ke ruze i ne\тena; 4 sиpene kasike ove mesavine popariti jednjm litrom kljucale vode, ostaviti 2 sata, ocediti, zasladiti medom i и toktl dana piti; najbolje ро 1 casu izjutra i иvесе . 2. Ро 30 g si~arica od hmeJja, odoljena i maticnjaka i ро 5 g gorke deteline (grcice) i lista ruzmarina, kao pod 1. З . Ро 15 g n1atitnjaka, hmelja, odoljena, паnе, kantar.iona i lista kиpine i 5 g cveta vreska i nevena, lkao pod 1. 4. Ро 20 g maticnjaka, vranilovke, odoljena i lincure, kao pod 1. 5. Ро 25 g maticnjaka, lazaгkinje, nane i korena angelike, kao pod 1. 6. Ро 20 g odoljena, maticnjaka, selena i idirota i ро 15 g cveta gloga 1 crnog trna, kao pod 1. 7. Pedeset grama od verema trave (Calamintha) i ро 10 g hmelja, nЗ~ne, matiёnjaka, od()ljena i dobricice, kao pod 1. 8. Ро 30 g kamilice, dobricice i ocajnice i ро 5 g cveta lavandиle i gorocveta, kao pod 1. 9. Ро 20 g 1naticnjaka, dobricice, nапе, Ъosiljka i hmelja, kao pod 1. 10. Ро 30 g odoJjena, matiёnjaka i nane i ро 5 g jasenka i cveta nevena, kao pod 1. 11. Ро 30 g c\reta kamilice, hajducice i cveta trandavilja i 10 g maticпjaka, kao pod 1.
КОЈЕ
SE BOLESТI MOGU IZLEC1Tl ILI UBLAZIТ I MEDICINSKIM ВПЈЕМ
153
Nesanica (Insomnija)
1. Ро 50 g odoljena i hmelja; 3 supene kas1.ke mesal\-"iine popariti sa 400 g klj uca1e ' 'ode, posle 2 sata odliti, zasladlti medom i popiti, ро 1 ca~ u izjutra i u\rece pre spavanja. 2. Ро 10 g plodova mirodije i aлisa u avanu stucati u sitan рrаћ i kuvati 5 minuta u 300 g belog vina; popiti pre spavanja. 3. Pedeset grama odoljena i ро 10 g maticnjaka, komonike, vreska, lazarkinje i majkine dus ice, kao pod 1. 4. Ро 30 g odoljena, korena lokvanja i maticnjaka .i 10 g mirodije (sernena), dobro is1t11iti i upotrebiti kao pod 1.
Neuralgija 1. Pedeset grama misinca (Cynoglossum) ~ ро 25 g odoljema i moraca dobro isitniti i pomesati; 2 s upene ka si~ke ove mesan.ice kuvati 3 minuta u 300 g vode; kad se ohJadi, zasladiti medom i piti 2-3 pu·ta dnevno. 2. Ро 20 g cveta lipe, brdanke, lista ruzmarina i rniloduha, kao pod 1. 3. Ро 20 g cveta ~Surucice i lavandule, •korena zecjeg trna i trave ruse i kantariona, kao pod 1. 4. Ро 20 g zaHije, pelena, ruzmaгina, nane i miloduha, kao pod 1. 5. Ро 30 g 1nогаса, anisa i majorana i 10 g sase, kao pod 1. 6. J ednu supenu kasiku hmelja popariti sa 200 g vode, smesta poklopiti i posle 4 sata ocediti, iscecbl.•ti, zaэladit~ medom i popiti ·posle vecere шnesto voc' e. 7. Jeduu supenu kasiku odoljena popariti sa 200 g kijuCale vode, poklopi ti i posle 6 sati ocediti i piti, kao pod 6. Ovom, kao i slicnim cajevima neprijatnog mirisa i uk.usa moze se, po-Ied meda, dodati i neki vocni sok za osvezava-nje, kao Эtо su visnjev, riЬizlov, limunov i slicno. 8. Ро 30 g hmelja, odoljena i plodova (semena) mirodije i 10 g maticnjaka, kao pod 6. 9. Ро 45 g maticnjaka i kamilice i ро 5 g plodova mirodije i moraca, kao pod 6. ] О. Ро 20 g lista maticnjaka, metvice, nапе, hmelja i odoljena, kao pod 6. 11. Ро 20 g llsta maticnjaka, bosiljka, kokoca, lazarkinje i majkine dusice, kao pod 6. 12. Ро 5 g cveta nevena, gloga, kamilice i vreska i ро 40 g hmelja i odoljena, kao pod 6. 13. Ро 10 g cveta gloga, kamilice, nevena, pomorandZe i lavandule i ро 20 g maticпjaka i hmelja, kao pod 6. 14. Ро 20 g hn1elja i cveta gloga, belog i crnog sleza i lista maticnjaka, kao pod 6. 15. Ро 25 g plodova (semena) mirodije, anisa, moraca i kima, pomesati i dobro izmesaб: 1 supenu kasiku ove smese stucati u avanu i сај spraviti i upotreЬiti kao pod 6.
154
LECENJE BIUEM
Ро 30 g 17. Ро 25 g
16.
cveta turcinka, nevena i kamilice i 10 g hmelja, kao pod 6. cveta turcinka i hmelja, lista maticnjaka i majorana, kao
pod 6. 18. Svaki dап pojesti uz obroke ро nekoliko gJavica salate (Lac tuca saLiva) zajedno s ko reпom, u z dodatak soli, Jjmunovog soka ili sirceta i uLja. 19. Desc t grюла cv~ta 1okvanja upotrebl ti kao pod 6. 20. Р о 40 g cveta lokvanja i hmelja i ро 10 g cve ta pasiflore i smilja, kao pod 6. 21. Sedamdeset g1-ama cveta lokvanja i ро 15 g lista zalfije i maticnjaka, kao p od 6.
PROTIV NOCNOG MOKRENJA PODA SE
(Enuresis nocturna) 1. Sedamdeset grama lista hajducice i ро 15 g cveta brdanke i korena odo ljena dobro isitniti, ра 1 supenu kasitku ove mesavine popariti sa 200 g kljucale vode, posle 4 sata ocediti, zasladiti medom i toplo popiti U\'ece na 2-3 tSata pre spavanja. 2. Dvadeset grama hajducic€, ро 15 g kantariona, brdanke, ruse i pastirske torbice i 10 g odoljena i troskota, kao pod 1. 3. Ро 25 g hajducice, ruse, cveta brdanke i pupoljaka breze, kao pod 1. 4. Ро 25 g vodenog lisca, cveta gloga i kantariona i korena odoljena, kao pod 1. 5. Ро 20 g odoljena, kantariona, maticnjaka, rusomace i troskota, kao pod 1. 6. Ро 30 g brezovog Iista, paprenog lisca i gloga i 10 g odoljena, kao pod 1. 7. Ро 20 g odoljena, breze, brda!Ilke i hajducice i ро 10 g gloga i ruse, kao pod 1. 8. Ро 30 g odoljena i hmelja i ро 10 g maticnjaka, nane, kamilice i ћaj ducice dobro izmesatj; 1 supenu kasitku ove smese popariti sa 200 g kljucale vode, smesta poklopiti i posle 4 sata ocedi-ti i piti kao pod 1. 9. Ро 25 g nane, maticnjaka, metvice i hmelja, kao pod 1. 10. Ро 30 g korena selena i angelike i ро 10 g hmelja, maticnjaka, odoljena i gloga, kao pod 1. 11. Ро 15 g lista kupine, ma,l ine, sumske -jagode i ogrozda i ро 10 g hmelja, cveta nevena i kamilice i li,s ta maticnjaka, kao pod 1. 12. Ро 5 g cveta lavandule i nevena i ро 30 g korena omana, odoljena i vodopije, kao pod 1. 13. Devedeset grama hmelja i ро 5 g ma,ticnjaka i nane, kao pod 1. 14. Osan1deset grama lista zalfije i ро 10 g odoljena i hmelja, kao pod 1. 15. Sezdeset grama lista hajducice, 30 g lista za'lfije i 10 g cveta braanke, kao pod 1. 16. Ро 40 g cveta hajducice i brda·n ke i 20 g lista gloga, kao pod 1.
КОЈЕ SE BOLESП MOGU IZLECIТI ILI UВLA2.IТI MEDICINSKIM BIUEM
155
MIGRENA (Н emikran ija)
Premda ј е sv~ лavedeno Ьilj e bezopasno, jer ne ma l1emijskih sas tojaka jakog fizioloskog dejs tva, ipa k se svim bolesnicima toplo preporucuje da· ovo Ьilje ne upotreЬljavaju na svoju r uku, nego da traze pomoc i savet lekara koj i се odrediti terapij u. 1. Ро ЗО g nane, maticnjaka i kami lice i 10 g lis ta гuzmarina pomesati i od te smese uzc ti З supene kasike, poparit i sa 400 g kljucale vode, smesta poklopiti, posle 4 sata ocediti, iscediti, zasladiti medom i pi,ti umes to \'Odc. 2. Ро ·Ю g maticnjaka i .паnе i ро 20 g odoljena i angelike, kao pod 1. З. Ро ЗО g plodO\'a korijandra, mirodije i aлisa i ро 5 g korena selena i angelike. Plod ove pre upotrebe и avanu is tucati, а korenje si tno iseCi; upotrebl ti kao pod 1. 4. Ро 25 g cve ta kami lice, lavandule, jagorcevine i gloga, kao pod 1. 5. Ро 25 g cveta i lis ta durdevka, lista паnе i korena odoljena, kao pod 1. 6. Ро 15 g kore na, lista i cve ta j agorcevine, ро 10 g m ajorana, korena peгunike, odoljena, selena i angelike i 5 g cveta durdevka, kao pod 1.
Z.ENSKE BOLESTI
Za Јесепј е zeпskЉ boles ti bolesnice se, pre svega, moraju obratiti lekaгu za savet i рошос. Biljke о kojima се O\'de Ьi ti govora samo su dopunska terapija , ali i ona mora biti sprovodena pod nadzorom lekara. U svetskoj rnediciп s koj •literat uтi navodi se izves tan broj Ьilj aka za lecenje zenskih boles ti. О onima jakog fizioloskog dej s tva ovde nece Ьiti govora. Navescemo, pre svega, Ьiljke koje imaju manj e ili vise etar·skog ulja raznog hemijskog sastava i svojstvenog farmakodinamskog dejstva. Razumljivo је da ove biljke osim e tarskih ulj a sadrze i mnoge druge sastojke, о kojima lekar vodi lЋCu,n a pri rizradi kompozicija za svaku bolesnicu ponaosob. Od domaceg aromaticnog bilja za ю·etlivanj e 111e11struacije najcesce se upotreЬijava ono koje ima Ьlago dej s tvo: kamilica, odoljen, pitorna паnа, ћajducica, komoнika, mогас, selen , maticnjak, kim, a nis, kantarion, oman, hmelj, ruzmarin, ocajnica i ne ko drugo Ьilje. Koristi se i sedef ili rut\rica, ali se tu mora Ьiti opreza,n, jer ova Ьiljka nije bezazlena i izvesne osobe је ili ne podnose ili im izaziva odliv krvi, а ukoliko se uz.m e u vecoj kolicini, moze izazvati i роЬасај . Za uЬlaiavanje i smanjiџaпje Ьоlоџа i odliva pnH~kom menstruacije najcesce se koris te opore biljke, tj . one koje sadrze manje ili vece kolicine lйl'linskih mateгija . То su, pre svega, trava od srdobolje, steza, list kupine i sumske jagode, hrastova kora, petrovac, srcanik, lisac, stavolj i ne ke druge Ьiljke oporog ukusa. U iste svгlle upotreЬJjavaju se i neke druge domace Ьiljke u koji1na ima izvesnih aminskift jedin.jenja, kJao sto su ziva trava, papreni lisac, ru-
LECENJE BIUE.M
156
son1aca, dragusica ili dragusac (Se11ecio \lulgaris) i drugc. U istu hemijsku ј farmakodiпamsku grupu dolazi i razena glavnica (Secale corнutum). Ona је n ajaktiv nij a , jer sadrfj razne alkaloide i amine koji veoma efikasno deluju n a uredivanje mcn truacije. Medutim, kako ј е raiena glavnica otrovna, ~ me se upotreЫjavati samo ро rcceptu lekara, а lek uzimati iskljucivo onaj koji је pripremljen u apo teci. Od glikozidnil1 Ьiljaka najcesce se upotreЬlj ava daninoc, jova, borovnica, vrcsak i lazarkinja. Za ispit·a11je zc п s kog polлog organa korist e se bil\j ke koje sadrzc tan ine, sluzi i neka etaгska ulja. U tu svrћu se spravJj aju jaki cajevi (oko 50 g suvog bilja n a pola litra vode). Najvise se koriste: kamilica, zu ta i bela ћaj ducica, dobricica, beJi i crni slez, kopriva, ialfija, hrastova kora, bela mrlva kopriva, rniloduh, гuzmarin, timijan, orahov lis t, ocajnica i neko drugo bllje . Protiv b elog p 1·arzja (leuko.reja) kori\S1te se Ьiljke koje imaj u a ntisepticn e ,s astojke, pre svega ta!J1in e i etarska ulj a: zalfija, haj ducica, vranilovka, petгovac, rnetvica, dobricica, krasuljak, poponac (Convolvulus arverzsis), virak, zelenika (V irzca), k 01priva ј neko drugo bilje. Za јасе lucerzje m leka dojilja upotn-eЬlj aiVajru se u oЬli·ku саја n'lirisne biljke s e tarskim uljima: anis, morac, mirodija, kim, korijandar, bosiljak, zdraljevina, bedr·iпac, majoran, maticnj ak i resnik. Da se 5manji l ucel'lje m l eka dojilja, pije tSe сај od zalfije, orahovog lista i hmelja i jedc rogac.
Za regulisanje menstruacije 20 g kore zestike i lista rnaticnjaka i ро 30 g rizorna odoljena i tra\'e od srdoboljc; 4 supene kasike ove smese popariti sa 700 g kljucale vode, poklopiti, cesce promesati, posle з sata ocediti i procediti i и 4 doze ropiti и toku dana. Ovo poceti piti na 5-6 dana pre poeetka menstruacije i prestati cim ona krene. 2. Ро 25 g plodova pasdrena, cveta kamilice, korena odoljena i kore od cibukovine (VtbUt"11Um opulus), kao pod 1. З. Ро 30 g kamilice, lista pitome nane i odoljena i 10 g paprenog lisca, kao pod 1. 4. Pedeset grama kamilice i ро 25 g odoljena i nапе, kao pod 1. 5. Pedeset grama paprenog lisca , ро 20 g kamilice i miloduha i 10 g 1-utvice, kao pod 1. 6. Cetrdeset grama odoljena i ро 10 g hajducice, narne, cveta vreska, lista breze i kupine i kore krusine, kao pod 1. 7. Ро 30 g odoljena i steze i ро 20 g maticnjaka i kore krиSine, kao pod 1. 8. Ро 20 g kantariona, rutvice, mationjaka, ocajnice i paprenog lisca, kao pod 1. 9. Cetrdeset graJna paprenog lisca i ро 15 g rizoma zdravca, trave od srdobolje, lista ћajducice i maline, kao pod 1. 10. Sezdeset grama paprenog lisca i ро 20 g kore od cibukovine i cveta kamHice, kao pod 1. 1.
Ро
КОЈЕ SE BOLESTI MOGU IZLECIТI lLI U BLAZIТI MEDlClNSКIM BIUEM
157
11. Pedeset grama paprenog lisca, ро 20 g Ьiserka ( Alchemilla) i kamilicc i 10 g cveta b e le mrtve koprive, kao pod 1. 12. Ро 20 g rnHoduha, ocajnice, kantariona, kicice i timij aл a, kao p od 1. 13 . .Ро 1.5 g kaпli lice, pitome nапе, rutvice, odolj ena, katn tariona i pap renog llsca 1 10 g gorke detcline, kao pod 1. 14. Ро 25 g paprenog lisca, ploda pasdrena, kore ciЬukovine i r izoma p irevine, kao p od 1. 15. Tr ideset gra шa cveta nevena i ро 10 g p loda pasdrena, cveta bele mrtve koprive i kaп1.ilice, r ulvice, nan e, m aticnj aka i papreлog lisca, kao p od 1. 16. Ро 40 g tra\1e veremnjace i cvet a kamilice i 20 g odoljena, kao pod 1. 17. Ро 50 g papren og lisca i ciЬukovine, kao pod 1. 18. Ро 50 g тusomace i pap renog lisca, kao p od 1.
REUMATl ZAM, IsiJAS, ARTRITIS I ULOZI
(podagтa,
gi•ht)
Sredstva za draienje koze (Flogistika ili t·evulziva) Sva ova оЬо} jenja su tes ka i lecenje traje dugo. Za umirenje bolova najcesce se upotreЫjava aspirin. Osobe obolele od hronicnog reumatizrna n a jcesce se lece u banjama (Melenci, Matarus ka, Koviljaca i druge). Pored toga, s manje ili vise uspeha, za lecenje ovih bolesti koriste se i razni cajevi za pice, kupanje, masazu, оЬЈоgе i sl. Ukoliko se piju, treba ih uzimati sto toplije, najbolj e uvece pre spavanja. Dobro је pi ti са ј zajedno sa 1-2 aspirina, da bi se boles.nik sto vise preznojio. Za lecenje izves.nih bolesti, tp re svega onih od nazeba, и narodnoj i и naucnoj medicini raznih kontinenata kroz vekove se koristi izvesno bilje koje ima takvo delovanje da izazove drazenje i crvenilo koze. Medutim, odmah treba skrenuti pafuju na to da ove biljke mogu brzo i lako prouzrokovati zapaljenje koze i izazvati plikove, ра cak i rane. Zbog toga pri upotreЬi ovih· Ьiljaka treba biti \-Tlo oprezan! Flogis tika privlace krv na p eriferiju, u kozu, i na taj nacin izazivaju manji priliv krvi и oЬliinjim unutrasnjim organima. Zbog toga se ova sredstva koriste, kako u bolnicama, tako i u domaCinstvima, и slucajevi1пa zapaljenja pluca i plucne maramice, protiv reumatizrna 1 sli6nih bolesti. U svakorn slucaju, treba traziti pomoc i savet lekara, jer nestrucnorn upotrebom bi1ja moie doci i do tezih ostecenja koze. Zavisno od biljne vrste, od koncentracije akti\'nih materija u spravljenom leku i .od dufinc aplikacije upotreЬljenog leka, dolazi do jaCih ili Ьlazih nepozeljnih posledica. Tako, na pгirner, slacica, beli i druge vrste luka, ren i slicne biljke ili lekovi izradeni od njih, upotreЬljeni u slaboj koncentraciji ili drzani na kozi
LECENJE
158
ВШЕМ
krace vreme izazivaju samo prosirenje kapilara i malih arterija i pojavu crvenila koze, dakle, ono sto se trazi od leka. Mectutim, iste te biljke u јасој koncentraciji, upotreЬljene duie, ako se drze du:le vreme n a obolelom m es tu, izazvace ne samo crvenilo, vec i zapaljenje koze i poja,,u n1ehиrova i rana. Zbog toga ova s redstva treba upotre Ьljavati vrlo oprezno! Cim bolesnik oseti jaku toplinu i peckanje, oЬlog treba odmah skinuti i to mesto namazati svei.im ttljem (rnofe se upotrebiltri ulje ili m ast za jelo, ali mora biti cisto i sveze)! Za drazenje koze upotreЫjava se seme bele i crne slacice, rede t erpentinsko ulje, ljuta paprika i brёtanka . Cesto se u domacin5tvu koristi nas trи gan геn, rotkva, dragoljub i mnoge druge biljke koje sadrie tzv. sumporne, senevolne ili tioheterozide. Protiv pomenutih oboljenja navescemo veci broj kompozicija cajcva, jer ј е uzrok bolova vrlo razno\•rstan : Ыazeg
kore, brezovog lisca i pupoljaka i ро 10 g cveta zove i lipe, lista koprive i trave rastavica; dobro se isitni i pomesa; 1 ka.S ikи smese kuvati 5 minuta и 200 g \ 10de и poklopljenom sиdи i posle 10 minиta drlanja izvan stedn_iaka ocediti i sto toplije piti. u slucaju jakih bolova uzeti 4 kasike smese, kuvati 5 minuta u pola litre vode, procediti, zasladiti medom ј piti svaka 2 sata ро jednu solju sto .toplijeg саја. 2. Ро 30 g korc bele vrbe, pers иnovog korena i lista koprive i 10 g pupoljaka breze, kao pod 1. З. Ро 25 g brezovih pupoljatk a, koprivinog lista, trave daninoca i korena sapиnjace, kao pod 1. 4. Ро 20 g brezo,•ih pupoljaka, lista belog jasena, vrbove kore i kamilice i 10 g pupoljaka belog bora, kao pod 1. 5. Ро 20 g korena zdravca i zecjeg trna, trave sitnice, kore krusine i rastavica, kao pod 1. 6. Ро 20 g Jista belog jasena, korena zecjeg trna, sapunjace i lincure i 10 g pupoljaka belog bora, kao pod 1. 7. Ро 30 g staЬljika 1·azvodnika, kore bele vrbe i semena divljeg kestena i 10 g zoviпog cveta, kao pod 1. 8. Ро 20 g brezovog li.sta, kore bele vгЬе i trave rastavica, ро tO g zovinog cveta i koprivinog lista i ро 5 g cveta nevena, razlicka, bozura i kamilice, kao pod 1. 9. Ро 20 g 1ista breze i belog jase.na i ро 10 g pupoljaka i kore bele vrbe i kore krusine, kao pod 1. 10. Ро 20 g kore bele vrbe, trave sitnice, korena zutog trna i pupoljaka belog bora i breze, kao pod 1. 11. Ро 20 g pиpoljaka i lista breze i mahuna od pasulja i 40 g lista crne riЬizle, -k ao pod 1. 12. Ро 20 g rizon1a idirota i pirevine, korena angelike, brezovog lista i trave srdacca, kao pod 1. 13. Ро 20 g korena vodopije, trske i maslacka i lista belog jasena i ро 10 g plodova mогаса i anisa, kao pod 1. 14. Ро 20 g cveta surucice, zove i lipe, kantariona i brezovih pupoljaka, kao pod 1. 1.
Ро
20 g
vгbove
КОЈ Е
SE BOLESТI MOGU lZL ECJТI ILI UBLA:tiТI MEDI CINSKIM BtUEM
159
15. Dves ta grama pupoljaka belog bora i 100 g maj kine du.Sice kиvati 3 rninuta и 5 litara \•ode и po kloplj eлom s udи , kr oz pla tno p rocediti i sipati u kadu s topJom vodom u koj oj treba bolesni k da se kupa. 16. Ро 50 g m ajkin e d иsice, s tиca nog grckog semena i korena idirota i lista ruzmarina, kao p od 15. 17. Ро 100 g kam ilice, maj kine dиs i ce, vranilove trave i pupoljaka b elog Ьоrа, kao p od 15. 18. Ро 30 g razvodnlka , miloduha i p aprenog Jisca i 10 g lis ta belog jasena, k ao pod 1. 19. Ро 30 g korena site, trske i p irevine i 10 g nале, kao p od 1. 20. Ро 45 g podиbl ce i lis ta borovnice i 10 g lis ta belog jasena, kao pod 1. 21. J ednu k asiku pupoljaka belog bora popariti sa 200 g kljucale vode i posle 2 sata ocedi ti, zasladiti medom i toplo piti izjutra i uvece. 22. Sto grama s tиcanih klekinja i ро 50 g lista pitome nane i lovoгike p opariti sa 2 litra kljucale vode, poklopiti i posle pola sata ocediti i tu tecnost dodati u toplu vodu u kojoj se boles.nik kupa. 23. Ро 20 g lista breze i koprive, trave troskota ·i vrbove kore i. ро 10 g ras tavica i cveta surucice, kao pod 1. Ovaj сај se ceni protiv reиma tizma. 24. Tri puta dnevno piti ро 1 kafenu kasiku svezeg soka iscedenog iz samlevene presne kasikare (Cochlearia officinalis). 25. Ро 20 g kore divljeg kestena, troskota i orahovih ljиsaka, 30 g vrbove kore i 10 g plodova ljoskavca; 2 kasike ove smese popariti sa 400 g kljucale vode i posle 2 sata ocediti, zasladiti medom i toplo piti: najbolje 1 soljи izjиtra i drugи uvece (protiv uloga). 26. Ро 30 g vгanilovke, maj1kine dusice i idirota, 100 g stucanog grckog semena i 200 g kamilice pomesati, staviti u retko platno i spиsHti u lonac u kome kljиca 5 litara vode, driati. oko 2 mi nuta da kljuca, skinиti i, kad se sm]aci, tecnost иsиti и kadи sa toplom vodom, и kojoj se bolesnik kира. 27. Tгista gran1a borovih pupoljaka i ро 100 g vranilovke i n1ajkine dusice, kao pod 26. Kad se ovaj сај oћladi, doda ти se 50 g samlevenog ili istиcanog semena crne slacke zamotane и platno, oэtavi 2 sata, kesa sa slacicom iZ\'adi i 5 litara tog leka stavi и kadи s vodom za kupanje. Ako bolesnika pocne peci, ako mu koza pocrveni, neka izade iz kade, obrise se i namaze telo cistim svezim uljem ili шаsси.
CAJEVI ZA ZNOJENJE, PROTIV NAZEBA (Sudorifika ili dijaforetika)
Iako naucna rnedicina i farmacija jos nisи objasnile fiziolosko dejstvo mnogih biljaka koje 4zazi\'aju znojenje, one se ipak kori..ste viбe hiljada godina i ne пapus tajи ni danas. P·rozeЬlom putniku i namerniku сај od zove, lipe, metvice, nane ili neke drиge lekovite biljke, sa 1-2 taЬlete aspirina i te kako се pomoci i spreciti mnoge komplikacije koje mogu nastati od nazeba. То su lekovi nasih preda1ka koji nikada i nikome nisu skodili. Oni
LECENJE BrUEM
160
koriste nc samo vaгosanim a kojima su nadomak lckari i apotckari \'СС1 pre svega, brda nima i p tanincima koj i ponckad treba da prepesaёe dcsetine kilo mctara ро snegu i л evremen u do prve pomoCi, а na tom putu bolcst moze jos vise da se komp likuje i da se lose zavrs i. Za vrcme ratova i bezanija dobar сај је cesto spasonosan lek. Navescemo nekoliko reccpa ta о slozenim cajevima od le kovitog bl lja, mesa\1ine raznil1 bezaz leniћ bilj nih droga koje se znatno ,..ise koriste и indus tr ijski razvi jenim zemljama Zapadne Evropc i Severne Amerike nego u neraZ\' ijenim koje oblёno o Ьilujи lekovi tim Ьilj em, jer ga оле sla bo Ш nikako ne koriste, naj cesce zbog neznaлja , zaosta los ti i zdravs tvene ncprosvecenosti. Posl ednji!L nekoliko godina zdravstveni radnici daju sve veci o lpor, r eakciju 11а preleraнu i ne uџek opravdanu upotrebu antiblotika za sprcca11й l1je i lece11ie najoЬicnijilz л·akidasnji/1 obolj enja. Pogotovo и л·ordijsk•im zem-
ljama, Kanзdi, Australiji, Јараnи, Engleskoj, SSSR i dгugde, sve vise izbegavaj u up o t re l·ч1 an ti blo tika (daj u ih samo kada је to zais ta neophodno i opravdano) i bolesn icima preporucujи prirodne lekove, koristeCi, pre s\·ega, н eskodlji1JO lekovito Ьilje, sunce, vodu, cist vazduh i sve d.r ugo s to ne шоzе covekи skoditi, nego samo koristiti. Protiv gripa, nazeba i tome slicno koristi se kao preventivna mera bilje koje sadrzi tzv. fitoncide (antibakterijske sas tojke viseg bilja), о kojima se govori и ovoj kпjizi. Evo nekoliko шesavi na caj eva koje moze svako pripremiti : 1 kas ikи lipovog i zovinog cveta pomesati i popariti sa 400 g kljucale \Юdе, smesta poklopiti i sto toplije popiti zasladeno medom ili nekim sokom prija tnog slatkog i nakiselog иkиsа . 2. Ро 20 g trave daninoca, bora2ine, pomocnice, vrbove i brestove kore, kao pod 1. З . Ро ЗО g lipovog ri zovinog cveta li 1 p upoljaka crne topole i 10 g pи poljaka breze, kao pod 1. 4. Ро 25 g kore od vrbe, crne topole i simsira i klekinja, kao pod 1. 5. Ро 25 g korena repиsine, koprive, sapunjace i zecjeg tma; sve se mота pre thodno dobro isitnHi; З kasike ove mesavine kuvati 5 minиta и pola litra vode i zasladeno sto toplije popiti и nekoliko doza. 6. Ро 20 g lipovog i zovinog cveta, pupoljaka crne topole i vrbe i ро 5 g C\'eta razlicka, nevena, surиcice i crnog trna, kao pod 1. 7. Ро 25 g korena sapunjace, angelike, dikice ili bele Ьосе (Xanthium spinosum) i ·t rske, kao pod 1. Сај piti sto topliji, kao i sve ostale cajeve za izazivanje znojenja. 8. Ро 20 g vranilovke, majkine dusice, kamilice, zove i lipe, kao pod 1. 9. Ро 2.'5 g kamilice, zove, lipe i pupoljaka crne tapole, kao pod 1. Ј О. Ро 20 g majorana, od verema trave, metvice, lipe i zove, kao pod 1. 11. Ро 25 g dobricice, vrbovih pupoljaka i cveta zove i sиrucice, kao pod 1. Ј 2. Ро 25 g korena kraJjevca, angelike, selena i sapunjace, kao pod 1. i3. Ро 25 g din1njace, pupoljaka vrbe i topole i metvice, kao pod 1. 14. Ро 40 g lista pitome паnе i rJbizle i ро 10 g vrbove kore i pupoljaka od crne topole, kao pod 1.
1.
Ро
КОЈЕ
SE
BOLESТI
MOGU
I ZLECIТI
ILI
UBI...AZlТI
МED IC INSКIM
Вll.ЈВМ
161
PROTIV ZNOJENJA Velebilje, tatulp. i b-uni ka d eluju kao ener giooa sredstva protiv znoj enja, ali su te biljke vr lo j akog dejrs tva i n epa.Znjom i nepr avilnom upotrebom m ogu izazva ti teska trovanj a, ра i smrt! Zbog toga se one mogu dobiti sarno и apoteci na lekarski recept.
Srecom , in1a i n eotrovnog bilja, irstina, slabljeg dej&tva, ali ono takode smaDjuje prekomerno znojenje. То su zalfija ili k adulja, beli luk, ariseva gljiva, ocajmca , miloduh, or ahove ljuske i lisce i dr. 1. Dve kasike zdroЬljenog zalfijinog lisca popariti sa 200 g kljucale vode, poklapiti ј posle 1 sata odliti, zasladiti medom i popiti pre spavanja. 2. Kasika zalfijinog liБta i kasika miloduha, kao pod 1. 3. Ро 40 g zalfije i miloduha i 20 g orahovih ljusaka isitпiti i pomesati; 2 ka&ike ove smese popariti sa 200 g kljucale vode i upotrebiti kao pod 1. 4. Ро 25 g ocajnice, miloduha, zalfije i orahovih ljusaka (i ovde kao i и svim drugim slucajevima treba kori.stiti samo i iskljucivo zelene оrз l"1'Ve ljuske) isirtniti, pomesati i upotrebiti kao pod 1. 5. ёetrdeset grama lista Zalfije i ро 30 g lista hajdutice i pola anisa, ..t.J pod 1. Ро potrebi, moze se piti i и toku dсша ро 1-2 ca.Se саја. 6. ёetrdest grama rastavica i ро 20 g zelenih orahovih ljusaka, lista 7.a1fije ј korena odoljena, kao pod 5.
PROTIV GROZNICE I NAZEBA Pored sintetskih lekova, upotreЬljava se kininova kora i drugi lekovi. Od domaceg bilja upotreЬljaYaju se ЬilJke sa salicilnim derivatima, kao sto su pupoljci crne topole, vrЬova kora i neko drugo Ьilje. Oэim toga, vekovima se upotreЬljavaju razne gorke bHjke, pre svega lincura, kicica, gorka detelina (grcica) i druge domace biljke. Ovi eajevi se piju sa aspirinom. 1. Sezdeset grama vrbove kore i ро 10 g lincuтe, kicice i trave-ive isitniti i pomesati. Kasiku ove mesavine kuva.ti 2-3 minuta sa 200 g vode, procediti i toplo popiti и podne i uvece. 2. Ро 25 g klcice, lista belog jasena, grcice i hrastove kore, kao pod 1. З. Ро 50 g kore vrbe i crne topole isitniti, dobro izmesati i od te mesavine 1 kasiku kuvati 10 minuta и 200 g vode, procediti i toplo piti 3-4 puta dnevno. 4. Ро 50 g pupoljaka cme topole i Lista belog jasena, kao pod 1. 5. Sedamdeset grama vranilovke i ро 15 g li.sta belog jasena i vrbove ko1·e, kao pod 1. 6. Ро 40 g kore vrbe i cme topole :i 'РО 10 g lista belog jasena i ''ranilovke, kao pod 1. 7. Ро 30 g gorke deteline i lista belog jasena i pupoljaka crne topole i 10 g lincure, kao pod 1.
LECBNJE. B1UEM
162 KOzNE BOLESTI
Lecenje kozruh bolesti ј е vrlo slozeno i oblcno veoma dugatrajno. Iako n a ucna medicjпa i na ovom polju os tvarila krupne napre tke, jos uvek ima znatnih teskoca и lecenju izvesnih hronicnih i upornih oboljenja koze. Zbog toga se bolcsnicima pгeporucuj e da se ne lece samoucki, na svoj~ ruku, nego da se za savet i pomoc obrate dermatologu. Narodno lecenje koznih bolesti vrlo је raznovrsno i staro, kako u nas tako i u drugih nal"oda na raznim konunentima kroz vekove, jer su higijenske prilike doneda,rna Ьil e vrlo lose. Zato ј е, narocito za zaostale krajeve, od posebnog znacaja zdravstveno prosvecivanje. Ukoliko su uslovi zivota losiji, u toliko ima vise oboljenja, osobito koznih. Prema tome, svakodnevno kupanje, presvlacenje ·i cistoca, pre svega i iznad svega, najbolje m ere s u predohrane protiv vecine koznih boles ti. Najvise ј е kozn1ill oboljenj а za vreme r a•tova, bezanija i drugi.h nenormalnih prili.ka. Zbog toga ј е neophodno poznavanj e onih mogucnos ti i sredstava koje nam pri1·oda u .svako doba pruza. U miru ih treba dobro upoznati da bismo ih u slucaju rata mogli uspesno korjstitri, p ogotovu ako se nademo daleko od zdravstvenog centra. Za lecenje koZпih oboljenja irna ram1ih lekova. U terapiji se koristi, cesto s dobrim uspcl1om, velik broj biljaka i biljnih derivata. Jedni se primenjuju spolja, а drugi iznutra. lma prostih i slozenih takvih lekova. 1. Spolja sc upotreЬlj ava bilje koje sadrzi ulja i masti, zatim sluzi i srodпih poliuronskih jedinjenja, tanina i drugih polifenolskih materija, azulena i proazulena, vitamina ј provitamina, hinona i antrahinona, antiseptickih etarskih ulja, zatim se koriste biljni katrani, balsami d drugo. Sam1eveno bade1novo, laneno, buackovo, lesnikovo, bundevino i drugo нlјепо seme11je upott·eЬijava se vise hiljada godina kao veoma Ьlago sredstvo za Iecenje raznih upala i ozleda koze i sluzokoze. Osim ulja, koje је glavni Jekoviti sastojak ovog semenja, deluju i drugi korisni sastojci (vidi poЬlize о tome u avoj knjizi gde se govori о ·svakoj od ovih biljaka). Za lecenje se koristi i cisto ulje ovih biljaka, bilo za mazanje, bilo kao podloga za spiЋvljanje raш1ih oЬloga, cicvara, kasica, melema, lekovitih masti i drugih lekovitih prcparata. Medиtim, treba naglasiti da lekovitost samlevenog uljenog semenja i njihovih ulja nijc ista. Tako, na primer, sveze samleveno laneno semc ima visestruko dejstvo, jer osim ulja, Ьlagotvomo delиju i drogi korisni sastojci tog semena (vidi »laneno seme«) koji dopunjuju dejstvo ci~Stog ulja. Od uljevnog semenja, pogotovи onog и kome ima i sluzi (lan, dunja, Ьиаса~) , spravljaju se и derrnatologiji, naucnoj kozmetologiji i slicnim specijalnos tima razne.maske ili oЫozi za lice i za druge delove tela da se koza »podmladi«, osvezi, ovlaii, omeksa. Za lecenje opekotina od sunca, ~kljиcale vode i drugo koriste se masne materije, pre svega, razna susiva ulja sa mnogo gLicerida nezasicenih masnih kiselirщ., provitarnina i vitamina (laneno, riblje i dr.). Sve te masne n1aterije (masti i ulja) moraju · ьiti potpuno sveze, neuiezene i neutralne reakcije. Stara, u~egnuta i kisela ulja i masti vise skode bolesnikи nego ~to ти koriste. Zbog toga se nikako ne smeju upotreЬljavati za lek. је
КОЈЕ SE BOLESТI MOGU lZLECIТl ILI UBLAZIТI МEDICINSКIM BIUEM
163
B~li i crni slez, trandavilje, dunjino seme, island>S~ki lisaj i drиge lekoЬiljke bogate sluzima иspe.Sno se koriste za lecenj e zapaljenja koze. Као
vite i ulja, tako i sluzi л а kozi grade neprekinut zastitni film. Kamilica, bela i zи.ta hajduCica, odoljen i druge miri~ne lekovite biljke sa azulenima takode ulaze u sastav rae.n.ih lekova i kozmet\ickih preparata za negu koze i protiv raznih upala koze i sluznice (antiflogi·s tika). Vranilovka, tjmijan, majkina du.Sica i neke druge mirisne biljke sadric timola i ka1·vakrola, dva fenolska jedinjenja jaJkog ant\i5epticnog dejstva. Neke vгste bosiljka i zecja stopa imaju eugenola, jednog fenola velike antisepticne moёi i jakog, prijatnog i dugotrajnog mirisa. Trava od srdobolje, srcanik, steza, petrovac, pиpoljci od dиnje, kruske, hrasta i ја.Ьиkе, ru:astova kora, lubenicarka, zecja stopa, zdravac i druge biJjke oporog ukиsa \Sadrze tanine i druga polifenol.ska jedin;jenja, zЬog cega se upotreЫjavajи za lecenje rana, ekcema, krasta i dгugih oboljenja. Koriste se u oblikи оЫоgа ili kao dodatak kupkama. Slicno dejstvo је i lisca, pupoljaka, kore i zelenih ljи~aka oraha, и kome ima juglona i drugih ma1:erija. Daninoc, brsljan, rastavic, ~Sapunjaca i neke druge saponinske biljke koriste se spolja (kupke, oЫozi) i 1iznutra (cajevi) za lecenje izvesni11 upornih ћronionih koznill bolesti nastalih kao rezultat poremecaja prometa materija (metabolizma). Za lecenje psorijaze narod jede bundevu. Za lecenje ekcema i psorijaze koriste se peruvijanski balsam, stiraks i аrатоЬа (hrizarobin). L:.a sazre~·anje Cireva potkoznjaka (nricina) prave se kaЭice i melemi od samlevenog semena lana, dunje i Ьиасkа, crnog luka, pivarskog i domaceg (kiselo testo) kvasca i drugo. Osirn toga, svaki dan se pojede ро 25 do 30 g pivarskog ili pekarskog kvasca. Ili se od kvasca pravi jedna vrsta boze (poЬliie vidi »kvasac«). Za lecenje ogrebotina, posekotina i rana narod lko:лiэti razno oporo bilje, najvise bokvicu, ranjenik, petrovac, neven, brestovu koru, hajducicu, ЬеИ i crni luk, bosiljak i drugo bilje bogato antisepticnim sastojcima (vidi poglavlje »fitoncidi«). Protiv peruti, za porast kose, za jacanje korena kose, protiv opadanja kose koriste se koren kopnive, ricinusovo ulje, brsljan, sapunjaca, daninoc, kamilica, brezov sok, katran od bora, jele i ·b ukve i dгugi Ьiljni lekovi. . Protiv suge upotreЬljavaju se perubalsarn, stirak.s i ~katraiili а и narodnoj rnedicni cemerika, duiVan, buhac, hmelj i neko drugo bilje. II. Ј znutra. Za lecenje koznih bolesti, Jstovrerneno sa kupkarna i oblozirna, piju se razni cajevi i drugi lekoviti pripravci. Za leeenje raznih dermatoza koristi se daninoc, sok od krastavaca, bundeve, opuncije, breze, nekiћ vr.sФa aloje, jabuka, repu.Sine, rnaslacka, ruse, euvar1kuce i drugog soenog Ьilja. Veorna 5U korlsne tzv. »prole6ne kure«, dijete upotrebom svezih, presnih mladih ·listova maslacka, bokvice, salate, rnoraca, dragol}uba, lubenicarke i nekih drugih biljaka !Sprav.ljenih и dbfu.lku salate. Korist·i se i sok od breze i kupиsa, koren od repusine, li~Sni pupoljci od artisoke, eesljuge i lipe, sasvirn rnladi beli pиpoljci od spargle i drugo. U novije vrerne, otkako је,
LECENJE BlUEM
164 srecoш,
pocela industt·ijska rproi~vodn ja vocnif1 sokova, sve •је veci Ьгој osob a koje svakod nevno umesto a lkoholnih napitaka piju razne vocne sokove (poЬii ze v·idi Voce i povrce - lek i h rana). Nadamo se da се se i kod nas poceti proizvoditi kvalitetan i ukusan lekovit sok doЬiJ en cedenjem p resn og, svezeg kupusa, а, eventu.alno, i sokovi od drugog povrca, konzervisani bez dodataka skodljivih za zdravlje potrosaca . U Ьiljrzim sokovima koncentrisani su svi aktivni sastojci od velikog biolos kog znacaja. Celijske membrane su od celuloze ili od drugih indiferentnih ma te1•ij a, zbog cega one predstavljaju ba last, sastoj ke nekorisne za coveka. Prema tome, proizvodnja i upotreba higijenskih Ьiljnih sokova imaju ops ti Ьioloski znacaj.
Da kofa bude vlafnija, melda i sveZija
1. Ро 25 g miloduha, rшmarina i kamilice popaгiti j ednim litrom kljucal~ vode, poklopiti i, kad se obladi, doda1i 5 g sveze stucanog semena slacice, ostaviti 1 sat i zatim procediti. u doЬijeni сај n atopitti meko cisto platno i stav1jati kao oЬiog ili сај doda:ti u kupku. 2. Ро 5 g cveta lavandule, kamИice i pomorandZe dobro izmesati i dodati 5 g s-lacicinog semena, kao pod 1. 3. Ро 5 g cveta muskatne zalfije, kamilice i lavandule i 5 g slacicnog semena, kao pod 1. 4. Ро 5 . g lista zalfije, ruzmarina i lavanduдe i 5 g slacicinog semena, kao pod 1. 5. Ро 5 g rniloduha, borovih pupoljaka i kamilice pamesati i spr aviti еај kao pod 1, ра tome, umesto slaCice dodati 1 kasik·u svefe nastruganog rena. Napomena. - Ako bolesniku koia pocrveni posle upotrebe ovih cajeva, posle kupke ili oЬloga, kozu treba namazati svezim uljem ili cistom ispranom mascu. Osim ovih lekova za spoljnu terapiju, bolesn.ici treba istovr emeno da piju cajeve za znojenje u kojima ima cveta zove, lipe, trna, kamilice, divizme, vrЬove kore, pupoljaka od crne topole i sl. Ove cajeve piti sto toplije, da Ьi se postiglo sto oЬilnije znojenje.
Zapaljenje koie t liiajl
I. Cajevi za kupke i
oЬloge
1. Sto grama .kamiИce popariti jednim litrom k1jucale vode, poklopiti, s vremena na vreme promesati i posle 6 sati ocediti, iscedi·ti i taj сај dodati vodi za kupaпje ili u njemu nakvasiti cisto flanel5ko platno i njime oЬlagati kozu. Ukoliko se сај koristi za kupanje, u · kadi treba ostati bar 1 sat.
2. Sezdeset grama kamilice i 40 g lista hajducice, kao pod 1. --------'
КОЈЕ
SE BOLESТJ MOGU IZLECIТI I LI UBLA1Пl MEDICINSКIM BIU EM
З.
Pedeset g1-ama ka milice i
ро
25 g
lista h ajpuc ice
165 1
b okvice, kao
pod 1. 4. Ро 50 g kamilice i pe trovca, ka o pod 1. 5. Ро 30 g гizoma trave od s rdobolj e i p u polja ka (vrhova grancica) od. hra s ta i vrbe , k ao pod 1. 6. Ро 50 g vrl1ova, m la d ih grancica orah a i kru~ ke, kao pod 1. 7. Ро 30 g mladih vrho\1a огаhа, kru~ ke i hra sta, kao pod 1. 8. Ро 30 g vrh ova grancica oraha, du nje i kamilice, kao pod 1. 9. Р о 25 g samlc\•en og semena lana i grckog semen a i cveta kam ilice,
kao pod 1. 10. Ро 20 g sam levenog grckog semena i cveta kam ilice, haj du~ice, n e-
vena i trand avilj a , k ao pod 1. 11. Sezdeset grama kantariona i 40 g kamilice, kao pod 1. 12. Ро 30 g 1·as tavica, kantariona i ka milice i 10 g orah ovog li~ca , kao pod 1. 13. Ро 30 g ћras tove kore, pupoljaka majs ke ruie i rizoma idiтota i 10 g petrovca, kao pod 1. 14. Sezd eset grama bokvice i ро 20 g pe trovca i ha jduCice k ao pod 1. 15. S to gra ma vucje j abucice kuvati 15 minuta и 1 li tru vode, posle 6 sati ocediti i tо ш vodicom ispira-ti ili u njoj n a topiti fla nelsko platno i stavlja ti оЫ оgе (ovim se m ogu leciti i r ane koje tesko za celjuju, ulcu s cruris i sl.). П. ёajevi
z:a pice
1. Ро 20 g kicice, gorke de teline, cve ta kamilice i bele mrtve koprive i •brezovog lisca; З kasike О\'е smese popariti sa pola litra kljucale vode, poklopiti i p osle 4 sa ta oced iti i nezasla deno pitJi pre jela. 2. Ро 20 g pelena , klekinj a, bokvice, lista oraha i trave daninoca, kao pod Ј . З. Piti З puta dnevno ро pola kafene kasike svezeg soka iscedenog iz presnog korena r epusine ili maslacka.
Ekcemi 25 g korcna maslacka Ј vodopije, orahovog lista i pupoljaka spa rgle; З kasike ove smese kuvati 2 m inuta и pola litra vode i posle 2 sata ocediti i piti nezaslaёleno рте jela. 2. Ро 25 g korena i tгave vodopije, orahovog lista i pupoljaka spargle, kao pod 1. З. Cetiri kasikc trave daninoc a, kao pod 1. 4. Cetrdeset grama plodova pasdrena i ро 20 g trave daninoca, lista gorke deteline i plodova moraca, kao pod 1. 5. Sezdest gтama trave lisajivice i ро 20 g kamilice i trave daninoca, kao pod 1.
1.
Ро
166
LECENJE BIUE.M
6. Pedcset gran1a kamilice i ро 25 g majkine dusice 1 гusomace, kao pod 1. 7. Ро 50 g cveta brdanke i kami Lice, kao pod 1. 8. Ро 30 g ttave ruse (zajedno s korenom), korena maslacka i repusine i 10 g trave danin oca, kao pod 1. 9. Tri pu1a dnevno pre jela popi ti ро 2 ka~ike svezeg soka iscedenog iz svezih krastavaca. Promrzllne
1. Sto grama ћras tove kore ili 50 g hrastovih sisaraka stucati и sitan prah, 10 minuta ku vati и 2 litra vode i p osle 4 sata ocediti. Ovim cajem natopiti f lan elsko platno i nj ime oЫagati promrzla mes'ta. 2. Ро 50 g cveta nevena i k amilice i З О g lista oraha, k ao pod 1. З . Ро 50 g и p rah s tиcani h hrastovih Sisarki i rizoma trave od srdoЬolj e, kao pod 1. 4. Ро 40 g cveta brdanke i kamilice i nizoma trave od srdobolje, kao pod 1. 5. Ро 50 g pupoljaka od crne topole i ·m ajske r.uZe stavirti и litar svezeg ulja, teglu u.m otati u Ciste krpe i d1r ia•t i 8 sati n a vodenoj pari; tim uljem kas nij e m azati promrzla m esta. 6. Sto grama vrllova grancica s liscem od ruja, kao pod 1.
МALOKRVNOST
(Anemija)
Koristi se razno
Ыlје
ne bas prijatnog ukusa. Ovi cajevi se moraju
piti pre jela i nezaslalleni. 1. Ро 25 g lista koprive i trave-i.ve preliti sa pola lirtra bladne vode, poklopiti i ostaviti preko noci da se kiseli. Surtradan izjиtra kиvati 2 minuta i, kad se obladi, ocediti, iscediti i piti ро 1 casu З puta dnevno pre jela. Posle 3 dana jedan dan ne piti, ра opet .naэtaviti. 2. Ро 25 g lista koprive i trave petrovca, kao pod 1. З. Ро 25 g lista koprive i pupoljaka majske rиZe, kao pod 1. 4. Ро 10 g trave-ive, p etrovca, lincure i sipurka, kao pod 1. 5. Ро 20 g ~ipuraka, plodova maline i oskoruse, kao pod 1. 6. Ро 20 g oskoruse, maline i lista koprive, kao pod 1. 7. Ро 15 g lista kopr.ive, hajducice, ribizle i sipuraka, kao pod 1. 8. Ро 25 g korena lincure i sladiea, kao pod 1. 9. 15 g korena id.irota i lincure, ро 10 g sipuraka, kupine i oskoruse, kao pod 1. 10. Ро 10 g cveta irna, gloga, majske rиZe i trandavilja, kao pod 1. 11. Cetrdeset grama pupolj aka majske rиZe i ро 10 g sipuraka i sumskih jagoda, kao pod 1.
КОЈЕ SE BOLESTl MOGU IZLECIТI ILI UBLAZIП MEDICINSКlM BIUEM
167
12. Ро 20 g dгcлjina , kupina i sipuraka, kao pod 1. 13. Ро 10 g tгavc-ive, podubice i hajduёice i ро 30 g sipuraka, kao pod 1. 14. C:etrdesct grama iairota i ро 10 g lincu re i malina, kao pod 1. 15. C:etrd eset grama d renjina i ро 10 g korena maslacka i glogovog cveta, kao pod 1.
LEKOVI ZA JACANJE ORGANIZМA
(To nika ili roborancija) Za leccnje ops te slabosti, iznemoglosti ·i sliёnih obo·ljenja nas talil1 kao posledica pcelezanih raznih hroniёnih, dugo traj nih Ьoles ti, vekovirna se u narodnoj i naucnoj n1edicini korist.i razno lekovito bllje. Najvise se ceni bilje oporog UJkusa, tj. o no koje irna mnogo tanina ili stavskih materija. Za popravljanje apetita, ра prema to me i za ј аёаnје, upotreЬlj ava se mnogobrojno neot rovno gorko bilje. Nauёna, а pogotovu па5а narodna medicina mnogo ceni izvesno domace billje koje sadrzi po red tanina j os i gorkiћ i n~irisnih sastojaka. Ponekad se u toj bogatoj recepturi n adu i bl1jke koje istovremeno sadrze i n eotrovne ljute materJje kюј е, tak.ode, popravljaju apetit, j er draze organe za varenje i time pojacavaju lucenje pljuvacke, zeludacnog i drugih sokova boga tih raznim enzimima neophodnim za varenј е hrane. Iako lecenj e ovim sredstvima za jacanje jos nije dovoljno prouceno i naucno objasnj eпo, O'ii le kovi se ipak svuda i svakod.nevno koriste u nas i u inostrans tvu. Njihova upotreba vekovima ne pres taje. Naprotiv, ona poslednjih godina sve vise raste. Najvise upotreЬljavano domace oporo i gorko bilje za jacanje bilo bi: list i koren koprive, troskot, lisac, ziva trava, crni gatvez, mrtva kopriva, p etrovac, hajducica, poduЬica, trava-iva, stavolj, verbena, vod.o pija, i.uti tm, hrastova kora, ziг i sisarka, oraћova ljuska, pupoljci i list, cvet, list i plod razniћ vrsta ru7.a i brusnice, li.st i plod kupine, maline, riblzle, sumske i pitome jagode, ogrozda, dunje, jabukc i musmule, kora pitomog i divljeg kestena i jove, surucica, ocajnica, drenova kora i drenjine, tmjine, zecja stopa, trava od srdobolje, lubenicarka, srcenjak, steza, koren i list borovnice i drugo oporo voce i Ьilje. Ono sc spravlja na razne nacine, а najbolje ga је kiseliti desetak dana u starom crnom vinu. Pije se З puta dnevno ро jedna casica na pola sata pre jela. Najcesce korisceno d.omace gorko i mirisno bilje za jacanje је: kicica, lincura, gorka deteLina, trava-iva, podubica, hajducica, pelen, pupoljci od cme topole, rizom od zdravca, cvet od kaJine, vinovo lisce, cvet od suncokreta, kora od gorke pomorandze, idirot, ocajnica, ЬlCIZeni akatj, artisoka, odoljen, maslacak, hmelj, гudinski pelion, cempresove sisarice, komonika i drugo. U najnovjje vreme sve se vise koristi bilje koje ima pektina, kao sto su dunja, musmula, divlja jabuka i kruska, ljuska od pomorandze i Hmuna i drugo. Najvise pektina ima и nekim nasim zrelim plodovima, u vocu, osobito и ljusci. Na primer u ljusci jabuke ima 17, а u ljusci pomorandze do
168
LECENJE BIUEM
ekstпclccijи pek>tina и indиstr~jskim razmerama, jer se pcktini (poliиronske slofene koloidne materije) sve vise i гaznovrsnij e koriste и borbi protiv dosadnih letnjih proliva i opste slabosti, osobito u dece. Ranije n avedenc biljke ·UpotreЬljavaju se u raznim vidovima, u oЬliku raznovrsnih preparata: praskova, caj eva, tinktura, ekstrakata, tonicnih vina i drugo. Uvek se uzirrzaju pre jela! Slorerui:jd lelrovi se spremaju и apotekama. Gorko bilje za jacanje apetita~ zeluca i uopste za jacanje је mnogobrojno. Najvise se ceni ono lkoje је ne sam.o goгko vec i
250fo pektina, zbog cega se koristi za
КАКО
1 K~L\.D TREBA BRA TI LEKOVITO BILJE
Sta
1norщu
znati citaoci kojt zele da se posvete sakupljanju, susen ju, unovcenju i upotrebl lekovitog bilja
U Jиg05laviji ima vise desetina hiljada vrsta biljaka, ali one nis u sve lekovite. Zato se ne n1oze brati ma koja biljka, sve sto nam dode pod rиkи. Treba prikиpljati samo ono medicinsko bilje koj e se te godine trazi za otkup. Biljari se mogu stalno obavestavati и zadrugama i preduzeCima za lekovito bilje, ra.s pitujuci se s ta se trazi, koliko, ро kojoj ceni, kakvog kvaliteta itd. 1 Svaka biljka tгaii mesto i zemlju na kojoj najbolje uspeva. Zato је treba brati samo tamo gde је najbujnija, najlepsa i najzdravija, jer је droga dobijena od takvih biljaka najboljeg kvaliteta, posto sadrii najvise lekovitih sastojaka. - lsto tako, svaka biljka ima svoje vreme kad lje -treba brati, jer и to doba ima najvise lekovi~tih sastojaka. Retko kad se иpotreЬljava cela biljka. Najcescc, da ne kazemo gotovo redovno, koriste se samo pojedini biljni organi, .samo oni и kojima biljka nagomilava najvi5e lekovitih sast()jaka. Velik је broj problema о kojima svaki iskusan biljar mora voditi racuna. Uopste, tesko је dati neko potpuno иputstvo za rad na terenu, propise koji bi sve obuhvatili, sta sve jedan biljar mora da zna. Ipak, postoje izvesni oblcaji, kroz vekove stecena iskustva, potvrdena naucnim ogledima i analizama U laborator.ijama, ponekad cak i nepisani >>biljarski zakOJ'li« kojih se svaki napredan sakupljac lekovi•t og bilja и na·s i u inosjt ranstvu strogo drii i koje postuje. Та opsta pravi'la bila bi, иglavnom, ova:
1. Jedno licc ili jedna odredena druzina treba i sme da sakuplja и toku jednog dana ili sezm1e samo jednu vrstu medicinskog bilja. Tek kad ono procveta, »prode«, onda se moze ·i sme preCi na sakupljanje druge vrste. Ako jedno isto lice istog dana, u istu koтpu stavlja vise vrsta b.ilja, stalno preti opasnost da se ono pomesa. Osobito treba paziti da se otrovno bilje ne pomeS.a sa neotrovnim. U toku poslednjih godina bilo је mnogo slиca jeva kada эu beraci nehotice mesali liэt koprive sa listom bun-ike, tatule .ili velebllja, zbog cega је sva roba morala biti spaljena, posto se kopriva daje kao dijetalna hrana deci i bolesnicima koji se oporavljaj.u, dok i najmanja prjmesa ranije pomenutih otrovnica moze izazvati nesrecu. Borba za cistocu droga mora bltli staina. Na zalost, cinjenica је da је najveci nedostatak robe dobijene iz naroda bas necistoca. Prasta•ri narodцi
170
1 ECENJE
BIUГ\1
оЬiсај је
da sc и kiticc vcze ро nekoliko vrs ta lekovitog ЬiLja , to dгli negdc obeseno i, kad za tt·eь~. иzi rna sc ona Ьiljka kоји zele da koriste za lck. Kad је гес о pt·oclaji, to nijc dobro. Мсsа ло Ьilj e лiko и sve tu ле pt·,jma. Tra.~ i se samo ј еdла YГSta, C t ~ ta b ez ika k\ri\1 primcsa. Los ј е obicaj s to se ponegde jos и\rek и korpu ili и vrecu bcrc sve lekovito Ьi lje na koje se u ро l ји лaide, р а se ро povratktt, kod kисс vrs i odaЬira лj e. То ј е zas ta гeo, pr·imi t i,ra л лас iл rada koji s и odavлo napus tili svi napredлi Ьiljari . Lekar , apotck::\Г i vеtегiла г tra.le sam o cis tu kamilicи , cis t beli slez, cistи li ncи ru i drttgo Ьi lj e, а kad im za treba ncka s mcsa, опi ј е sami nacine, r·ukovodeci se poznatim pra,,ilima receptиre i [ш· mako l ogij e. Desetine vagoлa lcko \•i tog Ьilj a sva ke god ine Ьi а vracc лo, odmjcno ili је ponekad m oralo Ьiti ca k i иni s teno , spalj eno, j er roba лiјс Ьila cista, а odaЬiranje је brlo л e moguce iz es ti. 2. Nap redn i i iskusni bilj ari nikad 11 есе obrati i is k opati sve m edicins ko Ьilje 11а jednom mestu, н еgо се u vek tu ostavljati izvestan bro j нaj lepsiJ'l pt·imeraka ?.«L sem e, za samorazmnoi.avanje. То ј е od ogrom лog znacaja za same Ьilj are, j er se na taj nacin najlakse си vај и od илis t ava лj a bogate plantaze najvaznij eg m edicinskog Ьilja и prirodi. Biljari ne s m ejи m is liti samo na treпиtnu korist od Ьilj a . Oni moraj и racunati i na bиducnost, na svoju dеси , da se ne bi i za biljaгe govori lo »posle nas po to p«, kao s to se to danas svиda govori za nase pre tke gorosece, zbog kojih su nam пaj le psi nasi krajevi ogoleli i osiromasili. Bez dobrih sиm a ne.ma dobrih medicinskih Ьiljaka. Najvaznij e lekovito Ьilj e ras te bas ро suma ma i uo pst e л а sumskom zem lji st и. Divlje Ьilj e nije i ne srne Ьiti »nicija prcija«, li cлa svojina. Ono ј е ops tenarodno dobro svih narastaj a. Nase sume i nase livacle S ll opsta narodna njiva koju priroda dii.e, neguje, obratluje i seje, а covek treba da 1·аzитпо koristi bilje koje nije se jao ni sadio, da ga ne ю1ista va, da ga stiti od oni/1 koji ga unis lavaju. Pa me tam Ьilj ar moze svake godiлe na tzv. »n iCijo j zemlji,c da nabere hiljade kilograma naj skupocenij eg lekovi tog Ьilja а da pri tom ne mога ni da ore, ni da drlj a, vlaci, valja, seje, nego sa mo da bere. З. Iskusni biljari v rlo dobro znaju i u vek s trogo vode ractma tla se m edici11sko biljг. пю~е i s m e bt·ati samo ро lepom i pot puno suvom vre1ne11tt, kad пет а 1·ose, а nikako ро kisi ili neposredno posle kise. - Ako se bere rosno i vlazno Ьilje, ono ubrzo potamni, pocrni, uplesnivi se, нgreje, »upali« (zbog vrenja) i pok"-ari, tako da se naj cesce mora baciti, jer и njemu propadnu svi lekoviti sastojci, а plesan sa pokvarenog bilja prenos i se и skladistu na zdravo. Tako је bilo mnogo slucajeva da је jedna jedioa korpa buc:iavog bilja upropastila u skladistи ро nekoliko vagona ispravne robe. Na taj nacin сео trud pos taje uzaludan i biljari gube volju i povercnje и zapoceti rad i konacan иspeh, posto budavu robu niko ne prima. Najosetljivije је cvece zivih Ьоја, а gotovo isto tako i liSce i ostali nezni nadzemni delovi Ьiljaka. Bilje ne trcba bгati ро selima i gradovima, pored puteva, zeleznickill pruga i na drugi1n n1estima gde ima mnogo pras ine i druge necistoce, а pre svega ne tamo gde bilje moze biti zagadeno mokracom ili izmetom, jer bi takvim Ьiljem bolcsnike mogli izloziti raznim zaraznim bolestima. Staro oprobano pravHo је da biljc treba sakupljat posle kise, je.r је tada najso-
КАКО
1 КЛD ТRЕВЛ BRAТI LEKOVПO BTU E
cnije i naj lekovi tijc, а osim toga, kisa ga samo ga ne treba brati dok је jos vlazno.
171 је
okupa la
ра Је
cisto i zdravo,
4. Cvece, liJce i ostale nezne nadzemne delove Ьilja treba susiti па promaji, и 11laduviнi, nikako па suncu. - Gde postoje termicke su sare za bi lj e ili voce i druge poljoprivredne proizvode, treba njih koristiti, jer ј е u nj ima susenje najbrze. Za Ьiljare је veoma VaZDO da uzbrano b ilj e s to pre osuse, jer је vlaga gl ю,ni u:aok k\•arenja bilja i guЬljenja Earmaceubske i trgovacke vrednosti. U susarama treba imati termometar гad:i regu1isanja temperature S•usenja, jer svaka Ьiljka ili grupe Ьiljaka imaj u svoj u op tima lnu temperaturu susenja do koje se sme iCi. Bilje se ne sme susiti na gomiiama, n ego и sto tanjem s loju na lesama ili asurama, hartiji, daskama ili na necem drugom. Promaja u susari mora Ьiti s to veca da bi isparavanje i odvodenje v1age, dakle, susenje, teklo sto brze. U vecini slucaj eva biljari nemaju zidcme susa re, n ego moraju koris titi s to imaju. Najbolji su tavani sa m etalnim krovom, ј ег se oni preko dana leti brzo i jako ugreju, osobito ako је meta l crn i talasast. Za sve vгeme susenja Ьilj e treba p1·cvrtati. Treba rad.iti cisto i pazljivo, sa purto samopregora i ljubavi, da se Ьilje n e bi oziedilo, pokvarilo i izgubllo prirodпu boju. Vecinu lekovitih sastojaka u biljka·ma cine veoma osetljiva organska jedinj en ja, koja se pod razпin1 uticaj1ima brzo razlazu, daj1u6i nelekov..iJte sas tojkc.
N e mogu se sve Ьiljke sиsiti па istoj temperaturi. Ти nema opsteg pravila. lpak treba napomenuti da sve mirisno bilje, а to је gotovo 500/о nasih izvoznih droga, n e treba susiti na tempera·turi visoj od 350, najvise 40. Ostalo bilje uglavnom se susi do 5Оо, а samo izu.z etno ne ko bilje SiUSi se i do 60, 65 ili 70Q (neko korenj e, plodovi i semenje). Korenje i drugi podzemni organi, semenje, plodovi i kore mogu se susi ti i na suncu. za voce, povrce, hmelj, kиkuruz ili za neke druge ratarske proizvode, zatim tavani, cardaci, supe, skladista ili neke druge pokrivene prostorije najbolja sи m·e sta za susenje Ьlја. - Ove prostorije moraju biti ciste, j er necistocom ne -samo sto se doЬija losa roba vec se njome p renose razne bolesti. Provetravanje svih prostorija mora biti sto bolje. 5.
Sиsa re
Osиsene delo1•e lekovitog bilja ( droge) treba cuvati и dobro zatvore11.im su.dovima~ и sanducima iznutra oЬlozenim tamnam jakom hartijom za pakovanje, и vrecama od visestruke debele hartije, и vrecama od gustog tkanja, и limenim kuLijama, zemljanim gletlosanim sudovima i tome slicno, \'ес ргета tome cime se raspolaie. Svaka vгsta bilja cuva se na drugi nacin. Osim toga, i velika preduzeca daju propisnu ambalэ.Zu i postavljaju svoje zahteve, о сети biljari moraju voditi гacuna i uvek se Ьlagovremeno obaveэtiti. Vaino је da S\'e bude cisto, ро mogucstvu novo, bez nekog stranog mirisa (na naftalin, petroleum, kolomast, ·kагЬоl, koZ.u i·t d.) i da se upako-
6.
sacиva
od razornog dejstva vlage, sunceve svetlosti, kiseonika iz vazdиha, insekata, plesni, miSeva, pacova i drиgih ste.tocina. Odaja u kojoj se bilje cuva mora biti S>uva, cista, okrecena i mora se lako provetravati. Zarazena .skJadiSta treba leeьti ciklon.izacijom na naCdn kako se to cini и stanovima za unistavanje stenica. Ovo mogu raditi samo strucnjaci, jer su to smrtonosni otrovi. Biljni i zivotinjski paraziti mogu na-
vana droga sto potpunije
172
LECENJE BIUEM
c initi velike stete i cesto upropa~cuju vagone n aj skupocenij eg medicinskoa bi1ja ako su sk1ac.lis ta n eispravna. Zbog toga bilja r m ora uvek biti opreza; 7.
DоЬ го
obavesteni bilj ari ne d rie droge dugo kod svojih kuca, nego
ih sto pre prodajн, ne ceka juci vlafno jesenje vrem e. Ovo је potrebno uciniti zato sto relko da ima bllja r a k oji Ы imao dovoljno pros trana i s uva
skladis ta za duie cu,,anje veCih kolicina bilja.
8. U s vetu najbolje p r olaze oni biljari koj i su udruieni u zadruge za leko~·ito Ьilje.
9. Botanicko poznavanje l ekovitog bilja i razlikovanje od slicnog neleko\•itog ili otrovnog, preka је potreba bez koje se uopst e 11е mogu zamisliti pravila11 rad i uspeh. - Ne treba zaboraviti da su izvesne biljke ' 'rlo slicne, а druge su polilnorfne, imaju mnogo podvrsta, а za lek se, me
vanja iz neznanja i neobavestenos·ti. RazmnotavФ-zje lekovitog bilja и prirodi је od velikog znacaja za odriavanje bogaciJz ualazisla, gustih sastojina па malom prostoru. - Na vo-
10.
dopJavnom, krsevitOin i golom zemlji·s tu, ро medama, pored puteva, и sumi, na slatinama i na drugom neproduktivnom zemljistu, od koga ni pojedinac ni zajednica nemaju bezmalo nikakve koristi, moze se lako i uspesno razmnozavati izvesno lekovito bilje, i to zemljiste moze jos iste ili narednЉ godina postati bogata njiva, najЬogatije nalaziste za branje bilja. То osobito vafi za ono bilje koje se mnogo traZi za izvoz: odoljen, ЬеН slez i krusina pored reka i potoka, kamilioa na бlatinama, lincura na suvatima i•td.
11. Otrovno bilje ne smeju brati deca, dojilje i trudnice. - Biljari koji rade s otrovnim ·ьiljem ne smeju za vreme ·rada jesti, pusiti, а u mnogim slucajevima ni lice diгati. Nos i usta treba zastititi maskom, а ako toga nema, onda cistom vlaznon1 krpom. Sapunjaca, cemerika, sitnica i druge saponinske bHjke, kad se n1elju ili tucaju, j7Ja2'li:vЩju neizddljivo Jcilj anje, kasljanje i нpalu organa za disanje. U pгostoriji gde se c uvaju droge jakog dejstva (velebilje, tatula, jediC, cemerika, bunika i dr.) ne sme se cuvati neotrovno bilje i mora bitl pod kljucem. пајтапје pakovanje lekovitog bilja mora biti obel~Z.e110 mastilo1n ili mastil]a\JOm olovkom. - Ovo је osobito vafno za otrovno bilje.
12. Svako i
rada sa ot1·ovnim biljem t·reba se presvuCi i oprati ruke i lice mlakom vodorn i sapunom, а, gde god је moguce, dobro је posle rada okupati se. Treba imati apoteku za hitnu pomoc.
13. Posle
VREME
ВЕRВЕ
1. Rano и .prolece ili ,,ес krejem zime, beru se pupoljci Ьоrа, breze, jaЬlana i topole. Imela se bere od decembra do febгuara, sve dok је hlac.lno. 2. Cvece se bere cim biljka procveta. Precvetalo, oplodeno i klonulo cvece nema miris, boju, lekovitu i trgovacku vrednoэt kao ono koje se toga
КАКО
1 КАD TREBA .ВRАТI LEKOVITO BIUE
173
j u tra rascvetalo. Od m aj ske ru.Ze beru se potpuno razvij en i, ali n eotvoreni p upoljci. З. L iJce i cele biljke (trave tzv. h erbe) treba sakupljati u trenutkн kada se D:a z:jima pojavi prvi cvet. Medиtim, i tu ima izuze taka. Na primer, list mattcnJak a se Ье1·е pre cvetanj a, jer ј е u to vreme n ajmirisnij i i najkrupnij i. Od pelena se dobijajи dve d roge : za fabrike Ukera i gorkih rakija bere se biJjka visoka s\rega 1-2 p edlj a, kad је »kao du sa meka«, а za farmace-
иtsku upotrebu traze se vrhovi grancica и cvetu, tj . kad је bilj ka visoka oko met aт.
Kad se tr aze »trave« (»h erb e«), иve k se misli na nadzemni deo biljke и cvetu, ali i tu ima izuzetaka, о cemu se mora voctiti raCиna. U m nogim slucajev·i•ma se, zapravot traze samo vrh ovJ gra•ncica u cvetu , j er na nj ima ima najvise cveca i lisea. Treba izbegavati donj e, go le, odтvenj ene d elove biljke, j er u njima nema lekovitih sastojaka. 4. Plodovi i sem enje beru se kad su potpuno zrebl. Medu tim, i . tu ima izuze ta ka. Na pгin1er, sipak ili sipurak ne treba brati zreo, ne бmе se ceka ti da omeksa, n ego ga tr eba brati cim zarudi, dok ima crvenonarandzasttt boju i dok је potpuno tvrd, jer zreo sipak ima manje vitamina С, loSije se su si, hoce da se pokvari, zgnjeci se i slepi, i uops te, daje dro gu koja izgledom nije ni izbliza onako lepa i privlaona kao ona doЬijena od nedozrelih, tvrdih sipkova. Ovo ј е VaZDO znati, jer se i druge droge prodaju prema izgledu, »lice« im se ceni, tj .. Ьоја, ops ti izgled, cistoca i osta lo sto је »Za oko lepo i privlacno~c . Zbog lepog »lica« sipka, koprive, trnjina, sljiva, drenjina, klekinja i drugih droga и tudini cesto doЬijamo 30-1000/о vise deviza. 5. Kore treba guli1ti и таnо prolece, kad ima najvise sokova, jer је u to vтeme koru najlakse sklidati. Rede se ko ra guli и jesen posle opadanja Hsca. Ljus ti se samo zdrava i zi\'·a , mlada, glatka kora koja nije ispucana, rapava. Ovo zbog toga sto stara, mrtva kora ima manje lekovitih sastojaka ili ih иopste nerna. 6. Korenjc. i druge podzemne organe treba vaditi и jesen, rede и proleee, ali i tu ima izuzetaka, о koji~ma biljar mora voditi racuna. Na primer, od zeljastih jednogodisпjih Ьiljaka podzemni organi se vade kad је biljka и cvetи, jer se tada najlakse mogu naCi. Od visegodisnjih biljaka treba sakupljati samo krupno, potpuno razvijeno korenje. Uvek treba odstraniti suve, mrtve, trule delove, ocistiti ih od zemlje i druge necis·t oce, oprat·i bladnom vodom da se otkloni sva zemlja i sto pre osu§iti, u sto tanjem sloju, u zagrejanoj sиsnici, и peci posle pecenja hleba (do 70ОС), na эиnси kad ga ima (leti). - Steta је vaditi mlado ta-nko i vodeno korenje, jer ono nema ni trgovackи ni farmaceu tskи vrednost odraslog korenja. - Korenovu glavu uvek treba vra·t iti и zemlju da bi iduce godine iz nje izrasla nova biljka. Visekrake glave, kao, па primer, od belog sleza, lincure, velebilja i drugih biljaka, treba oS.trim nozem uzdu.Z rasporiti na onoliko delova koliko ima pиpoljaka i svaki pupoljak vratiti u zemlju u иspravnom polozaju, na rastojanju oko pola metra. Tako се za nekoliko godina na »nicijoj zemlji« postati bogata plantaza aпedicinskog bilja ·k oja се biljaru vrati·ti stostruku нa gradи. Ovaka·v nacin razmnozavanja mogu osobito dobro organizovati иci telji sa svojim иcenicirna, а pre svega strucni biljari.
174
LECENJE B1UEM
ZASTITA BILJARA Biljar је i zloi en mnogim opasnostima Као sto је pot re bno -;.ak onom zast itili iZ\Jesno re t ko i vai no lekO\Ii/ 0 Ьilj e tt prirodi, isto tako је nи i110 zast it i ti i sve profesiona l ne sakupljace toga bilja. Ako n i zbog ёеgа drugog, а ono bar iz razloga s to niko b olje od Ьi lј ага ne p oznaje retka m esta ,,ainog Ьilja i niko kao biljar nece vod iti racuna da se zakon о zas titi Ы Јј а za is ta p ravilno sprovede. J er ne treba guЫti iz vida da ј е za b ilj ara cela okolina nekog mesta njegova njiva kој и
on ne ore i ne sej e, vec sam o zЬira nj ene plodove. U nj egovom sops tvcnom interesи ј е, dakle, da и svom rejonu ima s to vise i s to r edeg i skupocenijcg bilja . On to moze p ostici j edino ako s tгogo vodi racuna о svakom bogatom nalazi stи.
Najvainije lekovito Ьilj e obicno ne r aste и Ьlizini n aselja, n ego ponajcesce vrlo da leko, па tesko prJs tupacnim mestima. VeleЬ.ilj e treba traziti ро sumskim krёevinama i pozaristima , naj ёesce и plaпini и Ьu'kovim sas tojinama . Za j edic se treba peпj ati izпad 1.500 m, а za m edvede gr ozde jos viSe. I lin cиru treba traziti na velik im visiпama, n aj vise na sиva tima, а to ј е оЬi ёпо iznad 1.700 m . Islaпdski lisaj bjJjar се паСi tek па oko 2.000 m na najkrsevitijim i n ajn epris tиpacnij im steпama i liticam a. Biljar se zbog toga veoma mnogo udalj иj e od svoga rnesta stanovanj a i cesto ј е izlozen izпena dnoj kisi, gradu, sn egu, olиji l dгugom nevremenи . Njemи па svakom korakи preti opasпost od otrovnih zmija i razпih zveri. Nije redak slиcaj da bilja r strada od sumskog dГ\reca , odvalj eпih stena, buji ca i dгugih n ep ogoda. Nem ajиci и Ьlizini naselja, prokisao biljar, pogotovo и planiпi , moze ozepsti i tesko oboleti. Ovo utoliko pre sto izvesпo bilje moze sakupljati samo ро vlaznom vremenu. Biljarи i nj ego,roj porodici preti opasnost od trovanja otrovnim biljem, и prvom redи onim •koj e .ima alkaloida, glikozida , ljиtih sastojaka, materija koje jzazivaju plikove i rane, nadrazljivih etarskih ulja i sl. Oni koji beru hrnelj i koji oko njega rade, redovno oboljevajи od ираlе oonill kapaka. Prasi,na koja se dize kad se seku, drobe , m elju i pakuju osusene Ьiljke koje .sadde saponinske materije (u vodi mиckane pene kao sapun, zbog eega se tako nazivajи) и tolikoj m eri drafi da r edovno izaziva hronionu upalu i oboljenje oгgana za disanje i ociju. То sи, pre svega, bela i crvena sapunjaca, jagorcevina, sitnica i dr. Ima o soba preosetljivih na saponine i koje se юd te prasine formalno guse. One zbog toga ne smeju raditi s ovim biljem. Kad se podzemni o rgani cem erike sedkajи i m elju, izazivaju neizdrzljivo kijanje i lucenje sluzi iz nosa i usta u toj meri da se odmaћ тога napustiti rad i smesta izica van odaje rna cist vazduh. Cemerika је, osim toga, i otrovna. Biljari zaposleni berbom, а pogotovo susenjem, seokanjem i mlevenjem velebilja, tatule, buнike i belog buna svakodrnevno эu izlozeni ·t rovanjima: prosirene zenice, ukocen pogled, promuklos,t i dr. Njih оЫсnо uvece, nocu vodc kuCi, jer nocu ле vide, kao da •sи oboleli od »kokosijeg slepilat<. Dovoljno ј е da takvi radnici p restanu radHi s ovi·m Ьiljkama, ра da vec poslc 2-3 dana sve bude normalno, bez ikakvih poэledica. Dakle, nikakvo lecenje, nego prosto radniku dati drugi posao i na taj naci·n ga odvojiti i
КАКО Ј
KAD TREBA
BRAТl L EKOV ПO
BIUE
175
oslobodiui od uzrocnika tt·o,ranja. Ovde oЬicno ni m<1ska ne pomaze. Im a jos nc koliko desetina dгugi h Ьiljaka koje mogu izaz\' ati r azne nelagodnos ti i nezgode. Zbug vaznosli O\'Og pozna\oan ja, pored S\'ake takve Ьiljke Ьiсе tac na upulSL\'a kako se lreba zaslitil•i. Boblce velebilj a su s talna opasnost za Ьilj a ra, jer su ' ' rlo otгovne i U \ 1ek mame biljaгevu d ecu da ih u zaberu i pojedu. То је isti s lucaj i s ЬоЬlсю11а шa s4iн ice.
Od Ьilja s etarskim uljima coveku mogu s koditi ove Ьiljkc: vr atic ili povratic, rulvica ili sedefCic, brcianka, hajducica, kantarion, c m a slac ica, beli luk i dr. Skodljiv је sok iz rosopasa, а osobito mlecni sok iz raznih mleCika. Razne vrste ljutica, sasa i druge Ьiljke iz iste porodke sadrie ljute snюl e i otгovne, gorke materije koje draze i izazi,raju crveлilo , plikove i rane.,. Slicne otrovne sas tojke sadrzi i kozlac, debela tikva ili debelica, maslinica i dr. Nt:~ma sumnje da svi ljudi nisu podj ednako osc tlj ivi р1·сп1а svi m s koclljivim Ьiljkama, da је to prilicлo ind·ividua lno. Ali ipak, s vremeno m, usled sva kodnevnog dodira s ovim Ьiljkam a svaki co\rek postaje rnanje ili visc osetljiv i neotporan . Znaci trovanja su raznovrs ni. Ne kad se sve zavt·s i dosadnim kaslj anjc;m i kijanj em , neka d samo glavobolj om i klornuloscu, а n ek ad se jave i tezi znaci trovanja: povracanje, grcevi, hladan znoj, groznica\10 stanje, gublje nje ape lita, Ьl e dilo, poste pc no s laЫj c nje, mal okrvno~t i sl. U tom slucajн Ьilj ar mora menjati profes.iju i mora se leciti. Svi ovi i mnogi drugi nepredvicieni slucajevi nalazu potrebu da se Ьi~ ljari kao zasebna profesija zakonom zastite i da se tretiraju kao i ostali kvalifikovani radnici. Pored dobre obuce, odece i opste opreme, svaki profesianalni biljar treba cla 'ima u za 'Se i serum protiv uj eda zmija, lekove za prvu pomoc ·и nesrecпi•m slucajevima, dobar i velik ranac, satorsko platno i ostalo za terenski rad. Za branje koprive i drugog ljutog i otrovnog Ьilja biljar treba da ima rukavice. Uvek posle 1-a•da mora sapunom i toploп1 vodom opra ti ruke, jer ima otrova koji па kozu ne deluju, ali se na ruke zalepe, ра se takvim rukama ne sme jes ti , n e smeju se dirati oci, usta, nos, usi i drugi osetljivi oгgani. Biljarev stan mora biti suv, zdrav i mora se dobro provetravati, jer su mnoga Ьiljna isparenja skodljiva za zdravlje. Dakle, jednom reci, kao i za ostale .profes ij e tako i za biljare vazi ona naro. dna: »Bez alata - nerna ni zanata.« Svaki samostalan Ьiljar mora dobiti od lokalnih narodnih vlasti pism enu dozvolu za slobodan .i ni od koga neometan rad na terenu. Svaki od tih biljara је odgovoran za racionalno gazdovanje lekovitim Ьiljem u rejoпu za koji је zaduieп. Nema sumnje da се se jednog dana, kad se kod паs osposobj dovoljan broj samostalnih blljara, morati doneti и r е d Ь а i 1 i z akon (.. koji се tacno i jasno odrediti njihova pra\t a ti d .u zn о s t i. Oni се veгo\tatno organizovcrti svoje u d r •u zе п ј е. Preko udruzenja ili z а d r u g е Ь i 1 ј а r а la'kse се se moci svaki pojedinac ili zadruga ·s nabdevali odelom, asovciCima, p.ijucin1a, V'ilama, graЬljicama i dru·g.im potrebama. Plata i stalnost и sluzbi su dva v г 1 о v а z n а f а kt о r а z а s t о Ь r z е р о d i z an ј е k а d r о v а b ј l ј а r а, s jedne strane, а s druge, р о v е с а n ј е р r о i z v о d n ј е lekovitih siro- v i n а i р о р r а v 1ј а n ј е k v а 1 i t е t а d r о g а. 1 to pitanje ceka na svoje pravilno resenje.
176
LECENJE BIUE M
PRAКTICNA SU~ARA
ZA LEKOVITO BIUE
Bilje se rnoze susiti и vazdиsn im s иsarama na promaji, bez zagrevanja i и tzv. termickim susarama, tj . onim. koje se grejи drvetom, иgljem, mazutom i tome slic no. Sиsenje na promaji је jevtinije, ali traje 3 do 1.5 dana, s to zavisi od vrem.ena i vrste biljke i Ьiljnog organa. Sи senj e u termickim sиsarama је skиp lj e , ali traje svega 2-6 sa ti i doblja se u jednacena roba.
LESA ZA SUSENJE
BIUЛ
Ima mnogo t ipova i velicina terrnickih susara. Navescemo jednu prakticnu susaru koju moze svako sagradi·ti. Ona istovremeno mofe poslиZiti i za susenje \'ОСа, gro7.da, povrca, zrnaste hrane i drugih rataгskih proizvoda, а и peCi se moz~.; peCi hlcb. Moze se gra1dirti и raznJim velicinama i od raznog materijala: od cigle, kamena, cerpica, dasaka, naboja, vec prema tome sta se
D
...
-
г-r--
t '".__
D
-
-
~ 1=-! t
-- ~
......
.-r-
PRAК.TICNE МАLЕ SUSJONICE ZA SUSENJE LEKOVIТOG BIUA
~
КАКО I КАD TREBA BRAТI LEKOVITO BIUE
177
и pojedinim krajevima ima na raspolaganjи. Рес i toplotni kanali moraju biti od crepa ili cigle. Рес se nalazi spolja pri dnи sиsnice. LozBte treba
da Ьиdе ukopano и zemlji da bi se lese mogle lakse ubacivati и toku susenja. Od peci se odvajajи toplotni c.ikcak hodnici sa izvesnim usponom prema dimnjaku, koji se nalazi na suprotnoj strani od peci. Pored ostalih pred·nosti, ova susara ima i tu dobru stranu sto su ramovi za lese na produinim zidovima, sto se Lesc рипе spolja, sto se гuilrom U·b acuju na gornja vratanca i и toku suJenja krecu odozgo nadole, dakle, od najvlainijeg prema пajsuv ljem i najtoplijem delu sиSare, а da se za sve vreme susenja bilje ne rnora 1-'aditi sa lesa. Lese se pomeraju nadole pomoeu jedne caklje и tokи susenja. Ispod krova nalaze se otvori za izlaz pare. Zbog lakseg rukovanja lesama, one ne treba da budu vece od 1 х 1 m . Ram na lesama treba da bude od tankih, ali jakih letvka , а izmedи okvira da bude razapeta sargija ili zicana mreia. Sa svih strana sиsате mogu se podici nastreS.ruice ·kao zastita od nevremena. Susara mora Ьiti snabdevana termometrom, je.r 'Se bez njega ne moze kontrolisati tem peratura susenja. Кrov susare treba da bude talasast i obojen katranom da bi se susara sto јасе •g rejala. Sиsara treba da ima ventilatore za odvodenje vlainog
vazduha.
BIUARSKI
КALENDAR
Sve
и
svoje vrerne
2iveci u prirodi, covek је kroz vekove i pokolenja sticao dragoceno iskustvo. Pored ostalog, otkrio је otrov.nost, lekovitost i hranljivost raznog bilja sa kojim se svakodnevno sretao u vecitom lrutanju i borbi za bolji, laksi zivot. U XIX i ХХ vekи nauka је pritekla u pomoc. Hemijskim ispitivanjima utvrdeno је u kojoj је fazi razvoja izvesna Ьiljka najbogatija lekovitim sastojcima. Takode је otkriveno da lekoviti sastojci nisu uvek podjedn~o rasporec1eni u svim biljnim organima. Ро pravilu, u doba cvet~ja Ьiljka. .ima najvise lekovitih sastojaka и listovima i cvetovima, а na kraJu vegetaciJe и podzemnim organima, plodovima, sernenjи i kori.
Prema tome, od vrenzena berbe umnogome zavisi lekovitost biljke. 0\'О znati i oni koji beru bilje za domacи potrosnju, а pogotovu oni koji rese da sakupljajи bilje na veliko za trgovinu. Posto lekovito Ьilje moze doneti prilicne pгihode, osoЬito porodicama brdana i planinaca sa mnogo dece, neophodno је znati kad koje bilje treba brati. Razumljivo је da nij~ dan biljarski kalendar ne Ьi mogao biti potpuno tacan, jer је nasa otadZbina prostrana i irna vгlo raznovrsnu klimu, reljef i biljni svet. Na primer, dok и Beogradu lipa cveta obicno и junu, и primorju ona cveta vcc pocetkom maja" а kad se popnemo na Rиdn.ik, zbuni nas i obraduje lipa koja cveta tek и julu. Dok se mi и Beogradlu u februaгu rnrznemo od bladnog severca i snega, dotle u Dиbrovnikи cveta гuzmarin. - Vreme cvetanja zavisi i od godine. Tako, nekih godina podbel cveta vec u januaru, dok znamo da . on, ро pravilи, cveta tek u martu ili и aprilu. - О svemu tome napredan morajи
178
LECENJВ ВШВМ
biljar mora \Юditi racuna, uvek mora biti na oprezu, stalno u prirod.i da ga ne bi nespremnog iznenadilo rano prolece, jer ako sa berbom zakasru, zetva је izguЬljena i godina propala za tu biljku. Zbog toga ovaj kalendar i ne moze bit-i taean za sve nase krajeve ј za sve godine, ali ipak moze korjsno posluiiti nasim vrlim biljarima kao putokaz i groba orijentacija u radu.
КАD КОЈЕ Јanuara:
BILJE TREBA BRATI?
imela. Februara: imela, borovi, brezovj i drugi pupoljci, zubaea i pirevina, maslacak, cvet podbela ј drugo. Marta: zubaca, ћ.rastova ј druge kore, jagorcevina, kopriva, krusina, ljubicica, maslacak, pire\rina, podbel, repusina, srcenjak, pupoljci topole, breze ј drugog drveca, velika bedrenjka, vodopjja, vrbova kora i dr. Aprila: bozu r, dobricica, glog, gorka detelina, gorQcvet, jagorcevana, kamilica, kopriva, lazarkjnja, ljuЬicjca, daninoc, maslacak, oman, plucnjak, podbel (cvet i list), repusina, rusa, rusomaca, sasa, sreenjak, trn, velika bedrenika i dr. Маја: bozurov i bagremov cvet, bokvica, breza, buhac, bunika, digitaljs vunas·tj, durdevak, divljj kesten, dobrjcica, glog, gorka detelina, gorocvet, jslandski lisaj, jagoda, kamilica, koprjva, kesten pjtomi, kopriva mrtva, kupina, lazarkjnja, lipa, rnaslacak, majkina dusjca, maticnjak, milogled, medveae grozc1e, tpluenjak, podbel, rastav·jc, rusa, virak, zova, Zalfija ј dr. Јипа~· beli slez, bokvica, borovnica, breza, brusnica, buhac, bunika, darШnoc, digitalis, di\;izma, dobrjcjca, glog, goгka detelina, hajducjca, jslandski lisaj, kesten pitoпll , jagoda, jagorcevina, kantarion, kiCica, kopriva mrtva bela, kruska, kupina, malina, maticnjak, rnajkina dusjca, majska .ruZ~, nапа, nar, neven, pelen, orah, plucnjak, rusomaca, rutvica, rastavic, razliCak, slez crni, sjtnica, surucica, tatula, titrica ili kamHica, turcinak, velebilje, virak, Yra.flii}OV·ka, ZO\'a, zavornjak. Jula: Bokvica, borovnica, breza, brdanka, brusnica, bunika, crvotocina, divizma, divlja .ruZa, dupcac, hajducka trava, islandski lisaj, jagoda, kadulja ili zalfija, kantarion, kim, kokotac, kopriva, kopriva bela mrtva, kupina, lavandula, lipa, maticnjak, majoran, miloduh, mrazovac, nапа, orah, pelen, podbel, rastavic, 1·osuJja, slez beli, slez crnj, sitnica, tatula, timijan, titrica, trandavilje, troskot, velebilje, turcinak, vidac, virak, vranilovka, vratic, zova, zavornjak i dr. Avgusta: hokvica, borovnica, brdanka, bunika, cemerika, crvotocina, divizma, hajducica, hmelj, ivanjsko cvece, islandski lisaj, kantarion, kim, kleka, kopriva, kupjna, majoran, majkjna dusica, mrazovac, miloduh, neven, pasulj, pelen, petrovac, podbel, slez beli i crni, sitnica, smilje, smrdusa, srcopuc, razgon, razljcak, rosulja, rutvica, tatula, trandavilje, troskot, velebilje, vidac, vratjё, zavornjak i dr. Septembra: cemerika, crvotoCina, digitalis vunasti, divizma, divlja ru.Za (sipak), drenjine, ћmelj, hrastova kora 1 zi•r, islandski J.isaj, klekinje, kokotac, krusina, lincura, morac, nпazovac, nana, nar, navala, neven, odoljen, oman, оrаћ, oskoгusa, pasulj, pasdren, pelen, per~un, pirevina, repu~ina, sapunja-
КАКО
1
КАD ТRЕВА
BRATI LEKOVITO
BIUВ
179
ta (crvena i bela), slez beli .. sitnica, tatula, trava od srca, trandavilje, velebilje, Vratit, zecji trn, 'Slatki koren, zuba~, zutika i dr. Oktobra: angelika, apta, brdanka, temerika, dunja, glog, idirot, jedic, klekinje, kopriva, linoura, maslacak, morac, navala, odoljen, pasdren, pasulj, per~un, repu~ina, sapunjaca, selen, slez beli, tatula, trava od srdobolje, srcenjak, trnjine, zecji trn, slatki koren, zova i dr. Novemb1·a: gloginje, it1irot, klekinje, ma-slacak, odoljen, repuSi·na, trava od srdobolje, bundevino seme, zeeji trn, zubata i dr. Decembra: imela. Ovaj biljarski kalendar treba kao neki plakat krupnim slovima da bude prepisan i da bude па zidu и svakoj skoli, zadruzi, opstini i na sva•kom mestu gde se narod okuplja. I to је jedan od nacina obavestavanja, narodnog prosvecivanja i stalan podsetnik sta 'Se kog meseca mofe sakupljati.
LECENJВ
180
BIUE.M
GUBITAK U TEZINI LEKOVITOG BIUA PRILIKOM SUSENJA NA VAZDUHU (LUCAS) Pre
Pos]e
DROGA
Pre
DROGA sШenja
BULBUS
Colchici Scillae
Posle
. .
.
З
1
6
1
CORTEX 5 . Hippocastani . . . Mezerei . . . . . 2 Quercus . . . . . 5 Salicis . . . . . 7
2
4
4 5 7
5 7 5 5 5 8
3 5 5 4
Paeoniae . . . Rhoeados . . . . Rosarum . . Sambuci . .... Tiliae . . . . Verbasci . . . . . V iolae odoratae . .
. . .. . . . .. . . . . . . .
6 9 8 6 З
8 5
1 1 1 1 1 1
1
1
2 з
FLOS
Acaciae . . . . . . . . . . Arnicae . . . . . . . . . Aurantii . . . . . . . . . . Calendulae . . . . . . . . Caтthami . . . . . . . . . Chamomillae romanae . Chamomillae vulg. . . . Cyani . . . . . . . . . . . Farfarae . . . . . . . . . . Lamii albi . . . . . . . . Lavandulae . . . . . . . . Malvae arboreae . . . . Malvae vulgaris . . . . . Millefolii . . . . . . . . .
su§enja
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
FOLIUM
Althaeae . . . . . . . . Aurantii . . . . . . . . В elladonnae . . . . . Cardui benedicti . . . . Digitalis . . . . . . . . . . Farfarae . . . . . . . . . Нyoscyami . . . . . . . . Juglandis regii . . . . . . Malvae . . . . . . . . . Melissae . . . . . . . . . Menthae crispae . . . . Menthae piperitae . . . Millefolii . . . . . . . . . N icotianae . . . . . . . . Rosmarini . . . . . . . . Rutae . . . . . . . . . . . Salviae . . . . . . . . . .
8
2 7 4 5
5
1 1 1 1 1
7,5 5
1 1 1 1 1 1 1 1 1
5
1
4 4,5
1 1
7 4
5. 4,5
8 8
GUBIТA.К
U TE1INI LEKOVITOG BIUA PRlLIKOM SUSENJA NA VAZDUНU
Pre
181
Pos1e
DROGA
Рге
DROGA su~enja
Stramonii . Toxicodendri . . Trifolii fibrini Uvae ursi . . . Verbasci .
...
9 З ,5
4,5 . 5 5
1 1 1 1 1
FRUCTUS
su~enja
Tanaceti . . Taraxaci . . . . . . Thymi .. Veronicae . . . Violae tricoloris ..
4,5 з з З ,5
5
1 1 1 1 1
RADIX
Cydoniae . .... Cynosbati . . . Myrtillorum Gemmae Populi . . .
5 2,5 7 з
1 1 1 1
HERBA Abrotani . Absinthii . . . Agrimoniae . . . Artemisiae vulgaris . Cardui benedicti .. Centaurii minoris . . Chelidonii majoris . Сochleariae . . Conii . Euphrasiae . Fumariae . . .. Gratiolae . Hyperici H yssopi . Lactucae Majoranae . . . . Ma1·rubii . . Meliloti . . .. Millefolii .. . Origani . . Pulsatillae ... Rutae . . . . . . Sabinae S e·r pylli ...
.
Posle
о
4 5
1
З,5
1 1
5 4 4 4
1
1
1 1
8
1
5,5 2,5 5 4
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
з
4 5,5 8 З,5
4 7 4 З,5
4 з
1 1
З,S
1
Althaeae . . Angelicae Ari maculati . Artemisiae Asari . . Bardanae . . Belladonnae .-. Bryoniae .. Calami . Carlinae . Cichorii . . . .. Consolidis ... Ebuli . .. ... Filicis massts . . Graminis . . . . . . . . Helenii . . . .... Нellebori nigri о Imperatoriae . . . Iridis florentinae Levistici . . .. Liquiritiae . . . . Onoнidis s pinosae . Paeoniae .. . . Polypodii . . . . . . . Rubi.ae tinctoriae . . . Saponariae . . .. . Taraxaci ....... . Тormentillae . . . . . . . Valerianae . . . . . . . Stipites Dulcamarae . о
о
о
о
о
о
. о
.
4 5 2,5 з
4,5 5 з
4,5 4,5 4 4 з
4 з
2,5 4 з
4,5 з з з
з з
2,5 5,5 з
4,5 2,5 5 з
1
1 1
1 1 1
1 1 1 1
1 1 1 1 1
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
1 1
.
OGLEDNO-U GLEDNI VRTIC ZA LEKOVITO BILJE
Nista lepseg ni plemenitijeg nema nego posle teorijskih casova izici u mjrisan vrtic pun sarenog cveca. Mnogobrojni vrtici koje smo osnovali ро 1-aznim skolama postali su ne samo najprijatniji kutak za izucavanje lekovitog bilja vec su to danas rasadnici odakle se cela okolina snabdeva sem enom, rasadom, savetom i uputstvima kako treba i kako ne treba gajiti pitomu nanu ~>Micarn« , korijandar za pcelare i fabr ikante lekova, odoljen, kim, anis, 1norac, Ьuћас , digitalis, kamiticu, beli slez i mnogo drugo korisno bi1je koje se t raii i kao zn edioinska, farmaceutska, higijenska, parfimerijska i kao industrijska siro\'ina. Мiloduh cveta skoro stalno i on ј е odusevio pcelare. Kad slacica i kim cvetaju, seoske pcele ne izbijaju iz nasih vrtica. »Vise vredi jedan dan rada и nasem vrticu n ego mesec dana ucenja botanike u cetiri zida.. Deca и vrtu sve brze i lakse shvate i, sto је najva. znije, zavole bilje, prirodu, zemlju . . .«, kэ.Zu nastavnici koji imaju ove vrtove. VrtiCi mogu biti 1-azlicite velicine, oЬlika i rasporeda. Svaki prema svojim mogucnostima. Gradi1i smo razne vrtice, ali nam se cini da su najbolji uspeh pruiili oni koji imaju bilje rasporedeno prema upotrebi: bilje za organe za varenje, organe za disanje, za kozne bolesti itd. Savetujemo da treba poceti tiho i skromno, ра tek postepeno siriti leje i povecati broj vrsta bilja. Tako se, na primer, u
1. prvu leju moze posaditi i posejati vitaminsko bilje: slatka babura paprika, sipak, riЬizla, perunika, persun, celer, kupus, beli luk i d.r .; 2. drugu leju zacinsko· lekovito bilje: ljuta paprika, lukovi, korijandar, kim, anis, morac, persun, pastrnak, sargarepa, nапа, bamija i dr.; З. tre6u leju bilje protiv nadimanja :i smetnji u organima za varenje:
karnilica, kim, nana, maticnjak, anis, morac, majkina dusica,
korijandar
i dr.
4. cetvrtu leJU
Ьilje
protiv crevnih parazita: bundeva, beli luk, povra-
tic, pelen, navala, nar, mrkva, majkina dusica, cubar, timijan i dr.
U ostale leje staviti bilje ро podeli kako је ranije navedeno.
OGLEDNO-UGLEDNI
VRТIC
ZA LEKOVITO BIUE
VITRINA -
183
IZLOtBA LEKOVITOG BIUA
Sve opstine, s kole i druge u-stanove mogu imati na zidu stalnu izlofbu lekovitog bilja koju mogu ·ctabiti od Instituta za ispitivanje lekovitog bilja u Beogradu, а mogu је i sami naciniti. Od tankih dascica napтavi se plitak sanduk oko 50 cm sirok i is to toliko dugaca:k. Dubina da bude oko 2 cm. Iznutra se nacine pregrade и koje se •S tavi razno bilje kojeg и toj opstini ima najvise i koje treba da se sakиplja. Na svakoj pregradi se oznaci koja је biljka unut1-a. Kad se sve n apuni, poklapi •s e sta.kleнom ploeom i obesi na zid tako da slu.Zi kao najlepsa i najbolja izlozba i иcilo ne samo za ucenike vec i za sve mestane. Obicno se u gornjli red stavi cveee od karnilice, lipe, zove, lj.ubicice, belog i crnog sleza, podbela, divizme, lav ande, jaglaca, buhaca i drugog bilja, vec prema tome sta и tom kraju ima. Тај red је najJepsi, jer ima Iepo obojenog cveca i ono privlaci paznj.u d odusewce s;vakog prolaznika. - U drugi red moze se staviti razno lekovito lisce: pitorne nane, n1etvice, .ьreze, medveceg grozda, maticnjaka, bokvice, podbela, zalfije, kopriYe i dr. - U treCi red pregrade metnи se trave od sitnice, gorocveta, vranilovke, majkine dusice, hajducice, imela i dт. - U cetvrti теd stave se plodovi i semenje sipka, •trnjine, morac, kim, ani:s, korijandar, slacica. - U peti red metne se korenje belog sleza, lincure, maslacka, odoljena, trave od srdobolje, gaveza, steze i dr. - U sesti red moze se stavi·t i kora krusine i hrasta, hmelj, razena glavnica i dr. Dobro opremljena vitrina ne вато da је jed·n a od najboljih metoda za pr:uZanje ocigledne nastave i davanja uputstava kakva treba da izgleda roba, vec ona na sve ostavlja veoma prijatan i jak иtisalk i svakog ljuhitelja prirode zaista odusevljava. Ovakve vitrine citaoci mogu videti, а ako zele ·i nabaviti, и Biljnoj apoteci Instituta za proиcavanje lekovirtog bilja и Beogradu, Таdеи5а Koscи skog 1.
PREGLED VAZNIJIH PODATAKA О DOMACEM LEKOVITOM BILJU
Znacenje skracen ica : + = ot rovna bilj k a ; ф = od b ilj ke se dobija droga koj1u p ropis uj e Jugoslovenska farmakopeja; S = odnos s irove ргета suvoj Ьi ljoi (n a p rimer, 4 : 1 znaCri da se od 4 dela sir o,,e doblje 1 deo suve biljke; VB vr eme b erbe . Achillea clypcolata. z и t i т а v а n , zuta h ajd uc ica. Cvet (Achilleae cfy. p eolatae flos). VB: leto. S = 3 d o 4 : 1. · Acl-zillea millefoliU1n. Н а ј d и с •k а t r а v а, s р о r i s. Biljka u cve tu, go гJJji deo srtaЬlj ike ISa cvascu (Millefo lli h erba) . VB : leto. s = 4 : 1. + ф Aconitum napellus. Ј е d i с. ·Mlade krtole bez korenja (Acolliti t uber). VB: leto. S = 4: 1. ф Acoru s colamus I d i и о t. Rizom bez korenja, obicn o ј е oguljen (Calami rhizoma). VВ : j esen. S = 5 : 1. ф Ado11is ver nalis. G о r о с v е t. Biljka ·u cvetu (A donidis herba). VB: ргоlесе. S == 5 : 1. Agrimonia eupato1·ia. Р е t .r о v а с . Biljka u cvetu, gornji deo stab-
=
\/В: leto. S = 4: ф Agropy rum r epe11s. Р i т е v i n а.
ljike (Agrimoniae herba).
jesen ili prolece. S = 2,5: 1. ф Althaca officinalis.
1. Rizom (Graminis rhizo1n a). VB:
s 1 е z. List (Folium). Cvet (Altl1aeae flos). VB: 1eto. S = 4 : 1. Koren (Althaeae radix) . VB: jesen. S = . 4 : 1. Althaea rosea. Т r а n d а v i l ј е. Cvet (Althaeae roseae flos). VB: leto. s = 6 : 1. Anethum grav colens. М i r о d i ј а. Plod (Anethi fructus) . VB: 1eto. Apium graveolens. С е 1 е r. Plod (Apii fl·иc t us) . VB: leto . A r ctiu111 lappa. R е р и s i n а. Koren (Lappae radix) . VB: jesen. S =
4: 1. ф
В е 1i
Arctost ap!1:y los uv a ursi. М е d v е с1 е g r о z с1 е. List (Uvae ursi fo·
=
lium). VB: april-juH. S 5 : 1. ф Artemisia absin thium. Р е 1 е n. Biljka u cvetu bez donjih delova staЬijike (Absinthii h erba). VB: let o. S 5 : 1. Asperula odorata. L а z а r k d n ј а. Trava (Asperulae herba) . VB: lcto.
=
s = 4: 1. ф
.
Aspidium filix mas.
Рар
r
а
t, navala. Rizom (Filicis r hiz01na). VB.:
septembar-oktobar. S = 3: 1.
+
ф Atropa belladonna.
V е 1 е Ь i 1 ј е. Lilst (Belladonnae tolium). VB: le to. S = 7: 1. Koren od 3-4 godiЭn.je biljke (B elladonnae radLX). VB: jesen ili prolece. S = 3 : 1. B etula alba. В r е z а. Li~st (B etulae foli um). VB: maj-juni. S = 5: 1, ф Brassica nigra. С r n а s 1 а с i с а. Zrelo seme (Sinapis nigrae se· tnen). VB: leto.
PREGLED V.uNUIН РОDАТАКА О DОМАСЕМ LEKOV1TOM BIUU
185
Calamintha officinalis. G о r s k а т е t v i с а, od verema trava. Trava (Calaminthae herba). VB: leto. ·s = 4: 1. C:alendula oflicinalis. N е v е n. Cvet bez ca~ice (Calendulae flos). VB: leto. S = 7: 1. Capsella ЬLtrsa pastoris. R u s о т а с а. Biljka u cvetu bez korena (Bursae pastoris herba). VB: leto. S = 4: 1. Capsicum. annuю1L. Р а р r i k а (1juta). Zreo crven p1od (Capsici fructus). VB: krajem leta. S 4: 1. · ф Carum carvi. К i m. Plod (Carvi fructus.) VВ: leto. Cc11tй1-trea cyanus. Razl.icak. Cvet (Cyani flos). VB: leto (junijuli). s = 5 : 1. Cetraria islandica. I s 1 а n d s k i 1 i ~а ј. Cela biljka ро 'suvom vremenu brana (Lichen islandicu,s). VB: april~ktobar. S = 1,3 : 1. Chelidonium n-zajus. R и s а, z т i ј i n о т 1 е k о. Се1а biljka s korenom (Chelidonii h erba). VB: apr.il-juni. S = 5 : 1. Chrysanthc1nиm cinerariaefolium. В u h а с. Poluzatvorene i zatvorene cvetne glavicc (Pyrethri flos). VВ: leto. S = 4 : 1. Cichorium intybus. V о d о р :i ј а . K'Oren (Cichorii radix). VB: juliavgust. S = 4 : 1. + ф Clщ.'iceps put·purea. Т v r d а r а е n а g 1 а v n i са (Secale cornutum). VB: za \'reme zetve ra.Z.i. S = 4 : 1. + ф Colchic:u.1n autum1-zale. М r а z о v а с. Seme (Colchici semen). VB: 1naj-jt1ni. Lt1kovica, oljustena i u kгiske isecena (Colchici tuber). VB: ргоlесе Hi jesen. S = 4: 1. ф Convallaria majalis. fJ и r t1 е v а k. Cvet (Convallariae flos). v·в: maj. S 7 : 1. Cela biljka bez korena (Convallariae herba). VB: maj. S 5: 1. ф Coriandrurн sati-.•um. К о r i ј а n d а r. Plod (Coriandri fructus). VB:
=
z
=
=
juni-juli. Crataegus oxyacantha, С. m.011ogyпa.
G 1 о g.
Cvet (Crataegi flos).
УВ:
leto. S = 5 : 1. CucurЬita реро. В u ф Cydonia vlllgaris.
n d еv Dun ј
а. а.
Seme (Cucurbltae semen). Seme. (Cydoniae semen). Z и Ь а с а. Rizom (Gramini majoris rhizoma). VB:
Cynodon dactylon. jesen. S = З : 1. Dapfme n1ezereи1n. М а s 1i n i с а. Kora (Mez erei cortex) . VB: februar-'ffiart. S = 3,5 : 1. ф Dalura str·amonium. Т а t u l а. List (Stramonii folium). VB: Ieto. S = 6 : 1. SeJne (St1·amo1~ii se111e11). VB: septembar-oktobar. D elphiniun-z COI?.solida. а v о r n ј а k. Cvet (Consolidae flos). VВ:
+
leto. S
+
=
z
7 : 1.
Digitalis lm1.ata. В е s n i k. List (Digitalis lanatae folium). VB: kraj proleca i u leto. S = 5 : 1. ф Equisetщrl a1' vense. R а s t а v i с. Sterilna staЬljika (Equiseti 1Lerba). VB: maj-jШ1i . S = 5 : 1. ф Erythraea centaU1·iU1n. К~ с i с а. Biljka u cvetu bez korena (Centaurii herba). \ТВ: leto. S 4 : 1. Evernia furfнracea, Е. prunastri. Н r а s t о v 1 i а ј (tzv. »hrastova 111al1ovina«). Сео lisaj (Licl-zen quercus). VB: leto. S = 2: 1.
=
s
186
LECBNJP. BIUP.M
ф FoeJ?.icul.um vulgare.
М о r а~ -
Sumskа
Fragaria vesca.
Plod (Foeniculi fructus). VВ: Ieto. ј а g о d а. List (Fragariae folium). VB:
maj-juni. Fraxinus exelsior. Ј а s е n (Ь е l i). Lst (Fraxini f olium). VB: juni - juli.. s = 5 : 1. + Helleborus odorus. К u k u r е k. Rizom s korenjem (Hellebori rhizoma сит radicibus). VB: jesen. S 4 : 1. ф Herniaria glaЬra. S .i t n i с а. Cela biljka u cvetu (Herniariae herba).
=
VB : juli- avgust. S
=
4: 1.
ф Humulus lu.pulus.
Н
m
е 1 ј.
2enske rese (Strobili lupuli).
VВ :
tembar. S = 4 : 1. 2lezde (Lupuli glandulae, Lupulinum). + ф Н yoscyamus n iger. В u n i k а. Lis t (Нyoscyami foliu.m). leto. S = 7: 1. Seme (Hyoscyami semen). VB: avgust-septembar. deo
ф Hypericum perforatum. К а n t а r i о n, g о s р i n с v е t. staЬijike u cvetu (Hyperici herba). VВ: leto. S 3 : 1. Hyssopus otficinalis. М i 1 о d u h. Lisnate grancice sa cveeem
=
sepVВ:
Gomji (Hysso-
pi herba). VB: leto-jesen. S = 4: 1. lnula ltelenium. О m а n. Koren (Enulae radix). VВ: avgust--oktobar.
s
= 4: 1. ф
Iris germanica (1. pallida i dr.). Р е r u n i k а. Olju~ten rizom (ln"dis rhizoma). VB: jesen. S 5 : 1. Juglans regia. О r а h. List (Juglandis folium). VВ: juni-juli. S = 4 : 1. ф Juniperus co1nmunis. К 1 е k а. Zrele bobice (Juniperi fructus). VB:
=
S = 5 : 1. Lamiutn album. В е 1 а m r t v а k о р r i v а. Cvet. VB: proleee i leto. s = 7: 1. ф Linum usitatissimum. L а n. Seme (Lini semen). VB: avgust--septembar. ф Malva silvestris. С r n i s 1 е z. Cvet bez dr~ke (Malvae flos). List (Malvae foliurn). VB: lctю. S 5 : 1. Marrubiщn candidissimum, М. peregrinum, М. vulgare. О~ а ј n i с а. Trava u cvetu i list (lvlarntЬii herba et folium). VB: letю. S = 4 do 5 : 1. ф Matricaria cha1nomilla. Т i t r i с а, k а m i 1 i с а. Cvetne glavice bez d!Гske (Chamo111illae flos) VB: maj-avgust. S = 5: 1. Me1ztha crispa. Kudii"ava nana. Liэt (Menhae crispae folium). ci herha). VB: juni-septembar. S = 4: 1. ф Melissa officinalis. М а t i с n ј а k. List (Melissae folium). VВ: juni -oktobaт. S 5 : 1. Mentha crispa. Кu d r аvа n а n а. List (Menthae crispae foliut1L). VB: maj-septemhair. S 5: 1. ф Mentha piperita. N а n а. List (Menthae piperitae folium). VВ: juni----avgust. S 5 : 1. Mentha pulegiunt. М е t v i с а. Liэnati deo staЬlj~•ke u cvetu (Pulegii herba). VB: juni-oktobar. S = 4 : 1. Nigella damasce11a. М а с k о v Ь r k. Seme (Nigellae semen): VB : leto. Ocimun Ьasilicunt. В о s i 1 ј а k. Biljka u cvetu (Basilici herba). VВ: leto. S = 5 : 1. ф On011is sptnosa. Z е с ј i trn. Koren (Ononidis radix). VВ: jesen ili prolece. S = З : 1. septembar--dktobCЫ".
=
=
=
=
PREGLED V.UNIJIH РОDАТАКА О DОМАСВМ LBKOVПOM BIUU
ф Orchis morio (i drugi).
tнber).
VB: juni-juli. S =
Ot·iganum тајоrана.
=
З
К а с u n,
s а 1 е р.
187 Мlada krtola (Salep
: 1.
М а ј о r а n.
Cela biljka u cvetu (Majoranae her-
ba). VB: leto . S 8: 1. Origanum vulgare. V r а n i 1 о v k а. Lisnati deo staЬljike u cvetu, list i cvet (Origani herba, folium et flos). VB: leto. S = 4 do 5 : 1. Paeonia deco1·a, Р. ofticinalis. В о u r. Cvet i krtole (Paeoniae flos et tubera). VB: cvet u prolece, а krtole poretkom jeseni. ф Papa,,er rhoeas. Т и r с~ n a.k. Kгunicni listici (Rhoeados f los). VB:
z
juni-juli. S=
З:
1.
ф Papaver $Omniferum. М а k. Nedozrele caure (Papaveris im.maturi fructus). VB: Jcto. S = З: 1. Seme (Papaveris semen). VB: leto. Osusen sok (Opium). Petroseli11.um sati,,um. Р е r ~ u n. Plod (Petroselini fructus). VB: kraj leta. Koren (PetroseЊti radix). VB: proleee. S = 4: 1. ф Pimpinella. a11isum. А n i s. Zreo plod (Anisi fructus). VB: leto. Pinus silvescris. В о r . Mladi pupoljoi (Pini turiones). VB: februar -
april. S
=
4 : 1.
Plantag o lanceolata, Р. major. В о k v i с а. List (Plantaginis folium). _ VB: maj-septembar. S = 5 : 1. Polygonum aviculщ·e. Т r о s k о t. Biljka u cvetu (Polygoni herba). VB: n1aj-oktobar. S 5 : 1. Polygonu.m bistorta. S r с е n ј а k. Rizom (Bistortae rhizoma). VB: jesen - prolece. S = 4: 1. Polypoclium vulgare. S 1 а t k а р а р r а t. Rizom be.z korena i stabljike (Polypodii rlzizoma). VB: jesen - prolece. S = 4: 1. Populus nigra. С r n а t о р о 1 а. Mladi pupoljoi (Populi gemmae). VB: februar - mart. S = 4 : 1. Potentilla anse1·iнa. S t е !а. List (Anserinae folium). VB: m.aj - juli. s = 4: 1. ф Potentilla form.entilla. Т r а v а о d s r с а. R·izom (Tormentillae rhizoma). VB: jesen - pro1ece. S = 2,5: 1. Primulla ofticinalis, Р. elatior. Ј а g о r с е v i n а. Koren (Primulae radix). VB: jesen - prolece. S = 4: 1. UpotreЬljava se i cvet bez ea~ice. Prunus cerasus. V i ~n ј а. Pete1j.ke (Cerasorum stipites). VВ: leto. Prunus spinosa. Т r n. Cvet (Acaciae flos). VB: prolece. S = 4: 1. Pulmonaria officinalis. Р 1 u с n ј а k. Biljka ·u cvetu bez korena (Pulrnonariae herba). VB: maj - jtmi. S = 4: 1. ф Quercus robur. Н r а s t. Glatka kora sa mlac.1ih grana (Quercus cortex). VB: mart - april. S = 5 : 1. 01justen !ir (Quercus semen). VB: ok·
=
toЬar.
Rhamnus cat1zartica. Р а s d r е n. Zrele bobice (Rhamni catharticae fru.ctus). VB: jesen. S = 4: 1. ф Rham.nus frangula. К r ·u ~ i n а. Кога (Frangulae cortex. VB: je-
proleee. S = 5: 1. Rosa canina. D i v 1 ј а kraj leta - jesen.
sen -
r u z а.
Plod, sipak (Cynosbati fructus). VB:
Rosa centifolia, R. gallica. S t о 1d s t а stovi (Rosae flos). VB: тај- jum. S 8: 1.
=
r u! а.
Pupoljci i krunicni li-
188
LECENJE
ВПЈЕМ
R u z m а r i n . List (Rosmarini foliurn). VB:
(/) Rosmarinus officina/is.
leto. S = 5 : 1.
Rubus frнticosus. К и р ј n а. List i plod (kao malina). Rubus idaeus. М а l i n а. List (Rubi idaei folium). VB: maj tembar. S == 5: 1. PJod (Rubi idaei fructus). VB: leto. ф Ru ta gra-..•eolcns. R u t v i с а. List (Rutae folium) . VВ: maj -
s ==
sepjuni.
4:1.
Salvia officin.alis. 2: а 1 f i ј а. List (Salviae folium). VB: тај - juni. s == 5: 1. ф Sambucus 11igra. Z о v а. Cvet (Sambuci flos). VB: тај - juli. S == 6: 1. Bobice (Sam.buci fructus). VB : jesen . S == 5 : 1. Коrа (Sambuci cortex). VB: prolece. S == 5: 1. ф Saponaria officinalis. S а rp u '11 ј а с а. Ko.ren (Saponariae rarlix).
VB: jesen -
prolece. S =
Satureja hortensis.
leto. S = 5 : 1. ф Sinapis аlЬа.
Ве
З:
С
1.
u Ь а r.
lа sl
Biljka
а с i с а.
и
cvetu (Saturejae herba). VB:
Seme (Sinapis
аlЬае semen) .
VB:
leto.
+ Solanum dulcamara. Р о т о с n i с а . StaЬljika bez lisea (Dulcamarae stipes). VB: u rano prolece ilti и kasnu jesen (kad nema lisca). S = З: 1. Symphy tum otficinale. G а v е Z 1 crni gavez. Koren (Symphyti radix). VB: jesen. S = 4: 1. Tamus commu11is. В 1ј u s tl Ьlјис. Koren (Tami radix). VB: jesen.
s
= 5:1.
t i с. Gornj,i ·deo blljke и cvetu (Tanaceti !1.er:ba). VB: juli- avgust. S = 4 : 1. Taraxacum officinale. М а s 1 а с а k. Koren (Taraxaci radix). VB: mart - maj. S = 5 : 1. Teucrium chamaedrys. Р о d u Ь i с а. Lisnate stabljike и cvetu (Teucrii herba). VB: leto. S = 4 : 1. Teucrium montaпum. Т r а v а- i v а. Lisnate stabljike u ovetu (Teucrii montani herba). VB: leto. S = 4 : 1. ' Thymus serpyllum. М а ј k i n а d и s i с а. Biljka и cvetu (Serpylli herba). VB: juni- a,rgust. S = 4: 1. ф Thymи.> vulgaris. Т i m i ј а n . Biljka u cvetu (Thymi herba). VB: maj - jwli. S = З : 1. ф Tilia parvifolia i Т. platyphyllos. L i р а. Cvet sa priperkom (Tiliae flos). VB: j:.tni - juli. S = 4 : 1. ф Tussilago far fara. Р о d Ь е 1. List (Farfarae folium). VB: juni juli. S 5: 1. Cvct (Farfarae flos). VB: mart--.april. S 5: 1. Urtica dioica. К о р r а v а. Cela biljka (Urticae herba). VB: juli septembЗJr. S = 5: 1. Koren (Urticae radix). VB: septembar - oktobar. s = з: 1. Vaccinium myrtillus. В о r о v n i с а. List (Myrtilli folium). VB: juni - al'\'gtlSt. S З : 1. Bob.ica (Myrtilli fructus). VB: juni - avgust. S = 7 : 1. ф Valeriana officinalis. О d о 1 ј е n. Koren (Valerianae radix). VB: . septcmbar - novembar. S = 4: 1. Tanacetum vulgare. V r
=
а
=
=
PREGLBD
VAtNIJШ РОDАТАКА О DОМАСЕМ
LEKOVITOM BIUU
189
+ ф Veratrum album. С em е~ i k а. Rizom 5 korenjem (Veratri rhizoma). VB: septombar- okJtobar. S = 4 : 1. ф Verbascu111 pltlomoides d V. thapsiforme. D i v i z m а. Naglo osu~eni krunicni listici (Verbasci flos). VB: juni - avgu5t. S = 7: 1. Viola odorata. L ј u Ь i с i с а. Cvet Ьеz casioe (Violae flos). VB: proleee. S 8: 1. Koren (Violae odoratae radix). VB: jesen- prolece. S 5: 1. Viola tricolor. D а n i n о с (rpoljski). Biljka ru cvetu (Violae tricoloris herba). VB: тај - juli. S = 5 : 1. Viscuт albu1n. I m е 1 а. Mla<1e grancjce 5 liseem (Visci stipites). VB:
=
mart-april. S
s
Zea mays.
= 7: 1.
=
= 5: 1. К
u k u r u z. Svila od
lkuЮuruza
(Maydis stigma). VB: leto.
RECNIK MEDICINSKIH NAZIV А
Abdomen -
trbuh AbdominalФt - ono s to pripada trbuhu, trbusan Abortivna sredstva (abortiva) - sredstva za izazivanje роЬаеаја Abortus - strutni naziv za роЬаеај Avitaminoze - bolesti izazvane delirnienim ili po~im nedostatkom pojedinih vitarnina ili vise vitamina u orga·n jzmu Aglutinacija ·- zgomilavanje bacila ili crvenih krvnih zrnaca Adaptacija - prilagot1avanje Adipoznost - gojaznost Adsorptivna sredstva (adsorbensi) - nerastvorljive materije koje na povrsinu svojih cestica vezuju otrovne i druge Stetne supstancije: Пledicin ski ugalj, soli bizrnuta, kaolin i dr. Adstringentna sredst1 a (adstringensi аН astringensi) - sredstva koja izazivaju povrSinsko skupljanje tki,,a, talozeCi povrsinsk·i эlој belaneev·ina medueelijskog tkiva. Deluju izrazitije na zapaljenu sluznicu i koZи nego na zdravo tkivo. sиZa,raju prosirene krvne sudove, бmanjuju lutenje tkiva i zgusnjavaju povrsinski sloj. UpotreЬljavajи se и lecenju zapaljenja koze i sluznica i za zaиstavljanje malih krvavljenja. Aeroban -· koji moze da zivi (npr., mikrob) и prisustvu kiseonika u vazduhu Aerosol - magla od sitnih cestica mikronske razmere, u vidu fine, sиve pare. Aklimatizacija - prilagodavanje novim klimatskim uslovima Akomodacija- prilagot1avanje Akomodacija oka - sposobnost oka da vidi jasno ј precizno иdaljene i Ьliske predmete Akrija -lekovi ljutog ukusa (paprika} Akumulacija - nagomila.varije Akutan - ka.Ze se za Ьolesne pojave koje se naglo pojavljuju 1 brzo proticи, nasuprot hronionim koje traju dиZe od 40 dana Akuserstvo - porodiljstYo Albumen - Ьelance, belainCevina Alergija - promenjena osetljivost organizma prema ponovnom dejstvu izvesnih alergena (klice, hrana, lekovi, cestice iz vazduha i dr.), uslovljene preosetljivo~cи organizma prema njima Alopatija - upotreba lekova koji u organjzmu izazivaju dejstva suprotna od onih koje stvara bolest, .koju treba leciti 1
RВCNIЖ. МEDICINSКIВ NЛZIVЛ
191
Alopecija - . stru~ni naziv za telavost A1nara - gor.ka sredstva Amebna dizenterija - amebna sгdoЬolja, a.kut.no zaramo
oЬoljenje
sluznice debelog creva u kojem postoje reste krvavo-sluzave stolice, prouzrokovano histolititkom amebom A1nenoreja - izost.an.ak menstruacije u ~ene u zrelo doba, tj. od 17. do 45.
godine starosti Amorfan- ЬezoЪii~an, ~to nema odredenog oblika · Anaerobni mikroorganizmi (anaeroЬi) - mikrx:юrganizmi kojd zive bez sloЬodnog
kiseonika, skih materija.
а
neophodnu energiju dobiju putem razlaganja organ-
Analgeticka sredstva - lekovd kojoi uЬlэ.Zavaju ili ot:klanjaju bol Analeptitka sredstva - sredshra koja podsticu disanje i krvotok ili direktnim dejstvom na krvne sudove ili preko centra u centralnom fiv~om sistemu Anafrodizijac,'i. - sredstva sposobna da otklone, uЬlafe i sprere polni prohtev (kamfor, lupulin i dr.) Androgene supstancije - jedinjenja koja mogu potpuno da zamene rprirodni hormon mu~kih polnih flezda u u~kopljenih eksperimentnih fivotinja Androsteron - mu~ki polni hoпnon Anemija - malokrvnost Anestezija - neosetJji1rost Anoreksija - nejesnost, nemanje a.petita, nedostatak volje za jelom Antago11izam - suprotno delovanje dvaju miJпoorganizama Hi dvaj.u antiЬiotika
Antacidi -lekovi koji neutrali~u kiselinu Anti- protiv (antidot = protivotrov) Antidijaroitka sredst11a - leloovi1a sredstva za lеШје proliva Antidot - supstanoija koja neutra1i~ dejstvo otrova Antiemetici - lekovi protiv povraeanja Antineuralgici - vid. analgeti~ka эredstva Antipiretici - lekovi koji sniZavaju pov:iAenu telesnu tempera.turu (kinin) Anti..f\epsa - postupci koji su usmerenn protiv li.nfekcije Antiseptici - lekovi koji 'l.lDiltavaju zarazne kJJi.ce Antispazmodici- sredstva protliv grteva Antiflogistitka sredstva - lekovti kojima 5е suzblja ili uЬlз:!ava zapaljenje Anthelmintici - lekovi protiv crevnili pa-razita Anurija - prestanak mokrenja Apepsija - nedostatak funkcije varenja Aperitiv - sredstvo za otvaranje apetita Apopleksija mozga- mofdana kap Apsorbensi - koji upjjaju Apsces - zagnoj, kolekcija gnoja u ~upljШi, lщju је on sam stvorio Aritmija - nepm\'ilnost и r.itmu srQmih ot!kucaja Arteтije krvni sudovi kojj odvode krv iz srca Arteriosklervza - degenerat:ivna bolest a:I~terija koja dovodi do njihovog otvrdnuea ~;.stolija -
skup pojava nasta.JШ usled slaЬosti s~ mi!i~
192
LECENJE BIU1!M
Astenija - o~ta slabost organizma Astma - napadi otezanog disanja, ZЗJptivanj a, zagu~ivanja Asfiksija - rrestanak disanja, ugru~ehje Ascit - vodena bolest Atonija - smanjeiJje ibl odsu stvo norrnahne napetosti (tonusa) jednog organa •k oј i se grci Atonicna dispepsija- Лllitavost m i~ica zeluca а creva Autointoksikacija - trovanje organi~m.a mateгijlama koje se u njemu stvaraJu Afoniја - potpuni ili delirnicni gub.Ltak glasa Afrodizijaci - sredstve koja se uponreЬljavaju оо ciljem da se podstakne i poveea polni p rohtev, а -5 tim ·i sposobnost za tizvr~enje polnog cina Acetonemija - prisustvo povecanih kolicina acetona и krvi (secerna bolest) Acidoza - s tanje tzv. trovanja organizma lkiselinama, srece se u ~c~rnoj Ьolesti i praceno је pnisustvom acetona u mokra6i Bakteriostatici uЫjaju
ih
sredstva koja sprecavaju
razmno~avanje
bakterija,
а
ne
(antiЬiotici)
Baktericidi - sredstva koja unistavaju bakterije - Ьlag, bezopasan - nedosta:tak vitamina В 1 u organizmu, avitaminoza Biokatalizatori - organske эupstanoije (enzim.i, hcxrmani, Vlitamini) koje svojim prisustvom u vrlo malim kolicinama uticu na tok reakcije u organizmu Bioloska standardizacija (normalizacija ili titracija) lekava - odredivanje vrednosti lekova bloloskim ·metodima, najcesce na La.Ьoratorijskim zivotinjama Bro7'Lhitis - zapaljenje dusnica Bronhopneumonija - za.paljenje pluea Bruceloza (melitokoksija) - grupa od dve zarazne bolesti: maftts'ke groznice i · Bangove bolesti, izazvane specijalnim klicama - brucelama В enigni BeriЬeri
Vazodilatatorsku. sredsl"l.'a - lekovi koji izazivaju prosirenje k-rvnih sudova V azodilatacija - Mrenje k.rvtnih sudova Vazokonstrikcija - stezanje krvnih sudova Vaporizacija - pretvar.anje u paru V as kularni spazam - gre krvnih sudova V ezika, urinan1a - besika, mokraCпa V ezikans - kojd i:z.aziva plikove V ezikula - plik, mehur V ene - krvni sudovi kroz koje se krv vraea u srce v·enenum - otrov V ermicid - sredstvo koje ublja crve V ertigo - nesvestica, vrtoglavica V eruke - bradavice Volatilan - isparljiv Vom.itiva - srcdstva za izaziVIЭIDje povracanja Vomitus - povracanje Vulnerarija - srcdstv·a za zaceljivanje rana
RECNIK МEDICINSКJH NAZIVA
193
Galakragog - koji dovodj mleko Galaktogen ·- mlekotvoгan Gaнgrena - izumiranje tkiva u vecoj ili manjoj oЬiasti tela Gastritis (gastrit) - zapaJjenje zetuca Gas troenleritis - stomacno-crevno mpaljenje Gastrointestinalna oboljenja - stomaёno-crevna oЬoljenja Genetika - nauka о nasled:u Ge11italije - polrъi organi Gingivit - zapaljeпje desni Giht - zapaljenj e zgloЬova Glandula - zlezda Glaukom - povecanje pi1itiska u oku Glikozurija - prisustvo secera u mokraCi Glositis - zapaljenje jezika Gra\'idnost - trudnoea Gнt - zapaljenjc zgloЬova (giht, ulozi) Dezinsekcija - unista\,aлje .insekata Dezi~tfekcija unista\'anje zaraznih klica Dekokt - lek dobijen kuvanjem droge u vodi Dekoloracija - obez:Ьojavanje Delirijum - bunHo De11trifik - sredstvo za CiScenje ј negu zuba Depilacija - odstranjjvanje dlaka sa tela Depresija - utucenost, tuga Deratizacija - unistavanje pacova i ostalih glodara Denna - koZ.З Dermatit - zapaljenje koze Dermatologija - grana medicine koja proucava bolesti koze Decergensi - sredst\ra za. Ciscenje Del'lidracija - obezvodnjavanje Digesli\1 - s.redstvo koje poma.Ze varenje Digestija - varenje Dizenterija (srdobolja) - akutno zarazno oboljenje sluznice debelog creva sa cestiom krvavo-sluznim stolicama. Izazivaju је dve vrste klica: 1. bacili dizenterije i 2. histoliticka ameba. Stoga se razlikuju bacilna i amebna srdobolja. Dijabetes - secerna bolest Dijagnoza - utvrdivanje v.ns•te ј karaktera nekog oЬoljenja Dijagnostika - grana medicine lroja se bavi postavljanjem dija.g noze Dijareja - proliv Dijafoгeza obilno znojenje Dismenoreja- bolovi и k.rstima i malom trbuhu za vreme menstruacije Dispepsija - poremecaj varenja Dispneja - zaptiv, oseeaj otezanog disanja Distoniја poremecaj tonusa vegetativnih nerava ili misica Diureza - izluc.ivanje mokrace ikojom se otklanjaju iz organizma nepotre· bne koblCine tetnosti i nepotrebDii suvisni proizvodi prometa materije u organizmu Diureticka sredstva (diuretici) - lekovi koji poveeavaju kolicinu izluёiva· nja mok.raee
194
LECBNJE BIUEM
Difteri ја (gнso bo lja) - vrlo zarazna bolest prouzrokovan a bacilom difterije Doza leka - odredena koHcina leka koju treba uzeti odjednom. Maksimalna doza је пајvеса kolicina leka koja se mof e podneti bez znakova trovanja, а minimalna doza najmanja kolicina leka koja ima odre<1eno lekovito dejstvo. Terapijska doza se nalazi izmedu maksimalne i minin1alne doze i predstavlja onu kolicinu leka kojom se posti2e najbolje dejstvo и le~enjи.
Drastika - snafna sredstva za ci~cenje Droga - osнseni del.o vi Ьiljke, koji slиze za lek Duodenum - dvaпaestopalacno crevo Egzantem - osip ро kozi, moze biti razlicitog izgleda i sastava Edem - otok Ekspektorancija - Jekovi koj~ povecavaju lиcenje sluzi u du~niku 1 dиs nicama i cine је tecnijom, cim e potpomazи njeno i~skasljavanje Eksudat - izliv, izliven.a tecnost ma u kojoj dиplji organizma Ekcem (egzem) - kozno oboljenje koje se odlikиje crvenilom, mehuricima koji svojim prskanjem izazivaju vlafenje, stvaranje krasta i na .krajи ljuspanje; и hron~tcnoj faz·i dolazi do zadeЫjanja pokozice Emeticka sredstva - lekovj koji prouzrokиju povraeanje; koriste se u slucaju akиtnog н·ovanja, danas ~eoma .retko, jer је mnogo korisnij e ispiranje zelиca sondom Empirijska medici11a - lecenje iskljucivo samo na osnovu stecenog iskustva, bez poznavanja naиcnih teorija i hemizma leka Emfize1n - otok zhog prozirnanja vazduhom organa (pluea) ili vezivnog tkiva (potkoznog ili rnisicnog) Endogen - onaj koji је UJilиtr.aSnjeg porekla, 'k oji potice iz sarnog organizma, nasuprot onome ~to је е g z о g е n о, ~to dolazi iz spolja~njeg бveta
Endokarditis - zapaljenje unut:rnSnje srCa.ne opne Enteritis - zapaljenje tankog creva Epilepsija - padavica Erit1·ociti - crveвa krvna zrnca Estrogene supstancije - supstancije koje ,u иskopljenih zenki prouzrokuju nagon za parenje Etarska ulja (isparljiva ulja) - mirisne, vrlo >Slozene smese raznih organskih jedinjenja. Dobijaju se iz тaznog mirisnog bilja, najcesce destilacijom vodenom parom. UpotreЫjavaju se ·и medicini, parfimeriji i kozmetici Euforija - . nenotmalno ili prekomerno dю:l;>ro тaspoloZenje Zagnoј -
apsces
Ikterus - zutica 1mpetigo - infekc.i ja koze и vidu pojave mehurica в bistrom tecnoscu koja se ruskoro zamuti, Ш su od poaetka zamucenog sadriaja (gnoj). Pucanjem mehuriea, nastajи kraste karakteristicne Ьоје (kao med). 1mpotencija, seksualrza - polnз nemoe 11nun - otporan, neosetljiv 1murzitet - otpornost organizma prot~v zaraznih bolesti uslovljena prisustvom specificnih antitela
RECNIK
MEDICINSКIH
NAZIVA
195
lnsekticidna sredstva (insekticidi) - sredstva za UDJistavanje .insekata (Ьuhac) lnsolacija - mediciпski nazi'\· za sunCanicu Ј nsomnija nesanica lntertrigo - ojed l ntoksikacija - trovanje orgarrizma lntrat'enski -- ka.Ze se za nacin uno~enja leka ubrizgavan1em u venu Jntrakardijalna injekcija - davanje nekog leka ubrizgavanjetn direktno u ~upljinu srcanih komora lntramuskularna injekcija - uЬrizgavanje nekog leka u mi~ice lnfarkt srca (»srtana kap«, infaтkt miokarda) - teska akutna srtana bolest koja nastaje usled zacepljena (tromboze) arterioskleroticnih srcanih (koronarnih) arterija Ј nflamacija zapaljenje Jnfu~ - орагаk, ekstгakt dobijen prel~va;njem kljucalom vodom lnhalacija - vrsta lecenja medikamentima (lekovima) koji se unose udisanjem u disajne oгgane lnhibicija - sprecavanje, zaustavljanje ili tk:oCenje neke mdnje, nekog dejstva ili pojave Jradijacija - zracenje Jshijas (»isijas«) - najeesea Ьolest !pe.rfi1fernog Ziv6anog siэtema Kancer - rak Kardiotonicka sredstva (kardiotonici) - lekovi koji pojacavaju snagu osJaЬljenog sreanog nli~iea Karminativna sredstva - lekovi koji olaksavaju odstranjivanje gasova iz creva Kataplazma (cicvarica, melem) - ka.Sa za leeenje spoljnom updtreb'QШ Katar - zара1јенје, bronitno .i li aikutno, koje pojaeava norma1no lucenje slu-
znice Kafeizam - javlja se u osoba koje svakodnevno dufe vreme unose velike kolicine kafe. Osobito su nervozni ljudi osetljivi na ovo hronicno trovanje Keratoze - oboljenja .kore looja se odlikuju prekomernim ЬujiЗD.jem rozasrog sloja pokoZice Klizma - unosenJe teenostd u gиZnje crevo, koje se vrsi irigatorom Klimakterijum - prelazno dоЬа zene Klisti1' - vid. klizma Kokai11izй1n bolesna .sklonost ka hronionom una~enju kokaina da bi se postigla euforija Kokosje slepilo (hemeralopija) - slab vdd pri sma11jenoj svetlosti. Izraz је usporenog prilag<>davanja mre!njaee u m.raku Kolaps - nagla slabost i nemoc organizma pracena slaЬljenjem i ubrzanjem sгeanog rada, padom krvnog pritiska, nesvesticom, а ponekad i potpunim gubitkom svesti Kolika - akutan, jak Ьоl u trbuhu, koji је posledica snamih greeva ~up ljih trbt!Snih organa, najee~ee zЬog prepreke u prainjenju njihovog sadrZaja Kolit (kolitis) - zapaljenje deЬelog creva
196
LECENJE BlUI!.M
Koma - besvesnost, poreme~j svesti najduЬljeg stepena u kome bolesnik ne reaguje ni na najjate spoljne nadra.Zaje, t j . stanje uga~ene svesti u kome zivi organizam ne prima nikakve utiske Kombustija - opekotina, izgoreti.na Kon1.•ulzija - generalizovand trajni i isprekidani trzaji mBiea koji se vide u epileptickom ili eklamptickom napadu Kongelacija - promrzИna Kongenitalan - uroden Konziscencija - stepen cvгstine ili gustine neke materije Konjunktivitis - zapaljenje vemjace Konstipacija - zatvor Kontagiozan - prilepCiv Kontraindika~ija - prooona kojom lekar odreduje sredstva i postupke koji se ne smeJu upotrebiti, odnosno vr~iti u leeenju odredenog Ьolesnika ili bolesti Kont,·akcija - g1·cenje, skupljanje (npr., mi~ca, sudova) Koprivnjaca (urtikarija) - prolazna pojava na kozi u vidu crvenkastih uzvi. senja koja jako svrbe i lice na oteklinu od zare Korigens- kojti popravlja ukus d mi!ris neprijatnog Ieka Korneja - roznjaca Kosmetika - ulep~avanje й doteriV<Шlje pojedinih delova tela Ksantopsija - futica Labije - usnice, naroeito р о 1 n е LabijattLS - usnat Labilan- нeposLojan, nestalan Laksantna srestva (laksancija) - sredstva koja poma.Zu ili izazivaju pr~ njenje creva, а ne izazivaju stetne posledice Laktagog - sredsn·o koje povecava rizluciwnje mleka :iz mlecnih zlezda Larinks - grkljaп Latenta11. - skriven, pritajen, neizrazen: kaie se za .neku bolest И:i njene znake kad nisu dovoljno izraieni Lezija - ostecenje koje nastaje pod uticajem raznih fatktora и celijama, tkivima Ш organima Lepra (guba) - te~ka zarazna bolest izazvana klicom, cije se dejstvo vecinom ogranicava na kozu i perifeme Zivce Letargija - pospanost, prvi stepn poremecaja svesti Leukemija (leukoza) - bolest krvi prouzrokovana zlim bujanjem belih krvnih celija (leukocita) Leukoplast - m.elem Leukociti - specijalne celije (»Z'ПlCa«) u krvi, koja se nazivaju јо~ i Ь е 1 а k r v n а z r n с а za razliku od с r v е n i h (eritrocita) Lisa - besnilo Litijaza - kamen; tvorevine u vidu kamenciea, koje najcesce nastaju u supljim organima talozenjem razlicitih soli iz telesnih tecnosti LiSaj - promene па kozi u vidu manjlih tilti ve6ih crven.kastih peeata i plota, obicno ljuspastih naslaga Lokalna anesteticka sredstva (lokalni anestetici) - lekovi koji izazivaju prolaznu neosetljivost (anesteziju) izvesnog predela tela (kokain, prokain i dr.)
Luksacija -
Bca.Senje
RECNIK
МEDICINSКIH
NAZIVА
197
[,umbago - bolovi u mi~icima 'slablna ii u kгэtima Lupus -. ~berkulozno oЬoljenje koze u vidu crvenkastomodrih tvorica koji na pr1t1sak staklom pokazu ju boj u рiтеа od jabuka Makroskopski - kaie se za osobinu koja se, nasuprot mikroskopskoj , moze vi deti golim okom Maligni - opak, zao; k:oj i posrec:lnk> ili neposredno moze da prouzrokuje smrt, kэ.Ze se obicno za t umor (rak) Maltska groznica - vid. bruceloza Mandule - krajn.ici Mastitis - zapaljenje dojke Mace1·at - ekst:rakt koji se ~dobija prelivcmjem droga vodom, al~oholom, etrom na temperaturi od 15 do 20 ° С, kako Ы se ~z droge iscгpla lekovita supstancija М edikament lek A1edicinski ugalj - lek, crni pra~ak bez m1nsa i ukusa u obliku taЬleta ј granula; upotreЫjava se kao adsorbentno sredstvo, koje na svojoj povr· sini moze da veze otгovne supstancije u organizmu Jvtelem - vid. kataplazma Mele1ni (flasteri) - sadr ze kao osnovnu materiju oloWle soli maJSnih kiselina, vosak, mast, ulja, smole, kojima mogu biti primesani i drugi lekovi. Na obicnoj temperaturi melemi su cvrsti, а na temperaturi tela postaju meki i plasticni, te se ·m ogu pri1epiti na kozu. Meningitis - zapa1jenje mozdanlih QPni Meningitis epidcnticki - zarazno kocenje vrata Nleningokok- klica zapaljenja mozdane opne Menopau za - peri od kada је zena bez menstruaoije Menoragija - ро kolicmi pojacana i ро trajanju prodиZena r:i'fenstruacija Menstruacija (mesecno pranje, perioda) - krvavljenje iz sluznice materice u odredenim vremenskim razmaci•ma и vezi sa sazrevanjem i izbacivanjem јаја iz jajnika (о v u 1 а с i ј а) Mesecno pranje - vid . .menstruacija i'vletabolizam - promet materija u orgЗJnli.zmu lv! etcorizam - nategnutost ltrbuha zbog nagomilavanja gasova u zelucu 1 crevima pracena oseeajem nadutosti Metritis - zapaljenje misicnog tkiva materice Me troragija - · krvav·Ijenje iz rпatertice van vremena menstruaaije Migrena - b{)lest koja se javlja u vidu. povremenih napada glavobolje Mid1·ijaza - prosirenost zenice Mikoza fungoidna - kozno oboljenje karakterisano mnogobrojnoscu svojih oblika i dugim trajanjem Mikroskopski - ka:le se za osoblnu koja se moze otkriti samo mikroskopom Miksedem - booest i.wzvЗIIla smanjenim radom stitaste ~lezde (tireoidne z]ezde) Miksture - rastvari dveju ibli vise lekovitih 'SUpstanoija u nekom rastvaraeu ili ·s mesa takviЬ rastvora s nekom tecnoscu Mioza - sиZenost zenice .M iokard - sreani n'lisic Miokarditis - zapaljenje ·s r6anog rniЭica Miomi - mesnati, Ьlagi tum011i miSi6nog ttkiva
198
LECENJE
BIUEМ
M iopija - krntkovidost M ozdar1a k.ap (apopleksija mozga) -
nagli prekid funkcije pojedinih delova ili celog mozga usled os tecenja sopstvenog krvotoka, najtesce usled zapusenja kt·vnih sudov-a (tromboza ili emboblja) ili usled p rskan ja krvnog suda (11emoragija) Mo1tStrum - strueni naziv za nakazu Morfinizam - boJ esrъa sklonost ka hronicnoj upotrebl morfina ili njego,,ih der ivata sa ciljeJn postizanja euforije Mukus - sluz Mucilaginoza - sluzava sredstva bolesna sklonost ka upotrebi opojnih sredstava sa ciljem postizanja euforije (morfijum, kokain, heroin, hasis itd.) Narkoticka srвdstva (narkotici) - sredstva za izazivanje opste narkoze (hirurske anestezije). Pod nj ihovim dejstvom dolazi do p rolazne paralize centralnog zivcanog sistema, koja se m anifestuje gubitkom svesti i is· kljucenjem svih osecaj a N auzeja - gadenj e, muka Nekroza - izuml1·anje nelrog tkiva Nervni cenLralni sistem - sastavljen od velikog i malog m ozga, izdu.Zene (bu]busa) i kicnlene mozdine N eur algi ja - hol и oЬlasti ozivcenoj od nekog perifernog Zivca iЏ nj egovih organa N eurastenija- razdтalljdv.a tS l.aЬost (zivcana) N eU1'itis - za,paljenje zivca N euron - nervna celija sa svojim produi.eairna N efritis - zapa ljenje bubrega Nef roza - oЬoljenje bubrega prouzrolrov.ano degemerativtnim promenama u cel!ija,m a bubreznih kanalica Nukleu.s - jedro (u celiji) Narkomanija -
Oligurija - sman jeno izlucivanje m okrace Opoterapija - lecenje sokovima (hormonima) zlezda s unutrasnjim luce-
njem, njihovim ekstraktima, ili samim osusenim zlezdama Opsoletan - zas_tareo (npr., lek) Opstipacija - zatvor Otitis - zapaljenje uva Oftalmologija - graнa medicine koja se bavi p roucavanjem i lecenjem ocnih bolesti Osit (dijafгagma) - preeaga Paludizam - barska g1-oznica (mala:rUJja) Panaceja - lek za sve i sva Pandemija - stanje kad zarazna bolest obuhvati .stanovnistvo ne samo jedn og vec dvaju ili vise kont.inenata. Takav је bio skoro -slrucaj s pandemijom
gripa Pankreas - gusterata Par aziticid -- sredstvo kO'je uЬija pa!l"Шte Paraliza - uzet~t
RECNIK M E Dt CI NSКТH NAZIVA
Гarcnte ralan
199
- koji је van digestivnog kanala (creva) porodaj Pas te - kkovi za s polj 3snju u potrebu, slicni le ko,ritim mast ima, sa s razn:erno. ~eCim kol ~cinama praskastih materija koje im daju cvr~cu konZISten ClJU. l zraltuJu se mesa njem talka, cinkoksida, skroba i sl. s nekom lekovitom m ast i u jednoliku sm esu . .. Pas tc s~ ug!a\'nom prim enj uju u lecerъju raznih kofuih oboljenja koj a ' 'laze. Bolesmk t reba da шаzе p as tu u tan kom sloj u , koj i tada delujc kao po1upr opu st1j i,,a opna i zasu.Suje. Patogen . - ka.Ze se za svoj stvo n ekog f~tora da izazove odrec1eno oboljenje Pedologtja - nauka о zemlj is tu Pektoralan - grudni, kojj umiruje kэ.Salj Pelagra - avita rnlnoza prouzrokovana nedostatkom cinioca RR (niacina) и ish rani Pene t гacija prodiranj e,- probijan je Perikard (osrde) - spolj a.Эna sгcana opna Perikarditis - z41paljenje srcane kese Peristaltika - sp oro, crvolik.o pдkretanj e creva od obliZnjeg ka u daljenom kraju , sto o moguca\lЭ lp renosenje .sadrzaja u njima. Zivlj e i preterano pe ri staHicko p okretanj e (narocito u dece) moze da izazove bolne grceve. Permeabilan - p ro pustljiv Per11iciozan - vrlo opasan, wlo teZa!k Pero1·alno - kroz usta Pertus is - velik.i kasalj Pestis - kuga, vтlo zarazno oboljenje koje se prenosi s pacova na ljude (Ьu vап1а, dodiro n1), ili s b olesn~ka (gnojem , izlucevinama). Prouzrokovac bolesti је Ј e1·sinov bacil k uge Piemija - prisustv<> klica u krvi koje prouzrokuju gnojenje. Zbog toga nastaju mnogobrojna gnojna ognjista (apscesi) u raznim organima. Pijelitis - zapaljenj e buЬrezne k.aт1iCice Pijelonefri tis - zapalje nje bubreme karl!iCice i buhrega Pilule - lekovi laptastog oЬlika, teZine od 0,1 do 0,2 g, nar ocito podesni za duie davanje lekova. Spravljaju se narocitom ma~inom, od propisanog leka i pi1ularne mase. Piogen - koji stvara grюj Pire - vгlo pogodan oblik spremanj а n ekih variva (krompiтa, sociva, graska, pasulja, i dr.). Preporucuje se za m alu decu, iznemogle starce i osobe s •n edostatkom zuba Plazmoliza - raspadanje plazme (krvne tecnos1ti) Place.nta -- ~te~ica Pleura -- pluC:na n1aтamica Pleuritis - zapaljenje plucne marЗJmice Pneumo11.ija - zapaljenje pluea РоЬасај (abortu.s) - prelcid trucipoee do 28 nedelja starosti, dok plod јо~ 'll·i je sposoban za vailJD.aJteniбrui llivot Podagra (ulozi, giht) - zapaljenje zgloЬova Poliartritis - zapaljenje veceg broja zgloЬova Polineuritis - zapaljenje veceg broje. Zivaca Poli11oza -- polcnska groznica Polioencefalitis - zapaljenje sive m.oZdalne mase Part нs -
200
LECENJE BIUEM
Poliomielitis - akutno zarazno oboljenje centralnog zivcanog sistema (d е· с ј а р а r а 1 i z а) Poliurija - izlucivanje velike koliicine mokтaee Pozologija - nauka о odredivanju kolicine (doze) lekova koje treba dati Porodaj - partus Posteljica - placenta Preventivna medicina - medicinski rad usmeren unaprec1enju zdravlja stanovnistva i suzbijanju i sprecavanju oboljenja podjzanjem opstih higjjenskih uslo,,a zivota, kao i preduzirnanjem svih mera predohrane ·i zastite zdr avlja Predohrana (pгoEilaksa) - 'SVe m ere koje se preduzimaju и borbi protiv pojave i ·s ir enja bolesti Preparacija- postavljanje, pripremanje, izrada Preskripcija- nalog, »recept« (lekarsk.i nalog) Precipitat - talog Precaga (oSit) - dijafragma, misicna pregrada izmedu grudne i trbusne duplje Prognoza - predvi<.1anje kraja Ьolesti Profilaksa - predohrana ProhiЬicija Z:al>rana Psihijatar - specijalist za dusevne bolestri Psihoza - dusevna Ьolest; porerneeajd и oblasti svesti, nэ.gona, afekta, opazanja, misljenja, volje i iнteligemcije Pso1·ijaza - kozna bolest koja se od1ikиje obrazovanjem manjih ili vecih poIja s nagornilanim suvim i belicastim ljuspicama na crvenkastoj podlozi Ptijalin - ferrnent и pljuvack:i Puerpe1·alna sepsa (babinja groznica) - teska infekcija babinjare koja nastaje preko porodajnih puteva Pulverzacija - pretvaranje и ртаh Puls- bilo Pupila - zenica Purgativa - sredstva za proeiseavanje (proliv, zatvor) Purfikacija - preciScavanje (purus = cist) Putrefakcija - tru1jenje (putridan = ltruo) Rahitis (engleska bolest) - avitaminoza p.гouzrokovana nedostatkom vitamina D u hran.i Reverzibilй1'1 - obnovljJ.v, povratljiv Revulzivan - odvodni, lroji odvodi krv Regeneracija - stvaranje novog dela и razvicu; obnova delova koji se norrлalo tr~s e; zaceljivanje defekata kojoi ISU nastali usled nekog patoloskog рrосеэа
Rezistencija - otpomost Rekonvalescencija - opoтavljanje posie nefk:e Ьolesti Rektifikacija - ispravka, preciScavanje Rektum - pravo crevo . Relaksantna sredstva - lekoVJi koji se upotr.eЬljavaju za olabavljeaje misica za vreme operacije, и Ьolesnika od tetanusa i raznih sokova da ne bi doslo do preloma ·k ostiju usloo grceva. Najglavniji lek tiz ove grupe је k и r а r е, odnosno njegovi aktivni sa'Stojci R enalni - bubrezni
RF.CNIK
MBDICINSКIH
NAZIVA
201
R eprodukcija - rctZmnol.av.anje , umnoZa.vanje R esorpcija - upijanj e, u&isavanje R espiratoran - disajni R etencija - zadrfavanje neeega ~to treba da se izЬaci iz duplje nekih organa (npr. re te-ncija mokrace, retencija placente itd.) R etina - mreznj aca Recidiv - povrat, ponovna pojava ili vracanje vec prelezane bolesti ili nekih njenih znakova Ri11itis - kijavica Roborans - koji snazi, okrepljuje (.torъi·k) Rubefacijentna Sl'edst·џa - leklovci. koji izazivaju crvenilo 1 Ьlago zapaljenje koze Saliva - pljuvacka Salivacija - lucenjc, а .naгocito lizluбiva:nje pljuvaCke Satнracija zasicenost Seboreja - prekomerno lиcenje lojne materije (sebum= loj) Scdativna sredstva - lekovita sredstva koja и odredenim kolicinama slШe za umirenje psihicke i motorne prenadra.Zenosti. UpotreЬljavaju se и lecenju оЬоlјевја s pojacanom nervnom razdrazlj-ivoscu Sedimentacija - ta]ozenje Sekrecija - lucenje zlezda S elekcija - odabiranje, izЬor; oplemenjivanje SenziЬilan osctljiv, ima sposobnost lake aJadra.ZljD.vosti, odnosno osetljivost'i na nadгa.Zaje Se11zitivan - koji је и stanju da primi ili prenese neki osecaj Sepsa (»trovanje krvi«) - Ьolesno stanje prouzгokovano dejstvom гaznih klica ili njihovih otrova u kгvi i raznim oгganima Sijalagog - koji tега na lиcenje pljuvacke S ikativ - koji sttsi Simptom - znak bolesti Sindrom - grupa simptoma koja је karakteristiena za odгedenи bolest Sinergija - saradnja Sinkopa - stanje gubitka svesti koje se karakteгise prividnim ili stvarnim prestankom rada srca i disanja Sirttp - gust rastvor secera u vodi (16 delova secera kuvati и 10 delova destilovane vode - obican sirup) s dodatkom nekih aromaticnih tecnosti (sirup majkine dusice; 15 ,d elova secera ј 10 delova rilentine vodice; si· rup od naraлdzine kore; sirup od malina itd.). Sirupi se dodaju raznim lekovima da bi im popravili ukus i miris. Sistola - stanje srca kada se ono и svom radu zgrci da bi i.stisnulo kгv Skabijes - st1ga Skleroza - stvrdnja,'anje tk!iva ·kao posledioa bujanja vezivnog tkiva posle zapaljenja ill posle dejstva nekih supstancija Skorbut - avitaminoza izazvana nedostatkom vitamina С и organizmu Sluz (mukus) - lepljiv, manje-vise gust proizvod sluznih zlezda u sluznicama Sluzava sred5tva (mucilaginoza) - lekovi koji se daju u onim oЫicima ka~ lja koji s u jzazvani prenadraienom zdrelnom sluznicom. Ova sredstva deluju mehanicki, оЫаiисi obolelи sluznicu, time је stite i na taj nacin uЫafuju kasalj
202
LECENIE BIU E.M
Solucije - rastvori neke lekovite supstancije u vod:i ili nekom drugom rastvaracu Somnifer - koji do\'odi san S 011tn.olellcija - sanjivost, najbrfi stepen pornueenja svesti S paza1n - gre Spaz11zodica11. - grccvit Spazmoliticka sreds tva (spazmo1iitici) - leSkovi tkoji k>tklanjaju greevc glatkih mislt a (atropin, p-apaverin) S perma - sem~ Sputщn ispljuvak S te11oza- su.Zenost pojed.inih otvoтa dLi supljdh ·. organa Stenokardija (p~kloralna an gina) - napadi jacih Hi tSlabljih boJova u v idu s tezanja u predelu grudne kosti koji se sire (zrace) u levu i u desnu тuku , u оЬе r uke ill u vrat. Napadi su praceni osecanjem straha od smrti Ste1·nutatorija - sredstva :ia kijanje Stiptika - sredstva koja zaustavljajou, s tefu (tanini) Stomatitis - zapaljenje usne sluznice Stomahika - sredstva za podsticanje funkaije relucз. S truma - gusavost Stupefakcija - zaprepascenost, omam.ljenoэt Subakutan -- bolest Ј\:оја бе ро tООю nala.21i izmed:u alrotnili 1 hronicnih Ьolesti
Sukulentan - soean Supozitorije - tepici Suprare.nalan - nadbubreian Supstrat - osnovica, podloga 1, Эire, rmateni.ja na koju dejstvuje ferment Supuracija - stvaranje gnoja kao posledica zapaljenja TaЬlete
- lekovi и obliku okruglih ploCica Taksonon1ija - klasifikacija organizma Tahikardija (aritmjja) - neprarvilnost u ritmu srcantih otkucaja T enezam - napon, teranje, napinjanje; naroeito bolan napon u predelu cm a ra i mokracne besike, 'bez izbacivanja stolice Terapeutika - vestina leeenja Terapija (lecenje) - skup postupaka, mera i ·s redstava koji imaju za cilj suzЬijanje i 1zlecenje bolesti. Postoje mnogobrojni. oblici leeenja. Termolabilaн nepostojan prema toploti Termostat - aparat koji sluii za stalno odrfavanje odreltene temperature Tennofor - spljosten metaJan sud ili gumena kesa koji se pune toplom vodom i sluze za zagrevanje bolnih predela (pri napadu fucnog ili bubreznog kamena, cre\•nih kolika) ili .izazivanje .r azmeksavanja cira ili apscesa Тetanus (zli grё, sklopoi) ораэn.а zarazna Ьolest lizazvana bacilom tetanusa Tinkture - tecni, obojeni oblici lekova, doЬijeni ekstrahovanjem biljnih ili zivotinjs~kih droga '\·odom, Vlinom, alkobolom ili m~savinom etra i a1kobola. Tinkture oЬieno predstavljaju 100/о ekstrakta. Primenjuje se za unutra~nju upotrebu и oЫiku kapljicз..
RECNIK МEDICI NSКIH NAZIVА
203
trovanje и tokи te~kih proliva, i to prvenstveno и odoj~di na · ishrani. Toksikoma11i ja stanje hroruiCn!Qg t·rovanja prouzrokovanog ponav]janim
To ksikoza -
ve~tackoј
uzimanj em nekog opojnog sredstva radi postizanja eufonije. Toksikomaлij a se ka'Гak terise: neodoljivom p--otreb om ili zeljom d a se uzmu nove kolicine ovog sr edstva, cim prestane dej;stvo vec unete kolicine, potrebom da se unete kolicine povecavajи zavisno od toga da li ova .sredstva uslovljavajн samo psihickи ili i biolosku potreЬu za njim. Najcesce toksikomanije sи: morfinjzam, kokainizam i alkoholizam mada su opisane i· druge kao: tabatizam, kafeizam itd. Toler·ancija - naroбita osobina pojedinih orgarnizama da !podnose vece kolicine nekog leka ili otrova nego drиgi organizmi. Ona more biti urodena ili steceпa Tonzile - krajnlci Tonicka sredst-v·a (tonici) - lelrovi za jaCan.je; upotreЬljavajи se u lecenju opste slabosti, и osoba sa slabim apetitom. Vecina tonickih lekova sadrzi jedinjenja arsena i fosfora, kofein, strihnin i gorka sredstva, obicno и malim koliCinama Torefakcija - przenje Trans (zanos) - suienje svesti, pri cemru је preosta1i doo sveэnog du~evnog zivota koncentrisan samo jednom cilju. Pojam oznacava i dиSevno stanje u dubokoj hipnozi Trauma - ozlede izazvane mehanickom povredom tkiva i organa. Slicno tome, »dusevnom traumom« nazivaju se tezi poremecaji u dиSevnom zivotu izazvani nekim stetnim faktorom Trbuh Tremor Tripsin -
,ahdom~n
drhtanje ferment koji vaтi belancevine, а koji izlиcuje Zlezda gusteraca; dejstvuje u alkalnoj sredini Тrо·џапје intoksikacija Trovanje krvi - sepsa Trombin - sredst\·o za lokalno zaustavljanje krvavljenja Tromboza - zacepljenje krvnog sиda komadom zgrusane krvi (trombusom), nastupa u toku zapaljenja zida krvnog suda, povreda i dr. Tumor - izra5taj, izraslina и vidи samonikle guke, cvorova, koji se moze nalaziti na povrsiru nekog organa ili и dubini njegovog tkiva и raznim oblicirna i razlicite velicine. ·Svi rtumori se dele na Ь 1 а g е (benigne) tumore i zle ili opake (maligne) tumore. Turgor - jedrin.a ili cvrstina potkoznog i miSicnog tkiva Celavost -
alopecija
Ulkus ventrikulusa - Oi.r zeluca Ulkus duodenuma - Ci:r dvanaestopalfaCnrog creva Ungventum - lekovita mast Uremija - poveeanje azotnih jedinjenja и krvi, koja se normalno izlucиJu mokracom (ureja, mokracna kiselina, kreatin, izvesna druga organska Je-
njenja azota) zbog akutnog ili hronicnog obolJenja bubrega Uretra- mokracovod, mokracna izvodna cev Urin - mokraca Urogenitalni organi - mokracni pomi orga!Di
204
LE.CENJE BlUE.M
Urtikarija - kopri,rnjaea Uterus - materica Fagocitoza - sposobnost izvesnih celija (pre svega, leukocita ili belih krv11ih zrnaca) da W1ose i svaruju strane cestice (zarazne klice, delice celije
itd.)
Faringitis - zapaljenje zdrela Fariнks zdrelo Farmakognozija - nauka о .l ekovitim si!rovinama Farmakodinamija - grama farmakologije koja proucava dejstvo lekova na
zivi organizam Farmakologija - nauka о lekovima Fan11akopeja - knjiga koja sadrZi spisak lekova koji se stalno moraju na-
laziti na skladistu u apoteci, s opisom porekla leka, njegovih hemijskih osobina, propjsa о ispitivanju njegovog kvaliteta, kao i njegovog cuvanja i spravljanja. U nas vaze propisi Jugoslovenske farmakopeje. Farmakote1·apija - graлa faпnakologije kюја proueava upotrebu lekova u lecenju bolesti F ebrilan - groz.nicav F'ekalije - izmet Fenotip - vidlj·i\' merljiv sastav orgaruz.ma Fertilan - plodan F eces - izmet FiЬrilacija .srca -· tгeperenje srca Fiziologija - nauka koja proucava тadnje i funkcije organa i organizma Fistula - steceni, гесiе urocieni abnormalni kanal, kroz koji se 1uti sluzavi ili gnojni sadrzaj Fitoterapija - lecenje Ьiljnim lekovima Fitofannacija - nauka о lekovima za lecenje bolesti bilja Flatulencija- nadin1anje zeluca i creva vazduhom ili gasovima izazvano hra· nom koja sadr.Zi mnogo celuloze i skroba, ili poremecajima и organima za varenje Flegmona - gnojпo zapaljenje koje se javlja u rastres1tom vezivnom tkivи u povrsinskim ili duЬljim delovima tela Fobija - prisilni strah Fotoliza - ra.spadanje pod uticajem svetlosti Fototerapija - lecenje svetloscu FotofoЬija strah od svetlosti Fras - grcevi и odojcadi Frikcija (trljanje) - postupak и lecenjи koji se sastoji и brzim pokretima trljanja veceg ili manjeg predela koze. Cilj mu је da izazove priliv krvi и koZи ili da se иtrlja neki lek kroz iбtu. Ftiza - tuberkuloza, narocito pJucna tuberkuloza, koja је vrlo izJ:afena i brzo napreduje; u nas postoji izraz sиSica, jekt'ika Fungi - gljivice F"urunkul - cir Нabituala1'L
-
uoЫcajen, иstaljen, оЬiСап
Habitus -
opstl spoljni izgled neke zdrave ili Ьolesne оsоЬе
RECNIK
MEDICINSКIH
NAZIVA
205
H alucinacija (culna obmana) - predstavlja opaianje bez odgovarajueeg spoljnog nadrafaja. Pojavljuje se и oЬlasti svih cula; иЬrаја se и poremeeaj opafanja. Ima ih vise vrsta i predstavljaju obicno znak dиsevne bolesti HelioLerapija - · lecenje koje se sastoji u izlaganjи golog tela dejst'Al suncevih zrakova IleliofoЬija - neopravdana bojazan od sиncanja i sunceve svetlosti Helminti (cгvi) - paracciti C.Oveka i zivotrinja. Orvj (pa.raziti) eoveka spa.daju и ove rodove: metilji, pantljiCaтe i obli crvi. Hematoza - гaz1nena gasova izmedu vazduha i krvi koja se vrsi u plucima Нematologija grana шedicine koja se bavi izucavanjem krvi i njenih bo·Iesti Нematurija- n101krenje krvave mokrace HemogloЬin krvna Ьоја (>>krvno crvenilo«), koja se naiazi и crvenim krv· nim zrncima i koja igra glavnu ulogu и disanjи Hemoliz.a - oslobadanje hemoglobina iz crvenJh krvnih zrnaca i nj egovo prisustvo и plazrni boles.nika, koja dobija orvenu boju Нemoragija krvavljenje н e1noroidi (suljevi) cesto oboljenje posle tridesete godine zivota, koje se sastoji od prosirenja vena и najnizem delu pravog creva i cmara. U mu· skaraca је cesce nego и zena. Hemostaza - spuntano ili vestacko zaustavljanje krvavljenja Нemofilija onasledna bolest iz grupe bolesti sa sklonoscu ka krvavljenjи Нepar jetra Нepatitis - zapaljenje jetre Нereditaran nasledan Нereditet naslede Hernija - kila Hib1·id - melez Hidrops - vodena bolest, nagomilavanje transudata u trbusnoj .dиplji usJed poremeca ја krvotoka u teskim srcanim manama Нidroterapija koтiscenje temperature i mehamdckog dejstva vode na ljudsko telo sa сi1јеш leeenja Н idrofilija pozudnost za vodom liijalirz - staklast Hiperacidnos - prekomerna kiselost Hipere1nija - prepunjenost Jcrvlju, izobilnost krvi (»navala krvi(() и nekom delu tela gde norn1alno treba da је ima ma!flje Hipe1·tenzija arterijska - poveeanje krvnog pгitiska Hipertonija - pov iseпa napetost rn.iSiea Hipertrofija - prekomerno rastenje jednog organa Hi jednog dela organa bez promene u njcgovom sastavu Hiperltidroza - povecanje izluC:ivanja moja Hiperhlorltidrija (hiperaciditet) - preterana kiselost zeludacnog soka kao pos ledica povecanog lucenja zeludacne sone kiseline . Hipnotit ka sredstva (hipnonici) - lekovi koji iza1livaju san ili olaksavaju njegovo nastupanjc Hipo tenzivna sredsl\'a - leko:v~ koji smanjuju arteгijski pritisak Hipotonija - stanje sni.Zene miSicne napetosti
206
LECENJE BIUEM
Hist erija - du~evno oboljenje koje spada u grupu psihoneuroza а dspoljava se du ~eY nim ј telesnim !pOremecajima u oЬlasti motoгnog senzitivnog i vegetati\,nog sistema Holagogna sredstva 01olagoga) - lekow podsticи lucenje zuCi Holelilijaza- ka1ncn и zucnoj keэici Holecistilis - zapalj eпje zиcne kesice Ho1-neopatija - specijalru sistem lecenja cije је osnovno ucenje da neku bolest treba leciti onjm lekom koji, dat и veCim kolicinama, izaziva u organizmu znake slicne znacima bolesti koju treba leeiti. U homeopatij.i se lekovi иpotreЬljava;j u cesto и tako Ш'Э.1im koliCinama koj e iskljucuju ma ka1kvo dejstvo na oboleli organizam Hronica11 - koji dugo traje, koji se sporo ra'lvija ili koji ima иэроrеn tok: hгondcn a bolest, hronicni alkoholrizam ~ dт. Нитап dobar, covekoljuЫv; koji је .p oreklom od coveka (npr., humana medicina) Cijanoza - plavetnilo (pomodrelost) kore i sluznica, naroeito u snica, vrha nosa i krajeva prstiju. Ja,rlja se narocito u bolestima sгса, pluca i u raznim trovanjiшa Cikatrizacija - proces za.ra~Civanja rane stvaranjem oZiljaenog tlciw. Cistitis - zapaljeпje mokracne beЭike Citologija - nau ka koja se bavi proиcavanjem сеИја Crvi - helпrin t.i Cepici (supozitorije) - ovaj oblik lekova slиZi za и'Vlacenje u razne prirodne telesnc otvore
tmar- anus Sarenica - duZica Secerna bolest- dijabetes Sok - stanje koje se karakterise poremecajem krvotoka Stitnjaca (stitaэta zlezda) - titreoid!na zlezda Suga - skabijcs Sнljevi l1emoroidi
POSEBNI DEO
•
А
AGAR-AGAR
2:ELOZA,GELOZA Na narociti nacin izdvojena sLш dz raznih crvenih alga rasprostranjen_ih ро morima oko istocne i jиZne Azije. То su bezbojne ili zuckaste, proZlrne ~~ake ili plocice bez mirisa i ukusa. U vodi veoma nabubri, jer је mno~o upiJa, ~.bog ёеgа se и medicini upotreЫjava kao Ыаgо, lako podnosljivo 1 neskodlJIVO sredstvo za suzbijanje hronicnog zatvora. Upijajuci rnnogo vode i jako bubreci, agar-agar mehanicki nadrэ.Zuje creva, te ih podstre· kava na zivlje pokrete. Osim toga, pomesan s kiselim mlekom slиZi kao cli· jetalna hrana u lecenju stomacniћ i crevnih bolesti. U faтmaciji sluii pri izradi globula, supozitorija, prutica, melema i ta· hleta. U rnikrobio1ogiji agar-agar se upotreЫjava kao hranljiva podloga (hra· nilBte). .
AZULENSKE DROGE Kamilica, pelen, odoljen, oman . ћajducica, razne vrste eukaliptusa, elemi, vetiver i mnoge druge droge daju р 1 а v о о Ь о ј е n а е t а r s k а u 1 ј а. Во ј з. potice ~d azulena, plavo obojenih ugljovodonika. Zahvaljujиci pri•sustvu azulena, ova ulja delujtl antiflogistiano, tj. protiv U~pala ·koze i slu-
znice. U drogarna se azuleni ne nalaze sloЬodni, nego se jav1jaju и etarskoт u1ju tek duiom destilacijom 5 vodenom paromj sto se vidi i iz pojave da је s pocetka dobijeno иlје, npr. od kamilice, bezbojno i ukoliko destilacija du.Ze traje (18-24 sata), utoliko ono postaje tamnije plavo. Azuleni, naime, poticu od s1o:Zenijih jedinjenja, tzv. р r о а z u 1 е n а ili а z и 1 е n о g е n i h s е s k v i t е r р е n а. Na primer т а t r Ј с i n, gorka supstancija kamilice (Matricaria chamon1illa), pгoazulen је h а m а z u 1 е n а, jer se pod uticajem alkalne reakcije, а zatim destilacije и kiseloj sredini .и prisиstvu ki· seonika iz va.zduha otvara laktonski prsten и molekulи matricina, gubi karboksilna grupa i tako doblja hamazulen. А р s i n t i n ili artapsin, gorak sastojak pelena (Artemisia absi:zthiиn1), pod istim uslo\rima kao и slueaju matricina raz1afe ..se na azulen 1 1akton.
LECEN1В
210
BIUBM
V е t i v а z и 1 е n se doЬija dehidrogenacijom pomotu selenijuma seskviteгpeшi u etarsl.-om ulju od t:ropske Ьiljke Vetiver tizanioides. Е u k а z u 1 е n se dobija debldrogenacijom pomotu ~umpora seskviter· pena u etarskom ulju od raznih eukaliptusa. Na totn principu dehidrogenacij~ osniva se polшintetska industrijska proizvodnja ve~tackih azulena od mnogih prirodnih seskviterpena. Najpre RиZicka, а zatim Fau (Pfau) i Platner (Plattner) najvi~e su doprineli razja~njenju hemijske grade .i uop~te Ьoljem poznavanju azulena. Ustanovili su da azuleni imaju biciklicnu gradu, pri cemu је jeda!i prsten petoclan, а drugi sedmoclan. Osim matricina i apsintina u mnogim drugim Ь.iljkama ima slicnih t е r р е n о i d n i h g о r k i h s u р s t .а n с i ј а od kojih potiee lekovitost mnogih biljaka koje kao tonika i stomahika vekov.i·m a koristi medicina.
AJCICA, GORКACA, BAGRENAК, DIVUA GRASICA
Coronilla varia L. -
Papilionaceae
Zeljasta biljka, visoka 20-70 ст, OЬrasla retkim dlakama. StaЬljike su suplje. Listovi su vrlo dugacki i sitno perasto deljeni. Cvetovi su dugacki 8-14 cm, а siroki oko З cm, udruieni .i ро 10-15 и loptaste cvasti na vrhovima grancica. Кrunica је bela i pro~arana ru.Z1casto, ljubieasto i pur-
AJCICA
ALКANA, RtљmNILO. ALOJ DRVOUIO. ..
211
purno. Plod је mahuna, dugacka 4-5 cm, а maja do jru.na. Raste svuda. ~jCica је c:.tro,Jna. Deluje na srce slicno nekollko mateпJa, а pre svega od heterozida tome, ovu biljku treba ,i zbegavati. Naтocito
~iroka 2 do 2 5 mm. Cveta od
' digiotalisu. Otrovnost potice od koronilina ~ koronizida. Prema је seme otrovno.
. O~tala narodna lmena: gluva.ra, gorka trava, gorciljavka, grahorica, grktca, ljиta trava, ~areni gra~ar. Slicnog sastava .ј dejstva је i -srodna, takode rasprostranjena zeljasta biljka Coronilla emerus L. (ko~utica, ber~, gluhovet, zad!Зtkovina, zecja tilovina, futa Sibika).
ALКANA, RUМENILO,
CRVENI KOREN, K'NA, NЕМАСКА K'NA, SТRU2КAVAC
Alkanna tinctoria Tausch- Boraginaceae Alkana raste na pe-skи и severnim delovima Vojvodine ·i mestimieno ·U Dalmaciji. UpotreЫjavaju se podzemni · delovi blljke, koji su crveni od alkanina. Osim toga, droga sadrii јо~ i tanina i smole. Nekad se иpotreЫjavala и ~kolskoj medi· ctni, а danas uglavnom za eks trakciju crvene Ьоје koja је vrlo lepa i nije otrovna, ра se dozvoljava upotreba za bojenje ulja, masti, likera, lekova, kozmetickih i higijenskih sredstava, za bojenje svile, mikroskopskih preparata i slicno.
ALOJ DRVOLIKI, BIJELA Аlоё
arborescens MHI. -
SAВUICA
Liliэceae
Do 4 m visoko tSukuJentno drvo iz jufne Afrike. U SSSR-и, Poljskoj i u nekim drugim zemljama gaji se posle П svetskog rata kao jednogodi§nja zeljasta Ьiljka radi dobijanja svef.eg soka, emulzije i preparata »biogenilz stimulatora« ро V. Р. Filatovu. U toku leta zakidaju se mnogobrojni mladi izdanci s biljke i stavJjaju u rasadni·ke - staklene vrtove - da se ozile. U prolece ih rasadujtt na stalna mesta, gde se u toku leta i polovine jeseni pod·
LECENJ E
212
BIUEМ
biraju krupni, soёni, zdra,,i listovi, а ~i mladi listovi ~Se koriste za oziljavanje и staklenkima za nar~d nu godinu . S v е z i s о k, ko}i iscuri iz svezih, tek odsecenih lis tova, konzervi~e se alkoho1om (80 g soka i 20 g alkohola). Deluje bakt ericidno na razne gгupe mikroba. Primenj uje se spo1ja za 1eeenje opekot ina, gnojnih zapaljivih procesa u obliku oЬloga i za zapiranje rana, а iznutra protiv zatvora, anacidnih gastrita i kolita. V о d е n i 1f k s t r а k t i z s t i· т и 1i r а n о g 1 i ~с а а 1 о ј а, nacinjen ро Filatovljevom metodu, sa· drfi Ьiogene stimulatore koji poveeavaju z~titne funkcije bo1esnog oгganizrna. Pгimenjuj e se uglavnom za 1ecenje oenih bo1esti, а i protiv ћrо· АЛОЈ ДРВОЛИКИ nicnog artrita, cira U zelucu i IU dvanaestopalacnom crevu, u kozmetologiji i drugde. Filatov, znameniti sovjetski oftalmo1og (oCni 1ekar), ро~ао је od hipoteze da se posle smrti zivotinja .i bilja u tkivima od.igravaju suprotni Ьioћemijski procesi, i da se pri tom javlja sinteza hemijskil1 supstancija koje treba da pobude, stimuliSu zivotne procese tlciva koja se gase. Те supstancije ј е пazvao »biogeni stimulatori«. Odseceni sooni listovi aloja mogu da izdrze dugo pod nepovoljnim uslovirna i da za to vreme sintetizuju znatnu kolicinu biogenih stimulatora. Preparat se izraduje na ovaj nacin: mlado, neozledeno, socno li~ce cim se odsece s biljke, da bi se iz. beg1o curenje soka, drzi se 12 dana u tamnoj odaji na 4-8О. Zatim se udalje bodlje, izreze na komade, sterilizuje и staklenim posudama u autoklavu na 1200 i pod sterilnim us1ovima komadi se cuvaju za imp1antaciju, tj. u~ivanje pod kofu. Osim toga, od njih se izraduje ekstтakt za parenteralnu upotrebu: delici se samelju, pomesaju s destilovanom vodom i1i fiziolos· kim rastvorom (1 : 5), sve se ostavi 1-2 sata, zagreje do klj.uCaпja, procedi, ponovo pr okuva da ·kljuea 2 minuta, fi1truje, razlije u ampule, za. topi, sterilizuje u autoklavu 1 cas na 1200. Ovaj ekstrakt se upotreЬljava potkozno ро 1 ml dnevno u toku od 30 do 35 dana. Е m и 1z i ј а а 1 о ј а, izra(fena od stimuliranih listova i ricinusovog i eukaliptusovog ulja, upotreЬljava se za spreeavanje i lecenje suvog i vlaznog epidermita i opekotina П i III stepena nastalih pos1e zraeenja.
ALOJE, ALOJ,
SAВUR
Vrsta ekstrakta izrac.'iena na mestu proizvodnje ukuvanjem soka iz li~ca razпih vr s ta Аlоё. То ј е tvгda i mrka smolasta masa stakJ.astog preloma, vr1o gorkog i neprijatnog ukusa. То је spor, ali pouzdan purgans u dozi od 0,2 do 0,6 g. U maloj dozi (0,05-0,20 g) а1оје se upotгeЬljava kao sredstvo za jacanje i popravku apetita. U velikim dozama је ~kodlj iv: iznad 8 g moze izazvati smrt. Deci se ne sme davati.
ANGELIКA, A.Nf>BLIКA, КRАVOJAC
ANGELIКA, ANDELIКA, КRА''ОЈАС
Arzgelica archangelica L.- Umbelliferae Izgled Ьfljke. - AngeHka је vrlo krupna, snafua i lepa, do 2 m visoka zeljasta biljka. Rlzom је mesn~·t, kгupan, kratak ~ gusto obrastao dugac kim korenj em. StabJ.o је pravo, su•plje, na osnovi kao ruka debelo i crvenkasto, оЬlо, pri vrhu razgranato. Listovi su triput perasto useceni, vrlo krupni (donji 60-80 cm) i na osnovi mehuтasto obuhvataju staЬljiku. Stitaste cvasti se nalaze na vrhи staЬljike i ogranka, vrlo su krupne i imajи mnogo cvetova zelenkaste jli fuckaste Ьоје. Plod је jajolik, pljosnat i krilat, do 7 mm dugacak i do 5 mm sirok, Zиckastobelieaste Ьоје. Cveta jula i avgusta. Rasprostranjenost. lazi divlja biljka.
Gaji se
ро
moevarnim mestima. Retko se na-
Svojstva. - Cela biljka ima svojstven prijatan sa је najpre oslatkog, а zatim aromaticno ljиtog.
aromatiёan
miris. Uku-
Gajenje i berba. - Angelika иspeva na lakom, rastresitom, plodnom i moёvarn01n zeшljiStu. Seme se mora posejati cim sazri, jer brzo guЬi klijavost. Dobijeni 1-asad se rasadиje na stalna mesta poёetkom jesem na rastojanju 80 х 80 cm. Mora se cesto okopavati i oЬilno navodnjavati. Biljka cv·e ta druge ili trece godine. StaЬljike
i drske (bez cvasti), n.amenjene poslasticarima, sekи se vec od prve godine, od maja do septembra (5-6 berЬi), vezuju u snopice i odmah prodaju. Prinos oko 25 hiljada kilograma sa hektara.
Stitovi sa zrelim plodovima. odsecajи LSe и nekoliko navrata od avgusta do septembra, sиse na asurama na suncи, omlate i plodovi se pakuju и vrece . . Rizomi se · vadc prve godine pre nego sto list otpadne, oCiste, operu, uzdu.Z na ёetvoro rasekи i su se na jakoj promaji. Sastav. - Rizomi i korenje sadrZe 0,30-1(1/о etarskog ulja, oko 6°/о smole, pektina, sitosterola, .Ь.-mnarina, raznih kiselina i drugih materija. U plodovima ima 0,5-1,5<~/о etarskog ulja, oko 1~/о masnog ulja, kumarina i drugih sastojaka. Etarsko ulje se и svetu proizvodi u indиstrijskim kolicinama, najvi~e и Zapadnoj Evropi, destilacijom samlevenih plodova, rizoma i korenja. Glavni sa'Stojak ulja је felandren. Ulje је vrlo skиpo. Najvi~e ulja potro~e fabгike raznih desertnih piea. Upotreba: - \'ес n.ekoliko hiljada godina angelika se koristi za lek i zacin. Deluje povoljno na zeludacno-crevne organe, olak~ava varenje, odstranjuje ga sove i teskoce koje zbog toga nastaju. Nije ~kodljiva i ne izaziva naviku. Zbog pгijatnog mirisa svi је rado uzimaju. U tи svrhи uzima se 5-1 О g praska ili 50fo ёај ·spravljen od plodova ili korenja. Сај је ј о~ prij~tniji od svezih driaka i korenja, jer је veoma aromatiёan i povoljno utice na raspoJozenje bolesnika. U apotekama se izraduju razni galenslci preparati, pre svega tinkture 1.200/о), alkoholature, ekstrakti i dтugo.
214 U ·domacinstvu se mogu spraviti ovi ~jevi: 1. Za apetit: 30 g korena ange1ike ·i ро 15 g linoure, kicice, pelena i Ьlaienog ~kalja - pomesati i od te smeS-e З supene kasike popariti sa pola Htra kljueale vode, poklopiti, ostaviti ukraj stednjaka i posle 2 sata piti ро 1 ~aw З--4 puta dnevno рге jela. 2. Za bolje varenje: ро 25 g plodova angelike, anisa, mora~ i kima pomesati i od te smese uzeti 2 -supene kasike, popariti sa 100 g kljиWe vode, poklopiti, ostaviti ukraj stednjaka, ali da ne vri, 2-З s({ta; piti posle jela. З. Protiv gasova, rшdimanja, grceva i drugih smetnji: ЗО g korena angelike .i ро 15 g kamilice, nапе, moraea i kima - pomesati i ~ј naciniti i pi ti kao pod 2. 4. Мlade sveze staЬljike angelike slиZe za spravljanje »slatkog« za zimu, kandiranog voca i lkompota. То IЭU veoma tp rijatne posla\Stice koje moze svako domacinstvo da spremi za zimи. Uzimaju se posle jela. Trubaljka (Angelica Pancici Vand.) i divlja and.elika (Angelica siz,,estris L.) rastu kod nas ро livadama i vlainim sumama. One su takoc:te lekovite, ali sadr:Ze manje etarskog ulja, ра .im је zato i lekovitost manja. Oэim toga, ove Ьiljke nisu medicinski proucene. Narodna imena: arzgelika (O.rfelin), aJDgeliica, ant1elika, ant1elski koretz, andeosko drvo, vrtna \Ћnelka, gozdni koren, zlahtna ange}itka, kad:linac, kraVOg.a!Z, kravojac, siris. Angelica silvestris и namodu se na2'Ji!Va: a111geLi.ka, and.elski (and.eoski) korerz, Ьoтstna angelika, divlja and.elika, kJOren -svetoga duha, .kravojec, trubalј ka, ·trrubelј.
ANIS,
~ASON,
ANIZ, ANIZ,
Pimpinella anisum L. -
SLAТКI
KOPAR
Umbelliferae
је jednogodBnja zeljasta biljka, visoka 20-60 cm. Koren је tanak, valjkast.a, а lisce trojako: donje lisce је na dиgackim tankjm drskama na .kojim је okruglasta levkasta liska ро obodu krupno rop~sta; srednje lisee је trojno klitnasto deljeno i ро obodu zupcasto; garnje lisce је sedece i vгlo sitno deljeno. Cvetovi -su sitni, beli i ·udruZeni u stitaste cvasti.
Anis
staЬljika
Rasprostranjenost. - Anis raste div1je oko istoenog dela Sredozemnog mora. Droga potice samo od gajene biljke. Gajenje aпisa је slicno moracu. Seje se и maгtu И.i apгblu na ras·tojanju ЗО х ЗО cm. Na ћeiktar је potrebno dko 14 kg semena, а rodi oko 1.000 kg. T•rз.Zi jaku, toplu, lakи 1 dobro obгac:tenu zemlju. Boji se hladnih vetrova. Banat proizvodi vrlo dobar anis. Kvalitet droge zaV'isi od soгte, kllime i zemljista. Topla i suva sredozemna klima primorja i Povardarja, klima Vojvodine i jstocne Srbije i laka propustljiva zemlja oko velikih reka dаји najbolju drogu. Potrebno је unistavati korovsko Ьilje da se prilikom mlacenja ne nac:te и drogi. Treba vrsiti propagandu za gajenje anisa kod nas, jer se trafi и vagonskim kolicinama za destilaciju etarskog ulja.
ANIS, ANACON, ANIZ, SLAТКI KOPAR• . .
215
Berba. - Anis se Ьеrе kao i morac, ali berba ne traje tako dugo: dvaput se orezuju zreli stitovi s plodovima, а treci put se cela biljka odseёe. ~lod?ve treb_a su~iti kao ~ito na tavanu, eesto prevrtati, ocistiti od zemlje 1 koliko god Је mogu~e bolJe od peteljaka. Bere se u leto. . Drogв. - ~lod (shizokarpija), Anisi fructus је kru~kastog oblika i sa strane malo splJOSten. Nad podlogom је do З mm ~irok. DugaCak је 4-5 mm, hrapav, gusto m а 1 ј а v od prileglih cekinja. Sivo-zelenkaste Ьоје.
а.
ъ
POPRE CAN PRESEK КR.OZ DVA SPOJENA .PLODA ANISA. NA LEDNOJ SТRANI SE VIDI РО 15, А NA TRВUЭNOJ 2-3 МASNICE. е. - ANIS, Ь - KUKUТA
Plod је sastavljen iz dva plodnika (merikarpije), koji su obicno spojeni i svaki ima ро 5 rebara. Rebra su jednaka, nezna i Ыеdа. U perikarpu ima vrlo mnogo masnica sa etarskim uljem. Anis је vrlo prijatnog, jakog aromaticnog mirisa na anetol, а ukusa slatkog, aromatienog, toplog i naljutюg, sLicnog moraeu. Primese. - Plod anisa ne sme biti pome~an s plodovima ostalih ~tita· rica, а narocito ne s plodovima k u k u t е (Conium maculatum). Plod kukute poznaje se ро tome sto је gladak, sto ima vrlo istaknuta, talasasto povijena rebra, а iz1nedu rеЬата nema masnica. Poznaje se i ро neprijatnom zadahu na kukut-u (na misju mokracu) , koji se razvija kad se plod ovlafi rashrorom kalijum-hidroksida i zagreje (oslobada se ' k о n i n). В и n ik i n о s е m е (Hyoscyamus niger) је bubrezasto, sitnije, bradavieasto, tackasto, gorko i neprijatno, nema etarskog ulja, а ima alkaloida. К о r i· ј аn d аr i р е r s и n nisu sJatki i drugog su oЬlika. Anis se тazlikuje od plodova ostalih stitarica ро tome sto је obrastao malim jednocelijski.m, bradavicastim d 1 а k а m а debelih z.idova i ima m n о g о s i t n i h т а s n i с а. Skroba nema. Ima sitnih druza kalcijum-oksaJata. Semena jezgra puna је kapljica maэnog ulja i zrna aleurona. Sastav. - Ani'S sadгZi l,S-4u/o е t а r s k о g u 1 ј а, oko Н>о/о masnog ulja, 2СЈО/0 belaneevine i secera. Vodenog ekstrakta mora dati najmanje 12°/о, etarskog ulja najmanje 1,5~/о, vlage ne s.m e biti vise od 90/о. Pepela ne sme ostati vise od 10°/о. . Anisi aetheroleum doblja se destilaoijom pomoeu vodene pare iz zrelih svezih plodova. То је bezbojna ili Ьledozuckasta tecnost, koja jako pre1ama svetlost; ili је bezbojna kristalna masa prijatnog miтisa na anis i slatkog aromaticnog ukusa. Pocinje se ·topiti na 150, а potpuno је tecno izmedu 18 i 200. Mora mrznuti izmedu 15 i 19О.
216
LECENJB DIU BM
Anisovo ulje lima 80-900/о а n е t о 1 а, zЬog ~ga se na hladnoCi smrzne. Sadd i јо~ i estrago1a, metilkavikola, anizaldehida i anisove kiseljne. Ulje treba cuvati па tamnom i hladnom mestu u napunjenim i dobro zapa· kovanim staklenim sudovima tamne Ьоје. Anisovo ulje koje је dufe vremena u dodiru s vazdul1om ili vi~e puta zagrevano mofe imati nifu ta~ku smrzavanja i vecu specifi~nu tefinu. Pod u ticajem svetlosti i vazduha ulje se menja, gubi moc kristalizacije i raste otrovnost (stvara se difenil-metoksi-stilben). Anetol ј е oficinalan u nekim farmakopejama. Iz ulja se odvaja rasbla(!ivanj em. Upotreba anisa i njegovog ulja је testa i raznovrsna, narocito u narod· noj medicini i decjoj praksi. Upotreba i dejstvo sli~ni su zvezdastom anisu i mora~u: ekspektorans, karminativ, "Stomahik (spazmoliti·k) , galaktagog i korigens mirisa i ukusa mnogih neprijatnih lekova. StimulИe sekreciju zuci i pJjuva~ke. Dejstvo ulja na neuro-muskularni sistem obj~njava njegovo uspe~no dejstvo protiv gastralgije .i kolika. Мnogo se upotreЬljava u veteriлi za dralenje peristaltickih pokreta. Razne pastile i bombone, likeri i druga sredstva za Шivanje, preparati za zube i usta i dr. tako(!e sadde anisovog ulja. Plod dodaju hlebu i kolacima kao kim. A.nisovo etat·sko ulje deluje na centralni nervni sistem. Petnaest kapi ulja izazivaju san od 12 sati. Zbog toga se ovo ulje u novije vreme zabranjuje pri izradi raznih aromaticnih rakija i likera. U malim dozama ulje olak~ava respiraciju, aktivira cirkulaciju i jata srce, а u vecoj dozi izaziva pijanstvo, drhtavicu i dr. Staгo ulje је otrovnije od svezeg, jer se pod uticajem vazduha i svetlosti stvaraju јо~ otrovnije materije. Uljane pogace imaju mnogo belancevine i masti, te se daju kao vrlo jaka stocna hrana, narocito muzarama da bi davale vBe mleka. Istorija. - Anticki narodi su upotrebljavali anis kao sredstvo za lecenje trbusnih oboljenja i n azivali su ga Solamen iJ1testinorum. Dioskorid i Plinije navode da najbolji anis raste na Kritu i и Egiptu. Karlo Veliki је naredio da se anis gaji. Vekovj ma se Evropa snabdevala iz zemalja oko is-tocnog dela Mediterana. Etarsko ulje dobija se jos od XVI veka. Anis је jedna od onih droga koja se od najdavnijih vreme.n a do danas stalno, nekad vi~e nekad manje, upotreЬljava kao lek i zacin. Mdanl ~jevt sa anisom . 1. Poremecaj srcanog rada usled nagomila'' anja vazduha и l.elucu ili c1·evima: ро 10 g anisa, moraea, kima i kamilice, ро 25 g nane i m aticnjaka i 5 g kore krusine. J ednu supenu ka~iku ove me~avine popariti sa 200 g kJjucale vode, poklopiti i posle 2 sata odliti i popiti posle jela. MoZ.e se piti triput dnevno. 2. Za lakse iskasl javanje osиSene sluzi iz pluca: ро 25 g anisa, moraca, slatkeg korena i majorana, kao pod 1; pije se topao сај . З. Za lakse iska.Sljavanje: ро 20 g anisa, veronike i saponarije, ро 15 g zove i podbela (lista) i 10 g korena ljubicice, kao pod 2. 4. Za smirivanje kaSlja i iska.Sljavanje sluzi: ро 5 g anisa, morata, is· Jandskog li~aj a i cveta podЬela, ро 10 g nane i veronike i ро 20 g lista pod· bela i koreнa belog sleza, kao pod 2. 5. Za јасе izluci"·anj e mokrace: .ро 20 g anisa, perfuna , сеlета, nн·k ve i kima. Tri supene kasike zdroЬlj en~h plodova p oparitri sa pola li tra kljutale vode, poklopiti i posle З sata p opiti u З obroka pre jela. 6. Prociv gasova i nadimanja и organima za varenje: ро 20 g anisa, moraca, kima, majkine du~ice i ·k amilice, kao pod 5, ali se pije posle jela.
АРТА. АVТIКА, AVТUGA,
BURJAN
217
7. Protiv zatџora: ро 20 g anisa, mora~a, slatkog korena, suvjh ~ljiva i kore krusinc. Ove supene ka~ike ove mc~avine popariti sa 300 g klju~le vode, poklopiti, ostaviti З sata i odjednom popiti. 8. Сај za os,,ef.a,Janje (osoЬito k.rajem zime d rano u prole~e): ро 20 g anisa, §ipuraka, drenjina, ribizla i kiselih vi~anja. Tri supene kasike ove smese kuvati 10 minuta u pola litra vode, ostaviti celu no~ i sutradan piti umesto vode. 9. Сај protiv astme: ро 20 g anisa i cveta podbela i 60 g lista podbela, kao pod 8. 10. Za јасе lucenje mleka: ро 25 g anisa, moraea, mirodije i majorana, kao pod 8. Od anisa se и apotekama spravljaju ne samo razni eajevj ve~ i pra~ koYi, tinkture, ekstrakti, sirupi i mnogi drugi preparati siroke potrosnje. Ostala narodna Jmena: anaton, anez, anis, anjez, morski janez, onajs, onliz, razijan, slatki janus, slatki komoraё, slatki kumin. APТA,AVТIКA,AVТUGA,B~AN
San1bucus ebulus L. -
Caprifoliaceae
Trajna zeljasta biljka, visoka 1-2 m. Listovi su naspramni, sastavljeni od 7 do 11 duguljastih i siljastih listica. Cvetovi su beli (retko kad ru.Zieasti), mirisa na gorke bademe, udruieni и cvast sliёnu stitu na vrhu staЬ ljike. Plod је okrugla, socna, crna bobica. Cveta juna i jula. Raste svuda k~o
АРТА
LECRNJE BIIJEM
218
smrdJji\' korov neprijatnog ukusa. UpotreЫjava se koren, list i plod (Ebuli radi.x, folium et fructus). U korenu «ima cijanogenetsk!ih heterozida i gorkih materij a. U celoj biljci ima malo etarskog ulja, gorkih materija, raznih §е. cera, а и plodu ima valerijanske, jabucne i vinske kiseline, tanina, antocijana (modra Ьоја soka) i pektina. Koren se u narodnoj medicini upotreЬljava spolja i iznutra protiv reumatizma: 1 kg iseckanog korena ku,,a se 2 sata u 10 litara vode i u toplom dekoktu drZi ruka Иi noga; i..stavremeno se pije 2-3 еа~е dnevno. - Svi delovi biljke deluju purgativno, diureticno i izazivaju znojenje. Zrele ЬоЬiсе se izgnjece i ostave 2-5 dana, pri 6emu se odigra vrenje, ~ok se i2bistri, posle cega se iscedi i profiltruje. Ovaj sok (zasladen) izaziva znojenje i ciscenje. U ratu se od zrelih plodova apte kuvao pekmez i pekla rakija svoj· st\renog, ncprijatnog 111irisa, od koje ЬоЬi glava. Droga narodna imena: abad, abdika, abz.ovina, avdika, avta, aldum-trava, anta, aptika, a ptovina, aptovnjak, aptuga, aftika, bazg, bazdika, bozovina, bujad, zoviлa, koko~ij e grozde, kurjacki rep, optovina, smrdljiva zova, stenicnik, habad, habdika, habdovina, hapta, haptri.ka, hobed.
ARAPSКA GUМA
Gummi arabicum Arapska guma Пi gumarabika је na vazduhи osиseni i stvrdnиt sok, koji curi iz ozle
ARIS Larix decidua
МiUl.
( = Lard.x europaea DC.) -
Do 35 m visoko crnogoricno drvo cije cetine sadi se kao ukrasno drvo.
и visokim planiшuna i pиpoljak i Jist (La1·icis
AЬietaceae
ораdаји и jesen. Raste Upotrebljavajи se kora, а najee~ce terpentin, u
cortex, gemma et folium), farmaciji poznat pod imenom venecijanski terpentin (Terebinthina veneta) koji se proizvodi и Tirolи bШenjem s tari1ih stabala.
ARIЭEVA GUВA,
ARISEV
ТRUD,
ARISBVA GUIVA. ..
219
Sastav. - U terpentinu ima 20-220/о etarskog а ostatak tine smola, bojene i gorke materije i tragovi ciblbarne d mravlje 1kiseИne. Glavni sastojak etarskog ulja је pinen i Ьorneol. - U kori ima tanina i koniferozida. - U lHcu ima do 130 mgolo vitamina С, 0,20/о etarskog ulja prijatnog mirisa od prisutnog Ьorneola i bornilacetata, svojstvenog ~e C.era melezitoze i drugih sastojaka. - U semenu ima 9-120/о masnog ulja i 7О/о azotnih jedinjenja. ulja,
Upotreba ari~a је slitna boru i drugim cmogoricama. Terpentin ulazi u sastav lekova za spoljnu upotrebu, najte~ce za spravljanje slozenih flastera. Zbog prijatnog mirisa etarsko ulje se upotreЬljava za osvezavanje mesta gde se mnogo sveta okuplja, najt~ee u obliku aerosola. Samo Ш pomesano sa drugim etarskim uljima (eukaliptusovo, od jele, planinskog bora i dr.), arisevo etarsko ulje se upotreЬljava i za inhalaciju: nekoliko kapi se stavi u loncic vode koja kljuea i ta para udise. ArBevo drvo se upotreЬljava u gradevinarstvu, osobito tamo gde su velika vlafnost i voda. Narodna lmena: arez, arii, aric, arisevina, listvenica, sosna, tis. Slicnog sastava i upotrebe su i neke strane vrste arisa koje se gaje kao ukrasne: Larix americana Michx. Larix occidentalis Nutt. i Larix pcndula Salisb. liz Amenilke, Larix dahurica Turcz. sa Kameatke i Larix leptolepis hort. iz Japana.
ARlS
ARISEVA GUВA, ARISEV ТRUD, PECURК.A NA DUBU ARISU, ARISEVA GUIVA
Laricis fungus Ogromna gljiva koja raste na staЬlu arisa. Bere se cela gljiva (Poly· porus officinalis Fries - Polyporaceae), ali se za lek upotreЬljava samo njen srednji deo, posto se pre susenja odstrane kora i donji meki deo. Gljiva lici na veliko konjsko kopito i moze biti teska ро vi~e ki· lograma. Ima 50-SOO,'o s m о 1 е koja gradi crveno-nasmedu, lomljivu masu i rastvara se u alkoholu, etru i bloroformu. Upotrebljava se protiv nocnog znojenja tuberkuloznih, ali samo na lt;a, karski recept, jer је droga otrovna!
LECBNJE Bll.J ВМ
220 ARTISOКA, ARTICOКA
Cynara scolimus L. -
Composnae
Gэ:ji
se ·kao povree и Zapadn.Qj Evropi i d!rugde. Ima vebl.ke cvetne gJa' 'ice sa mesnatin1 socnim cveti~tem i listo ltako mesnate ovojne liэtove sa socnom bazom. Ti socni dclovi 5е 1kor-i ste kao omiljeno povrce. SadrZi goгke i drиge sastojke koji vraeajи apetit, pomafu varenjи, deluju kao Ыаg· diuretik, holeretik i holagog: povoljno uticu na jetru, smanjuju ureu u krvi povetavajuci izbacivanje uree mokracom, pomazu varenju masti i dr. Kod nas је upotre.ba artiSoke gotovo nepoznata, а na Zapadu se upotreЬljava protiv zu tice, kongcstija jetre, bolova u Ьesici, ciroze i dr. Zato tamo danas svako ko moZe. gaji u svom vrtu artisoku. Moze se иspesno gajiti i kod nas. Narodna imena: ardecovka, articovka, gardun, italijanski osat, raticok.
ASA-FETIDA,
ASANТ, AZANТ-SMOLA,
d!гagu~ca,
DAVOUA SMOLA,
pi,1JOma
Ьоса,
JUТROКLEK
Assa foetida Asa-fetida ili asant је na vazduhu stvrdnut m 1 е с n i s о k (Oleo-gum7ni-resina), koji cиri iz ozledenog ili preseeenog rizoma i korena Ferula assa foetida L. (smrdljJva vitina, devesilj, nevesilj) i drugih Ferula - Umbellifesu dиgovecne sukиlentne zeljaste biljke iz Irana i Avganistana. U etarskon1 uJju ima sumpornih jedinjenja, zbog cega zaudara na beli luk. Asa-fetida se upotreЬljava kao sredstvo za umirivanje, protiv nadimanja и crevima i, u sastavu pojedinih slozenih lekova, za iskasljavanje. rae.
То
в
BAGREM Robinia pseudacacia L. -
Papblionaceae
Bagrem је porekJom iz Kanade. Kod nas se mnogo gajj. Drvo је visoko oko 20 m. Cveta u maju. U narodu se upotreЬljava cvet, rede list (Roblniae pseudacaciae flos et folium). Cvet treba brati neposredno pre otvaranja, а list јо~ dok је mlad. U cvetu ima flavonskih heterozida, asparagina, sluzi, voska, etarskog ulja i fitosterola. Cvet se upotreЬljava u obliku еаја (5 na 100) za lak~e iskasljavanje i protiv nazeba. List (5 na 100) izaziva јасе lucenje zuci. Bagremova kora је otrovna, zbog cega је ne treba koristiti kao lek. Otrovnost potice od toksaJbumina robi.na. Zabelezeni su slucajevi trovanja dece ovom korom. Narodna lmena: akacija, akac, akacija, bagra, bagrema, bagren, bela bagrena, beli bag1·em, belo drvo, belo cvece, Ьijela bagrena, Ьijela draca, Ьijela kapinika, gospodinov trn, egiptonska trnina, kralj, kraljevo drvo, kra[jegac, kruncica, morska draca, nero-d, robinija, signojka, stambolska draca, hacija.
ВАDЕМ, ВАЈАМ,
Prunus amygdalus
Stюdkes
(
MINDAL
= Amygdalus communis L.)- Rosaceae
Kod nas su poznati g о r k i Ь а d е т (var. amara) i s 1 а t k i ili р i t о m i (var. dulcis). Medu njima nema razlike osim sto и semenu gorkog badema ima heterozida amigdalozida, а u slatkom nema. Zato је seme gorkog badetna l ek01.'ito :i otrov11.0. Badem је poreklom iz Male Azije i Mesopotamije, odakle se ra~irio svuda oko Sredozemnog mora. U Srednjoj Evropi cesto strada od mraza. Kod nas na jugu raste poludivalj. Badem је oko 5 т visoko drvo, s duguljastim, ~iljastim, ро rubu ostro testerastim listovima i vrlo lepim ru.Zicastim cvetovima, prvim vesnicima proleca. Plod је duguljas ta kostunica, ima zelen, ma!ljav epi1karp i slabo mesna:t mezokarp koji se osu~i 1 otpadлe jos dok badem stoji na drvetu. U ko~tunici (endokarp) ima jedna, reae dve semenke.
222
l.ECENJВ
BILJEM
Droga~ Seme gorkog baderna (Amygdalae amarae semen) је nesimetricno jajasto, spljo~teno, pri vrhи sufeno u mali ~iljak, do 25 mm dugacko, 15 mm ~iroko i 10 mm debelo. Seme је obavijeno k о f а s t о т 1 ј us k о т sme<1e Ьоје, koja ј е uzduf brazdovito naborana, rapava i р r а~ n а. Pod vrhom је smesten рираk, а na podlozi velika, okrugla halaza (kotvica, okica). U toploj vodi 1jиska omek~a i 1ako se skida s jezgre. Jezgra se sast oji od dva velika, bela, pljosnato-ispupcena, и1jasto-mesnata k о t i 1 е d on а, koji se lako razdvajaju i dаји se seci kao vosak. Na vrhu kotiledona vide se korencic i pupoljcic (р 1 и m и 1 а).
U k и s а ЈС goгkog i uljastog, а mirisa nema, ali kad se fvaee, oseea se m i r i s na cijanovodonicnu kiselinи i benzaldebld, tzv. »miris na gorki badem«. Kad se semenke rastrljaju sa h 1 а d n о m vodom, dobija se emulzija mirisa na с i ј а n о v о d о n i k ј Ь е n z а 1 d е h i d. Kotiledoni morajи biti potpuno beli, nikako fuckasti. Ne smeju se upotreЬljavati stare, .uzezene, nagrifene ili zdroЬljene semenke. Sastav. - U semenu gorkog badema ima 40-55'~~/о m а s n о g u 1 ј а, oko 25'0/о be1ancevine, do 5О/о ~cera, s1uzi, gume, 2,2-40/о а m i g d а 1 i n а (amigdaJozida), bezbojnog kristalnog heterozida, od koga ·p otice gorcina, 1&kovitost i otrovnost gorkog badema. U prisustvu vode i enzima е m u 1 z i n а amigdalozid se hidrolizuje па cjjanovodonicnи kiselinи i benzaldebld (Oleum Amygdalae amarae aethereum i1i etaгsko u1je gorkih badema) i dva mo1ekиla gli1k oze. U slatkom bademu ima malo vise secera i ulja, ali ·nema cijanogenet-
skih heterozida. Upotreba - Seme gorkog badema slufi za izradu »vode od gorkog badema(<, etarskog i n1asnog иlја. Najpre se i~cedi masno ulje, ра se zatim pogac~ s vodenom parom destilиj.u, posto se prethodno drZe izvesno vreme u bladnoj vodi da dodc do hidroJ.~e amigdalozida. Semenke gorkog badema su otrovne zbog amigdalozida. Veea kolicina moze izazvati i srnrt. Cijanovodonicna kiselina је fudroajantan atrov, skoro trenиtno dejstvuje. Voda od gorkih badema, Aqua Amygdalae amarae, deluje kao narkotik i sedativ. Cesto se prepisиje s rnorfinom. Naj veea dnevna doza је 6 g. Voda mora sadrZati 1 °/о cijanovodonicne kiselfue. Bademovo uJjc.- Masno ulje dobijeno ce<1enjem zrelog semena slatkog i gorkog badema. Za farmaceиtske svrhe upotreЬljava se samo najbolje ulje, ono dobijeno prvjm, l1ladnim cedenjem (»prvenac«). Bistra, Ьledozuckasta tecnost gotovo bez mirisa i vrlo Ьlagog ukusa. Ne susi se. Na -lOOC ostaje tеспо i bistro. Sadrzi oko 800/о trioleina. Seme slatkog badema slиZi za izradu Emulsio Amygdalarum dulcium, а od ulja se spravlja Emulsio oleos~ Ка,о jedno od najboljih biljnih ulja, slufi kao Ьlaga masna podloga za izradu me1ema i kao rastvarac za spravljanje kamforovog ulja. Мnogo se ceni u kozmetologiji. PoSrt:o је skupo, cesto је fa1sifi·kovano. Ostala narodna lmena: amendula, bajama, bajan, Ьојаm, mandala, men· dalj, mendula, migdal, mjendula, omendula, pitomi badem.
BMUJA. BEDRINAC.. .
223
ВАМIЈА, ВАМNЈА, ВАМNЈЕ, BOBOSARA, ВАВNЈЕ,ВАМЈА
HiЬiscus
BOBNJA,
ВАМIАТ,
esculentus L. ( = Abelmoschus esculentus MoenchMaolvaceae)
U nas se bamija gaji u juh11im delowma zemlje ·kao povree. Za jelo se beru nezreli plodovi velic ine prsta; koriste бе presni Ш se nanjfu na kanap i su~e za zimu. 1maju rnnogo sluzi !i upotreЫjavaju se kao i sve druge sluzne droge iz iste familije. Praznoveran svet veruje da bamija ima cudotvornu moc da ја~ i vraea mu~ku snagu, zbog cega se ovi plodovi ponekad skupo prodaju preko nesavesnih nakupaca i ~arlatana.
BEDRINAC, BEDRNICA, МАLА BEDRENIКA, SIUEVINA, ТRАVA OD РUРКА, CRNPURA
Pimpinella saxifraga L. -
Umbelliferae
T1-ajna zeljasta biljka. StaЬljika је vis()ka oko 20 cm i razgranata. Listovi su pet·asto deljeni. Rizom је vretenast, razgranat i ima jak i neprijatan miris. Cvetovi su sitni, beli, udruZeni u ~titaste cvasti. Cveta leti. Cela
LEVO: BEDR.INAC, U SREDINI: PLOD BE.DRINCA, DESNO: МALI BEDRIN.AC
LECВNJI?.
224
Bit..rnM
Ьiljka је
svojstven.og mirisa, а ukusa је ljutog, toplog i pali. Raste ро suvim mestjma. UpotreЫjava se koren. (Pimpinellae radix) izvac:ten u proleee Ш u jesen. Sa<.irii gorku materiju pimpinelin, izobergaptena, saponozida, etarskog ulja, umbeliferona, gume, smole, tanina i kumarina. Као i druge srodne biljke iz iste porodice, i bedr.inac povoljno de1uje na organe za varenje i disanje. Ostala narodna bnena: bedranica, bedrenac, bedrenik, bedrenicak, bedrinica, bedrica, bedrnac, goveda trava, gorka komoracika, zaduh, jarcija trava, pupeajivica, reska, silj, hazman tтava. Slicnog sastava i dejstva је Ј Pimpinella major Huds. (veliki bedrinac, biberu~a, velika bedrenika, div-anason, diva miructija, pimpanela).
astma: ро 35 g bedrinca i steze i ро 15 g lista breze i rute. Tri supene ka~ike ove smese prokuvati 10 minuta u pola litra vode, ostaviti 2 sata i toplo piti na 2 sata ро 1 ka~iku. 2. K ata1' nosa i zdrela: ро 25 g bedrinca, zalfije, kamHice i hajdиcice. Dve ka~ike ove smese prokuvati 5 minиta u 400 g vode i, kad se proћladi, procediti i mlakim eajem ispirati nos i usta. З. И pala usta: ро 20 g bedrinca, kamiHce, hajducice, zalfije i trave od srdobolje. Tri sиpene kasike саја prokиvati и pola litra vode 10 minиta na Ьlagoj vatri, osta\riti 2 sata, procediti i grgljati. 4. Izostanak 1nenstruacije: ро 20 g bedrinca i omana, ро 10 g kamilice, ocajnice i cveta od tma i зо g hajducice. Jed.nu supenu kasikи еаја popariti sa 200 g kljueale vode i posle 2 sata ocediti i uvece popiti. 1.
Bronhijalнa
BELA
VRВA
Salix alba L. -
Sadicaceae
Rano u ргоlесе guli se glatka kora sa grana (Salicis cortex) starih 2-З godine i osusi. Ukusa је oporog (od tanina) i gorkog (od heterozida). SadrZi oko 5О/о heterozida 1S а 1 i k о z i d а koji se pod uticajem enzima razla.Ze na glikozu i s а 1 i g е n о 1, ciklicni alkohol koji se oksiduje и salicilnu k.iselinи. lma јо~ i 10-14°/о katehinskog t а n i n а, smole, gume, voska i kalcijum-oksalata. Saligenol snizava povi~enu temperaturu i deluje kao lokalni anestetik. Do otkriea cinhona (hinin), vrbova kora је upotreЬljavana i protiv malarije. U jesen guljena kora ima znatno manje salikozida.
Protiv nazeba, visoke temperature, za znojenje: uzima se triput dnevno pre jela ро 2-З g u prah samlevene kore ili se nacini еај (10 g kore kuva se 15 minuta и 200 g vode) i pije и З obroka pre jela. U istu sv1·hu upotreЬljavaju se i mladi lisni pupoljci bele vrbe. Pije se ~to toplij.i сај. Р
r о t i v и l о g а i re и т а t i z т а: 40 g vrbove kore i ро 15 g rasta· vica, ljoskavca, kestenove kore i orahovrih ljusaka. Dve supene kasike ove sme5e kuvati 15 minuta u 400 g vode i popiti poia izjutra, а poia uveee pre jela.
BELA,
КRUPNA П..I LВVANТSКA SЛPONARIJA ...
225
Slitriog hemijskog sastava i dejstva su i druge vrste vrbe, topole, jaЬlana i j asike. U narodu se najlvi~e cene nabrekli, јоо neotvoreni lisni pu· poljci, brani rano u prole~. UpotreЬljavaju se za le~nje proliva, cireva, psorijaze i drugih kofnih· bolesti u obliku melema ili ulja: 100 g sitno iseckanih pupoljaka drzi se 40 dan.a u maslinovom ulju i time mafe i oЬiafe cistim belim platnom natopljenim u ovaj lek.
BELA, КRUPNA ILI LEVANТSКA SAPONARIJA, SLAJER-ТRAVA
Gypsophila paniculata L.'\
Caтyophyllaceae
Gipsofila spada u panonsku floru. Kod nas је ima, narocito na DeliЬlatskom zivom pesku, odakle se i izvozi u vagonskim kolicinama in· dustriji saponina. Gipsofila је najbogatija domaea saponozidna droga. Biljka је u oЬliku grmiea.
\
Koren (Radix Sаро11Л· riae аlЬае) је ogroman: dugaeak 12 m, debeo do 10 cm, spolja sivo-fu.t ,
Droga. -
iznutra skoro
,1
Ьео, а
na vrhu
glaviCэ.·
sto racvast. Pluta i kora zajedno su de· setak puta ufi od drveta. Sdru znaci su od З do 5 redova. Nema likinih, ali .ima drvenih vlakana, poredanih u koncentricne slojeve. Saddi do 200/о saponozida. SIШi za izradu Saponinum alЬum. . I dгuge Gypsophila vrste (Gypsophila struthium, G. arr9stii . ..) iz Egipta, Italije i drugih zemalja oko Mediterana sadrte mnogo sapo11ozida i slu.Ze za iste svrhe.
BELA S A.PONARlJA
BELI BOR
Pinus silvestris L. -
Pinaceae
U rano prolcce uzabrani i oэu~eDii mladi pupoljci bara (Pini turio). Dugacki su 3-5 ст, а debeli oko 4 rnm, valjkasti lepljivi i Zиto--mrki. StaЫjika је pakri,rena s.itnim •J isticima k'Oji su smolom slepljeni u pupoljak. Droga је s molastog, aromaticnog i balsamicnag m 1 r 1 s а, gorkog, aromaticnog i smolastog u k u s а . Rc:tavo osШena droga је bez vrednosti. Su~enje na oЬicnoj temperaturi traje vrlo dugo, 1-2 meseca.
226
U!CE.NJE BIUEM
Sadrtl smolc, gorke materije, vitamina С, ~ecera tzv. pinitola (izomer manitola) i е t а r s k о g 1U 1 ј а, koje se sastoji iz alfa-pinena, dipentena, silvestrena i kactinena. UpotreЬijava se u oblikи infuza, sirupa itd. U obliku dodaje se vodi za kиpanje kao sredstvo za drafenje kore.
ulja ili ekstrakta
Sirup: 100 g borovih pиpoljaka popariti sa pola litra kЈјиёаlе vode i drLзti na toplom mestи (ukraj ~tednjaka) 1-2 sata, prooediti i pome~ati sa 1 kg meda. Pije se protiv hroniёnog bronhita 4-5 ka~ika dnevno. Dodatak vodi za kupanje: 150 g pиpoljaka prokиvati 10 minuta и 1 li· tru vode i dodati vodi za kupanje obolelih od reumatizma. U nedos tatku belog, mogu se koristiti i pupoljci drugih Ьorova. U li.Scu razniћ borova ima (zimi) 100-170 mgo/o vitamina С, karotena, etarskog ulja i drugih korisnih sastojaka. Borove iglice mogu se upotre· biti kao i pupoljci. Zimi su one ёesto jedini izvor vitamina С. Cajem od iglica uspe~no su se borili protiv skorbuta и ratovima (cak i u П svetskom ratu): vrh grancice sa 10-20 iglica prokиva se u pola Litra vode, ocedi, zasladl i pije. Svi delovi bora sadrie etarskog ulja (terpentinsko ulje) i smole, ра se zЬog toga upotгeЬljavajи za inhalaciju, dezodorizaciju i ozonizaciju. Ovo је vэ.Zno, pre svega, za mesta gde se sakupljaju i krecи velike mase ljudi. U kori borova ima 20-500/о tanina, gorkih materija i flavonskih је- · dinjenja, zbog cega se upotreЬljava kao tonik. Seme primoгskog Ьоrа (Pinus pinaster Sol. et Ait. = Р. maritima Lam.) је vrlo hranljivo, jer iina oko 230fo masnog ulja i oko 22°/о belanёevina. Katran doЬijen suvom destilacijom raznih vrsta bora upotrebljava se za leёenje koZn.ih bolesti. Borovi se sade svuda gde ёovek zivi i radi, jer isparljivi sastojci (etarsko ulje) ne samo da prijatno miri~u. osvezavaju i povoljno dеlији na Covekovu psihu, vec ti sastojci imaju i antimikrobna, antisepticna svojstva. Zato treba svuda sacliti borove i 1kao ukras i kao sanitarnu meru ~irokog zdnaNstvenog znataja pogotovo danas kad је zagadenost vazduha sve veca, ра samim tim i bole~tine u velikim indиstrijskim centrima i gгadovima. Narodna imena: avtica, autca, belobor, bijeH bor, bjelobor, bor, borika, divlji bor, obicni bor, smrok, hvoja, ёаm, ~wnski bor.
. BELI BUN,
КRANJSКA BUNIКA, LEUКOVAC, КRANJSKI VUCJAК
Scopolia carniolica Jacq. -
Solanaceae
U trgovini beli bun ponekad nazivaju i mandragorom. Raste na Karpatima, odakle se najvi~e i izvozi za industrijи midrijatiёnih alkaloida. Ima ga i и nas и S1oveniji i Hrvatskoj , u SrЬiji na Miroёu i Kutajskim planinama. Voli mraёne v1э.Zne ~ume i humoznu krecnu zemlju. Naraste do 80 ст. Plod је dvopregradna ёaura.
BELJJASEN
227
UpotreЬljavaju se koгen i rizom belog buna (Scopoliae. radix et rhizom~). ~oren .se kopa, su~i i upotreЬljava isto kao i koren velebilja. Ukus, ЬоЈа, 1zgled 1 ostalo је kao и Ьeladone. Mnogi Ьiljaгi ne razдikuju beladonu
od skopolijc, zbog toga u beladoni uvek ima primesa:ne skopollje, naroeito u ovoj s Karpata. Beladonin plod је soena bobica. U korenu belog buna ima O,So/o alkaloida s k о р о 1 С\ m i n а. Cela biljka је vrlo о t r о v n а.
BEU BUN
VRН STABUIКE
PLOD I
U
KOREN
CVEТU,
SЕМЕ
BELI JASEN
Fraxinus excelsior L.- Oleaceae Drvo visoko do 40 m. Listovi su naspramni, slozeno perasti, sastavljeni od 7 do 13 uskih, ро obodu nazuЬljenih siljastih, duguljastih listica. Cvetovj sakuplj eni и Л1etlice su crvenkastli, hermafrodit·ni, muskd i zenslci. Cveta u aprilu i maju. Plod је vrlo krilata orasica. Rasprostranjenost. - Raste svuda, а najvise na vla.Znim mestima. Droga. - List, rede kora i seme (Fra.xini folium, cortex et semen).
228
LECENJВ
BIUJ:.M
Sastav. - U listt~ ima flavonskog heterozida kvercitrozida, ino7.ito1a, man.Hola, glikoze, tanina, gume, slobodne i vezane jabu~ne kiscline, etarskog u1ja (svega oko O,lil/o) i dr. - U kori su na<1eni gotovo isti sastojci, aJi vi~e tanlna, ne~to [itostcrola i kumarinski heterozid fraksozid. - U ol ju§tenom semenu (jezgri) ima oko 220/о su~ivog masnog ulja, oko 170f 0 belanёe vinastih i drugih materija. U ulju ima oko 90/о neosapunjivih supstancija, а osapunjive se sastoje uglavnom (930fo) od glicerida nezasi6enih masnih k.iselina: oleinske, Hno1ne i linolenske (svojstvo vitamina F). Upotreba. - Na Zapadu se list mnogo koristi za le~enje artrita, reumatizma i uloga. Deluje diureticno, dijaforeticno i laksantno.
1. Сај od klju~le vode, vi~e doza.
lista: 2 supene ka~ike sitno zdroЬlj enog lista popariti sa 400 g poklopiti, ostaviti 2-3 sata i popiti u toku dana pre jela u
2. Mesa11 сај: ро 40 g lista od jasena i ribizla i 20 g cveta surucice pome~ati, kao pod 1. З.
Mesan сај: ро 25 g lista jasena, arti~oke .i breze i zubace, kao pod 1. Od lista se spravljaju ekstrakt, tinktura i sirup. Zbog velike koliёine tanina kora se иpotreЬlj ava za ~tavljenje, а и narodи kod nas sa kara-bojom (ferosulfatom, zelenom galicom) za intenzivno i trajno crno bojenje vune. Narodna lmena: bijeli jasen, veliki jasen, zenskojasen, lu~kojasen, lи· ~ki jasen, obicni jasen, poljski jasen.
BELILUК
Allium sativum L. -
Liliaceae
Beli luk је паs univerzalni narodni z а с i n, sirotinjska h r а n а i najvazniji р r с. v е n t i v n i 1 е k. U na1·odи, beli luk је lek za sve, prema korne se ima vrlo veliko i nepokoleЬljivo poverenje. U tome gotovo fanaticnom iskonskon1 verovanjи ide se cesto tako daleko da se beli luk i danas и nekim domacinstvima na selu upotreЬljava ne samo kao р r е v е n t i vn о vec i kao madijsko zastitno sredstvo protiv »zlih duhova« i drugih »nevidljivih opasnih sila«, dakle, kao sredstvo za bajanje, vraeanje, cini i maёtije. Iskonsko verovanje u lekovitи, zastitnи i madijsku moc belog luka zaoralo је duboku brazdu и materijalnom i duhovnom zivotu na~eg naroda. Nema и nas seoske kисе koja ne sadi luk. Beli luk se gotovo redovno jede i stavlja kao za~in u razna јеЈа. U prolece i za vreme nekadasnjih dиgotrajnih postova beli lиk se obavezno morao jesti uz svaki obrok. Za vreme raznih epidemija tifusa, kalere, kuge, dizenterije, gripa i иops·te kad god se javljao veli1k pomor naroda od zaraznih bolesti, иvek је kao р r е v е n t i v n о i k u r at i v n о sredstvo preporucivan i svakodnevno upotreЬljavan, pre svega, beli luk. Kad је majka spremala sina и vojnike, kcer meltи mladez, а jedro dete na ulicu, иvek se negde u odelu ili oko tela 'krilo malo belog luka (amajIija). 1 danas mnogi na риt ne krecu bez belog luka.
BELI
LUК
229
Malo је na.Sih domaeih biljaka kojima se pridaje tolika va1.nost i и koje se ima tako nepokoleЬljivo poverenje kao prema Ьelom luktL Kad se
ima u vidu da se u novije vreme beli luk i naucno ispituje u hemijskim i mikrobiolo~k.im laboratorijama, u farmaceutskoj industriji i na klinikama, da s11 dobijcni rezultati u leeenju mnogih bolesti, od kojih su se i narodi na raznim kontinentima hiljadama godina §titili i leёili na primitivan nacin Ьelim lukom, onda se jos vise namece potreba za proueavanje upotrebe ove biljke u narodnom zivotu, narodnoj ishrani, а pre svega u narodnoj 1nedici11i. Т оте treba dodati jos i onu ~iroku р о 1 i v а 1 е n t n о s t Ь е 1 о g 1 u k а, ne samo kao biljke koja se istovremeno u nas upotreЬljava i kao svakida~nja hrana, zacjn, lek, а. ponekad i kao madija, vec i zbog toga sto је u njegovo fi:.iolosko, l ekovito dejstvo vrlo mrzogostruko. Naime, i и narodnoj i u naucnoj medicini poslednjih godina beli luk se upotreЬljava za lecenje znatnog broja vrlo raznovrsnih Ьolesti, kako iznutra tako i spolja. Iz istorijskih podataka vidi se da su i u starom i u srednjem i dugo vremena и novom veku beli luk priznavale za lek i slufbene medicine raz· nih naroda, ali је u pos1ednjim vekovima, а naroeito u XIX veku gotovo potpuno izbacen iz faлnakopeja. Tek u I, а narocito u П svetskom ratu i posle njega pocinje pravo naucno proueavanje belog luka zajedno sa izvan· redn.im radovirna na izueavanju i otkrivanju bakteriostatiCnih lekova tipa р~ nicilina, streptomicina, dakle, antiЬiotika (vid. poglavlje Fitoncidi). Naprotiv, narodna mediciпa, iako usmena, nepisana, bez naucnih pre. tenzjja, nikad nije napu.Stala beli luk, nego ga је vekovima upomo i tvrdoglavo cuvala i prenosila s kolena na koleno. Ne zelimo ovde da hvalimo sve sto је u narodnoj medicini da ne bi, mozda, neko pomislio da је sve ispravno sto је и njoj. Ne, to nikako! Ali smatramo da је vec krajnje vreme da se pris tupi naucnom proucavanju na~e narodne medicine, tako bogate riznice vekoYnog iskustva stecenog и bedi i nevolji. Pred naгodnom medici· nот se ne smeju zatvarati oci i, kao ono пој, zabadati glavu u pesak. Као sto и skolskoj~ naucnoj nzedicini i fannaciji nije sve jasno i nepogresivo, tako ni и narodnoj нiје sve rt!avo i pogreJno. Tek od onoga dana kad budemo dobro upoznali nasu narodnн medicinu, moci cemo donet·i tacnij~ i objektivniji sud о njoj i preduzetri uspesnije korake protiv nadrilekarstva. А dotle се svi nasi napori biti samo nagadanja i dosta cesto pogresno mИlje· nje. Uostalorn, ako otvorimo danasnje knjdge i udZbe.nike za medicinare, veterinare i farmaceute, videcemo da su mnoge droge, koje se danas иpo treЬljavaju u naucnoj medicini i koje Jmaju ogroman znaeaj za terapiju, primljene i~ narodne medicine: digitalis iz Engleske, tvrda razena glaV11.ica od naroda u Srednjoj Evropi, kininova kora od :sta.rosedelaca Perua, ipekakuana od starosedeiaca jиZnog Brazila, caulmogra od Indиsa, gorocvet od ukrajinsk.ih seljaka ... Каd se ima u vidu jos i ta okolnost da је beli luk svima nama vrlo dobro poznat i pristupaean, onda ima jos vise razloga da se on proиci. Jer najpre treba da ispitamo domace lekovite sirovine, pogotovu one koje na· rod vekovima uspesno иpotreЬljava i и koje је stekao veliko i nepokoleЫjivo po,,erenje, kao sto su beli luk, trava-iva, lincиra, kicica, kamilica, nапа, odoJjen, kantarion i druge.
U!СВNЈЋ вruвм
230
Svi navedeni i mnogi drugi, manje va.Zni razlozi su nas rukovodili da pristupimo u р о r е d n о т р r о u с а v а n ј u u р о t r е Ь е u n а r о d u ј е d n е t а k о v а zn е s i r о v i n е k а о ~ t о ј е Ь е 1 i 1 u k. Najzad, ne treba precutati ~injenicu da beli luk kao lek priznaje i naucna medicina nekih drZava, ~to se vidi .i ро tome ~to ga propisuju njihove farmakopeje kao obavezan lek и apotekama za izradи tinkture i drugih galenskih preparata. Osim toga, velike fabrike lekova и tш1ini kupuju. iz jugoistocne Evrope vagonske kolicine belog luka za proizvodnfи raznih patentiran.ih preparata od belog luka, koje prodajи mnogim zemljama pod iz. mi~Jjenim imenima.
UPOTREBA BELOG
LUКA
U NARODNOJ
МEDICI.NI
»Protiv ko1ere ј tifusa dobro је svak.i dan jesti beli luk« - tvrdi stari Smiljanic iz Каса. »Kad sam ја bio soldat и prvom svetskom ratu, uvek mi је moja ЬаЬа slala slanine i belog luka na Pijavu, na front, i nikad nisam bio bolestan. HeJi luk је dobar protiv svake bolesti. Narocito ga је do· bro jesti izjutra na gladno srce zajedno sa k.iselim mlekom: u ovcije kiselo mleko na.tuca se belog lиka d. to jede в leЬom. Leti kod ncus и ritovdma bilo је mnogo trbobolje i groznice i deca sи rnnogo umirala od te rdave vode. Godinama sam pio vodu iz Dunava, iz bara, jendeka i ritskih jama, cuvajucj kao dete tude ovce i sovinje. Da n~je bblo belog luka i ·slanine, ne bi mene danas posle osamdeset i toliko godina sunce grejalo ...« Р.
»Nema tog proJiva i sгdobolje koji se ne mogu .izleciti belim lukom ј hrastovom korom. Mlada hrastova kora se сео dan kuva u vodi u novom loncи, ocedi i pije zajedno s mlekom ...«, tvrde na~i planinci i brdani. U sremskoj Posavini, koja је cesto plavljena i zbog toga ima mnogo mocvara i nezdravih bunara, gotovo svi stanovnici tih krajeva tvrde da је dobro jesti beli 1uk kao preventivno sredstvo protiv malarije, barske groznice, tifusa i svih drugih bolesti koje se javljajи kao posledica poplave i nezdrave vode. Cim se kod nas pojavi neka zaraza, odrnah .se tp o vozovima, tramva:jima i skupovima mnogo oseca miris belog ltrka. Beli luk upotreЬljavaju i za lecenje organa z.a disa11.je. tim neko poene kijati i ka~ljati, uvek се se naci neko od st.arijih i iskusnijih da mu preporuci da jede be1i luk: stucan beli luk se pome~a sa sircetom ili s medom; ta smesa se stavlja bolesniku na tabane i cesto menja, cim luk izguЬi rniris. Neki daju bolesniku da pojede malo P
BEU
LUК
231
I neke :! i v ~ а n е Ь о 1 е s t i le~e belim lukom. Protiv glavobolje, ncs\ estice, muke, gadeлja (trudnih zena) i sipnje upotreЬljavao se ovaj lek: utuca se dosta belog Juka i zeze (lista koprive) i pome~a s Ьlagim sircetom. Ovo је dobro da se miri~e, da se njim trljaju slepoo~nice, vratne zile, ra· mena, vrat i celo telo, da se stavlja na glavu, tabane i dlanove. Kad neko mnogo nazebe, na nji\·i prokisne, ра ga boli glava i celo telo, onda ga tom >>specijom« celog treba dotle snafno trljati dok mu koza ne pocrveni, а onda ga ро celom telu namazati finim zejtinom, dobro utopliti i dati mu pola li tra kuvanog toplog c:rnog vina s biЬerom da se и postelji preznoji. 1
U sajkaskim selima и Ba~koj ovako se le~i glavobolja i nesvestica: dve ~ake belog luka utucati i pomesati s dovoljnom kolicinom blagog vinskog sirceta. u to se umacu ciste bele krpe i stavljaju bolesnikи na teme i eelo, а dobro је tom smesom protrljati slepoo~nice i vrat i stavljati је pod nos da је bolesnik dиboko udise.
-
Belim lukom Iece о r g а n е z а v а r е n ј е. Jos vise se beli luk sma· tra kao preventivno sredstvo za jacanje trbuJnih organa. Dobar apetit se vraca upotreborn belog luka. Beli luk upotrebljavaju i protiv neuredne stoLice. Cobani, p astiri, subase (poljski cuvari) i poljski radnici, narocito za vreme velikih letnjih zega smatrajи salatu od krastavaca s belim lukom i ki· selim mlekom za najzdravijи hranи. »Nista nije gore nego kad se za vreme zet\1 e neko prevari ра se najede sunke ili иZezene slanine. Niko ga ne moze napojiti. Mora jedno celjade ро vasceli dan da mu vuce vodu za piee. Za dan-dva svi ti ljиdi dobijи takve prolive da postajи potpuno nesposobai za rad ...«, kalu poljski radnici. Beli lиk, sam ili zajedno s drugim narodnim lekovima, upotreЬljava se t i v с r е \' n i h р а r а z i t а. То i skolska medicina s uspehom prime· nјије za lecenje de~jih glista (oksiura). U raznirn selima u Sajkaskoj ovaj lek se razlicHo spravlja i upotreЬljava: .izaberu se tri najlepse, najkrupnije i najjedrije glavice belog Juka (ili devet najsitnijih glavica, dakle, trojstvo, tri Hi tri puta tri; tako mora Ьiti da Ьi Ьilo leka). Sto је luk ljuci, tim је bolji. Luk se oljus ti i istuca и tиcaniku. Za tim se dve pune sake bundevinog semena olju.Sti i isto tгko sitno istuca. Jedno s drugim se pomesa, prelije cistim vinskim sircetom i kupovnim zejtinom i izjutra odjedanput na gladno srce sve pojede. Ako је oЬoleli gadljiv, treba ти odmah dati casicu vina ili rakije da ne bi lek povratio. Posle pola sata se popije sto vise гasola. Ako glava pantljieare ne izade, isti lek na isti nacin treba ponoviti kroz dva do tri dana. Deci se dаји manje kolicine ovog leka. р
r
о
Slicnu upotrebu belog luka zabelezio sam u mnogim selima u Backoj, Вапаtи, SrЬiji, Bosni ј u drugim krajevima. Ovaj nacin је veoma blizak upotrebi anthelmintika и naиcnoj medicini. Bundevino seme је narodni lek protiv crevnih parazita, lek koji pocinje da priznaje i naucna medicina. Bun· devino seme је jedini nas anthelmintik koji nije otrovan za coveka i domace zivotinje. Raso је odlicno, bezbolno i vrlo prijatno sredstvo za ciscenje. I naи~na rnedicina daje posle anthelmintika gorku so ili, eventиalno, ricinusovo иlје za ciscenje, ali је raso mnogo prijatnij i. Gradani i skolovani ljudi и selima cesto znaju i za klistiranje dece mlekom и kome је prokиvano nekoliko cesnjeva belog luka. То radi i skol-
232
LEeENJE BIUEM
ska medicina, i smatra se da је to najefikasniji i najmanje opasan na~in isterivanja decjih Rlista. Nekad је u \ 1ojYodini i drugim ravniearskim vodoplavnim krajevima bllo mnogo Yi~e oboljenja od crevnih parazita, jer niko nije imao nufnik, а stoka је sva isla па pasu. Tako su se fekalije (izmet) nesmetano raznosile i zarafavale ljude i domace zivotinje. Nekad је bio obi~aj, а to је, ka.Zu, јо~ ponegde i danas. da se preko zime јеdи pecene semenke od bundeva. Na S\rakom prelu i selu , sedeljk1 i »drugoj dangubi i veselju(( svi gosti i domaб vade iz d.Zepova sem.enke od bundeva, ljи~te ih i jedu zajedno s belim Jи kom. Mozda је, eto, to Ьila neka preventivna mera, nesvesna predohrana protiv crevnih parazita, kao i cesta иpotreba belog luka, presnog ili kao zacina и svim jelirna, zatim majki11e dиSice, konjskog bosiljka, cubra i drugih zacina koji svi manje ili vise dеlији kao lekovi protiv crevnih parazita. 1 danas se na gradskim ulicama prodajи semenke od bundeva. 1 to је jedno pitanje koje treba u nas prouciti. Jer higijenske prilike bile sи nekad и nas jadne i mizerne. Belim lukont, и zajed.nici s nekim drugim narodnim lekovima, lece i razne k о i n е Ь о 1 е s t i. Sitno se иtuca dosta belog luka i pome~a sa sircetom od crnog vina. Pre toga se и tom sircetи rastvori parce plavog kamena. Kraste se paZljivo operu vodom и kojoj је iskиvana orahova ljи ska, na suncu ili pored vatre оsи~е i zatim peru onom smesom od belog luka, plavog kamcna i vinskog sirceta, ра se opet sи~е na isti naci11 i na· mazu иljem ili m~cu . Posle nekoliko dana kraste росnи opadati, nove se ne javljaju, а ла mestima gde sи bile kraste javlja se mlada lepa koza. Ovaj lek pomaze onima koji se leti okrastave, kao sto је najcesCi slиcaj s decom na sеЈи i s ljиdima koji rade и pra~ini, а ne kираји se: mehиr pи kne, izade futa voda, гosi ~ sini se, ра 5е uhvati krasta (verovatno је to impetigo). »Kosopad sam zaиstavio i izleCio mэluci belim lиkom nekoliko dana, ро nekoliko puta dnevno mesto na glavi sa koje mi је kosa pocela naglo opadati, а nikakav drugi lek mi nije mogao pomoci(< - tvrdi jedan inzenjer. »Ustobolju na ljиdima i na domacim zivotinjama leCili smo belim lи kom и sircetи i plavim kamenom. Kad god podemo и volijи и rit, mi ponesemo bocu tog Jeka i S\1-akom volu dobro ~natrljamo celu nju~ku tim lekoma - veli jedan stari Bacvanin. То isto, sa ili bez plavog kamena, radili sи i и onim mestiшa gde је nekad bilo mnogo pa~njaka i rogate stoke. Drugog leka za njih ва selи nije bilo. Jedan naseljenik iz okoline Novog Sada, poreklom sa Cakora iznad PeciJ tvrdi da bolje vidi otkako jede beli lиk: »Meni је 83 godine i јо~ dobro vidim i sve mogu da radim, jer sam и prvom svetskom ratи сио da је beli luk lekovit 1 da starijim ljиdima popravlja vid. Kafu tamo kod mene, и Nov~icima, da beli luk obnavlja i јаса krv.« Bolesnu dzigericu ovako lece: bolesnik treba svaki dan izjutra, иvесе i u podne da jede pomalo belog luka i slanine. Da mu to ne Ы dosadilo i da ти se jelo ne ogadi, Ьolesnikи treba davati i kiselog mleka. Leti mu davati salatu od mladih krastavaca s kiselim mlekom i belim lu.kom; ume· sto vode da pije еај od hajducke trave. То bolesniku otvara apetit, bolje jede i Ьrie ozdravi.
BELI
LUК
233
U 2:аЬlји i и okolnim selima, da ne b i zivina lipsavala, dаји јој da pije sirce и kome ima malo belog luka i plavog kamena. Ako neee da pije, onda se ta sme~a zagu~i mekinjama i da zivini da jede. »Мi cobani malo jedemo kиvanja. 2:ivimo od ЫеЬа, slanine i belog i crnog luka. Celog veka smo pored ovaca ра mnogi od nas n e mogu da рiји mleko ... « - pricajLI pastiri и Backoj i Banatu. Cobani i ratari реkи przenice o d bleba, nakaplju prfenи slaninu i przenicи namafu belim lukom. То је za njih prava poslastica. Posna jela se иvek zacine belim lиkom, narocito zиti pasulj, sirotlnjska hrana. Piktije bez belog lиka пisи nikak.ve. Kobasice i drugi kobasiearski proizvodi, riЬJj a corba i mnoga druga guпnanska jela uvek imajи i ћelog luka. Na~i ljиdi и zaroЫjeni~tvu najvi~e sи trafili da im se ~alje slanina i beli lиk, jer sи vero\'ali da се ih to saeuvati od bole~tina i da ее se vratiti svojim domovima. HemijskJ sastav. - Beli luk ima vrlo slab, gotovo neprimetan miris, sve dok se ne ozledi. То је slucaj ne samo sa zrelim glavicama belog luka nego i sa celom zelenom biljkom. Cim se pocne rezati, lomiti, kidati ili tи cati, odmah pocne otpи~tati k а r а k t е r i s t i с а n 1 ј и t m i r i s. U tom pogJ edи, dakle, postojj slicnost belog luka s renom, rotkvom, rotkvicon1, slacicom, raznim dntgim vrstama lиka i mnogim drugim biljkama koje nemajи mirisa dok sи cele, а kad se oz1ede, otpиstajи ljиt miris sumpornih jedinjenja, karakteristicnih za sve droge koje sadrie s и m р о r n е g 1 i k oz i d е ili sumporne heterozide. I beli luk i druge vrste lиka, slacica, ren i druge slicne, kad se z v а с и i ј е d и, imajи manje ili vi~e 1 ј и t и k u s. Kad se drze na kozi, izazivajи n aj pre oseeaj t о р 1 i n е na mestu amplikacije, zatirn Ь о l, а a'ko se beli lиk, ren, slacica ili neka dгuga slicna sumpornoglikozidna droga zaboravi da skine s ramena, ko1ena, krsta ili kog dru· gog bolnog mesta, moze se pojaviti manja ili veea r а n а ili, и najboljem slиcaju, j ako с r v е n i 1 о ili т е h и r (plik). Beli lиk dugo zaddi svojи 1jutinи, dokle se ne osиsi ili ne proklija u tolikoj m eri da nova biljcica iz njega izvuce svu hranu i vodи, sokove. Naprotiv, samleven iJi stucan beli lиk, kao i ostale droge slicnog hemijskog sastava, brzo gube ljuti miris i иkиs. I:шzetak је Ье1а slacica, zbog cega se ona i upotreblljava za izradu >~siacice«, senfa ili mиtaгda, jer proizvod hidrolize sumpornog heterozida bele slacice, tzv. s i n а 1 Ь о z i d, nije isparljiva sups tancija i zbog toga se n e oseca ljиti miris, nego samo Ijиt иkus kad se seme Ье1е ~lacice samelje i vodom pokvasi ili kad se zvace. Odavno ј е poznato da se iz b e1og luka destilacijom pomocu vodene pare moze d obiti etarsko ulje karakteristicnog i svojstvenog 1jиtog mirisa na b eli luk. Od 1844. god. pocinje proиcavanje hemijskog sastava tog 1jи tog ulja. Godine 1892. i kasnije иstanov1jeno је konacno da se etarsko ulje, dobijeno vodenom destilacijom pos1e vrenja smrvljenih g1avica, sastoji od raznih alifatskih nezasiCenih sumpornih jedinjenja. Tek 1944. god. iz belog luka је роmоеи vode i alkohola, а zatim destilacijom pomocu vodene pare pod smanjenim pritiskom, izdvojena jedna uljasta, Ьezbojna, nepostojana sиpstancija kоји sи nazvali alicin. Ogledirna је иtvrc:1eno da v о d е n i r as t v о r а 1 i с i n а i m а v е 1 i k u Ь а k t е r i с i d n и m о с р r е m а i zv е s n i т т i k r о о r g а n ј z m i m а. Na primer, с а k li и r а z Ь 1 а z е-
LBCE.NJЋ
234
BII.J'EМ
n ј u 1 : 85.000 do 1 : 125.000 alicin pokazuje antibakterijsko dejstvo prema nekim grampozitivnim i gramnegativnim mikroorganizmima: stafilokoke, streptokoke, bacili tifusa, dizienterije i kolere. Vec 1947. god. utvп1ena је hemijska grach, formula alicina. Dokazano је tako<.1e da alicin nije prvobitna supstancija belog luka, vec da је jedan od me<.1uproizvoda fermentativnog raspadanja nekog veceg jedinjenja, da је oksidacioni proizvod dialildisulfida, koji је glavni sastojak ulja belog luka, neprijatnog mirisa i niske tacke ·kljucanja. Uostalom, i ranije su ana~L~ticari primetili ovo: ·kad se svez, neozleden, сео luk prethodno 5tablblzuje a1koholnim parama (uni$ti se time enzim ali?Jinaza), iz luka se ne moze dobi ti alicin. Kad se od O\•ako stabilizovanog ·l uka nacirui vodena supstancija, ona nema antibakterijsko dejstvo; ako se ·toj suspenziji doda rnalo suspenzije nestabilizovanog sarnlevenog luka, dakle, enzima, odmah se javlja jako baktericidno dejstvo. Iste, 1947. god. izolovano је iz glavica belog luka novo jedinjenje u nazvano aliiн, u obli·k u ·iglicastih kristala bez mirisa. Aliin nema antibakterijske osobine, aloi ako ·s e njegovom rastvoгu doda ferment а 1 i n а z а iz svezeg luka, antibakterijsko dejstvo је vrlo veliko protiv streptokoкusa, piogenesa, koli-bacila, bacila tifusa i dizenterije.
UPOTREBA U NAUCNOJ MEDICINI Beli luk se sve vis~ i razhovrsnije upotreЬljava u naucnoj medicini. Osim galenskih, izгc.duju se i preparati u farmaceutskoj imduswi~i. Urpotreba u naucnoj medicin1 uglavnom se poklapa sa primenom u narodnoj. Ulazi u sastav raznih preparata za izazivanje apeti·ta, za jacanje, kao stimulans zivcanog sistema tu SAD), protiv visokog krvnog pritiska, arterioskleroze i decjih glista, kao efikasno antisepticno preventivno sredstvo protiv raznih zaraznih bolesti (tifus, grip, difterija, kolera), protiv hronicnog bronhitisa, velikog i obicnog kaslja kao ekspektorans, u obLiku kasice za lеСепје cireva i uboja, а za vreme II svetskog rata i za spreeavanje zagnojavanja rana, protiv peruti i opadanja kose i dr.
LEKOVI IZRADENI U APOTE.CI I FARМACEUTSKOJ INDUSTRIJI Lekovi od
Ъelog
luka . uzimaju se pre jela.
Tinktura је 2Qfl/o-ni alkoholni ekstrakt. Dvesta grama oljustenog i iseckanog belog luka se drzi deset dana u 1.000 grama 600/o-nog alkohola. Posle toga se iscedi i filtruje. Dobija se tecnost futa kao cilibar, mirisa na beli luk. (Propis Frant;uske farmakopeje od 1937. godine, str. 1023). Macerat. - Dvesta grama osuSenog istucanog belog luka prelije se 1 litrom 900/o-nog alkoћola i posle 20 dana, UZ cesce mesanje, odlije ISe i profiltruje.
Sirce. sir6eta.
Pecieset grama belog luka se isitni i maceruje 10 dana u 100 g
BВULUК
zзs
Etarsko ulje, jakog ID.irisa na beli luk, dobija se destilacijom pomoeu vodene pare iz sve!ih glavica belog luka. Sirup. - O~Heen i dseckan beli luk se pome~a s jedna.kom koli~inom alkoh?la i ostavi da se macerira 8 dana. Zatim se iscedi i filtruje. Pet grama ove tinkture pome~ane sa 95 g obi~nog sirupa daje dobar i postojan pre.parat. Sirup se rno!e sprav.iti i na ovaj na~in: 80 g smrvljenog belog luka greje se 1 sat и zapu~en.oj boci sa 650 g vode na 36-ЗSос, odlij6 se, doda 1.300 g ~ecera ili 1.500 g meda i •procedii kroz flanelsko platno. Lekovitiji sirup sc dobija ako se urnesto alkohola ili vode upotrebi sirce (a:ko 6О/о sircetne kiseline), jer se alicin Ьоlје saOиva u kiseloj sredini. PraJak. - Oci~cen, isec..lmn i na Ьlagoj toploti (do SOOC) osu~en beli luk se samelje u prah i odmah herrneticki zapakuje, po~to је higroskopan (privlaci vlagu), ра cim se ovlafi, gubi lekovitost. Secerlema. - Pedeset grama belog luka se sitno stuca i zatim dobro pome~a sa 100 g secera и prahи, osusi na Ьlagoj toploti do 400С i сиvа na hladnom mestи и dobro zatvorenoj posudi. Alkoholatura. - Iz zemlje izvadena, sveZз biljka (200 g) u avanu se zdrQbi i воk iscedi, ·ра se tЋј ·sok 'JIOIТle~a sa 1 litrom 900/o-nog al·kohola. Alizatin је specijalitet svajcarske fabrike lekova »Sandoz«. Ро navodima te fabrike, preparat sadrZi sve lekovite sastojke belog luka vezane na aktivni иgalj. Prednost mu је u tome sto nema neprijatan miris i иkus. Ро preporukama same tvornice alizatin umiruje creva, uni~tava crevne otrove i cisti crevnи floru. Indikacije: akutni katar creva nastao usled hrane, zaraze, toksina; hronicni kata1· creva sa svim posledicama koje usled toga proizlaze: nemanje apetita, nadimanje usled gasova, а narocito u slueajevima dizenterije i prekom ernog p11senja kad nastanu !poremecajd и crevima. Daje se u obliku draieja (taЬleta oЬlozenih secerom) i to za lecenje crevno-zeludacnih oboljenja ро dve dra.Zeje, 3-5 puta dnevno; za lecenje arterioskleroze iz pocetka se uzima 10-12 draieja dnevno, а posle nekoliko dana ро 6 komada dnevno, ра se posle mesec dana prekine, ne uzima se nedelju dana i opet nastavi kao prvi put. Za lecenje oksiura (decj.ih glista) daje se и toku tri nedelje deci 3-4 puta dnevno ро 1 taЬleta, а starijima ро 2 taЬlete. Posle svakih sedam dana uzimanja daje se gorka so na cBcenje. Posle mesec dana kura se ponavlja, ako posle prve ne bi doslo do izlecenja. Aliokaps је eta.rsko uJje belog luka koje pod tim patentiranim imenom prodaje tvornica biljnih lekova »Madaus« iz Drezdena. Daje se u zelatinoznim kapsulama zbog neprijatnog mi·r isa i ukusa. DOZE BELOG Ро 20-ЗО
LUК.A
kapi tinkture, sirceta, macerata ili a:lkoholature 2-3 puta
dnevno. Ро
20 g soka dvaput dnevno. Svezeg Iuka ili praska 4-6 g. Skuvan za klistiranje 7-30 g. Ро 30 g u oЬliku infuza, sirupa ili secerleme. Ро 30 kapi ekstrakta triput dnevno.
LECBNJB
236
BIUВM
U2Jima se malo sirupa od vi~aпja ili ribizla ili sa mlekom. Na~ naroLl i narodni lekari: svez luk uz svako jelo ~vaki dan, naj~esce stucan u sircetu. Ovo је sasvim opravdano, jer se и sireetu alicin najbolje drii, ра је takav lek i najaktivniji. N а и с n а v е t е r i n а. - Beli luk se daje protiv crevnih parazita u oЬliku klistira, z.a lak~e i bolje prezivanje prezivara, protiv vrenja pri akи tnom nadimanju goveda, protiv nastupa i proliva konja, protiv smrdljivog bronhi tisa i plucne gangrene. Beli luk dolazi u farmako1o~ku grupи 1ekova koji izazivajи d 1· а zen је k о z е. То su sredstva koja prouzrokujи, kad se stave na kofu, crv& nilo i upalu. ЈaCina te nadrafljive reakcije z.avisi od koli~ine, vrste, vremena koliko se na jednom mestu drZi, od vrste zivotinje i uzrasta, od njene osetljivosti. Na taj пa~in, beli luk, kao i s1a~ica i druga slitna sredstva koja imaju sumporna etarska u1ja, kao proizvodi hidrolize sumpomih glikozida, mogu prema ja~ini de1ovati kao r u Ь е f а с i ј е n с i ј а, tj. izazvati crvenilo na kozi, а u јасај d~i i ako se dиZe drfe, delovace kao v е z i k а nc i ј а, tj. izazvace na kozi pblkove i najzad kao р и s t и 1 а n с i ј а, tj. izazvace rane i zagnojavanje, nekrozu tkiva. lstorija. - Beli luk је, prema ispitivanjima mnogih nau~nih istra.Zi· vaca, veoma s t а r а k u 1 t u r n а Ь i 1 ј k а. Stari Кinezi, lndusi, Ј evreji, Egipcani i drugi narodi gajili su beli 1uk vi~e vekova pre n.aSe ere kao hranljivu, zacinsku i lekovitu biljku. U s t а r о ј i n d и s k о ј m е d i с i n i beli 1uk је bio vr1o cenjen lek, а upotreЬljavali su ga i kao ljubavni napitak. U toj dalekoj zemlji, zbog koje su vodeni toliki krvavi imper.ijalisti~ki ratovi, sve и zelji da se evropske sile doeepaj u biЬera, cimeta, karanfilica, morskog ora~ceta i drugih skupocenih zacina, koji su bili neposredan povod otkricи Amerike, и lndiji, gde је flora tako bujna ј raznovrsno i rasko~no bogata i gde је zbog toga i njihova materija medika mnogo bogatija od na~ih evropskih, beli luk је bio cenjen kao lek protiv raznovrsnih bo1esti. Pre svega, upotreЬljavan је kao op~ti tonik, s1·edstvo za jaeanje и slucajevima velikog broja bo1esti: ne· manja apetita, loseg varenja, mrsavosti i opste s1abosti, k~1ja, koznih bolesti, reumatizma, hemoroida (~uljeva) i dr. U Vedama, induskim svetim knjigama, spominju se lekovi, medu njima i beli 1uk. Indиski svestenici bili su prvi lekari i apotekari, ра је razumljivo da је lecenje i davanje lekova obavljeno .uz primcнu tajni, molitava, madija, slozenog rituala i rasko~ne ceremoшJe.
Е
g i р с а n i su znali za mnoge lekovite, aromatiene, zacinske i otrovne droge. U poeetku, dok su bili mali i siromasni, zadovoljavahu se 1е· kovitim siro,•inaina iz svoje flore, uglavnom oko Nila. Najvi~e su upotreЫjavali 1uk. Kasnije, нkoliko su dalje ~irili svoju vlast i trgovacki uticaj, sve su vise traiili skupocene droge jakog fizioloskog dejstva, jake zaёine i mirise sa Istoka, а beli luk је ostao za sirotinju, za radni svet. U Eberovim Papirusima (oko Ј 500. god. pre na~e ere) spominju se razne lekovite biljke, pored ostalih i mnogo cenjeni beli 1uk. Starj Egipat bio је od ogromnog uticaja na celoЮupnu kulturu Jelina i drugih starih naroda, Fenieana, Vavilonaca, Jevreja, Persijanaca i drugih. Svi ovi pustinjski ili po1иpиstinjski a_arodi, manje-,,ise stoearski i nomadski, upotreЬljavali sи gotovo redovno beli Juk. Тај njihov uticaj osecao se i kasnije kroz сео srednji i novi vek na sve narode oko Sredozemnog mora do danasnjeg dana, jer vidimo i da·
BEU
LUК
237
nas da narodi oko Mediterana, а narocito oni oko njegovog istocng dela, najvi~e uptreЫjavaju beli luk kao svakida~nju hranu, zaёin, lek, preventivno sredstvo, ёini i madije. Stari Egipcani su mnogo cenili beli luk. Zahvaljujuci preventivnoj moci belog luka, u spelo ј е gractenje piramida, jer su sprecene zarazne bolesti. U BiЬliji se spominj e jedno jelo od belog luka i sireeta koje se davalo kosaёima.
Grсi
su takoc1e mnogo cenili luk. Iako su zabranjivali pristup u hramove oniшa koji su jeli beLi luk (nazivali su ga »Smrdljiva ruia«), ipak је malo lekovitih droga koje su toliko po~tovali kao beli luk. Orfej spominje beli luk, kukurek i druge Ьiljke kao lek. Hipokrat u svojim delima navodi beli luk kao lek protiv crevnih parazita, za uredivanje stolice i poj aёavanje mokrenja. Dioskorid navodi beli luk kao Iek protiv crevnih parazita, srcdstvo za uredivanje menstruacije i protiv ujeda zmija (Ьeli luk se pije u vinu) i protiv ujeda bes nog psa (polзZe se na ranu). Pomesan s uljem i solju, dobar је protiv ospica, а s medom, protiv li~aja i nekih drugih bolesti. R i m 1 ј а n i. - U poёetku, dok ne osvoji~e zemlje i gradove izvan male rimske drZave i Italije, i prvi Rimljani, kao, uostalom, i svi drugi primit ivni i siroma~ni narodi, upotreЫjavahu za lek, zaёin i hranu skromne i Jnalobrojne sirovine svog kraja. Znali su i upotreЫjavali uglavnom k up u s, Ь е 1 i i с r n i 1 и k. Katon t\rrdi da se Rim jednom spasao od kuge zahvaljujuCi pre\'entivnoj upotrebi kupusa. I оп ga zato preporucuje RimJjanima (i u kupusu, kao i raznim vrstama luka, rotkve, u renu i slaёici .ima sumpomih ljutih sastojaka sliёnog sastava i fizioloskog dejstva). Kasnije, u mocnoj i ogromnoj Rimskoj Imperiji, beli luk i cmi ЫеЬ ostado~e i dalje za sirotinju, za plebs, а vlastodr~ci роее~е sve vi~e upotreЬlja vati i prekomerno u.Zivati skupocene droge jakog fiziolo~kog dejstva, najvi~e fine aromaticne zaёine i mirise iz pokorenih zemalja Azije i Afrike. Virgilije spominje upotrebu iscedenog soka iz belog luka i majkine du~ice: zeteoci kosaёi treba da se namaZи time ako zele mimo i bezbriZno da se u podne odmore i otpocinu, jer ih onda zmije nece ujedati. Slavni medicinski pisac i lekar rimskih legija, otac prakticne ili galenske farmacije, Galenus navodi beli luk kao najom.iljeniji narodni lek protiv svih bolesti i zato ga naziva »seljacki terijak«. On ga upotreЬljava kao sredstvo za urcltlvanje stolice i protiv kolika. Celzijus ga upotreЬljava protiv tuberkuloze i grozn.ice. Za Plinija Starijeg (23-79) beli luk је univerzalni lek, ра kafc da је malo bolesti koje mu mogu odoleti ј da је naroёito dobar za zaustavljanje ka~lja. Pblnije pise da Egipcanj р о 1 а zu z а k 1 е t v u spominjuci pri tom beli i cmi luk; smatraju ih, dakle, kao dve s v е t е i с и d о t v о r n е Ь i 1 ј k е. Kolumel (I vek) spominje upotrebu belog luka kao ljubavnog napitka (afrodizijak). А
r а р s k i 1 е k а г i и S!Гednjem veku mnogo ·su doprine.И ~irenju upotrebe belog luka za lek, kao §to su, uostalom, ucinili i zA mnoge druge droge za koje dotle nije znala tada~nja nazadna Zapadna ~vrope1, utonula u mrak i neznanje. Lonicerus (1564. godine) preporueuje beli luk protiv glista, а spolja za Jecenje raznih ko:lnih bolesti i peruti na glavi. Narodna hnena za Ьeli luk: ЬijeLi luk, luk, lukac, luk-Cesan, luk-ёe§. njak, saransak, ~san-luk, eesni luk, eesnoviti luk, ee~njak, Шnjak.
LВСВNЛ ВIUВМ
238
BERGENIJA
Bergenia cordifolia
А.
Br. -
Saxifragaceae
Trajna zeljasta biljka sa Altaja i Dalekog istoka. Gaji se kao cveee zbog veoma krupnih, socnih, sjajnih, skoro srcolikih listova i. lepih ru.Юea stih cvetova koji se ја\·lјаји vec и februaru. U listu ima do 150fo arbutozida, dakle, dvnput vBe nego и Listu medvec1eg grozc1a, zЬog cega se mozc иpo trel>iti za de.zi.nfekcijи mokracnih puteva, a1i se sme uzimati upola manje. Cela biljka је opora zbog obilja tanina i drugih polifenolskih jedinjenja, zbog cega se иpotreЬljava и narodnoj medicini za lecenje proliva, ekcema i drugih ko:lnih bolesti.
BERGENUA
BIВER
OsШen
nepotpuno zreo plod biljke Piper nigrum L. - Piperaceae {cmi crni papar, karablber). То је dugovecna !J>OViju~a •k oja тaste u tropskoj Aziji, gde se i gaji, kao i и ostalim tropskim predelima. Biber је svojstvenog, ljнtog i toplog ukusaJ а osobitog, vrlo prijatnog i aromati~ nog .m irisa, koji se јасе oseti kad se plod samelje i pra~ak stavi u klju· ·biЬer,
BLЛZEN1 ~КАLЈ , SIКALINA
239
calu vodu. Kad se tuca i melje, i'Zaziva kijaлje. Prvoktasa'D biber u zrnu, kad se spusti u vodu, odmah padne na dno, а los lebdi ili pliva. Beli blber ili Ьijeli papar potiёe od iste Ьiljke, ali se bere potpuno zreo plod i oguli semenica i srednji sloj . U blberu ima 1-2,50/ 0 е t а r s k о g u 1 ј а, 5-90/о kristalлog alkaJoida р i р е r i n а i 0,80/о s т о 1е (kavicina), zatim ima malo masnog ulja i mnogo skroba. Aroma bibera potiёe od etarskog ulja, а ljutina od piperina. BiЬer је i danas jedan od najvaZnijih i najskupljih z а с i n а. Као lek se malo upotreЬljava: za poveCa.nje apetita i kao stomahik. Spolja se ponekad daje s ljutom paprikom (Linimentum Capsici compositum) kao sredstvo za drafenje koze. Alkaloid piperin ima svojstvo da sniZava tem· peratw-u, zbog cega је biber nekad upotreЬljavan protiv groznice.
BLA2ENI
СКАLЈ, SIКALINA
Cnicus benedictus L. -
Composi tae
Dvogodisnja ili jednogodi§nja zeljasta, vrlo Ьodljikava, veoma razgranata biljka, visoka do 40 cm. Lis tovi su dugu.ljasti, siljasti, duboko perasto deljeni, jedri, ро povrsini mrezasti а ро obodu ostro nazuЬljeni i bodljikavi. Cela biljka је sivkasto·Zиckasta od obilja dlaka. Cvetne glavi.c e su pojedinacne, na vrhovima ogranaka, obavijene -su krupnim ovoj· nim listovima, od kojih unutrasnji imaju dugacke bodlje. Cvetovi · su futi. Cveta pocetkom leta. Rasprostranjenost. - Raste u primorju, rede u drugim delovima zemlje, ali kao poludivlja biljka, najee~ce ро suvim mestima. Droga. - Gornja polovina Ьiljke u cvetu (Cardui benedicti herba). Sa.stav. - Nedovoljno prouceni gorld heterpzidi (knjcin i drugi), oko 51Ј!о tanina, BLAZENI СКАU malo sluri, smole, etarskog ulja i razne soli. Upotreba. - Kod nas se vrlo retko upotreЬljava. Vi~e ga potro~.i na~a industrija gorkih alkoholnih desertnih napt~aka nego ~poteke. 1 _fabпke 1~ kova. Naprotiv, na Zapadu se znatno се~ее 1 raznovrsnlJe koпstu kao опu-
LEC"EN.rn
240
BIUВM
ljeno gorko sredst\JO za letenje organa za varenje. Daje se и obliku ёаја, tiпktиre, vina i drugih galenskih preparata, cesto и zajednici s drugim gorkim drogama slicnog dejst\ra. 1. Gorak stomahik: ро 25 g Ьlaienog ckalja, kicice, pelena i lincure. Piti и oЬliku nezasladenog еаја (10 g na 200 g vode) na pola sata pre jela. 2. Gorak arom.atican stomahik: ро 20 g Ьlaienog ckalja, trave-ive, hajdиcice, limиnove kore i oeajnice. Pije se kao pod 1. Bиbrezni bolesnici ga ne smeju piti. Gajenje 1 berba. - Kod na'S se ne gaji, а na Zapadи oЬavezno. Seje se krajem aprila, н redove od 60 do 70 ст, na udaljenju oko 30 cm struk od struka. Tra.Zi lako, rastresito i plodno zemlji~te. Bere se cim se pojave prvi cveto\ri, ne cekajuci da se sVi otvore, vefu и kitice 1 sиse u bladu na promaji. Narodna tmeнa: babino zelje, benedikta, benediktova roza, biskupova brada, bozja plahta, kraljevac, meki trn, pitomi ckalj, sveta sikavica, ckalj. BLJUST,BLJUZD,KUКA
.f
Tamus communis L. - Dioscoreaceae
BUUST
Trajna povijusa sa vrlo debelim, mesnatim, krtolastim rizomom iz koga izЬija tanka stabljika, dugacka 3--4 m, koja se penje ро drvecu. Rizom је spolja sivocm, а na prelomu Ьео, pun lepljivog soka neprijatnog rnirisa; ljutog, gorkog, nepr.ijatnog i toplog је ukusa. Rizom moze bi ti tezak ponekad i vise kilograma. Listovi su srcoliki i siljasti, na dugim peteljkama. Iz pazuha listova izbijaju cvasti sa sitnim, neupadljiv.im, zelenkasto-zиcka stim jednospolnim cvetovima. Plod је jajolika, mesnata, sjajna ЬоЬiса zive crvene Ьоје. Raste ро zivicama i obodima suma. U naтodu se uJX)t:reЬljava svez rizom, rede mladi pupoljci (Tami rhizoma et gemma). Rizom је cesto upotrebljavan narod.ni lek protri.v reumatizma i isijasa: korenom se trlja mesto, pri сети se javljaju oseeaj topline i crvenilo, tako da se posle toga obavezno ma.Ze uljem, ma~6u i~ mlekom da ne dode do upale, plikova i rana. Ili se rizom na trenici nastruze, ра se to stavlja kao oЬlog sa rakijom ili bez nje. Strugan rizom se stavlja na uboje; odstranjuje modrice od podlivene
ВОВ .
BOtJE DRVCE.
241
krvi. Neoprezn i daju pijancima iscet1en sok Ьlju5ta, od ёеgа se javljaju jako povracan je i pгoliv. Bljust је ott·ova11, ра ga zbog toga treba izbegava ti. Nije dovoljno istrafen ni ћcmij ski ni farmakodinam ski. Sadrfi s kroba i sluzi u kojoj se na· laze vrlo krupni i vanredno ostri kпs tali kalcijum-oksalata koji ozleduju kozu kad se kor~nom trlj a b olno m esto na telu. Verovatno da ima i ste· гoidnih saponozida. Zabelezeni su smrtni slucajevi trovanjem iz neznanja. I boblce su o tr ovne (otud n arodno im e zmijino grotde). Dn.1ga narodп.a in1ena: Ьlе, b1ui, Ыjust, bjaustan, Ьljustina, Ьljusc, zmijino grozde, kukovina, crna loza, crne kuke. во в
V icia faba L. -
Papilionaceae
Jednogodisnja zeljasta biljka, visoka 60-140 cm. Poreklom је iz Azije, а kod nas se gaji $1icno pasuljи i grasku. U zelenim mahunama је nadeno dioksifenila lanina, · leиcina, asparagina, tirozina, oksitiramina i proteolitskih enzima, а u cvetu bojena materija antofein. Dvadeset pet grama cveta popari se sa pola litra kJjueale \Юdе i posle 2 sata ocedi, iscedi i pije protiv akutnog pielonei'rita i nefriticnih kolika, jer uЬlazava bolove i pomafe iz. bacivanje kamena iz l1ubrega. - Isto tako, и narodnoj mediciru koristi se сај zelenih ·mahuna (250 g kuva se 15 min-uta и 1 litru vode Ј popije u toku dana) za lecenj е upale besike. Narodna. imena: bakla, ЬеЬ, ЬоЬас, veliki ЬоЬ, konjski ЬоЬ.
ВО2:ЈЕ
DRVCE
Artemisia abrotanum L. -
Compositae
Trajna mir~sna i gorka Ьiljka, visoka 60 do 120 cm. Gaji se (i podivlja) kao narodno cvece, najcesce ро groЬljima. Mirise istovremeno na limun i pelen. StaЬljika је skoro odrvenjena. Listovi sи tanki i usko perasto deljeni. Cve· tovi su sitni, zuti, sakupljeni u malene glavicaste cvasti. Cveta od juna do oktobra. Naj· lak~e se gaji deljenjem starijih busenova и jesen na rastojanju 70 Х 70 cm. Sadrii etarskog ulja, gork·ih matenija, alkaloida abrotina, tanina i flavonskih jedinjenja. UpotreЬljava se slicno pelenu, ali је manje gorak, prijatnog је mirisa i zbog toga se lak~e uzima. Сај sprav· ljen od 30 g vrhova grancica и cvetu (Abгotani hегЬа), poparen 1 litrom kljиcale vode u poklopljenom sudu, pije se pre jela. Moze se potopiti u ja•ku rakijи (200 g u litar rakije), drLa· t.j 10 dа.па, се~се muc kaju6i, i piti. ро 1 rakJij-
BOtJE DRVCE
LECENЛ!
242
BILJP.М
sku ea~icu З puta d!levno na pola sata pre jela, kao lek za jaeanje i pr
B02:URI
Paeonia officinalis (L.) Gouan, Р. corallina Retz, Z. decora Anders., Р. tenuifolia L. - Ranunculaceae Razne vrste Ьofura rastu divlje i gaje se kao na~e omiljeno na1·odno Nekad u skolskoj , а danas samo и narodnoj medicini upotreЬljava se cvet, rede krtola i scme (Paeoniae flos, tuber et semen), za lecenje padavice, velikog kaslja, za umirivanje uzbш:tenog nervnog sistema, za lecenje hemoroida i dr. Biljka је otrovna ~ nije dovoljno ispitana ni hemijski ni klinicki. U narodu se jos ponegdy upo treЬijava bofur kao lek. Narocito ga cene zene. Nije redak slucaj da neka baka iz nekog sela salje bofurov cvet i seme nekoj svojoj rodaci i prijateljici и grad »kolko da se pri ru~i nade, zlu ne trebaJo<< . Nisu retki slueajevi trovanja, jer nestrucnjaci ne znaju ni dozu ni nacin upotrebe bozura. Zbog toga bi trebalo da lekari, narocito na selu, obrate painju na bozur. U korenu ima tanina, etarskog ulja, masti, secera, nekih alkaloida i drugih nepoznatih sastojaka. Honн~opatska medicina upotreЬljava svez koren. U cvetu ima Lanlna i peonidina (jedna glikozidna antocijanska Ьоја) . On se upotreЬlja vao nekad protiv epilepsije, а danas jos ponegde protiv grcevitog kasija i kao sastojak саја za dimljenje i kadenje astmaticara. U semenu ima n1asnog ulja, secera, tanina, smole i Ьоје. I ono se nekad U'"'')treoljavalo protiv epilepsije. Izaziva povraeanje. Kod nas ga upotreЬlja vajt: :e.nP. za uredivanje menstruacije, i tako najlakse dolazi do trovanja. Ne preporucuje se up( . еЬа bozura za leeenje. Narodna imena za Paeonia officinalis: a.ra;pce, be>Zur.aJk, bozuric, brozg· va, devetak, duhovska rШа, zenski boiur, kraljev cvijet, kuгjak, macur, prstenik, trojacke 1·oze, trojaska rozica, tu.n karica. , Za Р. coralli11a: boZиr, mosur, muski Ьozur, planinski bozur, trava od tri rozciea, crljeni bofur. Za Р. decora: b'afur, bozur, brozgva, kosovski boiur. с\•есе.
BOKVICA,
tiLOVLAК, ТRРUТАС, ТEGAVAC,
Plantago L. -
VUCAC
Plaartaginaceae
Kod nas raste dvadesetak vrsta Ьokvice ро naseljima, pored puteva, livadama i pa~njacima, ро ~umama i na drugim mestima. Ima ih svuda. Nisu otrovne ni skodljive. Za vreme ratova i gladnih godina јео se mlad
па
BOKV1CA,
tiLOVLAК,
TRPUTAC ...
243
list, osoblto od velike ili zenske bokvice (Plantago 1najor L.). Neke sc od najdavnijih vremena иpotreЬJjavaju kao lek, mnogo vise и narodu nego u skolskoj medicini, za lecenje mnogih bolesti а i kao profilaktiёno sredstvo (zelen list i sok iz lista kao prolecna vitami'llska kura). U veCini vгsta bokvice lisce se razvija и oЬliku rozete и dnu staЬljike koja nije granata i nema lisea, nego se zavrsava zbljenom cvascu od neuglednih sitлih cvetova. Prema оЬЕkи Jistova i cvasti razlikuju se medu sobom neke domace vrste koje su najrasprostranjenije i koriste se kao lek: 1. zensk~, ~irokolista bokyica (Plantago major L.); 2. muska, uskofista bokvica (Р. lanceolata L.); 3. srednja bokvica (Р. media L.). Sve tri vrste su trajne zeljaste biljke sa listovima и rozeti, а na svakom listи se iS~ticu lucno povijerui лervi .koji se pri '' rhu 1ista spaj.cЩ u ; krunica је gola; ~vetajи od proleca do zime. 1. Zenska bokvica (ро hrva tskoj terminologiji »rnиska«, iako sи оЬе herrnafroditпe, tj . nema zenskih Ј muskih bokvica), ima Silr.a!ke jajaste, sjajne i debele listO\'e na sirokoj peteljci; sivkasta ili ruzicasta cvast је \l'aljkasta, dugacka; cvetna staЬljika dиgacka је koliko i list; raste na vlafnim me· stima, pored ugazenih puteva i ispod strehe, svuda gde se sliva voda. 2. Mu.Ska hokvica ima u ske duguljaste siljaste listove koji se postepeno suiavaju и siroku kratku peteljku; cvast је kratka, mala, jajolika ili okruglas ta; cvet је beJicast; raste ро pasnjacima. Cvetna staЬljika ј е duia od Iistova i ima 5 dubokih brazda. 3. Srednja bokvica raste na suvim mestirna, dlakava је, cvetna stab· ljika је oko 5 puta duia od lista, cvast је dugacka i srebrnobela; lisce је si· roko ovalno. Berba. -
List se bere sve dok biljka cveta,
Droga. -
Svez i suv list, rede cela
а
koren se vadi cele go-
dine. herba et radix) .
Ьiljka
i koren (Plantaginis folium, 5.
Ne smeju se me~ati navedene tri vrste bokvice. Sval
244
l.ECBNIE. BJUEM
koliko voda Uer bokvica cesto raste ро naseljima gde ima razne prljav~ti ne, pra~ ine i drugih izvora zaraze), samletri ma~inom za meso i stiskanjem kroz platno iscedHi zelen sok; 1 kg tog soka pome~ati sa 2 kg meda ili prokuvati 10 minuta sa 2 kg ~ecera. Uzima se 4-5 риtа dnevno ро 1 ka§ika. Pastile se prave и apotekama i farmaceиtskoj indиstriji: ро 5 g soka od bokvice, crnog ~ecera (od sladiea), gume tragakante i samlevenog rizoma od perunike, sve pome§a, doda 50 g vode i pola kilograma ~eera, zamesi i nacine pastile prijatnog ukиsa i dobar lek za organe za varenje (cir zeluca i dvanaestopalacnog creva) i disanje (hronJcni bronhit, faringit, laringit). Umesto vode i secera bolje је dodati 600 g meda. Ruiicastu akrzu па licu Leklerk leci ovim melemom: 15 g soka od bokvice pomesa se sa 5 g bezvodnog lanolina i 10 g belog vazelina i na krajи doda kap ruiinog иlја x-adi prijatnijeg mirisa. Za uЬlaiavaнje napada ka.Slja i lak~e izbacivanje sluzi: ро 20 g lista bokvice (muske, dиgoliste), cveta belog sleza, cveta i lista podbela i moraea. Tri supene kasike ove smese popari se sa pola litra kljucale vode, poklopi i posle З sata ocedi, zasladi medom i pije svaka 2 sata ро 1 ka~ika. Protiv velikog (magareceg) ka.Slja: ро 20 g lista rnu~ke bokvice, rosulje, pitomog kestena, cveta zove i trave daninoc. Као prethodni еај, pije se topao.
Narodna medfcina. - Bokvica је orniljen narodni lek. Za nји gotovo svi znaju i mnogi је upotreЬljavaju kao lek. Ci-ni rni se da nijednи drugu domacи lekovitu bHjku tako cesto i gotovo redovno ne upotreЬljavaj u kao bokvicu. Svako се vam odmah, bez okoli~enja, kazati da је za posekotine naj bolje priviti list bokvice. Ako se slueajno posecete dok ste na selu, prva pornoc је list od bokvice. VeCina zna da list prethodno treba dobro oprati da Ьиdе cist, da se ne bi necistocom s lista rana zarazila. Mnogi opran list obrisи i namзZи ma~cu ili uljem i tek onda prilepe na ranjeno mesto, ili list bokvice stucaju ili na ploci malo ореkи i tek tako omeksan stavljaju na ranи. Ovo је sasvim opravdano, jer posekotina ne krvari, ne zagnoji, brzo zara~cuje i ostaje mali oziljak. Godine 1958. dokazana је znatna antibakterijska moc bokvice, jer su и njoj otkriveni fitoncidi (Felklova). В и а с а k (Plantago psyllium L.) је jedna vrsta granate bokvice koja raste и Pri111orju, а и jиZnoj Francиskoj i nekim drugim zemljama se na veliko gaji za proizvodnjи .industrijskih kolicina semena koje se koristi kao sluzna droga и terapiji i u tekstilnoj industriji za apretiranje. Seme је sitno, lici na bиvu (otud i naueno ime, jer psylla na grckom znaci Ьиvа) . Veoma se ceni, jer sadri.i do 120/о sluzi. Sluz se vadi kao sluz iz lanenog semena. Deluje kao Ьlag laksans, koristan osobito za оsоЬе obolele od hronicnog zatvora: 1 sиpena kasika semena potopi se u 200 g саја od kamilice, promesa i posle pola sata popije; piti uvece pre spavanja da Ьi se izjиtra imala uredna stolica. Korisno је za osobe obolele od upale hemoroida (~uljeva) i
zatvora. Narodna tmena. - Osim navedenih, evo јо~ nekoliko narodnih imena za ienskн bokvicu: vela bokvica, veliki tгpotec, veliki trputac, zenski zilovlak, zilavac, marina bokva, mu~ka bokvica (Kиsan), paskvica, pitoma bokvica, tarpotac, tarpudac, terput, celnik, siroki trputac.
BOLDO. BORAZINA, LISICINA...
245
Za musku bokvicu: Ьukvica, glavor, dиga bokva, dиgi trpиtac, zenska bokvica (Kusan), zilO\'ljak, konjsko rebro, krepotec, mala bukvica, mиskl zilovJak, popova lozica, treputac, tripotec, troputac, crnoglavac. Za srednju bokvicu: Ьokva, zenska bokvica, sred.n~a OOkva, s.rednja buk·
vica,
tripиtac,
troputac, siroki prpotec. Za buacak: Ьlesnik, bolhnjak, bolsinec, bu(h)acica, bиsika, lisnati trputac, pasja noga.
BOLDO List (Boldo folium) cileanskog mirisnog drveta Peumus boldus Mol. Monimaceae. GJavni Iekoviti sastojak је alkaloid boldin. Ulazi и sastav raz· nih lekova za jetru i zuc; deluje i protiv crevnih parazita, diиreticno i se· dativno.
BORAZINA, LISICINA, POREC, BORAC Borago officinalis L. -
Boтaginaceae
Jednogodisnja zeljasta, grubo ceki,n jasto dlakava biljka, visoka 30 do Donji listo\'i sи u rozeti, krupni, na dugackim drskama i elipticni, а gornji duguljast1, sedeci а obuhvataju -staЬljiku. Listovi su ро obodu celi, ali su talasasto naborani. StaЬljika је Sиplja, razgranata, debela ~ .sadriJ. mnogo sluzastog saka. Cvetovi su pklvi, теdе beli ili рuтрцпli, udruieni u povijene cvasti na vrhн grancica. Cveta od maja do avgusta. 60
ст.
gd~
Rasprostranjenost. - Nitrofilna ima mnogo azotнih jedinjenja.
Ьiljka ро
vrtovlma i poljima, svuda
Svojstva. - Ukusa је na krastavce. Slabog i svojstvenog mirisa. Neprijatno, skoro bodljikavo dlakava, tako da coveka odbija. Droga. -
List, cvet i cela biljka (Boraginis folium, flos et herba).
Gajenje i berba. - Seje se u martи ili aprilu na lako, rastresito i plodno zemljiste u redove oko 70 cm rastojanja, а kasnije se proredi da struk od stгuka bude и redu oko 35 ст. Bere se kad је Ьiljka и punom cvetu, obicno juna-jula. Sastav. - Oko 25fJ/o sluzi, 250fo tanina, malo etarskog ulja, saponina, masnih i smonih kiselina i mnogo kalcijum-malata i narocito kalijюn-1_1~ trata. U mladim biljkama irna malo alantoina. Upotreba. - Prisustvo znatne kolicine kalijum-nitra1a obja~njava svojstvo borafine da izaziva pojaeano mokrenje i znojenje. Cvet ulazi и sastav cvemih plucnih cajeva za lak~e iska~Ijavanje zapecene sluzi. Velike kolicine sluzi opravdavajи иpotrebu lista kao Ьlagog sluznog sredstva koje deluje slicno belom slezи i drugim mиcilaginoznim (sluznim) drogama. Svez sok iscec1en iz cele biljke иbrzava izbacivanje hlorida iz organizma.
LECENJE BIUEM
246 Сај
za mokrenje i znojenje: 20 g cveta popariti sa 300 g kljucale Yode
i posle cetvrt sata toplo popiti u nekoliko navrata. Ako neko ne mole da podnese miris poreca, treba dodati malo lipovog i rufinog cveta. Сај za iska.Sljavanje: porne~ati jednake delove cveta poreca, rиZe, divizme, belog sleza i podbela i od toga uzeti 1 supenu ka~ikи, poparili casom kljиcale vode, poklopiti i posle pola sata piti svakih 15 minиta ро 1 ka~iku.
U narodnoj medicini borafina se иpotreЬljava za lecenje bиbreinill zeludacno-crcvnih oboljenja, reumatizma i drugih bolesti. Anticki narodi nisи poznavali porec. Preneli sи ga Arapi и Spanijи, tako da se i danas и mnogirn zemljarna gaji zbog иkusa koji је slican krastavrи, ра se иpotreЬJjava ili kao salata ili kao povrce slicno spanacu i koprivi, razume se samo mlado lisce pre cvetanja biljke. Narodna imena: boraga, boraidina, boraide, borazinica, borasa, ·boretina, bиrai, bиra.Zina, volovski jezik, kozmelj, krastava, krastavica, poraga.
BOROVNICA V acoinium myrtillus L. -
Ericaceae
Borovnica је grmic, visok do 50 cm. Kod nas raste и velikom mnostvu gradeCi prizemnu floru mnogih nasih vlaZnih i bladnih planinskih bи kovih i cetinarskiћ suma i Cistina. Listovi su naizrneniёni, tanki, dиguljasto-j ajasti, 2-3 crn dugacki i imaju perastu nervaturu. Cvetovi sи rиZieasto-beli, zvonasto-cevasti, pojedinacni i obeseni. Cveta и prolece. Plod је modro-crna, okrugla, soena bobica sa vise semenki; na vrhu se vidi krunicni prsten. Sazreva и leto. Osusena bobica је smezurana i velika kao biser. Plod treba sиsiti и sиsnici na 65-70ОС.
В оЬ
i с е su dosta prijatnog, nakiselo-slatkog i malo
орогоg
ukusa.
Droga. - List ·i osиseni plod (Myrtilli folium ct fructus). Lst se bere u prolece sve dok biljka cveta, а plod sasvim zreo. Sastav. - Osusene bobice sadrie oko 7-llO/o f 1о Ь а t а n i џ а, smesu raznЊ а n t о с i ј а n s k ,ј h h е t е r о z i d а Ьоја borovnicinog soka, oko 27°/о i n v е r t n о g s е с е r а, oko 6°/о organskih kiselina, иglav.nom Иmи nove, ј аЬиоnс i cil iЬarn e, pektina, oko 6 mgf'/o vitamina С, oko 1 mgo/o karotena i dr. U listu ima do 18~/о pirokatehinskih t а n i n а, do 1,50fo а r Ь u t о z id а, nekoliko flavonskih heterozida, do 220 mg}J/o vitamina С i dr. Upotreba. - Za lek se upotreЬijava sveza i sиva bobica, sok iz zrelih ЬоЬiса, ekstrakt i vino. Zbog tanina i pektina borovnica deluje kao Ьlago sredstvo proti\• d.ijareja i katara creva, raznih ираlа sluznice jtd. Zrele borovnice su prijatno dijetetsko ~redstvo za јаСапје, protiv decjih proliva i akиtnog enterokoJita odraslih. Zbog prisutnog arbutozida, list deluje sliёno listu medve4eg· groft!a i diuretiёno. UpotreЬJjava se i protiv ~eeeme bolesti.
BOSIUAК
247 Poslednjih godin a naglo ј е poraslo interesovanj e za plod borovnice, tako da se pocinje vestacki razmnoiavati и ~umama i gajiti, jer divlja biljka ne moze da zadovolji sve vecu trafnju ovih plodova, s jedne strane, za industrijsku proizvodnju soka, а s druge, za farmaceutsku industriju. Iz zrelih plodova borovnice spravlj a se narociti ekstrakt koji sadrzi veliku kolicinu antocijanskih Ьоја (od njih potice modra Ьоја soka). Od ovog ekstrakta izraduju se dгazeji za jacanje oenog vida, jer povoljno deluje na vidni purpur. Тај lek n ajvise trose ' 'ozaci koji voze nоси i radnici koji rade noeu. Po~to ј е taj lek patentiran i skup, najcelishodnije је piti cist, zdrav, neprevreo i nefalsifikovan sok, jer је to najzdraviji napitak. Umesto soka svako domacinstvo moze da spravi kompot od osusenih zrelih borovnica; kuvaju se kao i svako drugo suvo voce. Borovnica nije ~kodljiva i moze se stalno иpo rtreЬljavati.
1. Protiv proliva: ро 25 g lista i ploda borovnice, dunjinog semena i
nane se рошеsа . Tri •S upene kasi·ke ove s•mese pop ari se sa pola bltra kljuCale vode, poklopi, ostavi 2 sata i pije mesto vode. 2. Diureticni сај: ро 20 g Ьista boтov.nice i breze, .sitnice, troskota i rastavica se pon1esa. Cetiri supene ka~ike sme~e kuva se 15 minиta и 1 litru vode, ostavi 2 sata, ocedi i pije umesto vode. З. Secen1a bolest (vid. mahune od pasulja, dиdov list, dobricica i dr.). Narodna imena: barovnica, bor.i,b nica, borovaca, borovinka, Ьorovnjaca, brosnica, brusovnica, burum, divo-grozje, ofinki, crna borovnica, crna jagoda. В r u s n i с а, crvenozrna borovnica, brэ.Snjaea, brosniCa.k, brusnik, mecje grozde, strusljinke, crvena borovnica (Vaccinium vitis idaea L.). и Listи ima gotovo iste sastojke, ра se и nedosmrtku Ьorovпice moze upotrebiti kao diuretik i za lecenje upale bubrega i besike.
BOSIUAК
Ocimum basilicum L. -
Labiatae
Bosiljak је na~e narodno omiljeno cvece, toliko opevano и narodnoj, ра i и umetnickoj poeziji. Ranije nije bilo kuce bez Ьosioka ili bosiljka. То su cvece i mir is starij eg sveta. Bosiljak nije na5a biljka. Donesen је iz Indije. Sada se gaji u 1nnogim evropskim i vanevropskim zemljama, ne samo kao cvece и cvecnjacima nego i na veliko, za destilaciju etarskog ulja. Cela biljk.a ј е prij·a lnog mirisa, а 100jv•iSe li.sto vi. Ukusa је gprko.g i aromaticno ljиtog. Kod nas se gaji od davnina ne samo kao ukras vec i kao zacin, i za r eligiozne obrede. Bere se nadzemni deo Ьiljke и cvetu (Basilici herba) i su~i и hladu na promaji. SadrZi е t а r s k о g и 1 ј а, t а n i n а, s а р о пi n а i g о r k i h m а t е r i ј а. Kolicina etarskog ulja nije velika - iz. nosi svega 0,4 do О,Во!о - ali biljka ipak ima vrlo jak miris. U etarskom ulju ima е s t r а g о 1 а ili metilkavikola, linalola, cineola i drugih а n t i· s е р t i с k i h s а s t о ј а k а koji slu.Ze kao konzervans, jer spreeavajи raz.. voj nшogih rnikroorganiz.ama i unis·tavajи ih. Tako se moze objasniti zbog ~ga se bosiljak nosi na groЬlje, kad se .ide mrtvacu, zbog cega se pokojnik
LECBNJE BIUEM
248
njime kiti, i nosi kad se ide te~kom bolesnikи, zЬog ~ega se daje da se •nc pokvari .bogojaYIJenska vodica« ... itd. Narod, sasvim opravdano, upotreblja\•a bosiljak kao sredstvo za umirivanje uzbиdenog nen,nog sistema, pro· tiv gasova, nadimanja i tegoba и organima za varenje, и oЬliku zatina и је· lima ili и oblikи ёаја posle jela. UpotreЬljavajи ga i protiv nekih crevnih p arazita, cesto zэjedno sa belim lukom, zatim za јасе mokrenje, za izazivanje bolj eg apetita, za po,,ecanje mletnosti majki koje imajи malo mleka, protiv zapaljenja bиbrega, za uredi\1 anje menstruacije itd. Nekad nije bilo n i jedne kисе koja nij e imala malo bosi1jka, ne samo sиvog, vezanog и ki· ticи vec i и vrtu, ра cesto i и loncи, tako da sи ga imaJe svezeg preko cele godine. Francиska i neke drиge farmakopeje i danas propisиjи bosiljak kao oficinalnи drogu. Nekad sи ga propisivale gotovo sve farrnakopeje и svetи. Narod ima veliko poverenje prema bosiljkи, ра Ьi trebalo ispitati i ustanoviti ~ta је и njemи madija, а ~ta stvarna lekovita vrednost. Bosiljak treba proиciti vec i zbog toga sto se on, kao retko koja druga biljka, tako rnnogo spominje и narodnoj poeziji i pripovetkama. Ukoliko se kod nas ide vi~e na јиg i jstok иtoliko је veca i raznovrsnija upotreba bosiljka. Narodna irnena: bazilek, ba.Zulek, baselak, basiljak, basilje, ba~elak, bosiljak, bosilek, bosilj, krupan bosiljak, bosiljak sarrna~, bosilje, vaslec1en, den, mislodin, mиrtela, p itomi vesligen, faslidzan , fesligen, feslidan, feslid.Zan.
BRDANКA, MORAVКA, ТRAVA
OD
МAJASILA
Arn_ica montana L.- Compositae Brdanka је dиgovecna biljka, visoka 20-60 ст. Iz kratkog, valjkastog i debelog rizoma izЬija ро jedna slabo razgranata staЬljika sa jednim ili vi~e tamnozиtih glavicastih cvetova na vrhи. Listovi sи slozeni и rozetu pri dnu staЬljike, dиgu1jasto·jajasti, ро obodu celi; listovi na staЬljici sи sitniji, nasprarnni, ро оЬоdи malo nazuЬljeni. Rasprostranjenost. - Raste na silikatnom, pe~canom, humoznom i vlaznom zemlji~tи, na pasnjacima, livadama i ~umama brdskog i planinskog podrucja. Ima је na p laninama severnog dela Balkanskog polиostrva. Kod nas је najvi~e ima и Sloveniji, koja је glavni proizvodac droge u Jиgoslaviji. Berba. - Treba brati potpuno rascvetale, ali ne pгecvetale cvetne glavice, ocistiti od crnih larva, ~to pre osи~iti i cиvati na suvom mestи dobro zapakovane, jer cvet brzo pocrni pod uticajem vlage. Rizom sa korenjem potne se vaditi cim biljka precveta. Droga. - 1. С v е t. Sastoji se iz krupnih, zrakastih, z и t о n а r а nd z а s t i h g 1 а v i с а oЬlozenih mnogobrojnim, uzaruim, ~ilj astim, dlakavim listicima pore<1anim и dva reda. Jezicasti, fenski cvetici, koji se nalaze ро оЬоdи cvctne glavke, dиgacki sи do 2,5 ст, а ~i·roki 01ko 4 mm; jezicak је trozub i ima 7 do 12 nerava. Unutra~nji cvetovi su cevasti i petozubi. Cveti~te је malo, pupcasto, sitno jamicasto i maljavo; na njemи su usadene sitne, valjkaste, rapave ahenije zakicene belom, cvrstom, krtom Ј v 1 а s а st о ttn р е r n i с о m, zbog koje је droga sivobela i v r 1 о 1 а k а, kao pamuk.
BRDANКA, MORAVКA, ТRAVA
OD
МЛJASILA
249
C\•ctovi su slabo aromaticnog mirisa, а ukusa nagorkog i naljutog, izazivaju kijanje. П.- R i z о т i k о r е n. - Rizom је vodoravan Ш kos, skoro valjkast, do 9 ст dugaeak, 3-5 mm debeo, oblcno povijen u oЬliku luka Ш zavrnut kao slovo S. Spolja је rapav, ljuskav, malo kvrgav, tvrd i mrkocrven. Na gomjem delu vide se ostaci od staЬljike i lisca, а na donjem pot· puno је obrastao lako lomljivim, svega oko 1 mm debelim z i 1i с а s t i m k о r е n ј е т. Rizom s korenjem је slabog aromaticnog mirisa, jako aromaticnog, gor· kog i 1jutog ukusa.
с
CVET BRDANKE: А - CVETNA GLAVICA . В - JEZICAST I CEVAST CVET. CVETA IMAJU PERJANICU (PAPUS) . С - CEКINJASTE DLAКE NA PERJANICI. В, - DLAKE BLIZNAКINJE
ОВА
Sastav. - Cvet sadl'Zi oko QJo/o е t а r s k о g u 1 ј а nepoznatog sa· stava, gorku ј ljutu, neglikozidnu, krista]nu materiju а r n i с i n, flavono· ida, smole, t а n i n а, Ьоје i a rnidiola ili arnjsterola. U korenu ima istih sastojaka i jos oko JOoio inulina. Upotreba - Tinctщ·a Arnicae daje 5е najvise u narodnoj medicini kao :;redst\'0 za draicnje koze protiv neuralgije i reumatizma. Vodom razЬla· zena tinktura upotreЬlj ava se kao domace sredstvo za lecenje uboja i mnogih rana, cesto umesto skupe jodne tinkture, naroёito u ova dva svetska rata kad se do joda tesko moglo doCi. Infuz od droge narod upotreЬljava za ispiranje usta i grla, slicno zalfiji, jer i tu etarsko ulje deluje kao antiseptik, а tanin steze, stavi, јаса sluzokozu. Iznutra se daje kao sredstvo
LECENJB BlUEM
250
za umirivanje nervnog sis tema , za snifavanje krvnog p ritiska, za le~enje organa za disanje i varenje, kao emenagog i ab ortiv. List brdanke upotreЬljavaju za pu~enje kao zamenu za duvan. Protiv decjeg 110cnog mokrenja и k revetu: 30 g cveta bп1an.ke i 70 g lista haj du~ice. J edna s upena kasika ove sm ese popari se sa 200 g klju~le vode i posle 2 sata p opiJe na 2-3 sata pre spavanja. I storija. - Izgleda da је brc1anka upotreЬlj avana za le k jos u srednjem veku. U sluibenu medicin u је uvedena krajem XVI ili pocetkom XVII veka. Krajem X VIII veka bese ~ogo cenjena kao lek prot iv groznice. Kasnije је prilicno zabor avljena i gotovo n apustena. Danas se najvBe upotreЬljava kao narodni J.ek u Zapa dnoj Evropi. Ostala narodna imena: arnika, arbnk, futa brc1anka, veprina, veprovac, zla tenica, konj ski petr ovac, mali divlji neven, paprica, gorska potres, ticji neven.
BREZA
Betula L. -
Be.tulaceae
B etula 'v'e1·rucosa Ehrh. ( = В. pendula Roth), obiena breza i В. ри· bescen.s. Eh rh. rastu ро surnama Evrope i Azije i p rostiru se na sever ~k do 650 i vise. В. len.ta L. raste u S evernoj Americi. Breze su zivopisna vitka drveta s b elom kor om i vi tkim, tankim grancicama, pravi ukras svetlih suma. U vecini zemalja oficinalan је Ь r е z о v k а t r а n. Narod upotreЬ ljava protiv najrazlicitijih bolesti Ь r е z о v о 1i s с е, k о r u .i s v е f Ь r ez о v s о k dobijen rano u prolece. Betulae foltum. - Bere se mlado brezovo lisee u proleC.e i susi u bladu na prornaj i. Droga ј е svojstvenog mirisa, gorkog i oporog ukusa. Saddi oko 80fo kateblnskog t а n i n а i isto toHko secera, nepoznatog s а р о n о z i d а, smole, 0,05О/о е t а r s k о g u 1 ј а, gorke materije i dr. Cortex Betulae (lentae) saddi jedan fenolni' heterozid, koji hidrolizom daje ро j edan molekul glikoze, ksiloze i т е t i 1 n о g s а 1 i с i 1 а t а. Sveza kora sadrzi do 0,2о!о heterozida. Destilacijom pomocu vodene pare u SAD va de ulje, koje saddi m etilnog salicilata i upotreЬljava se kao miris. Betulae gemmae. - Eeru se lisni pupoljci breze i brzo su~e. Sadde oko Ф>/о е t а r s k о g u 1 ј а; to је zuta gusta t eenost prijatnog balsami~nog mirisa; na niskoj tempera turi se izdvajaju kri-stali; sadrZi 42-460/о slobodnog i 30-4Оо/о vezanog biciklicn og seskviterpenskog alkohola Ь е t u 1 о 1 а. List i pupoljci upotreЬljavaju se kao diuretici i antiseptici urogenitalnih puteva, naj ce§ce u obliku infuza. Saddi nedovoljno prou~ene supstan· cije koje imaju antibakterijsku moc. B;I"ezov list ј е jedan od najboljih biljnih lekova za lecenje mokracnih puteva. Narodna lmena za Betula verrucosa: bela breza, brez, breza briza, brizov ina, ! alosna breza, jadika, metla, metlika, metlovina, breza, а В. pubescens: breza, puhasta breza, severna breza.
crepu~a, oЬi~na
BREST. BROC. BRSUAN ...
251
BREST Ulm.!.LS campestris L. -
Ulmaceae
Sna!no drvo, visoko do 35 m. UpotreЫjava se unutra~nja i srednja kora sa mladih (1-2 godine) grana (Ulmi cortex interior) oguljena rano u prolece i oslobouena plute. U kori irna sluzi, oko 3fJ/o katehinskog tanina i fitosterola. Narodni lek za leёenje opekotina, izmrzlina i raznih koznih bolesti: 150 g isitnjene kore kиva se 1 sat и 2 litra vode (ili mleka), ostavi 5 sati, ocedi i tim e оЫаZи obolela rnesta i pije ро 1 ёаsа izjutra i иvеее. Narodna imena: barst, bres, brijest, brist, brstovina, vezovina, poljski brest, rusten, crveni brijest, crni brest.
lorn,
BROC
Rubia tinctorum. L. - Rubiaceae Trajna zeljasta biJjka, visoka do 1 m . Rizom је dugaёak, razgranat, do 1 ст debeo, ёl ank.ovit i crven. StaЫo је ёetvorouglasto, poleglo ili se penje uz druge biljke ротоси ostrih zubaca okrenиtih nadole ро иglovima staЬljike. Listovi sи и prsljenovima иdruieni ро 4-6. Cvetovi su sitni i Zиti. Cveta leti. Raste najcesce ро naseljima i ро zivicarna. Do sinteze alizarina broc se gajio za bojadisanje. Danas se koren broca (Riblae radix) koristi ponegde kao narodni lek: laksans, holeretik, za lecenje nefrita, cistita, pijelita, katara Ьesike i kamena u bubregu, najce~ce и oЬliku 30fo infuza, praska (3-5 g dnevno) ili ekstrakta. Sadrfi antrahinonske heterozide, alizarin i druge bojene materije. Kosti bolesnika koji upotreЬljavaju broc pocrvene. Narodna lmena: brojuc, broeanka, broce, brocevina, veliki broc, krap, pitomi _broc, rudecina, crvenac.
BRSLJAN, BRSTAN, Нedera
BRSUIКA
helix L. - Araliaceae
Trajna drvenasta zimzelena biljka koja se penje uz drvece Ј kamenje pomocu adven.tivnog korenja. StaЬljike sи do 50 m · dиgacke. Listovi sи razlicitog oЬlika. UpotreЬljavajи se svez i osиsen list, plod i tanke staЬljike, rede kora i gun1i-rezina koja curi i ocvrsne na ozledenom staЬlu. Cela biljka је gorka i otrovna. lma saponozidne materije od koj ih potice otrovnost i Iekovjtost brsljana. Kod nas se retko upotreЬljava, i to samo kao narodni lek za leёenje koznih bolesti, reumatizma, uloga, fuci, bradavica, za lakse iskasljavanje. Ponekad se traii za izvoz. Ostala narodna imena: barsijarz, barscon, ba.Strarz, bersljarz, bestra11, bristanj, brstran, br~lin, brsean, zelengora, zimzelen, plju~t.
LECENJE BIUE.M
252 BUКVA, ВUКА, ВUК
Fagus silvatica L. -
Fagaceae
Surnsko drvo, visoko do 35 m. U zrelim plodo\·ima, tzv. bukvicama ima 20-2611/о suslvog nшsnog uJja cij i је sastav slican maslinovom, ~а se moze umesto njega koristlti za hranu i kao podloga za lekovite masti. U bukvicama ima .fagina, matcrije otrovne za coveka i domace zivotinje. Ponegde jedu priene buk vice. Bukova kora se upotreЬlj ava kao taninska droga.
BUNDEVA, BELA BUNDEVA,
Cucurbita
BELOKORКA,
реро
L. -
DULEK, LUDAJA, BUCA
Cucurbjtaceae
Jednogodisnja zeljasta biljka sa puzavim, rebrastim, bodljikavim staЬ ljikama dugaokin1 do 10 m. Li~stovi ~Su ogromni, srcolilci., p1itki petodelni, ро obodu nazuЬljeni. Cvetovi sи zиti, mиsk.i sи krupniji od zenskih. Plod је ogromna okrugla ЬоЬа, teska i vise od 10 kilograma, spolja belo-sivkasta, а na preseku narandZasta, n1esnata i socna; и sиpljini sи semenke. Cveta jula i avgusta, а sazreva septembra-oktobra. Raspt·ostranjenost. - Poreklom је iz tropske Amerike. Kod nas se gaji и bezbroj sorti ро vrtovima i ро njivama, kao meduиsev ро kukuruzи. Droga. - Zreo plod i seme (Cucurbitae fructus et semen). Seme se iz. vadi, ocisti od "'ezivnog tkiva, opere i sto pre osusi da se ne pokvari. Oljusteno seme se brze p okvari i izguЬi lekovitost; zato treba ~иvati samo neoljи steno seme, dobro zapakovano, na hladnom mestu. Seme је belo, sivkasto ili belo-zиckasto, 8-20 mm dиgacko, oko 10 mm siroko i 2-4 mm debelo, pljosnato, ро оЬоdи оЬlо zadeЬljano, jajasto i na jednoj strani zasiljeno. Ljuska se sastoji iz dva sloja: spoljni је vrlo tanak, hartijast i lako otpada, а ispod njega је debela, zilava ljиska tamnije Ьоје. lspod ljuske је vrlo tanak, mek, zelenkast tegumen, vrlo priljиЬljen za sernenu j ezgrн i u·v ek se nalazi na olj.иstenom semenu. Je~ga-a se sastoji iz dva mesnata, masna, belicasta, plankonveksna kotiledona. Sastav. - U semenи na jezgru otpada oko 760/о, а oko 24О/о na ljиskи. U celom semenи ima oko 30О/о belancevina, 38<~/о masnog ulja, smole, secera. pektina itd. U uljanim pogaCa.ma (posle cedenja) ima oko 90/о ulja, 5О/о smole i dr. Smola је lokalizovana и klici i zelenom omotacи oko semena ~spod ljиske.
U pulpi (»nlesu«) ima oko 931>/о vode, to/o belancevine, 5f1/o bezazotnih ekstrakt•lvnih materija, vrlo malo иlј а, karotenoida, vitamina С, enzi~ma, mnogo manganovih soli i dr. Upotreba. - Bundevino seme је neotrovan anthelmintik, zbog cega se moze davati i deci. Odraslima se daje oko 400 g, а deci 200-300 g sveze oljustenih semenki isitnjenih i pomesanih s medom da ih odjednom ројеdи. Pola sata posle toga daje se ricinиsovo ulje za ciscenje. Bundevine semenke su hrana i poslastica и istocnim delovima Jugoslavije.
BUNIКA
253
Bundevino ulje је tamnozeleno sa crvenom fluorescencijom. Sastoji se iz 45(1/о linoleinske, 25О!о oleinske i 300/о palmitinske i stearinske kiseline. Ulje је lako svaтljivo, vise od 98°/о. UpotreЬljava se za ishranu i u industriji. Uljane pogace se cene vise od svih ostalih vrsta uljanih pogaca jet su najhranlji vije. Zuta Ьоја bundeve potice od k а r о t е n а. Pecenc i kuvane bundeve su vaina ћrana za ljude, а presne za domace zivotinje. Pulpa, presna i kuvana, i iscecten sok koriste se poslednjih godina za lecenje pso1·ijazc. Obolele osobe od ove ruine i upome kozne bolesti svaki dan jedu bundevu peeenu ili kuvanu, slanu iii zasladenu, spravljenu na razne nacine da se Ьolesniku ne ogadi. Istovremeno suncanje, boravak na moru i zracenje ultraljubicastim zracima ubrzava iscel}enje. Pecene i kuvane bundeve (pire) i svez sok isceden iz struganih bundeva, na Zapadu daju za lecenje zapaljenja tankog creva, krvavog proliva i te5koea u organima za mokrenje: diuretik, artriticna dijateza, hroniёni nefrit. Bundevino seme se daje protiv crevnih parazita domacih zivotinja: kokosima 1-2 g, mackama 20-30 g, psima 30-60 g, svinjama 80-130 g, prema tezini. Stucano seme se pomesa s bra.Snom , prekrupom i drugom stocnom hranom. Narodna imena: - Osim spomenutih, evo jos nekoliko narodnih imena: bela ludaja, bela tikva, beskorka, bugarka, budimka, budimlija, bunda,,a, btmdevka, dulek, duganja, dugara, dumlek, zuta li•kva, kabak, ludara, macvanka, mekokorka, rnisiraca, pecenka, rнska dinja, tikvanja, tikvelj, fri· genjaea, cuka. BUNIКA
•
Нyoscyamus
niger L. -
Solanaceae
Ova nasa otrovna Ьiljka ima mnogo narodnih imena: balam, balan, bana, baunika, bendeluk, Ьlem, Ьlen, Ьlnika, bonica, bun, bunica, bunjika, bunjica, veliko Ьilje, voja, vojka, divlji zobnik, zubna trava, zubnjak, zubnjaёa, konjski zub, svinski ЬоЬ, svinjarac, svinjorak, svinjorec, svirnjak, trava od bunila, trava od zuba, uspavljiva trava, crvinc, crna bunika, ёr vivec, ёrni zobnik. Bunika је lekovita i otrovna, svuda rasprostranjena zeljasta biljka. Postoji jednogodisnji i dvogodisnji varijetet. Skolska medicina i farmaceutska industrija koriste list, rede seme od bunike. »Govori kao da se bunike najeo«, kafe se u nas za ёoveka koji govori kojesta, bez smisla i veze. Kad neko ima veliku vatru i pocne da bunca, i za njega kazu da »trabunja kao da su ga bunikom nahranili«, kao da је poludeo. Bunika је slovenska ree. Njen naziv potpuno odgovara fiziolo~kom dejstvu koje bunika izaziva u otrovanom coveku. Koliko se meni cini, u Jugos1aviji se naj cesee upotreЬljava naziv ))bunika«. On је primljen i u na~oj faлnakopej i i u sluzbenoj botaniёkoj terminologiji. I и nas i и S\retu bunika је dobro poznata kao otrovna biljka, samo se u raznim krajevima razliёito naziva.
LE.CENJE. BIUE.M
254
DvogodiS?tji varijetet buntke prve godine obrazuje samo rozetu od lBca na zemlji. Druge godine izraste razgranata staЬljika, visoka do 1,5 m etra i iscve ta. Prizemno lisee је dugacko 10 do 30 ст i sиZava se u drsku; lisce је duguljasto-jajasto, Siljasto i krupno zupeasto. Lisce na staЬljici је sitпije, sedece 1 osnovom obuhvata staЬljiku. .Кru nica је zuckasta i Barana gustom neznom mrezom ljuЫeasto-crven kastih zilica. JednogodiSnji varijetet bunike а .:. ima nerazgranjenu staЬljiku, visoku svega do pola metra. Listovi su bez z drske. Krunica је Ьlее!е fute Ьоје, jer nema tako istaknutu ljubieastu mгefu zilica. Cvetovi su mnogobrojni i nago,. milani pri vrhu staЬljike i grancica. Cvetovi se razvijaju postepeno, ta ko da na jedrюm jedinom struku bus nike ima na vrhu pupoljaka, ispod njega cvetova, а jos nize zelenih i !Р poluzelenih caura. ~ Caure su duguljaste, kruskaste, veliCine naprstka, zute, na vrhu pf> ' ~ ~ tozube, odozgo imaju ispupcen poklo7 • рас koji spadne kad plod sazri. U cauri ima oko 500 sitnih semenki misije Ьоје, neprijatnog i gorkog ukusa. BUN I KA U CVETL': А - BIUKA U CVETU. Cela biljka је vunasto dlakava, 1 RAZV IJEN CVET, 2 DO 6 - PLOD. sivozelerza, lepljiva i neprijatnog mi7 I 8 - SEME .х risa koj~ iscezava su::>enjem. СеЈ а Ьiljka ј е vгЈо otrovna, neprijatnog, nagorkog i naljutog ukusa. Nalazista. - Bunika је smrdljiv korov koji raste pojedinac.n o ili u manjim grupicama ро naseljima i oko njih, najvise na zgaristima, rиSevitta ma, zapustenim i neobradenim mestima, pored puteva i ograda, na suvim ocednim su ncanim mestima i buniStima, odakle јој ti ime potice. 1ma је ро celoj Evropi, а iz nje је pr enesena i и Ameriku. Najvise se sakuplja i izvozi iz Srednje E\•r ope, narocito iz zitorodnih podunavskih zemalja, iz Jugoslavije i Madarske. I bunika trafi jaku zemlju, ali ipak ne kao tatula. U mnogim zemljama se gaji, narocito u SAD. U Vojvodini је najvise ima ро napustf> nim torinama i popaljenim seИma. Gajenjc. - Bunika se gaji kao i tatиla. Bolje је gajiti dvogodi~nji varijetet, jer daje vise lisca. Krajem zime seme se poseje и tople leje i и prolece rasaduje na stalna mesta. U novije vreme sve se vise pocinje gajiti i egipatska bunika, Hyoscyamus muticus L., koja ima vise od }Of o al•kaloida, tako da nas izvoz svake godine sve viSe dolazi и pitanje. Berba 1 susenje. - List bunike se bere preko celog leta dok god biljka cveta, ali ј е najlekovitije prvo kolo, brano neposredno pre cvetanja bunike iE kad se na njoj pojavj prvi cvet. Obrano lisce treba vrlo brzo osusiti, najЬolje и su.Smai zagrejanoj na 40-sooc. Sporim susenjen1 lisce poЬledi i poplesnivi i mora se baciti. Vla-
Q
0
BUNПC.A
255
zno, rosno, sabljeno i и debelom sloju su~eno l i~ce se uplesnivi, pofuti ili postane sm·e de. Droga privlaci vlagu, te se mora јо~ m1aka pos)e su~enja dobro zaJ?akovati i cuvati на suvom i bladnom mestu. Najbolje је ~to p re prodati, Jer .s.e ~i и . ~poreci ne . sme cuvati duie od godin u dana. Ukoliko је droga staлJa 1 1o~IJe cuvana 1 su~ena, u toliko ima manje alkaloida.
1
1 -
SЕМЕ:
CELO
Ј
BUNI КA
NA UZDUZNOM PRESEKU . GORE: CAURA SA РОКLОРАС 1 UZDUZ.N I PRESEK КROZ CAURU
КОЈЕ ЈЕ
РАО
Hem!jskJ sastav. - U liscu bunike ima 0,045-0,t5o/o alkaloida, od kojih пajvi~e hioscijamina. Ima malo skopolamina i atropina. Sluibeno se trazi da droga mo1-a irna ti il1ajrnanje O,OSo/o alkaloida. Najvi~e alkaloida ima u dr~ci i nervima, а manje u liski i staЬljici.
1
Upotreba. - Dejstvo b·u nike је isoo kao i dejstvo beladone i tatule, ali znatno slabije, jer sadrzi manje alkaloida. Izraduje se ulje, Oleum Hyoscyami coctutn, kuvanjem lisca u ulju. Spravljaju se i ra.zni drugi melemi
256
LECENJE BIUEM
za trljane i mazanje proti\' reurnatizma i sl. Rec1e se izrac1uju ekstrakt, pra~ak i drugi galonski oЬlici. Ulazj u saэtav cigareta protiv astme i nokih purgativnih pilula. Bunika se daje kao sedativ zajedno s morfinom. U narodnoj medicini se ЬiJjka cesto иpotreЬlj ava i kao lek i za trovanje, jer је ima svuda, а do nje se lako dolazi i gotovo је svako seosko dete poznaje. Otrovani ima иtisak kao da ne dodirиje zemljи, kao da visi u vazduhu. Konj, pas i koko~ osetljivi sи kao covek, а koza i krava mnogo manje. lstorija. - Izgleda da sи bиnikи и starom veku najvi~e upotreЬljavali . Dioskorid ј Plinije kao lek i sredstvo za vraeanje. Od srednjeg do danas bunika se upotreЬljava и narodnoj i skolskoj medicini kao sredstvo za umirivanje.
Spominjи је veka ра sve
BUNIKINO SEME Bunikino serne је donekle bиbreZзsto. Lupom se vidi kako је jamasto naborano. Mnogo је sitnije od tatulinog semena. Veliko је svega oko 1 mm. Боје је sivozuckaste, misije. Ukusa је nepri.jatnog i gorkog. Na uzd·u znom preseku lиpom, а jos bolje mikroskopom, vidi se embrion u oЬlikи velikog la tinskog slova G. Bunikino seme sadrzi 0,06-0,14°/о alkaloida, od cega najvise hioscijamina. Bilo је slucajeva trovanja makovim semenom u kome је bilo i bunikinog semena, koje је и mak dospelo prilikom vrsidbe zrelih makovih саиrа. U bunikinom sen1enи ima jos i 20-ЗОо/о masnog ulja i oko 300/о skroba.
CUVAJTE SE BUNIKE Bиnika Је
vrlo leko,•ita, а isto tako i otrovna. Moze izazvati i smrt. Zbog 1oga se bunika ne .sme upo treЬljavati na svoju ruku, ро savetu nekog sapиtnika u vozu iИ autobusu u ~t. sl. I и nas i u svetu lekovi od bunike se spravljaju samo и apoteci i mogu se dobiti iskljucivo па lekarski recept. Trovanja hunikom u nas nisи retka. Najcesce intoksikacije su od nepra\'·Hne upotrebe. C'esto s tгad aj Lt bolesnici od srcane astme upotreЬljavajuCi cigarete i druge lekove spravljene od bunikinog lista. Kriminalna trovanja iz koristoljuЬlja u nas su dosta retka. U tu svrhu najcesce koriste samleveno bunikino seme u kafi. Srecom, to se moze vrlo lako otkriti i dokazati. Najvise strada lakoveran svet kome Ciganke »Vade crve iz ociju, u~iju, rana« itd. Nad zar nadnesи bolesnika, dobro ga pokriju, govore neke ne. razumljive reci, narede mu da zmиri, na kraj zara stave posudu s vodom i njome s vrernena na vreme skrope nesrecnika da ne bi рао u nesvest i kad su ubec1ene da је >•musterija pecena«, tj . da је bolesnik potpuno ube<'len da се mu na \JOBeban nacin vracka pomoci, okretna i lukava bajalica bltro i vesto iz trskc izbaci bunikino seme na raspaljeni zar. Seme pocne na visokoj temperaturi da pucketa, da se otvara. Varalica udari Ьlago bolesnika i strogo mu podvikne, naredi da otvori oci: »Eto sinko (cerko), sad viddi~ ko ti jede mozak.<< Iz semena na raspaljenom zaru izbija belicasta klica,
BUHAC
257
cvili i uvija ~е ta~o da i svakom drugom, а pogotovu zbunjenom i prepla~enom Ьolesшku, lZgleda da su to crvi. Dok ЬајаШса »oolniku vadi crve iz mozga« nasred kuce na ognji~tu, dotle njena druga vadi јаја iz nasada i sve d.rugo ~to se moze iz kuce odneti. А vracka stalno ubec:tuje da radi iz »ljubavi«, а ne za novac. Napomena i opomena! lebiljem.
Ista opreznost kao pri radu s tatulom i ve-
ВUНАС
Py1·ethrum cirterariaefolium Trev.- Compositae Droga је osиSena cvast dugovecne domace biljke buhaea. Buhac clivlje raste samo и Dalmaciji i u primorskim delovima Cme Gore i Hercegovine. Odatle је u XIX i ХХ veku prenesen radi gajenja na .sve kontinente.
А
С
с
Е
D
CVET BUHACA - CVETNA GLAVICA В - UZDUZAN PRESEK 11\.'ROZ CVETNU GLAVICU CEVASTI CVETIC, D - ВRАКТЕЈА DALМATINSKOG I Е - КAVКASKOG BUHACA А
Biljka se razvije u mocan busen, visok do 1 m i ~irok do pola metra s mnogobrojnirn cvetnim drskama sa ро jednom cvetnom glavicom na vrhu. Lisce је duboko i veoma kitnjasto deljeno. Cela biljka је srebrnozelena zbog obilja dJaka. Korenov sistem је vrlo razvijen. Biljka jzdrfava dugotrajne sиSe, kao i dгuge kserotern1ne vrste sa primorskog kr~a. Cvetne glavice su vrlo lepe i krupne, 5-6 cm u promeru; imaju 15-23 bela jezicasta cveta, а u sredini 200-300 futih cevastih cvetova, tako da liee na prave margarete (Chrysanthemum leucm~themum Lamarck), ali margarete nemaju insekticidnih sastojaka. Berba. - Buhac treba brati kad је dve treCine futih, cevastih cvetiea otvorenoJ jer tada i'ma najvase piretrina. Izgled drogc. - U promet dolazi cela droga, ali se za unBtavanje insekata upotreЬljava samo droga samlevena u vrlo sitan pr~ak. Т r е Ь а k up о v а t i с е 1 u d r о g u, а ne samlevenu, jer se delatru sastojci brie kvare и prasku i рШаk је vrlo cesto falsifikovan, а primese u p~ku је mnogo teze otkriti nego kad је droga oela.
LECEN1В
258
BIUEM
Риро1јсi sи
oko 8-9 mm и pre~niku, а otvorene glavice 12-14 mm. Drska је kratka i uzdui prugasta. Cvetiste је oЬlozeno dиguljastim, dlaka''im zuckastim listicima poredanim u 2-3 reda. Ро оЬоdи cvetne g1avice nalazi se oko 20 belos.ivkastih zenskih jezi~ -stih cvetica, а sve ostalo ·p oknivaju mnogobrojni zuti cevaэti hermafroditni cvetiCi, dиga~ki do 6 mm. Krunica jezi~stih cvetiea dиgacka је od 10 do 20 mm i trozuba. :2:иti cvetiCi su petozubi. М i r i s а је s1abog, svojstvenog i dra!i s1uzokofu nosa kad se droga me1je. U k u s а је gorkog i naljutog. Pra§ak. - Sam1even buhac је svetle, Zиckasto-sivkaste Ьоје sa zelenkastim prelivom, s1abo arornaticnog mirisa, gorkog i ljutog ukusa. Droga najeesce dolazi и promet и oЬlikи vrlo sitnog praska. Upadljiva su mnogobr'Ojna zrna р....о 1 е n а 1optastog oЬlika, velika 30-45 mikrona, spolja grubo bodljikavo-trnovita: in1aju tri pore. Ima sklereida, v 1 а k а n а s kalcijum-oksalatom, d l а k а u oblikи s1ova Т, z1 е z d а tipa kompozita i deliea е р i d е r m е cija је kutikula р а р i 1 о z n а i uzduf gusto prugasta. Ima inиlina, ali ne sme biti skroba.
Falsifikati. - Falsifikati rnlevenog ·buha~a su vrlo cest•i i raznovrsni. Najce5ci falsifikat је prisustvo prevelike kolicine samlevenih cvetnih drZaka i listova. Takav prasak ima mnogo mehanickih (sklerenhimskih i ko1enhimsk.ih) i zelenih tkiva, zbog cega је v.i se zelene Ьоје. Samlevene drske sи sive Ьоје. Dodatak mineralnih materija pozna se ро poveeanom procentu рере1а. Sarnleven cvet od vratiea, krasuljka1 margarete i drugih slicnih kompozita dosta је tesko mikroskopski dokazati.
Sastav. - lnsekticidna svojstva buhaea potieu od eetiri estra: р i r et т i n а I i р i r е t r i n а П, с i n е r i n а I i с i n е r i n а П. Droga ima jos i е t а r s k о g u 1 ј а1 s m о 1 е, jedan h е t е r о z i d i а 1 k а 1 о i d. а) Piretrin 1 је estar hrizantemum-monokarbons·k e ki:seline sa piretro1onom i metanolom. Ь) Piretrin П је estю· hrizatntemum-
ВUНАС
259
lspltlvзnje. - Ispitivanje buhaea vrsi se hemijski i bioloski. Hemijsko ?dredi.v~je .piret~ina је ~osta slozeno i ne odgovara u potpunosti njegovoj 1nsekt1cнlnoJ moC!. Ima v1se metoda, od kojih se prvi osnivajи na izolovanjи
hrizantemum-karbonskill kiselina, а drugi na ketonskoj funkcij.i. Danas se primenjuje n1etod S\retskc zdravstvene organizacije. I bioloskih metoda ima nekoliko: odredi,,anje anthelmintione mo6i na zivotinjama ili insek.ticidne na zitnom ili pasuljevom zisku, muvama i dr. Buha~ nije
otrovan! - Buhac ima veliku prednost pred drugim insekticidima sto nije otrova11 za coveka, zivotinje tople krvi i biljke, а smrto1-ZOSan је za ii1юtinje hladнe krvi, deluje veoma brzo i efikasno i пе izaziva navikavanje i pojavu orpornih formi insekata. Zbog toga se buhac za sada S7natra za najbolji i11.Sekticid. Za zivotinje bladne krvi buhac (piretrin) је neиromuskularni otrov. Piretrin spada и grupu kontaktnih otrova vanredno brzog dejstva. Standcu·dizacija. - Buhac mora imati najmanje lO/o piretrina (oplemenjene sorte И11ајu i \'ise od 20fo); mora dati 7-lOOfo etarnog ekstrakta i ne sme ostaviti vise od 90/о pepela. Upotreba. - Najvise buhaea se potrosi za ekstrakciju piretrina, koji se cuva kao rezcrva za izJ·adu raznih ·preparata, osobHo aerosol-bombi za individuaJnи zasti tu pгotiv vasiju, buva i dгugih parazita. Da bi se spreCilo guЬljenje piretrina, ekstraktи (sa 20-300/о piretrina) dodaju se izvesna sredstva za konzervacijи. UpotreЬljava se i u obliku praska i ekstrakta, а u povrtarstvu i uopstc и privredi najcesce se primenjuje u oЬliku р е n u s av о g s а р u n s k о g е k s t r а k t а i z r а d е n о g s а с r n i m s а р и n о m. U novije vтeme buhac и prasku se mesa sa diditijem u prasku ili pepeinom, jer se dejstvo buhaca i ovih sintetskih insekticidnih sredstava dopunjuje; Ьuћас deluje brzo, а diditi dugotrajno. Poslednjih godina buhac se pocinje rupolrcЬljavati protiv suge i kao anthelmintik. Dokazano је da se piretrin и crevima ne resorbuje, sto је od velike vafnosti kad se zna da је buhac neotrovan, а gotovo sva ostala biljna anthelminti1k a su manje ili vise toksicna. Buhac и pra5ku је иooliko bolji insekticid ukoliko је s v е z i ј i i ukoliko је Ь о 1 ј е z а р а k о v а n. U kesicama, kartonima, vrecama brzo gubi dejstvo. Treba ga cuvati u metalnim ili tamnim staklenim hermeticki zatvorenim posudama. Narodna imena: berica trava, brminja, bubar·ica, bиvara, buvarica, Ьи vас, buhara, buharica, vгalic, daJmatt:sinsiOi buhac, divlji pelin, divlja barutica, matrikolda, osjenac.
v VELEBIUE ILI BELADONA
Atropa belladonna L. -
Solanaceae
Velebilje је vrlo vaina droga. Od 1 i s с а se pravi prasak, ekstrakt, pilule (s podofilinom), tinktura, sirup, dializat i dr. Iznutra se daje za umirivanje zeludacno-crevnih bolova (smanjuje zelиdacnu sekrecijи) , za u.mi-rivanje kaslja i bronhijalne astme (antiastmaticne cigarete), grceva od Zиcnog ili bиbreznog kamena, epilepsije, histerije, parkinsonlzma i drugih neuroza, protiv nocnog znojenja tuberkuloznih bolesnika i uopste za umirivanje bolova i napada ~~~~~~ raznih bolesti . ....,... __.,~,
Atropinov sulfat (glavrlli alkaloid velebilja) upotreЬljava se и okи listici (nauka о oenim bolestima) kao lek i pri ispitivanjи ocne dи zice i roznjaee, zatim za smanjenje sekrecije (izJ.иeevine) zlezda, kao protivotrov pri trovanju morfinom, pilokarpinom i muskarinom. Daje se i spolja u oЬliku masti, sam ili za. jedno s kokainom, u humanoj i veterinarskoj medicini. 1сао
Koren velebilja se upotreЬljava i list. Кора se u jesen, ocisti
od zemlje i natrulih delova, opere i VELEBIUE sиsi. Glavu S pupoljcima i sitnim korenjem treba vratiti и zemlju da bi iduee godine nikla nova biljka. Radi razmnozavanja, vece glave treba uzdui deliti na onoliko sadnica k.oliko ima pиpolja.k.a.
Rerte se
upotreЬija\raju
vrhovi grancica u cvetu.
VELEBIUE lLI BELADONA
ОВt
lK
LlSTA \ 1 ELEBIUA I
SCOPOLIA CARNIOLICA, С -
261
NJEG0\ 1 1Н PRIMESA 1 FALSIFIКATA : А VELEBIUE. В AILANTHUS GLANDULOSA, D- PHYTOLACCA DECANDRA. VELICINA LISTOVA SМANJENA NA POLOVINU
UPOTREBA VELEBIUA
КROZ
VEKOVE
Misli se da su anticki narodi znali za otrovnost i lekovitost veleЬi lj a, ali о tome nета jasnih i pouzdanih pisanih dokumenata. Prvi zapis potice iz 1504. godine. Lepe Italijanke, narocito Venecijanke, upotreЬljaс
1 &
D
А
BE.I.ADONIN BUVAC ATROPA BELLADONA. LJST JZJEDEN OD BUVACA, x O,S, В - EPITHRIX АТRОРАЕ, х 20. С DELOVI BUVACA, D - DVA BUVACA BEZ NOGU
-
vahu jedno kozmeticko sredstvo izrat.1eno od boblca velebija, 21Ьоg cega bilj ka i nosi naziv Be1Ia-Donna (!ера gospa). U XVII veku velebilje se се~се spominje kao lck u medicinskoj literaturi toga doba. Poёetkom XIX veka
LECENJE. B1UEM
262
postepeno sve farmakopeje unose beladonu (velebilje) kao obaveznu drogu i лјеnа vaZnost u medicini nJ do danas nije opala, nego је jos porasla.
Naziv Acropa је ime jedne od tri parke, tri mitolo~ke boginje koje ро verovanju starih Jelina seku konce na~eg zivota, odredujuci eas nase smrti (atropos znaёi neumitan).
TROVANJA VELEBIUEM
,
Trovanja 11elebiljem nisu retka, kako zivom, tako i osu~enom biljkom. Najёesca tro,1anjn su s1 ucajna, nenamerna, i to bobicama. Deca i pastiri ро
sumama su ёrsto zгtve till u.kusnih »pasjih tre~anja«. u toksikolo~koj literaturi se kao klasican prime1· trovanja bobicama velebilja iz neznanja na''odi s]ucaj kolektivne intoksikacije jedne cete francuskih vojnika, 1825. go-
MIOL.A
1'\0H.MAL'\A
ZЕ/'\! Сд
.\IIDRIJдl.A
dine. Sto ~ezdeset vojnika na vezЬi u ~umi, umorni i redni, najedo~e se jednog lepog top1og septembars kog dana bobtica veleЬi1ja da Ьi ugasili zed i da Ьi se osvezili. Jedni pomre~e u najvecim mukama и ~umi i na putu za bolnicu, а drugi prezivcle posle stra~nih muka. /та
najce~ce mlevenjem i poda se ne bi osetio neprijatan
i namernih trovanja bobicama velebilja,
tajnim davanjem ukиs semena.
и
crnoj kafi ili crnom
vinи
Cela biljka је vrlo otrovna, а najvise njen koren. Otrovnost velebilja potice od alkaloida, cij& kolicina u Ьiljci zavisi od soja same biljke, ze1nlji~ta, klime i drugih okolnosti. Sveia, ziva Ьiljka је najotrovnija, jer sadrzi najvise hioscijarnina, а malo ili nimalo atrop!na. Sиva, а pogotovu dugo ёu vana i dugo kиvana biljka manje је otrovna zbog prelaska hioscijamina и atropin, koji је oko 6 puta manje otrovan. Su~enjem, dugotrajnim cuvanjem i kиvanjem (osoЬito u alkalnoj sredini) gube se alkaloidi, jer se hidrolizuju (razlaiu). Na taj nacin se i moze objasniti da је neko mogao pojesti i ро nekoliko boblca ра da је preziveo, а drugi је od jedne ili dve bobice povraeao. Proseёna tezina osu§ene ЬоЬiсе је oko 0,23 grama, ~to znaci da bi и jedan gram islo oko cetiri sиve ili jedna sirova bobica. Jedna bobica ima oko 1-2 mg alkaloida. Maksimalna dnevna doza za coveka iznosi oko 1,5 mg. Prema tome, vec i jedna jedina bobica prelazi maksimalnu dozu at· ropina i moze, dakle, Ьiti ~kodljiva.
VELEBПJE
ILI BELADONA
263
Mozda su i ncke zi,ro tinje uzrok sto se coYek polakomj, preYari i otruje bcladonom, jer Је veciнa t ivo tinja manje osetlji,•a p r ema ''elebilju. Co,•ek је najosetlji,Jiji, za njega је Ьela dona i najotro,Ћija. O t roп1osr YeleЬilja za ra· zne Zi''otinj~ toli ko је razlitita da је nemoguce uporediti njego\'O dejstvo p rema coveku i domaCim Zi\'otinjama. Posle coveka, najosetljivija b i bila macka, pt ice i pas, ali i medu pticama ima razlike; golub је, na primer, ,,rlo otpora n. Maj mнn је mпogo o tporn ij i od co,1eka. Magarac i konj mogu u toku neko1iko dana dobijati u hranj dne\'no i ро jedan kilogra m zelenog lB~a veleЬilja bez znakova tro\•anja. Q,•ca i koza, а isto t ako i mnogi drugi prezivari m o~J da jedu \'с1 сЬi1ј е, ali uginu a ko im se alkaloidi daju u venu. Kozje mlek o postaj e ocrovno od k oza koje su j ele beladonu. Pufevi jedu velebilje, нjima ono нis ta n e skodi , ali sami postaju otrovni za cove ka. Zec, zamorёe i pacov mogu biti hranjeni iskljucivo ve1ebilje m а da pri tom ne pokazuju znake trovan ja, ali је njihovo meso otrovno za coveka. Zec koj i se hrani veleblljem pos tajc imun i moze podneti velike doze ove droge, oko 0,6 grama (Hekel). U slucajevima trO\'anja ili toksikoloskih ekspertiza veleЫlje se mofe dokazati m ikroskopski, hemijski i па zivotinjama. Mikroskopom treba trai iti celije s peskom, delice kutikule i dlake.
TROVANJA VELEBILJEM U NAS
Ni
и
nas nisu retki slucajevi trovanja velebiljem, najcesce zrelim, sjajnim, ukusnim i privlacninz bobicama. Medиtim, о tome se kod nas vrlo malo zna. О trovanjima ~~elebiljem и na.s za sada niko ne vodi racuna. Na.Si studenti medicine ne uёе botaniku ni farma kognoziju, ра zbog toga i ne mogu znati nesto vise о tl·o,•anjи biljem jakog fizioloskog dejstva. Р..апiје se, mt:Clиtim, na ove predmete obracala veea pafnja и nas i stari lekari sи vise znali о Ьiljnim lekovima i о bilju иopste. Uostalom, ne treba izgubiti iz vidt\ da su naJi najcuveniji botanicari и SrЬiji, Josif Pancic i Sava Petrovic, bili lekari.
U zemljama Zapadne Evrope medicinari moraju poznavati va.Znije lekovito i otrovno bilje. Tako se i mogu objasniti tacni podaci za svaku godinи о trovanjimu v·elebiljem i drugim biljem jakog dejstva. Kod nas, m euиtiш , ako bolesnik ne umre od velebilja, skoro redovno se otpиsta iz bolnice bez tacne dijagnoze ili se navodi da је u pitanju »mladalacko lиdHOic , psihoza i sl. Tek u novije vreme neki mladi lekari, koji su shvatili velik zdravstveni i prosvetarsld znaёaj proucavanja narodne medicine, poceli sи da u svojoj svakodnevnoj praksi obracaju pэ.Znju i na narodni iivot и zabaёenim planinskim gorovitim krajevima. Tako је, na primer, klasicne prln1ere nenamernih, sluёajnih trovanja pastira i goroseёa zrelim Ьobicama veleЬilja и okolini Pirota (Bonjinci) opisao dr Kostadin Trickovic. Sirokom anketom i neposred.nim bele~enjem и narodи u raznim na~.im krajevima u toku \rise decenija dosao sam do zakljиcka da је broj trovanja velebiljem, .na zalost, и nas mnogo veci .nego sto sam to ranije mislio.
264
LECENJE BIUEM
Srecom, vecina trovanja ,,elebiljem se nije zavr~avala smrcu. Osim toga, nije od manjeg zna~aja, izuzev nekoliko slutajeva kriminalnih trovanja iz koristoljuЬlja, sva ostala su bila iz пеzпапја. U Bosni su prc i posle rata zabelefena kriminalna trovanja (nasledstvo, miraz) samlevenim osusenim zrelim bobicama velebilja kuvanim svakodnevno u crnoj kafi. Лli su to sasvim izolovani slueajevi. Slu~ajnih trovanja boЬicama ·ima, naprotiv, vrlo mnogo, vecinom iz neznanja. CuvajttCi stoku na ~umskim pofaristima i kr~evinama (gde uvek ima rnnogo veleЬilja), deca, zedna i gladna, prevare se i pojedu poneku bobicu. Ili jedno drugo zacjkuje i onaj najmanji и cobanskoj druZini, da pokaie da nije kukavica i rnali, za inat pojede jednи ili vi~e bobica. Ne manji broj trovanja је i medu gorose~ama, dakle, medu odraslim ljи dima. Na primer, u Gvozdackoj reci na Gоси, pred rat nekoliko goroseea је umrlo, jednog su nasli treceg dana Ьlizu иsса pored Ibra, а drugog eetvrtog dana blizu Kraljeva, nedaleko od ·usca Ibra и Moravu. Obojica sи prenesena и besvesnom stanju и bolnicи. Bili su potpuno izobliceni, ispoganjeni. Takva stravicna trovanja beleze svake godine u planinama saradnici Instituta za proucavanje lekovitog bilja i Instituta za farmakognozijи и Beogradu. ~to
U istocnoj Srbiji, osobito ро selima oko Bora, zabelezio sam 1954. god. slucajeve medikamentoznilz trovanja, ali ne bobicama, nego korenom velebilja. То su jedinstveni slucajevi na Balkanи. Da bi iz sebe isterali »Venil'l« (otrov), seljaci iz Кrivelja, Zlota, Ostrelja, Sarbanovca i drugih sela piju »Vodicu« u kojoj је danima bio potopljen koren »jarba naroda« (luda trava). А ve11in (ied, sek.iraciju) treba svaki covek bar dvaput godisnje iz sebe da istera: »Ako ne crknem, ako mogu da izdriim, posle mi је nekoliko meseci Iak~e i podmlзdim se.«
Medutim, ovo nimalo bezazleno narodno »podmladivanje« koristi se i u krirnirzalne svrhe. Najcesce se nekad zena ovim »lecenjema oslobadala znatno mladeg mиZa koji se bio upustio u nedozvoljene odnose s mladom snahom soldatи~om . Na ova kriminalna, veoma podmukla hronicna trovanja prvi mi је (1954) ob1-atio pэ.Znju dr Petrovski, dugogodisnji upravnik bolnice u Boru. Nije, istjna, znao koja је biljka u pitanju, ali mi је podrobno i tacno opisao karakteristicne simptome trovanja, tako da mi је olaksao rad р о taшosnji m seliJ.na da brzo dot1em do »cudotvornog korena« i nacina kako ga matrone spremaju da »izlece<< пestasne mиZe,,e i nepokorne zetove (svoje sino,,e ovako nikad ne »lece«). Iako је dosad prikupljen bogat materijal о raznovrsnoj nepravilnoj upotrebi velebilja и naгodnoj medicini, ipak se pretpostavlja da i·m a i drugih, dosad nepoz11atih nacina upotrebe i puteva trovanja iz neznanja i neobavestenosti, а mo.Zda i iz koristoljuЬija.
Zdravstveno proS1,ecivanje naroda mora biti vecita i stalna briga svih zdravstverzih posLerzika. U rukama leknra, apotekara i vet.e rinara velebilje је spasonosan lek, а kad ga upotrebi neznalica ili zao covek, to је cesto sn1rtonosan otrov. Pren1a tome, svima nат је du.Znost i obaveza da se protiv ove nemani borimo. Kad sc tome doda da stotine porodica planinaca i brtJ.ana s mnogo dece zive od branja liJca i vatlenja korenja velebilja, onda jos vise in1a razloga da se ovoj tako vafnoj medicinskoj biljci obrati veca pafnja i da se osvetli iz svih aspekata.
VELEВfUE
ILI BELADONA
265
NARODNA IMENЛ UКAZUJU NA OTROVNOST VELEBIUA I NA MNOGE ZNAKE TROVANJA U raznim na~im kraje,rima beladona ima razliёita n а r о d n а i m е n а: veleblJje, veljebllje, \"iljebllje, vilino bllje, vilinsko bllje, veliko bilje, gorsko bilje, golemo Ьilje, bun, crni Ьип, veliki bun, gorski bun, buna (otrovani је kao u nekom bunilu), ludaca, luda trava (otrovani izgleda kao da је poludeo), pomamnica (otrovani skace, vristi, cini svakojake ludosti kao da se pomamio), kurjaca, kurjacija jabucica, kurjacija treJnja, pasja jagoda, pasja viSnja itd. Као sto se vidi, svi ovi nazivi ukazuju na to da narod poznaje ot rovrzost о~·е biljke. Velebilje је odиvek ulivalo strah i po~tovanje ёоvеkи bliskom prirodi,
jer
је
ono bilo stalna opasnost za njegovo
Ьlago,
decu i domace zivotinje.
ZNACI TROVANJA VELEBILJEM Znaci tro·џanja, srecom, nastupaju vec posle 20-30 mirzuta: suJenje usta i idrela, promиkJost, neizdrzljiva zed, gadenje na· povraeanje (ko povrati taj је spasen), ukocen pogled, jako ra.Sirerze zerzice, neosetljivost па svetlost, poremccaj vida, zanesenost, ludilo, bes, neuracurzljivost.
OD CEGA POTICE
ТО
NEOBICNO I SNAZNO DEJSTVO VELEBILJA?
Lekovitost i otrovnost veJebilja potJicи od alkaloida (oгgans.kih azotnih jedinjenja) atropina, odnosno hioscijamina. Kolicina alkaloida zavisi od mnogjh cinilaca: vrste biljke, klime, tla, vremena berbe, nacina sиsenja, starosti .droge i dr. Nacteni sи primerci lista sa 1,32~/о alkaloida. Vecina farmakopeja trэli najmanje 0,3()/о alkaloida. Glavni alkaloid је levogirni hioscijamin, odnosno racemicn.i atropin. Oni cine do 990/о svih alkaloida. U . zivom listu iша vтlo malo atropina ili ga mozda i nema. Medиtim, prilikom sиsenja, cиvanja i prerade, ekstrakcije alkaloida i izrade galenskih preparata, veci deo opticki aktivnog Ыoscijamina prelazi и opticki inaktivan, racemican izon1er-atropin. U alkalnoj sredini hioscijamin prelazi и atropin. Svi ovi alkaloidi imajи sliёno fizioloS-ko dejstvo: ~ire zenicи. Zajednicko im је jos i to sto se nalaze u mnogim drugim Ьiljkama iz iste porodice, sto cini hemijsku i farmakodinamickи homogenost solanacea: tatиla, bunika, mandragora i dr.
GDE SE VELEBILJE MOZE NAJCEScE NAcl? Velebije raste ро nasim b1·dski·m i planinskim ~иmama. Najvise ga ima ро svetJim bukovirn, rede ро hrastovim sumama, а najvise ро sumskim prosecima, krccvinama i na mestima gde su sume izgorele. Voli jaku sumskи zemlju. Na sиmskim paljevinama se mestimiёno javlja и tako velikoj mnozini kao da ga је neko posejao. Odavno је па dobrom glasu velebilje s bal-
LBCBNJE BII.JEM
266
kans kih brda i planina. Ima ga ~ u ostaloj Evropi do Kavkaza, zatim u Iranu i zapadnim Himalajima, а na jug se prostire do severne Afrike. Jugoslavija је godi11ama posle rata bila и sv elu najveci izvoznik prvoklasrzog velebilja, jer је okupator popalio i posekao hiljade hektara na.Sih najguJcih stл,-za, а velebilje ba.S tu nalazi optimalrze uslove za svoj razvitak i daje list i koren sa нajvise lekovitih sastojaka vaznih za ekstraktivnu far111aceutsku irzduscriju (SAD, Zapadna Evropa). КАКО
IZGLEDA VELEBIUE? -
OPIS BIUKE
Velebllje је <1ugovecna zeljasta Ьiljka. Iz mnogoglavog rizoma 5 mnogobrojnim, krupniш, razgi-aпatim korenjem izbija jedna ili vi~e sna.Znih razgranatih staЬljika , visokih 1-2 т . One su gusto obrasle tarnnozelenim li~ cem. U svakom prsljenu ima ро dva lista, od kojih је ј е d а n v е 1 i k, а d r u g i т а 1 i. ListO\'i su 10-30 ст dugacki i do 15 ст siroki. Cvetovi su p ojedinacni, izbijaju ·iz pazuba listova. Krunica је krupna, veliбine naprstka, Јера tamnoljublcasto-nasmeaa, na bazi Ьleda; rede је krunica zutosmede Ьоје. Velebilje C'Jeta ргеkо celog leta. Plod је vrlo lepa, sjajna zelena bobica. Kad sazri, a1w је crnomodra. Bobica је mnogosemena, socna nakiselo-slatka, ukusna (ali vrlo otrovna), velicine visnje; ima tamnoljubicast sok. Dole је ЬоЬiса oЬlozena zelenom petozubom casicom. Semenke sи okruglaste, mrke, sitne, svega do 2 mm и precniku, ро povrsini rapave.
PRIVREDNI I DRUSTVENI ZNACAJ VELEBILJA Farmaceиtska
ekstraktivna industrija godisnje trosi stotine vagona korena i jos vise lista velebilja za proizvodnju atropina i drugih lekova. Jиgoslavija godiSnje izveze desetine vagona ove va.Zne biljke, najvise и Engleskи, Italijн, SAD, Holandijи, Francиskи i druge zemlje Evrope i A1nerike. Od branja velebilja u nasim sиmovitim krajevima imaju znatnu korist osobito goroseёe s n1nogo dece, tako da za prodano bilje kирији hleb, odelo i оЬиси. VeleЬilje је oko stotinu puta skuplje od bиkovog i drugog drveta. Branjem velebilja ne s kodi se sиmi, nego se suma tim leci, jer је velebilje sиm ski korov. I jos nesto. Da bukva, hrast, bor i drugo drvece stasaju za secu, treba cekati coveko1· vek, i tc vek stogoclisnjaka. А velebilje se svake godine moze brati ра da se ne unisti. Prema tome, i velebilje је ocit primer i dokaz da i korov moze biti koristan. Eto zbog cega se О\'ај opasan, smrtonosan korov nasih suma danas gaji u SAD i Zapadnoj Ev·ropi. PRIMESE I
FALSIFIКATI
Zbog n epozna,,anja i n erazlikovanja, neobavesteni i nestrucni biljari cesto beru list vinobojke (Phy tolacca americana). Ova impozantna zeljasta
VELEBIUE ILI BBLADON.A
267
biljka porek1om i7. Amerike ~iroko је raэprostranjena u mnogim na~im krajevjma, naj~~ce ро Ilaseljima, obodima ~uma i na nekim mestima gde se i velebllje javlja. Razlike izmec1u ove dve biljke su uglavnom ove: vinobojka ima grozdaste cvasti s \'rlo mnogo sitnih cvetova Ьledozute Ьоје i kad sazтi, sitne plodove modre Ьоје u grozdovima; u velebilja su cvetovi pojedina~ni, krupni i ljubi~ast1, а plodovi su krupne modre pojedina~ne ЬоЬlсе. List vinohojke nije dozvoljen u tгgovackom velebilju, jer su hemijski sastav i dejstvo potpuno druga~iji. То moraju znati svi biljari.
ВЕRВА,
SUSENJE,
РАКОV ANJE
I CUVANJE
List se bere celog leta sve dok velebilje cveta, ali је najbolje prvo kolo, brano kad se na biljci pojave prvi cvetovi. Najlekovitiji SLL vrsni listovi. U novije vreme za indu strijsku ekstrakciju atropina sve se vi~e trэ.Ze vrh011i grancica. Na njima OSii.m cvetova ima i mladih, zelenih plodova. Treba brati saruo zdra,,o i mlado lisce zelene Ьоје, bez pega, rupa i drugih o~tecenja, jer takvo li~ce ima manje lekovitih sastojaka, daje lo~u drogu i tesko sc moze prodati. Najbolja droga se d.obija branjem lista oko podne ро lepom, suncanom i suvom vre1nenu. Lisce velebilja је vrlo tanko i neZпo. Zato se mora pailjivo brati i prenositi u korpama, а n ikako и vrecama. Odmah posle Ьгаnја lisce treba osи~ioti u 5to tanjem sloju, od 2 do 3 ст, и zagrejanoj susnici na 50-600С ili, ko nema su~ruiou, moze ga susiti и bladu (na tavanu) na velikoj promaj.i da se ~to pre osusi. Ako se brzo ne osusi, onda· brzo gubi lekovitost, jer је atropin vrlo nepostojano organsko jedinjenje. Cjm se li~ce osu~i. jos mlako se pafljivo pakuje da se ne izlomi i cuva na suvom mestu, jer list privlaci vlagu i brzo se kvari. Najbolje је osиSeno lisce odmah presovatj i zapak.ovati u vi5estruku zilavu, debelu, nepromocivu crnu ћartiju. Li~ce velebilja је neprijatnog, nagorkog i naljutog ukusa. Korenje se vadi u jesen. Iskopavanje moze poceti •i krajem leta, vec od druge polovine avgusta, cim ЬiJjka prestane cvetati i poenu izЬijati novi izdanci. Korenje ~е vadi dok sneg ne zaveje. Treba vaditi samo krupno korenje (~esto kao ruka debelo) od odraslih biljaka starih v.i5e od trJ godine.
Koren
veleЬilja је
vrlo mesnat, mek, socan, belo:iuckast, vrlo velik, razgra·
nat i ponekad tezak vise od 2 kg. Mlado korenje treba vracati zajedno s glavom i pupo1jcima и zemlju, da Ьi iduce godine bilo dovoljno debelo i sposobno za vadenje. Povadeno korenje treba od.rgah ocistiti od zemlje, natrulih i mrt,,Љ delova, odse6i glavu i vratiti је и zemlju za:jedno sa sitnim korenjem. Glю,a i tanko korenje imajи manje alkaloida ti sman:juju vrednost drogi. Korenje se odmah opere hladnom vodom, odnese kuci i ise~e na komade dugacke 20 c1n. Uredcno korenje mora se odmah sиSiti u zagrejanoj susari
LECE.NJE
268 ili iznad peei do
BIUP.М
sooc.
AkQ је vreme toplo i suntano, mo!e se su§iti i na suncu nanizano na kanap i obe~eno ispod strehe. Debelo korenje se mora uzduf raspor.iti da Ы se ~to pre osu~ilo. Uop~te, beladonu treba ~to pre osusiti, jer su njeni lekoviti sastojci nepostojani u vla!noj drogi. Ako se iskopano korenje ostavi na gomili, sporo i nehatno swi, vlaZno zapakuje ј cuva na vla7љom mestu, ono brzo gubi alkaloide, а time i lekovitu i trgovinsku ' 'rednost, uplesnivi se .i mora se uni~tilt:i, јег niko nece da ga kupi. Ovo su glavni razlozi za5to је na~a droga iz nekih krajeva bivala lo~a, iako se od davnina zna za nju, а .i mi smo odlazili na ta mesta i brali beladonu i u njoj nalazili velik procenat lekovitih sastojaka. Zato se na ove okoЩosti mora obratiti najveea раZпја. Iz i-stih razloga beraci bilja ne treba da cuvaju velebilje kod kuce, nego ga treba sto pre prodati, pre nego ~to pocne vlaino i kisovito jesenje i zimsko dob2. Korenje velebilja је blgroskopno (privlaci vlagu), zbog cega se mora dobro pakovati i cuvati na suvom mestu. Od З kg si1·ovog doЬija se oko 1 kg suvog korena.
ZЛSTITA
I RAZMNO:ZAVANJE VELEBIUA U PRIRODI
Proueavajuci godinama beladonu ро nasim brdskim i planinskim sumama, nasli smo prave divlje plantзZe ove va.Zne lekovite biljke, najvise na mestima · gde је okupator sekao sume i gde su bili veliki pozari za vreme rata, а jos vise susne 1946. i 1947. godine. Pravilo је da na poZaristima ima najvise i najbolje beladone. Prema tome, тni smo ..ima'li velИcih kolicina velebilja nekollko posleratnih godina, dok na pozaristima nije izrasla suma. Zato treba racionalno eksploatisati biljku: ne kopati mlado bilje i na onim mestima gde ga malo ima; glavu sa sitnim korenjem vratiti u zemlju; glavu uzdu:Z raseCi na onoliko delova koliko na njoj ima pupoljaka i rasaditi na rastojanju od 50 cn1. Tako се se na golom pozaristu za nekoliko godina imati prava plantaZa beladone u prirodi. Velebilje је vrlo va.Zna lek.ovita biljka, zbog cega se u mnogim zemljama (naroeito SAD) sve vise gaji. U nas sumari treba da razmnozavaju .i gaje ovu biljku, jer се od nje imati veeu korist nego od sumskog drveca. Farmaceutska industrija svake godine trзZi desetine vagona ove droge za ekstrakciju luoscijamina. U apo·t eci se od velebilja izra<1uju razni galenski preparati. Preporuke, napomene 1 opome.n el - Cela bilj'ka је vrlo otrovna, ра se zbog toga veleЬilje ne smc upotreЬljavati u domacinstvu i ne sme ga biti u domacoj apoteci. Od \'е1еЬi1ја smej.u spravljati lekove samo farmacettti u apotekama i industriji lekova. Deca i trudnice ne smeju brati velebilje, а ostali posle branja moraju dobro oprati ruke toplom vodom i sapunom.
V ERВENд , VRВENA,
DIVIJA
VERBENA,
VRВENA..
.
VRВENA,
269 DIVLJA
VRВENA, LJUТOVNICA
Verbena officinalis L. -
Vc rbe naccae
Trajna ili jednogod \~nja zeljasta biljka, visoka 30-80 cm. StaЬlji ka је ~etvorouglasta, uspravna i na gornjem delu razgranata. Listovi su naspramni, duguljasti, gruЬo dlakavi, manje ili vi~e dubokodeljeni, nadole okrenuti i na vrhu ~iljasti. Cvetovi su sitni, Ыedoljubi~asti, dvousnati, sakupljenl u dugim klasovima na vrhu grancica. Cveta od juna do oktobra. Raste svuda ро zapu~tenim mestima i pored puteva do 1.500 т nadmorske visine. UpotreЫjava se gornja polovina Ьiljke u cvetu (Verbenae herba). Sadrii neproucen alkaloid, heterozid verbenozid, gorke materije, tanina, sluzi i etarskog ulja. Narodni lek za jacanje, piotiv nesanice i nervoze, za lecenje jetre i zuci, rana, otoka i drugih oboljenja. Uzima se ро 1 ka~ika isitnjene droge, popari sa 200 g kljuCale vode i posle 1 sata ocedi i pije З puta dnevno pre jela; isti еај slиZi i za ispiranje i grgljanje u slu~ajevima upale usta grla. Poveeava mle~nost, ра se daje dojiljama ро з с~е
VERВENA
dne\'110 pre је1а. Upot1·eЬljava se i protiv groznice, jer sniZava visoku temperaturu. - Za spoljnu upotrebu, za oЬloge uzima se: 4 supene ka~ike sitno narezanc verbenc, 1 k~ika lanenog i 1 ka~ika stucanog grckog se-
LECENJE BlUEM
270
mena , popari se 1 1itrom kJjucale vode, ostavi poklopljeno 4 sata, ocedi i mlako upotreЬi. Ostala narodna lmcna: boris, Ьosotica, brstica, veтbina, vrbina, VJ'bica, zeJezenka, j ezicar, konjucara, SpCriS, SpOгiS, SpO'r isak, trava Od dlaka, cvrstac.
VEREM-TRAVA, VEREMNJAtA, TRAVA OD GORSКA METVICA, МARULКA
Calamintha afficinalis Moench -
VEREМA,
Labiatae
Bere se lisce ili ' 'rhovi grancica biljke и cvetu (Calaminthae herba) i brzo susi da saёuva prirodnu boju i prijatan miris na maticnjak i nanu. Sadrzi vrlo malo etarskog ulja, zbog kojeg se droga sve vise sakuplja, jer sluZi za destilaciju. UpotreЬ1jю:a se kao narюdni lek slicno zalfiji, nani i maticnjaku, uglavnom za jacanje i umirivanje, rede za lecenje rana. U predelima s оЬс strane Drine ova Ьiljka se mnogo ceni za lecenje »jada i cemera«, tuge, nesanice, »bola pod grudima<< , jer >>Od verema veceg jada nema«. Pije se kao сај (10 g na 100 g kljucale vode) 3-4 puta dnevno.
VEREM·TRA VА
VETROVAU, VEТROVAC, KOTRUAN. . .
271
VEТROVALJ,VETROVAC,KOТRLJAN,~ISТRJC
Eryngium campestre L. -
Umbelliferae
. ~i~egodi~n)a . . ~od!jika,,a biljka, visoka do 70 ст. Ima dиgatak rizom. L1stov.1 sи tvrd1, Zilav1, \'C::oma jako deljeni i svaki vrh se zavr~ava o~trim ~ршm trnom. Cveto\'i sи grupisani и glavicaste cvasti bele Ш plavicaste ЬоЈе; nalaze se па vrhovima grancica. Cveta celog leta.
ERYNGIUM
CAМPESTRE
Rasprostranjenost. - Bodljikav korov sиsnih mesta, osobito ро kamenjarima, na peskи i su,rim poljanama. Droga. - Koren (Ery ngi radix) iskopan и jesen ili rano и proleee. Koren је svojstvenog mirisa, а иkиsа slicnog mrkvi, ali se kasnije oseca gorcina i lj иtina. Sastav. - Saponozida 0,5-lO/o, tanina 1,5()/о, oko 0,120fo etarskog ulja i mnogo secera. Upotr~ba. Diиretik . Mladi izdanci и prolece koriste sa kao salata i povrce. Daje se sam Ш sa drugim Ьiljkama koje dеlиј.и diureHcno, najcesce и oblikи саја. UpotreЬlja,,a se i protiv veli'kog kзSlja: сај (10 g na 200 g vode) zasladi se tolu-sirupom i pije svakog sata ро 1 kafena kasicica. Narodna imena: bela Ьоса, bela sikavica, bermez, be li trn, beт.mak, bermelj, bermec, brmak, Ьгmес, bodeci trpotec, vakas, valjavac, vekes, kapinska trava, kolotrk, ovci cieak, plesec, sikavcina, skolab, sko1obad, skиlab, ћrogon.
272
LECENJE
BILIВM
Gotovo istog sastava ~ dejstva su i neke druge vrste istog rooa koje rastu kod nas: Е ryngium maritimum L. (ka.pin, kapinika, kemerak, rnorski sikavac, o~tri badelj), Е. planum L. (g1atki sikavac) i dr.
ERYNGIUM
VIDICAК,
МАRЈТL\ШМ
VIDOVACA, VШOVA TRAVA, VIDAC, VIDOVCEVICA
Euphrasia afficina1is L. -
Scrophulaгiaceae
Sitпa jednogodi~nja zeljasta biijka. StaЬljLka је nefna, svega 10- 20 visoka, prava i samo и gornjem delu malo razgranata. Listovi su sedeci; tamnozeleni, donji su klinasti, а gornji jajasti i nazuЬljeni. Cvetov;j su raznobojni: crvenkasti, rufieasto-ljubieasti, Ыedofuti ili beli. Sakupljeni su u klasaste cvasti u pazu~cima gornjih listova. Cveta od leta do jeseni. Vidac obuhvata vi~e samostalnih vrsta; sve se one mogu koristiti kao lekovite. Sve su to poluparazitske Ьiljke. ст
lim
Rasprostranjenost. do 2.600 m.
Raste svuda
ро
Iivadama, pored puteva,
~umama,
Droga. -
Cela biljka brana u cvetu (Euphrasiae herba).
ро
svet-
VIDOVCICA, VIDOVA ТRAVICA, VIDЛC
273
Sastav. Oko 0,15О/о etarskog ulja, 50fo galotanina, gorke materije, plavu Ьој u, heterozid aukuЬozid i smolaste materije za koje se pretpostavlja da su glavni lekoviti sast,")jc.i droge. Upotreba. Narodni lek: smanjuje upalu i lutenje nosnica, preveliko lucenje zeludacnog soka, leci proliv, upalu usta i zdrela i uopste deluje kao i druge taninske droge. UpotreЬljava se i za lecenje upala oka, konjunktivit, Ьlefarit. 1. Сај za ispiranje nosa (kijavica): 2 supene ka5ike droge popariti sa 200 g kljutale vode, poklopiti, osta,riti celu noc i sutradan nos ispirati procec1enim eajem. 2. Lekovita mast: 5 g alkoholature od vidove trave i 2 kapi ulja od kamilice pomeSa!tn sa 5 g lanolina i 15 g belog vazelina. Od pet do sest puta dnevno staviti pomalo ove masti u svaku nozdrvu. Narodna lmena: vidica, vidovita trava, vidбka sarena, griZovka} dragonka, zornica, oslenica, oearuca.
VJDICAК
VIDOVCICA, VIDOVA ТRAVICA, VIDAC
Anagallis arvensis L. -
Primulaceae
lzgled blljke. - JednogodiSnja sitn.a biljka, visoka 10-30 cm, cija је na bazi ро zemlji polegla ра se postepeno uspravlja. Listovi su sitni, naspramni, jajoliki, siljasti, prosti, ро obodu celi, sa crnkastim tackama ла nalicju, imaju 3-5 nerava. Iz pazuha lista izblja ро jedan sitan cvet crvene Ьоје, na dugackoj drsci. Plod је okruglasta eaura sa koje, kad sazri, spada poklopac. Cveta celoga leta. Rasprostranjenost. - Raste kod nas svuda, najvise ро njivama, na ugaru, kraj puteva. Svojstva. - Gorkog ukusa. Bez mirisa. Otrovna. Droga. - Nadzemni deo biljke u cvetu (Anagallidis herba). Sastav. - Saponini, proteolitski enzimi, malo tanina i drugih sastojaka. Upotreba. - Vidovcica nije dovoljno proucena. Narodni lek, cak i za lecenje oёnih bolesti (da se ројаеа oenj vid, sto moze imati kobnih staЬljika
L.ECENJE BJUEM
274
posledica. Povode~i se za narodnim imenom »Vidova t rava«, neobave~ten svet је upotreЬljava za leёenje raznih oЬoljenja oёiju. Na Zapadu se upotreЬljava kao narodni lek za leёenj e astme, rana (u оЬ. liku melema sa lanolinom i vazelinom), za olak~a vanje isk~ljavanja sluzi i dr. Otrovna је za ribe, konje, ovce i ptice. Narodna imena. - Q. sim vec spomenutih, ova biljcica ima јо~ mnogo narodnih imena: abronek, abronka, vid, v.idic, vidovka, vidovica, vidovska trava, vidooka, divji baselak, zelenika, zenica, kok.o~iji slijep, kriviёica, krika, kurja ёesnica, kurje oko, kuroslep, misakinja, okance, ocica, skrika, crljena vida, ёr· VIDOVCICA
VIJOSNICA, PRILEP,
viёnik.
CRКVINA, DRENAК, МRТVА
Parietaria oficinalis L. -
KOPRIVA
Пrticaceae
Trajna zeljasta, vrlo dlakava biljka, visoka do 80 cm. Cvetovi su sitni, zeJenkasti, skupljeni u loptaste cvasti. Ima kalijum-nitrata, sto objasnjava upotrebu vijosnice u narodnoj medicini za izbacivanje kamena iz mokracne besike 1 za olaksavanje mokrenja. Ima i sluzi, sumpora i kalcijum-oksalata.
VILINE, GOSPINE ILI VENERINE \'LASI, PAPRAC, VODENA PAPRAT
Adiantum capillus V eneris L. Кitnjasta
Polypocl1aceae
paprat \'lainih stena i pecina, visoka 10-40 cm. Ima gorkih
i taninskih rnaterija, kumarina, vanilina, sluzi, gume, nitrata i benzoeve ki-
seline. Narodni lek za lecenje organa za disanje, makracnih puteva i ureёtivanje menstruacije.
VILINO SПО , КRAVUAК . V1NOVA LQZA.. .
275
\ iiLINO SITO, КRAVLJAК, КRALJEVAC, PUPAVA, RЕSЕТКА
Carlina acaulis L. -
Compositae
ViLino sito nета sta Ьijike, ta'ko da ogromna bodljЖava rozeta s liscem i glavicasta cvas t leze na zemlji. Dиgovecna zeljasta biljka. Ko.ren је okomit, kao palac debeo, mesnat, vretenast, na presekи Ьео, ukиsa koji podseca na koren kиpusa: n1alo ljиtne ~ ima svojstven miris. Cvetna glavica је crvenkasto-belicasta, u precnikи oko 12 cm, okrugla, lezi n a rozet1 od duguljastih casicnih lis tova, а ispod njih ј е rozeta od bodljikavioh, oko 30 ст dиgackih, perasto deJjenih, debelih, grubih listova. Cveta celog leta. Kad sazri, ostaje samo »sito« koje vetar nosi. Rasprostranjcnost. - Mrsavi, suvi pasnjaci и brdima i planinama. Droga. - Koren (Carlnae radix) se vacti и jesen. Brzo poplesnivi ра se mora naglo osиsiti i pailjivo cuvati na sиvom mestи. Sastav. - Sadrzi 1-2()/о e tarskog иlја, smole, voska, tanina, oko 200fo inulina (r ezervna hт-ana kao i и drиgim biljkama iz iste famИ ije : Compositae). - Etarsko иlје је smede Ьоје, jakog, narkotienog miгisa; sastoji se iz raznih terpena; ima antibakterijska svojstva. Upotreba. - U оЫikи саја (20 g na 1 litar vode), vina (30 g na 1 litar vina) i ekstrakta daje se kao diuretik, d ijaforetik, toniJ<: i holagog. Spolja и oЬlikи kasice stavlja se na Cireve, rane i za lecenje koznih bole sti и narodnoj medicini. U gladnim godinama koren se je de; hranljiv је zbog inulina. Posto је inиHn levulozan, koren kravljaka moze se davati kao dijetalna hrana dijabeticarima. Narodna imena. - Osim spomenиtih, evo jos i ovih imena: beli trn, belotrn, kompava, prostriljavica, _protak, pupavac, sjekavac. Slicnog hernijskog sastava i dejstva sи srodne domace biljke istog roda: Car lina acanthifolia All., С. alpina Jacq.J С. corymbosa L., С. vulgaris L. i dr.
VINOVA LOZA V itis vinifera L. -
Vitaceae
U celoj bilJci i vinи -i ma tanina, flavonoida i leukoantocijana. U liscu ima bojene materije enozida, а и pLodov.ima crnog grozda шtocijanskih je.:1jcnj.1. U zrelim plodovirna ima mnogo glikoze, zatim vinske i drugih ki· $eL . ta, raznih soli i drugil1 ko.risnih sastojaka. Vinova loza ima izraъita svojstva vitamina Р (flavonoidi), sto obja~ njava vekovnи ироtrеЬи ove stare kulturne biljke kao hemostatika. Varijetet vinove loze bogat taninima i bojama (u jesen crven list), koji se do kraja XIX veka иpotreЬlja'\rao za Ьojadisanje, koris1i se i danas kao lek za uredivanje n1enstruacij eJ protiv preteranog i prodl!Zenog mesecnog pranja i kad se desi da menstruacij a izostane: 60 g vinovog lista i ро 20 g dimnjace i n1ajorana se pomesa. Tri sиpene kasike popariti sa pola litra kljucale vode, ostaviti pola sata i popiti и 3 doze pre jela и tokи dапа. Protiv jakog ocП.iva иpotreЬljava se i tinktura Ш ekstrakt: 100 g osиsenog Wпovog li~ca isecka
LECENJE BIUEM
276
se i pre~ije sa pola litra 550/~nc prepecenicc, drii 8 dana uz cesce muckanje i pije 5 puta dnevno ро l ka~ika pre jcla. Ista ova tinktura koristi i protiv hemoroida. Т<.атен н bubregu narod leci sokom koji curi (»SUZi«) kad sc u prolccc vinova loza orezuje; pije se 3-4 kasike soka dnevno. Istim sokom peru i oЬlaiu upaljene oci. Groi.dane kнre se pгeporucuju protiv hronicnog zatvora, gastrita, oboljenja jetre i uopste za jaeanje, јег grozёte је vrlo hranljivo, lako se vari i korisno deluje na organizam (vid. Voce i povrce, Vocni dani). Sira (slatko vino) и svetu se sve vise ostavlja za zimu i pije kao neprevreo vocni sok. Suvo grozёte је veoma hranljivo; upotreЬljava se i protiv kaslja i zatvora. Vino, osobito crno, slиzl u apotekama za eks trakciju tra\ra za izradu raznih tzv. lekovitilz vina. Narodna imena: ,,ina loza, vinlka, vinoloza, vinska loza, krga, trs, cokot, vinja loza.
VIRAК, VRКUTA,
ROSANICA,
Alchemilla vulgaris L. -
BISERAК
Rosaceae
Viгak је mnogogodisnja zeljasta domaca Ьiljka. Podzemno staЬJo је razgтanato i iz njega izbijajи nadzemne prave staЬljike, visoke
Opis biljke.-
10--40 cm. Listovi s u naizmenicni, krupni, na drskama, u celinl okruglasti, izdeljeni na 7-11 pli tkih reznje,,a, ро оЬоdи zupcasti i obrasli trepavicastim dlakama. Cveta od maja do avgusta neиglednim fuckasto-zelenlm sitnim cvetovima. Na listovima ,,irka dugo se zadriavajи kapljice rose, magle i kise kao divni sjajnl biser i, »nakit i drago kamenje pastirica«. Rзsprostranjenost. Raste sYuda do 2.500 m, najvise ро sиvatima, izrnedи stena i d.rugde. Svojstva. - Bez rnirisa; oporog i malo nagorkog иkusa. Droga. - Веге se list и doba cvetanja (Alclzemillae foliщn). Sastav. - Ima 6-90/о tanina (galnog i elagnog). Upotreba. - Virak је tipicna taninska droga. Dobar adstringens i tonik. Daje se u oЬllku саја (10 g na 200 g vode) ili и formi ekstrakta (ро 3 grama dva puta dnevno) protiv proliva, osoЫto krva,юg. Spolja se daje u oЬliku jakog саја (200 g na litar vode) za zapiranje u slиcajeYima krvavljenja iz materice van vremena menstruacije. Svrab stidrнce (pruritis vulve) . - Dva grama vodenog ekstrakta virka, 10 g vodenog ekstrakta rиZinog cveta, 10 g lanolina i 20 g vazelina - pшne sati da se doblje lekoYita mast i time mazati stidnicu. U slиcaju da је pruritus pracen ekcemom, ovoj smesi dodati 10 g oinkoksida. Сај proti,, proliva: pomesa se ро 25 g Yirka, dunjinog semena, trave-ive, kamilke i majkine dusice; 3 supene kasike саја popariti sa pola litra kljи cale vode, ostaYiti сеlи пос i sutradan piti umesto vode. Narodnз imena. Osim spomenиtih narodnih imena, navodimo i ova: verkuta, viric, goveda tt·ava, gospin plast, zvizdenjak, lavska noga, plascek device Marije, ёара la,·a, еара oroslanova.
VISIBAВA, ВАРКА . VISNJA. VLASКA SALATA ...
VISIBAВA, ВАРКА,
277
VISIGAC, VISIPATКA, DRIJEМAК,
DREMIDEDA,D~LЛКA
Galanthus nivalis L. -
Amaтyllidaceae
Do 20 ст visoka trajna zeljasta Ьi1jka nasih suma. Као sneg beli, pognuti cvetovi su prvi vesnici proleca. Galanthus woronowii Los., Leucojum aestivщn L. (dremovac, drem, Z\'once, kunjavac), visibaba i neke druge biljke iz farnilije Amaryllidaceae sadrie alkaloide derivate izohinolina. Glavni alka1oid је g а 1 а n t а m i n. U lukov-icama ga ima oko 1()/о. Daje se u oЬliku 0,25, 0,50 i 11>/о sterilnih rast\rora za injekcije u an1pиlama od 1 ml za 1eeenje poliomielita i traumaticnih ostecenja nerava. Slicno fizostigminu delиje kao miotik i kao aнtagonist kurareu. Manje је otrovan od ezerina (fiziostigmina). Daje se и obliku hidrohlorida i hidrobrornida. Iz lukovica visibabe izdvojen је .i stavljen и promet poslednjih godina srodan alkaloid n i v а 1i n.
VISNJA
Prunus cerasus L. - Rosaceae Od zrelog ploda (Cerasi fructus) •k i 5 е 1 е d с •r n е visnje pravi se vrlo 1ukиsan i zdrav sok i sirup, pekrnez, vino ·i dr. U p1odovima visnje i tresnje ima slobodniћ (1-2fJ/o) i vezanih organsk.ih k i s е 1 i n а Uabucne, limunove i CiJibarne), 5-100/о s е с е r а (uglavnom invertnog), azotnih jedinjenja, minera1nih soli, v i t а m i n а itd. U s е т е n k а т а ima glikozida amigdalozida i enzima emulzina. Od zrelog ploda, zajedno s razbijenom kosticorn а semenom, pravi se Sirupus cerasorum. U visnjevim peteJjk.ama (Cerasi stipites) ima tanina i drugih sastojaka koji delujи diuгeticno, poma.Zи izbacivanju kamena iz bubrega i mokracne besike i zausta\rljajи pгoliv. U no,rije vreme sve se vise gaji ki•s ela visnja za proizvodnju vгlo ukи snog i svakodnevпo upotreЬijavanog vocnog soka koji osvezava prijatnim mirisom i ugodnin1 kiselim ukиsom (vid. Vitaminski vocni sokoVt).
VLASКA
SALATA, ·ZALATNICA, OGNJICINA, REPUNJACA, SISAVAC, SКRВINКA
Lapsana communis L. -
Compositae
JednogodiSnja zeJjasta biljka, visoka do 1 m. Raste na ~umskim krcevinama i na pustom zen1ljistu. Cvasti su svetlozute Ьоје. Cvetovi se zatvaraju cim prode podne. Cveta od rnaja do septembra. U narodu se sveze lisce stuca i stavlja na uboje i cireve. U obliku саја (2 ka~ike suvog lisca na 300 g kljucale vode, dnevna doza) ili se spreiil'i kao povrce,
LECENJB BIUEM
278 upotreЬijava
se za jate lucenjc mokrace i kao dijetalna hrana bolesnika od secerne bo lesti.
VLASКA
VODENA
PERUNIКA,
SALATA
BARSKA ILI
1ris pseudacorus L. -
2UТА PERUNIКA
Iridaceae
Trajna zeljasta barska biljka, visoka 60-110 ст. Lici na peruniku, a1i ЈОЈ је cvet zut. C\'eta od maja do jula. Raste svuda ро stajacim vodama. Ima debeo zut rizom oporog иkusa. Sadrzi do 200/о tanina, oko 22О/о иglje nih hidrata (hidrolizom daju иglavnom fruktozu, vocni secer), 1,7°/о ulja, 2,5о/о belancevina, glutamina, arginina i holina. Vodena perunika је otrovna. U svezem stanju, uzeta и vecoj ko1icini, izazi,,a grceve и trbиhu i povraeanje, ponekad i krvavo. Sok sveze biljke iza· ziva draienje sluznice i kijanje. Osusen rizom se upotreЬljava и smesi sa nekim taninskim biljkama protiv krvavog mokrenja: pomesa se ро 20 g rizoma vodene perunike, lista koprive, breze i medvedeg grozda ·i troskota, kиva 15 minuta и 1 litru vode. - UpotreЬljava se i protiv proliva, za jaeanje, za lecenje desni ~ zuba i и druge svrhe. Vodenu peruniku treba izbegavati kao lek, jer је otrovna, а mi imamo izvrsne taninske biJjke (srcenjak, trava od srdobolje, hrastova kora i dr.) koje nisu skodljive, а leko\ritost im је veea i pouzdanija. Ostala narodna imena: vodeni bozur, vodeni krin, vodeni macic, vodeni cvijet, divlji lilijum, divlja perunika, zuta lilija, zuti bofurak, zuti vo-
VODOPtJA, :tENETRGA, CIKORIJA
279 rиZica,
deni lj iljan, zuti lilijum, zecja nj ka, sarica.
VODOPIJA, Cichorium
krinka, la.Zni macinac, povodna peru-
ZENEТRGA,
intybus L. -
CIKORIJA
Compositae
Dugovecna zeljasta biljka, ' 'isoka do 1,5 т, ponekad i visa. Cela biJjka ima mleenog soka, osobito mJada. Koren јој ј е valjkasto-vretenast, cvrst, spolja tamпe Ьоје, а iznutra gotovo Ьео. StaЫjika је prava, vrlo tvrda, u gornjem delu razgranata. StaЬljika i l!istovi sи pokriveni kratkim tvrdim dJa kama. Prizemru listov.i sи и oЫiku rozete, krиpni, dиgacki, ро obodu duboko i nejednako uгezani, а oni па staЬljici sи kraCi, duguljasto-kopljasti, n1anje d eljenj, na osnov.i do polovJne obuhvala·jou staЬljiku . Cvetovi su svetloplavi, vrlo lepi i upadljivi, svi su jezieasti, udru.Zeni и pojedinacne ili udr.uiene cvasti oko З cm и promeru. Cveta oЬilno preko celog leta. Rasprostranjenost. - Raste svuda kao korov, najvise pored staza i pиteva, ро pasnjacima i livadama, ро obodima suma i drugde. Ponegde se zapustena mcsta izj иtra plave od iscvetale vodopije. Svojstva. - Cela biljka је gorka i vrlo cvrsta tako da se te5ko kida i
сира.
Droga. - Koren (Cichorii radix) kopan u jesen kad је najdeЫji i ima najvise lekovitih sastojaka i ~nиlina (rezervna hrana) . Rede se koristi nadzernna Ьiljka brana u cvet-u (Cichorii herba). Sastav. - Ciko1'ietol, gorak kumarinski derivat vezan и biljci и oblikи heterozida. Inulina i drиgih derivata vocnog secera ima oko 250/о, slobodnog vocnog secera, pektina i dr. Upotreba. - Vise se looгisti и narodnoj nego ·и naиcnoj medicini kao neotrovna gorka droga za lecenje organa za varenje, pre svega, za pojaeavanje apetita, za jacanje zeltica, bolje varenje hrane, za obilnije lucenje mokrace i zuci i dr. 1. Hroнiёrzi katar zeluca: ро 20 g korena vodopije, trave-ive, i lista hajducice, majkine dпsice i oraha. Tri supene kasike ove mesavine иvесе popariti sa pola l.Нra kljиcale vode, poklopiti, osta,v iti оеlи noc i sиtradan odliti i piti nezaslaёteno umesto vode. 2. Uporan kazar сгеvа i nemanje apetita: 50 g trave-ive, ро 20 g korena vodopije i lista hajdиcice i 10 g otajnice. Spravlja se Ј pije kao pod 1. З. Za ёisce1'Lje zucnih puteva: ро 40 g korena vodopije i maslacka, i ро Ј О g trave-ive i piton1e n~ne, kao pod 1. 4. Za bolje varenje: ро 25 g korena vodopije, maslacka i idirota, 15 g trave-ive i ро 5 g anisa i moraca. Od ove · smese se uzme 2 sиpene kasikc, uvece popari sa ЗtЮ g kJjucale vode, poklopi i sutradan odblje i nezasladeno pije izjutra pre dorиcka i u\rece pre vecere. · >>Frankova cigura«, dodatak kafi i »sirotinjska ili ratna kafa« је isprzen i samleven koren uplemenjene vodopije sa krupnim mesnatim korenom bogatim i1'lиli7101H. РоЬtо је -inulin polisaharid koji hidrolizom (dakle, i u nasem organizmи) daje ~amo levulazu (fruk:tozu i.hi vocni secer), razurnljivo је zasto kod nas u narodnoj medicini ciguru koriste dijabeticaгi. Ovo је
LE.CENJE BIUEM
280
sasvirn opravdano, jer sve biljke iz farniHje glavotika (Compositae), а njih ima ,,rlo mnogo, oko 23.000 vrsta, umesto skroba kao rezervnu hranu ima ju inulin. Prema tome, osob e obolele od secerne bolesti mogu koristiti sve biljke iz te p orodice kao dijetalnu hranu. Oplemenj ena cikorija se u Evropi gaji od XVII veka. Narodna imena: visnjev regrad, vodoplav, golica, gologuza, divlja locika, zeltenica, zucanica, jandres.ica, kamput, konjska trava, modrica, plavocvet, plavulja, podroznik, radic, suncevo cvece, cigura, cilkorija, cikora, santoga, ~urlin. Cichorium erzdivia L . је bastenska biljka koja se kod nas gaji u vise hortikulturnih od1tka kao zeleno povrce i upotreЬljavaj u је kao salatu osobito и Slovenijoi. Narod је naziva ovim ti menom: andi·b ija, andivija, vгtna futenica, endivija kreculja, Zиrnenica, zutinica pHoma, zutka , indivija, kudгava salata, cihora, cihora-rezanica, strpka. VOLOVSKI JEZIK,
VOLNJAК, VOLUJAК, РАСЈЕ RUNJAVA ТRAVA
Anchusa officinalis L. -
VOLOVSКI
Boraginaceae
JEZIK
GNJEZDO,
VRANEMJL, VRANJE'NIКA . VRANILOVA ТRAVA ...
281
GruЬo dlakava trajna zeljasta Ьiljka koja raste pored puteva i na neobra'-1enom zemlji~tu, visoka 20-80 ст. Cveta leti purpurnim ili plavi.m cvetovirna. UpotreЬljavaju se c\ret i Hst slicno ро'геёu. Ima kalijum-nitrata, alkaloida cinoglosina, konsolidina i konsolicina, holina i alantoina. U obliku саја (5~/о), sirupa ili ekstrakta upotreЬljava se za lak~e izlucivanje mokrace, za znojenje i iskasljavanje. Sliёnog sas taYa i dejstva је i Lycopsis arvensis L. (zavratnica, krivo~ija).
VRANEMIL,
\ЋANJENIКA, BLIТVINA
Plu.mbago europaea L.- Plumbaginaceae Dugoveёna
zeljasta biljka koja kao razgranat zbun, visok 30-120 cm, raste ла kamenjaru и Primorju. Cvetovi su ljubiCa.sti 1 udrиZeni u grozdaste cvasti. Nekad se upotreЬljavao koren (Dentariae radix), а danas тetJko nadzemni deo bilj.ke и cvetu (Plumbaginis herba). Cela biljka, а osoЬi•to koren, izaziva crvenilo i plikove. Ako se proguta, izaziva gadenje, povraCaпje i clruge znake trovanja. Zbog toga је vranernil napu~ten.
Medutim, 1947. god. eksperimentalno је dokazano da glavni akti'VD.i sastojak biljke plumbagon (izolovan ј os 1828) ima bakteriostaticna svojstva (vid. poglavlje »Fitoncidi«) i da su dobijeni dobri rezultati davanjem tintravenskih injekcija za leёenje furunkuloze (ёireva) 1 akne. Osta.Ia narodna imena: vranemilj, vranjemil, vranjena, lipka, olovnica, svinёenka.
VRANEM1L
VRANILOVA TRAVA Origanum vulgare L. -
Labiatae ст
dugacki, vefu u kitice i suse na jakoj promaji. Aromaticnog пllrisa i ukusa. Ne treba brati vranilovku s belim C\'etovima, jer је preduzeea za otkup lekovitog bilja ne pri-
Seku se vrhovi granCica u cvetu, oko 20
282
LECENJВ
BJUEM
maju. Etarsko иlје vranilovke је vrto antiseptieno, јег ima 500/о timola. Omiljena је u narodu kao сај i lek za jacanje, za lecenje bolesti organa za varenje (osoЬito proliva) i disanje, а spolja se иpotreЬljava protiv raznih za. paljenja koze i sluznka, narocito u Crnoj Gori i SandZakи. Hemijski sastav i fa1·makodinamsko dejstvo vranilovke ј е vrlo blisko i slicпo majkinoj du~ici ра se na isti naoin moze upotrebiti. Isto tako se bere, su~i, cuva i pakuje kao i тај kina du~ica. Posto u staЬijici vranilovke nema lekovitih sastojaka, najbolje је posle susenja rukom skinuti sve lisce i cvece i samo to koristiti. Vranilovka Је znatno krupnija i visa od m ajkine dиsice. U nas је ima svuda na neobradenom zem· ljistu. Mestimicno se javlja u velikoj masi, ра kad iscveta, cela livada se oboji divnim tamnim lju· bicastim cvastima. Vranilovka је dugovecna zeljasta Ьiljka sun· canih i sиvih s trana. Ima иspravne cvrste drske, vi· soke oko pola metra, obojene crvenkasto i obrasle dosta krupnim listovima. Cveta od jula do oktobra. Cvetovi sи na vrhи stabljika иdruzeni и kompakt· ne okruglaste cvasti, prijatnog mirisa i ~zvanred no lepog izgleda. Ukиsa је oporog i gorkog. Spada u grupи aromaticni·h oporih, gorkih neotrovnih droga koј е se и nas mnogo cene. U Sandiaku i sиsednim VRANILOVКA oЬlastima to је mestimicno glavni narodni lek, koji se osobito z1rm. иpotreЬljava и oblikи еаја protiv nazeba. Tamo vranilovkи cesto nazivajи сај •i metvica. Posto se ponekad vranilovka tra.Zi и indиstrJjskim kolicinama za des tilacijи etarskog иlја i za izvoz, potrebno је da citaooi znajи da se ova biljka и raznim nasim krajevima razlicito naziva: divlji сај, mravinac, mirisljavac, crnO\'T, crnovrska, diodZan, dusica i sl. U BotaniCkom rec1'Liku navode se jos i ova narodna qmena: baЬina dubcica, bolmet, bolja du~ica, vrigan, gorka meta, gocman, dobra misel, dobra misu, dobrovoljka, zabrta, zavrta, ksabeгta, maZиran, majoran, mravinjac, mravic? (Vиk), mravlinjak, origanj, rigan, гohogan, sovr, sovro, su~ica, to~ta, crljena meta, crlJena metvica, crnovrh, cober. Etarsko ulje od vranilovke sadrfi oko 500/о timola, zbog cega ima veoma izrэ.Zena antibakterijska svojstva. Na taj naCin se moze i objasniti ve-
VRAPSEМE ,
VRAPCIJE
SЕМВ ,
DIVUA PROJA . . .
283
k.ovna upotreba i ogromno poverenje u lekovitu moc ove biljke u nekim nasim kraj e\ ima . .Nazivaju ј е vrani~ov~om za to sto ј е do otkriea sin tetskih Ьоја upotreЬlJ avana za crno boJenJ e vune uz doda tak kara~boje (zelene gaHce). 1
VRAPSEМE,
VRAPCIJE SEME, DIVUA PROJA, VRAPCIJE PROSO
Litl1osperm um officinale L. -
Boraginaceae
Trajna zeljasta biJjka, visoka do 1 m. Rizom је debeo; iz njega izbija prava, gruba, cvrsta, vrlo razgranata staЬl}i1ka. Listovd su bez drske, grubo dlakavi, duguljasti, o dozdo svetlij.e Ьоје sa istaknutirn nervima. Cvetovi su sitni, neupadljivi, zuckasto-belic asti i pojedinacni. Plod је sitan, belieast, sjajan i vrlo tvгd. Cveta od maja do jula. Raste obilno svuda ро sumama,
VRAPSfu\1E
ci~t inama , пeob radenom i kamenitom tlu i ро obalama r eika. Bilj'ka nije llemijski dovoljno istraiena. U zelenoj biljci ima crvene Ьоје sИcne alkaninu, i silikata. - Deluje diureli,cno Јто i druge silikatne droge, ра se upotreЬljava u narodnoj rncdicinl proti'' zapaljenja i kamena i peska u bubrezima i ~<>: kracnoj besici: 20 g semena i 30 g secera stuca se u prah u avanu, dodaJUC1 kap ро kap pola litra сај а od cveta crnog sleza (30 g na pola litra mlake vode), ocedi i doda 5 g kalijum-nitrata, rastvori mesanjem i pije svaka З sata ро 1 kasika. - Ili se 50 g gгanOica и cvetu od vrapsemena dsecka i kuva 20 minuta u 1 litru vode, os tavi з sata i pije .svako jutro pre jela ро 2 ease.
LВCENIE
284
BIUEМ
Ostala narodna imena: bilozrnac, biserka, vrabseme, vrabcije seme, vrapcevina, vrapcje sjeme, divlja proha, <1in<1иvak, zecje seme, jarabinje zelje, jarebinjak, proиlja, pticja trava, pticje proso, pticje seme, гibcici, ticje zrno.
VRATIC,POVRATIC,POVRATA Tanacetum vulgare L.- Compositae Dиgovecna, Ьијnа,
vrlo lepa zeljasta biljka, visoka do 1,5 m. StaЬljika је prava, slabo razgranata i cesto crvenkasta. Listovi sи krupni, tamnozeleni, prosti ili kitnjasto dvojno perasto deljeni. Cvetne glavice su Zиte, sitne, skиpljene tt stitove na vrhovima staЬljike, grac:tene samo od cevastih cvetova. Cveta leti. Rasprostranjenost. - Gde se vratic pojavi, raste obicno и velikom mnostvu, najvise ро lиgo vima, pored reka i potoka i uopste ро vlaznim mestima. Svojstva. U vreme cvetanja vratic siri S\'Ojstven ostar miris. Ukusa је gorkog i neprijatnog. Svi delovi biljke su otrovni, а najvi.Se cvasti. Droga. - Cvast bez drske (Tanaceti flos), rede vrhovd stabljika sa cvastima (Tanaceti herba). Sastav. - Ima amorfne gorke materije tanacetina, zatim smole, do 1,5°/о etarskog ulja i drugih manje va.Znih sиpstancija. Е t а r s k о и 1 ј е ima oko ?Оо/" t а n а с е t о n а (isto sto i tujon u tuji), kome se иglavnom pripisиje lekovitost, а jos vise о t r о v n о s t biljke. Upotreba. - Vratic se u mnogim zemljama иpoVRATic trebljava protiv crevnih parazita (oksiure), kao gorko sredstvo za jacanje, ali је vec i u malim dozama opasan, jer је bilo cesiih trovanja. Izaziva konvulzije kao kamfor. :2:ivotinjama је davan intra\,enozno, posle cega sи se pojavili simptomi slieni besnilи (zivotinja z.apeni, hoce da ијеdа i sl.). Kod nas se vratic јо~ uvek cesto i raznovrsno upotreЬljava kao narodni lek za lecenje mnogih bolesti. Zbog nepoznavanja hemijskog sastava, farmakodiлamskog dejstval doze i nacina upotrebe, cesto dolazi do slabijih ili jacih trovanja. Zato se skrece pai.nja 511ima, а pre svega zdravstvenim radnicima, da se па svakom ko1·aku bore protiv upotrebe ove otrovne biljke. Osobito su cesta tYovanja iena p1·ilikom upotrebe vratica za izazivanje izostqle menstruacijc i za роЬасај. Upotreba povratica и narodи vezana је za razna sujeverja. Otud mu i ime potice. Srecom danas је sve manje seoskog sveta u planini koji veruje da se povraticen1 moze sve vratiti: mladost, zdravlje, ukradeni volovi, izgubljena snaga itd. Narodna imena: abrata, bozje oko, bratic, vratizelja, vratika, vratic, grliёek, konopljika, mo~ak, obratic, povratic, umanika crvinjek. 1
VRBICICA. VRВICA . VUCJA JABUCICд . ..
285
VRВICICA, VRВICA
Lythrum salicaria L.- Lythraceae Do 180 cm visoka zeljasta trajna biljka. StaЬljika је razgranata. Listovi su duguljasti, na osnovi srcasti, sedeci, prema vrhu suzeni. Cvetovi su crveni i okupljeni oko \'rsnog dela staЬljike i ogranaka. Raste ро mocvarama. UpotreЬJjavaju se vrhovi sa cvecem (Salicariae summitas). Sadrze tanina, karotenoida, pektina i drugih matertija koje povoljno deluju protiv raznih upala koze i' s1uznice, kao i druge opore i sluzne droge. Ostala narodna imena: vrcnica, drenak, potocni klasic, pot<>Cnj ak, ruia, crljena lVa, Cibrije.
VUCJA
JAВUCICA,
KOKOTINJA, VUCJA STOPA
Aristolochia cler11.atitis L . -
Aristolochiaceae
Trajna zeljasta blljka, visoka do ВО ст. StaЬljika је uspravna, nerazgranata, gola, zeleвo-zuckasta. Listovi su na dnu srcasto useceni, а na vrhu
LEVO: \1'\Ј СЈА JABUCI CA, DESNO : С\'ЕТ
silj asti. Cvetovi su zuckasti, sitni, skupljeni ро 3-8 u prsljenovima listova. Plod је zelena ёaura oЬJika i velicine oraha. Cveta od maja do jula. Rasprostranjenost. - Raste svuda, cesto kao zilav sm1·dljdv korov koji se vrlo tesko iskorenjuje. Najvise је ima na vlainim mestima.
LECE.NJE BIUEM
286
Svojstva. - Cela biljka је gorkog, odvratnog ukusa i vrlo nepгijatnog mirisa, tako da је i oov·ek i zivo tiлja izЬegavaju. Droga. - Rizom, [е<1е cela Ьiljka ili samo jabutica (Aristolochiae rh~ zoma et h erba). Sakuplja se u jesen i ~to b.rfe osusi. Sastav. - Alkaloid aristolohi11. (aristolohija kiselina), tanin, smola, gorak sastojak, etarsko ulje, zute Ьој е, skroЬ, ~ecer i drugi sastojci. Upotreba. - Narodni lek za lecenje rana, posekotina, cireva i slicnih bolesti eoveka i ј о~ vi~e dornaCih zivotinja . 1 u miru, а pogotovo za vreme ratova, vucja jaЬuCica је uspe~ no upotreЬljavana tako da је nazivana »naгodni jod«: 10°to-ni сај ili tinktura (20 g na 100 delova jake rakije) za is piranje i oЬloge. Upotreba vucje jabucice za uredivanje menstruacije је орабnа, jer је biljka otrovrza. Zelenu biljku stavljaju u postelju da odgoni buve i druge insekte. Rede se upotreЬljava za lecenj e upornih ekcema. Druga narodna imena: volk, vucja jabuka, vucja noga, divlja j abuka, zeceva Jubenica, zecja Jubenica, jaЬlcina, jabolcina, jabuc ina, jabucnjak, kurjacka jabucica.
VUёJA LIКA, VUёJA ОРUТА, МASLINICA, AJDUCКA ОРUТА,
LIKOVAC
Daphne mezereum L. -
Thymelaeaceae
Vucj а oputa је trajna biljka, gnnic viso.k do 1 m, sa pravim grancicama poredanin1 kao pruce ili metlica. Raste ро vlafnim i mraCndm ~umama. Savija se i te~ko kida. Listovi su uski i ovalni. Vec и februaru, pre listanja, na vrhovima grancica javljajи se divni rиZieasti mirisni cvetovi. Plod је jednosemena jajasta bobica, najpre zelena, а zrenjem pocrveni kao skerlet. Berba. - U januaru iJ.ti februaru, cim vreme dopusti, pre nego sto se pojavi cvet, guli se kora i su~i. posto se prethodno savije u snopice, paketiee i veze samom korom kao povesmo kudelje. Pri su~enjи treba biti oprezan, jer suva kora izaziva neizdriljivo p eckanje u grlи. Droga. - Dugacke v r р с е 1-2 cm ~iroke i do 1 mm debele. Spolja је kora glatka, crveno-mrka ili futo-mrka, tackasto i prugasto i~arana pгi sutnim lisajevima, а iznutra је fuckasta, vrlo glatka i svilasto sjajna. Protkana је dugackim i vrlo ј а k i т v 1 а k n ·i m а, zbog cega је koru gotovo nemoguce prelomltj, jer је jako savitljoiva. Kad se duie hrace, pali i ресе Jzazirvajuci opasne р 1 i k о v е. Nem a mirisa. Sastav. - U drogi ima oko Во/о zelenkaste, ljиte ri gorke smole т е z er е i n а, koja deluje drasticno, izaziva ·k ijanje i mehurove slicne kantari· dinu. То је anhidrid mezerinske kiseline. Ima jos i zute Ьој е, neotrovnog glikozida dafuina, izomer eskulina, bldro lizuje se na glikozu i dafnetin, izomer eskuletina. Upotreba. Vucja opttt a је vezi~kans (izaziva plikove). Ulazi u sastav Emplastrum Mezerei cant11aridatum. Narodn i lck protiv reumatizma, uloga, koznih bolesti, kao sredstvo za izazi ..1nje роЬасаја itd. Najce~ee potope svefu koru и sirce, d.rZe oko pola sata, а zatim је stave na kozu. UpotreЬljavaju је i kao unutra~njd lek, аН ј е u tom oЬliku droga jos opasnija, t ako da је danas skoro potpuno napиstena. Uop~te, s ovom drogom
VUCJA
UКА,
VUCJA OPUTA ...
287
treba biti vrlo oprezan i treba prouciti njenu upotrebu и na~oj narodnoj meclicini. Zabele!eno је nekoliko slucajeva trovanja plodovima i korom vucje opute. Na kozi izaziva vrlo jako crvenilo, bol, mehurove, а posle dиZeg drzanja i gnojno zapaljenje. Interno uzeta izaziva opekotine u zelucu, galtenje i povracanje; u vecoj dozi upalu zeluca i creva. :2:ivotinje ne jedu vucju oputu. - Ponekad se u falsifikovanom biberu naide na plodove vucje opute. Narodna imena. - Qsjm navedenih, evo јо~ nekoliko narodnih im.ena: ajducka lika, bes, vucji rep, zmij.ina trava, likovina, licac, liёica, meeja lika,
rnoeac.
.
Neke farmakopeje ne propisuju koгu od Daphne mezereum, nego koru od srodnih i vтlo slicniћ vтsta: Daphne gnidium L. (masliruica), Daphne laureola L. (vucje uho, divlja lavor.ika, zelenika; veliki, zuti jeremiCak, zimzeleni likovac, licac, lovorcica, ljubcac vazdazelen, vazdazelena masИnica, u~a tak) i dr. Sve su one otrovne ј vezikantne. Сосса Gnidiae, plodovi od Da· phne gnidiщn slиZili su Grcima kao drastiean purgans. Da bi sprecili i uЬlaZili delovanje, plodove su upotreЫjavali uvaljane u bra~no, seme od grozda i med i tako davali bolesnicima. Opomena! - Ne upotreЬljavajte vucju oputu za lek ni spolja ni iznutra! Ovde је sp01нenuta da bi se citaoci upoznali s njenom velikom otrovno~cu, а i da bi planinci mogli njenu koru prodati ako se zatrзZi. Koru guliti u rukavicama; posle rada ruke dobro oprati toplom vodom i sapunom.
G
GAVEZ, CRNI GAVEZ, VELIKI GAVEZ
Sympl1.ytum officil'tale L. -
Boraginaceae
Trajna zeljasta Ьiljka, visoka do 1 m. Koren је snaian, debeo, mesnat, spolja crn а iznt1tra belicast. Iz korena izЫja uspravna, socna, suplja, dlakava, razgranata staЫjika. Listovi sи pod prstima gruЬi od mnostva krиp nih dlaka; donji s u clipticni i na kratkoj drsci, а srednji ri gornji su sedeci i duguljas ti. c,,eto,,i su ljuЬi casti iJi rиzica:sti, zvonast!i, sakupljeni и povijenim cvastima u раzиhи gornjih Jistova. Cveta u prolece. Rasprostranjenost. - Svuda ро rovovima, pored reka ·i ро vlaznim livadama i iznad 1.000 т nadmorske visine. Droga. - Koren (Symphyti ili Consolidae radix) izvaden u jesen ili u prolece cim biljka pocne listati. Opere se, ostruie, izrere u komade od 2 cm duzine i sto pre osu~i na suncu da ne poplesniVii. Svojstvenog mirisa; sluzavog i pomalo oporog ukusa. Si•r ov koren је socan, а osusen roznate konzistencije. Sastav. - Otrovan alkaloid sim.fito-cinoglosi11 (svega 0,0020/о), gHkoalkaloid konsolidin (0,007О/о), mnog,o sluzi, guma, smola, tanin (5-бО/о), etarsko ulje, as par~giп (1-30/о), secer i purinski deгivat alantoin (0,70fo). Upotreha. - Tipicna sluzna i donekle taninska droga. Zahvaljujuci prisustvu a[antoina, gavez pomaze rast i razmnoZзvanje celija i obnavljanje tki\'a, ра se tako 1noze objasniti vekovna u•potreba u narodnoj medicini za leёenje preloma kostiju, uboja, ёireva, starih i gnojavih rana i sl. U obliku sirupa d1њје se slicno bclom slezu za lakse J.skasljavanje i lecenje upale usne supljine. 1. Plucнi сај: ро 50 g ga,reza i bamije popariti sa 400 g kljucale vode, ostaviti 8-10 sati i tako dobijenu sluzastu tecnost popiti и 3 obroka posle jela; moze se zaslacliti, najbolje sirupo-m ili zeleom od dunja. 2. P1·oLiv proli,,a: ро 50 g gaveza i dunjinog semena i 20 g nane pomesati i popariti sa ро1а litra kljucale vode, poklopiti i posle 8-10 sati ocedi ti i popi ti umes to vode. 3. Za ispiranje i oЬloge: 100 g gaveza popariti 1 litrom kljucale vode, kuvati 20 minuta, osta\'iti 5-6 sati i procediti. U nasoj narodnoj medicini,
GAGAМIJA, GAGALICA. GVAJAK, GVAJAК-DRVO . . .
umesto vode upotreЬljava se rnleko u kome se sve! stucan koren gaveza dugo kuva do gustine fitke ka~ce, ра se to stavi na platno i oЬlafe prelom kosti; preko toga se stave zgodno nacinjene da.§cice i cvrsto poveze. 4. Cir teluca 1 tJvanaestopalacnog creva: 50 g gaveza, dunjinog i lanenog semena i ро 20 g slatkog korena i lista hajducice pome§ati, popariti 1 litrom kljucale vode, poklopiti i posle 6 sati ocediti i u toku dana piti umesto vode. Ostala narodna tmena: velika sodula, voluj jezieac, vrani gavez, kilnjak, konjski rep, opasica, plju~c, svatovci, cmi koren.
GAGAМIJA,
GAGALICA, GAGRICA,
VUCJA NOGA, VUCJA DIVO NANE
Lycopus europaeus L. -
SТАРКА,
Labiatae
Trajna zeljasta biljka, visoka do 1 m. Raste ро moevarama. Cvetovi sи sitni, ЬеН s crvenim pegama, skupljeru и pr~ljenove •U pazuhu listova. U narodnoj medici·n i se biljka u cvetu upotreЬljava za lecenje tahikardrije i drиgih slabosti srca. U homeopat:iji se upotreЬljava u iste svrhe, cesto и zajednici s jodom i beladonom. Ima gorkи mater.ijи likopin, пшlо etarskog Щја i tanina, zbog Cega se иpotreЬljava kao adstringens i tonik. ...
GVAJAК, GVAJAК-DRVO,
GAGAM IJA
-.
SVETO DRVO, CASNO DRVO
Gvajakovo drvo i smola (Guajaci lignum et resina) dobijaju se od Guajacum otfici11ale L. 1i Guajacum sanctum L. - Zygophyllaceae. Jedrac ima oko 22ОЈо, а belika svega 2-Зо/о s m о 1е (Resina Guajaci).
U drogi iша s а р о n о z i d а, vise u belici nego u jedracu, а najvise u kori. Pos to је saponozid glaYлi lekoviti sastojak, treba lo Ьi za lek upo treЬljavati koru, а nc (\rvo. lma j os i gume, malo etarskog ulj a, \'anilina i dr. G'rajakovo drvo је diuretik, dijaforetik, sudorifik, i kao i druge saponozidne droge sredst\'O za popravljanj e prometa materija u obliku еаја (Species lignorum). U vecoj doz.i deluje kao purgans.
LECENJE BIUEM
290
GINSENG, ZENJ-SENJ,
PANAКS,
GINZENGOV KOREN, SVELIJEK
Osu~en
koren biljke Panax ginseng Meyer - Araliaceae, koja raste и Mand.Zuriji, Кini i drugim zemljama na Dalekom istoku, gde se i gaji zbog velike upotrebe и medicini, а i skиpo se prodaje kao cиdotvoran lek. Sastav. Р а n а k s- s а р о n о z i d , amorfna, iuta supstancija rastvorljiva u \'Odi 1 alkoћolu; panaksozid А i В, do 0,050fo etarskog ulja, alkaloid nepoznate graae, saharoza, fitosteroli, sluzi, smole, vitamini С, В 1 i В 2 i dr. Hemijski sastav droge јо~ nije dovoljno poznat i ni jedan naaeni sas· tojak ne moze da objasni farmakodinamska svojstva droge. Upotreba. - U evropskoj medioini pocinje se upotreЬljavati. U Кini, Koreji, Japanu i svim zemljarna pod uticajem kineske medicinske kulture vekovima se upo treЬljava kao lek za sve. Panacea znaoi lek protiv svih bolesti, а Ginseng ili, kako se nei~Spravno kaze, »Z е n- s е n «, na kineskom z е n znaci co\rek , а s е n = koren, dakle, koren koji lici na coveka (kao u nas ~to se ,·ero,,alo za cudotvornи mandragoru ili alraunu).
GLEDACIJA, GLEDIC, GLEDIC, ТRNOVEC
Gleditschia triacantha L. :__ Caesalpiniaceae Do 40 rn visoko drvo s perasto deljenim Ii~cem, kropnim trnjem i do 40 ст dugackim mahunama. Cesto se sadi kao ziva ograda. Potpuno m.ladi listovi brani и trenutku otvaranja sadrze oko 1Ofo alkaloida triakantina i do 400 m~/o vitamina С. U mahunama ima flavons.lciћ, antrahinonskih (3О/о} i saponinskih jedinjenja. Seme ima do 400/о poliuronskih derivata koji mogu zameniti uvoznu arapsku gumu i tragantu. Triakaпtin delиje
spazmoliticno na glatku muskulatиru, nadrafuje centar za disanje i snjzava krvrui prirt:isa·k . Daje se za lecenje cira zeluca i dvanaestopalacnog crcva. - Mahune deluju protiv hronicnog zatvora, slicno reumu i kru~ini.
GLOG, CRVENI GLOG
Crataegus oxyacantha L.- Rosaceae Trnovit, vrlo razg1·anat i otporan grm ili n~sko drvo, 3--4 m visoko. Listovi su podeljeni u 3-5 reznjeva i ро obodu testerasti. Cvetovd su beli, rede malo ruJ.ieasti, pravilno gradeni, sakupljeni и mirisne cvasti slicne ~titu. Istiae se mno~tvom prasnika crvene Ьоје. Plod је okruglasto-duguljasta crvena, malo mesnata ko~tunica sa 1- 3 semenke. Cveta u maju. Rasprostranjenost. i suvim mestima.
Raste svuda,
osoЬito ро
ogoljenim, kamenitim
OLOG, CRVENI GLOG
- ..
291
Gajenje 1 berba. ~ U nckim zemljama gaji se kao fiva ograda. Cvetovi se beru kad је u cvasti polovina cvetova otvorena, а druga polovina јо~ u pupoljku. Beru se cele C\rasti ро suvom i sunCa.nom vremenu, pafljivo u korpama prenose i u ~to tanjem sloju na promaji u hladu su~e bez pr~ vrtanja, da se ne izlome. Prijatan miris svezih cvetova su~enjem se izgubi. - Plodovi se beru kad sazru. - Bere se mlad list i su~i kao ~ cvet. - Osu~en cvet se mora <3tп,ati dоЬго zapakovan. Droga. -
Cvast, list, cvasti s lBcem i zreo plod (Crataegi flos, folium
et fructus). U cvetu i listu ima flavonskih i antocijanskih heterozida, saponozida, guanina, adeniлa i dгugih puri•nskzlh denivata, sitosterola, 1"*>Sastav. -
lina, acetilhoJina, izoamilamina, trimetilamina i drugih alkilamina, aromatskih aminokiselina, triterpenoida, tanina i drugih sastojaka. - U gloginjama ima masnog ulja, secera, limunske, vinske i drugih kiselina, а и kori alkaloida Ьliskih berberinu. Upotreba. - Glogov cvet i list se od pre pola veka na Zapadu koriste kao Ьlag lek za umiгivaпje, protv nesanice, raznih шbudenja, gu~enja (zaduhe), kao srcani sedativ, za snizavanje krvnog pritiska (siri krvne sudove). Smanjuje tonus i pokrete materice i creva. Kod nas tek u novije vreme sve vise upotreЬljavaju lekove od gloga, osobito srcani i nervni bolesnici, osobe u klimakteгijumu i. drugi. 1. Nepravilnost и ritmu srcanih otkucaja (aritnzija): uzirna se 3-5 puta dnevno pre jela na kocku secera ро 15 kapi tinkture (:!0 g na 100 g alkohola) od cveta i lista ili 5 kapi tinkture (20 g na 100 g alkohola) od zdroЬlj~niћ gloginja. Moze se upotrebiti i еај : 1 supena ka~ika cveta gloga па 1 ca~u kljиcale 'Vode, posle dva sata se odlrije i pije u dve doze pre jela. 2. Smanje.J1ost srcanog rada (dekompenzacija srca): ро 50 g cveta i lista gloga i lista rnaticnjaka pomesati i praviti сај: 2 sиpene kasike ove smese popari se sa 300 g kljucale vode, poklopi i posle 2 sata odlije i popije и tokи dana pre jela. 3. Arterioskleroza i visok pritisak: ро 25 g c\·eta gloga~ belog luka, rastavica i imele. Od ove sme~e spravi se сај i pije kao сај pod 2.
Nekirn osobama pomaie ovaj сај: ро 20 g cveta gloga i kamilice, maslinovog lis ta, imele ~ belog luka, kao pod 2. 4. Za umirivanje: ро 25 g glogovog cveta, hme'lja, odoljena i rnaticttjaka, kao pod 2. Napomena! - DиZon1 svakodnevnom ·иpotreЬom glog rnoze izazvati nepodnosljivost i trovanje. Zbog toga se posle 5-7 dana moraju ciniti pauze od 2- 3 dana. Razumljivo је da bolesnik mora biti pod stalnom ~ontrolom lekara. Nekih godina se trэ.Ze velike koliOine glogovog cveta i lista za izvoz. Narodna imena: beli glog, bijela draca, bijeli trn, glah, glogic, glogovka, glo;ciC, medvedova hrusica, ostri tm, pasji trn, tгnka, cobancica. Druge vrste gloga koje rastи и Jugoslaviji dmaju slican sastav i dejstvo, alri sи manje ispitane. Kod nas је najrasprostranjeniji beli glog (Cra-
LECENJE BIUEM
292 t aegus m onogyna. J acq .),
и
Oijem se plodu na laz.i sarno jedna sem enka. Cvet i list ovog gJoga se kod nas najce~ce beru i prodaju pod imenom crvenog gloga. Kod nas rastu i ove vr s te: Cr·ataegus nigra W. К. (cmi glog). С. p entagy na W. К. (crni giog) i С. azarolus L. (garcarola, lazarol, nacarole,
pitomi glog).
GLUSAC, GLUVA
SМRЕКА,
Juniperus sabina L. -
SOMINA
Cupressineae
Raste ро bregovima Srednje i Juzne E vrope. Negde se i gaji ро parkovima i drugde. Grш i1i malo drvo, visoko 2-6 m, piramidalno, vrlo gusto i zbijeno razgranato, ima pepeljastu koru koja se vrlo lako odlиp ljuje. Kod паs је rasprostгani ena ро suma ma primorskog krsa sve do mora, ра na sever i istok do и sиbalpijsko podrucje. UpotreЬljavaju se osи~eni v rh о v i najmladih g r а n с i с а (Sabinae summitas).
G r а n с i с е su valjkaste, ~ilja ste, u svezem stanjи vrlo savitljive, potpuno pokrivene tamnozelenim listicima, noseci ponekad cvetove i р l о d о v е. Plodovi sи pojedinacfui, loptasti, u precniku najvise 5 mm, tamnoplavi i1i crnkasti, posиti belicastom vostanom prevlakom; imajи 1-3 sitna, okruglo-duguljasta, hrapava zrna 3-4 mm velika, opkoljena fu. tim, mekim mesom. L ~ s t i с i sи sitni, svega 1,5 do 5 mm dugi, ovalno-rombicni, na vrhи z~iljeni, naspramni, prilegli jedan na drugog иz grancicu kao crepovi ро krovu, porec1ani и cetiri reda. Na lednoj strani lista vidi se velika oleo-rezinozna zlezda, ponekad otvorena иsled trljanja. Мi r i s а је jakog, terpentinskog, neprijatnog (otиd »Smrdljiva brina«), а ukusa gorkog i ljиtog. Sastav. Еt аr s kоg u 1ј а ima 2-50/о а u plodovima mnogo vise. Sadrfi jos i ~cera, t а n i n а, galne kiseline, s m о 1 е i gorke mateгjje.
и liscи
GL USAC
Upotreba. tovo potpuno
Zastareo, napШten
danas golek. Sabinu
GOROCVET
293
је vredelo spomenuti vi~e kao domaeu kоји јо§ иvek mnoge zene upotreЬljavaju tavni deo mnogiћ stariЬ lekova.
opasnu i о t r о v n u Ь i 1ј k u, za izazivanje роЬаёаја. Bila је sas-
Spolja se ponegde daje kao melem protiv koznih Ьolesti, bradavica i sl. Iznиtra јо§ san1o u homeopatsko] medicini. Daju је i kao е m е n а g о g, ali pri tom treba Ьiti vrlo oprczan. Као abortiv sumnjiva је i opasna. Nest.o s~ vise upotreЬljava u veteri.narskoj medicini kao emenagog, aborti''· s tomahik i diuretik. Zabelezeni sи smrtni slиcajevi usled tгovanja sabinom. Domace Zivotinje је ne jedu. Ulj e је najotroYnije. Na kozi izaziva plikove. Ostala narodna imena: Ьlazeno drevce, varunac, gluvi smric, glиbl smrё, glи§ak, zenska kleko,:ina, jagodna sornina, savina, smrdelika, smrdeljika, smrdljiva brina, smric-glusac.
GOROCVET Adonis vernalis L. -
Ranunculaceae
Gorocvet је s t е р s k а Ь i 1 ј k а. Raste ро zemljama oko Crnog mora. Najvise ga ima u Ukrajini, na Krimи, na severnom Kavkazu i jиgozapad nom Sibiru. Ima ga и jugoistocnoj i Srednjoj Evropi, odakle se mestimicno ra5irio .i na Zapad. Kod nas ima gorocveta u severoistocnim delovima drzave, mestimicno и znatnoj kolicini, tako da se more eksploatisati i gajiti, odnosno, razmnozavatj. Najvise ga ama na deliЬlatskom pesku, па Fruskoj gori, ро brdima oko Timoka 1i na drщф.m mestima. Gorocvet raste kao otrovan korov ро suncanim, plitlcim, mr§avim, sи vim, peskovitim zemlj i§tima obraslim travom ili izmedи grmlja i р о retkirn sumama, kamenitim brezuljcima i padinama. Stoka ga ne pase. Gorocvet је jedan od prvih vesnika ртоlееа. Rano и prolece, kad sи naSi sиvi pasnjaci jos goJi, zeleni bokori go1·ocveta s divnim, krupnim, glavieastim, kao zlato Zиtim cvetovima na vrllovima staЬljicica pravi sи ukras naSih ogolicenih predela. Iz krupnog, vi~gJavog, mrkog rizoma gorocveta, koji је na donjoj strani obrastao mnogobrojnim, crnim, vretenastim, ziliёastim korenjem, rano и prolece razvijи se mnogobrojne cupavo obrasle staЬljike, eesto ро stotinи strukova и Ьиsепи. Neke staЬljike sи sa cvetom, а manji broj ih је bez cveta. Ро jedan cvet se nalazi na vrhu staЬljike. Ima strukova sa vise cvetova, tako, dok је jedan precvetao, drugi је и cvetu. Otиd se u drogi иvek nalazi ~ plodova. Cela Ьiljka је jake zelene Ьоје, kad se osu§i (droga) postaje sivkasta. Ccla Ьiljka је otrovna, gorkog, ljиtog i neprijatnog u k и s а~ kao, ttostalom, i svi drugi ljиtici . Berba. - Vecina faгmakopeja trafi nadzemni deo biljke u cvetи. Ponegde se upotreЬljavajи samo podzemm delovi gorocveta !ili cela biljka u cvctu zajedno sa rizomom i koгenjem. U homeopatskoj medicini se иро trеЬЈја\'а samo sveza biljka и cvetu, sto је najcelishodnije, j er sи najbolji preparati izradeni od svezeg gorocveta. 1 pored svih mera и pogledи branja,
LECENJ'E
294
BII..JВM
SU~enj a,
cu van.fa i izrade lekova od gOfOC\1eta, droga ' 'rlo brzo gubi lekO\titost, kao uostalom, i mnoge druge heteromdne, а narocito saponozidne droge, pogotovu ove iz poгodice ljuti~a. Odrefu se staЬljicice и cvetu i ~to brfe sи~е vezane koncem и male kite, da bi se sto vi~e jzbeglo razlag·.r.jc heterozida. Prilikom branja treba paziti da Ьиdе 5to manje plodova, jer cim Ьiljka precveta i zarnetne plodove, n1anje је lekovita. Plodovi su slicni dudinji, i ukoliko su stariji, utoliko su krupniji i drobniji. U dгogi se dozvoljava 8О/о staЬijika s plodovima. Gorocvet bi trebalo odmah posle ЬегЬе stabilizovati i brzo osusiti, zatim titrovati i, иор~tе, postupiti kao sa digitalisom. Droga.- Dobra i sveza droga poznaje se ро ovim znacima: Ьоја је jednoliko zelenosiva; ,~ise od polovine staЬijika imaju cvetove; cvetovi su sacuvali svoju kao z1ato futu boju; plodova zrelih koji se drobe i .raspadaju sme Ьiti vrlo malo, а u prvoklasnoj drogi nimalo; ne sme biti staЬljJka bez IB~a, mrkih, drvenastih staЫjika, plesnive droge i crnih listiea sa baze. S t а Ь1 ј i k а је do 30 cm dugacka i 2-5 mm ,debela, uzduz naborana, siva, gola, pri vrhu dlakava i n:ije ~uplja (Ado-
nis aestivalis i
А.
autumnalis).
L i s t о v i su vrlo sitni i gotovo i g 1 i с а s t i, bez dr~ke, donekle obavijaju staЬljiku i perasto su izdeljeni na tri ili vi~e duguljastih, ~iljastih liski celog ruba. Listovi su goli ili slabo dlakavi.
Cvetovi so vrlo krupni (3,5 do 7 cm u preCniku), i u t i i glaviCa.sti. Na vrhu sta.Ьljike se nэ1m ро jedan cvet. Ca.Sica је spolja d1akava. Im.a pet jajastih" bljastih listiea" koji su na vrim nwmhljeni. КтпniCni listiCi su go~ duguljasti. siljasti i mnogobrojni (15-18). Semenke su zelene i sloiene u d]sdmju. U k u s а је gorkog i ljutog. Cuvanje. - Drogu treba hermeticki zaPLOD GOROCVETЛ pakovati u malim neprovidnim sudovima i cuvatli na mracnom i hladnom mestu najvi~e godinu dana. Na dno suda treba staviti malo sveze pecenog kreca. Najbolje Ьi bilo titrovanu i potpuno oэu~enu drogu cuvati и zatopljenim arnpulama od 5 do 10 g s nekim indiferentnim gasom (azotom, plemenitim gasovima ili СО2) kao list digitalisa. Rezana droga. - Ima mnogo delova sitnog iglieastog li~~a. Narocito se isticu zuti delov:i cveta. Ne sme biti plodova, crnih listica koji poticu sa baza staЬljike. Ne sme imati supljih staЬljika (druge vrste gorocveta). Sastav. - Ima dva kardiotonicna heterozida: а) а d о n i t о k s о z i d, izomer konvalatoksozida, bldrolizuje se na strofantidin i ramnozu; Ь) с i·
GOROCVВT
295
m а r о z i d , koji se ћ.idrolizuje na strofantidin i cimarozu. Sadr!i јо~ neke nedovoljno poznate heterozide. Irna jos i s а р о n о z i d а, akonitne kiseline, pentahidroksilnog alkohola adonitola, holina, smole, fitosterola i masti. U rizomu i korenju ima istih sastojaka. Izgleda da imaju vise heterozida i da su zbog toga podzernni delovi aktivniji. 1spitivanje se vrЫ bioloslci, 1kao digitalis. Upotreba. - Gorocvet deluje slicno digitalisu, а ро Sevalijeu slicno primorskom luku (diuretik). Daje se и novije vreme kao dobar lek za jaeanje srca и s l~и caj e,,ima gde se пе moze dati digitalis. Raz1ikuje se od dli.gitalisa ро tome sto nema kumulativno dejstvo, ра se moze davati и hronicnim slucajevima. Ne izazi\'a naviku. Daje se i kao diuretik u slucaju vodene bolesti, angine pektoris, trovanja nikotinom. Kod nas se droga nedovoljno upotreЫjava. Uzгok tome је и ·n estalnosti hemijskog sastava i Lizioloskog dejstva droge. Рге pustanja u promet drogu bi trebalo, kao digitalis, titrovati, а jos bolje, odmah u ргоlесе iz sveze bi'ljke izraditi galenske preparate bez balastnih materija. Treba uciniti sve da se ova izvrsna droga vise upotreЬljava kod nas. Daje se u oЬliku infuza (4-8 g na 250 g vode, popiti sve za 1 dan u З do 6 obroka). »Adonidin« је mesavina glikozida i saponina. Istorija. - Ad01zis potice od imena lepog grckog boga Adonisa, а verrzalis na latinskom znaci pгolecni. - U jиZnoj Rusiji se odvajkada upotreЬ ljava u narodu kao lek protiv vodene Ьolesti. Gorocvet је jedna od onih mnogobrojnih Ьiljaka -koja је iz narodne medicine primljena и skolsku . Prva fiz.ioloska ispiti\'anja i racionalnu upotrebu u terapiji vrsio је 1880. godine Bubnov na klinici B otkiпa. On је -prvi zabelezio s1icnost digitalisu. Druge vrste adonlsa. - Adorzis aestivalis L. i А. flammeus Jacq. kod nas su mnogo eesci. Rastu kao dosadan korov ро stгnim zitnim usevima. Deluju slicno kao gorocvetJ ро nekim autorima isto, а ро drugima nesto slabije. Nenamerno ili namerno бesto ih dodaju gorocvetu. Cvet im је s.itan i с r v е n kcio va tra. Ove vrste adonisa su jos manje ·rspi-tane. Ро VojvodiniJ narocito na mestin1a gde raste najbolja psenica, kao sto је gomji Banat, u prolece mestimicno ima vise crvenog gorocveta nego zoЬi ili nekog drugog jarog zita. Ponekad ga је toldko da se more kositi. Adonis flammeus sluii u Gruziji umesto zu tog gorocveta za izradu galenskih preparata za srce. Opomenal - Gorocvet је otrovanJ ра se mora Ь.iti vrlo obazriv! Za5tita u prirodi. - Zbog nagle i neracionalne poslerat.ne eksploatacije f!<' ocvet је mestimicno proredenJ ра cak ri unisten (cupan s koren om). Fosto ј е to vazna, ne samo lekovita nego ~ veoma dekorativna i dosta retka Ьiljka, gorocvet је na mnogo mesta delimicno, а negde i potpuno zasticen. Narodna imcna. - Za Adonis vernalis zabelezena su ova narodna ime'1a : gorac, goracvet, gorovcvet, gorocvet J gorocvijet, gorocvijece, gusnica, zuta sasa, zajcji mak, zecji mak. Za Adorzis aestivalis: zeeja salataJ zecji mak, zecji wrOinak.
LE.CF..NJE BIUEM
296 GORSКA RU!A
Rhododendron ferrugineum L.- Ericaceae Vi s okoplaлins ki gus to razgrana t grmic, visok 30-90 ст. Listovi su zimzeleni, kozasti, sitni, s lica sjajni i zeleni, s nalicja belicasti, а kasnije perutavi i r~asti. Cvetovi su vrto lepi, crveni, zvonasti, sakupljeni ро 4 do 8 u k catke grozdas te cvas ti. Cve ta leti. UpotreЬlj ava sc lis t (Riюdode l1droni foliunt) kao narodni lek protiv reumatizma, uloga i kamena u bubrezima. Као i druge blljke iz iste famjlije, i gorska ruza sadrzi fenolne 11elerozide. (a rbutozid) i taaine , ali ima i nedovoljno is trazenih sastojaka (andro· metoksin) od kojih potice otrovnost slicna digitalisu. Zbog toga ovu biljku ne treba upotreЬ\javati za lek, jer је opasna i otrovna.
Druga narodnu imena: alpinska ruza, crvena alpska ПlZa. Slicnog hemijskog sastava i fizioloskog dejstva su i druge, tako~e vrlo lepe ukrasne Ьiljke istog roda: Rhododendt·on hi1·sutщн L. (divlji simsir, pjenis nik, slec), Rhododendron ponlicUin L .. donet sa Kavkaza i Pirineja (azalea, azaleja) i dr.
GORSKA RUZA
GORUSICA . GRONICA. GRCICA . . .
297
GORUSICA, DIVLJA GORUSICA, lUТAJA, lUТAN SINAP UGOSICA, ARDALJ ' '
Sinapis arvensis L. Cruciferae Jednogodi~nja ili dvogo· diSnja zeljasta biljka, visoka do 80 cm. Raste svuda, а najvise kao bujan korov и jarim usevima tako da se nekjh godina cele njive Zиte od iscveta1e gorusice. Као i druge krstasice (Cruciferae), :i gorusica ima sinigrozida, zbog cega је ljutog ukusa i deluje slicno slacici, ali slabije, jer ima manje tog sumpornog hetero· zida u semenu do to/o. U semenu ima oko 26О/о masnog ulja koje se koristi za ishranu.
GORUSICA
GRONICA, BELJUSКA, ТRAVA OD GRONICE, BELA ТRAVA, BELJUSA
Lepi.dium ruderale L.- Cruciferae Jednogodi~nja
ili dvogodisnja zeljasta Ьiljka ljutog ukusa i neprijatnog mirisa, visoka do 40 ст. Raste na zaslanjenom i nadubrenom zemljistu, najcesce pored puteva i na slatinama. Cvetovi su zelenkasto-beli, sitni, sakupljeni u cvasti na vrhu grancica. Cveta od maja do jula. Ljutina, antisepticna svojstva i lekovitost potieu od sumpornog heterozida, slicno kao i druge krstasice. UpotгeЬljava se cela biljka u cvetu ri seme. Istog sasta\'a i dejstva su i srodne vrste: Lepidium campestre L. (grbica, grb~tica, biЬerika, dimberika), L. draba L. (velika grbastica, gronica, kupusac, renika), L. sativum L. (krecava salata, kres, grЬa·nj, vrtrui bobovnjak), L. latifolium L., L. cartilagineum L . ;i dr.
GRCICA,
GORКA
DETELINA,
GORКI ТROLIST
.
Menyanthes trifoliata L. ( = Trifolium fihrinum L .) -
Gentianaceae
Grcica је dugovecna zeljasta vodena blljka, visoka do 30 cm. U tre.setistu lezi sna.Zan, do 1 n1 dugacak, oko 15 mm debeo, cvorast, valjkast, razgranat rizom iz koga izbija iznad ogledala vode uspravna staЬljika s t r ореr ni m 1 i s t о v i т а (»vodena detelina«) i rиZieastim cve-
LECENJE BfUEM
298 tovima sabranim и gustu vrlo g о r k о g u k u s а.
uspravnи
cvast slicnu zumbulu. Cela biljka
је
Raste ро h 1 а d n i m m о с v а r а т а, t r е s е t i ~ t i m а u Plavskom jezeru, \TJasotinskoj tresavi, na Zvijezdi kod Vare~a i na nekim drugim mestima, ali retko, samo ро visokoplaninsldm, nepristupacnim tres avaтa.
Droga. - Bere se list (Menyanili Trifolii fiЬrini folium) krajem proleca i poaetkom leta kad grcica cveta i brzo su~i da sacuva prirodnu boju i lekovitost. Susiti u sto tanjem sloju u bladu na promaji da se heterozidi, nepostojani lekoviti sastojci ne bi razlozili. t hidis
Li~ce
troperno, slicno 1Вси krupnije i nasadeno па dиgacku, и rukavac prodиZenu drsku uzdu.Z naboranи. Pojedine liske su dugacke 3-10 ст, а ~iroke 2-5 cm, duguljaste ili kopljaste, na vrhu zatubaste, gole, celog ruba ili malo izvijtagano-reckaste. Liske su pomalo socne, meke, na licu tamnozelene, а na nalicju svetlije. Glavni nerv је na nalicju lista istaknut, s i r о k, uzdиZ naboran, prema vrhu se su.Z.ava. deteline,
је
ali
Sastav. - Grcica је nedovoljno ispitana. Sadrii gorke heterozide nepoznate hemijske grade.
GRClCA
Upotreba. - Gorak tonik kao lincura d druge gencianacee. Ulazi и sastav Бxtractum amarum. Menyant hes znaci meseeni cvet, ~to podseea na emenagogno delovanje biljke; trifolia znaei trolJista; fibrinum od febris, sto znaoi grozni-ca, jer је grcica do otkriea hininove kore upotreЬljava na u Evropi protiv raznih vrsta groznice.
ZaJtita. - Grcica је vafna lekovita biljka, u prirodi vrlo proredena, zЬog eega је zakonom za5ticena. Moze se .i gaJiti polaganjem rizoma.
Ostala narodna lmena: vodena bokvica, gorka trava, gromicni trilisnik, deteljica, mrzlicnik , trolistina.
GUJINA ILI
ZМIЛNA ТRAVA...
299
GUJINA ILI ZМIJINA ТRAVA, BADEU, SIКAVICA, SARENI СКАU
Silybum marianum (L.) Gaertn. Кrupna, ст, koja
Compositae
snafna ·impozantna dvogodBnja zeljasta bi'ljka, visoka do 150 lic1 na ~aren bujan ckalj. Listovi su tigrasto pro~arani belim prugama. Cvetovi i listovi su Ьodljikavi. Cvasti su krupne i crvene. Cveta celog leta, u drugoj godini. Raste kraj puteva i naselja u jut..nim krajevima i u Primorju. UpotreЬljava se zreo plod, rec.1e list (Silybi fructus et folium). Glavni lekoviti sastojci su tiramin i histamin. U plodu ima 0,1°/о etarskog ulja, malo tanina, flavonoida, 24-2&1/о masnog ulja, 17°/о belancevine, 210fo raznih 5ecera i drugih ugljenih hidrata i smole. Zahvaljujuci prisustvu tiramj.na, plod badelja povecava krvni pritisa·k. Daje se protiv astme, senske groznice, glavobolje i kopr.i vnjaee. UpotreЬljava se i kao gorko sredstvo za jaeanje, osobito posle te~kih operacija i bolesti. U narodu se upotreЬljava za uЬla zavanje napada zuci, protiv ~eeerne bolesti, zatvora, za leeenje hemoroida !i d.r. 1. Protiv niskog pritiska: ро 50 kapi tinkture (20 na 1ОО g razЬlэ.Zenog alkohola) na kocku ~ecera tri puti dnevno pre jela. - Ili 30 g zdroЬljenih plodova kuvati 15 minuta u 200 g vode i to piti svaka 2 sata ро 1 ka~iku. 2. Za јасапје, bolji apetit: ра 10 g· ploda badelja, ki.Cice~ liilcш·... i tra,,e-ive po~ti; 1 supenu ka§ku SШeSe prokuvati 15 minuta U pola litra VOde, КARЛКTERLSTJCNI ostaYiti poklopljeno 3 sata i piti 3--4 puta dnevno pre ТRN~VfНU jela ро 1 Ca.StL 3. Pr:otiv morske Ьolesti: 100 g zdroЬ1jenih plodova badelja staviti u pola litra nаЈЪо1је komovi~ bocu zapиSiti i.. resee muCkajuei, drfati 8 dana Dva dana pre ukrcavanja u brod ili avion piti 3-4 puta. dnevno рге jela ро 1 CaSiCtL 4. SmelllJe и iuCi (kamen, Ьolovi): ро 20 g Ьadelja.. masla.Cka. trav~ive, pitome nane i cikorije (i.enetrge) pome!ati; :5 supene kasike sme5e popariti sa pola litra kljucale vode, poklopiti i ostaviti celu noe, ра sutradaD to popiti u 4 obroka na pola sata pre jela. 5. Protiv seeerne bole.sti: ро 25 g zdroЬljenih plodova badelja, semena blraljevine i grёkog semena, 15 g 1ista. Ьorovnice i 10 g dudovog lista pome· sati Cetiri supene ka.Sike ove smeSe kuvati 15-20 minuta u 600 g vocie, os.~aviti preko noci poldopljeno i sutradan piti ро 1 Ca.su pre jela. Narodna intena. - Osim navedenih, evo jos nekoUko narodntih imena: bijeli stricak, gospin trn, divji artieok, magareca salata, oslJebad, o~ba1i, sjekavica, sarcna badeljka.
D
DANINOC, MILOVАNКА, МАСUНIСА, SIROTICA, SARENA LJUВICICA
Viola tricolor L. - Violaceae Sitna jednogodisnja zeljasta biljka, visoka do 40 cm. StaЬljika је uglasta, prosta ili razgranata. Listovi su siri nego duii, ро obodu zupcasti, donji su srcoliki, а gornji duguljasti. Cvetov.i su pojedinacni, na dugim peteljkama, troЬojni (ljubicasti, futi ·i beli). Cveta od proleca do leta. Raste ро napu~tenim planinskim njivama (do 1.800 m nadmorske visine), ро usevima, suvim i kamenitim mestima. U nas raste mnogo podvrsta, varijeteta i forrni ove vrlo rasprostranjene biljke. Neke, osoЬi·to one krupnocvetne, gaje se kao on1iljeno cvece koje cveta od kraja zime do jeseni. Za lek se upotreЬijava samo d i v 1 ј а, р о 1 ј s k а podvrsta: Viola arvensis Ми· rray, ciji su cvetovi sitru, 8-14 mm dugacki, ~uti, belo fuckasti sa jacim ili slaЬi·jim ljuЬicastim prelivom. Gajenje. - U Holandiji i nekim drugim zemljama na Zapadu daninoc se gaji za domace potrebe i izvoz. Sastav. - Sap01'lOZidna droga. SadrZi jos ·i rutozid (Zиta heterozidna Ьоја violakv~rcitrozid), antocijansku plavu heterozidnu boju violanozid, saliciJni heterozid, slobodnu salicilnu kiselinu, etarsko ulje (O,OlO/o) sa me.. tilsalicilatom, tanin, slиz, soli magne~ijuma i kalaijuma, seeera, do 250 mgo/o vitamina С i razne kaJ:otenoidne Ьоје: violaksantin, auroksantin, flavoksantin i zeaksan tin. Upotreba. - Za lecenje raznih koZnih bolesti (ekcema), svraba, reumatizma, uloga, oЬicnog i velikog kaslja, za јасе izlиcivanje mokrace i protiv upale mokracne besike. Сај : 3 supeвe kasike droge (herbe, nadzem.ni deo divljeg daninoca u cvetu) kи,,а se 15 minuta u 400 g vode i to popije u 3--4 obroka и toku dana. Osobe koje ne podnose ukus mogu zasladiti sirupom od malina, riЬizla, vi~anja ili limuna. Sirup: 100 g droge kuva se 2 sata u poklopljenom sudu и 1,5 litru vode, ocedi, procedi, odlije i doda 2,5 kg secera, prokuva 10 minuta ·i propиsti kroz flanelsko platno. Pije se 3-4 puta dnevno ро 1 kasika posle jela. Protiv velikog ka$lja: ро 20 g daninoca, zove, rosulje, lista pitomog kestena i lista bokvice pomesati. Tri kasike smese prokuvati 5 minuta и pola litra vode и poklopljenom sudu, zasladi·!ii medom i piti svakog sata ро 1 kasiku (deca kafenu ka.Sicicu).
DEBELA
КОКА
301
Narodna tmena. - Osim navedcnih, evo jos nekoliko narodnih imena za Viola tricolor: bozj i cvit, viola, gospina ljublca, dikino oko, koko~ja ljubica, macvica, maёuha, modra iskrica, poljska ljubica, sedпUCica, trobojna lj uЬica , udovica. 11 iola arveнsis narod naziva: daruinoc, zbornice, poljska ljubica, poljska ljuЬi ё:ica, udovice od zbora.
DEBELA
КОКА
Sedum spectabile Bor. -
Crassulaceae
Debela koka danas је omiljen lek и na~im gradovima. Мnogo se ceni ·kao narodni lek proti'' Cira u zelucu. Cini se da је Beograd centar odakle se unutrasnjost snabdeva rasadom ove Ьiljke i odakle se dobljaju
BOBOV NJAК
obaves tenja kako biljku treba gajiti i upotreЬljavati. Uzela је toliko maha da se gaji i na groЬljima. Biljka se vrlo lako gaji i lepo uspeva i u loncima, saksijama. Gaji se i jedna vrsta sa beloprugastim liscem (panasira). Iz grado,,a se ova biljka sve vise siri ро selima ~:о ~~s i kao lek. Poreklom је iz Кine i Japana. Naraste 30-50 ст. L1sce ЈОЈ Је vrlo d е Ь е 1о tn е s n а t о i s о с n о (sukulentna biljka) gotovo kao u cuvarkuce. s'taЬljike su !рГаvе i razgranate. Koren је debeo, s1ican repi. Cvasti su velike, na vrhovima ogranaka, belo-ruiiёaste Ьоје.
LE.CENJE BIUEM
302
Za lek se upotreЫjava sam~ s v е~ 1 i s t. Zato ga preporutuju da ga svako ko ima ёir и zelucu gaji u svojoj kuci da bi uvek imao sveze li~ce za spravljaлje leka. Svet se toliko hvali tim lekom ра је biljka bila ispiti\,ana i na nekim klinikama, alri za sada jos nema nikakvih objav1jeniћ rezultata. S obzirom na tako veliko poverenje mnogih Ьolesnika, bilo bi potrebno ovu Ьiljku ispitati. Mnogi bolesnici tvrde da su njome izlecili svoj aciditet и zelucu i od toga vтemena im se vi~e ne podriguje kiselo i nemaju nikak\·ih s n1e tnj i u organima za varenje. List se upotreЫja\'a na razne nacine. Neki cede s о k i piju. Drugi, i to vecina, kuvaju 2-3 sveza lista и lonёetu vode da uvri na polovinu i to piju 30 dana, tгiput dne\mo pre jela. Droga se upotreЬljava i u crnoj kafi, а i na mnoge druge n aёine. Drugi kuvaju tтi lista и 100 g cmog vina i , kad uvri na polovinu, piju. Da ne bi triput dnevno morali kuvati, izjutra skuvaju tri doze za сео dan. U na~oj naroclnoj medicini upotreЫjava se za letenje opekotina, cireva i raznih upala koze i sluznice isceden.i sok iz lista bobovnika, bobovnjaka (Sedum tc/epl1ium L.) koj:i raste ро stenama i borovim ~umama. Narod ga naziva јо~ i O\'im imenima: babin tobolac, balan, boЬika, bobnjak, bobovac, bobovnjaёa, bobovujak, bobonjak, bradavnjaёa, debela koko~ka, debeLi list, kotolog, kravlja sJsa, podkisula, trava od udarca, tu~c, crnjak, ёirnik, ~uljevak.
DEВELA
TIKVA, DEBELICA, DEBELOTIKVA, DEBEUACA, LUDA TIKVA
Bryonia alba L. -
Oucurbl1:aceae
Dugovecna zeljasta poviju~a, penjaOica s debelim, mesnatim, repastim kor enom, koji је spolj a popreC.no naboran i sivkasto-zuckast, а iznutra Ьео. StaЬljika је tanka; naraste do 5 т, gиsto је obrasla gruЬim o~trim dlakama i penje se ро drvecu kao puzavica pomocu ra~ljika. Listovi su na kratkim dr~kama, pгosti, petodelni i naizmenicni. Cvetovi su sitni i zelenkasto-beli. Mu~ki cvetovi su krupniji i na du gim dr~kama, а zenski su sitniji i sakuplj eni u c\rast slienu stitu. Plod је okrugla, cma, socna, gola ЬоЬiса velicine oko 6 m:m. Cveta od maja do avgusta. Rasprostranjenost. - Raste svuda ро vla.Znim ~umama, ро Zivim ogradama i pored reka do 1.300 m nadmorske visine. Svojstva. - Cela biljka, а pogotovu koren је gorkog i vrlo neprijatnug ukusa. Otrovna jel Droga. - Koren (B1·yoniae radix) iskopan и jesen. Svez koren је aktivniji od •s usenog, jer se su~enjem aktivrui sastojci brzo razla.Zu. Sastav. - Mnogo kalijum-nitrata (oko 0,6tJfo), malo etarskog ulja, skroba, ~ecera, smole briorezina koja deluje kao drastiean purgans, zatim glikozida, alkaloida, fitosterola i drugih sa~tojaka. Upotreba. - Dcbela tikva је otrovnal Upotrebljava se u narodnoj medicini protiv zatvora i za pojacanje mokrenja, ра nisu retki slueajevi trovanja: trbobolja, jak proliv, upala bubrega i dr. Zbog toga se sv:ima savetuje da ovu Ьiljku ne koriste za lek. Ovde је spomenuta samo kao otrovna Ыljka koje se treba kloniti.
DEBELA TIKVA, DEBELICA...
303
Slicnog hemijskog sastava i fiziolo~kog dejstva је i d i v 1ј а t ik v а i 1 i d а v о 1 s k а r е р а (Bry onia dioica Jacq.), takoc:fe puzavica, ali ima crvene bobice. I ovom bl1jkom nisu retki slu~ajevi trovanja. U narodu ј е nazivaju јо~ i divje kuke, ugojka, crvena debelica, crveni Ьljuzak, crveni Ьljustac. Bryoпia аlЬа, osim spomenutЉ narodnih imena, naziva se u narodu јо~ i: Ьijeli Ыju~tac, Ьljuzak, vucja s topa, divja repa, zemaljska buca, kosopadavica, kukovina, ludo grozde, tikvenja~a, tu~ika. U istu farmakod inamsku grupu spadaju i d i v 1ј i ili d а v о 1 s k i k r а s t а v а с (Ecbal •tm elaterium А. Rich. - Cucurbitaceae) i neke biljke iz familije р о р о n а с а (Convolv ulacea) sa raznih kontinenata, od kojih se dobijaju droge oficina1ne u na~oj i drugim farmakapejama. Ove droge i njihove s т о 1 е smeju se upotreЬ1javati samo ро uputstvu lekara. Dobijaju se u apoteci. То su tzv. HETEROZIDNE PURGATIVNE SMOLE. -
DROGE S
GLIKOREZINAМA
Mn<>g3 Сй711. 1 й111иlасеае imaju mlecni sok sa purgativnom heterozidnom
smolom koja se ne rastvara u vodi, malo u etilacetatu, а lako u etanolu. Ove smole se dobljaju ekstrakcijom droga pomocu etanola (alkohola) i talozenjem iz tog r"stvora dodavanjem vode. Glavni pтedstavnik ovih smola је k о n v о 1 v u 1 о zd d jzdvojen ,jz jalape (Tuber Jalapae); nera~tvorljiv је u vodi, ali је lako rastvorljiv vec i u vrlo maloj kolicini baza dajuci rastvorljive alkalne soti. Hemijski sastav ovih smola јо~ nije potpuno poznat, ali se zna da hidrolizom daju ~ecere i hidroksi masne kiseline. Droge s glik.orezinama
p·ljka
Droga
Heterozid
Scammonii tuber et resi1'ta
Јpomoea
orizabensis
C
Јalapae
tuber et resina
Scammonii radix
Jalapozid
(skamonin) 1{}-.2()о1о
Citrullus colocynthis CucurЬi taceae
Kolocintin
Aziја,
2{}-250/fJ
А.бгikа
Exogonium purga
Convolvulaceae
Konvolvulozid
Meksiko
1{}-150/о
Convolvulus scammonium Ма1а
Azija
Skamonin 3--130/о
LECBNJE
304
BIUEМ
Iz jalape, skamonijuma, kolocintisa i srodnih droga izolovane su dru.g e hidroksi-kiseline lteterozidлo vezane. I mnoge Cucurbltaceae sad.rZe heterozidne smole koje deluju kao drasticni purgansi. Heterozidne smole deluju kao drasticni purgansi jer drэ.Ze i tanko i debelo cre\ro. Vece doze izazivaju ga~enje, povracanje, bolove u zelucu i krv u stolici usled zapaljenja cre,,a, zbog cega se ove droge rnoraju davati vrlo oprezno, uvek pod kontrolom Jekara. Ulaze u sastav lekova protiv vodene bolesti da bi se pomogJo izlucivanje teenosti. 1
DIVIZМA
Droga se sastoji od osu~ne krunice s priraslim pra~nicima d ·i v i z m е (Verba.f\ci flos) od Verbascum thapsiforme Schrader, V. phlomoides L. i dru· gih krupnocvetnih vrsta divizme (Scrophulariaceae). Divizme su impozantne dvogodi~nje zeljaste biljke. Prve godine obrazuju veliku rozetu od krupnog lisca na povrsini zernlje, а drugog leta izraste kao sveea prava vretenasta i snafna staЫjika, visoka do 2 m . Na dnu stabiljke su listo\ri \rrlo krupni i irnaju debele drske, а ~to se ide navi~e, sve su manji i bez dr~ke. Listovi su vrlo gusto vunasto maljavi, debeli, jajasto·duguljasti i na vrhu siJjasti. Gomja polovina staЬljike је gusto okicena kao klas mnogobrojnim krupnim, zи t i m, gotovo sedeCim cvetovima. Divizma cveta preko celog leta. Za sve vreme cvetanja oko divizma na zemJji uvek se naJazi mnos tYo cveta od fute do mrke Ьоје. Srednji i garnji list u Verbascum thapsiforme svojom bazom obuhvata staЫjiku skoro d.o narednog donjeg lista, а od Verbascum phlomoides li· stovi manje obuhvataju staЬljiku .i vise su jajastog oЬlika. Rasprostranjenost. Gajenje. - Divizma raste ро suvim, suneanim, pes· kovitim, plitkim, nerodnim zemlji~tima, narocito ро napustenim kamenolomima, ruse\1inama, krcevinama, pored puteva i uopste ро neobradenom zemljistu. Mestimicno ima divizme u velikim koiicinama. Raste ро celoj Evropi. Kod nas ј е to najobicnij~ korov. Divizmu sto~a ne pase. U nekim ddavama је g а ј е. U jesen se seje ·U leje, а u prolece rasaduje na stalna mesta na rastojanju 60 Х 60 ст. Berba. - Cvet se bere preko celog 1eta i jednog dela jeseni sve dok biljka cveta. Najbolje је divizmu brati svaki dan oko podne ili nesto ranije, cim rosa spadne, jer se cvet na staЬljici slabo drfi i vec drugog dana opada. Ispod staЬljike treba prostrti platno i stapicem Ьlago udariti ро njoj. Na taj nacin opadaju samo k r u n i с n i 1 i s t i cri s а р r а s n i с im а. Divizmu treba brati ро suvorn i sиncanom vremenu. Obrano cvece ne sme se nabijati и korpe ili vrece i mora se sto br.le osusiti u vrlo tan· kom sloju, najbolje и susnici zagrejanoj ла 40-500. Za nиZdu, divizma se moie susiti i na vreJom letnjem suncu. lzgled droge. - Droga mora biti lepe svetle zute Ьоје i sastojati se od ·k r u n i с е s а р r i 1· а s 1 i m р r а s n i с i т а. Krunica је zlatnoZиta, nalik ла toCak, u precniku oko 4-5 cm siгoka, p о d е 1ј е n а na реt n еј еdдаk i h d е 1 о v а i pri dnu izduzena u kra tku cev. Кruni· ёni ~Jistici sи jajasti. D''a gornja su manja od ona tri donja, а od donjih
DIVI..JA
PAPRIКA.
USTAVINA...
305
је
srednji najveci. Spolj a su obrasli beli~astim r u n о m. Р r а~ n i с i s u р r i r а s 1i , na krunicu , ahi n.i oni n i s u ј е d n а k i: tri gornja tSU kraca i belo runovito-dlakava, а dva d
U drogi ima s а р о n о z i d а, od kojih је jedan neutralan, Ima i s 1 u z ·i (2,5'0/о) , oko Н)о/о seeera, malo gume, fute i fla\юnoida, i vrlo malo etarskog ulja. Ukoliko је droga sta· rija, utoliko ima Inanje saponozida, tako da se desava da ih stara droga uopste i n ema. Zato farmakopeja propisиje da se droga mora obnavljati sva· ke godine. а drugi k.iseo. Ьоје krocetina
Upotreba. - Devizmin cvet u:lazi u sastav grudnog саја, Species pectorales. Svojom sluzi deluje i kao emoliens. Saponozida ima ne samo и divizminom cvetu vec i и celoj b iljci. lz· gleda da ih u semenи ima najv·iSe. U novije vreme vrse se pokиsaji medicinske иpotrebe 1 i s t а i k or е n а. List deluje ekspektorarttno kao ·i cvet. Listom divizme falsifikиju mnoge droge, jer se list moze vrlo lako nabrati и veJi.k.im koliCinama. Plucni сај (za iskasljavanje): ро 25 g cveta od divizme, belog i crnog sleza i podbela se pomesa. Trl supene ka5ike smese popari se sa pola litra kljиeale vode, poklopi, ostavi 1 sat, ocedi, iscedi, zasladi medom i pije toplo na 2 sata ро 1 kasika. Narodna imena. - V erbascum thapsiforme narod naziva: beloperka, volo~v rep, vunavka, di11izma, zutocvijet, kraljevska svica, lepuh, lери~ас, svijecnjak, siroki lopuh. v. phlomoides: divizma krupnocvetna, kostnik, lepuh, lepиsac, lopen, lиcnik, osJji pelin.
DIVLJA PAPRIКA, LASTAVINA PASJI KUPUS, КRVNIK 1
Cynanchum vincetoxicum R.Br. ( = Vincetoxicum officinale Moench) - Asclepiadaceae Ovde se navodi samo kao opasna ·i otrovna domaca Ьiljka koja se ponegde upotrebljava u narodnoj medicini spolja i iznutra; nisu retki slucajevi trovanja: smetnje и disanju, gusenje, povracanje, zno-jenje, neujednacen puls i paraliza srca. . . Divlja paprika mestimjcno pokriva velike povrsшe ро naslffi s:n?arna, svakom је dostupпa; stoka је ne jede, а covek se ponekad prevaiч 1 upo-
LBCENJE BIUEM
306
trebl za lek. Za bubrege i srce postoje bolji, manje opasni lekovi. Ponekad se za izvoz trafi rizom s korenjem (Vincetoxici rhizoma). Evo jos nekoliko narodnil1 imena: astoklep, kosara, la.staviёnjak, pasja riga, svilni dubac, stra~nica.
DIVLJA SALATA, OTROVNA
LOCIКA, GORSКA
Lactuca virosa L. -
OTROVNICA
Oompositae
Razlikuje se od obicne salate (Lactuca sativa L.), pored ostalog, neprijatnim mirisom i gorkim ukusom i bodljama na nalicju listova dиZ glavnog nerva. Raste svuda. Kad se odsece, iz biljke izlazi gorak sok bele Ьоје koji stajanjem pomrci. Ovaj osuseni sok (Lactucarium) ima laktиcina, laktиko pikrina i drиgih sastojaka koji deluju umirujuce, zbog eega је ranije upotгebljavan za иЬlaiavanje bolova, protiv nesaпice i za umirivanje, najcesce zajedno s opijumom, lиpиlinom (hmeljom) i sliёnim lekovima. Divlja salata је otrovna za 00\1eka i dom ace zivotinje!
DIVLJI KESTEN
Aesculus hippocastanum L. -
Hippocastanaceae
Divlji kesten је visoko drvo, koje se kao иkras sadi ро pю·kovima i drvoredima. Vrlo Је korisno ·i veoma lepo drvo. ~teta је sto se vise ne sadi. Droga. - Od divljeg kestena se koristi seme i kora, rede i cvet (Hippocastani semen, cortex et flos). S е m е se sakuplja u jesen, u septembru i oktobru, kad opada sa drveta. Semenje treba odmah sakиpljati da se ne bi k\rarilo na vlaznoj zemlji. Kod nas svake godiпe propadnи desetine vagona divljeg kestena, јег ga niko ne sakuplja. Sa jednog drveta moze se nakиpiti vise od 100 kg kestena. Seme је vrlo lepe kestenjaste Ьоје i sjajno kao da је lakovano. Ukusa је gorkog i neprijatnog. U indиstriji lekova se upotreЬljava samo seme11a jezgra; ljuska se odbacuje. U jezgri (kotiledonima) ima 40--60 11 /о s k r о Ь а, 5-80/о s а р о n i n а, 5- 80/ 0 u 1 ј а, 6-7fJ/o belaneevine, glikozida е s k u 1 i n а, g о r k i h m а t е r i ј а, s t е r о 1 а, flavona, vitamjna В 1 , С i К. - U ljиsci ima 2fJ/o tanina (katehinskih). Krajem XVIII \'eka Parmantje tpreporucиje da se iz divljeg kestena 11adi skrob. Pocetkom tog veka divlji kesten је preporucivan kao lek. U XIX vekи upotreЬljavan је kao lek protiv groznice, а и industгiji za izradu tepka. Pocetkom veka pocela је ekstrakcija skroba, od koga se danas pravi alkohol, aceton, dekstrin i drugi vaini tehnicki proizvodi. S obzirom na veliki procenat skroba и divljem kestenи, и mnogim zemljama skolska Јеса ga oba1'ez.no и jesen sakupljaju. Iz njega se и novije vreme vadi masno ulje i saponin za farmaceиtske i tehniёke svrhe. Homeopatska fю·makopeja propisuje s . . eze oljusrene kestene. Stajanjem, kesten gubi lekovitost. Zato
DIVUI
КESTEN
307
se d~as naj.eesc~ upotreЫjava tzv. stabilizovana alkoholatura, koja se izraduJe na ta] nacrn sto se sveze, neoljusteno i krupno iseceno kestenje stavlja postepeno и kljucali alkohol. Na taj nacin se uniste fermenti ·i doblja se postojana d.roga (stabiИzovana). Od ovaJkve droge pravi ·se ekstrakt, od koga se d.zraduju supozitorije, naj cesce zajedno s Ьeladonom. U humanoj medicini se daje za lecenje venoznog sistema, naroeito protiv hemoroida. U k о r ·i ima tanina, eskulina i eskuletina. Kora i pupoljci u decembru irnaju najvise eskuliпa. Kora је dobar adstringeпs . Daje se za leeenje izvesnih koznih bolesti, а u narodnoj medicirui za lecenje lupusa. Zbog gorcine narod је upotreЬljava p rotiv groznice umesto kininove kore. U с v е t u ima tanina ·i kvercitrina. Upotrebljava se kao narodni lek za jacanje, protiv proliva i protiv pega na licu. Bodljikava ljuska, koja spada 'Sa semena kad sazri, sadrii mnogo kateblnskih tani.na i flavonskih heterozida. Kod nas је upotreba divljeg kestena gotovo nepoznata za razliku od Zapadne Evrope, gde se uspesno, cesto i raznovrsno upotrebljava u naucnoj i narodnoj medicini umesto americ ke droge hamamelis, od koga se spravljaju razni lekovi za lecenje prosirenih vena. Najnovijim ispitivanjima eksperimentalno је utvrdeno da divlji kesten deluj e, рге svega, pri·sushюm znatne koliCine vitamina Р: povecanje otpornosti kapilara i smanjivanje njihove propustljivosti. Prema tome, dolazi do izra.Zaja, pre svega, dejstvo flavonoida, а zatim tanina. U mnogobrojnim industrijsk:im farmaceutskim preparati>ma u prometu ekstraktivne materije divljeg kestena cesto se daju sa ovim drogama: Hamamelis, Hydrastis, Viburnum opulus, Hypericum i dr., ра se tim smesama dodaje za uЬlэ.Zavanje bolova Belladonna, Stramonium ili Scopolia. Od svih smesa se spravljaju ~Supozitorije (svecice) za lecenje hemoroida.
Protiv opekotina ocl suncanja spravlj.a se pomada ili ulje na nacin opisan kod hajducice. Pri tom se koristi cvet divljeg kestena, ali se redovno dodaje i kamilice. Ekstrakt od oljuslenih, rtek uЬranih semenki spravlja se na dosta slozen nacin u apoteci. Тај ekstrakt od svezih stabilizovanih (vrelim alkoholom) semenih jezgri pije se 8-10 puta dnevno ро 50 kapi za vreme akutnih napada, bolova od hemoroida. tJpotrebljava se ti za lecenje katara nosne slu· znice, katara bronhija, podagre, reumatizma i isijasa, t·rombofleЬita, grizlice gnjata (ulcus cruris), kao tonicno i adstringentno sredstvo itd. Emfizem ko1-zja u Francuskoj lece dajuci 6 nedelja ро 100 do 300 g oljustenog semena divljeg kestena. Ovo se cinJ krajem leta i pocetkom је· seni sa svezim semenom. Posle seste nedelje nacini se pauza od 3 nedelje, ра se Iecenje ponovi jos sest nedelja na isti nacin. Da se di\ lji kesten sacuva svez, treba ga obrati sa bodlj,ikavom ljuskom, smestiti u neku bladnu odaju i dobro pokriti slamom i travom. О otrot•nosti sernena divljeg kestena decenijama se raspravljalo u naucnom svetu . Konaёno је utvrdeno da ga bez ikakvih losih posledica jedu divJje zivotinje, а o d domacjll\ ovce, koze i krave se poprave i ugoje. Ima· juci u vidu da kod nas u mrnogim krajevima, osoЬito u ~planing.Jkim, stocar· skim, ima vise stoke nego hrane (piee), dobro bi bilo da se divlji kesten 1
LECENJВ
308
BIIJEM
ostavi za zimsku ishranи (samleti i mc5ati kao bra.Sno s plevom, slamom i drugom mr~avom picom). Sadite divlji ke.sten, jer је rtx> vrlo korisno drvo. Seme nikne za mesec dana. Divlji kesten vrlo brzo raste. Vec prve godine izraste oko pola metra. Naraste do 30 m visoko, а staЬlo do 2 т и precniku. Divllli kтupni cvetovi udruZeni u jedre kupaste cvasti dugaoke do 30 cm. Divlji kesten је rasprostranjen samo na Balkanskom poluostrvu, ра ga .i nostrani botanjcari i ljubitelji prirode nazivaju ~ьalkansk.i Iepotan«. Stotine hi1jada kilometara drumova и svetu okiceno је mocnim stablima sadenog divljeg •k estena. Uspeva cak i na zaslanjenom zemljistu (Rиsanda, banja kod Melenaca, i drugde и Bana tu) .
Vatnost divljeg kesterza za ishranu и gladnim godinama i ratovima nije mala. u kestenovom sen1enu ima skroba ј proteina kao u nasim zitima, а masnog ulja znatno viSe. Ulje је futo zbog velike kolicine karotenoida (provitamina А). Za nuidu, и nestasici hrane, iz samlevenog kestena moze se vaditi skrob i koristiti za ishranи. То је jos jedan razlog vise da ovo svestrano koгisno drvo sadimo svuda. Ovo је jedan od zadataka nase omladine. Narodna bnena: beli divlji kesten, konjski kesten, madal.
DIVUI
КRASTAVAC,
goтki
kesten, divlji kastanj, jelos,
КRASTAVCICI, SТRКAU
I>AVOLSKI
Ecballium elaterium
А.
Rich. -
PIPUNIC,
Cucu:rbitaceae
U Beogradи, Nisи i drugim nasim gradovima ima neJkoliko narodnih lekara koji lete kamen и fuci, zapaljenje zиcnih kanala, obolelu jetru i ma]ariju »nekim k.rastavcima sto liee na davolciee« iLi »krastavcicima sto izbacujи sok i seme kao torpedo«. »Вo1esnik legne, а narodni lekar ти pod nos podmetne jedan takav сираv krastavOic, pritisne ga i iz njega s velikom siИnom izleti и bolesnikovu nozdrvu sok i seme« govorili su nam. Drиgl sи dobijali gotov lek od tih narodnih lekara. Teskom mukom smo dosli do jednog lli!tra tog leka. U boci od litra i ро bilo је rpreko polovine sitnih cupavih kra.stavcica, а do grlica jaka rakjja. Ти tecnost иzimaju bolesnici na razne nacine. Ukoliko se vi~e tog leka uzme, иtoliko se Ьolesnik vecma prf> znoji, pozelen i, povraea, dobije stra~an dijare i ima utisak »da се svu utrobи povratiti i da се umreti ... «. Me<1utim, narodni lekar mu kafe da to tako mora biti i da se nista ne boji. Neki se bolesnici hvale da im је taj lek pomogao. Da 1i је ko od njega umro, nisam dosad mogao otkriti. Najzad sam pronasao i narodne lekare koji lece ovim divljim krastavcicima. Svi su govorili da su pre rata lek doЫjali iz Bugarske, najvise iz Varne. Pre 20 godina, ispitujиci lekoVtito bilje u okolini Slankamena i tra-
DIVU1
КRASTAVAC,
f>AVOLSKI
КRASTAVCICI ...
309
zeci mesta gde r-aste slatk.i koren, nait1em ispod ru~evina grada Zmaj Ognjenog Vuka na taj divlji krastavac. Bilo ga је sve do prvih kuea Ьlizu Dunava, svuda pored mostova i ро rupama i kanalima, jendecima koje је bujica udubila u zemlji. Naj\fi~e ga ima tamo gde se <1ubre Ьаса и te jendeke. U septembru i oktobru, kad је sve bi1o sprfeno i sivo оо dugotrajne su§e i velik:ih vrucina, divlji krastavac је bio u punom cvetu i okicen i-sto tako mnogobrojniш plodovima koji lice na male, cupave, dlakave krastavciee, а neki od njih, cim ih dodirnete, naglo i silovito izbace iz sebe sok i seme kao torpedo. Prilikom branja oovek mora biti oprezan da mu sok i seme ne ~trcnu u oOL Tom prilikom niko mi rЫ~ta nije mogao reei za ~ta se ti krastavciCi upotrebljavaju. То је n.e korisna biljka koju ni stoka ne pase. Jedino se neuka deca hoee njome da igraju rata i podmornica, a1i im r~ ditelji zabranjuju jer znaju da је biljka skodljiva. О tome da li ih neko upotreЬljava kao lek saznao sa.m tek druge jeseni. Jedna zena bere te krastavcice i nosi ih nekome u Beograd, аН niko ne zna kome i za§to. Meni је to bilo dovoljno, jer sam konacno saznao poreklo beogradskog leka, naime da se on ne »doЬija vrlo skupo i tajno preko poverljivih ljudi iz Bugarske«, nego iz Slankamena i, verovatno, i iz drugih mesta u Srbiji. Kasnije sam ga nasao od Ulcinja na sever u primorju svuda gde se Ьаса ctubre i sliva prljava gradska voda. Isto tako i u Мakedoniji, na Niskoj tvrdavi i drugde. Biljka spada u biljnu porodicu bundeva, Cucurbitaceae. Poreklom је iz zemalja oko Sredozemnog i Crnog mora. Gaji se kao lekovita biljka jos mestimicno u Engleskoj i Francuskoj. Donedavna је u engleskoj farmakopeji bio oficinala n lek nazvani Elaterium ~~Li Elaterin, Elaterium alЬum ili Elaterium anglicum. То је ekstrakt doЬijen iz svezih ~krastavaca. Кrastavcici su dugi do 5 cm, а debeli do 3 cm, duguljasto-jajasti, futozeleni, trooki, а u svakoj pregradi ima mnogo semenja obavijenog zelenkastim sluzavim sokom. Bi1jka је polegla ро zemlji i lozi se kao krastavac, ali vise lrioi na dinju. Dugovecna biljka sa vrlo razgranatom stabljikom gusto obraslom srcastim 1istovima. Cvet јој је Zиt. Cela biljka је gruЬo, cekinjavosivo dlakava. Nepotpuno zreli krastavcici beru se u septembru zajedrю s dr~kom . Zreli kra. stavc~Ci pucaju sami od sеЬе, cim se dodirnu, tako da se eovek trgne. Biljka nije dovoljno hemijski ispitana. Sadrii jednu drasticnu materiju zvanu elaterin, koja је, verovatno, sme5a raznih hemijskih supstancija. Ima jos i vinske, limunove i drugih kiselina, ugljenih bldrata, enzima, smole i drugih sastojaka. Engleэka farmakopeja od 1948. god. ne propi-suje ''ise elaterijum. Divlji krastavci, а narocito njihov sok i ekstrakt, drasticna su sredstva za ciscenje, koja su, kao i drugi slicn~ drasticni lekovi, nekad bili u velikoj modi. Lek је nepouzdan i opasan, ра ga је ~kolska medicina napustila.
Iz divljih krastavaca је 1958. god. izolovano nekoliko interesantnih jedinjenja (elaterin, elateridin, elatericin i dr.) s kojima su vrseni ogledi na eksperimentalnim Zivotinjama i utvп1eno da se uz njihovu primenu i istovremeno zracenje moze zaustaviti razvoj izvesnih pocetnih oblika eksperi-
LBCBNJE
310
ВIUВМ
mentalno izazvanog raka. Me
DIVLJI KUPUS, DIVLJA SALATA, DIVUA RIGA, DVOREDAC
Diplotaxis tenuifolia DC. -
Oruciferae
Trajna zeljasta biljka, visoka do 80 cm. Raste svuda kao zilav i smrdljiv korov ljutog ukusa od prisu1nog sinigrozida, zЬog eega deluje slicno slacici i renu. UpotreЫjavaju se seme i sveza cela biljka ·U cvetu. Cveta od maja do novembra. Cvetovi su zuti kao sumpor. Uzeta u vecoj kolitini, biljka moze biti otrovna od prisutnog alkaJoida nepoznate gra
DIVLJI LADOLEZ,
KOSULJARКA, SLAК
Calystegia sepium R . .В r. - Convolvulaceae Dugovecna ze1jasta povijиSa cija staЬljika, cesto delimicno ро zemlji polegla, moze da bude dugacka do 5 m. Listovi su krupni; liska је do 6 cm dugaёka, gola, sjajna, u obl-iku po11kovice ili strele, ali је vrJo druga i ~i ljata. Cvetovi su vrlo lepi, u oЬliku levka, beli, krupni, upadljivi, pojedinacni, 4--6 ст dugacki, izbij aju iz pazuha lista na dugackim dr~kama. Ca~ica је mala, petodelna, samo na osnoVii srasla, petozuba, ostaje posle opadanja krunice. Plod је sitna eaura s mnogo semena. Cveta oelog leta. Rasprostranjcnost. novitjm mestima. Droga. -
Raste svuda,
а najvi~e ро
vlafuim
~umama
i se-
Koren i list (Calystegiae radix et folium).
Sastav. - Као i druge biljke iz porodice poponaca (Convolvulaceae), i divlji ladolez sadrZi smole, osobito и korenju (oko 5-100/о). Ima i tanina, flavonoida, jednu materiju lroja ·izaziva zgru~njavanje krvi (antihermoragik) i dr. Upotreba. - Smola korena deluje kao laksans i holagog, sli.Cno jalapi. О dejstvu lista ne slafu se mi~ljenja terapeuta, jer tanin deluje suprotno smoJ:i. U biljci ima mnogo raznih soli, zbog eega deluje diureticno. Kod nas је upotreba divljeg ladoleZa nepoznata. Slicnog sastava i dejstva su dve srodne domace biljke iz iste familije: Calystegia soldanella R. Br. - morsko zelje, raste na pesku uz more · i С. silvestris R. S.
Narodna imena.- Evo јо~ nekoliko narodnih imena: veliki slak, zgoneek, beli ladolez, slatkovina, hladolez, eadorcic, ~atorce.
OIVUI MORAC, DIVUI KOMORAC ...
311
DIVLJI MORAC, DIVLJI KOMORAC, КRAUICA, НADRIJAN, STRВAC
Meum athamanticum Ј ack. -
Urnbellifeтae
Trajna zeljasta stj ta·rka planin•s kih p asnjaka. S tabljika ј е do 50 cm vis?ka, ~uplja . i na os1_1ovi ima ёupave konёaste ostatke otpalog lisca. LiSce је VJSCStt·uko Sl tno delj eno, kao u mirodije i moraca. CvetovJ su beli ili ruz i-
DIVUI
МОRАС :
KOREN, VRH
STABUIКE
U CVETU, PLOD
casti i sakupljeni u nejednake stitove. Ce'la biljka mirise na angeliku i kao i ona upotreЬljava se и istu svrhu. Koriste se koren, plod i cela biljka. Ima oko 0,6'0/о etarskog ulja, voska, smole, pektina, mantiola i do 27О/о skroba (u
ko rerъu).
Planinci s matraju da rpovecava mlecnost domacih zivotinja.
DIGITALIS PURPURNI,
NAPRSTAК.
Digitalis purpurea L.- Scrophulariaceae dvogodisnja ihi visegodiSпja ЬИјkа. Prve godine izbije samo rozeta od prizernnog lisca, а druge izraste visoka, prava, dlakava staЬljika, visoka od 0,50 do 1,80 т. Lisce је kropno i naspramno. Goтnja polovina staЬljike је obrasla krupnim, vrlo lepim, upadljivim cvetovima pore4anim s
Digitalis
је
312
LE.CBNJB BlUE.M
jedne strane. Kruлica ј е u oblikи naprstka ili zvon~iea , р и r р и r n о с r v en а i ima na donjoj usni dlake i okruglaste pege kao krv crvene. Kиlturom sи dobijeni i drugi var ijeteti digi talisa sa Ьledim listovima. Plod ј е dvopregradna eaura puna v1·1o sitnog, zи6kasto mrkog semena, koje vetar lako raznosi kad eaura pukne. Rasprostrnnjenost. - Purpurni digitalis је Ьiljka atlantske, а manje srednje Evrope. Raste od Poг tuga lij e do Sveds ke. Raste na s i l i k а t n о т z е т 1 ј i ~ t и ро novim krcevinama, ~umama koje se proredиju i na neobгadenom tlu. П Alpima ga nema, cak ni na silikatnom terenu, jer tamo nema mangana. Naprotiv, •и Vogezima ga ima vrlo mnogo, jer tamo u gvoidevitom tlи ima oko O,SO/o mangana. Kod nas i u zemljama oko Sredozemnog mora nema purpurnog digitalisa. Gajenje. - Seme је vrlo sitno, zbog eega se pre setve mora pom~ati s •peskom. Sej e se и prolece ili s jese111i seme koje је sabrano iste godine. Na jesen, odnosno na prolece biljcice se rasade na stalna mesta na rastojanju 30 х 30 cm. Za jedan ћektar treba oko 100 g semena ili oko 140.000 sadnica. Кlijavost semena traje svega 2-3 godine, а procenat klijavosti iznosi oko 75. Seme bolje klija i nikne u poluosvetljenim lejama. Zemlja treba da bude в i i i k а t n а, k i s е 1 а, 1 а k а, sitna, poluvezana, u staroj sna11i, puna h u m u s а, f о s f а t а, m а n g а n а i g v о z d а. V~tacka а z о t n а dubriva i dobro preg01·elo dubre takode povisavaju prinos i procenat lekovitih sastojaka. Purpurni digitalis n е р о d n о s i k r е с. NajЬolja zemljista za gajenje digitalisa su tek proredene ili iskrcene Su.me. Berba. - Bere se list sa divlje biljke u cvetu ро lepom ~ suvom vremenu. Sa gajenih biljaka bere se vee prve godine, jer nema opasnosti da se mesa sa drugim biljem. Obrano 1isee treba samo sto pre i sto brie OSU· 5-iti na 55-600 ili, jos bolje, u vakuumu na niZoj temperaturi. Jos bolje је obrano lisce odmah staЬiJizovati. S t а Ь i 1i z о v а n о, р о t р и n о s u v о 1 i s с е, odmah 7.apakovano u ampule od jednog Hi vise grama, od m r k о g s t а k 1 а, u а z о t и, иgljendioksidи ili u nekom indiferentnom gasu, moze na bladnom mestu sacuvati aktivnost ро n е k о 1i k о g о d i n а. Vldnost i toplota su najvafniji uzrooi kvarenja droge. V1age ne sme Ьiti vise od 3~/о. Za nи!du, droga se moze tuvati i и zalivenim posudama и koje se stavi malo silikagela, pecenog kre~a ili nekog drugog sredstva za upijanje vlage. Otvorenu ampulu treba od.rnah potrositi, а ostatak b~iti ako se droga ne Ьi mogla brzo potrositi. Na svakoj ampuli treba da stoji: ime proizvot1aca, datum kad је izvr~ena biolo~ka titracija i jacina (Valor) droge. Droga. - Lisёe је jajasto-dиgu1jasto. Gornje је najmanje i ~Sedece, srednje је na kratkim drskama, а prizemno је najkrupnije i sufeno u dugacke krilate ~ke. Dugacko је do 30 cm, а ~iгoko do 15 cm. Lisce је nejed.nako ili gotovo dvostruko nazиЬljeno (D. ambigua i D. lutea imaju nazuЬljen rub). Gornja strana је tamnozelena d malo maljava, а donja је svetlija, jer је pokrivena re tkom belo-sivom dlakavom nav1akom ~spгepletena је ј ak о m т r е z о m z i 1 i с а, veoma је naЬorana i .ima skoro uporedne t е r с i ј а r n е n е r v е, koji se protefu u prostoru koji је ogra<1en sekundarnim jako povijenim neгvima. Na nalicju se neгvi veoma isticu. Mirisa је slabog, а ukusa gorkog i neprijatnog.
DIGITALIS VUNASTI,
BESNIК.
..
313
DIGITALIS VUNASTI, BESNIK, BESNICE,
ZUВACICA,
PUSTIКARA, PONJAVICЛ
Digitalis lanata
Ehтh.
-
Scrophulariaceae
V u n а s t i d i g i t а 1 i s 1-as te na kre(i;nja(';kom zemlj istu u sredпjoj, а narocito u jugoistocnoj Evropi, najvi~e na Balkanu. Kod nas ga ima vrlo mnogo na krce\'inama. Ima ga i ро retkim ~umama, ро kamenjarima (tercijarni slojevi). Voli suncan polozaj. StaЬljika је visoka oko 1 m, kao sveea pra,,a, na donjoj polovlni gola, а na gornj oj, gde ima cvetova, sva је v unasto-dlakava (lana=vuna). Cvetni klas је vrlo gust. Cvetovi su vrlo zbijeno poredanl svuda unaokolo staЬljike. Casica је vunasta, а segmenti sи јој lancasti i siljasti. Krunica је s i v о Ь е 1 а, prosarana gustim mrkim zilicama i maljavo-vunasta; gomja usna је kratka, а donja dvaput dufa, istaknuta, belieasta i jajasta. Cveta и leto. Dok se na vrhи klasa nalaze mnogobrojni C\,etni pиpoljci, и sгedini su cvetovi, а ispod njih plodov.i, eaure pune vrlo sitnog semena rdaste Ьоје. Seme treba saЬirati zbog gajenja ove vrlo varoe biljke. Vunasti digitalis se sve vИе trafi i zbog toga se gaji kod nas i и mnogim drugim zemljama. U terapiji i farmaceutskoj industriji sve vBe potiskuje purpurni digitalis. Gaji se isto kao purpurni digitalis. Za poslednje dve decenije vrseni su и srednjoj E\'ropi opsezni ogledi gajenja, selekcije i ukr~tanja izmedu D. lanata, purpurea, ambigua i lutea i ispitivanja vunastog digitalisa, sve u ze1ji da zamell!i purpurni digitalis koji se uvozi iz zapadлe E vrope . Droga. - List је d u g u 1 ј а .s t, lancetast, silj as t b ezmalo go .Нi re tko trepavieasto dlakav, а nenli na prvi pog1ed izgledaju k а о d а s u р ar а 1 е 1 n i: isticu se g 1 а v n !i n е r v i d v а s а s t r а n е kao dva luka. List :е na licu tюnnozelene, а na nalicju svetle Ьоје. Donje lisce је 15- 25 cm dugacko i 3- 5 cm siroko, svedeno na kratku drsku. Lisce sa staЬljike ј е sedeee, 10-12 cm dugacko i do 2 ст siroko. Obod lista је сео ili malo talasast i cesto је trepavJcasto dlakav, najvi5e pri dnu. Dlake su krute li lako opadaju. List је cvrst i Zilav. Gotovo је bez ШlflSa, v r 1 о g о r k о g i neprijatnog ukusa; gorci је od purpurnog digitalisa.. Falslftkati. - List dugoliste bokvice (Plantago lanceolata) је tanji i lomljiviji, ima 5 gotovo pш·alelnih nerava; oporog, slanog i s1uzavog ukusa; nema heterozida. Sastav. - lz digitalisa su izdvojeni ovi sastojci: 1) Supstancije koje se Ьоје sa FeC13 , tj. tanini, kafena i ferula kiselina. - 2) Razne kiseline: digitalinska, mravlja, sircetna, propionska, butema, izovalerijanska i druge. 3) Mineralne soli. - 4) Hidrolaze, oksidaze i peroksidaze, enzimi koji igraju negativnu ulogu prilikom susenja i cuvanja droge, jer postepeno razlafu kardiotonicne heterozide i na taj nacin pгouzrokuju opadanje Jekovitosti lista. 5) Kardiotoнicrti fLeterozidi i saponozidi. Vunasti digitalis daje oko 35{)/о vodenog ili oko 31!Ј/о etalnog ekstrakta; ostaje 70fo pepela. Sto1 је. (1933) sa svojim saradnicima izolovao prvoЬitne heterozidne komplekse iz svetih listova оЬа digitalisa i nazvao one iz D. purpurea р u rp u r е а- g 1 i k о z i d i т А i В, а one iz D. lanata d i g i 1 а n i d i m а (la-
314
LECI!N1E BIUE.M
nata-glikozid) А. В, С, ра ih је zatim podvrgao hidroHzi pod uticajem enzima, kiselina i baza. Pre e kstrakcije oslobodjo se enzima i tako spretio ~tetno hidroliticno dejstvo na praheterozide. Svi lanatoziili su 2-3 puta kardioaktivniji od purpidozida, а osobito Ianatozid С, digilanid С ili cedilanid, zbog cega st ovaj sve vi~e trэii. Stol i Кrajs doblli su 1933. i narednih godina digilanozide i utvrdili da se u svezem listu vuлastog digitalisa ova tri heterozida nalaze u ovoj srazmeri: 450f 0 А, 17D/ 0 В i 37О/0 С. s,,a tri laлatozida su dobijena u kristalnom stanju. Digilanozid С је za terapiju najvafniji i najbolJi kard!iotonicni heterozid digitalisa. Svojim dejstvom se razlikuje ne samo od heterozida purpurnog digitalisa vec i od digi1anozida А i В. Saponozidi se nalaze и semenu i listu. Hidrolizom daju јеdал ili vi~e (glikozu, galaktozu i jednu pentozu) i stereoidne sapogenole. Iz semena su izolovana dva saponozida: digitonozid (iligitonin) i gitonozid (gitonin). Iz Iista ''unastog digitalisa izdvojen је tigonozid (tigonin).
~eeera
Upotreba. - Digitalis је јеdал od najvafnijih lekova za srce, narocito za jacanje srcanog n1isica. U terapijskoj dozi digitalis је kardiotonik, јаса rad srca, usporava i regul:i.Se гitam . Vunasti, purpurni i neke druge vrste d i g i t а 1 i s а, razne vrsfe s t r о f а n t u s а, 1i ј а n d е r, g о r о с v е t, d u r d е v а k, kukurek i neke druge Ьiljke sadrZe heterozide koji u terapijskoj dozi deluju t о n i cno n а s r с е i spadaju u s t е ro i d n е d е r i v а t е. · Ova grupa se nazi,•a jos i digitalisova !ili digitaloidna, jer је purpurni digi1:alis prvi иSао u terapiju; uveo ga је engleski lekar Vilijem Vitering 1785. godne. Inace, jos su Arapi upotreЬljavali primorski luk za trovanje pacova, а crnacka plemena u Africi razne strofantuse za trovanje strela i kao sudski otrov. Ove biljke pripadaju raznim biJjnim familijama (Scrophulariaceae, Apocyrzaceae, Liliaceae) i raznim 1·odovima i vrstama i poticu sa raznih kontinenata, ali im ј е zajednicko da sadrze vrlo srodna s t е r о i d n а h е t е r о z i d n а ј е d i n ј е n ј а (genoJ.i sa С 23 i С24) i da svi de1uju na srcani misic: u terapijskoj dozi su lekovi, а uzeti u vecoj kolicini su otrovi za srce. Premda se ove droge upotreЬljavaju kao lekovi u medicini vec vise od jednog veka, njihov hemijski sastav i grada lekovitih sastojaka rasvetljenri su tek p oslednj ih nekoliko decenija. Мnoge kardioaktivne droge sadrie ро nekoliko vrlo slicnih heterozida, zbog cega ih је donedavna Ьilo te~ ko razdvojiti klasicnim hemijskim metodima. Osim toga, u svim tim drogama nafaze se specificni enzimi koji otezavaju izdvajanje i doЬijanje primarnih heterozida iz droge, је!' lih enzimi razlafu i doЬijaJu se samo sekundarni heterozidi. Druge vrste dJgitallsa. - Na raznim kontinentima raste nekoliko desetina vrsta digitalisa, ali se u terapiji za sada koгiste samo dva: vunasti i purpurni. Za vreme rata, usled nestasice, koriscen је i Иst ovih domacih vrsta koje kod nas rastu obilno: Digi.talis ambigua Murr. 1 D. ferruginea L., recte D. lutea L., D. lae\1igata W. К., D. fuscescens Vel., D. viridiflora Lindl., D. orierzlalis Lam. i dr. Sve 5U otrovne i lekovite, ali ni1SU dovoljno proucene. Stoka ih ne pase.
DIGITALIS VUNASTI, BESNIK .. .
315
Digitalis se sme upotreЬljavati jedino na recept i pod kontrolom lekara! U vecoj dozi је smrtonosan srcani otrovl Prilikom branja, susenja i rukovanja digitaJ.isom treb a Ьiti vrlo oprezan i posle rada ruke dobro oprati toplom vodom i sapunom! VaZ:na napomena! -
LLSTOVI DIGJTALISA: А - DIGIТALIS PURPUREA, В - D. LANATA, С- DONJA 1 D GORNJA ЕРШЕRМА LISTA D. LANATA Е - GLAVlCASTA DLAКA NA LISТU D. PURPUREA, F Н - GLAVICASTE DLAКE NA LISTU D. LANATA, G - OBICNA DLAКA NA LISTU D. ' LANA'ГA. - DLAКE I DELOVI EPIDERМE SU UVELICANl
LECEN.IE
316
ВfUВМ
Narodna lmena za Digitalis purpurea: babln naprstak, velik!i trov, debeli trov, napostnjik, naprstnjak, pustikara, crvena pustikara, crljeni napersnjak. D. lanata пazivaju jos i maljava zubacica, pustena pustitk ara. D. amЬigua (=D. viridiflo,·a i D. orientalis) : besnik, besniee, bokarcic, bumbarecija, velecvetnl пapt·stec, zuti naprstak, fuckas ta pustikara, zuckasti naprstak, marijin prsten, medic, na prstak, telemcina, tolemcina, trava od Сате, cama, crviuc. D. ferruginea: besnik, besnice, zubacica, kostobolja, ponjavica, Justikara. D. lutea: zuti naprstak, mali fingaret, naprstak, rmeni babji prstec, rmeni prstnek. D. lae·џigata: besnice, glatki naprstec, skripavac. D. fuscescens: zuЬacica, ponjavjca, pustik.ara, crvivc. DIМNJACA,ROSOPAST,ROSNICA
Fumaria officinalis L. -
Papaveraceae
Jednogodisnj a nezna zeljasta biljka. StaЬljika је cesto polegla, do 60 ст dugacka, razgп1nata, kitnjasto obrasla dvostruko ili trostruko perasto deljenim listovima. Cvetovi su ljubicasto-ruiiёasti sitni, udru.Zeni u grozdaste cvasti. Cveta od арrИа do oktobra. Gorkog ukusa. Rasprostranjenost. Ро njivama, rиSevinama, pored puteva. Droga. Nadzemni deo biljke и cvetu (Fumariae herba). Sastav. - SadrZi alkaloide fumarin (Hi protopin) i aurotensin, fumarnu lciselinu, oko 11)/о kalij иm-nitrata i blorida, tanina, smole, ~eeera gorke materije. Upotreba. - Diuretik, dijaforetik, blpotensiv i tonik. UpotreЬljava se i za pobolj~a nje prometa materija, najvi~e kao rana proletnja salata zajedno sa drugim gorlcim raznim zelenim biljkama; pije se i и oЬli ku сај а: 1 sиpena ka~ika prelije se ёаЮm mlake vode, ostavi preko noci i popije .izDIMNJACA jutra pre jela. U narodnoj medicini se upotreЬij ava za lecenje zuci i jctre, zatvora i cira и zeluou. UpotreЬljava se i u oЬliku tinkture, alkoholature, ekstrakta i sirupa. Za bolje \laren je: ро 20 g dimnjace, nапе, anisa, korena sapunjace i sladica. Jedna supena kasika smese se popari sa 200 g kljиcale vode, ostavi pola sata i popije pre dorucka.
DINJA. DfNJICA , LUBEN1ClCA...
317
Narod.na lmena. - Os=·n navedeniћ, evo јо~ nekoliko narodnih imena: dimica, dimljaca. crvena d:. njaca, pclinac, rosno zclje, crveni rosopas, rosulja, runja,rac, rusnica.
DINJA
Cucumis melo L. -
Cucttrbi taceae
J ednogodi ~nja
zeljasta Ьiljka sa dugackim polegJim vrezama. Gaji se u veJikom broju varijeteta kao u k usno slatko voee. - U narodnoj medicini se upotreЬljava plod, semc i koren. - U plodu ima 95-960/ 0 vode, oko 0 ,50°/о belanёevina, 3()/о secera, 3,3о/о bezarotnih ekstraktivnih materija, soli bakra, gvozda i cinka, Hmunove kiseline, karotena, vitamina С i mirisnih sastojaka, zbog cega se zrela djnj a koristi kao pi"ijatna i zdrava letnja i jesenja poslastica koja osve~ava i povoljno deluje na upaljenu sluznicu organa za varenje, а spolja upot1·eЬljena uЬlafava bol uboja i opekotina. U semenu ima oko 10"/о \:ode, 27О/о masnog ulja, 4,50/ 0 azotnih materija, 1,50/о fitina i drugih korisnih sastojaka . Seme је Ьlagog uljastog ukusa; sitno stucano s vodom, seme daje emulziju koja povoljno deluj e protiv raznih upala organa za vare11je, а i spolja protiv opekotina, jer ·u blaiava bol. - Koren irna smole, voska, pektina, kalcijum-malata (1,5О/о) i melonemetin, mater:iju koja izaziva proliv i povraeanje. Narodna imena: vreza, dina, dun1lek, lubenica, ljubenica, melon, ml· lon, m ilun, 1nlon, mlun, pepen, pipon, pipun.
DINJICA, LUВENICICA, OSKORUSICA, КRVARA, ZMIJSКA ТRAVA
Sanguisorba minor Scop. -
Rosaceae
Trajna zeljasta biljka, visoka do 80 cm. Listovi su perasti. Cvetovi su sitni, zeleni i crveno prosarani, sakupljeni u guste okruglaste cvasti na vrhovima staЬljika. Cveta od aprila do avgusta. Raste ро livadama. Kad se biljka protrlja, oseca se miris na zelenu lubenicu, dinju ili krastavac. Svi delovi biljke, а osoЬito r.izюm (Sanguisorbae rhizoma) imaju mnogo tanina, ·U rizomu oko 13'()/о . U listu ima oko 200 m(fJ/o vitamina С, zbog cega se mlada dinjica moze koristiti kao zeleno povrce; ona је cesto zelena · i pod snegom. UpotreЬljava se kao tipicna taninska droga slicno srcenjaku, travi od srdobolje i slicnim oporim drogama. Druga narodna imena: bozj a brada, dinjusa, zilinjaca, jagodica, krovosnica, lubenicarka, lubenice, lubenicje, lubenёica, fin1fulja. Slicnog hemijskog sastava i dejstva је i Sanguisorba officinalis L. Uarcija trava, dunjica, krvara, krvokapka, krvoloka). ОЬе Ьiljke narюd upotreЬljava protiv zmij skog ujeda.
DlNJlCA
LECENJE BIUEM
318 DOBRICICA,
SАМОВАЈКА, DOBRICAVКA
Glechoma hederacea L.- Labiatae Trajna, zeljasta, mirisna biljka, visoka 20-40 cm. Donji deo s taЬljike puzi, а gornji је uspravan i razgranat. Listovi su na dugackim drskama, srcoliki ili bubrezasti, naborani, ро оЬоdи nazuЬljeni, na nalicju crvenkasti. Cvetovi su ljubicasto-plavi sa purpurnim tackama. Cveta maja JUDa.
Rasprostranjenost. dama i drugim mestima.
Raste obilno svuda
и
sumama, na vlafnim liva-
DOBRIC.ICA
Droga. - Vrhovi granc1ca и cvetu, 1ist, cela nadzemna biljka i sok iz sveze biljke (G lechomae i1i Hederae terrestris summitas, folium, herba et succus) svojstvenog prij atnog mirisa i gorkog i oporog ukusa. Sastav. - Oko 60fo 1anina, 0,03-0,06<~/о etarskog ulja, gorke materije marubina, smole, voska, oko 3<О/о secera, holina i mnogo kalijumovih soli. Upotreba. - Uglavnom narodni lek za lecenje organa za disanje (bronblt), zuci, za pojacanje mokrenja, protiv proliva, za apetit, protiv histerije i neurastenije. Uzima se 2-5 g d roge u prasku, и oЬliku саја (20 g na Н.tar kljueale vode, ostaviti da stoji pola sata), 30-50 g soka iscedenog iz sveze biljke. Od soka se эргаvlј а sirup (jednaki delovi soka i secera). Spolja •s e upo-
DRAGOUUВ
319
treЫjava
za lecenje ka tara nosa, ozleda i rana. s nom daje se protiv crovnih par azita konja.
Pome~ana
sa ovsenim bra-
Ostala narodna 1mena: br~tan ро zemlji, br~tan-trava, br~tran vrednjakl grosic, dobricava trava, dobrieavica, dobricanova trava, dobricarica, dobricevica, dobreanova tгava, kotur, mesecnjak, niski br~ljan, okrugljak., rasturice, samobaj, stravna trava. DRAGOLJUВ
Tropaeolum majus L. -
Tropaeolaceae
JednogodiSnja zeljasta biljka tporeklom iz Регuа i Me~ksika. Kod nas se gaji kao ukrasna biljka, omiljeno narodno cvece, sto se i ро imenu vidi. Listovi su goto\ro okrugli, na dugim drskama i izra.Zenom nervaturom. Cve-
DRAGOUUВ
tovi su krupn·i, na1·ocitog oЬlika, upad1jJve futo-narandzaste Ьоје, prosarani crvenjm prugarna. Plod је suv, dеИ se na З dela; u svakom ima ро. 1 s~m~. Cveta leti. UpotreЫjavaju se svez list i cvet i zrelo seme (Tropae?lt .maJa~ts f olium, flo:; er semen). Sadrzi sumporni heterozid gli~oll'opeol.oџd 1 ~nz1m mirozin pod cijim se dejst\•om, u prisustvu vode, ovaJ heter.ozid ~azlaz.e n~ benzil-iz<>tioc_ijanid, kiseli kalij um-sulfat i glikozu. U dragol]'~bu ~ma JOS 1 smoJe, p ektina, gumc, tanina, raznih secera i do 300 m~/o vttarnma С.
LECBNJB
320
BIUEМ
Poslednjih godina је dokazano da dragoljub irna antiblotska svojstva (vid. Fitoncide). Dragoljub deluje slicno drugim biljkama koje takoc.1e imaju sumpornih heterozida. kao sto su ren, rotkva, slacica i dr. U industrijskim zemljama sve se vise koristi kao prijatna vitaminska i antiskorbutska proletnja kura и oЬlik.u svakodnevne salate ili soka (10--15 g dnevno) iscedenog iz sve7.eg lisca dragoljuba. Mlado lisee se isecka, posoli i moze se ta.kvo jesti ili se doda sirceta, li-muno\'Og soka i Ьibera, vec prema ukUбu potrosaea. S\1ako domaciнstvo trcba da gaji d ragoljub, eadc ) oni koji nemaju bastu, jer se OD moze gajiti 1 na balkonu i U sobi pored prozora (zirni) tako da se uvek rnoze imati zelene salate. Као i sve druge biljke sa sumpornim ћeterozictima i vitamiпom С, i dragoljub ima velik znacaj kao preventivno sredstvo, jer isparljivo sumporno etarsko ulje od dragoljuba unistava mnoge zarazne klice. U istu svrhu moze se upotrebiti i seme: 5-10 g semena se sitno stuca, doda vode i posle 2 sata popije sa nekim vocnim sokom. Dragolj.ub se upotгeЫjava za lecenje hronicnog bronhitisa, emfizema, astme, iuci i protiv opadanja kose, jer tonicno deluje na koiu i koren kose: nasecka se ро 100 g svezeg lista dragoljuba, koprive i simsira i prelije sa pola litra alkohola; posle 15 dana se ocedi i iscedi i tom tinkturom t.r lja koza na glavi. Ostala narodna imena: aleasica, veci dragoljub, dragomilje, lazibube, latince, latifa, ljuЬidrag, penjalica, slak.
DRAGUSICA, DRAGUSAC, 2:ABLJA Senecio vulgaris L. -
ТRAVA, GOLU2:DRAVКA
Compositae
Jednogodisnja, rede d\•ogodisnja zeljasta Ьiljka, visoka do 60 cm. Stabljika је uspravna i razgranata, obrasla duboko deljenim duguljastim listovima. C\1etne glav:ice su 10 mm dugacke i 4-5 mm debele. Cvetovi su zuti, vecinom cevasti, retko kad, samo ро obodu, ima i jezieastih cvetova. Cveta od proieca do jeseni. Plod је sitan, svega 1,5 do 2 mm dug i ima perjanicu. Dragusac raste kao korov ро usevima, na zapustenim mestima, starim zidinama, na razvalinama i slicnim mestima. UpotreЬlja\-aju se list i cela biljka и cvetu (Senecionis folium et herba). Saddi nekoliko alkaloida (ukupno do 0,500/()) nedovoljno proucenih: senecina, senecionina i dr. Ima i inulina, voska, smole, flavonoida, tanina i sluzi. - Narodni lek za uredivanje menstruacije u oЬliku саја (10 g na 200 g kljucale vode, dnevna doza) i jos cesee 2-3 g suvog ekstrakta dnevno. u Engleskoj se нроп·еЬЈја\·Ћ protiv crevniћ parazita domacih zivotinja. Slicno se upotreЬljava i svez sok isceden iz presne biljke. Druga nю:odna imena: badeljcac, golиZdraka, guscernjak, divlji ЬliS njak, draguёac, kostгicic, krstovnik, mali kostris, mlijecnjak, mrzlicnjak, 'Staracac. Slicnog hemijskog sastava i terapijske primene su i s;rodne domace vrste istog roda, biljke kod nas vrlo raspr.ostranjene: Senecio јасоЬаеа L. (veJiki kostris, velika goluzdravka, kresnica, krizni koren), Senecio silvaticus L. (paucinjava zablja trava) i dr.
DRВN.DUVЛN
321
DREN
Cornu.s mas L. -
Comaceae
Grm Ш nisko drvo, visoko 5-8 m. Grane su mu dlakave, zelenkaste ili ·sivkaste. listovi su naspramni, odozdo svetliji, elipticni 1 ро obodu celi. Cvetovi su futi, javljaju se rano, pre Њstanja, vec u martu, sa.kupljeni u stitaste kitice, pravilni su i eetvor-oClani. Rasprostranjenost. - Raste svuda, а najviSe ро suvim, suneanim, kamenitim stranama svetlih Иstopadnih suma zajedno s drugim grmljem i siЬljem.
Droga. - Svezi i osuseni plodovi, rede kora. Sastav. - U plodovima ima tanina, organskih kiselina, pektina, secera, sluzi i glioksalne kiseline, а ru koгi ima i smole. Upotreba. - Opore (tanini) i poliuronske (pektini) materije povoljno deluju na sluznicu creva, zbog eega se sok, pekmez, сај i drugi proizvO
DUVAN
Nicotiana tabacum L. -
Solaneceae
Duvan је ze)jasta jednogodisnja biljka, visoka 1- 2 m. Listovi su veliki, na kratkoj drsci, ро obodu celi. Cvetovi su ruiicastobeli i mnogobrojni. Droga. - Osuseni .nefermentirani listovi duvana. Poreklo. - Duvan је poreklom iz Ju.Zne Amerike, odakle se posle otkrica Amerike naglo ra.Sirio ро celom svetu. · Gajenje. - Jugosla,;ija је proizvodac prvoklasnog duvana za pиSenje, osoЬito u Makedoniji i Hercegovini. То је velik izvoz.ni artikl. Izglt\d lista. - List duvana је do 60 cm dugacak i do 15 cm skok, tanak, zlezdovito dlakav, duguljasto-lancetan i skoro bez drske. u k u s а је neprijatnog, ljutog, nagorkog i pomalo slanog. Мi r i s а је opojnog i neprijatnog. Cela biljka је otrovna. Sastav. - Glavni sastojak duvana је alkaloid n i k о t i n. Kolicina nikotina u raznim vrstama duvana koleba se u vrlo sirokim granicama: od 0,3 do !ОО/о. Ima malo i drugih alkaioida: nor-nikotina, anabazina koji је izomer nikotina, n i k о t е 1i n а, koji је cvrst, n i k о t е i n а, koji mirise na persun, n i k о t i n а i i z о n i Је о t i n а. Alkaloidi su vezani n a jabucnu i limunsku kiselinu.
LECENJВ
- 322
BIUEМ
U duvanu ima i smole, etarskog ulja, masti, sterola, voska, gume, ~e c~ra, dva heterozida, mnogo soli: fosfata, nitrata, malata, c~trata itd.; kalcijuma i kalijuma. Nikotin је t е t а n а 1 k а 1 о i d. Sveze destilovan nikotin је bezbojna, uljasta, prozirna tecnost, teza od vode (specificne tezine 1,027), ljutog mirisa koji gu~i, vrlo ljutog i .neprijatnog ukusa koji реее i nagriza sluzokofu. Na svetlosti se Ьојi mrko i raspada se. Nikotin је jaka baza. Rastvara se .u vodl i organskim rastvaraoima. Destiluje se vodenim parama, ра se na. taj natin i vadl iz Iisca i ostalih delova zelene biljke. U biljci se nalazi vezan u oЫiku malata i citrata. S е m е d·u vana ima 36 do 400/о т а s n о g s u ~ i v о g u 1 ј а, koje је ро sastaVtU slicno pamuonom .u lju i upotreЬljava se za izradu firnajza i Ьоја. SadrZi O'ko 6()!Jfo linoleinske i oko 27{)/о olednske kiseline. Uljane pogace imaju oko 4(}1)/о Ъelaneevine. Iz cveea i 1Вса jedne vrste duvana s belim miгisavim cvetovima dobija se vrlo cenjeno е t а r s k о u 1 ј е, koje se mnogo traZi и parfimeriji za izradu mesanih, kombinovanih mirisa . Upotreba. - Naj\ri~e duvana se potr~i za рШеnје. U medicini duvan se danas ne upotreЬljava za 1ek. Јedino u veterinskoj medicini slufi pokatkad jak infuz duvana protiv vasiju i drugih insekata. Ekstrakt duvana doЬijen maceracijom lisca, а jos cesee cele biljke, upotreЬljava se vr1o mnogo u poljoprivredi za Ш1istavan1e insekata . stetocina na gajenim b iljkama. U istu svrhu upotreЬljavaju se i soli nikotina. Preko traheja (dusnika) n:ikotJin prodire .u tkiva insekata i, .delruJu6i na nervni sistem, izaziva smrt usled paralize. Nicotina rustica L. - mahorka, ima mnogo limunove kiseline (do 15°io), ра se upotreЬljava za dobljanje ove i nikotinske (faktor РР) kiseline. Duvan је otrovan ne samo za toveka vec, jos viSe, i za mnoge domace zivotinje. Osim h r о n i с n i h t r о v а n ј а, koja su najce~ea i redovna pojava strasnfu pusaea, cesto se dogadaju i akutna trovanja, koja se ponekad zavr~avaju smrcu. Pored nikotina, koji је nosilac otrovnosti duvana, u prepariranom d'Uvanu ima i drugih ttokosienih sastojaka, zbog cega је ovaj otгovniji od obicnog, nefermentiranog duvana. Narodna tmena: amerikanski duhan, virginijski duhan, virdZinija-duvan, obiean duvan, tobak, tutun. Nicotiana ntstica naziva se и narodu: bagov, brazilijski duhan, div1jj tabak, kereus duhan, kmetski tobak, krZak, krdia, madiarski duhan, prdosija, seljacki duhan.
..
DUD
Morus nigra L. i
М.
alba L. -
Moraceae
Iz dudinja crnog duda, narocito onog koji ima vise kiseo ukus, cedi se sok i od njega kuvaju s i r 'U р i р е k m е z, koji s1uze kao hrana, p
DUNJA, GUNJA, DGUNJA
ri5nih sastojaka. Ductinje su zdrava hrana kako za coveka tako i za domace zivotinje. Listom od duda narod leci ~cernu bolest i oЬolele organe za mokrenje. Zbog velike ko licine ~ecera dudinje su izvrsna hrana. Narodna lrnena. - Crni dud narod naziva јо~ i ovim imenima: murgav dud, crna murva, crnica, crnicka , ~arndud, ~andud, ~anduda . B eli dud: bela murba, bijela murva, bljeli dud, morva, murva, murvac.
DUNJA, GUNJA, DGUNJA Cydonia oЬlonga Mi ll. -
Rosaceae
Dunja је poreklom verovatno iz jugozapadne Azije, а danas se gaJI 1 raste poludivlja u jиZnoj .ј Srednjoj Evropi. Krupni, zuti, mirisni, slatki i opori, jabuci ili kruski slicni plodovi jedu se svezi kao voce i slufe za iz. radu izvrsnih vocnih konzervi: pekmeza, slatka, kompota, marmelade i zelea (»kitnkez<<). Sok iz voea i skuvano voee imaj.u vrlo prijatan miris i ukus i upotrebljavaju se u narodu kao lek protiv proliva, plucnih bolesti itd. Kod nas је dunja vrlo orniljeno voce, mnogo se sadi, dobro uspeva i rnnogo tro~i osobito u jufnim toplijim krajevima. lzgled droge. - Sernenke (Cydoniae semen) su vecinom udrиZene (5-20) i s 1 е р 1 ј е n е u s l u z. Oblika su donekle kn1~kast~jajastog i trouglastog. Na tanjem kraju nalazi se pupak. Seme је mrko-crveno, tvrdo, do 1 ст dugacko; kad se potopi u vodu , postaje sklisko od velike kolicine sluzi, koja muckanjem spada sa semena. Ispod tanke, sluzave, vrlo lomljive ljuske nalazi se mali endosperm i dva debela masna kotiledona. U k u s а је najpre sJuzavog, а kad se zvace, oseca se slab ukus i m ir 1 s gork.ih badema (HCN, cijanovodonicna kiselina). Falsifikatl. - Semenje od ·kruske i jabuke је glatko, sjajno, tamnomrko, vi~e је okruglo, nije slepljeno i u vodi potopljeno ne otpusta sluz.
Sastav. - Ima oko 200/о s 1 u z i, р е k t .i n а, oko 80/о raznih ~ecera, oko 10fo jabucne kiseline, 15О/о m а s n о g u 1 ј а, а m i g d а 1 i n а (0,5°/о). emulzina, protida i ·tanina. · Upotreba. - UpotreЬljava se kao sluzavo sredstvo (Mucilago Cydoniae) za izradu emulzija :i mikstura pro1iv kaslja, kao voda za obloge, protiv opekotina, za kozmetiku (losioni) i u industr.i j i. Danas se bez razloga mnogo rnanje upotгebljava no ranije. Grci i Rimljani su dunju mnogo cenili kao Ьlago sredstvo protiv proliva (tan~n i sluz). Pr·isutna cijanovodonicna k.isel1na ·U s emenu cini da lokalno anestezira. Ako se za izradu sluzi upotrebi zdrobljeno seme, u njemu moze biti toliko ove kiseline da se mogu pojaviti i slueajevi tгovanja. Zato sluz treba praviti od celog semena ako se ne reli istovremeno dejstvo sluzi i cijanovodonicne k.iseHne. U industrijskim zemljama dunjino seme se sve vise upotreЬljava, tako da se nasa pr oizvodnja uglavnom izveze. Od dunjinog semena se izraёtuju lekovi na isti nacin kao i od lanenog semena.
324 ok od dunja lufi k pr'j ta.n i le _О\ t nap taJc koji osvdava i јаЬ luz.nicu u ta, t.elucn i cr ' . 1 Zap du е da · proti\' dnih 1 upom h proii,·. d е. Sok е prзvljз с. deлj~m truganih z_reJih • 1.dra' h dunja. ~•. brike ч>kО\ pravlj ju rnutaл i Ы t r (filtro,ani) sok. Od duлjinog sob vakn kuta u jc:sen mote za celu godinu ptЋ\'itj inJp: Ј kg ь· trog. profHtro,~зJ108 sokз pгoku,·a se sa 2 kg ~~е1-а, procedi kroz ~i t flanel, razllje u omanje ~i te Ьос~. zapu i i ~U\'a na hladnom rnc tu. 0\•ај sirup је odlifno sredstvo Z3 zas1a<1ivanje gorkih i oporih lekova, osoЬito onih protiv deljih p roliva. Dtmjiмa slиz: 100 g dunjшog semenз pok,,a~i е sa litrom i ро de ti· lovane vode, drfi 12 sati i kroz Паnе! p rocedi. Мо!е se upotreblti sve!a, а m o!e se n n vodeлoj pari osu ~iti.
Ostala narodna Ьnena : Уtшја, gdunj a, d u njac, kunj a, kuta, kutinj a, kut· na, mrka tunja, tkunja, tunj a , turuлdla, funja, cunja.
D
DUМВIR
Zingiber offioinale Rosc. -
Zingiberaceae
Droga (Zingiberis rhizoma) se sastoji od oljustenih i neoljustenih, pljosnatih i nepravilno racvastih komada rizoma. Rasprostranjenost. --;- Poreklom је .iz tropske Azije, ali se danas gaji ne samo u svojoj postojbini (od Indije do Japana) vec i и zapadnoj i JиZ noj Americi. lzgled droge. - Rizom ima izgled sake s nepravilnim kvrgastim prstima. U celini је dugaCa.k 8-12 cm. Ogranci su dugacki З do б cm, Siroki 1,5-2 cm, а debeli prosecno 1 cm i s v i ·1 е z е u i s t о ј ravni; ро rubovima su zaoЬljeni, а na sredini Siri. Rizom је grubog opipa kad је neo1justen. Pokorica је prugasta ј siva. OljuDUMBIR steni лizom је Ьео i gladak. Dumbir је tvrd, dosta tezak i kompaktan. Na prelomu је zrnast, be1o-sivkast, s retkim neznim vlaknima.
ZINGIBERACEA. SНЕМА POPRECNOG OBELE:tENA ЈЕ ENDODERМA I SUDOVNI SNOPICI ОКО NJE. 1. DUМВIR (ZlNGIBE R). 2. KURКUМA (CURCUМA), GALA.NGA (GAJ.ANGA), 4. ISI OT (ZEDOARIA)
RIZOMI
PR.ESEКA.
З.
Sastav. - Dumbir sadrZi 0,25 do 3'0/о е t а r s k о g u 1 ј а, 5-8'0/о s m о 1 е, g -i n g е r о 1 а, skroba i sluzi. А r о m а d r о g е potice od etarskog ulja, lroje se sastoji od t е r р е n а (d-kamfen i beta-felandren), 5 е s k v i t е r р е n а (z i ng i Ь е r е n), с i n е о 1 а, с i t r а 1 а 1 boroneola. Ljutina dumbira potice od jedne oleorezine, uljaste, guste tecnosti 1jutog ukusa, bez rnirisa, gingerola. Upotreba dwnbira u medicini је neznatna kad se uporedi s ogromnom potrosnjom droge kao zacina,
326
koji иZivaju milioni ljudi na raznim kontinentima. Dumbir је karminativ i sti.rnulans. Као ljuto-aromaticno sredstvo upotreЬljava se kao korigens mirisa i ukusa ne prijatnih lekova. Daje se i kao sredstvo za jacanje apetita u obliku tinkture ili gonkih preparata. Narodna lmena: vruca trava, gingibar, c1indibar, c1umber, fumЫr, zenzer, zend.Zefil, zinc1efil, imbor, indiber, isiot, isjet, mrki ingver, pravi ingver, cencer, crni ingver, d.Zumbir.
BURDEVАК IU DURDIC
Convallaria majalis L. -
ConvaJ.lariaceae
Mnogi misle da se c.1urбevak samo gaji i da је poznat samo kao kulturna bastenska biljka naS.ih cvetnjaka. Medutim, durdevak pokriva hiljade hektara gustih mracnill suma, osobi:to onih, u svetu najooveni}ih, hrastovih suma u Sremu i Slavoniji. То •s u .p rave prirodne •plantaie, nezaboravni rnirisni cilimi protkani di'\rnim belim biseri·m a. UpotreЬljava 'Se kao 1kardiotonblc, .Jek za srce. Durdevak propisuju mnoge farmakopeje и svetu kao oficinalnu drogu koju mora imati skoro svaka apoteka. Durdevak se, srecom, kod nas ne upotreЬljava kao narodni ·l ek. 1 zato ро se1ima nisu zabelezena trovanja. Medutim, ро gradovima i industrijskim centrima btlo је i kod nas trovanja zЬog neznalacke upotrebe ove lekovite i otrovne biljke. Cirtajuci knjige i novine, neki srcani bolesnici su na svoj.u ruku kuvali liэt i cvet lturc1evka i pili. Nekoliko slueajeva sam zaЬeleZ.io u Beogradu, Zenici, Zagrebu i Su·Ьotici.
Ne upotreЬljav'ajte l!ur~evak bez saveta lekara. Ne spravljajte sami kod kuce lek od ~urdevka. Znaci trovanja .su isti kao i od digitalisa. Deluje, pre svega, na srce i organe za varenje: jak proliv, povracanje, opsta slaboэt, iznemoglost i dr. S\Ji delovi ~ur~evka su gorki, ljuti i otrovni. Zabelezeni su slueajevi trovanja dece njegovim cvetom (SSSR) i plodovima (Nemacka). Plodovi su vгlo !ере, pvivlacne bobice. Kod nas, na zalost, ruko nije obraeao rpafnju na trovanja t1urdevkom. Lekovi od 4ur4evka. - U apotekama, osoЬito u SSSR-u i Zapadnoj Evropi, izraduje se tinktura (100/о alkoholпi ekstrakt) od lisea, rede od cele nad.zernne biljkc. Posto u korenju najvise ima lekovitih sastojaka, u novije · vreme se i ono ·k oristi. U farmaceutskoj industriji proizvodi se velik broj mahom slofenih patentiranih preparata. Мnogi industrijski lekovi za srce imaju pored kar· diotonicnih heterozida durdevka jos i lekovite sastojke glogovog cveta. Svi lekovi od durdevka smeju se upotreЬljavati samo ро savetu lekara i uzimati jedino u apoteci. Nikako ih ne smete spravljati kod kuce i piti Ьеz kontrole kardiologal U homeopatskoj medicini se od XIX veka, а u farmaceutskoj industriji tek u хх veku koristi jedino sveza, tek uzabrana biljka, jer se na taj nacin doЬijaju bolji lekovi, postojanijeg i jaceg dejstva nego od osusenog lista i
IOURDJ!VАК ILI f>URDIC
327
cveta. Ovo zato, . jer ISU srcani gljkozidi <1urdevka w lo nepostojane materije, brzo se raspadaJu na ne1ekovite sastojke pod uticajem enzima, vlage i drugih spoljnih ~inilaca. U novije vreme izra<1uju se preparati od svei.ih cvet·ova iJ;i od sve!e ti_~va_ne ~ stabilizo,rane droge. S о k i z с v е t а <1ur<1evka је najaktiv~J~· L1st Је skoro dvaput lekovitiji od rizoma, а cvet oko ~etiri puta. Stabilizovana droga bolje deluje i dиZe safuva lekovite sastojke od nestabilizovane. U novije vreme u medicini se koristi samo Ьiol~ki titrovan <1ur-
4evak.
Sastav. - U IИcu i podzemnim organima ~ima asparagina, limunove i jabucne kiseline. U llurdevku ·i ma tri kardiotoni~na heterozida: konvalatoksozid, konvalarozid i konvalamarozid. U cvetu ima, pored toga, ј~ i O,OSo/0 etarskog ulja prijatnog mirisa Zиto-zelenkaste Ьоје nepoznatog hernijskog sastava. Glavni lekoviti sastojak је kristalni heterozid konvalatoksozid. Berba i sШenje. - U SSSR-u, odakle је droga, isto kao i gorocvet, dosla u medicinu (1880), izraduju se eetiri vrste droge: uzabrani listovi sa cvastirna, listovi, cvasti i odvojeni cvetici. Durdevak treba brati pafljivo i sto pre osиsiti ·и zagrejanoj susnici da cvetovi ne bi potamneli. Као i druge biljke, ј durdevak и raznim fazama vegetacije nagomilava и raznim organima razlicite kolicine srcanih glikozi da, о t emu beraci bilja moraju voditi raCu.na ako zele da doblju kvalitetnu drogu. List treba brati najpre, neposredno pre nego sto se pojave cvetni pu· poljci, jer u to vreme је lisce najkrupnije i , sto је najvэ.Znije, u toj fazi list ima najvise lekovitih sastojaka. Cvet brati kad је u cvasti donja polovina otvorena, а gornja јо§ u pupoljku. Ako se traii cela biljka (herba), b.гati na poeetku cvetanja. Korenje vaditi u jesen, posto tada ima najvise lekovitih saэtojaka. Pakovanje 1 fuvanje. - Posto sи lekoviti sastojci ~ur~evka vrlo nepostojani, suvu drogu treba cuvati p resovanu u bale :i dobro zapakovanu u visestruku debelu zilavu hartiju. Cuvati u ~istom, bladnom magazinu, ali ne dufe od godlnu dana! NAPOМENA! Durdevak је otrovan, ра ge ne smeju brati deca i trudnice. Posle rada s durdevkom, ruke i lice dobro oprati toplom vodom i sapunom. Radnici zaposleni u preradi moraju se posle rada okupati i presv.uci. Gajenje. - f>ur<1evak se gaji vegetativno, а ne semenom. Sa rizoma u zemlji skidaju se pupoljci i sade u zemlju na 20 cm rastojanja. Gajenje ~ur ~evka је lako i vrlo korisno. Ne treba zaboraviti da se ~ur~evak mo!e gajiti ро vocnjacima i sumama kao met!ukultura, jer је to biljka lroja precveta dok drvece ne olista, а i kasnije dobro podnosi, ра Cak i traZi senovita mesta. Na taj na~in se irna visestruka koriэt. ZaAtlta u pгirodl. - ZЬog izuzetne vafnosti ~urdevak је u prirodi za. konom zastieen. Ljubitelji prirode treba da ga razmnoZэ.vaju, а ne da ga ·u nistavaju. Narodna lmena: baber, bijeli dragoljub, biseri, biserni cvijet, Ьokari~, gorsk:i ljer, gumbala, devicica, dolinski ljiljan, ~urdev cvit, durc.tevo cve~e, c:turdica, zvoneek, jurjevka, carevo cvijeee.
Е
EUКALIPТUS
Eucalyptus globulus Lab. -
Myrtaceace
Eukaliptus se danas gaji u mnogim toplim zemljama, Cak i u jufnoj Evropi; 1ma ga u nasem Primorju. U tropima se ne gaji. Drvo raste do 80 m . Ovaj, kao, uostalom, i druge vrste eukaliptusa, koje su takoc.1e gotovo sve iz istog podrucja, raste vrlo brzo. Vec desete godine drvo dostigne visinu od 25 m. То је ujedno i najvBe poznato drvece. Е. amygdalina n.ara.ste do 150 ml Zbog svega toga poeelo se od druge polovine XIX veka na sve strane saditi radi isusivanja barovitih malaricnih krajeva, i na taj nacin uspesno је pocela borba protiv ove teske bolesti - malarije, jer biljka svojom vrlo intenzi"-nom transpiracijom tr ajnim liscem upija iz zemlje i tako uklanja ogromnu kolicinu vode (pumpa) . Osim toga, primeceno је da је i i5paravanje etar5kog ulja, pogotovu za vтeme letnjih tega korisno, jer komarci beze valjda zato sto im ne pi1ija miri5 eukaliptusa. Drvo је otkrio u Tasmaniji Labijardijer (1792), ali је sve do polovine XIX veka bilo retko5t i vidano је samo ро botanickim vrtovima. Godine 1854. Ramel preko Milera u5peva da doc.1e do dovoljne kolicine semena i da nacini prve oglede gajenja drveta oko Sredozemnog mora 5а ciljem asanacije bara i mocvara. Od toga doba biljka 5е naglo rasirila u svim zemljama gde dobro uspeva limun i .n arandZa. U medicini 5е •upotreЬljava od 1865. godine. Berba. - Bere se odraslo, ne previ~,e mlado li~ce, osu~i и blad·u i cuva и dоЬго zatvorenim sud.ovima. Droga. - Lisce је dvojako: а) Sa starijih grana lisce је kopljasto-jaja5to, najcesce s r р а s t о, pri dnu ko5o. Dugacko је oko 20 ст, siroko do 5 ст, debelo, kruto, koZз5to, golo, s i t n о-Ь r а d а v i с а s t о, ·na nalicju zeleno-plavo. A1ko ·s e prema svetlosti gleda lupom, vide se (osoЬito u 5rednjem delu lista) tackice koje poticu od s u р 1 ј i n а s е t а r s k i •Ш u 1ј е m. Ь) S m 1 а d i h g r а n с i с а lisce је krace (do 15 cm), а ~ire (do 8 cm) i bez dr~ke, ј а ј а 5 t о, pri dnu s r с а 5 t о, tanje i mekse. UpotreЬljava se lisce sa starijih grana. Mirisa је osobitog, aromaticnog, na eukaliptol, а ukusa aromaticnog, oporog i nagoгkog. Sastav. - Ima 1,5-ЗО/о е t а r s k о g u 1 ј а (sveze li~ce 3-50/о), t an i n а, gorke materije, smole i voska. Vadi se iz 5vezeg lisca i cvetnih pu-
EUКALIPТUS
poljaka destilacijom s vodenom parom, najvi~e u Australiji, oko Sredozemnog mora i u Americi. Etarsko ulje se doЬija destilaaijom svezeg Ji~ta. Bezbojna ili svetlo zelenkasto-zuta tecnost karakteristicnog svezeg ukusa koji bladi, mirisa na kamfor, ali ipak posebnog. Glavni sastojak mu је oksid с i n е о 1 (60800/о) (ili eukaliptol, kajeputol). Zatim ima pinena, kamfena, fenhena, raznih aJdehida, terpineola i dr.
EUКALIYrUS . А С
-
PUPOUAК
GRANCICA S МLADIM U SCEM. В -
S
РОКLОРСЕМ.
D -
STARIJA GRANCICA S
UZDUUN PRESEK
КROZ
PUPOUAК. Е
CVETOVIМA .
-
PLOD
Upotreba. - Ulje а li~ce od eukaHptusa -slufe za lecenje organa za disanje, najee~ee u oЬliku inhalacija. Svojim taninom li~ee је tonik i alstringens, а zbog ulja ono је antiseptik. Glavni lekoviti, antisepticki sastojak ulja је cineol. Daje se proiiv bronhitisa i astme. Мnogo se upotreЬljavaju eukaliptusove bombone, ulje za nos, razne me~avdne za inhalaciju pri oboljenju usta, grla i nosa. Daje se i protiv izvesnih kataralnih oЬoljenja urogenitalnih organa. U iste svrhe upotreЬljavaju se i druge vrste roda Eucalyptus. U istu botanicku famШju spada i drvo sa Nove Kaledonije Malaleuca viridiflora Gaert., od cijeg se IBea dobija etarsko ulje vrlo slicnog sastava i dejstva, koje se prodaje pod za~ticenim imenom Gomenol. Narodna lmena: gumi-drvo, gumino drvo, eukalipt, rastegovo drvo.
LEeENJE
330
BIUВM
EFEDRA Grancice raznih vrsta r'Oda Ephedra (Gnetaceae) Ьеrтu se za vreme cvetanja (Ephedrae herba), suse, presuju и bale i dostavljaju industriji za ekstrakciju efedrina. Najvise droge proizvodi Кina, Mongolija i Pak.istan. Efedre sи kserofitne biljke koje rastu na kamenjaru и planini. Droga se sastoji od zelepih valjkastih, clan.kovitih grancica, dиgackih 10--20 cm i debclih 1-2 mm, bez mirisa i gorkog ukusa. Saddi oko 1,4О/о alkaloida, od kojih је najvafniji е f е d r i n. Ima 7-90fo tanina. Glavnina droge se koristi za vat1enje efedrina, а sasvim malo za izradu galenskih preparata. Efedrin deluje slicno adrenalinu, ali dugotrajtnije, manje је otrovan i deluje preko usta. Upotrebljava se cesto, raz.novrsno i mnogo. Godisnje se и svetu potrose tone efedrina. UpotreЫjava se protiv bronhijalne astrne, velikog kaslja, emfizema, urtikarije, senske groznice i nekib drugih bolesti. Narodna tmena za domace vrste: vilina brada, gulibrada, kos1ternica, gulibradina, metlina, popova brada, somina.
ZAВICA, OPUNCIJA, SVEКRVIN JEZIK, NANIN JEZIK,
GOSPINA POGACA
Opuntia ficus indica
Мill.-
Cactaceae
Trajna zeljasta blljka, visoka do 2 m. StaЫo јој је soeno, mesnato, d~ belo, oyalno, plocasto, razgranato i manj~vise obraslo sitnim iglicastim trnjem. Cvet је krupan, rиZitast ili zuckast. Plod је rиZicasta ili fuckasta, jajolika, socna bobica, 5-9 cm dugacka, prijatnog kiselog ukusa. Poreklom је iz Meksika, а u nas u Primor}u se odoma6ila i raste ·ро karnenjaru. U narodnoj medicini se upotreЫjavaju plod, cvet, staЫjika i koren. U Zзbici ima vrlo mnogo vode, oko 920/о. U soku iz ploda ima l!O/o secera, 70fo belancevina, sltШ i organskih kiselina. Sok iz staЬlj ike ј е izvrstan oЬlog za omeksavanje i sazrevanje cire\·a, za uboje, protiv opekotina i upala koze i sluznice. Svi delovi biljke upotreЫjavaju se kao narC>dni lek protiv proliva,
... 1АВ1СА
ШСЕNЈВ
332
ВIUЋМ
srdobolje i bolova u trbuhu, najc~6e u obliku 100/~nog taja. Сај od korena је dobar diuretik. Zreli plodovi osve!avaju svojom k:iselo§tu. Cvetovi se upotreЬljavaju kao ~pargla. U novije vreme sok iz staЬljike se koristi u kozmetici za spravljanje mask:i za v-latenje i osvezavanje koze na licu. 2:abica se uspeSn.o suprotstavlja eгoziji i slu!i kao stcЮna hrana, osobito sorte ili vrste bez trnja (Opuntia inermis DC.).
2IVORNJAК,
KOKOTIC, VID, GRANCICA,
Delphinium consolida L. -
SАМОRОТКА
Ranunculaceae
Ј edпogodi~nja
zeljasta, vrlo razgranata biljka, visoka 10-50 cm. LBee је vrlo sitno izdeljeno. Cvetovi su tamnoplavi, sim.i, udruZeni и grozdaste cvasti. Cveta od juna do polovine jeseni. Daje mnogo semena cme Ьоје. Raste svuda, najce~ee na strnjikama posle zetve. Droga. -
Nadzernni deo ·b iljke .u
cvetu i seme (Consolidae herba et
serrten).
Sastav. - U semenu ima oko to/o al\k aloida delsolina, delkozina, delfina i dr. i oko 28О/о masnog ulja. - U cvetu ima antocijanskih heterozida, od kojih potice tamnoplava Ьоја, zatim alkaloida i Zиte Ьоје kemferola. Upotгeba.. treЬljavati; koristi
Cela biljk& је vrlo otrovnal Zbog toga је ne treba upose ponegde u narodnoj medicini za olak~avanje porodaja, uredivanje menstruacije, teranje mokra6e, protiv vodene bolesti i dr. Ponekad se trэ.Zi za izvoz cvet zavomjaka (pod latinskim nazivom Calcatrippae flos). - Treba ga brzo osusiti na promaji u bladu da sto Ьоlје sacuva divnu ta.mnoplavu boju, jer se ova droga placa prema izgledu. Ovaj cvet ulazi u neke cvetne cajeve vi~e zbog lepe Ьоје nego lekovitosti. Narodna imena. - Osim navedenih, evo јо~ narodnih imena: ajdovsko zele, velika sodula, vranini nokti, zavoronak, zejne-Ьostan, zelen-Ьostan, mamuzica, modri eelebi-percin. I druge vrste roda Delphinium koje rastu kod nas, tako~e su otrovne zbog istih sastojaka. То su Delphinium halteratum S. S. (kozjaCica), D. orientale Gay. (zene-bostan, crveni celebi-perCin, relebin-pertin), D. fissum W. К. (zelenika, ribarre, kozjacica), D. staphisagria L. (vйSljivka, vu~nica, granulja, Шljivacica) i dr. Ova poslednja vrsta је najotrovnija. Njeno seme se јо~ po·negde upotreЬljava, и obliku finog pr~ka ili masti, protiv v~iju ј drugih insekata. Za vreme rata stucano seme је drZano nekoliko dana u sirCetu, ра su time trovane v~i.
Sve su ove biljke otrovne i treba ih se kloniti. Stoka ih ne pase. Seme stafisagгije је gorkog, Ijutog i neprijatnog Шusa, реее i pali. Pri mlevenju se oseca neprijatan miris.
.tALFlJA
333
ZALFIJA Salvia officinali.s L. -
Labiatae
U crnoj Gori i Hercegovini ovu aromatitnи, lekovitи d medonosnи biljkи nazivajи naj te5ce pelim, и srednjoj Dalmaciji kadulja, u sevemo m Primorjи kuJ, и istotnoj Srbiji kalaver :i dl.iger-tra\.·a, а varo~ani talfija. Osim ovih, ima i drugih narodnih imena, kao sto su: beli dziger, vrtni Za.jbel, goloper, zavbej, zajЬl, zalvija, zalfa, janovdence, kadilja, kadиja, kadulja-kriZatica, kadtшa, kaloper, kaluper, krastatica, kriZna kadиlja, ljekovita kadulja, ljekovita slavulja, nemacki kaloper, pelin, perusina, pi·t omi pelin, prava kadulja, s1avlja, slavulja, uzani kaloper, crni kaloper, cmogorsk.i pelen, ~alvija.
UPOTREBLJAVA SE
SАМО
LIST
Najlekovittji list se dobija kad l.alfija pocne cvetati, а to је najc~ce и maju. List se bere, sиsi i cuva iэto одаkо pailjivo kao i list nane, jer i zalfija spada и istu bi.ljnи familiju usnatica, zbog cega se i na Zalfijinom listu nalaze sitne sekretor.ne zlezde sa mirisnim isparljivim uljem od kojeg potice svojstven prijatan miris i lekovitost zalfije. MADARSКA
, ~··
f.
о
1--f
'Јј.
\
о
R
'\Р'
z,...... с-.
€"
'\Р'
PODRUCJA ZALFIJE U JUGOSLA V IЛ
: (
1
~
•
LBCENJ E BIUEM
334 OD CE GA POTICE LEKOVITOST ZALFIJE?
Glavni lek6VJ.ti sastojak lista Zalfije је isparljivo mirisno etarsko ulje, koga ima od 1,5 do 2 ,5°/о. Oporoot i lekovitost lista potice od tanina (stavskih tnaterij a) ~ Ј gorke ma terije u Zalfiji deluju lekovito. UPOTREBA U NAUCNOJ I NARODNOJ MEDICINI
2alfija је ;edna od najstari jih medicinskih biljaka. Navode је svi antlcki medicinski pisci. Jzgleda da se najv i~e upotreЬljava u nasirn primorskim gradO\Ijffia, gde l danas ПaSi pГiffiOfCi imajU 0gr0mn0 poverenje U }ekovitU moc f alfije. Uostalom, tu ima i opravdanja, jer ne treba izguЬiti iz vida da naJe primorje daje najboljн i alfiju па svetu li d.a se na.S izvoz nekih godina penje i do 2 miliona kg osusenog lista. Glavni kupac је SAD, ali se tamo ne tro~i za lek, nego kao aromatican zacin za mesne konzerve. Zal fija ulazi ·u sastav velikog br oja lekova, koji se upotтeЬljavaju za ispiranje usta i gr1a kad nastanu upale i katari, jer su to dobra i bezopasna sredstva koja jaeaju sluzokofu (dejstvo tanina) i deluju antisepticno (dejstvo etarskog uljaJ . Do otkriea antibiotika zalfiju su vekovi·ma upotreЬljavali u obliku еаја protiv znojenja tuberkuloznih, jer smanjuje lucenje znojnih zlezda. Сај i drugi lekovi nacinjeni od zalfije upotreЬljavaju se i za jaeanje orgaШzma, jer sadгZe tanina i gorkih materija. САЈ
OD ZALFIJE
Tri supene kasike !alfijinog lista se popari s pola litra kljuCa.le vode, odmah dobro poklopi, ostavi da stoji preko noci, ujutru ocedi i tom smet1e·crvenom tecnoscu ispiraju se oЬolele des.ni i usta. Сај treba sto dШе drZэ.ti u ustima. САЈ
PROTIV UPALE
MOКRACNIH
PUTEVA
Ро 50 g lis ta zalfije, breze i medvedeg grozda 'Se pomesa, zatim doda 50 g cveta od belog sleza i 50 g rastavica. Sve se dobro izmesa da doЬije jednoobrazan сај . Tri supene kasike te smese se popari s pola tra klju Ca.le vode, odmah poklopi, ostavi da stoji cele noci i sutradan ocet1ena teenost pije и malim dozama celog dana umesto vode.
se se lise
ZNACAJ LATINSKOG IMENA ZALFIJE
Latinski naziv Salџia potice od RimlJana оо latinskog salvare, sto zna~i spasti, spasavati, izleciti, jer su ј е Rimljani јо5 pre 2.000 godina veoma cenili i na razne nacine upotreЬljavali za lecenje. Latinski naziv officinalis znaci lekovit. Dakle, оЬа latinska imena vezana su za lek, lekovitost, sto se ne moze ni za jednu drugu biJjk:u reci.
ZALFIJA КARLO
VELIKI I ZALFIJА
Od sveg lekovitog bilja Karlo Velik.i је najvise oenio Zalfiju. То se vidi i ро onom njegovom strogom istorijskom zakonu, Kapitularima, u kojima veliki \rladar nareduje svim driavnim imanjima (а to su uglavnom bili manastiri) da moгaju gajiti stotinak raznih vrsta lekovitog bilja od kojih је na prvom rnestu bila zalfija. Od kolikog је to uticaja Ьilo i ostalo kroz vekove vicli se ро cinjenici ~to i danas svaki katolicki manastir mora irnati posadenu zalfiju kao neku vrstu svete Ьiljke. I u nas, s jedne i s druge strane Ni.Save (Sicevska klisura), gde raste divlja i.alfija isto unako lekovita kao ona u primorju, narod ima ogromno i nepokoleЬljivo poverenje u isceliteljsk·u moc •kala!Vera ili diiger-trave. I nasi Sopovi, naseljeni ispod Avale oko Beograda, eesto imaju u svojim vrtovima ро neki busen kalavera, pored rиZe i Ьosioka.
INDUSTRIJSКA
PROIZVODNJA ZALFIJE
Nekoliko stotina hiljada kilograma poznjevene zalfije predestiluje se na nasem Ј adranu i godisnje proizvede do 30 Ыljada kilograma mirisnog etarskog ulja, koje se takode izveze uglavnom u SAD za aromatizaciju konzervi mesa. PRIVREDNI ZNACAJ Od branja zalfije zive mnoge porodice u Primorju. Zalfija prekriva stotine hiljada hektara golog kaгsta od Ulcinja do Trsta. Mestimicno to је neprekinut cilim sivo-be1icaste Ьоје, а kad zalfija procveta i zamirise, sve se oboji divnom tamnoljuЬieastom Ьојоm. Od svih le-
kovitih biljaka па 1wSem karstu zalfija ima najveci znaeaj и borbi protiv erozije. То је retko otporna biljka koja izdгZava dugotrajne letnje sШе i pripeke i zadovoljava se minimalnom kolioinom hranljivih materija na ljutom kr~u.
Zbog toga је ova tako vaina biljka na mnogim rnestima u nas zakonom za5ticena. КADULJIN
MED
ЈЕ
LEKOVIT
U primorskim krajevima, Hercegovini i Crnoj Gori ovaj med se uvek vise ceni od ostalih. IZGLED
BIUКE
Zalftja ј е dugoveean, razgrМiat, zbijen grrnic, visok 50-90 cm. StaЬ ljika је drvenasta, vi~egodi~nja i cetvorouglasta. Li-stovi su srebmozeleni zbog obilja dlaka. Cvetovi su plavo-ljubicasti, ponekad rufieasto-belieasti, izrazito dvousnati i nalaze se udruzeni u klasaste pr~ljenove na vrhovima staЬljika i ogranaka. Cela biljka је vrlo aromaticnog i svojstvenog mirisa.
LECENrn
336
ZDRALJ.EVIONA,
вше.м
ZD~~' PISКAV1CA, PISКAVAC
Galega offiicinalis L. -
Papilionaceae
Dugovecna zeljasta biljka, visoka do 1 m. StaЬljika ЈОЈ Је uspravna, uzdиZ naborana i suplja. Listovi su peras1o deljeni i dugacki. Cvetovi su plaviЬlstobeli, .skupljeni u guste cvasti. Cveta leti. Raste na vlaZлim mestima.
Droga.- Vrhovi grancica и cvetu i seme (Galegae summitas et semen). Sastav. - Alkaloid galegin (gvanidinov derivat), galuteozid (flavonski heterozid), saponini, tanini i got·ke materije; list im.a do 100 mg!J/0 W.rtamina С. Upotreba. Prisuэtvo gvanidinskih derivata objaSпjava opravdanu upotrebu zdraljevine za leeenje laksih oЬlika seceme bolesti. Pojaeava lueenje mokraee, znoja i mleka. Ulazi и sэ:stav anticlijabetiCnih eajeva. Opomenal - Biljka је otrovna zbog galegina. Zbog toga se ne sme upotreЬljavati bez kontrole lekara. Narodna imena: garingal, zdralika, zdralinje, zervinjak, jastrebina, kozja ruta, kozjaca, luda trava, oгlina, orlovac, p.iskovina, rujavac, skovra.Z, harlina, silj.
ZIVA
ТRAVA
Erodium cicutarium L'Herit. - Geraniaceae Trajna zeljasta dlakava biljka, visoka do 60 cm. Ima dugacke, perasto deljene Iistove i ru.Zicaste, crvenkaste, ljubieaste, ponekad i bele cvetove na kratkim drskama. Od roda Geranium razlik,uje se izdиZenim 1istovima i spiralno uvijenim kljunom na plodieu, koji, kad .se ovla.Zi, poene da se odvija i kao burgija zavlaci u zemlju. Cveta od aprila do septembra. Raste svuda, а najvise na suvim, suncanim mestima. Upotrebljava se cela biljka brana u cvetu (Erodii cicutarii herba), vise u ruu:odnoj nego u ·n auenoj ~medicini zЬog nedovoljno poznatog hemijskog sastava i protivrecnih mИljenja terapeuta о lekovitoj vrednosti Zi.ve trave. Ро nekima, deluje brfe, ali slabije nego Hydrastis (а donekle i kao razena glavnica), а ро drugima, deluje tiVA ТRAVA slicno rusomaci, dragиSou i koprivi, ра se s tim drogama daje и ob1iku еаја .kao hemo.statik. Za suzbijanje mett·oragije i menoragije uzima se svaka 2 sata еај spravljen od 20 g iseckane suve droge kuvane 10 minuta u 200 g vode. Tek u novije vrerne (1952. do 1957) u zivoj travi su nadeni nekд amini, pirokatehol i cilibarna kiselina,
ZUТI ZECJI TRN. ZUТ IКA ...
337
sast?jci (amini) koji donek1e mogu da objas ne vekovno poverenje u hemo$taticku moc ove vтlo r asprostranjene biljke. . Narod1~ imena: mala ziva trava, iglica, kacnjak, maeak, poludnevnica, teklJca, capljan, crvene nozice, eapljina.
l UTI ZECJI ТRN, lUТA МЕТLА, lUКA-МEТLOVICA, ZECEVAC,BRNESТRA
Sarothamnus scoparius Koch -
Papilionaceae
Do 2 т visok grm. Raste na silikatnom zemljistu ро vristinama i suman:a. St~Ьljike i ~rancice su zelene i gole. Cvetovi su k.rupni, hlti i lepti· rast1; donJa usna Ј е trozuba , а gornja dvozuba. Seku se vrhovi grancica u cvetu, Sarothamni scoparii herba (oko 20 cm) u maju i junu i Ьпо su.Se da sacuvaju zutu boju. Droga se mora cuvati hermeticki zatvorena u limenim sudovima, odvojena od ostalih droga, jer је otrovna! SadrZi alkaloide spartein, saro tamnin, genis tein i citizin. U farmaceutskoj industriji upotreЬljava se za va denj e sparteina. Cela biljka је vr lo ot1·ovna! Sulfat sparteina se daje kao lek za srce, ali samo na lekarski recept.
lUТIКA, SIМSIRIКA, ZUТA SIMSIRIКA, ZUТOТRN
Berberis vulgaris L. Sim~irika је
BerЬeridaceae
trnovit grm, visok oko 2 m. Kora је sivo-zelena. U р~.. ljenu ima nekoliko listova, а ро neki list је pretvoren u trn. Listovi su oЬ ratno jajasti. ро obodu sitno nazuЬljeni, debeli .i ро povrsini mrefasti. Cvetovi su zuti, sitni, skupljeni и grozdaste obesene cvasti. Plodovi su crvenonarandzaste, duguljaste ЬоЬiсе nakiselog ukusa, prijatne za jelo, а slu.Ze i za spravljanje kompota, slatkog, sirupa i drugih poslastica. Cveta и junu. Rasprostranjenost. - Raste ро zivUп ogradama, medama, svetlim sumama, pored puteva i drugde ро suvim mestima. Svojstva. - Cvet је neprijatnog mirisa. Cela biljka је gorka i na prelomu Zиta. Droga. - Kora, koren i zreo plod (Berberidis cortex, radix et fructus). - Plodovi se beru kad sazru, obicno ·k rajem leta, Ьпо suse na suncu u tan·k om sloju da s to bolje sacuvajlи lepu prirodnu boj•U. - Kora i korenje se sak.upljaju и jesen. Najvise se ceni kora s korena. Sastav. - Glavni sastojak је berberin (izohinolinski derivat), oko 1°/о. Ima i drugih alka1oida: bcrberarnina, berberubina, oksiakantina i dr. U plodovima ima OkO 6U/o ј аЬисnе kiseline, 0k0 5ОЈо SeCera i drugih SЗStOjaka. Upotreba. - Za zaus tavljanj e krvavljenja iz materice van vremena menstruacije, ali samo pod kontl'olom lekara. Daje se u oЬliku infuza: 20 g
LBCENJE BIUEM
338
kore na pola litra kljutale vode, ostavi se 7-8 sati poklopljeno i ·u zima 2 do 3 solje dnevno. U apoteci se spravljaju ekstrakt, sirup i drugi lekovi. Britanska farn1akopeja daje cist berberin kao gorak stomahik protiv proliva i povraeanja trudnica. Daje se i za demorfinizaciju. U narodnoj m.e dicini koren i kora simsirike se upotreЬljavaju za jaeanje, za leeenje jetre, za izbacivanje bubreznog kamena, protiv zutice, podagre ј ·s licnih bolesti. Narodna lmena: babkovina, babotrsovina, bobkovina, breber, breberika, breberovina, divlji ~imsir, Zиta siba, Zuta suma, futelinka, Zиti sib, futi silp ak, futikovina, Zиto drvo, zutovina, Ъutokora, kisljen, ocetka, эutekovina, trpka fu. tika, cigansko grozde cesmina, cesminje, simsiraca, simsirovo drvo. 1
' ZUТILOVКA, ZUТILOVA ТRAVA
ZUTILICA,
Genista tinctoria L. PapИionaceae
Razgranat grm, visok od 50 cm do 2 m. Grane su mu uspravne, prugaste i zelene, obrasle naizmenicnim, prostim, dugulja·s tim liscem, а na vrhovima su male grozdaste cvasti od futih cvetova. Cveta od aprila do avgusta. Raste na suvim livadama i ·U •hras.t ovim i Ьorovim sumama do 1.800 m nadmorske visdne. KOI'tiste se cvet i seme (Genistae flos et semen). Sa.clrЪi oko 0,3о/о alkaloida: anagi· Z\ЛLLICA rina, citizina i metilcitizina, flavonskog heterozida luteolozida, ma:Io etarskog ulja i vitamina С. Narodni diuret-i'k, dijaforeti1k i laksans. Narodna lmena. - Osim navedenih, evo jos nekoliko narodnih imena: zuteljica, oЬicna Zиtica, zanovet, trava od Zиtice, drenk.
z ZDRAVAC, ZDRALICA, PRJBOJ Geranium macrorrhizum L. -
Geraniaceae
Dugovecna mirisna zeljasta plarunska biljka. Ima do 1 т dugacke, kao prst debele rizome koji puze s koro ро povrsini zem1lje. Cvet ј е crvenkasto-ljubiea-st, oblikom podseea ·n a rodin ili zdralov kljun. Cveta od aprila do juna. Sadrfi etarskog ulja, tanina i flavonskih heterozida. Tipicna taninska droga, osoЬito rizom, gde ima najvBe oporih jedinjenja. Narodni lek za leeenje upala sluznice organa za varenje. I druge domaee Geranium-wste sad.r ie mnogo tanina. Tako, narocilto Geranium sanguiпeum L. ( de· vojacko oko, zdravinjak, krvavac) ima u rizomu oko 160/о, а G. pratense L. (livadna iglica, ilja, maternica) i G. silvaticum L. (~umska iglica, gorska ljuЬieasta ilja, li-sicka) vi~ od 200/о tanina. Geranium Robertianum L. (ziva .t rava, kacja trava, k.rvnica, pastirska iglica) zомvлс u nadzemnim delovima ima oko 300/о tanina i ceni se, osobito и Zapadnoj Evropi, kao jedna od najvdniijih tani nsk·ih droga. Ove biljke nisu otrovne, rastu svuda, svakom su pristupacne i mogu se koristiti kao dobra tonika i adstringencija umesto skupih uvomih droga istog sastava i dejstva.
340
LECENJE BIUEM ZELENIКA, ZIМSKO
Pirola umbellata L. -
ZELENIКA
ZELENКADA,
ZEUE
PWrolaceae
Mala, tгajna, zeljasta biljka, visoka oko 20 cm. Li§ee је trajno, prezimljuje, koznato, u dnu staЬ ljike. Cvetovi su beli ili ruZicasti. Cveta leti. Naj~ee raste ро peskovitim borovim fumama. UpotreЬljava se list (Pirolae ili Chimaphilae folium). SadrZi oko 4fJ/o tanina, fenolnih heterozida arbutozida, metilarbutozida i erikolozida, ljute supstancije himafilina, gume, skroba i ulja. Hem.ijskim sastavom zel,e nika је slicna medvedem grozdu, ра su јој i dejstvo i upotreba gotovo ·i ste: anti.septik mokracnfu puteva. U SAD se ceni kao toniJk i adstringens i upotreЬljava se za leeenje reumatizma, upale bubrega, proliva i skrofuloze. Narodna tmena: vrist, zeleni· ka, zelencic, kruscicaJ hruSec. Istog hemijskog sastava i dejstva је i srodna vrsta Pirola rotun· difolia L. (grusoica, zimsko zelje, kruscica, hostna pesa, hrusc~ca).
2:UTI SINOVRAT, 2:UТI NARCIS, LAZARICA
N arcissus pseudonarcissus L. -
ZERINКADE,
Amaryllidaceae
Trajna zeljasta bilj,ka, visoka do 40 ст. Iz k:rupne lukovice rano u prolece izbiju ро dva saЬljasta lista i divan Z.Ut, krupan cvet. Zelenkada је ukras planinskih livada. Gajti •se kao orrriljeno cvece. UpotreЫjava se cela biljka s lukovicom. Sakuplja se dok cveta. Lukovica је gorka i Ijut·a od alkaloida narcisil'la i liko1·iпa. U lukovici ima jos i slшi, inulina, mnogo iglica kalcij.um-oksalata, malo secera i voska. U listu i cvetu ima vrlo malo etarskog i masnog ulja, Пtosterola i karotena. U maloj kolicini (2 g suvog cveta na 200 g kljueale vode) oJaksava iskasljavanje, а u vecoj dozi izaziva povraeanje. Spravlja se i sirup: 100 g svezeg cveta kuva se 5 minuta sa 250 g vode, oced·i , iscedi i pomesa sa 500 g meda; uzima se 2-3 kasike dnevno protiv obionog i velikog kaslja, tk.atara pluca i astme. Stucane lukovice se stavljaju kao oblog na opekotinu.
ZECJA LOBODA , LISAJIVICA . ..
341
Slicno~ sasta~a i .~ej.stva su i druge vrste istog roda: Narcissш
poeticus L. (b~li narcts: b1Jel1 sunovra t, ovcica, go rska ruza, zerlin), N. radif lorus Sal1sb. (narc1s, beloc\'a t, dokoljenica, di vlja zerina) i dr.
ZECJA LOBODA, LISAJIVICA, ТRAVA OD LISAJA, RUNJIКA, KOSМURA
Hieracium pilosella L.- Compositae Trajna, mala zeljasta, vrlo dlakava biljka visoka do 25 cm. Na zemlji је rozeta ой duguljas tih, obra tno jajastih lis tova. Na vrhu s taЬljdke ј е glavicasta cvast svetloZиte Ьоје. Cve ta od maja do septembra. Raste na suvom
ZECJA LOBODA
mrsюrom
zemljBtu. UpotreЬljava se cela biljka s korenom (Hieracii herba). Sadrii gorke materije, tanina, smole, sluzi, flavonske deriva1e (Ьоја cveta) i umbeliferon (vid. Neisparljivi fitoncidi). NarodШ lek za lecenje blsaja, up~e mokracne besike, izbacivanje peska i kamena iz bubrega i mokracne bes1ke i za pojaeano mokrenje. Ostala 11arodna imena: zlatnik, jandrasika, kosmatica, misja ovcica, mi· sje uho, ovcija brada, proljetnica, runjavicina, slavak, trava od poljacine.
LECENJE BIUBM
342
ZECJA SOCA
Oxalis acetosella L.Oxalidaceae Sitna, nefna biljcica, visoka 10-15 cm. Ро zemlji је polegla i svojim Hstovima podseca na detelinu, ali su vrlo kiselog ukusa ·i na nalicju purpurnocrveni. Listovi se sklapaju kad se dodimu. Raste ро vlafnirn gustim surnama. Cvetovi su beli Иi ljubieasti. List zecje soce је prijatnog kiselog ukusa koji osvezava, ali је otrovan zbog velikog sadгZaja oksalne kiseline: 0,80-0,900/о. Narodna imena: bozji kruhek, detel.inka, zuta detelina, zajcja deteljica, zajcja sol, zecja detelina, zecja kiselica, zecja so, zecji kiselj, zecji kiseljak, zecji kupus, kisela djetelina, kiseljak s tri lista, ki·s eljaca, kozji k iselj, kukovacina sol, slanica, socica, cecelj, soska.
ZECJA SOCA
ZECJA ILI ZECIJA STOPA
Geum urbanum L. -
Rosaceae
Trajna zeljasta Ьiljka, visoka do 90 ст. Rizom је kratak, nasmed i obrastao debelim adventivnim korenjem; prijatno 1nirise па karanfilic. Stablo је malo ·razgraruuto, dlakavo i pod prstima grubo. Prizernni listovi su и rozeti i perasto deljeni, а oni na staЬljici ~su t r odelni. Svi listovi su ро obodu nejednako nazuЬljeni. Cvast је grozdasta metlica. Cvetovi su zute Ьоје, dosta sitni, \lla dugim drska шa . Plod је oupava loptica. Cveta leti. Rasprostranjenost. Ras te svuda, а najvise ро obodШna suma i sumskim cistinarna, pored puteva, ograda i drugde. Droga. - Rizom s korenj em (Gei urbani, Caryophyllatae rhi.zoma).
ZE.CJA STOPA
ZECJI TRN , Gl.ADIS . ..
343
~~s~v. - Oko 300/о tanina, ma>lo flavonskih heterozida, jednu gorku 1 oko 0,35°/о etarskog ulja svojstvenog prijatnog mirisa na karanfilic, j er sadrii eugenola .
mateпJ u
Upotreba.. - Tonik, adstringens, antiflogistik ј antiseptik zbog tanina 1 eugenola. DaJe se pгot-iv ctispeps ije, hл:micnog proliva i dizenterije. 1. Za J~a~anje des11i (_krvaџljenje): 2 supene k:aSilke sitno izrezanog rizoma popaп ti sa 300 g klJueale vode, poklo piti, ostaviti da prenoci, ра sutradan tom vodom ispiгati u sta. . . 2. Upala ~e:ni i usta: ро 50 g s itno izrezanog rizoma zecje stope i kamiltce pomesatt 1 od toga sprav:iti i upotrebiti сај kao pod 1. 3. Tinktura: 20 g sitno гezanog rizoma driati 8 dana u 100 g ?Oo/ 0-nog alkohola, ocediti ј upotreЬiti 10-15 kapi u kafenoj kasicici vode za ispiranje usta 4 do 5 puta dnevno. Narodna lmena: b ene dicica, Ыaienak, garanfilaca, gariofilata, garufala, grebnik, zecja noga, zecja stupa, karamdil, koncac, mitrovica. Slicno se upotreЬljava i rizom od srodne biljke Geum rivale L . (grebic), koja ima zuckaste iil svetloorvene cvetove, raste pored vode, а t ' rizomu ima do 40°io tanina. .
ZECJI
ТRN,
GLADIS, GLADUSAC
Ononis spinosa L. -
Papilionaceae
Zecji trn raste na mrsavom i suvom zapustenom zemljistu i pasnjacima kao dugovecan, zeljast, nizak (do 50 cm), vrlo otporan i veoma bodljikav korov ро coloj Evropi, zapadnoj Aziji i sevemoj Africi. Cvetovi su najcesce ruiicasti ili ljubieasti. Koren se kopa и jesen. Droga. - Koren је \'rlo z i 1 а v, vanredno t v r d , z Ь i ј е n, d r v е n, razdeljen na vise glava, skoro valjkast, cesto је p1josnat, kriv, vijugav i oko svoje osovine u v i ј е n. Debeo је najvise do 2 cm. Katkad је uzdu.Z raspuknut i rascupan u vlakna. U k u .s а је najpre sladunjavog, а zatim pomalo oporog i •n aljutog. Sa amonijakom drveni deo pofuti. L u р о m se vidi karakteristicna grada korena. Osobito је cesta nepravilnos t, usled koje se s r zn i z г а с i naizmence -sa drvenim delovima ekscentricno sire kao l е р е z а s t о z r а k а s t i, povijeni kraci n е ј е dn а k е s i r i n е i d u z i n е. Godovi se vide kao manje-vise istaknruti svetliji ili tamniji, koncentricni ili ekscentricni krugovi. Sast.a v. - U drogi ima t r i t е r р е n s k о g s а р о n о z i d а zbog koga koren de1uje diureticno. Ima n ekoliko izoflavonskih heterozida. Sadrii alkohola о n о k о) а, tanina, secera, etarskog uJja i jednu Slatku materiju slicnu glicirizinu о n о n .i d, koji ima slaba hemoliti.Cka svojstva saponozida. 1
Upotreb~.
-
Zecji trn ulazi u sastav raznih cliureticnih eajeva.
Ostala narodna Jmena: agler, Ьijeli trn, bodez, vodotirka, volea, vucitrn, 'Vu cji trn, gladiz, giad.i sevina, gladisina, gladi ska, grebenika, gгmotтn, ig· lica, kokorovo zelj е, kraljevska salata, milotm, rupni trnic.
LECENJE. BIUEM
344
ZIМZELEN, МALIZIМZELEN, 2:ENSКA PAVENКA
Vinca minor L. -
Apocynaccae
Trajna, mala, zimzelena Ьiljka, sa poleglim, tankim, sterilnim staЬlji kama koje su dugacke 2-3 m i cvetnim uspra\rnim grancicama visokim 10-20 cm. Listo\ri su naspramni, sjajn•i, goli, ovalno izdufeni, kozasti i ро obodu celi. Cvetovi su vrlo lepi, modri, na dugackim drskama, pojedinacni i levkasti. Cveta od marta do juna, ponekad i u jesen. Ukusa је gorkog i oporog. Raste ро obodima sиma, и zivicama, pored stena i zidova; gaji se kao t;vece, na j cesce ро groЬljima. UpotreЬljava se list (Vincae minoris folium) broo S\re dok biljka cveta. Ima 0,3°/о alkaloida virzkami1w. i drugih srodnjh alkaloida, heteгozida vinkozida, urealne i dгugih kiselina, sitosterola, tanina, uko 205 mg
ZLATICA, LEDINJAК, ZLATOUSTA МASLACNICA, PSENICICA, :lUJA Rarzunculus ficaria L.Rantmculaceae
ZLATlCA
Gola zeljasta biljka, \risoka 1525 cm. Cvetovi sи zla1:nofuti i javljaju se pre no sto gora olista. Korenje је pretvoreno u duguljaste socne krtoJe1 koje se и narodu upotreЬlja vaju (Ficaгiae radi..x) za leeenje hemoroida bilo da se sveze krtolice stucaju i sta,,ljaju kao oЬlog, Ьilo da se kuvaju u mlekи .ра se dobijenom kasicom oЬlaze. Ili se 20g krtoHca z.latice i 20g rpupoljaka crne topole stavi и 200 g ulja ili masti,
ZLATNICA, CE.LEBl-GRANA
345
umota и krpe, stavi u lonac s vodom i kuva 5 sati, posle cega se toplo iscedi, s ta\'i u suve tegle i svako veee se tom lckovitom mas6u mafc. Osim toga mora se pazi ti na stolicu, da bude uredna i da ne bude tvrda. Istovre> meno se pije ёај od zlatice (10 g na 100 g vode) ili ekstrakt u oЫiku pi1ula (0,20 g ekstrakta) 2-3 puta dnevno. - Zlatica ima fenolski heterozid, saponш, etarsko uljc i ureazu. '
ZLAТNICA,
CELEBI-GRANA
Solidago virga-aurea L. -
Compositae
Trajna zeljasta biljka, visoka od 10 do 100 cm (zavisi gde raste). StaЬljika је uspravna, tanka, skoro gola i samo na gornjem delu razgranata. Listovi su dlakavi, dиguljasto..ovalni; donj i listovi su na drskama i ро оЬоdи testerast i, а gornji su sedeci. Cve tovi su sitn·i, zlatnozuti, sakиplj eni u male glavicaste cvasti 10 do 15 mm visoke i 15-20 mm siroke; cvasti su metlicasto rasporedene na vrhu stabljike. Obodni cvetovi su jezicasti, zenski, а oni u sredini su cevasti, hermafroditni. Cveta od jula do oktobra. Rasprostranjenost. - Suve svetle sume, sumske cistine i obodi, stene, do 2.700 m nadmorske visine. Ima vise \Ћri jeteta i rasa zlatnice: na planinama (Solidago m.inuta L. -i S. alpestris W. к:) i obalnom podгucju Sredozemnog mora (S. macrorrhiza Lange) su sitne, niske, а u nizim predelima (S. vulgaris Lam.) su vi-
soke. Iz Amerike su kao ukrasne prenesene u parkove S. gigantea Wild., S. graminifolia Elliot i druge. One su najkrupnije. Sve su slicnog hemijskog sastava i terapijske vrednos ti, ali se ipak u medicini najvise ceni S. Vi1'ga-aurea L. Droga. - Vrhovi grana u cvetи (Soli· daginis virga-aureae herba). Sastav. - Etars kog ulja fima (u О/о): и podzemnim organima 1 2, и liscи 0,70, и с\тесu 0,50, u staЬljici 0,30. Tanina lma (и O/u): и cvetu 16, и listи 11-15, u podzemnim organima 8-10, u staЬlj ici 4- 9 а и semenu 6. Tanin је katehinski. Saponozida ima n ajvrise u staЬljaoi, manje u listu i cvetu, а najmanje u korenu. Ima i fla'юnoida ј organskili kiselina. 1
1
ZLATN ICA
LECENЛ!
346
BILJEM
Upotrcba. - Narodni lek za lecenje hronicnih oЬoljenja bubrega, be~ike i Zиci, za lecenje rana, proliva i raznih zapaljenja koze i sluznice. Ulazi u sastav diureticniЬ eajeva za leeenje pielonefrita, cistita i hemoragicnog nefrita. 1. Hronicni 1tefrit: ро 15 g zlatnice i lista Ьosiljka i 70 g brezovog lista se pomesa; З supene kaSike sme5e popari se sa pola litra kljueale vode, poklopi, ostavi З sata i popije pre jela u tokи dana. 2. Proli1', kr\J и stolici: 100 g zlatnice popari se 1 litrom kljиCale vode, poklopi, ostavi сеlи пос, ocedi i pije umesto vode u tokи dana. Moze se zasladiti, najbolje rиZinim medom. Na isti nacin se moze spraviti i иpotrebljavati сај od 50 g zlatnice i 50 g rizoma trave od srdobolje (Tormentilla), ali se trava od srdobolje mora prethodno kuvati pola sata, ра na kraju kuvanja staviti unutra i zlatnicu. З. Uremija, te.Skoce pri mokrenju: ро 20 g zlatntice, korena selena, o~ trike (Carex) i sapunjace i brezovog lista se pome~a; 5 supenih ka~ika sm~e prokuva se 10 minиta и 1 litru vode и poklopljenom sudи, ostavi preko no6i i sиtradan pije umesto vode. Moze se piti i zasladeno, najЬolje sirupom od ribizla ili od kiselih visanja. 4. Reumatizam, upala zglobova: ро 20 g zlatnice, breze, dsopa, ttave-ive i paprenog lisca se pome~a i postupi kao pod З. 5. Rane: ро 25 g zlatn·ice, petrovca, Zalfije, rusomaee i zmijske trave (Sanguisorba) prokuva se 15 minuta и poklopljenom sudu u 1 lirtru vode, ostavi 8 sati, ocedi, iscedi i time ispirajи rane ili se oblafи natopljenim p]atnom (ovo је иspesno korisceno ·U П svetskom ratu u nedostatkи drugih lekova). Ostala narodna fm.e na: Zиdinska trava, zlata ~iba, kr:kica, poganska trava, trebuhovka, stapika.
ZOVA,BZOVA,BAZGA,BAZ Sambucus nigra L. -
Caprifoliaceae
Zova је grm ili manje drvo, viiSoko do 5 т. Ona vrlo r ano olista. Grane su јој ispunjene belom srii. Ima naspramne, neparno peraste listove. Cvetovi su sitni, mlecnobeli, jakog mirisa, udrиZeni u vrlo krupne lepe, racvaste cvasti sliene stitu. Plodovi su sitne, zeljaste, а kad sazru tamnoljиbicaste bobice s crve.. nomodrim sokom. Cveta od maja do јџlа. Rasprostranjenost. - Zova raste svuda, najvBe ро vlamim i zapu~tenim mestima, ро naseijima i oko njih, ро obodu ~uma i sumskim prosecima. Berba. - Beru se cele zovine cvetne ki1e ро lepom i suvom vremenu, cim se cvetici pocnu otvarati. Precvetale cvasti se ne smeju brati, jer daju drogu koja nema tako pvijatan i jak mir is i mrke је Ьоје. Cvetne kite se pazljivo odrezu i и korpi odmah nose kuci, nanizu na konac kao dиvan, i obese negde pod krovom na tavanu ili u sи~nici da se sto pre osuse. Ili se jedna ро jedna naretko poredaju na lese. Promaja treba da Ьиdе sto јаса da Ьi se cvet sto ь r z е о s u ~ i о i sto manje potamneo. Samo u slucaju rdavogJ vla2nog vremena, su~nicu treba grejati
ZOVA, B ZOVA, BAZGA ...
347
ali n e izn ad 40°С. Kad se cvasti potpuno osu~e. k r u n ~ s е n а d r е ~ et о т, tako da na resetu ostanu pete ljke, а kroz njega prot1u samo cvetici. Pre.thodno se. ~regleda svaka cvast i iz nje izbace cvetici koji su potamneli, posme~~· Suva . droga mora biti jednolike svetlozute Ьој е. Cvet Zиte, mrke 11I cme ЬоЈ е treba odbaciti. Do prodaje cvet se moze cuva ti krace vreme и platnenim vrecicama obesenim na tavanu Ш па •nekom d r ugom suvom mes tu. Za duze cuvanje mora se zapakova ti u sanduke oЬlozene tamnom hartijom ili и dvostruke kese od hartije, jer cvet p rivlaci vlagu i poplesnivi, ра se mora baciti. Droga. - Cveti6i (Sambuci flos) su belo-Zиckaste Ьоје i vrlo si tni, svega З do 5 mm u precniku. Imaju petodeonu tockastu krunicu, pet prasnika s velikim zu tim an terщrna (Sam bucus ebulus, apta, burjan, srnr dlj iva zova ima crvene antere) i kratke, sedeee, zelene zigove (S. racemosa, crvena zova, divlj a bazga, planinska zova ima ljublcaste). Droga је osobitog, dosta prijatnog m i r i s а, а u k u s а је najpre sluzavo-sladunjavog, а kasnije malo lju tog i nagorkog. zovл Sastav. Hemijski sastav zovinog cveta jos nije tacno ;poznat. Sadrzi h е t е r о z i d е k о ј i i z az i v а ј u z n о ј е n ј е, s а m Ь и n i g r о z i d (cijanogenetski heterozid), f 1 а v о n s k i h е t е r о z i d r u t о z i d, t а n i n а, svega oko 0,0250/о е t а rs k о g u 1 ј а konzistencije masla nepoznatog sastava, zatim ;ima smole, secera, bolina , organs kih kiselina i dr. Upotreba. ·- Zova se daje u oЬliku to plog саја za znojenje protiv nazeba, zati·m kao diuretik i emolien s. Ulazi u sastav laksantnog еаја. U narodn oj m·e dicini se upo treЬljava mnogo vise nego u skolskoj za leeenje svJh bolesti od n azeba, orgaлa za m okrenje, disan je itd. 1. ~ај za znoj enje: 10 g zovinog cveta popariti 1 li.trorn klju cale vode, pokJopiti i p os le p ola sata toplo piti na 2 sata р о 1 casu; zasladiti visnjevim sirupom. Na is ti nacin se moze spraviti i upotrebl ti сај od smese: 4 g cveta zove 1 р о 3 g li ре i kam ilice. 2. Za јасе. i zlucivan j e mokrace: ро ЗО g cvcta zove, ploda persuna i kleke i 10 g moraca. Tri supene kasike smese popa riti sa pola litra kljucaJe vode, p oklopiti i ostaviti preko noci. Pi ti tri puta dnevno ро 1 casu pre jela . З. Za lakse is /cas/ja, ,anie sluzi: ро ЗО g cveta zove i podbela i ро 20 g cveta b elog sleza i юоrаса. Tri supene kasike smese popariti sa 400 g kljucale vode, p oklopiti i posle 2 sata piti top]o na 2 sata ро 1 kas1ku.
LECENJE
348
ВШЕМ
4. P1·otiv vclikog kaJlja: ро 20 g cveta zove, rosиlje, Lista piton:og kestena , bok,rice i majkine dusice, kao pod З. U narodnoj medicini ироtгеЫја,,ајu se kao lek i unutrasnja k о r а, l i s t i р 1 о d z о v е . U kori i listu i~ma, pored osta•log, ~ambunigrina - jednog alkaloida i pиrgativne smole. U kori ·ima saponina, tanina i holina. Kora је najpre Ыagog и k и s а, а zatim gorkog ј izaziva gadenje ла povracanje. D eluj e pиrgativno, а и vecoj dozi i diureticno i izaziva proliv. Od zrelih, socnЉ plodo\'a peku rakijи . U bobicama, pored seeera, ima jabucne kiseline i m nogo cnreno-ljиblcas te Ьоје . Nekad se od soka izradivao gust ekstrakt (Roob Sam.buci) i иpotreЬljavao kao laksans. U narodu se svi delovi zove upotreЬlj a,,aj и za lecenje mnogih boJesti. Jos sи Teofrast i Plinij e znali za lekovitost zove. Slicnog hemijskog sas tava ti dejstva su i crve11a i1i plarzinska zova, divja zovbl
1
ZUВACA
Cynodon dactylon
ZUBACA U
CVEТU
Регs.
-
Gramineae
ZUnAtiN CVET
ZUBACA
349
Zubaca Је najotporпiji korov nasih zitorodnih krajeva. Naraste 30 do 50 ст. Brzo se razmnozava veoma zilavim rizomima. Cveta od proleca do jeseni. UpotreЬlja\ra se rizom (Rhizoma graminis major). Droga nije dovoljno ispjtana. Sadrzi asparagina, skroba, raznih soli i dr. Ulazi и sastav diureticnih eajeva. SlиZi i za falsifikovanje pirevine (Triticum repens L.). Ponckad se trazi za izvoz. Narodna imena: bermudska trava, zobenka, zubovina, krvavica, krvokopica, troska trava, troskot, troskocic.
1
IVANJSKO CVECE Galium verum L. -
IVANJSKO
CVECE
Rubiaceae
Trajna zeljasta biljka, visoka do 80 cm. Listovi su duguljasti, siljasЬi ј sakupljeni u .p rsljenove (6-12). Cvetovi su mirisni, zuti, sakupljeni и metlicaste cvasti na vrhovima grancica. Cveta leti. Raste svuda. Bere se gornja polovina biljke u cvetu (Galii veri herba). Sadrii heterozida asperulozida i primeverozida, tanina, saponozida, vrlo malo etarskog ulja, voska, crvenu Ьојu, vitamina С i dr. Narodni lek za umirivanje, lecenje koznih bolesti, kao tonik, stomahik, antiskorbuHk. Narodna imena: banjseak, brocac, gospin prostirac, gospina stelja, dremovk.a, zivboza, ivan-cvet, ivandance, ivanova trava, ivanovo cvece, zuta br<>ci1ka, zuto ivanjsko cvijece, jovandance, jovanova travica, jovansko cvece, mracnica, prava brocika, rumena lakota, siristica, slipavka. Slicnog sastava i dejstva su i druge domace vrste istog roda: Galium aparine L. (ЬroCanka, brocac, divlji broc, krpelj, krpiguz, lepaec, lepusa, prikrp, priljepaca, prihvat, pupcac, hvatavac), Galium mollugo L. (bejlovka, bela dremota, brocac, divlji broc, divlji slajer, bijelo ivanjsko cvijece, mekusica, obicna brocika, prikrp, crni maj), Galiшn
IDIROT
351
cruciata Scop. (krstata broCika, t1urlfevsko cvece lfurdevce ZиCanica krizarica, rnaslenik, zuti prirnak, stravna trava) i , Galium p~[U$tre L . . (Ьeli prirnak).
IDIROT
Acorus calamus L. -
Araceae
Idirot је dugovecna zeljasta bbljka s vrlo razvijenim, razgranatim rizomima, koji su na donjoj strani obrasli mnogobrojnim zilicastim korenjem, а od gore pravim, zelenim, saЫjastJ:im, do 1 m dugackirn ~ do З cm sirokim lis tovima. StaЬlj ika је pri dnu crvenkasta, а па vrhu se zavrsava zbijenim cvetnim fuckasto-zelenim klipom okrenutim u stranu. Cveta juna i jula. Plod је . duguljasta crvena bobica. Cela biljka prijatno mirise. Raste u mnostvu ро nasim Ыatima i mocvarama svuda pored Dunava, Tise, Save i drugih reka. Berba. - Rizom se kopa ili krajem leta ili poeetkom jeseni, сiт se voda povuce iz bara RIZOM IDIROTA U JESEN: 1 i moevara. Vadi se iz mulja naVRSNI PUPOUAК, 2 - ВOCNI PUPOUCI, 3 - KORENJE, 4 - LISN1 OtiiJCI rocitim vilama, dobro opere, ocisti od korenja, lisca i trulih delova, oljusti mrka pokorica, uzd.u i raseee i sto pre osusi u susnici do 4ООС. Neoguljen koren se rnanje ceni, ,preтda u njemu ima vise etarskog ulja, jer pokorica sprecava isparavanje, guЬitak ulja. Idirot ne treba zameniti s nekim drugim biljkama. V о d е n а р е r un i k а (lris pseudacorus) ima slican list, ali iта zut cvet. R о g о z i vezljika (Typha, Scirpus) ima~u v-alj1k ast i debeo klip. Rizom obeju ovih vrsta nema prijatan rniris ,iёtiгota. Droga. - Rizoш idir-ota (Carami rhizoma) је <Жо 20 ст dugacak i 2-3 ст debeo, malo spljos ten ili skoro valjkast, spolja smed, na prelomu belicast, zrnast i т е k k а о s u n d er. Na gornjoj strani vide se naizmence trouglasti i pomalo opali о z i l ј с i о d 1 i s с а i mrkocrvenkasti izbrazdani clanci od staЬljike, а odozdo male okruglaste uduЬljene belege od k о r е п ј а, koje su и Iuk poredane u 1 ili 2 reda. U vodi rizom postaje sunderast. Na poprecnom preseku tada se lupom тogu videti si tne supljine. Svoj-stvenog, aromaticnog т ti r i s а, gonkog, a·romaticnog i pomalo ljutog u k u s а. Sastav. - Droga sadrfi 1,5-3,50/о е t а r s k о g ·U 1 ј а, s т о 1 е, t а п i n а, amorfne, zute gorke supstancije а k о r i n а, т а 1 о о r g а ns k i h Ь а z а thoJina i metilamina), mnogo skroba, sluzi i dr~ Pepela ne
l..BCENJE BII.JEM
352
sme ostat:Ji vise od 6°/о. E tanolnog ekstrakta mora dati najmanje 18°/о. Etarsko ulje, AechcroleU7n Calanti је nagusta, zutomrka gorka teenos t kamforas tog, j akog, svojstvenog mirisa. VrJo Jako se rastvara u 900/о etanolu. Sadrzi azarona (1-propenil 2, 4, 5-trimetoksibenzen). Ima jos i raznih terpeнa, mnogo seskv•i terpcna i azarilnog aldehida. Upotrcba. - Idirot је lekovita i vaina domaca aromatitna Ьiljka za industrij sku proiz,•odnju mirisnog etarskog ulja, а za vreme rata blo је vazan aromatican zacin, jer nije bllo skupocenih zacina iz tropskih zemalja. Najcesce је mesan s korijandrom, ра se trosio kao »ratni blber« i »ratni cimet
se ројаса mokrenje): idirota, nane, klekinja (zdro- ро 25 g pom,e sati. Od te smese uzme se З pune sиpene kasjke, popari sa pola litra kljuCa.le vode, poklopi i posle dva sata pije З puta dnevno pre jela. 2. Zeluda.Cni сај (za apetit): Jdirota, kicice, lincure, gorke deteline i kore Ojuske) od gorke pomorandze - qJO 20 g pomesati, stavrti u jedan ]itar prepeceпice i pos]e 8 dana (иz се~се mи.c kanje) poceti piti tтiput dnevno ро 1 kasiku nн роЈа sata pre jela. З. Сај za bolje 1'arenje: idirota, maticnjaka, nane, kamПice i moraca - ро 20 g pomesati. Pиnu supenu kasikи popariti sa 200 g kljиcale vode, pok1opiti i, kad se o.hladi, popiti posle jela. 4. Cir i elu.ca (ироtгеЬlјаvаји u Holandiji i SSSR-и): idirot i slatki koren samelju i uzimajи triput dnevno pre jela ро 1 kafenu kasiciou u jakom caju od kamilice. 1. Diureticni
Ьlj enih)
i
ldirot ulazi u sastav raznih preparata za spravljanje likera i drugih desertnih pica, aromaticnih i gorkih rakija i sl. Narodna imena: babad, baban, babji stapi, balad, vodena saЬljica, vodeni bozur, vodeni futi Шijum, vodeni •kmi•n, vodeni macic, vodeni min, vodeni cmin, zuti ljiljan, igirot, (Orfebln), idirot, iciтot, kalmus, kolmez, komиs, mirisava trska, mirisavi sas, saЬljar, tatarsko zelje, temi~varka, temisvarska sasa, sasa, siroki locek.
IZМIRNA . IMВLA.
..
353
IZMIRNA, BENZOE, BELZUIN, SMIRNA
Resina
В enzoe
Jzmirna је balsamiena smola dobijena iz zaseeenog staЬla raznih vrsta Styrax (Styracaceac), koje rastu divlje, а mestimicno se i gaje и indomalajskom podrucju. Izmirna deluje kao antiseptik i ek>Spektorans. U farmaciji se upotreЬ Jjava za izradu Adcps benzoatus, koja se duze sacuva od kvara nego oblcna svinjska mRst. Misli se da је glarvni konzervans u smoli koniЬerilni benzoat, jer ј е primeceno da је sijamska i?Jmirna bolja od surnatranske. Zbog vrlo prijatnog mirisa, izmirna i ~njena tinktura se upotreЬljavaju za inhaJaciju i kao Ьlaga aromaticna anйsepticna sredstva spolja u sastavu rаи nih voda za negu usta i za druge higijenske i kozmeticke preparate (1 о s i on i). Henzoe se daje kao ekspektoraпs u slucajevima hronicnog bronhitisa s obilnim i gustirп sekretom, narocito deci i starijim osobama. Daje se i protiv besicnog katara, uгetritisa i katara orgaпa za disanje. IМELA,
BELA
Viscum album L. -
IМELA
Loranthaceae
Mali, \'rlo razgranat, uvek zelen grmic, visok do 1 m, koji kao poluparazit zivi na raznom beJogoricnom i crnogoricnom drveeu. StaЬljblca је zeleno-fuckasta, dгvenclsta, оЬlа i dihotomski se grana. Listov.i 5U debeli, kozasti, zeleno-zuckasti, ·sedeCi, ро obodu celi i imaju 3-5 nerava. Ima odvo· jene muske i zenske cvetove. PJod је bela, ·okrugla, socna, prozirna bobica puna lepljive mase. Cveta od marta do maja, а plodi od avgusta do novembra. Droga. - List i mlada grana, rede biljka (Visci alЬi herba, stipes et folium). Kod nas је obicaj da se Ьеrе z~mi, а u Francuskoj od avgusta do septembra; sto pre osusiti u tankom sloju. Kod nas se imela malo trosi, ali kako ј е irna svuda mnago i posto se trazi za izvoz, preporucuje se njeno branje, samo se prethodno mora raspitati da li se tra.Zi posebno odvojen list ili cela Ьiljka. Za planince ovo moze biti dobar izvor zarade preko zime jer tada na selu nema poljskih poslova. Sastav. - Alkaloid viskotoksin, inozitoli, flavonski heterozidi, vosak, sluz, ћolin i drugi sastojci. Premda је imela mnogo istrafivana, ipak јој hemijski sasta\' nije dovoljno poznat. Primeceno је da hemijski sastav i lekovitost zavise i od tlп1eta domacina na kome imela zivi. Tako је utvrdeno da је imeJa s jabuke i jele otrO\'Dija od one sa topole. Isto tako i hipotensivna s\юjstva пisu ista: najjaea su u itnele sa kгuske, manje s jabuke, а jos manje sa oskoruse. Upotreba. - lmela dobro deluje pгotiv visokog krvn.og pritiska i ar· terioskleroze, ali је jakog i neujednacenog fizioloskog dejstva, ра se sme upotreblti samo pod nadzorom lekara da ne bi doslo do trovanja. Imela se daje u oЬJiku raznih preparata, sama ili u zajednici sa drugim lekovima slicnog dejstva (sinergisti): s pririюrskim lukom, jodidima, amilnitritom, belim lu· kom i drugim lekovima. U apotekama se spravljaju:
LECBNJE BIUEM
354
l. PraJak mle\'Cnjem lista: 1-2 g u toku dana. 2. Сај: ро 25 g imele, C\'eta i ploda (zclroЬljenog) gloga i rastavica se pcmesa, ра se 2 supene kasike sme~e prokuva 10 mi,n uta u 400 g vode, ostavi 2 sata i popije pola izjutra, а pola uvece pre jela. Uvece pojesti 2-3 cena belog luka. З. Сај protiv h1'01ticнog nefrita sa hipertonijom: ро 25 g imele i rastavica i 50 g brezovog lisca se pomesa i upotrebi kao pod 2. 4. Vino: 20 g sitno zdroЬljene imele drii se 4 dana u 1 litru dobrog belog vina i pije 3 puta dnevno ро 1 casica pre jela. 5. Tinktura: 200 g S\:eze imele ј 100 g ociscenog belog luka isecka se i prelije 1 litrom jake kOП10ViCe, drzi 10 dana Ш Cesce muckanje, OCedi, lS· cedi, prof.ilLruje i pije З puta dnevno ро 1 kaSika pre je la. Druga narodna in1ena: amelje, veska, visk, visce, 1epak, mela, melina, п1еlје, omela, omelj, himela, hmelina, hrastova imela.
INDIJSKA KONOPLJA
Cannbis indica
Lamaтok
-
Cannahinaceae
Za dobijanje droge upotreЬljavaju se vrhovi zenske konoplje u cvetu sa zametnutim plodovima (Cannabinis summitas). Nasa oЬicna koпoplja, kudelja, Ca11.naЬis sativa L., koja se и Backoj i okolini Leskovca gaji kao vaina tekstilna indиstrij.ska biljka zbog odlicnog v 1 а k n а za izradu kanapa, uzarije, platma i drugog tekstila, verovatno је poreklom iz Indije, Persije i Kine, odakle se s vremenom rasirila ро celom svet·u. Konoplja је vrlo po1imorfna billjka, ima mnogo varijete·ta. Jedna njena odlika, koja interesuje farmakognozijи, jeste Cannabis indica Lamarck. Razlikuje se od obicne tkonoplje mnogo vecom sadriinom narkoticnih smolastih materija, zbog kojih se gaji, najvise u Indiji. Vlakno јој nije tako dobro kao и obicne konoplje. Gajena u bladnijim predelima, kod nas i ро visokim plan1nama, jndijska konoplja se izтetne u oЬicnu, postaje inaktivna ili vrlo slabo alctivna. Najbolju drogu daje Bengal, jer је tато gajenje konoplje pod strucnoт i strogom kontrolom vlasti. U avgиstu se seje, а и septembru rasaduje u jaku, duboku, dobro nadubrenu zет1ји; zanje se fe· bruara i marta. U ravnici biljka naraste 2-3 т, а u brdima 1-2 т visoko. Indijska konoplja se gaji i и drиgim pokrajinaтa Indije, u istocnoj Afrioi (ZanziЬar), и jиZnoj Africi, Tripolisи, SAD (Teksas) i drugde. Od indijskc konoplje doЬija se vise droga: 1. Bhang se dobija s ,и s е n ј е т ј о s z е 1 е n е konoplje. ОЫсrо se sastoji iz vrhova staЬljika и cvet.и sa n~to malo lisca i ploda. Sluii za iz. radu raznih, vrlo slozenih opojnih n apitaka mocenjem droge u razЬlaienom alkoholu, sa ili bez dodataka opijuma, tatule, dиvana (lutki, mиdra). Proizvodi se i иZiva tl Indiji kao afrodizijak. 2. Gunjah, Ganja ili Guaza је јаеа vrsta jer sadrii vise smole, tako da su vrhovi grancica slepljeni. Dolazi u razniт oЬlicima. Mirdsa је vrlo Jakog; јо5 bolje se oseca kad se dгoga ras1rlja ili zagreje. Vrlo је opojna. Pusi se u narocHim lulama и Indiji.
lNDIJSКA
KONOPUA
355
3. Charas, Charrus dLi Churus је najaktivnija trgovacka forma. Sastoji se gotovo od ciste s m о 1 е sa ne~to malo delica Ьiljke, zemlje i druge necistoce. Ova siro\•a smola dobija se trljanjem medu rukama N:i cedenjem smol~stih vrhova роmосн grubih tk.anina ili бе pusti da kroz redove konoplje u cvetu prolaze ljudi odeveni u koroo odelo, ра se posle smola krivim nozevima sastruze s koze. U Arabiji •i Egiptu upotreЬljava se h а~ i ~ spravljen na svojstven naCi.n. U Tunisu od indijske konoplje spravljaju na poseЬan naёin opojnu drogu pod nazivom k i f. U Ђurskoj izraduju vodeni ekstrakt od indijske kon.oplje, kome posle toga dodaju razne aromaticne i afrodizijacne ЬИјkе. Тај opojni preparat nazivaju h а f i ј u т ili h а f i ј u n. U Meksiku i jиZnim delovima SAD иZivaju m а r i h u а n u spravljenu od vodenog ekstrakta inclijske konoplje i duvana. lzgled droge. - Vrhovi zenske konoplje u cvetu s del~mieno zametnutim plodovima. Oni su grub o dla·kavi i s 1 е р 1 ј е n i s m о 1 а s 1 о m m as о m u rapave, skoro pljosnate grudve zelene Ьоје. - Li.Sce p11i cvetu је jednostavno, duguljasto, sJicno bodlji, ро rubu testerasto-zupcasto. Pazusne zbijene cimozne cvasti imaju duguljaste za!liske а svaki cvetic obuhvata ро jedna jajasto-duguljasta p levica, koja posle omotava jednosemeni plod d ugacak do 5 а sirok do 2 mm. Droga mora biti ze1ena, р о s е Ь n о g n а rk о t i с n о g m i r i s а koji se јасе oseti kad se droga trlja ili zagreje; aromaticnog, gorkog i neprijatnog u k u s а. Hemijskl sastav. - Nedovoljno је poznat i pored mnogobrojnih analiza. G1avni sastojci su s m о 1 а (do 20'Ј/о) i е t а r s k о u 1 ј е (oko 0,3°/о). Ima jos i holina, trigonelina i kalcijurn-karbonata. Daje 10 do 18О/о alkoholnog ekstrakta. Ostavlja do 150fo pepela. Smola је Пlfka, arnorfna i polutecna masa (Srnitb, 1845). Rastvara se u alkoholu, et111 i sumporugljenliku. Izgleda da је glavnj sastojak smole i nosilac narkoticnog dejstva konopJje i ha~isa jedan kristalni aldehid~fenol jakog rnirisa na konoplju: k а п а Ь i n о 1, С21 Н 2 а02 • Izaziva vrtoglavicu. Kanabinol se vrlo brzo kvari, ok· siduje ла vazduhu pod uticajem enzima oks·i daze. Na ovaj natin se moze objasniti za~to se droga mora obnavljati svЭJke godine i euvati hermeticki za tvorena. Posle d\1e godine oЬicnog cuvanja droga је potpuno neaktivna. Godine 1940. izolovano је јо~ nekoН.ko aktivnJ.h sastojaka: k а n а Ь id :i о 1, k а n а Ь о 1 i k а n i n. Svi se oni rastvaraju u ulji~ma . Uspela је sinteza kanaЬinola i na taj nacin dokazana njegova hemijska konsti tucij а. Etarsko ulje је Jakse od vode, dosta tecno, levogirno, Ьоје kao cilib ar; sastoji se iz terpena i seskviterpena (kanabena), jedne be1Jbojne, vrlo aromaticne tecnosti. U rvodi rastvorlji~Ve supstanoije indij.ske konoplje su neaktivne. Upotreba. - lndijska konoplja sluii kao narkotik, antispazmodik, sedativ i hipnotik. Na Istoku se upotreЬljava za stomacno-crevna obolje.n1a. protiv grceva, h.isterije, velikog ka~lja, reume, gihta, rnigrene, neuralgije, kao antidot pri tr<>vanju striћninom itd. Daje se do 1 gram Ј 0°/o-ne alkoћolne tinkture, 0,05 do 0,10 g suvog alkoholnog ekstrakta ili u oЬliku smole, zelenog (0,05 do 0,20 g) ili mrkog »kana-
LECENJE BIUBM
356
bina« (0,03 do 0,05 g). - Pra~ak se ne daje, jer је skoro uvek neaktivan, buduci da se u nj emu kanabinol mnogo brie oksidi~e. Najbolji su oni proizvodi koji su izrac.1eni na mestu proizvodnje od potpuno sveze droge pouzdanog porekla. Va.Znost i иpotreba irndijske konoplje .и medicini su sasvim neznatne, 'Pogotovu kad se иporedi s ogromnim kolicinama koje se potгose za иzivanje ·РО raznim muslimanskim zemljama. U zapadnoevropsku medicinи uvedena је posle ogleda O'Shaиghnessy 1838. do 1839. gocline. preradena smola dobijena od indijske konoplje (Cannabis indica). Smoli za uiivanje dodaju •meda, secera, masla, bra~na, opijuma, ci· meta i drugih aromatiёnih zacina, mo~usa, raznih afrodizijaka, bunike ili tatule, strihnina i drugih sredstava, ~to zavisi od u.kusa potrosaea, koji је raz1iCit и raznim zemljama. Narodi na I·stokи znali su odvajkada za opojnost konoplje. H~li је
Prema Herodotu, Skiti su preneli upotrebи konoplje и Bvropи otprilike Ј .500 godina pre nase ere. Hasi~ se spominje u sanskri tu i u jednoј kineskoj \Ьotanici toga doba, jer su ga vec tada Kinezi i I.ndusi ufivali. Izgleda da Egipcani, Jevreji, Grci i Rim.ljani nisu poznavali indijsku konoplju. Arapima је dosla iz Persije i brzo se rasirila pod imenom »basis«. Sve do 1809. god. nije se znalo od ёеgа se pravi hasis. Tada, prilikom Napoleonovog pohoda u .Egipat, Lamark је opisao dгogu . Tom prilikom se medu francuskim vojnicima brzo rasirHo ufivanje hasi~a, ра su vojne vlasti morale strogo intei"\1 enisati drakonskim kaznama. Od toga doba do danas izvrsena su mnogobгojna hemijska, fiziolo$ka i terapeutska ispitivanja, ali bez mnogo uspeha i izgleda da se konoplja i njena smola иvedu и medicinu. Jos uvek se najveci deo indijske konoplje upotreЬljava za ufivanje. Od Maroka do Indjje hasis vekovima uzivaju milioni ljudi, najvise muslimani. Hasis puse i piju. Dejstvo llasisa moglo bi se podeblti na 4 perioda: - 1. Najpre se javlja drazenje (potreba za bu·kom, galamom, pokretima, ludom mahnitom igrom, smehom, vriskom, ·urlikanjern; zivci su ustreptali, covek se oseca neobicno lak i cio). - 2. Period fantazije, zanosa, cudnog pijanstva i prijatnog osecanja; nastupa neuravnotezenost, govor bez veze ti srnisla, kao kad neko bunca ili >•kao da se najeo bunike«. - З. Period halucinacija, vizija ј ekstaze.- 4. Urnor, tromost i sanjivost. Zanimljivo је napomenuti da opijeni ne osecaju nikakve Ьolove, а mnogi tvrde da im mucenja, batine ri druga zlostavljanja prijaju (fakiri, fanatici, asketi, proroci). Za strah ne znaju. Arapi i Turci davali su svojim vojnicirna pre borbe hasisa. Jedino se tako mogu p1·oturnaciti neshvatljiva hrabrost i иZasna svirepost koja је k:rstasima (XII i XIII veka) ulivala toliko straha. Мisli se da francuska rec assassin (svirep ubica) potice od reci ha· sisin, tj. co\'ek od hasisa. Od Maroka do lndije vise od 500/о umobalnih ро bolnicama i zavodima su bivsj u.Zivaoci haЭisa ili opijuma, а i.sti је procena1 i medu teskim px·estupnicima, ubicama i kradljivcima. Jer duie ufivanje hasisa veoma је skodljivo i najeesce dovodi do u.Zasnog fuгioznog ludila, а redovno i do osirornasenja, bede i nevolje, raspikucstva i unistenja porodice. Deca i zene s u veoma osetJjivi prema hasi~u. Alkohol smanjuje dejstvo ha~isa, а kiseli napici istrezne opijenog, zbog cega se oni dаји kao protuotrov u slucaju trovanja (Planchon).
IPEКAКUANA.
ISLANDSIO USAJ
357
Posle I svetskog rata poceli su i kod nas gajiti indijsku konoplju, аН se od toga odustalo vec prve godine gajenja, ne~to zbog nerentabilnosti (skupoca radne snage), а јо~ vise zbog slabijeg kvaliteta od indijske droge. U okolini Bitolja, gde је bllo zasejano mnogo hektara indijskom konopljorn. ''ес prve gocline uginule su sve pcele u tom kraju. KontroJa Svetske zdravstvene organizaclje pri OUN. - Toksikomanija drogama izradenim od indijske konoplje uzima sve vise maha и svetu. Zbog toga је medunarodna kontгola vrlo stroga. Trovanja su akutna i hronicna, stetna za pojedinca i za drustvo. Najgore је ~to hasis i drugi preparat.i izazivaju naviku, neizdrzljivu potrebu za stalnim uzimanjem i povecavanjem doza da bi se postigao zeljeni efekt. Zrtva propada psihicki i fizicki, rusi sebe, porodicu i okolinu.
IPEКAКUANA,
GLAVISICA,
BUUVNJAК,
KORIJEN ZA BUUVANJE
Ipekakuana је osusen koren jиZnoamericke biljke Uragoga ipecacuanha Baillon-Rubiaceae. Ova mala trajna zeljasta blljka, visoka svega 20-40 ст, veoma је vazna, jer se njen alkaloid иpotreЫjava protiv атеЬпе dizenterije, иd koje jos i dana~ и tгopskim predelima boluje oko 800 miliona lica. Ipekakuana se upotreЬljava ne samo za leeenje tropske srdobolje vec i kao ekspektorans i emetik. Iz ipekakuane se vade alkaloidi emetin i cefelin. Ovaj poslednji se prevodi и emetin, јег se protiv amebne dizenterije daje samo emetin hidroblorid u oЫiku potkoznih injekcija. U ma1im dozama (ро 0,02 do 0,05 g desetak puta dnevno) droga se daje kao ekspektorans u oЬlik.u infuza, tabl.eta, sirupa, tinkture ili Doverovog praska (Pulv;s Ј pecacuanhae opiatus). U dozi od 0,5 do 2 g (uzeto и dva do tri puta za cetvrt sata) izaziva najdalje posle jednog sata povracanje. Cini se da је ipekakuana najmanje skodl.jiv vornHiv. CefeИn (fenolni aikaloid) deluje dvapиt јасе vomiti\'ПO nego emetin i zato је kao emetik bolje upotrebiti kartagena-ipekakuanu, jer ona ima 2 do З puta vise cefelina nego rio· -ipekakuana. Napomena! - Osobe zaposlene oko prerade ipekakuane treba da budи oprezne. U prvom redu tгеЬа zastititi lrice, jer prasina od •ipekakuane drafi kozu, а jos visc sluzokozu ј izaziva upalu, mehurove i rane, drafi i izaziva upa1u ociju i organa za disanje. Osobe koje ne podnose ipekakuanu (idiosinkrazija) mogu dobiti jake napade slicne astmi.
ISLANDSKI LISAJ
Catraia islandica Ach. ( = Lichen islandicus L.) Rasprostraпjen је preteZ.no na severnoj polukugli: u Severnoj Evropi,
Sibiru i Severnoj Americi. U hladnim arktick.im krajevima raste i u ravnici, kod nas u Srednjoj Evropi i SpanHi ро svima planinama, osobito na nepristupacnim i vetrovima izlozenim vтletima i goletima.
а
LECBNJE BIUEM
358
Sahiraju ga pпrenstveno nocu ili za vlafnog, ki~nog vremena - jer ga ј е tad lak~e odvojiti sa podloge zatim ga ociste, operu i osu~e. Najvise mecticinskog lisaja se skupi u Skandinaviji i Srednjoj Evropi. Talus је mnnje-\1 ise uspravan i svojorn razgranatoscu donekle lici na mali grm (otud »lisaj grmas«). Visok ј е do 10 cm, а debeo svega do 0,5 mm, nepravilno dihotomsk!i, prstasto razgranat i s оЬе strane go. Poj edini ogтanci SU pri dnн zlebasti, skoro U cev Za\rij eni, а na vrhu SU rasireni, nepravilno trepavicasti, nazuЬlj eni i kovrcasti. Ро obodu је lisaj reokast. Na strani okrenutoj svetlosti lisaj ј е dosta tamл o·maslinastozelen, sivkasto Hi zelen kastosmed i uopste saren, а na s uprotnoj strani је svetlije Ь о ј е, эа belicastim mrljama. Osuseni lisaj ј е sasvim svetle, ponekad gotovo bele Ьоје. Svez lisaj је mek i kozasto zilav, а osusen је dosta krt i lomljiv; и vodi se razmeksa i postane savitljiv i kozasto-rskavieav. Na vrhovima krpica vide se vrlo retki slicna иdиЬlјеnја.
apotencijиmi
kao rnrka, s·titu
Мiгisa је vгlo ·sJabog; tek ~kad se эitni , Ukusa је sluzavo-gorkog i Ьljutavog. U vodi
oseti se .щiri.s na morэke alge. raskva.Sen manje је gorak; ispiran alkoholom ili 1°/o-nom potasom potpuno izgubl gorcinu. U Norveskoj i Irskoj lisaj se pre thodno drzi 24 ·sata и vodi da Ьi mu odstranili gorбinи (cetrarin), osusi i saшelje, ра se brasno upotгeЫjava za ishranи. Hranljiva vrednost је upola manja od psenicnog brasna, jer se liheni·n teze vari od skroba. Sastav. - Irna do soo;o 1 i h е n i n а, lisajskog skroba koji sa jodom ne poplavi. Membrane hifa su pretezno od Iihenina. Ima jos oko 100/о dekstrolihenina ili izolihenina, koji је izomer lihenina i koji s jodom poplavi (abl ipak slabije no skrob); оЬа ova ugljena hidrata hidrolizom роmоси razЬla.Zene sumporne Юseline daj.u glikozu i druge secere (do 7~/о) koji rnogu prevreti и alkohol, ра zato severni narodi mnogo upotreЬljavaju lisaj za izradи alkoholnih pica. U hladnoj vodi lihenin slabo nabиbri, а tek .u toploj se rastvoтi; obladeni rastvor (1 : 19) se uhvati и pi•k tije gorkog ukusa. Dekstrolihenin se rastvara i u bla-dnoj vodi. U lisaju ima i oko 2-Зi>/о cetrarina ili cetгarinske kiseline, oko 1<>/о lihensterinske kiseline, 111a!lo etarskog ulja, gume, gvozda, secera itd. Upotreba. - Islandski lisaj odvajkada sluii za маnи naтodima krajnjeg Severa, Laponcima ·i Islandanirna, а и medicini od kraja XVIII veka kao amarum mucilagirюsum (gorko sluzn9 sred
Narodna Jmena: bohinski mah, borjanski mah, erteпska trava, islandska pletika, islandska lihena, i.slandska mahovina, planinska mahov~na, plt1· cni mah, plucnik, stitarka.
ISOP, IZOP,
MП.ODUH.
..
359
ISOP, IZOP,
MILODUН,
BLAGOVAN,
HyssOIPus officinaLis L. -
MINDRAК.
Labiatae
2:bunast, mtпsan, dekorativan polugrm, visok do 60 ст. StaЬljike s.u u donjem delu odrvenjene. Obrasle su duguljastim, Iancetastim naspramnim listovima 3-3,5 ст dugackim i 67 mm ~irokim, s оЬе strane pokrivenim sitnim zlezdama s etarsktт uljem. Cvetovi su sakupljeni и klasaste cvasti и gornjem delu staЫjike i granC.ica. Cvetovi su plavi, ljubicasti, rede ruzicasti ili beli. Cveta od juna do septembra. Rasprostranjenost. - Na suvim i toplim mestima, 11ајсе~се na krecnjackim stenama. Droga. -
Cvetne grancice (Hyssopi sum-
mitas).
Sastav. Flavonski heterozid diosmozid, saponozid marubiin, oko 0,20/о hoblna, pektina, sluzi, fitosterola, tanina, ~ecera, raznih soli, osobito kalijum-ni•trata i 0,5-1°/о etarskog ulja. Upotreba. - Hroniean bronhit, astma, i kao stornahik. Najvise isopa se potrosi za destilaciJu etarskog ulja koje se koтisti u farmaciji, parfimeriji i kozmetici; deluje kao dobar antis_eptik. Spravlja se еај, sirup, ekstrakt i tinktura. Narodna lmena. Pored vec navedenih, evo jos nekoliko: Ьlagovanj, veljenduh, vusak, glagoran, iiop, i~op, osipant, pravi vrisak, sipan, hisop, crkv.injatk, satrajka, ~ipмt.
МlLODUH-
VRH GRANCICE U
CVEТU
Ј
ЈАВUК.А
Pirus malus L. -
Rosaceae
Vocka visoka do 10 m . Gaje se mnoge sorte jabuke ciji sastav nije isti: kisela, opora, slatka itd. Divlja jabuka (Malus silvestris Мill.) raste ро su· тата; njen plod је najoporiji i ·Dajk.i~eliji jer ima naj"VIise tanina i k4se1ina. U plodu jabuke (Mali fructus) rima pektina, secera, jabucne kiseline, galota· tz~na, \.'itamina А, В i С i malo etarskog ulja prijatnog mirisa koji potice od amilnih estara siтcetne, rnravlje ј kapronske kiseline, geraniola, а najvise od acetaldehida. · Jabuka је, pre svega, vгlo dobra, prijatna i zdrava hrana (vi~. Vocni dani). Pektin jabuke dobro deluje na sluznicu creva, proizvodj nзegиve hidrolize и zelucu i crevima .uticu na smanjivanje trezidualnog azota i poveeanje alkalne гezerve u serumu а koncen·t racija vodonikovih jona se poveeava. Pektini i drugi sastojci jabuke su blago i neskodljivo sredstvo protiv hronicnog zatvora (bubre u crevima) i proliva, osobi1:o opasnih letnjih krvavih dijareja dece. Jabukov sok (Ћeprevreo) је poslastica, hrana · i lek. Ljuske od јаЬнkе rtmaju vise pektina od ostalog deia· ploda, ра se zbog toga upotreЬljavaju za 1ecenje proliva i uredivanje stolice: ljuske se osuse i sa· melju u prah, ра se 1 kasika kuva 15 minuta u 200 g vode Иi mleka i mlako pije umesto vode. Upotreba. -
Narodna lmena: diva jabolka, clivjaca, divlja jabuka, divljaka, divljak.inja, jabucic.
JAGLIКA,
JAGORCEVINA,
Primula veris (L.)
Нruds. (Р.
JAGORCIКA,
JAGLICE, JAGLAC
officinalis Hill.) -
Pr.imulaceae
Raste ро suncanirn i suvim livadama, retkim sumama, ро lugovima, medu grmljem i na padinama и Evropi i Aziji. Јaglika је dugoveena zeljasta ьiljka, jedan od prvih vesnika proleca. Iz kratkog, kosog ri~orna izbija iz· J1ad same zemlje rozeta od nekoliko listava, а zatim drska, visoka 15-30 ст, na cijem se vrhu nalazi ро nekoliko divnih levkastih zutih с v е t о v а; na dnu levka ima mrlja zutih kao safran. Cvetna drska i nalicje lista su dlakavl.
JAGL1K, JAGORCBVlNA, JAGORCIКA . . .
361
Primula elatior је sliёna, ali је vcea, raste ро vlafnim mestima, cvet је slabijeg miгisa, kao sumpor fut, а na dnu cvetnog levka vidi se tamnozut krst. Koren је је mrkoZиto, а u Р. veris је svetlofuto. Berba. - Podzemni organi (Primulae rhizoma et radices) se vade u jesen, oёiste od zemlje, brzo operu u hladnoj vodi i sto pre osu~ na suлcu ili u zagrejanoj su~ nici na 45-500. Za~tita. Zbog preterane i nerazumne eksploatacije jagl·i ka је kod nas poslednjih godina na шnogim mestima vrlo prorec:tena i unistena. Zbog toga ju је potrebno zзStititi : na veoma prorec:tenim mestirna ne dozvoHti vadenje podzemnih organa, na bogatijim nalazistima dozvoliti delimicnu ekspJoataciju svakih 3-5 godina, а beracima skrenuti pafnju da vrh rizoma s pupoljcima ostrim nozem odseku i vrate и zemlju. Droga. - Rizom је mrk, do 1О ст dugacak i do 5 ст debeo. Р о t· р u n о ј е о Ь r а s t а о mnogobrojnim, dugackim, lomljivim, tankim kore· njem svetHje ЬоЈе. Na poprecnom preseku rizoma lupom se vidi vrlo ~iroka, bela kora puna skroba (probati jodom), uzan, zut pojas sudovnih snopiea i и sredini mala svetla srz bez skroba. Droga ima sJab, ali karakteristiean miris: Р. officinalis na anason, а Р. elatioт· na metilni salicilat. Svez ·k oren је bez mirisa. U k u s а је neprijat nog .i ljutog, slicnog ostalim saponozidnim drogama. Sastav. - Ima 5-100/о s а р о n о z i d а; kolicina se koleba u vrlo sirokim granicama u raznim vrstama ј podvrstama jaglike i и razno doba godine. Za jedne vrste је najbolje vreme berbe pre i za vreme cvetanja, а za druge и jesen iH pocetkom zime, jer tada imaju najvise saponozida. U zivшnJ svezem korenи ·ima najvise saponozida. Ukoliko је koren losije sи sen l dиie cuvan, utoliko postaje manje 1ekovit. Najbolje је izraditi lekove od svezeg korena ili iskopano korenje odmah susiti и susnici od 500 i posle toga drogu titrovati: odrediti ћemolitiёki indeks i ostalo sto se traii za sve saponozidne droge. Hemoliticki indeks је visok (do 7.000). Jos nije poznat tacan sastav jaglike. Iz fivog rizoma Р. veris izolova· ni su heteгozidi bez rnirisa: р r i m v е r i n (primverozid) i р r i m u 1а v er i n (primulaverozid). Pod иticajem enzima primverozidaze, primverin se hi· drolizuje na jedan moJekul primveroze i na metilni estar para-metoksisali· cilne kiseline, а primиlaveгin daje primverozи i metilni estar meta-metoksi· salkilne kiseline. U saponozidи od Р. veris 1ima р r i m u 1а- k i s е 1i n е а u Р. elalior е 1 а с i о r- s а р о n о z i d а. Ove dve saponozidne supstancije su vrlo sliёne. Primulae flos, cvet jaglike sadrfi manje saponozida. U casici ga ima oko 2О/ 0 , manje и C\'etnoj drsci, а и krunici, pra~nicima i tиcku ih nema. U cvetи ima i flavorюida. Cvetove treba dobro i brzo osиsiti. Oni su prijatnog mirisa na med i sladunjavog ukusa. Treba brati с е о cvet sa drskom (сит
calycibus). Primulae folium, list jaglike ima do 2°/о saponozida. U svim organima jaglike ima mnogo vitamina С (askorbinske kiseliнe), а najvise и listи (do 6О/о) i cvetu (do 4,70/о) racunano na sиvu drogu. U listu ·ima do З mg'/o karotena. Upotreba. - Daje sc u oblik~u dekokta ili tecnog ekstrakta kao jzvr· stan ekspektorans un1esto americke senege.
LECENJЋ
BfUBM
Cvet se dajc u mcs to divizminog cveta ili zajedno s njim ulazi u sastav plucnih ~ajeva. Sve vrste jagor~evine i jaglike su u vecoj dozi otrovne, jer im~u sa· ponozjda. Jcdna vrsta, P1·imula obconica, ~оја se gaji kao, ukras, · iz~iva upalu koze, jer ima ncke zlezdovite d lake sa sadrfajem koji drazi . Ostala narodna imena. - Os im vec navedenih imena, Primula elatior ima јо~ i ova: krs tata jaglika i lestegin, а Р. veris: Ьijela bukvica, vesnaCak, gajcin, galcina, grmuljica, jaglica, jagorcina, jagotac, jagorcevina, jagudac, krs tato iglice, kr·stato jaglice, krstato jeglice, kunjavac, lestedaj, oslje· par, petoprs, piskalica, pramalice, prvi cvit, suna~ce, cvicac.
JARIC,
2:EDNJAК
Sedum acre L.- Crassulaceae МаЈа,
trajna, socna, gola zeljasta biljka, visoka 5- 12 cm. StaЫjika је vтlo razgranata i ро zemlj i polegla gradeci gust 6ilim. Listovi su naizmenicni, оЫi, vrlo debeli, socni, sitni, kratki, d ugulj asti, bez drske,
J ARIC
Ijutog u ku.sa. Cvetovi su zuti i sakup ljeni u cvasti na vrhu s taЬlj ike. Cveta od maja do septembra. Raste na suvim, s uncanim, kamenoi:tim mestima. UpotreЬljava se nadzemni deo biJjke и cvetu (S edi acris herba). Ima nekoliko alkaloida јо~ nedovoljno istraienih; od njih potice Ijut ukus ј а·
JASENAK, JASENCE,
JESENAК .
..
363
rica. Sadrii v1·Io шnogo fla,юnskil'z. helerozida (oko 12О/о), osohito rutozida Ш rutina, oko 3()1!/о sluzi d gume, Що 100/о tan.irza, 0,20/о smole, 12О/о secera i organskih kisclina. Sok i ekstrakt j arica imaju znatnu antiЬakterijsku moc. Daje se protiv hemoroida i za lecenje upale i svraba anusa (5О/ 0 сај za рјсе i zapiranje). Prisus tvo znatлe kolicine rutozida objasnjava opravda nost upotrebe jarica za јасе izlucivanje шokrace i letenje vi~okog krvnog pritiska. Opon1ena! - Sok i ziva bi1jka mogu izazvati upalu koze ako se upotreЬe spolja, а ako se pije moze doci do povracanja, odшetosti i gusenja. Zato se jaric sme upotreЬJjavati samo pod kontrolom lekara. Ostala narodna imena: kopnez, kopnice, kukurusCi.c, ljuti zednjak, ostri zednjak, sisaea.
JASENAК,
JASENCE,
JESENAК,
VILINO CVECE, JASJENICA, RUSTEN
Dictamnus albus L. -
R1.ttaceae
Trajna zeljasta Ьiljka, visoka do 120 ст. Ima listove slicne jasenu. Cvetovi su belieasti ili ruzicasto-ljubieasti, sakupljeni u uspravne krupne cvasti. Cela Ьilj ka је svojstvenog mlnsa od prisutnog etarskog ulja (0,10-0, 150/о). Kad se bere, jasenak izaziva na koZ:i crvenilo, bol, а na osetljivim osobama plikove! Zato treba Ьiti opre· zan. Nije dovoljno ispitan. UpotreЬljava se u narodnoj medicini za lecenje mnogih Ьolesti, ali najcesce s drugim biljem poznatog i poшdanog dejstva, tako da se ne moze reci da li и tim smesama dolazi do izrafaja i delovanje ја· senka. Na primer, za umi· rivanje osobito protiv hi· sterije, neurastenije i ner· voze upotreЬJjava se ova smesa: 70 g odoljeџa, ро 10 g maticnjaka, hmelja i korena jasenka; 1 supena kasika ove smese se ро· .ЈлSЕNАК pari sa 200 g klju~ale vode, .poklopi i pasle 1 sata ocedi а pije (nezaslac1en сај pre, а zaslaёlen posle j ela, obicno pred spavanje).
LECENJE BIUEM
364 JASIКA, ТREPETUIКA, tUВORIКA, TREPТELIКA,
JAGNJEDA,
JANJA
Populus tremula L. -
Salicaceae
Vrlo Iepo, do 30 т visoko drvo glatke, zelenkasto-sivkaste kore. I Иsсе јој је vгlo glatko i nezno, treperj pri najтanjem povetarcu. UpotreЬljava se kora (Populi tremulae cot'lex) и kojoj ima salicilnih heterozida salikozida i populozida, zbog cega i jasika, slicno drugim vrstaтa istog roda (topole) i porodice (vrbe, Salicaceae), deluju pr.oЬiv groznice, nazeba i rewnalizma u doъi od 2 do 5 g dnevno u oЫiku sto toplijeg саја da se bolesruk preznoji.
JEDIC ILI JADIC
Aconitum napellus L. -
Ranunculaceae
Jedk raste ро vlaznim i humoznirn mestima planina Srednje Evrope. Rasiren је na sever do Skandinavije, а na istok do SiЬira i Himalaja. Ima vrlo mnogo varijeteta ј е d i с а, tako da ih је pokatkad tesko raspo·
2
А JEDIC .
А
в -
U PROLECE.
В
-
U JESEN: 1 -
LlST, 2 -
4 - BOCNl PUPOUAK, 5 - KOREN . 6 -
PUPOUA~t... 3 STARA КRTOLA МLADA tu<.TOLA
znati. Medusobno se rзzlikuju izgledom, bojom cveta, gradom, а naтocito prirodom alkaloida koje sadrze. Neki jedi6i nisu otrovni, sadrie neaktivan alkaloid а t i z i n i ponegde slu.Ze kao tonik, protiv groznice, kaslja itd. Lekovite i otrovne su samo one v .rste jed.ica koje i т а ј u р l а v о - т о d а r с v е t. Jedic је dugovecna zeljasta, kitnjasta, vrlo lepa biljka, visoka 1-1,5 m, ima divne m о d r о р 1а v е с v е t о v е osobitog oЬlika koji lice na starinske sleтove. Trebalo Ьi zabraniti gajenje jedica ро cvecnjaciтa i vrto· vima za ukras, jer је cela ЫЈјkа vanredno otrovna. Najvazniji medu njima i ujedno i najotrovпiji i najlekovitiji је Aconitum napellus. Listovi su dlanasti, duboko i kHnjasto deljeni. Gornja polovina staЬljike је gusto obrasla divnim cveto\,ima.
Ј BDIC
ILI JADIC
365
Jedic treba prvenstveno razmnozavati na mestima gde raste najaktivnija divlja biljka: v 1 а t n i, h u m о z n i, р о 1 u о s v е t1 ј е n i proplanci iznad 1.600 m. Rnzinnofavanje. -
Berba. - Vadi se krtola (Aconit i tuber). Prema Briselskoj konvenciji sme se upotreЬljavati samo mlada krtola, jer starija је lak~a i rastresitija, cesto је suplja i ima znatno manje alkaloida. Jedic ima dve krtole. Iz vece izbija staЬljika, а manja је vezana na vecu kratkom dгSkom na gornjem delu. Ona је deЬlja i mesnatija, socnija i ima na vrhu pupoljak iz koga ее se naredne godine razviti staЬljika. Kad biljka precveta, stara krtola pocinje venuti, smezuravati se i najzad izumre. Iduceg leta cik.lus se ponavlja.
JEDIC: LIST, CVAST.
КRTOLE
Izrada droge. - Krlole su s1icne maloj repi; dugacke su 5-10, а debcle 2-3 ст. Mestimicno se vide kolutovi belicastih oziljaka od korenja. Stara krtola је na pr'e lomu шrko-crvenkasta i suplj a, а mlada је punaJ jedra, bгasnjava i пiје vlaknasta. Kad se krtoHca роргеkо preseee -i vodom pokvasi, vidi se spolja шrk prsten (endodeгma) а daJje unutra karakteristi6пa z v е z d а s t а linij a k а 111 Ь i ј u т а. U k u s droge је пајрrе malo sladak, а zatim ljut, na jeziku se osetj g о 1 i с а n ј е, р е с k а n ј е i utrnutost i najzad jezik oteza; pojacava se lucenje pljuvacke (dejst\'0 akonitina). Sveza krtola, kad se ргеsесе, potpuno је bela, ali presek brzo pocrveni pod uti caje1n oksidaza.
LECBNJE BIUBM
366
Sastav. - Ima vi~e alkaloida, od kojih Је najvamiji kristalni alkaloid а k о n i t i n. Osta1i, amorfni alkaloidi: р i k r о а k о n i t i n ili Ь е n z о i 1 а k о n i n i а k о n i n su proizvodi hidrolize akonitina kojih ima utollko vi~e ukoliko је droga lo~ija. Upotreba. - Droge se upotreЬljavaju uglavnom za ekstrakciju akoni· tina, jer su galenski preparati nepouzdani zbog nestalnosti sastava us led razlaganja akonitina u druge, nelekovite alkaloide. Akonitin је а n а 1 g е t i k. Otrovnost akonitina је ogromna; vec 1 mg peroralno moze izazvati smrt. U istu farmakodinamsku grupu spadaju i ku.kuta (Con.ium maculatum L.) i Gelsemiu.m semper\1i1·cns Aiton. Opomcna! - J edic је jedna od najotrovni}ih Ьiljaka. Zbog toga se mora biti veoma oprezan. Krtole jedica mogu vaditi samo strucni biljari. Susitj ga odvojeno od ostalog bilja i sto pre ga prodati. Narodna imena: \Юlina, vrajnica, vucji cemer, dragoljub, zelezni klobuk, zleni k.lobuk, ilka, jedic, klobucic, krupi~, kupris, lisjak, ljutic, marijini solnicki, modri klobuci
JELENSKI JEZIK, JEZICAC,
Scolo pen.drium vulgare Sm. -
МАСЈI
JEZIK
Polypodiaceae
Vrlo rasprostranjena paprat vlainih mracnih suma i stena. Listovi su u grupama, uspгavni, do 50 ст dugi. Ima tanina, holina i vitamina С. Diuretik i adstringens и narodnoj medicini. Ulazi u sastav саја za leeenje rana. ЈЕСАМ Нordeum
"'ulgare L. -
Gramineae
Jednogodisnja zeljasta biljka, visoka do 1 m. Gaji se kao industr·ijska, picna i hranljiva Ыljka. Od zrna (Hordei fructus) spravljaju se razni dijetalni preparati: olju~ten jecarn, krupica, griz, sluz, slad (malc) i ekstrakt i1 slada. Iz proklijalog jecma vadi se alkaloid hordenin kюj:i se u obliku soH (sulfata boгdenina) daje и oЬliku injekcija, taЬleta i sirupa protiv proliva, osobito decjih. Sluz: oljusteno zrno, krupica i griz kuvanjem daju sluzastu kasicu koja vrlo Ьlagot\'Orno deluje na organe za varenje, protiv proliva i promu•k losti. Dvadeset grama kuva se 3-4 sata ru 200 g vode, osta'V'i 10-15 rruinuta i procedi kroz platno. Jecmeni s!ad. - U farmaceutskoj industrrji se iz proklijalog i osusenog jecma spravlja b1-asno ' 'elike hranljive i dijetetske vrednosti, jer se lako vaгi, sadrii oko 500fo saharifikovanih ugljenih hidrata, 100/о belancevina, vitamina А, В, D i Е, mineralnih soli, enzima i drugih korisnih sastojaka. Zb, 'g toga se daje Ыedim i slabunjavim, deci, iznemoglim starijim osobama i r~· konvalescentima, jer pojacava lueenje zlezda za varenje i dopooosi boljem i brzem iskorisca"anju unesene hrane.
JOVA, CRNA JOVA,
ЈОНА ...
367
E kstrakt iz j ecmenog slada se јо~ lakSe vari. Spravlja se и farmaceut-
skoj
iпdustriji
p osebnim nacinom.
Narodna lmcna: arpa, bijelo f it.o, jacmen, jacmica!k, jecam vi§eredac, · jecam ozimac, j ecm ak, Jecm en, jecmi,k , ozimac.
JOVA, CRNA JOVA,
Alnus glutinosa
ЈОНА, JOSIКA
Gealгtn.
-
Betulaceae
Do 20 m visoko dлто, raste pored reka i potoka. U narodnoj medicini se ttpotreЬ1javaju kora i list. U ko11i ima do 2(){1/о mesovitog tanina u k.ome preo,rladuje flobatanin , zbog cega kora, Ci.m se ozledi, uskoro pocrveni od nagradenog taninskog crvenila; ima i emodina i ma:lo masnog ulja. Zbog velikog sadrzaja tanina jov-ova kora deluje kao jak adsUringens, slicno llrastovoj kori. Za vreme rata kora od jove је upotreЬljavana i protiv grozn.ice kao zan1ena za koru cinhone (kinakora) . Sa tzv. »karabojom« (ferosulfatom) ova kora slu.Zi za crno bojadisanje vune. Druga narodna imena: elfa, ebla, jalSa, jah, jahovina, јеа, jevla, јеја, jela, j elsa, j eusa, jesika, jovo,,ina, joSic, joskovina, crna joha, crna josa.
к
КАКАО, КАКАО-ВОВ, КАКАОVАС
PRAVI,
КАКАОVО
DRVO
UpotreЬljava
se pre,rгelo i isprreno seme tropskog gajenog drveta Theobroma сасао L. - Sterculiaceae. U se-menu ima 1-3°/о tebromirza, do 0,35 kofeina, 50-530/о J.\akaюva mзsla, 3-5()/о kaikaюvog orvenila,
С о
k о 1 а d а i р r а s а k о d с о k о 1 а d е sи sme5a kakaove paste i secera sa ili bez dodatka т ·1 е k а и prasku i aromatika, kao, na primer, vanile, cimeta, karanfilica, sto zavisi od zemlje i иkиsа njenih potrosaca. secera ne sme biti vise od 68fJ/o (najcesce ga ima 40-600/о), а kakaove paste mora biti najmanje 3Оо;0 (tj. najrnanje 15D/o kakaovog magla) . М 1 е· сn а с о k о 1а d а rnora imat1 najrnanje 12О/о rnlecnog praha i najmanje 25'0/о kakaoa. Izraduju se i razne jevtirnjte ookolade i drugi profuzvoili s drodatkon1 arahisa, meda i dr., ali se svi oni и prometи morajru kao takvi taeno oznaciti. NajcesCi falsifikat cokolade је dodavanje manje kolicine kakaove mase, jer је ona najskuplji i najbolji sastojak cokolade. К а
k а о v· е l ј и s k е, kostice (Testae сасао) sast-oje se od krutih hartijastih delica kakaove Ьоје, slabog mirisa i pomalo sluzavog ukи-sa. Kakaova pasta norrnalno sadrzi oko 2о1о kakaovih kostica. Ako .ш ·и pasti ima vise, onda ј е ona pod p1·stima gruba i grudvicasta.
Upotreba. - Kakao је izvrsna h r а n а, sredstvo za и z i v а n ј е i р о s l а s t i с а, s t i m и l а n S t о n i k (tonicna vina) d. d i и r е t i k. TeobrOinin ј е tip cliгekt.nbl.1 diиreti.ka (1-3 g dnevno). Ма1о је otrovan i brzo se eliminise. ТеоЬгоп1in, kakaov prasak i mlevene kostice daju se protiv bronhijaln.e astme1 angine pektoris (Tl1eobrominum natrium salicylicum) i raznih skleroza. 1
з
4
!
10 КАКАО: А GRANA S LISCEM, CVECEM 1 JEDNlM OBESENlM PLODOM В - МLADO DRVO PLOD U КОМЕ SE VIDE МNOGOBROJNE SЕМЕNКЕ, С - SEME TIP OBRASLO PLODOVIMA, Вр
-
5~ P'D:O~ couu~fEWoТ§вЈ~~~;{,ЕЈ~~~ c!EZG~~~E /ЈКв~~Вf~~ р ЕЈ. NE8filli~TfNp<ь;f:йj 1
PкESECENO SЕМЕ : 1 - VПUGAVI KOТILEDONI , 2 - STABAOCE; 3 KuRENCIC; F - POPREC· NI PRESEK КROZ КА.КАОVО SЕМЕ: 1 - OSTATAK MEZOКARPA. 2 - SEMENI ОМОТАС 3 CELIJE SA SLUZI"- 4 - SUDOVNI SNOPIC, 5 - SLOJ CELIJA ODEBUANIH U OBLI.КU РОТ'кОVI СЕ . 6 UNUTRA:>NJI ОМОТАС, 7 - ENDOSPERM, IMA DRUZA SA КALCIJUM-OKSALATOM_, 10 KOTlLEDON, F 1 MICERLIHOVO TEJ...A.SCE, G - PRESEK КROZ F.NOOКARP: 1 - CEL1JE SA SLUZI, 2 - MEZOКARP, 3 - ENDOКARP, 4 - SEМENI ОМОТАС
LECENJE BfUEM
370
Kakaovo maslo s1u.Zi kao najbolja baza za izтadu raznih s upozi torija , globuJa, sveck::t, masti i slicnih galenskih oЫika za uvlacenje u otvore tela, jer se topi na ёо,,еёјој temperaturJ i ne draZi sluzokoiu. U sluёajevima )(as lja, bronhitisa, katara i drugih obolje.nja organa za disanje daju se pilule izradene s kakaovim maslom, jer deluju kao Ыаgо sredstvo, tonik i emoliens. U mnogim zemljama pije se »kakaov ёај« (ljuske). Ove ljuske dodaju raznim me~anim ёajevirn a za pop ravlj anje ukusa. NajveCi deo kakaoa и svetu potrosi se za izradu cokolade, praska od cokolade, raznih vrsta brasna za decu ј bolesnike i sliёnih hran1jivih sred· stava. Mnogim lekovirna neprijatnog rni·r isa i ukusa dodaju kakaov prasak Иi ih oЬlзZu ёokoladom (razni drзZeji).
КALINA
Ligustrum vulgare L.- Oleaceae Sib visok do 4 rn. Listovi su uski, na kratkim drskama, elipticni, ~li 1i ро obodu celi. Cvetovi su sitni, mirisru, beli, i sakupljeni u vrsne cvasti. Plod је okrugla, crna i sjajna bobica. Raste ро toplim , suvim, sun-
КALlNA
U CVETU I SA •Z.RELlM
PLODOVlМA
canim stranama. List i kora, rede i plod, upotreЬljavaju se kao opora i gorka droga и narodnoj mecticiD!i za leeenje •koznih Ьolesti, proliva i pli-
kova u ustima. Spravlja se kao i lekovi od drugih taninskih droga.
КА.МАLА.
KAMFOR.
КANDILКA
371
Narodna l.mena: bljeli jergovan, Ьijeli jorgovan, biser, blsemi cvijet, 11isero\'O drvo, zelenika, zimaslika, zimzelem, zimozelen, zimolez, zimolist, zi. molorina, kalinica, kozjak, kozjaoica, kozje grof<1e, me6kovac, mile~a. neprika, pasja leska, pasjakovina, pas-leskovina, pasji samba'k , piskovina, svib, siba, siЬovina, cma ЬоЬа.
КАМАLА
Crvenomrk prasak koji se sastoji od zlezda i dlaka biljke Mallotus philippinensis Milll. Arg. - Euphorbiaceae, koje raste u tropskoj Aziji i AustraJiji. Sadrfi floroglucinolske derivate. Deluje kao dobar lek protiv crevnih parazita. Posle davanja kamale nije potrebno uzimati sredstva za ciseenje, jer sama kamala deluje laksantno.
КАМFОR
Kamfor је cvrsti deo etarskog ulja dobijenog iz drveta Cinnamomum camphora Nees et Eberm. - Lauraceae (japanski kanfor, kamfor, kamfornjak, kamforovo drvo) Ш s.intetski od pinena (borovo, terpentinsko ulje). То su kristalni komadi svojstvenog mirisa. Brzo vetri, ра se mora hermeticki zapakovati i cuvati na hladnom mestu. Kamfor је vrlo popularan lek koji se upotreЬljava najvise u obliku kamfor-spiritusa, kamforovog ulja i raznih galenskih preparata spolja kao antisepti-k i za drafenje koze. U zubarstvu se upotreЬijava protiv zubobolje. Sterilni rastvor kamfora (25<~/o--ni) u neutralnom masnom ulju donedavna је davan kao analeptik, lek koji dra2i i јаеа rad centralnog nervnog sistema i tSrca (slicno kafi i caju).
КANDILКA
Aquilegia vulgaris L. -
Ranunculaceae
Trajna zeljasta biljka, visoka 40--80 ст. StaЬlo је uspravno, razgranato, golo, obraslo mekim dlakama. Donj~ listovi su na dugackim drskama i visestruko deljcni . Cvetovi su vrlo lepi, ljubicasti ili beli, ponekad ruficasti i vise. Cveta od maja do jula. Raste ро S-umama, livadama i kamenjaru. Upotrebljava se seme, sveza i osusena biljka i sok isce~e~ iz sveze biljke (AquiltJgiae semen, herba et succus). U сеЮј biljci ima cijanogenetskog heterozida, od koga potieu lekovitost i otrovnost kan·
LЕСВNЈВ BIUВM
372
dilke. U sveioj Ьiljci ima ako ЈбС mff/o vitamina С. U semenu ima mas· nog UJl.ja. - Ranije је kandilka иpo tгeЬljavana и naucnoj, а danas samo и narodnoj medicini za leeenje fuci, skoгbuta, za znojenje, јаее izlucivanje mokrace, koine 1 druge bolesti. Cela biljlka је otrovna, а najvi~e seme. ZЬog toga se ne preporucиje upotreba kandilke za leeenje. Narodna l.mena: э.SiЬaear, grlicek, zveckavac, zvonce, kaxnpavka, kandilijca, kokoticek, ltrlica, orlicek, pakujac, popina lkapica, sred.nja rosopast, srmenik, trolistmjak.
КANTARION,
ZUТA
КANТARIJA,
BOGORODICNA TRAVA, GOSPINA ТRAVA
Hypericum perforatum L.Hypericaceae Kantarion је dиgoveena zeljasta i koгovska biljka, visoka 30-100 cm. Ima vrlo cvrstu, иglastu, razgranatu stablji'lru, а na vrhovima kitnjaste cvasti sa z и t i т cvetovima, sa pet listica easice, pet koso jajastih, КANDILКA tamnozи.tih, ро obodu neЭto zupea's tih listica krunice i oko 50 pтas nika sraslih и 3 snopica iznad kojih se diZe trostruk tucak: tamnocrvene Ьоје. L i s t i с i su 1-3 ст dиgacki, oko 0,4-0,8 cm siroki, '11aspramni, bez drske, dиguljasto-jajasti, goli, svetlozelene Ьоје, karakteristicno tackasti, zbog cega prema ~vetlosti izgledaju kao da sи i z ь и s en i (perforatum); to sи zlezde s uljem. Cveta o d maja do septembra. Rasprostra.njenost. - Raste svuda, а !Dajvise ро napиstenim njivama. Berba. - Bere se gornja polovina biljke и cvetu (Hyperici herba). Droga је svoзstvcnog m-irisa, oporog, nagorkog i aтomatienog и k u s а. Sastav. - Ima 9-11~/о mesovitog ,t а n i n а u kome preovlad!Uje katehinski; sadrii O,l-0,2Dfo etarskog ulja, smole, antocijana, crvenu Ьоји hipericin, karoten.a i flavonoidnih heterozida (blperozida oko 0,50/о, rutozida, kvercitrozida i drugih od kojih potice Zиta Ьоја), holina, v.itamina С (oko 30 mgD/o) i tragove alkaloida. Etaгsko ulje mirise na crnogoгicna ulja; sa.stoj\i se od kadi·n ena i drugih seskviterpena, estara izovalerijanske kiseLine i malo azulena. Upotreba. - Kantarion se odvajkada и narodu ceni i mnogo upotrebljava spolja protiv posekotina, opekotina, hemoroida, za zarascivanje rana ј
КA.RANFIL. КЛRANFILic..
.
373
kao antiseptik, а iznutra protiv bolova jetre, zeluca, proliva itd. Dejstvo droge ј е mnogos truko zbog slozenog hemijskog sastava. »Kontarionov zejtin«, vekovnl nar<>dni lek za ljude i domace Zivotin je, poslednjih godina је u~ao i и nauc.n u medicinu, veterinu i kozmetologiju. Narod drogu s tavi u ulje 1 drti na suncu 30--40 dana da ~to јасе pocrveni. 1. Kancario11ove ulje (ЈЮ Francuskoj farrnakopeji): 100 g cveta stavi se u teglu, prelije jednim litro,m najЬoljeg ulja (ро mogucstvu od k.ukuruznih klica), poklopi i drZi 2 sata na vodenoj pari. Iscedi se i procecti da bude bis tro. 2. Kantarionovo ulje s belim vinom: 500 g cveta i iseckanog lista sveze uzabranog potopl se u Htar najboljeg ulja (od klica) i pola litra belog vina, ра se drzi na \юdenoj par.i da vino ispari. ОЬа ova u·lja se koriste na taj nacin sto se njima maiu rane, posekotine, opekotine i druge ozlede ili se tim uljern natopi gaza ili cisto platno ра se ozledeno mesto oЬlozi. Tinktura i ekstt·akt o d kantamiona spravljaju se ро propisima farmakopeje. Etarsko иlЈ е od kantariona deluje protiv crevпih parazita. Fenolska jedinjenja koja se nalaze u kantarionu imaju izrafenu antiЬakterijsku n1oc (vid. »Fitoncide«).
Narodna irнe11a. - U Botanickom recniku navedena su ova narodna imena: Ьljuzga , Ыjuzgavac, bogorodicina ruka, vrafji beg, gorac, gorcan, gospin cvet, gospino zelje, gt·eotaljka, zuta metlica, futi kantar.ion, zucenica, ZC:isekliva treva, zaseknica, zvekac, zvoncac, ivanova trava, ivanjcica, izdatljivica, kantarijoп, krva\'ac, marina ruCica, plj!Uskavica, smaknez, smicaljka, tantur, trava od izdati, tгava od poseka.
КARANFIL, КARAМFIL, КARAМFIU, КARAVIUE, КLINCIC,
VRTNI Bastens ki ili vrtni karanfil (Dian thus caryophyllus L. - Caryophyl]aceae) i mnoge divlje vrste ·karanfi'la koriбte se и narodnoj medicini za lecenje srcanih mала i za znojenje: spravlja se i pije topao сај (5 g cveta na 200 g kljuca1le vode). U cvetu ima sapanozida, antocijana i vrlo malo etarskog ulja.
КARANFILIC, КLINCIC, GAROFAN, КARAМFIL, КARANFIC, КLINCAC
Eugenia caryophyllata Thunb. -
Myrtaceae
Tropsko drva s moluckih i jиZnih Fblipinskih ostrva . . l!potreЬlja vaju se cvetn·i pupoljci (Caryophylli flos). Sadrze ogromnu kol1C1~, 14 do 24~/о etarskog ulja; 10-13<~/о tanina, vanilina, gurne, smo]e, voska ~ oko 3°/е kariofi1ina. NajviSe se karanfilica p otrosi kao vrlo aromat1Caп za-
LECENJE BIUEM
374 Cin
velike
p~dnju
antiseptitne moCi, za etarskog и}ја i и indи·
paгfema. Stimulaпs, aromatik
strij i likera i
КARANFILIC
SA POPRECNIM PRESEKOМ
I
UZDUZNIМ
i ekscitans za varenje, dakle, s tomablk. Dobar је antiбeptik zbog velike kolicine eи genola. Ulje se u izvesnim prilikama иpotreЬljava za dezinfekciju rukи. Ulazi и sastav mnogih voda, pasta ј pilula za negu :шЬа i иs.ta; u zubar· stvu slиZi okao analgetik i kaustik. Karanfili6i i uJje slиZe za izradu raznih aromaticnih voda, tinktиra i sl. Jak i postojan korigens, jer ulje ima veliku moc mas kiranja drugih mi· risa, а m1ns karэmfilicevog иlја је vrlo postojan, dиgQtrajan i snaZa.n.
КАRDАМОМ
Elettaria cardamomum Whi•t e et Maton- Zingiberaceae Tropska biljka od koje se koristi seme. U njemи ima 2-8'0/о etarskog ulja. Stotine miliona ljиdi koriste kardamom kao omiljen zacin svojstvenog prijatnog mirisa i ukusa. Ula2i и sastav raznih lekova za zelиdac i kao sred:Бtvo za jacanje apetita. КАFА
Seme doblj.eno od raznih vгsta Cotfea: Cqtfea araЬica L., С. liberica Hiern., С. robusta Lin.den ~ drugih iz porodice Rиbiaceae. Do druge polovine XlX veka gajila se samo Cotfea arabica, maJ.o zimzeleno drvo, visoko oko S m. Kad је 1868. god. jedna paraziltska gljivka, Hemileia vastatri.;r., un.istila sve kulture arapske kafe na Javi, Cejlon,и i drugim zemljama oko Indijskog okeana, proizvodaci su poceli traZiti dru,g u, otporniju vrstu kafe. U tom pogledu se pokaza:la kao najizddljivija Coffea liЬe rica, ali njen ukus nije tako prijatan kao u С. arabica. Poreklo. - С. arabica ne potiCe liz Arabije, nego iz ju.tne Etiopije, gde raste divlje. Misli se da је oko XIV veka prenesena ,и Arabiju. Kafa је nazvana ara·pэkom, Jer sи је Evropljani upoznali preko A•r apa, tada najvecih trgovaca и svetи. Gajenje. - Danas је Brazil glaVilli proizvodac kafe. Gaji se u svim trop. skim zemljama: u Americi od 28° severne do 30° joиZne Sirine, а ru Aziji od 25О severne do 100 jиZne ~kiale. Kafa tra.Zi dubokи, laku, dovo1jno vla.Znu zemlju. Bolja је kafa s ,b rda i s planina (600-2.000 m) od one iz nizija; dakle, isti sluбaj kao i sa eajem. Berba. - Prvu berbu kafa daje tek posle tri do pet godina. U desetoj godiљi drvo moze dati 1-2 kg kafe godisnje. U .svojoj postojbi·n i, u zemljama oko juZпog dela Crvenog moraJ ostavi se da plod sazri i da se lj.u ska
KVASAC
375
osu~,i, ра
~е
onda drvo trese. U drugim krajevima, rUJkQrn se Ьеrе zreo, ali neosusen plod. ОЬЈЋilи kafu suse na suncи ili u zagrejaюim sиsnicama, olju ste, izveju, u trijeru oёiste, n a re5etima odvoje zrna ро krupnoci i sortiraj и ро kvali tetи.
Pr oizvodnja. - Dve treCine svets·ke proizvodnje kafe dolazi na Brazil, naroёito na njegove ju.Zne pokrajine. Glavne izvozne lruke sи Rio San tos. Droga. - Zrelo seme (Cofteae semen). Zrno је ovalno, 7-14 mm dи gacko, sivkasto-Zи6kasto, zelenkasto ili nasmede, s jedne strane ravno, а s druge ispиpёeno. Na pljosnatoj strani pruia se uzdufna brazda u kojoj se krije ostata:k karakteristicnog »srebrnog semenog omotaёa«. Zrno је vrlo tvrdo i r о z а s t о. Jedan litar nove kafe tezak је oko 700 g. posle dve godine lezanja i5ta ta kafa SЕ.МЕ КАРЕ- UVECAN POPRE.CAN PRESEK biee teska svega oko 600 g, ali се zato aroma postati veoma prijatna posle pгZenja. NepгZena, zelena kafa је bez mirisa i gorkog u k и s а. Ocenjivanje kvaliteta. - Kafa se ceni ро miгisи, ukљsu, starosti, ёisto ci, homogenosti i sl. Stara kafa se vise cend od nove. Za kafu se kaie da ј е dobra kad sи јој zrna podjednake veliCine, oЬlika i Ьоје, kad su teska, suva i t v r d а и toj meri da se zubima tesko lome; kad se Ьаое na gomilи, da jasno z v о n е, da su glatka, gola, sjajna, а u brazdi da imaju ostatak od »S r е Ь r n о g s е т е ·n о g о т о t а ё а« . Zma ne smeju b~ti plesniva, nagrizena, laka, naborana, sarena i sl. Sastav. - Nepriena kafa ima 0,7 do 1,8~/о k о f е~ n а, 10-llO/o m as t i, 8-12~/о vlage, 5-70/u secera, do 400/о celиloze ... Prienjem. (torefakcijom) donekle se menja sast.>av kafe. Pri tome se proizvodi isparlj ivo, mrko, tesko, v r 1 о а r о m а t i с n о i .veoma cenjeno и 1 ј е nazvano k о f е i n, и kome ima acetona, furfurala, furfurilnog aJkohola, furana, sircetne kiseline, piгidina i drugih proizvoda nastalih pdenjem kafe. Od kolicine i kvaliteta kofeina zavise vrednost, finoca i aroma pdene kafe. PгZenjem se izgubi nesto malo slobodnog kofeina, razlozi se slo:teno tanozidno kofeinsko jed:injenje sa blorogenskoт kiseИnom, karamelizи· ju se seceri, ispari voda. Dejstvo i upotreba. - Kafa је tipicna kofe1nska droga: nadrazu:je cen· tralni nervni s istern, srcani analeptik, pгotiv proliva i razпi·h trovanja, а na} viSe kao osvezavajuci napitak.
KVASAC Saccharomyces cerevisiae Meyen к,,аsас је
Saccbaromycetaceae
meka, vlзZna, drobna masa sivo-smec1e Ьоје. Ne lepi se za prs te . Kvasac је posebnog, prijatnog, ni·k ako gorkog ili kiбelog u k u s а i s v о ј s t v е n о g т i r i s а. Lako se moze razmutiti u vodi i talog mora biti pokretljiv (mineralne primese su teske). Kvasac vrlo brzo izaziva
376 vтenje
LECВNIB
BIUEM
~eternih rastvora. Sastoji se iz sitnih, jednoeelijslcih gljivica koje se na mikroskopu vide u oЬliku podjednako velikih, okrug.ki.h, loptastih, pomalo jajastih telija, 8-10 mikrona fuokih i 8-12 mikrona duga~.k.ih. Mora se t u v а t i od svetloэti i vazduha na bladnom i suvom mestu pod staklenin1 zvonom i dobro zamotan u nepromociv papir. Za izтadu pilula sme se upotreЬljavati samo k v а s а с s t е r i 1 i z ov а n dva sata na 103-1050 С (Faex sterilisata, Feax inactivata), jer kvasac sadrZi raznih enzima koji mogu иs1ed fermentacije и pilulama izazvati najrazlioitije promene, kvarenje i raspadanje pilula. Rede se upotreЬljava s и v i kvasac u pra5Юu (Faex siccata), dobijen takode od sveieg, ali su~enjem u tankom sloju u vakuumu ispod 40°С. Kad је dobro zasticen od vlage, ·m oze se ocuvati godinu dana, ali mu је moc vrenja manja i sporija od svezeg kvasca. Da Ьi olakSali i ubrzali sиSenje svezeg kvasca, nek.i proizvodaci prethodno dajtu laktoze, pra.Ska od slatkog korena i drugih indiferentnilh praЭkova. Sastav. - Kvasac је citav arsenal vrlo raznolikih i veoma vaznih lekovitih sastojaka: е n z i m а, v i 1 а m ~n а i р r о v а t а m i n а, р r о t i d а, 1 i р i d а i g 1 i с i d а. То је farma.kogn021ijtski jedna od najvaZnijih droga najвlozerrijeg sastava i vanredno velike Ьiohemijske, preventivne :i kurativne vain.o sti. 1. V i t а m i n i. - Kvasac је najbolji izvor grupe vitamina В, osobito В 1 i В2 • SadrZ.i malo \r:itaminз А, С, D i Е (wd. poglavlje о vitaminima). 2. Р r о t i d i. - К' 'asac sadrZi znatnu kolicinu veoma vafnih belancevina, n u k 1 е о р r о t е i d е. Oni su loka1izovani u celijskom jezgru kva~Ce vih gljivica. Те veoma vaine belancevine su mikromo1ekularna jedinjenja proteina i nukleinskih kiselina. Kvasac је vr1o vaian izvor nukleinske kiseline. U kvascu ima i drugih proteina: zimokazeina (fosfoгprotein) 1 cerevtztna (sadrii lizina i triptofana). Naden је i t.ripepћd glutation. 3. L i р i d i. - Osim glicerida palmitinske .ј stearinske kiseline, koji nemaju terapijski znaeaj, u neosapunjivom delи masne mateгije kvasca nadena је znatna kolicina sterola (oko 1°/о). NajvaZniji је е ·r g о s t е r о 1, jer se njegovin1 zracenjem ultravioletnim zracima doЬija kalciferol (vitami!D D 2) (vid. vitamine i raienu glavnicu). Kva>Sac је glavna industrijska sirovina za ekstrakciju ergosterola. 4. G 1 i с i d i. - Kvasac је vтlo hranljiv ne samo zbog prisustva tako vainih protrida nego i zbog sadrzaja veHke kolicine g 1 i k о g е n а (do 40D/o) , zЬog cega је sladak kao i druge gljive u 'k ojima је, takode, glavna glicidna rezervna hrana polisaharid glikogen. Ima i estara heksoza s fosfornom ki· -selinom. 5. Е n z i m i. - Kvasac ima veoma ve1ik broj vaZпib enzima razne akti,,nosti: invertln, amilaza, maltaza, dekstrinaza, gHkogenaza, lipaza, pro· teaza, nU!kleozidaza, zimaza (alkoholaza, koja sa •k arbosilazom ucestvuje и alkoho1nom ''renjи) i dr. К о z i m а z а (koenzim zimaze) i k о 'k а r Ь о k s i 1 а z а (koenzim kar~ boksilaze) igraju glavnu ulogu и al'koholnom vrenj:u. 6. Мineralne n1aterije 'kvasca ocaraic!terise prisustvo vrlo velike k'0licine fosfoгne kiscline; u ререlи kvasca ima је 52-550/о. Suv kvasac ostavlja 8100/о pepela. U svezem kvascu ima 70-75<Ј/о vlage. U suvom kvascu ima oko 500/о proteina.
377
. Upo~ba. - Kvasac је jedno od najboljih sredstava za s и z Ь i ј а n ј е v Ј t а m 1 n о z а. Ima slaЬo laksantno dejstvo. UpotreЫjava se za suzbijanje dermatoza, furunkuloze.
а
Extractum Faecis, kao i sam krvasac ako је steriHzovan, slufi kao najЬolja masa za izradu pilula. Pilule izrat1ene s kvascem vrlo se lako raspadaju u cгevima. Kvasac је vэ.Zan izvor pro~eina 1 sluZi za valtenje nukleinske kiseline i ergosteтola. Kvasac jma opsti bioloski zna~aj. Daje se ро 2 do З kasike ·k vasca dnevno posle jela. Uzet u veeoj kcr liёni kvasac је skodljdv i moze ~zazvati povracanje, pгoliv, !pOV1~EmU temperaturu i druge ozbiljnije znake tгovanja. Zbog toga se sme uzirnati samo ро uputstYima lekara. Na Zapadu se sve vise upotreЬljava zraeeni kvasac, dnevno do 75 grama razmueen u visnjevom ili malinovom soku. Narodna imena: zestin kvasac, ·kvas, kvasna gljivica, kvasnica, kvascev okrek, Ol0\18 kvaSOYka, pivarsk:i kvasac, pivski kvasac.
КЕLА
Ammi visnaga L.- Umbellifeгae Kela је dvogodisnja zeljasta bHJka koja kao korov rasrte u zemljama oko istoenog dela Sredozemnog mora, а и novije vreme se sve vise gaji za proiZ\'Odnju ploda koji s1u2i kao industrij!Ska siгovina za ekstrakciju kiselina. BiJjka је visoka 1 do 1,5 m i svojim izgledom, osobito svojim visestruko i sitno deljenim listovima i krupnim belim cvastima, podseca na mrkvu. Gajenje 1 berba. - NajЬolji prinosi dob~jaju se na plodnoj zemlji, pcr goto\ru ako se uz to dubri fosfO'JЛl.im, azotnim i kalijumovim dubrivom. Seje se u jesen na dubinu 1,5-2 cm na rastojanju 60-70 cm red od reda. Posto је seme sitno, pre setve sc pomesa 5-6 kg sa 30 kg granulovanog superfosfata. Prolecna sctva је bolja, ali se seme mora 1-2 meseca stratifikovati. Sazrevanje је septembra i oktobra, ali nejednako, zbog ~ega u drogi uvek ima zreliЬ i zelenih plodova. Berba se mora vrsiti kad prvi stitovi sazru, i to izjutra ро tihom vremenu i rosi da se sto vise izЬegne opadanje plodova na 7emlju. - Prinos sa ћektara је 600-1.000 kg ploda. Izgled droge. - Zгeli 1zvijeni plodovi svega 2-2,5 mm dugacki, 0,81,2 mm siroki i 0,8-1,0 mm debeli; na vrhu nose piramidalan stilopod. Merikarp је plan-konveksan, zelen,kastcrmvk, go, gladak; 5 primarnili rebara su zuckasti, а 4 sekundarna mrka. Sastav. - Glavni lekoviti sastojak је k е 1i n, · oko 1°/(). Visnagin је slican kelinu (0,1D/o). Као i и plodovima drugib stitarica, i и ovom ima mnogo masnog ulja (oko 180f o) i belancevina (12<1/о), zbog cega se ostaoi od destila· cije i ekstrakcije cene kao iz,,гsna sto~na hrana. Kelina ima i u drugim delovima biljke: и listovima 0,90-1,20°/о, u stitovima 0,20-10/о, а u s taЬljikama i 'korenju sasvim malo, oko 0,100/о.
LECВNJI!. ВПЈS.М
378
Upotreba. - Kelin se daje peroralno (ikroz usta) u taЬletama za letenje s tenokardijc i bronhijalne astme. Novijim prouёa\ranjima ~ е utvr<1eno da plod mrkve (Daucus carota L.) ima sliёno c.lejstvo: spazmoliticno i vazodilatatorno.
КIМ
Carum carvi L. -
UmЬellifeгae
Kim је dvogodi~ja biljka, visoka 50-90 ст. StaЬljika је razgranata. Listovi su нeko1iko puta perasto izdeljeni. Кim procveta vet u aprilu, prvi meёlu ~titono~ama . Raste kao korov svuda ро livadama, najvHe ро
КIМ
PLOD
STIТARICA
planinskirn, ali droga potiee samo od ga1ene biljke, jer је ona cista, selekcionisana i boljeg kvaliteta. Cela biljka је mirirsna. Gajenje kima и mnogim zemljama је va!na pl1ivredna grana. Severozapadna Evropa, naroёito Holandij& i zemlje Skan
КIМ
379
Sastav. - Glavni sastojak kima је е t а r s k о u 1ј е (3-70f0). Ima ј о~ i т а s n о g u l ј а (8-200/о), oko 200/о Ь е 1 а n с е v .i n е, do 8о/0 t an i n а, smole, voska, sluzi, celuloze, ~ecera, Ьоје i kalcijum-oksalata. Pepela ostaje oko 7 ,5'0/о, naj\•iSe 90/0 . Etarsko ulje se dobija destilacijom pomocu vodene pare iz sveze poz· njevenih i zdroЬljeniћ plodo,,a. Zaostale uljane pogace upotreЬljavaju se za ishranu stoke, jer sadde mnogo protida. Etarsko ulje od kima је bistra, bezbojna ili slabo rockasta tecnost izrazitog mirisa na karvoп i aromaticnog ukusa.
1
2
4
5 6
D
SН!!МА
POPRECNIH PRESEКA VA2NIJIH TIPOVA PLODOVA SТITA'RICA. А В- MORAC, С- KORIJANDAR, D - КIМ, Е- KUMIN , F - KUКUTA.
ANGE.LIКA,
Glavni sastojci ulja su keton k а r v о n (53-65~/о) i terpen 1 i m on е n (oko 30D/o), zatin1 ima malo dihidrokarvona, karveola i dihidrokarveola. \feCina farmakopeja trafi da ulje mora imaФi ni manje od 500/о ni vj~e od 65 volumnil1 procenata 'karvona. Upotreba. - Као i ostali plodovi ~titarica, i lcim је k а r m i n а t i v. Daje se i kao eupeptik, digestiv, diuretik i galaktagog u oЫiku саја, Aqua carminativae, Spiritus Cat'vi d dr. U velikoj dozi etarэko ulje deluje otrovno. Vi~e se upotreЬljava и veterinskoj medicini. Kim је uglavnom domaci i narodni lek, а narocito z а с i n, ikojd se .svakodnevno tr'O§i u znatnim kolicinama и svim j elima, ·k obasicarskim proizvodima, hlebu i picima u zemljama Zapadne, Se\'erne i Srednje Evrope. Za likere 1 sapune upotrebljavaju se karvon i ulje iz koga је odstranjen karvon. Naj,rise ulja potrosi industrija likera. Uzirna se oko 1 g1·am samlevenih plodova kima dva puta dnevno posle .~ela protiv gasova i nadimanja.
LВCBNJE
380
BIUВM
Cesto se daje zajedno sa drugirn drogama koje deluju kao stom ahika i karminablva, prc S\'ega sa anisom, moraoom, kamilicom, nanom, mirodijom i drugim drogama mahom prijatnog mirisa i ukиsa. Kod nas је upotreba kima neznatna, osobito u isto6nirn i ju2nim kra· jevima, а to је steta. Nasi planinci treba da gaje k.im, jer ga mi u vozimo. IGm su poznavali i upotreЬljavali arapski lekari, odakle је verovatno и ХIП veku иveden и Evropu. Narodna imena: bela cemena, divlji kumin, karun, •lcimelj, kimijen, ki· min, kmin, komin, koprov, kuminak, pitomi kim, poljski lcim (Orfelin) .
KINESКI
ILI
RUSКI САЈ
Thea sinensis L. - Theaceae Stotine miliona ljudi uzivaju u pijenju еаја. То је danas najvi5e upotreЬljavana kofeinska (puninska) droga. Uzivanje саја и эvetu razvilo se uporedo s razvojem industrijske proizvodnje secera iz seceme repe u um~ r enim prede1ima. Dobro n acinjen infuz (»сај«) је vrlo prijata.n napitak koji osvezava. Zimi se njim ljudi greju, а za vreme nepodnosljivih letnjih rega bladnim eajem gase zed i osveZa.vaju se.
КАКО
TREBA SPREMITI
САЈ РА
DA BUDE PRIJATAN NAPITAK?
Kvalitet infuza (саја) zavisi ј od vode. Najukusniji сај se dobija s mekim vodama. Tvrde, krecne, а pogotovu gvotdevite vode daju сај neprijatnog ukusa. Tak",·e vode potrebno је prethodno prokиvati, ali se kиvanj em gube gasovi rastYoreni u vodi, а njihovo prisustvo popravlja kvalitet in· fuza. Zato se pri izradi саја ·џоdа naglo zagreje da bi sto brfe proikljucala i time sto manje gasova izguЬila. Сај se ne s1ne ku,,ati. То nri.kako ne Ciniti. Pogotovu u otvorenom loncu. Treba ga popariti kljucalom vodom, smesta poklopiti i posle 5- 10 minuta piti.
SAMO Umeгeno
ЈЕ
UMERENA UPOTREBA
САЈА
DOBRA
i гazumno upotreЬljen, сај izaziva vrlo ugodno raspolofenje, podstice na rad, nadrafuje i ј аса »telo i duh« da mofe podneti veЊk napor (dejst\'0 kofeina). Dejstvo саја u.e uglavnom delovanje kofeina i tanina. С'ај је protuotrov, dobrodo~ao u slueajevima trovanja alkaloidima i te· skim metalima, jer, s jedne strane, povoljno utite zЬog tk ofeina, а uz to sa· driд tanina koji ve.z uje i talozi alkaloide .i teske metccle u obliku nerastvor· ljivog, dakle, nc~kodljivog jedinjenja. Daje se 4 1kao tonik, protitV izvesnih zeludacnih oЬoljenja, kao stimulans, slab diuretik itd.
КINВSКI
ILI
RUSКI елЈ
381
TEIZAМ-
HRONICNO TROVANJE
САЈЕМ
U velikoj dozi сај је otrovan kao i •k afa. Preteranim i dutim svakodneYnim uZd\ranjen1 Сај izaziva nesarucu, dosadne zatvore, te~kO varenje, guЬljenje apetita, slaЫjenje itd. То su slucajevi hronionog teiZJПla, ra~ireni osobito u Кini, Eng1eskoj, severnoj Africi 1 dл.lgde. Ipak, сај је manje opasan od kafe. Zeleni, nefermentisani еај izgleda da је manje otrovan. Na osladenom caju Rusi, Mandiurci, Korejoi i Japanci gaje kombuhtt. САЈ
DELUJE NA MOZAK, SRCE, KRVNE SUDOVE I CENTAR ZA DISANJE
Dejst\ГO еаја је
utoliko јасе ukoliko еај ima v<Ве kofeina, jer је ko· fein glavni sastojak еаја ko}i drafi ove centre. Сај svojim kofeinom (ranije 5е kofein nazivao teinom, а kasnije se ispostavilo da је rec о jednom istom alkalolidu и 'kafi i caju) dra.Zi koro velikog rm ozga, zbog cega osoba lak~e shvata i brze povezuje miэЬi, &Jvek postaje lucidniji. Tirne sc objasnjava i poveeanje moCi ueenja, pamcenja i razumevanja i, uopste, intelektualni rad је laksi i uspesniji. Сај suzbiria li smanjuje zamor i sanjivost, osobito ako је zamor nastao od intenzivnog umnog naprezanJa.
UST KINESKOG САЈА: А - СЕО LIST U PRIRODNOJ VELICINI. В - POPRECNI PRESEK КROZ GLAY.NI NERV С - TRN NA OВODU USTA, D - Dl.A.КE 200 РUТА UVECANE
.
Sportist•in1a, radnicima, avijaticarima, soferima i dгugim osobama еај pomafe, jer ih bodri i krepi, javlja se Ьolji rad misiea i refleksi su br~i i potpuniji. .. U nas је оЬiсај da se •p osle uzimanja vecih kolicina alkoho'lnih pica ptJe jaka kafa, а drugi riarodi piju jak сај, jer kofein deluje suprotno alkoholuJ tj. dok al1kohol deluje depresivno na centrэJni nerv·n i sistem, kofein ga na· drafuje.
L:ECENIE
382
BIUEМ
Сај svojim kofeinom pobolj ~ava disanje, jer dra.Zi respiratorn.i centar , poveeava ventilaciju pluca, ра se la!k~e di~e i prijatnije oseca. Svoj im kofeinom Ь!ј nadra.Zu1e i ce ntar za krvotok, usled cega је srcam 1·ad pr avilniji, jaci i Ьolji. SrCa.ni miЭic se bolje ishranjuje i tako јаёа, usled cega se i rad srca pobolj ~a,ra. Zbog ogroшn e kolicine taruna (najbolje sorte саја imaju vise od 3Оо; 0 ) i drugih, srodnih polifenolskih jedmjenja еај deluje i kao tipicna taninska lekovita Ьiljka protiY proliva, upale sluzruice i 'koze, opekoti.na, za jacanje or ganizma itd. Epikat ehin ima s vojstva vitarni.n a Р (ре). Сај је vaian protlvotrov. Zato ga svaka apoteka, zdravstvena staruica i druge zdravstvene ustanove moraju imarti. Otrovanom, randeniku i svakom t eskom bolesniku oolje је dati сај nego 'VOdU, jer Сај јаса centralni nervШ si51:em i srce , sto је presudno u hitnim slueajevima.
САЈ ЈЕ
NEOPHODNA RATNA REZERVA SVAKOG SANITETA
Za vreme rata n1ilioni 1judi su u pokretu. Na svcrkoj zeleznrickoj ili autobuskoj stanici pije se druga voda. А da1je od puteva pije se sto se stigne, u nu.Zdi i voda iz reka, jezera i bara. То su putevi zaraze najopasnijim bolestima: trbиS1'zi tifus, srdobolja (dzizeruteri1a), kolera i dr. Кuvanje vode је najpouzdaniji nacin sterilizacirj e. Medutim, kuvana voda је neukusna i vecina osoba ne moze da је pije. Ako se samo vrlo malo еаја stavi u vodu dok kljuea, dobija se zdra,,a i pitka voda. Eto zasto svaki civilni i vojni sanitet, а pre svega Crveni krst, moraju ;imati znatne zalihe dobro zapakovanog prvoklasnog еаја, jer ро onoj mudroj narodnoj izreci ~>bolje је zlo spreciti nego leciti(< . Prema tome, еај ima ve1i·k profilakticn.i (zaS.titni) znacaj. OD CEGA POTICE LEKOVITOST Ма.}о је
САЈА?
kultumih biJjaka Јооје su talko svestrano ispitivame kao сај. Hemijski sastav cajevog lista је vrlo slozen. Za pos1edn}ih 150 godina u caju је nadeno nekoliko desetina raznih hemijskih jedinjenja, ali sva nemaju isti terapijski znaeaj. G1avni 1ekoviti sastojci саја su puгinski alkaloidi, pre svega, kofein i tanini (opore, stavske materije) i prosti•ja fenolska jedinjenja Нра katehina i njihovih derivata. Сај ima 1-5О/ 0 k о f е i n а (tei!fia, tгimetilksantina), malo t е о Ь r о т i n а, t е о f i 1 i n а, а d е n~ n а i 'k s а с t i n а, 8-340/о t а n i n а, rutina, 0,5-1 о;0 е t а r s k о g u 1 ј а i 2-30fo legumina. U zelenom caju i.ma vitamina С, В 1 , В 2 , rukotinske i pantotenske kiseline. U caju .i ma 1jos i gume, dekstrina, voska, masti i drugih ba1astnili materija. Dobar сај mora dati n а ј т а n ј е 300/о v о d е n о g е k s t r а k t а, v l а g е sme Ьiti n а ј v i s е 90/о, а р е р е 1 а n i v i s е od 6,5~/о ni т аn ј е od 50fo; ререо је ze1en od m а n g а n а. KoliCina vlage se normalno krece od 3-60/IJ. U pepe1u ISe ne smeju naci teski metali (vestacki ote· zavan ili bojadiSall Сај). Cajev t а n i n је smesa epilkateblna i gafokatehina. Za vreme fermentacije саја nastaju f 1 о Ь а f е n i, nerastvor1jiva mrka tela, proizvodi kondenzacije i oksidacije katehinskog tanina. u ze1enom caju ima VtiSe ta-
КINESКI
ILI RUSIO
САЈ
383
nina, а u cmom vi~e ·slobodnog kofeina. U tivom listu kofein i ostali alka· loidi se nalaze vezani na tanine, а u crnom ёајu, za vreme feгmentacije, prfenja i uvrtanja raspao se k о f е i n- t а n а t , zbog cega se u drogi skoro sav kofein nalazi slobodan, ра se moze diтektno hloroformom ek-strahovati. Ostatak kofeina moze se ekstrahovati t~k posle tretiranja amonijakom. U ёaj evom listи ima t е а z е, jedne peroksidaze, enzim koji pretvara jedan deo floЬatanina и flobafen. Najbolje vrste саја imaju najviSe tanina. F е r m е n t а с i ј о m s е ј а v 1 ј а z u t о, g u s t о , 1 е ·р 1 ј i v о, v r 1 о а r о m а t i с n о, s m о 1 as t о е t а r s k о u 1ј е о d k о ј е g р о t i с е m i r i s с а ј а. Ovo ulje ima mnogo m etilsalicila ta i feniletil-alkohola, citronelola, vrlo malo geraniola i dr. Мladi listovi i pupoljci sadrfe vi~ kofeina (i tan1na) nego stariji, аН se vrednost ёаја ne ceni samo ро kolicini kofeina nego prvenstveno ро и k u lS и i m i r i s и, premda se lekovita vrednost ёаја osni.va prvenstveno na kofeinu. То је zbog toga §to se najvici deo proizvedenog ёаја potro~i и svetu za Шivanje, а vrlo malo za lek.
DEGUSTACIJA
САЈА
Mada је и саји nosilac lekovitosti •l rofein, on se i•радс ne ceni i ne plaea prema procentи tog alkaloida, nego pre i iznad s vega prema svojim organoleptiбkim svoj stvima, tj. prema finoci mirisa i ttkusa, jer se gotovo sav proizvedeni сај и svetи potros i kao svakodnev.ni prijatan napitak za osvetavanje, а sasvim malo kao lek. Zbog toga ·је za осеnи kvaliteta Са.ја vafuije mi~lje nje, sиd osetljiviћ pгofesionalnili probaea (degustatora) ёаја nego rezultati, podaci о njcgO\'Oin ћemij skorn sastavu. OdaЬiranje, oplemenjivanje ёаја na plantaiama је vrlo slozeno; ono ide u n ekoli1ko pravaca. Traze se sorte s mnogo lisca, otpome na bolesti i ~tetocine, nepovoljne klimatske i druge nepogode itd., a±i pre svega se cene i iznalaze takve sorte tlooje dаји najaromaticniji сај s najviSe tanina.
ISPITIVANJE I CUVANJE t.AJA
VeJike uvozпe i izvozne drogisticke trgovacke kompanije i trgovci na veliko imaju narocite eksperte, vrlo osetlji~Ve i viёne probaee ёаја, tzv. Thea Tasters, koji dnevno ponekad moraju da probaju ро 100 do 200 риtа razne vrste саја i da dаЈ и ocenu о vrsti i kvalitetu ёаја. Zbog toga oni gotovo redovno boluju od hroni.C11.og teizma. Tek posle njihove ocene vr~i se klasifikacija i pakovanje, odnosno ·prijem саја. Za vreme nepaiJjiv·og prienja Иstica ёаја veCi deo et.a rskog ulja izvetri. Nestrucnim i n ehatnim cиvanJem ёај guЬi aromи, а prima miris sredine и kojoj se nalazi i tako guЬi vrednost. Na vlafnom mestu сај popl'limi memljiv, bиdav, neprijataп miris. Zato se mora brizljivo cuvati na sиvom mestи i 11 е r m е t i с k i z а р а k о v а n и s t а n i о l. Da bi imao sto bolju aromи, ёај se pakuje odmah posle prienja, d.ok је ј о s т 1 а k. Ne'kadasnji »kara,,anski« ili »ruski сај« cenio se kao najbolji, jer је trebalo godinи i
LECENJB
384
Bl~M
ро
dana dok iz Kine stigne и Niinji Novgorod. Danas је dakazano da је bolji сај koji је odleiao godinu dana, ј tako је obja~njeno zasto је ruski ёај toliko Ьiо trazen. Pregled oulima, lupom i mikroskopom, hemijэka i ostala ispiti~anja treba dopuniti jos nekim istraiivanjima, jer se еај vrlo eesto falэif:1ikuje, kao i svaka druga skupa droga. Na primer, voda 1lrojom је еај poparen (1 + 9) mora Ьiti bistra i sjajna, lepe zute Ьоје kao zlato, ugodnog, aromaticnog mirisa i nagor1kog, pomalo oporog ukusa. Пvek se proba samo nezasladen сај.
FALSIFIКATI САЈА
SU CESTI I RAZNOVRSNI
1. Z а т е n ј i v а n ј е Ьoljih eajeva loSijim vrstama, na primer, Pekoe sa Souchon~ cajcm. Velicina listova, dlakavost, prisustvo ili odsustvo idioЬlasta, razvijenost vlakana 1 dr. omogu6iee raspoznavanje slabijih vrsta. Finoca arome је drugacija. 2. U р о t r е Ь 1 ј а v а n i с а ј nema odredeni postota'k ekstrakta, ni kofeina i dr. Nеша пi pozna1u aromu саја. Cesto ga оЬоје k81ramelom, razaim taninskim ekstraktima i sl., аН se i to moie dokazati. 3. О t р а t k е i вitnez nastaдe za vreme prerade еаја raznim sredstvima slepe i fonniraju u oblike ·s1iooe pravom caju. Тај »laZni еај« se u vodi raspadne. Tako se mogu poznati i drske, grancice i druge primese. 4. М i n е r а l n е materije povecavaju procenat pepela (pesak, zernlja, gips, glina i dr.) . 5. в о ј е: indigo, berlinsko plavetnilo i kurkuma (u zelenom caju), hromno zutilo, grafit i sl. К u r k u m а: сај se izmucka s a1Юoholom, alkoboi poiuti; s bazama се se obojiti mrkocrvenkaэto, а s kiseШnama se povrati na zuto; direktno se \'ezuje na vunu. 6. S t r а n о 1 i ~с е: Salix alba .i dmuge vrste vrbe, Epilobium angusti· folium (osobito и SSSR), viSпja, tresnja, t•m , zova, jasen, ru.Za, jagoda itd. imaju li~ce koje se oblikom i velicinom, odsustvom idioЬlasta, kofe1na i onih zupeastih kandza razlikuje od саја. Jedino li~ce izvesnih Camellia ima idi· oЬlasta, ali oni se ne prиZaju od ded.ne do dгuge epider.me, li~ce је veee, tvr· de, zilavije, nema kofeina l!l!i onih •kandZa ·n a rubu itd.
U NAS ЈЕ NEPOZNATA UPOTREBA CVETNIH PUPOUAКA САЈА Cvetni pupoljci саја imaju mnogo prednosti i ~teta је zna preduzeea ne nabavljaju u proizvodaclcim zemljama.
~to
ih
na~a
uvo-
Cvetni pupoljci od саја daju Ьlag i vrlo prijatan, crvenomrk infuz, aromaticni;i i bolji nego infuz (quj) od lis6a, jer manje drazi, po~to sadrZi
manje kofeina (0,2°/о). Osim toga, cvet ose эkoro ne ·m oie falsdfikovati, jevtiniji је i njegovim branjem drvo 111е oslabi kao kad se jb ere li~ce. Ра ipak se и svetu cajev cvet malo upotreЬljava, jer niije u modi. U na:s је nepoznat.
КINESKI
lLI
RUSКI САЈ
385 BURNA
ЈЕ
ISTORIJА
САЈ А
Zbog cega se u nas kineski сај naziva •ruskic ? МisH se da su za Са.ј Ki.nem znali od najdavnijih vremena. Spominje se na 2.500 god. pre nase ere. Preьpostavlja se da ј е pre nekih 12 vekova upotreba саја prenesena iz Kine u Japan. U Ј apanu је и. XV vcJru g.ajenje Саја .uzelo veee .гamnere. U Evropu је prenesen. tek p~lovшom XVI veka kao lek. Holanc1anl, najbolji moreplovci 1 trgovc1, naJ''lSe su ga uvozИi i doprineli ~irenju njegove upotrebe u Evropi. Polovinom Х VII veka spominje se u р о t r е Ь а с а ј а k а о 1 е k а и nekim zemljama Zapada i u Rru-sijJ. Oko 1660. god. poeeli su Holandani uvoziti u Evropи vece kolicine саја. Tada је сај Ьiо vrlo skиp. Mongolski kan poklonio је 1638. god. ruskom caru malo еаја kao skupocenu retkost. Vec krajem istog veka еај se роеео siriti i и nekim evгopэkim zemljama slufiti kao pice za uz1vanje. U Englesku је uvezen 1665. godine, .prirnljen је sa oduЭevljenjeщ i vec posle nekoliko decenija bilo је oko 3.000 javnih cajara. Ipak, uiivanje саја ra5irilo se tek и XIX vekou, jer је sve dotle bio v r 1 о s k u р, а isto tako i ts е с е r , tako da ј е »Сај« bio pгivilegija samo po~lascenih ј imucnih staleZa. и cvetu Sirenju upotrebe Сэ.ја za pice u nas najvise su doprineli Rи si posle I svetskog rata. Ali сај jos nije uspeo da u nas ро· tisne prekomerno иzivanje crne САЈ _ GRANCICA U CVETU kafe. U nekim zemljarna је drfavna vlast otvarala javne cajare i favorizovala privatne u borbl protiv pr·ekomernog иZivanja a'lkoholnih pica (Rиsija) . I u nas na Balkan u ~ma javniћ еајЗ!Га, »C:ajdZinica«, kqje 1:ОСе samo еај, kao sto kafane toce samo kafu. Ako se a:rrora Ьli!rati izmertu dva zJa manje zlo, cxnda је svakak.o иZivanje Сзја ([J).[1()gO Irumje zlo od aililroholizma, а ti od kafeizma. Сај је dиgo vremena ikaravanima dolazio u Evropu iz Кine preko Rusije, Mongolije i Sibira. Otuda -se u na'S i ~danas vise cuje >>ruski сај« nego kineski. Nazivali su ga i »karavanski сај«.
ZBOG CEGA SU VAZNI VREME I NACIN
ВЕRВЕ
CAJEVOG LISCA
Cajevo lBce se bere 6-8 nedelja posle orezivanja cajevog drveta. U Kini i u Japanu se bere 3-4 puta godisnje. Prvi put и martu ili aprilu (Р ek о е, svilasto dlakav, s belim taokama), drugi риt u maju (Souchong) i tre-
LECBNJЋ
386
BIUВM
j ulu (Congou, poslednji kvalitet). Р е k о е t.aj daje dгvo samo od svoje seste godine ра nadalje. Obleno se Ьеrе pupoljak i 3-4 lista ispod njega. Orezivanjc i sablranje ,,r~ se stгutno i briZljivo, tatno ро utvr<1enirn propisi.ma zasnovanim na iskиstvu 1 nauci. Istovrerneno se obere i sve cvece i plodovi da ne bi smetali novim le· torastima. Od 100 kg sirovog doblja se oko 22 kg suvog lis ta. Berba se mora vгSiti Ьlagovremeno; inate listovi omatore, izdtde se i roba ima mnogo otpadaka. Oko gajenja t.aja ima dvaput vi~e posla nego oko kafe i kautuka. I to ј е jedan od raz.loga za~to је t.aj јо~ uvek skup i zasto se plantafe ne poveeavaju. Kvalitet t.aja za,,isi od vrste biljke, ali jos vise od vestine prerade, а kasnije od natina pakovanja i cиvanja. М i r i s i u k u s s и v а z n i ј i оd р r осеn t а k о f е i n а, jer је еај u pгvom redu s r е d s t v о z а u i v а n ј е. 6i put
и
z
• PRERADA LISTA
ЈЕ
PRESUDNA ZA KVALITET
САЈА
Irna vi~e nacina pгerade, ali eemo navesti samo najvaZnije momente. Od d)acina prerade za,risi da li се se dobiti с r n i, z е l е n i, z u t i ili с r v е n i с а ј. Prve dve v.rste su vafnije od druge dve. U nas se najvise trosi crni сај. 1. С r n i ё а ј. - Kinezi ostave obтarno li~ce oko 2 sata na suncu u velikim ·koгpama da s v е n е. Zatim ga rasire da бе obladi, rukama savijaju i g n ј е с е nekih deset ak minuta u bladu, posle cega ga razastru na asu.re oko pola sata. Ovo se ponavlja nekoliko puta sve dok lisce ne postane tamno i sivkasto. Odmah pos1e toga, dalcle, posle f е r m е n t а c •i ј е, 1Все se greje, oprezno р r z i и sudovima od tuea iznad zara, skine s vatre i izruci u korpu da se na promaj i ohladi. Zatim se u v i ј а medu dlanovima, razvija i ponovo uvija i razvija. То se ponav1ja neko1iko puta, sve dok iz lista ne p r estane da izlazi zelenkast sok. Ponovo se razvije, baci u kazan za pd~je, iz. vadi, zavija i razvija, proseje, osusi nad zarom, bmljivo о d а Ь е r е i odstrani sve sto ne valja, i јо~ toplo hermetioki р а k u ј е u gledosane ili lakovane metalne kutije oЬlozene metalnim (tkalajnim) listovi•rna. 2. Z е 1 е n i с а ј izraduje se u Kini na sloican naCin, samo бе n е р us t i f е r т е n t а с i ј i (vrenju), tj. ne razara se hlorofil, vec se odmah brzo isprii. Сај za domacu upotrebu Kin~i ve-Stacki raznovrsno namirisu prema ukusu svojih potrosaca. Rasiri se tanak sloj raznog rnirisnog cveca Uasmin, gardenija i sl.) i ostayj izvesno vreme, 'Ра se ukloni, а na njegovo mesto rasiri se sloj pdenog саја. То se ponavlja nekoliko dana dok сај ne primi miris doticnog cveca . Englezi i Holandani su u svojim •ko1onijama radili sliOпo, samo tvornicki modernim m etodima zasnovanim na nauci i iskustvu. Obra,n o lisce se drz.i oko 18 sati da sve ne .n a lesama u tanikom sloju na 25-35ОС. Zatirn se pusta struja toplog vazduha, stavlja u maSinu za uvijanje (20-30 minuta), potom se uvrnuto lisce prenosi u odaju za fermentaciju zagrejanu na 35--400С и s lojevima d~belin1 4-15 cm. Posle ро1а ~Sata (ne'kad treЬa 3-6 sati) prekrine se vrenje. Z а v r е n1 е f е r m е n t а с i ј е r а z v i ј а s е р r i ј а t n а а r о т а с а ј а, ј е d n а 1 е р 1 ј i v а m а s а. Zatim ~е suSi i prn, бОr-
КINESIO
ILI RUSIO
САЈ
387
tira, ispituje i pakuje. Razumljivo је da se industrijskim standardnim metodima dobija jednolicna .i tipizirana droga, ~to је za ukus potrooaea od prvorazr edne vэ.Znosti. lv1~inski rad је jevtiniji od kineskog doma.:Ceg rucnog, р~ је i to jedan od razloga ~to ova moderna proizvodnja sve vi~ potiskuje kineski еај na svetskom tdistu. Otpatke i sitnez presuju u opeke ili taЬlete.
КАКО SE САЈ MOZE POZNATI GOLIM ОКОМ I LUPOM?
Сај na prvi pogled ne lici na list. Li'StiCi еаја эu pa:lljivo uvijeni u vretenaste, krive ili zgu:lvane ·k omade mrkocme Ьоје. Preliven kljuealom vodom listic omeksa, razvije se (na staklenu ploeu) i tada se vidi njegova velicina i oblik: duguljast ili duguljasto-kopljast, zcut:ubasto-siljast, sШen u kratku dr· sku, ро obodu Sti1no reokasto-zupeast. Ti 2: u 'Р с i lice na tupe crnkasto-mrke pticje kandie, vide se jakom -lupom. Na donjaj cetvrtini i1i trecind 01Ьоd lista nije nazuЬljen, nego је сео. Sekundami nervi se odvajaju od glavnog pod uglom od 450 i dalje granaju ~u gustu mrefu. Ca.i је osohitog, vrlo prijatnog m i r i s а i oporog i gorkog u k u s а.
CEJLON ЈЕ OD РОСЕТКА ХХ \'ЕКА POSTAO PROIZVODAC I IZVOZNIK NAJBOUEG ёАЈЛ NA SVETU, JER SE SVE RADI NA NAUCNOJ OSNOVI Gajenje atja. - U zelji za ekonomskom samostalno$6u i da bi ~to vise bila nezavisna od inostranstva, svaka trorpg,ka i suptropska zem1ja cini napore da gaji cajevo drvo kako Ьi time 'эртееi'lа uvoz :i odliv deviza. Uvidajuti sve veci ~аеај саја, i Jugoslavija је pokusavala sa uvodenjem саја u kulturu. Dr inz. Marko Ulicevic postavio је pre deseta:k godina manje kulture radi i.spitivanja mogucnosti gajenja саја na nekoli1ko mesta и Cmogoтskom prin1orju. Сај је postao prava kulturna Ьilj.ka. Sve је veci broj naucnih ins.titucija koje se sve intenzivnije bave agrobiologijom, agrotehni·kom i svim drugim is,t razivanji1na и svrhu povecМlja prinosa i pobolj~anja kvaИteta cajevog .Jista. Pretpos tavlja se da u svetu ima vise od milion hektar.a pod eajevim drvetom. Najvise se gaji u Кini, lndiji, na Cejlonu, u lndoneziji 1 drugim zem1jama. Те zernlje su i najveci izvoznici еаја.
OREZIVANJE CAJEVOG DRVETA
IМА
VELIK ZNACAJ
О r е z i v а n ј е ј е n а ј v а z n i ј i р о s а о о k о g а ј е n ј а с а ј а. Zato se na to polaze mnogo pa:lnje. Orezivanje se vrsi na kгaju sus-ne sezone. U Indiji, na Cejlonu, Javi, Sumatгi i u drugim tropslcim predelima gde је klima uvek podjednako zarka, orezivanje se vr~i svakih 15 dana. ProЬlem orezivanja је u stalnon1 usavrsavanju. Proizvodnja саја sve vise prelazi s privatnog sektora na drZavni, na velike planta:le.
LECBNIВ BILJВM
388 GEOGRAFSKO
POREКLO
CAJEVOG DRVETA
С'ај је verovatno poreklom iz Asama, Burme i 5а ostrva Hajnana. Vec nekoliko hiljada godina kako se еај gaji .u К1ni, а mnogo kasnije u Japanu. Od XIX veka prosirilo se gajenje саја ро mnogim tropskim predelima: u Indiji (1 840), na Ccjlonu (1875), Jav.i, Sumat ri, Rusiji oko Batumija (1848), Bгazilu itd. Poslednjih nekol±ko decenija роеео se gajiti i u Africi , Austra· liji, Sred·n joj Americi i u mnogim drugim zernljama, cak i u krajevima oko Sredozemnog n1ora.
КАКО
IZGLEDA CAJEVO DRVO?
Сај је
vrlo otporno, jako i lepo zimzeleno drvo ili grrn lroji naraste 3-5 т, recte do 10 metara visok o. Inace, u ·kulturi proizvodaci ne dozv~ ljavaju da сај naraste vi$e od jednog metra, da bi se moglo soo lakse rukom sa zemlj e brat:i i da bi se эtalni•m, struCnim potkresivanjem u odredeno doba godiпe i шrasta dobio sto veCi broj m ladih letorasta i sto vise m ladog lisca, j er и k о 1 i k о ј е 1~ s с е m 1 а it е, u t о 1 i k о s е с а ј v i s е с е n i. Uglavnom ima dve vrst~ cajevog drveta: Thea sinensis ( = chinensis) i Thea assamica, а od njih se odvaja veЊk broj varijeteta i p relaznih oЬlika. Prvi је nizi, list mu је upola sтitniji i grana se od zemlje. Сај ima naizmenicne, tamnozelene, zi·mzel8ne listove bez miгisa i bele ili pomalo ruzicas te, krupne, vrlo •l epe cvetove veoma pгijatnog mirisa ria . . Jasmm. Plod је drvenasta, trouglasta i mnka саuга sa tгi semenke. Listovi od Thea sinensis su duguljasto--jajasti i najvise 12 om duga.6ki, а oni od Thea assamica su v~se jaljast:i i dJo 25 ст dugi.
lisee
S\' ETSKA PROIZVODNJA
САЈА
Indija i Cejlon podn1iruju dve tre6iлe svetske potrosnje саја. Iako se сај gaji u Кini od pamtiveka, ipak је celok'Upno tamosnje р~ slovanje sa cajem ostalo dosta prirnitiWlo. Naprotiv, na Cejlonu, u Indoneziji, ispod Kavkaza i u drugim zemJdama, gde је gajenje novijeg datuma, u dria-,.-nim rukama Пi svojina trustova i velikirh preduzeca, to је v.rlo briZljivo prouceno i posta\'ljeno na n а u с n е i industrijske oonove, pod stalnim nadzoroщ strucnjaka. OD CEGA ZAVISI KVALITET
САЈА?
Сај strada od duge su5e. Hladnocu lakse podnosi. Na Himatlajima se kulture саја penj u do 2.000 т, gde temperatura pada is;pod оос. planina је сај bolji nego iz nizija. Kvalitet raste s porastom visine planine; daJde, istj s lucaj kao s kafom. Сај iziэkuj e najmanje 1,5 m voderюg taloga godisnje,
s
veliku vlaznost vazduha, lako, p eskovito, izrazito kiselo zemljiJte, :zaSticeno od jakih vetrova prirodnim ili vestackim zaklonima. Seje se na 2 m rastojanja i ne dopus ta se da naraste vise od jednog metra.
KISELO DRVO, SМRDUIVO DRVO • . .
389
KISELO DRVO, Sl\IRDlJIVO DRVO, AILANТUS, PAJASEN, MORSKI JASEN, RUS
Ailanthus glandulosa Desf. -
Simaгubaceae
Do 30 m visoko drvo, poreklom iz istocne Azije. U nas se sadi ёesto 1 za P?~uшJjavanje goleti. Listovi su perasto deljeni, dugaёki do SO ст. ~Ја ~llJka, osobito и julu kad cveta, siri jak i neprijatan rrriris. UpotreЬ1JaVaJu se kora s grana i s korena i list. U kori ima katehinskog ta11i11 a, .
КISELO
g>Oгke
DRVO
m aJten.ije ailantina, oksikumaliinslrog heterozida, saponozida i masnih jedinjenja. U listu ima do 1~/о tanina, elagne i galne 1ki'Seline, f1avonoida, ј do 210 mg>/o vitamina С. Deluje sliёno ipekakuani, ра se u Ktini upotreЬljava protiv tropske (amebne) srdoЬolje i nekih crevnih parazirta (kao nar). Kiselo drvo se upotreЬljava i kao insekticid (unistava insekte) i insektifug (goni, tera insekte): 1 kg sveieg li~ea se бitno iseёe i prelije s 50 litara kljuёale vode i, ёеsсе mesajuci, d.rZi 24 sata. U drugom sudu se rastvori 1 kg crnog mekog sapuna u 50 litara kljuёale vod.e . Ocedena teёnost od lisea i rastvor sapuna se pomesaju i oom teёnoscu se prska voce i povrce protiv napada insekata.
LECENJE BIUEM
390
Na Za padu se upot гeЬljava prasak kojim se zapra~uju vocke u vreme p roti\' razniћ insekata: ро 10 kg fino samlevene osu sene kore s kor ena kiselog drveta, fino samlevenog osusenog lisea paradajza i dijatomita i sve se dobro p01nesa. Da bi ods tranio razn e insekte, u raznim krajevima sveta narod stavlja S\'eze lisce kiselog dnreta u apostelj u , njime se trlja, а is oo to cini i sa stokom. cvetaлja
KICICA, GORCICA, TRAVA OD GROZNICE, КANТARIJA CRVENA
Erythraea centaurium Pers. (Centaurium umbellatum - Gentinaceae
GilliЪ.)
КЈсiса је cvetiCiпш
dvogodisnja i:li jednogodisnja, mala, zelja5ta bi1jcica sa sitnlm vatrene Ьоје. C\·eta celog leta. Raspгostranjenost. Raste svuda, а najvise ро vlainim brdskim i planinskim li vadюna, mest·i micno u ogromnim kolic:inama, tako da se u leto mnogi senokosi rumene od iscvetale kicice. Svojstva. - Kicica је vrlo gorkaJ а nije otrov.na. Berba. - Kicicи treba brati dok је u cvetu, vezati u kitice i sиsiti u bladu na promaji. Droga. S t а Ь 1 о је evrsto, gotovo eetvrtasto, golo, sиplje, pri vrhu razgranato, ' ' isoko od 30 do 40 cm, а debelo је do З mrn i ·n aretko obraslo sitnim listicima. L i s с е је sitno, retko, naspramno, skoro sedece, duguljasto-jajasto, do 4 ст dиgacko, ро rubu celo, golo, sjajno, irna 3- 5 nerava. Prizemno lisce poredano је unakrsno и prsljenove i sedece. Сvеt оvi sи slozeni u racvastи cvast na vrhи staЬla i imaju levkastu, petozubu krunicи ru:Zicaste i1i svetle с r v е n е Ь о ј е. U stare i na ·sиnси эusene droge cvetovi sи izЬledeli. Sastav. - Sadrzi go1·ke heter02J.ide: g е n i с i о р i k .r о z i d, eritшrozid, eritrocentaurozid i dr. Nadeno је oko 0,6 do }Ofo alkaloida, medu kojima је glavni gencijanin. Najvise gorciпe ima u s t а Ь 1 ј i с i, manje и cvetu, а najmanje u listu. Jacina gorcine droge је od 1 : 2.000 do 1 : 3.500. Upotreba. - Kicica је dobar gorak tonik. Deluje kao cist amarum slicno Jincuri. UpotreЬljava se и obИku infuza (10 do 20 g na 1.000), vodenog e kstrakta, praska, vina i tinkture. Ulazi u sastav goгkih cajeva za stomak. Malo је naseg lekovitog bilja koje se и ·narodи tako mnogo, cesto i uspesno иpotreЬljava kao kicica: za otvaranje apetita, protiv smetnji и organima za varenje, protiv gгoznice, slabokrvnosbl itd. 1. Goralc s:01nafzik: ро 20 g kicice, lincure, idirota, gorke deteline ј kore od gorke pomorandre. Od ove smese moze se spra~ljati сај ili se stavi и litar komovice, drli 8-10 dana се~се muckajиci i pitj e na pola sata pre jela. Na isti nacin se moze koristiti i ova smesa: ро 25 g lcicice, trave-ive, lincure 1 Ьlafenog ckalja.
КLЕКА, VENJЛ, BOROVICЛ
391
2: Pro~iv .gasova, nadimanja: ро 20 g ikiilice, gorke deteline, kamilice, nane 1 matiCn]aka, kao pod 1. . ~potre~ljava se i ova sme~a: ро 20 g kicice, oeajnice, nane, kamilice i maзkine du~юe.
Is~orija .. - Кicicu kao lek spominju ј о~ Plinije ~ Dioэkorid. Ро jednima, 'latinэko tme dolazi od centaura Hirana, Ahilovog ucitelja, а ро drugima, od centum = stotma i aurum = ziato, tj. lek koji vredi stotinu zlatnika. . , Naro~ imena: ger, gorka kitica, •gorko zelje, groznieavka, drago cviJece~ dupcн~. zlatna fuc, jezemica, 'lcinin, kiticica, mala semenCina, mali stozlatnik, svedrc, sunceni cvit, crvena kicica, огnо zelje. Za~~ta u P?rodi. - Naglom i nerazumnom eksploatacijom kiCica је na mnogun mestima tproredena, ра cak i iskoreпjena. ZЬog rtoga se namece preko ·p otreba delimicne, а mestimicno i potpune za~tтite za vi~e uzastopnih godina dok se sama od sebe ne razmno~. Opomcna! - Кicica ima vrlo sitno i ·p litko korenje, t~o da cim se rukom ·u hvati, ona se i~cupa ·i na taj nacin ,uni~ti. Kicica se ne sme cupati, nego se gonzja polovina staЬljike и cvetu pai.ljivo odsece ostrim makazama. Кicica se podjednako cesto i ramovrsno ·k oristi i u narodnoj i u naucnoj medicini. Ima i privredni znaeaj, jer se uv~k mnogo trafi, dobro plaea i nik.ad se ne nabere dovoljno kvalitetne d·r oge za domaee potrebe i za izvoz.
КLЕКА,
VENJA,BOROVICA
Juniperus communis L. -
Cupressineae
Kleka је zimzelen, vrlo otparan, gusto i nepravblno razgranat dvodoman grm. Kod nas је ima mnogo, а najvHe ро bгdskim i planmskim· krcevinama, pa~njacima, тetkim ~umama i ро zapustenim i neobradenim me·stima. Berba. - Plod dozreva tek druge godine. Na taj nacin, na jednom drvetu istovremeno ima i zrelih i zelenih klekinja. Prve godine su bobice zelene. Druge godine poeinju tamniti, postaj-u rdasto-ljuЬieaste, а krajem leta i poeetkom jeseni оЬоје se tamnaplavo-ljubicasto pod uticajem о k s i d а z а n а t а n i n s k е i s m о 1 а s t е m а t е r i ј е u bobici; prevucene su belicastim v о s t а n i т р е р е 1ј k о m. Beru se p otpuno zrele ЬоЬiсе krajem leta sve do dub<Ж.o u jesen, sto zavisi od nadmorske visine i godine. Najbalje је ·p od drvo ra~iriti ponjavu ili asuru i motkom pailjivo tresti zrele kllelcinje, jer se zelene kasn1je moraju odstraniti, posto nisu lekovite. Su5e se kao zito na tavanu u tank.om sloju d се~се prevrcu drvenom Iopatom. Suva droga se Jakse с i 'S .t d nego sirova. Iglice, grancice i slicna necistoca najbolje se odstranjruj-u vetrenjacom Њi trijerom, а zelene bomЬice narocitim strojevima. Zelerrih plodova ne sme Ьiti. Poznaju se tp0 mrkoj boji, Jaksi su, ~uplji, manje aromatiCni i nisu tako slatki kao zreli plodovi. Droga. - Zrele boblce (Juniperi fructus) s.u velike kao gra~ak, okruglaste i m е s n а t е. Na temenu irnaju t r i ~ а v а ~ tгi kvгZice, а pri dnu dva prs1jena, od kojih svaki ima tri trouglasta priperka mrke Ьоје.
U!CBNJE BIUEM
392
Mezokarp је mek i р u n; docrnje postaje sun<1erast i ~upljikast ј potamni, svetlozcleno-mrka Ьоја postaje mrko-zelenkasta. М i r i s а је svojstvenog, prijatrno balsamienog, а и k u s а najpre slatkog, zatim aromatienog. Sveza droga је шеkа i mesnata; stara је krta, ~uplja Ј cesto је ucrvljana. U bobici ima t r i т r k е s е ,m е n k е. One su kao kost tvrde, jajasto-duguljaste, tupu piramida1ne; pri dnu su srasle za mezokarp. Na ispupce. noj strani svaka semenka ima sa obeju strana lednog rebra ро nekoliko nejednakih ulegnu~a u kojirn su velike (do 1 mm), mr ·k e cevaste ~up ljine s o leo -rez ino zntim sekretom. Sastav. Najvise klekinja se potro§i za destila ciju е t а r s k о g u 1 ј а. Najbolja droga dolazi sa DeliЬlatskog peska, iz Srbije i Bosne,
Чfs А
1
G
3/~
Е КLЕКА:
F -
POPRECN1 PRESEK
К!ROZ
ZREO PLOD, G -
SЕМВ
KOZI.AC, KOZA.t..AC ...
393
jer sadrfi do 2,5°/о u l ј а i do ЗЗо/0 i n v е r t n о g ~е с е r а. Ima јо§ i ok~ 1CJfJ/o s m о l е, zatim jednog gorkog tanogHkozida ј u n i р е г о z i d а, tanJ,na, voskn, gume, organskih kiselina i njihovih soli i flavonskih heterozida . . Upot~~b~. - , Venj~ se mnogo vBe upotreЬljava и narodnoj nego и §kolskoJ meclloв:н. Nesto v1se se trosi u veteгinarstvu kao sas1avni deo pras, kova za tovljenje. lnace, klekinje su kod nas i и drugim bal!kanskim zemljama jedan od najpoznatijЉ i najvise upotrebЬjavanih narodnih 1 domatih lekova, isto tako vaian· i omiljen kao sto sи hajducka trava, kantarion, pelen i kicica, lekovite biljke bez kюjih se nase kисе ne mogu zami~Sliti. U narodи se upotreЬljava za lecenje mnogih bolesti, za spoljnu i иnutrasnju upotrebu: kao diиreHk, protiv nazeba, ka5lja, vodene bolesti, gonoreje, astme, za stomak, Z1Юjenje i sl., а spolja и oЬlikи spiritиsa (Spiritus Juniperi) Ш и jakoj rakiji za oЬloge i trljanje protriv nazeba, reumatiz.ma i slicnih bolesti. К 1 е k о v а с а је nadaleko poznata veoma aromatiena rakija koju proizvode и velikin1 kolicinama uglavnom na.Si diлaroi Ere, i izvoze. UpotreЬlja,,ajи је i kao domaCi lek ·i d~infekciono sredstvo. U malim dozama etarsko u1je kleke, pored ostalog, olaksava iska51javanje.. U vecim dozama kJeka mofe biti skodlJi\•a, da o~teti bиbrege i dr. Klekinje ulaze и diuretiene cajeve (Species diureticae). Od klekinja se iziadиje sok, Succus Juniperi inspissatus (Roob Juniperi). Кlekinje, а jos Cesce etarsko U}Je sluii za kadenje, inhalacijи prilikom OOOljenja organa za disanje i kao srcdst\'O za dra2enje koze. AetheroJeum fructus Juniperl. - Etarsko иlје dobijeno iz zrelih i samlevenih klekinja destilacijom pomoeu vodene pare. .Тtmlperi llgnwn. Belo-crvenkastj koma,c:Ьi drveta od staЬla, grana 1 korena kleke. lmajи vrlo malo etarskog ulja i smole. Zato, kad se zagrejи, odaju miris na klekinje. Ulaze u sastav diureticnih cajeva. Diшeticni ~jevi: 1. Ро 25 g klekinja, korena od zeбjeg tma, sipиrka i sitnice. Jednи sиpenu kasikи smese popariti sa 200 g kljucale vode, ostavit-1 2 sat.a i popiti и З doze pre jela. 2. Ро 25 g klekinja i persunovog ploda i ро 10 g peteljki od visanja, zove i ploda od anisa, moraca i lcima, kao pod 1. З. Ро 25 g klekinja, rastaviea, zubace i ictirota, kao pod 1. Ostala narodna imena: barovica, borovac, brika, brinje, klekovina, obicna borov-ica, smтek, smreka, smrekovina, smrec, smri·k a, smriea, smrkva, srnrca, fenja, crna smrekinja, спш smrekva, smrekva. Narod na.ziva plodove kleke ovim imen1ma: venja, borovice, klekinje, smrekinje, smrekovina, smrijekinja, smricka.
KOZLAC, KOZALAC, VINO 1 RAKIJA Arum maculatum L.- Araceae Dиgovecna zeljasta bHjka sa. jakim Ь:tolama, ~eli~im ko~lj~stim listovima i crvenim, lepim bobitavtm plodo1(l"';f! u~m и .klipl.CC::· Raste najvise и grmljи i trnjи. Rano и prolece 1zb1Je nJegov~ k.~pn~ lis.ce..cela biljka, а narocito k r t о 1 е о t r о v n е su dok su sveze 1 I'maJU ljиt 1 ne-
LECENJE BIUEM
394
prijatan ukus. Su~enje1n nestaju otrovnost i ljutina. Ne zna se za sada od cega potice otrovrzos t kozlaca. Otrovnost suserrjem izvetri. Peeene ili kuvane krtole (krompirici) nisu otrovne, ра ih za vreme gladnih godina jedu u siroma~nim krajevima; imaju skroba kao i krompir. Zabelezeni su slueajevi trovanja svezim krtolama, а deca su se trovala plodovirna: natecen jezik i usne, obolele desnj, povracanje i э1. Kozlac \Se upo treЬlj ava samo kao narodni lek, аН је to opas.no sredstvo. Druga narod11a imena: агоnас, beriket, Ьlеја, bula, gujin kuruz, zakozlik, zшij.in kolomboc, zmijin kuгuz, 2'mijd.n ce~alj, zmijina trava, zmijino grozde, znlijski kukuruz, zminac, tkalendar, kacja kuruza, kacje zelje, kлegic, kozl ec, kozlic, konjska Ыitva, kravosica, lisi6njak, m arjasil, majasil-treva, rnali strkac, natragulja, teleca stopa.
КОКА
Erythoxylon
Саса
La-m. -
Erythroxylaceae
Koka је zimzelen grm, visok 2--4 т. Gaj.i se od najdavnijiih vremena н Boliviji i Peruu. Iz tih krajeva prenesena је kasnije na Javu, Cejlon i druge tropske krajeve. Java је danas glavn~ proizvodac koke. U prometu је poznata jos i boli\·ij ska 'i peruanэka okoka. Jzgled llsta. - Glav·n i nerv se vrlo 1ako istice. S оЬе strane glavnog nerva ргu:lај н se на nalicju od baze lista ра sve do vrha d v а n а Ь о r а ерi d е r m е kao dva luka. Sekundarni nervi cine gustu rnrezu. Nervatura lista је .karakteristicna i jasno is·taknurta. Na nalicju је Иst svetlije Ьоје. List raznith vrs ta koke је r aznog oblika, ali su svi oni jajasto-duguljasti; 4-8 ст dugacki, а 2--4 cn1 siroki, tanki, ali cvrsti, kozaS'ti, savitljivi, ро obodu celi. U k u s а је gorkog, toplog i ljutog, а miгisa prijatnog na сај. Posle izvesnog vremena javlja se prolazna n е о s е t 1 ј i v о s t, anestezija jezika (dejstvo k о k а i n а). Sastav. - Kokin list sadr~i 0,7-2 ,5()/о а 1 k а 1 о ~ d а i raznih balastnih materija: tanina, malo etaгskog ulja, smole, voska, masti, fitosterola i dr. Glavni a:lkaloidi su: k о k а
КОКОТАС, ZDRALЛКA
395
Zbog opijuma, koke i indijske konoplje odrfavane su mnoge meuunarodne kolt[erencije sa ciljem da se smanj~ i spreCi sirenje u.Zivanja ovih opasnih opojnih droga. Tropakokain је шаnје otrovan od kokaina; anestetiёno dejstvo mu је dufe: daje se p r i lun1balnoj anesteziji. Kontroln. - Trgo\'ina kokinim liscem i proizvodnja i promet kokaina su pod kontrolom Ujedinjenih nacija, 'kao ·i druge opojne droge. Prema podacima UN, godisnje se preradi oko 8 miliona lcilograma kokinog lisea za proizvodnju kokaina (prinos oko 1о; 0 kokaina iz suvog lisca). Medutim, n e zna se kolika је 'ilegalna proizvodnja, аН se raёuna da је svakako veca od legalne. Komisija za opojne droge Uj edinjenih nacija predvida ograriiёenje pгoizvodnje i r egulisanje prometa koke i kokaina. Opomena! - List koke i njeni alkaloidi smeju se upotreЬljavati samo pod. kontrolom lekaral КОКОТАС, 2:DRALJIKA
Melilotus officinalis (Med.) Lam.- Papilionaceae Do 1 m visoka dvogodisnja zeljasta biljka, koja kao korov r.a.ste ро pustim mestirpa ukraj nji\1a, vinograda, puteva i dr. StaЬljika је prava i vrlo razgranata. Ima l istove sliene detel1ni, samo su ро obodu zupёasti. Cvetovi su zuti, na dugackim, dosta zbijenim grozdovima. Cveta preko celog leta. Raste i izvan Evrope. SaЬirajи se 'Vrhovi granбica biljlke и cvetи. Osusena Ьiljlka prijatno mirise .n a med, jer prilikom susenja nastupa fermentacija, hidroliza jednog glikozida -i pri tom se oslobada k и m а r i n (oko 40fo). Kokotac је aromaticna droga •koja nema etarskog ulja, za razlikи od ostalih mirisr1ih biljaka koje imaju spoljni ili unutrasnjO. sekrecioni aparat s ulj em. Osim kumarina, suva biljka ima i sloЬodne me litl otne 'kiвeline smole, tanina i dr. О k u s а је najpre malo sluzav<>g, zatim gorkog i pomalo ljutog i oporog. Nekad se dтoga mnogo vise upotreЬljavala. Jos u starom veku sluiila је. kao lek koji иЬlaiuje bolove, tera vodu, steze i sl. UpotreЬljava se kao narodni lek spolja, и rnastima i •melemima. Jedno vreme vэ.Zbla је kao lek za оёi. U horneopatskoj medicini daju је oprotiv migrene, grёeva
LECENJE BIUEM
396
kog ukusa, zbog cega se izvesne kumaгinske droge upotreЬljavaju i kao gorka totzika i stom.ahika. Najvi~e k!umarina imaju Faba Tonco (oko Зо/о), kokotac (Melilotus officinalis), razni kaeuni (Orchis), lazark1nja (Asperula odorata), mirisavka (Antf1oxat1tum odaratum) i dlr. Narodna imena za biljku •kokotac: velika djetelina, vodnika, zdratika, iuёka, Zиti kokotac, konjska detelina, kurnanika, nokata trava, nokatac, noktec, orlov nokat, p~enicka, sYinduh. Slicnog mirisa i uJ...-usa, bemijskog sastava i dejstva su i Melilotus altissimus Tlтuill. (zuta zdraljika, velИci zuti kokotac, mala potoёna graska) i М. albus (Med.) Desr. (Ьеlа korninika, zdraljika, beli kokotac). 1
KOLA
Cola vera
К. Schшn.
KOLA
i Cola acuminata Schott. et Endl. -
ЈЕ UЭLA
Sterculiaceae
IZ NARODNE U NAUCNU MEDICINU
Kola-orasi su jedan od najtipicnijih primera koj~ ukazuje na potrebu stalnog proucavanja narodnog iskustva, rpre svega, prirodnih proizvoda koje је covek kroz vekO\'e uspesno koristio и borЬi protiv zaraza i bole5tina. Narodno iskustvo, kJesano i kovano u S1:a1noj borЬi za bolji fivot i dobro zdravlje, ne srne se rpotcenjdvati. Da su Ьelci 6 manje oholosti i potcenjivanja gledali na vestinu lecenja i izradu lekova naroda dntge Ьоје koze, ne bi se moralo vekovima cekati, .k ao, na primer, na kolu sve do •kraja proslog veka. МАLО
ISTORIJE
О
OVOM SPASONOSNOM ORAHU
Nenaucno је i neprih\тa tljivo shvatanje da је samo evropska medicinska vestina Jecenja tacna i da ves tina i nauka о leku i lecenju poticu i poёinju od nas. То је uskogrudo i netaёno. Svaki narod је siroko koгistio i danas upotreЬljava ono s lo m u priгoda na svakorn koraku prиZa. Na primeru kole mogu i treba da se ruce generacije zdravstvenih radn1ka svih zemalja i vremena kako nije lгebalo raditi. Anticki narodi i Arapi izgleda da nisu poznavali kolu. U tropskoj Africi kola iша ogron1ЛU vaznost. Ona se tamo upotreЬljava za zvakanje od najdavnijih \rrerпena. Oko dvadeset mИiona Afrikanaca Zvace kolu, ona im је moneta, kao kod. nas dinar, i sluii im za raznovrsne verske i druge obrede i svecaoosti. Oni koji zvacu kolu mogu da podnesu veoma velik napor, ne osecajuci umor, tel"et, gJad, zed. Noseci ogromne terete na glavama, desetine kiloшetalЋ na dал, crnci stal1DO ZVaCU '5Vezu kolu U u sled toga postaju neoЬicno izurzlji\'i, ne zaduvaju se i mogu da izdrie ta:kav napor koji је belcu uvek Ыо nesh\1atJjiv. Su\ru, mгku, pгevrelu oni ~Лесе podici sa zemlje. Вегu i :Zvacu samo potpuno svczu kolu! Ovo је iskustvo posluzilo za ve1iko otkrice о Ьоlјеш poznavanju hcmjjskog sastava kole, а kasnije i drugih lekovitih ЬИја:kа. То је Ьiо povod mnogin1 istгafivanjima koja su objasnila fiziolosko dejst\JO, fannakodi11amiju i pravilniju primenu i terapijsku upotrebu bilja и lесенји
KOLA
397
N
L
с
' KOLA : А -
GRANCICA U CVEТU, В -
ZENSKl CVET, С -
PRASNICli D - ТUСАКЈ. Е - PLOD, - PERIК.A.Rr, Н - PLOD NA UZDUZNOM PRESEKU: VШЕ SE РЕТ SЕМЕNЈЧЈ. 1 - ·BELA KOLA~ DVA KOТILEDONA, Ј MLADA KOLA SA VJSB OD DVA KOТILEDONA J .~.L.N - MALE 1 I.:>КLIJALE KOLE SA VISE KOТILEDONA, М - Мl.ADA KOLA IZNiкl.A IZ VRSTE КОЈА 1МА DVA KOTD..EDONA Р- РЕТОКRАК PLOD, G - OТVOREN PLOD SA CETIRI SEМENA (2),
LECI!NJE BIUI!M
398
mnogih bolesti. КоЈа ј~ bila povod
UPOTREBA KOLE U NAUCNOJ MEDICINI Sveza ili stabilizovana 1kola daje se и oЬliku alkoholature, tecnog ekstrakta, s tabilizovanog praska, vina ili tin•kture, najcesce kao stimulans, tonik (crveni) лоЬогапs i ad.str.ingell!S (pndtriv hг0mcnog proldva). Uzbudиje centralni nervni sistem ј јаса delatnos t srca. Deluje i diuretieno. Dejstvo kole је u prvom redн dejstvo kofeina, а zatim tanina. Sveza kola deluje sporije a li dиgotrajnije, j er је u njoj kofein vezan za taninska jooinjenja odakle se u organizmu postepeno oslobada. Sveza kola је bolja i zbog punog dejstva tanina, jer и mrkoj, fermet:irano j .koli veCi deo taniпa pretvoren је u nerastvorljivo koia-crvenilo, flobafen. Dejs'tvo kole је slicno delovanjи kafe i сај а. I kola је u maloj , terapijskoj dozi lek, а u vecoj otrov; od velikih doza smrt nastupa zbog p aralize srca.
KOLA- GLA\TNI SASTOJAK NAPITKA ZA SPORTISTE Prijatni napici koje sve cesce piju sportisti pre i za vreme takrnicenja, redovno sadrte kao glютni •s astojak +kO'l a-orahe zbog njihovog vanredno energicnog dejs tva za izdJiavanje velikih napora u kratkom vremenu. Ove patentiтane napitke pod zasticenim i izmisljenim imenima proizvode razne fabrike u sve tи. Dodaju in1 razna sredstva za »u·l epsavanje«, iako to nije ро· trebno, j er strucno ·ispr~ena ~kola ~ma ta1ko prijatan miгis i svojstven ukus da ј ој nikakva korigencija i nije potrebna. Medutim, i ovde se moze reci da sva!ko dobro ima i svoje zlo. Мnogj ambiciozni sportisti и ze)j1 da ро svaku cenu budu prvi d nepobedivi u tome preteruju, zbog cega irna akutnih i hronicnih trovanja kolom!
U
KOКA-KOLI
GLAVNI SASTOJАК SU KOLA-ORASI
Koka-ko1a i slieni napici siroke potrosnje koji sи posle rata osvojili ukus potrosaca svih -kont:inenata i brzo poplavili svets ko tdiste kao retko koji drugi napi
KOLA
399
'' rele i strucno prl.e11.e kola-orahe. Koka-koJi i svim slicnim naptcima kola-orasi daju mnogo trazeni ukus i miгis, poseban »ton« i »buke« koji osvajaju vecinu potro~aca. KOLA NAPICI U BORBI PROTIV ALKOHOLIZМA
Nasa narodna filozofija ima i ovu mudru izreku: »Covek mora negde da dangubi i da laze lailjivi jez~k.« Е, ра bolje је lafljivi jezik Jagati bezalkoholn:im napiciшa oLi kole nego rakijom i drugim opasnim a1koholnim napiclma. Popularizacija kole umnogome podseca na sirenje upotrebe kirneskog саја u nekim zemljama, osobito u Rus·iji, gde је sama driavna vlast otvarala javne cajare i favorizovala pгivatne cajdiinice u borbl pгotiv preterane upotrebe alkoho'Lnih pica. Nji.ve su ostajale и korovu, neobradene i neposejanje, livade nepokosene, zatvori i dusevne bolnice prepuni i na sve strane beda, glad i nema~tina , jer su svi pili; \Sve sto је moglo Ьiti pretvoreno u votku, sve је podvrgnuto alkoho·l nom vren~u: rai, jecam, psenica i drugo. Kad rodoljub, zdravstveni i prosvetni radruik zeli da ima uspeha u borbi protiv al·koholizma i ·slicnih poroka, on mora na& zamenlll, manje zlo, manje opasno sredstvo za u.Zi~vanje. Nije dovoljno prosto i jednostavno nesto zabraniti.
TROVANJA KOLOM Kola
је
tlplcna kofelnska droga
U svemu se mora bitri umeren. I najbolj-i lek moze bilti otrov ako se uzme vi5e nego sto је potrebno. То vazi i za kolu. RetJki su sluёajevi da је neko popio neki preparм kole da se namerno otгuje. CesCi su slucajevi medikamentoznih trovanja, tj. upotrebom kole kao leka u ' 'ecirn od propisanih terapi~skoih doza. Najcesca SLl hronicna trovanja osoba koje svaJrodnevno, bez narocite potrebe piju vece kolicine tkole. Znaci trovanja su •k ao od •kafe i саја. PREPARATI OD KOLA-ORAHA
Nj.ih је sve viSe i sve su raznovrsnijli. Ret·ko је lroja l~kovita Ьiljka tako brzo, kao nabujala reka poplavHa s'Ve kontinente ·i osvojila ukus potrosaca raznih na1·oda. Fabгi.ke drfe u 'tajnosti svoje recepte. Zato se navodi ISamO ono sto se zna, tj. sto se spravlja ро apotekama, osoЬirro u SAD i Zapadnoj Evropi. 1. Kola-vina: 60 g teenog ekstrakta kola-oraha pomesa se i rastvori u 940 g najboljeg crnog vina, ostavi da 5е slegne i izbistri, odlije i pije ро jedna rakijska casica triput dnevno, pre jela. 2. Kola-eliksir: 50 g ttэeenog k.olinog ekstrakta pomesa se sa 100 g alkohola (60D/ 0-nog), doda 100 g oЬicnog farmaceutskog sirupa i na kraj.u, malo·pomalo, 750 g najboljeg crnog v•i na, dobro promesa, ostavi da •Se izЬistri i pije ро jedna kasika 1riput dnevno posle jela.
LВCENJE
400
BIUEM
' Ovaj eliksir neke ap oteke namirB u cimetom, dumblrom, vanilom i1i drugim aromaticnim drogama, ~tю sve za\~si od ukusa potro~aea. З.
Kola-sirup: 10 g tecnog kolinog eks trakta pome~a se sa 90 g oblёnog sirupa. Umesto sirupa moze se upo treblt i m ed , m alinov ili n e ki drugi sirup ро ze lji potro~aca. Pije se ро jedna ka~ika posle jela.
4. "(ola-rakija: 20 g teёnog kolinog ekstrakta pome~a se sa 80 g najboJje prepecc lice, lozovace iH vinj aka od 55'0/о alkohola . Pije se ро jedna kafena kasicica triput dnevno pre jela. 5. Теснi ekstrak t kola-oraha spravlja farmaceutэka indиstrija ili vece apoteke ро propisjma farm akopej e. Sadгli oko }'0/о kofeina. Pije se ро pola kafene ka~iёice triput dnevno pre jela.
OD CEGA POTICE LEKOVITOST KOLE? Hemijski sastav kQla-oraha је vrlo slozen. Kola ima 1-2,5'0/ 0 k о f ei n а i oko 0,0~/о t е о Ь r о m i n а, koj,i sи delimieno slobodni, а delom vezani. Sveze i sиsene semenke nemaju is ti sasta'V i fiziolosko dejs1:vo. Ро КnеЬlи (1892) sveze seme sadrzi glikozid k о 1 а n i n koji se ,r azlaie pri· liko m sи~er.1ja semena 11а k о f е 1 n, g 1 i k о z u i ·k о 1 а- с r v е n i 1 о. Godine 1896. Bиrkelo је vrelim 900/o-nim alkoholom Wli~ tio и sveiem semenи kole enzim о k s i d а z и i pos1e toga iz sterilizovane i osusene kole doЬio beli ekstrakt, kao da је radeno sa svefim semenkama, za raz1 ikи od dotadasnjih пu-kocrvenih ekstrakata. Afrioka plemena иpotreЬljavajи jedJino sveze neobojene, skoro Ье1е semenke i primeceno је da su nji'h ov sastav i dejstvo drukciji od osиsenih. Crnci zapadne tropэke AfrJke briZljivo Сиvаји sveze semen ke kole и korpama oЬlozenjm zelenlm i ovlazenirn liscem nekih biljaka iz porodice Marm1taceae. Lisce se menja -i kvasi da bi kola sto du.Ze ostala sveza, jer staru, mrku, prevrelu kо1и crnci bacaju, 'lle иpotreЬljavaju. Goris i Arnи su driali sveze semenke 5-10 minuta и autoklavu na llOOC i zatim ih osиsili; ove semenke sи imale isti sastav i dejstvo kao sveze, jer su s terilizacijom tmis1:ene oksidaze i na taj nacin spree~no razlaganje komp· leksa kolatin-kofeina. Tako »StabИizovane« semenke ostajи и sredini bele, а crvene vrste kole оЪојс se maпje-v.ise •l jubicasto, ali ne mrkooтveno, kao ~to to redovno Ьiva sa semenkama obieno osu~eni,m . Goris d Эevalije (1908) izolovali sи iz syezeg semena lrole fooolsku supstanciju ·kolatin, koja se pretvara pri obicnom susenjи бemena и kola-crvenilo. Godine 1911. Goris је izolovao jednи drиgu fenolskи materiju i nazvao је kolatein. ОЬе ove fenolske materije imajtl osobine flobatanina. Kola iща ,ios i oko 4'0/о flobatanina ili kolatanina, kolakatehi111a i kola-crvenilo, oko ЗОо/о skroba, malo saharoze, enzima, betaina i malo masti.
GDE RASTE KOLA-DRVECE? Kole rзstu и tropskim vlainim sumama zapadne Afrike, odakle su prenesene u Iпdiju, na Јаvи i и BrВZ'H, na Madagarskaг, Maurici~иs, Cejlon, u
KOlA
401
Kon~in~i'Du, Kolumblju, Meksiko i dr. Mestimi~no se sve vi§e gaje ili, ЬоЈје reci, ve~ta~ki r azmnozavaju. Kola trafi tropske vlafne ~ume isto kao i kakao.
Berba. - Beru se plodovi n~to pre potpunog sazrevanja, semenke izvade iz ~ure i su~e. U novije vreme sveze semenke se prenose u zelenom lBeu bri.Zljivo zapakovane da Ы stigle u Evropu ~to manje promenjene. Jedna francuska firma s t а Ь i 1-i z u ј е k о 1 и и mestu berbe u Gvineji. Drvo rat1a tek posle petnaeste godine i daje p1od do svoje 75 godine. Jedno drvo daje prose~no 5-8 kg svezeg semena godisnje.
КАКО
IZGLEDAJU KOLA ORASI?
Osи~ena i olju~tena semena jezgra је veliCine oraha .iJ.d. divljeg kestena, obicno rastavljena na svoja dva (Cola vera) ili 3-4 k о t i 1 е d о n а (Cola acuminata). Kotiledoni su veoma tvrdi, ро povr~ini ne~o malo rapavi, n е ј е d n а k е v е 1 i с i n е i о Ь 1i k а: ovalni, okruglaэti, duguljasto-Cetvorostrani ili obratno jajasti. Dиga~ki su 20-40 mm, а 15--30 mm ~iroki, plankonveksni, na unutra~njoj strani ·ravni ili иduЬljeni. U donjem delu nalazi
se ~upljina i u njoj pu.poljcic i koren~ic ili samo ostaci od klice. Sveze ili stabilizovano seme је belo do ruZicasto, а na obican nacin sШeno је tamnomrko, а na prelomu је crvenomrke Ьоје. Oporog i nagorkog ukusa, bez mirisa. Sveze seme је орогiје i gorce nego
osu~eno .
KOLA
ЈЕ
POSTALA PRAVA PLANTA BELIKOZA
Da је slavni sveds1d Ьotaniear Line (1707-1778) danas Ziv, on bi razno kola-drvece nazvao pla11tae bellicosae, jer se zbog njih vode ratovi. Donedavna su kolonijalne sile cinile sve da se iz ekvatorijalne zapadne Afrike, postojblne raznih vrsta kola, do~epaju osobito semena onih koje mnogo rode 1 d aju kvalitetne kola-orahe. То su privredni ratovi. Radi se »ispod zita«, ali se pri tom sredstva ne biraju, sa:mo da se d0<1e do cilja. Kole spada.Ju u onu grupu vafnog drveca cije kulture stalno rastu. Danas gotovo i nema tropske zemlje koja ne cini napore da podigne kulture kole, jer је to korisno za nacionalnu ekonomiju.
PROFILAKTICNI ZNACAJ KOLE Za sve stanovnike Zem.ljine kugle, а pogotovu za one и tropskim nezdravim krajevima, gde se racuna da godИnje oboli oko 700 miliona lica od dizenterije (srdoЬolje) i gde milioni um.iru od ove stra~ne zarazne Ьolesti, upotreba pijace vode prokиvane sa malo kole ima velik profilaktieni zfiacaj, jer se dizenterija prenosi zarafenom neprokuvanom vodom.
LBCJ!NJE.
402 КОМВUНА
BIUВM
1
Japanska, mandiurska, kineska ili ruska cajna ili kvasnd gljiva То је mesavina ~tapi~stih bakterija i nekih vrsta kvasca. Gaji se na za~ecerenom caju. Malo parce »gljive« stavi se u ca~u smlacenog, oslat1enog еаја i ostavi 2-3 dana da prevгi. Vec prvog dana na povr~ini se uhvati
belo-sivkasta kozasta skramica, koja se posle nekoliko dana razvije u t
KOMONIКA,
DIVUI PELIN, CRNI PELIN, КОМОТUIКА,
ТRLОМЕТ,
UMJET
Artemisia vulgaris L. -
Compositae
Komonika је dugovecna zeljasta brljka, koja lkao korov raste svuda, а najvise pored puteva. Listovi su na Hcu goli i tamnozeleni, а na nalicju beli i vrlo dlakavj; to је najupadljivija razИka od pravog pelena. Manje је gorka i aromaticna od pelena. Beru se vrhovi grancica u cvetu (Artemisiae herba, vefu u kitice i brzo suse u hladu na promaji. Ponekad se tгaZe samo listovi. UpotreЬljava se kao pelen.
KONOPUA
Cannabis sativa L. -
Cannabinaceae
Zrelo seme od na~e obicne, tekstilne konoplje (Cannabinis semen) sadгZi oko зоu/о s11~ivog n1asnog ulja (gliceгidi linolne i linoleinske kiseline), 140fo belancevina (osobito jednog globulina, edestin), s1uzi, vitamina К i drugih sastojaka. Samleveno seme se daje u obli'ku саја (6-8 g na casu kljucale vode) za lecenje ra.znih upaJa besike i rprostate. Spolja se upotreЬljava 11 oЬliku ka~ice (kuvanjem u vodi) kao oЬlog na uboje i otoke. Narodna in1ena za biJjku: аЈја, gгsnica, domace konoplje, konop, k
._
KONOPUIКA
403 KONOPUIКA
Vitex agnus castш L. -
Verbcnaceae
.. Do 2 ?" visok gгm, \rrlo rasprostranjen u primorju, osobito ju!nom. М1п~е ~а b1.ber , narocito plodovi. StaЬlo је pravo, kora mu је sivozuдkasta. ~o~?PI J ik.a Ј е . vr1~ razgranata; grane su belicaste, cetvorouglaste, slabe i sa· vttlJlVe. L1~ce Ј е sltcno konoplji ; naspramno, ima 5-7 duguljastih listica, odo-
KONOPUlКA
zdo belicasti i vunasti, odozgo tamnozeleni i bez dlaka. Cvetovi su sitni, ljuЬitasti (rede ruijcasti ili beli), udruieni u guste vr~ne cvasti. Cveta leti. Plod ј е sitna ikostunica od З do 4 mm sa 4 semenke. Konopljika se sadi i kao ukras. Upotrehlja\1aju se vrhovi ·g rancica и cvetu i plod (Agni casti herba et fructus). Sadrii oko 0,40/о etarskog ulja, heteгozida agnozida, alkaloida, tanina, gorkih rnaterija. U etarskom ulju ima cineola. Konopl}blca је narodni lek za leeenje rana (dejstvo ·tanina i cineola), neurovegetativnih poremeeaja (dejstvo etaгskog ulja), lupanja srca, nesandce, straha i dтugih Zivcanih oboljenja. Plod se upotreЬljava umesto bibera ·k ao zaCin -i protiv 1egoba varenja hrane. Narodna lmena: divlji biber, velika konopljika, konopina, otoeka konoplika, o~tra ~ibika, poljski biber, cistila.
LECBNJВ
404 KOPITNJAК,
BIUEM
KOPITNIK
Asarum europaeum L.- Aris tolochiaceae
Trajna zeljasta, mala blljka. Rizom puzi pbltko и zemlji. Listovi sи и obHku ko pita, sj ajnj, kozasti, s lica taлmozeleni, а na nalicjи mиtni, mrezasti ; oblcno prezimljиju . Cvetovi sи purpиrno-tamnomodri, kriju se na bazi listova. Cveta a prila i maja. Rasprostranjcnost. -
VlaZпe
tamne
~иmе,
osobito bukove.
Droga. UpotreЫjava se cela blljka: rizom s nadzemnim delom biljke s li~cem .ј zelenim plodovima (Asari rhizoma сит herba). Rizom se mora ~to brfe osиsiti. SaЬira se и avgustu. Na rizomu obicno ima korencica i mladili prizemnih listica. Dиg је oko 1 decimetar, а debeo l-2 mm; donekle cetvoroиglast, clankov.it, mrko-crven sa sivom nijansom. Мirisa i ukиsa је jakog, ljиtog, toplog, nagorkog, aromaticnog, slicnog biberu i kamforu. Jezi,k postaje neko vreme neosetlJiv kao od kokaina. Prasak izazjva kijanje. Sastav. - Sиv rizom sadrfi oko t а r s k о g и 1 ј а, smole, sluzi, skroba, tanina, secera, organskih kiselina i nepoznatih glikozida. 1'0/о
KOPITNJAК
е
Etarsko ulje је mrko obojeno, toplog i paprenog ukиsa i terpentinskog rnirisa. Sadrii oko 32ОЈ0 а z а r о n а (propenil-trimetoksibenzol), 2-31>/о azaril-aldehida, 15-2~/о metil-eugenola, 10-15'0/о bornИ-acetata, terpena 1 seskvi terpena. Upotreba. - Kopitnjak је vrlo stari lek. Spominju ga jos Dioskorid i Plinije da leci groznicu, isijas, tera na mokrenje itd. Danas је kopitnjak napиsten. UpotreЬ1java se jos jedino u narodи protiv pov,r ame groznice, giћta, kaslja, za kijanje itd. Droga је otrovna (azaгon u etarskom иlји), ima nezgodno spored.no delovanje i posledice od toga, te zato nije primljena u slиZbenи medicinu kao ekspektorans umesto ipekakиane, iako је kopitnjak Ьiо jedini emetik do иvodenja ilpekakuane u farmakopeju. IzazЬva роvr асаn ј е i proliv. Daju ga и rakiji pijancima da im se ogadi alkohol (0,5-1,0 g kao infuz). Stoka ne pase kopitnjak.
Ostala narodna lmena: gorэki kopitac, kacin drac, kopitnica, kopitnjacic, kopito, mastlica, menegled, tamnjanac, tamnjanice, temjaniee, temjanuga.
KOPRIVA,
VВLrКA
KOPRIVA, tARA
KOPRIVА,
405 VELIКA
KOPRIVА, ZARA
Urtica dioca L.- Urticaceae K~riva ј е ?osadan, svima dobro ·p oznat, prezren korov ро prljavim ј zapusten1m mest1ma, n ajtesci seoski korov koji siroma~aiD svet vekovima upotreЬJj ava kao prvu prolecnu »Zdravu zelenu hraDU«, kao Sto varosani trose spanac. Za vreme g1adi kopriva је i za 1jude i za domace Zivotinje prva i najzdravija hrana. Za lek se Ьегu vrhovi grancica s li~cem, sam lis-t, cela nadzemna biljka и cvetu ili samo koren. U najnovije vreme najvise se ceni mlad list (Urticae folium). Zato njega treba brati.
Sastav. - U list-u Jma t а n i n а, mnogo soli (15-200/ 0 pepela) i h 1 or о f i 1 а, mravlje, sircetne i mas1acne ki!Seline, karotena, fitosterola, 1ecitina, mnogo vi1arnina С i К, s1uzi, voska i 1kremene kiseline. U svojim zarama kopriva ·i ma aceti1holina i histamina koji vec и .k olicini od 1/ 10.000 mg zare i peku. Prisustvo glikokini'lla bi moglo objasniti i opravda~i upotrebu koprive protiv secernc bo1esti. Upotreba. - Kopriva је narodni lek, preventivno sredstvo i hrana. Cenili su је jos Rimljani. Сај od koprive daje se protiv proliva, belog pranja, krvavljenja iz hemoroida i .u opste za zaustavljanje krv·i spolja i iznutra (taninsko dejstvo). Сај ili alkoholni ekstrakt iz trave (hегЬе, nadzemni deo biljke) ili, jos cesce, i:z korena upotreЬijavaju se za porast kose, proHv opadanja kose i protiv peruti. Ponegde se ја§ upotreЬljava sveze uzbrana kopriva za »Zarenje,"< .m esta [}а te1u оЬоlеИh od reumat!izma, isijasa i neuralgije. Za koprivu su vezana mnoga narodna lecenja, verovanja, sujeverja ~ obieaji, koje Ы bilo zanimljivo sakupiti i prouciti.
Stranci od nas ·traze vag-onske koliCine osusenog k о ·Р r i v i n о g 1 is t а. Treba brati samo mlado, s о с n о, z d r а v о, celo lisce ро sиvom i lepom vremenи kad se digne rosa. Treba ga brati и korpe i ne nabijati ga, nego rastresito sto pre preneti u sиsaro, na tavan, и sоЬи Иi negde drugde pod krov, ра sto brie osusiti и tanok om sloju, cesto prevrcиci, 'da osи seni Hst saёuva jasnи i lери zelenи Ьоји. Koprivu ne treba brati и Ьlizini naselja i pored pиteva gde ona, inace, najcesce ras.te, jer је tи cesto zagadena mdkracom i izmetarn i moze doci do teskih zaraza. Pred О\'ај 1-at, а naroCit'O za vreme rata, vrseni su ogledi na labora· torijskim zi\юtinjama i na Ьolesnicima sa listom kopгive, а jos vi5e sa njenom z е l е n о т Ь о ј о rr.t (blorofilom). Rezultati sи bili vrlo povoljni. Danas se и prosvecenim zemljama trose desetine ј stoHne vagona koprive za vadenja blorofila, koji se daje preventivno i za lecenje teske kolonijalne anemije, а i protiv drugjh anemija. Hlorofil iz kopnive uspeЭno •s e daje protiv raznih zaraza, poremecaja nastalih иsled loseg prometa materija i anemija nastalih posle prjmene duboke radioterapije. H1orofil iz koprive povecava snizen krvni pritisak ј dovodi ga na normalu; zato se poslednjih godi.na daje kao dodatak pri lecenju srcan·ih bolesni'ka digitalisom. Rahitioooj deci koju zrace ultravioletnim zracima ili •koja primaju zraceni ergosterol (wtamin D) daju и najnovije vreme blorofil -iz koprive ili njeno Иsсе, jer је pmneceno da onda deca mnogo bde ozdrave.
406 Deci tije majke nemaju mleka ili onoj deci koja ostanu bez majke, ра ih ve~tacki hrane kravljim ili nekim drugim mlekom, danas u naprednim zemljama daj1.1 zelene taЫete blorofila, cede zeleni sok iz sve~ih kopriva ili im daju, kao llranu u ob1iku povrta, poparenu i sa.mlevenu kopri\ru nekoliko puta dnevno. HlorofH i kopriva ~е upotreЫjavaju i protiv raznih drugi.h bolesti, ug1avnom preventivпo, kao predohrana, narocito protiv kolonijalnih bolesti: denge ili papataёija, kala-azara, fute gгoznice, fuёnih oboljenja i dr. Sve nат to nala7.e potrebu za proucavanjem hemijskog sastava i fizioIo~kog dejstva koprive i njene upotrebe kao dijetetske hrane i leka. Traznja koprjvinog lista sve је veca. Velike fabrike lekova iz inostranstva trafe od nas stotine '\.Ћgona ove droge. Najvi~e је trafe SAD, Svajcarska, Nemacka i Svedska. Koliko se kopriva ceni vidi se i ро zvucnim reklamnim nazivima razniћ specijaliteta nacinjenih od koprive, kao, npr., »eliksir zivota«. Zbog toga se poslednjih godina kopriva pocinje gajiti kao kulturna bHjka. Kopriva se moze tSejati lili, јо~ ~ьrze i Ьоlје, rasailivati pomoeu rizoma (razgranate podzemne staЬljike). NajЬolje је koprivu rasaditi u jesen kad pocnu kise, na razmaku 40 х 40 ст. Cim u prolece izraste za pedalj visoko, treba је pokositi, ostaviti jedan dan da svene da manje zari., osu~iti u hladu i poskidati liSce pre no sto se potpuno osu~i. Za izvoz se list cvrsto presuje u velike bale. Domacmstva, pogotovu sa mnogo dece, treba da ostave za zimu nekoliko vreca osusenog 1ista. Da bi se ~to potpunije sacuvali lekovit·i sastojci, list koprive treba dobro naЬiti u ci'Ste, nove vrece od visestruke debele hartije. ёim se pokosi, kopri\ru treba naduЪrirti azotnim dubrivom i dobro zaliti. Tako se moze znjeti do 10 puta godisnje, razu.me se ne dozvoliii da izraste vise od pedlja, jer је samo mlad li'st dobar. 1
1. Сај: 50 g isitnjenog lisca kuva se 15 minuta u 1 litru vode, ostavi preko noci i u toku dana pije umesto vode kao sredstvo za jacanje, protiv malokrvnosti, zutice, kamena u ,ьe~ici i vodene bolesti. 2. Sok: 1 kg svezeg mladog i opranog lisca samelje se mмinom za mlevenje mesa i iscedi sok. Pije se IS medom ро 3-4 kasike dnevno za lecenje Ьolesti navcdenih pod 1, i za grgljanje i ispiranje usta protiv angine i upale desni. З. Sirup: 1 kg soka pгokuva se i procedi kroz flanelsko plaino da bude bistar i iJIOПleSa sa 2 kg meda Иi se doda 1,5 kg secera i kuva 15 minuta. Uzima se 3-4 ka~ike dnevno. 4. Ekscrakt: Sok se isparava na vodenoj pari u plitkoj posudi do gustine meda. Uzin1a se 5-10 g dnevno s medom. 5. Protiv nocnog mokrenja dece и postelji: 20 g zdroЬljenog koprivinog semena i 60 g rafeнog brasna pomesa se i doda malo vode i meda da se dobije testo, nacini 5 kolacica i u stednjaku ispece. u toku od 20-30 dana dete treba da pojede svako vece jedan kolaCic. 6. Сај protiv anemije (malokrvnosti): punu saku ·m ladih 1isnih pupoljaka koprive prokuvati 15 шinuta u 1 litru vode i to piti mesec dana umesto. vode. Zimi se mogu koristiti i osuseni pupoljci, ali se upotrebi samo pola sake pupoljaka.
KORIJANDAR
407
7. Сај protiv proli1ю i slabosti: ро 15 g osu~enog koprivinog lista, vranilovke i majkine du~ice pome~a se i popari sa pola litra kljucale vode, poklopi i posle З sata pije и toku dana иmesto vode. 8. Prociv reurnatizma: ро 20 g li.sta koprive i breze kиva se 15 minиta u раЈа litra vode, doda ро 20 g cveta suгucice, zove, kipe i topolovih pиpo ljaka, ostavi da prokljuca, poklopi, ostavi 8 sati i pije u toku dana umesto vode. 9. Катеп н besici: ро 10 g koprJve, rastavica, peteljki od vi§anja i Jista hajducice pomesa se i prokuva 10 minuta и 1 litru vode, poklopi i posle 4 sata pije и tokи dana. 10. Protiv npadaмja kose: 100 g lista koprive kuva se 20 minuta u pola litra ki~nice (ili destilovane vode), doda 25 g kami lice, pdklopi, ostavi 8 sati, ocedi i iscedi i toj tecnosti doda se 200 g vinskog sirceta. Оvот sme~om trlja se glava (koren kose) svako vece. Ostala narodna irnena: koprva, obicna kopriva, pasja kиpina, pitoma kopri\7a, zeza, zegavica.
KORIJANDAR
Cor.iandrum sativum L. -
UmbelЬiferae
Kod nas se gaji, а ima ga i podivljalog ро zitnim poljima gde raste kao korov. Za medicinske svrhe koгsti se sa.mo gajena ЬИј\kа. Cela biljka, а narocito zeleni plodo,ri, kad se trljajи medu prstima, neprJjatno z а и d ar а ј и n а s t е n i с е (na grckoт k о r i s znaci stenica), а zreli i osи seni plodovi sи р r i ј а t n о g i а r о т а t i с n о g т i r i s а i naljиtog, sladunjavog ukusa. К о r i ј а n d а r d а ј е о d 1 i с n u р а~ и z а р с е1 е, ра se i zbog toga preporucиje njegovo gajenje, а da i ne govorimo о velikoj potraZпji н zemlji i inostranstvu. Korijandar је jednogodisnja zeljasta Ьiljka, visoka 50-80 ст. StaЬlji ka је gola i na vrhu razgranata. Donji listovi sи krupni, O'kruglasti, na dugim drskarna i "тlо izrezani, а gornj-i sи sitniji, perasto deljeni i duguljasti. Cvasti su bele, sastavljene od sitnih cvetova. Plod је okruglast (sastavljen od dva sin1etricna ploda, dva merikaгpa cvrsto эројеnа). Cveta pocetkom leta. Sastav. - Sadrti do 1(1/о е t а r s ·k о g и 1 ј а, 13 do 18О/о ma'Snog ulja i 16 do 18О/0 belancevjne. Ostavlja 5 do 70fo pepela. Na~ selekcion'.isani sitnozrni kor·i jandar ima oko 1i>/o etarэkog ulja. Korijandrovo ulje је glavni izvor iz koga se vacbl linalol. U u1ju ima jos i pinena, borneola, limonena, geraniola i dr. Ulje doЬijeno destilacijom iz nezrelih plodova neprijatnog је mirisa na stenice. Ostatak od destilacije ulja izvrsna је hrana za stok.u, jer sadrzi mnogo belancevine i тasti. Upotreba. - Ulazi u sastav Aqua carminativa i Spiritus aromaticus. U veterinskoj тedicini sluzi kao karminativ, stomahik, anti1histerik, stimulans i digestiv. Etaгsko ulje и vecoj dozi је otrovno i deluje slicno moracevom, ali 111alo slabije; izazi,,a jednu vrstu pijanstva i dubok san. Najvise korijandra trosi ·industrija Њkera, ·p eciva, s•la:tkJ.~a i piva, а mnogo se tro§ i kao zamena za biber. Linalol se upotreЬljava za pro-
LEe8N1B BlUEM
408
izvodnju linalil-acetata. Ulje slufi i 'k ao zamena za lavandulino i beтgamo tovo ulje. Gajenje 1 berba. - Korijandar se gaji u SSSR, Nemackoj, Engleskoj, Italiji, Holandiji, Maroku, Malti, Egiptu, Indiji i SAD. Kod nas se gaji u Banatu i Backoj. Gajenje korijandra uzelo је maha 't1 Evropi i kod nas narocito и ova dva svetэka rata, jer је •konijandar mnogo trafen kao zamena za Ьiber, а donekle i cimet, dva vafna aromaticna zacina koje Evropa nije mogla tada doЬijati iz Indije. Sam Maroko izvozi oko 3,000.000 k~ korijandra godi~nje. Gaji se kao i kim i ostale ~titare. Seje se u rnartu ili aprilu na rastojanjи 30 х 30 cm. Jesenji usev је bujniji i daje vi~e prinosa, ali cesto strada od mrazeva. Na jedan hektar treba posejati 20 •kg korijandra. Kosi se и leto pre izlaska sunca, dok 1ma rose, pre potpunog sazrevanja da se ne bi omlatio. Na hektaru rodi oko 1.400 kg ploda. Korijandar ne bira zemlju, ali bolje uspeva na krecnoj, sitnoj, propustljivoj, toploj i dobroj zemlji i na suncanoj strani. Manje је osetljiv od anasona, ali ipak ne podnosi glinusu i kiselи zemlju. Susenjem, koтijandar gubi smrad na stenice i pocne prijatno mirisati. Istorija. - Korijandar se spominje и Eberovim Papirusima (1550. god. pre nase er~). Spominje se i и BiЬliji (uporeёtivanje mane sa zrnom korijandra). Grci i Rimljani ga upotreЬljavaju •kao zacin i lek, а i gajili su ga. Plinije hvali korijandar iz Egipta. 1 kor.jJandar је jedna od onih Ьiljaka koja se gajila ро nare
VEPRINA,
SIMSIRIКA
(Ruscus aculeatus L. -
Liliaceae
Trajna, vrlo otporna zimzelena, bod.ljikava biljka, visoka 30-90 cm. Raste kao zbljen razgranat grm
Raste
ро ~urnama
do 700
т
nadmorske visine.
Berba, droga. - Rizom (Rusci aculeati rhizoma) se vadi poeetkom jeseni, oCisti od adventivnog korenja, opere, isece i оsиЭi. Osu5eni r.izorn је clankovit, 6-8 mю debeo, spolja zuckasto-siv i prstenasto naborarn. Kad se 1 kasika sitno 1.droЬljenog rizoma prokиva 15 minuta u 100 g vode ·i ohladi, ocedena voda muckanjem daje obilnи penu (saponozidi). Gajenje. svetloj ~umi
U martu se sade ri1-omi s pupoljcima u lako
zemlji~te и
КRASTAVAC, КRASTAVICA. КUKUМA.R . ..
409
ZaAtlta. Kostrika se nemi1osrdno sece za pravljenje pogrebnih venaca, zbog cega је zasticena u prirodi i rnora se gajoirti i razmnofavati na prirodnim nalazistima. Sastav. Saponozid, tanin, pi· rokatehal i neki drugi fenoli, smola, firtosterol, etarsko ulje, holin, seeeri i kalijum-nitrat. Upotreba. Prisustvo kalijum·nitt:r ata, а donekle i saponozida, objaSпjava diureticna svojstva kostrike i njenu upatrebu protiv uloga (gi~hta) , peska u beЭ.ici i za leeenje zutice: 100 g sitno zdroЬljene droge kuva se pola sata u 1 litru vode, KOSТRIКA ostavi 2 sata, ocedi i pije 3--4 kasike cLnevno pre jela. Mesani diureticni сај: ро 30 g sitno zdroЫjenog rirorna od kostгike i koreлa od moraca, persuna, spargle i celera se pomesa, popari 1 litrom kljucale vode, poklopi i posle 12 casova ocedi, i'scedi, kroz gusto flanelsko platno procedi i pomesa sa 2 kg cvetnog (livadskog) meda, razlije и manje Ьосе i cuva na ћladnom mestu. Uzima se 4-5 kasika dnevno posle jela. Protiv hemoroida и apoteQj se .spravljajи sиpozitorije od ka!kaovog masla и koje se primesa 0,10 g ekst·r akta od kostrike. U nedostatku tog leka moze se kod kuce spraYiti ovaj lek: ро 50 g rizoma od kostri·k e, lista hajducice i cveta kamilice se pomesa, popari 1 litrom kljucale vode, poklapi, posle 12 sati ocedi, iscedi i tom vodicom se zapira i oblaie mekim flanelskim platnom natopljenim ovom vodicom. Istovremeno se pije tinlctura (ро 1 kasika З puta dnevno pre jela): ро 50 g koэtrike, hajducice, kami'lice i kantariona drii se 8 dana u 1 Iitru najЬolje komovice, ocedi, iscedi, procedi kroz hartiju za filtrovanje i cuva na bladnom mestu. Druga narodna irnena: bobice, breberina, vampiraea, veprika, veprinac, veэprinjak, divljj simsir, zelen-ika, zimozelen, jezevac, kasljicar, 1 kotoroska, kostrika, leprin, lobodika, metlika, misji trn, pasja kita, trnobor, ceprlika, scepkovina.
КRASTAVAC,КRASTAVICA,KUКUМAR,UGORAК,VUGOREK, KUMOR, МURКА
Cucumis sativus L. -
Cucurbitaceae
U krastavcu ima oko 9~/о vode i vrlo malo hranljivih materija, vitamina С, karotena, adenina, arginina, trigonelina, pektina, enzima i raznih soli. Pulpa (samleven oljиSten krastavac) i sok se иpotreЬljavajи и narodnoj medjcini za lecenje upaJ a sluznice i 'koze, osoblto protiv ojeda, .u.sled svral1a, сеsалја. 300 do 400 g s tucanog semena od krastavaca daje se deci protiv glista. U kozmetici pra\'e tzv. »mleko od 'k rastavca« koje stav1jaju na lice kao masku za vlaienje posne i obolele koze.
LB~BNJE
410 КRASUU~,
BELA RADA, NOVCIC,
BIUEM
ТRATICNICA,
КRAJCARICA, DIКINO ОКО
Bellis perennis L. -
Compositae
Cveee (Betlidis flos) se bere sve dok biljka cveta, ~susi se i cuva kao kamilica. Sadrii etarskog ulja, gorkih materija i tanina. Ulazi u sastav grudnih ~jeva.
КRIN,
BELI KRIN, BELI UIUAN
Lilium candidum L. -
Liliaceae
Тгајnа
zeljasta biljka, visoka 80-120 ст, porelclom iz zemalja oko is· tocnog dela Sredozemnog ·mora. Kod nas se gaji kao omiljeno, veoma dekorativno cveee. U narodnoj medicini se upotreЬijavaju lukovica, list i cvet. U svim organima ima -sluzi. U listu ima do 70 m~/o vitarnina С. Sluzava lukovica se kuva u Yodi ili mleku i .u obliku tk asice stavlja na upaljena mesta da smanji bol (cir, nаЬој i sl.). Cvet se drii З dana и komovici i tim i5piraju posekotine i rane. Cvet kuvan ·и uljи upotreЬijavaju za lecenje krasta i upala nosa i uha, rede oka, opekotina, pr omrzlina i ozleda. Druga narodna imena: bela aleluja, Ьеlа Шiја, Ьеlа lilja, beli zulj, ЬеН zambak, bijela bogisa, bijeli lijer, Zilj, zanbak, kren, lelиja, litlia, lilj, liljan, limbar, lir. Slicnog hemijskog sastava .i upotrebe, u narodnoj medicini su i druge vrste roda Lilium: Lilium bulbiferum L. (Ьdkalic, zlatan, ъlartoglav, zuti krin, kruna), Lilium martagon L. (div·lj~ ·~jdljan, rzlatiЮglav, voj.ni&o bilje, krstic, petrov cvet, petrova~, trava od fuci, turska ealma), Lilium carniolicum Вernh. (Zиcena trava, ovcja trava, petrov krst, punoglavica, ciganske mindusice) i dr. КROМPIR
Solanum tuberosum L. - Solanaceae Krompir
је
svakida.Snja narodna hrana i vatna industrijska а moze biti lek i otrov
sirovina~
Кrompir је postao nasa svakid.a snja hrana. U severnim, bladnim i vla· Znim evropskim zemljama, gde ne ш;реvа kukuruz, ·krompir је najvaZnija hrana za ljude i za domace zivatinje. Hranljivost krompira pociva na velikoj kolicini skroba, dakle, istog sastojka kao u psenici, ·kukuruzu, јести, pi· гincu i drugim zitima. Ono sto је za nas sva~kidзSnji bleb, to је za stanovnike bladnih i vla.Zniћ zemalja krompir. Evropljane је stalno morila glad sve dok gajenje krompira nije uzelo veee razmere. Кrompi-r је, posle otkrica Amerike, re~io proЬlem gladi u Evropi, kao sto је deteИna resila pi· tanje gladi domacih zivotinja i stoearstvo podigla na zavidnu visinu. Ali to nije bilo od.mall posle otkriea Amerike. Vekovima su prosveceni i napredni
КROМPIR
411
ljudi, rodoljubi, vodili Ьоr"Ји d~. ubede i tadasnje vlasti i narod и velikи hranljivu vrednost i neotrovnost krompira. Krompir је poreklom iz zapadnih delova Jufne Ameгike, gde se gaji od najdav.nijih ' 'remena. Dolaskom и Cile, Evropljani su zatekli gajeni krompir. U Evropu је donesen oko 1580. godine. Poole Spanije upoznala ga је Engleska oko 1585. godine. Posle toga njegovom sirenju и Evropi najvi~e ј е doprineo botanJcar Kluzijиs, ali ј е •krompir јо~ dиgo posle toga bio takva retkost, novost i skиpocenost da је s lufen samo za kraljevskim trpezama (1616, na primer, и dvoru и Parizu). U XVII i XVIII veku krompir se роеео siriti i ро Srednjoj Evropi kao kultuma biljka. Sirenje је is lo sporo i veoma tesko. Tak.o, na primer, u Francиskoj se, pored ostalog, bio proneo glas da »ko jede krompir, dobice gиЬи«. Najиporniju borbu za upotrebu i za gajenje krompira u Francиskoj vodio је pariski vojni apotekar Parmantje u drugoj polovini XVIII veka . On је сео svoj zivot posvetio ispitivanju krompira. Znao је 13 va rijeteta, а danas ih је poznato preko 1.700. То ispitivanje, oplemenjivanje i stvaranje novih vrsta pomocu mutaci.ja ne prestaje ni danas kako u E vropi tako i u drugim delovima tSveta sa umerenom klimom, gde је krompir glavna narodna hrana. Мnoge vlade slale su nauone ekspedicije da istra.Zuju visoke Ande, oda kJe је krompir poreklom. Tm ekspedicija Ьilo је ne samo и XIX veku vec i pred sam П svetski rat, kada је nekoliko evгopskih vlada slalo svoje najbolje naucnike u ЈиZпu Arneriku da itSpitajи sve иslove pod kojima krompir na}bolje uspeva u svojoj postoj,b ini. I iz toga se vidi da vaznost kгorпpira do danasnjeg dana ne prestaje. То se vidi i ро ogrornnim povrsinama koje se nalaze pod krompirom i koje iz godine и godinu rastu. Nasi stari, ра jos ·i рге ovoga rata, kad su nekom ht eli da se narugaju i da se :S njim nasale sto је bio na ·k akvom balu .na .kome sи se эkиpljale siromasne devojke, onda su m.и obicno dobacivali da је Ьiо na »krompir-balи«. »Тја, sta da ti ka.Zem kako је Ьilo. Pravi krompiu-bal« govorio је prija telj prijatelj u kada se lose osecaQ na ne.koj igranci. Medutim, nije to иvek tako Ьilo. I danas Francuzi pricaju da је lџom pir-bal bio najotmeniji bal и Francuskoj, bal na kraljevskom dvoru, bal na koji su mogli iti samo p ozvani vladari i vlastela. Kako је to bilo, prieace vam m.nogi duћoviti Francиzi. Nekad sи и Francuskoj stal11o hara1e glad i nemastina. S gladnom vojskom kraljevi nisu mog1i ratovati, gladni seljaci su se stalno bunili, nisи nista radbli i sl. J.edan nji•hov vladar doznao је da u susednoj drzavi nema gladi, jer se ·t amo seje mnogo krompira. О letnjem go· disnjem dvorskom balu vladar је zakitio svoju zenu cvetom od krompira. Sve prisutne zene vlastelina, radoznale kao i sve druge zene, zivo se zain· teresovase kakav је to C\ ret, jer sи sve zelele da imaju isti ukras. Na rastankи svaka od njih dobi ро n ekoliko krompira s naredenjem da ga poseju i da naredne godine na isti dan, kad dodu na bal, sve one i njihove kceri budu zakicene c vetom te skupocene i ret.ke ~ЬiiJke donesene iz dalekih zemalja, sa visokih aшerickih planina, »gde dosad nije stиpila noga Evropljana«. Tako su ti najotmeniji balovi u svetu malo-pomalo dobili naz}v »krompir-balovi«. Podsmevali se mi krompi>r-balu ili ne, tek оп је uCinio svoje. U Francuskoj .se gajenje k romphra brzo :rnSirilo, prestali su glad i skorbut, i pocelo hlagostanje. Tako i danas, kad neko hoee da se nasali, Francиz Francuzu, ili stranci ako hoce da im se malo narиgaju, reci се: >>Vive la France et les
LECENJE
412
ВШI!М
pomme$ de terre fl·itcs «, ~to znati »Da f ivi Francиska i pr~eni krompiri«. 1 danns taJno nema nijednog obroka и kojem ne Ы bilo i malo krompira. К а
r о m р i r m о 7. е Ь i t i i 1е k. On је i р r е v е n t i v n о sredstvo, cesto i р r v а р о m о с. То se naroёito jasno иvidelo и poslednja dva rata u nasoj vojsci i и vojskama drugih zemalja. Cim se и nekoj jedinici pojavi skorbиt, usled jednos tranc ishrane konzervama, pasuljem, ger~lom, makaronama i drиgom sиvom hranom, odmah su lekari i staresine pristupali kиvanju krompira, i skorbиta ј е za nekoliko nedelja nestalo. Tako se krompir p9kazao kao vrlo jevtino, svakom pristupaono i prijatno hranljivo sredstvo zn suzbijanjc skorbиta. То је i Ьiо povod da se posle 1 svetskog rata и krompiru potraii vitamin С. U njemи је naden ovaj vitamin, istina и malim kolicinama, ali ipak dovoljnim za normalnu ishranи i svakodnevnu potrcbи naseg organjzma, jer se krompir jede u \(elikim kolicinama i skoгo svakodnevno. U osи~e nom krompiru nema vitamina С. Као i sve ostale vitaminske siro,,ine, i kroшpir susenjem gubl vitamin С pod иticajem kiseonika iz vazdиha, guЫjenj a kisele reakcije i drugih okolnosti koje negativno иtiси na askorЬinskи kiselinи prilikom sи~enja. »Evropska tapioka«, koja se pтavi od kro mpira kao zamena za egzoticnи ili pravи tapioku, takode nema vita· mma С, iako је vrlo иkusna kao hrana. Kиvanjem se jedan deo vitamina С unisti. Najvi~e vitamina se осиvа и krompiru koji se bari neoljиSten. Najvise vitamina С i В ima и ljиskama kromrpira. ·1
Н e1nijs ki saszav krompira је vrlo sloien. U njemu ima u proseku: 75 8/о vode, 17-231Ј/о skroba , 2О/о azotnih jedinjenja, 1~/о mineralnih soli, 1D/o celиloze, 0,150fo masnog uJja, vitamina С i В, do О,Ф>Јо secera, 2,So/o pek~ina,
jabucne, limUЛ O\'C, vinske i cilibarne kiseline i raznih enzima. Azotne mate~ rije se sastoje od peptona i r aznih aminokiselina: tиrozina, histidina, leucina, asparagina, glи tamina , ar ginina i lizina. U mineralnim solima preovlac:tиje kalijum. U krompiru sи nadene i male kolicine acetilholina. Presan sok od nastrиgamog krompira (200-300 g dnevno и nekoliko doza popiti) sиzbija pre,•elikи kiselost и zеlиси, ра se preporucиje protiv hronicnog hiperaciditeta. Objasnjenje ovog Ыagotvornog dejstva nalazi se и delovanj и soli kalijиma (tampon s'юj s tva), fizickoj za~ titi pektina i skroba, smaпjenjи lucenja zelиdaenog soka p od иticajem solanina, ра donekle i dejstvu vitamina С. Vcro,ratno zbog prisиst,,a soli kalijиma, krompir deluje kao ))alkalna kura« pri suzbljanjи prevelike kiselosti и celijama covekovog organizma. ·Sn1anjuje sece.r u mOO
КROМPIR
413
U mnogim seЊna С.ио sam јо~ i ovo: kad nekog boli zub, uvu~e se malo parce presnog krompira u ~upalj zиЬ. Tvrde da bol ubrzo prode i ~o vek posle dиgog nespavanja moze mirno da zaspi i da se odmori. SHcno ро stираји i kad nekog boli uvo. Rede, svega na nekoliko mesta u vojvodanskim selima, сио sam da preS1'lU bl' kljи~alom VOdOm pop81renu krompirOVU kaJu Stav'ljaju kao ОЬ· Joge na Ьоlна mesta na telu. Deci, rede i odraslima, stavljaju oЬloge oko grиdi и s~Iиcaju velikog 11azeba, upale pluca, bronhitisa, bolova и donjem delu trbuha, akut11og zapaljenja zglobova, reumatizma i sHcnih bolesti od · nazeba i v1age, oboljenja tako cestih и Vojvodini zbog vlafnih stanova. Krompir је vгlo vazna sirovina za ekstrakciju s k r о Ь а. Kroшpirov skrob, ili kako se cesto neispravno naziva »kron1pirovo Ьга~nо«, proizvodi se svake godine sve vi~e u velikim fabrikama и Evropi i izvan nje. Krompir se dobro opere i ocisti, samelje ili sitno isecka i ta kasa ispira na si tima \'elikom kolicinom vode. Као tezi od vode, skrob pada na dno, sakupi se na sto nizoj temperatиri, osиsi i samelje. Vadenje skroba ii krompira је mnogo lakse nego iz cerealija, jer zita imaju rnnogo vise 'b elancevine (oko 8°/о), koja manje ili vise cvrsto dri.i slepljena zrnca skroba, dok, naprotiv, u krompiru ima vrlo malo proteina (20fo) i skrobna zrnca plivaju slobodno ро celiji. Krompirov skrob ima raznovгsnи primenи. U apotekama i farmaceutskoj industriji dodaje se lekovitim taЬletama kao sredstvo za bubrenje, koje omogucava da se taЬlete и zelucи brzo raspadnu. Kuvan s glicerolom daje glicerir1sku masl za ·n 1azanje ispucanih r.uku. Mnogo vise skroba se иpotrebi za stirkanje ntblja, za proiZ\'odnju dekstrina, glikcne, kristalnog secera, alkohola, dijetetskih hra11ljivih preparata. Za apretir.amje platna, i uopste u tekstilnoj industriji, potros i se najvise skroba. Industrija alkohola, koja је uze]a nevidene razmere u mnogim zemljama, najvise se razvila и umerenom pojasu, gde se gaji najvise krompira, jer је to najjevtinija sirovina za tu indиstriju. · К
r о m р i r m о 7. е Ь i t i i о t r о v. U ljиsci i и celijama spoljnog tkiva krompira ima vrlo malo s о 1 а n i n а (oko 2-10 mg и 100 g kron1pira). Kad se krompiг drzi na suncu, kolicina solanina brzo raste zajedno sa pojavom hlorotila. Poznato је da su krompiri koji sи na njivi u kucici (odZaku) Ьili razgoliceni i izlozeni suncu manje ili viSe zelene Ьоје. Ljudi su odavno primetili da је pozeleneo krompir skodljiv i da krompirove klice stoka 11е jede. l s to tako1 ni krompirovo staЬlo пi lisce domace zivotinje ne jedu. Danas se zna d a ne samo u krompirovim nadzemnim zelenim delovima ima otrova solanina vec da ga ima i и zelenim delovima mnogih drugЉ Ьiljaka iz iste porodice (Solanaceae) i da ih zoog te otrovnosti domace zivotinje ne j edu: razvodnik (Sola11U111 dulcamal'a), pomocnica ili kerece grozde (Solanum nig,·um), ljoskavac (Physalis alkekengi), paradajz (Solal'Zum lycopersicи7n) i druge Solanaceae. Solanina imet i и mladom krompiгu, ali u vrlo malim koblcinama. U razvodniku i u klicama krompira naden је jos jedan slican glikoalkaloid, solanein, koj i hidrolizom takode daje solanidiп i sm.esu secera, kao i soJanin. Solanin је jedan g_)jkoalkaloid koji ima i izvesne slaЬe hemolHicke osoЬine saponina. Hidrolizom pod uticajem kiselina i fermenata daje alkaloid
LBCBNJB BlUEM
414
solanidin i tri ~ecera: glikcnu, ramnozu i galaktozu. Izolovan је u oЫiku belog tk ristalnog pra~ka. Za sada se јо~ ne primenjuje u t~rapiji. Izgleda da solanin u krompiru nije identican sa solaninorn u razvodniku. Uop~te, pitanje solanina i njegove O'trovnosti jo-S је nerazja~njeno. Pcr zitivno se zna da је to labiLno jeclitnjenje, da se brzo i lako raspada i da se tako moze objasniti za~to је kuvan krompir, ра ma i proklijao (istina, klice se moraju pretlюdno potpuno odstraniti), ne~kodljiv. Kuvanjem se veci deo solanina i solaneina razore. Zabelezeni su slucajevi trovanja mladim klicama od krompira, proklijalim i pok\1arenim krompirom i onim koji је pozeleneo zbog toga sto se razvijao ·i zvan zeшlje. Znaci trovan~a su: glavobolje, kolike, cesta povraeanja, pгoliv, midrjjaza (sirenje zenice, dakle, rslicno kao pr.i trovanju srodnim Ьi ljkama iz iste familije: bunika, tatula i veleЬilje), i opsta potistenost. U literaturi је zabelezen slucaj trovanja pozelenelim krompiгom ~estorice, od kojih su dvojica umrla. Iako solanin ima slabe midrijatione i analgeticne osobine hioscijamina i atropina, ipak pokusaji da se ciiSt solanin uvede u terapiju kao aпalgetik do sada nisu uspeli, jer mu је dejstvo nesigurno i nestalno. ProЬlem је јо~ u proucavanju, jer је solanin mnogo manje otrovan od hioscijamina i atropina. Nekad u Austriji, narocito н I svetskom ratu, v.ojska је blla puna simulanata, zabusanata. Oni su upotreЬijavali n~jrazlicitija sredstva da ne slиZe vojsku i da ne idu na front. Pored kukolja, ricinusa, duvana, pasиlja, divizme, tatule, mlecike i drugih biljaka, иpotreЬljavali .su i presan krompir. Pre izlaska pred sanitetsku komits iju simиlant jede dan-dva presan krompir nastrugan na rende, na trenicu, а svaki obrok zaliva rpivorn. Za to vreme ne jede IDista drugo. Da bi otrov bio sro jaci, »da bi 1upanje sгса bilo sto upadljivije«, mnogi sи и pivo dodavali jos i saku soli, maio dиvana ili plavog kamena. Kako su se kornisijski pregledi sиmnjivih i privremeno otpustenih vojnika cesto ponavljali, tromesecno bar jedanpиt ti jadnici su to morali cesto upotreЬljavati dok im ne dodija iH dok se zaista ne razbole i n~ pomru. Eto nesto malo о kro.rnpirи, jednoj obicnoj, bezazlenoj biljci, namirnici koju svi poznajemo i svakodnevno jedemo. SHcnih pгimera ima mnogo. U mnogim prilikama tesko је, da·k le, postaviti ostru d jasnu granicu -iz.medи hrane, leka ·i - otrova. Sve zavisn и cijim је rukama sirovina, kako se i u kojoj kolicini upotrebi, kome se daje i u 1k akvu svrhu. Narodnn imena: burbulka, gru·n bir zemljak, zima•k, kesten, kompijer, krompir, korun, krtola, krtula, •krtulja, krumpijer, lkгumpk, kirumpi~, kurnpir, podzemljica, ·гasak. КROTON
Croton tiglium L. -
Euphoтbiaceae
Seme је sliono ricinusovorn semenu ali је sitnije. Od njega se dobija masno иlје. Krotonovo ulje је jedan od najjacih poznatih revulziva и slucajevima reumatizma, uloga, pneumonije itd. Na kofi izaziva toplinи, opekotine, crvenilo i т е h и r о v е. Sl.uzokoza је јо~ osetljivija. - Iz-
JCRSTЛSТI ltOPIТNJЛК, Л.ТR.ВNКА . JCRSТUSAC ...
415
nutra deluej kao naj eпergicniji pozn ati dras tiЬm р u r g а t i v, koji proc isti i onda k ada sva os tala purgan cija podbace. J edna je dina kap, ра i manja kolicina ponekad de luje purgatiVIIlo vec posle pola sata , obleno sa s labijim ili jacim grcevima. Vi~e od dve ~kapi ulja izaziva ju vrlo jaku upalu creva i trovanje (ufasna povraeanja, proliv, Ьladan znoj i sl.), koje se eesto zavr~ava sm.rcu. Jednoj kapi krotonovog ulja odgovara 30 g ricinusovog ulja. Ulje od krotona u narodu n32ivaju prot ist, kroton. КRSTASTI KOPITNJAК, ЈЕТRЕNКА
Anemone hepatica L.
(Нepatica
triboa Gilib.) -
Ranunculaceae
lzgled bUjke. - Vi~egodisnja zeljasta biljka, visoka 5-15 ст. Listovi ostaju i preko zime do proleC.a. Oni su sjajni, glat ki, deЬeli, odozdo modropurpurni, razdeljeni na З re!nja, na dugackoj dr~ci koja izbija iz samog rizoma. Cvetovi su plavi, pojedinacni, na tankim drskama, dugacki 6-7 cm . · Cveta u aprilu i n1aju. Rasprostranjenost. - Brdske i p larninske ~ume. Droga. - Sveza Ьiljka u cvetu. Sastav. - Tanini, saponini. Upotreba. - Narodпi lek: adstringens, tonik i diuretik. Opomena. - U vecoj ·kolicini uzeta, biljka је otrovna. Narodna Jmena. - Ovu biljku narod naziva razlicitim imenima: alencik, velika zlatna ditelina, duli-leb, zlatni trilistnik (Or felm) , jatrenka, jeternik, ikrstasti kopitnjak, macka, mackina ocesa, p lemenHi dzigericnjak, sasa р 1 а v а, trojica, sumarica. КRSTUSAC, КRESТUSAC,
Polygala amara L. Za lek se upotreЫjava cela '>iljka, zajedno s korenom, iskopana i osu~ena u prolece kad )iljtka cveta, Polygalae amarae lterba. К r s t u s а с је dugovec'1a zeljasta biljka sa vise samostalnih оЬЊkа. Visoka је do '.0 ст. Ima sitne plave ili bele : vetice. Raste ро suvim peskovitim n izijskim, brdskim i plaainskim livadama i svetlim ~umama u Severnoj i Srednjoj Bvropi do sevemih delova Balkanskog poluostrva. U k u s а је vrlo gorkog; bez miris a је. Gorcina droge potice od р о 1i g а т а r i n а, zbog cega
KIJA, OPUTINA
Polyga]aceae
КRSTUSAC
LВСВNЈ2
416
BIUВM
krstu~ac upotreЬljava i kao amarum i stomahi·k. Glavni sastojak clroge jedan neutralan saponozid nepoznate gra<.1e, zЬog eega se dгoga upotreЬ ljava i kao ekspektorans. Poku~aji u оЬа svetska rata da se umesto ameriёke senege upotrcbi domaCi. krstu~ac ostali su bez иspeha. U drogi ima malo tanina, zbog ёеgа se и narodu upotгeЬljava protiv proliva kao i ostala Ьlaga adstringencija.
se
је
Ostala narodna imena: gomoljica, gorka gorski krstu~ac.
КRUSINA,
PASJA
тodra, bresinjaёa, mlekaёa,
LESКA, КRКOVINA, SМR.DUIКA
Rhamnus frangula L. ( = Frangula alnus Mill.) -
Rhamnaceae
Kru~ina је
drvolik ~iЬ, visok 3-6 m. Raste ро celoj Evropi i severozapadnoj Aziji. Kod nas је dosta iта ро vla!niт ~umama, ро lugovima, pored reka i potoka. tvlestimicno se javlja u znatnoj koliёini pored Dunava i drugih nas ih reka u nizijskim ~umama, najvik ро reёnim ostrvima. Od pasdrena (Rhamrzus cathartica L.) se razlikiuje t ime ~to se vrho,тi granёica n е z а,, r s а v а ј и t r n ј е т; lisni pupoljci ~и Ь е z 1ј u s а k а, sekundarni nervi na listи n i s и р а r а 1 е 1 n i s obodom lista, nego sи medusobno paraJelni i ima -ih dvaput vBe, cvetovi sи stalno dvospolni, listovi sи ро оЬоdи celi, и lisnim pazиsima nema tako rnnogo plodova. Cvetovi sи sitni, neugledni i belo-ze1enkasti. Cveta и maju i junи. Plodovi sи okrugli, oko 7 mm и preёniku, najpre zeleni, ра crveni i najzad crni. Kora је glatka i sjajna, crnkaS'ta ili sivo.mrka i karakteristicno иkrasena mnogobrQjnim ''odoravnim, svetlim, beliёastiт l е n t i с е 1 а т а. Gajenje. - Krusina se vr1o lako gaji, najbrie i najjednostavnije v~ getativnim putem: mladicama, mladim grancicama, slieno zovi, vrЬi i jaЬlanu. Zemlja иvek treba da bude vlaZпa. Nasa recna ostrva sи najbo1ja mesta ia razтnozavanje i gajenje kruSine.
Berba. -
Kora se skida s mladih stabala i
deЬljih
grana krajem zime
ј
pocetkom proleca pre nego ~to krиsina olista i odmah se sиsi. Isekи se u vrpce dugacke oko 30 ст i ljuste. К о r а t r е Ь а d а о d 1 е zi g о d i n u d а n а u s k 1 а d i s t и iH s е g r е ј е 1 sat na lOOoC. Droga. - Kora krusine (Frangulae cortex) sliona је kani americke pursijane (Pursl1ianae cortex), samo sto је tanja, svega је do 1,2 тm debela i cгvena ј е. Kad se Z\race, pljuvacka pofuti. Sastav. - U kori iта s 1 о Ь о d. n i h i v е z а n i h а n t r а h i n о ns k i h d е r i v а t а. Glavni antraglikozid је jedan vrlo pиrgativan, svetlonarandzast, amorfan ramno-glikozid, g 1 i k о f r а n g и 1 i n koji se za vreme susenja i dиgotrajnog CU\'anja kоге postepeno razlэ.Ze na g1ikozu i f r а ng u l i n, koji је oda\1no poznat kao sastojak droge. U drogi ima jos i tanina, g о r k е m а t е r i ј е, secera i masti, s 1 о Ь о d n i h е m о d i n а, i z о е т о d i n а, h r i z о f а n s k е k i s е l i n е i drugih antrahinonskih derivata koji, ро svoj prilici, poticи od hidrolize prvobitnih visokomolekulamih kompleksnih antraglikozida, 111ajaktivnijih sastojaka droge.
КRUSINA.
PASJA LESКA. . .
417
Gorёina droge moze se odstraniti tretiranjem kore magneziJum-oksidorn. Srodne domaee droge. - Rhamnu.s falla.x Boiss. (zestika, ljigovina, pasja lijeska, smrdljika) је 2 do З,5 m visok grm koji raste ро nмim bukovim surnarna iznad 800 т nadmorske visine. Kora је debela 1-6 mm. Spolja је sivo-mrka, а iznutra cimetnШuta . Ро Vrgoeu, ovo је ~najbogatija antrahinonska droga (4 ,5 do 6,40/о). Najvi~e antrahinona ima u unutтaSпjoj kori (100/о), n aroeito u srmim zracima. Ima ~ 'm alo slшi, tanina i etaгskog ulja. U medicini se upotreЬljava kao purgans i kao sredstvo protiv koznih bolesti. Od RЈ1щппи.s calhart ica L. (pasdren, pasja leska, pasdrenovina, pasjakovina, pseci dren) doblja se rta kora. Na prelomu је vrlo vlaknasta. Lenticele su razdaleko raspore
1. B ol и predelu srca usled nagomilavanja vazdиha и zelucu ili cre\.lima {gasovi): ро 15 g nапе, rnatiёnjaka, majkine dusice, glogovog cveta, kamilice i hajducice i 10 g krusine. Jedna supena kasika ove smese se popari sa 200 g kljucale vode, poklopi i posle 4 sata se pije medom zasladeno. Ovaj сај se pije posle do rucka i posle vecere. 2. Protiv hronicrюg zatvora: ро 20 g krusine, ploda pasdrena, slatkog korena, rizoma pirevine i plodova sene. Dve supene ka~ike ove sm~e kuva se 15 minuta u pola litra vode, ostavi celu noe, ocedi, zasladi sa 4 kasike marmelade (ili pekmeza) od sljiva i popije pola iz}utra, а pola uvece. 3. Kolike и zиёrюј kesici: ро 15 g kru~ine, trave-ive, pod.uЬice, petrovca, maticnjaka i nапе i 10 g trave-ruse. Dve supene ka~ike ove smese se popari sa 400 g kl,iucale vode, poklopi, ostavi celu noc, ocedi i pije u dva obroka pre dorucka i veёere. 4. Izostala meнstruacija: ро 15 g krusine, ploda pasdrena, rusomaёe, rutvice, h ajducice i kamiHce i 10 g korena omana, kao pod З. Ostala narodna Jmena za .krusinu : gaslj'ika, krkavina, pasdrenovina, pasja Hj eska, pasjakovina, pasje grozde, psikovina, truslikovina, trslika. Rhamni pu1·shianae cortex - Cascara sagrada. - OsuSenз kora od americke k r u s i n е, Rham.nus purshiizna D. С. - Rhamnaceae. Pre upotrebe kora odlefi godinu dana. UpotreЫjava se kao frangula, jer ·ima gotovo isti sastav. Rhamnl catћartlcae fructus - Вассае Splnae cervinae. - Plod pasdrena. - Rhamnus cathartlca L. - Rhamnaceae , р а s d r е n је razgranat, do З m visok grm iLi sib. Plod је jagodasta kostunica, veJika 5-8 mm, okruglasta, 9koro cr~a i sjaj na. U srectini ima 4 sem enke (ponekad З ili 2). Semenke su tatnnomrke, cvrste, na ravnoj strani imaju brazdu.
418
LBCEN1E BIUEM
Ukusa је najpre malo s latkog, а zatim gorkog i neprijatnog. Mirisa је s labog i nepr ijatnog. Osusen p1od је n aboran. U s vezim plodovima sok је modroljublcas t , s kiseJip.~m a aocrvenj, а ~- j:laza щa pozeleni. Mestimicno se upotreЬijava i sok (Succus Rhamni catharticae) dobljen gnjecenjem i ce~enj em zrelih plodova. On. је modrozelenkast, jer se zdrob· ljeni plodovi ostave nekoliko d ana da prevru, ра se t ek onda ocedi sok, filtruje i sterilizuje. Sad·rfi slobodnih, i и oЬliku heterozida (ramnozida i glikozida) vezanih а n t r а h i n о n а i а n t r а n о 1 а: ramno-emodin (trioksimetil-antrahinon) i njegov heterozid r а т n о- k а t а r t i n (koj1 hidrolizom daje ramno-emodjn, rarnnozu i glikozu) i emodin-antranol. U plodu ima nekoliko futih i crvenih Ьоја, f 1 а v о n s ~k i h h е t е r о z i d а. Ima ј о~ i ~ecera, gorke materije, gume, sluzi i pektina. Pouzdan i energican purgans protiv hronicnog zatvora. Od svezeg soka se pravi Sirupus Rhamнi catharticae i daje deci kao Ьlag laksans (25 do 50 g).
KUКOLJ
Agrostemma gith.ago L. и
Caryophyllaceae
svakom zitu ima kukolja (narodna)
Glavni otrovni sastojak u kukolju је saponi.n . U semenu ga ima oko 6О/о. Kukolj је opasniji od ostalih sapcшinskih biljaka zbog toga ~to se, za razliku od drugih, njegovi saponini 1 а k о r е z о r Ь u ј u и с r е v i m а i na taj nacin dolazi do trovanja. I proizvodi raspadanja agrostema-sapotoksina (sapogenini) takode su otrovni, dok to nЪје slucaj sa ostalim saponinima. Ako ga u zitu ima vBe od lfJ/o, brasno је gorko i suvo. Nama se cini da је vainija dugotrajtzost upotrebe bra~na sa kukoljem od samog procenta u bra~nu, jer nema pouzdanih podataka о а k u t n i m t r о v а n ј i m а 1 ј ud i, nego samo о h r о n i с ·n i m. Nekada је medu ljudima i zivotinjama bivalo citavih epidemija tzv. g i t а gi z а m а usled dugotrajne svakodnev· ne upotrebe hleba i druge hrane sa mnogo kukolja. Srecom, otrovni saponini ·lrnkolja bivaju znatnim delom uniSteni па visokoj temperaturi, tako cLa је hleb mnogo manje otravan od bra.Sn.a. То је glavni razlog zasto se akutna trovanja medu ljudima retko de~avaju. Voj· vodanski seljaci imaju obicaj da »~uljak«, ocinke, sve korovsko semenje koje izbaci vrsalica, vetrenjaca i ·trijer, selektor, daju stoc1. Ako и njima irna mnogo kukolja, onda ga najce~ee daju pastuvima i bikovima veruduci da је to dobro i korisno, da се stoka biti potentnija. Pastuv zakrvavi oeima i nikom ne da Ьlizu. Konji mogu dobiti grceve i proliv. Izgleda da је svinja najot· pornija prema kukolju i drugim saponinэkim biljkama. U I i JI svetskom ratu ljudi ·su morali jesti mnogo eega ~to u miru nisu ni pomi~ljali. U nedostatku kafe ·upotreЬijavane su razne zamene, er· zaci. U pocetku rata jecam, smokve, roocici, cigura, soja, leЬlebija, fu ј
KUKOU
419
d~go, а _k;snije, ~ad је ovog nes1в:~o, . P:ZiLi su ocinke, и kojima је
b1valo _do .)Q lo kиkolJ a. I u sled ovog JaVlJalr su se slucajevi hronicnog trovv~Ja. B ~ogradani su и ratu јеН bra~no od muharike, sirka i ocinaka od Zlta sa VISe od 500fo kukolja.
. . ~ajgori korov, tkuJoolj se и zitи prkosno diie ~ ulroblko је njiva lo· SIJa, Z1to .. ~e.de, m~je i sit:nije, иtoJiko је on upadlj iviji, krupni~ji, jaci, гazgranatlJl 1 rodniJI. Na svakom struku kukolj a ima ро nekoliko саиrа punih krupnog, crnog, trouglastog, pira· midalnog, rapavo bodljikavog s е т е n а, koje donekle lici na seme tatule, ali nije bubrezasto. Kиkolj sazreva kad i nasa zita. Na jednom struku moze da bude do 2.000 zrna kukol ja. Seme moze da sacuva ·klijavost do 8 goillna. Kad caura padne na zemlju, seme moze niCi и jesen, а moze i u prolece. Pri vrsidbi mno go kukolja ostane и zit u . Prisи· stvo znatnije kolicine kukol1a и zitu ne samo da је ро zdravlje skodljivo vec se takvo zito tesko moze prodati. U
naucnoj medicirti kukolj se ne upotreЬljava za lek. Za kukolj se inte-
resuje jedino naи'ka о ot·rovima, toksikologija. Na ICxbtovanrom se o paiaju ove pojave: pojacano Јисеnје pljиvacke, gre· banje, toplina i peckanje и grlи, povra· canje, grcevi, proliv. Ako dode do jaceg upijanja, resorpcije otrova, javlja se glavobolja, vrtoglavica, groznica i dr. Zabelezeni >Sи i sm·r tni slиeajevi, narocito medи decom. Danas эu trovanja kukoljem vrlo re1!ka, osim и neprosvecenim krajevima i onima gde vlada glad. Kukolj ne moze uci iU medicinu, jer је mnogo vise stetan no koristan, vise otrovan nego lekovit.
u
zi tu је lako pozna ti kukolj ј odvojiti ga. Kad jednom prede u bra.Sno, кuкоu onda оо ide mnogo teze. Za taj posao mora se u potrebi ti mikroskop. U bra~· nu se kukolj rюzџаје ро с r n i m d е 1 i с i m а s е m е ·n о g о т о t а с а, mekinjama: gledano od gore, vide se kupaэti vrhovi kao vulkanski krateгi pokri,reni sumama, bradavicastim ornamentima. Skrobna zmca kиkolja su sitna ·kao pesak i иdrиZena, mnogo sitn~ja od skroba psenke, razi, jecma i kulk·u ruza.
Narodna imena: vranji kljun, gopa, gravor, grakor, grahor, gugol, zvizdan-kukolj, kaklica, kakol, kokol, kos•treba, kиkиј, opacan, curek, urodica, crni kumin.
420
иевмm
вЈ.UЕм
1\."lJКUREK, K1JKURIJECAК, KUКURJAК, ZAVLACNI KOREN, SPREt, KUКOREK
Нelleborus
div. -
Ranunculaoeae
Rod kukureka је vrlo polimorfan tako da pojedine vтste laik te5ko razlikuje. Narod upotreЬljava za lecenje i trovanje sve vтste kukureka (Нelleborus odorus W. К. - miro~Sa~ .kukuiijek; Н. multifidus Vis. - rascepkani kukurijek, patorka; Н. niger L. - ami 'kt.clwrek, cmi sprez; Н. viridis L. - zeleni kukurijek, mali sprez, spreZэ.c i druge vrste). Svi su oni vrlo otrovni, gorko g, ljutog i tDeprijatnog uku&a i peku na jezmku. Otrovnih glikozida (h е 1 е Ь о r i n а i h е 1 е Ь о r е i n а - dva kristalna, saponinska glikozida) i·m a u celoj biljci, а najvise u 'Podzemnim, dugove6nim, vrlo r~rije nim rizomima i korenju. Kukurek deluje slicno digitalisu: lek i otrov za srce. Listovi kukureka su vrlo 'ј aki, otpomi, kozasti, krupni i dlanasto izde~ ljeni. Cvetovi se javljaju vec druge polovine zime, cesto ispod samog snega. Sve su nase ~ ume i krcevine pune kukureka. U skolskoj medicini kukurek se ne upotreЫjava. Narod upotreЫjava korencice za ),zatravJjivanje« obolele stoke, а negde i ljudi. U Vojvodini taj posao nazivaju >'Uvlacenje spreza«. Kuvan sa cemerikom i duvanom koren kukureka slиZi protiv suge i vasljivosti. Hemijski sastav kukureka јо~ nije dovoLjno proucen, ali se zna da је vise otrovan nego lekovit i da ga se treba klonitil KUКURUZ
Zea mays L. -
Gramineae
Kukuruz је poreklom iz Srednje i Jufne Ameгi.ke. Gaji se 1kod nas i u drugim umerenim i toplim delovima sveta u velikom broju podvrsta, vari~ jeteta u sorti. UporreЫjava se za ishranu ljudi i domacih zirvotmja i za industrijsku proizvodnju skroba koji se koгilsti u ·r azne svrhe. Proizvodi se i farmaceutski skrob (Maydis amylum) :koji ima razlicitu pri.menu u medicirn i farmaoiji. - Od klica izvadenih iz zrelog lwkuruza spravlja se vrlo hran· ljivo i lekovito ulje (Ma;.-dis oleum) veoma Ьogato gliceridima nezasicenih masnih kiselina (linolne, oleinske i sl.) i fitosterolima (sitosterol, stigmaste· rol); sadrii i liposo1ubilne vitamine (osobltx:> vdtamin А). U ~ukuruznim klicama lima lalro 28О/о masnog ulja, lO/o lecitii!na, .inoz.itofosforne kiseline, belancevina, gvanidina, glu1amina, secera i drugih biolosld vrlo ' 'aZnih materija, zbog cega se klice cene kao veoma jaka, •k oncentrovana hrana va!na za slabunjave, decu, porodilje, za one koji se oporavljaju od prelezane b olesti, za sportiste i druge. - Od kukuruznog brasna i skroba s vodom se kuva ju razne kaS-ice 1k oje se stavljaju kao оЫоg za leeenje opekotina i katara pluea. Zigovi zenskih cvetova, tzv. kukuruzna svila (Maydis stigma) sk!ida se sa zenslcih cvetova (sa klipa) i brzo омi na jakoj promaji .u ~to tanjem sJoju. Treba brati samo mladu, soenu а nikako zrelu, suvu, tamnu svilu.
KUX.UТA, BUCUМIS, BUCUNIS . . .
421
- . ~adrzi koagulacioni Ш antii?emoragi~ni vitamin К3 (vid. poglavlje о vi tamшtma), 2.'3-3,2°/о saponozida, 11-IЗо/0 tanina, 3,5-4ot 0 ~сега, 2-2:Sot 0 masnog ulJa, 0,100/о etaгskog ulja, 2,6-З,Во/ 0 gume, 2-Зо/0 smole О Q40/o al~aloid~, 0,3°(о sa~icilne kiseline, sitosterola i drugih fitosterola, k'aнjumovih 1 d~gth .sol1. Pпsustvo raznih enzima obja~njava za~to droga brzo gubl lekovitost 1 zbog cega је treba vтlo pafljivo cuvati na bladnom i suvom mestu. . lTpotreba. - ZahvaljujuCi vrlo slozenom hemijskom sastavu, kukuruzna s~1la s~ .upotr~ЬlJava ~ао lek za lecenje raznih bolesti. Prisustvo kalijumo~lh solt ! d7ugih sastoJaka deluje kao Ыаg diuretik i sredstvo za umirivanje 1 otklanJanJe nарола i smetnji u be~ici, protiv peska и be~ici, hronicnog cistita, nefrita i slicnih bolesti. Zahvaljujuci salicilnoj kiselini, droga uЬla zava reurnaticne Ьolove. 1. Сај protiv smctnji и beJici i bubrezima: З supene ka~ike droge popari se sa pola litгa kljucale vode, poklopi i posle 2 sata ocedi, iscedi i pije ро 1 casa 3 puta dnevno pre jela. 2. Nefrit i oboljenje miSica srca: ро 1 supenu ka~iku kukuruzne svile, korena maslacka i Iпen•ice (Mentha pulegium) pomeSэti ii upotreblti kao pod 1. 3. Upala mokracnih pute11a: ро 30 g ~ukuruzne svile i brezovog lista i ро 20 g rasta\rica, korena selena i semena lana pomesati i upotrebiti kao pod 1. 4. Ekstrakt. - Po~to su lekoviti sastojci kukuruzne svile nepostojana jedinjenja, u apotekarna se od sveze, tek osusene droge spravlja ekstrakt: 1 kg droge popari se sa 3 litra .kljucale destilovane vode i posle 2 sata iscedi. Svbla se ponovo popari sa 2 litra kljueale destilovane vode i iscedi. ОЬе tecnosti se pome5aju i na vodenoj pari ukшvavaju и plitkoj posudi dok se tecnost ne svede na oko 400 g. Kad se ohladi, doda se 300 g bladne destilovane vode, ostavi da se slegne, profiltruje kroz bartiju za filtrovanje i na Yodenom kupatilu uparava do gustine meda. Ovaj ekstrakt se uzima ро 2-3 kafene kasicice dnevno pre jela. 5. Cigarete protiv b1·onhijalne astme spravljaju se u apoteci: ро 20 g kukuruzne sv.ile, rnetvice (lista i cveta) d lista podbela, tatule i bunike pomesa se i poprska rastvorom kalijum-nitrata (2,5 g u 20 g vode). Pusiti 1-2 cigarete dnevno kad zatreba.
Narodna imena: golokud, debelaca, kolomboc, koru.za, kukuruza, kurelj, kuruz, kuruza, moruza, mumuruz, mumuruska, premantur, pcen.ka, rumetin, trakinja, turska p~enica, uгmetin, furmentin, carevica, carevka, cenka.
КUКUТА,
BUCUMIS, BUCUNIS.
Conium maculatum L. -
CVOLENIКA
Umbelliferae
Kukuta је jedan od nasiћ najpoznatijih i najobicnijih otrovnih. i smrdljivih korova. Raste ро naseljima i oko njih, pored ograda, puteva 1 uop~te ро zapustenim, dubre,ritim i neurednim mestim~, cest~ и velik~m ~no~tvu zajedno sa cickon1, repuhom, ckaljom, tat~om 1 .~ru~1m k:Upшm 1 dosadnim korovinta. Kukute ima skoro ро celoJ ZemlJIDOJ lkugli.
LECENJE BIUE.M
422 StaЬlj.ika је
visoka do 2,5 т, sna.Ъna, razgrana ta, prava, ~uplja, оЫа, gola, sjajna, zelena, uzdu~ prugasta i posuta naroeito na donjoj polovini, m r k о с r v е n i m Ш r t1 а s t i m р е g а m а (maculatum = pegav Ш ·mrljav). Lisce је mcko, nezno golo, krupno, u celiru trouglasto, ali је vrlo jako iscepano na dvoperaste ili troperaste segmente koji su zupcasti i ~iljasti. U celiui Ьiljka izdaleka donekle lici na per~иn , ali se vec i mirisom odmah prepoznaJe. Cvetici sи sitni, neиgledni, ~li i skиpljeni и stitove. Kukuta cveta preko celog leta. Znaci raspoznavanja i razlikovanja kukute od ostalih slicnih ali neotro,rniћ blljaka iz iste porodice: cela bbl1 jlka i plod nepгijatno zaudaraju. Smrad se oseti narocito leti oko podne kad sunce pripece i kad је neizdriljiva omorina, а jos bolje •kad se Ьiljka rprotrlja mec:tu prst·i ma. Smrad је sliean misjoj mokraci (k о n i ·n ). Zreo . . plod otpиs ta isti neprijatan miris kad se zdroЬi, prelije bazom 1 zagreJe. U k и s cele biljke је neprijatan, odvratan, opojan, izaziva gadenje na povracanj е. Plod је jajaslo-okruglast, oko 3-3,5 mm dug i oko 2,5 mm skok, sivo-zelen,kaste Ьоје. Meгikarpi sи najcesce sastavljeni, а mogu Ьiti i odvojeni j edan od drиgog. Trbиsna strana merikarpa је bezmalo ravna. Rebra sи zиpcasta, belicasta, vrlo upadljiva i ispupcena. Nema sekundarnih rebara. U plodu kиkиte n е m а т а s n i с а s е t а r s k i m и 1 ј е m za raz. liku od plodova ostalih stitarica. Umesto ovih masnica u plodи kukиte nalazi se naroeiti sloj celija. Sastav. - Glavni sastojak kukute је otrovni alkaloid k о n i n. То је tecan piperidinski derivat, koji zaudara na misju mokracи. U Ыljci је ko· nin ' 'ezan na jabиenu i 1kafenu kiselinи. U liScu ga ima oko O,lO/o, и zrelim plodovima oko 0,45°/о а и nedozrelim .p lodovima oko 2°/о. Koniin se moze predes·tilovati s vodenon1 parom kao nikot1n i ostali tecni a~aloidi. U kukиti ima jos i k о n i с е i n а, koji је takode vrlo otrovan, zatim ima manje otrovnih alkaloida: ·k о n h i d r i n а, р~ е и d о k о n h i d r i n а т е t i 1 k о n i i n а. Upotreba. - Kukuta se danas gotovo i ne upotreЬljava и naucnoj medicini kao lek. Ona ј е O\ide navedena vise kao vrlo cesta i svakom pristиpa cna domaca о t r о v n а Ь i 1 ј k а, s 'kojom se more sresti ekspert toksikolog. Ranije је kиkuta Ьila oficirn.a lna, а sada se jos pogdegde иpOftreЬljava, najcesce u n arodnoj medicini i ро savetи nadrilekara i kao lek protiv neuralgije i slicnih oboljenja и oЬliku melema i raznih ulja i masti za trljanje i mazanje, а iznиt1-a kao analgetik, sedativ, antiafrodizijak i antispazmodi·k . Danas rnoderna terapija ima za ·iste bolesti rnnogo efikasnija i istovremeno kudikamo manje otrovna i opasna sredstva nego sto је kиlwta. О t
r о '' n о s t k и k и t е zavisi od kolicine alkaloida, а ovo zavisi od soja biljke, zemlje, dubreta, klime i drugih okolnosti. Najotrov·niji su ze· leni plodovi i cvetni stitovi. Kad kиkиta jednom zametne plodove, lisce pocne gublti otrovnust, jer se zrenjem и 111jemu smanjиje kolicina alkaloida. Stariji koren је manje otrovan od mladog, soenog. Kuvanjem kukиta posta·
KUPINA
423
је mnogo nшnje otrovna, jer veCi deo njenih alkaloida izvetri zajed'n o s vodenom parom. Ukoliko је kukuta duie kuvana u otvorenom sudu, utoliko је manje otro,rna. 1 osusena kukuta је iz i'Stiћ razloga mnogo manje otrovna od sveze, na pгimer, u senu. Cela biljka је najotrovnija kad ~ne cvetati. О o'trovnosti kukute i smrtnoj do2Ji kиkute razilaze se misljenja ·toksikologa, kako и pogledu coveka tako i prema zivotinjama na kojima su vrseni ogledi. Na primeт, za vola је potrebno 4 do 5 kg kukute da do<1e do pojave trovanja, а za konja 2-2,5 kg. Jednom psu је dano 100 g •kukиte i nisи primeceni nikakvi znatkovi trovanja. Medиtim, zabelezeni su s1ueajevi trovanja 1judi s~ svega deset grama kиkute.
Za otrovnost •kи,kute ljиdi sи znali odvajkada. Atinjani sи је upotreЬlj avali za trovanje osudeni•k a. Киkиtа је bila njihov sudski sluibeni otrov, kao sto se i danas и mnogim tropskim krajevima u istu ·svrhu upotreЬljavaju razne '\'l"ste strihnosa, stтofantиsa i sl. Prema opisu simptoma trovanja i smrti velikog filozofa Sokrata, koji је dao Pla·ton, izgleda da је и ~trovu koji је Sokrat popio bilo pored ku~иte i opijuma »da bi smrt bila Jaksa i lepsa« . Hipokrat, Galenus i Plinije spominjи kиkutи i kao lek. Zatim је u medicini kroz mnoge vekove bila zaboravljena i tek posle 1760. god. ($terk) ponovo ulazi и Skolsku medicinu kao lek protiv raka, dermatoza, kaheksije i dгugih bolesti ali bez vidljivijeg иэреhа. Istorija. -
Narodna imena: bzolika, boleglarv, boliglava, bucunika, bиcumiz, velika kukиta, gugutva, dudika, zivolina, misje zelje, otrovni grinjavac, pegava kи kuta, piska, svinjavac, svolina, trbulja, t·гubeljika, cvolika.
KUPINA
Rubus fruticos.us L. -
Rosaceae
Listovi su raznog oblioka i izgleda, do 7 cm dиgaбki, ро rubи zupcasti, jajasto-siljasti ili srcasti, naizmenicni, ро glavnom nervu i drsci bodljikavi а na nalicju sи Ьlede Ьоје i maljavi. Kиpina raste kao grm sa dиgackim tr· novitim gгanama, pored pиteva i potoka, na neobradenom zernljistu, ро br· dima i planinama, najvise .k ao ziva ograda. Berba. - Treba brati samo nefue i potpUIIlo mlade z~lene liэtove, samo onih ·nekoliko sa vrha grancica. Вегu se и јиnи -i julu ро lepom i potpuno suvom vreemenu i odmah osиse u tankom sloju negde pod krovom na promaji, cesce prevrcиCi, da bi se sto рте osuЭibl i sасиvаИ pгirodпu bojf\.1. Sastav 1 upotreba. - U liscu ima t а n i n а, zbog cega је vrlo oporog ukusa i upotreЬljava se kao adstringens protiv hronicnog proИva, hemoroida, za grgljanje itd.; daje se и obJitku 2°/o-nog dekokta. U nedostatkи kineskog саја, lU оЬа svetska rata .p ravibl S'U и Evropi zamenи za kineski сај od prevrelog (rec1e neprevrelog) lista kupine, cesto u smesi s liscen1 maline, jagode, ogrozda i dгugih rozacea. Bilo је proizvoc1aca koji sи pos tupali slicno kako se radi rprilikom izra.d~ ki1neskog с~ј.~: fe~ mentacija, иvгtanje, razvijanje, prfenje itd., sve sa cil]em da se doblJe pnjatna aron1a sto slicnija kineskom caju. Zbog toga sи za vreme rata trazene ogromne kolitine ovog lista.
LECBNЛ! BIUEM
424
U istu svrhu upotreЬljavaju i mlade cvetne pupoljke. Kupina је stari lek koga su ccnHj jos Grci i Rimljani. U nekim zemljama oficinalni su zreH р 1о d о v i, ~koji deluju Ьlago ]aksantno tl oЬliku sirupa ili .sve!ih plodova. К u р i n о v о v i n о d а ј u s 1 а Ь u n ј а,, о ј d е с i (vid. poglavlje »Lekovitost voea i povreac). Narodna lmena: ezevin a, jezina, kapinka, kopina, kupinjaca, kupinj a~, maljuga, muraga, ostп"uga, robidпica, crna jagoda, crna kupina.
KUPUS,
КAPUSTA,
RASTANJ, BROSKVA, BRASUICA,
SUМARICA,
ОКRАТ
Brassica oleracea L.- Cruciferae U na~oj ishrani kupus zauzima veoma znacajno mesto, naroёito ZЈШЈ kad nema svcze, zelenc hrane. Kupus ie vгlo zdrava hrana, 1kako »-slatki« tako i kiseli kt1pus. Iako sadrfi vrlo mnogo vode i malo hranljivih mate· rija, kupus treba svaki dan jestti, bolje rpтesan, nego kuvan, а pogotovu ne kao mastan podvarak (cirasi i mnogi drugi). Svez i presan kiseli kupus spreeavaju pojavu skorbuta u mnogim nasim planinskim krajevima gde је is· hrana cesto jednolika i losa. Kupus ima mnogo vitamina С. Sok od kupusa је dobar lek za lecenje obolele sluznice organa za varenje, osoЬito zeluca. Slatki i kiseli kupus i rasol su narodni lekovi protiv hronicnog zatvora. Ljutina kupusa potice od sumpornih he terozida, zbog kojih deluje antisepticno i treba ga jesti kao predohranu u slucaju pojave zaraznih bolesti. Dobar rasol је najbolji lek protiv mamиrluka. Listove kupиsa stavljaju na opekotine, rane, cireve, иЬоје i slic no.
KURARE
Curare Kurare је gust ili cvrst, mrko-crn, smolast, vrlo gorak i vanredno otrovan vodeni ekstrakt dobijen iz raznih vrsta roda Strychnos i Chondrodendron и .11Шnој Am.e rici. Indijanska plemena nastanjena tpo prasumama u doliлama reke Amazona i Orinoka upotreЬljavala sи kurare za trovanje strela za Jov i me~usobna ra tovanja. Najvazniji alkaloid је tubokurarin, jer se &е on upotreЬljava u medicini. Prime njuje se и oЫiku intra,•enskih injekcija u blrurgij~ priHkom narkoze da bi se pos tigla ~to potpunija opu.Stenost (relaksacija) misiea i time olaksao rad ll.irurga. Iz istib razloga se rupotreЬljava i u ortopediji da Ьi se olaksalo namestanje isea~enog zgloba. Daje ~е i protiv tetanusa, Parkinsonove bolesti i uop~te protiv raznih grcevitih paraliza misiea. Kurare deluje na periferni nervni sistem; оп paralise motorne zavr~etke. Meso o trovane zivotinje nije otrovno i moze se jesti, jer se otrov ne resorbuje u orgarrima za varenje.
KURIКA., KURКOYINA, МЛSU1КА.. ..
425
KURIКA, KURКOVINA, МASLJIКA, МЕКА SША, PASJA POGACA,
SIBOVINA
Evonymus europeaeus Scop. -
Calastt.тaceae
Э!iЬ visok 2-3 m. Raste svuda, а najiVise ро obodima Эuma. U jesen se istice veoma lepiJ11 ruiicastirn plodovima sa sjajnim narandZastim semeno m. U narodnoj medicini se koristi list, plod, kora i mlade grancice.
KURlКA:
U CVETU I SA PLODOVlMA
U listu ima oko 160 mgo/o vitamina С. Cela Ьiljka је otrovna, а najvdse seme. jer u njemu ima kardiotonicnih h eterozida tipa digitalisa. U n.edostatku drugill sredstava, seme i J
L
LAVANDULA, LAVANDA Lavandula officinalis Chaix ( = Lavandu.Ia vera DC.) -
Labiatae
Lavandнla је dugoYeean razgranat grmic, visok 40-60 cm; ima mnogo иspravnih izdanaka gusto obraslih ·u skim, rtШnarinи slicnim listiCima. Cela
ЬИјkа је
tovima
siva od obilja dlaka. Vrhovi grana obrasli C\'asti slicne klasjи.
sи эitnim
plavim cve-
иdruzenim и
Rasprostranjenost. - Lavandи•la raste divlje na sиvim, toplim, mrsavim i krsevitim padinama zapadnog dela Medi·teran.a . Gaji se kod nas na Hvaru, а najvise u F.rancиskoj. Droge. -
Cvet (La,,andulae flos).
lzgled droge. - Casica је oko 5 mm dugacka, sivo-plavicasta i cevasta, sredini malo prosirena i шdui bradavicasta; ima 10-13 nerava. Ima 5 zиЬа: 4 su manja, а peti је veCi, plavkast i jajasto-rombican. Krunica је divne р 1 а v е Ь о ј е, ali је и drogi obicno smezиrana izЬledela i otpala. Gornja иsna је vеёа i na dvoje razdeljena, а donja је manja i trozuba. Ima 4 didinamna prasnika sa jajastim anterama. Casica, krunica i pra5nici sи dlakavi. Lavandula је prijat'Ilog aromaticnog m i r i s а i aтomatienog i nagorkog u k и s а. и
Sastav. - U svezem cvetu ima oko 0,5о/о, а u osusenom do 30fo е t а rs k о g и 1 ј а i do 1OU!o t а n ~i n а. Kolicina i hemijski sastav ulja zavise od varijeteta biljke, sezone, zemljista, nadmoгske visine i nacina destilacije; koHcina ulja i poje
Aetheroleum Lavandulae је etarsko ulje doЬijeno destilacijom pomocu vodene pare iz svezih cvetnih klasova lavand.u le. То је bezbojna ili fuckasta tecnost, prijatnog mirisa na lavandиlu, aromaticnog i nagorkog ukиsa. Glavni sastojak ulja је 1 i n а 1i 1 ~а с е rt а t. Neke farmakopeje traie da dobro i cisto иlје ne sme imati нi manje od 35, rni vise od 62О/о blnalH-acetata. U ulju ima jos i slobodnog 1 i n а 1 о 1 а i geraniola, zatim и malim kolicinama pinena, ocimena, bornoola, cineola, kumarina, raznih ketona i linalil- i geranil-butirata, propionata i valerijanata.
LAZARКINJA.
LAN
427
Ulje treba cиvati na hladnom i mraC:nom mestu u punim i dobro zatvorenim sudovima tamne Ьоје. '
Upotreba.- Cvet иlazi u sastav Species aromaticae i Species pro balneo. Droga se upotreЬljava spolja kao dodatak kupkama, draii kozи. Ulje izaziva slabи lokalnи anestezijи. Slufi i kao korigens mirisa mnogih lekova. Ulje se иpotreЬlj ava kao i droga, а osim 1oga, vrlo mnogo и •parfimeriji i kozmeti.ci. Ulje. ul~zi н sa.stav Spiritus Lavandulae, Spir. aromaticus, Sapo glycennatus lщшdus, Mиtu1·a oleo-balsamica, Formaldehydum saponatum i dr. Osusen cvet se sta,,lja medu ruЬlje da doЬije prijatan miris, а kite od cele lavandule slиze и mediteranskim zemljama za rasterivanje kornaraca, stenica, rnoljaca i drugih insekata. Narodna imena: despik, despic, lavandla, lavenda, lavendal, levanda, levendol, marijanac, tnna, spiknarda.
LAZARКINJA,
MIRISNI BROC, LAZARICA, PRVENAC, JARI BROC, ROJBA
Asperula odorata L. -
Rubiaceae
UpotreЬlja,,a
se cela Ьiljka и cvetи (Asperulae odoratae herba). Osusena biljka prijatno nlirise na kumarin. Osim kumarinskih heterozida lazarkinja sadrZi jos i gorkih materija, etarskog ulja i dr. Uglavnom narodni lek za lecenje katara organa za disanje, vodene bolesti, zuCi i kao aromatik. Ulazi и sastav mirisnih cajeva za kиpke.
LAN Linum usitatissimum L. -
Linaceae
Lan је gajena uednogodisnja zeljasta biljka, visoka 50-80 om. Stabljika је tanka, valjkasta i slabo obrasla sitn1m duguljastim listicima; na gor· njem del.u је malo razgranata, а na vrhovima ogranaka ima ро jedan sitan, vrlo lep nezan C\'et divne plave Ьоје kao nebo. Plod је okгuglasta caura sa deset semen.ki. Ima oko stotinu varijeteta lana, ali su najvafnije kultиme odИke: d и g а с k i l а n, · koji ima slabo razgranato staЬlo i koji se gaji zbog finog, jakog i dugackog vlakna (tekstilni lan) i n i s k i 1 а ·n, k о ј i је__ vrlo razgranat i daje mnogo semena, а lose vlakno (uljevni lan).
Gajenje. - Lan se najvise gaji и SSSR-и, zatim u Indiji, Jиznoj Americi SAD Kanadi i dгugim driavama. Lan trazi duЬoku i sitnu zemlju. U tropskim prede)ima suvise brzo raste i daje kratka i lomljiva vlakna, ali daje vise i boljcg semena. U umerenom pojasu Ian daje manje i sitnijeg semena, ali је vlakno bolje. Pred ovaj rat lan su po~ele gajiti gotovo sve 1
'
LECBNJВ
428 zernlje da bi postale nezavisne od inostrans tva (Kanada jala 250.000 hektara lana, Danska 60.000 bek tara). Ber ba. -
Pre potpunog
sazrevanja~
Је
B IUБM
1941 . god. zase-
potetkom leta, lan se potu pa, os-
taYi u rukovetima-snopovima i u krstinama da dozri~ ра se zatim seme omlati, а staЬljika preraduje za dobijanj e vlakna.
SН ЕМА PRES E КA ТАС ,
2
LAN ENOG
SEМENA:
E NDOSPERМ, З
-
1-
SEМE NI ОМО·
КLICINI LISТICI
Svetska godisnja p r oizvodnja iznosi oko tri i ро miliona tona semena. Droga. - Seme (Lini sem en) је s ј а ј n о, m r k о, g 1а t k о, jajasto, spljosteno, ро obodu tanje , dugacko 4-6, а s iroko 2-3 mrn. Ima malo uduЬljenj e (pupak). Ljuska ј е tanka, krta i prevucena pokoficom u kojoj ima sluzi~ zbog cega u vocLi omeksa i seme postane sklisko i sluшvo. Jezgra је belicasta ili zelcnkas ta , nema skroba, ali ima ulja. Јakom 'l upom se vidi kako је pO\'r sina sen1en a sitno bradavic as ta. S vodom mu6kano seme daje Ь ez Ь о ј n u s 1 u z. Seme је Ьlagog, uljas1og i sluzavog u k и s а.
L.AN
429 LEKOVITA I HRANIJIVA VREDNOST LANENOG SEMENA
Lane;1o seme mijskih materija.
је
cita\1 a1·senal veoma korisnih, vai.nih i raznovrsnih he-
Kad se laл eno seme pokYasi vodom, ono postaje sluzavo i sklis-ko, jer su sve celije semenjace {epiderrne) prepune slш.i. Sto okilograma Ianenog s~ mena mote dati 5-10 kg suve sluzi. КoLiOi.na sluzi na lanenom semenu zavisi od sorte i koleba se u dosta ~irokim gгanlioama. Sluz је glюrнi nosilac lekovtitih svdjstava lana. U zrelom lanenom semenи ima 25-400/о sиvi~nog masnog ulja, zbog cega је laneno seme lekovito ~ irna velik indиstrijski 2maeaj. U nedostatku drugog иlја ono se upotreЬljava .i za dshтanи. Laneno seme ima ako 2.500 mg pгocenata vitamina F, tj . linolne i linoleiпske kiseline. U zreiom lanenom semenu ima oko 25О/о proteina, bela!ncev.ina zbog cega је ovo seme veoma hranljivo. Lanena sluz је vrlo gusta i zilava, ра se zbog te velike viskoznosti tako mnogo ceni. Na oboleloj slиznici ova sluz stvara neprekinut film i na taj nacin је potpuno pokriva, oЬlate i stiti uЪlaZujuci razne upale, zbog cega se od najdavnijih vremena laneno seme upotreЫjava и medicini gotovo svih naroda gde је lan rastao i raste divlje ili se kasnije gajio. Tako se moze i objasniti Ьlagotvorno dejstvo lanene sluzi pri lecenjи ираlа sluznice usta, zelиca i creva, problv raznih 1 katara organa za varenje i·td. Lanena s luz је Ьlago i rzeskodljivo sredstvo za ciScenje (protiv zatvora), jer mehanicki aktivira pokrete lenjih creva, cesto oboljenje mnogih ljudi. Vlazeci s]uzokozи creva, ova sluz olaksava. uЬlafava i ubrzava ci5eenje creva, ima laksantno dejstvo, jer unиtra5nja povrsina creva postaje sluzavija, sliska i kao da је »podmazana«. Zbog toga se lan sme davati svim osobama kao bezbolno i bezopasno laksantno sredstvo, Cak i trudnicama.
UPOTREBA LANENOG SEMENA U NAUCNOJ I NARODNOJ MEDICINI SKORO SE POTPUNO РОКLАРА, JER ЈЕ МANJE-VISE ISTOVETNA Neki citalac se moze zapitati ka.ko •је to moguee? Odgovor је jasan. Kad је и pitanjи lan i sliene .neotrovne lekovite biljke siтoke i raznovrsne potrosnje kroz vekove, onda sи razlike и primeni tih droga minimalne и naucnoj i narodnoj medicini. m i ј s k i s а s t а v lanenog semena је vrlo slozen, zbog ~ega se ono svrstava u nekoliko farmakodinamskih grupa: и Ьlage sluzne droge zЬog obilja prvoklasne sluzi; u vэ.Zne masne droge sa gliceri.dirna nezasicenih masnih kiseHna, tj. droge koje sadrZe sиsiva masna ulja; и cijanogenetske h~terozi dne droge koje иЬlа.fuји Ьolove; u vitaminske zЬog prosustva vэ2mi.h nezasieerrih masnih kiselina ~td. Dejstvo с е 1 о g 1 а n е n о g s е m е n а је dejstvo s 1 и z i. Lanena sluz se ceni kao izvrsno sredstvo za omek~avanje, kako spolja ta.ko i iznutra. Не
LECBNJВ
430
BlU!.М
Daje se ро 2-4 ka~ike dnevno protiv zatvoтa kao Ь l а g о s r е d s t v о z а с i ~ с е n ј е, pгotjv t е ~ k о g v а г е n ј а i uop~te kao i sve druge sluzn.e dгoge protiv raznih upala koze i sluzokofe, osoblto osetljivih osoba. Dejб tvo
samlevenog semena је slieno, ali је slozenije, jer laneno bra~ no deluje i svojim uJjem i glikozidom linamarozidom. Tako se moze objasniti zэ.Sto kataplazme (cicvara, oЬiozi) izradene od lanenog bra~na umiruju bol na telu (cirevi, upale) ili k~alj. L а n е n о Ь r а ~ n о se ranije pravilo mlevenjem semena, ali se taj nacin и novije vreme napustio, jer se tako spremljeno brasno brzo uieze, иki sne i pokvari zbog prisиtnog ulja. Zbog toga se .j2}raduju sasvim posna bra.Sna: samleveno laneno semenje ili ј о~ Ьоlје pogace dobijene h 1 а d n i m cedenjem ulja, ·i spiraju sumporugljenikom da potpиno .odstrane sve masne materije иsled kojih Ьi se brasno ufeglo i pokvarilo. Laneno bra~no se upotreЬljava vrlo cesto za oЬloge u oblilkи cicvare, jer du2e dr.li toplotu i vlagu, umiruje bol i ubrzava »Sazrevanje cireva«. Evo nekoliko praktliёnih recepata iz raznih ev.rovskih farrnakopeja upotrebi lanenog semena: 6 sati
о
1. Lanena sluz dobijena na taj naCin ~to se 10 g lanenog semena drii и 1ОО g mlake vode i s vremena na vreme prome~a.
2. Lanena sluz se moze spravljati i na ovaj nacin: 10 g lanenog semena pomesa se sa 150 g vode, drti 12 sati i za to vreme cesce mesa. Zatim se procedi kroz ёisto platno. Ovako dobijena sluz moze se odmah upotreblti, а moze se i osu$iti na taj nacin sto se razlije u plitke tanjire ~ susi na temperaturi izmedu 45 i 50° . Ovako doblJena cv.rsta materija cuva se u hermeticki zatvorenim teglarna i kad se u domacinstvu ukafe potreba, uzme se 1 g te suve sluzi i pomesa sa 100 g vode. З.
Slotena lanena sluz: 15 g lanenog semena i 8 g sitno zdroЬljenog slatkog korena pomesaju se i popare s роЈа litra kljucale vode. Posle dva sata, cesce mesajuCi, preko pJatna se оdИје sluz i upotreЬi kao i prve dve protiv zatvora. Popije se celokupna tecnost и toku dva sata. 4. Aromatic11a lanena sluz. - Lanena sluz је Ьljutavog ukusa, zbog ceneke osobe ne podnose. Dodatkom slatkog korena (pod 3), u.kus doЬijene sluzi ni,je Ьljutav, vec sladak ili, bolje reCi, sladunjav i otиZan, tako da ga mnoge osobe ne podnose, а neke cak i povrate posle uzimanja ove sluzi.
ga
је
Zbog toga se lanenorn semenu, pri izradi lanene sluzi, dodaju razne aromaticne Ыljke ·p rijatnog mirisa, koje su istovremeno lekovite i deluju slicno Ianenoj sluzi, protiv zatvora, kao bezbolno sredstvo za ciscenje, vazno osoblto za one koji boluju od hronicnog, stalnog zatvora. Е''О jednog tak,,og pt·eparata koji moze svaka domacica u kuci naciniti: 10 g l.anene sluzi, 2 g slatkog korena i ро 2 g moraca, anisa i nane. Sve se pomesa, рорагi sa pola litra kljuCale vode, drZi 2 sata се~се mesajuci, preko platna se sluz ocedi i jos mlaka popije u manjim dozama и tokи 2 sata. 5. Slozena sluz za zapiranje /. - Protiv upala mokracnih puteva (cistitisa, zapaljenja besike, bubrei.nih kolika ј dr.): 40 g lanenog semena, 50 g
431
cveta k amilice i 60 g nsta belog s leza se pome.Sa ·i popari 'S dva litra kljuc~le vode, odmah poklopi i drzi 2 sata n a kraju ~tednj aka, a li da ne vri, ocedt se lk roz cisto plamo ј щl akom tecnoscu se zapira. 6. Slol.e11a sluz. z.a zap iranj e Ј 1: ро 20 g lanenog .semena, sitnice, korena selena, ka milice i 1brezovog lis ta, pome.Sa se d postupi 1kao pod 5.
LANENO UUE ZA LECENJE Laneno ulje se od sv.ih !prirodndh ulja i masti najvise ceni za lecenje
ope kotina. Razume se da ovo ulje mora biti sveze, neиZegnuto. Protiv opekotina: je dnaki delovi lanenog ulja i krecne vode mu6kaju se dok ne pobele, i tom mlecnom tecnoscu mazu se opecena mesta. Sve farmakopeje u sve tu propisuju ovaj recept, zbog cega sve apoteke uvek moraju ima1Ii dovoljne kolicine S\rezeg lanenog ul1a i krecne vode. Та laneno-uljevna krecna emulz.ija је jedan od IJlajstariJjih i najЬoljih lekova protiv opekotina. Svako domacinst\ro, pogotovo u udaljenim mestima, mora imati malo lane11og ulja, zlн ne treЬalo. Ovo је vaZ:no, pre svega, za poгodice s mnogo dece, а da i ne govorim о onima u planini koj i treba da pesace сео dan do grada da u apoteci nabave 100 g ulja. Ne samo da su put i danguba sto puta skuplji vec taj lek r ed.o vno ·kaэno sti.Ze. Armije trose sve viSe lanenog ulja, jer је sve vise opecenih vojnika u ratu. Najvise lanenog ulja za medicinske svrhe utroseno је za vreme 11 svetskog rata. Bacaci plamena su izbacivali dneW1o mljade boraca iz stroja. Otud obja~njenje ' 'elike skupo~e lanenog ulja za vreme ra:ta. Eto zbog cega vojn·i sanHeti svih zemalja uvek imaju znatnu rezervu lanenog ulja. Medutim, •kako se laneno ulje, kao i sve druge masne materije, sporije ili br~e kvari, ufegne, ukisne i postaje neupotreЬljivo u medicinske svrhe (ali se moze koristiti za kuvanje fimajza), dodaju mu razna sredstva za konzervisanje da bi ga sto duie saeuvali. U lanenom semenu, medutJim, ulje se mnogo duze oeuva u dobrom stanju. I zato је mnogo bolje drzati kao rezervu laneno seme nego laneno ulje. Najlekovitije i najbolje је svete iscedeno laneno ulje.
Inace, glavninu Janenog ulja potrosi ·industrija firnajza,
Ьоја
i lakova.
LANENE KATAPLAZME- CICVARE Lanena kas ica se pravi od lanenog semena ili, jos bolje, od lanenog brasna, а najbolje od svezeg posnog la.nenog brasna. U ·lameno brasno, stalno ga mesajucj, postepeno se dodaje vrela voda dok se ·n e doЬije zitka kasica. Topla cicvara se razJije na parce cis tog belog flanela i prev1je na ci·r, apsces (zagnoj), uras li nokat, zagnojenu ranu, donji ·t rbuh, polni oгgan itd.
432
LEC'ENJE
BIUEМ
Slicna lanena kataplazma se spravlja na taj nacin ~to se laneno i slacicno bra~no pomesaju i od toga naprav~i ·ka~ica, ali se pri tome nikako ne sme upotrebiti kljucala voda Uer ее uni~titi lekovite sastojke slacice) nego samo 11ladna.
Ova kasica se upotreЬljava protiv raznih oboljenja organa za disanje u ohliku oЬloga, ali se mora biti vrlo oprezan, jer, mada lanena sluz i laneno ulje ub afuju razne upale, slatica deluje sasvim supтotno: izaziva toplinu, crvenj}< i bol, а ako se ostavi da s toji du2e moze prouzrokovati mehurove i rane. Za to s ovom ka1a'Plazmom treba Ьiti vrlo oprezan :i oim Ьolesnik oseti da ga ресе i b oli. kataplazmu sk1nuti i bolno meэto namazati cistim lanenim uljem!
LAN U NASEM NARODNOM 2IVOTU I kod nas, kao i kod ostalih slovenskih i drugih naroda, lan de zaorao duboku braZJdu и narodnom zivotu. Do po
Kad divlji ili gajeni lan iscveta, putnik mora stati da mu se divi. Nezaboravna је slika besk1·ajne ravnice na~e Vojvodine okicene oazama iscve· talog lana divne neZ:ne n ebeskoplave Ьоје. Ја
poseja' konopljicu, si tan lan , s itan lan . ..
Narodna fmena: keten, len, preslej, ceten. Istorija. - L a11eno seme se vec nekoliko hljada godina bez prestanka uspe.Sno i raz110vrsno upotreЬljava kako и naucnoj tako i и narodnoj medicil1i. Odmah treba naglasiti da је lan ne 'Samo jedna od najstarijih lekovitih vec, istovremeno, jedna od n ajdrevnijih kultшnih biljaka uopsrte, gajena, poznata i priznata jos u kameno doba. $teta је sto se kod nas lan sve manje gaji i rede kovita i kao tekstilna Ьiljka.
upotreЬljava
i kao le-
Lanena odeea је nadena и drevnim egipatskim grobnicama (2300 god. pre nase e re) i p ras tarim sojenicama и Svajcarskoj. Lanena odeca se spominje u BiЬliji. Laneno platno koje .је ·i kod nas veoma cenjeno, tek u XIX veku pocinje blvati potiskivano industrijskom proizvodnjom ogromnih kolicina pamuka i pamucnog 'Platna. Lan kao tekstilna Ьiljka umeгenih i bladnih predela, kao uljena i hranJjiva Ьiljka, а mestimieno i kao poslastica, slicno kao makovo serne ·kod ·nas , ima veliku vзZnost. Teofrast је otkгio sluzave · osoblne lanenog setнena, а Dioskorid i PHnije govore о medicinskoj upotreЬi semena. Karlo Veliki ј е u svojim Kapitularima natredivao da бе lan mora gajiti. U XIX veku Rusija postaje najve6i p roizvodac lana и svetи (80°/о svetske proizvodnje) ·i ona to mesto i danas ddi.
LANILIST,
%UТА
LESКA , UЈВSЈСЛ.
ZEVALICA.
LANILIST,
!UТА
..
433
ZEVALICA, BOGORODICIN LAN, DIVUI LAN, LANCIC
Linaria vulgaris
LANILJST
Мill .
-
Scrophulariaceae
Trajna !ера zeljasta biljka, vi~oka 30-70 cm. Listovi su uski i ~i ljasti. Cvetovi su Ьledofuti, sakupljeni na vrhu u grozdastu cvast; cveta od maja do oktobra. Raste kraj puteva, zeleznickih pruga i na drugim mestirna. Gorkog ukusa i opojnog miтisa. Kad se sa strane stisne, cvet se otvori, »Zevne«. UpotreЬljava se nadzemi deo biljke u cvetu (Linariae herba). Glavni lekovirti sastojak cine flavonski heterozidi; ima ne§to tanina, etC:П"skюg ulja, ООје, ~eeera ј drugih materija. LзлjJjst uni~tava insekte, ра se u narodu za to kordsti. UpotreЬljava se kao nairodni lek, uglavnom kao diJU.retilk, dijafoгetilk ti purgans. U oЬ liku k.a~ice, naOinjene od sam.levene sveZe biljke (cveta а liista) lkuvanjem u mleku, stavlja se na Ьolne, upa· ljene hemoroide. U apotdk!arna se za istu upotrebu spravlja mast, evo ovako: Lekovita mast: 200 g samlevenog osu~emog lanilista pokvasj se sa 1ОО g alkohola i 1О g amonija.ka i osta~i celu noe u doЬro zatvorenoj tegli; za.tim se doda 1.000 g ёistog Ьelog vazel!ina i gre!je na vodenoj pari me~ajuci dok ne izvetre alkohol i amonija:k, toplo se procedi kroz fla· nelsko platno .i euva na bladnom i mra~nom mestu.
LESКA, LIJESКA,
LESNIK
Carylus avellana L. -
Betulaceae
Gust ~Љ gla tke kore i savitljivih grana, visok do 5 m. Listovi su krupni, ovalni, na vrhu ~iljasti , na osnovi srcasto useceni, odozdo dlakavi i ро obodu dvostruko testeras to u seceni. Mu~ki cvetovi su fute rese ko je se javljaju vec u septembru, а zenski (odvojeni od mu~kih) u januaru-februa·
LE.CENJE.
434
BILJВM
ru и zbljenoj C\,asli koja izgleda kao neki pupoljak. Plod је ora~ica (le§. njak) donjim dclom иmоtала u zeleni ёираv ovoj. Oplodnica је ёvrsta, drvenasta i и njoj se nalaxi ukusna semenka koja se jede kao poslastica. Rasprostranjenost. - Raste svuda, osobito ро obodima ~uma, livada i pasnjaka i ро zi vicama. U mnogim zemljama se gaji zbog semena. Droga. - MJad list, kora sa staЬla, seme 1 ulje (Coryli avellani folium, cortex semen et oleum). Sastav. - U kori ima oko 5О/о kateblnskog tanina, malo smole i etarskog иlја, flavonskiЬ heteгozida (derivati miricetola) od kojih potiёe zuckasta Ьоја kore i drugih sastojaka. - List је slienog sastava, ali ima i oko 120 miligrama vit~mina С и 100 g s\•ezeg lis ta. - U semenu (lesnjikи) ima 506CJfJ/o masnog ulja koje se sastoji uglavnom (900/о) od glicerida nezasicenih masnih kiseUna, osoblto oleinske i Иnolne. Hranljiva vrednost lesnjaka је ogromna, jer је to nase najmasnije seme, а osim toga, 4ma mnogo belanёevine (oko 17D /u). - Ulje se dobija cedenjem sem enja. То је vearna cenjeno, skupo ulje prijatnog svojstvenog ukusa. Upotreba. - Lis t i ·k ora leske se upotreЬljavaju kao zamena za americku drogu hamamelis za lecenje upala vena, hemoroida i sliёniЬ oboljenja, jer svojim tan~nom deluje kao varokonsti1iktor (.steze krvne эudove). Daj e se spolja za lecenje varikoznih ulceracija u oЬliku oЬloga naoinjenog od skиvanog sitпo isecenog lisea i kore. U apoteci se spravlja ekstrakt za istu svrhu. Za mazanje suljeva (hernoroida), и slucaju krvavljenja, upotreЬljava se mast - melem nacinjen od teenog ekstrakta lista i kore leske (10 g), masti od topolovih pupoljaka (25 g) i lanolina (10 g). J ak сај od leske zaustavlja proliv, а u narOOпoj medioim se upotrebljava i protiv veUkog odliva u menstruaciji. Narodnn imena za saЬljiku deske: jezgra, jezgarioa, jezgra, le5njak, lesjak, lescirna, lijesk, liska, mala Иjeska, oleSпik, 'Pitoma lijeska. - Plod leske se u narodu naziva: lesnik, lesnjak, lesnjdk, lisnik, lisnjak, ljesnik. Bijela lijeska, divlja leska, divolesk, ljeskovina, medvjeda lijeska, rnec.1etka, mеёја leska, semesljika, ~ljemislje - narodna imena za CoryLus colurna L., koja raste kod nas kao drvo. List i kora su slicnog hemijskog stastava, ali nisu dovoljno ispitani.
LIJANDER, OLEANDER, LEANDRA,
LEНANDAR,
BOLIGLAVA,
КANDIS
N erium oleander L. -
Apocynaceae
Lijander је grm, visok 4-6 m. U nas se gaji zbog divnog cveta, bele, rиZicaste ili neke druge Ьоје. Cela biljka је vrlo gorka i veoma otrovna. Droga. - KoZзsti, ·k ruti, debeli, 10-12 cm dug1iok:i, 2-3 cm ~iroki, kopljas·ti listovi na kratkoj drsci. Celog, malo zavmutog ruba. G 1 а v n i n е r v је na nalicju vrlo istaknu1: i svetlije Ьоје. Р
r
а~а
k izaziva neizdrZljivo kijanje.
LINCURA
435
Otrovnost mlecnog soka koji cun
IZ
ozlet1enog lista lijandeтa potice
od kardiotonicnog heterozida о 1 е а n d r о z i d а. Dobijen је u kristalnom
stanju i ·koristi sc u terapiji. Upotreba. - Deluje slieno strofantusu. Opomena. - Zbog velike otrovnosti t!Щjander ISe sme upotrebiti sarno pod strogom lekarskom kon trolom!
LINCURA
Gentiana lutea L.- Gentianaceae Koren llncure је najvaZnljl lek ndlh planlnaca. Poverenje p1anlnaca u ovu lepotlcu ~Њ suvata ~esto је ma&jsko. Nau~no је opravdano vekovno narodno poverenje u lscellteljsku moe llncure.
Lincura је vrlo gorka, ali uopste nije skodljiva. NeobaveSteni se obicno pribojavaju gorkih Ьiljaka, jer misle da се se njima otrovati. Tu ima mnogo istine, jer је vecina goгkih ·b bljaka otroVilla. Ali lincura i jos neke manje vazne gorke biljke nisu otrovne. Isto tako, treba naglasitii da ni dugogodiЭnja svalkodnevna upotreba lincure ne skodi i ne izaziva naviku. Prema tome, vekovno iskustvo naSih predaka ovde је doslo do izra.Zaja. KolikQ је poverenje u isceliteljsku moc Iincure vidi se osobito medu nasim dinarcima. Oni smatraju da lincura leci vecinu poznatih bolesti i zbog toga svaka kuea treba da ima korena lrncure, rpa cim neko od ukucana zakunja, odmah mu daju da pije сај iИ nek.i drugi lek od blncure. То је sasvim opravdano, jer lincura .nikom .nece Skoditi а Ьezmalo svima се pomoti. Нiljadugo disnje iskustvo na.Sih predaka ne moze se i ne sme potcenjivati.
LINCURA
LВCBNJE ВШВМ
436
NARODNA MEDICINA Llncura је omiljen narodnt lek 1 proftlaktlfno sredstvo
Lincura se ceni ne samo и naucnoj nego i и narodnoj medicini. IzgJeda nam da је malo naroda koji је toliko cene kao naA. Koliko эu naseljenici (u Vojvodini) vezani za svoj гodni kraj, vidi se d ро tome ~to mnogi od njih porucuju pBu svojoj rodbini, koja је ostala na rod.noj grudi, da im posalje malo lincure (ravena), trave-ive i drugih lek.ovitih biljaka kojih u ravnoj i uzoranoj \'ojvodini nema. Kad odlaze dz rodnog kraja, nekU od tih naseljen.ioka uvek ponesu i malo lekovitog Ьilja. Kad se ima и vidи da је ranije и nas bilo mnogo malarije i da је »pre kininove kore lincura и Evropi Ьila jedino sredstvo za lecenje malarije, osobito kvartatte«J а da ро balkanskim zemljama nije bilo ~kolovanih lekara i da se potlacen i poroЬljen tПarod lecio kako је мао i umeo, koristeci ono bilje na koje је nailazio u vecitim. seobama i bezaniji, vatnost lincure је i te kako velika za istot·iju zdravstvenih prilika и na.Sim krajevimaJ za proucavanje etn01nedicine i etnofarmacije. Lincura se u nas rnnogo tro~i kao narodni i dorna6i 1lek, osoЬito ро planinskim krajevima, za stomak, 1protiv groznice, za jacanje, posipanje i bezbolno prosirivanje rana, jer mnogo •na'Ьubn. Nase ek1pe su 'Prilikom proнcavanja lekovitog bilja na terenu belezile i wpotrebu lekovitog bilja u narodu. Nas narod dobro poznaje lincuru i veoma је ceni kao lek. Cak је narod i u onim krajevima gde lincuгa ne uspe· va, nabavlja i upotreЬljava za lek. Upotreba lincure u narodu је ро svim nasim kraje,rinla uglюrnom ista. Koren se najcesce stavlja u rakiju i pije kad nekog »boli trbuh bli u prsirna«, ili 'Se koren kиva i pije protiv ka~lja i proHva, а vrlo cesto i za jacanje oronиlog organizma. 1
LINCURA U NAUCNOJ MEDICINI U pogledu upotrcbe lincure za lerenje
nau~na
1 narodna mediclna se skoro
potpuno slaiu
Koren lincure u]azi u sastav velikog broja lekova koji se proizvode u apotekama i farmaceиtskoj indastriji na svim kontli.nentitma. Otuda је velik medunarodni znat:aj ove biljke kako u medicini i farmaciji tako i и privredi. Sama Ui u smesi s drugim lekovitim biljem slicnog dejstva, lincura se najcesce upotreЬljava kao sredstvo za jacanje (glaVIni sastojak razmh tonika, tj. sredstava za jacanje). Sva druga 1..11potreba је od manjeg znacaja. Putnika 6е u industrijskim zemljama svuda pratiti najdruhoV'itiji oglasi sa privlacnim preporukama: »Pi}te lincuru ako zelite da ziNite sto godina.« Jli: »Nas specijalitet izraden od lincure јаса i krepi sve zivotne ftшkcije va~eg oron.ulog organizn1a«. »Bledi 1 malokrvni pijte nas preparat s lincuгom«; »Vi koji ~е oporavljate ne smete ostati bez spasonosne lincиre«; »>Ako svakodnevno pijete ekstrakt od lincure - popravi6e se va~a krvna s1i· ka«; )}Lincura brzo i pouzdano vraca izgubljeni apetit« itd.
LINCURA
437
Radio, televizija, svetlece i druge reklame koje preporotuju upotrebu lincure, kao pop1ava osvajaju svet u Evropi i na drugim kontinentima. Kolika је farmakomeclicinska vafnos-t И.ncure najЬolje se vidi .iz tinjenice ~to је propisuju bezmalo sve farmakopeje (propisi о lekovima) u svetu: jugoslovenska, francuska, ~vajcarska, holandska, nemaёka, be1gijska, en· gleska, italijanska, portugalska, rumunska, ~vedska, finska, ameritka, sovjetska, danska, argentinska, meksikanska, japanska, brazilska i dr. КАКО
SE
SPRA\,UЛJU
I UPOTREBUAVAJU LEKOVI OD LINCURE
LJncuru pltl samo pre jela а
Pre svega, treba znati da se lekovi od lincure smeju piti samo pre jela, nikako za vreme ili posle obroka. Pije se oko pola do jedan sat pre jela.
4
KOREN LINCURE. А DEO KORENA: t. OtiUAК OD SPOREDNOG KORENA, 2. UZDUZNI DEO VERТIК.ALNOG RIZOМA: 1. PRSTENASTI NABORI, 2. PUPOUAK. С NABORI . В POPRECAN PRESEK КROZ KOREN: 1. KORA . 2. DRVO, 3. PLUTA, 4. КАМВIЈUМ, D -ILEМPO. PRECAN PRESBK КROZ RIZOM: 1. PLUTЛ, 2. КЛМВI1UМ, 3. KORA, 4. SRZ. 5. KS ·
LEeENJB BIUEM
438
Gorke materije lincure, uzete и maloj, terapijskoj dooi drafe Culo ukusa, zbog cega preko sluznice jezika izazivaju pojaeano lucenje !.eludacnog soka i podsticu prohtev za jelom, dakle, pojaeava se apetit, ~to је vrlo vafno za mnoge osobe, а pre svega za one koje su izgubile a petit, ра zbog toga slabe.
Garki sastojci lincure pojacavaju lucenje ieludaenog soka, wlo vatno za bolesnike и kojih је ta funkcij a smanjena, zbog ёеgа funaju razne tegobe u organima za varenje. Pojacavajuci lucenje zeludaonog soka, lincura olaksava i ubrzava varenje. Т'eliko је
se moze me~ati raznim ·kombinacijarna sa svojstvenim lekovi-
prei1nucsf1Jo lincure sto ne sadrti tanina,
s rnnogim dr ugin1 biljkama tim dejstvom.
и
ра
V i n о s lincurom: 30-50 g (zavisi da li se feli garoi Ш manje gorak napitak) samlevenog korena limcure preblje se jednim litrom najЬoljeg belog vina, zapи~i, drzi 8 do 10 dana i za to vreme se с~се mu6ka da bi se ~to bolje i potpunije izvrsila ekstrakcija lekovi~tih .sastojaka. Ocedi se i pije ро jedna mala vinska casa tripиt dnevtn o na pola sata pre jela. R а k i ј а s lincurom: 50-100 g samlevenog korena lincure prelije se jednim litгoш rakije, zapиsi, drZi 7-8 dana i се~ее mucka. Moze se upotreЬiti rakija razne jacine, cak i slaba (.sa 10-20о1о alkohola), jer se svi lekoviti sastojci lincure rastvarajи и vodi. Ipak, Ьоlје је upotrebiti jaku rakiju, najbolje p repecenicu (oko 500/о эlkohola), jer и mekoj rakJiji redovno ima skodljivih sastojaka. Piti triput dnevno ро jednu rrakijsku easicu na 30 do 60 minuta pre jela. Moze se spravljati ri ovakav lek: 2 kasike samlevenog korena lincure prelije se jednim litrom hladne vode, cesce mucka i lposle 10 sati ocedi i pije triput dnevno ро jedna ca~ica pre jela. Si.tno samleveni prasak ·иncurinog korena uzima se navrh noZз triput dnevno na 1 sat pre jela. u apotekama se pravi ekstrakt od lincure, mesani, gorki cajevi i drugi preparati gorkog ukusa. Pri izradi tih mnogobrojnih i ~iroko upotreЬlja vanih gorkih lekova cesto se s ·lincurom me.Saju i neke druge gorke, ali neskodljive biljke, pre S\'ega, kiCica, gorka detelina i druge.
Latinski naziv lincure је Gentiana lutea. Misli se da naziv Gentiana potJice od ilirskog vladara Gencijusa, koji је prvi ukazao na njenu lekovitost u П veku pre nase ere. Neki misle da latinsko ime lincure dolazi od imena jednog antickog lekara. Lutea znat.i Zиta, narandfasta. Narodna imena. - Dragutin Simonovic је и svom Botanickom recniku objavio vecinu narodпih imena za veli'ku i11i obicn·u linouru: vladisav.ska, gencijan (Orfelin); gorec, gorcica, zvisc, zelje od srca, licijan, peteler (?), rafet, svi~, svisel, sW.~c. svBeak, C'Wc; kosutina brada, lincura, srcanik, sreenjak, sreenjaca, trava od srdobolje (Vuk); raven (Pelivanovic); roven (Sava Petrovic); Iecijan, lincjura (Pancic); svi~cel, siri5tara futa; srcenica (Juтisic); trava od srca. U Srbiji i Crnoj Gori narod је uglavnom n~iva lincura. ZabeleЪili smo пekoliko no\·ih imena. U prizrensloom srerzu: ravenj, cemerika so siroko liSce
LJNCURA
439
(Brod, Sиtman), pitoma cemerika (Вrod). U srezu KosoVISk.a Мtirtrovйca zabelezen је i naziv sisaca (Сесеvю), а и ЮгuSevacloom ime ravelj. U Makedoniji smo zabelezili ova narodna irnena za lincuru: и Ohridu i okoliru susen cemer (Brod), div-cemer (Brod), cemer (Struga, Deba!I', Ohrid, Кicevo, Resen). U Bito lju i o.kюlini cemer, telezпicka bilka (Malovtiste). Gde raste lincura? - Lincura raste cesto и veldkoj mnoZini ро planinskim livadarna i pasnjacima (suvatima), rede ро retkim Sиmama i kamenjaru па visiпama od 800 do 2.500 m na Balkanи, u Srednjoj i јиZпој Evropi, i Maloj Aziji. SaЬira se najvise. u Bosni, Lici, jugozapadnoj Srblji (Zlatribor, Tara). Sandzaku, na Pirinejima, Ju·ni, Vogezima, Alpima i Kaгpatima. Na gla· su је lincиra ·iz Bosne, а sa Z1atibora је poznata u svet.и kao jedna od najbaljih. Nadmorska ,·lsina. - U nas se Ji.пcura javlja па nadmorskoj visini od 300 do 2.500 m. U Ibarskoj klisuri, na padlinama Stolova ·raste па visini od 300-400 rn, па Sjnjajevini od 2.000 do 2.100 m, 111а Peristeru oko 2.300 т. Podloga. - Posle dиgogodisnjeg teгenskag proucavanja SrЬije, Crne Gore, Ma.kedonije i Воэnе zapazrili smo da se и
•РО planinama паs zbog koп tineпtalпe klimc liпcura javlja пе samo па karboпatnim пеgо i па silikatпim podlogama. Na primer, ла S'tolovi1 m a, Gocu, Zeljinи, Kopaoniku, Zlatiboru, Sиvoboru, Rajcu i drugim planmama zabelezИi smo da se javlja па
serpentinu. Opls blljke. - Lincura је viSegodisnja bHjka. Ima pravu snэ.Znи stabljiku visine do 1,5 m. Ргi zemlji је vтlo Iи-upno Iisce, .ро oЬodu celo, golo, jajastog oЫika, s ~nervima u Iиk savijenim. Gornja polovdna stab'lji·k e ima lepe z)a•tnozиte cvetove koji sи иdrиZeni и pazuhu !Siimog lisca i poredani u spratove. Cvcta od јиlа do avgusta. Plod је duguljasta, do 6 ст dиgacka Сз.иrа puna semena. Podzemni organi su vrlo razvijeni 1 razgranati. Sirov koren је vrlo mek, bez mehanickih elemenata, jedar, soean, unutra Ьео i vrlo gorak. Moze se seci lako kao sir. Berba, razmnoZa.vanje.- Od podzemnih orgaлa doblja se droga Geпtia nae radi.x - koren linoure. Кorenje moze da dozivi starost do 50 godina i da bude tesko do 6 kg. Koren se vadi и jesen. Treba vaditi samo sta.q-ije korenje od odraslih blljaka, ocistiti od natruliћ delova, staЬljiike i zemlje. K·rwpnije korenje treba uzduz iseci i susiti, ako је lepo vreme, na suncи, а ako nije, onda u zagrejanoj proэtoriji nanizano na debeo konac, ili и hlebnoj peci, odnosno и sиs niei za voce gde је ima. Osиseno •koгenje је zиckastobel1caste Ьоје, bez narocitog rnirisa, vrlo gorkog ukusa. Prilikom vadenja treba iskopati veliku јати, jer је korenje Н.ncure raz· granato i duboko prodire и zemljи. Zatim је пеорhоdпо da se glava koreпa s pupoljcima vrati и zemlju i pdka:ilje zemljom, da se Ьiljka ne unisti. Na taj nacin cemo imati kroz nekoliko godina novu, bogatu ЬеrЬи. Viseglave riwme treba raseci na onoliko glava koliiko ima pupoljaka i rasaditi na ra· stojanju oko 50 х 50 cm. Su~enje. iskopajи velike
De5avalo se nekih godina da planinci na ne~kim mestima kolicine korena, ali ga nisи mogli osusiti, jer ih је iznenadio s·neg. Na brzinu sи ga иt.ra.pild i 'Vadili ga rtek ru ·prolece. U veci~ni sluc.a jeva
LВCENJE BILJ'БM
440
msu mogli prodati lincuru m na~irn ni inostranim trgovcima, jer је blla trula, prozukla, plesniva i sl. Tako је uo~i sarnog rata propalo nekoliko vagona lincure na Kopaoniku, ZlatiЪoТ!U, Durmitoru i јо~ na nekim mestima. Za vreme dugotrajnog, sporog sШenja debelog i эo~nog korenja lincure razvija se osobit miris i mrko-crvena Ьоја. Neki biljari namerno ostavljaju poluasuseni k.oren na gomilama da bi se izvr~ila fermentacija (vrenje) i doblla na taj nacin mnogo tra.Zena tamna Ьоја i svoj~tven miris. U farmaciji se sve manje tra.Zi prevreo koren, jer је mnogo manje gorak od onoga Ьledog, naglo osu~enog u toploj sum.ici na 50 do 60 °С. U novije vreme јо~ se vi~e trafi sasvim Ьleda droga, dobijena stabilizacijom korcna ('SU~enog OkO 80°С) odmah posle iskopavanja; na t.a j nacin је potpUDO spre~ena fermentacija i razlaganje pragli.kozida; ovako stabilizovan lroren је najgoтci i najbolji. Gajenje lincure se vrSi razmnotavanjem mladih izdanaka na najboljirn i najpristupacnijim prirodnim nalazi~tima. Rasadivati se moze u martu ili oktobru cim vreme dopusti. Za 1 hektaл- trebo. oko 60.000 sadnica ili oko 70 g 'Seщena. Klijavost semena је mala (oko 500/о) i traje jednu ili dve godine. S jednog hektara se dobija oko 1.800 kg suvog korena (a:ko se vadi posle pete godine). Lincura ne iziskuje gotovo nikakvu obradu. Jed1no oko nje treba unBtavaJti onaj korov koji је jaCi, veci i buJniji od 111је. Biljlka se razvija vrlo sporo. Za klijavost semena neophodni su svetlost i mraz. Seme sakupljeno u septembru odmah se zaseja'Va u sanducice koji se osta\:e napolju da ih pokгije sneg. Posle topljenja эnega sanducici se prenesu, и staklaru, gde ostaju do nicanja i presadivanja rasada na stalno mesto na otvorcnom polju. Seme nice ·poeetkom maja. Biljcice, koje dostignu visinu oko 2 cm, presaduju se napolju u leje, na dobro pripremljeno zemlji~te, и redove na razn1aku oko 20 cm. Tek trece godine u prolece vr~i se rasadivanje na stalno mesto na rrazmakti od 50 Х 50 ст.
Privrednt znaeaj. - Lincura је jedna od najva.Znijih na~ih planinskih lekov.itih biljaka. Kako је njen medicinski ~nacaj vrlo veИk, а taJko<1e ima i ~iroku primenu u induэtriji gorkih alkoholnih pica, ·k oren lincure se mriogo tra.Zi na domacem i stranom ·trzi~tu. S ob21irom na to da је otkupna cena u\ek dobra, а nalazi~ta lincure su obicno u si·romasnim planinskim krajevima, okolno stanovnistvo rado pristupa vadenju korena ove biljke da bi doslo do zarade, jer porodica od pet do Sedam clanova moze da iskopa dnevDO tpreko 500 kg lincurinog korena. 1
Nerazwnna eksploataclja llncure. - Godine 1938-1940. citava sela sи odlaziJa u planinu radi vadenja korena. D.oSlo је do nagle i neracionalne eksploatacije, kopalo se sve odreda, bez obzirra na 'to da Ы је blljka dovoljno odrasla i koren dos ta velik dli ne. Ne samo da ))glave« korenja nirs u wacene u zemljи, nego је i dobar deo razgranatog korena ostajao neiskori~cen, jer nisu •k opane dovoljno duboke rupe. СНј је bio da se za na}krace vreme iskopaju najvece moguce •kolicine. Ovakvim nepostednim i nepravHni.m iskoriseavanjem lincura је и nas posta·l a retka biljlka. Mozda Hncura ni~kad tako nije stradala kao za vreme II svetskog rata. Zato је i razumljivo ~to је alarm naj1p re dan za nju. Godine 1945. ·na~i saradnici iz Uzica javljaju da na Zlatiboru nema vise linoure. Mec:iutim, od davnina је poznata prvoklasna lincura Cigote, Tomika, Palisada i drugih mesta na ZlatiЬoru. Godine 1948. ekipa
LIPA
441
studenata farmacije podлosi izve~taj: »Kad se sa Cigote i Toтnika spusti pogled, zaravan ZlatiЬora izgleda kao da је te.Sko Ьombardovana toliko su ve~ like 'l"Upe ostale posle iskopavanja IШcurinog korena. U neke' јате, gde је i ogromno kamenje i~'aljivano samo da se dopre ~to duЬ1je i da se korenje ~to rpotptmije izvadi, mestimieno mogu ро dva vola leci. Sto је јо~ gore, ni izdanka nema. Sve је divljack4 iskopano. Saznali smo da su 1938. god. i sve do pocetka rata zandarmi na konjima rasterivali kopace Jincure, jer ih lugari i sumari nisu mogli spretiti. Onda su krenuli u 'kraltu linouтe ро mesecini, а kaэnije ро mracnim nocima, ''adИi su је uz fenjere. Razlog: trafuja velika i zbog toga cena privlacna, а godine nerodne, ра se za prodanu lincuru ku~ JIOValo kukuruzno bra~no, so i gas.« Mestimicno је narod Ыо navalio na kopanje lincure, tako da је dolazilo do ·tuce i da је u okolШli Struge Iugar ublo jednog selja.ka zbog iskopavanja lincure.
ZASTO TREBA LINCURU RAZM0:2:AVATI 1 ZASTITITI U PRIRODI? Da bi se stalo na put unistavanju lincure, u Srbiji је donesen zakon kojim је lincura stavJjena pod za5titu, .negde delimicnu а negde potpunu. Ali i pored ove zabrane, na pojedinim rnestima sи lincuru opet krisom kopali i dalje. Posto stt blljari iscrpli bogata nalazista и Srbiji, presli su da, posle za. brane daljeg kopanja u Srbiji, nastave s nerazиmnim iskopavanjem lincure u Makedoniji, Crnoj Gori d drugim oЬlastJ:ima. Tone korena Linoure otkupljivane su, а prcduzeca za otkup lekovitog bblja grabila su se ko се pre doci do ovog dragocenog korena.
LIPA
Tilia L. -
Tiliaceaf'
Droga se sastoji od osu~eruh, zuto-zelenih cvasti s pripeтkom od bele lipe, Tilia cardata Мiller ( = Т. ulmifolia Scop., Т. parvifolia Ehrh. , Т. mic· rophyla Vent.) i crne lipe, Tilia platyphullos Scop. (= Т. grandifolia. Eh1·h .• Т. europeae L. 1 Т. officinarum Cr). Sve d:ruge vrste lipe nemajи vrednostj i ne 1reba ih brati. Prva је sitnolista, rana, lipolist, а druga kru.'Pnolista. Na nalicju Iista u и g 1 u n е r а v а nalaze se kitice d 1 а k а, koje su u lipolista crveno-zute, а и krupnoliste Ь е 1i с а s t е. Cvetaju ·U junu i julu. Li· polist cveta oko dve nedelje pre krupnoliste. Cvet је vrlo prijatnog mirisa, koji se susenjem smanji, а dиzim i losim euvanjem vec posle nekoliko me· seci i~cezne. Plod је loptast, jednosemen, tvrd, 7---8 mm u promeru.
Rasprostranjenost. - Raste ро celoj Evropi ро brdэkim Sшnama. Lipa voli pitominu, plodnu i duboku zemlju. Kod nas је glavni ·proizvo<1a~ severna Bosna, lroja snabdeva lipovim cvetom dobar deo Evrope. ·
LECENJE BIUEM
442
Berba. - Lipи treba Ьrэ Li с i m р о с n е с v е t а t i, k а d s u d v е t r е с i n е с v е t о v а и с v а s t oi r а s с v е t а Ј е. Precvetala liJpa nema nikakve vrednosti. С v а s t treba braH zajedno s р r i р е r k о т (Flos Tiliae cunz bractes), jer sc vrlo re~ko traii bez pгiperka (Flos Tiliae sine bracteis). Treba brati ро sиvom i lepom vremenи, izvan naselja gde nema pra§iпe i sto brfe ra~iriti и tanke slojeve pod krovom na velikoj promaji ili u su~nici zagrejanoj do 40°С. Sиsenje treba izvesti sto brfe i sto bolje da bi se dobila droga lepe svetle zuto-zelene Ьоје. Droga. - Cjmozna с v а s t: prva vrsta. sitnolista lipa, ima 5 do 7, а druga 2 do 6 C\,etova. Cvast ima dugackи peteljlkи, koja је do polovine srasla sa duguljasto-jezicastim, kozastim, mrefastim, golim, ро obodu celrim р r ip е r k о т, Ьledo zelenlcasto-Zиte Ьоје. Casica ј е gradena od 5 lisaka, koje lako ораdаји : one sи jajasto-dиguljaste, krte i maljave. Krunica је petoperna. Krunicni listici su loptjcasti, goli i belicasto-zu1i. Prasnika ima mnogo, 30-40; oni su slobodn1, belicastli d jedva ~nesto malo du.Zi od krunice. Plodnik је okruglast i podeJjen na 5 okaca. Lipov cvet је Ьlagog i prijatnog т i r i s а, а и k и s а је sluzastog, sladunjavog i pomalo oporog.
А - ТILIA С -
LIPOV CVET CORDATA В- PR.ESEК CVETA TIL1A PLATYPHYLLOS
Sastav. - U lipovom cvetu ima s 1u z i, t а n i n а, е t а r s k о g и 1 ј а, h е t е r о z i d а nepoznate hemijske ·konstitucije, secera, gume, voska, zиte Ьоје, manitola i taгtarata. U svezem cvetu moze se organskim solvensima izvuci do O,lo/0 etarskog ulja; to је cvrsta masa tamnozelene Ьоје, mirisa na seno. Nosilac mirisa lipovog ulja је seskviteтpenski alkohol f а r n е z о 1. U osusenom cvetu ima vrlo malo etarskog ulja. Tanina najvise ima u pi'iperku; on daje oporost eaju od lipe. Lipov lisl takode sadri:i sluzi i ostalih ·s astojaka koji se nalaze u cvetu, ра se za nu.Zdu mogu upotreЬiti u ~stи swhu. I lipova kora i•m a rnnogo sluzi.
UPIJA. USAJ PLUCNJAX .. .
443
U cvetu ima do 240 mgo/o, а u listu do 80 mgo/o vitamin a С. Pot puno mlad , tek otvoren Hst moie kor isti1Ii kao povree. Od lipovog d n reta proizvodi se aktivan ugalj velike ad.эorptivne moci. U lipo,,em sem e1tu im a 55-58°/о masnog ulja slienog rnaslinovom . Upotreba. - Lipov cvet se upotreЬlj ava nајёе~се u oЬliku ~ја (infuza, 10 do 20 g n a 1.000) za znojenje, protiv grёeva i za umirivanje bolova kao vrlo Ьlago sr edstvo. Lipov cvet ј е najomiljeniji narodni ~ј.
1. Сај za zno jenje (od nazeba): ро 25 g cveta lipe, юvе i .k:amiblce, 15 g pomocnice i 10 g bele sapon arije se ·pom e!a. Тг.i supene ka~ike sm~e popari se sa pola lit ra kljuёale vode, poklopi i posle 1 sata pije Эtо toplije u toku ·dana. 2. Protiv proliva: ро ЗО g cveta lipe ј kamblice, ро 10 g petrovca, rиZi nog cveta, ~ipurka i podubice, kao pod 1. З . Opekotine i rane: 100 g cveta i'li lista lipe popari se 1 litrom kljuёale vode, poklop i, ostavi З sata, ocedi i upotrebi. Моzе se (zimi kad nema lista i cveta) upotreblti mla da kora: isecka бе 100 g kore, kuva 1 sat, ostavi З sata, ocedi i upotreb i. Narodna irnena za Tilia cordata: bljela lipa, zimska lipa, lipac, lipovecl lipolist, malolistna lipa, pozna blpa, s itnolista lipa. Za Tilia platyphy llos: divlja lipa , jaJova lipa , letnja lipa, lipovina, rana lipa, smrdljiva lipa, crna lipa , ~umska lipa. С v е t od T ilia argeraea Desf. (srebrna lipa, bela lipa, belolipa, srebrnasta lipa) ne treba brati ni rnesati s oFicinalnom drogom.
LIPIJA,
CIТRONOVAC, LIМUN-VERВENA, CEТRINA
Lippia citiodora
Н. В . et К.
-
Verbenaceae
ЭiЬ ,
visok do 2 т, poreklom jz Cilea. Gaji se zbog aromatienog li~ca koje, kad se protrlja, шirise na limun. Li~ce se upotreЬljava kao stornahik, za bolje varenje , protiv nadimanja i grceva u trbuhu. Etarsko ulje se koris ti и parfi meгiji.
LISAJ
PLUCNJAК,
LISANJ,
DUВOVI МОН, МAНOVINA
РО DUВJU
Lobaria pulmoneacea Hoffm. -
St'ictaceae
?
Ovaj krupan lisaj •razvija se u oЬlik:u krupnih, zilaviih, nasmedi1 ~ep ravilnih krpa pri1epljenih na staгim staЬiima sumskog drveea, na panJ.eVlma i s tenama. Skida se ро lepom vremenu, ocisti od kore i druge neCistoce, opere u hladnoj vodi i sto pre osuSi na sunou. lma sluzi,. gorkih mat~ri~a sИeno kao islandski lisaj, ali је od nejga gorCi. UpotreЬlJava .se kao 1 tslandski Иsај.
LECENIE
444
ВШЕМ
LOBF.LUA
Lobelia inflata L. је jednogodisnja moёvarnom zen1ljBtи и SAD i odakle se izvozi и сео svet.
Lobelija
Gajenje Ј berba - U azotom i solima kalijиma C\tetanja krajem Jeta, kad s~ и balama Ш p1·esovana
Campanulaceae
zeljasta Ыljka, visoka 20--50 cm. Raste na Kanadi. Gaji se и SAD (Njujork, Micigen),
SAD seme se seje u jesen ili и prolece. f>ubrenje poYeeava postota!k alkaloida. Zanje se pri kraju na stabljici poenu rumeniti donje caure. Izvozi u prizmatske pakete.
LOBEUJA
Lobelija moze uspevati kod nas i steta је sto је ne gajimo, jer је to vrlo vaZпa biljka zbog alkaloida lobelina; propisuju ga sve faгmakopeje u svetu i mora ga imati svaka apoteka, bolnica i zdravэtvena ustanova i svaki lekar и miru i ratu, jer se lobeИn injekci1e daju u hitnim slucajevima kao prva pomoc. Ogledi u Vojvodini su иspeli . U martu и tople leje ·ро povrsini эе poseje seme, 1-2 puta pik.ira da rasad ојаеа i rasadi na rastojanju 30 Х 30 cm. Obraduje se kao okopavina.
LOVORVISNJA.
LOVORUКA
445
Koristi se nadzemni deo biljke s cvetovima i plodovima (Lobeliae herba). Droga dolazi u prom et и slepljenim komadima. Sastav. - Lobelij a ima 0,3-0,6{)/о kristalnih alkaloida, od kojih је za · terapiju najvainijJ 1 о Ь е 1 i n, manje njegov racemiёni izomer lobelidirz. Upotreba. - Iz droge se vadi lobelin i upotreЬljava u oЬliku soli Lobelini hydrohloridum ·i izraduju razni galen ski preparati: infuza, cigarete, pra5ak, Tinctнra antia.sLhmatica, Tinctura Lobeliae i dr. Daje se protiv spazmodicne astme i hroniёnog bronhitisa, velikog kaslja i иops te za umiri\ranje organa za disanje. LobeHn stimulaHvno deluje na centar za disanje, na srce, tna krvne sud.ove, nervne centre. Lobeliв
se
йаје и
raznim hitnim nesrecnim slucajevima: gusenje (radi ozivljavanja) llO\Юl'Odencadi, bronhopneumonije dece, r espiratori sinkopa и opstoj anesteziji, trovanje u gljenmonoksidom, suncanica, davljenje, razru SOkovi, tГO\'anje ]ekovima itd.
LOVORVISNJA, ZELENICJE, ZELENICICA, LOBER-VISNJA, ZELENICE
Prunus laurocerasus L. -
Ros-ac.eae
UpotreЬljava se samo svez list lovoтvisnje (Laurocerasi folium), јег se susenjem i duiim cuvanjem vrlo brzo gube lekoviti sastojci. U svezem liscи jma oko 1,5о/о cijanogenetskog heterozida prulaиrazozida. Od svezeg lisea se destilacijon1 pomocu vodene pare dobija Aqua Laurocera.si, lekovita vodica koja sdrzi 0,1о/о cijanovodonicne lcise1ine. Ova vodica је zamena za sliёan galenski preparat, za tzv. vodu od gorkih badema. Daje se protiv astrne, velikog i oЬicnog kaslja, gastralgije i uopste kao sedativ i antispazmodHc List је otrovan i zbog toga ga deca ne smeju brati!
LOVORIКA
Laurus nobilis L. -
Laнraceae
Najvise је ima и zimzelenoj hrastovoj su·mi. Na nasem primorj.u ima је иtoliko vise uko1iko se ide dalje na jug. Lovorika је grm ili nisko (do 8 1n) zimzelcno drvo sa kozastim listovima. Sadi se i z~ ukras. U starom veku smatrana ј е za svcto drYo. Droga. - 1. Tolium Lauri. List је ла kratkoj drsci, okтuglasto-dugu ljast, zasilj en, 8-12 crn dug ti 3-5 ст Эirok, na гubovima malo tala~a~t i povjj en, k о а s t, go, na licu gladak, 's jajan, zele~o~med, а na nalic~u Ьledi i bez sjaja. Na na licju se istice glavni nerv kOJl se grana и 6-8 JЗ kih sp orednih neпiva. U k и s а је vrlo aroma·tiёnog, malo ljutog, oporog
z
LECENJE
446
BIUEМ
i gorkog. Kad sc tr1ja, oseea se aromatiean miris. - Sadr!i 1-30f0 е t а r .k о g u 1 ј а, gorke materije i tarrina. Dobra, ~veza droga је ze1ena, listovi su celi; ima malo drZcdc.a.
g,..
II. Fructus Lauri, 1ovorikin plod је jajasta, crno-plava, spolja naborana, do 15 mm dugacka, 1-11 mm debela ko~tunica. Vec i pri malom pritisku lomi se tanak ј krt perikarp zajedno sa semenim omotaeem i dva debela plan1koveksna rk otiledona. Lovoriki:n p1od је osobitog m i r i s а, koji se narocito jako oseea kad se zdrobi. U k u s а је aromatienog, oporog i gorkog. - Sadr-Zi oko 3Оо/0 ffi а S n 0 g i d0 1°/о е t а Г S k 0 g U} ј а, Secera, Skroba, basorma i dr.
III. Oleum Lauri (expressum). -
Aтomaticna,
maslu slicna, zelena (mikroskopom se vide hloгofilna zrnca) zrnasta masa dobijena cec1enjem na povisenoj temperaturi ili ·kиvanjem 1ovorikinog p1oda. Ovo u1je је smesa masti i etarskog u1ja. Topi se na 34-36°С, dajuci tamnoze1eno иlје vr1o aromaticnog mi·r isa na lovor i gorkog ukusa. - Etarsko ulje se sastoji uglavnom iz с i n е о 1 а i а 1 f а - р i n е n а. Mast se sastoji iz glicerida 1 а u r i n s k е, р а 1 m i t i n s k е, о 1 ei n s k е i 1i n о 1 n е k i s е 1i n е. Sadrfi jos i 1-3'0/о е t а r s k о g и 1 ј а, 1 о v о r о v о g k а m f о r а, s т о 1 е, h 1 о r о f i 1 а, ћtosterola, melisilnog alkoho1a i dr. Upotreba. - Lovorikino lisce slufi иglavnom za z а с i n. U narodnoj medicinj upotreЬijava se kao miris. Ulazi и sastav nekih starih melema. Е
t а r s k о u 1ј е о d ti-k, nervin i u parfimeriji.
1i 5 с а
slu.Zi kao karminativ, eksci'to-aroma-
Р 1о d о v i sи ranije иpo1:reЫjavani kao gorko sredэtvo i zacin, danas samo za ceёlenje ulja i retko u veterinskoj medicini kao эtomablk i diиre tik, а spolja kao mast protiv hemoroida. Ulje se upotreЬlja\ra nesto malo u veterini, kao sredstvo za drafenje koze i sl., najcesce и mesavini sa drugim melemima. - Nema konstantno dejst,ro, te se vrlo malo upotreЬljava.
Narodna !mena: davorika, zeleni·k a, javorika, lavor, Iavorika, lovor, lovorik, lorbar, lorbek, Lorber, lori·ka.
LOKVANJ, BELI LOKVANJ, LOPOC, BIJELI
LEPUН,
VODENI
PLUTNJAК
Nymphaea alba L. -
Nymphaeaceae
Trajna zeljasta Ьiljka bara i jezera. Na povrsini mirne vode plivaju ogromni, do 30 cm veliki, srcoliki, debeli listovi i do 12 ст krupni, vrlo lepi beli C\'etovi. U mulju se nalaze kao ruka debeli mesnati, fuckasti, razgranati гizomi; u njima ima o'ko 200/о skroba, {jOfo glikoze, smole i tanina (100/о). U celoj biljci ima alkaloida, heterozida, tanina i smole.
LOKVANJ, BELf LOKVANJ ...
447
LOKVANJ
U lis tu i cvetu irna do 200 mgoJo vitamina С. Сај od cveta (SOJo) delu1e protiv nesanice, neп,oze i роlле prenadrэ.Zemosti. U istu svrhu upotreЬljava se 1 tanktura od cveta (20О/0 и 700/ 0"norn alkoholu) ~ li ekstrakt. U slucaju potrebe, rizom mo2.e posluiiti za vadenje -skroba. Slicпog sastava i upotrebe ј е i Nuphar lut eum Sm. (futi l<1kvanj, zuti lopoc, tuti plutпjak, Ыatu~ina), Ciji su cvetovi zuti i upola manji. Zbog obilja tanina оЬа lokvanja sluie 'Protiv proliva.
LECENJE BIUEM
448
LUК,CRNILUК,CRVENILUК,LUКAC,КROMID,КAPULA
Allium
сера
L. -
Liliaceae
U narodnoj medicini luk se vekovima uspe~no upotreЬljava za lecenje mnogih bolesti spolja i .iznutгa, kao pro6ilakticno sтedstvo protiv zaraznih bolesti, svakida~nja hrana i zaCin. Nema kuce bez luka, а retka su j ela pogoto\ro zapr~ke bez njega. Luk је najpristupacniji narodni lek, ра је i to razlog ~tQ se tako cesto i raznovrsno koristi. Ljuti·na luka potice od sumpornih heterozida cilja proiz\rodi hidrolize imaju fito11cidna svojstva koja uticu povoljno na obnavlj&nje tkiva zagadenih i drugih rana; oni imaju antiЬakterijska svojstva, nadrazuju organe za varenje povecavajuci kiselost zeludacnog soka i apeti~t; izlucuju se preko pluca i olak~avaju iskaiOjavanje. Luk deluje diureticno, la:ksantno i antidijabeticno, јаса rad srca, siri krvne sudove i time smanjuje kГ\rni pritisak i ozivljava rad lenjЉ creva. Susenjem luk gubi ljutinu i miris, ра samim tim i 1ekovi tost. Zato se luk mora kori:stiti jedino i iskljuci\ro sirov. Mak> ispecena glavica luka se raspolovi i јо~ topla s tavlja ла cir da se ~to pre provali. Ili se luk si tno izreze i rome~a s ma1lo ulja, hleba i sapuna, ра se ta kasica stavJja na cireve i u boje. Druga narod11a in1ena: vocak, vocak, glavata ljuti'ka, kokar, kromit, kromiti luk, letnji luk, n1rki luk, crvenac, crljenac, cebula.
LUCERКA, DETELINA, USEVNA VIJA, РIТОМА ILIPLAVA
DETELINA Medicago saMva L. -
Papilrionaceae
DоЬто је
poznata trajna zeljasta Ьiljka koja se u nas sve vise gajl kao najvainija picna blljka. Ukoliko је j edna zemlja napred1'Zija, utoliko ima viSe zemljista pocl lucerkom, jer ova biljka ima ne samo veliku hranlj.ivu, energetsku, nego i ogromnu Ьiolosku vrednost, jer sadrZi veliku kolicinu belancevina, hlorofila, ksantofila, provitamina А i D, vitamina В, С, К, mnogo kalcijuma i zeleza, raznih enzima, sap<:>noxida, limunske, jabuone i malonske kiseline, holina, tгimetiJamina, razni'h aminokiselina i drugih korisnih sastoj aka. Luceгka је pravi arsenal veoma vainih hranlj-ivih, profilakticnih i lekovi tih sas to ј aka. l.uceгka је postala glavna indu~trijska sirovina za ekstrakciju hlorofilaj jer је t:o najbogatija i najjevtinija si,r ovina ovog tako vaznog sastojka bilja. Zbog izuzetnog bogatstva и vitam•i nima (vitarruina С do 450 mg/J/o, karotena do 80 mg>/o i dr.) potpuno mlado vrsno lisce upotreЬljava se protiv skorbuta, reumatizma i uopste za jacanje. Spravija se и obliku povrca ili supe, ili se dnevnu popije 40-70 g soka isccdenog iz potpuno mladog lisca. Posto nije skodljiva, lucerka se moze svakodnevno za duze vreme upotreЬljavati .
Medovina od lucerke: 250 g osusenog mladog lista lucerke kuvati 1 sat u 1 Jitru destilovane vode ili ki.Snice i, kad se smlaci, iscediti i pom~ati s
2 kg livadskog meda; uzimati
-ро
2-3 kasi,k e triput dnevno posle jela.
LJ
UOSКAVAC, PUUSКAVAC,
POGANCEVA TRAVA
Physalis alkekengi L. -
Solaюaceae
Trajna zeljasta biljka, visoka 30 do 80 ст. Rizom је vodoravan, clankovit i razgranat. StaЬljilka је uspravna, prosta ili granata. Listovi su jajasti, na dugackim drskama i ро obodu talasasti. Cvetovi su рој edinacni, belicasti i na dnu zeleni. Plod је vrlo lepa loptasta, socna, sjajna, kisela bobica naтandzasto -crvene Ьоје velicine krupne tresnje, umotana u hartijastu, nabreklu, mehurastu, okruglastu, crveno-narand.Zastu, vrlo dekorativnu ca5icu. Cveta od maja do oktobra.
Rasprostranjenost. Ро svetlim sumama, zivjm ogradama i vinogradima kao korov.
IJOSКAV АС:
PLOD, CVET I KOREN
LECBNJE BIIJEM
450
Droga. - Zrco plod bez ea~ice, rec:1e cela biljka (Alekengi fructu.s et lterba). Plod trcba brali u avgustu i sept8mbru, odbaoiti ca~icu i u ~to tanjem sloju brzo osusiti kao voce. Su~enjem se plod.ovi smezuraj u. Cuvati dobl'o zapakovane na suvom mestu. Sastav. - Воја plodova potice od jednog karotenoida fizaliena koji је izomer ksantofila: u bobicama 0,050/о, а u ea~ici 0,9-1,80/о. u ca~ici ima vanredno mnogo v icamina С: vi~e od 800 mgG/o, а u bobicama oko 100 mgO/o. U boЬicama ima limunove kiseline (od koje police njihov prijatan иkus koji osvezava), scccra i vrlo malo alkaloida nedovoljлo ispitanog; ovog alkaloida ima i и ostalin1 organin1a ljoskavca. Upotreba. - Mocan cliuretik, zbog cega se vekovima koristi za lecenje mokracnlh puteva (i kamena и bubrezima) i uloga. Deluje i laksantno. 1. s,1eze ЬоЬiсе: а) u toku 10 dana pojede se svako jutrQ pre jela ро 20 do 30 zrelih ЬоЬiса s шedom ili pekmezom. Ь) 100 g pekmeza (300 g bobica se skиva sa 200 g vode i 700 g meda) S\1 ako jutro pre jcla и toku od 10 dana. v) 20 g soka od svezjh boblca svako jutгo pre jela za deset dana. 2. Sш1е ЬоЬiсе: 15 g zdroЫjenih bobica kuva se 15 minиta u 400 g vode 1 posle 2 sata popije u dva obroka ро 1 ca~u pre dorucka i pre vecere. Od bobica se spravljг.ju vodeni ekstrakt (1 : 5), siru'P i vino. Ostala narodna jmena: bebica, beЬicnjak, velika pasvica, vinogradska n1ihиricina, volcje jagode, voskavac, vucja jabucina, vucja jagoda, gos·p ina jagodica, divlja papri·ka, zmijino grozciice, zrne~nik, zrni~. jagodina, jagodice, kukucnjak, kurjacja јаЬисiса, ljuskavac, maunica, medede jagode, mihurnjaea, mjehurica, pljuэkavice, puhavka, sircenik, strasnjak, tocac, trava od zalca, crljena jagoda, Cifutska tre~nja.
LJULJ, VRAT, VRTOGLAVICA, ZAVRAT, LUDA
ТRAVA,
PIJANA TRAVA, URODICA
Lolium temulentum L. -
Gramineae
Jednogoc:Lisnja trava, visoka do 1 m . Lici na pirevinи. Raste kao Zitni korov. Zrno је slicno psenicnom, ali ј е otrovno zbog nekoliko alkaloida, osobito temulina. Ко se najede toplog hJeba u kome ima vrata, иbrzo kao pijan rpada na zemljи i satima је и buniLu. Posle toga ga Ьо)ј glava. Du.Zom upotrebom izaziva zaboravnost, otupelost i d·ruge encefaloidne znake tro~'йl'lja mozga. Nepravilna је i opasna upotreba ljulja za lecenje glavobolje i upale mozga. Ovaj korov svaki planinac uni~tava и svojoj njivi kao najopasniji korov za eoveka, osobito za decu. uuu
UUТICI
451 UUТICI
Rannunculus-vrste -
RantШcu1aceae
Ljurici ili zabnjaci и и~еm smislu, tj. vrste roda Ra11Unculus, mлogo
su П\SprostlЋnjcni, лarocito ро vlaznim, mocvarnim mestima. Cvetovi sи u ''ecine ljutica f.uti kao zlato i sjajni kao da su lakom prevuceni. Svi ljиtici su и svczen1 stanju ou·o,,ni l deluju isto kao i sase. Ljиtina i otro\'nost poti(;u od nncmone-kamfora i verovatno saponina, dve vrste otro,,a koji se susenjem. Ьiljke brzo gube: anemone-kamfor brzo izvetri, а Si:lpoпlni se ћidrolizuju, raspadaju na neotrovne sastojke. Stoka ne pase ljиtice. Nisи retki slиcajevi trovanja ljudi i stokc. Najccsce cobancici stradaju. Ima i takvih slueajeva da ljudi sюni ~ izazivaju rane na S''Om telи, najcesce na ruci: .:.ј priveZи ljutic na ruku i drie sve dok bol ..;, i peckanje ne postanu neizdrfljivi. Narod иpotreЬljava ljutice za lecenje naj. raznovrsnijih bolesti, а najcesce spolja proti'' reurnatizma, isijasa, bolova и krstima i sJicnim bolestima, gde stavljaju meleme od ljutica umesto slacice za izazivanje cnrenila. Лkо se ljutic ostavi duie na telu, moze se pojaviti rana. UpotreЬlja\'an је i protiv groznice. Zabe· lezeni su smrtni slucajevi uslcd prekomernog uzimanja ljutica ili neobavestenosti pm uzi· n1anju. Smrt moze da nastupi za nekoliko sati. Osuseni ljutici, na primer, и senu} nisu ot· ro\rni. Najpoznatiji је obican ljutic, Rantmculus асегЈ zatim Ranuнculus repe11s i dr. Narodna imena za ljutice: zabnica, zabo· BARSКI UUТIC krek, zuta iskrica, futek, zutnjak, zlatica, jelinska noga, lepi раја, opcsnica, orozja noga, pi,ч:ak, pj\'Ceva noga, ranunkel, samoras, sisavica, cvetulja. Za Ranunculus acer: barski cieak, vra.Za stopa, gorocvit, durdevac, cturde\'ce, zabjak, zaЫjak, zabnjak ljutic, zabnjak ljutic, zezara, izjed, iskrica, zutci zabnjak, ljutice, mamka, maslice, pjevcic, rabokrek, samojed, trava od izjeda. Za Rauunculнs repens: barnjaca, durdevac, durdevce, novcic, poljski novcic, puzav.i ljutic.
1-'-
м
МАЈКINА
DUSICA
Thymus serpyllum L. -
Labiatae
MAJKINA DUSICA ЈЕ LEKOVITA, ZACINSКA, MIRISNA I MEDONOSNA BIUКA Majkina dusLca је omiljen lek ne samo и narodnoj nego i и паиспој m edicini. U n as se ve:;kovima upotreЬljava, osobito и planinskim kraje-
vima, pre svega, kao lek za lecenje organa za varenje, rede i organa za disanje. U nekim n1editeranskim zemljama majkina dusica је i zacin, narocito sirorna5nog sveta, а pre svega mornara, kad zele da prikrijи jak mkis ribe koju cesto jedu. Majkina dusica ulazi u sast av mnogih lekovitih preparata koji se izradиjи bilo и apotekama, Ьi1о u faгmaceutskoj industri}i. Naroeitim p ostupkom ekstrahuje se majkina dusica, ра se taj eks·trakt daje ili sam ili u smeSi s drrugim lekovirna slionog farmakodinamskog dejstva, proti'V obicnog i v~lbl~og (magareceg) ka.Slja. Ti lekovi su pozna~n pod raznim patentiranri.m imenima: Pertusin, Timotusan, Kontratusin i sl. Najprostiji nafu upotrebe majkine dиsice је и oЬliku саја, koji МАЈКINА DUSICA se moze u svakom domacinstvu jednostavno naciniti. Medutim, odmah tтеЬа naglasiti da ve6ina domaCica g1·esi sto kнva majkinu dusicu. То se ne sme ciniti, jer se lekovйi sastojci ove veoma mirisne i lekovite biljke kuvanjem, pogotovu и nepoklopljenom sudu, brzo i p otpuno izgube, izvetre. Zbog toga ~~ preporueuje domaticama da majkinu dusicu samo popare kljucal om vodom, odmah poklope, oэtave da stx>j~ 2 sata. Gresi se i u pogledu upotreЬljene kolitine. Gotovo redovno se uz.ima tako malo тај kine dиSice da dobijeni сај пета gotovo nikakvog efekta. Treba uzeti punu supenu kasiku i popariti sa 200 grama (1 kljucale
easa)
vode.
~INA
DUSICA
453
Leko\•iti sasLojci нalaze se jedino i iskljucivo u listu i cvetu rnajkine dusice. U staЫjikama t10p~te nema lekovitih sastojaka. Zato se preporutuje Ьiljarima da sa osusenc majkine dusice skinu, '>svuku« list i cvct, staЫjike odbace, а list i cvct lzenneticki zapakuju da sacuva sve svoje mirisne i leko\,ite sastojke. Ova maLa ЬilJka је dobro sredstvo protiv proliva, jer ima prilienu koliёinu tanina (oko 5°/о), koji stave ko:Zu. Majkina dusica deluje kao izvrstan, prijatan i bezopasan konzervans, jer svojim \rrlo akLivnim mirisnlm etarsklm uljem sprecava vrenje. То neki лаsј cobani и planini dobro znaju, ра је sasvim i na"tlcno opravdano pranje ј parenje karlica za razli\ranje rnleka: u k~otao se stavi podosta majkine dusice i. dok \Юdа s njom kljuca, pare se karlice i drugo drveno posude, 1>jer se tako \1 alja«. Objasnjenje је lako naCi, jer timol i karvakrol, dva fenolska j edinjenja od kojih poticu lekovitost, antisepticka moc i svojstYen miris majkine dusice, lmaju svojstvo izvrsnog i neskodljivog konzervansa. Maj,k ina dusica, а jos vjse njeno etarsko ulje i timol daju se protiv c1·evnil1 paгazita, nar-ocito protiv deёjih glista. Antisepticlca svojstva majkine duЭice (dejstvo tri.mola i karvakrola) koristi i naucna, а ponegde i narodna medicina. Cim se ројаУе zarazne bolesti, kuvaju se i piju caje\'i od majkine dusice, је!" ona ima svojstvo da zaustav1ja razvoj mnogih patogenih klica, а neke i unistava. Majkiнa dнstca пiје oll-ovna. Ni du.Zom upotrebom ne izazirva nikakve znake nelagodnusti niti navikavanja. Za vreme raznih epidemija zaraznih bolesti u mediterar1skim zemljama se vekovlma upotreЫjava сај od majkine dusice, koji se pije umesto vode. Ova preventivna mera је veoma kori~na i lako izvodljiva, jevtina i prakticna, ра se prepoгucuje svima. Zarraienom vodom prenose se najstrasnije zarazne bolesti. Kuvanjem vode unistavaju se uzrocnici bolest1, ali \JOda postaje Ьljutava i neukusna. U vodu koja kljuca doda se malo majkine dusice i voda opet postaje prijatna i uikusna. Isparljivi lckovitt sastojci majkine du§ice izlucuju se preko organa za tlisanje. Zbog toga osobe kojima zaudara iz usta redo\m.Q uzimaju t"azne lekove и koji·ma su glavni sastojci pitoma nana i majkina dusica. Etarsko ulje od тај kine dusice proizvodi Biljna apoteka и Beogradu. Jedan gram tog ulja zamenjuje 99 grama majkine dusice. Zbog toga mnoga domacinstva drze u kuci nekoliko grama ovog ulja, ра kad zatreba, stavi se 1-2 kapi na kocku secera i popije sa ca.Som l1ladne vode. Posle toga se satima oseca prijatan dah iz usta, а to је istovremeno i zasti,ta od mnogih bolesti.
BERBA, SUSENJE, PAKOVANJE I CUVANJE MAJKINE DUSICE
Jedno је vazn ije od drugog. Nema se dovoljno reoi da se naglasi od kollke је ovo vaznos ti. I najbolja majkina dusica, najmirisnija i najlisnatija, sa juznih kameni·tih litica nasih planina suncem obasjanih, и rukarna пestrucnjaka postaje oЬicno seno itli, bolje reci, slama. Od takve droge niko nema koristi, а najmaлje bolesn.ik kome је lek namenjen.
LECENJE BJUBM
454
Zasto
је
ovo s,·c tako ' 'azno? Lcko,,iti sastojci majkine dusicc su vrlo ncpostojnna jcdinj\?nja, pogotO\' U ctarsko ulje 1.apravo је nosilac lekovitosti О\'С \·azne шcclicinskc biljke. Uljc је smesteno и rnikroskopski sitnim brada,,icasLim zlczdovitim tllakama koje sи tako lomljive da i najrnanjim dodirorn otpadaju, pгskaju i iz njil1 sc izliva i gubi to skupoceno mirisno ulje. Zbog toga se s majkiпoш dusicom mora vrlo pazljivo postиpati, od branja do upotrebe. 1\•laj kinu dLtsku trcba brati oko podne, kad nema vi~e rose, ро tihom, lepom, toplom, suncanom ''rcmenu. Ne sme se naЬijati и vrece, nego se mora pazlji,,o sta\rljati и korpe. Cim se obere. mora se ~to pre osu~i1i u tankom s loju ла jakoj promaji u hladu. Bolja se roba dobija ako se sиsi и zagrejanoj susnici, jer susenje traje krnce v1·eme, ali se mora strogo voditi racuna da temperatu,-a nikalco ne prede 40" С. Ukoliko је temperatura susenja vi~a, иtoliko su guЬici lekovitih sastojaka veCi i brZi. PrHikom branja majkine du~ice treba radirt:i ' 'rlo pai.ljivo, jer је to nezna biljka tankih grancica poleglib ро zemlji. Nikako se пе sme cupati jer se ti1ne biljka unistava, аЈ s druge strane, dobija se vrlo losa dt·oga. Mora se odsccati ili ostrim nozem, ili maiim srpom ili, jos bolje, e>Strim rnakazama za strizenje ovaca. Odsecati smno goп,_ju polovi11u lisnatil~ gt·ancica и cvetu. U donjim, п1anje-,,i~e odл,enJenim staЬljiбicama bez listova nerna lekovitih sastojaka. О tome Ьiljari strogo moraju voctiti racuna. I to је jedan od razloga ~to nam cesto vagonske kolicine neispravne majkine dusice odbijaju kako za domacu potrosnju tako i za iz\ТOZ. Radi sto potpunijeg i boljeg cuvanja najbolje је osusenu majkinu du~icu presovati i zatiш zapakovati и vi~estruJlru debelu illavu bartiJju. Razume se, ovo \'azi za veliku proizvodnju. Za upotrebu и domacinstvu naj· boljc је osusenи rnajklnu dиsicu dobro nabiti и nove vrece od visestruke 1
ћartije.
Imajuci и vidu velik znacaj majkiine dusice i kao leka i kao preventivnog sгedstva, а isto tako i kao prijatnog zacina, nijedno domaC.instvo, narocito u planlnskln1 predelima, ne bi smelo da ostane bez dovoljno nabrane kolicine majkine dusice. Ova blljka raste svuda. Cveta od proleca do jeseni. Za jedan dan moze se nabra-ti toliko da cela porodioa ima doYoljno majkine dusice do naredne godine.
IZGLED BIUKE Majk·ina du~ica је kosmopo1i tska dugovecna zeljasta biljka, polugr· mic, S\'ega pedalj visok. Zbijeno i gusto busenje sastoji se od poleglih, vrlo tankih (oko 1 mm), гazgranatih, mestimicno za zemlju priraslih, ispre· pletenjћ, na donjoj poloYini drvenastih, crveno-mrkih izdanaka i vтeza iz kojih sc dizu mnogobrojni uspravni ogranoi obrasli sitnim jajastim ili du· guljastim list icima i okгuglastim cvastima. Li:stiCi su svega 0,5-1,5 cm du· gacki, а ~iroki do б mm, ро obodu celi, tackasti od mnogobrojnih zlezdastih d1aka punih etarskog ulja i imaju kraЬku drsku do З mm. CvetiCi su dugacki oko 5 mm, dvousnati, dla~kavj, ima iu kratku drsk~u .i udruZeni su u gus-
MAJORЛN
455
ok1·иglзs tc c,·~sti Ј С ргi ја tпog i vr·lo
tc
Т rпа
pri vrhu staЬljiёica. Cveta preko cclog lcta. Cela Ьi ljka aromaticnog mirisa i ukиsa. mnogo ''urijaпti i formi шajkine dusice, samo и nas vise od 60.
NARODNA IMENA Leko\' i tom, rпн·1snom u kгasnom bblju na; narod је dao divna imena. Mozda sc ni prcma jL:dnoj biljci nije tako svojski ј toplo oduzio kao prcma О\'Ој maloj, sitnoj, ncuglednoj bl1jci, koja pokriva milione h ektara go1e ti, pasn jaka, li,,ada, pozaгjsta i drugiћ suncanih mesta. Е\1 0 пckol iko naгodnih imeлa koja sc najce~ce cuju u гaznim nasim krajc,,ima. Jos је Orfc1in krajcrn XVIII veka zabclezio na7Jiv majkina dusica. I danзs ј е ovaj naziv najpopularnij~i. Panoic је zabelczio sИcno ime: majcina (/usica. \ l uk Karadzic na\10di irne babi11.a dusica i роро,,ас, а ј а sam zabelezio и Crnoj GOJ'i popollac. I ostala narodna imena S l l dana kao iz ne'ke milostc: ЬаЬlпа duЬa, ЬаЬја dusica, bakina dusica, bLtko"ica, vreskovina, vrisak, di,,lji bosiljak, dиsiCina, dиsicka, materiлa clusica, materka, tamjanika itd. МAJORAN
sc ·astoji od osusendh i iseokanjh nadzemnih delova gajenog т ај о га n а и C\ietu, Majorana lzortensis Moench ( = 0 1'iganum majoraпa L.) - Labiatac. Majorun је pol:'cklom iz zemalja oko zapad nog dela Mediterana. Tamo ga i danas 1ima di\1 ljcg i и k иlturl kao dvogodisnja ili visegodisnja biljka, grmic ,,jsok do 1 m. U Zapadnoj i Srednjo j E \rropi takode se gaji, ali kao jednogodisnja Ьi 1jka visoka do 50 ст. Izgled droge. - StaЬlj ika је с е t v о r о u g 1 а s t а, razgranata, siva, maljava. Listovi su 'rise dlak avi, do З cm du gi, imaj и k ratku drsku, ро rubи su celi. Lиpo m sc mogu ,,idetli Zи te tackice (z 1 е z d е) na li stu, staЬljici i С\1 еtи. Na ''rhO\'ima lisnatih graocica nalaze se cvasti sastavJjene od sitnih, bclicastih Пi ruzicastih c're1'ica koj.i su n a osnovi s koro cetvorouglasti. М i r i s а је posebnog i prijatnog, а u k u s а a·r omaticnog, to plog nagorkog. Sastav. - Dгoga sadrii 0,7-З,S'iJ/o е t а r s k о g u 1 ј а, t а n i n а gorkih mate1·ija. Ulje је zuto Hi ZL1to-zelenkasto, sasvim posebnog, Ьlagog i aromaticnog mir isa. Sadrzi oko 401>/о terpena (naroCi1o terpinena) .i desnog terpineola. Upotre1Ja. - м:ajoran је naгo dni lek, 1k oji se upotreЬlj ava iznutra, slicno nani. Spolja se daje и oЬliku lekovite masti Hi a lkohoJa,t ure ·k ao nervinиm, protiv zapa1jenja koze i za lecenje rana (tanlin i b aktericidno dejst \!Q ~taгskog ulja). Inace, gJa\'ni deo droge potrose kobasicari k od nas i u drugim zemJjama Е\'ГОре kao aromatican zacin. Narodna ln1ena: bablna dusa, mazuran a, majeran, majuran, macurana, mczurana, mirislja,,ak, sanseg. Dгoga
LECENJE
456 N.МUSКA
RUZA,
BTUE~
RUZЛ
Rosa gallica L. i Rosa ce11tifolia L. -
Rosaceae
r и n i с n i 1 i s t i с i m а ј s k е r u zе beru se pre nego ~to se C\'etoYi potpuno razviju; od prYe vrstc se p011ekad bcru samo pupoljci. Prva rufa је taшnije Ьој е, purpurno-crvenai а druga је гuticasta. Obltik krunicnih ljstica је donekk srcoHk. Mirisa su vrlo prijatnog а ukusa о р о r о g; prva vrsta је jos poma}o i goгka . Berba. - Ruzin C\'et (Rosae flos) bere se ро najlepsem vremenu i brizlji\10 su~i cla sto potpunije saCU\'a miris ·i boju. Dobro spremljena, hermeticki zapako,,ana i stгucno ёu\1 ana droga sacuva prijatnu aromu. Sastav. - Irna 10-150/о ga1nog t а n i n а, galne kiseline, kvercitrina i svega oko 0,030/о е t а 1· s k о g u 1ј а, zatim voska, 40/о sесета, Ьоје i razniЬ soJi. . Upotreba. - Ruzin c\ret је taninska droga: dobar antiseptik i prijatan aromatican adstringens spolja i tiznutra. Izraduju se гuzin med i sirup i 1 \ 0da za gтgljanje. Kod nas, na Balkanu, obieaj је da domacice spra\rljaju »s1atko od п~Zз~ , koje se u narodu smatra kao izvrsna poslastica i lek za ispucanc usne, razлa oboljenja u sta ~ grla. l. Cvctni сај protiv proli\Ja (osobito za decu): ро 40 g rиZinog i cveta kamilice i ро 10 р; cveta podbela i trandavilja. Tri supene ka~ike ove sme~e popari se sa pola Ji tra kljucale \!Ode, poklopi i posle З sata ocedi i iscedi, sasvirn malo zasladi i pijc na 2 sa ta ро 1 kasika. 2. Ruf.in med: 1ОО g fino samlevenog cveta crvene ruie (od.mah posle branja i susenja) pokvasi se sa 50 g 50°/o-nog alkohola (ili prepecenice) i posle 3 sata doda 550 g alkohola . Posle 5 dana stajanja (uz po\rremeno mesanje) tecnost se odHje, а ostatak se ~iscedi, оЬе tecno.sti sjedine i aJkohol odes tiluje. Gusti ostatak se pomesa sa pola Иtra najboljeg meda. Uzima se isto kao i »Slatko od ruza<<: 2-3 kasike dnevno razmuti se и vodi, grglja i proguta. 3. Rul.i11 med s boNlksom: 5 g boraksa rastrlja se u posudi sa 25 g ruzinog rneda i upoтrebi za grgljanje, ali se ne pije. 4. Сај z.a z.појс11је (nazebl reumatizam): ро 30 g cveta od ruze, zoYe i Iipe ј 10 g C\'eta оЈ boгa.Zine. Dve supene kasike ove srne~e se popari sa pola litra kljucale ' 'ode, puklopj, posle 15 minuta ocedi, zasladi i sto toplije popije. Narod11a imena. - R. gallica: kaug-dui, kauk-dul, mahovinasta ruza, ruza meseC:arka, francuska ruza. R. ceпtifolia: vгtпica. duovska ruiai dupljanka, majska ruza, mirisljavka, retnontanka, l"07.ica, ruza-stoperka, rusa-stolistica, slatkaca, stolistna roza. stolistnica, cгljena rosa, sipak. К
МАК
Papaver
somniferu1п
L. -
Paparveraceae
Mak је jedna od нaj starijih kulturnih Ьiljaka. Gaji se vec viSe ћiljada godina kao lzraнlji\'й, l ckO\Jita, industrijska (u/јеи1а) i ukras11a biljka. Mak cini jedan deo kul tu1-ne js torije raznih naroda na raznim kontinentima kroz
457 Zbog opij Llma, dobl jcnog leka od maka, vodeni su krvavi ratovi, ра је s1avni prirodпjak Linc rnak nazvno Planta bellicosa. Malo је Ьiljaka koj e imaju za ooveka tako veliku veiZnost kao mak. Za nas mak ima poscban znacaj, jer smo mi proizvodaci najbo1jeg opijuma ла svetu (Makedonija). Makove caure su, s jedne strane, veljk izvozni artikal za ekstrakciju n1orfiлa ,ј drugih vafnill alkaloida а, s druge strane, veliko zlo ла selu (trovanjc dccel ЬеЬа iz nezлanj a) . Mako,ro seme је i danas z~ nas \razno, а donedavno је im<:tlo ogroman zn<:~ёaj, jer su strogi orto\rekO\' C.
GEOGRAFSКA RASPROSTRAXJ E~OST OP1JL:-.\SKOG МАКА U JUGOSLAVIJI
doksni postovi trajali oko 21 О dana godisnje, ра se ))smelo sarno na zej tinu ku,·ati« . Ko!iki је znacaj makovog semena vidi se i ро tome sto se u Vojvodini ne moze zamisliti praznik ni gozba bez kolaca s makom itd. Makove s taЬljike su sirotinjski ogrev u Vojvodini а l\1akedoniji.
OPIJUM Opijum
iz obrezaniћ var. album -
vazduhu zgusnu t i о s u s е n m 1 е с n i s о k koji curi jos zelenih саuга opijшnskog belog makal Papaver somniferum је ла
Рарё:l\те гасеае.
Rяsprostranj enost.
- Opij ums~i mak је poreklom, ро svoj prilici, i1 МаЈе Azije, odakle se i danas doЬija najvise medicinskog opjuma i odakle se kroz ' 'eko\'e gajenje Пl~jril o na Istok i Zapa1d . Ga jenje maka zbog semena, ulja i opij uma odavno se odomaCilo u Persij i, Eg1iptu i Indiji, а ka$nije u Кlni 1 па Balkanu, u Juznoj Americi i dгug,de. Gajenje. - Ua se doЬije 1 kg opijuma, potrebno је oko 1.000 m2 zemljista i oko 340 casova r~da. Sa 1 hektara doblja se svega 5-15 kg opijuma. Posao је vrlo spor i pipav. J edan radnik moze da »nabere« za dan naj vise pola kilograma afijona, »smole« ili »ka trana«, k ako ga nazivajou и Mak.edoniji. Od jedne саuге doЬija se svega oko 0)0 g opijuma.
458
LE.CENJE BtUEM
G::1јспјс opijшnskog maka и svrћu dobijanja opijurna izvodljivo је samo u zcmlj::1ma u kojima је toplo i susнo. Gajenje opijums kog maka је pod dr· zavnom kontl·olom, kao i druge monopolske kulture, za razliku od uljanog maka ёiја је kLtltura slobodna. Jcscnji USe\1 је bolji od prolecnog, jer daje veci prinos, Otporniji је prcma bolcstima i Ьо \је izdrii prolecnu su~u i druge nczgode. Serne iz obrezanih саш·а nije dobro za setvu, jcr је delimiёno izguЬilo klija\'OSt usled рогсmесаја i smctnj i ргi sazrevanju duboko zarezanih ёaura. Za dobljanje prvoklasnog scmeнa za setvu osta,,e se na nj-ivi pгvocvetne, najkrupnije i najlcp~c caurc da potpuno dozru, ра se izmedu njih izaberu najpunrije s najboljim scmenoш bclicaste Ьоје. Strogo stгucno odaЬiranje maka mora se vrs.i ti s vakc godinc.
GLA\' ICE OPfJ uMSKOG 1. MAKEDONSKl 2.
МАКА . - RAZNI NACIN I OBREZI\' ANJA CAURA МALOAZIJSКI (ТURSK I) 3. I ND IJ SКl NACIN
Mak је jcdnogodisnja kuJturna Ьiljka . Seje se u oktobru ili februaru, odnosno u martu, сiш vreme dopиsti i opasnost od mrazeva prestane. Seje se scjalicoш, sаш ili pome~an s peskom, jer је seme vrlo sitno. Seje se ccs to zajcdпo s rcpom, mrk\'Om ili kirnorn и redove na razmakи od 40 cn1. Zcmlja mo1·a biti Yrlo sitna i и staroj snazi. Na 1 hektar potrebno је svega oko 5 kg scmeпa. М а k v о 1 i t о р Ј о t и. Nije redak slucaj da rnak »ozebe« i da se zbog toga mora podsejaYati ili, u najgoгem s lucaju, prcorati ра sejati ne~to drugo. Kod nas se opijшnski mak gaji juino od linije Sar-planina-KrajiSte, dakle, и sli\'U r~ka Egcjskog n1ora, najvi~e ро rodnim njivama oko Vardara i njcgO\'•ill pri toka, dokle dopiru vetrovi i Ьlaga sredozemna klima. Glavna mcsta pгui1.vudnje п ајЬо1ј еg opijuma su okolina Kavadara i Stipa, dakle, najsи\'lja i пajtoplija mesta. Т о р 1 а, r а s t r е s i t а, ј а k а i n а d и Ь1· е n а z с 111 1 ј а u s t а r о ј s n а z i daje mnogo viSe opijuma i јо~ vi~e scmena. Nc tt-cba ga gajiti na s laboj , hladnoj, kiseloj, teskoj i vlaznoj zemJ ji. Crnica i plodni rccni nanosi su najbolja zemljista. Predusev treba da bude okopa\1 ina, ћostan ili graћorica. Duboko zimsko oranje i zaoravanje snega је najboljc za nase prilike, zbog redovnih prolecnih susa i vetrova. Stajsko c:tubt·c, ро 100 do 200 kg s uperfosfata i KN03 povecavaju kvalitet i kvantitet pгinosa la 5Оо!о i Yise. Biraju se ' 'isoravni ili padine jugu okrenute, jer
459 biljka ~tп1da od ranill jcsenjiћ i poznih pro1ecnih mrazeva, hladnih zimskiћ \ t:tГ0\':.1 S \'iSoki\1 baJkan$kih plaлina, pre\•elike ј dttgotrajne SUSe, SU\'iSne kise, vJagc i maglc koja sc cc-sto nagomiia u tkotlinama i dolinama (Jnt-a7i$ta) . Narocito i'.a \'П;mе о Ь г е z i v а n ј а с а u г а n е s m е Ь i t i У е t r а, k i s е ра cak ni rose. Kad usev n1ikпe, pt·ot·edi se (40 х 40 cm), oprasi 2-З puta i, uopste briz1ji\'O obradujc. Bitjka u prolece, Cim otopli, brzo izr aste, bujno se pocne t-az,•ijati, гazg1Ћna sc i okiti vrlo lepim krupnimJ kovrdzama, golim, talasas tim , srcbrnobclim ili pcpeljastim listovima. СеЈ а biljka је srebrnastosiv· kasta od \'Ostanog pepc1jka. Mak C\7eta u maju ш junu, sto zavisi od godine, sortc, mcsta, Z~.;mljista i k]jme. Prolecпi, jari usev C\leta na 10-20 dana kas· nijc od jcscn jcg. Biljka naraste do 1,5 m. StaЬljika se grana tako da na jednom stгuku ima 10 do 20 glavica, koje jedna za drugom postepeno sazrevaju. Kada је mak gusto posejanJ sitniji је i ima svega 1-2 sitne glavice. Za 10-15 dana prec\reta cela nji,,a. Tih zarkih dana, osobito pred vece, buru i kisu, 7а ,,rcmc ]etnjih zapara i pripeka, s makovih polja se rrэ.zliva opojan i tezak miris S\'ojstYen maku. Seje se m:зk s Ь е 1 i т с v е t о m , jer ova vrsta daje opijum s najveCim procentom morfina. Mak s pla,rim i crvenim cvetom је jaci, kтupnij i , otporniji, da.ie ' 'ise opijuma i semena, a1i ovaj opijum ima manje morfina i zbog toga se manje ceni. Gaj•i sc kao uljevna biljka zbog senzena. Prinos i k\'alitet opijuma zav.i.se od klime. Su~nih godina је manji prinos, аН opijLtm ima vise morfina . PJod је caura raznog oЬlika: jaj<>lika, kruskasta, splj<>Stena ... Ро celoj blljci ima mlec11i!1 cevi s beli7n m lecnim sokom, od koga ро· rice otro1111ost cele blljke, jer se и mlecno1n soku nalaze alkaloidi. Pri odabit·m1jи opijи1пskog maka tt·aic se sorte sa sto јасе razvijenom mrei.om mleёni!? Ce\li (о~ю~?;"tо Ll cato·ama), sa Sto vise m lecnog soka, sa sto vise morfina i sto kntpпijim caнrama koje Sll »Slepecc, tj. potpuno zatvorene, nemaju Otvore, rupice na gornjem delu rispod zгaka:stog ziga. Berba opij•m1a. -- Ро spolja~njem izgledu, !konzistencijri i pipanjem proiz110daci ocenjuju kad је n а ј р о v о 1 ј n i ј i t r е n u t а k z а о Ь r е z i ''а n ј е, v а d е n ј е о р i ј u m а. Obicno 10-15 dana posle opadanja C\,eta, cau1-a dostigne S\'oju maksimalnu veHci•nu i tada је najsoenija. U tom stadiju se ispod glюice i iznad prstenastog zadeЫjanja na 5-tablojdci pojavi 7uckast kolut sirine nekoliko milimetara. То је najbolje vreme za obrezivanje. Cim caut-a pocne zutiti, .sazre,,ati, oevrscava ti i bivati manje socna i manje meka, \'еС nije dobra za obrezivanje, jer daje manje apijuma. И zt·elom seme1ut пета alku.loida. Zato је pog:re~no mHljenje da ј е zrelo makovo seme otrovno. Ро Sllncaпom, potpuno suvom i tihom vremenu posle podne, radnici 'icni ton1 p oslu, »afiondzije«, o~trirn seci•\rom, umotanim и krpe ili u drvo tako da samo malo viri пароlје, pJitko obrezuju caure. То su najce~ce stari brijaci, zileti, nazuЬljeni celiёni nozevi i sl. Svaki kraj i svaka zemlja ima S\'Oju vrstu priЬora, nacin obr·ezivanja, sakupljanja i prerade. ~od n~s na- · cine jedan ili tri шanje-vi~e v о d о r а v n а reza skoгo oko cele glavice. U Indiji naciлe ''i~e okoшitih zareza, а u drugim zemljama nekoliko kosih 7a1·cza. Vodoп\•\'IIO obrczivanje oko сеЈе glavice је najbolje , jer tako se zascce naj ''eCi broј mlecnih cevi, najpouzdanije sprecava da sok ne padne na саш·е
LBCENJE BIUEM
460 zemljн
i najvisc soka iz gla,rc i5cu11i. Berati idu и n а t r а~ k е da ne Ы гukama i te1om s kiпuJi sok s glavka, jer on smesta u kapljicama ili suzicama росшi cim se eaura ozlcdi. Zarez mora blti vrlo vesto i hitro ucinjen, oko 3/ 4 оЬlша glavice, t а с n о d о s i t а 5 t о g d е 1 а s р r о v о d n i h 5 n о р i с а, jcr se tu nalazi naj,,i~e mlocnih cevi. Ako је zarez kratak i plitak, onda се i5cuлti n1alo 5oka jer се mali broj ml,e cnih cevi Ьiti ozleden. Т, naproti\' , ako se p erikarp skroz prosece, ako је, dGVkle, zarez suvise dubok, mlecni sok umesto da iscuri па povrsinu, guЬi se u unutra.Snjosti ure. Osim toga, u tako presecenoj glavioi nastaju smetnje pri sazrevanju, а seme је za proizvodace isto ta•ko vaian prihod kao i opijum. Sok је gorak, Ьео kao rnleko, oko zareza se uhvati и kapljice, koje 5е skoro trenutno z g r u а ј u, zalepe za cauru i na vazduhu ubrzo posmede pod uticajem
ea-
s
enzima. Sutradan ujutt·u, nozicem ili narocitom spravicom (>>beгalke«), radnici sastruzu te mгke, JepJjive kapljice u male limene ili zernljane sudove ve· zane napred о pasu beraca, izvade ith kod kuce i ostave 2-3 dana na prornaji pod kro\тom ili na suncu da se rnalo prosuse. Sav opijum se odrnah posle zюrrsetka berbe prenese u jedno zbirno mesto (kod nas и Skoplj>u), tu 5е pomesa, gnjeci (>>malaksacija«) d tako homogenizиje ili »egalizuje«, tj. doЬija se jedinstven opijum jedne zemlje za tu godinu. Zatim se naCine mali h1epci6i ili kalupi do 1 kg, иviји и makovo lisce da se n e zalepe jedan za dгugi i ostave naгetko poredani na drveni1n stelaiama u supi da se na promaji polako suse. U Maloj Aziji suse :ih u korpicama oЬlozenim plodovima stavo]ja (Runzex) da se ne bi zalepili. Тај
р
r е s а n ili »S i г о V« opijurn sadrii oko SOo/o vode, а susenjem posle vise rneseoi ili godinи dana spadne vlaga na 8-20О/о . HlepciCi ·se morajи ·dovo1jлo razmaCi da se ne doticu kako bi se sto brze osusi·Ii, јег ako poplesпive, gubc nшogo morfina i tesko se mogu prodati. Osusen opijum је r azlici·tog oЬlika i velicine. Na povrsini hlepciCi i opeke nas eg opijuma imaju ostat·k e mako\rog lis·t a rШ samo karakteristican mozai•k , otisak od nerava otpalog lista и kome ј е vlazan opijurn bio umotan. Svaka zern1ja p1·oizvodi i iZ\'OZi opijum и drugom oblikи, ора se vec i ро formi rnoze znati odakle opijum .potice. U нov:ije vreme u nekim zernljama vade morfi.n iz sarnlevenih rnakoviћ caura, zbog cega su one postale na$ VaZan izvozni artikal. Prodaju se caure kako od opijumskog шаkа iz Makedonije tako i od ulj anog Ш Vojvodine. Vade ga i jz cele tek procvetatl e biljtke, јег и celoj Ьiljci ima morfina. Inace, u podunavskin1 zemljama, osobito и Voj\rodini gaj~ se vrlo mnogo marka, ali ne za vadenje opijиma, nego samo za doЬijanje semena za kolace, poslastice i vadenja иlја za jelo i industriju. Ovo seme nije belo, nego sivoplavo. SVOJSTVA OPIJUMA Opij.um је ла prelomи crvenka'Sto-rnгke Ьој е, tezak, suv, homogen, cvrst, grubo zrnast i sjajan kao smola. U .prah se moze srnrviti tek kad se potpuno osusi; inace sc gnje6i i lepi. Opijиm је svojsh,enog, narkoticnog mirisa, nesto ljuto-oporog, neprijatnog i vrlo gorkog U!kusa. Nas opijum је
МАК
461
vrl o aromatiёan, ра se i zЬog toga m nogo ceni. Kad se rukom gnjeci, omek· sa i da se mesiti kao testo, guma ili smola. Opij um је kisele reakcije. !'v!aloazi jslci, t u1·sk( carigradski ili smirnski opijum s lican ј е nasem, sadrfi \ I JSe od IOn/o п1orfjna, samo nije ta.ko cist, irna vise sastrugane pokozice od caure, vise deliCa ш .са i v]age.
nа
s
Za
medicin s ke m а 1о а z i ј s k i
svr h e
up o tr eЬlja \' a
se
uglavnom
о р i ј u rn. · Ostali slu.Ze za Шivamje.
Рr ераr i rаn i о р i ј u m. Opijum za uiivanje: ри5еnје, zvakanje i pice. - Kineski opijum. - Najvise opijиma proizvodi Kina. I pored toga ga је doneda,,no uvozila. Za 'POSlednjih sto godina и Кlni se vodi privatna ј s lиZbena borba pr·oti\1 uzivanja opijuma. 17~dijski opijunz najvecim delom se izvozi, а manjim delom se и zemlji potгosi, mnogo vise za и.zivanj e nego za lecenje . U nekim pakrajinama ga-
jenje
је
dozvoljeno, ali
је
ipak pod driavnim nadzorom.
Pel'·sijski opijum је slican nasem. Dosta је cist.
UPOTREBA OPIJUМA U NAUCNOJ MEDICINI Opijиm
se daje za lecenje nervnog sistema, cirkulacije, organa za disanje i varenje i dr. Sluzi kao analgetik (uЬlaiava i otklanja bol), hipnotik (uspavljuje) i sedativ (urniruje) . Upotreba m u је cesta i raznovrsna. Lekovitost i otrovnost op:ijuma poticи od njegovih alka101ida, и prvom redu morfina, mnogo manje od kodeina, papaverina i ostalih alkaloida. Kodein se upoti~eЬJjava za uЫazavanje kaslja. On је Ьla.Ze sedativno sredstvo, manje otrovan i uopste manje skodljiv od morfina, jer ne izaz1va nav.blru. Premda је morfin glavni ri najaktivnijri alkaloid и opijumи, nosilac nje· govih farmr kodinamskih osobina, ipak dejstvo morfi.na је drukcije od delO\'anja opijuma , jer ostali al·kaloidi и ovoj drogi ројасаvаји ili slabe analgeticna , otrovna i druga svoj stva opijuma. Malo је droga koje su tako svestrano i temeljno proucene kao opijum. Pantopo n, Opial, Dorr1opon, Opum concentratum, Panopin ,ј s1icni opijumski preparatri imaju sve ili samo pojedine a lka1aide opijuma bez balastтih materija, t ako da im је dej stvo obicno brie, а i drukcij e od opij uma. U novije vreme sve se vise ttpotreЬljava ova vrsta opijumskih lekova, jer sи se u p r aks.i pokazali kao vrlo dobri. Na primer, pantopon sadrii sve alkaloide и likи hidrohlorida priЫiino u istom odnosи kao и opijumu.
V
а
а n а р о 111 е n а i upotreЬljat1ati jedino
i n
smeju se jaj u se sam o
и
о р о т е n а!
opijum i 1nakove caure i iskljucivo pod kontrol01n l ekara, а doЬi -
apateci.
SASTAV OPIJUMA
U opijumu ima 26 alkaloida. Oni ci·n c priЫizno jedn·и cetvrtinи droge. Nijedna dntga droga nema toliko mnogo alkaloida kao opijum. Oni sи ,,ecim delom vezani na т е k о n s k и k i s е l i n u, а ostatak na sиmpornи i mlecnи. Ima i т е k о tЛ i n а, laktona mekonske kiseline.
462
LECENJE BIUEM PROSECЛN
Moгfina
. Narkotina Kodeina PapaYerina Tebaina . Narceina Ostaliћ alkaloida Mekonskc kiseline
SASTAV OPIJUlvtA
2 -23 2 -12
0,50,40,20,1do 3-
5 1 0,5 0,2 0,5 8
(~ 1/о):
Mckonina . . . . 0,8- 1,2 Kaucuku slic11H1 supstancija 6-10 Sluzi, gume, pcktina, secera 40-50 Masniћ maleгija . . . . 2- з 1 Smole, \ oska, bclanёevine 15-20 Mincralnih matcrija 5- 8 Vlage . . . . . . . . 8-18
FALSJ FIКATI OPIJUMA. ISPITIV ANJE
Opijum је vгl o skupa i veoma vaina dгoga, zbog cega је cesto i na razne nacine falsifikuju, osoЬito za \'Гете таtа i nercdo\rnЉ prilika uopstc, kad је sпabde\'anje otezano. U zemljama gdc је opijum dr~a,mi monopol, falsifiko' 'anja su gotovo potpuno onemogucena, jer је drza\rna kontrola vгlo stroga. Pre pustanja u promet '' гsi se ispitivan је opijuma i na kontrolisanLL i ispravnu drogu udaгa sc drzavn.i zig i plornba. U ra7..nim zeшljama opijum se na razne nacine falsifikuje.
PROBLEtvl OPIJUl\tiA I OPIOlv1ANIJE. BORBA PROTIV PREK01\1ERNE lJPOTREBE OPIJUMA I NJEGOVIH DERIVATA
lstorija opijuma kroz vekove
Lekovitc i opojne osoblne opijuma cini se da su Ьile poznate odvajkada, ali su prva saznanja magloYita. lVIozda је to О т i r о v Nepenllzes. Н i р о k r а t pise о opijumu da uspa\'ljLtje. D i о s k о r i d i Р 1 i n i ј е razlikujи ekstrakt iz biljkc od soka sto силi iz ozledcne caure. Vec Dioskorid spominje d~ ga fulsifikuju sokom od divljc salate i gumorn. То је, izglcda, р r ,, i р i s а n i s р о n1 е n i k о f а 1 s i f i k о v а n ј и d r о g а . izJaic mcdicjnsku upotгebu »Opiona«. Celzijtts ga naziva Lacrima Papaџeris, sto се rcti mako,,e suze, jer kad se zelena makova caura zascce, iz nje kao bele suze curi sok, kojd se ubrzo zgusne i na cauri ul1vati kao neke sitne smcde регlе. Kinczi su gajHi n1ak jos da\тno prc nase ere i kao i mi u Vojvodini i dлlgim паsјт krajevima upotгeЬlja\1 ali samo seme, Ьilo za mcseпje kolaca biLo za ccden је иlја. tini se da su za opijuш Кinezi saznali tek и IX veku od Arapa, s kojinн1. su trgo,,alc juinc kineske luke. Oko l1ilj adLt godina u Kiпi se opijum urotr·eЫjavao sюno i jediлo kao lck , narocito protiv dizenteri је (sпlobolje). Pusaci opijнma mcst imiё:1o se ја\ ljaju tek polo-v·inom XIII vel·a. U pocctku, ,,lasti nisu nBta preclllzimalc, ali kako је pu~enje pocelo uzimati (\п: vecc 1·azmcre opasne epidemijc, zabп.1пiena је t1·govina upijи mom 1820. godinc. Uslcd toga se нaglo raz\rijalo kr·ijtш1caгenje. Holaactani ј EngJezi пajviSc dopгinese sirenjtl opioma11ije u istocnoj Aziji. Opijшнsko Р
lini
ј е
463 pitaпje lt Kini post~jзlo је sYake godine S\1 C aktuclnijc. Dгlavne ,,lasti Slt svc morak intCП1 CПisati. Ipak su S\'C te mcre Ьilc priliёno Ьlagc, jer se nije moglo pгe(l\'i(lcti kc:l!k' а neman pгeti narodu. Tek kad је 1839. god. s in
ccsce
kincskog caL-a naplЋsno ut11ro us1cd tro,,anja opijumom, dvor· narcdi da se zaplcni i unisti sa\ opijum koji se bude nasao u Kantonu kod cngJcskih i tlrugih cvropskill trgo,-aca. Jstovrcmeno је zabranjen uvoz sve robe iz E nglcske. Zbog ovoga dodc i zmcёlu K·i ne i Engleske do tzv. р r ''о g о р i ј u ms k о g r а t а. Neprijatcljsl\'a su trajala dve godine i zavrsHa se kapitulacijom Kine l842. godine: ugo\'Orom u Naпkingu Engleska dobi luku Hoogkong i Kina se оЬю,сzа da otvori jos pet pгislanista straлoj trgoYini, da plati \'Cliku ods tctu za uni s teni opijum. Od 50.000 sanduka opijuma, koliko је Indija iz,'ooila Ll Kinu 1850. god., izvoz је porastao 1865. god. na 70.000 sanduka. D r u g ј о р 1 ј u n1 s k i r а t (1857-1860) vodile s u, pored Engleske, jos i Francuska i Sjedinjene Amcriёke DгZave. I ОУај rat је Kina izgublla. Ugo\'Or о miгu jos је teze pogodio K~·nu: ustanov1jena је eksteritorijalnost s tranaca, meduna1·odnoj trgovini su otvoгena nova p11istanista i jos mnoga Jr-uga ponize nja dozi,,e Kina. Da Ьi koliko-toliko sprecila oclLi11 zlata iz dr· !aveJ i sama Кiпа росе gajiti opijumski 111ak i za kratko vreme postade naj· jaci p1·oizvoc1щ: opijuma па svetu. Dakle, sto Ьi se kod nas reklo »u dri brigu па \'eselje~< .
s,ra nastojaлJa prosvecene i rodoljubive intcligencije, narocito skolo~ \'ane omladinc и Kini, П1nogobroj nc antiopijumske lige sirom S\1eta, S\'Ctska stampa, gnu$anje i san1ih drzavnika na najvisim polozajima prema politici svoj ih ' ' lada prerna Klni (govo1· Gledstona u engleskom paтlamentu 1848), sve to osta uza1udno. Pi tanje opijшna i opiomanije је veoma krupno. Jedni ga puse, drugi piju, а treCi Ltbгizga,,aju sebl injekcije morfina, heroina i sl. Jedni ga uii''aju da bi sc bar rrenutno oslobodili tuge i zalosti, sitnih S\1akidasnjih i krupnЉ bt·iga i nevolja. Drugi, opet, kao ' 'elika deca, iшitiraju prve smatгa juCi da је modcгno i otmeno sve to sto noije obicno ј normalno. TreCi traze neko srcdstvo za dгazenje. I t ako dalje. S\'i se oni ubrzo zagliЬe и Ьlato i sljam i vise ne mogu natrag, no >>teraju dok mogu,<, do konacne propasti, nimalo »sla,rne otmene smrti«. U pocetku, to prija1 no i neobicno raspolozenje postiZe opioman malirr.. dozama, а docaije postepeno sc te doze moraju iz dana и dan povecavati da bi se moglu postici jsto raspolozcnje. Pusac opijuma nајрге guЬi \'Olju, osetlji\юs t, гazun1, zatirn se jaYlja hronica:1 gastroenteritis, tvгd zat\'Or tstolice na 10-15 dana), posJe ccga dolazi jak dizentericni proliv i retko mokrenje; и шоkгасi ccsto 1ima belancevine. Jюr ljaju se upa•l a p luca, nepгa Yilnost i ustreptalos t bila (pulsa), ncuralgija, progгeэivno slaЬljenje, rukc ј лоgе drћte. Jicc potamni, oci su jspijene i upale, javlja se opsta utuёenos t, tron1ost, nеп1ос, 11t:pokt·ctlji,юst, prerana ostarelost, moralna otupelost i fizicka nemoc (bolesnik n1okri pod sebe) i najzad nastupa smrt zivog lesa. Vojnicima је 1ле ju1·isanja potajno davan opij urn и picu da bi postali svi 1·epiji i rzenzilosпlniji. - Nelci istorйcari m isle da kao Arapi ћasisu, tako
Turci opijuтnu LгеЬа da zahvale za svoje sjajne pobede i osvaj anja. Pre borbe vojnici su јеЈј opijum i usled toga su postajali hrabriji, neust·rasiviji, sviгeplJl, »junaci bez n1ane i straћa{< . Tvrde da ti u zemljj pocetkom svakog rata nestalo opijuma. Tako su, па primeг, austrijske vlasti preko svo-
464
LECE.NJE BIUEM
obavcsta\'anc kacl god Ьi se Tш·ska Cш·c,•ina 5pr~mala za rat . Vojni nakupci, tttrski tt~govci bi kupova\i , ·elike koliciпc npiJuma и Solиnu , Scгezu, Bi,tolju, Skoplj u i drugim mestima Makcdonije. Poeetkom O\' Og \•eka, ser Robert Hart, tadasnj i direktor kineskih carinarn ica, procenio је da jedan K.inez popusi oko 4 kg opijuma godisnjc, sto Pl·cc.lsta lja za jednu naselj enи pokrajinu, kao sto је to Se Сuал, godisnj u potrosг ји od З m iliona 600 hiljada kilograma. jill
»ZЫra
i
~pijuпa~ U\'Ck Ьivalc Ыago\·remcno
Od p1·ilюdn ost џаrенi/1 p1·odajoпz droge, kolon i jalne vlas ti su i zdrza,)al e S\lll upгй\'11ll vlast. \ 'eCina kolonijalnih vlada imala је toliko k о r i s t ј od opijuma da је mogla rp 1 а с а t i i i z d r а v а t i с е 1 о k u р n о с in о'' n i s t \' о, У о ј s k и ој s v u о s t а 1 и и р r а v n u v 1 а s t 1 р о dm i r i t i d r u g с d r а v n е r а s h о d е.
z
z
ZA STA SE SVE TROSI OPIJUM? VISE OD 9Оо!п PROIZVEDENOG OPIJUMA POTROSE NARKOМANI Zah\-aljujuci ' 'elikon1 broju veoma vafnih alkaloida, opijum ima siroktt i raznoliku иpotrebu. Najve6i deo rnedioin skog opijurna trosi se za proiz,·octnj ll rnorfina. kodein a, papaverina i drugih alkaloida i njihovih derivata potrebnih za lecenje. Ivlanji deo trose apot6ke i dгogerije za izradu Ьinktura, ck trRkta i drugЉ galenskih p l"eparata. Na zalost, jos u vek najvise opijuma potrose opiomani. Racuna se da kolicina morfi na kоји godiSnje potros i 200 opiomana iznosi Yise nego mcdicinska god isnja potrosnj a cele Jugoslavij e. Iako su u iz,resn im zemljama tvomice opijumskih alkaloida pod strogom drza\'nom kontrolom, ipak se iz njih ve6i deo pгoizvedenog rnorfina i heroina proda za u.Zi,,anje. I pojedine vlade i Svetska zdravstvena organizacija pokusюrale su nз s,·e moguce nacine da s prece ili bar da smanje broj opion1ana i ostalih, i da se ba r p r iblizno dobije cifra ·izvezenog, odnosno uvezenog i za u.Zi\ra.nj e utrosen og morfina, heroina i ostalih opijata, a li 6Vi pokusaji ostase bezuspesni i uzaludni. Ogranicenje proizvodnje opijuma Ыо је cilj Konferencije u Эangaju 1909. U Hagu је 1') 12. god. JSazvana I meёtunarodna konferenoija protiv proiz,,odnje i krij umcarenja opijиma i njegovih aJkaloida i deri\1 ata.
»BELA KUGA« Za Kinи ј е opiomanija Ьila veci porok, nesreca i opasnost no alkoћol za mnoge cvropske zemJje. >>Be la kuga« i danas kosi milioпe zivota, razara stotine mirnih i dotle srecnih porod~ca, dovodi и pitanje ops1:anak izvesnih pokrajjna, plemena, naroda , ра cak i driava.
M:\KOVE CAURE U NAUCNOJ FARМACIJI I MEDICINI VAZAN LEK I JOS VAZNIJ А LEKOVITА SIROVINA Prazne makove caure ili glavice su krte, velike ·k ao јаје, s mnogim pregradama. Caurc su raznog oblika i veliёine, okгuglaste ili jajasto-duguljaste, gole, sivkast o-zelen e ilri. pepeljavoplavkaste, na vrhu imajru veli·k , pljo-
МАК
465
snat, okrugao. tockast, sedeci zig, koji је zrakasto isprugan, obicno sa 1015 zubaca. Pod figom ima ponekad desetak rupica. Ukusa su пept· ijatnog, garkog. Glavice koje nisu gorkog ukusa treba odbacirti, jer poticu od zrele Ьiljke bez alkaloida. HemijskJ sasta~·. - Ukoblko su xaure brane zreJije, utoНtko sadrte ·m anje opijumskih alkaloida, tako da zrele carure imaju jos svega oko 0,02О/ 0 (Frome). Inace, nadeno је oko 0,18°/г-0,28о/о morfina, 0,04О/о naa'lrotina, malo papaverina, narceina, papaveramina i ostalili opijumskih alkaloida. Nezrele caure u prosveceoim 7.emljama mogu se dobiti samo u apotekama na recept. Prepisuju ih jos neke farrnalropeje za izradu siгupa. Deluju slicno opijumu. Makove caure su sredstvo za umi·r enje i uЫazavanje bolova. U apoteci se ma kove caure cuvaju pod kljucem, kao i ostali otrovi. Pokusaji izvesnih vlada da se zabrani sejanje maka dosad nisu uspeli, jer to је ne sашо hran1j iva i lekovita nego i veoma lepa ukrasna biljka. Nekih godioa s e samo iz Vojvodine izveze oko rnilion kllogrЗJma praznJ.h, 7.dravih, leko\'itih caura, jer se и farmaceutS1koj industriji ~~ njih vacli n1orfin i drugi opijumski a lkaloidi va2ni za terapiju. LEKOVITE Majke,
СА URE U NARODNOJ MEDICINI VELIKO NARODNO ZLO
osoЬito ро
nasim vojvodanskim se1ima, za vreme veli'kih i teskih poJjskiћ radova, kuvaju mako\re caure u vodi, ocede crvenkaбto-mrku tecnost, oslade 1 daju boleslji'Voj ·i placljirvoj deci da piju ili da si5aju da se smire, da ih prode trbobolja 'i da spavaju. Iako su zabelezeni slucajevi trovanja, i mada zdravstveпi radnici vode upornu propagandн protiv upotrebe ovog otrova, ipak se >~mak« jos 'Ponegde daje deci da piju. МАКОVО
SEME
Makovo seme n ije otrovno. Na:protirv, ono ј е vrlo hranljivo: daje vise kalori ja nego meso. UpotreЬljava se seme od opijumskog i drugi•h vrsta maka. Kod nas se mak шnogo seje narocito u Makedoniji i Vojvodini. Makovo seme је vrlo sitno zrno, svega 1-1,5 mm u precniku, bubrezastog oЫika i golubije Ьоје. U ulegnueu vidi se mali Zиckast oiiljak od pupka. Lupom se vidi karakterirsticna mreza od sestouglih okana koju grade nabori semenog onюtaca. U belom, masnom, velikom endospeгrnu leii mala klica u ob)jku luka. Ukusa ј е Ьlagog, uljast-og i dosta prijatnog. H.e mijsld sastav. - Ima 45 do 550fo masnog suJivog ulja, 200/о belancevina, sluzi, lecitina, pentozana itd. Ne-tna alkaloida, prema tome, seme nije otrovno kako to mnogi misle. Da је makovo seme otrovno, onda Ьi svake godine Ьilo mnogo mHiona potrovanih osoba u Jugoslaviji, Rumuniji, Madarskoj, Cel1oslo\rackoj ·i Austriji, jer se и trim zemljama svakodnevno trose vagonske kolicine makovog semena za spravljanje najraznovгsnijrih kolaca i poslastica. Prvim, hladnim cedenje m dobija se olro 20О/о bezbojnog ulja, naknadnim, toplim jos 20О/о, a]i је ovo tamno obojeno i zbog toga se upotreЬljava u industriji, а ne za medicinske svrhe' ni1:i za jelo. U nasim tvomcama zej-
466
LECENJE BlUl?.M
tina doЬija se danas iz makovog semena vrlo ukusan zejtin za j elo, vrlo slabo obojen. Ranije se и n1nogim rnestima Makedonije cedio na primitivan, zastareo naoin tarnno obojen zejtin za jelo »~arlagan«, te~kog, neprijatnog, иze zenog mirisa, и1 ј е koje se Jose сиvа i brzo u gorea. Makovo иlје se sastoji pretezno od g11icerida oleinske i linolne kiseliJ1e i zbog toga је susivo (dоЬго za kuvanje fi rnajza) i ima veЊk jodni broj. Upotreba. - Seme se и apotekama i и kozmetioi upotreЬljava za iz. radu emulzija. Inace, gla,ma upotreba ma!kovog semena ј е u industriji zejtina za jelo i za izradu firnajza i sapuna, а и Srednjoj E vropi i •n a Istoku za '.izradu raznih kolaea. Uljanim pogacama hгane stoku, а slufi i za falsifikovanje zaoina i droga и pra~ku. Uljane pogace su vrlo hranlji~ve. · Otkud potitu trovanja makovtm semenom? - U Mal!arskoj su 1910. god. zabelezena trovanja mako,,im
kиkurik,
ve-
МALINA
Rubus idaeus L. -
Rosaceae
Malina se kod nas mnogo sadi zbog ukusnih plodova. NajvBe se gaji oko gradova, jer se veci deo plodova prodaje и svezem stanju na gradskim pijacama. Od maИne se pravi т а 1 i n о v s о k, а od ovoga se izraduje т а l i n о v s i r u р (Sirupus Rubi idaei), koji propiэujи nasa i gotovo sve druge fa·r makopeje u S\'etu. U malinama i·ma oko 70 do 900/о soka. Sok sadrn oko 20/о 1 i m и n о v е i ј а Ь u с n е k i s е 1 i n е, malo mravlje kiseline, secera, pektina, isparljivih ·mkisnih sastojaka, crvene Ьоје i dr. Ima v i t а m i n а G. Malinov sok је vrlo zdrav d prijatan napitak. Znatnom kolicinom organskih lci'Selina О\7 ај sok osvezava, а aromaticni sastojoi mu popravljajи miris. Zbog !ере zivocrvene Ьоје, prijatnog mirisa i иkusa, malinov sirup se vrlo cesto dodaje 1-azrum tecnim lekovima. Infuza, dekokta i os tali tecni lekovi, naroOito oni u decjoj •praksi, najce~ee se zasladuju malinovim sirupom. Osusen. malin.ov plod ulazi и saэtav vo6nih iИ tzv. vitaminskih cajeva zajedno sa plodovima sumske jagode, borovnice, sipka i dгugog d!ivljeg voca. Izrada tih cajeva kod nas је nepoznata i zanema~rena. А to је veli!ka steta, jer nema prijatnijeg napi1ka preko zime od саја nacinjenog od mesavine osusenog sumskog voca. Osim toga, sve to kiselo Ј oporo divlje voce i и osиSenom stanju jos u\rek ima znatnu kol!icinu v i t а m d n а, pogotovo vitarnina С. Kad se ima и vidu da preko leta nedostatak vi~tamina С nadoknadujemo raznim drugim vocem i zelenim, svezim povrcem, da irmamo mnogo
МАNА
467
maJina, da mnogo \'ОСа ccsto preko leta propadne, jer ne moze sve da sc pojcde, onda ima јо~ \' i~e razloga da svaka doma6ica preko leta osu~ i ро nekoliko kilogtCtma malina za svakog clana porodice i da to ёuva za zimu i prvu polo,,inu pr·oJeca kad nema sveze hrane. М а l i n о v 1i s t ( Rubi idaei foliшп) sadrfi tanina, flavonoida, vi tamina С i organskih kisclina. UpotreЬlja,,a se protiv proli\-a i uop~te kao adstringens. Ulazi и sastav grudnih cajeva. Fermentiran lis t pгijatno miгi~e. s licno kineskom ёајu, zbog cega је ovaj еај cesto sluZio kao zamena kincskom caju. Cesce se daje smesa fermentiranih listova maline, kupine, jagode, ogrozda i riЬizla. То su siro tinjsk.i ili ratni caje·Yi. Naгodna lmena: jagodnjak, malina planinska, malinjck, maljuga, muraga, plasmika, sunica, himper, СГ\1 СЛа jagoda, cпrena kupina, cr]ena kupina.
МАNА
Pod nazivom l>mana{( podrazumevajи se razni slatki biljni eksudati. Oficinalna mana је na vazdиhu osusen sladak sok, koji curi iz povredenog staЬla gajenog crnog Ш m alog ј а s е n а, F1·axin.us orn.us L . var. ro tundifol ius Oleaceae. То је drvo visoko 8-13 metara. Rasprostranjenost. - Najvise crnog jasena ima и j uZ:noj Evropi. U nas ga ima ne samo u Dalmaciji nego i ро ostalim sumama Balkana. Na sever· noj obali S~cilije ~с gaji (frasineti). Ona је glavni proizvodac mane. Gajenje. Berba. - Crнi jasen se sadi и dobru zет lји na rastojanju od 2 т, cesto i kao mesovita kultura zajedno s тaslinom i kestenom. Vadenj e mane pocinje oko osme godine i traje desetak godina . Posle toga se drvo odsece, ра se osta,re jzdanci, koji se kasnije eksploatasu . Zarezi,,anje pocjnje и julu i traje do septembra. Odrnah iznad zemlje nacini se jedan \'Odorюran dиbok zarez do drveta. Sutradan se na 2 do 4 cm tacno iznad ovog нacini nova ozleda i t ako svaki dan do vrha stabla, sve dok traje susпa sezona. Naredne godine se pocne opet 'odozdo, aLi s druge stra[le stabl a. U zarez sc metne sla m,ka, n eko drvce Иi se nista ne ,s tavi ра se sok zalepi na koru kao smola. Najbolja droga se dobija za vreme lepih i toplih dana iz m la dih stabala, u oЬiiku cevi iИ oJuka (А1ап.па cannulata). Л1a1U'la communis, /111. J>inguis је gumasta, zelatinozna, slepljena, tanma masa cesto saku pljena sa zemlje. Iz ozledenog s taЬla c uri nagorak mrko-fut sok, koji pla\1 0 fl uoreskиje, а sиsenjem izЬlec:Ъi, pobeli, ~vrsne i izgubi gorcinu. Svojstva. - Mamta can.n.ulata, с е v а s t а, о f i с i n а 1 n а m а n а dolazi и suvim, belo-fuckastim kr ista lastim kornadima, kojti sи dugacki do 15 ст, а sirok.i 2 do 4 ст, m a lo izlebljeni ili bezmalo 'Pгi2)mas·ti i zaoЬlj eno trouglasti. ~lana i njen \rodeni rastvor pokazuju plavu fluore.scencijи u ultra· ,·ioletnoj svetlosti. U k и s а је s 1 а t k о g, а т i r i s а slabog, rnalo na 1ned. Sastav. - U tnani ima oko 55ОЈ 0 т а n i t о 1а i1i т а n i t а (u najboljim vrs tama ima ovog alkohola do 900/о, а и slabim svega 30°/о) . Iта oko 1{)11/о vlage, 2о; 0 gJikoze, 2,50fo fru1ktoze, 6О/о т а n о t r i о z е, 12°/о m а n о-
468
LE.CE.N!E BIUEM
t е t r о z е, 0 ,05ОЈ0 s т о 1 е ј glikozida f r а k s о z ј d а, tiji voden·i i alkoholni rastvori plavo fluoreskuju i kojli se hidrolizuje na gН.kozu i frakse· tol (trioksikumarin). U lo~ijim vгstama mane ima sluzi, Hmunove kiseline i ima ' 'ise fraksozida. Upotreba. - Мапа је Ьlag laksans, koji se daje najcesce deci, jer ne izaziva ni gadenje ni ёupanje, а uz to је slatkog ukusa. Izraduje se Sirupus Mannae, Sirupus Seпnae сит Manna i lnfusum Se111w.e c01npositum.
МANDRAGORA,
ALRAUNA, МANDRAGULA, NARANGULINA, ALRUN
Mandragora officinarum L. -
МANDRAGORA: BIUКA
МUNDRAGULA,
Solanaceae
U CVATU, KOREN 1 PLOD
Trajna zeljasta biljka, .koja raste oko Sredozemnog mora. U nas је ima samo u okolini Dubrovnika. Koren је do 60 ст dugacak, debeo, mesnat, belicasto-zuckast, ccsro ·r azgranat ~ ponekad neobicnog oblika koji lici na covekov trup. Takvo .koгenje cudnog, covekolikog оЬИkа skupo је prodava-
МАSI..АСАК
469
j er mu ј е pridavana c udo tvorna z~ t itna i isceJiteljska moc. LBce ј е krupno i s kupljt:mo u rozetu . Plo d је zuta , meэnata, ok ruglasta b obica veliёine g:olubljeg j aj eta. Upo treЬlja,raj u se koren , list i plod (Marzdragorae radix, foliu111 e.t frttct u s ). C'udot\'Omi i skupo platani »mandll"agorin « ј е, zcьpravo, sme~a hioscij amina, at1·opirza, skopolamirza i drugih a1kaloida koji se nalaze u srodnim blljkama: velebilju , t atuli. bunici i belo m bunu. Prema tome, dejs tvo mandгagore ј е isto kao .i o\rih bllj aka. N eopr avdan a ј е upotreba mandragore kao Jjubютnog napitka, za ј асалј е muske snage i tome slicno. Ona је u rukama sa r1atana skodljiva, ра i smrtorzosrza! Znaoi tгovanja su isti kao i od vele.Ьilja i tatule. DO,
МАSLАСАК
Taraxacum officinale Web.- Compositae Maslacak је dugovecna zeljasta biljka, koja raste kao korov svuda, а najvise ро vlэ.Znim livadama. VlaZ.na mesta se ponekad Zиte od iscvetaiog maslack a. Ima zemalj a gde se 1naslacak gaj~. Iz verti1kalnog, dиgovecnog, vr1o r azvij enog, malo· razgranatog .korena ·i zbija rozeta od lisea polegla ро zemlJi. Nem a s taЬljike. Cvetna drska је gola, sиplja, nerazgranata, valjkastэ., visoka 15-30 cm а na vrhu nosi zlatnofutи glavicastu cvast slozenu od jezicastih cvetova. Maslacak se razmnozava semenom koje ve1ar nosi kao padobrane, j er s u semenke vrJo lake i imajи perjanicu. Svi d elovi l)iljke su g о r k о g u k u s а i 4maju mnogo belog т l е cn о g s о k а, koj i oЪiJ ato curi kad se blljka ozledi. Mleoni sok је najgorci, а u njemu ima naj vise lekovitih s as tojaka; maslacak пiје otrovan. Berba. - U nekim zemlja ma traZi se samo koren, и drugim list а и tre6im cela biljka s korenom iskopana r ano и proleee pre cvetanja. О tome n a si biljari treba da vode racuna. Najvise se trazi kor en (Taraxaci radix). Mnogi Ьiljari se ne slazu u pogledu vremena kada treba oba\lli,ti berbu. Izgleda da koren !ша najviSe gorCine u dr ugoj polovini leta i da ga tada treba b r ati . Kasnij e, и jesen, ima vise inulina, а taj sastojak bi Ыо dobar za proizvodn ju k afenih dodataka (kao cigura). К о r е n ј е dugacak do 20 ст, а debeo 0,5-1,5 ст, vre tenast i valjkast, sp olja futomrk. Svez koren ј е pun belog mlecno g soka koji oЬ.ilato curi iz mlecnili cevi rasporedenih u koncen tгicne krugove. lzgled droge. - Kad se osuЭi, koren splasne, sm ezura se, izguЬi oko 3/ 4 svoje t ezine i postane sivomr k . Uzduz, а mes timiorю i popreko (glava) naoine se pгuge i n a b ori . Mlecne cevi sи vrlo tamne, crnomrke. Droga је
krta ·i tvrda. U k и s а ј е gorkog. L и р о m se na popreenom preseku rrazlikиje siroka, belicasta kora, ogranicena kamЬijalnim prstenom od .svet·lozиtog uskog drveta. U drvetu se vide Эiroki otvori drvenih sudova, а u k()ri mnogob·rojn~ tamnomr.k~ koncentricni krugovi koji se sastoje od grupa poprecno prerezani·h mlecnih cev.i. Ј odnom 'rodon1 ovlaZen presek korena ne poplavi, jer ne sadr:Zi skroba, nego inulina.
470
LECENJE BIUl!M
S~~av. Т~ r а k s а с i n i t а r а k s а с е r 1 n su dve gorke, u vodi rastvor lJIVe heteroz1dne supstancije, koje se nalaze najvi~e u mleёnom soku . U korenu ima jos i enzima, holina, etaгskog ulja, smole, masnih kisclina mnogo inulina (u j esen do 400/о) i secera (do 1 80/о). ,
МASLACA K
u
neosapunjivom delu mas ti ·ima rotosterola, iz kojih su izolovani terpenski alkoholi: taгaksasterol i beta-amirin. U Ы.stu ima ,] nozi ta, sluzi, ~ecera, s mole tarak sacina. List bran u prolece је najle kovitiji. Upotreba. - Когеn masJacka, kao i sve dгuge gorke droge, povecava apetit i dobro de luje na varenje. U anglosak sonskim zemljama ma~Jacak је vrlo omiljen Ьlag laksans protiv atonicne dispepsije i diuretik.· Daje se и obliku еаја ~li ekstrakta. U prosvecenim zemljama maslaCak је prva pro-
МASLINA
471
lecna salata koja se t1·oS.i и ogromnim kolitinama kao prva presna vitaminska hrana, tako potгebna posle dиgotrajne zimske suve hrane. Maslatak se upotreЫj ava u пагоdпој meddc1ni, pored ostalog (rano u p.r olece sveza biljka) »Za ciscenje krvi«, kao di.иretitk, protiv bolova fuci ,ј jetre itd. Indиstrij ske koJicine di,,ljeg, а и novije vтeme sve vi§e gajenog korena maslacka traze se i upotreЫjavaju kao dodatak kaH zajed.no sa cigurom ili bez nje. Zato kod •n as tгеЬа sab rati vagonske ko1i6ine korena, kako za podmlпvanje domaCih potreba, tako i jos vise, za izvoz. Kod nas se maslacak malo upotreЬ ljava, te Ьi tгebalo vrsiti s to zivlju propagandи za sto Эiru primenu ove korisne, neotrovne, domace droge. Istorija. - Nema poиzdanih podataka о иpotrebi maslacka и doba Grka i Rtimljana. Prvi ga spomi'Iljи aпips~i medicinski piбoi Razes i Avicena i od toga doba do danas maslacak se stalno upotreЬljava, vise u narodnoj nego и slrolskoj medic ini. Francuэki nazi.v pissenldt u·kazuje na dejstvo maбlacka.
1. Катеп и tuci: ро 40 g korena maslaбka i vodopije i 20 g nапе. Tri kasike саја popari se sa pola litra kljиcaJle vode, poklop;i, ostavi 2 sata i pije na 2 sata ро j edna 'kasika. 2. Otezano mokrenje: ро 30 g maslaћk.a, rastavica i sitnice i 10 g svile od k.ukuruza, kao pod 1. Narodna imena: andraska, ЬаЬа marta, bos-gologlav, veгiznjaca, vetrokaz, glиsiila, gologlavica, gorko zelje, gГlci dimac, decji lanCic, zucanica, zи ljanica, zuljevica, :lutelj, zuteljak, zurten~ca, fuccmi·k, fucenica, zuCanik., jovancak, k•ravlje С\'есе, krmece cvece, maslaoik, maslacica, maslacnik, milosav.ka, mlekaca, mlec, ·mleca:k, mlecac, mlecic, mlecka, mlicak, mljekaea, mljecka, obrnice, ovcja mlecka, popina pogacica, popino guvno, radic, salatusa, sindZiтac, talijanska salata, trarva od groznice.
МASLINA
Olea europeae L. -
Oleac.eae
Maslina је dиgovecno ~imzeleniQ, krivo, kvrgavo i zavrnuto, vrlo razgranato drvo, visoko do 12 rn. Gaji se •kod nas u Primorju. Plod је jajolika kostunica, dнgacka 2-3 cm, а debela 1- 1,5 cm, gola, sjajna, tackasta, zelena, zatzim crveпkasta, а kad sazri, rpoэtane skoro crna. Droga. - J..ist, plod i ulje (Olivae folium, fructus et oleum). Berba 1 p1·erada. - Od nepotpuno zrelih, zelenih masИna dobija se zelenkasto, najfin-jje ·u ·l je, а od potpuno zrelith, crnih doЬija se vise ulja, ali је ono slabijeg kvablteta. - U .prolece se beru mlacLi vrsni liбtovi. Sastav: - List: flavonski i drugi heterozkLi, sapobozidi, oko 3°/о mani tola, pirogalni Lanini, seceri, tSШOle i fi·rosteroli. Plod: oko 22<>/о (osusen 400/о) ulja, 50fo belancevina, hlorofila, manitola, hetetozida i saponozida, gluta1iona, smole ·i voska. Ulje se sastoji od priЬlizno 75О/о . о 1е i n а, 4:-'~2°/о 1 i n о 1 е i n а, 7-12~/о р а 1 m i t i n а, 2-40f0 s t е а r r n а, а r а h 1 d 1 n а i m i r i s t i-
472
LECBNJB BIUBM
с
i n а. Neosapunji,rog dela ima oko Ј о/о i u njemu skvalena i v i t а m i n а А i Е, vise u ncprcёiscenom nego u preciscenom ulju, jer se rafinacijom vitamjлi ''e6m delom unistavaju. Ima i hlorofila i ksantofila, od kojih potice Ьоја
ulja.
Upotreba. - Zbog sedativnih, holagognih i laksantnih osobina ulje se daje kao Ьlago sredstvo prottiv fucnog kamena, ncfriticnih kolika, zatvora i td. Daje se i kao an ticlot u velikim dozama protiv otrova koji drafe. Umiruje suncem opecena mesta na kozi. Nijedno se ulje tako cesto i raznovrsno ne upotreЫja,,a u farn1aciji za izradu masti, linimenta, flastera, r~Љ lekovitih ulj a kao masliпovo. Za ishranu је maslinovo ulje jos uvek najvise cenjeno i trazeno. Protiv zat\10ra uzima se 1-2 kasike izjutra. Za isteгivanje zucnog kamena 3-4 uzastopna dana ро 2 kasike pre spavanja. List se pije u oЫiku саја, ekstrakta i drugih preparata. Dvadeset listova kuva se sa 300 g ' 'ode da "Ltvri do 200 g tecnosti, procedi, zasladi .i toplo pije pre jela izjLitra i uvece. List se uport:reЬljava и narodnoj, а posle rata i u naucnoj medicini kao efikasno sredstvo pro·t iv v.isokog kгvnog pгitiska, jer siri krvne sudove. Narodna imena: vlastita maslina, maslinka, maslica, oljika, ulika, uljenika, ulji·ka.
МАТЕ,
PARAGVAJSKI
САЈ
Yerba Mate Droga se sastoj i od Ьisca razn~h vrsta /lex iz porodice Aquifoliaceae. То lepo dugovecno zin1Zeleno dn•ece, visoko 6-14 т, koje raste na velikom prosDranstvu u Juinoj Americi. Poznato је vise od 15. vrsta, ali se najvise ceni i u ПO\Iije vrelne ponovo gajJ Ilex paraguariensis St. Hilaire, naroeito ро s umama Paragvaja i juznog Brazila. Lisce se bere kad semenje pocne sazrevati. Beraci seku lisnate grane, oprlje ih bп:im prov1acenjem ·kroz vatru, oberu najlepse lisce i prie do mrko-ome Ьоје. U no,,ije vreme sve ~е ' 'ise prelazi na industrijskd nacin proizvodnje, pri ccmu se dobija bolja, cistija i ujednacenija droga. Na kraju se Hsce osusi i drobi. Ukusa је nagorkog i slabo aromaticnog. Mate sadrii 0,5-2О/ 0 1k о f е i n а, oko 100/о t а n Ј n а, malo etarskog ulja zeJene Ьоје, srnole, 7~12О/о s е с е r а, oko 2tJfo rnasnog ulj~. 2-ЗI'Ј/о jednog gorkog gJikozida, n1alo vitamina В i dr. Vise od 10 miliona stanovniJka Juzne Amerike pije svakodnevno mate, kao s to se u nas pije kafa i kineski сај. Mate se pije vreo D.z narocitih sudova pomocu ce,,i, ·ikoja је na donjoj strani izbusena. Ako se lisce duie kuva, u ''odu prelazi i smola koja deluje puгgativno. Dejstvo matea је u pnrom redu sйmulantno delovanje kofeina, а zatim slabo adstringentno dejstvo tanina. U Evropu је droga donoSena pod raznim nazivima: paragvajsk4, jezuitski, isusovacki, mjsionarski сај.
је
МАТIСNЈАК
473 МАТIСNЈАК
Melissa ofticinalis L. -
Labiatae
Up~tгeba matifnjaka u naufnoj medlctnl. - »Rat nerava« јо~ traje, premda Је П svetski rat prc dve i ро decenije prcstao. Ljudi se nerviraju sve vi~e i vBc. Tempo zivota postaje vrtoglaviji, dinamicniji. Sve to negativno utice na nase zi\'t:e . Prerna podacima Svetske zdravstvene Organizacij e ujedinjenih nacija и Zenevi, potrosnja bю·biturata i mnogih drugih sintetskih, istina veoma efikasnih ali istovrerпeno i ''rlo opasnih 1ekova, raste iz godine и godinu, ра zajedno s tim i sve veci broj medikamentoznih trovanja. . О tirri, namernim i nenamernim intokэikacijama, osobito mladog sveta, svakodnevno pise ne samo naucna nego cak i dnevna stampa. Zdravstvenj radnici se u svim zemljama bare s manje ili vise иspeha protiv nerazumne i preterane, mahoш nepotrebne upotrebe tih novih lekova vrlo jakog dejstva. Blagotvor11.o dejstvo maticnjaka poznato је odavna, jos od starih Grka i Rimljana. Koliko је cenjen maticnjak vidi se i ро tome sto su ga Arapi
jos pre hiljadtt godina gajili, а mi ni danas ne mozemo da ubedimo ne samo nepismene planince nego i nase skolovane infenjere i druge strucnjake da gaje ovu leko,Jilu, mi1'isnu, ukrasnu, industrijsku, zacinsku, aromaticnu i ntedonOS11U biljku.
Zahvaljujuci veoma slozenom sastavu, rnaticnjak delиje na vise organa. GJavni mu је sastojak sk-upoceno е t а r s k о u 1 ј е vanredno prijatnog mirisa koje osvezava i razgaljuje. Maticnjak је Ыаg, dobar i veoma pгijatan Jek prot:iv nadi•m anja u organima za varenje, protiv neиralgije, histeтije, neurastenije, gadenja, povracanja .ј proliva. U industrijskitn zetnljama sve se vise daje trudnicama koje tesko 1rzose i и kojih se cesto ja,,lja gatlenje i povraca11je, zbog· cega buduce majke slabe. Da bi se to sprecilo, 011е umesto vode piju Ьlag сај od maticnjaka kome cв sto dodaju mдlo soka od limuna, kiselih visanja, malina, pomorandie itd. је vеоша je,rtшo. vэ.Znije, vrlo prijatno
Ovo
porpuno neskodljivo, svakom pristиpacno i, sto је najsredstvo koje se sa ufi\ranjem pije kao neki prvokla-
san napitak. Sam Hst maticnjaka, а jos cesce pomesan s gorkim travama (Шicom, Iincurom, gorkom delelinom, hajducicom, podиbicom i dr.), uspesno se daje slaЬunjavim za pojacavanje apetita. Od maticnjaka se u Zapadnoj Evropi posle rata pocinje sve vise upotreЬljavati bezalkohol11i napitak za osvetava11je и kоте ima rnatienjaka, kole, limuna i jos nekih drugih prijatnih vocnih s'Okova, osohito od kiselih visanja i riЬizla. Razni preparati u kojjma se nalazi ili ekstrakt ibl etarsko ulje maticnjaka upotreЬljavaju se .kao dodatak kupkama protiv neuralgdje i reumatizrna. U matienjakovom listu irna neSto malo tanina, zbog cega se ovaj list upotreЫjava kao Ыаgо i prijatno sredstvo pгotiv proliva, osob'ito onih dosadn1b i cpasnih letnjЉ decjih proliva, opasne rednje ро .n asi.m selima. Prisustvo got·kih i oporjh materija objasnjava vekovnu upotrebu maticnjaka za izradu raznih farmaceutskih preparata za jacanje.
474
LВСЕNЈВ
BII.JE.М
Lis t m atit njaka, а osoЬito n jeguvo mirisno is pa rljivo e tarslro ulje, mnogo se ceni za maskiranje neprijatnih mirisa raznih /ekova i nap i taka siroke po trosnje.
Etarsko ulje od matl~njaka. - Dobija se d estilacijom s vodenom par om m a ticnjaka po kosenog и fam cvetanj a. Ovo U!lje rizvanredno prijatnog mirisa koristi se ne samo и farmaoiji vec, jos vise, ~ и indus triji parfenш i kozmetike. То иЈје veoma prijatno mirise i podseca na Hmun, zbog cega se i m atic njak cesto и narodи naziva jos i »limиn-trava« . Institиt za proиca,,anje lekovitog Ьilja и Beogradu sa svojih plantafa do bija liS't i proizvodi k\•alitetno eta11Sko иlје od maticnja!ka. Berba. - Od n1atienjaka se na·j vise ceni list, jer и ostalim organima ima maJo lekovitiћ sastojaka, osim и cvetu, ali је cveta malo tako da n ema prak~cnu primenu. Pogresno је ~to neki biljar.i zanjи maticnjak kad је u pиnorn cvetanjи, jer је и to v·reme 1is t izgubio veci deo svojih lekovitih sastojaka. Eto, i to је jedan od razloga zas to veCina nasih proizvodaca maticnjaka na sve strane nudi svojи robu i ne moze da је proda, jer niko nece da kupi losи drogu.
List maticnjaka se mora brati pre по sto se па biljci pojave cvetovi, jer и to vrem e lisce је najkrиpnije i ima пajviJe etarskog ulja, koje је tada нajmirisnije.
Da bi se doblo kvalitetan list maticnjaka, mora se brati rpo tihom, lepom i suncancлn vreшenu kad vise nema rose. Obrano lisce ne srne se prenoS>iti и vrecama, nego и korpama i sanduoima, ali se ne sme naЬijati i gпjeciti. Cim se obere, Jisce se mora odmah osи~iti и ~to tanjem slojи (oko 2 prs ta deЬljine), u hladи na jakoj promaj.i (negde pod ·krovom) ibl и sи~nici na temperatиri do 40 ° С. Grdno grese oni proizvodaci koji list matienjaka ла brzin.и osu se na 100° , posto •n a toj temperatиri sve etarsko иlје izvetri, i takav matric11jak nikome ne treba jer iz~bi .mif1is ј lekov.itost. Cuvanje i pakovanje. - Najvafniji le1roviti saostojak matienjaka је vrlo lako is parljivo mirisno etarsko ulje. Tog ulja и blstu ima vrlo malo, svega 0,01-0,l Ofo, ali је uno tako prijatno i mkiэno da se covek prevari i pove· ruje da ga ima vise. Posto se to ulje пalazi spolja, па listu и mikroskopski
sitnim bradavicastim f.lezdanim dlakama, vrlo neznim i lomljivi~n, rиkova nje 1naticnjakom m ora biti veoma pailjivo. Ako se s njim stalno barata i prevrce и tokи rada, sve се zlezde pootpadati i maticnjak се izgubiti svakи Jekovitost. ZЬog
svega toga, Iist maticnjaka se mora pazljivo brati i, cim se osи~i, odmah se mora hermeticki mpakovalћi и kalrtюnS'ke kutЊje oЬlozene visestrukom debelom hartijom. Mora se cиvaчti na hladnюm i mratnom mestu. Najbo1je se saeuva etarsko .u lje kad se li~t presuje, za izvoz i veleprodajи u velikim pгesovanim balama od 50 kg, а za potrebe potrosaca и taЬletama od 1 do 1О grama. Gajenje. - Retko se lюја tЬilj'ka moze talro lalro i jednostavno gajiti kao maticnjak. Gaji se setvom rsemena Иi јоо brie deljenjem bиsenova. Ко jednom zapati maticnjak и rsvom vrtu i'lri cvetnjakи ispred prozora, dmace ga dokle god је ziv, j er је maticnjak dиgovecna, vrlo otpoгna bHJka koja se zadovoljava svim tipovima zemlj:ista i podnosi razne cиdi klime i vremena.
МАТIСNЈАК
475
Ipak, kao i dгugo kulturno bilje, i •matitnjak ~е bitJi i bujniji i mirisniji i lepsi n a dиbokon1, plodnom, rastresirom zernljti~tu gde ima dovoljno vlage, ali da nije zabareno. Moze se gajiti i u po1useni. NaЭi stari iskusni pcelari su to d'OЬro znali, ра эu ga uvek .i.mali pun kovanluk, OkQ S\rake kosnice, oko sljiva ~l!i drugih voCaka. U nasim svetlim lisrop adnim S1Jmama, ро ёistinama i obodima, uvek се se p onegde naёi .nekoLi•ko busenova maticnjaka. Najjedn.ostavпije је ро vlafn'Om i kisovitom vremenu dskopati ove busenove i sa dovoljno zemlje preneti и svoj vrt. Maticnjak daje mnogo semena. On:o је sirtno, mгko, tvrdo i tima vrlo dobru klijavost. Seme se m'Oze sakupiti i posejati isto onako kao sto nas svet na selu ите vesto ~ znalacki da poseje i proizvede rasad od papnitke, paradajza i kириsа, ра se taj rasad matJienjaka rasadi u maju iИ junu na stalna mesta, na rastojanju oko pola metra struk od struka. Brzi se uspeh .postiZe deljenjem busenova i rasadivanjem na stalna mesta, bolje и jesen no и prolece, jer su u nas proleea gotovo redavno susna i vetrovita, osobioo u dstocnim i nizijski·m delovima J•u goslavije. Obradиje se kao i nana. Ma1Iicnjak se gaji i kao ukrasna biljka ро parkovima, najcesce ро obodu roпdela i pored staza. Moze se kтesati tako da је staJ.no mlad i zelen. Na Stanici za selekciju lekovitog i aromaticnog Ь:Ыја u Pancevu maticnjak se gaji kao \Tisegodi5nja kul'tura. ObiOn.o se doblj.u 2-3 zetve. Stanica ima selekcionisano seme i sadni materijal ma·ticnjaka. Каkо sused susedu >>Od\·ede« (ukrade) p~ele? Nijedna mirisna biljka ne ·privlaёi toliko pcele, а osobito maticu, 1wo mationjak. Otud mu i to divno narodno ime. Matica se ISVa zanese i opije njegovim rnirisom. Nasi stariji pce]ari to dobro znaj и , ра pomoeu matienjaka na jedan arhai'can, veoma zanim]jiv nacin vracaju roj pcela kojti је .pobegao na neko drvo. Is-kupe se иkиcani i lisnati-m grancicama ma:ticnjaka udarajи se ро rukama da se oslaЬodi miris iz matiёnjaka, bacaju vodи i zemlju i govore, pevaju6i ritua1ile arhaiene narodne stihove:
Mat', ma•t ', mato, Vrati nam se, mato, Dobra n.asa mato, Vra1i nam se, mato ... Eto tako novaku ј nevestom pcelaru vest komsija »Odvede« roj u svoJU kosnicu; ~>ko umije njemu dvije«. Narodna irnena. - U Botanickom recniku Dragutina Simonoviea za ovu blljku navode se ova naтodna imena: arbaroza, arbaгoza, limunada, limunka, majcina lj-иbica, maternjak, malteCina, mablci.n a, maticja trava; maticnik, maticnjak (Orfelin), mati6njaca, matocina (Crnogorac), matrik, matrnjak, таса (Vuk), medeni list, medenka, medenjoka, medopeт, meИsa, meta maгije, mlisa, nana, pitoma metvica, pёelarica, peeLin.a ljubica, pcelina!k, pcelinska ljubica, pcelin.ja ljubica, pceJinja meta, pcelinja metva, рсеИnја metvica, pcelinja trava, pcelinjak, pce]nik, pcelnjak, pceloperka, pcelja ljиbica, pceljena ljubica, pcenilak, гojeW1ica, cica-maca, ёeliina ljubica (VU!k), celi11a trava, ёelinjak, celna ljuЬica, celnjak, celjena ~IJuЬica (Vuk), crniva.
476
LВCENJE
UPOTREBA U
BIUBM
DOМACINSTVU
Imajиci и vidи da se maticnjak mofe gajitli и celoj Jиgoslaviji, od Pгi m-orja do nasih n ajvisih naselja •u plani'Пama na 1.000 i v;jse metara visine, da је potpuno neskodJjiv, а d a је veoma koristan i da ·se moze davati ne samo zdravim i odraslim vec d deci, bebama i trиdnicama - navodimo nekoliko prakticnill saveta i ириtа kako svaka domacka moze da nacini d
МАТОСIКА, МATOCINA, МАТIСIКА, TiёiNA, МEDENIКA, KOBIUAёA, PCELNJAК
Melitis melissophyllum L.-
LaЬiatae
V1·Jo lepa zeljasta usnatica, vi-sdka do 60 ст. Raste ро mracnim hrastovim sumama. U junu i julu se razvijaju kгtDpni belo-fudkasti Иi tamnoruzicasti cvetovi. Ukusa је gQrkog ,ј aromatienog; tek kad se osиsi, oslobodi
,\tA C.КOV ВRК. CUPAVA КАТА • •
477 s~. g.li~ozid.no ''eza~i kumariп, zЬog kojeg suva blljka pгijatno mirise. U bliJct 11na 1 fla,·onotda. Upot rcЬlja\'a se ЬiJjka u cvetu. Deluje slicno drugim
МАТОСIКА
kumarins kim Ьil j kama: lazarkinji i kokocu. U zajednici s maticnjakom, oda. ljenom i hmelj om нpo treЬljava se u oЬ1iku саја protiv nesan:ice, neгvoze, histerije i slicnih bolesti.
МАСКОV ВRК, CUPAVA КАТА, РIТОМА МАНUNЈАСА, RUТAVCE, ТRSAVAC,
Nigella sativa L. -
CRNI
КIМ
Ranunculaceae
Sakupljaju se zrele semenke pitome mahunjace (Nigellae sativae sе111еп). Оле su crne, klinas te, 2-3,3 mm dugaёke i do 2 mm debele, ро povrsini sitno гараvе. Nemaju mirisa, ali kad se rastrljaju medu pгstima, osto· bada se miris na kamfor. Ukusa su najpre gorkog, а zatim aromaticno ljutog. Sadrie do 1,3о;,., etarskog ulja, saponozid.a i do 400/о masnog ulja. Stari lek: diuretik, kaгminativ i anthelmintik, n arocito cenjen и veterinskoj medi-
LECENJE. BlUE.M
478
е
NIGELLA
N. DAMASCENA
SAТIVA,
N.
МАСКОV ВRК
DAМASCENA,
PLOD
МВDVВf>Е
GROWE
479
cini. U n ekim zemJjama se upotreЬljava kao zacin. Trafi se za izvoz, ра se preporucиje gajenj(;, ali nikad na velikim povr~inarna i uvek tтеЬа sklopiti ugovor б kupcem. I Nigella dama~cena L. (maC.loovi brkovi, dikin brk, cupava mara, zve· can ili divlja malнnzjaёa) i m a slicno seme (Nigellae damascerzae setnen), ali је sitnije, sadrii manje e tcu·skog ulja (mirisa na anana.s); ima isparljiv alkaloid damascenin. UpotreЬljava se kao i pitoma mahunjaca.
МEDVEI>E
GRO:lDE
z
М е d v е d е g r о ёl е, m е d v е d е и s i i 1i т е d v е t k а (Arctostaphylos u va ursi L. - Ericaceae) је dugovecan zimzelen, vтlo razgranat, nizak grmic, koji је ро zcmlji sasvim polegao. Cvetovi sи ти sitni, zvonasti,
2 о
Ј.
:ь
с
MEDVEDE GROZDE. 2. FALSJF ПA
гuzicasti
ili b eli i vise и malim grozdov:ima. Plod ј е lepa crvena, brasnjava, mnogosemena bobica. Lisce је kozasto, debelo, golo, sjajno, taпmo zeleno, sitno i lopalicasto.
okrugla~
GDE RASTE MEDVEDE GR02:DE? Raste ро suvim, retkim, pe§canim i1i kamenitim ·boroVIim i drugim crn ogoricnim sиmama, meёlu grmljem ро suncanim obr~ci.ma i sиv.ati ma, ро planinskim pasnjacima Balkan•s•k og poluostrva, naroe1·t o u zapadn1m delovima.
480
LВC.ENJE В11ЈЕМ
BERBA LIS;CA MEDVEDEG GROtDA
Ljst se bcre u ргоlесе kad је biljka u cvetu. Najbolji Је mlad Liбt sa zelenih granёica. SuS.i se na promaji и hladu. Pre su~enja treba izbaciti stare proslogodisnJe mrke listo,,e i drugu necistoeu. Od 4 kg sirovog doblja se oko 1 kg SU\'Og lista. U prolece Ьнш list је naj1ekovitij1, jer tada ima najYise arbutozida.
КАКО
SE MEDVEDE GRO:l;!>E RAZMNOZAVA?
Razmnoza,,anje med\1edeg grozcta је vrlo korisno i treba ga vrsiti na svim mesti1na gde clivlje raste da Ьi ga bilo na malom prostoгu sto vise, jer se и nasim krajevirna na]azi daleko od nase1ja na tesko pristupacnim mestima, zbog ёеgа su berba i prenos otezan~ i droga је zbog toga skupa. Osim toga, kod nas se nikad :ne nаЬеге dovoljno Иsta, cesto nli za potrebe domatih apoteka, а potraZпja је u·v ek velika, jer se kod nas mnogo trosi. Poeetkom jesenl treba rasadivati odrasle .Ьiljke na rastojanjн о{! pola metra. U ·nekim zemlj arna se gajti.
IZGLED OSUSENOG LIScA MEDVE!>EG GROt!>A
Listovi su s·itni, cvrsti i cel~. retko kad izlomljeni. List је lopaticast ili obratn o jajast, do 2,8 cm dugacak, 1,2 ст sirok i 400 do 600 rnikrona de· Ьео, па vrhu zatupasto zaokrиZen, а р r i d n u se postepeno s u zа v а u kratku drsku. L1st је k r u t, kozast, lomljiv ~ v r 1 о d е Ь е о. Kad se baoi na gomHu, zvoni, sto је znak da је dobro osusen. Tamnozelen do zeJeno-п1rk, na nalicju svetliji. Gladak, sjajan, go, kao cipka itSprepleten jakom i gustom mrezom nerava koji s-u na licu uduЬljeni, а na naliiёju ispup· ceni. Lupom se vidi da su polja izm.edu nerava srebrnosjajna. Ро oЬodu је сео i vrlo malo nadole povijen. Mladi lisrovi ро obodu i·m aJu sitne kratke dlake, koje se Iupon1 n1ogu videti. Za razliku od ostaЬih gИkomdnih droga, ova se lako, dobro i dugo cuva, а da za nekoliko godina ne izgubi lekovite osobine. Moze se cuvati u kesama ri vrecama. Listovi su nepr.ijatnog, oporog i nagoтkog иtkusa; bez mirisa.
OD CEGA POTICE LEKOVITOST MEDVE!>EG GRO:l;!>A?
U listu ima oko 110/n (najmanje treba da bude 6<1/о) fenolslcih glikozida: а r Ь и t i n а (arbutozida) i т е t i 1- а r Ь и t i n а. U novti.je vreme pot \'rdena је ranija pгetpos tavka da u Њstu ima jos jedan, treci glilkozid, ertkolin. Ima oko lS0/ 0 t а n ~i n а, ga1ne ki"Seline i dгugih sastoja:ka.
MEDVEI>R GROU>E.
481 ZAМENE
I
FALSIFIК.ATI
Zamene i falsifikati li~ea medvedeg gro~da su cesti. Razne ' 'rste roda Vaccinium ne Ьi se n1ogle smatrati kao falsifikat, nego vBe kao zamena, jcr sadrte arbutina. (Vacciмium \litis idaea) ima 6-?о/0 arbutina, ali ima 3-4 puta manje tanjna (2-5°/о). List ima najvi~e arbutina и jesen. List brusnice је vrlo slican listu medvedeg gro~c1a. ali na nalicju ima re!as te tacke, koje se i goHm okom vide; list је ovalan i ро obodu razdaleko zupeast. Na~i pas~ В r иs n i са
tiri ро planini jedu plodo,!e brusnice kao poslasticu. List od ~ i m s i r а ne ma arЬuJtiюa, tanji је i ima paralelne bocne nerve. On је pravi falsifikat.
UPOTREBA MEDVEDEG GR0:2:.DA КROZ VEKOVE U Seveгnoj Evropi, gde је biljka obilata, odavno se upotreЬljava kao lek, а и Rusiji za ~tavljenje koZa.. KJuzijus је pi"VIi opisao medvee!e gro~de (1661 ). Od polovine XVIП ' 'eka upotreЬljava se и naucnoj medicini. Vec 120 godina kako se droga nalazi иpisana gotovQ и svim farmakopejama u svetu. List se upotreЬljava и oЪliku еаја za lecenje organa za mokrenje. Kod nas lekari cesto daju m~an сај od jednakih delova medvedeg gro~da i sitnice. Pri izradi dekokta (еаја) potreЬno је list zdroblti i dиZe kuvati, jer ko. zasta i c\rrsta konzisteлcija Jista otezava ~ onemogueava ekstrakciju arbutina i tanina. Inaёe, list treЬa и aгpoteci cuvati сео, jer se tako mnogo dиfe i bolje odrii.
LEKOVI U LШnje
DOМACINSTVU
upale organa za mokrenje
1. Ро 50 g lista medvecteg grozcta, zalfije i breze, cveta belog sleza i poljskog rastavjёa pome.Sati. Puna kaЭika te smese se kuva 3-5 minuta, poklopi i drii na kraju stednjaka 2- 3 sata, ali da ne vгi. Pije se ро jedna casa 4--6 puta dn~vno bez ~eeera. 2. Ро 50 g lista medvedeg grozc.1a i breze, korena sladiea, kukuruzne svile i peteljke od visnje pomeSэ.ti i upotreЬljavati kao еај pod 1. Ovaj еај razlikuje se od prvog sto pojaeava mokrenje. 3. Ро 50 g lista medvedeg grozda i bre.z e, sitnice, lanenog semena i korena selena pome.Sati i upotreblti kao еај pod 1. 4. Pesak (kшnen) и bubrez.ima: ро 50 g lista medvee!eg grozda i breze, rizoma pirevine ili zubace pome!ati i upotreЬljavati kao еај pod 1. Narodna i.mena: bubina
ЬоЬа,
vucja jabuka, gomik, divlja maginja, jabucica, medvedovo grozdice, med,,edovo uho, medvedi gro:W.ic, medvijedica, mecije grozde, mJivnjak, mlivnjaea, opernik, opirnik, oprnik, planika, crvena planika.
482
LBCBNJB
Вil.ЈВМ
МЕТVIСА, SITNA ILI BARSКA NANA, VEREMOVКA, РОUАСАК, МACINA MEТVICA
Mentha pulegium L. -
Labiatae
Sekи se vrhoV'i ~li gornja ·polovina cvetnih gran· cica u cvetи (Pulegii herba), vefu и male kite i su~e na ~promaji obe~ene kao duvan. Najbolje Ьi Ьilo sa osи~enih grancica ~akom u suprotnom pravcu svиCi li~ce i cvece, ра dr~ke odbaoiti, јег u njima ima malo иlја i drugih korisn.ili sastojaka. Metvica
raste u velikim kolitinama na vodoplavnom zem· ljBtu, najvi~e pored reka. Cveta оо ·d ruge polovine leta do duboko и jesen. Sadrfi tanina i etarskog ulja (Aetheroleum Pulegii) s veLilkim procentom ke· tona pulegona koji ulju daje svojstven m~ris. Dobra droga Se poznaje 'РО tome ~to је cvece sacиvalo !ери ljuЬicastu boju i prijatan miri.s koj.i se oseti izdaleka. UpotreЬljarva se za destilacijи etarskog ulja koje koristi indиstrija jevtinih sapиna. Iz иlја se vadi pиlegon kao sirovina za siпtezu mentola. U narodnoj medicini metvica је omiljen i vrlo cenjen lek za lecenje mnogih bolesti, najw~e u oЬlikи саја za lecenje organa za disanje i varenje, za jacanje kao tonik, protiv nadimanja i иор~tе kao svakodnevni сај zi•mi protiv nazeba, gripa i sl.
МЕТVIСА
S gorocvetom pome~ana metvica se upotreЬljava za lecenje vodene Ьolesti ·i srcanih smetnji, ali samo pod lekarskom kontrolom, jer је gorocvet u vecoj dozi otrovan.
МЕСЈА
SAPA, MEDVEDI DLAN
Heracleum sphondylium L.- Umbelliferae Vrlo sna.lna, do 1,60 т visoka, dvogodisnja ~li trajna bbljka s krupni·m , duboko urezanim li.stovima i CVetOVIima иdruferuim U knvpne Stitove belo-zelenkaste ili zuckaste Ьоје. Cveta leti. Ima mnogo ·podvrsta, varijeteta i oЬlika. Raste ро vlainim mestima. SvoJэtvenog mii-isa i gorkog иku-sa. UpotreЬljavaJu se kore.n .i :nadzemn-i deo bilj1 k e. Ima etaгskog ulja, glutamina, arginina, galaktana, arabana, holina, sterola, kumarinskih heterozida i drugih 6astoј aka. Narodпi lek za jacanje apetita, protriv proliva i katara creva. Ostala narodna intena: Ьlataтica, vucja popanak, obicna 5apika, ~apica.
~ара,
medveda stupa, paponjak,
MILOGLED. MIRODIJА .. .
483
MILOGLED, MILICE, UECURA, LICARКA, ZDRAVICICA, OMILEN, OZDRAVICA Sшticttla
europa.ea L. Urnbelliferae
Mala trajna ze1jasta biljka, vi..soka 15-50 cm. Listov~ su sjajni, tarmnozeleni, duboko deljeni i testerasti . Cvetovi su na vrhu sakupljen.i u slitne stitaste cvasti belieasrte ili crvenkaste Ьоје. Raste ро mracnim sumama svuda и nas. UpotreЬljavaju se list, сеЈа bbljka ili samo koren (Saniculae folium, herba et radix). Lisce је gorko 1 oporo. Sadriri saponozida. Мblogled nije dovoljno is· pitan. Narodni lek za jacanje, proti~v proliva, za zaustavljanje krvi i lecenje rana: З supene kмike droge popariti sa pola litra kljucale vode i posle 30 minuta odliti i popi'ti u 3-4 doze pre jela. Spolja se ·u potrebljava u obliku tinkture (20 ла 100 delova 50o/o-nog alkohola), koja se pre upotrebe razЬlaЪi s 4-5 delova vode i tim itsp.i:raju rane.
MILOGLED
МIRODIJA,
KOPAR
Anethum graveolens L. -
Umbellife.rae
Mirodija је svirna dobro poznata zacinska mirisna bHjka koja se gaji, i sama se razmnozava ро vrooVIima. Domacice s tavljaju lisee mirodije u krastavce za zimu (u vodi), sosove 1 drugo, а plod (pogreЭno se zove »seme
S\rojstva. - Cela biJjka i p lod imaju svojstven prrjata•n zaCinslci aromatican miris i zacinski ukus. Droga. -
Zreo plod, rede vrhovi grancica
и
cvetu (Anethi fructus
'et
summitas).
Sastav. - U zrelim plodovdma ima 3-4°/о etarskog ulja, 15-2()8/о masnog uJja, oko 1Во/о azQt:rrih jedinjenja i dko 6°/о pektJina. Glavпi lekoviti
LEeENJE BIUВM
484
sastojak ј е e tarsko ulje (Anethi aetheroleum), koje se kod nas proizvodi des tilacijom s vodeno m parom samleveni h zrelih p lodova. Sveze ulje је skoro bezbojna, lako pokr etljiva teenost prijatnog i jakog miлisa na m.iroltiju. Glavni sastojak ulja ј е lim.onen (do 70°/о), а zatim karvon (najmanje 300/о). Upotreba. - Miroёlija је, pre svega, dobar, ne~kodljdv, jevtin i zbog toga svakom pristupacan zacin. То је istovre.m eno i lek koji se vekovima uspesno lroristri protiv gasova, nadi manja, te~koea u organima za varenje. 1. Сај z.a boljc '\ larenje i protiv nadimanja: ро 20 g plodova od mirodije, anisa, moraca, angelike 1 ki ma - pomesa .se, ра se od toga uzme 1 kasika, рорагi sa 200 g kljucale vode, odmah poklopi, drfi pola .sata na stedn1aku, ali da ne vri, odlije i popije posle jela. 2. Etarsko ulje: 10 kapi stavi se ·na kocku ~ecera, ·pojede а zal:ije easom \tOde. Otklanja gasove .i neprijatan zadah iz usta. 3. Сај za spa11anje: ро 25 g miroctije, maticnjaka, hmelja i odolj ena pomesati i spremiti сај k ao pod 1. Pdti uve.Ce pre spavanja. 4. Za lecenje hen1oroida (suljeva): 10 g ·m irodije popaгiti sa 200 g kljн Cale vode i posle 2 sata u dvaput popi•ti pre spavanja. Istovrerneno spraviti jak сај: 25 g mirodije IJIOparitii sa 250 g kljucale vode :i posle 2 sata od.Iiti, ;ра tim eajem se svako vece zapiтatii. 1 jedno i drugo vrsiti u tok!u 6 uzastopnrh dana. 1
Narodna lmena: anita, dil, kopar (Vuk), koper, kopra, kQpr, kopric, rnirodija, mirot1.ija (Volni), mirudija, sladkd janez, smrdilj.
MISINAC, PASJI JEZIK,
MISJAК, МALI
GAVEZ,
ТRPUNJAC
Cynoglossum officnale L.- Boraginaceae zeljasta, vrlo dlakava Ыljka, visoka 30-80 cm. Raste na suvim sunCanim mestjma. Kad se otvori, kгunica је modтe Ьоје, а ka:snije tamnocrvene. U narodnoj medicini se upotreЬljavaj~u koren i Њst. U korenu ima nekoliko aJkaloida, med.u kojima cinoglosirz del~Wje ~urarizatпo, zbog cega se miЭinac sme upotreЬlja,тa1Ii samo ·pod kontrolom •lekara. - Ima tanina, gume, smole, etarskog ulja, hoИ.na, glikoalkaloida konsal.idina i drugih sastojaka. Dejstvo i .upotreba su slicni boraiЉni i gavezu. Jednogodi~nja
МLADA,
KOKOCICA,
МLADIK, PEТLICICI,
Corydalis cava (L.) Schw. et К. -
PIJEVAC
Fumariaceae
Trajna zeljasta biJjka, za .pedalj visoka. U zemlji se nalazn mala okrugla kгt-0la veli&e krupnog lesnilka, koja starenjem postaje suplja. Iz krtole iъbija neina crvenkasta straЬlj1!ka .sa dva plavkaэto-zelena lista vi~estruko deljena. Na vrhu staЬljd1ke nal~i se groodasta cvast 1
МLЕСЈКА.
CAREVAC
485 ruficaste ili fuckasto-beЉ~aste Ьоје. Cvetovi su nepraV~blno gradeni i imaju ostrugu. Cveta pre nego ~to ~uma olista.
Rasprostranjenost. fumama cesto pokriva
U buko'Vim ve1ike po-
vr~ine.
Sastav. Oko 5°/о alkaloida: kori.da1in, protopitn, bulЬo.kapnin i dr. Upotreba. - Mlac1a је ranije upotreЬljavana za lecenje razdlih bolesti, najvi~e u narodnoj medicini. Medutim, otkako је otknivena velika otrovnost ЬulЬokapninз i drugih alkaloida, m lada бе vrlo retko upotreЬljava.
Narodna tmena. - Osim nave. denih, evo јо~ nekoliko narodnih imena: brezroda, goluЬija gu~a, zrniJska trava, kapulota, kokoce, mladak, mladik, noktec, pastork1nja, ruzastocrvena ~uplja mlada, suplja rodakva.
MLADA
Corydalis solida Sw. (Ьeha.r, velikonocna roza, kokocica, petelincek, pijevac, smetenjak, crvenkasta mlada), С. intermedia Gaud. (kюkoee, mlada эitna Ьledocrvena, fupaljka) i druge vrste istog roda koje kod nas rastu takode su otrovne i zbog toga ih ·treba jzbegavati.
МLECIКA,CAREVAC
Euphorbia cyparissias L. -
Eнphorbiaceae
Ma·la mlecjka, mlec, carevac i druga imena imaju razne nase mleoike, koje r astu kao korov, naroCiro ро pa.Snjacima. Mestirnicno ро ledi:nama oko sela mlecika tako z~korovi pasnjak da se mora razorati ·kako bi је uni~tili. Voli suva, s uncana, peskovita mesta. МЈоо.kа је mala blljka sa tankim, uskim, skoro igHcastim Hsto,•ima q zuto-zelenim cvetovima. Kad se bl1ljka presece, cuгi belo, gorko i vrlo ljuto mleko koje na koZi .i z а z i v а z а р а 1 ј en ј е i р 1 i k о v е. I seme је ljuto i otrovno. Cela biljka је otrovna. Stoka је ne pase. Otrovnost mleCike роћсе od euforbona.
486
LBCI!NJE BIUBM
Nekada је mlec~ka bila upotreЬljav8!11a kao d r а s t i ~n о s r е d s t v о z а р и r g i r а n ј е i za lizazivanje rana. Danas se u naucnoj medicini ne upotreЬljava. U nю·odu se upotreЬijava uglavnom spolja: za skidanje bradavica, теdе iznutгa za izazivanje povraCa.nja i za CisCeлje. Deca, dok cu"aju stoku, maiu se и prolece da Ьi эklinula pege s Iica, sto moze imati nezgodпil1 posledica. МаZи i druge delove tela. Druga narodna imena: vucji mlecec, gorac, kacje mleko, mali mle~, mieca, mlijec, mlic, mlicika. mljeeer, mljeOika, rodino rnleko, tuZica, tиZi~e. Slicno deluju i ostale mleCi ke: Euphorbia amygdaloides L. (zelenika, kolesnblc, sumska, krupna mlШka), Е. esula L. (vucje mleko, gorskтi mlijecer, oblcna mlecika), Е. ILelioscopia L. (zelend klobuk, mlecer, sitna, usevska mle· cika), Е. lucida W. К. (mlee, mleeak, visoka mleбika), Е. myrsinites L. (kr· vavi mleoic, rudinsJG mlec), Е. palustris L. Qjezinak, jeZinac, jeZrinjak, barska mlecika, ima mnogo mlocnog sol
MORAC
Foeniculum vulgare MHI. -
UrnbeJliferae
Morac је vrlo va:Zna lekovita, aromaticna, zacinska, medonosna, llranljiva i industrijska biljka. Zbog toga se gaji na velfikim povrsinama u svirn top1im zemljama. Upotreba moraca i njegovog miтi'snog etarskog ulja vrlo је cesta i raznovrsna. Daje se sam plod moraca iсШ u mesaviл.i s dгugim lekoVIiФim biljem slicnog dejstv'a, pre svega za lecenje organa za varenje i disanje. Svojti rn veoma p1·ijatnim mirisom i slatkim ukusom mогас, pre svega, slu.Ъi za popгavljanje neprjjatnog mdгisa i uikus·a lekova koji se nerado uzimaju. Gotovo svi caje,,ci i sИeni lekovi ·kojd se upotreЬljavaju protiv nadimanja i drugih tegoba, nastalih od nagomilandh gasova u organima za va· renje, sadrfe kao glavni i obavezma sastojak morac. Isto tako, i }eko,,i koj1 treba da ()laksaju iskaJljavanje osusene i zalepljene sluzi u oгganirna za disanje, koja toliko dosaduje strasnim pusacima i osobama !соје ЬoJuju od raznih hronicnih bolesti disajnili puteva, uvek sadrfe manje ili vise moraea. Razne bombone, pastile, lelrovi, guma za ~vakanje ·i druga sredэtva koja treba da odstrane пep1·ijatan zadah iz usta takode ·sadrie mогаеа, а u novije vreme umesto moraca upotreЬljava se d njegovo etaгsko ulje. Morac ima i vafnu profilakticnu moc. Glavni saэtojak svlih delova morata је etaгsko ulje, а u tom ulju nosilac pгijatnog svojstvenog mini.sa, slatkog uku'Sa i znatne antisepticke moci је anetol. Otuda sve cesea upotreba razniћ poslastica kao tprevent.ivne mere za vreme zaraznih bolesti 1koje se prenose preko organa za disanje. 1 ranije ве ovo ulje cesto i raznovrsno upotreЬJjavalo, а poslednjih decenija sve se v:ise trosi i potrafuja raste s porastom mvotnog standarda, а jos Vlise s razvitlrom d·ndustгije. tivot u zatrovanoj, zagusljivoj atmosferi velikih Jndustrijskih centara i velikih grado-
MORAC
487
va uop~te, trafi razna ne~kodljiva sredstva koja се koЊko-rol~ko uЬlafiti razorno dej.stvo koje radпi ~ovek trpi u velikim tnaselj.ima. U bloskopslmm, koncertnjm i drugim velikin1 dvoranama, vozovima, autobusima i svuda gde se kreeu i mesaju velike mase ljudi, covek!u stalno prehi Qpasnost od zaraze preko orgaлa za disanje. Etarsko ulje od moraёa је jedan od tih sastojaka ko}i i и ovom slиcaju ·igra znaёajnu u1ogu i radnom eoveku ~ini zivcrt prijatnijim. Мnogi farmaceutski preparati za jacanje apetita imajи moraea, najce~ce и zaejdnici s dгugim, ~esto ·neprijatn·i m lekovitim Ьiljem. Takvi lekovi se uzimaju san1o pre j ela da Ы do~lo do pavecanja Ј.исеnја pljuvatke d zelиda~· nog soka, dakle, do brzeg ,ј •p otpunij eg varenja hrane. Isto tako, ima veHk broj lekova ·i dijetetsk:ioh preparata и lrojima ima mora~a i ova srcdst va se up otreЫjavaju posle j ela, jer mora~ svojdm sastojcima Ьlagotvorno delиje na varenje d odstranjиje tegobe usled tes·kog ј sporog varenja hrane.
ZBOG CEGA TREBA DA TROSIMO VISE MORACA? Kod nas је иpotreba moraca neznatna. То је zЬog neobavestenosti , ле· prosvecenosri, а pre svega, zdravstvene zaostalosti. U gotovo celoj Jugoslaviji mi mozemo da gajimo i proizvodimo ogromne kolicine mora~a 1 da podmirimo ·potrebe zemlje i lizvoznih pтeduzeea. Dokaz је i cinjenica sto moraё raste divlje и mnogim nasim krajevima. U potreba moraca kod nas је neophodna, jer mi jos uvek jedemo mnogo pasиlja, kupttsa i drug-u kabastu hranu s mnogo celuloze koja se tesko vari i zato izaziva л е male tegobe и organfima za varenje. Ovo је nar-o~itto neugodno za trud•nice, lezece bolesnike, decu, putnike i osetlj-ive osobe. Dovoljno је st aviti pri krajи kиvanja kafenu kaJiku moraceva ploda и роsиdи и kojnj se sprema rиcak za сеlи porodicи, ра da se dobije hrana koja ј е ne samo prija tпa i zd1-ava, vec se i lako vani. Zato svaka kuca treba
da ·ima u svojoj basti ро nekoliko kvadratnih metara pod moracem. Morac se dodaje lekovima za deou koja bolujи od trbobolje, jer odstranjuje grce,,c и orgaлima za varenje. Dojilje koje nemaju dovoljno mleka treba da uzimajи rnora~, jer оп ројаса,,а luceнje
n1l eka. Razn e ocne \IOdice koje se эpravljaJju и apoteci sadrfe moraea. U veterinskoj medicirui mora~ se vi~e upotreЬljava nego и humanoj .
Osojbto је njegova pгimena vafna za prefivare, protiv nadutosti, za poprav· ljan je apeti
LECEN.JE BlUEM
488
2. Сај : 2-3 g stucaпog ploda moraea popari se s 2-3 deci kljuca]e vode, smes ta poklopi, posle dva sata ocedi i pije umesto vode. Ovaj сај narocito koriste dojitje s malo mleka. 3. Deseto procentna alkol10lna tinktura izradиje se ро propisima far· makopejc. Uzima sc 2-3 supene kasike dnevno u casi vode posle jela. 4. Eta1·slco нlје: 1-3 kapi na kocku secera, s malo vode pije se posle jela. 5. Sirup se izradtlje и apoteci i uzima ро 10-20 g triput dnevno posle jela. 6. С:ај protiv zatvora i пadimanja: ро 1 g moraёa, anisa, cveta zove i 2 g seninog Iisca pomesati i popariti s 200 g kljueale vode. Posle dva sata ocediti i odjednom popiti. 7. С:ај za aperit: ро 1 g moraca, lincure i kicice pomesati i spremiti kao prethodni сај, ali se pije na pola sata pre jela. OD CEGA POTICE LEKOVITOST MORACA?
slozenog hemijskog sastava. Nosilac lekovitosti је miп иlј е. ·Dobar morac ima i do 7о/о ovog иlја. Osim etarskog иlја, и plodи mогаса ima oko 2Оо/о belancevina, 12- 180fo masnog ulja i 4-SO/o secera, zbog cega је morac Yrlo hranljiv. U slatkom, rimskom moracи ima vrlo malo ili uopste i nema fenhona, и japanskom ima oko ]Оо/о, а и indijskom oko 6,70/о. Sva ulja s .malo fenhona imaju mnogo anetola i zbog toga su vrlo Ьlagog i slatkog ukusa. U divljem, ljиtom, gorkom ј neprijatnom moracu ima malo etarskog иlја, а и· ulju samo и tragovima anetola, zbog cega је ono 1j utog, gorkog i neprijatnog mirisa i ukиsa. Zato taj n1orac ne treba upotreЬljavati. Anetol daje ulju sladak ukus i prijatan Ьlag miris na anis. Morac sno etarsko
је vгlo
Varijeteti moraca. -
U prometu ima mnogo vrsta i sorti moraca, koje se mес1иsоЬпо razlikujи velicimom, bojom i oЬlikom, а narocito ukusom, mirisom, kolici n oш i sasta\юm ulja. Гrimecen o ј е da neke sorte moraca izazivajи trovanja pracena jednom vrstom pijaлstv-a i mozc1anil1 oboljenja. Posle rata је konacno utvrdeno da to tгO\'anje izaziva cis-anetol koga ima и nekim uljima do 1~/<Ј; trans-anetol nije skodlji v. Slatki, rimski ili kricanski morac, Foeniculum vulgare var. dulce, daje krupne plodove, dugacke do 12 mm, svetle Ьоје i vrlo slatkog ukusa. Tzv. »anason«, »makedonski anason« nije anis, nego jedan varijetet slatkog moraca. GDE RASTE I
КАКО
IZGLEDA MORAC?
Morac је dvogodisnja ili visegodisnja zeljasta biljka. Raste divlje i polиdivlje svuda oko Sredozemnog mora. Ima dve podvrste (piperitum na Si-
ciliji i capillaceurrt S\ruda oko Mediterana) i mnogo varijeteta (vulgare, dul· се, azoricum). U Jtaliji gaje jednи vrstu moraca s debelim mesnatim listovima za povrce.
MORAC
489
МогаС ima mesnat kor~n. StaЬldika је valjkasta, razgranata, Vlisoka Ј-2 т. Listovi sи igli~asto-koncasto deljeni kao и mirodije. Uop~te, morac lici na rniroc.11jи, ali је krupniji, razgraлatiji, sna.Zniji i veCi. Cvasti su udrШcne и gиste i velike sti-tove na vrbu staЬla d ogranaka. Cvetovi su zuti. Cela Ыljka је jakog i prijatnog mirisa, sto se Ьоlје oseti kad se mec.1u prstima rastrlja. Ukusa је slatkog i vтlo aromaticnog. Zato morac mestimicno kod nas nazivaj и ))slatka mi1·otJija«. Losije vrste poznajи se ро ljиtom 1 gorkom ukusu i manje prijatnorn mirjsu; n}ih treba odbaoi,ti.
Gajenje. - Malo је toplih zemalja koje ne gaje morac. Kod nas se najvise gaji u Vojvoctini. Seje se u martu na rastojanju 40 х 40 cm. Na jedan hektar potrebno је oko 7 kg 5emena, а rodi oko 1.500 kg suvog ploda. Morac tral.i duboku, dobru zemljи i mnogo toplote. Treba Ьirati suncan polozaj zasticen od bladnih \'etгova. Gaji se kao trogodisnji usev. Berba. - Bere se zreo •plod, ali ne odjednom, јег na staЬljici ima zrelih i zelenih stitova, koj~ su lkasnije cvetali. Plod је zreo kad se na njemu pojave эive pruge. Zrele stitove odrezиju makazama rano izjиtra, dok jos ima rose, pazeci da se ne omlate, i na asure rili na ponjave razastru da na sunou potptшo sazru. Polovinom oktobra odreze se cela biljka i ostavi na suncu ili na tavanu da dozri. U k u s а је vrlo prijatnog, slatkog i aromaticnog, а m i r i s а је takode pгijatnog, svojstvenog i arornalienog. Koren morata. - Izvesne sorte moraca imaju vrlo krupno korenje i zadeЬljanja na dnu staЬljika, ра se to upotreЬljava slicno celeru. Od Italije na zapad S\Ћka domacica bar jedanput nedeljno kot1istd ovaj morac, bilo presan, bilo da ga kuva kao povrce, samog bli и smeЭi sa drugim povrcem. Li~ce mora~a. Могас izbija vтlo rano riz zemlje, ра је on и na5im toplim kraje\ћima prvo zeleno povrce i zeleni zacin. u nasim primorskim gradovima gotovo preko ce'le zime pr{)daju se ve7lice mladog lisca rnoraea. Koristi se i kao zacin i kao zeleno povrce. Sџi orgarzi 1ноrаса su slat ki i mirisrzi. lrzdustrija like.ra i desertrzil1. alkoholrzih i bezalkoholrzih pica koristi sve vise rnoгaca za projzvodnjи najraznovrsruijih napitaka i sredstava za uzi· vanje. Narodna imena: anason, divlja miroc!ija, komorac, kopar, koromac, mirodija krupлa, morac, moraca, .pitomi mогас, razijan, sladki anis, sladki janez, sJadki janu5, slatlci kopar, s latkй morac itd.
МАSТIКА
Mastika ili r akija anasonlija (и Grckoj »UZO « ) pravi se od slatkog moraca koji se u 1v1akedoniji naziva ana.son. Dodaje se i malo smole masti.ksa, tako da rakija dobije svojstven m-iris i ukus. Kad se ova rakija stavi u vodu, voda pobeli kao mleko i razvjja se svojstven miris. Mastiku cene i ~пrakodnev.no tro5e razni narod~ u toplim krajevima, osobito oko Sredozemnog mora, а najvise muslimani od GiЬraltara do Indonezije. Dobro spravljena mastika је vrlo prijatan ·i koгitStan napitak pod uslovom da se umel"eno trosi, jer ima sva Ьlagotvorna svojstva moraca.
490
L2CEN1В
MORSКI,
BIURМ
ROGATI
ILI !UТI МАК, KOSTENJACA, PRIMORSKI МАК
Gla.ucium flavum Cranz Рараvетасеае JednogodiSпja
f
ili trajna zeljasta biljka cije su staЫj.ike dugaoke do 1 m. Raste u nasem primorj u. Cvetovi su zlatnofuti ј krupni oko 4 cm. Plod је do 20 cm dugacka, tanka eaura, povijena kao mali rog. Ima mlecnog soka na· gorkog ukusa. Sadrii slic· ne alkaloide kao rusa ј slicno njoj deluje, ali sla· blje. S b\1Ili1kom se daje za uЫa.Zavanje akutnog napada, Ьolova i grceva hemoroida 1 anusa (supozitorije).
MORSKO ORASCE, ORASAК, МUSКАТ, МUSКАТNЈАК, МACIS, ORASCI~
Myristica fragrarzs Houtt. -
Myristicaceae Мnogo
MORSKO ORASCE А GRANCICA MORSKOG ORASCETA, В PRASNJCI, С UZDU2.AN PRESEK КROZ ТUСА.К, D - ORASAК OBLOZEN ARILUSOM
se gaji na Moluckim ostr'Jii.r na. Hpotreb· ljava se samo osusena i u kтес potopljena s е m е n а ј е z g r а s koje је odstra· njen arilus (macis) i semena ljuska. U ora.Sku ima 5-15О/о etarskog u 1 ј а i 30-400/о т а s t i, zatim malo smole, fitosterola, 20-300/о эkroba i amilo-dekstгina, Ьоје, saponozida, azotnih materija i drugih, manje vafnih supstancija.
МОТRЈКА, ОМАСАLЈ, МRAZOVAC, VОСАК ...
491
U rnacisu ~а б-:--10 etarskog ulja, isto toliko masnog ulja, 3-4ОЈ 0 ~eeel"a,
1nalo s mole, pekФtnskih materija itd .
. U~otre?~· - I ?rasak i macis se upotreЬljavaju uglaVII1om kao vrlo aromat1~nl zас1~н,. man~e za izradu tike ra i aromatiёnih napitaka protiv !eludacшh оЬоlЈ~ПЈа: ~1sp~sije, gr.ceva, ~ 0)-1,5 grama. Veee doze deluju otrovno. Orasak, а JOS vtse mac1sovo ulJe, trose se i u parfitmerijri. ':ес. jedan orasak moze rizazvati pojave trovanja: posle kratkotrajnog nadrazenJa nastupa utrnutost, neosetljivost i sanjivost. МОТRIКА, ОМАСАU, MORSKI KOPAR, KOMORAC, PETROVNJAК
Crithmium maritimum L.- Umbelliferae Trajna zeljasтa stitю·ica, viвoka do 50 ст. Raste pored mora na pesku i ро stenama. Listovi su visestruko deljeni i mesnam, а cvasti su iuckasto·bele. UpotreЬljava se list, rede plod. Glavni sastojak је etarsko u1je sa a.piololn i izoapioloJn, zbog cega deluje slicno celeгu i perSиnu.
~OVAC, VОСАК,
JESENJI КACUN~ BALUCAК, VRANJI LUК
Colchicum autumnale L. -
Colchicaccae
Do rata, osim botanicaтa ndko drugi nije obraeao painju na ovu nasu dugoveenu ze1jasru bbljku .k oja pokriva desetine i stotine hiJjada hektara planinskih i brds·kih paSпjaka. Stoka је ne pase, jer је vrlo neprijatna i otrovna. Covek је лiје koristio, jer је smгtonosna. Do pre nekoliko decenija vocak ili volovocak је smal7·an za prezren, opa.san i otrova11 korov koga se treba. kloniti. »I da pakost bude veca, uvek raste na debeloj zemlji«, kalu nasi planiпoi kojima su livada d seno sve i svja, а on, lopov jedan, otima i krade mesto, lн--a.nu i sunce dobrom i hranljlivom Ьi1lju, raznim travarna. Posto izЬija iz zemlje oclmah posle snega dok jos nema trave, а irna kruto, socno i privlacno lisce, stoka tizgladnela preko zime i hranjena mrsavom suvom hranom cesto nikak\re hranljive vrednostri (lisni·k, cerova kora i sl.), zeljna zivog i zelenog 1isea pгevari se, navaLi i >юCemeri se«, otruje se pasuCi vrhove Иsса mrazovca koji tek sto su ~izbl1i iz gole, hladne, jos na izgled ))mrf:\re zemlje«. Srecon1 sto је u to vreme rnrazovac najmanje otrovan. Otud i pojava da su svi ''rћo\ri listova rnladog mrazovca ogrizeni. А pre pet godina, verova..lli iLi ne, za kilogratn zrelog semena tog strasn.og otrova. placalo se 25 do 35 hiljada starih dinara.. Lugar Nedo Crepulja sa Nadpolja iznad SipoYa, vredan covek, а puna kuea эitne dece, za taj >>pt·aiskonski korov«, za seme balucike (mko se .tamo na211va mrazovac), kupi sve sto treba doma6inskoj lkuci, ра cak i televiwr. А 5umski tehmcar Danilo iz Sipova jos cuva koji desetak 1kilograma semena balucka, »nek se nade, to mu је najzdravija Iпoneta, prava deviza«. Da ne govot·imo о drugim vredпim planincima koji se pomogose sakupljaju6i zre]o seme ove otrovnke. R~me se da su naj!Vise vajde videli lugari s mnogo dece, jer su maИsani, igrajuCi se oko stoke, na livadi najvise semena skupili.
492
LECENJE BIUEM
Korist је vi~estruka od ove seoske radinosti. Sakupljanjem semena mrazovca siroma~no domacinstvo zarad uje da kupi »hleb i opanke« za celu godinu i za sve ukucane. Branjem \Юсkа planlnci lece svoju livadu od otrovnog Ьlilja, koгova.
ZАЭТО
KOD NAS NE TREBA GAJITI MRAZOV АС?
Dok druge zemlje, osobrto industrijske, u kojima se vrS:i ekstrakcija a lkaloida koJhicina, а и novije vreme i kolhamina, vrse opsezna proucavanja о mogu6nostri plantaznog gajenja mrazovca na velikim povrsinama da Ьi podmirile potrebe svoje industrije ·i da Ы spгecile uvoz semena mrazovca i odliv deviza, mi to S\'e ne moramo ciniti, jer kod nas mrazovac pokriva deseЬine hiljada hektara najboljih livada i pasnjaka. Kod nas se ne sakupi ni milioniti deo semena od divljeg mrazovca. Tako је, pored ostalog, na Kongresи Medunarodne farmaceutske fe· deracije и Рагizи 1953. god. и Sekciji za i.straЪiva.nje medioinske flore celo jedno popodne 1-aspravJjano о u\rodenjи mrazovca и kulturu. Iznosene sи velike teskoce oko klijanja semena mrazovca, а isto tako da treba vise godina da prode da se doblje nek,i mali i neznatan pлino.s. Rentabi•l nost ga· jenja је rninimalna ргеmа opstoj oceni naиcni.ka Zapadne Evrope i Severne Amenke, koji s u godinaшa pokиsavaИ da privedи и kulturu ovu divljи biljku i da nad u opt1malne uslove gajenja radi proizvod.nje maksimalne kolicine semena sa jedinice povrs.ine. Med-utim, kad sam im saop st·io da эи ·U Jugoslawji, а isto tako i и drugjm balkanskim zemljama i na Karpati~ma livade mestirnicno formalno ))zarazene(<, obrasle ovom otrovnom i lekovi,tom biljkorn ta•ko gusto kao da ји је neko posejao, odиstali sи od namere gajenja, i danas sve seme mrazovca na svetskorn trlistи potice od diVIlje bilj ke.
UPOTREBA MRAZOVCA U NAUCNOJ MEDICINI I BIOLOGIJI Iz semena, rede Пz krtole, vadi бе k о 1 h 1i с i n , а и novije vreme 1 kolhamin. Daje se sarn alkaloid kolhicin kao specificno analgeticno sredstvo protiv akиtnog napada и 1 о g а (gihta), jer otklanja Ьolove i vatru. Kolhicjn је kapilю-ni otrov. То је jedan od najotrovnijili alkaloida; terapijska doza је svega 0,001 grama. U vecoj dozzi iz~iva jak proИv, jer dejstvиje na krvne kapilare сгеvа . Posle duze upotrebe izaziva kumиlaciju (nagomilavanje), jer se sporo izlucuje iz organizrna, zbog cega treba bi~ti oprezan. Pojava dijareja (proliva) znak је pocetka trovanja i opomena da treba prestati s dalj,im davanjem kolhicina. Proиcavanja о dcjstvu kolhiaina и lecenjи иloga (tpodagre ili gihta) Ьila sи povod D1stenu (Dusti n) da otkrije njegovu rnoc da na pola риtа zaustavi mi tozu (razшnozavanje celije deobom) ili kariolcinezи. Kolhicin је tip tzv. mitoklaznih otrova. Pod иNcajem rastvora kolhicina deoba hromozoma nije pracena njihovom podelom па dve jednake grupe. Јedro se nenorrnalno U\'elicava, а da se ргi tome ne deli. Na taj ·nacin se broj hromozoma и jedru udvostгuci. P·rodu.Zeno dejstvo otrova (kolhicina)
MRAZOVAC,
VОСАК,
JESENJI
КACUN..
.
493
uzrokнje
ponavljanje deobe hromozoшa, ~to do\юdi do stvaranja dZinovskih celija cij e jedro, preko·m crno povecano, prestaje da bude sposobno da se deli i konacno degenerise. Poliploidij u prouzrokovanu dejstvom kolhicina prvi su poceli koristiti cvecari i povrtari. Pomocu kolhicina su doЫjeni tetraploidni oЬlici od diploidr Љ biljaka koje su normalno nastale oplodavanjern ovulun1a zrncem ро1ела k.Jji ima isti broj n hromozoma, broj svojstven i karakteri·stican za svaku vrstu. Ako se ovaj broj hromozoma udvostruci, sjedinjavanjem dva seksualna elementa proizvesce se umesto diploidno jedro sa 2 n, tetraploidno jedro sa 4 n ћ'romozoma, sto predstavlja polaznu tacku јеdле tetraploidne Ыljke. Као rezultat poliploidije pojacavaju se i izvesna svojstva: biljke postajи snainije, cvece i lisce krupnije, Ьоје cveca zivlje i lepse itd. Kolhicin, slicno x-zracima, иretanu, iperitи, podofilinu i nek.im drugim mitoklaznim sup staпcijama deluju destrиktivno na celije; zbog toga sи ove sиpstancije nazvane radiomim.eticnim agensima. U stalnom trэ.Zenju leka proti v raka pomisljalo se na prirџenи ovih s.r edstava koja bi, eventи alno, mogla zaиstaviti razvoj kancerozndh tumora. Kolhicin se pokazao efikasan protiv eksperiп1entalno j,zazvanog tиmora na misu i na nekim drи giт zivotinjnтa, a]i је zbQg svoje vrlo velike otrovnosti odbacen u terapiji. Osim toga, l1olhicin spгeeava тitozи ne sато neoplaznih celija vec i norтalnih.
Ono sto nije uspelo s kolћici.noт izgleda da је donekle poslo za rиkom upotrebom k о 1 h а m i n а, koji је isto tako jak karioklazan otrov, ali је za coveka 10 puta manje otrovan od kolhicina, tako da ти terapijska doza nije tako Ьliska toksicnoj kao sto је slucaj s kolhkinom. Poslednjih godina poci·n je se upotreЬljavati spolja za lecenje raka koze O,So;o kolhaminova тast. Najbolji rezultati, navodno, dobijaju ,s e pri lecenju raka koze и pocetnoт ~stadijumи. Kolhio~ na i srodniћ alkaloida ima i и drugim vrstama тrazovca: Colchicum lati1:olium S. S ., Colchicum speciosum Stev., Colchicum arenariunz w. к. i dr. Kako mrazovac izgleda? - М r а z о v а с iH v о с а k ј е domaca lekovita, otrovna, dugovecna, zeljasta biljka koja raste ро vlaZniт 4 p1aninskim livadama u Srednjoj i juznoj Evropi. Cveta krajem leta i pocetkom jeseni, а seme sazreva tek idиce godine и leto. Кrајет leta ili pocetkom jeseni, osoЬito u septernbru, citave livade se оЬоје divniт ljubicastorиZica~sti.m cvetom (oko 10 cm) ovog otrovnog korova. U prolece izbije lisce koje lici na krupan zumbul. Cvet podseca na safran, i kod nas ga mnogi brdani nazivaju >>jesenji safran«. Dиboko и zemlji lezi bela krtola slicna lukи, iz koje u jesen izЬije cvet, а и prolece li~ce, visoko 15 do 20 ст. Plod је trostrana caura velicine sitnijeg oraha. Gajenje. - Da bi sете ·imalo klijavost, treba ga brati tek u avgustu kad fizioloski potpuno sazri. Poseje se и jesen na mracno mesto gde u toku ziтe i rano u prolece proklija. Mlade Ьiljke se и prolece rasaduju na stalna mesta na rastojanjи 30 х 30 ст. Berba. - U junu i julu seku se jos zatvorene, pozutele, bezтalo zrele caure na hю·tiju, r azastru na sиnce ili na tavan i kada patamne i raspuknu se, kad sете potpuno dozri, zdrobe se i seme kroz reseto proseje. Sem~ mora biti potpиno zrelo, suvo, zdravo i cisto. U саигi ima vise od 100 semenk1.
494
LECENJP. BIUEM
Prema Brisclskoj rne<1uлarodnoj konvenciji, farmakopeje propisuju samo ~Seme, jer ono ima staJnu kolicmu aдkaloida, za razliku od krtole u kojoj kоИсiла alka1oida zav.is1 od vremena berbe; i u toku ёuvanja smanjuje se procenat alkaloida. Medutim, medunarodna trgoViina ponekad trali i krtoJe. Berba semena је bolja i iz razloga ~to se time biljka ne unBtava, ~to nije sЈисај prj vadenjи krtole. Кrtole se vade kad biljka poene ~1etati, oCiste od zemlje, cveta, korenCica i futih ljиsaka, ako treba operu se hladnom vodom, izrezи popreko na kriske od 2 do 3 mm deЬljine d brzo osu~. Krtole su velike kao kesten. Na ravnoj strani imaju иzduf.nи brazdu, а na d.nu euperak Zilitastih korenciea. Cela Ьiljka је ljиtog i vrlo gorkog ukusa dok је sveza, а su~enjem gorcina opada. lz zemlje izvadena krtola ima svojstven opojan miri5 koji se sи~enjem izguЬi. Pre cvetanja mrazovca krtole imajи vise alkaloida, ali ih је u to vreme te5ko na livadama naCi, jer sи nadzemni delovi osи~eni i vetar ih ј е raznco. Droga. - Zrelo i osuseno s е m е m.rzovca је spolja tamne 1 mutne mrke Ьоје, 2-3 mm и precniku, vrlo tvrdo, pod pгstima gгubo, ргi dnu ima malo zadeЬJjanje oblika bradavice (k а r u n k uJ а). Jezgтa је sivkasta li rofasta. Lupom se vidi kako је pov.rSina semena sitno bradaVfieasta, tackasta Hi naborana. Klica је prava; lez.i na •s uprot.n oj stгani bradavice. Endosperm је rozast i tvrd, zbog cega se seme vrlo tesko melje u prah. Ukusa је vrlo gorkog d ljutog; bez mirisa. Sastav. - U semenu ima oko 0,2 do 0,80/о kolhiaina. Neke farmakopeje trзle da ga u sen1enu mora Ьiti najmanje 0,5°/о, а u krtolama najmanje 0,350fo, а druge traze ·skoro dvostruko. Alkaloidi su vezani na tanine. Godine 1950. ·izolo\raп је nov alka.:loid i nazvan kolhamin, koji se razlikuje od kolhicina 'РО tоше sto umesto acetblne ima metilnu grupu. U gra<1i оЬа alkaloida dva prsta su sedmoolana.
Bele је 1952. god. iz istog semena izolovao nov heterozid, kolhikozid. U semenu ima јо~ i smole, Ј 2О/0 masnog иlја, 5О/0 reduk.cionih ~eeera, tarJina, gcJ.ne kiseline, s.kroba, belancev.ine i mineгalnih mateгija. OPOMENE I PREPORUKE
BERACIМA
MRAZOVCA
Ne sa.kupljajte zeleno seme mrazovca, jer nlko nece da ga kupl, po§to lma oko 40°/о manje lekovitih sastoja.ka. SAD, Belgija 1 Francuska p1aniraju gajenje mrazovca.
Kolika је va.Znost mrazovca vidi se i •РО tome sto neke industrijske zemlje imaju u planu gajenje ove bbljke. Jugoslavija је postala velilci. izvoznik semena mгazovca, osobito prvih posleratnih godina kada је ova droga imala dobru cenu. Mi sm.o и to vreme u zamenu za mrazovac doЬijali penkilin, koji је tada Ыо vrlo эkup, iz cega se jasno vidi koliko је ta droga bila cenjena. Posleratna Glav.na uprava za nabavku i raspodelи lekO'\'a (GUNRAL) u Beogradu, v saradnji sa lnstitutom za farmakognoziju и Beogradu i uz pomoc studenata faгmacije, organizovala је u tirn posleratnim godinarna preko svog Odseka za lekovito bilje, pored ostalog, i ~akupljanje semena mтazovca. Kriterijwn za kvalitet bio
МRAZOVAC, VОСАК, JBSENЛ КACUN ...
495
ј е vrlo strog, tako da је u celoj zemlji sakupljano samo zrelo seme. Koli~i na alkaloida kretala se oko 1~/о. Seme је bilo homogeno kako u pogledu krupnoce tako i Ьоје i cistoce. Na taj nacin Jugoslavija је postala poznat
i priznat izvoznik kvalitetnog semena mrazovca. Medut~m, rastormiranje GU NRAL-a i stvaranje veceg broja republickih samostaln1h preduzeca za lekovito bilje, osobito pos1ednjih godina (ima ih oko 40~, dovelo ј е do nerazumne i besomucne unutrasnje konkurencije medu d?J?a6m preduzecima i do osipanja kadrova, osobito poznatih strucnjaka bJlJara (gotovo svi farmaceuti su napustili preduzeea). Та duboka kriza naseg ЫJjarstva osetila se i na mrazovcu i pogorsava se iz godine u godinu. Godine 1965/ 66. opet је naglo poraslo interesovanje za mrazovac. Cene su iz dana и dan rasle, tako da је te goc:line pri kraju ЬегЬе kilogram semena mrazo,,ca placan oko 30.000 starih dinara. U zelji za b1·zom zaradom, i beraci i trgovci nisu pazili na kvalitet. Svako ј е tezio da ga ima sto viSe. Ekipe Instituta za proucavanje lekovitog bilja, radeci na proucavanju medicinske f1ore па planinc.шa Bosne, Crne gore i Srbije, uvek su skretaJe pa.Znju, а osobl to poslednjil1 godina, da se ne sme brati zeleno seme mrazovca, jer se zbog pгin1esa ovog nezrelog semena dobija nekvalitetna droga. Medu6m, cini se da је retko ko postovao ovo pravilo. Ova korisna oba\'estenja ·s u davana zato da se nasa droga ne kompromHuje u inostranstvu i da ne izgubimo svetsko trziste. Medutim, s\'·e је bilo kasno. Nasi susedi su nas potisnuli izvozom kvaUtetnije droge postojanog sastava. Socijalisticke zemlje izvoze lekovito bilje iz jednog jedinog centra. Sazna,,si и inostranstvu, krajem 1965. i pocetkom 1966., da је intereso,,anje farmaceu tske industrije za seme mrazovca naglo poraslo radi ekstrakcije kolhicina, odmah smo obavestili sva nasa izvozna preduzeca da Ьlа.. govremeno organizuju berbu i otkup ove droge. RadeCi na farmakogeografskom proucavanju spontane medicinske flore, nase ekipe su za dve poslednje decenije otkrile ogromna i bogata nalazista шrazovca u Jugos)aYij i, gde se mogu sakupiti vagonske kolicine semena, dovoljne za podmirivanje ckstraktivne Зndustrije u svetu. Ti podaci se svake godine daju na uvid i kori~cenje nasoj pгivredi. Godjne 1966. nas izvoz Ьiо је uspesan. Medutim, vec tada је primeceno da droga nije uvek bila h.omogena. Uzimani su uzorci iz otkupnih. stanica. Istovremeno smo brali zrelo i zeleno seme mrazovca radi ispitivanja i kontrole kvaliteta. Naredпe, 1967. godine droga је bila losija. Razlog је bio ovaj: ocekuj uci da се se ponoviti veoma "'isoka cena iz 1966, brano је manje-vise zeleno se::me. Nesto zbog zas.icenj a svetskog trzista mrazovcem iz berbe 1966, а nesto i zobg losijeg k\,aliteta nase dгoge (pri•medba iz Francuske i Izraela), nas izvoz је 1967. znatno орао, ра zbog toga i otkup i cena. Nastupila је kriza mrazovca, znatni guЬici i ·nepo,,erenje zbog loseg poslovanja. U toku ne1
.
1
L~ENJE
496
Вn.ЈЕЫ
stantnu kolicinu alkaloida, za razlikи od krtole и kojoj postotak alkaloida zavisi od Yremena berbe; osim toga, u tokи cиvanja kolicina alkaloida brzo opada. Berba scmeвa је bolja i zato sto se time Ьiljka ne unistava, sto nije slиёај pri vadenju krtole. Na osnovu rezultata analiza veceg broja uzoraka semena mrazovca iz raznih krajeva Jцgoslavije moze se zakljuciti da se postotak alkaloida (kol· !.icina) '
Prema tome, smeju se bгati samo pozutele, skoro zrele caure, zatim iЬ treba rasiriti u sasvim tankom sloju na debeloj hartiji na tavanu na promaji i 10-15 dana ostaviti da u njima sve seme dozri, tj. da caure potamne, osuse se i raspuknu, tako da iz njih sve seme samo od sebe lako is· padne. Branje zrelog semena је garancija za dobijanje kvalitetne droge. Zele· no seme је sitnije, lakse, svetlije i neujednacene Ьоје, sto sve zajedno шnа· njuje organolepticka svojstva droge. MRAZOVAC U NARODNOM
~IV OTU
Evo sta piSe о mrazovcu jedan nas zaboravljeni pisac u svo·m vrlo za· niшljivom delu Glav1'lije biljc и narodrzom verovanju i pevanju kod nas Srba, objavljenom u Beogradu 1912. go&ne. · Ova vrlo zanimljiva knjiga, jedinstvena te vrste kod nas - danas to· liko retka da је tesko doci do nje - ima vise od 250 stranica. Autor nije dao svoje ime, nego se potpisao Nisevljanin. Neki rnisle da је to bio poznati profesor gimnazije и Nisu Pavle Sofric, а drugi da је rec, takode, о niskom profesoru botanike Dюi Ilicu koji је um.гo и Beogradu 1913, dakle, godinu dana posle stampanja ove knjige. Bice verovatno citalaca ovih red.ova koji се moci da nas oba,,este ko је zapravo bio »Nisevljanin«. Na stranici 165. pise: »M1·azovac (Colchicum autumnale L.), mrazovnik, m1·azova sestrica, vocak, jesenji kacu11, nevciga, sukundedova trava; ruski: moroznik, zimovik, zim.ovit; poljski: zjelenik. - Jelinski mit kazuje da је carobnica Madea skupljajuci za devet noci razne biljke da podmladi Ezona, оса svog mttia Ј azona, od carobnog leka upustila na zemlj~u jednu kap i da је otuda postala ova biljka. Jelini је nazivahu ,efemeron', tj. otrov koji za jedan dan ubija. I doista, ovo је jedna od najprimamljivijih, a1i i najotrov· nijiћ biljaka. Francuzj је nazivahu gola gospotJ.a i gospotJ.a bez kosulje, а Nemci gola devojka, а to zato sto и jesen cveta bez li~ca, :i tek narednog proleca tera li~ce i donosi svoj rod. Zbog te anomalije u srednjem veku nazi,1ahu је sin р1·е оса. Nemci је jos nazivaju ·i nesuvremerzom, posto cveta u jesen, kad se ostэJo bilje predaje zimnjem snu. I nas narod dlii taj mo-
МRКVА, SТIDAК, DIVIJA SAR.GAREPA. МRТVА KOPRlVA BBLA
497
men at u vidu kad ј ој daje ime ,mrazavac', ~to zna~i da pred mraz cveta. U ~ercego\'ini veruje na5 narod da vile postaj u iz mrazovca, jer је svakog Jutra gustoJ? r osom ~okriven . Zato momci ovu Ьiljku nikako ne bi zgazili, dok, nap rot1v, Ь аЬе ctne to kri~om, ranom zorom . Ali kad momci spaze takova nedela, o nda tesko b abama.« Narodna irnena . -
Evo jos n.e koliko narodnih naziva: baluska, balju-
s~a ~rava •. brnduska, bujacina, golotura, gorice, zeludara, jadicac, kacun, kaCJ ~ JabuOica, kacunka, kacun, kokice,
us1vec, cmetik a,
ёukavac.
МRКVА, STIDAК,
lu.kovik, mrazovka, o6un, piskavica,
DIVLJA SARGAREPA
Daucus carota L. -
UmbelШerae
И plodu div lje i gajen e m r kve, sargarepe (Daucus carota var sativus DC.) ima 0,5 do 1,7 °/о etarskog u lja, oko 1311/о masnog ulja i drugih sastojaka. Воја korena p otice od k а r о t е n а (provitamina А) . U korenu ima jos i 6°/о secera, oko 1 01>/о pektina, inozirtola, kalijumovih i drugih soli, vi· tarn.ina В . Sok (pola llt ra) isceden iz nastruganog korena ·upotreЬljava se protiv decjih glis ta (oksjura), protiv proliva, secerne bolesti, za lak~e mokrenje. Posle dva sata uzrne se r icinusovo ulje na ciscenje. Farmaceutska industrija iz kore na mrkve vadi karoten.
Naorodna imena: zuta repa, kuzmorka, mrkveljina, obrazna trava, skuplj enac, sr amak, srarnnice, stidna trava. Diuretic??.i сај od plodo11a s titarica: ро 20 g mrkve, persuna, celera, anisa i kima. Јedna supena k asika ove smese se popari kljucalom vodom, ostavi 3-4 sata i p opij e pre j ela u toku dana.
МRТVА
KOPRIVА BELA
Lamium album L. - Labiatae Tr ajna zelj asta bHj ka, visoka do 50 ст. Listovi su jajasti i ро obodu ~ testerasti . Cvetovi su beli, skupljeni u prividnim prsljenovima. Cveta let1. Rast e pored pu teva i uopste ро zapustenim i pr ljavim mesblma. Bere se cvet (Lamii albi flo s). U njemu ima sluzi, saponozida, tanina, neproucenih 11eter ozida i m alo etarskog uJja. Antiflogist ik i adstringens, najcesce kao narodni lek za uredivanje mens truacije, protiv belog pranja, za lecenje mokracne besike, bubrega, koznih i drugih bolesti. 1. Za uredi\JQnje n2erzstruacije: 15 g cveta mrtve koprive, ро 20 g kamilice i virka i 45 g p aprenog lisca. Dve supene kasike саја popari se sa 300 g klj ucaJe vode, poklopi, ostavi З sata i tђ'plo popije polovinu izjutra, а ostatak uvece, pre j ela. Ьо
498
LECENJE DIUE.\1
MRTVA KOPRIVA BELA
2. Belo pranje: 10 g mrtve koprive, ро 20 g troskota, lincure i rastavica i 30 g v irka, kao pod 1. Ostala narodna imena: bela kopriva, zibrat, maronica, medic, pivka, prisadence. МRСА, MIRTA, BJELOМRCA, МАRСА, МARTINКA, МRCELA, RUJEVIКA
Myrtus co·m munis L.- Myrtaceae Zimzelen, gusto razgranat ~ib, visok oko З m. Raste u makijd Medite.. rana, а и nas u jиZnom primorju. Listovi su sjajni, cvrsti, jajasto duguljasti i ~iljasti. Cvetovi su beli i imaju mnogo prasnika. Plod је tamnomodra bobica velioine graska prijatnog ukusa. Cvetovi i listovi su prijatnog svojstvenog mirisa. Cveta leti. UpotreЬljavaju se list, plod i et.a rsko ulje (Myrti folium, fruccus et aetheгoleum) dobijeno destilacijom svezih li·stova. U listu ima oko 0,25ОЈо etarskog ulja, gorkih materija, mnogo tanina, malo smole i 45 ll1g11/o vitarnina с. u plodu ima etarskog ulja, secera, limunske ј
MUНARA,
MUHOMORA,
ZMIJSКA
GUIVA. . .
499
jabucne kiseline i pektina. - Narodni lek za spoljnu i unиtraSпjи upotrebи: protjv smrdljivog i neprijatnog zadaha iz рlиса, za lakse lskasljavanje и suvom kasljи, za leccnje katara organa za mokrenje i dr. UpotreЫjava ~е и oЬlikи infuza (20-30 g lista tili bobica na 1 litar kljи cale \'Ode) Spolja i iznиtra (4-5 kasika dnevnO pre jela). Ili Se IUZima 2-4 g stиcanog lista tгi риtа dnev-no pre jela. Spravlja se ·i ti•Illktu ra (20 na 100 alkohola).
MUНARA, МUНОМОRА, ZMIJSКA
GLJIVA, BJESNJACA,
STAКLENJACA, CRVENJAёA
Ama11ita muscaria (L.) Регs. -
druge otro,rne gljive nadrazиjи paraS!impatikus: pojacavaju sekreciju zпojnih i drugih zlezda (шюјеnје, jaka salivacija), miozu, proliv i drиge pojave svojstvene za tzv. »mиskarinskи intoksikaci iи«. Као prva pomoc otrovanom se daju sredstva za povracanje i atropm kao pro1-..iuhara i
ti,юtrov.
rnпoge
Agaricaceae
N
NAVALA
Aspidium filix mas Swartz -
Polypodiaceae
Navala је domaea dugo,reena papratnjaea. Rasiтena је gotovo ро celoj Zemljinoj kugli izuzev krajnjeg Severa, tropske Afrike, Australije i SAD. То је dugovecna zeljasta biljka koja raste ро bujnim, gusblm, tamnim brdskim i planinskim sumama na visinama do 2.000 m. Opis Ы1јkе. - Neposredno iz rizoma izbijaju nerazgranjeni, perasto izdeijeni, и krugu pOl·edani, 1 т visoki listovi, cije su kitnjaste liske karakteгisticnog oblika. Rizom lezi vodoravno ispod same zemljine povrsine, osim onoga kraja koji izbija iz zemlje. Rizom је tako gusto obrastao ostacima lisnih drZaka i suvim ljaskavim listi6ma (paleae) da је u n}ima gotovo potpuno sakriven i zbog toga izgleda 2-3 puta deЬlji nego sto је stvarno. Svuda okolo, а najvi~e na donjoj strani, vide se mali, tanki, Zilicasti, crno-mrki korencici. Кrај koj~ izbija na povrsinu zavrsava se u oЬliku оЬ1оg krupnog pupoljka oЫozenog ple\'icaшa; u prolece neposredno iz njega izbija бitava kita li- · stova koji su s pocetka karakteristicпo zavinuti u obHku zezla, а zatim se postepeno rasire i usprave. Glavni nerv im је dugacak i maljav, pri dnu malo zadeЫjao i zavrsava se dosta kratkom dr~kom obraslom rdas~im plevicama koje 1ice па riЬlju krlju~t. Listi6i su priljuЫjeni celom svojom bazom za nerv, tupi su •i zupcasti. Kesice sa sporama su dosta krupne, bubre·· zaste, kad sazru Ьоје su miko ljublcaste; poredane su oko teroijarnih nerava. Droga. - Rizom s bazama lisnih drzaka. Sabiranje. - Kopanje na\1ale kod nas treba racionalno organizovati. Neracionalnom eksploatacijom navale u nekim zemljama Zapadne Еvгоре uni· stena su najbolja nalazista ove blljke. Nasa farmakopeja ira2i da se sabira и rano prolece ili и jesen, i to је najbolje, jer је rizom tada najlekovitiji. Metlиtim, ·iskopavanje se stvamo vrsi preko сеЈе gocHne, jer farmaceutska indиstrija s pravom trazi samo svez rizorn. Sa izvadenog гizoma odstrane se svi tгuli, mrtvi, sиvi, mrki delovi i korenje. Rizom ~е opere u hladnoj vodi ра se сео, nerazrezan osu~i na Ьlagoj toploti i си,,а nad pecenim kre~om u potpиno zat,юrenoj tamnoj tegli, ali ne duze od jedne godine. Dugo ~иvan rizom Ьiva sve lak~i, Ьljutav је, bez mirisa i iznutra sav posmecii kao cimet. Takvu drogu treba odbaciti kao neaktivnu.
NAVALA
501
.. Izgled rizoma. - ~am rizom. је dug 10-30 ст, а debeo svega 1-3 cm, ~11 1zgled~. m?ogo ~еЬ1~1 zbog veltkog omotaca koji se sastoji od savrijenih, cvrsto z.b1Jen1h, prlleglth, mesnatih, mrko-crnih, kosih, paralelno unapred poredanih 2-5 ст dugackih baza lisnih drZaka. Rizom i baze listova su pokr.iveni mnogobrojnim, dosta ~irok.im i dugackim, zэ.Siljenim, svilastlim, su~im, crvenomгkiпt р 1 е v i с а m а (paleae), koje ispunjavaju sve prostore lZmetlu baza peteJ jaka na rlzomu. Svuda oko гizoma se vide ostaci i1i oziljci crnih korencica. U k u s а је oporog, ljutog i poma1o sladunjavog. Svojstvenog, slabog m1nsa.
NAVALA. LEVO: LISKE ОКЈСЕNЕ SORAMA. DESNO: POPRECAN PRESEK КROZ LISNU DRSKU Ро pov1·sini је rizom crnomrk, tvrd i naboran. Na р о р r е с n о т р r е s е k u ispravпa droga је z е 1 е n е Ьоје i mesnata. Ukoliko је droga staгija •i los ija, utoliko је Ьоја n1anje zelena. Poprecan presek rjzoma је nepravilan. Ро obodu se golim okom i Jupom vidi mrkocгna skleгenhimska sjajna linija, а и sredini dva reda i z dv о ј е n i h s u d о v n i h s n о р i с а s v е t 1 i ј е Ь о ј е:
1. U n u t r а s n ј i k r u g dosta је pravilno poredan; ima 5- 12 sudovл·Љ snopica; priJicno su krupni, malo izduzeni ili bubrezasti. 2. S р о 1ј а s n ј i k r u g ima veci broj sitnih snopica. L i s n а d r ~ k а ј е па prerezu z е 1 е n а, meka, sunderasta, uglasta i neprav-ilna; obicno ima 7-10 zaoЬljenih sudovnih snopica poredaniih и luku koj!i је па gornjoj strani otvoren; goтnja dva snopica su najveca. Zamene i falslfikati. - Rizom ostalih paprati, koji bi dosli u obzir kod nas i u Sredn~oj Evropi , toliko se razblkuju od oficinalne droge d.a ne postoji bojazan od zamene. Medutim, kako se гizom sve vise trэ.Zi u industrijskim kolicinama za izradu galenskih preparata na veliko, potrebno је bolje raspoznavanje droge. Izgled poprecnog preseka rizoma i blsne drske na bazi, izg]ed ce1og Hsta ј Iistica i odsustvo ili pri-sustvo i grada dlaoka na plevicama, dovoljni su znaci za raspoznavanje oficinalnog rizoma od ostalih.
LECBNJE BIUC.M
502
Najcesca zзmena Ьi ''а sa rizomom Aspidium spinulosum S\.v. Ponekad ga је tesko razlikovati, jer ima slicne sekretorne dlake; ali on ima samo 4-7 sudo,rnih snopi<.:a u unutrasnjem krugu, а u spoljasnjem ih nema ili su ,,rlo retki. Zubu slicnc d lacice ла plevicama nisu d''ocelij ske, nego jednocelij ske i pr i vrhu s u zadeЬlj ale u malu brada\llicastu glaviou {cesto ј е polomljena). Ро nekin1a {Rozendal), ova zamena, stavise, ne bi ni bila skodlji\1a, jer ekstrakt od ovog rizoma navodno је dvaput jati od ofioinalnog. U nemackoj i u drugoj 1~obi cesto ga ima do 90О/о (Grinis). U Finskoj se upotreЬljava proti\' pa ntljicare {tenije) umesto filiksa. Hemijslcim sastavom је slican nasoj nava li. Ро nekim autor ima, i ekstrakt od r izoma Aspidi um dilat atu.m. S\v. ima bolje dejstvo od ofioinalnog ekstrakta. U Juznoj Africi лarodi uspesno upotreЬlj a·vaju proћiv pantljicare Pa1'l.nu йi иncomoconzo; to ј е •r irom od Aspidium athamanticum Kunze. U Evropu ovaj r izom ne dolazi. - U SAD raste Aspid ium mar ginal e Wild., koji ima osobine naseg oficina1nog rizoma; tamo ј е оп ofioinalan. Sastav. - 1. и etru rastvo rl jivi sastojci: m asno i etarэko ulje i nekoliko proizvoda koji cine oko 25ОЈо etarskog ekstrakta, tzv. sirovi f ilicin. 2. и etn t neras t \юrljivi deo aini florogucinolski tanin, tzv. filicitaninska kjselina. Ima ga o ko 100/о. Lekoviri sastojci navale su deгivati f 1 о r о g 1 и с ri n о 1 а vezani na buteгn u kiselinu; f i l т а r о n, f ri 1d. k s о v а k i s е 1 i n а, а s р i d i n о 1, f 1 а v а s р i d l n, а 1 Ь а s р i d i n, Ь u t а n о n - i 11i с 1 n s k а k i s е 1i n а i dr. Sve su to srodna jedinjenja koja pored buterne kiseИne im aju ро jedan йi '' ise molekula т е t i 1 t 1 о r о g 1 u с i n о 1 а. Najvainiji је filmaron . On ima cetiri florog1ucinolska prstena. иkoliko је manje floroglucinola и molek ulu, нtoli lco је i njifюvo d ej stvo slabije: Гilicin ima' tri, flavasp~dri n dva, а aspidinol samo jedan takav komp leks. Sva ova jedinjenja se lako ra&padaju dajuCi neaktiYne, юnorf-ne materije, f i 1i k s n i g r i n е. Grejanjem s bazama daju florogluoino1. U ekstraktu navale ima Butanon-fШ cinske AlЬ aspidina
F1avaspidina Fi1iksove kiseline Filmar ona
kiseline
(О/о):
1 prsten 2 prstena 2 ЈЈ
з
3
" "
oko 0,1 ЈЈ
"
0,('5
2,5
IJ
3,5
,,
5,0
Film aron ј е glavнi delatni sastoj ak navale. Dovoljna doza protiv pantljicare ј е 0,5 do 0,7 g filmarona. То је amorfna, zuckastomrka, neotrovna supstancija. E tarni ekst rakt jz d roge i Oleum Fi l maroni (100/о ra~Stvor filmarona и rucinusovom ulj u) najbolja вu dva preparata navale. Upotreba. - Rizom navale propisUJjru gotovo ·sve farma!kopeje kao dobar anthe1rnint ik, osoblto protiv pan tljlicare (Taenia) i botriocefala, а isto tako i za s uzbij aлj e distomatoze metiljavosti ovaca i rudarske gliste ( Ankyl ostoma duod e11ale). G1avni deo navale potrose tvoгnice distola, f ilinola, antimetiljina i dr ugih preparata protiv metИja. Trovanja navalon1, нglavnarn, nastaju zato s tю se sredstvo nrije odmal1 od:Stranilo ili se za ciscenje u potrebio Oleum Ricini, jer ulje o1aksava
NANA
РI ТОМА
503
i ubrzava resorpc'1j и fi1icina. Zbog toga se posle paprati za ci~cenjc sme
dati samo n~ka l aksзn t na so (gorka). То, medиtim, ne vэ.Zi za fiJmaron koji se bez opasnosti moze dю•ati sa ricinиsovim иljem (Oleum Filma1·o~ 11i = Aspidofilicinшн о/ео sol utum). . Napomena! ---. Na,~ala ј е kod nas i u m nogim drиgi m zemlj ama zakonom zasticena и prirodi, jer ј е и mnogim evrop skim drzavama иni~ tena. Prilikom \'adenja rizonш tге Ьа vratiti и zemljи zeleni vrh rizoma. Ороmепа!
-
Navala је otrovna . Seme se иpotreЬljava samo pod kon-
t rolom 1ekara.
NARODNA I MENA Ovu b iljku нarod 0\'ako naziva : bиjatka, glistna podlesnica, glistovn ica, debela papratina, de\JiCa; divja preprut; divji preprat divj i preprot, na\ralce; рашрtшkа, paprad, pap rat, paprut paprut samac; peprut; pitoma d иmaca, paprat, prap rut; prap rиtac; preprat; preprut, prepиt. Navala, kamala i koso su tri droge koje poticи iz raznih botanickih familija (Polypot1iaceae, E upl~o r Ьiaceae i Rosaceae), sa raznih kontinenata (domaca, tropska Azija, istocna Afrika) i od raznih Ьi1jnih organa (rizom, zlezde i dlake, cvet), a li im је zajednicko to da sadrze derivate f 1 о r о g 1 и сi n о lа i da de1иju protiv izvesn-ih crevnih parazita. Hemijski sи ovi anthelminticni der ivati srodni sa kat el'lin ima, antocijanima i flavonima: svi sa polifenolska jedinjen ja. Posto је medu njima glavna droga Aspidum filix 111.as, cesto se nazi,ra i »filiksova grupa«. Deluju; pre svega protiv tenije 1 а zatim i protiv botriocefala i distomatoze ovaca; ali ih ne ubijajи, nego samo paralisu njiћovи gla tku mиskиlaturu; usled cega se oni ne mogu vise da d rze za zidO\'e сrе\Ћ , te se m ogu pomocu pogodnog purgativnog sredstva lako izbaciti iz organ izma. U tera pijskoj dozi ove droge delиju kao efikasni anthelmintici, а и vecoj mogи izazvati slablja ili јаса trovanfa, jer sи njiho\1i aktivni sastojci otrovn i ne samo za crevne parazite nego i za coveka i zi votinje topJe kп;i. Znaci trovanja su prolazno ili stalno slepilo, а osim toga, uzne1niгeпos t , nesan ica ; grёevi 1 proliv, povracanje; poremecaj disanja, gиЬljenj e svesti, vrtoglavica -i dr. Zbog toga se ove droge moгaju davati vrlo oprezno i jedino pod nadzorom lekara. 1
1
NANA
РIТОМА
Mentha piperita L. -
Labiatae
Pitoma, paprena, ljuta Ш ga jena nana (Men tha piperita L.) је vaznija od svih drиgi h vr~ ta nane (rod Nlentha), jer је najmirisnija, najprijatnija i najlekovitija. Sve drиge vr ste nane koje u nas u izoЬlijи rastи divlje imaju manje mirisn ih sastojaka (etЭI·skog ulja) drиkoijeg hemijskog sastava, ра se ra di toga ne traze ni za domace potrebe ni za izvoz. Zbog izu zetnu velikog svet skog znacaja i sve cesce i raznov rsni je upotrebe, koj a iz god i1~e и godinu raste zajedno s porastom zivotnog
LECENJE BIUl!M
504
sta11darda i velikog interesovanja (mnogobrojna pisma iz cele zemljc), о
pitomoj nani cemo pej e
0 \ 1de
opsirnije pisati.
List i nzirisnv etaгsko ulje od pitome папе propisuju sve f armakoи s-џetu, svakodnevrzo se kotiraju па raznim Ьегzата, predmel su ~i1·e
РIТОМА
NANA: А -
CVET ~В - LIST, С - DLAKE, D - SEKRECJONA DLAКA LAniJAT A, 1 - КRISTALI MENTOLA
ПРА
lnet!.нnarodne
trgovine i sve su vazrzije sirovine za proizvodnju velikog broja lckova, profilakt ickih, higijenski/1., dijetetskih, kozmetickih, pa1·fimerijskih t mnogih· d1'ugih prepaYata siroke potrosnje rza svim km'ltinentima.
HIGIJENA USTA I ZUBA Uzmimo kao primer samo svakidasnju иpotrebu paste, praska, vodice i drugih preparata za negu usta i zuba. »Zubi sи ogledalo zdravlja«, s pravarn se kaze и nas. »Biser-zиbi « sи 'и naSi·m narodnim pesmama i izrekama izraz clivljenja о шladosti, lepoti i zdravljи. А zapitajmo nase starije da li је neko nekad prao zиЬе? Da·n as, medиtim, to је higijenska, este tska i kulturna potreba 'S\1akog coveka. Da ne govorimo о gumi za zvakanje i о mnogim drugim preparatima cija potrosnja iz godi,n e u godinu raste k ao nabи jala Ieka. I to је korisno, dobro; bolje to nego dиvan, alkohol, а i da ne govorimo о ogromnoj s tetnosti uZivanja opojnih droga. Trazi se samo kvalitetna, oplemenjena папа. Eto
z-asto i gajenje pi-
tome nапе uzima mаћа na svim kontinentima i zasto Institut za proucavanje lekovitog bilja и Beogradи vrsi struC.nu i naucnи propagandu za gajenje pitome nane, ali samo oplemenjene da bi se dobio kvalitetan list i prvoklasno mirisno ulje koje mora odgovarati zahtevima nase i stranih farmakopeja, standardima i medunarodnim berzanskim uzanэima. Posle I"ata moglo se prodati sve, jer је svetsko tdis te bllo prazпo, »gladno«, ра niko nije pitao za kvз li tet. Sada su prblike drukcije , tako da se moze prodati samo najk,,alitetnija roba, ра i to йdе sve teze, jer је konkurencija sa svih strana sve ostrija .
NANA
РIТОМА
505 MNOGOSTRUКA
UPOTREBA NANE
NajclvllizovanJjl narodi tro§e najvt§e
паnе
Pitoma nana је potpuno ne~kodljiva (neopravdano је mi~ljenje nekih osoba da је nana skodljiYa) i moze se svakodnevno upotreЬljavati bez ~tet nih posledica i navikavanja. То ~to nam pojedinci pi§u da su od naninog саја imali raznih tegoba, moramo im re6i da to nije bilo od nane, nego od necistoce, raznih prin1esa. Oni koji su poslu~ali i odmah prestaH da piju ёај od sumnjive nапе i li~ca koje su kupili na pijaci i poslald na pregled, obave~teni su da ta nапа nije bila cista, nego pome~ana s drugim travarna, medu kojima је otkriveno i otrovnog bilja, najce~ce lista tatule. Zato ne kupujte smrvljenu, zdroЬljenu nanu, nego samo celo li~ce. I јо~ vafnije: ne kupujte nanu i drugo bilje od nepismenih, nestrucnih i neodgovornih prodavaca ро pijacama i od raznih ~arlatana, nego samo и apoteci и originalnom pakovanju, jer svaka apoteka garantuje da је bilje cisto, bez primesa, kvalitetno. $ТА
ZAKLJUCUJE
SVETSКA
ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA?
Prema rezultatima ankete Farmaceutskog odeljenja Svet:ske zdravstvene organizacije Ujedinjenih naroda u ~enevi, izlazi da najvise naninog lisea u oЬliku svakodnevnog саја popiju nordijske zemlje (osoblto $vedska), zatim Zapadna Evropa, Kanada, SAD d Japan. 3
о--~--~--~----~---------~МАЈ JUN JULI AVGUST KOLEBANJA SADRZAJA ETARSKOG UUA l ESTARA U LJSTU NANE U TOKU VEGETACIJE. KOLICINA UUA RASTE DO CVETANJA, А POSLE TOGA OPADA. PROCENAT ESTARA RASTE I POSLE CVETANJA.
U stalnoj borbl zdravstvenih radnika protiv preterane upotrebe i u.Zivanja kineskog саја, kafe, alkoholnih pica i drugih napitaka, pitoma nапа је poslednjih decenija odigгala vrlo vвl.nu ulogu.
LECENJE BIUEM
506 САЈ
OD NANE -
NAPITAК
U AVIONU
Velike svetskc kompanije za civilno vazduhoplovstvo traie i dobro рlаеај и, ali samo prvoklasnu nanu, jer na dugim relacijama obavezno se putnicima servira i сај od nane. Ovo zato da putnici bez tegoba i neprijatnosti mogu da izdrze sedeci dugi put s jednog kontinenta na drugi ne uznenliravaj uci susede. Nana, naime, sprecava stvaranje gasova u crevima i i'ime otklanja sve tegobe i neugodnosti. Ovo је od osobitog znacaja za osobe s poremecenim varenjen1, pl·oli,,om, grcevima, neprijatnim zadahom iz usta itd. То pocinju da sprovode i autobuska i druga transportna preduzeca и borbi s konkurencijom da bi putnike ,ј na taj nacin privukli i obezbedili irn prijatan put. NANA -- ZACIN U PASUUU
U mnogim nasim kгajevima su jos uvek pasulj i kupus glavna hrana, pogotovu zirni . I jedan i drugi se vrlo tesko vare, а narocito pasulj, koji izaziva jake gasove, nadimanja, trbobolju. U nekim seoskim skolama zimi је zbog toga neizdrzljivo, jer se zbog hladnoce ne mogu dugo vetriti. Zato smo iz Ins tituta slali skolskim vrtovima sadnice oplemenjene nane, ра su list ubavezl'ю stavljali p1·i kraju kuvanja и pasиlj kao zacin, а posle obeda U1nesto vode ucenici su pili сај od папе. Preko skola ovaj koristan obicaj primile su n1noge majke od svoje dece, koja su .jz skolskog vrtica prenela ;nапи и svoje baste i и kиhinjи. Eto kako ј е engleska nana posle rata prodrla и narod i poslala nasa kиltиrna, lekovita i zacinska Ьiljka. LIST
ЈЕ
NAJMIRISNIJI
Nana је vrlo rnirisna, osoЬito list, jer и пјети ima najviSe etarskog (isparljivog) иlја, od cega, иglavnom, i poticu lekovitost i prijatan miris ove tako korjsne Ыljke. Najvise ulja ima и onim vrsnim1 najmladim listovima. Zato nanu stalno treba s vrha zalci.dati, s jedne strane, da ne ide и cvet, а s druge, da se stalno podmladuje i da daje mnogo grancica i .vrsnih listO\'a. КАКО
TREBA
Ј КАКО
·NE TREBA SPRAVLJATI
САЈ
OD NANE?
Nana је vrlo slozenog hemijskog sastava. Osim isparljivog (etarskog) ulja svojstvcnog prijatnog mirisa koji osvezava i hladi (zbog prisutnog mentola), и Jistu ima i malo tanina (oponih, stavskih materija), gorkih i drugih korisnih .sastojaka, zbog cega је dejstvo ove biljke vises·t ruko, raz· novrsno, ра јој је ј pгimena tako siroka. Punu supenu kasikи naninog lista treba popariti sa dva decilitra (200 grama) klj,u cale vode, odmah dobro poklopiti, ostaviti da se kiseli duze ili krace vreme, ocediti i piti: pre jela nezasladen, а posle jela zasladen сај, bolje medom nego ~cerom. Ко zeli samo mirisan сај, moze ga ocediti
NANA
Р ПОМА
507
vec
posle 5 minuta. Nap rotiv, ko hoce da ima i dejstvo tanina (рго6v proli\1a i drugjh tegoba u organima za va гenje), neka ostavi bar pola sata da se eksпaћuj u i drugi sastojci. NANU TREBA DA PIJU SVI KOJI SE MALO KRECU
Osobe koje se malo k1-ecu, osobito one ciji rad zahteva stalno sedenje, miro,тanje, а pogotO\'U nepokretni bolesnici, kao i S\' i oni koji imaju razne tegob e и o1·ganima za ' 'arenje, treba oba\1 ezno da рiји сај od nane umesto vode; Yecera da im bude sasvirn la ka (najbolj e parce hleba namazano pekmezom od Эipaka) i ёај od паnе da bi mirno spavali, jer dobar, dubok san је jedini i pravi od.mor. Grese 011i ko ji папи kuv aju, pogotovu ako to ёine u otvorenom, nepok lopljenoш s udи. Na taj nacin vec posle nekoliko minuta sve ulje izvetri, izguЫ se ј, saS\'im razиmljivo, takav сај izgubi prijatan miris i nije lekovit. Gl avni lekoviti sastojak nane је etarsko иlје koje је smesteno и mikгoskopski si tni1n kr uskolikim zlezdama rasu tim na povrsini lista. Zato se папа пе sme kuv ati, ра cak ni trljati i mora se cuvati и hermeticki za· pakova11im kesam.a i ku lijama па hladnom i тrаёпот mestu. Tako
se rnoze sastoj ke.
ctl\'ati
vise
godina
ра
da ne
izguЬi
svoje
lekovite
Nana se upotreЬljava kao prijatan, Ьlag i n eskodljiv lek za u m irivanj e, protiv gasova, nadimaлja i gr-
ceva, protiv teskog varenja, kao stomahik. Infuz (сај) od nane је svakidasnji prijatan napitak u mnogim zemljama; pije se preko celog da na, а osobito u vece da bi san Ьiо mirniji i prijatniji. Ulazi и sastav cajeva za leёenje zиci. Daje se protiv laksih oЫika proliva, jer ima ta· nina. Nanino ulje ima slaba anesteticna svojstva i prijatan m1ns koji osveZэ.va, zbog cega se иpotreЫj ava i р r о t i v gatl.enja i povracanja. Iz istih razloga se i rastvor ulja u alkoholи koristi spolja pr otiv bolova od neuralgije, reumatizma i nazeba. Mentol, naime, dra.Zi nerve и kozi, lako isparava i zbog toga hladi. Nanino ulje se u svetи sve vise NANAvoDENA proizvodi, jer је potraznja sve veca, posto upotreba гaste uporedc s porastom zivotnog standarda; npr., sve vi~e Jj udi upotreЫjava svakodnevno pastu, pra~ak ili vodicu za negu usta, zuba ј desni, а industrija poslastica, alkoholnih i bezalkoholnih napitaka i gume za z.,,akanje imajи kao glavni i najprijatniji sastojak nan.i no ulje. Kozmeticka 1 srodna iнdustrij a tro~e sve vece kolicine naninog u lja 1 mentola.
I...ECBNJ B BIUBM
508 КАКО
I GDE TREBA GAJITI PITOMU NANU?
Pod kojim uslovima se moze
doЬiti
najkva1Jtetntja nana?
S obzirom na sve ' 'eci medunar odni privredni i zdravstveni zna~aj nапе, dacemo ovde kгa tl
NANA
РЈТОМА
509
nапа.
Stajnjak mora potpuno pregoreti (trogodi~nji) da ne Ьi u njivu uneo koro,,sko scmenje. ZemJjBte za nanu ne treba c:tubriti ako је na,юdnjavanje nemoguce. 6. Kultura nane nюra se obnavljati svake godine. Jesenja sadnja је bolja od prolecne. Ako је presadivanje na novo zemljiste ncmoguce, mo!e se паnа pre mrazeva plugшn prevrнuti (25-40 ст duboko). 7. Nапа se moze saditi na isto zemljiste tek posle 8-10 godina. 8. Rastojanje izmedu redova mora biti vise od 50 ст, da bi se mogla primeniti mehanizuvana obrada ili prasenje konjskom zapregom. Cesto okopavanje је neophodno radj unistavanja korova, sprecavanja guЬljenja vlage iz zemljista i pojava bolesti. Rastojanje izmedu redova treba da bude oko 75 ст i radi sto potpunijeg provetravanja kulture. 9. Pojavu glj ivicniћ i drugih bolesti i insekata na kultuгi nane treba odmah na pocetku radikaJno spreciti. Zbog toga se namece potreba za stalnlm i brizljivim nadzorom useva. Као zastitna mera protiv nanine rde preporucuje se drzanje sadnog materijaJa pre sadenja и bordovskoj corbl.
LEVO: NANA POUSКA, DESNO: NANA OКRUGLOLlST А
LECENJE BIUP.M
510
1О . Be rbu naoe za des tilaciju eta rskog ulja treba vr~iti ро najlep~em vremenu. SиvBe mlada паnа daj e иlј е slabog kvaliteta s malo mentola, а mnogo mentona. Prec.:vetala Ьilj ka daje manj e ulja i lo~ij eg kvaliteta. Samo и slucaju nuzde, ako se na Ьiljci pojave bolesti, pt·eporucuje se berba »pre ло s to otpadne prvi donji lista. Ј 1. Pre des tilacije iz poko~ene nane treba izbaciti sav korov, strano bilj e. 12. Ne treba dcstilovati ni potpuno svezu, tek pokosenu nапи, niti potpиno su,ru, jer se и оЬа slиcaja dobija losije иlје ili manje ulja. Sиvise dиgo sиsenj e izazlva gubltke uJja usled isparavanja. Treba destilovati nanu upola prosиsenu, tj. koja је izgubila oko 50· 600/о vlage (1-2 dana su~enja leti na '11jivi). 13. Sa nji\1e donesenи prosusenu nanu treba odmah destilovati da Ьi se iz beglo zagr~''anje (usled fermentacije) na gomili i usled toga guЬljenje i kvarenje etarskog ulja. 14. Destilacioni aparat mora biti u svakom pogledu i'spravan i napravljen od takvog m aterijala koji ne rda, da se ne Ьi dobilo obojeno ulje. Ј 5. Voda и kazanu ne sme biti sumporovita i uopste ne sme Ьiti stranog mirisa, jer se na taj nacin doЬija иlје losijeg kvaliteta. 16. Destilacija treba da traje dovoljno dиgo, jer se u poslednjim kapirna destilata pri krajи destilacije dobijajи najmiгisnije fra.koije иlја koje и znatnoj meri poboJj savajи kvalitet i cenu krajnjeg produkta. Istina је da veCi deo etarskog иlја predestilиje vec и toku prvih tгidesetak minuta, ali destilacijн treba nastaviti и toku 2-3 sata 1da Ьi dobili kvalitetno ulje. 17. Da Ьi se dobilo ulje koje odgovara propisima Jugoslovenske farmakopeje П i uslovima ostalih farmakopeja u svetu, а isto ta.ko i medunarodnim standardima i berzanskim uzansima, sirovo ulje se mora predes tilovati. 18. Ulje se mora cuvati u novim, cistim, sиvim, mrkim, gotovo potpuno napunjeniru i l1ern1eticki zapusenim bocama na hladnom i mracnom mestu (ро propisima Jиgoslovenske farmakopeje П). Ako se ne raspolaze posudama sa b r usenim staklenim zapиsacem~ mogu se upotrebiti i pluteni zapusaci, ali oni moraju biti novi i sa donje polovine oЬlozeni staniolom.
PREPORUKA
DOMACINSTVIМA
Nijedan па$ vrt rze bi smeo biti bez ро пekog buseпa папе. U industrijskim zemljama i velikim gradovima gde ј е nemoguce imati svoj vrt, '>svoja mirisna рlиса<с, radnicka i slиzbenilcka domacinstva imajи na balkonu malo nane posadene и saksijama i star im loncima. Ne zaboravite: нш1и l1 еЬа svake godine (jeseni) presaditi и novu zemlju. Nijedno don1aCinstvo, pogotovu s decom, ne sme biti bez mal;o nani.nog lista i cveta kaпJilice u svojoj ))domacoj Ьiljnoj apoteci«. Mnogo је brze, efikasnije, j evtinije ј bolje za nekoliko minиta spraviti сај od nапе i kamilice nego za najobicnija oboljenja kilometrima pesaciti, cekati, placati ili opterecivati socijalno osiguranje.
NANA
РIТОМА
511
IZGLED BILJKE Pitoma nana је Yi~egodi~nja zelja
Bela nana, dimljus, janjeska metica, ljиta nana, mer ka, metva, metvica (Vuk), n а n а (Vuk), nane, nanej ag, paprena metva, paprena metvica, paprena nапа, pitoma nапа, poprova meta, crna nапа. CAJEVI 1 DRUGI LEKOVI OD NANE Ро
50 g naninog lista i cveta kamiLice se pomesa i od toga se uzme З sиpene kasike, popari sc s pola litra kljucale vode, odmah poklopi i posle 2 sata odlije i pije ·umesto vode protiv trbobolje, proliva i drugih bolesti organa za varenje. Pre jela раје se nezasladen сај, а posle obroka zasladen, bolje medom nego secerom. Moze se davati .i deci. Ovu sme5и obavezno poneti na put. 2. Ро 50 g naninog i maticnjakovog lista se pomesa i nacini сај kao pod 1. UpotгeЬljava se za lесепје organa za vaгenje i za umirivanje, а uЬla zava i gadenje na povracanje, neprijatan zadah iz usta й dr. Osobi-to је dobar za trudnice i bolesnjke vezane za postelju. З. Ро 25 g lista nane i persuna, rizoma (zila) zubace ·i kore krusine, sve se pomesa i spravlja сај kao pod 1, ali treba da stoji preko cele noCi da Ьi se s to potpunije Q.z,rukli lekoviti sastojci. Piti umesto vode. PomaZe osobama koje tesko mokre, jer pojacava lucenje mokrace. 4. Ро 25 g lista nапе, persuna i breze, 10 g klek·i•nja i 15 g mo1-aca. Spravlja se i pije da se ројаса mokrenje, kao сај pod З. 5. Ро 20 g lista nane, persunэ. i breze, 15 g sipuraka i 10 g zubace, kao еај pod з. б. Ро 25 g lista nane i maticnjaka, ро 10 g kamilice, moraca, kima i cveta zи1е hajducke trave, ро 5 g glogovog cveta i kore krusine. Naciniti i upotrebiti kao сај pod З. Pomaze osobama koje bolиju od srcane mane i imaju tegobe и oгganima za varenje. РЬј е se ро jedna solja posle jela. 7. Ро 20 g lista паnе, podbela, belog i crnog sleza d ро 5 g moraca, korena belog sleza, islandskog lisaja ~ lista dsopa. Pome5a se .i spravlja kao сај pod 1. Pije se svakog sata ро 1 kasika radi иЬla.Zavanja napada kaslja. 8. Ро 20 g lista timijana, majkine dusice, pitomog kestena, rosulje i dugoliste bokVIice. Protiv kaslja, kao pod 7; uЬlaZava i napade velikog (magareceg) ka~lja.
1.
LECBNJE. BIUEM
512
9. Ро 20 g lista nane, mati~njaka, gorke dcteline, kicice i moraca, kao pod 1. Pije sc nczasladen pre jcla triput dne,rno ро jedna ~olja. Pomafe ,,аrепје i odstranjLtje nadimanje (gasoYe). Deluje i kao sredst,ro za jacanje. 10. Ро 20 g nane, maticnjaka, podublce i tra,·e-iYe, kao pod 1. Pije se nezasladen umcsto Yode, protiv proli\'a. 11 . Ро 20 g nапе, maticnjaka, krusine, mora~a i slatkog korena, kao pod З. Blago sredst ,·о za ciScenje protiv zatvora. 12. 50 g nале, ро 20 g ocajnice i petrovca i 10 g reuma. Jedna kasika ove sme~e sc popari sa 200 g kljucale vode, poklopi i pije 3 puta dnevno na pola sata pre jela. PomзZe protiv grce,,a i bolo,ra pri zucnim napadima i osobama sa oboJelom jetrom. 13. Ро 20 g nапе, traYe-ive, podubice, krusine i moraca, kao pod 12. Pije se triput dne\'ПO ро 1 Solj a posle jela. 14. Ро 20 g nапе, maticnjaka, ruse, petrovca i krusine, kao pod 12. 15. 50 g nane, ро 25 g gorke deteline i odoljena, kao pod 1. Izjutra i uvetf• ро solju саја Za umirivaлje neгvoze, neurastenije, histerije i sl. 16. 40 g nane, ро 20 g maticnjaka, h melja i lavandulinog C\reta, kao pod 15. 17. Ро 20 g nane, maticnjaka, dobricice, bosiljka i hmelja, kao pod 15. 18. Ро 20 g паnе, maticnjaka, trave~ive, veremnjace i odoljena, kao pod Ј 5. 19. 60 g hrnelJa i ро 20 g nane i maticnjaka, kao pod 15. Protiv nesanice. 20. Ро 30 g паnе i odoljena i 40 g kamilice. Cetiri kasike 'popariti kljucalom vodom i popiti и toku dana topao сај za uredenje izostale menstruacije. 21. Ро 25 g nапе, kamilice, rusomace i cveta nevena, kao pod 20.
NAR ILI
SIPAК
Punica granatum L. -
Punicaceae
Nar је drvo nepra,,Hno razgranato, ponekad ima bodlj ike, staЬljika је is pucana i razri veпa, kora ј е sivkasta. Listovi su naspramni, ovalno-duguljasti, ро rubu celi, sjajni, zimi opadaju . Na vrhovima grana su divni crveni cvetovi, poj edinacni ili ро dva do tri. Imaju 5-9 casicnih i isto toliko krunicnih listica. Brzo i brizljivo osusene cvetove upotrebljavaju jos pogdegde protiv proliva, jer $adrze m n о g о t а n i n а. Cvetove nara (Flores Granati) propjsuju portugalska i meksicka farmakopeja . Р 1 о d n а r а је krupan kao jabuka, vr1o lepe rumene Ьоје, pun crvenih, spolj a mesnatih semenaka, koje stanovnici oko Mediterana jedu. Na vrћu ovog nepravog ploda (jer pri postanku sudeluju i plodn.ica i cveti~ s te, koje је vrlo razvijeno) vide se ostaci casice и obliku krune. Podeljen је sa 2-3 opne. Plodni omotac је go, cvrst, kozast; osusen, upotreЬljava se pod imenom Perica1·puim Granati kao t а n i n s k а d r о g а i protiv crevniћ parazita, ali danas vrlo retko. То su nepravilni, tvrcti, lomljivi, izdubljeni komadi, Barani pregradama od opni i semenki, vrlo oporog, neprijatnog i gorkog ukusa. Propisuje ga nekoliko faпnakopeja. Rasprostranjenost. - Nar је o d najdavnijih vr emena gajen kao v о с k а, u k r а s n о 1 1 е k о v i t о d r v о. Nar је nisko drvo ili poveci
NAR ILI
81РАЖ
513
grm, rpo svoj priliai poreklom iz zapa.d.ne Aliije, iz Irana. Odatle se је>§ u preistorijsko vreme ra~irio i na Istok i '11В Zapad. Raste samoniklo i gaji se и svim zemljama oko Sredozemnog mora, u jиZnoj Afri.ci, Jumoj Americi i drugi·m suptropskim i umereno toplim klimatima. U na.s ga ima mnogo oko Bara, Rijeke CmojeVIita i u Makedonij~, divljeg i gajenQg. Nar su poznavali јо~ Egipcaш, Jevr-eji, Fenitam, Groi i Rimljani i ~иpotreЬijavali za lek. U prastarim misirskirn grobпicama юat1eni su plodow nara. Za vreme punskih ratova Rimljani su doneli plodove !iz oЬlasti Kartagine, odakle i potice nazjv Punica, Л.falum punicum (Plimje), iako nar nije poreklom iz Afrike. NajvBe se droge dobija iz zemalja oko Sredozemnog mora, osobi1X> iz Spanije, Portugala, Alfira i Francus.ke. ВеrЬа i prerada. Iskopa se drvo, korenje opere i kora guli u vrpcama sa stabla, grana i korenja, ра бе osи~i. U pesku se mogu dиgo vremena sacuvati ·и svezem stanjи pruti6i sa neoguljenom korom. Radi se .preko cele godine, ali najvi~e и jesen. lzgled droge. - Kora se .sastoj4 od delita nejednake velicine i oЬlika. 1. Kora sa. staЬla i grana (Cortex trunci et ramarum) sastoj.i se od ce-vastih ili manje-vise zlebastih komada, 1-3 mm debelih i oko 10 cm dиgao kih. Spo1ja su Slivkasti, uzduf pokriveni Zиtomrkim 1 е n t ,i с е 1 а m а; oЬic no 'SU pokriveni sitnim crnim I.isajem. Na unиtra~njoj strani sи glatki, futi ili crvenomrki. Na pre1omu su r а v lll i (nema vlakana) ~ futoze1enkasti do mrkosivkasti. Na popreenom preseku ISe vidi lиpom da su vrlo tanlcim crtama podeljeni и с е t v r t а s t а р о ·1 ј а. 2. Kora sa korena (Cortex radicis) ISЗStiOji .se sarno od sekundarne kore. Komadi su sitniji, bez lisaja i 1enticela, gotovo ravni, Эirokd, kratki, mrke i hrapave povrsine. Na krupnijim, starijim komad.ima .n alaze se plitka, skoro skoljkasta uduЬljenja od otpale ·p lute. Kora nara је vrJo о р о r о g i nagorkog u ·k и s а. Kad se fvace, рlји· vacku Ьојi zuto i pod zubima krcka (mnostvo druza). Sastav. - U kor.i nara ima 0,20-3,7О/о а 1 k а 1 oi d а, 20--280/о elagnog t а n i n а; pepela ostaje najvise 17О/о; a:lkoholnog ekstrakta daje 200/о. Apotekar Sar1 Tanre izo1ovao је 1877-1879. god. cetliri alkaloida: peletierin, izopeletierin, metilpeletierin ·i pseudopeletierin; dao је praknooe metode za njihovo odvajanje i opisao g1arvnije osobine. Godi·ne 1918. Hes i i drugi dopunНi su ova ranija ispitivanja. Upotreba. - Nar је jedno od najpouzdanijih poznatih sredstava protiv pantljieare, a!ko је lek dobro .n acinjen. Мnoge osobe ne mogu da podnesu 'koгu nara, jer је neprija:tna, .izaziva gadenje na povracanje, grceve i 'J)roliv. Inace, nar se upotreЬljava и svojoj postojbini kao narodni lek protiv proliva i srdobo1je, jer sadrii mnogo tanina. Narova kora, а pogotovu s plodova, upotreЬljava se i za stav.Jjenje koze. Daje se i peletierin i ~zopeletierin tanat, dakle, и istom jedinjenjи kao i u drogi gde se alkaloidi takode nalaze ve.zani na tanine, sto је vafno znati, jer tanate оvЉ alkaloida organizam sporo upija, а deluju na crevne parazite i talro se tizbegavaju pojave trovanja drogom, odnosno alkaloidima. MetilpeJetierin i pseudopeletierin ne deluju anthelmintiono (protiv crevnih parazita). Opomena1 - Narova kora је otrovma. Sme бе upotrebiti .samo p9(l nadzorom lekara. U nas u primorjи ima trovanja narom iz neznanja; deca najvise stradaj u.
514
LECВNJE Вп..ЈЕМ
Narodna lmenn. - Nar и narodu namvaju razlioito: glava~. granat-drvo, granat-jabuka, granatno jabolko, devedi~, zamorac, zrna·ta јаЬиkа, kali.Da, kalinka, ljutak, ljиti ~ipak, ljutun, magranj, margarana, margelan, medun, mogranj, mologranj, n1иgranja, nara, pasovrni Эipak, pitorni §ipak, pomagrane, pukla~. punigram, sladun, slatki ~ipak, sip.
NEVEN, ZUТEU, PRSTENCAC, ZIMOROD, OGNJAC, VRTLENI NEVEN
Calendula officinalis L. Jednogodi~nja
ComposHae
zcljasta b:iljka, visoka ЗО-50 ст. U Das se svuda ga}i kao omiljeno narod.no cvece. CvastJi su Zиte ili narand.Zaste, pojedinacne, 2- 5 ст ~iroke, svojstvenog mirisa. UpotreЬljava se cvet, rede cela biljka и cvetu (Calendulae flos et herba). Lako se gaji 1 brzo тamnnozava. Prilikom gajenja treba odabrati -samo krupne, tzv. »duple« cvasti jake narandzaste Ьоје, jer se za prodajи ·bolje рlаеаји od Ьlecblh ·i sitnih. Cveta od proleca do jeseni, а u primorju skoro cele godine. Cvet treba brati ро suvom i suncanom ' 'remenu u korpe i ~to pre osиsiti na jakoj promaji da ~to Ьоlје sacuva divnи prirodnu boju i mim, jer se droga ceni pre svega prema ·izgledи, boji i mirisu. Sastav. - U osusenom cvetu ima 5Vega О,О2о/о etarskog i 5,2"0/о masnog ulja, 5<~/о kaucllka, 8-90fo smole i razruih karotenoidnih Ьоја, 8-90/о sluzi, 1~/о ~ecera, l,Зn/o belancevina, fitosterola, 6a1icilne Jciseli·n e, erшima i raznih soli.. Upotreba. - NeYen se upotrebljava spolja i l}znutra, vise и naтodnoj nego u naucnoj medrioini. Neven је Ыаg antiseptiik. U obИ.ku саја (10 na 100), tinkture (20 na ЈОО delova 7(JJ/o--nog alkohola) ili mastri upotreЬljava se za lecenje nekih koznili bolesti, osobito impetiga. Cajem !iJ.ri. tinkturom razЬlaZeпom s з dela prokuvane vode pere бе ooolelo mesto, а zatim ma.Ze ovim melemom: 1О g nevenove tiin1ktиre dobro se pomesa sa smesom od р о 20 g lanolina, vazelina i cinkoksida. 1. Perutavi liSaj: ро 25 g nevenovog cveta i swcanih pupolja·ka od отаhа, kruske i topole stavi se -и 1 litar ~ulja, ~umota u бiste krpe i drZi loncu sa vodom da voda tiho k!ljuca. Toplo se procedi kroz cisto 6 sati suvo platno, iscedi i CU\'a na hladnom mestu. Mazati иvесе. 2. Impetigo tnarodni lek); 'Sitmo se narezu vr-hovi granбica oraha, kruske i hrasta i kuvaju 2 sata и vodi (1 kg .smese .и 20 li tara vode); mlakom ocedenom tecnoscи peru se oЬolela mesta i drn 1-2 sata svaki da!IJ.. Posle toga se osиsena mesta namafu sveZim uljem. З. Neuredna menstt·uacija: ро 25 g nevena, rusomace, paprenog lisca i kamilice se pome5a, ра se З sиpene kasike smese рорагi s pola loitra kljucale vode, poklopi i posle 2 sata procedi, iscedi i pije u toku ·dana З puta dnevno ро 1 easa pre jela. Pije se na 2-З dana pred mesecno pranje. 4. Сај za znojenje (grip, nazeb, kad је potrebno znojenje): ро 20 g cveta nevena, zove, lipe, cгnog sleza i lavandule se pomesa; З kasike smese se spravi kao pod З. Pije se ~to topИjli еај. U bomeopatskoj i narodnoj mediciiri upotreЬljava se za ispiranje i oblaganje rana, cireva, ujeda pcela i osa, opekotina, za vaginalno zapiranje, za lecenje zeluca, creva i fuci Ј dr.
u
о
OVAS,ZOB
Avena sativa L. -
Gramineae
Ovas је nekad upotreЬljavan i za ljudsku ishranu, а danas samo kao stocna hrana. Ovse.no zrno је hranlj~vo kao i ostala zita j er ima oko 60°/о skroba, 6-80/о masnog ulja, do 2(Ј/о leoi.tJina, 0,8о/0 fitina, a!l'kaloida trigonelina i ho1ina, fosfata i kalci·j uma. Ovas ima vecu ko.l:icinu masnog ulja nego druga ~ita; u ulju ima do 2,7о/о neosapunjivih materija. U me}{.injama ima vitamina В i glikovanil!ina, od koga potice бvojstven prijatan mkis kasice od ovsenih mekinja. U пmogim zemljama, osoblrto zapadnim ~ severnim got0\'0 svakodnevno se kuvaju и vodi Ш и mleku ovsene krupice, pahuljice ili griz za doтucak i \'ecero, zdтava i lako svarljiva hrana, dijeta za jaCa.nje, а zbog velike kolicine sluzavih matenija Ьlagotvomo deluje na obolele organe za varenje (upale) stiteci sluznicu i uЬlэ.ZujruCi nadrэ.Zaj ~ Ьоl. Sva1k odnevna dijetalna upotreba kasice i eorbe od ovsenog brasna, а pogotovu od mekinja (ljuska, aleuronsk.i sloj na zrnu) izaziva smanjeno lucenje reludacnog soka, ра se to dejstvo kor·isti protiv hi~J>eraciditeta i akutnog pankreatita kada је potrebno svesti na najmanju meru lucenje pankreasnog soka. Za lecenje pankreatita, pr oJiva i pr~velike kiselosti zeludacnog soka шЛmа se 100 g oljustenog ovsa (brasna, krupice ~~li mekinja) i kuva u 1,5 ldtro vode dok se ne ukuva na 1 litar zapremine, ohlad•i d rnlako upotrebl; more .se uzimati slano (6--10 g soli) ili zasladeno n1edom ibl n elcim kiselim vo6ni·m sirupom {od malina, visanja, 1·ibizla). Ovsenom kasicom se
oЬlafu
opekotine i upale koze.
U zelerzom ovsu (u doba cvetanja) d.ma do 60 mgo/o vitamina С, 0,40/о saponozida, secera, joda, pektina, provitam:ina D, voska i drugih sastojaka. Ovsena slama se u narodu upotreЬljava protiv reumatizma, iSija'Sa, promrzlina i koz.nil1 bolesti: 2 kg slame kuva se pola sata u 10 litara vode i u tome k upa ili dodaje toploj banji. Ostala na1·odna imena: avs, Zito, krupa, ovaz, oves, ov'·s, pir, pitoma zob, s ilj, silj evina, usjevna zob .
LECENJE
516 ODOLJEN, ODOLEN,
МACINA ТRAVA,
VALERIJANA, DOLIN, DOLJEN
V aleriana officinalis L. -
BIUEМ
ODOLENAК,
Valerianaceae
Odoljen ј е lepa, dugove~na, zeljasta, prava, p:rтi vrhu razgranata biljka s nepamo perastim listO\'ima (5-11 pari). Visoka је od 0,5 do 2 m . Na vrhu staЬljike i ogranaka nalaze se Ьеlе ili Мieaste krupne cvasti sli~ne ~titu, sastavljene od veltkog broja sitn~h cvetica. Cveta krajem proleea ·i preko celQg Jeta. Prizemni listovi imaju d~ku, а gornji su sedeci. Plod је velik do 5 mm i na ''гhu ima perjanice tako da Ьiljku rasejavaju vetar i voda. Odoljen је vr]o polimorf-na Ыljka. Ima mnogo varijeteta. Jedni razvijaju dugacke podzemne organe, stolone, pomocu •kojih se brzo razmnozavaju а drugi ih nemaju: Valeriana sambucifolia, V. mihanii, V. latifolia (excelsa) i dr. Rasprostranjenost. - Odoljen raste svuda, а najvBe ро vlэ.Znim mes tima, pored reka i potoka, ро ~ivadama, rec1e ро brdskim i planinskim retkim Sшnama i эuvim n1estima u Evropi d Aziji do Japana. Gajenje. - Najvise se gaji u Belgijd i Holandiji. Odande se izveze najvise odoljena. Gaj i se i u nas i u mnogim drugim zemljama Evrope i u SAD. U nov.ije vreme sve је vise u prometu droga dobljena od gajenog odoljena, jer је potraznja velika, biljka је polimorfna i od divljih vrsta ni·k ad se ne doЬija droga sta1nog sastava. Naprotiv, gajenjem su doЬijene prvoklasne selekcioni~Sane biljke stalnog farmakodinamskog dejstva; d.roga је cista, strucno brana, susena i pakovana. Na vlэ.Znom i moevarnom zemljistu Ьiljka daje veci prin os, а na suvom -i pescanom manji, al.i droga ima vise etarskog ulja. U nas sc najbolJi prinos d kvali.t et doЬijaju na plodnim, peskovito-humoznim svezim n anosima pored Ttise, Dunava i Save. f>ubrenjem i navodnjavanjem (u slu~jи letnje su~e) doblja se 2- 3 puta ve6i pгinos. Na bektar zemlje potreЬno је oko 150.000 sadnica Н~ oko 500 g semena. R а z m n о z а v а n ј е i gajenje bde idи deljenjem mladih stolona s pupoljcima. Sadi se ili rec1e seje и mart:u ili aprHu, cim vreme dopusti, ili u septembru i oktobru za \Гreme berbe, na rastojanju od 30 ст . U krajevima s kontinentalnom klimom bolja је jesenja sadn·ja. Posto је seme vrlo эitno i lako , oЬiono se seje и leje i proizvQd•i rasad kao kupus. ili paproka. Mofe se sejati i neposredno na njivu, ali zemlja mora Ьiti vrlo sitna, dovoljno vla.Zna i najbolje .pripremljena. Mora .se sejati vrlo plitko (•n a 1 cm), а seme pre setve pomesatl s 30 do 50-strukom koliCinom vestackog dubreta. Sa 1 ћektara moze se doЬiti oko 400 kg suve droge. Berba. - Rizom s korenjem treba vaditi u jesen kad zemlja ovlaZi i omeksa, pokidati ostatke staЬljdke, prizemnog Иsса i tгule delove, dobro opt·ati u tekucoj vodi (dobra su grebena ili gvozЏeni cesljew), neiiШati na kanap i Sto pre susiti u zagrejanoj 'SUSDici, ali ne na temperatuюi vi5oj od 40°С. U nov.ije vreme vrSi se s t а Ь d 1;i z а с i ј а tek iskopanog korenja. Na taj nacin korenje saeuva svetlu boju .i gotovo nema mird.sa na izovalerijansku kiselinи. Ako se zЬog 1·ttavog vremena koremje ne bi moglo vaditi u jesen, mofe se to uciniti rano и proleee. »Glave« s pupoljoima ne treba baciti, nego ih vratiti и zemlju na rastojanj1и 40 Х 40 ст ili ih utrapiti 'i upotreЫti kao rasad.
ODOUEN, ODOLEN,
МACINA ТRAVA .
..
517
Drogu treba cuvati u dobro zatvorenim sudovima da ne bi izguЬila ili privukla tud miris ili da ne bi prenela svoj miris na sve ostale drogc u apoteci ili sklaclHtu. Jz.gled drogc (V aleriaпae rhizoma сит radicibus - osu~en Pizom s korenjem). - Rizom је 2-5 cm dugacak d 2-3 ст debeo. OdaЬiraл}em је doЬijen 3- 5 puta krupnjji rizom. Na vrhu Jma ostatke staЫj~e d listova. Iz njega cesto jzbljaju ogranci. Spolja је nejasno prstenaэt, tamne sivo-mrke Ьоје. Potpuno је о Ь r а s t а о, osoblto ргi dnu , mnogobrojnim, eupavim, S\Юј,
D 5
ODOU EN: А - RIZOM SA !)VA STOLONA В - UZDUZNI PRESE K RIZOМA, С - POPREC~ PRESEK STOLONA, D - POPRECNI PRESE K КROZ МLAD KOREN: 1. KORA, 2. DRVO. 3. ~
518
LВевюв
ВIUВМ
dugatlciffi, svega 2-3 mm debeldm, oblrim, uzduf ·i spruganim, lomljivim k or е n ј е m mrko-sive Ьоје, talro da бе od njih rizom i ne Viidi. Мi r i s а је svojstvenog, vruo jakog i neprijatnog (na izovalerijansku lciselinu i njene estre). Sveze korenje је got.ovo bez mirisa, а stabiИzovana droga ima vrlo slab miris. U k u s а је najpre sladunjavog, а zatim nagorkog i aromaticnog. Saвtav. Odoljen .sadrfi 0,2-Зо/о е t а r s k о g и 1ј а, skroЬa, sluzi, gume, kafetaninske kiseJine, gJi.koze, so1i, dva эlkaloida (hat-inm i valerin, svega oko О ,О 1111о), h е t е r о z i d а i
Upotreba. - Odoljen је vr1o 'Staro, neotrovno, ne~kodJ.jivo d mnogo upotreЬljavano sredstvo za umiriva.nje nervnog ·s istema. Daje se u raznim fюmaceutskim obИcima. Dobro deluje i na srce. Daje se i kao karminativ. Lekovitost ciroge se osniva uglavnom na antis pazmodionom i antikonvulzivnom dejstvu bornilizovalerijanata; proizvodi hidrolize ISU bez dejstva·. Zato se u novije vreme sve vi.Se upot.reЬljava s v е z ~~и s t а Ь i 1 i z .о v а n k о r е n. 1. Protiv nervoze, neurastenije i histerije: 50 g nапе, 30 g s-itno iseckanog odoljena i 20 g gorke deteline. Jedna supena ka~ika ove smcle se popari sa 200 g kljuCale vode, poklopi li pos1e 2 sata ocedi, medom zasladi i top1o pije posle jela izjutra i uveee ро 1 ~olja taja. Nelcima vi~e pomэ.Ze ova 'SШе~а: ро 25 g odoljena, ma.tienjaka, nапе i gorke dete1ine se pomesa .i upotrebi kao sto је vec reeeno. 2. Protiv nesanice: ЗО g odoljena, 40 g hmelja i ро 15 g narne ·i maticnjaka ·se pom~a; sprav1ja se tk ao pod 1 i pije ро 1 ~olja pre spavanja. З. Nervoza srca, pektoralna angina: ро 15 g odoljena, glogovog i lavandulinog cveta, srdacca, kima, moraca .i 10 g matienjaka se pome~a. Tri supene kaЭikc ove sme~e se popari ба pola litra 1clJutale vode, pok1opi i pos1e 2 sata ocedi, zasladi medom ·i рорiЗе u taku dana u 3-4 doze. 4. Naponi, bolovi и predelu besike: rpo 20 g odoljena, brezovog lista, svile od kukuruza, vrbove •kore i гizoma trave od ~sтdobolje se pome~a i upotгeЬi .kao pod З. 5. Neuredna 11'Lenstruacija: рс> 20 g odoljena, cveta Ье1е rnrtve koprive, kamilice, paprenog lisca i nane se pome§a i upotrebi kao pod З.
OКSALNA КISBUNA
519
6. Tinktu.ra: 20 g .i.seckaтюg odoljena prelije se u tegn sa 100 g razЬt a zenog alkoho la (700/o-nog), drZi 8-10 dana te~ce me~ajuci i procedi. Uzima se 20-30 kapi na kocki ~ecera s vodom, najЬolje pre ~Spavanja . 7. Etarna tinktura od odoljena .se Jzra~uje na sИ~an n acin, samo ~to se umesto cist og alkohola uzme 70 g alkoh ola i 25 g etra. ОЬе tiлkturc, а pogotovo e tarnu, treb a cuvati doЬro zapШene na hladnom mestu i daleko od vatre.
OKSALNA KISELINA
ЈЕ
VRLO
OТROVNA
Oksalna kiselina ј е vrlo ·r asprostranjena u prirodi. Od nje potice slablja ili j aka kiselost neЮih .nasih Ьilja•ka tkoje se zbog tog ukusa tako i nazivaju: kiselica, kiseljak, kisela soca i sl. Oksalna k·iselina је dvobazna organska kiselina, COOFl-COOH. Od ·svili organskih ki.seliпa ana ј е najjaea (kao kiselina), а i najotrovnija . Oksalna kiselina se пе upotreЬljava za lek. t esto se 1kOd nas na.zdva »SO za Ci~cenje« itbl »kiselina za Ci ~cenjegromesencijom«), vec ona .i.m a d jedno dгugo, ne manje opasno svojstvo. Oksalna kiselina se resorbuje, upija ·и ·n asem organizmи, ve~uje se na kai cijшn, s njim daje potJpuno neraб tvorljivo jedinjenje, d na taj nacin ga talozi i time smanjиje 1kolicinu, koncentraciju kaloijum-jona u krvi, zbog cega 11astaje opasno o boljenje dekalcifikacija. Ovo se cesto javlja u osoba koje s talno i svakodnevn o trose hranu sa mnogo slobodne i.U polu·v ezane oksaln e kiseline tneki dijetaloi koji jedu 2-3 ри1а dnevno spanac).
LECBNJE
520
BIUl!.М
Oksalna kise1ina deluje i lkao ugljenmonoksid (СО), vez;ujuci se na hernoglobin (crvena Ьоја krvi) i dajuCi postojano jedtinjenje karboЮsihemo globln Hrovanje 5\'etlecim gasom, gasovima iz furune, peCi lkad је potpuno zatvorena, te nema promaje, vazduha sa kiseon•kom koji potpomafe sagorevanje). Osobama koje su se otrovale o'ksalnom kiselinom jJi cobancicima koji iz dosade ро vasceli dan jedu •kiseliou, kiseljak ili zecju SOOU, treba ispira ti stomak razЬlafenom krecnom vodom (Aqua calcis) n.aЬavljenom u apoteci. Od veliЮih doza oksalne kdselШe nastaju znaci slabosti cirkulacije, а od manjih trovanja javljaju se znaci e>Stecenja bubrega (krv u mokra6i), pojava belancevine (albuminurija), t~ko i sma!l'jeno mokrenje, а izuzetno i prestЭJnak mokrenja. Biljke sa oksalnom kiselinom izazivaju simptome naruJavanja pravilne, normalne izmene soli и нasem organizmu. Ova pojava је i kod nas dosta ce-
s ta, ali
о
tome izgleda da malo ko zna niti vodi
raбuna.
Navodimo 111eke biljke koje su kod nas vrlo rasprostranjene, ima ih svuda, svakom su ·p ristupacne: Kiseljak, kiselica)
sitni
kiseljak (Rumex acelo-
sella L.) је v.isegoddЭnja zeljasta bbl.j:ka kiselog ukusa, pogotovo dok је jos sasvim mlada. StaЬljika је visoka 15-50 cm, uэpravna i razgranata. Listovi su sitni i kopljas1Ii. Cvetovi su sitni, crvenkasti, grupisan:i na s itnim granci cama. Cveta od aprHa do ·kraja 1Ieta. Raste na neobradenom zen1lji~tu, najvise na si1Фkatmoj (kriseloj) pocblozi, ро peskovitim suvim ;poljima. Veliki kiseljak, krupna kiselica (Rumex acetosa L .) је VliSegodi~nja zeljaэta blljtka, v.isoka do 1 m. Listov:i su kopljasti. Cvetovi su crven:kasti ili
zu ckasti. Raste na vlзZnom kiselom sibltkatnom zemlj-istu. юsELrcл I ostale vrste roda Rumex (§tavolji) sadde oksa]ne kiseline airi manje od prethodne dve. U soku kiseJjaka ima do 1,3'0/о kalijum kiselog oksallata. Zbog toga su svi kiseljaci i razn~ vrste stavolja otrovne. Nајёе§се stradaju cobancici, osoЬito kad ga jedu na prazan zeludac. u ratovima i gladnim godmama blvalo ј е ~ masovnih trovanja ov.im Ьiljkama, јег nije bilo druge hrane. Biva i trovanja ovaca, krava i svinja. Ј kisela detelina (Yid. Zecja soca) ima oksalne lci:seldne. Umesto spanaca moze se UipotreЬljavati И.st od Ь r а~ n ј е n i k а (Chenopodium bonus H enricus L.) n k ор rd v е (Urtica dioica L.), jer su isto tako zdrava hrana i, sto је najvafnije, ne sadrZe okoSalne lciseline ра iЬ svi mogu jesti. Do XV veka, dok Arapi пisu sa Ј stoka preneli u Evropu spanac, upotreЬljavali su bra.Snjenik i druge vrste lobode i koprivu.
ОМАN ,
BELI
ОМАN ,
PITOM1
ОМАN
ОМАN,
Ј 1Шlа
521
BELI
ОМАN,
helenium L. -
PITOMI
ОМАN
Compositae
Oman је dugoveena, s.na.Zna, drnpozantna zeljasta Ьiljka, visoka do 2 m. S taЬJj rka ј е malo razgranata Ј obrasla krupnim dиga~~im, ovalnim listovima, а na vrho\'irua staЬljike i ogranaka stoje fute, do 7 cm velike glavi~a ste cvasti. I cevasti i j ezi~sti cvetovi sи Zиte Ьоје. Cveta и leto, p<>Cev od svoje druge godine. Semenke •imajи perjanicu kao i mnoge druge kompozite, te •ih vetar lako i daleko raznoэi. Na taj na~m se vrЭi prirodno razmnozavanje omama. Rasprostranjenost. - Ornan raste kao korov ро vla.Znim livadama, kraj potoka i reka, pored puteva, zelezniClcih pruga i kana la, и ziVIim ogradama, na obodima ~иmа i vinograda, meэtim~cno и velikom mno~tvu kao da ga је neko gajio, tako da se livada anora preorarti. Gaji se и mno~ zemljama zapadne i srednje Еvторе kao zacinska i l~kovita biljka. Razmnofavanje отаnа је laJko izvodljivo i preporueuje se svuda ро vlaZnim livadama i drugorn pustom neobradenom zemlj.i~tu. Gajenje na oranici se kod nas za sada ne isplarti, jer је takva zemlja эkupa, а razmnozavanje !l1a prirodnim njegovim nal~~tima је mnogo jevti:nije. Seje se u proleee ili и leto ро nekoliko semenki pod motiku na rastojanjи od jednog koraka. Na hektar livade ·p otrebno је do 700 g semena >ili 25 hiljada sadnica (deljenje starijih busenova). Ovaj nac1n razmnozavanja mnogo је Ьolji i pouzdaniji od prirodnog pomoeu vetra. Nije potrebno n~kakvo obradivanje. Berba. - U jesen .Нi rano и prolece kopaju se гizorn i koтenje (lnulae radix) od Ьiljke starije od 2 godine, dobro ocisti od zemlje, opere hladnom vodom, ocisti od natrulih delova, ро duZШi ise~e .ла tan-ke kriske ili и sitne kocke i ~to brie osиsi, ali ne na tempera!turi vi5oj od 45°С. Iz debelog, mesnatog rizoma ~zbija svega nekoliko tkoтenova, koji su dиga~kli do 50 cn1, а debeli do 6 cm, soani i jedm. Koren raste akomito и zemljи. Ne treb a kopati ni sиvi~e mlado ni previs e staro korenje. Prvo је vodnjtikavo, а drugo drvenasto. Mlado korenje i glave iskopanog starijeg korenja treba vтatiti и zemljи. Droga se sastoji od korena i malo rizqma. Pojedini komadi su do 2,5 cm debeli, t•vгcli, krti, sivornrki. Na pre}omu sи rozasti i m .u t n ·i. Kora је и dиooko izbrazdana i nekaИ.ko .puta uza od zпrkasto iэpruganog drveta. Izmec1и njih је ne!na mrka karnЬijalna ooija. Sredd:na је ta~kasta (s е k r е с i о n i h о d n i с i). Ornan је osobitog, aromatienog •Ш i r i s а, nagorkog i ljиto-aromatiC. nog и k us а. Zamene 1 falslf1katJ. - Koren velebi'lja (Radix Belladonnae) ima skroba (а ne inuljna) i kristalnog peska, nema sekreoionih ~upljina, ima alkaloida i nije aromaticnog mirisa li ukusa. Sutav. - Oman tSadrii 1-З(Ј/0 е t а r s k о g и 1 ј а, gorke materije, fruktoze i mnogo i n u 1 i n а. U jesen .k opan, koren ima do 44О/о iљu.Иna. U omanu ima i drugih fruktozida: pseudoi.nulina, inulenina i dr.
522
Lf!CENJВ
В 11..1ЕМ
Iz etarskog ulja se izd,,aja k.ristalna bezbojna masa bez mirisa (stearcr pten), koja se sastoji iz а 1 а n t о 1а k t о n а, izoalantolaktona, dihidro-izcr -alantolaktona i alantolne kiseline. Teeni deo ulja se sastoj1 iz а 1а n t о 1 а, kojJ rima prijatan rniris na nanu. U ulj.u i ma i а z u 1 е n а. Upotreba omana u medicini је raznovrsna. Prijatan antliseptik organa za disanje. Nekad је oman bio vrlo mnogo upotreЬljavan, zatim је neko vreme bio napusten i zaboravljen, ра је opet ponovo u~ao и mediainu. Upcr treЬlja,,a se proti'' bronhi1isa, ka~Jja, vel!ikog ka~lja i uop~te za 1eeenje organa za disanje. Daje se za uredivanje menstruacije, protiv nekih kozruh bolesti (suvog li~aja i svraba), uloga, reurnatizma, kao stomahik itd. Omanovim dimom rasteгuju \kOJnarce, jer deluje kao insektifug, zbog eega ulazi u sasta'' raznih repelenata (ulje). .. 1. Сај za smi1·ivanje kaslja: 10 g эitno isecenog korena popani se sa 200 g kljucale vode, poklopi, ostavi 2 sata, procedi i pije na 2 sata ро 1 kafenu ·k~iciou. 2. Пi se uzme 5 g отаnа, З g maj!k.ine dи~се i 2 g lista pitomog kestena, ра se postupi kao pod 1. З. U istu svrllu uzi•m a se na 2 sata ро 20 kapi tinkture (1 : 5) od omanovog korena. 4. Ekstrakt od отаnа: 1 kg sitno i'Seokanog korena omana velicine psenicnog ztna preJije se sa 5 litara hladne vode, dtrii 12 saгti uz cesce mesanje, ocedi i iscedi. Ostatak se prelije 5а 2 1itra bladne vode i postupi kao prvi put. Ove tecnosti se sjedine, ostave da se slegnu, bistтa tecnost pa.Zlj.ivo odlije i u ~irokom plitkom sudu risparava na vodenoj pari do gustine z·i tkog meda. Ovaj zitki ekstrakt razl!ije se и bocice od 10-20 g i ouva na bladnom rnestu. Od 2 g ekstrakta spravi se 40 pilula koje se ро potrebi trose dnevno 4--6 komada. .; 5. Ulje za lece11.jc koznih bolesti i rana (.rtю;odni l~k): ро 25 g sitno iseckanog korena отаnа i cveta s plodoV1ima kantariona stavi se u 200 g riЫj eg ulja, povrzena tegJa drii З sata и kljucaloj vo~, ocedi i iscecti~ ра se tim uljem maie ili se natopi Cista gaza iИ cisto mek6 platno. 6. Сај za lrzkJ;e iskasljavanje i protiv nadimanja (gasova): ро 20 g ота nа, moraca, anisa, kima i kamilice. Upotrebдj~va se kao pod 1. Ostala narodna imena: alajt, alant, aman, amanovina, Yeli koren, veHka trava, veliki koгen, vel!iko zelje, velje zelje, voman, devesilje, ivanjsko zelje, injU!la, kravski korjen, lepuh, obratica, obrat·i~, ovli!ka, ovnak, ovnika, oman grmika, omanika, omaiПov ·koren, tustti Jcoren.
OMORIКA,
FRENJA,
ОМАRА, ОМАRIКА
Picea omorika PanOic Omoгika је vitko, tanko, do goricno dгvo koje raste jedino u
Abietaceae
50 m visoko, pШ'amidaLno, vrlo 1еро cmojugozapadnoj SrЬiji i delu Bosne s jedne i s druge strane DI1ine. Mlade izdanke rano u tpro1ece beru i upotreЬljavaju za izradи melema za lecenje rana, саја protiv ka~lja, katara organa za di-
523 sanje, reumat·izma (и kupke) d dr. U listu ima vitamina С, ра se и obliku ~ја pije ziml protliv skorbuta; LЬst .se staV'Lja и kupke zbog prija.tnog rnJirisa i za drafenje koze. Slicnog sastava i upotrebe је i smrca, smreka (Picea excelsa Lат .).
ОRАН
Juglans· regia L. -
Juglandaceae
Orah raste samoniklo ili polusamonilk1lo od jugoistocne Evrope do Japana. Impozantno drvo, visoko do 25 m. Sadi se kod nas zbog masnih i vrlo ukusnih s е т е п ·k i iz kojih se vadi m а s n о и l ј е za jelo (Oleum Јuglandis, 55-60°/о) li zЬog skupocenog drvetз kaje se moogo traiJi d ceni u rezbaгiji i f1nom stolarstvu. Na Ba:lkanu, naroeito jШnom, raste cLivalj i poludivalj ро ~иmama. Gotovo svi delovi bitljke, osoЬito nezrele. ljшke sa ploda, m 1 а d i 1 i s t о v i, d r v о i k о r е n ј е, s 1 u z е ј о s и v е k ро na~im siтoma~nirn krajevima za Ьојеnје vune, pamuka i dr. (sa ferosulfatom, »zelenim kamenom« ili »kaгa-bojom« doblja se lepa, postojana crna Ьоја). Zelenim ljuskama ~noze .se bojadisati i drvo. Svi d~lovi biljlke kad se trljajи, na vazdиhи posmee!e, pocme i оЬоје prste tamnom, mrko-crnom Ьојоm koja se te5ko skida. Na toj osobini se osnriva izrada takomanog »О r ah о v о g u 1 ј а« za mazanje koze pre suncanja da bi se sto pre pocrnilo (nezreJe ljuske kuvaju se u 1pari u ulju; prii tom se doda malo amonijaka). Sveto drvo Jupitera (lot;is glans), огаh је jos и шtJioko doba cesto иpotreb1javan и medicini i kao i danas s1u2Jio narodu za leeenje i u druge svrhe. Sirenju oraha iz juzne Evrope na sever najvi~e је doprineo Karlo VeШki naredivSi obavezno sadenje ot:ahЭ: i osta1ih voCaka na driavnim imanj1ima. • Sablranje. - U j't.Щ.U i julu beru se pailjivo ро sиvom vremenu zdravi, neozledeni, soeni, mladi; ·zeleni Иstovi i su~e bez prevrtanja u vruo ta!l1kom sloju. Ozledeni, na zernJju otpali, stari ili u jesen brani •l!istovi su neupotreЬljjvi.
Droga. - Liske su oko 13 cm duga~ke, oko б cm siroke, duguljasto-jajaste, kratko siljaste, malo asimetricne, krute i krte, ю1еnе Hi zeleno-mrke Ьоје. lmaju kratku drsku. N е r v а t u r а 1 i s k е ј е р е r а s t а. Od g1avnog nerva se odvaja oko 12 sporednib. Ро obodu sи liske cele. U k и s а su oporog, nagorkog i neprijat:nog, а mirisa malo aromatricnog. Sastav. - Orahov Иst sadrii oko 0,300/о cvrэtog е t а r s k о g и 1 ј а zuckaste Ьоје, mirisa na katran; t а n i n а, g а 1 n е i е 1 а g n е k i s е 1 in е; ј и g 1 а n d i n а, materije ljutog i gorkog ukusa; ј u g 1 о n а (oksi-naftoblnona), supstancije koja na vazduhu prelazi и oksijuglon ili didksi-nafto-runon; inozito!a, gume i dr. Sveze lisce sadrm vise svih ovih sЗIStojaka nego o:suseno, а staro i dиgo cuvano \1rlo malo iJ.i nista. Upotreba. - Као i ljuske, ~tako је 1i lisee rnnogo Ьо1је upotrebiti odmah, jos dok је zeleno i sveze, za izradu sirupa, ekstrakata i drugih galenskih pre-
LP.CENm
524
вп..rnм
parata, jer sadrfi neraspadnute lekovite sastojke. Su~jem se ovi sastojci brzo menjaju i kvare, jer su to vrlo nepos.tojana fenolska jed.injenja, koja pod uticajem enzima m elanogenaze poc:me, posmec.1e. Droga se daje iznutra, uglavnom kao narodni lek protiv .sdcrofuloze, katara zeluca i creva i raznih drugih bolesti u oЬii'ku еаја (10-20 g na 200 g vode). - Spolja ga upotreЬljavaju иglaWlom za ob1'0ge i kupanje, najmanje 1 kg lisea na kadи, protiv upale oeiju, hronicnog ekcema i zagac.1enih rana. U veterinarstv.u sluzi kao anthelmintik. Izrac.1иju ekstrakt, .sirup, infuz, dekokt i dr. Orahov Ьist је dobar opor, goгa:k lek. Кrave koje jedu orahovo lisce gube mleko. Meso svinja i drugih i.ivotinja hranjenih pogacama od iscedenih orahovih semena1ka neprijatno zaиdara i ima иZezen miris i ukuб. Ро selima leti .stavljaju sve2e lisce и postelju i и staje da razgone buve i druge Un.sekte. Ljuskc (Juglandis fructus cortex, Juglandis pericarpium) irnaju slican sastav i lekovitu vrednost. Ро nelcima эu ~juske Ьоlје od lisca. Suve ljuske se gotovo i ne upotreЬljavaju. Od s"·eZih ljusaka izraduju, pored oэtalog, i boju za •kosu. Мladi, zelenl orast (Juglandis immaturi fructus) dmaju vrlo m n оgо v i t а md n а C_ i drugih vitamina i fenoLskiih jediпjenja. Oni su danas jedna od najvamijih sirovina v.itami111a С. Zanimljivo је spomenuti jedan lep оЬiсај na Bal·k antt: ostavljanje rnladih rnleenih (pre nego sto su se jezgra i kostica obra2ovale) orascica u med kao »"Slatko« za poslиZenje, za Ьolesnike, za slaЬunjavu i Ьledu decu i malokтvne Uikueane. Ora-эi se pri. tom ne greju, dakle, nema stetnog uticaja toplote. Na taj nacin slatko od oraha је nasa najbolja narodna konzerva vnamina С i drugih lekovitili sastojaka. Ovaj kori,stan obicaj treba Siriti na svakom koralro. Trebalo bi hemijski ~ klinicki ispitati kako se и toj tk onzervi cuvaju vitamin.i.
tNarodna imena: oгih, orjeh, urev.
аrћ,
bije1i orah, laiksi orah, ora, oraj, orak, orev, oreh,
ORLOVI NOKTI, KOZJA КRV, KOZJACINA, ORLOVNJAК, BOZJE DRVCE
Lonicera caprifolium L. -
Caprifoliaceae
Trajna povijusa ро sjЬlju i Zivicama, dugacka do 2 m. Cvetovd su vrlo mirisni, spolja fuckasti а d.z.nutra crven1kasti, sakuplje.Iri na vrhu grancica iznad gomjili listova sraslih tako da Oine krug. Plodovi sи okruglasto-duguljaste ЬоЬiсе oko 8 mm dugacke, crvene kao korail. Cveta od maja do jula. Hemijsk:i sla·b o proucena bHjka; и listu su nac:teni flavoni. Gotovo sv1i delovi se upotreb1javaju u narodu za leeenje raznih bolesti: list za znojenje, pro1Iirv nadimanja, za grgljanje i ispiranje rana; cvet za leeenje srcanih mana, ka5lja i otezanog mokrenja itd. · I druge vrste istog 1·oda U}XJtreЬljavaju se manje-viSe u iste svrhe и narodnoj medicini. I one imaju vrlo privlaene crvene boblre koje sи cesto uzrok trovanjima bilo da .i h cobanti6i pojedu ЬИо da ih neko koriэtd za lek. Zn~-
OSКORUSA
525
ci trovanja bobiccuna su najc~ee: povraeanje i proliv; nisu retk.i smrtni slucajevi. То su: Lonicera xylosteum L. (orveno pasje gro!~e, plotoplet, bтzolist, va~cija prigrevica, sve§tena loza), L. alpigena L. (stokoza, v~Oije groz~e, kozolist, crno pasje groz~e, vucjd liJk) i dr.
•
ORLOVI NOKn : LEVO ЈЕ GRANCICA U CVETU, А DESNO "PLODOVI
OSKORUSA
Sorbus domestica L. -
Rosaceae
Sumsko drvo, visoko oko 10 m. Listovi su peтa:sto эlozeni. Plod је slican maloj kruski od 2-4 cm, s jedne strane iu·t, а s dгuge rumen. U zreHm plodovima (Sorbi domesticae fructus) ima oko 7О/о oгganэkih lciselina (limunske, jabucne i vinske), oko 2,5 pektina, t,Bo/o tanФna, 111/о gume, 7о/о ~e cera sorboze, 150 шgо/о vitamina С i karotenoida. Tonik, antidiaroik. Od sor· boze tSe sintezom doblja askorЬinэka kitSe,jlina (vitanld!l1 С). Jedan kilogram svezeg soka pomesa se sa 1 kg meda i pi'je kao poslastica, sredst'Vo za osvezavanje, jaCa.nje, protiv zatvora i za јасе ШluOivшje mokrace. Slienog hemijskog sastava i terapij~Skog dejstva su i plodovi drugih domaCih vгsta roda Sorbus: jareЬika (Sorbus aucuparia L.), mukinja (S. aria Crantz) i brekinja (S. torminal~ Orantz). Svi ovi plodovi su opori i kiseli, а kad ih zahvati mraz ili kad se dspeku ili skuvaju, oporost se smanjuje, poэtaju ,g}a(fi i prijatniji. U istu hernijsku i farmakolo~lw gropu эраdа i plod mu§mule (Mespilus germanica L.), и kome ima sahaтoze, glИroze i levuloze (ukupno svih ~ecera
526
LE.CENJE
ВПЈВМ
do 20°/n), tanina, гanije navedenih organsJk!ih kiselma, pe!ktiюa, smole i oko 130 m go/o vitarnina С. To ruicna i adstrin·g entna svojstva mu~mula poticu od tcmina, pektinskih m aterija i ~ecera ; svojirn kiselinama musmule pojacavaju lucenje pljuvacnih i zeludacnih zle:;zda i tako pojacavaj.u rad ze}.u ca i je tre. Od musтmula se spravljaju ukusne votne konzerve, а od svere iscedenog soka izraduj e se sirup (1 deo soka i 2 dela ~eeera) ibl se me~a s medom i pije.
OSKORUSA
Divlje jabuke i kruske su s1icnog hemij~kog sastava i terapijske vrednosti. Njihov sok slиZi za »Oplemenjivanje« sokova od pitomih jabuka i krusaka, јег sadrli mnogo tanina, 1p ektina, kiseИne, vrtam[na С i В i karotenoida (\Jiidi Voce i рои·се k~ lek). Narodпa lmena. oskoru~njak, oskoru~a,
Za oskorusu: ·b rekanica, kutddja, okoгus, oskorus, pirtoma oSikorusa, skoгuS.ka, slwrs. Za jarebiku: gorska smгdljrka, jaтebina, jerebi-ka, kaligovo drvo, kaI.i ka, medvedova tresnja, ne glji•la, rebl,k a, smrdljika, эmrddjli1kovina, smrljitka. Za mukinju: breku·l ja, zelzatke, mahшrica, miralja, moka, moanek, muk, mukovnica. Za brekinju: b okunja, brek, brek,u lja, brekunja, bre5kJi..nja, brinku·lja, bukovnka, makolnica, mo]rovnica. Za musmulu: beskole, bestU!la, maэinjaea, musmulja, musmulji1
OCA.JNICA, BELI
TBТRUAN .
..
527
OCAJNICAI BELI TEТRLJAN, l\tARUUA GORCIКA 1
Marrubiu"1 vulgare L. -
Labjatae
Gort.ika је dugoveC!la, do 60 cm visoka, vrlo dlakava zeljasta Ыljka. Mestirnicno se gaji semenom Ш deljenjem busenova. Raste kao kоГО\1 pored zidova, puteva i ро drugorn neobradenom zemljiStu, naгoCito ро kr$nom kamenjaru. U Jugosla'\Чji је ima S\1\lda, mestimicno u velikim kotioinama. StaЬljika је Cetvrtasta, prava, cvrsta, ~uplja, malo razgranata i vunasto-dlakava. Listovi su ovalno zaoЬljeni, 3-5 cm dugaёki, ро obodu reckavi, gruЬi, na licu zeleni, а na nalicju belicasti od mno~tva dlaka. Na vrhovima staЬlj ike i ogranaka nalaze se okruglaste zЬijene cvasti sastavljene od belih dvousnih cvetova. Sveza Ьiljka ima dosta prijatan miris koji su~enjem i~eezne. U k u s а је ljиtog, gorkog, oporog i toplog. Droga. Lisnati vrhovi granCica u cvetu (Marтubii herba). Sastav. - U drogi ima oko 1о1о t а n i n а, vrlo malo etarskog ulja, go11ke materije т а r и Ь i n а, s m о1 е, sluzi, voska i dr. Droga jos nije dovoljno ispitana. Upotreba. - GorCilka је narodni lek, nekad mnogo upot-reЬljavЭЛl i u ~ko1skoј medicini kao tonik, amarum, feЬrifug (protiv groznice), ekspektorans. Leklerk је preporucиje protiv bronhitzi.sa. Anticka medicina је иpotreЫjavala drogu za lecenje ocAJNieд organa za disanje. Pocetkom XIX veka preporuOivana је protiv malarije umesto kinina. U narodnoj medicini se upotreЬlja,ra za le.Cenje najrazlicrtijih Ьolesti, i danas se mnogo vi~e ceni nego и naucnoj mediciD!i. Ostala narodna imena: bela meta belu5ina, Ьijeli totrijan, jetтenjaca, krkocitac, matrka~ maci11a trava, pepeljuha, pcelinok, slЗ!Ilovitakl smrdu~a. sumrak. Slianog sastava i dejstva је i Marrubium peregrinum L. (oёajnicaJ totrljan, gorcika, bila smradacinal suserigal susurka). 1
р
PAVIT, POVIT, PAVITINA
Clematis vitalba L. -
Ranunoulaceae
DugoveC.na drvenasta snafua povijШa arje staЬio kao vinjaga mofe da bude olro 5 cm debelo i do 20 m dugacko i vrlo razgranato penju6i se ро drvecu ј gusto pok·r jvajuci grmlje. LiiStovi su nepamo perasti, krupnd i jajoliki. Cvetovi su sitni, Ье:И i pokriveni Ьelim dlakama. Plodovi imaju dlakave beneaste izrasHne. Cveta Jcrajem proleea i p<>Cetkom leta. Rasprostranjenost. - Raste svuda, osobito pored reka i potoka, ро zi· vicama i obodima ~uma. Sastav. - Sadrn otrovan sastojЗJk protoanemonin (VIid. odeljroc О fi·
toncidima -
antibakterijskim sastojcima viSeg bilja).
Upotreba. - Narodni lek za leeenje fuilogih bolesti, zbog cega nisu retki slueajcvi trovanja. Svi. delow biljke, osobito svet list, izazivэ:ju na koii, ~ pogotovu na sluznici crvenilo, Ьоl, plilkove i ranel Zato pavirt nikako ne treba upotreЬljavati za lek ni 5polja ni iznutral Simulanti ponekad upotreЬljavaju pavit za izazivanje rana, ~to se gotovo redovno zavrsi najgorim pos·l edicama. Poku~aji da se protoanemonin predestiluje u svefe rioinusovo ili neko drugo masno ulje, ра da ве to upotrebl za 1eeenje gnojavm rana, nisu uspeli. Protoanemonin, istina, ima veliku antibakteri·j sku moc i vrlo ~iтok ant.imikrobni sp~ktar, ali i sam izaziva plikove i rane, ра је zbog toga odbacen kao lek. I druge vrste roda Clematis koje lkod naiS rastu, naj~ee ро wafnim mestima, takode ~u otJ·ov.n e, ljute, stoka ih izbegava, takode stvaraju plikove d rane zbog ·p rotoanemonina. То su Clematis recta L., С. flammula L., С. integrifolia L., С. alpina L. i С. viticella L. Narodna Jmena: Ьеlа loza, bela pa'VIitirna, bela povi,tina, bela trta, bijela vitina, Ьiloloza, bulida, vijoda, vinjuga, kristu~eva brada, lom, pa!Vetina, skorbutina, skreba, skrobut, skromutina, st·r omu1, trtovicje, trtorina, ~epu tika, $krobu t . PAМUCNA KORA
Droga se doЬija и SAD sa korena raznih gajenili vгsta pamutka, osoЬifo sa Gossypium l1erbaceиnl L. - Malvaceae. Korice su zilave, savitljdve i tan· ke, do 30 om dugaёke, oko 1 cm blroke i 1 mm deЬele. Spolja је kora mr·
PAPRENI USAC, USAC. PAPRAC ...
529
konarandZa.sta, а 1znutra svetlocn 'enkasta i uzduz prugasta. Go tovo је bez mirisa; malo oporog i lj utog ukusa. Daje se u oЬliku tecnog ekstrakta mesto raien e gla\'DIC~ (Skof 1911 . i E kler 1920. god inc). De la tni sastojci nisu pozna ti. I ma oko l OO/o smole , tгj metri l amJina i drugih amina, tanina i malo erarskog ulja. Izaziva ste.zanje materice s licno эpon tanim stezanjima pri porodaj u ali nema tetanican oЬlik kao glaVIl!ica. Kod nas se ne upotreЬljava. Кога је oficinalna u Americi. Pamuk se u narodu nazi\ra: bombafevec, b ombak, bubac(k), bumba k, dopu.t, р а \'Ola, p amb uk, pamucika, pamuCina, b eli pamuk, futri lcineski pamuk ili pegavi pa.шuk.
PAPRENI LISAC, LISAC, PAPRAC,
BIBERIКA,
Polygonum hydropiper L. JedrюgodiSпja zeljasta Ьiljka, visoka StaЫjika је razgranata, gola, clankovilta,
VODENI
ВШЕR
Polygonaceae
do 90 cm. ces to ј е cn'enkasta. ListoYi su naizmen.iCлi, gоИ, sjajni, lancetasti, Эiljastri i ро obodu va.loviti. Cvetovi su belozelenkasti ili гuiicasti, sa.kupljeni u vrsne, povijene cv as.ti koje vise. Cveta od juna do oktobra. Rasprostranjenost. Mocvare, kanali, bare, п to,,i, cesto IU velikom ПШOStvu. Svojstva. - Cela biljka је pa.prenog ukusa. Dгoga. Nadzemni deo biljke и cvetu (Polygo11i hydropiperis herba) . Sastav. Vitamin К i antrah!inonsk!i heterozidi su gJavni lekoviti sastojci. Ima i flavonslcih heterozjda kvercitrozida i rutozida, ga.lne kiseline, et arskog ulja paprenog i ljutog ukusa koji pali, i zeleza. Upotreba. - Za vreme rata droga је davana kao zamena za kanadsku drogu hidrastis za zaustarvljanje krvavljenja iz materice, protiv proliva, za lecenje hemoroida li drugih upa.la. Za uredivanje menstruacije: 50 g paprenog lisca, 40 g rusomaee i 10 g odoljena. - lli: 60 g paprenog lisca, ро 15 g viтka i kamilice ti 10 g cveta bele mrtve koprive. Dve supene kasitke ove sme-Se popari se sa 400 g kljucale vode, poklopi i posle 4 sata popije u dva obroka: 1 еаsи izjutra, а jednu u vece. UpotreЬljava se i ova smesa: ро 25 g paprenog PAPRE.N1 LISAC lisca, rusomace, hajducice i kore sa korena pamuka. Н roniCni art1·it : р о 25 g paprenog lisca, trave-ive, podubice i isopa. Tri supe:ne ka.Эike ove sme5e popari se sa pola litra kljиcad.e vode, poklopi i posle 4 sata рорјЈе и З obroka pre jela topao сај. Narodna imena. - Osim spomenurih, evo jos nelroШko: bunjak, buhnjak, vodena ЬiЬегkа, vodena paprika, \rodena papl'ica, vodeni papar, jarmen, konjska paprika, tljutica, ljuticevina, papricnjak, piperovina.
530
U!CENJE
ВIUВМ
AntriJhemoragicnog vitamina К (wd. poglavlje о Vitaminima) ima i u biljci Polygonщп per sicaria L. (briskova Lrava, vodeni blber, div-pilper, mali lisac, ljutaca), zbog cega se i o va bilj ka u obliku саја ili jos srodлoj
cesce kao tecan ekst rakt
upotrcЬljava эlicno
r afenoj glavnici i p aprenom
Iiscu.
PAPRIКA
Caps.icum annuum L . -
Solanaceae
Paprika је nas glavni n.arodni i n.acionaln.i zacin., vain.a vitamin.ska hrana, а ceslo i lek. Ljuta paprika zbog \Svog a'l kaloida kapsaicina drafi kozu i jos vise
sluzokofu, izaziva crvenilo ali ne i plikove. Na usnama, и zelucu ресе i izaziva pojacano luceiJ1je pljuvacke i zeludacnog soka, zbog cega poma.Ze varenjru. u vecoj kolicini је бkodlj~va. u ·malaj do~i daje se kao а biЬer, ali је bolja od biЬera, jer ne izaziva upale. Daje se i2mutra u oЬli1w tinkture kao energicno sredst\IO 1koje izaziva draienje zeludaorrih i pljuvacnih zlezda i time pojacava apetit, olaksava ·i ubrzava varenje :i tako doprinosi jaeanju organizn1a. Daje se i protiv aikoholizma, boloтva u zelucu, а najvise paprike potroSi ISe u toploim zemljama 1kаю omiljen uni'Verzalan svak.odnevni zaciл. Spolja se daje proti•v reu·matinrna, n euralgije, lumbaga itd. и ob1iku ekstrakta, linimenta, flastera riLi vate natюp1jene u tinkturi od najljuce paprike. Sve sto је ovde receno odnosd se na ljutu papriku. Paprika, naroёi'to slal ka, jedna је od onih vainih biljaka i priгodnih sirovina za. koje је tesko reCi da li је vainija kao hrana ili kao lek, i gde је tesko postaviti ostru graпicu izmedu leka, hrane i zacina. Ogгomnim sadrzajem veoma vaznih vitarnina С, В 1 , i Ва, provHamina А (karotena) ·i vaznih organominera1nih Jedinjenja i organskih kiselirna, slatka presna paprika је citav jedan а r s е n а l v е о т а v а z n li h Ь i о h е m i ·ј s k i h s и р s t а nc i ј а 4 zbog toga zaslиZuje [IIlllogo ve6u pэ.Znju и savremenoj preventivnoj i ku.rativnoj meclicini. Slatka papгika spada lll onu grupu vainih pr.iroclnjh domacih biljnih sirovina za koje se moze re6i da эu u prvom тedu .koгisne kao na5a svakidaSnja hrana, potrebпa d.a spreci da dode do avitam·iпoze i drrugih ozbiljnih bioloskih promena и nasem org8Jl11i21Пlu, poremecaja posredno ili neposredno prouzrokovanih avitaminozama i uopste •poremecenim prometom materija i boiestima koje odatle pгoiбtiёu. Paprika, paradajz, Sipak, kopriva, 'Spanac, kupus i drugo povrce i voce ёine onu vafnu vezu Ь d о 1о s k i hranljivi i •iбtovremeno i lekoviti т о .s t koji vezнje hranljive sirowne s lekovitim drogama i lekovima uopste. Paprika i slicne biljke, dakle, msu lek и .smislu penicilina, sulfonamida, amidopirina, seruma ili vakcina, nego sи to hгanlj.iva i dijetetska sredstva, neotrovna i lekovita i svakidasnja hrana ili zacin, zЬog cega za ёoveka imaju 9iri znacaj: profilakticni, tj. da ne dode do bolesti, da se zlo spreoi. Od ~ega potl~e Jekovitost paprike? - Hernij S~ki sastav papri.ke је vrlo slozen. Ljutina potice od alkaloida 'kapsaic •ina. Cak i и raz-
PASIFLORA,
НRlSTOVO
CVECE.. .
531
Ьlazenju
1 : 1,900.000 jos se oseca njegova lju tina. Ljuta рарт'kа sadr!i 0,2о/ 0 kapsaicina. c r,rena Ьоја paprike potice od k а r о t е n а (proVIitamin А) i dva karoten oida: kapsan tina i kapsoruЬina. Р а р r i k а i т а \ е 1 i k u k о l i с i n и а s k о r Ь i n s k е k i s е 1 in е, dak.le, v i t а т i n а С, а ima а v i t а т i n а В 1 1 Bi!. PaJPrika је za nas narod jedan od g]aYпih ·izvora vitamina С; sadrz.i ga do 0,50 grama u kiJogr amu, а ima s1uca je\'a gde је nadeno do 2,5 grama. Ukoliko је paprika m esnaHj a, socnija, krupnija, jedгija, zrelija i crvenija, иtoliko ima vBe vitamina i pt"ovitam:ina i utoliko је lekovitija i uopste .koгsnija. U zelenoj p aprici in1a manje \'itamina i ketonskih jedinjenja, а и crvenoj vi5e kaгo tena. т odrasli , а pogotovo deca i bolesnki treba s to vise da trose slatku pap1:1ikи ~ ''id. Voce i povrce kao lek). U pap r ici ima ј.о~ i s е с е r а, oko О,Зо/о о r g а n s k i h k i s е 1 i n а (limunove i jabucne), pr otema i oko 10-15О/0 т а s n о g и 1 ј а. Odakle је paprika poreklom? - Pradomovina paprike је tropska Amerika. Paprika se vrlo lako prilagodюra. Odmah је privukla paZпju prvih Evropljana, ра se posle otkrica Amerike ndena иpotreba иЬтzо raЭirila u mnoge krajeve sveta i danas ~Se gaj~ и mnogim kulturnim odl.likama (vise od 50). U Evropu su papriku preneli Spanci. Vec .p riHkom drugog Kolumbovog putovanja, jedan lekar koji ga је pratri.o opisuje paprikи 1494. godine. U grobovima starih Peruanaca nadena је jedna vrsta paprike kоји sи oni 1
gajiИ.
Jugoslavija, Bugaтska, Madarska 4 Spanija sи najve6i proizvodaci i pot rosaci paprike. U balkanskim zemljama је glavno letnje povr6e, а mnogo paprike se na razne nacine osta\rlja •kao omiljen.a, uku.sna i zdrava konzerva za zimu. Osim toga, u ovim zemljama paprika је jedan od glavn:ih zacina sirokih narodniЬ slojeva. Napomena. - Pogresno је misljenje koje se kod nas, ne znam kako, uvrezilo da paprika ima utoliko vise vitamina ukoЬiko је lјиеа. Ljиtina nе та nikakve veze s vi taminima i ;pгovirtamiJn·ima. AЬkaloid kapsari:cin daje ljutinu paprici, а vitamini ci provitam·ini .и opste nisu Jjиtli, imajи drukciji ћemljski sastav !i dejstvo. Narodna imena za Jjutu paprikи (Capsicum annuum): ljиtika, meunka, paparata, paprata, paprica, paprka, pasji dumЬ.ir, peverun, реса, piper, piperka, poprika, specija, turski popr, crv·en~piper, orljenli. papar, cиska, cuspa. Za sortu kraceg i sirokog, mesnatog ploda: babura, Ьobosara, Ьobosar ka, Ьobuska, baburaca, buaraca, dolma, tolundZa. Papгika s malim plodom: adamova jabuka, cresnjarka, diinka, а s malim dugim plodon1: mendusara, mesecarka, fefeгon itd.
PASIFLORA, НRISTOVO CVECE, BOGORODICIN КRST, НRISTOV VENAC
Passiflora incarnata L. -
Passifloraceae
Trajna po,·ijиsa iz juinih krajeva SAD, koja se и nas gaji kao cvece zbog vanredno Jcpih, krupmh cvetova pu.гpurne Ьоје i neobicnog oЫika i grade. Sadrii cijaпogenetski11 heterozida, ta1flina, galne kiselme, smole, alka-
532
LECENJE BIUI!M
loida i drugih sastojaka. Upotrcbljava se protiv nesanice uslcd prcteranog intelektualnog rada, neurastcnije, histcrije i raznih nervnih naprezanja. U SAD se mnogo upo t reЬljava, najcc~ce u oЬliku tinkture, ckэt.rakta i drugiћ galenskih oblika.
PASJI
ТRN, VUКODR1:ICA 1
Н ippophaё
rhamnoides L. -
ZLOLESINA Elaeagnaceae
Trnovit ЭiЬ, visok 2-З m. Raste ро 'PescanQт sprudovima reka . Ima na· r andfasto-fu te, jaj olike, soene, ulrosne plodove veliCine graska u kojima ima vrlo mnogo, oko 1000 mgo/o vitamina С, zЬog cega se upotrebljava za izra du slatkog, marmelade, sirupa, rpekmeza, kon centrata i drugih preparata protiv skorbu la ; daje se naгoci to deoi rimi i pocetkom p roleca. U plodovima ima i jabucn e .lciseline, шanitola, bojenih m ateгi~ a i masnog ulja pгija t:nog mir isa i ukusa. Zbog toga se preporucuje тa1ЛIUlozavanje pasjeg trna pored reka.
PASUU,
GRAН
Phaseolus vulgaris L. -
Papilionaceae
Pasulj је donesen iz Amerike. Kod nas se gaji u ogromiJ'lJim kolicinan1a u raznim varijetetima, ј ег је posle hleba glavna hrana na5eg naroda. Droga.- Zrela mahuna bez s emena (PI1aseoli legumen, Phaseoli cortex fructu. s) od pasulja oucavca (ne pritkasa). Mahune pasulja su malo sluzavog uku.sa i bez mirisa. Sastav. - Ima а r g i n i n а, koji је gvanidin-alfa-ammovalerijanska kiselina. Arginin deluje slicno sintaJinu, jednom sintef.1icnom antiditj abetskom sredstvu oije је dejstvo siicno dej,s tvu :i nsulina, ali је s labije, sporije i dugotrajnije. Ima jos i tirozina, tri-ptofana, leuoina, holina, alantoirna, trigonelina, asparagina, kalijuma, kreme.ne i fosfoгne kiseline, Vlitamina С, monoamino-masnih kiselina i do 480fo hemiceluloze koja Ьidrolizom daje galaktozu, arabino2Ju i malo [ruktoze. U ·nedo:мelrim mahunama ima 0,7-0,8()/о i n oz i t о 1 а, zbog cega mahune jacaju scre (srcani analept·ik) i regulisu prornet kalcijuma. U 1 kg mladih mahuna ima oko 0,35 mg nikla i 0,05 mg kobalta. Cajevi prottv secernc bolestl: 1. 50 g dsitnjenih mahuna kuva se 15 mlnuta u pola Jitra vode, ostaw З sata 1 popije и tri obroka pre jela. 2. U tezim s1ucajevima uzima se 200 g mahuna, kuva pola sata и 1 litru vode, ostavi celu noc i sutradan pije ро 1 casa na pola sata. З. Ро 10 g mahuna od pasulja i lista sitne koprive, 20 g brezovog i 60 g lista od Ьorovnice. Spravlja se ~ pije kao pod 1. 4. Cetrdeset grama pasuljevih mahuna i ро 20 g lista borovn~ce, brusnice i dobmoice. Piti kao pod 1.
PATUDl.AN, CRVEN1
PAТUDZAN.
PARADAJZ ...
533
5. Ро 25 g pasuljevih шahuna, li.sta maslaёka, dobгiёice i breze. Piti kao pod 1. Upott·eba. - Narodni lek pтot!iv ~ecerne bolesti. Smanjivanje ~ecera u krvi је i eksperimentalno, klinicki dokazano. Droga deluje i diureticno. UpotreЬljava se protiv uloga i zapaljenja mokracnih puteva. Ostala narodna lmena: bafulj, beti grah, Ьеlтi pasulj, Ьijeli grah, ЬоЬ, gra, grav, grag, grah-goJubnjak, graЬ-rogaCic, grah-rol.njak, grah-taёka~, zuti pasulj, Jaski ЬоЬ, opaki grah, pazulj, pasulj puza,rac, pasulj tacka~. pз.Son, paSиljak, pletenac. роёапј, pritiёnjak, pritka~, priCa.nac, priCanik, smi~ag, trkljanac, trklja~. faduo, fazol, fazoli, fasolj, fasul, fawn, f:riolj, dZora. S1iёnih hipoglicemiёnih supsta:ncija ima i u gljivama, krompiru, 0\'SU, raZi, psenici, grasku, soёivu, pomorandzi, limunu, grozdu Ј dгugom povrcu, varivu i ''ocu, ali se ne zna da li su to uvek glikokinini, tj. jedinjenja iz grupe gvanldina. S\re to treba ispitati. То su veoma vaine biljne sirovine kod kojih se ne пюzе postavJtri ostra granica izmectu hrane i leka, а svakodnevno se upotreЬljavaju kao hrana. PAТLIDZAN,
CRVENI
PAТLIDZAN,
PARADAJZ, RAJCICA,
POMIDOR
Solanum lycopersicum L. JednogodИnja,
Solanaceae
sYirna poznata, povrtarska Ьiljka, poreklom iz Perua. Gaji se na svim kontinentima. Zreo plod pю·adajza sadrii oko 93о; 0 vode, 3,S'(J/o ugljenih hidrnta, }О/о azotnih jedinjenja, 0,330fo masnih materija i 0,8о/о mineralnih sol!i. Oslim toga, и paradajzu ima vitamina А 4 v.itarnina С; koliёina ovih vita.mina raste sazrevanjem paradajza. Najvise ih је и crvenoj ljusci. Ima i vi.tamina В, ainida i aminslcih kiselina oko 0,40/о, jabuene, Иmunske, vin~Ske i cilibarne kiseline i do 1{1/о pektina i drugih korisnih sastojaka. Vafno је napomenutii da и paradajzu nema oksalne kiseline koja је, kao sto је poznato, otrovna; zbog toga se paradajz bez opasnosti ·moze davati osobama obolelim od reumatizma i upale zglobova. s,rojim solima paradajz alkalizuje krv, sto је od znaёaja za ishranu ovih Ьolesnika koji sva1Jrodne\1J10 lШJirnaju oko pola litra soka od paradajza. Crvena Ьоја paradajza pCYtri.ce od karo1tenoidnog pigmenta likopena. 2ute sorte paradajza nemaju likopena, a ]i zato imaju v.i se kш·otena (provitamina Л), ksanto(ila i flavonoida. Hipoteпsivno i vazodilatatorno dejstvo paradajza obja§njava se prisust\юm flavonskiћ heterorida: kvercitrozida, n.ari11.gozida i rutozida. Tomatia i demisin su dva glikoalkaloida koji hidrolizom daju azotno steroidno jedinjenJe i razne seC:ere. Tomatin је anlibiotik (vid. Fitoncide), materija koja deluje ,ј kao bakteriostatik, fuнgiciU.. i insekticid, zbog cega paradajz ima velik faгmakomedi cinskj i opsti bioloski znacaj. Prema podacima vecine istra1Jiva.ёa, najvise tomatina in1a u liscu, zbog cega se od njega u Ditofarn1acij.i spravlja jevtin i svakom pristupatan rparaziticid: 2 kg svezeg lisca sitno se isecka i prelije sa 10 litara 700/o-nog alkoho]a, cesce mesaju6i dгZi se з dana, ocedi, iscedi,
534
LВCENJE
BlUEM
ра se 1 osoЬito
litar ovog ekstrakta razЬlaJli sa 1 Иtrom vode i prэka cvece i povrce, kad krompir i druge Ьiljke iz porodrice pomocnica napadne zlatica. StaЫjike i granc pa.rndajza sadde rotozida i drugih flavon.skiЬ hc. terozida. И sетепн p aradajza ima oko 260/о s usivog masnog ulja, u kome 1ma nшogo, oko 70/о neusapunJivill materjj a. Alkaloida solanina ima u •ma1im koliiбinama u celoj zelenoj bi ljci. Upotreba parad ajza iz godine u godinu raste. Ona је uto1ik o veea uka. liko ј е u nekoj zernlji zivotni stand.aгd Vlisi. Sok od p ar a da jza postao је pOS· le dnjih deceni·j a .nac.ionai Лii i nar odni napitak: Эiroke potroЭnj e mnogih ze. malja . U borbl protiv b:alestina, za dobro zdravlj e, 'trelivenost, krepkos t, izdriljivoS't i otpoгnos t p r ema boles tima , rpтesan nesteгШ:zovan i neprome· njen -sok od p aradajza p reporucuje Svetэka zdrav.stvena i dгuge medunal·odne organizacije. Par adaj z i ma opsti bioloski znacaj za coveka. Svakodnevna upotr eba, pogotovo :zimi kor isn a ј е i opreporueuje se ne samo deci, trudnicama i bolesnicima vec i zdraYim osobama. U borbi protiv alkoho}izma mnoge vlade pomaiu proizvod ace i p1·eradiva ce paradajza da Ьi sok i drugi proizvocti od patlidiana bili s1o k\-ali tetnij~ ~ jevtii"llijl.i, dakle, ·p ristupacni i najsiromasnijim (vid. Vocc i pov1·ce kao lek) . Ostala narodna imena: vrenak, vucja jabuka, domat, zlatna jabuka, jabucica, kavada , p et lidian, r a jska jabuka, tomat, crven pet'lid.Zan, crljena jabucica.
PASТRNAК, PASТRNJAК, PASКANAT,PASТRNJAК
Pastinaca sativa L. -
Umbelliferae
Dvogodisnj a sna.Zna zeljasta biljka, visoka 50-100 ст. Gaj~ se u mnogo varijeteta. Moze se upotreЬljavatri ~ divljfi pas trncrk, a1i ga ima viSe podvrsta, а osim toga, nestrucni biljari ·se prevare ра beru slicne biljke koj e ili drukcije deluju iJi, s to је jos gore а ponekad i opasno, beru o trovno bilje, zbog cega dolazi do tтovanja bolesnika. Zato se za nase pri.Ьike preporueuje upotreba samo gajenog pastrnak:a. UpotreЫjavaj u se plod i koren, rede list (Pastinacae fructus, radi.x ct folium). Koriste se svez ·k oren i svez lis,t i zreo p1od. Gaji se kao persun, mrkva i drugo korenasto zaCinsko povr6e. Svi d.e lovi bbljke su svojstvenog aromationog zacinskog mri лi!Sa i zaCin'Skog i slatkog ukusa, osobi-to oplemenjene sorte koje daju debelo, meko i soeno kore nje. Najkvabltetmje ·korenje se dobija u jesen prve godine. Koren se moze svez du,go cuvati zakopan u pesku. Sastav. - U svim delovima b Иjtke ·i ma etaookog ulja, а najvise u plodovima (1,5-3 ,5О!о). U list'U .ima oko 50 m'E}J/o v.itamina С. U korenu, organu koji se najceSce upotreЬljava, ima oko (О/о и svezem korenu): 10 secera, 4,5 pektina, 3,5 belancevina, 1 skroba, 0,5 masnog ulja, 0,30 etaтskog ulja. Naden је furokumarinski deri.vat pastinacin. Upotreba. - Prijatan i koristan zaoin i lek za izazivanje apetJita, bolje varenje, protiv grceva u crevima ј ·kao diuretbl:t. Plod је gorak -aromatik; ра.
PE.l.EN, BEU PRLIN,
VERМUТ .
..
535
veeava mlecnos t. - T ri supene ka.Эike sHno n arezanog ko r ena ili lis ta ili З kafene ka~i~ice s tucanog ploda kuva se 2-3 minuta u 400 g vode i pije ро jedna k asika 3 pu ta na dan p rc j ela. Napomena! - Paskanat n.ije otrovan. Trovanja zabeletena u strucnoj Hterattwi po ticala su od primesa (trbulja, llrukuta). Ostala narodna in1ena: jelinjak, knstata trava, pastinak, paAkrnat, slatka trava.
PELEN, BELI PELIN,
VERМUТ, PELENAК., GORCIКA,
PELIM,
OSENAC
Artemisia absinthium L. је ЬiJjaka.
Compositae
jedna od najs tanijih i najvise cenjenih i upotreЬljavanih lekoNarocito је koriscen и narodnoj med~oini svih vremena. Malo је naseg ]ekovitog bilja koje se oduvek, bez pтestanka, tako сеэtо ироtrеЬ. ljava z.a lek kao pelen. UpotreЬljavali su ga jos stari EgipcaJD.i pre nekoliko bl1jada godina. Medutim, otkako је dokazana otгovnost pelena, on se sve rec1e upotreЬ ljava и skolskoj medicini, jer materija medika danas raэpolafe Ьoljim i neotrovni:m gorkim drogaшa, pre svega nasom lincurom i JciCicom. Nema coveka koji •ne zna za pelen. Мnogi Ьbljku i ne poznajи и prirodi, ali svi odreda znajи za pelen, sirnbal gorбine ·i cemernosti. Malo је Ь.iljaka koje su tako dиboko vezane za n as пarod, vekov.ima mucen, gonjen i ponizavan , koji је znao samo za gorcinu zjvota. I dok је и nas pelen simЬol jada fi Cerпera, dotle sи nekad Rimljani па KapiroJu, pre i iznad svih priznanja i pocaSJti, pobecin.hke, najЬolje sportiste napajali napitkom od pelena, иbedem da је to пajvisa nagrada z.a pobednike, jer im se, ро iada~nj em shvatanju, obezbedиje dobro i vecno zdr a·\ll je, naj\rece zemaljs ko Ьlago. Uostalom, i 1atinski naz.iv p eJ.ena ima Simbolicno znaceпje, tj. jme biljke treba da deluje p s~hosugestivno na coveka, da veruje da се blrti zdrav i cio. Anticki пazi\' potice od grcke r eai artemis, s to znaci zdrav, d~le, wkazuje па to da sи Ьiljke ovog roda (Arten1isia) leloovite. Tako se moze i objasniti da је naziv dat ро boginjri Artemils, zastitn~ci zena, jer је jedna biljna vrsta ovog r oda upot rc Ыjavana za olaksavanje porodaja. Pelen kao lek na vod e svi naSi srednjovekovni med.icinski pisoi. Pelen ј е dugovecn a, zeljasta, vrlo razgranata bHjka, vi~oka 0,5 do 1,5 m. Cela Ьilj ka ј е obrasla mekim, svilastim dlacicama zbog cega izgleda srebrnas tozelena. Cvбta и le to. Lisce Је b elicasto, sViilasto, pokriveno gustim, k а о · k а d i f а т е k ~ т d 1 а с ~i с а m а. Prizemno lisce је krupno, trop er as.to i ima dugack e drs ke. Lisce na gornjem delu staЬljike ima k!ratke drske, dvop erasto ј е iJi jednoperaбto, а okrajci su lopa ticasti ili kopljasti. Lisce uz cvast ј е celo, bez drske, sИcno Ь о d 1ј i. 1 staЬljika је dlakava. С vаs t i su udruzene u raC:-va s te metblce s malim, loptastim, u precniku oko 3 mm velikim Zиtim glavicarna na kratkim dтSkama. Na dlakavom cveti sVи ima mnogo cevastih, zutih cvetrica sa :blezdama na~punjenim uljem. Rasprostx·anjenost. - Реlеп raste kao korov ро poljima, medama, kraj pute\ra , ро zapus tenim i 11eobradenim mestJi.ma, а narocito ро sиV'im, sunPelen
vitih
LBCENJE BIUEM
536
canim, plitkim i kamen1tim padmama. Ima ga od s rednje i ju.Zne Evrope do lrana i Kamcatke, najv-ise и SSSR..u u Siblru. U nas ga ima vrlo mnogo sv.иda, и SrЬijC Сrној Gori, Hercegov·inri itd. Gajenje pelena је 'poslednjih rnekoliko decenija и opadanjи, otkako sи glavne potrosacke zemlje (Francиska i Nemaoka) smanjile proizvod.njи alkoholnih pica (absirlll1e, Wermut). U nas ga u krse'VIit.im predelima ima toliko da ga nije potrcbno gajiti, ·nego bi samo trebalo da se organ.izиje racionalno Ьтапје i razmnozavanje na rpristwpaCnim prirodnim naJ!azistJima, narocito na golim kamenitim kreenjacktim rpropustljivim padimama. Gaji se и Amerioi. Moze se ·scjati, ali brie ~ lakse uspeva deljenjem busenova. Berba. - Za farmaceutske svrhe bere se Ыljka и cvetu: lisce i vrhovi grancica sa cvastima (Absinthii herba).
,_
........ ------
----- _...,.- -- ---и-
_..
.-:--
....
- --.- -.._ ...
в PELEN: -
DLAКA
U OBLIKU SLOVA
Т; В-
ISTA
DLAКA
NA POPRECNOM PRESEKU
Za industrjjske роtгеЬе bere se samo mlado, meko lisce dok је реlен jos mali, najvise 40 cm. Bиsenje se ocisti od suvih proslogodisnji'h staЬlji ka i korova, Srp0Л1 pozanje i brzo sиsi U hladи na promaji и Sto tanjem sloju; cesce se p revrce da bi se sto pre osusilo i sto Ьоlје sacuvalo prirodnu boju i aromu. Sastav. - Pelen sadгZi dve gorke kristalne supstancije: а р s .i n t i n i а n а р s i n t i n. Ima oko 0,5<>/о е t а r s k о g ulja. Aps1ntin је veoma gorka neotrovna materija. Gorcina pelena se oseca cak i u razЬlazenju 1 : Ј 0.000. Zbog apsintina se pelen upotreЬljava kao Iek. Etarsko иlје Ј е gorka, ljuta, о t r о v n а, plavkasta bli zelena а kasnije mrka tecnost. Plavkasta Ьоја potice od pлiэutnog а z u 1 е n а, zbog cega pelen deluje kao antiflogist!ik, tj. lek protiv тaznih zapaljenja s1uznice i koze. Ulje је otrovno zbog ketona t u ј о n а, koji se naziva jos i apsinton, tanaceton ili salvion, jer se nalazi li и U'lju od vratica (Tanacetum officinale), tuje i salvije. Upotreba. - Pele11 је tipicno gorko aromaticno sredstvo. Daje se u obliku саја, tinkture i ekstrakta, sam ili zajedno s drugim gorkian drogama za .i zazivanje apetita, kao digestJivno (poboljsava varenje) i karminativno sredstvo (odstranjuje gasove iz creva). U narodnoj rпedicini se •pelen mrюgo vise upotreЬljava nego и skolskoj. I to ne samo kao jedno od najomiljffillijih gorkih sгedstava vec ·i protiv crevnih parazita (veпнut potice od veпnis = crv), za uredivanj e menstruacije, protriv secerne bo1esti, za jacanje, protiv groznice itd. Najcesce se pije aezaslauen сај pre jela.
PEPEUUGA
МIRISUAVA,
DIVU1 SPANAC. ..
537
ZabeleZena su hronicna ttuvanja usled dugotrajne svakodnevne upotrebe pelinkovca (Wermut, absint/1e) i akиtn-a trovanja od velikih doza uzetih kao lek pгot·iv crevnih parazim ili za abortus (роЬасај). Pelen se vBe troSi u veterinarskoj nego u humanoj medicini. Velike kolitine pelena koristi monopolska uprava za izradu marvene soli. То је jevtino i иvek pristupacno domace sredstvo za denatuгisanje soli, dobro vec i zbog toga sto pelen u oЬliku stocne soli odlicno sluZi za brn tov i kao preventjvno sredstvo protiv cre\IIDili pamzita d.Dmacih zivotinja. Farmaceutska droga nije uvek najЬoljeg kvaJ.iteta, jer usled naglog su~enja, lo~eg pakovanja, cestog premestanja i uop~te nestruonog rulrovanja veCi deo lista i cvetniћ glavica otpadne i iэpadine kroz vrece i sandU!ke kao sitnez, а u d:rogi ostanи samo staЬljike и kojima ima najmanje lekovitih sastojaka. Zato Ьi bilo bolje brati samo liSce i cvetne glavice bez d1·ski.
Lekovi od pelena: P1·a.Sak је najprostiji lek od pelena. Pelen, kao, uos· talom, i sve druge gorke biljke, tteba uzimati samo pre jela. OЬieno se uzima pola sata pre obeda ро jedna kafena kasicica praska. Pr~ak treba spravljati od li~~a i cvetnih glavica, а ni,ka!ko od staЬljika ri granбica, jer u njima nema lekovitih sastojaka. Ovaj lek .se uzlima za vracanje izguЬljenog apetita. Cajevi. - Moze se иpotreЬiti sam peloo ili pomesan s lcicicam, gorkom detelinom,· travom-ivom i drugim gorkim travama. Tni supene kasike саја se рорагi s polCJ. litra kljucale vode, smesta poklopi d posle 2 sata pije u З do 4 ol>roka pre jela. Ovi eajevi se uzirmaju za apetit i protiv gasova. Pelenovo vino. - Tnideset gтama pelenovog lisca ~li cveea se ovlafi sa 60 g cistog alkohola (moze Ј jaka prepecenica od 50-55о/о a1kohola), oэtavi 24 sata, а zatim doda litar najboljeg belog "Wna, ostavi 10 dana uz cesce muckanje, odlije i procecti. Ptiti з puta na dan ро 1 kaSiku pre jela najvi~e З nedelje, а zatim se nacini pauza od З nedelje, jer ovaj napitak ima pelenovog etarskog ulja, а ono је otrovno i moze skodi1ri ako se stalno ј neprekidno upotreЬljava. Protiv decjih glista, pogotovo za vreme rata kad nije bblo lekova, da· vana је ova smesa: 2 g pelena 'и prahu, 2 g slatkog korena и prahu i 1 g anisa и prahu; ovo se sve pomesa u pekmez ili marmeladu i uzima svakog jutra u toku 5 uzastopmh dana.
PEPELJUGA MIRISUAVA, DIVUI SPANAC,
SAМIRAO,
CRVENКA
Chenopodium ambrosioides L. var. anthelminticum
А.
G. -
Chenopodiaceae DivJji spanac ima 1-40f0 etarskog uLja и kome ima 60-700/о а s k ar i d о 1 а. Daje se protiv crevnih parazita, osoЬiro duodena·l ne ankilostome, а s k а r i s а i protiv amebne dizenteгije. Ca.k i u razЬlazenjи 1 : 5.000 aska~r.ide Ьivaju osamиc611e, а и јасој koncentraciji uginu. Dejsn•o је јасе od eukal~ptola, beta..naftola i tirnola. Ulje
538 је
о
t r о v n о i zato treba Ьitli vrlo oprezan; z.abelefeni su smrtni slu~ jew. Deci se daje ро 1 kap na godinu staroэ~, ali se ne sme p re6 10 kapi. Daje se sa ~есеrош, а posle toga gonka so. - S glicerolom i vodom daje se u oЬliku klizme protiv oksiura.
PERU-BALSAМ
Crno-mrka, veoma aromaticn a, kao m ed gusta teenost, dobijena iz americke toopske blljke M yroxyl on balsamum. Dobro i Ьlago anti5eptiёko i a.ntiparazi tno sr edst vo. Spolja se upotreЬlj ava protiv suge, tuberk!uloznih ulceracija, ekcema sa svrabom i dтug.ih koznih boles.Ьi.
PERUNIКA
Droga se sastoji od o ljus tenog i os_usenog rizoma ·Р е run i ke, Iris flortmtina L., / . germaн ica L. i Ј. pallida Lam. - Iridaceae. Perunike su dugoveC:ne zeljaste, vrlo lepe ukrasne biljke, omiljeno cve6e s jalcirn X!izomom, sitnJim k.orenjem, saЬljastm uspravnim listovima, okruglastom srta.Ьl9dlkom i divn·im, krup'llJim cvetov!ima tammoplave, ljuЬiCa.ste i Ьеlе Ьоје. Gajenje peru.nike и Firenci i Veroni potice jos az бrednjeg veka. Perunika voli laku, peskovitu zemlju i sumeane breZuljlke. Razmnozaova se u jesen rizomima. Sa jednog hektara dobija ISe 5.000-7.000 kg nizoma. Kod nas treba gaj iti perunHro, jer se lako i bi'1X> razmnofava, а imamo sve uslove da dobljemo prvoklasnu drogu. Berba. - Rizom se ]ropa u avgustu ј septembru Бvake godine, odmah oljusti, baci u vedro puno vode da ne potamni, .izvadi i su5i u tankom sloju na vrelom letnj em sШlcu. Роэlе 7 dana rasiri se na tavanu da se dovrsi susenje. I~kopan nizom nema prijattan mi· ris. А r о rm а s е ј а v 1 ј а t е k р os 1е d v е g о d d n е 1 е а n ј а kao proizvod dugotrajne i spore f е rm е n t а с i ј е. Droga. - Belo-fu6kast, spljosten, oljus ten riюm clankovito i р r s t a-
z
P E RUN I КA
( RJZOM)
s t о r а с v а s t. Pojedin.i izra5taji
PВRSUN,
PBMIN,
МAGDANOS
539
~roki
.su 3-4 cm, а duga~ki 10 cm. Na donjoj strani imaju mгke ofiljke od korenja, а na gornjoj pтuge od .l!i~ea. Rirom је tvrd, na pralomu z.mast. М i r i ~е р r i ј а t .n о na ljubiCicu. U k u s а је brnnjavog, aromati~nog i naljutog. Sastav. - Droga sadrfi 0,10-0,200/о s m е s е е t а r s k о g u 1ј а i m а б t i, Byturum Iridis, koja se sastoji iz 80--900/о miristJi.nske, ne~to ole. inэke k:iseUne i njihovih metilnih estara. Ostatak ove aromati~ne mase ~astojli se iz ketona i r о n а (do 100/о), koji de nosilac miri.sa droge ј zoog koga ona prijatno miri~e na ljubicicu (u apoteci se i tтa.Zi •koren od ljubloice« а ne od perunike). Ulje se doЬija destilaaijom iz riroma koji је odlefao najmanje godinu-dve dana. U drogi ima јо§ i smole ·ljutog ukusa, malo tanina, 25-500/0 s k r о Ь а, бо/о seeera, malo s 1 u z i , 100/о masnog ulja, rvoska ~ kristalnog glikozida i r i d i n а (hidrolizuje se na glikozu i izoflavon mgenin). Ze1eno li~ee perunike (1. germanica) sadrZi znatnu lroli~inu v i t а m in а С (a:sloc>I·bmske k:i~se1ine o·k o 600 mg u 100 g) ј spada me&.l najЬogatije izvore ovog vainog vitami.na. I~torija. Grc.i .i Rimljani б1.1 upotreЬljava!li peгuniku zbog njenog prijatnog mirisa. Na g1asu је Ьila li'1irska peru.nika, kaju su mnogo hvaliH Teofrast i Plinije. Upotreha. - U prah · samJeven rd.zom э1ufi za ~жadu zubnog i kozmetickog praska i u parfimerijti, 'l"e<1e u oblriku саја (5 g na 100 g vode) protiv trЬoЬolje.
Narodna lmen.a za Iris florentina: Ье1а peгuпi.ka, Ье1а rufica, Ьijeli kmin, miгlsna perunika, pitomi kmiln. Za /. germanica: bastenska perunika, bogi5a, boiica, zambak, kaluder, kninka, marrn kmin, ·m acic, modra lilija, modra perunika, modri Zilj, modri [jiljan, nebesiOi kacun, peperuga, pitoma perunika, plava pen.mika, plava ЈеИја, preperuga, rufica, saЬljica, sambak, blipavnik.
PERSUN, PERSIN,
МAGDANOS
Petroselinum sativum Hoffm. Per~un је
Umbelliferae
dvogodisnja zelja.эta, aromationa blljka, poreklom iz zema1ja oko istocnog dela Sredozenшog mora, odakle se rasirio ро svim zemljama jиZne Evrope. Gaji se kao omi1jena zaбinska biljka. Sastav. - U plodu ima 3-70/о е t а '1' s k о g u 1 ј а, oko 200/о masnog ulja, aleurona, tanina, zute Ьоје d gИkozid.a а р 11 n а. Apiin hidrolizom daje glikozu, apiozu i apigenin Uedan trioksiflavon). О 1ekovi'1:ost i apiina se razilaze mi.Sljenja. Petroselini oleum је etarsko ulje doЬijeno destillaoijom pomo6u vode· ne •pare iz smrvljenih pJodova peгSuna. То је bezbojna, levogima tecnost, 1roja jako prelama svetlost. Mirisa i ukusa na per~un. Sastav ulja zavisi od porek1a. Francusko ulje је teeno, јет sadrzi nшogo т i r i s t i с i n а, а nemacko је cesto vec na obicnoj temperaturi twsto iИ se bladenjem izdvoji а р i о 1, »persunov kamfor«. U ulju ima
540
LECENJВ
BILJEM
'
јо~
i malih kolicina nedo\'oljno pomatrih fenola, aldebida, ketona i palmitinske lciseline. Upotreba. - Per5unov plod 1 njegovo etarsko ulje deluju diureticno. Jedno vтeme apio1 је Ьiо u modi kao sredstvo za роЬасај ~ ureё1ivanje rnen· struacije. Pitanje otrovnosn persuna i njegovog etarskog ulja za sada Illije potpuno ras.vetljeno. Verovatno је da su nosioci ot•rovnosti i lekov.itosti droge mirist'icin i apiol. Miristicin se na1lazi u etarskom ulju movskog orasceta, zbog cega је ono otJ:Ovno. U veCim dozama deluje narkotieno, oStecuje nacoCito jetru (Toms), izaziva jake kamtrakcije i povisava tonus. Apiol deluje slicno, ali slabljc. U srednjoj Evropi bllo је smrtnih slucajeva od apiola, ali se u njemu naslo 25-5Оо;0 krezil-fosfata, vrlo otrovnog jedljjnjenja. Petroselini radix, per~u·nov koren g vi tamina. Diureticni ~jevi : 1. Tri kafene kaSicice stucanog persunovog ploda popari se sa pola li tra kljucale vode, ostavi poklopljeno 2 sata i popije u З obroka pre jela. 2. Tri kasike sitno narezanog korena stavlja se i upotreЫjava kao pod 1. З. Ро З
kafene kasicice s.itno narezanog korena persШ1a i celera spravi se i pije kao pod 1. 4. Ро tri kasike naseckanog svezeg •persunovog lista i brezovog lista spravi se i pijc kao pod 1. 5. Ро jedna kafena .kasicica smrvljenog ploda persuna, moraca i k.ima se pomesa, spravi i pije kao pod 1. 6. Ро 20 g korena perstma, sladica, zecjeg tma, selena i koprive. Tri kasike ove smese kuva se 5 minuta и pola litra vode, ostavi З sata i popije u З obroka pre jela. 7. Р о 20 g llsta persuna, medvedeg grozda, sitmce, breze 1 zubace. Као pod 6. Ostala narodna Ьnena: ak, ас, vrtloo.gki petrusin, vrtnja zelen, majdonos, patesimul, petrozelj , petrusilj, pitomi petrusin, prsun.
PEТROVAC,
RANJENIK, OVCIJI СIСАК., KOSTOLOM, ТRAVA ODPOSEКE
Agrimonia eupatoria L. -
Rosaceae
Trajna zcljasta blljka, visoka do 60 cm. Raste svud~. Listovi su pera~to deljeni. Cvetovi su sitn~. zuti, а plod је sitan Oieak. Cela biljka је opora, gorka i malo mirisna. Tipicna taninska (od 12~/о tanina) gorka aromaticna droga koja dcluje slicno podubici i t'ravi od srdobolje. UpotтeЬl·java se
PETROV
КRSТ,
VRANtNO
ОКО, КRitARICA.
..
cela Ьiljka s korenom (Agrimoniae herba), uglavnom kao omiljeni narodni lek za lecenje proliva, srdobolje, rana, posekotina, skrofruloze, slaЬosti, katara zeluca i creva, oboljenja fuci ~ jetre, belog pranja i koznih b"Olesti.
PEТROV КRST,
VRANINO ОКО, КRIZARICA, PRISTEVA ТRAVA
Paris quadrifolia L. -
КRSTAC,
Convallariaceae
Zeljasta blljka, visoka do 40 cm. Na whu S1taЬljike su 4 lista и oЬliku krsta i и s-redini fuckast cupav cvet od koga postaje оЬlа cma bobica. Cveta и prolece. Raste ро fumama. U narodu se upotrebljava cela Ьiljka za lecenje raznih Ьolesti, ali kako ј е otrovna, cesto ..se javljaju trovanja: sanjivost, zanesenost, glavobolja, gadenje, povra6anje ј proliv. Zbog toga ovu biljku treba iz.bega\1ati i ne upotrebljavati za lek.
PETROV
КRST: BIUКA
U CVETU,- DESNO: PLOD
542
J~ECENJ E
РIМЕNТ, NAJКVIRC, КLINCICEV
BlUВM
PAPAR, NAJGVIRC,
КARANFIL-BIBER
Pimenta officinalis Berg -
Myrtaceae
Vrlo lepo, do 12 т visoko drvo, dz Sтednje i tropэke Ame1:1i'ke, gde se i gaji kao i u drugim ·tropskim zernljama radi miri~ljavog ploda, poznatog u prometu ро navedenim imenim a. UpotreЬljavaju .se јо~ zeleni plodovi velicin e krupnog ЬЉеrа, jer su aromatiornji od zrelih. U njima ima 3-4,5ОЈ 0 etarskog ulja, u kome је, kao i u karanfilicu, glavni saэtojak fenol е u g en о Ј , zbog kojeg i piment dma rveliku antisepticku moc. UpotreЬlj ava se kao zdrav i vrlo koгistan univerzalan aromatican zaOin i stomahik.
PIREVINA, PIRIKA, PIROVINA
Triticum repens L. (=Agropyrum repens Beauv.) -
Gramineae
Pirevina је dosadan d zillav korov ро njivama i v.laZnim poljirna. Rizom је vrlo-razvijen; blljka бе uglavnom rizomom razmnozava i tako zakorovljuje polja i nanosi s tete -nasoj poljoprivredi. Pirevina је tтajna zeljasta ь.Ијkа, visoka 60-120 cm. StaЬijika је uspravna i na njoj su tan.ki, uski, pljosnati, dugacki i pod prstima grubi listovi. Cvetovi su udruieni (7-8) u ·u spravne, tanke, guste kJasove dugacke oko 10 cm. Cveta celog leta. Berba.- Rizom (Graminis rhizoma) se kopa u jesen, ;admah ореге hladnom vodom, o6istJi od sitnih 21ilica .ј susi. Izgled droge. - Rizom pi,revme ј е vrlo dugacak, vitak i savitljiv, 2-3 mm debeo, sjajan, kao sJaл:n.a zuckasto-belicast i uzdu.Zno prugast. RatStojanje izmedu kolenaoa је suplje i iznosi oko 2-5 sm. U 1k u 'S а је sladunjavo-otufnog. Zamena. - Zamena је dosta ce&ta sa rizomorn od z u Ь а с е, Cynodon dactylon, lkoj~ је slicno grac1en i ,u nekim fa..rmakJqpejama ptrotpisan. DeЬij~ је ·i 5 а d r z i s k r о Ь а, zЬog cega s jodom poplavi. U drogi ima oko Во/о t r i t i· с~ rn а. То је .polisahaгid (leVUJloz:an) koji hidPIREVINA - CVETOV J rolizom daje f.ruktozu (levul
PISКAVICA,
G.RCKO 5ВМВ...
543
Upotreba. - Pirevina је slab diuretik. Od nje se izrad\J{je Extractum Gramirzis. Pretpostavlja se da kalijumove soli i saponini izazivaju diurezu. 1. Artritis: ро 30 g rizoma ~~rev.ine, z;ubate i ~э.Sе i 10 g isopa se pome~a. Cetiri supene kaSjke sme~e se popari sa pola litra Юljucale vode, osta'Vi 8 sa·ti, ocedi i popije u 3-4 .doze toplo u toku dana. 2. Protiv zacvora: ро 20 g pirevine, 'Slatkog korena, JcriUSine, kamilice i moraea se pome~a. Tri supene tkasike эmese se popari 5а 400 g .kljucale vode, poklopi, ostavi 8 sati, ucedi i popije polovina izjutгa, а polovina uvete pre jela. Posle obeda jesti kompot od S'l•j iva ili od smokava. Ostala narodna imena: bored, vornica, galac, glistmk, perjovica, pir, pirak, pirec, puza'\ra .pirika, tkalac.
PISКAVICA,
GRCKO
SЕМЕ 1
шЬаеа,
kalac,
SVINDA, KOZJI ROG
Trigonclla foenum graecum L. -
Papilionaceae
Ј ednogodi~n.ja
zeljasta biljka, visoka do pola metra. Porelclom је iz krajeva oko Mediterana, odakle se gajenjem ra~irila •s ve do Imdije 'i Кine. Ima З оvа1Ћа, zupeasta lista nerv·i ma perasto i~aтana. Dva lista sa strane su na JQгatkoj, а onaj na vrhu је na dugaCkoj dr5ci. Cvetovi su belofu6kas1.i, pojedinacn~ ili ро dva zajedno. Cveta od aprila do juna. Mahuna је dugacka 7-10 cm, ~iljasta i povijena, te 'lici na 'SaЬlju ili na kozji rog. 1
Gajenje. Berba. - Seje se u redove udaljene 40-50 cm i obтaduje kao gra~ak i drugo po\тrtarsko bilje. Kad bbljka dobije neJkoliko liiStova, proreduje se na 20 do 25 cm. Ne Ьira :zeml'ji~te, ali su tDSpeh .ј prinos Ьolji na toplim, plodJ1im, propustljivim podlogama bogatim fosforom. DuЬrenje superfosfatom povecava prinos. Zande se i mlati zrelo seme, а zartim osus~ u tankom sloju na tavanu. Droga. - Zrelo sem.e (Foeni graeci semen). Seme је dugacko 3-6 mm, siroko 2-3 mm, cetvorostrano, prizmasto, malo эpljo~teno, V r 1О t V r d О, golo i sivo-crvenkasto. Lupom se vidi kako је sitno bradavicasto. D i ј а g on а ln о m Ь r а z d о m semenka је podeljena na d v а n е ј е d n а k а d е 1 а: u manjem је koгenak, а u vecem 'k oti'ledoni. Endosperm је uzan, sluzast i obavija сео embrion. Seme u vodi jako n а Ь u Ь r i ј pod pritiskom pukne evrsta lj·uS!ka. Te~ko ga је и prah stucati. М i r ј s а је osoЬitog, jakog i aroma·tiCn.og, ~to se jos јаее oseca kad se .seme Бtuoa u prah. Ргi Z-va!kan1'u se oseca gorak i sluzast u k u s. SadrZ:i: oko 30ОЈ 0 s 1 и z i, 26°/о р r о t е i n s k а h m а t е r i ја, 12°/о т а s n о g u 1 ј а, fizioloski inak!tivnih alkaloida t r i g о n е 1 i n а (0,22°/о) i h о l.i il1 а (О,О5о '()), 0,35(\/о etar$kog ulja mгke Ьоје .ј jakog miris-a, s а р on i n а, tanina, 5-15 mg/J/o n i k о t а .n s k е k i s е 1 i n е (vitamina РР), fitona, 0,5ОЈ0 fiitosterola, smole gorkog ukusa, ma]o kumar.i.na, helЫna (materija slicna g1iadiлu, »lepku« и p~enionom zгnu), mnogo organski vezanog fosfora, ielez.a i kalijuma i drugih korisnih sastojaka. Proteinske materije grckog semena sadrfe mnogo, do 55°/о nukleoproteida, 25{Ј/о globulina i 20 11/о albumina. Мa!sne materije se sastoje uglavnom
LECBNJE Bll.JBM
544
od glicerida nezasicenih n1asnrih \lciselina: Liaюlne, linolmnske i oleirnэke; ima i lecitina (oko 2О/о) d fitosterola. Saponozid је steroidan i hidrolizom daje diosgenol. Sluz bldrolizom daje rnanozu i galaktozu (manogalaktan).
Upotreba. -
Najvise semena se
pot~i
za t'Ovljenje stoke (Maroko).
U veterinskoj medicini sJиZi 'kao ekspektorans u mesavini sa drugirn drcr
gama. u huшanoj medicim kao kataplazma na cireve, otoke, otvorene rane, otekle Zlezde, na opekotine •i sl. U no"Wje vreme seme preporucuju kao zamenu za riЫje ulje, jer saddi organski vezanog fosfora, lecitina i nukleo-albumina. U narodu slu.Zi kao ekspektorans protiv oboljenja oгgana za disanje (saponinsko delovanje). U medHeranskim zemljam a vec vise blljada godina kako se neprekidno upotreЬljava kao vrlo cenjeno sredstvo za јаеапје, jer povetava ЭJPetit, broj crvenih krvnih zrnaca, olaksava varenje i iэkoгiscavanj e belamcevina i smanjuje eliminaciju, guЬljenje fosfora, .ра •s amim tim i kaloi'juma. Bogatstvo veoma va.Znih sastojaka -semena objasnjarva vekoWJ.u upotrebu droge protiv rahitisa, skrofuloze, iznemoglosti, secerne bolesti, osteomielita ti dr.u.gih bolesti. Droga povecava ntlecnost. 1. Jedna kasika sveze samlevenog semena uzima se ~ puta d.nevno pre је1а sa pekmezom, maтmeladom iE vocnim sokom da se ne oseti miris koji ·n e podnose neke osobe. Daje бе i u obJ.l.lш ekstrakta, s1ГUJpa ii drugih farmaceutskih oЬlika. 2. Spolja (razne koZile Ьolesti, ope'kotine, uЬoji i d"ГUge o~lede): 70 g semena se samelje. ·p opari 1 litrom •kljucale vode, ostaw 2 sata се5се mesa· juCi i dobijena sluzasta ·kasica se upotrebl kao oЬlog. 3. Proti" proli11a: ро 20 g semena piiSkavice, l.ista nane i cveta podbela, belog i crnog s leza se pomesa. Cetiri ke.sФke бmese popari se sa pola li tra kl'jucale vode, poklopi, ostav-i 2 баtа, ocedi, i!Scedi i рј:је umesto vode. 4. Protiv secerne bolesti: ро 20 g semena piskavice, doЬriCice i gujine trave, Иsta borovnice i mahuna od pasu1ja ~е pomesa. Cetiгi kasiike smese kuva 1Se pola sata и pola Н.tr.a vode; opije se ipo 1 easa рте jela. 5. Za ројасапје m.lecnosti: ро 20 g semena piskavd.ce ·i dobroc.ice, ploda anisa i rnirowje i lista maticnjaka se pome5a Ј upotrebi kao pod 4. Ostala narodna imena: Ьоzја travioa, grohotusa, grcko sijeno, jarcev rog, pjeэkavlca, prosac, prosen:ica, pгosemcak, rogacici, rozenjaca, roZic, tгi plat.
PLANIКA,
BELA
PLANIКA,
PLANICAC, JAGODICA-RAST
Artbutus unedo L. -
МЕСЈЕ
GROZDE,
Ericaceae
Zirnzelen sib ili drvo, visoko do 10 m, •koje moze da d<>Ziv.i i 200 godina. U jesen i zimi okiti se mnogobrojn•im loptaS'tim, v.гlo lepim, do 2 cm velikim, crvelllim ili narandZa.stim soenim Ьobicama (nazivaju ih u primorju ntaginje), u kojima ima seeera (do 100/о), rvitamina С, organэkih kiselina i drogih korisnih sastojaka, zbog kojih se upotreЬljavaju za jelo, za iz•r adu pek-
PLUCN1ЛК, МВDUNIКA , М.ВDUNJAX...
PLANIКA:
GRANCICA U CVETU; DESNO: PLODOVI
meza, vocnog soka, vitammskih :koncentrata i rakdje. U naгodnoj medicini se upotreЬljavaju list i koren 'Protiv cproliva i za lecenje koznih Ьolesti, jer ima mnogo tanina (oko 1Во!о), Ьidroblnola, fenolnog heterozida arbutozida i drugih poИfenolskih jeclinje:nja, ра se liэt moze ·k ori.stiti umesto lista od medvedeg grozda za dezinfekciju mokra6nih puteva.
PLUCNJAК, МEDUNIКA, МEDUNJAК, МEDUNICЛ, VELIКDANCE
Pulmonaria officinalis L. -
Boraginaceae
Trajna, zeljasta, grubo dlakava bl1jka, v.isoka 15-30 om. Listovi su pegavo prosarani. Cvetovi su na vrhu drske, гufiCa.sti, cгveni i najzad modri. Cveta od marta do maja. Raste ро gustim brdskim i planinskim sumama. UpotreЬljava se list, rede cela bi.ljka u cvetu (Pulmonari.ae folium et herba). Sadrii oko 7°/о tan.iпa, zatim gurne, .saponozida, ·k iselu smolu, ulja .i oko 1°/о rastvorljlivih i oko 3°/о neraэtvorljivih эili!kata. Narodni •l ek: ekspektorans, antidiaroik i diuretik, kao i vecina dru~ ЫЪјаkа .iz is.te famiHje: Echiunt vulgarc L. (vucji rep, lisicma, lisicj~ rep), Lithospermum officinale L. (vra-
LECENJE
546
BIUEМ
pseme, vrrapOije se1ne, divlja proja), Lycopsis arvensis L. (zavratnica, kгivo ~ija), Anchusa otfici77йlis L. (volov.ski jezik, pacije gnezdo, runjava trava, rumeniJo), Вогаgо officina.lis L. (Ьarэ.Zina, Ьо!гаС, porec, kosmelj), Symphytum offici71ale L. (gюrez, crni gavez, volujski jezik, cгni kore.n, plju~c, opa~ica) ј dr. Ove biljke rastu svuda kod nas, nisu otrovne i nekad su bile mnogo vi~e upotreЬljavane nego danas (dokaz ~ laЬinsko ime officinalis lek:ovit). Ostala narodna Jmena za pluenjak: veligdence, velik-
=
PODBEL LIST I CVET PODBELA Ро
d Ь е 1 (Tussilago farfara L. - Compositae) је mala zeljasta dugoveena biljka s \'Odorav.nim rjzomom. Cveta krajem zime i rano u prolece, dok se ne pojave listov·i. Na vrhu svake cvetne drske stoji ро jedna futa glavieasta cvaэt pi'ijatnog m1n.sa. Ро obodu su cvetovi jezicasti, а u sredini cevasti i imaju venac dlaka. Listovi podbela -se poei•n ju razvijati tek kad bbljka precveta. Tada је Ьilj~a dvaput veca (do 30 ст) nego za vreme cvetanja. GDE PODBEL RASTE? Podbel raste svuda, а najvi~e na novoj vlэ.Znoj ·ilovaci, na noV!im nasipima, pored puteva, dzvora, potoka, kшala i na vlafnim njivama. Ima ga ро celoj Evropi, u srednjoj i Maloj Aziji, severnoj Africi i Severnoj Americi. BRANJE PODBELOVOG LISTА I CVETА
PODBEL
Мога
se brzo i pafljivo osиSiti dobija se ako 1 kg suvog li~ca.
Cvet se bere rano и proleee, а list krajem proleca i pocetkom l8ta. Lisce treba brati и prolece, bez dr~ke i palliti da LSe ne bere pegavo i ozledeno lBce. da saeuva pri,r odnu boju. Od 5 kg бlirovog
IZGLED PODBELOVOG LISTA Osu~en lis·t је vrlo lomlj~v. Сео list је 10-18 cm dugacak, okruglasto-srcolilk, ро оЬоdи razdaleko vijugasto-zupcast, ima do 10 cm dugaokи, manje-
PODOPILIN
547
-vi~e ljubicastu peteljku iz koje, lica је liэt tamnozelen i go, а s k i h v и n а s t i h d 1 а k а.
kao pliSIИ na ruci, izbijaju 5-10 nerava. S n а li с ј а Ь е о о d m .n о ~ t v а d и g а c-
Mladi list је s оЬе strane dlakav. List је nagorkog i sluzavog u k u s а; bez mirisa.
STA SADRtE LIST I CVET PODBELA U li'Situ podbela ima dosta s 1u z i, vrlo malo g о r k е m а t е r i ј е (glikozid tusilagin), f l о Ь а t а n i n а, gadne Шeline, inulina i fitosterola. Cvet podbela је slienog sastava.
UPOTREBA PODBELA U NAUCNOJ I NARODNOJ MEDICINI Podbel ulazi u sastav pluenog Са.ја 'k ao sredstvo protiv kaslja (otud mu i potice latinsko ime tussis=ka~alj). Vise .se .upotreЬljava u narodnoj nego и naucnoj medicini, i to и oЬiiokи саја za is.piran~e usta i grla, za oЬloge i klistiranje. .List podbela se upotreЬljava u narod•и •эliono liэtи bokvice: list se opere, namaze mascи i1i uljem ~ ·stavlja na uЬоје, posekoti!Ile, zagnojena i иpaljena mesta na telu. То је omiljen narodni lelk. Poslednj.ih g~in~ podbel se pokazao kao izvrsno sredstvo za uЬlafa vanje, sttisavanje napada ·i letenje astme. Bdдjna apotek-a и Beogradu cesto dobija pisma od astmaticara da im је lek od podbela pomogao. Narodna Ьnena. - Za ovu •bЛjku u Botanickom recniku profesora Simonovica navode se ova narodna timena: anpiпc, Ьeljиska, billoZiva, bjelokopitnjak, bjelиsina, vinogradska kopa~ca, vodeni ;podbio, e1pejz, ju~jovka, klobcic, klobcicje, konjska stopinja, konj:ski lopuh, konjiSko kopito, kopasica, lapuћ, Japиscak, lepis, lepje, .Jepuk, lepuh, •Iepuscek, leskovaca, lopuk, lopи sac, lиpinek, mапа, martica, odseg, oselski lopuh, oseЬSko kopiJto, oslova stopina, podbel (Orfe1in), podbela, podbelek, podbelj, podbeo, podbijel, podЬil, rpodbl·l a, podbilj, podbio, podbjel, podbj~lica, potocenca, pravi lapuh, pr-oИst, puбtica, repinc, repuh,, repиsina, svinjaгica, spodbel, sti:per, ·s tipor, tu· tun-Jepuh, stipor.
PODOFILIN Podofllin је smola dobijena dz sevemoamerioke ЬШЈ.ј'kе Podophyllum peltatum L. - BerЬeridaceae (mandтa!ke, divlji limun). То је sme~a od raznih smolaбtih materija Zиckasto-ml1ke Ьоје, gor;kog ukusa i svojstvenog mirisa. Podofi:lin је b1ago i IJX>uzdano sredбtvo za ciscenje ·pгotiv hron.iёnog z2Jtvora (0,05-0,20 g), а и vecim dozama deluje drasticno. Prepi5uje se s-a ekstraktom beladone da Ьi se izbegl:i bolovri.
LВСЕNЛ?. BILIВМ
548 PODUВICA,DUВACAC,DUPCAC,DUВAC
Teucrium chamaedrys L. -
Labi:atae
Trajna zeljasta biljka, vi.soka 10-30 cm. Iz kosog rizoma i.zbijaju vrlo razgranate, dlakave, cetvorouglaste .s-taЬljcike, na donjem delu odrvenjene i bez ls.iltova. Listovi su mralni, oko 2 ат dugaclci i 1 cm Siroki, ро obodu naztjЬljeni, s lica sja jni. CveroVIi su najcesce ljuЬicasti Ш ruzicasti, rede beli, sakupljeni u pazuhu listova ро 2-6 и gomjem delu staЬljike. Cveta od m aja do septembтa. Raste svuda ро suvim, sunCaruim mestima i iznad 1.000 т nad·mor.ske vilsine; gde se pojarvi, gradi guete cilime, osoЬito ро obodima hrastovih suma. UpotтeЬljarvaju se vr· hovti granCica u cvetu i list (Teucrii herba et fo-
lium). Biljka
ra d
је
rmrisna, opo-
goгka.
etaгskog
Sadrfi 0,06°/о ulja, tanina, bo-
Lina, heterozida i вapono zida marubina. Pod.ublca se mnogo vise ceni i ~ovrsnije upotteb~ava u narodnoj nego u na.ucnoj medicini. То је u mnogim naSirm kra· jevima, osoblrto . planin· skim, jedan od najomiljenijih lekova. Вiljka nije otrovna, ра је opravdana njena .uроtтеЬа za lecenje oЬolelih organa za varenje. То ј е narodni tonik upotreЬljavam u obliku praPODUBJCA ska (5 do 1о g dnev.no рте jel.a), С.аја (10 g na 200 g vode), ti!nkture (20 g na 100 g aЬkohola .:i!И jake rakije) i dr. Као rniгi-sno, gorko stiJpticno sredstvo upotreЬljava se О. za lecenje ZиCi, belog pranja, rana, hemoroida i slieno. Vd·no od podu!Ьtice (200 g na 1 litar crnog vina ostavj1:i da stoji 8 dЗIIla) upotreЬljava se u narodu kao lek 'Protiv slabosti, malokrvnosti а za ispiтanje rana. Ostala nnrodna imena: d·ubбica, robatac, mravak, penusica, .stupC.ac, suhovrh, trava od gгoznice, trЬu~ac. Slicnog hemijskog sastav.a i ter.apijiSke vrednost·i вu i srodne v.rste i.stog 'Гоdа. U narodu se najvise ceni trava-iva, iva-trava, 1wca, duЬacac, ducac, dupcac, goгski cmilj, bije la metva (Teucrium montanum L.). U lekovi1u moe trave-4ive narod ima ogromno poverenje koje cse granici sa sujeverjem (»Zaklela se trava..iva da od mrtva pravi ziva ...«). Raste na karnenu, .n ajcesce na serpentin-skim golim .sЮnama kao niska, ро zemlji polegla, wlo razgranata biljka veoma gorkog ukusa.
POKOSNICA, ZGLOВAeA , DМ.Л DURDBVЛX ...
549
Cesto se upotreЫjavaju i ove vrste istog roda: Teucrium polium L. (pepeljusa, trava od krasta, belo zelje, bljela metva, gorski ornilj, divlji rШmarin, ivanO\'O cvij~.;ce, kamiiula), Т. scardium L. (\•oderu srpac, gavranov kuk, rnali.
VELIKI DUBACAC (ТEUCRIUM SCORODONIA) МALI DUВACAC (ТEUCRIUM SCORDIUМ)
dubacac, macina trava, cesnjacak), Т. marunn L. (macji majoran, mackina dusica, pus teni dubacac), Т. botrys L. (crveni dubacac) i dr. Sve su te biljke vrlo rasprostranje11e kod nas, sadrie tarnina i drugih sastojaka i deluju slicno podub!ici.
POKOSNICA, ZGLOBACA, DIVUI DURDEVAК., ZALIZ
Polygonatum officinale All. -
SALOМUNOV РЕСАТ,
Liliaceae
Trajna zetjasta bl1jka viS<>ka do 50 ат. Ima sitne, Ьеlе, miгisne cvetove poredane s jedne strane staЬlji1ke. Cveta ·u prolece. Wod је cmoplavica3ta bobica sa 3-6 :lutih semenJd sa sjajnim tackicama. Raste ро sumama. Ri1
LECBNJЋ
550
BIUBM
zom је clankovit, zglobovit, zЬog eega se u n arodu upotreЬljava za leeenje upale zglobova. Ima ~ecera, sluzi, skтoba, cьsparagina, oгganslcih k~selina, alkaloida ·i heterozi'da nepoznate grade, а u bl.stu ima do 170 mf:J/o vitamina С. Svez t·izom stucan u oЬliku ka~ice upo treЬljava se u narodu kao melem na
POKOSNICA: VRH
STAВUIКE
U CVETU ; DESNO: RIZOM
Cireve, uboje, opake gnoja\'e тапе, urastao nokaJt, proti·v secerne bolesti i slicno. Uzet u vecoj kalicini, rizom izazJiva povraeanje. Slicnog sastava i 1u potrebe је i srodna vrsta Polygonatum multiflorum All. (pokosnica, saradzilka, zmdj,urska trava, petlovo ·perje, .tтava od kostoЬo lje), аЫ tSe od pretћodne гazlikuje cгvenim Ьobicama sa semenkama Ьеz sjajnih ·tackica, udrиZemsim cvetovirna ро 2-6 i oЬlom .staЬljd1kom.
POKUS, GLAVICICA
Globularia alypum t.. -
Globulariaceae
Vrlo razgranat gгmic, visok do 60 cm. Ras-te u primorju. LitStovi su belicasti od obllja dlaka. CvetoVti su mirisni, svetloplav.i, sakiupljeni na vrhovima grancica ·u lopta-ste cvast•i . UpotreЬljavaju se Иstovi protiv zatvora: 25-30 g И~еа kuva 5е 10 miDfU·t a u 250 g vode i odjednom ро-
POLEN, CVETNI
РRАН
551
pije. U ratu slufi kao zamena za lis t sene. Glavrri .sastojak ј е h ete rozid globularozid koji deLиje slicno k ofeinu, a1i dufom upotxreЬom izaz.iva grccve s proliVQm, vгtoglavioom, glavob oljom i padom te mperature. Slicnog sasatava i иpotrebe је i Globularia vulgaris L. (gu.mbek, macje sapice, mracnice , pulj ka).
)
POLEN,CVETNIPRAН
Cvetni prah ili polen izvesniћ Ьilja,ka sluZi za izradu alergenskih preparata ill vakoina za imиniza ciju protiv alergijske :i1i polensk e (polenozis) kijavice lroja se najviSe javlja kada trave (Gramineae) cvetaju i kad se kose livade (»senska kijavJca«). Ova osetljivost na polen ocituje se osobito u mesnih З'lergic nih osoba pojavom slabijih i1~ jacih tegoba, koje se narooito javljaju kad trave cvetaju: бtalmo ~ nepodnosljivo kdjanje, zapaljenje sluznice nosa i ocnih kapaka, oЬilno lucenje i zapиsenost nosa i druge tegobe. Polensku
kijavicи
GLOBULARIA VULGARIS
izaziva cvetni prah biljaka
Ш
raznih famiJija: Chenopodiaceae, Plrzntagi1-zaccae, Polygonaceae, Amaranthaceae i dr. U nekdm krajevima sveta (SAD) do 9C'JfJ/o polenske alergijэke kJ.·jaViice azazivajи biljke iz porodke Composizae, оэоЬitо rod Ambrosia (А. trifida L., А. artemisiaefolia L. i dr.), manje rod Artemisia (А. tridentata Nutt.). U nasin1 krajevi,m a najcesci uzrok polenske lcijav:ice sи trave •U cvetu (Gramineae): PJtleum pratense L., zatdm Dactylis glomerata L., Роа annua L., Роа pratensis L., i druge vrste roda Роа, patom Alopecurus pratensis L., Anthoxanthщn odoratum L. i dr. Sakupljanje i lzrada. - Sakиplja se polen ~а biljaka u polЗu. Retko kad se traii. mesan polen koji potiee od raznih blljaka, zbog •Юgа se mora sakи pljati od svake Ьiljke posebno. Na1bolje је бabrane cverove prenetJ u laboratoriju, poloziti na c1st·и hartiju i u taku nekolliko dana s vremena na vreme otresati pOilen. Posle roga se vrlo pa.Zljivo proseje na ·n ajfinije sv•He:no sito da bi se odstranile sve neCistoee. Sakupljeni cist palen se и Soksletovom aparatu etrom t:;IO;&ahuje da se odstrane masne materije. Zaostali .p ole n se drii и iJnkrиbatoru dok se izgubi miris etra, а zatim se <>sloЬod~ vlage cuvanjem nekoliko dana и veLi·kim eksikatorima iznad fosforpentoksida Hi Ьezvodnog peeenog k-reca. Ovako dobijen sиv .i postan (»prepari!fani«) polen se euva и .punim, tammm, herme~icki zapиsenim posиdama do upotrebe.
LECENJB
552 Preparira1'zi polen
је
yrlo fini, sitan prah
вruвм
Ьledozuckaste Ьоје, specifi~ne
tezine 1,05 do 1,08. МJkroskoplja .
- Polen od pojedinih Ьiljaka rnore se ident1ifikovati mikroskopom na osnovu velicine, oЬl~ka ј omamen ti.ke egzine, jer је za svaku biljku i11 grupu Ьiljaka spoljna opna polena karakteгisriona. Na pnimer, polen trava је skoro loptast, manje-vBe gladak i ima samo jednu poru. Phleum praten.se L. ima okruglast polen velicine 40-50 mikrona, glatku egmnu i jednu
рогu
oku
·~ rпikгo na
POLENOVA ZRNCA
siroku.
BIUAКA
IZ PORODICA
SIMARUBACВAB
1
СОМРОS ПАВ:
А. AILANTHUS, В . T ARAXACUM. С . AМBROSIA BLATIOR D. IVA XANTНIFOUA,
В. XANTHIUM SPECIOSU~~ F. HELIANTHUS, G. SOLIDAGO, Н. ARTEМISIA ТRIDENTATA, I. CНRYSANТH EМUM
POLВN,CVETNI РRАН
553
Sastav. - Spoljna opna polena ili egzina је kutin.izirana, а unutra~nja opna ili intina је celиlozna. Polen ima 10-200/ 0 protema (а osШen polen 15200/о) i 30-350/о (osu~en i pos1.an, prepariran 35 do 4SV/o) ugljenih hidrata. Upotreba. - Polen је farmaceutska sirovina za proizvodnju alergenskih rastvora za leeenje polenske krijavice. Polenski ekstrakti sadde frakcije polenskih proteina u vod~ rastvorljJvih, ko ji deluju kao aler!Фjskli desenzibilizatori. Polen sluti i za identifikovanje mnogih biljn·i h droga i zaOina ako se sastoje od cvetova ili biljaka и cvet-u. Zanirnljivo је .prin1etliti da slicnu Ьolest, alergij.sku groznicu, izazivajи i ~эроrе nekih gljiva iz porodice trava. То su, pre svega, spore od gari (Tiletia, Ustilago), rёte (Puccinia) d dт. О lekovitosti polena mnogo se pi~e poslednjih godina. Mi~ljenja s.u се. sto oprecna. U na~oj zemlji је dosad malo radeno na ispitivanju lekovite vrednostri polena. Zbog toga \Se navode misljenja .stranih autora. Evo ~ta о lekovitosti cvetnog praha piS-e poznati sovjetski strucnjak N. Р. JojrB и svojoj knjizi prevedenoj na na~ je:zik: Pcele - krilati farmaceuti (Beograd, 1968, izd. Poslovno udru.Zenje za peelarstvo Jиgoslavije): »Vafuost cvetnog praha и zivotu pcela је dobro poznata. Мnogovekovna pcelaгska praksa davno је utvrdila da se dobro razvija}u samo ona pcelinja drustva koja su od ranog proleca obezbedena cvetnim prahom.« Cvetni prah је, pre svega, nezamenljiv·i izvor belancevinaste hrane. foznatti naиcni radnici, clanovi - ·k orespondenbl Cehoslovacke akademije nauka Jan Gejtmanek d Jaтoslav SvoЬoda jos 1940. god. pтvi su dokazali da cvetrui prah razlicitiћ vr-sta bHjaka ima nejednaku hranђ.ivu vrednost za pcele. Svako prasno zmce cveta, koje 5е moze samo vide1Ii pod mikroskopom, S'lozeni је ·koncentrart: mnogih dragocenih hranljivih i lekovito-profila.k tienih materija. Svako zrnce sa·d rzi azotne ma:tenije, pepton, globuline, aminok.iseline, ugljene hidrate (glikoza, fruktoza, saharoza, r:afinoza, peptozani, dekstrini, skrob, cel·u loza, polendn), materije sliene mastima Пecitin, masna ulja, •hoJesterol, vЪscin), feгmente (saharaza, fosfazata, katalaza, kozimaza, amilaza, invevtaza, pepsin, tri•psin, 1ipaza), rnineralne materije (jedinjenja и ciji 'Sastav ulazi 28 elemenata) - cvetni pr.ah sadrzi citav skиp elemenata potrebnih za postojanje biljni!h i zivotinjslcih orgaruzama. Prah cvetova saddi mnogo vitamina i hormona ra.Scenja. Bez cvetnog praha pcele ne n1ogu da odgajajи tleglo, da izlucujи 'VOsak, drugim reCima, njihovo norrnalno zivotno delovanje prestaje. Niz autora srnatra da hranj enje cvetnim prahom produiuje Zrivot pcela. Od davnili vremena oovek је nastojao da zameni cvetni prah и peelinjoj ishranтi brasnom rзZi, kukuruza, gra~ka. Ti pokиsaji 'Sи оэtаИ bez u1speha. U staklenim baЭtama poku~avano је da se pcele hrane oisfun secemim э:iгupom i raznim zamenama cvetoog p1·aha. Utvrdeno је da su pcele sa raznom belancevi!Ilastom hranom odgajale d·n e\'no razne koliCine larv.i. Pri pr.ihranjiva111ju pel.иdom (konzervisanim cvetru т prahom, zalivenim medom), peele su prosecno dnevno odgajale ро 175 larvi, pri prihranjivanju suvim kvascem - 84 1arve, suvom pavlakom- 30, punomasnti m mlekom- 27, zumancetom jajeta- 17, celim jajetom - 16, jajnin1 belancem - 2, razanim brasnom - О. Jos 1928. god. poznati ceski naucnik doktor Јатоэlаv Svoboda •Utvrcblo је da zdrelne zlezde n1Jadih peela, koje proizvode maticni mlec, aktiwraju belarn· 1
554
LECBNJP.
BIUВM
ёevine cvetnog praha koje ве vare. God:i.ne 1959. ёе~Юi nauanici-pёelari JarosJav SvoЬoda а Antoпi!n Sipek ipateнtiraJi su naёin !Spravljanja belanёevinaste hrane za peele, u •koju ulaze: 9 delova (ро tezinli) obezma~cenog sojinog bra~na - praha (ono se pome~a sa 1-5 delova obianog .sojinog bra~na) , 0,5-2 dela osu~enog rpivskog kvasca, 0,002-0,0~/о sircetne kiseline (hetesroauksina), 0,03-0,07<»/о sulfatiazo1a, 0,001-0,0020/ 0 riboflavina (vitamin В'2), 0,02-0,05-с>/о пani:nog ulja. Biljni prah је izvanrednti izvor za dobijanje velike koliёine karotena. U prahu ljiljana i iute akacije ima 20 puta vise karotena nego u crvenoj mrkvi, koja је osпovni izvor dndustгij5ke proiZ\rodпje ovog vitam~nз. Orijentacioni proracuni pokazuju da \Se od 100 ljiljana moze sakupiti oko 10 g praha i dobiti 25 шg preparata •ka:rotena, а s jednog hektara - 30 kg ргаhа u kome Шlа oko 100 g karotena. Cvetn1 prah је veoma Ьogat rutinom (vitamin Р). U pтahu nekih biljaka, na pтimer heljde, ~Sadrfa1 rutjna dostize 17 mg. · NauCтa medicina jos ne upotreЬljava cvetni prah i li polem radi lecenja, ali и arsenalu narodne medioi·n e polen је dobro .p oznat kao sredstvo koje !ima mnogostruka lekovita svojstva. Ogledi p1·of. Remi Эovena (Fra•n cuska) pokazali su da ·su se mi5evi ko}i su dobijaii u hrani cak i nezname koli<:ine cvetmog praha brie razv.ijali i viSe dobljali u tezini. Utvrdeno је da cvetrui prah, ё.а1k i kad se 1iS1 vi.tamina, povoljno deluje na organizam. U tizmetu miseva hтanjeni·h cvetnim prahom gotovo nije bilo mikroba. То karo-je da u cvetnom prahu i·m a antiЬioticki/1 materija. Radovi, posveceni lekovitЛrm svojts tvima cvetnog .praha, svedoce da оп cispoljava dobar lekoviti efekat pri 1llo6udnoj malokrvnosti, normalizuje rad creva, poveeava apetit i radnu sposobnost, а isto tako ~sniZava krvni pritisak i povecava sadriaj hemoglobi.na i e11itrocita u krvi. Ovetnom prahu је posvecena monografija velьke naucne vrednoэtd poznatog francuskog naucnika Alen Каја (А. Caillas: Le pollen, sa recolte, ses proprietes et usages, Orleans, 1959). Mi smo sebi postavili zadata!k da provenimo u ambUJlantskim uб•loviшa efektivnost ovoga sredstva kod nekih oЬoljenja. Cvetni prah u mesavini s medom (ро tezini 1 : 1 i 1 : 2) .prirnenИ\i эmо sa uspehom kod hipootonickih bolesti. P06matranja su nas •u verila u to da cvetrui prah .s medom moze sa uspehom dэ bude koriScen i pni lecenju n•iza dгugih oboljen·j a, naroCito nervnog i endokrinog sistema. Poznati francuski 11aucnik d ,drustveni тadni•k AJen Ка·ја је .predlozio da se cvetni ргаh primenjuje radi profilakti!ke p.rostate, tj. zapaljenja prostate. U saopstenju ХХ juЫlar.nom ·medunarod.nom kongresu ipёelara u Bukurestu 1965, оп је skrenuo painju na to da је u Francuskoj 1. jЗ11JUara 1965. god. bilo 48,699.000 stanov.nika, od kojili muskaraca od 50 do 90 i vise godina - 6,188.400 ljudi, ~predi~"ponira•nih za ovo tesko oЬoljenje, koje ве obiёno zavrsava dosta slozenom operacijom. Stat1sticki podaci ,p okazuju da tri od 10 muskaraca, Lj . 1,186.520 muskaraca F!fancuza obolevaju od ove bolesti, koja ih, u najboljem s 1ucaju, dovodi na operaoioni ~ blruтzJ1ma. U radu dva svedska naucnika Erika A•s ka Upmaгka (iz klinike Upsa~skog univerziteta) i Gesta Dzonsona (iz Uгolo§kog odeljenja hirur~ke Jdinf.ke Lundskog univerziteta) objavljenom 1959. god. u•k azuje se na tJO da cvetnd prah ispoljava izvanredno povoljno dejstvo na prostatu. U apotekama Sved5ke postoji preparat C\1etnog praha tpod nazivom »Cernilton« ~crnilo) cijom se upo-
POМORANDtA, NARANDtA, N'ERANCA. ..
555
trebom ne samo l e~ i vec i sprecava oboljenje pгostate i adenome. Alen Каја u svom saop~tenju preporufuje svakom mus karcu od 50 go,moze se obav.iti znaeajno uporedenje : cve tni prah ро njegovom delovanjи na organizam moze se uporediti 1$8 ra dom zlezdi s unutrasnjim lucenjem. Objasni6u ovu misao. Ako se blljni prah pogleda 5 fizioloske tacke gledista - to је proizvod muskih polnih oгgana bbljke. S biohemijske tacke gledista 'Prah sad rii razne materije, od koji'h su mam mnoge jos nepoznate. Medu ovim slozenim arsenalom herпij S'kri.h materija naroOilt-o va2nu ulogu igra ju, ро svoj prШci, belancevine, osobito fermenti koji ubrzavaju i regulisu zivoline procese. Zato se delovanj e cvetnog :praha i moze UJPOГediti sa delova njem zlezda s unutramj.im ·l ucen1jem. Kod zivotrinjs kog organi1ЛI1a funkcije unutrasnjeg lu.cenja su srazmemo dobro proucene, dok su ti procesi kod biljaka umnogome tajna. Otlcri·t i tu tajnu jedan је od .najprijatnijJh zadataka koji s toje pred naukom.« Adelina Der evic, А. Popeskи i N. Popesku, iпteresantnim ogledima izvrsenim u Centralnoj laboratoriji za kontrolu hranljivih 'J)rod-ukata u Bukures tu 1963-1964, dokazali su da hпшјеnје p cela medom, sa Ф>Јо cvetnog rpraha kиkuruza, zaraienim crnom aspergilovom ili muko rovom plesni, dovodi do uginuca. Za dokaz da su rpcele эtтadale ba.S od ovih pJ esni, autori su .izvrSili zasejavanje sadrzaja creva ovih pcela na hr anljivu podlogu u pljosnatim ..staklenim casama i njU.hova је pretpostavka potvrdena . Od cvemog praha se mogu spraviti ne samo visoko a:ktivni terapeutski i profilaktiёni preparati vec i vitamins~i i dijetetэkri. prehrambeni praizvodi. Za to је, pre S\'ega, potrebno ,d a se naёtu sredstva koja omogucujи da se sakupi cvetni prall u 'velikoj koliciDJi. Bilj ke proizvode Yrlo mnogo cvetnog praha. Јedan cvet jabuke ·i ma oko Ј ОО hiljada polen0\1ih zrnaca, jedna resa graba 1,2 miliona znnaca, 1 cvet bofura - 3,6 m iliona, resa leske - 4 rni1riona, resa breze 6 miliona, perjanica kиku-гuza - 50 miliona polenovah zmaca. Naroei to mnogo cvetnog praha da~ju hra
POMQRANDZA, NARANDZA, NERANCA, POMERANDZA,
PORTOКAL,
ZUТICA
Citrus aurantium L. -
Rutaceae
Rod Citrus vewna је vaian za шedicinu, ishrЗirnl i iii1dustri1jU. U svim toplim zemljama sve se vise propagilfa sadenje raznih vгsta pomoтandzi i limuna (agrumi), pogotovo poslednjili nekoliko decenija oUkako su u njima
556
LE CENJE BIU ЕМ
otkгiven;
v i t а т i n i. Rod citrusa ј е poli morfan, ali im ј е zajedrucko da u S\'im organima imaj u ~ndogene z 1 е z d с s е t а r s k i т и 1 ј е т . Mnogi daju vrLo uk us ne plodove. То sи mahom trnovita, zimzc1eлa lepa drveta pcr r eklom fiz Tndije i ~uzne Kine. Grci ~ Rimljani ih nisи poznavaH (izuzev Citrus cedra). U nas se ne gaje dovoljno , te moramo da ih иvozimo. Gaje se malo u Crnogo1·skom prirnorjи. Od 15 citrus-v·rsta njih 4 daju ove droge: plodove, listove, cvetove i etars kog ulja. 1. Citrus aural'ltiшu L. vatr. amara L. (Citrus bigaradia. Duham., С. v ulgaris Risso} g о r k а р о m о r а n d z а, bigaradija. Od nje se dobijaju n aj \'aznije d roge : lj us ka (kora), cvet, list i plod. 2. Citrus aurantium L. var dulcis Q o оо .:> (С. sinensis Gaoll.) s 1 а t k а р О· 0о OD . о о .. m о r а n d z а је verovatno poreklom о. о~ iz Kine. Ima m.nogo vaтijeteta. Razne vrste pomorЗ!ndzi sи jedan od najprijatnijih i najboljih izvora vitamina с i vrlo иkиsno i ~dravo voce. 3. Citrus bergamia R.oisso et Poit. (С. auranlium L. var. bergania Risso) - bergamota. То је malo drvo sa Zи6kastim, gorklim, nakisel.i m, kruskolilko-okruglastim plodavima. Gaji se и Kalabrija zbog skupocenog ~·о ) оО о о о c tarskog ulja, Aetheroleum Bergamottae, •koje se dobija iz spoljneg dela sveze ljuske (perikarpa). 4. Citrus Zimonum Risso (С. 1·nePOPRECAN PRESEK PLODA GORKE POMORANDZE: SEКRECIONE SUPUINE dica vат. limonum L.) 1i т u n. S ETARSКlМ UUEM VIDE SE РО OBODU Poreklom је iz seveme Indije ili PERIКARPA Pers1j е (Irana), odalcle se vec krajem Rimske Imperije rasirio u •s evernu Afriku. Njegovom sirenju su najvise doprineli Arapi. Во1је izdrzava hJadnocи nego pornorandfa. Lirnun је danas vrlo vazan izvor Yitamina С, а doneda'Vna d jed~ni imor za doЬ.ijanje lim unove kisehine. Ljuska od gorke pomorandZe ( Aurantii a1nari pericarpium). - Oljиs tena i osusena kora sa zreHh p1odova gorke pornorandze. Obieno dolazi и eHpticnim kriskama ili isecena u kockice. Kora је oko 1,5 mm debela, spo1ja crveno-mrka, гарэ.vа , s т n о g ti m s u р l ј i •n а ·m а р .u n i т е t а rs k о g и 1 ј а. Unutrasnjeg, .be1og, mek'Dg, sиnderastog, mesnatog de1a (а 1 Ь ed о) treba da Ьude sto rnanje; on 'је bez ·mririsa i nagorkog је rukиsa. UpotreЬljava se samo spolj11a ·kora (f 1 а v е d о), ·k oja је v.гlo , !pГijatnog mirisa, а иkиsа gorkog. Sastav. - Droga sadrZi 1-2,5>0fo е t а r s k о g и 1 ј а, v i t а т i n а С, sluzi, pektina i tri heterozida: 1-2,5о/о aurancijamarozida, od kojeg potice gorCina droge, hesperidozida (5-ВО!о) i izohesperidozida. Upotreba. - Neskodlj iv gorak aromatik i gorak tonilk. Odli'cш је korigens иk,иsа i 1ninisa. Ulazi и sastav nmlvtиra i razшih esenoija za likere. U oЫiku infuza daje se ·kao sedativ i antiэpazmodik. 1. Aromatiёa11 gorak ёај za јасапје: 1ро 20 g Ч·иsаkа od gorke pomorandfe i limuna, kicice, 1mcиre i .ic:tirota se ,pomesa; З supene kasike эmese 0
0
о о
.,
о о
оо
~
~:" , ~~ ~·.
о ~~
о
POMORANDZA, NARANDZA,NERANCA. ..
557
se popari s pola lit гa kljucale vode, poklopi, ostavi 6 sati uz ce~te m~ anj e i pije ро 1 casa р1·е jela. Moze se nacini ti i ova smesa: ро 10 g kore pomoпmdze i limun a, lincure, ha jducice, kicice, t1-ave-ive, gorke deteline, idirot a, prostrela i p elena ; upotreЬlj ava se kao pod 1. 2. Gorka raki j a: ро 50 g ljusaka pornorandZe i 1incure prelije se 1 litrom rakije osrednje jacine (oko ЗОО/о alkohola), drfi u tegli 10 dana uz ёе sее me~anj e, ocedi, isccdi, ostavi da se izblбtri, profiltruje i pije ро 1 ёasica З pu ta dnevno p re јеЈ а za jacanj e apetita. З . M i r is1't a gorka 1·akija: ро 20 g ljusaka od gorke pomorandle i limuna , lincure i <.1umbira se pomesa i вpravlj a kao pod 2. 4. L ekovito \Jino: ·PD 20 g ljusaka od gorke pornorandZe i limuna i korena lincure se pre lije 1 litrom n ajboljeg Ьelog vina i drn 15 dana cesce mesajuCi; dalje se postupi i upotreЫjava kao pod 2. 5. M i 1·isrzo l ekovito v i11.o: .smesi pod 4 doda se ро 5 g zdroЬJjenog ploJ a m or aca i anlsa ,ј pola grama nastгцganog morskog orasceta; dalje se postиpa као pod 2. Nedozrell plodovi gorke pomorandZe (Auran tii immaturi fructus ). Osuseni, oLpali, nedozгeli 1plodov.i razne veLicine, sakupljem is pod drveca gorke pom orandZe. U k u s а эu goтkog i aromatiCлog, а miriбa prijatnog na pomorandiu. Loptasti, vтlo ·t vr
558
LECENJE
BIUВM
pomesati s 2 kg livads kog meda. Uzima se ро 1 ka§i.ka 3-4 puta dnevno posle jela. Na isti nacin se •upotreЫjava i pomorandfin list. Lfmunova kora (Citri pericarpium) је osu~ena ljuska olju~tena sa zrelih plodova limuna, Citrus limonum Risso. Na§a farmakopeja tram svezu koru. Sveza kora је bolja, prijatnrijeg miirisa, ali zem!lje u kojima ne raste limun upotreЬljavaju suvu koru, premda Ы .svaka apoteka mogla sama ро potrebi spravljati lekove od sveze kоге, jer se Ьimun dosta dugo oddi svez. Mirjsa је prijatnog i aromaticnog, а ·uЮusa aromat'icnog i nagoгkog. Unurtra~nji sloj је mek, Ьео, bez mirisa i эkoro bez u.kusa. Pri lju§tenju kore taj sloj s~ mara potpunilje s.k·in'Uiti i odbaciti, jer је bez vrednosti. Limuno\'a kora sadrzi е t а r s k о g u 1ј а, h е s р е r i d о z i d а, g о rk i h m а t е r i ј а, sJuzi i kalaijum-oksa1ata. U svezoj kori ima Vlise ulja i pri·j atnijeg је mirisa nego u suvoj. HpotreЬljava se kao i pomorandz~na kora. Llmuno\ro ulje (Citri aetheroleum) је etaгsko ulje doЫ•jeno cedenjem s v е z е g р е r i k а r р а 1 i т u n а. То је Zиckasta ili zelenozuckasta bistra tecnost, jakog, prijatnog, osvezavajuceg miri,s a na limun, а иku•sa naJpre Ьlagog i aromatlenog, а zatim nagoDkog.
Limun0\'0 uJje sadrii oko 9411/о t е r р е n а, od kojih naJvise limonena, zatim ima seskv.iterpena, dю 3<>/о с~ t r а ·1 а, ma1o citronelala i oko 1Of 0 g е r а n i 1- а с е t а t а. Citral је glavnri tSastoja:k ulja. Limunova kora, koja ostaje posle cedenja иlја, ·upotreЬ.ljava se za proizvodnjи maгrnelade i pektina. Sastav. -
Upotreba. - UpotreЬljava se •kao aromatik, korigens mirisa i ukusa rnnogih lekoYa, а najvise limunovog ulja trosi industrija mirisa. Ulje ulazi и sastav Mixtura oleosa balsamica za utrljavanje u kozu. Limunov l pшnorandZ.in .sok (Sиccus Li1noni et Aurantii) se sve cesce upotreЬljavajи и oblikи S\'ak<>dnevnog v11lo prijatnog napiФka 1 k ao preventivno sredstvo prot1v avitaminoze. То 'SU vaini izvoru vitamma С. Limun sadrii velike kolicine vHamina С (50 mgo/o, а и koncen.trovanom И·munovom solku i 230 mgo/o) . U Hstu limuna ima do 500 mgй/o askorblruske 'kfu;eline. Limunska Юselina i njene sol!i и sok.и od pomorandze delиju vrlo ugodno. Pogresno је glediste da sok od pomorandze zakiseljava organizam i da se ne sme davati osobama koje s,и и acidozi. Naprotiv, zbog bogatstva u kalijumu, sok od pomorandie smanjuje kliselost organizma.
POMOCNICA,
КЕRЕСЕ
GR02DE,
CRNOGROZDAК,
PASKVICA,
PUPATOR,ZRNEZ Solanum nigrum L. -
Solanaceae
Jednogodisnja zeljasta, ,razgranata biljlk a, visoka do 60 ст . Cvetovi su silni, ЬеН, sakupljeni и cvasti. Zreo plod је crna, босnа, loptasta bobica velicine gras ka, puna sitnog semena. Raste 111а dubrevitim mestima. Cveta celog leta. Neprijannog mririsa, ljи1og uktl!Sa koji izaziva gadenje na povra-
PRECICA, UKOPODIJUM. ..
559
саоје. UpotroЬlja\ra
se cela Ьiljka u cvetu ili samQ zreo plod (Solani 11lgrt !terba et frucru.s). Sadtii alkaloid, solanin., glikoalkaloide solanein i solacein, saponozideJ taniнe а vitamina С: и listи do 210 mffJ/o, а и plodovima do 150 mgi'/o. Zbog solanina Ьiljka је otrovna; iza2riva slabo Sirenje zenice (zoak trovanja). Narodnj lek za leccnje koznih Ьolesti, poremeeaja organa zu v
PRECICA, LIKOPODIJUM, CRVOTOCINA
Lycopodium clavatum L. -
Lycopodiaceae
Dиgovecna
kozmopolitska biljka koja raste ро sumovitim i kamenitim brdima svi·h kontinenata, а u hladnijlim ·krajevima spиsta se i и nizije. StaЬljika је razgтanata i dugacka do 2 т, ро zemljU. prilegla, gust:o obrasla sitnim, zasiljen1m Jisticima, а na pojedinim m estirna inbljaju uspravnri ogranci kojri na vrhovima nose valjkasto s р о r о f i 1 n о k 1 а s ј е. Na klas·и sporofili pokriџaj u jedan drugog •k ao krljust na гiЬi, а na dnu im leze bubrezasti sporangijumi, koji, kad sazruJ рисаји postrance i iz njih iэpadaju spore. Sabiraнje.
- Nesto pre 'J)Otpиnog sazrevanja klasja, od jula do septembra, odseku ih, osuse na sunou ili tavanu i s.nazno treS'U. Sakupljen e spore nekoliJko риtа proseju, dok se ne doЬije cista droga. Glavнi izvoznЧk је Poljska .Ј Ukrajina preko Gdanjska i Hamburga. Sakuplja se jos i и alpэkim i skandinavskim zemljama, аИ znamo manje. Droga. - Spore (Lycopodii spora). V.гlo sitan, т е k, v а n r е d n о f i n ј, zu6kasto-belicast i veoma р о k r е t 1 ј i v opra~a·k, koji se pomera i najneznatnijim dodirom sиda и kome se nalazi i d~Ze se и praS!inи i najmanjim pokretom vazduha. Lako prianja za predmete, hvata se za prвte, р 1 iv а n а v о d i i h Ј о r о f о r т и i pri tom se ne pokvasi, ali kad se voda
l.E.CBNJB
560
ВПЈВМ
zagreje, on po ton e, ј ег se iz hrЭ!p
Upotreba. - U farmaciji ·se 1Jli•kopodijum primenjruje za р о s i р а n ј е р i l u 1 а, jer droga ne upija IVod.u, а zalepi se za pilule i tako spre~va da se јо~ sveze, neosusene pilule rpri izradi i ekspediciji •n e Slepe. U m ed icini se troЭi iskljucivo za spoljnu rupotrebu; dobro slu.Zi u slucaju intertriga (ojeda) i raznih koroih .Ьolesti. Ме5а se u deeji р r а~ а k z. а р о .s i р а n ј е i •druge pтaskove gde se trali da se isti ne zgrudva i ne lepi za kofu, таnе. Od likopodijuma izraeћlju i tinkturu koja slu.bl u homeopatiji. U narodu sluiJi protiv raznih oЬotjenja mokracne besike i bubrega. \' elike kolicine likopodijurna se trose u tehnici za i~radu vatrometnih patrona i za posipanje kalupa u meta'lil!im livnicama. UpotreЬljava se i u kvantitati~Vnoj mikroskopiji. Ostala narodna lmena: vilin vinac, vucja noga, cji rep, plavun, prasuljica, samolja.
жnijlina
mahovina,
Иsi4
PRIMORSКI LUК
Drogu cine osusene srednje ljuske Lu!kovice rprimoгskog luka, Urginea marici11za Baker t = Scilla maritima L., Urginea scilla Steinh.) - Li1iaceae. P:rimorski luk је dugoveena zeljasta bilj!ka s vrlo krupnom lukovicom, oblcno oko 2-3 kg, а i ma pтimeraka i od 7-8 kg. LU!kO'Wca је viosoka 1520 ст, а debela 10 do 15 cm i nrije sva u zemlji. Iz lukov.i ce izbija do 1,5 m visoka cvetna drska, 1k oja је na gornjoj ttrecini dlcicena mnogoЬrojnim be1im cvetovima tipa ljПjana. Kasпije se javljaju ИstovJ; oni эu 30-50 cm dugacki, jaj a s to-dugulj asti, ро obodu celi i imaju •dugacke paralelne nerve. Rasprostranjenost.- Primorski luk је mediterзnska biljka. Mestimicno se gaji. Ima d v а v а r i ј е t e .t а primorskog 1\.IIka. Na Malti, Кdpm, u Maloj Aziji, Spaniji i PortugaJij~ gaje Ь е 1 i Иi belo-Zи6kaэti va~rijetet, а u Maroku, ALZiru, Siciliji i juinoj Francuэkoj gaje с r v е nik а s t i. Ras·t e na peskovitim morskim obalama, ·katkad i dalje od obale. U nekim zemljama је ofici'Ilalan crveni, а u dгugim Ьeli vari1etet. U novije vreme s e ne pravi гazlika, јег эu оЬа podjednakю lekovita. Ipak treba
PROUEVАК, PROLE V АК, VODENJ
DUВACAC...
561
preporuc ivati gajenje cпrenog varijeteta, jer se on tro~i u velikim kolicinama za deratizacij u . Za unistavanje p acova uvoze se cele glavice i eurvaju na su vom m estu da пе prorastu ј da ne izgube otrovnost. Berba. - Lukovica se iskopa и jesen, odreze Hsna drska i listovi i odstrane spoljne, ћartij aste, sиve, tanke, mтke ljus ke i one u sredini koje su bele, sluzave i m a nje lekovite. Upatrebljavajи se samo s r е d n ј е 1 ј us k е (listovi), j er su one najlekovititj e. One эи debele, Siroke, so6ne, v r 1о g о r k о g, 1 ј u t о g, sluzastog i о d v r а t n о g и k и tS а. Ise>ku se и tanke vrpce i brzo osu se и susnici na 40-5Оос. Na suncu је \SUSena droga s1abijeg kvalite ta, jer susenje dufe traje, pri сети dolazi do bldrolize heterozida. Cuvanje. - Droga se m.ora ouvatli na suvom mesro ·U hermeticki zatvorenrim sudovima iznad p ecenog kreca, jer је v r 1 о h i g т о s k о р n а i delovi se s1epe. Pod uticajem vlage 1ekovi•ti sastojci droge se brzo ra.spadaju. Droga (Scillae bulbus) se sa'Stoji od ruZieastih iLi Zи6kastih, sиvih, tvrdi h, roza:s-tih, rs kavicю.rih, lomljivih, prozracnih, -savijenih, uglastih, 1-6 cm dugackih, 0,5 do 1 cm sirokih ·i do 5 rnm debelih vrpai. V·lazne, nedovo1jno osusene vrpce su ~avitljive. Sastav. - NajvBe је proucen primarni heterozid glikoscilarozid А Izo1ova'110 је ukupno d·e se tak heterozida, od kojdh jedan tniozid, dva biozida i seda m monomda. Iz crve nog vai'ijeteta pri•morskog •11\.IJka izalovan је jedan Ьufadienolidni heterozi·d scilarozid, koj.i је ne \Samo k(llf
Primorski luk је lek za sтсе koji brzo deluje. U pog1edu izmeёtи digjtalisa i -stгofantusa. Daje se .kao dopuna teraSme se u·p otrebljavati samo pod nadzorom lekara.
Narodna imena: velika balu6ka, divja kapula, morska kapula, morska cebulica, •morski luk, pasji luk, prostren.
PROUEVAК, PROLEVAК, ~Gratiola
VODENI DUВACAC, MILICA
officinaLis L. -
Scrophu1ariaceae
Trajna, zeljasta, nerazgranata, do 40 om visoka bl:ljka ~оја raste ро barama i vlainim mestima. Listovi asu na.spranmi, kopljasti i iz njmovog pazuha sizЬija Ьео cvet sa crvenkastim prugama. Cveta .Ieti. SadrZi jedinjenja koja d~luju slieno digitaJi,s u, ра se u narodnoj medicini upotreЬljava za Ieeenje srcanih mana. P1·oljevak је otrovan, ne treba ga upotreЬljavati. Ovo utobl..ko pre sto nije dovoljno p.roucen, а za obolelo srce ima drugih, boljih lekova. Ostala narodna imena: bozja •milost, vodeni troskotac, goгki dubacac, konjska trava, mjesecnik, proljika.
LECBNJВ
562
PROSINAC
POUSКI,
RESUUA, STIR,
Mercurialis annua L. -
МUSКI
BIU1!M
STIR, RESICA
Euphorbiaceae
Prosinac је jednogodi~nja biljka, v.isoka 10-50 cm, koja kao gust korov raste ро vrtoVUDa i drugde. Neko vreme је prepoгu~ivan kao jak purgans, ali је danas napus ten, jer је otrovarz kз!ko za coveka tako i za domace Zivotinje. Nije dovoljno dstra.Zen. Isto vafi i z.a srodnu trajnu ze ljas tu Ьiljku Mercurialis pererzrzis L. (lafna resulja, prosjnac sumski, ~tirenica).
PROSТREL,
SIRISTARA, VLADISAVКA, PROSTRELCE
Gentiana cruciata L. -
МALI SRCENJAК,
Gentianaceae
Vadi se i Sl.l~i cela biljka u cvetu (Gerztianae cruciatae herba). Da је biijka prav.ilno brana i susena, poznaje se ро tome sto su pla'Vi cvetovi sacuva}i prirodnи Ьоји. Sakuplja se и leto i poeetkom jeseni sve dak biljka u planini cveta. Cela biljka је goгka, s1icno obi~noj linouri. Narodni lek. UpotreЬljava se kao i lincura, ali manje. Nije otrovna, iako је vrlo gorka. Izvrstan lek rza podsticanje apetita.
PURINSКE
DROGE
Alkaloidi k о f е i n, t е о Ь r о m i n а t е о f i 1i n nalaze se u biljkama iz ra::.rzih botarzickil1 porodica koje nemaju medu sobom ni'k akve srodnosti: Sterculiaceae, Sapirzdaceae, Rubiaceae, i dr. Sve su ove droge h em i ј s k i i f а r т а k о d i n а m 15 k i s т о d n е, jer sadrie iste alkaloide, derivate purinskog jezgra i sve deluju nadraiajno na centralni nervni sistem, na srce i diureticno. One poticu iz raznih delova sveta, iz tropskih i suptropskili predela Azije, Afrike i Am,erike. Kafa poti~e iz zema1ja oko ju.Znog dela Crvenog mora, сај iz Кine, kola iz tropske Afri:ke, mate jz Ju.Zne Amerike, .kakao i gvarana iz tropske Amerike jtd. Sve su to vrlo vaЪne droge, koje stotine milioпa ljudi od pamtiveka u.Zivaju na raznim 'k on·tinentima ne znajuci nekad jedni za druge, а ujedno su ptШ1inske droge lek i sirovine za ekstrakciju alkaloida vrlo vafnih u terapiji. Kofein је u .razrum Ьiljkama и poeetЮu razlicito nazivan (tein, gvaranin i sl.), jer se mislilo da su to druga jed.injenja slicna kofeinu. Kofein је doЬio ime ро kafi (Coffea). Ка5а.1~~е је otkriven •kofein и caju, .a.1:i је nazvan tein (Th~a), u gvarani gvaranin itd. Кrajem XIX veka Emil Fiser је objasnio hemijsku gradu kofeina. · Metiliranjeлn azota na polozaju 1 u molekи•lu kofeina i teofilina povecava se analepticko dejstvo ova dva alkaloida i istowemeno njihova rastvorljivost u vodi i ubrzava njihova resoгpoija i eliminacija iz
PURINSКВ
DROGB
563
orgaлizrna.
Kofein se rastvara u 80, teofilin u 220, а teobromin u 3.280 delova vode. Rastvorljivost se, dakle, pokla~pa 5 njihovom fannakodinamskom aтd vno~cu. Ova tгi alkaloida nalaze se u Ьiljkama vezani na taninska jedinjenja u oЬ liku vi~e ili manje postojanih tanoida. Koliёina i vrsta tanina је ёesto od presudnog znaёaja pri oceni kvaliteta dzvesnih purinskjh droga. Tako, na pгimer, najbolje vrste саја •imaju najvjse ta.пina. Ove droge 1imaju kosmopolitski znaёaj kao sredstva za u.Zivanje, ali se prethodno moгaju prepaгirati, tj. podvrgavati vrenju i prienju pod naтoC.iltrim uslovima svojstvenim za svaku od ovih droga. Vrenjem i prfenjem, ра cak i u toku ёuvanja u 51kladi~tima, tanoidi na koje su vezani purinski a'lkaloidi razlafu se, pi1i cemu se alkaloidi oslobode i mogu se zbog toga Iatkse eJk.strahovati. Pod uticajem dksidaza oslobodeni taninj se oksiduju а zatim pol:imeгizuju dajuci flobafene, neraэtvorljiva j edin~enja manje bli vise crvene Ьоје (kola-cгvenilo i dr.). Ovo razlaganje alkaloid-tarnata odigrava se i pro5tim prisustvom vode: эuve kofeinske droge muckane s bloroforrnom nista ne otpustaju·, а kad se pome~aju s vodom, kofein se rastopi u vodi. Na primer, kofein је nemoguee ekstrahovatli hloroformom iz sve.Zeg lisea i svezih oraha lkole1 а kolicina ekstrahovanog kofeina cras1e i .proporcionalna је du.Zini fe.rmentacije ili pdenja. Upotreba. - Najvise purinskiih droga se iskoristi za i.zл-adu sreds tava za ufivanje. Sva:kodnevni napici od еаја i kafe imaju svetski znaёaj. Kak.a o ima ogrornan znaёaj 1 jer se od njega spravljaju cok<>lada, pr~ak, эkupocena ma'st i mnogi drugi va.Zni proizvodi. Poslednjih nekolblro decenija i kola postaje ·k osmopolitski napitak (»koka,kola«). Dejstvo purinskih dr-oga је v:isastmrko. Zbog pnisutnog kofeina one u terapijsk.im dozama nadratuju centralni nervni sisteml OSQЬito mazak, usled cega se lak~e podnosi zamor, .od.s .tranjuje sanjivost, covek Ьоlје pamti i brfe shvata, uop~te, kako intelektualni Шkо i fizicki rad lak~i su i efikasniji. Мet'tutim , svakodnevna cesta upotreba kafe, еаја i dru~ pu:ninskih droga i uop§te vece doze 'kofeina li.zazivaju nesanicu, vrtoglavdcu, drhtavicu i druge mt.aoke hronic11og trovanja, 711knfeinri.mm«. - Kofeinske droge deluju i kao srcani analeptici. Sve purinske droge deluju manje iJi vBe di•u reticno, ~о zavisi od kolicine 1.eobromina i teofilma. Kofein od s·v a trti metil:Юsantina deluje slabije diureticno, а teofilm najjace. Ipaik se za pojaёavanje 11 ucenja mokrace najvi~e koristi teobromin, jer је tDajmanje otrovan, u terapijsk1i.m dozama ne deluje na centralni nervni siгstem i na sгcel vec de}stvuje samo kao c:Шuretik. Kafa, ёај, kola i druge kofeinske droge upotreЫjavaju se i kao a1ttidijaroika zbog prisustva z.natne kolicine tanina. Zahvalju1uci kofeinu i taninu, slu.Z.e i kao op~ti antidoti, zbog cega se uvek nalaze zaojedno s drugim sred, stvima za prvu pomoc: kofeim stianuli~e nervni sistem i srce, а tanini taloze u obliku nerastvorljйvih jedjnjenja te~ke metale, a~JJkaloide d neke dгuge otrove i tako ih cine ne~kodljivim. Osim toga, aktivni ugalj nastao prfenjem kafe i саја tako<1e deluje kao op~ti aп.tidot Ј antidijЗJГotk 1 jer upija mnoge otrove u organima za vaт-enje. Upotreba purjnskiћ droga и celom эvetu sve brfe raste zajedno sa sve vecom potro~njom ~ecera i porastom fivotnog standarda uop~te.
564 PUCALINA, ZUТI BAGREN, ZVECAК, ZUТA BAGRA, ZUТA BAGREМA
Colutea arborescens L. -
Papilionaceae
Sumski ~Љ, virok do 7 m. Plod је mehuтasta mahuna do 7 cm duga~ ka i do 4 ст ~iroka. U listu ima do 195 mf!:J/o vitamina С, 0,06'0/о etarskog ulja i koluteinske kise1ine, а u cvetu ima flavonskog heterozida koluteoz,ida. List se upotreЬljavэ. protiv zatvora: ро 10 g pucaline i sladi~a se pome~a, prokuva 15 minuta u 300 g \'Ode, ocedi i odjednom popije.
PUCALINA: LEVO -
VRН GRANCICE U CVEТU, DESNO -
PLODOVI
R
RA2ENA GLAVNICA Secale cornutu.m Tvrda, rozasta, crno-ljиbicasta, malom roscicи slicna gljiva (Glaviceps purpurea Tul. Нуросгеасеае), koja raste и klasu razi i dтugih ~1а. NajviSe је ima u neprosveeenrm krajevima gde se rэ.Zeno seme za setvu ne cisti i ne prska plavim kamenom i kreaom. OsoЬito је ima za vreme vlazпih ·i hladnih godina i ро vlainim planiruskim njivama. U zaraienom klaбu raZi javi se је· dan ili vise re>Scica, lroji s·и u pocetku slшaV!i i crveni, а kad dozru, pocrne. Glavnica sazreva na nekoliko dana pre ral.i, ра је tada treba brati, jer је kasnije vetar .i zeteoci omlate. Treba је bra1ri samo ро lepom, suvom vremenи. Ne sme se .skuplj ati sa zemlje! Ona sto ne ispadne, sto ostane IU klasu, skиpi se pri resetanju l!"afi, ali ta roba manje v.redi. Mora se odmah i sto br.Ze osи siti u bladu u tankom sloju, na jakoj promaji, na oblcnoj temperaturi i cesto је prevrtati sve dok se potpuno ne osusi. Susi se kao zito na tavanu i nekoliko pUita dnevno prevrce lopatama. То su5enje tra~je 3-4 nedelje. Radi sto brieg i !JIO~urujeg susenja, da bi se sprecblo trazlaganje l~koviti!h sastojaka, preporucuje se cuvanje u velikim sudovima u kojima na dnu ima sveze ispecenog .lcreea, koji upija :vlagu i na taj nacin ubrzava susenje. Veli.ke drogerije se sluze vakiuum-pumpom. Droga se mora vrlo brizljivo cиvati na bladnom i mracnom mestu и herme· ticki zatvore1'lim cupovima iznad pecenog kreca, ali ne duie od jed11.e gorJ.i· RA.ZENA GLA VNICA
LВевюв
566
Bll.J1!M
ne. S vre1nena na vreme me.nja se kre~ i uvek doda malo vate natopljene bloroformom (5 g na kilogram droge) da drogu ne napadnu insekti. Vlaga i insekti sи naj,,eci neprijateljd droge. Ra1ena gla·vшca је duga~ka 1-3 cm, а debela 2-5 mm, na prelomи је tupo trouglasta, ро rubu crno-ljubi~asta, а и sredini belo-sivkasta. Ukusa је (I)ajpre sladunjavog na badem, а zatim neprijatnog, а mirisa slabog, na gljive, na sveze pe~en bleb. Stara, !pOkvaтena, ucrvljana, nagriZena, plesniva, vlafna, u sredini futa ili tamno оЬојеmа glavnica i ona koja zaudara na mBeve, trulu гibu, le~inи ·ili amonijak .m ora 5е odbaaiti kao neispravna, nelekovita. Ralene _glavnice se u nas ni.kad ne na!kиpi dovoljno. Zato se иvek mnogo traii i dobro placa, uvek Ьоlје no raf; oko opedeset puta је skuplja, jer se od nje izradиje jedan od najvainijih lekova u medicini protiv krvavljenja iz materice. Kad se, osim toga, zna da је ona vrlo otrovna (npr. u ЫеЬи) i stet11a, da zivi kao 'Parazit, nezva.ni gost na rain i drugim zitima, onda i·m a јо~ vi~e raz;loga da se saktuplja и ~to vecoj •koli~ini. Za ratarra ona је ~tetoCina, а и mecticini је lek od prvoklasne vэ.Znosti. Za vreme I -svetskog rata, usled nestэ.Sice i veИke trafn•je, ресеН sи ir.zdvojena rarena polja zarazavati rnice1ijumom raiene glavnice da bi se dоЬИо na ve~taok!i naOin ~to vBe droge. То se radi i danas, a1d se sve v.ise gaji samo .selekciond~ana glaW1ica s velikim procentom alkaloida. Smejи se zarзlavati samo soгte raii kO'je kasno cvotajи, i to ipO sumsk:im cistinama. Naduvene, Zиte i iz·lomljene glavnice sme Ьiti najvi~e 5О/о. Sastav. - Glavn:i lekovd.ti sastojci sи е r g о t а m in, е r g о t о k s i n, е r g о т е t r i n i drugi, zatim amini tiтamin Ј hi·stamin i acetilholin. Upotreba. - Razena glavnica poveeava krvni pri•thsak tiime ~to izaziva kontrakcije svih arterija delиjиci
RAZVODNIK, PASKVICA
Solanum dulcamara L. -
Solanaceae
Razvodnjk raste kao polиgrm, povijи~a ро vlainim mra~nim mestima, pored bara, reka 1 potoka u 1I\SCi i mectu vrbama, pored ograda i ро drugirn zapustenim mestima. Ima 'Sitne ·ljublCaэte cvetove i crvene jajaste bobice.
RAZVODNIК, РЛSКVIСЛ
567
Kod nas ga irna svuda. Sabiraju se izdanci od 2-3 god!i.ne rano u prolete i kas.no u jesen. Droga. - Osusene staЬljike razvodnika u prometu (Dulcamarae stipes) su oko 6 mm debeli, valjkasti prutici ra.zlicite duiine. U k u s а su najpre gorkog, а zatim malo slatkog (otud biljai d naziv Dulcamara: dulcis = sla· dak, amarus gorak). Sastav. - Droga nije potpuno ispita.na. Ima jedan gliko-alkaloid s о1 а n i n, koji ima heп1oliticke osobine saponina i koji se hidrolizom razlaZe na alkaloid solanidin i tri secera: glikoш, ramnozu i galaktozu. Ima jos i glikozidnu goгku materiju d u 1•k а m а r i n, slatki d u •1tk а r i n (n.avodno sliCan glicirizinu), oko 100/о t а n i n а dtd. U listu ~ma oko 60mgo/o vitamina С, ali se list ipak ne koristi za ishranu, jer је otгovan zЬog solatina. U plodu Ша 0,5ОЈ0 solanina, narand.Zastog karotena.idnog pigmenta likopena (od njega potice i Ьоја paradajza), oko 200 mr;tJ/o vitamina С, mno!O ~eera (320fo), antraglikozida, antooijanidola i organвkih kiselina. Solanina ima .i u Solanum nigrum (L.) Mill. (pomocnica, kerece gгozlte, pa:sje grozde, mгaenjak, paskvica, mokunica), i u mladim kJ i с а m а k r om р i r а, Solanum tuberosum L. (0,040/о), а ima ga i u proklijalom, pokvarenom i mladom krompiru. U гazvodniku i и klicama krompira na<1en је u ·noV!i.je vreme jos jedan gИko-alkaloid- s о 1 а n е i n, koji hidrolizom takode daje solanidin i smesu seeera. Upotreba.- Razvodnik је danas gotovo potpuno 'Dapusten lek. Upotrebljava se jos jedino u narodnoj medicini kao эredstvo protiv koZnih bolesti, reumatizma, u·loga, rede kao d!iuretik, .RAZVODNIK za promet ma.t erija i sl. Upala zglobova1 reumatizam: 5-8 g dnevno praska i1i 10 g droge popariti sa pola litra kljucale vode i posle 2 salta stajanja piti u toku dana pre jela. - Ро 10 g ramoclnika i pirevine lwva se 10 minuta i posle 2 sata stajanja рорјје u \'ise doza и toku dana. U vrlo velikoj dozi razvodnik mme izazvati trovanje sl.ieno bunici. Solan]n deluje hen1oliticki kao saponi·n , а donekle, i kao midrija~icnti a~lka laidi velebblja, bunike i ostalih droga iz porodi'Ce solanacea. Zabelezeni su slueajevi trovanja proklijalim ~ pokvarenim krompirom .i onim koji se izvan zemlje razvijao i usled toga pozeleneo: gla:vobolje, koli!ke, povracanja, proHv, midrijaza i op~ta potistenost. Nisu uspeli dosadasnji pokusaji da se cjst эolani:n f1..1JPOtreЬi kao analgetik, jer mu је dejrstvo nesigurno i neэta!IJno. РгоЬlеm је .u prouearvanju, · jer је solanin maJo otrovan.
=
LECBN1В BIUВM
568 је ZaЬelezeni
Sto
roceno о lekovitosti i upotтebl rrazvodnika, va!i i za poп10Cnku. su smrtni slueajevJ trovanja dece Ьoblcama pomocnice (crne
ЬоЬlсе).
Ostala narodna lmena: gorkoslad, ~brilja, odorida tra'Va, pasvica, raz~odnjak,
rashodnik, razhodnjak, rasodnik, t'imbolja, ugaslica.
RAZGON, CESTOSLAVICA, ZMIJINA CESTOSLAVICA
Veronica officinalis L. -
Scrophulariaceae
Trajna zeljasta dlakava bilj.ka, rvisoka 10-35 cm. Rizom puzi u zemlji njega koso, delimiC.no poleglo izbija tstaЬlo. Listovi su obratno jajasti, naspramni, sedeci (ili skoro), dlakavi, pepeljavozeleni i ро obodu naroЬljeni 1 IZ
RAZGON
osim ла bazi. Cvetovi su plavi (re~e beli sa rutiЬ.Stim fiИcama) i udrufeni u grozdaste cvasti. Cveta od mщја do jula. Raste ро vlaZnim mestima ј ~umama do 1.000 т ·n admorske Vlisine. Ukusa је gorkog i pomalo oporog. UpotreЬljava se biljka u cvetu (Veronicae herba). Saddi tanina, nepoznat alkaloid, nekolilko heterozida (aukuЬozid, amigdalozid, salikozid), saponozid, gorke materije, manitola, voska, organskih kiselina, eta.rskog ulja i ~ecera. Narodni lek za leёenje raznih bolesti.
RAZUCAК.
RANILIST,
RANJENIК ...
569
1. Za lakJe iska.Sljavanje sluzi (katar): ро 30 g razgona, podbela i moraca i 10 g koгena ljublёice .se pome§a. Tri supene ka~ike sm~e popari se sa pola litra kljuёale vode, poklopi i posle 2 sata ocedi, za.sladi medom i pije toplo svaka 2 sata ро 1 ka§ika. 2. Za umi1·ivanje napada ka.Slja (protiv nadraf.enja, zacenjivanja): ро 20 g razgcma, cveta sleza i podbela, nane i miloduha -se pome§a, ера se po-
s tupi kao pod 1. З. Protiv zatvora: ро 30
g 1Ji~ca belog jasena i suvih ~ljirva i ро 20 g razgona i sladica se pomesa. Dve supene ka~ike sme~e lkuva se 15 minuta и 400 g vode, ostavi 2 sata а pola papije izjutra, а pola uveee. Ostala . narodnз imena: ~umska maljava verenica, verunika, dup~c, evrapski сај, ljudska vernost, propinjaca, .ranili:st, st~ravna trava, trava od usljame. RAZLICAК
Centaurea cyanus L. -
Compositae
Zeljasta jednogodisnja blljka, viwka 30-80 cm. StaЫjika је prava, razgrana1:a i obrasla sitnirn, duguljasto«opljastirn listovima sivkaste Ьоје od obiJja poleglih dlaka. Cvetne glavice s.u divne Ьоје, pojedinaene i nalaze · se na vrhovima stablj ike i granCica. Cveta pocetkom leta. Raste kao zitni korov. Droga. - Cvetne glavice (Cyani flos) treba Ьтаti ро suvom i suncanom vremenu i osиSiti и tankom slojи u hladu .n a velikoj promaji da ~to potpunije saбuvaju lepu prirodnu Ьоји, posto se razlicak ceni, pre svega, kao cvet za obojene cvetne eajeve. Sastav. - Pektin, gorka mateтija centaurin, an·tocijanslci heterozid cijanin, malo tanina d dr. Upotreba. - Deluje siabo adstringentmo. U naтodnoj medicini se koristi kao Ьlag diuretik i za leeenje oCiju. Zbog gorcine ~Se •upotгeЬljava i kao tonik. Narodna lmena: amЬor, э.nZele, barlicak, blavecje, zitnica, zagasilje, metlica, modar cvijet, modri razlicak, modro-cvet, ozlobac, plavka, sagofilje, sincec, semisljika.
RANILIST,
RANJENIК, BUКVICA,
Stachys officinalis L . -
CRNA BOKVICA
( =Betonica officinalis L.) -
La.Ьiat·ae
Ranilist је visegodBnja zeljaэta, manje-VIise dlakava biljka, vi'Soka 15-60 ст. Ima vise podvrsta. R.izom је kos. Iz njega ШЬiја rozeta prizemnih listova na dugin1 drskama li staЬijika sa 2-3 para liэtova, od kojih su
570
LBCBNIE. BIUBM
dva m a la sede~a lista. Casica је zvonasta; cev krunice је bela, а usne su crvene, donja u sna ј е trodelna. Cveta od juna do oktobra. Rasprostra11jenost. - Ras te svuda ро umereno suvim mestima, najcesce ро b rdskim livadama i svetl.im §иmama. Svojstva. - Cela biJjka, а osobito Iis~e је oporog, naljutog i neprijatnog iUkusa i skoro bez mirisa. Vrlo је medonoSIТ1a. Droga. - List, cela blljka s korenom i koren (Vetonicae folium, herba
ct radix). Gajenje 1 berba. - Uspeva svu da. Moze se gaj.i ti semenom ili mnogo brie deljenjem busenova •U jesen Cim pa.dnu prve dobre ki5e. Nadzernne delove treba brati kad se cvetovi poenu otvarati, а korenje u okttobrtl. Sastav. - Tipicna taninska droga. Saddi vrlo mnogo, oko 12ot0 tanina, zatim gorkih materija, holina, stahidrina, betaina (Ьetonioirna i turicina), glikozida, .saponina i dr. Upotreba. - Zbog velike kolicine tanina ranilist se u narodnoj medicini vekovima uporreЬljava za leeenje rana, oda,kle mu i ime potiee. Ranilis t se ne koristi ~amo и nasoj narodnoj medicini ve~ i u nauenoj medicini u Zapadnoj Ev1·opi, gde ~е oficinalan u mnogim farmakopejama; propisuju ga kao сај za lecenje rana ttv. Svajcarski еај ili Species vulnerarie: Folium et summicas Betonicae, Absinthii, Calaminthae, Teucrii, Hyssopi, Glecl'lomae, Origani, Vincae, Rosmarini, Salviae, Teucrii scordii, Thymi, Veronicae; flos Arnicae, Tussilaginis, Antennariae - jed.nakli delovi se pomesaju. Od ove smese se spravljaj11..1 prasak, еај (infuz, tj. popariti kljucalom vodom), alkolю'lna tinktu.r a, ekstratkt i lekovito vino za lecen1e rana, p osekoblna, иЬоја, opekotina, upaljene s1uznice, proliva i slicnih botesti. Osim toga, to је prijatan, neskodLj~v tonik, aЭred5tvo za jaean~e ako se uzima ро 1 kasika pre j etla (саја .ili vina). Dobro deluje па organe za varenje, suzblja preveliku kiselost u zeluoи i Jf'З.Zne tegobe u fucnoj kesici i и organima za disanje (bronhitis, astma, kasalj, upala desni i sl.). Otk·l anja tegobe и organiшa za varenje ·i smanjuje neprijatan zadah 1z usta. UpotreЬljava s e i protiv groznice: 4-5 g samlevenog lis6a тazmиti se и jedno zumance ј popije 4 sata posle napada gromice. Druge Stachys vrste: Stachys recta L., S. pa.l ustris L., S. silvatica L. i druge imaju manje-vise slican 1sastav i dejstvo, ali бе manje upotreЫjavaju nego ranilitSt. Pos to nisu skodljive, mogu se ·иpotreЬljavati u tnedostatku rarrilista u iste svrlle. Narodna imena: betonika, betunika, bitunica, gusar, jetmjaJk, petonika, ranjak, srpac, hrastavac, Cistac.
RASTAVIC, PRESLICA, BARSКA МЕТLIСА, KONJOREP, КRES, ZGLOBARA
Equisetum arvense L. -
Equisetaceae
Rastavic ili preslica је dosald.an i ViГlo fitlav otporш korov ро vlaZnim, podvodnim, kiselim livadama, njivama, moevarama i тitovima. Bi:ljcica је visoka 20-40 om i svojdm izgledom podseea na mali bor i1i jelk.u: iglicasti, dugacki listiC.i porec:tani su u visespratnim prsljenovima
RAST~VIC,
PR.ESLICA, BARSКA МВТUСА...
571
oko staЬlji)ke. Za ral)Jiku od drugih, slicnih vrsta rastavita, koji su otrovni, ~kodljivi i ne upotreЬljcwaju se u medicini i Ciji su lristiti vodoravni ili vise, poljski rastavic jma listice vrhom 111agore okrenute. U medicinske svrhe upotreЬljavaju se samo te s t е rr i 1 n е, granate stabljike i zato se samo one beru. Fertilne, plodne staЬljike nisu granate i ne upotreЬljavaju se za lek. Bere se preko celog leta do oktobra i 1эu~i pod lш'ovom na promaji. Od 5 kg sirove dobija se oko 1 kg suve biljke. Branjem rastaVJita ~ini se velika uэluga ·p oljoprivredi, jer је to vrlo ~tetan i otporan korov kojj se t.e §ko uni~ta!Va. Ima vrlo razvijene, razgranate rizome. S t а Ь 1ј i k а је vitka i ·~uplja. Supljina se vidi golim okom i lupom na poprecnorn prese.ku. Spolja је staЬljika uzdиZno izЬra2dana, o~·tra, gruba, zelena i karakterjstieno Clankovita. Ima desetak rebara i rsto tolik:o ulegnuea, Ьrazda. Droga је bez mirisa i ulousa. Pod flJUbima ГU'ska, jer su membrane inkrustirane р е s k о m, usled eega је blдjtka vrlo Cvгsta d ostavJ1a mnogo р е р е 1 а (15 do 1611/о), а ререо se vrlo ma1o rastvм-a u razЬla.Zenoj sonoj kiselini (svega do 20О/о). Zbog peska se biljka upo~reЬljava za ·glaeanje drveta i ce~ljeva i za ciscenje lkalajrnh predmeta (otud Zinnkraut). Sastav. - Ima do 100/о k r е m e.n е k i s е 1 i n е, ali ј е u vodi samo delimicno II'astvorljiva (oko 0,5-о/о). Ima sapanina е k v i z е t о n i n а, koji se u vodi rastvara, а hidrolizom . se .razlaze !Da levulozu, arablnozu i kristalni aglikon ekvizatogenin. Itna jos i aikorШtne, aksalne i јаЬuоое k.iseline, vrlo ma1o jedne nedovoljno risp.itane baze, smole, tanma, pekti-na, f.lavonskih heteгozida, vitamina С, karotenoida i gOТike supstancije. Droga јоо Шје dovoljno is.pitana. Као i vecirna dгugih sapon·inslcih biljaka, oi rastavic duzim s-tajanjem guЬi aktivnost. Otrovne vrste ·r astavica u senu su neskodljri1Ve za domace Zivotinje.
Upotreba. - U narodu se oda'VIla upotreЬijava kao diuretdk (dejstvo saporuna). Ovo dejstvo је u novije weme i naucno dokazano. ПpotreЬijava se i protiv plucnih i vodene •bo'leэti od 111ajdav.nijih wemena (Dioэkorid). U Americi prepisuju jednu vrstu ·rastavica (Equisetum hiemale) zaje.dno sa digitalisom. U veterinarstvu slu.Zii za posipanje rша i cireva. Jos se ne zna tacno ~ta је и Ыljcl lekovito te ~Se ona malo .upotreЬljava ·u ~koliskoj medicini, а vise i uglavnon1 u narodnoj. Ulazi u sastav diureticnih eajeva. Droga је oficinal!D.a u nekolillro ddava.
1. U pala mokracnih puteva: ро 20 g rastavica, ·li1sta breze, zalfije i medvedeg grozda i cveta belog sleza. Pet эupen·ih •kasilka ove sme5e papari se 1 Иtrom kljucale vode, ostavi preko noCi, i ~&utradan •papije u 5~ doza. 2. Diureticni cajevi: а) ро 20 g rastavica, breze, troskota, peteljki od vi~anja i kukuruzne svile, kao pod 1. Ь) Ро
25 g rastavica, ISitnice, lri'Sta borovnice i semena od luben·i ce, kao
pod 1. v)
Ро
20 g rastaviea, plodova
perЭuna,
mrkve, celera i •kima, kao pod 1.
LECBNJB
572 З. Arterioskl~roza
i hipertonija:
ро 25 g rastaviea, belog 'Sme~e kuvati 15 minuta u
BIUВM
luka, cveta 400 g vode;
gloga i imele. Dve supene ka~ike ove pola popi'ti izjutra, pola uveee. 4. Hronil:no zapaljerlje bubrega sa hipertonijom: ро 40 g rastavica i brezovog lista i 20 g imele. TI1i 4kaМke ove sme~e kuvatJ.i 10 rninuta и pola litra vode, oэtaviti prekonoc ~ popiti u toku dana u 5 doza. 5. Ulozi (giht, podagra): ро 20 g ·r astaviea, orahovog lista i kore divljeg kestena, 30 g vrЬove kore i 10 g plodova ljoskavca. Dve supene ka~ike ove sm~e se kuva 5 minuta u 400 g vode, ostavi u toku noC.i i sutradan popije u dva puta: izjutra i ·uve~e pre jela. 6. Za bolje varenje, protiv gasova: ро 20 g rastavica, pelena, majkine du~ice, nane 1 mora~. Dve supene ka~i1ke ·p opari se :sa 400 g klju~ale vode, ostavi 1 баt i pije posle jela u 2-З puta. 7. Belo pranje (leukoreja): ро 20 g rastavica, Њsta mrtve koprive i troskota, 10 g lincure d ро 15 g kamHice i virka. т,rј SUipene kа~Исе ave smese popari se s pola litra ·kljucale vode, ostavi 2 sata d pije u tok:u dana. Narodna imena. - Osim navedenih narodnih imena, evo јо~ nekoliko: barska jela, vosce, vretenika, konjogriz, koэiterna trava, polj's ki k:re~, poljska preslica, poljski oinkrot, rastavice, bvost, stukavac. SJriOпog sastava i ·dejstva su i neke druge domace vrste roda Equisetum, аН su manje proucene, а neke su i otrovne (za coveka i domace zivotinje), ра se retko ili nikako i ne upotreЫjavaju. То su: Equisetum hiemale L. (kositerka, ostri kre~. sudoper), Е. limosum Roth C.Ьaгsk.i rastavic, zabja preseJca, barski kre~. vodeni cinkrot), Е. maximum Lam. (velJilki Лl!StЗ~vic, kosmata zucica), Е. palustre L. (Ъа!Ьја preslica, zabnica, kon;jska fuka, livad-ski kres, mocvarna preslica, rastavak) i dr.
RATANIJA Droga se sastoji od ISU~enog korena jufnoamerioke blljke Krameria triandra Ruiz et Гavon - Leguminosae. Ratanija је jedna od najboljih i najwse cenjenih 1a.ninskih droga. UpotreЬljava se kao adstringentno i tonicno sredstvo. МоZе se zameniФi domacom drogom koja se dobija od tormentile.
RAUVOLFIJA
Rauwolf,ia serpentina Ben,t h.- Apocynaceae Vi~egodiSnji zimzelen grmic, visok do 90 ст. Raste od tSeveme Indije do indonezijskih ostrva. UpotreЬljavaju se koren i rizom (Rauwolfiae radix et rhizmna). Ima oko 20 a1Jkaloida, od kojih ISe u medicini najvi~e koristi r е s е r р i n. Dejs·tvuje .na snifenje tkrvnog proti-ska, kao i sedativno na centralni zivcani sistem. Zbog ovih svojstava reseгpin se upotreЬljava
RВN
ILI
НRВN
573
и
lecenjru arterijske blpertenzije i za umirenje du~evnih bolesnika. Da b i se p ostiglo zelj 8no dej stvo na sooenj e kтvnog prit iska, Ьolesnik mora da se .pridrzava lekarskog up u tstva. Do21ka se u miligrarnima, o dnosno delo-vima miligrama .
REN ILI
НREN
Cochlearia armoracia L.- Cruciferae Ren rast e ро vlainim mestima , gotovo sirom c elog sveta. Gaji se u mnogim zernljam a zb og kor ena .koji sluzi za zacin. Ren је sna.Zna zeljasta visegodiS.nj a bliljk a . Naraste oko 1 m. Ima vrlo velike, ро obodu nazuЬlje ne listove i dugacke cvasti s beldm sitnim cvetov.i rna. Koren ј е do б cm debeo i vгlo dugacak, oko 1 m. Gore је zadeЬljao i ima vise glava. Spolj a ј е Zиckasto-sivkast, а izn•Uttra Ьоо i, dok је mlad, nije zilav. U k u s а ј е ljutog, t oplog i ресе. Bez rniritSa је, aJ.i ako se strufe, razvija se poseb an ljut miris koji izaziva jako suzenje. UpotreЬljava se samo s v е z k о r е n . Moze se dugo saeuvati svez и podrumu zakopan и vla.Zan pesak. Ima s i n i g r i n а, koji -se raospada na aJ.il.JjzD-
Ka.Sikara (Cochlearia officinalis L. Crucifer ae) spada u istu Ьotanicku, hemijsku i faпnakodinamsku grupu. То је do 30 ст v.isoka zeljasta, razgranat a visegodisnja biljka. Raste naJvise u blizini moгskih obala i na drugim s
Spiritus Coclzleariae slШi za draienje koze 'kao tSlacicni spiгitus. Sirupus antiscorbuticus sadrzi ekstrakt ove bbljke. То је danas zastareo lek. Narodna imena: zlicna trava, Ъlicnica, zlitnjak, kasicak, ozicnjak, poljaCina, trava od poljaCine. Slicnog sas tava i lekov.irte vrednosti је i rotkva (Raphanus sativus L. - Cnuciferae), osobito crna. То је jedan od najsta·гijiћ narodnih lekova. Zdrava llrana i zacin. Ostala narodna imena : andJI'kva, ardakva, povrtnica, rokva, vrtna rotk\'a, trup, trupka.
rdЗ~kva,
rodakva,
574
LEC1!N1E
ВIUВ.М
REPUSNJACA
Erigeron canadensis L. -
Compositae
Jednogocti~nj a zeljasta ЬiLj1ka, visoka do 1 т. S taЬljdka је prava, maljava, pepeljasto-zelena, obrasrla uskim dugulj aбtim ~ ~ilja stim listovima. S taЬlj ika ј е u gom jem delu razgrana1a i ok:icena mnogobroj nim sitnim glaviCa.stim cvastima fu to-bele Ьој е. Cveta ce-log leta. Rasprostranjenost. - U XVII veku repusnjaca ј е dospela u Evropu i svuda se rasirИa. Raste ..wuda, ces to u veli~oj mnozini, osobito ро pustim mestima kao korov. Droga. - U SAD је oficilllalna biljka u cvetu i еtагэkо ulje (Erigeroni herba et aethe· roleum). Sastav.- Tanin, ga1na kliselina, oko 0,50О/0 etarskog ulja. Upotreba. - Kod nas se ne upotreЬljava. U SAD se •k oristi kao hemostatilk, protiv metroтagije, albuminuvije, cistita, katara bronhija, an1Jidiaroi•k , protiv reumatizma i ulo ga. Sto pedeset ·grama ctroge kuva se 2-3 miREPUSN JACA nuta sa 1 H1rom vode, ostavi 2 sata i piJe ро З case dnevno pre jela. Narodna imcna za domace vгste istog roda: mala repuS:nica, turan, urocnik, hudoletnica, hudolijetnica.
RESNIK, KONOPLJUSA, GROZNICNICA
Eupatorium cannabinum L.- Compositae MnogQgodiSnJa zeljasta, ~na.Zna biljka. Stabljika је do 1,5 m visoka, sivodlakava i razgrana ta. Lis tovi su sedeci, dlanasto 3-5-deln.i i ро obodu testerasti. Cvetovi su cevasti, hermafroditni, petozuЬi, mutno мicasti i udr uieni ро 5-6 и male, duguljast<>-valjkaste glavicaэte cvasti na vrhu staЬ ljike. Cveta jula i avgusta . Rasprostranjenost. - Pored r~a i potoka, cesto и velikom mnostvu. Droga. - Koren i cela nadzemna biljka u cvetu (Eupatorii radix et herba). Trava se bere ueposredno pre cvetan•ja, а koren se vadi rano u prolece. Sastav. - Etarsko ulje, smola, ckaldjum-nitrat, k(lllcijoumJJnalaJt: 1 fosfat, silicij umova kirseHna i gorak sastojatk nazva·n eupatorin, а и korenu ima dosta in ulina. Upotreba. - Holagog 1 laksativ. Utice na srnanjdvanje holeэterola u krvi. Smanjuje blpertenziju. UpotreЬljava ·se i za lecenje nekih dermatoza nastalih zbog smanj enja sekrecije zuci. Deluje i kao diuretiik 1 ctijaforetik.
RБUM. RAВARВARA ,
RAVED ...
575
Сај o d k orc11a: ро 2-З ~olj e pre jela.
60 g korena kuva se 10 minuta i pije svako ju tr o Osobe koje ne podnose neprijatan, o~tar miris i gorak paleCi ukus resnika rnogu pri k~raju kuvanja dodati 10 g naninog lis ta. Piti n ezaбladeno. 1.
RESN IK Сај od trave: 3 supene ka~ike iseckane trave и cvet·и ) popari se sa pola Jitra k ljueale vode, ostavi popije и З obroka pre jela.
2.
(nadzemni deo resnika celru noc i sutradan se
З. Ekstrakt i t inktura ·spravljajи -se ru apoteci. Kod nas se ova v·rlo rasirena biljlka sasvim ·r etko upotrebljava.
Narodna imena: divlja slavlja, divlja vioda, divljika, dиsanovo perje, konjska griva, mala turica, maslovka, moracni•k, razhodnik, ustuk.
REUM,RAВ~ARA,RAVED,REVNIK Reиm је oguljen i ociscen rizom Ьi1jke R eum palmatum L. Polygonaceae, koja r aste i gaji se ·и IGni i Ti,b etu . U ma·l oj dozi daje se kao tonik (а и dozi do 1--4 g kao Ьlag purgans), osobito za starije osobe, sla1bunjave, malokrvne i r ekonvalescente. Laksan·tno dejs tvo reuma iэpoljava se tek posle 6-10 sa ti. Reum ulazi u e:::a-:.t'lv veHkog broja galentSk.ih preparata.
LECENJE BILIEM
576
RICINUS,
КRLJA
ILI
MORSКA
Ricinus commu.nis L. -
KUDF.UA
Euphorbiaceae
Ricinus kod .nas naraste .kao velika, razgranata zeljasta jednogodi~nja blljka, visoka oko 2 m , а и toplijim pr~delima је vi~egodisnja, drvolika biljka, 5-12 m visoka. Caura је bodljikava, ima 3 semena iz kojih se vadi ulje. Ima mnogo \1ari jeteta r icinusa. Cela biljka је otrovna!
RICINUS: А. GORNJI DEO GRANCJCE U CVETU, В . CAURA U PRIRODNOJ \' ELJCINl, 1. SEME U RASPUКNUTOJ CAURI, Ј . SВМЕ U PRIRODNOJ VELICIN1 , К . SЕМЕ NЛ UZDUZNOM PRESEКU
Gajenje. - Ricinus је porelclom iz tropskih predela Indije i zato trafi toplotu, -sunce i vlagu. Kod nas doЬro uэpeva svuda gde dozreva kasni kukuruz. Najvise se gaji u Banatu d Backoj. Najbolje је sejau ricinus kad i kukuruz, na zimsko oranje na rrastojanju 100 : 100 ст. Obratiuje se kao ku!kuruz. Na 1 ћektar potrebno је oko 7 kg semena, а rodi 600 do 1.500 kg. Ricinus tra.Zi jaku, rastresitu, duЬoku, rodnu, dobro obradenu zemlju, za-
RlCf NUS, IOU.JA IU MORSКA KUDEUA
577
klonj.enи od hladnih \'etrova, po:rnih m razeva i m agle. Dubri se stajskim dub пvom, а ako se baci ј о~ 200 do 400 kg na hek tar su·per fosfa ta i kreta,
onda sи p riпos i kvali tet semen a zna tno boljli. I zgled seme11a. - Velicina s emena raznih Vtrsta ri cinиsa је vrlo raz· ti cita: 7-22 mm du.Zine, 5-9 mm deЫjine i 6-13 rnm ~irine. Seme је glatko, p egaYo, ~areno , m anje-vise mrkoэivo, donekle bubrezasto-jajasto, na p rv-i ·pogled slicпo sareonom pasulju. Na vrhи sem ena vidi se belicasta, mesnata bradavica (karunkula). Na pljosnatoj strani v!idi se ~av. Jezgra је vrlo rneka, mesnata, шasna i beLjcasta. Rezervna hrana se n alazi и endoopeтmu. U k u s а ј е ulj astog, vrlo malo ljutog. Sastav. - Glavni sastoj ak ј е masno ulje. Ima ga 45-55{1/о. Ima jos i o ko 20°/о 1ancevine , oko 0,2!Ј/о kr1staJnog n е о t .r о v n о g alkaloida r i· с i n i n а, zatirn secera, јаЬисnе kiiSeline i njenih soli, raznih enziшa i tok· salbum ina r i с i n а, zbog koga ј е seme otrowю. Jedan od enzima, nicinus-lipaza, vr1o је aktivan i ekstrahira se iz semena za telmicke svrhe. U1je se sastoji iz glicerida r i с i n о 1 е i n s k е (Ilicinolne) i i z о r i с i n о 1 е i n s k е,
/
5 Ј 1.
SЕМЕ
2
з
4
RI CI NUSA SPREDA, 2. SEME RICINUSA POZADI. 3. I 4. UZDU2.NI PRESECI, 5. POPRECNI PRES E.К
s tearinske i dihidroksi-stearinske kiseline. La1ksantno dejstvo ricinusovog ulj a potice od s lobodne nicino1einske kiseline i njenJh .stereo-izomera, koji se s tvarajи hidrolizom ulja и dvanaestopalacnom crevu (dиoden.umu) . Ricinusovo ulje (Ricini oleun1}' је vrlк> gusto i veoma z i 1 а v о, bezbojno ili Ьledozuckasto ulje dobijeno h 1 а d n i m cedenjem zrelog i о 1 ј us t е n о g seшena ricinusa. Tako dobijeno u 1 ј е s е u v о d i i s k u v а v а d а s е u n i s t i r i с i n. Za -lek se ne sme иpotreblti ulje doЫjeno ekst· гakcijom pom octt organskih ra-stvaraca niti ulje proizvedeno toplim cede· nje m (otrovno zb og prisнslva ricina). U k u s а је najpre Ьlagog, zatim ne· prijatnog, maic se ро ustima i rizaziva gadenje. S1abog mirisa kojd se oseti tek kad se ulje pije. Neke osobe ga zЬog toga ne podnose. Upotreba. - Ricinusovo иlје је Ьlag i pou~dan, vrlo rnnogo иpotreb· 1javan, аИ ip ak nepopularan puтgativ. Moze se davati uvek, а u slиcajevima ( Гиdnосе to ј е najb olj e sreds tvo za ciscenje, jer ne nadrэ.Zиje ri ne izaziva grcevc ili vrlo slabo. Od raslima se daje 30-50 g и kafi, zelatinoznim kapsu· tama, pomorandzinom sokи uz dodatak limunovog ili naninog ulja itd. Deci se daje ро 2-3 g prema godinam a staros ti. Dejshro se jav1ja pos1e 1-3 sata. U industrij i i p r i\'recbl rupotreba ricinusovog ulja iz godine и godinu Ьi va S\'e ''еса i пtznovrsn ij a : industrija Ьоја, nilsana (sintetskog v1akna),
578
LBCENJE B1UEM
providnih toaletnih sa puna, za ome k~aYanj e koze, kao vrlo viskozno mazivo za avionske mo tore i kao gorivo u motor ima sa unutra~nj im sagorevanjem. Druga narodnn intena: arepak, vel~ ka zute.nica, veliki Ьоzщ·, ·klje~tevi na, krlj , krlje7., krs tova saka, mali bozurak, podlan, pratoka, raolje, ricin, skliteпica, skocac, s unglc, tuгske konoplje, harapka, ёudika, cudno drvo.
ROGAC, ROSCIC, ROKCIC DRVO, SLATКA KORICA, R02:ICAК, ROSTIC
Ceratonia siliqua L. -
Caesalpiniaceae
Rogac је vrlo lepo dekorativno, razgranato drvo, visoko do 10 т, gus to okiceno peras tim, zi mzelenim, sjajnim kozastim Iistovima. Cveta od а,,_ gus ta do oktobra. Plod sazreva tek naгedne godine. Plod је do 20 cm dugacka i 1-2 d.ebcla, 1pljosnata, mesnata, ukusna, slatka, pomalo opora, cvrsta mahuna svo_istvenog n1irisa, Ьоје cokolade; и pulpi se nalaze 12-15 sjajnih, ''rlo tvrdih semenki. Rasprostranjenost. - - Raste d·ivlje i gaji se u primorju. Poreklom је iz zemalja oko istocnog ;\liediterana. Dobro uspeva na najljucem krsu, ра se pгe poruёuje za pos un11j a,ranje goleti. Kipar је najveci proizvodac i izvo:roik rogaca. Nasa proizvodn j[l pokriva domace potrebe i ostaje dosta rogaca za izvoz. Droga. - Zreo plod (Ceratoniae fl' Uctus) osusen na suncu. U novije vreme koristi se i seme. Sastav. - · Skrobnih materija 40-500/о, oko 30О/о saharoze, 1Q4J/o reduksecera, do 0,75{)/о masnog 1\llja, do Во/0 celuloze, do 60fo azotnih materija, pektina, taнi)1a, organski11 tkiselina ti nj,ihovih soli; ~lage 9-13°/о. Seme ima 10-12О/о vlage, oko 15О/о azotnih materija, 1,3 do 2О/0 masnog ulja i 67-700/о raznih ugljenih hidrata, medu kojima је najinteгesantniji karubi11 koji pod uticajem enzima karubinaze prelazi u redukoi.oni secer koji moze da fermentira . Embrion ima vrlo mnogo fosforne kiseline. cioniћ
Upotreba. - Plod rogaea је vrlo vafna, zdrava i koncentrovana hrana za ljude i domace zivotinje. Samleven rogac (Ceratoniae farina) upotreЬlja va se kao izvrstan dijetalan lek za lecenje zeludacno-orevnih poremecaja, osobito proliva dece. Da Ьi rogac ~mao jos prijatniji miгis i ukus i veeu adsorptivnu moc, da bi Ьоlје upijao razne crevne toksine i •m eduproizvode metabolizma bakterija, rogac illi njegovo brasno se moze pre upotrebe malo proprf.iti slicno kafi i upotrebiti kao aktivni medicinsJci ugalj velioke lekovite vrednosti. Steta је sto se о''О и nas ne •koristi, i sto se .r ogac uopste tnalo koгisti, а godi~nje oslaju desetine i srtotrine vagona neobranog ili neprodanog rogaca и na~em primorju. Rogac је istovremeno vrlo jaka i skoro potpuna hrana, \leoma prijatna poslastica i efikasan i jevtin lek, osoblto za decu preko leta kad vladaju pra,re epidemije •k.rvavih proliva.
ROSUUA, ROSIКA, ROSNA ТRAVA.. .
579
Upotrebljava sc .i za lecenje organa za disanje: jedna ka~ika bra$na prokuva se kao griz и ~olji mleka i ipije toplo vBe puta dnevno za lecenje obolelih bronhija. Pokorica rogaca је vrlo cvrsta, ра је potrebno samleven ili stucan rogac pre upotrcb e prosejati, jer ISu delici epikarpa vrlo o~ tri, ра mogu ozlediti obolelu sluznicu organa za varenje. Farmaceutska •indus trija koristi seme za proizvodnju kvalitetne sluzi k:oja ~ma p1imenu u farmaciji i medicin~ . Prten rogat је najprijatnija zшпе на i dodatak kafi . Mnoge aтmije spravljaj u ratnu rezervu komprimovanih taЬleta kafe za jedan ili vi~e obroka. U tim pastilarna ili opekama ima 5-20О/о kafe, а ostatak је prten rogac, jeeam, citk orija !i dr. Zdravstv~ni radnici treba da v.rse propagandu za §to cescu i raznovrзniju 1 upotrcbu rogaca и nas.
ROSUUA,
ROSIКA,
ROSNA TRAVA, ROSICINA~ DROZERA
Drosera rotundifolia L. -
МUНОLОVКА,
Droseraceae
RosuJja је bubojeda biljcica koja raste u vlafuim biljnim zadrugama na visokoplaninskim tтesetistima. Ima је i kod nas, najvise и Sloveniji, ret'ko u Srbiji. i Htrvatskoj (Za· gorje, Gorski Kotar, Vlasin.ske tresave). Ro.sulja је kod nas rebka biljka, narocito u suvim istoenim pokrajinama. Ima jednu, rede vise staЬljika visokih do 20 ст, bez tlisca; па vrl1u nose mnogobrojne sitne, bele cvetice. Listova ima samo prizemno; porec1ani su oko staЬljike kao zvezda. Imaju dugacke dгSke, na Oijim бе vrhovima nalazi ро jedan okmlglast list naoruzan zl~dastim dlakama kojirn biljka lovi •insekte sebl za hranu (insek· tivora). - Bere .se cela biljka leti u cvetu i ~ьrzo osusi na promaji. Bez mirusa је, gorkog ~ oporog ·и k u s а.
ROSUUA
Sastav. Sadrii proteolitski enzim sliCaп pepsinu, smolu ljutog ukusa, crvenu i zutu boju, vrlo шаlо etarsJ
580
I..ECENJE BIUEM
zenлa
i drugih sastojaka. Suva Ьiljka daje v.i~e od 25()/о alkoholnog ekst-
rakta. Upotreba. - Rosulja је stari narodJni lek pпJtiiv ka~lja, bronhitisa, astme, arterioskleroze, dispepsije, а osobit"O 'J)rotiv velikog ka.Slja u obHku infuza iH Ьiпkture (1 : 10), ро jednu ka·~i·cicu vi~e puta dnevno. Cesto se mesa s majkinom du~icom i rastav.icem. Мnogi lekari u novije vreme propisuju drozeru. Isceden sok iz sveze Ыljke, kafu, odstranjuje Ь.radavice, tvrd-e roljeve i pege. Homeopatska medicina upotreЬljava S\tefu biljkru uzabranu pre cvetanja. U vrlo velikoj dozi rosulja deluje nadrafajno na creva i moze izazvati krvav proliv, rposto draii kofu, а osobito sluzпicu. 1. Proti1.1 velikog kaslja: 2 g tinkture od rogu·l je i 200 g sirupa od turcinkovog c.veta; daje se deci na 2 sata jedna kafena ka.Sicica. 2. Сај protiv velikog kaJlja: ро 25 g rosillje, tJimijana (iLi majkine du~ice), 'lista od pitomog kestena i dugo·Иste bokvice. T11i ~Эupene kaSi,ke ove sme~e popari se sa pola litra kljucale vode, poklopi, ostavi preko no6i i sutradan pije na dva sata ро jedna kas11k a. Zasladil1:i s.ьгupom od ribizla ili maline. 3. Protiv ka.Slja: 10 g ro.sulje, 30 g turcinka, 40 g cveta od pomorandZe i 20 g cveta belog sleza. NaCini se сај (1 'kasika sme~e na 200 g vode), zasladi medom i pije svakog sata ро 1 kaSilka. 4. Protiv arterioskleroze: ро 10 g IГOЭUJlje, kore kru~ine, imele ri slatkog korena i 60 g gloga. Dve oupene ·kasИce ove tSmeSe se popari sa 400 g kljucale vode, ostavi da se kiseli u toku :noCi !i •s utradam popije u 3 doze pre jela. Druge vrste roda D1·osera (Drosera intet·media Hayne i D. longifolia L.) takode su retJ
ROTKVA
Raphanu.s sativu.s L. UpotreЬljava
Cruciferae
se S\'ez s о •k dobijen cec:tenjem olju~tene U. sitno isecene (najbolje na rende, 1renicu) crne rotkve. Mofe se upotrebiti i svcie nastrugana rotkva. Mora se koristiti samo sveta, jer эtajanjem i sok li strugana rotkva brzo gube lekovitost. Ukoliko је rotkva bjuca, utoliko је ·Ьоlја, jer ima vise su.rnpornih heterozida, od kojih ponee ljutina i svojstven mtris kad se zvace ili reze. Rotkva је hrana, zat.in i stari narodni lek. Sok se pi•je protiv bronl1ita, ka~lja, za lecenjc jetre i isterivanje kamena i peska iz be§ike i bubrega. Svojom ljutinom izaziva bolji apetit i otklanja t~koce u orgacima za varenje. - Sitno stucano seme ima antimikrobna i antimИcoi'icna svojstva (vid. Fit011cide) te se obja~njava upotreba u narodnoj medicini za .Iecenje gljivicniћ • koznih bolesti: na~ini se kasica s malo vode i oЬlafe.
RUZ~. RU~N
581
Narodna lmena: andrkva, ardakva, povrtnica, rdakva, rodakva, rokva, vrtna rotkva, trup, trupka. Slicno, ali slabije deluju i druge vгste rotkve i rotkvica (Raphanus sati\JllS subv. t•adicula Pers.: mesee81Г.ka, 'POvrtndca, rotkvica). Opravdana је upotreba rotkve u narodu cim se pojavi neka zarazna bolest.
RUZМARIN,RUZМARIN
Rosmarinus officinalis L. -
LaЫatae
Ruzmarin је gust, u·vek zelen, razgramat grmic, vЪsok 1-2 m. Cveta preko сеЈе godine sitnim plavicastim cveti6ima. Cela biljka је prijatnog mirisa. Rasprostrю1jenost. Jadranskog mora, а zatim
Najbujnije se razvija u primorj.u i na o.strvima s vuda oko Mediterana. Mestimicno se gaji. Lako se razmnozava. Izvan zemalja Sredozemnog mora poz:nat је samo u kuJturi.
А
Droga. - List (Rosmarirzi folium) је do 3,5 ст duga.eak i svega do 4 mm ~irok, iglicast, zatubast, bez drske, zelen, krut, kozast, ро obodu сео ·i ·nadole jako povijen, te је na gornjoj strani ispupcen; ро sred-ini ima Ь r а z d u. Nalicje је uduЬljeno, belo Ш sivo, maljavo , ima vrlo i~Staknut glavni nerv. М ·i r i s е v.rlo aromaticno cineol i kamfor, а и k u s а је tog, aromatricnog i nagoгkog.
na ljи
Sastav. - Droga sadrii 1,5-2"/о е t а •r s k о g и 1ј а, oko 8О/о t а n i· n а, holina, saponozida, heterozida i jednu gorkи mateгiju. Etarsko иlје (Rosmarini aelhero· leum) dobija se destilacijom pomocu vodene pare iz svefeg lisca i vrhoLI ST RUZM Л RI . А : Л - L ~O Ll ~ Г va grancica, najvise и nasem pгiВ GRМOLlKE. DLAKE VШE N E N A morju, }uznoj Franouskoј, Spani:j i i MIKROSKOPU . severnoj Afг.ici. То је bezbojna ili zиckasto-zelcna teёnost, aromationog, kamfoгu slicnog miгisa, ljutog, aromaticnog i nagorkog ukusa. Sastoji se iz р i n е 11 а (desnog i levog), k а mf с n а, с i n е о 1 а (oko 200/о), desnog ·i levog ·k а m f о т а (oko 700/о), desnog i levog Ь о r n е о 1 а (15()/о) i i z о Ь о r n i 1 а с е t а 1 а (5'0/о). Upotreba. - List ruzmarina upotreЬljava se samo u narodnoj medicirri kao sastojak eajeva za drazenje koze, porast kose, abort:iv, karminativ i dr. Ulje ulazi u sastav kolonjs~ih voda i drugih kozmetiolrih sredstava, za·
582
LECENJE BJUEM
tim и razne baLsan1e, linimenta, lekovite spirituse, pomade i dгuga sreds tva za trJjanje i mazanje bolesnih delova tela. U vecoj dozi ruzmarin deluje otrovno, slicno moracu. Као i moracom, tako i ruzlnarinom otrovana zivotinja postaje plasljiva, za razliku od trovanja pelenOIH i zalfijom od kojil1 zivotinj a postaje na.srtljiva. 1. B elo prarzje: ро 20 g ruzmarina, kamilice, zalfije, hajduoice i bele mrtve koprive. Pet kasika ove smese .рорагi se 1 litrom kljucale vode, poklopi, ostavi З sata, ocedi i mlakim se zapira. 2. Isto vremeнo se pije ovaj сај: ро 25 g ruzmarina, zalfiije, haj ducice i b ele mrtve kaprive. Dve supene kasike ove smese ~Se •popari sa 400 g kljucale ' 'ode, poklopi, posle 2 sata odLije i popije pola •izjutra а pola .u vece. 3. I zostale m e11s t1·uacije: ро 20 g ruzrnaгina, kamilice, rute, maticnjaka i отаnа. Jedna supena kasika ovog саја se popari sa 200 g klj.ucale ' rode, poklopi i p osle 2 sata od}jje i u\rece popije. Ostala narodna imena: :Zmurod, 2limorad, lufmarin, razmarija, robazinija, rozmarin, rozmarin, ruzman, rusmarin, sabor, sabur.
RUJ, RUJEVINA
Cotinus coggygria Scop. ( = Rhus cotinus L.) -
Anaca.rdiaceae
Do З m visok, vrlo ra2granat i otporan grm, obrastao okгuglas tim , glatkim listovi.ma koji и jesen pocrvene tako da se kamenjar, osoЬito serpeпtinskf. s tcne crvene od ruja. Cvetovi su zeleЛikaэti i s.Нni, udru, zeni и krupne, lepe, lcitnja.ste, ra.sperjane cva.sti na , vгhovima gгana. Plod је jednosemena, jajasta, zelena kostunica. Cveta od maja do jrn1a. Rasprostranjenost. Na эuvi·m, kamenitim (osobito ser· pentinskim), sunCanim strana· ma cesto u velitkom mnostvu. Svojstva. - Cela biljka, а osoЬito listovti i pupoljci imaju svojstven, vгlo jak miris koji se bolje oseti kad se mectu prs·blma rastrljaju. Ruj је va:Za·n za veziva.n je zemljista ugrozenog od его~је. Droga. - List i kora (Cotini folium et cortex). I.Jist se RUJ bere kad је ruj u cvetu, а kora u jesen. Sastav. - Tipicna taninska droga: sadr:Zi oko 200/о t~i?a koji ~о potreЬi moze zamemti oficinalni tan.in do~ije~ ekstrak~lJOm aleps_k ih ~i~araka. Ima svega oko O,l00/0 etarskog ulJa 1 flavonsk1h heteroz1da,
PUSA, TRAVA OD ROSOPASA
583
zbog cega је ruj donedavna upotreЬljavan ne samo za stavljenje koza i kao Ьоја za kozu i vunu. nego Upotreba. - Као i S\1e droge Ьogate taninima, i roj se koristi kao adstringens, protiv p.r oliva, groznice i dr. . Narodna lmcna: ankiel, ~uto varzilo, jelenэki rog, ruja, гujika, skumplna, sumah, skotan, s1nak, s'Omak. Slicnog sas~ava _i dejstva је ~ Rhus coriaria L. (Ьijela rтujev-ina, jelenov rog, kordovansk1 r uJ, sumak, creslo, smak), koji raste na nasem jufnom primorju.
RUSA,
ТRAVA
OD ROSOPASA
Chelidonium majus L . -
Papaveraceae
Dugovecna zeljasta biljka kaja raste siVUda kao korov. К а d s е z i· v а Ь i l ј k а о z 1 е d i, i z n ј е с и r i n а r а n d z а s t т l е с n i s о k; njegova 1 ј и t i n а, g о r с .i n а i о t т о v n о s t odavno su prtivuk:li pai· nju coveka i o.n ga је zbog toga upotreЬljavao za lecenje raznih bolesti od najdavnijih vremena do danas. Sasta\·. - Biljka ili njen mleeni sok sadгZi: s m о 1е, ne5to е t а r sk о g u l ј а (u suvoj biijci svega 0,01З~/о) i desetak raznih aJkalodda: h е l id о n .i n а, h о m о h е 1 i d о n i n а, h е 1 е r i t r i n а, s а n g v :i n а r d n а i dr. Alkaloidi su deгivati izohrinolina i bblski a:lkaloidima opijuma. U drogi ima jos ј organskih 1kiselina: jaЬucne, ·1Jimunove Hd. HeИ~donin је glavni al· kaloid. Deluje sedativno, slieno papaverinu. Heleritrin lokalno jako dra.Zi. Sangvinaгinovc soli su crveno obojene; pojacavaju peristalti!ku creva i lucenje pljuvacke. Upotrcba. - s,rez sok i infuz imaju baktericidno i fungicidno dejstvo (protiv patogene glji,rice T1·ichophytan). Daje se ј za pojaeanje lucenja zuci, protiv tuberkuloze koze i dr. 1. Bolesti jetre: ро 20 g oose ~ trave-ive i ро 15 g nane, maticnjaka, podublce i petrovca se pomesa, ра бе З supene kasike sm~se popari sa pola litra kljucale vode, poklopi i posle 2 sart:a ocedi i popije u З doze na pola sata pre jela. Moze se upotгebiti i ova smesa: ро 20 g ruse, trave-ive, kore od krusine i podublce i ро 5 g nane, maticnjaka, metvice i kamilice; upotreЬljava se na isti nacin. 2. Astma, bolovi и organima za varenje: ро 20 g гuse, podbela, ploda pasdrena, petrovca i dimnjace se pome5a i upotreЬi kao pod 1. З. Holeretiёni i holagogni ёajevi: ро 50 g гuse i nапе se pomesa i upotrebi kao pod 1. Ро 20 g ruse, lincure, maslacka, nane i vodopije se pomesa i upotrebl kao pod 1. Ро 25 g ruse, kicice, nane i smilja, kao pod 1. Ро 25 g ruse, gorocveta, hajducice i rastavica, kao pod 1. 4. Sokom ili ekstt·aktom od ruse. na!I'od slcida bradawce.
584
LECENJE B1UEM
RUSOМACA, TARCU2:AК, OCU-NECU, DEVOJACКA ТRAVA, PASTIRSКA TORВICA
Capsella bursa pastoris L. -
Cruciferae
J ednogodisnja ili dvogodisnja zeljas ta Ьiljcka, visoka do 40 cm. Prizcmno И sсе је krupпije, perasto izdeljeno d grad·i rozetu, а ono na staЬljikama је vrlo sHno i obu1н'ata staЬijiku, dugulja.sto, siljasto Ј ро obodu celo. Gornja poJovirn a staЬl}ike је poгetko obrasla sitnim beЬim ovetiCima razne starosti tako da sc na vrhu naJaze pupoljci, ispod toga otvoreni cveto~i, а jos nize plodovi kao s1tne trougla·sto-эrcaste JjusCice, koje, kad sazru, pucaju na dva sava, odakle ispada mnogobrojno sitno seme crvenkaste Ьоје, pomocu ~oga .se biljka rasejava na sve эtrane. Cveta od ranog proleca do pozne Jesenl. Svojstva. - Bez miтisa; pomalo lju·t og ukusa, kao i sve kr&ta!Sice zbog prisustva sun1poгnih heterozida. Rasprostranjenost. - NdrtтofИtna biljka, korov koji raste svuda, а najv:ise pored toro\7a, ро naseljima i ро napus-tenim mestima. Gajenje. - Semenom, vrlo lako, na svakom zemlji.Stu. Droga. - Nadzen1ni deo biljke u cvetu (Bursae pastoris herba). Ne treba brati stare, precvetale Ьiljke; iUkoliJko је rusomaea mlada, utoliko је lekovitija. Isto tako ne treba је bram ро na.seljima i prljavim mestima zbog necistoce i prenosenja zaraznm boJes·t i. Sastav. - Oгganske baze tira:min, holin i acetilholrin, verovatno kao proizvodi гazlaganja nedovoljno .poznatog i hemi1ski nepostojanog alkaloida (Ьur sin). Ima rnalo sшnpornih i flavonskih heterozida, inozi
RUTA, RtJТVICA, SBDBF•..
585
З. Protiv povecane i produf.en.e menstru~ije: а) ро 30 g rusoma~e i tr?skota (Polygunum aviculare) 1 ро 20 g ka.mbl.ice i lista bele imele. Spravlзa se kao pod 1, i pije toplo ,izjutra i uve~e ро 1 §olju. Ь) Daje. se i' u\ra smesa: ро 25 g гusoma~e. cveta hajducice, korena steze (Tormenltlla) i hrastove Jrore. Ova sme5a је tipicna ta:ninska. . .'') Blaga i aromaticna srnesa: ро 35 g .rusomaee ~ nапе i ро 15 g kami-
cveta nevena. 4. Protiv kamen.a и bubrezima: ро 50 g rusoma~ i svdle od kukuruza. · Као 1JOd 1. Pjti ро сео dan иmesto 'rode, jer ne moze skoditi. 5. Protiv zapaljenja misicrюg tkiva materice: 100 g sveze, tek uzabrane, mlade rus{)(l11ace sttno se isecka i и teglri od 1 Ht.r a preHje jednim litrom najboljeg belog vjna, drZi 8-10 dana uz се5се mesanje i pije svakog sata ро 1 eajna kasika. U apoteci se od rusomace prave tinktura, ekstrakt i drugi galenski preparati. 1ice
1
Narodna lmena. - Osim vec navedenih narodnih imena, evo joS nekoliko: babine gnjide, bobulica, guiSumaca, kosomaea, krvav.ka, maбkino srce, poljska presHca, rorbicica, surjen. RUТA, RUТVICA,
SEDEF, SEDEFCIC
Ruta graveolens L. -
Ru taceae
Sedef ili rutvic:p је d~ugoveona zelja·sta biljka, Vlisoka do 80 ст. Cvetovi su zeleno-zuckasti i nalaze se udгuZeni u cvast-i .па v.rhu staЬljike. Plod је caura. Gaji se i kao mirisno i ukrasno cvece, zacin i lekovrita biljka ро nasim vrtov·i ina. Cela biljka jako ·m kise, jer u 5vim de.lovima ima etarskog ulja, zbog cega је sedefcic 1 е k о v i t i о t r о v а n. Ј os su stari Groi i Rimljani upotreЬljavali rutvicu kao zaCin Ji l~k. То је jedna od naj эtaгiji1h droga. Cela Ьiljka i njen sok su vrlo ljuti, na kozi izazivaju crvenilo, mehu· rove i bol. Nisu retki slucajev·i trovanja. Bilo је i srnrtnili slucajeva, naroCito шеdи zenama koje эu rutvicu uzimale и vecoj dozj za роЬасај. UpotтeЬljava
se list, rede vrhovi grancica u cvetu i seme (Rutae folium, !te1'ba et s~men.). List је go, ima drsJ!.и, do 10 cm је diUgacak, а do 6 cm sirok, clonekle trouglast, sa 2-3 prstasta ispupcenja. Liske sи dugaёke oko 2 cm, zeleno-zute, prema sve~losti gledane izgleda}u tackaste (sekrecione zlezde). Droga је о s о Ь i t о g, aromaticnog т i r i s а; aromaticnog, ljutog, nagorkog, neprijatnog i toplog u k u s а. Droga. -
d
а,
Sastav. - Droga sadrZi 0,05-0,07О/о е t zatim smole, tanina ·i gorke materije. Е Lа
а
r s kоg
u 1ј
а
11
r
и
t
о
z i-
r s k о u l ј е (Rutae aetheroleum) dobija se destilacijom роmоси vodene pare. То је bezbojna ili fuckasta te6nost, koja .kasnije potanшi. Flи· oreskuj e plavo-ljuЬicasto. Vrlo је ljutag d gorkog ukusa. Sadrfi 90О/о т et i 1- n о n i 1- k е t о n а. U ulju ima jos i m е t i 1- h е р t i 1- k е t о n а, malo metilnog salicilata, cineola, pinena, limonena i d.r.
LECENJE BIUE.M
586
R u t о z i d ili r u t i rn је heterozid, koj:i hidrolizom daje k v е r с et r i n , glikozu i ramnozu. Rutozid је naden i u drugom bilju: Sophora japonica (japanski bagren, japanska .sofora), Capparis spinosa (grumac, kapar, kaperna, kapra), и 1·aznim vrstama heljde, Fagopyrum. Upotreba. - Daje se protiv hi&terije, epilepэije, grёeva, lupanja srca, nesvestice i uopste kao sredstvo za umlirivanje zivaca. Rutvica је emenagog i sudorifi,k. Semenje deluje anthelmintiёno. U narodnoj medicini i nadгile karstvu se шnogo vise upotreЬljaiVa i ceni nego u skolskoj. Rutviou ёesto LtpotreЬljavaju za tzazivanje роЬасаја. U nekim zemljama se upotreЫjava i kao zacin i miris. Slicno se upotreb,l java i ulje od rutvice. Napomena! lon1 lekaua.
Rutvica se sme upot'rebiti samo
ро
savetu i pod kontro-
Ostala narodna imena: ''rtna rutica, menjik, ·petoprsmica, pigarnj, pitoma ruda, rutva, sedev, sedefce, sitna ruta.
s SAI..ATA, VRTNA SALATA, РIТОМА LOCIКA, МARUUA, SALATA
Lactuca sativa L. -
Compositae
SaJarta је dvogodisnja zeljasta biljka. Gaji se d upotreЬljava prve godine kao presno povrce (salata). Ima mlecnog soka gorkog uk·usa, malo etarskog ulja, kaHjum-nitrata, streola, karotena, vitamina Е i С, fenolsloih jeddnjenja koja deluj•u kao antioksidansi, tragove hioscijamina (od kojeg potice umirujuce dejstvo salate) •i dosta mangana. U m ,l ecnom soku ima inozitola smole , ~ecera , vanilina, voska, manitola, asparagina, organskih Юiselina i gorkih materija. Salata је vrlo korisna presna zelena Ьiljna hrana koja, oэim toga, <.leluje i kao sredstvo za umirivanje i stHava polnu nadrailjivost. Olaksava iskasljavanje, povecava apetit ,ј mokrenje. х
1
1
SALEP Tuber Salep DA LI SALEP POJACAVA POTENCIJU?
Istorija salepa
је
puna sujeverja duboko ukorenjenog na Istoku. Salep
kao lek spominju, tistina, jos anticki medicinski pisoi, pre svega Teofrast (371-287. god. pre nase ere) i Dioskorid (u I veku nase ere), ali mu ni izdaleka nisu pridavali onaj znacaj kao kasn.iji, arapski mediciruski pi·s ci. I danas mnogi salepu pridaju 6udotvoгnu moe cak i kod nas, osobito u Bosnd, SandZaktt i Makedonliji, u krajevima gde se najdиZe ocuvao uticaj arapske medicinske kulture. Orijentalci su cvrsto ubedeni i fana1Iicno veruju da је sa!lep najpouzdanije sredstvo za jacanje pejlne mo6i. То vekovno verovanje је и na~e krajeve doslo sa Istoka i uhvatilo duboke korenove u nasem narodnom lekarstvu. м,us1imani su ubedeni da s~lep krepi, јаса organizam, da ga podmladuje, da vraca izgubljenu musku snagu Gpotenciju), 2Jbog cega salep treba svakodnevno i obavezno da piju, ,p re svegaJ staniji muskarci, osobito oni koji imaju mlade zene. Takode је u Bosni uvrezeno arhari.eno verovanje da ko
588
LECENJE BIUEM
ieli da ima musku decu (а ро planinskim selima ј е prokletstvo nemati sinove, jer се mu sc >1kuca ugasiti«) mora da pije salep doЬij en od 111ladil1, okn-~.glastih, }edrilz, jajolikih, socnih, skoro belih ovogodisnjih (ne pro~J.ogo di~nj ih , jer s u o ne stare, smezurane, svele, tamne, mutne zemljane Ьоје) krtola t-aznih kacuna (»salepa
SALEP -
TAJANSTVEN I CUDOTVORAN LEK
Pre nekoliko godina (а i ran1je) na Bas-carsijti u. SarЗ~jevu salep је prodavan b asnoslovno ·s kupo. Najskuplji је bio salep >>~iэpod tezge«l kojeg su neki nasi poklonici doneli sa had.Zi1uka jer se veruje da је on najmo6niji. Praznoverni su svi odreda nasedali а promucurni trgovci dO'bro эи zaradivali. Ј edan jedini pri1ne1·ak salepa velici~ne golublnjeg jajeta, svet1e Ьоје i lepog izgleda i oЬlika prodavan је i ро deset h ilja,d a эtarih dina~ra, jer su ga Slljeverni u~j \fali kao an1aj blju ~ nosili oko vrata . .. Tih godina nasa preduzeca za lekovito bilje ~и Srpela su da »pociste skladi§ta i tavane<< i da rasprodaju i najgori salep, koji se gocblna.ma euvao na sklad istima, jer ga apoteke ni эu mogle upotreЬiti za izradи lekova posto droga nije odgovaтala propisima nase fannakopeje, а »mиst.erije zeljne vecite mladosti njsu rpitale .posto је, nego samo ima li ga jos« . Tako su, eto, dobro prosli i samozvane had.Zije (preprodavci) i preduzeca za lako\rd.to Ьilje. 1
1
SALEP
589
CVET
J AJOLIК.l
КACUNA
SALEP
SAPASТl
SALEP
LBCENJB BIUEM
590 SALEP U NAUCNOJ MEDICINI
lako se salep ispituje u laboratorijama vise od jednog veka, u njemu dosad nisu otkri,,eni sastojci koji bi delovahi na jaeanje polne mo6i (afrodizijacko dcjstvo). Glavru sastojak salepa је sluz (oko 500/о). U salepu ima mnogo Skroba (OkO 25°/о), neStO belancevina (OkO 50/о), malO SeCera (Svega 0k0 lO/o), celuloze, masnih n1ateгija, visoke kiseline i drugih farmakodinamski manje-vise .indiferentnih sastojaka. Salep 1 е tipicna sluzna droga. Dejstvo salepo,,e sLuzi је vгlo Ьlagotvor no i korisno. s,,ojom zilavoscu (viskoznoscu), dajuoi Юuvanjem u vodi guste, zilave, leplji,,e, koloidne rastvore, salep na sl,uzokolii obrazuje neprekinut film i time је pokriva, оЫаzе, Ьlati i st!iti, na taj naciл uЬlafuje razne upale sluznice i tako smiruje bolove, zbog cega se salep u naucnoj medicini vekovima нpotrehljava kao Ьlago, neskodljivo, efikasno lekovito sredstvo za lecenje upala sluznica creva i ieluca, pre s11ega protiv raznih katara i proliva, osobito
и
decjoj praksi.
КАКО
SE OD SALEPA PRAVI LEK?
Salep se najcesce upotreЬljava u оЬИЮи tzv. salepove sluzi, bilo da se pije i1:i и oЬliku kljzme (kl!istiranja) •kao Ьlago sredstvo protiv crevnih katara s proli\•ima, osoЬi to dece. Prema propisima JugoэlovenSJke farmatkopeje, nase apoteke spravljaju оvи ·sluz kad zatreba, na .recept lekara, na ovaj nacin: 1 g salepa и prahu i 1 g lak·toze (mleenog secera) dobro se pomesaj.и i smesa stavi u izmerenи bocicu. SmeSa. se pokvasi sa 2 g alkohola, promesa, prelije sa ЈО· 15 g kljucale destilovane vode, dobro prom·u 6ka, а zatri.m se malo-pomalo dodaje ostatak kljueale destilovane vode do ukupne teblne od 100 g. Tecnost se cesto mucka dok se .potpиno ne ohladi i .пе stvori jednolika, gusta sluz. Ovako spravljena sluz ј е vrlo kovisna i lekovita, ali је deca nerado рiји . Zato se pre upotrebe u саЭi mora pomesa~ti sa sokom od .r ibizla, pornoтandZe, limuna, visnje ili nekim drugim ISredstvom za osvezavanje. Salepova cokolada. - Francuska i neke druge farmakopeje dаји ovaj propis za spravljanje leka-poslastice, pгijatne za upotrebu, za razHku od cistog salepa koji је Ьljutav i otшzan, zbog cega ga mnoge osobe, а pogotovu deca nerado piju: 30 g cokolade ra'Stopi se na Ьlagoj toploti, doda 1.000 g salepa u obliku fi.nog praska, dоЬго promesa i jos toplo ·i2'Jlije и .r azne oЬlike: ribe, Z\'ezde itd., vec prema decjem ukusu. >JSalep
Salep dиgo kuvan и vodi ili mleku salebdzije oslade medom, zacine aroma· ticnim biljnim pra~kovima kao, na primer, c:tumblrom (Zingiber), i&otom (Zedoaria), galangom ili cimctom i toce ga da se pije vгuc. Veruju da је salep dobro sredstvo za jacanje. Salep је neskodljivo, hranljivo i zdravo pice i lako svaгljiva hrana ciju upotrebu kod nas treba propagirati. Steta је sto se u nas ne toci vise sa,l ep.
SALВP
591 .Do~atf:ni !etnj i decji prolivi~ ~esto krvavi, i sve posledice koje se naknadno Ja''lJa~u, ЈО~ uvek sи cesta pojava и !Das. Zbog toga se preporucuje, pre svega, .~аЈ~а ро seli~a. gde nema apoteke da и svojoj domacoj Ьiljnoj apotectllmaJ и 1zvesnи kolicшu sa·lepa, zlu ne trebalo. DA LI ЈЕ SALEP SKODLJIV, OTROVAN? Nije~~n sastojak salepa nije skodljiv. Analizom sam·levenog sumnjivog salepa, kOJl s u nат godinama dostavljall!i na ispHi·vanj.e sudske i druge vlastj i pojedinoi, lltvrdeno је da salep mje Ыо Cfi.st, а bllo је lta!kvih •s hleajeva da poslani materijal uo~te nije bio salep . Sto ~u neki potro~aci limali manje Hi vece tegobe, а cetvorica s u i umтla, to nije bilo od saJepa, nego od prime~anog mrazovca (latinsk!i Colchicщn autumnale), domace vrlo otrovne, a~i vaine lekovite biljke koja, takode, raste и velikom rnno~tvu na livadama zajedno •s kaeunima (jedna ротеd druge), od kojih se dobija salep. Кrtole mrazovca se razlikujи od krtola kacuna ('sa1epa): obavtl.jene sи rnrkom ljuskom, msu sluzavo Ыjurtave, nego su gorke i ljute, na trbи~noj, ravnoj st'rani imaju brazdu i dr. Mrazovac se u raznirn nafun pтedeltima razlicito naziva. U veeem delu Srbije najce5ce ga пazivaju vo~ak ili volovocak а eesto i jesen.ji kacunak zato ~to и jescn cveta. U Bosni је cest nazi'V balucak, balиSika, vranji luk i sl.
ZBOG CEGA SALEP CESTO FALSIFIKUJU? Salep ј е uvek bio 'Skup ра se, kao i -sve drugo skupo lekovito bilje, cesto i тaznoJ.[ko talsifikuje. Сео, nesam·l even ·sa!lep nemoguce је falsifikovati, jer se lako prepozna i razlikuje od drugih slicnih krtola. Medutim, kad se samelje, lako ga је falбifiko'\тati svim i svacim ri samo stгucnjaci ротоси rnikroskopa i specif.ienih herni~s'lcih reakcija mogu otkrit'i .primese i fa1sifiikate. Eto zbag cega ne treba kupovati samleven salep, os,im u apoteci gdc se pre pustanja u promet i mlevenja podvrgava strogoj kontroli farmakognosta. Na:ucni saradnici i asisttenti Instlituta za ·proucavanje lekovitog bilja u Beogradu, kao vode ekipa za istrativanje medioinske ·f lore, zajedno sa st!Udentima farmacije svakog leta na ram.im naSim planinama otkrivaju ро neko bogato nalaziste •prvokJasnog sa•lepa kojim snabdevaju Biljnu apoleku и Beogradu. КАКО ЈЕ
JUGOSLA VIJА POSTALA IZVOZNIK KVALITETNOG SALEPA
Turska, I ran, .;. Grcka ·sи ve'kovima glavni izvoznici najboljeg salepa. 1 nas sa·lep је do 1912. god. isao p 11eko Saluna i bio odatle izvozen kao »Solunski«, »grcki« ili » tuгski<< . Posle 1918. god. krtole kacuna vadene s na~.ih planinskih suvata Makedonije, Bosne .i Sтblje izvozene su kao »jиgosloven· ski salep«.
LE.CENJE
592
BIUПM
Me~utim, strani trgovci-kupci, da na·m је salep lo~ijeg kvaliteta
stalno su stavljaJi opravdane pгimed be (gorak, n5prijatnog mirlsa, mutne Ьоје, nejednolrican) nego turski iz. Smirne i Carigrada. ZahvaljujuCi rгavaru i cuvenom biljaru Samju KзSmu iz Foee (umro је pre nekoli1ko godina) , uspeИ smo da se na inostrano drogisticko tniste nojavimo sa kvalitetni1n salepom kome niko Vlise nije stavljao primedbe i izrazav, ю nepoverenje. А evo kako је to ЬНо. Svakog leta Smajo bi krenuo u рlал nu karavanom konja natovarenih velikim kotlovima. Na pasnjacima Zelengoгe, Volujka, Maglica d drugiћ planina cobancici вu vad·ili krtole kacuna i prali u hladnoj vodi, а Smajo Ьi ih »bario« jedan rninut и kljucaloj s ur.utki. Na taj nacin је ,иnistavao enzime, dakle, vrsio sterilizaciju ili sta!Jilizaciju. Tako је uspeo da dobitje salep sveble Ьоје, !prijatnog mirisa na kumarin. Zbog te steriJ.izacije salep se nije k vartio i nije bio gorak. Smajo је govorio da је to video pre rata kad је iSao na hadlJiluk ра svratio и Tursku.
ZBOG CEGA
ЈЕ
POTREBNO
ZA~TITITI КAcUNE
U PRIRODI?
Zbog nagle, nerazиmne i nestrucne eksploatacije kaeun је na Balkanu i na BHskom istoku mestimicno veoma proreden. Ima i takvim pla.ninskih suvata na kojima је donedavno kacuna bllo ta·ko mnogo kao da ga је neko posejao, ali ga danas иopste nema ili је ostao ро nelci struk na nepristrupacnim mestirna do kojil1 rusilacka noga covekova jos nije mogla krociti: ~to је najgore, unistene sи bas na}vamije vrste kacuna, one .koje daju okrugl aste ili jajolike knrpne krtole. А samorazmnozavanje ka6una ide Yrlo sporo. Na zalost, gajenjem kacuna za proizvoclnju salepa jos se niko ne bavi. Kad se tome doda da su kacuni vanredno lepi, pravi ·u kras li.vada i pasnjaka, da ih izletnici (а njihov broj је iz godine u godinu sve veci naporedo s parastoш motorizaaije) nemHos11dno bem - onda је •s asvim razumljivo zasto i nas i strani zakoni о za~tit1i prirode zahtevaju bilo :potpunu bilo d·e limicntt i pO\'·remenu zastitu OWh divnih dekorativnoih, lekovitih i hranlj~vih biljak~.
Nase ekipe za pтoucavanje medicinske flore J.u goslavije mogle sи doci do zalosne konsta-tacije da sи ke.cuni najvlise stradali и SrЬiji, Makedoniji i Bosni za vreme d\ra S\'etska rata.
КАКО
IZGLEDAJU
КAcUNI
OD KOJIH SE DOBIJA SALEP?
Ka6uni sи domace, \'rlo lepe, saroЊke, ma•le ali dugovecne zeljaste blljke. Listovi su zeleni, socni, ро оЬоdи сеИ [ imaju paralelne nerve. Cvetna drs.ka је prava i na gor·n jem delu nosi kitu vanredno lepih, neprav.ilnih cvetova, veoma razпovrэnill ро boji, а jos 'Vise ро oЬliku ~ velici!Illi; Исе na divne sarene insekte. Zbog toga bogatstva i Saтollikostsi tesko је razlikovati pojedine vrste kacuna. Kacиni oveta~u od p:roleca do polo'V1ine leta, sto za· visi od nad1norske visine. Dbljka ima nekoliko tankЉ korencica i d v е k r t о 1 е (dva krompirica). Ona krtola iz koje је и prolece izbila nadzemna staЬljika је veca, ali
SALEP
593
ј е s mefurana, m eka i tamna, а pored nje је manja, ali soёna , j edra, ёvrsta , рuл а , m ta da i sve tla. K:1ko le t.o odшiee, tako mlada krtola sve vi ~e krupnja, а s ta ra kopni i un1ire. Krtole su r azlicitog oblika i veblcin e . Jedne su j ajolike, а druge ~apa
sto racvastc. OkrugJe krtole su velicJ ne sitnij eg orah a. One se vBe t1·aie i селе od racvastih vrsta, premda s u i j edne i druge ji ste lek ovd te vrednosti. 1. - О k r u g l е k r t о 1 е daju ove vrs te kacuna : Orchis morio, Orchis m il i taris i Orcl1is mascula. Svi imaju crvene Ш ljubiёaste cvetove i uske li· s toYe. Plata11tlze1·a bijolia ima bele mirisлe cvet ove i ovalne Listove. П. Р r s t а s t е k r t о 1 е se dobijaj,u od kacuna: Orchis maculata i Orcl1is latifolia. U prvog su listovi pegavi, а u dгugog ~irok.i. Gy mnadenia сонореа ima uske 1istove i ljublёaste cvetove. Kod nas najvi~e katuna ima ро pla.niinslcim Livadama i pa!njacima tsuvatima), ёes to и mnos tvu, jedan pored drugog, zajedno sa mrazovcem, ~emeri kom
i
lincuгom.
NARODNA IMENA Narod na ziv'l Or chis morio L ovim imenima: vra.na:k, vr~jak, gorov cvij et, gorocvjjct, divji krornpir, di~eёa mosnjica, jurjevica, jurjevke, k а с u n о Ь i с n i , kaeunak n1i r is11i, kaёji jezik, kokotek, kukovec, kukovica, kukovca, m argar id, otroenik, .pasja јаја, p.asja muda, pasja mudanca, podrimunak, salep} salep-kacuнak1 cepetec, ceptec. Orchi s militaris L. IlalГod naziva: kacun, kacunak, kukovec moS.njica, podrimuna k, cepetec, celadasta ·kukovica. Za Orchis ma.scula L . .narodna imena su : mled ac, salep-kacunak. Za Platanthera blfolia Rsich. narod је daD ova imena : vimenjak, volovod, gorov cV'ijet, dragoljub, konjske uSi, lijepa ъosplca, lije pa frajla, lisiёja muda, mali volovod, muhovnik, musnik, popovi mudi, trolista, tropeг mudan, turski perёin, cepetec, ёe~uljika, spajka. Orchis maculata L. narod naziva: zgancek, iэukrstova nlka, isusova rukn, isusova ~aka, kacunak p egavi, kriiac, knifni koren, k.rstenica, krstova ruka, krstova saka, krs toruka, kukaviёji vez, kukaviёni vez, kukovicno perje, sa rulj a. Orcl1i s latifolia L.: kacunak, moSпjica, sirokolista lwkavica. Gymnadenia c07'lopea R. Br.: vranjak (Vu.k), vranjak orveni ild гuZasti, koёijica, Hjepi p oljs k.i mШ, m os nji ca, mu~ja ku.kavica, pukovca, svraёiji luk, crven i vranji luk. ВЕRВА
1 SPRAVUANJE
Vadi se samo mlada krtola sve dok kacuni cvetaju. Obuёeni Ыljari је \'ad e i p o~lc cvetanj a, j er је tada pr1 inOS veci po§to је m.lada krtola U tO vгeme krupnija, a li _е mor a ·p aziti da se ne kopaju krtole drugog, nelekovitog ili olrovпog Ьi lja. Narocito treba paziti na mrazovac. Da Ьi se sp recilo uni~ tavanj e kacuna na prirodnim nalШsti.ma, treba iћ n a is toш mes tu vaditi svake p ete godine.
LBCE.NJE BIU t::M
594
Iskopanc krtole se ociste od zemlje, operu .u hladnoj vodi, •n anizu na konac ili stave .u mre.Zu, spuste u kljucalu vodu, podrie nekoli.ko minuta dok voda p onovo ne prokljuca ·Иi se vrelom vodom popare. ZaЬim se sto p rc suSe na. promaji, suncu ili sШnici na temperaturi od 70°С. Pomocu kljucale vode krtole gube neprijatan zadah i gorcmu koje one йmaju и svezem stanj u, br:le se osu~e, skrobna zrnca se pretvore и lepa!k, usled cega osusena krtola (salep) postaje prozirna i rotasta. Nepoparene krtole se vrlo sporo suse, pota mne i obicno poplesnive pre nego sto se potpuno osu5e. Кlјиеаlа voda u n i s t i е n z i т е i takav ·s alep se m oie vrlo dugo ouvati. Naj,rise salepa izvozi Bosna. Pasttiri s u glavni sakupljaci. Racionalnom i strucnom organizacijom sabiranja i ra.mnnozavanja kacuna mogli bismo izvoziti jos vise salepa.
IZGI .. ED
OSUЭENIH
KRTOLA SALEPA
Okruglaste, srcolike, katkad kao saka ili sapa racvaste, v т 1о t v r d е, r о z а s t е i ' 'eoma t е sk е (izgledaju tkao sljunak), na povrsini pomalo . pro.ziгne ·k r t о 1 е, dugacke 1-4 ст, а debele 0,5-3 cm. Na vr.hu imaju Ъig od staЬlj icinog pupoljka. Ро ipOvтsini su nepmvilno brazdaste, jarnaste, mestimdce mrezas.t o naborane, а katkad opet skoro glatke ili malo rapave. Боје su ·s ivo-mrke ili belicasto-zute. Vrlo sluzastog i Ьljutavog su и k и s а. Bez miгisa. ODAKLE POTICE tNAZIV SALEP? Salep је od persijskog sahlep ili schalap = 'Sluzav, nю;iv i za krtolice i za topli zimski napitak koji ISe od njih spravlja, Ьilo od vrste roda Orchis ili od .bИ!Skih Gymnadenia, Oph·rys ii Platanthera.
SANTONIN Santonin ј е gla,rni anthelmJilnftJiCni sastojak biljke Artemisia cina Berg Com positae (trava od glista, g1ilstaj ivica, glistnik, тusаЩја, citvar). То је dugovetan grn1ic polupustinjskih stepa Kazahstana. Santonin ј е vrlo dobro ·s redstvo promv glista, а na pantl}ieare nema dejstva. Pod dejstvom santon..ina gliste ISe ·uznemire .i povlace н donje de· love creva odakle se lako izbace nekim :sredstvom za oiscenje. Santonin se ne sme da\'ati duze vremena, jer se sporo lizlucuje iz organizma, niti и dozama ve6im od onih koje prepise lekar. U эlucaju trovanja santoni]nom dolaZJi do poremecaja vida: bolesnik vidi sve predme te zuto obojene, а more da doc.1e i · do znakova oboljenja pribora za varenje. U takvirn slucajevima је potrebno boleэnika uputiti radi ispiranja ze]uca i drugih mera. Ј
SAPUNJACA, BBLONOGA, SAPUN-ТRAVA...
595 SAPUNJACAI BELONOGA, SAPUN-ТRAVA, SAPUN-KOREN, CRVENA SAPONARIJA
SaponaYia officinalis L. -
Caryophyllaceae
Sapunjaca је dug~veena. kitn~asta, ukrasna, zeljasta blljka, visoka 40-80 ст. Ima lepe ГUZICastcrbele kite cvetova, zbog cega se gaji kao cvece. Cveta prekю celog lera. Cela biljka ima sapono21ida ti zato, kad se trlja ·S vodom, jako peni. Koren se kopa od jeseni du proleea, а listovi и junu pre cvetanja ili kad biljka poone c\retati. Koren је dugacak vise od 1О ст, а debeo 4-6 mm. Uzdui је malo naboraл , а spolja је sivo-mrk ili crvenkast. Kora se more lako skinu ti. Stoloni (rizomi) imaju svuda naokolo cvorove od ро dva nas.pramna pupoljka sa oziljcima od otpalih nadz:emnih stabljika i korenja. Rasprostranjenost. - Sapunjaea raste ро vlainim peskov.itim mestima, osobito ро recnim obalama, nanosima i nasipima. Gaji se u nekim zemljama sredЛJje Evrope. Droga. - Koren (Saponariae rubrae radix). Droga se sasto}i od komada ctebeJih do 5 mm, valjkastih, тazgraю.a tih, svetle mrkocrvene Ьоје. Koren saponarije 111а prelomu ne sme biti vlaknast. L u р о m se na preseku vidi kamЬija1ni prsten, izvan njega bela kora, а unutra kao 1 i m u n zu t о d r v о, vr'lo slabo i nejasno zrakasto iScirano. U k u s а је najpre sladunjavog i nagorkog, а kasnije ostavlja osecaj ljut.ine u gr1u. SAPUNJACA: А. CVET; В . PRESEKKORENA VIDEN LUPOM; с. KOREN Zamene. - Razne vrste gipsofile i.maju krupnije i belje korenje. U njima ima vise saponozida. Sastav. - Ima do !Оо/о s а р о n о z i d а, malo smole i gume. Saponozid saponю·ij e sa\Stoji se ug1avnom od neutra1nog s а р о r u Ь r о z i d а, а manje iz s а р о r u Ь r о z i d n е k i s е 1 i n е. ОЬа saponozida su otrovna. S vodom saporubrozid daje ko1oidan rastvor koji ima sva S\Юjstva saponizida: peni. izazi,;a hemolizu eritrocifa, truje ribe itd. S \Юdom iskuvan koren daje tecnost .koja muckanjem oЬilno peni. Upotreba. - Sapunjaca se daje kao eЮspektorans, slicno americkoj drogi senegi. U оЬа svetska rata, и nedostatku senege i drugih prekomorskih saponozidnih sirovina, sЭiponarija, jaglika i jos neke domaee droge bile su upotreЬljavane u Evropi vi~e nego u mirno doba.
596
LBCBNJE BlUEM
L i s t о v i ј с'' е t о '' i sарилјасе tako<1e sad t"Ze mnogo saponina i upose u istu svrhи.
treЬljavaju
Narodna imena. - Osim spomenи tih, evo ј о~ nekoliko narodnih imena: vиёјi li sac~ penavacJ penu~avac, penjaviёe , -sapuni'ka, sapunka, sapun-cicak, safunica, safunjaёa, slinarica, soptшica .
SARSAPARILA, SASAPARILA, SAPARINA, ZAPARINA, BELA UpotгeЬljava
ВША
se osнsen koren (San:a parillae radiл) razruh vr-sta Snzila~t
iz porodice Liliaceae.
U sarsapar.ili ima s а р о n о z i d а . skroba, oksalata, vrlo malo etarskog иlја, Qko 1,2°/о s m о l е, ~ecera i dг. U drog·i ima jos i sitosterola, st ign1asterola, sitosterol-d-glikozida i jedne dikarboksi-kiseline, tzv. sarsapinske kiseline. Delиje diureticпo i ctijaforeticno; utice ла promet materija.
SASA Anemone
pulsatilla L. (Pulsatilla vulgaris Miller) -
Ranunculaceae
Izgled biljke. - Sasa је dugovecna zeljasta biljka , visoka 20-40 ст. Се]а bi1 jka, osobito dok ј е m lada, obrasla је sivim dlakama. Rizom ј е s nazan, vBeglav, skoro crn. Listovi sн vrlo kitnjasto dvojno ·i trojno perasto d(;ljeni. Iz rizoma izbija jedna Ш \rise pra,,ih staЬlji·ka sa ро jednim cvetom na \'rhu. Cvetovi s u gu sto obrasli cиpavim srebrnosiv.im dlakama. Cvetovi sи ljubicasti, usprю'ni ili m.alo povijeni, s pocetka zvonasti, а kasnije se ra~ire. Cveta vrlo rano, и martu i aprilu, kao jedan od prvih divnih vesnika proleca. Rasprostranjenost. canim sиvim mes tima. Svojstva. -
Ро pa~njacima,
Cela blljka
је
ljutog
suvim livadama i
иkusa,
иор~tе
na sun-
otrovna, izaziva pJi.kove i rane.
Droga. - Nadzemni d eo Ьiljke и cvetu (Pulsatillae herba). se syeza Ьiljka, jer sиsenjem brzo gubi lekoyitost.
UpotreЬljava
Sastav. - Ziva biljka sadrzi ranunkulin, 1koji se prili:kom su~enja brzo н1.spada па protoanemo11.in li gHkozu, а zat'im ·s e protoanemontin razlaze na neaklivno jediпj enje anen1onin i a~nemonovu k.iselinu . U sasi ima malo saponinn, tanina i smole. Upotreba. - (Vid. Fitoncidi). Protoanemon·in, istina, ima velikи antiЬak terij•s ku moc, a1i је otrovan i za eoveka: izaziva plikove i rane. Zbog toga se ne preporucuje upotreba sase za lecenje, pгemda se i и nas i и inostranstvн ronekad Jrot'listi u naтodnoj medicini, a li gotovo uvek .s lo~i·m ishodom.
ZaAtlta.- Sasa је и prirodi za~ticena kao retko lepa dekorativna Ьiljka. Bela sasa iH b1·eberina ( Апетопе nemorosa L.) i f.uta sasa ili tuca brebe1ina (A11e1none ranunculoides L). imaju slican sastav i otlrovne su kao .i
pJavicasta sasa.
SAC, SINJ. SELEN. SBLIN. UUPCAC. ..
597
Narodna imena. - Апетоне pulsatilla naгod naziva: velikonoёna ro!a, velikonocnica djedovac, dremandeda, drcmideda, dremnidedo, dгemnice, zvо лј аёа, kosmatjnec, kиcika, ljubicasta sasa, macica, sasa (Vuk) ёukund~da, spankclci, sukundeka. hne1none nemorosa u narodu nazivaju: bela breberina, bijela sasa, Ьijela sumarica, J
SAC, SINJ, SINJAVICA, SILINA, SIRISTARA, GVAD, VRВOLIКA, MOBAR I satis tinctoria L. -
Cruciferae
Sna.Zna, razgramata, dlakava, plavicasta dvogocLisnja zeЪj a:sta biljka, visoka 100-130 ст. Cve tovi su sitni, Zиti, C (otud i ime »siriStara«). Za lek se moze upotreblti samo presЗJn liэt, jer ·susenjem Ьпю izguЬi sumporne heterozide.
SELEN, SELIN, UUPCAC, Levis ticum oficinale Koch -
MILODUН
Urnbelliferae
Veoma mirisna, trajna zeljasta biljka, visoka do 2 m. Koren је vrlo krupan i razgranat. Listovi su tamnozeleni i 2-3 puta perasto deljeni. Cvetovi su udrufeni и stitaste cvasti sYetlol.ute Ьоје. Plodo,,i su pljosnati, 6-7 cm dugacki, sa ostrim rebrima. Gaji se и vrtovima i cesto podivlja, osobito и planins kim predelima. Droga. - Koren i plod (Levistici radix et fructus). Sastav. - U korenu i plodu ima do l<~Jo etarskog ulja, и kome је glavni sastojaJk terpineol. Ima i smole, gume, tanina, secera, skroba i r~n~ih kiselina. U liscu ima do 100 mr;o/o v.itamina С. Upotreba. - Prijatan, aromatiean i Ьezopasan diuretik, stomahik i karmina tiv. Cesto se daje zajedno sa drugim stitaricama za leeenje organa za varenje, mokrenje i disanje. Upala mokracnih puteva: ро 20 g korena selena, Hsta breze i medvee!eg gгozda, lanenog semena i si tnke. Dve ·supene kasike ove smese na 300 g klj ucaie vode i posle dva sata od.liti i popiti и З obroka и toku dana.
LECENJE BIUEM
598
Ostala narodna lmena: belestika, velefdin, velestika, lesandrina, Jubcac, ljubacac, milobud, miloduv, trojevac.
SENA,
КASIJA, ALEКSANDRIJSКA
S ENA, SENEBLET, SENANIKA
Osu~eni
listi6i od nekoliko vrsta Cassia (L eguminosae) koje rastu od Sudana do Ir&na. Sadrfi antrahinonske derivate. Sena se upotreЬljava kao Ыаg Jaksans. S licnog, ali Ыazeg dejstva su mahune od istih vrs ta.
А
в
SENA (SENNAE FOLIUM): А - LIST OD CASSIA ANGUSТIFOLIA, INDUSКA SENA: Б-С ACUTIFOLIA, ALEКSANDRIJSКA SENA; С--С. ANGUSTIFOLlA ARAPSКA SENA: D-C. OBOVATA' Е LISNA DRSКA F - STAВUIКA. - SVE U PRIRODNOJ VELICINI. Н - POPRECNI PRESEK КROZ STAВUiКU OD С. ACUТIFOLIA. G POPRECAN PR.ESEK КROZ USNU DRAКU OD С. ACUТIFOLIA. 12 PUTA UVECANO.
S ENEGA. KVILAJA.
SIUEVINд ...
599
SENEGA, SENEGALSK I КRSTUSAC, АМЕRIСКА ZМIJINA ТRAVA је sapaninska droga koja po tiёe od korena i korenov.ih gla,,a seerлoamcnicke Ьilj ke Polygala seнega L. Polygalaceae. Scnega ј е и nas ces to u ptreЬljavana saponinska d roga. U malim dozama (0,5-1 g) senega ima e kspektorantno dejstvo, а -и 'Jecim (2-6 g) emeticko. Umesto senege u nas sc prcporuc uje нpotreba Гizoma i korena jagorcevine, jer .ima isti llen'lljski
Senega
sas ta v i is to farmakodinamsko dejstvo.
KVILAJA,
РАNАМА,
SAPUN-KORA
Kora od juznoame ria kog drveta Quillai a saponaria Mol . - Rosaceae. Ima clo ISo/o sapon ozida . UpotreЫjava se kao senega i jagorcevina.
SIUEVINA, DEVESIUE,
CRNOBAJКA PLANINSКA, SМUDNJAК, BROSКA
Peucedanum ostruthium Koch -
Umbelliferae
Trrajna zeljasta, veoma m.i!nisna b
~ki m
S IU EVINA
LECENJE BIUJ!M
600
krilat. UpotreЬljavaju se rizom i cela biljka (lmperatoriae r/-:.izoma et herba). U rizomu ima 0,3-I,So/o etarskog ulja (sa 950fo terpena) i gorkih kumarinskih jeilinjenja: imperatorina, izoimpe1·atoriнa, ostn-itina rieucenina ri dr. SHjevina deluje slicno ПU1kvi, angeliki i srodnim Ьilj kama iz porodice stitarica: karminativ, iliuretik, ekspektorans, sudorifik i, pre sve.ga, ka0 neskodlji\70 zeludaCQQ 5redstv0. Slicnog hemijskog sastava i dejstva su ·i druge vrste istog roda koje rastu и nas i narod ih naziva, pored spomenutih imena, jos i ovim: Peucedanum officinale L. (devisinj, divlji koromac, ·m oracina, pukovica, trava od zuba, silj,) Р. alsaticum L. (zuckasta siljevina), Р. carvifolia Vill. (relenkasta silje,,ina, korevina), Р. cervaria Lap. (jelenski koren, jelencica, protivak, bela siljevina, trava od metilja) i dr. Sve se ove wste cene u narodnoj medicini kao sredstva zn jacanje (otud im i ime »siljevina«), jer svojom gorcinon1 i etarskjm uljerтi (terpeni) pojaeavaju lucenje zeludacnog soka, povecavaju apetit, olaksavaju vareпje hrane i uopS.te p0\10ljno deluju na organizam. Cvcta od juna do avgusta. Plod
је
SITAN PELEN, BANATSKI PELEN, ISTOCNI ILI RIMSKI PELIN, ODSENAC
Artemisia pontica L.- Compos.iitae Sitan pelen ima sitno izdelj ene, gotovo bele l·ilstice od dlaka mekill kao parnuk. Gaji se и Italiji i Francuskoj, jer sluzi za fabri~kaciju gorkih rakija (absent, veгmut). Sastav i upotreba su isti kao oЬicnog pelena, ali .izgleda da је manje skodljiv, jer и svom etaгskom ulju ima manje otrovnog ketona tujona
SITNICA, SIPANICA, KILAVICA Нerniaria
glabra L. -
Saryophyllaceae
Kod nas је ima ро suvim i pescanim mestima. Nekad obraste ро kan1enu kao mahovina, jer nema uspravnih staЬljika. Si~tnica је mala, n eugledna, kozmopolitska Ыljka. StaЬljika је ро zemlji polegla, do 20 cm dugacka, veon1a r~granata, ima '' rlo sitne, jajaosto-duguljaste, naspramne, gole (Herniaria glabra) ili dlak~ve (Н. /1.irsuta) histice celog oboda -i bez drske. Situsni, jedva primetni, neugledni zeleno-zuckasti cvetiCi skupljeni su ро deseta·k zajedno и pazuhu lista. Sveza bilj ka nema mirisa, а suva т i r i s е slabo na k и т а r i n. U k us а је nagorkog i nesto malo lju1og i slanog. Gajenje, razmnoiavanje. - Preporucuje se razmnozavanje sitnice ро zapustenim mestima, jer se kod nas nikad ne sakupi dovoljno, ра se mora u\юziti. Nema nik~ih zahteva и pogledu zemlje i klime. Sitnica svuda uspeva. Najbolje је razmnozavanje semenom na mestima gde divlje raste: na lakim, pes-
SLATКA
PAPRAT, OSLAD .. .
601
ko,•itim zemlji~tima. Seje. se rano и prolece oma~ke Ш и redovc na razmaku oko 30 ст. Jedina obrada sastoj i se и cis6enju od korova. Za 1 hektar pot· геЬnо је 3 kg semena. КlijaYost sen1ena traje oko 2-3 godine. Procenat klija\юsti је
Gko
7Оо; 0 •
Berba. - Sitnica se Ьеге leti, za vreme cvetanja. Bere se cela biljka u C\'e tu. Ne treba ј~ cupati iz zemlje, jer је sitruca dugoveёna biljka, nego је ~ triCi makazama. Iz istog korena izbljaju narednih godina nove biljcice. Uzabгana biljka se ocisti od zemlje i susi pod krovom ла promaji. Od 5 kg siro\te dobija se 1 kg suve biljke. lse~ena
droga, na primer u cajevima, poznaje se ро delicima oble i koncaste staЬlji'ke, sitnim listicima i cveticima. Poznaje se i ро ukusu, mi· r·isu i ро mnogobrojnim oksalatnim druzama koje se mikroskopom vide u listu. Sastav. - SadгZi oko 3:()/u t r i t е rp е n s k о g s а р о n о z i d а, koji se hidrolizom razlaie na kvilaja kiselinu, ramnozu, galaktozu i glikozu. Ima k um а r i n а i njegovih deroivata: u т Ь е1 i f е r о n а i h е r n i а r i n а (metil-umbeliferona). Sadrzi k v е r с i t о z id а, r u t о z i d а i drugih flaYonoidnih heterozida, do 0,60/о cvrstog etaгskog ulja i vrlo malo alkaloida nepoznate SIТNICA grade. Upotreba. - Upotrebljava se kao ёај (oЬicno pomesзn sa lis6em medvedeg grozda) za lecenje urogenitalnih orgaпa, kao diu,r etik pri oboljenju besike i stvaranjLt ·k amenciea. Re<1e se daje и obliku ekstrakta ili sirupa. .Metilшnbeliferonu se pripisuje umiruju6e dejstvo droge na muskulaturu mokracne besike. 1. Diuretic11i сај: ро 10 g s.itnice, breze i korema zecjeg trna, 30 g llista med,,edeg grozda, ро 1 g persunovog ploda i nane. Dve supene kasike sme~e popari se sa 400 g kljucale vode, ostavi 2 sata i pije umesto vode. 2. Upala-1nokracnih puteva: ро 20 g s.itnice, breze, medvedeg grozda, koгena selena i lanenog semena, kao pod 1. З. Cistit: ро 40 g lista breze i medvedeg grozda i 20 g sitnice. Tri supene kasi.ke na 1 l itaп:' kljucale vode, Ј<ао pod 1. Ostala narodna imena: janjee zelje, jarica, jezero-zrnatka, priputnica, travn od kile, turska zitnica, tllrska trava. SLАТКА
PAPRAT, OSLAD, SLADIC
Polypodium vulgare L. -
Polypodiaceae
Slatka paprat је vгlo rasprostгanjena biljka. Raste ро sumama, na stenama, panjev.ima i s tarim zidovima. Iz podzemne, oЬicno vodoravne staЬljike (rizoma) izbijaju veliki, u spravni, kozasti, perasto izdeljeni listovi, dugacki 20--40 ст.
LECENJE. BIUBM
602
Droga. - Rizom, sa koga su odstranjeni ostaci lisnih drzaka, korenje i ljuskas•t·i listiCi (polypodii rhizoma), dolazi u promet u ko madima dugackim 4-12 cm, debeJim 3-8 mm i nesto splj o~ten.im. Na njima se s gornje strane isticu tupim kandzama ili trnj.u slicni ostaci drzaka, а s donje oziljci ods tranjenih korencica. Rlzom је spolja tamno mrkocrven, а iznutra s v е t 1 о z е l е n - ako n.ije star. Droga је slabog, neprijatnog mirisa na uzezeno ulje. U k u s а ј е s pocetka slatkog, а za tim ljutog i nagoгkog. Zbog slatkog ukusa, mnogi, пarocito pastiri i deca, kopaju rirom i sirovog ga povazdan jedu (otud naziv slatka paprat). Sastav. - Slatka paprat sa·drzi do 4D/o t а n i n а, s mole, o ko 8О/о m asnog ulja, oko 5{)/u secera, ma'Пitola, do 200/о g 1i с е r i z 1i n а, zatJim skroba, be1aн cevine, sluzi i kalcijum-rnalata. lТpotreba.
U narodu slatka papr.at sluzi kao e kspektorans, antia~5 tma · tik i diuretik; ро drugim је laksans. Leklerk (1912) tvrdi da ga је s иs pehom иpotreЬlja\'aO kao holagog i da је sиva droga aktivnija od svezeg rizoma. U skolskoj n1e dicini se danas malo ili ni·kako ne upotreЬljava, а nekad је davan za lecenje obolelih organa za disanje, narocito protiv bronbltisa i tuberkuloze. - Slatka pa prat deluje slicno slaktom korenu. Hronieni zatvor: 20 g slatke papratri., 10 g s·l atkog korena i 5 g aпgelike pomesa se Ј kuva и poklopljenom sиdu 15 minиta, ostav.i celu noc, zasladi medom i izj.u tra pre jela odjednom popije.
-
Ostala narodna imena: blag-paprat, dubnja pa~prat, dubova zelenica, kapljaeak, lezibaba, mali praprot, .paprac, papraca, sladacak, slatka bujad, sladovec, slatka poprat, tuina •t rava, tu.Ъn·i koren.
SLATKI KOREN, SLADIC, SLATKO DRVCE, SLATKO BILJE, GOSPINO BILJE, GLICIRICA
Glycyrrhiza glabra L. -
Papili'onaceae
Sladic је dugovecna, vrlo otporna zeljasta biljka sa izvanredno snainim, razvijenim i zilavim, drvenastim korenovim ISistemom, koji zalazi du1boko U zemlju obrazu}u.Ci u njoj jaku i s1ozenu mrezu »Zila« ~korenja i s·tolona, rizoma). Moze doziveti starost do 20 i vise godina i tada se moze dobiti vi~e od 5 kg >'korenja« od jedne biljke. Ш mnogoglavog, vi~ekrakog, snainog, odrvenjenog, otpornog i debelog rizoma izbija na povrSinu zemlje nekoliko staЬljika, okomito и zemJju pгost ili malo razgranat koren, а vodoravno i koso kroz zemlju na sve strane se sire i gтanaju stoloni, podzemne vre~e. Stolona obicno ima 2-5, ali se опi u zemlji dalje granaju i sire. Vodoravne vreze, koje su Ьlize povrsini zemJje, na pojedinim mestima tz clankova, sHcno zt1baci, obrazuju nove biljke na taj nacin sto izпad iemlje daju stablj.ike, okomito и zemlju 'korenje, а vodoravno i koso novи m·rezu s1olona. 1 tako se iz godine u godin·u taj lanac razmnozavanja siri na sve strane, sladjc se spontano razvija vegetativnim pиtem veoma brzo i posle nekoliko godina pocinje sve brie i јасе da osvaja sve vece povrsine zako-
rovljavajuci zemljiste и tolikoj meri da ga moguce uniStiti.
је
posle vrlo tesko, mestimicno i ne-
SLAТКI
KORВN,
SLADIC. ..
603
~а stolonjrna se javlja tanko korenje razlicite deЫjine i duzine. а na koren~u kгtolasta zadeЬljanja, slicno kao i na karenju drugih bil!jaka iz iste P?rod1ce. ~еz:эа tome, ~ladic vezuje indiferenlni attnosferski azot i na taj naCin •popravlJa 1 obogacuJe zemljiste azotnim jedi.njenjima. . Iz rizo~a, k~ji ј~ i5pod same .po.vrsine zemlje, svakog proleca izbi.fa ро n ekoliko staЬlJika VIsokt.Ь 1-2 m. D·lVlJa, а osobito gajena Ьiljka, u gustorn sklo~u. obrazuje z Ь i ј е n i t ·е s k о р r о h о d а n с е s t а r, koji na prvi pogled l1c1 ла mla du bagremovu surnicu. StaЬJji.ke sи dcЬljine malog prsta, zilave, drvenaste i otporne, obrasle liscem koje је slicno bagremovom, ali ј е sitnije. Obicno ima 13 perasto rasporedenih liэki. One sи ро оЬоdи cele. Lisce је pod prstima grubo i vrlo lepljivo. Cvetovi sи sitrri, ljubicaste Ьоје i graderui kao ј и ostalih papilionacea. Casica је cevaJSta, dvoz.uba i zupcasta. Kгunica је ЬledoljuЬicasta. Ima 10 prasnika, od koj ih је jedan slobodan; iznad prasnika se vidi povijen gornji deo tucka. Plot.l је mala mahuna mrke Ьоје, pljosnata, vrlo cvrsta ~ 1cozaSita, тараvа i gruba pod prstima. Cveta и јиlн i avgustи.
Latinsko lme sladica ili slatkog korena је Glycyrrhiza glabra. Potice od вrckog glykys=sladak i rrhiza=lkoren јет је koren biljke veoma sladak. Glabt'a na lati!I1Skom znaci gola. I •narodna imena u nas иkаzији na to da narod zna da је »korenje« ove biljke slatko, da lici na mali bagrem. То se vid.i i iz stranih imen a: solodkovij iJi Jakiricnij koren (ruski), liquirizia (tal.) reglisse (franc.), liquorice (engl.), Sйssholz .(nет.) i dr. Rasp-rostranjenost sladlca kod nas. - Sladic sam dosad zabelezio kod Sla nkamena, Beocina, Cerevica, Kanjize, Novog Веееја, Horgosa, Male Dale, Srps·kog Krstиr!l i jos na ne~im mestima иz Tisu prema madaгskoj g1-anici. Na Sajlov:u, b1izu Novog Sada, ima podivljalog sladica ро visokoj peskovitoj oba1i •s tarog rukavca Dunava. Pocetkom јиnа 1948. nasao sam neko1iko stotina strukova sladica kod seJa Glisiceva, Ьlizи Kavadara, u Makedoniji, pored dгuma, nedaleko od reke I~uda Mara, na peskovitom humoznom recnom nanosu, na jednoj njiv·i pod jecmom. I to bi Ьiо ostatak Jedne kultиre sladica, jer starosedeoci kazи da је njiva pripadala nekom uglednom Turcinu, koji se pre 1912. god. odselio и Tиr s ku. Na njivi. se godinama gaje razni usevi, ali pored svega toga sladic n-ije Ьiо unИten.
Gajenje. - SJadic se gaji ili, bolje reci, jos cesce razmnozava kao medicinska Ьiljka u S,panij1, manje и Kalabriji, na Siciliji, и juinoj Francuskoj, Engleskoj i u nekim drugim evropskim zemljama, ali и manjim kolicinama. U SAD se sladic poc jnje gajiti naveliko, jer se koren sve vise trazi -i droga se mora иvozHi za industrijн raznih napitaka, duvana za Zv~kanje itd. Sastav.- U svezem korenu ima oko 2О/о n1ineralnih i oko 0,4 do 1О/о Inasnih шaterija, do SOo/o vlage, do 300/о s.kroba, malo manitola, asparagina, gorkih ma terij a, do 4'1/о saharoze, jedan flavonski heterozid (1~ikv.iritozid) kojli hidrolizom da1e glikozu, гamnorz;u i dilii.droksi-flavanon. Slast i lekovitost korena poticн pre svega od 1:гiteгpens,i
604
LECENJE BlUEM
ga је izolovati и cistom stanju, jer se prilikom ekst·rakcije lako raspada. Godine 1950. Kos telo је и SAD и sladicu otkrio е s t r о g е n е h о r т о n е s t е r oi d _n е g r а d е, zbog cega је ova stara droga, u nekim zemljama napиs tena, odJ ednom <1 о Ь i l а р r v о r а z r e d n i z n а с а ј u m е d i с i n i. nau~noj mediclnl. - Slatki ·koren U!lazi u sastav plиcnih caUpotreЫjava se kao Ыаgо sredstvo za iskasljavanje i protiv nadimanja и
Upotreba u
jeva. trbuhu. Ulazi и sastav raznih lekova za organe za vaгenje .i disanje. Prasak sluzi и apotekama za posi1p anje pilula. Suv ekstrakt i prasak upotreЫjavaju se za izradu rnase za pilule, а u veterinarskoj medicin.i ulazi u sastav nekih pilиla. UpotreЫjava se u oЬliku tecnog ekstrakta, uglavnom kao sladak korigens иme sto sirupa u lekovitim miksturama. Najveci deo svezeg korena ~Sluzi za proizvodnju »g 1 i с i n а« i Succus Liquiritiae (tzv. »crni see&«): kao palac debeli komadi, slicni pecatnom voskи, ali crni i osobitog, vrlo slatkog ukusa; grejanjem se razmeksaju; u vodi se potpuno, ali mutno rastvaraju. Crni seeer је бesto falsifikovan. Slatkim korenom slade pivo, razne penusave limunade i druga pica. U SAD ga mnogo •trose za izradu duvana za zvakanje. Upotreba sladica nekad i sad. - Istor.ija upotrebe s·l atkog korena vrlo је zanirnljiva. То је jedna od najstarijbl1 lekovitih biljaka ne samo evropskih vec i induske i kineske n1edicine vec vise hiljada godina, i to bez prestanka. Koliku su rnu vaznost pripi~Sivali vidi se ро tome sto ga svi klasicni i kasn·ije srednjovekovni medicinski pisci navode i preporucuju uglavnom za lecenje organa za varenje i ctisanje, dakle, isto kao i danasnja eksperimenta1na naucna medicina. Slatki koren su upotreЫjavali kao slatku materiju jos stari narodi oko Sredozemnog mora i u istocnoj Aziji. Teofrast i Dioskorid 1p oznavali s·u zgusnut sok i upotreЫjavali drogu za leeenje oгgana za disanje i protiv kaslja (Radix dulcis u Latina). U sredпUem vek:u gaj•io se u Italiji, а krajem XVI veka u Engleskoj i Nemaokoj. Krajem proslog i pocetkom ovog veka, pojavom smtetskih lekova, а zatim Yitamina, hormona i antiЫotika, slatki koren је Ыо prilicno napusten i zaboravlj~en, ba·r u skolskoj medicini. Medutim, narod.na medicina tli, bolje i tacнij e reeeno, varoski ·sve t nije napustio > >fijaker prasak«. Tek 1964. god. zahvaljujuci upornom radu nekoliko generacija jedne ugledne г.potekarske porodice iz Holandije, slatki koren је vracen u terapiju, јет је pl·iшcceno nje govo pO\Юlj.no delovanje u leeenju cira и zelucu. То је bila prekretnica za ovu klasicnu lekovitu Ыljku i ona se danas sve vise koristi za izradu velikog broja patentiranih farmaceutskih prepara-ta sa izmisljenim imenima. Utvrdeno је, naime, da i o.na topla zuta Ьоја slatkog korena nije samo Ьоја, nego i lek i da potice od tzv. f 1 а v о n s ..k i h jedinjenja koja deluju protiv upala sluzokoze i doprinose lece.nju cira и zelucu. Naglom porastи vrednosti slatkog korena bio је uzrok velika potraznja pos]e rata. Turska i susedn.e zemlj·e rpos1e ra1a izvoze stotine blljada tona sl~ dica samo и SAD, ali ne toliko za spravljanje lekova, nego kao эredstvo koJe daj~e svojstven i trazen UkttS duvana za zvakanje. Мi uvozimo sladic, а mofemo ga gajilni, podmiт.ivati sopstvene potrebe i viskove izvozi ti.
SLATКJ KORВN,
SI.ADtC .. .
605
Kad se tome doda da је sladic jedna od najjevtinijih i najefikasniji11 bio· loski/1 mera и borbi protiv klizanja zemljista i eroz.ije - onda se јо~ v.i~e moze sh,,atдtii zasto smo ocilnah pos1e rata tinili sve da se ova tako vafna biljka pot ne gajiti i kod nas. Eto kako је posle vise hiljada godina иpotrebe, ali bez hemijskog poznavanja, и sladicu dokazano sta u njemu deluj.e lekovito. Godine 1933. doktor Lekleгk, jedan od najvecih fitoterapeuta ХХ. veka, dokazao је e~perimentalno da slatki koren smanjuje grceve i bolove koji nastaju od lekova koji se upotreЫjavaju kao energicna sred&tva protiv zatvora, tzv. ·purgativna sгedstva. Inace, i u naЭim i и ino.SJtranim apotekan1a, а ·isto tako i u industriji leko,,a i najraznovrsnijih napitaka za иZivanje, osobito penu~avih, redovno se kao sred..stvo za maskiranje neprijatnih ukusa i za zasladivanje upotreЬljava slatki koren, а јо~ vi5e nJegov ek'Strakt, koji se manje-vHe proizvodi и ItaHji, na Siciliji, Kalabriji, и jufпoj Francuskoj i и Ukrajini. Те remlje su glavni snabdevaci celog sveta kako cvrstim tako i teбnim ekstraktom dobijenim iscrplj.ivanjem slatkog korena pomocu vode i razbla.Zenog amonijaka.
' CAJNE SMESE SA SLATKIM KORENOM
U apotekama, а pogotovu u Biljnoj apoteci u Beogradu morete dobiti slatki koren, а isto tako i razne me~ane Ca.jeve od kvalitetnih lekovitih biljaka za leeenje raznih bolesti. Svaka faпnakopeja и svetu ima svoje smese sastavljenc od tra•v a koje jedna drugoj pomazи, pojacavaju Ьlagotvorno lekovito dejstvo svake biljoke pojed.Шacno tako da cajna smesa mnogo efikasnije i potpи nije delиje nego svaka lekovita biljka posebno uzeta. Evo nekoliko tak,,ih sme~a koje se ,kori~te и naucnoj medicini i farmaciji u Evropi i na drugim kontinentima.
PROTIV GASTRITA (ZAPALJENJA ZELUDACNE SLUZNICE)
1. Je dnaki delov.i slatkog korena (iseckanog da ne Ьиdе krupniji od psenicnog zrna), •korena belog sleza (isto tako sitno iseckanog), cveta kamilice i korena (rizoma) zubace - sve se pomesa i сиvа u najlonskoj kesi na hladnom mestи. Za pojedJnce dovoljno је ako se pomesa ро 20 g od svake biljke, а z:.1 vise osoba и domacinstvu treba uzeti vi5e. Tri рuле supene kasike popari se s pola litra kljиcale vode, odmah poklopi i ostavi celu noc da se kiseli, da voda izvuce lekovite sastojke iz biljaka. Sutгadan se odliva i pije, umesto vode, 'J)rotiv gas-trita. 2. Мnogim bolesnicima pomogla је i ova smesa trava: ро 100 g slatkog korena, pitome nane i korena Ьelog sleza i crnog gaveza. SpraVlja se, cuva i upotreЬljava .kao i sme~a pod 1. 3. Мnogim bolesnicima dobro је cinila i ova sm~a t-rava (moze se dobiti и Biljnoj apoteci): ро 100 g pitome nane i maticnjaka, cveta kamilice, lista zalfije i s•latkog korena. Spravlja se i pij-e kao еај pod 1.
LE.CENJE BIU L.\1
606
PROTIV ZATVORA, TVRDE, NEUREDNE STOLICE
4. Sto grama s1atkog koren.a, 150 g kore k.ruSine ii ро 50 g kima, anisa i moraca. Dve бupe.ne ka5ik.e ove sme~ popar.i se sa 300 g kljucale vode, dobro poklopi, drzi na kraju stednjaka (ali da ne vri) 2 sata, ostavi сео dan da se ekstrahuje i uveee popije da bi se sutradan imala normalna stolica. 5. Sto grama slatkog ..korena, 100 g kore kгusime, 200 g iseckanih suvih sljiva i 200 g moraca. Dve ·supene kasike ·k uvati 15 minuta u poklop1jenom sudu, ostaviti nakraj stednjaka i uvece piti .kao сај ·p od 4. 6. Za osetljive оsоЬе: .ро 100 g lane nog semena i korena belog sleza i ро 50 g slatkog korena, kore kгu'Sine, moraca i nane. Spravlja -se i upotreЬljava kao сај pod 4. 7. Za nervozne i slabih iivaca: ро 50 g slatkog korena, korena omana, gaveza i odoljena, cveta kamilice, belog sleza i lavanduJe i 100 g kore krusine. Biljna apoteka ima za ovu bolest i druge mesane cajeve. 8. u svim nasim i inostranim apotekama vekovima se spravlja cuv~na smesa protiv zatvora, lenjih creva i raznih tegoba и crevima, Liquiritiae pulvis. Тај aromatican pra5ak sv.o.jstvenog mi,r isa i ukиsa u raznim farmakopejama 4ma тaznu recepturu, ali је и njemu glavni lekoviti sastojak slatki koren. Sastoji se od samlevenog slat•k og korena (15-200/о) , samlevenog lisca ili, jos bolje, plodova sene (15-20О/о), samlevenih p1odova moraca ili anisa (oko 15()/о), preciseenog apotekarskog sumpora (10°/о) i secera (5()1/о). U novije vreme dodajи se i sarnleveni cvetovi kamilice (Biljna apoteka и Beogradu), sto se pokazalo Vlrlo kooisno, osobito za osetljJve оsоЬе. ёAJEVI
ZA
ISКASLJAVANJE
U svetэkoj farmakomedicinskoj literaturi ima vHe kompozicija cajeva и kojima је jedan od glavnih sastojaka slatkJ tkoren, jer ova lekovita biljka ima saponozida ~jectinjenja koja pene u vodi, slicno sapunu) koji najmanje draZe, za ·razlikи od rnnogih drugih takode saponinskih biljaka, veoma vafnih za terapiju, a1i ciji saponozidi drafe organe za disanje u toj meri da se boleбniku vise odmafe no s to ти se pomafe. Evo smese trava koje sи Ьlage, ne nadrafuju, vec uЬlafиju: 9. Sto grama slatkog korena, 100 g korena belog sleza, ро 50 g lista i· cveta belog sleza, 100 g lista podbela i 100 g moraca. Tri 1kasike caj-ne sme.Se popari se s pola litra klj.u cale vode, smesta poklopi, posle 2 sata ocedi i pije сај umesto vocLe, pre jela nezasladen, а posle jela zasladen C\'etnim, lipovim ili bagremovim medom. САЈ ZA LECENJE ZAPALJENJA JEZIКA (GLOSITIS)
То је upala sJuznice jezika. Moze biti akutna ili hroniena. »Sare« na ј~
.
zikи kod ove bolesti eesto podsecaju na granic:e na nekoj geografskoj kart'l, ра se naziva »geografski jezik«, sto se cesto javlja kod prooskolske dece.
је
Dobro је
iz.vrstan
jesti kvasac, limиn, p5enicne klice ( »Trivit« iz S~b~tic~ koncentrat svih faktora vitamina В), а istovremeno 1Spl!fati
SLACICA BBLA
607
usta i pi1i сај nacinjen od 100 g slatkog korena, koji se kuva pola sata u jednorn Jitru \!Ode i ostavi da se prohladi. Mlakim ~jem treba ispirati us ta (jezik) .i ёај progutati. Ovo najvBe upotreЬJjavaju zene u Francuskoj, u klimakterijumu. SIRUP SA SLADICEM Pome.Sajи
se j ednaki delovi tecnog ekstrakta sladica (sJatkog korena), divlj eg kestena i majkine dusice, ра se ta smesa zasladi sirupom od visanja ili od mз lina. Ovo је vrlo prijatan napitak, koji cak i deca, koja inace nerado piju lekove, uzimajи s velikirn zadovoljstvorn. Deci se daje ла dva do tri sata ро jedna kafena, а odraslim supena kasika.
SLACICA BELA
Sinapis alba L. -
Cruciferae
Upotreba. - Bela slaбica se upo· treЬljava za dгaZenje koze. Trosi se vise za izradи »Slacice«, senfa, dakle, kao zacin, osobito и sevemoj i zapadnoj Evropi. Sluii i za cedenje masnog иlја. Cela zrna 'Se иpotreЬljavaj и i protiv zatvora (mehanicko delovanje sluzi). Bela slacica је odlicno sredstvo za 'konzeгv.isanje namirnica. Ne sarno sto se hrana dobro сиvа vec је slaёica uz to i vrlo ukusan i ne5kodlj~v konzervans. Kad se seme bele slaёice potopi u vodu, ono nabubri i otpиSta mnogo s 1 u z i, koja potice od spoljnog sloja semene ljuske. Kad se и vodi smrvi, daje zutu emuJziju ljutog иkusa, ali n е m а m i r i s а, jer proizvod hidrolize s.inalbozida ne vetгi, ne daje etarsko ulje. Kad se seme fvace, .ресе kao crna slacica. Sastav. - Serne Ьеlе slaёice ima oko 300/ 0 m а ..s n о g u 1 ј' а, oko 25°/о belancevlna, oko 25о/о s l u z i, eлzirna т i r о z i n а i oko 2,So/o s i n а 1 Ь i п а SLAClCA BELA ili s i n а 1 Ь о z i d а, od koga potice ljut ukus sernena i koji se pod uticajem mirozina i u prisиstvu vode razlaZe па s i n а n i n i druge sastojke. Ostala narodna tmena: Ьеlа gorjuSica, bela gorusica, Ьeli renof, gorusnica, gorёica, mu§tarda, \SeDf, "Sladёica, slaёica.
608
LECENJB BIUBM
SLACICA CRNA
Brassica nigra Koch -
Cгuciferae
Mnoge biljke lju tog ukusa i b ez mirisa, kad se fvacu, otpu~ taju svojstven ljurt miris koji drazi) gusu i ресе. Ovo potic e od senevo lnih Hi sumpoгillh hete rozida, koji se pod uticajem enz:ima m i r о z i n а z е (т i r oz i n а) hidro]jzuju na tredukcione secer e i is.parljive tecnosti ljutog mirisa koje d·raie, izazivaju suzenje, а na .slшnici i kozi crvenilo, osecaj topline i plikove (kad se .strиZe ren, secka luk, jede s1acica i sl.). U maloj kolicini izazivaju apetit. Senevoli imaju ogromnu
antimikrobnu
тос
(fiton-
cidi). То su najee~ce navodoniOпe kiseЊne:
eэtri
izotiocijaS=C=NH. Glavni ·predstaiVni'k senevolnih aglikona је etarsko ulje dobijeno od samlevenog i fermentiranog (u pri's ustvu hladne vode) ·semena crne s lacice destilacijom s vodenom parom, Aetheroleum Sinapis nigrae) kQje se sastoj.i od a~litlsenevola ili alil-izo-tiocijanid·a . Senevolnib heterozida ima и mnogim Ьiljtkama, pogotovu onim iz porodice Cruciferae, zatim Resedaceae) Capparidaceae, Tropaeolaceae)
Рарауасеае
i dr.
S i nd go: о z i d Иi sinig11iJn је senevol111i heterozid koji је prvi izdvojen. Pod uticajem enzima mirozinaze, koja se nalazi и odvojeпim 6ebl:jama u semenu slacioe sinigrozid se razlaze na glikozu, alilsenevol i kalijum k.iseli sulfat. Gotovo svi senevoli su lako isparljivi i zbog toga dеlији •r ev,ulzivno, lokalno d rare, osim senevola s i n а 1 Ь о z i d а (bele slacke) koji је vrlo malo i>5~parCRNA SLACKд Jj;iv i zbog toga ima SJlaЬo revu111i·v no dej•St•VO. Gajenje cme sla~ice. - SlaCica se gaji, а raste i divlja i poludivlja bezmalo ро oeloj Zemljinoj kugli. Slacica је jednogoc\i~nja bHjika, v.i:soka do 1 m. Cveta sitnim zutim cvetovima od maja do avgu.sta. Crna slacica је danalS prava kulturna bilj:ka. Gaji se u znatni'm kolici.nama, narocito и Holandiji, Ind.ijJ, SSSR-4il, SAD, Ita1tjd, Nemaokoj, Francuskoj, а kod nas najvise и Vojvodini. Holandija proizvodi najtboljи slacicи. Indija i Jufnoafric ka Unija su и novije vreme najveci konkuren.ti evropskoj drogi. Na Istoku, naroCJto и SSSR-и gajj .se Brassica juncea (L.) Czern. i prodaje pod .imemom ruske iLi ISa,reptan~Ske slacioe za izradu etaгskog ulja i »slacice« (moutarde, Senf). 1
SLACICЛ
CRNA
609
Slacica traii h umoznu, dobru, sitnu, laku zemlj1u preko · zime uzoranu i polozзj dobro zastieen od hladnih vetrova. Neposredno dubrenje staj-
skim dubretom nije ipreporuclji\'0. Najbolja је zemlja u staroj snazi, posle krompira i d rugih okopavJi11a. Moze se na hektar zemje Ьaciti do 600 kg superfosfata i l.i do 200 kg salitre. Seje se rano u p roleee ili vee kraje m zime ako ј е v•re m e pogodno. Sctva, obrзda .i S\te ost alo је kao za uljanu repicu. Seje se oko 10 kg na hektar na rastojanj u od 30 Х 30 ст. KlijaYost seme na traje 3-5 godina i iznosi oko 85О/ 0 • S u m р о r n а ci u Ь r i v а (gips) povecavaju procenat sumpornog he terozida. tetva. - Zanje se и leto dok ј е staЬljika јо~ zele na, kad LiSce pocne opada ti i k ad ljuske poiu te, а sеш е t.: do nj im ljuskam a postane mrko. Zanje se nocu, za rose d a se seme ne bi o mlatilo. Snopici se o stave 10-15 dana u krstinama i kamaram a da se osuse ј zatim vrse ili mlati kao pasulj. Sv.aka ljuska d!n1a d esetak zma. S jednog hE"~k tara se dob ija oko 1.000 kg semena. Se· m e Se OSUSi na t avanu kao zito i ces to lopata da se ne bi upalilo, dok se po tp uno ne osusi . lzgled semena. - Zrelo i osuseno 3 seme slacice ј е okruglasto, tn rkocrvena, S HEMA POPRECNOG PRESEКA sitno, и preoпi lю svega 1-1,6 ·mm veSEMENA SLACICE : 1. SEMENI ОМОТАС, liko. Lu pom se vidi kalro ј е veoma fino 2. KOТILEDON I , 3. E МВRION i prюril no mreiasto-jamasto n а Ь о r ал о. Na preseku semena vidi se lupom zuto-zelenkasta uljasta k 1 i с а sa d\':1 ve)j ka k о t i Ј е d о n а s а v i ј е n а je d an oko dirugog k а о о 1 и с i. U o tџoru o''og oluka vidi se obrnut, valjkast, pov.ijen korencic. Ро kotiledo ni ma su и jednom redu nanizani sitni sudovni snopioi. U vod.i seme postaje sluzavo .i sk lisko i mrezasti nabori iseeznu, jer e pisperm jako nabubri usled ''eli ke kolicine s 1 u z i. Slacicno seme ј е Ьеz mirisa. Me(lutim , kad se z v а с е, ukusa је u pocctku ulj astog, nagorkog i na kiiSelog, а zatim је ukusa i mirisa vrlo Ij.u tog, ресе, gusi i р а 1 i. Тај is ti ljuti miris oseti se kad se se me и prah stuca i pokvas i vodom (slaci crю ulje, alil-iz<>-sulfocijanid). Bra§no. - Kad se slacit no bra§no (samleveno seme, pokvasj vodom, mora otpu~tati vr lo ljut miris koji izaziva suze. Ovaj mirio se ne more ja\'iti ako prasak (ili seme) prelij emo kljucalom vodom, kiselino m, bazama ili alkoho lom, jcr tada cnzim mirozi n ne moze delovati, ne moze doci do hidroJize sinigrozid a . S lacicno brasno iz koga је e trom i1i p e trole trom odstranjeno masno ulje ima belicas tu boju, bolje se c uva jer ISe ле u~e~e i aktivn ije ј е. Kad se prokuva 1 g slacicnog brasna u 50 ест vode i filtruje, teёnos t, kad se ohladi, ne sn1e popla,·iti s jodnim ras tvorom (sk rob). Slacicno seme mora da ti najmanje 0,7о/о. a lil-izo-sulfocija nida .
LBCENJE
610
ВШЕМ
Sastav. - U slacicnom semenu ima oko S(J/o s i n i g r о z i d а (sinicini Q}Of o do l,З(Ј/о etarskog ulja. Ima јо~ i oko 32О/0 m а s n о g u 1 ј а, do 25(Ј/о belanёevina, do 200/о s 1 u z i, enzima т .i r о z i n а i tragova gгina), ~to
sinalЬozida.
U slacicnom ulju ima 9()1Jfo alil-izo-sulfocijanida. Prema tome, s1acicno etarsko и.lје n е р о '5 t о ј i u s е m е n u s 1 о. Ь О d йЈ О, kao StO је tO s1ucaj ~ vecinom drugih etarskih u1ja U bilju, nego је vezano u obl.~ku heteГ021ida !Гaэtvorenog u svim celtijama koje ne sadr-Ze enzima mirozina. Zato se hi·d·ro1iza i oslobodavanje ulja ne mogu odigrati и netaknutom semenи, jer su m i r о z i n i s i n i g r о z i d 1 о k а 1 i z о v а n i u raz l i.Citim, odvojendm celijama. Etarэko u1je se d()Ьija destilacijom iz semena, koje је prethodno samleveno i cedenjem opod pritiskom oslobolteno masnog ulja, а zatim macerovano и hladnoj vodi! Ovo ulje је bezbojna .Ш Zи6kasta, bist•ra tecnost, 1 ј и t о g i р r о d о r n о g m i r Ј s а, izaziva suzenje, jako dra.Zi sluzokofu, koza pocrveni i jav1jaju se p1rilkovi, ра cak i rane; Шusa vr1o ljutog. Rastvara se и ablroho1u i etru, malo и wdi; и vodenon1 rastvoru se Ьгzо raspada. Odre4lvanje alllsenevola. - V·rednost crne s lacice odreduje se prema procentu ISinigrozida, а ovaj se jzracunava na osnovu odredivanja alilsenevo1a. Tacan post1..11pak od·rediv.anja opisan је u faгmakopej.i .
ue
UPOTREBA SLACICE Domaclnstva s decom u kuct treba uvek da lmaju semena slaclce
Slacieno brasno deluje samo ako је sveze. Zbog toga u Юuci .tгеЬа cиvati ccl
SlaCiono seme i u1je su sreds~ za dra:Zenje koze: revulziv, rubefaciens (izaziva crvenilo koze), а ako se d·rii duie na kozi, more izazvati i plikove, dakle, i vezikans. U vecoj dozi droga је otrovna; izaziva povгacanje. Upotrebljava ·se i kao zaein, а narocito kao izvгsno sreds.tvo za konzervisanje. namir. nica, jer deluje aнtibakterijski. Sveie spгav1jeno s 1 а с i с n о Ь r а s n о (Farina Sinapis) је fu6kastoze1enkaste Ьоје. Od n.jega se naOini .kasa и vodi, meme na laneno pla·t no i stavi na telo kao oblog. Kad poene јасе peci, skine ISe i to mesto namзZe masnim uljem da se uЬlaZi Ьоl .i эрrеее neprijatne posledice ираlе koze. Charta sinapisata, h а т t d ј а s а s 1 а с i с о m, sliOпo se upotreЬljava. Pre nego sto se prilepi rna h'Ш'tijи, i2 sla6ienog brзSna se odstmllli masno ulje. 5 1 а c .i с111 i sр i r i t u s (Spiritus sinapisatus) saddi 2°/о etaгskog ulja. SJicno se 1.JJPOtreЬljava. Slaeicno bra5no -se upo1Jreb1java и razni.•m obo1jenjJma 01rgana za disanje, kao: bronhitisa, lakseg zapaljenja рlиса, zapaljenja plucne maгamice (suvog ili s izlivom). Najcesce se upotreЫjarva ·u oЬliku obloga iH k·u pke. Slacicni oЬlog (prozganica, prozik) prav.i se ovako: na litaг mlake '\:Odc (oko 36°) stave se dve sake slacicnog brasna. Kad slacica poene da pu.Sta ljи tinи (sto se poznaje ро parama koje stipaju za nos i za oei), u tu sme.Sи se
SL..AC ICA CRNA
611
potopi car~av Hi pelena (prema uzrastu deteta). Tim pokva~enim ёar~avom se bolesnik obvije oko grudi ј leda, а ruke ostanu slobodne. Preko toga se st avi suv flaneJs-lci Ca.rsav i pod tim se bolesnik ostavi 3-5 minuta. Ako ј е slacica dobra, za to vre me sva koza pocrveni. Zato treba brzo skinuti oЬlog, kofu oprati mlakom vodom da ne Ьi ро nj oj ostala s lepljena slaёica, k oja n1oze da st\'OГi opekotine. Kozu nam azati sveiim jestivim ulj em da ne bi do~lo do s tvaranja p likova i rana. Takav oЬlog ne t•reba davati ce-Sce od 1-2 puta dae\rno, i to ISamo ро savetu lekaгa.
S/acicna kupka: u vodu ·koja ј е spremljena za kup anje potope se dve sake ~laёjcnog brasna, stavlje.nog u kesicu od tan1kog platna. Voda treba da ima oko 40°С. Kad se oseti ljut miJГis , stavi se boles.nik u vodu i ostavi 5-10 шinuta, sto za\llisJ od dejs tva slaeice. Каd koza pocrvenJ, opere se obiёnom vodom, dobro osusi i namaie uljem ; bolesnik t·reba posle toga da lezi u post eJji. Deci i osetl jiv im osobam a, da bi se uЬlaZ.ilo en ergicno •nadгaZajno dejstvo slacicnog b rasna, na pokvasenu slaёicnu ћa rtiju Ш na pokvaseno brзSno na pJatnu doda se lanenog bra.Sna, razume se, potpuno svefe samlevenog! Je dnostavno se lkas ikom pospe svuda podjednako. Svojom sJ.uzi i masnim uljem laneno brasno vrlo Ьlagotvorno deluje, uЬlaiuje bol i spreeava pojavu opekotina, mehurova i rana. U slucajevima kome, apopleksije , reumatizma i raznih grёeva razmuti se 30-40 g svezeg slaCicnog braSI!la u 1 litar mlake vode (oko 30°С) i u ton\e drie ruke ili noge. . Unut raSпja u potreba slacice је reda, .i tu ~е mor a blti јо~ opreznjji! Tako Је, pore d ostalog, slacica zajedno s renom bila glavni sastojak antiskm-butitnog vina.. U zapad,n oj Evropi jos se эpravlj a mesani сај u kome ima 60 g stucan.og slacicnog .semena, 60 g nastruganog 1torel!a rena i 30 g limunove kore. Ov.o se S\'e s tavi u lonac, popari s d va litra klj ~e vode, berme Hcki poklopi i ostavi 20 sati. Od ovoga se uzima З puta dnevno ро jedna solja kao sredstvo koje poj::tcava mokrenje i pomaze osobam a ciji su bubrezi oboleli. Najcesce se шi ma s me dom , j er је onda lek prijatniji. I za s poljnu, а pogo tovo za unutrasnju up otre bu slacice, pita ti le kara. Slaёiё.no
etarsko ulje. - Ovo etarэko ulj е ј е vrlo efikasno i energicno a:n.tisepticno i paraziticidno sredstvo, ali је opasno, t e u rukama nestrucnjaka moze izazvati te5ka tro\ranja, ра cak i sm rt! Zbog tcga se ovo ulje u apotekam a drii pod kljuoem i izdaje se samo na l ekaгski recept. U apote karna ј u farmaceu Ьskoj in dustriji od slacicnog ulja se spravlja velik broj raznih lekova , ali se oni smeju upotrebiti jedino i iskljucivo ро savetu lekara. Upotreba na svoju r u1ku, nestruёno i neznalacki, eesto izaziva nezeljene posled ice koje se, ako bolesni.k prezivi, te~ko lece. Od 4 grama slacicnog ulja zec ugine za nepuna dva sata, а od 15 gr ama za syega 15 minuta. Akti\'Пi sastojak slacicnog etarskog ttlja (alil-izotiocijanid) ima mali molekul i zbog toga brzo prodire u sve or gane, а izluёuje se preko pluca i mokracom. · A 11 tiЬakterijska moc slacicnog etarsk og ulja је vrlo velika; Cak ~ u razЫaienju od 1:300.000 zaus tavlja razvoj veCine zarazn·ih . klica. Otud oprav-
612
LECBN.JE BIUBM
dana upotreba tzv. senfa i1i mutarda kao za~ina i dodatka uz mnoga jela, osobito slana. Ljиtina sla~ice deluje, dakle, pre,rentivno.
Slacicni spiritus spravЪja se u apotekarna kod nas i svuda u svetu. То 1°/o-ni lli 2°/о-Ш. rastvor sla~i~nog et.aгskog иlја и ~istom (Ш 80-900/o-nom) alkoholи. Moze se upotreЬljavati, ali samo spolja umesto sla~icne karte i oЬloga, аН vrlo oprezno. Cim \Se oseti toplina, odmah treba to mesto na telи oprati i namazati svefim иljem da bi se spre~ilo crvenilo i opekotine. је najce~ce
Pr<>tiv reиmatizma i slicnih oboljenja, upot.reЬljavaju se, osim slaё.icnog spiritu·s a, .i r.azne emulzije, linime nta, pomade, lekov.ite rnasti kojima se mazu bolna mesta na telu. Upotreba -slacice, njenog bra.Sna i etaтskog иlја и veterinskoj mecticini јо~ је cesea i raznovrsn~ja nego u humanoj medicini. Razume se da se i ovde mot~ju pтeduzeti sve mere opreznosti. M asno ulje se doblja indrustrijski .iz semena ome slaoice. Ced'enje ili ekslrakdja је vrlo rentabilna, ·jer эlacica ima v:ise od ЗОо/о masnog ulja koje se иpotreЬljava za ishranu i и raz.ne industrijske svrhe.
blarodna lmena. - Osim imenз: crna бlacica, musta.rda i senf postoje i druga narodna Uпena, npr.: ardalj, gorusica, ognjica, mustarda, mШtar, hardat itd.
SLEZ BELI, PITOMI SUEZ, SLEZOVINA, SUEZ, SLIZ, BELODUN, DILJ, LINJA
Altheae officinalis L. -
Malvaceae
Dugovecna, lepa upadljiva reljasta biljka, visoka 1-2 m. Cela ЬПјkа је <>bras la gustim svilastim dlakama, tako da su listovi srebrnoЬelicasti i pod prs!ima kao kadifa meki. StaЫjika је ргаvа, jednostavn-a ili razgranata i pri dnu odгvenjena. Lilstov.i su spiralno poredani, а iz n}ihov:ih pazuha pri vrhu staЫjike 1 i ogranaka izbijaju ·kite Ь е 1 о 1r u zi с а s t i h, 1- 2 cm velikih, lepih с v е t о v а. Cveta preko celog leta. Listovi ISa gornjeg dela stabljike su jajasti i na osnovi klinasti, sa srednjeg de]a ISU neSto malo .krupniji i trokraki, na osnovi zaobljeni i1i srcasti, а list.ovi sa donjeg dela staЬljike •su najveCi 1(do 10 cm), petokrakJ, i imaju najdиZu drSku, dugaoku skoro lkao lisna ploea. Rub LiS1ta је ·nejednako zupeast, zacepljen na 3-5 mesta; ima isto toliko pt'stastih nerava, istaknutih na nali~ju. Listovi su dosta deЬeli, laki, kao k а d i f а m е ·k i od gustih, belih, zvezdastjh, dugih i mekih dlaka. Li.st је belicasto-zelene Ьоје, b ez mlrisa i s l uz а s t о g u k u s а. Nasa farrnal.-opeja propisuje koren i list belog sleza. Narod upotrebljava i с v е t , Flos Althaeae. Bere se let!i ро vrlo suvom vremenu, kad spadnc rosa, i brzo osШi na .p romaji ili u susnici. Nestrucno i nehatno osuseni i bгa ni cvetovi potarnne i poplesnive. Celija sa ISluzi ima svuda, а najvi~ u mezofilu krunicnih ј u donjoj epidermi ca~icnih listica. Hemi}ski sastav i upotreba slicni su kao kod lista i korena.
SLEZ BELI,
PIТOMI
SUEZ.. .
613
!'-aspгostranjenost. -. Misli se da је Ьeli s lez poreklom iz zemalja oko ~aspiJSkog, ~~о? i ist~~niћ delova Sredozemskog mora. Odatle se rasirio
.
t.:a ~ u Au straLIJU 1 Am~пku. U mnogim zemljama zapad ne i srednje Evrope .zb~g kогена, lt.sta i cveta, koj i se upotreьtjavaj u u medicini. U nas g~ HaJVJ ~e ~ ро recntm os tгvima i ritovima pored Tirse, Dunava, Save i drugth reka. Vol1 la~u, d uboku, vlafnu zemlj u, а najvi§e rreёni nanos, koji је po-
gaJ1 s.e
vremeno popJavlJen . Gajenj~, raznu:tof.avanje 1 nek~m d'rugJ~ ~ernlJ~ma .sve se
berba. - U Belgiji, Francuskoj , Nemaёkoj i y.i5e upotreЬljava koren od о р 1 е m е n ј е n е g а Ј. е n е Ь 1.1Ј ~е, Jer Ј е m eks1, m esnatij i, deЬljj , jednolicnij i, nije tako zilav 1 s а d r z11 v 1 sе s l u z Ј o d d ivljeg. Izborom varijeteta, zemlje, dubriva, naёina ob rade i drugim agrotehnicki m radovima dob ijene ~s u izvesn e sorte b elog sleza. Кора se prve ili dr uge godi ne u jesen. Nasa r е с n а о s t r v а, tzv. а d е i r i t о v i, vodoplavo zem jiste, najbolja s u mesta za gaj enje ili r а zm n о za v а n ј е ove vafne b ilj.ke. .
Na 1 he kta r potrebno ј е 1 kg semena. Воlј е i b rie se dode do koristi rasaёlivanJem mladiћ izdeljenih glava s pupolj cima. One se mogu u jesen utrapiti ра u proleee r asaditi. Kod nas pored re ka s-am a voda raznosi i seje slez. N~ 1 hekta r rpotrebno ј е oko 70.000 sadnica na rastojanju 50 х 50 cm . Sa 1 hekta ra doЬij a se oko 1.200 kg li:sta , 1.500-2.000 kg korena i o ko 125 kg cveta. Bolj i prinos је s lakog, p eskovitog rastresHog zemlj ista (recni nanosi) dttbrenog p epelom i dobro pregorelim stajskim duЪretom ili sa 1.500 kg vestackog du,b reta u kome ima 12 de1ova azota, 16 ,d elova fosfora i 20 delova kalijuma. BELI SLEZ Koren jskopa n prve godine је najbolj i, jer ,s ad rzi najv.iSe ·sluzi. Starenjem p ostaje, i~Stana, sve deЬlji, ali sve tvrdi, vlaknastiji, drvenastiji i losiji. Iz semena izvedena bil}ka ima kratak rjzom iz koga re gra na nekoliko podjednakih mesnatih i belo-zuckaэt·ih koreno,,a debelih oko 3 cm , ра i deЬlj ih. Post o se korcn izvadi i odse6e deЬlje kor enje, glava se razrere na onol)ko delova koИko na njo j ima pupoljaka, vтati u zemlju ~ zatгpa na ·r astoj anju 50 х 50 cm da bi n ar~dne godine dala novo korenje. Rizom vremenom postaje sve •krupnij~ Ј viseglav. IDa bi 5е dobila sto lepSa i iЬolja dl!"oga, kor enje se m or.a odmah postQ је iskopano ocistiti od ze mlje, oprati, odseci sporedno -sit no ·k oгenje, ·S't ru ganj em pomoeu rюfa oguliti i osu5iti 5to brie na te1nrperaturi od 60 do 70°С da druga ne bi poplesnivila ili dobila neprijatan ukus i tamпu b oju. Seckanje korena vгSi se posle su~nja.
LE.CENJE. BIUEM
614
Cesto se de sa,·a da nestrucni biljari s~e koren na suvise visokoj temperatuгi, zbog cega koren potamni, а slttz i skrob se nшloze. Ili suAe neogu1jeno korenje. Nedostaci. - U skladistima osusen koren b elog 1Sleza vrlo cesto izbuse insekti. Kad se koren 'Potopi u vodu, na .povrsinu isplivaj.и beti~sti crvici. Takvи drogu treba иnistiti , а pros to riju i ambalafu podvrgnuti dezinsekciji. tfpotreba korena belog sleza u nau~noj medlcinl. - Beli sJez se u nas i u .inostranstvu vrl o mnogo иpotreЬljava. ZЬog velike koliciпe izvrsne s luzi daje se .protiv upala organa za disanje ~ zdrela, interno ili za ispiranje guse i nosa u оЫikи m ~с е r а t а: iбeckan koren drZ:i ISe oko d v а s а t а u 111 а d n о ј \! о d i (nikako и kljucaloj) i za to vreme cesce promeSз. Na taj nac.iп se ekstrahuje samo s1uz. Kuvanje korena (dekokot) nije dobro, jer se time izv]aci i skrob, tecnost је gusca, ali је mutnija i brzo se pokvari, uskisne. Skrob је balas t, ruje Jek. Као vrlo Ьlago sltшno sredstvo daje ·se i protiv proli~a, za zapkanje mokracnoiJolnih ,o rgana, za klizrne, za oЬloge na upaljena n1esta itd. Ulazi u sas tav raznih grudnih cajeva, koje jrzradиju apoteke u nas i u tudini. Cesto se и razne miksture protiv tkaslja dodaje sirup od belog sleza, naroOito u decjoj praksi. Pra.Sak, dobijen mlevenjem i prosejavanjem korena oolog sleza, UlpOtreЫjava se za posipanje pilula i za izradu raznih poslastica i lekova.
Sastav. - U koreпu belog sleza ima oko 30-ЗSО/о s 1 u z i, oko 100/ 0 р е k t i n а, oko 35О/о s k r о Ь а, do !Оо/о .s а h а r О (ј.. е, malo invertnog se· cera, oko 2tJ/ 0 as.paragina, betaina, 1,5ОЈо masnog ulja i dr. Pepela ostavljз najvi5e ?о/о; u ререlи ima mnogo fosfata. Slнz se rastvara и hladnoj vodi i hidrolizom daje glikozи, galaktozu i ·ksilozи. NajvJSe sluzi ima и oktobru, na krajи vegetacije, zbog cega koren и to doba valja vaditi.
CAJEVI Cajevi za lakse iska~ljavanje i uЬlaiavanje nadramja. - 1. Ро 50 g korena b elog sleza, moraca i lis ta podЬela se pomesa . Jedna 1supena kasika te tnesavine popari se sa 200 g kljucale vode, · poklopi i posle 2 sata toplo !pije ро jedna .ka.Sika S\'akih 10-15 minuta. Za'Sladitfi sirupom od visanja ili maИna.
2. Ро 50 g korena i lista belog sleza, lista bokvice i podbela, i rnoraca se pomesa. Spravlja se i pije kao сај ~pod 1. З . Ро 50 g korena i cveta iЬelog sleza, lista podbela i pitome nane i cveta kашПiсе se pomesa. Spravlja se i pije kao сај pod 1. Ovaj сај је mi.risan, ра se preporиcuje osetljivijim osobama. 4. Ро 50 g koreлa, lista i cveta belog ·sle-za se pome~a. Ovatj еај se ne kиva, nego •s e drij и vodi 2-3 sata na obicnoj temperaturi i posle pije. I ovaj lek se zasladuje s irupom od \lisanja, riblzla Jli malina da Ьi bio prijatniji, јег је s lez sluzav, Ыjutav i otuian, ра ga mnoge osobe ne podnose.
SLВZ BELI, PITOMI SUBZ ...
615
Сај ~ Ietenje up~e mo~racnlh puteva. - 5. Ро 50 g korena belog sleza, bre;ovog ~ ~s~ovog ltsta, l1sta medvedeg grozda, zalfije i ra&tavica se pomesa. Сеt1п kas1ke ove smese se popari sa ро1а litra kljucale vode i poslc 2-3 sata odlije i pije 4-5 puta dnevno ро 1 casa. . .6 .. Ро 50 g korena belog sleza, lanenog semena brezovog i boroviёnog l1 sta 1 lis-ta od m edvedeg grozda se pomesa i upotreЬljava kao ёај pod 5.
Protiv prollva. - 7. Р о 50 g korena, lista i cveta belog sleza, lista podbel~, crnog .sl~za, kupine i pitome nane se pornesa. Pet ka.Sika ёаја se popari 1 lнrom kljucale vode, poklopi i posle 3 sata ocedi i pije nezaslad.en ume-
.sto vode.
8. Deci se daje ias ta sme5a, a1i se doda jos 50 g karnilice. Sluz od belog sleza. - 9. Koren belog sleza se ne sme kuvati. Jedna kasjka sitno zdroЬljenog korena Ьelog sleza prelije se ба 200 g hladne vode i drzj 2-3 sata na obicnoj temperaturi ёеsсе mesajuCi. OdliJe se i tom s luzi se gгglja i па kraju popije. Za lecenje upaJe grkJjana. - 10. Pedeset grзma korena belog sleza, 30 g slatkog 'korena, 10 g korena ljubicice i 40 g lista podbela se pome5a. Tri kasike саја se popari sa pola ~.itra lcljueale vode i роэlе 3 sata odlije, grg1ja i pije u toku dana. 11 . Deci se daje isti еај, ali mu se doda jos i 50 g 'k amilice.
Sirup od belog sleza. - 12. Pedeset grama korena belog sleza drfi se 12 sati u 300 g hladne vode na oblcnoj temperaturi. Od1ije se i pomesa ·sa 1 kg meda ili siл.ьра od mal.ine, visnje Пi r.ilbizle. Mora 5е cu'Vati na hladnom mestu, jer se brzo kvari. Pije
ISe
na 2 •s ata
ро
1
kзsika.
Pastile za ivakanje. - Potrosnja belog sleza ·raste paralelno sa razvojem induiStrije i velikih gradova. Sve vece kolicine belog sleza troSe fabrike l:>oэnbona, pastHa, gume za hrakaa1je ~ drugih sredstava za Шiv·anje. U na.s је proizvodnja i pot rosnja p astila s ·Ьelim sle:rom vrlo mala, а to је steta. Istorija. - Beli slez је jedna od naj$tarijih lekovitilh biljaka. I Teofrast (371-287. pre na5e ere) ga preporucuje •kao lekovitu biljku, .а osobHo Dioskorid koji u svom klasicnom delu De Materia Medica, pisanom 77. ,god. I veka. daje uputstva о upotrebl belog sleza i dr.u gog bilja. ·Karlo VeHki је 812. god . .и svojim Kapitularima narredio da se beli slez 1nora gaji1:i na svim driavnim imanji.nш njegove prostrane imperije, а mi posle jedanaest i ро vekova jos to ne Cinimo na na.Sim poljskim dobrima, jer ne mozemo da se )>ubedimo«. Bell slez је lek, moze Ьltt 1 hrana, ра ~ 1 otrov. - U osusenom korenu beJog sleza ima vrlo mnogo hranljivih materija, oko 75f1/o raznih ugljenih hidrata. Zbog toga је on vrlo valan izvor skroba i secera u 5lucaju gladi i 1-ata, jer u nuzdi moze da posluzi za spravljanje hrane. Beti slez је ·p otpuno neotrovan, neskodljiv, ра ipak od njega mnoge zene umiru. Zasiljenim korenom belog sleza neoprezne ,ј neobave5tene zene izazivaju роЬаёај. Posto је koren uvek prljav, redovno dolazi do sepse (trovanja krvi), koja se cesto zavrsava 'S mrcu. Na ovu opasnu upotrebu Ьelog sleza kod
LECENJE BJUEM
616
nas se ne obraca bezmalo nikakva painja. Eto јо~ jcdnog ktasiёnog primer~ gde vrlo va.Zna i potpuno neskodljiva lekovita biljka moze blti smrtonosлa ako ~е ne upotreЬi za ono za sta treba da se koristi.
SLEZ CRNI CVET CRNOG SLEZA
Malva silvestris L. -
Mal,,aceae
Crni slez је najobicnija biljka, ras.prostranjena od SiЬira do Кара, ро naselj.ima, utrinama i poljanarna. Ро ulicama nasih ravnicarskih sela ne ' 'idi se skoro nikakva druga trava do crni slez, slezovaca ili guscija trava. U Belgiji, Nemackoj i drugde gaji se jedna odlika velikog sleza. Malva silvestris var. glabra zbog lepih, 1kгupnil1, kao v~no crvenih cvetova, koji su.Seпjem poplave. С v е с е crnog sleza se 1 b ere kad је potpuno rascvetano, ро su\·om vremenu i Ьгzо susi i susnici zagгejanoj na 40-50° С. Cvetovi su oЬicno ruzicasto-ljubicasti, а susenjen1 pomodre. Ispod easice nalaze se tri rasljasta, cek ~n,j a\•a, siljasta, uzduz prugasta Hstica spoljasnje casice. Casica је na petoro razdeljena, rasljasta, obrasla vecim racvЭJStim .i manjim z v е z d а s t i m d 1 а k а т а. Pet krupnih listica 3-4 puta ·s u dUZ.i od casice, klinasti, obratno jajasti, na obodu uгezaлi, na dnu suzeni и kratak klin, gde su belicasto dlaka,,j i srasli s mnogobrojnim jednobra tskim prasnicima. Plodnica ј е okrugfa, spljostena i ima rnnogo pregrada; deca је rado jedu i nazivajи је »pogaCice«. Osim navedenih dlaka, na cvetи ima i zlezdastil1 glavicastih dlaka. Mil
LIST CRNOG SLEZA Lisce se bere kad је Ьil}ka и cvetu, od dve vrste crnog s)eza, velikog i malog. Lisce је okrиglo; pri dnu malo srca·s to izrezano ili bubгezas to i 1ma dнgacke drSke, Эiroko је oko 8 cm, ima 5-7 prstas.to poredanih •n erava i oLlgovarajuCi broj krisaka ili је nejasno i~Scepano; ро rubu је dvojno zupcasto·reckasto. Gornja sн·ana lista је tamnozelena, а donja је Ьleda i pomalo dlakava. List је .ьеz mirisa, а и k и s а ј е s 1 и z а s t о g i pomalo oporog. Listovi velikQg 5~leza sи malo krupniji od malog.
SMIUE, SMIU,
CМIUE . SMOКVA .
..
617
Sadrii s 1 и z i i malo t а n i n а. List crnog sleza ulazi и sastav plucnih caje,ra . Malo se upo tr·ct)ljava cak ј и na rodnoj medicini. Slez se upotreЬljava za lek od najdavnijih vremena. Tako ga vec Diosko· r id ј Plinije preporucиjи kao sredstvo za izlиcivanJe sluz.i. za uЬlalavanje kaslja. Semenke sи ceru1i kao afrodizijak (sredstvo za povecanje polne moci).
Narodna lmena: velika slezovaёa, veliki sljez, ' 'eliki sljez, gиscernjak, c1ivja s kиra, divj.i papel, divji slez, divji slezenovc, dovji papel, klobcicovje, planinski Sliz/ Slez, IS}iz, slijez, sljez, sljez, srcru klobиk, cureca trava, cиrcija tra,ra, crni sljez, crni sljez.
SMILJE, SMILJ, CMILJE
Helichrysum arenarium DC. - Compositae Trajna zeljasta Ьiljka sivkaste Ьоје od oЬilja vunastih dlaka. StaЬljika је ' ' isoka 10-40 ст, иsprюrna, nerazgranjena, obras lэ duguljastim listovima, а на \'rhu nosi nekoliko zulih glavica.tStih cvasti. Cveta leti. Raste na pesku. UpotreЬljavaju se cvetne glavice kad se cvetovi pocnu otvarati (Н elichrysi, Gпapl1alii flos). Jma flavonslci.h heterozida, tanina, эmole, goгk.ih materija, oko 0,4~/о etarskog ulja i drugih nedovoljno proнeenih sastojaka. Omiljeno narodno C\te6e i lek za lecenje zuci (za izbacivanje zucnog kamena) i organa za mokrenje: З supene kasike cveta popafli se sa pola litra kljucale vodel poklopi, ostavi celu noc i sutradan popije u З doze pre jela. Ostala narodna lmena: zuto smilje, zlatnocvita tra\'a, zneljek, laska kamilica, marjetica, sneljek. SHcnog sasta\'a ј dejstva su i druge domace Virste smilja: Н elichrysюn orie11tale DC. (kozja metica, magriZ, neven, sempr.ica, smilje, cmilje), Н. b1·acceatum А. W. (slamno cvece, crveno smilje), Н. italicum Don. (Ьеlа brada, Ьilo zelje, bllobrada, molova roza, moljacak, s}edina, smilj, smi1je, cmilje, crnilj) i dr. Sve imaju izraiena antiЬakterijska svojstva (vid. Fitoncidi) .
SMOKVA, SMOKVENICA, SMOKVINA, SMOKOVNICA, FIGOVINA
Ficus carica L. -
SМОК.А,
Moraceae
Smokva 1raste djvlje i gaji se и nas u Dalrnaoiji i Mcrkedoniji и obblku gustog grma ili dгveta. Ima kгupne, tamnozelene, dubok.o ~.izdeljene listove koZ:ne konzistencije. Uspeva i na najrn.rSa\rijem tlu, na Ьj1utom kr~u.
LECENJE BIUEM
618
Gaj.i se narocito mnogo ро zemljan1a oko Sredozemnog mora i u drugim toplim predelima. Glavni proizvozaci smokve sи Mala Azija, Gr6ka 1 ~pa nija. Ima vise odlika pitome ~ diVlje smakve. Smokva је nepravi, ISlozen, mesлat plod и oЬliku k•rtlske, vrlo slatkog иkUISa. Puna је sirtnog ·semena. Zel~n plod ima mnogo mleenog soka. Suva smokva .sadm do 500/о i n v е r t n о g s е с е т а (tnema saharoze), zaflim organs.kih kisebl:na, S{J/o peЮtina, malo masnih i proteinskih materija i oko 20D/o vlage. Jede se presna ,ј sиSena, c~to posuta brasnom. Zabelciena је jos и egipatskim medicinskim ·spisima kao lek. Smokva је purgans i ekspe'ktorans. Ul~ u sastav grudnih cajeva. Daje se i s listom ·sene i ·s dгugim laJksancijama. U na.s se bez razloga malo upotrebljava. Prfena smokva slufi kao zamena ili dodatak kafi zbog vrlo prijatnog mirisa i ukusa. Smokva је dobra i zdтava hrana, .I ek i poslastica.
SМRDUIVA
KOPRIVA,
.мR.ТVА
KOPRIVA,
KONOPLJENКA,
Galeo psis dubia Leers ( = Galeo psis ochroleuca Lam.) -
ZEBRAT
LaЬiatae
JednogodiSnja bilj.ka, visoka do 50 ст. Cela biljka је dlakava. I.Jistovi su 3-6 ст dиgacki ј 1-3 сш siroki, meki, ovalni, ро obodu nazиЫjeni, sa istaknи tom 1perastorn nervatнrom na nalicjи. Cvetovi s·u zиti, udru.Zeni и prjvidnim prsljenovima. Cveta od ј.иlа do oktobra. Raste na pesrkovitom zemljistu, kamenjaru, и grm1j.и, pored useva.
Droga.- Gornja polovima b1ljke 1U cvetи (Galeopsidis herba). Sastav. - Sadrii б do 90/о tanina, saponina, do 1°/о silikata, malo etarskog ulja, smole, fi toэterola, rnasnih kiselina, holina i stahidrina.
SMRDUlVA KOPRIVA
Upotreba. - P~rotiv plt1· cnog katara s gustim sekretom, suvog kaslja, bronhitisa., aS'tme. Narodni lek. Ulazi и sasttav mesanih plucnih i diuretieni.h cajeva. Slicnog sastava li dejstva su i druge domace vrste
SOFORA, JAPANSКA SOFORA. ..
619
!stog roda: .Galeopsis tetrahit L. (srba, smrdljiva kopriva), G. ladanum L. (nнtva kopг1va, smrdeea Zigavica, smrdljiva kopriva, srba) i dr.
SOFORA, JAPANSКA SOFORA,
Sophora japonica L. -
JAPANSКI
BAGREN
Papilionaceae
Sadi .se kod nas na javnim mestima kao dekorativno drvo koje ima gusttl krunu i zelene grane. Li.stovi su •perasto deljeni kao u bagrema. Cvetovi s u s.itni, belieasti, udruzeni u velike metlice. Plod је socna valjkasta mahuna dugacka do 6 ст. Cveta u avgtlstu. Poreklom је iz Ј арапа, Mandzurije .i Кine.
Droga. - Ј о~ neotvoreni cvetni pupoljci, rede list (Sophorae flos er folium). Sastav. - Za sada najbogatiji prirodni izvor r u t о z i d а ili r u t i n а (10-200/о); u liscи i mladim granama ima do 5fJ/o ovog flavonskog ћetero zida. Rиtina ima i и nekim drugim biljkama, aLi znatno manje: tl rиti (Ruta graveolens, u njoj је Ј otkriv~н i ро njoj dobio ime), и zovi (Sambucus nigra), heljdi (Fagopyrum esculentum) i dr.
Upotreba. - Glavnina d~roge se иpotrehljava za indиs t·rij skи ekstrakciju rutina, leka koji иtice na otpornost kapi'lara i na njihovu propustljivost. Cvet se moze uzimati na vise nacina: ро 30 kapi ti.rъkture 3--4 puta dnevno '(20 g cveta drzi se u 1ОО g 7~/о alkohola) ili se cvet zdrobi u prah i s medom uzima ро pola grama 3-4 SOFORЛ puta dnevno. Rutin smanjuje krtost i povecava propustljivost kapilara, ра se upotreЬljava za leeenj e raznih k•r vavljenja i za sprecavanje .p rskamja .krvnrih ~udo,,a. Rutin uopste smanjuje propustljivost povгSinэkih slojeva celija. Nedostatak vitamina Р (citirana) u organizmu 'Prouzrokuje smanjenu otpornost kapilaгa (postaju krti, lomljivi, prS>kaju), sto tSe uzimanjem rutina popravlja. \ fazno је napome nuti da rutin nije skodljiv i da se biljke s rutinom mogu upotreЫjavati Ьеz bojazni. Ru tin se upotreЬljava za lecenje veteg broja bolesti и kojima је povecana naklonost k·rvavljenju (ili ono vec postoji) kao posledica smanjene otpornosti ka.pilara zbog njihove krtosti.
620
LECBNJB BIUEM
SRDAёiCA, SRDAёAC, SRёENICA, SRёANIK,
KOPRIVA OD SRCA, KOPRIVICA
Leonurus cardiaca L. -
Labiatae
Trajna zeljasta t>iljka, visoka 50-130 cm. StaЫjika је razgranata, eet\'oгoug lasta, cesto ljubicastocrvena i dlakava. Listovi su izde\jeni na 5--7 reinjeva i nazuЫjeni; gornje 1isce је manje deljeno. Cvetovi su crveni ili ru.Zicasti, sitni, sakupljeni и pazиscima pricvetnih listova pri vrhu stablj ike i grana. c,,eta od juna do septemЬra. Raste pored pиteva. Upotreblja,,a se Ьiljka и cvetu (Leonuri l1erba). Sadrzi gorku materijи leol'llд 1'i1", do 7°/о taniнa, oko 0,05~/о alkaJoida nepoznate grade, saponozida i etarskog ulja . .Narodni lek protiv grceva i za u·redivanje neuredne menstruacije, lupanja srca (otud blljci i latinsko ime), teskog mokrenja i malokгvnosti. Uzima ~е pre jela vise puta dnevno сај (50 g na 1 litar kljucale vode), praska (1 kasika u casici crnog ''ina) ili tinkture (1 kafena kasicica). Cesce se detje u smesi s drugim drogan1a za umirivarzje, sa odoljenom i maticnja,kom.
SRCOPUC Antennaria dioica Gaentmer (Gnaphaliurn dioicum L.) -
Compositae
IzgJed biljke. - Dugoveёna zeljasta mala biljka, visoka 5-25 cm. sivosrebrnasta od oЬilja vш1astih dlaka. Iz razgranatog .pcleglog rizoma izЬij aj u rozett· mnogobrojлih jezicastih listova koj.i sи .s lica zeleno-belicasti, а s oaJicja beLo vunasti. Na vrhu stabljika su cvasti ~sa cvetnim glavicama velicine 6-9 rnm. Biljka је dvodoma (dioica); zenske cvasti su svetlocrvene, а hern1afroditne bele, retko ·kad crvenkaste. Cveta od maja do jula, а u planiпi do septembra.
Rasprostranjenost. vati do 2.500 т visine.
Suvi planinski, ·rede brdski pasnjaci,
osoЬito
su-
Droga. - Cvetne gla,rice (Arztenrzariae flos), osoЬi.to zenske jer se vise cene, rede nadzemni deo biljke u cvetu (Arztem-zariae herba). Bere se pocetkoп1 leta i brzo osasi. Ako se beru cvetne staЬljike, onda ih treba vezati u kitice, nanizat.i na kanap i sиSiti na promaji. Mora se paziti da se ocuva Ј ера ziva crvena Ьоја cveta. Sastav. - Tanini, alkaloidi, etarsko ulje, smola, karoten, fitosteroli, vilaпun С. BiJjka nije dovoljno proucena. Upotreba. - Narodni lek u raznim evropskim zemljama za 1ecenje n1nogih unutrasnjih .bolesti. Pojacava lLtcenje Z.uC.i, zeludacnog i pankreasnog soka. Upotп:Ьljava se kuo holagog pri oboJjenjima zucnih 'Pиteva, а и smesi s mahuнama od paJSulja proti"' secerne bolesti. Najcesee se upotreblja,~a kao sastojak tzv. »cvetnog plucnog саја<< koji se pije kao сај za lakSe iskasljavanje:
SRCOPUC
621
1. Cvetni plucni сај: pomeSa. se 10 g cveta srcopuca, ljublcice, podbela, belog i crnog sleza, turcinka, trandavilja i divizme; З. s upene kэ.Sike ove sme~ popari se s pola litra kljucale vode, poklopi i posle 15 minuta odlije, zasladi 1nedom i pije toplo svaka 2 sata ро 1 ka~iku. 2. Cir teluca i dvanae.s topalacrzog creva: 50 g sroopuca, 90 g slatkog korena i 60 g C\1 eta kantariona- tpomeSa se. Tri supene ·kasike ovog саја kuvati 10 minuta u poklopljenom sudu и pola litra vode, ostaviti З 5ata da se ekstrahuj~e i piti urnes to vode najmanje 2 meseca. Gnaphalium ttligirzosum L. 1е jednogodisrьja zeljasta biljka koja ra.ste
na vlafnin1 mestiana.
SЪicnog је
·sastava i upotrebe kao srcopuc.
SRCOPUC
Narodna lmena: bublca, vгednik, grifnica, zајёја nozica, zajcja tacica. 1Јесје лozice, majnica, macje tace, rnedvedove tacioe, s krince, smilje, srcopuc, cmilje. Gnapltalium uliginosum narod naziva: ЬоЪја stresca, molova rofa, ruta-
vica, srcopuc mrki.
LE~BNJE
622
BIUEM
SRCENJAК
Polygonum bistorta L.
Polygonaceae
Sreenjak је dиgoveena zeljasta Ьiljka. Iz debelog, kr.ivog, kosog rizoma izbija dиgacko, jezicasto-kopljasto li~ce i prava, nercшgranata, 20 do 90 ст visoka staЬljika na kojoj ima svega nekoliko malih listica. Net. vrhu staЬljicice nalazi se val}kast klas slozen od gustih ru.Zicastih cvetica. Rasprostranjenost.- Ima ga kod nas mestimicno vrlo mnogo, ali se ne iskori~eava. Rasтte ро vlэlnim livadama , cesto zajedno s tormentilom, gradeCi prave zelene cilime na brdslcim i planinskim barama.
~
Berba. - Rizom se vadi u jesen, odreze korenje, staЬljilka, truli i mrtvi delovi, ocisti od zemlje, propere hladnom vodom i brzo osu.Si u zagrejanoj sиsnici. Svez rizom је na prelomи belo-I11Zieast, ali odmah pocne Фrveniti.
Droga. - Rizom је velitk kao prst, 5-10 ст dиgacak i. 1-2 ст debeo, kriv, kvrgav, d\rapи·t zэ:vrnиt (otиd naziv bis-torta) и oblИru Iatilnskog S'lova S ili lиle. Spolja је rizom tamnoтrk, а izputra crveno-mrk. U k u s а је vrlo aporog, а zatim malo gorkog; nema mirisa. Sastav.- Srcenjak sadrzi 15 do 25о; 0 t а n i n а (katehinskog), t а n i ns k о g с r v е n й 1 а, oko 30:>/о sk•roba, vrlo malo galne kiseline, oksalata i dr.
SRCENJAK
Upotreba.- Srcenjak se daje u oЬI.i!kи tecnog ekstrakta ili dekokta kao adstringens s polja i iznu•t ra, isto kao tormentila. Srcenjak moze da zameni ratanijи. Srcenjak se mnogo vi!Se upotreЬlja\'a и narodnoj nego u skolskoj medicini, narocito protiv proliva, krvave stoLice, ·smrdljivih rana, ћemo roida, razruh koznih bo1esti itd. Narodna tmena: · volujsko zelje, zeludtnjak, zelucara, jeгmen, •kacja tra-
STAFISAGR1JA, USUIVICA, USU[VAC. STRASNIK. . .
623
\la, maJj srcanik, racjak, srcanica, srcenjaca, trava od srdobolje, trava od
sr·ca, st avlji'ka.
STAFISAGRIJA, USUIVICA, USLJIVAC,
Delphinium staphisagria L. -
VASUIVКA,
GRANUUA
Ranunculaceae
Dvogodisnja ili jednogodiSnja biljka, poreklom iz ju2ne Evrope. UpotreЫjava se s--eme (Staphisagriae semen). Ukusa је gorkog, nepгijatnog i ljutog, р t с е i р а 1 i . Pri mlevenj.u se oseea neprijatan miris.
U scmenu ima oko 30ОЈо masnog ulja i do 1 ,3о;0 а 1 k а 1 о i d а. GlavDi alkaloid је d е 1 f i n i n. То је u vodi rastvoтljiva, kristalna su'Pstancija gorkog ukusa (ресе) , koja deluje slicno akonitinu i veratrinu. Slabijeg dejstva su; manje .ima jos i alk.aloida delfizina, delfinoidina i stafisag7·oina. Daj e se u oЫiku rpraska (s duvanom, sabadilom, buhacom) ili masti kao paraziticid. Opomena! -
Uslj.ivica
SТRASNIK, ТRAVA
OD
је
Vtrlo otrovnal
SТRAVE, ZLATNA ёАЈА
Caterach officinarum
Lат.
et DC. -
PAPRAT, SLEZINICA,
Polypodiaceae
Sitna zeljasta paprat, ·raэte na vlaznim stenama i zidinama, visoka 5-20 ст . U oЬlirk-u саја (200/о) daje ;se s anisom i nanom za suzbijanje oksalne ·!Qseline ili oksalata u mokraci. Deluje kao jelenak. U narodu se upotreЬijava i u. praznoverne svrbe 1(protiv straha stavljaju је ·u ode1o, pod glavu i s l.).
STRASNIK
624
LВCENJE.
ВЈUЕМ
S~tUSA, ST~21CA
Sisymbrium offioinale (L.) Soop. -
w
'
.~
Cruciferae
JednogodHnja zeljastta, dlakava, razgтanata biljka, visoka 30-70 cm. Listovi su perasto useeeru ро obodu. Cvetovi su vr]o \Sitni, Ьledo~uti, sakupljeni u cvasti na vrhovima granёica. Cveta od aprila do jula. Raste svuda, а najvise pored puteva, naselja i ogrnda. UpotreЫjava se svez list ili sve!a biljka и cvetu (Sisymbrii dli Erysimi folium et hвrba). Као sve Ьiljke iz iste fam.iЩje, i striZШa је ljutog ukrusa koji pali od pi1isutnog sumpornog h.eterozida; ima i vitamina С. SиSenjem se poэtepeno gubi heterozid, zЬog cega se preporoC.u.je upotreba sveie, tek uzabrane Ьiljke za эpravljanje tinkture, ekSitrakta, s.irupa i drugih lekova. Uzima se d.nevno р о 10-20 g sveze biljke ili ро 1 kafena •kasika tinkture (50 g sveze bllj1k e na 200 g 700/0'"nog alkohola) 3-4 puta dnevno protiv a:kutnog laringita. Ili se pome.Sa 50 g ekstrakta sa 500 g meda i .uzima 4-5 puta dnevno ро 1 kafena ka~icica . .Као i ren, rotkva, SlaCica i srodne biljke sa sumpornim heterozidima, i striiusa pri fva·kanju, mlevenju i seckanju otpusta sumporno etarsko ulje veliike antimik:robne moci koje, osim toga, drafi sltШnicu organa za disanje i varenje, iclazivajuci ројаёаnо lueenje pljuvaёke, zeludacnog soka, bolji apetit i bde varenje hrane; iz istih razloga izaziva omeksavanje sluzi i lak5e i~kasljava nje, ра se upotreЬljava za leёenje promuklosti i katara pluca. Zbog vitamina С deluje kao antiskorbutik. Ulazi u 'Sastav eajeva i drugih lekova protiv zuёnog kamena i za uЬlafavanje bolov.a od kamena u bubrezima.
STRitUSA
Ostala narodna lmena: vranja nofica. ognjica, oranj, osak, tтava od poljacine.
STRIHNOS-DRVO. STRlHNIN-DRVO. STROFANTUS
625
SJi~nog dejst,,a su i эrodoe blljke gotovo istog hemijskog sastava: Szsymbnum sophia L. (ocak, strizusa, oranj), S. alliaria Scop. (lukovac, lн~..ас,. smradoluc) i druge vrste roda Sisymbrium, Erysimum (zlШ1jarica, tt tzaiJ), Barbarea (dicak, curcevica), Cardamine (retuha, ovcica, divlji t·C'n), Nastнrtitaп (иgatS, krstovni·k , _I.otoe&rka, dragu5ac), Armoracia (rren, hгen), Lepidium (gronica, bela trava, belju~ika), Alyssum (zutenka, tш~ica) i dr. (џid. Fitoncide).
.
STRIНNOS-DRVO,
STRIHNIN-DRVO, KURJE
КАRАВАСО,
KOLACICI,
ОКО
Strychnos nux vomica L.- Loganiaceae Drvo visoko vi~e od 10 m, koje raste od tropske Indije do sevemog dela Aust,ra1ije. Glavni aktivni sastojak osusenog zrelog semena ove Ьiljke је s trЉnin. То је jedna od najgorcih pri·гodnih 's upstancija. Cak i u razЫa zenju 1:5,000.000 oseca se gorcina vode u kojoj su rast\'orene tako male koliCiлe ovog alkaloida. Daje tSe u ob'likи nitrata. S trihnin spada medи najs tabJinije ј najenergicnije poznate ot·rove. Deluje nadrazajno na centralni пer-\1 ni sistem. Zbog velike gorcine upotreЬljava se kao gorko sredstvo, jer izazi\ta obilno lucenje pljuvacke i stomacnog soka. UpotreЬljava se i protiv crevniћ poremecaja, u trovanjи barbltura~tima i hronicnom alkoћolizmи. Cesto se prepisuje zajedno s arsenovim Ј fosfornim jed.Jnjenjima. Izdaje se и apoteci samo na lckarski recept. SТROFANТUS
Pod Strophantus (Apocynaceae) ima v.i~e od 40 vrsta, od kojih se и mesamo tri. Sve su to velike tropske lijane koje rastu u Africi. Glavni leko,,iti sastojak strofantusovog zrelog semena је kardiotonick.i glikozid strofarztin. Delиje па srcani miЭic kao i gli~ozidi digitalisa, ali dejstvo nastиpa mnogo brie, а traje krace. Daje se samo н intravenskim injekcijama, u aktutnom popustanju tS г canog rada. Pojedinacna doza iznosi jedan deseti deo do jedne cetvrtine miligrama. U srcanih Ьolesnika lecenje sc obi~no zapocinje strofantinom, а naBolesnik treba da IZGL1ED- 5.SEMENA RAZNIH STROFANTUSA. stavlJ'a diaitalisom. ь· HISPIDUS, 2 - S. КОМВЕ. kafe lekaru, koji mu od·re<'iuje stroз - s. GRATUS fantin za lecenje, da 1i је и ,poslednja tri dana uzimao kapljice (ili neki drugi oЬlik) digitalisa, po~·to se injekcija strofantiлa tSme dati samo posle pauze od nekoliko dana. Intravensko иb1"izgavanje strofantina mora da se vrsi pod strogim lekarskJm nadzorom, jer је strofantjn vrlo otrovan. diciлi иpotreЬljavajи
626
LECE.NJE. BIUEM
SUNCOКRET
Helianthus annuus L.- Compositae L:uti, jezicasti, obodni cvetovi (Heliantlti f los) be ru se ро suvom ј sunt anom \'Гemenu i brzo osuse da sto bolje SaCU\1aju lepu prirodnu boju. Ukusa ~u nagorkog i mal o sluzavog, а mjrisa na med. Nadeni su flavonski heterozidi, betain, holin i ksantofil. C\1et ul~ и sastav cvetnih, obojenih cajeva za Jecrnje grozn ice i bolova и t rbнhu. Spravlja se ј tinktura (1 :5) i daoje ро ] ~ L~am 5-6 pu ta dnevno. Z гcle semenke i1naju mnogo u lja (\·ise od 300/о) , bclancevj·n a i drugih koгi sn ih sastojaka. Ulje se s::tstoj i pretezno od ~ gli ceгida nezasiceпih masnih kiselina: 55ilfo linolnc, 300fo oleinske i dr. Uljane pogace su boga te azotnim шatcr.ijama, zb og cega se cene kao jaka stoena hrana, а upot reЬlj a\'aju se i za spr~н• ljnnje dijctalniћ ргерагаtа, osoblto za obolele od seceme bolesti (hleb, rec i\'u za dijabeticare). Narodna imena: ljubon1ir, pods unac, sluncogled , solncica, soncogle d, sunokret, suncukret, s uncani cvijet, stшcan ik, suncenjak, suncogled, tornizol, cuncogla, cuncugled dirasol, sisantuba.
SURUCICAJ
MEDUNIКA 1 SVINJURAК
Filipendula ult11aria (L.) Maxim. (=Spiraea ulmaria L.) -
Rosaceae
Lepa v.i..Segodisnja zeljasta bilj.ka. StaЬljika ј·е prava, do 2 т visoka, donji d eo је slabo od,rvenjen, а gornji је razgranat. Listovi su perasto deljeni, ро obodu nazt1Ьljeni. Cvetovi s u mirisni, b eli .ш zuckasto-belica·sti, sitni i sakupljeni u zbljene cvas ti. Cveta leti. Rasprostranjenost. - Kraj planinэkih i brdskih iz\fora i potoka i ро vla~nim liva da ma. Droga. - Vгhovi gran6ica и C\'etu i list (Ulmaтiae sunl1nitas et folium). Cvasti se beru kad је polovina c\re tova ot\юrena, а druga polovina jos zatvo· rепа. Mora se b rzo i pailjivo s to p re osusiti da Ьi se sto bolje sacuvala prirodna Ьоја. Lis t se bere kad i cvet. Droga ј е oporog ukusa. Sastav. - U cvetu ima oko 0,2o/u etarskog ulj a koje se sastoji od sali· cilnog aldehida, metilsalicilata, van.ilina, heliotropina i verovatno kumarina. U сеЈој biljci ima tanina, salicilnog heterozida galuterozida, fenolnog hetero· zida spireina i fla vonoida. Upotreba. - Diuretik, torъik, ads tringens, dijaroretik. UpotreЬljava se i r roti\' aku,tnog i hronicnog reumatizma (dejstvo salicilnih derivata}, protlv gojaznost.i i uJoga. Сај: 25 g droge popari se sa pola litra kljucale vode, ostavi preko noci i sutrada n p opije u 3-4 obroka pre j ela. Alkoholatuтa i siпtp ·se spra\'ljaju и apoteci. Narodna lrnena: Ьlaga jabuka, buctiteljica, oslad, osinka, sracica. Filipe11dula hexapelala GiliЬ. u svom k r tolas tom korenu ima Ьezmalo iste sastojke, ali znatno vise tanina, ра se zbog toga koristi protiv proliva i srdoboljc. 0\'U Ьiljku narod naziva raznim imenima: grizelj, gripelj, divlji grasak, koncara, lomikame n, ljetna liandra, mali paprat, pasja ruta, siru· tarka, s urutarka, filipenda.
т
TATULA
Datura stramonium L. -
Solanaceae
Pred sam II svetski rat је iz No\rog Sada dolazio »l ek za -podmladivanj e« iz nekog ·tajans tve nog laboratorijuma: Pr oda\•ahu ga kao cudotvoran le k p reko »otmeni11 dama iz ' 'isih krugova<<, razume se, lJasnosJovno skupo. Svr t ka o svet , voli tude i ono sto ne razume. »Starija gospoda«, u zelji da ~ to du.Ze ostanu mlacЫ, ne pitahu роЭtо је lek, nego sarno >>ima Li ga jos«. Ni пlladi ni~S u izos tali. Najzad, J
da
LECENJE. BlUEM
628
i saopstava mu da ј е »VIreme da ve licanst.\'0 doЬij e lklisьi r« . Apotekari i 1ekat·i
toga \' remena slikani su, kari kira ni svi odreda sa k1is tir ima и t-ukama, ogro щ ni m i s t гas nim, jer irn ј е to bllo » S\1 ije tlo oru.Zje{<. Za jed nog drugog vladara se pr,i.Ca (Napoleon u Holandij i) da ј е izgublo Ьi tk u i zan1alo s to nije i glavu ostavio na b ojnom polju samo za-
G~ \~
А
в
.<--~~
р
.
~- ·
~
'""/.~
..........
---=--~
':. \,
-~~ · v
Yt . . .
F
'f.? . :>
")
•
а.
,•'
~ •,
V.
• · ::-...
"'''"· .... \_. . ~~
~~~'~
Е
TATULA: А . VRH GRANClCE U CVETU, В . RAZV1J ENA КRUNICA.t С. ТUСАК , D. CVETNI D rJAGRAМ , Е. OTVORENA ZRELA CAUR!\ F. cAURA NA POPRECNOM PRESEKU, G. VlDI SE KRfV Eм BRI ON
to srto mu lekari nisu dali da krene u Ьој pre n ego sto dobije &voj obavezni jutarnji kllstir. U to doba razni imucni uobгaZeni bolesnici Ыli SLt !Pra,,a Ыagodet za mnoge veste tlekaгe. Oni ih cvrsto driahu ј za zi,,u glavu n e ispustahu tSvoju zrtvu, svoju sigurnu dozivotnu penziju. Ta•k o је i kod nas bilo s uim pilula ma. Пkoliko је neko bio imucniji ј па vi5em polozaj u, u1oliko је vise uzimao tih pilula rza podmladivanje. Je dan b eogradski apotekar na Vozdovcu, koji је ~ sam bio p roizvoc:tac 1ih cudotvoгnih pilula (imao је malu fabriku le kova)' tolik~ se bio »pod-
TAТULA
629
mladjo« upotreЬljavajuci ih 5vakodnevno u toku nekoliko godina da је morao posle da se leci. Sanitetske vlasti s u 1940. god. poslale njegove pilule na analizu. Pored aloja, reuma, opodofilina i jalape nactena ј е znatna kolitina {vise nego .Sto је u deklaraciji bilo navedeno) atropina i hioscijamina, dva Dlkaloida, koji mogu poticati od velebilja, tatule ili bunike, tгi na~ najoЬic ni ј е droge s ovim otrovima. Naknad.nim ispitivanjrem na~li s mo pored atropina јоо ~ antrahinonska jedinjrenja. Sve navedene droge deluJU kao vrlo energticna, drasticna purgancija.
HRONlCNA I KRIMINALNA TROVANJA TATULOM T atula је vrlo otrovna. Zabelefeni su slucЗ!jevi alw11nili trovanja, а јоо vise i eesce hronicnih. Ona је, reklo bi se, najcesea otrovna biljka koju razni narodi u Evropi, ра cak i u Sibiru upotreЬljavaju za medusobna trovanja. Nisu to slucajevi od juce. То је, izgleda, od pamtiveka. Као sto razni эtanovnici tropskih predela truju svoje strele i drugo oruije raznirn fudroajantnim (munjevito brzog dejstva) otJrovima (strofantнs, kurare, IS't rihnos, ipoh) , tako sи, verovatno, nasi preci u Evropi i и bladniфirn, umerenim predclima Azije ·t rovali svoja »koplja Ьојnа«, »saЬlje diшiskije« i »Zelene maceve« otrovnim biljem, od kojeg su kukurek i tatula ро svoj prilici bile najeesce otrovnice, jer su to najopristupacnije i je dne od najotrovnijih Ьilja.ka naseg tk1imata.
Gde ima najvBe tatule? - Као sto vraJpci prate lju,dэka naselja, tako cini -i tatиla. Bunis ta i du,b rista, dobro nadu-b rena zemlja, а to је u~vek ро zapust,eThim nasim selima, mesta su kao porucena za tatulu. Ukoli.ko је selo neurednije i ukobl.tko ima vise stoke koja ISe -s lobodno .kre6e, иtoliko је vise tatule. Dakle, do tatule је najlakse doci. Gde ISe pojavi, ona osvoji zemljи. Raste brzo й bujno i izdrii najvr-elija leta i suse. Gradska эmetlista su uvek ob rasla najkrиpnijom tatulom, а isto tako i poruseni gradovi i sela za vreme rata. Opis blljke. - Tatula (Datura stramonium L. - Solanaceae) је jednogodisnja zeljasta bilj1ka, viso·ka do 1,5 m. StaЬlj ika је snafna, gola i trojno viljuskasto 1razgranata. Listovi su •krupni, do 25 ст dugack.i i do 18 cm s.iroki, nezni, socni, tamnozeleni i ро oЬodu duboko Lzdeljeni. Cveta preko celog leta. Ima d ivne, krupne, bele, l evkaste, petozuЬe pojedinacne cvetove .i, sto је najupadljivije, tatula ima krupne •kcao orah okruglasto -duguljaste vrlo bodljikave, .skoro trno''·i.t e caur e, ·k oje, kad sazru, p & ure ~ na vrhu puknu na ~etvoio, ра se iz njih prosipa mnogobтojno, crno, rapavo, oka-uglasto-bubrezasto semenje, veliko 4-5 mm, debelo 1 do 1,5 •m m. Kad se seme pregrize, unutra је jezgra bela, mas.n.a, neprijatnog i l juto-gorkog ukusa. Seme, kad se 7.vace, а cela b:ilj·ka kad se b ere Hi protrlja medи prntima, oda1e svoj S~tven neprijatan •m iris, smrad koji izaziva gadenje i -n eke оsоЬе •tera na povracanje. Celu Ьilj.ku, celo lisce i celo seme mogu ana1iti.Car i ekspert toksikolog poznati goljm okom ili 1pomocu !ире. Medutim, kako trovaci r etiko kad dаји celo lisce Њi semenje, nego isitnjeno и prah, potrebno Је u tim slиcajevima koristiti mik•roskop i
LHCENJE BIUEM
630
izvг~iti hem.ijske i fiziolo~ke reakcije na malim laboratorijtSkim zivotinjama. Anatomska graёta tatulinog lis·ta i semena је 1karakteristicna, tako da se lako moze izvrsiti J.deпtifikovanje: dlake, kristali&, spermodeгma i sl.
OD CEGA POTICE OTROVNOST I LEKOVITOST TATULE? Otгovnost
tatнJe potice rsemenн riш.a
od a1kaloida hioscijamina, odnosno atropina najvise alka1oida 0 ,4-О,?о/о, и liistи malo mа' пје ОА do 0 ,60/о, u cvetu jos manje, а u ·korenu najmanje, oko 0,1о; 0 • Ukoliko је zemlja јаса, dubrevitija, ima vise azotnih j.edinjenja .(orgarnski vezanog azota i и oЬliku nitrala), а zat.im i ·kalijumo,,ih ISoli, fosfora i kreca - utoHko је biljka bujnija, daje mnogo veci prinos, dиZe cveta i droga sadrzi vise al kaloida, dakle, и1:o1iko је otrovnija, ра, dakle, i lekovirt.ija i utoliko се је skuplje platiti ј apotekar ј farmacetlltska imdustnija, .jer ее iz robe izvuci veCi procena,t ekstrakta i vise alkaloida. Primeceno је da procenat a lkaloida biva utoliko veCi ukoliko је 1eto toplije, suvlje, а isto tako su aktivnije i one Ьiljke k.oJe гastu na suncu. P.r~ma tюme, na·Sa rodna crcica, osobito razorana zemlja oko naselja, gde su bila seoska dubrista i torovi, najbolja su mesta za gajenje tatule za farrnaceuttsk-e svr.he. Ovo navodimo zbog toga sto se nadarno da се medu cHaocima biti interesenata za gajenje lekovitog bllja. i skopolmnina. U
UPOTREBA TATULE KROZ VEKOVE О
tome da li ·su Grcj, EgiJpcani, Rimljani i drugi эtari narodi pozna\'ali i upotreЬljavali tatulu autori se ne sla.Zu. Veeina njih m.iosli da se ne moze dati tacan sud, је1· &е бesto pod imenom iИ pretpostav.kom ta1:ule upotrebljavala buni1ka ili \7elebilje, biljke iz tiste farnilije, skoro istog hem ijskog sastava i istog fiizioloskog dejstva. Мnogi misle da је tatU!la .p orelclom az turkmenskih zemalja oko KaspijS:kog i Aralэkog mora. Turci .i srodni narodi је i nazivaju tatula, ра nije iskljueeno -da smo i mi to ime pгinlili od njih, ovo utoliko pre sto је и nasim krajevima koji 's u ЬПi manje pod Turcima ne nazivaju tatulom, n ego .sasvim drukcije : ·k·u.Znjak, bi\rolciCi, trava od zagиSi , trava od sipnj e, svinjsko cvece, smгdac, sm.rdljika, pasja jabuka, stenicnjak, bulnjak, bl'Sor, 'Strkac, maslak, djvlji oraSic, sul.ud!J.jiva ·p omoCnica, trava od protisli, zubni crv, trava od reome .i sl. Izgleda da је nama tatula donesena tek tposle otkrica Ameгike i da su to bili Cigani koji sи nат је preneli.
UPOREBA TATULE U NARODNOM :tiVOTU Okretne i I}Ukave Ciganke, narocito ро .selima cak i oko Beograda, vade praznovernim bolesnicima, ·pogotovu zenama i deoi., »orve ш ociju«, zuba i rana, а zato ~Se prethodno na belegu mora staviti zlatna ili srebrna para, а danas stotka ili hi1jadarka. Bolesnilka prethodno zbune kojekakv.im pokretima, zevanjima i dru·g im smicalicama, .ра kad \fii,d e da је »'p eeen«, onda ga nadnesu ([lad Zа.т, pokrij.и poveeom tktГpom ili pokrov-
TATULA
631
сет, ne~to
nerazumljivo govore, а bolesnitku ka.Zu da cv:nst.o zafmuri. Posle ne koliko trenutaka naglo ga otkriju i kafu m.u da brzo otvori oci i poglec1a u zar, da vidi kako је ~bacio nekoliko krupnili crvi. Obajsnjenje: seme ta tule iLi njene ses tre iste tak\re otrovnice bunike, kad se baci na zar, t·aspukne se i jezg.r a irz.Ьije kroz omotac kao neki crvic, pocne da se U\'rce i ·Pi~ti, jer и sebl ima vode i ulja, ра se uvija kao kad Se СГ\1 baci na zar.
Eto tako se >,ЈэТlа leba Ьеz. motike(< . Bio bih neoЬicno zah,ralan onim c itaocima koji .Ьi me poЬlize о ovom proЬlemu mogli obavestiti, а isto ta ko da li kogod zna da tatulu, pored os talog, nazivajн jos i cigansko cvece. Imam s nekoliko strana izvestaj da је tako nazivaju, ali mi јо~ nij edaл tSaradnik dosad nije poslao Ьiljku, niti mi је verno opisao kako izgleda.
TATULA U NARODNOJ MEDICINI
Upotreba ta tule u narodnoj medicini је cesta i raznovгsna. U Эaj kaskoj (Baoka) ima zena koje drie tatulino seme и komo,rici rakiji preko cele gocLine i lece ukucane i »ko leka zatrafi«. U Curugu је do 1937. god. jednoj b.abi dolazilo podosta bolesnika i iz okolnih sela da ih le6i ovom »Specijom<< od reumatizma, isijasa, zglobobolje, raznih protisli (»suljeva«), zubobolje. Lece ucrvljale junce i ostala goveda eorbom od skuvanog duvana i bikova (tatиle). »Ona bodljikava саиrа sa ISemenom zajedno stиca se и dлrenoj zdjeli, zatirn se dod.a gasa (petroleurna), ostavj dan-dva, ·ра бе previje na mes1o gde ima crvi, npr. u konja, ovaca, krava ili svinja; crvi uginи ili iћ lako izvade<< (Milica Jovicic iz Bosanske G.r adiske, 1946). А Jezdimir Bojovic iz Dragaceva kod cacka ovako pise 1947. godine: »LiS't ta1ule ·Se malo prepere dobrom rakijom i mece na stare rane.<( Trebalo Ьi mnogo prostora da nabrojimo za sta sve nas narod иpo treЬlj ava ta tulu. U vecini slиcajeva ne onako i n~ и опе svгhe •kako to cini лаисnа medicina. I.p ak, Ьilo је nekoliko narodnih lekara (mahom isluzenil1 bolniёara) , koji mi rekose da lece zagus (astmи) tatulom и obli'kи oigara ili praska za kadenje. Prouca\rajuci le kovito Ьilje i njegovи upotrebu и narodu, i.spitivac dolazi do veoma zanlmlj•iv.ih otkrica, ne samo и pogledu medicinskom i bioloskom LIOpSte, vec i StO se tice tproucavanja porekla stanovnistva, migracija, оЫсаја, praznoverja.
AKUTNA TROVANJA TATULOM
Osim hronicnih i kriminalnih trovanja tatulom, poznati sи i akutni s lucajevi. Kad smo ЫИ deca, jgrali smo se vojske i svatova, brali repuv i kukutu, гepuv umesto suncobrana, а kнkиtu umest.o zastave. Tatиli nim divnim cvetovima smo ))kitili neveste« . А onda se, ро oЬicaju, vojs ka malo »privati(<. I1i se neopranim ·rukama iz pesnice jede hleb. Tu una slucaje va akиtnih tro,1anja. А dogaёla se da nestrpljiv astmaticar шmе vecu dozи lekova od tatule.
L.ECENJE
632
ВIUВМ
Znacl akutnog trovanja: n eizdrt ivo sufenje usta i grla, nesnosna 7.ed , gadenj e, zenice vemna ra~irene, oci ne reagu.ju на svetlost, \'id ј е poremecen. mi~icna slabos t, vrtogla\'ica, glavobolja, jedna naro~ita \Ts ta zanosnog pijanstva, suluda radost, sumanuto smejanje, vikaпje, kojekak,,e ludosti i besovi, promuklost, izguЫjena svest i .pamcenje, ubrZa\'anje pulsa i disanja, strasne vizije i h alucinacj_ie, zatvor i prestanak mo krenj a i sl. То је и s lucajevima k ad se uzme toksicna, ali ne smrto~ nosna doza. U tezim slucajevimз, navedeni znaci trovanja s u јасе istaknuti, brze i naglijc se ispoljavaj u i na kraju nastaje potpuna o tupelost prema spoljnjm uticaj1ima, d rћ tavica, grcenje lica, neosetljivost i srnrt u kOJni (m1·tav san). Као pr\JU ротос otrovanom daje se tanin, jod-jodkalijum, aktivni ugalj ili neko drugo sredst\10 za talozenje, vezivanje, inaktivi~anje alkaloida. Za tim s1-edstva za рО\'rасалје ili, jos bolje, ispi.ranje stomaka. Daju se i purgati\'1Ш s1·edst\'a za s to Ь гZе praznjenjce ore\'a. Dobro је otrovaлog trljati grubom tkaлinoлt, narocito noge. Proti\' furioznog deliтiuшna dobro је davati blorad, hloroform, ali ne morfin. ProHv kome se daje jaka kafa, Jrofein, еај, rakija, vino ili neko drugo alkoholпo pice. Branje 1 su§enje. - Веrе se tatulin list bez petelj ke celog leta sve do.k Ьi1jka cveta, ali је najbolje prvo kolo, brano kad se na biljci pojave prvi cvetovi. Treba brati samo zdravo i ml.ado, potpuno razvijeno lisce, bez pega, ozlcda i drugih nedostataka. Obrano lisce treba brzo suSiti и vrlo tankom s loju na veliokoj promaj i ili u zag.rejanoj su.Snici na 50-60 °С i dobro zapakova.no cuvati na suv om mestu, jer tatula vrlo brzo privlat.i vlagu, usled cega se pokvari, poplesnivi i izgubi lekovite .sastoj1ke. Najbolje је osti!Seno lisce odmah rpr«?savati i zapakovati и visestruku zilavu, nepromoeivu crnu h art.iju.. Tatu'la је nerijatnog, goгkog, odvratnog i naбlanog wkusa. Suv liэt se vrJo lako lomi i drobi, zbog cega treba biti pafljiv prЊikom pakovanja. Opomena. - Cela biljka је vrlo otrovna, а najvise semenje i lisce Zato tatulu ne srnej u Ьrati deca i trudnice. Posle rada ruke treba dobro oprati toplom vodom i sapunom. - Sus.iti i cнvati odvojeno od ostalog bilja. Primedba. - Tatule se nikad ne sakupi dovoljno, jer је trafe fabrike lek<>va и ogromnim kolicinama za vadenje atropina (hioscijamina). Zbog toga se preporucuju njeno branje i gajenje ili, bolje re61, razmnotavanje ро bunis tima. Razmnozav-a se vгlo lako i u.spesno semenom.
UPOTREBA TATULE U NAUCNOJ MEDICINI
S uspehom se daje protiv astme u obliku cigareta, praSika za kac1enje i udisanje, svecica za kadenje ri и oЬliku tinkture. U antiastmaticnim cigaretaina је iLi samo list tatule, ili ima i lista loЬelije, veleЫja, bunike i duvana, sa iH bez dodalka sali t·r e. Daje se и oЬliku tinkture protiv kaslja, neuralgije i dr. Fai~maceutska industrija traii seme i liэt tatule za ekstrakciju alkaloida.
TAТULA
633 CUVAJ SE SVATOVSKE MEDENE RAKIJE Trovanje tatulom -
opasan narodnl oЬlatj za §alu 1 razonodu
>>Kad neko nekom naЬije ognji~te, ра se n~ sutradan (а ponekad ni treccg dana) ne seti da treЬa da ide kuci - uspevamo da se ratositjamo takvog пapasnika jedino medenom ra1kijom ... « Tako se govori i ёiill u mnogim nз sim krajev.ima. U toku dugogodiSnjeg proucavanja narodne meclicine, mofda је najkarakteгistiёniji ~sluёaj koj i narn је 1948. god. saopstio Gru.Zanin Sava Bankovic, lugar na Goёu. Ozenio se pre rata. Svadba је bila u januaru, velika, vesela i pomalo neobiёna, tako da se i danas о njoj go,ror.i. Dobra domac.inska kuca, ра bi1o svega »Sto је zemlja dala«. Tre6eg dana pustosva1i, po~to su sve u kuCi pojeli i popili, zakla5e i domacinovu steonu kra'ru (а to se и narodu smatra za !prokletst\ro, nesrecu). Kad su propali svi poku~aji da ih privo1i da odu svojim kucama (kao ono gazda Ivko na slavi kad moli Kalёu, Smuka i Kurjaka), domaC.ica ode u Ces1tin i na saonicama donese staru baku Andu, koja »Zna svakoga vraga, ра i pijane nezvane goste iz ku6e isterati« . tetvrtog jutra, »licern na Sv. Sзvu«, poslufi~e mamurne goste medenom rakijom. Posle sat-dva u gostinskoj sobi ;роёе da v-ri, kao da kuca gori, takva se galama podigla. Роёе~е i u dvoriSte .izlaziti. Ku6a se isprazni. Kum, gologlav, u kosulji. dohvatio kosu ispod kosa i роёе kositi livadu (а sneg do kolena), zene dohvatise graЬlje i vile da kupe ·seno. Druge, gologlave, и kosuljama i bosoлoge, pevajuci i podvri эklljuCi, Ьestidno zaclig~e S:uknje (:ovisoko .i neprjstojno«), drfeci se jedna uz drugu lkao da prelaze duboku \юdu u reci. Epilog: Kuma su u trecem selu jedva i mнcno savlзdali i vezali. jer је bio nasrtljiv, neuraёunljiv i vrlo opasan s .kosorn koju је ispravdo na kosistu ра је liёila na koplje. Stalno је promuklim glasom vikao »de ste Turci . . .« i onom kosorn jurjsao. Preneli su. ga u bolnicu, odakle је posle citiri dana otpusten bez dijagnoze Ј Ьеz neklh ozbiljnijih posledica, osim sto ]е posJe toga dugo kunjao, osusio se .i bio utucen, ispijen i · ёuvao se »medene rakije kao ljute guje«. Osvetoljubivog starojka su nasli polumrtvog i prozeЫog pored druma za Kragujevac. Celirn putern је mahao i pretio velikom se.k
ANUJKA
Pre rata najёuvenija zena u juznom Banatu bila је vraёara ЬаЬа Anujka. Njeno prisustџo se svuda osecalo, osobito ро rurnunskim selima. Postovali su је iz straha, jer је bila »svemocna«, mogla је da uёin.i dobro, а jos се~се da
LECENJE
634
BfU'ВM
пaudi : gazda~ ki
sin jedinac da ne slufi voj sku, imucna kuca da .ima samo j edno de te kako Ьi kapital (irnanj e~ ostao neokrnjen i jos uvecan zenidbom s bogatom mirazdZikom da se pronadu ukradeni parado~i, ра makдr vratnci Ьili odve deni s o.ne strane granice, u Rumuniju ili ргеkо Dunava, da se nestrpljivi naslednici s to pre doeepaju imetka imucnog ЬаЬе koji bas nikako nece da umre i sl. Eto, to se i danas zivo prica н Banatu о jednoj zeni zbog koje su mnogi mladiCi (kojJ su ·mogl:i da јој · pl~te), stas.ali r.za гegrutaciju, pomrli, а drugi stt ostali ' 'eciti invalidi. Bilo је godina i sela gde је tek deseti mladic bio sposoban za vojsku. Sve је njih »leeila i izleCila« ЬаЬа Anиj,ka. Vlaэti su је ka.lnjavaJe, ali је ona sve kazne ·U redno placala i ISvake godine sve vi5c zemlje kupo,rala, »Ьlagoslovene zemlje banatske«, kako kare nas veliki pesnik, Banaeanjn f>ura Ј aksic. Najzad, kad је zlo prevгsilo meru, zatvorena је i osш1ena na smrt. U njerum lekovima, »specijama i mandZama«, najvise је nadeno samlevenog semenэ. tatиle, zatim ziv·e i drugih otrova. Tatulu је sama brala na kraju sela gde svinje lere, а zivи }е kupovala u apotekama. Kad sи apotekari odbili da јој prodaju zivu, ona је preko svojih »poverenika« pokupovala S\'e termometre, polupaJa ih i povadila mvu, jer za nju tO nije ЬiЈо skиpo. Smrcu baba-Anujke zlo nije prestalo. Ona kao da је ЬНа rasadnik, skola z)a. Jedna njena sledbenica trovala је, Jukavo i oprezno, svog znartno starijeg mu2a, penzionisanog kapetana cuvene bele latle i becke lalle. koja је vcxzila izletn.ike od Вееа do Crnog mora. Nasledila је kapetanove kuce u nekoliko mesta ро gradovima pored Dunava i kucu и Kov.inu gde su fiveli. Brat, seoski svinjar, brao јој је tatulu а ona mu оЬеса za tu иslugu 8 lanaca prvoklasne rernlje pod selorn. Izbio је rat i •s estra ne htede da prepise bratu оЬесаnи zem1ju. I tu pocinje da se kolo raspliee i ,postepeпo da se otkr.ivaju i druga trovanja tatuJom и tom delu Banata. Godirie 1944. Rozika је b ila bogarta zena, prva rni.rэ.Zcllika, a1i jqj 1је »novac dosao glave«. Godine 1945. и Pancevu је jedna ml·a da zena morala Ьiti s~treljana, jer је iskore.ndla •kиcu Aleklsica. TatJulom је najpre otrovala svekrvu, zatim muia, р а svekra i na !kraju os tale и·kисаnе.
КАD
MLADI LJUDI
PO~ALJU
SVOJE ZENE NA MORE
Poce tkom avgusta, odmah neka•ko posle гаtа, hitno smo bili pozvani u Vojno-medicinsku akademi}u •U Beogradu. Zatekosmo tni mlada snaina coveka u ludackim kosuljama, s rukama (rukavima) vezanim na Iedin1a, u soЬi s resetkama. Jedan је umro, а d\rojica su posle cetiri dana dosla k sebi. Niceg se nisu secali i cudili su se kad su im neki njihoyj ratni d·rugovi ispricali kakve su sve ludos ti praviH ла savskoj plazi. Simptomj trovanja biLi su vrlo jasni (tipicno trovanj~ atrop.inom), ali oni nisu hteli priznati sta su popili. Pomoglo је lu·kavst\'O sanitetskog geneгala dra Radm.ila Jo\lanO\'iea: »Vase poboljsanje је samo pr1vremeno, proJazno i priVIidno, ako ne karete sta ste C.inili, mi vam ~ pored sveg zalagaпja ne moremo pomoci, Јег smo u nemogucnosti da primen1mo terapiju protivot rova ...«
TATULA
635
Кr~ni Liёanin, mladi, snatniji i plahovitiji, najzad progovori: »Bili sn1o na gadanju na DeHЬl~tskom pesku, ра smo u Alibunaru (dakle, opet baba-Лnuj!Una nahija) nabavili neko crno seme koje pornafe, јаса mu~ku snagu. А na Savi golotinja - lepotinja, ра se, eto, prevarismo.« Pokazao је seme. ВВо је od tatule; pili sи ga samlevenog и crnoj kaii. Naгavou~enlje. -
Sve ovo sto је receno о ·tatuli nije zbog toga da se citaoci truju (mi5leCi da se lece). Niti se zeli da ovo pisanje stv;-ra sarlatane i tro\;ace. Ne, to nikako! Sve је ovo javnosti saopsteno и najboljoj nameri da se сиvа ovog otrovnog korova, koji na svakom koraku prati coveka i njegovo obltavaliste. Ovo је samo mali izvadak Ш belezaka sa terena. Koliko је astmaticara, srcanib i dntgih bolesnika platti.lo g1avom nestrucnи wpotrebu tatиle.
DA LI SE OVA OTROVNA BILJKA GAJI NEGDE U SVETU? Za ekstrakcijи atropina sve se manje koristi di\тlja tatula, jer se kolicina ovog alkaloida и divljoj biljci sa raznih nalaz1sta koleba и Эirokim granicama, zbog cega se ne dobija homogena, kvalitetna roba kakvu trзZe apoteke i farmaceиt~ka indl..l!Strija. Zato se tatula sve vise gajj, osobito и indиstrijski najrazvijenijim ze1nljama. Ali ne gaji se nek,,alitetna, nego samo oplemenjena tatula sa vise od О,ЗО/о artropina. Eto tako је i ovaj opasan i prezren korov postao u ХХ veku kulturna Ьiljka, na cijem odabiranjи i oplemenjavanjи rade mnogi eminentni farmakognosti ·и ISVetи. Na tome se radi i u Institutи za proиcavanje l·e kovitog bllja i Institutи za farmakognozijи Farmaceutskog fakulteta .и Beogradи. Tatula 'Se moze vrlo lako i и&pesno razmnozavaТi razbacivanjem semena ро gradskim smetlistima i slicnim dUJbrevitim mestima. Privredni znaЬij . - Mnoge porodice sakupljajи list (·rede i seme) tatule i prodaju preduzeeima za irzvoz lekovitog bilja. Za dobijeni novac kupuju sebi odecu, obucu i hranи. U tatиlu se nista ne ulafe, jer se bere list divlje Ьiljke ро naseljima i oko njih. Ро napиstenin1 torovima, osobito svinjskim, dиbristima i gradskim smetisбma ima najvise i najbиjnije tatule, Lako da se tu za jedan dan moze mnogo nabrati i trнd 5е isplati. I Beograd је za vreme rata i neko vreme posle toga bio obrastao и tatulu, jer је to tilpicna nitrofHna (voli azot) biljka •koja nalazi optimalne иs love zn svoj razvoj na rusevinama, zapиstenim i slicnim mes-tima gde ima tгulezi.
Narodna imena. - Potrebno Је za ovu vainи le.kovi1u i is tovremeno opasnu i otro,rnu Ьi1jku nasih naselja navesti i drиga narod·na .imena kojin1a Se 0\'Зј бrmdJj,i.vi korOV naZi\IЗ U ГЭ2:Лim nasim krajevrima. Tatula је skolski narodni naziv, а latinski је Datura stramonium L. ZanjтJjivo је navesti da isto ime upotreЬljavajи .i mnogi narocli od ·MecliteJ-ana do Indije i Sibira. U Sajkaskoj (deo Backe) i selima oko Novog Sada tattdи n a·r od naziva bikovi, jer Sl1 nekad и senи i jaгmri davali bblcovima da Ьudu »blkovi-
LE.CENJE. BIUBM
636
tiji« prcma kravama i rato borniji prema Ьikovima suparnicima s kojirna su se borili. U banatskom Potisju ovu biljku naz1vajи krava, kra\1ica i kravljata, jer sи је davali kravama »da vode«, da ne ostanи jalove. Eto, i ta J.mena и1kazиju na njenи upotrebи i povod da tatulu i ~ovek upotrebi .kao afrodizijak (za jacanje polne moci). NaSi Ьotani~ari i d.r ugi IPrirodnjaci zabelezili su jos i mnogo drugih imena koja imaju sire .Нi u2e jezicko podrucje ili s u sasvim lokalni nazivi: kuznjak (rec podseca na kugu, najstrasnijи bolest), pasja јаЬиkа, korov, smrdljuga, s·mгadac, . tra\'a od astme (јег se и narodu upotreЬljava za le~enje zagusi, zaptivanja, astme), trava od sipnje (Cigani lece ne samo ljude nego i sipljive konje, pogotovu izjиtra kad krenи па ipazar da prodajи konje), Ыvolcici. · Os~m dosad navedenih, dajemo i ostala narodna .imena za tatuJu: bazdulja, bika, bikov list, bikova~a, bodeca jabu.ka, bode~a јаЬиkа, bodljiva jabuka, volek, vocic, divj i oresic, zli ~iea~k, zubna trava, k·ristavec, polonino seme, svinjs:ka dиsica, smrdac, smrdljiva pomocnica, 'smгduljka, smrdusa, smrduska, shirnjak, tatиlina, teoci, hиdobilnik.
Napomena 1 opomena! - Ne upotrebljavajte и domaCinstvи tatulu za Iek, jer је vrlo otrovna. Sakupljajte list i seme za prodaju. Oko svojih doroova је unistavajte da se deca ne роtrији kao ona na Kamickи u Sapcu (igrali se svatova, а svi odrasli ukиcani bili na ietvi), i da nije energicno postи'Pio dr Slavko Belic, tada5nji tlpravnik sabacke bolnice, nijedno dete ne bi ostaJo и zivotи. А takvih t·rovanja na zalost, ima mnogo, samo malo ko na to obraca paznjи.
TERPENTINSKO UUE Т.erpentinSiko иlје
se dobija nih stabala raznih vrsta bora.
deэtilacijorn teгpentina
koji
cиri
iz oz1ede-
S р о 1ј а se daje и obli·ku obloga protiv reиmatizrna i neиralgije, osobito $Cijaticne. Inhalira se proti'' bronhitisa i dru.gih obolJenja organa za disanje. I z n u t r а se daje protiv zш~nog kamena, putridnog bronhiiJtisa, plиcne gangrene, hronicnog katara bronhija, katara besike, cistiti-sa i ~1. Као antidol fosfora upotrebljava se samo staro, »ozonirano« ulje (5-15 kapi). Ono oksid.iSe fosfor na fosfornи kisel.inи. Nefriticarima se ne sme dati, jer drazi kozu, а jos vi5e .sluzokozu, izazivajиCi s pocetka crvenilo i bol а ka~nije opekotine i mehurove. Interno se daje и oblikи sirupa, kapsula :ili perla 0,25-2 g dnevno ili ро 10-20 kapi и mlekи vise puta dnevno. U slиcajevima fosforizma daje se mnogo v.iбe: 15, 30 ра i 40 g, dnevno starog ulja, svakih pola sata ро jedan gram i vise. Ozbiljne poremecaje mogu izazvati 15-30 g, а vece doze i smrt. Ulazi u sas.tav nekih flastera i melema. Lndustrijska upotreba је velika i raznovi1SПa. U nov.ije vreme od osobitc vaznosti је za proizvodnju sintetskog kamfora, manje terpina, terpineo1a, lakova, 'Ьоја а dr.
ТIMIJAN, GAJENA ILI РfТОМА МАЈК.INА DUSICA
637
TIMIJAN, GAJENA ILI PITOMA МАЈКINА DUSICA
Thymus vulgaris L.- Labiatae T1mijan је slican maj.kinoj dusici, ali је visi i staЬljika mu ne puzi ро zcJnlji, nego raste uэpravno (do 30 ст); listovi su uii, cvasti ni5u tako zbljene i bilj.ka ne .raste kod nas divlje, nego se mestimicno gaji. Rasp1·ostranjenost. - Tirnijan raste na suvim mestima zapadnog MedlLerana. Kod nЭ!S se gaji uglavnom и Vojvodlni. Gajenje. - U jesen, cim ipocnu prve ki~e. dele se busenovi i rasaduju na udaljenosti oko 50 ст. IИ se u lejama proizvodi гasad koji se rasadиje na staJna mesta cim biljke odras•tи, ob,icno 50-60 dana posle setve. Ukoliko је kljma toplija Ј suncanija а zemljJste rastresitije, utoliko sи UISpeh, prinos i kvalitet bolji. Cveta od juna do oktobгa. Gaj.i se i iiljka. Berba. - Gornja poloviлa bil,ike bere se u cvetu ili pred samo cvetanje. U novije vreme trazi se samo list. U prometu se nalazi ceta ili iseckana droga. Moguce s u dve zet ve, РП'а u jtшu, а druga и septembru. Droga. - Gornja polovina biljke t1 cvetи, list (najbolja droga, jer ima najvise etarskog иlја i tanina), etarsko uje i timol (Thymi herba, folium, aellteгoleum et th)·molum). Mlade grancice su cetvorouglaste, kratke .i gusto obrasle belicast-im dlaёicama, а staritje su оЫе, gole i chrvenaste. L i s с е је sitno, sedece ·ili na kratkoj drsci, do 12 mm dиgacko, u celini dиguljasto, -sko1X> i g 1 а s t о, ро оЬоdи, celo, nadole jako povijeno, kruto, od gore S'koro golo, а na naJicju obraslo finim, mek.im, sivim dlaCicama i posuto mrlcim kvriicama (z 1 е z d е), .koje sc lиporn bolj e vide. C\rast ima oko 5 rнzicastih, 3-6 mm dи gackЉ cvetica na kratkim drskama. Casica је cevasta, kratko maljava, zelena ili n1alo .r uzicasto-lj ubicas·ta i d·vousna·t a: donja ima dva -i-g licasta, а gornja tri t upa zuba. Kr·unica је r и z i с а .s t а; donja је usna opиstena i trozиba. Svojstvenog, jakog, aromaticnog, taplog, oporog u k u s а i ј а k о g prijatnog т i r i s а na t i т о 1. t. а r s k о g u 1 ј а, malo smole, oko 1oo;u t а n i n а, gorkih materija i saponozida. Koli·c ina u lja zavisi od rnnogih okolnos ti, а najvise od vremena kad se bere. Najvise ulja ima timijan uzabran oko 2 sata ро .podne. Aetheroleum Thymi је etarsko u~je dobijeno destilacijom роmоси vodene pare iz svezeg timijana u C\letu, najvise и juinoj Francuэkotj Ј ~pamiji. То је bezbojna tecnost, koja brzo postaje crvenofuta ili crvenomrka; jako.g mirisa na timol, aromaticnog i ljutog ukusa. Ulje rnora imati ni manje od 2СЈб/о ni vise od. 42О/0 fenola: t i ш о 1 а i k а r v а k r о 1 а. Ima jos i с i т е n а, borneoJa, linalola, pinena i dr. Hemijski sa•stav ulja od spanskog, francus~kog i se\'et·oafrickog, осЈ gajenog i divljeg i od raznih ' 'arijeteta tirnijana ј е razlicit. Za ekstrakciju 11inlolu uporreЬljavajи se samo сше vrste ·u lja :ko.ja d.majн mnogo timola. Timol se и ulju .iпdvaja u oЬliku bezbojnih kristala ·karakteristicnog mirisa na majkinu dusicи, aron1aticnog i ljиtog ukиsa.
Sastav.- TJmijan .s addi
0,5-2,50/о е
Upotreba. - Lek i zacin. Uiazi и sastav raznih preparata protiv obicnog, а narocito protiv \te likog kaSlja, kao sto su pertusi-n , kontratusin, tиso maltin, Extractum Thymi fluidum i Sirupus Tћymi compositus. EtЭJrsko иlје
LE.CE.NJE BIUEM
638 је
zbog prisutnog tin1ola u sa tav voda i paStta za narocito timol daju se ankilostome i oksiura). tanina.
i katrvakrola Jzvrsno antisespticno sredsvo. Ulje ulazi usta, lekova ·protiv vrenja. Timijan, njegovo ulje, а protiv cгevnih parazita (trihoficalusa, duodenalne Timol је izVl'Stan konzervans. Antidijaroik zЬog
1. Grudni сај (сај za prsa) ро J.ugoslovenskoj farmakopeji: ро 2 g cveta crnog ~leza, turcinka i divizme, 4 g anisa, 15 g korena Ьelog sleza, 20 g lista tjтjjana, 25 g slatkog korena i ЗО g li!sta belog sleza, usHni se, proseje i ро шеsа. Tri supene kasike ove srnese popari se sa pola litra kljucale vode, poklopi i posle 2 sata ocedi, iscedi, zasladi medom i pi.je na 2 sata ро 1 kasika . 2. Protiv velikog kaslja: З kas~ke tri.Jn.~ja:novog lista poparri se sa pola Iitra kljucale vode ci postupi se kao pod 1. - Ili se uzme .ро 1 kasika timijanovog lista, majkine dusice i Jista pitomog kestena, pomesa se .i. postupi kao pocl 1. - Na isti nacin se moze spraviti i upotrebiti сај od SIШeSe tirnijana, kestena i rosulje. З. Tinktura od gliceгola, alk.ohola Ј
tin1ijana: 20 g blSita timijama p~elije se smeSo-m od 10 g 58 g destilovane vode, ddi se 8 dana Ысе rne5ajuci, zatim se ooedi i ciscedi. Tin'ktura se uzima ро 20-30 kapi na koc~u seeera vise pu1.a dnevno. Slu.Zi i za izradu slozenog ·t imij.anovog sirupa. 4. Sloi.eni tin1ijanov sirup (protriv velikog lkasfja): З g amonijurn-bromada i .ро 1 g natrij.um i kalijum-bromida rastopi se u 50 g vode; kad se rastvori, pomesa se эа 150 g ti'Пli!j•anove t:imJ.ЮtJure, doda З g am01111ijaka i 800 g meda. Uzima se 4-6 puta dneVIIlo ро 1 kasika. 5. Protiv nadimanja, gasova, bolova и trbuhu: ро 20 g tiiDJijЗ!Ila, mщjtk1ne dusice, IDane, kaanilice i hajduoice ·se pomesa. Tri supene kasi.ke ove smese popari se sa .pola litra •kljucale vode, poklopi i posle З sata pije -se svakog sata оро 1 kasika (•toplo). 6. Hronicni katar teluca: ро 30 g timiJcma, hajducice i kamilice i 10 g s]atkog korena, lkao pod 5. 7. Za ispiranje rana i posekotina: ро 20 g timijana, hajducice, petrovca, bokvice i kamilice, kao pod 5. 8. Protiv crevnih parazita (·trihocefala i duodena·lme ankilostome): 2-8 g (zavisi od u:т-asta) timola popije se odjednom rast·v oren u vocnom ISoku i odmah posle toga popije 2 kasike ricinusovog ulja. Ostala narodna imena: bosiljak, majcina du.Sica, manja mazurana, manji sanseg, ·timas, timljan.
TISA, TIS, TISOVINA, TISENJ, JELICICA, PLODNA
Taxus baccata L. -
СЕМIКА
Тахасеае
Crnogorican sib ili drvo •koje dozivi vekovnu ~tarost. Tisa је zakonom zasti6ena u prirodi, jer је postala v-rlo retka. Plod lici na crvenu bobicu. Ponegde se jos upotreЬljзva lis·t za lecenje raznih bolesti. Tisa је otrovna za coveka ti domace Ъivotinje i moze izazvati smrt! Zbog roga se 111Jikako ne preporucuje upotreba tise za leeenje. Glavni otrovni sastojak је alkaloid taksin.
ТJTRICA
ILI
КAМILICA
639
TITRICA ILI
КAМILICA
/vlatricaria cha1nomilla L. -
Compos4tae
U jesen, kad pocnu i danju i nocu da sipe dosadne ki~e. i kad sela i graclove oba\1ije nezdrava ·magl.a i dim, malo је ljudi koji ne obole od nazeba i gripa. Ро s koJama, Ьioskopima, pozoristima, kasarnama, zeleznickim cekaonicama i drugim javni·rn mestirna gde se sakupljajи velike mase sveta, prenose se razne bolesti. U nekirn skol.ama i internatima gde se preko jeseni i zime, izjutra ,ј иvесе, davala ро jedna solja jakog .Саја od kamilice, kao preventivno •s re ds tvo, Ьilo је mnogo manje gгipa, inflиence, angine i slicnih boIesti organa za disanje nego tamo gde to nije cinjeno. То је zakljucak do koga su dosli ne ki lekari. I kaslja је Ьilo mnogo manje. Mi s Lim da bi и tom pravcи trebalo ' 'rsiti dalja ispitivanja, а vec sad poceti sirokи propagandи svakodnevne иpotrebe t i t r i с е и v о ј s с i i с i v i 1 n i m k о 1 е k t i v i m а. N а t а ј л а с i n Ь i s е s m а n ј i о Ь r о ј Ь а rn а l ·n .i h о Ь о 1ј е n ј а s i т о k i h n а r о d n i h s 1 о ј е v а, р о g о t о v о r а d n о g n а r о d а v е 1 i k i h k о 1 е k t i v а. S т а n ј i о Ь i s е Ь r о ј s v а k о d rn е v n о о d s и t n i h u f а Ь r i k а m а, s k о l а т а, r а d i о n i с am а i р о v е с а 1 i r а d n i k а .р а с .i t е t i р r i n о s i u р r ј v r е d i, u .sp е h и s k о 1 i. Као sto би neke zem]jje јюто tocile еај i pos1e n~koblko deccnija navik1e svoje gradane na tи k.inesku drogu, tako i mi mozemo uciniti preko j esen i i zi•m e ·s masom tinricom. S\•e је to stvar na~ViЮe. А c asa •toplog i osladenog саја od kamilice ozeЬlom pиtniku na nekoj stanici nesиmnjivo се Viise pomoci i prijati nego casica neke sumnjive rakije. То је jedan veoma va.Zan proЬlem о kome ve c sada treba razmisljati. Т i cemo о
t ·r ~ с а ј е n а ј v а z л ri ј а v о .ј v о d а n s k а d r о g а. - Zbog toga njoj malo vi5e govoriti. Vojvodinэ daje celom covecans tvи milione ki1ograma ovog mirisnog i lekovitog cveta, ali svetske potrebe jos nisи zado\Юlj en e. Iz ovo g tizlazi da njerш proizvodnjи treba povisitJi. S druge s.trane, titrica se kod nas ne tгosi onoliko i onako raznovrsno kao u drugim zemljama, narocito и onima koje оvи drogu kирuји od nas. Mi је ne cenimo, valjda zato sto је n asa - kaiи neki duhovi~i ljиdi. Mislimo da sи i oni u pravu, a1i da је glavni razlog n edovoljne potrosnje slaba obavestenost i nasih lekara i laika о le kovJtoj vrednosti nas e titrice. U SAD, koje sи glavni kupci nase titrice, ne zaиdarajи vise decja , zenska i druga neka bolnicka odeljenja na karbol, lizol i druge 5mra dove i otrove, nego prijatno i Ьlago mirisи na nasu titricи. Kod nas se t i,trica uglavnom иpotreЬljava и oЬiiku саја, koji svaka majka s:kuva de tetu kad zatreba. Medиtim, postoji velik broj raznih gotovih, patentiranih 1eJcova, koj e smo pre rata kиpovali , а и kojima је glavni i cesto jedini lekoviti sastojak blla bas na.Sa titrica. Trebalo bi proиciti sve te .strane preparate od kamilioe, zad.rZati ono sto је dobro i proizvodtiti te lekove. Сај
od tltrice. - Tit·rica se najvise wpotreЬ1java za lek u o:Ьlikи саја. On Ьi mogao Ьiti i najbolji galens ki preparat kad Ьi ga svi uvek znali naciniti kako treba. VeCina domaCica и tome gresi. Ne'koliko cvetica me1nи н lonce vode i s а t i т а k и ·v а ј и na s tednjra k.и, verujиci da се lek иtoliko ·b iti jaci ukoJiko se dиZe kuva, jer misle da se dugim iskuvavanjem bolje ekst·rahuju leko-
640 \'iti sa~tojci. То је .pogre~no. Glavлi le.koviti sastojak ti trice koje pri kuvanju izvetri zajedno s vodenom parom.
LECENJE BlUEM је
etarsko ulje,
I d ruga greska nasih domacica dolazi od neznanja i neobavestenosti. Njjma se to ne sme zameriti, а nasa d1..1znost је da i1t obaves timo kako treba raditi. Narime, kad god se kuva »kamiltej« , uvek ISe u tlonёe metne vrlo malo, sasvim л е d о v о 1 ј n о t i t r i с е. Nekoliko cveto\ra и pola litra vode uo])Ste ne mogu pomoci bolesfiiiku. Titrice treba staviti u dovoljnoj kolicini, jer ona п iје otrovna ni skodljiva i nema opasnosti ј nep гijatnosti usled vece doze. Сај od tit1·ice treba spravljati 11а ovaj nacin. U Oist lonёic metne se dve pune bsike (za supu) tit11ice i ртеЈ.Wје sa 200 g klj ueale vode; odmah poklopi, m alo prornesa i ostavj pola sat~ ili сео sat ukraj stednjaka (ali da ne vri), \tec pr~ma tome da 1i se zeli jaci ili slabiji сај. Zatim se ocedi, osladi i pije. Ako је potrebno da se bol.e snik preznoji, treba da pije sto topliji сај . Ako se pije za apetit, onda se pije bladan i nesladen jak ёај na pola sata pre jela.
Mi ISe nadarno da се se uskoro i kod nas titrica mnogo vise trositi ро ugledu na industrijske zemlje, koje је mnogo vise trose nego rni, iako је od nas kupuju. Stotine porodica се mo6i naCi dobru ·i laku zarad'U na jednom lepom .poslu kad jednoga dana podignemo radionice za preradu titrioe i izradtt raznih lekova i kozmetickih •S redstava od 1ritrice za skoku potrosnju: •razniћ mcsanih ёајеvа za иmirc nj e, za decu, za stomak, za znojenje, za grgljanje, protiv '}Jroliva rnale dece, za kupaлj e, protiv nekih koznih bolesti, za zapiranje u gi,nekologiji, za jzradu vodice oct 1titrice, ek51trakta, taЬleta, .sirupa, tinkture, ulja, losiona i drugih proizvoda. Kod nas na tom polju gotovo niSta nije uёinjeno. I zato bi, eto, bio jedan od zadataka nasih proizvodaёa lekova i kozmetike biljnog pore kla da pristupe ogledima i proucavanjima mogucnosti proizvodnje novih preparata od ove domace droge. Bolje је inostranstvu prodati nekoliko IStotina kilograma etarskog ulja od titrice nego izvoziti stotine hiljada kilograma kabastog cveta. Za ove preradevine ее se vise d obiti, а osim toga, р о d i g li Ь i s т о i n а s и i n d u s t .r i ј u, z а р о s 1 i 1 i n as u radnu snagu i и ci nili nepotrebnim uvoz nekih lek о v а i h 1 g i ј е n s k о - •k о z т е t а с k i h s r е d ts t а v а i z t u d ј n е. U svakom slucaj u, od svih vojvodanskih korova za sada se titгica naj\'ise eksploatise i donos.i oaj vise koriiSti. Za taj korov mi smo iz inos•tra nstva doblli u zam enи mnoga fabrjёk.a postrojenja i гazne lekove. Na beskrajnim i pus1im vojvodanskim s latinama ti.trica је prava Ьlagodet. Ona се moci donosili jos vise korisr,i ako se omoguCi nastavak zapocetih proucavanja. Mozda 6emo jednog dana biti и mogucnosti da podigne mo 1 n s t i t z а р r о и ё э v а nje р r о i z v о d n ј е t i t r i с е, jer ona i sad donosi vise korist
TIТRICA
ILI
КАМIUСА
641
и kнcama
s mnogo dece. Titrica је jedno od najboljih sredstava za leeenje ~а р а l ј. е n ј а k о zе i s 1 и z о k о f е. То antifloghsticno dejstvo titrice је 1 ekspeпmcntalno dokazano: pornocи slacicnog etarskog ulja v~tackJ izazvana crve nila i drиge upale ·raznih organa cove ka i domacih fivotinja роtрипо su izleoene vrlo razЬla.Zenim rastvorom etarskog ulja (0,060/о), jakim eajem i drиgjm gale nskim preparatima od titrice. Као antiflogistik titrica se daje za lecenje raznih opekotina, таnа, cireva, za klistiranje, za zapiranje i ispiranje polнih organa, ojedefi.ih mesta, осiји, nosa, u~iju, usta, za grgljanje i иор~tе za sve osetljive organe s kojima \Se mora veoma oprezno i pazljivo postupati. Pranje glave jakim cajem od titrice poma!e obolelom korenu kosc. U oЬlikи de kokta, intuza ili tinkutre, titrica је omiljeno sredS'tvo za pozlaCivanje pla\'e kose ili da crna i kestenjasta kosa dobije svetliji ton. Osim toga, kosa postaje meka .ј sjajna. Iznutra se daje и oblilkи саја, naroCito maloj deci i odojcadi protiv boJova i grceva и trbuhи ј za umirivanje. Zbog toga tritrica ulazi u sastav mnogih cajeva protiv raznih tegoЬa nastalih od te~kog varenja, n.e sanice i dru~h smetnji . Kamilica izaziva znojenje, vazno za leeenJe nekih bolesti. Poznato је da se novorodencetu, .k ad place ili kad majt.ka nema mleka, sme dati samo kamiltej. Posle wzimanja kamili.ce utrostrucнje se broj leи·kocita, olak~ava se vareпje, odstranjиjн gaJSovi i 5 ·tim u vezi dosadna nadimanja i smetnje u orgaaima za ''атеnје, sшаnјије sekrecija i putridne (smrdljive) upa'le s1uzokoze creva, zЬog eega se titrica upotreЬljava protiv zatvora. U П svets-kom ratu mnogi na~i lekari, и nedostatkи drиgih lekova, davali su jak сај tiћrice m uredivanje menstruacije i za umirivanje, najce~ce zajedno s gorkom detelinom i valerijanom; ovo potvrduju i Lekler, Zips, Braun i drugi ~ttvenl lekari.
OD CEGA POTICE LEKOVITOST
КAМILICE?
Titrica је poslednJih nekoliko decenija hemijski mnogo is-tгa.Zivana, otkriveno је nekoliko desetina jedinjenja koja pripadaju raznim bemijskim grupama, aJi rprema sadasnjem stanju farmakognozije izlazi da iz ove mirisne lekovite biljcke јо~ ni s и· irldvojene •s ve sup'S:tancije. Ovo zato sto mnogobrojna jcdinjenja koja sи dosad iz titrice iZidvojena i mnoga farmakodinamski ispitana, ne mogu и potpunosti da objasne mnogostru!ko i raznovrsno fiziolosko dejstvo i zbog toga tako ~irokи terapijsku ·p r.imenu. Svi iэtrazivati se danas slaZи da је nosHac lekovitosti tk amilice njeno etarsko ulje. Medиtim, utvrdeno је da је dejstvo cveta kamHice potpunije, r azno,rr.snije, Ьlaie i bolje od nJenog etarskog ulja doЬijenog dugotrajnom des tilacijom s \юd enom parom. Smole, gorke materije, tanini, gume i neka clr uga jedinjenja koj a se nalaze и cvetu titrice dopunj.uj.и dejstvo njenog etarskog u1ja, xbog oega cvel in1a, kako se •t o kaie, kompleksno delova11je. Ukoliko kamilica ima ''i~e etarэkog ulja (0,2-lO/o), utoliko se vi~e сепi i skuplje placa, pogotovo ako је ulje tamnoplave Ьоје, jer је to zrna!k da ima 1nnogo а z и 1 е n а, koji је glavni lekoviti sastojak kamilice i njenog ulja.
642
LECENJE BIUE.M
А
z и l е n ј е ugljovodonik tk oji ne rpostoji kao takav u Ьiljci, nego se jnvlja i prelazi s vodenom parom p~ilikom destilacije. U raznim preparatima titrice, koji se nalaze и svetи, azulen se vrlo Ьтzо gubi. Zato је n а ј Ь о 1 ј i р r е р а r а t ј а k с а ј s 'Р r а v 1ј е n k а d z а t r е Ь а. Radi to5a i ulje, kao i drogu, treba cиvat i na bladnom ј mracnom mestи и punim, malim, dobro zapиsenim bocama сп1е ili mr.k e Ьоје. Dиgogodisnjim
.sistematskim istraiivanjima gotovo na celoj temtoriji Jugoslavije utvrdeno је da ne samo koLicina vec i Ьоја etarskog ulja od kami· lice brane na razliciotJim mestima nije i.sta. Tako је objasnjeno zasto titrica iz raznЉ krajeva nema i.stu lekovitost. Im.aj иci
sve ovo u vidu, i kod na.s (lnstitut za proucavanj e lekovitog Ьilja u Beogradu) i и svetu vrsi se odabiranje tri•trice radi gajenja takvih sorti koje imaj и mnogo ulja s to tamnije plave Ьоје.
RAZLIKOVANJE TITRICE OD SLICNIH
BIUAКA
Zamene, p rimese, necistoce i fal5i.f ikati kamilioe nisи retki, jer је ~kира i uvek !Se mnogo traЪi . Strane cvasti iz iste biljne famiJ.iJe (kompozite) poznaju se ро '
КАКО ЈЕ
2:ABNJAK (ТАКО КAМILICU NAZIVAJU U BANATU I POSTAO IZVOZNI ARTIKAL SVETSKOG ZNAcAJA?
ВАСКОЈ)
1 tit.rica је, kao, uostalom i vise od 90 procenata ostalih lekovitih Ыljaka, do pre 70 godina bila potpuno nekorisna. U maju 1900. ·ili 1901, и Кikindu је dopиtovao jedan trgovac na velblco iz Hamburga svom poslovnom prijateljи trgovcи Mesingeru. Posle dobтog rucka domaCin pozove gosta da se fijakerom provozaju .ро okolini Кikinde. Na jednom mestи, Ыizu sela Sajana, nemaeki trgu,,ac zamoli da zaws•tave kola. Na bes!krajnom z.elenom pasnjakи spazio је S\' uda pи·tem ci·tava polja bela kao da је pala slana ili sneg. Sa mesta na kome su se kola zaиstavila pesice је otisao do tih belih polja. »Ра ovo mi beremo и Sak$onijd i prodajemo celom 5vetu. Ovo је kamИte. Samo је vas mirisniji, krupniji, lepSi i ima ga mnogo viбe nego kod natS ... « Mesingeru, trgovcu »par ekselenв«, nije treba1lo mnogo .govoriti. Posao је posao. 1 vec i·s te godine pote ek51ploatacija tog banatskog korova. Najpre sи ga brali rtllkom, cvet ро cvet. Кasnije se neke devojcice doseti~e da izvade iz
TIТRICЛ
rLI
JoCМ.ULICA
643
kose ce~alj, а kad se posao росео sve vise razvijati, decurlij a se sama dovijala ka ko је znala i umela: nacinili ISU danasnji tip graЬljica. Sve se to razvijalo spontano. Niko nije ulozAo ni dina ra, niti је iko i pomisljao da nesto doprincse za пauc noistrafivacki rad. Ako је neSto .i ucinjeno (vazdusne i tenniC.ke &usare, pako,,anj e), sve ј е to u·rade no da Ы se za s to krace vreme nabralo sto Yise cveta, da Ьi se sto brie osusilo. Titrica nije droga znacaja opijuma, beladone. tatule, digitalisa i slicnЉ droga znacajnog farmakoloskog dejstva, ali ono sto је za Povardarje opijum, za dinaгs ke planine beladona, mrazovac i lincura, za nase primorje buhac i zalfija, to ј е za gor nji Banat titrica. U dobгim godinama se nabere vise od 200 vagoлa si·гovog cveta, od cega se doblja vise od 30 vagona sttvog cv~ta za .jzvoz. Tome treba dodati jos i oko 8 ''agona neophodnih za podmirenje domacih potreba. Mi smo do sada primili iz inostranstva milionc dolara za taj korov i kupili citиve fabrike. А ne treba izgubiti iz vida da se nikad ne obere sav cvet, da U'' ek Yeci deo OStane neobran, jer је titrica takav kOГOV koji ni domace ziVO· tinje ne jedu. Ра, zatim, da ga -svake godine, ako se ne obere, sunce sprn i vetar гaznese, kao i svaki drugi prezreni korov. То је Ьiljka koja se ne javlja pojedinacлo, nego u velikoj grupi, mestimicno desetine i stotine h ektara zemlje.
IZGLED BILJKE Titrica је jednogodis nja, mala zeljasta Ьiljka. Naraste visoko svega 10-30 ст, rede i pola metra. Izuzetno, na jakoj zemlji, kad kise irna dovoJj no i na vreme, i u sklopu s drugim visim biljkarna, titrica tporaste ·i do 60 c m . Treba pro6i mnogo banatske zemlje ра da se naide na ро nekoliko strukova visokih i do 70 cm. Najkrupnija, najrazgranatija, najcistija i najlepsa titrica se javlja ро zitistima, pre svega ро ozimoj psenici. 1 ukoliko је zemlja јаса, vise nadubrena, bolje obradena i ·teza, .u·toblko је titrica veea. Ona se tu ne javlja ро celoj njivi, kao sto је slucaj ро pasnjacima, ledinama i livadama, nego sзшо »na ogumke«. Najvise је ima ла mestiшa gde је psenica ili neko drugo ozimo s tгno zito uginulo UJSled dugotrajnog stajanja vode ili gde nije ni.klo zbog \l·elik.iћ grudvi i suse za vreme set,,e. То su tzv. »Vrtace«, manja ili veea, nepravilna parcad sJatine , t eske i pogane glinuse koja ne prima vodu, ne propusta је i voda dugo stoji, tako da kнltume Ьiljke na t.i.m mestima uginu. Naprotiv, tHrici ле skodi takva zcmlja. Ona se zadovoljava malim. Sa tih zitnih njiva dobija se najbolja i naJsku!pocenija droga. U gomjem Baлatu to nazivaju »ocu.''a'1 f.abnjak«, jer su sopstvenici tih slat·injavih njiva cuva1i svaki svoj da ih drugi noeu ne oberu. Naime, svi beraci gledaju da nadu mesta na kojin1a na шalom prostoru ima mnogo i gustog zabnjaka, i to sto krupnijeg, jer se u susari taj krupan cvet uvek radije prima i bolje placa. То је, eto n а ј Ь о 1 ј i d о k а z d а t i t r i с и t r е Ь а g а ј i t i i d а с е s е g а ј е n ј е т i р r inl с n о m 5 v 1i h s а v r е m е 111 1i h а g r о t е h n i с k i h i а g r о Ь i о 1 о· s k i h m е r а n ј е n k v а 1i t е t z n а t n о р о р r а v i t i.
LECENJB BIUEM
644 VETAR
ЈЕ
GLAVNI SEJAC
КAМILICE
U PRIRODI
Kad hilj.ka sazri, cvetna glavica se sva ospe, jer је vrlo drobna. Seme је vгЈо sitno i lako. U ј е d n о m k i 1 о g r а m u ima oko 20 m i 1 i о n а s е m е n 'k i. Zato ih v е t а r 1 а k о r а z n о s i i na taj nacin s е ј е t i t r i с u. Ta ko se i mo!e objasniti na koji natin ona pokriva veCi deo Pamonэkog basena. Seme ј е tarko Ja·ko da ga moze .nos.iti i slab vetar. А u Vojvodini cesto, pogotovo и prolece, duva ро nekoliko nedelja ја · ka ko~ava, нglavnom od juga na sever. Vetar је tи zamenio coveka sejaea ili ma~inи sejaCicu. Zanimljivo је •primetiti da se n а ј v l ~ е t i t r i с е n а 1 azi Ьа~ и krajevima gde se ko~ ~ а v а n а ј v i ~ е о s е с а: k о d n а ь и ra,rnom Banatи i dalje na s е v е r и и М а d а r s 'k о ј , k а о i u r а v n i с i i s t о с n о о d r е k е Т is е. Izmedu T·i se i Dunava ima manje titrice, pogotovo и madarskom delи, je.r је od Subotice na sever uglavnom pesak. ВЕRВА
Titrica se bere krajem a:prila i pocetkom maja, nekad ranije, nekad kasnije, ~to zavisi da li је prolece rano ili kasno, i da li sи u aprilu padale Ьlage kise. Ti tгica cveta ртеkо celog leta, Ш se ipak bere samo to prvo kolo, jer је u to vreme naj.Cistija. Sva ostala trava ili jos nije nikla, ili је mala, а u ~to vreme nета mnogo posla na seИma, svakp је posle duge zime jedva docekao da KAМI L ICA U CVETU ( MAТRl CЛR IA ograne prolece da nesto zaradi. I druge CRAМOMILLA) а) UZDUМN PRESEK КROZ CVAST okolnosti sи uticaJ.e da se titгica bere (SUPUA ЈЕ) samo и prolece. Bere se cesljevima il.i Ь) SEMENJE graЬljicama koje beraci preko zime sami nacine. Ima vecih i manjih graЬljica, okovanih i1i oЬicnili, od vгЬе ili topole, eesce i od camovine, а rekto od metala. Cvet najeesce beru .izjиtra rano, dok ne zagreje dan, i poslepodne, kad prestane W'tlCina. Ako sи noci vidne, Ьеrе se i nоси. Posle vecere krene »drustvo« u »zabnjak«, stigne pre pono6i i bere do zore, ili dok ne ograne stшce, »dok ne zagгej,e d.an«, dok kocija~ ne dode р о obrano cve6e. Веrаёi birajи polja gde na malom prostoru ima mnogo cveea. Nоси cesto svrart:e и neko tиde zito gde ima dobrog zabnjaka i tamo ga oberu. P·recvetao pofuteo zabnjak ne Ьeru, »jer ве on krunj i u sи~ari ga ne pгimaju«. Oni koji imaju mnogo dece eesto se udruzujн sa ёovekom koj1i nema dru~tva, а ima •konje i kola. Ili placaju kola, oЬicno oko 15'()/о od cene sirovog cveta. U nekim mestima koeija~ uzima i 25°/о.
T ITRICA I LI
КAМ ILICA
645
Najgore p rolaze oni koji nem a ju s kim da se udru.Ze, nego na l~e dima nose ро ne koliko ·kilom eta.ra dzak nabije n c\~tom titriooe. Covek se od tereta ugreje , ~ tak~de Ј ti ~rica и clZa!kи, je r је na bijena ta ko da posle ne koliko s ati nosenja lnDOgl ffiOГaJ U SaV C\'e t baciti. jer cim se ОП tol~ko pregreje, cim »·k roz njega •p rode \la tra«, u susari ga ne 'Primaju.
SUSENJE Obra na kamilica mora se sto pre osu's iti. Temperatura ne sme preci 45 ° С. Ako se ta temperatиra p rede, izvetrice s·kufPoceno eta-rsko ulj e i tirne i lekovitost ka milioe. Zbog toga se tako strogo kontr olise njeno susenj e. Banat, koji је p os tao sve t•Sik·i p roizvodac prvoklasпe kamilice, ima nekoliko desetina terшickil1 i ne koliko stotina v~du·snih su•sara za kamilicu. CUVANJE I PAKOVANJE Osusena ti trica se cuva u suvim JSklRdis tima ла veHkim gomHama. Skladista se moraju dobro prov:etravati. Osusen cvet 'Se pakuje u sandиke od camo\тine standar dnog oЫika i veliOine, koji su iznutтa oЫozeni debelom tarnnoplavom hartijo·m . Da se sanduci ne Ь-i prilikom prenosa raspali, svaki sanduk је cvrs to povezan ciklop-v.rpcom. Na -svaki ISanduk namenjen iz\тozu napise se crnom bojom: Product of Yugoslavia. Ranije ~se пiје obracala dovoljna pafnja na euvanje i pakovanje, u.sled eega је ј n a jbolja droga cesto postajala losa. Nestrucno cuvanje i pakovanje ьili s.u naj ce5ci razlog i uzrok nepoverenja i rdavog misljenja nasiћ drog.ista, lekara i apotekara о nasoj titrici. Uzroci kvarenja osusene titrice su rnnogobrojni. Po d uticaj em u 1 t r а 1ј u Ь i с а s t i h z .r а k о v а s u n с е v е s v е tt 1 о s 1 ·i nastajи d,UJboke he mij 1S1ke promene. Takva titrica је izbledela i izguЬiJ a veci d eo svojih le kovitih sastoja•ka. А z и 1 е n, glavni sastojak titricinog etar skog ulja, na j vise strada od sunceve S\'etlos•ti. Zato se obrano cvece ne s~me su si1 i na suncu i mora se pakovati u sanduke obloze ne crnom ·itli tamnoplavom hartijюm. Pogres no је i zastarelo ..sh vatanje pojedinaca da se titrica moze pakovati и retke vrece ili и kutije s izbusen·im poklopcem, jer mi•s le da njoj treba vazduha. Dobro i hermeticki zapakovana, suva titrica moze se veoma dt1go cu vati bez bojazni od nekog kvara. Po d иticaj em v 1 а g е titrica se vrlo brzo kvari, kao, uostalom, i sve ostale droge. Za to, ako titrica nije bila dobro osu5ena, ili ako se cuva lose zapakovana i na vlaznom mestu, ра jos ako је toplo vreme, brzo се и njoj nastupiti razlaganje lekov·itih satojaka (hid.ro1iza, ·aksidacija i druge Ьi
КО ЈЕ
GLAVNI KUPAC NASE
KA.М:ILICE?
Naj vis-e se izveze u SAD, Nemacku, Italiju, nordijs·ke i mnoge druge zemlje . Socijalni znacaj. - U maju citava sela u gornjem Banatu mirisu na kamilicu, je r se i •s ta.r o i mlado »digne и zabnjak«. Hiljade porodica za mesec da-
646
LECENJE BIUEM
na, .ko1bl
TOLU-BALSAМ
S\rez balsam је gwsta tecnos-t, а dнzim stajarijem ocvrsne~ Мirisa је vтlo prijatnog i aromat.icnog, па vanilu i izmirпu. Deluje kao veoma prijatan i dobar anti·s eptik, а donekle i kao eksointans. Sirupus tolutanus је jedan od najttkusnijih i najstabilnij.ih sirupa, koji је istovremeno korigentna mikstura i mnogih t·e cnih lekova, jer im daje vrlo prijatnu, ba1Ьsamitnu aromu.
ТRAVA-IVA, IVA-ТRAVA, IVICA, DUВACAC, CМILJ, DUCAC
Teucrium montanum L. -
DUPCAC,
GORSКI
Labiatae
Trava-iva је mala bi1jka koja u obHku okruglastih, poleglih, otpornih, maJih bш;enova pokriva go kamen nas~l1 Ъrda i planina. Ukusa је vrlo .g orkog, орогоg i aromaticnog, jer sadrii gorkih materija, tanina i etarskog ulja i spada u grupu arornaticnih oporjh amara. Nasi Dinarci m.nogo cene ovu biljc icu. Mes timiCno to је najvise urpotreЬij'cнrana lekovHa ·b ·iljka prema kojoj se cesto ima neogramceno poverenje. Njome lece mnoge Ьoles-ti, pre svega oboljenja organa za varenje i disanje (cak i pJucnu tuberkulozu). То је vrlo cenjen tonik, stomahik i bolagog. Nozem iLi, jos bolje, oS1:.rim makazama &eku se lisnati vrhovi gтапсiса Ьi1 jke u cvetu (Tcucrii montani herba) i Ьтzо suse na promaji da cvece s-acuva belicasto-fuckastu, а lisce · srebnozele.nu boju i svoj·s-tven miris. Travu-ivu treba mestimicno zastititi, jer јој preti opЗJSnot od uni.Stenja, а ona је pored svoje lekovitoьti korisna jos i zato jer izvгsno vezuje ono malo zemlje na ogoJjenom kamenjaru.
ТRAVA
OD
МETILJA,
PROTIVAK, METIUEVA NOVCIC
Lysimachia nummul'aria L. -
ТRAVA, PENJAZAК,
Primulaceae
Trajna reljasta biljka vlafnih, travnih i senovitih mesta. StaЬljika је tanka, ce t,,rtasta, do 70 cm dugacka, .ро zemlji ·p uzi, oldcena kao cipka naspram-
TRAVA OD SRDOBOUE,
SRCENJA.К .
..
647
nim listovima и cijim se pazusiщa na1azi ро jedan zurt cvet, а s donje strane izblja cuperak adventJvnog korenja. Cveta leti. UpotreЬljava .se cela Ьiljka u cvet·u. Ima tanina, enzima primverozidaze i saponina. Zbog tanina је narodni lek protiv proliva, IЭrdobolje, upale hemoroida, stomatita i drugih oboljenja sluznice UJSta, prevelikog odliva krvi u menstrnaciji ·i dr. Upot.reЬljava se i protiv metiljavosti ovaca. Slicnog sastava i dejstva је i srodna vrsta Lysimachia vulgaris L. (metilj-tra,ra, protivak, trava od daltka, metiljoka, zlatnoglav), koji ima uspra\'nи staЬljikи visokи do 120 cm i saddi jos i rlltozida. ТRAVA
OD SRDOBOUE, SRCENJAК, SRCENJACA, SITNI SRCANIK
Potentilla torment.illa Neok. ( =Potentilla erecta Ham.pe) Rosaceae Dugovecna mala zeljasta ~biljka, .r aste ро vristinama, sumama i vlainim pasnjacima. Ima sitne fute cvetove sa 4· kruniena Jistica i troprste sedece listove nз razgranatim 10--40 ст.
тRАvл оо мЕтшл IStaЬljicicama
visokim svega
Droga. - Rizam (Tormentillae rhizoma) se kopa u jesen ili и prolece. Kad se svez rizom presece, иbrzo pocrveni kao kгv usled stvaranja taninskog crvenila. Rizom је 4-10 cm dugacak i 1-3 ст debeo, veoma tvrd, v r 1 <> n е р r а v i 1 а n, klinast, valjkast ili vretenast, donekle krto1ast, manje-vise kriv, k v r g а s t ·i v i s е g 1 а v. Spolja је crnomrk i vr1o rapav od ostataka i oziljaka ·korencica, pиpoljaka i staЬljike. Na !prelomu је rizom crveno-mrk. Ukusa је v r l о о р о r о g. Sastav. - U sve.Zem rizomи ima 20-300/о f 1о Ь а t а n ·i n а. Stara droga ima manje, Jer је veCi deo tanina presao и nerastvorljivo t о r m е n t i 1 а-с rv е n i l о. Ukoliko је droga starija, иtoliko ima manje tanina, а vise taninskog crveпiJa. Ima jos i kinove ki~Seline, malo elagne kiseline, t о r т е n t о 1 а (kristalno, dekstrogkno, neazotno jedinjenje), srnole, gume, skr.oba ј dr. Trava od srdobolje doblla је naziv Tormentilla od recj tormina, kako s u u srednjem vekи лazivali dizenterijи, srdobolju i kоји su lecili ovom biljkom, а potentilla dolazi od potentia, sto znaci эnaga, sHa, cime se oznaeava mala bilj1k a, ali jakog dejstva. Upotreba. - Tanin tormentile slican је taninu ratanije. Zbo~ toga ova domaca droga moze zamemti ameтicku rataniju, ovo utoliko рге sto tormen-
648
LECBNJB BIUBM
tila ima skoro dvaput vi~e ta·nina, ~to јој ј е infuz prijatnog mirisa i §to је dornaca droga. Torme ntila је adstringens i antidijaroik od realne vrednosti. То је tonik, •s·tiptik i hemostatik. Slicne su droge i rizomi od drugih Ьiljaka iz porodke ruza : Potentilla anserina L. (Ьezanka, gusj(llk, petoprsta эteza, "t·cepLtc, s teza), Р. reptans L . (zabnik, peto Hsta, petopгsnica, petoprstica, tгa va od grozmjce, cela~ica), zamim razne Geum-vrste, F,-agaria vesca (jagoda, ~umsk.a jagoda, mamica) i dr . Sve ove biljke narod upotreЬljava za lece nje naj,razlicitiljrih Ьolesti, а najcesce 1.а zaustavljanje proliva •i protiv эrdo bolje. Kod .nas se tormen tila ma·Lo иpo treЬljava и Эkolskoj medicini. U narod~ noj mediciJD.i, и brdskim i planinsktm krajevima, mnogo vHe se иpotreЫjava cak ·i protiv cblzente:rqje (sгdobolje) ~to se vidi ј rpo narodnom im.e nu bilj ke. 1
i pije
ро
З.
Tormentila је sta11·i naJrOdnli lek. UpotreЬljavali su је jos anticki narodi . Posle uvodenja ame!'lioke droge гatanije u ~ropsku ~kols•ku mccИcinu tormenti1a је potpuno zaboravljena, ali se u narodu i da~j e upotrebljavala. U I svetskom ratu, и nedostatku rartanije, polaJco је uvede.na u evrops·ku skolsku medici!Ilu, ispi tana i danas s pravom sve v.i se potiskuje ·rataniju. 1. Protiv proliva (obicnog i krvavog): ро 20 g rizoma trave od srdobolje i srcenjaka, korena sumske jagode, kamilice i plodova borovnice; sve se pome~a dobro isitnjeno. Tr.i supene ka5ike ove smese kuva se u pola li tra vode 5 m~inuta и poklopljenom sudu, oэtavi prekonoc i sutradan рЩе umesto vode. 2. Vino: 80 g simo zdroЬljene droge prelije se и boci 1 litrom nајЬотмvл OD SRDOBOUE ljeg crnog vina, zapu~i i, CeSCe muckajuci, ddi 10 dana. zatim se profiltruje 1 rakijs ka casica triprut na dan pre jela kao slfedstvo za jacanje.
Zaustavljanje krvi iz nosa: 10 g trave od эrdobo~je ј 5 g hraэtove kore sitno se isecka i kuva pola s;;1ta u 200 g vode, zatim se doda 5 g kami1ice, •poklopi, skine s vatre, ostavi 15 minuta, procedi i, kad se ohladi, ilSpira se nos ili se natopi vata i drti u nozdrvi. 4. Bolan napon и prcdelu mokracne besike: ро 20 g Фrave od srdobolje, odoljena, hmelja, kore bele topole .i ~rizoma site. Pet kasika sme~e kuva se 5
ТRANDAV11.JE
649
1ninиta и poklopljenom sиdu sa 1 Litrom vode, ostav.i 2 sata i to pije и toku
dana u 5-6 obroka. .
5.. Krv и r:zokt·aci: ро 20 g trave od srdobolje, hajducice, kamilicc, pluc-
ЛJaka 1 krasиlJka. Cetiri kasike ove smese popari se sa pola bltra kljucale vode, poklopi, osta,,i 4 sata, ocedi i pije svaka 2 sata ро 1 kasika .
. ~· Upa_,Za "!~ta i zdrela: ро 20 g trave od эгdоЬоlје, bedninca, hatjducice, kamJ11ce 1 zа~ћЈе. Dve sиpene kasike ove smese popari se sa 300 g kljucale vode, poklopl, drii 2 sata ukJra;j stednjaka, procedi i grglja. 7. Za ispit·anje rarza: 25 g .Ьrave od srdoЬolje Юuva se cetvrt sata и pola litra vode, zatim se doda 25 g lista hajdиcice, poklapi, posle 5 sati ocedi i time
rana
ispiлa
i
оЬlэ.Zе
platnom natopljenim u tom caju.
Ostala narodna imena: brizovaea, griznica, koren protiv proliva, krvomok, petaprstka, sedmoprst, srcana kitica, srcanica, srcenjaoica, steza, s1ezni•k, trava od zrnije, trava od srca.
ТRANDAVILJE
Althaea rosea Ca:v. -
Malvaceae
CVET TRANDAVIUA Malvae arboreae flos
Trandavilje
је
do
З
m visoka
Ьiljka,
poreklom iz
j иgoistoene
Evrope
i Male Azije. Gaji .se kao cveee s mnogo varijeteta: sa crvenim, ruzicastim, ljuЬicastim, beJim osobito ро seoskin1
i tamnoljuЬicasto-crvenim , krupnim lepim cvetovima·, bastama, jer ne zahteva gotovo ni•kakvи negu, а za godinu dana izraste ogromna, prava, malo razgranata, nesto иglasta staЬljika, s mnogo krupnih grubih listova. Cvetovi su pojedinacni ili cesce и kitama u pazuhu listova. Beru se celog leta i dobar deo jeseni, sve dok biljka cveta. Upotrebljavajи se sarno tamnoljubieasto-crveni cvetO'VIi. Oni imaju obicno ро pet krupnih listica, ali u bastama se sve vise sreee »dиpli trandofil«, tj . s mnogo listiea krunice ~kao u rure (Althaea rosea). Кrunicni Hstici эи srcasti, malo talasasto povijeni, do 4 ст ~i·roki .i 5-6 ст dиgacki . • Osuseni cvetDVIi su sluzastog ukusa. SadтZe mnogo s 1 u z 1, zatim t an.i n а, kojj sa feгi soJima tamno pozeleni, antocijanske Ьоје i dr. Trandavilje је rn arodni lek и obl:iku саја pгotiv kaslja i za grgljanje protiv upale usta i grla. Njime Ьоје vino, neke namirnice i razne grudne eajeve. Narodna imena: grudiSnik, grudni~nik, vrtni slez, 6lj, koroder, laski slez, malvaroza, pasmacicak, patmaC:ieak, pitomi malovesak, .pitomi slez, pitomj sljez, pnikomorska rиZica, rdeci slez, rozlin, ·r ozasti slez, rozлati slez, ru1nen-cYet, тumen-{:vijet, slezovaea, slezovi na, trandav.ilj, trandafil, trandovilje, trandofilj, trandofio, trenda, trendavil, trendofilj, trndovilj, trndovilje, tmdofil, carev cvije t, crveni slez, ~icak, crnicak.
LECE.NJE BIUEM
650 ТRВUUA,
VODENI ILI
KONJSКI
MORAC
Oenanthe aquatica (L.) Poiret- Umbelliferae Krupna trajna zeljasta bilj1ka, visoka 50-150 ст. StaЬljika је vrlo raz. granata, gola prugasta i suplja. Listovi su visestruko sHno deljeni. Podvodni listo\ri s u konca1sti. Cvetovi su .sitni, beli, udruzeni и stitove. Cveta leti. 1
TRВUUA
TRN, TRNJINA, CRNI TRN ...
651
Rasprostranjenost.- Stajaee vode, Ыаtа i mocvare do 1.000 m nadmorske visine. Svojstva. - Cela biljka, а osobito plodovi su svojstvenog neprijatnog шirisa koji izaziva gadenje na povracanje i ljutog neprijatnog ukusa. Otrov1tal Droga. ј
Sastav. smole.
Zreli plodovi (Phellandrii fructus). U plodovima ima l-2,5fl/o etarskog i oko 200f 0 masnog ulja
Upotreba. tiv .nadimanja.
Narodni lek za leeenje bronhita i bronrnjalne astme i pro-
Opomena!- U vecoj kolicini uzet, plod trbи1lje izaziva nesvestku i dгиgе znake trovanja. Posto u nasoj flori ima 'b oljih i manje opasnih biljnih lekova, trbu]jи treba dzbcgavati. Ovde је spomenuta vHe kao opa'sna i otrovna nego kao Jekov-ita biJj,k a, dalkle, kao opomena biljarima da је ne beru i ne koriste. OstaJa narodna imena: bedrenicak, 'konj,ski kumen, konjs·k i mokrorok, morok, kropilo, rnorak. rSHcnog hemijskog sastava i dejstva sи i druge domace vrste istog тоdа: Oe11C!.nthe pimpine!loides L. (эrЬас), Ое. media Beck, Ое. banatica НеuП., Ое. fistulosa L. (kropilo, 1:rbulja) i dr. koлjski
ТRN, ТRNJINA,
CRNI
ТRN, МALI ТRN
Prunus spinosa L. -
Rosaccae
Trnovit, vrlo otporan, veomra razgranat i gust grm, V·i.sok 1-3 rn, obrastao sitnim izdиzenim jajastim, ро obodu testerastim liSJtovima. Cvetovi su 1nnogobrojni, 1Si tni i beli. Plod је okrug1a gotovo crna, oko 1 cm velika kostц nica preknivena belicastim vostanim pepeljkom; ukusa је oporog i kiselog. C\1 eta ·rano, marta-aprila. Rasprostranjenost. -
Кrcevine,
obodi suma, zive og.rade; raste svuda.
Droga. - Cvet, zreo plod, rede kora (Pruni spinosae flosJ fructus et cortex) . Cvet treba braiOi poluotvaren, pazljivo osusЬti и hladu .na prornaji i c uvat i dobro zapakovan m.a bladnom i suvom ·m.estu da ne bi lizgubio lekov
u C\ etu 1
ima cijanogenets1k.ih
а
flavon.skih heterozida.
u kori
i plodu .jma mnogo tanina, а .u semenu cijanogenetskih heterozida (gorcina semena) . U pulpi ploda ima pektina, organski~h ki,s elina i vatamina С.
Upotreba. - c,,et је ЬЈаg la·k sans i diиretik. Kora i plod zbog tanina deJuju sti'Pticno, ра se иpotreЬljavajи kao i drиge taninske droge protiv proliva i sl. PJodovi (trnjine) deluju rpovoljno na 2:apaljenu o&luznicu organa za varenje zbog prisu tnog tanina i pektina; dobar tonik и oblikи '.kompota (vid. Voce i povrce). Napomena: Cvet trna brzo gubi leko\ritost. Zato od sveteg cveta spravljaju и apotekama razne galenske preparate.
LECENJE BIUEM
652
Ostala narodna imena: gгmulja, derancelj, divlja sljiva, drac, draceva, mr ki trn , trenina, trlinka, trnavka, trnina, tranika, tr njo lica, crna tmovina, c гni trn. U narodu nazivaju i t rn i nj egov plod icstim imenima: kukinja, trninica, tr nula, t rnulja, tmj ina, tmj inka , trnjula.
.. . ТROSKOT, TROSКA, TROSКAVICA, РТIСЈА
Polygonum aviculare L. -
TRAVA
Polygonaceae
Je dnogodisnja, sitna, zeljasta Ьiljka cije tanke, cvrste, zilave, razgranate staЬljiike, 20-50 ст dиgacke puze ро zemlji. Obrasla је sitnim duguljas6m listovirna i vrlo sitnim belim, rиZicas tim ili crvenkas tim cvetovima. Ras1e ро иgэzenim mestima •oko kиеа ј pored puteva. Cveta od p r oleca do kasne j eseni. UpotreЬlj ava se cela Ьiljka u cvet u (Polygoni avicularis herba). Sastav. Flavons ki het.e rozidi, oko 4'0/о tanina, oko 90 mgo/o vitamina С, voska, sluzi, smole, secera i silikata: o ko 1~/о nerastvorljivih i oko 0,2о/о raэt vorlj ivih и vodi.
TROSKOT
Upotreba. - Droga ISe vise i raznovrsnije иpotreЬljava u narodnoj nego и naucn.oj medicini, pre svega kao Ьlago adstгingentno sr edstvo za lecenje organa za varenje: cira na dvanaestopalacnom crevu i zelucu, proliva l(i krvavog), zeludacno-orevnih zar aljenja, preve1i-kog lиcenja crevne sluznice, povraeanja. Ulazj u sas tav lekova za r astvaranje kamena i p eska и bи brezima.
1. Diureticni сај: ро 20 g troskota, ~ubace, Ьгеzе, r-astavjca .i peteljki od visanj a . Tri sиpene ka sike ove smese kиva •se 10 minuta и pola Iitra vode i poslc з s.ata ocedi i рјј е triput dnevno ро 1 solja pre je la. 2. Diureticni сај : tpO 50 g tros kota ј 'f8Stavica, kao pod 1. З. Protiv pojacane i produzene menstruacije: ро ЗО g t.rosdprive d ро 30 g 1iэta borovnice i 1·izoma vodene perunike, kao pod 1. Ostala narodna imena: adreselj , vrЬica, •dvornik, dиsomaca. zivinska trava , kame nieac, k ozjavka, ko kosica, krupnik, molja'Vka, aputina, pasja trava, podvomica, .ru·~no zelje, slak, treskovac, troskovac, tгoskotac, trus.kavac.
TRSКA .
TUJA
653 ТRSКА
Phragmites communis T,r in. -
Gramineae
Vrlo rasprostranjena barska· biljka, visoka do 4 1n. U narodnoj medicise upotreЬljava rizom kao diure tik i dijaforetik, osobito protiv uloga i oksalata u bubregu: ро 25 g rizoma od trske, korena sapunjace, daninoea i breze se po1nesa. T~i supene kasike sm ese s'e prokuva 10 minuta u pola litra vode, poklopi i .posle 4 sata ocedi i toplo pij e u toku dana u 3-4 doze pre j ela. Uipotrebljю'a se i za znojenje: ро 30 g rizoma od trske, lipe li zove i 10 g razvodnika se pomesa i spravi kao pгethodni сај; piti sto toplije. - Prisu stvo silicijumove kiseline objasnjava upotreb u t·rske za lecenje p lucnih bolesti. Narodni lek ne· d o,,oljno -istra.Zen ..
пi
Narodna imena: bika, vodena trs, vodena trska, vodena trst, vodena trstika, maklja, treska, tros l, trsljika, LГб len , tгstenika, lгs tica, trsljika, savar, Savor, sevar, vitki sevar.
TUJA
Thuja occidentalis L. i Thuja orientalis L. -
Cupressaceae
Kod nas se tuj e sade kao ukrasno zimzeleno drveee, narocito ро grobljima. Nekad su se upotreЬljavali vrho,,i grancica, Thujae suпunitat es. Danas ј е to sa-svim IIJapusten Jek. Tuja se ovde navodi samo za~to sto је о t г о v n а.
ТUЈА
LECBNJ Е BIUEM
654
Sadгzi tanina, smole, ~ecera, gorku materiju pinipikrin, jedan heterozid i etarsko ulje и kome ima oko 60°/о o trovnog ketona tujona (slicno kao и pelenu, zatfiji Ј vraticu). Dejs·tvo ј е slicno sablni. UpotreЬlj ava se za роЬасај, 5to је najce~6e LtZrok trovanja. Izaziva neizdriljrive bolove u trb·uhu.
Narodna bnena za Thuja occidentalis: amer.icka tuj a, americki klek, vita jela, zerav, zapadнa sm·reka , grbava tuja. Za Thuja orientalis: istocni klek, obicna tuja.
TURCINAК,BULКA,BULA,BULICA
Papaver rhoeas L. -
Papaveraceae
Tu·rcinak. ј е je dnogodisnja biljka, visoka o ko rpola metra. Kod nas raste svuda kao korov, osobito ро zitnim i zapustenim njivama za vreme losih godina. Svojim nezлim, krupnirn, ·k а о k r v с r v е n i rn, upaclljivim с v е t о \' i ш а turcina·k ·U potpunjuje lepotu majske i junske prirode. Berba. - UpotreЬljavaj u se samo k r и n i с n .i 1 i s t i с i (Rhoeados flos). Moraju se bmt i oprezno ,ј vrlo pailjivo, da se sto manje oztede, ро suvom vrernen.u i odmcl1 v·r lo brizlji.vo i .ь rzo osu~iti: .rasire se и vrlo tankom sloju i suse na SlO јаСет suncи ili, jos bolje, и top1oj ts>иsnici do 50 °С; za to vrerne se rukonl ne smeju dirati i ~pгevrtati da ne bi pomodre1i. Sporim i nepa.Z1jivim radom listiCi potamne i ЬzguЬe drogi,stickи vrednost. Od 100 kg svezih, dobija se jedrva oko 12 kg .suvih listica. Droga.- Do 6 cm dugacki i i!Sto toliko siroki, najcesce izgиZvani, tamni purpиrnocrveni osиse.ni krunicni Hstici turcinka sи skoro ovalnog oЬlika; na bazi se ma1o suzavajи i tu imajи с r n u m ·r 1Ј u. Oni su nezni, .kao kadifa mekani, tan.Jci, gotovo prozirni, iSarani tankom mre.Zicom sitnih nerava. Ро rubн sи celi. Svezi rk runicni listiCi m i r i s и n а r k о t i с n о, а kad se osuse, skoro su sasvim rЬez mirisa. U k и s а su sluzastog, ihljнtavog i nagoгkog. Jako privlace vlagи i lako se kvare. Zato se moraju cиvati henneticki zatvoreni i na sи vom m.e stu. Zamene sи mogu6e ~pri sabkanju sa .n ekim varijetetima (Papaver dublunz L .: beli tи·rcinak, turCinac, Р. argemone L.: bionica, crna bu1ka, makljika, okolicka i dr.) lkoji im.aju sitnije i Ьlede cvetove, а i ovarij иm је drukcij.i. Sastav. - U drogi ima faтmakoloslci neai](tiWlog aJ.kaJlotda !Г е а d d n а; и ca~ici i ovarijиmu ima vise readina nego u lkrunici. Ima jo.S i s1uzi, gume, с r v е n е Ь о ј е, 5e6era itd. Nema moгfina niti d.r ugih opijumskih alkaloida. I nfuz pocrveni s razЬla.Zenim •kiselinama, posmedi s bazama, poze1eni s koncentrovanom sumpornom kiselinom (antocijani).
Upotreba. - Cvet tиrcinka ulazi ,и sastav plucnog еаја. Sluz је glavni leko,,iti sastojak. Misli se da turCinak ima i slabo naгkot·itne osobine, ali se и tom·e .ne •s1зZu •s vi autori. Nekada је to bila mnogo vise cenjena droga, verovatno zato ~to se pretpostavlja1o da sadrii opijurnov.e a1kaloide. Danas jre to uglavnom narodni lek za organe za disanje. Za zivotinje је ·tиrcinak skodljiv i one ga ne раsи. Turcinak nije dovo1jno ispitan.
TURCINAК. BULКA,
BULA. . .
655
Sirup: 100 g cveta od turcinka popari se sa 1.300 g kljucale destilovane vode ·U koju se tpre 1toga iscedi pola limuna; poklopi se i posle 8 sati ocedi i iscedi, ра se 2,5 kg ~ecera doda, zagreje da provri i, kad se obladi,' razlije u male Ьосе od 100-200 g. Daje Daje Daje Daj е
se se se se
Сај: ро
deci deci deci deci
do 15 ·meseci ро do З godine ро do 5 godina ро do 1О goclina ро
5 10 20 30
g g g g
dnevno dnevno dnevno dnevno
25 g cveta turcinka i belog sleza, osu~enih ribizla, malina i vi-
sanja. Dve supene kasike ove smese prokuvati 5 minu·ta i .posle 2 sata odliti, zasladiti i piti na 2 sata ро 1 kasiku (deca kafenu, odrasli supenu). Ostala narodna imena: almak, be>Zanka, bozuriga, boliglava, bologlavac, burlidZa, divlji mak, makovnica, mak-turCinak, omak, ;peperuga, poljski mak, tu·rcin-cvijet, turcinak, t.urcinee, crvena bulka, camЬ.ula, can1bula, dZelendzik.
.
u UGAS,
КRSTOVNIK, РОТОСАRКА,
DRAGUSAC, DRAGUSIC
Nasturtium officinale R. Br. -
Cгuciferae
Trajna zeljasta biljka cija tStaЬljika puzi ро zemlj.i ili ро povrsini vode; rnoze da bude dugacka i do 2,5 m. StaЬljika је sjajna, uglasta, suplja i meэti micno obrasla adventivnim korenjem. Listovi su goli, socni i perasti. Cvetovi su beli, sitni, udruzeni na vrhovima staЬljika u gгozdaste cvasti. Cveta od maja do oktobra. Rasprostranjenost. - U izvorima, potocima, ро obalama reka i zabarenim mestima. Svojstva. - Kad se prstima rastrljз, oslobada poseban miris. Svojst\,enog ljutog ukusa koji реее i pomalo је gorak. Droga. - List i cela nadzemna bi ljka u cvetu (Nasturtii folium et l1erba recens), ali samo sveia, jer sиSenjem brzo izgubi lekovitost. Gajenje. - Pored bistrih potoka .i u ba•s enima. NajbгZe se gaJi sadenjem oziljenih delova staЬljike . Moze se i sejati. Odabiranjem su doЬijene povrtaгske sorte ugasa sa socnijim i mesnatijim liscem. Na Zapadu је to prava kulturna biljka koja se svuda gaji za proizvodnju povrca, najcesce u basenima s vodom. Sastav. - Glavni sastojak је sumporni heterozid glikonasturciozid (vid. Fitoncidi). U soku ima rnnogo vitamina С i provitamina А i D. Upotreba. - Preporucuje se svakome 'ko ima mogucnosti da gaji ugas i da ga koristi kao zdravu zelenu salatu bogatu vil!aminima i raznim solima. Dnevno se moze trosit'i do 250 g ugasa. Pomate bolesnicima obolelima od secerne bolesti, malokrvnosti, katara pluca i skorbuta, obolelima na besici i zuci. Ostala narodna imena: boboViilj ak, vodena gorusica, vodena loCika, vodeni kres, gardun, gosumac, grbak, derazga, drezga, rezanica, resnik, studencica, beli ugaz.
н
НАЈDUСКА
TRAVA, SPORIS
Achillea millefolium L. -
Compositae
Latinski izraz biljke dolazi od Ahila, mitoloskog junaka koji је njome isceJio ranu Telefus и i 1nile = htiljadaj folium = list, jer је list mnogostruko deЪjen. Sparis је dиgovecna zeljasta, vrJo oЬiena hiljka, koja ·k od nas raste svuda na suvdrп •meэtima ·kao korov. StaЬljhka ј е pil'"ava, n erazgranata. do 80 cm visoka, vrlo cvrsta i obrasla dиgackim lis tovima, koji sи visestruko vтlo sitнo i fino kitnjasto-perasto deljeni kao пaj finija cipka. Cvet.n e glavice .s и sitne i bele, ponekad malo ruzicaste, иdru.Zene и cvasti na vrhu ogranaka staЬLjike i lЋspoгedene u oЬl:itku stita. Cveta celog leta. Cvetne glavice s и velike do 5 mm i Ьelicaste. U sredini su cveto\ri cevasti, а ро rиЬи su jezicasti i ima ih 5-6. М i r i s а је svo.j stvenog, malo aromat.icnog, tjcnog i naslanog.
а
ukus
а
gorkog, aroma-
Droga.- Cvet, trava i lis t ·sporisa (Milefolii flos, herba et folium). List se b ere pre no sto iz rozete izbije staЬljika. Tek rascvctale cvasti odsecaju se ostrim mCllkazama da ·drske budu sto krate (5-10 cm). . Na isti nacin se bere trava (vrhovi grancica и cvetu), ali se odseca na dul.ini oko 25 cm, veze u male kHe, obese se u hladu .na promaji da se sto pre osнse ili и sиsnici na 35-40°С, da biljka sto bolje sacиva prirodnu Ьоји, ра se osиsene kitice pafljivo slore и kar tonske kнtije. Ukoliko је и drogi vise stabljika, utoliko se m anje ceni. U stabljici nema lekovitiћ sastojaka; zato је bolj e u1>otreЬlja\,ati sam list .ili sam cvet.
Sastav. - HajduC.ka trava nije dovoljno ispitana. Sadd i vitamina К, 0,05-0,40/о е t а .r s k о g u 1ј а, gorku materiju а h i 1 е i n, f 1о Ь а t а n i n а, malo nekog cijanogenetskog glikozida, a konitne kiseline i gume. P8pela ne sn1e ostati vjse od 15О/о. Etaгsko ulje је ponekad p1avo zbog а z и l е n а, sto zavisi od fizioloskog vaгijeteta i nacina i vremena desuilacije. SadгZi oko 10~/о с i n е о l а, р i n е n а, k а r i о f i 1 е n а , t u ј о n а, Ь о .r n е о 1 а, m ravlje i valerijanske kiseline (slobodne i vezane) i dr. Staro ulje је mrke Ьоје.
LBCE.NJE BIUE.M
658
Upotreba. - Hajducka trava је na~ najpoznatiji i najcesce upotreЫja vani lek, kako iznulra tako i spolja. То је gorak aromatik. Nekad је i u §kolskoj medicini uzivala vrlo dobar glas kao tonik, stomahik, stirnulans, antispazmoctik, emenagog i febrifug. Dobro deluje protiv hemoroida (Leclerc). Kod nas haj ducicu narod upotreЬljava protiv najrazlJcitijih bolesti; cak i istucanu stavljaju је na 1-ane i uboje (dejstvo tanina, azuJena i c ineola); sve lo Lreba ispitati. Daje se protiv katara zeluca i creva, smetnji u bubrezima i jetri i dr. Narod ima ve1iko poverenje prema ovoj drogi. Eksper.imentima ј е utwdeno da ahilein ima hemostaticna svojstva i da ekstrakt iz lista usporava razvoj p atogenih klica. Tako је obja§nj ena vekovna U!pOtreba hajduCice •U narodnom ranarstvu. Hajduci su uvek nosili fino samlevenog i ·kroz •svbleno si:to« (dakle, najfiniji prah) prosejanog lis ta hajducioe, koji su stavljali па .rane i u melem za leeenje rana. T anini i etarsko ulje doprinose spreeavanju zagnojavanja rana i nj.ihovom brzom zara§Civanju i .uЬlaiavanju Ьоlа. Protiv hemoroi'da (suljeva) ne u apoteci na ovaj nacin:
Lekleгk
preporucuje supozitorije izrade-
0,25 g vodenog ekstrakta hajducice 1 g melema od pupoljaka cme topole (Unguentum Populeum) З g kakaovog masla (Oleum Сасао) 1 g belog voska (Cera alba). Za jacanje, za apetit pije se tniput dnevno pre
једа ро
1 ka§i•ka tinkture izradene od 10 delova hajd•UCice i 90 delova prepeбenice. U istu ISVrhu moze se utpotrebiti i сај spravljen na ovaj nacin: 2 kasike hajduCice popari se sa 200 g klj.ucale vode, poklopi i, ·kad se ohladi, pije se pre jela. Haj ducica nije otrovna. ne izaziva naviku .i moze se svakodnevno upotreћljavati za jaeanje organa za varenje. Ulazi u sastav velikog broja slozenih cajeva od .r aznih m irisnih, gorkih i oporih trava. 1. Bronhijalna astma: 1ista hajducice, podbela, isopa i matioцjaka i cveta crnog sJeza ро 20 g - pomesati, ра od te smese svako jutro spremiti za сео dan сај, koji treba p iti ume5'to vode: З supene kasike ove sme:Se popariti sa pola litra kljucale vode, poklop.iti, ostaviti 2 sata, odliti i piti. 2. Катеп и bubregu: lista hajducice, breze i medvedeg grozda, kukuruzne svile i peteljaka od visaнja - ро 20 g pomesati. Tri supene kasike ove smese popariti sa pola litra klj.ucale vode, opoklopiti, ostaviti oelu noc i sutradan odliti i .pi ti umesto vode. З. Protiv gasova, trbobolje, nadimanja, teJkog varenja: cvet :i List hajducice, kicica, gonka detelina, lincura, nапа i morac - ро 25 g pome.Sati i od te smese з .puta dne vno pre jela pi·ti сај: 1 ka!i·k a smese se popari sa 100 g kljuca)e vode, poklopi i, kad se srnlaci pije na pola sata pre jela.
4. Hronicni katar i.eluca: list oi cvet hajducice, podubica, trava-iva, majkina duS.ica i kamihica- ро 20 g. Spravljanje i upot·r eba •kao pod З. 5. Hronicni katar teluca: liista hauducice i trave--ive ро kima, kamilice ii poduЬice ро 10 g. UpotreЬljava se kao pod З .
ЗО
g,
petтovca,
НАЈDUСКА ТRAVA,
SPORIS
659
6. P1'otiv hro11icnog zatvora (za ured.ivanje stolice): cveta hajducice, kore krusine, ploda sene, ka:mil!ice uтizoma zubace - ро 20 g. Spravlja se ·k ao pod 2. P.i je se uvece 7. Kamen и iucnoj kesici: list i cvet hajducice, n1sa, pelen, srnilje, anis, nana, p1od sene - ро 25 g pomesa se. Jedna kasika smese popari se sa 200 g kljucale vode, poklopi, ostavi 2-3 sata, odlije i popije posle jela. Piti t1iput dnevno. 8. Belo р1·апје (zapiranje): lista i cveta hajducrce i kamilice ро 40 g, zalfije i Hsta koprive ро 10 g. - ёetiri kasike smese popariti 1 litrom kljнcale \rode ·i, kad se prohladi na coveeju temperaturu, upotreЬiti za zap1ral11je. 9. Belo pranje (zapiranje): list i cvet hajducice, podubica, kopriva, kamilica, zaJfija i ruzmarin- ро 25 g, kao pod 8. 10. B elo pranje (сај za pice): cvet i 1ist hajducice, trava-iva, podublca, kaInilica, zalfija, vranilo~ka i Ъеlа mrtva kQpriva- ро 25 g, kao pod 2. 11. Belo pranje (сај za pice): cvet i ·I.ist hajducice, ,J.Iist vitrka, lmcure, rtroskota, bele mrtve J
Narodna jmena. - Retko koja nasa lekovita biljka ima tako mnogo narodruh imena kao ova: ajducica, ajducka trava, armanj, beli ravanj, belo ivanjsko cvece, jalova mesecina, jalovi mesecnjak, jalovo mesecje, kunica, kunja opa.S, kunji rep, meseci;1.a, р а р r а с, petrovsko cvece, ravan, ravШlj, ravuni!ka, rman, romanika, snop, sporiseVI.ina, stol!ista, stolistnik (Orfelin), tintorova tra\ra i dr. Kod nas rastu i neke druge vrs-te •r oda Achillea, ali one nemaju tako siroku upotrebu и narodnoj i skolskoj m.edici.ni, manje su poznate i uglavnom imaju samo lokalan zпасај. То su Achillea abrotanoides Vis., А. asplenifolia \ 1ent., А. atrata L., А. Clavenae L ., А. collina Beoke.r, А. distans W. К., А. nobilis L., А. pannonica Schreck., А. ptarmica L., А. stricta Scbl. i druge. S'.те ove vrste imaju etaгskog •ulja, gorkih i oporih ~sas tojaka, dakle, slicnog S>U hemijskog saSitava kao ћajducica i zЬog toga im је i dejstvo slicno, ali posto nisu dovoljno J&pitane, one SUJ ostale .uglavnom kao omiljeni bezopasni narodni lekovi, pretefno и fPlaninskim kтajevima. Gajenje.- Hajducica i druge vrste roda Acl'lillea vrlo se lako gaje semenom .iJ.Ji deljffiljem busenova. Etarsko ulje. - Destilacijom hajducice s vodenom parom kod nas se pos]e rata .p roizvodi skupoceno etarsko ulje, koje se koris.ti u medicini, farmaciji, parf.irnerijama i kozmetici. Ukoliko је ovo ulje tamnije plave Ьоје, utoliko •s e vise ceru i skuplje plaea, jer ima vase azulena, od lkoga potice •lekovitost ulja i hajducice. Odabin:talnjem (selekcijom) mogu ·se ·d'OЬdtri vaгijeteti hajducice sa mnogo etarskog ulja tamnoplave Ьоје. Zato se nan1eee potreba gајецја ove korisne .biljke, ali se prethodno moraju odaЬirati takve hemijske rase koje daju i mnogo i kvalitetnog etars'kog ulja, jer se 's amo tako i•splati gajenje. Ovo ulje, uko1itko је tamnije plave Ьоје, .u toliko bolje d~luje tl sprecavanju i lecenju upala sluznice i koze. Zato ekstrakt, а pogotюvu etarsko ulje od hajduOice ulazi u sastav skupoceпi h kozmetickih preparata za suncanje da Ьi se sprecilo crvenilo i druge nezeljene posledice nastale usled naglog i neopreznug szmcanja. Ovo је od osobitog znacaja za one ·ko:jd idu na letovшje na mоге
LВCENJE
660
BIUEM
i u planinu. Posle rata је primeteno da oni koji dolaze na na~e primorjc iz severлЉ i zapadnЉ delova hladnc, ki~ovite i vlafne Bvrope redovno donose razne kremove, pomade ·i ulja plave Ьоје lzradene od n~e kamilice i hajducice,
jer је naucno, eksperimentalno dokazano da s u blljke sa azuleno1n vrlo koris ne i rpotpuno bezopasne eak i za najosetljiviju kofu, ~to је vrlo vazno za osobe koje ne podnose vecinu kozmet•i ckih preparata u prome tu. Kozrneticka i faгmaceutska ;indu strija proizvodi svake godine sve veci broj raznih preparata za ulepsavanje, jer svako hoce da bude (ili bar da izgleda) mlad, zdrav i lep. Medu tim morem preparata koji su preplavili svetsko trfiste, azulinski zauzimaju glavno mesto. Domacice nemaju opremu i mogucnos ti da rade kao fabrike koje rasrpolafu modrenim masinama. Ipak savetujemo svima da pre polaska na izlet, а narocito na letovanje, Ьlagovremeno pripreme zastitno ulje kojim se treba namazati pre suncanja. Ovo napominjemo zato s to S\1e porodice nisu и mogucnosti da kupe skupe kozmetickc ~J>reparate, а pogotovu one s malim prihodima, а bas tamo ima najvise dece, jer nije prazna ona narodna mudrost »deca -su bozji Ьlagoslov«. ULJE ZA SUNCANJE hajdнCice bJ"ati daleko od jave s.taЬljiike. Brati oko podne, kad u korpи , ne nabijati, sto pre pгeneti
.pt.1Jta i prasine u vretne kad se и rozeti ponema rose, suv i zdrav list, pazljivo slagati kuci i na Ci•s toj hartiji и tanJcom slojи osusiti na jakoj promaji. Osu.Sen list zapakovati и najlonske kese i cuvati na bladnom i mracnorn mestu. U litar potpнno ·s vezeg ulja od kuikиruznih klica (»Vital« ili drugo) sa mnogo liposolubilnih vitarnina ·staviti 100 g sitno zd·r obljenog lista hajducice, teglи povezati (povrsti) najlonorn bli pergament-ha~rtij om, umotati u oistи krpu i stav,it~ и lonac s hladnom vodom, а na dno lonca metnuti drvenu slam.и ili podeЬlji sloj cisti•h krpa, ра kuvati da voda Ьlago kljuca 3 sata. Kad se voda и loncи ohladi, izvaditi teglu i kroz cisto Sи\'0 flanelsko platno procediti ulje, razИti и suve, ciste bocice od 50 g. zapus·i ti novim plиtenrm eepom, umotati u tamnu debelu hartij.u i nositi na letovanje. Mazati oelo telo, ne stedeti, sve dok •s e ne pocrni, dok ne prestane opasnost od cгvenila, ираlе 1koze.
List
Upalu hemoroida (suljeva)
uЬlafava оЫоg
(»binda«) od ovog ulja. Natopi se malo parce cistog mekog platna (flanela) i uvece эtavi na hemoroide da prenoci. ёir teluca mnogi •sи dzleeiИ J'li .Ьаr uЬla!ili tegoЬe upotreborn ovog ulja ili, jos Ьо1је, ulja nacinjenog od jednakih delova lista hajducice i cveta s plodovima (kad је S\'e crvenosmeae) kantariona. Uzme se ро 50 g bajducice i kantariona i :ulje sprerni kao sto је ran~je receno. ·Pije se ро 1 kafena kasicica izjtttra i uvece pre jela. Slicno dejstvo ima i ulje spravljeno na isti' nacin od jednakib delova hajducice, kantariona, idirota i slatkog kо1·епа (ро 25 g па litar zejtina). llpale •slиznice i koze ublazava, а cesto i leci ј ovo ulje spravljeno па ranije opisani nacin; ро 30 g lista hajducice i cveta i ploda kantariona i 40 g kamilice. Ovo ulje se prodaje pod raznim izrnisljenim imenima kao patentirani kozmeticki tpreparati.
НАМАМЕUS :
HEUDA. НININOVO ILI КINA-DRVO ...
661
Sva ova uJja imaju svojstven miris, koj1 se moze menjati, doterJvati prema ukusu. Najvecu antisepticku rnoc i najjaci miris koji pokriva, maskira veCiлu drllgih ima ulje od karanfilica (Caryophylli aetheroleum). Ovo ulje moze se doЫti и svakoj apoteci. Nije skupo i ne skodi. Na litar .ranije opisanih ulja dovoljpo је dodati 1-2 g karanfilieevog u]ja ра da se doblje patpuno nov m.iris. Dodatkom ovog mirisa povecava se anti.septicka moc ulja protiv raznih upala.
HAМAМELIS UpotreЬljava
se O'S:usen list i kora severnoamerickog drveta Hamarnelis virginiana L. - Hamamelidaceae. Ima g а 1 о t а n :i n а, sloboone galne Юiselitne i flobatanina, do 0,2О/ 0 holiлa, jednog kiselog эaponoorida, u vodi rastvorlj~vdh heterozida i jednu gorku supstanciju. Upotreba.- Hamame1is је adstringens i hemostatik zbog tanina. U Americi је v.rlo popularan lek, эpeaifik za lecenje prosirenih koznih vena. Ulazi и sastav masti i dгugih lekova protiv hemoroida. Daje se i protiv .proliva. Мnogo vi.se se upotreЬljava и kozmetici kao ·s redstvo za jacanje koze i sluznice.
HEUDA, EUDA, JELDA, ELSA, НAJDINA, AJDA, HAJDINJE, 90LOKUD
Fagopyrum esculentum
Мюеnсh
-
Polygonaceae
Gaji se-kao jednogodisnja biljka za •proizvodnju semena koje se koristi za isћranu. U celoj bHjci jma flavonskog heterozida rutozida ili .rutina; u sve~em listu 1,80/о, и cvetu 0,7()/n, и staЬljjci vrlo malo (0,1°/о); u ·p lodu i semeпu ga nеша. Tek pokosena heljda u cvetu koristi se kao indusbrijska sirovina za proizvodnju оrиtШш: sttsenjem se rutitn Ьrzo gubi. Rutoъid n~je otrovan i danas se шuogo koristi •kao dohro sredstvo koje povecava otpornost kapilara i smarzjuje rzjifюvu propustljivost; donekle sa:rizava IOrvni pritisak i poveeava lucenje rnokrace. Rutozid pojacava dejstvo vitamina С. Као i dгugi flavonski derivati, i t·utozic ima svojstva vitamina Р .
HININOVO ILI KINA-DRVO, CINHONA, CARSКA KORA, LOKSA-HINA
Cinchona div.- Rubiaceae Upot:rebЬjava se kora sa stabl.a i grana raznih v.rsta roda Cinchorza koje rastu divlje na Andin1a и Juinoj Amer.ici i gaje se na Javi, и Indiji i jos ne-
kjm drugim tropskim zemljama. Pored svih uspeha postignutih poslednjih nekoliko decenija upotrebom DDT-ja i dru~ insekticida, и tropэkim kra-
LECENJE BIUBM
662
jevima jos иvek Ьоlије od malarije oko 700 miliona ljudi. Po~to је hinin gla,rni lek protiv ove zarazne boles ti, va.Znost cinhone је ogro mna za covecaпstvo. U 'kori је od 1820. godine , kada sи Pe1etije i Kavantu и Parizu otkrJli i izdvojili hinin, dosa·d otkriveno oko 30 alkaloida. Upotreba - Za lek se upot-reЬlj avaj u kora i blлin , а и novije vreme i cinhonin, cinћorudin, hinidin i »totakina«. Najveci deo kore иtrooi se и tvoгnicama za eks trakcijou hinina na Javi iti u Holandiji, manje и drugim evгopskim zemljama i и SAD.
Daje se и oЬlikи dekokta i raznih galenskili preparata kao izvrstan gorak i opor tonik i stomahik: Extractюn Chinae fluidum et siccum, Tinctura Clzinae, Tinctura Chinae composita, Vinum Chirt.ae ri dr. Dej.stvo se osniva .иglavnom ·n a gorcini koja potice od alkaloird a i hinovina, sredstva za izazivanje apetita i jacanj e, i na roboraпtnom dejэtvu tanina. Zbog tanina kora d.eluje kao ad·s tringeDJS i kao baktericidno sreds-tvo, za grg1janje, za ispiranje иsta и obliku vode i ·pra.Ska, za posipanje smrdljJvih rana koje tesko zaceljиju i ·Sl. Upotreba kore iz godine ·U godiпu biva sve neznatnija prema sve vecoj potrosnjci. cistog hinina, а u novije v.r eme osobito totakine. Protiv m а 1 а r i ј е daje se hirnn i totakina preventivno i kurativno. Cinhonidin ima slabije antitparazitne osobine od hinina. Ovl alkaloidi su specificni hemoterapijski agensi protiv malarje (Plasmodium vivax). Cinhcmin је 40-50 puta otrovn-ij:i za uzrocnike mala'Г.ije пеgо hinin. Hinin de1uje i kao а n t i р i re t i k i zato se odavno kora upotreЬlja vala protiv groznice i uopste protiv ·povisene tempera:ture. Hi·n in је vrlo goгak. Gorcina se oseca u razЬlaienju 1:10.000. Hinin је protoplazmatski otrov, jer zaustavlja fermentativne ргоооsе 6elije. U vecoj dozi је otrovan, izaziva r.azne poremeca}e i jednu vrstu »hininskog pijaнstva«. Hiniclion se daje za leee nje nepravJlnog srcanog rada (srcane aritmije).
НLOROFILNE
DROGE
Terapij-s•ko interesovanj e za hlorofil os-niva se na cinjenici sto ovaj prirodni zeleni rpigment bilja ima osobinu, pored os talog, i da ubrzava zarasCivanje .rana, delиj e kao bakteriostatik. Posipanjem zagac!enih ·r ana hlorofilom иbrzava se 1ecenje i obnavljanje tkiva. Osim toga, blorofiJ deluje i kao dezodorans. Imajucj, dakle, и vidu ogromnu ulogи I1lorofila и bios intezi organs.kiћ materija ·и prirodi, pri1stupilo se i2nalai.enju takvih zelenili bi1jaka koje su veoma bogate hlo.~ofilom. Za sada se najv.ise koriвte 1blst koprive (Urtica dioica L.) i liэt 1ucerke (/v1edicago sativa L.).
Osusen i samleven list koprive ekstrahuje se na obienoj temperaturi smesom metanola i acetona. Kad se ovom ekstraktu doda voda, talog u kome Jma oko 3~/о nepromenjenog hlorofila.
doЬija
se
HMBU
663
Pod иticaje m toplog a lkoholnog .rastvora bakar-acetata doblja se ))bakarлi hlorofil«, koji 1 i•ma :Ziivljи i роstојЗЈЛЈiји zelen.и Ьqј·и Ьd prirod!nog Ыо rоПЈ а, јег је и njegovom mo1ekиlи magnezijum zamenjen bakrom. Priгodni bakarni blorofili sc ne rastvarajи и vadi, а rastvaraju se u mastJma.
НМЕLЈ
Humulus lupulus L. -
Can·nabinaceae
Н т е 1ј иmerenorn
potice iz istocne Evrope. Raste divalj Ш se gaji и predelima sa klimom Ev.rope, Azije i Sev. Amerike. Kod nas raste \Ш grmlje ро ''lainirn mestima kao dugovecna divlja povijиsa dugacka 4-6 m. G а ј i se kod nas i и drugim zemlj.ama и ve likim koHcinama za potrebe tvornica piva. U Sloveniji i Vojvodini hrneljaгs t\ro је vazna privredna grana. M·i izvoziino hme1j . P ivarske zemlje sи glavni proizvтodaoi hrnelja и svetи. Cehoslo\1acka је glavna proizvodacka zernlja .najboljeg hme lj a. S tari narodi nisи иpot1·eЬljaval i hmelj za lek. Pitanje da li su i glavne danasnje pivar ske zemlje, ёeska, Engleska, Nemacka, SSSR i Francиska, и srednj1 e m i pocetkom novog ''eka up-otreЬljaval e hmelj? U XV i XVI vekи и Engleskoj је hmelj, stavise, Ьiо zabranjen za izradи piva, jer da ј е, navodno, skodljiv. Upotreba hmelja и pi,rarst\ru је novijeg datuma, а и me-dicini tek od pocetka XIX veka. Smola lиpulina konzervise pivo sprecavajиci razvoj m1ecno-ikiselih bakterija, etarsko uJje mu daje prijatan miris, gorke materije gor6inи, а tanin ga bistri talozeCi Ьelancevine jecmenog sl.ada. Gaje S·e ·samo zenske biljke, j er one daju sisarice (stroblli) d ·и njima zlezdaste dlake (lupulin). Hmelj se bere и septembru lpO lepom i s'иvom vreЛ1ellll i brzo ·Sиsi na ta\IЋnи Hi и zagrejanim susarama. Dobro osusen hmelj ima lери zelenи Ьоји. Negde ga 1pre pakovanja sumporisu radi konzervisanja. Droga. -
Sisarice i
lиpulin
(Strobili Lupuli et l...upulirzum.).
Hmelj. - UpotreЬljava se samo gajen hmelj. S i s а r i с е s.u jajaste, lake, rastresite cvasti, dugacke 3-4, siroke oko 2 c m, nesto pljosna te, toplog i gorkog и k и\S а, prijatnog svojstvenog aromaticnog m i r i s а (dиgo cи van a i pokvarena droga zaudara na stari odoljen, izovaler ijansku ki·selin.и) . Sisarice se ] ере za pгste. - Oko krivudave osovine, dиgacke oko 2 m , poredani su plodni listici unaokolo и cikcak, kao crepovi na krovu. Na njjhovo1 bazi golim okom se mogu videti, 01Ьlе, sjaj ne, prozime, zи,te z l е z d е, koje se mogu lako is tres-ti (lupиlin). - Plodni listici (brakteje) su vrlo tanki, hartijasti, jajasti, zuto-zelenkasti ili zuti (n i:kako mrki), oko 10 mm dugacki i oko 7 n1ID si·roki, mrez~to isarani sitnim .nervima (bolje se vidi lUJPom) i lako se шogu odvojiti. Lupulin. - S v е z •Р r а s а k ј е z u t о - z е 1 е n ,k а s t, ka~Snije pos.t aje zeleno-zиt. Stajan jem posmedi i zat1dara na starи vaJerijanн ili poJ{\rareni sir; takva droga је neиpotreЬljiva. Svojstvenog ј е i aromaticnog rnirisa. Gorkog i aroma tickog иkusa. Sastav. - Sisarice sadrie t а n i n а (hиmиjlo-tani·n'Ska kiselina), pektinskih materija, kalij umovih soli, trimetil-ami·na i l и р u l i n а, koji Је najvafniji sastojak droge.
LBCENJE BtUEM
664
L и р и 1 i n sadrfi oko soo;0 15 т о 1 е i 1-3°/о е t а ·r s k о g и 1 ј а, voska, tanina, nekih baznih jediлj enja (alkaloidi ?) i dr. Е t а r s k о и 1 ј е је vrlo aromatic no i lako. Ulje se sastoji uglavnom od т i r с е n а i h и т и 1 е n а . Ima i е s t а r а m i r с е п о 1 а sa v а l е r i ј а n s k о m , s ј r с е t n о т i m а s 1 а с 111 о т k is е 1.i •n о т . Staro i pokvaren o ·u lj e ima neprijatan miris na pok\rar en sir i s tarи vaJerijanu zbog oslobod ene valerij cmske kiseline. Miтcen је aJ.i fa tski teгpen. Miri5e n a rиZu. Smola tSe sastoj i iz h u т и 1 о n а i 1 и р и 1о n а, dve krist alne, vrlo gorke su•pstance. Upotreba. - Hmelj је amarum aromatik i s е d а t i v. SiSarice su tonik i s tomahitk svojim gorkim тaterijama, se dativ svoj iт eta-rskirn иlјет i anafrodizijak 1upu.linoт. Da je se u oЬlikи :infuza (10: 1.000), al·koholnog ekstrakta (0,20-2,0) Ш
kн,ke,
melika, me lj, meljevi1n a, milje-
HOLARENA В. Apocynaceae raste ,u Indiji, gde иpotreЬijava и narodu lkao febrifug i antidizenterik.
Holarrhena antidysenterica R.
njena kor a vekovima h olarene је izdvoj eno vise al·k aloida, od koji·h se upotreЬlj ava protiv amebne dizenterije. НRASTOVA
је
naj,v a2niji k
о
n
е
se Iz s i n, koji
KORA
Quercus cortex U rano pro leee, pre olistavanja ili u jesen kad opadne Hst, oljusti se i osиsi jos potpuno g 1 а t k а k о r а sa mladih эtaЬlji:ka, letoraэta i grana Ilrasta l·иfnjaka , Quercus pedunculata Ehrh. n hrasta •Jtjutika .iLi Юimjaka, Quercus sessiliflora Smrith. - Fagaceae. Izgled droge. - Droga se sastoji od cevastih ili zlebastih komada debelih 1-3 mm. Spolja su g 1} а t k i, sjaj,ni, srebrnas,tosivo-zelen'ka-sti do s.iv•kas•t o-тrki. Na povrsini i·m aju beliёastih lenticela, а katkad i lisajeva. Iznutra је kora mrko-crvena ј uzdu.Z n е р r а v i 1 n о р r и g а s t а. Prelom kore је grub i vJaknast.
HRASTOVA KORA
665
Lupom se vidi na poprecnom preseku taman р r s t е n koj.i deli koru па zelenkas t spoljni i mr k, zilav, koncast unutra.Snji deo (lika) Baran koncentricnim slojevima i k v а d r а t n i m polj ima. Hrastova kora је vrlo oporog i nagorkog uku-sa. Hrastova kora sadr.Zi 15-200/о hrastovog t а n i n а, Acidum U staroj ·kori .ima svega 5-1 00/о, а u sve!oj, mladoj i vi§eod 200/fJ tanina. Zatim ima slobodne е 1 а g n е i g а 1 n е k i s е I .i n е, floroglucinola, t а n i •n s k о g с r v е n i 1а (flobafena), 5-6ОЈ0 gume, masti, smole, pektinskih, slatkih (~e6er, kvercit) i gorkih (kvercin) materija. Т а n i n iz hrastove ·kore је me~ovit. Sastoji se pretezno od katehinskog (florogluoinolskog) tanina, а ima i elagnog. Hrastov tanin је amorfan, crvenkast praSak; nepotpuno se ·rastvara н vodi. Cuvanjem, vremenom ta rastvorljivost opada usled stvaranja flobafena ili taninskog crvenila. Hidrolizom pon1ocu razЬlaiene sumporne ki,s eline ne dobija se galna kiselina kao od tanina iz ~jt$ю·ke (galotanin), nego h r а s t о v о с r v е n i 1 о, crveno-mi'k flobafen, jedna smolasta masa nerastvorljiva и vodi, etanolu i etru. Hidrolizom se dobija i malo elagne kiseline. Sastav. -
qнercitannicum.
Upotreba. - Hrastova kora је adstringens kao i druge izrazito taninske droge. Droga sluzi i kao antiseptik, а ро potrebi i kao antidot pri trovanju alkaloidima ·i te~kim metalima. Mnogo vecu vainost ima hrastova kora za industrijн tanina i za ~tav ljenje koia. Pden hrastov Zlr, Quercus semen tostum. - Olju~ten Ъir se su~i i prZ.i na vatri, kao kafa, dok ne dobije mrku boju i dok ~Se ne uzrnogne lako zdrobiti i mleti. Prfenjem se эkrob delimicno pretvara и dekstrin i smanju je kolicina tanina. Каd se ohladi, smrvi se и krupan prasak. Ukusa је oporog, ali znatno manje od nepгZenog zira. Zir sadrzi oko 300/о s k r о Ь а, 6-So/o t а n i n а, kvercita, ~cera, masti, limunove kiseline, dosta fosfora i dr. Svojim taninom deluje kao sve adstringen tne droge, а aktivnim ugljem kao adso!'bens. Narodna lmena. - U Botaniёkom reёniku Dragutina Sirnonovica navedena su ova narodna imena za Quercus pedunculata: beljig, beljik, goгun, gorun-maznik, grm, dab, dub, dubica, dubovina, kocur, luzni hrast, luznjak, rani hrast, ranj, ras t, stezevo, hrast 1uznjak, а za Quercus sessiliflora: bel, beli Ьla gun, belohrгst, ~Ьеlј, beljig, Ьelj~k. bjelorastic, bjelosum, bjeljic, kitnja1k, ljutik, maznika, ras t, src, StrZ, teljig, hrast-brdnjak, crni dab, cmi hrast, crnika, cmok, crepinjak. 1
с
CELER
Apium graveolens L. ·-
UmЬelliferae
Divlji celer raste ро zaslanjenim barama i bla·t ima pored mora, ali se korjsti samo gajeni celer kao omiljen aromatican zaci1n , а sorte 5 krupnim koгenjem i kao cenjeno povrce i salata. Celer је dvogodisnja zeljasta bHjka, visoka do 1 m. Li.stovi su sjajni, tamno zeleni, debeli, socni i petodelni. Cvetovi su belo-zelenkasti i udrиZeni и stitaste cvasti. Cveta leti. Cela biljka је svoj.stvenog mirisa i zaclnskog toplog ukusa. Droga. - Rizom s korenjem, lisnate grane s cvetovima i zreo plod (Apii · 1·hizoma, he1·ba et f1'иctus). Rizom se vadj oktobra prve godine.
Sastav.- U rizomu ima svega oko 0,100/о etarskog ulja, и liscu nesto vise, а u plodo,rima 2,5-ЗО/о. Glav.ni sastojak ulja је limonen. U plodovima iша oko lбil/o nJasnog ulja. Upotreba. - Celer је, !pre svega, aromatican zacin koji delu je slicno ostalim zacinskim stitarlcama. Najcesce se daje kao diuretik: ро 20 g korena celera, rтюrаса, persuna, spargle i kostгike. Ponekad se daje i za jzazivanJje ape tita: ро 25 g korena celera, moraea, lincure i kicice. Сај spr.a,tljen od ove smese pije se pre jela. Za bolje varenje luane: ро 25 g ploda celera, an'isa, moraca i :Юima. Сај se pije posle jela . Narodna imena: ak, ас, dere\riz, zelena kretu5, opih, pitomi celer, selen, celer, cereviz, se]in.
СIКLАМА, КОLUТКА, SКR2, МENEGLED, КRIZALINA, КLOBUCAC
Cyclamen europaeum L.- Primulaceae Dugovecna, ,,r lo \ера zeljasta biljka, visoka 8-15 cm, s knupnom okrugJas torn k11tolom (2- 5 cm) obraslorn tankim .k~renjem: ~i.st?vi .s..u n~ dugackim drskama, bubrezasti, na osnov·i srcasti, s naliCJa crven1 111 1Jubicasti, ро obodu
C IKLAМA , KOLUTКA , SКR.l...
667
nazuЬljeni. Cve tne drs ke su dиZe od lisnih i za '' rerne sazre\tanja ploda spjralno se uvjj aju. Cvetovi su nagnuti, nlficas to-ljubieasti, na rocitog oЬlika i izgleda . C\reta od let a do ј eseni. Rasprostranjenost. - Suve, kamenite, svetle sume , cesto u velikom mnos tvu. Razmnozava ISe i gaji serne nom odmah cim seme sazn. Svojstva. - Cvet је svojstvenog prijatnog mi.risa . Кrtola је bez rnirisa, gorka, ljuta, nepl-ijatna, otrovna.
Droga. -
Sveza krtola (Cyclaminis tuber). Susenjem brzo gubl aktiwюst, je r se ciklam ]IJl razlaze. Sastav. - Saponozid ciklamozid (ciklamin), skrob, jabucna kiselina, gume, pektini drugi n e dovo1jno istrazeni sastojci. Upotreba. - Sok iz sv·e zih krtola i vodeni rastvor ciklamina deluju ·SilaZno i brzo, kao poznati otгov za IS't·rele kur.are. Prema tome, ciklamu ne •treba upotreЫjava·ti, jer moze do6i do trovanja: povraeanje, proliv, zujanje и usima i drugo. U narodnoj medicini se upotreЬljava za le cenje mnogih boles.ti. UpotreЫjava se i и razne sujeverne sv.r he. Ciklama је vrlo cenje na ukrasna biljka, ра se zbog toga najviSe gaji.
•
Narodna imena. - Pored naСIКLАМА ved.enih, evo jos na·rodnih imena za ciklamu: bogova zlica, bokalcic, viadim, VO!VCje jabelku, vac ja jabucica, divj.i oris ac, zemaljrSka jabucica, zecja krtola, jabucac, J
668
LBCENJ E
СIМЕТ,
КINESKI CIMET, SLАТКО КANELA, CIMETNJAК
INDIJSKI 1
Cinnamomum div. -
BILJ E~1
DRVCE,
Lauraceae
Кога
vrlo prijatnog mirisa i s latkog, toplog u kusa doЬijena od raznih vrsta roda Cim1й'7101Hиrn iz tropskc Azijc. Daje se u oЬl iku c.imetne vode, гаzпЉ s irupa, likera i tinktиra. Mnogo sc ceni ·kao zacin i prijatan aromatik, korigcns, c1onekle i kao hemos tatik, stomahik ј пervin, а S\юjim taпinom i proti'' pгoliva. UpotreЬljava sc i и pя.гfimeriji.
CRNA TOPOLA Populus nigra L. -
Salicaceae
i martll, beru se mladi, socnj, vrlo JepljiYi, jos zя.t,тoreni, miгis ni i sjajni pupoljci сrпе topole, rede sa jaЬlana (Populus p)n·amidalis Roz.) i suse na lcsama. Ovo d t"\'ece гas te i kod паs, а jaЬlan mnogo sade, osobito na jugu, poied kanala, jazovn za na\юdnjaYaпje i oko imnnja, kao omiljeno ukras no сlпю, is lo kao cempгes u primorju. U гаnо prolece kad jaЬlan pupi, sjri se oko nj ega prijatan miгi s. Na
izmakи
zime,
и febнtaru
Droga. - РнроЈјсi su jajasto-siljas ti, m<:~lo povijeni, svet loшrke Ьоје л ejednake velicine, dugaCk i 10-25 mп1, а debeli 3-7 шm. Imaju 4-8 priJjllЪljenih ljusaka lis tica, od koj H1 se \1ide samo tri spolj asпja, debclo oblozena zu•to-zelenkas tom l~pljivom, smolas tom materijom balsamicпog mirisa i aromaticnog ukusa. Tri spolj.na zaliska su nejedпaka, kozasta i loшlji,ra, а unutrasnji su tanki i mrki. М i r i s а •s u prij~tпog, balsamicn og, а u k u s а svojst\renog, aromaticnog, gorkog i ne~to slatkog. Sastav. - Osuseni pupoljci sя.drze smo last.iћ mateгija, 0,5°/n е t а r s k о g и 1 ј а (alfa-kariofi]en), \'Oskn, smo1e, manitola, jabucne i galne kiseline, t а11 i n а, flavona i nekoliko sali cilniћ glikozjda: р о р 11 1 i n а (beпzoilsalicin) i sa licin a . Ima jos i hrizina i t ekto hrozin a, koji hidrolizom dа ји ы.,roglucinol, beпzocvu i sircctnLt kiselinн. Upotreba. - Pupoljci topole s u ugla\mom пarodni lc.k. Nekoliko farmakopeja ih propisu је. Od s\rezih, zdroЬljenih pupol jaka izraduje se Unguentum Popнli, maэt za rane, za lecenje ispucanih u5ana ј dojki, reumatizma i uloga, а narocito protiv Lt~pale hemoroida. Iznutra se daje kao s)ab ekspektorans i s tiшulans. Od pupoljalш se izradttj e vrlo aktiпш нgalj s ,,e1ikom aclsorpcionom moci. Upott·eЬljava se kao diurctik i protiv poJiartr-ita, нраlа mokracne be~ikc. Cгnu topolu narod пaziva ovim imeнima: divlja topola, јаЫаn, jagпed, Jagnjeda, jagnjcdovina, jagnjet, jagnjila, janj, janjac, janjic, topol, topola, crni jagnjed.
CRNA TOPOLA
669
U nedostat•ku crne to pole mogu se upot,r ebiti i pupoljci od kanadske i drugih vrsta topola i od tre petljike ili jasike (Populus tremula L.). Jasiku naI'od naziva: zuЬorika, uasik, jasika, oэina, topola, topolka, trepetld:ka, trepetusa, trepo]a, treptelika, treptika, jagnjed, janja. JaЬl an narod naziva jos i ovim imenima: aЬlam , vitka topola, joha, kavak, kavadzik, laska topola, ne rod, pitoma topola, topola.
ёAULMOGRA
Masno ulje dobijeno iz zrelog semena raznih vrsta roda H ydnocarpus (Flacourtiaceae) iz Indonezije. U svojoj postojbini caulmogrino ltlje је odvajkada upotreЬljavano za lecenje gube i mnogih koznih bolesti. U Evropi se koristi tek od poeetka ХХ veka. UvidajuCi Ьlagotvorno dejstvo ulja ne samo za lecenje Jepre, psorijaze, trahoma i nekih drugih bolesti, SAD 1921 . godine, а пеkе druge zemlje posle toga, organizuju u mnogim tropskim zemljama naucne ekspedicije za botanicko identifikovanje drveta ·i iznalazenje drugih vrsta koje bi dale efikasnije ulje. Ciklopentenske kisel.ine и caulmogrinom ulju su nosioci ba.ktericidne moci droge, ali su tf:sko podno5ljive i draie, а osim toga, deluju otro\'no na nadbubrezne zlezde.
ёЕМЕRIКА
Veratrum L.
Osuse n rizom s korenjem bele (Ve1'atrum аlЬит L.) i zelene cemer.Lke (V e.1·atrи111 vi1·ide Aiton) - Liliaceae. Prva ·ras.te kod nаб, а dru·g a u Kanadi. 0\'е d\'e biljke i droge su vr1o b1iske, timaju gotovo isti hemijSJJ.Q sastav i ista farmakodinamska svojstva. - Na nasim planinama raste i Veratrum пigrum L., ali nije jos dovoljno proucen. Cemeri•ka је nasa dugo,recna, •s nazna i bujna Ьiljka, visoka do 1,5 m. Raste ро brdskim i planinskim vlaZпim livadama, suvatima, rede ро svetlim sumama, а najvise kraj baCijskih torova, gde cesto raste u velikorn mnosnтu kao otrovan korov, skoro redovno zajedno s mrazovcem. Kod nas је ima vгlo mnogo. Listovi su vrlo krupni, ро obodu celi, ovalni, S.iljasti, debeli i kruti, jaki, got()\'O kozasti, imaju paralelne i vrlo istaknute nerve. Gornja polovina ili trecina staЬljike је malo razgranata i s\ra gusto, kao metlica okicena neugledrutn belo-zelenkastim cvetovima. Plod је suva caura sa sitnim semenjem. Biljka u celini lici na duvan. Cela Ьilj.ka је v r 1 о о t r о v n а, ljutog, neprijatnog i gorkog ukusa, реее u ustima i izaziva pojacano lucenje pljuvacke. Kad se suva biljka tuca, izaziva neizdriljivo k ·i ј а n ј е (zato ulazi u sastav burmurt:a).
СЕМВRIКА
671
. Ber~.a. - Кора •s e cirn precv.eta. Treba iэkopati сео .rizom, zajcdno s koreпJem (zila ma). I ma 2-3 glave. Nj ih treba ostrirn noiem odseCi i vratiti u ze.mJj u . Na . taj. nacin се s: ~~gata priг.odna nalazi~ta sacuvati od unis tenja. R1zom s k or enJem treba OClStlti od zemlJe, ostataka 11sca, suvih, trulih i mrtvih ~еlО\'З, opra t i bladnom vo dom , deЬlje rizome uzd иZ raseej i sto p re os U'Siti. Ako ~е ~еро v.r~me, mo.~ se ·rizomi nanizati na kanap i sиsi ti na suncu . Najbolje 1h Је su1Srt1 u susn1C1 na 40-45 ° С. T reb a p azit·i da rizom b ude brzo i port:pu.no o su S-en , d a ne bi pop1esnivio. Vecina al'kaloida eemerike su labllna estarska jedinje nj a , lak o se raspadaju p od ut ic ajem vode , Yisoke temperatиre i kiseonika. Pogresno је sh vat anj e da kore nje treba odstraniti, jer zapravo и k or е n ј u i m а v i s е а 1 k а 1 о i d а n е g о u r i z о m и. Treba pazi ti da и drogi ne Ьи dе n1nogo delova gla\re, stabljike i lisca. Prilikom rada s ceme rikom treba b1ti v.rlo oprezan: ne smej и se dir ati oci, n os i UJSta , na l.ice tre ba metnuiti masiku lkad se и skladis tu radi sa osи8enim k orenjem , а ро zavгsetku r ada ruke treba dobro oprati. Prilikom mleven ja ili tucanja oomerike treba o bratiti jos vise pafnje. Droga. - Osиsen rizom (V eratri rhizoma) је vrlo tv.гd, viSeglav, 2-3 om 3-8 cm dugacak, sivo-mrk. Na vrhu 6esto ima ostatke lisca i sta~bljike. Potpuno је о Ь r а s t а о do 10 ст dиgackim .ј 1-4 mm debelim, smezu ranim, n ab orima, mekim, sivo-zutim ili mrkim korenjem, ili su ostali samo oziljci od njih. dеЬео,
Sastav.- SadrZi oko 1,5olo smese a1kaloida alkaminske s teroidne grade: u .korenju do 2,5, и r:izomu do 1,3, а u trav.i do o,oso;(}>. Osnovno strukturno j.ezgro ISvih alkaloida zelene i bele бemerike је С27 - amino-alkohol alkamin. Steroidni alkaminski alkaloidi rasprostranjeni su u biljkama iz n ekoliko fa rnilija , osobito Ranunculaceae i Liliaceae. Od njih poticu otrovnost .i lekovHost ovri.h b iljaJ
LECE.NJE BIUEM
672 CEМPRES, КIPARIS,
SELVIJA, CIPRES-DRVO, KUPRES, CEPARIZ
Cupressus sempervirens L. -
Cupressaceae
Crnogoricno ukгas no dгvo u primorju, visoko do 25 m. U sv.im delovima iша tanina i etarskog ulja prij.atnog mirisa. UpotreЬljava se slicno boru i d.r ugjm crnogoг:icama. Sisarice se koriste kao zamena za americku drogu Hamamelis za lecenje h emoroida i vena na nogama upotrebom tinkture (2Qa/ 0 ), ekstrakta ili s upozitorij a: 0,15 g ekstrakta ёempresa, ро 0,02 g ekstrakta opijuma i belэdone i 5 g kakaova masla - za 1 supozitoriju; s tavlja se u cmar 1-3 supozitorije и toku d[lna.
CESVINA,
ZELENIКA, B02UКOVINA
Ilex aquifolium L. -
Aquifuliaceae
Zimzele n, ' 'rlo dekorativan grm ili ni sko drvo obraslo koZa.stim, jakim, sjajnim, bodljikavrm blstovima. Plod је crvena okruglasta kostunica. Ima је pogdegde u bukovim sumama . Sadi se ро p arkovima kao ukrasni siЬ.
CESV I NЛ
C~UUGA.
CISTAC ...
673
Cesvina је otrov za srce. Deluje slieno digitalisu. Jedno dete је umrto od 30 bobica. Zbog toga: ne tre ba ovu biljku upotreЬljavati za lek.
.
Druga narodna lmena: bodljika, bozje drvce, veprina, vodolist, grohovo, zelen grm, zelenik, zele nica, zimzelen, jelenovo zele nj.e, ostrollist, svib, cesmika, cesmina, CeS'IIlnka.
CESUUGA, CESUIКA, BELI СКАU Dipsacus laciniatus L., Dipsacus silvester Huds. - Dipsacaceae i druge vrste roda Dipsacus •upotreЬljavaj u se kao narodni lek za znoj
Slicnog sastava i
upotreЬe
su i neke druge domace biljke iz is·te poro· dice (Dipsacaceae): Scabiosa succisa L. (vruji ugriz, zakusak, modri piskavac, pi~kavica, pregrizka, pгeskoc, preskocka, pupcelo, sikavica, t·r ava od vrata) i druge vr ste iz istog roda i Knautia arvensis Coult. (garjevo zelje, zvezdogla\'ka, metljasica, pгrenica, prijeskoc, plava ili modra udovica, crno oko, se1пetljika) i druge wste isrog 1'oda. Na~rodm lekovi za lecenje ·raznih koznih bole-sti i za lakse iskaslja,;anje. Neke vrste su otrovne (Succisa), ра ih treba izbegavati.
CISTAC, SUCERAК, DIVUI CМIN, KOSOVSKO CVECE, DIV-CAJ, KOТRitNJAК
Sideritis scardica Gr:is. -
Labiatae
Mala zeljasta usnatica okicena sitnirn futim cvetiCima. Ra'Ste ро krsu и Make donijj i Srbiji. Donji de o staЬljike је dтvenast; taj s-e deo ne bere. Cela biljka је gus-to maljava, zbog cega је belicas to-zelena. Rere se gornja polovina stabljike u cve tu (Sideritis herba) veze u kitice i susa na toplom tavanu.- Sa-
674
U:.CENJE BIUEM
drZi malo etarskog ulja, tanina i gorke mate.rije. Najy,i~e se potro~i kao jevtina narodna zamena za ruski еај i kao slaЬo aktivan lek protiv nazeba. Сај је vrlo lepe zutosmet1e Ьоје i prijatnog mirisa i ukusa. Ovaj сај је poznat и nas pod nazivom: sarplanin..ski, Ljubotensk.i, albanski, galicki, gorski, grcki, debarski ili makedonili еај.
СIСОКА, TOPINAМВUR, MORSКA
REPA,
МACKUREPA, SLAТКI КRUМPIR
Нeliant hus
tuberosus L. -
Coщpositae Vi~egodi~nja
zeljasta bilj:ka koja se gaji zbog krupnih rиZieastih oslatkih krtola u koј ima nema skroba, nego inulina, zbog cega ih za ishranu koriste osobe obolele od ~ecer ne bolest!i. Slufi i za industnijsku ek; strakciju inulina, poli.saharida kcxji hidrolirom ne daje glФkozu, nego fruktozu, zbog cega se i pтeporueuje za. ishranu clijabeticara, najbolje presan. С! СО~
C~,МAGAREC1C~,МAGARECITRN
Onopordon acanthium L.- Compositae Dv.ogodisnja zeljasta bodlji-kava biljlka, visoka do 170 cm. Listovi su vr1o krupni, ро obodu grubo deljeni i vrlo bodljikavi. Na vrhu razgranjene s taЬljike se nalaze crvene, krupne, bodljikave cvasti. Cv.e ta leti. Bujan sna-
CUBAR
675
Zan. korov na dubгevi tim mestima. Nadzemni deo bil}ke u cvetu (Onopordoni herba) sadrzi inulina i SЭJpOnozida i upotreb1}ava se u narodu protiv astme, kaslja, za lecenje rana .i tumora. ёkalj nije dovoljno istrazen.
Ostala narodna imena: badavcina, bela si·k avica, bodljaca, builak, magareci repuh, шeki osat, modri repuv, oslji obad, planiш;ki strljivac, repиsina, sjekavac, trnovka, cigans.ka dиsica, ceslja, skalj.
СКАU
CUВAR
Satureja hortensis L.- Lablatae Jednogodisnja zeljasta, vrlo razgranata i m.iris na Ьiljka, visoka ЗО-40 Raste и nasem primorjи i gaji se svuda kao zacinska i lekovita Ьiljka. Listovi sи иski, do З cm dt1gacki, ро oЬodu celi i naspramni. Cvetovi sи si·tni, beli ili rиzicasti. Cveta leti. UpotreЬljava se .nadzemni deo biljke и cvetи (Saturejae herba). Saddi do 2о1о etarskog ttlja i 4-7о;() tanina. Dejtstvo сиЬrа slicno је •deJovanj'и vranilove trave, jer sadrl.i u1je sa mnogo k а r v а k r о 1 а, cimena, tгepena i nekih nepoznatih f е n· о 1 а. ст.
Р 1 а n i n s k i с и Ь а r (Satureja montana L.) i vrisak, wi·jesak, fresina (Satureja subspicara Vis.) imaju gotovo isti !Sastav i dejstvo kao i cubar.
ilbog fenoJniћ jedinjenja и etaгskom ulju sve tri v·r ste imaju jako antisepticno dejstvo. UpotreЬljavajи se kao vrlo korisne i neskodljive mirisne Ьiljke za Ieeenje organa za disanje, varenje i mokrenje, а spolja za lecenje raznih ираlа koze i sluznice. 1. taj protiv proliva i tegoba и crevima: ро 40 g eubra i rizorna trave od srdobolje .i 20 g Hsta pitome nапе. Tri supene kasi•k e ove smese popariti sa rpola litra ·kljucale vode, pdklopiti i posle З saif:a piti toplo и tokи dana umesto vode.
676
LBCENJB ВШЕМ
CUBAR
2. Protiv grceva и i elu.cu i crevimи: ро 40 g eubra i majkine du~ke i 20 g karnilice. UpotreЫjava se kao pod 1.
Narodna tmena: jaber, ku-
bar, osogriz, serenak. serzenak, PLANINSК.l
CUBAR,
VRIJESAК
capr, cupar, ciЬ-ric, еоЬеr, cuЬer:ica, cuburi!ka, cubrica, cumborak, cupar.
CUVARКUCA, CUVARКA,
PAZIKUCA. ..
677
CUVARКUCA, CUVARКA, PAZIKUCA,
VAZDA2IVA, STOLIST, GRLUSA
Sempervivum tectorum L. Cгasэulaceae
Trajna zeljasta biljka, visoka 5-50 cm. Listovi s.u vrlo soeni debeli i mesnati; gтade velike zbijene rozete na krovO\'Una seoskih kuea ili na kamenjaru. Na vrhu statЬljike nalaze se cvasti s crven·im C\Jetovima. Cveta leti. UpotгeЬljava se sok isceden iz cele sve2e biljke ili samo list (Sempervivi tectori succus et folium). SadrZi jabucne i mravlje kiseline i njihove soli. Naгodni lek za uЬlaiavanje raznih upala -spolja i iznut·ra, kao i druge slicne Ьiljke iz iste familije •koje imaju socne, mesnate lis.tove (vid. Debela .koka). Slicnog sastava i dejstva su i druge vrste istog roda: Sempervivum patens Gгis. et Schenk (zecji kuipus), S. Schlehani Scl1ott (cuvarkuca), S. ciliosum Pancic i dr. 1
CUVARКUCA
•
s SAFRAN
Crocus sativus L. -
Iridaceae
$afran је dugovecna biЪ}ka. Iz okrugle, cvrste, kтtolaэte lukovice izbija najpre nekoliko duguljastih listova, а zatim u njihovoj sredini 2-3 vrlo lepa, krupna, 1 ј u Ь i с а s t а cve.ta. U cvetu se V·i di fut tucak sa tri krupna cr\тena ziga. Cveta u jesen. Ima vise botanickih i trgovackih vrsta safrana. Rasprostranjenost. - Ne zna se tacno geografsko poreklo safrana. Oda\'no se gaji u Persiji (Iranu), Indiji, Maloj Aziji. Oda.nde је prenesen u Evropн, gde se gaji u $paniji, Francиskoj, Grckoj, SAD i drugim zemljama. Gajenje, berba. - $afran se rasadиje sred·inom leta u dobru sitnи zem1jи na rastojanju red od reda oko 18 cm, а struk od struka 1-2 cm. Sa 1 hektara prv·e godine se doЬije svega oko eetvrt kiJograma droge, druge godine okQ 7 kg, trece do 20 kg, а cetvтte do 12 kg. Devedeset do ~to hiljada cvetov:1 daje svega do 5 kg sirovog safrana ili 1 kg droge. Gajenje i branje safrana је vrlo piJpav posao. Iziskuje mnogo pafnje i strpljenja i иz to vrlo jevtinи radnu snagu. Nekadasnje velike planta:Ze safrana postepeno nestajи otkako sи nacinjene mnogo j cvtinije ' 'eStacke Ьоје. Nekad su ЬШ na gla-s и aиstrijski, ruski i persijski safran. Danas ga proizvodi jedino $paruja i Francu.ska. Od 1942. godine gaji se i и Rumuniji. Gajenje nije vise rentabilno, iako је i danas safran skup. Droga. - U.potreЬljavaj.u se zigovi (Croci stigmata) . Oni su t r о k r а k i i nasadeni na koncastom tuckи; dиgacki su 2-3 ст, malo povijeni, с е v а s t i, na\тise se postepeno lev.kas to sire tako da ~S·U pri vrhu siroki 3-4 mm. Ро obodu sи s~itno zиpcasti i zuckasti. Potpиno osиseni zigovi su kтиЦ, lomljivi, goli, pomalo ma>Sno sjajni i tamnocrvene Ьоје. Droga se sastoji od pojedinih zigova (aиstrijski safran) ili su zigovi u vezi sa malim delom tucka (francuski safran). $af.r an је higroskopan {privlaci vlagu), posebnog т i Г •i s а i nagorkog, pornalo ljиtog i aromaticnog u k u s а. Pljuvackи boji zиtonarandzasto; 0,01 g sа f г а n а о Ь о ј ј z и t о t r i 1 i t r а v о d е. сi
n
Sastav.- $afran sadrti crve nu bojenu materiju glikozidne prirode k r о ili р о 1 i h r о ј t, zatim Ьezhojan, kristalan, gora1k glikozid р i k r о-
SAFRANJIКA.
SEBOJ
679
k r о с i n (oko 0,6°/о), oko 1°/о е t а r s k о g u 1 ј а, masnog ulja, voska i organ skih materija.
Etarsko ulje је bezbojno. Sastoji se pretefno od jednog terpena i malo cineola. Upotreba ~afrana u medicini danas је vrlo ogranicena, ali se zato u nar~dno~. medic~i ј о~ uvek dosta tro~i protiv atonicne amenoreje, nervoze, hlsteпJe, nesaшce, grceva i slicnih bolesti, protiv kojih se sa vИе uspeha daje \'alerijana. U vecoj dozi ~afran је otrovan. Izaziva povracanje, prolive, grceve i smrt. Kod nas ga vrlo cesto daju s kin.inom za роЬасај. - Najvi~e se ~аfгап а potro~i kao zacin u ktthin}i, za pos1astice i likere. Istorija. - Anticki naгodi su poznavali ~a fran : Grci sи ga gajili i upotreЬljavali zbog Ьоје, m~risa i lekovitosti. U $paniji se gaji od Х veka. Narodna lntena: bendtt~ka, brndu~a, f avran, ~afran, !unfran, zaferan, zafran, krok, pitomi ~afran, pravi fafran, safran , caforan, cafran, crljeni fuf. rан, cafran, ~avran .
SAFRANJIКA, 2UCICA, ТURSKI CAFRAN, DIVLJI SAFRAN, SAFRANIКA
Carthamus tinctor.i us L. -
Compasitae
$afranjika је jednogodi~nja biljka koja se od davnina gaji zbog zi,,e narandfaste Ьоје . Јо~ od pre nekoliko decenija gotovo је svaka ba~ta и Vojvodћ1!i imala d malo ~afranjike. Sintetske Ьоје potisle su mnoge prirodne, ра i ~afranjiku. Јо~ sи stari Egipcani iz osи~nih zиtih cvetova ~afranjike izvlacili Ьој.и kojom sи bojadisal·i svoje mиmije. - Beru se cvetne glavice (Carhami flos) ро lepom vremenu, sve dok biljka cveta i brzo sи.Se da ~to bolje sасиvаји narandZastu Ьоји. $afranjika ima dve Ьоје : zиtи, koja se rastvю-a и vodi, i crvenи, koja ISe ras-tvara и alkalnoj vodi. Воја se naziva ka1·t amin. Safran.Pka se upotreЬljava ·k ao Ьоја, а cesto i za falsifikovanje safrana. Ulazi и sasta'' cajeva za kac:tenje. u novije vгeme obraca se veea paznja na ~afranjikino seme, oer ono ima vise od 300/о masnog ul~a i mnogo belam.cevina. Rafiiniranjem ovog иlја moze se dobl ti иЈ је za medicinske ·svrhe i z-a jelo.
SEBOJ
Cheiranthus cheiri L. -
Cruciferae
Seboj је na~e omiljeno narodno cvece. То је vИegodi~nja z~ljasta bilj.k a, visoka oko 50 ст, razgranate staЬljike koja је na osnovi odrvenJena, tako da Jici na m ali grm. Cvetovi sи zlatnozиti и mnogo nijansi, •sakиpljeni и guste cvasti. Cveta od maja do јиlа. Jakog svojst\renog mirisa i naljиtog ukusa.
680
LECENJE BIUEM
Rasprostranjcnost. - Poreklom iz Azije, prenesen u Egipat, zatim u Grcku, gde su ga stavljali kao ukras u hramove. Iz Grcke se seboj raAirio kao cve6e na sve kontinente. Droga. -
Vrhovi
gran~ica
u cvetu i samo cvece (Cheiranthi summitas
et flos).
Sastav. - Glavni sastojci su kardiotonicni heterozidi digitalisove gгupe, zЬog ~ega је seboj l ekovit i otrovan. Ima malo etarskog ulja, flavonoida, sumpornih heterozida tkao i druge krstasice) i drugih sastojaka. Upotreba. lekara!
ЭеЬој је otгovan
i sme se upotrebiti samo pod nadzorom
Narodna imena: vihojla, viholje, !иtа viola, zuta ljubica, zuta rumanija, iuti seboj (Orfelin), pгsteпka, rmene f.iolce, rumena vijolica, sebenik, span· ska fiolica.
SIBIKOVINA,
КALINOVINA, КАRТОР,
Viburnum opulus L. -
BEKOVINA
Caprifoliaceae
Vrlo razgranat sib ili drvo, visoko do 4 m. Listovi sи naspramлi, siroko jajasti, trodelni, ро оЬоdи nejednako zupcasti, odozdo sivkasto dlakavi. Obodni cvetovi su krupniji. Cvetovi sи beli ili ruiicasti, udruieni и razgranatim cvastima na vrhovima grana. Cveta od maja do jula. Raste s dru· gim siЬljem pored reka i potoka i иopste ро vla2nim mestima. UpotreЬljava se kora, rede zreo plod (Viburni cortex et fructus). Kora se guli rano u prolece, а plod bere krajem leta, kad sazri. Plod је crven, socan, okrugao, ima jedno seme. U kor.i ima heterozida viЬurnina, smole, tanina, slobodnih i vezanih organskih kiselina, voska, fitosterola i drugih sastojaka. Narodni lek protiv pojacane i prodиzene menstruacije, bolne menstruacije, histerije, proliva i teskog mokrenja. - Zreo plod Шlа vitam1na С. UposiBIKOVI~д treЬljava se kao dodatS~k vitaminskim ~ajevima i kao narodni lek za leeenje cira zeluca i kao diuretik. Dve supene kasike sitno smrvljene kore kиva se 5 minиta и 400 g vode, ostavi pola sata i pije svaka 2 sata ро 1 kasika. Ostala narodna lmena: bela Ьиеа, Ьеlа сиЬа, belo drvo, Ыјеlа smrdljiga, bobut, vodeni zov, drenjula, dulэ.Sin, d.u1istak, dиlka, kalina, ka1inka, trsljika, иclika-beku-vica, crna hudika, §iЬika.
SIМSIR,
BUS. SIPURЛК, SIPAК. ..
SIМSIR, BUS, РIТОМА МRСА,
ZELENICA,
МRCELA
Buxus sempervirens L. -
Buxaceae
Vrlo gust, z.imzelen, veoma otporan ~ib kofastih lis tova, koji r as te kod nas na jugu i gaji se ро parkovima. UpotreЬljavaju se kora s korena i liэt (Bux; cortex et foliu1n) kao narocltпi lek za znojenje, protiv re umatizma, futice, groznice, koZпih i drugih bolesti. Ne treba upotreЬljavati ~im~ir za leeenje, jer је otrovan i moze izazvati sma1:, posto sadrii wlo akmivne aJkaloide bukSfin, paтabuksin i slicne derivate. Svi delovi simsira su vrlo gorki 4. 111epr.ijatni.
SfMSIR
SIPURAК, SIPAК, SIPURIКA, DIVUA RU2A, PASJA RUZA
Rosa canina L. -
Rosaceae
UpotтeЬljava se svef i osusen, nepotpuno zreo plod divlje rиZe (Rosa cm-zina) i dгugih srodnih vгsta divljih ruza (Rosa rugosa, R. mollis, R. arvensis, R. cinnamomea, R. acicula1·is ·i dr.). Вегu se .ј plodovi pitornih ruza.
Rasprostranjenost. - Divlja ili pasja ruza је vrlo tmoYit grm, visok oko 2 m. Raste svuda, а najvise ро obodima suma i као Ziva ograda pored puteva i ро medama u celoj Evтopi, sevemoj Afrioi О. sevemoj i zapadnoj Aziji. Berba. - Treba brat.i jos t v r d, n е d о z r е о р 1 о d s ј а ј n е с r v en о- n а r aiD d z а s t е Ь оЈ е. U zelenom sipku, а isto ta~ko i u prezrelom (nlekaпom, tamne, mutne Ьоје), ima manje vitarnina nego и poluzrelom. Sipak se beJie pocetkom j eseni ili krajem leta, sto zavisi od kraja, nadmorske visine i godine. Sipak treba brati ро lepom i suvom vremenu i о d т а h р r е r а d i t i ili susiti. Brre se osusi smrvljen ili uzduz raseбen nego оео sipak, ali је u isi tnjenom plodu veCi gubitak ' 'itamina prilikom susenja i cuvanja, jer је veca povrsina izlozena razornom dejstvu kiseonika iz vazduha i drngih negativnih spoljnih cinilaca.
682
LBCBNIE BIUEM
Droga. - Plod (Rosae fructus) raznih wsta ru!a 1е razИCitog obl!ika i velicine. SVIi imaju doLe malu ~ku, а gore manje ili vi~ ostt~enih ostataka od Ca.~ice, pra~nika i tuckova. Plod divlje rufe је jajast, а od drugih је vBe okrugla~t. ~ipak је nepra\ri, socan, jagodast plod; cvetna lofa se pretvorila u meg,. nat socan. ovalan oklop u kome se naiaze mnogobr-Ojne cekinjaste dlake i usp!Ћ\'DO, pravilno por~dani, vrlo tvrdi i sjajasto ooldnjavi р 1О d О V i, koje svi pogтesno nazivamo sernenkama (Cygosbati semen). Sipak је dugacak oko 2 cm. Plodovi s u rk ao kost tvrdi, sivkasto-zuckasti, oko 5 mm dugaoki i 2-3 mm debeli, glatki, jajaэti, coskaэti, Ьеz mirisa; zbog prisutnih dlaka izazivaju ne~nosan svrab. Sн~z sipak ј е cvrэt, sotan, gJadak i sjajne crvene Ьоје, а osuSen је tvгd, crveno-mr.k ј malo naboran. U 'k u s а је prijatno nakiselo-slatkog i pomalo oporog.
Sastav. - Nadena је velika kolicina v i t а m i n а С (do 1.700 mf!jJ/0), mnogo vitamina Р, 12-18 mgfJ/o k а r о t е n а (provitamina А), oko 0,02 mga/0 vitamina В 2 РР i oko 40 bioloskih jedinica u gramu vitamina К. Sipcj iшaju јо~ i flavonoida, oko 2,5о/о t а n i n а, oko 3О/0 1 i т н n о v е i ј а Ь u с n е k is е 1 i n е, oko 100/о pektina, do 15О/о ~е с е r а (invertnog i saharoze), malo masnog ulja i vrlo malo etarskog ulja (sa aldehidjma), od ~koga potiOe prijatan rniris саја, koncentrata i raznih galenskih prepa·rata od sipuraka. U liscu ima oko
0,4о/ 0
vitamina
С.
Upotreba - U fabrikama se i~raduju vitaminski koncentrati i ekstrakti, а u arpotekama si·r up i drugi galenski preparati. Svezi i osuseni si·p ci upotrebljaYaju se kao blag adstringens pri oboljenju creva, narocit'O protiv dosadnih letnjih decjih proliva. Cynosbati semen se upotтebijava i kao diш-etoi·k. (0 sipш ku ' 'ideti u poglavlju Voce i povrce kao lek, Vitamini, Zamene za kineski сај).
Nijed!na kuca ne bi smela bitri bez nekoИko kilograma osusenog sipka, osoЬito ро selima u brdskim i planinskjт krajevima gde је isbrana preko zime cesto avitaminozna. ~kole krajem leta i pocetkom jeseni treba da ostave sto ' 'ise sipka za ~kolsku kuhinju. То isto vaZi i za armiju. Umesto prienog secera, ueenicima i vojnicima svako jutro davati сај od sipka, jer је to najjevtinija i potpuno efikasna mera protiv pojave skorbuta. Ne samo vitamin С oego i ostali sastojci sipka cine da covecji organ.izam postaje otporniji prema mnogim bo]estirna. Sipu.rak sa nanon1: 1 ka.~ika ;ђdroЬljenog ~ipka ·kuva se 5 minuta sa 300 g vode, doda 2-3 lis ta nane, poklopi, posle 2 sata odlije, medom zasladi ј pije kao veoma .prijatan napHak, osobito umesto vode posle ve6ere radi dobrog dubokog i mirnog sna.
Diureticni сај: ро 20 g sipurka, klelcitnja, zecjeg trna, svile od kukuruza i pete.ljkri od v·i sanja. Tri supene ka~ik.e ove smese kuva se 5 minuta и pola litra vode i pos1e 3 sata ocedi i pije u toku dana umesto vode. Ostala narodna imena za Rosa caniaa: bela rufa, divljJ sipak, d~vЦja rиZa visoka, pasja draca, pasja roia, plotna ruiica, rosa od plota, sepurika, sepurina, ~ibek, Sip, sipek, sipke, Sipkovina, sipt1Гilfla, slipcanica, SCipalk.
SUfVЛ.
SPARGLA,
SPдRGд...
683
SUIVA Prunus do1nestica L. -
Rosaceae
Sljiva se gaji и raznim odblkarna ~bog vrlo иkusnih plodova. Suva \'a se izvozi и velikim kolicinama iz Srbije i Bosne. Droga. -
~lj i
Zreo piod ~lji\re, asusen i1i sve! (Pruni fructus).
Sastav. - U pulpi ima oko 440fo s е с е г а, 2О/о jabucne kiseline, pektina, vitamina С i В i vode. U semenu ima oko 45О/0 m а s n о g u lj а, malo а m i gd а 1 о z i d а i benzoeve kiseline. Upotreba. - SU\1e s lji\re su zdrava hrana i poslastica; u obliku kompota pomazи osobama koje pate od tvrde stolice i ћemor,oida. Daju se sa listom sе не. Kostice sluze za jzradu ugJja, velike moci upijanja, za pиnjenje fiJtara u maskama za zastitu od otro,тnЉ ga5ova. Protiv l1ronic1Zog zat 1юra: 1 kasika ploda sene (Se~1nae f7·uctus) zdroЬi se i kuva 15 minuta u 300 g \ 1ode, osta\'i da se srnlaci, ocedi, razmuti 2 kasike
marmelade od sljiva i uvece popije. Ili se pre spavanja pojede 15-20 sиviћ sljiva ili 2 kasike marrnelade i 1p0pije сај od kamilice. Dobar је i kornpot od s uvih sljiva и koji se doda i suvih smokava. Narodna imena: bistrica, bistricanka, Ьistrickinja, bo!jaka, bona sliva, madarusa, rnadzarka, madzarusa, masarka. nюdra sliva, modrica, pozaka. pozega, pozegaca, pozegi nja, pozeskinja, sliva, slive n1odrice, сераса, C\'esplR. cepika, сјераса, crnoslj i'Ja, cesplja, citlovka, sliva, sljiva-jesenka, sljiva obicna.
SPARGLA, SPARGA, VILINA МЕТLА, PITOM.E SPAROGE Aspa7'agus officinalis L. -
Convallariaceae
Trajna zeljasta biljka, \r.isoka do 120 cm; u kнJturi је krupnija i visa. Cvetovi su s itniJ beli ili zuckasto-zelenkasti. Plod је Cl\'ena ЬоЬiса velicine gra~ka. U narodnoj medicini se upotreЬljavaju rizom i koren (Asparagi rhizoma et radix); rede se koгiste i rnladi izdanci ~koji se inace ccne kao vrlo ttkusno povr6e. Ima asparagina, arginina, hoHna, m anana, sapOOJiiТ1a i helidonske ki·seline. Na Zapadu se ceni kao diuretik. Ulazi и sastav diurelicnog sirupa: ро 100 g korena spargle, moraca, per~нna, celera i kostгike se popari sa 3 Jitra kljueale vode, ostav.i 12 sati, ocedi, itscecbl i teenost skuva sa 2 kg secera. Uzima se 30-60 g 2-3 puta dne'Wlo. Slicnog sastava i dcjstva su i druge domace vrste itStog ·roda: Asparagus acutifolius L. (vija, belus, sparog, тrmol ika ~paroga) . А. tenuifolius Lam. (d1vlja spargaJ zecje perje, krupavce, rebrusa) i dr. Napomena! - Ncke osobe ne podnose ~parglu, tako da njen sok izaziva upalu kore, kij anje, sШlenje i gusenje slicno astmi.
684
LECENJE
BIUВM
SISARКA, НRASTOVA SISARКA
Galla quercina UpotreЫjavaju se ~iSarke s raznih vrsta hrasta. Sadrf~ mnogo tanlna
(alepske i klne.ske do 100fo galotanina). Samleven·e ~i~arke upotreЬljavaju se za posipanje u veterini, ciste Ш pomesane s ta lkom ili likopodijumom. U humanoj medicini daje se dekokt kao spoljasnji i unatrasnji а d s t r i n g е n s i kao protlvotro'' u sluёaje,· ima trovanja alkaloidima i teskim metalima. Inace, najбesce se upotreЫj ava t1 obliku tinkture, Tinclura Gallarum, ili kao oficina lni tanin za lecenJe desni, usta, za grgljanje i td. Tehnicki se vr1o mnogo upotreЬljavaju razne sdsarke za proizvodnju tanina. za bojenje , stavljenje koze i sl. Jos stari Egipcani UipOtreЬljavahu sisaгke za pravljenje masti1a.
STAVOU, STAVELJ, KISELJAК, KISELICA, KONJSKO ZEUE, KONJSTAК
Rumex L. -
Polygonaceae
Kod nas raste veliki ·b roj vгsta i bastarda roda Rumex , koje na rod и razrum krajevima razJicito naziva; neke upotreЬljava kao povrce i zacin, а neke za lek. Sadcle kiseli kalijum-oksalat i zbog toga su prijatnog ~iselog ukusa koji osvezava (otud nazivi kiselica, kiseljak, kiselo zelje i sl.), ali to mlado lis6e uzeto u vecoj koliOini moZe izazvati slabija ili јаса trovanja (vid. Otrovnost oksalne kiseline). Zato se ovo ·rano prolecno lisce ne sme odje dnom mnogo po.jestti. Ono se kooisti osoЬito za vreme rata, gladnih godina i neredovnih prilika, а »Zelje« se svakog proleca skoro svuda upotгeЬljava i .na pijaci prodaje. Umerena upotreba mlad.og lisea гaznih vrsta .r oda Rшnex opravdana је iz ,,ise razloga: to је vr1o korisna prolecna zelena hrana bogata vitan1ino11'l С, !1lorofilom, karotenoidima, raznim solima (osobito gvozdem) а drugim koriб nim s&stojcima, tako potrebnim и rano proleee posle dugotrajn.e zimske upotrebe konzeгvirane hrane. Zato ovo lisee ulazi u sastav raznih tzv. »prolecnih kura« zajedno s koprivom, maslackom, rnisjakinjom, moracom i drugim ranim divljim zelenim povrcem. Sve ovo lisce moze se koristiti kuvan.o kao povree samo dok је potpuno tnlado. ёim ostari, pos-taje oporo (zbog tanina) i garko (zbog antrahdnona), ра se moze kori.stiti samo kao lek, а ne kao ·p ovrce iJi zacin. Za ishranu se koriiSti mlado lisce, pre svega, ovih ''rsta roda Rumex: Pitomo zelje, z е Ј ј е - Rumex domesticus Hartm. Poljsko zelje, z е 1 ј е, livad!sko zelje - R. pulcher L. Z е 1 ј е, engleski spanac, pbl:oma kiselica- R. patientia L. Kiseljak, vlaska kiiselica - R. scutatus L. Kiseljak, veltka kise1ica - R. acetosa L. (l!laj\ni~e presan). Kiselica, sitan kiseljak - R. acetosella L. (najcesce presna).
SUMSКA
JAGODA
685 Za lek se upotz·eЬijava k о r е n, rede р 1 о d 1 l •i s t ovih vrs ta roda Rumex: Stav?li, pla11in.s~i stavolj, ~tava1I1Jj, ra\rent - Rumex alpinus L. KonJSt~k, stavolJ, stavelj - R. acutus L., R. obtusifolius L. StavolJ, vodeni stavalj, konj stak, seavblka - R. aquaticus L. Voden.i kon.jstak- R. hydrolapathum Huds. Stavalj, stavlje - R.· sanguineus L. Stav~lj, poljs.ko zelje ·- R. c1·ispus L. i drugi. ~ svtm o~ganim~, а n~jvise и korenju svih vrsta ima manje ili vise (do _l lu) antrahz.n.ons~zh derJvata, zbog cega su upotreЬljavani za шedivanje st?li~e. Као laksa11S1 su napusteni, jer sadrfe i tanine, jedinjenja opora, sti!p~cna, razne ~ tavske materije (otud im i opst4 naziv »sta~olj« i s1.) koji delu~u supr otno, st~zu i z~tvaraju, tako da sprecavaju laЮsantno dejs tvo antrah1nona. Za lecenJe pt·oliva, zatvora, preterane menstruaoije, maJo
SUМSКA
JAGODA
Fragaria vesca L.- Rosaceae
•
Т.rajna mala zeljasta biljka, visoka do 20 cm. Rirom је crn. . razvijen, valjkast i manje vise kos; iz njega izbijaju staЬljike, litStovi i do 40 cm du-
gacke, ро zemlji polegle vreze ili lozice (stoloni) pomocu kojih se jagoda razmnozava. StaЬljike i lisne drske su retko dlakave. Listovi su na dugackim drskama, trodelni, na nalicju svilast.a dlakavi i ро obodu zupcasti. Cvetovi su beli, dosta !Sitni, nezni, udrui.e.ni na vrhu dugacke drske и cimozne cvasti. Od C\•eta postaje soC.na ukusna u·a goda, nepravi plod nastao uglavnom od cvetista. Cveta od aprila do jula. Raspr(\stran}enost. - Raste svuda, а naJvi~e ро planins·kim sumskim pozaristima i krcevinama gde mestimicno gradi mirisne cilime, do 1.600 m nadmorske visine. Gajenje. - Moze se gajiti kao i pitoma jagoda saёlenjem oziljenih vreza, najlb olje krajem leta ili poёet·kom jeseni, cim padne dobra jesenska kBa. Droga. - Rizom, li-st, trava u. cvetu i zreo plod ·(Fragariae rhizoma, folium, herba et fructus) . Jagoda dugo cveta, tako da i ber.b a nadzemnih delova dugo traje, sve dok cveta. Rizom se vadi u jesen ili rano u proleC.e, opere, ocisti i brzo osusi. List, а pogotovu rizom је vrlo opor zbog obilja tanina. Sastav. - U rizomu ima oko 100/о katehinskog tanina, slicnog onom u kina-kori. Tanin se nalazi и vidu heterozidnog kompleksa koji se hidrolizom razlaie dajuci secer .ј fragarin, supstanciju slicnu kina-crvenilu. U rizomu је nadena i materija slicna k1na-vinu, malo galotanina, tritenpena i pentozan.a. - U J.istu ima elagnog tanina, flavonoida, malo etarskog ulja prijatnog' miri~;a na Iimun i vise od 220 mg vitamina С. Upotreba. - Rizont је tipicna taninska droga cije је dejostvo slicno srcenjaku i travi od srdobolje i me>Ze ih zameniti (v·id. Tormen.tillae et Bistot·tae rhizorna). Prisu·stvo tanina i flavonoida и listu objaSлjava uspesnu upotrebu prot.iv proliva, dize nterije, raznih zeludacno-crevnih zapaljenja, а spo-
686
LECENJE. BTUEM
lja protiv upala hemoroida (~иlj eva) i za ispiranje иsta pri lo~em zadahu. Deluje i d.iureticno; mokraea је n..tZicasta, а fekalije (osto1ica) crvenkaste to ne treba da zbuni bolesni·ka. Prevreo list se upotreЫjava kao zamena za kineski ili kao ratni ёај (vid. poglavlje Zamerш za kineski сај). List gajene, ba~teпske j agode delиje sblcno, ali slabije, ра ga pri ЩJotre bi treba uzeti dvapиt vi~e. Zrele jagode sи najprijatnije i najzdravije voce. Osim veoma prijatne a rome, u njima ima оЈ<о 1 00/о secera, 111/о limunove i vinske Юilseblne, pekti.nskih i drugih korisnih sastojaka. Sok, slatko, marmelada, kompot, pekmez, siгup i drugi pгoizvodi od jagoda s u najprijatnija poslastica, lek i b1agotvorna hrana (vid. poglavlje Voce i povrce - lek i hrana). V ocni сај Ьi ФrеЬаЈо svaka Эlrola da pripremi и veblkim kol.icinama za zimи ~ pocetak proleea za skolstkтu kuhinju kad se u na.Soj ishrani to liko mnogo oseca potreba za vitaminima i drugim vainim biogenim faktocima. Osu~erze zrele sumske jagode (tsu.Se se okao i sve drugo voee) dodane и najmanjoj kolic.ini (makar svegR 10°/о) nekom саји, osobto za d,e cu, Ьolesnilre Ј. 1:rudnice, potplШlo ga osveze svojom diWlom ЗJromom, o svezavajueom lciselJinom i lepom nriri.castom bqjom. Narodna imena: vodolje~ka, divlja jagoda, jagodica, jagodnjak, jagodnjaca, mamica, pozemlj1tt~a, rudeea jagoda, spel:jиZ troskva, firagtilil, crvena jagoda. Slicnog •sastз.va i dejstva su i Fragaria viridis Duch. ( =F. collina): l~ke jagode, pucavica, truэka, t·ruskalice, hrustovke i Fragaria elatior Ehrh. ( =F. 1noschata: w-tna jagoda, kitnjaca·, troska, .troskolica, troskva.
LITERATURA
1. -
Б. Милојевић, Р. Килибарда и О. СоАдатовић: Приручн.иЈ( за са rсупљање .леЈ(овитоz биља, Беоrрад,
1968.
2. -
Б. Степановић, М. Килибарда и С. Хме.t't>евски: Гајење леЈ(овитоz и ароматичн.оz биља, Београд, 1968.
3. -
АеЈ.Совите сировине, I-VI, Зборник радова чланова Института за проучавање лековитоr бИЈЪа у Београду, 1951-1968.
4. -
С. Петровић: АеЈ(овито биље у Србији, Београд,
5. -
А. Симоновић: Бота.н.uчzсu речни~е, Београд, 1959. Р. Гостушки: Аечење болести леЈ(овитим биљем, Београд, 1967.
6. 7. 8. 9.
-
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21 . 22. -
23. -
1883.
F. Kusan: Ljekovito i srodno bilje, Zagreb, 1956. Пелаzић.ев н.ародн.и учитељ, Београд, Ј. Туцаков: ФармаЈ(ои-юзија,
1970. Београд, 1948
и
1964.
Ј. Туцаков: Аечење биљем., Београд, 1971. А. Ф. Гаммерман: Курс фармо.Ј(оzнозии, Москва, 1967. Е. Coiciu et G. Racz: Plante medicinale aromatice, Bucure~ti, 1962. Madaus: Lehrbuch d. Ьiologischen Heilmittel, Lcipzig, 1938.
#
А. Denoёl:
Cours de Pharmacognosie, Liege, 1947. Т. Е. Wallis: Textbook of Pharmacognosy, London, 1960. Blafek-Кlueera-Hubik: Lecive Rostliny, Praha, 1952. F. Berger: Handbuch der Drogenkunde, Bd. 1-VI, Wien, 1954. R. Paгis et Н. Moyse: Precis de Matiere medicale, I-II, Paris, 1965. Атлас леt.еарствен.н.ых растений СССР, Вилар, Москва, 1962.
Benigni, Capra et Cattorini: Piante medicinali, I-II, Milano, 1964. Иорданов, :николов и Бойчинов: Фитотеранwt, София, 1969.. Н. Leclerc: Precis de Phytotherapie, Pari·s, 1935. Е. Meyer: Pflanzliche Therapie, Leipzig, 1935.
SADRZAJ
Predgovor
5 OPSTI DEO
Letenje biljem u nas Lekovito i mirisno bilje u n~oj narodnoj poeziji i medicim.i . Orfelin - na! prvi farmakognozijski pisac .
19
UPOТREBA
24
LEKOVITOG BILJA КROZ VEKOVE . Na§e lekovlto bllje - na§l zelenl mdnfcl . Od tega sve zavlsl Iekovltost svake blljke? . . . . Pakovanje i Ьlvanje lekovltog bllja. - Uzrocl kvarenja Iekovitostl О lekovitim sastojcJma medlcinskog bllja . Alkaloidne blljke . . . . Upotreba alkaJoldnЉ blljaka 1 8stih alkaJoida Glikozidne blljke Мhisno lekovlto bllje . Bilje sa s1uzfma, giuпama 1 pektlntma . Taninskrt i s rodna poHfenolska jedlnjenja AntiЬakterljsld sastojcl vi!eg bllja .
9 10
38 44 droga t
guЬijenja
LEKOVITOST VOCA 1 POVRCA . О belom 1 cmom blebu: vitaminizacija belog brasna i belog bleba . IZRADA I UPOТREBA BIUNIH LEKOVA . Praktt~na uputstva о upotreьt Jekovltog bllja u doma~lnstvu .
IZLECITI ILI UВLA2ITI МEDICINSКIМ BIUEM Bolestt usta . Neprijatan zadah iz usta Smetnje u organima za varenje Zapaljenje jednjaka (ezofagitis) Zapaljenje zeludatne sluznice, katar zeluca (gastritis, gastroenteritis) . Cir zeluca i dvanaestopalat nog creva . OЬoljenja zeluca. Poveeano lucenje zeludacne sone kiseline (blperaciditet, hiperblorbldrija)
45 49 50 53 55 59 64 65 67
73 88 91 101
КОЈЕ SE BOLESTI MOGU
107 108 110 110 1.12 114 114
115
LECENJE
716
ВПЈЕМ
Smanjeno lurenje zeludacne sone kiseline (hipoaciditet ili hipoblorbldrija) Poremeeaj varenja. Dispepsija . Zapaljenje tankog creva (enteritis) Zapaljenje debelog creva (kolitis) . Proliv (dijareja) . Zatvor, tvrd.a, neuredna stolica (opstipacija, konstipacija) Protiv gat1enja, povraCa.nja, podrigivanja Gorka sredstva za jafanje. Za jacanje apetita i za јаее lueenje zeludacnog soka Crevnt parazltl. Pantljieara (tenija), crevna glista (askaris), sitne gliste - crvici (oksiure) . Oboljenja jetre f fufnlh puteva. Upala jetre (hepatitis), zapaljenje fucne kesice (holecistitis), rastvaranje kamena u fucnoj kesici (holelitijaza), ciroza jetre Seeerna Ьolest (dijabetes). Cajevi za lecenje seeeme bolesti Cajevi za mrsavljenje Вolesti organa za mokrenje. Cajevi za lakse mokrenje . Zapaljenje bubrega (nefritis), zapaljenje bubreme karlice (pijelitis), zapaljenje tkiva bubrega (pijelonefritis) Kamen u bubregu i mokracnoj besici. Zapaljenje mokracne besike ( cistitis) Upala grla 1 k:rajnlka (faringitis i laringitis) . Za lak§e lskasljavanje. Akutan i hronican bronhitis (zapaljenje ogranaka du.Snica) Oboljenja srca. Neuroza sгса. Zapaljenje sreanog misica (miokarditis). Zapaljenje unutrasnje sгCane opne (endokarditis) . Zapaljenje sreane kese (р~ rikarditis). Nepravilnost u ritmu srCanih otkucaja (aritmija) . Zakreceni krvni sudovi i povisen krvni pritisak (arterioskleroza i hipertenzija). Angina pektoris (stenokardija) OЬoljenja vena. Zapaljenje vena (flebitis). Prosirenje vena (varikoziteti). Suljevi (hemoroidi) . . . . . . . . . . . . . . . . . ZlvЬme bolesti. Neuroze, neurastenija, blsterija i nesanica (inosomnija). Neuralgija. Protiv nocnog mokrenja poda se. Мigrena . Zenske bolestl. Za r egulisanje menstruacije . Reumatlzam, iAijas, artrltls f ulozi (podagra, giht). Sredstva za drafenje koze (flogistika i revulziva) . . . . . . . Cajevi za znojenje, protiv nazeba (sudorifika ili dijaforetika). Protiv znojenja. Protiv groznice d nazeba Kome bolestf. Zapaljenje kofe i lisaji. Ekcemi Promrzline. Kupke i
116 116 117 118 120 121 123 124 125
128 131
134 135
137 140 142
143 146 148 149
152 lSS 157 159
oЬlozi
162
Malokrvnost (anemija). Lekov.L za jaeanje organizma (tonika ili roboranoija)
166
КАКО
169
1
КАD ТRЕВА
BRAТЈ LEKOVITO BIUE
ZaJtita bUjara PraktJ~na sШara
za lekovito bllje . Blljarski kalendar
174 176 177
SADR2AJ
717
Gubltak u te!lnl lekovttog ЬПја prillkom suJenja na vazduhu .
OGLEDNO-UGLEDNI Vitrfna -
VRTI~
180 182 183
ZA LEKOVITO BIUE
lzlofba lekovttog ЬЦЈа .
PREGLED VAZNIJШ РОDАТАКА О GLAVNIJEМ DОМА~ЕМ LEКOVI BIUU
184
RECNIК
190
ТOM
GLAVNIJIH
МEDICINSКIH
NAZIVА .
POSEBNI DEO А В
V G D D Е
2
- Agar-agar - Bagrem _ . - V-elebilje - Gavez - Daninoe -Dumbir - Eukaliptus - 2ablca .
Z -
-
.
-
- -
221 260 288 300 300 328
331 339 350
Zdravac
1 - Ivanjsko Ј Jabuka К
209
cvere .
360
368 426 449 452
Каkао
. L - Lavandula Lj- Ljoskavac М - Majk.ina dШica N - Navala О - Ovas Р - Pavit R - RaZena glavnica S - Salata Т - Tatula U - Ugas Н - Hajdu~ka trava С - Celer С - Caulmogra S - Safran . Literatura Registar imena biljaka Registar Iatinskih naziva biljaka Registar naziva bolesti .
-
500 515
.-
528
565
-.
-.
587
627 656 657
..
. -=о664 ...;;;.-~ 670 678 ~78
688 701 708
Aga1' -
Clz011d1·us crispus
Artisoka -
Cynara scol ym'us
Angelika- Angelica archangelica
Badem -
Amygdalus comm unis
Bedrinac- Pimpinella saxifraga
Beli bor- Pinus silvestris
Bela saponarija- Gypsophila paniculata
Beli bun - Scopolia camiolica
Вlaf.cni
ckalj -
Bokvica uskolista -
Cnicus benedictus
Plantago lanceolata
Bokvica srednja- Plantago media
Bokvica sirokolista- Plar'ltago major
Borai ina- Bo1·rago o!fici11alis
Bosiljak - Ocintl/111 basilicum
Borovnica- Vaccinium. myrtillus
Bracic-
Fнct1s џesiculosus
Brtlanka- Amica mOI'ltana
Bпtsnica-
Vaccinium vitis idaea
Breza - Belula verr-ucosa
Brsljan- Н еdега helix
Bunika- Hyoscyamus niger
\1 elebllje
i.uLo - Atropa belladom1a \lar. lutea
Velebllje- Atr·opa
Vidicak -
belladoнna
Eup/u·asia officil'lйlis
Vilino sito- Carlina acaulis
Vodopija- Cichorium in.tybus
t
Vraнilovka-
Origami1n vulgare
'Vratic - Tan.acetum vulgare
VrbiCica- Lythrum salica1'ia
Glog- Crataegus
тоноgупа
Vucja lika- Daphne mezereum
- Glusac-
J~m iperus
sablna
Gorocvet - Adonis vernalis
Grcica - Menyanthes trifoliata
Gujina trava- Silybum marianum
Daninoc - V iola t ricolor
Detelina livadska- Trifolium pratense
Divlja salata - Lacluca virosa
- ··~
..
.. Di11lja tik\la- Bryonia dioica
Diџlji
kesten- Aesculus hippocastanum
Divlji krastavac- E cballium elaterium
Digitalis kntpnocvetni-Digitalis aтЬigua
Digitalis vunasti- Digitalis la11ata
Digitalis purpurni - Digitalis
purprиea
Dinшjaca
-
D1·en -
Fumaria offici11alis
Co n tus 111as
Dragu~ ica-
Dt/\JQ/1 -
Serzecio
јасоЬаеа
N ico tir111a ra b acum
fJurt!evak- Convallaria m.ajalis
Efedra -
Epl1edra vulgaris
Eukaliptus- Eucalyptus globulus
2.avornjak -
Delpl'linium consolida
lalfija -
Salvia officinalis
1.uti zetji trn.- Sarotl1annt us scoparius
1.ril'aljevirta -
Galega oftici11alis
Zelje- Rumex patientia
Zecji f1·n- Ononis spinosa
Zla tnica- Solidago
џirga-aurea
Zil?'l(.e1en - Vinca minor
Zova - Sambucus nigra
Тt!irot
Гslrmdsl
-
lisa ; -
Acorus calamus
Ce l raria islandica
lm ela- Viscum
/.о;ор-
аlЬит
Hyssopus officillalis
Jaglika niska-
Jedic -
Prinшla
Acoнitun1
acaulis
napellus
Jagoi'Cevina- Primula officinalis
Jele1'Zak- Scolopendrium vulgare
Kaнtarioп- Hypericшn
perforacum
Kactmak muski - Oгc/'zis mascula
Kapar- Capparis spmosa
Kacuнak pegavi -
Orc l1is macula ra
. ...
..... ., • •
,.
Kasikara- Cocblearia officinalis
Kicica -
Centaш·irm1
rmrbellat u m
,Ј
,
~ ."! ..• : " \
•
Kim- Carum carvi
Kleka - Juniperus comnшrzis
Kozlac -
Arum macu.lattlm
Kopriџa-
Urtica dioica
Kopi tnjak- Аsапи11 europaeum
Korijandar- Cor iand1·um sa ti\'ttm
Ko1·ijandar- plodovi- COJ'icmdntm sativum
KrsllLsac -
Polygala vulgaris
Krin- Lilium candidum
Krusina- Rl1amnus frangula
Kukuta- Conium maculatum
/.дParr.dula
-
Lavandula vera
Kupina -
Rubus fruticosus
Lazarki11ja- Asperula odorata
Lamiнarija
-
Ujander -
Laminaria flexicaulis
Neгiшn
oleander
Lan -
Li11um usitatissimum
Limun- Citru.s vulgaris
Lincura- Gentiaнa lut ea
Lipa- Tilia corda1a
Lincura- ko1·enje- Gentiana lut ea
Lipija -
Lippia cit rioclot·a
Lisicji rep- Ecblum vulgare
Lovorvisnja-
Рги11иs latпocerasus
Lobelija- Lobelia urens
Lovorika - Laurus
noЬilis
Ljoskavac- PILysalis alkek e11gi
\laJki11a
clu ~Lca-
TII\'111US serpyllttlll
Ljublcica- Viola odorata
Мајоган -
Majorana hoгt e11sis
Majska rul.a- Rosa centifolia
Mak- Papaver somniferum
Majska rul.a- Rosa gallica
Mak- obrezane caure
\
Malina - Rubus idaeu.s
Maticnjak- .\llelissa o((ici,mlis
Maslacak- Таrахасш11 of(icinaГe
Medџetle g1'oitle- Arctostapllylos ll\1 й ю·si
Месја
sapa -
H eracl eum sphondylium
Misinac -
Cynoglossum officinale
1
. . •.., ' ,, ., . . "\~ ''·. ,.
,,~ "(ј'' 1' .,
,•.
1
'
.\ )
.
1
-f~:/~
,,, \ 1 ..· ~~
'{'\ . . . )
11.
Morac -
Foen.i culum vulgar e
Mr-azovac -
Col cblcum autumnale
Л/гса,
m irta-
Лfy nus
co mmunis
Na11a pitoma- ,\1entlla piperita
Na\lala -
Dry opteris f ilix. m as
Nm'- Pu 11ica
gгanat um
Nar -
Punica granarum
Odoljen- Valeriana officinalis
Neven - Calendula otficinalis
Отап -
ll'lUla helenium
Ocajn.ica -
Pп r;dl'e n -
ManuЬium
\IU[gare
Rl1amnus ca tl1artica
Pavit- Clematis ,,ifalba
Pasiflora -
Passi{lora incamata
Pasji trn- Hippophaё rhamnoides
Perunika- Ј ris germanica
Pelen - Artemisia absinlhium
Petrovac - Agrimonia eupatoria
Pirevina - Agropyrum repens
Plutnjak- Pulmonaria officinalis
Piskavica-
Trigoпella
foenum graecum
Podbel - Tussilago farfara
Pomorandza - Citrus aurantium
Precica -
Lycopodium clavatum
Pomocnica - Solanum nigrum
Razvodnik- Solanum dulcamara
/
Razlicak -
Rauvolfija -
Centaю·ea
Rauvolfia
cyanus
s erpeнt i11a
Ranilist - S tachys officinalis
Rastavic- Equisetum ar·vense
Reum- Rheum palmatum
RiЬiz l a -
Ribes rubrum
.
t 1
Ricmus -
Ricimt ~
commtmi'i
Rosнlja -
Drosera
ro t uпdifo lia
.~
.....;. .
R usa - Chelido11ium majus
Ruta- Ruta graveolens
(.~\
·.··.
...,., ...-.... .
•
..
1 •
,
;
Rusomaca- Capsella bursa pastoris
Sa punjaca - Saponaria officinalis
Sasa -
Апетопе
pulsatilla
Selen - Levisticum officinale
.. .... '.;.,::.-.·•,.,..·· · ·.·. "-~ s.-:. ',~ · ~
~ ....
Slalka paprat- Polypodium vulgare
Slatki koren - Glycyrrhiza glabra
Slatki koren - koren- Glycyrrhiza glabra
Slacica crna- Brassica nigra
..
Slez beli- Altlzaea officinalis
SLez crni- Mal va silvestris
Smilje- Helichrysum arenarium
Srdacica-
Leoпurus
cardiaca
Smrca- Picea excelsa
Srcenjak-
Polygoпum Ьistorta
Steza - Potentilla anseri11a
Sш·ucica _
Spiraea ulmaria
Suncokret- Н elianthus annuus
Tatula- Datura stramol'lium
\
Timijan- Thymus vulgaris
Titrica, kami/ica- Ma tricaria cllamomil/a
Tisa- Ta xus baccata
Titrica, kami/ica cf1anюmilla
Matricaria
Titrica t uta -
Mat 1·icaria discoidea
Tranda\lilje -
Altl1aea rosea
Trava od srdobolje- Potentilla tormentilla
Alll1aea rosea var. ro purри геа
Tmnda v Щ e аl
Trn- Prunus spinosa
T urcinak - Papaver rhoeas
Ugas- Naslurtium officinale
Hajducka trava - Acl1illea millefolium
Hmelj- Humulus lupulus
Cmi
gaџez-
Symphy tum officinale
Сt-па
topola- Populus nigra
Cemerika- Verat rtlm album
Cempres - Cupressus sempervirerzs
Cesljuga- Dipsacus laciniatus
Safran- Crocus sat ivus
$ ipurak~ sipak- Rosa canina
,
$ipurak,
~ipak
Stmюlj
- plodovi - Rosa canirza
plani11sk i - Rume:c alpillllS
Sipurak,
~ipak -
osuseni- Rosa canina
Sumska jagoda- Fragaria vesca
RAD
Beograd Pijade 12
Мо~е
Korek tori:
Milica Stambolic Ј ovanka
Bojana
Obrenovic Strunja~
* Nacrt za korice Мilos
Majstorovic
* Drugo izdanje Stampano u 5.000 primera.ka
* Stampa GRO ))Kultura« OOUR ))Slobodan Јovicc Beograd Stojana Protica 52