Tony Bushby - Kriminalna Istoriija Vatikana

KRIMINALNA POVIJEST

PAPINSTVA

K O R U M P I R A N O S T I KRIMINALNI POSTUPCI PAPINSTVA KROZ S T O L J E -

Tony Bushby © studeni 2006.

ĆA N E M A J U P R E M C A : PRAVA P O V I J E S T PAPINSTVA P U N A JE SKANDALA,

kontakt preko: c/- NEXUS Magazine

OKRUTNOSTI, RAZVRATA, VLADAVINE TERORA, RATOVANJA I M O R A L N E

PO Box 30 Mapleton, Qld 4560, Australija

IZOPAČENOSTI.

Faks:

+61

(0) 7 5493 1900

Većina katolika proživi svoj život, ne čuv­

koja nema presedana ili paralele u po­

ši niti jednu prijekornu riječ o bilo kojem

vijesti svjetskih religija. U predgovoru

sama i izvještaja koje su strani veleposla­

papi ili pripadniku svećenstva. Ipak, za­

za službenu papinsku biografiju, koju je

nici pri Svetoj Stolici slali svojim vladama,

pisana povijest života svećeničke hijerar­

radi objavljivanja naručila Sveta Stolica,

samostanske dokumente, rimske senatske

hije nimalo ne nalikuje današnjoj slici o

pod

biografska

zapise, kao i pristup službenim i drevnim

njima, a prave priče o papama spadaju

povijest, kršćanskog se čitatelja taktično

registrima londonskih crkvenih sudova.

medu najiskrivljenije u povijesti religije.

priprema za neke predstojeće neugodne

U ovom je istraživanju također od velike

Katolički povjesničar i njujorški nadbi­

činjenice o papama ovim apologetskim

pomoći bila dostupnost izvorne verzije

naslovom

Pape:

Sažeta

imamo nekoliko papinskih dnevnika, pi­

skup, kardinal John Farley (umro 1916.),

priznanjem:

Diderotove Encyclopédie, knjige čije je

suptilno je priznao da bi «stare legende

„Neki katolici možda će se sresti s izne­

uništenje papa Klement XIII. (1758.-69.)

0 njihovim raskalašenim životima mogle

nađenjima čitajući životopise papa iz ove

naredio odmah po njezinom objavljivanju

biti djelomično istinite..., da nisu strogo

knjige. Našu predodžbu o ulozi koju su

1759. Ti dokumenti bez iznimke izvješta­

ustrajali na seksualnoj kreposti i da si je

pape imali u Crkvi možda će trebati po­

vaju o stoljećima izvanredne degradacije

papinski dvor općenito dopuštao nepra­

malo prilagoditi."

u papinskoj hijerarhiji i, kad se uzmu u

vdu, ali je vjerojatno da je moralno po­

(The Popes: A Concise Biographical Histo­

obzir okolnosti njihovog nastanka, njihov

boljšanje bilo na prvom mjestu u njiho­

ry, ur. Eric John, Burns & Oates, izdavači

se sadržaj može opisati samo kao šokan-

vim mislima« (Catholic Encyclopedia, ur.

Svete Stolice, London, 1964., str. 19, obja­

tan. Hinjena svetost i pobožnost papa,

Pecci, 1897., iii, str. 207). Pravi karakter

vljeno uz odobrenje Georgiusa L. Crave-

kako ih se danas javno predstavlja, nije

papa u pravilu je bio tako lažno prikazi­

na)

zastupljena u povijesnim zapisima, što pruža dokaz nepoštenja u načinu na koji

van da mnogi ljudi ne znaju da su mnogi Ovaj komentar poziva čitatelja na oprez

Crkva prikazuje samu sebe.

zvjerskiji i najpodmukliji vojni stratezi

pri proučavanju papinske povijesti, ali u

Pobožan katolički povjesničar i autor, bi­

svih vremena. Kardinal Farley dodao je

ovoj biografskoj povijesti Sveta Stolica

skup Frotheringham, iznio je ovaj sažetak

sljedeći komentar:

nije smatrala mudrim objaviti pune de­

kršćanskih vođa sve do svog vremena:

«Pape su bili privremeni vladari civilnog

talje o pravoj prirodi papinskoga dvora.

«Mnogi od papa bili su ljudi najrazuzda-

teritorija i prirodno je da su imali mogu­

Njegova prava povijest izmiješana je sa

nijih života. Neki su bili čarobnjaci (okul-

ćnost prisilno ponovno osnivati ili širiti

»stoljećima trgovanja svećeničkim polo­

tisti); drugi su bili poznati po buntovnosti,

Crkvene države do potvrde o sklapanju

žajima, obmana, skandala, nemoralnosti,

ratovanju, pokoljima, rasipnosti i trgova­

mira... njihovi pokušaji da u prvom redu

agresije, prijevara, ubojstava i okrutnosti,

nju oprostima grijeha. Treći čak nisu bili

očiste Rimsko vojvodstvo uzrokovali su

a pravu narav papa Crkva danas svjesno

ni sljedbenici Krista, već najiskvareniji

im velike jade i potrebu da pribjegnu na­

lažno prikazuje» (A History of the Popes,

zločinci i neprijatelji svake pobožnosti.

silju, ali uvijek na strani milosti... životi

dr. Joseph McCabe [1867.-1955.], C. A.

Neki su bili djeca svoga oca, Sotone, veći­

su izgubljeni u službi istine, ali pravnu

Watts & Co., London, 1939.).

na je bila krvavih ruku; neki čak nisu bili

osnovu Kršćanskoj crkvi da posjeduje

Crkva je stoljećima čuvala opširne zapise

ni svećenici. Drugi su bili heretici. Ako je

i predaje teritorije radi ubiranja poreza

o životima papa, koji su se do 11. stolje­

papa heretik, on ipso facto nije papa.«

dao je [papama] car Konstantin 312.»

ća nazivali «ekumenskim patrijarsima«,

(The Cradle of Christ, biskup Frothering­

(Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str.

a zabilježeni su zapanjujući ekscesi. Slu­

ham, 1877; također pogledati Catholic En­

157-169)

žbeni crkveni spisi pružaju izvanredna

cyclopedia, xii, str. 700-703, passim, obja­

priznanja iskvarenosti čitavog katoličkog

vljeno uz odobrenje nadbiskupa Farleya)

pape bili ne samo dekadentni nego i naj-

Komentari kardinala zahtijevaju našu

svećenstva, a implikacije koje okružuju

pažnju, jer u njima leži malo poznata

to znanje počinju poprimati nove velike

A heretici su zaista i bili, te su, kao što ćemo vidjeti, mnogi pape javno priznavali

Hinjena svetost i pobožnost papa, kako ih se danas

da ne vjeruju u evanđelje. Te su činjenice

javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisi­

koji svojim čitateljima nepošteno govore

ma, što pruža dokaz nepoštenja u načinu na koji Crkva

da su pape bili neporočni i sposobni ljudi

prikazuje samu sebe

cy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd,

dobro poznate katoličkim povjesničarima

»uzvišenih vjerskih umova« (The Papa­ London, 1964.). Prava je istina da su bili usmjereni samo na vlastite interese, a ne

priča o vođama kršćanske religije koja

razmjere kada ih razmatramo u svjetlu

Božje, i da su njegovali sustav papinske

otkriva da je današnja slika o papama

središnje crkvene tvrdnje o nepobitnoj

pokvarenosti mnogo marljivije nego što

kao

pobožnosti crkvene hijerarhije.

se katolički pisci crkvene povijesti usuđu­

tetima neistinita. Skrivena povijest o

Urednički odbori Katoličke enciklopedi­

ju otvoreno otkriti. Laici su bili ogorčeni

doktrinarnim osnovama koje su papa­

je tvrde da su njihove knjige «eksponenti

na njih, a kad su bolji ekonomski uvjeti

ma omogućile da se upuštaju u sukobe i

katoličke istine« (predgovor), a ono što ću

probudili umove nastajuće europske sre­

raskalašenost, te do koje je mjere deka­

iznijeti u ovom pregledu prikupljeno je

dnje klase, došlo je do raširene pobune

dencija među svećenstvom «djelomično

prvenstveno iz tih zapisa i bez predrasuda.

protiv njih. Kršćanski zapisi pokazuju da

istinita», predstavljaju izvanrednu priču,

U istom duhu, također na raspolaganju

su pape očigledno bili jako daleko od mo-

neiskvarljivim

moralnim

autori­

derne slike o njihovom karakteru i poku­

Kristofora, posljednjeg od njih, svrgnuo

šavajući ih portretirati s čistom prošlošću

je Sergij III. (904.-911.).«

Đakon je, stojeći kraj raspadajućeg tijela

Crkva je razvila doktrinarnu fasadu koja

(Catholic Encyclopedia, ii, p. 147)

bivšeg pape, odgovarao u njegovo ime.

Takva razdoblja «najdubljeg poniženja«

licemjerno zovemo «Sinod mrtvaca«,

ih besramno i lažno prikazuje kao pobo­ žne.

štao na truplo, proglašavajući ga krivim.

U tom sablasnom incidentu, koji danas

Kad na umu imamo model papinstva s

za papinstvo javljala su se prilično često, a

mrtvog su papu uredno osudili, strgnuli

kraja 20. stoljeća, teško je zamisliti kakvo

bilo ih je i u 21. stoljeću kada su javnosti

s njega ruho, odsjekli tri prsta s njegove

je ono bilo u 16. ili 14. stoljeću, a kamoli

razotkriveni razmjeri svećeničke pedo-

desne ruke i njegove ostatke bacili u rijeku

u 10. ili osmom. Oni koje danas zovemo

filije (isprika pape Ivana Pavla II., ožujak

Tiber.

tumačima «kršćanske kreposti» bili su

2002.). Papa Stjepan VII. (VI), «podagri-

«U tom odvratnom poslu, njega se [papu

brutalni ubojice, a «zločini protiv vjere

čan i proždrljiv stari svećenik« (kremonski

Stjepana VII. (VI)] ne može opravdati za

bili su veleizdaja, i kao takvi kažnjivi smr­

biskup Liutpand, oko 922.-972.), naredio

ono što je uslijedilo. Proglasivši mrtvoga

ću« (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, xiv,

papu svrgnutim, on je također poništio

str. 768). Pape su gazili kroz rijeke krvi

njegova djela, uključujući njegova zaređe-

kako bi postigli svoje zemaljske ciljeve

nja. Njegova mračna i jeziva uloga izazva­

i mnogi su osobno predvodili svoje bi­

la je žestoku reakciju u Rimu, a krajem sr­

skupske milicije na bojnom polju. Crkva

pnja ili početkom kolovoza papa Stjepan

je naredila svom «svjetovnom ogranku«

bačen je u zatvor i kasnije zadavljen.«

da čovječanstvu nametne njezine dogme

(The Popes: A Concise Biographical Histo­

«masovnim ubojstvima« (The Extermi­

ry, ibid., str. 160)

nation of the Cathars, Simonde de Sismondi, 1826.) i «čini se da svećenstvo,

Ovdje su, morbidna u svom realizmu, pri­

vršeći u svakom okrugu funkcije lokalnih

kazana mentalna ograničenja starih papa.

državnih dužnosnika, nikada nije u po­

Zbog takvih i sličnih scena, možemo razu­

tpunosti povratilo vjerski duh« (Catholic

mjeti zašto su redovnici iz samostana Eu-

Encyclopedia, ur. Farley, i, str. 507). Apo­

logomenopolis, koji se danas zove Monte

logetski pisci kršćanske povijesti uzalud

Cassino, opisali Asinarijsku postaju (koja

nastoje velom sofizma prekriti prošlost

je kasnije preimenovana u Lateransku pa­

papa, koja je stoljećima skandalizirala

laču) kao «kuću gnjeva, kosturnicu... mje­

Europu i koja je očigledno neprofinjena

sto egzotičnih poroka i kriminala».

i primitivna. Budući da su počeci papinske linije op­

B E Z B O Ž N A VLADAVINA KURVI

skurni, naš ćemo pregled započeti s go­

Kremonski biskup Liutprand, čija Anta-

dinom 896., kada je «grupa plemića sa

podosis obrađuje papinsku povijest od

svinjskim i brutalnim strastima, od kojih

886. do 950., ostavio je izvanrednu sliku

mnogi nisu bili u stanju napisati ni vlasti­

poročnosti papa i njihovih biskupskih

to ime« (Ljetopisi Hincmara, nadbiskupa

kolega, možda uz malo zavisti: «Lovili su

grada Reimsa; objavljeni oko 905.), otela

na konjima sa zlatnim ormama, održa­

papinsku vlast i okončala je 631 godinu

vali bogate gozbe s plesačicama po zavr­

kasnije, 1527., kada je, zahvaljujući smica­

šetku lova i odlazili s tim bestidnim kur­

licama pape Klementa VII. (1523.-1534.)

vama u krevete sa svilenom posteljinom

Rim osvojila vojska cara Karla V.

i zlatom izvezenim prekrivačima. Svi

U ovom kratkom pregledu samo nekoli­

rimski biskupi bili su oženjeni, a njihove

cine papa iz tih stoljeća, možemo proči­

supruge izrađivale su svilene haljine od

tati:

svetih ruha.« Njihove ljubavnice bile su

«Po smrti pape Formozija (896.), za pa­

vodeće plemkinje grada, a «dvije poho­

pinstvo je započelo razdoblje najdubljeg

tne imperijalne žene», Theodora i njezi­

poniženja, kakvoga nije bilo nikada pri­

na kći Marozia, «vladale su papinstvom

je ni kasnije. Nakon samo petnaest dana

desetog stoljeća» ( Antapodosis, ibid.).

vladavine Formozijevog nasljednika, Bo-

Ugledni vatikanski povjesničar, kardi­

nifacija VI., Stjepan VII. [VI] postavljen

je da se raspadajuće tijelo pape Formozija

nal Caesar Baronius (1538.-1607.), to je

je na papinsko prijestolje. U svom slije­

izvadi iz groba nakon osam mjeseci, zave­

razdoblje zvao «vladavina kurvi«, što je

pom bijesu, Stjepan ne samo što je oskvr-

že uspravno u stolici i podvrgne suđenju

«zapravo ustupilo mjesto još skandalo-

nuo sjećanje na Formozija nego je i po­

zbog kršenja kanona. Pred njegovim trule-

znijoj vladavini kurvara» (Annates Eccle-

nižavajuće postupao s njegovim tijelom.

ćim tijelom, odjeveni u grimiz i sa zlatnim

siastici, folio iii, Antwerp, 1597.). Jedino

Papa Stjepan zadavljen je u zatvoru u ljeto

regalijama, stajali su papa, njegovi biskupi,

što je biskup Liutprand detaljno razot­

897., a šest sljedećih papa (do 904.) svoje

rimsko plemstvo i Lamberto Toskanski.

krio o Theodori jest da je uvjerila zgo­

je ustoličenje moglo zahvaliti sukobima

«Suđenje» je bilo groteskna i opscena far­

dnog mladog svećenika da uzvrati strast

između suparničkih političkih frakcija.

sa. Papa je koračao naprijed-natrag i vri­

koju je osjećala prema njemu i postavila

ga za nadbiskupa Ravenne. Kasnije je

ali su ga sedam mjeseci kasnije zamijenili

ćeliju, gdje je izgladnjen do smrti. Ivan XI.

Theodora pozvala svog nadbiskupskog

Stjepanom VIII. (VII). On je vladao dvi­

tada je preuzeo njegov položaj i potrošio

ljubavnika iz Ravenne i proglasila ga pa­

je godine, a onda je Marozia predala pa­

svoje preostalo bogatstvo

pom Ivanom X. (papa od 914. do 928.,

pinski položaj svom sinu Ivanu XI. (oko

vojnike radi uspostavljanja reda u Rimu.

umro 928.).

910.-936; papa od 931. do 935.). Njegov

Grad je bio pun revolta prema Crkvi i

Ivan X. uglavnom je ostao zapamćen kao

nezakoniti otac bio je papa Sergij III., što

šokantnom svećeničkom nemoralu koji

vojni zapovjednik. Osobno se borio na

je «potvrdio Flodoard, pouzdan suvreme­

je postojao širom Italije. Ivan XI. zatim je

bojnom polju protiv Saracena i porazio

ni pisac» (The Popes: A Concise Biographi­

odlučio povratiti i osigurati bogate privre­

ih. Prepuštao se nepotizmu, ili bogaće­

cal History, ibid, str. 162). Sergij je pretho­

mene posjede papinstva, ali je 936. umro.

nju svoje obitelji, a njegovo je ponašanje

dno silom prisvojio papinstvo uz pomoć

Tako iz ovog sažetog opisa s čuđenjem

utrlo put dubljoj degradaciji papinstva.

Marozijine majke Theodore. I Theodora

doznajemo o danima kada su bludne žene

i Sergij imali su vodeće uloge u ranijem

vladale Svetom Stolicom, a kršćanska

skrnavljenju Formozijevog trupla, a Sergij

doktrina još nije bila razvijena.

...prema pobožnim kroničarima, ubio ga je vrag dok je silovao neku ženu u jednoj kući u predgrađu. U stvari, Svetog je Oca tako teško pretukao bijesni suprug te žene da je umro od ozljeda osam dana ka­ snije

unajmljujući

je kasnije bio optužen da je ubio svoja dva prethodnika. Crkva se branila, ali je pri­ tom razotkrila da on nije bio jedini papa

P R O D A J A PAPINSTVA U S R E D NOVE D U B O K E ISKVARENOSTI

koji je bio u seksualnoj vezi s Maroziom:

Koliko se god to možda činilo nevjeroja­

«Rašireno je vjerovanje da je papa Sergij,

tnim, papinstvo je nakon toga potonulo

premda sredovječan čovjek, bio u tjelesnoj

do još većih dubina iskvarenosti, ostavši u

vezi s mladom Maroziom i s njom dobio

tom stanju skoro tisuću godina. Kršćanski

sina, budućeg papu Ivana XI. Većina in­

povjesničari nehajno odbacuju pravu pri­

formacija koje imamo o Marozijinoj kari­

rodu papa, govoreći kako ih nikada nisu

jeri i rimskim skandalima u koje su ona i

smatrali »bezgrešnima« i ignorirajući či­

niz papa bili umiješani potječu iz neprija­

njenicu da su teško kršili sve standarde

teljskih izvora i mogle bi biti pretjerane.»

ljudske moralnosti.

(The Popes: A Concise Biographical Histo­

Papa Ivan XII. (Oktavijan, oko 937.-964.,

ry, ibid.)

papa 955.-964., The Popes, A Concise Bi­

Pozvao je Mađare, koji su u to vrijeme

Uz svećeničku diktaturu, Marozia je ne­

je još jedan u nizu bezbožnih papa koji

još bili polucivilizirani Azijati, da dođu i

koliko desetljeća vladala kršćanstvom iz

je svoju sramotnu karijeru otvorio pri­

bore se protiv njegovih neprijatelja, čime

papinskog dvorca u blizini Bazilike sv. Pe­

zivajući poganske bogove i boginje dok

je na svoju zemlju navukao novu i strašnu

tra, baveći se svim kršćanskim pitanjima

je bacao kocke u kockarskim partijama.

nevolju. Nije imao principa u svom diplo­

osim rutinskih poslova. Nije se znala po­

Nazdravljao je Sotoni tijekom pijanki i

matskom, političkom ili privatnom po­

tpisati, a ipak je bila na čelu Kršćanske cr­

postavio je svoju zloglasnu ljubavnicu/

našanju. Odbijao je Theodora i mamio je

kve - što je činjenica poznata povjesniča­

prostitutku Marciju da upravlja njego­

privlačnu mladu kćer Hugha od Provanse

rima koji su barem elementarno upoznati

vim bordelom u Lateranskoj palači (An-

u svoju papinsku spavaću sobu. Odbačena

sa zapisima o papama. Bila je seksualno

tapodosis, ibid.). «Volio je oko sebe imati

Theodora potom se udala za Guida, mar-

agresivna, bešćutna, glupa neznalica i po­

zbirku lakih žena«, rekao je redovnik-kro-

kiza od Toskane, i oni su zajedno izveli

sve beskrupulozna. Postavljala je okrutne

ničar Benedikt iz Soracte, a na njegovom

državni udar protiv Ivana X. Theodora je

ratnike-biskupe kako bi ojačala svoje fra­

suđenju zbog ubojstva jednog suparnika

iznenada umrla, pretpostavlja se od tro­

kcije, trijumfirajući u svom vladanju nad

njegovo je svećenstvo pod zakletvom

vanja, a Ivan X. ušao je u ogorčeni sukob

protivnicima. Da doslovno prevedemo

izjavilo da je imao incestuozne odnose sa

s Maroziom i vodećim rimskim plemići­

riječi rimskoga naroda, zvali su je "papin­

svojim sestrama i da je silovao svoje redo­

ma. Ivan je u Rim doveo svoga brata Pe­

ska kurva": bila je izravno odgovorna za

vnice (Anali Beneventuma iz Monumenta

tra, uzdigao ga na plemićki rang i zasuo

izbor i imenovanje barem četvorice papa.

Germaniae, v). On i njegove ljubavnice

ga unosnim položajima koje su stariji pri­

Moderni branitelji kršćanstva kažu da su

tako su se napili na jednom banketu da

padnici plemstva smatrali svojim privile­

njezina imenovanja bila «skandalozna»,

su slučajno zapalili zgradu. Bilo bi teško

gijem. Bila je to unutarnja bitka za moć.

ali te pape Crkva danas priznaje kao »legi­

zamisliti svećenika koji bi bio veća supro­

Plemići su, na čelu s Maroziom, istjerali

timne« nasljednike sv. Petra. U to vrijeme,

tnost svetosti: ipak, u vremenima kada je

Petra, papu Ivana i njihove trupe iz grada.

međutim, velike mase dobrih ljudi osje­

prosječan vijek papa bio dvije godine, on

Papa i njegov brat povećali su svoju voj­

ćale su duboku ogorčenost zbog opscene

je zadržao prijestolje 10 godina. Međutim,

sku i vratili se u Rim, ali grupa Maroziji-

farse u koju se pretvorila papinska religija

njegov je život iznenada i nasilno okon­

nih ljudi presjekla im je put do Lateranske

i okrenule su se protiv nje s prezirom i bi­

čan kad ga je, prema pobožnim kroničari­

palače i ubila Petra pred papinim očima.

jesom.

ma, ubio vrag dok je silovao neku ženu u

Ivana su zarobili, proglasili svrgnutim u

Kasnije u svom pontifikatu, papa Ivan XI.

jednoj kući u predgrađu. U stvari, Svetog

ographical History, ibid., str. 166-7) bio

svibnju 928. i ugušili jastukom u dvorcu Sant' Angelo.

razbolio se i Marozia je na papinsko prije­ stolje privremeno postavila jednog starog

Marozia i njezina frakcija nakon toga su

redovnika. On je kasnije odbio povući se s

za novog papu postavili Leona VI. (928.),

prijestolja i silom je odveden u zatvorsku

je Oca tako teško pretukao bijesni suprug te žene da je umro od ozljeda osam dana kasnije. Car Otto tada je zatražio da sve­ ćenstvo za nasljednika Ivana XII. izabere

svećenika uglednog života, ali oni ta­

i ravnodušan prema duhovnim stvarima.

stima gledali s prezirom, a njihove gram­

kvoga nisu mogli naći. Novi papa, Leon

Dokazi o njegovoj iskvarenosti pokazuju

zive ideje, rasipnost i nemoralnost brzo

VIII. (963.-965.), bio je laik doveden iz

njegovu nezainteresiranost za vjerska pi­

su se širili u središtu svećeničkog života.

«državne službe koji je podvrgnut svim

tanja, a njegovo nepoštovanje asketskog

Nakon što je crkveni autoritet postao slab

zaređenjima u jednom danu» (ibid.). Da­

načina života bilo je dobro poznato. Bio je

u svom izvoru, morao je početi propadati

našnja Crkva Leona VIII. smatra «pravim

najgori papa nakon Ivana XII.» (The Po­

i drugdje. U skladu s tim, kako je papin

papom», ali «njegov je izbor zagonetka»

pes: A Concise Biographical History, ibid.,

autoritet gubio poštovanje mnogih, rasla

koju se stručnjaci za kanonsko pravo nisu

str. 175). Nakon njegove smrti, grobari

je ogorčenost na Kuriju i papinstvo.«

potrudili odgonetnuti (ibid.).

su odbili izraditi lijes za njega. Potajno

(Catholic Encyclopedia, vi, str. 793-4; xii,

Catholic Encyclopedia daje dodatne priče

je pokopan pod okriljem noći, umotan

str. 700-03, passim)

o papinoj moralnoj degradaciji: «Pape 'Benedikti' od četvrtog do uključivo devetog (IV.-IX.) pripadaju najmračnijem razdoblju povijesti papa... Benedikta VI.

Međutim, istraživanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kontinuitetu papa lažna.

(973.) bacio je u zatvor protupapa Bonifacije VII. (umro 983.), davši ga zadaviti 974. Benedikt VII. bio je laik koji je silom postao papa, istjeravši Bonifacija VII. Papa Benedikt IX. [oko 1012.-1055./1065./1085; papa 1032.-45., 1047, 1048] dugo je izazivao skandal u Crkvi svojim razuzda­ nim životom. Njegov izravni nasljednik, papa Grgur VI. [1044.-46.], nagovorio je Benedikta IX. da se odrekne Katedre sv. Petra, zbog čega mu je darovao vrijedne posjede.« (Catholic Encyclopedia, i, str. 31) Gerbert (koji će postati papa Silvestar II., 999.-1003.) je protupapu Bonifacija VII. opisao kao «grozno čudovište koje po zločinima nadmašuje sve ostalo čovječan­ stvo», ali posebnu pažnju zaslužuje «skandal» pape Benedikta IX. Njegovo ime bilo je Grottaferrata Teofilatto (Theophylact u nekim zapisima), a 1032. pobijedio je u krvavom otimanju za bogat papinski položaj. Odmah je ekskomunicirao vođe koji su bili neprijateljski raspoloženi pre­

u tkaninu. Četiri iduća pape kratko su se

Papa Leon IX. (rođen 1002., umro 1054.)

ma njemu i brzo je uspostavio strahovla­

zadržala na papinskom položaju, a slje­

bio je beskrupulozan pustolov koji je

du. Službeno je otvorio vrata «papinske

deći odlomak iz Katoličke enciklopedije

svoj pontifikat proveo kružeći Europom

palače« za homoseksualce, pretvorivši je

prepun je dokaza o moralnoj izopačenosti

s odredom naoružanih vitezova i ostavio

u organiziran i profitabilan muški bordel

čitavog svećenstva:

svijet u gorem stanu nego što ga je zate­

(The Lives of the Popes in the Early Middle

«U vrijeme izbora Leona IX. 1049., prema

kao. Crkva ga je zvala «Lapsi» (posrnuli),

Ages, Horace K. Mann, Kegan Paul, Lon­

svjedočenju sv. Bruna, segnijskog biskupa,

stidljivo priznajući da je «zastranio u vje­

don, 1925.). Njegovo nasilno i razuzdano

'cijela Crkva bila je u iskvarenosti, svetost

ri... zabludio je nudeći žrtve lažnim bogo­

ponašanje izazivalo je rimski narod: u si­

je nestala, pravednost je umrla, a istina je

vima (thurificati)... nije poznato zašto se

ječnju 1044. stanovnici grada izabrali su

bila pokopana; Simon Čarobnjak vladao

odrekao svoje vjere« (Catholic Encyclope­

Ivana Sabinskog, pod imenom papa Silve­

je Crkvom, čiji su se pape i biskupi bili

dia, ur. Pecci, iii, str. 117).

star III., da ga zamijeni. Ali Benediktova

odali uživanju u raskoši i bludu. Znan­

Sv. Petar Damjan (1007.-72.), najžešći

su braća brzo

stveno i asketsko obrazovanje papa bilo

cenzor svoga doba, prikazao je zastra­

spas potražio u brdima Sabine.

je žalosno, moralni standardi mnogih bili

šujuću sliku truleži svećeničkog morala

Benedikt IX. potom je prodao papinski

su vrlo niski, a celibat se nije posvuda po­

na živopisnim stranicama svoje Knjige o

položaj svome kumu Giovanniju Grazi-

štovao. Biskupi su svoje položaje dobivali

Gomori, neobičnom kršćanskom zapisu

anu, koji je preuzeo papinsko prijestolje

na nepropisan način, njihovi životi i riječi

koji je čudom preživio stoljeća kršćanskih

pod imenom papa Grgur VI., ali 1047.

bili su u neobičnoj suprotnosti s njihovim

zataškavanja i spaljivanja knjiga. On je re­

Benedikt se ponovno pojavio i objavio da

pozivom, svoje dužnosti vršili su ne za

kao: «Kod papa se javlja prirodna težnja

natrag uzima papinski položaj. Crkva je

Krista, već radi stjecanja svjetovne koristi.

za ubojstvima i surovosti. Također nisu

dodala da je bio «...nemoralan... okrutan

Pripadnike svećenstva na mnogim su mje­

nimalo zainteresirani za obuzdavanje svo-

istjerala Silvestra, koji je

jih ogavnih strasti: mnogi su viđeni kako

mornari-ratnici. Izvorno ju je 881. osno­

pojavljivali su se nezakoniti pretendenti

se prepuštaju pohoti i požudi tijela i stoga,

vao papa Ivan VII. (papa 872.-882.; umro

na papinsko prijestolje i često vršili ulogu

koristeći tu svoju slobodu, čine svakakve

882.), ali detalji o njezinoj veličini ili misi­

pape, prkoseći pravom nositelju prava na

zločine.»

jama službeno ne postoje (Encyclopaedia

taj položaj. Prema [kardinalu] Hergenrot-

Lord Acton (1834.-1902.), engleski povje­

Britannica, sv. 6, 1973., str. 572). Među­

heru (umro 1890.), posljednji protupapa

sničar i osnivač-urednik The Cambridge

tim, sudeći prema kasnijem usamljenom

bio je Feliks V. (1439.-49.). Isti autoritet

Modern History, koji je čitav život istraži­

spominjanju «papine bojne flote», zabi­

nabrojao ih je dvadeset devet sljedećim

vao živote papa, sažeo je militaristički stav

lježenom 1043. (Diderotova Encyclopedie,

redom... [imena papa].«

papa, primijetivši:

1759.), u to je vrijeme još uvijek bila ope­

(Catholic Encyclopedia, i, str. 582)

«Pape ne samo što su bili ubojice u veli­

rativna. Taj izvanredan zapis pronađen je

kom stilu već su također ubojstva učinili

u dokumentima koji su nekada pripadali

Svaku suprotstavljenu papinsku hijerarhi­

pravnim temeljem Kršćanske crkve i pre­

moćnoj rimskoj obitelji Crescenti, koja je

ju podržavale su vrlo jake vojne frakcije, a

duvjetom spasenja.»

odigrala važnu ulogu u papinskim pre­

tema papa koji ratuju jedni protiv drugih

(The Cambridge Modern History, sv. 1, str.

vratima od sredine 10. stoljeća do početka

preširoka je da se ovdje čak i ukratko izlo­

673-77)

11. stoljeća. Papina mornarica još uvijek

ži. Njihove borbe za prevlast vodile su se

je bila u funkciji u 16. stoljeću, oko 700

iznimno ogorčeno, a riječ «shizma» nije

Papina mornarica još

godina nakon svog osnivanja, jer je papa

dovoljno jaka da opiše snagu gnjeva koji

uvijek je bila u funkciji

Grgur XIII. (rođen 1502., papa 1572.-85.)

je stoljećima bjesnio unutar kršćanske re­

od Giorgia Vasaria (1511.-74.) naručio

ligije. Katolički povjesničari priznaju da

u 16. stoljeću, oko 700 godina nakon svog osni­ vanja... Pravi značaj zapisa o takvoj vojnoj sili poništava modernu sliku o «milosti i svjetlu» za koje Crkva kaže da je kršćanstvo donije­ lo svijetu

sliku flote dok je ona bila usidrena u sicili­

«čak ni danas možda nije potpuno jasno

janskoj luci Messina.

tko je iz dvaju linija papa bio papa, a tko

Pravi značaj zapisa o takvoj vojnoj sili po­

je bio protupapa, ili koji je protupapa bio

ništava modernu sliku o «milosti i svjetlu»

zakoniti protupapa» (Catholic Encyclope­

za koje Crkva kaže da je kršćanstvo doni­

dia, ur. Pecci, iii, 107; također, Catholic

jelo svijetu.

Dictionary, ibid.).

Ispričavajući se za stoljeća meteža koje su

To je krasno svećeničko rasuđivanje, ali

uzrokovali pape i nastojeći njihove postu­

na ovoj neobičnoj stranici povijesti Sve­

pke prikazati u ljepšem svjetlu, Vatikan je

te Stolice skriva se još nešto što možemo

priznao da je u vrijeme pape Aleksandra

pronaći u knjizi pod naslovom Tajne kr­

II. (1061.-73.) «Crkva bila rastrgana shi­

šćanskih otaca, koju je 1685. napisao rim­

zmama protupapa, simonije i svećeničke

ski biskup Joseph W. Sergerus (umro oko

razuzdanosti» (Catholic Encyclopedia, i,

1701.). On iznosi dokaze iz crkvenih arhi­

str. 541). Pojavljivanje više papa koji su

va koji su mu bili na raspolaganju da je u

djelovali istovremeno i bili u međuso­

nekim razdobljima papinske povijesti bilo

Možda su se ugledali na Isusa Krista koji

bnom sukobu slabo je poznata epizoda

po četiri pape koji su sjedili na papinskim

je, nakon što je proglašen kraljem, izdao

kršćanske povijesti, no koja pruža jasne

prijestoljima, svaki u drugoj zgradi, gra­

ovu krvoločnu zapovijed: «Moje nepri­

dokaze o postojanju moćnih sukobljenih

du ili državi, djelujući neovisno, s vlasti­

jatelje - one koji me ne htjedoše za kra­

frakcija koje su nastojale zadobiti isklju­

tim kardinalima i osobljem, i održavajući

lja - dovedite ovamo i smaknite ih pred

čivu kontrolu nad papinskim državama.

vlastita kanonska vijećanja. On navodi

mojim očima!» (Lukino evanđelje, 19:27,

«Crkvu su mnogo puta u povijesti po­

njihova imena, a iz 12 garnitura od po če­

Biblijski rukopisi s Brda Sinaj, British Mu­

tresali sukobi pretendenata na položai

tiri pape jedan je primjer samoproglašeni

seum, MS 43725,1934.). Katolička Biblija

pape... nastali razdori uvijek su bili praće­

papa Benedikt XIV. (1425.), koji je godi­

pruža mekši pristup: «Ali one moje proti­

ni skandalima, ponekad i nasiljima i kr­

nama bio suparnik papa Benedikta XIII.

vnike koji ne htjedoše da nad njima vla­

voprolićem» (Catholic Dictionary, Virtue

(1427.), Klementa VIII. (1429.) i Martina

dam, dovedite ovamo i pogubite ih preda

8c Co, London, 1954., str. 35). U početku

V. (1431.). U novije su vrijeme crkveni

mnom» (Luka 19:27). Pape danas čine sve

su suparničke imperijalističke pape birale

povjesničari domišljato četvrtog člana če­

što je u njihovoj moći da prikažu Isusa

francuske plemićke obitelji kako bi isko­

tverostruke garniture zvali «kontraprotu-

kao bezazlenog vjerskog propovjednika i

rijenile poročno rimsko svećenstvo, a ka­

papa» (The Popes: A Concise Biographical

proroka mira, ali se pažljivo suzdržavaju

snije su se pojavili novi elementi u raznim

History), tvrdeći kako «ovo nije mjesto [u

od ulaska u raspravu o ovoj rečenici iz

oblicima, potrajavši 400 godina.

crkvenim priručnicima] za raspravu o za­

evanđelja, koja pobija sve što kršćanstvo

U novije vrijeme Crkva je protupape na­

slugama ili motivima višestrukih preten­

tvrdi da predstavlja.

zvala «vragovima na Katedri sv. Petra»,

denata» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci,

tvrdeći da su oni bili nezakonito posta­

iii, str. 107-8; Catholic Dictionary).

vljeni (Catholic Dictionary, ibid.). Među­

Uvođenje riječi «protupapa» bilo je na­

tim, ta je razlika potpuno arbitrarna, jer

knadni potez Crkve kojim je ona htjela

PAPINSKI RATNI BRODOVI I SUPARNIČKI IMPERIJALISTIČKI PAPE Otprilike u vrijeme sv. Petra Damjana spominje se postojanje papinske ratne mornarice čiju su posadu činili kršćanski

je svaki od višestrukih papa bio kanonski

ukloniti stvarnost istovremenog vladanja

izabran na crkvenim konklavama. Evo je­

više papa i time sebi pripisati jedan ne­

dnog izvanrednog priznanja Crkve:

prekinuti zakoniti niz papa od sv. Petra

«U raznim razdobljima tijekom povijesti

do današnjeg Benedikta XVI. Međutim,

u žestokom sukobu, još uvijek pod po­

istraživanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kon­

Međutim, humanitarac i biblijski uče­

dijeljenom kontrolom dvojice papa, od

tinuitetu papa lažna. Biskup Bartolomeo

njak Desiderius Erasmus (oko 1466.-

kojih nijedan nije posjedovao Bibliju

Platina (1421.-81.), kršćanski povjesni­

1536.), bio je u pravu kada je otvoreno

i svaki je djelovao neovisno o drugom

čar i prvi prefekt (1475.-81.) tada mlade

izjavio da je «nasljeđivanje imaginarno«

[Confessions of a French Catholic Priest,

Vatikanske knjižnice, priznao je da je

(Erasmus, u Nov. Test. Annotations, fol.

Mathers, New York, 1837.).

izravno nasljeđivanje prekinuto u više

Basle, 1542.) jednostavno zato što je nje­

Razmjere papinskih grijeha proširuju ri­

navrata nakon Nikole I. (papa 858.-

gova današnja slika u suprotnosti sa za­

ječi Crkve kroz Peccijevo izdanje (1897.)

867.) međuvlašćem od osam godina,

bilježenim povijesnim činjenicama.

Katoličke enciklopedije:

sedam mjeseci i devet dana, itd., itd.» Te

Oko 50 godina nakon vremena pape

«U vrijeme inauguracije Grgura VII.

prekide licemjerno nazivaju «slobodnim

Aleksandra II. (umro 1073.), jedna utje­

(1073.-85.) kršćanski je svijet bio u ja­

razdobljima», a biskup Platina zabilježio

cajna suprotstavljena frakcija izabrala je

dnom stanju. Tijekom pustošećeg pri­

je da je njihovo ukupno trajanje «127

Lamberta od Bologne za papu Honorija

jelaznog razdoblja, užasnog razdoblja

godina, pet mjeseci i devet dana» (Vi-

II. (1124.-30.) pa je Crkva imala dvoji­

ratovanja i pljačkanja, nasilja i korupcije na visokim položajima, koje je uslijedilo odmah po raspadu Karolinškog Carstva, u vrijeme kada se činilo da je društvo u Europi osuđeno na razaranje i propast, Crkva nije bila u stanju izbjeći opću degradaciju kojoj je bila tako značaj­ no pridonijela, ako je nije i uzrokovala. Deseto stoljeće, možda najžalosnije u kršćanskim analima, okarakterizirano je primjedbom kardinala Baroniusa (va­ tikanski povjesničar, 1538.-1607.) da je 'Krist bio uspavan u tijelu Crkve'.» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 289, 294, passim; također vi, str. 791-95) Još jedan neobičan događaj iz anala kr­ šćanstva vodi nas u 12. stoljeće i taj nas dokaz tjera da se zapitamo što se događa­ lo u umovima papa. Godine 1144., nakon spletkarske konklave koja je trajala 10 tje­ dana, Gherardo Caccianemici izabran je

tae Pontificum ["Životi papa"], biskup

cu suprotstavljenih papa, ogorčenih i

Platina, prvo izdanje oko 1479; također

zaraćenih protivnika koji su živjeli krva­

za papu i uzeo je ime Lucije II. Moderni

Catholic Encyclopedia, xii, str. 767-68).

vim, raskalašenim i raskošnim životom.

katolički povjesničari smatraju ga «stu-

Međutim, Platina je propustio uračunati

Nema nikakve sumnje da je Honorije

pom Rimske crkve« (The Popes: A Concise

«slobodna razdoblja» iz približno devet

imao namjeru kupiti ili silom zauzeti

stoljeća koja su prethodila Nikoli I., jer je

papinsko prijestolje, u čemu je i uspio,

«na žalost, objavljeno vrlo malo (crkve­

sačuvavši položaj do kraja svog živo­

nih) zapisa starijih od godine 1198.» (

ta. Nakon njegove smrti, dvojica novih

gledali novu papinsku

Encyclopaedia Biblica, Adam & Charles

papa, Anaklet II. (1130.-38.) i Inocent

Black, London, 1899.). Svećenički insaj-

II. (1130.-43.) izabrani su i posvećeni

politiku u kojoj je papa

deri znaju da su djela u kojima je navo­

istoga dana u suprotstavljenim sveće­

Lucije II. naredio kri­ žarski pohod protiv vla­

dno zabilježena papinska linija lažna, te

ničkim frakcijama. Prije svog izbora,

kažu:

Pietro

«Što se tiče navodnih kataloga linije bi­

II.) bio je vojni zapovjednik suparničke

skupa iz raznih kongregacija od vreme­

vojske, čija se obitelj borila 50 godina

Pierleoni

(protupapa

Anaklet

Talijani su s očajem

stite pastve u Rimu

na apostola, koje su iznijeli neki crkveni

(ukupno) za kontrolu nad Svetom Sto­

Biographical History, ibid., str. 215), ali

pisci, oni su puni krivotvorina i kasnijih

licom - u sukobu koji Crkva danas lu­

prava je istina bitno drukčija. Talijani su

izmišljotina. Tako se tu ubrajaju dijece­

kavo zove «Pedesetogodišnji rat«. Ako

s očajem gledali novu papinsku politiku

zanski biskupi, za čije se položaje smatra

je vjerovati njegovim neprijateljima, on

u kojoj je papa Lucije II. naredio križar­

da su iskvareni ili nepošteno osnovani,

je osramotio papinski položaj svojim te­

ski pohod protiv vlastite pastve u Rimu.

kako su nalagale nužne potrebe Crkve,

škim nemoralom i pohlepom u nagomi­

Jedanaest mjeseci kasnije, osobno je po­

ili slučajevi svjetovnih ambicija.«

lavanju bogatstva. Kad je Pierleoni umro

veo papinske trupe u bitku i zauzeo grad.

(The Authentic and Acknowledged Stan­

1138., njegova frakcija na papinsko je

Međutim, stanovnici, na čelu s Giorda-

dards of the Church of Rome, J. Hannah,

prijestolje izabrala Viktora IV. (Catholic

nom Pierleonijem, ustali su protiv njega

DD, 1844, str. 414)

Encyclopedia, i, str. 447). Crkva je ostala

i papina je vojska poražena uz ogroman

gubitak života. Teško ranjen u bici, Luci­

u Božje lice i dužnost svakog kršćanina

demonstracija 'borbene Crkve'. Arnaud

je II. umro je od ozljeda 15. veljače 1145.

bila je ubijati heretike. Još ranije, papa

Amaury (umro 1225.), opat od Citeauxa,

(The Pope Encyclopedia: An A to Z of the

Grgur VII. (1020.-85; papa 1073.-85.)

zapovijedao je vojskom noseći zastavu

Holy See, Matthew Bunson, Crown, New

službeno je objavio da «[u]bijanje here­

sa zelenim križem i mačem, a pripadnici

York, 1995.).

tika nije ubojstvo« i proglasio je zakoni­

francuskog plemstva, uključujući vojvo­

tim da Crkva i njezini militanti ubijaju

du od Burgundije i grofa od Neversa, bili

INKVIZICIJA I KRIŽARSKI P O H O D PROTIV KATARA

one koji ne vjeruju u kršćanske dogme.

su u njegovoj pratnji. Prava je istina da je

Sve do 19. stoljeća pape su prisiljavali kr­

vojska nakon pokretanja bila jednogla­

«Veličanstveno 12. stoljeće», koje zbog

šćanske monarhe da herezu proglašavaju

sno vođena, upravljana i pod kontrolom

nekog razloga vjernici ponosno uzdižu

zločinom kažnjivim smrću prema njiho­

Kristove crkve. Prema uputama opata

iznad svih drugih stoljeća Mračnog doba

vom građanskom zakoniku, ali ono što je

Amauryja, Crkva je izvela jedan od naj­

vjere, započeto je stravičnom Inkvizicijom

potaknulo križarski pohod protiv katara

strašnijih masakra ljudskih bića u svjet­

i 35-godišnjim križarskim ratom protiv

nije bila hereza: njegov je cilj bio «doni-

skoj povijesti.

katara (ponekad zvanih albigenzi). "Pod

jeti papinstvu dodatne zemlje i prihode, a

Ono što je uslijedilo bilo je stravično. Po­

tim se nazivom [Inkvizicija] obično misli

pape su pribjegavali brutalnostima, prije­

hod je započeo u Béziersu: neki kroničari

na posebnu crkvenu instituciju za borbu

tnjama i svim oblicima lukavština kako bi

kažu da su svi stanovnici grada bili masakrirani u tjedan dana. Neki procjenjuju

Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o razmjerima užasa koje je Crkva počinila

broj mrtvih na 40.000 muškaraca, žena i djece. Govorilo se da je tijekom prvih nekoliko dana 6000 ili 7000 ljudi susta­ vno odvedeno u Crkvu sv. Magdalene i

protiv katara.

pojedinačno pobijeno. Velika je šteta što nemamo pouzdanih zapisa o stanovniš­ tvu Beziersa. Možemo jedino istaknuti

protiv hereze ili njezino suzbijanje" (Cat­

postigli svoje ciljeve« (The Story of Religio­

holic Encyclopedia, viii, str. 26) - a »he­

us Controversy, dr. Joseph McCabe, 1929.,

da je to bio jedan od velikih gradova na­

reza« jednostavno znači «imati različito

str. 40).

prednog i, za to vrijeme, gusto naseljenog

mišljenje«. Njezino uvođenje bilo je jedini

Katari, miroljubiva i pobožna zajednica,

Languedoca. Ono što se sa sigurnošću

slučaj u kršćanskoj povijesti kada je Crkva

sada su od strane kršćanske hijerarhije

zna o masakru od 22. srpnja 1209. njego­

bila složna oko cilja i govorila jednim gla­

bili izdvojeni za potpuno uništenje. Da­

vi su šokantni razmjeri i njegova nekriti­

som. Inkvizicija je postala trajna instituci­

nas nam je teško razumjeti metež koji je

čna priroda. No najgore će tek doći.

ja kršćanstva i, kako bi opravdali principe

izazvalo kršćanstvo i žestinu ogorčene

Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo

suda, pape su uvele moćan instrument u

kampanje papa protiv katara, a kasnije i

vrlo malo komentara o razmjerima užasa

obliku dodatne serije krivotvorenih doku­

protiv potomaka Frederika II., a zatim i

koje je Crkva počinila protiv katara. S po­

menata zvanih «Gracijanovi dekreti«. Pri­

vitezova templara.

rastom zanimanja za katarstvo u poslje­

kupljene krivotvorine neke su od najvećih

Papa Celestin III. (1106.-98; papa 1191.-

dnjih nekoliko desetljeća bilo je pokušaja

podvala poznatih čovječanstvu, najuspje­

98.) podržao je raniju odluku pape Lucija

šnije i najtvrdokornije po svom utjecaju

III. da se svi katari izbrišu s lica Zemlje.

na neprosvijećene narode.

Kako bi to postigao, početkom 13. sto­

Mračna obilježja ovog razdoblja nisu

ljeća papa Inocent III. (Lotario di Segni,

prijeporna među autoritativnijim povje­

1161.-1216; papa 1198.-1216.), «jedan

sničarima i ovdje, više nego ikad, mora­

od najvećih papa srednjega vijeka« (Cat­

mo oštro prosuđivati. U ovom razdoblju

holic Encyclopedia, viii, str. 13), naredio

kršćanske povijesti Crkva je masakrirala

je Dominiku de Guzmánu (1170.-1223.)

stotine tisuća ljudi, a veći dio Francuske

da okupi vojsku nemilosrdnih sljedbe­

ostao je opustošen. 1182. papa Lucije III.

nika zvanih «Katolička vojska« (Catholic

(1181.-85; umro 1185.) zadobio je kon­

Encyclopedia, v, str. 107), te je formirana

trolu nad službenim aparatom Crkve, a

početna sila od 200.000 pješaka uz podr­

1184. proglasio je katare hereticima i odo­

šku 20.000 oklopljenih vitezova konjani­

brio križarski pohod protiv njih. Križar­

ka. Stanovništvo ih je zvalo «Koljači», ali

ski pohod je rat koji Crkva pokreće radi

Dominik ih je smatrao «Vojskom Isusa

navodnih vjerskih ciljeva, a odobren je

Krista« (ibid.), kasnije pojačavši vojsku s

papinskom bulom.

dodatnih 100.000 vojnika. Katolički pisac,

Osamdeset šest godina ranije, 1096., papa

biskup Delany (umro oko 1227.), rekao je

Urban II. (1042.-99; papa 1088.-99.) odo­

da se crkvena vojna sila razvila do 500.000

brio je prvi od osam Crkvinih križarskih

vojnika protiv zajednice običnog, nenao­

pohoda, čiji je broj s vremenom narastao

ružanog puka koji je vidio da je, u praksi,

na ukupno 19, a koji su s nesmanjenom

papinski sustav religije frivolan i lažan.

žestinom trajali 475 godina (1096.-1571.).

Križarski pohod protiv katara započeo

Hereza je, kako je tvrdila Crkva, bila šaka

je 22. srpnja 1209. i bio je bezobzirna

od strane katolika da ozbiljno minimiziraju razmjere ovog divljanja i zgodno umanje razmjere pokolja do nevažnosti. Čini se da su takvi napori da se uguši isti­ na o kršćanskoj povijesti, iako nisu bili potpuno uspješni, učvrstili vjeru onih koji žele vjerovati. Način na koji katolički pisci danas prikazuju ovo šokantno pa­ pinsko zvjerstvo sramotan je. Činjenica da su pape provodile ta ubojstva u ime Krista posebno je žalosna za kršćane. Pri­ hvatimo li objašnjenje Crkve da su križari bili ljudi dubokih religioznih osjećaja, koji su krenuli suzbiti zajednicu onih koji nisu vjerovali u formalno ispovijedano kršćan­ stvo, onda prihvaćamo neistinu. Nema sumnje da je katolička vojska, nakon što je pokrenuta, bila najstrašniji stroj za ubi­ janje koji je Europa ikad vidjela. Posljedice pljačkanja Beziersa bile su zapanjujuće i analogne učinku bacanja atomske bombe na Hiroshimu u Drugom svjetskom ratu. Bio je to užas čiji razmjeri nadmašuju bilo što u sjećanju naroda ju-

ine Francuske. Da su pape mogle odobriti

enciklopedija (Catholic Encyclopedia,

iii,

«Inkvizicija je«, kako je rekao biskup Bru­

takve ljudske tragedije u navodno prosvi-

str. 435-37) pod steriliziranom natukni­

no od Segnija, katolički pisac iz 16. sto­ ljeća, «izmišljena kako bi bogatima otela

jećenom dobu crni je dokaz zaslijepljeno­

com «katari».

sti koju može izazvati «slijepa vjera».

Budući da nisu bili u stanju postizati kon­

njihove posjede. Papa i njegovi svećenici

Nakon Beziersa, crkvene su trupe trijum-

stantne, premoćne pobjede u bitkama zbog

bili su opijeni senzualnošću; mrzili su Boga jer je njihova religija bila utoplje­

falno umarširale u Carcassonne, najveću

katarskih utvrda, pape su pribjegle službe­

tvrđavu tog vremena. Moglo bi ga se opra­

noj politici sustavnog uništavanja njihovih

na u potopu bogatstva« (A History of the

vdano smatrati plijenom koji bi mogao

farmi, građevina, vinograda, polja pšenice

Popes , McCabe, ibid.). Otprilike u isto

pasti samo nakon višemjesečne ili više­

i voćnjaka. Razaranje koje je uzrokovala

doba imamo pritužbu papinog poslanika

godišnje opsade, ali predao se u manje od

katolička vojska bilo je ogromno, a gubitke

Elmerica, koji je rekao da revnost papa za

mjesec dana nakon pustošenja Beziersa

za civilizaciju teško je pojmiti. Povjesničari

progone slabi zato što «više nema bogatih

( The Great Heresy, dr. Arthur Guirdham,

procjenjuju da je preko 500 gradova i sela

heretika».

Neville Spearman, Jersey, 1977.). Euro­

nestalo sa zemljovida kao rezultat njezinog

Postoji li u povijesti religije neka paralela

pljani su bili potreseni kad su čuli da je još

pustošenja. Nakon tri i pol desetljeća bru­

s ovim motivima? Smatra se uvredljivim

5000 ljudi pobijeno u Marmandeu 26. ruj-

talnosti i okrutnosti, prezir Europe produ­

ako odbijamo s poštovanjem govoriti o božanski vođenoj «Svetoj rimskoj crkvi«. Kršćanski pisci, po običaju nezainteresi­ rani za istinu, htjeli bi da zaboravimo ove činjenice i prihvatimo njihovu licemjernu konstrukciju, po kojoj su «Sveti Oci« bili časni i pobožni ljudi. Ali ono najgore tek je slijedilo.

Nastavak u sljedećem broju... N A P O M E N A AUTORA: Neki od datuma za pape i događaje u pa­ pinskoj povijesti predstavljaju procjene, to priznaje čak i Crkva. Datume su dodatno zakomplicirale promjene koje je 1582. u julijanski kalendar unio papa Grgur XIII. (papa 1572.-85.).

0 AUTORU: Australac Tony Bushby postao je izrazito uspješan poslovni čovjek i poduzetnik vrlo rano u svom životu. Osnovao je izdavačku kuću za magazine i proveo 20 godina istra­ žujući, pišući i izdajući vlastite magazine, prvenstveno za tržišta Australije i Novog Zelanda. Zbog svojih snažnih duhovnih uvjerenja i zanimanja za teme koje se tiču metafizi­ ke, Tony je razvio duge odnose s brojnim udruženjima i društvima širom svijeta. Bio mu je dopušten pristup rijetkim biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), The Secret in the Bible (2003., izvadak «Drevni gradovi pod pije­ na 1209., a Guillaume de Tudele zabilježio

bio se 1244. kada se odigrala konačna bitka

skom Gize» ,objavljen u 1. broju hrvatskog izdanja Nexusa) i The Crucifixion of Truth

e stravičan opis muškaraca, žena i djece

protiv katara u njihovoj utvrdi Montségur.

koje je Vojska Isusa Krista sasjekla na ko­

Crkva je u kasnijim vremenima naivno

(2005.). Njegove knjige dostupne su preko

made. To što je navodno propovijedanje

priznala da je motiv za njezine neviđene

Nexusovih ureda i web-lokacije Joshua Booksa na http://www.joshuabooks.com.

Krista moglo postati osnova za takvu di­

pokolje i uništavanje katara bilo «njihovo

vlju agresivnost prema ljudskim bićima

bogatstvo... i njihov prezir prema katoli­

Budući da Tony Bushby odlučno štiti svo­

nešto je nad čime se moramo zamisliti.

čkom svećenstvu, izazvan njihovim ne­

ju privatnost, sva korespondencija s njim

Zapise i literaturu katara Crkva je jednako

znanjem te svjetovnim i prečesto skanda­

vodi se preko magazina Nexus, na PO Box

okrutno uništila kao i žive predstavnike

loznim životima ovih posljednjih» (Cat­

30, Mapleton Qld 4560, Australija, faks:

vjere, a dokaz za to pruža nam Katolička

holic Encyclopedia, i, str. 268).

+61 (7) 5442 9381.

n

povijest religija

aoTrazi jetcoo. petutut Itos i

s

'

4

1111

...-Mei A-1

p

me- amiurn unit

confiLttm t.. (rotwasttferro

ntb-ct

arl's intitteo trbefiir• tr)uribc

enT fhb fii

quarninuf anniiiiarE

f.tinv.tme- tic) no cu: elf AM/tut/We coon "tiolusficr. (T.L. cunt trip spat 8614 me no itlerit.`eofa, cuibublo wict' tvr ocabtr• 'rum inrremenbt bte. mbini - be- ttrif4er fubb!textv zebtrat rebberr imzone m n cram 7 be- anti uerbo onof© 14; tku

d•

Papa Inocent III. napisao je razotkrivajuee djelo zvano Registro, u kojem je oOrno govorio o mod Crkve da kainjava grijehe i gre§nike. U njega je ukljutio ovu 2ivopisnu ilustraciju koja prikazuje vuka u redovniekom habitu s raevastim oru2jem kako tra21 milodare od stvorenja s papcima i uvijenim repom. Ta sastavljena 2ivotinja srneeih otiju satirieki predstavlja vjernike u Isusa Krista koje je §ira populacija zvala gsvinje s kriievima». (Iz The Travels of Ibn Jubayr; ibn Jubayr, 0 Archivio Segreto, Vatican)

KRIMINALNA POVIJEST

PAPINSTVA - II DIO MNOGI PAPE OD 13. DO 16. STOLJECA NASTAVILI SU ZLOCINACKI, KR-

Tony Bush by

VO2EDAN I RAZVRATAN NACIN 2IVOTA SVOJIH ISKVARENIH PRETHO-

kontakt preko:

studeni 2006. c/- NEXUS Magazine

DNIKA I DOSEGNULI NOVE DUBINE IZOPACENOSTI KOJE MODERNA CRKVA SVIM SILAMA NASTOJI SAKRITI

61

nexus

PO Box 30 Mapleton, Old 4560, Australija Fa ks: +61 (0)7 5493 1900

www.teledisk,hr

povijest religija os uvijek smo a kasnorn 12. i ranom 13. .stoljeeu. Sad demo reel neat() vise o 'Zivotu pape Inocenta HI. (1198.-1216.) kojea mnogi katolici uzdi2u iznad ostalih i smatraju jednom od glavnih konstruktivnih sila u razvoju europske civilizacije. Kad je 1198. izabran, zahtijevao je da njemu, kao papi, prisegu polo'2e prefekt, koji je zastupao cara Svetog rimskog carstva, i senatori, koji su zastupali rimski narod. Te iste godine sakrio je sve zapise o ranijoj povijesti Crkve utemeljivai Tajne arhive (Catholic Encyclopedia, xv, str. 287). Crkva priznaje: «Nahlost, objavljeno je tek nekoliko (crkvenih) zapisa starijih od 1198. godine.» (Encyclopaedia Biblica, Adam & Charles Black, London, 1899.) To priznanje otkriva da je oko dvanaest stoljeea kraeanske povijesti skriveno u vatikansldm podrumima i stoga javnosti nepoznato. Kako bi obuzdao plemstvo, Inocent je veliku moe i bogatstvo dao svom bratu, all taj nepotizam i njegovo despotsko ponaaanje izazivali su sve yea bijes, pa su se Rimljani 1203. joa jednom dignuli na ordije i otjerali Inocenta i njegovog brata iz grada. On se na kraju vratio u Rim i snO.no utvrdio Papinsku palaeu. Postupao je s okrutnoaeu tipienom za ovelike pape» i bio ravnoduIan prema Iokantnim krvoprolieima koja je uzrokovao. Na Getvrtom Iateranskom koncilu u travnju 1215. Inocent III. osudio je Magnu Cartu i zatraiio da Zidovi nose posebnu odjeeu. Takoder je objavio da ee svakoga uhvaeenog u eitanju Biblije do smrti kamenovati ovojnici Kristove vojske» (Diderotova Encyclopedie, 1759.). Ali glavni cilj tog vijeea bio je razviti plan Iirenja njegovih vojnih poslova, jer je njegova namjera bila da na lu-aju zagospodari eitavom Europom i stvori svjetsku dominaciju a kojoj ce sve kraljeve i princeve podvrgnuti sudu Svete stolice. Dominikova <
don, 1908. ur., str. 56). Iz stoljeea ske povijesti kakvu je zabiljaila sama Crkva lako se mogu prikupiti fleke fascinantne izjave sveeenika. Ova je jedan primjer toga Ito je papinska hijerarhija mislila o svojim tadaanjirn sijedbenicima. Papini napadi na Njemaeku, a kasnije i Konstantinopol, zavraili su katastrofom. Njegov jedini uspjeh bio je protiv nenaoruianils Katara. «Nerna sumnje da su mu iz tog razloga povjesnieari uskratili titulu `Veliki, koju je, kako se eini, inke zasluEn» (The Popes: A Concise Biographical History, Burns & Oates, izdavaei Svete stolice, London, 1964., str. 226; odobrio Georgius L. Craven). U dobi od pedeset pet godina Inocenta je «ubio mac u interesu krilarskog pohoda [protiv Matra], o eernu je odlueeno na Lateranskom kon.cilu» (Catholic Encyclopedia, viii, str. 16). Rijeei pape Grgura IX. (1227.-41.; Ugolini di Conti, 1143.-1241.) potvrduju repres ivan stay Crkve prema krivovjeiju jer je svom syeeenstvu nalo'Zio da podueavaju «laika da kacla euje bilo kakve rune rijeci kraeanskoj vjeri, treba ju braniti. ne rijeeima, vee maeem, koji treba zarinuti drugorne u trbuh dolde ide» (Chronicles of the Crusades, G. de Villehardouin, str. 148). Rimljane je toliko vrijedala zloba pape Grgura da su ga u sedam godina triput izbacili iz grada, a njegova smrt, koja je doeekana s razuzdanim veseljem, oslobodila je a kraeanski svijet poplavu prezrivih epiteta i priea o njemu. Godine 1243. Sinisbaldo Fieschi (oko 1207.-1254.), roden u Genovi, sjeo je na papinsko prijestolje i masakri su se nastavili nesmanjenom snagom. Prozvao se Inocentom IV. (1243.-54.) i «nadmaaio sve svoje prethodnike pa divljaatvu i beskrupuloznosti svojih napada» (Chronica di Riccardo di San Germano, xii, str. 507). Nakon Ito je clovraio uniatavanje katara, vojnu painju Crkve okrenuo je prema obitelji cara Svetog Rimskog Carstva, Fredericka IL (1194.-1250.). Fredericka su ad milja z-vali <
Evo crkvene potvrde njegovih pokolja, citirane iz Katoli'eke enciklopedije: «Papu Aleksandra IV. (1254.-61.) ... bib() je lako zavesti na krivi put laskavim Iaputanjima, bio je sklon slugati zle prijedloge pohlepnih osoba nastavio je politiku rata do istrebljenja, koju je zapoleo Inocent IV, protiv potomstva Fredericka II. i ljudi su se pobunili protiv Svete stolice ... jedinstvo kfaeanstva bilo je stvar proalosti.» (Catholic Encyclopedia, i, str. 287-288) Sto se tiee «jedinstva», to je relativan pojam, jer ono unutar kraeanstva nikada nije postojalo, kao Ito ne postoji ni danas. Ljudi grada Rima podCZavali su borbu Frederickove obitelji i okrenuli se orui.ju - i jog jednom se papa u Zurbi povukao u provincije. Priea o sljedeea eetiri pape skoro je u potpunosti povijest borbe s Frederickovom obitelji - borbe koja je u nekim fazama bilo tako nepravedna, tako oeigledno nadahnuta eistom mrinjom i pohlepom, da se gadila kraeanskom svijetu i gadi se svakom nekatolfekom povjesniearu danas. Zatim je, zabiljeien u crkvenim dokumentima, uslijedio jedan od najneobienijib pontifikata u povijesti: «Deset dana nakon smrti Nikole IV. (1292.) dvanaest kardinala okupilo se u Rimu, ali profile su dvije godine i tri mjeseca prije nego su Crkvi dali papu.» (The Popes: A Concise Biographical History, navedeno djelo, str. 19) Povijest tih neobienih izbora (koji se danas zovu konklave) puna je korupcije jedna je od najeudesnijih knjiga a povijesnoj religijskoj literaturi koju tek treba u potpunosti otkriti. Medutim, 1294. iz nekog nejasnog razloga umorni kardinali sloiili su se da ee novim papom proglasiti Pi etra di Morronea (1215.-1296.) pod imenom Celestin V Prije i za vrijeme svog pontifikata 7ivi.o je pustinjaekim 2ivotom peeini u divljim planinama Abruzzija, juin() od Rima, Ito je einjenica koju moderna Crkva nije uspjela pobiti. Kod Celestina vidimo jog jedno od crkvenih priznanja ignorancije i neluitiene gluposti papinstva, koje su se protezale kroz petnaest stoljeea krIeanske povijesti. Kardinali su se uznemirili lead ins je skromni redovnik naredio da dodu u njegovu spilju, ali °sigh su i proglasili ga papom.

nexus 61

(..3 V I J

L., L

l y1 .11=1

U jednom od nakh glavnih izvora podataka, The Popes: A Concise Biographical History, Celestin je opisan kao eovjek «ogrankene tkenosti i posvema likn iskustva sa svijetom» (str. 238). Medutim, u papinoj odsutnosti moda maSinerija crkvene vojske cvjetala je pod vodstvom ratnika-kardinala iz Ostije, Latina Malabrance, C"ovjeka s velikim vojnim iskustvom (Diderotova Encyclopedie). Kral Karlo IL Nap uljski, 2eled usluge od pape, poslao je izaslanstvo u spilju da doprati papu u Napulj kako bi se susreo s OM. Celestin je doSao i napravio javnu predstavu, dodijelivk izvanredne i neogranieene povlastice Karlu. Kardinali su, sada shvaeajuei da je papa katastrofalno prostoduAan», odlueili zatraZiti njegovo povlaeenje s poloiaja (The Papacy, George Weidenfeld & Nicoison Ltd, London, 1964., str. 87). Glavni medu onima koji su ga prisiljavali na abdikaciju bio je Benedetto Gaetani (ili Caetani) (1234.-1303.), bogat i odlue. an prelat velikih ambicija. Vjerovalo se da je Gaetani dao ugraditi cijev za provodenje zvuka kroz zidove papine sobe, i tako je «glas s neba» zapovijedao papi da odstupi. Celestin V. bio je uvjeren «da mu se obratio Bog» i odstupio je s poloiaja. Zatim je, u veljad 1296., Gaetani kupio

do papinstva do;ao prijevarom i zalila se protiv njega na sudu Generalnog vijeea. Pod zapovjednikvom jednog od njegovih kardinala, Bonifacijeva vojska uniStila je posjed obitelji Colonna i raStrk,ala njene elanove po dtavoj Europi. U nekim kronikama Bonifacija VIII. optuZuju za intinine odnose s jednom francuskom groficom. To ne moiemo potvrditi, all protiv katoliekih izvjekaja a njegovoj ikenosti i dobroti moi.'emo iznijeti neospornu e'injenicu da su njegov nepotizam to prodaja i kupnja pol(Aaja bill skandalozni. Takve so bile i njegove papinske bule, eija je svrha bila tfevrkivanje apsolutne prevlasti njegovog autoriteta. Rano u svom sedmogodiknein pontifikatu - 1296. - Bonifacije je objavio prvu od dvije najpoznatije bule u luieanskoj povijesti. Njen ton podsjeeao je na papinska izopeenja Grgura VII. (1073.-85.), i dobila je ime po svojim uvodnim diedma, Clericis laicos. Njena prva reeenica daje istinito priznanje i otkriva moralnu nakaradnost unutar krkanstva: «Stari izvjekaji govore da so. laid bill izvanredno neprijateljski raspololeni prema papama, a nak iskustvo svakako pokazuje da je tako u danakne vrijeme.» Odbojnost prema papama vjerojatno je odraavala potajnu sumnju u njihove

Crkva je pod Bonifacijem VIII. postala svjetovni viadar i zauzela ogromne teritorije koje je nazvala «Crkvene dr siave» papinski poloiaj od kardinala za 7000 zlatnih farina i postao papa Bonifacije VIII. (1294.-1303.). Celestina su odmah zatoeili u jednom mradorn dvorcu i tako brutalno postupali s njim da je ubrzo umro.

IZDAJLCA VJERE Bogateei svoju obitelj, Gaetane - posebno Pietra, sina vrlo sumnjivog karaktera - Bonifacije VIII. uSao je u ogofeen sukob s moenom obitelji Colonna koja je bila odgovorna za neprestana protjerivanja papa iz Rima. Kad je kardinal Stefano Colonna, brat kardinala Giacoma Colonne, oteo tovar papinog zlata i srebra upueen obitelji Gaetano, Bonifacije VIII. ekskomunicirao je cijelu obitelj . Colonna i protiv njih proglasio kri Zarski rat. Obitelj je odgovorila manifestom u kojem je optuEla Bonifacija VIII. da je

El nexus

tvrdnje o boZ"anskom porijeldu njihove religije. Ova bula bila je posebno usmjerena protiv francuskog kralja Philippea IV, unuka sv. Louisa, ali nije postigla svoj cilj. Onda je, 18. studenog 1302. Bonifacije VIII. objavio svoju krajnje nepravednu «Bulu dva mae"a» ( Unam Sanctam, «Jednu svetu»), koja je fornializirala okvir temelj ne strukture krkanstva za nadolazda stoljeea. Papina bula objavila je da Crkva kontrolira «dva maea», to jest, dvije sile: «Oba ina'ea u mod_ su Crkve, duhovni i svjetovni; duhovni unutar Crkve ruka sveeenstva; svjetovnim se za Crkvu sluii ruka njene vojske duhovna sila i ma pravo uspostaviti i voditi svjetovnu silo, a takoder i osuditi je kada ne postupa ispravno U skladu s tim, svatko tko se suprotstavlja dvama mae'evima Crkve suprotstavlja se zakonu Bo'ijent.» (Bula

Unam Sanctam, Bonifacije VIII, 18 studenog 1302.; osvrt u Catholic Encyclopedia, xv, str. 126) Crkva je pod Bonifacijem VIII. postala svjetovni vladar i zauzela ogromne teritorije koje je nazvala «CrIcvene dr2a.ve. Tek su 1870. bajuneti talijanskih domoljuba konaCno povratili otete regije i ih ojediMenoj Italiji. U to su vrijeme Talijani - pod Vittoriom Emmanueleom II, kraljem Sardinije i Pijemonta - povratili Rim i okolne papinske teritorije i proglasili Vjdni grad prijestolnicom novoosnovanog Ujedinjenog Kraljevstva Italije. Tako su Papinske dr'Zave, s povrknom od 40.800 kvadratnih kilometara i tri poreznih obveznika, oduzete vatikanskom investicijskom portfelju i zauvijek nestale sa zemliovida Europe - i iz povijesti. Crkva, uz iznimku 0,44 kvadratna kilometra Grada Vatikana, vise nije imala nikakav nasilno steeen zernaljski teritorij u Europi kojim bi vladala, Men svjetovni suverenitet doSao je kraju. All priea o Bonifaciju VIII. jos. nije gotova. Glanak o njemu u Katolielco) proteie se na devet strana, devet strana beskorisnosti uz priznavanje karakternih mana, ali oeajn kko izbjegavanje ozbiljnih optulbi. Medutim, Encyclopaedia Britannica u svojim ranim izdanjima otkriva istinu o ovom papi, a elanak o njemu napisao je profesor Rockwell, istaknut crkveni povjesnkar. On ovako objaknava neprijateljstvo prema papi: «Pohlepa, ohole izjave i eesto pokazivanje arogancije donijeli su mu mnogo neprijatelja mnogi su vjerovali da je u savezu s vragoin» (Encyclopaedia Britannica, 3. izd., 1797.). Zanimljivo je primijetiti dap nakon objavlivanja 11. izdanja 189S. Katolieka crkva kupila Encyclopaediu Britannicu i nakon same par godina nova izdanja bez «uvredijivih» materijala zamijenila su ranije verzije za koje je sada naredeno da budu unikene ( History in the Encyclopaedia, D. H. Gordon i N. L. Torrey, New York, 1947.); takoder, The Good News of the Kingdoms, Norman Segal, Australia, 1995.). S vremenom, 1943. Encyclopedia Britannica dodijeljena je Rimokatoliekom sveudliku u Chicagu (Encyclopedias: Their History Throughout the Ages, 1966., dva izdanja; drugo izdanje posveeuje posebnu palMu Encyclopaedii Britannici ). U kasnijim desetheeima crkveni misionari odlazili su od vrata do vrata krom svijeta prodajuei proeikenu Encyclopaediu Britannicu naiwww.teLedFsk.hr

•

up

1

povijest religija lijunima neupu&nili domadinstava. Ljudi koji imaju priliku usporediti ranija izdanja s izdanjima «pod upravljanjem Crkve» trebali bi to ainiti radi osobne potvrde da je napisana i objavljena nova i izrnigljena kikanska povijest, iz koje su izbalene ranije gtetne informacije. Neki negativni komentari o Bonifaciju VIII. izbrisani su, a druge su reenice izmijenjene, all zadr-

s kojim se imao obiLaj savjetovati odgovarao mu je neki neobi'dan glas» (A History of the Popes, dr. Joseph McCabe, C. A. Watts & Co, London, 1939). Godine 1303. papa Bonifaclie VIII. zarobijen je u Anagniu, kamo je bio pobjegao, i odveden je u Pariz radi sudenja. Sciarra Colonna i njegova gnjevna obitelj bill su na francuskom sudu, a na Parigkom sveuLliStu sazvano je Generalno vijede. Pred pet nadbiskupa, 22 biskupa te brojnim svedenicim a i redovnicima Bonifacije VIII. neprestano se izrugivao religiji i moralu, i dao ovu izvanrednu izjavu:

Bedemi u pozadini ostaci su utvrdene Papinske palate u Avignonu, sagradene tijekom vladavina Benedikta XII. i Klementa VI. Ona je eluvala papinski dvor i upravni centar do 1377. Glavna struja u Europi ogtro je kritizirala ekstravagancije i fiskalni sustav papinskog dvora.

nano je ime profesora Rockwella.

The Cambridge Mediaeval History (ur. Gwatkin i Whitney, The Macmillan Co., 1911-13, sv. vii, str. 5), u kojem je zapisan opdi stay ili sud modernih povjesnfdara, kale kako se «dini da dokazi nedvojbeno potvrduju da je on [Bonifacije VIII] u pogledu doktrine bio skeptik, i da je pod mitram skrivao izrugivadd duh». Francuski kralj Philippe IV, uz podrgku civilnih odvjetnika koji su nastojali uzdignuti njegov autoritet iznad papinog, usprotivio se buli Unam Sa.nctam Bonifacija VIII. Sazvao je svoj parlament u Parizu i pred njega iznio ophabu protiv pape za herezu, simoniju i lakomost. Bonifacija je posebno optulio za q..larohnjakvo, poslovanje s vragom, nevjerovanje u Isusa Krista, objavu da tjelesni grijesi nisu grijesi i izazivanje ubojstva pape Celestina i drugih. lmao je odredenog `idold u kojem se nalazio Vavolski wwvv.telediskjIr

«Isus Krist nije postojao, a hostija je samo bragno i voda. Marija nije bila djevica nigta vise nego moja majka, a pociniti pre]jub je zlo koliko i protrljati ruke.»

(A History of the Popes, McCabe, ibid.)

Prebaden je natrag u Rim s jakom pratnjom koju je osigurala obitelj Orsini, bojedi se da ga papinska vojska pokuSati osloboditi. Bio je toliko mahnit od bijesa da ugledni kronieari toga vrernena kalu kako je poludio i podnio samoubojstvo. To je malo vjerojatno, all umro je u zatvoru mjesec dana kasnije, u listopadu 1303., vjerojatno otrovan iii zadavljen, a ne od «goka zbog brutalnog napada na njega» kako smatra Crkva (The Popes: A Concise Biographical History, op. cit., str. 239). Njegovi neprijatelji prokrili su priC'e da je, u svojim sliednjim trenucima, priznao svoj savez s demonom i umro s plamenom koji mu je izbijao iz usta.

PAPE PROGNANI IZ RIMA Razaranja i skandaIe koji su prethodili i bill posljedica unutarnjih i vanjskih papinskih ratova, krv, teror i zlobu, te nei-

zrecivo degradirane drugtvene uvjete koji su sve to omogu_dili u ime Krista tegko je i zamisliti. Nepopularnost papa bila je tolika da su tijekom stoljeda mnoge od njih ubile iii protjerale iz Rima bijesne gomile ilj carski neprijatelii. U razdoblju od ukupno preko 240 godina, izmedu 1119. i 1445„ pape su bill redovnor uz upotrebu sile izbacivani

Voltaire (1694.-1778.) je Izidorske dekrete opsao kao onajodvainiju najvelianstveniju prijevaru koja je ikad obmanula svijeb>. iz Rima, te su vladali iz Avignona, Anagnia, Orvieto., Viterba, Siene, Firence, Pise i Perugie. Jog 1119. na prirnjer, lokalno stanovnigtvo pobunilo se protiv pape Gelazija IL (1118.-19.) koji je pobjegao u Gaetu u juZnoj Italiji odveslavgi niz rijeku Tiber u barci. Dok je bidao, bijesna je gomila trLla uz obalu rijeke zasipajudi sve udaljenijeg papu kamenjem, strijelama i prljavirn psovkama. Slidio tome, papa Grgur VIII. (1187.) bio je toliko ornra"Zen zbog zlodna osliepliivanja svojih protivnika (kao i papa Adrijan III) da ga je lokalno stanovnigtvo svezalo za devu okrenutog naopako i paradiralo s njirn ulicarna Rima, dobacujudi mu prostate i gadajudi ga kamenjem do smrti (Diderotova Encyclopedic). Kako bi izbjegao prijetede optuZbe za ubojstvo, papa Kalikst H. (1119.-24.) oskvrnuo je navodni grab sv. Petra i pobjegao u Konstantinopol sa «srebrnim oplatama s vrata», «debelim zlatnim ploZama» koje su prekrivale oltare i «kipom od punoga zlata» (A History of the Popes, McCabe, op. cit.). Posljednji papa dije je protjerivanje iz Rima zabiljdeno bio je Eugenije IV. (1431.-47.), koji je ved dio svog devetogodignjeg progonstva proveo ziveci po napuljskim bordellina (Diderotova Ency-

clopedie). Godine 1309. pod pontifikatom Klementa V. (1305.-14.; Bertrand de Got, 1264.-1314.), Rimljani su toliko negodovali zbog papinih zlodina da je dtava krkanska birokracija bila fiziad protjerana Ia Rima u grad Avignon u juinoj

nexus

LI

povijest religtja papa Avignonu potjeee iz einjenice da su Francuskoj. Pape su tamo trajno vladali tamo sagradili svojevrstan raj zadovoljsedam desetlieea, do 1377., u palaeama stava, nebeski dom u kojem five bez Boga izgradenim iz kamenih utvrda, gdje su kao da ee tamo nastaviti fivjeti zauvijek» stvorili sloienu birokratsku administraciju. U fidovskim krugovima progonstvo (Pismo VIII). Sladostrasni papa Klement VI. (Piersu nazivali «Babilonsko sufanjstvo papa», a rastuei bijes prema papama koji je prere Roger, 1291.-1352.; papa 1342.-52.) kupio je Avignon od napuljske kraljice plavio Europu bio je opravdan. i svoju Papinsku palaeu ueinio jednoin Slavni talijanski ueenjak i dr2avnik Francesco Petrarca (1304.-74.) godinama je od najblistavijih u Europi, glamuroznim dvorom na kojem su papine rodake i gofivio u predgradima Avignona i zapisao je gomilu detalja o pap inskom naeinu fivota koje je zapazio. Ostavio nam je jedan od naj nevjerojatnijih prikaza crkvene e44.40114 kombawsussi. prljavkine u svoj dostupnoj literature o krkanskoj religiji. On je bio najveei intelektu alni pisac svoga doba, i tadagnji Ovaj njemat'ki drvorez prikazuje papu Pija II. kako kao mIadie moeni vladari maskirana lica provaijuje u kuce. U Rimu su ga posvuda raspanatjecali su se tavale protupapinske grupe, i nakon njegovog objavijivanja za njegovu priprotestanti su iskoristili kampanju da ismiju hinjenu svetost Kasutnost na svom tolit'ke crkve. (© Drevni dokumenti, Rathaus, Aachen) kraljevskom dvoru. U svojoj zbirste neprestano zabav]jali balovi, banketi i ci pisama Epistolae sine nomine, Petrarca turniri. Petrarcina ocjena Klementa bila je je papinski dvor u Avignonu opisao kao izuzetno stroga. Klementa je poznavao i «uzavreo, uzburkan, opscen, ufasan osobno i iz dopisivanja. Petrarca je, realist vrelo boli gdje se Isus Krist ismijava, kad je to fella biti, ovako opisao papu: gdje se obofavaju sestercije [novae], gdje patenje zovu glupoku, a podlost zovu «... odvratan od udovoljavanja svojim ufimudroku... sve to motes vidjeti tamo nacima, eelav, crven u licu, debelih bedara, gomilano» (Razna pisma VII). Rekao je napola pokrivenih njegovom kratkom hada je Avignon po porocima nadmakvao liom... pogrbljen ne toliko od dobi, koliko bilo koji grad tog vremena, a nitko nije od licemjerja. Dojmljiv ne zbog rjeCitosti, poznavao srednjovjekovni Pivot i literavee zbog namr§tene gutnje, on koraea sature tako dobro kao Petrarca. On daje lonima kurvi, rukei ponizne i gazed po detalje opscene razuzdanosti fivota na pravdi.» (Petrarca, Letters without a Title papinskom dvoru koji je «divljao poput (Epistolae sine nomine), University Press, moraine pogasti S'kola lafnosti, i hram SAD, 1969., Razna pisma VII, str. 98) hereze» (Razna pisma XVIII). Petrarca, prijatelj obitelji Colonna, bio je Petrarca je dodao da je Klement VI. popozvan da se obrati rimskom Senatu, i na vremeno jahao gradom <...ne usred zadiuskrkiju nedjelju 1341. stigao je na Kapivljene gomile, vee usred uvreda i poruga tol u °died svog prijatelja i obofavatelja, ... on predvodi pompozne povorke, jakiei kralja Roberta Napuljskog. Tamo je iznio na bijelom konju, glumeei svetost. Pred dojmllivu optuinicu protiv avinjonskih njim idu njegovi ljudi u bijeloj odjeei, papa i njihovih kardinala, rekavgi, ukragestikulirajuei kako bi privukli pafnju, tko, da su «...pometeni poplavom najrazpuguei u trublje i makiei barjacimad> vratnijih zadovoljstava, nevjerojatnom Petrarca govori o neobienoj kolieini vreolujom raskalaknosti, najuiasnijom i nemena i truda koje je Klement VI. ulagao videnom rukvinom morala. Privrfenost .••••• -y.

::

56

nexus

u pripreme za svoje parade, i kako je «na svom konju bio u neprestanom strahu da ee vjetar poremetiti njegovo namirisano ruho» (Razna pisma XV). «Najbolji» papa avinjonskog razdoblja, prema katoliekim standardima, bio je Jacques Fournier (oko. 1285.-1342.) koji je na svom ustolieenju u Dominikanskom samostanu u Avignonu 8. sijeenja 1335. uzeo ime Benedikt X11. (1334.-42.). Bilo je, ineclutim, suvremenika poput biskupa Molleta, ueenog katoliekog povjesnieara avinjonskih papa, koji su smatrali da je «Neron, smrt za laike, zmija ljutica za sveeenstvo, lafov i pijanica» (A History of the Popes, McCabe, op. cit., str. 115). Biskup Mollet priznaje da je Benedikt XII. bio sklon pieu, ali prema evande]jima takav je bio i Isus Krist (Matej 11:19; Lulea 7:34). Neki pisci tvrde da je od tog pape potekao izraz «pijan kao papa», i da su njegova osornost i arogancija uvelike ogranieavale ono u 'e mu je mogao imati pozitivan utjecaj. U Avignonu je napisan niz lafnih dokumenata koje danas zovemo Lafni Izidorski dekreti. U toj prijevari pape i njihovi suradnici sastavili su niz lainili pisama, datirali ih u ranija stolieea i utkali ih u niz «slufbenih zakona» koji su Crkvu ueinili apsolutnim gospodarom eitave Europe, Male Azije i Egipta. Voltaire (1694.-1778.) je Izidorske delu-ete opisao kao «najodvafn iju i najvelieanstveniju prijevaru koja je ikad obinanula svijet». Zatim su to bili izvanredni i golemi Pseudoareopagitski falsitikati i ogoreena nepopustilivost papa u tvrdnjama da su autentieni nakon gto je razotkrivena prijevara. Buduei da ovo nije povijest Rimokatolieke crkve nego papa, temu lafnih katolieldh dokumenata ostavit eemo za neku drugu priliku.

FRANCUSKA POVLACI SVOJU PODRSKU KRSCANSTVU Sada sel Imo nekoliko desetljeca naprijed, uz neke izvanredne informacije dobivene iz De schismate Dietricha von Nieheima (oko 1338.-1418.), suvremenog njemaekog odvjetnika visokog ugleda koji je nekoliko desetljeea bio u slufbi papa. Dietrich je bio svjedok skandala o kojima i opisao je pontifikat za koji Crkva priznaje da je bio (jedan od najkatastrofalnijih u papinskoj povijesti» (The Popes:

A Concise Biographical History, op. cit., str. 275). Radi se o BartoLomeu Prignanu (1318.-1389.) koji je 1378. postao papa Urban VI. i vladao do svoje smrti 1389. www.teledisk.hr

povijest religija godine. Pisuci u strogo krIeanskom duhu, Crkva je rekla da je bio opobolan, ali vrlo energiean» (ibid.). Odmah po svom izboru, Urban VI. unajado je odred divljih plaeenika koji su u to vrijeme bill uobieajeni i otjerao svoje suparnike iz gradova. Prije nego je krenuo u ponovno osvajanje papinskih posjeda na jugu, prodao je svete posude rimokatoliekih crkava koje je bio obeeao svojim sinovima i keerima. Pak() je obilnu letvu konfiscirajuei vlasnigtvo bogatib plerniea i stvorivIi pololaje na prodaju za dodatnih 37 biskupa. Karlo III, kralj Napulja, bio je zgrolen i postao je vojsku da ga napadne, all je Urban pobjegao preko straZnjeg zida Papinske palace. Kad se vratio, kardinali, koji su medu sobom razmatrali plan o njegovom svrgavanju, preldinjali su ga da obuzda svoje nepristojne ispade. Medutim, Urban je Iestoricu od njih zatvorio u papinske tanmice i dao ih mueiti. Dietrich von Nieheim bio je na lieu mjesta i opisao je kako je papa glasno eitao svoj brevijar kako bi zagluIio njihove jauke, dok se njegov sin rugao Zavama. Nakon nekog vremena papa je pobjegao sa svojim zatvorenicima u lancima i marskim putem otputovao u Genovu. Samo jednom od kardinala, Englezu Adamu Eastonu, nije izgubljen svaki trag; malo je onih koji surnnjaju da je ostale papa 1

oeekivanja, neki drugi sveeenik za Mega ponudio veeu sumu, papa bi objavio da ga je prvi sveeenik prevario i prodao ga drugom. Dietrich von Nieheim kaZe kako je vidio da se isti pololaj prodaje nekoliko puta u istorn tjednu i kako je papa dogovarao poslove sa svojim tajnicima za vrijeme misc. Grad ga je proklinjao i u njemu je vladao potpuni nered. Godine 1400. Bonifacije IX. objavio je slavlje, a hodoeasnici su, prisjeeajuei se nedavnih triasa kuge i znajuei da je putovanje prepuno opasnosti, pristizali u Rim tijekom godine. Uvjeti u samom Rimu bili su teIki., Zalosno osiromaIeni stanovnici koristili su veeinu prilika da siluju, ubiju i ophaelcaju hadoeasnike. Bonifacija IX. 1404. naslijedio je i plemeniti» Inocent VII. (Cosimo Migliorati, 1336.-1406.) (Catholic Encyclopedia, vii, 1910., str. 19). Nastavio je 16-godisnji Zapadnog raskola stvorenog istovremenim postojanjem vile papa, i ogoreeno se borio protiv svojih suparnika. Obogatio je svoje rodake, koji su bili toliko nepodnoIljivi da ih je Rim izbacio zajedno s papom uz uobieajeno krvoproBee. U meduvremenu, francuski kardinali izabrali su Benedikta XIII. (Pedro de Luna, 1328.-1423.) za trash ednika Klementa VII, all pod uvjetom, koji je prisegnuo ispuniti, da ueini sve Ito je u njegovoj mod

Nepopularnost papa bila je tolika da su tijekom stoljeea mnoge od njih ubile iii protjerale iz Rima bijesne gomile li carski neprijatelji. U razdoblju od ukupno preko 240 godina, izmedu 1119. i 1445„ pape su bili redovno i uz upotrebu site izbacivani iz Rima

dao ubiti. Brzo se seleei iz grada u grad, neprestano protjerivan zbog poroka svoga sina, Urban IV. pokugavao je prikupiti novae za krilarski pohod protiv Napulja, ali je 1389. umro ad trovanja, kao jog jedan potpuno beItastan papa. Nakon toga je papinsko prijestolje zauzeo Pietro Tomacelli (1356.-1404.) kao «ljubazan i obziran» Bonifacije IX. (1389.1404.), potieuei trgovanje svetim polobJima sve dok papin cared nije nalikovao na burzu (The Popes, op. cit., str. 278). Papini agenti nisu vile pro davali samo slobodne pololaje, nego i njihovo «oeekivanje», pa je osoblje pratilo dob i zdravlje nosilaca poloiaja - a ako bi, nakon prodaje www.teledisk.hr

da okonea Iizmu izmedu njega i njegovog suparnika Angela Corrara (takoder Cortarrio ilk Corrarrio) (1336.-1417.), koji je 1406, postao papa Grgur XII. Sizma je, jezikom teologije i kanonskog prava, kidanje crkvenog jedinstva i zajednice, a Benedikt XIII. je kao papa odbio napraviti i najmanji korak prema takvorn jedinstvu. Sldonio se u Avignon, a cijela Prancuska zahtijevala je njegovu abdikaciju. Nakon toga je morao braniti avinjonsku palaeu od napada francuske vojske, ali pohlepni osvetoljubivi Spanjolac uspio je zadrZati svoje papinske krpe preko 20 godina dok mu se cileia. Europa rugala. Upravo je papa Benedikt XIII. poduzeo neeuven

korak potraZivIi i unistivsi sve primjerke dvaju knjiga iz drugog stoljeea koje su sadrZavale «pravo ime Isusa Krista» (Encyclopaedia Britannica, 1797., natuknica «Jesus Christ»). Stvorio je eetiri nova kardinala iskljueivo kako bi osudili tajni traktat na latinskom jeziku pod nazivom Mar Yesa, a nakon toga je izdao naredenja da se uniIte svi primjerci zagonetne

Elkazajeve knjige. 21. svibnja 1408. francuski kralj Karlo VI. (1368.-1422.) objavio je dekret kojim je francusku Katolieku crkvu i sve gradane Francuske oslobodio posluInosti papi Benediktu XIII. PoniItio je potporu svoje zeinhe krIeanstvu i proglasio Francusku religijski neutralnom - to odluka ostala je na snazi sve dok godinama kasnije jedan Francuz nije izabran za papu. U to vrijeme Benedikt XIII. i Grgur XII. bili su dvojica zakonitih, ali sukobljenih papa u ratu ambicija, i svaki je vjerovao da bi samo on trebao biti «jedini papa». Benedikt XIII. je ranije izazvao skandal svojim nemilosrdnim oporezivanjem sveeenstva Francuske i 8panjolske, a nacionalno Crkveno vijeee glasalo je protiv njegovih nepopularnih odluka. Sada je svim uldjueenim stranama bib jasno da je, usprkos njegovom predizbornom obeeanju da ee odstupiti s pololaja pape u interesu rjeIenja Iizme sa svojim rivalom, bio odluean u namjeri da svrgne svog suparnika iz Rima i zadrki svoj pololaj po svaku cijenu. Dok su on i njegova vojska napredovali prema Rimu, od glasnika je doznao za treeeg legalno izabranog papu, Aleksandra V. (1409.-10.). Nije poznato Ito su Benedikt XIII. i Grgur XII. mislili o torn dogadaju, ali rimski narod reagirao je na vijest oeajanjem. Krkanstvo je sada imalo trojicu zakonitih papa, ad kojih je svaki imao vojsku i nepomirhive suparMice. Neka Katoliaa encikiopedija iznese sveeenieko svjedoeenje: «Velika Iizrna (1378.-1417.) raskolila je Crkvu. Kao kardinal, on [Aleksandar V] je odobrio dogovor suparniekih zborova da zajedno rade na postizaniu jedinstva. Time je izazvao nezadovoljstvo Grgura XII, koji ga je pokuIao svrgnuti. Na Saboru u Pisi (1409.), on [Aleksandar Vl odrkao je uvodnu propovijed, oItru osudu svojih suparnika papa, i predsjedao je na vijeeanjima teologa koji su to pape proglasili hereticima i zmaticima u suparniekom katoliekom svijetu njegovu legitimnost dovodili su

nexus RI

povijest religijs u pitanje, i krkanski svijet bio je ojaden vijeku da umjesto dvojice papa ponovno ima trojicu.» (Catholic Encyclopedia, i, str. 288-9) Aleksandar V. iznenada je umro 1410. - pretpostavlja se od trovanja - pa su talijanski kardinali izabrali Baidassarea Cossu iz Pise (oko 1370.-1419.) da ga zamjeni. On se prozvao paporn Ivanom XXIII. (1410.-1415.) [kojega ne valja brkati s paporn Ivanom XXIII, 1958.-63.; pogledati sljedeee poglavljej, i do danas je ostao najiskvareniji eovjek koji je ikada nosio tijaru. Poroci kardinala Cosse, koji je podmitio izbornike, bili su dobro poznati kardinalima kao i eitavoj Italiji, i nata nije moglo jasnije od tih izbora pokazati do koje je dubine potonulo papinstvo. 0 tome da li je bio sin talijanskog pirata, kao Ito tvrdi Dietrich, nema potrebe raspravljati. Petnaest godina bio je na eelu papinskog korumpiranog financijskog sustava i predvodio je papinsku vojsku i plaeenike sa svom okrutnoku i razuzdanoku zapovjednika tog doba. Dietrich dodaje daje, kao papinski izaslanik u Bologni, Cossa ubirao osobnu proviziju od kockara i prostitutki. U vezi s tim pitanjima, dovoljno je red da su kardinali koji

Sveeeniei su zaposlili 1.500 prostitutki koje su zvali «lutajuee drolje» (ibid.), da ih naveeer osvjeie nakon §to bi provedan svadajuei se u Saboru. Bludni sveeenici su, kako se eini, bili vrlo giroke ruke prema profesionalnim damama su ga izabrali bili, poput svih Europljana, svjesni njegove reputacije, i moiemo biti zadovo]jni sluibenim crkvenim opisom njegovog karaktera.

PROST1TUTKE U CRKVENOM SABORU Nakon Ito su eetiri godine raspravijah o odvratnom prizoru trojice pohlepnih papa, prelati i voded. crkveni laici nagovorili su cara Sigismunda da sazove i predsjeda na Generalnom crkvenom

nexus

saboru u Konstanci 1414. Bio je to zagonetan eetverogodignji dogadaj koji prkosi razurnijevanju, a «razuzdano ponaganje sveeenika demoraliziralo je grad u kojem je sazvan» (Samuel Edgar, The Variations of Popery, London, 1838., 2. izd., str. 533). Sveeenici su zaposlili 1.500 prostitutki koje su zvali olutajuee droije» (ibid.), da ih naveeer osvjeze nakon Ito bi proveli dan svaclajudi se u Saboru. Bludni sveeenici su, kako se eini, bili vrlo Airoke rake prema profesionalnim clan -lama. Jedna kurtizana je, prema prieama, zaradila 800 florina, Ito je u to vrijeme bila ogromna svota. Prema njoj su se ponijeli bitno drugaeije nego prema Janu Husu i Jeromu PraIkom. Veleeasni razvratnici obogatili su prostitutku i spalili reformatore na lomaei. SasluIavIi svjedoke, Sabor je pripremio dugu optUZnicu protiv Ivana XXIII koja se protezala na 54. elanka, i Indic se proeitati u bilo kojoj do stupnoj zbirci zapisa s crkvenih sabora. Kasnije je opttden za silovanje, preljub, incest, homoseksualnost i ubojstvo pape Aleksandra V. Nakon kratkog sudenja proglaIen je krivim, svrgnut, baeen u zatvor i zadavljen. Rimljani su bacali blato i kamenje na njegov lijes kad je donesen u Rim. Nije bilo javnog sprovoda. Prema glasinama, tijekom svog poslanstva zaveo je 200 iena i sikan broj muIkaraca. U novije vrijeme, 1958. Angelo Giuseppe Roncalli (188L-1963.) preuzeo je poloiaj pape i zbog nekog razloga uzeo isto ime kao prvi Ivan XXIII. Vatikanski povjesnieari tada su pokuIali iz svojih sh.ibettih zapisa ukloniti svaki spomen izvornog Ivana XXIII, ali nisu bili potpuno uspjeIni jer su popisi papa koji su u to vrijeme bili u tisku uskoro dospjeli u javnost. Nakon dvije godine prepiranja kardinali su izabrali Oda Colonnu (1368.-1431.) za papu Martina V. (1417.-31.): on i svi njegovi nasljednici polo2ili su sveeane zakletve da de reformirati papinstvo i Crkvu, ali zapravo su tonuli sve dublje u mulj, Pape koji su prethodili Martinu V. ueinili su tako malo za boljitak grada Rirna da kad se Martin vratio 1420. nakon dugog izgnanstva koje mu je name tnuto zato Ito je legalizirao i Ititio zloupotrebe Kurije, zatekao je krave kako i dalje pasu na njegovim ulicaina. DoznavIi da je oksfordski profesor John Wycliffe (oko 1324.-1384.) oko pet desetljeea ranije preveo Bibliju na engleski jezik, Martin se to]iko razbjesnio da je

1427. dao da se kosti tog teologa iskopaju, samelju i razbacaju po rijeci Swift. To je bib 43 godine nakon Wyc]iffove smrti: papina djela odraZavaju hirove jednog neuravnot&Zenog uma, nimalo u skladu sa zdravim razumom. Tijekom tih vstoljeea kulturne tame, papinski dvor bio je nemoralniji nego u bilo kojem razdoblju Mraenog doba» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 337), i Crkva se nadala da su katolici «ikekivali vrijeme kada ee crkveni redovi, eija je raspuItenost velikim dijelom bila posljedica °pee nemoralnosti tih vremena, biti vraeeni u neku vrstu discipline» (Catholic Encyclopedia, i, str. 288-89). Krkanski pisci 15. i 16. stoljeee smatraju dekadentnim, all malo njih svojim eitateljima daje eak i maglovitu predodZbu o besrarnnoj poroenosti, svjesnoj iskvarenosti samostana, raIirenosti prostitucije i njenom javnom poticanju, nepristojnosti brojnih javnih kupaliIta, neljudskoj okrutnosti koja nije jenjavala usprkos procvatu umjetnosti, i cinienom Iirenju podmuklosti i lailjivosti u medunarodnim krkanskim odnosima. Dr. Ludwig Pastor (1854.-1928.), iskreni njemaeki povjesniear papinstva, medu katoliekim je povjesniearima gotovo osamljen u svojoj nepristranosti. On kale da je «raIireni nemoral u crkvenim redovima nadilazio sve IIto je videno od desetog stoljaa» i da su oobijesna okrutnost i osvetoljubivost isle ruku pod ruku s nemoralnoku» ( A History of the Popes , op. cit., 1. pog., str. 97). Epoha kojom se bavimo je, nema sumnje, jedna od najeudnijih u povijesti Crkve, i u njoj se susreeemo s najvedom kolidnom zloeina i dekadencije. Crkva kale da je razdoblje «propadanja uslijedilo nakon sredine trinaestog stoljeea, kad su rat i otirnaeina nanijeli veliku Itetu Crkva je u petnaestom i Iesnaestom stoljeeu ponovno trpjela zbog raIirenih druItvenih previranja» (Catholic Encyclopedia, i, str. 145). Kada govorimo o moralnim uvjetima u torn razdoblju, Vatikan je ovako sale° svoj stay o vremenu Siksta IV (1471.-84.): «Njegova najveea strast bio je nepotizam, zasipanje bogatstvom i uslugama svojih nedostojnih rodaka. Njegov neeak, kardinal Rafael Riario, kovao je zavjeru da svrgne obitelj Medicija; papa je bio upoznat sa spletkom, iako vjerojatno ne i s namjerom da ga se ubije, pa je eak www.telethsk.hr

povijest religija objavio interdikt Firenci zato Ito je u bijesu ustala protiv zavjerenika i brutalnih ubojica liana dei Medici. Otada pa do reformacije, svjetovni interesi papinstva imali su glavnu u]ogu. Stay pape Siksta IV prema zavjeri Pazzijevih, njegovi ratovi i podmuklost, njegovo promicanje nepoieljnih na najvile pololaje u Crkvi mrlje su na njegovoj karijeri. Usprkos tome, postoji hvale vrijedna strana njegovog pontifikata. Poduzeo je korake prema suzbijanju zlostavljanja u Inkviziciji, energkno se suprotstavljao valdenzima, i poniltio je dekrete Sabora iz Konstance.»

(Catholic Encyclopedia, xiv, str. 32-33) Jedan vjerojatan razlog zaIto je Siksto negirao zaldjikke Sabora iz Konstance je taj Ito je skup objavio da je jedna Zena, Ivana Engleska, u devetom stoljedt (855.-58.) dvije godine sluZbeno sjedila na papinskom prijestolju. Za razliku od Marozije, koja je upravljala papinstvom nekoliko desethe6a u 10. stolje6u, Ivana je bila formalno izabrana za papa, i tako je u oeima katolika bila legitimna nasljednica sv. Petra. Njena priea ugla je u srednjovjekovne povijesne zapise, SluZbeni popis papa Thomasa de Elmhama, u kojem je pisalo: .A. D. 855, Ivana. Ovo se ne raeuna; ona je bila Zena.» Siksto IV. izradio je nacrte planova za preuredenje ienskih samostana u obordele pune najbiranijih prostitutki, vitkih od pasta, ah punih polude» (A History of the Popes, op. cit.; takoder, skni opisi ienskih samostana od nekoliko stolje6a ranije nalaze se u Annals of Hildesheim, oko 890.). Otprilike u tom kritiblom trenutku, i nakon tistku godina neobkne povijesti Crkve, prosvjedi krkanskog svijeta bili su sve glasniji i zatim su izbili u protestantsku reformaciju, vjersku revoluciju pomodi sile i oruija. Apologetski osvrt na raskalalenost crkvenog morala i umova koja je omogudla ovo veliko restrukturiranje katolieanstva nalazi se u KatoIraqi

enciklopediji: «Sveeenici na visokim polohjima konstantno nisu marili za istinu, pravdu, Ostodt, samozatajnost; mnogi su bili iskvareni i bez ikakvog osjeaja za krkanske ideale; nemali broj bio je duboko ukaljan poganskim porocima; vedna su bill obkni pokvarenjaci. U godinama Aeneasa Sylviusa Piccolominija (pape Pija II, 1458.-64.), Giovannija Battiste Gibe (papa Inocent VIII, 1484.-1492.), karijere Rodriga Borgie (Aleksandar VI, 1492.www.teledisk.hr

1503.), 'Zivota Aleksandra [Alessandro] Farnesea, kasnije Pavia III. (1534.-49.), dok nije postao prisiljen reformirati sebe, kao i Kuriju, pontifeksi su pokazivali nezainteresiranost i za najosnovnije Ijudske vrline.» (Catholic Encyclopedia, i, 109, ur. Pecci; takoder, xii 767, passim) ,

klave naoruiane frakcije zvane «eskadroni» pobile su preko 200 ljudi na ulicama Rima. Odmetnute grupe bile su bijesne zato Ito je Borgia, koji je bio nagomilao ogromno blago, velikim sumama podmitio izbornike prije poeetka konklave. Jedanaest kardinala prodalo mu je svoje

Nakon gto je Cibo 1484. bestidno kupio glasove kardinala kako bi postao papa Inocent VIII, one koji su ga podri ali nagradio je silnim bogatstvom, raskai i slavom. Kao papu, medutim, Ciba su zanimale iskljueivo iene i seks Aeneas Sylvius Piccolomini, Giovanni Battista Cibo i Rodrigo Borgia tri su vjeka o kojima vrijedi red nelto vise. Kad je Piccolomini 1458. postao papa Pio II pokuIao je zataIkati svaku spoznaju o njegovoj ranijoj karijeri kao lopova i provalnika. Medutim, bio je neuspjegan: plakati koji su prikazivali njegove aktivnosti bill su u Iirokom optjecaju. Nakon Ito je Cibo 1484. bestidno kupio glasove kardinala kako bi postao papa Inocent VIII, one koji su ga podrkali nagradio je silnim bogatstvom, raskok i slavom. Kao papu, medutim, Ciba su zanimale isldjueivo Zene i seks. Vatikan je postao institucija koja je vrvjela od njegovog ogromnog potomstva od preko 100 nezakonite djece, a troIkovi izdriavanja njegovih kena, sinova, k6eri i unuka bili su enormni. 00tvorenim skandalima izazvanim papinim moral.om i politikama, unapredenjima njegove kopiladi [posebno Franceschetta] i njegovoj suradnji s poganskim kenamal treba pribrojiti rezultate korupcije u Kuriji» (The Popes: A Concise Biographical History , op. cit., str. 302-04). Suvremeni talijanski crkveni povjesnkar Valore isprieao je kako je, kroz odvratno ugadanje svom apetitu, Inocent VIII. postao strahovito debeo i kako se do proljedi 1492. pretvorio u ornasu mesa nesposobnu za uzimanje bilo kalcve hrane osim par kapi mlijeka iz dojkl mlade iene» (Historic Ecclesiastica, MS 151, str. 1181).

ORGIJE U VATIKANU Nakon smrti Inocenta VIII, i nakon 14 dana prepirki i spletki medu kardinalima, Rodrigo Borgia (1431.-1503.) izabran je za papu Aleksandra VI. Za trajanja Icon-

glasove (Burchardov Diarium, dodatak sv. iii), Crkva i priznaje: «Da je Borgia osigurao svoj izbor Ostom simonijom dnjenica je dja je autentknost predobro potvrdena da bi se u nju moglo sumnjati» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 309). KrenuvIi prema Lateranskoj palad nakon konsakracije u bazilici sv. Petra, proIao je ispod slavoluka na kojem je bio moto koji su ispisali njegovi podupirateIji: oCezar je bio Zovjek; ovo je bog». Rodrigo je bio pripadnik zloglasne obitelji Borgia koja je svoju vainost i mo6 crpila iz talijanske politike. Njegovi Ipanjolski korijeni bili su faktor u njegovom izboru, budud da su kardinali Zeljeli izbjed izbor Francuza. SluZio je pet prethodnih papa na poloiaju vicekancelara, i njegovim izborom upraZnjen je yeei broj unosnih poloiaja i unapredenja koja je obe6ao onima koji glasaju za Mega. JoI 1460, dok je bio kardinal i papin legat, prijavljen je Piu II. (1458.-62.) jer je odrZavao opscene plesove s golim damama u jednom vrtu u Sieni, i nastavio je aivati u takvim dogadajima do kraja svog Zivota. Njegov pontifikat predstavljao je jedan od najgorih skandala u Vatikanu ad vremena Vladavine kurvi, a parada njegove seksualne razuzdanosti odr2avana je uz malo iii Minato skrivanja. Iz dnevnika njemadcog kapelana Johanna Burcharda, Iefa protokola pape Aleksandra VI, doznajemo najvile o karakteru tog pape Borgie. Burchard je osobno bio svjedok Aleksandrove raskalaIenosti, napisao je slavni komentar da je opapino krkanstvo hinjeno» (Burchardov Diarium). Aleksandar VI. bio je tako notorno zloglasan, a njegova prollost tako bogata i dobro poznata da se pokazao kao velika neugodnost za modern u Crkvu koja uza-

nexus

u

povijest religijal lud polcuIava prikazati pobo±nu proIlost papa. On je medu papama jedinstven po javnoj istaknutosti njegove nezakonite djece i odiglednosti njegovih seksualnih odnosa u oSvetoj palad». S njegovih 12 kopiladi (Collins Dictionary), ukljudujud Cesara, Giovannia (Juana), Lucreziu, i Jofrea, te njegovim brojnim ljubavnicama, oVatikan je ponovno bio bordel» (The Records of Rome, 1868., British Library) a njegov razvratni papinski dvor usporedivali su sa starim 4
dam godina, njegov otac pripremio mu je put do Kardinalskog zbora udinivIi ga biskuporn, Ito mu je donosilo znadajan prihod. Kad je Cesareu bilo osamnaest, njegov otac, kao papa Aleksandar VI, proglasio ga je kardina]om, a kasnije ga je promaknuo u zapovjednika vatikanske vojske u svojim naporima da proIiri Papinske driave. Cesare je izrastao u muIlcarca bistrog i snalnog uma, i papa ga je podfZavao do svoje smrti. Rodrigo je teIko zloupotrebljavao svoj pololaj i kao kardinal i kao poglavar Cr-

Medutirn, u svojoj raskalagenosti, Aleksandar je bio svjestan «tihog :sirenja sumnjieavosti medu intelektualcima, pa eak i medu sarnim sveeenstvom» u pogledu valjanosti kr§eanstva, i, shvativgi da si njegova institucija ne mote dopustiti da joj provjeravaju vjerodajnice, hitro je uveo cenzuru opasnih tiskovina (Burchardov Diarium, op. cit.)

opscenim natjecanjem tih zena, zajedno s muIkom vatikanskom poslugom, za nagrade koje je predstavio papa. Don Cesare, Donna Lucrezia i papa kasnije su si izabrali partnere po svom ukusu za daljnje ljubakanje.» (Burchardov Diarium) U takvim uvjetima, i zbog svog razvratnog nadina Zivota, Aleksandar VI. nije mogao pobjedi od satiridara, pamtletista, i drugih Saljivdina koji su prodavali ili dijelili svoje ubojite epigrame njegovim protivnicima. Nakon Ito je 1501. objavljen plakat na latinskom jeziku s ilustracijom na kojoj je papa Aleksandar prikazan kao vrag i antikrist, grad Rim tresao se od cinidnog smijeha. Plakat je govorio o tome kako Aleksandar petlja oko crne magije i drugih poganskih rituala, da ima Venerin amblem ugraviran u svoj osobni smaragdni krkanski kriZ, te da u papinskoj spavadoj sobi visi «uvredljiva» slika gole Izide (Giorgio Vasari, Lives of the

Most Eminent Painters, Sculptors and Architects, Milano 1907., pretisak). ksandar VI. bio je seksualni perverznjak, intelektualno podzemlje Rima prepridavalo je prljave pride o njemu. Venecijanski senator Sanuto napisao je da se tadaInjernkardinalu Borgi svidala Rosa Vannozza dei Cattanei, privladna mlada udata kd njegovog komornika, kojem je Borgia platio da mu dogovori niz tajnih sastanaka s njom. Kao plod te afere roden je Cesare Borgia (1475.-1507.), a rodni list to potvrduje. U svojim tinejdZerskim godinama ogordeni je Cesare, u odevoj prisutnosti, izbo komornika, odrubio mu glavu i nabio ju na kolac s privezanim natpisom: «Ovo je glava mog djeda koji je prostituirao svoju Icer papi» (A History of the Popes, op. cit., poglavlje «Alexander \TI»). Dokazi su ozbiljni. Pridalo se da je Aleksandar VI. imao seksualne odnose s Lucreziom (1480.1519.), svojom kderi s Rosom Vannozzom dei Cattanei. Jedan rimski Saljivdina nazvao je Lucreziu opapina kdi, supruga i snaha», i navodno je s njom bio otac svojih «ne6akinja» (A History of the Popes, ibid.). Ovdje nema smisla istralivati je li s Lucreziom imao dvoje iii troje djece, kao Ito se vednom priznaje, ali druge aspekte njegovog ponaIanja moramo spomenuti. Cesare je bio najdraii sin Rodriga Borgie. Kad je Cesareu Borgi bilo samo se-

60

nexus

kve, provodedi plan Iirenja mod svoje obitelji, Ito se oditovalo u brzom napredovanju karijera njegove djece Pedra Luisa (1468.-88.) (kojem je kupio vojvodstvo Gandiu, izvorni dom obitelji Borgia u Valenciji, Spanjolska), Cesarea, Giovannia, (oko 1476.-97.) (drugi vojvoda Gandie) i Lucrezie. Veleposlanici govore kako je Cesare u Vatikan doveo mnoItvo prelijepih kurtizana za Aleksandrova seksualna zadovoljstva u njegovim poznim godinama. Burchard nam je dao zapanjujuee detalje jedne prigode u kojoj je papa vodio orgiju u Papinskoj «U nedjelju naveder, 30. listopada [15011, don Cesare Borgia priredio je svom ocu vederu u apostolskoj palaci, s 50 pristojnih prostitutki iii kurtizana u odjedi iivih boja, koje su nakon obroka plesale sa slugama i ostalim prisutnima, u podetku potpuno odjevene, a kasnije gole. <, Nakon vedere, svijednjaci s upaljenim svijedama stavheni su na pod, po kojem su bili razbacani kesteni koje su prostitutke, gole i na rukama i koljenima, morale uzimati ustima dok su puzale izmedu svijedhaka. oPapa je gledao i divio se intimnim dijelovima njihovih tijela. Veer je zavrIila s

U to vrijeme vjeItidarenje je bio sve6enidki, a ne svjetovan posao, i dokumentacija otkriva da papina osobna vjerovanja nisu bila u skladu s crkvenim pravovjerjem. Ova primjedba, zakopana u zbirci nekada zataIkavanili papinih proglasa zvanoj Anecdota Ecciesiastica iii .Tajna povijest Crkve» (Vienta, Paris, 1822., pretisak izdanja iz 1731.) i potvrdena u Diderotovoj Encyclopedic otkriva Ito je papa Aleksandar VI. zaista mislio o krIdanstvu: qSvemogudi Bo'±e! Dokad trajati ta praznovjerna sekta krkana i ta skorojevidka izmiShotina?» Ostavimo po strani kao zanemariv trad optuThe njegovih neprijatelja da se Aleksandar VI. u svojim kasnijim godinama obilno sluZio otrovom, jer je u ozbiljnoj akademskoj povijesti tvrdnja svedena na samo dvije diskutabilne smrti. Ali zataIkavanja i podrIka groznim ubojstvima koja je podinio Cesare Borgia, onedovjedno hladno dudoviSte», govore u prilog potpuno besprincipijelne osobe koja je svoje ime udinila ogavnijim od Neronovog. o Da su takve optdZbe upudvane protiv pape Borgie i da su uspjele prelivjeti, zajedno govori o strahu i mrZnji koje su pobudivali on i njegov sin» (The Popes, op. cit., str. 324). www.teledisk.hr

povijest retigija Godine 1497. Cesare Borgia dao je ubiti svog brata Giovannija iz zavisti, a 1500. organizirao je ubojstvo Lucreziinog supruga Alfonsa od Aragona jer je Zelio da ona sklopi politicks korisniju vezu. Giovannija su «...izvadili iz rijeke Tiber s prerezanim grkljanoma. [Aleksandar] je to shvatio kao upozorenje s neba da se pokaje, i nitko nije time bio vise pogoden od samoga pape. Govorio je o povlaZenju s polohja i objavio da je odluZan provesti onu reformu Crkve 'u glavi i udovima' koju svijet ve6 dugo budio zahtijeva» (Catholic Encyclopedia, xiv, 32, 33). All njegovu tugu ublaZavala je palnja njegovih ljubavnica, posebno privlaZne Giulie Farnese, petnaestogodignje sestre «kardinala u podsulcnji» Alessandra Farnesea, Zija slika kao Djevice Marije ukraIava jednu od velilcih vatikanskih fresaka. Njen brat kasnije je postao papa Pavao III, i ne treba nas iznenaditi Ito u Burchardovom Diariumu moZtemo proZitati da je otac Giulijine kceri Laure bio papa Aleksandar VI. To je isti papa koji je asketskog talijanskog vjerskog reformatora Girolama Savonarolu (1452.-98.) i njegova dva dominikanska uZenika u svibniu 1498. u Firenci dao objesiti i potom spaliti zbog «vjerske zablude».. Medutim, u svojoj raskalaIenosti, Aleksandar je bio svjestan «tihog Iirenja sumnjilavosti medu intelektualcima, pa Zak i medu samim sveCenstvom» u pogledu valjanosti krkanstva, i, shvativli da si njegova institucija ne mole dopustiti da joj provjeravaju vjerodajnice, Nitro je uveo cenzuru opasnih tiskovina (Burchardov Diarium, op. cit.). Godine 1501. izdao je edikt kojim je naredio da se nijedna knjiga u kojoj se raspravlja o krkanskoj religiji ne smije tiskati bez pismenog odobrenja lokalnog nadbiskupa iii ouz osobno dopuItenje i povlastice pape» (Burchardov Diarium, ibid.). To je bio poletak Indeksa zabranjenih knjiga, a suzbijanje knjiga koje se suprotstavljaju crkvenim dogmama uskoro je postalo sluibena politika Vatikana. Bio je to moZcla najdramatiZniji oblik cenzure poznat svijetu, kojim je Crkva stoljeCima kontrolirala literaturu dostupnu javnosti, i ostao je sluZbeno na snazi sve do duboko u 20. stoljeCe. Aleksandar VI. umro je 1503. kada je njegova zloglasna karijera doI1a krawww.teledlsk.hr

ju na opCe zadovoljstvo. Njegova smrt dolekana je slavljem na ulicama Rima; papinom lijeeniku slali su poklone i Zestitali mu Ito nije uspio odrZati papu na "Zivotu. Ubrzo nakon njegove smrti njegovo je tijelo postalo crno i trulo, Ito je potaknulo glasine da je bio otrovan. (Povijesno, Rimska crkva nosi teak teret ubojstva do 40 papa, od toga mnoge trovanjem.) Grobari i nosad, «zbijajud gale i huled», kaZe Burchard, imali su problema s uguravanjem nadutog tijela u lijes izraden za njega. TraZevi dodaju da je u smrtnom Zasu viden mali vrag koji je Aleksandrovu duIu odnio u pakao. Rimhani su se 'Sahli na njegov raZun, govored da bi ga njegova majka, da je mogla predvidjeti kako 'Zivjeti njen sin, uguIila odmah po porodu.

0 AUTORU: Australac Tony Bushby postao je izrazito uspjeIan poslovni Zovjek i poduzetnik vrlo rano u svom Zivotu. Osnovao je izdavaZku kudi za magazine i proven 20 godina istraZujud, pisuci i izdajud vlastite magazine, prvenstveno za tr2iIta Australije i Novog Zelanda. Zbog svojih snaZnih duhovnih uvjerenja i zanimanja za teme koje se tiZu metafizike, Tony je razvio dugogodiInje odnose s brojnim udruZenjima i druItvima Iirom svijeta. Bio mu je dopuIten pristup rijetldm biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), The Secret in the Bible (2003., izvadak «Drevni gradovi pod pijeskoin Gize» objavljen u 1. broju hrvatskog izdanja Nexusa) i The Crucifixion of Truth (2005.). Njegove knjige dostupne

AleksandarVI, (c...papa Borgia pod kojim je papinstvo renesanse najdublje potonulo u iskvarenosb (The Papacy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd, London, 1964., str. 107). Ovo je detalj s freske talijanskog slikara Bernardina Pinturicchia (umro. 1513.) iz Borginih odaja u Vatikanu. Poput mnogih renesansnih slikara, Pinturicchio je uZivao u ubacivanju prikrivenih informacija u pozadinu svojih kreacija, a u ovom je djelu suptilno prikazao oskudno odjevenu damu u gornjem lijevom uglu, kako preko ramena gleda papu. Mogude je da predstavlja Lucreziju, Aleksandrovu kci. (0

Papinska knjdnica, Venecija)

Isto bi se tnoglo reCi za majku sljedeCeg pape, Jul ija II, zbog Zijeg se iivota i izjava krkanski povjesniCari od muke hvataju za glavu, jer nam opet pruiaju dokaze za jednog papu nevjern ilca. Nastavak u sijede c em broju...

su preko Nexusovih ureda i web-lokacije Joshua Booksa na http://www.joshuabooks.com . BuduCi da Tony Bushby odluZno kit svoju privatnost, sva korespondencija s njim vodi se preko magazina Nexus, na PO Box 30, Mapleton Qld 4560, Australija, faks: +61 (7) 5442 9381.

nexus

61

KRIMINALNA POVIJEST

PAPINSTVA - III DIO

POVIJEST POHLEPE, KRVOLOČNOSTI I IZOPAČENOSTI M N O G I H PAPA I HI-

JERARHIJE RIMSKE CRKVE M O D E R N I SU CRKVENI POVJESNIČARI KRIVOTVORILI KAKO BI IH PRIKAZALI KAO P O B O Ž N E I PONIZNE.

PO

Tony Bushby

© studeni 2 0 0 6 .

kontakt preko:

c/- NEXUS Magazine

Box 30

Mapleton, Qld 4 5 6 0 , Australija Faks: + 6 1 (0)7 5 4 9 3 1 9 0 0

povijest religija P A P A JULIJE II, «RIMSKI RATNIK»

n i k a d a nije b i o b e z r a z l o ž n o n e s k l o n

N a n j i h o v u žalost, n a k o n t o g a j e u Va­

papama, smatrao ga je «jednim od naj-

tikan, zajedno sa svojom svitom voj­

Papinstvo je nastavilo svoj p a d u dege­

profanijih i najnecrkvenijih osoba koje

n i h savjetnika, stigao j e d a n o d najsra­

n e r a c i j u k a k v a nije v i đ e n a u povijesti

su i k a d a sjedile na K a t e d r i Sv. P e t r a » , i

m o t n i j i h p a p a koji s u i k a d a sjedili n a

svjetskih religija, i to nas v o d i do j o š

r e k a o j e d a « u n j e m u nije b i l o n i t r a g a

p a p i n s k o m prijestolju. B i o j e t o d e b e l i

jednog

nevjernika.

katoličke

O n j e b i o G i u l i a n o della R o v e r e ( 1 4 4 3 . -

Stadt Rom

1 5 1 3 . ) , a n a z v a o se Julije I I . ( 1 5 0 3 . - 1 3 . ) .

k o v n a povijest R i m a » ] , 1 8 5 9 . - 7 2 . , prev.

militantnog

pape

pobožnosti» im

(Geschichte

Mittelalter

der

[»Srednjovje­

i p r i j a z n i G i o v a n n i de' M e d i c i ( 1 4 7 5 . 1 5 2 1 . ) , bivši z a p o v j e d n i k p a p i n s k e v o j ­ ske p a p e Julija.

B o r i o se i s p l e t k a r i o p o p u t svjetovnih

1 8 9 5 . - 1 9 0 2 . ; cit. u Crises in the History

p r i n č e v a , b i o j e slavan p o s v o j i m d u g i m

of the Papacy, dr.

i k r v a v i m r a t o v i m a . N e p r e k i d n o je b i o

t n a m , 1 9 1 6 . , p o g . vi, « T h e P a p a c y i n

n a b o j n o m polju p r e d v o d e ć i svoju v o j ­

the Decline»). Kršćanski povjesničari

D a n a 1 1 . o ž u j k a 1 5 1 3 . G i o v a n n i j e iza­

sku, č v r s t o uvjeren u p r a v e d n o s t svojih

č u p a j u s i k o s u k a d a čitaju d e k l a r a c i j u

bran za papu i uzeo je ime Leo X. Tada

s t r a š n i h b i t a k a . V o d i o j e svoju k a t o l i č k u

p a p e Julija u k o j o j izražava p a p i n s k o

j o š nije b i o z a r e đ e n , ali taj j e p r o p u s t

vojsku u b i t k u i u j e d n o m je t r e n u t k u

uvjerenje

z a m a l o završio u zarobljeništvu.

neuke, praznovjerne

Rođeni

rotova

Firentinac

Francesco

Guicci-

da

su

Joseph M c C a b e , Pu­

«kršćani

Encyclopédie,

nestabilne,

gomile»

(Dide-

1759.), i potpuno

PAPA L E O X I N J E G O V A Z L O G L A S N A IZJAVA

ispravljen

15.

ožujka

na

vatikanskoj

proslavi o b l j e t n i c e s m r t i B o ž a n s k o g J u ­ lija

(Julija

(Encyclopaedia

Cezara)

Bri-

ardini ( 1 4 8 3 . - 1 5 4 0 . ) , najvrsniji povje­

n a m j e r a z u m l j i v o zašto g a o d b a c u j u

tannica, 3. izd., E d i n b u r g h , 1 7 8 8 . - 9 7 . ,

s n i č a r svoga v r e m e n a i p a p i n s k i upra­

kao neugodnost.

sv. i x ) .

vitelj M o d e n e i R e g g i a , p r i m i j e t i o je da

Nije g a u z n e m i r i l a d e l e g a c i j a r e d o v n i ­

Bilo bi gotovo dovoljno reći da apo­

Julije I I . nije i m a o n i č e g s v e ć e n i č k o g

ka koji

l o g e t i k o j i se prave da b r a n e A l e k s a n ­

o s i m i m e n a , pišući d a j e b i o : «...vojnik

k r i t i k e p r e m a s v e ć e n s t v u i m o r a l u nje­

dra V I . i Julija I I . p r e p u š t a j u L e a X .

u m a n t i j i ; n e p r e s t a n o je pio i p s o v a o

govih k a r d i n a l a . Takve je stvari č u o i

k r i t i č k i m v u k o v i m a . O n j e zadovolja­

r a n i j e ; ljudi su se s t o l j e ć i m a žalili da

v a o s a m o o n e «koji s u p a p i n s k i dvor

pape, k a r d i n a l i , b i s k u p i i s v e ć e n i c i žive

shvaćali

n e m o r a l n i m ž i v o t o m , i da p a p e više

lic

vole seks, m o ć i b o g a t s t v o n e g o biti

str. 2 2 7 ) . V j e r o v a n j e d a s e L e o p o č e o

K r i s t o v i n a m j e s n i c i . P a p a j e s v o m taj­

prepuštati

n i k u savjetovao d a u z m e tri l j u b a v n i c e

n a k o n što j e p o s t a o p a p a b i l o j e t a k o

Leo je oko sebe okupio odvratno društvo: laskavce, širitelje nepristojnih pisce

šala i priča te opscenih

komedija

koje su se često izvodile u Vatikanu s kardinalima kao

glumcima

v o d e ć i svoje t r u p e ; b i o j e b e z o b z i r a n , sirov, prijeke ć u d i i nepodnošljiv. P o ­ peo bi se po stubama Lateranske palače j a š u ć i n a s v o m k o n j u d o svoje papin­ ske spavaće s o b e i privezao bi ga p r e d vratima« lije«], izd.

(Istoria

Francesco

d'Italia

[«Povijest

Guicciardini,

Ita­

1537.,

1 8 3 2 . ; cit. u A History of the Popes,

dr. J o s e p h M c C a b e , C. A. Watts & C o . , L o n d o n , 1 9 3 9 . , sv. 2, pog. viii, « T h e Inevitable R e f o r m a t i o n ) . Priznaje se d a j e i m a o t r o j e ili p e t e r o djece d o k j e b i o kardinal, a v o d e ć i r i m s k i p l e m i ć i sa s i g u r n o š ć u su ga optuživali za protupri­ r o d n i blud. Z a ovaj pregled nije v a ž n o da li je i m a o t r o j e djece ili petero, k a o što v e ć i n a priznaje, ali druge aspekte njegovog

ponašanja

moramo

spome­

nuti. F e r d i n a n d G r e g o r o v i u s ( 1 8 2 1 . - 9 1 . ) , ve­ liki n j e m a č k i t e o l o š k i p o v j e s n i č a r k o j i

s u m u pristupili

izražavajući

kao

središte

Encyclopedia,

izd.

zabave«

Pecci,

(Catho­

1897,

protuprirodnim

iii,

porocima

o d j e d n o m , « u s j e ć a n j e n a Sveto T r o j ­

o z b i l j n o p r i h v a ć e n o u R i m u da su dva

stvo», i o t v o r e n o j e p r i z n a v a o d a m u

v o d e ć a p o v j e s n i č a r a njegovog v r e m e n a

s e sviđa n a d i m a k « R i m s k i r a t n i k » k a k o

zabilježila t u i n f o r m a c i j u .

g a j e zvao puk. U m o r i o s e o d gledanja

Giucciardini spominje da je novi papa

Giulie Farnese u ulozi Djevice Marije

p r i h v a t i o p o g a n s k o uživanje u životu i

na fresci; n a m j e r a v a o se preseliti u č e ­

bio «pretjerano odan putenim užicima,

tiri o d a j e k o j e j e n e k a d a k o r i s t i o p a p a

p o s e b n o o n i m a koji se, iz r a z l o g a pri­

N i k o l a V. ( 1 4 4 7 . - 5 5 . ) , i želio je da se

s t o j n o s t i , ne m o g u s p o m e n u t i « (Istoria

te s o b e d e k o r i r a j u s l i k a m a u skladu s

d'Italia,

njegovim, kako je smatrao, j u n a č k i m

254).

statusom i ciljevima.

Kardinal Paolo Giovio (Jovius), biograf

U ljeto 1 5 0 8 . Julije je p o z v a o Raffaella

Lea X, govoreći o papinoj «prekomje-

izd.

1832.

sv.

xvi,

pog.

v,

str.

( 1 4 8 3 . - 1 5 2 9 . ) u R i m , i o t p r i l i k e u isto

noj

vrijeme od Michelangela ( 1 4 7 4 . - 1 5 6 4 . )

t v r d i o j e d a j e « p r o d r o u tajne n o ć i « ,

raskoši«

i

«kraljevskoj

slobodi«

naručio niz radova za Vatikan. M i c h e ­

d o d a j u ć i : « T a k o đ e r n i j e b i o lišen repu­

langelo je kasnije izradio njegov m r a ­

t a c i j e da uživa u n e p r i l i č n o j ljubavi n e ­

m o r n i kip, a Julije I I . p r o u č i o g a j e u z

k i h svojih k o m o r n i k a , k o j i su bili pri­

z b u n j e n izraz l i c a , upitavši: «Što m i j e

p a d n i c i n a j p l e m e n i t i j i h obitelji Italije«

t o p o d r u k o m ? « « B i b l i j a , V a š a Sveto­

(De

sti», o d g o v o r i o j e M i c h e l a n g e l o . « Š t o j a

ximus, P a o l o G i o v i o , 1 8 9 7 . eng. izd., sv.

z n a m o B i b l i j a m a ? » , z a g r m i o j e papa,

iv, str. 9 6 - 9 9 ) .

« J a s a m v o j s k o v o đ a ; u m j e s t o t o g a dajte

M e đ u t i m , m o d e r n i p o v j e s n i č a r i hvale

mi m a č «

(Istoria d'Italia, op. cit.; cit. u

Vita

Leonis

Decimi,

Pontificus

Ma-

L e a k a o « o s o b u m o r a l n a života i iskre­

A History of the Popes, i b i d . ) . N j e g o v a

no

veća sklonost prema m a č u nego prema

of the Christian Church, ur. F. L. C r o s s ,

pobožnu«

(

The

Oxford Dictionary

Bibliji o s j e ć a l a s e u R i m u , p a j e p o s t a o

1 9 6 3 . , 2. izd., str.

poznat kao «Papa Grozni« i «Papa Te­

national

ror« (ibid.).

Church, ur. J. D. D o u g l a s , Z o n d e r v a n ,

Dictionary

799; of

The New Inter­ the

Christian

N a k o n njegove s m r t i 2 1 . veljače 1 5 1 3 .

1 9 7 4 . , str. 5 9 1 ) , d o d a j u ć i da su njegove

stanovništvo je o d a h n u l o s olakšanjem.

p o b o ž n e kvalitete b i l e razlog zašto s u

povijest religija g a k a r d i n a l i j e d n o g l a s n o izabrali. M e ­

L e o j e o k o s e b e o k u p i o o d v r a t n o druš­

M a i n z i dvije biskupije b o g a t o m , raska­

đ u t i m , p o v i j e s n i zapisi o t k r i v a j u dru­

tvo: laskavce, širitelje n e p r i s t o j n i h šala

lašenom mladom plemiću Albertu od

gačiju p r i č u :

i p r i č a te p i s c e o p s c e n i h k o m e d i j a k o j e

B r a n d e n b u r g a za o g r o m n u svotu i d o ­

su se č e s t o izvodile u V a t i k a n u s kardi­

p u s t i o m u d a vrati u l o ž e n n o v a c k r o z

« K a d j e p a p a Julije u m r o , G i o v a n n i de'

n a l i m a k a o g l u m c i m a . N j e g o v najveći

prljavu t r g o v i n u i n d u l g e n c i j a m a k o j a j e

Medici (koji će postati Leo X) bio je u

prijatelj b i o j e k a r d i n a l B i m m i e n a , čije

par godina kasnije razgnjevila M a r t i n a

Firenci, teško bolestan od spolnih bo­

s u k o m e d i j e bile o p s c e n i j e o d b i l o k o j e

L u t h e r a . B o g a t i n i s u bili j e d i n a s k u p i n a

lesti, i d o n i j e l i su ga u R i m u n o s i l j c i .

i z stare A t e n e ili R i m a i k o j i j e b i o j e ­

na koju je ciljao:

K a s n i j e m u j e p u k a o čir, a g n o j k o j i

dan

j e c u r i o i z n j e g a širio j e t a k a v s m r a d

vremena. Leo je morao umjereno je­

« O v d j e j e . . . ljubav p r e m a n o v c u b i l a

da su sve ćelije u enklavi, k o j e su b i l e

sti j e r j e b i o b o l e s n o d e b e o , ali njego­

glavni u z r o k zla; k o r i s t o l j u b i v i s v e ć e n i ­

razdvojene samo t a n k o m pregradom,

v i b a n k e t i bili s u j e d n a k o skupi k o l i k o

ci k o r i s t i l i su i n d u l g e n c i j e za zgrtanje

postale njime zatrovane. Kardinali su

su bili vulgarni, i najprostiji lakrdijaši

n o v c a ... n o v a c su izvlačili od p r o s t o dušnih

od

najnemoralnijih

ljudi

svoga

se p o s a v j e t o v a l i s l i j e č n i c i m a u e n k l a ­

i najnemoralnije kurtizane

vi, k a k o bi u t v r d i l i o č e m u se radi. O n i

s n j i m i k a r d i n a l i m a . B u d u ć i da se te

im s t a l n u s r e ć u na o v o m svijetu i vje­

sjedili su

među vjernicima

su, b u d u ć i d a s u bili p o d m i ć e n i [to j e

stvari n e osporavaju, C r k v a n e p o r i č e

č n u slavu na d r u g o m . «

p r e t h o d n o u č i n i o s a m G i o v a n n i de'

dokaze o njegovim p o r o c i m a . U j a ­

clopedia,

M e d i c i ] , r e k l i d a de' M e d i c i n e ć e pre­

v n i m poslovima bio je najzloglasniji i

vii,

str.

obećavajući

(Catholic Ency­

787)

živjeti n i m j e s e c d a n a . Z a h v a l j u j u ć i toj

najnečasniji Kristov namjesnik razdo­

p r e s u d i i z a b r a n j e z a papu. T a k o j e G i ­

blja r e n e s a n s e , ali ovdje nije m o g u ć e

n e g o što j e V a t i k a n d o b i o svoju p r v u

o v a n n i de' M e d i c i , k o j e m j e u t o vrije­

iznijeti i z v a n r e d n u p r i č u o n j e g o v i m

b a n k a r s k u dozvolu. L o r d B r y c e ( 1 8 3 8 . -

me bilo 38 godina, izabran za papu na

savezima, r a t o v i m a i c i n i č n i m prijeva­

1 9 2 2 . ) , b r i t a n s k i p r a v n i k , p i s a c i dr­

t e m e l j u l a ž n i h i n f o r m a c i j a i, b u d u ć i da

rama. Njegov nepotizam bio je jednako

žavnik, s a ž e o j e m e n t a l n e i m o r a l n e

j e r a d o s t n a j j a č i o d svih lijekova, u b r z o

t e ž a k k a o i k o d svih d r u g i h papa, i k a d

kvalitete s v e ć e n s t v a k o j e su o d r a ž a v a l e

j e p o v r a t i o svoje zdravlje, p a s u s e stari

su se n e k i k a r d i n a l i u r o t i l i da ga ubiju,

indulgencije. On je rekao da je njihova

k a r d i n a l i i m a l i r a z l o g a p o k a j a t i . » (En­

n a r e d i o j e d a n j i h o v i m s l u g a m a kidaju

koncepcija «bezočna prijevara usmje­

cyclopaedia

Britannica,

3.

izd.,

op.

cit.,

A t o j e b i l o o t p r i l i k e 5 0 0 g o d i n a prije

m e s o s tijela u ž a r e n i m k l i j e š t i m a k a k o

rena protiv naivnih

sv. ix, str. 7 8 8 )

bi iz n j i h i z v u k a o i n f o r m a c i j e (Crises in

n a j n e p o b i t n i j i d o k a z pravih m i s l i i vje­

the History of the Papacy,

rovanja svećenstva koje ih je smislilo«

Z d r a v i k r e p a k , p a p a L e o X . sada j e

v, «The Popes R e a c t with Massacre and

(The

sjedio na p a p i n s k o m prijestolju i nje­

Inquisition«).

1 8 6 4 . , pog. vi, str. 1 0 7 ; l a t i n s k i tekstovi,

gova prva objava bila j e : «Bog mi je

Teško da je Crkva imala papu koji je

izvaci, str. 7 6 )

d a o p a p i n s t v o , s a d me p u s t i t e da u

b i o p r e d a n i j i s k u p i m u ž i c i m a ili j e stra­

Kako bi p o n o v n o napunio riznicu i

cit.,

pog.

Holy

Roman

g o l e m a laž i

Empire,

Lord

Bryce,

Bri­

snije ž u d i o z a n o v c e m o d L e a X . P a p a

o d r ž a o svoje « r a s k o š n o o b i l j e « , L e o j e

To

Julije I I . r a n i j e j e p o d i j e l i o i n d u l g e n c i j e

proširio prodaju indulgencija u važan

j e b i l a najava o n o g a što ć e uslijediti

s v i m a k o j i s u dali d o p r i n o s g r a d n j i B a ­

izvor c r k v e n i h p r i h o d a i o r g a n i z i r a o

o d č o v j e k a k o j i j e d o k r a j a usavršio

zilike sv. P e t r a u V a t i k a n u , i L e o X. b r z o

velike s k u p i n e s v e ć e n i k a za prikupljanje

prodaju «indulgencija» u kršćanstvu i

je proširio tu doktrinu. Indulgencija je

n o v c a . U o b l i k o v a n j u p l a n o v a najviše

stvorio okvir za j o š j e d a n vojni napad

bila korištena uglavnom kako bi se bo­

su mu pomagali njegov r o đ a k Lauren-

(18. križarski p o h o d od 1 0 9 6 . ) . Crkva

gati spasili o d l o m a č e ili k a o l a ž n o o s l o ­

tius P u c c i , k o j e g j e i m e n o v a o k a r d i n a ­

je o n j e m u objavila sljedeći apologetski

b o đ e n j e o d g r i j e h a k a o što s u ubojstva,

l o m S a n t i - q u a t t r o , i J o h a n n Tetzel, bivši

njemu

uživam»

tannica,

13.

izd.,

(Encyclopaedia

op.

...

xix,

str.

926-7).

sažetak: «Kao

svećenika,

njegov

nedostatak

stručnog znanja, njegova potpuna ne­ z a i n t e r e s i r a n o s t za o b u z d a v a n j e

Podigavši kalež s vinom u zrak, papa Leo nazdravio je: «Kako dobro znamo koliko je ta bajka o Isusu bila uno­

svog

sna predrasuda za nas i naše prethodnike.»

karaktera, navodno nepoštivanje prin­ cipa, n j e g o v a s k l o n o s t p r i j e t v o r n o s t i , d u b o k o u k o r i j e n j e n a p o h o t n o s t i sklo­ nost

prema

društvu

glazbenika,

za­

poligamija,

svetogrđe,

krivokletstvo

vojni zapovjednik Teutonskih vitezova

Their

Origin,

u P r u s k o j . O n i su i m e n o v a l i n i z trgova­

Quaracchi,

c a n a m a l o k a k o b i m o g l i p r a t i t i priljev

b a v l j a č a i l a k r d i j a š a č i n i l i su ga vrije­

i

d n i m p r e z i r a , ili g o r e . R a s i p n o t r o š e ć i

Nature

k a k o bi u d o v o l j i o svojoj želji za r a s k o š i

1 8 9 7 . ) . Z a o d r e đ e n u svotu n o v c a , n e ­

dobara kojima su plaćane indulgencije,

i s j a j e m , z b o g svog s u d j e l o v a n j a u pre­

k r e t n i n e ili n e k i č i n p o k a j a n j a udijelio

te su on i n j e g o v t i m z a t i m k r e n u l i na

vrtljivoj s v a k o d n e v n o j p o l i t i c i ... L e o

bi se o p r o s t ili o s l o b a đ a n j e od p a t n j i či-

m i s i j u k r o z Italiju k a k o b i p o b o l j š a l i

je potpuno ispraznio papinsku rizni­

stilišta ili krivnje. O p r o s t o d g r i j e h a b i o

prodaju. Taj živopisan p r e g l e d u z e t j e

j e d o s t u p a n svakoj o s o b i k o j a b i b o g a t o

iz D i d e r o t o v e

n a g r a d i l a C r k v u . U g o d i n i n a k o n što j e

dan o d r a z l o g a zašto j e p a p a K l e m e n t

izabran za papu prodao je nadbiskupiju

XIII.

cu.«

(Annales

Ecclesiastici,

Caesar

Ba-

r o n i u s , A n t w e r p , 1 5 9 2 . - 9 7 . , folio iii)

čaranje and

(Indulgences: Development.,

Encyclopédie,

(1758.-69.)

naredio

i pruža j e ­ uništenje

svih p r i m j e r a k a o d m a h n a k o n n j e n o g p r v o g objavljivanja ring of Diderot's Re-established

1759.

(The

'Encyclopédie'

Text,

D.

Jednostavno

H.

Censo­

L o n d o n , prev. prof. S. L. M a c G u i r e ,

and the

G o r d o n i N.

rečeno,

sto­

ljećima nije bilo kršćan­ skih papa; oni su bili mitraistički rimski oci...

kođer, J a m e s M o o r e ' s D u b l i n E d i t i o n , 1790.-97., natuknica «Medici»). Oko

1 9 4 2 . , sv. 2, str. 1 6 8 )

45 godina kasnije, na K o n c i l u u Trentu Tetzel i svećenici u njegovom društvu

n a k o n 18 godina vijećanja objavljena je

lažno

« a n a t e m a p r o t i v o n i h k o j i proglašavaju

su

objašnjavali

svoj

zadatak i

su vrijednost indulgencija

i n d u l g e n c i j e b e z v r i j e d n i m a ili tvrde da

k a k o b i naveli n a r o d d a povjeruje d a

ih C r k v a n e m a pravo o d o b r a v a t i « (Cat­

će « č i m daju svoj n o v a c b i t i s i g u r n i u

holic

spasenje i izbavljenje duša iz čistilišta»

K a k o b i d o d a t n o f i n a n c i r a o svoj n a ­

uveličavali

vii,

pp.

783-4).

č i n života, L e o j e p o s u đ i v a o o g r o m n e

Encyclopédie).

(Diderotova

Encyclopedia,

Protestantski pokret toliko se snažno

svote n o v c a o d b a n k a r a u z k a m a t e o d

protivio

je

40 posto. Bordeli u procvatu jednosta­

o b j a v i o b u l u zvanu Ex-

vno nisu donosili dovoljno novca od

prodaji

papa Leo X.

indulgencija

da

Columbia

poreza, iako je bilo 6.800 registriranih

U n i v e r s i t y Press, N e w

p r o s t i t u t k i k o j e su opsluživale p e d e s e ­

York, 1 9 4 7 . ) :

tak tisuća muških stanovnika. Njegovi

L.

Torrey,

darovi r o đ a c i m a , prijateljima, u m j e t n i ­ «Tragatelji

za

cima, piscima i glazbenicima, njegovo

indul-

g e n c i j a m a prolazili s u

r a s i p n o održavanje n e v i đ e n e svite, za­

kroz zemlju u šarenim

htjevi n o v e B a z i l i k e sv. P e t r a , t r o š k o ­

kolima s pratnjom od

vi r a t a s U r b i n o m i isplate T e t z e l u za

trideset

konjanika,

izvrsnom

p r i p r e m e z a sljedeći k r i ž a r s k i p o h o d

u

vodili su ga prema bankrotu.

stanju i ra­ Papina

L e o v a v o j s k a p o r a ž e n a j e 1 5 1 5 . prili­

Bula Božje milosti no­

k o m u s p j e š n e invazije f r a n c u s k o g k r a ­

šena je pred njima na

lja F r a n c o i s a I . ( 1 4 9 4 . - 1 5 4 7 . ) n a Italiju,

grimiznom jastuku od

pa je Vatikan bio primoran priznati

sipno

trošeći.

baršuna, a ponekad i

g u b i t a k k o n t r o l e - i p r i h o d a - od č i t a ­

na

ve f r a n c u s k e Crkve. M e đ u t i m , u R i m u

tkanini

od

zlata.

Z a n j o m j e i š a o glavni

su b a n k a r i izvršili ovrhu. T v r t k a Bini

prodavač

p o z a j m i l a j e L e u 2 0 0 . 0 0 0 dukata, G a d -

ja

sa

indulgenci­

svojim

noseći

velik

timom,

di 3 2 . 0 0 0 , Ricasoli 10.000; osim toga,

drveni

kako mu je kardinal Pucci pozajmio

križ obojen u crveno;

1 5 0 . 0 0 0 , a k a r d i n a l Salviati 8 0 . 0 0 0 , kar­

i cijela p r o c e s i j a k r e ­

dinali su i m a l i p r e d n o s t u zapljeni sve­

t a l a se

ga. L e o j e u m r o i više n e g o b a n k r o t i r a n

na

okružena

taj

način,

pojanjem

(Crises

i

in

the

History

of

the

Papacy,

d i m o m tamjana. Č i m

op. cit., pog. v i ) . K a o p o k r i ć e z a svoje

bi k r i ž b i o p o d i g n u t i

p o z a j m i c e o n j e z a l o ž i o vlasništvo n a d

n a njega o b j e š e n p a p i n

crkvama, samostanima, vilom Medici,

grb, T e t z e l b i s e p o p e o

vatikanskom srebrninom, tapiserijama,

na

propovjedaoni­

cu i o d l u č n i m t o n o m počeo,

u

gomile,

hvaliti

tvornost

prisutnosti djelo­

indulgencija.

P a p a j e b i o zadnji go­ vornik i vikao je: ' D o ­ nesite novac, donesite novac, donesite n o v a c I s p u š t a o j e taj uz

takvu

poklik

zastrašujuću

riku da je n e t k o m o g a o

Ova skica pape Lea X pripisuje se Sebastianu del Piombu (1485.-1547.)/ uglednom ilustratoru i por­ tretistu toga vremena. Leo je bio sin Lorenza de' Medicija Veličanstvenog, istaknutog pokrovitelja umjetnosti i velikog kolekcionara etruščanskih sta­ rina. Leovo širenje doktrine indulgencija bilo je ne­ posredan povod ustanka Martina Luthera. Moderna Crkva o Leu X rekla je sljedeće: «Bio je slab i ekstra­ vagantan čovjek koji je protratio bogatstvo Crkve« (The Papacy, George Weidenfeld and Nicolson Ltd, London, 1964., str. 119). (© The Collection of the Ma­ sters, filmska knjižnica, Milano, Italija)

ry

( D i d e r o t o v a Encyclo­

1 7 5 9 . ; o p š i r n i j e o p i s a n o u Histo­

of theGreat

Reformation

8 7 5 . i k o j a je u v a t i k a n s k o m p r e d v o r j u d o 1 6 5 6 . b i l a l a ž n o i z l o ž e n a k a o prava relikvija na k o j o j je n e k a d a sjedio sv. Petar. K a k o b i p o p u n i o svoju r i z n i c u , L e o j e stvorio 1 3 5 3 n o v a p o l o ž a j a n a p r o d a j u , z a k o j e s u i m e n o v a n e o s o b e platile uku­ pno 8 8 9 . 0 0 0 dukata ( 1 1 . 1 1 2 . 5 0 0 dolara je dodatnih 60 k o m o r n i k a i 141 paža

bješnjeli b i k juri kroz gomilu i probada pédie,

ma i zloglasnom Petrovom stolicom, k o j u j e d a o izraditi kralj K a r l o Ć e l a v i

prema vrijednosti iz 1955.). I m e n o v a o

pomisliti kako neki poljude r o g o v i m a . «

z b i r k a m a v r i j e d n i h r u k o p i s a , dragulji­

of the

16th

Century, J. H. M e r l e d'Aubigné, 1 8 4 0 . ,

surge Domine u k o j o j je o s u d i o tvrdnje

Martina Luthera

dulgencije

prijevare

štetne

vjernih

i

uz 2 0 0 0 osoba koje su činile njegovo

»in­

k u ć a n s t v o u V a t i k a n u , p r i m i v š i od n j i h

zločin

u k u p n o 2 0 2 . 0 0 0 dukata. U s r p n j u 1 5 1 7 .

da su

Britanni-

i m e n o v a o j e 3 1 n o v o g k a r d i n a l a , iza­

ca, 3. izd., op. cit., sv. ix, str. 7 8 8 ; ta-

b r a n a « n e p r e m a z a s l u g a m a , n e g o pre-

protiv

Boga«

(Encyclopaedia

m a t o m e t k o j e p o n u d i o najviše n o v c a

12 svezaka, p o z n a t u k a o Annates Eccle­

govih z l o č i n a bile su p o t r e s n e . « (Letters

za čast i m o ć » . K a r d i n a l P o r i z z e t t i , na

siastici. B i o j e n a j v e ć i p o v j e s n i č a r C r ­

and Comments on Pope Leo X, ibid.)

primjer, platio je 4 0 . 0 0 0 dukata, a o s t a l i

kve

i m e n o v a n i k a r d i n a l i t o m su p r i l i k o m u

nje, 1 9 7 6 . , ii, str. 1 0 5 ) pa njegovi zapisi

U i m e C r k v e k a r d i n a l B a r o n i u s službe­

L e o v u r i z n i c u donijeli u k u p n o j o š p o l a

pružaju v i t a l n e i n s a j d e r s k e i n f o r m a c i j e

n o j e b r a n i o izjavu p a p e L e a g o v o r e ć i

(Catholic

Encyclopedia,

novo

izda­

m i l i j u n a dukata. Č a k j e i o t u p j e l a Itali­

svakome tko proučava bogate dubine

d a j e t o b i l a « i z m i š l j o t i n a njegovog n a ­

ja bila š o k i r a n a , a z b o g p r i č a o p a p i n i m

krivotvorenja

grizenog

financijskim transakcijama u listopadu

B a r o n i u s , k o j i j e o d b i o dvije p o n u d e

op. cit., sv. iv), ali h v a l e ć i p a p i n o t i r a n -

1 5 1 7 . N i j e m c i s u prihvatili L u t h e r o v bi­

1 6 0 5 . d a p o s t a n e papa, d o d a o j e sljede­

sko p o n a š a n j e p o d r ž a o j e bit n j e g o v o g

j e s n i revolt. N e k i k a r d i n a l i o d C r k v e s u

će k o m e n t a r e o izjavi p a p e L e a :

svjedočenja na temelju nepogrešivosti

u

kršćanstvu.

Kardinal

p r i m a l i d o h o d a k o d 4 0 . 0 0 0 d u k a t a go­ dišnje i živjeli su u o t m j e n i m p a l a č a m a

(Annales

uma«

Ecclesiastici,

R i m s k e crkve: «Sveti O t a c b i o j e o p t u ž i v a n z a atei­

s p o s l u g o m k o j a j e b r o j a l a d o 3 0 0 ljudi,

zam, j e r je poricao B o g a i nazvao Kri­

« 0 njegovim bezbožnim nepromišlje-

u k r a š e n i m s v i m u m j e t n o s t i m a i luksu­

sta, p r e d k a r d i n a l i m a P i e t r o m B e m -

n o s t i m a , m i , n a k o n pažljive rasprave

z i m a p o z n a t i m u to v r i j e m e . Sve u sve­

bom, Joviusom, Iacopom Sadoletom i

s našom braćom i Svetim vijećem, i

m u , L e o j e z a svog p o n t i f i k a t a p o t r o š i o

drugim bliskim

m n o g i m d r u g i m a ... i p r e m d a j e b i o

4 . 5 0 0 . 0 0 0 dukata ( 5 6 . 2 5 0 . 0 0 0 dolara

...

prema vrijednosti iz 1 9 5 5 . ) , a u m r o je

Ecclesiastici, op. cit., sv. viii i x i )

na Zemlji, papa L e o Veliki [ 4 4 0 - 4 6 1 ]

U j e d n o m r a n o m izdanju Katoličke en­

janstvo ne postaje u m a n j e n o čak ni u

n j e m u zvala s e « E v a n đ e l j e p o m a r k a m a

ciklopedije (izd.

nedostojnom

i s r e b r n j a c i m a « i išla je o v a k o :

p a s s i m ) , C r k v a je p o s v e t i l a dvije i p o l

Catholic

s t r a n i c e p o k u š a j u d a p o n i š t i najštetniju

passim].

dugujući j o š 4 0 0 . 0 0 0

prijateljima,

'bajkom' (Annates

to m o r a biti i s p r a v l j e n o « .

n e d o s t o j a n biti na p o l o ž a j u sv. P e t r a

(A History of the

Popes, op. c i t , sv. 2 ) . O m i l j e n a satira o

i z v o r n o j e utvrdio d a P e t r o v o d o s t o ­ P e c c i , iii, str.

312-314,

nasljedniku

Encyclopedia,

i,

[pogledati

str.

289,

294,

«U to vrijeme papa Leo reče svećenici­

izjavu k o j u j e p o g l a v a r k r š ć a n s t v a ika­

U vezi s k l j u č e v i m a , k a o K r i s t o v n a m j e ­

m a : ' K a d a Isus, S i n Č o v j e č j i , d o đ e d o

d a izrekao. B i t svog a r g u m e n t a t e m e ­

snik bio je predan ispravnom iznošenju

prijestolja n a š e g V e l i č a n s t v a , prvo r e c i ­

ljila j e n a p r e t p o s t a v c i d a j e p a p a p o d

ovog znanja; i svi n e k a ga prihvate, t a k o

te, 'Prijatelju, zašto si o v a m o d o š a o ? A

« u n o s n i m » želio reći « k o r i s n o » , a »baj­

d a g a n i t k o n e p o r i č e t k o nije o t p a d n i k

a k o v a m n e d a d n e n i š t a s r e b r a ili zlata,

ka« je trebala značiti «tradicija». Tako

od Crkve; njegova s r a m n a svjedočenja

i z b a c i t e ga v a n u tamu.'« (A History of

su z b u n j e n i k a t o l i č k i t e o l o z i tvrdili da

i p o n a š a n j a o d m a h se o p r a š t a j u i z a b o ­

the Popes, Dr J o s e p h M c C a b e , ibid., sv.

je p a p a zapravo želio r e ć i - « K o l i k u su

ravljaju.«

2 , poglavlje « T h e Age o f P o w e r » )

k o r i s t k r š ć a n i i m a l i o d ove divne tradi­ cije o K r i s t u « . Ali, to n i s u bile njegove

Kasnije

P a p a L e o X . d a o j e najzloglasniju i n a j -

riječi.

iskoristio očitovanje pape Lea i prizna­

štetniju izjavu o k r š ć a n s t v u u povijesti

Izjava p a p e L e a svijetu j e p o s t a l a p o ­

nje V a t i k a n a d a j e p a p a g o v o r i o i s t i n u

C r k v e . N j e g o v a izjava o t k r i l a je svije­

z n a t a zahvaljujući z a p i s i m a s a m e C r ­

o «bajci o K r i s t u « i « i s p r a v n o i z n i o to

tu

kve.

znanje«

papinu

lažnim

upoznatost

prikazivanjem

s

vatikanskim

Isusa

Krista

i

b e s t i d n o r a z o t k r i l a djetinjastu p r i r o d u

U

svojim

dnevnicima

kardinal

(Annales je

John

(Annales

Ecclesiastici, ibid.) Bale

(1495.-1563.)

Ecclesiastici,

ibid.).

B e m b o , koji je sedam godina bio papin

Bale je bio Englez koji se bio pridru­

tajnik, d o d a o j e d a j e z a L e a :

žio k a r m e l i ć a n i m a , ali j e n a p u s t i o R e d

k r š ć a n s k e religije. N a r a s k o š n o m b a n ­

n a k o n što j e I n k v i z i c i j a p o b i l a njegovu

k e t u za Veliki p e t a k u V a t i k a n u 1 5 1 4 . u pratnji « s e d a m b l i s k i h prijatelja« ( A n ­ nates Ecclesiastici, C a e s a r B a r o n i u s , F o ­ lio A n t w e r p , 1 5 9 7 . , sv. 1 4 ) , L e o je izre­ k a o z a p a n j u j u ć u objavu k o j u j e C r k v a otada svim silama pokušavala osporiti.

Ono što

bismo

danas

mogli

k o m « papinstva

tijekom

donijelo je Italiji

i Europi

nazvati

našeg

«vanjskom politi­

631-godišnjeg pregleda

neizmjernu količinu ratovanja

Podigavši k a l e ž s v i n o m u zrak, p a p a

i

divljeg

krvoprolića

Leo nazdravio je: «Kako dobro znamo k o l i k o je ta b a j k a o Isusu bila u n o s n a p r e d r a s u d a za n a s i n a š e p r e t h o d n i k e . «

«... b i l o p o z n a t o da ne vjeruje u s a m o

obitelj

P a p i n e r i j e č i z a b i l j e ž e n e su u d n e v n i c i ­

k r š ć a n s t v o . G o v o r i o je p r o t i v n o vjeri i

[izvoran n a s l o v The Five

(Of the Five Plagues of the

Church

Wounds of the

ma i zapisima kardinala Pietra B e m b a

o s u đ i v a o Evanđelje, m o r a o j e biti h e r e ­

Church], g r o f A n t o n i o R o s m i n i

(Letters

X

tik; b i o j e k r i v z a p e d e r a s t i j u s a s v o j i m

lički svećenik i papin savjetnik], 1848.,

, 1842. pretisak) i kardinala Paola Gi-

k o m o r n i c i m a ; bio je ovisnik o užicima,

eng. prij. prof. D a v i d L. W i l h e l m , R u s ­

ovia (De

cit.),

raskoši, l i j e n o s t i , a m b i c i j i , p o r o č n o s t i i

sell S q u a r e P u b l i s h i n g , L o n d o n , 1 8 8 9 . ) .

dvojice s u r a d n i k a k o j i su bili s v j e d o c i

p u t e n o s t i ; i p r o v o d i o je čitave d a n e u

Počeo

t o g događaja.

d r u š t v u g l a z b e n i k a i lakrdijaša. Opija­

1 5 3 8 . razvio j e s a t i r i č n e p a n t o m i m e u

and

Comments

on

Pope

Vita Leonis Decimi...,

Leo

op.

je

pisati

kazališne

[kato­

komade

i

(1538.-

nje N j e g o v e N e p o g r e š i v o s t i b i l o j e p o ­

k o j i m a j e i s m i j a v a o l a ž n u svetost K a t o ­

1607.) sedam je godina bio vatikanski

s l o v i č n o , b i o je s k l o n i n k o n t i n e n c i j i i

l i č k e crkve i « p a r o d i r a o n j e n e o b r e d e

k n j i ž n i č a r i n a p i s a o je povijest C r k v e u

gubljenju r a z b o r i t o s t i , a p o s l j e d i c e n j e ­

i o b i č a j e na p o z o r n i c i «

Kardinal

Caesar

Baronius

(The

Comple-

Happé,

Budući da je za Rimljane bila uobiča­

puta, m o ž d a n a j g o r e p u s t o š e n j e n e k o g

B o y d e l l & Brewer, C a m b r i d g e , 1 9 8 5 . ) .

j e n a procedura da nakon papine smrti

v e l i k o g g r a d a u povijesti. R i m j e b i o ra­

te Plays

of John Bale,

ur.

Peter

isprazne

n j i h o v e k i p o v e v u k u k r o z blato, n o v i

z o r e n , njegove crkve o s k v r n u t e , b l a g a

p r i r o d e k r š ć a n s t v a , «ljudi su se radovali

j e p a p a o b j a v i o b u l u k o j o m j e taj o b i ­

o p l j a č k a n a , k n j i ž n i c e p o k r a d e n e , ljudi

što je d o š a o kraj p a p i n s t v u i Crkvi« (Of

čaj p r o g l a š e n n e z a k o n i t i m . N a k o n što

p o b i j e n i , a r e d o v n i c e silovane i m u č e ­

the Five Plagues of the Church , op.

cit.),

s u n a t o o d g o v o r i l i opljačkavši n j e g o v

ne do smrti od strane onih koje je Cr­

ali kasniji k r š ć a n s k i p o v j e s n i č a r i p o p u ­

vinski p o d r u m , stanovnici R i m a na­

kva zvala

l a r n u k a z a l i š n u p r o d u k c i j u b i j e s n o su

s m r t s u g a ismijali. U m r o j e 14. r u j n a

Encyclopedia, iud. P e c c i , ii. str.

K a t o l i č k i pisci to su doveli u v e z u sa

Nakon

javnog

razotkrivanja

Catholic

« n e v j e r n i č k a rulja«

166).

zvali «ta o d v r a t n a satira«, n e p o š t e n o

1 5 2 3 . , a R i m l j a n i su dali o d u š k a svojoj

t v r d e ć i d a j e o n a bila u z r o k o t v o r e n o g

mržnji prema strancu kroz

p r i z n a n j a p a p e L e a (De Antiqua Ecclesi-

p l a k a t e « n a j e z i k u k a k a v s e nije č u o

nih

ae Disciplina, B i s h o p L o u i s D u p i n [ka­

o d d a n a B e r n a r d a o d C l a i r v a u x a » (u.

i K l e m e n t o v i m o d b i j a n j e m da kralju

t o l i č k i p o v j e s n i č a r ] , Paris folio, 1 6 8 6 . ) .

satirične

s u v r e m e n o m a k t i v n o š ć u r a z n i h crkve­ reformatora

u

dijelovima

Italije

1 1 5 3 . ) (The Papacy, G e o r g e W e i d e n f e l d

Henriku V I I I odobri razvod od Kata­

& N i c o l s o n Ltd, L o n d o n , 1 9 5 4 , op. cit.,

r i n e A r a g o n s k e . Ali, r e k a o j e k a r d i n a l

N A S L J E D N I C I PAPE LEA I PUSTOŠENJE RIMA

str. 1 3 7 - 1 3 9 ) . K a s n i j e j e C r k v a i s k r e n o

C a j e t a n , «bio j e t o p r a v e d a n sud n a r o ­

priznala da su papu Adriana VI «mrzili

d a ... p a p i n s t v o j e n a k o n t o g a težilo p o ­

Katolički apologeti kažu da je Lea X.

svi, a v o l i o ga nije n i t k o « , d o d a j u ć i da

stati ' i d e a l n o m v l a d o m ' p o d d u h o v n i m

n a s l i j e d i o «zaista p o b o ž a n p a p a « , ali

je «u svakom pogledu, pontifikat po­

i o b r a ć e n i m s v e ć e n s t v o m « Catholic En­

ne govore o t v o r e n o zašto ili k a k o . Iz

sljednjeg n e t a l i j a n s k o g p a p e b i o s a m o

cyclopedia, xii, str. 7 6 7 - 7 6 9 ) . To je bilo

informacija

epizoda« (ibid).

desetljećima nakon razvikane crkvene

o

njemu

kojima

raspo­

lažemo, čini se da ga je narod R i m a

S l j e d e ć a k o n k l a v a trajala j e 2 0 d a n a i

« r e f o r m a c i j e u glavi i u d o v i m a « k o j u

i s m i j a o i da se na prijestolju z a d r ž a o

kardinalima se toliko žurilo da prime

j e j a m č i o papa A l e k s a n d a r V I (Catho­

n e š t o duže o d j e d n e g o d i n e . K o n k l a v a

još j e d n u rundu mita da su otparadi-

lic Encyclopedia,

k o j a ga je izabrala, o d r ž a n a u v r i j e m e

rali do

Sikstinske kapele odjeveni u

s u Augijeve staje n a k o n d u g o v r e m e n a

kad je pola Njemačke bilo zahvaćeno

p o m o d n u k o n j a n i č k u o d j e ć u , s a šeširi­

bile p o č i š ć e n e ; po s e d m i put u izdanji­

protestantskom pobunom, opisana je

ma o k i ć e n i m perjem, prslucima žarkih

ma

ka­

boja, ogrtačima, srebrnim ostrugama

j e d a j e p a p i n s t v o « p o t o n u l o d o svog

t o l i č k o g p r o f e s o r a F. H. K r a u s a k a o

i l e p r š a v i m h a l j a m a . G i u l i o de M e d i ­

n a j n i ž e g d n a « , ali je sada o b e ć a l o da

«spektakl

fra­

ci ( 1 4 7 8 . - 1 5 3 4 . ) , nezakoniti potomak

će p o s t a t i « i d e a l n a v l a d a « , a V a t i k a n

kcija i k a d a v i đ e n e u p a p i n s t v u « (izd.

velike f i r e n t i n s k e obitelji, d a o j e najvi­

je p r i z n a o da «zahtjevi za r e f o r m o m u

1902., natuknica «Konklave»). Sukobi

šu ponudu i postao papa K l e m e n t V I I

Crkvi, u stvari, n i s u bili n e o p r a v d a n i «

izazvani p o h l e p o m došli s u d o zasto-

( 1 5 2 3 . - 3 4 . ) . P o d n j e g o v i m pontifika-

Catholic

t o m 1 5 2 7 . R i m j e pao.

265).

u

The

Cambridge

Modern

najsramotnije

Moramo

History borbe

razumjeti da

xiv,

Katoličke

str.

32-33).

enciklopedije

Encyclopedia,

Tako

zabilježeno

xiv,

str.

264-

To je izvanredna priča, koju zbog ne­ dostatka prostora

nećemo

iznijeti

u

L A Ž N A KNJIGA PAPA

mnogi drevni pape, koje

s v i m p o j e d i n o s t i m a , a i p a k predstavlja

Ono

su nam u novije vrijeme

j o š j e d n u m a l o p o z n a t u e p i z o d u u bi­

«vanjskom

z a r n o j povijesti K r š ć a n s k e crkve. P a p a

predstavljali kao do­

jekom

Klement bio je j e d n a k o prijetvoran i

d o n i j e l o je Italiji i E u r o p i n e i z m j e r n u

stojanstvenu

nečastan

količinu

potpuno

gospodu

neukaljanu

u

svom j a v n o m

ponašanju

k a o i n j e g o v r o đ a k p a p a L e o X , privu-

lića.

što b i s m o

danas

politikom«

našeg

mogli nazvati papinstva

631-godišnjeg

ti­

pregleda

divljeg r a t o v a n j a i k r v o p r o ­

Papinstvo je m o g u ć e osloboditi

kavši na s e b e prijezir i m r ž n j u svih k o j i

o p t u ž b e z a divljaštvo s a m o n a t e m e l j u

su s n j i m i m a l i p o s l a . N j e g o v i e k s c e s i

t o g a što su p a p e bili o d l u č n i po svaku

š o k i r a l i su E u r o p u , a njegovi p o d m u k l i

c i j e n u stvoriti z e m a l j s k o kraljevstvo s

postupci i kukavičke

dove­

njegovim prihodima. Radeći na t o m

li su do z a u z i m a n j a i p l j a č k a n j a R i m a

cilju, p a p i n s t v o je stvorilo povijest vi­

od strane kršćanskih trupa španjolskog

šestoljetne besprimjerne iskvarenosti i

Boeyens

kralja Karla V ( 1 5 0 0 . - 5 8 . ; kasnije car

z l o č i n a , a k a k o bi s a k r i l a tu č i n j e n i c u

( 1 4 5 9 . - 1 5 2 3 . ) , Nizozemac iz Utrechta

Svetog R i m s k o g C a r s t v a , 1 5 3 0 . - 5 8 . ) .

C r k v a s e o p s k r b i l a k r i v o t v o r e n i m knji­

k o j i nije g o v o r i o talijanski, i z a b r a n j e

Razjaren

g a m a o s v o j i m p a p a m a k o j e su « m u d r e

za p a p u u o d s u t n o s t i . K a s n i j e je u š a o

c a r j e 6 . svibnja 1 5 2 7 . p o k r e n u o svo­

i k o r i s n e fikcije« ( « C o n t r a d i c t i o n s in

u R i m kao papa Adrian V I . ( 1 5 2 2 . - 2 3 . ) ,

ju vojsku predvođenu kardinalima na

the Catholic Encyclopedias: A Record

obećavajući reforme u Crkvi i govoreći:

grad, a n a p a d je b i o t a k o divljački da

of Conflictions in Accredited Church

« M i , prelati i s v e ć e n s t v o , z a s t r a n i l i s m o

je s t a n o v n i š t v o R i m a u o s a m d a n a s

Expositions«, bojnik Joseph Wheless

s pravog p u t a i dugo nije b i l o n i k o g a

9 8 . 0 0 0 svedeno na 3 2 . 0 0 0 . U pokolju

[vojni

k o j i j e p o s t u p a o ispravno, n e , n i k o g a «

je

Association

(Secrets

ske Š v i c a r s k e straže. O p e t s u p a p i n s k i

poznat]).

J. W. Sergerus, 1685, pretisak iz 1897.,

nepotizam

M a l o čitatelja z n a k o l i k o s e o t v o r e ­

str.. 2 2 7 ) .

R i m l j a n i m a donijeli stradanje:

svjetovnim nikada ja,

i

Adriaan

of the

interesima,

nisu postojali Florenszoon

Christian

Fathers,

biskup

prijevare

Klementovom

stradalo

147

perfidnošću,

pripadnika

vatikan­

i p o h l e p a za t e r i t o r i j i m a ovoga

tužitelj, Journal,

SAD], 1930.

American

Bar

[br.

ne­

sv.

no priznaje da su popularne katoličke

verzije

povijesti

papa

sastavljene

od

bili su štovatelji A h u r a M a z d e , p o d r ž a ­

z a m e t n u t i ili m o ž d a n i k a d a n i s u n i p o ­

falsifikata k o j i se i d a n a s uvelike isko­

vajući m i t r a i s t i č k u d o k t r i n u ( i b i d . ) .

stojali. K a s n i j i p a p e iskoristili su prili­

rištavaju

Moramo

razumjeti da m n o g i drevni

ku i o t k r i v a l i l a ž n a p a p i n s k a p i s m a k o ­

V a t i k a n j e svijet preplavio l a ž n i m in­

pape, k o j e su n a m u n o v i j e v r i j e m e

r i s n a z a t r e n u t n u situaciju, p r i p i s u j u ć i

formacijama o svojim papama, m e đ u

predstavljali

i h p a p a m a čije j e i m e b i l o s p o m e n u t o

k o j i m a s u n a j b e z o č n i j i p r i m j e r i slavna,

spodu potpuno neukaljanu svjetovnim

u

Ponti-

interesima, nikada nisu postojali. Cr­

v, str. 7 7 3 - 7 8 0 , i ix, str. 2 2 4 - 2 2 5 , pas­

pozna­

kva j e p r i z n a l a d a n j e n e p a p i n s k e b i o ­

ili

u

kršćanskim

Knjiga

zloglasna,

ficalis)

Liberijev

i

krugovima.

papa

katalog,

(Liber oba

kao

dostojanstvenu

go­

Knjizi

sim;

papa.»

(Catholic

Encyclopedia,

u vezi s k r i v o t v o r e n o m Knjigom

ta po svojim lažnim p r i č a m a o ranim

grafije

i

nisu objektivni zbornici o p o b o ž n i m

op. cit., folio xi, te De Antiqua Ecclesiae Disciplina, op. c i t . )

mitskim

(Catholic

«Petrovim

Encyclopedia

nasljednicima« pp.

papa

i

Liberijev

katalog)

papa,

pogledati

Annales

i

Ecclesiastici,

224-225;

l j u d i m a velike e r u d i c i j e , n e g o n e i s t i n i ­

t a k o đ e r izd. P e c c i , ii, str. 3 7 1 ) . T e n a m

te krivotvorine: «Povijesne kritike dugo

knjige

hvalospjevnih

s u s e bavile o v i m d r e v n i m t e k s t o m n a

T i m e j e d o k a z a n a n e a u t e n t i č n o s t Knjige

tirada o pontifikatima krotkih i p o b o ­

i s c r p a n n a č i n ... p o s e b n o p o s l j e d n j i h

papa i n a m j e r n o predstavljanje n j e n o g

ž n i h papa, o d k o j i h m n o g i n i k a d a n i s u

desetljeća« (tj. potkraj 1800-ih i p o č e ­

i z m i š l j e n o g sadržaja. E n g l e s k i t e o l o g i

p o s t o j a l i , i ostavljaju d o j a m n e i s k r e n e

tkom

pružaju

ix,

(Knjiga

zbirku

1900-ih)

(Catholic

Encyclopedia,

deist A n t h o n y C o l l i n s ( 1 6 7 6 . - 1 7 2 9 . ) , u

p r o s t o d u š n o s t i k o j a t a k o č e s t o zabavlja čitatelja. Knjiga papa s l u ž b e n o je djelo o papa­ ma, napisano i čuvano u Vatikanu. U

Tijekom 16. i 17. stoljeća Vatikan je pojačao svoje za­ taškavanje i

u v o d u knjige se tvrdi da « č u v a za b u ­

na

d u ć e n a r a š t a j e svete živote i č u d e s n a djela

poglavara

(Catholic

Univerzalne

Encyclopedia,

ix,

uposlio

nepoznate manirističke umjetnike

izradi pobožnih portreta papa

iz prošlih stoljeća

crkve«

str.

224).

v, str. 7 7 3 - 7 8 0 ; t a k o đ e r ix, str. 2 2 4 - 2 2 5 ,

svom

M e đ u t i m , a k o pažljiv čitatelj b a c i p o ­

p a s s i m ) i utvrdile da su « p o v i j e s n o n e ­

thinking ( 1 7 1 3 . ) , o p š i r n o j e raspravljao

gled n a s i n o p s i s e svih papa, vidjet ć e

o b r a n j i v e « (ibid., p a s s i m ) .

o k o l i č i n i p o v r š n e l i t e r a t u r e k o j a cir­

da C r k v a ne z n a b a š n i š t a o p a p a m a iz

C r k v a je p r i z n a l a da je Knjiga papa la­

k u l i r a u k r š ć a n s t v u . R e k a o j e (str. 9 6 ) :

prvih šest ili s e d a m stoljeća, n i j e d a n o d

žan zapis, r e t r o s p e k t i v n o sastavljen u

« U k r a t k o , takve su prijevare vrlo č e s t e

n j i h nije j a s n o d e f i n i r a n a p o v i j e s n a li­

o b m a n j u j u ć e m stilu v e ć i n e s v e ć e n i č k i h

u s v i m k n j i g a m a k o j e su objavili sveće­

č n o s t . S a ž e c i o p a p a m a u k r a š e n i su slu­

djela. To p r i z n a n j e n a l a z i m o u Katoli­

n i c i ili s v e ć e n i č k i ljudi. J e r s i g u r n o j e

ž b e n i m o z r a č j e m svetosti, ali s v e ć e n i k

čkoj

da se pozivaju na r a n i j a djela k o j a su i

enciklopediji:

bolandist, otac Delehaye, vodeći kato­

slavnom

djelu

Discourse

of Free-

s a m a b i l a lažna, k r i v o t v o r e n a , o s a k a ć e ­

l i č k i istražitelj ovakve literature, r e k a o

«U većini kopija rukopisa na početku

na i iskrivljena, s g l a v n i m r a z l o g o m da

je kako

dokaza

s e n a l a z i n e i s t i n i t o dopisivanje i z m e đ u

p o d r ž e svoje vjerske stavove p o d l o m

da se papinske genealogije temelje na

p a p e D a m a s u s a I. [ 3 6 6 . - 3 8 3 . ] i sv. J e r o -

domišljatošću.«

(The Legends of the

m a [ o k o 3 4 7 . - 4 2 0 . ] . U s r e d n j e m vijeku

Ž a r k o j i m u d a n a š n j e v r i j e m e suzbi­

Saints, o t a c D e l e h a v e , 1 9 0 7 . engl. izd.,

v j e r o v a l o se da su ta p i s m a a u t e n t i č n a .

jaju, k r i v o i n t e r p r e t i r a j u , falsificiraju i

c i t i r a n o i o b j a š n j e n o u The Popes and

D u c h e s n e [papinski povjesničar, 1584.-

skrivaju pravo p o n a š a n j e papa, čiji lik

Their Church, dr. J o s e p h M c C a b e , C. A.

1 6 4 0 . ] t e m e l j i t o je i uvjerljivo d o k a z a o

nijedan

W a t t s & C o . , L o n d o n , 2. i z m i j e n j e n o

da je prvi n i z biografija, od sv. P e t r a do

poštuje, čini krivnju nasljednika Cr­

F e l i k s a I I I [IV, u . 5 3 0 ] , b i o sastavljen

kve j e d n a k o v e l i k o m k a o i o n i h k o j i su

«nema baš

ranijim izvorima«

nikakvih

izd., 1 9 2 4 . , str. 1 3 ) .

nekršćanski

povjesničar

ne

nije

n a j k a s n i j e u v r i j e m e F e l i k s o v o g naslje­

stvorili taj sustav.

b i l o k r š ć a n s k i h papa; o n i s u bili m i -

dnika Bonifacija II [ 5 3 0 . - 5 3 2 . ] . Sasta­

T i j e k o m 1 6 . i 17. s t o l j e ć a V a t i k a n je

t r a i s t i č k i r i m s k i o c i , i «vođa [ m i t r a -

vljači Knjige papa

pojačao

i s t i č k i h ] o t a c a , n e k a vrsta pape, koji

n e k e p o v i j e s n e zapise, v e ć i b r o j a p o k r i ­

je uvijek živio u R i m u , zvao se P a t e r

fnih u l o m a k a [npr. P s e u d o k l e m e n t i n -

Jednostavno

Patrum«

rečeno,

(Catholic

stoljećima

Encyclopedia,

x,

str.

ska

Constitutum

svoje

zataškavanje

i

uposlio

nepoznate manirističke umjetnike na izradi p o b o ž n i h p o r t r e t a p a p a i z p r o ­

Sylvestri,

šlih s t o l j e ć a . N a k o n što j e n a K o n c i l u

navodnog 'Sabora 2 7 5

u T r e n t u d o n e s e n a o d l u k a o p o t r e b i za

priznanja],

4 0 2 - 4 0 4 ) . N e k i s u s e č a k zvali p o zo-

lažne

roasterskom bogu. Izvrstan je primjer

b i s k u p a p o d Silvestrom', itd., i Rimske

standardiziranim

p a p a H o r m i s d a s ( 5 1 4 . - 5 2 3 . ) , što j e per­

priče

stoljeća.

kardinal Charles B o r r o m e o , koji je j e ­

zijsko i m e A h u r a M a z d e . O n j e m u j e

Konačno,

sastavljači s u n a s u m c e p o

dno vrijeme bio osobni p o m o ć n i k pape

C r k v a rekla: « n j e g o v o i m e predstavlja

svom popisu papa razbacali papinske

Siksta V ( 1 5 8 5 . - 9 0 . ) , tijekom Prvog

z a n i m l j i v p r o b l e m « , d o d a j u ć i ovaj n e o ­

d e k r e t e u z e t e iz n e a u t e n t i č n i h izvora;

provincijskog koncila ( 1 5 6 5 . ) predložio

b i č a n k o m e n t a r : «Sv. H o r m i s d a s svoju

t a k o đ e r s u r a n i j i m p a p a m a pripisali li­

j e z a b r a n u slikanja k r š ć a n s k i h l i k o v a

k a n o n i z a c i j u duguje n e s l u ž b e n o j tradi­

turgijske i d i s c i p l i n s k e p r o p i s e iz šestog

bez službene dozvole od strane Crkve.

Biographical

stoljeća. A u t o r i su bili r i m s k i s v e ć e n i c i ,

Prijedlog je prihvaćen, i od tog vreme­

History, B u r n s & O a t e s , izdavači Svete

a n e k i su bili p o v e z a n i s R i m s k i m su­

na umjetnici su morali imati pismenu

Stolice, L o n d o n , 1 9 6 4 . , str. 8 1 ) . « Z n a -

d o m ... u Knjizi papa z a p i s a n o je da su

dozvolu

tan broj n j e g o v i h n e p o k o r n i h b i s k u p a «

p a p e izdali d e k r e t e k o j i su izgubljeni,

S t o l i c e z a p i t a n j a stvaranja k r š ć a n s k e

ciji«

(The

Popes:

www.teledisk.hr

A

Concise

Odluke

t a k o đ e r su k o r i s t i l i

o

mučenicima

iz

petog

biblijskim

Umjetničkog

slikama,

cenzora

nexus

Svete

biskupi

p a p i n s t v o z a svog d v a n a e s t o g o d i š n j e g

li I s u s o v savjet, j e r su u K r i s t u t r a ž i ­

k o j i s u u m j e t n i k e p o u č a v a l i standar­

ikonografije.

Imenovani

su

sina Teofilaktusa ( B e n e d i k t a I X ; p o g l e ­

li odvratno opravdanje za korištenje

d n o m prikazivanju određenih t e m a iz

dati prvi d i o ) i d r s k o s t i m o d e r n e C r k v e

m a č a i paklene principe preko tisuću

E v a n đ e l j a , p a o n i n i s u smjeli r a d i t i b e z

k o j a g a j e o v a k o opisala:

godina neobuzdane

o d o b r e n j a C r k v e . T a k o su, n e m a j u ć i izbora, autori portreta papa n a m j e r n o

zločinačke

akti­

v n o s t i . P a p e , izvršitelji « i z o p a č e n o g i (Medita­

«...jedan o d m l a đ i h papa, n a k o n for­

neumjerenog

i n e p r e s t a n o u n o s i l i b l a g e c r t e u fizički

m a l n o g r a z m a t r a n j a j e d n o g l a s n o iza­

cije, r i m s k i c a r M a r k o Aurelije, o k o .

izgled p a p a k o j i su, u s t v a r n o s t i , bili

bran od strane posebne komisije na

1 8 0 ) k o j e m o d e r n a C r k v a predstavlja

(Catholic

r a d o s t o d u š e v l j e n i h k a r d i n a l a , k o j i su

k a o s r e d i š t e ljubavi i m i r a , u s t v a r n o ­

Encyclopedia, izd. P e c c i , i, str. 3 2 6 ) . Te

svi bili l e g i t i m n o i m e n o v a n i . K a r d i ­

sti su č e s t o bili r a z v r a t n i v o j n i stratezi,

slike pojavljuju se u m o d e r n i m knjiga­

nalski k o m o r n i k objavio je izbor pape

ravnodušni prema kršćanskom moral­

ma i s a m o su kreacije umova umjetni­

o k o o s a m sati ujutro p r v o g a d a n a , a

n o m zakonu.

ka, j e r d o 1 6 . s t o l j e ć a « n i s u p o s t o j a l i

n a k o n t o g a s u m u k a r d i n a l i p o prvi put

Š t o g o d m i s l i l i o o d l u č n o s t i p a p a da

«ljudi

sumnjivih

karaktera«

autentični portreti A

Concise

(The Popes:

papa«

Biographical

History,

op.

cit.,

str. 1 6 ) .

(adoratio).

zadrže ili p r o š i r e svoju s v j e t o v n u m o ć ,

N a k o n k o n k l a v e k o n k l a v i s t i m a s u do­

n e m o ž e s e p r o n a ć i n i k a k v o opravda­

izrazili o d a n o s t ili štovanje

dijeljene o d r e đ e n e p o č a s t i i n o v č a n a (Catholic

naknada.«

ZAKLJUČAK

praznovjerja«

Encyclopedia,

izd.

P e c c i , iii, str. 2 5 5 )

nje za n j i h o v n e p o t i z a m ili i s k v a r e n u prirodu

samog

njihovog

položaja.

Kardinal Roberto Francesco Romulus Bellarmino (1542.-1621.) priznao je te

Tako s m o u našoj potrazi za « m e d o m i mlijekom« kršćanstva praktično tek

T a k o đ e r ć e m o z a drugi put ostaviti pri­

i s t i n e rekavši d a j e « p a p i n s t v o u m a l o

zagrebli

papinstva

ču o k o n k l a v i k o j a je za p a p u izabra­

e l i m i n i r a l o k r š ć a n s t v o « , a k a s n i j e je

k a k o j u j e zabilježila s a m a C r k v a . Ovaj

l a k a r d i n a l a k o j i j e prije t o g a u ž a s n u o

učeni

je članak tek kratka skica o nekolicini

E u r o p u n a r e d i v š i 1 3 7 9 . m a s a k r svakog

D i d e r o t ( 1 7 1 3 . - 8 3 . ) u svoju Encyclopé­

p a p a o d u k u p n o 2 6 4 n a v e d e n a u dje­

muškarca, žene i djeteta u talijanskom

die d o d a o :

lu

površinu

Pape:

Popes:

A

Sažeta Concise

povijesti

biografska

povijest

Biographical

francuski

enciklopedist

Denis

(The

g r a d u C e s e n i . D i v l j a č k e m i s l i iza t o g

« O d svog z a č e t k a u s i r o t i n j s k o m i pr­

History,

s t r a š n o g d o g a đ a j a otkrivaju pravu pri­

ljavom naselju

izvan

rimskih zidina,

između trošnih zgrada koje su okruži­

Većina katolika ne zna pravu priču o povijesti

Crkve,

niti o gruboj i bezbožnoj prirodi njihovih papa. Ali kada zavire preko barijera koje je podigla katolička hijerarhi­ ja vide da je povijest uzvišene i autoritativne pasivnosti papa izgrađena na lažima

vale s u p r o t n u o b a l u T i b e r a i p r o t e z a l e s e d o r u b o v a m o č v a r n o g Ager V a t i c a nusa

[ V a t i k a n s k o g polja]

nalazila se

k o l i j e v k a P a p i n s k e crkve... razvila se u chronique dala]

scandaleuse

[kroniku

skan­

i n j e n o preživljavanje t j e r a na

razmišljanje ljudske

o

n e o b i č n o m karakteru

prirode koja j e d n o m

pogubnom

za

dobar

sustavu

moral

dopušta

da p o s t o j i . T a k v a se v e z a u n a j b o l j e m

op. c i t ) , p r o č i š ć e n o m p r i k a z u n j i h o v i h

r o d u i m o t i v e č o v j e k a na č e l u k r š ć a n ­

života k o j i s u p t i l n o izbjegava detaljnu

stva; ta je p r i č a h l a d a n izazov e t i c i i

slučaju m o ž e s m a t r a t i r a z l o g o m z a n e ­

raspravu o s t o l j e ć i m a d r u g i h papa. D o ­

p r e t e n z i j a m a C r k v e . Iz t i h i s l i č n i h dje­

v j e r o v a n j e . S t u d e n t i m a prave povijesti

kumentiranje

duge

la očigledno je da su pape vjeru svojih

činjenice su toliko n o t o r n e da su veza

linije p a p a s i m e n i m a k a o što su Adri-

s l j e d b e n i k a shvaćali s a m o k a o p o s e b n u

papinske

jan, Leo, Klement, Benedikt, Bonifaci-

vrstu ludosti.

podmuklošću,

j e , Grgur, I n o c e n t , C e l e s t i n , P i o , Ale­

Crkva

svih

rivanje reforme, suočeni s ozbiljnim

ksandar, E u g e n , U r b a n i Ivan, izvan je

papa upravljao Sveti D u h , u z n e i z r a ­

izgledima za duhovnu propast katoli­

o g r a n i č e n o g o k v i r a ove k r i t i k e .

vnu, ali d j e l o t v o r n u p o m o ć p o d m i ć i ­

č k e vjere.«

Ovdje nije m o g u ć e elaborirati beskraj­

vanja, vojski, r a t n i h b r o d o v a i o r u ž j a .

U

ne p o l i t i č k e ratove i p o k o l j e k o j e su

M o ć p a p i n s t v a o s l a n j a l a s e n a «pravo

dobu neki crkveni pisci pokušali su

papinske upute stoljećima radosno po­

mača«

Bonifa-

p r o č i s t i t i k a r a k t e r p a p a iz p r o š l o s t i , ali

ticale, niti o neizmjernoj krvoločnosti

cije V I I I , 18. s t u d e n o g 1 3 0 2 . ; p r e g l e d

dr. Ludwig P a s t o r ( 1 8 5 4 . - 1 9 2 8 . ) , n j e ­

i p o h l e p i o m r a ž e n e Svete inkvizicije i

u

b e s k o n a č n o m nizu papa ubojica, nao­

što R i m s k a crkva d a n a s n e d v o s m i s l e ­

otvoreno je priznao razmjere njihove

r u ž a n i h k u r i j a i prelata o g r e z l i h u krvi.

n o tvrdi u s v o m e z o t e r i č n o m K o d e ­

bezbožnosti, primijetivši da su »doka­

T a k o đ e r nije m o g u ć e reći n e š t o više o

ksu k a n o n s k o g prava. P o u č n o j e čitati

z i p r o t i v n a š i h Svetih O t a c a t o l i k o čvr­

papi k o j i je s e b e zvao Lucifer, i d r u g o m

p r i č e iz N o v o g zavjeta u k o j i m a Isus

sti d a j e n e m o g u ć e p o p r a v i t i n j i h o v u

k o j i j e k o r i s t i o sredstva i z v a t i k a n s k e

Krist

reputaciju«

r i z n i c e za stvaranje n a j b o l j e ergele u

d o š a o d o n i j e t i mir, n e g o m a č « ( M a t e j

the

Europi.

10:34) i naređuje svojim sljedbenicima

Pastor

Tu je i s l a b o p o z n a t a p r i č a o A l b e r i k u

d a s e n a o r u ž a j u ( L u k a 2 2 : 3 6 ) . Povijest

citirano

I I I , grofu o d T u s c u l u m a , koji j e k u p i o

p a p i n s t v a o t k r i v a da su p a p e p o s l u š a -

J o s e p h M c C a b e , op. cit., sv. 2 ) .

mračnih

osobina

tvrdi

da

(bula

Catholic

je

Unam

Encyclopedia,

definira

svoju

postupcima

Sanctam, xv,

str.

misiju:

126),

«Nisam

hijerarhije

našem

i

s

brutalnošću

namjerno

današnjem

i

zanema­

popustljivom

m a č k i katolički povjesničar papinstva,

Close

(History

of the

Freiherr von u A

of the

Middle

Popes from

Ages,

Ludwig

Campersfelden;

History of the Popes,

dr.

autora, t e m e l j e n o n a m n o g i m g o d i n a m a istraživanja, da su pravi razmjeri s r a m o ­ te papinstva bili neprekinuti od v r e m e n a prije c a r a Svetog R i m s k o g Carstva Karla Velikog (u. 8 1 4 . ) do dugo n a k o n K o n c i l a u T r e n t u ( 1 5 4 5 . - 6 3 . ) i d a j u j e iskorijenio tek pritisak protestantizma. V e ć i n a katolika ne z n a pravu p r i č u o p o ­ vijesti Crkve, niti o gruboj i b e z b o ž n o j prirodi njihovih papa. Ali kada zavire preko barijera k o j e j e p o d i g l a katolička hijerarhija vide da je povijest uzvišene i autoritativne pasivnosti papa izgrađena n a lažima. Današnje

tvrdnje

da su pape p o t i c a ­

li m e n t a l n o b u đ e n j e E u r o p e p o s e b n o je drsko iskrivljavanje č i n j e n i c a . Svijet saznaje da je papinstvo, umjesto da je vodilo E u r o p u p u t e m p r e m a civilizaciji, č a k i u svojim najboljim p r e d s t a v n i c i m a inauguriralo stoljeća s u k o b a i degrada­ cije. Papinski položaj j e d i n s t v e n je u povijesti religije, ne s a m o po v i s o k o m udjelu ne­ č a s n i h ljudi koji su sjedili na p a p i n s k o m prijestolju, n e g o i po krvi koju je prolio u o b r a n i svoje m o ć i , neistinitosti njego­ ve reputacije i povijesti izdaja vlastitih ideala.

0 AUTORU: Australac T o n y B u s h b y p o s t a o j e izra­ zito uspješan poslovni čovjek i poduze­ t n i k vrlo r a n o u svom životu. O s n o v a o je izdavačku k u ć u za m a g a z i n e i proveo 20 godina istražujući, pišući i izdajući vlastite magazine, prvenstveno za tržišta Australije i N o v o g Zelanda. Zbog

svojih

snažnih

duhovnih

uvje­

renja i z a n i m a n j a za t e m e koje se t i č u metafizike, T o n y je razvio dugogodišnje o d n o s e s b r o j n i m u d r u ž e n j i m a i druš­ t v i m a š i r o m svijeta. B i o m u j e dopušten pristup rijetkim biblijskim r u k o p i s i m a u arhivima b r o j n i h privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.),

The Secret in

the Bible ( 2 0 0 3 . ,

izvadak « D r e v n i gradovi p o d pijeskom Gize»

objavljen

izdanja

Nexusa)

u

1. i

broju hrvatskog

The

Crucifixion

of

Truth ( 2 0 0 5 . ) . Njegove knjige dostupne G o l e m a d u h o v n a m o ć k o j u pape posje­

činjenicama.

duju, za k o j u se govori da je tako drago­

The

c j e n a k r š ć a n i m a , dovela je do najrazvra-

mjerodavniji autoritet, kaže da je «svijet

oks.com.

tnije, najokrutnije i najnečasnije orga­

rijetko vidio t a k o

iskrivljene m o r a l n e

B u d u ć i da T o n y B u s h b y o d l u č n o štiti

nizacije p o z n a t e u povijesti civilizacije.

standarde k a o što su o n i koji su prevla­

svoju privatnost, sva k o r e s p o n d e n c i j a s

Apologet koji svojim čitateljima kaže da

davali p o d p a p a m a u posljednjim godi­

n j i m vodi se p r e k o m a g a z i n a Nexus, na

su pape bili pozitivna k o n s t r u k t i v n a sila

n a m a srednjega vijeka« (sv. 1, str. 6 7 3 ) .

P O B o x 3 0 , M a p l e t o n Q l d 4 5 6 0 , Austra­

flagrantno

T o m e bi se m o g l o dodati mišljenje ovog

lija, faks: + 6 1 ( 7 ) 5 4 4 2 9 3 8 1 .

se

suprotstavlja

povijesnim

Cambridge

su preko N e x u s o v i h ureda i web-lokacije Modern

History,

naj­

Joshua B o o k s a n a http://www.joshuabo-