0
R
R
The HUNT for RED OCTOBER
1
Crveni oktobar Kapetan prve klase sovjetske mornarice, Marko Ramius, bio je odjeven za arktičke uvjete, normalne za podmorničku bazu Sjeverne flote u Polarnom. Pokrivalo ga je pet slojeva vune i navošteno platno. Prljavi lučki remorker gurao je pramac njegove podmornice prema sjeveru, niz kanal. Suhi dok u kojem je dva beskrajna mjeseca bio njegov Crveni oktobar, bio je sada vodom ispunjena cementna kutija, jedan od mnogih, posebno izgrađenih da očuva od loših vremenskih uvjeta podmornice sa strateškim projektilima. Na njegovu rubu se okupila grupa mornara i radnika iz doka, promatrajući na ravnodušni ruski način, bez mahanja i klicanja, kako im brod odlazi. - Stroj naprijed, lagano, Kamarov - zapovjedio je. Remorker se izmaknuo i Ramius je bacio pogled prema krmi da vidi kako se voda počinje burkati snagom dva brončana propelera. Zapovjednik remorkera je mahnuo. Ramius je uzvratio istom kretnjom. Remorker je obavio jednostavan zadatak, ali ga je izvršio brzo i dobro. Crveni oktobar, podmornica iz klase Typhoon, krenula je vlastitom snagom prema glavnom plovnom kanalu fjorda Kola. - Evo Purge, kapetane. - Gregorij Kamarov je pokazao na ledolomca koji će ih ispratiti na more. Ramius je kimnuo. U dva sata, koliko će im trebati da predu kanal, neće mu trebati nikakva pomorska vještina, već jednostavno izdržljivost. Puhao je hladni sjeverac, jedina vrsta sjeverca u ovom dijelu svijeta. Kasna jesen bila je iznenađujuće blaga i snijeg jedva da je pao na tom području koje ga je inače mjerilo na metre; a onda je pred tjedan dana snažna zimska oluja navalila na obalu Murmanska, lomeći komade arktičkog ledenog pokrivača. Ledolomac nije bio samo
2
formalnost. Purga će odbaciti svaki led koji je preko noći mogao zalutali u kanal. Nije se moglo dopustiti da najnovija raketna podmornica sovjetske mornarice ošteti lutajući komad smrznute vode. Voda u fjordu bila je kao nasjeckana od oštroga vjetra. Počela je prštati preko Oktobrova zakrivljenog pramca i kotrljati se niz ravnu raketnu palubu koja se pružala ispred izdignutog, crnog mosta. Voda je bila prekrivena masnom kaljužom od bezbrojnih brodova, prljavštinom koja u tako niskim temperaturama neće ispariti, i koja je na stjenovitoj obali fjorda ostavila crni prsten, kao u kupelji nekog prljavog diva. Umjesna usporedba, pomisli Ramius. Sovjetski je div malo mario za prljavštinu koju je ostavljao na zemljinoj površini, progundao je u sebi. Pomorsku vještinu je naučio još kao dječak na obalnim ribarskim brodicama, pa je znao što znači živjeti u skladu s prirodom. - Povećaj brzinu na trećinu - rekao je. Kamarov je ponovio kapetanovu zapovijest u telefon na mostu. Voda se još više uspjenila kad je Oktobar krenuo prema Purginoj krmi. Poručnik Kamarov bio je brodski navigator, a donedavno je obavljao dužnost lučkog pilota za velike ratne brodove, smještene s obje strane prostranog zaljeva. Dva su oficira netremice promatrala naoružanog ledolomca trista metara pred njima. Na stražnjoj palubi Purge stajalo je nekoliko mornara i loptalo nogama od zime, a jedan je imao bijelu kecelju brodskog kuhara. Htjeli su biti svjedoci prve operativne vožnje Crvenog oktobra, a osim toga, mornari će učiniti gotovo sve da razbiju monotoniju svojih poslova. Ramiusa bi inače smetala ta pratnja - kanal je ovdje bio širok i dubok - ali danas ne. S ledom nije bilo šale. - I tako, moj kapetane, eto nas opet na moru da služimo i branimo rodinu! - Kapetan Ivan Jurjevič Putin je izvirio glavu kroz otvor - bez odobrenja, kao i obično - i s nezgrapnošću jednog kontinentalca se uspentrao uz ljestve. Mali komandni prostor bio je već pretrpan, s kapetanom navigatorom i šutljivim osmatračem. Putin je bio brodski zampolit (politički oficir). Sve što je činio bilo je u službi rodne
3
domovine, pojma koji je za Rusa imao mistično značenje i, u skladu s V. I. Lenjinom, bio komunistička zamjena za božanstvo. - Tako je, Ivane - odvratio je Ramius srdačnije nego što je osjećao. Dva tjedna na moru. Dobro je ostaviti dok. Pomorac treba biti na moru, a ne vezan uz kopno, preplavljen birokratima i radnicima s prljavim čizmama. A bit će nam i toplo. - Ti ovo zoveš zimom? - zapitao je Putin u nevjerici. Ramius je po stoti put samome sebi priznao da je Putin savršen politički oficir. Glas mu je uvijek bio preglasan, humor previše usiljen. Nikada nikome nije dopuštao da zaboravi tko je on. Kao savršeni politički oficir, Putin je bio čovjek koga se valjalo bojati. - Već sam predugo po podmornicama, prijatelju moj. Priviknuo sam se na umjerene temperature i na stabilnu palubu pod nogama. - Putin nije zamijetio prikrivenu uvredu. Bio je upućen na podmornicu nakon što mu je prvu dužnost na razaraču prekinula kronična morska bolest a možda i zato što ga nije smetala ona zatvorena blizina u podmornici, nešto što mnogo ljudi nije moglo podnijeti. - Ah, Marko Aleksandroviču, po ovakvom danu u Gorkom još cvijeće cvjeta. - A kakvo bi to moglo biti cvijeće, druže politički oficiru? - Ramius je dalekozorom pretraživao fjord. U podne se sunce jedva uzdiglo iznad jugoistočnog obzora, bacajući narančasto svjetlo i crvenkaste sjenke duž stjenovite obale. - Pa snježnice, naravno - odvratio je Putin, glasno se smijući. - Po ovakvom danu obrazi žena i djece postaju ružičasti, dah ti se vuče za tobom poput oblaka, a votka posebno dobro prija. Ah, da mi je biti u Gorkom po ovakvom danu! Mora da je mrcina radila u Intouristu, reče Ramius u sebi, premda je Gorki grad zatvoren za strance. Bio je tamo dvaput. Pogodio ga je kao tipični sovjetski grad, pun trošnih zgrada, prljavih ulica i loše odjevenih ljudi. Kao i u većini ruskih gradova, zima je i u Gorkom bila najbolje godišnje doba.
4
Snijeg bi prekrio svu prljavštinu. Ramius, napola Litvanac, pamtio je iz djetinjstva ljepše mjesto, selo na obali, čija je hanzeatska prošlost ostavila niz vrlo izglednih kuća. Bilo je neuobičajeno da se netko drugi osim Velikorusa nalazi - a još manje da komandira - sovjetskim brodom. Markov otac, Aleksandar Ramius, bio je heroj Partije, odani, vjerni komunist, koji je predano i dobro služio Staljina. Kad su Sovjeti 1940. okupirali Litvu, stariji je Ramius pomogao u hvatanju svih političkih disidenata, trgovaca, svećenika i svih ostalih koji su mogli biti neugodni za novi poredak. Sve ih je zadesila sudba koju je čak i Moskva sada mogla tek pretpostavljati. Kada su ih godinu dana kasnije napali Nijemci, Aleksandar se junački borio kao politički komesar, a kasnije se istakao u bici za Lenjingrad. 1944. se vratio u svoj rodni kraj s oštricom Jedanaeste gardijske armije i krvavo se osvetio svima koji su surađivali s Nijemcima, ili se u tako nešto moglo posumnjati. Markov je otac bio pravi sovjetski heroj - i Marko se istinski stidio što je njegov sin. Majčino zdravlje se pogoršalo za vrijeme beskrajne opsade Lenjingrada. Umrla je nakon poroda, a njega je podigla očeva majka u Litvi, dok mu se otac šepirio u Centralnom partijskom komitetu u Vilnusu, čekajući unapređenje iz Moskve. Ono je i došlo, pa je postao kandidat za člana Politbiroa kad je iznenada umro od srčanog udara. Markova sramota ipak nije bila potpuna. Zahvaljujući očevom ugledu mogao je ostvariti vlastiti cilj: odlučio se za osvetu Sovjetskom Savezu, možda dovoljnu da zadovolji tisuće zemljaka koji su umrli i prije no što se on rodio. - Tamo gdje idemo, Ivane Jurjeviču, još je hladnije. Putin je potapšao svoga kapetana po leđima. Je li ta naklonost iskrena ili lažna, pitao se Marko. Vjerojatno iskrena. Ramius je bio pošten čovjek i već je uočio da taj zdepasti, bučni glupan ipak ima neke ljudske osjećaje. - Kako ti to, druže kapetane, uvijek djeluješ veselo kad napuštaš rodinu i odlaziš na more?
5
Ramius se nasmiješio iza dalekozora. - Pomorac ima jednu zemlju, Ivane Jurjeviču, ali dvije žene. Nikada to nećeš shvatiti. Sad idem svojoj drugoj ženi, hladnoj i bezdušnoj, koja mi je zarobila srce. - Ramius zastade. Osmijeh mu iščezne. - Mojoj jedinoj ženi, sada. Putin je zašutio, primijetio je Marko. Politički je oficir bio tamo i plakao pravim suzama, dok se kovčeg od politirane borovine kotrljao prema odaji u krematoriju. Jer za Putina je smrt Natalije Bogdanove Ramius bio bolan slučaj, ali i čin zapuštanja Boga, čije je postojanje ionako uvijek nijekao. Za Ramiusa je to, međutim bio zločin, kojeg nije bio počinio Bog nego Država. Nepotreban, monstruozan zločin, koji je zahtijevao i kaznu. - Led - rukom je pokazao osmatrač. - Oslobođeni led s desne strane kanala, ili nešto što se odronilo s istočne strane ledenjaka. Proći ćemo bez problema - rekao je Kamarov. - Kapetane! - Zvučnik na mostu je imao metalni prizvuk. - Poruka iz štaba flote. - Pročitaj. Područje za vježbu čisto. U blizini nema neprijateljskih brodova. Nastavite po planu. Potpis, Korov, zapovjednik flote. - Primljeno - reče Ramius. Zvučnik se isključio. - Znači, nema Amerikanaca? - Ne vjeruješ zapovjedniku flote? - zapitao je Putin. - Nadam se da je u pravu - odvratio je Ramius, srdačnije nego što je njegov politički oficir i očekivao. - Ali sjećaš se informacija koje smo dobili. Putin se premjestio na drugu nogu. Možda je ipak osjećao hladnoću. - One američke podmornice iz klase 688, Ivane, Los Angeleske. Sjećaš se što je jedan od njihovih oficira rekao našem špijunu? Da se mogu prišuljati kitu i postaviti na njega prislušne aparate prije no što ih ovaj otkrije. Pitam se kako je KGB došao do te informacije? Zgodna sovjetska agentica, izvježbana u metodama dekadentnog Zapada,
6
mršava, onako kako imperijalisti vole da im žene izgledaju, plave kose... - Kapetan je zadovoljno zagunđao. - Vjerojatno je američki oficir bio neki hvalisavi dečko, koji se pokušao nekako približiti našoj agentici, zar ne? I sigurno slab na piću, kao većina mornara. Pa ipak. Američke iz klase Los Angeles i britanske Trafalgarke, njih se moramo čuvati. One su nam ozbiljna prijetnja. - Amerikanci su dobri tehničari, druže kapetane - reče Putin - ali nisu neki divovi. Njihova tehnologija nije baš tako strašna. Naša je bolja. - zaključio je. Ramius je zamišljeno kimnuo, misleći u sebi da bi zampoliti ipak trebali nešto i znati o brodovima koje nadgledavaju, u skladu s partijskom doktrinom. - Ivane, nisu li ti seljaci oko Gorkog rekli da se najviše trebaš čuvati vuka kojeg ne vidiš? Ali, ne trebaš puno brinuti. Mislim da ćemo im s ovim brodom dati pravu lekciju. - Kao što rekoh Glavnoj političkoj upravi - Putin je opet pljesnuo Ramiusa po ramenu - Crveni oktobar je u najboljim rukama! I Ramius i Kamarov se nasmiješiše. Kurvin sine! pomislio je kapetan, pred mojom posadom kažeš kako si ti morao procijeniti moje zapovjedničke sposobnosti! čovjek koji ne bi mogao zapovijedati s gumenim čamcem na mirnom moru! Šteta što nećeš poživjeti da pokušaš te riječi, druže politički oficiru i provedeš ostatak svoga života u gulagu zbog tako krive procjene. Gotovo da bi te se isplatilo ostaviti na životu. Nekoliko minuta kasnije podigli su se lagani valovi, pa se podmornica počela ljuljati. Pokreti su bili još naglašeniji gore visoko nad palubom, pa je Putin odmah smislio ispriku da side. I dalje je to bio mornar slabog želuca. Ramius ga je tiho promatrao, zajedno s Kamarovim koji se smiješio misleći isto. Njihov neizgovoreni prezir prema zampolitu bio je sasvim nesovjetski.
7
Slijedeći je sat brzo prošao. Valovi su postajali sve veći što su se približavali otvorenom moru i njihov se pratilac ledolomac počeo ljuljati na krestama. Ramius ga je promatrao sa zanimanjem. Nikada nije bio na ledolomcu, čitavu je karijeru napravio na podmornicama. Bile su udobnije, ali i opasnije. Bio je, međutim, navikao na opasnost, i sve te godine iskustva sad će mu biti itekako od koristi. - Plutača na vidiku, kapetane - pokazao je Kamarov. Plutača s crvenim signalom živahno je poskakivala na valovima. - Centrala, kolika je dubina? - zapitao je preko mosnog telefona. - Sto metara ispod kobilice, druže kapetane. - Povećaj brzinu na dvije trećine, deset stupnjeva ulijevo. - Ramius je pogledao Kamarova. Signaliziraj Purgi promjenu našeg kursa, i da se nadamo da se neće okrenuti na istu stranu. Kamarov je uhvatio mali signalni reflektor učvršćen ispod pražnice mosta. Crveni oktobar je počeo malo ubrzavati, 30.000 tona teška masa odupirala se snazi njegovih motora. Ubrzo je pramčani val prerastao u tri metra visoki vodeni luk; umjetno stvoreni valovi s krestom kotrljali su se niz raketnu palubu i slamali se o prednji dio tornja. Purga je krenula udesno, puštajući podmornicu da prođe.Ramius baci pogled iza sebe na stjenovite obale fjorda Kola. Bile su izrezane u tom obliku pred mnogo tisuća godina nemilosrdnim pritiskom nagomilanih ledenjaka. Koliko je puta u ovih dvadeset godina službe u Crvenoj zastavi Sjeverne flote gledao taj široki, ravni u laz u obliku slova u? Ovo će mu biti zadnji put. U svakom slučaju, neće se vratiti. A kako će sve skupa ispasti? Ramius je morao priznati da ga baš nije ni briga. Možda su priče koje mu je pričala baka bile istinite, o Bogu i nagradi za dobar život. Nadao se da je tako - bilo bi dobro da Natalija nije mrtva. U svakom slučaju, povratka nema. Ostavio je pismo u posljednjoj vreći pošte prije isplovljavanja.
8
Nakon toga više nije moglo biti povratka. - Kamarov, signaliziraj Purgi: Zaronili u... - pogledao je na sat 13,20 sati. Vježba OKTOBARSKI MRAZ počinje po planu. Slobodni ste za druge dužnosti. Vratit ćemo se kao što je planirano. Kamarov je počeo kuckati po tasteru reflektora da prenese poruku. Purga je smjesta odgovorila i Ramius je bez ičije pomoći pročitao bljeskave signale: = AKO VAS KITOVI NE POJEDU. SRETNO, CRVENI OKTOBAR = Ramius je opet podigao telefonsku slušalicu i pritisnuo tipkalo radio kabine. Istu je poruku poslao štabu flote u Severomorsku. Onda je pozvao centralu. - Dubina ispod kobilice? - Sto i četrdeset metara, druže kapetane. - Pripremi za ronjenje. - Okrenuo se osmatraču i zapovjedio mu da side. Dečko je krenuo prema poklopcu. Vjerojatno se rado vraćao dolje u toplo, ali je još jednom pomno pregledao oblačno nebo i sve udaljenije stijene. Odlazak na more podmornicom bio je uvijek uzbudljiv i pomalo tužan. - Napusti most. Preuzmi kad sideš, Grigorij. - Kamarov je kimnuo i spustio poklopac, ostavljajući kapetana samog. Ramius je još jednom pažljivo pregledao cijeli obzor. Sunce je prema krmi još jedva bilo vidljivo, nebo olovno, a more crno, osim bijelih kresti valova. Pitao se da li se oprašta od svijeta. Ako je bilo tako, bio bi mu draži neki ljepši krajolik. Prije no što se spustio, provjerio je sjedište poklopca, a zatim ga zatvorio s lancem i uvjerio se da automatski mehanizam funkcionira kako treba. Zatim se spustio osam metara kroz unutrašnjost tornja do čvrstog trupa, a onda još dva metra do centrale.
9
Mičman* (palubni oficir) je zatvorio drugi poklopac i sa snažnim okretom okrenuo kotač za zatvaranje do kraja. - Grigorij? - zapitao je Ramius. - Podmornica potpuno zatvorena - odrješito se javi navigator, pokazujući na indikator ronjenja. Sva su svjetla na indikatorima za otvaranje poklopca bila zelena, sigurna. - Svi sistemi podešeni i provjereni za ronjenje. Kompenzacija izvršena. Spremni za ronjenje. Komandant je još osobno obavio vizualnu inspekciju mehaničkih, električnih i hidrauličnih indikatora. Kimnuo je, i dežurni mičman je otključao upravljače odušnika. - Zaroni! - zapovjedio je Ramius, došavši do periskopa da bi zamijenio Vasilija Borodina, svog starpoma, oficira smjene. Kamarov je povukao alarm za ronjenje i trup je odjeknuo glasnim zujanjem. - Naplavi glavne tankove! Izvuci hidroplane! Hidroplani deset stupnjeva na dublje! - zapovijedao je Kamarov i budnim očima provjeravao da svaki član posade točno izvršava svoj zadatak. Ramius je pažljivo slušao, ali nije gledao. Kamarov je bio najbolji mladi pomorac od svih koji su bili pod njegovom komandom, i već je odavno zaslužio kapetanovo povjerenje. Trup Crvenog oktobra se ispunio bukom istisnutog zraka kad su se odušnici na vrhu balastnih tankova otvorili, a voda navrla u njih i počela tjerati potisnuti zrak. Bio je to prilično dugačak postupak, jer je podmornica imala mnogo takvih tankova, a svaki je bio pažljivo podijeljen brojnim ćelijastim strukturama. Ramius je namjestio okular periskopa da gleda dolje i spazio kako se crna voda pretvara u pjenu. Crveni oktobar je bila najveća i najbolja jedinica kojom je Ramius zapovijedao, ali je ta podmornica imala jednu veliku manu. * Mičman, rus. (od engl. Mid ship man) najniži oficirski čin (prim. prev.)
10
Imala je obilje konjskih snaga i novi pogonski sistem koji će, nadao se, podjednako zbuniti i američke i sovjetske podmornice, ali je bila tako velika da je mijenjala dubinu poput kita - invalida. Sporo je izranjala, a još sporije uranjala. - Provjeri dubinu. - Ramius se odmaknuo od instrumenta nakon prilično dugog čekanja. - Spusti periskop. - Više od četrdeset metara - rekao je Kamarov. - Izravnaj na stotinu metara. - Ramius je sad promatrao posadu. Pri prvom ronjenju mogu zadrhtati i iskusni ljudi, a polovica su njegove posade bili seljačići, došli ravno s obuke. Trup je zapucketao i zaškripao pod pritiskom vode; na taj se zvuk valjalo privići. Nekoliko mladih je problijedilo, ali su i dalje ostali ukočeni i uspravni. Kamarov je započeo postupak za izravnavanje na određenoj dubini. Ramius je s ponosom, što bi ga mogao osjećati prema svom sinu, promatrao kako poručnik precizno izdaje neophodna naređenja. Bio je prvi oficir kojeg je Ramius obučio. Momčad u centrali samo je letjela po njegovim zapovijestima. Pet minuta kasnije, podmornica je usporila silazak na devedesetom metru, a nakon slijedećih deset metara dubine se potpuno prestala spuštati. - Vrlo dobro, druže poručnice. Dobro si vodio. Polako na trećinu brzine. Neka poslužitelji sonara osluškuju svim pasivnim sistemima. Ramius se okrenuo prema izlazu iz centrale i mahnuo Putinu neka pođe za njim. I tako je sve počelo. Ramius i Putin su krenuli prema krmi, k oficirskoj blagovaonici. Kapetan je pridržao vrata političkom oficiru, a onda ih zatvorio i zaključao za sobom. Oficirska blagovaonica na Crvenom oktobru bila je prilično prostrana za podmornicu, smještena odmah ispred kuhinje, a iza oficirskih kabina. Zidovi su joj bili izolirani od svih zvukova, a vrata su se mogla zaključati, jer su konstruktori znali da ima oficirskih razgovora koji nisu namijenjeni ušima običnih mornara.
11
Prostorija je bila dovoljna da u njoj svi oficiri Oktobra jedu zajedno iako su najmanje trojica bila uvijek dežurna. I sef s brodskim zapovijestima se nalazio ovdje a ne u kapetanovoj luksuznoj kabini, gdje je čovjek mogao iskoristiti samoću i pokušati ih otvoriti za sebe. Sef je imao dva reda brojki. Ramius je imao jednu kombinaciju, Putin drugu. Što gotovo da i nije bilo potrebno, jer je Putin bez sumnje već znao njihovu misiju. Znao je za nju i Ramius, ali bez mnogih detalja. Putin je nasuo čaj, dok je kapetan provjerio svoj sat na kronometru, montiranom na nepropusnoj pregradi. Za petnaest minuta će moći otvoriti sef. Putinova uslužnost ga je činila nemirnim. - Još dva tjedna zatvora - reče zampolit, miješajući čaj. - Amerikanci to rade dva mjeseca, Ivane. Naravno, njihove su podmornice mnogo udobnije. - Usprkos golemom trupu, smještaj posade na Crvenom oktobru bi ganuo i tamničare u gulagu. Posada od petnaest oficira bila je smještena u donekle pristojnim kabinama na krmi, a stotinu običnih mornara se rasporedilo po rupama, kutovima i policama po pramcu, dalje od raketnog prostora. Veličina Oktobra je varala. Unutrašnjost njenog dvostrukog trupa bila je pretrpana projektilima, torpedima, nuklearnim reaktorom i njegovom pomoćnom opremom, golemim pomoćnim diesel-motorom i cijelim brdom nikal-kadmij akumulatorskih baterija izvan čvrstoga trupa, pa je tako bila deset puta veća od svojih američkih ekvivalenata. Upravljanje brodom i njegovo održavanje bio je golem posao za tako malu posadu, iako je po sveobuhvatnoj upotrebi automatizacije to bio jedan od najmodernijih sovjetskih brodova. Možda ljudima i nisu trebali klasični ležajevi. Ionako su ih mogli koristiti samo četiri do šest sati dnevno. To će ići Ramiusu u prilog. Pola njegove posade bili su regruti na prvom operativnom krstarenju, a čak ni oni nešto iskusniji nisu baš puno znali. Snaga njegovih mornara, za razliku od zapadnih posada, ležala je mnogo više u njegovih jedanaest mičmana (palubnih oficira),
12
nego u glavnijim staršinama (starijim podoficirima). Sve su to bili ljudi koji će - jer su tako bili uvježbani - učiniti točno ono što im oficiri budu rekli. A Ramius je odabrao oficire. - Htio bi krstariti dva mjeseca? - zapitao je Putin - To sam radio na konvencionalnim podmornicama. Podmornica mora biti na moru, Ivane. Naša misija je da unesemo strah u srca imperijalista. To ne možemo postići uglavnom vezani u našem hangaru u Polarnom, ali ne možemo ni na moru ostajati duže, jer u periodima dužim od dva tjedna posada prestaje biti djelotvorna. Za dva tjedna ova će se dječurlija pretvoriti u grupu robota. - Ramius je na to računao. - I to možemo riješiti kapitalističkim luksuzom? - zarežao je Putin. - Pravi marksist je objektivan, druže politički oficiru - prekorio ga je Ramius, čuvajući za Putina taj zadnji argument. - Objektivno, ono što nam pomaže u izvršenju naše misije je dobro, a ono što nas ometa je loše. Nedaće bi trebale izbrusiti duh i okretnost, a ne ga još više otupiti. Već i sam boravak na podmornici je dovoljno težak, zar ne? - Ne za tebe, Marko. - Putin se nacerio iznad čaja. - Ja sam pomorac. Naša posada to nije, a većina ih nikada neće ni biti. To je gomila seljačkih sinova i mladića koji čeznu da budu tvornički radnici. Moramo se prilagoditi vremenu, Ivane. Ti dječaci nisu onakvi kakvi smo mi bili. - To je istina - složio se Putin. - Ti nikad nisi zadovoljan, druže kapetane. Pretpostavljam da nas baš ljudi poput tebe tjeraju na napredak. Obojica su vrlo dobro znala zašto sovjetske atomske podmornice provode tako malo vremena - tek oko petnaest posto - na moru, a to nije imalo nikakve veze s komforom posade. Crveni oktobar je nosio dvadeset šest raketa SS - N - 20, od kojih je svaka imala po osam 500kilotonskih mnogostruko neovisno usmjerenih projektila, dostatnih da razore dvjesta gradova. Kopneni bombarderi mogu letjeti tek nekoliko sati, a onda se moraju vratiti u svoje baze. Kopneni projektili raspoređeni duž glavne sovjetske željezničke mreže Istok-Zapad nalazili
13
su se uvijek nadohvat ruke poluvojničkih formacija KGB-a, da neki zapovjednik raketnog postrojenja ne bi iznenada shvatio kakva mu moć leži u prstu. Ali raketne podmornice bile su potpuno izvan svake kontrole s kopna. Njihov glavni zadatak se i sastojao u tome da iščeznu. Znajući tu činjenicu, Marko se čudio što ih njegova država uopće i ima. Posadi takvog broda se moralo vjerovati. I stoga su isplovljavali rjeđe nego njihovi zapadni suparnici, a kad bi se to i dogodilo, s njima je na brodu bio i politički oficir koji je stajao odmah pored zapovjednika, kao drugi komandant uvijek spreman da provjeri svaku radnju. - Misliš li da bi to mogao, krstariti dva mjeseca s tim seljačkim momcima? - Pa, kao što znaš, draži su mi poluuvježbani ljudi. Tako mogu naučiti manje toga krivog. A onda ih na pravi način mogu podučiti da budu pomorci, na moj način. Je li to moj kult ličnosti? Putin se nasmijao dok je palio cigaretu. - Ta se primjedba iznašala u prošlosti, Marko. Ali ti si naš najbolji učitelj i tvoja je pouzdanost dobro poznata. - To je bila istina. Ramius je poslao stotine oficira i pomoraca na druge podmornice, čiji su zapovjednici bili sretni što su ih dobili. Bio je to još jedan paradoks da čovjek može stvoriti povjerenje unutar društva koje jedva da shvaća taj pojam. Naravno, Ramius je bio odani član Partije, sin partijskog heroja, kojeg su na sprovodu nosila tri člana Politbiroa. Putin je mahnuo prstom. - Ti si trebao zapovijedati jednom od naših viših vojnih škola, druže kapetane. Tvoji bi talenti tamo državi bolje poslužili. - Ja sam pomorac, Ivane Jurjeviču. Samo pomorac, a ne učitelj usprkos onome što govore o meni. Pametan čovjek zna svoja ograničenja. - A odvažan će stvoriti priliku. Svaki je oficir na brodu već služio pod Ramiusovom komandom, osim tri potporučnika koji će se pokoriti njihovim zapovijestima spremno poput bilo kojeg balavog matrosa, i liječnika koji je bio beskoristan.
14
Kronometar je odzvonio četiri puta. Ramius je ustao i okrenuo svoju kombinaciju od tri broja. Putin je učinio isto i kapetan je podigao polugu da otvori kružna vrata na sefu. Unutra je bila smeđa omotnica i četiri knjige šifri i koordinate ciljeva projektila. Ramius je izvukao omotnicu, potom zatvorio vrata i okrenuo oba brojčanika prije no što je ponovo sjeo. - I tako Ivane, što misliš, što ćemo morati raditi? - zapitao je teatralno Ramius. - Vršiti svoju dužnost, druže kapetane - nasmiješio se Putin. - Da, zbilja. - Ramius je slomio voštani pečat na omotnici i izvukao operativnu zapovijest na četiri stranice. Brzo ju je pročitao. Nije bila komplicirana.- Dakle, produžit ćemo do kvadranta 54 -90 i sastati se s našom napadnom podmornicom V. K. Konovalov - to je nova komanda kapetana Tupoljeva. Znaš Tupoljeva? Ne? Viktor će nas čuvati od imperijalističkih uljeza, a mi ćemo izvoditi četverodnevnu vježbu da ga pratimo, a on da nas lovi - ako bude mogao. - Ramius se zakikotao. - Momci u komandi napadne podmornice još uvijek nisu smislili kako da prate naš novi pogonski sistem. A to neće znati ni Amerikanci. Ograničit ćemo našu operaciju na kvadrant 54 - 90 i strogo na okolne kvadrante. To bi Viktoru trebalo olakšati zadatak. - Ali im nećeš dopustiti da nas nadu? - Naravno da neću - frknuo je Ramius. - Dopustiti? Viktor je nekoć bio moj učenik. Ništa se ne daje neprijatelju, Ivane, čak ni obuka. Imperijalisti to sigurno ne rade. Nastojeći da nas pronađe, on će vježbati traženje njihovih strateških podmornica. Mislim da će imati sasvim pristojnu šansu da nas locira. Vježba je ograničena na devet četvorina, četrdeset tisuća kvadratnih kilometara. Vidjet ćemo što je naučio pod našom komandom - oh, tako je, ti tada nisi bio sa mnom. To je bilo kad sam zapovijedao Suslovom. - Vidim li to neko razočaranje?
15
- Pa ne, zapravo i ne. četverodnevna obuka s Konovalovom bit će zanimljiva razonoda. - Mrcino, rekao je u sebi, već su ti otprije bile poznate te naredbe - a i Viktora Tupoljeva poznaješ, lazove. Vrijeme je. Putin je popušio cigaretu i popio čaj do kraja prije nego što je ustao. I tako, opet mi je omogućeno da promatram majstora-kapetana na djelu - kako zavarava jadnoga dječaka. - Krenuo je prema vratima. Mislim... Ramius je snažno udario Putina u nogu i ovaj je izgubio ravnotežu baš u trenutku kad je krenuo od stola. Putin je pao natraške, a Ramius je skočio i ščepao svojim snažnim ribarskim rukama glavu političkog oficira i njome žestoko udario o metalni rub stola. Pogodio je pravo mjesto. U istom času Ramius je pritisnuo Putinove grudi. Kretnja je bila nepotrebna - uz mučno krckanje kostiju vrat Ivana Putina je puknuo, kičma se prekinula kod drugog vratnog kralješka, poput savršene frakture u vješanju. Politički oficir nije imao vremena reagirati. Živci ispod vrata bili su trenutno odsječeni od organa i mišića koje su kontrolirali. Putin je pokušao viknuti, nešto reći, ali su mu se usta razjapila i zatvorila bez zvuka, osim što je izdahnuo puna pluća zraka. Pokušao je progutati zrak kao riba na suhom, no to nije prošlo. A onda je okrenuo oči prema Ramiusu - razrogačene od užasa - i u njima nije bilo bola, ni osjećaja, samo iznenađenje. Kapetan ga je nježno položio na pod. Ramius je vidio kako je lice bljesnulo u spoznaji a onda se zamračilo. Posegnuo je da opipa Putinovo bilo. Prošle su gotovo dvije minute prije no što je srce stalo. Kad je Ramius bio sasvim siguran da je njegov politički oficir mrtav, uzeo je čajnik sa stola i izlio oko dvije šalice čaja na pod, pazeći da pospe nešto i na čovjekove cipele. Zatim je podigao tijelo na stol u blagovaonici i naglo otvorio vrata.
16
- Dr. Petrov smjesta u oficirsku blagovaonicu! Brodski je liječnik bio samo nekoliko koraka prema krmi. Petrov je dojurio za par sekundi, zajedno s Vasilijem Borodinom koji je požurio iz centrale. - Poskliznuo se na podu po kojem sam prosuo čaj - prostenjao je Ramius, vršeći masažu srca na Putinovim grudima. - Pokušao sam ga uhvatiti, ali je udario glavom o stol. Petrov je pokazao kapetanu da se skloni, pomaknuo tijelo, skočio na stol i kleknuo, opkoračivši tijelo. Razderao je košulju, a onda provjerio Putinove oči. Obje su zjenice bile raširene i nepomične. Liječnik je počeo pregledavati Putinovu glavu, rukama je počeo pipati prema vratu. Tamo se zadržao, opipavajući. Polako je kimnuo glavom. - Drug Putin je mrtav. Vrat mu je slomljen. - Liječniku su se ruke opustile, pa je zampolitu zatvorio oči. - Ne! - viknuo je Ramius. - Pred minutu je još bio živ! - Komandant je zajecao. - Ja sam kriv. Pokušao sam ga uhvatiti, ali nisam uspio. Ja sam kriv! - Pao je u stolicu i rukama prekrio oči. - Ja sam kriv - zaplakao je, a glava mu je podrhtavala od očaja, dok se vidljivo borio da povrati prisebnost. Sve u svemu, bila je to sjajna predstava. Petrov je položio ruku na kapetanovo rame. - To je bio nesretan slučaj, druže kapetane. Takve se stvari događaju, čak i iskusnim ljudima. Niste vi krivi. Zaista, druže. Ramius je u sebi prekleo, opet uspostavivši kontrolu. - Ne možete ništa učiniti? Petrov je odmahnuo glavom. - čak ni na najboljoj klinici Sovjetskog Saveza ne bi se moglo ništa učiniti. Kad vratna kralježnica pukne, više nema pomoći. Smrt nastupa gotovo istoga časa, a skoro da je sasvim bezbolna - dodao je liječnik utješno. Ramius se uspravio i duboko uzdahnuo, čvrsta lica. - Drug Putin je bio dobar pomorac, odan član
17
Partije i sjajan oficir. - Kutom očiju je zamijetio kako se Borodinu krive usta. - Drugovi, mi ćemo nastaviti s našim zadatkom! Doktore Petrov, odnijet ćete tijelo našega druga u zamrzivač. To je... strašno, znam, ali on zaslužuje i dobit će časni vojnički pogreb, sa svojim ožalošćenim sudrugovima, kao što i treba, kad se vratimo u luku. - Hoćemo li ovo javiti štabu flote? - zapitao je Petrov. - Nećemo. Zapovijedeno nam je da se strogo držimo radio--šutnje. Ramius je pružio liječniku popis operativnih zapovijedi iz džepa. To nisu bile one iz sefa. - Strana treća, druže doktore. Petrovljeve se oči raširiše, dok je čitao operativno uputstvo. - Rado bih to prijavio ali nam je izričito zapovijedeno: kad jednom zaronimo, nikakvih poruka, ni zbog čega. Petrov mu je vratio papire. - Šteta, naš bi se drug veselio ovom zadatku. Ali, naređenje je naređenje. - I mi ćemo ga izvršiti. - Ni Putin ne bi drukčije postupio - složi se Petrov. - Borodine, pazite: skidam s vrata druga političkog oficira njegov kontrolni ključić, kao što propisi nalažu - rekao je Ramius, trpajući u džep i ključ i lančić. - Da, vidio sam to i tako ću unijeti u brodski dnevnik - rekao je ozbiljno oficir smjene. Petrov je dozvao svog bolničara. Obojica su odnijela les prema krmi, u liječnički ured, gdje su ga zatvorili u mrtvačku vreću. Onda su ga bolničar i još nekoliko mornara ponijeli dalje, kroz centralu, do raketnog odsjeka. Ulaz u hladnjaču bio je na donjoj raketnoj palubi i ljudi su unijeli truplo kroz vrata. Kad su dva kuhara presložila hranu da za njega naprave mjesta, les je bio smjerno odložen u kut. Na krmi su liječnik i dežurni oficir obavili neophodni popis imovine; jedan primjerak za brodsku medicinsku evidenciju, drugi za brodski dnevnik, a treći za kutiju koja se pečatila i zaključavala u liječničkom uredu.
18
Ramius je nakon toga preuzeo komandu u prigušenoj centrali. Naredio je da podmornica zauzme kurs od dva-devet-nula stupnjeva zapad - sjeverozapad. Kvadrant 54-90 nalazio se na istoku.
Crveni oktobar U sovjetskoj mornarici je bio običaj da komandant najavi operativne naloge svoga broda i potakne posadu da ih izvrši u pravom sovjetskom duhu. Zapovijedi bi tada bile izvješene da ih svi vide - i da se njima nadahnjuju - pred brodskom Lenjinovom kabinom. Na velikim površinskim brodovima to je bila predavaonica, gdje su se držali satovi političke izobrazbe. Na Crvenom oktobru bila je to mala kabina s bibliotekom pored oficirske blagovaonice, gdje su ljudi mogli pročitati partijske knjige i ostale ideološke materijale. Ramius je objelodanio zapovijesti dan nakon isplovljavanja da bi ljudima pružio mogućnost da se naviknu na brodsku rutinu. U isto vrijeme im je održao i poletni govor. Ramius bi to uvijek dobro obavio. Imao je puno iskustva. U 0800 sati, kad je preuzela dopodnevna smjena, ušao je u centralu i iz unutrašnjeg džepa izvukao neke papire. - Drugovi! - počeo je govoriti u mikrofon. - Govori vam kapetan. Svi znate da je naš dragi prijatelj i drug, Ivan Jurjevič Putin jučer umro nesretnim slučajem. Zapovijedi nam ne dopuštaju da o tome obavijestimo štab flote. Drugovi, svoje ćemo napore i djelovanja posvetiti uspomeni na našeg druga, Ivana Jurjeviča Putina - dobrog mornarskog sudruga, časnog člana Partije i hrabrog oficira. - Drugovi! Oficiri i mornari Crvenog oktobra!Dobili smo nalog od Vrhovne komande Crvene zastave Sjeverne flote, nalog dostojan ovoga broda i ove posade! - Drugovi! Zapovijedeno nam je da izvršimo završni test našeg novog, tihog propulzionog sistema.
19
Poći ćemo na zapad, pored Sjevernog rta američko-imperijalističke marionetske države Norveške, a onda krenuti jugozapadno u Atlantski ocean. Proći ćemo sve imperijalističke mreže sonara i nećemo biti otkriveni! To će biti pravi test naše podmornice i njezinih mogućnosti. I naši će se vlastiti brodovi uključiti u glavnu vježbu lociranja, ali i zbunjivanja arogantnih imperijalističkih brodova. Naša se misija, prije svega, sastoji u tome da nas nitko ne smije otkriti. Održat ćemo Amerikancima lekciju o sovjetskoj tehnologiji, koju neće tako lako zaboraviti! Naloženo nam je da produžimo jugozapadno, duž američke obale, te izazovemo i nadmudrimo njihove najbolje i najnovije napadne podmornice. Nastavit ćemo do kraja sve do naše socijalističke braće na Kubi i bit ćemo prvi brod koji će koristiti novu i supertajnu bazu za atomske podmornice koju već dvije godine gradimo točno pred njihovim imperijalističkim nosevima, na južnoj obali Kube. Flotni brod za opskrbu već je na putu da nas tamo dočeka. - Drugovi! Ako uspijemo stići do Kube a da nas imperijalisti ne otkriju - a hoćemo! - oficiri i mornari Crvenog oktobra dobit će tjedan dana - tjedan dana - izlaza na obalu da posjete naše bratske socijalističke drugove na divnom otoku Kubi. Bio sam tamo, drugovi, i vidjet ćete da je to baš onako kao što ste čitali, raj toplih povjetaraca, palmi i dobrog, prijateljskog druženja. - Tu je Ramius mislio na žene. - Nakon toga ćemo se istim putem vratiti u Domovinu. No tada će imperijalisti, naravno, znati tko smo i što smo, zahvaljujući svojim sramnim špijunima i kukavičkim izviđačkim avionima. Ali oni to i trebaju znati, jer ćemo i na putu kući izbjeći njihovu detekciju. Tako ćemo imperijalistima dati do znanja da se ne mogu igrati s ljudima iz sovjetske mornarice i da možemo prići njihovoj obali kad god zaželimo, te da moraju respektirati Sovjetski Savez! - Drugovi! Učinit ćemo da prva plovidba Crvenog oktobra postane legendarna!
20
Ramius je podigao pogled sa svoga pripremljenog govora. Ljudi na dužnosti u centrali su izmjenjivali osmijehe. Nije se baš često događalo da se sovjetskom mornaru pruži mogućnost da posjeti drugu zemlju, a posjet atomske podmornice nekoj stranoj, makar i savezničkoj zemlji bio je gotovo bez presedana. čak što više, za Ruse je Kuba egzotična poput Tahitija, obećana zemlja bijelih pješčanih plaža i zagasitih djevojaka. Ramius je to znao. čitao je članke u Crvenoj zvijezdi i drugim državnim novinama o radostima služenja na Kubi. Osim toga, bio je tamo. Ramius je presložio papire u ruci. Dao im je dobre vijesti. - Drugovi! Oficiri i mornari Crvenog oktobral - A sada one loše vijesti koje su svi čekali. - Ovaj zadatak neće biti lagan. Trebat ćemo uložiti maksimalne napore. Moramo održavati apsolutnu radio- šutnju, a operativna rutina nam mora biti savršena! Nagradu će dobiti samo oni koji će je zaista zaslužiti. Svaki oficir i svaki mornar, od vašeg komandanta pa do najzelenijeg matrosa, mora izvršiti svoju socijalističku dužnost i to dobro! Ako budemo radili zajedno kao drugovi, što novi sovjetski ljudi i jesu, tada ćemo uspjeti. Vi mladi drugovi bez pomorskog iskustva: slušajte svoje oficire, mičmane, svoje staršine. Savladajte dobro svoje dužnosti i točno ih izvršavajte. Na ovom brodu nema malih poslova, malih odgovornosti. Život svakog čovjeka ovisi o njegovom drugu. Izvršavajte dužnosti, obavljajte zadatke, i kad završimo ovo putovanje bit ćete pravi sovjetski mornari! To je sve. - Ramius je maknuo palac s gumba za mikrofon i vratio ga natrag u ležište. Govor nije bio loš - zaključio je - velika mrkva i mala batina. U krmi je podoficir stajao mirno, držeći vrući kruh i s čuđenjem promatrao zvučnik na pregradi. To nisu bile njihove prvotne zapovijesti, zar ne? Je li došlo do izmjene planova? Mičman mu je pokazao da se vrati na dužnost, naceren i blažen zbog mogućnosti da tjedan dana provede na Kubi. čuo je puno priča o Kubi i kubanskim ženama, pa je jedva čekao da se uvjeri jesu li istinite.
21
U centrali je Ramius mozgao. - Pitam se ima li naokolo američkih podmornica? - Da, zbilja, druže kapetane - kimnuo je kapetan druge klase Borodin, koji je vodio smjenu. - Da upotrijebimo gusjenicu? - Upotrijebite je, druže.- Zaustavite strojeve! - naredio je Borodin. - Strojevi zaustavljeni! - Dežurni podoficir kormilar je postavio mašinski telegraf na položaj STOJ. Trenutak kasnije nalog je bio potvrđen odgovaračem, a nekoliko sekundi nakon toga jednolično tutnjanje strojeva je zamrlo. Borodin je dohvatio telefon i pritisnuo tipkalo stroja. - Druže upravitelju stroja, pripremi gusjenicu za rad. To nije bio službeni naziv novog pogonskog sistema. On, kao takav, nije ni imao ime, već samo broj projekta. Nadimak gusje- nica dao mu je mladi strojar koji se bavio unapređenjem podmornica. Ni Ramius ni Borodin nisu znali zašto, ali kao što se često zna dogoditi s tim imenima, ovo je naprosto sjelo. - Spremni, druže Borodine - brzo je odvratio šef stroja. - Otvori poklopce na pramcu i krmi - zapovjedio je nakon toga Borodin. Dežurni mičman je na kontrolnoj ploči okrenuo četiri prekidača. Pored svakog se ugasilo zeleno, a upalilo crveno kontrolno svjetlo. Poklopci širom otvoreni, druže. - Pusti gusjenicu. Brzinu polako povećavaj do trinaest čvorova. - Polako povećavam do jedan-tri čvora - potvrdio je strojar. U trupu, koji je na trenutak bio tih, sada se začuo novi zvuk. Zvuk stroja bio je manji i potpuno drukčiji od prijašnjega. Zvukovi iz reaktora, uglavnom od pumpi koje su tjerale vodu za hlađenje, bili su gotovo nezamjetljivi. Gusjenica za svoj rad nije koristila veliku snagu. Na mičmanovoj stanici indikator brzinomjera bio se spustio na pet čvorova, ali se sad opet počeo polako dizati. Naprijed, u raketnom prostoru, gdje su bili nagurani ležaji za posadu, desetak je spavača nakratko otvorilo oči, zamijetivši prekid
22
buke s krme i šum električnih motora par koraka dalje, od kojih ih je dijelio čvrsti trup. Već prvoga dana na moru bili su dovoljno umorni da zanemare zvukove i iskoriste dragocjenu mogućnost za spavanje. - Gusjenica radi normalno, druže kapetane - izvijestio je Borodin. - Odlično. Kormilo na dva-šest-nula, kormilaru! - Dva-šest-nula, druže. - Kormilar je okrenuo kotač nalijevo. USS Bremerton Trideset milja sjeveroistočno, podmornica Bremerton plovila je kursom dva-dva-pet i upravo se pojavljivala ispod ledenog pokrivača. Ta napadna podmornica iz klase 688 upravo je bila na ELINTzadatku* u Karskom moru kad joj je naređeno da krene na zapad prema poluotoku Kola. Ruska strateška podmornica trebala je isploviti tek idući tjedan i Bremertonov kapetan se ljutio zbog tog najnovijeg obavještajnog propusta. Bio bi na pravom mjestu da prati Crveni oktobar da je isplovio kad je bilo predviđeno. Pa čak i sad, američki su poslužitelji sonara pred par minuta uhvatili sovjetsku podmornicu, usprkos činjenici da su putovali š četrnaest čvorova. - Sonar, zapovjedniku. Komandant Wilson je podigao slušalicu. - Zapovjednik, slušam. - Kontakt izgubljen, gospodine. Vijci su joj stali pred par minuta i nisu se opet pokrenuli. Ima neke aktivnosti na istoku, ali strateška podmornica se ugasila. - Vrlo dobro. Vjerojatno se lagano prepustila struji. Pratit ćemo je u stopu. Ostani budan, Šefe. Komandant Wilson je razmišljao o tome krenuvši prema stolu s kartama. Dva oficira za praćenje cilja iz službe upravljanja vatrom, koji su upravo isplanirali hajku na kontakt, pogledali su zapovjednika da vide što on o tome misli. * ELINT, kratica za electronic intelligence, elektronsku špijunažu (prim. prev.)
23
- Da se mene pita, spustio bih se skoro do dna i polako kružio baš ovdje. - Wilson je obilježio grubi krug na karti, zaokruživši poziciju Crvenog oktobra. - Hajdemo joj se prišuljati. Smanjit ćemo brzinu na pet čvorova i vidjeti možemo li joj prići i opet je uhvatiti po zvuku iz reaktorskog postrojenja. - Wilson se okrenuo palubnom oficiru. Smanji brzinu na pet čvorova.Razumijem, komandante. Severomorsk, SSSR U centralnoj poštanskoj zgradi u Severomorsku, razvrstavač pošte je kiselo promatrao kako mu vozač kamiona baca velike platnene vreće na radni stol i izlazi na vrata. Kasnio je - dobro, ne može se tako reći, ispravio se službenik, budući da taj idiot nije došao na vrijeme ni jednom u pet godina. Bila je subota i njemu se nije radilo. Tek pred nekoliko godina uveden je u Sovjetskom Savezu četrdesetsatni radni tjedan. Na nesreću, ta promjena nije dohvatila i tako vitalnu javnu službu kao što je isporuka pošte. I tako, bio je tu, i dalje radio šest dana u tjednu - a bez posebne nadoplate! To je sramota, pomislio je, a često i rekao u svom stanu kad bi s kolegama s posla kartao uz votku i krastavce. Odvezao je uzicu i okrenuo vreću. Ispalo je nekoliko manjih vreća. Nije imalo smisla žuriti. Bio je tek početak mjeseca i još uvijek ima tjedana da premjeste zadanu kvotu pisama i paketa iz jednog dijela zgrade u drugi. U Sovjetskom Savezu svaki je radnik u vladinoj službi, pa je tako postojala i poslovica: Sve dok se šefovi pretvaraju da nas plaćaju, mi ćemo se pretvarati da radimo. Otvorio je malu poštansku vreću i izvukao omotnicu službenog izgleda naslovljenu Glavnoj političkoj upravi mornarice u Moskvi. Službenik je zastao, opipavajući omotnicu. Vjerojatno je stiglo s jedne od podmornica stacioniranih u Polarnom, na drugoj strani fjorda. Što li piše u pismu?, pitao se razvrstavao, igrajući misaonu igru kojom se zabavljaju svi poštari svijeta. Je li to objava da je sve spremno za
24
konačni napad na imperijalistički Zapad? Popis članova Partije koji nisu na vrijeme platili članarinu, ili zahtjev za nabavku dodatnih količina toaletnog papira? Nije se moglo reći. Podmorničari! Sve same primadone - čak i seljački momci kojima još gnojnica curi iz nogu paradiraju okolo kao da su članovi partijske elite. Službeniku su bile šezdeset dvije godine. U Velikom domovinskom ratu bio je tenkista i služio u gardijskoj tenkovskoj jedinici pridodanoj Konjevljevom Prvom ukrajinskom frontu. To je, rekao je u sebi, bio muški posao, juriti u akciju na vrhu velikih borbenih tenkova, loviti njemačke pješadince skrivene po rupama. Ti su ljigavci dobili što su zaslužili! A u što su se sada pretvorili sovjetski borci? Žive po luksuznim brodovima s puno dobre hrane i toplih kreveta. Jedini topli krevet za koji je on znao bio je iznad ispušne cijevi tenkovskog dieselmotora - i još se je za njega morao boriti! To je ludost što je nastalo od svijeta. Sad se mornari ponašaju kao carske princeze i pišu tone pisama tamo i ovamo i sve to zovu poslom. Ti razmaženi momci i ne znaju što su patnje. A kakve su im privilegije! Svaka riječ koju stave na papir postaje prioritetna pošiljka. Cmizdrava pisma curama, uglavnom, a on ovdje mora razvrstavati i subotom da bi to stiglo do njihovih družica - iako im odgovor ne može stići za barem dva tjedna. To naprosto više nije kao nekada. Razvrstavač je nemarnom kretnjom bacio omotnicu prema vreći pošte za Moskvu, na udaljenom kraju stola. Promašio je i ona je pala na betonski pod. Pismo će otići na vlak dan kasnije. Razvrstavača to nije brinulo. Večeras će biti hokejaška utakmica, najvažnija u dosadašnjem prvenstvu: Centralna vojska protiv Krila. Kladio se za litru votke na Krila.
25
Morrow, Engleska Halseyjev najveći javni uspjeh bio je i njegova najveća greška. Postavši popularni heroj, legendarne agresivnosti, admiral je zaslijepio kasnije generacije svojim impresivnim intelektualnim mogućnostima i pronicavim kockarskim instinktom za... Jack Ryan se namrštio na kompjutor. Zvučalo je isuviše kao doktorska disertacija, a to je već jednom obavio. Pomislio je da čitav odlomak izbaci iz memorije, ali se onda predomislio. U uvodu mora slijediti tu nit razmišljanja. Makar bilo i loše, služilo je kao vodič onomu što je želio reći. Zašto se baš uvod čini najtežim dijelom povijesne knjige? Već je tri godine radio na Borbenom mornaru, autoriziranoj biografiji admirala flote Williama Halseyja. Gotovo sav materijal se nalazio na pola tuceta floppy-diskova koji su ležali pored njegova Apple kompjutora. - Tata? - Rvanova kći je buljila u njega. - O, kako je danas moja mala Sally? - Dobro. Ryan ju je uhvatio i posjeo u krilo, pažljivo odmaknuvši stolicu od tastature. Sally se već okušala na mnogim igrama i obrazovnim programima, pa je povremeno mislila da se sad može uhvatiti i Wordstara. Jednom je to rezultiralo gubitkom dvadeset tisuća riječi elektronski zabilježenog rukopisa. I batinama. Naslonila je glavu na očevo rame. - Ne izgledaš mi dobro. Što to brine moju malu curicu? - Da, znaš tata, vidiš, skoro je Božić i... nisam sigurna da Djed Mraz zna gdje smo. Nismo gdje i prošle godine. - Oh, razumijem. I ti se bojiš da neće doći? -Aha. - Zašto me to ranije nisi pitala? Naravno da će doći. Obećajem. - Obećaješ? - Obećajem.
26
- U redu. - Poljubila je oca i izjurila iz sobe natrag gledati crtice na televiziji. Ryanu je bilo drago što ga je prekinula. Nije htio zaboraviti kupiti nekoliko stvari kad odleti u Washington. Izvukao je iz ladice u stolu disketu i ubacio je u rezervni disk-drive. Nakon što je oslobodio ekran, nanizao je božični popis, stvari koje je trebalo kupiti. Jednostavnom komandom kopija popisa bila je ispisana na priključnom štampaču. Ryan je otrgnuo papir i spremio ga u novčanik. Nije mu se baš radilo u subotu ujutro. Odlučio se poigrati s djecom. Napokon, gotovo čitav idući tjedan bit će u Washingtonu. V. K. Konovalov Sovjetska podmornica V. K. Konovalov milila je iznad tvrdog pješčanog dna Barentsova mora brzinom od tri čvora. Nalazila se u jugozapadnom kutu kvadranta 54 -90 i posljednjih deset sati je lutala gore-dolje linijom sjever-jug čekajući da Crveni oktobar stigne na početak vježbe OKTOBARSKI MRAZ. Kapetan druge klase Viktor Aleksejevič Tupoljev polako je koračao oko postolja periskopa u centrali svoje male, brze napadne podmornice. čekao je da se pojavi njegov stari mentor i nadao se da će ga prevariti s par trikova. Služio je pod Učiteljevom komandom dvije godine. Bile su to dobre godine i premda je svog bivšeg komandanta držao pomalo cinikom, osobito u pogledu Partije, bez oklijevanja je mogao potvrditi Ramiusovo znanje i vještinu. A on, Tupoljev, sad već treću godinu komandant, bio je jedan od Učiteljevih najblistavijih učenika. Njegov sadašnji brod bila je potpuno nova Alfa, najbrža podmornica ikad napravljena. Mjesec dana ranije, dok je Ramius opremao Crveni oktobar, Tupoljev i tri njegova oficira su odletjeli dolje da vide model podmornice koja je trebala biti ogledni trup za testiranje prototipa novog pogonskog sistema. Dugačka trideset dva metra, s diesel i električnim pogonom, bila je smještena u Kaspijskom jezeru, daleko od očiju imperijalističkih špijuna, u pokrivenom doku, skrivena od
27
njihovih fotografskih satelita. Ramius je pomagao u razvoju gusjenice i Tupoljev je prepoznao trag majstora. Bit će ga jako teško otkriti. Međutim, ne i nemoguće. Nakon što je tjedan dana pratio model sjevernim dijelom Kaspijskog jezera u barka- si na električni pogon, tegleći najbolji pasivni sonar proizveden u njegovoj zemlji, zaključio je da je našao manu. Ne veliku, ali dovoljnu da je iskoristi. Naravno, uspjeh se nije mogao garantirati. Nije se natjecao sa strojem nego i s kapetanom koji je njime zapovijedao. Tupoljev je odlučno poznavao ovo područje. Voda je bila gotovo savršeno izotermalna; nije bilo termalnih slojeva ispod kojih bi se podmornica mogla sakriti. Bili su daleko od slatkovodnih rijeka na sjevernoj obali Rusije, pa nije trebalo brinuti o bazenima i stijenkama različitog saliniteta koji bi ometali njihove pretrage sa sonarom. Konovalov je imao najbolje sonarne sisteme koje je Sovjetski Savez proizveo, blisku kopiju francuskoga DUUV - 23, ali ponešto usavršenog, kako su izjavili tehničari u tvornici. Tupoljev je planirao oponašati američku taktiku polagane plovidbe, s brzinom tek dovoljnom da kormilo sluša, savršeno tih, čekajući da Crveni oktobar prede preko njegova kursa. Potom će izbliza slijediti svoj plijen i u brodski dnevnik unositi svaku promjenu kursa i brzine, pa će, kad za nekoliko tjedana usporede brodske dnevnike, Učitelj vidjeti da je njegov nekadašnji učenik odigrao vlastitu pobjedničku igru. Već je bilo vrijeme da to netko učini. - Ima nešto novo na sonaru? - Tupoljev je postajao sve napetiji. Strpljivost mu nije bila jača strana. - Ništa novo, druže komandante. - Starpom je prstom lupnuo po križiću na karti, ucrtanoj poziciji Rokosovskog, nuklearne podmornice iz klase Delta, koju su bili slijedili već nekoliko sati u istom području. Prijatelj nam još uvijek krstari u laganom krugu. Misliš li da bi nas Rokosovski htio zbuniti? Je li to kapetan Ramius sredio s njim da bude tu kako bi nam iskomplicirao zadatak?
28
I Tupoljev je to već bio pomislio. - Možda, ali mislim da nije. Tu je vježbu isplanirao Korov osobno. Naredbe su nam bile zapečaćene, a isto tako i Markove. Doduše, admiral Korov je stari prijatelj našega Marka. - Tupoljev je zastao na trenutak i odmahnuo glavom. - Ne. Korov je častan čovjek. Mislim da Ramius stiže ovamo najsporije što može. Da nas učini nervoznima, da se počnemo preispitivati. On zna da ćemo ga loviti i u skladu s tim će podesiti svoje planove. Možda će pokušati ući u kvadrant iz nekog neočekivanog pravca - ili probati da nas u tako nešto uvjeri. Nikad nisi služio pod Ramiusom, druže poručnice. On je lisac, pravi stari lisac sijede njuške. Mislim da ćemo nastaviti patrolirati kao i dosad, još slijedeća četiri sata. Ako ih do tada ne otkrijemo, prijeći ćemo na krajnji jugoistočni kut kvadranta i probijati se do središta. Da. Tupoljev nije ni očekivao da će ovo biti lako. Ni jedan komandant napadne podmornice nije dosad doveo Ramiusa u nepriliku. Odlučio je biti prvi, a težina zadatka samo će potvrditi njegovu smjelost. Za godinu ili dvije, Tupoljev je planirao biti novi Majstor.
Ć
Crveni oktobar Na Crvenom oktobru nije postojao osjećaj za doba dana. Jer, sunce nije ni izlazilo ni zalazilo, a dani u tjednu nisu imali nikakvog posebnog značenja. Za razliku od površinskih brodova koji su mijenjali satove da bi ih uskladili s lokalnim vremenom, podmornice su se uglavnom držale uvijek jedne određene vremenske zone. Za američke podmornice to je bilo Zulu, ili srednje grinvičko vrijeme. Crveni oktobar je koristio standardno moskovsko vrijeme, koje je po normalnom računanju bilo sat vremena prije standardnog vremena da bi se uštedilo na potrošnim sredstvima.
29
Ramius je ušao u centralu usred prijepodneva. Kurs im je sad bio dva-pet-nula, brzina trinaest čvorova i podmornica je plovila trideset metara iznad dna u zapadnom kutu Barentsova mora. Za nekoliko sati dno će se spustiti u ponornu ravnicu, koja će im omogućiti da rone još dublje. Ramius je najprije proučio kartu, a onda i čitav niz instrumenata koji su prekrivali obje strane pregrada u odjeljku. Napokon je nešto zabilježio u knjizi naredbi. - Poručnice Ivanov! - oštro se obratio mlađem oficiru smjene. - Da, druže komandante! - Ivanov je bio najzeleniji oficir na brodu, tek izašao iz Lenjinove komsomolske škole u Lenjingradu, blijed, mršav i revan. - Sazvat ću sastanak starijih oficira u blagovaonici. Vi ćete biti oficir smjene. To vam je prva plovidba, Ivanov. Kako vam se sviđa? - Bolje je nego što sam mislio, druže komandante. - Ivanov je pokazao veće oduševljenje nego što je mogao osjećati. - To je dobro, druže poručnice. Običavam mladim oficirima prepuštati što odgovornije zadatke. Dok mi stariji oficiri budemo držali tjedni politički sastanak, wćete zapovijedati ovim brodom! Sigurnost ovoga broda i cjelokupne posade je u vašim rukama! Naučili su vas sve što trebate znati, a moja se uputstva nalaze u knjizi naredbi. Ako otkrijemo drugu podmornicu ili površinski brod, smjesta ćete me obavijestiti i odmah započeti s vježbom izmicanja. Ima li kakvih pitanja? - Ne, druže komandante. - Ivanov se ukrutio u stavu mirno.- Dobro. Ramius se nasmiješio. - Pavle Iljiču, ovo ćete zauvijek zapamtiti kao jedan od velikih trenutaka u vašem životu. Znam to, jer se još uvijek sjećam svoje prve smjene. Ne zaboravite svoje zadatke i svoju odgovornost! Ponos se zacaklio u mladićevim očima. Šteta zbog svega što će mu se dogoditi, pomislio je Ramius, i dalje učitelj. Na prvom pregledu Ivanov je djelovao kao da posjeduje sve odlike dobrog oficira.
30
Ramius se žustro zaputio prema krmi u brodsku ambulantu. - Dobro jutro, doktore. - Dobro jutro, druže kapetane. Vrijeme je za politički sastanak? Petrov je čitao uputstva za rukovanje novim rendgenskim aparatom. - Da, jeste, druže doktore, ali mislim da vi ne biste trebali biti na njemu. Ima nešto drugo što bih htio da učinite. Dok će stariji oficiri biti na sastanku, imat ću tri mlaca u smjeni u centrali i strojarskim prostorima. - Oh? - Petrovu su se raširile oči. Prošlo je podosta godina otkako je posljednji put bio na podmornici. Ramius se nasmiješio. - Budite mirni, druže. Znate i sami da iz blagovaonice mogu za dvadeset sekundi doći u centralu, a isto toliko treba i drugu Melekinu da stigne do svog dragocjenog reaktora. Prije ili kasnije naši mladi oficiri moraju naučiti da budu samostalni. Više volim da to bude prije. Htio bih da ih držite na oku. Znam da svi oni imaju dovoljno znanja da izvršavaju svoje dužnosti. Htio bih saznati imaju li i temperamenta. Ako ih Borodin ili ja budemo motrili, neće se ponašati normalno. Osim toga, to je medicinska prosudba, zar ne? - Ah, htjeli biste da promatram kako reagiraju u izvršavanju svojih obaveza? - I to bez opterećenja da ih promatra neki stariji oficir - potvrdio je Ramius. - Mladim se oficirima mora pustiti da odrastu - ali ne previše. Ako primijetite nešto važno, odmah ćete me izvijestiti. Tu ne bi trebalo biti problema. Na otvorenom smo moru, nema prometa, a reaktor radi samo s djelićem svoje pune snage. Prvi test za mlade oficire bi trebao biti lagan. Pronađite neki izgovor što hodate gore-dolje i držite djecu na oku. Pitajte ih što to rade. Petrov se nasmijao. - Ah, na taj način i mene želite naučiti nekim stvarima, druže kapetane? Pričali su mi o vama u Severomorsku. Dobro, bit će kao što želite. Ali, to će mi biti prvi propušteni politički sastanak nakon nekoliko godina.
31
- Po onome što vam stoji u kartonu, Jevgenije Konstantinoviču, mogli biste Politbiro podučavati u partijskoj doktrini. - Što ništa ne govori o liječničkim sposobnostima, pomislio je u sebi Ramius. Kapetan je krenuo prema blagovaonici da se pridruži svojim oficirima koji su ga čekali. Poslužitelj je ostavio nekoliko punih čajnika, te crni kruh i maslac da se usput prezalogaji. Ramius je pogledao rub stola. Kapi krvi su već odavno bile izbrisane, ali on se točno mogao sjetiti kako je sve izgledalo. To je, razmišljao je, bila razlika između njega i čovjeka kojeg je ubio. Ramius je imao savjest. Prije no što je sjeo, zaključao je za sobom vrata. Njegovi su oficiri svi sjedili u stavu mirno, budući da prostorija nije bila dovoljno velika da stoje, kad bi se jednom sjedala rastvorila. Nedjelja je bila normalan dan za održavanje političke obuke na moru. Inače bi Putin predsjedavao, čitajući neke Pravdine komentare, uz pratnju odabranih citata iz Lenjinovih djela i diskusije o poukama koje je valjalo izvući iz tih navoda. Sve je bilo vrlo nalik crkvenom obredu. Sa smrću zampolita, ova je dužnost zapala komandanta, ali je Ramius sumnjao da pravila predviđaju takav dnevni red i za današnji sastanak. Svaki oficir u ovoj sobi bio je član njegove zavjere. Ramius je iznio njihove planove - bilo je nekih manjih izmjena koje nije nikome ni spomenuo. A onda im je rekao i za pismo. - Znači, povratka nema - primijetio je Borodin. - Svi smo se složili oko ove akcije. I sada je trebamo izvršiti. - Na njegove su riječi reagirali baš onako kao što je i očekivao - trijezno. Bolje nisu ni mogli. Svi su bili samci; ni jedan nije ostavio ni ženu ni djecu. Svi su bili dobri članovi Partije, s članarinom plaćenom do kraja godine i partijskim knjižicama na prvom mjestu - "odmah pored srca". I svi su osjećali duboko nezadovoljstvo, a u ponekim slučajevima i mržnju prema sovjetskoj vladi. Planiranje je počelo ubrzo nakon smrti njegove Natalije. Bijes koji je gotovo nesvjesno potiskivao tokom čitavog života, izbio je tako žestoko i
32
strastveno da se jedva uspijevao suzdržavati. Postigao je to samo zahvaljujući dugogodišnjoj samokontroli, a dugogodišnja pomorska obuka mu je omogućila da odabere i najbolju moguću osvetu. Ramius još nije bio pošao u školu kad je od druge djece po prvi put čuo priče o tome što je njegov otac Aleksandar počinio u Litvi 1940. i 1944. nakon sumnjivog oslobođenja od Nijemaca. O njegovim roditeljima se samo šaputalo. Jedna je djevojčica Marku ispričala priču, koju je ovaj prepričao svom ocu Aleksandru, da bi s neshvaćanjem i užasom ubrzo saznao da je otac djevojčice nestao po brzom postupku. Zbog te nenamjerne greške, Marka su žigosali kao doušnika. Obilježen tim imenom jer je počinio zločin - a država to nipošto nije držala zločinom - čiji dosezi mu nikada nisu prestali mučiti savjest, više nikada nije ništa prenio. U godinama dok se formirao, kada je Ramius stariji vladao Centralnim komitetom partije Litve u Vilnusu, dječaka bez majke je podigla baka po ocu, što je bila uobičajena praksa u zemlji opustošenoj četverogodišnjim nemilosrdnim ratom. Njen jedini sin rano je napustio kuću da bi se pridružio Lenjinovoj Crvenoj gardi, a dok njega nije bilo ona je živjela po starom, odlazeći na misu svakoga dana sve do 1940. i nikada ne zaboravljajući svoj vjerski odgoj. Ramius ju je pamtio kao ženu sijede kose koja mu je pričala divne priče prije spavanja. Religiozne priče. Za nju bi bilo previše opasno da vodi i Marka na vjerske obrede koji nisu bili nikada potpuno satrti, ali ga je uspjela krstiti kao rimokatolika, ubrzo nakon što ga je otac ostavio kod nje. Nikada to nije rekla Marku. Rizik je bio prevelik. Katoličanstvo je u baltičkim državama bilo gušeno na brutalan način. To je bila religija, a kad je odrastao Marko je naučio da je marksizam-lenjinizam vrlo nepovjerljiv bog koji ne tolerira nikakve suparničke odanosti.
33
Baka Hilda mu je pričala priče iz Biblije, od kojih je svaka imala pouku o dobru i zlu, vrlini i nagradi. Kao djetetu uglavnom su mu bile zabavne, ali nikada ih nije spomenuo ocu, jer je znao da Aleksandar to nije odobravao. Nakon što je stariji Ramius opet preuzeo kontrolu nad sinovljevim životom, to vjersko obrazovanje je izblijedilo u Markovom sjećanju, ni potpuno zapamćeno, ni sasvim zaboravljeno. Kao dječak, Ramius je više osjećao nego shvaćao da sovjetski komunizam zapostavlja osnovne ljudske potrebe. U pubertetu su njegove sumnje počele dobivati jasan oblik. Narodno dobro je bilo itekako hvalevrijedan cilj, ali zanemarujući ljudsku dušu marksizam je ogolio osnove ljudskog dostojanstva i individualnih vrijednosti. Osim toga, odbacio je objektivna mjerila pravde i etike koja su, spoznao je, osnovna baština religije u civiliziranom društvu. Od najranije zrelosti Marko je imao vlastita poimanja dobrog i lošeg, poglede koje nije dijelio s Državom. Prema njima je mjerio vlastita i tuda djela. Sve je to vrlo pažljivo prikrivao. Služilo mu je kao sidro za dušu, a kao i svako sidro i ovo je bilo skriveno duboko ispod površine. Premda se već kao dječak borio s prvim sumnjama u svoju zemlju, nitko to nije mogao primijetiti. Poput sve sovjetske djece, Ramius je postao mali Oktobrist, potom i pionir. Paradirao je pored neizbježnih ratnih svetinja u nalaštenim čizmama i krvavocrvenoj marami i ozbiljno držao stražu nad ostacima nekog nepoznatog vojnika, prigrlivši na grudi PPS automatigračku i izravnavši mu mušicu točno prema vječitoj vatri. Ozbiljnost u obavljanju te dužnosti nije bila slučajna. Kao dječak, Marko je bio uvjeren da su junaci čije je grobove tako predano čuvao, svoju sudbu prihvatili s onim nesebičnim heroizmom kojeg je vidio u nebrojenim ratnim filmovima u lokalnom kinu. Borili su se protiv omraženih Nijemaca da bi zaštitili žene, djecu i starce iza linija. I kao plemićki sin u staroj Rusiji, osobito je bio ponosan što je sin partijskog rukovodioca. Na stotine puta prije svoje
34
pete godine čuo je da je Partija duša naroda; jedinstvo Partije, Naroda i Države bilo je sveto trojstvo Sovjetskog Saveza, premda je jedan segment bio važniji od ostalih. Njegov se otac lako uklapao u filmsku sliku partijskog aparatčika. Strog ali pošten, vrlo često odsutan, taj oporo dobri čovjek bi Marku donosio svakakve poklone i brinuo se da sin partijskog sekretara uživa sve prednosti koje mu je mogao osigurati. Iako je izvana bio model sovjetskog djeteta, u sebi se pitao zašto se ono što je naučio od oca i u školi sukobljava s ostalim lekcijama iz mladosti. Zašto neki roditelji nisu dali svojoj djeci da se igraju s njim? Zašto bi mu njegovi školski drugovi u prolazu znali dobaciti ružnu i okrutnu, pogrdnu riječ za doušnika? Njegov otac i Partija su tvrdili da je dojavljivanje patriotski čin, ali nakon što je to jednom učinio, svi su ga izbjegavali. Boljelo ga je to podrugivanje, ali se ni jednom nije požalio ocu, znajući da bi to bilo zlo. Nešto je bilo jako krivo - ali što? Odlučio je da sam mora pronaći odgovore. Marko je svojevoljno postao individualist u razmišljanju, pa je tako, i ne znajući, počinio ozbiljan grijeh u komunističkom panteonu. Izvana uzoran sin člana Partije, pažljivo je igrao igru, u skladu sa svim pravilima. Obavljao je dužnosti u svim partijskim organizacijama i uvijek bi se prvi dobrovoljno javljao na najgore zadatke namijenjene djeci koja su težila članstvu u Partiji, znajući da je to jedini put da se u Sovjetskom Savezu uspije ili makar udobno živi. Postao je dobar sportaš. Ne u momčadskim sportovima - bavio se atletikom, gdje se mogao natjecati kao pojedinac i odmjeriti dostignuća drugih. Kako su godine odmicale, naučio je da se tako ponaša u svemu, da promatra i procjenjuje postupke svojih sugrađana i oficira s hladnim odmakom, a iza bezizražajnog lica skriva zaključke. U osmoj godini, za vrijeme ljeta, život mu je krenuo sasvim novim tokom. Budući da se nitko nije htio igrati s malim "doušnikom", lutao je ribarskim pristaništem u malom selu gdje je živjela njegova baka. Svakog jutra je isplovljavala flotila starih drvenih čamaca u žalosnom
35
stanju, uvijek pod nadzorom patrolnih čamaca kojima su upravljali ljudi iz MGB-a - kako se tada zvao KGB - graničari, da bi požnjeli skromnu žetvu iz Finskog zaljeva. Njihov je ulov lokalnu prehranu nadopunjavao bjelančevinama, a ribarima osiguravao minimalnu zaradu. Jedan od kapetana na tim starim čamcima bio je stari Šaša. Oficir u carističkoj mornarici, pobunio se s posadom krstarice Aurora, i pomogao upaliti iskru u lancu događaja koji su izmijenili sliku svijeta. Marko je to saznao tek mnogo godina kasnije da posada Aurore nije pristala uz Lenjina, pa ju je divljački savladala Crvena garda. Šaša je zbog svoje uloge u toj kolektivnoj nepromišljenosti proveo dvadeset godina u radnom logoru, pa je bio oslobođen tek kad je počeo Veliki domovinski rat. Rodini su zatrebali iskusni pomorci da kao piloti uvedu brodove u luke Murmanska i Arhangelska, u koje su Saveznici dovozili oružje, hranu i raznu robu za funkcioniranje moderne vojske. Šaša je u gulagu naučio lekciju: djelotvorno i dobro je obavljao svoje dužnosti, ne tražeći ništa zauzvrat. Zahvaljujući tome, nakon rata su mu dali neku vrstu slobode, pravo da pod neprekidnom paskom obavlja posao od kojeg su mu pucala leda. Kad ga je Marko upoznao, Saši je bilo preko šezdeset i bio je gotovo potpuno ćelav, sa starim, izmučenim mišićima, okom mornara i talentom za pripovijedanje od kojeg je mladac samo širio oči. Bio je najniži oficir pod čuvenim admiralom Makarovim u Port Arthuru 1906. Vjerojatno najbolji pomorac u ruskoj povijesti, Makarov je uživao takvu reputaciju rodoljuba i domišljatog pomorskog borca da je čak i komunistička vlada puno kasnije nazvala jednu raketnu krstaricu njegovim imenom. Isprva oprezan radi dječakove reputacije, Šaša je u njemu vidio nešto što drugi nisu. Dječak bez prijatelja i mornar bez obitelji, postali su prijatelji. Šaša je sate i sate pričao i prepričavao kako je bio na admiralskom brodu Petropavlovsku i sudjelovao u jednoj ruskoj pobjedi nad omrznutim Japancima - ali mu je bojni brod potonuo, a admiral poginuo od mine pri povratku u luku. Nakon toga je Šaša poveo svoje ljude kao pomorsku
36
pješadiju, dobivši tri ordena za hrabrost u bici. To iskustvo - ozbiljno je prstom mahnuo dječaku - mu je otkrilo bezumnu pokvarenost carističkog režima i uvjerilo ga da se priključi jednom od prvih mornaričkih sovjeta, kad je takav čin značio sigurnu smrt u rukama Obrane, tajne carske policije. Ispričao je vlastitu verziju oktobarske revolucije iz uzbudljive perspektive očevica. No Šaša je vrlo pažljivo izbjegao sva kasnija zbivanja. Dopustio je Marku da plovi s njim i naučio ga osnovama pomorstva, pa je to bilo presudno što se dječak još prije desete godine odlučio za sudbinu na moru. Tu je vladala sloboda koju nikada nije mogao imati na kopnu. Dječak koji je stasao u čovjeka, osjetio je romantiku tog poziva. Bilo je i opasnosti, ali tokom čitavog ljeta, malim, jednostavnim lekcijama Šaša je naučio dječaka da priprema, znanje i disciplina mogu izaći na kraj s bilo kojom vrstom opasnosti, da je ispravno suprotstavljanje opasnosti nešto čega se čovjek ne treba bojati. Kasnijih godina će se Marko često sjećati značaja koje je to ljeto imalo za njega i pitati se kako je mogla završiti Sašina karijera da je drugi događaji nisu prekinuli. Na kraju tog dugog baltičkog ljeta Marko je ocu ispričao o Saši, pa ga je čak i poveo da upozna starog morskog vuka. Stari Ramius je bio izuzetno impresioniran njime i svim onim što je učinio za njegova sina, pa je uredio da Šaša dobije zapovjedništvo nad novijim, većim brodom i pogurnuo ga na popisu za dobivanje stana. Marko je gotovo povjerovao da Partija može činiti dobra djela - i da je on sam učinio svoje prvo muževno dobročinstvo. Međutim, stari je Šaša umro slijedeće zime i dobročinstvo više nije imalo smisla. Mnogo godina kasnije, Marko je shvatio da uopće nije znao prezime svog prijatelja. čak i nakon tolikih godina vjerne službe rodini, Šaša je bio građanin drugog reda. U trinaestoj je Marko otputovao u Lenjingrad i krenuo u Nahimovljevu školu. I tu je donio odluku da će postati profesionalni pomorski oficir. Marko će slijediti zov pustolovina koji je stoljećima vabio mlade ljude na more. Nahimovljeva škola je bila posebna
37
trogodišnja pripremna škola za mladiće koji su se odlučili za pomorski poziv. Sovjetska mornarica je u to vrijeme bila nešto malo veća od obrambene obalne snage, ali je Marko svakako želio da postane njezin dio. Otac ga je nagovarao na život partijskog službenika, obećavajući mu brzo napredovanje, udoban život i mnogo privilegija. No Marko je htio samo ono što može dobiti vlastitim zaslugama, a ne da bude zapamćen kao privjesak "osloboditelja" Litve. A život na moru je nudio romantiku i uzbuđenje, pa se čak i služenje Državi moglo podnijeti. Mornarica je imala slabu tradiciju. Marko je osjetio da tu ima puno prostora za razvoj i vidio da su mnogi budući mornarički kadeti baš kao i on, politički neangažirani i nesvrstani koliko je to bilo moguće u tako pomno kontroliranom društvu. Mladići su napredovali u prvim zajedničkim iskustvima. Što se više bližila matura, njegova se klasa okušavala na raznim jedinicama ruske flote. Ramius se odmah zaljubio u podmornice. U to vrijeme one su bile malene, prljave, i smrdile iz otvorenih kaljuža koje su posade koristile kao konvencionalne zahode. Istovremeno, podmornice su bile jedine ofanzivne mornaričke jedinice, a Marko je od početka htio biti na samoj oštrici. Slušao je dovoljno predavanja iz pomorske povijesti da zna kako su podmornice gotovo dvaput uništile englesko pomorsko carstvo i uspješno uškopile japansku ekonomiju. To mu se jako sviđalo; bilo mu je drago da su Amerikanci smrvili japansku mornaricu, koja je zamalo ubila njegova mentora. Maturirao je u Nahimovljevoj školi kao prvi u klasi i dobio pozlaćeni sekstant za umješnost u teorijskoj navigaciji. Kao najbolji u klasi, Marko je mogao birati školu koju želi. Odabrao je Višu mornaričku školu za podvodnu navigaciju s imenom Lenjinskog komsomola, WMUPP, i danas glavnu podmorničku školu u Sovjetskom Savezu. Pet godina provedenih u WMUPP bile su najzahtjevnije godine njegova života, budući da je odlučio ne samo da uspije, već i da nadmaši sve ostale. U svim predmetima, svake godine bio je najbolji u klasi.
38
Njegov esej o političkom značenju sovjetske pomorske moći bio je proslijeđen Sergeju Georgijeviču Gorškovu, tada glavnom zapovjedniku Baltičke flote i jednom od najperspektivnijih ljudi sovjetske mornarice. Gorškov je dao da esej objavi Morskoi zbornik, vodeći sovjetski pomorski časopis. To je bio obrazac napredne partijske misli, sa šest različitih Lenjinovih citata. U to vrijeme Markov je otac bio član-kandidat Prezidija, kako se tada zvao Politbiro, i bio je vrlo ponosan na svoga sina. Stariji Ramius nije bio glup. Napokon je spoznao da je Crvena flota u snažnom zamahu i da će njegov sin u njoj jednoga dana zauzimati važan položaj. Pod njegovfm utjecajem sin je naglo napredovao u karijeri. U tridesetoj Marko je dobio svoju prvu komandu i ženu. Natalija Bogdanova bila je kći još jednog člana Prezidija, koji je, obavljajući diplomatske zadatke, sa svojom obitelji obišao čitav svijet. Natalija nije nikada bila zdrava djevojka. Nisu imali djece, sva tri pokušaja završila su spontanim pobačajem, od kojih ju je posljednji gotovo ubio. Bila je lijepa, tankoćutna žena, profinjena u sovjetskim okvirima, koja je muževljev prolazni engleski izbrusila američkim i engleskim knjigama - jasno, politički ispravnima, uglavnom djelima zapadnjačkih ljevičara, ali i mrvicama prave književnosti, uključujući Hemingwaya, Twaina i Uptona Sinclaira. Uz njegovu mornaričku karijeru, Natalija mu je bila centar života. Njihov brak, prekidan dugim izbivanjima i radosnim povracima, učinio je ljubav još dragocjenijom nego što je mogla biti. Kada je počela izgradnja prve klase sovjetskih nuklearnih podmornica, Marko se našao u brodogradilištu učeći kako se konstruiraju i grade čelični morski psi. Uskoro je postao poznat kao čovjek koga je teško zadovoljiti u svojstvu mlađeg inspektora kontrole kvalitete. Bio je svjestan da će njegov vlastiti život ovisiti o umješnosti tih često pijanih zavarivača i montera. Postao je stručnjak u gradnji nuklearnih podmornica, proveo dvije godine kao starpom, a onda dobio svoju prvu nuklearnu podmornicu. To je bila napadna podmornica iz
39
klase Novembar, prvi grubi pokušaj Sovjeta da naprave napadački brod kakvih-takvih borbenih kvaliteta i velikog akcionog radijusa, da bi ugrozili zapadno brodovlje i linije opskrbe. Samo mjesec dana kasnije njena je blizankinja doživjela ozbiljnu nezgodu na reaktoru blizu norveške obale, pa je Marko odmah morao stupiti na scenu. U skladu s naređenjima, uspješno je spasio posadu, a onda potopio nesposobnu podmornicu, kako zapadne mornarice ne bi doznale njene tajne. Oba zadatka je izveo vješto i znalački, što je bio itekako značajan podvig za mladog zapovjednika. Uvijek je osjećao da nakon dobro izvedene akcije nekako treba nagraditi svoje potčinjene, a u to vrijeme je i zapovjednik flote bio istog mišljenja. Marko se uskoro preselio na novu - Charlie I- klasu podmornica. Ljudi poput Ramiusa su stalno izazivali Amerikance i Britance. Marko nije gajio nikakve iluzije. Znao je da Amerikanci imaju dugo iskustvo u pomorskom ratovanju - njihov najveći borac, Jones, nekoć je služio i u ruskoj mornarici, pod caricom Katarinom. Legendarna je bila lukavost njihovih podmornica, i Ramius se osjećao bijedno u usporedbi s posljednjim američkim ratnim kadrom, ljudima koji su izdržali znojni strah podvodne bitke i potpuno porazili cijelu jednu suvremenu mornaricu. Smrtno ozbiljna igra skrivača koju je igrao s njima nije bila nimalo laka, tim više što su u razvoju podmornica bili mnogo godina ispred Sovjeta. Pa ipak, čak i tada je zabilježio nekoliko pobjeda. Ramius je postepeno naučio igrati po američkim pravilima, brižno vježbajući svoje oficire i posadu. Ljudi su mu rijetko bili pripremljeni kako je on htio - to je i dalje najveći problem sov- jetske mornarice - no dok su drugi zapovjednici psovali svoje ljude zbog grešaka, Marko je te greške ispravljao. Njegova prva podmornica iz klase Charlie bila je prozvana "Vilnius akademija". Bilo je u tom imenu malo i poruge zbog njegova polulitavskog podrijetla - iako ga je rodila Ruskinja u Lenjingradu, pa se kao takav i pisao u međunarodnom pasošu - premda je to prije svega bilo priznanje
40
da mu oficiri dolaze poluobučeni, a odlaze spremni za napredovanje i eventualnu komandu. Isto je vrijedilo i za regrutirane mornare. Ramius nije dopuštao kažnjavanje i primitivno zastrašivanje, inače uobičajeno u čitavoj sovjetskoj vojsci. Držao je svojim zadatkom da od čovjeka napravi kompletnog pomorca, pa je postizao veći postotak unovačenih koji su ostajali u mornarici od bilo kojeg drugog komandanta podmornice. Svaki deveti mičman u podmornicama Sjeverne flote bio je profesionalac iz Ramiusove škole. Njegovi kolege, zapovjednici podmornica s veseljem su primali na svoj brod njegove staršine, od kojih su mnogi napredovali do oficirske škole. Nakon osamnaest mjeseci ozbiljnog posla i marljivog vježbanja, Marko i njegova Vilnius akademija bili su spremni za igru mačke i miša. Naletio je u Norveškom moru na američku podmornicu Triton i nemilosrdno je proganjao punih dvanaest sati. Kasnije je, s nemalim zadovoljstvom primijetio da je podmornica Triton ubrzo bila povučena, jer se, kako je bilo rečeno, tako veliki brod pokazao nesposobnim da se nosi s najnovijim sovjetskim tipovima. Bezdušno je ganjao britanske i norveške podmornice s diesel-motorima na koje bi povremeno naletio dok bi vozio u šnorkl režimu, i često ih podvrgavao žestokom bičevanju sonarom. Jednom je čak uhvatio i američku stratešku podmornicu i uspio održavati kontakt s njom gotovo dva sata, prije no što je kao duh iščezla u crnim dubinama. Brzi rast sovjetske mornarice i potreba za kvalificiranim oficirima na početku njegove karijere spriječila je Ramiusa da ode na Frunze akademiju. To je bio normalni sin qua non napredovanja u svim rodovima sovjetske armije. Akademija Frunze u Moskvi, pored starog Novodjevičijeg manastira, dobila je ime po heroju Revolucije. Bila je to glavna škola za visoki komandni kadar i iako se Ramius nije u njoj školovao, zahvaljujući rezultatima koje je pokazao kao operativni komandant, ponuđeno mu je mjesto instruktora. To je zavrijedio isključivo vlastitim zaslugama i njegov otac na visokom položaju na to nije mogao utjecati. Ramiusu je to bilo važno.
41
Ravnatelj pomorskog odsjeka u Frunzeu rado je predstavljao Marka kao "našeg pokusnog pilota za podmornice". Njegova je nastava postala prvorazredna atrakcija ne samo za pomorske oficire u Akademiji, već i za mnoge druge koji su dolazili slušati predavanja o pomorskoj povijesti i mornaričkoj strategiji. Vikende je provodio u službenoj očevoj đaci u selu Žukovo - l, pišući priručnike za podmorničke operacije i vježbanje posade, te potanje opise idealne napadne podmornice. Neke od njegovih ideja bile su dovoljno kontroverzne da uzrujaju njegovog nekadašnjeg zaštitnika Gorškova, u to vrijeme glavnog zapovjednika cijele sovjetske mornarice - no stari admiral nije baš sasvim nezadovoljan. Ramius je predlagao da bi oficiri u podmorničkoj službi trebali raditi u istoj klasi broda - još bolje, na istom brodu - više godina, da bi što bolje ovladali znanjima i srodili se s mogućnostima svoga broda. Vješti kapetani, predložio je, ne bi trebali biti siljeni da napuštaju svoje komande zbog uredskih napredovanja. Tu je pohvalio praksu Crvene armije koja ostavlja svoje operativne komandante u službi koliko god to oni žele, i namjerno usporedio svoje poglede na taj problem s praksom u imperijalističkim mornaricama. Isticao je potrebu produžene obuke u floti, dužeg roka služenja za obične mornare, i zalagao se za bolje životne uvjete na podmornicama. Za neke ideje je bilo razumijevanja u visokim komandnim krugovima, a za neke ne, pa je Ramius znao da mu nije suđeno da jednom ima vlastiti admiralski brod. Tada mu to nije bilo ni važno. Previše je volio svoje podmornice i ne bi ih napustio zbog komande nad eskadrom pa čak ni flotom. Nakon što je završio na Frunzeu, zaista je postao probni pilot na podmornicama. Marko Ramius, sada kapetan prve klase, provozao bi svaki prvi brod u klasi podmornica da "napiše knjigu" o njenim prednostima i slabostima, da razvije operativne rutine i način obuke. Bio je na prvoj Alfi, prvoj Delti i Typhoonu. Osim jedne čudesne nezgode na Alfi, njegova je karijera bila neprekinuta priča o uspješno izvršenim zadacima.
42
Usput je postao mentor mnogim mladim oficirima. često se pitao što bi Šaša mislio da ga vidi kako poučava bezbroj revnih mladića zahtjevnom umijeću podmorničkih operacija. Mnogi od njih su već i sami postali zapovjednici; mnogi nisu uspjeli. Ramius je bio zapovjednik koji se jako brinuo za one koji su mu se dopali - ali isto tako i za one koji nisu. Postojao je još jedan razlog zbog kojeg nije mogao postati admiral: nije želio promicati oficire čiji su očevi bili moćni poput njegovog, no čije sposobnosti nisu bile zadovoljavajuće. Nikada nije imao miljenika kad bi dužnost bila u pitanju i sinovi nekolicine visokih partijskih funkcionera dobili su nezadovoljavajuće karakteristike usprkos aktivnom sudjelovanju na tjednim partijskim diskusijama. Većinom su postali zampoliti. Zahvaljujući takvom poštenju uživao je veliko povjerenje u komandi flote. Kad bi iskrsnuo neki zbilja neugodni zadatak, prvo bi se spomenulo Ramiusovo ime. Isto tako usput, okupio je oko sebe mnogo mladih oficira koje su on i Natalija doslovce adoptirali. Bili su nadomjestak za obitelj koju Marko i njegova žena nisu imali. Ramius je otkrio da štiti ljude koji su mu nalik, s dugo prigušivanim sumnjama u rukovodstvo njihove zemlje. Lako bi progovarao kad bi jednom dobro upoznao čovjeka. Za sve one s političkim sumnjama, svjedocima nepravdi, imao je samo jedan savjet: "Uđi u Partiju." Gotovo svi su, naravno, bili članovi Komsomola, pa ih je Marko tjerao da poduzmu i slijedeći korak. To je bila cijena karijere na moru, i vodena vlastitom žudnjom za pustolovinama, većina je oficira i platila tu cijenu. Sam Ramius je postao član Partije u osamnaestoj - u najranijoj mogućoj dobi, radi očeva utjecaja. Njegove prigodne diskusije na tjednim partijskim sastancima bile su savršene recitacije partijske linije. Nije to tako teško, strpljivo je govorio svojim oficirima. Samo je trebalo ponavljati ono što bi Partija rekla - tek malo izmijeniti redoslijed riječi. To je bilo mnogo lakše od navigacije - bilo je dovoljno samo pogledati političkog oficira i u to se uvjeriti! Ramius je postao
43
poznat kao kapetan čiji su oficiri bili i stručnjaci i obrasci političkog sklada. On je bio jedan od najboljih partijskih instruktora u mornarici. A onda mu je žena umrla. Ramius je u to vrijeme bio u luci, što nije bilo baš neobično za komandanta strateške podmornice. Imao je vlastitu daću u šumama zapadno od Polarnog, vlastiti automobil Žiguli, službeni automobil s vozačem, te brojne druge materijalne udobnosti koje su išle uz njegov čin i podrijetlo. Bio je član partijske elite; kad se Natalija požalila da ima abdominalne bolove, bila je greška što je otišla na četvrti odjel klinike, rezerviran samo za privilegirane, jer u Rusiji postoji izreka: parketni pod, dobri doktori. Ženu je zadnji put vidio živu kako leži na kolicima i smiješi se dok je guraju prema operacionoj dvorani. Pozvani kirurg je stigao u bolnicu kasno, pijan, pa je morao neko vrijeme udisati čisti kisik da bi se otrijeznio prije no što počne s jednostavnim postupkom saniranja zapaljenog slijepog crijeva. Otečeni je organ pukao upravo u trenutku kad je razmicao tkivo da dođe do njega. Odmah je došlo do upale potrbušnice, iskomplicirane probijenim crijevom, do čega je doveo kirurg u nespretnoj žurbi da popravi štetu. Natalija je stavljena na antibiotsku terapiju, ali je vladala nestašica lijekova. Strani - najčešće francuski - medikamenti, korišteni u četvrtom odjelu klinike, bili su potrošeni. Zamijenili su ih sovjetski antibiotici, "planski" lijekovi. Bila je uobičajena praksa u sovjetskoj industriji da radnici prebacuju normu proizvodeći dobra koja nisu mogla zadovoljiti čak ni onu najminimalniju kontrolu kvalitete što je postojala. Tako i ta gomila lijekova nikad nije bila provjerena i ispitana. A bočice su vjerojatno bile napunjene destiliranom vodom umjesto antibiotikom, saznao je Marko slijedećeg dana. Natalija je pala u duboku komu i umrla prije no što je čitav niz grešaka mogao ispraviti. Pogreb je bio primjereno tužan, gorko se sjećao Ramius. Došli su kolege oficiri iz njegove komande i preko stotinu drugih ljudi iz mornarice s kojima se tokom godina sprijateljio, zajedno s članovima
44
Natalijine obitelji i predstavnicima lokalnog partijskog komiteta. Marko je bio na moru kad mu je umro otac, a gubitak ga i nije toliko pogodio, jer je znao dosege Aleksandrovih zločina. Ženinu smrt, međutim, doživio je kao pravu osobnu katastrofu. Ubrzo nakon što su se oženili, Natalija se šalila da svaki mornar treba nekoga kome će se vraćati, a svaka žena nekoga kog će čekati. To je bilo tako jednostavno i beskrajno složeno, brak dvoje inteligentnih ljudi koji su u preko petnaest godina prihvatili međusobne slabosti i snage i postali još bliži. Marko Ramius je promatrao kako se lijes kotrlja u odaju za spaljivanje uz sumorne zvuke klasičnog rekvijema i poželio da se može pomoliti za Natalijinu dušu, nadajući se da je baka Hilda bila u pravu, da ipak nešto postoji iza čeličnih vrata i velikog og- nja. I tek tada je shvatio punu težinu onoga što se dogodilo: Država mu je uzela ne samo ženu, uzela mu je i mogućnost da utaži bol molitvom, uzela mu je nadu - makar i iluziju - da će je ikada vidjeti. Natalija je, dobra i nježna, bila njegova jedina sreća nakon onog davnog baltičkog ljeta. Sada je ta sreća otišla zauvijek. Kako su tjedni i mjeseci prolazili, sve više su ga mučile uspomene na nju; određena frizura, određen način hoda, određeni smijeh što bi ga začuo na ulicama i prodavaonicama Murmanska - sve bi mu to vraćalo u pamet Nataliju, a kad je razmišljao o tom gubitku, nije bio profesionalni pomorski oficir. Život Natalije Bogdanove Ramius svojim je rukama upropastio kirurg koji je pio u službi - zbog toga se u sovjetskoj mornarici išlo na vojni sud - ali Marko nije uspio osuditi liječnika. Kirurg je bio sin partijskog glavonje, i štitili su ga pouzdani zaštitnici. Odgovarajući lijek joj je mogao spasiti život, ali nije bilo dovoljno stranih lijekova, a u sovjetske se medikamente nije moglo pouzdati. Doktor nije mogao platiti, farmaceutski radnici nisu mogli platiti neprekidno ga je proganjala ta misao i pothranjivala bijes u njemu sve dok nije odlučio da će onda platiti Država.
45
Proteklo je mnogo tjedana dok se nije formirala konačna odluka, a sve je ostalo onda bila posljedica položaja, izvježbanosti i sretnog planiranja. Kad je nakon dvogodišnjeg zastoja obnovljena gradnja Crvenog oktobra, Ramius je znao da će biti komandant te podmornice. Pomogao je u konstruiranju njenog revolucionarnog pogonskog sistema i nadgledavao model koji je nekoliko godina u apsolutnoj tajnosti vozio po Kaspijskom jezeru, zatražio je da ga se oslobodi komandnih dužnosti kako bi se mogao usredotočiti na izgradnju i opremu Oktobra, a oficire je odabrao i izvježbao već ranije, da bi što ranije stratešku podmornicu doveo do pune operativnosti, zahtjev mu je odobrio zapovjednik Crvene zastave Sjeverne flote, sentimentalan čovjek koji je također plakao na Natalijinom sprovodu. Ramius je već znao tko će biti njegovi oficiri. Svi polaznici "Vilniuske akademije", mnogi "sinovi" Marka i Natalije, bili su ljudi koji su svoj čin i položaj dugovali Ramiusu; ljudi koji su proklinjali nesposobnost svoje zemlje da gradi podmornice dorasle njihovoj vještini; ljudi koji su pristupili Partiji kao što im je bilo rečeno, a onda se još više razočarali u Domovini kad su spoznali da je cijena napredovanja duhovno prostituiranje, da bi se postao bolje plaćeni papagaj u plavom kaputu, gdje je svaka partijska recitacija bila neophodna vježba u samokontroli. Uglavnom su to bili ljudi kojima ni taj ponižavajući korak nije donio nikakvih rezultata. U sovjetskoj mornarici postojale su tri linije napredovanja. čovjek je mogao postati zampolit i biti prezren od svojih kolega. Ili je mogao biti navigacijski oficir i napredovati do vlastite komande. A mogao je biti i skrenut u specijalnost u kojoj bi dobio čin i plaću - ali nikada komandu. Tako je zapovjednik stroja na sovjetskom brodu mogao imati veći čin od komandanta, a ipak mu biti podređen. Ramius je pogledao svoje oficire oko stola. Većini nije bilo dopušteno da napreduju, usprkos znanju i članstvu u Partiji. Mala zastranjenja u mladosti - u jednom slučaju čak u osmoj godini - i dvojici od njih se više nije vjerovalo. U slučaju raketnog oficira to je bilo zato što je bio Židov;
46
iako su mu roditelji uvijek bili odani, vjerni komunisti, ni njima ni njihovom sinu se nije vjerovalo. Od drugog oficira, stariji brat je demonstrirao protiv invazije na čehoslovačku 1968. i osramotio cijelu obitelj. Melekin, upravitelj stroja i po činu izjednačen s Ramiusom, nikad nije mogao računati na vlastitu komandu jednostavno zato što su njegovi pretpostavljeni htjeli da bude strojar. Borodin, koji je bio spreman za komandu, optužio je jednom zampolita za homoseksualnost; čovjek kojeg je prijavio bio je sin glavnog zampolita Sjeverne flote. Bilo je mnogo načina da se skrene s puta. - A što ako nas lociraju? - razmišljao je Kamarov. - Sumnjam da nas i Amerikanci mogu pronaći dok radi gusjenica. Siguran sam da nas naše podmornice ne mogu. Drugovi, pomagao sam graditi ovaj brod - rekao je Ramius. - Što će biti s nama? - procijedio je raketni oficir. - Prvo moramo izvršiti zadatak koji je pred nama. Oficir koji gleda predaleko ispred sebe, spotaknut će se o vlastite čizme. - Tražit će nas - reče Borodin. - Naravno - nasmiješio se Ramius - ali neće znati gdje da traže, sve dok ne bude prekasno. Naš je zadatak, drugovi, da izbjegnemo detekciju. A to ćemo i učiniti.
47
Č
CIA, Glavni štab Ryan je išao niz hodnik na najgornjem katu u Langlevju, Virginija, glavnom štabu Centralne obavještajne agencije. Već je prošao kroz tri odvojene sigurnosne provjere, a ni na jednom mjestu nisu zatražili da otvori zaključanu torbu, sada prekrivenu naborima njegova svijetložutog kaputa s klipcima, što mu ga je poklonio jedan oficir Kraljevske mornarice. Imao je na sebi - za to je bila kriva njegova žena - skupo odijelo kupljeno na Saville Rowu. Bilo je engleskoga kroja, ni staromodno, a ni posljednji modni krik. Imao je mnogo sličnih odijela uredno složenih po bojama u ormaru, a nosio ih je s bijelim košuljama i prugastim kravatama. Od nakita je nosio samo vjenčani prsten i prsten sveučilišta, te ne baš skupi ali pouzdani digitalni sat na mnogo skupljem zlatnom remenu. Ryan nije bio čovjek koji mnogo polaže na vanjski dojam. I zaista, posao mu se sastojao da takve stvari zanemaruje u potrazi za pravom istinom. Fizički nije bio uočljiv, sto sedamdeset i pet visok a inače prosječna grada bila mu je oko struka malo zapuštena zbog pomanjkanja vježbe, a rad ćudljiva engleskog vremena. Plave su mu oči bile varljivo bezizražajne; često se gubio u mislima, zamišljena lica, dok bi se mozak gombao s podacima ili istraživačkim materijalom za trenutnu knjigu. Ryanu je bilo stalo da ostavi dojam samo na ljude koje je znao; za ostale uopće nije mario. Nije imao ambicija da bude slavan. Život mu je, držao je, ionako već bio dovoljno kompliciran - čak i mnogo više no što bi mnogi mogli pretpostaviti. U to je spadala žena koju je volio i dvoje ljubljene djece, posao koji ga je intelektualno izazivao, i dovoljna financijska nezavisnost da bira vlastiti put. A put koji je Jack Ryan
48
odabrao bila je CIA. Službeni moto Agencije je bio: Istina će te osloboditi. Štos je, govorio bi sebi barem jednom dnevno, u pronalaženju te istine, i dok je sumnjao da će ikad dostići taj vrhunski stupanj milosti, mirno se ponosio istovremenim hvatanjem njenih malih djelića. Ured zamjenika direktora za špijunažu zauzimao je cijeli ugao gornjeg kata, s kojeg se pružao pogled na drvećem obraslu dolinu rijeke Potomac. Ryan je morao proći još jednu sigurnosnu kontrolu. - Dobro jutro, dr. Ryan. - Zdravo, Nancy. - Ryan joj se nasmiješio. Nancy Cummings bila je već dvadeset godina sekretarica, u službi osam zamjenika direktora, i vjerojatno je imala bolji osjećaj za obavještajni posao nego politički izabranici u susjednom uredu. To je bilo isto kao i u svakom velikom poslu - šefovi dolaze i odlaze, a dobre sekretarice traju zauvijek. - Kako je obitelj, doktore? Vesele se Božiću? - Bogme, itekako - jedino je Sally malo zabrinuta. Nije sigurna da Djed Mraz zna da smo se preselili, pa se boji da je neće pronaći u Engleskoj. Ali hoće - povjerio se Ryan. - Tako je lijepo kad su mali. - Pritisla je skriveni gumb i krenula u zamjenikov ured. Viceadmiral James Greer zavalio se u svojoj sudačkoj stolici s visokim naslonom i čitao neki fascikl. Njegov golemi stol od mahagonija bio je prekriven urednim hrpama fascikala čiji su rubovi bili oivičeni crvenom trakom, s različitim kodiranim nazivima na omotu. - Živio, Jack! - viknuo je s drugog kraja sobe. - Kava, može? - Da, hvala, gospodine. James Greer je imao šezdeset i šest godina i bio mornarički oficir koji je već odavno ispunio sve uvjete za mirovinu, ali se održao zahvaljujući nevjerojatnoj sposobnosti, baš kao nekoć Hyman Rickover*, iako je s Greerom bilo mnogo lakše raditi. * Hyman George Rickover, am. fizičar i admiral, "otac" prve američke podmornice na nuklearni "Nautilus" (prim. prev.)
49
pogon
Bio je tzv. "mustang", čovjek koji je u mornaričku službu došao kao obični regrut, probio se do Mornaričke akademije, a onda četrdeset godina radio da bi zaslužio zastavu s tri zvjezdice, isprva zapovijedajući podmornicama, a onda kao obavještajni stručnjak. Greer je bio zahtjevan šef, ali se brinuo za ljude koji su mu se sviđali. Ryan je bio jedan od njih. Premda se to Nancy nije sviđalo, Greer je volio sam sebi pripremati kavu u posebnom aparatu koji se nalazio na ormariću iza njegova stola, a mogao ga je dohvatiti samo ako bi se okrenuo. Ryan je sam napunio pravu mornaričku šalicu bez drške. Bila je to tradicionalna mornarička kava, jaka, s malo soli. - Jesi li gladan, Jack? - Greer je iz ladice u stolu izvukao kutiju s finim pecivom. - Imam tu malo nekih gnjecavih biskvita s grožđicama. - Pa, može, hvala, gospodine. Nisam baš puno jeo u avionu. - Ryan je uzeo jedan, zajedno s papirnatom salvetom. - I dalje baš ne voliš letjeti? - Greer se zabavljao. Ryan je sjeo nasuprot svome šefu. - čini mi se da sam se već priviknuo. Draži mi je Concorde nego širokotrupni. S njime je nelagoda dvaput kraća. - Kako je obitelj? - Dobro su, hvala, gospodine. Sally je krenula u prvi razred i to joj se jako sviđa. A mali Jack baulja oko kuće. Ovo je pecivo zbilja dobro. - Otvorili su novu pekarnicu nekoliko blokova odavde. Svako jutro prolazim pored nje. - Admiral se uspravio u fotelji. - Onda, što te je danas dovelo? - Fotografije nove sovjetske strateške podmornice Crveni oktobar reče istim glasom Ryan između dva gutljaja kave. - Oh, a što naši britanski rođaci žele zauzvrat? - sumnjičavo je zapitao Greer. - Hoće zaviriti u Barry Somersovu novu stvarčicu za pooštravanje. Ne sam aparat - zasad - samo krajnji produkt. Mislim da je to pošteno, gospodine. - Ryan je znao da CIA nema fotografija nove podmornice.
50
Operativna uprava nije imala čovjeka u brodogradilištu u Severomorsku, niti pouzdanog obavještajca u podmorničkoj bazi Polarn. Još gore, nizovi "brodskih hangara" izgrađenih za zaštitu podmornica po uzoru na njemačke podmorničke bunkere iz drugog svjetskog rata, potpuno su onemogućavali snimanje iz satelita. - Imamo deset snimaka iz blizine, po pet pramca i krme, a po jedan iz svih rakursa je nerazvijen,tako da ga Somers može obraditi na svoj način. Nismo se ništa dogovorili, ali sam rekao Sir Basilu da ćete razmisliti o tome. Admiral je zagunđao. Sir Basil Charleston, šef britanske tajne obavještajne službe, bio je majstor u pogađanju, povremenim ponudama da s bogatijim rođacima podijeli izvore informacija, a onda bi mjesec dana kasnije zatražio nešto zauzvrat. Obavještajna igra često je bila nalik nekoj primitivnoj tržnici. - Da bi koristili novi sistem, Jack, potreban je i novi aparat za snimanje. - Znam. - Ryan je iz džepa izvukao kameru. - To je malo preinačena Kodakova disk-kamera, gospodine. Sir Basil kaže da je to špijunska kamera budućnosti, mala a precizna. Rekao mi je da je ova bila skrivena u duhankesi. - Kako si znao da... da je potrebna drukčija kamera? - Mislite, kako Somers koristi laser da... - Ryan! - prasnuo je Greer. - Koliko ti zapravo znaš o tome? - Smirite se, gospodine. Sjećate se kad sam u veljači bio ovdje na razgovoru o onim novim SS - 20 smještenim na kineskoj granici? I Somers je bio tu, pa ste me zamoliti da ga odvezem na aerodrom. Cijelim je putem brbljao o toj velikoj ideji na kojoj radi. Pričao je o njoj sve do aerodroma Dallas. Iz svega što sam čuo, malo sam uspio shvatiti da pušta laserske zrake kroz objektive kamere da dobije matematički model objektiva. Nakon toga, pretpostavljam, može snimiti eksponirani negativ, rastaviti sliku na one originalne ulazne zrake svjetla, mislim, a onda upotrijebiti kompjutor da to propusti kroz kompjutorski oblikovane
51
teoretske leće da bi dobio savršenu sliku. Vjerojatno sam krivo shvatio. - Po Greerovu licu, Ryan je znao da nije. - Somers prokleto previše priča. - To sam mu rekao, gospodine. Ali kad se jednom zahuktao, kako da ga zaustavim? - A što Britanci znaju? - Pa, mogu samo pretpostavljati. Sir Basil me pitao o tome, ali mu rekoh da se obratio na krivog čovjeka - mislim, akademske sam titule stekao u ekonomiji i povijesti, a ne u rizici. Rekao sam mu da trebamo kameru, ali to je već znao. Izvukao ju je iz svog stola i tresnuo preda me. Nisam im u vezi s tim ništa otkrio, gospodine. - Pitam se pred koliko je još ljudi to izlajao. Genijalci! Kreću se u svojim malim, ludim svjetovima. Somers je ponekad kao malo dijete. A i sam znaš Prvo pravilo sigurnosti: vjerojatnost da tajna bude otkrivena, proporcionalna je broju ljudi koji je znaju na kvadrat. - To je bila Greerova omiljena izreka. Zazvonio je telefon. - Greer... u redu. - Spustio je slušalicu. - Stiže Charlie Davenport kako si i predložio, Jack. Trebao je biti tu pred pola sata. Valjda ga je snijeg zadržao. - Admiral je mahnuo rukom prema prozoru. Na tlu je bilo više od pet centimetara snijega, a do noći se očekivalo da će pasti još toliko. - Jedna pahuljica padne na ovaj grad i sve ode k vragu. Ryan se nasmijao. To je bilo nešto što Greer, sjevernjak, očito nije mogao shvatiti. - I tako, Jack, kažeš da se isplati? - Gospodine, već izvjesno vrijeme želimo te slike, zajedno sa svim onim kontradiktornim podacima koje smo dobili o podmornici. Vi i sudac to morate odlučiti, no ja mislim da je cijena u redu. Ovi su snimci vrlo zanimljivi. - Morali bismo imati svog čovjeka u tom prokletom brodogradilištu razdražljivo je frknuo Greer.
52
Ryan nije znao kako su operativci to uprskali. Malo su ga zanimali operativni zadaci. Ryan je bio analitičar. Nije se brinuo o tome kako mu podaci dolaze na stol, a pažljivo je izbjegavao da to sazna. - Pretpostavljam da ti Basil nije ništa govorio o njihovom čovjeku. Ryan se nasmiješio i odmahnuo glavom. - Ne gospodine, a ja nisam ni pitao... - Greer je kimnuo u znak odobravanja. - 'Brojutro, James! Ryan se okrenuo prema kontraadmiralu Charlesu Davenportu, šefu mornaričke obavještajne službe, i kapetanu u njegovoj pratnji. - Zdravo, Charlie. Poznaješ Jacka Ryana, je l' tako? - Zdravo, Ryan. - Sreli smo se već - odvrati Ryan. - Ovo je kapetan Casimir. Ryan se rukovao s obojicom. Upoznao je Davenporta pred nekoliko godina prigodom predavanja u Mornaričkom ratnom koledžu u Newportu, Rhode Island. Davenport ga je zagnjavio s mnoštvom pitanja i odgovora. Bio je očito neugodan kao suradnik, bivši zrakoplovac koji je izgubio letački status nakon jednog udesa, a govorkalo se da ga je to ispunilo mržnjom. Prema kome? To nitko nije znao. - Mora da je vrijeme u Engleskoj jednako loše kao i ovdje, Ryan. Davenport je odložio svoj mornarički kaput preko Ryanova. - Vidim da ste ukrali kaput Kraljevske mornarice. Ryan je jako volio svoj kaput s klipcima. - To je poklon, gospodine, i to vrlo topli poklon. - Budi dobar s njime, Charlie - umiješao se Greer. - Ima dar za tebe. Poslužite se s kavom. Casimir je pohitao da natoči šalicu svome šefu, a onda mu sjeo s desne strane. Ryan ih je pustio da malo čekaju prije no što je otvorio torbu. Izvukao je četiri fascikla, jedan zadržao, a ostale podijelio. - Kažu da dobro obavljate svoj posao, Ryan - reče Davenport. Jack ga je poznavao kao prevrtljiva čovjeka koji je čas mogao biti prijazan, čas
53
neugodan. Vjerojatno da svoje podređene izbaci iz ravnoteže. - I ... Isuse Kriste! - Davenport je otvorio fascikl. - Gospodo, dobrotom britanske obavještajne službe pred vama se nalazi Crveni oktobar - službeno im se obratio Ryan. Fotografije su u fasciklu bile složene u paru, po četiri od svakog snimka u formatu deset puta deset centimetara. Odostraga su bila povećanja dvadeset pet puta dvadeset pet. Fotografije su bile snimljene iz nekog niskog, kosog rakursa, vjerojatno s ruba suhog doka u kojem se brod nalazio u remontu poslije primopredajnih ispitivanja. Snimke su bile u paru, pramac i krma, pramac i krma. - Gospodo, kao što možete vidjeti, osvijetljenje baš nije bilo najbolje. Ništa posebno. Prvi je par razvijen normalno da bi se utvrdili nivoi svjetlosti. Drugi je više osvijetljen u normalnoj proceduri. Treći je par digitalno pojačan zbog kolora, a četvrti zbog kontrasta. Snimljeno je džepnom kamerom s kolor filmom od 400 ASA. Imam i nerazvijene negative svake snimke da se s njima poigra Barry Somers. - Oh? - Davenport je nakratko podigao pogled. - To je zbilja jako dobrosusjedski od Britanaca. Koja je cijena? - Greer mu reče. - Plati. Isplati se. - To je i Jack rekao. - Pa jasno - nacerio se Davenport. - Znaš da zapravo radi za njih. Ryan se nakostriješio. Volio je Engleze, volio je raditi s njihovom obavještajnom zajednicom, ali je ipak znao kojoj zemlji pripada. Jack je duboko uzdahnuo. Davenport je volio dražiti ljude, i da je reagirao, Davenport bi postigao svoj cilj. - Zaključujem da Sir John Ryan ima još uvijek dobre veze s druge strane oceana? - rekao je Davenport, nastavljajući s ubodima. Ryan je dobio počasni viteški naslov. To mu je bila nagrada što je spriječio teroristički incident koji je izbio pored njega u St. James Parku u Londonu. Bio je običan turist, nevini Amerikanac u Evropi,
54
davno prije no što su mu ponudili da pristupi CIA-i. činjenica da je i ne znajući spriječio ubojstvo dvojice vrlo prominentnih ljudi, dobila je više publiciteta nego što je on htio, ali mu i priskrbila mnoštvo veza s različitim uglavnom uglednim ljudima tadašnje Engleske. Zbog tih je veza postao važan za CIA -u, pa mu je bilo predloženo da sudjeluje u zajedničkoj grupi za američkoengleske odnose. I tako je uspostavio dobre radne odnose sa Sir Basilom Charlestonom. - Imamo tamo mnogo prijatelja, gospodine, a neki su od njih bili toliko ljubazni i dali nam ovo - hladno je odvratio Ryan. Davenport se smekšao. - U redu, Jack, da čujemo što imamo na ovim sličicama. Za neiskusnog promatrača, fotografija je prikazivala standardnu stratešku podmornicu. čelični trup je bio zalupljen na jednom kraju, a zašiljen na drugom. Radnici koji su stajali na dnu doka mogli su poslužiti kao usporedba - podmornica je bila ogromna. Na krmi su bila dva brončana propelera - blizanca, sa svake strane ravnoga privjeska kojeg su Rusi zvali dabrovim repom, ili su tako bar govorili obavještajni izvještaji. Sa ta dva porivna vijka na krmi je sve bilo uobičajeno, osim jednoga detalja. - Što će im ovi poklopci? - zapitao je Casimir. - Hmmm. Velika je to mrcina. - Davenport očito nije čuo. - Desetak metara je duža nego što smo očekivali, rekao bih odoka. - Zapravo dvanaest. - Ryan nije volio Davenporta, ali je čovjek znao svoj posao. - To nam Somers može kalibrirati. I za dva metra je šira od ostalih Typhoona. To je očito unaprijeđena klasa Typhoon, ali... - U pravu ste, kapetane - upao je Davenport. - Kakvi su ovo poklopci? - Zbog njih sam i došao ovamo. - Ryan se pitao koliko će im trebati. On je poklopce spazio u prvih pet sekundi. - Ne znam, a ne znaju ni Britanci. Crveni oktobar je imao dva poklopca na pramcu i dva na krmi, svaki je imao oko dva metra u promjeru, i nije bio baš sasvim okrugao. Bili su
55
zatvoreni kad su fotografije snimljene i dobro su se vidjeli samo na četvrtom paru slika. - Ti si bio podmorničar, James - primijetio je Davenport. - Da, pred dvadeset godina, Charlie. - Ranih šezdesetih je iz aktivne pomorske službe prešao u profesionalna njuškala. Kapetan Casimir, zamijetio je Ryan, nosio je krila mornaričkog pilota i bio dovoljno pametan da šuti. Taj se nije zatrčavao. - Torpedne cijevi? Ne - ima ih četiri u unutrašnjosti broda. - Greer je posegao u svoju ladicu i izvukao povećalo. Ryanu se to učinilo šarmantno anakronističnim u vremenu kompjutorsko izoštrenih slika. - No da, torpedne cijevi sigurno nisu. Imaju uobičajene četiri cijevi na pramcu iza ovih otvora... mora da imaju oko metar i pol u promjeru. A možda su lansirne cijevi za novu krstareću raketu koju razvijaju? - To misli i Kraljevska mornarica. Imao sam priliku popričati o tome s njihovim obavještajcima. Ali ja u to ne vjerujem. Zašto na stratešku platformu stavljati površinsko brodsko oružje? Mi to ne radimo, a naše projektile razvijamo mnogo dalekosežnije od njih. Vrata su simetrična s brodskim osovinama. I ne može se tu s krme lansirati projektil, gospodine. Otvori su u visini porivnih vijaka. - Tegljeni sonar - reče Davenport. - Da, to bi moglo biti, ako tegle jednim propelerom. Ali zašto dva? Davenport ga je zločesto pogledao. - Nek' se nade. - Dva poklopca naprijed, dva odostraga. Mogu prihvatiti lansirne cijevi za krstareće rakete. Mogu prihvatiti tegljeni sonar. Ali da su oba poklopca iste veličine? - Ryan je odmahnuo glavom. Prevelika je podudarnost. Mislim da je to nešto novo. Zbog toga joj je proizvodnja bila tako dugo prekidana. Smislili su nešto novo i proveli posljednje dvije godine preinačujući oblik Typhoona da to ugrade. Osim toga, pogledajte, dodali su još šest projektila, tako, da se nađe. - To je vaše mišljenje - primijeti Davenport. - Zbog toga sam plaćen. - Dobro, Jack, što misliš, što je to? - zapitao je Greer.
56
- Nemam pojma, gospodine. Nisam inžinjer. Admiral Greer je nekoliko časaka promatrao svoje goste. Nasmiješio se i naslonio. - Gospodo, s čime raspolažemo? Mi u ovoj sobi imamo devedeset godina pomorskog iskustva, plus ovog mladog amatera. Pokazao je na Ryana. - Dobro, Jack, nešto imaš na umu. Zašto si došao osobno? - Htio bih to nekome pokazati. - Kome? - Greer je sumnjičavo nakrivio glavu. - Skipu Tyleru. Zna li ga netko od vas? - Ja ga znam - kimnuo je Casimir. - Bio je godinu dana iza mene u Annapolisu. Nije li on nešto stradao? - Aha - odvrati Ryan. - Izgubio je nogu u prometnoj nesreći pred četiri godine. Pošao je preuzeti komandu nad Los Angelesom, pa je na njega naletio neki pijani vozač. Sad predaje strojarstvo na Akademiji, a radi i kao savjetnik za Komandu morskih sistema tehnička analiza prema nacrtima brodova. Ima doktorat iz strojarstva s MIT-a* i zna razmišljati vrlo nekonvencionalno. - Je li sigurnosno provjeren? - zapitao je Greer. - Potpuno pouzdan, provjeren već na nekim ranijim projektima. - Imaš li kakvih primjedbi, Charlie? Davenport se namrštio. Tyler nije pripadao obavještajnoj zajednici. Je li taj momak obavio procjenu vrijednosti novog Kirova? - Da, gospodine, to je on uradio - rekao je Casimir. - On i Saunders iz Morskih sistema. - To je bio dobro obavljen posao. Što se mene tiče, može. - Kad bi ga htio vidjeti? - Greer je zapitao Ryana. - Danas, ako nemate ništa protiv, gospodine. Ionako moram skoknuti do Annapolisa da uzmem nešto iz kuće i... pa... kupim nešto na brzinu, za Božić. - Oh? Par lutkica? - zapitao je Davenport. Ryan se okrenuo i pogledao kontraadmirala ravno u oči. * MIT, Massachusetts Institute of Technology, jedno od najuglednijih američkih sveučilišta, osobito za prirodne znanosti (prim. prev.)
57
- Da, gospodine, baš tako. Moja mala djevojčica želi Barbie na skijanju i Jordacheovu opremu za bebe. Niste se nikad igrali Djeda Mraza, admirale? Davenport je vidio da Ryan više neće uzmicati. On nije bio njegov potčinjeni da ga može zastrašiti drskošću. Ryan je uvijek mogao otići. Pokušao je s drukčijim pristupom. - Tamo vam nisu rekli da je Oktobar isplovio prošlog petka? - Oh? - Nisu mu rekli. Ryan je bio zatečen. - Mislio sam da je planirano da isplovi tek ovoga petka. - Da, to smo i mi mislili. Zapovjednik joj je Marko Ramius. Jeste li čuli za njega? - Samo nevažne stvari. Britanci kažu da je prilično dobar. - I još više od toga - pripomenuo je Greer. - To je najbolji podmorničar kojeg imaju, pravi borac. Imamo o njemu već sasvim pristojan dosje, još dok sam bio u DIA*. Tko sad pazi na njega? - Podmornica Bremerton. Bila je malo dalje na nekakvom ELINT zadatku kad je Ramius isplovio, pa smo joj dali taj posao. Komandant joj je Bud Wilson. Sjećaš mu se oca? Greer se glasno nasmijao. - Crvenog Wilsona? E, to je bio podmorničar s duhom! Mali mu je dobar? - Kažu da jest. Ramius je najbolji čovjek kojeg Sovjeti imaju, a Wilson ima brod iz klase 688. Do kraja tjedna moći ćemo otvoriti novu knjigu o Crvenom oktobru. - Davenport je ustao. - Moramo natrag, James. - Casimir je požurio po kapute. - Mogu li ovo zadržati? - Mislim da možeš, Charlie. Nemoj ih baš vješati po zidu, čak i ako misliš na njima igrati pikado. A i ti valjda želiš krenuti, Jack? - Da, gospodine.
*DIA, Defense Intelligence Agency, američka vojna obavještajna služba (prim. prev.)
58
Greer se mašio telefona. - Nancy, dru Ryanu treba auto i vozač za petnaest minuta. U redu. - Spustio je slušalicu i pričekao da Davenport ode. - Nema smisla da pogineš na ovom snijegu. Osim toga, vjerojatno bi vozio krivom stranom ceste nakon cijele godine provedene u Engleskoj. Barbie na skijanju, Jack? - Vi imate samo dječake, zar ne, gospodine? Djevojčice su drukčije. Ryan se nacerio. - Nikada niste upoznali moju malu Sally. - Tatinu curicu? - Da. Bože pomozi onome tko je bude oženio. Mogu li Tyleru ostaviti te fotografije? - Nadam se da tu nisi pogriješio, sinko. Da, neka ih zadrži - ali samo ako ima neko sigurno mjesto gdje ih može pohraniti. - Razumijem, gospodine. - Vratit ćeš se vjerojatno kasno, kakvi su putovi. Odsjeo si u Marriottu? - Da, gospodine. Greer je razmislio. - Vjerojatno ću raditi do kasno. Navrati ovamo prije no što odeš spavati. Htio bih razgovarati s tobom o nekim stvarima. - Hoću, gospodine. Hvala na autu. - Ryan je ustao. - Kupi neke lijepe bebe, sinko. Greer ga je promatrao kako odlazi. Volio je Ryana. Momak se nije bojao reći što misli. Djelomice i zato jer je bio bogat, i što se još bogatije oženio. Ta je vrst neovisnosti imala i svojih prednosti. Ryana se nije moglo podmititi, kupiti, niti zastrašiti. Uvijek se mogao vratiti na cjelodnevno pisanje povijesnih knjiga. Rvan je četiri godine zarađivao kao burzovni mešetar, investirajući vlastiti novac u vrlo riskantne poslove i bilježeći visoki profit - dok to nije sasvim napustio - jer, kako je rekao, ne želi silovati sreću. Greer to nije vjerovao. Bio je mišljenja da se Jack zapravo dosađivao - to zarađivanje novca bilo mu je dosadno. Odmahnuo je glavom. Talent koji mu je omogućavao da odabere uspješne dionice, Ryan je sada koristio za CIA-
59
u. Brzo je postao jedan od Greerovih najblistavijih analitičara, a radi britanskih je veza bio dvostruko vredniji. Ryan je imao sposobnost da se probije kroz hrpu podataka i izađe s tri ili četiri činjenice koje su nešto značile. To je u CIA-i bila vrlo rijetka osobina. Agencija je i dalje trošila previše novaca prikupljajući podatke, a ne sređujući ih. Analitičar nije imao ništa od onog glamoura - iluzije koju je stvorio Hollywood - tajnog agenta u stranoj zemlji. Ali Jack je znao analizirati izvještaje tih ljudi i podatke iz tehničkih izvora. Znao je donijeti odluku i nije se bojao da je iznese, voljeli to njegovi šefovi ili ne. Ponekad je to starome admiralu išlo na živce, ali je općenito volio imati podređene koje je mogao poštivati. CIA je ionako imala previše ljudi koji su jedino bili vješti u uvlačenju u guzicu. Mornarička akademija SAD Gubitak lijeve noge iznad koljena Oliveru Wendellu Tyleru nije oduzeo zgodan, vragolast izgled niti želju za životom. To je i njegova žena mogla potvrditi. Nakon što je pred četiri godine napustio aktivnu mornaričku službu, rodilo im se još troje djece, pored dvoje koje su imali već otprije, a sad su baš radili na šestom. Ryan ga je pronašao kako sjedi za katedrom u praznoj učionici, u Rickover Hallu, Akademijinoj zgradi za prirodne znanosti i strojarstvo. Ispravljao je zadaće. - Kako je, Skip? - Ryan se nagnuo kroz dovratak. CIA vozač ga je čekao u hodniku. - Zdravo, Jack! Mislio sam da si u Engleskoj. - Tyler je skočio na nogu - tako se on izražavao - i doskakutao da se rukuje s Ryanom. Umjetna noga mu je završavala četvrtastim gumenim podloškom umjesto lažnim stopalom. Savijala se u koljenu, ali ne baš mnogo. Tyler je pred šesnaest godina bio napadač u najboljoj football ekipi Akademije, pa mu je i sada ostali dio tijela bio čvrst, snažan i napet,
60
poput aluminija i fiberglasa u njegovoj lijevoj nozi. Od stiska njegove ruke i gorila se mogao iskriviti. - Što radiš ovdje? - Morao sam doletjeti da obavim neki posao i usput kupim neke stvari. Kako je Jean i vaših. .. petoro. . .? - Petoro i dvije trećine šestog. - Opet? Jean bi te morala imobilizirati. - To i ona kaže, ali ja bih se brzo oslobodio - nasmijao se Tyler. Valjda sad hoću nadoknaditi sve one isposničke, atomske godine. Dođi ovamo i donesi stolicu. Ryan je sjeo na rub stola i otvorio torbu. Pružio je Tyleru fascikl. - Htio bih da pogledaš neke slike. - Dobro. - Tyler je otvorio fascikl. - čije. .. oho, ruska! Velika mrcina. Osnovna konfiguracija je od Typhoon klase. Ali ima i dosta modifikacija. Dvadeset šest projektila umjesto dvadeset. - Kao da je duža. I trup je malo izduženiji. Nešto je i šira? - Dva ili tri metra. - Čuo sam da radiš za CIA-u. O tome se ne može govoriti, je li tako? - Tako nekako. I ove slike nikada nisi vidio, Skip. Razumiješ? - Dobro. - Tylerove oči zatreptaše. - A zašto hoćeš da ne gledam te slike? Ryan je s kraja fascikla izvukao uvećanja. - Zbog ovih poklopaca na pramcu i krmi. - O-ho! - Tyler ih je složio, jedno pored drugog. - Prilično su veliki. Imaju oko dva metra, spareni su naprijed i nazad. čini se da su simetrični s uzdužnom osi. Nisu cijevi za krstareće rakete, ha? - Ti bi stavio tako nešto na stratešku podmornicu? - Rujani su čudno društvo, Jack, i sve rade na svoj način. To je ista rulja koja je sagradila klasu Kirov s nuklearnim reaktorom i parnim postrojenjem na naftu. Hmmm... dvojni propeleri. Poklopci na krmi ne mogu biti za tegljeni sonar. Zapleo bi se o porivne vijke.
61
- A što ako koriste samo jedan propeler? - To rade s površinskim brodovima da uštede gorivo, a ponekad i s napadnim podmornicama. Ali, bilo bi prilično nezgodno samo s jednim propelerom upravljati sa strateškom podmornicom koja ima dva propelera-blizanca. Typhoonisu navodno i inače imali problema s upravljanjem, a brodovi s tim problemima su obično osjetljivi na korištenje pogona. Na kraju počneš tako ševrdati da ti je problem održavati kurs. Primijetio si kako se poklopci približavaju na krmi? - Ne, nisam. Tyler ga je pogledao. - K vragu! Trebao sam odmah shvatiti u čemu je štos! To je propulzioni sistem. - Propulzioni sistem? - Bavili smo se time - oh, to je bilo pred valjda dvadeset godina - kad sam ovdje išao u školu. Ali nismo ništa napravili. Sistem je previše nedjelotvoran. - Dobro, pričaj mi o tome. - To zovu tunelskim pogonom. Znaš kako tamo na Zapadu imaju puno hidrocentrala. Voda pada na lopatice koje okreću generatore. Ali ima i nekoliko novih tipova, modernijih. Smješteni su na podzemnim vodama i voda okreće turbinska kola koja okreću generatore umjesto modificiranog mlinskog kola. Turbinska kola su kao propeleri, samo što voda gura njih, a ne obrnuto. Ima još nekih manjih tehničkih razlika, ali ništa bitno. Je l' zasad sve jasno? - S ovim projektom to možeš preokrenuti. Usisaš vodu u pramcu, tvoji je impeleri izbace na krmi, a to pokreće brod. - Tyler je zastao i namrštio se. - Koliko se sjećam potrebno je imati više od jednog po tunelu. Oni su se time bavili još ranih šezdesetih godina i stigli do faze modela, a onda odustali. Između ostalog, otkrili su da jedan impeler ne radi tako dobro kao njih nekoliko. To je neka vrst protutlaka. Bilo je to novo načelo, iskrslo je nešto nenadano. Na kraju su, mislim koristili četiri i to je trebalo izgledati kao nešto poput kompresora smještenog u mlazni motor.
62
- Zašto smo odustali? - Ryan je brzo hvatao bilješke. - Uglavnom zbog efikasnosti. Bez obzira na snagu motora, kroz cijevi može proći samo ograničena količina vode. A pogonski sistem zauzima puno mjesta. To su, mislim, djelomice riješili s novom vrstom električnog induktivnog motora, ali čak i tada u trupu ostaje mnogo nebitne mašinerije. Podmornice nemaju toliko prostora za bacanje, čak ni ovo čudovište. Maksimalna brzina bila je, čini se, ograničena na deset čvorova i to naprosto nije bilo dosta, i pored toga što se eliminiraju svi kavitacioni zvukovi. - Kavitacioni? - Kad se propeler velikom brzinom okreće u vodi, iza izlaznog brida krila razvija se područje niskog tlaka. Dolazi do isparavanja vode. Stvaraju se gomile malih mjehurića. Ne mogu se dugo održati pod tlakom vode i kada se uruše, voda se opet obruši na krila. Tada se zbivaju tri stvari. Prvo, stvara se buka, a mi podmorničari mrzimo buku. Drugo, može uzrokovati vibracije, a ni to ne volimo. Stari putnički linijski brodovi, na primjer, znali su vibrirati po desetak centimetara na krmi, i to sve zbog kavitacije i kliza. Potrebna je vražja snaga da brod od 50.000 tona počne vibrirati; a takva snaga slama. I treće, počnu pucati propeleri. Veliki porivni vijci obično traju samo po par godina. Zato su nekada krila propelera bila pričvršćena svornjacima na glavinu, umjesto izljevena u jednom komadu. Vibracija je uglavnom problem površinskih brodova, a propadanje propelera se pomalo rješavalo sve boljom metalurškom tehnologijom. - Dakle, taj sistem tunelskog pogona izbjegava problem kavitacije. Kavitacija postoji i dalje, ali se njena buka uglavnom gubi u tunelima. To itekako ima smisla. Problem je u tome što ne možeš ostvariti pristojnu brzinu ako tuneli nisu toliko široki da su već nepraktični. Dok je jedan tim radio na tome, drugi se bavio s unapređivanjem propelera. Današnji tipični podmornički propeler je prilično velik, tako da se može
63
okretati mnogo sporije za traženu brzinu. Što je brzina okretaja manja, to će i kavitacija biti manja. Problem se smanjuje i dubinom. Što dublje ideš, veći tlak vode usporava stvaranje mjehurića. - Pa zašto onda Sovjeti ne kopiraju naše nacrte propelera? - Vjerojatno ima nekoliko razloga. Propeler se konstruira za točno određeni trup i njemu pripadajući stroj, pa kopiranje našega ne bi automatski poslužilo njihovim potrebama. U tom je poslu još uvijek jako važno iskustvo. Ima puno isprobavanja, grešaka. To je mnogo teže nego, recimo, konstruirati zračno krilo, budući da se poprečni presjek krila propelera radikalno mijenja od jedne točke do druge. Drugi razlog, mislim, leži u tome što njihova metalurška tehnologija zaostaje za našom - iz istog razloga su im mlazni i raketni motori manje djelotvorni. Nove konstrukcije se jako uzdaju u visokoizdržljive slitine. To je već uža specijalnost, i poznate su mi samo opće činjenice. - Dobro, kažeš da je to tihi propulzioni sistem i da mu je maksimalna brzina deset čvorova? - Ryan je to htio raščistiti. - Po gruboj procjeni. Morao bih napraviti kompjutorski model da dobijem točan podatak. Vjerojatno još uvijek imamo te podatke u Taylor laboratoriju. - Tyler je mislio na konstruktorski biro Komande morskih sistema, na sjevernoj strani rijeke Severn. - Vjerojatno su i dalje pod šifrom, pa ću morati biti jako lukav da ih izvučem. - Kako to? - Sve se to radilo pred dvadeset godina. Došli su samo do modela od četiri i pol metra - to je prilično malo za ovakve stvari. Sjećaš se da su se već bili spotakli o onaj novi princip, onaj protutlak? Možda je toga bilo i više. Pretpostavljam da su pokušali raditi neke kompjutorske modele, no ako i jesu, tehnika matematičkih modela bila je u to vrijeme tek u povojima. Da bih to danas provjerio moram imati stare podatke i programe iz Taylora, sve ih iznova provjeriti, a onda napraviti novi program bazi- ran na ovoj konfiguraciji. - Lupnuo je po fotografijama. -
64
Kad se to jednom napravi, trebat će mi ulaz u veliki kompjutor koji će to obraditi. - A ti to možeš napraviti? - Naravno. Trebat će mi točne dimenzije ove curice, ali takve sam stvari već radio. Najteže je dobiti termin za kompjutor. Treba mi veliki stroj. - Vjerojatno bih ti mogao srediti pristup našemu. Tyler se nasmijao. - Ah, to vjerojatno ne bi bilo dovoljno, Jack. Ovo je specijalizirana stvar. Radi se o kompjutoru Cray-2, jednom od najvećih. Da bi ovo obavio moraš matematički simulirati ponašanje milijuna malih čestica vode, vode koja struji mimo - a u ovom slučaju i kroz cijeli trup. Nešto slično radi i NASA sa Space Shuttleom. Sam posao je prilično jednostavan - gadna je samo količina. Računske su operacije jednostavne, ali ih treba obaviti na milijune u sekundi. To znači veliki Cray, a takvih tu ima samo nekoliko. NASA ima jednoga u Houstonu, mislim. Mornarica ih ima par u Norfolku za ASW* - njih možeš zaboraviti. Avijacija, mislim, ima jednoga u Pentagonu, a svi ostali su u Californiji. - Ali ti to možeš napraviti? - Jasno. - Dobro, baci se na posao, Skip, a ja ću se pobrinuti da dobiješ termin u kompjuteru. Koliko ti treba? - Ovisi o kvaliteti materijala kod Taylora, možda tjedan dana. Možda manje. - Koliko tražiš za to? - Ma daj, Jack! - Tyler je odmahnuo rukom. - Skip, danas je ponedjeljak. Ako nam taj podatak isporučiš do petka, čeka te dvadeset tisuća dolara.
*ASW, antisubmarine warfare, protupodmornički rat (prim. prev.)
65
Ti si ih zaradio, a nama treba podatak. Slažeš se? - Kupljeno. - Rukovali su se. - Mogu li zadržati slike? - Ostavit ću ih ako imaš neko sigurno mjesto gdje ih možeš pohraniti. Nitko ih ne smije vidjeti, Skip. Nitko. - Ima jedan dobar sef u predsjednikovu uredu. - Dobro, ali on ih neće vidjeti. - Predsjednik je bio bivši podmorničar. - Neće mu se to dopasti - reče Tyler. - Ali u redu. - Ako se bude bunio, neka nazove admirala Greera. Tu je broj. Ryan mu je pružio karticu. - Ako me trebaš, tu me može dobiti. Ako me nema, traži admirala. - Koliko je to zapravo važno? - Dovoljno važno. Ti si prvi momak koji je istrčao s prihvatljivim objašnjenjem ovih poklopaca. Zato sam i došao ovamo. Ako nam to možeš modelirati, bit će nam itekako od koristi. Skip, još jedanput: to je krajnje osjetljivo. Ako nekome daš da to vidi, dobit ću nogom u dupe. - Jasno mi je, Jack. No dobro, dobio sam rok, bolje mi je da požurim. Vidimo se. - Nakon rukovanja, Tyler je izvukao list papira i počeo ispisivati što sve mora učiniti. Ryan je s vozačem napustio zgradu. Sjetio se dućana s igračkama pored puta za Annapolis, pa je krenuo po tu lutku za Sally. CIA, Glavni štab Ryan se u osam navečer vratio u CIA. Brzo se probio pored čuvara do Greerova ureda. - Onda, jesi li nabavio Barbie na surfanju? - Green je podigao pogled. - Barbie na skijanju - ispravio ga je Ryan. - Da, gospodine. Ma dajte, zar se nikada niste igrali Djeda Mraza? - Prebrzo rastu, Jack. čak su već i moji momci prerasli tu fazu. Okrenuo se da uzme kave. Ryan se zapitao kad taj čovjek spava. Imamo još nešto o Crvenom oktobru. Izgleda da Rusi imaju veliku ASW
66
vježbu u sjeveroistočnom Barentsovom moru. Pola tuceta protupodmorničkih aviona, nekoliko fregata i napadna podmornica iz klase Alfa, svi se kreću u krugovima. - Vjerojatno vježba akvizicije cilja. Skip Tyler kaže da su oni poklopci za novi pogonski sistem. - Tako? - Greer se zavalio. - Pričaj mi o tome. Ryan je izvukao bilješke i sažeo svoje obrazovanje u podmorničarskoj tehnologiji. - Skip kaže da može obaviti kompjutorsku simulaciju njegove efikasnosti - zaključio je. Greerove se obrve podigoše. - Za koje vrijeme? - Do kraja tjedna, možda. Rekao sam mu ako bude gotov u petak da ćemo mu platiti. Zvuči li vam dvadeset tisuća razumno? - Hoće li to nešto značiti? - Ako dobije prethodne podatke koji mu trebaju, obavit će posao. Skip je genijalac, gospodine. Mislim, na MIT-u ne daju doktorate baš tako, a on je bio medu pet najboljih u svojoj generaciji na Akademiji. - I za to nam se isplati dati dvadeset tisuća? - Greer je bio poznato tvrd u odnosu na novce. Ryan je znao kako će na to odgovoriti. - Gospodine, ako budemo išli normalnim putem, sklopit ćemo ugovor s jednim od onih bandita s Petlje - Ryan je mislio na neku "consulting" firmu što su se smjestile na prilazima Washingtona D. C. - oni će nam naplatiti pet ili deset puta više, a bit ćemo sretni da dobijemo podatke do Uskrsa. Ovako ih možemo dobiti dok je brod još na moru. Ako dođe do nekih komplikacija, gospodine, ja ću preuzeti odgovornost za račun. Pretpostavljao sam da brzo želite imati taj podatak, a na ovaj način nam je gotovo pri ruci. - Imaš pravo. - Nije bilo prvi put da je Ryan prečicom preskočio normalnu proceduru. Svaki put bi ispalo prilično dobro. Greer je bio čovjek koga su interesirali rezultati. - Dakle, Sovjeti imaju novu
67
stratešku podmornicu s nečujnim pogonskim sistemom. I što sve to znači? - Ništa dobro. Mi ovisimo o našoj sposobnosti da pratimo njihove arsenale s našim napadnim podmornicama. Dovraga, zato su pred nekoliko godina pristali na naš prijedlog da ih držimo po petsto milja od naših obala i zato svoje strateške podmornice uglavnom drže u lukama. Ovo bi sada moglo malo promijeniti igru. Osim toga, nisam vidio od čega je napravljen trup Oktobra. - Od čelika. Prevelik je za trup od titana, barem radi cijene. Znaš koliko su morali potrošiti na Atlase. - Previše za ono što su dobili. Potrošiš toliko novaca na superjaki trup, a onda u njega ugradiš bučni pogonski stroj. Glupo. - Možda. Međutim, ne bih imao ništa protiv da mi je njihova brzina. U svakom slučaju, ako taj tihi pogonski sistem zbilja funkcionira, mogli bi se došuljati sve do naše obale. - Takozvani hitac s niskom putanjom - rekao je Ryan. Bio je to jedan od najneugodnijih scenarija nuklearnog rata, po kojem bi projektil bio ispaljen iz mora sa samo stotinjak kilometara od cilja. Washington je oko stotinjak milja od Atlantika. Iako raketa u niskom, brzom letu gubi dosta od svoje preciznosti, ne- koliko bi ih moglo biti lansirano da za manje od pet minuta eksplodiraju nad Washingtonom, a to je prekratko vrijeme da Predsjednik reagira. Ako Sovjetima pođe za rukom da tako hitro ubiju Predsjednika, posljedice u prekidu komandnog lanca dale bi im dovoljno vremena da ispale i kopnene projektile - ne bi bilo nikoga tko je ovlašten da zapovjedi protuudar. No Ryan je taj scenarij držao napuhnutom verzijom strateških pseudoveličina. - Mislite li da je Oktobar sagrađen s tom namjenom? - Siguran sam da im je to palo na pamet - primijetio je Greer. - Baš kao što bi i nama palo na pamet. No dobro, tamo nam je Bremerton, pa neka motri, a ako nam se ovaj podatak pokaže korisnim, vidjet ćemo možemo li iznaći neki odgovor. Kako se osjećaš?
68
- Na putu sam od pola šest po londonskom vremenu. Ovo mi je bio dugi dan, gospodine. - Mogu misliti. Dobro, sutra ujutro ćemo pretresti ono o Afganistanu. Naspavaj se, sinko. - Razumijem, gospodine. - Ryan je dohvatio kaput. - Laku noć. Imao je petnaest minuta vožnje do Marriotta. Ryan je pogriješio upalivši televizor na početku Noćnog footballa ponedjeljkom. Cincinnati je igrao protiv San Francisca, sukobila su se dva najbolja quarterbacka u ligi. Nedostajao mu je football u Engleskoj, pa je uspio ostati budan još gotovo tri sata, prije no što je usnuo uz zapaljeni televizor. SOSUS* kontrola Ako se zanemari činjenica da su svi bili u uniformi, posjetilac je prostoriju zabunom mogao zamijeniti za kontrolni centar NA-SA-e. Bilo je šest širokih redova konzola, svaka s vlastitim TV- ekranom i tastaturom pisaćeg stroja, opskrbljenom svijetlećim plastičnim tipkalima, brojčanicima, utikačima za slušalice, analognom i digitalnom kontrolom. Glavni oceanografski tehničar Deke Franklin je sjedio za konzolom broj petnaest. Prostorija je pripadala Atlantskoj SOSUS kontroli. Nalazila se u jednoj nedefiniranoj zgradi, nenadahnute vladine arhitekture, s betonskim zidovima bez prozora, velikim sistemom klima-- uredaja na ravnom krovu i plavim akronimskim nazivom na dobro održavanom, ali sada već požutjelom travnjaku. Na svakom od tri ulaza neupadljivo su stražarili naoružani marinci. U prizemlju se nalazio par superkompj utora Cray-2 koje je opsluživalo dvadeset pomoćnika, a iza zgrade trio satelitskih prijemnih stanica s dvosmjernom vezom.
*SOSUS, Sonar Surveillance System, sonarski osmatrački sistem (prim. prev.)
69
Ljudi za konzolama i kompjutorima bili su elektronski preko satelita povezani sa SOSUS sistemom. Po svim oceanima svijeta, a osobito duž prolaza kojima su sovjetske podmornice morale proći da bi se domogle otvorenog mora, Sjedinjene Države i druge zemlje NATO-pakta su raširile mrežu visokoosjetljivih sonarnih prijemnika. Stotine SOSUS senzora su primale i odašiljale nezamislivu gomilu podataka, a da bi se taj sistem mogao klasificirati i analizirati, morala je biti konstruirana sasvim nova obitelj kompjutora - superkompj utora. SOSUS je zadivljujuće dobro služio svojoj svrsi. Gotovo ništa nije moglo proći preko rešetke neprimjećeno. čak bi se uhvatile i ultratihe američke i engleske napadne podmornice. Senzori koji su ležali na dnu mora, povremeno bi se vadili i zamjenjivali novima; sada su već mnogi imali vlastite signalne procesore i vršili grubi odabir podataka koje šalju, tako da olakšaju opterećenje na centralnim kompjutorima i omoguće bržu i sigurniju klasifikaciju ciljeva. Konzola šefa Franklina primala je podatke s niza senzora postavljenih pored obala Islanda. Bio je odgovoran za područje široko četrdesetak nautičkih milja, a njegov se sektor preklapao s onim na istoku i na zapadu, tako da su, teoretski, tri operatora neprekidno kontrolirali svaki segment rešetke. Ako bi uhvatio kontakt, prvo bi upozorio operatore do sebe, a onda tip kontakta prijavio u svoj kompjutorski terminal, koji bi taj podatak objavio na glavnoj kontrolnoj ploči u kontrolnoj sobi. Viši dežurni oficir bi često koristio svoje ovlaštenje da dalje slijedi kontakt pomoću široke lepeze objekata od površinskih brodova do protupodmorničkih letjelica. Svjetski ratovi su naučili američke i britanske oficire kako je neophodno da im morski pravci komunikacija (kratica SLOC) uvijek budu slobodni. Iako ova tiha, grobna djelatnost nikad nije bila prikazana javnosti, i iako nije imala ništa od one napetosti vezane uz vojnički život, ovi ljudi
70
na dužnosti obavljali su jedan od najvažnijih zadataka za svoju zemlju. U ratu bi bez njih cijela nacija mogla propasti. Franklin se zavalio u svojoj pokretnoj stolici, zamišljeno puckajući u staru lulu od bijelog vrijesa. Cijela soba oko njega bila je potpuno mirna. A čak i da nije, njegove bi ga slušalice od petsto dolara vrlo djelotvorno štitile od vanjskog svijeta. Franklin je u svojoj dvadeset šestoj godini bio šef, a dosad je služio na razaračima i fregatama. Za njega su podmornice i podmorničari bili neprijatelji, bez obzira na zastavu pod kojom su plovili ili uniformu koju su nosili. Jedna se obrva podigla, a glava se nagnula na jednu stranu. Dimovi iz lule su postali nepravilni. Desna ruka mu je krenula prema kontrolnoj ploči i uključila signalne procesore, tako da je mogao dobiti zvuk bez kompjutorske interferencije. Ali, nije bilo dobro. Bilo je previše buke u pozadini. Ponovo je uključio filtere. A onda je pokušao malo mijenjati azimute kontrole. SOSUS senzori su bili zamišljeni da obavljaju pouzdana ispitivanja selektivnim korištenjem individualnih prijemnika, s kojima je mogao rukovati elektronski, tako da bi ga najprije usmjerio, a onda upotrijebio i susjedni par, pa triangulacijom odredio položaj. Kontakt je bio vrlo slab, ali je ocijenio da je prilično blizu senzora. Franklin je zatražio odgovor od svog kompjutorskog terminala. USS Dallas je bio tamo. Imam te promrmljao je uz slabašan osmijeh. Začuo se još jedan zvuk, niskofrekventno klopotanje koje je trajalo samo nekoliko sekundi prije no što je zamrlo. Ipak, nije baš bilo tako mirno. Kako to da ga nije čuo prije no što je uključio azimut prijema? Odložio je lulu i počeo s podešavanjem na svojoj kontrolnoj ploči. - Šefe? - začuo se glas u slušalicama. To je bio viši dežurni oficir. - Da, komandante? - Možete li doći u kontrolu? Imam nešto što bih volio da čujete. - Dolazim, gospodine. - Franklin se tiho dignuo. Komandant Quentin je bio bivši zapovjednik razarača, a sada je ovdje radio kao usput,
71
nakon što je dobio najvažniju bitku - pobijedio rak. Gotovo pobijedio, ispravio se Franklin. Kemoterapija je uništila karcinom, ali isto tako i njegovu kosu i kožu, koja se pretvorila u neku vrst prozirnog pergamenta. Šteta, pomislio je, Quentin je bio zbilja dobar čovjek. Kontrolna soba je bila uzdignuta oko pola metra iznad ostalih prostora, pa su tako ljudi u njoj mogli imati pregled nad cijelom gomilom dežurnih operatora i nad glavnom taktičkom pločom na udaljenom zidu. Prostorija je bila odvojena staklenim zidom, pa su mogli međusobno razgovarati a da ne ometaju operatore. Franklin je Quentina zatekao na komandnom položaju, na kojem se mogao uključiti na bilo koju konzolu u donjoj prostoriji.- Živjeli, komandante. Franklin je uočio da je oficir povratio nekoliko kilograma. Bilo je i vrijeme. - Što imate za mene, gospodine? - U mreži Barentsova mora. - Quentin mu je pružio slušalice. Franklin je slušao nekoliko minuta, ali nije sjeo. Poput mnogih ljudi nikako se nije mogao osloboditi zatomljene sumnje da je rak prijelazan. - Bogme, tamo su zbilja jako marljivi. čitam par Alfa, Charlie, Tango i nekoliko površinskih brodova. O čemu se radi, gospodine? - Tu je i Delta, ali je baš izronila i isključila motore. - Izronila, komandante? - Aha. Gadno su je bičevali aktivnim sonarom. - Tako. Igra traženja, a podmornica se izgubila. - Može biti. - Quentin je protrljao oči. čovjek je izgledao umoran. Previše se trudio, a više ni upola nije bio izdržljiv kako bi trebao biti. No Alfe i dalje odjekuju, a sada su krenule na zapad, kao što ste čuli. - Oh. - Franklin je na trenutak razmislio. - Znači, traže još jedan brod. Možda Typhoon koji je trebao isploviti. - To sam i ja pomislio - ali on je krenuo na zapad, a područje za vježbu je sjeverozapadno od fjorda. Izgubili smo ga slijedećeg dana na SOSUS-u. Bremerton je gore i njuška za njim.
72
- Lukavi kapetan - zaključio je Franklin. - Zagasio je motore na povratku i pustio da ga struja nosi. - Da - složio se Quentin. - Hoću da se premjestite na praćenje rešetke kod North Capea i da ga pokušate pronaći, šefe. Re- aktor mu i dalje radi, pa mora proizvoditi neki šum. Na tom sektoru sada imamo isuviše mlade operatore. Uzet ću jednoga i privremeno ga premjestiti na vašu ploču. - U redu, komandante - kimnuo je Franklin. Taj dio ekipe je još uvijek bio zelen, dosad su radili na površinskim brodovima. Za SOSUS je trebalo više profinjenosti. Quentin nije trebao reći da očekuje od Franklina da provjeri situaciju na svim pločama North Cape tima i da im možda pruži nekoliko malih lekcija dok sluša na njihovim kanalima. - Jeste li uhvatili Dallas? - Da, gospodine. Jako tiho, ali mislim da sam ga uhvatio kako prelazi moj sektor i ide sjeverozapadno za Naplatnu stanicu. Ako tamo dobijemo jednog Oriona*. možemo je potpuno zaključati. Možemo li ih malo protresti? Quentin se nacerio. Ni on baš nije puno držao do podmornice. - Ne, OTMJENI DELFIN je završen, šefe. Zabilježit ćemo to u dnevnik, pa neka komandant sazna kad se vrati kući. Ali posao je dobro obavljen. Znate kakva joj je reputacija. Navodno tu podmornicu uopće ne bismo smjeli čuti. - E, to bih volio doživjeti! - frknuo je Franklin. - Javite mi kad budete nešto našli, Deke. - Razumijem, kapetane. A vi se malo pričuvajte, važi? *Kodni naziv za izviđački avion Lockheed P-3 (prim. prev.)
73
Moskva To nije bio baš najveći ured u Kremlju, ali je služio svojoj svrsi. Admiral Jurij Iljič Padorin došao je na posao kao i obično u sedam sati, nakon vožnje iz svog šestorosobnog sj:ana na Kutuzovskom Prospektu. Veliki uredski prozori gledali su na zidine Kremlja; osim njih mogao je vidjeti i sada čvrsto smrznutu rijeku Moskvu. Padorinu pogled i nije bio tako važan, iako je svoje čvarke zaradio zapovijedajući riječnim topovnjačama pred četrdeset godina, dovozeći Volgom zalihe za Staljingrad. Padorin je sada bio glavni politički oficir sovjetske mornarice. Njegov su posao bili ljudi, a ne brodovi. Na ulazu je pristojno kimnuo svome tajniku, čovjeku četrdesetih godina. Ovaj je skočio na noge, krenuo za admiralom u unutrašnji ured i pomogao mu da skine kaput. Padorinova plava mornarička uniforma blještala je od traka odlikovanja, a tu je bila i zlatna zvijezda, najpoželjnije odlikovanje u sovjetskoj vojsci, orden heroja Sovjetskog Saveza. Dobio ga je u ratu kao pjegavi dvadesetogodišnjak, jureći goredolje po Volgi. To su bili dobri dani, rekao je u sebi, kad je izbjegavao bombe njemačkih Štuka i nasumičnu artiljerijsku vatru s kojom su fašisti pokušavali ometati njegovu eskadru... Poput većine ljudi, i on je zaboravio sve strahote borbi. Bio je utorak ujutro i Padorina je na stolu čekala gomila pošte. Tajnik mu je donio čajnik i šalicu - tradicionalnu rusku čašu smještenu u metalni držač, u ovom slučaju od čistog srebra. Padorin je dugo i teško radio da bi uživao u pogodnostima ovog ureda. Zavalio se u stolici i najprije pročitao obavještajne poruke, informacije koje su se svakoga jutra i svake večeri slale operativnim komandama sovjetske mornarice.
74
Politički oficir je morao biti u toku, znati što imperijalisti spremaju, tako da svoje ljude može izvijestiti o stalnim prijetnjama. Zatim je na red došla službena pošta iz Narodnog komesarijata mornarice i Ministarstva obrane. Imao je uvid u svu poštu onog prvog, dok je pošta iz drugog bila pažljivo propuštana da bi sovjetske vojne službe dobivale što je moguće manje informacija. Danas nije baš bilo mnogo druge pošte. Uobičajeni sastanak ponedjeljkom popodne pokrit će većinu onoga što valja učiniti taj tjedan, a gotovo sve što se ticalo Padorina, već je sada bilo raspoređeno po njegovu štabu. Ispio je drugu šalicu čaja i otvorio novu kutiju cigareta bez filtera, na koje je navikao i nije ih mogao ostaviti usprkos lakšeg napada što ga je doživio pred tri godine. Provjerio je svoj stolni kalendar - dobro, nema sastanaka sve do devet. Gotovo na dnu gomile nalazila se službena koverta od Sjeverne flote. Šifrirani broj u gornjem lijevom kutu pokazivao je da dolazi s Crvenog oktobra. Nije li upravo nešto pročitao o njemu? Padorin je iznova pregledao operativne izvještaje. Tako, Ramius se nije pojavio na području za vježbu? Slegnuo je ramenima. Strateške podmornice su i trebale biti neuhvatljive, i starog admirala nipošto ne bi iznenadilo da Ramius izvede par trikova. Sin Aleksandra Ramiusa bio je primadona s problematičnom navikom da očito gradi vlastiti kult ličnosti: držao je ljude koje je sam uvježbao, a druge odbacivao. Padorin je ustanovio da su oni odbačeni postajali odlični zampoliti, a očito su imali i više plovnog znanja nego što se tražilo. U svakom slučaju, Ramius je bio komandant kojeg je trebalo nadzirati. Ponekad je Padorin sumnjičavo zaključivao da je previše mornar, a premalo komunist. S druge strane, otac mu je bio uzor člana Partije i heroj Velikog domovinskog rata. Sigurno je bio pouzdan, makar i Litvanac. A sin? Godinama se ponašao kao savršeni član Partije. Bio je poznat po nadahnutim istupima na sastancima i povremenim briljantnim esejima. Ljudi u mornaričkom odjelu GRU, sovjetske vojne
75
obavještajne službe, su izvijestili da ga imperijalisti drže opasnim i vještim neprijateljem. Dobro, mislio je Padorin, te mrcine se i trebaju bojati naših ljudi. Opet je obratio pažnju omotnici. Crveni oktobar, e, to je zbilja sjajno ime za sovjetski ratni brod! Ime ne samo po revoluciji koja je zauvijek izmijenila svjetsku povijest, već i po Tvornici traktora "Crveni oktobar". Mnoge je zore Padorin gledao na zapad, prema Staljingradu da vidi stoji li tvornica još uvijek, kao simbol sovjetskih branilaca koji su se odupirali Hitlerovim banditima. Na omotnici je stajala oznaka "Povjerljivo", pa je njegov tajnik nije otvorio poput druge rutinske pošte. Admiral je uzeo nož za pisma iz ladice u stolu. Bio je sentimentalan prema tom predmetu koji je nekada bio njegov službeni bodež. Kad mu je jedne vruće noći u kolovozu 1942. potonula pod njim njegova prva topovnjača, doplivao je do obale gdje je na njega navalio jedan njemački pješak koji nije očekivao poseban otpor od napola utopljenog mornara. Padorin ga je iznenadio, sjurio mu nož u prsa i slomio ga napola, uzimajući neprijatelju život. Kasnije je strojar opet izbrusio oštricu. To više nije bio normalan nož, ali Padorin nije htio baciti takvu uspomenu. "Druže admirale", počinjalo je pismo - ali su slova pisaće mašine bila precrtana i zamijenjena rukom pisanim "Ujače Jurij". Ramius ga je od šale tako zvao pred mnogo godina, kad je Padorin bio politički oficir Sjeverne flote. "Hvala ti na povjerenju i na mogućnostima koje si mi pružio davši mi komandu nad tako veličanstvenim brodom." Ramius je i trebao biti zahvalan, pomislio je Padorin. Pravio se ili ne, takva se komanda ne daje u ruke...Što? Padorin je prestao čitati i počeo iznova. Zaboravio je na cigaretu koja je tinjala u pepeljari, dok se približavao dnu prve stranice. To je šala. Ramius je bio poznat po svojim šalama - ali ovu će platiti. Tu se bogme zajebao, sad je pretjerao. Okrenuo je stranicu. I ovo nije šala, ujače Jurij. U potpisu Marko.
76
Padorin je ustao i pogledao kroz prozor. Kremaljski zid je iz njegove vizure bio poput košnice s nišama s pepelom partijskih velikana. Možda nije dobro shvatio pismo. Počeo je čitati iznova. Ruke su mu se počele tresti. Direktnom linijom bio je povezan s admiralom Gorškovim, bez tajnika i usputnih pomoćnika. - Druže admirale, ovdje Padorin. - Dobro jutro, Jurij - ugodno je odvratio Gorškov. - Smjesta vas moram vidjeti. Ovdje se nešto dogodilo. - Što se dogodilo? - zabrinuto je upitao Gorškov. - Moramo porazgovarati nasamo. Odmah dolazim do vas. Razgovor preko telefona nije dolazio u obzir; znao je da ga prisluškuju. USS Dallas Poslužitelj sonara druge klase Ronald Jones - primijetio je oficir njegova odjela - bio je u svom uobičajenom transu. Mladi, nesvršeni student, zgrbio se za pločom s instrumentima, opuštena tijela, zatvorenih očiju, lica ukočenog u uvijek istom izrazu kao kad bi slušao jednu od mnogih kazeta Bacha na svom skupom, malom kazetaru. Jones je bio tip koji je svoje trake kategorizirao po njihovim manama: nepravilan klavirski tempo, prtljava flauta, valoviti francuski rog. I morske je zvukove osluškivao s istim diskriminatorskim intenzitetom. U svim mornaricama svijeta podmorničare drže čudnovatom sortom, a za operatore na sonaru i sami podmorničari misle da su čudaci! Međutim, tolerirale su im se mnoge ekscentričnosti. Oficir smjene je volio pričati priču o šefu sonara s kojim je služio dvije godine, čovjeku koji je patrolirao istim područjima u strateškim podmornicama gotovo cijelu svoju karijeru. Toliko se sprijateljio s grbavim kitovima koji su se okupljali na tom području, da ih je već počeo zvati po imenu. Kad je otišao u mirovinu, nastavio je raditi u
77
oceanografskom institutu, gdje su njegov talent primali više sa strahom nego s veseljem. Prije tri godine Jones je bio zamoljen da napusti Kalifornijski Tehnološki institut, Cal Tech, usred treće godine studija. Baš je bio izveo jednu od onih ingenioznih, obijesnih šala po kojima su studenti Cal Techa bili poznati, samo što ova nije uspjela. I sada je služio u mornarici da bi zaradio za povratak. Nije skrivao namjeru da doktorira u kibernetici i obradi signala; nakon stjecanja doktorata zaposlit će se u Pomorskom istraživačkom laboratoriju. Poručnik Thompson je u to vjerovao. Kad je pred šest mjeseci došao na Dallas, pročitao je dosjee svih svojih ljudi. Jonesov kvocijent inteligencije bio je 158, daleko najviši na cijelom brodu. Imao je blago lice i tužne smeđe oči kojima žene nisu mogle odoljeti. Na plaži bi obavio veći posao od cijele čete marinaca. To poručniku baš nije bilo sasvim jasno. On je bio junak footballa u Annapolisu. Jones je bio mršavi dečko koji je slušao Bacha. Tu nešto nije bilo u redu. USS Dallas, napadna podmornica iz klase 688, nalazila se četrdeset milja od islandske obale i približavala se svojoj patrolnoj postaji koja je nosila kodni naziv Naplatna stanica. Dolazila je s dva dana zakašnjenja. Tjedan dana ranije sudjelovala je u ratnoj igri NATOpakta pod nazivom OTMJENI DELFIN, koja je bila odgođena na nekoliko dana, jer je najgore vrijeme na Sjevernom Atlantiku u posljednjih dvadeset godina omelo druge brodove da se okupe. U toj vježbi je Dallas zajedno s HMS* Swiftsure iskoristio loše vrijeme da prodre i pohara zamišljenu neprijateljsku formaciju. Bila je to još jedna uspješna operacija za Dallas i njenog kapetana, komandanta Barta Mancusoa, najmlađeg zapovjednika podmornice u američkoj mornarici. Misija se nastavila ljubaznim pozivom u Swiftsureovu kraljevsku mornaričku bazu u Škotskoj, pa su se američki mornari još uvijek tresli od mamurluka nakon proslave... * HMS, brod Njezina veličanstva; uobičajena oznaka britanskih brodova (prim. prev.)
78
Sad su imali drukčiji zadatak, novu stepenicu u razvoju atlantske podmorničke igre. U toku tri tjedna, Dallas je trebao izvještavati o prometu u i oko Crvene ceste broj jedan.Tokom posljednjih četrnaest mjeseci novije sovjetske podmornice koristile su čudnu, djelotvornu taktiku da se riješe svojih američkih i britanskih sjenki. Jugozapadno od Islanda ruski bi se brodovi stuštili niz greben Reykjanes, podvodni lanac koji se poput prsta protezao prema dubokom atlantskom bazenu. Smještene u razmacima od pola do pet milja, te podvodne planine s poput noža oštrim liticama od krhkih, eruptivnih stijena, veličinom su premašivale Alpe. Vrhovi su im bili oko trista metara ispod olujne površine Sjevernog Atlantika. Prije kasnih šezdesetih godina, podmornice su se jedva mogle približiti vrhovima, a nikako ispitati bezbrojne doline. Tokom sedamdesetih, sovjetski su istraživački brodovi bili viđeni kako patroliraju iznad grebena - u svako doba godine, po svakojakom vremenu, mjerili su i premjeravali cijelo područje po tisuću puta. A onda, četrnaest mjeseci prije sadašnje Dallasove patrole, USS Los Angeles je slijedio sovjetsku napadnu mornaricu iz klase Victor II. Victor je okružio islandsku obalu i duboko zaronio kad se približio grebenu. Los Angeles ga je slijedio. Victor je nastavio s osam čvorova, sve dok nije prošao prvi par morskih planina, neslužbeno poznatih pod imenom Thorovi Blizanci. Podmornica je odjednom krenula punom brzinom i skrenula na jugozapad. Zapovjednik Los Angelesa je uložio očajnički napor da slijedi Victora, ali je odustao, gadno potresen. Iako je klasa 688 podmornica bila brža od starijih Victora, ruska podmornica jednostavno nije usporavala - punih petnaest sati, kako je kasnije utvrđeno. U početku to i nije bilo tako opasno. Podmornice su imale visokopouzdane inercione navigacijske sisteme, kadre da iz sekunde u sekundu odrede njihov položaj unutar nekoliko stotina metara. No Victor je kružio oko hridina kao da ih njihov kapetan vidi, poput mlažnjaka koji juri kroz kanjon da izbjegne rakete zemlja-zrak. Los Angeles je nije mogao pratiti medu klisurama. Pri svakoj brzini iznad
79
dvadeset čvorova njegov aktivni i pasivni sonar, uključujući i ultrazvučni dubinomjer, bili su potpuno beskorisni. Los Angeles je tako u navigacijskom smislu, ostao potpuno slijep. Bilo je to, izvijestio je kasnije kapetan, kao da voziš auto sa zamračenim prozorima, te volan okrećeš prema karti i štoperici. To je teoretski bilo moguće, ali je kapetan ubrzo shvatio da inercioni navigacijski sistem ima ugrađeni faktor greške od nekoliko stotina metara; stvar je bila pogoršana gravitacionim smetnjama koje su pogađale "lokalnu vertikalu", što je opet ometalo određivanje inercijalne pozicije. A najgore od svega, karte su bile napravljene za površinske brodove. Objekti na trideset metara dubine znali su biti ucrtani po nekoliko milja dalje - no to, sve donedavno, nikome nije bilo važno. Razmak između planina ubrzo je postao manji od kumulativne navigacijske greške - prije ili kasnije njegova bi se podmornica zabila u planinu s preko trideset čvorova. Kapetan je odustao. Victor je pobjegao. U početku su se iznosile teorije da su Sovjeti nekako trasirali jednu određenu rutu, koju njihove podmornice mogu slijediti velikom brzinom. Ruski su komandanti bili poznati po izvjesnim luđačkim ekshibicijama, a možda su se i pouzdavali u kombinaciju inercionih sistema, magnetičkih i žiro-kompasa ugodenih na specifičnu rutu. Ta se teorija nije uspjela ni razraditi, a već je za nekoliko tjedana postalo jasno da sovjetske podmornice jure različitim putovima kroz greben. Američke i britanske podmornice su se jedino mogle povremeno zaustavljati da im sonarom utvrde položaj, pa onda pojuriti da ih uhvate. No sovjetske podmornice nisu nikada usporavale, pa bi 688 i Trafalgarke ubrzo počele zaostajati. Dallas]e bio na Naplatnoj stanici da bi kontrolirao mimohod ruskih podmornica, stražario na ulazu u prolaz kojeg je američka mornarica sada zvala Crvena cesta broj jedan, i osluškivao bilo koji vanjski dokaz nove naprave koja Rusima omogućuje da tako drsko jure među stijenama. Sve dok ih Amerikanci ne uspiju kopirati, preostajale su im
80
tri prilično nečasne mogućnosti: mogli su i dalje nastaviti gubiti kontakt s Rusima; mogli su postaviti vrijedne napadne podmornice na poznate izlaze s "Ceste"; ili su mogli postaviti potpuno novu SOSUS liniju. Jonesov je trans potrajao desetak minuta - duže nego obično. Najčešće bi odgonetnuo kontakt u mnogo kraćem vremenu. Mornar se zavalio u naslonjač i zapalio cigaretu. - Nešto sam uhvatio, gospodine Thompson.- Što? - Thompson se nagnuo iza pregrade. - Ne znam. - Jones je dohvatio rezervne slušalice i pružio ih svome oficiru. - Poslušajte, gospodine. I sam Thompson je trebao magistrirati elektrostrojarstvo, a bio je i stručnjak u konstrukciji sonarnih sistema. Zatvorio je oči dok se koncentrirao na zvuk. Bio je to vrlo slabašan, niskofrekventni štropot ili zuj. Nije se mogao odlučiti. Slušao je još nekoliko minuta prije no što je odložio slušalice, a onda odmahnuo glavom. - Uhvatio sam ga pred pola sata na bočnom nizu - rekao je Jones. Odnosilo se to na podsistem BQQ-5 višenamjenskog podmorničkog sonara. Njegov glavni dio bila je šestmetarska kupola smještena na pramcu. Kupola je služila i za aktivne i za pasivne operacije. Novi dio sistema bio je niz pasivnih senzora koji su se protezali gotovo sedamdeset metara, duž obje strane trupa. To je bila mehanička analogija senzornim organima na bokovima morskog psa. - Uhvatio sam ga, izgubio, uhvatio, izgubio, opet uhvatio - nastavio je Jones. - To nisu zvukovi propelera, niti kitova i riba. Više kao da voda ide kroz pipu, osim onog smiješnog štropota koji se pojavljuje i nestaje. U svakom slučaju, održava kurs dva-pet-nula, tako da je između nas i Islanda, pa ne može biti jako daleko. - Daj da vidimo kako izgleda. Možda nam to nešto kaže. Jones je s kuke skinuo žicu s dva utikača. Jedan je utikač gurnuo u kutiju na ploči sonara, a drugi u utičnicu obližnjeg osciloskopa. Obojica su nekoliko minuta radila na kontrolama
81
sonara da izoliraju signal. Završili su s nepravilnim sinusnim valom kojeg su uspijevali održavati samo po nekoliko sekundi. - Nepravilno - rekao je Thompson. - Da, smiješno. Zvuči pravilno, ali ne izgleda pravilno. Znate što mislim, gospodine Thompson? - Ne, ti imaš bolje uši. - To je zato što slušam, bolju glazbu, gospodine. Taj rock će vam uništiti uši. Thompson je znao da je to točno, ali akademac iz Annapolisa ne treba slušati takve stvari od običnog remca. Nikoga nije bilo briga za njegove omiljene kazete Janis Joplin. - Idemo dalje. - Da, gospodine. - Jones je izvukao utikač iz osciloskopa i premjestio ga u ploču s lijeve strane sonarnog pulta, pored kompjutorskog terminala. Za vrijeme posljednje temeljite reparacije, Dallas je dobio specijalnu igračku uz njen sonarni sistem BQQ-5. Zvan BC-10, bio je najjači kompjutor koji je ikada instaliran na nekoj podmornici. Iako nije bio veći od običnog uredskog stola, stajao je preko pet milijuna dolara i obavljao osamdeset milijuna operacija u sekundi. Koristio je tek razvijene čipove od šezdeset četiri bita, uz najnovija procesna dostignuća. Njegova uzavrela memorija mogla je lako opsluživati kompjutorske potrebe cijele podmorničarske eskadre. Za pet godina svaka napadna podmornica u floti trebala je dobiti takav kompjutor. Svrha mu je bila, baš kao i daleko većem SOSUS sistemu, da obradi i analizira signale sa sonara; BC-10 je odbacivao ambijentalne šumove i druge prirodno izazvane šumove, a klasificirao i identificirao samo zvukove koje je proizveo čovjek. Poimence je mogao identificirati brodove po njihovoj individualnoj akustičkoj karakteristici, baš kao što su se ljudi mogli identificirati po glasu ili otisku prstiju. Jednako važan kao kompjutor bio je i programirani software. Prije četiri godine, jedan budući doktor geofizike koji je radio u geofizičkom
82
laboratoriju Cal Techa, dovršio je program od šesto tisuća linija, smišljen da predvidi zemljotrese. Program se bavio problemom važnog signala naspram nevažne buke. Svladavao je poteškoće na koje su nailazili seizmolozi u lučenju riasumičnih zvukova koji bi pobuđivali seizmografe, od pravih, neobičnih signala koji su predskazivali seizmički događaj. Ministarstvo obrane je program prvi put upotrijebilo u Zrakoplovnoj komandi za tehničke primjene, koja je pomoću njega vršila sasvim zadovoljavajući nadzor nuklearnih proba po cijelom svijetu u skladu sa sporazumom o kontroli naoružanja. I Mornarički istraživački laboratorij ga je preinačio za svoje potrebe. Iako neprikladan za seizmička predskazanja, odlično je poslužio u analiziranju signala sonara. Program je u mornarici bio poznat kao Sistem obrade algoritamskih signala, skraćeno SAPS. "SAPS SIGNAL INPUT", otkucao je Jones na video displej terminalu "SPREMAN", smjesta je reagirao BC-10. "KRENI". "RADI". I pored fantastične brzine kojom je BC-10 savladavao šesto tisuća linija svoga programa isprekidanih GOTO petljama, trebalo je proći neko vrijeme da stroj eliminira prirodne zvukove s njihovim kriterijem nasumičnih profila, i da se dočepa onog problematičnog signala. Trebalo je dvadeset sekundi, za kompjutor cijela vječnost. Odgovor se pojavio na VDT-u. Jones je pritisnuo gumb da kopira tekst na priključenom printeru. - Hm. - Jones je otrgnuo list. "NEUOBIČAJENI SIGNAL PROCIJENJEN KAO POMAKNUĆE MAGME". - To je SAPS-ov način da ti kaže uzmi dva aspirina i javi mi se na kraju smjene.
83
Thompson se nasmijao. I pored svih pohvala koje su pratile novi sistem, u floti baš nije bio jako omiljen. - Sjećaš se što je pisalo u novinama dok smo bili u Engleskoj? Nešto o seizmičkoj aktivnosti oko Islanda, kao da se taj otok vraća u burne šezdesete. Jones je zapalio drugu cigaretu. Poznavao je studenta koji je smislio taj pobačaj što ga ovdje zovu SAPS. Problem je bio u tome što je imao gadan običaj da analizira krivi signal - a iz rezultata nisi mogao reći da je kriv. Osim toga, budući da je izvorno bio smišljen da traži seizmička događanja, Jones je vjerovao da razne anomalije nastoji interpretirati kao seizmičke događaje. Nije mu se sviđala ta ugrađena predrasuda i osjećao je da je istraživački laboratorij nije u potpunosti uklonio. Jedno je koristiti kompjutore kao pomagalo, a drugo je pustiti da umjesto tebe misle. Osim toga, stalno su otkrivali ifove morske zvukove koje nitko nikada ranije nije čuo, a kamoli klasificirao. - Gospodine, kao prvo frekvencija je sasvim kriva - ni izdaleka nije tako niska. Kako bi bilo da probam slijediti taj signal s R-15? - Jones je mislio na tegljeni niz pasivnih senzora koje je Dallas polako vukao za sobom. U tom se trenutku pojavio komandant Mancuso s uobičajenom šalicom kave u ruci. Ako je postojalo nešto zastrašujuće kod kapetana, pomislio je Thompson, onda je to bio njegov talent da se pojavi kad se nešto događalo. Je li prisluškivao čitav brod? - Samo sam prolazio - rekao je kao i obično. - Što se zbiva ovog lijepog dana? - Kapetan se naslonio na pregradu. Bio je nizak, tek metar šezdeset, i cijeli je život vodio borbu s debljinom - a sada je gubio bitku zbog dobre hrane i pomanjkanja kretanja na podmornici. Crne su mu oči bile okružene borama od smijanja, koje bi se uvijek probudile kad bi se nadmudrivao s drugim brodom. - Je li dan? - zapitao se Thompson. Smjena duga šest sati bila je sasvim prikladna za izvršavanje obaveza, ali nakon nekoliko odrađenih
84
smjena čovjek je trebao pritisnuti gumb na satu da vidi koji je datum, jer bi inače pogriješio u brodskom dnevniku. - Komandante, Jones je uhvatio neki čudan signal sa strane. Kompjutor kaže da je pomaknuće magme. - A Jones se s time ne slaže - Mancuso to nije trebao izreći kao pitanje. - Ne, gospodine kapetane, ne slažem se. Ne znam što je, ali to sigurno nije. - Opet si u borbi protiv stroja? - Kapetane, SAPS uglavnom radi vrlo dobro, ali ponekad je obična pila. Kao prvo, frekvencija je sasvim niska. - Dobro, i što misliš? - Ne znam, kapetane. To nisu zvukovi propelera, niti je bilo koji prirodni zvuk koji sam čuo. Osim toga... - Iako je proveo tri godine na atomskim podmornicama, Jones bi se uvijek lecnuo kad bi tako neformalno raspravljao s komandantom. Posada Dallasa je bila kao jedna velika obitelj, nalik na one stare graničarske obitelji, jer su svi zaista puno radili. Kapetan je bio otac. Oficir smjene, svi bi se spremno složili, bio je majka. Oficiri su starija, a unovačeni mornari mlada djeca. No važno je bilo da te kapetan sasluša ako si imao nešto za reći. Za Jonesa, to je bilo vrlo važno. Mancuso je zamišljeno kimnuo. - Dobro, ne puštaj ga. Nema smisla da sva ta skupa oprema stoji neupotrijebljena. Jones se iscerio. Jednom je kapetanu vrlo precizno objasnio kako bi tu aparaturu mogao preinačiti u najbolju stereo-opremu na svijetu. Mancuso je primijetio da to i ne bi bila baš neka majstorija budući da je samo sonarski uređaj u toj prostoriji koštao preko dvadeset milijuna dolara. - Isuse! - mladi se tehničar uspravio na stolici. - Netko je upravo dao gas do daske! Jones je bio nadglednik sonara u toj smjeni. Druga dva tehničara uočila su novi signal i Jones je uključio svoje slušalice u utičnicu
85
tegljenog sonara, dok su se dva oficira odmakla. Uzeo je blok i zabilježio vrijeme prije no što je počeo obavljati individualne kontrole. BQR-15 je bila najosjetljivija sonarska oprema na brodu, ali za ovaj kontakt nije bila potrebna takva osjetljivost. - Prokletstvo! - tiho je promrmljao Jones. - Charlie - reče mladi tehničar. Jones je odmahnuo glavom. - Victor. Sigurno klasa Victor. Ima okretaje za trideset čvorova - velika navala kavitacione buke, kopa velike rupe u vodi i ne mari čuje li to netko ili ne. Smjer nula-pet- nula. Kapetane, oko nas je dobra voda, a signal je zbilja slab. Nije blizu. - To je bila najblaža procjena što ju je Jones mogao dati. "Nije blizu" značilo je sve iznad deset milja. Vratio se svojim instrumentima. - Mislim da poznamo ovog momka. To je onaj sa zakrivljenim krilom propelera, zvuči kao da je oko njega omotao lanac. - Stavi ga na zvučnik - Mancuso reče Thompsonu. Nije htio uznemiravati operatore. Poručnik je već ubacivao signal u BC-10. Zvučnik na pregradi nosio bi četveroznamenkastu cifru u svakom dućanu stereo-opreme, zbog svoje jasnoće i dinamičkog savršenstva; kao i sve drugo na podmornici 688, i to je bilo najbolje "što se moglo dobiti za novac". Dok je Jones radio na kontrolama zvuka, začuli su cvileći cvrkut propelerske kavitacije, tanki cvilež u vezi sa zakrivljenim krilcem propelera i dublju tutnjavu reaktorskog postrojenja pri punom opterećenju. Odmah zatim, Mancuso je začuo printer. - Klasa Victor, broj šest - objavio je Thompson. - Tako je - kimnuo je Jones. V- 6, i dalje drži nula-pet-nula. Utaknuo je u slušalice dodatak s mikrofonom. - Ovdje sonar, imamo kontakt. Klasa Victor, kurs nula-pet-nula. - Utaknuo je u slušalice dodatak s mikrofonom. - Ovdje sonar, imamo kontakt. Klasa Victor, kurs nula-pet-nula, brzina cilja otprilike trideset čvorova. Mancuso se nagnuo prema prolazu i obratio se poručniku Patu Mannionu, palubnom oficiru. - Pat, aktiviraj grupu za praćenje cilja iz službe upravljanja vatrom.
86
- Razumijem, kapetane. - Čekaj malo! - Jones je podigao ruku. - Imam još jednoga! - Vrtio je neke kuglice. - Ovo je klasa Charlie. Bogami, i taj kopa rupe. Malo istočnije, drži nula-sedam-tri, ima okretaja za oko dvadeset osam čvorova. I tog momka znamo. Aha, Charlie II, broj jedanaest. - Jones je maknuo slušalicu s jednog uha i pogledao Mancusoa. - Kapetane, je li to Rujani za danas imaju predviđene trke podmornica? - Meni nisu ništa rekli. Naravno, ovdje ne dobivamo najnovije sportske novosti. - Mancuso se nasmiješio, zamiješao kavu u ruci, prikrivajući prave misli. Što se to, dovraga, zbiva? - Mislim da ću krenuti naprijed i malo pogledati. Dobro ste obavili posao, momci! Krenuo je nekoliko koraka prema borbenoj centrali. Smjena se odjednom užurbala. Mannion je preuzeo komandu s mladim palubnim oficirom i sedam mornara. Poslužilac upravljanja vatrom je unosio podatke iz analizatora kretanja cilja u kompjutor za upravljanje vatrom Mark 117. Drugi je oficir ušao u centralu da preuzme dužnost u vježbi traganja. Sve je to bio uobičajeni postupak. čitava smjena se spremno bacila na posao, ali i smireno, nakon mnogih godina vježbe i iskustva. Dok su drugi rodovi vojske rutinski vježbali svoje sposobnosti protiv saveznika ili međusobno, natječući se u taktikama Istočnog bloka, u mornarici su napadne podmornice igrale protiv pravog protivnika - i to stalno. Podmorničari su zapravo operirali u pravim ratnim uvjetima.Dakle, imamo društvo - primijetio je Mannion. - Nisu baš blizu - oglasio se poručnik Charles Goodman. - Kurs im se nije izmijenio ni za dlaku. - Ovdje sonar. - To je bio Jonesov glas. Mancuso je preuzeo. - Slušam. Što je, Jones? - Imamo još jednoga, gospodine. Alfa 3, ide nula-pet-pet. Malo se gubi. Zvuči kao zemljotres, ali slabi, gospodine. - Alfa 3? Naš stari prijatelj Politovski. Nema dugo da smo ga presreli. Ima li još nešto?
87
- Mislim da ima, gospodine. Zvuk mu je treperio, a onda se ustalio, kao da se okrenuo. Mislim da sada ide prema nama - a to je malo nezgodno. Prema sjeverozapadu ima još nekih zvukova. Previše su zbrkani da se zaključi išta suvislo. Radimo na tome. - Odlično, Jones. Nemojte posustati. - Naravno, kapetane. Mancuso je spustio slušalicu i pogledao Manniona. - Da znaš, Pat, ponekad se zapitam nije li Jones pomalo vještac. Mannion je pogledao tragove na papiru koje je Goodman ucrtavao da bi pomogao kompjutorizirano ciljanje. - Da, vrlo je dobar. Problem je u tome što misli da mi radimo za njega. - Pa sada baš i radimo za njega - Jones je bio njihove oči i uši, a Mancuso je bio itekako sretan što ga ima. - Chuck? - Mancuso se obratio poručniku Goodmanu. - Kurs i dalje nepromijenjen na sva tri kontakta, gospodine. - To je vjerojatno značilo da sve tri podmornice idu prema Dallasu. To je također značilo da ne mogu otkriti podatke o udaljenosti, neophodne za rješenje gađanja. Naravno, nitko nije htio pucati, no to je bio cilj vježbe. - Pat, daj da se malo premjestimo. Makni nas deset milja istočno zapovjedio je Mancuso kao slučajno. Postojala su dva razloga za to. Prvo, mogla se uspostaviti osnovica po kojoj će izračunati vjerojatnu udaljenost cilja. Drugo, dublja voda će dati bolje akustičke uvjete i otvoriti im udaljene konvergentne zone sonara. Komandant je proučavao kartu dok je navigator davao potrebna naređenja, procjenjujući taktičku situaciju. Bartolomeo Mancuso bio je sin brijača koji je svake jeseni zatvarao svoju radnju u Ciceru, Illinois, da bi lovio jelene na gornjem poluotoku jezera Michigan. Bart je u tim lovovima pratio svoga oca, s dvanaest godina ubio prvog jelena, a nakon toga svake godine po jednoga, sve dok nije stupio u Mornaričku akademiju. Nakon toga više nije išao u lov.
88
Postavši oficir na nuklearnoj podmornici, naučio je mnogo zabavniju igru. Sada je lovio ljude. Dva sata kasnije na ELF* radiju u komunikacijskom odjelu, odjeknulo je alarmno zvono. Kao sve nuklearne podmornice i Dallas je teglio dugačku žičanu antenu, namještenu na ekstremno niskofrekventni odašiljač u središnjem dijelu Sjedinjenih Država. Kanal je imao zapanjujuće uski pojas za prijenos podataka. Za razliku od TV-kanala koji je odašiljač tisuće bitova podataka po okviru, trideset okvira u sekundi, ELF radio je podatke slao polako, otprilike po jedno slovo svakih trideset sekundi. Dežurni radist je strpljivo čekao dok informacija nije bila snimljena na traci. Kad je poruka bila završena, velikom je brzinom prevrtio traku i transkribirao poruku, predavši je oficiru za komunikacije, koji je čekao s knjigom šifri. Signal zapravo i nije bio šifra, već "trenutačni blok" slova. Svakih šest mjeseci je izlazila knjiga i dijelila se svim nuklearnim podmornicama; bila je ispunjena slučajno stvorenim premetanjem svakog slova kao signala. Svaka razbacana troslovna grupa u toj knjizi odgovarala je već prije odabranoj riječi ili frazi u drugoj knjizi. Ručno dešifriranje poruke potrajalo je manje od tri minute i kad je bilo završeno, poruka je odnesena komandantu u borbenoj centrali.
= OD COMSUBLANTA ZA PODMORNICE NA MORU…BUDITE U PRIPRAVNOSTI … OPERACIJA CRVENE FLOTE U VELIKIM RAZMJERIMA U TOKU… RAZLOG NEPOZNAT… KOMUNIKACIJA SSIX =
* ELF - Extremely Low Frequency, u nas ENF, ekstremno niska frekvencija, odnosno vrlo dugi valovi (prim. prev.)
89
COMSUBLANT - komandant podmorničkih snaga u Atlantiku - bio je Mancusov veliki šef, viceadmiral Vincent Gallery. Stari je vjerojatno zamislio ispremiješati sve svoje jedinice, a to nije bilo malo. Slijedeći budnički signal, AAA - naravno, šifriran - pozvat će ih da se dignu na dubinu periskopske antene i prime podrobnije obavijesti od SSIX-a, podmorničko-satelitske razmjene informacija, od geosinkronog komunikacijskog satelita koji je ekskluzivno služio podmornicama. Taktička situacija je postajala jasnija, iako njene strateške implikacije nije mogao procijeniti. Pokret od deset milja prema istoku pružio im je adekvatnu informaciju o ona tri prvobitna kontakta, zajedno s još jednom Alfom koja se pojavila nekoliko minuta kasnije. Prvi kontakt, Viktor 6, bio je sada u dometu torpeda. Mark 48 bio je podešen na njega, a nije bilo mogućnosti da kapetan te podmornice bude svjestan Dallasove nazočnosti. Victor 6 je bio jelen na čistini samo što nije bila lovna sezona. Iako nije bio mnogo brži od Victora i Charlieja, a deset čvorova sporiji od manjih Alfa, Dallas i podmornice iz njegove klase, mogle su se gotovo nečujno kretati brzinom od dvadeset čvorova. To je bio konstruktorski trijumf, proizvod rada cijelog desetljeća. No kretanje bez otkrivanja imalo je smisla samo ako je lovac mogao istovremeno i pratiti svoj plijen. Sonari gube djelotvornost ako njihova noseća platforma povećava brzinu. Dallasov BQQ-5 je zadržavao samo dvadeset posto djelotvornosti pri dvadeset čvorova, što baš nije bilo ohrabrujuće. Podmornice su pri velikoj brzini bile slijepe i nikome nisu mogle naškoditi. Zbog toga je operativni obrazac napadne podmornice bio vrlo sličan pješaku u borbi. Kod strelca se to zvalo "jurni i pokrivaj", a kod podmornice "daj gas i plutaj". Nakon otkrivanja cilja, podmornica bi pojurila na iskoristljiviju poziciju, stala da iznova utvrdi plijen, a onda opet pojurila sve dok ne bi postigla dobar vatreni položaj. I žrtva podmornice bi se kretala, i ako bi podmornica uspjela zauzeti položaj ispred nje, trebala je samo ležati i čekati na skok, poput velike lovne mačke.
90
Podmornički je posao zahtijevao više od obične vještine. Bio je potreban instinkt i umjetnički "štih"; manijačko samopouzdanje i agresivnost profesionalnog boksača. Sve je to Mancuso imao. Proveo je petnaest godina učeći zanat, motreći kao mladi oficir stariju generaciju komandanata, pažljivo slušajući na čes- tim okruglim stolovima diskusije koje su podmorničarstvo predstavljale kao vrlo humanu profesiju. Vrijeme na kopnu bi provodio vježbajući na raznim kompjutoriziranim simulatorima, pohađajući seminare, uspoređujući ideje i bilješke s drugim kolegama. Na površinskim brodovima i ASW avionima je naučio kako "neprijatelj" - površinski mornari - igra svoju lovačku igru. Podmorničari su živjeli po jednostavnom načelu: postoje dvije vrste brodova - podmornice i...ciljevi. Što će Dallas loviti, pitao se Mancuso. Ruske podmornice? Dobro, ako je u tome stvar, i ako Rusi nastave ovako juriti, ne bi trebalo biti problema. On i Swiftsuresu upravo pobijedili tim NATO ASW stručnjaka, ljudi čije su zemlje ovisile o njihovoj sposobnosti da morske putove drže otvorenima. Njegov brod i posada su čitavu operaciju izveli kako se samo moglo poželjeti. Jones je bio medu deset najboljih poslužitelja sonara u cijeloj floti. Bez obzira na igru, Mancuso je bio spreman. Kao prvoga dana lovne sezone, sve vanjske okolnosti više nisu bile važne. On je postao oružje. CIA, Glavni štab Bilo je 4.45 ujutro i Ryan se borio sa snom na stražnjem sjedalu CIAina službenog Chewja koji ga je vozio iz Marriotta u Langlev. Ovdje je već - koliko? - dvanaest sati? Dovoljno da vidi svog šefa, posjeti Skipa, kupi poklone za Sally i provjeri kuću. Kuća je izgledala sasvim u redu. Iznajmio ju je nekom instruktoru iz Mornaričke akademije. Mogao je od nekog drugog izvući peterostruko veću najamninu, ali nije htio da mu kuća bude poligon za neke divlje tulume. Oficir je bio biblijski ovisnik iz Kansasa, i kao takav vrlo prihvatljiv stanar.
91
Pet i pol sati sna u posljednjih...trideset? Tako nešto; bio je preumoran da pogleda na sat. To nije bilo pošteno, ali isto tako nije imalo smisla ponavljati ni sebi, a kamoli admiralu. Pet minuta kasnije bio je u Greerovu uredu. - Žao mi je što sam te morao probuditi, Jack. - Oh, sve je u redu, gospodine - Ryan je odvratio jednako lažno. - Što se dogodilo? - Dođi i uzmi malo kave. Danas će biti dugačak dan. Ryan je odložio ogrtač na sofu i prišao da napuni šalicu mornaričkom kavom. Nije htio ni kondenzirano mlijeko ni šećer. Bolje da je popije čistu i pusti kofeinu da pruži sve od sebe. - Mogu li se ovdje negdje obrijati, gospodine? - Pribor je iza vrata, u kutu. - Greer mu je pružio list žutog papira, istrgnutog iz teleksa. - Pogledaj ovo. STROGO POVJERLJIVO br.7879887967 SIGINT IZVJEŠTAJ - PORUKA SLEDI U 083145Z KONTROLNE STANICE NSA (BRISANO)(BRISANO) (BRISANO) SNIMILE SU ELF EMISIJU CRVENE FLOTE… TRAJANJE PORUKE 10 MIN… ELF SIGNAL PROCIJENJEN KAO "PRIPREMNO" JAVLJANJE… PODMORNICAMA CRVENE FLOTE NA MORU U 090000Z… …USLIJEDILO JE JAVLJANJE "SVIM BRODOVIMA" IZ ŠTABA CRVENE FLOTE CENTRALNE KOMAND STANICE TULA I SATELITA TRI I PET VALNE DUŽINE KORIŠTENE: HF, VHF, UHF XX TRAJANJE PORUKE 39 SEK DVA PONAVLJANJA ISTOG SADRŽAJA U 091000Z I 092000Z… SIGNALOM SU POKRIVENA SLIJEDEĆA PODRUČJA: PODRUČJE SJEVERNE FLOTE, PODRUČJE BALTIČKE FLOTE I PODRUČJE SREDOZEMNE ESKADRE… PAZI! DALEKOISTOČNA FLOTA NIJE EMITIRALA NI PONAVLJALA TU PORUKU … BROJNE POTVRDE PRIJEMA EMITIRANE OD PRIMALACA IZ GORE SPOMENUTIH PODRUČJA … ISPITIVANJE IZVORA I ANALIZA KRETANJA U TOKU … ZASAD NIJE DOVRŠENO…
92
POČEVŠI DO 100000Z KONTROLNE STANICE NSA (BRISANO) (BRISANO) I (BRISANO) BILJEŽE POVEĆANI HF I VHF PROMET U BAZAMA CRVENE FLOTE U POLARNOM,SEVEROMORSKU, PECENGI, TALINU, KRONŠTATU I ISTOČNO SREDOZEMNOM PODRUČJU …DODATNI HF I VHF PROMET OD JEDINICA CRVENE FLOTE NA MORU … POVEĆANJE SLIJEDI … PROCJENA: U TOKU JE VEĆA NEPLANIRANA OPERACIJA CRVENE FLOTE …JEDINICAMA FLOTE ZAPOVIJEĐENO DA JAVE SVOJ POLOŽAJ I SPREMNOST … KRAJ IZVJEŠTAJA NSA ŠALJE 102215Z KRAJ KRAJ KRAJ Ryan je pogledao na sat. - NSA* je brzo reagirala, a brzo su reagirali i naši dežurni oficiri, budeći sve odreda. - Ispraznio je šalicu i krenuo da je opet napuni. - Što je s analizom signala primalaca? - Tu je. - Greer mu je pružio drugi list iz teleksa. Ryan ju je pomno pregledao. - Gomila brodova. To mora da je gotovo sve što imaju na moru. Nema ih baš mnogo u lukama. - Oni u lukama mogu telefonom nazvati centralu flote u Moskvi. Međutim, ovdje i jeste svaki brod kojeg imaju na moru u Zapadnoj hemisferi. Do posljednjeg. Imaš nekih ideja? - Pa da vidimo, imamo povećanu aktivnost u Barentsonovu moru. Nalik je ASW vježbi srednje veličine. Možda je proširuju. Doduše, to ne objašnjava povećanu aktivnost na Baltiku i Sredozemlju. Imaju li možda prijavljene neke manevre? - Ne. Upravo su pred mjesec dana obavili GRIMIZNU OLUJU. Ryan je kimnuo. - Aha, najčešće im treba nekoliko mjeseci da obave procjene tolikih podataka. A i tko se sada igrao, u ovo doba godine. Navodno da je vrijeme grozno. Jesu li ikada imali neke veće manevre u prosincu? * NSA, National Security Agency, vladina ustanova u sklopu Ministarstva obrane, zadužena za prisluškivanje, špijunske satelite i dr. (prim prev.).
93
šifre,
- Ne, velike nisu, no većina javljanja potječe s podmornica, sinko, a podmornicama se fućka za vremenske uvjete. - Bogme, uz još neke druge preduvjete, ovo bi moglo biti dosta značajno. Ne zna se što bi moglo biti u poruci, ha? - Ne, služe se kompjutoriziranim šiframa, isto kao i mi. Ako ih njuškala iz NSA i mogu dešifrirati, meni to nisu rekli. - Teoretski se NSA nalazila pod načelnom kontrolom direktora CIA-e, ali je zapravo bila potpuno neovisna. - To ti je problem s analizom prometa, Jack. Pokušavaš nazrijeti namjere analizirajući tko je razgovarao s kim. - Da, gospodine, ali kada svi razgovaraju sa svima... - E, da. - Je li još netko u pripravnosti? Vojska? Mreža protuavionske obrane? - Ne samo flota. Podmornice, brodovi i mornarička avijacija. Ryan se protegnuo. - To zvuči poput vježbe, gospodine. Ipak, trebat će nam malo više podataka o njihovim potezima. Jeste li razgovarali s admiralom Davenportom? - To je slijedeći korak. Nisam imao vremena. Uspio sam se samo obrijati i uključiti aparat za kavu. - Greer je sjeo i namjestio telefonsku slušalicu na zvučnik na stolu prije no što je počeo okretati brojčanik. - Kontraadmiral Davenport. - Glas je bio otresit. - Dobro jutro, Charlie. Ovdje James. Jesi li dobio od NSA-976? - Naravno da jesam, ali se nisam probudio zbog toga. Naša SOSUS mreža je pred nekoliko sati naprosto poludjela. - Oh? - Greer je pogledao telefon, onda Ryana. - Aha, gotovo svaka podmornica koju imaju na moru stisla je gas do daske, i to sve u isto vrijeme. - I što im je zapravo cilj, Charlie? - upao je Greer. - To još uvijek pokušavamo saznati. čini se da puno brodova kreće u Sjeverni Atlantik. Sve njihove jedinice iz Norveškog mora krenule su
94
na jugozapad. Tri iz zapadnog Sredozemlja su također krenule u tom pravcu, ali još nemamo jasnu sliku. Treba nam još par sati. - Što imaju kod naše obale, gospodine? - zapitao je Ryan. - Probudili su vas, Ryan? Dobro. Dva stara Novembra. Jedan s određenim preinakama obavlja ELINT zadatak. Drugi čuči na dnu Zaljeva King i gadno se dosađuje. Ima i jedan Yankee, tisuću milja južno od Islanda, i po prvotnom izvještaju ide prema sjeveru. Ali to je vjerojatno krivo. Recipročni snimak, greška u transkripciji, tako nešto. Provjeravamo. Mora da je greška jer se ranije kretala prema jugu. Ryan je digao pogled. - A što je s ostalim strateškim podmornicama? - Delte i Typhooni su im u Barentsovu moru i u Ohotskom moru, kao i obično. O njima nema vijesti. Oh, tamo naravno ima- mo napadne podmornice, ali Gallery ne želi prekidati radio-šutnju, i ima pravo. Stoga zasad imamo samo izvještaj o zalutalom Vankeeju. - Što smo poduzeli, Charlie? - zapitao je Greer. - Gallery je svojim brodovima dao opću pripravnost. Spremni su uskočiti ako ih budemo trebali. NORAD* je isto malo pojačao pripravnost, tako su mi rekli. Štabovi flota CINCLANT-a* i CINCPACa* su budni i motaju se u krugu, što se moglo i očekivati. Par dodatnih P-3 operiraju oko Islanda. I to je zasad sve. Najprije moramo otkriti što se zapravo zbiva. - Dobro, obavještavajte me o svemu. - Jasno, ako nešto čujemo, javit ću, a vjerujem da... - Hoćemo. - Greer je spustio slušalicu. Uperio je prst u Ryana. - Jack, nemoj mi zaspati. - Nakon ove gromovače? - Ryan je mahnuo šalicom. - Vidim da nisi zabrinut. * NORAD, kratica od North American Air Defense Command, koordinatora zračne obrane USA i Kanade (prim. prev.) * CINCLANT, mornarička komanda za Atlantik (prim. prev.) * CINCPAC, mornarička komanda za Pacifik (prim. prev.)
95
- Gospodine, zasad nemam zašto biti zabrinut. Sada je tamo jedan popodne, je li tako? Vjerojatno je neki admiral, možda stari Sergej glavom i bradom odlučio malo prodrmati svoje dečke. Valjda nije bio baš zadovoljan kako je ispala GRIMIZNA OLUJA, pa je možda odlučio sresti par kanti, jasno, uključujući i naše. Dovraga, vojska i avijacija nisu uključene, a da imaju nešto prljavo na umu, i drugi bi rodovi morali biti obaviješteni. Trebamo sve to držati na oku, ali zasad ne vidim razloga da se posebno znojimo. - Koliko si imao godina u vrijeme Pearl Harbora? - Otac mi je imao devetnaest godina, gospodine. Oženio se tek nakon rata, a ja nisam bio prvi mali Ryan. - Jack se nasmiješio. Greer je sve to znao. - No koliko se sjećam ni vi baš niste tada bili jako stari. - Bio sam običan mornar na starom Texasu. - Greer nikada nije bio u pravom ratu. Odmah nakon što je počelo, bio je primljen u Mornaričku akademiju. Kad je konačno diplomirao i završio podmorničku obuku, rat je gotovo završio. Na prvoj plovidbi je dospio do japanske obale, dan'nakon završetka rata. - Ali znaš što mislim. - Da, znam, gospodine, i zato imamo organizacije kao što su CIA, DIA, NSA i NRO, između ostalih. Ako nas Rujani sve uspiju preći, možda bi se i mi trebali uhvatiti Marxa. - Sve te podmornice koje su krenule u Atlantik... - Osjećam se bolje nakon obavijesti da je Yankee krenuo na sjever. Imali su dovoljno vremena da to utvrde. Davenport u to vjerojatno ne želi vjerovati bez definitivne potvrde. Ako bi Ivan htio zaigrati neku gadnu igru, taj bi Vankee krenuo na jug. Projektili na tim starim brodovima ne mogu stići baš daleko. Daaakle...gledat ćemo i paziti. Na sreću, gospodine, pripremate odličnu kavu. - A što misliš o jednom doručku? - I to bi moglo. Ako uspijemo srediti ono s Afganistanom, mogao bih uhvatiti avion već sutr...večeras.
96
- Da, to je moguće. Možda ćeš se tako naučiti spavati u avionu. Dvadeset minuta kasnije stigao je doručak. Obojica su voljeli obilan doručak i hrana je bila iznenađujuće dobra. Kantina u CIA-i je imala nedefiniranu hranu kao i u svim vladinim službama, pa se Ryan pitao nije li možda noćna smjena, uz manje posla, uspijevala pripremati prave obroke dobre hrane. Ili je možda ovo bilo naručeno izvana. Obojica su sjedila i jela sve dok Davenport nije nazvao u četvrt do sedam. - Sad je definitivno. Sve strateške kreću prema svojim bazama. Slijedimo bez problema dva Yankeeja, tri Delte i Typhoona. Memphis je javio kad je njegova Delta krenula kući s dvadeset čvorova, nakon što je pet dana sjedila na postaji, a onda je Gallery zatražio potvrdu od Oueonfisha. Ista priča - čini se da su sve krenule u hangare. Osim toga, upravo smo dobili neke snimke od Velike ptice u prolazu iznad fjorda nakratko nije bio pokriven oblacima - i imamo cijelu gomilu površinskih brodova s jakim infracrvenim oznakama, kao da baš ugrijavaju motore. - A što je s Crvenim oktobrom? - zapitao je Ryan. - Ništa. Možda imamo lošu informaciju i možda nije ni isplovio. Ne bi bilo prvi put. - Ne pretpostavljate da su ga izgubili? - glasno se pitao Ryan. I Davenport je mislio na to. - To bi objasnilo aktivnosti na sjeveru, ali što je s gužvom na Baltiku i u Sredozemlju? - Pred dvije godine smo imali onu paniku s podmornicom Tullibee spomenuo je Ryan. - I štab se tako usro od straha da je objavio opću mobilizaciju na oba oceana. - Možda - priznao je Davenport. Nakon tog fijaska mora da je u Norfolku bilo krvi do koljena. USS Tullibee, jedinstvenu malu napadnu podmornicu dugo je pratio glas da je loše sreće. U ovom slučaju to se raširilo na mnoge druge.
97
- U svakom slučaju, sad situacija izgleda manje opasna nego prije dva sata. Ne bi opozivali svoje strateške podmornice da planiraju nešto protiv nas, je li tako? - rekao je Ryan. - Vidim da ti Ryan još uvijek drži kristalnu kuglu, James. - Zbog toga ga i plaćam, Charlie. - Pa ipak, to je čudno - priklopio je Ryan. - Zašto vraćaju sve strateške podmornice? Jesu li to već nekada učinili? Što je s onima u Pacifiku? - O njima još ništa nismo čuli - odvratio je Davenport. - Tražio sam podatke od CINCPAC-a, ali mi još ništa nisu javili. Što se tiče onog drugog pitanja, odgovor je ne, nikad još nisu opozvali odjednom sve strateške podmornice, ali su im povremeno znali jednom komandom promijeniti položaje. To vjerojatno i sad rade. Rekao sam da idu prema bazi, a ne da su u njoj. No sve ćemo znati tek za par dana. - Što ako se boje da su jednu izgubili? - odvažio se Ryan. - Nismo mi te sreće - narugao se Davenport. - Nisu izgubili stratešku podmornicu još od onog Golfa što smo ga podigli kod Havaja, dok ste bili u srednjoj školi, Ryan. Ramius je isuviše dobar kapetan da bi mu se to dogodilo. I Titanicov kapetan Smith je isto tako bio dobar, pomislio je Ryan. - Hvala na informaciji, Charlie - Greer je spustio slušalicu. - Izgleda da si bio u pravu, Jack. Nema razloga za paniku. Daj da sada vidimo te podatke o Afganistanu, a onda ćemo - da umirimo savjest - baciti pogled na te Charliejeve fotografije Sjeverne flote. Deset minuta kasnije stigao je kurir s paketom iz centralne dokumentacije. Greer je bio tip čovjeka koji sam voli prekopati sirovi matrijal. To je i Ryanu odgovaralo. Poznavao je nekoliko analitičara koji su svoje izvještaje temeljili na već odabranim podacima, pa su zbog toga znali gadno pogriješiti. Informacije u paketu potjecale su iz različitih izvora, no za Ryana su bile najznačajnije taktičke radio-poruke koje su uhvatile prislušne stanice na pakistanskoj granici i unutar samog Afganistana. Priroda i učestalost sovjetskih operacija nije ukazivala na
98
povlačenje, koje se moglo naslutiti iz nekoliko novijih članaka objavljenih u Crvenoj zvijezda iz obavještajnih izvora iz samog Sovjetskog Saveza. Proveli su tri sata provjeravajući podatke. - Mislim da Sir Basil previše pažnje poklanja političkoj špijunaži, a premalo onome što naše prislušne stanice uhvate na terenu. Naravno, ne bi bilo ništa novo da Sovjeti ne izvijeste svoje zapovjednike o onome što se zbiva u Moskvi, ali svejedno nemam baš čistu sliku - zaključio je Ryan. Admiral ga je pogledao. - Plaćam te za odgovore, Jack. - Gospodine, činjenica je da se Moskva tu angažirala greškom. To znamo i iz vojnih i iz političkih obavještajnih izvora. Sadržaj podataka je prilično jasan. Ali iz moje perspektive ne vidim da oni znaju što hoće. U ovakvom slučaju, za birokratski um je najlakše da ne radi ništa. Dakle, njihovim ratnim komandantima je rečeno da nastave s akcijama, dok viši partijski šefovi traže neko rješenje i čuvaju svoje dupe da ih ne okrive što su se uopće i išli upetljavati u cijelu tu zbrku. - Dobro, dakle sada znamo da ne znamo. - Da, gospodine. Nije mi to drago, ali sve ostalo bi bila laž.Admiral je uzdahnuo. Toga je bilo dosta u Langlevju, obavještajaca koji su davali odgovore, a da nisu znali čak ni pitanja. Ryan je još uvijek bio dovoljno nov u igri da otvoreno prizna kad nešto ne zna. Greer se pitao hoće li se to s vremenom izmijeniti. Nadao se da neće. Nakon ručka kurir je donio omot iz Nacionalnog ureda za izviđanje. U njemu su bile fotografije koje je nešto ranije toga dana, u dva prolaza, snimio satelit KH-11. To će zasad biti zadnji takvi raspoloživi snimci zbog ograničenja u orbitalnoj mehanici i općenito lošeg vremena na poluotoku Kola. Prvi komplet jasnih snimaka načinjen je sat vremena nakon što je iz Moskve otposlan signal, i pokazivao je flotu na sidrištima ili vezanu uz pristaništa. U infracrvenom režimu mnogi su se brodovi jasno žarili od unutrašnje topline, pokazujući da im kotlovi ili turbine rade.
99
Drugi komplet fotografija snimljen je tokom drugog orbitalnog prolaza u vrlo niskom kutu. Ryan je dobro promotrio povećanja. - Oho! Kirov, Moskva, Kijev, tri Karasa, pet Kresta, četiri Krivaka, osam Udaljoja i pet Sovremenih. - Obična vježba pronalaženja i spašavanja, ha? - narogušio se Greer, mrko pogledavši Ryana. - A gledaj ovo ovdje. Svi brzi tankeri koje imaju su im se pridružili. To je većina udarne snage Sjeverne flote, a ako im trebaju tankeri, to znači da će neko vrijeme biti vani. - Davenport je mogao biti i precizniji. Ali njihove se strateške podmornice i dalje vraćaju. Na fotografiji nema amfibijskih brodova, samo ratnih. I to samo novih, vrlo brzih, s golemim radijusom kretanja. .- I najboljim naoružanjem, - Da - priznao je Ryan. - I svi su navrat-nanos skupljeni za par sati. Gospodine, da su ovo unaprijed planirali, mi bismo već doznali. To mora da je danas iskrslo. Zanimljivo. - Već si pokupio englesku naviku preskromnog izražavanja, Jack. Greer je ustao i protegnuo se. - Hoću da ostaneš ovdje još jedan dan. - U redu, gospodine. - Ryan je pogledao na sat. - Mogu li telefonirati ženi. Ne bih htio da uzalud dođe na aerodrom. - Jasno, a kada to obaviš, želim da porazgovaraš s jednim čovjekom iz DIA-e koji je nekoć radio za mene. Vidi koliko su oni skupili operativnih podataka o ovom slučaju. Ako se radi o vježbi, to ćemo brzo saznati, pa još uvijek možeš sutra otići kući sa svojom Barbie na surfanju. Barbie je bila na skijanju, ali je Ryan to prešutio.
100
Š
CIA, Glavni štab Ryan je u uredu direktora Centralne obavještajne službe bio već nekoliko puta da bi iznio sažete izvještaje ili povremene osobne poruke Sira Basila Charlestona njegovoj visosti, Direktoru. Ured je bio veći od Greerova, s boljim pogledom na dolinu Potomaca i očito ga je dekorirao neki profesionalac u stilu bliskom Direktorovu podrijetlu. Arthur Moore je bio bivši sudac Vrhovnog suda države Texas i soba je odražavala njegovo juzogapadno nasljeđe. On i admiral Greer su sjedili na sofi pored prozora. Greer je mahnuo Ryanu da priđe i pružio mu fascikl. Fascikl je bio od crvene plastike i imao zatvarač s bravicom. Ivice su mu bile obrubljene bijelom trakom, a na jednostavnoj bijeloj naljepnici je pisalo POVERLJIVO i VRBA. Oznake nisu bile neuobičajene. Kompjutor u prizemlju centrale u Langleyu odabirao je nasumična imena na dodir gumba; tako je stranom agentu bilo onemogućeno da izvede bilo kakav zaključak iz imena operacije. Ryan je otvorio fascikl i najprije pogledao list sa sadržajem. Očito su postojale samo tri kopije dokumenta VRBA, i svaki je nosio inicijale svoga vlasnika. Ovaj je pripadao Direktoru. Po ozbiljnim pogledima Moorea i Greera, pretpostavio je da su oni dvojica iz - trojke oficira; treći je, zaključio je, vjerojatno zamjenik direktora za operacije, još jedan Teksašanin, Robert Ritter. Ryan je vratio list sa sadržajem. Izvještaj je bio fotokopirani primjerak nečega što je bilo otipkano na običnom pisaćem stroju, a po količini grešaka bilo je očito da tekst nije pisala uobičajena tipkačica. Ako Nancy Cummings i ostalim elitnim tajnicama nije bilo dopušteno da vide ovo... Ryan je podigao pogled.
101
- U redu je, Jack - reče Greer. - Upravo ti je odobreno da se pozabaviš VRBOM. Ryan je sjeo i usprkos uzbuđenju počeo čitati dokument polako i pažljivo. Agentovo šifrirano ime je bilo KARDINAL. Agenta na tako visokom položaju CIA nikada nije imala, on je bio jedan od onih koji stvaraju legende. KARDINALA je pred više od dvadeset godina zavrbovao Oleg Penkovski. Još jedna legenda - doduše mrtva - Penkovski je u to vrijeme bio pukovnik GRU-a, sovjetske vojne obavještajne službe, veće i aktivnije varijante američke DIA-e. Položaj mu je omogućavao pristup svakodnevnim informacijama o svim vidovima sovjetske vojske, od komandne strukture Crvene armije do operativnog stanja interkontinentalnih projektila. Informacije koje je krijumčario preko Grevillea Wynnea, svoje britanske veze, bile su izuzetno vrijedne, pa su zapadne zemlje počele o njima - čak i suviše - ovisiti. Penkovski je otkriven za vrijeme Kubanske krize 1962. Iz njegovih podataka, skupljenih i isporučenih u velikoj žurbi i pod strašnim pritiskom, predsjednik Kennedy je spoznao da sovjetski strateški sistemi nisu spremni za rat. Te su informacije omogućile predsjedniku da stjera Hruščova u kut, iz kojeg se nije bilo lako izvući. Kennedvjeva čuvena mirnoća i smireni živci, kao i u mnogim sličnim povijesnim zgodama, bili su posljedica njegove mogućnosti da vidi protivničke karte. A tu prednost je mogao zahvaliti hrabrom agentu kojeg nikada nije upoznao. Odgovor Penkovskog na zahtjev Washingtona s naznakom HITNO bio je nepromišljen. Već je bio pod sumnjom i to ga je dotuklo. Izdaju je platio životom. Prvi je KARDINAL doznao da ga motre mnogo pomnije nego što je bilo normalno u društvu gdje je svatko bio pod prismotrom. Upozorio je Penkovskog - ali prekasno. Kad je postalo jasno da pukovnika neće biti moguće izvući iz Sovjetskog Saveza, sam je prisilio KARDINALA da ga izda. Bila je to završna ironija tog hrabrog čovjeka - vlastitom je smrću unaprijedio položaj agenta kojeg je bio zavrbovao.
102
KARDINALOV je posao bio tajan, baš kao i njegovo ime. Stariji savjetnik i pouzdanik člana Politbiroa, KARDINAL je često djelovao kao njegov predstavnik u sovjetskim vojnim krugovima. Na taj je način bio blizak najvišim političkim i vojnim obavještajcima. Stoga su mu informacije bile neprocjenjivo značajne i paradoksalno - vrlo sumnjive. Onih nekoliko iskusnih CIA-inih funkcionara koji su za njega znali, teško su mogli biti sigurni da ga "usput" nije preobratio neki od tisuća KGB oficira iz kontrašpijunaže, čija je jedina dužnost bila da nadziru sve i svakoga. Radi toga je KARDINALOV šifrirani materijal bio općenito provjeravan izvještajima drugih špijuna i izvora. No on je nadživio mnogo sitnijih riba. Ime KARDINAL bilo je poznato samo trojici najviših CIA--inih funkcionara. Svakog prvog u mjesecu bi se odabiralo novo šifrirano ime za njegove podatke, koje je bilo poznato samo najužem krugu CIA-inih rukovodilaca i analitičara. Ovoga mjeseca to je bila VRBA. Prije no što bi ih, s negodovanjem, otkrili autsajderima, KARDINALOVI bi podaci bili pažljivo maskirani, poput mafijina prihoda, da bi mu se zameo svaki trag. Postojale su i brojne mjere sigurnosti koje su štitile agenta i primjenjivale se samo za njega. Iz straha od mogućeg razobličavanja njegova tajanstvenog identiteta, KARDINALOVI materijali su predavani ručno, nikad preko radija ili telefona. KARDINAL je i sam bio vrlo pažljiv čovjek - sudbina Penkovskog mu je bila dobra pouka. Informacije su preko mnogih posrednika dolazile do šefa CIA-ine postaje u Moskvi. Agent je nadživio već dvanaest šefova; jedan od njih, umirovljeni pješadijski oficir imao je brata isusovca. Svako jutro bi taj svećenik, predavač filozofije i teologije na Fordham sveučilištu u New Yorku, održao misu za sigurnost i dušu čovjeka čije ime neće nikada saznati. Možda je i to bio jedan od razloga što je KARDINAL opstao tako dugo.
103
Već su mu četiri puta nudili mogućnost da ga izvuku iz Sovjetskog Saveza. Svaki put je odbio. Za neke je to bio dokaz da je "preobraćen", a za druge još jedna potvrda da je KARDINAL - kao i većina uspješnih agenata - voden nekim svojim razlozima koje samo on zna, i da je, prema tome, kao većina uspješnih agenata, malo lud. Dokument kojeg je Ryan držao u ruci bio je u posljednjih dvadeset sati u neprekidnom tranzitu. Prvih pet sati je trebalo filmu da dođe do Američke ambasade u Moskvi, gdje je smjesta proslijeđen do šefa stanice. Iskusni vojni zapovjednik i bivši reporter New York limesa, radio je pod krinkom atašea za štampu. Osobno je u vlastitoj tamnoj komori razvio film. Trideset minuta kasnije, povećalom je ispitao pet razvijenih snimaka i uz naznaku HITNO poslao u Washington poruku da je KARDINALOV izvještaj na putu. Zatim je prepisao tekst s filma na papir i usput ga preveo s ruskog. Tom mjerom sigurnosti je uklonjen agentov rukopis, a prijevodom i sve karakteristike njegova jezika. Nakon toga je pažljivo spalio film, a izvještaj smotao u metalni kontejner, nalik na tabakeru. Taj je imao mali pirotehnički naboj koji bi se aktivirao u slučaju da se kontejner nepravilno otvori ili naglo potrese; dva KARDINALOVA javljanja bila su izgubljena kad je kontejner slučajno pao. Zatim je šef postaje pohitao do diplomatskog kurira koji je već imao rezervirano mjesto na Aeroflotovu letu za London u tri sata. Na aerodromu Heathrow kurir je morao potrčati da uhvati Pan-Amov 747 za njujorški aerodrom Kennedy, gdje je presjeo na avion kompanije Eastern do međunarodnog aerodroma u Washingtonu. U osam ujutro diplomatska je torba bila u Ministarstvu vanjskih poslova. Tu je službenik CIA-e izvadio kontejner, smjesta s njim pojurio u Langlev i predao ga Direktoru. Otvorio ga je instruktor iz CIA-ine tehničke službe. Direktor je na svom fotokopirnom aparatu umnožio tri kopije, a original spalio u svojoj pepeljari.
104
Kad je Jack završio s izvještajem, vratio se na drugu stranicu i ponovo je pročitao, lagano tresući glavom. Dokument VRBA bio je dosad najžešća potvrda njegove želje da ne sazna putove kojima su obavještajni podaci dolazili do njega. Sklopio je fascikl i vratio ga admiralu Greeru. - Isuse, gospodine. - Jack, znam da ti to ne trebam reći - ali sve što si sada pročitao, nitko, ni Predsjednik, ni Sir Basil, ni sam Bog, zaista nitko ne smije doznati bez odobrenja Direktora. Je li to jasno? - Greer nije izgubio svoj zapovjedni glas. - Da, gospodine. - Ryan je sagnuo glavu poput školarca. Sudac Moore je izvukao cigaru iz unutrašnjeg džepa i zapalio je, gledajući pored plamena ravno Ryanu u oči. Sudac je, svi su govorili, bio u svoje vrijeme pravi đavo, kao viši oficir. Radio je s • Hansom Tofteom za vrijeme Korejskog rata i bio sudionik jedne od CIA-inih legendarnih akcija iščeznuća norveškog broda natovarenog medicinskim osobljem i sanitetskim materijalom za Kineze. Taj je gubitak za nekoliko mjeseci odgodio kinesku ofanzivu i spasio tisuće američkih i savezničkih života. No bila je to krvava operacija. Svo kinesko osoblje i norveška posada jednostavno su nestali. Bio je to posao u jednostavnoj matematici rata, a moralna strana akcije je bila nešto drugo. Radi toga, a možda i zbog nečeg drugog, Moore je uskoro napustio vladinu službu i počeo karijeru advokata u svom rodnom Texasu. U tome je postigao nevjerojatan uspjeh, pa je od bogatog advokata napredovao do uglednog suca apelacionog suda. Bio je pred tri godine pozvan u CIA-u zbog jedinstvenog spoja apsolutnog osobnog poštenja i iskustva u mutnim operacijama. Sudac Moore je diplomu prava s Harvarda i visokoorganizirani um prikrivao iza fasade kauboja iz zapadnog Texasa, što nikada nije uspio, ali je s lakoćom glumio. - Tako, doktore Ryan, što mislite o tome? - rekao je Moore u trenutku kad je ušao zamjenik direktora za operacije. - Zdravo, Bob, dođi ovamo. Upravo smo Ryanu pokazali dosje VRBA.
105
- Oh? - Ritter je privukao stolicu, gotovo gurnuvši Ryana u kut. - I što admiralov pametni dečko misli o tome? - Gospodo, pretpostavljam da svi držite ovu informaciju pouzdanom oprezno je počeo Ryan i vidio kako mu kimaju. - Gospodine, da je ovu informaciju svojeručno donio sam arkandel Mihovil, teško bi u nju povjerovao - no budući da vi kažete da joj se može vjerovati... - Htjeli su njegovo mišljenje. No problem je bio da je njegov zaključak bio isuviše nevjerojatan. Dobro, zaključio je, dosad sam uvijek bio poznat po iskrenim odgovorima ... Ryan je duboko udahnuo i iznio svoju procjenu. - Vrlo dobro, doktore Ryan - mudro je kimnuo sudac Moore. - Prvo želim čuti što bi to još moglo biti, a onda hoću da obranite vašu analizu. - Gospodine, o najočitijoj mogućnosti ne valja baš puno ni razmišljati. Osim toga, oni su sve to mogli obaviti od petka, a nisu rekao je Ryan, nastojeći da zvuči smireno i razumno. Ryan se istrenirao da bude objektivan. Razmotrio je četiri mogućnosti koje su mu pale na pamet, pažljivo ih rastavljajući na detalje. Ovo nije bio trenutak da osobne sklonosti utječu na razmišljanje. Govorio je oko deset minuta. - Pretpostavljam, Suče, da postoji još jedna mogućnost - zaključio je. - Ovo bi mogla biti dezinformacija s ciljem da uništi ovaj izvor. Tu mogućnost ne mogu procijeniti. - I nama je to palo na pamet. No dobro, sad kad ste već toliko upleteni, mogli biste nam dati i operativne prijedloge. - Gospodine, admiral vam može reći kako će postupiti mornarica. - Da, to sam i mislio, momče - nasmijao se Moore. - A što vi mislite? - Gospodine Suče, treća varijanta u ovom slučaju neće biti jednostavna - ima isuviše mogućnosti, previše eventualnih slučajnosti. Ali, rekao bih da može. Trebali bi pokušati, ako se bude moglo, ako uspijemo srediti detalje. Najveći problem je raspoloživost naših vlastitih plovnih jedinica. Imamo li ih na okupu? Odgovorio je Greer. - Tu smo dosta tanki. Jedan nosač, Kennedy. Provjerio sam. Saratoga je u Norfolku s nekim kvarom na stroju. S
106
druge strane, HMS Invincible je bio ovdje u onoj NATO vježbi i isplovio je iz Norfolka u ponedjeljak navečer. Mislim da je admiral White zapovijedao malom borbenom grupom. - Lord White, gospodine? - zapitao je Ryan. - Earl od Westona? - Poznajete ga? - zapitao je Moore. - Da, gospodine. Žene su nam prijateljice. Prošlog sam rujna bio s njim u lovu na Iještarke u Škotskoj. Bučan je poput svakog dobrog zapovjednika, a čujem da uživa dobar ugled. - Mislite da biste mogli posuditi njihove brodove, James? - zapitao je Moore. - Ako je tako, morat ćemo im sve ovo ispričati. No najprije moramo sve ispričati našima. Danas u jedan popodne je sastanak Savjeta za nacionalnu sigurnost. Ryan, vi ćete prirediti izvještaj i osobno iznijeti cijelu stvar. Ryan je trepnuo. - Nema baš mnogo vremena, gospodine. - James mi je rekao da dobro funkcionirate pod presijom. Dokažite to. - Pogledao je Greera. - Uzmi kopiju njegova izvještaja i budi spreman da odletiš u London. To je predsjednik odlučio. Ako želimo njihove brodove, morat ćemo im reći i zašto. Trebat će izvijestiti premijera, a to će biti tvoj posao. Bob, ti provjeri ovu informaciju. čini što god hoćeš, samo ne uplići VRBU. - U redu - odvratio je Ritter. Moore je pogledao na sat. - Sastat ćemo se ovdje u 3,30, ovisno o toku sastanka. Ryan, imate devedeset minuta. Tutanj! Kako li su me to ocijenili, pitao se Ryan. U CIA-i se govorkalo da će sudac Moore uskoro dobiti udobno mjesto ambasadora, možda u Londonu, kao prikladnu nagradu za čovjeka koji se dugo i uspješno trudio da uspostavi bliske odnose s Britancima. Ako Sudac ode, u njegov će se ured vjerojatno useliti admiral Greer. Imao je mnogo godina neće ovako moći još jako dugo - i prijatelja na Capitol Hillu. Ritter nije imao ni jedno ni drugo. Predugo se i previše otvoreno žalio na kongresmene koji su mu provaljivali tajne operacije i ljude na
107
odgovornim dužnostima. S takvim preraspodjelama na vrhu i iznenadnim pristupom novim i fantastičnim informacijama...Što će to značiti za mene?, zapitao se Ryan. Nisu mogli tražiti da bude novi zamjenik direktora za špijunažu. Znao je da nema dovoljno iskustva koje takav posao zahtijeva - no, doduše, za pet ili šest godina... podmornicama naprosto nije bila tako dobra da otkrije Crveni oktobar sve dok bude održavao svoj tihi hod. Ramius je u to bio siguran; sve ih je bio isprobao. Stići će tamo gdje je namjeravao, učiniti ono što je htio, i nitko, ni njegovi sunarodnjaci, a ni Amerikanci, neće tu ništa moći učiniti. Zbog toga je nešto ranije osluškivao prolazak jedne Alfe trideset milja istočno i neprekidno se smiješio. Greben Reykjanes Ramius je provjerio ploču s podacima. Crveni oktobar je kretao prema jugozapadu po stazi osam, najzapadnijoj istraženoj ruti onoga što su podmorničari Sjeverne flote zvali Gorškovljevom prugom. Brzina mu je bila trinaest čvorova. Nikad nije ni pomislio da je po anglosaksonskom praznovjerju to nesretan broj. Držat će isti kurs i brzinu slijedećih dvadeset sati. Odmah iza njega, Kamarov je sjedio za gravitometarskom pločom podmornice, s velikom kartom iza sebe. Mladi poručnik je palio jednu cigaretu za drugom i djelovao napeto dok je očitavao njihov položaj na karti. Ramius ga nije uznemiravao. Kamarov je znao svoj posao, a Borodin će ga za dva sata zamijeniti. U kobilici Crvenog oktobra nalazila se visokoosjetljiva sprava zvana gradiometar, a sastojala se od dva velika olovna utega, odvojena razmakom od točno stotinu metara. Lasersko-kompjutorski sistem izmjerio je udaljenost između utega precizno, sve do jednog angstrema. Promjene te udaljenosti ili bočni pokreti utega pokazivali su promjene u lokalnom gravitacijskom polju.
108
Navigator je uspoređivao te izuzetno precizne lokalne vrijednosti s podacima na karti. Pažljivom upotrebom gravitometara u inercionom navigacijskom sistemu broda, mogao je odrediti poziciju broda unutar stotinu metara, što je bilo pola dužine broda. Sistem otkrivanja masa je bio ugrađen u sve podmornice koje su ga mogle smjestiti. Mladi zapovjednici napadnih podmornica, znao je Ramius, koristili su ga da velikom brzinom jure Prugom. To je bilo dobro za komandantov ego, ocijenio je Ramius, ali malo teže za navigatora. Nije osjećao potrebu za bilo kakvom lakoumnošću. Možda je ono pismo bila greška... ne, spriječilo ih je da se možda predomisle. Bijela kuća CIA-in auto suca Moorea bio je Cadillac koji se pojavio s vozačem i čovjekom iz osiguranja koji je ispod ploče s instrumentima držao automat Uzi. Vozač je s Avenije Pennsvlvania skrenuo na službeni put. Više parkiralište nego cesta, služilo je za potrebe viših službenika i novinara koji su radili u Bijeloj kući i zgradi Izvršnog ureda, tzv. "Stare države", svijetlog primjera institucijske groteske. Vozač je spretno skrenuo na prazno parkiralište za VlP-ovce, iskočio i otvorio vrata, nakon što je čovjek iz sigurnosti očima preletio cijelo područje. Sudac je izašao prvi i odmah krenuo, pa mu se Ryan zatekao s lijeve strane, kaskajući par koraka iza njega. Bio mu je dovoljan samo trenutak da se sjeti da je to "instinktivno" ponašanje upravo tako naučio kod marinaca u Quanticou, kao pravilan način kako mladi oficir treba pratiti svoje pretpostavljene. To ga je natjeralo da razmisli koliko je mladi. - Jeste li već bili ovdje, Jack? - Ne, gospodine, nisam. Moorea je to zabavljalo. Marinac im je pridržao vrata. Unutra ih je provjerio agent tajne službe. Moore je kimnuo i produžio.
109
- Hoćemo li biti u Predsjednikovoj radnoj sobi, gospodine? - Ne. Dolje, u takozvanoj sobi za situacije. Udobnija je i bolje opremljena za ove stvari. Dijapozitivi koje trebate su već dolje, spremni. Jeste li nervozni? - Da, gospodine, bogme jesam. Moore se nacerio. - Samo mirno, mladiću. Predsjednik vas je već ranije htio upoznati. Dopao mu se onaj vaš izvještaj o terorizmu od pred nekoliko godina, a pokazao sam mu još neke radove, onaj o operacijama ruske strateške podmornice i jedan nedavni o poslovanju njihove vojne industrije. Sve u svemu, mislim da ćete vidjeti da je sasvim normalan tip. Ali, budite spremni na mnoga pitanja. čut će svaku vašu riječ, a kad bude htio, pogodit će vas s pravim pitanjem. Moore se okrenuo i počeo silaziti niza stube. Ryan ga je slijedio, a onda su došli do vrata koja su vodila u hodnik. Sudac je skrenuo lijevo, prošao kroz jedna vrata na kojima je stajao još jedan agent tajne službe. - Dobar dan. Suče. Predsjednik će brzo doći. - Hvala. Ovo je dr. Ryan. Ja jamčim za njega. - U redu. - Agent im je mahnuo da uđu. Prostorija ni izdaleka nije bila tako posebna kao što je Ryan očekivao. Soba za situacije vjerojatno nije bila ništa veća od Ovalnog ureda iznad njih. Prilično skupa drvena lamperija prekrivala je betonske zidove. Ovaj dio Bijele kuće je sagrađen za vrijeme potpune rekonstrukcije, obavljene u Trumanovo vrijeme. Ryanova govornica se nalazila s lijeve strane. Stajala je ispred i malo udesno od romboidnog stola, a iza nje je visilo platno za projekcije. Na govornici je stajala obavijest da je dijaprojektor nasred stola već napunjen i izoštren, a nakon toga je slijedio popis složenih dijapozitiva. Većina pozvanih je već bila tu, svi udruženi šefovi štabova i ministar obrane. Ministar vanjskih poslova, Ryan se sjetio, i dalje se vozikao između Atene i Ankare, pokušavajući srediti najnoviju ciparsku situaciju. Taj vječni trn u južnom krilu NATO-a se pred nekoliko
110
tjedana upalio kad je grčki student autom pregazio tursko dijete, da bi ga odmah potom ubila razjarena gomila. Do kraja istog dana bilo je već pedeset ranjenih i tobožnje zemlje saveznice su se još jednom ščepale za grlo. Sada su dva američka nosača aviona krstarila Egejskim morem, dok je ministar vanjskih poslova pokušavao smiriti obje strane. Žalosno je bilo što su stradala dva mlada života, mislio je Ryan, ali to ipak nije bio razlog za mobiliziranje vojske dviju zemalja. Za stolom je bio i general Thomas Hilton, predsjedavajući združenih šefova štabova i Jeffrey Pelt, Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost, umišljeni čovjek kojeg je Ryan upoznao pred nekoliko godina u Centru za strateške i međunarodne studije Georgeto\vn sveučilišta. Pelt je listao neke papire i cedulje. Visoki oficiri su međusobno prijateljski čavrljali, kad je komandant marinaca podigao pogled i spazio Ryana. Ustao je i prišao mu. - Ti si Jack Ryan? - zapitao je general David Maxwell. - Da, gospodine. - Maxwell je bio nizak čovjek, nabijen energijom, čija kratko ošišana kosa kao da je iskrila nekim agresivnim elektricitetom. Pogledao je Ryana prije no što su se rukovali. - Drago mi je da sam te upoznao, sinko. Svidjelo mi se ono što si učinio u Londonu. Osvjetlao si nam obraz. - Mislio je na teroristički incident u kojem je Ryan zamalo poginuo. - To je bila dobra, brza akcija, poručnice. - Hvala vam, gospodine. Imao sam sreće. - Dobar oficir i treba imati sreće. čujem da imaš za nas neke zanimljive novosti. - Da, gospodine. Mislim da vas neću zagnjaviti. - Jesi li nervozan? - General je uhvatio odgovor i malko se nasmiješio. - Opusti se, sinko. Svatko u ovom prokletom podrumu oblači hlače baš kao i ti. - Lagano je lupnuo Ryana po trbuhu i vratio se na svoje mjesto. Tamo je nešto došapnuo admiralu Danielu Fosteru,
111
šefu pomorskih operacija. Ovaj je nakratko pogledao Ryana, a onda se vratio svome poslu. Minutu kasnije stigao je i Predsjednik. Svi su ustali dok je uzimao stolicu desno od Ryana. Nešto je na brzinu iznio Peltu, a onda pogledao Direktora. - Gospodo, ako možemo početi sa sastankom, mislim da sudac Moore ima nekih novosti za nas. - Hvala, gospodine Predsjedniče. Gospodo, danas imamo vrlo interesantan razvoj one sovjetske pomorske operacije koja je započela jučer. Zamolio sam dr. Ryana da vas o tome izvijesti. Predsjednik se okrenuo Ryanu. Mladi je čovjek na sebi osjetio procjenjivački pogled. - Izvolite. Ryan je gutnuo malo ledene vode iz čaše skrivene u govornici. Imao je bežičnu kontrolu nad dijaprojektorom i nekoliko različitih pokazivača. Odvojeno, snažno svjetlo, osvjetljavalo je njegove bilješke. Stranice su bile pune grešaka i načrčkanih ispravaka. Nije bilo vremena da sredi rukopis. - Hvala, gospodine Predsjedniče. Gospodo, zovem se Jack Ryan, a tema ovog izvještaja je najnovija sovjetska pomorska aktivnost u Sjevernom Atlantiku. Prije no što dođem do toga, neophodan je kraći uvod. Vjerujem da ćete me moći podnijeti par minuta i molim da me slobodno prekidate s pitanjima. – Ryan je stisnuo komandu dijaprojektora. Svjetla iznad ekrana su se automatski ugasila. - Ove smo fotografije dobili zahvaljujući Britancima - rekao je Ryan. Sad je već osvojio pažnju svih prisutnih. - Brod kojeg vidite je strateška podmornica sovjetske flote Crveni oktobar, koju je snimio britanski agent u doku podmorničke baze u Polarnom, blizu Murmanska, u sjevernoj Rusiji. Kao što možete vidjeti, to je vrlo velika plovna jedinica, dugačka oko dvjesta metara, široka trideset, s procijenjenom podvodnom istisninom
112
od 32.000 tona. Te brojke se grubo mogu usporediti s dimenzijama bojnog broda iz prvog svjetskog rata. Ryan je podigao pokazivač. - Osim što je itekako veći od naših Trident podmornica klase Ohio, Crveni oktobar se razlikuje i u mnogim tehničkim stvarima. Nosi dvadeset šest projektila, a naš dvadeset četiri. Brodovi iz ranije klase, iz kojih se razvio, imali su ih samo dvadeset. Oktobar nosi nove balističke projektile SS-N-20 s kodnim imenom Seahawk. To je projektil s čvrstim gorivom i dometom od oko šest tisuća nautičkih milja, a nosi osam mnogostruko neovisno usmjerenih projektila, čija je pojedinačna razorna snaga procijenjena na pet stotina kilotona. To su isti projektili koji se nalaze i u SS-18, no ovdje ih je manje u jednom punjenju. - Kao što možete vidjeti, lansirne cijevi su smještene ispred mosta umjesto na krmi, kao kod naših podmornica. Prednji hidroplani su uvučeni u proreze u trupu, a naši se nalaze na mostu. Ima dva propelera; naše imaju jedan. I konačno, trup joj je spljošten. Umjesto da je cilindričan kao u nas, vidljivo je spljošten gore i dolje. Ryan je prikazao slijedeći dijapozitiv. Na njemu su bila dva sastavljena snimka, s pramca i krme. - Ove smo snimke dobili nerazvijene. Obradili su ih u NRO-u. Molim vas da obratite pažnju na ove poklopce ovdje na pramcu i tu na krmi. Britanci su time bili malo zbunjeni i zato mi je bilo dopušteno da ih donesem ovamo početkom tjedna. Ni u CIA-i nismo bili kadri odgonetnuti njihovu namjenu, pa je bilo odlučeno da zatražimo mišljenje vanjskog savjetnika. - Tko je to odlučio? - bijesno je reagirao ministar obrane. - Dovraga, ja ih još nisam ni vidio! - Dobili smo ih tek u ponedjeljak, Bert - smireno je odvratio sudac Moore. - A ove dvije na ekranu su stare tek četiri sata. Ryan je predložio jednog vanjskog stručnjaka i James Greer se složio. Ja sam odobrio.
113
- Zove se Oliver W. Tyler. Dr. Tyler je bivši mornarički oficir koji je sada izvanredni profesor strojarstva na Mornaričkoj akademiji i plaćeni savjetnik u Komandi morskih sistema. On je stručnjak u analizi sovjetske pomorske tehnologije. Skip - dr. Tyler - je zaključio da su ti poklopci ulazni i izlazni otvori novog, tihog propulzionog sistema. Trenutno izrađuje kompjutorski model tog sistema i nadamo se da ćemo tu informaciju imati do kraja tjedna. Sam sistem je vrlo interesantan. - Ryan je ukratko objasnio Tylerovu analizu. - U redu, dr. Ryan - Predsjednik se nagnuo naprijed. - Upravo ste nas izvijestili da su Sovjeti izradili stratešku podmornicu koju naši neće tako lako locirati. Mislim da to nije neka novost. Nastavite. - Kapetan Crvenog oktobra se zove Marko Ramius. To je litavsko ime, iako vjerujemo da mu u internom pasošu piše da je državljanstvom Velikorus. Sin je visokog partijskog funkcionara i najbolji komandant podmornice kojeg imaju. U posljednjih deset godina preuzimao je svaki prvi brod iz pojedine klase sovjetskih podmornica. Crveni oktobar je isplovio prošlog petka. Ne znamo točno kakva je imao naređenja, no obično njihove strateške podmornice - to jest one s novijim, dalekometnijim projektilima - ograničuju svoje aktivnosti na Barentsovo more i okolna područja, u kojima ih od naših napadnih podmornica mogu štititi njihove ASW letjelice, vlastiti površinski brodovi i napadne podmornice. U nedjelju, oko podneva po lokalnom vremenu, zamijetili smo pojačanu tragačku aktivnost u Barentsovu moru. Držali smo to ograničenom ASW vježbom, i sve do utorka je tretirali kao isprobavanje novog pogonskog sistema Crvenog oktobra. - Kao što svi znate, jučer rano je došlo do enormnog povećanja sovjetskih pomorskih aktivnosti. Gotovo svi brodovi otvorenog mora Sjeverne flote su sada na moru, a prate ih svi raspoloživi brzi flotni opskrbni brodovi. Dodatne pomoćne plovne jedinice su krenule i iz baza Baltičke flote i iz zapadnog
114
Sredozemlja. Još više uznemiruje činjenica da gotovo sve nuklearne podmornice iz sastava Sjeverne flote - a to su im najveće - izgleda kreću prema Sjevernom Atlantiku. Tu su i tri iz Sredozemlja, jer te podmornice spadaju u Sjevernu flotu, a ne u Crnomorsku. Sada mislimo da znamo i razlog. - Ryan je prikazao novi dijapozitiv. Taj je pokazivao Sjeverni Atlantik, od Floride od Sjevernog pola, sa sovjetskim brodovima označenim crvenom bojom. - Onoga dana kad je Crveni oktobar isplovio, komandant Ramius je očito poslao pismo admiralu Juriju Iljiču Padorinu. Padorin je šef Glavne političke uprave njihove mornarice. Ne znamo što je stajalo u pismu, ali ovdje se vide rezultati. Ovo se počelo događati samo četiri sata nakon što je pismo bilo otvoreno. Pedeset osam nuklearnih podmornica i dvadeset osam velikih površinskih ratnih brodova krenulo je prema nama. To je nevjerojatna reakcija za samo četiri sata. No jutros smo doznali i što im je zadatak. - Gospodo, tim je brodovima zapovijedeno da lociraju Crveni oktobar i, ako bude potrebno, da ga potope. - Ryan je zastao radi dojma. - Kao što vidite, sovjetska površinska sila je ovdje, oko pola puta između evropskog kontinenta i Islanda. A njihove podmornice su sve krenule jugozapadno, prema američkoj obali. Skrećem vam pažnju da na pacifičkoj strani nema nikakvih neobičnih aktivnosti - osim što imamo informaciju da su strateške podmornice sovjetske flote iz oba oceana pozvane da se vrate u luke. - Stoga, dok još ne znamo točno što je kapetan Ramius napisao, možemo izvući neke zaključke iz navedenih aktivnosti. čini se da misle da je on krenuo u našem pravcu. Obzirom na moguću brzinu kretanja koja može varirati između deset i trideset čvorova, mogao bi se nalaziti bilo gdje, i tu ispod Islanda, ili već ovdje, pred našom obalom. U svakom slučaju, primijetit ćete da je uspješno izbjegao detekciju u ove četiri SOSUS barijere...
115
- čekajte malo. Kažete da su brodovima zapovjedili da potope vlastitu podmornicu? - Tako je, gospodine Predsjedniče. Predsjednik je pogledao Direktora. - To je pouzdana informacija, Suče? - Da, gospodine Predsjedniče, držimo da je vjerodostojna, - U redu, dr. Ryan, da čujemo. Što taj momak Ramius smjera? - Gospodine Predsjedniče, naša procjena ovog obavještajnog podatka jest da Crveni oktobar namjerava prebjeći u Sjedinjene Države. Prostorija je na trenutak bila vrlo tiha. Ryan je mogao čuti zvuk ventilatora u dijaprojektoru, dok je Savjet za nacionalnu sigurnost probavljao taj podatak. čvrsto se uhvatio rukama za govornicu da mu se ne tresu pod oštrim pogledima desetorice ljudi koji su sjedili pred njim. - To je vrlo zanimljiv zaključak, doktore. - Predsjednik se nasmiješio. - Obrazložite ga. - Gospodine Predsjedniče, ni jedan drugi zaključak se ne uklapa u iznesene podatke. Naravno, ključna je stvar opoziv njihovih strateških podmornica. To nikada prije nisu učinili. Dodajte tome podatak da su izdali zapovijedi za potapanje svoje najnovije i najmoćnije strateške podmornice, i da jure u tom pravcu, ne možete zaključiti drugo nego da misle da je napustila stado i kreće prema nama. - Vrlo dobro. Može li biti još nešto? - Gospodine, mogao im je napisati da će ispaliti svoje rakete. Na nas, na njih, na Kineze, ili na bilo koga drugog. - Ali vi tako ne mislite? - Ne, gospodine Predsjedniče. SS-N-20 imaju domet od šest tisuća milja. To znači da je, otkako je napustio dok, mogao pogoditi bilo koji cilj u Sjevernoj hemisferi. Imao je za to šest dana, ali nije ništa ispalio. Osim toga, da je prijetio s ispaljivanjem svojih ptičica, morao bi se suočiti s mogućnošću da Sovjeti pozovu i nas da ga lociramo i potopimo. Napokon, ako bi naši kontrolni sistemi registrirali ispaljivanje rakete s
116
nuklearnim punjenjem u bilo kojem pravcu, stvari bi vrlo brzo mogle postati vrlo napete. - Znate da može ispaliti svoje ptičice u oba pravca i započeti treći svjetski rat - primijetio je ministar obrane. - Da, gospodine ministre. U tom bi se slučaju radilo o totalnom luđaku, zapravo o više njih. Na našim strateškim podmornicama je pet oficira koji se svi moraju složiti i zajednički djelovati da bi ispalili svoje projektile. Kod Sovjeta je taj broj isti. Iz političkih razloga njihov je sigurnosni postupak s nuklearnim bojevim glavama još složeniji nego naš. Dakle, petorica ili više ljudi - i da baš svi žele uništiti svijet? - Ryan je odmahnuo glavom. - To se čini najmanje vjerojatnim, gospodine, a ponavljam, u tom bi nas slučaju Sovjeti sigurno obavijestili i zatražili našu pomoć. - Zaista mislite da bi nas obavijestili? - zapitao je dr. Pelt. Po tonu se moglo zaključiti što misli. - Gospodine, to je više psihološko nego tehničko pitanje, a ja se uglavnom bavim tehničkom špijunažom. Neki od ljudi u ovoj sobi su sreli svoje sovjetske suparnike i mogli bi na to pitanje bolje odgovoriti nego ja. Međutim, na vaše bih pitanje ipak odgovorio potvrdno. To bi od njih bilo jedino razumno, i premda Sovjete ne držim potpuno racionalnima po našim standardima, oni to ipak jesu, ali po svojoj mjeri. No kockanje s ovako visokim ulozima ni oni ne bi prihvatili. - A tko bi? - primijetio je Predsjednik. - I što bi još moglo biti? - Nekoliko stvari, gospodine. Mogla bi jednostavno biti velika pomorska vježba s ciljem da isprobaju svoje mogućnosti zatvaranja naših pomorskih komunikacijskih linija i naše mogućnosti odgovora, oboje u kratkom roku. Tu smo mogućnost odbacili iz nekoliko razloga. Prošlo je premalo vremena od njihove jesenje pomorske vježbe, GRIMIZNE OLUJE, a koriste samo nuklearne podmornice; čini se da podmornice na konvencionalni pogon nisu uključene. Očito da je brzina osnovna značajka cijele operacije. A iz praktičnih razloga, tako velike vježbe nisu izvodili u ovo doba godine.
117
- A zašto? - zapitao je Predsjednik. Admiral Foster je odgovorio umjesto Ryana. - Gospodine Predsjedniče, u ovo doba godine vrijeme je gore izuzetno loše, čak ni mi ne zakazujemo vježbe pod tim uvjetima. - Ako me pamćenje ne vara, upravo smo obavili jednu NATO vježbu, admirale - javio se Pelt. - Da, gospodine, južno od Bermuda, gdje je vrijeme mnogo povoljnije. S izuzetkom protupodmorničke vježbe pored Britanskog otočja, čitav OTMJENI DELFIN se održao s naše strane bare. - U redu, vratimo se na ono što bi još ta njihova flota mogla smjerati - zapovjedio je Predsjednik. - Dakle, gospodine, to naravno možda ne treba biti vježba. Moglo bi biti ono pravo. Mogao bi biti početak konvencionalnog rata protiv NATO-a, i njihov bi prvi korak bio prekid linija pomorskih komunikacija. Ako je tako, postigli su kompletno strateško iznenađenje, a sad tu prednost odbacuju, ponašajući se ta- ko očito da ih ne možemo ne zamijetiti i silovito reagirati. Osim toga, nema nikakve slične aktivnosti u bilo kojem drugom rodu vojske. Vojska i avijacija - osim mornaričkih letjelica za kontrolu mora - i njihova Pacifička flota, angažirani su u posve rutinskim operacijama - I napokon, ovo bi mogao biti pokušaj da nas se provocira ili angažira, da nam se skrene pažnja dok se istovremeno pripremaju za neko drugo iznenađenje. Ako je tako, onda je izvedeno na vrlo čudan način. Ako se nekoga želi isprovocirati, onda se to ne radi ovako. Atlantik je, gospodine Predsjedniče, još uvijek naš ocean. Kao što možete vidjeti na ovoj karti, imamo baze na Islandu, Azorima i duž cijele naše obale. S obje strane oceana imamo saveznike i ako nam se prohtije, nad cijelim Atlantikom možemo uspostaviti apsolutnu zračnu superiornost. Njihova mornarica je brojčano jača, u nekim kritičnim područjima jača od naše, ali ne mogu uspostaviti takvu moć kao mi, barem još ne - a sigurno ne pred samom našom obalom. - Ryan je gutnuo malo vode.
118
- Dakle, gospodo, imamo jednu sovjetsku stratešku podmornicu na moru, u času kad su sve ostale, na oba oceana, opozvane. Imamo njihovu flotu na pučini s naređenjem da potopi tu podmornicu i očito je da je gone u našem pravcu. Kao što rekoh, to je jedini zaključak koji se uklapa u raspoložive podatke. - Koliko je ljudi, u toj podmornici, doktore? - zapitao je Predsjednik. - Pretpostavljamo oko 110, gospodine. - Tako dakle, 110 ljudi odjednom odluči da istovremeno prebjegne u Sjedinjene Države. To i nije tako loša ideja - ironično je primijetio Predsjednik - ali je teško izvediva. Ryan je i na to bio spreman. - Nešto slično se već dogodilo, gospodine. 8. studenog 1975. Storoževoj, sovjetska raketna fregata iz klase Krivak pokušala je pobjeći iz Rige u Latviji na švedski otok Gotland. Njen politički oficir Valerij Sabljin poveo je pobunu mornara. Zaključali su oficire u kabine i isplovili punom snagom. I zamalo uspjeli. Zračne i pomorske jedinice su ih napale i prisilile da stanu ni pedeset milja od švedskih teritorijalnih voda. Dva sata ih je dijelilo od uspjeha. Sabljin i dvadeset šestorica drugih su izvedeni pred vojni sud i strijeljani. U novije vrijeme imali smo izvještaje o pobunjeničkim epizodama na nekoliko sovjetskih brodova - posebno na podmornicama. 1980. je napadna podmornica klase Echo izronila kod Japana. Kapetan je tvrdio da je imao požar na brodu, no na fotografijama koje su snimili mornarički izviđački avioni - naši i japanski - nije se vidio dim niti neki otpaci uništeni vatrom, odbačeni s podmornice. Ipak, posada na palubi je djelovala kao da je u šoku, što je potvrđivalo pretpostavku da je na brodu izbila pobuna. Pred nekoliko godina imali smo sličnih, manje detaljnih izvještaja. Iako priznajem da je ovo ekstremni primjer, naš zaključak ipak nije bez presedana. Admiral Foster je zavukao ruku u džep i izvukao cigaru s plastičnim piskom. Oči su mu svjetlucale iza šibice. - Da znate, ovo mi se čini prilično vjerojatnim.
119
- Onda nam objasnite i zašto, admirale - rekao je Predsjednik - jer ja u to još uvijek ne vjerujem. - Gospodine Predsjedniče, većinu pobuna vode oficiri, a ne mornari. Razlog je vrlo jednostavan: mornari ne znaju upravljati brodom. Osim toga, oficiri imaju smjelosti i dovoljno obrazovanja da znaju kako je pobuna ostvariva. Oba ova faktora mogu biti još istinitija u sovjetskoj mornarici. Što ako to rade samo oficiri? - A ostala posada im se pridružuje? - zapitao je Pelt. - Znajući što će se dogoditi s njima i njihovim obiteljima? Foster je otpuhnuo nekoliko dimova. - Jeste li bili na moru, dre Pelt? Niste? Zamislimo da krstarite oko svijeta na, recimo, Oueen Elizabeth 2. Jednog lijepog dana nađete se usred Pacifika - ali kako da zapravo točno znate gdje ste? To ne možete znati. Znate ono što vam kažu oficiri. Oh, da, ako znate malo astronomije, mogli bi biti u stanju odrediti geografsku širinu unutar nekoliko stotina milja. S dobrim satom i nešto znanja iz sferne trigonometrije mogli bi pretpostaviti čak i dužinu unutar nekoliko stotina milja. Jasno? I to na brodu s kojeg sve možete dobro vidjeti. - No, ti su momci u podmornici. Tu se ništa ne vidi. I što ako to rade oficiri - možda ne svi? Kako će posada znati što se zbiva? - Foster je odmahnuo glavom. - Neće ništa znati. Naprosto ne mogu. To ne mogu čak ni naši, iako su obučeni mnogo bolje od njihovih. Upamtite da su gotovo svi njihovi mornari unovačeni. Na nuklearnoj podmornici ste potpuno odsječeni od svijeta. Nema radija osim ELF i VLF poruka - a one su sve šifrirane; sve poruke moraju proći kroz ruke oficira za komunikacije. Dakle, on mora biti uvučen. Isto tako i glavni navigator. Oni koriste inercione navigacijske sisteme, baš kao i mi. Domogli smo se jednog kad smo digli onog Golfa kod Havaja. I u njihovoj su aparaturi podaci šifrirani. Dežurni čita brojeve s aparature, a navigator utvrđuje poziciju iz knjige. U Crvenoj armiji, na kopnu, karte predstavljaju povjerljivi dokument.
120
Ista stvar je i u njihovoj mornarici. Unovačeni mornari nemaju prilike ni vidjeti karte, a nisu ni zainteresirani da saznaju gdje se nalaze. To osobito vrijedi za strateške podmornice, zar ne? - Povrh svega, ti su momci mornarska radna snaga, tegleća marva. Kad ste na moru imate razna zaduženja, pa ih i obavljate. Na ovakvom brodu to znači služba od četrnaest do osamnaest sati dnevno. Svi ti momci su regruti s vrlo skučenom obukom. Naučeni su da obave jednu ili dvije vrste poslova - i da striktno izvršavaju naređenja. Sovjeti obučavaju svoje vojnike da mehanički obavljaju zadatke, uz što je moguće manje razmišljanja. Za to na glavnim remontnim poslovima i možete vidjeti oficire kako rukuju alatom. Njihovi ljudi nemaju ni vremena ni interesa da upitaju svoje oficire što se zbiva. Obaviš svoj posao i čekaš da drugi obave svoj. U tome se i sastoji disciplina na moru. - Foster je otresao pepeo s cigare. - Da, gospodine, moguće je skupiti oficire, možda ne sve, i to izvesti. Skupiti deset ili dvanaest disidenata je mnogo lakše nego svih stotinu. - Lakše, ali ne baš jako lako, Dan - primijetio je general Hilton. Zaboga, na brodu imaju najmanje jednog političkog oficira, plus krtice iz raznih obavještajnih službi. Zbilja misliš da bi se članovi Partije složili s tim? - Zašto ne? čuo si Ryana - onu pobunu na fregati je vodio politički oficir. - Da, a odonda su pretresli cijelu strukturu - odvratio je Hilton. - Stalno nam prebjegavaju KGB-ovci koji su bili dobri članovi Partije - reče Foster. Bilo je očito da mu se sviđa ideja o ruskoj podmornici prebjegu. Predsjednik je sve to saslušao, a onda se okrenuo Ryanu. - Dr. Ryan, uspjeli ste me uvjeriti da je vaš scenarij teoretski moguć. I što sad CIA misli da bismo trebali poduzeti? - Gospodine Predsjedniče, ja sam obavještajni analitičar, a ne... - Znam ja vrlo dobro što ste vi, dr. Ryan. čitao sam dosta vaših radova. Vidim da ste čovjek od ideja.
121
Htio bih ih čuti. Ryan nije ni pogledao suca Moorea. - Trebamo ih prihvatiti, gospodine. - Samo tako? - Ne, gospodine Predsjedniče, ne samo tako. Ramius bi za dan-dva mogao izroniti kod Virginia Capes i zatražiti politički azil. Moramo biti spremni na tu mogućnost, gospodine, i mislim da bi ih trebali dočekati raširenih ruku. - Ryan je vidio da svi šefovi kimaju. Konačno je netko bio na njegovoj strani. - Tu se izlažete priličnom riziku - primijetio je Predsjednik. - Gospodine, tražili ste moje mišljenje. To vjerojatno neće biti tako lako. Izgleda da sve one Alfe i Victori jure prema našoj obali, gotovo sigurno s namjerom da stvore svojevrsni bedem - djelotvornu blokadu naše atlantske obale. - Blokada - reče Predsjednik - zbilja ružna riječ. - Suče - javi se general Hilton. - Pretpostavljam da vam je već pala na pamet mogućnost da bi ovo mogla biti dezinformacija s ciljem da raznese izvor iz kojeg potječe, bez obzira koliko on bio visok. Sudac Moore se sneno nasmiješio. - Jeste, generale. Ako je namještaljka, onda je sjajno izvedena. Dr Ryanu je preporučeno da svoj izvještaj pripremi s pretpostavkom da su podaci pravi. Ako nisu, ja preuzimam odgovornost. - Hvala Suče, od sveg srca, rekao je u sebi Ryan, razmišljajući kako VRBA mora da je čisti zlatni rudnik. No Sudac je nastavio: - U svakom slučaju, gospodo, morat ćemo odgovoriti na ovu sovjetsku aktivnost, bila nam analiza ispravna ili ne. - Jeste li dobili neke potvrde za to. Suče? - zapitao je Predsjednik. - Da, gospodine, radimo na tome. - Dobro. - Predsjednik je sjedio uspravno i Ryan je primijetio da mu je glas postao krući. - Sudac je u pravu. Moramo reagirati, bez obzira što zaista smjeraju. Gospodo, sovjetska mornarica plovi prema našoj obali. Što ćemo poduzeti u vezi s tim?
122
Prvi je odgovorio admiral Foster. - Gospodine Predsjedniče, naša flota ovoga trenutka isplovljava. Sve raspoloživo je već va- ni, ili će biti do sutra navečer. Pozvali smo naše nosače iz Južnog Atlantika, a prerazmjestili smo i nuklearne podmornice da se suprotstave ovoj prijetnji. Jutros smo patrolnim avionom P-3C Orion, uz pomoć jbritanskih Nimroda koji operiraju iz Škotske, počeli prekrivati područje nad njihovom površinskom flotom. A vi, generale? - Foster se okrenuo prema Hiltonu. - U ovom trenutku iznad njih kruži E-3A AWACS zajedno s Danovim Orionima, a prate ih lovci F-15 Eagle s Islanda. U petak u ovo doba imat ćemo eskadrilu B-52 iz zračne baze Loring u Maineu. Bit će naoružani Harpoon raketama zrak-brod, i na smjenu će kružiti oko Sovjeta. Nikakvih agresija, razumijete. - Hilton se nasmiješio. - Samo da znaju da smo zainteresirani. Ako se nastave kretati ovim putem, premjestit ćemo neke taktičke zračne jedinice na Istočnu obalu i, ako se slažete, možemo ispotiha aktivirati neke jedinice Nacionalne garde i rezervne odrede. - A kako ćete to uraditi ispotiha? - zapitao je Pelt. - Dr. Pelt, imamo brojne jedinice Garde određene za trening, logore Crvena zastava u Nellisu, Nevada, počevši od ove nedjelje, kao' rutinski dijelovi obuke. Otići će u Maine, umjesto u Nevadu. Te su baze prilično velike i pripadaju SAC-u. - Hilton je mislio na Stratešku avio-komandu. - Dobro su osigurane. - Koliko nosača imamo pri ruci? - Zasad samo jedan, gospodine, Kennedy. Saratoga je prošli tjedan izvadila glavnu turbinu i trebat će mjesec dana da se zamijeni. Nimitz i America su baš sada u Južnom Atlantiku. To je peh. Možemo li pozvati nosača iz istočnog Sredozemlja? - Ne. - Predsjednik je odmahnuo glavom. - Ta stvar sa Ciprom je još uvijek previše osjetljiva. Je li to potrebno? Ako se nešto. .. neplanirano
123
dogodi, možemo li izaći na kraj s njihovom površinskom silom i s ovim što imamo pri ruci? - Da, gospodine! - smjesta odvrati general Hilton. - Dr. Ryan je dobro rekao da je Atlantik naš ocean. Samo avijacija će moći ponuditi preko petsto aviona za tu operaciju, a tu je još trista ili četiristo mornaričkih aviona. Ako dođe do bilo kakve pucnjave, ta sovjetska flota će imati uzbudljiv i kratak život. - To ćemo, naravno, pokušati izbjeći - mirno je rekao Predsjednik. Prvi novinski izvještaji su se pojavili jutros. Baš pred ručak nas je nazvao Bud Wilkins iz Timesa. Ako američki narod prerano sazna o čemu se radi... Jeff? - Gospodine Predsjedniče, pretpostavimo na trenutak da je analiza dra Ryana točna. Ne vidim što bismo mogli učiniti - rekao je Pelt. - Što? - izletjelo je Rvanu. - Oh, oprostite molim, gospodine. - Ne možemo doslovno ukrasti rusku stratešku podmornicu. - A zašto ne? - uskočio je Foster. - K vragu, ionako imamo dovoljno njihovih tenkova i aviona. Ostali su se šefovi složili. - Avion s posadom od jednog ili dvojice ljudi je jedno, admirale, a atomska podmornica s dvadeset šest projektila i preko stotinu ljudi nešto sasvim drugo. Naravno, oficirima ćemo pružiti azil. - Kažete, dakle, da kad ta stvar doplovi u Norfolk - ubacio se Hilton mi ćemo je naprosto vratiti natrag! Isuse, čovječe, pa ona nosi dvjesta bojevih glava! Ne mislite li da bi te proklete stvari jednoga dana mogli upotrijebiti protiv nas? Jeste li sigurni da ih želite vratiti? - To je plovna jedinica vrijedna milijardu dolara, generale - bojažljivo je odvratio Pelt. Ryan je zapazio Predsjednikov osmijeh. Pričalo se da voli živahne diskusije. - Suče, kakve su pravne zavrzlame? - Radi se o zakonu admiraliteta, gospodine Predsjedniče. - Moore je na trenutak djelovao nemiran.
124
- Nikad nisam imao admiralitetske prakse i trebao bi se vratiti do studija prava. Admiralitet je ius gentium - isti zakonski kodeks se teoretski odnosi na sve zemlje. Legislatura američkog i britanskog admiraliteta rutinski navodi međusobne odluke. No što se tiče prava koja se tiču pobunjene posade - to ne znam. - Suče, ovdje se ne radi o pobuni ili gusarstvu - primijetio je Foster. Pravi izraz je, vjerujem, baraterija*. Pobuna je kad se posada suprotstavi zakonitoj vladi. Veći krivi postupci oficira nazivaju se baraterijom. U svakom slučaju, ne mislim da nam se valja nadmudrivati o zakonskim kvakama kad se radi o situaciji s nuklearnim naoružanjem. - Mislim da bi trebalo, admirale - razmišljao je Predsjednik. - Kao što je Jeff rekao, to je zbilja skupocjena plovna jedinica, zakonski njihovo vlasništvo, i oni će znati da smo je zadržali. Mislim da smo se složili da vjerojatno nije upletena sva posada. Ako je tako, oni koji nisu sudjelovali u pobuni - barateriji, ako hoćete - htjeti će se nakon svega vratiti kući. I mi ćemo ih morati pustiti, je li tako? - Morati? - General Maxwell je črčkao na komadiću papira. - Morati? - Generale - čvrsto je rekao Predsjednik - mi nećemo, ponavljam nećemo sudjelovati u zatočenju ili ubijanju ljudi čija je jedina želja da se vrate svojim kućama i obiteljima. U svakom slučaju, kako bi mogli sakriti tako veliki brod? - Možda bi i mogli - nezainteresirano se javio Foster - ali kao što ste rekli, posada komplicira čitavu stvar. No valjda ćemo imati prilike da pregledamo brod?
* Baraterija, namjerna šteta koju počini kapetan broda ili mornari da bi napakostili brodovlasniku ili osigurateljima broda (prim. prev.)
125
- Oh, mislite da provedemo karantensku inspekciju, provjerimo plovnu sposobnost, možda i da se uvjerimo da ne krijumčare drogu? Predsjednik se smješkao. - Da, mislim da bi se to moglo urediti. Ali, malo smo prenaglili. Treba obaviti mnogo stvari da dođe do toga. Što je s našim saveznicima? - Ovdje je jedan engleski nosač. Možeš li ga iskoristiti, Dan? - zapitao je general Hilton. - Ako bi nam ga posudili. Upravo smo završili onu ASW vježbu južno od Bermuda i Britanci su se iskazali. Mogli bi iskoristiti Invinciblea, četiri eskortna broda i tri napadne podmornice. Cijelu smo tu grupu već pozvali da se vrati punom parom radi ovoga. - Znaju li oni za ovaj razvoj događaja, Suče? - zapitao je Predsjednik. - Ne, osim ako ga sami nisu razvili. Informacija je stara tek nekoliko sati. - Moore nije otkrio da je i Sir Basil imao svoje uho u Kremlju. Ni Ryan to nije pouzdano znao, samo je bio načuo neke nepovezane natruhe. - S vašim dopuštenjem, zamolio bih admirala Greera da bude spreman odletjeti u Englesku i izvijestiti premijera. - Zašto jednostavno ne bismo poslali... Sudac Moore je odmahnuo glavom. - Gospodine Predsjedniče, ta informacija... recimo da se je može prenijeti samo osobno- - Oko stola su se podigle obrve. - Kada kreće? - Večeras, ako želite. Noćas iz Andrewsa polijeće nekoliko VIP letova. Kongresmenskih letova. - To je bila uobičajena sezona završetka sjednica. Božić u Evropi, instruktivna putovanja. - Generale, imamo li nešto brže? - Predsjednik je zapitao Hiltona. - Mogli bismo zbrzati VC-140. Lockheed Jet Star je gotovo brz kao i 135 i možemo ga dignuti za pola sata. - Učinite to.
126
- Da, gospodine, odmah ću ih nazvati. - Hilton je ustao i krenuo prema telefonu u uglu. - Suče, recite Greeru neka pakira stvari. Dat ću mu zatvoreno pismo koje će ga čekati u avionu, da ga preda premijeru. Admirale, trebate li Invincible? - Da, gospodine. - Pribavit ću vam ga. Dalje, što ćemo reći našim pomorcima? - Ako nam Oktobar jednostavno uplovi, ništa neće trebati, ali ako budemo morali s njim komunicirati... - Oprostite, Suče - reče Ryan - vrlo vjerojatno ćemo biti prisiljeni. Njihove će napadne podmornice stići ovamo prije Oktobra. Ako se to dogodi, morat ćemo ga upozoriti da bi spasili oficire koji nam žele prijeći. One su dobile zadatak da ga lociraju i potope. - Mi ga nismo locirali. Kako mislite da bi ga oni mogli? - zapitao je Foster prilično zlovoljno. - Sagradili su ga, admirale. Stoga bi mogli o toj podmornici znati neke stvari koje bi im omogućile da je lociraju lakše nego mi. - To ima smisla - rekao je Predsjednik. - Znači, netko mora hitno obići komandante flota i izvijestiti ih. Ne možemo to poslati radijem, zar ne Suče? - Gospodine Predsjedniče, ovaj je izvor isuviše dragocjen da bi ga bilo kako kompromitirali. Samo to mogu reći, gospodine. - Vrlo dobro, netko će odletjeti. Nakon toga, moramo o cijeloj stvari porazgovarati sa Sovjetima. Za sada mogu reći da operiraju u domaćim vodama. Kada će prijeći Island? - Sutra navečer, osim ako ne promijene kurs. - Dobro, imamo cijeli dan da oni ovo obustave ili da potvrdimo izvještaj. Suče, želim da se netko uhvati ove bajke u slijedeća dvadeset četiri sata. Ako se ne okrenu natrag do sutra u ponoć, pozvat ću u petak ujutro u svoj ured ambasadora Arbatova. - Okrenuo se šefovima. Gospodo, do sutra poslije podne želim vidjeti planove za nepredviđene slučajeve. Sastat ćemo se ovdje sutra u dva. I još nešto: da ništa ne
127
procurf. Ova informacija bez mog osobnog odobrenja ne smije izaći iz ove osobe. Ako se štampa uhvati priče, imat ćemo ih sve na grbači. U redu, generale? - Gospodine Predsjedniče, da bi ostvarili te planove - rekao je Hilton, nakon što je opet sjeo - moramo ih proraditi s našim zapovjednicima i nekim operativcima. Sasvim sigurno ćemo trebati admirala Blackburna. - Blackburn je bio CINCLANT, glavni komandant Atlantika. - Pustite me da malo razmislim o tome. Javit ću vam se za sat vremena. Koliko ljudi u CIA-i zna za ovo? - četvorica, gospodine. Ritter, Greer, Ryan i ja, gospodine. Nitko drugi. - Neka tako i ostane. - Predsjednika su mučili propusti u mjerama sigurnosti u posljednjih nekoliko mjeseci. - Da, gospodine Predsjedniče. - Sastanak je završen. Predsjednik je ustao. Moore je obišao oko stola i spriječio ga da smjesta ode. I dr. Pelt je ostao, dok su ostali počeli izlaziti iz prostorije. Ryan je zastao kod vrata. - Dobro je bilo. - General Maxwell ga je zgrabio za ruku. Pričekao je dok su se ostali udaljili nekoliko metara, a onda nastavio. - Mislim da si lud, sinko, ali si sasvim sigurno Danu Fosteru dobro potpalio pete. Mali se general zakikotao. - A ako ščepamo podmornicu, možda bi nekako mogli nagovoriti Predsjednika da posada ispari. To je Sudac već jednom učinio, znaš. - Od pomisli na to Ryan se naježio, dok je promatrao Maxwella kako se šepiri niz hodnik. - Jack, dođi na trenutak - začuo se Mooreov glas. - Vi ste povjesničar, je li tako? - zapitao je Predsjednik, gledajući svoje bilješke. Ryan nije ni primijetio da drži pero. - Da, gospodine Predsjedniče. To sam diplomirao. - Imate dobar smisao za dramatiku, Jack. Bili bi izuzetan odvjetnik. - Predsjednik je nekada bio ugledni, čvrsti državni tužilac. Na početku
128
karijere je preživio neuspjeli mafijaški atentat i to mu nimalo nije izmijenilo političke ambicije. - Vrlo dobro izlaganje. - Hvala, gospodine Predsjedniče - Ryan je bljesnuo. - Sudac mi reče da poznajete komandanta te britanske eskadre. Kao da ga je netko vrećom pijeska pogodio u glavu. - Da, gospodine. To je admiral White. Lovio sam s njime, a žene su nam dobre prijateljice. Bliske su kraljevskoj obitelji. - Dobro. Netko mora odletjeti da izvijesti našeg komandanta flote, a onda da ode i porazgovara s Britancima, ako dobijemo taj nosač, što mislimo da hoćemo. Sudac je rekao da bismo morali pustiti admirala Davenporta da ide s vama. Dakle, večeras ćete odletjeti na Kennedy, a potom na Invincible. - Gospodine Predsjedniče, ja... - Ma dajte, dr. Ryan - Pelt se tanašno nasmiješio. - Vi ste izuzetno dobro opremljeni za to. Već imate pristup obavještajnoj službi, poznajete britanskog komandanta i stručnjak ste za mornaričku špijunažu. Odgovarate. Recite mi, koliko bi se jako mornarica željela domoći tog Crvenog oktobra? - Naravno da su zainteresirani za njega, gospodine. Žele dobiti priliku da ga pogledaju i još više da se provozaju, rastave i onda opet provozaju. To bi bio najveći obavještajni uspjeh svih vremena. - To je istina. Ali možda su u tome malo previše revni. - Ne znam što mislite, gospodine - rekao je Ryan, iako je itekako dobro razumio. Pelt je bio Predsjednikov miljenik. Nije bio miljenik Pentagona. - Mogli bi nešto poduzeti što mi baš ne bismo htjeli da poduzmu. - Dr. Pelt, ako mislite reći da bi oficir u uniformi... - Nije to rekao. Barem ne tako. Htio je reći da bi meni bilo od koristi da tamo imam nekoga tko bi mi mogao dati jedno neovisno, civilno mišljenje. - Gospodine, vi me ne poznajete.
129
- Čitao sam mnogo vaših izvještaja. - Glavni se šef smiješio. Govorilo se za njega da može bljesnuti šarmom kao reflektorom. Ryan je bio zaslijepljen, znao je to, i nije mogao ništa učiniti. - Sviđa mi se to što ste napravili. Imate dobar osjećaj za stvari, za činjenice. Dobre procjene. No ja sam ovdje također zbog dobrih procjena, i mislim da biste mogli obaviti to što želim. Pitanje je samo želite li to ili ne? - A zapravo što točno, gospodine? - Kad dođete tamo, ostanite nekoliko dana i javljajte se izravno meni. Nikakvim posrednim kanalima, nego ravno meni. Dobit ćete pomoć koja će vam biti potrebna. Ja ću se za to pobrinuti. Ryan nije rekao ništa. Upravo je postao špijun, operativac, predsjedničkim ukazom. Još gore, špijunirat će svoju vlastitu stranu. - Ne sviđa vam se pomisao da otkucavate ljude, zar ne? No zapravo i nećete. Kao što rekoh, htio bih dobiti neovisno, civilno mišljenje. Inače bismo radije poslali iskusnog, stručnog operativca, ali želimo minimalizirati broj upletenih ljudi. Kad bi poslali Rittera ili Greera, bilo bi isuviše upadno, no vi ste, s te strane relativno. . . - Nitko i ništa? - zapitao je Jack. - Što se njih tiče, da - odvratio je sudac Moore. - Sovjeti imaju tvoj dosje. Vidio sam dijelove. Misle da si besposličar iz viših klasa, Jack. I jesam besposličar, pomisli Ryan, ne osvrnuvši se na taj otvoreni ubod. U ovom društvu to zaista i jesam. - Slažem se, gospodine Presjedniče. Molim, oprostite na oklijevanju. Nikad prije nisam bio operativac. - Razumijem. - Predsjednik je bio velikodušan u pobjedi. - Još nešto. Koliko se ja razumijem u podmorničke stvari, Ramius je mogao jednostavno otprhnuti, bez riječi. Zašto im se javljao? ćemu pismo? Po mom mišljenju, ono je izazvalo suprotan učinak. Sad je na Ryanu bio red da uzvrati osmijeh. - Jeste li nekad upoznali komandanta podmornice, gospodine? Niste? A astronauta? - Naravno, upoznao sam gomilu pilota shuttlea.
130
- Sve su to iste mustre, gospodine Predsjedniče. Što se tiče ostavljanja pisma, radi se o dvije stvari. Prvo, vjerojatno je zbog nečega ljut, a to ćemo točno saznati tek kad ga vidimo. Drugo, uvjeren je da to može izvesti, bez obzira što će ga pokušati zaustaviti - i želi da im to bude jasno. Gospodine Predsjedniče, ljudi kojima je posao upravljanje podmornicom su agresivni, samouvjereni i vrlo, vrlo lukavi. Ništa im nije draže nego da netko drugi primjerice komandant površinskog broda, ispadne idiot. - Osvojili ste još jedan bod, Jack. Astronauti koje sam upoznao su uglavnom na zemaljskim stvarima bili skučeni, ali kad se radilo o letenju, tu su se ponašali kao bogovi. Imat ću to na umu. Jeff, hajdemo na posao. Jack, obavještavajte me o svemu. Ponovo se rukovao s Ryanom. Kad je izašao u pratnji svog savjetnika, Ryan se okrenuo prema sucu Mooreu. - Suče, što ste mu to, dovraga, rekli o meni? - Samo istinu, Jack. - Zapravo, Sudac je htio da tu operaciju vodi jedan od glavnih CIA-inih stručnjaka. Ryan nije bio dio njegova plana, no poznato je da su predsjednici pokvarili mnoge pažljivo izrađene planove. Sudac je to primio filozofski. - Bit će ti ovo velik skok, ako dobro obaviš posao. K vragu, moglo bi ti se čak i dopasti. Ryan je bio siguran da to neće biti tako, a pokazalo se da je imao itekako pravo. CIA, Glavni štab Nije progovorio ni riječ, cijelim putem do Langleyja. Direktorov auto je ušao u garažu u prizemlju, gdje su izašli i stupili u privatno dizalo koje ih je ravno odvezlo do Mooreova ureda. Vrata dizala bila su prerušena kao zidna obloga, što je bilo, Ryan je pomislio, prikladno ali i melodramatično. Direktor se zaputio prema svom stolu i podigao telefon.
131
- Bob, trebaš mi ovdje, odmah. - Pogledao je Ryana kako stoji nasred sobe. - Veseliš se, Jack? - Naravno, Suče - odgovorio je Ryan bez oduševljenja. - Jasno mi je što osjećaš prema tom špijuniranju, ali cijela se stvar može razviti u vrlo osjetljivu igru. Trebalo bi ti biti itekako drago što ti se toliko vjeruje. Ryan je uhvatio poruku između redaka, upravo kad je ušao Ritter. - Što je, Suče? - Počinjemo s operacijom. Ryan će odletjeti s Charliejem Davenportom na Kennedy da izvijesti zapovjednika flote o ovom poslu s Oktobrom. To je predsjednik odredio. - Mogao sam i misliti. Greer je otišao za Andre\vs baš kad ste došli. Znači Ryan leti, ha? - Da. Jack, pravilo je slijedeće: možeš izvijestiti zapovjednika flote i Davenporta i to je sve. Isto vrijedi i za Britance, samo komandant. Ako Bob potvrdi VRBU, podaci se mogu iznijeti, ali samo koliko je neophodno. Jasno? - Da, gospodine. Pretpostavljam da je netko rekao Predsjedniku da je teško nešto postići ako nitko ne zna što se zapravo zbiva. Osobito momci koji obavljaju glavni posao. - Znam što misliš, Jack. Moramo Predsjednika natjerati da promijeni to mišljenje, no sve do tada, zapamti - on je šef. Bob, morat ćemo nešto nabaviti da ga opremimo. - Uniformu mornaričkog oficira? Neka bude kapetan korvete, s tri širita i uobičajenim trakama odlikovanja. - Ritter je odmjerio Ryana. Dužina, recimo, četrdeset dva. Mislim da ga možemo opremiti za sat vremena. Ima li ova operacija neko ime? - To sad dolazi na red. - Moore je opet podigao telefon i otkucao pet brojeva. - Trebam dvije riječi... A -ha, hvala. - Nešto je zapisao. - U redu, gospodo, ovo ćemo zvati Operacija MANDOLINA. Ti ćeš, Ryan, imati kodno ime Tri mudraca. Ne bi trebalo biti teško za pamćenje, s obzirom na doba godine.
132
Proradit ćemo niz šifriranih riječi za ovu akciju dok se budeš opremao. Bob, ti ga odvedi dolje. Pozvat ću Davenporta, da on dogovori let. Ryan je slijedio Rittera do dizala. Sve ovo ide prebrzo, svi su tako jako pametni, mislio je. Operacija MANDOLINA se zahuktala, a još ne znaju ni što će učiniti, a još manje kako. A osobito ga je pogodila neprikladnost njegova kodna imena. Nije on bio ničiji mudrac. Bolje bi mu pristajalao ime Razapeti.
Č Sjeverni Atlantik Kad je Samuel Johnson usporedio plovidbu brodom s "boravkom u zatvoru uz mogućnost utapljanja", barem se mogao utješiti putovanjem do broda u sigurnoj kočiji, pomislio je Ryan. Sad i on ide na more, no prije nego što stigne do broda, Ryanu je prijetila mogućnost da od njega ostane crvena mrlja u avionskoj nesreći. Jack je sjedio zgrbljen na neudobnom sjedištu, pored vrata u Grumman Greyhoundu, bez ikakve naklonosti nazvanom u floti naprosto COD*, letećim kamionom za dostavu. Sjedala, okrenuta prema repu, bila su smještena isuviše blizu i nisko, pa su mu koljena stršala do brade. Kabina je bila prilagođena više teretu nego ljudima. U sanducima u stražnjem dijelu bilo je tri tone dijelova strojeva, opreme i elektronike, nema sumnje zato da se u slučaju udesa udar u vrijednu opremu malo ublaži s četiri tijela u odjeljenju za prijevoz ljudi. Kabina nije imala grijanje. * COD, kratica za Carrier onboard delivery, "dostava" za nosač aviona (prim. prev.)
133
Nije bilo prozora. Tanka aluminijska stijenka odvajala ga je od vjetra koji je uz dvjesta čvorova urlao istovremeno s dva turbo motora. I najgore od svega, letjeli su kroz oluju na dvije tisuće metara visine, poskakujući gore-dolje kao na ludom toboganu. Dobro je jedino što nema osvjetljenja, mislio je Ryan - barem nitko ne vidi kako mi je zeleno lice. Odmah iza njega bila su dva pilota koji su glasno razgovarali da bi nadjačali buku motora. Klipani se zabavljaju! Buka se ponešto utišala, ili se tako bar činilo. Bilo je teško reći. Dobio je štitnike za uši od pjenaste gume, zajedno sa žutim, negorivim prslukom za spašavanje i uputstvom što mu je činiti u slučaju nesreće. Objašnjenje je bilo dovoljno površno, pa nije bio potreban baš neki naročiti um da procijeni kolike su im mogućnosti da prežive udes po ovakvoj noći. Ryan je mrzio letjeti. Bio je marinski potporučnik i aktivna služba mu je završila nakon samo tri mjeseca, kad se njegov četni helikopter srušio na Kreti, za vrijeme NATO vježbe. Ozlijedio je kičmu i ostao gotovo invalid, te od tada letenje držao nečim što treba izbjegavati. COD je, činilo mu se, poskakivao više dolje nego gore. Vjerojatno je to značilo da se približavaju Kennedyju. O nekoj drugoj mogućnosti nije želio razmišljati. Prošlo je tek dvadeset minuta otkako su poletjeli iz Oceanske mornaričke zračne baze u Virginia Beachu. Njemu se činilo kao cijela vječnost, pa se u sebi zakleo da više nikada neće strahovati u civilnom avionu. Nos letjelice se spustio za oko dvadeset stupnjeva i činilo se da ide ravno prema nečemu. Spuštali su se, što je bila najopasnije faza u operacijama s nosačem aviona. Sjetio se studije napravljene za vrijeme Vijetnamskog rata, za čije su potrebe pilote s nosača opskrbili malim elektrokardiografima, vezanim za stres-monitore, pa je mnoge iznenadio podatak da piloti ni izdaleka nisu doživljavali takav stres kad bi bili pogođeni, kao kad bi se spuštali na nosač, osobito noću.
134
Bože, baš misliš na same lijepe stvari, promrmljao je Ryan u sebi. Zatvorio je oči. Ovako ili onako, sve će biti gotovo za par sekundi. Paluba je bila klizava od kiše, dizala se i spuštala, poput crne rupe omeđene signalnim svjetlima. Spuštanje na nosač bio je zapravo kontrolirani pad. Masivni košnici za ateriranje i ublaživači udarca bili su potrebni da oslabe onaj kostolomni udar. Avion je nakratko zarulao i odmah ga je trznula zaustavna sajla. Spustili su se. Bili su sigurni. Vjerojatno. Trenutak kasnije, COD se opet počeo kretati. Ryan je začuo neke čudne zvuke dok je avion rulao, a onda je shvatio da potječu od sklapanja krila. Nije ni pomislio na tu opasnost, da leti u avionu čija se krila mogu preklopiti. Letjelica se napokon zaustavila i stražnji se poklopac otvorio. Ryan je otkopčao sigurnosni pojas i naglo ustao, udarivši glavom u niski strop. Nije čekao Davenporta. S platnenom vrećom zakvačenom o prsa, zaputio se prema stražnjem dijelu aviona. Pogledao je oko sebe, a mornar u žutoj odjeći mu je pokazao prema nadgrađu Kennedyja. Kiša je obilno padala, i više je osjetio nego vidio da se nosač ljulja na petmetarskim valovima. Potrčao je prema otvorenom, osvijetljenom otvoru, dvadesetak metara dalje. Morao je pričekati da mu se Davenport pridruži. Admiral nije trčao. Hodao je točno odmjerenim korakom od tri četvrt metra, dostojanstven kao što čovjek s tim činom i treba biti, i Ryan je pomislio da je vjerojatno ljutit što ovaj polutajni posjet isključuje uobičajenu ceremoniju pozdrava zviždaljkom i rubnog postrojavanja. Na otvoru je stajao marinac, kaplar, blještav u plavim hlačama s prugom, kaki košulji s kravatom i sniježnobijelim opasačem za pištolj. Salutirao je zaželivši im dobrodošlicu. - Kaplaru, želim vidjeti admirala Paintera. - Admiral je u svojim prostorijama, gospodine. Želite li pratnju? - Ne, sine, nekoć sam zapovijedao ovim brodom. Dođite, Jack. - Ryan je morao ponijeti obje torbe.
135
- Zaista ste nekad tako živjeli, gospodine? - zapitao je Ryan. - Mislite na ovo noćno ateriranje na nosač? Naravno, spustio sam se barem stotinu puta. U čemu je stvar? - Davenport je bio kao iznenađen Ryanovim čuđenjem. Jack je bio siguran da samo glumi. Unutrašnjost Kennedyja bila je vrlo nalik interijeru USS Guama, jurišnog nosača helikoptera, na kojem je Ryan služio za vrijeme svoje kratke vojne karijere. Bio je to uobičajeni brodski labirint čeličnih pregrada i cijevi, obojenih u istu tamnosivu boju. Cijevi su imale neke obojene trake i otisnute kratice koje su vjerojatno nešto značile ljudima koji su upravljali brodom. Za Ryana su to mogli biti i obični neolitski pećinski crteži. Davenport ga je poveo kroz hodnik, zatim okrenuo niz čelične i tako strme "stepenice" da je zamalo izgubio ravnotežu, prošao još jedan hodnik, pa opet skrenuo. Tu je Ryan već bio potpuno izgubljen. Došli su do vrata ispred kojih je stajao marinac. Narednik je savršeno salutirao i otvorio im vrata. Ryan je ušao za Davenportom - i zastao - opčinjen. Admiralske prostorije na USS Kennedyjubi\e su kao prenesene iz najotmjenijih aristokratskih vila. Nadesno se preko čitavog zida protezala freska koja je svojom veličinom dominirala cijelim salonom. Desetak ulja na platnu, medu njima i portret brodskog imenjaka, predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja, visilo je na ostalim zidovima, inače obloženim skupocjenim drvetom. Pod je bio pokriven debelim, grimiznim vunenim sagom, a pokućstvo je bilo sasvim civilno, u francuskom stilu - od jasena i brokata. čovjeku je bilo teško i zamisliti da se nalazi na brodu, osim što je na stropu - "nadglavlju" - bila uobičajena zbirka sivoobojenih cijevi. Nikako se nisu uklapale u opći izgled prostorije. - Hej, Charlie! - kontraadmiral Joshua Painter se pojavio iz druge sobe, brišući ruke ručnikom. - Kako ste doputovali? - Malo skakutavo - priznao je Davenport, rukujući se. - Ovo je Jack Ryan.
136
Ryan nije nikada sreo Paintera, ali ga je znao po čuvenju. Pilot Phantoma u Vijetnamskom ratu, napisao je knjigu o zračnom ratovanju nad rižinim poljima. Knjiga je bila istinita i vjerodostojna, a ne napisana da se svidi prijateljima. Bio je malen, energičan čovjek, sa šezdesetak kilograma, darovit taktičar i čovjek puritanskog morala. - Jedan od tvojih, Charles? - Ne, admirale, ja radim za Jamesa Greera. Nisam mornarički oficir. Molim vas da me ispričate. Ne volim biti nešto drugo nego što jesam. Uniforma je bila CIA-ina ideja. - Na ovo su se namrštili. - Oh? U redu, pretpostavljam da ćete mi reći što Ivani smjeraju. Nadam se da to barem netko zna. Prvi put ste na nosaču? Kako vam se svidio let? - Kao dobar način da ratne zarobljenike prisilite da vam kažu sve Ryan je primijetio neusiljeno. Oba admirala su se od srca nasmijala toj primjedbi, a Painter je pozvao da im donesu nešto za jelo. Nekoliko minuta kasnije otvorila su se dvostruka vrata i ušla su dva poslužitelja - "menažna specijalca" - jedan s pladnjem punim hrane, a drugi s dvije posude s kavom. Poslužili su svu trojicu kako je i dolikovalo njihovim činovima. Hrana, servirana na posrebrenim pladnjevima, bila je jednostavna ali i ukusna, a Ryan posljednjih dvanaest sati nije ništa ni okusio. Natrpao je na tanjur salate od kupusa i krumpira, te odabrao dva komada usoljene konzervirane govedine. - Hvala. To je sve za sada - rekao je Painter. Oba su poslužitelja stala mirno prije odlaska. - Dobro, hajdemo na posao. Ryan je uspio progutati tek polovicu hrane. - Admirale, ova je informacija stara tek dvadeset sati. - Izvukao je iz torbe fascikl s izvještajem i pružio im ga. Njegovo je izviješće potrajalo dvadesetak minuta, za koje je vrijeme uspio pojesti još dva komada govedine i dobar dio salate, te proliti nešto kave po rukom ispisanim bilješkama. Oba admirala su bila savršena publika, ni jednom ga nisu prekinuli, samo što su mu uputili nekoliko pogleda punih nevjerice.
137
- Bože svemogući - oglasio se Painter kad je Ryan napokon bio gotov. Davenport je samo buljio s pokeraškim licem, razmišljajući o mogućnosti ispitivanja unutrašnjosti sovjetske strateške podmornice. Jack je pomislio kako bi bio opasan kartaški protivnik. Painter je nastavio. - Vi zaista vjerujete u sve to? - Da, gospodine, vjerujem. - Ryan je nasuo još jednu šalicu kave. Više bi volio pivo uz onu usoljenu govedinu. Meso je bilo vrlo dobro, a tako nešto je teško nalazio u Londonu. Painter se zavalio i pogledao Davenporta. - Charlie, reci Greeru da ovom momku održi nekoliko lekcija, na primjer da kao birokrat ne gura svoj nos tamo gdje mu nije mjesto. Ne misliš li ti da je sve ovo malo pretjerano? - Josh, ovaj ovdje Ryan je momak koji je prošlog lipnja izvijestio o stilu patroliranja sovjetskih strateških podmornica. - Oh? To je bio dobar rad. Samo je potvrdio ono što tvrdim već dvije ili tri godine. - Painter je ustao i otišao u kut salona da pogleda olujno more. - Onda, što bismo sada trebali poduzeti? - Operacija još nije razrađena u detalje. Očekujem da ćete biti upućeni da locirate Crveni oktobar i da pokušate uspostaviti vezu s njegovim komandantom. Nakon toga? Morat ćemo smisliti način da ga smjestimo na neko sigurno mjesto. Znate, Predsjednik misli da nećemo biti u mogućnosti da ga zadržimo jednom kad ga dobijemo. - Što? - Painter se okrenuo i prasnuo desetinku sekunde prije Davenporta. Ryan je nekoliko minuta objašnjavao problem. - Dragi bože na nebesima! To je nemoguć zadatak! Uspješno dođemo do podmornice i onda kažete da je moramo vratiti! - Admirale, moja uputstva - dao mi ih je Predsjednik - glase da dođemo do podmornice. I to zajedničkim snagama, jer uz vas su Združeni šefovi i CIA. Međutim, ako posada bude htjela kući, morat ćemo ih pustiti, a onda će Sovjeti znati da smo sigurno zaposjeli brod. Praktično gledajući, ne vidim nikakvih drugih mogućnosti. Podmornica
138
vrijedi cijelu hrpu novaca i njihovo je vlasništvo. A kako bismo sakrili podmornicu od 30.000 tona? - Podmornica se sakrije tako da se potopi - bijesno je odvratio Painter. - Obavezni su to učiniti, da znate! "Njihovo vlasništvo" ! Ne govorimo o nekom prokletom putničkom brodu. To čudovište je napravljeno da ubija ljude - naše ljude! - Admirale, slažem se s vama - tiho je rekao Ryan. - Gospodine, rekli ste da smo vam dali nemoguć zadatak. Zašto? - Ryan, pronaći ploveći arsenal koji ne želi biti pronađen nije baš najlakša stvar na svijetu. Vježbali smo s našima. Gotovo svaki put smo falili, a upravo ste rekli da je ovaj brod već prošao neopaženo pored svih sjeveroistočnih SOSUS-ovih linija. Atlantik je prilično veliki ocean, a zvučni trag strateške podmornice vrlo malen. - Da, gospodine. - Ryan je u sebi zaključio da je možda bio isuviše optimističan u procjeni njihova uspjeha. - U kakvoj ste formi, Josh? - zapitao je Davenport.- Zapravo u vrlo dobroj. Vježba koja je upravo okončana, OTMJENI DELFIN, je dobro prošla. To jest naš dio - Painter se ispravio. - Jer je Dallas na drugoj strani napravio pravi dar--mar. Moje ASW posade su funkcionirale vrlo dobro. Na kakvu pomoć možemo računati? - Kad sam napustio Pentagon, CNO je provjeravao raspoloživost aparata P-3 na Pacifiku, tako da ćete ih vjerojatno vidjeti u pojačanom broju. Sve što se može kretati, ide na more. Vi ste jedini nosač, pa ćete stoga preuzeti taktičku komandu, je li tako? Hajde, hajde, Josh, ti si naš najbolji ASW operativac. Painter je natočio još jednu šalicu kave. - Dobro, imamo jednu nosačku palubu. America i Nimitz su još uvijek dobar tjedan dana daleko. Ryan, rekoste da ćete odletjeti do Invinciblea, zar ne? Dobit ćemo i njega, je li tako? - Predsjednik radi na tome. Trebao bi vam? - Jasno. Admiral White ima dobar nos za ASW, a njegovi su. momci zbilja imali sreće u DELFINU.
139
Potopili su dvije naše napadne podmornice i Vince Gallery se zbog toga gotovo upisao od muke. Sreća je velika stvar u toj igri. Tako ćemo imati dvije palube umjesto jedne. Možda bismo mogli dobiti još nekoliko S-3? - Painter je mislio na Lockheed Vikinge, protupodmorničke avione koji su mogli djelovati s nosača. - Zašto? - zapitao je Davenport. - Mogu prebaciti svoje F-18 na kopno i tako dobiti mjesta za još dvadeset Vikinga. Ne volim slabiti udarnu snagu, ali ćemo trebati jače ASW mišičje. A to znači više S-3 aviona. Jack, znajte da ako griješite, ta ruska površinska sila neće biti baš mačji kašalj. Znate li koliko projektila brod-brod nose sa sobom? - Ne, gospodine. - Ryan je bio siguran da ih ima i previše. - Mi smo na nosaču, što nas čini prioritetnim ciljem. Ako počnu pucati po nama, osjetit ćemo se jako usamljenima, a onda će postati vrlo uzbudljivo. - Zazvonio je telefon. - Ovdje Painter. .. Da. Hvala. No dobro, Invincible se upravo okrenuo. Daju nam ga, zajedno s još dvije konzerve. Ostali dio eskadre i tri napadne podmornice, produžili su kući. - Namrštio se. - Ne može im se to zamjeriti. Znači da ćemo im morati još nešto dati za pratnju, ali nam se ipak isplati. Treba mi ta letna paluba. - Možemo li Jacka prebaciti helikopterom? - Ryan se pitao zna li Davenport kakva je uputstva dobio od predsjednika. Admiral je izgledao zainteresiran da ga otpremi s Kennedyja. Painter je odmahnuo glavom. - Predaleko je za helikopter. Možda bi mogli poslati jednog Harriera. - Harrier je lovac, gospodine - primijetio je Ryan. - Imaju eksperimentalnu, dvosjednu verziju, baš za ASW patroliranje. Navodno odlučno djeluje izvan dometa njihovih helikoptera. Tako su i maznuli jednu od naših napadnih podmornica, uhvativši je na spavanju. - Painter je dokrajčio zadnje kapi kave.
140
- Dobro, gospodo, hajdemo sići u ASW kontrolu i pokušati smisliti kako ćemo se ponašati u tom cirkusu. CINCLANT će htjeti čuti što namjeravam. Mislim da to treba već sada odlučiti. Pozvat ćemo i Invincible i reći im da pošalju pticu da vas prebace, Ryan. Ryan je krenuo iza dva admirala iz salona. Proveo je dva sata promatrajući kako Painter miče brodove po oceanu kao velemajstor figure po šahovskoj ploči. USS Dallas Bart Mancuso je bio na dužnosti u borbenoj centrali više od dvadeset sati. Samo nekoliko sati sna dijelilo je tu dugu smjenu od prethodne. Jeo je sendviče i pio kavu, a kuhari su mu za promienu uspjeli podmetnuti i dva tanjura juhe. - Kapetane? - Okrenuo se. Bio je to Roger Thompson, ohcir sa sonara. - Da što je? - Mancuso se odvojio od taktičke ploče od koje se nije odvajao već nekoliko dana. Thompson je stajao u dnu pregratka. Pored njega je bio Jones s podloškom i nečim što je izgledalo kao magnetofon. - Gospodine, Jonesy ima nešto što mislim da biste trebali čuti. Mancuso nije htio da ga smetaju - produžene smjene uvijek su iscrpljivale njegovo strpljenje. No Jones je djelovao revno i uzbuđeno. Dobro, dođite do stola s kartama. Dallasov stol za karte bio je nova igračka spojena s BC-10 i emitirana na televizijskom ekranu od mgjra i pol. Displej se je micao u skladu s Dallasovim kretanjem. Na taj način im nisu trebale papirnate karte, iako su ih svejedno držali. Karte se ne mogu razbiti. - Hvala, komandante - rekao je Jones, poniznije nego inače. - Znam da imate posla, ali mislim da sam nešto uhvatio. Onaj nepravilni kontakt što sam ga imao neki dan, stalno me mučio, ali sam ga morao pustiti kad su navalile sve one druge ruske podmornice; ipak, uspio sam
141
mu se triput vratiti samo da se uvjerim je li još uvijek tu. četvrti put ga više nije bilo, iščezao je. Htio bih vam pokazati što sam napravio. Možete li, gospodine, na ovoj stvarčici vratiti naš prijašnji položaj? Stol za karte bio je preko BC-10 spojen s brodskim inercionim navigacijskim sistemom, SINS-om. Mancuso je sam počeo baratati aparaturom. To se nije moglo učiniti bez angažiranja kompjutora. Uskoro se traka Dallasova kursa pojavila kao vitičasta crvena linija, s točkastim znakovima koji su označavali intervale od po petnaestak minuta. - Sjajno! - komentirao je Jones. - Nisam to još nikad vidio. Ovo je super. Dakle, evo - Jones je izvukao pregršt olovaka iz stražnjeg džepa. - Ovako, prvi sam kontakt uhvatio u 0915 i smjer je bio dva-šest-devet. - Spustio je olovku, gumicu stavio na Dallasov položaj i okrenuo je točno na zapad, prema cilju. - Onda je u 0930 smjer bio dva-šest-nula. U 0948 je bio dva-pet-nula. Tu je neka greška, kapetane. Signal je bio jak da se za njega moglo uhvatiti, i grešaka ne bi smjelo biti. No, i tada smo imali svu onu drugu aktivnost, pa sam morao njih ganjati, a kad sam se vratio ovome bilo je oko 10:00 i smjer je bio dva-četiri-dva. - Jones je položio drugu olovku malo istočnije, dok se Dallas udaljavao od islandske obale. - U 10:15 bilo je dva-tri-četiri, a u 10:30 dva-dvasedam. Ova zadnja dva su bila slabašna, gospodine. Signal je bio zbilja tanak i nisam ga mogao nagaziti. - Jones je podigao pogled. Djelovao je nervozno. - Dobro, zasad je sve u redu. Opusti se, Jonesy. Zapali ako hoćeš. - Hvala, kapetane. - Jones je izvukao cigaretu i zapalio je plinskim upaljačem. Nikad nije bio tako blizak s komandantom. Znao je da je Mancuso tolerantan, smiren zapovjednik - ako mu se ima što za reći. Bio je čovjek koji nije volio uzaludno tratiti vrijeme, a pogotovo to nije htio sada. - Dakle, gospodine, uspjeli smo utvrditi da ne može biti daleko od nas, je li tako? Mislim, mora biti negdje između nas i
142
Islanda. Recimo da je na pola puta. Dakle, kurs bi mu bio ovakav. Jones je poredao još nekoliko olovaka. - Stani malo, Jonesy. Odakle ti taj kurs? - Ah, da. - Jones je zgrabio onaj podložak s mnogo listova papira. Jučer ujutro, ili navečer, štogod da je bilo, kad mi je prestala smjena, a ovo me i dalje mučilo, pa sam naš dosadašnji kurs uzeo kao osnov za mala računanja njegova kretanja. Znam kako se to radi, kapetane. čitao sam priručnik. Lako je, baš kao što smo znali u Cal Techu ucrtavati kretanje zvijezda. Na prvoj godini sam prošao kurs astronomije. Mancuso je zastenjao. Prvi put je čuo da je to nekome lako, ali pogledavši Jonesove brojke i dijagrame, činilo se da je dobro izračunao. - Nastavi. Jones je izvukao iz džepa sofisticirani Hewlett - Packard kalkulator i nešto što je nalikovalo karti iz National Geographica, slobodno proširenoj i iscrtkanoj olovkom. Hoćete li provjeriti moje proračune, gospodine? - Hoćemo, no zasad ti vjerujem. Kakva je to karta? - Komandante, znam da je protiv pravila i tako, ali ja to vo- dim vlastitu evidenciju smjerova koje klipani koriste. Ovo ostaje na brodu, gospodine, časna riječ. Ja jesam možda malo pomaknut, ali sve ovo ukazuje na kurs dvadva-nula i brzinu od deset čvorova. A to ga vodi ravno na ulaz Ceste broj jedan. Je li tako? - Nastavi. - Mancuso je to već bio shvatio. Jonesy je zaista nešto nanjušio. - E, dakle, nakon toga nisam mogao zaspati, pa sam odskakutao do sonara i priključio traku na kontakt. Trebao sam je nekoliko puta protutnjati kroz kompjutor da profiltriram svo smeće - morske zvukove, druge podmornice, znate već - a onda sam je presnimio na deset puta brže od normalne brzine. - Stavio je kazetofon na stol za karte. Poslušajte ovo, komandante.
143
Kazeta je pucketala, ali se svakih nekoliko sekundi čulo nešto kao trum. Nakon dvije minute slušanja bilo je jasno da se zvuk javlja u pravilnim intervalima od pet sekundi. U međuvremenu im je prišao i poručnik Mannion, pogledao preko Thompsonova ramena i slušao, zamišljeno kimajući. - Kapetane, to je sigurno zvuk ljudskog podrijetla. Isuviše je pravilan za bilo što drugo. Pri normalrioj brzini baš nema puno smisla, ali kad sam ga ubrzao, onda je dripac dolijao. - U redu, Jones, reci nam sve do kraja - javio se Mancuso. - Komandante, to što ste upravo čuli je akustička karakteristika ruske podmornice. Kretala se prema Cesti broj jedan i odabrala stazu najbližu islandskoj obali. Na to, kapetane, možete uložiti dobru lovu. - Roger, što ti misliš? - Uvjerio me je, kapetane - odvratio je Thompson. Mancuso je još jednom bacio pogled na ucrtani kurs, pokušavajući smisliti neku drugu mogućnost. Nije je bilo. - I mene, Roger. Jonesy, danas si se pokazao kao prvorazredni poslužitelj sonara. Do kraja slijedeće smjene želim vidjeti sređene sve proračune, zajedno s lijepim pismom-preporukom, s mjestom za moj potpis. Ron - potapšao je šefa sonara po ramenu - ovo je zbilja bilo sjajno. Obavili ste pravi posao! - Hvala, kapetane! - Jones se nasmiješio od uha do uha. - Pat, molim te pozovi poručnika Butlera da dođe u borbenu centralu. Mannion je otišao do telefona i pozvao šefa stroja. - Imaš li kakvih predodžbi što bi to moglo biti, Jonesy? - Mancuso se okrenuo. Poslužitelj sonara je odmahnuo glavom. - To nisu zvukovi propelera. Nikad nisam čuo ništa slično. - Premotao je traku i opet je pustio. Dvije minute kasnije se u borbenoj centrali stvorio poručnik Earl Butler. - Zvali ste me, komandante?
144
- Poslušaj ovo, Earl - Mancuso je premotao traku i pustio je po treći put. Butler je diplomirao na Sveučilištu Texas i bio je stručnjak za podmorničke pogonske sisteme. - Što bi to trebalo biti? - Jonesy kaže da je ruska podmornica. Mislim da je u pravu. - Recite mi nešto o ovoj traci - Butler se obratio Jonesu. - Gospodine, ubrzana je deset puta i pet puta sam je oprao u BC-10. Pri normalnoj brzini ne liči ni na što. - S neuobičajenom skromnošću, Jones nije naglasio da je njemu ipak ličilo na nešto. - Neki harmonik? Mislim, da je propeler trebao bi biti trideset metara poprijeko i mi bismo čuli samo po jedno krilo. Regularni interval sugerira da se radi o nekoj vrsti harmonika. - Butlerovo lice se namrštilo. - Ali kakvog harmonika? - Što god da je, išlo je ravno ovamo. - Mancuso je kucnuo olovkom Thorove Blizance. - To znači da je Rus - služio se Butler. - Znači koriste nešto novo. Opet. - Gospodin Butler je u pravu - reče Jones. - Ovo zaista zvuči kao štropot harmonika. I još je nešto čudno, ovaj, ima tu još jedan prateći šum u pozadini, kao da voda prolazi kroz neke cijevi. Ne znam, ovdje se to ne čuje. Kao da ga je kompjutor profiltrirao. To se i na početku jedva čulo - a ionako nije moje područje. - Da, u redu, Za danas si dosta učinio. Kako se osjećaš? - Malo sam umoran, komandante. Radim već neko vrijeme na ovome. - Ako mu se opet približimo, misliš li da bi ga mogli slijediti? - Mancuso je znao odgovor. - Kladim se, kapetane! Sad kad znamo što treba slušati, kladim se da će frajer popušiti! Mancuso se nasmiješio i pogledao stol za karte. - Dobro, ako je išao prema Blizancima, zatim krenuo stazom s, recimo, dvadeset osam ili trideset čvorova, a onda zauzeo osnovni kurs uz brzi- nu od deset ili
145
tako... na taj bi način sada bio otprilike ovdje. Dosta je odmakao. E, sad, ako pojurimo maksimalnom brzinom. . . za četrdeset osam sati bili bi ovdje, ravno ispred njega. Pat? - Da, tako nekako, gospodine - složio se poručnik Manmon. - Zaključili ste da je niz stazu jurio punom parom, a onda usporio - to ima smisla. U tom prokletom labirintu ionako mu nije potrebna tiha vožnja. Tako dobiva poklonjenih četiristo ili petsto milja, pa zašto onda ne bi malo isključio motor. Ja bih upravo tako postupio. - Znači, to ćemo probati uraditi. Radiom ćemo zatražiti dopuštenje da napustimo Naplatnu Stanicu i krenemo za ovim tipom. Jonesy, budući da ćemo juriti maksimalnom brzinom, vi poslužitelji sonara ćete jedno vrijeme biti bez posla. Ubaci ovu traku s kontaktom na simulator i potrudi se da svi operatori dobro upamte zvuk tog tipa, ali se malo i odmori. To vrijedi za sve vas. Hoću da budete sto posto spremni kad dođe vrijeme da ga opet uhvatimo. Istuširaj se. Carski se odmori - to si i zaslužio. Jer, kad ščepamo tog tipa, bit će to dug i naporan lov. - Nema problema, kapetane. Uhvatit ćemo vam ga. Možete se kladiti. Hoćete li zadržati moju traku, gospodine? - Aha. - Mancuso je izvadio kazetu i pogledao je, iznenađen. - Zbog ovoga si žrtvovao Bacha? - Nije baš bio dobar, gospodine. Imam ovu stvar u mnogo boljoj izvedbi Christophera Hogwooda. Mancuso je stavio kazetu u džep. - Voljno, Jonesy. Dobro si obavio posao. - Bilo mi je zadovoljstvo, kapetane. - Jones se okrenuo i napustio borbenu centralu. - Roger, pobrini se da se tvoji ljudi dobro odmore u slijedeća dva dana. Kad krenemo za ovim momkom, neće im biti lako. - Razumijem, komandante. - Pat, dovedi nas na periskopsku dubinu. Smjesta ćemo nazvati Norfolk. Earl, od tebe tražim da razmisliš što bi onaj zvuk mogao značiti.
146
- U redu, kapetane. Dok je Mancuso skicirao poruku, poručnik Mannion je doveo Dallas na periskopsko-antensku dubinu s kutom hidroplana na pliće. Trebalo im je pet minuta da se sa sto osamdeset metara dubine dignu do ispod same olujne površine. Na podmornicu su djelovali valovi i premda slabi po standardima površinskih brodova, posada bi osjetila ljuljanje. Mannion je podigao periskop i ESM antenu, koja se koristila za širokopojasni prijemnik koji je mogao otkriti moguće emisije radara. Ničeg nije bilo na vidiku - vidljivost je bila oko pet milja - a ESM instrumenti nisu pokazivali ništa osim nekih aviona koji su bili predaleko da bi bili važni. Potom je Mannion podigao još dva jarbola. Jedan je bio poput trske, prijemna UHF antena. Drugi je bio novi, laserski odašiljač. Taj se okretao i zaustavio na valnom signalu nosača atlantskog SSIX-a, komunikacijskog satelita kojeg su koristile isključivo podmornice. Pomoću lasera mogle su poslati zgusnutu poruku ne otkrivajući svoj položaj. - Sve je spremno, gospodine - raportirao je dežurni radist. - Emitiraj. Radist je pritisnuo tipkalo. Signal, koji je bio poslan u djeliću sekunde, prihvatile su fotoćelije, a onda ga je preko UHF odašiljača uhvatila parabolna, tanjurasta antena u Glavnom štabu komunikacija Atlantske flote. U Norfolku je drugi radist očitao prijem i pritisnuo gumb koji je otposlao isti signal satelitu i vratio ga Dallasu. Bio je to jednostavan način identifikacije. Dallasov operator je usporedio prijemni signal s onim što ga je bio upravo poslao. - Dobra kopija. Mancuso je Mannionu naredio da spusti sve osim ESM* i UHF antene. U Norfolku je prvi red poruke otkrio stranicu i red trenutne šifre, koja je bila zabilježena na kompjutorskoj traci u odjelu komunikacijskog kompleksa s najstrožim sigurnosnim režimom. Jedan
147
je oficir otipkao tražene brojke u svoj kompjutorski terminal, a trenutak kasnije stroj je izbacio čisti tekst. Oficir ga je pregledao, a zatim odnio u drugi dio prostorije, gdje je za teleksom sjedio podoficir. Oficir mu je pružio poruku. Podoficir je otkucao šifru primaoca i otposlao vijest posebnim, zemnim kablom u COMSUBLANT operacije, pola milja daleko. Kabel od optičkih vlakana, bio je smješten u čeličnoj cijevi ispod asfaltirane ceste. Iz sigurnosnih razloga bio je provjeravan tri puta tjedno. čak ni tajne karakteristike nuklearnog naoružanja nisu bile tako pomno čuvane kao te svakodnevne taktičke komunikacije. COMSUBLANT Operacije Zvono se oglasilo u operativnoj sobi kad se poruka pojavila na "vrućem" printeru. Nosila je predmetak Z, što je značilo da ima status HITNO, apsolutni prioritet. STROGO POVJERLJIVO… ŠALJE: USS DALLAS PRIMA: COMSUBLANT 1. PRIJAVLJEN NENORMALAN KONTAKT NA SONARU OKO 0900Z 7DEC I IZGUBLJEN NAKON PORASTA PODMORNIčKE AKTIVNOSTI CRVENE FLOTE… KONTAKT NAKNADNO PROCIJENJEN KAO SSN/SSBN* CRVENE FLOTE U PROLAZU PORED ISLANDSKE OBALE PREMA CESTI JEDAN. KURS JUGOZAPAD BRZINA DESET DUBINA NEPOZNATA.
2. KOD KONTAKTA UTVRĐENE NEOBIČNE PONAVLJAM NEOBIČNE AKUSTIČKE KARAKTERISTIKE… KARAKTERISTIKA PREPOZNATLJIVOSTI SE RAZLIKUJE OD BILO KOJE POZNATE PODMORNICE CRVENE FLOTE.
148
3. TRAŽI SE DOPUŠTENJE ZA ODLAZAK S NAPLATNE STANICE RADI PRAĆENJA I ISPITIVANJA. VJERUJE SE DA OVA PODMORNICA KORISTI NOVI POGONSKI SISTEM S NEOBIČNIM ZVUČNIM KARAKTERISTIKAMA. VJERUJE SE DA POSTOJI DOBRA MOGUĆNOST LOCIRANJA I IDENTIFICIRANJA. Mladi potporučnik je odnio poruku do ureda viceadmirala Vincenta Galleryja. COMSUBLANT je bio na dužnosti otkako je počelo kretanje sovjetskih podmornica. Bio je loše volje. - Prioritet HITNO s Dallasa, gospodine. - Hm. - Gallery je dohvatio žuti papir i pročitao ga dvaput. - Što mislite, što ovo znači? - Ne mogu reći, gospodine. Izgleda da je nešto čuo, zatim smišljao što bi to moglo biti, a sada bi htio da još jednom proba. Izgleda misli da je na tragu nečeg neobičnog. - Dobro, što da mu kažem? Slušaj, gospodine. Možda ćeš jednoga dana i sam biti admiral, pa onda donosi odluke. - To baš nije jako vjerojatno, pomislio je Gallery. - Gospodine, Dallas je u idealnoj poziciji da neprimjetno prati njihovu površinsku flotu kad dođe do Islanda. Treba nam baš tamo gdje jest. - Pravi odgovor iz priručnika - Gallery se nasmiješio mladiću, spreman da ga sreže do koljena. - S druge strane, komandant Dallasa je vrlo sposoban čovjek koji nam ne bi dosađivao da ne misli da zbilja ima nešto.
* ESM, electronic support measures, mjere elektronske podrške, (pasivna) antena kojom podmornica neopaženo utvrđuje elektronsku aktivnost protivnika (prim. prev.) * SSN, am. kratica za nukl. podmornicu; SSBN, kratica za balističku, stratešku nuklearnu podmornicu (prim. prev.)
149
Nije išao u detalje vjerojatno zato što je prekomplicirano za taktičku HITNO poruku, i zato što misli da ćemo njegov sud uzeti kao dovoljno ozbiljnu procjenu. "Novi pogonski sistem s neobičnim zvučnim karakteristikama." To je možda izmišljotina, ali on je tamo, na položaju, i želi odgovor. Daj mu odobrenje. - Razumijem, gospodine - odvratio je poručnik, pitajući se nije li ovaj stari, mršavi klipan donosio odluke bacajući novčić kad bi mu okrenuo leđa. USS Dallas STROGO POVJERLJIVO ŠALJE: COMSUBLANT PRIMA: USS DALLAS 1. ZAHTJEV ODOBREN. 2 PODRUČJA BRAVO ECHO GOLF VEZA B DODIJELJENA ZA NEOGRANIČENE OPERACIJE. JAVITE SE AKO BUDE POTREBNO. - Ti boga! - nasmijao se Mancuso. To je bilo lijepo od Galleryja. Kad mu postaviš neko pitanje, onda bogme dobiješ i odgovor, da ili ne, prije no što uspiješ uvući antenu. No naravno, pomislio je, ako ispadne da je Jonesy pogriješio i da love običnu tlapnju, morat će pružiti određena objašnjenja. Gallery je sredio već dosta podmorničkih kapetana i šutnuo ih nogama u dupe. Sada i njemu prijeti ta mogućnost, znao je Mancuso. Od prve godine na Annapolisu želio je jedino da dobije zapovjedništvo nad napadnom podmornicom. Sada je to imao, i znao je da će mu ostatak karijere teći nizbrdo. U drugim dijelovima mornarice prva komanda je bila samo to - prva komanda. Mogao si se penjati na ljestvici i na kraju zapovijedati čitavom flotom, ako si imao sreće i bio
150
na pravom mjestu. No to nije bio slučaj s podmorničarima. Bez obzira, iskazao se na -Dallasu ili ne, svejedno će ga uskoro izgubiti. Ovo mu je bila jedinstvena prilika. A nakon toga, što? Najbolje čemu se mogao nadati bilo je zapovjedništvo nad strateškom podmornicom. Već je prije služio na njoj i bio je siguran da je komandirati takvim brodom, čak i najnovijim Ohiom, jednako uzbudljivo kao i promatrati svježu boju kako se suši. čitav im se posao sastojao u tome da ostanu skriveni. Mancuso je htio biti lovac, to je bio uzbudljiv dio posla. A nakon zapovjedništva nad strateškom podmornicom? Mogao je dobiti "veliku površinsku jedinicu", možda neki zgodni tanker, kao da s trkaćeg konja skoči na neku umiruću ragu. Ili može dobiti komandu nad eskadrom i sjediti na nekom pomoćnom brodu, prebirući papire. U tom bi položaju u najboljem slučaju odlazio na more jedanput mjesečno i glavna bi mu dužnost bila da ide na živce komandantima podmornica koji bi htjeli da ih pusti na miru. A mogao bi dobiti i činovnički posao u Pentagonu kojeg li veselja! Mancuso je razumio zašto su neki astronauti skrenuli kad su se vratili s Mjeseca. I on se mnoge godine pripremao za ovu komandu, a slijedeće godine će izgubiti brod. Morat će Dallas predati nekom drugom. Ali sada je njegov. - Pat, uvuci sve jarbole i spusti nas na četiristo metara. - Razumijem, gospodine. Uvuci jarbole! - zapovjedio je Mannion. Podoficir je povukao hidraulične manipulatore. ESM i UHF jarboli spušteni, gospodine! - raportirao je dežurni električar. - Vrlo dobro. Zaroni na četiristo metara! - Četiristo metara, razumijem! - odvratio je oficir za ronjenje. Zakreni hidroplane za petnaest stupnjeva na dublje. - Petnaest stupnjeva na dublje, razumijem! - Pokreni je, Pat. - Razumijem, komandante. Punom snagom naprijed. - Punom snagom, razumijem! - Kormilar je pošao okrenuti mašinski telegraf.
151
Mancuso je promatrao svoju posadu u akciji. Poslove su obavljali mehaničkom preciznošću. Ali nisu bili strojevi. Bili su ljudi. Njegovi ljudi. U reaktorskom prostoru na krmi, poručnik Butler je svojim strojarima prenio naređenje i dao im neophodne naloge. Crpke za hlađenje reaktora su počele brže raditi. Povećana količina vruće potisnute vode ušla je u izmjenjivač, gdje se njena toplina, u vanjskom krugu, pretvorila u paru. Kad se tako ohlađena vratila u reaktor, bila je hladnija pa stoga i gušća. Budući da je bila gušća, dovela je u reaktorsku peć više neutrona, povećavajući žestinu fisijske reakcije i dajući tako više energije. Još dalje na krmi, zasićena para iz "vanjskog" ili neradioaktivnog sistema izmjene topline pojavila se u nizu kontrolnih ventila i počela pritiskati lopatice visokotlačne turbine. Dallasov golemi brončani propeler brže se počeo okretati, tjerajući podmornicu naprijed i dolje. Strojari su mirno obavljali svoje dužnosti. Buka u strojarskom prostoru se primjetno pojačavala dok su sistemi počeli davati sve više energije, a tehničari su sve budnim okom pratili na mjernim instrumentima. Sve je to bila precizna i točno utvrđena rutina. Nije bilo nepotrebnih razgovora, prekida. U usporedbi s reaktorskim prostorom u podmornici, operaciona dvorana u bolnici je bila prava razuzdana jazbina. Naprijed je Mannion promatrao indikator dubine koji je pokazivao dvjesta metara. Oficir za ronjenje će pričekati dok ne dođu na trista metara prije no što počne izravnavati, sve dok podmornicu ne dovede na dubinu koja mu je naređena. Komandant Mancuso je htio Dallas dovesti ispod termoklime, granice mijenjanja temperatura. Voda se nalazi u izotermalnim slojevima jednake složenosti. Relativno plitka granična linija gdje se toplija površinska miješa s hladnijom dubinskom vodom, predstavlja polupropusni sloj koji odbija zvučne valove. Oni valovi koji bi se uspjeli probiti do termoklime, tamo bi uglavnom i
152
ostali, zarobljeni. I tako, premda je Dallas sada jurio ispod termoklime s preko trideset čvorova i dizao najveću moguću buku, još uvijek ga je bilo vrlo teško otkriti površinskim sonarom. Podmornica je, doduše, u tom režimu bila gotovo slijepa, no tu dolje nije imala ni na što naletjeti. Mancuso je podigao mikrofon komandnog razglasa. - Govori kapetan. Upravo smo pojurili punom snagom i to će potrajati slijedećih četrdeset osam sati. Krenuli smo prema mjestu gdje se nadamo locirati rusku podmornicu koja je pred dva dana prošla pored nas. Rujan očito koristi neki novi i tihi propulzioni sistem koji još nitko prije nije upotrijebio. Pokušat ćemo ga prestići, a onda se zakvačiti za njega kad opet prođe pored nas. Ovaj put znamo što trebamo slušati, pa ćemo ga moći pročitati. Dakle, želim da se svi na ovom brodu dobro odmore. Kad tamo dođemo, čeka nas dug i naporan lov. Želim da svi pruže sve od sebe. Sigurno im neće biti dosadno. - Isključuje mikrofon. - Koji je film večeras? Oficir za ronjenje je promatrao kako se pokazatelj na dubinomjeru zaustavlja, a tek onda je odgovorio. Bio je zadužen i za Dallasovu kablovsku televiziju koja se sastojala od tri videore- kordera u blagovaonici koji su bili spojeni s televizorima u oficirskoj blagovaonici i raznim prostorima za posadu. - Kapetane, možete birati. Povratak Jedija ili dvije kazete footballskih utakmica: Oklahoma-Nebraska ili Miami-Dallas. Obje su utakmice odigrane dok smo bili na vježbi, gospodine. Dođe vam kao da ih sad gledate uživo. - Nasmijao se. - S EPP-om i svim tim. Kuhari su već priredili kokice. - Dobro. Hoću da se svi smire i opuste. - Dobro jutro, kapetane. - Wally Chambers, oficir smjene, ušao je u borbenu centralu. - Što ima? - Dođi u blagovaonicu, Wally. Htio bih da nešto poslušaš. - Mancuso je izvukao kazetu iz džepa košulje i poveo Chambersa prema krmi.
153
V. K. Konovalov Dvjesta milja sjeveroistočno od Dallasa, u Norveškom moru, Konovalov je brzinom od četrdeset i jednog čvora jurio prema jugozapadu. Kapetan Tupoljev je sam sjedio u oficirskoj blagovaonici iznova čitajući poruku koju je dobio prije dva dana. Osjećaji su mu se mijenjali od bijesa do bola. Učitelj da učini tako nešto! Ostao je bez riječi. Ali što se moglo učiniti? Tupoljev je dobio jasna uputstva, tim više kako je naglasio njegov zampolit - što je bio nekadašnji učenik izdajnika Ramiusa. I on se, sam, mogao naći u vrlo nezgodnom položaju. Ako svinja uspije. Tako dakle. Marko ih je sve prevario, a ne samo Konovalova. Tupoljev se kao. budala vukao Barentsovim morem, dok je Marko otišao na sasvim drugu stranu. I debelo se smijao, u to je Tupoljev bio siguran. Takvo izdajstvo, takav đavolji potez protiv Rodine. Upravo nezamislivo - a opet i prilično zamislivo. Sve te povlastice koje je Marko uživao. četverosobni stan, daća, vlastiti automobil. Tupoljev još nije imao osobni automobil. Uspio se probiti do ove komande, a sada je i to bilo ugroženo - ovim! Bit će sretan ako uspije zadržati što je stekao. Morat ću ubiti prijatelja, pomislio je. Prijatelja? Da, priznao je u sebi. Marko je bio dobar prijatelj i sjajan učitelj. Što je pošlo ukrivo? Natalija Bogdanova. Da, mora da je to. Kako se mogla dogoditi takva sramota? Koliko je puta večerao s njim, koliko se puta Natalija znala smijati sa svojim lijepim, snažnim, velikim sinovima? Odmahnuo je glavom. Tako krasnu ženu je ubio neki prokleti, nesposobni kirurg. Ništa se tu više nije moglo učiniti, bio je sin člana Centralnog komiteta. Sramota je da se mogu dogoditi takve stvari, nakon što već tri
154
generacije grade socijalizam. Ipak, ništa nije moglo opravdati takvu ludost. Tupoljev se nagnuo nad kartom koju je ponio sa sobom. Za pet dana bit će na svojoj postaji, ukoliko mu se stroj ne rasprsne i ako Marko previše ne žuri - a sigurno ne žuri. Marko je bio lisac a ne bik. Druge će Alfe tamo stići prije njega, Tupoljev je to znao, ali to nije bilo važno. Ovo će morati obaviti sam. Prestići će Marka i pričekati ga. Marko će se pokušati prošuljati, no Konovalov će biti na mjestu. I to će biti kraj Crvenog oktobra.
Sjeverni Atlantik Britanski Sea Harrier FRS.4 pojavio se pet minuta ranije. Kratko je lebdio iznad Kennedyjeva lijevog boka, dok pilot nije obuhvatio sletalište, brzinu vjetra i morske uvjete. Podesivši brzinu na ujednačenih trideset čvorova, da bi kompenzirao kretanje nosača, lagano je svog lovca usmjerio nadesno a onda se pažljivo spustio nasred broda, nešto malo ispred Kennedyjeve strukture nadgrada. Istog je časa palubna posada pojurila prema avionu, trojica su nosili teške metalne klinaste podloge, a četvrti ljestve što ih je naslonio na kokpit, čiji se poklopac već bio otvorio. Druga četvorica su počela navlačiti cijev za gorivo prema avionu, željni da demonstriraju brzinu kojom američka mornarica servisira avione. Pilot je bio odjeven u narančasti kombinezon sa žutim prslukom za spašavanje. Smjestio je šljem na naslon prednjeg sjedala i spustio se niz ljestve. Kratkim se pogledom uvjerio da mu je lovac u dobrim rukama, prije no što je krenuo prema nadgradu. Kod otvora je sreo Ryana. - Vi ste Ryan? Ja sam Tony Parker. Gde je zahod? - Jack mu je pokazao i pilot je odjurio, ostavivši
155
Ryana u letačkom odijelu, s vrećom i vrlo glupim osjećajem. U drugoj ruci mu se njihao bijeli pilotski šljem; promatrao je kako posada opslužuje Harriera. Pitao se znaju li uopće što rade. Parker se vratio za tri minute. - Kapetane korvete - rekao je - jednu stvar nikada ne ugrađuju u lovce, a to je prokleti toalet. Napune vas kavom i čajem i pošalju na put, a nema mogućnosti da ovo obavite negdje usput. - Poznat mi je taj osjećaj. Morate li obaviti još nešto? - Ne, gospodine. Vaš je admiral porazgovarao sa mnom preko radija dok sam dolazio. Izgleda da su vaši momci već napunili moju ptičicu. Možemo li krenuti? - A što ću s ovim? - Ryan je podigao vreću, očekujući da će je morati držati u krilu. Papiri za izvještaj nalazili su se u unutrašnjem džepu letačkog odijela. - Stavit ćemo je u spremište, naravno. Dođite, gospodine. Parker se živahno zaputio prema lovcu. Počelo je slabašno svitati. Gusti sloj oblaka nalazio se na oko sedamsto metara. Nije padalo, ali je izgledalo kao da bi moglo. More, još uvijek uzburkano s dvometarskim valovima, bilo je sivo, prošarano s bijelim krestama. Ryan je osjećao kako se Kennedv ljulja, iznenađen kako se tako nešto ogromno može uopće pomaknuti. Kad su se približili Harrieru, Parker je uzeo torbu, a drugom se rukom mašio za uvučenu ručicu s donje strane lovca. Okrenuo ju je i izvukao, otkrivši pritiješnjen prostor veličine malog hladnjaka. Tu je Parker ugurao torbu i zalupio poklopac, dobro provjerivši da je sve hermetički zatvoreno. Član palubne posade u žutom odijelu obratio se pilotu. Na krmi je jedan helikopter počeo zagrijavati motore, a lovac Tomcat je rulao prema središnjem katapultu. Iznad svega je puhao vjetar brzinom od trideset čvorova. Nosač aviona je bio prilično bučno mjesto. Parker je mahnuo Ryanu da se popne ljestvama. Jack je ljestve volio baš kao i letenje, pa je umalo pao na svoje sjedalo. Grčevito se batrgao da se smjesti kako treba, dok ga je član palubne posade vezao u
156
takozvani četverovez. čovjek je Ryanu namjestio šljem i pokazao mu utičnicu za interkom. Možda je američka posada ipak nešto znala o Harrierima. Pored utičnice se nalazio i prekidač. Ryan ga je odmaknuo. - Čujete li me, Parker? - Da, kapetane korvete. Je li sve u redu? - Valjda. - Parker je okrenuo glavu da provjeri uvodnike zraka na motorima. - Palim motore. Poklopci kokpita su još uvijek bili dignuti. Tri palubna poslužitelja su stajala u blizini s velikim protupožarnim aparatima s ugljičnim dioksidom, valjda zbog moguće eksplozije motora. Desetak drugih je stajalo sa strane promatrajući taj čudni avion, kad su Pegasus motori urličući oživjeli. Tada su se poklopci spustili.- Spremni, kapetane korvete? - Kako god vi kažete. Harrier nije bio veliki lovački avion, ali je sigurno bio najglasniji. Ryan je osjetio kako mu se buka motora širi cijelim tijelom, dok je Parker podešavao količinu gasa. Avion se zaljuljao, zaronio nosom, a onda se podrhtavajući vinuo u zrak. Ryan je spazio ljude na nadgradu i mahnuo im. Harrier se malko nagnuo ustranu, odmaknuo od palube i polako počeo dobivati na visini. - Nije bilo baš loše - rekao je Parker. Namjestio je kontrolu gasa i avion je odjednom pojurio naprijed. Ryan nije imao neki osobiti osjećaj ubrzanja, ali je vidio da Kennedy naglo nestaje iza njih. Za nekoliko sekundi već su preletjeli i prateće brodove. - Hajde da se popnemo na vrh ovih oblaka - reče Parker. Povukao je ručicu prema sebi i poletio prema oblacima. Začas su bili medu njima i Ryanov se vidokrug ubrzo s pet milja suzio na pet metara. Jack se ogledao po svom kokpitu koji je imao kontrolnu ploču i instrumente. Brzinomjer je pokazivao sto pedeset čvorova u porastu,
157
visinomjer sto pedeset metara. Ovo je očito bio Harrier za obuku, no ploča s instrumentima je bila izmijenjena da na njoj budu i pokazatelji senzora pričvršćenih na tijelo pilota. Pretpostavio je da bi ekran poput televizijskoga trebao biti tzv. FLIR, prednje usmjereni infracrveni toplinski senzor. Kazaljka brzinomjera se već popela na trista čvorova, a indikator penjanja je pokazivao kut od dvadeset napadnih stupnjeva. činilo se da je više. - Još malo pa ćemo stići do vrha - rekao je Parker. - Sada! Visinomjer je pokazivao devetsto metara kad je Ryana zaslijepilo jako sunčevo svjetlo. U letenju ga je uvijek iznenadila činjenica da bi, bez obzira na vrijeme na tlu, dosegavši određenu visinu uvijek mogao pronaći sunce. Svjetlo je bilo jakp, ali je boja neba bila primjetno tamnija nego ona nježnoplava "gledana s tla. Let je postao ugodan kao u putničkom avionu kad su izbjegli donje turbulencije. Ryan je sa štitnikom na šljemu zatamnio oči. - Je li ovako bolje, gospodine? - Dobro je, poručnice. Bolje nego što sam očekivao. - Kako to mislite, gospodine? - Parker je bio znatiželjan. - Čini mi se da je bolje nego u putničkom avionu. Više se vidi. To pomaže. - Žao mi je što nemamo dodatnog goriva, jer bih vam pokazao par akrobacija. Harrier može napraviti gotovo sve što možete zamisliti. - To je lijepo. čestitam. - A vaš admiral - razgovorne je nastavio Parker - je rekao da baš ne uživate u letenju. Ryan se rukama ščepao za držače kad je Harrier naglo napravio tri oštra kruga prije no što je nastavio s normalnim letom. Iznenadio ga je vlastiti smijeh. - Ah, to je taj britanski smisao za humor. - Naređenje vašeg admirala, gospodine - poluispričavajući se rekao je Parker. - Ne bismo htjeli da pomislite kako je Harrier neki stari autobus.
158
Koji admiral, pitao se Ryan, Davenport ili Painter? Vjerojatno obojica. Vrhovi oblaka ličili su na valovito polje pamuka. Nikada to prije nije cijenio, gledajući kroz ovalni prozorčić putničkog aviona. Na stražnjem sjedalu se osjećao gotovo kao da je vani. - Mogu li vas nešto upitati, gospodine? - Naravno. - U čemu je štos? - Molim? - Mislim, gospodine, na to što su okrenuli moj brod natrag. A onda mi zapovjedili da prebacim jednog VlP-a s Kennedyja na Invincible. - Oh, da. Ne mogu vam ništa reći, Parker. Nosim neke poruke vašem šefu. Ja sam običan poštar - lagao je Ryan.- Oprostite, kapetane korvete, ali znate, žena mi treba roditi prvo dijete, ubrzo nakon Božića. Nadam se da ću do tada biti kod kuće, gospodine. - A gdje živite? - U Chathamu, gospodine, to je... - Znam. I ja trenutno živim u Engleskoj. Stanujemo u Marlowu, uzvodno od Londona. Moje drugo dijete je tu začeto. - Rođeno? - Ne, začeto. Žena mi kaže da je to zbog tih čudnih hotelskih kreveta. Ali vi imate dobre šanse, Parker. Prva djeca ionako uvijek malo zakasne. - Rekoste da živite u Marlowu? - Tako je, početkom ove godine smo tamo sagradili kuću. - Jack Ryan... John Ryan? Vi ste onaj tip koji je. ..? - Točno. Ne trebate to nikome reći, poručnice. - Razumijem, gospodine. Nisam znao da ste pomorski oficir. - Ni to ne trebate nikome reći. - Da, gospodine. Oprostite za onu šalu od malo prije. - Sve je u redu. I admirali imaju svoje male zabave. Ako sam dobro shvatio, upravo ste završili neke vježbe s našim momcima.
159
- Bogme jesmo, kapetane korvete. Potopio sam jednu od vaših podmornica, Tullibee. To jest, moj sistemski operator i ja. Uhvatili smo je s našim FLIR-om po noći blizu površine i bacili svuda oko nje galamce. Znate, nismo nikome pričali o toj novoj opremi. Sve je dopušteno. čuo sam da je njen zapovjednik puknuo od bijesa. Nadao sam se da ću ga sresti u Norfolku, ali je stigao tek kad smo isplovljavali. - Jeste li se dobro zabavili u Norfolku? - Oh, da, komandante. Bilo nam je dopušteno da odemo u lov u Zaljevu Chesapeake, na Istočni sprud, mislim da to tako zovete. - Je li? I ja sam tamo znao loviti. I kako je bilo? - Nije bilo loše. Za pola sata sam skinuo tri guske. Imali smo ograničenje, tri guske - glupo. - Otišli ste tamo i za pola sata napucali tri guske, ovako kasno u sezoni? - A što ćete, pucanjem i inače zarađujem za svoj skromni život, komandante - priklopio je Parker. - Išao sam prošlog rujna s vašim admiralom u lov na Iještarke. Morao sam upotrijebiti dvocijevku. Da sam se pojavio sa svojom uobičajenom puškom - koristim Remingtonku automatik - držali bi me nekom vrstom terorista. Ipak, ubio sam petnaest ptica. Učinilo mi se to strašno razvučenim sti]pm lova, jedan mi momak puni pušku, dok cijela četa haj kaca vodi igru. Ali i mi smo gotovo uništili cijelu ptičju populaciju. Koliko je još do Invinciblea? Četrdeset minuta. Ryan je pogledao indikator goriva. Rezervoari su bili već gotovo poluprazni. Da je u autu već bi razmišljao o benzinskoj stanici. Svo to gorivo otišlo je za pola sata. No Parker se na to nije obazirao. Spuštanje na HMS Invincible je bilo drukčije nego ateriranje s CODom na Kennedy. Let je postao malo treskav kad se Parker spustio kroz oblake, a Ryanu se učinilo da su na glavnom rubu onog istog nevremena koje ih je zahvatilo prošle noći. Poklopac kokpita je bio preplavljen kišom; mogao je čuti udarce tisuća krupnih kapi o okvir - a
160
možda je bila i tuča. Promotrivši instrumente, uočio je da se Parker izravnao na trista metara, dok su još uvijek bili u oblacima, a onda se počeo polako spuštati sve do izvjesne vidljivosti na trideset metara visine. Invincible je bio upola manji od Kennedyja. Promatrao ga je kako živahno poskakuje na petmetarskim valovima. Parker je upotrijebio istu tehniku kao i prije. Zakratko je lebdio uz nosačev lijevi bok, onda se nagnuo udesno i spustio lovca desetak metara na ucrtani krug. Tvrdo je udario, ali se Ryan na to bio pripremio. Poklopac se smjesta otvorio. - Možete ovdje izaći - rekao je Parker. - Ja moram odrulati do dizala. Ljestve su bile na mjestu. Otkopčao se i izašao. Neki poslužitelj je već uzimao njegovu torbu. Ryan je krenuo za njim do mjesta gdje ga je čekao neki potporučnik. - Dobro došli na brod, gospodine. - Mladiću nije moglo biti više od dvadeset, pomislio je Ryan. - Dopustite da vam pomognem skinuti letački kombinezon. Potporučnik je stajao dok je Ryan skidao šljem, odvezivao i otkopčavao prsluk i odijelo. Iz torbe je izvadio kapu. U međuvremenu, nekoliko je puta udario u pregradu. Izgledalo je kao da se Invincible okreće od mora u krmu. Pramčani vjetar i more u krmu? To je bilo nešto najgore što se moglo dogoditi na Sjevernom Atlantiku po zimi. Mladi oficir je preuzeo torbu, a Ryan je zadržao materijale za izvještaj. - Vodite, potporučniče - rukom mu je pokazao Ryan i mladić je pojurio naprijed, grabeći sve po tri stepenice, ostavivši iza sebe uspuhanog Ryana koji je sada počinjao osjećati kako mu nedostaje kondicija. Od kombinacije ljuljanja broda i poremećaja unutrašnjeg uha od letenja, osjećao je vrtoglavicu, pa je često udario u usputne predmete. Pitao se kako profesionalni piloti izlaze s tim na kraj. - Ovdje je admiralski most, gospodine. - Potporučnik mu je otvorio vrata.
161
- Živjeli, Jack! - zagrmio je iznutra glas viceadmirala Johna Whitea, osmog earla od Westona. Bio je visok, dobro građen pedesetogodišnjak rumena tena, osim bijelog ožiljka na vratu. Jack ga je upoznao tek početkom prošle godine, no nakon toga njegova žena Cathy i grofica Antonia postale su bliske prijateljice, članice istog glazbenog amaterskog društva. Cathy Ryan je svirala klasični glasovir. Toni White, atraktivna četrdesetogodišnjakinja, posjedovala je violinu Guarnieri del Jesu. Njezin muž je bio čovjek čije se plemstvo tretiralo tek kao naknadna pomisao. Karijeru u Kraljevskoj mornarici imao je zahvaliti isključivo vlastitim zaslugama. Jack mu je prišao da se rukuju. - Dobar dan, admirale. - Kako ste letjeli? - Pa, svakako. Nikad još nisam bio u lovcu, a još manje u tom križancu s kolibrijem - nasmiješio se Ryan. Prostorije su bile dobro zagrijane i Ryan se dobro osjećao. - Vrlo dobro. Idemo na krmu, u moju kabinu. - White je otpustio potporučnika, koji je Ryanu pružio torbu prije no što se povukao. Admiral ga je uskim hodnikom poveo na krmu do male kabine. Prostor je bio iznenađujuće jednostavan, s obzirom na englesku sklonost komforu i činjenicu da je White bio earl. Tu su bila dva zastrta odušnika, stol i nekoliko stolica. Jedini ljudski detalj bila je kolor fotografija njegove žene. Čitava lijeva strana bila je pokrivena velikom kartom Sjevernog Atlantika. - Izgledate umorno, Jack. - White mu je pokazao tapeciranu stolicu. - I jesam umoran. Na putu sam od.. .bogme, od jučer u šest ujutro. Nemam pojma o vremenskim zonama, mislim da mi je sat još uvijek na evropskom vremenu. - Imam poruku za vas. - White je izvukao komad papira iz džepa i pružio ga Ryanu.
162
= GREER RAYANU… VRBA PROVJERENA… BASIL ŠALJE PUNO POZDRAVA… KRAJ… = - Netko je provjerio VRBU. Tko? Možda Sir Basil, možda Ritter. Ryan se tu ne bi htio kladiti. Jack je strpao papirić u džep. - To su dobre vijesti, gospodine. - Što će vam uniforma? - Nije bila moja ideja, admirale. Znate za koga radim, zar ne? Mislili su da ću ovako biti manje upadljiv. - U svakom slučaju, dobro vam stoji. - Admiral je podigao slušalicu i naručio neke osvježavajuće stvari. - Kako obitelj, Jack? - Dobro su, hvala, gospodine. Dan prije no što sam krenuo, Cathy i Toni su svirale kod Nigela Forda. Nisam mogao doći. Znate, ako tako nastave, morat ćemo im snimiti ploču. Nema baš puno violinista boljih od vaše žene. Stigao je poslužitelj s punim pladnjem sendviča. Jack nikad nije uspio shvatiti zašto Britanci tako vole stavljati krastavce na kruh.Onda, u čemu je stvar? - Admirale, poruka koju ste mi upravo predali, dopušta da ove informacije prenesem vama i samo još trojici najviših oficira. Radi se o vrlo povjerljivoj stvari, gospodine. Odmah možete odabrati prikladne ljude. - Toliko povjerljivoj da sam morao okrenuti svoju malu flotu. - White je razmislio prije no što se mašio telefona i pozvao trojicu svojih oficira u kabinu. - Odabrao sam kapetana Carstairsa, zapovjednika Invinciblea, zatim šefa flotnih operacija kapetana Huntera i mog flotnog obavještajnog oficira, komandanta Barclava. - Nema čovjeka iz štaba? - Odletio je kući zbog smrtnog slučaja. Hoćete li nešto u kavu? White je iz stola izvukao nešto što je ličilo na bocu konjaka. - Hvala, admirale. - Bio mu je zahvalan na konjaku. Kavi je trebala mala pomoć. Gledao je kako admiral velikodušno sipa, možda i da ga
163
navede na što otvoreniji razgovor. White je ipak duže bio engleski mornar nego Ryanov prijatelj. Tri oficira su stigla zajedno, a dvojica su nosila sklopive metalne stolice. - Admirale - počeo je Ryan - možda biste mogli ovu bocu ostaviti vani. Kad čujete cijelu priču, možda će nam svima dobro doći po jedno piće. - Pružio im je dva preostala fascikla i počeo govoriti bez zabilješki. Izvještaj je potrajao petnaestak minuta. - Gospodo - zaključio je - moram zahtijevati da ova informacija ostane strogo povjerljiva. Za sada nitko izvan ove sobe ne smije za nju znati. - Šteta - reče Carstairs. - To bi bila sjajna morska priča. - A naš zadatak? - White je držao fotografije. Nasuo je Ryanu još konjaka, načas pogledao bocu, a onda je opet spremio u stol. - Hvala, admirale. Trenutno nam je zadatak da lociramo Crveni oktobar. Nakon toga, nisam siguran. Mislim da će i samo lociranje biti dovoljno teško. - Primjedba je na mjestu, komandante Ryan - rekao je Hunter. - Dobra je vijest da je admiral Painter zatražio da vam CIN-CLANT dodijeli nadzor nad nekoliko američkih brodova, vjerojatno tri fregate iz klase 1052 i nekoliko fregata tipa Perry. Sve one nose jedan ili dva helikoptera. - Onda, Geoffrey? - upitao je White. - Da krenemo - složio se Hunter. - Stići će za dan-dva. Admiral Painter me zamolio da vam prenesem izraze povjerenja u vašu grupu i njen komandni kadar. - Cijela cjelcata jebena ruska strateška podmornica... - više je za sebe promrmljao Barclay. Ryan se nasmijao. - Što ako podmornica ide prema Engleskoj ? Hoće li onda to biti britanska operacija? - zapitao je jetko Barclay. - Pretpostavljam da hoće, ali kako ja gledam kartu, da je Ramius htio u Englesku, već bi bio tamo.
164
Vidio sam kopiju predsjednikova pisma vašem premijeru. Kraljevska će mornarica zauzvrat dobiti pristup svim našim podacima u ovoj operaciji. Na istoj smo strani, gospodo. Pitanje je samo, hoćemo li moći obaviti taj posao?. - Hunter? - zapitao je admiral. - Ako su ovi obavještajni podaci točni... rekao bih da imamo dobre šanse, možda čak pedeset posto. S jedne strane tu je strateška podmornica koja pokušava izbjeći detekciju. S druge, imamo mnogo ASW opreme da je otkrijemo, a ona se sigurno kreće prema samo nekoliko točno određenih destilacija. To su, naravno, Newport, zatim Groton, King's Bay, Port Everglades, Charleston. Civilna luka, kao što je New York, mislim da jedva dolazi u obzir. No problem je što je Ivan poslao za njom, prema vašoj obali sve svoje Alfe, pa će one tu dojuriti prije Oktobra. Možda imaju na umu baš neku određenu luku. To ćemo znati za koji dan. Dakle, rekao bih da su i njihove šanse podjednake. Bit će u mogućnosti operirati dovoljno daleko od vaše obale, tako da vam vlada neće imati zakonskog opravdanja da im se suprotstavi, što god budu radili. Dapače, mislim da su Sovjeti u prednosti. Imaju bolje predodžbe o mogućnostima te podmornice i jednostavniji zadatak. To im itekako nadoknađuje manje osjetljive senzore. - Zašto Ramius ne ide brže? - zapitao je Ryan. - To je jedna stvar koju ne razumijem. Kad je jednom prošao SOSUS mrežu kod Islanda, otvoren mu je put u duboki bazen - zašto, dakle, nije stisnuo gas do daske i pojurio prema našoj obali? - Ima za to barem dva razloga - odvratio je Barclay. - Koliko ste operativnih obavještajnih podataka vidjeli? - Ja se bavim pojedinačnim zadacima. To znači da skačem s jedne stvari na drugu. Znam podosta o njihovim strateškim podmornicama, a mnogo manje o napadnim. - Ryan nije trebao objašnjavati da radi za CIA-u.
165
- No dobro, i sami znate kako su Sovjeti organizirani po odjeljenjima. Ramius vjerojatno ne zna gdje se nalaze njihove napadne podmornice, barem ne sve. Tako, ako bude jurio, povećat će mogućnosti da naleti na usamljenog Victora i da bude potopljen a da nikad i ne sazna što ga je zgodilo. Drugo, što ako Sovjeti zatraže pomoć od Amerikanaca i kažu im, recimo, da je podmornicu preuzela neka luda, pobunjenička grupa maoističkih revolucionara - i vaša mornarica otkrije stratešku podmornicu koja juri Sjevernim Atlantikom prema američkoj obali. Što bi vaš predsjednik učinio? - Da - kimnuo je Ryan. - Digli bi cijelo more u zrak. - Eto vidite. Ramius je stručnjak za kradomične poteze i sigurno će se držati onoga u čemu je najbolji - zaključio je Barclay. - Na sreću, ili nesreću, u tome je pravi umjetnik. - Koliko će nam još vremena trebati da dobijemo podatke o radu tog tihog pogonskog sistema? - htio je znati Carstairs. - Još nekoliko dana, nadam se. - Gdje nas treba admiral Painter? - zapitao je White. - U planu koji je podastro Norfolku, vi držite desno krilo. Hoće da Kennedy ostane blizu obale i da se pozabavi prijetnjom njihove površinske sile. Vaše bi jedinice bile isturenije. Vidite, Painter misli da postoji mogućnost da Ramius krene ravno prema jugu iz G-I-U.K.* otvora prema atlantskom bazenu i da onda malo pričeka. Velike su šanse da ga tako prikrivenog ne otkriju, a ako Sovjeti i pošalju cijelu flotu za njim, imat će dovoljno vremena i zaliha da tamo čuči duže no što oni mogu držati svoju silu uz našu obalu - i iz tehničkih i političkih razloga. U skladu s tim, admiral želi da vaša udarna eskadra bude prijetnja njihovom boku. To treba potvrditi glavni zapovjednik Atlantske flote, a ima i mnogo detalja koje treba razraditi. Na primjer, Painter je zatražio nekoliko osmatračkih E-3 za vašu podršku.
* G-I-U.K. pravac Grenland-Island-Velika Britanija (prim. prev.)
166
- Mjesec dana usred Sjevernog Atlantika, po zimi? - strahovao je Carstairs. U ratu za Falklande bio je na Invincibleu prvi oficir i dobro je zapamtio burni Južni Atlantik tokom tih nekoliko beskrajnih tjedana. - Budimo sretni zbog onih E-3 - nasmiješio se admiral. - Hunter, želim vidjeti planove za korištenje svih brodova koje će nam Jenkiji dati, i kako možemo pokriti što veće područje. Barclay, od vas očekujem procjenu mogućeg ponašanja našeg prijatelja Ramiusa. Pretpostavite da se radi o lukavoj mrcini koju smo već upoznali i zavoljeli. - Razumijem, gospodine. - Barclay je ustao sa ostalima. - Jack, koliko ćete ostati s nama? - Ne znam, admirale. Valjda dok me ne pozovu na Kennedy. Što se mene tiče, cijela ova operacija je rađena prebrzo. Nitko zapravo ne zna što bi trebalo raditi. - No dobro, prepustite to sad malo nama. Izgledate prilično iznureno. Odspavajte malo. - To je istina, admirale. - Ryan je počeo osjećati konjak. - Tu u ovoj kabini imate viseći ležaj. Dat ću da vam ga pripreme, pa zasad možete spavati u njemu. Ako nešto stigne, probudit ćemo vas. - Hvala, baš ste ljubazni, gospodine. - Admiral White je dobar momak, pomislio je Ryan, a žena mu je zbilja nešto posebno. Za deset minuta Ryan je bio u krevetu i spavao. Crveni oktobar Svakog drugog dana starpom je skupio radijacijske privjeske. To je bio dio poluslužbene inspekcije. Nakon što je provjerio da se cipele svakog člana posade blistaju, da je svaki krevet namješten kako treba, a svaki ormarić složen po propisima, oficir smjene bi pobrao dvodnevne privjeske, a mornarima podijelio nove, najčešće uz neki jezgroviti savjet da se ponašaju kao što
167
se Novom Sovjetskom čovjeku i pristoji. Borodin je od te procedure napravio pravu nauku. Danas je, kao i uvijek, obilazak od jednog pregratka do drugog potrajao puna dva sata. Kad je bio gotov, torba na lijevom boku bila je puna starih privjesaka, a ona o desnom - prazna. Odnio je privjeske u brodsku ambulantu. - Druže Petrov, imam poklon za vas. - Borodin je odložio kožnu torbu na doktorov stol. - Dobro. - Liječnik se nasmiješio oficiru smjene. - Uza sve te mlade, zdrave ljude nemam nikakvog posla, već samo čitam ove časopise. Borodin je ostavio Petrova da obavi svoj zadatak. Doktor je najprije posložio privjeske. Svaki je bio označen troznamenkastim brojem. Prva brojka je označavala seriju, tako da bi svaka utvrđena radijacija imala vremensko određenje. Druga brojka je ukazivala na radno mjesto, a treća mjesto gdje je mornar spavao. S ovim je sistemom bilo mnogo lakše raditi nego sa starim, koji je za svakog čovjeka imao određeni broj. Proces razvijanja je bio krajnje jednostavan. Petrov ga je mogao obaviti bez razmišljanja. Prvo je isključio obično bijelo svjetlo i zamijenio ga crvenim. Zatim je zaključao vrata svog ureda. Potom je s držača na pregradi skinuo rešetku za razvijanje, raširio plastične nosače i premjestio trake filma na rešetku. Petrov je zatim odnio rešetku u priručni laboratorij i naslonio je o nosače. Napunio je tri velike, četverokutne posude kemikalijama. Iako je bio sposoban liječnik, već je zaboravio mnoga znanja iz anorganske kemije, pa se više nije točno sjećao naziva tih kemikalija za razvijanje. Posudu broj jedan je napunio tekućinom iz boce broj jedan. Bazen broj dva kemikalijom iz boce broj dva, a jedino je znao da je u posudi broj tri voda. Petrovu se nije žurilo. Podnevni obrok će tek za dva sata, a s poslom se dosađivao. Posljednja dva dana je čitao stručne tekstove o tropskim bolestima. Doktor se veselio posjetu Kubi, baš kao i svi na brodu. Ako bude sreće, posada bi mogla navući neke opskurne boleštine, pa bi bar jednom imao zanimljiv posao.
168
Petrov je namjestio laboratorijsku štopericu na sedamdeset pet sekundi, a zatim uronio rešetku s filmovima u prvu posudu i pritisnuo dugme štoperice. Promatrao ju je pod crvenim svjetlom, pitajući se rade li Kubanci još uvijek rum. Bio je tamo pred nekoliko godina i zavolio okus tog egzotičnog pića. Kao svaki dobri sovjetski građanin ipak je najviše volio votku, ali je povremeno poželio i nešto drugo. Mjerač se oglasio, pa je podigao rešetku, pažljivo je stresavši nad posudom. Nema smisla da kemikalijom - je li to srebrni nitrat? - ošteti uniformu. Premjestio je rešetku u drugu posudu i opet namjestio štopericu. Šteta što im je naređenje bilo tako tajno - mogao je ponijeti tropsku uniformu. Znojit će se kao svinja na kubanskoj klimi. Naravno, ti divljaci i ne pomišljaju na pranje. Možda su ipak nešto naučili u zadnjih petnaest godina. Baš da i to vidi. Mjerač je opet zazvrjao i Petrov je po drugi put dignuo rešetku, otresao je i odložio u posudu s vodom. Gotov je još jedan do- sadni zadatak. Zašto neki mornar ne padne niz ljestve i ne slomi neku kost? Htio je taj istočnonjemački rendgen-aparat upotrijebiti na nekom živom pacijentu. Nije vjerovao Nijemcima, bili marksisti ili ne, ali se moralo priznati da rade dobru medicinsku opremu, uključujući i njegov rendgenski aparat, opremu za sterilizaciju i većinu lijekova. Vrijeme je. Petrov je podigao rešetku i zadržao je ispred osvijetljene ploče za očitavanje rendgenskih snimaka. - Ničevo! - odahnuo je Petrov. Morao je razmisliti. Privjesak mu je bio zamagljen. Nosio je broj 3-4-8: treća serija, okvir pedeset četiri (ambulanta, odjel kuhinje), krmeni (oficirski) smještaj. Iako su imali samo dva centimetra u promjeru, privjesci su bili baždareni. Deset okomito označenih stupaca su pokazivali razinu ozračenja. Petrov je spazio da je njegov zamagljen sve do četvrtog stupca. Privjesci posade strojarnice su bili zamagljeni do petog stupca, a torpedisti, koji su cijelo vrijeme boravili naprijed, su pokazivali kontaminiranost od s^mo jednog stupnja.
169
- Dođavola! - Znao je napamet razine osjetljivosti. Pa ipak, uzeo je i priručnik, da provjeri. Nasreću, stupnjevi su bili logaritmički. Njegovo je ozračenje iznosilo dvanaest rada. Strojari od petnaest do dvadeset rada. Dvanaest do dvadeset pet rada za dva dana još uvijek nije opasno po život. Pa ipak... Petrov se smjesta vratio u ambulantu, najprije pažljivo spremivši filmove u laboratoriju. Podigao je telefonsku slušalicu. - Kapetan Ramius? Ovdje Petrov. Možete li doći na krmu, u ambulantu, molim? - Dolazim, druže doktore. Ramius nije žurio. Znao je zašto ga liječnik zove. Dan prije no što su isplovili, dok je Petrov na obali nabavljao zalihu lijekova, Borodin je kontaminirao privjeske na rendgenskom aparatu. - Da, Petrov? - Ramius je za sobom zatvorio vrata. - Druže kapetane, probija nam radijacija. - Glupost. To bi naši instrumenti odmah zabilježili. Petrov je donio filmove iz laboratorija i pružio ih kapetanu. - Pogledajte. Ramius ih je podigao prema svjetlu, ispitujući trake filma od vrha do dna. Namrštio se. - Tko zna za ovo? - Samo vi i ja, druže kapetane. - Ne smijete to reći nikome - ponavljam, nikome. - Ramius je zastao. - Postoji li mogućnost da su filmovi bili... da s njima nešto nije u redu, da ste pogriješili u razvijanju? Petrov je žustro odmahnuo glavom. - Ne, druže kapetane. Pristup do njih imamo samo vi, drug Borodin i ja. Kao što znate, tri dana prije isplovljenja sam testirao po jedan privjesak iz svake serije. - Petrov, baš kao i drugi, nije htio priznati da je jednostavno uzeo uzorke s vrha kutije u kojoj su bili pohranjeni. Nije provjeravao svaku seriju. - Maksimalna izloženost ovdje je... da vidimo... od deset do dvadeset. - Ramius je ublažio brojke. - čiji su to brojevi?
170
- Od Bulganjina i Surzpoja. Torpedirci naprijed su svi ispod rada. - Vrlo dobro. To što ste sada otkrili je mogući manji, Petrov, ponavljam, manji propust u reaktorskom prostoru. Vjerojatno neko malo propuštanje plina. To se već i ranije događalo i nitko nije stradao. Pronaći ćemo pukotinu i srediti je. Sačuvat ćemo tu malu tajnu. Nema razloga da ni zbog čega dižemo paniku. Petrov je kimnuo u znak slaganja, znajući da je mnogo ljudi poginulo u nesreći podmornice Vorošilov 1970. a još više na ledolomcu Lenjin. Međutim, od obje nesreće je već prošlo dosta vremena, a bio je siguran da će ovo Ramius uspjeti srediti. Zar neće?
Pentagon Prsten E je bio krajnji i najveći od Pentagonovih prstenova i budući da su njegovi vanjski prozori nudili nešto drugo od neosunčanih dvorišta, u njemu su bili uredi većine starijih oficira. Jedan od njih je bio i ured šefa operacija Udruženog generalštaba, J-3. Nije bio u uredu. Nalazio se u suterenskoj prostoriji, popularno zvanoj Cisterna, jer su joj u metalne zidove bili ugrađeni elektronski zaglušivači da bi osujetili moguće prisluškivače. Bio je tu već dvadeset četiri sata, iako se to po njemu ne bi reklo. Zelene hlače su još uvijek imale rub, kaki košulja je i dalje bila kruta od glačanja, ovratnik uškrobljen, a kravata uredno pričvršćena zlatnom marinskom iglom. Generalmajor Edwin Harris nije bio ni diplomat ni normalni oficir, već je igrao mirotvorca. Bio je to čudan položaj za jednog marinca. - Prokletstvo! - odjeknuo je glas admirala Blackburna, CINCLANTa. Prisutan je bio i njegov operativni oficir, kontraadmiral Pete Stanford. - Bogamu, zar se tako vode operacije! Čitav udruženi generalštab je bio tu i nitko se nije suprotstavio.
171
- Slušaj, Blackie, rekoh ti već odakle stižu naređenja. - General Hilton, predsjedavajući Udruženog generalštaba, djelovao je umorno.Jasno mi je, generale, ali to je uglavnom podmornička operacija, je li tako? Ja bih trebao Vincea Galleryja, a vi, s vaše strane Sama Dodgea. Dan i ja smo zaduženi za lovačke avione, Pete je ASW stručnjak. Treba nam podmorničar. - Gospodo - mirno se javio Harris - ovaj plan kojeg moramo prihvatiti na Predsjednikovu želju, bavi se zasad samo sa sovjetskom prijetnjom. Pustimo načas tu priču o prebjegloj strateškoj podmornici, važi? - Slažem se - kimnuo je Stanford. - Imamo dosta briga i s ovim ovdje. Pažnja osmorice visokih oficira se usmjerila na stol s kartama. Pedeset osam sovjetskih podmornica i dvadeset osam površinskih brodova, zajedno s brojnim tankerima i brodovima za opskrbu, nesumnjivo se približavalo američkoj obali. Da bi se suprotstavila tome, američka je mornarica imala na raspolaganju jedan nosač aviona. Invincible se u to nije ubrajao. Prijetnja je bila ozbiljna. Sovjetski su brodovi nosili preko trista krstarećih projektila brodbrod. Iako su prije svega bili zamišljeni kao oružje protiv brodova, pretpostavljalo se da barem trećina ima nuklearne glave i da, prema tome, bez ikakvih problema može razoriti gradove na Istočnoj obali. S položaja ispred New Jerseya, te su rakete dosezale od Norfolka do Bostona. - Josh Painter predlaže da držimo Kennedyja bliže obali - reče admiral Blackburn. - Želi sa svog nosača voditi tu ASW operaciju, premještajući lake napadačke eskadrile na obalu i zamjenjujući ih s aparatima S-3. Želi da mu Invincible vani na pučini čuva bok. - Ne sviđa mi se sve to - reče general Harris. I Pete Stanford je tako mislio, pa su se već ranije dogovorili da će J-3 iznijeti protuplan. Gospodo, ako ćemo imati na raspolaganju samo jednu palubu, onda to, bogami, mora biti pravi nosač, a ne neka priručna ASW platforma. - Slušamo te, Eddie - reče Hilton.
172
- Premjestimo Kennedy ovdje. - Pomaknuo je maketu zapadno od Azora. - Neka Josh zadrži svoje napadačke eskadrile. Premjestit ćemo Invinciblea bliže obali neka obavi taj ASW posao. Za to su Britanci opremljeni, zar ne? Navodno da su u tome dobri. Kennedy je ofanzivno oružje i zadatak mu je da Rusima bude prijetnja. A ako ga ovako postavimo, onda će to i biti. Odavde može doseći do njihove površinske flote, a nije u dosegu njihovih projektila brod - brod - čak što više ubacio se Stanford, pokazujući neke brodove na karti - bit će prijetnja i ovim njihovim pomoćnim brodovima. Ako izgube ove tankere, neće se vratiti kući. Da bi otklonili tu prijetnju, morat će se pregrupirati. Za početak će premjestiti Kijev, da bi osigurali kakvu-takvu zračnu obranu od Kennedyja. A iz obalnih baza možemo upotrijebiti rezervne S-3. Mogu patrolirati istim područjem. - Povukao je zamišljenu liniju na oko petsto milja od obale. - Doduše, na taj način Invincible ostaje prilično gol - primijetio je admiral Foster. - Josh je zatražio da E-3 pokriju Britance - Blackburn je pogledao generala Clairea Barnesa, šefa generalštaba zrakoplovstva. - Ako trebate pomoć, dobit ćete je - odvrati Barnes. - Sutra u zoru ćemo poslati E-3 da operira iznad Invinciblea, a ako ga približite obali možemo organizirati non-stop dežurstvo. Ubacit ću i eskadrilu F-16, ako želite. - A što tražiš zauzvrat, Max? - zapitao je Foster. Nitko ga nije zvao Claire. - Pa, kako se meni čini, letačke posade na Saratogi sjede prekrštenih ruku. Dakle, ja ću do subote imati na raspolaganju petsto taktičkih lovaca od Dovera do Loringa. Moji se momci ne razumiju baš jako u te brodske stvari. Morat će brzo učiti. Hoću da pošaljete vaše dečke da rade s mojima, a hoću i vaše Tomcate. Sviđa mi se lovačko-projektilska kombinacija.
173
Neka jedna eskadra operira s Islanda, a druga iz Nove Engleske, pa da prati Medvjede* koje će Ivan početi slati ovamo. U tome ću uživati. Ako hoćete, poslat ćemo par tankera u Lajes da one ptičice s Kennedyja mogu neometano letjeti. - Blackie? - zapitao je Foster.- Važi - kimnuo je Blackburn. - Jedino me brine što Invincible baš i nema puno ASW kapaciteta. - Pa ćemo ih pojačati - reče Stanford. - Admirale, što kažete da uzmete Tarawu iz Little Creeka, povežemo je s New Jersey grupom s desetak ASW helikoptera i sedam-osam Harriera? - To mi se sviđa - smjesta je odvratio Harris. - Onda imamo dva baby-nosača sa značajnom udarnom snagom točno pred njihovom grupom, Kennedy im se poput tigra šulja s istoka, a nekoliko stotina taktičkih lovaca sa zapada. Moraju ući u kutiju koju smo im pripremili. A na taj način povećavamo i ASW patrolne mogućnosti. - Može li Kennedy obaviti svoj zadatak sam? - zapitao je Hilton. - Bez problema - odvratio je Blackburn. - Možemo se obračunati sa svima, ali oni bliže obali ipak će biti tvoji, Max. - Koliko ste zapravo vas dvojica sve ovo planirali? - zapitao je operativne oficire general Maxwell, zapovjednik marinaca. Svi su se počeli smijuljiti.
* Medvjed, "BEAR", am. kodno ime za sovjetski strateški bombarder Tupoljev TU-95 (prim. prev.)
174
Crveni oktobar Šef stroja Melehin je ispraznio reaktorsko odjeljenje prije no što je počelo provjeravanje pukotine. Tu su bili i Ramius i Petrov, zajedno s dežurnim oficirima stroja i s jednim od mladih poručnika, Svjadovim. Tri su oficira nosila Geigerove brojače. Reaktorski prostor je bio velik. Trebao je i biti da bi se smjestio masivni, bačvasti, čelični kotao. Bio je topao na dodir, usprkos tome što nije bio u pogonu. U svakom kutu sobe nalazili su se automatski detektori radijacije, omeđeni crvenim krigom. Mnogi su visili i na pramčanim i krmenim pregradama. Od svih odjeljenja na podmornici, ovo je bilo najčišće. Pod i zidovi su bili od bijelo obojenog čelika bez i jedne mrlje. Razlog je bio jasan: trebalo je odmah primijetiti i najmanji izljev reaktorskog hladila, ako bi detektori i otkazali. Svjadov se popeo aluminijskim Ijestvama smještenim sa strane reaktorskog kotla, da svojim brojačem obavi odvojene probe svakog zavarenog spoja na cijevi. Zvučnik kutije koju je držao u ruci bio je odvijen do maksimuma tako da su ga svi u odjeljenju mogli čuti, a Svjadov je u ušima još imao i slušalicu radi još bolje čujnosti. Mladić je imao tek dvadeset jednu godinu i bio vrlo nervozan. Samo bi se budala osjećala sasvim sigurnom u potrazi za otvorom kroz koji probija radijacija. U sovjetskoj mornarici kruži vic: Kako ćeš prepoznati mornara Sjeverne flote? Svijetli u mraku. Moglo se tome dobro nasmijati na kopnu, ali sada baš nije bilo tako smiješno. Znao je da on ispituje jer je najmlađi, najneiskusniji i stoga ga je najlakše žrtvovati. S naporom je obuzdavao podrhtavanje koljena, dok se naprezao da dohvati sve cijevi oko reaktora. Brojač baš nije bio sasvim tih i Svjadovljev želudac bi se skvrčio na svaki "klik" kojeg bi izazvao prolaz slučajne čestice kroz cijev s ionizirajućim plinom. Svakih nekoliko sekundi oko bi mu skrenulo na
175
brojčanik koji je mjerio intenzitet. Bio je cijelo vrijeme unutar sigurnosne granice, jedva da se i micao. Reaktorski kotao je bio načinjen od četiri sloja, a svaki se sloj sastojao od nekoliko centimetara čvrstog, nerdajućeg čelika. Tri unutrašnja prostora bila su ispunjena mješavinom barija i vode, zatim je bila olovna pregrada, onda polietilen - sve je to trebalo spriječiti bijeg neutrona i gama čestica. Kombinacija čelika, barija, olova i plastike uspješno je obuzdavala opasne reaktivne elemente, puštajući da pobjegne tek nekoliko stupnjeva topline, a mjerač je, na njegovo veliko olakšanje, pokazivao da je razina radijacije manja nego na plaži u Sočiju. Najveće očitovanje je zabilježeno pored žarulje. Poručnik se nasmiješio. - Stanje je posvuda normalno, drugovi - izvijestio je Svjadov. - Kreni ispočetka - zapovjedio je Melehin. - Provjeri sve još jedanput. Dvadeset minuta kasnije, Svjadov je, sad već oznojen od toplog zraka koji se zadržavao u gornjem dijelu prostorije, ponovio prvobitni iskaz. Pažljivo se spustio, osjećajući umor u rukama i nogama. - Zapali cigaretu - rekao mu je Ramius. - Dobro si to obavio, Svjadove. - Hvala, druže kapetane. Gore je toplo od svjetala i cijevi za hlađenje. - Poručnik je dodao brojač Melehinu. Niža kazaljka je pokazivala kumulativni iznos, daleko unutar sigurnosnog područja. - Vjerojatno se radi o nekim kontaminiranim privjescima - hladno je prokomentirao šef stroja. - Nije prvi put. Neki šaljivdžija u tvornici ili lučkom opskrbnom centru - s time bi se mogli pozabaviti naši prijatelji iz GRU. Saboteri! Zbog takve šale netko bi mogao zavrijedi ti i metak! - Možda. - Ramius se nasmijuljio. - Sjećate li se incidenta na Lenjinu?- Mislio je na ledolomca na nuklearni pogon, koji je dvije godine proveo vezan u doku, jer se nije mogao koristiti zbog kvara na reaktoru. - Brodski kuhar je imao neke gadno zagorjele tave, a ludi strojar mu je predložio da ih očisti živom parom. I onda se taj idiot fino zaputio do parnog generatora, i otvorio inspekcijski ventil sa svim tim posuđem ispod njega.
176
Melehin je prevrnuo očima. - Sjećam se! Bio sam tada strojarski oficir u štabu. Kapetan je tražio da mu kuhar bude Kazah... - Volio je konjetinu s kašom - reče Ramius. - ... i ta budala nije imala pojma o brodu. Ubio je sebe i još trojicu, kontaminirao cijelo jebeno odjeljenje za slijedećih dvadeset mjeseci. Kapetan se tek prošle godine izvukao iz logora. - Doduše, kladim se da su se tave dobro očistile - primijetio je Ramius. - Da, zbilja, Marko Aleksandroviču - sigurne su od upotrebe barem još slijedećih pedeset godina - od srca se nasmijao Melehin. Strašno je bilo tako nešto govoriti pred mladim oficirom, mislio je Petrov. To s pukotinom reaktora nije bilo smiješno, uopće nije bilo smiješno. Ali Melehin je bio poznat po svom crnom humoru, a doktor je mogao zamisliti da dvadeset godina rada na reaktorima njemu i kapetanu dopuštaju da se tako flegmatično odnose prema mogućim opasnostima. Ta je priča imala i jasnu poruku: ne daj da se reaktoru približi netko tko tu ne spada. - Vrlo dobro - reče Melehin. - Sad ćemo provjeriti cijevi u generatorskom prostoru. Hajde Svjadov, i dalje trebamo tvoje mlade noge. U slijedećem odjeljenju, dalje na krmi, nalazili su se izmjenjivač topline, parni generator, turboalternatori i pomoćna oprema. Glavne turbine su bile smještene u drugoj prostoriji i sada su bile izvan pogona dok je radila gusjenica, tjerana na električni pogon. U svakom slučaju, para u tom postrojenju je trebala biti čista. Jedina radioaktivnost je bila unutar petlje. Hladilo reaktora, koje je bilo kratkotrajno, ali opasno radioaktivno, nikada se nije isparavalo. Nalazilo se u vanjskom krugu, gdje je vrila nekontaminirana voda. Dvije vrste voda su se sretale, ali se nikada nisu miješale unutar toplinskog izmjenjivača koji je bio mjesto s najviše vjerojatnosti za puštanje hladila radi mnogih armatura i ventila.
177
Složeniji sistem cijevi je otegnuo provjeru na punih pedeset minuta. Te cijevi nisu bile tako dobro izolirane kao one naprijed. Svjadov se dvaput gotovo opekao, a lice mu se kupalo u znoju kad je završio s prvom provjerom. - Svi pokazatelji uredni, drugovi. - Dobro - rekao je Melehin. - Siđi i malo se odmori, a onda kreni ponovo. Svjadov se umalo zahvalio svome šefu na razumijevanju, ali se obuzdao. Kao mladi, gorljivi oficir i član Komsomola, nije htio pokazati da ga ijedan zadatak može iscrpiti. Pažljivo se spustio, a Melehin mu je pružio drugu cigaretu. Šef stroja bio je rano posjedjeli perfekcionist koji se s pažnjom odnosio prema svojim ljudima. - Hvala vam, druže - oglasio se Svjadov. Petrov mu je dodao sklopivu stolicu. - Sjedi, druže poručnice, odmori noge. Poručnik je odmah sjeo i pružio noge. Oficiri iz WMUPP su mu rekli da može biti sretan što je na ovom zadatku. Ramius i Melehin su bili najbolji učitelji u floti, ljudi čija je posada cijenila i njihovu ljubaznost i stručnost. - Zbilja su trebali izolirati te cijevi - rekao je Ramius. Melehin je kimnuo. - Onda bi ih bilo teško provjeravati. - Pružio je brojač kapetanu. - Sve je potpuno u redu. - Kapetan je očitao kumulativni dio. - Više si ozračen kad kopaš po vrtu. - Istina - složio se Melehin. - Rudari u ugljenokopima se više ozrače od nas, zahvaljujući oslobađanju radona u rudnicima. Loši su privjesci, eto to je. Zašto ne izvadite kompletnu količinu i ne provjerite? - Mogao bih, druže - odvratio je Petrov. - Ali bi onda na tako dugačkom putovanju bili po nekoliko dana bez privjesaka. To je u suprotnosti s propisima, bojim se.
178
- Imate pravo. U svakom slučaju, privjesci su samo usporedna kontrola naših instrumenata - Ramius je rukom pokazao crveno okružene detektore po cijelom odjeljenju. - Zaista želite još jednu provjeru svih cijevi? - zapitao je Melehin. - Mislim da bi trebalo - odvratio je Ramius. Svjadov je progutao psovku, buljeći u pod. - Nema pretjerivanja kad je sigurnost u pitanju - citirao je Petrov službenu doktrinu. - Zao mi je, poručnice. - Doktoru uopće nije bilo žao. Bio je zaista zabrinut, i sada se osjećao mnogo bolje. Sat kasnije bila je završena i druga kontrola. Petrov je dao Svjadovu tablete soli i čaj, da se rehidrira. Stariji su oficiri otišli, a Melehin je zapovjedio da se reaktor opet uključi. Unovačeni mornari su se vratili na svoje dužnosne postaje, međusobno se pogledavajući. Njihovi oficiri su upravo provjerili "vruća" odjeljenja s instrumentima za mjerenje radijacije. Liječnik je djelovao blijed i ništa nije htio reći. Nekoliko se poslužilaca stroja prstom uhvatilo za privjesak za radijaciju i bacilo pogled na sat da vidi koliko im je još preostalo do kraja smjene.
HMS Invincible Ryan se probudio u mraku. Zavjese su bile navučene na dva mala okna u kabini. Stresao je glavom nekoliko puta da je razbistri i počeo utvrđivati što se to oko njega zbiva. Invincible se ljuljao, ali manje nego prije. Ustao je i pogledao kroz okno, spazivši prema krmi posljednju zraku sunca pod uskovitlanim oblacima. Pogledao je na sat i nakon traljave računice zaključio da je šest popodne po lokalnom vremenu. Dakle, spavao je oko šest sati. Ipak, osjećao se prilično dobro. Malo ga je
179
boljela glava od konjaka - tek toliko, za teoriju da čovjek od dobrih pića nije mamuran - i mišići su mu bili ukočeni. Napravio je nekoliko upora i skokova da se razmrda. Tu je bila i mala kupaonica - pazi glavu, upozorio se - uz kabinu. Pljusnuo je vodu u lice i isprao usta, ne želeći da se pogleda u ogledalo. Međutim, zaključio je da mora. Patvorina ili ne, ipak je nosio uniformu svoje zemlje, pa je morao ličiti na nešto. Za nekoliko minuta se počešljao i doveo uniformu u red. CIA se krojački iskazala s obzirom na tako kratki rok. Napokon uređen, zaputio se na admiralski most. - Osjećate se bolje, Jack? - Admiral White mu je rukom pokazao na poslužavnik pun šalica. Bio je to samo čaj, ali tako se započinjalo. - Hvala, admirale. Tih nekoliko sati me zbilja okrijepilo. Mislim da sam spreman za večeru. - Za doručak - ispravi ga White uz smijeh. - Što - oh, oprostite, admirale!? - Ryan je opet stresao glavom. Još uvijek je bio malo grogi. - Ovo je izlazak sunca, kapetane korvete. Došlo je do promjene, opet idemo na zapad. Kennedy punom parom juri prema istoku, a mi ćemo se usidriti pored obale. - Tko je to naredio, gospodine? - CINCLANT. čini mi se da se Joshui to nimalo ne sviđa. Zasad ostajete s nama, i s obzirom na sve učinilo mi se najpametnijim da vas pustim spavati. Očito vam je bilo potrebno. Mora da sam spavao osamnaest sati, pomislio je Ryan. Nije čudo da sam sav ukočen. - Ali sad izgledate mnogo bolje - primijetio je admiral White iz svoje kožne, pokretne stolice. Ustao je, uhvatio Ryana pod ruku i poveo ga prema krmi. - Hajdemo na doručak. Čekao sam vas. Kapetan Hunter će vas izvijestiti o izmjenama. Vrijeme će nekoliko dana biti ljepše, rekli su mi. I kod pratećih brodova je došlo do izmjena. Djelovat ćemo u suradnji s vašom New Jersey grupom.
180
Naše protupodmorničke operacije počinju sasvim ozbiljno već za dvanaest sati. Dobro je da ste se dovoljno naspavali, mladiću. To će vam itekako dobro doći. Ryan je prešao rukom preko lica. - Mogu li se obrijati gospodine? - Kod nas su brade još uvijek dopuštene. Obavite to poslije doručka. Admiralske prostorije na HMS Invincibleu nisu baš bile po Kennedyjevim standardima, ali nisu puno ni zaostajale. White je imao zasebnu blagovaonicu. Konobar u bijeloj livreji ih je stručno posluživao, postavivši i za Huntera, koji se ubrzo pojavio. Čim su počeli razgovarati, kelner se povukao. - Za dva sata ćemo se sastati s dvije vaše Knoxfregate. Već su nam na radaru. U slijedećih trideset šest sati će nam se pridružiti još dvije 1052 i dva Perryja, s tankerom. Vraćali su se kući iz Sredozemlja. Uz našu pratnju to je ukupno devet ratnih brodova. To je, mislim, sasvim vrijedna kolekcija. Djelovat ćemo petsto milja od obale, s grupom New Jersey - Tarawa dvjesta milja zapadno od nas. - Tarawa? Pa što će nam cijeli puk marinaca? - zapitao je Ryan. - Nije to tako loša ideja - kratko je uzvratio Hunter. - No smiješno je - budući da je Kennedy odjurio na Azore - da smo mi ostali čuvati američku obalu. - Hunter se nacerio. - To Kraljevska mornarica čini vjerojatno prvi put - naravno, otkako nam ta obala više ne pripada. - I s čime ćemo se sukobiti? - Prve Alfe će stići do vaše obale već večeras, četiri su ispred ostalih. Sinoć su sovjetske površinske snage prošle pored Islanda. Podijeljene su na tri grupe. Jedna se oformila oko njihova nosača Kijeva, s dvije krstarice i četiri razarača; drugu, vjerojatno admiralsku, vodi Kirov, uz tri krstarice i šest razarača, a treća je centrirana oko Moskve, s još tri krstarice i sedam razarača. Mislim da Sovjeti grupe Kijev i Moskvu žele privući kopnu, a Kirov da ih čuva s mora - no zbog Kennedyjeva premještanja će se morati predomisliti. Bez obzira na to, sve te snage nose goleme količine projektila brod-brod, pa smo, teoretski, vrlo eksponirani. Stoga će nam vaša avijacija kao pomoć uputiti jedan
181
izviđački aparat E-3, koji bi već za sat vremena trebao biti ovdje radi vježbe s našim Harrierima, a kada se pomaknemo još zapadnije, dobit ćemo dodatnu zračnu podršku s kopnenih aerodroma. Sve u svemu, naša je situacija daleko od idealne, no Ivanova je još slabija. A što se tiče otkrivanja Crvenog oktobra? - Hunter je slegnuo ramenima. Potragu ćemo prilagoditi prestrojavanju niskih snaga. Trenutno obavljamo niz praćenja. Vodeća Alfa je osamdeset milja sjeverozapadno od nas, juri s preko četrdeset čvorova, pa je moramo slijediti s helikopterom. I to bi zasada, ugrubo, bilo uglavnom sve - zaključio je komandant flotnih operacija. - Hoćete li nam se pridružiti dolje? - Admirale? - Ryan je želio vidjeti Invincibleov borbenoobavještajni centar. - Naravno. Pola sata kasnije, Ryan je bio u zamračenoj, tihoj prostoriji čiji su zidovi bili prekriveni nevjerojatnim količinama elektronskih instrumenata i staklenim, osvijetljenim pločama, poput golemih ekrana. Atlantski ocean bio je pun ruskih podmornica.
Bijela kuća Sovjetski ambasador je ušao u Ovalni ured minutu ranije, u 10.59. Bio je nizak, podebeo čovjek, široka slavenskog lica i očiju na kojima bi mu pozavidio svaki profesionalni kockar. Nisu otkrivale ništa. Diplomat od karijere, služio je na brojnim mjestima širom zapadnoga svijeta s tridesetogodišnjim partijskim stazom u Ministarstvu vanjskih poslova. - Dobro jutro, gospodine Predsjedniče, gospodine Pelt. - Aleksej Arbatov uljudno je kimnuo obojici. Odmah je primijetio da je Predsjednik ostao sjediti za svojim stolom. Pri dosadašnjim posjetama, uvijek bi obišao stol da se rukuju, a onda sjeo pored njega.
182
- Poslužite se s kavom, gospodine ambasadore - ponudio je Pelt. Arbatov je dobro poznavao predsjednikovog specijalnog savjetnika za poslove nacionalne sigurnosti. Jeffrev Pelt je bio intelektualac iz Centra za strateške i međunarodne studije Sveučilišta Georgetown neprijatelj, ali dobro odgojeni, kulturnij neprijatelj. Arbatov je volio finoću u formalnom ponašanju. Danas je Pelt stajao pored svoga šefa i nije se namjeravao približavati ruskom medvjedu. Arbatov se nije poslužio kavom. - Gospodine ambasadore - počeo je Pelt - zamijetili smo uznemirujući porast sovjetske pomorske aktivnosti u Sjevernom Atlantiku. - Oh? - Arbatov je u iznenađenju podigao obrve, što, međutim, nikoga nije moglo zavarati, a on je to i znao. - Nemam pojma o tome. Kao što znate, nikad nisam bio mornar. - A da prestanemo s tim sranjem, gospodine ambasadore? - upleo se Predsjednik. Arbatov nije dopustit da ga iznenadi ta vulgarnost. Američki Predsjednik je načas djelovao vrlo ruski, i kao sovjetskim rukovodiocima i njemu je očito bio potreban profesionalac poput Pelta koji će malo zagladiti stvar. - Trenutno gotovo stotinjak vaših brodova operira u Sjevernom Atlantiku ili plovi u našem pravcu. Predsjednik Narmonov i moj prethodnik pred nekoliko godina su se dogovorili da do takve operacije neće doći bez prethodnog upozorenja. Svrha tog dogovora je, kao što znate, da spriječi neke poteze koji bi mogli ozbiljno isprovocirati jednu ili drugu stranu. Dogovor je bio na snazi - sve do sada. - Moji vojni savjetnici kažu mi da ovo sada zaista djeluje kao jedna ozbiljna vojna vježba, ali da bi se moglo raditi i o početku ratnog sukoba. Kako da znamo razliku? Vaši brodovi sada prolaze istočno od Islanda i uskoro će se naći u području gdje mogu zaprijetiti našim trgovačkim putovima s Evropom. Ta situacija je u najmanju ruku nesigurna, a može se ocijeniti i kao ozbiljna i ničim zajamčena provokacija. Doseg ove akcije još nismo objavili u javnosti. Međutim, to ćemo morati, a onda će američki narod
183
od mene zahtijevati da nešto poduzmem. - Predsjednik je zastao, očekujući neki odgovor, ali je dobio samo kimanje. Pelt je nastavio umjesto njega. - Gospodine ambasadore, izgleda da je vaša zemlja spremna razvrgnuti sporazum koji je godinama bio obrazac suradnje Istoka i Zapada. Kako možete od nas očekivati da to ne prihvatimo kao provokaciju? - Gospodine Predsjedniče, doktore Pelt, zbilja o svemu tome nemam pojma. - Arbatov je lagao s najvećom mogućom iskrenošću. - Odmah ću se povezati s Moskvom da utvrdim činjenice. Ima li kakva poruka koju bi trebao poslati? - Da. Kao što ćete vi i vaši pretpostavljeni u Moskvi shvatiti - rekao je Predsjednik - poslat ćemo svoje brodove i avione u izviđanje. To razum nalaže. Ne želimo se petljati u bilo kakve legitimne operacije u koje vaše snage mogu biti uključene. Nije nam namjera da sa svoje strane provociramo, no u skladu sa zajedničkim sporazumom, imamo pravo znati što se događa, gospodine ambasadore. Sve dok to ne znamo, nismo našim ljudima u stanju dati prave zapovijesti. Od vaše vlade bi bilo vrlo mudro da shvati da toliko vaših brodova, vaših i naših aviona na malom području predstavlja već jednu pristojno opasnu situaciju. Mogu se dogoditi razne nesreće. Neka akcija jedne ili druge strane, koja bi se u drugim okolnostima mogla činiti bezazlenom, sada bi možda mogla biti protumačena sasvim drukčije. Na taj način su započinjali ratovi, gospodine ambasadore. - Predsjednik se zavalio, pustivši da ta misao ostane još trenutak u zraku. Kad je nastavio, progovorio je mnogo blaže. - Naravno, nije mi bliska ta mogućnost, no zar nije neodgovorno poduzimati ovakve akcije? - Gospodine Predsjedniče, dobro ste to rekli, kao i obično, ali kao što znate po moru svi slobodno plove i... - Gospodine ambasadore - prekinuo ga je Pelt - razmislite o jednostavnoj usporedbi. Vaš prvi susjed počinje patrolirati svojim dvorištem s napunjenom sačmaricom, dok se vaša djeca igraju u svome
184
dvorištu. U ovoj zemlji bi takav čin bio u pravom smislu zakonit. Pa ipak, ne bi li time bio manje zabrinjavajuć? - Naravno da bi, doktore Pelt, ali situacija koju ste opisali je drukčija... Sad ga je prekinuo Predsjednik. - Zaista jeste. Situacija o kojoj govorimo je mnogo opasnija. Radi se o kršenju sporazuma, a to je, po meni, ono što najviše uznemirava. Nadao sam se da ulazimo u novo razdoblje sovjetsko-američkih odnosa. Sredili smo trgovačke razlike. Upravo smo zaključili novi ugovor o pše- nici. U tome ste odigrali glavnu ulogu. Napredovali smo, gospodine ambasadore - i je li ovo kraj? - Predsjednik je naglašeno odmahnuo glavom. - Nadam se da nije, ali to ovisi o vama. Odnosi između naših zemalja mogu počivati samo na povjerenju. - Gospodine ambasadore, vjerujem da vas nisam prestrašio. Kao što znate, običaj mi je da govorim otvoreno. Osobno, ne volim zamumuljeno diplomatsko pretvaranje. U ovakvim trenucima moramo komunicirati brzo i jasno. Pred nama je opasna situacija i valja nam djelovati zajednički, hitro, da je riješimo. Moji vojni zapovjednici su vrlo zabrinuti i moram znati - još danas - što to vaše pomorske snage namjeravaju. Očekujem odgovor do sedam navečer. Ukoliko ga ne bude, zahtijevat ću ga od Moskve preko direktne linije. Arbatov je ustao. - Gospodine Predsjedniče, odmah ću poslati vašu poruku. Međutim, imajte ipak na umu vremensku razliku između Moskve i Washingtona... - Znam da je baš počeo vikend i da je Sovjetski Savez radnički raj, ali očekujem da će netko iz rukovodstva vaše zemlje ipak biti na poslu. U svakom slučaju, više mi niste potrebni. Dovidenja! Pelt je izveo Arbatova, a zatim se vratio i sjeo. - Možda sam bio malo pregrub prema njemu - reče Predsjednik. - Da, gospodine. - Pelt je držao da je bio itekako pregrub. Malo je mario za Ruse, ali je također držao do formalnih diplomatskih finesa. No, mislim da možemo reći da ste uspjeli u slanju poruke.
185
- On sve zna. - Zna. Ali ne zna da mi znamo. - Mi mislimo - Predsjednik je napravio grimasu. - Kakva je to luda, prokleta igra! A kad samo pomislim kako sam nekad imao miran i dobar posao trpajući mafijaše u zatvore... Mislite li da će zagristi u ponuđeni mamac? - Legitimne operacije? Jeste li vidjeli kako su mu se na to trznule ruke? Držat će se toga kao sabljarka lignje. - Pelt je prišao i napunio dopola šalicu s kavom. Uživao je u zlatom obrubljenom porculanu. Pitam se kako će oni to nazvati? Legitimne operacije...vjerojatno spasilačka misija. Ako to nazovu flotnom vježbom, priznat će povredu potpisanog protokola. Spasilačka operacija opravdava razinu aktivnosti, brzinu kojom je započeta i pomanjkanje publiciteta. Njihove novine o takvim stvarima nikad ne pišu. Pretpostavljam da će prijaviti spašavanje, kao nestala je podmornica, a možda će se čak odvažiti da spomenu i stratešku podmornicu. - Ne, neće ići tako daleko. Postoji i sporazum da se strateške podmornice moraju držati petsto milja od obale. Arbatov je sad već dobio uputstva što da nam kaže, ali će se igrati s vremenom koliko bude mogao. Doduše, postoji izvjesna mogućnost da ni on ništa ne zna. Znamo kako su u stanju izolirati informacije. Mislite li da ga pretjerano držimo mutivodom? - Ne mislim, gospodine. To je načelo diplomacije - primijetio je Pelt da čovjek mora znati i nešto od istine, da bi mogao lagati uvjerljivo. Predsjednik se nasmiješio. - No dobro, imaju dovoljno vremena da odigraju tu igru. Nadam se da ih moja zakašnjela reakcija neće razočarati. - Ne, gospodine. Aleks je vjerojatno donekle i očekivao da ćete ga izbaciti van. - To mi je već nekoliko puta palo na pamet. Njegov diplomatski šarm me je uvijek iritirao. Ima nešto kod tih Rusa - tako me podsjećaju na
186
one mafijaške glavešine koje sam nekad optuživao. Isti onaj namaz kulture i lijepog ponašanja i isto pomanjkanje morala. - Predsjednik je odmahnuo glavom. Sad je opet govorio kao jastreb. - Budi u blizini, Jeff. Za nekoliko minuta dolazi mi George Farmer, ali hoću da budeš tu kad nam se prijatelj vrati. Pelt se zaputio natrag u svoj ured, razmišljajući o Predsjednikovoj primjedbi. Morao je u sebi priznati da je točna. Za obrazovanog Rusa najgora je uvreda kad mu netko kaže nekulturni], da je nekulturan - pa ipak, isti ljudi koji plaču u pozlaćenim ložama Moskovske državne opere na kraju izvedbe Borisa Godunova, mogu se smjesta, ne trepnuvši okom, preobraziti i zapovjediti da se na stotine tisuća ljudi strijelja ili strpa u zatvor. čudan narod, kojeg je njegova politička filozofija učinila još čudnijim. No Predsjednik je u mnogim stvarima bio krut i Pelt je htio da to ublaži. Jedno je bio govor pred Američkom legijom, a nešto sasvim drugo razgovor s ambasadorom strane velesile.
CIA, Glavni štab - KARDINAL je u nevolji, Suče - Ritter je sjeo. - Ne iznenađuje me. - Moore je skinuo naočale i protrljao oči. Ryan nije vidio bilješku šefa moskovske stanice na ovitku, u kojoj je stajalo da je KARDINAL zaobišao pola kurirskog lanca između Kremlja i Američke ambasade. Agent je pod stare dane postao isuviše smion. - Što je zapravo šef stanice točno rekao? - KARDINAL je navodno u bolnici s upalom pluća. Možda je to točno, ali... - Ostario je i tamo je zima, ali tko još vjeruje u koincidencije? - Moore se zagledao u stol. - Što misliš, što bi mu mogli učiniti ako ga otkriju? - Mirno će umrijeti. Ovisi tko će ga otkriti. Ako to bude KGB, možda bi mogli probati nešto i napraviti od toga, osobito sada otkako im je naš prijatelj Andropov odnio sa sobom dosta prestiža.
187
Ali mislim da neće. Znajući mu sponzora, to bi podiglo previše prašine. Isto bi bilo i da ga otkrije GRU. Ne, pekli bi ga nekoliko tjedana, a onda bi ga tiho uklonili. Javni proces bi izazvao previše suprotnih efekata. Sudac Moore se namrštio. Djelovali su poput liječnika koji raspravljaju o neizlječivo bolesnom pacijentu. Nije znao ni kako KARDINAL izgleda. Negdje u dosjeu je postojala fotografija, ali on je nikad nije vidio. Tako mu je bilo lakše. Kao sudac apelacionog suda, nikad nije morao pogledati tuženoga u oči; samo bi se nepristrano držao zakona. Na isti način je nastojao rukovoditi CIA-om. Moore je znao da bi se to moglo tumačiti i kao kukavičluk i biti sasvim različito od onoga što ljudi očekuju od jednog Direktora - no čak i špijuni stare, a starce proganja savjest i neke sumnje koje mladiće rijetko muče. Bilo je vrijeme da napusti "Kompaniju". Skoro tri godine, bilo je dosta. Obavio je ono što se od njega očekivalo. - Reci šefu stanice nek ne čačka. Neka ne vodi nikakve istrage koje bi mogle dovesti do KARDINALA. Ako je zbilja bolestan, onda će nam se javiti. Ako nije, to ćemo brzo saznati. - U redu. Ritter je uspio potvrditi KARDINALOV izvještaj. Jedan je agent javio da je flota isplovila s dodatnim političkim oficirima, a drugi da površinskim snagama zapovijeda jedan akademski mornar i stari Gorškovljev prijatelj koji je doletio u Severomorsk i popeo se na Kirov samo nekoliko minuta prije no što je flota isplovila. Brodograditelj koji je navodno projektirao Crveni oktobar izgleda da je otišao s njim. Britanski agent je javio da su detonatori za razno naoružanje površinskih brodova bili navrat-nanos utovareni iz obalnih arsenala. Napokon, stigao je i nepotvrđeni izvještaj da admiral Korov, zapovjednik Sjeverne flote nije na svom komandnom mjestu; boravište mu nije bilo poznato. Sve te informacije bile su dovoljne da potvrde izvještaj VRBA, a neprekidno su pristizale nove.
188
Mornarička akademija SAD - Skip? - Oh, kako ste, admirale? Hoćete li mi se pridružiti? - Tyler je rukom pokazao na praznu stolicu s druge strane stola. - Imam za vas poruku iz Pentagona. - Upravitelj Mornaričke akademije, bivši podmornički oficir, je sjeo. - Večeras imate sastanak u 19.30 sati. Samo to su rekli. - Odlično! - Tyler je upravo dovršavao ručak. Od ponedjeljka je gotovo bez prestanka radio na programu simulacije. Sastanak je značio da će večeras imati pristup zrakoplovnom kompjutoru Cray-2. Program mu je već bio spreman. - Što se to zapravo zbiva? - Žao mi je, gospodine, ne mogu reći. Znate kako je. Bijela kuća Sovjetski ambasador se vratio u četiri popodne. Da bi izbjegao novinare, primljen je u Ministarstvu financija s druge strane ceste, a onda je doveden spojnim tunelom za kojega je malo ljudi znalo da postoji. Predsjednik se nadao da ga je to zbunilo. Pelt se požurio da bude prisutan kad Arbatov stigne. - Gospodine Predsjedniče - počeo je s izvještajem Arbatov, u stavu mirno. Predsjednik nije znao ima li uopće nekog vojničkog iskustva. Naloženo mi je da vam prenesem žaljenje svoje vlade što nije bilo vremena da vas se obavijesti o ovome. Jedna od naših nuklearnih podmornica je nestala i pretpostavlja se da je izgubljena. Poduzeli smo hitnu operaciju spašavanja. Predsjednik je ozbiljno kimnuo i pokazao ambasadoru da sjedne. Pelt je sjeo pored njega.
189
- To je malo nezgodna stvar, gospodine Predsjedniče. Vidite, u našoj mornarici, kao i u vašoj, dužnost na nuklearnoj podmornici je najvažniji položaj, pa se shodno tome daje odabranima - najobrazovanijima i najprovjerenijima. U ovom slučaju, nekoliko članova posade - to jest, oficira - su sinovi visokih partijskih rukovodilaca. Jedan je čak i sin člana Centralnog komiteta - naravno, ne mogu reći o kome se radi. Veliki napor sovjetske mornarice da pronađe svoje sinove je razumljiv, iako, priznajem, pomalo i nediscipliniran. - Arbatov je divno hinio zbunjenost, govoreći kao da otkriva veliku obiteljsku tajnu. - I stoga se ovo razvilo u ono što biste vi rekli "sveobuhvatnu" operaciju. Kao što vam je, bez sumnje, poznato, sve je poduzeto gotovo doslovno preko noći. - Tako dakle - s razumijevanjem se oglasio Predsjednik. - Sad se osjećam ipak malo bolje. Jeff, mislim da je već dovoljno kasno. Kako bi bilo da nam svima natočiš po piće? Može li bourbon? - Da, hvala, gospodine. Pelt je krenuo prema kabinetu od ružina drveta pored zida. U kićenom antiknom ormaru nalazio se bar, opskrbljen s ledom u malom vedru koje bi donijeli svako poslijepodne. Predsjednik je često volio popiti jedno ili dva pića prije večere, što je Arbatova podsjećalo na njegove zemljake. Dr. Pelt je često imao priliku da obavlja dužnost predsjedničkog barmena. Vratio se s tri čaše u ruci. - Da budem iskren, i mi smo pretpostavljali da se radi o akciji spašavanja - reče Pelt. - Ne znam kako dobivamo naše mladiće na takav posao. Predsjednik je gucnuo malo iz čaše. Arbatov je brzo istrusio svoju čašu. Na lokalnim koktelima često je znao reći da više voli američki bourbon od domaće votke. Možda je to bilo točno. - Mislim da smo mi izgubili dva nuklearna broda. A vi, koliko - tri, četiri? - Ne znam, gospodine Predsjedniče. Mislim da vi to znate bolje nego ja. - Predsjednik je primijetio da je tog dana prvi put rekao istinu. - Ali
190
se naravno mogu složiti s vama da je takva dužnost i opasna i zahtjevna. - Koliko je ljudi u podmornici? - zapitao je Predsjednik. - Nemam pojma. Stotinu, možda malo manje, ili malo više. Nikad nisam bio na podmornici. - I to sve vjerojatno djeca, kao i u našim posadama. Zbilja je žalosno za obje naše zemlje da uzajamna sumnjičavost sili tolike naše najbolje mladiće na takve opasnosti zbog kojih se neki i ne vraćaju. Ali - kako bi moglo biti drukčije? - Predsjednik je zastao, okrenuo se i pogledao kroz prozor. Snijeg se topio na Južnoj tratini. Bilo je vrijeme za slijedeću rečenicu. - Možda ima pomoći - Predsjednik je govorio zamišljeno. - Da, možda bi mogli ovu tragediju iskoristiti kao mogućnost da barem malo smanjimo te sumnje. Možda bi iz svega ovoga mogli polučiti i nešto dobro i tako pokazati da smo zaista poboljšali međusobne odnose. Pelt se okrenuo, puckajući lulu. U mnogim godinama njihova prijateljstva nikad nije uspio shvatiti kako se Predsjednik naučio tako prenemagati. Pelt ga je upoznao na Sveučilištu Washington, gdje je studirao političke znanosti, a predsjednik pravo. Tamo je već bio voditelj dramske sekcije. Kazališni amaterizam mu je sigurno pomogao u karijeri. Pričalo se da je barem jedan mafijaški don bio strpan na robiju zahvaljujući njegovoj pukoj retorici. Predsjednik je sada djelovao vrlo srdačno. - Gospodine ambasadore, nudim vam pomoć i sredstva Sjedinjenih Država u potrazi za vašim nestalim zemljacima. - To je jako ljubazno od vas, gospodine predsjedniče, ali... Predsjednik je podigao ruku. - Nema tu nikakvih "ali"! Ako ne možemo surađivati u ovome, kako se možemo nadati suradnji u ozbiljnijim stvarima? Ako me pamćenje dobro služi, prošle godine, kad se jedan od naših mornaričkih patrolnih zrakoplova srušio kod Aleuta, neki vaš ribarski brod - radilo se o špijunskom kočaru - je pokupio posadu, spasio im život. Tu ste nas zadužili dugom časti, a nitko nije mogao reći da su
191
Sjedinjene Države ispale nezahvalne. - Zastao je zbog dojma. Vjerojatno su svi mrtvi, znate. Mislim da je nesreću podmornice jednako nemoguće preživjeti kao i pad aviona. Ali, barem će obitelji biti obaviještene. Jeff, zar nemamo neku specijaliziranu opremu za spašavanje podmornica? - Od tolikog novca što ga dobiva mornarica? Bogme, nešto bi, moralo i biti. Nazvat ću Fostera. - Dobro - odvratio je Predsjednik. - Aleks, previše je za očekivati da će se naša uzajamna nepovjerenja stišati na jednoj ovako malešnoj stvari. Naše povijesti nam proturječe. Ali, počni- mo s malim koracima. Ako se možemo rukovati u svemiru, ili za konferencijskim stolom u Beču, možda možemo i ovdje. Dat ću svojim komandantima neophodne zapovijesti čim ovo završimo. - Hvala, gospodine Predsjedniče. - Arbatov je prikrivao nemir. - I molim vas da prenesete moje pozdrave predsjedniku Narmonovu i sućut obiteljima vaših nestalih ljudi. Cijenim što ste se potrudili da nas o svemu obavijestite. - Da, gospodine Predsjedniče - Arbatov je ustao. Nakon rukovanja je izašao. Što to Amerikanci zapravo smjeraju? Upozorio je Moskvu: okrste li to spasilačkom akcijom, oni će ponuditi pomoć. Sad im je baš ta glupa božična sezona, a Amerikanci su ovisnici o sretnim završecima. Glupo je što sve to nisu proglasili nečim drugim k vragu i protokol! No istovremeno, morao se diviti američkom Predsjedniku. čudan čovjek, vrlo otvoren, a ipak itekako lukav. Najčešće vrlo srdačan, ali uvijek spreman da iskoristi prednost. Sjetio se bakinih priča kako su Cigani zamjenjivali djecu. Američki Predsjednik je djelovao veoma ruski. - Tako - rekao je Predsjednik kad su se zatvorila vrata. - Sada ih možemo dobro držati na oku, a oni se ne smiju žaliti. Oni lažu i mi to znamo - no oni ne znaju da mi znamo. I mi lažemo, a oni sigurno
192
sumnjaju, ali ne znaju zašto lažemo. Ti boga! A ja mu jutros rekoh da je neznanje opasno! Jeff, razmišljao sam o svemu. Ne sviđa mi se činjenica da toliko njihova brodovlja operira uz našu obalu. Ryan je bio u pravu, Atlantik je naš ocean. Hoću da ih zrakoplovstvo i mornarica pokrije kao s nekim pokrivačem! To je naš ocean i bogme želim da im to bude i jasno. Predsjednik je ispio piće do kraja. - Što se tiče podmornice, neka je naši ljudi dobro pregledaju, i tko god od posade želi prebjeći, pobrinut ćemo se za njega. Bez galame, naravno. - Naravno. No što se praktičnih stvari tiče, zadržavanje oficira jednako je problematično kao i zadržavanje podmornice. - Ali mornarica će je svejedno htjeti zadržati. - Ne vidim načina kako se to može izvesti bez eliminiranja posade, a to ne možemo učiniti. - Slažem se. - Predsjednik je pozvao svog sekretara. - Dajte mi generala Hiltona. Pentagon Kompjutorski centar zrakoplovnih snaga nalazio se u suterenu Pentagona. Temperatura u prostoriji je bila dobrano ispod dvadeset stupnjeva. To je bilo dovoljno da Tylera počne boljeti noga na mjestu spoja s metalnom protezom. Na to se bio navikao. Tyler je sjedio za kontrolnom konzolom. Upravo je pokusno odvrtio svoj program, nazvan MURINA po grabežljivoj jegulji s oceanskih grebena. Skip Tyler se ponosio svojim programatorskim sposobnostima. Izvukao je stari, pretpotopni program iz arhiva Tyler laboratorija, prilagodio ga uobičajenom kompjutorskom jeziku Ministarstva obrane, zvanom ADA - po Adi Lovelace, kćerki lorda Byrona - i onda ga preinačio. Većini ljudi trebalo bi za to cijeli mjesec. On je sve obavio za četiri dana, radeći gotovo bez prestanka, ne samo radi primamljive sume, nego i zato što je to bio pravi profesionalni izazov. Završio je
193
posao intimno zadovoljan što još uvijek može postići nemogući rok s nekoliko sati rezerve. Bilo je osam navečer. MURINA je upravo bez zaustavljanja protutnjala kroz test jedne varijable. Bio je spreman. Nikada ranije nije vidio Cray-2, osim na fotografijama i bilo mu je drago što ima priliku da ga koristi. Sastojao se od pet jedinica sirove električne snage, svaka je oblikom bila nepravilno peterokutna, visoka oko metar osamdeset, a široka dva i pol metra. Najveća jedinica je bio main- frame; ostale četiri bile su banke podataka, spojene u zvjezdastoj konfiguraciji. Tyler je otkucao komandu da učita svoje varijable. Za svaku od glavnih dimenzija Crvenog oktobra - dužinu, širinu, visinu ubacio je deset odvojenih numeričkih vrijednosti. Potom šest ne jako različitih vrijednosti za njegov oblik trupa, koeficijente punoće i finoće. Bilo je pet kompleta dimenzija tunela. Sve se to popelo do preko trideset tisuća mogućih permutacija. Zatim je ubacio osamnaest varijabli snage da bi pokrio kapacitet mogućih strojnih sistema. Cray-2 je progutao sve te informacije i svaki broj stavio na točno određeno mjesto. Mogao je krenuti. - U redu - javio je čovjeku koji je upravljao cijelim sistemom, nekom zrakoplovnom naredniku. - Idemo. - Narednik je otipkao "XQT" u terminal. Cray-2 je počeo raditi. Tyler je prišao narednikovoj konzoli. - Ubacili ste zbilja opsežan program, gospodine. - Narednik je položio novčanicu od deset dolara na vrh konzole. - Kladim se da će ga moja mala smotati za deset minuta. - Ni slučajno. - Tyler je položio svoju novčanicu pored narednikove. Petnaest minuta, najmanje. - Razlika se dijeli? - Može. Gdje je ovdje zahod? - Kroz vrata, gospodine, skrenite desno, niz hodnik, pa lije- vo.
194
Tyler je krenuo prema vratima. Smetalo ga je što ne može hodati skladno, ali nakon četiri godine se već navikao. Bio je živ - to je bilo važno. Nesreća se dogodila jedne hladne, jasne noći u Grotonu, Connecticut, samo jedan blok dalje od glavnog ulaza u brodogradilište. U petak, u tri ujutro pošao je kući nakon što je dvadeset sati proveo preuzimajući svoju novu komandu, spremnu za isplovljenje. I jedan brodograđevni radnik je isto tako imao dugačak dan, ispivši popriličnu količinu u svojoj omiljenoj krčmi, kako je policija naknadno ustanovi! Ušao je u auto, upalio ga i pojurio u crveno svjetlo, zabivši se u bok Tvlerova Pontiaca s osamdeset kilometara na sat. Za njega je nesreća bila fatalna. Skip je bio sretniji. Bilo je to raskršće i on je imao zeleno svjetlo; kad je vidio prednji kraj Forda ni pola metra od svojih lijevih vrata, već je bilo prekasno. Nije se sjećao da je prošao kroz prozor zalagaonice, i cijeli idući tjedan, dok je visio između života i smrti u bolnici Yale-New Haven, nije imao pojma što se zbiva. Sjećanje mu je proradilo tek kad je osam dana kasnije podigao glavu i spazio svoju ženu Joan kako ga drži za ruku. Brak mu je sve do tada bio prilično problematičan, što je bio čest slučaj kod oficira na nuklearnim podmornicama. Kad ju je ugledao, nije baš bila idealna - oči zakrvavljene, kosa raščupana - ali nikad dotad nije bila tako divna. Nikad nije bio svjestan koliko mu je značila. Mnogo više od polovice noge. - Skip? Skip Tyler? Bivši se podmorničar oprezno okrenuo i spazio nekog mornaričkog oficira kako trči prema njemu. - Johnnie Coleman! Kako si? Sad je to bio kapetan Coleman, primijetio je Tyler. Dvaput su bili zajedno ukrcani, godinu dana na Tecumsehu i još godinu na Sharku. Coleman, stručnjak za oružje je već zapovijedao s dvije nuklearne podmornice. - Kako je obitelj, Skip?
195
- Jean je dobro. Sad imamo petero djece, a šesto je na putu. - Ti boga! - Veselo su se rukovali. - Uvijek si bio marljiv! čujem da predaješ u Annapolisu. - Aha, malo strojarstva, usput. - A što ovdje radiš? - Imam jedan program na kompjutoru od zrakoplovstva. Provjeravam novu konfiguraciju broda za Komandu morskih sistema. Priča je bila dovoljno uvjerljiva. - A gdje si ti sada? - Ured OP-02. Ja sam šef štaba admirala Dodgea. - Zbilja? - Tyler je bio ugodno iznenađen. Viceadmiral Sam Dodge je bio trenutni OP-02. Ured zamjenika šefa pomorskih operacija za podmornički rat, administrativno je kontrolirao sve aspekte podmorničkih operacija. - Imaš li puno posla? - Možeš misliti! Sad je stvar već zbilja došla do grla.- Kako to misliš? - Tyler nije bio čuo vijesti ni pročitao novine od ponedjeljka. - Šališ se? - Radim na ovom programu od ponedjeljka, po dvadeset sati dnevno, pa nisam imao prilike ništa čuti. - Tyler se namrštio. čuo je jučer nešto na Akademiji, ali nije obraćao pažnju. Bio je tip čovjeka koji se sav može koncentrirati na jedan problem. Coleman je pogledao lijevo i desno po hodniku. Bio je petak, navečer, i bili su potpuno sami. - Mislim da ti mogu reći. Naši ruski prijatelji imaju u toku neku golemu vježbu. Cijela Sjeverna flota im je na moru, ili gotovo cijela. Podmornice su im posvuda. - I što rade? - Nismo sigurni. Izgleda da bi mogla biti operacija traženja i spašavanja velikih razmjera. No pitanje je čega? Upravo im sada četiri Alfe jure maksimalnom brzinom prema našoj obali, s jatom Charlieja i Victora, koji brzaju iza njih. Ispočetka smo se zabrinuli da misle blokirati naše trgovačke putove, ali su pored njih samo projurili. Sad
196
definitivno kreću prema našoj obali, i štogod smjerali, dobivamo tone informacija. - A što su pokrenuli? - zapitao je Tyler. - Pedeset osam nuklearnih podmornica i tridesetak površinskih brodova. - Isuse! Mora da je CINCLANT poludio! - Možeš misliti, Skip. Flota je na moru, cjelokupna. Sad prerasporeduju svaku našu raspoloživu nuklearku. Svi P-3 Lockheedi ikad napravljeni sad su nad Atlantikom ili kreću u tom pravcu Coleman je zastao. - Ti još uvijek imaš pristup tajnim podacima, je li tako? - Jasno, zbog posla što sam ga radio za društvo iz Crystal Cityja. Obavio sam neki proračun za Kirova. - To i zvuči kao pravi posao za tebe. Uvijek si bio dobar u strojarstvu. Znaš da stari još uvijek priča o onom poslu što si mu ga obavio na Tecumsehu. Možda bi te mogao dovesti da vidiš što se događa. Pa da, pitat ću ga. Prvu vožnju nakon završetka škole za nuklearce u Idahou, Tyler je obavio pod Dodgeovom komandom. Pritom je izvršio jedan škakljiv popravak neke pomoćne reaktorske opreme dva tjedna prije predviđenog roka, uz mali kreativni napor i snalažljivost pri nabavci rezervnih dijelova. Tu se istakao, pa mu se Dodge i javno, pismeno zahvalio. - Kladim se da bi te stari volio vidjeti. Kad ćeš ovdje biti gotov? - Možda za pola sata. - Znaš gdje ćeš nas naći? - Jesu li premjestili OP-02? - Na starom je mjestu. Nazovi me kad budeš gotov. Moj kućni je 78730. U redu? Moram se vratiti. - Važi. - Tyler je gledao kako mu stari prijatelj odlazi niz hodnik, a onda je produžio u muški zahod, pitajući se što to Rusi smjeraju. U svakom slučaju, stvar je bila dovoljno važna da admiral s tri zvjezdice i
197
njegov kapetan s četiri pruge rade u petak navečer, u sezoni božičnih odmora. - Jedanaest minuta, 53.18 sekundi, gospodine - izvijestio je narednik, strpavši u džep obje novčanice. Kompjutor je izbacio oko dvjesta stranica podataka. Na prvom arku se nalazila gruba zvonasta krivulja brzinskih rješenja, a ispod toga krivulja predviđanja buke. Pojedina rješenja su bila individualno ispisana na preostalim listovima. Krivulje su bile predvidljivo zbrkane. Krivulja brzine je pokazivala najveći broj rješenja u području između deset i dvanaest čvorova, a zahvaćala je ukupno područje od sedam do osamnaest čvorova. Krivulja buke bila je iznenađujuće niska. - Naredniče, strašna vam je ta vaša mašina! - Bogme i jeste, gospodine. I pouzdana! čitav mjesec nije bilo ni jedne elektronske greške. - Mogu li telefonirati? - Naravno, samo izvolite. - Hvala, narednice. - Tyler je dohvatio najbliži telefon. - Oh, i prekinite program. - Važi. - Ukucao je neka uputstva. - MURINA je.. .gotova. Nadam se da imate kopiju, gospodine. Tyler je kimnuo i okrenuo brojčanik.- OP-02A, kapetan Coleman. - Johnnie, ovdje Skip. - Sjajno! čuj, stari te želi vidjeti. Dođi smjesta! Tyler je strpao otisnuti program u svoju torbu i zaključao je. Još jednom se zahvalio naredniku prije no što je odšepesao kroz vrata, bacivši posljednji pogled na Cray-2. Morat će još koji put doći ovamo. Nije mogao pronaći dizalo u pogonu, pa se morao pomučiti hodnikom koji se blago uspinjao. Pet minuta kasnije stajao je pred marincem koji je čuvao ulaz. - Vi ste komandant Tyler, gospodine? - zapitao je stražar. Možete li mi pokazati neki dokument za identifikaciju?
198
Tyler je kaplaru pokazao propusnicu za Pentagon, pitajući se koliko ima bivših podmorničkih oficira s jednom nogom. - Hvala, komandante. Nastavite, molim, niz hodnik. Znate tu prostoriju, gospodine? - Naravno. Hvala, kaplaru. Viceadmiral Dodge je sjedio za stolom u kutu, čitajući poruke s raznih papirića. Dodge je bio malen, borben čovjek koji je ostavio snažan dojam komandirajući s tri broda, a zatim proguravši dugoročni razvojni program napadnih podmornica klase Los Angeles. Sad je bio "Veliki Delfin", najstariji admiral koji se borio u svim bitkama s Kongresom. - Skip Tyler! Dobro izgledaš, momče! - Dodge je samo usput pogledom očešao Tylerovu nogu, dok mu je prilazio da se rukuju. čujem da radiš sjajne stvari na Akademiji. A Johnnie mi kaže da imaš već i hrpu djece. - Broj šest stiže koncem veljače - ponosno reče Tyler. - Šest? Nisi valjda neki katolik, mormon, ili tako nešto? A zaboravio si na ona ptičja legla? Tyler je nakrivo pogledao svog bivšeg šefa. Nikad nije shvatio tu predrasudu stvorenu u nuklearnoj mornarici. Potjecala je od Rickovera, koji je smislio pogrdni izraz ptičja legla za očinstvo više od jednog djeteta. Što je, dovraga, loše u tome da ima više djece? - Admirale, budući da više nisam nuklearac, moram nešto raditi noćima i vikendima. - Tyler je raskalašeno podigao obrve. - čujem da Rujani vode neke igre? Dodge se odmah uozbiljio. - Da, zaista. Pedeset osam napadnih podmornica - svi nuklearni brodovi Sjeverne flote - idu u ovom pravcu, zajedno s velikom površinskom grupom, a okupila im se i većina uslužnih brodova. - I što rade? - Možda bi mi to ti mogao reći. Dođi da vidiš našu kapelicu.
199
- Dodge je poveo Tylera u prostoriju s novom aparaturom, projekcionim ekranom koji je prikazivao Sjeverni Atlantik od rakove obratnice do vječnog polarnog leda. Na ekranu je bilo na stotine brodova. Trgovački su bili bijeli, sa zastavom radi identifikacije; sovjetski su brodovi bili crveni, a oblikom je bio prikazan tip broda; američki i saveznički brodovi bili su plavi. Ocean je vrvio brodovima. - Isuse! - Eto tako ti je to, momče - mrko se složio Dodge. - Johnnie mi reče da si obavio procjenu novog Kirova, kojeg su upravo poslali na Pacifik - i to ti nije bilo loše. - Ove dvije Alfe idu prema Norfolku? - Izgleda. I pritom dobro lože neutrone. - Dodge je pokazao rukom. Ova je krenula prema Long Island tjesnacu kao da želi blokirati ulaz u New London, ova je, mislim, pošla prema Bostonu. Ovi Victori puno ne zaostaju. Već su okružili većinu britanskih luka. Do ponedjeljka će imati po dvije ili više podmornica ispred svake naše veće luke. - Ne sviđa mi se kako sve to izgleda, gospodine. - Niti meni. Kao što vidiš, i mi smo gotovo sto posto na moru. Ali zanimljivo - to što rade naprosto mi nije jasno. Ja - U taj čas je ušao kapetan Coleman. - Vidim da ste dočekali izgubljenog sina, gospodine - rekao je Coleman.- Budi dobar prema njemu, Johnny. Sjećam ga se dok je još bio sjajan podmorničar. I tako, u početku je izgledalo kao da misle blokirati naše trgovačke putove, ali su prošli pored njih. Što ako s ovim Alfama pokušaju blokirati našu obalu? - A što je sa zapadnom obalom? - Ništa, apsolutno ništa, samo rutinska aktivnost. - To nema nikakvog smisla - primijetio je Tyler. - Ne može se ignorirati pola flote. No naravno, ako krećeš u rat, nećeš to opet oglasiti tako da svaki brod nagariš do maksimuma. - Rusi su čudna rulja, Skip - primijetio je Coleman.
200
- Admirale, ako počnemo pucati po njima... - Loše će se provesti - reče Dodge. - Sa svom tom galamom koju dižu, dobro smo ih locirali. I oni to sigurno znaju. Samo zbog toga vjerujem da ne namjeravaju ništa loše. Dovoljno su lukavi da ne budu tako prozirni - osim ako ne žele da mi u to povjerujemo. - Jesu li nešto rekli? - zapitao je Tyler. - Njihov ambasador je izjavio da su izgubili podmornicu i budući da su na njoj bili klinci nekih velikih glavonja, da poduzimaju sveobuhvatnu akciju spašavanja. To im je važno. Tyler je spustio svoju torbu i približio se ekranu. - Vidljiv im je obrazac akcije traženja i spašavanja, ali čemu onda blokada naših luka? - Zastao je, brzo razmišljajući i očima pretražujući vrh ekrana. Gospodine, ovdje ne vidim ni jednu stratešku podmornicu. - One su u luci - sve do jedne, na oba oceana. Posljednja Delta se usidrila pred nekoliko sati. I to je dosta čudno - rekao je Dodge, opet pogledavši ekran. - Sve do jedne, gospodine? - upitao je Tyler što je ravnodušnije mogao. Upravo mu je nešto palo na pamet. Ekran je pokazivao podmornicu Bremerton u Barentsovu moru, ali ne i njezin predviđeni plijen. Pričekao je odgovor nekoliko sekundi. Budući da ga nije dobio, okrenuo se i spazio da ga dva oficira pomno promatraju. - Zašto pitaš, sinko? - tiho je rekao Dodge. Kod Sama Dodgea, uljudnost je mogla biti crveni znak za opasnot. Tyler je razmislio nekoliko sekundi. Dao je Ryanu riječ. Da li bi mogao odgovoriti a da je ne pregazi, i opet sazna što želi? Da, odlučio je. Skip Tyler je bio snažan istraživački duh, i kad bi jednom uhvatio zanimljiv trag, nije ga ispuštao. - Admirale, imaju li na moru stratešku podmornicu, najnoviju? Dodge je stajao vrlo uspravno. Pa čak i tako morao je malo podići pogled prema mlađem čovjeku. Kad je progovorio, glas mu je bio leden. - A otkuda vam točno ta informacija, komandante?
201
Tyler je odmah odmahnuo glavom. - Admirale, žao mi je, ali ne mogu reći. Strogo povjerljivo, gospodine. Ali mislim da biste to trebali saznati, pa ću se potruditi da vas obavijeste. Dodge je odmah pokušao s drugom taktikom. - Ti si nekada radio za mene, Skip. - Admiral je bio nesretan. Prekršio je pravila da bi svome bivšem potčinjenom nešto pokazao, jer ga je znao i žalio što nije dobio komandu koju je toliko zaslužio. Tyler je u tehničkom smislu bio civil, premda je i dalje nosio mornarskoplavu odjeću. Ali najgore je bilo što je i on znao nešto. Dodge mu je rekao sve što zna, a Tyler mu nije htio uzvratiti istom mjerom. - Gospodine, dao sam riječ - ispričao se Skip. - Pokušat ću vam otkriti što znam. Obećajem, gospodine. Mogu li telefonirati? - Iz vanjskog ureda - hladno je odvratio Dodge. Bilo je barem četiri telefona nadohvat ruke. Tyler je otišao i sjeo za sekretaričin stol. Iz džepa je izvukao notes i okrenuo broj što mu ga je Ryan ostavio. Javio se ženski glas. - Mogu li govoriti s doktorom Ryanom, molim? - Dr. Ryan trenutno nije ovdje. - Onda...dajte mi generala Greera, molim. - Samo čas. - James Greer? - Dodge je bio iza njega. - Za njega radiš? - Ovdje Greer. Jeste li vi Skip Tyler?- Da, gospodine. - Imate li za mene traženu informaciju? - Da, gospodine, imam. - Gdje ste? - U Pentagonu, gospodine. - U redu, odmah se dovezite ovamo. Znate li gdje je to? Stražari na glavnom ulazu će vas čekati. Put pod noge, sinko - Greer je spustio slušalicu. - Radiš za CIA-u? - zapitao je Dodge. - Gospodine... ne mogu reći. Oprostite, gospodine. Moram isporučiti jednu informaciju.
202
- Moju? - zapanjio se admiral. - Ne, gospodine. Već sam je imao kad sam došao ovamo. To je istina, admirale. I nastojat ću da je i vi saznate. - Nazovi me - odvratio je Dodge. - Bit ćemo ovdje cijelu noć. CIA, Glavni štab Vožnja po Aveniji Georga Washingtona bila je lakša nego što je očekivao. Stara, oronula brza cesta bila je pretrpana božičnim kupcima, ali se promet ipak kretao. Domogao se desnog izlaza i smjesta se našao pred stražarskom kućicom pred glavnim automobilskim ulazom u CIAu. Rampa je bila spuštena. - Zovete se Tyler, Oliver W.? - zapitao je stražar. - Osobnu kartu, molim. - Tyler mu je pružio pentagonsku propusnicu. - U redu, komandante. Odvezite se do glavnog ulaza. Tamo će vas netko čekati. Vozio je još oko dvije minute mimo uglavnom praznih parkirališta prekrivenih ledenom korom u koju se pretvorio jučerašnji mokri snijeg. Dočekao ga je naoružani stražar i pokušao mu pomoći da izađe iz auta. Tyler nije volio da mu pomažu. Odbio ga je pokretom ruke. Drugi čovjek ga je čekao pod natkrivenim glavnim ulazom. Smjesta su ušli u dizalo. Zatekao je generala Greera kako sjedi ispred kamina u svom uredu, kao da je zaspao. Skip nije mogao znati da se Direktorov zamjenik za obavještajnu djelatnost prije nekoliko sati vratio iz Engleske. Admiral mu je prišao i dao znak svom oficiru iz osiguranja da se povuče. - Vi ste sigurno Skip Tyler. Dođite ovamo i sjednite. - Lijepu ste vatru naložili, gospodine. - A to mi nije pametno. Kad gledam vatru, uvijek mi se počne spavati. Doduše, sad bi mi dobro došlo malo sna. Onda, što imate za mene? - Mogu li pitati gdje je Jack?
203
- Možete pitati. Otišao je. - Oh. - Tyler je otključao svoju torbu i izvukao kompjutorske listine. Gospodine, proveo sam ispitivanje modela ponašanja ove ruske podmornice. Mogu li znati njeno ime? Greer se nacerio. - No dobro, toliko ste zaslužili. Zove se Crveni oktobar. Morat ćete me ispričati, momče. Imao sam nekoliko vrlo napornih dana, a kad sam umoran zaboravljam na fino ponašanje. Jack mi reče da ste pravi genijalac. To piše i u vašem dosjeu. Dakle, recite mi. Što možemo očekivati? - Pa, ovako admirale, ovdje imamo širok izbor podataka, i... - Kratku verziju, kapetane korvete. Ja se ne igram s kompjutorima. Imam ljude koji to za mene rade. - Između sedam i osamnaest čvorova, no gotovo sigurno to je od deset do dvanaest. S tom brzinom emitira razinu buke kao kad Yankee vozi šest čvorova, ali u to valja uključiti i buku reaktorskog postrojenja. Međutim, svojstva će biti različita od onih na koja smo navikli. Ovi modeli višestrukih propulzora ne izazivaju normalnu propulzionu buku. Kao da pobuđuju nepravilni harmonički štropot. Je li vam Jack govorio o tome? To je rezultat protutlačnog vala u tunelima. On tjera vodu na protjecanje i izaziva to grgljanje. Očito, nema drugog. Naši su momci proveli dvije godine proučavajući nešto slično. Oni su sada smislili novi princip hidrodinamike. Voda se ponaša gotovo kao i zrak u mlaznom motoru pri praznom hodu ili maloj brzini samo što se voda ne komprimira kao zrak. Tako će naši momci moći nešto otkriti, ali to će biti drukčije. Morat će se naviknuti na potpuno novu akustičku karakteristiku. Dodajte tome manji intenzitet signala i dobit ćete brod kojeg je teže detektirati od bilo čega čime sad raspolažu. - Dakle, o tome je ovdje riječ - reče Greer listajući kompjutorske papire. - Da, gospodine. Neka i vaši ljudi to dobro pogledaju. Model - to jest program - bi se mogao malko poboljšati. Nisam imao mnogo vremena.
204
Jack je rekao da vam to treba hitno. Mogu li postaviti jedno pitanje, gospodine? - Možete probati - Greer se naslonio, trljajući oči. - Je li, ovaj, Crveni oktobar na moru? Na moru je, zar ne? Pokušavaju ga locirati? - Tyler je pokušao zvučati sasvim nevino. - Aha, tako nekako. Nismo mogli dokučiti što bi mogli predstavljati oni otvori. Ryan je rekao da bi vi to mogli znati i mislim da je u pravu. Zaslužili ste svoj novac, kapetane korvete. Ovaj bi nam podatak mogao omogućiti da je pronađemo. - Admirale, mislim da Crveni oktobar nešto smjera, možda čak pokušava prebjeći u Sjedinjene Države. Greer je podigao glavu. - Otkud vam to? - Rujani upravo imaju velike flotne operacije. Imaju podmornice po čitavom Atlantiku i čini se da namjeravaju blokirati naše luke. Ispričali su priču o spašavanju izgubljenog broda. No dobro, Jack se u ponedjeljak pojavio sa slikama nove strateške podmornice - a danas čujem da su sve njihove strateške podmornice pozvane u luke. - Tyler se nasmiješio. - To se sve vrlo čudno poklopilo, gospodine. Greer se okrenuo i zabuljio u vatru. Upravo se priključio DIA-i, kad su vojska i zrakoplovstvo izveli smjeli napad na zarobljenički logor Son Tay, dvadeset milja zapadno od Hanoja. Napad je propao jer su Sjevernovijetnamci nekoliko tjedana ranije premjestili sve zarobljene pilote, a to se na zračnim fotografijama nije moglo vidjeti. No sve ostalo je bilo izvedeno savršeno. Nakon što se stotinjak milja uvukla u neprijateljski teritorij, napadačka grupa se pojavila pred iznenađenim stražarima i mnoge zatekla s doslovno spuštenim hlačama. Zelene beretke su izvele savršen prepad i evakuaciju. Usput su pobili nekoliko stotina neprijateljskih vojnika, a sami su imali jednog ranjenika sa slomljenim gležnjem. Međutim, najimpresivnija je u cijeloj akciji bila tajnost. Operacija KINGPIN se uvježbavala mjesecima, no unatoč tome prirodu i cilj akcije nisu naslutili ni prijatelji ni neprijatelji - sve do
205
dana kad je bila izvedena. Tog je dana mladi zrakoplovni obavještajni kapetan ušao u generalov ured i zapitao je li duboko uvlačenje u sjevernovijetnamski teritorij smišljeno da bi se oslobodili ratni zarobljenici iz logora Son Tay. Zapanjeni komandant je nadugačko počeo ispitivati mladog kapetana i napokon saznao da je bistri mladi oficir samo povezao razbacane komadiće i složio jasno sliku onoga što se sprema. No od takvih stvari oficirima za sigurnost izbijaju čirevi. - Crveni oktobar namjerava prebjeći, zar ne? - Tyler je bio uporan. Da je admiral bio bolje naspavan, lako bi ga izblefirao. Ovako, njegov je odgovor bio greška. - Je li vam to Ryan rekao? - Gospodine, s Jackom nisam razgovarao od ponedjeljka. To je istina, gospodine. - Otkud vam onda ova druga informacija? - prasnuo je Greer. - Admirale, i ja sam nosio plavo odijelo. Većina mojih prijatelja ga i dalje nosi. čujem razne stvari. - Tyler je vrdao. - Cijela mi se slika sklopila pred jedan sat. Rujani nikada nisu opozvali sve svoje strateške podmornice odjednom. To znam jer sam ih lovio. Greer je uzdahnuo. - Jack misli isto što i vi. Sad je vani s flotom. Kapetane korvete, ako to nekom kažete objesit ću vas za drugu nogu ovdje iznad kamina. Jeste li razumjeli? - Razumijem, gospodine. I što ćemo uraditi s tom podmornicom? Tyler se u sebi nasmiješio, pomislivši kako bi kao stariji savjetnik u Komandi morskih sistema itekako želio dobiti priliku da zaviri u pravu rusku podmornicu. - Vratit ćemo je. Naravno, nakon što ulovimo mogućnost da je pregledamo. Ali, svašta se može dogoditi i spriječiti nas u tome. Skipu je trebalo neko vrijeme da pojmi ono što je upravo čuo. Vratiti je? A zašto, zaboga? - A što vi mislite, komandante, kakav je to scenarij? Mislite li da će cijela posada podmornice odjednom odlučiti prijeći k nama? - Greer je
206
odmahnuo glavom. - Radi se samo o oficirima i to ne svima, koji pokušavaju doći do nas bez znanja posade. - Oh. - Tyler je razmislio o tome. - To vjerojatno ima smisla, ali zašto da je vratimo? Ovo nije Japan. Kad bi netko ovdje spustio MiG 25, ne bismo ga vratili. - Ali to nije isto kao i zadržavanje jednog lovačkog aviona. Brod vrijedi milijardu dolara, i još više ako se pribroje projektili i bojeve glave. A zakonski, rekao je Predsjednik, to je njihovo vlasništvo. Prema tome, ako saznaju da je podmornica kod nas, tražit će da je vratimo i morat ćemo je vratiti. No dobro, a kako će znati da je kod nas? Oni članovi posade koji neće htjeti prebjeći, tražit će da se vrate kući. Tko god bude tražio, vratit ćemo ga. - Znate gospodine, svi koji se budu htjeli vratiti bit će u govnima do grla - oprostite na izrazu, gospodine. - Oh, bit će u govnima do ušiju. - Tyler nije znao da je Greer bio mustang i znao prostačiti kao pravi mornari. - Neki će htjeti ostati, ali većina neće. Imaju obitelji. E, sada ćete me pitati ne bi li se moglo urediti da posada nekako iščezne. - Da, ta mi je misao pala na pamet - reče Tyler. - Pala je i nama. Ali to nećemo učiniti. Pobiti stotinu ljudi? čak i kad bismo htjeli, u današnje vrijeme se to više ne može sakriti. K vragu, mislim da to ne bi mogli čak ni Sovjeti. Osim toga, tako nešto se naprosto ne radi u mirnodopsko vrijeme. To je jedna od razlika između nas i njih. - I tako znači, da nema posade, zadržali bismo je... - Da, kad bi je mogli sakriti. A da su svinji krila onda bi mogla letjeti. - Ima mnogo mjesta gdje bi je mogli sakriti, admirale. Pada mi na pamet njih nekoliko ovdje u Chesapeaku, a kad bi je dobili oko Horna, mogli bi iskoristiti na tisuće malih atola koji svi pripadaju nama.
207
- Ali posada bi znala, i kad bi ih poslali kući, rekli bi svojim šefovima - Greer je strpljivo objašnjavao. - I Moskva bi tražila da je vratimo. Oh, naravno imali bismo tjedan-dva vremena da obavimo, hm, recimo sigurnosnu ili karantensku inspekciju, da se uvjerimo da ne krijumčare kokain u zemlju. - Admiral se nasmijao. - Bilo bi bolje da je zadržimo, provozamo i onda rastavimo na dijelove... - tiho je rekao Tyler, buljeći u narančastobijele plamene jezike što su palucali iz hrastovih klada. Kako da je zadržimo, pitao se? Jedna ideja mu se počela javljati u glavi. - Admirale, što ako bismo izvukli posadu tako da ona ne zna imamo li brod ili ne? - Vaše puno ime je Oliver Wendel Tyler? E, pa sinko, kad bi se zvali Harry Houdini, možda bih... - Greer se zagledao u Tylera. - Što vam je palo na pamet? Dok je Tyler objašnjavao, Greer je pomno slušao. - Da bi to izveli, gospodine, odmah moramo uključiti mornaricu. Da budem podrobniji, treba nam suradnja admirala Dodgea, i ako sam barem približno točno izračunao brzinu tog broda, morat ćemo biti brzi. Greer je ustao i prošetao nekoliko puta oko kauča da pojača cirkulaciju. - Zanimljivo. Međutim, to je vremenski gotovo nemoguće izvesti. - Nisam rekao da će biti lako, gospodine, nego samo da bi se moglo, gospodine. - Nazovite kući, Tyler. Recite ženi da nećete doći. Ako ja večeras neću spavati, nećete ni vi. Iza moga stola ima kave. Prvo moram nazvati Suca, a onda ćemo porazgovarati sa Samom Dodgeom.
208
USS Pogy - Pogy, ovdje Crni Galeb 4. Potrošili smo gorivo. Vraćamo se u štagalj - izvještavao je Orionov taktički koordinator, protežući se nakon deset sati provedenih za kontrolnom konzolom. - Hoćete li da vam nešto donesemo? Gotovo. - Aha, pošalji par gajbi piva - odvratio je komandant Wood. Bila je to uobičajena šala između aviona P-3C i podmorničkih posada. - Hvala za podatke. Iskoristit ćemo ih. Gotovo. Iznad njih je Lockheed Orion dao gas i skrenuo prema jugozapadu. Njegova će posada za večeru popiti jedno ili dva dodatna piva i reći da je to za prijatelje s podmornice. - Gospodine Dyson, spustite brod na sedamdeset metara. S trećinom brzine. Palubni oficir je izdao potrebne zapovijedi, dok se komandant Wood primakao karti. Podmornica Pogy* se nalazila trista milja sjeveroistočno od Norfolka i čekala je dolazak dvije sovjetske Alfa podmornice koje je nekoliko smjena protupodmorničkih patrolnih aviona pratilo još od Islanda. Pogy je dobila ime po značajnoj flotnoj podmornici iz drugog svjetskog rata, koja je opet dobila ime po nimalo značajnoj vrsti ribe. Bila je na moru već osamnaest sati, svježe porinuta s produženog remonta u brodogradilištu Newport News. Gotovo sve na brodu bilo je ili iz sanduka proizvođača, ili je pak bilo prepravljeno vještim rukama brodograditelja s rijeke James. No to nije značilo da je sve funkcioniralo kako treba. Mnoge stvari su zakazale ovako ili onako nakon prepravka prošlog tjedna, što je po mišljenju komandanta Woodsa bilo više žalosno nego neuobičajeno. Na podmornici Pogy je i posada bila nova. * Pogy morska riba, Brevoortia tyrannus, nalik na haringu, uobičajena na istočnoj obali Amerike (prim. prev.)
209
Wood je dobio prvu komandu nakon godine dana uredskog posla u Washingtonu, a previše je mornara bilo sasvim zeleno, tek što su izašli iz podmorničke škole u New Londonu, pa su se tek privikavali na vožnju podmornicom. Ljudima naučenima na plavo nebo i svježi zrak trebalo je vremena da se naviknu na režim unutar cilindra promjera petnaest metara. čak su se i iskusni ljudi tek podešavali na novi brod i oficire. Pogy je postigao najveću brzinu od trideset tri čvora nakon remonta. To je bilo prilično brzo, ali sporije od A/f/koje je osluškivao. Poput svih američkih podmornica, njena dugačka presvlaka bila je nezamjetljiva. Alfe nikako nisu mogle znati da je ovdje i da su joj laka meta, tim više što su patrolirajući Orioni hranili Pogys detaljnim podacima o udaljenosti, što bi se inače trebalo izračunavati iz podataka s pasivnog sonara. Zamjenik komandanta, Tom Revnolds, dežurni oficir i koordinator upravljanja gađanjem, stajao je mirno nad taktičkom pločom. - Trideset šest milja do bliže i četrdeset do udaljenije. - Na ploči su bile označene kao Pogy Mamac l i 2. Sve ih je zabavljala upotreba tog termina. - Brzina četrdeset dva? - zapitao je Wood. - Da, kapetane. - Revnolds je vodio radio korespondenciju sve dok se Crni Galeb nije odlučio vratiti u bazu. - Voze te brodove koliko god mogu. Ravno na nas. Obadva su nam na nišanu. Što mislite, što su naumili? - CINCLANT kaže da je njihov ambasador izvijestio da se radi o akciji spašavanja izgubljenog broda. - Po glasu mu se dalo naslutiti što o tome misli. Revnolds je slegnuo ramenima. - No dobro, možda misle da su izgubili brod kod Point Comforta, jer ako zbilja brzo ne uspore, tamo će i završiti. Još nikad nisam čuo da su Alfe operirale tako blizu naše obale. A vi, gospodine? - Ne. - Wood se namrgodio. Za Alfe je bilo karakteristično da su bile brze i glasne. čini se da ih je sovjetska taktička doktrina uglavnom
210
spominjala u defanzivnim ulogama: kao "presretačke podmornice" mogle su štititi vlastite strateške podmornice, a radi velike brzine mogle su napasti američke podmornice, a zatim izbjeći protunapad. Wood tu doktrinu baš nije držao mudrom, ali to nije bila njegova briga. - Možda hoće blokirati Norfolk - napomenuo je Revnolds. - Možda imate pravo - reče Wood. - No, u svakom slučaju mi ćemo ostati pritajeni ovdje i pustiti ih da protutnje pored nas. Morat će usporiti kad dođu do ruba kontinentalnog spruda, a onda ćemo se mi tiho i lijepo prišuljati za njima. - Tako je - odvratio je Revnolds. Ako će morati pucati, obojica su razmišljali, ustanovit će koliko su čvrste te Alfe. Puno se govorilo o čvrstoći titana od kojeg im je bio napravljen trup, i može li on zaista izdržati udar od nekoliko stotina funti razornog eksploziva u direktnom kontaktu. Novi oblik udarne glave za torpedo Mark 48 bio je konstruiran upravo u tu svrhu, a i zbog jednako čvrstog Typhoonova trupa. Oba oficira su potisnuli te misli. Njihov se zadatak sastojao u traganju i praćenju. E. S. Politovskij Pogvjev mamac 2 bio je u sovjetskoj mornarici poznat pod imenom E. S. Politovskij. Ta napadna podmornica iz klase Alfa dobila je ime po glavnom strojarskom oficiru ruske flote koja je obišla čitav svijet da bi se suočila sa sudbinom u prolazu Tsushima. Jevgenij Sigismondovič Politovskij stručno je i odano vršio svoju dužnost u carskoj mornarici, jednako kao i svaki oficir u povijesti, no u svom dnevniku koji je kasnije pronađen u Lenjingradu taj briljantni oficir se vrlo žestoko okomio na korupciju i razne nepravde u carističkom režimu, suprotstavljajući ih vlastitom nesebičnom patriotizmu, što ga je iskazivao sve do svoje smrti. Tako su od njega stvorili prototip pravog sovjetskog pomorca na koga se valjalo ugledati, a Država je po njemu nazvala najveće tehničko
211
dostignuće. Na nesreću, Politovskij je prošao jednako loše kao da se suočio s Togovim topovima. Akustičku karakteristiku Politovskog Amerikanci su označavali kao Alfa 3. To nije bilo točno: ta je podmornica bila prva od svih Alfa. Mala, vretenasta napadna podmornica dostigla je brzinu od četrdeset tri čvora već tri sata nakon početne probne vožnje izvan brodogradilišta. No sve je to trenutak kasnije prekinula nevjerojatna nezgoda: na njenom se putu nekako zatekao pedesettonski grenlandski kit i Politovskij je nesretnu životinju silovito odbacio na bok. U sudaru je, međutim, bilo smrskano deset kvadratnih metara pramčane oplate, uništena je kupola sonara, postrance udarena torpedna cijev i umalo bio naplavljen torpedni prostor. U to se nije računala šteta od udarca na gotovo svim unutrašnjim sistemima, od elektronske opreme do kuharske peći, pa se pričalo da bi podmornica sigurno bila izgubljena da njome nije zapovijedao slavni učitelj iz Vilniusa. Dvometarski komad kitova rebra bio je sada stalni dio inventara u oficirskom klubu u Severomorsku, kao dramatični dokaz snage sovjetskih podmornica; no zapravo trebala je godina dana da se šteta popravi, pa kad je Politovskij ponovo zaplovio u službi su već bile dvije druge Alfe. Dva dana nakon primopredajne vožnje, dogodila joj se još jedna ozbiljna nezgoda: totalni slom visokotlačne turbine. Trebalo je šest mjeseci da se to popravi. Od tada su se zbila još tri manja incidenta, i podmornica je zauvijek dobila epitet zlosretnog broda. Šef stroja Vladimir Pečukocev bio je odani član Partije i uvjereni ateist, ali je isto tako bio i mornar, te stoga itekako praznovjeran. U stara vremena njegov bi brod bio blagoslovljen pri porinuću i poslije prije svakog isplovljenja. Bila je to impresivna ceremonija, s bradatim svećenikom, oblacima tamjana i uznositim himnama. Sad se plovilo bez toga, a on se znao zateći kako priželjkuje ono drugo. Bila mu je potrebna sreća. Pečukocev je imao problema sa svojim reaktorom. Reaktorsko postrojenje kod Alfe je bilo malo. Moralo je stati u relativno mali trup. Također, bilo je vrlo snažno za svoju veličinu, a ovo
212
je sada već preko četiri dana radilo sa stopostotnim kapacitetom. Jurili su prema američkoj obali brzinom od 42,3 čvora, najbrže što je dopuštalo postrojenje staro već osam godina. Politovskij je već bio predviđen za poprilične prepravke: slijedećih mjeseci trebalo je ugraditi novi sonar, nove kompjutore i novu garnituru kontrolnih uređaja na reaktoru. Pečukocev je držao neodgovornim - čak i bezobzirnim - tjerati podmornicu tako jako, čak i kad bi sve Funkcioniralo kako treba. Ni jedno postrojenje na Alfama nije bilo u takvom bjesomučnom pogonu, čak ni kad su bile nove. A u ovoj su se stvari počele raspadati. Primarna visokotlačna rashladna pumpa reaktora je opasno počela vibrirati. To je posebno brinulo šefa stroja. Postojala je rezerva, no sekundarna pumpa je bila manje snage i njenom bi se upotrebom brzina smanjila za osam čvorova. Postrojenje na Alfi nije postizalo jaču snagu radi sistema za hlađenje s natrijem - kao što su Amerikanci mislili - već radom pod većim pritiskom od bilo kojeg reaktorskog sistema, te korištenjem revolucionarnog sistema izmjene topline koji se mogao pohvaliti s općom termalnom iskoristljivošću sistema od četrdeset jedan posto, dakle mnogo više nego kod bilo koje druge podmornice. No posljedica toga je bila da su pri punom naponu reaktora sve kazaljke došle do crvenih oznaka - a one u ovom slučaju nisu bile samo simbolične. Označavale su istinsku opasnost. Ta je činjenica, uz vibrirajuću pumpu, ozbiljno zabrinjavala Pečukoceva; sat ranije zamolio je kapetana da smanje brzinu tokom nekoliko sati kako bi njegova vješta ekipa strojara izvršila popravke. Napokon, možda se radilo samo o lošem ležaju, a imali su rezervu. Pumpa je bila tako i konstruirana da se lako može popraviti. Kapetan se kolebao i već je htio pristati, ali je intervenirao politički oficir i naglasio da su im naređenja hitna i jasna: treba što je moguće prije biti na postaji; sve ostalo bilo bi "politički nezdravo". I na tome se svršilo. Pečukocev se gorko prisjetio kapetanova pogleda. Kakva je korist od komandanta kad svaku njegovu zapovijest treba odobriti neka politička ulizica? Pečukocev je bio odan Partiji još od pionirskog uzrasta - ali
213
dovraga! što će nam onda specijalisti i inženjeri? Zar Partija zaista misli da se fizički zakoni mogu izmijeniti hirom nekog aparatčika za velikim stolom i daćom u moskovskom predgrađu. Inženjer je u sebi progutao psovku. Stajao je sam za glavnom kontrolnom pločom. Nalazila se u strojarnici, iza prostora u kojem je bio reaktor, izmjenjivač topline, parni generator, a ovaj posljednji se smjestio točno u težištu podmornice. Reaktor je bio natlačen na pritisak od dvadeset kilograma po kvadratnom centimetru, odnosno oko dvije tisuće osamsto funti po kvadratnom inču. Samo dio tog pritiska je dolazio iz pumpe. Viši pritisak je izazvao više vrelište rashladnog sredstva. U ovom slučaju, voda je bila zagrijana na preko 900° C, temperaturu dovoljnu da proizvodi paru koja se skupljala pri vrhu reaktorskog suda; uzavrela para tlačila je vodu ispod sebe, sprečavajući oslobađanje dodatne pare. Para i voda su se međusobno regulirale u osjetljivoj ravnoteži. Voda je bila opasno radioaktivna - posljedica fisione reakcije koja se zbivala u gorivu, šipkama urana. Upravljačke šipke su služile za reguliranje reakcije. I tu je kontrola bila osjetljiva. Šipke su u najboljem slučaju mogle apsorbirati manje od jedan posto strujanja neutrona, no to je bilo dovoljno da se reakcija omogući ili pak spriječi. Pečukocev je sve te podatke mogao odrecitirati u snu. Mogao je napamet nacrtati sasvim pouzdani shematski dijagram čitavog postrojenja i smjesta shvatiti značenje i najmanje promjene na instrumentima. Stajao je potpuno mirno pored kontrolne ploče, očima prateći bezbroj kazaljki i brojčanika, s jednom rukom na SCRAMsklopki*, a drugom na regulatorima hlađenja za slučaj opasnosti. Mogao je čuti vibracije. To mora da se neki loš ležaj još više pokvario nejednakim radom. Ako se stanje ležišta osovine pogorša, pumpa će zapeti i morat će je zaustaviti. *SCRAM, kratica za tzv. sistem brzog upravljanja (prim. prev.)
214
To će biti već teža situacija, ali ne baš i osobito opasna. U tom slučaju bi popravak pumpe - ukoliko bi je mogli popraviti - potrajao nekoliko dana umjesto nekoliko sati, i odnio dragocjeno vrijeme i rezervne dijelove. A to je već bilo dovoljno loše. Da stvar bude gora Pečukocev to nije znao - vibracije su počele stvarati tlačne valove u rashladnom sredstvu. Da bi se novokonstruirani izmjenjivač topline što bolje iskoristio, postrojenje na Alfi je brzo moralo provesti vodu kroz mnogobrojne zavoje i prigušnice. To je zahtijevalo visokotlačnu pumpu koja je bila kadra pružiti tlak od tisuću petsto funti u ukupnom tlačnom sistemu gotovo deset puta više od sigurnosnih normi u zapadnim reaktorima. S tako snažnom pumpom, cijeli je strojarski kompleks - i inače bučan pri velikim brzinama - bio poput uzavrele tvornice, a vibracije pumpe su ometale normalan rad mjernih instrumenata. Zbog toga su kazaljke na mjeračima treperile, zaključio je Pečukocev. I jeste i nije imao pravo. Manometri su zapravo treperili zbog nadtlačnih valova od trideset funti koji su pulsirali kroz sistem. Šef stroja to nije uočio. Bio je isuviše dugo na dužnosti. U reaktorskoj posudi su se ti tlačni valovi počeli približavati frekvenciji pri kojoj su komadi opreme počeli podrhtavati. Otprilike na pola puta niz nutarnju površinu suda bila je titanska armatura, dio rezervnog rashladnog sistema. U slučaju gubitka rashladnog sredstva i nakon uspješnog aktiviranja SCRAM-a, ventili unutar i izvan posude bi se otvorili, ohladivši reaktor ili mješavinom vode i barija, ili, u najgorem slučaju, morskom vodom kojom se sud mogao proplahnuti - uz cijenu oštećenja cjelokupnog reaktora. To je jednom bilo učinjeno, i usprkos velikoj cijeni, poduzetnost mlađeg strojara je spriječila gubitak napadne podmornice klase Victor u katastrofalnom rastapanju. Danas je unutrašnji ventil bio zatvoren, zajedno s odgovarajućom armaturom na prolazu kroz trup. Ventili su bili izrađeni od titana, jer su trebali pouzdano funkcionirati i nakon produženog izlaganja visokoj temperaturi, a i zato što je titan bio vrlo otporan na koroziju - voda
215
visoke temperature izazivala je ubitačnu koroziju. No nije se sasvim uzelo u obzir da je taj metal bio izložen i intenzivnoj nuklearnoj radijaciji, a ova posebna slitina titana baš nije bila sasvim stabilna pod povećanim neutronskim bombardiranjem. Tijekom godina kovina je postala krhka. Malešni valovi hidrauličnog pritiska udarali su o zatvarač ventila. Kako se frekvencija vibracije pumpe promijenila, počela se približavati frekvenciji pri kojoj je zatvarač vibrirao. Zbog toga je graničnik počeo sve jače i jače udarati o prsten kojim je bio pričvršćen. Kovina je na rubovima počela pucati. Mičman u prednjem kraju odjeljka je to prvi čuo, niski zuj koji se probijao kroz pregradu. Isprva je pomislio da se radi o povratnom šumu iz razglasa i predugo je čekao da to ustanovi. Zatvarač je puknuo i ispao iz otvora ventila. Nije bio baš velik, samo deset centimetara u promjeru i pet milimetara debeo. Ta vrst armature zove se leptirasti ventil i zatvarač izgleda baš kao leptir, koji lebdi i vrti se u vodenoj struji. Da je bio načinjen od nerdajućeg čelika, bio bi dovoljno težak da padne na dno suda. No bio je napravljen od titana, koji je bio i jači i mnogo lakši od čelika. Struja rashladnog sredstva ga je podigla prema ispušnoj cijevi. Vanjska tekuća voda je ponijela zatvarač u cijev unutarnjeg promjera od petnaest centimetara. Cijev je bila od nerdajućeg čelika; komadi od po dva metra bili su zavareni radi lakših zamjena na teško dostupnim mjestima. Zatvarač je jurio cijevima prema izmjenjivaču topline. Tu je cijev skretala pod nagibom od četrdeset pet stupnjeva i zatvarač se u zavoju na mjestu zaglavio. To je upola smanjilo prolaznost u cijevi i prije no što je nagomilani pritisak potisnuo zatvarač, dogodilo se mnogo toga. Tekuća voda imala je svoj vlastiti moment sile. Jednom zaustavljena, stvorila je u cijevi protutlačni val. Ukupni pritisak je istoga časa skočio na tri tisuće petsto funti. Zbog toga se cijev svinula nekoliko milimetara. Povećani tlak, bočno pomaknuće vara i kumulativni efekt višegodišnje erozije čelika zbog visokih temperatura,
216
izazvalo je oštećenje na spoju. Otvorila se rupica veličine vrška olovke. Voda koja je štrcnula smjesta se pretvorila u paru, izazvavši alarm u reaktorskom odjelu i susjednim prostorijama. Ubrzo je popustio i ostatak zavarka, i mali se propust pretvorio u rupu iz koje je reaktorsko rashladne sredstvo prsnulo kao iz gejzira. Mlaz pare uništio je obližnje električne vodove za kontrolu reaktora. Upravo je započeo katastrofalni gubitak rashladnog sredstva. Reaktor je tokom tri sekunde bio potpuno bez tlaka. Mnogi galoni rashladnog sredstva eksplodirali su u paru, tražeći oduška po okolnim prostorima. Tucet alarma istodobno se oglasio na glavnoj kontrolnoj ploči i Vladimir Pečukocev se u sekundi suočio sa svojom najvećom noćnom morom. Strojar je automatski, uvježbanom reakcijom pritisnuo prstom SCRAM-sklopku, no para u reaktorskoj posudi je onesposobila sistem kontrole šipaka, i više nije bilo vremena da se riješi taj problem. Pečukocevu je u trenu bilo jasno da je s njegovim brodom svršeno. Zatim je otvorio kontrole hlađenja u nuždi, pustivši morsku vodu u reaktorsku posudu. To je automatski isključilo alarmne uređaje po čitavom trupu. Naprijed u centrali kapetan je smjesta shvatio pravu prirodu uzbune. Politovskij je plovio na dubini od sto pedeset metara. Treba ga smjesta dignuti na površinu; izviknuo je naredbe da se ispiri sav balast i do kraja okrenu hidroplani. Poremećaj u reaktoru bio je reguliran fizikalnim zakonima. Bez reaktorskog rashladnog sredstva koje bi apsorbiralo vrućinu uranovih sipki, nuklearna reakcija je zapravo stala - nije bilo vode da smanji odljev neutrona. No to nije bilo nikakvo rješenje, budući da je preostala vrelina raspada bila dovoljna da rastali sve u pdjeljenju. Hladna voda koja je ušla u reaktor je smanjila temperaturu, ali je usporila isuviše neutrona, zadržavajući ih u jezgri reaktora. To je pobudilo nekontroliranu reakciju koja je proizvela još više topline, više no što bi bilo koja količina rashladnog sredstva mogla savladati. Ono što je
217
počelo kao nesreća gubitka rashladnog sredstva, sad se pretvorilo u nešto mnogo gore: u nesreću hladne vode. Sad je bilo samo pitanje za koliko će se minuta rastaliti cijela jezgra i hoće li Politovskij M tom vremenu stići do površine. Pečukocev je stajao na svom mjestu u strojarnici i radio što je mogao. Život mu je izgubljen, to je sada već bilo izvjesno. Morat će svome kapetanu dati što više vremena, da bi doveo brod na površinu. To je i vježbao za ovakve slučajeve, pa je izviknuo komande s tim ciljem. Ali, samo je pogoršao situaciju. Njegov dežurni električar je krenuo duž električne upravljačke ploče, prebacujući s glavnog na rezervni električni energetski sistem, budući da će preostala para u turboalternatorima splasnuti za par sekundi. Na trenutak je električna energija podmornice potpuno ovisila o pomoćnim akumulatorima. U centrali su električki upravljana zakrilca na izlaznom bridu hidroplana, ostala bez električne energije pa su se automatski prebacila natrag na elektrohidrauličko upravljanje. To je dalo energiju malim zakrilcima, ali i hidroplanima. Upravljački sklopovi odmah su se postavili na kut od petnaest stupnjeva na pliće - a podmornica je i dalje jurila brzinom od trideset devet čvorova. Komprimirani zrak je iz svih tankova istisnuo vodu, pa je podmornica sad bila vrlo lagana i penjala se poput uzdižućeg zrakoplova. U sekundi je zapanjena posada u centrali osjetila da se njihov brod diže pod kutom od četrdeset pet stupnjeva koji se još povećava. Trenutak kasnije svatko se žurno pokušao uhvatiti ukoštac s novonastalim problemom održavanja ravnoteže. Ubrzo se Alfa penjala gotovo okomito, brzinom qd pedeset pet kilometara na sat. Svi neučvršćeni ljudi i predmeti na brodu pali su prema krmi. U strojarskoj centrali na krmi jedan je član posade tresnuo o glavnu električnu razvodnu ploču i svojim tijelom izazvao kratki spoj, pa je na čitavom brodu nestalo struje. Kuhar, koji je bio zadužen i za evidentiranje opreme za spašavanje u prednjem torpednom prostoru, s
218
mukom se probio do izlaznog rova, boreći se da dođe do hidrokombinezona. Premda samo s jednogodišnjim iskustvom, brzo je shvatio značenje svih onih zahuktalih alarmnih signala i besprimjernih akcija na brodu. Snažno je zatvorio poklopac i počeo podešavati opremu za spašavanje, kao što je bio naučio u podmorničarskoj školi. Politovskij je izjurio na površinu Atlantika poput podivljalog kita, propevši se s tri četvrtine dužine trupa u zrak, prije no što je tresnuo u valove. USS Pogy - Ovdje sonar. - Da, sonar, ovdje kapetan. - Kapetane, dođite ovo čuti. Nešto je poludilo kod Mamca 1. - izvijestio je Pogyjev šef sonara. Wood je za sekundu bio u sonarskoj sobi i nataknuo slušalice uključene u magnetofon s dvominutnim snimkom. Zapovjednik Wood je začuo neko hučanje. Buka stroja je zamrla. Nekoliko sekundi kasnije odjeknula je eksplozija komprimiranog zraka uz bučni stakato pucanja trupa, dok je podmornica počela naglo mijenjati dubinu. - Što se to događa? - hitro je zapitao Wood. E. S. Politovskij U reaktoru Politovskog, nekontrolirana fisiona reakcija doslovno je satrla i pristiglu morsku vodu i šipke uranijeva goriva. Njihove krhotine su se staložile na stražnjoj stijenci reaktorske posude. Za minutu je nastala metar široka lokva radioaktivne šljake, dovoljna da stvori vlastitu kritičnu masu. Reakcija se nastavila nesmanjenim tempom, ovaj put direktno napadajući čvrsti, nerdajući čelik posude. Ni jedan materijal kojeg je
219
čovjek stvorio nije se mogao dugo opirati direktnoj temperaturi od pet tisuća stupnjeva. Stijenka posude je popustila u roku od deset sekundi. Uranijeva masa se oslobodila i udarila o stražnji pregradak. Pečukocev je znao da je mrtav. Vidio je kako boja na pregratku ispred njega crni i posljednje što je uočio bila je mračna masa obrubljena plavičastim sjajem. Trenutak kasnije strojarevo tijelo je isparilo, a masa šljake je udarila u slijedeći pregradak prema krmi. Podmornica se naprijed gotovo izravnala na vodi. Visoko komprimirani zrak iz balastnih tankova je isticao iz plavnika na dnu i tankovi su se napunili vodom, smanjivši tako kut nagiba broda i potopivši ga. U prednjem dijelu podmornice ljudi su vrištali. Kapetan je pokušavao ustati, ne osvrćući se na slomljenu nogu, nastojeći da uspostavi kontrolu, organizira svoje ljude da napuste podmornicu prije no što bude prekasno, no bilo je suđeno da loša sreća Jevgenija Sigismondoviča Politovskog prati sve do kraja. Spasio se samo jedan čovjek. Kuhar je otvorio poklopac otvora za spašavanje i izašao. U skladu s onim što je naučio na obuci, počeo je zatvarati poklopac da bi ga i ljudi iza njega mogli upotrijebiti, ali ga je val otplahnuo s trupa kad je podmornica kliznula prema natrag. U strojarnici je promijenjeni nagib izbacio rastaljenu jezgru na platformu. Vrela masa je najprije navalila na čeličnu palubu i pregorila je, a onda i trup od titana. Pet sekundi kasnije more je ušlo u strojarnicu. Najveći odjel na Politovskom počeo se naglo puniti vodom. To je uništilo i ono malo mogućnosti da se brod održi na površini, i brod se opet nagnuo pod opasnim kutom. Alfa je krenula na svoje posljednje ronjenje. Krma se spustila baš kad je kapetan u centrali počeo ponovo izdavati komande. Glavom je udario o konzolu s instrumentima. I ono malo nada što ih je posada gajila, umrlo je s njim. Politovskij je počeo tonuti natraške, propeleri su se okretali u krivom pravcu dok je klizio prema morskom dnu.
220
USS Pogy - Kapetane, bio sam šezdeset osme na Chopperu - rekao je Pogyjev šef sonara, misleći na stravičnu nesreću te diesel-podmornice. - Da, tako je to zvučalo - rekao je kapetan. Sad je slušao na direktnom sonarskom izlazu. Nije bilo nikakve greške. čuli su ponovno punjenje balastnih tankova; to je jedino moglo značiti da se unutrašnjost podmornice počela puniti vodom. Da su bili bliže, čuli bi krikove ljudi u tom osuđenom trupu. Wood je bio sretan što nisu. Neprekidni prodor vode bio je dovoljno strašan. Ljudi su umirali. Rusi, njegovi neprijatelji, no ljudi poput njega, i tu se ama baš ništa nije moglo učiniti. Vidio je da Mamac l juri dalje, nesvjestan onoga što se dogodilo njegovu bratu u potjeri. E. S. Politovskij Politovskom je trebalo devet minuta da padne na oceansko dno, na dubinu od oko sedamsto metara. Grubo je udario o tvrdo pješčano dno, na rubu kontinentalnog spruda. Njegovim graditeljima je moglo poslužiti na čast da su unutrašnje nepropusne pregrade izdržale. Sva odjeljenja od reaktorskog prostora prema krmi bila su naplavljena i pola posade je u njima poginulo, no prednji odjeli bili su suhi. Ipak, i to je prije bilo prokletstvo nego blagodat. S neiskoristljivim krmenim rezervoarima zraka i samo s pomoćnim akumulatorskim pogonom koji je trebao napajati složeni sistem kontrole životnih uvjeta na podmornici, četrdesetorica preživjelih imala je vrlo ograničenu opskrbu zrakom za disanje. Bili su pošteđeni brze smrti u nemilosrdnom Sjevernom Atlantiku, da bi se suočili s polaganim umiranjem od pomanjkanja kisika.
221
Pentagon Starija podoficirka je pridržala Tyleru vrata. Ušao je i zatekao generala Harrisa kako sam stoji nad velikim stolom s kartama, promatrajući raspored malih modela brodova. - Vi mora da ste Skip Tyler - Harris je podigao pogled. - Da, gospodine. - Tyler je kruto stajao u stavu mirno koliko mu je proteza dopuštala, a Harris mu je hitro prišao i pružio ruku. - Greer mi reče da ste bili dobar igrač. - Da, generale, igrao sam desnog hvatača za Annapolis. To su bile dobre godine. - Tyler se nasmiješio, svinuvši prste. Harris je izgledao kao željezna peć. - Dobro, ako si bio dobar sportaš, možeš me zvati Ed - Harris ga je lagano šakom udario u prsa. - Nosio si broj sedamdeset osam i sudjelovao u Sveameričkom prvenstvu, je l' tako? - Drugi napad, gospodine. Drago mi je čuti da se netko još toga sjeća. - Bio sam tada nekoliko mjeseci na dužnosti u Akademiji, pa sam vidio par utakmica. Nikada neću zaboraviti ono dobro ofanzivno krilo. Što je bilo s nogom? - Jedan pijanac je naletio na mene. Ja sam imao više sreće. Pijanac nije preživio. - To je mrcina i zaslužila. Tyler je kimnuo, iako se prisjetio da je po policijskom izvještaju i taj pijani brodogradilišni radnik imao ženu i djecu. - Gdje su ostali? - Šefovi su na normalnom - doduše, normalnom za radne dane, a ne i za subotu - obavještajnom sastanku. Trebali bi biti gotovi za nekoliko minuta. I tako, sada predaješ strojarstvo na Annapolisu, ha?
222
- Da, gospodine. Usput sam na tome i doktorirao. - Zovi me Ed, Skip. I sad ćeš nam reći kako bismo se mogli dočepati te odlutale ruske podmornice? - Da, gospodine... Ed. - Pričaj mi malo o tome, ali daj da prvo popijemo kavu. - Obojica se zaputiše prema stolu u kutu gdje je stajala kava i neki keksi. Harris je oko pet minuta slušao mlađeg muškarca, sipajući kavu i proždirući biskvite s pekmezom. Trebalo je dosta hrane da se popuni njegova statua. - Boga ti tvoga! - procijedio je J-3 kad je Tyler završio. Otišao je do karte. - Tvoja će zamisao itekako zavisiti o vještoj izvedbi. Morat ćemo ih držati podalje od mjesta gdje ćemo to izvesti. Ovdje otprilike, rekao si? - lupnuo je po karti. - Da, generale. Radi se o tome, da kako oni budu operirali, mi im možemo s morske strane... - I napraviti dvostruku izmješanciju. To mi se sviđa. Bogme, to mi se baš sviđa. Ali Danu Fosteru neće biti drago da izgubi jedan svoj brod. - Pa, rekao bih da se to isplati. - I ja tako mislim - složio se Harris. - Ali to nisu moji brodovi. A kad sve obavimo, gdje ćemo je sakriti - ako uspijemo? - Generale, ima puno lijepih mjesta i ovdje u Zaljevu Chesapeake. Postoji jedna duboka točka u rijeci York i još jedna u Patuxentu, obje drži mornarica i obje su na kartama označene kao zabranjene zone. Kod podmornica je sjajno to što trebaju biti nevidljive. Treba pronaći samo dovoljno duboko mjesto i naplaviti tankove. Naravno, to je privremeno. Za stalnije prebivalište možemo odabrati Truk ili Kwajalein na Pacifiku. Lijepo, daleko od svega. - I Sovjeti neće zamijetiti iznenadnu pojavu podmorničkog matičnog broda i tri stotine podmorničkih tehničara? Osim toga, razmisli, ti nam otoci više ne pripadaju. Tyler nije očekivao da će general biti tako glup. - Pa što onda ako sve Otkriju nakon nekoliko mjeseci? Što će učiniti - razglasiti po cijelom
223
svijetu? Ne vjerujem. Do tada ćemo imati sve informacije koje nam trebaju, a uvijek možemo s prebjeglim oficirima organizirati lijepu konferenciju za novinare. I kako će im onda biti? U svakom slučaju, nakon što neko vrijeme bude kod nas možemo je rastaviti. Reaktor može u Idaho na ispitivanje. Projektili i bojeve glave će se razmontirati. Elektronsku opremu će odnijeti na ispitivanje u Californiju, a CIA, NSA i Mornarica će se potući oko šifrantske opreme. Ogoljeni cilindar će otegliti do neke lijepe dubine i tamo ga potopiti. Bez dokaza. Sve to ne treba držati vječno u tajnosti, dovoljno je samo nekoliko mjeseci. Harris je odložio šalicu. - Oprosti što se igram đavoljeg advokata. Vidim da si sve dobro smislio. Fino, mislim da stvar vrijedi truda. Treba koordinirati dosta tehničkih sredstava, no sve se može uklopiti u uobičajene djelatnosti. Dakle, moj glas imaš. Tri minute kasnije stigli su predstavnici Udruženog generalštaba. Tyler još nikad nije u jednoj prostoriji vidio toliko zvjezdica. - Htjeli ste porazgovarati sa svima nama, Eddie? - zapitao je Hilton. - Da, generale. Ovo je Skip Tyler. Admiral Foster je prvi prišao i pružio ruku. - Pribavili ste nam one podatke o performansama Crvenog oktobra o kojima smo upravo obaviješteni. Dobro obavljen ptosao, kapetane korvete. - Doktor Tyler misli da ga moramo zadržati ukoliko ga uhvatimo reče Harris mrtavhladan. - I misli da zna način kako da to izvedemo. - Već smo razmišljali o likvidiranju posade - reče komandant Maxwell. - Predsjednik nam to nije dopustio. - Gospodo, što ako vam kažem da postoji način da posadu pošaljemo kući u uvjerenju da se nismo domogli podmornice? Jer, to je osnovni problem, zar ne? Možemo poslati posadu natrag u Majčicu Rusiju. Postoji način da se to obavi, samo ostaje pitanje gdje da je sakrijemo. - Slušamo - sumnjičavo reče Hilton.
224
- Dakle, gospodine, morat ćemo brzo djelovati da sve dovedemo na svoja mjesta. Treba nam Avalon sa Zapadne obale. Mystic je već ukrcan na Pigeonu u Charlestonu. Trebaju nam oba, a potrebna nam je i neka naša stara strateška podmornica koju možemo žrtvovati. To se neophodni elementi. No pravi se trik sastoji u tempiranju - a, naravno, moramo i doći do ruske podmornice. To će možda biti najteže. - Možda i neće - reče Foster. - Admiral Gallery je jutros javio da joj je Dallas izgleda ušao u trag. Njihov izvještaj se lijepo poklapa s vašim tehničkim modelom. No za nekoliko dana ćemo znati još više. Nastavite. Tyler je objasnio. Nakon deset minuta počeo je odgovarati na pitanja i na karti pokazivati vremenska i prostorna ograničenja. Kad je završio, general Barnes je telefonom zvao komandanta Vojno-zračno desantne komande. Foster je otišao nazvati Norfolk, a Hilton je već krenuo prema Bijeloj kući. Crveni oktobar Osim onih u smjeni, svi oficiri su bili u blagovaonici. Na stolu je bilo nekoliko čajnika, svi netaknuti, i vrata su opet bila zaključana. - Drugovi - izvijestio je Petrov - drugi komplet privjesaka bio je još više kontaminiran od prvoga. Ramius je primijetio da je Petrov nervozan. To nije bio ni prvi ni drugi komplet privjesaka. Bio je treći i četvrti, od isplovljenja. Dobro je odabrao svog brodskog liječnika. - Loši privjesci - zagunđao je Melehin. - Neka se mrcina htjela našaliti u Severomorsku - ili nam je neki imperijalistički špijun podmetnuo tipični neprijateljski trik. Kad uhvate tog kurvinog sina, najradije bih ga sam ustrijelio - tko god bio! To je najobičnija izdaja! - Propisi zahtijevaju da ovo prijavim - primijeti Petrov. - Premda instrumenti pokazuju normalne količine.
225
- Pohvalno je što se držite propisa, druže doktore. Ponijeli ste se ispravno - rekao je Ramius. - Po pravilima moramo obaviti još jednu provjeru. Melehin i Borodin, vi ćete je osobno izvršiti. Najprije ispitajte same instrumente za mjerenje radijacije. Ako su ispravni, znat ćemo da su privjesci loši - ili da su bili lažirani. A ako je to u pitanju, ja ću u izvještaju o ovom incidentu zatražiti nečiju glavu. - Već se znalo da su mnogi pijani radnici iz brodogradilišta bili poslani u logor. - Drugovi, mislim da se ne trebamo brinuti. Da je došlo do napuknuća, drug Melehin bi ga već ustanovio. Tako. Sad svi imamo dosta posla. Pola sata kasnije svi su se opet skupili u oficirskoj blagovaonici. Posada je primijetila ta kretanja i počela su šaputanja. - Drugovi - objavio je Melehin. - Imamo veliki problem. Neki oficiri, osobito oni mladi, malo su problijedili. Na stolu je bio Geigerov brojač, rastavljen na više manjih dijelova. Pored njega je bio detektor radijacije skinut s pregrade u reaktorskoj prostoriji, s maknutim nadglednim poklopcem. - Sabotaža - zasiktao je Melehin. Od te strašne riječi zadrhtao bi svaki sovjetski građanin. U sobi se sve bilo ukočilo, mrtvački tiho, a Ramius je primijetio da se Svjadovljevo lice pretvorilo u masku. - Drugovi, u mehaničkom smislu ovi su instrumenti krajnje jednostavni. Kao što znate, ovaj brojač ima deset različith položaja. Možemo odabrati između deset raznih područja senzibiliteta, koristeći isti instrument i za otkrivanje manjih zračenja i za mjerno određivanje onih velikih. To postižemo upotrebom ovog birača kojim odabiremo jedan od deset električnih otpornika različitih vrijednosti. Svako dijete bi to moglo upotrijebiti i popraviti. - Šef stroja je kucnuo o podnožje birača. - U ovom slučaju izvađeni su normalni otpornici i na njihovo mjesto su nalemljeni novi. Položaji od jedan do osam tako imaju istu impendancijsku vrijednost. Sve naše brojače je provjerio isti brodogradilišni tehničar tri dana prije no što smo isplovili. Tu je njegov inspekcijski papir. - Melehin ga je prezrivo bacio na stol.
226
- Ili on ili neki drugi špijun je sabotirao ovaj i sve druge brojače koje sam pregledao. Vještom čovjeku ne treba za to više od sat vremena. A što se tiče ovog instrumenta - strojar je prevrnuo viseći detektor - vidite da su elekrični dijelovi isključeni osim kontakta za testiranje koji je premotan. Borodin i ja smo ovog skinuli s prednje pregrade. Ovo je vrlo profesionalan posao: to nije napravio neki laik. Vjerujem da je neki imperijalistički agent sabotirao naš brod. Najprije je onesposobio instrumente za mjerenje radijacije, a onda je vjerojatno izazvao neko slabije napuknuće kod vrućih cijevi. Ispast će, drugovi, da je drug Petrov bio u pravu. Možda i imamo pukotinu. Ispričavam se, doktore. Petrov je trzavo kimnuo. Takve komplimente bi radije prečuo. - Kolika je ukupna izloženost, druže Petrov? - zapitao je Ramius. - Najveća je, naravno, kod strojara. Maksimum je pedeset rada kod drugova Melehina i Svjadova. Ostali članovi strojarske ekipe variraju od dvadeset do četrdeset pet rada, a kumulativna izloženost rapidno opada što se više ide prema naprijed. Torpedisti imaju samo oko pet rada, pa i manje. Oficiri, isključivši strojare, bilježe od deset do dvadeset pet. - Petrov je zastao, pomislivši da bi trebao reći i nešto pozitivno. - Drugovi, to nisu smrtne doze. Zapravo, može se tolerirati iznos od stotinu rada bez nekih izravnijih fizioloških posljedica, a preživjeti se mogu i količine od nekoliko stotina. Ovdje smo suočeni s ozbiljnim problemom, ali se ipak ne radi o pogibeljnoj opasnosti. - Melehin? - zazvao je kapetan. - To je moje postrojenje i moja odgovornost. Zasad još ne znamo da imamo pukotinu. Privjesci su možda ipak pokvareni ili sabotirani. Sve bi ovo mogla biti opaka psihološka varka koju je neprijatelj izveo s ciljem da uništi naš moral. Borodin će mi pomoći. Osobno ćemo popraviti ove instrumente, a onda obaviti pomnu inspekciju svih reaktorskih sistema. Prestar sam da imam djecu.
227
Predlažem da za neko vrijeme deaktiviramo reaktor i nastavimo s akumulatorima. Za inspekciju će nam trebati najviše četiri sata. Također predlažem da skratimo reaktorske smjene na dva sata. - Slažete li se, kapetane? - Naravno, druže. Znam da nema toga što ti ne pi popravio. - Oprostite, druže kapetane - javio se Ivanov. - Hoćemo li ovo javiti štabu flote? - Zapovjeđeno nam je da ne prekidamo radio-šutnju - reče Ramius. - Ako su imperijalisti bili u stanju sabotirati naše instrumente... Možda su već saznali i naša naređenja, pa nas pokušavaju prisiliti da upotrijebimo radio da bi nas mogli locirati? - zapitao je Borodin. - Možda - odvratio je Ramius. - Prvo ćemo ustanoviti imamo li problem ili ne i koliko je ozbiljan. Drugovi, imamo dobru posadu i najbolje oficire u floti. Sami ćemo se pobrinuti za naše probleme, svladati !h i nastaviti naš zadatak. Imamo dogovoreni sastanak na Kubi, i ja ću na njega doći - a imperijalisti neka idu k vragu! - Dobro rečeno - priklopi Melehin. - Drugovi, sačuvat ćemo ovu tajnu. Nema potrebe da posadu uzrujavamo ni zbog čega, ili možda zbog nečega što možemo i sami srediti. - Ramius je završio sastanak. Petrov je bio još nesigurniji, a Svjadov se jako trudio da se ne trese. Imao je kod kuće djevojku i jednoga dana je htio imati djecu. Mladi poručnik je bio pomno uvježban da shvati sve što se zbiva u reaktorskim sistemima i da zna što valja učiniti ukoliko nešto krene ukrivo. A izvjesnu utjehu je predstavljalo saznanje da se većina rješenja za probleme reaktora mogla naći u knjizi koju su napisali neki od ljudi u ovoj prostoriji. Pa ipak, tijelo mu je spopadalo nešto što se nije moglo ni vidjeti ni osjetiti, a ni jedna razumna osoba zbog toga nije mogla biti sretna. Sastanak je bio završen. Melehin i Borodin su krenuli prema krmi, ka strojarskom skladištu.
228
Pridružio im se mičman električar da odabere potrebne dijelove. Primijetio je da čitaju iz priručnika za održavanje detektora radijacije. Kad mu je sat kasnije prestala služba, cijela je posada već znala da je reaktor još jednom prestao s radom. Električar je porazgovarao s tehničarom za održavanje projektila, s kojim je dijelio kabinu. Zajedno su raspravili zašto je bilo rastavljeno desetak Geigerovih brojača i drugih instrumenata, te donijeli samo jedan mogući zaključak. Podmornički vođa palube nije čuo diskusije i sam je donio vlastiti zaključak. Bio je već deset godina na nuklearnim podmornicama. Ipak, nije bio obrazovan čovjelfc pa je svaku aktivnost u reaktorskom prostoru držao nekim ostatkom čarobnjaštva. To je pokretalo brod - nije znao kako - ali je bio uvjeren da se radi o nečem bezbožnom. Sada se pitao nisu li se vragovi koje nikada nije vidio unutar čeličnog bubnja oslobodili? Za dva sata je posada znala da nešto nije u redu i da njihovi oficiri još nisu našli način da to srede. Kuhari koji su donosili iz kuhinje jelo u momčadske prostore na pramcu, počeli su se tamo zadržavati što su duže mogli. Ramius je primijetio da se ljudi na dežurstvu u centrali češće nego obično premještaju s noge na nogu i da jedva čekaju da im stigne smjena. USS New Jersey Treba se na to naviknuti, razmišljao je komodor Zachary Eaton. Kada je njegov admiralski brod bio sagrađen, on je puštao jedrilice u kadi. U to vrijeme Rusi su bili saveznici, ali samo zbog interesa, jer nisu imali zajedničke poglede, već samo zajedničkog neprijatelja. Kao danas s Kinezima, ocijenio je. Neprijatelji su tada bili Nijemci i Japanci. U svojoj dvadeset šest godišnjoj karijeri bio je mnogo puta u obje zemlje, a njegovoj prvoj komandi, razaraču, matična je luka bila Yokosuka. Svijet je bio čudan. Bilo je nekoliko zgodnih stvari u vezi s njegovim admiralskim brodom. Tako je bio velik da se na trometarskim valovima ljuljao tek
229
toliko da ga podsjeti da je na moru, a ne u uredu. Vidljivost je bila oko deset milja, i tu negdje, oko osamsto milja dalje nalazila se ruska flota. Njegov bojni brod će je dočekati baš kao u ona stara vremena, kao da nosača aviona nikad nije ni bilo. Razarači Caron i Stump bili su na vidiku, oko pet milja prema pramcu. Još naprijed, krstarice Biddle i Wainwright su vršile dužnost radarske predstraže. Akciona površinska grupa stajala je na mjestu, umjesto da krene naprijed kako je željela. Uz obalu New Jerseva žurili su jurišni nosač helikoptera Tarawa i dvije fregate, da se pridruže, noseći sa sobom deset jurišnih lovaca AV-8B Harrier i četrnaest ASW helikoptera kao dodatni zračni potencijal. To je bilo korisno, ali Eaton o tome nije brinuo. Saratogine eskadrile sad već operiraju u visini Mainea, zajedno s pristojnom zbirkom zrakoplovnih ptičica koje se trude ovladati mornaričkim napadačkim avioposlovima. HMS Invincible mu je bio dvjesta milja istočno i obavljao agresivne ASW patrolne zadatke, a osamsto milja istočno bio je Kennedy, skriven azorskom klimatskom frontom. Komodora je malo srdilo što Britanci pripomažu. Otkad to američka mornarica treba pomoć u obrani vlastite obale? Nije, doduše, da nam ne duguju i veće usluge, zaključio je. Rusi su se podijelili na tri grupe: nosač Kijev plovio je najistočnije da se suoči s Kennedyjevom borbenom grupom; on će, očekivalo se, preuzeti odgovornost za grupu koju je predvodila Moskva, a Invincible će se pobrinuti za Kirova. Neprekidno je bio hranjen podacima o sve tri grupe, a to su onda probavljali, njegovi operativni štabovi dolje u admiralskom centru. Pitao se što su to Sovjeti naumili? Bila mu je poznata priča o traganju za izgubljenom podmornicom, no Eaton je vjerovao da im Rusi pokušavaju prodati maglu. Vjerojatno, mislio je, žele pokazati da mogu prići našoj obali kad god im je volja, dati nam do znanja da imaju flotu za velika mora i hoće napraviti presedan za nešto što kasnije mogu ponoviti. I Eatonu se to nije sviđalo.
230
A nije ga baš bilo briga ni za misiju koju je trebao obaviti. Imao je dva zadatka koja se i nisu sasvim poklapala. Već samo praćenje podmorničke aktivnosti bit će dovoljno teško. Vikinzi sa Saratoge, usprkos njegovu zahtjevu, nisu kontrolirali i njegovo područje, a većina Oriona je djelovala nešto dalje, a bliže Invincibleu. Njegove vlastite ASW snage jedva da su dostajale za lokalnu obranu, a nipošto za aktivan lov na podmornice. Tarawa će to izmijeniti, ali će promijeniti i zahtjeve u selekcioniranju. Drugi zadatak je bio da uspostavi i održi senzorski kontakt s grupom Moskva i da smjesta dojavi bilo kakvu neuobičajenu djelatnost CINCLANTFLT-u, glavnom komandantu Atlantske flote. To je imalo nekakvog smisla. Ako njihovi brodovi učine bilo što nepoćudno, Eaton je imao mogućnosti da im se suprotstavi. Sad je bilo odlučeno iz koje ih blizine treba pratiti. Problem je bio u tome treba li im biti bliže ili dalje. Blizu je značilo dvadeset milja - na dometu njegovih topova. Moskva je imala deset pratećih brodova od kojih ni jedan ne bi nikako mogao preživjeti više od dva njegova projektila kalibra 406 mm. Na dvadeset milja mogao je birati hoće li upotrijebiti municiju većeg ili manjeg kalibra, jer su ova druga zrna bila vodena do cilja laserskim biračem, smještenim na vrhu glavnog upravljačkog tornja. Prošlogodišnje probe su pokazale da može uspostaviti stalni režim vatre ispaljujući svakih dvadeset sekundi po jedan plotun, s laserom koji bira ciljeve od jednog do drugog, sve dok ciljeva više ne bude. No to bi New Jersevja i njegove pratioce izložio torpedima i raketnoj vatri s ruskih brodova. Ako se povuče na veću udaljenost, mogao je s pedeset milja ispaljivati specijalna zrna s povećanom probojnošću, a navođenje na cilj upravljati laserskim biračem smještenim na brodskom helikopteru. To bi helikopter izložilo projektilima brod-zrak i sovjetskim helikopterima koji su vjerojatno opremljeni raketama zrak-zrak. Da bi im u tome pomogla, Tarawa je nosila nekoliko jurišnih helikoptera Apache, opremljenih laserom, raketama zrak-zrak i vlastitim
231
projektilima zrak-brod; to je bilo protutenkovske naoružanje koje se moglo korisno upotrijebiti protiv manjih ratnih brodova. Njegovi će brodovi biti izloženi raketnoj paljbi, ali se on nije bojao za svoj admiralski brod. Ukoliko Rusi ne nose nuklearne bojeve glave, njihovi protubrodski projektili ne bi bili kadri ozbiljnije oštetiti njegov brod - New Jersevje bio zaštićen trideset centimetara debelim oklopnim pločama. Ipak, napravili bi pravi darmar od radarske i komunikacijske opreme, i još gore, bili bi pogibeljni za lagašne prateće brodove. Njegovi su brodovi nosili vlastite protubrodske rakete, Harpoone i Tomahawke, iako nije bio siguran da ih ima dovoljno. A što ako neke ruske podmornice love njih? Eatonu je bilo rečeno da ih nema, ali se nikad nije moglo znati nije li neka ostala skrivena. No dobro - nije mogao na sve misliti. Podmornica može potopiti New Jersey, ali se za to treba dobro pomučiti. Ako Rusi smjeraju poduzeti nešto zločesto, sigurno će zapucati prvi, no Eaton će imati dovoljno vremena da lansira vlastite rakete i ispali nekoliko topovskih plutona dok bude tražio zračnu podršku - a opet, bio je siguran da se ništa od toga neće dogoditi. Zaključio je da su Rusi poduzeli neku vrstu ribarske ekspedicije. Njegov se posao sastojao u tome da im pokaže kako je riba u ovim vodama vrlo opasna. Mornarička zračna baza, North Island, Californija Glomazni traktor-tegljač je s puzeća četiri kilometra na sat ulazio u tovarni prostor velikog transportnog aviona C-5A Galaxy, pod budnim očima šefa utovara, dva pilota i šest mornaričkih oficira. Začudo, samo su ovi posljednji, od kojih ni jedan nije nosio letačka krila, bili sasvim upućeni u postupak. Težište vozila bilo je točno označeno, pa su promatrali kako se oznaka približava određenom broju ispisanom na podu kargoprostora. Taj je posao valjalo obaviti vrlo precizno. Svaka
232
greška mogla je fatalno narušiti ravnotežu zrakoplova i ugroziti živote posade i putnika. - Dobro, zaustavi ga točno tu - viknuo je stariji oficir. Vozač je sa zadovoljstvom stao. Ostavio je ključeve u bravi za paljenje, namjestio sve kočnice i ubacio tegljač u brzinu prije no što je izašao. Netko drugi će ga izvesti iz aviona na drugoj strani zemlje. Šef utovara i šest aerodromskih pomoćnika su se odmah bacili na posao, ovijajući čelične sajle s posebnim pojasevima oko vozila da osiguraju teški teret. Letjelica ne bi preživjela "ples" takvog tovara, a C-5A nije imao sjedala za izbacivanje. Šef utovara se uvjerio da aerodromska posada dobro radi, a onda je prišao pilotu. Taj dvadesetpetogodišnji narednik je volio C-5-ice usprkos njihovoj sumnjivoj reputaciji. - Kapetane, koji je ovo vrag? - Zove se DSRV*, narednice, sredstvo za dubinsko podmorsko spašavanje. - Piše odostraga Avalon, gospodine - pokazao je narednik.- Da, ima i ime. To je kao podmornički čamac za spašavanje. Spušta se duboko da izvadi posadu ako se nešto zajebe. - Oh. - Narednik je malo razmislio. Prevozio je već tenkove, helikoptere, opći teret, jednom čak i cijeli bataljon vojnika u svome - o avionu je razmišljao kao o svome - Galaxyju. Sad je prvi put prevozio brod. Ako ima ime, razmišljao je, onda je brod. Ti boga, Galaxy zbilja može sve! - Gdje ga vozimo, gospodine? - U mornaričku zračnu bazu u Norfolku, a ni ja tamo nikad nisam bio. - Pilot je pomno promatrao osiguranje tereta. Bilo je već pričvršćeno desetak sajli. Trebat će ih još toliko. - Predviđamo let od pet sati i četrdeset minuta, sve sa vlastitim gorivom. Vjetar će nam danas ići u prilog. DSRV, engl. krat. za deep submergence rescue vehicle, vozilo za dubinsko spašavanje (prim. prev.)
233
Izgleda da će vrijeme biti dobro sve dok ne dođemo do obale. Imamo cijeli dan odmora, a u ponedjeljak ujutro se vraćamo natrag. - Vaši momci zbilja brzo rade - prišao im je stariji mornarički oficir, poručnik Ames. - Da, poručnice, još dvadeset minuta. - Pilot je pogledao na sat. Poletjet ćemo na vrijeme. - Nema žurbe, kapetane. Ako se ovo pomakne pri letu, pokvarit će nam dan. Gdje da smjestim svoje ljude? - Naprijed, na gornju palubu. Odmah iza pilotske kabine ima mjesta za petnaestak ljudi. - Poručnik Ames je to znao, ali nije ništa rekao. Letio je sa svojim DSRV-om nekoliko puta preko Atlantika i jednom preko Pacifika, svaki put s drugom C-5-icom. - Mogu li pitati o kakvom se pothvatu radi? - zapitao je pilot. - Ne znam - rekao je Ames. - Mene i moju bebu trebaju u Norfolku. - I zbilja s tom malom stvarčicom furate pod vodu, gospodine? zapitao je šef utovara. - Za to sam plaćen. Spustio sam se s njome već na tisuću četiristo pedeset metara, gotovo milju. - Ames je s ljubavlju promatrao svoju "bebu". - Milju pod vodu, gospodine? Isuse - oh, oprostite, gospodine, mislim, nije li to malo zaguljeno - taj tlak, mislim? - Pa zapravo i nije. S Triesteom sam se spustio na šest tisuća. Dolje je vrlo zanimljivo. Mogu se vidjeti svakakve čudne ribe. - Iako je bio potpuno kvalificirani podmorničar, Amesova prava ljubav bila je istraživanje. Diplomirao je oceanografiju i zapovijedao je ili plovio na svim mornaričkim dubinskim plovilicama, osim na nuklearnoj NR-1. - Naravno, kad bi nešto krenulo krivo, vodeni pritisak bi bio smrtonosan, ali sve bi bilo tako brzo da čovjek ne bi ništa osjetio. Ako želite probnu vožnju, momci, to bih vam vjerojatno mogao srediti. Dolje je sasvim različit svijet. - Dobro, u redu, gospodine. - Narednik se vratio utovarnom psovanju i izdiravanju.
234
- Niste to valjda ozbiljno mislili? - primijetio je pilot. - Zašto ne? Nije to ništa posebno. Cesto vodimo sa sobom civile, i vjerujte mi da je to mnogo manje zaguljeno nego upravljati ovim prokletim bijelim kitom za vrijeme pretakanja goriva u zraku. - Hm. - Pilot nije bio razuvjeren. Obavio je to stotinjak puta. Radilo se o čistoj rutini i čudilo ga je da se nekome može činiti opasnim. Naravno, valjalo je paziti, ali, k vragu, čovjek treba paziti i kad vozi auto. Bio je siguran da u nesreći na toj džepnoj podmornici od čovjeka ne bi ostao ni pristojan zalogaj za škampa. - Ne idete u tome sami na more, zar ne? - Ne, obično djelujemo s nekog podmorničkog spasilačkog broda, s Pigeona ili Orto Jana. Možemo djelovati i s obične podmornice. Ona naprava koju vidite na tegljaču je naš priljubni prsten. Možemo se postaviti na hrbat podmornice pri krmenom izlaznom rovu i ona nas odvede gdje trebamo ići. - Ima li ovo nekakve veze s gužvom na Istočnoj obali? - E, to je dobro pitanje, no nitko nam nije ništa službeno rekao. U novinama piše da su Rusi izgubili podmornicu. Ako je tako, možda ćemo se spustiti da je pogledamo, a možda ćemo i spasiti preživjele. Možemo odjednom prevesti dvadeset do dvadeset pet ljudi, a onaj priljubni prsten je konstruiran da pristaje i ruskim podmornicama kao i našim. - Ista veličina? - Otprilike - Ames je namignuo. - Imali smo u vidu sve mogućnosti. - Zanimljivo.
235
Sjeverni Atlantik JAK-36 Forger* je pred pola sata poletio s Kijeva, voden najprije žiro-kompasom, a sada ESM* gondolom na lovčevom zdepastom repnom kormilu. Misija poručnika Viktora Šavrova nije bila lagana. Trebao se približiti američkom zrakoplovu E-3A za radarsko nadziranje, jednom od onih koji su sada već tri dana uhodili njegovu flotu. AWACS* avion je pažljivo kružio izvan dometa SAM-raketa, a opet dovoljno blizu da neprekidno pokriva sva kretanja sovjetske flote, javlja svaki manevar i sluša svaku radio-poruku upućenu glavnoj bazi. Bio je poput provalnika koji stalno promatra nečiji stan, a nitko mu ništa ne može. Šavrov je sada tu nešto trebao učiniti. Pucati, naravno, nije mogao. Zapovijedi koje je primio od admirala Stralboa s Kirova u tom pogledu bile su jasne. Ali, nosio je dva Atol projektila s toplinskim samonavodenjem, koja će sasvim sigurno izložiti pogledima imperijalista. On i njegov admiral su očekivali da će im time dati jasno do znanja: sovjetska mornarica ne trpi oko sebe njuškala, a zna se da se nesreće lako mogu dogoditi. Akcija je bila zahtjevna. Da bi izbjegao avionski radar, Šavrov je morao letjeti što je niže mogao, jedva dvadeset metara iznad uzburkanog Atlantika; na taj način će se izgubiti medu morskim valovima. Letio je brzinom od dvjesta čvorova. Tako je trošio najmanje goriva, jer je cijeli zadatak bio na rubu mogućnosti njegovih rezervoara. No tako je njegov lovac mnogo poskakivao uskovitlanim zrakom iznad valova. Nisko položena magla je smanjila vidljivost na samo nekoliko kilometara.
*Forger, kovač, ali i krivotvoritelj, američki kodni naziv za sovjetskog mornaričkog lovca JAK-36 (prim. prev.) *ESM, Electronic support measures, sredstva elektronske podrške (prim. prev.) * AWACS, sistem zračnog upozoravanja i kontrole (prim. prev.)
236
To mu odgovara, zaključio je. Zato su ga i odabrali za ovaj zadatak. Bio je jedan od rijetkih sovjetskih pilota s iskustvom u niskom letu. Šavrov nije samo tako postao mornarički pilot. Započeo je upravljajući jurišnim helikopterom u borbenoj avijaciji u Afganistanu, da bi tek nakon jednogodišnjeg krvavog naukovanja napredovao do aviona s čvrstim krilima. Šavrov je bio stručnjak za "priljubljeni let" koji je izvježbao iz nužde, loveći bandite i kontrarevolucionare koji su se poput štakora skrivali u visokim planinama. Zbog te vještine postao je zanimljiv za mornaricu, pa je premješten na morske zadatke a da se njega osobno baš nije puno pitalo. Nakon nekoliko mjeseci na novoj dužnosti nije se mogao požaliti, plaća i dodaci su bili privlačniji od dotadašnjih u ratnoj zrakoplovnoj bazi na kineskoj granici. Budući da je spadao medu stotinjak sovjetskih pilota kvalificiranih za službu na nosaču, nije imao priliku da leti na novom MIG-u 27, premda, ako bude sreće, i ako novi, veliki nosač ikada bude završen, postoji mogućnost da poleti na mornaričkoj verziji te sjajne ptice. Šavrov je na to mogao pričekati, a nakon nekoliko uspješno obavljenih zadataka poput ovog, mogao bi postati zapovjednik eskadrile. Prestao je snatriti - zadatak mu je bio preozbiljan. Ovo je bio pravi let. Nikad još nije letio protiv Amerikanaca, samo protiv oružja kojeg su dali afganistanskim banditima. Njegovi su prijatelji poginuli od tog oružja, a neki su i preživjeli pogodak samo da bi ih afganistanski divljaci izmasakrirali. Bit će mu drago da imperijalistima osobno održi lekciju. Radarski signal je postajao sve jači. Ispod njegova sjedala za izbacivanje, magnetofon je neprekidno snimao signalne karakteristike američkog aviona, pa će tako znanstvenici biti u stanju smisliti načine ometanja i sprečavanja tog na sva usta hvaljenog američkog letećeg oka. Taj avion bio je samo preinačeni 707, cijenjeni putnički zrakoplov,
237
ali jedva vrijedan protivnik okretnom pilotu lovca! Šavrov je provjerio kartu. Uskoro će ga uhvatiti. Onda je provjerio gorivo. Pred nekoliko minuta odbacio je posljednji vanjski rezervoar i sad mu je samo preostalo gorivo iz unutrašnjeg rezervoara. Turboventilator je gurao gorivo, na to treba pripaziti. Isplanirao je da se vrati na brod s gorivom za samo pet ili deset minuta leta. To ga nije uznemiravalo. Već je imao preko stotinu spuštanja na nosač. Evo! Njegove sokolove oči su uhvatile odbljesak sunca o sjajnu kovinu u smjeru jedan sat uvis. Šavrov je povukao ručicu prema sebi, i lagano povećavši gas vinuo Forgera uvis. Minutu kasnije je bio na dvije tisuće metara. Sad je mogao vidjeti letjelicu čija se plava boja skladno uklapala u tamnije nebo. Približavao se avionu odostraga i uz malo sreće će ga repna struktura zaštititi od rotacione radarske antene. Savršeno! Projurit će pored njih nekoliko puta i pustiti da posada aviona dobro vidi njegove Atole, a onda... Šavrov je u času shvatio da ima pratioca. Dva pratioca. Po pedeset metara nalijevo i nadesno nalazio se par američkih lovaca F-15 Eagle. Jedan je pilot iza vizira buljio u njega. - JAK 106, JAK 106, molim javi se. - Glas na njegovu SSB radioprijemniku govorio je ruski bez zamjerke. Šavrov se nije javio. Pročitali su broj iznad ispušnog otvora njegova motora prije no što ih je spazio. - 106, 106, približavaš se promatračkom avionu. Molim identificiraj se i objasni svoje namjere. Malo smo nervozni kad nam priđe zalutali lovac, tako da te trojica prate već zadnjih stotinu kilometara. Trojica? Šavrov se okrenuo. Treći Eagle s četiri projektila Sparrow visio mu je pedesetak metara od repa, na šest sati. - Naši ljudi ti čestitaju što si letio tako nisko i polako, 106. Poručnik Šavrov se tresao od bijesa dok je prolazio četiri tisuće metara, još uvijek osam tisuća udaljen od američkog AWACS-a. Provjeravao je svojih šest sati svakih trideset sekundi. Amerikanci mora da su bili tu, skriveni u izmaglici, i utvrdili vektore po instrukcijama iz svog AWACS-a.
238
Opsovao je u sebi i zadržao isti kurs. E, sad će im bogme pokazati! - Skreni, 106. - Glas je bio hladan, bez emocija, osim možda s malo ironije. - 106, ako ne skreneš, tvoju ćemo misiju držati neprijateljskom. Razmisli o tome, 106. Sad si izvan radarske kontrole vlastitih brodova, a još nisi unutar raketnog dometa naših. šavrov je pogledao nadesno. Eagle je skrenuo - isto tako i onaj s lijeve strane. Je li to bio manevar da sklone svoje toplinske izvore, pa se sad i od njega očekivala uzvratna susretljivost? Ili su raščišćavali prostor da onaj iza njega - provjerio je, još uvijek je bio tamo - može pucati? Nije se moglo reći što bi ti imperijalistički kriminalci mogli učiniti; bio je barem minutu od ruba dometa njihovih projektila. Šavrov nipošto nije bio kukavica. Niti budala. Pomaknuo je palicu i nagnuo svoga lovca nekoliko stupnjeva udesno. - Hvala ti, 106 - javio se onaj isti glas. - Vidiš, imamo ovdje u avionu nekoliko ljudi na obuci. Dvije su žene, i ne bismo htjeli da se odmah uplaše svog posla. - To je odjednom prevršilo mjeru. Šavrov je pritisnuo gumb od radija na svojoj palici. - Hoćeš da ti kažem što možeš učiniti sa svojim ženama, Yankee? - Ti si nekulturan, 106 - meko je odvratio glas. - Možda si uzrujan zbog dugog niskog leta. Mora da si već dosta tanak s gorivom. Dan je gadan za letenje, sa svim ovim promjenjivim vjetrovima. Trebaš li preciznu provjeru, gotovo? - Ne, Yankee! - Kurs natrag do Kijeva je jedan-osam-pet. Znaš, trebaš pažljivo koristiti magnetski kompas ovako visoko na sjeveru. Udaljenost od Kijeva 318,6 kilometara. Pazi - s jugozapada brzo pristiže hladna fronta. Za nekoliko sati će letenje biti malo teže. Trebaš li pratnju do Kijeva? - Svinjo! - Šavrov je zatomio psovku. Isključio je radio, preklinjući se zbog disciplinskog propusta. Dopustio je Amerikancjma da mu naruše ponos. Poput većine pilota lovaca, toga je imao napretek.
239
- 106, nismo uhvatili tvoju posljednju poruku. Dva moja Eaglea idu baš u tvome pravcu. Pobrinut će se da sretno dođeš kući. Želim ti ugodan dan, druže. Ovdje AWACS, Novembar, gotovo. Američki poručnik se okrenuo svome pukovniku. Više nije mogao držati ozbiljan izraz lica. - Bože, mislio sam da ću se zagušiti! - Gucnuo je malo kole iz plastične čaše. - Taj je zbilja mislio da nam se može prišuljati.- U slučaju da niste zamijetili, uspio je prići na milju od dometa Atola, a mi nismo ovlašteni da pucamo na njega sve dok on ne ispali svoje - što nam se gadno može osvetiti - zagunđao je pukovnik. Ovo ste lijepo obavili, poručniče. - Bilo mi je zadovoljstvo, pukovniče. - Operator je pogledao na svoj ekran. - Evo ga, vraća se mami, a Cobra 3 i 4 su mu na šest sati. Kad se vrati kući, bit će jedan od frustriranih Rujana. Ako se vrati kući. čak i s onim dodatnim rezervoarima mora da je na rubu s gorivom. - Na trenutak se zamislio. - Pukovniče, ako ovo pokušaju ponovo, kako bi bilo da ponudimo momku da se vrati s nama? - Da dobijemo Forgera - a zašto? Pretpostavljam da bi mornarica htjela imati jednoga da se igra s njime, jer nemaju baš puno Ivanove tehnike, no Forger je inače obično smeće. Šavrov je dolazio u napast da nagazi gas do daske, ali se suzdržao. Za danas je pokazao dovoljno osobne slabosti. Osim toga, njegov je JAK mogao prijeći brzinu od jednoga maha samo u poniranju. Ovi Eaglei to mogu doseći u ravnom letu, a imaju i goriva napretek. Vidio je da oba nose prilagođene elemente s gorivom, tzv. FAST-pakete. S njima su mogli preletjeti cijeli ocean. Prokleti Amerikanci i njihova arogancija! Neka je proklet i njegov obavještajni oficir koji mu je rekao da se može neopaženo privući AWACS-u. Neka se s njime pozabave Backfirei*, naoružani raketama zrak-zrak. Oni mogu srediti taj prokleti našopani putnički autobus prije no što njegovi leteći čuvari mogu i mrdnuti. Backfire, am. kodni naziv za lovca TU-26 (prim. prev.)
240
Amerikanci, primijetio je, nisu lagali o klimatskim poremećajima. Linija hladnog vremena brzo se pomicala prema sjeveroistoku kad se približio Kijevu. Eaglei su okrenuli kad je prišao svojoj formaciji. Jedan mu se američki pilot približio s boka i kratko mahnuo na rastanku. Kimnuo je glavom kad mu je Šavrov uzvratio. Eaglei su se poravnali i okrenuli prema sjeveru. Pet minuta kasnije bio je u Kijevu, još uvijek blijed od bijesa. čim su kotači bili učvršćeni, iskočio je na palubu nosača, oštro zatraživši razgovor sa zapovjednikom eskadrile. Kremlj Moskva je s pravom čuvena po svojoj podzemnoj željeznici. Za simboličan iznos ljudi se mogu dovesti gotovo svugdje suvremenim, sigurnim i upadljivo dekoriranim elektrificiranim podzemnim sistemom. U slučaju rata, podzemni tuneli mogu građanima Moskve poslužiti kao skloništa. Ta druga primjena bila je rezultat napora Nikite Hruščova, koji je na početku gradnje, sredinom tridesetih, sugerirao Staljinu da sistem mora biti položen duboko. Staljin se složio. Zamišljanje skloništa bilo je nekoliko desetljeća ispred svog vremena; nuklearna fisija tada je bila tek teorija, a o fuziji se jedva i razmišljalo. Slijedeći liniju koja se protezala od Sverdlovljeva trga do starog aerodroma i išla blizu Kremlja, radnici su izbušili tunel koji je kasnije bio osiguran deset metara debelim čelikom i betonskim klinom. Taj stotinu metara dugački prostor bio je s dva dizala povezan s Kremljom i vremenom pretvoren u komandni centar za izvanredne uvjete, iz kojeg je Politbiro mogao vladati čitavim sovjetskim carstvom. Tunel je pružao i vrlo prikladnu mogućnost da se iz grada neopaženo izvuče do malog aerodroma s kojega su članovi Politbiroa mogli polijetati do druge isturene utvrde, pored granitnog monolita kod Žigulija. Ta komandna mjesta nisu za Zapad predstavljala tajnu - postojala su isuviše dugo -
241
no KGB je pouzdano izvijestio da ništa iz zapadnih arsenala nije u stanju probiti stotinu metara stijenja koje je u oba slučaja odvajalo Politbiro od površine. Ta je činjenica pružala slabu utjehu admiralu Juriju Iljiču Padorinu. Zatekao se kako sjedi na najdaljem kraju desetmetarskog stola za konferencije i gleda smrknuta lica članova Politbiroa, užeg kruga koji je donosio strateške odluke važne za sudbinu njegove zemlje. Ni jedan od njih nije bio vojno lice. Oni u uniformama su podnosili raporte tim ljudima. Pri vrhu stola, lijevo od njega, sjedio je admiral Sergej Gorškov koji se već poznatom vještinom ogradio od ove afere, obznanivši čak i pismo u kome se suprotstavlja imenovanju Ramiusa za komandanta Crvenog oktobra. Padorin je, kao šef Glavne političke uprave, uspješno blokirao Ramiusov premještaj, istakavši da Gorškovljev kandidat za komandu najčešće kasni s plaćanjem partijske članarine i ne javlja se - za oficira njegova čina - dovoljno često za riječ na redovnim sastancima. A istina je zapravo bila da Gorškovljev kandidat nije bio tako vješt oficir kao Ramius kojeg je Gorškov htio imati u svom štabu operacija, što je Ramius godinama uspješno izvrdavao. Generalni sekretar Partije i predsjednik Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Andrej Narmonov je skrenuo pogled prema Padorinu. Lice mu nije ništa odavalo. Nikada - osim ako on to ne bi htio, što je bilo vrlo rijetko. Narmonov je naslijedio Andropova nakon što je ovaj doživio srčani napad. O tome se dosta govorkalo, no u Sovjetskom Savezu se stalno govorka. Nije bilo tako kad se šef sigurnosti Lavrentij Berija onako opasno približio vlasti; visoki partijski funkcionari to neće moći lako zaboraviti. Tako nešto se više neće ponoviti. Narmonov je bio aparatčik par excellence. Prvo se proslavio kao direktor tvornice, inženjer s reputacijom radnog ispunjavanja plana, čovjek koji je proizvodio rezultate. Neprekidno se uspinjao koristeći vlastiti talent i talente drugih, nagrađujući one koje je trebao,
242
ignorirajući one koje je mogao. Njegov položaj generalnog sekretara Partije baš nije bio potpuno siguran. Još se nije učvrstio na tom mjestu i dosta je ovisio o labavoj koaliciji kolega - ne prijatelja, jer ti ljudi nisu nikad sklapali prijateljstva. Ovu fotelju je dobio više radi svojih partijskih veza nego zbog osobne sposobnosti, a položaj će mu ovisiti o višegodišnjoj suglasnosti s drugima, sve dok ne dođe vrijeme da sam diktira politiku. Tamne oči Narmonova, primijetio je Padorin, bile su crvene od dima. Ventilacijski sistem ovdje dolje nije nikada radio kako treba. Generalni sekretar je s drugog kraja stola zaškiljio prema Padorinu, dok je premišljao što će reći, kako će udovoljiti članovima ove klike, toj desetorici starih, neosjetljivih ljudi. - Druže admirale - počeo je hladno - od druga Gorškova smo čuli kakve su šanse da se pronađe i uništi ta pobunjenička podmornica prije no što uspije izvršiti svoj nezamislivi čin. Nismo zadovoljni. A nismo zadovoljni ni s fantastičnom greškom u procjeni, kojom je taj nitkov dobio komandu nad našim najdragocjenijim brodom. Od vas bih, druže, htio čuti što se dogodilo s brodskim zampolitom i koje je sigurnosne mjere poduzela vaša uprava da se spriječi i sama mogućnost takve sramote. U glasu Narmonova nije se mogao osjetiti strah, ali je Padorin znao da ga mora biti. Tu "fantastičnu grešku" mogli su, naposljetku, predsjedniku pod noge gurnuti članovi koji su htjeli nekog drugog u toj fotelji - osim ako ne bude u stanju da se nekako izvuče iz toga. Ako se zahtijevala Padorinova koža, to je bio admiralov problem. Narmonov je i prije znao oderati ljude. Padorin se već nekoliko dana priprema za ovo. Bio je čovjek koji je mjesece proživio u intenzivnim ratnim operacijama, čovjek pod kojim je potonulo nekoliko brodova. Ako mu je tijelo i omekšalo, mozak nije. Padorin je odlučio da dostojanstveno primi sve što ga očekuje. Ako me budu pamtili kao budalu, razmišljao je, bit ću barem hrabra budala. U svakom slučaju, malo mu je ostalo od života.
243
- Druže generalni sekretaru - počeo je - politički oficir na Crvenom oktobru je kapetan Ivan Jurjevič Putin, nepokolebljiv i vjeran član Partije. Ne mogu zamisliti... - Druže Padorin - prekinuo ga je ministar obrane Ustinov pretpostavljamo da ne možete zamisliti ni ovo nevjerojatno izdajstvo toga Ramiusa. I sad očekujete od nas da vjerujemo vašoj procjeni i u pogledu tog čovjeka? - Najviše uznemiruje činjenica - dodao je Mihail Aleksandrov, partijski ideolog, koji je zamijenio mrtvog Mihaila Suslova i bio još odlučniji od pokojnog teoretičara da održi što čišću partijsku doktrinu kako je Glavna politička uprava bila tolerantna prema tom otpadniku. To je nevjerojatno, osobito u svjetlu njegovih očitih nastojanja da u cijeloj podmorničarskoj strukturi, čak, kako se čini, i u njenoj političkoj kategoriji, izgradi vlastiti kult ličnosti. Zbog upravo kriminalne sklonosti da previdite to… to očito skretanje s partijske linije - ni ova procjena ne djeluje osobito uvjerljivo. - Drugovi, imate pravo da sam teško pogriješio dajući Ramiusu komandu, i što smo mu dopustili da sam odabere većinu starijih oficira na Crvenom oktobru. No istovremeno, već nekoliko godina smo odlučili tako postupati, da više godina vežemo oficire uz jedan određeni brod i da komandant može jako utjecati na njihove karijere. To je operativno, a ne političko pitanje. - To smo već uzeli u obzir - odvratio je Narmonov. - Istina je da u ovom slučaju ima više krivaca. Gorškov se nije ni pomakao, no poruka je bila jasna: njegov napor da se distancira od ovog skandala nije uspio. Narmonov nije mario koliko će glava pasti da bi se održao u stolici. - Druže predsjedniče - primijetio je Gorškov - djelotvornost flote... - Djelotvornost? - upita Aleksandrov. - Djelotvornost. Ovaj litvanski polutan je sa svojim odabranim oficirima djelotvorno nasamario našu flotu i preostali brodovi sad blude poput tek uškopljene stoke.
244
- Aleksandrov se služio primjerima sa svog prvog radnog mjesta na državnoj farmi. Bio je to prikladan početak, po mišljenju mnogih, za čovjeka koji je na mjestu ideološkog šefa bio u Moskvi popularan poput kuge, ali Politbirou je baš i trebao takav čovjek. Ideološki poglavica je uvijek ustoličavao kralja. Na čijoj je sada strani - osim na svojoj? - Najvjerojatnije objašnjenje je da je Putin ubijen - nastavio je Padorin. - Jedini je on od svih oficira ostavio ženu i djecu. - To je drugo pitanje, druže admirale. - Narmonov se uhvatio teme. Zašto ni jedan od tih ljudi nije oženjen? Zar vam to nešto ne govori? Moramo li mi iz Politbiroa baš sve nadgledati? Zar ne možete misliti svojom glavom? Kao da biste to željeli, pomislio je Padorin. - Druže generalni sekretaru, većina naših zapovjednika podmornica preferira mlade, neoženjene oficire. Obaveze na moru su naporne i samci su manje zabrinuti. Osim toga, svaki stariji oficir na brodu je dobar član Partije s pohvalnim karakteristikama. Ramius je izdajnik, to ne treba nijekati i tog kurvinog sina bih ubio vlastitim rukama - no uspio je zavesti više nevinih i dobrih ljudi no što ih ima u ovoj sobi. - To je istina - primijetio je Aleksandrov. - I sad kad smo u toj gužvi, što ćemo poduzeti? Padorin je duboko udahnuo. čekao je ovo. - Drugovi, na Crvenom oktobru imamo još jednog čovjeka, agenta Glavne političke uprave, za kojeg ne znaju ni Ramius ni Putin. - Što? - upao je Gorškov. - A kako to da ja nisam obaviješten? Aleksandrov se nasmiješio. - To je prva inteligentna stvar koju smo danas čuli. Nastavite. - Ta osoba je prikrivena kao unovačeni mornar. Javlja se direktno našem uredu, zaobilazeći sve operativne i političke kanale. Zove se Igor Loginov. Star je dvadeset četiri godine i... - Dvadeset četiri? - povikao je Narmonov. - Takvu odgovornost povjeravate djetetu?
245
- Druže, Loginov ima zadatak da se pomiješa s unovačenom posadom, da sluša njihove razgovore, identificira moguće izdajnike, špijune i sabotere. Zapravo izgleda još mladi. Služi medu mladim ljudima, pa i sam mora biti mlad. A zapravo je diplomirao na Višoj mornaričkoj školi za političke oficire u Kijevu i na Obavještajnoj akademiji GRU. On je sin Arkadija Ivanoviča Logina, direktora Lenjinovih čeličana u Kazanju. Mnogi od vas poznaju njegova oca. - I Narmonov je bio medu onima koji su kimnuli, a u očima mu se pojavila iskra zanimanja. - Samo nekoliko elitnih pojedinaca je odabrano za takve zadatke. Osobno sam porazgovarao s tim mladićem. Ima besprijekorne karakteristike, to je pravi sovjetski rodoljub bez mane. - Poznajem njegova oca - potvrdio je Narmonov. - Arkadij Ivanovič je častan čovjek koji je odgojio nekoliko dobrih sinova. I što je momku naloženo? - Kao što rekoh, druže generalni sekretaru, uobičajene dužnosti su mu da promatra posadu i javlja što je zamijetio. To radi već dvije godine i vrlo je vješt. Ne izvještava brodskog zampolita, već se javlja samo Moskvi, ili jednom od mojih predstavnika. U slučaju nevolje, naloženo mu je da se prijavi zampolitu. Ako je Putin živ - a ja u to, drugovi, ne vjerujem - onda je i on dio zavjere i Loginov mu se neće javiti. Stoga, ako se radi o pravoj nuždi, njemu je naređeno da uništi brod i organizira vlastiti bijeg. - Je li to moguće? - zapitao je Narmonov. - Gorškov? - Drugovi, svi naši brodovi, a posebno podmornice, nose snažne naboje za samopotapanje. - Na nesreću - nastavio je Padorin - oni najčešće nisu oštri i samo ih komandant može aktivirati. Još od onog incidenta sa Storževojem, mi smo u Glavnoj političkoj upravi zaključili da zaista postoji mogućnost za izbijanje takvih ekscesa, a da bi najštetnije posljedice mogao izazvati takav slučaj na strateškoj podmornici koja nosi rakete. - Ah - primijetio je Narmonov. - On je dakle raketni mehaničar?
246
- Ne, druže, on je brodski kuhar - odvratio je Padorin. - Divno! čitav dan provodi u kuhanju krumpira! - Narmonov je zalamatao rukama po zraku; ono malo nade je trenutno iščezlo i zamijenio ju je žestoki gnjev. - Hoćete li odmah metak, Padorine? - Druže predsjedniče, to je bolje mjesto za prikrivenog čovjeka no što možete i zamisliti. - Padorin nije ustuknuo; htio je pokazati ovim ljudima da se ne boji. - Na Crvenom oktobru su oficirske kabine i kuhinja na krmi. Prostorije za posadu su naprijed - posada tamo i jede, budući da nema posebnu blagovaonicu - a između toga je raketni prostor. Kao kuhar, on svakoga dana mora proći gore-dolje nekoliko puta i njegova nazočnost u bilo kojem dijelu broda nije neuobičajena. Hladnjak za hranu je smješten naprijed, pored donje raketne palube. Nismo planirali da bi on trebao aktivirati eksplozivne naboje. Uzeli smo u obzir da bi ih komandant mogao učiniti inertnim. Drugovi, sve su te mjere pažljivo razmotrene. - Nastavite - progundao je Narmonov. - Kao što je drug Gorškov već objasnio, Crveni oktobar nosi dvadeset šest projektila Seahawk. To su rakete na čvrsto gorivo i svaka ima ugrađeni uređaj za osiguranje dometa. - Osiguranje dometa? - Narmonov je bio zbunjen. Sve do ovog trenutka, drugi oficiri koji su prisustvovali sastanku - a ni jedan nije bio član Politbiroa - nisu se javljali za riječ. Padorin je bio iznenađen kad je sada progovorio general V. M. Višenjkov, komandant Strateških raketnih snaga. - Drugovi, te detalje je proradio moj ured prije nekoliko godina. Kao što znate, kad testiramo naše rakete, imamo na njima sigurnosne uređaje koji će ih raznijeti, ako skrenu s kursa. Inače bi mogle pasti na neki od naših gradova. Naši operativni projektili obično ih ne nose razlog je jasan, imperijalisti bi mogli smisliti kako da ih unište u letu. - I tako, naš će mladi momak iz GRU-a raznijeti projektil. A što je s bojevim glavama? - zapitao je Narmonov. Kao inženjer, uvijek bi se
247
zanio u nekim tehničkim raspravama, a osobito bi ga impresionirala inteligentna rješenja. - Druže - nastavio je Višenjkov - bojeve glave projektila su opremljene akcelerometrima. Tako se one ne mogu aktivirati sve dok projektil ne postigne punu programiranu brzinu. Amerikanci koriste isti sistem, iz istog razloga - da spriječe sabotažu. Ti sigurnosni sistemi su apsolutno pouzdani. Možete baciti takvu bojevu glavu s vrha moskovskog televizijskog tornja na čeličnu ploču i neće eksplodirati. - General je mislio na masivni TV-toranj čiju je izgradnju Narmonov osobno nadgledavao još kao rukovodilac Centralnog komunikacijskog ravnateljstva. Višenjkov je bio dobar političar. - U slučaju rakete na čvrsto gorivo - nastavio je Padorin, svjestan duga Višenjkovu, pitajući se što će trebati učiniti zauzvrat i nadajući se da će i poživjeti dovoljno dugo da vrati dug - sigurnosni uređaj upaljuje istovremeno sva tri stupnja rakete. - I onda raketa odleti? - zapita Aleksandrov. - Ne, druže akademiče. Gornji stupanj bi mogao, kad bi probio poklopac silosa, no to bi napravilo raketni prostor i potopilo podmornicu. Ako do toga i ne dođe, u prvom i u drugom stupnju ima dovoljno termalne energije da se cijela podmornica pretvori u smjesu rastaljena željeza, dvadeset puta više no što je potrebno da je se potopi. Loginov zna kako treba izbjeći alarmni sistem na poklopcu silosa, da bi aktivirao sigurnosni uređaj, postavio satni mehanizam i pobjegao. - A ne samo da uništi brod? - zapitao je Narmonov. - Druže generalni sekretaru - reče Padorin - previše je tražiti od mladog čovjeka da obavi zadatak znajući da to znači sigurnu smrt. Bilo bi nerealno očekivati tako nešto. Mora imati barem mogućnost za bijeg, jer bi inače ljudska slabost mogla dovesti do neuspjeha. - To je razumno - rekao je Aleksandrov. - Mlade ljude motivira nada, a ne strah. U tom slučaju, mladi Loginov će se nadati određenoj nagradi.
248
- I dobit će je - odvrati Narmonov. - Učinit ćemo sve moguće da spasimo tog mladića, Gorškov. - Ako je zaista pouzdan - primijeti Aleksandrov.- Znam da o tome ovisi moj život, druže akademiče - reče Padorin, još uvijek uspravljenih leđa. Nije dobio verbalni odgovor, samo kimanje polovice glava za stolom. Već se i ranije bio suočio sa smrću, a sad je bio u godinama kad to ostaje kao zadnje s čime se čovjek treba suočiti. Bijela kuća Arbatov je ušao ured u 4,50 poslijepodne. Zatekao je Predsjednika i dra Pelta kako sjede na laganim stolicama preko puta središnjeg stola. - Pridite, Aleks. Hoćete li kave? - Predsjednik je pokazao na poslužavnik na rubu njegova stola. Danas nije pio, primijeti Arbatov. - Ne, hvala, gospodine Predsjedniče. Mogu li znati... - Mislimo da smo našli vašu podmornicu, Aleks - odgovorio je Pelt. Upravo su nam donijeli ove brzojavke, pa ih sada provjeravamo. Savjetnik je podigao nekoliko raskupusanih listova. - I gdje je, ako smijem pitati? - Ambasadorovo lice je bilo smrtno ozbiljno. - Negdje oko trista milja sjeveroistočno od Norfolka. Nismo je locirali baš jako precizno. Jedan od naših brodova je čuo podvodnu eksploziju u tom području - ne, nije bilo tako. To je bilo snimljeno na brodu, a kad su nakon nekoliko sati kontrolirali trake, učinilo im se da čuju kako je podmornica eksplodirala i potonula. Žao mi je, Aleks - reče Pelt. Trebao bih već i sam znati da ove stvari ne mogu izlagati bez tumača. Ima li i vaša podmornica svoj vlastiti jezik? - Oficiri ne vole kad ih civili razumiju - nasmiješio se Arbatov. To je bez sumnje tako otkako je prvi čovjek podigao kamen.
249
- U svakom slučaju, sada to područje pretražuju naši brodovi i avioni. Predsjednik je podigao pogled. - Aleks, prije nekoliko minuta sam razgovarao sa šefom pomorskih operacija. Danom Fosterom. Rekao je neka ne očekujemo da ima preživjelih. Tu je ocean dubok preko četiristo metara, a i sami znate kakvo je vrijeme. Rekli su da je to na samom rubu kontinentalnog spruda. - Takozvani Norfolk kanjon, gospodine - dodao je Pelt. - Poduzeli smo sveobuhvatnu potragu - nastavio je Predsjednik. Mornarica je uključila i neku specijaliziranu opremu, uređaje za traženje i sve takve stvari. Ako je podmornica locirana, spustit ćemo nekoga dolje u slučaju da ima preživjelih. Kako me je CNO izvijestio, moguće je da ih i bude, ukoliko je unutrašnja struktura - te njihove nepropusne pregrade - ostala čitava. Druga stvar je, kako je rekao, opskrba sa zrakom. Vrijeme nam nije saveznik, bojim se. Kupujemo im svu tu fantastično skupu opremu, a onda ne mogu locirati jedan pišljivi objekt i to tu, pored naše obale. Arbatov je te riječi ubacio u podsvijest. Bit će to značajan obavještajni podatak. Predsjednik povremeno zaboravi... - No, zapravo, što je točno vaša podmornica radila ovdje, gospodine ambasadore? - Nemam pojma, doktore Pelt. - Vjerujem da se ne radi o strateškoj podmornici - reče. - Sporazumjeli smo se da ćemo ih držati petsto milja od obale. Naravno, olupinu će pregledati naša spasilačka ekipa. Ukoliko ustanovimo da se zaista radi o strateškoj podmornici... - Shvatio sam poruku. Pa ipak, to su međunarodne vode. Predsjednik se okrenuo i blago progovorio. - Isti status ima i Finski zaljev, Aleks, a vjerujem i Crno more. - Pustio je da njegova primjedba nekoliko terenutaka visi u zraku. - Iskreno se nadam da se nećemo vraćati na takve situacije. Je li riječ o strateškoj podmornici, Aleks?
250
- Zbilja, gospodine Predsjedniče, nemam pojma. Iskreno se nadam da nije. Predsjednik je zapazio kako je laž bila pažljivo izrečena. Pitao se bi li Rusi priznali da je u podmornici neki kapetan koji je prekršio dobivene zapovijesti. Ne, vjerojatno bi tvrdili da je došlo do greške u navigaciji. - Vrlo dobro. U svakom slučaju poduzet ćemo vlastitu operaciju traženja i spašavanja. Vrlo brzo ćemo znati o kojoj je vrsti podmornice riječ. - Predsjednik je odjednom djelovao izgubljeno. - I još nešto je spomenuo Foster. Ako pronađemo tijela - oprostite na grubostima u subotu poslijepodne - pretpostavljam da ćete ih htjeti vratiti u zemlju. - O tome nemam nikakvih uputstava - iskreno je odgovorio ambasador, vrlo zatečen. - Objašnjavali su mi isuviše podrobno što takva smrt može učiniti od ljudi. Jednostavno rečeno, zgnječi ih vodeni pritisak i to baš nije lijepo za vidjeti, tako mi rekoše. No riječ je o ljudima, koji su zaslužili dostojanstvo i u smrti. Arbatov je to morao priznati. - Ako je to, dakle, moguće, vjerujem da će sovjetski narod znati cijeniti tu humanu gestu. - Potrudit ćemo se. Itekako ćete se potruditi za američke interese, pomislio je Arbatov i prisjetio se broda Glomar Explorer. Taj poznati istraživački brod napravila je CIA sa specifičnim zadatkom da izvadi s dna Pacifika sovjetsku stratešku podmornicu klase Golf. Dosad je u nekom hangaru bez sumnje čekao na slijedeću takvu priliku. Nema načina da Sovjetski Savez spriječi tu operaciju samo nekoliko stotina milja od američke obale, trista milja od najveće američke baze. - Vjerujem, gospodo, da će biti poštivani propisi međunarodnog prava. Osobito što se tiče brodskih ostataka i tijela posade. - Naravno, Aleks. - Predsjednik se nasmiješio, pokazavši memorandum na svome stolu. Arbatov je s mukom održavao kontrolu. Bio je doveden u ovu situaciju poput malog đačeta, zaboravljajući da je američki Predsjednik bio vješt taktičar u sudnici - život u Sovjetskom
251
Savezu čovjeka ne priprema za tako nešto - i da poznaje sve pravne trikove. Zašto tu mrcinu uvijek tako lako potcjenjuje? I Predsjednik se nastojao obuzdati. Nije tako često viđao Aleksa uzrujanog i izgubljenog. Bio je on lukav protivnik kojeg nije bilo baš lako izbaciti iz ravnoteže. Smijeh bi to pokvario. Taj memorandum od državnog tužioca stigao je tek jutros. U njemu je pisalo:
Gosp. Predsjedniče, Slijedeći vaš zahtjev, zamolio sam šefa našeg odsjeka za pomorsko pravo da razmotri stav međunarodnog prava u odnosu na vlasništvo nad potopljenim ili napuštenim plovnim objektima i zakona o spašavanju dotičnih plovila. Na tom području postoji mnoštvo pravnih slučajeva. Jedan običan primjer je Dalmas protiv Stathosa (84 F Supp. 828, 1949. A. M. C. 770 /S. D. N. Y. 1949/); To nije problem međunarodnog prava, jer je sasvim utvrđeno da je "spašavanje pitanje koje se javlja iz ius gentium i obično ne ovisi o municipalnom pravu pojedinih država". Međunarodni temelj za to je Konvencija o spašavanju iz 1910 (Bruxelles), koja je ozakonila nadnacionalnu prirodu pomorskog i spasilačkog prava. Sjedinjene Države su to ratificirale Spasilačkim aktom 1912. 37 Stat. 242 (1912), 46 U.S.C.A.; - Međunarodno pravo će biti uzeto u obzir, Aleks - obećao je Predsjednik. - U svim pojedinostima. - I sve što izvučemo, pomislio je, bit će odvučeno u najbližu luku, Norfolk, gdje će biti predano primaocu olupina, prezaposlenom državnom službeniku. Ukoliko Sovjeti budu htjeli da im se nešto vrati, mogu poduzeti korake na pomorskom sudu, dakle, u okružnom sudu sa sjedištem u Norfolku, gdje će, ukoliko dobiju parnicu - nakon što se odredi vrijednost spašene imovine, i nakon što se američkoj mornarici isplati naknada za troškove spašavanja, a koju će također odrediti sud - olupina biti vraćena svojim zakonitim
252
vlasnicima. Naravno, dotični okružni sud može radi definitivne provjere čitav slučaj odgađati jedanaest mjeseci. Arbatov će o tome odmah izvijestiti Moskvu. No koja korist od toga? Bio je uvjeren da će Predsjednik perverzno uživati u manipuliranju grotesknim američkim pravnim sistemom, cijelo vrijeme ističući da se on kao Predsjednik po Ustavu ne smije miješati u rad sudova. Pelt je pogledao na sat. Sad je već bilo vrijeme za slijedeće iznenađenje. Morao se diviti Predsjedniku. Za čovjeka koji je prije nekoliko godina prilično ograničeno poznavao međunarodne odnose, učio je vrlo brzo. Taj naoko jednostavan, tih čovjek najbolji je upravo u ovakvim izravnim okršajima i nakon što je cijeli život proveo kao tužilac i dalje se volio igrati pregovaranja i taktičkog nadmudrivanja. činilo se da je kadar zastrašujuće vješto manipulirati ljudima. Telefon je zazvonio i Pelt je smjesta dignuo slušalicu. - Da, ovdje doktor Pelt. Da, admirale... gdje? Kada? Samo jedan? Tako dakle... Norfolk? Hvala, admirale, to su vrlo dobre vijesti. Odmah ću izvijestiti Predsjednika. Molim, i dalje nas obavještavajte. - Pelt se okrenuo. - Bogme, imamo jednog živog! - Preživjeli s izgubljene podmornice? - Predsjednik je ustao. - Da, ruski mornar. Helikopter ga je pokupio prije jedan sat i sad leti s njim u bolnicu u bazi u Norfolku. Našli su ga 290 milja sjeveroistočno od Norfolka, pa pretpostavljam da se to slaže. Kažu da je u dosta lošem stanju, ali u bolnici su spremni. Predsjednik je prišao svome stolu i podigao slušalicu. - Grace, nazovi mi odmah Dana Fostera... Admirale, ovdje predsjednik. Onaj čovjek, što su ga spasili... koliko im treba do Norfolka? Još dva sata? - Namrštio se. - Admirale, nazovite mornaričku bolnicu i recite im da sam ja poručio da poduzmu sve što mogu za tog čovjeka. Hoću da prema njemu postupaju kao da je moj sin, jasno?
253
Dobro. Želim svakoga sata izvještaj o njegovu stanju. Hoću da se toga uhvate naši najbolji ljudi. Hvala, admirale. - Spustio je slušalicu. - U redu! - Možda smo bili isuviše pesimistični, Aleks - zacvrkutao je Pelt. - Hoćemo li moći vidjeti našeg čovjeka? - odmah je zapitao Arbatov. - Jasno - odvratio je Predsjednik. - Imate liječnika u ambasadi, zar ne? - Da, imamo, gospodine predsjedniče. - Povedite i njega. Njemu će sve biti na usluzi. Ja ću se za to pobrinuti. Jeff, traže li i druge preživjele? - Da, gospodine Predsjedniče. Cijelo područje pokriva desetak aviona, a još dva broda su na putu. - Dobro! - Predsjednik je zapljeskao, veseo poput djeteta u trgovini igračkama. - Eh, kad bi pronašli još preživjelih, možda bi vašoj zemlji, Aleks, mogli dati zaista značajan božični poklon. Učinit ćemo sve što možemo, to vam obećajem. - Vrlo ljubazno od vas, gospodine Predsjedniče. Smjesta ću ovu sretnu vijest otposlati u svoju zemlju. - Imam malo vremena, Aleks. - Predsjednik je podigao ruku. Mislim da smo zaslužili jedno piće.
254
SOSUS kontrola U SOSUS kontroli u Norfolku slika je postajala sve složenija. Sjedinjene Države jednostavno nisu imale tehnologiju da prate podmornice u dubokim oceanskim bazenima. SOSUS-ovi receptori u načelu su ležali u plićim tjesnacima, na dnu podvodnih grebena i platoa. Strategija zemalja NATO - pakta bila je direktna posljedica tog tehničkog ograničenja. U većem ratnom sukobu sa Sovjetima NATO bi koristio SOSUS barijeru u potezu Grenland-Island-Ujedinjeno Kraljevstvo, kao golemu žicu s konzervama, alarmni sistem protiv provalnika. Savezničke podmornice i ASW patrolni avioni će pokušati otkriti, napasti i uništiti sovjetske podmornice dok se približavaju, i još ne prijeđu te linije. Međutim, nikad se od spomenute barijere nije očekivalo da zaustavi više od polovice neprijateljskih podmornica, a s onima koje se budu uspjele provući, bit će teško. Duboki oceanski bazeni bili su naprosto preširoki i preduboki - prosječna dubina je bila preko tri i pol tisuće metara - da bi se pokrili senzorima kao male plićine. Ta je činjenica nametala pravila igre. Zadatak NATO-a će biti da održi Atlantski most i nastavi prekooceansku trgovinu, a očit zadatak Sovjeta će biti da tu trgovinu ometaju. Podmornice će se trebati raširiti po cijelom golemom oceanu da bi pokrile što više konvojskih putova. Strategija NATO-a će se, dakle, sastojati da iza SOSUS barijere prikupi velike konvoje, okružene razaračima, helikopterima i avionima s čvrstim krilima. Pratioci će pokušati uspostaviti zaštitni balon od oko stotinu milja. Neprijateljske podmornice ne bi smjele opstati unutar tog balona; ako se u njemu zateknu bit će uhvaćene i potopljene - ili barem otjerane dovoljno daleko da konvoj može proći. I tako, dok je SOSUS bio smišljen da neutralizira golema, postojeća morska
255
prostranstva, strategija dubokih bazena se temeljila na mobilnoj, pokretnoj zaštitnoj zoni za vitalno sjevernoatlantsko brodovlje. To je, sve u svemu, bila prilično razumna strategija, ali se nije mogla ispitati pod stvarnim uvjetima, a trenutno je, nažalost, bila prilično beskorisna. Sa svim onim Alfama i Victorima koji su već došli do obale, i jatom Charlieja, Echoa i Novembara koji su upravo pristizali na svoje postaje, komandant Quentin na glavnom ekranu više nije buljio u prizor s malim, diskretnim crvenim točkicama, već s velikim krugovima. Svaka točka ili kružnica označavala je položaj sovjetske podmornice. Krug je označavao pretpostavljeni položaj, izračunat prema brzini kojom se podmornica može kretati a da pritom ne diže isuviše buke koju bi mnoštvo senzora moglo locirati. Neki krugovi su bili promjera deset milja, a neki čak i pedeset; valjalo je pretražiti sva područja od sedamdeset osam pa do dvije tisuće kvadratnih milja da bi se položaj podmornice ponovo utvrdio. A sad ih je naprosto bilo prokleto previše. Lov na podmornice bio je glavni posao aviona P-3C Orion. Svaki je Orion nosio akustičnu plutaču, aktivni i pasivni sonar koji se bacao iz trupa aviona. Kad bi nešto otkrila, akustična plutača bi to javila svom matičnom zrakoplovu, a onda automatski potonula, osim ako ne bi pala u neprijateljske ruke. Akustične plutače su imale ograničenu električnu energiju, pa stoga i ograničen domet. Da stvar bude gora, bilo ih je i u ograničenim količinama; bilo ih je potrošeno već alarmantno mnogo, a uskoro su trebale doći pod udar smanjenog budžeta. Osim toga, svaki je P-3C nosio FLIR, naprijed usmjerene infracrvene skanere za identifikaciju toplinske prepoznatljivosti nuklearne podmornice i MAD, detektor magnetskog poremećaja, koji je locirao svaku promjenu magnetskog polja Zemlje uzrokovanu na primjer i tako velikim komadom željeza kao što je bila podmornica. MAD detektor je mogao otkriti magnetske poremećaje samo šest metara nalijevo i nadesno od kursa zrakoplova; avion je radi toga
256
morao letjeti nisko, pa je trošio više goriva i posadi sužavao područje vizualnog pretraživanja. FLIR je također imao mnoštvo ograničenja. Tako tehnologija korištena za utvrđivanje položaja cilja kojeg bi najprije otkrio SOSUS, ili "čišćenje" određenog dijela oceana u pripremi za prolaz konvoja, jednostavno nije mogla zadovoljiti potrebe za nasumičnim traganjem u dubokom oceanu. Quentin se nagnuo naprijed. Krug se upravo pretvorio u točku. P-3C je upravo izbacio eksploziv za sondiranje da bi njime označio položaj jedne Echo napadne podmornice petsto milja južno od njufaunlendških Grand Banks. Za sat vremena će imati gotovo sigurne elemente za gađanje tog Echa; ime mu je bilo ispisano na Orionovim ASW torpedima Mark 46. Quentin je pijuckao kavu. Želudac mu se bunio protiv dodatnog kofeina, prisjećajući se zloupotrebe prilikom četvoromjesečne vražje kemoterapije. Ako jednom dođe do rata, ovo je bio jedan od načina kako bi mogao početi. Odjednom će njihove podmornice stati, možda baš ovako. Neće se šuljati da napadnu konvoje nasred oceana, već će ih potapati bliže obali, kao što su radili Nijemci... i svi američki senzori će biti na krivom mjestu. Kad jednom stanu, točke će narasti u krugove, sve šire, pa će podmornice biti sve teže pronaći. S ugašenim strojevima podmornice će biti nevidljive zamke za prolazeće trgovačke i ratne brodove koji će juriti sa životno važnim zalihama za ljude u Evropi. Podmornice su bile kao rak. Baš kao bolest koju je tek djelomice pobijedio. Nevidljivi zloćudni brodovi će naći skrovito mjesto, zagaditi okolinu, a na njegovu ekranu će zloćudnost rasti sve dok je ne napadne avion kojeg on kontrolira iz ove sobe. Ali sada ih ne može napasti. Može ih samo promatrati. "MP PREDV l SAT" - otkucao je u svoju kompjutorsku konzolu. "23" - odmah je odgovorio kompjutor. Quentin je nezadovoljno zagunđao. Dvadeset četiri sata ranije MP, mogućnost potapljanja, bila je četrdeset - četrdeset vjerojatnih
257
potapljanja u prvom satu nakon dobivene dozvole da se puca. Sad je to već spalo na polovicu, a i taj broj valja uzeti s priličnom rezervom, uz pretpostavku da sve idealno funkcionira, kao u filmu. Procijenio je da će taj broj uskoro biti ispod deset. Tu se nisu računala potapljanja koja mogu izvršiti prijateljske podmornice koje prate Ruse uz strogu zapovijed da ne otkrivaju svoje položaje. Ti njegovi povremeni saveznici, Sturgeoni, Permiti i Los Angelesi igrali su vlastitu ASW igru, po svojim pravilima. To je bila neka druga vrsta ljudi. Pokušavao je o njima misliti kao o prijateljima, ali nije išlo. U njegovih dvadeset godina mornaričke službe podmornice su uvijek bile neprijatelj. U ratu bi bile koristan neprijatelj, no u ratu se općenito znalo da ne postoji nešto što se zove prijateljska podmornica. B-52 Posada bombardera je točno znala gdje se nalaze Rusi. Mornarički Orioni i AWACS-i od zrakoplovstva pratili su ih već danima, a dan ranije, rekoše im, Rusi su na najbližeg AWACS-a poslali naoružanog lovca s Kijeva. Možda u napadački zadatak, a možda čak i ne - u svakom slučaju, bila je to provokacija. četiri sata ranije četrdeset aparata poletjelo je u 03:30 iz Plattsburga, New York, ostavljajući za sobom crne tragove ispušnog dima, skrivene u izmaglici praskozorja. Svaki je avion bio pretovaren gorivom, a nosio je i po dvanaest projektila čija je ukupna težina bila daleko manja od tereta bombi kojeg je B-52 mogao ponijeti. Nosili su ih zbog njihova velikog dometa. A baš to im je i trebalo. Poznavanje ruskih položaja bilo je samo pola bitke. Trebalo ih je i pogoditi. Zadatak je po koncepciji bio vrlo jednostavan, ali ne baš lagan u izvedbi. Naučili su u misijama iznad Hanoja - u kojima su bombarderi B-52 sudjelovali i trpili teške gubitke od raketa SAM - da je na dobro branjeni cilj najbolje napasti tako da se odjednom sklope sa svih strana kompasa, poput "šapa bijesnog medvjeda", kako se u svom izvještaju
258
poetski nadahnuto izrazio komandant eskadrile. To je barem polovici eskadrile omogućavalo relativno izravan kurs do cilja; drugoj polovici je valjalo zaobilaziti i paziti da se drži podalje od područja s djelotvornom radarskom kontrolom; svi su morali biti vrlo sinhronizirani. B-52 je skrenuo deset minuta ranije, po naređenju AWACS-a koji je nagledavao cijelu misiju. S novim kursom prema sovjetskoj formaciji, bombarder je letio točno po komercijalnoj zračnoj ruti. Nakon što je skrenuo, prebacio je svoj IFF *transponder s normalnog položaja na međunarodni. Letio je pedeset milja iza jednog putničkog 747, i trideset milja ispred drugog, pa će na sovjetskom radaru sva tri Boeingova proizvoda izgledati potpuno jednako - bezopasno. Dolje na površini je još uvijek bilo mračno. Nije bilo nikakvih nagovještaja da su Rusi u stanju pripravnosti. Navodno su njihovi lovci bili samo VFR (vizualna pravila letenja) sposobni, pa je polijetanje i slijetanje na nosač po mraku bilo vrlo riskantno, osobito za lošeg vremena. - Komandante - oficir za elektronsko ratovanje se javio preko interkoma - pripremamo emisije s L i S pojaseva. Točno su tamo gdje bi trebali i biti. - Dobro. Jesu li signali dovoljni da se odbiju od nas? - Odgovor potvrdan, ali vjerojatno misle da smo Pan Am. Još nisu uključili kontrolu vatre, samo rutinsko zračno pretraživanje. - Udaljenost od cilja? - Jedan-tri-nula milja. Bilo je gotovo vrijeme. Zadatak je bio koncipiran tako da svi istog časa udu u perimetar od 125 milja. - Sve je spremno? - Spremno. * IFF, engl. uređaj za radarsko legitimiranje, tzv. identifikator (prim. prev.)
259
Pilot se opustio još jednu minutu, čekajući ulazni signal. "POZOR, POZOR, POZOR." Signal je došao preko digitalnog radio-kanala. - Evo ga! Sad neka znaju da smo tu - zapovjedio je komandant zrakoplova. - Važi. - Oficir za elektronsko ratovanje je smaknuo prozirni plastični pokrov s mnoštva prekidača i brojčanika koji su kontrolirali avionske sisteme za ometanje. Prvo je uključio sisteme. To je potrajalo nekoliko sekundi. Elektronika na B-52 bila je već pomalo zastarjela oprema iz sedamdesetih i mogla je dobro poslužiti za obuku, no poručnik se nadao da će dobiti prekomandu na nove bombardere B-1B koji su upravo počeli izlaziti s Rockwellove proizvodne trake u Californiji. U posljednjih deset minuta ESM gondola u bombarderovu nosu i na krajevima krila snimala je radarske signale Sovjeta, klasificirajući njihove točne frekvencije, učestalost pulsacija, snagu i individualne karakteristike svakog odašiljača. Poručnik je bio potpuno nov u toj igri. Tek nedavno je kao prvi u klasi diplomirao na školi za elektronsko ratovanje. Shvatio je što mora učiniti prvo, a onda bi odabirao razne načine ometanja, sve kojih se mogao sjetiti. Nikolajev Sto dvadeset pet milja dalje, na Nikolajevu, krstarici iz klase Kara, mičman na radaru je obratio pažnju na neke odraze koji su se pojavili u krugu oko njegove formacije. Odjednom, u času, njegov je ekran bio prekriven s dvadeset sablasnih mrlja koje su se pojavile iz različitih pravaca. Digao je uzbunu, a uskoro mu se pridružio i drugi operator. Dežurni oficir je dojurio da provjeri ekran. No u trenutku kad je stigao do radara, sistem ometanja se izmijenio, pa se šest crta poput žbica od kotača polako okretalo oko središnje osi.
260
- Unesi stroboskope! - zapovjedio je oficir. Sad su se pojavile mrlje, crte i iskrice. - To je više aviona, druže. - Mičman je pokušao naglo mijenjati frekvencije. - Pripremi za napad! - viknuo je drugi mičman. Njegov ESM prijemnik upravo je otkrio signale avionskih radara za pretraživanje, koji su se koristili za otkrivanje cilja kod projektila zrak-brod. B-52 - Imamo čvrste mete - raportirao je oružni oficir s B-52. - Uhvatio sam prve tri ptičice. - Primljeno - potvrdio je pilot. - Drži ih tako još deset sekundi. - Deset sekundi - odvratio je oficir. - Okrećem prekidače. .. sad - OK, prestani s ometanjem. - ECM* sistemi isključeni. Nikolajev - Radari za raketno traženje ugašeni - oficir iz borbenog informacijskog centra je izvijestio komandanta krstarice koji je upravo stigao s mosta. Oko njih, posada Nikolajeva je jurila na borbene stanice. - I ometanje je prestalo. - Što se to zbiva? - zapitao je kapetan. Njegova lijepa krstarica, s pramcem poput klipera, odjednom je, niotkuda, bila ugrožena - i sada je opet sve bilo u redu? - Oko nas je najmanje osam neprijateljskih aviona. Kapetan je pogledao sada normalni S-pojas ekrana za pretraživanje zraka. Bilo je mnogo odraza, većinom od civilnih zrakoplova. Međutim, pola aviona u krugu mora da su bili neprijateljski. - Jesu li mogli ispaliti rakete? ECM, kratica za Elektronic Counter Measures, elektronske protumjere (prim. prev.)
261
- Ne, druže kapetane, to bismo otkrili. Trideset sekundi su ometali naše radare, a slijedećih dvadeset sekundi nas zabljesnuli vlastitim sistemom za pretraživanje. A onda je sve prestalo. - Tako dakle, provocirali su nas, a sad se prave kao da se ništa nije dogodilo? - zarežao je kapetan. - Kad će biti na dometu SAM-a? - Ovaj ovdje i ova dva bit će unutar dometa za četiri minute, ako ne promijene kurs. - Zabljesnite ih s našim raketnim kontrolnim sistemima. Naučite te klipane pameti. Oficir je izdao potrebne zapovijedi, pitajući se tko će koga naučiti. Osamsto metara iznad jednog B-52 nalazio se EC-135, čiji su kompjutorizirani elektronski senzori snimali sve signale sa sovjetske krstarice i rastavljali ih radi što boljeg ometanja. To im je bila prva prilika da malo bolje zavire u novi raketni sistem SAM-a. Dva F-14 Tomcata Kodni broj s dvostrukom nulom na rezervoaru Tomcata označavao je avion, to jest ptičicu komandanta eskadrile; crni pik as na dvojnom repnom kormilu označavao je njegovu eskadrilu, lovačku 41, "Crne asove". Pilot je bio komandant Robby Jackson, a njegov pozivni radio signal je bio Pik 1. Jackson je vodio patrolu od dva aparata, navođen od jednog od Kennedyjevih E-2C Hawkeyea, umanjene mornaričke verzije zrakoplovnog AWACS-a, vrlo slične COD-u, avionu s dva propelera i kupolom, s kojom je bio nalik letjelici koju je isterorizirao neki UFO. Vrijeme je bilo loše - depresivno normalno za Sjeverni Atlantik u prosincu - ali se navodno trebalo poboljšati prema zapadu, kamo su letjeli. Jackson i pilot drugog aviona, poručnik Bud Sanchez, letjeli su
262
kroz guste oblake i pomalo obuzdavali vlastite nagone. U ograničenoj vidljivosti obojica su imali na umu da svaki Tomcat ima posadu od dva člana i da stoji preko trideset milijuna dolara. Radili su ono u čemu su Tomcati bili najbolji. Presretač za sve vremenske prilike, F-14 je imao prekooceanski akcioni radijus, brzinu od dva maha i radarski kompjutorizirani sistem upravljanja vatrom, koji je odjednom mogao uhvatiti i napasti šest odvojenih ciljeva s dalekometnim zrak-zrak raketama Phoenix. Oba lovca su sada nosila po dva takva projektila zajedno s parom toplinski navođenih AIM-9M Sidewindera. Njihov je plijen bila grupa JAK-36 Forgera, neuspjelih kopija Harriera, koji su operirali s nosača Kijeva. Nakon što je prethodnog dana dosađivao AWACS-u, Ivan se odlučio približiti Kennedyjevim snagama, nesumnjivo voden podacima špijunskog satelita. Sovjetski avioni su se približili; radijus im je bio samo pedeset milja manji od potrebnog da bi došli do Kennedvja. Washington je zaključio da je Ivan na toj strani oceana malo pretjerao. Admiral Painter je dopustio da im se vrati istom mjerom, ali prijateljski. Jackson je držao da bi on i Sanchez to mogli obaviti, premda i brojčano slabiji. Ni jedan sovjetski avion - a pogotovo Forger - nije se mogao mjeriti s Tomcatom, a osobito kad ja njime pilotiram, razmišljao je Jackson. - Pik l, cilj ti je na dvanaest sati, na istoj visini, udaljenost dvadeset milja, izvještavao je glas Zujalice l iz Hawkeyea, udaljenog stotinu milja. Jackson nije potvrdio. - Imaš nešto, Chris? - zapitao je svog oficira na presretačkom radaru, poručnika Christiansena. - Uobičajeni bljesak, ništa posebno. - Pratili su Forgere samo s pasivnim sistemima, u ovom slučaju s infracrvenim senzorom. Jackson je pomislio da iluminira ciljeve svojim snažnim radarom za kontrolu vatre. Forgerove ESM gondole bi to odmah osjetile i izvjestile
263
svoje pilote da im je smrtna presuda napisana, samo je još valja potpisati. - A što je s Kijevom? - Ništa. Kijevljeva grupa je pod totalnim EMCON-om. - Zgodno - odvratio je Jackson. Pretpostavio je da su nakon bombarderskog napada na grupu Kirov-Nikolajev postali oprezniji. Nije bilo općepoznato da ratni brodovi često uopće ne koriste svoje radarske sisteme, kao zaštitnu mjeru zvanu EM-CON, tzv. emisionu kontrolu. Razlog je ležao u tome što je radarska zraka mogla biti otkrivena s nekoliko puta veće udaljenosti od one s koje je svome ekranu osiguravala povratni signal, pa je tako mogla više otkrivati neprijatelju nego vlastitim operatorima. - Misliš da ovi momci mogu bez pomoći naći put do kuće? - Ako ne mogu, znaš tko će ispasti kriv - nasmijao se Christiansen. - To je istina - složio se Jackson. - Evo, imam infracrvenu sliku. Mora da su se oblaci malko prorijedili. - Christiansen se usredotočio na svoje instrumente, zanemarujući sve ostalo. - Pik l, ovdje Zujalica l, cilj ti je na dvanaest sati, na istoj visini, udaljenost deset milja. - Izvještaj je stigao preko sigurnosnog radija. Nije loše, uhvatili su toplinsku karakteristiku Forgera, pomislio je Jackson, premda su imali slabe, nedjelotvorne motore. - Hvatam radar, kapetane - upozorio je Christiansen. - Kijev ima zračni S-pojas koji nas sada hvata. Sigurno nas imaju. - Dobro. - Jackson je palcem pritisnuo prekidač mikrofona. - Pik 2, iluminiraj ciljeve... sada! - Važi, vođo - potvrdio je Sanchez. Više nije bilo nikakve koristi od skrivanja. Oba lovca su aktivirala svoje moćne AN/AWG-9 radare. Preostale su još dvije minute do presretanja. Radarski signali, primljeni preko ESM alarmnih prijemnika na repnim krilcima, uključili su zvučni signal u pilotovim slušalicama
264
kojeg je valjalo ručno isključiti, i upalili crveno upozoravajuće svjetlo na kontrolnoj ploči. Vodomarov let - Vodomarov let, ovdje Kijev- pozvao je s nosača oficir zadužen za zračne operacije. - Uhvatili smo dva američka lovca koji vam se velikom brzinom približavaju odostraga. - Primljeno. - vođa ruske eskadrile je pogledao u retrovizor Želio je to izbjeći, ali se tako nešto teško moglo očekivati. Bilo mu je zapovijedeno da ne poduzima nikakve akcije, osim ukoliko na njega bude otvorena vatra. Upravo su izašli iz oblaka. Šteta, osjećao bi se sigurnije u oblacima. Pilot Vodomara 3, poručnik Šavrov rukom je krenuo da svoja četiri Atola učini oštrim. E, nećeš ovoga puta, Yankee, pomislio je. Tomcat - Još minutu, Pik l, sad svaki čas moraš imati i vizualni kontakt javljala je Zujalica 1. - Dobro... Oho! - Jackson i Sanchez su izjurili iz oblaka u vedrinu. Forgeri su bili pred njima samo par milja, a 250 milja brži Tomcati gutali su vrlo brzo tu udaljenost. Ruski piloti su držali lijepu, čvrstu formaciju, pomislio je Jackson, no svatko može voziti autobus. - Pik 2, na moj znak idemo u forsaž. Tri, dva, jedan …sad! Oba pilota su dohvatila komande i uključila naknadno izgaranje koje je ubacilo sirovo gorivo u repne cijevi njihovih novih F-110 motora. Lovci su snažnim, dvostrukim potiskom pojurili naprijed i brzo probili brzinu jednoga maha.
265
Vodomarov let - Vodomar, pozor, pozor, Amerikanci su povećali brzinu - upozorio je Kijev. Vodomar 4 se okrenuo u sjedištu. Spazio je Tomcate milju iza sebe, dva predmeta nalik na strelice za pikado, kako jure ostavljajući za sobom tragove crnog dima. Sunce se odbilo od jednog pilotskog poklopca, pa je gotovo izgledalo kao bljesak... - Napadaju! - Što? - vođa eskadrile je opet pogledao u retrovizor. - Ne, ne informacija netočna! Tomcati su protutnjali dvadesetak metara iznad njih, a zvučni udar iza njih je odjeknuo kao eksplozija. Šavrov je postupio u skladu sa svojim izvježbanim borbenim instinktima. Povukao je palicu i ispalio sve svoje četiri rakete na odlazeće američke lovce. - Tri, što si to učinio? - povikao je vođa ruske eskadrile. - Pa napali su nas, zar nisi čuo? - odvratio je Šavrov. Tomcat - Oh, sranje! Dva Pika, imate četiri Atola za vama! - začuo se glas kontrolora s Hawkeyea. - Dvojka, baci se desno - zapovjedio je Jackson. - Chris, aktiviraj protumjere. - Jackson je sa svojim lovcem naglo skrenuo lijevo. Sanchez je odjurio na drugu stranu. U sjedalu iza Jacksona, oficir presretačkog radara je okrenuo prekidače i uključio obrambeni sistem aviona. U trenutku kad su Tomcati žestoko skrenuli, iz repnog dijela je izletjelo nekoliko balona i blještavih predmeta, svaki s infracrvenim i radarskim mamcem za progonilačke rakete. Sve četiri su se usmjerile prema Jacksonovu lovcu.
266
- Pik 2 je čist, Pik 2 je čist. Pik l, još uvijek imaš četiri ptičice za sobom - začuo se glas iz Hawkeyea. - Dobro. - Jackson je bio iznenađen kako je to hladno primio. Tomcat je jurio preko osamsto milja na sat i još je ubrzavao. Pitao se koliki je domet Atola. Upalilo se crveno svjetlo njegove stražnje radarske kontrole. - Dva, kreni za njima! - zapovjedio je Jackson. - Razumio, idem! - Sanchez se naglo podigao, okrenuo i pojurio za sovjetskim lovcima. Kad je Jackson naglo skrenuo, dvije su rakete izgubile kontakt i produžile ravno u prazno plavetnilo. Treća, zavarana jednim blještavim mamcem, eksplodirala je ne izazvavši nikakvu štetu. četvrta je, međutim, svojim infracrvenim tragačem nastavila pratiti zažarenu ispušnu cijev Pika l, sve više se približavajući. Raketa je napokon pogodila avion u dno desnog repnog kormila.Od udarca je avion bio potpuno izgubio kontrolu. Nasreću, glavni udar eksplozije otišao je u zrak, kad je raketa probila borom zakaljenu površinu. Kormilo je bilo sasvim smrskano, zajedno s desnim stabilizatorom. Desno kormilo je bilo gadno probušeno letećim komadima, od kojih je jedan probio stražnji dio pilotskog poklopca i pogodio Christiansenov šljem. Smjesta su zasvijetlili alarmni požarni uređaji desnog motora. Jackson je začuo nekakav uuuh preko interkoma. Ugasio je desni motor i aktivirao ugrađeni aparat za gašenje vatre. Zatim je smanjio gas u lijevom motoru, koji je još uvijek bio u režimu naknadnog izgaranja. Sve do tada Tomcat je kružno poledice padao. Krila promjenjive geometrije su se raširila u položaj za male brzine. Jackson je uspostavio kontrolu s poprečnim kormilom, pa je brzo poduzeo mjere da se vrati na normalnu visinu. Nije bilo puno vremena, jer je već bio pao na tisuću trista metara. - Hajde, idemo - pročistio je grlo. Naglim povećanjem gasa povratio je aerodinamičku kontrolu, no bivši je probni pilot svoga lovca oživio
267
malo prenaglo. Prošao je dva kompletna okreta dok nije uspostavio normalni letni položaj. - Moj si! Pratiš me Chris? Ništa. Nije se mogao okrenuti, a iza njega su još uvijek bila četiri neprijateljska lovca. - Pik 2, ovdje vođa. - Tu sam, vođo. - Sanchez je već hvatao na nišan četiri Forgera. Samo trenutak ranije napali su njegovog komandanta. Zujalica l Na Zujalici l kontrolor je brzo razmišljao. Forgeri su držali formaciju, a na radiju se čulo mnogo uzbuđenih ruskih glasova. - Pik 2, ovdje Zujalica l, odustani, ponavljam, odustani, nemoj, ponavljam, nemoj pucati. Potvrdi. Pik 2, Pik l ti je na devet sati, sedamsto metara niže. - Oficir je opsovao i pogledao jednog od unovačenih mladića s kojima je radio. - To je bilo prebrzo gospodine, zajebano prebrzo. Imamo Ruse snimljene na trakama. Ne razumijem baš najbolje, ali izgleda da je Kijev pokunjen. - Nije jedini - rekao je kontrolor, pitajući se je li ispravno postupio, opozvavši Pika 2. Nije se tako osjećao, to je bilo sigurno. Tomcati Sanchez je poskočio od iznenađenja. - Razumijem, odustajem Maknuo je palac s okidača. - Prokletstvo! - Vratio je palicu u neutralni položaj i bacio se u bijesni luping. - Gdje si, vođo? Sanchez je došao sa svojim avionom ispod Jacksonova i polako ga okružio da ispita vidljiva oštećenja. - Vatra je ugašena, komandante. Desnog kormila i stabilizatora nema. Lijevo kormilo... oh, sranje, sve se vidi kroz njega, ali izgleda kao
268
da bi se moglo održati. Samo malo. Christ je nagnut naprijed, komandante. Imaš li vezu s njim? - Nemam, probao sam. Vraćamo se kući. Sanchezu ne bi bilo ništa draže nego da raznese Forgere s neba, a sa svoja četiri projektila je to mogao učiniti vrlo lako. No kao većina pilota, i on je bio izuzetno discipliniran. - Dobro, vođo. - Pik l, ovdje Zujalica l, javi svoje stanje, gotovo. - Zujalica l, uspjet ćemo, samo ako nešto drugo ne otpadne. Reci im da budu spremni. Chris je povrijeđen. Ne znam koliko teško. Trebao im je cijeli sat da dođu do Kennedyja. Jacksonov je lovac loše letio i nije mogao ni pri jednoj visini održavati pravac. Neprekidno ga je morao podešavati. Sanchez je izvijestio o nekom micanju na stražnjem sjedalu. Možda je bio pogođen samo interkom, pomislio je Jackson, pun nade. Sanchezu je bilo zapovijedano da sleti prvi, tako da se paluba mogla raščistiti za komandanta Jacksona. Već pred samim nosačem lovac se počeo loše ponašati. Pilot se borio s avionom, tvrdo udarivši o palubu i uhvativši žicu broj jedan. Desni se stajni trap odmah slomio i lovac vrijedan trideset milijuna dolara se postrance odsklizao u podignutu pregradu. Iz svih pravaca prema njemu je potrčalo stotinjak ljudi s protupožarnim aparatima. Poklopac je podignut hidraulikom, za slučaj nužde. Nakon što se otkopčao, Jackson se probio do svog stražnjeg suputnika. Bili su već dugogodišnji prijatelji. Chris je bio živ. Nešto je krvi procurilo po prednjem dijelu njegova kombinezona i kad mu je prvi bolničar skinuo šljem, vidjelo se da diše. Drugi je bolničar odgurnuo Jacksona i ranjenom letaču pričvrstio vratnu ogrlicu. Christiansena su nježno podigli i spustili na nosila, a zatim potrčali prema nadgradu. Jackson je trenutak oklijevao, a zatim krenuo za njima.
269
Mornarički medicinski centar Norfolk Kapetan mornaričkog liječničkog korpusa Randall Tait se zaputio hodnikom u susret Rusima. Izgledao je mlađe od svojih četrdeset pet godina, jer mu gusta, crna kosa još nije počela sijedjeti. Tait je bio mormon, školovan na Sveučilištu Brigham Young i na Medicinskom fakultetu Stanford, a došao je u mornaricu jer je htio vidjeti više svijeta nego iz ureda u podnožju Wasatch planina. Sve je to postigao i do današnjeg dana uspio izbjeći sve što je imalo bilo kakve veze s diplomatskim obavezama. Kao novi upravitelj Odjela za medicinu Mornaričkog medicinskog centra Bethesda, znao je da tako nešto neće potrajati. Pred nekoliko sati doletio je u Norfolk da preuzme slučaj. Rusi su se dovezli i pritom nisu žurili. - Dobro jutro, gospodo. Ja sam doktor Tait. - Svi su se redom rukovali, a poručnik koji ih je dopratio vratio se prema dizalu. - Doktor Ivanov - rekao je najniži rastom. - Ja sam liječnik u ambasadi. - Kapetan Smirnov. - Tait je znao da je taj pomoćnik pomorskog atašea, obavještajni oficir, profesionalac. U helikopteru, na putu ovamo doktora je o svemu tome izvijestio jedan obavještajac iz Pentagona, koji je sada pio kavu u bolničkoj kantini. - Vasilij Pečkin, doktore. Ja sam drugi sekretar u ambasadi. - To je bio viši oficir KGB-a, "legalni" špijun s diplomatskim pokrićem. Možemo li vidjeti našeg čovjeka? - Naravno, pođite za mnom. - Tait ih je poveo niz hodnik. Bio je na dužnosti već dvadeset sati. To je bilo gotovo uobičajeno otkako je postao šef u Bethesdi. Angažirao se pri svakom težem slučaju.
270
Svaki doktor na njegovu mjestu prvo je morao naučiti kako da izdrži bez sna. Cijeli kat je bio opremljen za intenzivnu njegu. Mornarički medicinski centar u Norfolku bio je sagrađen s mišlju na ratne ranjenike. Odjel intenzivne njege broj 3 bila je prostorija od trideset kvadratnih metara. Jedini prozori su bili na stijeni prema hodniku, a zavjese su bile navučene. U sobi su bila četiri kreveta, no samo je jedan bio zauzet. Mladić u njemu je bio gotovo potpuno skriven. Jedino što nije bilo skriveno maskom za kisik koja mu je pokrivala lice, bio je nepokorni pramen žute kose. Sve drugo na njegovu tijelu bilo je povijeno. Pored kreveta je bio nosač za dvije boce s infuzijom, a njihova tanka cjevčica je nestajala negdje pod pokrivačem. U podnožju kreveta je stajala sestra, odjevena kao i Tait u zelenu kiruršku kutu, a zelene su joj oči počivale na krivulji elektrokardiografa iznad pacijentove glave; povremeno bi nešto nakratko zabilježila na njegovu kartonu. U drugom kraju se nalazio aparat čija funkcija nije bila jasna na prvi pogled. Pacijent je bio u nesvijesti. - U kakvom je stanju? - zapitao je Ivanov. - Kritičnom - odvratio je Tait. - Pravo je čudo što je uopće preživio. Bio je u vodi barem dvanaest sati, a vrlo vjerojatno i dvadeset. čak i pored činjenice da je imao gumeni hidrokombinezon, temperatura vode i zraka je takva da nikako nije mogao preživjeti. Kad smo ga primili, tjelesna temperatura mu je iznosila 23.8 °C. - Tait je odmahnuo glavom. - čitao sam u literaturi i o gorim slučajevima hipotermije, ali to je daleko najgore što sam ja doživio. - I kakva je prognoza? - Ivanov je pogledao u sobu. Tait je slegnuo ramenima. - Teško je reći. Možda čak fifti-fifti, možda i ne. Još uvijek je u teškom šoku. Inače je tjelesno vrlo čvrst i zdrav. Možete vidjeti i odavde, u odličnom je tjelesnom stanju, poput atletičara. Ima izuzetno snažno srce; ono ga je vjerojatno i održalo toliko na životu. Inače, imamo dobrih iskustava s hipotermijama. No problem je kod hipotermija što mnogo drugih stvari odjednom zna otići ukrivo.
271
Moramo dobiti brojne pojedinačne, doduše međusobno povezane bitke protiv različitih sistemskih neprijatelja kako ovi ne bi narušili prirodni imunitet organizma. Ako će ga nešto ubiti, to će biti šok. To tretiramo s elektrolitima, normalno rutinski, no barem još nekoliko dana on će visiti, pa mislim... Tait je podigao pogled. Još se jedan čovjek približavao hodnikom. Mlađi i viši od Taita, nosio je preko zelene odjeće bijelu laboratorijsku kutu. Pod rukom je stiskao metalni fascikl. - Gospodo, ovo je doktor - poručnik - Jameson. On je liječnik zadužen za ovaj slučaj. On je pacijenta i primio. Što ima novoga, Jamie? - Uzorci pljuvačke ukazuju na upalu pluća. To je loše. A još gore je što mu se krvna slika ne popravlja, a bijela krvna zrnca mu padaju. - Gadno. - Tait se naslonio na prozorski okvir i u sebi progutao neki žešći izraz. - Evo ispisa iz analizatora krvi - Jameson je proučio fascikl. - Mogu li vidjeti, molim? - približio im se i Ivanov. - Jasno. - Tait je otvorio metalni fascikl i držao ga tako da su svi mogli vidjeti. Ivanov još nikad nije imao posla s kompjutoriziranim analizatorom krvi, pa mu je trebalo nekoliko sekundi da se snađe. - Ovo nije dobro. - Nimalo - složio se Tait. - Morat ćemo oštro navaliti na tu upalu pluća - rekao je Jameson. Kod ovog momka isuviše stvari sad već nije kako treba. Ako se upala pluća zbilja razmaše... - zatresao je glavom. - Keflin? - Tait je zapitao. - Aha. - Jameson je izvukao bočicu iz džepa. - Koliko god bude mogao podnijeti. Mislim da je imao već lagani početak upale prije no što se našao u vodi; vi u Rusiji uglavnom koristite penicilin, zar ne? Jameson je pogledao Ivanova. - Točno. Što je keflin? - Vrlo jaki, sintetski antibiotik, koji vrlo dobro djeluje i kod rezistentnih slučajeva.
272
- Dajte mu ga odmah, Jamie - naložio je Tait. Jameson je obišao oko ugla i ušao u sobu. Uštrcao je antibiotik u bocu s infuzijom koja je visila iznad kreveta. - Tako je mlad - primijetio je Ivanov. - On od početka liječi našeg čovjeka? - Zove se Albert Jameson. Zovemo ga Jamie. Ima dvadeset devet godina, diplomirao je na Harvardu kao treći u generaciji i sve od tada je ovdje kod nas. Specijalizirao je internu medicinu i virusologiju. Jedan je od najboljih liječnika koje sam upoznao. - Tait iznenada shvati kako se nelagodno osjeća s tim Rusima. Po obrazovanju i tokom mnogih godina mornaričke službe naučio je da su ti ljudi neprijatelji. To nije bilo važno. Pred mnogo godina položio je zakletvu da će prema svim pacijentima postupati jednako, bez obzira na vanjske okolnosti. Bi li mu oni to vjerovali, ili misle da bi mogao njihova čovjeka pustiti da umre samo zato što je Rus? - Gospodo, želim da shvatite jedno: vašeg čovjeka njegujemo najbolje što možemo. Ništa ne prikrivamo. Ako postoji način da vam ga vratimo živoga, mi ćemo ga pronaći. Ali, ništa ne mogu obećati. Sovjetima je to bilo jasno. Dok su čekali na instrukcije iz Moskve, Pečkin je provjerio Taita i otkrio da je, premda vjerski fanatik, vrlo djelotvoran i častan liječnik, jedan od najboljih u državnoj službi. - Je li nešto rekao? - upitao je Pečkin, kao usput. - Nije, otkako sam ja ovdje. Jamie je rekao da je odmah nakon što su ga počeli utopljavati bio napola pri svijesti i da je brbljao nekoliko minuta. Naravno, to smo snimili i dali poslušati jednom oficiru koji govori ruski. Nešto o djevojci smeđih očiju, nema baš puno smisla. To mu je vjerojatno djevojka - zgodan je momak i vjerojatno ima curu kod kuće. Ali, govor mu je bio potpuno nepovezan. Pacijent u njegovom stanju nema pojma što se s njim zbiva. - Možemo li čuti snimku? - rekao je Pečnik. - Naravno. Poslat ćemo vam je.
273
Jameson je došao iza ugla. - Evo. Gram keflina svakih šest sati. Nadajmo se da će djelovati. - Što mu je s rukama i nogama? - zapitao je Smirnov. Kapetan je znao nešto o smrzotinama. - S tim se još nismo ni pozabavili - odvratio je Jameson. - Stavili smo pamuk oko prstiju da spriječimo maceraciju. Ako preživi slijedećih nekoliko dana, imat ćemo mjehuriće i malo gubitka tkiva, no to nam je najmanji problem. Znate li vi momci njegovo ime? - Pečkin je bljesnuo očima. - Nije imao nikakve pločice za identifikaciju kad je stigao. Na odjeći nije bilo imena broda. Bez novčanika, bez dokumenata, čak bez i jedne pare u džepu. To nije bilo važno za njegovo početno liječenje, ali bi meni bilo draže kad bih mogao dobiti njegov zdravstveni karton. Bilo bi dobro znati je li imao neke alergije ili neke druge veće bolesti. Ne bismo htjeli da završi u šoku od alergične reakcije zbog upotrebe određenih lijekova. - Što je imao na sebi? - zapitao je Smirnov. - Gumeni hidrokombinezon - odvratio je Jameson. - Momci koji su ga našli, ostavili su ga, hvala bogu, u njemu. Izrezao sam ga kad je primljen. Ispod toga je bila košulja, hlače, maramica. Zar vaši momci ne nose identifikacijske pločice? - Da - odvratio je Smirnov. - Kako ste ga pronašli? - Kako sam čuo, pukim slučajem. Helikopter s fregate je patrolirao i spazio ga u vodi. Nisu imali nikakve spasilačke opre- me, pa su bojom označili mjesto i vratili se na brod. Noštromo se dobrovoljno javio da će ga ići spasiti. Utovarili su njega i splav za spašavanje u helikopter i odletjeli natrag, dok je fregata pojurila prema jugu. Noštromo je izbacio splav i skočio za njom - i pao ravno na splav. Nije imao sreće. Slomio je obje noge, ali je smjestio vašeg mornara na splav. Brod ih je pokupio sat kasnije, pa su obojica ravno dovedeni ovamo. - Kako je vaš čovjek?
274
- Bit će dobro. Lijeva mu noga nije loše, no desna goljenica mu se rasprsla - nastavio je Jameson. - Oporavit će se za par mjeseci. Premda, neko vrijeme baš neće biti za ples. Rusi su mislili da su Amerikanci namjerno uklonili identifikacijsku oznaku s njihova čovjeka. Jameson i Tait su sumnjali da se mornar riješio pločica, jer je možda mislio prebjeći. Na vratu mu se vidio crveni trag koji je ukazivao na nasilno skidanje. - Ako je dopušteno - reče Smirnov - volio bih vidjeti vašeg čovjeka, da mu zahvalim. - Samo izvolite, kapetane - Tait je kimnuo. - Vrlo ljubazno od vas. - Mora da je hrabar čovjek. - Mornar je radio svoj posao. I vaši bi ljudi učinili isto. - Tait se upitao je li to istina. - Razlikujemo se, gospodo, ali moru to nije važno. More - no da, ono nas pokušava ubiti bez obzira koju zastavu nosili. Pečkin je zurio kroz staklo, pokušavajući nazrijeti pacijentovo lice. - Možemo li vidjeti njegovu odjeću i osobne stvari? - zapitao je. - Naravno, ali nećete puno saznati. On je kuhar. Samo to znamo. - Kuhar? - Pečkin se okrenuo. - Oficir koji je preslušavao traku - očito je bio obavještajni oficir, je li tako? Pogledao je broj na njegovoj košulji i rekao da je kuhar. Troznamenkasti broj je ukazivao da je pacijent bio dan lučke smjene i da mu je borbena stanica bila kontrola oštećenja. Jameson se pitao zašto Rusi sve svoje regrutirane mornare označavaju brojevima. Da bi im ograničili slobodno kretanje? - Doktore Ivanov, želite li se uključiti u našu liječničku ekipu zapitao je Tait. - Je li to dopušteno? - Jeste. - Kad će biti pušten? - htio je znati Pečkin. - Kad ćemo moći razgovarati s njim?
275
- Pušten? - prasnuo je Jameson. - Gospodine, samo u lijesu će moći izaći odavde za manje od mjesec dana. A što se tiče svjesnog stanja, to se može samo pretpostavljati. Imajte na umu da je taj momak zaista vrlo bolestan. - Ali, moramo govoriti s njim! - protestirao je agent KGB-a. Tait je dobro pogledao tog čovjeka. - Gospodine Pečkin, razumijem vašu želju da porazgovarate s vašim čovjekom - ali on je sada moj pacijent. Ne mislimo učiniti ništa, ponavljani ništa što bi moglo omesti propisani tretman i oporavak. Naređeno mi je da doletim ovamo i preuzmem slučaj. Rekoše mi da su to zapovijedi iz Bijele kuće. Dobro. Doktori Jameson i Ivanov će mi pomagati, no od sada ja preuzimam odgovornost za pacijenta, pa se moram pobrinuti da ode iz ove bolnice živ i zdrav. Sve ostalo je zanemarivo u usporedbi s tim. Svi će biti ljubazni prema vama. No sada ja ovdje donosim propise. - Tait je zastao. Diplomacija mu baš nije bila jača strana. - I da znate, što se mene tiče, možete ovdje sjediti na smjenu. Ali morate poštivati pravila. To znači da se odete izribati, presvući u sterilnu odjeću i da slijedite uputstva dežurne sestre. Je li to pošteno? Pečkin je kimnuo. Američki liječnici misle za sebe da su bogovi, rekao je u sebi. Zauzet kontrolom ispisa analize krvi, Jameson nije slušao propovijed. - Možete li nam, gospodo, reći na kojoj je vrsti podmornice bio? - Ne - smjesta je odgovorio Pečkin. - Zašto pitate, Jamie? - Pad bijelih zrnaca i neki drugi pokazatelji tipični su za izloženost radijaciji. Većina simptoma mogla bi biti kamuflirana hipotermijom. Jameson je ozbiljno pogledao Sovjete. - Gospodo, to moramo znati, je li bio na nuklearnoj podmornici? - Da - odgovorio je Smirnov. - Bio je na podmornici na nuklearni pogon.
276
- Jamie, odnesite mu odjeću na radiologiju. Neka provjere gumbe, patentni zatvarač, sve što je metalno, da ustanove kontaminaciju. - U redu. - Jameson je pohitao skupiti pacijentove stvari. Tait se pitao kakvi su ljudi ti Rusi. Momak je morao doći s atomske podmornice, zar ne? Zašto mu to odmah nisu rekli? Zar nisu htjeli da se oporavi? Pečkin je razmišljao što sve ovo znači. Zar nisu znali da je morao doći s nuklearne podmornice? Naravno - pokušali su nasamariti Smirnova da izbrblja da je čovjek sa strateške podmornice. Sada pokušavaju zamagliti cijelu stvar s tom kontaminacijom. Pacijentu neće naškoditi, a može zbuniti klasnog neprijatelja. Lukavo. Uvijek je mislio da su Amerikanci lukavi. A za sat vremena treba javiti ambasadi - javiti što? Kako da sazna tko je taj prokleti mornar?
Brodogradilište Norfolk Podmornica USS Ethan Allen je bila na kraju puta. U službu je ušla 1961; služila je svojim posadama i dojnovini preko dvadeset godina noseći podmorničke balističke rakete Polaris u bezbrojnim patrolama po mračnim morskim dubinama. Sad je već bila punoljetna, a to je za podmornicu bila velika starost. Silosi za rakete su joj bili naplavljeni balastom i zapečaćeni već nekoliko mjeseci. O njoj se brinula privremena posada za održavanje, dok činovnici u Pentagonu ne rasprave o njenoj budućnosti. Govorilo se o kompliciranom sistemu krstarećih raketa koji bi je pretvorio u podmornicu s navođenim raketama, nešto poput ruskih Oscara. No to je ocijenjeno kao preskupo. Ethan Allen je imao tehnologiju koja je zaostajala cijelu jednu generaciju. I njegov reaktor S - 5W je već dao svoje. Nuklearna radijacija je izbombardirala njegovu metalnu posudu i unutrašnje postrojenje mnogim milijardama neutrona. Nedavna ispitivanja probnih
277
traka su otkrila da su se vremenom osnovna svojstva kovine promijenila i da je postala opasno krta. Cijeli se sistem mogao koristiti još najviše tri godine. Novi reaktor bio bi preskup. Starost je Ethanu Allenu zapečatila sudbinu. Posadu za održavanje su sačinjavali neki članovi njene posljednje operativne momčadi, uglavnom postariji podmorničari koji su se već veselili mirovini, pomiješani s klincima koje je trebalo podučiti vještini spretnog remonta. Ethan Allen je još uvijek mogao poslužiti kao škola, osobito škola za mehaničare, budući da mu je toliko toga trebalo popraviti. Rano tog jutra na podmornicu se popeo admiral Gallery. Šefovima se to učinilo osobito lošim znakom. Pred mnogo godina to mu je bila prva komanda, a izgleda da admirali uvijek posjete svoju prvu komandu baš pred njen odlazak u rezalište. Prepoznao je neke starije podoficire - takozvane šefove - i zapitao ih ima li još snage u staroj curi. Ovi su odvratili da ima. Brod je svojoj posadi bio više od običnog stroja. Svaki od stotinu brodova koje su gradili isti ljudi, u istom brodogradilištu, po istim nacrtima, imat će svoje vlastite karakteristike - većina će od njih biti loše, ali kad se posada na to navikne, govorit će o njima sa simpatijom, osobito u sjećanju. Admiral se prošetao čitavom dužinom trupa Ethana Allena, zastavši da položi kvrgave, kostobolne ruke na periskop kojeg je upotrebljavao da se uvjeri da postoji svijet izvan čeličnog trupa, da planira rijetke "napade" na brod koji je lovio njegovu podmornicu - ili na usputni tanker, radi vježbe. Tri godine je zapovijedao Ethanom Allenom; to su bile dobre godine, rekao je u sebi, mnogo bolje nego ove, provedene za stolom uz mnoštvo praznih pomoćnika koji trčkaraju unaokolo. To je bila stara mornarička igra: gore ili van. Baš kad imaš nešto u čemu si dobar, nešto što zbilja voliš - to nestane. Sve je, doduše, imalo izvjesnog organizacijskog smisla. Trebalo je napraviti mjesta za mlade koji dolaze, ali bože, kad bi bar opet bio mlad i dobio komandu nad jednom od onih novih, s
278
kojima bi se mogao provozati barem nekoliko sati s dopuštenjem onog starog, mršavog mulca iz Norfolka. Ovaj će brod biti u redu, znao je Gallery. Baš kako treba. Nije to baš bio kraj kakav bi poželio za svoj borbeni brod, ali kad se malo bolje razmisli, borbeni brodovi su vrlo rijetko završavali dostojanstveno. Nelsonov Victotj, Constitution u bostonskoj luci - oni su uživali časni tretman. Većina je ratnih brodova, međutim, potonula kao probušena meta, ili bila izrezana u žilete. Ethan Allen će umrijeti s određenim razlogom. Doduše, ludim razlogom, dovoljno ludim da bi mogao upaliti, rekao je u sebi dok se vraćao u glavni štab COMSUBLANT-a. Dva sata kasnije, kod doka u kojem je ležao uspavani Ethan Allen, zaustavio se jedan kamion. Dežurni podoficir na palubi je zamijetio da kamion pripada Mornaričkoj zračnoj bazi Oceana. čudno, pomislio je. Još čudnije, oficir koji je izašao iz njega nije nosio ni delfine ni krila. Prvo je pozdravio dežurnog podoficira, a onda i Šefa koji je rukovodio palubom dok su dva preostala oficira s Ethana Allena nadgledavali popravke u strojarnici. Oficir iz mornaričko-zračne baze se dogovorio s momcima da kroz palubne otvore unesu u podmornicu četiri objekta koji su oblikom podsjećali na metak. Bili su veliki i jedva su prošli kroz otvore za torpeda i utovar kapsula, pa ih nije bilo lako smjestiti. Zatim su došli plastični nosači u koje su ih smjestili i učvrstili metalnim trakama. Izgledali su kao bombe, pomislio je glavni električar, dok su ih mladi ljudi s mukom prenašali. Ali nisu mogle biti bombe: predmeti su bili prelagani, očito izrađeni od običnog lima. Sat kasnije stigao je kamion natovaren tankom s komprimiranim plinom. Iz podmornice su svi morali izaći, a zatim je pažljivo prozračena. Potom su neka trojica natakli cijevi na svaki od ona četiri objekta. Kad su bili gotovi, trup je opet bio prozračen, a pored svakog objekta su sada ostavili i plinske detektore. Posada je nakon toga uočila da sy njihov i susjedni dok
279
zaposjeli naoružani marinci, tako da nitko nije mogao prići i vidjeti što se zbiva s Ethanom Alenom. Kad je ukrcavanje, odnosno punjenje bilo gotovo, Šef se spustio da pažljivije pregleda metalne čahure. Prepisao je na ceduljicu kraticu ispisanu šablonom: PPB76A/J13. Najstariji je podoficir zavirio u katalog s kraticama i nije mu se dopalo ono što je otkrio - Pave Pat Blue 76. Pave Pat Blue 76 je bila bomba, a na Ethan Allenu su sada bile takve četiri. Posada se složila da osim raketnih bojevih glava koje su nekoć imali na brodu, ovdje nije bilo ničeg opasnijeg, a kamoli zloslutnijeg. Uskoro potom je stigao i sam Gallery i ponaosob porazgovarao sa svakim starijim članom posade. Oni mladi su bili poslani sa svojim stvarima na obalu, uz upozorenje da nisu ni vidjeli ni čuli, ni na bilo koji drugi način primijetili bilo što neobično na Ethenu Allenu. Brod će biti potopljen na moru. To je bilo sve. Radi se o nekoj političkoj odluci u Washingtonu - a ako to nekome kažete, odmah počnite razmišljati o dvadesetogodišnjem ljetovanju iza bodljikave žice, kako se izrazio jedan član posade. Zahvaljujući Vincentu Galleryju svi su stari članovi posade ostali na brodu. Djelomice radi mogućnosti da se posljednji put provozaju sa starom curom, mogućnosti da kažu zbogom starom prijatelju. No uglavnom su ostali jer je Gallery rekao da je to važno, a starci su se sjetili da se mogu pouzdati u njegovu riječ. Oficiri su se pojavili u sumrak. Najniži činom medu njima je poručnik bojnog broda. Dva kapetana bojnog broda s četiri trake brinut će se za reaktor, zajedno s tri starija podoficira. Slijedeća dvojica s četiri trake će biti zaduženi za navigaciju, a dva kapetana korvete za elektroniku. Ostali će se rasporediti na razne specijalizirane dužnosti, neophodne za rad tako složene borbene jedinice.
280
Budući da ih sveukupno nije bilo ni četvrtina od normalnog broja ljudi, sve je to izazvalo različite komentare starih podoficira, koji nisu bili sigurni koliko ti oficiri imaju iskustva. Tako je Šef s nevjericom spoznao da će jedan oficir biti na hidroplanima. Kad je to ispričao glavnom električaru, ovaj se nije ni osvrnuo. Napokon, rekao je, brod treba znati voziti, a oficiri to rade jedino u školi. Nakon toga se samo šetkaju i nastoje izgledati što važniji. To je istina, složio se Šef, ali kako će onda sve to ispasti? Ako bude problema, odlučio je električar, oni će uzeti stvari u svoje ruke - čemu i služe podoficiri nego da štite oficire od mogućih grešaka? Nakon toga su se prijateljski porječkali tko će od njih dvojice preuzeti komandu nad brodom. Obojica su imala gotovo jednako iskustvo i isti podmornički staž. USS Ethan Allen je isplovio posljednji put u 23:45 sati. U odlasku s doka nije mu pomogao ni jedan remorker. Komandant ga je tiho odmaknuo od pristaništa tako vještim komandama strojarskom odjelu, da je Šef ostao zadivljen. Bio je s tim komandantom i prije, na Skipjacku - Willu Rogersu. - Ni remorkera, ni ništa - kasnije je izvijestio svoga "cimera". - Stari zna te stvari. - Za sat vremena su prošli pored Virginia Capes i bili spremni za zaronjavanje. Deset minuta kasnije su iščezli s površine. Mala posada sačinjena od oficira i podoficira zauzela je kurs jedanjedan-nula i napregnula sve svoje snage da tako malobrojna izvrši sve rutinske radnje vozeći staru podmornicu. Ethan Allen im je uzvratio kao pravi šampion, s dvanaest čvorova, dok mu se stara mašinerija jedva čula.
281
A-10 Thunderbolt Ovo je bilo mnogo uzbudljivije nego voziti DC 9. Major Andy Richardson je na njemu imao preko deset tisuća sati, a samo oko šest stotina na ovom jurišnom lovcu A-10 Thunderbolt II, ali je od ta dva dvomotorca preferirao ovaj manji. Richardson je pripadao 175. taktičkoj lovačkoj grupi iz merilendske Zračne nacionalne garde. Njegova je eskadrila inače polijevala s malog vojnog aerodroma istočno od Baltimorea. No pred dva dana, kad su ih bili aktivirali, 175-ta i šest drugih rezervnih zračnih grupa Nacionalne garde su se okupile u već aktiviranoj bazi Strateške zračne komande pri zračnoj bazi Loring u Maineu. Poletjeli su u ponoć, a pred pola sata su u letu napunili rezervoare, tisuću milja dalje, nad Sjevernim Atlantikom. Sada je Richardson u grupi od četiri lovca brisao trideset metara iznad crne površine mora s četiristo čvorova na sat. Stotinu milja iza četiri lovca letjelo je devedeset aviona na deset tisuća metara, što je Sovjetima vrlo lako moglo izgledati kao početni napad, odmjerena napadačka misija naoružanih taktičkih lovaca. To je bilo upravo to - ali i varka. Pravi zadatak je imala ova niska četveročlana grupa. Richardson je volio A-10. Ljudi koji su na njemu letjeli zvali su ga s nekom podrugljivom simpatijom Bradavičasta svinja, ili samo Svinja. Gotovo svi taktički avioni imali su vrlo lijepe linije u skladu s borbenim zahtjevima za brzinom i okretnošću. Ali ne i Svinja - to je bila možda najružnija letjelica ikada napravljena za američko ratno zrakoplovstvo. Dva motora-blizanca s turbo-ventilatorima visili su kao zaboravljeni na repnom kormilu, poput nekog zaostatka iz tridesetih godina. Krila kao od neotesane daske nisu bila aerodinamična, već su po sredini bila svinuta da bi se smjestio nespretni stajni trap. Donja strana krila bila
282
je izvedena s mnogo usadnih vijaka, da bi se moglo nositi naoružanje, a trup aviona je bio konstruiran oko osnovnog oruđa, GAU--8, tridesetmilimetarskog rotirajućeg topa, posebno smišljenog za uništavanje sovjetskih tenkova. Za ovaj noćni zadatak Richardsonova grupa se do vrha nakrcala probojnim zrnima s uranom za svoje Avenger topove, uz par Rockeye kanistera s kazetnim bombama, dodatnim protutenkovskim oružjem. Točno ispod okosnice nalazila se LANTIRN* gondola; svi ostali nosači naoružanja, osim jednog, bili su zauzeti rezervoarima goriva. Stosedamdeset peta je bila prva eskadrila Nacionalne garde koja je dobila LANTIRN. To je bio mali komplet elektronskih i optičkih sistema koji su Svinji omogućavali da vidi noću dok leti na minimalnoj visini u potrazi za ciljevima. Sistem je na pilotovu vjetrobranu projicirao tzv. "head-up" displej, ili skraćeno HUD, pretvarajući noć u dan i tako smanjujući opasnosti ovog zadatka. Pored svake LANTIRN gondole nalazio se jedan manji objekt koji je, za razliku od Rockeyea i topovske municije, valjalo večeras upotrijebiti. Richardsona nije smetala - zapravo mu je prijala - opasnost zadatka. Dvojica od trojice njegovih drugova bili su piloti putničkih aviona, a treći je bio oprašivač usjeva - sve iskusni ljudi s puno prakse u taktici niskog leta. A zadatak im je bio dobar. Jedan mornarički oficir im je o njemu govorio čitav sat. Išli su u posjete sovjetskoj mornarici. Richardson je pročitao u novinama da Rusi nešto smjeraju, ali ga je zapanjila njihova drskost kada je na sastanku čuo da im se flota tako izazovno približila američkoj obali. Razbjesnio se čuvši da je prethodnog dana jedan od onih njihovih malih, dronjavih dnevnih lovaca s leda napucao mornaričkog Tomcata, zamalo ubivši oficiraletača.
* LANTIRN, (kratica od Lowaltitude navigation and fargeting infrared for night) sistem za navigaciju u niskom letu i infracrveno noćno gađanje (prim. prev.)
283
Pitao se zašto mornarici nisu pružili priliku da im uzvrati. Većina Saratoginih zračnih snaga mogla se vidjeti na betonskim pistama Loringa, poredana pored mnogih B 52, A6E Intrudera i F-18 Horneta s kompletima naoružanja samo nekoliko metara od aparata Pretpostavljao je da je njegov zadatak samo prvi čin, onaj delikatniji dio. Dok su oči Sovjeta prikovane na glavne snage koje će lebdjeti na rubu dometa njihovih SAM-ova, njih četvorica će se provući ispod radarskog pokrivača sve do admiralskog broda, nuklearne bojne krstarice Kirov. Da bi im predali poruku. Bilo je iznenađujuće da su za takav zadatak odabrali rezerviste iz Nacionalne garde. Gotovo tisuću taktičkih letjelica bilo je sada mobilizirano duž Istočne obale, a gotovo trećinom su upravljali različiti rezervisti; Richardson je zaključio da je i to dio poruke. Vrlo tešku taktičku operaciju izvode rezervni letači iz druge linije, dok regularne eskadrile čekaju spremne na pistama Loringa, McGuirea, Dovera i Paesea, te nekoliko drugih baza od Virginije do Mainea, napunjene gorivom, s uputstvima, spremne. Gotovo tisuću zrakoplova! Richardson se nasmiješio. Za sve njih neće biti dovoljno ciljeva. - Branič voda, ovdje Stražar Delta. Cilj u pravcu nula-četiri-osam, udaljenost pedeset milja. Kurs cilja jedan-osam-pet, brzina dvadeset. Richardson nije potvrdio poruku preko tajnog radio-kanala. Let je bio pod EMCON-om. Bilo koji elektronski signal je mogao uzbuniti Ruse. čak i njegov nišanski radar je bio isključen, a radili su samo pasivni infracrveni i posebno osjetljivi televizijski senzori. Brzo je pogledao lijevo i desno. Drugorazredni piloti, malo sutra! Svaki je čovjek u ovoj grupi imao barem četiri tisuće sati, više nego što će većina pravih pilota ikada imati, više od većine astronauta, a avione su im održavali ljudi koji su se time bavili iz ljubavi. Zbog svega toga je njegova eskadrila imala
284
avione u boljem stanju nego bilo koja regularna eskadrila i manje nezgoda od onih balavih drkadžija koji su letjeli na Bradavičastim u Engleskoj i Koreji. I sada će Rujanima pokazati. Nasmiješio se. Ovo je sigurno bolje od svakodnevnog leta s DC-9 iz Washingtona za Providence i Hartford i natrag za US Air! Richardson, koji je bio vojni pilot na lovcu, napustio je vojnu službu pred osam godina radi veće zarade i zamamnijeg života pilota putničke aviokompanije. Propustio je Vijetnam, a pilotiranje putničkim avionom nije zahtijevalo ovakvu vještinu; nedostajao mu je onaj huk iznad vrhova drveća. Koliko mu je bilo poznato, Svinja dosad nije bila upotrijebljena za mornaričke zadatke - i to je bio dio poruke. Ne bi ga čudilo da se i tu iskaže. Njena protutenkovska municija bila bi djelotvorna protiv brodova. Topovske granate i Rockeve kazetne bombe su bile zamišljene da raznesu oklopljene tenkove, pa nije ni sumnjao u štetu koju bi nanijele slabo oklopljenim ratnim brodovima. Šteta što sve ovo nije pravo. Već bi bilo vrijeme da netko Ivana nauči pameti. Radarsko senzorsko svjetlo je zatreptalo na prijemniku za opasnost; radar na S-pojasu, vjerojatno površinski usmjeren, i još nedovoljno jak za povratni signal. Sovjeti nisu imali radarsku kontrolnu službu u zraku, a radarski uređaji na brodovima bili su ograničeni zemljinom zakrivljenošću. Zraka mu je bila točno iznad glave; primao je njen neoštri rub. Izbjegli bi detekciju još bolje kad bi se spustili na petnaest metara umjesto da lete na trideset, no zapovijed je bila da se ne spuštaju niže. - Grupa Branič, ovdje Stražar Delta. Raštrkaj se, uvuci glavu naredio je AWACS. A-10-ke su se razdvojile iz guste formacije od samo nekoliko metara razmaka u razvučenu napadačku formaciju s po nekoliko milja udaljenosti između aviona. Naređenje je bilo da se raštrkaju na prostoru od trideset milja. Oko četiri minute. Richardson je provjerio
285
svoj digitalni sat; grupa Branič je bila točna. Iza njih, Phantomi i Corsairi u glavnoj grupi će se sada okrenuti prema Sovjetima, samo da im skrenu pažnju. Trebao bi ih uskoro vidjeti ... HUD je pokazao male izbočine na projiciranom obzoru - razarače. Oficir koji im je prenio zadatak, pokazao im je siluete i fotografije ratnih brodova. Biiip! Biiip! zapištao je njegov alarmni prijemnik. Radar na X-pojasu za navođenje raketa upravo je prošao iznad njegova aviona i izgubio ga, pa je sada pokušavao iznova uspostaviti kontakt. Richardson je uključio svoje ECM sisteme za ometanje. Razarači su sada bili udaljeni samo pet milja. četrdeset sekundi. Samo ostanite gluhi, drugovi dragi, pomislio je. Počeo je žustro manevrirati avionom, skačući gore-dolje, lijevo-desno bez nekog posebnog sistema. Sve je to bila samo igra, ali Ivan baš neće imati lagan posao. Da je ovo pravi napad njegove bi se Svinje privukle iza roja proturadarskih projektila, a pra- tila bi ih letjelica zvana Divlja Lasica, radi zavaravanja i uništenja sovjetskih kontrolnih raketnih sistema. Sad se sve odvijalo vrlo brzo. Razarač mu se ispriječio na kursu, pa je malo nagnuo kormilo i zaobišao ga oko četiristo metara. Još dvije milje do Kirova - osamnaest sekundi. Sistem HUD je uobličavao vrlo jasnu sliku. Piramidalna struktura nosive rešetke radara Kirova mu je ispunila cijeli vjetrobran. Vidio je signalna svjetla kako trepću posvuda oko bojne krstarice. Richardson je skrenuo udesno. Trebao je proći trista metara od broda, ni dalje ni bliže. Njegova će Svinja prošišati ispred pramca, a ostale sa strane i iza krme. Nije se htio isuviše približavati. Major se uvjerio da su kontrole bombi i topa u sigurnosnom položaju. Nije smio ništa prepustiti slučaju. No da je ovo bio pravi napad, sad bi povukao obarač svoga topa i niz probojnih zrna bi se zario u laki oklop prednjih Kirovljevih raketnih spremišta, a SAM i krstareće rakete bi eksplodirale u golemoj plamenoj lopti, cijepajući brod poput listova papira.
286
Na petsto metara kapetan je rukom krenuo da naoštri vatroj metnu gondolu, pričvršćenu pored LANTIRN-a. Pritisnuo je dugme i izbacio desetak upaljenih snažno-gorećih magnezijskih baklji na padobranu. Sva četiri aviona iz grupe Branič su to učinila istovremeno. Odjednom se Kirov našao kao u nekoj kutiji od svijetloplavog magnezijskog svjetla. Jichardson je povukao palicu, naglo se propevši uvis pored krstarice. Opčinilo ga je blještavo svjetlo, ali je zamijetio i skladne linije sovjetskog ratnog broda koji se ljuljao na nemirnom moru, i ljude koji su se poput mrava rastrčali po palubi. Da smo bili ozbiljni, bili biste mrtvi - jeste- li shvatili poruku? Richardson je palcem pritisnuo gumb radija. - Branič vođa, Stražaru Delta - rekao je jasno. - Robin Hood, ponavljam, Robin Hood. Branič grupa, ovdje vođa, svrstajte se iza mene. Idemo kući! - Grupa Branič, ovdje Stražar Delta. Izvanredno! - javio se kontrolor. - Primite do znanja da Kijev ima dva Forgera u zraku, trideset milja istočno, idu prema vama. Morat će se uspuhati da vas stignu. Bit ćemo u vezi. Gotovo. Richardson je brzo preračunavao u glavi. Vjerojatno ih neće uhvatiti, no ako i budu, dvanaest Phantoma iz 107. lovačko-presretačke grupe samo na to i čeka. - Ti boga, vodo! - Branič 4, oprašivač usjeva, gizdavo mu se privukao u vidokrug. - Jesi li vidio one hrenovke kako bulje u nas? Bog te maz'o, al smo im napunili gaće! - Obratite pažnju na Forgere - upozorio je Richardson, naceren od uha do uha ispod maske za kisik. Drugopozivni letači, ma nemoj! - Samo neka dođu - odvratio je Branič 4. - Neka mi se smo približe, bit će im to zadnja greška u životu! - četiri je po Richardsonovu mišljenju bio malo preagresivan, ali je zbilja umio baratati svojom Svinjom. - Grupa Branič, ovdje Stražar Delta. Forgeri su okrenuli natrag. Put vam je čist. Gotovo.
287
- Primljeno. Gotovo. Dobro, grupo, put pod noge i kući. Mislim da smo za ovaj mjesec zaradili plaću. - Richardson se još jednom uvjerio da je na otvorenoj frekvenciji. - Dame i gospodo, govori vam kapetan Nerast Bicko - rekao je, oponašajući službenu najavu iz putničkog leta, što je postao uobičajeni štos u 175. eskadrili. - Nadam se da ste ugodno letjeli s nama i zahvaljujem u ime Svinjskog aerotransporta. Kirov Na Kirovu, admiral Stralbo je potrčao iz borbeno-informacijske centrale na zapovjednički most, ali je zakasnio. Prije nekoliko trenutaka su na vanjskom ekranu uočili niskoleteće napadače. Bačene baklje su već bile iza krstarice, a neke su gorjele u moru. Vidio je da je palubna posada potresena. - Šezdeset do sedamdeset sekundi prije no što su bili nad nama, druže admirale - raportirao je komandant admiralskog broda - pratili smo visinsku napadačku grupaciju, a ova četiri - mislim da su četiri su dojurila ispod naše radarske zaštite. Usprkos njihovu ometanju, dvojicu smo uhvatili kao cilj i njih bi oborili raketama. Stralbo se namrštio. To nije nimalo utješno. Da je ovo bio pravi napad, Kirovbi bio u najmanju ruku teško oštećen. Amerikanci bi vrlo rado žrtvovali dva lovca za nuklearnu krstaricu. Ako svi američi avioni napadaju ovako... - Fantastična je ta američka arogancija! - opsovao je flotni zampolit. - Bilo je glupo što smo ih provocirali, trpko je primijetio Stralbo. Znao sam da će se ovo dogoditi, samo sam očekivao da će doći s Kennedya. - Ono je bila zabuna pilota - odvratio je politički oficir. - Istina, Vasiliij, ovo nije greška! Upravo su nam poručili da oni imaju preko pet stotina lovaca koji čekaju da se stušte na nas sa zapada. A u međuvremenu, Kennedy nas vreba s istoka poput bijesna vuka. Nismo baš u zavidnoj situaciji.
288
- Amerikanci se neće prenagliti. - Jesi li siguran u to, druže politički oficiru? Siguran si? Što ako i jedan od njihovih pilota napravi "grešku"? I potopi jednog od naših razarača? I što ako se američki Predsjednik ispriča preko direktne linije s Moskvom prije nego što mi uspijemo podnijeti izvještaj? Kunu se da je to bio nesretan slučaj i obećavaju da će kazniti glupog pilota - što onda? Misliš li da su imperijalisti predvidivi kad su tako blizu vlastitoj obali? Ja ne mislim. Rekao bih da samo čekaju i najmanji izgovor da udare po nama. Dođi u moju kabinu. Moramo to razmotriti. Obojica su krenula prema krmi. Stralbova kabina je bila spartanski jednostavna. Jedini ukras na zidu je bila slika Lenjina kako govori crveno-gardejcima. - Koji je naš zadatak, Vasilij? - zapitao je Stralbo. - Da podržavamo naše podmornice, pomažemo im u traženju ... - Točno. Naš zadatak je podrška, a ne poduzimanje ofanzivnih operacija. Amerikanci nas ne žele ovdje. Objektivno, to mogu razumjeti. Sa svim našim projektilima, mi smo im ozbiljna prijetnja. - Ali nije nam zapovijeđeno da im prijetimo. Zašto bismo napali njihovu zemlju? - A, naravno, imperijalisti će shvatiti da smo mi miroljubivi socijalisti! Ma, daj, Vasilij, pa oni su naši neprijatelji! Jasno je da nam ne vjeruju. Jasno je da nas žele napasti, samo da im damo povoda. Već se petljaju u našu potragu, pretvarajući se da nam pomažu. Ne žele nas ovdje - i ako dopustimo da nas isprovociraju svojim agresivnim akcijama, past ćemo ravno u pripremljenu zamku. - Admiral se zagledao u stol. - No, dakle, to ćemo promijeniti. Zapovjedi! ću floti da obustavi sve radnje koje bi mogle djelovati iole agresivno. Prekinut ćemo sve zračne operacije osim normalnog lokalnog patroliranja. Nećemo uznemiravati njihove plovne jedinice. Upotrebljavaćemo samo normalne navigacijske radare.
289
- I? - Zatomit ćemo svoj ponos i biti krotki kao janjad. Nećemo se uopće osvrtati na njihove provokacije. - Neki će to nazvati kukavičlukom, druže admirale - upozorio je zampolit. Stralbo je to očekivao. - Vasilij, zar ti nije jasno? Pretvarajući se da nas napadaju, oni nas zapravo nasamaruju. Prisiljavaju nas da aktiviramo najnovije i najtajnije obrambene sisteme da bi mogli prikupljati podatke o našim radarima i sistemima upravljanja vatrom. Ispituju performanse naših lovaca i helikoptera, manevarsku sposobnost naših brodova i, iznad svega, našu komandu i kontrolu. Tome ćemo stati na kraj. Naš primarni zadatak je previše važan. Ako nas i dalje nastave provocirati, ponašat ćemo se kao da je naša misija zaista miroljubiva - a i jeste, što se njih tiče - i izigravati nevine žrtve. Neka oni ispadnu agresori. Ako nas nastave provocirati, promatrat ćemo njihovu taktiku, a ništa im nećemo pružiti zauzvrat. Ili bi možda više volio da nas spriječe u izvršenju zadatka? Zampolit je nešto promumljao. Ako ne uspiju obaviti zadatak, optužba za kukavičluk će biti zanemariva. A ako pronađu odbjeglu podmornicu, bit će heroji bez obzira na sve drugo. Dallas Koliko je već na dužnosti, pitao se Jones. Mogao je to lako provjeriti pritiskom na dugme digitalnog sata, ali poslužitelj sonara to nije učinio. Bilo bi isuviše depresivno. Ja i moja prokleta gubica! - Uhvatit ćemo vam ga. Možete se kladiti, malo sutra. Otkrio je podmornicu na udaljenosti od dvadeset milja, možda, jedva ju je uhvatio - a jebeni Atlantski ocean bio je širok tri tisuće milja. Sad mu je trebalo više od puke sreće. Dobro, bio je dobio holivudsko tuširanje. Tuširanje na brodu koji je imao ograničene zalihe svježe vode obično bi značilo par ekundi
290
ovlaživanja, potom minuta sapunanja i na kraju još nekoliko sekundi ispiranja sapunice. čovjek bi se oprao, ali ga to nije moglo zadovoljiti. Bilo je bolje nego nekada, znali su reći veterani. No tada su, često bi odvraćao Jones, mornari još veslali - ili se vozili s diesel-strojevima i akumulatorima, što je dolazilo na isto. Holivudski tuš je bilo nešto o čemu bi mornar počeo maštati nakon par dana na moru. Ostaviš vodu da teče, pustiš dugi, neprekidni mlaz predivno tople vode. Komandant Mancuso bi za neke natprosječno obavljene zadatke nagrađivao ljude tim čulnim zadovoljstvom. Ljudi su imali nešto opipljivo zbog čega se valjalo potruditi. čovjek na podmornici nije mogao potrošiti dodatnu zaradu, a nije bilo ni žena ni piva. Stari filmovi su bili odlična zabava. Brodska knjižnica nije bila loša kad bi čovjek našao vremena da probrlja po razbacanim knjigama. Dallas je imao i dva kompjutora Apple i dvadesetak programa zabavnih igara. Jones je bio prvak broda u Choplifteru i Zorku. Kompjutore su, naravno, koristili i za vježbanje, za praktične ispite i programirano učenje na što su trošili većinu slobodnog vremena. Dallas se ukonačio na području istočno od Grand Banks. Svaka podmornica koja bi prošla Cestom broj jedan, morala je tu izaći. Kretali su se s pet čvorova i vukli za sobom BQR-15 tegljeni sonar. Hvatali su svakakve kontakte. Prvo je pola podmornica ruske mornarice projurilo velikom brzinom, a mnoge su slijedili američki brodovi. Jedna Alfa je protutnjala pored njih s preko četrdeset čvorova, na udaljenosti manjoj od tri tisuće metara. Bilo bi tako lako, pomislio je tada Jones. Alfa je dizala takvu buku da se mogla čuti gotovo samo s uhom prislonjenim o trup, pa je morao stišati svoja pojačala do minimuma, da mu takva buka ne bi oštetila uši. Šteta što nisu mogli pucati. Situacija je bila tako jednostavna, situacija za otvaranje vatre tako laka da ju je mogao izvesti klinac sa starinskim logaritamskim tablicama. Ta Alfa je bila kao odrezak ponuđen na stolu. Zatim su u
291
trku stigli Victori, potom Charlieji i, kao zadnji. Novembri. Jones je slušao i površinske brodove, više prema zapadu, koji su vozili oko dvadeset čvorova, uz svakojake zvukove dok su se probijali kroz valove. Bili su prilično daleko i nisu ga se ticali. Onaj određeni, njihov cilj, tražili su već više od dva dana, a Jones je u međuvremenu spavao samo usput, tek tu i tamo. No dobro, zbog toga sam i plaćen, razmišljao je tmurno. Nije to bilo ništa nepredviđeno, događale su se takve stvari i ranije, ali će svejedno biti sretan kad sve završi. Tegljeni sonar širokog otvora nalazio se na kraju tristametarskog kabla. Jones bi znao reći da služi za pecanje kitova. Osim što je to bila njihova najosjetljivija sonarska oprema, štitila je Dallas i od uljeza koji bi ga mogli pratiti. Podmornički sonar obično djeluje u svim pravcima, osim prema krmi - na području nazvanom čunj tišine ili zbunjenosti. BQR-15 je to izmijenio. Jones je pomoću njega čuo razne stvari, podmornice i površinske brodove stalno, a povremeno i niskoleteće avione. Jednom, za vrijeme vježbe kod Floride čuo je šum pelikana koji je ronio, pa ga nije mogao identificirati sve dok kapetan nije podigao periskop i pogledao. Zatim su kod Bermuda naletjeli na par grbavih kitova u parenju i doživjeli vrlo impresivne zvukove. Jones je imao vlastitu kopiju te trake za upotrebu na plaži: nekim ženama je to bilo zanimljivo na pomalo čudan način. Nasmiješio se. Bilo je puno zvukova na površini. Signalni procesori su većinu filtrirali, no svako malo bi ih Jones isključio sa svoga kanala i prekontrolirao izvorni zvuk da se uvjeri da ne filtriraju suviše. Strojevi su bili glupi; Jones se pitao da li bi SAPS pustio da se neki od tih anomalnih zvukova izgubi negdje unutar kompjutorskih čipova. To je bio problem s kompjutorima, zapravo problem programiranja: stroju bi rekao da uradi to i to, a nakon obavljenog posla ispalo bi nešto drugo. Jones bi se često zabavljao radeći programe. Znao je nekoliko ljudi iz
292
koledža koji su programirali zabavne igre za kućne kompjutore; jedan od njih je mlatio dobru lovu kod Sierra On-Line Systems... Opet maštaš, Jonesy, prekorio se. Nije bilo lako satima osluškivati ništa. Bilo bi dobro da se poslužiteljima sonara na dužnosti dopusti da čitaju, pomislio je. Ipak, nije lud da to predloži. Gospodin Thompson bi se možda i složio, no komandant i svi viši oficiri su bili zastarjeli tipovi iz predreaktorske ere sa željeznim pravilima: svaki instrument moraš cijelo vrijeme motriti s apsolutnom koncentracijom. Jones to nije držao osobito mudrim. Poslužitelji sonara su nešto drugo. Prebrzo se istroše. Zato je Jones imao svoje muzičke kazete i videoigre. U takvim se razonodama mogao zaboraviti, osobito u Choplifteru. čovjek mora imati nešto, barem nakratko, zaključio je, da ne poludi. A pone- kad bi dobro došlo i nešto na dužnosti. čak i vozači kamiona dakle, ne baš neka misaona rulja - imaju radio-prijemnike, kazetofone i slične stvari da se malo razdrmaju. A mornari na nuklearnoj podmornici koja košta barem milijardu... Jones se odjednom nagnuo naprijed i snažno pritisnuo slušalice o uši. Istrgnuo je neke stare papire iz svog bloka i na novoj stranici upisao vrijeme. Zatim je malo podesio neke gumbe na kontroli prijema, već pri vrhu skale i opet isključio procesore. Od kakofonije površinske buke skoro mu je pukla glava. Jones je to izdržao skoro cijelu minutu, a zatim uključio manuelne kontrole prigušivanja da profiltrira one zvukove s najvišim frekvencijama. Aha! Tu mi dođi, rekao je u sebi. Možda me SAPS malo i zeza - još je prerano reći. Kad se Jones po prvi put poslužio ovom opremom, još u školi za poslužitelje sonara, progonila ga je strašna želja da je pokaže svome bratu, magistru elektrotehnike, koji je radio kao savjetnik u industriji ploča. Imao je već jedanaest registriranih patenata. Oči bi mu iskočile da je mogao vidjeti Dallasovu opremu. Mornarički sistemi za digitalizaciju zvuka bili su mnogo godina ispred bilo koje komercijalne
293
tehnike. Šteta što su to sve vrlo strogo povjerljive stvari, kao uostalom i sve drugo na nuklearnoj podmornici... - Gospodine Thompson - Jones je rekao tiho, ne skrećući pogled možete li pitati komandanta da li bismo možda mogli skrenuti malo na istok i usporiti za čvor ili dva? - Kapetane! - Thompson je požurio do prolaza da prenese poruku. Za petnaest sekundi je zapovijeden novi kurs i date komande stroju. Mancuso je deset sekundi nakon toga bio kod sonara. Kapetan je ovo čekao. Bilo je očito da se onaj kontakt što su ga imali pred dva dana nije ponašao prema očekivanjima, nije slijedio rutu, ili nikad nije usporio. Komandant Mancuso je nešto loše procijenio možda se zabunio i u kursu njihova tajanstvenog prijatelja? A što je značilo da se prijatelj ne drži rute? Jonesu je to već odavno bilo jasno. Radi se o strateškoj podmornici. Kapetani strateških podmornica se nikada ne žure. Jones je sjedio kao i obično, zgrbljen nad svojim stolom, s podignutom rukom, tražeći tišinu kad se tegljeni sonar našao točno u azimutu istok-zapad na kraju kabla, cigareta mu je neprimjećeno izgarala u pepeljari. Magnetofon je neprekidno sve snimao u sonarskoj sobi; trake su se mijenjale svaki sat i spremale za kasnije analize na kopnu. Bila je tu još jedna aparatura čije su se snimke koristile na Dallasu radi preispitivanja kontakata. Pružio je ruku i uključio je, a onda se okrenuo prema kapetanu koji ga je promatrao. Jonesovo lice se razvuklo u tanki, umorni osmijeh. - Da - prošaptao je. Mancuso je pokazao na zvučnik. Jones je odmahnuo glavom. - Preslab je, kapetane. Jedva sam ga uhvatio. Ugrubo mislim da je na sjeveru, ali mi treba još malo vremena. Mancuso je pogledao iglu koja je pokazivala intenzitet signala. Bila je gotovo na nuli. Svakih pedeset sekundi bi malo poskočila. Jones je bijesno zapisivao: "Prokleti SAPS filteri su mi pokrili dio ovoga!!! Trebamo pametnija pojačala i bolje ručne kontrole filtera!" napisao je.
294
Mancuso je pomislio kako je ovo pomalo komično. Promatrao je Jonesa, baš kao što je promatrao svoju ženu kad je rađala Dominica; mjerio je periode otklona igle, kao što je mjerio intervale ženinih trudova. Ali ovo je bilo mnogo uzbudljivije. Kad je svome ocu to pokušao opisati, usporedio je ovo s prvim danom lovne sezone, uzbuđenjem kad se začuje šuštanje lišća i zna da taj šum ne potječe od čovjeka. No ovo je bilo još bolje. Lovio je ljude, ljude kao što je on, na sličnome brodu... - Postaje glasnije, kapetane. - Jones se zavalio i zapalio cigaretu. Ide prema nama. Rekao bih da drži tri-pet-nula, možda još bolje tri-pettri. Još uvijek je dosta slab, no to je naš dečko. Imamo ga. - Jones se odlučio za sitnu drskost. Zaslužio je malo tolerancije. Hoćemo čekati, ili idemo u lov, gospodine? - Čekat ćemo. Zašto da ga preplašimo. Pustit ćemo ga neka lijepo priđe, odglumit ćemo našu čuvenu točku rupe u vodi, a onda mu se prikrpati da mu malo stavimo soli na rep. Hoću još jednu traku ovog šuma i neka BC-10 vodi SAPS-ove skanere. Upotrijebite uputstvo za zaobilaženje procesnih algoritama. Hoću da se kontakt analizira, a ne interpretira. Puštajte ga svake dvije minute. Neka mu se prepoznatljivost snimi, digitalizira, složi, izvrti i rasjecka. Želim znati sve o njemu, propulzione šumove, prepoznatljivost stroja, radnje. Želim točno znati tko je on. - On je Rujan, gospodine - primijetio je Jones. - Da, ali koji Rujan? - nasmiješio se Mancuso. - Razumijem, kapetane - Jones je shvatio. Bit će na dužnosti još dva sata, ali kraj je na vidiku. Gotovo. Mancuso je sjeo i uzeo rezervni par slušalica, ukravši Jonesu cigaretu. Već se mjesec dana pokušavao odvići pušenja. No, to će lakše postići na kopnu.
295
HMS Invincible Ryan je sada nosio uniformu Kraljevske mornarice. Samo privremeno. Još jedan znak kako se sve ovo radilo navrat-nanos, imao je samo jednu uniformu i dvije košulje. Dao je to na čišćenje pa je u međuvremenu hodao u engleskim hlačama i vesti. Tipično - pomislio je nitko i ne zna da sam ovdje. Zaboravili su ga. Od Predsjednika nije bilo nikakvih poruka - nije ih, doduše, ni očekivao - a Painter i Davenport bi najradije zaboravili da je nekad i bio na Kennediju. Greer i Sudac vjerojatno zbog raznih gluposti jure na sve strane, a možda se i smiju kako Jack Ryan uživa u krstarenju na vladin trošak. Ali u krstarenju nije uživao. Iznova je otkrio svoju slabost prema morskoj bolesti. Invincible se nalazio na visini Massachusettsa, očekujući ruske površinske snage i usput žestoko progoneći crvene podmornice na svom području. Plovili su u krugovima po oceanu koji se nije htio smiriti. Svi su bili zaposleni - osim njega. Piloti su uzlijetali dvaput dnevno, čak i češće, vježbajući s američkim zrakoplovcima i mornaričkim pilotima iz obalnih baza. Brodovi su se bavili površinskim ratnim taktikama. Kao što je admiral White i rekao za vrijeme jednog doručka, sve se ovo pretvorilo u baš zgodni produžetak OTMJENOG DELFINA. Ryan nije volio biti prekobrojan. Naravno, svi su bili uglađeni i neizmjerno gostoljubivi. Imao je pristup u komandni centar i kad je promatrao kako Britanci love podmornice svi su se trudili da mu objašnjavaju neke detalje koje je samo napola shvaćao. Sada je sam čitao u Whiteovoj kabini, koja mu je postala stalno prebivalište. Ritter je pažljivo ubacio jednu CIA-inu studiju u njegovu mornarsku vreću. Pod naslovom "Izgubljena djeca: Psihološki profil prebjega iz Istočnog bloka", taj dokument od trista stranica je izradio jedan komitet psihologa i psihijatara koji su radili za CIA-u i druge obavještajne agencije, pomažući prebjezima da se priviknu na američki život - i, bio
296
je siguran - uoče rizike u sigurnosti u CIA-i. Takvih nije bilo mnogo, ali svi CIA-ini poslovi su imali lice i naličje. Ryan je morao priznati da je studija vrlo interesantna. Nikada zapravo nije razmišljao kako se čovjek odluči da prebjegne, držeći da se s druge strane Željezne zavjese događa toliko toga da bi svako racionalno biće trebalo iskoristiti svaku priliku da pobjegne na Zapad. Ali sad je pročitao da to nije bilo baš tako jednostavno. Svi koji su došli bili su snažno izraženi individualci. Dok su neki shvaćali nepravde komunizma, težnju za pravdom, vjerskom slobodom i individualnim razvojem, drugi su se naprosto željeli obogatiti, jer su čitali da pohlepni kapitalisti iskorištavaju mase i zaključili da iskorištavanje ima i svojih dobrih strana. Premda cinično, Ryanu je to bilo vrlo zanimljivo. Drugi tip prebjega bio je varalica, prevarant, netko tko je ubačen CIA-i kao živi komad dezinformacije. No takvi su slučajevi znali biti dvojaki. Ponekad su znali ispasti i pravi prebjezi. Amerika, nasmiješio se Ryan može djelovati vrlo zavodljivo na nekoga naviknutog na sivi život u Sovjetskom Savezu. Pa ipak, ti drugi su u većini bili opasni neprijatelji. Zbog toga se prebjegu nikada nije vjerovalo. Nikada. čovjek koji jednom promijeni domovinu, može to učiniti i drugi put. čak i idealiste je razdirala sumnja i grižnja savjesti što su napustili zavičaj. Liječnik je u fusnoti zbilježio da je egzil bio za Aleksandra Solženjicina najgora kazna. Kao patriotu, život daleko od kuće bio mu je veće mučenje od boravka u logoru. Ryanu je to bilo čudno, premda prilično uvjerljivo. Drugi dio dokumenta se bavio problemom njihove adaptacije. Nemali broj sovjetskih prebjega je nakon nekoliko godina počinio samoubojstvo. Neki se naprosto nisu mogli uhvatiti u koštac sa slobodom, kao što zatvorenici nakon dugih zatvorskih kazni ne uspijevaju funkcionirati bez dobro organizirane kontrole nad njihovim životima, pa znaju činiti nove zločine u želji da se vrate u sigurno okružje zatvora. Tokom godina CIA je razvila protokol za rješavanje tog
297
problema, a grafikon u dodatku je pokazivao da su slučajevi teške neadaptibilnosti drastično smanjeni. Ryan je čitao studiju. Spremajući doktorat iz povijesti na Georgetown sveučilištu, išao je u slobodno vrijeme slušati predavanja iz psihologije. Zaključio je da ti ljudi baš nemaju nekih egzaktnih znanja, već se moraju skupiti i porazgovarati o svakom pojedinačnom slučaju, te se složiti u nekim nasumičnom idejama koje će primijeniti... Odmahnuo je glavom. I njegova žena bi povremeno znala reći nešto slično. Kao klinički instruktor u oftalmološkoj kirurgiji na programu razmjene u londonskoj bolnici St. Guy, Caroline Ryan je sve rješavala znanstvenom rutinom. Ako je netko imao problema s okom, ona bi to sredila ili pustila. Ljudski je um bio nešto drugo, zaključio je Ryan nakon što je po drugi put čitao dokument, a svakog prebjega je valjalo tretirati kao zasebnu individuu; trebao ga je pažljivo preuzeti službenik pun razumijevanja, s dovoljno vremena i volje da se o njemu brine kako treba. Pitao se bi li on bio dobar u takvom poslu. Ušao je admiral White. - Dosađujete se, Jack? - Pa i ne baš, admirale. Kad ćemo uspostaviti kontakt sa Sovjetima! - Večeras. Vaši momci su ih gadno uzdrmali zbog onog incidenta s Tomcatima. - Dobro. Možda će se ljudi opametiti prije no što se ne dogodi nešto zbilja loše. - Mislite da hoće? - Pa admirale, sve je u redu ako zaista love nestalu podmornicu. A ako ne, onda su ovdje zbog nečeg sasvim drugog, i ja sam pogriješio. A što je najgore, s tom krivom procjenom moram živjeti - ili umrijeti.
298
Mornarički medicinski centar Norfolk Tait se osjećao mnogo bolje. Dr. Jameson je preuzeo slučaj na nekoliko sati i omogućio da mu se pet sati sklupča na kauču u liječničkoj sobi. Iako mu to nije bilo dovoljno sna, ipak i nakon tako kratkog odmora, osoblju se činilo upravo nepristojno osvježen. Brzo je nazvao i odmah su mu poslali mlijeka. Tait je kao mormon izbjegavao sve s kofeinom - kavu, čaj, pa čak i kolačića - i premda je takav tip samodiscipline bio neobičan za liječnika, a osobito oficira u uniformi, on jedva da je o tome i razmišljao, osim u rijetkim prilikama kad bi svojim kolegama ukazivao na dugoročne prednosti takvog opredjeljenja. Tait je popio svoje mlijeko i obrijao se, pojavljujući se spreman na obračun s novim danom. - Ima li kakvih informacija o radijaciji, Jamie? Radiološki laboratorij je bio u kvaru. - Doveli su nuklearnog oficira s podmorničkog opskrbnog broda i on je ispitao odjeću. Moguća je kontaminacija od dvadeset rada, što nije dovoljno za neka fiziološka oštećenja. Mislim da je sestra uzela uzorke krvi iz ruke. Ekstremiteti bi još uvijek mogli trpjeti od vaskularne obamrlosti. To bi moglo objasniti pad bijelih krvnih zrnaca. Možda. - A kako je inače? - Bolje. Ne baš jako, ali bolje. Mislim da je keflin već počeo djelovati. - Liječnik je otvorio fascikl. - Leukociti se vraćaju. Pred dva sata sam mu kompletno izmijenio krv. Sad se krvna slika približava normali. Tlak mu je stotinu gornji, šezdeset pet donji, puls devedeset četiri. Temperatura je pred deset minuta bila trideset osam - fluktuira u zadnjih nekoliko sati. - Srce mu je vrlo dobro. Zapravo, mislim da će se izvući, osim ako ne iskrsne nešto neočekivano. - Jameson se prisjetio da se u težim slučajevima hipotermije te neočekivane stvari mogu pojaviti i nakon mjesec ili više dana.
299
Tait je pregledavao fascikl, sjetivši se samoga sebe pred dosta godina. Bio je mlad, pametan liječnik, baš kao i Jamie, uvjeren da može izliječiti čitav svijet. To je bio dobar osjećaj. Šteta što životno iskustvo u njegovu slučaju dvije godine u Danangu - uništi taj osjećaj. No Jamie je bio u pravu; to su dovoljna poboljšanja da se pacijentovo stanje nazove boljim. - Što Rusi rade? - zapitao je Tait. - Trenutno je Pečkinova smjena. Kad je došao red na njega i kad se presvukao u zeleno, onaj kapetan Smirnov se morao pobrinuti za njegovo odijelo, kao da se boji da bi mu mogli nešto ukrasti. Tait je objasnio da je Pečkin agent KGB-a. - Zbilja? Možda negdje ima skriveni pištolj? - nacerio se Jameson. Ako ga i ima, bilo bi mu bolje da bude oprezan. Imamo ovdje tri naoružana marinca. - Marinca? A zašto? - Ah, zaboravio sam vam reći. Neki je novinar saznao da imamo ovdje Rujana i pokušao se na prevaru ubaciti unutra. Sestra ga je zaustavila. Admiral Blackburn je poludio kad je to doznao. Sad je cijeli kat zapečaćen. A čemu zapravo sva ta tajnovitost? - Nije moja stvar, ali tako je kako je. A što mislite o tom tipu, Pečkinu? - Ne znam. Nikada još nisam upoznao nekog Rusa. Nije im se baš lako nasmiješiti. Kako se smjenjuju i paze na pacijenta, rekao bih da misle da ćemo ga mi likvidirati. - Ili bi on možda nešto mogao reći što nije za naše uši? - Tait je razmišljao. - Niste li imali osjećaj da im baš nije stalo do njegova oporavka? Mislim, kad nam ono nisu htjeli reći s koje je podmornice. Jameson je razmislio o tome. - Ne. Rusi vole od svega napraviti tajnu, zar ne? U svakom slučaju, Smirnov nam je na kraju rekao. - Naspavajte se malo, Jamie. - Razumijem, kapetane. - Jameson je krenuo prema liječničkoj sobi.
300
Pitali smo ih za vrst podmornice, kapetan je razmišljao, misleći je li nuklearna ili ne. Što ako su mislili da mi pitamo za stratešku podmornicu? To bi imalo smisla, zar ne? Da. Strateška podmornica, tu pred našom obalom, i sva ta aktivnost u Sjevernom Atlantiku. Božični praznici. Dragi bože! Ako to misle napraviti, onda će to napraviti baš sada, je li tako? Ushodao se po hodniku. Sestra je izašla iz sobe s uzorcima krvi da ih odnese u laboratorij. To se radilo svakog sata i tako je Pečkin ostajao nasamo s pacijentom. Tait je zašao iza ugla i kroz prozor spazio Pečkina kako sjedi na stolici u podnožju kreveta i promatra svog zemljaka, koji je i dalje bio bez svijesti. Imao je na sebi zelenu kutu. Dok ga je Tait promatrao, ovaj je krenuo rukom u džep od kute da nešto izvuče. - Oh, bože! - Tait je pojurio oko ugla i bacio se na pokretna vrata. Pečkinov začuđeni izraz je prešao u zaprepaštenje kad je liječnik zgrabio iz njegovih ruku cigaretu i upaljač, a potom i u bijes kad ga je podigao sa stolice i bacio na vrata. Tait je bio niži, ali je odjednom dobio takvu energiju da je izbacio onog drugog iz sobe. - Straža! - povikao je Tait. - Što znači sve ovo? - htio je znati Pečkin. Tait mu je držao ruku zavrnutu na leđima. Odmah su se začuli trčeći koraci u dnu hodnika. - Što je, gospodine? - Marinac kaplar dotrčao je zadihan s Coltom 45. u desnoj ruci i ukipio se pred njima. - Ovaj je čovjek upravo pokušao ubiti mog pacijenta! - Što!? - Pečkinovo lice bilo je grimizno. - Kaplaru, od sada ćete stražariti pred ovim vratima. Ako ovaj čovjek pokuša ući u sobu, zaustavit ćete ga kako god budete mogli. Razumijete? - Razumijem, gospodine! - Kaplar je pogledao Rusa. - Gospodine, hoćete li, molim, odstupiti od vrata? - Što znači ovo maltretiranje?
301
- Gospodine, smjesta odstupite od vrata! - marinac je spremio pištolj u futrolu. - Što se to ovdje događa? - Bio je to Ivanov, dovoljno taktičan da pitanje postavi tiho, s tri metra udaljenosti. - Doktore, želite li da vaš mornar ostane živ, ili ne? - zapitao je Tait, pokušavajući se smiriti. - Što?... Naravno da želimo da ostane živ. Kako to možete pitati? - Zašto ga je onda drug Pečkin upravo pokušao ubiti? - Nipošto nisam učinio tako nešto! - povikao je Pečkin. - A što je točno učinio? - zapitao je Ivanov. Prije no što je Tait mogao odgovoriti, Pečkin je brzo progovorio na ruskom, a onda se prebacio na engleski. - Mašio sam se za cigaretu, to je sve. Nemam nikakvog oružja. Nikoga ne želim ubiti. Htio sam samo zapaliti cigaretu. - Po cijelom katu, osim u prijemnoj sobi, obješeni su natpisi ZABRANJENO PUŠENJE - zar ih niste vidjeli? Bili ste u sobi za intenzivnu njegu s pacijentom na stopostotnom kisiku, zrak i posteljina su zasićeni kisikom, a vi ste htjeli kresnuti s tim vašim prokletim upaljačem! - Doktor je vrlo rijetko upotrebljavao takve izraze. - Oh, jasno, malo biste planuli i sve bi izgledalo kao nesretan slučaj - a jadni momak bi bio mrtav! Znam ja tko ste vi, Pečkin, i mislim da niste toliko glupi. Gubite se s ovog kata! Sestra koja je sve ovo promatrala, otišla je u pacijentovu sobu. Vratila se s kutijom cigareta, plastičnim plinskim upaljačem i čudnim izrazom lica. Pečkin je bio blijed poput pepela. - Doktore Tait, uvjeravani vas da nisam imao takvih namjera. Što ste rekli, što bi se dogodilo? - Druže Pečkin - Ivanov je polako odvratio na engleskom - došlo bi do eksplozije i požara. Ne možete paliti vatru pored kisika. Pečkin je konačno shvatio što je učinio. čekao je da sestra ode medicinsko osoblje nikad ne dopušta pušenje kad ih se pita. Nije znao najvažnija bolnička pravila, a kao agent KGB-a bio je naučio da radi
302
što god mu se sviđa. Opet je Ivanovu počeo govoriti na ruskom. Sovjetski liječnik je izgledao kao roditelj koji sluša ispriku djeteta zbog slomljene čaše. Odvratio mu je vrlo živahno. Doktor Tait se, međutim, sada počeo pitati nije li možda pretjerao. - Doktore Tait - napokon reče Pečkin. - Kunem vam se da nisam imao pojma o tom kisiku. Možda sam glup. - Sestro - Tait se okrenuo - naše osoblje neće više ni na časak ostavljati pacijenta samog. Neka stražar nosi uzorke krvi i slično. Ukoliko morate u upravu, prvo osigurajte zamjenu. - Da, doktore. - I više nema zafrkancije, gospodine Pečkin. Prekršite li još jednom pravila, gospodine, odlazite zauvijek s ovoga kata. Razumijete? - Bit će kako vi kažete, doktore, i primite, molim, moju ispriku. - Vi budite u blizini - obrati se Tait marincu. Zatim se udaljio, ljutito odmahujući glavom, bijesan na Ruse, nezadovoljan svojim položajem, želeći da se vrati u Bethesdu gdje mu je i bilo mjesto i žaleći što nekad ne može jasno i glasno opsovati. Dizalom za osoblje spustio se na prvi kat i utrošio pet minuta tražeći obavještajnog oficira koji je doletio s njim. Napokon ga je pronašao u igračnici kako se zabavlja s Pac Manom. Otišli su u prazni ured upravitelja bolnice. - Zbilja mislite da je pokušao ubiti tog momka? - oficir ga je upitao u nevjerici. - A što bih trebao misliti? - zapitao je Tait. - Što vi mislite? - Mislim da je zbilja uprskao stvar. Oni hoće da im mali ostane živ ne, najviše žele da progovori - više nego vi. - Kako znate? - Pečkin zove svaki sat ambasadu. Naravno, prisluškujemo ih. A što ste drugo mislili? - A što ako je to trik? - Ako je tako dobar glumac, onda bi trebao biti na filmu. Samo vi tog momka održite na životu, doktore, a ostalo prepustite nama. Doduše,
303
dobro je da imamo marince u blizini. To će ih malo stresti. Nikada nemojte propustiti priliku da ih stresete. Dobro, dakle, kada će doći svijesti? - Ne mogu reći. Još uvijek ima groznicu i vrlo je slab. A zašto žele da progovori? - upitao je Tait. - Da ustanove na kojoj je bio podmornici. Pečkinova KGB veza je to izbrbljala preko telefona - pacerski! Vrlo pacerski! čini se da su zbog toga jako uzbuđeni. - A znamo li mi na kojoj je bio podmornici? - Naravno - rekao je vragoljasto obavještajni oficir. - Pa što se to onda događa, za boga miloga! - Ne mogu ništa reći, doktore. - Oficir se nasmiješio kao da zna, iako, kao i svi drugi, nije znao ništa. Brodogradilište Norfolk Uss Scamp je mirovao u doku dok je velika lučka dizalica spuštala Avalona na njegovu kolijevku. Kapetan je nestrpljivo čekao na vrhu mosta. Njegov brod su bili opozvali iz lova na dva Victora i njemu se to uopće nije sviđalo. Samo nekoliko tjedana ranije komandant te napadne podmornice je bio na DSRV vježbi, pa je sada imao pametnijeg posla nego da izigrava mamu ovoj prokletoj, beskorisnoj igrački. Osim toga, s tom mini-podmornicom koja mu se ugnijezdila na krmenom izlaznom rovu, morat će smanjiti brzinu za barem deset čvorova. A bit će i četvorica novih na hrani i spavanju. Scamp ipak nije bio tako velik. Barem će se opskrbiti s dobrom hranom. Scamp je bio na moru već pet tjedana kad je stigla naredba da se vrati. Sve količine svježeg povrća bile su potrošene, pa su iskoristili mogućnost da im svježu hranu dovezu kamionom na dok. čovjek se brzo zasiti salate od konzerviranog graha. Večeras će imati pravu, svježu zelenu salatu, rajčice i svježi kukuruz umjesto konzerviranoga. Ali to nipošto nije
304
ublažavalo činjenicu da su tamo negdje bili Rusi zbog kojih je valjalo brinuti. - Sve je učvršćeno? - povikao je komandant niz zakrivljenu krmenu palubu. - Da, kapetane. Spremni smo na vaš znak - odvratio je poručnik Ames. - Strojarnica - kapetan je pozvao preko interkoma. - Budite spremni za deset minuta. - Spremni smo, kapetane. Lučki remorker je čekao da im pomogne izaći iz doka. Kod Amesa su im bile zapovijedi - još jedna stvar koja se komandantu nije dopadala. Sasvim sigurno više neće biti lova, ne s tim prokletim, nakalemljenim Avalonom. Crveni oktobar - Pogledaj, Svjadove - pokazao je Melehin. - Pokazat ću ti kako misli saboter. Poručnik je prišao i pogledao. Sef stroja je pokazivao na kontrolni ventil kod izmjenjivača topline. Prije jio što je išta objasnio, Melehin je otišao do telefona na pregradi. - Druže komandante, ovdje Melehin. Pronašao sam. Tražim da reaktor bude zaustavljen na jedan sat. Gusjenicu možemo tjerati i na akumulatore, zar ne? - Naravno, druže šefe stroja - rekao je Ramius. - Učinite to. Melehin se okrenuo pomoćniku šefa stroja. - Isključit ćeš reaktor i povezati akumulatore s motorima gusjenice. - Odmah, druže. - Mladi oficir je počeo okretati komande. Vrijeme potrebno da se pronađe pukotina svima je prošlo kao košmar. Kad su jednom otkrili da su Geigerovi brojači bili sabotirani i kad su ih Melehin i Borodin popravili, počeli su sa završnom provjerom reaktorskih
305
prostora - vražje nezgodnom dužnošću. Nikad se nije ni postavljalo pitanje neke veće pukotine s parom, jer bi tada Svjadov tako nešto tražio s drškom od metle - čak i najmanja pukotina mu je mogla ozbiljno povrijediti ruku. Zaključili su da se mora raditi o sitnoj rupi u niskotlačnom dijelu sistema. Ili možda ipak nije tako? Najviše ih je uznemiravala upravo ta neizvjesnost.Provjera koju su izvršili šef stroja i dežurni oficir trajala je punih osam sati, a za to vrijeme je reaktor ponovo bio isključen. Isključili su svu struju na brodu osim najnužnijih svjetala i motora gusjenice. čak je i prozračivanje bilo ograničeno. Posada je opet počela šuškati. Problem je bio da Melehin i dalje nije mogao naći pukotinu, a kad su privjesci od prošloga dana bili razvijeni, na njima nije bilo ništa! Kako je to bilo moguće? - Dođi, Svjadove, reci mi što vidiš - Melehin ga je pozvao i uperio prst. - Probni vodeni ventil. - Otvarao se samo u luci kad je reaktor bio hladan i koristio da bi se isplahnuo rashladni sistem i ispitale moguće neobične kontaminacije vode. Nije to bilo ništa značajno, radni ventil s velikim kolom. Oluk ispod njega, ispod dijela cijevi pod tlakom, bio je učvršćen navojem, a ne i zavaren. - Veliki ključ, molim lijepo, poručnice. - Melehin sad drži predavanje, pomislio je Svjadov. Bio je najsporiji učitelj kad je pokušavao prenijeti nešto važno. Svjadov se vratio s metar dugačkim ključem za cijevi. Sef stroja je pričekao dok postrojenje nije bilo isključeno, a onda je dvaput provjerio manometar dok se potpuno nije uvjerio da u cijevima nema tlaka. Bio je pažljiv čovjek. Namjestio je ključ na pravo mjesto i okrenuo ga. Cijev se lako skinula. - Vidiš li, druže poručnice, navoji na cijevi idu sve do kućišta ventila. Kako se to moglo dopustiti?
306
- Navoji su na vanjskoj strani cijevi, druže. Ventil podnosi tlak. Kućište koje je navojem pričvršćeno za njega je tek puka slavina za usmjeravanje. Priroda ovog spoja ne ugrožava tlačnu petlju. - Točno. Ta armatura s narezom nije dovoljno jaka za tlak cijelog postrojenja. - Melehin je rukama odvio armaturu do kraja. Bila je savršeno obrađena, navoji su joj se još uvijek sjajili od izrade. - I tu je sabotaža. - Ne razumijem. - Netko je to vrlo pažljivo smislio, druže poručnice. - Melehinov glas je napola pokazivao divljenje, napola bijes. - Pri normalnom operativnom tlaku, to jest brzini krstarenja, sistem je natlačen na osam kilograma po kvadratnom centimetru, je li tako? - Da, druže, a pri punom opterećenju tlak je dvadeset posto veći. Svjadov je sve to znao napamet. - Ali mi vrlo rijetko vozimo pod punim opterećenjem. Ovdje je zadnji kraj parne petlje. I tu je izbušena mala rupica, manja od milimetra. Pogledaj. - Melehin se i sam sagnuo da to vidi malo bolje. Svjadov je bio sretan da može ostati malo dalje. - čak ni milimetar. Saboter je skinuo navoj, izbušio rupicu i vratio ga natrag. Rupica omogućuje da izađe samo neznatna količina pare i to vrlo polako. Para ne može sukljati zbog ove prirubnice. Vidiš kako stvar radi! Vidiš, savršeno! Para zbog toga ne može otići uvis. Može se probiti jedino uz navoje, sve do ovog oluka dolje. Sasvim dovoljno. Dovoljno da malim količinama kontaminira ovaj prostor. - Melehin je podigao pogled. - Netko je bio jako lukav. I dovoljno pametan da zna kako točno funkcionira čitav sistem. Kad smo maloprije smanjili tlak radi provjere pukotine, u petlji nije preostalo dovoljno tlaka da bi potjeralo paru niz navoje, pa nismo mogli pronaći pukotinu. Samo pri normalnim radnim uvjetima ima dovoljno tlaka no ako se posumnja na pukotinu, snaga sistema će se smanjiti. A tko bi mogao reći što bi se dogodilo da smo jurili maksimalnom snagom?
307
- Melehin je, zadivljen, odmahnuo glavom. - Netko je bio vrlo, vrlo lukav. Nadam se da ću ga sresti. Oh, nadam se da ću sresti tog lukavca. Jer, ako to doživim, uzet ću jedna veća čelična kliješta Melehinov se glas spustio do šapata - i zdrobiti mu jaja! Dodaj mi mali komplet za zavarivanje, druže. Sredit ću to sam za par minuta. Kapetan prve klase Melehin nije bio jak samo na riječima. Nikome ne bi dao da mu se miješa u posao. Bilo je to njegovo postrojenje, njegova odgovornost. Svjadov je zbog toga bio vrlo sretan. Melehin je u ono slabo mjesto ugradio kuglicu od nerdajućeg čelika, a zatim je zlatarskim alatom isturpijao da bi zaštitio navoje. Onda je četkom nanio smjesu za brtvljenje na bazi gume i ugradio armaturu natrag na mjesto. Cijeli postupak je po Svjadovljevu satu potrajao dvadeset osam minuta. Kao što su mu i rekli u Lenjingradu, Melehin je bio najbolji podmornički strojar. - Test statičkog tlaka, osam kilograma - zapovjedio je pomoćniku šefa stroja. Reaktor je opet proradio. Pet minuta kasnije, tlak se podigao do normale. Melehin je deset minuta držao ispod oluka brojač i ustanovio da nema ničega. Prišao je telefonu i izvijestio komandanta da je pukotina sređena. Melehin je pustio da se unovačeni mornari vrate u odjel, da spreme alat na njegovo mjesto. - Jeste li vidjeli kako se to radi, poručnice? - Da, druže. Je li ta jedna pukotina bila dovoljna da prouzroči svu našu kontaminaciju? - Očito. Svjadov je porazmislio o tome. Reaktorski prostori bili su nepregledna gomila cijevi i opreme, a za ovakvu malu sabotažu nije trebalo puno vremena. Što ako u sistemu ima i drugih takvih skrivenih tempiranih bombi?
308
- A možda si previše zabrinut, druže - oglasio se Melehin. - Da, razmislio sam malo. Kad dođem u Kubu, obavit ćemo kompletni statički test pod punim opterećenjem da se provjeri cijeli sistem, ali sada to baš ne bi bilo pametno. Nastavit ćemo s dvosatnim smjenama. Postoji mogućnost da je saboter netko od članova posade. Ako je tako, ne bih htio da se bilo tko duže zadržava u ovim prostorima da ne bi izazvao nova oštećenja. Ti dobro pripazi na posadu.
309
Dallas - Ludi Ivan! - Jones je viknuo dovoljno glasno da ga čuju i u borbenoj centrali. - Okreće desno! - Kapetane! - Thompson je ponovio upozorenje. - Strojevi stoj! - brzo je zapovjedio Mancuso. - Pripremi brod za ultratihi režim! Tisuću metara ispred Dallasa njegov je kontakt upravo počeo naglo skretati udesno. činio je to otprilike"svaka dva sata otkako je kontakt bio uspostavljen, no to ipak nije bilo toliko redovito da bi Dallas mogao uhvatiti neki umirujući obrazac. Tkogod vozi tu podmornicu, pomislio je Mancuso, taj zna svoj posao. Sovjetska strateška podmornica je opasala puni krug da bi joj sonar na provi mogao otkriti moguće pratioce skrivene iza leđa. Pariranje takvog manevra nije bilo samo odvažno - bilo je opasno, osobito na način na koji je to izvodio Mancuso. Kad je Crveni oktobar promijenio kurs, njegova se krma kao i u svih brodova pokrenula u pravcu suprotnom od okreta. Bila je to čelična barijera točno na Dallasovu putu, sve dok nije prošla prvi dio okreta, a napadnoj podmornici od 7.000 tona je trebalo dosta da se zaustavi. Točan broj sudara sovjetskih i američkih podmornica bio je pomno čuvana tajna; ali ne i činjenica da se to događalo. Jednu od karakterističnih ruskih taktika kojom su prisiljavali Amerikance da drže razmak - nagli, stilizirani okret - zvali su u američkoj mornarici "Ludi Ivan". Prvih nekoliko sati dok su pratili ovaj kontakt, Mancuso je vrlo pažljivo održavao razmak. Uočio je da podmornica ne izvodi nagle pokrete. Manevrirala je zapravo vrlo opušteno, i kao da se pn svakom skretanju uzdigla dvadesetak, tridesetak metara, nagnuvši se poput
310
zrakoplova. Pretpostavljao je da ruski kapetan ne koristi sve svoje manevarske mogućnosti - što je bilo inteligentno od njega, jer je neke pokrete uvijek imao kao rezervna iznenađenja. Sve je to Dallasu dopuštalo da bude zbilja vrlo blizu i Mancusou pružalo priliku da sjecka brzinu i bude nošen naprijed, tako da je jedva izbjegao rusku krmu. U tome je bio sve bolji - možda čak i previše, šaptali su njegovi oficiri. Tako su prošli put mimoišli ruske elise za samo sto pedeset metara. Kontakt je u velikom krugu potpuno okružio Dallasa, dok je ovaj njuškao iza njegova repa. Izbjegavanje sudara bio je najopasniji, ali ne i jedini dio manevra. Dallas ]e također morao ostati nevidljiv za protivničke pasivne sonarske sisteme. Zbog toga su njegovi strojari morali smanjiti rad S6G reaktora na minimum. Na sreću, reaktor je pri takvom režimu mogao raditi bez pumpe za rashladne sredstvo koje bi pritjecalo normalnom konvekcijskom cirkulacijom. Kad bi parne turbine stale, zamrla je potpuno i sva propulziona buka. Također, stupio bi na snagu režim strogo nečujnog broda. Na Dallasu nisu bile dopuštene nikakve bučne aktivnosti, i posada je to shvaćala vrlo ozbiljno: čak i obični razgovori u blagovaonici bili su utišani. - Brzina pada - izvijestio je poručnik Goodman. Mancuso je odlučio da se Dallas ovoga puta neće gurati pramcem pa je otišao natrag do sonara. - Cilj i dalje okreće udesno - tiho je objavio Jones. - Moralo bi sada već biti sigurno. Udaljenost od krme dvjesta metara, možda malo manje... Da, sad smo sigurni, kurs se mijenja mnogo brže. Brzina i šum stroja nepromijenjeni. Sporo okreće nadesno. - Jones je krajičkom oka spazio komandanta i odvažio se na jednu primjedbu. - Kapetane, ovaj tip je pun samopouzdanja. Mislim, zbilja je pun sebe. - Objasni - reče Mancuso, vjerujući da već zna odgovor. - Kapetane, on ne sjecka brzinu poput nas, a mi se možemo mnogo brže okrenuti. Gotovo kao da - kao da to radi iz navike, znate? Kao da nekamo žuri i nije mu nakraj pameti da bi ga netko mogao pratiti...
311
čekajte!... Aha, dobro, sad je promijenio kurs, od pramca desno, tako, oko pola milje. .. Još uvijek polako okreće. Opet će obići oko nas. Gospodine, ako zna daje netko iza njega, jako je hladan. Što ti misliš, Frenchie? Glavni poslužitelj sonara Laval odmahnuo je glavom. - Ne zna on da smo ovdje. - Glavni nije htio reći ništa drugo. Ovu Mancusovu taktiku bliskog praćenja držao je nesmotrenom. Čovjek je imao petlje da se tako igra sa 688, ali samo jedan mali zajeb i mogao se naći na plaži s kanticom i lopaticom. - Prilazi desnom stranom. Nema pinganja. - Jones je izvukao kalkulator i otipkao nekoliko brojeva. - Gospodine, ovaj kut skretanja pri ovoj brzini daje udaljenost od oko tisuću metara. Mislite li da joj kormilo ne zabušava pri ovako smiješnom načinu vožnje? - Možda. - Mancuso je uzeo rezervni par slušalica, uključio ih i počeo slušati. Zvuk je bio isti. Zuj, a zatim svakih četrdeset ili pedeset sekundi neki čudni, niskofrekventni štropot. Iz ove blizine mogli su čuti klokotanje i brbor reaktorske pumpe. Začuo se i neki oštri zvuk, možda je kuhar lupio tavom o metalni štednjak. Na tom brodu nije vladao strogo nečujni režim. Mancuso se nasmiješio. Osjećao se baš kao provalnik kad bi se ovako približio neprijateljskoj podmornici - dobro, ne baš sasvim neprijateljskoj - i sve mogao čuti. U boljim akustičkim uvjetima mogli su čuti i razgovor. Ne tako dobro da ga razumiju, naravno, već više kao da su na nekom primanju, pa se čuje žamor mnogih glasova. - Sad je prema krmi, i dalje kruži. Radius kruga mora da je dobrih tisuću metara - primijetio je Mancuso. - Da kapetane, tako nekako - složio se Jones. - Ne može maksimalno iskoristiti svoje kormilo, bio si u pravu, Jonesy, prokleto je neodređen. Hm, svi su Rusi navodno paranoidni, ali ovaj nije. - Tim bolje, pomislio je Mancuso.
312
Ako će čuti Dallas, onda će to biti u ovom položaju, s pramčanim sonarom uperenim ravno u njegovu pravcu. Mancuso je skinuo slušalice i osluškivao svoj brod. Dallas je bio kao grob. Nakon što su prostrujale riječi Ludi Ivan, posada je reagirala u nekoliko sekundi. Kako se može nagraditi čitava posada, pitao se Mancuso. Znao je da je puno tražio, ponekad i previše, ali bogme su i sami znali što treba! - Na lijevom boku - rekao je Jones. - Sad je točno na sredini, brzina nepromijenjena, ide nešto ravnije, možda, udaljenost tisuću sto, mislim. - Poslužitelj sonara je iz stražnjeg džepa izvukao maramicu i obrisao oznojene dlanove. Napeto je, naravno, ali nikad ne bi pomislio da je ovo zapravo klinac, pomislio je komandant. Svi se članovi posade ponašaju kao profesionalci.- Prošla je pored nas. Sad je prema pramcu nalijevo i mislim da je prestala kružiti. Kladim se da će se opet vratiti na jedan-devet-nula. - Jones je podigao pogled i nacerio se. - Opet smo uspjeli, kapetane. - Dobro. Dobro je bilo, momci. - Mancuso se vratio u borbenu centralu. Svi su stajali u očekivanju. Dallas je stajao nošen polako na dublje s laganim negativnim trimom. - Hajde da opet pokrenemo strojeve. Polako pojačavaj do trinaest čvorova. - Nekoliko sekundi kasnije začuo se gotovo nezamjetni zvuk kad je reaktorsko postrojenje povećalo snagu. Malo zatim brzinomjer je zatitrao prema gore. Dallas se opet pokrenuo. - Pažnja, govori kapetan - rekao je Mancuso u bezbaterijski sistem veza. Zvučnici na električni pogon bili su isključeni i njegove riječi će prenijeti dežurni u svakom odjeljku. - Opet su kružili oko nas, ali nas nisu otkrili. Svi su dobro obavili svoj posao. Sad opet možemo duboko disati. - Vratio je mikrofon na mjesto. - Gospodine Goodman, uhvatite ih opet za rep. - Razumijem, kapetane! Kormilo pet stupnjeva lijevo! Kormilo pet stupnjeva lijevo, razumijem!
313
- Kormilar je potvrdio i okrenuo kormilo. Deset minuta kasnije Dallas se opet našao iza krme svoga kontakta. Trajno rješenje za otvaranje vatre bilo je postavljeno na uređaju za upravljanje napadom. Torpeda Mark 48 će jedva imati dovoljnu udaljenost da postanu oštra prije no što za dvadeset devet sekundi udare u cilj. Ministarstvo obrane, Moskva - A kako se osjećaš, Miša? Mihail Semjonovič Filitov je digao pogled s velike hrpe dokumenata. Još uvijek je izgledao kao da ima groznicu i temperaturu. Ministar obrane Dmitrij Ustinov bio je zabrinut za svog starog prijatelja. Trebao je još nekoliko dana ostati u bolnici, kao što su doktori i savjetovali. Ali Miša nije nikada slušao savjete, nego samo naređenja. - osjeća se dobro, čak i ako je mrtav - nasmiješio se Filitov. - Još uvijek izgledaš bolesno - primijetio je Ustinov. - Ah! U našim godinama uvijek izgledaš bolesno. Može li piće druže ministre obrane? - Filitov je izvukao bocu votke Stoličnaje iz stola. - Previše piješ, prijatelju - ukorio ga je Ustinov. - Ne pijem dovoljno. Da sam popio još malo antifriza ne bih se onako prehladio prošli tjedan. - Natočio je dopola dvije čaše za vodu i jednu ponudio gostu. - Evo, Dmitrij, vani je hladno. Kucnuli su se čašama, a nakon dobrog gutljaja bistre tekućine ispustili zrak s eksplozivnim phhhh. - Već mi je bolje - Filitov se trpko nasmiješio. - Reci, što se zbilo s onim litvanskim otpadnikom? - Nismo sigurni - reče Ustinov. - Još uvijek? Možeš li mi sada reći što je napisao u pismu? Ustinov je popio još jedan gutljaj prije no što je progovorio. Kad je sve ispričao, Filitov se naslonio o stol, zapanjen.
314
- Majko božja! I još ga nisu pronašli! Koliko je glava odletjelo? - Admiral Korov je mrtav. Uhapsio ga je, naravno, KGB, a ubrzo nakon toga je umro od izljeva krvi u mozak. - Bit će izljev od devet milimetara - hladno je priklopio Filitov. Koliko sam puta to već rekao! Kakva je korist od te proklete mornarice! Možemo li je upotrijebiti protiv Kineza? Ili protiv vojski NATO-pakta koje nas ugrožavaju? Ne! Koliko rubalja treba da se sagrade i opreme te lijepe barčice za Gorškova, a što s njima dobivamo? Ništa! Sad je izgubio jednu podmornicu i cijela jebena flota je ne može naći! Dobro je da Staljin nije živ. Ustinov se složio. Bio je dovoljno star i pamtio je što se događalo s onima koji bi izvijestili o rezultatima koji nisu bili stopostotni uspjeh. - U svakom slučaju, Padorin bi mogao sačuvati glavu. Ostavio je na podmornici još neki dodatni element kontrole. - Padorin! - Filitov je potegnuo još jedan dobar gutljaj. - Taj evnuh! Sreo sam ga, što ja znam, možda samo tri puta. Mrtva riba, čak i za komesara. Nikad se ne smije, čak ni kada pije. I on mi je neki Rus. Zašto, je Dmitrij, taj Gorškov oko sebe okupio toliko starih prdonja? Ustinov se nasmijao u čašu. - Iz istih razloga kao i ja, Miša. - Obojica su se nasmijali. - I kako će drug Padorin spasiti naše tajne i sačuvati glavu? Izumio je vremeplov? Ustinov je sve objasnio svome starom prijatelju. Nije bilo puno ljudi s kojima je ministar obrane mogao porazgovarati i ugodno se osjećati. Filitov je već zaradio punu mirovinu tenkovskog pukovnika, ali je i dalje ponosno nosio uniformu. Prvi put je okusio bitku četvrtog dana Velikog domovinskog rata kad su fašistički napadači pojurili na istok. Poručnik Filitov ih je presreo jugoistočno od Brest Litovska s divizionom tenkova T -34/76. Bio je dobar oficir i preživio je prvi susret s Guderianovim pancerima, povlačio se u dobrom redu i danima uzvraćao udarce, prije no što je ostao uhvaćen u velikom džepu kod
315
Minska. Probio se iz te stupice, a kasnije i iz još jedne kod Vjazme, a onda zapovijedao bataljonom koji se nalazio na čelu Žukovljeva protunapada iz moskovskih predgrađa. 1942. je Filitov sudjelovao u katastrofalnoj protuofanzivi prema Harkovu i opet pobjegao, ovaj puta pješice, vodeći razbijene ostatke svoje jedinice iz tog užasnog kotla na Dnjepru. Na čelu druge jedinice kasnije je te iste godine poveo kod Staljingrada juriš i uništio talijansku armiju na krilu i opkolio Nijemce. U tom pohodu je dvaput bio ranjen. Filitov je stekao glas vještog i sretnog komandanta. No ta sreća se preokrenula kod Kurska gdje se sukobio s oklopnom formacijom SS-divizije Daš Reich. Povevši svoje ljude u žestoku tenkovsku bitku, Filitov je sa svojim vozilom upao u zasjedu 88-milimetarskih topova. Bilo je pravo čudo da je preživio. Grudi su mu bile prekrivene ožiljcima iz zapaljenog tenka, a desna ruka mu je ostala gotovo neupotrebljiva. To je bilo dovoljno da se jurišni taktički komandant povuče sa čak tri zlatne zvijezde heroja Sovjetskog Saveza i tucetom drugih odlikovanja. Nakon što su ga mjesecima prebacivali iz jedne bolnice u drugu, postao je predstavnik Crvene armije u tvornicama oružja preseljenim iz Moskve na Istok, iza Urala. Nekadašnji borac iz prvih linija poslužio je sada Domovini čak i bolje u pozadini. Rođeni organizator, Filitov je naučio podbadati rukovodioce tvornica da unaprijede proizvodnju, a konstruktorima se ulagivao da unesu male, ali često ključne izmjene u nove modele, koji će spasiti posadu i dobiti bitku. Baš u tim tvornicama su se prvi put sreli Filitov i Ustinov, ratni veteran pun ožiljaka i neosjetljivi aparatčik kojem je Staljin dao zadatak da proizvede dovoljno ratnog materijala da protjera omrznute napadače. Nakon nekoliko okršaja, mladi Ustinov je shvatio da je Filitova nemoguće zastrašiti i da ga ne mogu omesti niti pitanja o kontroli kvalitete, niti o borbenoj djelotvornosti. Usred jedne svađe Filitov je doslovno odvukao Ustinova u tenkovsku kupolu i prošao s njime malu borbenu obuku da bi mu dokazao svoje mišljenje. Ustinov
316
je bio čovjek kojem ništa nije trebalo govoriti dvaput, pa su brzo postali dobri prijatelji. Nije mogao a da se ne divi hrabrosti vojnika koji je mogao reći ne komesarima naoružanja. Do sredine 1944. Filitov je bio stalni član njegova štaba, specijalni inspektor - ukratko, najistureniji čovjek. Kad god bi došlo do problema u nekoj tvornici, Filitov se pobrinuo da se brzo srede. Tri zlatne zvijezde i tragovi teških rana bili su najčešće dovoljni da uvjere upravitelje tvornica da promijene mišljenje - a ako nisu, Miša bi upotrijebio svoj gromki glas i rječnik od kojeg bi pocrvenio i stari narednik. Iako nije nikada postao partijski funkcionar, Filitov je svome šefu osiguravao dragocjenu vezu s operativcima. Blisko je surađivao s ekipama konstruktora i proizvođača tenkova i često bi s prototipovima ili nasumično odabranim proizvodnim modelima obavio probni kurs s grupom odabranih veterana da i sam utvrdi kako funkcioniraju. Bez obzira na osakaćenu ruku, za Filitova se pričalo da spada medu najbolje topnike Sovjetskog Saveza. A bio je skroman čovjek. Ustinov je 1965. pokušao svog prijatelja iznenaditi generalskim zvjezdicama, no Filitovljeva ga je reakcija čak malo i naljutila - izjavio je da ih nije zaslužio na bojnom polju, jedinom mjestu gdje je čovjek mogao zavrijediti te zvijezde. Bila je to prilično neuljudna primjedba budući da je Ustinov uniformu maršala Sovjetskog Saveza zaradio na partijskim dužnostima i organizaciji industrijske proizvodnje, ali je u svakom slučaju dokazivala da je Filitov bio pravi Novi sovjetski čovjek, ponosan na ono što jeste, ali svjestan svojih ograničenja. Šteta što je Miša u drugim stvarima bio tako nesretan, mislio je Ustinov. Imao je krasnu ženu, Elenu Filitovu, koja je bila balerina u baletu Kirov kad ju je upoznao kao mladi oficir. Ustinov se te žene prisjećao s mrvicom zavisti; bila je savršena žena vojnika. Dala je Državi dva krasna sina. Obojica su sada bili mrtvi. Stariji je poginuo 1956. kao oficirski kadet - još dječak - kad su ga zbog njegove političke pouzdanosti poslali u Mađarsku; ubili su ga kontrarevolucionari prije no što je navršio sedamnaestu.
317
Bio je vojnik i umro je vojničkom smrću. No mladi je poginuo na obuci - na komadiće ga je 1959. raznio loš zatvarač topa u najnovijem T-55 tenku. To je bila sramota. A Elena je umrla vrlo brzo iza toga, uglavnom od žalosti. Zbilja šteta. Filitov se baš i nije puno promijenio. Previše je pio, kao mnogi vojnici, ali je bio miran pijanac. Šezdeset prve ili tako nekako, prisjećao se Ustinov, počeo se baviti skijaškim trčanjem. Radio je to zbog zdravlja, ali vjerojatno mnogo više da bi se dovoljno iscrpio i bio sam. Ipak, i dalje je bio pažljiv slušač. Kad bi Ustinov namjeravao Politbirou izložiti neku novu ideju, prvo bi je pokušao ispričati Filitovu, da vidi njegovu reakciju. Iako nije imao neko visoko obrazovanje, Filitov je bio neobično mudar, s vojničkim instinktom za pronalaženje slabosti i iskorištavanje prednosti. Bio je neprocjenjiv kao oficir za vezu. Malo je još živih ljudi imalo tri zlatne zvijezde zaslužene na bojnom polju. Zbog toga je privlačio pozornost i mnogi stariji oficiri su ga slušali s uvažavanjem. - I tako, Dmitrij Fedoroviču, misliš da će to uspjeti? Može li jedan čovjek uništiti podmornicu? - zapitao je Filitov. - Ti znaš te rakete, ja ne znam. - Naravno. To je samo pitanje matematike. U raketi ima dovoljno energije da rastali cijelu podmornicu. - A što će biti s čovjekom? - zapitao je Filitov. Kao prekaljeni vojnik uvijek je vodio računa o hrabrim pojedincima. - Potrudit ćemo se, naravno, ali nema baš puno izgleda. - On mora biti spašen, Dmitrij! Mora! Zaboravljaš da su takvi mladići vredniji od onoga što su učinili, da nisu puki strojevi koji izvršavaju svoju dužnost. Oni su simboli za druge mlade oficire, a živi vrijede više od stotine novih tenkova ili brodova. Takvi su zakoni bitke, druže. To smo već zaboravili - i pogledaj što se dogodilo u Afganistanu! - U pravu si prijatelju, ali - samo nekoliko stotina kilometara od američke obale, a možda i manje...?
318
- Gorškov toliko priča o mogućnostima te svoje mornarice, pa neka se sad pokaže! - Filitov je natočio još jednu čašu. - Daj još jednu! - Nećeš sad opet na skijanje, Miša. - Ustinov je zamijetio da se uvijek napijao prije no što bi s autom odlazio u šume istočno od Moskve. - Neću ti to dopustiti. - Danas neću, Dmitrij, obećajem - iako mislim da bi mi koristilo. Danas idem u saunu da se naparim i iscijedim preostale otrove iz ove stare lešine. Hoćeš li mi se pridružiti? - Moram do kasno raditi. - Sauna bi ti dobro došla - Filitov je bio uporan. Uzaludno, doduše, i obojica su to znala. Ustinov je bio član "plemstva" i nije se miješao s ljudima u javnim kupeljima. Miša nije imao takvih ograda. Dallas Točno dvadeset četiri sata nakon ponovnog otkrivanja Crvenog oktobra, Mancuso je u blagovaonici sazvao sastanak viših oficira. Stvari su se ponešto ustalile. Mančuso je uspio uhvatiti čak četiri sata da odspava, pa se sada opet osjećao donekle kao čovjek. Sad je već bilo vremena da naprave pouzdanu sonarsku sliku plijena, a kompjutor je pročistio klasifikaciju prepoznatljivosti koja će tokom nekoliko tjedana biti dostavljena svim flotnim napadnim podmornicama. Praćenjem su dobili vrlo siguran model akustičkih karakteristika propulzionog sistema, a iz dvosatnih kruženja izgradili sliku i veličinu broda, te odlike pogonskog postrojenja. Oficir smjene Wally Chambers je okretao olovku u ruci. - Jonesy je u pravu. Pogonsko postrojenje je isto kao i kod Oscara i Typhoona. Malo su ga utišali, no one glavne karakteristike prepoznatljivosti su gotovo identične. Ali pitanje je kako se pokreće? Zvuči kao da su propeleri nekako svinuti ili u sapunicama. Azimutni propulzor s ovratnikom oko sebe, možda, neka vrst tunelskog pogona. Nismo li i mi probali nekoć tako nešto?
319
- Da, odavno - rekao je strojarski oficir, poručnik Butler. - Kad sam bio u Arcou, čuo sam neke priče. Stvar nije uspjela, ali se ne sjećam zašto. Ali štogod da je, propulzioni šumovi su zaista stišani. Doduše, onaj štropot... neka vrst harmonika, to je sigurno. .. ali kakvog harmonika? I sami znate, da nije bilo toga ne bismo je nikada otkrili. - Možda - reče Mancuso. - Jonesy kaže da signalni procesori nastoje te šumove profiltrirati, gotovo kao da Sovjeti znaju što radi SAPS, pa su smislili sistem kojim će ga nasamariti. Ali to je teško vjerovati. - U tom su se svi složili. Svi su znali principe djelovanja SAPS-a, no u čitavoj zemlji nije bilo više od pedeset ljudi koji bi znali objasniti sve tehničke detalje. - Svi se slažemo da je riječ o strateškoj podmornici? - zapitao je Mancuso. Butler je kimnuo. - Ovo reaktorsko postrojenje se ne može nikako smjestiti u napadnu podmornicu. I što je još važnije, ponaša se kao strateška podmornica. - Mogao bi biti Oscar- rekao je Chambers. - Ne. Zašto bi Oscara slali toliko na jug? Oscar je protubrodska platforma. No da, taj momak vozi stratešku podmornicu. Ide svojom omiljenom brzinom - čak i po tome se vidi da je riječ o strateškoj podmornici - primijetio je poručnik Mannion. - Ali što im znače sve one druge aktivnosti? To je pravo pitanje. Možda se žele prišuljati našoj obali - samo da vide da li se to može. Radili su to i ranije, a sve ove aktivnosti upućuju baš na takvu jednu đavolsku diverziju. Svi su porazmislili o tome. Obje strane su već izvele takve trikove. U novije vrijeme, 1978. sovjetska strateška, podmornica klase Yankee se približila rubu kontinentalnog spruda kod obale Nove Engleske. Očigledan cilj joj je bio da sazna mogu li je Amerikanci otkriti ili ne. Mornarica ju je otkrila, ali se onda postavilo pitanje treba li reagirati i dati to Sovjetima do znanja. - Dobro, mislim da veliku strategiju možemo prepustiti ljudima na kopnu. Ovo ćemo im javiti.
320
Poručnice Mannion, recite dežurnom oficiru da nas za dvadeset minuta digne na periskopsku dubinu. Pokušat ćemo se neprimjetno izvući iz pratnje i vratiti. - Mancuso se namrštio. To nikad nije bilo lako. Pola sata kasnije Dallas je odaslao poruku. STROGO POVJERLJIVO ŠALJE: USS DALLAS INFO: CINCLANTFLT
PRIMA: COMSUBLANT
1. NEPRAVILNI KONTAKT OPET USPOSTAVLJEN 0538Z 13 DEC TRENUTNA POZICIJA ŠIR 42°C 35' DUŽ 49°C 12'. KURS 194 BRZINA 13. DUBINA 200. PRAĆEN 24 SATA BEZ KONTRADETEKCIJE. KONTAKT PROCIJENJEN KAO VELIKA SSBN CRVENE FLOTE, KARAKTERISTIKE STROJA UKAZUJU NA KLASU TYPHOON. MEĐUTIM KONTAKT KORISTI NOVI POGONSKI SISTEM BEZ PONAVLJANJA BEZ PROPELERA. UTVRĐEN DETALJAN PROFIL RASPOZNATLJIVOSTI. 2. VRAćAM SE NA OPERACIJU SLIJEĐENJA. TRAŽIM DODATNE OPERATIVNE ZADATKE. ČEKAM ODGOVOR U 10:30Z.
COMSUBLANT, Operativni centar "Pogodak!", rekao je Gallery u sebi. Vratio se u svoj ured i pažljivo zatvorio vrata prije no što je uspostavio vezu s Washingtonom. - Sam, ovdje Vince. Slušaj ovo: Dallas javlja da slijedi rusku stratešku podmornicu s novim tihim pogonskim sistemom, oko šesto milja jugoistočno od Great Banksa, kurs jedan - devet - četiri, brzina trinaest čvorova. - Odlično! To je Mancuso? - upitao je Dodge
321
- Bartolomeo Vito Mancuso, moj najdraži Digić - potvrdio je Gallery. Zbog njegovih godina mu nije tako lako dodijelio tu komandu. Gallery se dobro zauzeo za njega. - Rekoh ti da je mali dobar, Same. - Isuse, vidiš li kako su blizu grupi Kijev? - Dodge je gledao na taktički raspored. - Da, blizu su - složio se Gallery. - Doduše, ni Invincible nije daleko, a tu mi je blizu i Pogy. Maknut ćemo ga sa spruda kad se opet ubaci Scamp. Mislim da će Dallasu trebati pomoć. Samo je pitanje želimo li da to baš bude očito. - Ne baš. Slušaj, Vince, moram o ovome porazgovarati s Danom Fosterom. - U redu. Moram poslati odgovor Dallasu za, uh, dovraga, pedeset pet minuta. Znaš kako mu je. Morao je napustiti kontakt da bi nam se javio, a onda mu se opet mora prišuljati. Požuri, Sam. - Bez brige, Vince. - Dodge je pritisnuo jedno dugme na svome telefonu. - Ovdje admiral Dodge. Želim smjesta razgovarati s admiralom Fosterom. Pentagon - Opa! Između Kijeva i Kiroval Baš lijepo. - Generalmajor Harris je iz džepa izvadio simbol da njime predstavi Crveni oktobar. Bio je to komad drveta u obliku podmornice s pričvršćenom gusarskom zastavom. Harris je imao pomalo čudan smisao za humor. - Predsjednik je rekao da ga možemo probati zadržati? - zapitao je. - Ako ga možemo dovesti na željeno mjesto u željeno vrijeme odvratio je general Hilton. - Može li mu Dallas to signalizirati? - Dobar štos, generale. - Foster je stresao glavom. - Idemo po redu. Hajdemo za početak poslati tamo Pogy i Invincible, a onda ćemo misliti kako da ga upozorimo. Isuse, po ovom kursu on ide ravno u Norfolk!
322
Taj momak zbilja ima živce! Ako dođe do najgorega, uvijek mu možemo osigurati pratnju. - Onda ćemo morati vratiti brod - napomenuo je admiral Dodge. - Moramo osigurati povoljnu poziciju, Sam. Ukoliko ga nećemo moći upozoriti, možemo ga okružiti s puno brodova i tako Ivanu ne dati priliku da puca. - Zakon mora je vaše područje, a ne moje - primijetio je general Barnes, šef štaba zrakoplovstva. - No s mojega gledišta, to bi se moglo nazvati svakako - od gusarstva do otvorenog neprijateljstva. Nije li se ova vježba već isuviše iskomplicirala? - To ste dobro rekli, generale - priznao je Foster. - Gospodo, treba nam vremena da razmislimo. Dobro, imamo još vremena, no sada odmah poručimo Dallasu neka se drži i prilijepi za uljeza - rekao je Harris. - I javlja sve promjene kursa i brzine. Mislim da nam je za to preostalo još petnaest minuta. A onda ćemo usmjeriti Pogy i Invincible u njihovu pravcu. - Tako je, Eddie. - Hilton se okrenuo prema admiralu Fosteru. - Ako se slažete, učinimo to odmah. - Pošalji poruku, Sam - zapovjedio je Foster. - Razumijem. - Dodge se mašio telefona i naredio admiralu Galleryju da emitira odgovor. STROGO POVJERLJIVO ŠALJE: COMSUBLANT
PRIMA: USS DALLAS
1. NASTAVITE PRAĆENJE. JAVITE SVE PROMJENE KURSA I BRZINE. POMOĆ STIŽE. 2. ELF PORUKA "G" OZNAČAVA HITNE OPERATIVNE DIREKTIVE SPREMNE ZA VAS. 3. VAŠE OPERATIVNO PODRUČJE NEOGRANIČENO. DALLAS DRŽI SE.
323
- Dobro, hajde da malo pogledamo ovo - rekao je Harris. - Još uvijek nismo saznali što Rusi zapravo smjeraju, je li tako? - Kako to misliš, Eddie? - zapitao je Hilton. - Kao prvo, sastav njihovih snaga. Pola tih plovnih jedinica je specijalizirano za protuzračnu i protubrodsku, a ne protupodmorničku borbu. I zašto su uopće poveli Kirova? To je lijepi ad- miralski brod, nema sumnje, ali su sve mogli obaviti i s Kijevom. - O tome smo već razgovarali - primijetio je Foster. - Uzeli su popis svih brodova koji mogu ploviti ovako daleko, velikom brzinom, i angažirali sve što je bilo u plovnom stanju. Ista stvar je i s podmornicama - pola ih je s površinskim krstarećim raketama s ograničenom upotrebljivošću protiv podmornica. Razlog je u tome što Gorškov ovdje želi imati sve raspoložive brodove. I poluopremljeni brod je bolji nego ništa. čak bi i neka od starih Echo podmornica mogla imati sreće, a Sergej vjerojatno svake noći guli koljena moleći za malo sreće.Pa čak i ako je tako, svoje površinske snage su podijelili na tri grupe, svaku s protuzračnim i protubrodskim elementima, a dosta su tanki s ASW opskrbom. Nisu čak poslali ni svoje ASW avione da ih stacioniraju na Kubu. I to je dosta čudno - naglasio je Harris. - To bi im raskrinkalo cijelu priču. Tko još traži potonulu podmornicu s avionom? Dobro, mogli bi probati, no Predsjednik bi poludio kad bi počeli koristiti eskadrile Medvjeda s Kube - rekao je Foster. - Toliko bi ih ometali da nikada ništa ne bi postigli. Za nas bi to bila obična tehnička operacija, no oni u sve što rade upetljavaju politiku. - Lijepo, ali još uvijek baš nije sve jasno. Zašto njihovi ASW brodovi i helikopteri koje su poveli, emitiraju odjeke kao ludi, samo pingaju? Mrtva podmornica se može i tako tražiti, ali Oktobar nije mrtav, zar ne? - Ne razumijem, Eddie - rekao je Hilton. - Kako bi ti, pod ovim okolnostima, tragao za zalutalom podmornicom? - Harris je zapitao Fostera.
324
- Ne ovako - rekao je Foster nakon kraćeg razmišljanja. - Korištenje aktivnog površinskog sonara opomenulo bi podmornicu mnogo ranije nego što bi mogli uspostaviti čvrst kontakt. Strateška podmornica je debela na pasivni sonar. čula bi ih kako dolaze i odjurila na drugu stranu. U pravu si, Eddie. To je varka. - No dobro, što onda, dovraga, njihovi površinski brodovi hoće? zapitao je Barnes, zbunjen. - Po sovjetskoj pomorskoj doktrini površinski brodovi pružaju podršku podmorničkim operacijama - objasnio je Harris. - Gorškov je ozbiljni taktički teoretičar, a ponekad zna biti vrlo domišljat i maštovit. Pred dosta godina je rekao da podmornice za djelotvorno operiranje trebaju vanjsku pomoć, izravnu i blisku podršku zračnih i površinskih jedinica. Avione ne mogu koristiti ovako daleko bez slijetanja na Kubu, a čak i u idealnim okolnostima na otvorenom oceanu je vrlo teško pronaći podmornicu koja ne želi biti pronađena. - S druge strane, oni znaju kuda je krenula, prema ograničenom broju prikladno skrivenih područja, i tamo se načičkalo pedeset osam podmornica. Stoga zadatak površinskih snaga nije da sudjeluju u samom lovu - iako im neće biti krivo ako ih slučajno posluži sreća. Zadatak površinskih snaga je da nas drži podalje od njihovih podmornica. A to mogu učiniti tako da iskolčaju područja gdje bismo se mogli naći s njihovim površinskim jedinicama i da promatraju što radimo. - Harris je zastao na časak. - To je lukavo. Moramo ih pokrivati, zar ne? A budući da su u "spasilačkoj" misiji, moramo raditi više ili manje isto što i oni; i mi ćemo pingati, a oni će onda iskoristiti našu vlastitu ASW ekspertizu za svoje ciljeve, a protiv nas. Ponašamo se baš onako kako oni žele. - Kako? - opet je zapitao Barnes. - Obavezali smo se da ćemo pomoći u traganju. Ako pronađemo podmornicu, oni će biti dovoljno blizu da je lokaliziraju i potope, a što ćemo mi moći učiniti? Baš ništa.
325
- Kao što rekoh, oni je ipak namjeravaju locirati i potopiti s vlastitim podmornicama. Pronalaženje s površine bila bi čista sreća, a sreća se ne može planirati. Stoga je primarni cilj površinske flote zaštita, uz odvlačenje naših snaga od njihovih podmornica. Osim toga, mi im još i pomažemo svojim pinganjem. Osiguravamo im dodatnu tehničku opremu. - Harris je stresao glavom, namrgođen. - Nije loše smišljeno, je li tako? Ako ih Crveni oktobar čuje kako dolaze, pojurit će još brže u bilo koju luku - ravno u lijepu, čvrstu zamku. Dan, kakve su šanse da je ščepaju pri ulasku u, recimo, Norfolk? Foster je pogledao na kartu. Ruske podmornice bile su raspoređene pred svim lukama od Mainea do Floride. - Imaju više podmornica nego mi luka. Sada znamo da se ovaj momak ipak može čuti, i dovoljno je pokriti svaku luku, čak i izvan teritorijalnih granica... Imaš pravo, Eddie. Imaju dobre šanse da je potope. Vaše površinske grupe su predaleko da bi nešto mogle učiniti. Naše podmornice ne znaju što se zbiva, naređeno nam je da im ništa ne govorimo, a čak i kad bismo im rekli, kako bi se mogle umiješati? Da pucaju na ruske podmornice i započnu rat? - Foster je duboko udahnuo. - Moramo upozoriti Crveni oktobar. - Kako? - zapitao je Hilton.- Sonarom. Admiral Dodge je odmahnuo glavom. - To se može čuti kroz trup. Ako i dalje pretpostavljamo da su u to umiješani samo oficiri, onda bi ovako i posada mogla saznati što se zbiva, a posljedice se ne mogu predvidjeti. Mislite li da bismo mogli upotrijebiti nosače Nimitzi America da ih prisilimo da se maknu od obale? Uskoro će biti dovoljno blizu da se uključe u operacije. Dovraga! Ne bih htio da taj momak dođe tako blizu i da nam onda eksplodira pred samom obalom! - Neće do toga doći - rekao je Harris. - Nakon onog napada na Kirov postali su jako popustljivi. I to je dosta čudno. Kladim se da su smišljeno došli do toga. Dobro znaju da nas toliko mnogo njihovih brodova pored naše obale može isprovocirati, pa se jednostavno prave naivni - sve dok ih ometamo mi smo loši momci, negativci. Oni
326
sudjeluju samo u akciji spašavanja, nikome ne prijete. Post je jutros javio da u mornaričkoj bolnici u Norfolku imamo jednog ruskog brodolomnika. U svakom slučaju, dobra je vijest što su krivo izračunali brzinu Oktobra. Te dvije grupe će proći lijevo i desno, a sa sedam čvorova većom brzinom jednostavno će ga prestići i ostaviti za sobom. - Da sasvim zanemarimo površinske grupe? - zapitao je Maxwell. - Ne - odvratio je Hilton. - Time bi im dali do znanja da smo prozreli njihovu priču. Oni bi se onda upitali zašto a svejedno bi im površinske grupe morali držati na oku. Oni predstavljaju prijetnju, bez obzira ponašali se kao pošteni trgovci ili ne. - Možemo se praviti da puštamo Invinciblea. S Nimitzom i Americom spremnima da se ubace u igru, njega možemo poslati kući. Kad prestignu Oktobar, to moramo iskoristiti. Poslat ćemo Invinciblea prema njihovim površinskim grupama kao da ide kući i ubaciti ga na kurs Crvenog oktobra. Ali moramo smisliti način da s njim komuniciramo. Raspored plovnih jedinica sad mi je jasan, no ova prepreka i dalje ostaje, gospodo. Zasada, slažemo li se da ga dočekaju Invincible i Pogy?
Invincible - Koliko je daleko od nas? - zapitao je Ryan. - Dvjesta milja. Tamo smo za deset sati. - Kapetan Hunter je označio poziciju na karti. - USS Pogy dolazi s istoka i rnogao bi se sastati s Dallasom otprilike sat kasnije od nas. Naći ćemo se oko stotinu milja istočno od ove površinske grupe kad Oktobar stigne. Dovraga, Kijev i Kirov su stotinu milja lijevo i desno od njega. - Mislite da to njegov kapetan zna? - Ryan je pogledao kartu, očima premjeravajući udaljenosti.
327
- Teško. Duboko je, a njihovi pasivni sonari nisu tako dobri kao naši. Uvjeti na moru trenutno im također ne idu na ruku. Površinski vjetar od dvadeset čvorova može se gadno poigrati sa sonarom, čak i u dubini. - Moramo ga upozoriti. - Admiral White je gledao u prispjelu operativnu naredbu. - Bez upotrebe akustičkih uređaja. - Pa kako ćete to izvesti? Ne možete tako daleko doseći s radiom primijetio je Ryan. - To znam čak i ja. Bože moj, taj je momak prešao četiri tisuće milja i onda će ga napucali pred samim ciljem. - Kako da komuniciramo s tom podmornicom? Komandant Barclay se uspravio. - Gospodo, nećemo pokušati komunicirati s podmornicom, nego s čovjekom. - Kako to mislite? - zapitao je Hunter. - Što znamo o Marku Ramiusu? - Barclaveve oči su se stisnule. - On je kauboj, tipični komandant podmornice, misli da može hodati po vodi - odvratio je kapetan Carstairs. - A najviše je vremena proveo na napadnim podmornicama - dodao je Barclay. - Marko se okladio u svoj život da se može neopaženo uvući u američku luku. Moramo mu malo uzdrmati to samopouzdanje i upozoriti ga. - Prvo moramo stupiti s njim u vezu - oštro je rekao Ryan. - Pa i hoćemo - Barclay se nasmiješio kad mu se zamisao sasvim uobličila u glavi. - On je bivši zapovjednik napadne podmornice. Još uvijek ponekad razmišlja kako može napasti neprijatelja, a kako to radi jedan sposobni komandant? - Da, kako? - zapitao je Ryan. Barclavev odgovor je bio očit i jasan. Cijeli sat su raspravljali o toj ideji, a onda je o njoj Ryan obavijestio Washington, zatraživši odobrenje. Uslijedila je brza razmjena tehničkih informacija. Invindblebi trebao osigurati susret po danu, a za to više nije bilo dovoljno vremena. Operacija je odgođena dvanaest sati. Pogy se priključio formaciji s Invincibleom, ploveći dvadeset milja istočno, kao sonarski stražar. Sat prije ponoći, ELF odašiljač u sjevernom
328
Michigenu je otposlao poruku "G". Dvadeset minuta kasnije Dallas se približio površini da primi zapovijedi.
Dallas - Ludi Ivan - opet je povikao Jones. - Okreće nalijevo! - U redu, strojevi stoj! - zapovjedio je Mancuso, držeći u ruci poruku koju je već satima iznova iščitavao. Nije mu se baš sviđala. - Strojevi zaustavljeni, gospodine - odvratio je kormilar. - Punom snagom natrag. - Punom snagom natrag, gospodine. - Kormilar je potvrdio komandu i začuđeno se okrenuo. Posada je po cijelom Dallasu začula previše buke kad su se ventili otvorili da oduše paru na lopatice turbine za vožnju krmom, pokušavajući da zakrenu propeler u krivom smjeru. Došlo je do trenutnih vibracija i kavitacione buke na krmi. - Kormilo sasvim desno. - Kormilo sasvim desno, razumijem. - Ovdje sonar, kavitiramo - Jones se javio preko interkoma. - Vrlo dobro, sonar! - oštro je odvratio Mancuso. Nije shvaćao nove zapovijedi, a stvari koje nije shvaćao su ga ljutile. - Brzina smanjena na četiri čvora - izvijestio je poručnik Goodman. - Kormilo u sredinu, sve stoj. - Kormilo u sredini, razumijem, sve stoj, razumijem - smjesta je odvratio kormilar. Nije htio da kapetan podvikne i na njega. Gospodine, kormilo je u sredini. - Isuse! - Jones je rekao u sonarskoj kabini. - Što to kapetan radi? Trenutak kasnije Mancuso je bio kod sonara.
329
- I dalje se okreće nalijevo, gospodine. Sad nam je prema krmi zbog našeg okreta - procijedio je Jones što je mogao neutralnije. Zvučalo je gotovo kao optužba, zamijetio je Mancuso. - Igramo igru, Jonesy - Ti si šef, pomislio je Jones. Prebacio je slušalice u utičnicu tegljenog sonara. - Buka strojeva iščezava, kapetane. Usporava - Jones je zastao. Mora iznijeti i drugi dio. - Gospodine, rekao bih da nas je čuo. - To se od njega i tražilo. Crveni oktobar - Kapetane, neprijateljska podmornica - žurno je rekao mičman. - Neprijateljska? - zapitao je Ramius. - Američka. Mora da nas je slijedila, pa je morala uzmaknuti da izbjegne sudar kad smo se okrenuli. Sigurno je američka, okrenuta nam je lijevim bokom, udaljenost manja od kilometra, mislim. Dodao je Ramiusu slušalice. - 688 - Ramius je rekao Borodinu. - K vragu! Mora da je naletjela na nas u zadnja dva sata. Nemamo sreće. Dallas - Dobro, Jonesy, daj mu jedan "yankee-pretres"! - Mancuso je dao nalog za ispitivanje s aktivnim sonarom. Dallas se još malo okretao, dok napokon nije gotovo stao. Jones je trenutak oklijevao i dalje čitajući zvukove reaktora pasivnim sistemom. Pružio je ruku i uključio aktivne hidrofone u glavnoj kugli BQQ-5 na pramcu. Ping.
330
Val zvučne energije bio je usmjeren prema cilju. Pong. Val se odbio od tvrdog čeličnog trupa i vratio na Dallas. - Udaljenost od cilja 1.050 metara - rekao je Jones. Povratni impuls je prošao kroz kompjutor BC-10 i pokazao neke grube detalje. - Konfiguracija cilja odgovara strateškoj podmornici klase Typhoon. Pramčani kut oko sedamdeset. Nema Doppler-efekta. Stala je. - To je potvrdilo još šest pingova. - Fiksiraj pinganje - rekao je Mancuso. Osjetio je ipak malo zadovoljstvo saznavši da je ispravno procijenio kontakt. Ali ni izdaleka dovoljno. Jones je isključio sistem. Zašto sam, dovraga, ovo uopće uključivao, pitao se u sebi. Već smo o toj podmornici ionako saznali sve osim broja na krmi.
Crveni oktobar Svi su ljudi na Oktobru sada znali da su otkriveni. Bič sonarskih valova je odjeknuo kroz trup. Bio je to zvuk koji ni jedan podmorničar nije volio čuti. Osobito ne u jeku problema s reaktorom, pomislio je Ramius. Možda bi to mogao iskoristiti...
Dallas - Netko je na površini - odjednom je javio Jones. - Otkud su se, dovraga, stvorili? Kapetane, nije bilo ničega, ničega, pred minutu, a sada čujem zvukove strojeva. Dva, možda i više - neke dvije kante... i nešto veće. Kao da čuče gore i čekaju na nas. Pred minutu je sve bilo mirno. Dovraga! Nisam čuo ama baš ništa!
331
Invincible - Ovo smo vremenski dobro uskladili - rekao je admiral White. - Bilo je i sreće - primijetio je Ryan. - Sreća je dio igre, Jack. HMS Bristol je prvi uhvatio zvuk dvije podmornice i skretanja Crvenog oktobra. Čak i pet milja, podmornice su bile jedva čujne. Nakon tri milje zbio se onaj "Ludi Ivan" manevar, pa su površinski brodovi mogli sa sigurnošću utvrditi pozicije, očitavši Dallasove emisije s aktivnim sonarom. - Dva helikoptera su na putu, gospodine - javio je kapetan Hunter. Za minutu će biti na postaji. - Signalizirajte Bristolu i Fifeu da zaostanu za nama. Hoću da Invincible bude između njih i kontakta. - Razumijem, gospodine. - Hunter je prenio zapovijest u centar za komunikacije. Ljudima s pratećih razarača učinila se ta zapovijest čudnom - nosač je postao zaštita razaračima. Nekoliko sekundi kasnije dva su se helikoptera Sea King zaustavila i ostala lebdjeti dvadesetak metara iznad površine, spuštajući na kraju kabla sonare za uronjavanje, i istovremeno se boreći da održe poziciju. Ti su sonari bili mnogo slabiji od brodskih i imali su specifične karakteristike. Digitalnom vezom slali su prikupljene podatke u komandni centar Invinciblea. Dallas - Englezi - smjesta je rekao Jones. - Par helikoptera, mislim da su 195. To znači da je onaj veliki brod južno njihov nosač, gospodine, s dvije kante u pratnji. Mancuso je kimnuo. - HMS Invincible Bio je na našoj strani bare tokom OTMJENOG DELFINA.
332
Dakle, imamo posla s engleskom školom, njihovim najboljim ASW operatorima. - Veliki ide prema nama, gospodine. Broj okretaja odaje deset čvorova. Helikopteri - dva su - drže obje podmornice. Drugih podmornica u blizini nema. Invincible - Pozitivni sonarski kontakt - čulo se iz metalnog zvučnika. - Dvije podmornice, dvije milje od Invinciblea, kurs nula-dva-nula. - A sad je na redu ono teže - reče admiral White. Ryan i četiri oficira Kraljevske mornarice koji su bili upućeni u misiju, stajali su na admiralskom mostu, s flotnim ASW oficirom ispod njih u komandnom centru, dok je Invincible polagano plovio prema sjeveru, tek malo ulijevo od direktnog kursa prema kontaktima. Sva petorica su snažnim dvogledima pretraživala područje kontakta. - Hajde, kapetane Ramius - tiho je mrmljao Ryan. - Sad dokaži da si glavni frajer! Crveni oktobar Ramius se u svojoj centrali skvrčio nad kartom. Zalutala američka podmornica iz klase Los Angeles koja mu se našla na putu i ne bi bila ništa strašno, ali čini se da je uletio u malu borbenu grupu. I to engleskih brodova. Zašto? Bit će vjerojatno vježba. Amerikanci i Englezi često rade zajedno i sasvim slučajno je s Oktobrom naletio ravno na njih. Dobro. Morat će im umaknuti prije no što uspije učiniti ono što je htio. Vrlo jednostavno. A je li zaista tako? Slijede ga lovačka podmornica, nosač i dva razarača. Što još? Mora to utvrditi ako ih se namjerava otresti. Za to će mu trebati gotovo cijeli dan. No sad će vidjeti s kime se sukobio. Osim toga, tako će im pokazati da je samopouzdan, da on može loviti njih, ako hoće.
333
- Borodin, podigni brod na periskopsku dubinu. Svi na borbene stanice. Invincible - Hajde, Marko - požurivao je Barclav. - Imamo poruku za tebe, staro momče. - Helikopter tri javlja da se kontakt diže - javljao je zvučnik. - Dobro je! - Ryan je udario rukom o ogradu. White je podigao slušalicu. - Opozovite jedan od helikoptera. Crveni oktobar bio je udaljen oko milju i pol. Jedan od Sea Kinga se podigao i zaokružio, namotavajući u vožnji svoj sonarski hidrofon. - Dubina kontakta sto sedamdeset metara, polako se smanjuje. Crveni oktobar Borodin je polako ispumpavao vodu iz Oktobrovih trim tankova. Strateška podmornica je povećala brzinu na četiri čvora, pa je većina energije potrebne za izronjavanje potjecala od hidroplana. Starpomje pažljivo i polako dizao brod, a Ramius ga je usmjerio ravno na Invincible. Invincible - Hunter, jeste li spremni s morzeom? - zapitao je admiral White. - Mislim da jesam, admirale - odvratio je Hunter. Svi su odjednom postali uzbuđeni. Kakav je to bio događaj! Ryan je mučno progutao slinu. U nekoliko posljednjih sati dok je Invincible nepomično plutao na uzburkanom moru, želudac mu se zbilja prevrnuo. Tablete brodskog doktora su pomogle, ali mu je sada od uzbuđenja bilo gore. S admiralskog mosta imao je dvadeset sedam
334
metara slobodnog pada do mora. No dobro, pomislio je, ako ću morati povraćati, ništa mi neće biti na putu. Jebi ga. Dallas - Šumovi izronjavanja trupa, gospodine - rekao je Jones. - Mislim da se diže. - Ide gore? - Mancuso je na trenutak razmišljao. - Pa da, sve se slaže. On je kauboj. Hoće vidjeti što sve ima protiv sebe prije nego pokuša pobjeći. Uklapa se. Kladim se da ne zna gdje smo mi bili tokom prošla dva dana. - Kapetan se zaputio u borbenu centralu. - Izgleda da izranja, komandante - rekao je Mannion, promatrajući uređaj za upravljanje napadom. - Glupo. - Mannion je imao posebno mišljenje o podmorničkim kapetanima koji ovise o periskopima. Bilo ih je mnogo koji su isuviše vremena trošili gledajući vanjski svijet. Pitao se koliko je od toga bila očita reakcija na prisilno podmorničarsko utamničenje, nekakva potreba da se čovjek uvjeri da negdje gore zaista postoji pravi svijet, da se uvjeri da instrumenti dobro reagiraju. To je sasvim ljudski, mislio je Mannion, ali te može učiniti ranjivim... - I mi ćemo gore, kapetane? - Aha, lijepo i polako. Invincible Nebo je bilo napola pokriveno bijelim, paperjastim oblacima, sivima pri dnu, s mogućnošću kiše. S jugozapada je puhao vjetar od dvadeset čvorova, a dvometarski valovi su se valjali pod bijelim krestama. Ryan je vidio da Bristol i Fife stoje u zavjetrini. Njihovi kapetani su, bez sumnje, svašta imali za reći na račun takvog rasporeda. Američka
335
pratnja koja im je bila pridodana prethodnog dana, sad je otišla na sastanak s New Jerseyjem. White je opet govorio u telefon. - Komandante, odmah mi javite kad dobijete radarski kontakt na području cilja. Taj komad oceana ne ispuštajte iz vida. Također, želim znati da svaki, ponavljam, svaki sonarski signal iz tog područja... Tako je. Dubina cilja? Vrlo dobro. Opozovite i drugi helikopter, neka oba budu u pripremi na stanici u zavjetrini. Složili su se da će najbolje sredstvo za prenošenje poruke biti signalni reflektor. Poruku će moći primiti samo onaj tko bude u mogućnosti da je vidi. Hunter se približio reflektoru, držeći u ruci komad papira koji mu je dao Ryan. Podoficir i signalisti koji su ovdje obično stajali, bili su uklonjeni.
Crveni oktobar - Trideset metara, druže kapetane - javio je Borodin. U centrali je na dužnosti bila borbena smjena. - Periskop - mirno je rekao Ramius. Nauljena metalna cijev se pod hidrauličnim tlakom jedva čujno šišteći podigla gore. Kapetan je mlađem oficiru smjene pružio svoju kapu i nagnuo se nad okular. - Tako dakle, imamo tri imperijalistička broda. HMS Invincible*. Kakvo ime za brod! - Narugao se zbog slušateljstva. Dva pratioca, Bristol i krstarica iz klase County.
* invincible, engl. nepobjedivi (prim. prev.)
336
Invincible - Periskop desno od pramca! - oglasio se zvučnik. - Vidim ga! - Barclav je pokazao rukom. - Eno ga! Ryan ga je pokušao pronaći. - Imam ga. - Bio je poput malog štapa za metlu, okomito utaknut u vodu, oko milju daleko. Kako bi se valovi prelamali, onaj gornji dio periskopa bi se neprekidno pojavljivao. - Hunter - tiho se oglasio White. Lijevo od Ryana, kapetan je počeo rukom lupkati po poluzi koja je kontrolirala zatvarače svjetla. Crveni oktobar Ramius nije vidio otprve. Obišao je čitav krug po obzoru, tražeći i druge brodove i avione. Kad je završio kruženje, spazio je bljeskave treptaje. Brzo je pokušao protumačiti signal. U trenutku je shvatio da je uperen ravno u njega. CRVENI OKTOBAR… CRVENI OKTOBAR PRIMAŠ LI OVO… PRIMAŠ LI OVO… MOLIM POŠALJI JEDAN PING AKTIVNIM SONAROM AKO PRIMAŠ… MOLIM POŠALJI JEDAN PING AKTIVNIM SONAROM AKO PRIMAS… CRVENI OKTOBAR CRVENI OKTOBAR PRIMAŠ LI OVO PRIMAŠ LI OVO… Poruka se ponavljala. Signal je bio drhtav i slab. Ramius to nije zamjećivao. U glavi je preveo engleski signal, isprva misleći da je upućen američkoj podmornici. Zapešća na držačima periskopa su mu pobijelila kad je u sebi preveo poruku. - Borodin - rekao je napokon, nakon što je i četvrti put pročitao poruku - zauzet ćemo radi vježbe rješenje za otvaranje vatre na Invinciblea. Prokletstvo, periskopski daljinomjer se zaglavio! Daj jedan ping, druže. Samo jedan za udaljenost. Ping!
337
Invincible - Ping iz područja kontakta, gospodine, zvuči kao sovjetski - javio je zvučnik. White je podigao telefon. - Hvala. I dalje nas obavještavajte. - Spustio je slušalicu. - Eto, gospodo... - Odgovorio je! - viknuo je Ryan. - Šaljite i ostalo, zaboga! - Odmah. - Hunter se nacerio kao luđak. CRVENI OKTOBAR… CRVENI OKTOBAR LOVI TE CIJELA SOVJETSKA FLOTA… LOVI TE CIJELA SOVJETSKA FLOTA… MNOGI BRODOVI SU TI BLOKIRALI PUT BROJNE NAPADNE PODMORNICE ČEKAJU DA TE POTOPE… PONAVLJAM BROJNE NAPADNE PODMORNICE ČEKAJU DA TE POTOPE… PROSLIJEDI NA MJESTO SASTANKA 33N 75W TAMO TE ČEKAJU NAŠI BRODOVI… PONAVLJAM PROSLIJEDI NA MJESTO SASTANKA 33N 75W TAMO TE ČEKAJU NAŠI BRODOVI… AKO SI RAZUMIO I PRISTAO MOLIM POŠALJI JOŠ JEDAN PING Crveni oktobar - Udaljenost od cilja, Borodine? - zapitao je Ramius, želeći da ima na raspolaganju više vremena dok se poruka ponavljala i ponavljala. - Dvije tisuće metara, druže kapetane. Lijepa, debela meta, kad bi... Starpomov glas je zamro kad je spazio izraz na kapetanovu licu. Znaju nam ime, razmišljao je Ramius, znaju nam ime. Kako to može biti? Znali su gdje nas mogu naći - točno! Kako? Što to Amerikanci imaju? Koliko nas onaj Los Angeles slijedi? Odluči - moraš odlučiti! - Druže, još jedan ping na cilj, samo jedan.
338
Invincible - Još jedan ping, admirale. - Hvala. - White je pogledao Ryana. - Eto, Jack, čini se da su vaše obavještajne pretpostavke bile točne. Vrlo dobro. - Ma vraga je dobro, gospodine! Bio sam u pravu! Taj kurvin sin! - Ryan je zalamatao rukama po zraku, potpuno zaboravivši na mučninu. Smirio se. Okolnosti su zahtijevale doličnije ponašanje. - Oprostite, admirale. Moramo nešto obaviti. Dallas Lovi te cijela flota... proslijedi na 33N 75W. Što se to, dovraga, zbiva, pitao se Mancuso, uhvativši kraj drugog signala. - Ovdje sonar. Primam šumove trupa. Mijenja dubinu. Buka strojeva se pojačava. - Spusti periskop. - Mancuso je podigao slušalicu. - Vrlo dobro, sonar. Još nešto, Jones? - Ne, gospodine. Helikopteri su otišli, a od površinskih brodova nema nikakvih emisija. Što se zbiva, gospodine? - Nemam pojma. - Mancuso je kimnuo glavom kad je Mannion doveo Dallas na trag iza Crvenog oktobra. Što se to, k vragu, zbiva gore, pitao je kapetan. Zašto je britanski nosač signalizirao ruskoj podmornici i zašto su je slali na sastanak kod obala Caroline? Čije su joj podmornice blokirale put? Ne može biti. Nikako. Jednostavno, ne može biti. Invincible Ryan je bio u komunikacijskom centru Invinciblea. "TRI MUDRACA OLIMPU", tipkao je na specijalnom uređaju za kodiranje, što ga je CIA poslala s njim,
339
DANAS SVIRAO MANDOLINU… ZVUČI DOSTA DOBRO… NAMJERAVAM ODRŽATI MALI KONCERT NA UOBIČAJENOM MJESTU… OČEKUJEM DOBRE KRITIKE… ČEKAM INSTRUKCIJE… Ryan se prije smijao ovim šifriranim nazivima koje je trebao upotrijebiti. I sada se smijao, ali zbog nečeg drugog. Bijela kuća - Tako - primijetio je Pelt - Ryan očekuje da će operacija uspjeti. Sve ide po planu, ali nije upotrijebio kodne nazive za sigurni uspjeh. Predsjednik se udobno zavalio. - On je pošten. Uvijek se nešto može pokvariti. Ipak, morate priznati da sve izgleda dobro. - Ovaj plan što su ga šefovi predložili je lud, gospodine. - Možda, no već nekoliko dana pokušavate u njemu pronaći neku rupu i nikako ne uspijevate. Uskoro će sve doći na svoje mjesto. Invincible OLIMP ZA TRI MUDRACA… VOLIM MANDOLINI… KONCERT ODOBREN… stajalo je u poruci.
STARINSKU
GLAZBU
NA
Ryan se opustio i nasuo malo konjaka. - No, to je dobro. Pitam se kakav je slijedeći dio plana. - Očekujem da nam to Washington javi - rekao je admiral White. Uskoro ćemo se morati premjestiti na zapad da se ubacimo između Oktobra i ruske flote.
340
Avalon Poručnik Ames je promatrao prizor kroz malešno okno na Avalonovu pramcu. Alfa je ležala na lijevom boku. Očito je prvo snažno udarila krmom. Jedno pero propelera je bilo otkinuto, a plitva donjeg kormila je bila smrskana. čitava krma je zapravo mogla biti otkinuta; to se pri slaboj vidljivosti nije sa sigurnošću moglo reći. - Krećemo naprijed polako - rekao je podešavajući komande. Iza njega su jedan potporučnik i viši podoficir rukovali instrumentima i pripremali aktivirati manipulativni krak, pričvršćen još prije isplovljavanja, koji je nosio televizijsku kameru i snažne reflektore. Na taj način im je vidno polje postalo nešto šire od onoga što su otvori dopuštali. DSRV je krenuo brzinom od jednog čvora. Vidljivost je bila ispod dvadeset metara, usprkos mnogih tisuća svijeća s pramčanih reflektora. Morsko dno je na tom mjestu bila podmukla strmina od aluvijalnog mulja s mjestimice razasutim stijenama. Bilo je očito da je Alfu od daljeg klizanja zaustavio njen most, koji je poput klina ušao u mulj. - Bože dragi! - prvi je reagirao podoficir. U Alfinom trupu je pukotina - ili možda nije? - Nesreća u reaktoru - rekao je Ames ravnodušnim, racionalnim glasom. - Nešto je progorilo trup. Gospode, i to trup od titana! Jednostavno ga je prepalilo iznutra prema van. Evo još jedne rupe, dva pregorena otvora. Ovaj drugi je veći, širok je cijeli metar. Nije tajna od čega je stradala, momci. U ova dva odjela je ušlo more. - Ames je pogledao na dubinomjer: 630 metara. - Snimate li sve ovo? - Da, komandante - odvratio je električar prve klase. - Gadan način da se umre. Jadni ljudi. - Aha, ovisi što su bili naumili. - Ames je okrenuo Avalona oko Alfina pramca, pažljivo pogoneći zakretni propeler i podešavajući trim da se spusti s druge strane. - Vidite li neki dokaz napuknuća trupa?
341
- Ne - odvratio je potporučnik - samo je rastaljen na dva mjesta. Što se to dogodilo? - Pravi kineski sindrom. Napokon se nekome i to dogodilo. - Ames je zatresao glavom. Kad se radilo o reaktorima, ni o čemu se u mornarici nije toliko govorilo kao o mjerama sigurnosti. - Stavi hidrofon na trup. Da vidimo ima li koga živog unutra. - Razumijem. - Električar je uključio video-kontrole, dok je Ames nastojao držati Avalona potpuno u miru. Ni jedno ni drugo nije bilo lako. DSRV je lebdio, gotovo se dotičući mosta. Ako je bilo preživjelih, morali su biti u centrali ili u pramcu. Na krmi nije moglo biti života. - Dobro je, imam kontakt. Sva trojica su napeto osluškivali, nadajući se nečemu. Posao im je bio da traže i spašavaju, a budući i sami podmorničari, shvaćali su to vrlo ozbiljno. - Možda su zaspali. - Potporučnik je uključio aktivni sonar. Visokofrekventni valovi su zazvučali kroz oba broda. Bio je to zvuk koji bi probudio i mrtve, no odgovora nije bilo. Zalihe zraka u Politovskom bile su iscrpljene još prethodnog dana. - Što se može - tiho je rekao Ames. Podigao je brod, a električar je vukao manipulativni krak, tražeći mjesto gdje će spustiti sonarski transponder. Vratit će se kad se vrijeme na površini popravi. Mornarica neće propustiti priliku da istraži jednu Alfu, a Glomar Explorer je čekao neiskorišten negdje na Zapadnoj obali. Hoće li ga aktivirati? Ames se ne bi kladio u suprotno. - Avalon, Avalon, ovdje Scamp - glas iz zvučnika je bio izobličen, ali razumljiv. - Vrati se odmah. Potvrdi prijem. - Scamp, ovdje Avalon. Krećemo.
342
Scamp je upravo primio ELF poruku i zakratko izronio na periskopsku dubinu da bi primio naređenje s oznakom HITNO. "PRODUŽI NAJVEĆOM BRZINOM NA 33N 75W". U poruci nije stajalo zašto. CIA, Glavni štab - KARDINAL je i dalje s nama - Moore je rekao Ritteru. - Hvala bogu - Ritter je sjeo. - Poruka je na putu. Ovaj put se nije pokušao ubiti da nam je dostavi. Možda ga je boravak u bolnici malo preplašio. Opet ću predložiti da ga prebacimo. - Opet? - Bob, moramo mu to predložiti. - Znam. I ja sam mu to ponudio pred nekoliko godina, znaš i sam. Ali stari magarac jednostavno ne želi prestati. Tako je to, neki ljudi žive od akcije. Ili možda još nije istutnjao svoj bijes... Upravo me je nazvao senator Donaldson. - Donaldson je bio predsjednik Komiteta za obavještajnu službu. -Oh? - Želi znati što mi znamo o svemu ovome. Nije progutao priču o spasilačkoj akciji, i misli da bismo mogli znati nešto drugo. Sudac Moore se naslonio. - Pitam se tko mu je to utuvio u glavu? - Da. Imam jednu malu ideju koju bi mogli isprobati. Mislim da je već vrijeme, a ovo je sjajna prilika. Dva su visoka funkcionara o tome porazgovarala još jedan sat. Prije no što je Ritter izašao, raščistili su sve i s Predsjednikom.
343
Washington D. C. Donaldson je pustio Rittera čekati petnaest minuta u čekaonici, dok je pročitao novine. Htio je da Ritter vidi gdje mu je mjesto. Neke primjedbe obavještajnih krugova da su iz Capitol Hilla procurile važne informacije, jako su dirnule senatora iz Connecticuta, pa je odlučio da imenovani i javni službenici moraju shvatiti razliku između sebe i izabranih predstavnika naroda. - Žao mi je što ste čekali, gospodine Ritter. - Donaldson nije ustao, niti pružio ruku. - Sve je u redu, gospodine. Iskoristio sam priliku da pročitam novine. To baš uvijek ne uspijevam u ludnici u kojoj živim. - Odmah su od prvog trenutka ukrstili mačeve. - Dakle, što su to Sovjeti naumili? - Senatore, prije no što počnem o toj temi, moram reći slijedeće: s ovim sam sastankom morao upoznati i Predsjednika. Informacija je samo za vas, nitko drugi ne smije je čuti. Nitko. To je mišljenje Bijele kuće. - Ima i drugih ljudi u mom Komitetu, gospodine Ritter. - Gospodine, ako mi to ne obećate, kao gentleman - Ritter je dodao s osmijehom - neću vam otkriti informaciju. Tako mi je zapovjeđeno. Ja samo izvršavam naređenja koja dobivam od Predsjednika, senatore. Ritter se nadao da njegov kazetofon sve ovo dobro snima. - U redu. - Donaldson je nerado pristao. Ljutio se na ta glupa ograničenja, premda zadovoljan što će sada sve čuti. - Nastavite. - Da budem iskren, gospodine, nismo sasvim sigurni što se događa. - Oh, dakle, prisilili ste me da obećani kako nikome neću reći da CIA opet nema pojma što se zbiva? - Rekoh da nismo baš sasvim sigurni. Neke stvari ipak znamo. Informacije smo uglavnom dobili od Izraelaca, a nešto i od Francuza. Iz oba izvora smo saznali da se u sovjetskoj mornarici događa nešto vrlo ozbiljno.
344
- To sam čuo. Izgubili su podmornicu. - Ne samo jednu, ali to nije ono najvažnije. Netko je povukao za nos operativno rukovodstvo sovjetske Sjeverne flote. Nismo sigurni, ali mislim da su Poljaci. - Zašto Poljaci? - Ne znam baš točan razlog, ali i Francuzi i Izraelci imaju dobre veze s Poljacima, a Poljaci su već odavno zakvačeni sa Sovjetima. Znam, međutim - barem mislim da znam - što god da je, nema nikakve veze sa zapadnim obavještajnim službama. - Dakle, što se događa? - Donaldson je bio ustrajan. - Najvjerojatnije je netko izveo barem jednu lukavu prijevaru, a možda čak i tri, sve s ciljem da digne veliku frku u sovjetskoj mornarici - no tko god to bio, sad je već daleko. Izraelci nam javljaju da puno ljudi panično pokušava spasiti glavu. Pretpostavljam da su uspjeli izmijeniti pismo s operativnim zapovijedima podmornice, a onda krivotvoriti pismo kojim njen kapetan prijeti da će ispaliti svoje projektile. Najčudnije je što su Sovjeti u to povjerovali. - Ritter se namrštio. - Doduše, možda sve baš i nije bilo tako. Jedino znamo sa sigurnošću da je netko, vjerojatno Poljaci, odigrao fantastično prljavu igru s Rusima. - A to nismo bili mi? - zajedljivo je zapitao Donaldson. - Ne, gospodine, mi nikako! Kad bismo pokušali nešto slično - pa čak i uspjeli, što nije baš vjerojatno - oni bi nam mogli vratiti istom mjerom. Tako se može izazvati rat, a i sami znate da to Predsjednik nikada ne bi odobrio. - Ali nekoga u CIA-i možda i nije briga što Predsjednik misli. - U mom odjelu nema takvoga! Otišla bi mi glava. Zar zaista mislite da bismo mogli izvesti takvu operaciju, a onda je uspješno prikriti? Oh, senatore, kad bismo barem mogli! - A zašto Poljaci, zašto oni mogu? - Već neko vrijeme slušamo o disidentskoj frakciji unutar njihove obavještajne zajednice, grupi koja baš nije u osobitoj ljubavi sa
345
Sovjetima. Razlozi mogu biti brojni. Fundamentalna povijesna netrpeljivost, a Rusi izgleda zaboravljaju da su Poljaci prvo Poljaci, pa tek onda komunisti. Ja osobno mislim da to ima više veze s Papom nego s uvođenjem vojne diktature. Znamo da je naš stari prijatelj Andropov htio ponovo odigrati poznatu verziju zvanu Henry II protiv Becketta. Papa je Poljskoj dao veliki ugled i za zemlju učinio takve stvari zbog kojih su se i članovi Partije dobro osjećali. Onda dođe Ivan i pljune na sve to - pa nije li čudo da ne mogu podnijeti Ruse? A što se tiče njihove sposobnosti, ljudi zanemaruju činjenicu da je njihova obavještajna služba uvijek bila jedna od najboljih. Oni su 1939. provalili Enigmu, a ne Britanci. Prokleto su efikasni iz istog razloga kao i Izraelci. Imaju neprijatelje i na Istoku i na Zapadu. U takvoj klimi niču dobri agenti. Sa sigurnošću znamo da imaju mnogo ljudi u Rusiji, "gastarbajtere" kojima Narmonovu otplaćuju ekonomsku pomoć. Također znamo da mnogo poljskih inženjera radi u sovjetskim brodogradilištima. Priznajem da je to malo čudno, ni jedna od te dvije zemlje nema neku veliku pomorsku tradiciju, ali Poljaci su sagradili mnoštvo sovjetskih trgovačkih brodova. Brodogradilišta su im efikasnija od sovjetskih, a u posljednje vrijeme pružaju tehničku pomoć i u gradnji ratnih brodova, uglavnom u kontroli kvalitete. - I tako je poljska obavještajna služba nasamarila Sovjete? - sažeo je priču Donaldson. - Gorškov je bio jedan od zagovornika intervencije, zar ne? - Jeste, no on je sada ispao samo pogodna meta. Pravi cilj bio je zbuniti Moskvu. činjenica da ova operacija pogađa sovjetsku mornaricu nema sama po sebi nikakva značenja. Svrha je da se potresu najviši vojni krugovi, a svi su se sada sastali u Moskvi. Bože, zbilja bih volio znati što se zaista dogodilo! Iz ono malo dostupnih detalja očito je da se radi o pravom remek-djelu, operaciji koja će postati legenda. Radimo na tome, pokušavamo doznati što više. To čine i Britanci i Francuzi i Izraelci - navodno je Benny Herzog iz Mossada sasvim poludio. Izraelci gotovo stalno izvode takve trikove svojim susjedima. No službeno su
346
nas izvijestili da o ovome ne znaju ništa više nego što su rekli. Možda je tako. A možda su Poljacima pružili neku tehničku pomoć - teško je reći. Sigurno je da je sovjetska mornarica strateška prijetnja Izraelu. Treba nam još vremena. Izraelska veza zasad djeluje isuviše prikladno. - Ali vi ne znate što se događa, jednostavno: što, kako i zašto! - Senatore, nije to tako lako. Dajte nam malo vremena. Trenutno možda i ne želimo znati. Da skratim, netko je uvalio veličanstvenu dezinformaciju sovjetskoj mornarici. Uglavnom s ciljem da ih se dobro strese, ali je stvar očito izmakla kontroli. Kako i zašto se to dogodilo - ne znamo. Međutim, možete biti sigurni da će se onaj tko je potaknuo tu operaciju itekako potruditi da prikrije svoje tragove. - Ritter je htio da senator ovo dobro shvati. - Ako Sovjeti otkriju krivca, reagirat će vrlo gadno - u to možete biti sigurni. Za nekoliko tjedana ćemo sigurno znati nešto više. Izraelci nam ponešto duguju, pa će morati surađivati. - I opet izvući nekoliko novih F-15 i divizion tenkova - primijetio je Donaldson. - To je mala cijena. - Ali čemu sva ta tajnovitost ako mi nismo upleteni? - Dali ste mi riječ, senatore - Ritter ga je podsjetio. - Jer, ako stvar procuri, hoće li Sovjeti vjerovati da mi nismo upleteni? Ni slučajno! Pokušavamo uljuditi obavještajnu igru. Mislim, i dalje smo neprijatelji, ali kad različite sukobljene obavještajne službe koriste previše raznih faktora, onda to postaje opasno za obje strane. A zatim, je li, ako ikada otkrijemo kako je do toga došlo, možda bismo i sami mogli namjestiti sličnu igru. - To su kontradiktorni razlozi. Ritter se nasmiješio. - Takva je obavještajna igra. Ako otkrijemo tko je to učinio, takvu informaciju možemo iskoristiti. U svakom slučaju, senatore, dali ste mi riječ, pa ću o tome izvijestiti Predsjednika po povratku u Langley.
347
- Vrlo dobro. - Donaldson je ustao. Razgovor je bio gotov. - Vjerujem da ćete nas obavještavati o daljem razvoju događaja. - To nam je dužnost, gospodine. - Ritter je ustao. - Tako je. Hvala vam što ste došli. - Ni ovaj put se nisu rukovali. Ritter se zaputio niz hodnik, a da nije prošao kroz čekaonicu. Zastao je da baci pogled na atrij Hart-zdanja. Podsjetio ga je na ovdašnji Hyatt. Premda to nije bio njegov običaj, spustio se na prvi kat stubama, a ne dizalom. Ako bude sreće, ovo će biti pun pogodak. Vani ga je čekao auto, pa je vozaču rekao neka ga odveze u zgradu FBI. - Dakle, nije CIA-ina operacija? - zapitao je Peter Henderson, senatorov glavni pomoćnik. - Ne. Vjerujem mu - rekao je Donaldson. - Nije on dovoljno lukav da tako nešto izvede. - Ne znam zašto ga Predsjednik još drži - primijetio je Henderson. Doduše, kakav je čovjek, i bolje mu je da je nesposoban. - Senator se složio. Kad se vratio u svoj ured, Henderson je na prozore navukao rolete, premda je sunce upiralo u drugu stranu zgrade. Sat kasnije vozač taksija u prolazu je promotrio prozor i zapamtio situaciju. Henderson je radio do kasno u noć. Zgrada Hart je već bila prazna, a većina senatora izvan grada. Donaldson je bio tu da obavi neke osobne poslove i da pripazi. Kao predsjednik Komiteta za obavještajnu službu imao je više obaveza nego što bi mu to bilo po volji u ovo doba godine. Henderson se dizalom spustio u glavno predvorje, svakim svojim detaljem odajući pravog pomoćnika senatora - trodjelno sivo odijelo, skupa kožna diplomat-torba, uredna kosa - dok je živahnim koracima napuštao zgradu. Onaj isti taksi se pojavio iza ugla, zastao, a Henderson je ušao unutra. - Watergate - rekao je. Opet je progovorio tek kad se taksi udaljio nekoliko blokova.
348
Henderson je imao skromni dvosobni stan u kompleksu zgrada Watergate, što je bila ironija koje je često bio svjestan. Kad je došao na traženo mjesto, ništa nije platio. Jedna je žena odmah ušla, kad je krenuo prema glavnom ulazu. Taksiji u Washingtonu su vrlo zauzeti u rano predvečerje. - Do Georgetown sveučilišta, molim - rekla je zgodna mlada žena kestenjaste kose, pretovarena knjigama. - Večernja škola? - upitao je vozač, pogledavši u retrovizor. - Ispiti - odvratila je djevojka malo nesigurnim glasom. - Psihologija. - Kod ispita se najvažnije opustiti - savjetovao je vozač. Specijalna agentica Hazel Loomis se borila s gomilom knjiga. Torbica joj je pala na pod. - Oh, k vragu! - Nagnula se da je pokupi i pritom u nju ubacila minijaturni kazetofon kojeg je neki drugi agent bio smjestio pod sjedište. Trebalo im je petnaest minuta od Sveučilišta. Vožnja je stajala 3.85 dolara. Loomis je dala vozaču pet dolara i rekla neka zadrži kusur. Prošla je preko sveučilišnog parka i ušla u parkirani Ford koji ju je smjesta prebacio u centralu FBI. Ovo su toliko vježbali - a ispalo je tako lako!- Tako je uvijek kad ti se medvjed nađe u vidokrugu. - Inspektor koji je vodio cijeli slučaj okrenuo se prema aveniji Pennsylvanija. - Ali doći do prokletog medvjeda, to je najveći problem. Pentagon - Gospodo, zamolili smo vas da dođete ovamo jer ste profesionalni obavještajni oficiri s dovoljno iskustva i s podmornicama i s Rusima obratio se Davenport četvorici oficira u svome uredu. - Potrebni su mi oficiri vaših kvalifikacija. Ovo je volonterski zadatak. Mogao bi uključiti i izvjesne elemente opasnosti - u to još ne možemo biti sigurni. Jedino što još mogu reći jest da je ovaj posao životni san svakog obavještajnog oficira - samo, radi se o snu kojeg nikada nećete smjeti ispričati nikome. No na to smo već naviknuti, zar
349
ne? - Davenport se usudio pokazati rijetki osmijeh. - Kao što kažu u filmovima: ako ideš, dobro; ako ne, ovdje odustani i nikad ti nitko neće ništa reći. Puno je tražiti od ljudi da naslijepo pristanu na potencijalno opasan zadatak. Naravno, svi su ostali; ti ljudi nisu bili zabušanti. Osim toga, nešto je trebalo reći, a Davenport je imao dobro pamćenje. To su bili profesionalni oficiri. Jedna od nadoknada za nošenje uniforme i manju zaradu od jednako talentiranih ljudi u civilnom svijetu, bila je i mogućnost da se pogine. - Hvala, gospodo. Mislim da će vas ovo zaintrigirati. - Davenport je ustao i svakom muškarcu pružio kartonski fascikl. - Uskoro će vam se pružiti prilika da ispitate sovjetsku podmornicu - iznutra. - četiri para očiju trepnula su istovremeno. 33 North 75 West Podmornica USS Ethan Allen je bila na poziciji sad već više od trideset sati. Kružila je u krugu od pet milja na dubini od sedamdeset metara. Bez žurbe. Održavala je minimalnu brzinu, tek toliko da kormilo sluša, a reaktor je radio sa samo deset posto procijenjene snage. Šef je pomagao u kuhinji. - Prvi put da tako nešto radim na podmornici - rekao je jedan od AHanovih oficira koji je glumio brodskog kuhara, buljeći u omlet. Šef je slabašno uzdahnuo. Trebali su isploviti s pravim kuharom, no njihov je bio još dijete, a ovdje na brodu nema čovjeka s manje od dvadeset godina podmorničkog staža. Šefovi - podoficiri su sve bili tehničari, osim noštroma koji je znao baratati s tosterom samo kad je bilo lijepo vrijeme. - Kuhate dosta kod kuće, gospodine? - Pomalo. Roditelji su mi imali restoran u Pass Christianu. Ovo je bio mamin omiljeni Cajun-omlet.
350
Šteta što nemamo brancina. Znam neke dobre recepte s brancinom i malo limuna. Bavite se ribolovom. Šefe? - Ne, gospodine. - Mala grupa oficira i podoficira radila je u neformalnoj atmosferi, ali noštromo je bio čovjek sviknut na disciplinu i statusne podjele. - Komandante, mogu li vas upitati što mi to, dovraga, ovdje radimo? - I ja bih to htio znati. Šefe. Uglavnom nešto čekamo. - Ali što, gospodine? - Neka sam proklet ako znam. Hoćete mi dodati one kockice šunke? I pogledati kruh u peći. Trebao bi već biti gotov. New Jersey Komodor Eaton je bio zbunjen. Njegova borbena grupa se nalazila dvadeset milja južno od Rusa. Da nije bio mrak mogao bi sa svoje vidjelice na admiralskom mostu promatrati tornjastu superstrukturu Kirova na obzoru. Njegova borbena pratnja kretala se u jednoj širokoj brazdi ispred bojne krstarice, pingajući u potrazi za podmornicama. Nakon onog lažnog napada zrakoplovstva, Sovjeti su bili krotki kao ovce. To im u najmanju ruku nije bilo nalik. New Jersye je sa svojom pratnjom držao rusku formaciju pod neprekidnom prismotrom, a tu su bila i dva izviđačka aviona, za svaki slučaj. Rusko zbijanje redova je izmijenilo Eatonovu odgovornost za grupu Kirov. To mu je odgovaralo. Njegove glavne topovske kule bile su u pripravnosti; topovi od 203 mm bili su napunjeni navođenim zrnima, a stanice za kontrolu vatre su bile potpuno zaposjednute. Tarawa je bila trideset milja južno i njeni udarni Harrieri su bili spremni smjesta krenuti u napad. Sovjeti su sve to morali znati, premda se njihovi ASW helikopteri nisu već dva dana ni na pet milja približili američkim brodovima.
351
Bombarderi Bear i Backfire,* koji su u visokim letovima prolazili za Kubu - prošlo ih je samo nekoliko, a i oni su se što su brže mogli vratili natrag - sigurno nisu propustili izvijestiti što su vidjeli. Američki su brodovi bili u izduženoj napadačkoj formaciji, a projektili na New Jerseyu i njegovoj pratnji su neprekidno bili hranjeni novim podacima iz brodskih senzora. Rusi su ih, međutim, ignorirali. Rutinski navigacijski radar bio im je jedina elektronska emisija. Čudno. Nimitz je već bio u zračnom radiusu, nakon što je punom parom prešao pet tisuća milja iz Južnog Atlantika; nosač i njegova prijetnja na nuklearni pogon, California, Bainbridge i Truxtun bili su još samo četiristo milja daleko prema jugu, s borbenom grupom America, pola dana iza sebe. Kennedyje bio petsto milja na istoku. Sovjeti će morati shvatiti opasnost od aviona s tri nosača i još nekoliko stotina zemaljskih ptica koje se postepeno iz raznih baza premještaju na jug. Možda su zato i tako krotki. Bombardere Backfire su neprekidno, na smjenu, pratili sve od Islanda, prvo mornarički Tomcati s nosača Saratoga, zatim Phantomi iz zrakoplovnih baza u Maineu, koji bi sovjetske letjelice predavali Eaglesima i Fighting Falconsima da ih prate niz obalu sve do granica Kube. Nije bilo ni najmanje sumnje: Amerikanci su sve ovo shvatili vrlo ozbiljno, iako njihove jedinice više nisu aktivno izvazivale Ruse. Eatonu je to bilo drago. Ništa se nije moglo postići izazivanjem, a ako bude potrebno, njegova bojna grupa za dvije minute može mir pretvoriti u rat.
Američka kodna imena za sovjetske bombardere Tupoljev TU 95 i Tupoljev TU 22/26 (prim. prev.)
352
Stambeni blok Watergate - Oprostite, upravo sam uselila u stan blizu vašeg i još mi nisu priključili telefon. Mogu li nazvati od vas? Henderson se nije dugo premišljao. Kestenjasta kosa, sive oči, vrlo skladna, moderno odjevena figura, blještav osmijeh. - Naravno, dobrodošli u Watergate. Uđite. - Hvala. Ja sam Hazel Loomis. Prijatelji me zovu Sissy. - Ispružila je ruku. - Pete Henderson. Telefon je u kuhinji. Pokazat ću vam. - Stvari su krenule nabolje. Upravo je okončao dugotrajnu vezu s jednom od senatorovih tajnica. I njoj i njemu je prekid teško pao. - Ne smetam vam, zar ne? Nemate neke goste, ili nešto slično? - Ne, sam sam s televizorom. Novi ste u Washingtonu? Noćni život baš i nije nešto. Pogotovo ako morate slijedeće jutro rano ustati. Ha, ha. Gdje radite - pretpostavljam da ste sami? - Tako je. Radim u DARPA kao programer kompjutora. Bojim se da o tome baš ne bi smjela puno pričati. Sve same dobre vijesti, pomislio je Henderson. - Evo, tu je telefon. Loomis je hitro pogledala oko sebe kao da ocjenjuje kako je dekorater obavio posao. Otvorila je torbicu, izvadila deset centi i pružila ih Hendersonu. Ovaj se nasmijao. - Prvi poziv je besplatan, i tako da znate, ovaj telefon možete koristiti kad god vam je volja. - Znam jedino - rekla je, pritišćući gumbe - da će ovdje biti bolje nego u Laurelu. Halo, Kathy? Ovdje Sissy. Upravo sam uselila, nisu mi još ni telefon priključili… Oh, jedan mladić iz istog hodnika je bio toliko ljubazan, dao mi je da nazovem s njegova telefona...Dobro, vidimo se sutra na ručku. Zdravo, Kathy. Loomis je pogledala oko sebe. - Tko vam je ovo uredio?
353
- Ja sam. Umjetnost mi je bila B predmet na Harvardu, a znam i neke zgodne dućane u Georgetownu. Ako znate gdje treba tražiti, možete naći neke vrlo prihvatljive stvari. - Oh, što bih voljela da i moj stan ovako izgleda! Možete li mi ga malo pokazati? - Jasno, može prvo spavaća soba? - Henderson se nasmijao da pokaže kako nema nikakvih zadnjih namjera - koje je, naravno, imao, premda je u tim stvarima mogao biti strpljiv. Obilazak, koji je potrajao nekoliko minuta, uvjerio je Loomis da je stan zaista prazan. Trenutak kasnije, netko je pokucao na vrata. Dobro raspoložen, Henderson ih je širom otvorio. - Peter Henderson? - upitao je čovjek u poslovnom odijelu. Henderson je bio u trapericama i majici. - Da? - Henderson je ustuknuo, znajući što bi to moglo biti. Međutim, ono što je uslijedilo ipak ga je iznenadilo. - Uhapšeni ste, gospodine Henderson - rekla je Sissy Loomis, pruživši mu svoju službenu legitimaciju. - Optužba je špijunaža. Imate pravo da ne kažete ništa, imate pravo da nazovete advokata. Ako ne želite šutjeti, sve što ćete reći bit će snimljeno i može se iskoristiti protiv vas. Ako nemate advokata ili ga ne možete platiti, mi ćemo naći nekoga tko će vas zastupati po službenoj dužnosti. Jeste li shvatili svoja prava, gospodine Henderson? - Bio je to prvi špijunski zadatak Sissy Loomis. Posljednjih pet godina bila se specijalizirala kao mamac za pljačkaše banaka, često radeći kao blagajnica s .357 magnum revolverom u ladici za sitniš. - Želite li se odreći tih prava? - Ne, ne želim. - Hendersonov glas bio je hrapav. Pojavio se inspektor u pratnji još trojice agenata. - Rastavite ovaj stan na komadiće. Lijepo i pažljivo, gospodo, da se nitko ne probudi. Vi ćete, gospodine Henderson, poći s nama. Možete se presvući. Sve ovo možemo obaviti miroljubivo ili grubo. Ako obećate da ćete surađivati, neće biti lisica. A ako pokušate bježati - to vam, vjerujte, ne bih savjetovao. - Inspektor je već dvadeset godina bio u
354
FBI-ju i nije nikada u bijesu čak ni izvukao svoj revolver, dok je Loomis već ubila dva čovjeka. Bio je predstavnik one stare FBI-škole. Crveni oktobar Ramius i Kamarov su nekoliko minuta raspravljali nad kartom, slijedeći alternativne kursne rute, sve dok se nisu složili oko jedne. Unovačeni mornari nisu na to obraćali pažnju. Nikada im nitko nije pokazao karte. Zapovjednik je prišao stražnjoj pregradi i podigao slušalicu. - Druže Melehin - pozvao je, pričekavši par sekundi. - Druže, ovdje komandant. Ima li i dalje nekih problema s reaktorskim sistemima? - Ne, druže komandante. - Odlično. Izdržite još dva dana. - Ramius je objesio slušalicu. Ostalo je tridesetak minuta do slijedeće smjene. Melehin i Kiril Surzpoj, pomoćnik šefa stroja, imali su posla u strojarnici. Melehin je prekontrolirao turbine, a Surzpoj je preuzeo reaktorske sisteme. Svakome je pomagao po jedan mičman i tri mornara. Za strojare je ovo bilo vrlo naporno putovanje. Činilo se kao da je pregledan baš svaki mjerač i monitor, a da su dva starija oficira neke i potpuno rastavili i preinačili, uz pomoć Valentina Bugajeva, oficira elektroničara i brodskog genija koji je posadi držao i predavanja o političkoj svijesti. Jer, baš su posadi strojarnice najviše stradali živci. Sad su već svi znali za moguću kontaminaciju - na podmornici se tajne nisu mogle dugo držati. Da bi se rasteretili, smjene u strojarnici su popunjavali i obični mornari. Kapetan je to nazvao dobrom prilikom za sveobuhvatnu obuku, u što je zaista i vjerovao. Posada je, pak, mislila da je to dobar način da se ozrači. Ali, naravno, disciplina nije popustila. To se djelomice moglo zahvaliti povjerenju što su ga ljudi imali u svog komandanta, djelomice obuci, no najviše saznanju o onome što bi se dogodilo kad ne bi brzo i oduševljeno izvršili svoje zadatke.
355
- Druže Melehin - pozvao je Surzpoj. - Pokazujem fluktuaciju tlaka na glavnoj petlji, manometar broj šest. - Dolazim. - Melehin je požurio i pokazao mičmanu da mu se makne s puta prema glavnoj kontrolnoj ploči. - I ovaj instrument ne radi! Ostali se ponašaju normalno. Ništa strašno - blago je rekao šef stroja, ali glasno, da ga svi čuju. No čitava smjena u odjelu je uočila da šef stroja nešto šapće svome pomoćniku. Ovaj je polako kimnuo glavom, dok su dva para ruku brzo rukovala instrumentima. Odjeknula je glasna, dvofazna zujalica, a upalilo se i crveno alarmno rotirajuće svjetlo. - Sklopku brzog isključenja peći! - zapovjedio je Melehin. - Isključeno - Surzpoj je prstom pritisnuo glavno dugme za zaustavljanje rada. - Vi ljudi, idite naprijed! - zatim je zapovjedio Melehin. Nije bilo vremena za oklijevanje. - Ne, ti priključi akumulatore na motore gusjenice, brzo! Palubni oficir se trkom vratio da uključi potrebne komande, proklinjući što je baš njega zapalo izvršenje te zapovijedi. Potrajalo je četrdesetak sekundi. - Gotovo, druže! - Idi! Palubni oficir je posljednji izašao iz odjeljenja. Uvjerio se da su vrata dobro zabrtvljena prije no što je odjurio u centralu. - U čemu je problem? - mirno je zapitao Ramius. - Radijacijski alarm u prostoru izmjenjivača topline! - Dobro, idite naprijed i istuširajte se s čitavom smjenom. Nemojte gubiti glavu. - Ramius je potapšao mičmana po ramenu. - Imali smo takvih problema i prije. Prošli ste obuku. Budite primjer ostaloj posadi. Ramius je podigao telefonsku slušalicu. Pričekao je da dobije vezu. - Što se to dogodilo, druže? Posada u centrali je promatrala kako njihov kapetan sluša odgovor. Morali su se diviti njegovom miru. Radijacijski alarmi su odjekivali
356
kroz čitav trup. - Dobro. Nije nam preostalo još mnogo sati akumulatorske energije, druže. Morat ćemo na šnorkelsku dubinu. Spremite se za aktiviranje diesel- motora. - Da. - Poslušajte, drugovi. - Ramiusov glas zvučao je potpuno sabrano. Došlo je do manjeg kvara u reaktorskim kontrolnim sistemima. Alarm kojeg čujete nije znak većeg proboja radijacije, nego kvara na sistemu reaktorskih palica. Drugovi Melehin i Surzpoj su uspješno obavili isključivanje reaktora za slučaj nužda, no s reaktorom ne možemo pravilno upravljati bez temeljnih kontrola. Stoga ćemo našu plovidbu završiti s diesel-motorima. Da bismo isključili bilo kakvu eventualnu radijacijsku kontaminaciju, izolirali smo reaktorske prostore, i sva odjeljenja - prije svega strojarnica - bit će prozračena vanjskim zrakom u toku vožnje u šnorkelskom režimu. Kamarov, ti ćeš na krmu, na kontrolu životnih uvjeta. Ja ću preuzeti komandu. - Razumijem, druže komandante. - Kamarov je otišao na krmu. Ramius je podigao mikrofon da prenese te novosti cijeloj posadi. Svi su nešto čekali. Naprijed, neki su članovi posade mrmljali kako se izraz manji kvar \eć otrčao, i da nuklearna podmornica ne plovi na dieselmotore i da se ne ventilira površinskim zrakom samo tako, zbog zabave. Završivši sa šturom objavom, Ramius je zapovjedio da se podmornica približi površini. Dallas - Ne znam što je, kapetane - Jones je odmahnuo glavom. - Šum reaktora je prestao, pumpe su umuknule, no ona i dalje plovi istom brzinom kao i prije. Na akumulatore, valjda. - Mora da ima neki fantastični akumulatorski sistem koji ovom brzinom može tjerati takvu grdosiju - primijetio je Mancuso.
357
- Prije nekoliko sati sam i to malo preračunavao - Jones je podigao komadić papira. - Ovo se temelji na Typhoonovu trupu, s lijepim, glatkim koeficijentom trupa, pa je vjerojatno malo staromodno. - Gdje si sve to naučio, Jonesy? - Gospodin Thompson mi je pregledao hidrodinamički dio. Električni dio je vrlo jednostavan. Možda ima nešto egzotično - gorive ćelije, možda. Ako ne, ako upotrebljava obične akumulatore, ima dovoljno sirove energije da odjednom upali sve automobile u Los Angelesu. Mancuso je odmahnuo glavom. - Ipak, ne može trajati vječno. Jones je podigao ruku. - Pucketanje trupa... Izgleda da će se malo dignuti. Crveni oktobar - Diži šnorkel - rekao je Ramius. Pogledavši kroz periskop, uvjerio se da je šnorkel vani. - Dobro, nema ni jednog broda na vidiku. To su dobre vijesti. Mislim da smo zavarali naše imperijalističke tragače. Digni ESM antenu. Da budemo sigurni da ni jedan neprijateljski avion ne njuška sa svojim radarom. - Jasno, druže komandante. - Bugajev je podigao ESM ploču. - Nema ničega, čak ni putničkih aviona. - Tako dakle, zbilja smo zavarali goniče. - Ramius je opet podigao telefon. - Melehine, možeš otvoriti glavni usisni ventil i prozračiti strojarske prostore, a onda uključiti diesel. - Minutu nakon toga svi su osjetili vibracije kad je akumulatorska energija pokušala pokrenuti masivne diesel- strojeve Oktobra. To je uši- . salo sav zrak iz reaktorskih prostora i zamijenilo ga onim što je došao kroz šnorkel; "kontaminirani" zrak je bio izbačen u more. Stroj je kašljao i prekidao slijedeće dvije munite; u cijelom trupu ljudi su čekali da začuju onaj postojani zvuk koji će značiti da je stroj proradio i da može napajati električne motore. Ali nije proradio. Nakon još trideset sekundi kašljanja, konačno je stao. U centrali je zazvonio telefon.
358
Ramius je dignuo slušalicu. - Što nije u redu s dieselom, druže šefe stroja? - oštro je zapitao kapetan. - Razumijem. Poslat ću čovjeka. Budite spremni. - Ramius je pogledao oko sebe, usta pretvorenih u tanku, beskrvnu crtu. Mladi strojarski oficir Svjadov stajao je u dnu prostorije. - Trebam čovjeka koji se razumije u diesel-strojeve, da pomogne drugu Melehinu. - Ja sam odrastao u kolhozu - rekao je Bugajev. - Prve igračke su mi bili traktorski motori. - Ima tu još jedan dodatni problem... Bugajev je s razumijevanjem kimnuo. - Da, to sam i mislio, druže komandante, ali treba nam taj diesel, zar ne? - To neću zaboraviti, druže - tiho je rekao Ramius. - Onda mi možete platiti koji rum na Kubi, druže - odvažno se nasmiješio Bugajev. - Htio bih upoznati kubanske drugove, po mogućnosti više one s dugom kosom. - Da te otpratim, druže? - tjeskobno je upitao Svjadov. Upravo mu je trebala početi smjena i već se približio vratima reaktorskog prostora kad ga je posada u bijegu odbacila u stranu. - Najprije trebamo utvrditi prirodu problema - rekao je Bugajev, pogledom tražeći podršku od Ramiusa. - Da, imamo obilje vremena. Bugajev, osobno mi podnesite izvještaj za deset minuta. - Razumijem, druže komandante. - Svjadov, preuzmite dužnost na poručnikovu mjestu. - Ramius je pokazao na ESM ploču. - Iskoristite mogućnost da naučite nešto novo. Poručnik je učinio kao što mu je bilo zapovjeđeno. Kapetan je izgledao vrlo zabrinut. Svjadov ga još nikada nije vidio takvog.
359
Č Č Super Stallion
Jurili smo brzinom od sto pedeset čvorova, osamsto metara iznad mračnog mora. Helikopter Super Stallion bio je star. Napravljen krajem Vijetnamskog rata, prvi put je upotrijebljen za čišćenje mina ispred luke Haiphong. To mu je i bio osnovni zadatak, da vuče morske saonice i bude leteći čistač mina. Sada se veliki Sikorski koristio u druge svrhe, uglavnom za udaljeno prenašanje teških tereta. Tri turbo-motora smještena iznad trupa, razvijala su zavidnu snagu, pa je na veliku udaljenost mogao prenijeti i cijeli vod vojnika. Osim tročlane posade, noćas je prevozio i četiri putnika, s velikim količinama goriva u dodatnim rezervoarima. Putnici su se stisnuli u stražnjem kutu prostora za teret, pokušavajući da u razgovoru nadglasaju hučanje motora. Vodili su živahan razgovor. Obavještajni oficiri su zanemarili opasnost koju je uključivao ovaj zadatak - o tome nije imalo smisla razmišljati - već su raspravljali o tome što bi sve mogli zateći na jednoj originalnoj ruskoj podmornici. Svaki je čovjek razmišljao o mogućim pričama koje bi se iz svega toga mogle roditi i zaključio da je prava sramota što nikome o tome neće moći pričati. Doduše, nitko to nije rekao naglas. Samo će šačica ljudi znati cijelu priču; ostali će vidjeti tek razdvojene fragmente koji će kasnije biti zamišljeni kao dijelovi bilo koje druge operacije. Bilo koji sovjetski agent koji će pokušati rekonstruirati cijelu misiju, naći će se u labirintu s mnoštvom bijelih zidova. A misija je bila zamišljena vrlo uzbudljivo. Helikopter će ih posebnim letom prebaciti na HMS Invincible, odakle su Sea King helikopterom Kraljevske mornarice trebali odletjeti do VSS Pigeona.
360
Nestanak Stalliona iz Zračne mornaričke baze Oceana na samo nekoliko sati bit će protumačen kao stvar rutine. Helikopterovi turbo-motori sad su s maksimumom snage gutali velike količine goriva. Letjelica je bila četiristo milja udaljena od američke obale i trebala je prijeći još osamdeset milja. Let do Invinciblea nije bio direktan; cik-cak kurs bio je smišljen da zavara sve koji su na radaru primijetili njihov odlazak. Piloti su bili umorni. četiri sata je puno za sjedenje u skučenom kokpitu, a vojne letjelice baš nisu bile poznate po komfornim izvedbama. Letački instrumenti su svijetlili dosadnim crvenkastim odsjajem. Oba su pilota posebno pažljivo promatrali svoj umjetni horizont; gusta naoblaka im je onemogućavala bilo kakav vidik, a noćni let iznad mora bio je hipnotičan. Doduše, ništa posebno; piloti su već mnogo puta obavljali takve letove i nisu bili ništa više zabrinuti od iskusna vozača na klizavom putu. Bilo je opasno, ali rutinski. - Julija 6, cilj ti je u pravcu nula-osam-nula, udaljenost sedamdeset pet milja - oglasio se AWACS. - Što misli, da smo se izgubili? - zapitao se komandant John Marcks. - Ah, zrakoplovci - odvratio je kopilot. - Ne znaju baš puno o letu iznad vode. Misle da se možeš izgubiti ako nema putova po kojima se možeš orijentirati. - Aha - nasmijao se Marcks. Nekoliko stopa iznad njihovih glava i nekoliko stopa straga motori su urlali uz tisuće okretaja u minuti. Naravno, nisu mogli znati da je upravo napuklo prigonsko kućište, pored otvora za gorivo. - Julija 6, s tvog cilja je upravo uzletio lovac da te doprati. Imaš sastanak za osam minuta. Približava ti se s jedanaest sati. - Lijepo od njih - rekao je Marcks.
361
Harrier Poručnik Parker je upravljao Harrierom koji će dopratiti Super Stalliona. Na stražnjem sjedalu aviona Kraljevske mornarice sjedio je jedan potporučnik. Cilj im zapravo i nije bio da prate helikopter do Invinciblea; trebalo je posljednji put provjeriti nije li neka sovjetska podmornica primijetila let Super Stalliona i upitala se što ovdje radi. - Ima li neke aktivnosti u vodi? - zapitao je Parker. - Ni traga. - Potporučnik je rukovao FLIR-aparatom, koji je "meo" lijevo i desno od njihova kursa. Ni jedan ni drugi nisu znali što se zbiva, iako su nadugačko - i krivo - raspravljali o mogućim razlozima koji njihov nosač tjeraju amo-tamo po oceanu. - Probaj naći helikopter - rekao je Parker. - Samo trenutak... evo ga, južno od našeg kursa. - Potporučnik je pritisnuo dugme i na pilotovu ekranu se pojavio odraz. Termička slika, uglavnom motora smještenih na vrhu letjelice, s potmulo zelenim odsjajem vrelih vršaka rotora. - Harrier 2-0, ovdje Stražar Jeka. Cilj ti je na jedan sat, udaljenost dvadeset milja, gotovo. - Razumio, imamo ga na infracrvenom. Hvala, gotovo. - Parker se obratio potporučniku. - Bogami, jako su korisni ti AWACS-i. - Sikorski juri najviše što može. Pogledaj odraz ovog motora. Super Stallion U tom trenutku je puklo prigonsko kućište. Istoga časa, galoni ulja za podmazivanje su se pretvorili u masni oblak iza glavčine rotora, a precizni zupčanici su se počeli međusobno lomiti. Na kontrolnoj ploči je zasvijetlilo alarmno svjetlo. Marcks i kopilot su smjesta pružili ruku da isključe sva tri motora. Ali više nije bilo vremena. Prigon se pokušao smiriti, ali ga je snaga tri motora raznijela na komadiće. Uslijedilo je nešto nalik na eksploziju. Nazupčani komadići su probili zaštitni
362
pokrovac i rastrgali prednji dio letjelice. Moment sile rotora divljački je zavrtio Super Stalliona u krug i on je brzo počeo padati. Dva putnika iz stražnjeg dijela, koji su malo olabavili pojasove, bili su izbačeni sa sjedala i skotrljali se naprijed. - MAYDAY MAYDAY MAYDAY, ovdje Julija 6 - pozvao je kopilot. Tijelo komandanta Marcksa prevrnulo se preko instrumenata, a tamna mrlja počela mu se širiti ispod vrata. - Padamo, padamo. MAYDAY MAYDAY MAYDAY. Kopilot je pokušavao nešto učiniti. Vjetar je okretao glavni rotor polako - prepolako. Automatska spojka, koja mu je trebala dopustiti autorotaciju i omogućiti uspostavljanje kontrole, je zakazala. Sve kontrole su bile gotovo beskorisne, i bilo je jasno da će ubrzo pasti na crnu površinu oceana. Prošlo je dvadeset sekundi prije no što su tresnuli. Borio se s upravljačima leta i repnim rotorom da izravna letjelicu. To mu je zamalo i pošlo za rukom, ali je već bilo prekasno. Harrier Parker je i prije vidio kako ljudi umiru. I on je sam jednom prouzročio smrt poslavši raketu Sidewinder u ispušni otvor argentinskog lovca Dagger. To baš nije bilo ugodno. A ovo je bilo još gore. Promatrao je kako se nagrbljeni motor Super Stalliona raspada u komadiće, uz pravi vatromet. Nije vidio još takvu vatru. Očekivao je da će se nekako uspjeti izravnati; i jeste - ali ne dovoljno. Stallion je teško tresnuo u vodu. Trup se raspolovio po sredini. Prednji dio je potonuo u trenu, a stražnji se održao nekoliko sekundi, poput kade prije no što se počne puniti vodom. Prema slici koju je dao FLIR, nitko se nije izvukao prije no što je potonuo. - Stražar, Stražar, jesi li vidio ovo, gotovo?
363
- Jesam, Harrier 2-0. Upravo smo pozvali ekipu za spašavanje. Možeš li kružiti? - Razumio, ostat ćemo ovdje. - Parker je provjerio gorivo. - Devetnula minuta. Spreman sam. Parker je spustio nos lovca i upalio svjetla za slijetanje. Time je uključio i posebno osjetljivi TV sistem. - Jesi li vidio ovo? - zapitao je svog suputnika. - Mislim da se nešto pomaknulo. - Stražar, Stražar, imamo možda jednog preživjelog u vodi. Poruči Invincibleu neka odmah pošalje Sea Kinga. Spustit ću se da ispitam stvar. Javit ću se. - Primljeno, Harrier 2-0, Kapetan vam javlja da helikopter upravo polijeće. Gotovo. Helikopter Sea King Kraljevske mornarice došao je za dvadeset pet minuta. Bolničar u gumenom odijelu skočio je u vodu i nabacio pojas na jedinog preživjelog. Drugih nije bilo, ni olupine, ničega, osim naftne mrlje koja se zgusnula od hladnoće. Drugi helikopter je nastavio pretraživati, dok je prvi pojurio natrag na nosač. Invincible Ryan je s mosta gledao kako bolničari s nosilima jure u nadgrade. Trenutak kasnije pojavio se jedan član posade s torbom za spise. - Imao je sa sobom ovo, gospodine. Po činu je poručnik bojnog broda, zove se Dwyer. Ima slomljenu nogu i nekoliko slomljenih rebara. U prilično je lošem stanju, admirale. - Hvala. - White je uzeo torbu. - Ima li mogućnosti da je još netko preživio? Mornar je odmahnuo glavom. - Baš i nema, gospodine. Sikorski mora da je potonuo kao kamen. - Pogledao je Ryana. - Žao mi je, gospodine. Ryan je kimnuo. - Hvala. - Imate Norfolk na vezi, admirale - javio se oficir za komunikacije.
364
- Dođite, Jack. - Admiral White mu je pružio torbu i poveo ga u centar za komunikacije. - Helikopter je pao. Imamo jednog preživjelog koji je već u obradi rekao je Ryan u radio. Zašutio je na trenutak. - Kako se zove? - Dwyer. Već su ga odveli u stacionar, admirale. On je izvan pogona. Poručite Washingtonu. O kakvoj god se akciji radilo, sad se to treba mijenjati. - Jasno. Gotovo - rekao je admiral Blackburn. - Štogod odlučili - javio se admiral White - to moramo učiniti brzo. Najkasnije za dva sata moramo poslati helikopter do Pigeona, da bi se mogao vratiti do zore. Ryan je dobro znao što to znači. Na moru su bila samo četvorica koja su znala što se zbiva i dovoljno blizu da nešto učine. A on je medu njima bio jedini Amerikanac. Kennedy je bio predaleko. Nimitz se već dovoljno približio, ali da bi ga uvukao u igru, trebalo je preko radija otkriti neke podatke. Washington sigurno s tim ne bi bio oduševljen. Jedina alternativa bila je da se prikupi i pošalje još jedan obavještajni tim. A za to naprosto više nije bilo vremena. - Hajde da otvorimo ovu torbu, admirale. Moram vidjeti kakav je to plan. - Na putu do Whiteove kabine pokupili su i jednog oficira stroja. Pokazao se kao odličan bravar. - Bože dragi! - Ryan je duboko uzdahnuo kad je pročitao sadržaj torbe. - Pogledajte ovo! - No, da - rekao je White nakon nekoliko minuta - to je zbilja lukavo. - Itekako lukavo - odvratio je Ryan. - Pitam se koji je genijalac sve to smislio. Ovo kao da mi je bilo suđeno. Zatražit ću od Washingtona da mi dopusti da sa sobom povedem nekoliko oficira. Deset minuta kasnije, opet su bili u centru za komunikacije. White je ispraznio cijelu prostoriju. A onda je Jack progovorio preko kanala koji je izobličavao glas. Obojica su se nadala da će aparat za izobličavanje dobro raditi.
365
- Dobro vas čujem, gospodine Predsjedniče. Znate što se dogodilo s helikopterom. - Da, Jack, to je zbilja bila nesreća. Sad ćete vi trebati uzeti stvar u svoje ruke. - Da, gospodine, to sam i pretpostavljao. - Ne mogu vam narediti, ali i sami znate što je sve u igri. Hoćete li to učniti? Ryan je zatvorio oči. - Hoću. - To cijenim, Jack. Naravno. - Gospodine, trebam vaše dopuštenje da povedem sa sobom nekoliko oficira, Britanaca. - Jednoga - odvratio je Predsjednik. - Gospodine, trebam ih više. - Jednoga. - Razumijem, gospodine. Krećemo za jedan sat. - Znate što se treba dogoditi? - Da, gospodine. Preživjeli je sa sobom imao torbu s operativnim planom. Sve sam već pročitao. - Sretno, Jack. - Hvala, gospodine. Gotovo. - Ryan je isključio satelitski kanal i okrenuo se admiralu Whiteu. - Eto, jednom se prijaviš kao dobrovoljac, samo jednom, i evo što se događa! - Je li vas strah? - White je ozbiljno upitao. - pa bogme i jeste. Mogu li posuditi jednog oficira? Po mogućnosti tipa koji govori ruski. Znate i sami što se sve može dogoditi. - Vidjet ćemo. Dođite. Pet minuta kasnije opet su bili u Whiteovoj kabini, očekujući dolazak četiri oficira. Ispalo je da su svi poručnici, svi mladi od trideset godina. - Gospodo - počeo je admiral - ovo je kapetan korvete Ryan. Potreban mu je oficir-dobrovoljac koji će mu se pridružiti u jednom važnom zadatku. Stvar je vrlo tajna i sasvim neobična, a najvjerojatnije i
366
opasna. Vas četvorica ste pozvani ovamo zbog znanja ruskog jezika. To je sve što vam mogu reći. - Treba otići na razgovor s ruskom podmornicom? - veselo se javio najstariji. - Ja sam onda čovjek za vas. Diplomirao sam ruski, a prvi mi je brod bio HMS Drednought. Ryan je odvagnuo etičku stranu prihvaćanja čovjeka prije no što ga obavijesti u što se upetljava. Kimnuo je, a White je otpustio ostale. - Ja sam Jack Ryan. - Pružio je ruku. - Owen Williams. Onda, o čemu se radi? - Podmornica se zove Crveni oktobar... - Krasnij oktjabar - Williams se nasmiješio. - I pokušava prebjeći u Sjedinjene Države. - Zbilja? Znači, zato se toliko petljamo gore-dolje. Bogme, to je baš lijepo od njenog komandanta. A koliko je to sigurno? Ryan mu je u nekoliko minuta iznio obavještajne podatke. Odbljeskali smo mu uputstva, i čini se da je prihvatio igru. Ali, u to ćemo moći biti sasvim sigurni tek kad se ukrcamo. Poznato je da se prebjezi znaju predomisliti, i to se događa češće no što možete zamisliti. Još uvijek ste za?- Da propustim takvu priliku? A kako ćemo se zapravo ukrcati, kapetane? - Zovem se Jack. Ja sam iz CIA-e, nisam iz mornarice. - Objasnio mu je cijeli plan. - Odlično. Imam li vremena da spremim stvari? - Vratite se za deset minuta - rekao je White. - Razumijem, gospodine. - Williams je zauzeo stav "mirno" i potom odjurio. White je dohvatio telefon. - Pošaljite mi poručnika Sinclaira. Admiral je objasnio da je poručnik zapovjednik vođa Invincibleovih marinaca. - Možda će vam na putu biti potreban još jedan pomoćnik.
367
Ispostavilo se daje taj "pomoćnik" bio FN-devetmilimetarski automatski pištolj s rezervnim šaržerom i futrolom ispod pazuha koja se zgodno smjestila ispod kaputa. Pismene naredbe su prije odlaska srezali i spalili. Admiral White je otpratio Ryana i Williamsa do poletne palube. Stajali su na platformi, promatrajući kako oživljavaju motori Sea Kinga. - Sretno, Owen. - White se rukovao s mladićem koji je salutirao i odstupio. - Pozdravite ženu, admirale. - Ryan mu je pružio ruku. - Do Engleske je pet i pol dana. Vidjet ćete je vjerojatno prije mene. Budite oprezni, Jack. Ryan se nasmijao iskrivljenim osmijehom. - Pa to je moja vlastita obavještajna procjena, zar ne? Ako sam u pravu, ispast će pravo ugodno krstarenje - uz pretpostavku da se helikopter ne sruši u more. - Dobro vam stoji uniforma, Jack. Ryan to nije očekivao. Zauzeo je stav "mirno" i pozdravio kako je naučio u Quanticou. - Hvala, admirale. Vidjet ćemo se. White ga je promatrao kako ulazi u helikopter. Pilot je zatvorio vrata i trenutak kasnije motori Sea Kinga su snažno zagrmili. Helikopter se ravnomjerno podigao nekoliko metara uvis, s nosom malo uronjenim naprijed, a onda se naglo vinuo u zrak, istovremeno okrećući prema jugu. Bez signalnih svjetala, mračni se obris izgubio s vidika u nekoliko sekundi.
368
33North 75West Nekoliko minuta iza ponoći Scamp se sastao s Ethanom Allenom. Napadna podmornica zauzela je položaj oko tisuću metara iza krme stare strateške podmornice i obje su nastavile ploviti u laganom krugu, dok su im poslužitelji sonara osluškivali približavanje USS Pigeona, plovnog objekta tjeranog diesel-motorima. Tri dijela slagaljke bila su na svome mjestu. Nedostajala su još tri. Crveni oktobar - Nema nam drugog - rekao je Melehin. - Moramo nastaviti raditi na dieselu. - Dajte da vam pomognemo - ponudio se Svjadov. - A što ti znaš o diesel-pumpama za gorivo? - zapitao je Melehin umornim, ali ljubaznim glasom. - Ne, druže. Surzpoj, Bugajev i ja možemo to sami. Nema razloga da se i ti izlažeš. Javit ću se opet za jedan sat. - Hvala, druže. - Ramius je isključio zvučnik. - Ova je plovidba ispala puna problema. Sabotaža. U čitavoj mojoj karijeri nije se dogodilo ništa slično! Ukoliko ne popravimo diesel... Preostalo nam je još samo nekoliko sati akumulatorske energije, a reaktor zahtijeva temeljiti popravak i sigurno ispitivanje. Kunem vam se, drugovi, ako uhvatim to đubre koje nam je ovo učinilo... - Zar ne bismo trebali pozvati pomoć? - upitao je Ivanov. - Ovako blizu američke obale i možda još uvijek s imperijalističkom podmornicom za repom? Kakvu bismo vrst 'pomoći' mogli dobiti, ha, drugovi? Možda naš problem i nije kvar, jeste li razmišljali o tome? Možda smo postali pioni u nekoj smrtonosnoj igri? - Odmahnuo je glavom. - Ne, ne smijemo riskirati. Amerikanci ne smiju položiti ruku na ovu podmornicu!
369
CIA, Glavni štab - Hvala vam što ste došli tako brzo, senatore. Ispričavam se što smo vas tako rano probudili. - Sudac Moore je dočekao Donaldsona na vratima i uveo ga u svoj prostrani ured. - Poznajete direktora Jacobsa, zar ne? - Naravno, no što je to u zoru ujedinilo FBI i CIA-u? - zapitao je Donaldson sa smiješkom. Ovo će biti dobro. Rukovođenje Komitetom za obavještajnu službu nije bio samo posao, već i zabava, pravo uzbuđenje što pripadaš onim malobrojnima koji su zbilja upućeni u sve. l-Treći čovjek u sobi, Ritter, pomogao je četvrtom da se iskobelja iz fotelje s visokim naslonom, koji ga je dosad skrivao od pogleda. Pa to je Peter Henderson, primijetio je iznenađeni Donaldson. Odijelo njegova pomoćnika bilo je zgužvano kao da je u njemu proveo čitavu noć. Odjednom mu se to nije činilo kao zabava. Sudac Moore je bio brižan. - Poznajete, naravno gospodina Hendersona. - Što sve ovo znači? - zapitao je Donaldson, glasom krotkijim no što su svi očekivali. - Lagali ste, senatore - rekao je Ritter. - Obećali ste da nikome nećete otkriti ono što sam vam jučer rekao, a čitavo vrijeme ste znali da ćete sve ispričati ovom čovjeku... - Nisam to učinio. - ...koji je to prenio agentu KGB-a - nastavio je Ritter. - Emil? Jacobs je odložio kavu. - Gospodina Hendersona pratimo već neko vrijeme. Njegova veza nas je navela na taj trag. Neke stvari su naprosto isuviše očite. Hendersonova veza je bio taksist. Konačno smo ih uhvatili na djelu. - I to zahvaljujući vama, senatore - objasnio je Moore. - Pred nekoliko godina imali smo vrlo dobrog agenta u Moskvi, pukovnika njihovih raketno-strateških snaga. Tijekom pet godina slao nam je
370
odlične informacije i već smo ga s obitelji namjeravali izvući. To, znate, moramo činiti: agenta se ne može vječno iskorištavati, a taj nas je čovjek zaista bio zadužio. Ali ja sam pogriješio što sam vašem Komitetu otkrio njegovo ime. Tjedan dana kasnije, on je nestao - iščezao. Naravno, streljali su ga. Ženu i tri kćerke su poslali u Sibir. Po našim informacijama sad žive u naselju drvosječa istočno od Urala. Tipično naselje, nema vode, hrana loša, nema zdravstvene zaštite, a budući da su obitelj izdajnika domovine, možete i sami zamisliti kroz kakav pakao prolaze. Jedan je dobar čovjek mrtav, a njegova obitelj razorena. Razmislite malo o tome, senatore. To je istinita priča, s pravim ljudima. - Isprva nismo znali gdje je procurilo. Ili vi, ili dva druga člana Komiteta, pa smo počeli s individualnim davanjem informacija. Potrajalo je šest mjeseci, no vaše se ime pojavilo u svim kombinacijama. Nakon toga smo direktoru Jacobsu dali nalog da provjeri sve ljude iz vašeg štaba. Emil? - Dok je Henderson bio pomoćnik urednika harvardskog Crimsona, poslali su ga 1970. u Kent State* da napiše članak o onom masakru. Sjećate se, to je bila ona pucnjava i težak zajeb Nacionalne garde. Pri pogledu na sve to Hendersonu se očito sve zgadilo. Nije ni čudo. Kad je diplomirao i postao član vašeg štaba, jednom je s nekim svojim starim Ijevičarskim prijateljem razgovarao o svome poslu. To ga je dovelo u dodir s Rusima i oni su ga zatražili jednu informaciju. Bilo je to za vrijeme božičnog bombardiranja - to mu se zbilja nije svidjelo. Dao im je što su tražili. Bilo je to zapravo nešto prilično nevažno, vijest koja se za nekoliko dana mogla pročitati u Postu. Tako se to radi. Smjestili su mu udicu i on se uhvatio. Naravno, tek nekoliko godina kasnije su dobro cimnuli i za tegli nit, tako da se više nije mogao otkvačiti. Svima nam je dobro poznata ta igra. * Kent State University, sveučilište u SAD, poznato po studentskom buntu protiv američkog angažmana u Kampučiji; pripadnici Nacionalne garde su 4. svibnja 1970. ubili četiri studenta (prim. prev.)
371
- Jučer smo u njegov taksi smjestili kazetofon. Iznenadili biste se kako je to lako. I agenti se opuštaju, baš kao i svatko od nas. Dakle, da skratim priču, imamo vas snimljenog na kazeti kako obećajete da nikome nećete odati podatke iz razgovora s Ritterom, a onda imamo i traku s Hendersonom koji samo tri sata kasnije te iste podatke otkucava poznatom agentu KGB-a. Vi, senatore, niste prekršili zakon, ali gospodin Henderson jeste. Zbog toga smo ga uhapsili sinoć u devet sati. Optužen je za špijunažu i imamo dovoljno dokaza za podizanje optužbe. - O svemu ovome nemam blage veze - rekao je Donaldson. - Da, to nismo ni mislili - rekao je Ritter.Donaldson je pogledavao svoga pomoćnika. - Imaš li što za reći u svoju obranu? Henderson nije rekao ništa. Pomislio je da kaže kako mu je žao, ali kako da objasni svoje osjećaje? Prljav osjećaj da je agent neke strane sile, uz bok uzbuđenju u zavaravanju cijele legije vladinih njuškala. Kad su ga uhvatili, ti su se osjećaji pretvorili u strah od budućnosti i olakšanje što je napokon sve gotovo. - Gospodin Henderson je pristao da radi za nas - uslužno je rekao Jacobs. - Dakako, čim vi napustite Senat. - Kako to mislite? - zapitao je Donaldson. - Vi ste u Senatu, zar ne? Već trinaest godina, je li tako? Ako me pamćenje dobro služi - opet se ubacio Sudac Moore - ušli ste kao zamjena za jedno ispražnjeno mjesto. - Možete me pitati kako ću reagirati na tu ucjenu - nervozno je zabrzao senator. - Ucjenu? - Moore je podigao ruku. - Za boga miloga, senatore, direktor Jacobs vam je upravo rekao da niste prekršili zakon, a dajem vam riječ da CIA o tome neće ni pisnuti. E, sad, hoće li Ministarstvo pravosuđa odlučiti da tuži gospodina Hendersona ili ne, to više nije u našim rukama.
372
No mogli bi se pojaviti naslovi: "Pomoćnik senatora optužen za špijunažu: Senator Donaldson izjavio da nije imao pojma o potezima svog pomoćnika." Nastavio je Jacobs. - Senatore, Sveučilište Connecticut vam je već pred nekoliko godina ponudilo mjesto u njihovoj upravi. Zašto to sada ne biste prihvatili? - Ili Henderson ide u zatvor. Time mi želite opteretiti savjest? - Očito je da ne može i dalje raditi za vas, a isto je tako očito da će biti primijećeno ako ga sada otpustite nakon višegodišnje primjerne službe. S druge strane, ako se odlučite povući iz javnog života, neće biti iznenađujuće što Henderson ne uspijeva pronaći sličan posao kod drugog senatora. Stoga će se lijepo zaposliti u Općem računovodstvenom birou, gdje će i dalje imati pristup raznim tajnim podacima. Samo, odsada - rekao je Ritter - ćemo mi odlučivati koje će tajne prenositi. - Ako Sovjeti otkriju - rekao je Donaldson, a onda stao. Zapravo ga i nije briga, je li tako? Ni za Hendersona, ni za neke fiktivne Ruse. Morao je spašavati vlastiti obraz, isplivati neokaljan. - Pobijedili ste. Suče. - I mislili smo da ćete se složiti s nama. Reći ću Predsjedniku. Hvala vam što ste došli, senatore. Gospodin Henderson će jutros malo zakasniti na posao. Nemojte se ljutiti na njega, senatore. Ako odigra za nas kako treba, moći ćemo ga poslije nekoliko godina pustiti s udice. Takve su se stvari događale i ranije. Želim vam ugodan dan, gospodine. Henderson će biti poslušan. Alternativa mu je najstroža robija. Nakon što je odslušao traku s razgovorom u taksiju, priznao je sve pred sudskim stenografom i televizijskom kamerom.
373
Pigeon Let do Pigeona bio je milosrdno miran. Brod za spašavanje s katamaranskim trupom imao je na krmi malu helikoptersku platformu, a helikopter Kraljevske mornarice je na trenutak lebdio metar iznad nje da bi Ryan i Williams iskočili. Odmah su ih poveli na most, dok je helikopter odzujao kući, na sjeveroistok. - Dobrodošli, gospodo - prijazno ih je pozdravio kapetan. Washington poručuje da imate naređenja za mene. Hoćete li kavu? - Imate li čaja? - zapitao je Williams. - Pa vjerojatno bi se našlo. - Hajdemo negdje gdje možemo razgovarati u četiri oka - rekao je Ryan. Dallas Dallas je sada bio dio plana. Uzbunjen još jednom ELF porukom, Mancuso je tokom noći podmornicu nakratko digao na antensku dubinu. Dugačku poruku s naznakom SAMO ZA KOMANDANTA morao je sam dešifrirati u svojoj kabini. To mu baš i nije bila jača strana. Izgubio je čitav sat dok je Chambers preuzeo komandu, vrativši Dallas na stari trag. Posada koja je prolazila pored kapetanove kabine čula bi povremeno kroz vrata razne dođavole i prokletstva. Ni u kartanju baš nije bio najbolji. Pigeon Pigeon je bio jedan od dva suvremena broda za spašavanje podmornica, što ih je mornarica sagradila sa zadatkom da dovoljno brzo lociraju i dopru do potopljene podmornice da bi spasili posadu. Bio je opremljen izuzetno sofisticiranom opremom, medu kojima se isticalo sredstvo za dubinsko podmorsko spašavanje, takozvani DSRV. To
374
plovilo koje se zvalo Mystic, visilo je pričvršćeno između dva Pigeonova katamaranska trupa. Imalo je i trodimenzionalni sonar koji je radio malom snagom, tek kao far, dok je Pigeon polako kružio nekoliko milja južno od Scampa i Ethana Allena. Dvadeset milja sjeverno nalazile su se dvije fregate iz klase Perry, sa zadatkom da u suradnji s tri Oriona pročešljavaju cijelo područje. - Pigeon, ovdje Dallas, radio provjera, gotovo. - Dallas, ovdje Pigeon. Primam te jasno i glasno, gotovo - odvratio je kapetan spasilačkog broda preko sigurnosnog radio-kanala. - Pošiljka je ovdje. Gotovo. - Kapetane, na Invincibleu smo imali oficira koji je signalnim reflektorom uputio poruku. Možete li vi rukovati s reflektorom? zapitao je Ryan. - Šalite se? Pa naravno da mogu! Plan je bio vrlo jednostavan, možda i malo previše primamljiv. Bilo je jasno da Crveni oktobar želi prebjeći. Moguće je bilo čak i da će svi s broda htjeti prebjeći - iako je u to bilo teško povjerovati. Iskrcat će s Crvenog oktobra sve koji se budu htjeli vratiti u Rusiju, a onda ih zavarati da su raznijeli brod s jednim od onih snažnih eksploziva za samopotapanje, kojeg - zna se - nosi svaki ruski brod. Ostatak posade će čamcem biti odveden na sjeverozapad kod tjesnaca Pamlico, gdje će pričekati sovjetsku flotu u povratku; bit će sigurni da je Crveni oktobar potopljen, jer će sva posada to moći potvrditi. Plan je savršen - što bi se moglo pokvariti? Barem tisuću različitih stvari. Crveni oktobar Ramius je pogledao kroz periskop. Jedini brod na vidiku bio je USS Pigeon, iako mu je ESM antena javljala i o radarskoj aktivnosti na sjeveru, od dvije fregate koje su čuvale rub obzora. Takav je, dakle, plan. Pogledao je signalni reflektor i u sebi preveo poruku.
375
Mornarički medicinski centar Norfolk - Hvala vam što ste došli, doktore. - Obavještajni oficir je zauzeo ured pomoćnika upravitelja bolnice. - Ako sam dobro razumio, naš se pacijent probudio. - Pred sat vremena - potvrdio je Tait. - Bio je oko dvadeset minuta pri svijesti. Sada spava. - Znači li to da će ozdraviti? - To je dobar znak. Djelovao je razumno, dakle nema nekih oštećenja mozga. To me je bilo malo brinulo. Rekao bih da sada ima dobre izglede, iako se ti slučajevi hipotermije znaju brzo pokvariti. Taj dečko je i dalje bolestan, to se nije izmijenilo. - Tait je zastao. - Imam za vas jedno pitanje: zašto Rusi nisu sretni? - Zašto to mislite? - Pa to je više nego vidljivo. Osim toga, Jamie je medu liječnicima pronašao jednoga koji razumije ruski, pa smo ga uputili u cijeli slučaj. - A zašto mene niste o tome obavijestili? - Ni Rusi to ne znaju. Radi se o medicinskom sudu. Dobra je praksa da liječnik zna jezik pacijenta. - Tait se nasmiješio, zadovoljan što je uspio smisliti vlastiti obavještajni pothvat, koji se istovremeno uklapa i u liječničku etiku i mornaričke propise. Izvadio je iz džepa karton s podacima. - No u svakom slučaju, pacijent se zove Andrej Katiskin. Kuhar je, kao što smo i mislili, iz Lenjingrada. A brod se zvao Politovskij. - Čestitam, doktore. - Obavještajni oficir je odao priznanje Taitovoj poduzetnosti, iako se u sebi pitao zašto ti amateri moraju ispadati toliko prokleto pametni u stvarima koje ih se uopće ne tiču. - Dakle, zašto su Rusi nesretni? - Tait nije dobio odgovora. - I zašto vi niste gore postavili svog čovjeka? Znali ste cijelo vrijeme, zar ne? Znali ste s koje se podmornice spasio i zašto je potonula ...
376
Znači, ako su prije svega htjeli saznati s koje je podmornice, i ako im se sada ove vijesti ne sviđaju - znači li to da su izgubili još jednu podmornicu? CIA, Glavni štab Moore je podigao slušalicu. - James, dođi smjesta s Bobom ovamo! - Što se dogodilo, Arthure? - trenutak kasnije je zapitao Greer. - Najnovija poruka od KARDINALA. - Moore je pružio obojici fotokopirane kopije poruke. - Kako brzo možemo ovo proslijediti? - Daleko je. Znači helikopter, barem nekoliko sati. Morali bi je poslati brže - požurio je Greer. - Ne smijemo ugroziti KARDINALA, i gotovo. Šifriraj poruku i daj je mornarici ili zrakoplovstvu da je prenesu. - Mooreu se to nije sviđalo, ali nije imao izbora. - Predugo će trajati! - glasno se usprotivio Greer. - I meni se taj mladić sviđa, James. Ali nema smisla pričati o tome. Kreći! Greer je napustio sobu psujući poput starog mornara - što je i bio. Crveni oktobar - Drugovi. Oficiri i mornari Crvenog oktobra, govori vam komandant. - Posada je primijetila da je Ramius stišao glas. Početna panika koja je nastala prije nekoliko sati, dovela ih je gotovo do ruba pobune. - Napori da popravimo motore bili su bezuspješni. Akumulatori su nam gotovo prazni. Pomoć s Kube nam je isuviše daleko, a ni od Rodine ne možemo očekivati nikakvu pomoć. Električne energije nemamo dovoljno čak ni za rad kontrolnih sistema životne sredine - možda još samo nekoliko sati. Nemamo izbora, moramo napustiti brod.
377
- Nije nimalo slučajno što se u blizini nalazi američki brod i nudi nešto što oni zovu pomoć. Reći ću vam što se dogodilo, drugovi. Imperijalistički špijun je izvršio sabotažu na našem brodu, a nekako su doznali i naše zapovijedi. Čekali su nas, drugovi, čekali i nadali se da će položiti svoje prljave ruke na naš brod. Ali neće! Posada će napustiti brod. Neće oni dobiti naš Crveni oktobar. Viši oficiri i ja ćemo ostati da aktiviramo eksploziv za potapanje. Ocean je ovdje dubok pet tisuća metara. Neće se domoći našeg broda. Svi članovi posade, osim onih na dužnosti, neka stanu kod svojih postelja. To je sve. - Ramius je pogledom prešao po centrali. - Izgubili smo, drugovi. Bugajev, pošaljite potrebne poruke u Moskvu i signalizirajte američkom brodu. Potom ćemo zaroniti na sto metara. Nećemo im pružiti mogućnost da nam zauzmu brod. Osobno preuzimam punu odgovornost zbog ove - sramote! Zapamtite to dobro, drugovi. Ja sam isključivi krivac. Pigeon - Primljen signal 'SOS' - javio je radist. - Jeste li već bili u podmornici, Ryan? - zapitao je Cook. - Ne. Nadam se da je sigurnije od letenja - pokušao se našaliti Ryan. Bilo ga je iskreno strah. - Dobro, hajde da vas spustimo u Mystic. Mystic DSRV se sastojao samo od tri zavarene metalne kugle, s propelerom straga i nekom grubom limenom zaštitom, koja je štitila čvrste dijelove trupa. - Ryan je prvi prošao kroz poklopac, a za njim se spustio i Williams. Pronašli su sjedala i sjeli. Tročlana posada je već radila.
378
Mystic je bio spreman za operaciju. Na zapovijed Pigeon ga je vitlima spustio u mirnu vodu. Smjesta je zaronio tjeran jedva čujnim elektromotorima. Sonar male snage odmah je uhvatio rusku podmornicu udaljenu oko pola milje, na dubini od stotinu metara. Operativnoj posadi bilo je rečeno da se radi o jednostavnoj spasilačkoj akciji. Bili su profesionalci. Nakon deset minuta Mystic je lebdio iznad prednjeg izlaznog rova Crvenog oktobra. Smjernim propelerima su pažljivo došli na mjesto i podoficir se uvjerio da je priljubni prsten sigurno pričvršćen. Voda u prstenu između Mystica i Crvenog oktobra se eksplozivno odušila u niskotlačnu komoru DSRV-a. Na taj način su dva broda čvrsto prionula jedan uz drugi, a preostalu vodu su ispumpali. - Vi ste sad na potezu, mislim. - Poručnik je Ryanu pokazao poklopac na sredini poda.- Valjda. - Ryan je kleknuo pored poklopca i nekoliko puta udario rukom. Nije bilo odgovora. Zatim je pokušao ključem. Trenutak kasnije odjeknula su tri zveketa i Ryan je okrenuo zaporno kolo usred poklopca. Kad je otvorio pokopac, otkrio je još jedan koji je ispod već bio otvoren. Donji okomiti poklopac na dnu bio je zatvoren. Ryan je doboko udahnuo i spustio se niz ljestve bijelo obojenog cilindra, a Williams ga je slijedio. Spustivši se na trup ruske grdosije, Ryan je pokucao na poklopac. Crveni oktobar Smjesta se otvorio. - Gospodo, ja sam kapetan korvete Ryan, mornarica Sjedinjenih Američkih Država. Možemo li vam pomoći? - čovjek kome se obratio bio je niži i teži. Nosio je na epoletama tri zvjezdice, širok pojas odlikovanja na prsima i široku zlatnu traku na rukavu. To je, dakle. Marko Ramius... - Govorite li ruski?
379
- Ne, gospodine. Ne govorim. U čemu je problem, gospodine? - Imamo veliku pukotinu u reaktorskom sistemu. Krmeni dio broda je kontaminiran. Moramo se evakuirati. Na riječi pukotina i reaktor Ryan je osjetio kako se ježi. Sjetio se kako je bio siguran u svoj scenarij. Na kopnu, devetsto milja odavde, u lijepom, toplom uredu, okružen prijateljima - no dobro, nisu bili neprijatelji. A sad je u ovoj prostoriji vidio smrt u očima dvadesetorice prisutnih. - Blagi bože! Dobro, hajdemo onda! Možemo odjednom prevesti po dvadeset pet ljudi, gospodine. - Ne tako brzo, poručnice korvete Ryan! Što će biti s mojim ljudima? - Ramius je glasno upitao. - Bit će primljeni kao naši gosti, naravno. Ako im bude potrebna medicinska pomoć, dobit će je. Bit će vraćeni u Sovjetski Savez što je prije moguće. Zar ste mislili da ćemo ih staviti u zatvor? Ramius je zagunđao i okrenuo se, obrativši se svojim ljudima na ruskom. Tokom leta od Invinciblea Ryan i Williams su odlučili da neće odmah otkriti Williamsovo znanje ruskog, pa je on sad nosio američku uniformu. Bilo je malo vjerojatno da bi Rusi mogli zamijetiti različiti naglasak. - Doktore Petrov - rekao je Ramius - povest ćete prvu grupu od dvadeset pet ljudi. Pripazite na ljude, druže doktore! Ne dopustite da Amerikanci razgovaraju s njima individualno, i neka se ni jedan ne izdvaja nasamo. Ponašajte se korektno, ni više ni manje. - Razumijem, druže komandante. Ryan je gledao kako Petrov odbrojava ljude koji su prolazili kroz otvor i penjali se Ijestvama. Kad su prošli, Williams je prvo zatvorio poklopac Mystica, a zatim i onaj na izlaznom rovu Oktobra. Ramius je poslao mičmana da provjeri. Začuli su kako se DSRV odvaja i odlazi. Zavladala je duga i mučna tišina. Ryan i Williams su stajali u jednom kutu prostorije, a Ramius sa svojim ljudima s druge strane.
380
Ryan se prisjetio gimnazijskih plesova s dečkima na jednoj i djevojkama na drugoj strani, i s ničijom zemljom u sredini. Kad je jedan oficir izvukao cigaretu, odlučio je razbiti led. - Mogu li zapaliti, gospodine? Borodin je lupnuo po paketiću i jedna je cigareta napola izašla Ryan ju je uzeo, a Borodin mu pripalio s papirnatom šibicom. - Hvala. Odlučio sam prestati, ali pod morem, u podmornici s lošim reaktorom, mislim da je pušenje jedna od manje opasnih stvari, zar ne? - Ryanov prvi susret s ruskim cigaretama baš i nije bio osobito ugodan. Zavrtilo mu se od crnog, oštrog duhana, a zrak oko njega je postao jedak, uz već postojeće smradove znoja, strojnog ulja i kupusa. - Kako ste se našli ovdje? - zapitao je Ramius. - Krenuli smo prema obali Virginije, kapetane. Prošlog tjedna je tamo potonula jedna sovjetska podmornica. - Oh? - Ramiusa je zadivila priča koju su smislili. - Sovjetska podmornica? - Da, kapetane. Taj tip mi zovemo Alfa. To je jedino što pouzdano znam. Spasili su i jednog preživjelog i on je sada u Norfolku, u mornaričkoj bolnici. Mogu li znati vaše ime, gospodine? - Marko Aleksandrovič Ramius. - Jack Ryan. - Owen Williams. - Svi su se rukovali. - Imate li obitelj, poručnice korvete Ryan? - zapitao je Ramius. - Da, gospodine. Ženu, sina i kćer. A vi, gospodine? - Ne, nemam obitelji. - Okrenuo se i obratio nižem oficiru na ruskom. - Povedite slijedeću grupu. čuli ste instrukcije koje sam dao doktoru? - Da, druže komandante! - odvratio je mladić. Začuli su iznad sebe Mysticove elektromotore. časak iza toga odjeknuo je metalni zveket kad se priljubni prsten uhvatio izlaznog rova. Prošlo je četrdeset minuta, a činilo se kao cijeli tjedan. Bože, pomislio je Ryan, što ako je reaktor zbilja pokvaren?
381
Scamp Dvije milje dalje, Scamp se zaustavio dvjesta metara od Ethana Allena. Obje su se podmornice sporazumijevale preko podvodnog telefona. Poslužitelj sonara u Scampu je pred sat vremena zamijetio prolazak tri podmornice. Pogy i Dallas su sada bile između Crvenog oktobra i druge dvije američke podmornice; njihovi poslužitelji sonara napeto su osluškivali svaku interferenciju, svaki brod koji bi mogao naići. Ovo je područje bilo prilično izvan ustaljenih pravaca trgovačkih brodova i tankera, ali se uvijek moglo dogoditi da na njih naleti neki zalutali brod iz druge luke. Crveni oktobar Kad se ukrcavala i treća grupa pod nadzorom poručnika Svjadova, kuhar na kraju reda je potrčao natrag, objasnivši da je zaboravio svoj kazetofon, za kojeg je toliko štedio. Nitko nije primijetio da se nije vratio, čak ni Ramius. Članovi njegove posade, pa čak i iskusni mičmani, gurali su se da što prije izađu iz podmornice. Trebalo je prebaciti još samo jednu grupu. Pigeon Na Pigeonu sovjetska je posada odvedena u blagovaonicu. Američki su mornari pomno, ali bez riječi promatrali svoje ruske suparnike. Rusi su zatekli postavljene stolove s kavom, prepečenim kruhom i jajima sa slaninom. Petrova je to veselilo. Nije bilo teško kontrolirati ljude dok jedu poput vukova. Pomoću mlađeg oficira kao prevodioca zatražili su i dobili još slanine. Kuharima je bilo zapovjeđeno da Rusima daju za jesti koliko god budu htjeli i mogli. Na taj način su svi bili okupirani
382
kad je s obale doletio helikopter s dvadeset novih ljudi, od kojih je jedan odmah potrčao na komandni most. Crveni oktobar - Posljednja grupa - promrmljao je Ryan u sebi. Mystic se opet priključio. Prošloj je grupi trebao čitav sat. Kad su se otvorila oba poklopca, u podmornicu je sišao i poručnik iz DSRV-a. - Slijedeća će grupa nešto kasniti, gospodo. Akumulatori su nam pri kraju. Treba nam dvadeset minuta da ih napunimo. Ima li problema? - Bit će kao što vi kažete - odvratio je Ramius. Preveo je to svojim ljudima, a onda zapovjedio Ivanovu da povede posljednju grupu. - Viši oficiri će ostati. Imamo posla. - Ramius je stisnuo ruku mlađem oficiru. - Ako se nešto dogodi, recite onima u Moskvi da smo izvršili svoju dužnost. - Učinit ćemo to, druže komandante. - Ivanov se skoro zagušio od ganuća. Ryan je gledao kako mornari odlaze. Poklopac na izlaznom rovu Crvenog oktobra se zatvorio, a potom i Mvsticov. Minutu kasnije začuo se metalni zvuk kad se minipodmornica oslobodila i podigla. Šum elektromotora koji su se brzo udaljavali bio je sve tiši i on je osjetio kako ga zelene pregrade pritišću sa svih strana. U avionu je bilo zastrašujuće, ali barem ti zrak nije prijetio mrvljenjem. A sad se našao pod vodom, trista milja od obale, u najvećoj podmornici na svijetu, sa samo desetoricom ljudi koji su znali njome upravljati. - Poručnice korvete Ryan - rekao je Ramius i zauzeo stav mirno moji oficiri i ja tražimo politički azil u Sjedinjenim Državama i dajemo vam ovaj mali poklon. - Ramius je pokazao prema čeličnim pregradama. Ryan je već bio smislio odgovor. - Kapetane, u ime predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, čast mi je udovoljiti vašem zahtjevu. Dobrodošli u slobodu, gospodo.
383
Nitko nije znao da je interni razglas uključen. Lampica indikatora već satima nije funkcionirala. Dva odjeljka dalje, prema pramcu, kuhar je slušao razgovor i zaključio da je dobro učinio što je ostao, iako bi mu bilo draže da se prevario. Što će sad učiniti? Izvršit će svoju dužnost. To je zvučalo prilično jednostavno - no, sjeća li se kako sve to valja izvesti? - Ne znam momci, što da mislim o vama - Ryan se sa svima još jednom rukovao. - Uspjeli ste! Zbilja ste uspjeli! - Oprostite poručnice korvete - rekao je Kamarov. - Govorite li ruski? - Žao mi je, ne govorim, ali poručnik Williams zna ruski. Umjesto mene ovdje je trebala biti grupa oficira koji znaju ruski, ali njihov se helikopter sinoć srušio u more. - Williams je to preveo. Četiri ruska oficira nisu znala engleski. - I što će se sada dogoditi? - Za nekoliko minuta jedna strateška podmornica će eksplodirati dvije milje odavde. Jedna od naših, starih. Prepostavljam da ste vašim ljudima rekli da ćete aktivirati... Isuse, nadam se da im niste rekli što zaista namjeravate? - Pa da mi na brodu izbije rat? - nasmijao se Ramius. - Ne, Ryan. I što onda? - Kad svi budu mislili da je Crveni oktobar potonuo, krenut ćemo na sjeverozapad u tjesnac Ocracoke i tamo pričekati. Pratit će nas podmornice Dallas i Pogy. Može li ovih nekoliko ljudi upravljati brodom? - Ovi ljudi mogu upravljati bilo kojim brodom na svijetu! - Ramius je to prvo rekao na ruskom. Njegovi su se ljudi nasmiješili. - Dakle, mislite da naši ljudi neće znati što se s nama dogodilo? - Tako je. Pigeon će vidjeti podvodnu eksploziju. Nema načina da otkriju da nije na pravom mjestu, zar ne? Znate li da mnogi brodovi naše mornarice ovaj čas operiraju duž naše obale? Kad odu, onda ćemo
384
smisliti gdje ćemo ovom poklonu naći stalno boravište. Sada još ne znam gdje će to biti. Vi ćete, naravno, biti naši gosti. Mnogo naših ljudi će htjeti razgovarati s vama. Zasada, možete biti sigurni da će s vama dobro postupati - bolje nego što možete i zamisliti. - Ryan je bio siguran da će CIA svakome dati priličnu količinu novca. Nije im to rekao, ne želeći uvrijediti te hrabre ljude. Iznenadilo ga je saznanje da prebjezi rijetko očekuju da će dobiti novac i da ga gotovo nikad ne traže. - A što je s političkim obrazovanjem? - zapitao je Kamarov. Ryan se nasmijao. - Poručnice, netko će vas možda usput pozvati na stranu i objasniti kako funkcionira naša zemlja. Za to će mu trebati oko dva sata. Nakon toga ćete nam odmah početi pričati što kod nas ne valja - to rade svi na svijetu, zašto ne biste i vi? Ali ja to sad ne mogu. Vjerujte, dopast će vam se, možda čak i više nego meni. Nikad nisam živio u neslobodnoj zemlji, pa možda svoju domovinu i ne cijenim koliko bih trebao. Ali sada mislim da imamo drugog posla. - Točno - odvratio je Ramius. - Dođite, moji novi drugovi, i vas ćemo zaposliti. Ramius je poveo Ryana prema krmi kroz nekoliko nepropusnih vrata. Malo kasnije obreli su se u raketnom prostoru, ogromnom spremištu s dvadeset šest tamnozelenih cijevi koje su se uzdizale duž dvije palube. Bio je to "poslovni" dio strateške podmornice s više od dvjesta termonuklearnih bojevih glava. Prostor je djelovao toliko zloćudno da se Ryanu naježila koža na potiljku. Ovo nisu bile akademske apstrakcije - ovo je bilo pravo. Hodao je po rešetki gornje palube. Donja paluba - mogao je vidjeti - imala je čvrsto dno. Nakon što su prošli kroz čitav prostor i kroz još jedno odjeljenje, našli su se u centrali. Unutrašnjost podmornice bila je avetinjski tiha; Ryan je osjetio zašto su mornari praznovjerni.
385
- Vi ćete sjesti ovdje. - Ramius je Ryanu pokazao mjesto kormilara na lijevoj strani prostorije. Tu je bilo jedno kolo i mnoštvo različitih instrumenata. - Što ću raditi? - zapitao je Ryan i sjeo. - Kormilarit ćete brodom, poručnice fregate. Zar to još nikad niste probali? - Ne, gospodine. Nikad još nisam bio u podmornici. - Ali vi ste pomorski oficir! Ryan je odmahnuo glavom. - Nisam kapetane. Radim za CIA-u. - CIA-u! - Ramius je prošištao tu kraticu kao da je riječ o otrovu. - Znam, znam. - Ryan je spustio glavu na kormilo. - Zovu nas mračnim silama. Međutim, kapetane, ovaj će se ovdje pripadnik mračnih sila vjerojatno usrati od straha prije no što sve ovo bude gotovo. Ja radim za stolom, i jedno mi možete vjerovati - ništa mi draže ne bi bilo nego da sam sada kod kuće sa ženom i djecom. Da sam bio samo malo pametniji, ostao bih u Annapolisu i nastavio pisati knjige. - Knjige? Kako to mislite? - Ja sam povjesničar, kapetane. Prije nekoliko godina su me pozvali da radim za CIA-u kao analitičar. Znate li što je to? Agenti donose podatke, a ja procjenjujem o čemu se radi. Greškom sam se upleo u ovu zbrku - k vragu, ne vjerujete mi, ali to je istina. Iako, napisao sam neke knjige iz mornaričke povijesti. - Recite mi naslove - zapovjedio je Ramius. - Mogućnosti i odluke, Zlosretni orlovi, a slijedeće godine će izaći Borbeni mornar, biografija admirala Halseyja. Prva knjiga govori o bici u zaljevu Leyte. Bila je prikazana u vašem Morskom zborniku, koliko sam čuo. Radi se o prirodi taktičkih odluka koje se donose u borbenim uvjetima. U knjižnici akademije Frunze trebalo bi biti oko tucet primjeraka te knjige. Ramius je časak šutio. - Ah, znam tu knjigu. Da, čitao sam neke dijelove. Niste bili u pravu, Ryan. Halsey je glupo postupio.
386
- Dobro ćete doći mojoj zemlji, kapetane Ramius. Već ste književni kritičar. Kapetane Borodin, mogu li vas zamoliti jednu cigaretu? Borodin mu je tutnuo punu kutiju i šibice. Ryan je jednu zapalio. Bila je grozna. Avalon Mysticov četvrti povratak bio je znak da Ethan Allen i Scamp počnu djelovati. Avalon se podigao s kolijevke i prebacio nekoliko stotina metara do stare strateške podmornice. Njen kapetan je već bio skupio ljude u torpednom prostoru. Svaki poklopac, svaka vrata, otvor, pretinac - sve je na brodu bilo otvoreno. Jedan od oficira se posljednji pridružio ostalima. Iza njega se vukla crna žica koja je bila spojena sa svakom bombom posebno. Sve ih je povezao s temperaturnim uređajem. - Sve je spremno, kapetane. Crveni oktobar Ryan je promatrao kako Ramius raspoređuje svoje ljude na određena mjesta. Većina ih je otišla na krmu, u strojarnicu. Ramius je sve govorio na engleskom, a potom bi ponovio i na ruskom za one koji nisu znali svoj novi jezik. - Kamarov i Williams, vi ćete na pramac, zatvoriti sve poklopce. Ramius je zbog Ryana objasnio taj potez. - Ako se nešto dogodi - neće, ali za svaki slučaj - nećemo imati dovoljno ljudi za popravke. Stoga ćemo hermetizirati cijeli brod. Ryanu se to učinilo mudrim. Stavio je na kontrolnu ploču praznu šalicu umjesto pepeljare. On i Ramius su bili sami u centrali. - Kad ćemo krenuti? - Čim budete spremni, gospodine. Moramo se domoći tjesnaca Ocracoke po najvišoj plimi, a to je osam minuta iza ponoći. Možemo li to? Ramius je pogledao kartu. - Bez problema.
387
Kamarov je poveo Williamsa kroz komunikacijski centar koji se nalazio više prema pramcu. Tu su nepropusna vrata ostavili otvorena, a onda krenuli naprijed prema raketnom prostoru. Spustili su se niz ljestve i napredovali donjom raketnom palubom sve do prednje pregrade raketnog prostora. Produžili su kroz vrata pored raznih skladišta, usput provjeravajući sve otvore. Već blizu pramca popeli su se drugim Ijestvama u torpedni prostor brtveći vrata za sobom i krenuli opet prema krmi kroz torpedno spremište i neke mornarske kabine. Obojica su se čudno osjećala na brodu bez posade, išli su polako, a Williams se ogledavao svud oko sebe i postavljao Kamarovu svakojaka pitanja. Poručnik je bio sretan što mu može odgovoriti na materinjem jeziku. Obojica su bili sposobni oficiri, romantično privrženi svome pozivu. Samog Williamsa se jako dojmio Crveni oktobar, to je ponovio nekoliko puta. Punu je pažnju obratio malim detaljima. Paluba je bila obložena. Poklopci su bili obrubljeni debelim gumenim brtvama. Teško da su se uopće čuli kad bi ih micali da provjere njihovu nepropusnost, i bilo je očito da se poduzelo sve kako bi ta podmornica bila što tiša. Williams je Kamarovu na ruski prevodio svoju omiljenu pomorsku priču kad su otvorili vrata raketnog prostora na gornjoj palubi. Kad je iza Kamarova ušao unutra, sjetio se da su u raketnom prostoru sva svjetla ostavili upaljena. Zar nisu? Ryan se pokušavao opustiti, ali nije uspijevao. Sjedalo je bilo neudobno, pa se sjetio onog ruskog vica o oblikovanju novog sovjetskog čovjeka - s avionskim sjedalima koja čovjeka svijaju u razne nemoguće oblike. Na krmi je strojarska posada počela oživljavati reaktor. Ramius je preko razglasa porazgovarao sa svojim šefom stroja, a potom se šum sredstva za hlađenje generatora povećao da bi proizveo paru za turboalternatore. Ryan je podigao glavu. Kao da je neki zvuk prije osjetio, a tek onda čuo. Sav se naježio prije no što je mogao zaključiti kakav bi to mogao biti zvuk.
388
- Što je to? - izustio je automatski, iako je znao. - Što? - Ramius je bio tri metra iza njega, a proradili su i motori gusjenice. Čudno klopotanje se razleglo cijelim trupom. - Čuo sam pucanj, ne, nekoliko pucnjeva. Ramius mu je prišao s osmijehom na licu. Mislim da ste čuli zvukove motora gusjenice i mislim da ste po prvi put u podmornici, kao što rekoste. Prvi put je uvijek teško. Bilo je i meni. Ryan je ustao. - Može biti, kapetane, ali svejedno dobro mogu razaznati pucanj. - Otkopčao je kaput i izvadio pištolj. - Gdje su Williams i Kamarov? - zatreperio je Ryan. - Dat ćete mi to. - Ramius je ispružio ruku. - Na mojoj podmornici ne možete imati pištolj. - Zastao je na trenutak. - Da, Williams i Kamarov su se malo zadržali, ali ovo je veliki brod. - Idem naprijed provjeriti gdje su. - Ostat ćete na svome mjestu! - zapovjedio je Ramius. - Učinit ćete kako vam kažem! - Kapetane, upravo sam čuo nešto što je zvučalo kao pucanj i sad idem naprijed da to provjerim. Je li već netko pucao na vas? Na mene jeste. Mogu vam dokazati ožiljcima na ramenu. Bolje prihvatite kormilo, gospodine. Ramius je dohvatio telefon i pritisnuo tipkalo. Nekoliko je sekundi govorio na ruskom, a onda spustio slušalicu. - Ja ću poći da vam pokažem da na mojoj podmornici nema duhova, dobro? - Zatim je pokazao na pištolj. - A vi niste špijun, nego povjesničar, ha? - Kapetane, mislite što hoćete, ali tako je kao što sam vam rekao. Sve je to duga priča i jednom ću vam je ispričati. - Ryan je pričekao da se Ramius malo smiri. Od štropota tunelskog pogona podmornica je odjekivala kao unutrašnjost bubnja. Oficir čije ime nije upamtio došao je u centralu. Ramius je rekao nešto što je ovoga nasmijalo - ali se uozbiljio kad je u Ryanovoj ruci spazio pištolj. Bilo je očito da se Rusima to nije sviđalo. - Dopuštate li, kapetane? - Ryan je pokazao da krenu.
389
- Hajdemo, Ryan. Vodonepropusna pregrada između centrale i slijedećeg prostora bila je otvorena. Ryan je polako ušao u radiokabinu, očima sijevajući lijevo i desno. Bila je prazna. Krenuo je dalje prema vratima raketnog prostora koja su bila čvrsto zatvorena. Visoka oko metar i pol, a široka šezdeset centimetara, vrata su bila pritegnuta središnjim kolom. Ryan je jednom rukom odvio kolo. Bilo je dobro nauljeno. Isto tako i šarke. Polako je gurnuo vrata i pogledao preko pražnice otvora. - Oh, k vragu! - Ryan je pustio zrak, mahnuvši kapetanu da priđe. Raketno odjeljenje je bilo dugačko oko sedamdeset metara, a osvjetljavalo ga je samo šest ili sedam kontrolnih žaruljica. Zar prije nije bilo sjajno osvijetljeno? Na drugom kraju bila je upaljena jedna svjetiljka, a pod njom su neke dvije siluete ležale zgrčene na podnim rešetkama. Nisu se micale. Svjetlo koje je Ryan uočio treperilo je odmah pored jednog raketnog silosa. - Duhovi, kapetane? - prošaptao je. , - To je Kamarov. - Ramius je još nešto promrmljao na ruskom. Ryan je repetirao svoj automatski pištolj, uvjerivši se da je metak u cijevi. A onda je skinuo cipele. - Pustite da ja to obavim. Jednom davno bio sam poručnik u marincima. - A ona moja obuka u Quanticou, pomislio je Ryan u sebi, ima prokleto malo veze s ovim ovdje. Zakoračio je u dvoranu. Raketni prostor zauzimao je trećinu cijele podmornice i protezao se uvis preko dvije palube. Donja paluba je bila od čvrstoga metala, a gornja od čeličnih rešetaka. Na američkim strateškim podmornicama taj su prostor, vrlo prikladno, zvali Servudska šuma. Raketne cijevi, u promjeru široke tri metra i oličene u zeleno, ali tamnije od svega drugog u prostoriji, ličile su baš na debla golemih stabala. Zatvorio je vrata za sobom i krenuo nadesno. Izgledalo je da svjetlo dopire s najudaljenije raketne cijevi na desnom kraju gornje palube. Ryan je zastao i oslušnuo. Tamo se nešto događalo. ćuo je neko prigušeno šuškanje, a svjetlo se micalo kao da
390
potječe od pokretne radne lampe. Zvukovi su putovali niz glatke stijenke unutrašnje oplate trupa. - Zašto baš ja? - prošaptao je za sebe. Morao je proći pored trinaest golemih cijevi da bi došao do izvora svjetla, prijeći sedamdeset metara otvorene palube. Obišao je oko prve cijevi, desnom rukom držeći pištolj, a lijevom oslonjen o hladni metal. Dlan oko kockasto izbrazdanog rukohvata pištolja bio mu je već sasvim mokar od znoja. Zato ih, pomislio je, tako izbrazdaju. Našao se između prve i druge cijevi, pogledao ulijevo, uvjerio se da nema nikoga i krenuo naprijed. Još dvanaest. Palubna rešetka bila je zavarena od metalnih sipki, debelih oko dvadeset centimetara. Noge su ga zabolile od njihovih oštrih rubova. Polako i pažljivo kružeći oko slijedeće cijevi, osjetio se poput astronauta koji kruži oko Mjeseca i prolazi beskrajnim obzorom. Samo što na Mjesecu nitko nije čekao da te ubije. Jedna mu se ruka spustila na rame. Ryan je poskočio i okrenuo se. Ramius. Htio mu je nešto reći, no Ryan je stavio prst na usta i odmahnuo glavom. Srce mu je lupalo tako glasno daje gotovo mogao odašiljati Morzeove signale, a čuo je i vlastiti dah - pa kako bi onda i mogao čuti Ramiusa? Ryan je gestama objasnio svoju namjeru da misli obići svaku raketnu cijev s vanjske strane. Ramius je pokazao da će proći s unutrašnje. Ryan je kimnuo. Odlučio je zakopčati kaput i podići okovratnik. Tako će biti mračniji, manje uočljiv i teža meta. Još jedna cijev. Ryan je vidio da su na cijevima bile otisnute neke riječi, s drugim natpisima ukućanima u metal. Slova su bila ćirilička i vjerojatno je pisalo 'Pušenje zabranjeno' ili 'Živio Lenjin' ili nešto jednako beskorisno. Opažao je i slušao sve s velikom koncentracijom, kao da mu je netko potaknuo sva čula. Obišao je slijedeću cijev; prsti su mu nervozno podrhtavali na rukohvatu i
391
poželio je da obriše znoj s obrva. Nije bilo ničega: lijeva strana bila je čista. Slijedeća... Trebalo mu je pet minuta da stigne do polovice prostorije, između šeste i sedme cijevi. Sada su zvukovi s kraja odjeljenja postali prepoznatljivi. Svjetlo se vidljivo micalo. Ne baš jako, ali je sjenka cijevi broj jedan lagano podrhtavala. To mora da je bila radna svjetiljka uključena u zidni utikač, ili kako to već zovu na brodu. Što se to tamo zbiva? Netko nešto radi na projektilu? Sam, ili ih ima više. Zašto Ramius nije dao prebrojati ljude koji su ušli u DSRV? Zašto ja to nisam učinio? Ryan je opsovao u sebi. Još šest cijevi. Kad je obišao slijedeću cijev, kretnjama je pokazao Ramiusu da se sasvim na kraju nalazi jedan čovjek koga traže. Ramius je kratko kimnuo, jer je već i sam to bio dokučio. Tek sada je zamijetio da je Ryan bio bez cipela, pa mu se to učinilo dobrom idejom i odmah je podigao lijevu nogu da skine cipelu. No prsti su mu bili kruti, pa mu je cipela s treskom pala na neučvršćeni dio rešetke. Ryan se zatekao na brisanom prostoru. Ukočio se. Svjetlo se u dnu pomaknulo i ugasilo. Ryan se bacio ulijevo i provirio iza ruba cijevi. Ostalo ih je još pet. Vidio je dio lica i - bljesak. Začuo je pucanj i sagnuo se kad je metak pogodio u metal uz zvonki kling. Povukao se u zaklon. - Prijeći ću na drugu stranu - prošaptao je Ramius. - Čekajte dok vam ne kažem. - Ryan je zgrabio Ramiusa za nadlakticu i vratio se na desni rub silosa s isturenim pištoljem. Vidio je lice i ovaj put je on opalio prvi, znajući da će promašiti. U istom trenu gurnuo je Ramiusa ulijevo. Kapetan je pretrčao na drugu stranu i čučnuo iza raketne cijevi. - Imamo te! - glasno je viknuo Ryan. - Nemate vi ništa. - Glas je bio vrlo mlad i vrlo prestrašen. - Što to radiš? - A što misliš, Jenki? - Ovaj put u glasu je prevladala poruga
392
- Vjerojatno pokušava aktivirati bojevu glavu, - pomislio je Ryan. Misao baš nije bila osobito sretna. - Onda ćeš i ti umrijeti - rekao je Ryan. Zar nije i policija pokušavala urazumiti zabarikadirane sumnjivce? Nije li jednom neki njujorški policajac izjavio na televiziji: "Nastojimo im nasmrt dojaditi?" Ali to su bili kriminalci. A s kime Ryan ima posla? Sa zaostalim mornarom? Jednim od Ramiusovih oficira koji je odjednom dobio neke čudne misli? S agentom KGB-a? S agentom GRU- a koji se prikrio kao član posade? - Onda ću umrijeti - složio se glas. Svjetlo se pomaklo. Što god da je radio, sad se opet bacio na posao. Ryan je dvaput opalio obišavši oko cijevi. Ostale su još četiri. Meci su mu se beskorisno odbili s prednju metalnu pregradu. Postojala je malešna mogućnost da se odbiju, pa da... ne... Pogledao je ulijevo i vidio da je Ramius još uvijek tu, u sjeni lijevog niza cijevi. Nije imao pištolja. Zašto se nije naoružao? Ryan je duboko uzdahnuo i pojurio oko slijedeće cijevi. Momak je to i čekao. Ryan se bacio na palubu i metak ga je promašio. - Tko si ti? - zapitao je Ryan, podigavši se na koljena, naslonjen o cijev da dođe do daha. - Sovjetski rodoljub! Ti si neprijatelj moje domovine i nećeš se domoći ovoga broda! Previše priča, pomislio je Ryan. To je dobro. Možda. - Imaš li neko ime? - Moje ime nije važno. - A obitelj ? - Moji će se roditelji ponositi sa mnom. Agent GRU-a. Ryan je bio siguran. Nije politički oficir. Predobro je znao engleski. Vjerojatno neka vrst pripravnika za političkog oficira. Divno. Obučeni agent i, kao što reče, rodoljub. Ne fanatik, već čovjek koji vrši svoju dužnost. Strah ga je, ali će te učiniti, raznijeti ovaj cijeli jebeni brod, zajedno sa mnom u njemu.
393
Ryan je znao da mora smiriti situaciju. Ovaj momak je odlučio nešto učiniti. Ryan ga je trebao zaustaviti, ili barem dovoljno dugo odlagati njegov čin. Otišao je na desnu stranu cijevi i provirio samo desnim okom. Taj je dio prostorije bio u potpunom mraku i Ryan ga je mogao vidjeti i ostati neprimijećen. - Ne trebaš umrijeti, prijatelju. Samo odloži pištolj... - I što onda? Da završi u federalnom zatvoru? Ili - još vjerojatnije da jednostavno iščezne? Moskva nije smjela saznati da su se Amerikanci domogli njihove podmornice. - A CIA me neće ubiti, ha? glas se nesigurno nacerio. - Nisam ja budala. Ako trebam umrijeti, onda će to biti s nekim ciljem, prijatelju! Potom se svjetlo ugasilo. Ryan se zapitao koliko će to trajati. Znači li to da je gotov s poslom? Ako je tako, za koji trenutak ih više neće biti. Ili je možda momak samo shvatio da ga svjetlo jako izdaje? Bez obzira na njegov trening, bio je još dijete i vjerojatno je imao isto toliko za izgubiti koliko i Ryan. Ali k vragu, pomislio je Ryan, pa ja imam ženu i dvoje djece, i bogme ću ih izgubiti ako nešto brzo ne poduzmem. Sretan Božić djeco, tata vam je upravo eksplodirao. Žao nam je što nema posmrtnih ostataka, ali znate... Ryan je nakratko pomislio da se pomoli, no za što? Za pomoć u ubijanju drugog čovjeka? Evo ovako, gospode Bože.... - I dalje ste sa mnom, kapetane? - glasno je je zvao. -Da.To će agenta GRU-a malo zabrinuti. Ryan se ponadao da će ga kapetanova nazočnost ponukati da se više povuče na lijevu stranu svoje cijevi. Ryan se sagnuo i pojurio oko desne strane. Još tri. Ramius je krenuo sa svoje strane, pa je Ryan zapucao i čuo kako je metak promašio. Mora malo stati, odmoriti se. Zapuhao se. To mu sada nije dobro. Bio je poručnik u marincima - puna tri mjeseca prije no što se helikopter srušio - i trebalo bi znati što valja poduzeti! Vodio je ljude. No bilo je mnogo lakše voditi četrdeset ljudi naoružanih puškama nego se boriti sam samcat. Razmisli! - Možda bi se mogli nagoditi - predložio je Ryan.
394
- Ah, da, mogli bi odlučiti u koje će oko metak ući. - Možda bi volio biti Amerikanac. - A moji roditelji, Jenki, što će biti s njima? - Možda bi ih mogli izvući - rekao je Ryan s desne strane svoje cijevi, krećući lijevo dok je očekivao odgovor. Opet je skočio. Sad su ga još samo dvije cijevi dijelile od prijatelja iz GRU-a, koji je vjerojatno pokušavao aktivirati bojeve glave i pola kubične milje oceana pretvoriti u plazmu. - Dođi Jenki, umrijet ćemo zajedno. Sad nas dijeli još samo jedan puškatelj. Ryan je brzo razmišljao. Nije se mogao sjetiti koliko je već puta opalio; u jednom je okviru bilo trinaest metaka. To bi mu trebalo biti dovoljno. Dodatni okvir je bio beskoristan. Mogao bi ga baciti na jednu i potrčati na drugu stranu. Hoće li to upaliti? Ma vraga! To uspijeva samo u filmovima. No jedno je bilo sigurno - ni ovako neaktivan nije mogao uspjeti. Premjestio je pištolj u lijevu ruku i desno izvukao iz džepa rezervni okvir. Stavio je okvir u usta, vratio revolver u desnicu, lijevom prihvati okvir... Dobro je. Trebalo je okvir baciti udesno i pojuriti ulijevo. Hoće li uspjeti? Hoće ili neće, vremena ionako više nije bilo. U Quanticou su ga učili da čita karte, procjenjuje teren, dozira zračnu ili artiljerijsku podršku, vješto upravlja svojim vodom i požarnom grupom - a evo ga, sad je tu, zaglavljen medu prokletim čeličnim cijevima, sto metara ispod površine mora, u revolveraškom obračunu u prostoriji s dvjesta hidrogenskih bombi. Bilo je vrijeme da se nešto učini. Znao je što valja poduzeti - ali je Ramius krenuo prvi. Krajičkom oka je spazio obris kapetana kako juri prema prednjoj pregradi. Bacio se na stijenku i upalio svjetlo kad je protivnik zapucao. Ryan je bacio okvir udesno i potrčao ravno. Agent se okrenuo da vidi odakle stižu ti novi zvuči, uvjeren da se radi o koordiniranoj akciji.
395
Dok je Ryan prelazio udaljenost između posljednje dvije raketne cijevi, spazio je kako Ramius pada. Ryan je projurio pored cijevi broj jedan, bacio se na njen lijevi rub, zanemarujući bol koji je osjetio kad se skotrljao da agenta dobije na nišan. čovjek se okrenuo kad je Ryan ispalio šest metaka, urlajući - čega nije bio svjestan. Agent se podigao s palube i napola okrenuo od pogotka. Pištolj mu je ispao iz ruke, a onda se mlitavo skljokao na pod. Ryan se isuviše tresao da bi odmah ustao. I dalje je čvrsto stezao pištolj, uperen u žrtvine grudi. Teško je disao, a srce mu je lupalo. Zatvorio je usta i nekoliko puta pokušao progutati slinu; usta su mu bila suha poput pamuka. Polako se osovio na koljena. Agent je još uvijek bio živ - ležao je na leđima otvorenih očiju i još disao. Ryan se morao osloniti na ruku da bi ustao. Mladić je bio pogođen dvaput, u gornji dio lijeve strane prsa i niže dolje, oko jetre i slezene. Gornja rana se pretvorila u mokri crveni krug, kojeg je mladić stiskao rukama. Imao je dvadesetak godina; plavim je očima buljio u strop i pokušavao nešto reći. Lice mu je bilo ukočeno od bola i jedino se uspijevao oglašavati nekim nerazumljivim grgljanjem. - Kapetane - pozvao je Ryan. - Jeste li dobro? - Ranjen sam, ali mislim da ću preživjeti. Tko je to? - A kako bih ja to, dovraga, mogao znati? Plave su se oči zaustavile na Jackovu licu. Tko god da je bio, znao je da umire. Bol na licu se pretvorila u nešto drugo. Tuga, beskrajna tuga... I dalje je pokušavao nešto reći. Ružičasta pjena mu se skupila u kutovima usana. Plućna rana. Ryan mu se približio i kleknuo pored njega. - Mogli smo se nagoditi - tiho je rekao Ryan. Agent je pokušao nešto reći, ali Ryan nije ništa mogao razabrati. Kletva, dozivanje majke, nešto herojsko? Jack to nikad neće znati. Oči su mu se još jednom raširile od bola. Posljednji dah se probio kroz mjehuriće i ruke na trbuhu su omlitavjele. Ryan je provjerio puls na vratu. Više ga nije bilo.
396
- Žao mi je. - Ryan je žrtvi zatvorio kapke. Bilo mu je žao - zašto? Sitne graške znoja izbile su mu na čelu, a snaga koju je još osjećao za vrijeme pucnjave, sada ga je napustila. Odjednom ga je preplavila potreba za povraćanjem. - Oh, Isuse, ja ću... - pao je na sve četiri i žestoko povratio, bacivši bljuvotinu kroz rešetke, tri metra niže na donju palubu. Želudac mu se još čitavu minutu dizao, već odavno ispražnjen. Morao je pljunuti nekoliko puta da izbaci ogavan okus iz ustiju, prije no što je uspio ustati. Omamljen od stresa, s viškom uštrcanog adrenalina u krvi, stresao je glavom nekoliko puta, ne skidajući pogled s mrtvaca ispod sebe. Bilo je vrijeme da se vrati u stvarnost. Ramius je bio pogođen u bedro. Krvario je. S obje krvave ruke pritiskao je ranu, koja, međutim, nije izgledala tako loše. Da je femoralna arterija bila oštećena, kapetan bi već bio mrtav. Poručnik Williams je bio pogođen u glavu i prsa. Još uvijek je disao, ali nije bio pri svijesti. Rana na glavi je bila samo ogrebotina. Rana na prsima, blizu srca, proizvodila je zvukove nalik na sisanje. Kamarov nije bio te sreće. Samo jedan metak mu je prošao gornjim dijelom nosa, a stražnji dio glave je bio krvava masa. - Isuse, zašto nam nitko nije došao u pomoć? - rekao je Ryan kad mu je to palo na pamet. - Vrata na pregradama su zatvorena, Ryan. Tu je... kako vi to zovete? Ryan je pogledao u što to kapetan pokazuje. Razglasni sistem. - Koje tipkalo? - Kapetan je podigao dva prsta. - Centrala, ovdje Ryan. Trebam pomoć, kapetan vam je ranjen. Začuo se odgovor na uzbuđenom ruskom i Ramius je vičući odgovorio da ga čuju. Ryan je pogledao raketnu cijev. Agent se služio radnom svjetiljkom, baš kao što su bile američke - žarulja u metalnom držaču, sa zaštitom od žice. Otvor raketne cijevi bio je otkriven. Ispod njega je bio otvoren i jedan manji poklopac, očito je vodio do samog projektila. - Što je radio, pokušavao aktivirati bojeve glave?
397
- Nemoguće - rekao je Ramius, zgrčen od bola. - Raketne bojeve glave - mi ih držimo pod specijalnim sigurnosnim režimom. Bojeve glave nisu. .. ne mogu opaliti. - Pa što je onda radio? - Ryan je otišao do raketne cijevi. Na palubi je ležao nekakav gumeni mjehur. - Što je to? - Podigao je tu stvarčicu. Bila je načinjena od gume ili nekog gumiranog materijala s metalnim ili plastičnim okvirom unutra, s metalnim siskom na jednom kraju i piskom. - Nešto je radio na projektilu i imao je opremu za spašavanje da pobjegne s podmornice - rekao je Ryan. - Oh, Isuse! Uređaj za tempiranje! - Sagnuo se da dohvati radnu svjetiljku i da je upali, a onda je s njome iznad glave zavirio u raketni pregradak. - Kapetane, što je unutra? - To je... pregradak za navođenje. Unutra je kompjutor koji vodi raketu. Vrata... Ramius je sve teže disao - tu je poklopac za oficira... Ryan se nagnuo preko poklopca. Otkrio je gomilu raznobojnih žica i strujnih krugova koje još nikada nije vidio povezane na takav način. Zavirio je medu žice kao da je očekivao da će ugledati neki pakleni stroj spojen sa štapinima dinamita. No toga, naravno, nije bilo. I što da sada radi? Agent je ovdje nešto radio - ali što? Je li završio posao? Kako je Ryan to mogao znati? Nikako. Jedan dio njegova mozga je vrištao da se mora nešto poduzeti, a drugi mu je govorio da će biti lud ako proba. Ryan je zubima uhvatio gumirani držač svjetiljke i s obje ruke ušao u pregradak. Zgrabio je dva pregršta žica i naglo povukao. Otrgle su se samo neke. S obje ruke se usredotočio samo na jedan vod. Iščupao je grozd plastičnih i bakarnih špageta. Zatim je to ponovio s drugim pregrštom. - Aaah! - prostenjao je kad ga je stresla struja. Prošla je cijela vječnost dok je očekivao da odleti u zrak. Vrijeme je odmicalo. Trebalo je iščupati još žica. Za manje od minute potrgao je svaku žicu do koje je mogao doći, zajedno s desetak malih otpornika. Potom je sa svjetiljkom
398
razbio sve što je mislio da se može razbiti, dok pregradak nije izgledao kao kutija s igračkama njegova sina - puna beskorisnih djelića. čuo je neke ljude kako im se trčeći približavaju. Borodin je bio na čelu. Ramius mu je pokazao na Ryana i mrtvog agenta. - To je kuhar - Borodin je pogledao Ryana. Ryan je podigao pištolj s poda. - Da, ovo mu je bio glavni recept. Mislim da je agent GRU-a. Pokušao nas je raznijeli. Kapetane Ramius, kako bi bilo da lansiramo ovaj projektil - da se jednostavno riješimo ove prokletinje, važi? - Mislim da je to dobra ideja. - Ramiusov glas se pretvorio u hrapavi šapat. - Prvo zatvorite nadzorni otvor, a onda ga... možemo ispaliti iz centrale. Ryan je rukom očistio sve one slomljene i uništene komadiće s ruba poklopca, pa je ovaj lijepo kliznuo natrag na svoje mjesto. Grotlo cijevi je bilo drukčije - pod pritiskom i mnogo teže, bilo je uglavljeno s dvije kvake s oprugama. Ryan ga je morao tresnuti triputa - dvaput je odskočilo, no treći put se zatvorilo. Borodin i još jedan oficir već su nosili Williamsa prema krmi. Netko je Ramiusu ovio pojas oko rane na nozi. Ryan ga je osovio i pomogao mu da hoda. Ramius bi zastenjao od bola svaki put kad je morao pomaknuti lijevu nogu. - Glupo ste se izvrgli pogibelji, kapetane - primijetio je Ryan. - Ovo je moj brod - i ne volim mrak. Ja sam kriv! Trebali smo pažljivo brojati ljude kad su se evakuirali. Stigli su do vodonepropusnih vrata. - U redu, ja ću prvi. - Ryan je prošao i pomogao Ramiusu. Pojas se olabavio, pa je rana opet počela krvariti. - Zatvorite vrata i zaključajte ih - zapovjedio je Ramius. Lako su se zatvorila. Ryan je triput okrenuo kolo, a onda opet uhvatio kapetana ispod pazuha. Nakon desetak metara našli su se u centrali. Poručnik za kormilom je bio blijed kao krpa.
399
Ryan je posjeo kapetana u sjedalo na lijevoj strani. - Imate li nož, gospodine? Ramius je posegao u džep od hlača i izvukao perorez i još nešto. - Evo, uzmite. To je ključ za bojeve glave. Ne mogu se lansirati bez ovoga ključa. Zadržite ga kod sebe. - Pokušao se nasmijati. Nekad je pripadao Putinu. Ryan ga je svezao oko vrata, otvorio nož i razrezao cijelom dužinom kapetanovu nogavicu. Metak je bez zadržavanja prošao mesnatim dijelom bedra. Izvukao je iz džepa čisti rupčić i stavio ga na ulaznu ranu. Ramius mu je pružio još jednu maramicu koju je Ryan položio na izlazni otvor. Zatim je obje povezao pojasom što je čvršće mogao. - Moja se žena možda ne bi složila, ali će ovako biti dobro. - Vaša žena? - zapitao je Ramius. - Ona je liječnica, točnije očni kirurg. Kad su mene pogodili, isto mi je ovo učinila. - Ramiusova natkoljenica je pobijelila. Remen je bio prejako stisnut, no Ryan ga još nije htio olabaviti. - A sad, što ćemo s projektilom? Ramius je zapovjedio nešto poručniku za kormilom, koji je naredbu prenio razglasom. Dvije minute kasnije, u centralu su ušla tri oficira. Trebalo im je nekoliko časaka da smanje brzinu na pet čvorova. Ryan je bio zabrinut zbog projektila i pitao se je li uspio uništiti smrtonosnu zamku koju im je agent postavio. Svaki od trojice netom pristiglih oficira je izvukao ključ obješen oko vrata. I Ramius je učinio to isto, a svoj drugi ključ je već dao Ryanu. Rukom je pokazao desni dio centrale. - Tu se upravlja raketama. Ryan je tako nešto mogao i pretpostaviti. Duž cijele centrale protezalo se pet ploča, a na svakoj su bila tri reda od po dvadeset šest lampica i prorez za ključ ispod svakog kompleta. - Gurnite ključ u broj jedan, Ryan. - Jack je poslušao, pa su i drugi ugurali svoje ključeve. Upalilo se crveno svjetlo i oglasio alarmni signal.
400
Najsloženija je bila ploča raketnog oficira. Okrenuo je prekidač da naplavi raketnu cijev i otvori poklopac broj jedan. Na ploči su počele treptati crvene lampice. - Okrenite ključ, Ryan - rekao je Ramius. - Hoće li ovo ispaliti raketu? Isuse, što ako se to dogodi? - Ne, neće. Raketu treba naoštriti raketni oficir. Ovaj ključ će inicirati plinski naboj. Je li mu Ryan mogao vjerovati? Djelovao je pošteno, ali kako je Ryan mogao znati da mu govori istinu? - Sad! - zapovjedio je Ramius. Ryan je okrenuo ključ u istom trenutku s ostalima. Iznad crvenog svjetla zasjala je i žuta sijalica. Crveni oktobar je zadrhtao kad je raketa SS-N-20 plinskim nabojem izbačena prema gore. Zvuk je bio nalik na zračne kočnice velikog kamiona. Tri oficira su izvadili svoje ključeve. Raketni oficir je smjesta zatvorio grotlo cijevi. Dallas - Što? - rekao je Jones. - Ovdje sonar, cilj je upravo naplavio cijev... raketnu cijev? Bože svemogući! - Jones je na svoju ruku uključio sonar za rad pod ledom i počeo s visokofrekventnim pinganjem. - Što si to učinio? - povikao je Thompson. Mancuso se za sekundu stvorio pored njih. - Što se to zbiva? - prasnuo je kapetan. Jones je pokazao na svoj ekran. - Podmornica je upravo lansirala projektil, gospodine. Pogledajte, kapetane, dvije mete. Ali ostale su u vodi bez raketnog paljenja! Bože!
401
Crveni oktobar Hoće li plutati, pitao se Ryan? Ali nije. Raketa Seahawk je bila plinskim nabojem izbačena iz cijevi na desnu stranu broda. Zaustavila se petnaestak metara iznad trupa dok je Oktobar prošao ispod nje. Onaj poklopac sistema za navođenje Ryan nije bio dobro zabrtvio, pa je voda ušla u pregradak i naplavila razvodnu šinu bojeve glave. Projektil se ni inače nije bio kadar održati na vodi, a sad ga je ova dodatna količina vode povukla još brže. Zbog opterećenja u gornjem dijelu tonuo je u ekscentričnoj putanji, spirali poput krilca koje se vrti u padu s drveta. Na dubini od tri tisuće metara tlak vode je zdrobio brtvu ispod konične glave, no Seahawk je, inače neoštećen, zadržao svoj oblik sve do dna. Ethan Allen Radio je još samo satni mehanizam. Bio je namješten na trideset minuta, što je posadi pružilo dovoljno vremena da se prebaci na Scampa i napustio to područje brzinom od deset čvorova. Stari reaktor je bio potpuno isključen. Bio je hladan kao kamen. Svijetlilo je samo nekoliko kontrolnih žaruljica. Satni mehanizam je imao tri dodatna strujna kruga, koji su se trebali aktivirati po milisekundu jedan iza drugoga, šaljući signal žicama detonatora. Stavili su u Ethana Allena četiri Pave Pat Blue bombe. Pave Pat Blue bila je FAE bomba s eksplozivnim zračnim punjenjem. Njena razorna moć bila je pet puta veća od uobičajenog kemijskog eksploziva. Svaka bomba imala je par plinsko propusnih ventila, i samo je jedan od osam ventila nedostajao. Kad bi oni prsnuli, došlo bi do žestokog širenja natlačenog propana u kućištima bombe. U trenutku se atmosferski pritisak u staroj podmornici utrostručio, kao da je svaki njen dio bio zasićen eksplozivnom mješavinom plina i zraka. četiri bombe su ispunile Ethan Allen s jednakom razornom vrijednošću koju
402
bi pružilo dvadeset pet tona TNT-a ravnomjerno raspoređenih po cijelom trupu. Upaljači su se aktivirali gotovo istovremeno i izazvali pravu katastrofu: čvrsti, čelični trup Ethana Allena je eksplodirao kao balon. Jedini dio koji nije bio potpuno uništen bila je reaktorska posuda koja se oslobodila razderane olupine i brzo potonula na dno oceana. Sama olupina se rasprsla na desetak komada svijenih eksplozijom u nadrealističke oblike. Unutrašnja oprema se pretvorila u metalni oblak u sklopu smrskanog trupa i sve se raspršilo i raširilo, potonuvši u širokom području na tri tisuće metara duboko, tvrdo pješčano dno. Dallas - Uh, sranje! - Jones je odbacio slušalice i razjapio usta da pročisti uši. Automatski releji unutar sistema sonara zaštitili su mu uši od pune siline eksplozije, ali i ono što je došlo do njega bilo je dovoljno zaglušno da mu se učini kao da mu je netko čekićem iskovao i izravnao glavu. Svi su na brodu kroz trup čuli eksploziju. - Pažnja svima, govori kapetan. Ovo što ste upravo čuli nije ništa zabrinjavajuće. To je sve što vam mogu reći. - Bože, kapetane! - rekao je Mannion. - Tako je, vratimo se na kontakt. - Razumijem, kapetane. - Mannion je čudno pogledao svog komandanta. Bijela kuća - Jeste li mu uspjeli na vrijeme prenijeti poruku? - zapitao je Predsjednik. - Ne, gospđdine. - Moore se skljokao u stolicu. - Helikopter je zakasnio samo nekoliko minuta. Ali možda i ne trebamo brinuti. Za
403
očekivati je da kapetan dovoljno zna da iskrca sve osim svojih pouzdanika. Zabrinuti smo, naravno, ali sad ništa ne možemo učiniti. - Ja sam ga, Suče, osobno zamolio da prihvati taj zadatak. Baš ja. Dobrodošli u svijet stvarnosti, gospodine Predsjedniče, pomislio je Moore. Šef države je bio sretan - on nikada ne treba slati ljude u smrt. On je, pak, potvrđivao smrtne kazne sa svoje stolice u tužilačkoj loži i to nije bilo lako - čak ni kod ljudi koji su zaslužili takvu sudbinu. - Preostaje nam samo da čekamo i vidimo, gospodine Predsjedniče. Ta je informacija važnija od bilo koje druge akcije. - Vrlo dobro. Što je sa senatorom Donaldsonom? - Složio se s našim prijedlogom. Taj dio operacije je ispao zaista vrlo dobro. - Zar zbilja očekujete da će Rusi u to povjerovati? - zapitao je Peh. - Pa, ostavili smo im neke zgodne mamce, a malo ćemo i zategnuti udicu da im privučemo pažnju. Za dan ili dva ćemo vidjeti da li grizu. Henderson je jedna od njihovih velikih zvijezda - kodno ime mu je Cassius - a po njihovoj reakciji ćemo znati kakve im dezinformacije možemo dostavljati. Može nam ispasti vrlo koristan, ali uz dobru kontrolu. Naše kolege iz KGB-a imaju vrlo direktnu metodu kad se radi o takozvanim dupljacima. - Nećemo ga pustiti s udice sve dok to ne zasluži - hladno je rekao Predsjednik. Moore se nasmiješio. - Oh, zaslužit će. Gospodin Henderson je sada naše vlasništvo.
404
Tjesnac Ocracoke Nije bilo mjeseca. Povorka od tri broda ušla je u tjesnac s pet čvorova, odmah iza ponoći, da iskoristi prednosti izuzetno visoke plime. Pogvje bio na čelu zbog najplićeg gaza, a Dallas je plovio iza Crvenog oktobra. Stanice Obalne straže s obje strane tjesnaca su zauzeli mornarički oficiri, zamijenivši "obalne". Ryanu je bilo dopušteno da stoji na mostu; itekako je cijenio taj Ramiusov humani gest. Nakon osamnaest sati provedenih u Crvenom oktobru, Jack se osjetio zarobljenim i sad je uživao u promatranju vanjskoga svijeta - pa makar bio i tako neprozirno mračan. Pogvje imao slabašno crveno svjetlo koje bi se gubilo kad bi u njega gledao duže od nekoliko sekundi. Vidio je bijele izdanke vodene pjene i povremeno poneku zvijezdu koja se igrala skrivača s oblacima. Sa zapada je oštri vjetar jačine dvadeset čvorova brijao površinu mora. Borodin je izdavao odrešite, jednosložne zapovijedi vodeći podmornicu kroz uski kanal koji je svakih nekoliko mjeseci mo- , rao biti jaružan usprkos ogromnom pristaništu izgrađenom na sjeveru. Plovidba je bila ugodna, jer golema, 30.000-tonska masa strateške podmornice nije ni osjećala britke valove od jednoga metra nošene vjetrom. Ryanu je to bilo drago. Uskoro se crna voda još više smirila, a kad su ušli u zavjetrinu, jedan se gumeni čamac tipa Zodiac ustremio na njih. - Zdravo, Crveni oktobar - jedan je glas povikao iz mraka. Ryan je jedva uspio nazrijeti sivi, romboidni obris Zodiaca. Nalazio se ispred tankog traka pjene koja je prštala iza izvanbrodskog motora.
405
- Mogu li odgovoriti, kapetane Borodin? - zapitao je Ryan i Borodin mu je kimnuo. - Ovdje Ryan. Imamo dva ranjenika na brodu. Jedan je u lošem stanju. Trebamo odmah liječnika i kiruršku ekipu! Jeste li razumjeli? - Dva ranjenika i trebate doktora, u redu. - Ryanu se učinilo da vidi kako je čovjek nešto prinio licu i da je čuo jedva čujno krčanje radija. Nije mogao biti siguran zbog vjetra. - U redu. Doktor je već poletio, Oktobar. I Dallas i Pogy imaju brodske liječnike. Hoćete njih? - Bogme hoćemo! - Ryan je smjesta odgovorio. - U redu. Slijedite Pogy još dvije milje i budite spremni. - Zodiac je pojurio naprijed, sad u obratnom smjeru i iščezao u tami. - Hvala bogu na ovome - odahnuo je Ryan. - Vi ste... vi vjerujete? - zapitao je Borodin. - Da, naravno. - Ryan nije bio iznenađen pitanjem. - Pa k vragu, čovjek mora u nešto vjerovati. - A zašto, kapetane korvete? - Borodin je pratio Pogy golemim noćnim dvogledom. Ryan je razmislio kako da odgovori. - Jer ako ne vjeruješ, kakvog smisla ima život? To bi značilo da su Sartre i Camus i svi njihovi istomišljenici u pravu - da je sve kaos i da život nema smisla. Odbijam u to povjerovati. Ako želite neki bolji odgovor, poznajem neke svećenike koji bi vrlo rado porazgovarali s vama. Borodin nije reagirao. Viknuo je zapovijed u mikrofon na mostu, pa je podmornica skrenula nekoliko stupnjeva udesno. Dallas Pola milje iza, Mancuso je prinio očima uređaj za noćno gledanje. Mannion je stajao pored njega. - Isuse Kriste - prošaptao je Mancuso.
406
- Bogme da, kapetane - rekao je Mannion drhtureći u kaputu. - Ni ja gotovo da ne mogu povjerovati. Evo Zodiaca. Mannion je pružio svom zapovjedniku prenosni radio koji se koristio za pristajanje. - Primate li me? - Ovdje Mancuso. - Kad naš prijatelj stane, prebacite mu deset ljudi uključivši i liječnika. Prijavili su dva ranjenika kojima je potrebna medicinska pomoć. Odaberite dobre ljude, kapetane, trebaju im pomoći voziti brod ali se dobro uvjerite da neće brbljati. - Primljeno na znanje. Desetorica, uključivši i doktora. Gotovo. Mancuso je gledao kako gumenjak brza prema Pogyju. - Bi li htio i ti poći, Pat? - Itekako, gospodine. I vi namjeravate ići? - zapitao je Mannion. Mancuso se zamislio. - Mislim da bi Chambers mogao preuzeti Dallas na dan-dva, zar ne? Na obali je mornarički oficir imao telefonsku vezu s Norfolkom. Postaja Obalne straže bila je pretrpana, uglavnom gotovo samo s oficirima. Telefon je bio iza pregrade od fiberglasa tako da su neometano mogli komunicirati s CINCLANT-om. Bili su ovdje tek dva sata i uskoro će otići. Sve će izgledati kao normalno. Vani su jedan admiral i dva kapetana noćnim dvogledom promatrali noćne obrise. Bili su ozbiljni kao u crkvi. Cherry Point, Sjeverna Carolina Kapetan fregate Ed Noyes se odmarao u liječničkoj sobi mornaričke bolnice u Marinskoj zračnoj bazi Cherrv Point u Sjevernoj Carolini. Vrsni kirurg - zrakoplovac bio je dežuran slijedeće tri noći pa će tako za Božić imati četiri slobodna dana. Noć je bila mirna. Ali to će se ubrzo promijeniti. - Doktore?
407
Noyes je podigao pogled i spazio kapetana marinaca u uniformi vojne policije. Liječnik ga je poznavao. Vojna policija je često dovozila unesrećene. Spustio je New England Journal of Medicine. - Zdravo, Jerry. Nešto se dogodilo? - Doktore, dobio sam naređenje da spakirate sve što vam treba za hitnu operaciju. Imate na raspolaganju dvije minute, a onda vas vozim na aerodrom. - Zašto? O kakvoj se operaciji radi? - Noyes je ustao. - To nisu rekli, gospodine, nego samo da trebate negdje odletjeti i to sami. Zapovijedi su došle s vrha, to je sve što znam. - Pa, bogamu, Jerry, moram znati što ću operirati, tako da znam što ću ponijeti! - Onda ponesite sve, gospodine. Moram vas dovesti do helikoptera. Noyes je opsovao i odjurio u prihvatni traumatološki centar. Tamo su ga već čekala dva marinca. Dodao im je četiri sterilna kompleta, prepakirao poslužavnik s instrumentima. Pitao se hoće li trebati neke lijekove i odlučio se za one osnovne zajedno s dvije jedinice plazme. Kapetan mu je pomogao odjenuti kaput, pa su krenuli do džipa koji ih je već čekao. Pet minuta kasnije su se ukrcali u Sea Stallion čiji su motori već urlali. - Što se zbiva? - unutra je Noyes zapitao pukovnika obavještajne službe pitajući se gdje je glavni zapovjednik. - Idemo na jug - objasnio je pukovnik. - Moramo vas spustiti na podmornicu koja ima neke ranjenike. Pomoći će vam dva brodska liječnika i to je sve što znam. U redu? - Moralo je biti u redu. Nije bilo drugih mogućnosti. Stallion se smjesta vinuo u zrak. Noyes je često letio s tim helikopterima. I sam je imao dvjesta sati leta na helikopteru i trista pilotirajući avionom s čvrstim krilima. Noyes je bio liječnik koji je prekasno otkrio da je letački poziv jednako atraktivan kao i liječnički. Letio bi kad god mu se pružala mogućnost, dajući često pilotima
408
specijalnu liječničku pomoć. Primijetio je da Sea Stallion ekonomizira: jurio je ravnim kursom najbrže što je mogao.
ne
Tjesnac Pamlico Pogy se zaustavio kad je helikopter napustio Cherry Point. Oktobar je opet malo skrenuo udesno i poravnao se s Pogyjem prema sjeveru. Dallas im se pridružio. Minutu kasnije, Zodiac se opet pojavio pored Dallasa, a onda se polako približio Crvenom oktobru, valjuškajući se s ljudskim teretom. - Zdravo, Crveni oktobar! Ovaj put je odgovorio Borodin. Imao je jaki naglasak, ali mu je engleski bio razumljiv. - Identificiraj se. - Ovdje Bart Mancuso, zapovjednik podmornice Dallas. U čamcu je brodski liječnik i još neki drugi ljudi. Tražimo dopuštenje da se popnemo na brod, gospodine. Ryan je primijetio grimasu na starpomovu licu. Sad se Borodin po prvi put morao suočiti sa situacijom, i bilo je sasvim ljudski da u sebi osjeti takvu borbu. - Dopuštenje je... da. Zodiac je pristao uz zakrivljeni trup. Jedan je čovjek skočio iz čamca i pridržao konopac. Potom se iskrcalo deset ljudi, a jedan se popeo na most podmornice. - Komandante? Ja sam Bart Mancuso. Shvatili smo da imate neke ranjenike na brodu. - Da - Borodin je kimnuo - Komandanta i britanskog oficira. - na obojicu je pucano iz pištolja. - Iz pištolja? - Mancuso je bio iznenađen. - O tome ćemo kasnije - oštro je rekao Ryan. - Dajte da im vaš liječnik pruži pomoć. Važi? - Jasno, gdje je poklopac?
409
Borodin je prozborio nešto u mosni mikrofon i nekoliko sekundi kasnije se u podnožju mosta pojavio krug svjetala. - Nemamo baš pravog liječnika nego medicinskog tehničara koji studira medicinu. Ali vrlo je sposoban, a Pogyjevće liječnik biti ovdje za nekoliko minuta. A tko ste zapravo vi? - On je špijun - rekao je Borodin s osjetnom ironijom. - Zovem se Jack Ryan. - A vi gospodine? - Kapetan druge klase Vasilij Borodin. Ja sam... prvi oficir, da? Dođite na most, komandante. Oprostite svi smo vrlo umorni. - Niste jedini. - Nije baš bilo puno prostora. Mancuso se smjestio u pražnicu mosta. - Kapetane, moram vam reći da nam nije bilo lako pratiti vas. Treba vam čestitati na profesionalnoj vještini. Kompliment nije u Borodina pobudio zadovoljstvo. - Mogli ste nas pratiti? Kako? - Poveo sam i njega sa sobom, možete ga upoznati. - Zapovijedi s obale glase da pričekamo dolazak liječnika i zaronimo. Nećemo se micati sve dok ne primimo naredbu za pokret, možda dan, možda dva. Mislim da će nam odmor svima dobro doći. Nakon toga ćemo vas odvesti na neko lijepo, sigurno mjesto, a ja ću vas osobno odvesti na najbolju talijansku večeru koju ste ikada imali. Mancuso se nacerio. - Imate talijansku hranu u Rusiji, zar ne? - Ne, i ako ste naučeni dobro jesti, možda vam se Krasnij oktobar baš neće svidjeti. - Možda bi to mogli srediti. Koliko ljudi imate na brodu? - Dvanaest. Deset Sovjeta, Englez i špijun. - Borodin je s tankim osmijehom pogledao Ryana. - U redu. - Mancuso se mašio za džep od kaputa i izvukao radio. Ovdje Mancuso. - Tu smo, kapetane - odvratio je Chambers. - Skupite nešto hrane za naše prijatelje. Šest obroka za dvadesetpetoro ljudi. Pošaljite i kuhara.
410
Wally, htio bih da tim ljudima pripremimo zbilja dobru klopu. Jesi shvatio? - Sve jasno, kapetane. Gotovo. - Imam par dobrih kuhara, kapetane. Šteta što se nismo sreli prošli tjedan. Imali smo lazanje, baš kao što mi ih je mama radila. Jedino je nedostajao Chianti. - Oni imaju votke - primijetio je Ryan. - Samo za špijune - rekao je Borodin. Dva sata nakon pucnjave Ryan se još bio tresao, pa je Borodin zapovjedio da mu donesu piće iz medicinskih zaliha. - čuli smo da su vaši podmorničari prilično razmaženi. - Možda - kimnuo je Mancuso. - Ali ponekad smo na moru po šezdeset ili sedamdeset dana. To je prilično naporno, zar ne? - Kako bi bilo da siđemo? - predložio je Ryan. Svi su se složili. Postajalo je hladno. Borodin, Ryan i Mancuso su se spustili i zatekli Amerikance na jednoj strani centrale, a Ruse na drugoj, baš kao i prije. Američki kapetan je razbio led. - Kapetane Borodin, ovo je čovjek koji vas je otkrio. Jonesy, dođi ovamo! - Nije baš bilo lako, gospodine - rekao je Jonesy. - Mogu li na posao? Mogu li vidjeti vaš sonar? - Bugajev! - Borodin je mahnuo brodskom oficiru-elektroničaru. Ovaj je američkog poslužitelja sonara poveo prema krmi. Jones je bacio pogled na opremu i promrmljao: - Starudija. - Prednje stijenke su sve imale ventilacione rešetke da propuste toplinu. Bože, pa zar koriste starinske lampe? Izvukao je iz džepa odvijač da to provjeri. - Govorite engleski, gospodine? - Da, malo. - Mogu li, molim vas, vidjeti strujne sheme? Bugajev je zatreptao. To ga nije zapitao ni jedan regrutirani mornar, a samo jednom jedan mičman.
411
Izvukao je uvezani komplet shema s police na pregradi. Jones je usporedio šifrirani serijski broj kompleta kojeg je provjeravao s odgovarajućim poglavljem uvezanih shema. Raširivši dijagram, s olakšanjem je primijetio da su oni jednaki u cijelom svijetu. Prstom je polako prelazio po stranici, a onda je smaknuo zaštitnu ploču da zaviri u aparaturu. - Starudija. Stara krama. - Jones se šokiran zavalio u stolicu. Nakon izvjesnog vremena, opet se vratio proučavanju shema. - Gospodine, ovo ovdje je niskonaponska, visokofrekventna aparatura, je li tako? Koristite je za mine i slične stvari, je li tako? Sad je Bugajev bio šokiran. - Vježbali ste na sovjetskoj opremi? - Ne, gospodine, ali sam dosta slušao o tome. - Pa zar to nije bilo očito, pitao se Jones. - Gospodine, ovo je visokofrekvenina aparatura i nije joj potreban jak napon. Zbog čega je još korisna? Niskonaponska FM aparatura se upotrebljava za mine, za rad pod ledom i za pristajanje, je li tako?- Tako je. - Imate li gertrudu, gospodine? - Gertrudu? - Podvodni telefon, gospodine, za razgovor s drugim podmornicama. Što je ovom momku, zar baš ništa ne razumije? - Ah, da, ali smješten je u centrali i pokvaren je. - Aha. - Jones je opet pogledao dijagram. - Mislim da bi na ovu bebu mogao priključiti modulator, pa bi vam onda mogla poslužiti i kao gertruda. Moglo bi vam koristiti. - Pitat ću ga. - Očekivao je da ga Jones neće pratiti, ali je mladi poslužitelj sonara krenuo za njim u centralu. Bugajev je objasnio prijedlog Borodinu, dok je Jones govorio s Mancusom. - Imaju malu FM aparaturu koja izgleda baš kao one stare gertrude u školi za poslužitelje sonara. U skladištu imamo rezervni modulator i vjerojatno bih ga mogao montirati za tridesetak minuta, bez problema rekao je poslužilac sonara.
412
- Kapetane Borodin, da li se slažete? - zapitao je Mancuso. Borodinu se učinilo kao da ga ipak malo prebrzo tjeraju na odluku, iako je prijedlog itekako imao smisla. - Da, neka vaš čovjek to učini. - Kapetane, koliko ćemo se ovdje zadržati? - zapitao je Jones. - Dan ili dva, zašto? - Pa, gospodine, ovaj mi brod djeluje nekako neudobno, malo je tanak s komforom, znate. Da usput zgrabim i TV i video, ha? Nek' si malo gledaju, onako znate, brzi pogled u SAD i te stvari. Mancuso se nasmijao. Valjalo im je saznati sve što se moglo o ovom brodu, ali vremena je bilo napretek, i Jonesova bi ideja možda mogla pomoći u smanjivanju napetosti. S druge strane, nije htio učiniti što bi moglo izazvati pobunu na njegovoj podmornici. - U redu, uzmi jednog iz blagovaonice. - Jasno, kapetane. Zodiac je nekoliko minuta nakon toga dopremio liječnika s Pogyja i Jones se s čamcem vratio na Dallas. Oficiri su postepeno počeli sve više razgovarati. Dva su Rusa pokušala razgovarati s Mannionom, znatiželjno promatrajući njegovu kosu. Nikada prije nisu sreli Crnca. - Kapetane Borodin, zapovjeđeno mi je da iz ove centrale uzmem nešto za identifikaciju... mislim, nešto što pripada ovom brodu. Mancuso je pokazao prstom. - Mogu li uzeti indikator dubinomjera? Jedan od naših ljudi može vam montirati naš rezervni indikator. - Vidio je da instrument ima serijski broj. - A zbog čega? - Nemamo pojma, tako mi je zapovjeđeno. - Dobro - odvratio je Borodin. Mancuso je naredio jednom od svojih ljudi da to obavi. Ovaj je iz džepa izvukao francuski ključ i odvi o maticu koja je držala brojčanik i iglu. - Malo je veći od našeg, kapetane, ali ne jako. Mislim da imamo rezervni indikator dubinomjera.
413
Mancuso mu je pružio svoj radio. - Nazovi ih i neka ga Jonesy donese sa sobom. - Razumijem, kapetane. Sea Stallion se nije namjeravao spustiti, iako je pilot osjetio veliko iskušenje. Paluba je bila dovoljno široka da se moglo pokušati. Ipak, helikopter je ostao lebdjeti oko jedan metar iznad raketne palube i doktor je skočio u ruke dva mornara. Malo zatim su izbacili i njegovu opremu. Pukovnik je ostao u stražnjem dijelu helikoptera i zatvorio vrata. Letjelica se polako okrenula I poletjela na jugozapad, dok joj je masivni rotor dizao prašinu s vode tjesnaca Pamlico. - Je li to bilo ono što mi se učinilo da je bilo? - zapitao je pilot preko interkoma. - Zar nije obratno? Mislio sam da strateške podmornice imaju projektile smještene iza mosta. A ovdje su bile ispred mosta, zar ne? Mislim, nije li ovdje bilo kormilo iza mosta? - pitanjima je odgovarao kopilot. - To je bila ruska podmornica! - rekao je pilot.- Što?- Bilo je prekasno da je bolje pogleda, odmakli su već dvije milje. - Majku im njihovu! - opsovao je zadivljeno major. I ništa drugo nije mogao reći. Pukovnik iz obavještajne službe bio je u tom pogledu vrlo jasan: "Ništa nećete vidjeti, ništa nećete čuti, ništa nećete misliti, a iznad svega i najviše - ništa nećete reći." - Ja sam doktor Noyes - rekao je kapetan fregate Mancusou u centrali. Još nikada nije bio na podmornici, i kad je pogledao oko sebe vidio je prostoriju punu instrumenata s oznakama na stranom jeziku. Koji je ovo brod? - Krasnij oktjabr - rekao je Borodin. Nasred njegove šapke blještala je crvena zvijezda. - Što se to, dovraga, ovdje zbiva? - htio je znati Noyes.
414
- Doktore - Ryan ga je uhvatio pod ruku. - Tu straga imate dva pacijenta. Kako bi bilo da o njima povedete računa? Noyes ga je slijedio prema stacionaru. - Što se to ovdje događa? - bio je uporan, s nešto tišim glasom. - Rusi su upravo izgubili podmornicu - objasnio je Ryan. - Ona sada pripada nama. I ako to nekome kažete... - Shvaćam vas, ali vam ne vjerujem. - Ne morate mi vjerovati. Kakav ste vi kirurg? - Plućni. - Dobro. - Ryan se okrenuo prema stacionaru. - Ovdje imate ranjenika koji je napucan iz pištolja i koji vas jako treba. Williams je ležao gol na stolu. Ušao je mornar s punim naramkom medicinskih potrepština i odložio ih na Petrovljev stol. U ambulantnom ormaru Oktobra nalazile su se zalihe zamrznute plazme, a dva brodska liječnika su već s dvije jedinice žurili prema kirurgu. U pluća je već bila utaknuta cjevčica s odvodom u vacuum bocu. - U plućima ovog čovjeka je metak od dvadeset milimetara - rekao je jedan od liječnika, nakon što je predstavio sebe i svoga kolegu. - Rekli su mi da već deset sati ima cijev u prsima. Glava nije tako strašna kao što izgleda. Desna zjenica je malo oštećena, ali to nije problem. Prsa su loše, gospodine. Bolje da ih poslušate. - Vitalne funkcije? - Noyes je potražio u torbi stetoskop. - Srce je 110 i slabo. Krvni tlak je osamdeset četrdeset. Noyes je, mršteći se, pomicao stetoskop po Williamsovim prsima. - Srce je slabo. Imamo lijevostrani tenzijski pneumatoraks. Ima valjda preko litru tekućine unutra i čini se da će doći do kongestije. - Noyes se okrenuo prema Ryanu. - Vi se sad maknite odavde. Moram otvoriti prsa. - Pobrinite se za njega, doktore. Dobar je čovjek. - A zar drugi nisu? - primijetio je Noyes, svlačeći kaput. - Hajdemo se oprati, narode.
415
Ryan se pitao da li bi molitva pomogla. Noyes je izgledao i pričao kao pravi kirurg. Ryan se nadao da to i jest. Otišao je prema krmi u kapetanovu kabinu, gdje je Ramius spavao zahvaljujući lijekovima za umirenje. Noga mu je prestala krvariti; bilo je očito da ju je jedan od liječnika već obradio. Noyes se s time mogao pozabaviti kasnije. Ryan se vratio prema pramcu. Borodin je osjećao kao da je izgubio kontrolu i to mu se nije sviđalo, premda je bio svjestan i izvjesnog olakšanja. Dva tjedna neprekidne napetosti, uz neizdržive promjene planova - sve je to oficira potreslo više no što je i sam htio povjerovati. Sad je situacija bila neprijatna Amerikanci su pokušavali biti ljubazni, ali su zapravo bili tako prokleto naporni! No, barem oficirima s Crvenog oktobra više nije prijetila nikakva pogibelj. Dvadeset minuta kasnije Zodiac se vratio. Dva su se mornara popela da iskrcaju preko stotinu kila smrznute hrane, a onda su pomogli i Jonesu oko elektronske opreme. Trebalo im je nekoliko minuta da sve to slože, a mornari koji su s hranom krenuli prema pramčanim hladnjačama, vratili su se potreseni susretom s dva tek unesena lesa i jednim već dobrano smrznutim. Još nisu našli vremena da se pobrinu za dvije nedavne žrtve. - Sve sam donio, kapetane - izvjestio je Jones. Pružio je indikator dubinomjera onom čovjeku što je skinuo prethodnoga. - Što je sve ovo? - zapitao je Borodin. - Kapetane, donio sam mudulator da vam napravim podvodni telefon. - Jones je podigao malu kutiju. - A ovo drugo je mali kolortelevizor, videorekorder i nekoliko kazeta s filmovima. Kapetan je mislio da biste možda htjeli nešto za zabavu, da nas malo bolje upoznate, razumijete? - Filmovi? - Borodin je zatresao glavom. - Kino filmovi? - Jasno - nasmiješio se Mancuso. - Što si donio, Jonesy?
416
- Pa evo, gospodine, donio sam E.T.-ja, Ratove zvijezda, Big Jakea i Hondoa. - Jones je očito pripazio s kojim će američkim karakteristikama upoznati Ruse. - Oprostite, kapetane. Moj mornar ima ograničen filmski ukus. Borodin bi se nekad znao veseliti Krstarici Potemkin. No sada je i njega svladao umor. Kuhar se probio prema krmi, teško opterećen namirnicama. - Za nekoliko minuta će biti kava, gospodine - dobacio je Borodinu na putu prema kuhinji. - Htio bih nešto pojesti. Nitko od nas nije ništa pojeo cijeli dan. - Nešto za jesti! - povikao je Mancuso prema krmi. - Razumijem, kapetane. Samo da se snađem u ovoj kuhinji. Mannion je pogledao na sat. - Dvadeset minuta, gospodine. - Imamo li na brodu sve što nam treba? - Da, gospodine. Jones je zaobišao upravljanje impulsima na pojačalu sonara i spojio modulator. Ispalo je jednostavnije nego što je očekivao. S Dallasaje uza sve ponio i radiomikrofon, i sada ga je priključio u sonarski sistem prije no što ga je uključio. Morao je pričekati da se lampe u aparaturi zagriju. Jones nije vidio toliko cijevi i lampi još otkako se s ocem bavio popravkom televizora, a to je već zbilja bilo davno. - Dallas, ovdje Jonesy, hvataš me? - Da. - Odgovor je bio kreštav i pucketav kao u radiotaksiju. - Hvala. Gotovo. - Isključio je. - Radi. To je bilo prilično jednostavno, zar ne? Unovačeni, obični mornar, ma nemoj! I da nije obučen na sovjetskoj opremi, razmišljao je Oktobrov oficir-elektroničar. Nikad mu ne bi palo na pamet da je taj dio opreme bila gotovo čista kopija zastarjelog američkog FM sistema. - Koliko ste već poslužilac sonara? - Tri i pol godine, gospodine. Otkako sam napustio studij. - I sve ste to naučili u tri godine? - oštro je zapitao oficir.
417
Jones je slegnuo ramenima. - Pa u čemu je problem, gospodine? Zezao sam se s radioaparatima i takvim stvarima još kao klinac. Mogu li pustiti malo glazbe, gospodine? Jones je odlučio da bude posebno ljubazan. Imao je samo jednu kazetu nekog ruskog kompozitora, orkestralnu suitu iz Ščelkunčika, pa ju je ponio zajedno s četiri Bacha. Jones je volio slušati glazbu dok se molio nad strujnim shemama. Mladi je poslužilac sonara bio u sedmom nebu. Svi ruski sistemi koje je slušao pune tri godine, sad su bili pred njim, sa shemama, aparatima i s puno vremena za proučavanje. Bugajev je zapanjeno promatrao kako Jonesovi prsti plešu pravi balet kroz stranice priručnika uz glazbu čajkovskog. - Vrijeme je za ronjenje, gospodine - rekao je Mannion u centrali. - Vrlo dobro. S vašim dopuštenjem, kapetane Borodin, pomagat ću kod odušnika. Svi poklopci i otvori su... zatvoreni. - Mancuso je primijetio da se na indikatoru ronjenja upotrebljava ista svjetlosna signalizacija kao i kod američkih brodova. Mancuso je još jednom rekapitulirao cijelo stanje. Butler i četvorica njegovih najstarijih podoficira već su preuzeli nuklearni čajnik na krmi. Situacija je, s obzirom na okolnosti, bila sasvim u redu, a mogla se pokvariti samo ako se Oktobrovi oficiri predomisle. Dallas će stratešku podmornicu držati pod neprekidnim sonarskim nadzorom. Ako krene, Dallas je deset čvorova brži, pa će joj blokirati izlaz iz tjesnaca.- Koliko mi se čini, kapetane, spremni smo za ronjenje - rekao je Mancuso. Borodin je kimnuo i uključio alarm ronjenja. Glasno je zazujao, baš kao na američkim podmornicama. Mancuso, Mannion i ruski oficiri radili su na složenoj kontroli odušnika. Crveni oktobar je počeo polako zaranjavati. Nakon pet minuta legao je na dno, s dvadesetak metara iznad njegova tornja.
418
Bijela kuća Pelt je u tri ujutro nazvao telefonom sovjetsku ambasadu. - Aleks, ovdje Jeffrev Pelt. - Kako ste, doktore Pelt? U ime sovjetskog naroda i u svoje vlastito, moram se zahvaliti vašim mornarima na poduzetim akcijama oko spašavanja našega mornara. Pred nekoliko minuta sam obaviješten da je sada pri svijesti i da vjeruju da će se sasvim oporaviti. - Da, i ja sam to čuo. A kako se zapravo zove taj čovjek? - Pelt se pitao je li probudio Arbatova. Nije tako zvučalo. - Andrej Katiskin, kuharski podoficir iz Lenjingrada. - Dobro. Slušajte, Aleks, upravo sam dobio informaciju da je USS Pigeon blizu obale Caroline spasio gotovo cijelu posadu još jedne ruske podmornice. Njeno ime je, nema nikakve sumnje, Crveni oktobar. To je dobra vijest, Aleks. Loša vijest je da je brod eksplodirao i potonuo prije no što smo mogli izvući sve ljude. Poginula je većina oficira i dva naša oficira. - Kad se to dogodilo? - Jučer, vrlo rano ujutro. Žao mi je što tek sada javljam, ali Pigeon je imao problema s radiom; očito posljedica podvodne eksplozije, tako su rekli. Znate i sami kako se takve stvari događaju. - Da, zbilja. - Pelt se morao diviti odgovoru bez i traga ironije. - I gdje su sada? - Pigeon plovi prema Charlestonu, Južna Carolina. Odande ćemo vašu posadu avionom direktno prebaciti u Washington. - I ta podmornica je eksplodirala? Sigurni ste? - Da, jedan od vaših mornara je rekao da su imali veliku nezgodu s reaktorom. Bila je prava sreća da se Pigeon tamo zatekao. Išao je prema obali Virginije da vidi što je s onom drugom vašom podmornicom koju ste izgubili. Mislim da se vaša mornarica treba malo zamisliti, Aleks - zamijetio je Pelt.
419
- Prenijet ću to Moskvi, doktore - suho je odvratio Arbatov. - Možete li nam reći gdje se to dogodilo? - I više od toga. Pozvali smo brod koji će s plovilom za dubinsko spašavanje ići pogledati olupinu. Ako želite, neka čovjek iz vaše mornarice doleti u Norfolk, pa ćemo ga odvesti da pogleda. Je l' pošteno? - Rekoste da ste izgubili dva oficira? - Arbatov je želio dobiti na vremenu, jer ga je ponuda iznenadila. - Da, obojicu iz spasilačkog tima. Ali smo izvukli stotinu ljudi, Aleks. To je zbilja podvig. - Da zbilja jeste, doktore Pelt. Moram nazvati Moskvu i zatražiti instrukcije. Opet ću vam se javiti. Vi ste u uredu? - Tako je. Živjeli, Aleks. - Spustio je slušalicu i pogledao Predsjednika. - Jesam li dobio prolaznu ocjenu, šefe? - Trebao bi još samo malo poraditi na srdačnosti, Jeff. - Predsjednik se ispružio na kožnoj fotelji, odjeven preko pidžame. - Hoće li zagristi? - Oh, zagrist će. Sve bi dali za potvrdu da im je podmornica uništena. No pitanje je, možemo li ih obmanuti pri inspekciji. - Foster misli da možemo. A i meni se čini mogućim. - Hm. No dobro, podmornicu imamo, je li tako? - primjetio je Pelt. - Aha. Pretpostavljam da ona priča o agentu GRU-a nije bila točna, jer bi inače svi otišli k vragu. Želim vidjeti tog kapetana Ramiusa. Ti boga! Kako im je skuhao tu igru s reaktorom, nije čudo da su svi jedva čekali klisnuti s broda! Pentagon Skip Tyler se nalazio u uredu CNO-a i pokušavao se opustiti u fotelji. Stanica Obalne straže na ulazu u tjesnac imala je sistem posebno osjetljive televizije, čiju su snimku helikopterom poslali u
420
Cherry Point, a onda ju je mlazni lovac Phantom prebacio do zračne baze Adrews. Sad je bila u rukama kurira čiji se automobil upravo zaustavio pred glavnim ulazom u Pentagon. - Imam pošiljku za admirala Fostera, osobno - javio se jedan potporučnik nakon nekoliko minuta. Fosterov tajnik mu je pokazao vrata. - Dobro jutro, gospodine! Ovo je za vas, gospodine. - Potporučnik je Fosteru pružio umotanu kazetu. - Hvala. Možete ići. Foster je gurnuo kazetu u videorekorder na svom uredskom televizoru. Slika se pojavila za nekoliko sekundi. Tyler je stao pored njega kad se slika izoštrila. - To je. - To je - složio se Foster. Slika je bila grozna - drukčije se nije moglo reći. Sistem posebno osjetljive televizije nije davao dovoljno oštru sliku, budući da je jednako pojačavao svo ambijentalno svjetlo. Na taj način su se gubili mnogi detalji. Ali ono što su vidjeli, bilo je dovoljno: golema strateška podmornica, čiji je most bio mnogo više prema krmi od bilo čega izrađenog u zapadnim zemljama. Dallas i Pogy bili su prema njoj pravi patuljci. Petnaest minuta su bez riječi promatrali traku. Osim klimave kamere, prizor je bio uzbudljiv gotovo kao test-slika. - Dobro - rekao je Foster na kraju trake. - Sad imamo rusku stratešku podmornicu. - Zamislite vi to! - nacerio se Tyler. - Skip, vi ste trebali preuzeti komandu nad jednim Los Angelesom, zar ne? - Da, gospodine. - No to vam dugujemo, komandante, i još mnogo više. Neki dan sam malo provjeravao neke stvari. Oficir koji je stradao vršeći dužnost ne treba obavezno biti umirovljen, osim ako baš nije apsolutno nesposoban za vršenje
421
dužnosti. Ona nezgoda koju ste doživjeli pri povratku s posla, tretira se kao vršenje dužnosti, a imao sam nekoliko zapovjednika podmornica koji su imali kraću nogu. Zbog ovoga ću, sinko, osobno otići do Predsjednika. To znači da ćeš se godinu dana morati baciti na posao da opet uđeš u kolotečinu, no ako još uvijek želiš svoju komandu, bogami ćeš je i dobiti! Tyler je sjeo! To je značilo da mora dobiti novu nogu, a to je već mjesecima odlagao, i nekoliko tjedana da se privikne. Nakon toga, godina dana - dobra godina - ponovnog učenja svega što treba znati prije no što se opet otisne na more... Odmahnuo je glavom. - Hvala vam, admirale. Ne mogu vam reći koliko mi to znači - ali ne. Prošao sam to. Sad imam drukčiji život, druge odgovornosti samo bi zauzeo nečije mjesto. Evo ovako, pustite me da dobro pogledam tu stratešku podmornicu, pa smo kvit. - Ah, to mogu garantirati. - Foster se i nadao da će tako odgovoriti, gotovo je bio siguran. Ali ipak, to je bila šteta. Tyler bi, mislio je, bio pravi čovjek za admiralsku zvijezdu, samo da nije te noge. Ali eto, nitko nije rekao da je život pošten. Crveni oktobar - Vi momci izgleda da držite stvari pod kontrolom - primijetio je Ryan. - Bi li netko imao nešto protiv ako negdje odem ćoriti? - Ćoriti? - zapitao je Borodin. - Spavati. - Ah, uzmite kabinu doktora Petrova, preko puta ambulante. Na putu prema krmi Ryan je zavirio u Borodinovu kabinu i pronašao bocu načete votke. Nije mu baš osobito prijala, ali je dovoljno glatko tekla. Petrovljev krevet nije bio širok ni mekan. Ryanu to nije bilo važno. Dobro je potegao i legao u uniformi koja je već bila toliko masna i prljava da se više nije ni obazirao. Zaspao je za pet minuta.
422
Sea Cliff Sistem regeneracije zraka ne radi kako treba, pomislio je poručnik Sven Johnsen. Da mu je upala sinusa potrajala još nekoliko dana, sad je ne bi ni osjećao. Sea Cliff je upravo prelazio tri tisuće metara, pa se nisu mogli pozabaviti sistemom sve dok ne izrone. Nije to bilo opasno kontrolni sistemi životnih uvjeta imali su toliko ugrađenih rezervnih mogućnosti kao i Space Shuttle - već samo izvjesna smetnja. - Nikad nisam bio tako duboko - rekao je kapetan Igor Kaganovič. Stigao je ovamo na vrlo kompliciran način. S helikopterom Helix se prebacio s Kijeva na Tarawu, a onda s mornaričkim Sea Kingom do Norfolka. Treći helikopter ga je odveo do USS Austina, koji je s dvadeset čvorova plovio prema 33N 75W. Austin je bio ploveći dok, veliki brod, čiji je krmeni dio bio prekriveni bazen. Obično se koristio kao sletalište, no danas se u njemu nalazio Sea Cliff, tročlana ronilica koju su dopremili iz Woods Holea, Massachusetts. - Da, čovjeku malo treba da se na to navikne - složio se Johnsen - ali kad se jednom krene, onda nema nikakve razlike između sto pedeset i tri tisuće metara. U oba slučaja bi poginuli kad bi trup puknuo, samo što bi ovdje bilo manje brodova koji bi nam mogli pomoći. - Dajte, samo i dalje pričajte te vesele priče - javio se strojar prve klase Jesse Overton. - Na sonaru još uvijek ništa? - Ništa, Jess. - Johnsen je s tim strojarem radio već dvije godine. Sea Cliffje bio njihova beba, mala, neugledna istraživačka ronilica koja se uglavnom koristila u oceanografske svrhe, uključujući i postavljanje i popravak SOSUS-ovih senzora. Na ovoj tročlanoj ronilici nije vladala normalna brodska disciplina. Overton nije bio baš obrazovan, niti se ponašao jako uljudno, no bio je daleko najbolji u upravljanju minipodmornicom i Johnsen je bio sretan što mu može prepustiti taj posao. Poručnik je bio zadužen da uspješno obavi zadane im dužnosti. - Sistem regeneracije zraka treba popraviti - primijetio je Johnsen.
423
- Aha, filteri su već zreli za zamjenu. Htio sam to obaviti slijedeći tjedan. A mogao sam to srediti i jutros, ali sam mislia da je kontrolno ožičenje za podršku mnogo važnije. - Mislim da ću se složiti s tobom. Sluša komande? - K'o djevica. - Overtonov osmijeh se odrazio u debelom oknu ispred kontrolnog sjedala. Sea Cliffje osim neuglednog dizajna bio i nespretan za manevriranje. Kao da je ronilica znala što joj je činiti, ali ne i kako će to izvršiti. - Koliko je široko područje cilja? - Prilično široko. Pigeon je izvijestio da su se nakon eksplozije komadi raspršili po cijelom dnu. - Vjerujem. Onda su tonuli tri milje, a struja ih je nosila. - Brod se zove Crveni oktobar, kapetane? Rekoste, napadna podmornica iz klase Victor? - Da, tako vi nazivate tu klasu - rekao je Kaganovič. - A kako ih vi zovete? - zapitao je Johnsen. Odgovora nije bilo. E, jest mi neka tajna, pomislio je. Što ime klase može nekome značiti? - Aktivni sonar uključen. - Johnson je aktivirao nekoliko sistema i Sea Cliffje zazujao zvukom visokofrekventnog sonara smještenog u njegovu trbuhu. - Evo dna. - Žuti ekran je pokazao bijele konture dna. - Nešto izviruje, gospodine? - upitao je Overton. - Ne danas, Jess. Pred godinu dana radili su nekoliko milja dalje i zamalo naletili na jedan Libertv brod, kojeg je oko 1942. potopila njemačka podmornica. Trup je bio uzdignut pod oštrim kutom, poduprt masivnom stijenom. Takav sudar bi sigurno bio fatalan, pa su obojica postali vrlo oprezni. - Evo, počinjem dobivati neke jače povratne signale. Ravno pred nama, rašireno poput lepeze. Još sto pedeset metara do dna. - U redu. - Hm. Tu je neki veliki komad, dugačak oko deset metara, možda tri širok, na jedanaest sati, trista metara. Prvo ćemo do njega. - Idemo malo lijevo, palim svjetla.
424
Zasjalo je šest snažnih podvodnih reflektora i smjesta ronilicu okružilo svjetlosnim krugom. Svjetlo nije prodiralo dalje od deset metara kroz vodu, ali je zato dobro trošilo električnu energiju. - Evo dna, baš kao što ste i rekli, gospodine Johnsen - rekao je Overton. Zaustavio je daljnje spuštanje i osigurao da ronilica nepokretno lebdi. - Ova će podvodna struja biti gadna za akumulatore. - Koliko je jaka? - Oko čvor i pol, možda čak i dva, ovisi o konfiguraciji dna. Isto kao i prošle godine. Mislim da ćemo moći manevrirati sat vremena, najviše sat i pol. Johnsen se složio. Oceanografe je još uvijek zbunjivala ta duboka struja koja bi povremeno znala promijeniti smjer bez ikakva ustaljenog obrasca. čudno. Bilo je mnogo čudnih stvari u oceanu. Zato je Johnsen i diplomirao na oceanografiji, da bi bolje shvatio neke probleme. Trebalo je nekako zaraditi za život. Doduše, posao na tri milje ispod površine i nije bio baš nešto, barem ne za Johnsena. - Vidim neki odraz na dnu, ravno ispred nas. Da ga dobijem? - Ako možeš. Još ništa nisu mogli vidjeti na jednom od tri televizijska monitora Sea Cliffa koji su bili upereni ravno i lijevo i desno od pramca pod kutom od četrdeset pet stupnjeva. - Evo ga. - Overton je spustio desnu ruku na kontrole manipulatora. U tome je bio najbolji. - Vidiš li što je? - zapitao je Johnsen, podešavajući televizor. - Nekakav instrument. Možete li ugasiti reflektor broj jedan, gospodine? Zasljepljuje me. - Samo malo. - Johnsen se nagnuo i isključio jedan prekidač. Reflektor broj jedan je osiguravao osvjetljenje za pramčanu kameru. - Dobro, mala, sad idemo ovako, polako, polako.. . - Strojar je lijevom rukom kontrolirao smjerni propeler, a desna je počivala na upravljaču manipulatora. Sad je samo on mogao vidjeti cilj.
425
Cerio se u sebi. Brzo je počeo micati desnom rukom. - Imam te! - rekao je. Manipulatorom je ščepao indikator dubinomjera što ga je ronilac s magnetom učvrstio na pramac Sea Cliffa prije no što se otisnuo iz Austinova doka. - Možete opet upaliti svjetlo, gospodine. Johnsen ga je uključio, a Overton je namjestio pramčanu kameru. - Možeti li vidjeti što je? - Izgleda kao indikator dubinomjera. Ali nije od onih naših primijetio je Johnsen. - Možete li ga vi prepoznati, kapetane? - Da - odmah je odgovorio Kaganovič. - To je naš indikator dubinomjera. Ne mogu pročitati broj, ali vidim da je sovjetski. - Stavi ga u košaru, Jess - rekao je Johnsen. - Može. - Izmanevrirao je s manipulatorom, položio instrument u košaru zavarenu na pramcu, a onda vratio ručicu manipulatora u prvobitni položaj. - Dižemo mulj. Haj'mo se malko dignuti. Budući da se Sea Cliff isuviše približio dnu, potisak njegovih propelera uzbibao je sitni aluvijalni mulj. Overton je pojačao snagu da se vrate šest do sedam metara iznad dna. - To je bolje. Vidite što radi struja, gospodine Johnsen? Dobra dva čvora. Skratit će nam vrijeme ronjenja. - Struja je prilično brzo nosila zaostali mulj po lijevom boku. - Gdje je veliki cilj? - Ravno naprijed, oko sto metara. Idemo se i očima uvjeriti o čemu se radi. - Može. Idem naprijed... Ovdje je nešto, izgleda kao mesarski nož. Hoćemo stati? - Ne, idemo dalje. - Važi, udaljenost? - Šezdeset metara. Sad bi ga već brzo mogli vidjeti. Dva oficira su ga ugledala na monitoru istog časa kad i Overton. U početku tek mutne obrise, koji su se pojavljivali i nestajali. A onda je slika postala jasnija. Overton je prvi reagirao. - Ti boga!
426
Predmet je bio dugačak preko trideset metara i očito savršeno zaobljen. Prišli su mu straga i vidjeli glavni krug, a unutar njega četiri mala cunja koja su virila oko tridesetak centimetara. - Pa to je projektil, kapetane, cijeli jebeni ruski nuklearni projektil! - Ostani ovdje, Jess. - Razumijem. - Isključio je pogon.- Rekli ste da se radi o Victoru obratio se Johnsen Sovjetu. - Pogriješio sam - Kaganovič je iskrivio usta. - Hajdemo malo bliže, Jess. Sea Cliff je napredovao duž tijela rakete. ćirilička slova su bila vidljiva iako su bili predaleko da pročitaju i serijske brojeve. Tu je ležalo novo morsko blago, raketa SS-N-20 Seahawk, s osam mnogostruko neovisnih projektila, od kojih je svaki imao petsto kilotona. Kaganovič je pažljivo zabilježio sve oznake na dijelu rakete. Rekli su mu za projektile Seahawk neposredno pred poletanje s Kijeva. Kao obavještajni oficir obično je više znao o američkom oružju nego o odgovarajućem sovjetskom. Kako je to zgodno, pomislio je. Amerikanci su mu dopustili da krene s njima u jednoj od njihovih najsuvremenijih istraživačkih minipodmornica, čiji je unutrašnji raspored već izmemorirao, i tako mu omogućili da obavi zadatak. Crveni oktobar je bio mrtav. Sada je samo još trebalo prenijeti tu informaciju admiralu Stralbou na Kirovu i flota može napustiti američku obalu. Neka dođu u Norveško more izvoditi svoje male, prljave trikove! Pa da vidimo tko će tamo odnijeti pobjedu! - Utvrdi poziciju, Jess. Označi ovog monstruma. - Razumijem. - Overton je pritisnuo gumb za aktiviranje sonarskog transpondera koji će odgovarati samo na kodirani američki sonarni signal. To će ih dovesti natrag do projektila. Vratit će se kasnije s opremom za dizanje teških tereta i podići projektil na površinu. - To je vlasništvo Sovjetskog Saveza - istaknuo je Kaganovič. Nalazi se u međunarodnim vodama. Pripada mojoj zemlji.
427
- Onda se jebite i dođite po njega - prasnuo je američki podoficir. To mora da je neki prerušeni visoki oficir, pomislio je Kaganovič. - Ispričavam se, gospodine Johnsen. - Vratit ćemo se mi po to - rekao je Johnsen. - Nikad ga nećete podići. Previše je težak - primijetio je Kaganovič. - Možda ste u pravu - nasmiješio se Johnsen. Kaganovič je Amerikancima pustio tu malu pobjedu. Moglo je biti i gore. Mnogo gore. - Možemo li nastaviti potragu za još nekim dijelovima olupine? - Ne, mislim da ćemo krenuti gore - odlučio je Johnsen. - Ali, zapovjeđeno vam je... Zapovjeđeno mi je, kapetane Kaganoviču, da potražim ostatke napadne podmornice iz klase Victor. Umjesto toga, pronašli smo grob strateške podmornice. Lagali ste nam, kapetane, i ovdje naša dobra volja prestaje. Pretpostavljam da ste dobili ono što vam je trebalo. A mi ćemo se kasnije vratiti po ono što nama bude trebalo. - Johnsen je pružio ruku i povukao ručicu željeznog balasta. Metalna ploča je otpala. Sea Cliffje odjednom dobio petsto kila pozitivnog uzgona. Sad više nisu mogli ostati dolje, čak i da su htjeli. - Kući, Jess. - Razumijem, kapetane. Povratak na površinu je protekao u tišini. USS Austin Sat kasnije Kaganovič se popeo na most Austina i zatražio dopuštenje da pošalje poruku Kirovu. To je već prije bilo dogovoreno, jer bi inače Austinov zapovjednik to odbio. Vrlo se brzo proširila vijest o identitetu potonule podmornice. Sovjetski oficir je otposlao niz šifriranih riječi zajedno sa serijskim brojem indikatora dubinomjera. Poruka je bila odmah potvrđena.
428
Overton i Johnsen su promatrali kako se Rus penje u helikopter i odnosi sa sobom dubinomjer. - Nije mi se baš dopao, gospodine Johnsen. Ali smo ga zato dobro isfolirali, je li tako? - Podsjeti me, Jess, da nikad ne pristanem kartati s tobom.
Crveni oktobar Ryana je nakon šest sati spavanja probudila neka poznata glazba. Ležao je časak u krevetu pokušavajući da je negdje smjesti, a onda je navukao cipele i krenuo naprijed u oficirsku blagovaonicu. Bio je to E.T. Ryan je stigao upravo na vrijeme da vidi posljednje kadrove na televizoru smještenom u kutu stola u blagovaonici. Većina ruskih i tri američka oficira gledali su film. Rusi su buljili širom otvorenih očiju. Jack je uzeo šalicu kave i sjeo na kraj stola. - Sviđa vam se? - Odličan film! - viknuo je Borodin. Poručnik Mannion se zakikotao. - Puštamo ga već drugi put. Jedan od Rusa je počeo brzo govoriti na materinjem jeziku. Borodin je prevodio. - Pita da li se sva američka djeca ponašaju tako... no, Bugajev, kako se kaže slobodno? - Oslobođeno - preveo je Bugajev, ne baš točno, ali dovoljno shvatljivo. Ryan se nasmijao. - Ja baš nisam bio takav, ali film je snimljen u Californiji - a ljudi su tamo malo luckasti. No zapravo ne, djeca se tako ne ponašaju - barem koliko je meni poznato, a imam ih dvoje. No istovremeno, odgajamo djecu da budu mnogo samostalnija nego što to čine sovjetski roditelji. Borodin je preveo, a onda rekao i ruski odgovor. - Dakle tako, sva američka djeca nisu takvi huligani?
429
- Neki jesu. Amerika nije savršena, gospodo. I mi puno griješimo. Ryan im je odlučio govoriti istinu, kolikogod bude moguće. Borodin je opet preveo. Reakcija za stolom je ispala pomalo sumnjičava. - Rekao sam im da je taj film dječja priča i da ga ne bi trebali uzimati isuviše ozbiljno. Je li tako? - Da, gospodine - rekao je Mancuso koji je upravo ušao. - To je dječja priča, ali sam je gledao već pet puta. Dobrodošli natrag, Ryan. - Hvala, kapetane. čini se da je sve pod kontrolom. - Aha. Izgleda da nam je svima bilo potrebno izvjesno opuštanje. Morat ću Jonesyju napisati još jednu narudžbu. To je zbilja bila dobra ideja. - Kimnuo je glavom prema televizoru. - Za ozbiljne razgovore će biti još puno vremena. Ušao je Noyes. - Kako je Williams? - zapitao je Ryan. - Izvući će se. - Noyes je napunio šalicu. - Bio mi je otvoren tri i pol sata. Rana na glavi je površinska - krvari kao vrag, no rane na glavi su takve. Ali ono na prsima je bilo gusto. Metak je za dlaku promašio osrčje. Kapetane Borodin, tko je tom čovjeku pružio prvu pomoć? Starpom je pokazao na jednog poručnika. - On ne govori engleski. - Recite mu da je spasio Williamsu život. Odlučujuća je bila ona cijev. Bez toga bi umro. - Sigurni ste da će se izvući? - Ryan je Mo uporan. - Naravno da će se izvući, Ryan. To mi je posao. Bit će još neko vrijeme bolestan, i bilo bi mi draže kad bih ga mogao prebaciti u pravu bolnicu, no sve je pod kontrolom. - A kapetan Ramius? - Ah, tu nema problema. Još uvijek spava. Polako sam mu zašio ranu. Pitajte ovog vašeg gdje je naučio prvu pomoć? Borodin je posredovao. - Kaže da voli čitati medicinske knjige. - Koliko ima godina? - Dvadeset četiri.
430
- Recite mu da ću ga uputiti u mogućnosti studija medicine, ako mu to ikada padne na pamet. Ako zna pravu stvar učiniti u pravo vrijeme, možda bi od toga čak mogao i dobro živjeti. Mladi je oficir bio polaskan tim komentarom i zapitao koliko novaca može zaraditi liječnik u Americi. - Ja sam u vojsci i ne zarađujem baš puno. četrdeset osam tisuća godišnje, uključujući i letački dodatak. Zarađivao bih mnogo više s privatnom praksom. - U Sovjetskom Savezu - naglasio je Borodin - liječnici su plaćeni otprilike isto kao i tvornički radnici. - Možda su i zato tako loši - primijetio je Noyes. - Kad će komandant biti kadar preuzeti zapovjedništvo? - zapitao je Borodin. - Zadržat ću ga cijeli dan u kabini - rekao je Noyes. - Ne bih želio da opet počne krvariti. Sutra se može početi kretati. Polako. Ne smije puno opterećivati nogu. Bit će on dobro, gospodo. Pomalo slab od gubitka krvi, ali će se potpuno oporaviti. - Noyes je iznosio svoja predviđanja kao da citira zakone fizike. - Hvala vam, doktore - rekao je Borodin. Noyes je slegnuo ramenima. - Za to sam plaćen. Mogu li vas sad nešto upitati? Što se to, dovraga, ovdje zbiva? Borodin se nasmijao i preveo pitanje svojim drugovima. - Mi ćemo svi postati američki državljani. - I donosite podmornicu sa sobom, ha? Ti boga! Na trenutak sam pomislio da je sve ovo neka vrst... ne znam, nečega. Ali priča je zbilja prava. Doduše, pretpostavljam da je nikome neću smjeti ispričati. - Točno, doktore - Ryan se nasmiješio. - Šteta - promrmljao je Noyes i vratio se u stacionar.
431
Moskva - Tako dakle, druže admirale, imate dobre vijesti? - zapitao je Narmonov. - Da, druže generalni sekretaru - kimnuo je Gorškov, promatrajući prisutne za stolom za konferencije u podzemnom komandnom centru. Bili su prisutni svi članovi užeg kruga, zajedno s vojnim vrhom i šefom KGB-a. - Flotnom obavještajnom oficiru admirala Stralboa Amerikanci su omogućili da pogleda olupinu iz jednog od njihovih istraživačkih brodova za dubinsko ronjenje. Jedan je pronađeni predmet imao serijski broj koji je odmah proslijeđen do Moskve. Provjerili smo - sigurno je s Crvenog oktobra. Kaganovič je također provjerio i projektil koji je ispao iz podmornice. Seahawk, nema sumnje. Crveni oktobar je mrtav. Naš je zadatak završen. - Zahvaljujući slučaju, druže admirale, a ne smišljenoj akciji naglasio je Mihail Aleksandrov. - Vaša flota nije uspjela locirati i uništiti podmornicu. Mislim da drug Gerasimov ima za nas neke informacije. Nikolaj Gerasimov je bio novi šef KGB-a. Već je bio podnio izvještaj političkim članovima ove grupe, pa je sada jedva čekao da ga iznese i ovim uniformiranim napirlitanim paunovima. Htio je vidjeti njihovu reakciju. KGB je s ovim ljudima imao mnoge neriješene račune. Ukratko je prenio izvještaj agenta Cassiusa. - Nemoguće! - prasnuo je Gorškov. - Možda - uljudno je nastavio Gerasimov. - Postoji velika mogućnost da je riječ o izuzetno lukavoj dezinformaciji. To sada istražuju naši ljudi na terenu. U svakom slučaju ima mnogo zanimljivih detalja koji podupiru tu hipotezu. Dopustite mi da ih iznesem, druže admirale. - Prvo, zašto su Amerikanci dopustili našem čovjeku da uđe u jednu od njihovih najsofisticiranijih istraživačkih ronilica? Drugo, zašto su uopće surađivali s nama, spasili našeg mornara s Politovskogi
432
obavijestili nas o tome? Dali su nam da odmah vidimo našeg mornara. Zašto? Zašto ga nisu zadržali, iskoristili ga i onda ga se riješili? Zašto su sentimentalni? Mislim da ne. Treće, u isto vrijeme dok spašavaju tog čovjeka, njihove zračne i pomorske snage na najizazovniji i najagresivniji način ometaju našu flotu. To odjednom prestaje i dan kasnije zaustavljaju vlastitu flotu u naporima da nam pomogne u "spasilačkoj akciji". - Zato što je Stralbo mudro i hrabro odlučio da više ne nasjeda njihovim provokacijama - odvratio je Gorškov. Gerasimov je opet uljudno kimnuo. - Možda je tako. Bila je to, s admiralove strane, vrlo inteligentna odluka. Oficiru u uniformi nije lako na taj način zatomiti ponos. No, s druge strane, čini mi se da je također moguće da su Amerikanci u to vrijeme dobili informaciju koju nam je Cassius prenio. Osim toga, čini mi se da su se Amerikanci prepali naše reakcije ukoliko posumnjamo da je cijelu tu aferu zapravo izvela CIA. Sada znamo da se nekoliko imeprijalističkih obavještajnih službi raspituje o razlozima ove flotne operacije. - U zadnja dva dana obavili smo neka brza istraživanja i vlastite provjere. Otkrili smo - Gerasimov je pogledao svoje bilješke - da u podmorničkom brodogradilištu u Polarnom radi dvadeset devet poljskih inženjera, uglavnom na kontroli kvalitete i inspekcijskim poslovima, da je poštanska služba i kontrola poruka vrlo nemarno organizirana i da kapetan Ramius nije - kao što je navodno prijetio u svom pismu Padorinu - uplovio s podmornicom u njujoršku luku, već se zatekao na poziciji tisuću kilometara južnijoj, kad mu je podmornica potopljena. - Radilo se o očitoj Ramiusovoj dezinformaciji - usprotivio se Gorškov. - Ramius nas je istovremeno i izazivao i namjerno zavaravao. Zato smo i morali flotu rasporediti da pokrijemo sve američke luke. - I svejedno ga niste našli - tiho je primijetio Aleksandrov. Nastavite, druže.
433
Gerasimov je nastavio. - U koju god je luku namjeravao uploviti, zatekao se petsto kilometara daleko od svih njih, a sigurni smo da je u bilo koju mogao ući direktnim kursom. Zapravo, druže admirale, baš kao što ste i napisali u vašem prvom izvještaju, mogao je doći do američke obale sedam dana nakon isplovljavanja. - Da bi to postigao, baš kao što sam nadugačko objasnio prošli tjedan, trebao je ploviti maksimalnom brzinom. Komandanti strateških podmornica to baš ne vole - rekao je Gorškov. - To mogu i razumjeti - primijetio je Aleksandrov - ako se prisjetim sudbine Politovskog. No od izdajnika Rodine se može očekivati da pobjegne kao lopov. - I uleti u zamku koju smo mu postavili - odvratio je Gorškov. - Bezuspješno - priklopio je Narmonov. - Ja ne tvrdim da je ova priča točna, zasada čak ni vjerojatna - rekao je Gerasimov, zadržavajući hladan i ciničan ton - ali ima dovoljno usputnih dokaza koji je podržavaju pa moram preporučiti da Komitet za državnu sigurnost provede jednu sveobuhvatnu istragu i ispita sve aspekte ove afere. - Sigurnost u mojim brodogradilištima je stvar GRU-a i mornarice rekao je Gorškov. - Više ne - objavio je Narmonov odluku donesenu prije dva sata. KGB će ovu sramotu istražiti na dva nivoa. Jedna će grupa ispitati informaciju našeg agenta iz Washingtona. Druga će nastaviti pod pretpostavkom da je pismo - kako se tvrdi - kapetana Ramiusa bilo pravo. Ako je riječ o izdajničkoj zavjeri, do nje je moglo doći samo zato što je po sadašnjim propisima i praksi Ramius mogao sam odabrati svoje oficire. Komitet državne sigurnosti će nas izvijestiti je li poželjno nastaviti s takvom praksom, zatim o trenutnom stanju kontrole koju komandanti imaju nad karijerama svojih oficira, te općenito o partijskoj kontroli u floti. Mislim da ćemo reforme započeti dopuštajući oficirima da češće mijenjaju brodove. Ako na nekom brodu ostanu predugo, mogli bi zaboraviti kome zapravo trebaju biti lojalni.
434
- To što predlažete, uništit će djelotvornost moje flote! - Gorškov je lupio šakom o stol. To je bila greška. - Narodne flote, druže admirale - ispravio ga je Aleksandrov. - Flote Partije. - Gorškov je znao otkud vjetrovi pušu. Narmonov je i dalje uživao podršku Aleksandrova. Zbog toga je pozicija generalnog sekretara bila sigurna, što je značilo da su pozicije svih ostalih za stolom bile nesigurne. Čija posebno? Padorina je razljutio prijedlog KGB-a. Što ta špijunska govna znaju o mornarici? Ili Partiji? Sve su to pokvareni oportunisti. Andropov je to dokazao, a sada Politbiro pušta da ovaj neodgojeni Gerasimov napada vojne službe koje čuvaju naciju od imperijalista, koje su je sačuvale od Andropovljeve klike, i koje su oduvijek bile najodanije službenice Partije. Ali, sve se slaže, zar ne? - pomislio je. Baš kao što je Hruščov smijenio Žukova, čovjeka koji mu je, u borbi s Berijom, omogućio dolazak na vlast, tako i ovi gadovi sada žele KGB nametnuti vojsci, koja im je i osigurala te njihove položaje... - A što se vas tiče, druže Padorin... - nastavio je Aleksandrov. - Da, druže akademiče. - Padorinovi izgledi nisu baš bili ružičasti. Glavna politička uprava je dala konačno odobrenje za Ramiusovu komandu. Ako Ramius zaista ispadne izdajnik, tada će Padorin ispaštati zbog krive procjene; ukoliko je Ramius bio samo nesvjesni pijon, onda su i Padorin i Gorškov bili navučeni na tanak led. Narmonov je preuzeo riječ od Aleksandrova. - Druže admirale, držimo da se vaša tajna intervencija za očuvanje sigurnosti podmornice Crveni oktobar pokazala uspješnom - osim, naravno, ako je kapetan Ramius bio zaista nedužan, pa je sa svojim oficirima potopio brod zajedno s Amerikancima koji su ga, bez sumnje, htjeli ukrasti. U svakom slučaju, nakon što je KGB izvršio inspekciju dijelova nađenih kod olupine, utvrđeno je da podmornica nye pala u neprijateljske ruke. Padorin je zatreptao nekoliko puta. Srce mu je snažno lupalo, a u lijevom dijelu grudnog koša je osjetio bolno probadanje. Jesu li ga to
435
pomilovali? Zašto? Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati. Napokon, ipak je on bio politički oficir. Ako Partija namjerava iznova uspostaviti političku kontrolu u floti - ne, nego učvrstiti nešto što se nikad nije izgubilo - tada se Politbiro ne može odreći usluga partijskog predstavnika u najvišoj komandi. Sad će postati vazal tih ljudi, Aleksandrova osobito. Padorin je zaključio da će to moći preživjeti. No time je Gorškovljev položaj postao izuzetno ranjiv. Iako će trebati proći još nekoliko mjeseci, Padorin je bio siguran da će ruska flota dobiti novog šefa, nekoga čija osobna moć neće biti takva da određuje politiku mimo odobrenja Politbiroa. Gorškov je postao prevelik, prejak, a partijske poglavice nisu željele u vrhovnoj komandi imati čovjeka s takvim ugledom. Sačuvao sam glavu, pomislio je Padorin, zapanjen sretnim obratom. - Drug Gerasimov - nastavio je Narmonov - će surađivati s odjeljenjem političke sigurnosti vaše Uprave, da se upozna s vašim metodama i ponudi neke sugestije za njihovo unapređenje. Tako dakle, sad će postati špijun KGB-a u vrhovnoj komandi mornarice? No dobro, sačuvao je glavu, ured, daču, a za dvije godine će u mirovinu. Nije platio visoku cijenu. Padorin je bio više nego zadovoljan.
436
Š
Istočna obala USS Pigeon je uplovio u svoj dok u Charlestonu u četiri ujutro. Sovjetski mornari, smješteni u mornarsku blagovaonicu, postali su svima bliski. Premda su se ruski oficiri itekako trudili da ograniče kontakte između svojih ljudi i njihovih američkih spasilaca, to im nikada nije sasvim uspijevalo. Jednostavnije rečeno, nisu bili kadri spriječiti prirodne potrebe. Pigeon je svoje posjetioce šopao velikim količinama dobre brodske hrane, a najbliži zahod je bio nekoliko metara prema krmi. Na putu prema zahodu i pri povratku, posada Crvenog oktobra se susretala s američkim mornarima, od kojih su neki bili oficiri koji su govorili ruski i bili preobučeni u obične unovačene mornare, a neki pak specijalisti za ruski jezik koje su hitro prebacili kad je bila ukrcana i posljednja grupa Sovjeta. činjenica da su na tobože neprijateljskom brodu naišli na prijateljski raspoložene ljude koji su znali ruski, bila je rteodoljiva za mnoge mlade regrute. Njihove su primjedbe bile snimljene skrivenim kazetofonima za kasnije ispitivanje u Washingtonu. Petrov i tri mlada oficira su bili dosta spori, ali kad god su mogli pratili bi na smjenu ljude na zahod, poput brižnih roditelja. Ali nisu uspijevali spriječiti da im jedan obavještajni oficir u uniformi palubnog podoficira prenese prijedlog za azil: tko god bude htio ostati u Sjedinjenim Državama, bit će mu dopušteno. Za samo deset minuta obavijest se proširila medu cijelom posadom. Kad bi američka posada došla na red za jelo, ruski su oficiri teško uspijevali spriječiti kontakte; tako su užurbano patrolirali duž stolova u blagovaonici, da su jedva uspjeli nešto pojesti. Na zbunjeno iznenađenje svojih američkih kolega, uvijek bi iznova odbijali neprekidne pozive da dođu u oficirsku blagovaonicu Pigeona.
437
Pigeon je pažljivo pristao. Nije bilo žurbe. Kad je bio namješten sizni mostić, orkestar na molu je zasvirao potpuri sovjetskih i američkih melodija da obilježi zajedničku prirodu spasilačke akcije. Sovjeti su očekivali da će njihov dolazak, s obzirom na doba dana, biti vrlo tih. U tome su se, međutim, prevarili. Kad se prvi sovjetski oficir našao na polovici mostića, zbunilo ga je pedesetak snažnih televizijskih reflektora i glasna pitanja televizijskih reportera koji su iz kreveta pojurili da dočekaju spasilački brod i tako se dočepaju dobrog termina u jutarnjim vijestima u upravo započetim božičnim praznicima. Rusi još nikad nisu sreli ništa nalik zapadnjačkim novinarima i rezultat tog sraza kultura bio je totalni kaos. Reporteri su opkolili oficire, ispriječili im se na putu, pred zaprepaštenim marincima koji su pokušavali održati red. Oficiri su se pretvarali da ne znaju ni riječi engleskoga, ali je neki dovitljivi reporter poveo sa sobom profesora ruskog jezika sa Sveučilišta South Carolina, Columbia. Petrov se zatekao kako brlja po nekim politički prihvatljivim frazama ispred pet-šest kamera i u sebi priželjkuje da je sve ovo samo neki ružan san. Prošao je čitav sat dok nisu ukrcali sve ruske mornare u tri, posebno za tu priliku iznajmljena autobusa i prebacili ih na aerodrom. čitavim putem ih je pratilo mnoštvo reportažnih kola, kombija, prestizalo njihove autobuse, obasjavalo ih reflektorima, dok su sa svih strana odjekivala pitanja koja nitko nije mogao razumjeti. Ista se scena ponovila i na aerodromu. Zrakoplovstvo je za njih poslalo poseban VC135, ali prije no što su se Rusi mogli u njega ukrcati, ponovo su se morali probiti kroz more novinara. Ivanov se našao pred nekim stručnjakom za slavenske jezike čiji je ruski imao strahovit naglasak. Ukrcavanje je potrajalo slijedećih pola sata. Desetak zrakoplovnih oficira se pobrinulo da svi zauzmu svoja mjesta, a onda su im podijelili cigarete i male bočice s pićem. Kad je važni transport dohvatio visinu od šest tisuća metara, u avionu je već bilo vrlo veselo. Jedan im se oficir obratio preko razglasa i objasnio što ih čeka. Svi će proći medicinski pregled. Sovjetski Savez će sutra za
438
njih poslati posebni avion, no svi se nadaju da bi mogli svoj boravak produžiti dan-dva, da upoznaju pravu američku gostoljubivost. Posada aviona je dala sve od sebe: pričali su putnicima o svakom pojedinom mjestu, selu, saveznim autoputovima, kamionskim stajalištima, objavljujući preko tumača želju svih Amerikanaca za miroljubivim i prijateljskim odnosima sa Sovjetskim Savezom, izražavajući profesionalno divljenje pripadnika američkog ratnog zrakoplovstva nad hrabrošću sovjetskih mornara i žalost zbog smrti oficira koji su tako hrabro zaostali, pričekavši da njihovi ljudi odu prvi. čitava je stvar bila pravo savršenstvo dvoličnosti s ciljem da ih se osvoji, i malo-pomalo je počela pogađati cilj. Avion je letio nisko iznad vašingtonskih predgrađa približavajući se vojnoj bazi Andrews. Tumač im je objasnio da lete iznad domova srednje klase, običnih radnika u vladi i lokalnoj industriji. Druga tri autobusa su ih čekala na pisti i umjesto da ih povezu brzom cestom oko Washingtona D.C. krenuli su ravno kroz grad. Američki su se oficiri u svakom autobusu ispričali zbog prometne gužve, rekavši putnicima da gotovo svaka američka obitelj ima auto, a neke po dva ili više, pa da ljudi koriste javni prijevoz kako bi izbjegli mučenje u vožnji. Mučenje pri vožnji vlastitog automobila bilo je nešto što ruski mornari nisu mogli shvatiti. Njihovi politički oficiri su im kasnije mogli reći da je sve to bila totalna laž, ali tko može zanijekati one tisuće automobila na cesti? To sigurno nije bilo umjetno inscenirano samo zbog grupe mornara na prolasku kroz grad. Vozeći se kroz jugoistočni D. C. zamijetili su da i Crnci imaju automobile - jedva da je bilo slobodnog mjesta za parkiranje! Autobusi su nastavili niz Mali, a tumači su izrazili nadu da će im biti omogućeno da vide muzeje koji su otvoreni za sve. Zrakoplovni i svemirski muzej, rekli su, ima komad kamena koji su astronauti Apolla donijeli s Mjeseca... Sovjeti su vidjeli joggere na Mallu i tisuće ljudi u šetnji. Kad su autobusi okrenuli na sjever prema Bethesdi, međusobno su komentirali
439
pojavu otmjenih kuća u ljepšim predjelima sjeverozapadnog Washingtona. U Bethesdi su ih dočekale televizijske ekipe sve tri velike televizijske mreže i prijateljski nasmiješeni američki mornarički liječnici i bolničari koji su ih poveli u bolnicu na medicinske pretrage. Tamo je bilo i deset službenika ambasade koji nisu znali kako da kontroliraju grupu, a opet nisu mogli politički prosvjedovati zbog pažnje namijenjene njihovim ljudima u duhu politike popuštanja. Skupili su se doktori iz nekoliko vladinih bolnica, da brzo i djelotvorno pregledaju svakog čovjeka, osobito moguće radioaktivno zagađenje. Usput se je svaki pojedinačni mornar u jednom trenutku našao nasamo s američkim obavještajnim oficirom, koji ga je uljudno upitao želi li možda ostati u Sjedinjenim Državama, ističući da će se svatko tko donese takvu odluku morati izjasniti i pred osobom koja predstavlja sovjetsku ambasadu - i da će mu, ukoliko to želi, biti odobren boravak. Četvorica su donijela takvu odluku, izazvavši bijes službenika ambasade, a jedan se povukao nakon rasprave s pomorskim atašeom. Amerikanci su svaki razgovor pažljivo snimali na videotraku da bi izbjegli kasnije objede. Kad je zdravstveni pregled bio gotov - na sreću, količine ozračenja bile su vrlo niske - ljudi su se opet dobro najeli i legli u krevete da se odmore.
Washington D. C. - Dobro jutro, gospodine ambasadore - rekao je Predsjednik. Arbatov je primijetio da opet iza velikog antiknog stola pored svoga šefa stoji doktor Pelt. Nije očekivao da će ovo biti ugodan sastanak. - Gospodine Predsjedniče, došao sam prosvjedovati zbog pokušaja vlade Sjedinjenih Država da otme naše mornare.
440
- Gospodine ambasadore - vrlo je oštro reagirao Predsjednik - kao bivši javni tužilac znam da je otmica opaki i gnjusni zločin i da vlada Sjedinjenih Država ne može biti optužena za tako nešto - osobito ne u ovom uredu! Mi nikada nismo, a niti nećemo otimati ljude. Je li vam to jasno, Gospodine? - Osim toga, Aleks - uskočio je Pelt mirnijim glasom - ti ljudi o kojima je riječ ne bi bili medu živima da nije bilo nas. Izgubili smo dva dobra čovjeka spašavajući vaše mornare. Mogli ste pokazati barem malo zahvalnosti zbog napora da spasimo vašu posadu, i možda iskazati sućut za one Amerikance koji su pritom stradali. - Moja je vlada svjesna herojskog podviga dvojice oficira i želi izraziti zahvalnost sovjetskog naroda zbog uspješnog spašavanja. No i pored toga, gospodo, poduzeti su neki namjerni koraci da se ti ljudi potaknu na izdaju svoje domovine. - Gospodine ambasadore, kad je vaš kočar prošle godine spasio posadu našeg patrolnog aviona, oficiri sovjetske vojske su im ponudili novac, žene i druge primamljive stvari u zamjenu za tražene informacije ili ako žele ostati u Vladivostoku, je li tako? Nemojte mi samo reći da vi za to ne znate. Poznata su vam pravila igre. I mi tada nismo prosvjedovali, je li tako? Ne, bili smo itekako zahvalni što vaša zemlja pokazuje tako humanitarnu skrb za živote običnih američkih građana. U ovom slučaju, svakom je oficiru i unovačenom mornaru bilo rečeno da može ostati ukoliko to želi. Nije upotrijebljena nikakva prisila. Svakog čovjeka koji je odlučio ostati smo zamolili da se sastane sa službenikom vaše ambasade, da bi vam pružili priliku da mu objasnite eventualnu grešku koju čini. To je pošteno, gospodine ambasadore. Nismo nudili ni novac ni žene. Mi ne kupujemo ljude, a nije nam ni na kraj pameti da ih otimamo. Otmičari su ljudi koje sam trpao u zatvor. Čak sam uspio i jednoga smaknuti. Da me više nikada niste optužili za tako nešto - zaključio je Predsjednik.
441
- Moja vlada inzistira da svi naši ljudi budu vraćeni u domovinu ostao je uporan Arbatov. - Gospodine ambasadore, svaka osoba u Sjedinjenim Državama, bez obzira na nacionalnost ili način dolaska ima pravo na punu pravnu zaštitu. Naši su se sudovi već mnogo puta ponašali u skladu s time, a po našem zakonu nitko ne može biti protiv svoje volje prisiljen na nešto što ne želi. Time je ta tema okončana. A sada imam jedno pitanje za vas. Što je jedna strateška podmornica radila trista milja od američke obale? - Strateška podmornica, gospodine Predsjedniče? Pelt je podigao fotografiju s Predsjednikova stola i pružio je Arbatovu. Skinuta s videorekordera sa Sea Cliffa, prikazivala je pomorski balistički projektil SS-N-20. - Podmornica se zove - zvala se - Crveni oktobar - rekao je Pelt. Eksplodirala je i potonula trista milja od obale Južne Caroline. Aleks, medu nama postoji sporazum da se takav brod neće približiti ni jednoj od naših zemalja na manje od petsto milja - osamsto kilometara. Htjeli bismo znati što je ta podmornica radila ovdje. Nemojte nam sad reći da je taj projektil neka namještaljka - čak i da smo išli na tu varijantu, nije bilo dovoljno vremena. To je jedna od vaših raketa, gospodine ambasadore, a podmornica je nosila još devetnaest takvih. - Pelt je namjerno rekao krivi broj. - I sada vlada Sjedinjenih Američkih Država pita vladu Sovjetskog Saveza kako se to stvorilo ovdje, kako je došlo do kršenja našeg sporazuma, dok su se još i mnogi drugi vaši brodovi tako približili našoj atlantskoj obali. - To mora da je ona izgubljena podmornica - ponudio je rješenje Arbatov. - Gospodine ambasadore - javio se tiho Predsjednik - podmornica nije bila izgubljena od četvrtka, sedam dana nakon što ste nas o tome izvijestili. Ukratko, gospodine ambasadore, ono vaše objašnjenje od prošlog petka ne poklapa se s činjenicama koje smo fizički utvrdili. - Je li to neka optužba? - nakostriješio se Arbatov.
442
- Ma ne, nije, Aleks - rekao je Predsjednik. - Ako taj sporazum više ne vrijedi, onda je tako trebalo reći. Mislim da smo prošli tjedan raspravljali o toj mogućnosti. Američki će narod već danas saznati za te činjenice. Dovoljno već poznajete našu zemlju pa ćete moći zamisliti kakve će to reakcije izazvati. Ja ću imati objašnjenje. U ovom trenutku više ne vidim razloga da vaša flota bude uz našu obalu. "Spašavanje" je uspješno okončano, i daljnje prisustvo sovjetske flote može se tumačiti samo kao provokacija. Želim da vi i vaša vlada razmislite o onome što mi sada govore moji vojni zapovjednici - ili, ako hoćete, što bi vaši zapovjednici govorili generalnom sekretaru Narmonovu, da je situacija obrnuta. Imat ću objašnjenje. Nastojat ću izbjeći neke zaključke koji bi mogli povući neželjene posljedice. Poručite vašoj vladi da ćemo vjerojatno vrlo brzo od onih ljudi koji su odlučili ostati ovdje saznati što se zapravo dogodilo. Dovidenja! Arbatov je napustio ured i skrenuo lijevo da upotrijebi zapadni izlaz. čuvar-marinac mu je pridržao vrata uljudnom gestom koju je obuhvatio krajičkom oka. Ambasadorov vozač, koji ga je vani čekao u Cadillacu, otvorio mu je vrata. Vozač je bio šef odjela političke obavještajne slučbe KGB-a za Washington. - Dakle? - rekao je provjeravajući vozila na aveniji Pensylvanija prije no što je skrenuo ulijevo. - Dakle, sastanak je protekao baš onako kao što sam i predskazao i sad možemo biti apsolutno sigurni zašto nam otimaju ljude - odvratio je Arbatov. - A zašto, druže ambasadore? - ponukao ga je vozač. Nije htio pokazati svoj bijes. Još samo prije nekoliko godina ovako se partijsko govno ne bi usudilo tako otezati s odgovorom višem oficiru KGB-a. Zaista je bila sramota što se dogodilo s Komitetom za državnu sigurnost nakon smrti druga Andropova. Ali, stvari će opet sjesti na svoje mjesto. Bio je siguran u to. - Predsjednik nas je optužio da smo namjerno poslali podmornicu na njihovu obalu da bi prekršili tajni protokol iz 1979. godine. Drže naše
443
ljude da bi ih ispitali, zavirili im u glavu i saznali operativne zapovijedi podmornice. Koliko će CIA-i trebati za to? Dan? Dva? - Arbatov je bijesno zatresao glavom. - A možda već sve znaju - razne droge, poneka ženska da im razveže jezik. Predsjednik je također predložio Moskvi da zamisli što mu one usijane glave iz Pentagona sve predlažu! I govore da poduzme! Tu nema tajni, je li tako? Reći će da smo vježbali iznenadni nuklearni napad - da smo ga možda čak i izveli! Kao da se mi manje od njih trudimo da uspostavimo miroljubivu koegzistenciju! Sumnjičave budale, prestrašeni su, ali i još više ljuti zbog onoga što se dogodilo. - Može li ih se zbog toga okriviti, druže? - zapitao je vozač, sve upijajući, pamteći, analizirajući i slažući u glavi neovisnu poruku moskovskoj centrali. - A rekao je da i više nema razloga da se naša flota zadržava blizu njihove obale. - Kako je to rekao? Kao zapovijed? - Riječi su mu bile prijazne. Bio je ljubazniji nego što sam očekivao. To me brine. Mislim da nešto smišljaju. Zveket sablji diže galamu, izvlačenje ne. Zahtijeva objašnjenje čitave akcije. Što da mu kažem? Što se dogodilo? - Čini mi se da to nećemo nikada saznati. - Visoki je obavještajac znao osiginalnu priču, koliko god ona bila nevjerojatna. Bio je zapanjen kako su mornarica i GRU mogli dopustiti da dođe do tako fantastične greške. Priča agenta Cassiusa bila je gotovo još luđa. Vozač ju je osobno proslijedio u Moskvu. Zar je moguće da su i Sjedinjene Države i Sovjetski Savez žrtve neke treće strane? Jedna operacija krene naopako, a Amerikanci pokušavaju saznati tko je odgovoran i kako je to obavljeno, tako da i oni sami to jedanput probaju? Taj dio priče je još i imao smisla, ali ono ostalo? Namrštio se zbog prometa. Moskovski centar mu je dao zadatak: treba smjesta javiti ako sazna da je to CIAina operacija. Nije u to vjerovao. Ako jeste, CIA ju je neobično djelotvorno uspijevala prikrivati. Je li moguće prikriti tako složenu
444
operaciju? Teško je vjerovati. No bez obzira na to, on će sa svojim kolegama još nekoliko tjedana raditi na tome da smakne veo, ako ga ima, i otkrije što se govorilo u Langleyju i na terenu, a to će činiti i sve druge postaje KGB-a širom svijeta. Ako se CIA uspjela uvući u glavnu komandu Sjeverne flote - on će to otkriti. U to je bio siguran. Gotovo je zaželio da su to učinili. GRU bi bio odgovoran za katastrofu i time osramoćen, nakon što se prije nekoliko godina okoristio padom prestiža KGB-a. Ako je dobro procijenio situaciju, Politbiro je nahuškao KGB na GRU i vojsku, dopuštajući moskovskom centru da vodi neovisnu istragu o čitavom slučaju. Štogod bude otkriveno, KGB će biti u prednosti i ograničiti utjecaj vojske. Ovako ili onako, njegova će organizacija doznati što se dogodilo, a ako posljedice budu štetile njezinim rivalima, tim bolje... Kad su se zatvorila vrata iza sovjetskog ambasadora doktor Pelt je otvorio sporedna vrata Ovalnog ureda. Ušao je Sudac Moore. - Gospodine Predsjedniče, već je prošlo dosta vremena otkako sam se posljednji put skrivao iza vrata. - Zbilja očekujete da će ovo upaliti? - Da, sada sam siguran. - Moore se udobno smjestio u kožnu stolicu. - Nije li to malo nesigurno, Suče? - zapitao je Pelt. - Mislim, voditi tako složenu operaciju? - U tome i jeste čar, doktore - mi ništa ne vodimo. To će Sovjeti učiniti umjesto nas. Oh, naravno, poslat ćemo puno naših ljudi po Istočnoj Evropi da postavljaju razna pitanja. Isto će raditi i momci Sira Basila. Francuzi i Izraelci su već u poslu, jer smo ih zamolili da saznaju sve o zalutaloj strateškoj podmornici. KGB će to vrlo brzo saznati i zapitati se zašto sve četiri glavne zapadne obavještajne službe postavljaju ista pitanja - umjesto da se uvuku u svoje kućice, kao što bi se od njih očekivalo da se radi o našoj operaciji. - Morate shvatiti dilemu s kojom su suočeni Sovjeti, izbor između dva podjednako neprivlačna scenarija. S jedne strane mogu odabrati da povjeruju kako je jedan od njihovih najprovjerenijih profesionalnih
445
oficira počinio upravo nezamislivu veleizdaju. Vidjeli ste i sami naš dosje o kapetanu Ramiusu. On je komunistička verzija naših orlova-skauta, pravi novi sovjetski čovjek. Dodajte tome činjenicu da je u zavjeru obavezno bio uključen i priličan broj podjednako provjerenih oficira. Sovjeti nisu u stanju ni pomisliti da bi ljudi takvoga kova ikada mogli napustiti Radnički raj. Priznajem da to zvuči paradoksalno s obzirom na neumorne napore koje poduzimaju da bi spriječili ljude u odlasku iz zemlje - ali je istinito. Jedno je izgubiti baletana ili agenta KGB-a, a sasvim drugo sina člana Politbiroa, oficira s gotovo trideset godina besprijekorne službe. Osim toga, mornarički kapetan uživa razne privilegije; njegov bi se bijeg mogao usporediti s odlukom autohtonog njujorškog milijunaša da ode živjeti u Moskvu. U to naprosto ne bi mogli povjerovati. - S druge strane mogu povjerovati u priču koju smo im servirali preko Hendersona, koja je također neprivlačna, ali je podupiru mnogi usputni dokazi, osobito naši napori u poticanju mornara da zatraže azil. Vidjeli ste kako ih je to razbjesnilo. U njihovim očima to je očigledno kršenje zakona civiliziranog ponašanja. Predsjednikova bijesna reakcija na otkriće da se radilo o strateškoj podmornici je također dokaz u korist Hendersonove priče. - I onda, kojoj će se priči prikloniti? - zapitao je Predsjednik. - To je, gospodine, prije svega stvar psihologije, a nama je vrlo teško odgonetnuti sovjetsku psihologiju. Birajući između kolektivne izdaje desetorice visokih oficira i izvanjske urote, mislim da će odabrati ovo drugo. Kad bi povjerovali da se zaista radi o dezertiranju, trebali bi preispitati sva svoja temeljna uvjerenja. A tko to voli? - Moore je raširio ruke. Druga alternativa ipak znači da im je sigurnost narušio netko izvana, a draže će im biti da ispadnu Lrtve, nego da shvate bitne proturječnosti vlastite ideologije. A povrh svega, tu je i činjenica da će istragu voditi KGB. - Zašto? - zapitao je Pelt, obuzet Sučevom intrigom.
446
- U oba slučaja - radi li se o izdaji ili o provaljivanju tajnih mornaričkih operacija - bit će odgovoran GRU. Sigurnost mornarice i vojske je njihov resor, osobito nakon štete koju je KGB pretrpio poslije odlaska našeg prijatelja Andropova. Sovjeti ne mogu imati organizaciju koja bi povela istragu o samoj sebi. Ne u njihovoj obavještajnoj zajednici! Tako će KGB nastojati da raz- nese svoga suparnika. Iz perspektive KGB-a, vanjsko miješanje je mnogo privlačnija alternativa; omogućuje veću operaciju. Ako potvrde Hendersonovu priču i sve uvjere u njenu istinitost - a to će, naravno, učiniti - još će se više proslaviti jer su sve to otkrili. - Potvrdit će priču? - Naravno da hoće! U obavještajnom poslu, ako se nešto jako traži onda se i nade - bez obzira postoji ili ne. Gospode, tom Ramiusu dugujemo mnogo više no što će znati. Ovakva se prilika rijetko pruža. Naprosto ne možemo izgubiti. - No KGB će time ojačati - primijetio je Pelt. - Je li to dobro? Moore je slegnuo ramenima. - To se moglo bilo kada dogoditi. Svrgnuće i, po nekima, umorstvo Andropova dalo je vojnim službama preveliku moć, baš kao ono s Berijom pedesetih godina. Sovjeti drže svoju vojsku pod snažnom političkom kontrolom - još više nego mi. Sad će KGB u obračunu s vrhovnom komandom obaviti za političare onaj prljavi dio posla. To se ionako moralo dogoditi; međutim, mi moramo obaviti još nekoliko stvari. - A to su? - upitao je Predsjednik. - Naš prijatelj Henderson će za otprilike mjesec dana pustiti informaciju da je jedna naša podmornica pratila Crveni oktobar sve od Islanda. - Ali zašto? - usprotivio se Pelt. - Onda će znati da smo lagali, da je cijelo ovo uzrujavanje oko strateške podmornice bila laž. - Nije baš tako, doktore - rekao je Moore. - Strateška podmornica koja se tako približila našoj obali i dalje se tretira kao kršenje ugovora, a s njihova gledišta mi nikako ne bismo mogli znati zašto se obrela
447
ovdje - sve dok ne ispitamo mornare koji su ostali, no oni nam neće reći ništa važno. Sovjeti očekuju da u cijeloj ovoj stvari nećemo biti sasvim iskreni s njima. činjenica da smo pratili njihovu podmornicu i da smo je bili spremni u svakom času uništiti, pruža im dokaz naše dvoličnosti što su ga tražili. Reći ćemo da je Dallas na sonaru uhvatio i incident s reaktorom, a to će objasniti i blizinu našeg spasilačkog broda. Oni znaju, ili u svakom slučaju sumnjaju da od njih nešto krijemo. Ovo će ih odvesti na krivi trag. Rusi takav mamac zovu "vučje meso". Onda će pokrenuti široku akciju da proniknu našu operaciju, kakva god ona bila. Ali neće pronaći ništa. Jedini ljudi u CIA-i koji znaju što se zapravo zbiva su Greer, Ritter i ja. Naši operativci su dobili zadatak da saznaju što se zbiva i jedino to može procuriti. - A što je s Hendersonom, i koliko naših ljudi zna za podmornicu? zapitao je Predsjednik. - Ako im Henderson nešto otkuca, potpisao je vlastitu smrtnu presudu. KGB vrlo oštro postupa s dvostrukim agentima i ne bi povjerovao da smo ga nasamarili isporukom lažne informacije. On to zna, no u svakom slučaju ga nećemo ispuštati iz vida. Koliko naših ljudi zna za podmornicu? Možda stotinu, a taj će se broj još nešto povećati - no zapamtite, oni misle da sada uz našu obalu leže dvije potopljene podmornice i neće im biti teško povjerovati da svi dijelovi sovjetskih podmornica koji dođu u naše laboratorije potječu s dna oceana. Mi ćemo, naravno, u tu svrhu reaktivirati Glomar Explorera. Bilo bi im sumnjivo kada to ne bismo učinili. A zašto da ih razočaramo? Prije ili kasnije, možda će otkriti cijelu priču, no do tada će ogoljeli trup već biti na morskom dnu. - Tako dakle, nećemo to zauvijek moći održati u tajnosti? - zapitao je Pelt. - Zauvijek je jako dugo. Moramo imati plan za tu mogućnost. U doglednoj budućnosti tajna bi trebala biti prilično sigurna sa samo stotinu ljudi koji znaju za nju. Za godinu, a vjerojatnije dvije-tri,
448
prikupit će dovoljno podataka da posumnjaju u ono što se dogodilo, ali do tada više neće biti dovoljno fizičkih dokaza. Osim toga, ako KGB otkrije istinu, hoće li je htjeti prijaviti? Kad bi je otkrio GRU odmah bi to učinio, a rezultat svega može biti kaos unutar njihove obavještajne zajednice, što će nam također odgovarati. - Moore je izvukao cigaru iz kožne futrole. - Kao što rekoh, Ramius nam je pružio sjajne mogućnosti na različitim razinama. A najljepše od svega je da uopće ne trebamo ništa poduzimati. Rusi će njušiti, tražiti, zavirivati, u potrazi za nečim čega nema. - A što će biti s prebjezima, Suče? - zapitao je Predsjednik. - Za njih ćemo se, gospodine Predsjedniče pobrinuti. Znamo kako se to radi, i rijetko imamo pritužbe na CIA-inu gostoljubivost. Prvo ćemo ih u nekoliko mjeseci preslušati i istovremeno pripremiti za život u Americi. Dobit će novi identitet, prekvalifikaciju, plastičnu operaciju ako bude potrebno, i do kraja života neće trebati raditi - ali oni će htjeti raditi. Tako je gotovo sa svima. Mislim da će ih mornarica nekako uhljebiti kao plaćene savjetnike u Odjelu za podmorničko ratovanje, ili nešto slično. - Htio bih ih upoznati - impulzivno je reagirao Predsjednik. - To se može urediti, gospodine, samo se treba diskretno izvesti - bio je oprezan Moore. - U Camp Davidu bi trebalo biti dovoljno sigurno. I Suče, pobrinite se za Ryana. - Razumijem, gospodine. Kod nas mu ne gine sjajna budućnost. Tjuratam, SSSR Uzrok zbog kojeg je Crvenom oktobru zapovjeđeno da zaroni mnogo prije svitanja kružio je oko zemlje na visini od osam stotina kilometara. Velik poput autobusa, Albatros 8 je bio lansiran golemom raketomnosačem pred jedanaest mjeseci s kozmodroma u Tjuratamu. Masivni
449
satelit, zvani RORSAT* bio je posebno konstruiran za nadzor mora i oceana. Albatros 8 je preletio iznad tjesnaca Pamlico u 11:31 po lokalnom vremenu. Bio je programiran da hvata toplinske izvore po cijelom vidljivom obzoru, ispita sve što vidi i provjeri sve prepoznatljive karakteristike koje su odgovarale njegovim parametrima. Nastavio je kružiti i kad je prošao iznad dijelova američke flote, ometači na New Jerseyju su se podigli uvis da anuliraju njegov signal. Trake za snimanje na satelitu su to marljivo snimile. I ovo ometanje će operatorima nešto reći o američkim ratnim elektronskim sistemima. Kad je Albatros 8 prešao preko Pola, parabolični tanjur na njegovu prednjem kraju okrenuo se u smjeru nosećeg signala druge letjelice, komunikacijskog satelita Iskra. Kad je izviđački satelit locirao svog rođaka u višoj putanji, laserskom je vezom odaslao sadržaj Albatrosove trake. Iskra je to smjesta prenijela zemaljskoj stanici u Tjuratamu. Signal je uhvatila i petnaest metara široka tanjurasta antena smještena u zapadnoj Kini kojom je upravljala američka Nacionalna agencija za sigurnost u suradnji s Kinezima koji su dobivene podatke koristili u svoje svrhe. Amerikanci su to odmah preko svog komunikacijskog satelita poslali u štab NSA u Fort Meade, Maryland. U gotovo isto vrijeme digitalni signal su ispitivala dva tima stručnjaka udaljena pet tisuća milja. - Lijepo vrijeme - zijevnuo je tehničar. - Sad imamo lijepo vrijeme! - Uživaj dok možeš, druže! - Tehničar za susjednom konzolom je promatrao podatke s geosinkronog meteorološkog satelita koji je nadgledavao Zapadnu hemisferu. Znao je da vrijeme iznad neprijateljskog teritorija može imati veliku stratešku vrijednost. - Još se jedna hladna fronta približava njihovoj obali. Zime su im poput naših. Nadam se da uživaju. * RORSAT satelit za radarsko oceansko izviđanje (prim. prev.)
450
- Naši ljudi na moru bogme ne uživaju. - Tehničar se nesvjesno tresao pri pomisli da je na moru u nekoj oluji. Prošloga ljeta je pošao na krstarenje po Crnom moru i neprekidno patio od morske bolesti. - Oho! Što je ovo? Pukovniče? - Da, druže? - Pukovnik, zapovjednik smjene, odmah je prišao. - Pogledajte ovo, druže pukovniče. - Tehničar je prstom krenuo po ekranu. - Ovo je tjesnac Palmico, na središnjoj obali Sjedinjenih Država. Pogledajte ovdje, druže. - Termička slika vode na ekranu bila je crna, no kad je tehničar ugodio sliku, postala je zelena s dvije bijele mrlje, većom i manjom. Ona dvostruko veća se razdvojila na dva dijela. Bila je to slika vodene površine, a neki dijelovi vode bili su za pola stupnja topliji nego što je trebalo. Razlika nije bila postojana, ali se dovoljno odražavala kao dokaz da nešto toj vodi daje toplinu. - Možda sunčane zrake? - zapitao je pukovnik. - Ne, druže, bistro nebo daje podjednako sunčeve topline cijelom području - tiho je rekao tehničar. Uvijek se umirio kad bi mu se učinilo da je na tragu nečemu. - Dvije podmornice, možda tri, trideset metara pod vodom. - Je li to sigurno? Tehničar je na ekran prebacio radarsku sliku na kojoj se vidio samo čipkasti uzorak malih valova. - Ništa na vodi ne stvara tu temperaturu, druže pukovniče. Stoga mora da je nešto ispod vode. Kitovi se ne pare u ovo doba godine. Dakle, jedino dolaze u obzir nuklearne podmornice - vjerojatno dvije, možda tri. Mislim, pukovniče, da su se Amerikanci toliko prepali nastupanja naše flote da su sklonili svoje strateške podmornice. Baza njihovih strateških podmornica je samo stotinjak kilometara južnije. Možda se tu sklonio njihov brod iz klase Ohio, a čuva ga jedna lovačka podmornica, baš kao što i naši rade. - Onda će se brzo maknuti. Naša se flota vraća. - Šteta, bilo bi ga dobro pratiti. To je tako rijetka prilika, druže pukovniče. - Zaista. Dobro ste ovo obavili, druže akademiče.
451
Deset minuta kasnije taj je podatak emitiran u Moskvu. Glavna komanda sovjetske podmornice, Moskva - Iskoristit ćemo ovu mogućnost, druže - rekao je Gorškov. - Pozvali smo flotu da se vrati, ali ćemo nekoliko podmornica ostaviti da skupljaju elektronska obavještenja. Amerikanci će ih vjerojatno zametnuti u općoj gužvi. - Vrlo vjerojatno - odvratio je šef flotnih operacija. - Ohio će krenuti na jug, možda u podmorničku bazu u Charlestonu ili Kings Bayu. Ili na sjever, u Norfolk. Kod Norfolka nam je Konovalov, a Šabilikov je ispred Charlestona. Mislim da će oba mirovati nekoliko dana. Moramo učiniti nešto pravo da pokažemo političarima da imamo pravu mornaricu. Mogućnost praćenja ovog Ohioa bit će samo početak. - Izdat ću zapovijedi za petnaest minuta, druže. - Šef operacija je držao da je to odlična ideja. Nije mu se dopao izvještaj sa sastanka Politbiroa, što mu ga je prenio Gorškov - premda, ako Sergej odlazi, on je na dobrom položaju da preuzme njegov posao...
New Jersey Poruka CRVENA RAKETA je pred koji trenutak došla u Eatonove ruke: Moskva je upravo odaslala preko satelita podužu operativnu zapovijed sovjetskoj floti. Sad su Rusi bili zbilja svojski ukliješteni, pomislio je komodor. Oko njih su se sklopile tri bojne grupe s nosačima Kennedy, America i Nimitz - sve pod komandom Josha Paintera. Eaton je sa svoje strane imao operativnu kontrolu nad Tarawom da bi pojačao svoju površinsku grupu. Komodor je uperio dvogled prema Kirovu. - Komandante, rasporedite grupu na borbene stanice. - Razumijem. - Oficir za grupne operacije je podigao taktički mikrofon.
452
- Plavi momci, ovdje Plavi kralj. Jantarno svjetlo, izvrši. Gotovo. Eaton je pričekao nekoliko sekundi da se u svim prostorijama New Jerseyja oglasi alarm. Posada je pojurila prema topovima. - Udaljenost do Kirova? - Trideset pet tisuća i dvjesta metara, gospodine. Mjerimo laserom udaljenost svakih nekoliko minuta. Cilj programiran, gospodine izvijestio je oficir za grupne operacije. - Glavne topovske kule još uvijek su napunjene specijalno probojnim zrnima, a topnici svakih trideset sekundi dobivaju promjene koordinata. Pored Eatonove komandne stolice na admiralskom mostu je zvrljao telefon. - Eaton. - Sve stanice popunjene i spremne, komodore - izvijestio je komandant bojnog broda. Eaton je pogledao na svoju štopericu. - Vrlo dobro, komandante. Vrlo smo dobro izvježbali ljude. U borbenoj centrali NewJerseyja brojke ne ekranima su pokazivale točnu udaljenost do Kirovljeva glavnog nadgrada. Logičan prvi cilj je uvijek neprijateljski admiralski brod. Pitanje je samo bilo koliko bi Kirov mogao podnijeti - i što bi ga prvo pogodilo, topovsko zrno ili raketa Tomahawk. Najvažnije bi bilo, danima je već ponavljao glavni artiljerijski oficir, da pogode Kirova prije no što se može umiješati bilo koji avion. New Jersey još nikada nije potopio ni jedan neprijateljski brod. A četrdeset godina čekanja nije bilo malo. - Okreću - rekao je oficir iz grupne operacije. - Aha, da vidimo kamo. Kirovljeva formacija je držala zapadni kurs kad je prispio signal. Svi brodovi u kružnom poretku su istovremeno okrenuli udesno. Skretanje je prestalo kad su zauzeli kurs nula-četiri-nula. Eaton je odložio dvogled na stalak. - Idu kući. Obavijestite Washington i zadržite još neko vrijeme ljude na stanicama.
453
Međunarodni aerodrom Dallas, Washington Sovjeti su nadmašili sebe u otpremanju svojih mornara iz Sjedinjenih Država. Povukli su jedan Aeroflotov Iljušin IL-62 iz redovnog prometa i poslali ga direktno iz Moskve za Dallas. Aterirao je u sumrak. Bliska kopija britanskog VC10, ovaj četvero-motorni avion je odrulao do najudaljenije servisne postaje da napuni rezervoare gorivom. Uz neke putnike, koji nisu ni pokušali izaći iz aviona da protegnu noge, došla je i rezervna posada, tako da se avion odmah mogao vratiti kući. Dva zglobna autobusa su krenula od terminala do gotovo dvije milje udaljenog zrakoplova. U njima je bila posada Crvenog oktobra koja je promatrala snijegom pokriveni krajolik, svjesna da sada posljednji put gleda Ameriku. Bili su tihi; pred samo sat vremena digli su ih iz kreveta u Bethesdi i prevezli na aerodrom. Ovaj puta im reporteri nisu dosađivali. četiri oficira, devet mičmana i preostala unovačena posada bila je podijeljena po odjelima čim su ušli u avion. Svaka grupa je odvedena u posebni dio aviona. Svaki oficir i mičman je dobio svoga isljednika iz KGB-a i ispitivanje je počelo čim je avion počeo rulati na uzletnu pistu. U vrijeme kad je Iljušin dostigao letnu visinu, mnogi su već požalili što se nisu pridružili onoj izdajničkoj grupici i ostali u Americi. Ispitivanje je bilo izuzetno neugodno. - Da li se komandant Ramius čudno ponašao? - pitao je major KGB-a Petrova. - Naravno da nije! - brzo je odvratio Petrov. - Zar ne znate da je na našoj podmornici počinjena sabotaža? Imali smo sreću što smo izvukli žive glave! - Sabotaža? Kakva sabotaža? - U reaktorskim sistemima. Ja baš ne mogu puno o tome govoriti, nisam inženjer, ali sam otkrio da negdje propušta. Vidite, privjesci s
454
filmovima za mjerenje radijacije su pokazali kontaminaciju, a instrumenti u strojarnici nisu. Ne samo da je reaktor bio sabotiran, nego su i instrumenti za otkrivanje radijacije bili onesposobljeni. To sam vidio svojim očima. Šef stroja Melehin ih je nekoliko morao popraviti da otkrije pukotinu na reaktorskom postrojenju. Svjadov vam to bolje može ispričati. Bio je prisutan. Oficir KGB-a je sve zapisivao. - A zašto se vaša podmornica toliko približila američkoj obali? - Kako to mislite? Pa zar ne znate naš operativni zadatak? - Kako je glasio vaš operativni zadatak, druže doktore? - Oficir KGBa se zagledao u Petrovljeve oči. Liječnik ga je prepričao, a onda zaključio: - Vidio sam zapovijed. Bila je izložena i svatko ju je mogao vidjeti, kao što je i uobičajeno. - Tko ju je potpisao? - Admiral Korov. Tko bi drugi? - Nije li vam se ta zapovijed učinila malo čudnom? - nekako bijesno je upitao major. - Da li vi dovodite u pitanje dobivene zapovijedi, druže majore? Ja ne! - malo se uspravio Petrov. - Što se dogodilo s vašim političkim oficirom? U drugom odjeljku Ivanov je objašnjavao kako su američki i britanski brodovi otkrili Crveni oktobar. - No onda im je komandant Ramius briljantno pobjegao! I uspjeli bi da nije bilo tog prokletog kvara na reaktoru. Morate pronaći onoga tko nam je to smjestio, druže kapetane. Htio bih ga vidjeti mrtvog! Oficir KGB-a nije ni trepnuo. - I što vam je komandant rekao na kraju? - Naredio mi je da pazim na svoje ljude, da im ne dopustim da razgovaraju s Amerikancima više no što je neophodno, a onda je rekao da se Amerikanci neće nikad domoći našeg broda. - Ivanovu su oči zasuzile pri pomisli na komandanta i brod, kojih više nije bilo. Bio je on ponosan i privilegiran sovjetski mladić sin akademika, visokog
455
partijskog funkcionara. - Druže, vi i vaši ljudi morate pronaći gadove koji su nam to učinili. - Bilo je to vrlo lukavo - pričao je Svjadov svoju priču nekoliko metara dalje. - čak je i drug Melehin tek u trećem pokušaju otkrio uzrok, pa se zakleo da će se osvetiti onome tko je to učinio. Vidio sam i sam - rekao je poručnik, zaboravljajući da zapravo i nije. Detaljno je sve objasnio, čak i nacrtao, što se sve radilo. - Ne znam ništa o onom zadnjem kvaru. Upravo sam trebao preuzeti dužnost. Melehin, Surzpoj i Bugajev su satima pokušavali osposobiti pomoćne pogonske sisteme. - Odmahnuo je glavom. - Pokušao sam im se priključiti, ali mi je komandant Ramius zabranio. Opet sam pokušao, mimo naređenja, ali me je drug Petrov spriječio. Nakon dva sata leta nad Atlantikom, viši istražitelji KGB-a su se sastali da usporede bilješke. - Dakle, ako je komandant glumio, onda je u tome vraški dobar zaključio je pukovnik zadužen za preliminarno ispitivanje. - Izdavao je ljudima besprijekorne zapovijedi. Operativni zadatak je bio oglašen i normalno izložen... - No tko je od tih ljudi poznavao Korovljev potpis? A Korova više ništa ne možemo pitati, zar ne? - rekao je major. Komandant Sjeverne flote je na opće razočaranje umro od izljeva krvi u mozak dva sata nakon prvog saslušanja u Lubjanki. - U svakom slučaju, potpis je mogao biti krivotvoren. Imamo li tajnu podmorničku bazu na Kubi? I što je sa smrću zampolita? - Liječnik je siguran da se radi o nesretnom slučaju - odvratio je drugi major. - Komandant je mislio da je udario glavom, no on je zapravo slomio vrat. Međutim, ipak mislim da su radiom trebali zatražiti uputstva. - Bila im je zapovjeđena radio-šutnja - rekao je pukovnik. - Provjerio sam. To je sasvim normalno za strateške podmornice. Je li taj
456
komandant Ramius bio vješt u borilačim vještinama? Je li mogao ubiti zampolita? - Možda - promrmljao je major koji je ispitivao Petrova. - Nije se time bavio, ali to nije tako teško. Pukovnik nije znao da li da se složi s tim. - Imamo li bilo kakav dokaz da posada misli da se moglo raditi o pokušaju bježanja Amerikancima? - Sve su glave niječno odmahnule. - A inače, je li operativna rutina podmornice bila normalna? - Da, druže pukovniče - javio se jedan mladi kapetan. - Preživjeli navigacijski oficir, Ivanov, je rekao da su savršeno izbjegli imperijalističke površinske i podmorničke jedinice - točno u skladu s uhodanim postupcima, ali da je taj Ramius sve to briljantno izveo za samo dvanaest sati. Ne može se čak ni naslutiti da je riječ o izdaji. Doduše... - Svi su znali da će ti momci provesti još neko vrijeme u Lubjanki, dok se ne ustanovi da su potpuno čisti. - Dobro - rekao je pukovnik. - Za sada nemamo nikakvih indikacija da su oficiri podmornice počinili izdaju. Drugovi, možete nastaviti istragu u malo opuštenijem duhu, dok se ne spustimo u Moskvu. Neka se ljudi malo otkrave. Atmosfera u avionu je postajala sve ugodnija. Posluženi su sendviči i votka da bi se jezici razvezali i potaknuo drugarski odnos prema oficirima KGB-a, koji su pili vodu. Svi su ljudi znali da će ih još neko vrijeme držati u istražnom zatvoru, pa su tu sudbinu prihvatili s uobičajenim fatalizmom. KGB će još tjednima raditi na rekonstrukciji svakog događaja na podmornici od isplovljenja iz Polarnog do trenutka kad je posljednji čovjek ušao u Mystic. Druge grupe agenata su širom svijeta pokušavale saznati je li slučaj Crvenog oktobra CIA-ino maslo ili se umiješala neka druga obavještajna služba. KGB će pronaći odgovor, no pukovnik koji je vodio cijeli slučaj, je već počeo naslućivati da odgovor neće naći medu ovim mornarima.
457
Crveni oktobar Noyes je dopustio Ramiusu da prošeta pod nadzorom između stacionara i blagovaonice. Pacijent baš nije dobro izgledao, prije svega zato što mu je bilo potrebno umivanje i brijanje, kao i svima na brodu. Borodin i Mancuso su mu pomogli da sjedne u svoju stolicu na čelu stola.- Onda, Ryan, kako ste danas? - Dobro, hvala, kapetane Ramius - nasmiješio se Ryan nad šalicom kave. Zapravo više nije bio opterećen, jer su podmornicu preuzeli ljudi koji su znali taj posao. Iako je brojao sate kad će izaći iz Crvenog oktobra, po prvi put u dva tjedna nije bio ni prestrašen, niti ga je mučila morska bolest. - Kako vaša noga, gospodine? - Boli. Moram paziti da me slijedeći put ne napucaju. Ne sjećam se da sam vam zahvalio što ste meni, a i svima nama spasili život. - Radilo se i o mome životu - odvratio je Ryan pomalo zbunjen. - Dobro jutro, gospodine! - javio se kuhar. Mogu li vani pripremiti doručak, kapetane Ramius? - Da, jako sam gladan. - Dobro! Jedan pravi doručak američke mornarice. Dajte i da vam donesem svježu kavu. - Nestao je u prolazu. Trideset sekundi kasnije vratio se sa svježom kavom i postavio stol za Ramiusa. - Doručak će biti za deset minuta, gospodine. Ramius je natočio kavu u šalicu. Na tanjuriću je bila mala papirnata vrećica. - Što je ovo? - Mlijeko u prahu za vašu kavu, kapetane - nasmiješio se Mancuso. Ramius je poderao vrećicu i sumnjičavo zavirio unutra, prije no što je sadržaj sasuo u kavu i promiješao. - Kad krećemo? - Sutra, u neko vrijeme - odvratio je Mancuso. Dallas se povremeno dizao na periskopsku dubinu da primi operativne zapovijedi;
458
podvodnim telefonom ih je prenosio Crvenom oktobru. - Prije nekoliko sati smo saznali da se sovjetska flota vraća prema sjeveroistoku. Do sumraka ćemo to definitivno utvrditi. Naši je još uvijek ne ispuštaju iz vida. - A gdje ćemo mi? - Gdje ste im rekli da ćete ići? - htio je znati Ryan. - Što ste im točno napisali u pismu? - Znate za pismo? Kako? - Znamo... to jest, ja znam za pismo, ali vam ništa više o tome ne mogu reći, gospodine. - Napisao sam ujaku Juriju da plovimo za New York da poklonimo ovu podmornicu predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država. - Ali niste krenuli prema New Yorku - primijetio je Mancuso. - Naravno da nisam. Htio sam ući u Norfolk. Zašto ići u civilnu luku kad je mornarička baza tako blizu? Mislite da sam Padorinu trebao reći istinu? - Ramius je odmahnuo glavom. - Zašto? Vaša je obala tako velika. Dragi admirale Padorin, plovim za New York... Nije čudo da su poludili, pomislio je Ryan. - Idemo li u Norfolk ili u Charleston? - zapitao je Ramius. - Mislim u Norfolk - rekao je Mancuso. - Zar niste znali da će poslati čitavu flotu za vama? - prasnuo je Ryan. - Zašto ste uopće i pisali to pismo? - Tako da znaju - odvratio je Ramius. - Tako da znaju. Nisam očekivao da će nas netko otkriti. Tu ste nas iznenadili. Američki je kapetan pokušao ostati ozbiljan. - Otkrili smo vas kod obala Islanda. Bili ste sretniji no što mislite. Da smo na vrijeme isplovili iz Engleske, bili bismo petnaest milja bliže obali i uhvatili bi vas još ranije. Žao mi je, kapetane, no naši sonari i poslužitelj sonara su vrlo dobri. Kasnije ćete upoznati čovjeka koji vas je prvi otkrio. Trenutno radi zajedno sa vašim Bugajevom. - Staršina - rekao je Borodin.
459
- Nije oficir? - upitao je Ramius. - Ne, samo vrlo dobar poslužitelj - rekao je Mancuso, iznenađen. Zašto bi oficir morao rukovati sonarskom opremom? - Kuhar se vratio. Zamislio je standardni američki mornarički doručak u obliku velikog poslužavnika s debelim komadom šunke, dva jaja na oko, hrpom pečenih krumpira i četiri kriške prepečenog kruha s punom zdjelicom džema od jabuka. - Samo recite ako hoćete još, gospodine - rekao je kuhar. - Ovo je normalni doručak? - Ramius je zapitao Mancusoa. - Ništa posebno. Ja osobno više volim pogačice umjesto krumpira. Amerikanci vole obilne doručke. - Ramius je bio spreman da navali. Nakon dva dana bez normalne hrane i velikog gubitka krvi, tijelo mu je vapilo za hranom. - Recite, Ryan - Borodin je zapalio cigaretu - što će nas u Americi najviše zapanjiti? Jack je pokazao na Ramiusov poslužavnik. - Samoposluge s hranom. - Samoposluge s hranom? - zapitao je Mancuso. - Dok sam sjedio na Invincibleu, pročitao sam CIA-in izvještaj o ljudima koji su prebjegli na našu stranu. Navodno, prvo što ih ovdje iznenadi su samoposluge s hranom. - No dobro, što će biti s mojim ljudima? - zapitao je Ramius. - Ne mogu vam baš točno reći, gospodine, budući da se s time još nikad nisam bavio. Pretpostavljam da će vas odvesti na neko sigurno mjesto da se odmorite i opustite. Ljudi iz CIA-e i mornarice će onda s vama htjeti nadugačko porazgovarati. To vas čudi, zar ne? Rekao sam vam već da će tako biti. Za godinu dana moći ćete raditi što god budete htjeli. - I svi koji budu htjeli ploviti s nama su dobrodošli - dodao je Mancuso. Ryan nije bio siguran je li to baš istina. Mornarica neće htjeti da se netko od tih ljudi ukrca na klasu. Mogao bi ugrabiti dovoljno informacija da se može vratiti kući i zahvaljujući njima spasiti glavu.
460
Crveni oktobar - Još osam sati - šapnuo je Ryan za sebe. Tako su im rekli. Osmosatna vožnja do Norfolka. Na vlastiti zahtjev vratio se na upravljanje kormilom i hidroplanima. To je bilo jedino čime je znao rukovati, a nešto je morao raditi. Na Oktobru je još uvijek bilo premalo ljudi. Gotovo svi Amerikanci pomagali su u reaktorskom odjeljenju i strojarnici na krmi. U centrali su bili samo Ramius, Mancuso i on. Nekoliko metara dalje, Bugajev je uz pomoć Jonesa upravljao sonarskom opremom, a medicinari su se još uvijek bavili Williamsom u stacionaru. Kuhar je trčkarao sa sendvičima i kavom s kojom je Ryan bio prilično razočaran, nakon što se privikao na Greerovu. Ramius je napola sjedio na ogradi koja je okruživala periskopsko postolje. Rana na nozi nije krvarila, no mora da ga je boljela više no što je htio priznati, budući da je pustio da Mancuso provjeri instrumente i preuzme navigaciju. - Kormilo u sredinu - zapovjedio je Mancuso. - U sredinu. - Ryan je vratio kormilo udesno, centriravši ga i provjerio indikator otklona kormila. - Kormilo u sredini, na kursu jedan-dva-nula. Mancuso se namrštio pogledavši na kartu, nervozan što je prisiljen s ovom glomaznom podmornicom tako nehajno upravljati. - Ovdje valja biti jako oprezan. Južna priobalna struja stvara nanose pijeska, pa ga svakih nekoliko mjeseci moraju jaružati. Oluje koje su vladale na ovom području nisu mnogo pomogle. - Mancuso se vratio da opet pogleda kroz periskop. - Rekli su mi da je ovo opasno područje - javio se Ramius.
461
- Groblje Atlantika - potvrdio je Mancuso. - Mnogi su brodovi stradali duž Vanjskih grebena. Vremenski uvjeti i struja su vrlo loši. Nijemcima je ovdje vjerojatno bilo jako gadno za vrijeme rata. Vaše karte to ne pokazuju, ali registrirano je mnoštvo olupina na dnu. - Vratio se za stol s kartama. - U svakom slučaju, ovo mjesto treba izbjegavati i nećemo okrenuti na sjever sve dok ne dođemo ovdje. - Pokazao je prstom jedno mjesto na karti. - Ovo su vaše vode - složio se Ramius. Tri su podmornice plovile u slobodnoj formaciji. Dallas ih je vodio prema otvorenom moru, a Pogy je bio na začelju. Sve tri jedinice su plovile naplavljene, s gotovo preplavljenim palubama, bez ikoga na mostu. Vizualna navigacija se vršila pomoću periskopa. Ni jedan radarski sistem nije bio uključen. Ni jedan brod nije dizao nikakvu elektronsku buku. Ryan bi povremeno bacio pogled na kartu. Bili su već na izlazu, no na karti su još na nekoliko slijedećih milja bile označene nakupine pijeska. Nisu koristili ni gusjenicu, novi pogonski sistem Crvenog oktobra. Ispalo je točno onako kao što je Skip Tyler pretpostavio. Radilo se o dva kompleta tunelskih propulzora, s jednim parom negdje na trećini trupa od pramca, i s još tri odmah iza sredine broda. Mancuso i njegovi inženjeri su s velikim zanimanjem proučili nacrte, a onda nadugačko raspravljali o prednostima i manama tog izuma. Ramius pak nikako nije htio povjerovati da su ga otkrili tako rano. Mancuso je naposljetku predstavio Jonesa i pokazao njegove bilješke i vlastitu kartu na kojoj se ocrtavao Oktobrov kurs pored Islanda. Iako se nekoliko milja razlikovao od brodskog dnevnika, bio je preblizu da bi se moglo raditi o koincidenciji. - Mora da vam je sonar bolji nego što smo mislili - gunđao je Ramius. - Prilično je dobar - dopustio je Mancuso. - Ali prije svega tu je Jonesy - najbolji poslužitelj sonara što sam ga imao. - Tako mlad, a tako vješt.
462
- Imamo mnogo takvih - nasmiješio se Mancuso. - Htjeli bismo ih, naravno, imati i više, no ti su klinci dobrovoljci. Znaju u što se upuštaju. Dosta smo strpljivi, ali kad se odlučimo, onda ih istreniramo do kraja. - Ovdje sonar. - Bio je to Jonesov glas. - Dallas zaronjava, gospodine. - Vrlo dobro. - Mancuso je na putu do internog telefona zapalio cigaretu. Pritisnuo je tipku za strojarnicu. - Recite Mannionu da ga trebamo ovdje naprijed. Zaronit ćemo za nekoliko minuta. Aha. Objesio je slušalicu i vratio se nad kartu. - Držite ih duže od tri godine? - zapitao je Ramius. - O, pa da. K vragu, pa inače bi ih izgubili baš kad su se najbolje uvježbali, zar ne? - Ramius je razmišljao. Zašto sovjetska mornarica ne može na taj način dolaziti do pravih stručnjaka? Odgovor mu je bio itekako poznat. Amerikanci su svoje ljude dobro hranili, napravili im lijepe blagovaonice, pristojno ih plaćali, dali im samopouzdanje - sve stvari za koje se on borio dvadeset godina. - Trebate me na ventilima? - na ulasku je zapitao Mannion. - Aha, Pat, zaronit ćemo za dvije-tri minute. Mannion je bacio kratak pogled na kartu na putu prema odušnom kolektoru. Ramius je došepao do karte. - Rekli su nam da se vaši oficiri odabiru iz redova buržoazije da bi zapovijedali običnim mornarima iz radničke klase. Mannion je rukama prelazio po kontrolama odušnika. Bilo ih je zaista mnogo. Prethodnog je dana proveo dva sata upoznavajući se s tim složenim sustavom. - To je istina, gospodine. Naši oficiri potječu iz vladajuće klase. Dovoljno je da pogledate mene - rekao je i uspio ostati smrtno ozbiljan. Mannionova koža je bila kao talog crne kave, a naglasak iz sirotinjskog Južnog Bronxa. - Ali vi ste Crnac - usprotivio se Ramius, ne shvativši ironiju.
463
- Zaista, mi smo zbilja brod vladajuće klase - rekao je Mancuso, gledajući opet kroz periskop. - Kapetan Digić, crni navigator i ludi sonarac. - Čuo sam, nije mi promaklo, gospodine! - viknuo je Jones da ne bi koristio mikrofon razglasa. - Poruka s Dallasa preko gertrude. Izgleda da je sve u redu. čekaju na nas. Neko se vrijeme sada neće javljati podvodnim telefonom. - U redu, sonar. Konačno je sve spremno. Možemo zaroniti kad god želite, kapetane Ramius - rekao je Mancuso. - Druže Mannion, odušite balastne tankove - rekao je Ramius. Oktobar zapravo nije ni izronio, pa je bio spreman za uronjavanje. - Razumijem, gospodine. - Poručnik je okrenuo najgornji red glavnih sklopki na hidrauličkim upravljačima. - Hidroplani pet stupnjeva na dublje, Ryan - rekao je Ramius. - Pet stupnjeva na dublje, razumijem. - Ryan je gurnuo palicu prema naprijed. - Hidroplani na dublje pet stupnjeva. - Sporo se spušta - primijetio je Mannion, gledajući novi, zamijenjeni indikator dubinomjera. - Tako je golema! - Aha - rekao je Mancuso. Igla je prešla oznaku za dvadeset metara. - Hidroplani na nulu - rekao je Ramius. - Hidroplani nulti kut, razumijem. - Ryan je vratio palicu natrag. Podmornici je trebalo trideset sekundi da se izravna. Izgledalo je kao da vrlo sporo reagira na komande. Ryan je mislio da su podmornice manevarski poslušne poput aviona. - Malko je olakšaj, Pat. Dovoljno za jedan stupanj niže, da održava dubinu - rekao je Mancuso. - Aha. - Mannion se namrštio provjeravajući indikator dubinomjera. Balastni tankovi su sada bili gotovo sasvim naplavljeni i sad će balansirati s mnogo manjim trim tankovima. Trebalo mu je pet minuta da postigne pravu ravnotežu. - Žao mi je, gospodo. Bojim se da je prevelika za naglo baratanje rekao je, ispričavajući se zbog toga.
464
Ramius ga je promatrao, impresioniran i zbunjen. Očekivao je da će američkom kapetanu trebati više vremena. Upravljati stranom podmornicom tako stručno već pri prvom pokušaju... - Dobro, sad možemo skrenuti na sjever - rekao je Mancuso. Od posljednje označene prepreke prošle su već dvije milje. - Predlažem novi kurs nula-nula-osam, kapetane. - Kormilo ulijevo deset stupnjeva, Ryan - zapovjedio je Ramius. Zauzmi nula-nula-osam. - U redu, kormilo deset stupnjeva lijevo - odvratio je Ryan, ne skidajući pogled s indikatora otklona kormila i ponavljača žirokompasa. - Idem na nula-nula-osam. - Pažljivo, Ryan. Okreće se polako, ali kad se jednom okrene mora se vratiti dosta natrag... - U suprotnom smjeru - uljudno ga je ispravio Mancuso. - Da, u suprotnom smjeru, da bi ga zaustavio na pravom kursu. - Tako je. - Kapetane, imate li nekih problema s kormilom? - zapitao je Mancuso. - Kad smo vas pratili izgledalo je da vam je okretni krug prilično velik. - Da, s gusjenicom jeste. Strujanje iz tunela udara jako po kormilu i ne da mu da skrene do kraja. Pri prvim vožnjama smo tu uvijek imali oštećenja. To dolazi od kako bi vi rekli - zajedničkog rada dva gusjenička tunela. - I djeluje i na rad propelera? - zapitao je Mannion. - Ne, samo s gusjenicom. Mancusou se to nije dopalo. Ali nije bilo ni tako važno. Plan je bio jednostavan, vrlo direktan. Tri broda su najkraćim putem trebala požuriti u Norfolk. Dvije američke napadne podmornice bacit će se naprijed s trideset čvorova da dobro pronjuše cijelo područje, dok će Oktobar nepomućeno gurati s postojanih dvadeset. Ryan je pokušao smiriti kormilo kad je pramac došao na pravo mjesto. No predugo je čekao.
465
Pramac je inercijom nastavio previše ulijevo; trebale su mu pune dvije minte da ga vrati na zadani kurs. - Oprostite zbog ovog. Kurs nula-nula-osam - napokon je izvijestio. Ramius mu nije zamjerio. - Brzo učite, Ryan. Možda ćete jednog dana biti pravi mornar. - Ne, hvala! Na ovom sam putovanju naučio da vi momci zbilja zaradite svoju plaću. - Ne sviđaju vam se podmornice? - nacerio se Mannion. - Nema mjesta za jogging. - To je istina. Ako me više ne trebate, kapetane, ja bih na krmu. Strojarnica jako oskudijeva s ljudima - rekao je Mannion. Ramius je kimnuo. Pitao se je li on zbilja iz vladajuće klase. V. K. Konovalov Tupoljev se vraćao na zapad. Po flotnoj zapovijedi svi su se, osim njegove Alfe, i još jedne, imali vratiti kući brzinom od dvadeset čvorova. Tupoljev je već dva i pol sata plovio prema zapadu. Zapravo se šuljao s pet čvorova, što je bila gornja brzina kojom je Alfa mogla ploviti relativno tiho. Zamislili su da bi se njegova podmornica mogla zametnuti u općoj gužvi. Tako dakle, jedan Ohio ide prema Norfolku - možda još vjerojatnije Charlestonu. U svakom slučaju Tupoljev će tiho kružiti i osluškivati. Crveni oktobar je uništen. Samo je toliko saznao iz operativne zapovijedi. Tupoljev je zatresao glavom. Kako je Marko mogao učiniti tako nešto? Bez obzira na odgovor, glavom je platio to izdajstvo. Pentagon - Osjećao bih se bolje kad bi imali i neku zračnu podršku - rekao je admiral Foster, naslonivši se o zid.
466
- Slažem se gospodine, ali ne možemo biti baš previše upadni, zar ne? - zapitao je general Harris. - I sada su dva aparata P-3B letjela od rta Hatteras do Virginia Capes kao da se radi o rutinskoj vježbi. Većina drugih Oriona bila je daleko vani na moru. Sovjetska flota se već četiristo milja udaljila od obale. Tri su se površinske grupe opet ujedinile i okružile podmornicama. Kennedy, America i Nimitz su bili petsto milja istočno, a New Jerseyje zaostao. Rusi će biti pod paskom tokom cijelog povratka. Bojne grupe s nosačima će ih pratiti sve do Islanda, na diskretnoj udaljenosti s neprekidnom zrakoplovnom pratnjom na rubu njihova radarskog kišobrana, tek toliko da vide kako Sjedinjenim Državama nije svejedno. Avioni s bazama na Islandu će ih nakon toga preuzeti na posljednjem dijelu puta. HMS Invincible je već bio isključen iz operacije i na pola puta do kuće. Američke napadne podmornice su se vratile na normalne zadatke, a bilo je javljeno i da su se sve sovjetske podmornice udaljile od obale, iako je taj podatak bio nepouzdan. Putovale su u čoporima, pa ih je patrolirajućim Orionima - kojima je manjkalo akustičkih plutača, bilo teško pratiti. Međutim, sve u svemu, operacija je završena, procijenio je J-3. - Idete li u Norfolk, admirale? - zapitao je Harris. - Pa, mislio sam da bih se mogao sastati s CINCLAND-om, znate onako, na jednoj završnoj konferenciji - rekao je Foster. - Razumijem, gospodine - odvratio je Harris. New Jersey Plovio je dvanaest čvorova i s po jednim razaračem sa svake strane, u vožnji pretačući gorivo. Komodor Eaton je bio na admiralskom mostu. Sve je bilo gotovo i ništa se, hvala bogu, nije dogodilo. Sovjeti su sada odmakli već stotinu
467
milja, još uvijek unutar dometa Tomahawka, ali već izvan svega drugog. Sve u svemu, bio je zadovoljan. Njegove su snage uspješno djelovale s Tarawom, koja se već okrenula prema jugu, za Mayport na Floridi. Nadao se da će to uskoro moći ponoviti. Već odavno ni jedan admiral na bojnom brodu nije pod svojom komandom imao nosač avion. Držali su Kirovljevu grupu pod stalnim nadzorom. Da je došlo do bitke Eaton je bio uvjeren da bi sredio Ivana. A što je bilo još važnije, bio je siguran da to i Ivan zna. Sada su samo čekali zapovijed da se vrate u Norfolk. Bit će lijepo biti kod kuće za Božić. Njegovi su ljudi to i zaslužili. Na bojnom je brodu bilo mnogo veterana, a gotovo svi su imali obitelji. Crveni oktobar Ping. Jones je zabilježio vrijeme u svoj notes i zazvao: - Kapetane, upravo sam dobio ping s Pogyja. Pogyje sada bio deset milja ispred Oktobra i Dallasa. Bilo je zamišljeno da krene naprijed, osluškuje desetak minuta, a potom samo jednim pingom aktivnog sonara signalizira da je područje od deset milja od Pogvja i još dvadeset i više milja iza njega čisto. Pogy će polako pustiti da ga nosi struja i dalje osluškivati, a Dallas, koji je u tom času bio samo milju istočno od Oktobra, će pojuriti deset milja ispred prve podmornice. Jones je eksperimentirao s ruskim sonarom. Ustanovio je da aktivna oprema i nije tako loša. No o pasivnim sistemima nije htio ni razmišljati. Čak i dok je Crveni oktobar mirno ležao na dnu tjesnaca Pamlico, nije mogao uhvatiti američke podmornice. I one su, doduše, mirovale, a reaktori su im jedino tjerali generatore, ali jedva da su bile milju daleko. Bio je razočaran što ih ne može locirati.
468
Oficir koji je radio s njim - Bugajev - bio je prijazan momak. U početku se držao malo po strani - kao da je lord, a ja sluga, pomislio je Jones - sve dok nije vidio kako ga kapetan uvažava. To je Jonesa iznenadilo. Po onome što je znao o komunizmu, očekivao je da bi svi trebali biti nekako jednaki. No dobro, zaključio je, to sam pokupio čitajući Kapital na brucoškom kursu iz političkih znanosti. Bilo mu je bolje da pogleda što je komunizam napravio na ovoj podmornici. Uglavnom smeće. Mornari čak nisu imali ni svoju blagovaonicu. Zamisli ti to mučenje. Ručaš u spavaonici! Jones je poduzeo jednosatnu šetnju za upoznavanje podmornice, u vrijeme kad je kao trebao spavati. Pridružio mu se gospodin Mannion. Počeli su sa spavaonicom. Brave na mornarskim ormarićima nisu se mogle zaključati - vjerojatno zato da bi oficiri mogli po njima vršljati. Baš su to učinili i Jones i Mannion. Nije bilo ničeg zanimljivog. Čak su i mornarske pornografske slike bile čisto smeće. Poze su bile toliko glupe, a žene no da, Jones je odrastao u Californiji. Smeće. Nimalo mu nije bilo teško shvatiti zašto Rusi žele prebjeći. Projektil je bio zanimljiv. On i Mannion su otvorili zaštitni poklopac da pogledaju unutrašnjost rakete. Nije loše, pomislili su. Bilo je možda malo previše neuredno složenih žica, ali time je kontrola možda bila lakša. Projektil je bio užasno velik. Tako dakle, pomislio je, to su gadovi naciljali na nas. Pitao se hoće li mornarica zadržati nekoliko tih raketa, jedno je bilo sigurno, rekao je u sebi: sve će iz ovog trupa biti skinuto, izvučeno, isprobano, rastavljeno i opet provjereno - a on će postati glavni mornarički stručnjak za ruski sonar. Možda će biti prisutan tokom analiza .. Vrijedilo bi još nekoliko dodatnih mjeseci ostati u mornarici. Jones je zapalio cigaretu. - Hoćete li jednu moju, gospodine Bugajev? - pružio je svoju kutiju oficiru-elektroničaru. - Hvala vam, Jones. Vi ste studirali? - Poručnik je drage volje uzeo američku cigaretu, koju se nije usudio zamoliti. Sve više mu je postajalo jasno da ovaj unovačeni mornar nema ništa manje tehničko
469
znanje od njega. Iako nije bio kvalificirani oficir, specijalist, mogao je rukovati sonarskom opremom kao i svi drugi stručnjaci koje je znao. - Da, gospodine. - Nikad nije naodmet oslovljavati oficire s 'gospodine', znao je Jones. Pogotovo one glupe. - Na Kalifornijskom tehnološkom institutu. Završio sam pet semestara s odličnim ocjenama. Ali nisam diplomirao. - Zašto ste napustili studij? Jones se nasmiješio. - Pa, znate, mora vam biti jasno da je Cal Tech malo čudno mjesto. Namjestio sam jednom profesoru mali trik. Nažalost, ispao je kratki spoj, pa je došlo do požara. Jones je prešutio da je u "malom" požaru izgorio cijeli laboratorij s opremom od petnaest tisuća dolara i znanstvenim podacima tromjesečnog eksperimenta. - Prekršio sam pravila. - A što ste studirali? - Htio sam diplomirati elektrotehniku kao glavni, i kibernetiku kao sporedni predmet. Ostala su mi još tri semestra. Završit ću ih, potom ću magistrirati, pa doktorirati, a onda ću se vratiti da radim u mornarici kao civil. - Zašto ste poslužitelj sonara? - Bugajev je sjeo. Nikada još nije ovako razgovarao s nekim unovačenim mornarom. - Pa, k vragu, zabavno je! Kad se nešto zbiva - znate već, manevri, praćenje druge podmornice i takve stvari - onda sam ja kapetan! Komandant može samo postupati po podacima koje je dobio od mene. - A vi volite svoga komandanta? - Naravno! Najbolji je kojeg sam imao - a imao sam trojicu. Moj je kapetan dobar tip. Ako dobro radiš svoj posao, neće te gnjaviti. Ako mu imaš što za reći - on će poslušati. - Kažete da ćete se vratiti na fakultet. Kako se to plaća? ćuli smo da samo sinovi vladajuće klase idu na sveučilišta.
470
- To nema veze, gospodine. U Californiji možeš studirati osim ako baš nisi glup. Što se mene tiče, štedim lovu - na podmornici se ne može baš puno potrošiti, je l'tako? Skupio sam dosta već i za magisterij. A što ste vi diplomirali? - Završio sam mornaričku akademiju. Kao vaš Annapolis. Ali bih volio dobiti diplomu prave elektrotehnike - izrekao je Bugajev svoj davnašnji san. - Nema problema. Mogu vam pomoći. Ako ste dovoljno dobri za Cal Tech, reći ću vam s kime trebate porazgovarati. Svidjet će vam se California. Tamo se lijepo živi. - I htio bih raditi na pravom kompjutoru - nastavio je Bugajev čeznutljivo. Jones se tiho nasmijao. - Pa ćete ga kupiti. - Kupiti kompjutor? - Jasno, imamo nekoliko malih Applea na Dallasu. Dođe vas, oh čekajte, oko dvije tisuće dolara već sasvim pristojan sistem. To je mnogo manje od automobila. - Kompjutor za dvije tisuće dolara? - Bugajev je iz čežnjivog raspoloženja postao sumnjičav, uvjeren da ga Jones želi nasamariti, čak i manje. Za tri soma se može dobiti već zbilja sjajna mašina. Ma, k vragu, reći ćete onima iz Applea tko ste, pa će vam ga pokloniti, ili će to učiniti mornarica. Ako nećete Apple, tu je Commodore, TRS-80, Atari. Ima raznih. Ovisi za što ga želite koristiti. Samo jedna kompanija, Apple, prodala ih je preko milijun komada. Mali su, naravno, ali su pravi kompjutori. - Nikad nisam čuo za taj ...Apple? - Aha. Napravili su ga dva mlada tipa još dok sam bio u gimnaziji. Sad su bogataši. Ja ga nemam - na podmornici nema mjesta - ali moj brat ima jedan IBM PC. Još uvijek mi ne vjerujete, zar ne? - Radnik s vlastitim kompjutorom? Ne mogu vjerovati. - Zagasio je cigaretu. Američki duhan je preslab, pomislio je.
471
- No dobro, gospodine, onda pitajte nekog drugog. Kao što rekoh mi na Dallasu imamo nekoliko Applea za posadu. Drugi kompjutori su za upravljanje gađanjem, navigaciju i, naravno, sonar. Apple kompjutore koristimo za igre - oh, jako ćete zavoljeti kompjutorske igre, sigurno. Vidjet ćete što je zabava kad probate Choplifter i druge stvari, obrazovne programe i tome slično. Ozbiljno vam kažem, gospodine Bugajev, možete ući gotovo u svaki trgovački centar i naći mjesto gdje ćete kupiti kompjutor. Vidjet ćete. - A kako koristite kompjutor za potrebe sonara? - To se ne može samo tako ukratko objasniti, gospodine, a osim toga, za to će trebati kapetanova dozvola. - Jones se podsjetio da je ovaj tip ipak neprijatelj ili barem nešto slično. V. K. Konovalov Alfa je polako plovila uz rub kontinentalnog spruda oko pedeset milja jugoistočno od Norfolka. Tupoljev je zapovjedio da se reaktorsko postrojenje reducira na samo oko pet posto kapaciteta, tek toliko da tjera električne sisteme i neke druge sitnice. Također je zaveo na podmornici ultratihi režim. Zapovijedi su se prenosile od usta do usta. čak je i obično kuhanje bilo zabranjeno. Pri kuhanju su se metalni lonci micali po metalnim pločama. Do daljnje naredbe, posada je bila na dijeti sa sendvičima od sira. Šaptali su kad bi uopće nešto i govorili. Tko god bi izazvao neki zvuk privukao bi kapetanovu pažnju, a svi na brodu su dobro znali što to znači. SOSUS kontrola Quentin je provjeravao podatke koje su mu digitalnom vezom poslala dva Oriona. Oštećena strateška podmornica USS Georgia, plovila je prema Norfolku s djelomičnim kvarom turbine a pratile su je
472
dvije napadne podmornice. Admiral je rekao da je čuvaju zbog sve one ruske priobalne aktivnosti, a sad su je trebale što prije pospremiti na sigurno. Georgia je nosila dvadeset i četiri projektila Trident, značajni dio sveukupne zastrašujuće moći cijele zemlje. Njen popravak će imati apsolutni prioritet sad kad su Rusi otišli. Mogli su je sigurno dopratiti, no htjeli su da najprije Orioni provjere jesu li neke sovjetske podmornice zaostale u općoj pomutnji. P-3B je krstario na trista metara visine, oko pedeset milja jugoistočno od Norfolka. FLIR nije ništa pokazivao, nikakve toplinske karakteristike na površini, a MAD nije otkrio nikakve značajne poremećaje u magnetskom polju Zemlje, iako je jedan avion prošao samo stotinu metara od Alfina kursa. Trup Konovalova bio je izrađen od nemagnetičnog titana. Akustička plutača, koju su bacili sedam milja južnije, također nije uspjela uhvatiti šum njegovih reaktora. Podaci su neprekidno odašiljani u Norfolk, gdje ih je Quentinov operativni štab ubacivao u kompjutor. Problem je bio što sve ruske podmornice nisu bile na broju. No da, pomislio je Quentin, to je jasno. Neki su brodovi ugrabili mogućnost da se odšuljaju s utvrđenih mjesta. Postojala je i mala mogućnost da su jedna ili dvije podmornice još uvijek tu, izvijestio je, ali za to nije bilo dokaza. Pitao se što radi CINCLANT. Očito je bio vrlo zadovoljan, gotovo euforičan. Operacija protiv sovjetske flote bila je izvedena prilično dobro, barem ono što je on vidio, a i jedna Alfa je potonula. Koliko će vremena proći dok se Glomar Explorer ne izvuče iz svoje čahure i spusti do nje? Pitao se hoće li mu se pružiti mogućnost da vidi olupinu. Kakva bi to bila prilika! Nitko ovu trenutnu operaciju nije shvaćao jako ozbiljno. S razlogom. Ako Georgia zaista dolazi s pokvarenim strojem, ići će vrlo polako, a spori Ohio diže buku poput nevine ženke kita, koja bi taj status htjela i zadržati. A da je CINCLANTFLT toliko zabrinut oko toga, onda ne bi pustio da u tako osjetljivoj operaciji s dva aviona P-3 pilotiraju rezervisti. Quentin je podigao slušalicu da bi nazvao operativni centar
473
CINCLANFLT-a da ih ponovo izvijesti pokazatelja neprijateljske djelatnosti.
kako
nema
nikakvih
Crveni oktobar Ryan je opet pogledao na sat. Već je prošlo pet sati. Dugo vrijeme da se sjedi u jednoj stolici, a nakon letimičnog pogleda na kartu bilo je očito da je procjena za osam sati bila malo previše optimistička - ili ih nije dobro razumio. Crveni oktobar se držao ruba police i ubrzo je trebao naglo skrenuti na zapad prema Virginia Capes. Možda će im trebati još četiri sata. Ramius i Mancuso su bili već umorni. Svi su bili umorni. Možda najviše ljudi iz strojarnice - ne, najviše kuhar. Posvuda je jurio s kavom i sendvičima. Rusi su izgleda bili posebno gladni. Dallas & Pogy Dallas je projurio s trideset dva čvora pored Pogyja, u novom skoku, s Oktobrom iza sebe. Komandantu poručniku Wallyju Chambersu se nije sviđalo što je slijep u toj trideset pet minutnoj jurnjavi, iako ga je Pogy izvijestio da je sve čisto. Pogy je zabilježio njegov prolaz i svojim bočnim sonarskim senzorima nastavio pratiti Crveni oktobar. - Jako je glasan na dvadeset čvorova - rekao je Pogyjev šef sonara svojim kolegama. - Dallas s trideset ne diže takvu galamu. V. K. Konovalov - Neki šumovi na jugu - rekao je mičman. - Kakvi, točno? - Tupoljev je već satima visio na vratima, što poslužiteljima sonara nije bilo nimalo ugodno.
474
- Prerano je reći, druže komandante. Međutim, kurs je nepromijenjen. Ide prema nama. Tupoljev se vratio u centralu. Zapovjedio je da se rad reaktora još smanji. Razmišljao je čak i da sasvim isključi reaktorsko postrojenje, ali reaktorima je trebalo dosta vremena da se upale, a nije mogao znati koliko će kontakt biti udaljen. Komandant je popušio tri cigarete prije no što se vratio do sonara. Nije bilo pametno da razdražuje mičmana. čovjek mu je bio najbolji operator. - Jedan propeler, druže komandante, američki, vjerojatno Los Angeles, plovi brzinom od trideset pet čvorova. Kurs se u posljednjih petnaest minuta promijenio samo za dva stupnja. Proći će blizu nas i... čekaj te... ugasio je strojeve... - četrdesetogodišnji podoficir je pritisnuo slušalice o uši. Čuo je kako kavitacioni šumovi slabe, sve dok nisu sasvim prestali, a kontakt se potpuno izgubio. - Stao je da bi osluškivao, druže komandante. Tupoljev se nasmiješio. - Ali nas neće čuti, druže. Pojuri pa stane. čuje li se još nešto? Mogao bi nekoga pratiti.Mičman je opet pritisnuo slušalice i nešto podesio na kontrolnoj ploči. Možda...ima mnogo površinskih šumova druže, pa... čekajte. Sad se čuju neki šumovi. Onaj posljednji kontakt je dolazio iz smjera jedan-sedam-jedan, a ovaj novi šum je... jedan-sedam-pet. Vrlo je tih, druže komandante... ping, samo jedan ping aktivnim sonarom. - Tako, dakle. - Tupoljev se naslonio na pregradu. - Vrlo dobro, druže. Sad moramo biti strpljivi. Dallas Šef Laval je izjavio da je područje čisto. Osjetljivi receptori sonara BQQ-5 nisu ništa otkrili, čak ni nakon uključenja SAPS sistema. čhambers je okrenuo pramac tako da će samo jedan ping otići do Pogyja, koji je, pak, s jednim pingom pogodio Crveni oktobar da se osigura da je signal primljen.
475
Sve je bilo čisto slijedećih deset milja. Pogy je pojurio s trideset čvorova, a za njim i najnovija strateška podmornica američke mornarice. V. K. Konovalov - Još dvije podmornice. Jedna s jednim propelerom, druga s dva, mislim. Još uvijek slabo. Podmornica s jednim propelerom ide mnogo brže. Imaju li Amerikanci podmornice s dva propelera, druže komandante? - Da, mislim da imaju. - Tupoljev je malo razmislio o tome. Saznat će i druge stvari osim karakteristika prepoznatljivosti. To ih čeka u svakom slučaju. Konovalov se šuljao sa dva čvora, sto pedeset metara ispod površine. Što god je dolazilo, izgleda da je išlo ravno na njega. Baš dobro, sad će konačno imperijalistima očitati bukvicu. Crveni oktobar - Može li me netko zamijeniti za kormilom? - zapitao je Ryan. - Hoćete se malo protegnuti? - Mancuso ga je, prišavši, zapitao. - Da. A mogao bih se odvažiti i na put do zahoda. Kava mi je raznijela bubrege. - Zamijenit ću vas, gospodine. - Američki kapetan se premjestio na Rvanovo sjedište. Jack je odmah otišao prema najbližem zahodu. Dvije minute kasnije osjećao se mnogo bolje. Vrativši se u centralu napravio je nekoliko čučnjeva da ubrza krvotok u nogama, a onda kratko pogledao kartu. Bilo mu je čudno, gotovo zlokobno gledati kartu američke obale s ruskim nazivljem. - Hvala, kapetane. - Nema na čemu - Mancuso je ustao.
476
- Vidi se da niste pravi mornar, Ryan - Ramius ga je šutke promatrao. , - Nikad to nisam ni tvrdio, komandante - složio se Ryan. - Koliko je još do Norfolka? - Oh, još možda četiri sata, najviše - rekao je Mancuso. - Zamišljeno je da stignemo kad padne mrak. Imaju nešto da uđemo nevidljivi, ali ne znam što. - Napustili smo tjesnac po danu. Što ako nas je tamo netko vidio? zapitao je Ryan. - Nisam ništa vidio, ali ako je netko tamo bio, mogao je vidjeti samo tri podmornička tornja bez ikakvih brojeva. - Isplovili su po danu, iskoristivši "prozor" u sovjetskoj satelitskoj kontroli. Ryan je zapalio novu cigaretu. Žena bi se naljutila da ga vidi, ali bio je napet zbog boravka na podmornici. Na mjestu kormilara nije imao drugih obaveza osim da bulji u nekoliko instrumenata. Podmornica je lakše održavala stalnu dubinu nego što je očekivao, a po jednom radikalnom zaokretu kojeg je učinio, spoznao je kako podmornica lako promijeni smjer u bilo kojem pravcu. Nije čudo pomislio je - pa to je trideset tisuća tona čelika. Pogy & Crveni oktobar Pogyse stuštio s trideset čvorova pored Dallasa i nastavio juriti još dvadeset minuta, zaustavivši se jedanaest milja dalje - i tri milje od Konovalova, čija je posada sada još jedva disala. Pogy je imao odličan sonar, iako bez novog BC-10/SAPS sistema obrade signala, ali bilo je nemoguće čuti nešto što ne stvara nikakvu buku, a Konovalov je bio kao zaliven. Crveni oktobar je u 15:00 sati prošao pored Dallasa, primivši posljednji signal da je sve u redu. Posada podmornice bila je umorna i jedva su čekali da stignu u Norfolk, dva sata nakon zalaska sunca. Ryan se pitao kako će brzo
477
moći produžiti za London. Bojao se da će ga CIA htjeti nadugačko obrađivati. Mancuso i posada Dallasa se pitala hoće li vidjeti svoje obitelji. Nisu s time računali. V. K. Konovalov - Što god da je, veliko je, mislim, vrlo veliko. Proći će pet kilometara od nas. - Klasa Ohio, baš kao što je Moskva i javila - pripomenuo je Tupoljev. - Zvuči kao podmornica s dva propelera, druže komandante - rekao je mičman. - Provjerio sam, Ohio ima jedan propeler. - Da, druže. U svakom slučaju, za dvadeset minuta će biti ovdje. Druga napadna podmornica juri s više od trideset čvorova. Ako zadrži ovaj kurs, proći će petnaest kilometara od nas. - A drugi Amerikanac? - Tu je, oko pet kilometara daleko, stoji kao i mi. Nemam točnu udaljenost. Mogu ga uhvatiti na aktivnom sonaru, ali to bi... - Svjestan sam posljedica - prasnuo je Tupoljev. Vratio se u centralu. - Recite strojarima da budu spremni reagirati na zvono. Jesu li svi ljudi na borbenim stanicama? - Jesu, druže komandante - odvratio je starpom. - Imamo odlično rješenje za otvaranje vatre na američku napadnu podmornicu - onu koja juri. Olakšava nam to svojom jurnjavom. Onu drugu možemo lokalizirati u sekundi. - Dobro, za promjenu - nasmiješio se Tupoljev. - Vidite li što se sve može učiniti kad nam okolnosti idu na ruku? - I što da radimo? - Kad ona velika prođe pored nas, približit ćemo se i aktivnim joj sonarom raznijeli dupe. Odigrali su svoju igru. Sad ćemo mi odigrati svoju. Neka strojari povećaju snagu. Uskoro će nam trebati puni gas. - Dići ćemo galamu, druže - upozorio je starpom.
478
- Tako je, ali nemamo izbora. Deset posto snage. Ohio to nipošto ne može čuti, a možda neće ni ova napadna podmornica. Pogy - Odakle sad ovo? - Šef sonara je podesio neke komande na ploči. Ovdje sonar, uhvatio sam kontakt iz pravca dva-tri-nula. - Razumio - smjesta je odgovorio kapetan Wood. - Možete li ga klasificirati? - Ne, gospodine. Samo se pojavio. Reaktorsko postrojenje, šum pare, sve vrlo slabo. Ne mogu još identificirati karakteristike stroja... - Okrenuo je komande na maksimum. - Nije naša, kapetane, mislim da se radi o Alfi! - Oh, majku mu! Smjesta signalizirajte Dallasu. Šef je poslušao, no Dallas pri brzini od trideset dva čvora nije ulovio pet brzih pingova. Crveni oktobar je sada bio udaljen još samo osam milja. Crveni oktobar Jonesove oči su se najednom zatvorile. - Gospodine Bugajev, recite kapetanu da sam upravo čuo nekoliko pingova. - Nekoliko? - Više od jednoga, sigurno, iako nisam brojao. Pogy Komandant Wood je donio odluku. Bili su zamislili da sonarske signale šalju krajnje direktno i prigušeno da bi potpuno umanjili mogućnost otkrivanja vlastitog položaja. No Dallas sada nije čuo signal. - Punom snagom, šefe. Pogodite Dallas s čime god možete!
479
- Razumijem! - Šef je pojačao snagu do maksimuma. Trebalo je nekoliko sekundi dok sistem nije bio spreman da pošalje energetski udar od sto kilovata. Ping, ping, ping, ping, ping! Dallas - Joj! - viknuo je šef Laval. - Ovdje, sonar, signal za opasnost s Pogyja! - Strojevi stoj! - zapovjedio je Chambers. - Tihi brod! - Strojevi zaustavljeni! - poručnik Goodman je odmah prenio naredbu. U reaktoru na krmi, dežurni je zaustavio pritisak pare, povećavši temperaturu u reaktoru. To je neutronima omogućilo da pobjegnu iz atomske peći, naglo usporivši fisionu reakciju. - Kad brzina padne na četiri čvora, idite na jednu trećinu brzine obratio se Chambers dežurnom oficiru, krenuvši u prostoriju sa sonarom. - Frenchie, brzo trebam podatke! - Još uvijek idemo prebrzo, gospodine - rekao je Laval. Crveni oktobar - Kapetane Ramius, mislim da bismo trebali usporiti - javio se pronicavi Mancuso. - Signal nije bio ponovljen - usprotivio se Ramius. Drugi direktni signal ih je promašio, a Dallas nije prenio signal za opasnost samo zato što je još uvijek plovio prebrzo da bi locirao Oktobra i obavijestio ga.
480
Pogy - U redu, gospodine. Dallas je zaustavio strojeve. Wood je grizao gornju usnu. - Dobro, hajdemo sad naći uljeza. Yankee pretraga, šefe, maksimalnom snagom. - Vratio se u centralu. Ljudi na borbene stanice. - Sekundu kasnije odjeknuo je alarm. Pogy je već i bio u povećanoj pripravnosti i za četrdeset sekundi svi su ljudi bili na svojim mjestima, s poručnikom Tomom Reynoldsom, oficirom smjene, kao koordinatorom upravljanja vatrom. Njegov tim oficira i tehničara čekao je podatke da njima nahrani kompjutor za upravljanje vatrom Mark 117. Kupola sonara na Pogyjevom pramcu rigala je zvučnu energiju u vodu. Nakon petnaest sekundi na ekranu šefa Palmera pojavio se prvi povratni signal. - Ovdje sonar, imamo pozitivni kontakt, kurs dva-tri-četiri, udaljenost pet tisuća petsto metara. Po karakteristikama stroja riječ je vjerojatno o Alfi - javio je Palmer. - Dajte odmah rješenje za otvaranje vatre! - žurno je zapovjedio Wood. - Razumijem - Reynolds je promatrao ubacivanje podataka, dok je drugi tim oficira na stolu s kartama ucrtavao poziciju. Kompjutor ili ne, morala je postojati provjera. Elementi su zatitrali na ekranu. četiri Pogyjeve torpedne cijevi sadržavale su dva protubrodska projektila Harpoon i dva torpeda Mark 48. U ovom trenutku samo su torpeda bila upotrebljiva. Mark 48 je bio najmoćniji torpedo na popisu; žicom voden, sposoban za samonavodenje s vlastitim aktivnim sonarom - postizavao je brzinu od preko pedeset čvorova i nosio bojevu glavu od pola tone. Kapetane imamo rješenje za obje ribe. Potrebno vrijeme do cilja četiri minute, trideset pet sekundi. - Sonar, obustavi pinganje - rekao je Wood.
481
- Razumijem, pinganje obustavljeno, gospodine. - Palmer je isključio aktivne sisteme. - Kut elevacije-depresije cilja je gotovo ravan nuli, gospodine. Gotovo da smo na istoj dubini. - Vrlo dobro, sonar, ne puštaj ga. - Wood je sada imao željenu poziciju za otvaranje vatre. Dallas - Pogy je nešto pingao. Dobili su i odjek otprilike iz pravca jedandevet-jedan - rekao je šef Laval. - Tu je još jedna podmornica. Ne znam koja. Imam neke šumove postrojenja i pare, ali su preslabi za karakteristiku. Pogy - Strateška podmornica nije stala, gospodine - izvijestio je šef Palmer. - Kapetane - Reynolds je podigao pogled s ucrtanih kursova na karti - ovaj će je kurs dovesti točno između nas i cilja. - Sjajno. Stroj jednom trećinom snage naprijed, kormilo dvadeset stupnjeva ulijevo. - Wood je otišao do sonara dok ne izvrše zapovijed. Šefe, daj sape i jako ispingaj stratešku podmornicu. - Razumijem, gospodine. - Palmer je okrenuo prekidače. - Spreman sam, gospodine. - Odmah je pogodi. Ovaj put joj sve mora biti jasno. Wood je promatrao kako se pokazatelj smjera na sonarnoj ploči okreće. Pogy se brzo skretao, ali njemu to nije bilo dovoljno brzo. Samo su on i Reynolds znali da se radi o ruskoj podmornici. - Spreman sam, gospodine.- Pucaj! Palmer je pritisnuo upravljač impulsa. Ping, ping, ping, ping, ping!
482
Crveni oktobar - Kapetane! - povikao je Jones. - Signal za opasnost! Mancuso je skočio do mašinskog telegrafa i prebacio ga na položaj STOJ, ne čekajući da Ramius reagira. Tak tada se okrenuo prema njemu. Oprostite, gospodine. - Sve je u redu. - Ramius se nagnuo nad kartom. Trenutak kasnije zazvonio je telefon. Podigao je slušalicu i nekoliko sekundi govorio na ruskom, a onda je odložio. - Rekao sam da imam neki problem, ali da ne znamo o čemu se radi. - To je točno. - Mancuso se pridružio Ramiusu nad kartom. Buka strojeva se utišala, ali ne dovoljno za Amerikance. Oktobar je bio tih za rusku podmornicu, ali još uvijek bučan u odnosu na američke. - Probajte može li vaš poslužitelj sonara nešto locirati - predložio je Ramius. - Važi. - Mancuso je otišao nekoliko koraka prema krmi. - Jonesy, probaj saznati što se zbiva. - Razumijem, kapetane, ali to baš neće biti lako na ovoj opremi. - Već je bio usmjerio senzore u pravcu dvije napadne podmornice. Jones je maksimalno ugodio slušalice i počeo podešavati pojačala. Tu nije bilo obrade signala, nije bilo SAPS-a, a senzori nisu valjali ništa! Ali sad se nije smio uzrujavati. Sa sovjetskim sistemom se upravljalo elektromehanički, za razliku od kompjutoriziranih, na koje je bio navikao. Polako i pažljivo je usmjeravao nizove smjernih prijemnika u sonarskoj kupoli na pramcu, dok je desnom rukom okretao kutiju cigareta. Zatvorenih očiju, nije ni zamijetio Bugajeva koji je sjeo pored njega i stavio uši na rezervni par slušalica.
483
Dallas - Što zasada znamo, šefe? - zapitao je Chambers. - Imam kurs i ništa više. Pogy ga je cijeloga obradio, ali je ovaj odmah nakon bičevanja smirio strojeve, pa sam ga izgubio. Pogy je dobio jaki odjek. Mora da je vrlo blizu, gospodine. Chambers je tek pred četiri mjeseca preuzeo ovo mjesto oficira smjene. Bio je bistar, iskusan oficir, i ubrzo će kandidirati za vlastitu komandu, ali bile su mu tek trideset tri godine i tek je četiri mjeseca proveo na podmornici. Prije toga je godinu i pol proveo kao reaktorski instruktor u Idahou. Kao Mancusov glavni disciplinarac povremeno je morao pokazati i grubost, no time je pokrivao više nesigurnosti no što je htio priznati. Sad je njegova karijera bila na ispitu. Točno je znao važnost njegova zadatka. Njegova je budućnost ovisila o odlukama koje će sada donijeti. - Možeš li ga lokalizirati s jednim pingom? Šef sonara je trenutak razmislio. - Nije dovoljno da bi se rješili za otvaranje vatre, ali nešto možemo dobiti. - Daj jedan ping. - Razumijem. - Laval je brzo na svojoj ploči uključio aktivne elemente. V. K. Konovalov Tupoljev se trgnuo. Reagirao je prerano. Trebao je pričekati da prođu - no da je tako dugo čekao morao bi se kretati, a sada ima sve tri pored sebe, gotovo u mirovanju. četiri podmornice su se jedva kretale, tek toliko da održavaju dubinu. Ruska Alfa je bila okrenuta prema jugoistoku, a sve četiri su se svrstale u obliku trapeza s otvorenom stranicom prema moru. Pogyi i Dallas su bili sjeverno od Konovalova, a Crveni oktobar jugoistočno.
484
Crveni oktobar - Netko ju je upravo pingao - tiho je rekao Jones. - Ugrubo, signal dolazi iz pravca sjeverozapada, ali isuviše je tih da bi ga očitali. Gospodine, mislim da je vrlo blizu. - Kako znaš? - zapitao je Mancuso. - čuo sam direktni udar - samo jedan ping, vjerojatno da se dobije udaljenost. Emitirao ga je BQQ-5. Onda smo čuli odjek cilja. Izračunali smo na nekoliko načina, i uvijek je ispadalo da je između nas i naših pratilaca, malo zapadno. Znam da nije baš precizno, gospodine, ali je najbolje što možemo. - Udaljenost deset kilometara, možda manje - priklopio je Bugajev. - Ni to baš nije pouzdano, ali je barem nešto. Nema hrpe podataka. Žao mi je, kapetane. To je najviše što možemo - rekao je Jones. Mancuso je kimnuo i vratio se u centralu. - Što se zbiva? - zapitao je Ryan. Palice za upravljanje hidroplanima bile su gurnute na dublje da se održi dubina. Nije bio svjestan da se nešto važno događa. - U blizini je neprijateljska podmornica. - Kakve imamo informacije? - zapitao je Ramius. - Nisu baš nešto. Uspostavljen je kontakt u pravcu sjeverozapada, udaljenost nepoznata, ali vjerojatno nije daleko. Pouzdano znam da nije jedna od naših. Norfolk je rekao da je ovo područje čisto. Preostaje, dakle, samo jedna mogućnost. Jesmo li nošeni? - Nošeni smo - ponovio je Ramius, dižući slušalicu. Dao je nekoliko naredbi. Oktobrovi su strojevi radili s toliko snage da održavaju podmornicu na rubu brzine od dva čvora, što je bilo točno na granici održavanja smjera, ali ne i dovoljno da održava dubinu. S lagano pozitivnim uzgonom, Oktobar se usprkos položaju hidroplana polako dizao, oko pola metra u minuti.
485
Dallas - Vratimo se malo na jug. Ne sviđa mi se pomisao da je ta Alfa bliže našem prijatelju nego mi. Idemo s dvije trećine na jedan-osam-pet. - Razumijem - potvrdio je Goodman. - Kormilaru, petnaest stupnjeva udesno, drži novi kurs jedan- osam-pet. Strojevi naprijed s dvije trećine. - Kormilo petnaest stupnjeva udesno, razumijem. - Kormilar je okrenuo kolo. - Gospodine, kormilo okrenuto petnaest stupnjeva udesno, držim novi kurs jedan-osam-pet. Dallasove četiri torpedne cijevi bile su napunjene s tri Marka 48 i mamcem, skupom igračkom koja se zvala MOSS*. Jedan od njenih torpeda bio je naciljan na Alfu, no uzeti elementi nisu bili pouzdani. Riba će se sama morati malo pomučiti i potražiti plijen. No Pogyjeva dva torpeda su bila savršeno programirana. Problem je bio da ni jedna napadna podmornica nije imala ovlasti da puca. Oba broda su operirala pod normalnim radnim režimom. Mogli su ispaliti torpedo jedino u samoobrani i Crveni oktobar obraniti samo blefom i lukavstvom. Bilo je pitanje zna li Alfa identitet Crvenog oktobra. V. K. Konovalov - Okreni prema Ohiou - zapovjedio je Tupoljev. - Povećaj brzinu na četiri čvora. Moramo biti strpljivi, drugovi. Sad kad Amerikanci znaju gdje smo, neće nas više pingati. Tiho ćemo se maknuti s ovog mjesta. Brončani propeler Konovalova se počeo okretati malo brže. Isključivši neke nebitne električne sisteme, strojari su uspjeli povećati brzinu bez pojačavanja rada reaktora.
486
Pogy Na Pogyju, najbližoj napadnoj podmornici, kontakt se smanjio i ponešto promijenio smjer. Komandant Wood je razmislio hoće li aktivnim sonarom još jednom utvrditi točan položaj, ali je ipak odlučio da to ne radi. Ako upotrijebi aktivni sonar, bit će nalik policajcu koji u mračnoj zgradi traži provalnika s džepnom svjetiljkom. Pingovi sonara mogu njegovoj meti često reći više nego njemu. U ovakvim slučajevima normalno su se upotrebljavali pasivni sistemi. Sef Palmer je izvijestio o Dallasu koji im je prošao s lijeve strane. I Wood i Chambers su odlučili da ne komuniciraju podvodnim telefonom. Sad više nije dolazilo u obzir da dižu bilo kakvu buku. Crveni oktobar Sad su se šuljali već pola sata. Ryan je na svom mjestu palio jednu cigaretu za drugom, a dlanovi su mu se znojili dok je nekako pokušavao ostati miran. Za takvu vrst sukoba nije bio obučen - zarobljen u čeličnom cilindru, niti što vidi, niti što čuje. Znao je da je negdje u blizini sovjetska podmornica i znao je njene zapovijedi. Ako njen kapetan sazna njihov identitet - što onda? Pogledao je dva komandanta - bili su začuđujuće mirni. - Mogu li nas vaše podmornice zaštititi? - upitao je Ramius. - Da pogode rusku podmornicu? - Mancuso je odmahnuo glavom. Samo ako ona prva napadne njih. U normalnom režimu to ne dolazi u obzir. - Što! - Ryan je bio zapanjen. - Hoćete li izazvati rat? - nasmiješio se Mancuso, kao da ga ova situacija zabavlja. - To se događa kad ratni brodovi dvije zemlje počnu izmjenjivati pogotke. Moramo mudro izbjegavati takve stvari.
487
- Smirite se, Ryan - rekao je Ramius. - To je naša uobičajena igra. Napadna podmornica nas pokušava naći, a mi nastojimo ostati neotkriveni. Recite, kapetane Mancuso, na kojoj ste nas udaljenosti čuli kod Islanda? - Nisam još dobro pregledao vaše karte, komandante - promrmljao je Mancuso. - Možda na dvadeset milja, tridesetak kilometara, tako nešto. - A tada smo plovili trinaest čvorova - buka se brže povećava od brzine. Mislim da se možemo pomaknuti na istok, polako, i da nećemo biti otkriveni. Upotrijebit ćemo gusjenicu i ploviti šest čvorova. Kao što znate, sovjetski sonar nije tako djelotvoran kao američki. Slažete li se, kapetane? Mancuso je kimnuo. - Ovo je vaš brod, gospodine. Mogu li sugerirati sjeveroistočni pravac? Na taj način bismo već za sat vremena bili iza naših napadnih podmornica. - Da. - Ramius je došepao do kontrolne ploče da otvori poklopce tunela, a onda se vratio do telefona. Dao je neophodne zapovijedi. Za minutu su proradili motori gusjenice i brzina se počela polako povećavati. - Kormilo deset udesno, Ryan - rekao je Ramius. - I mekše s hidroplanima. - Kormilo deset stupnjeva desno, gospodine, hidroplani popušteni. Ryan je izvršio naređenje, zadovoljan da se nešto događa. - Zauzmite kurs nula-četiri-nula, Ryan - javio se Mancuso sa stola s kartama. - Okrećem sa tri-pet-nula na nula-četiri-nula. - S kormilarskog mjesta mogao je čuti kako voda šišti kroz bočni tunel s lijeve strane. Svake minute bi se čulo čudno grgoljenje koje bi potrajalo tri do četiri sekunde. Kazaljka brzinomjera ispred njega prešla je četiri čvora. - Bojite se, Ryan? - zakikotao se Ramius. Jack je zatomio psovku. Glas mu je zatitrao. - Malo sam i umoran.
488
- Znam da vam je teško. Dobro se držite za novajliju bez ikakve obuke. Zakasnit ćemo u Norfolk, ali ćemo stići, vidjet ćete. Jeste li već bili na strateškoj podmornici, Mancuso? - Oh, naravno. Smirite se, Ryan. Ovako se strateške podmornice uvijek ponašaju. Netko ih stalno traži, a one iščezavaju. - Američki je kapetan podigao pogled s karte. Stavio je novčiće na pretpostavljene položaje tri ostale podmornice. Pomislio je da bi ih mogao bolje označiti, ali je odustao. Zamijetio je neke vrlo interesantne bilješke na toj obalnoj karti - kao programirane pozicije za ispaljivanje raketa. Flotna obavještajna služba će izluditi kad dobije takvu informaciju. Crveni oktobar je sada plovio na sjeveroistok brzinom od šest čvorova. Konovalov je s tri čvora išao prema jugoistoku. Pogy je s dva čvora plovio na jug, kao i Dallas s petnaest. Sve četiri podmornice su se sada našle unutar promjera od šest milja i sve su otprilike plovile prema istoj zamišljenoj točki.
V. K. Konovalov Tupoljev je uživao. Bez obzira na razlog, Amerikanci su odabrali konzervativnu igru koju nije očekivao. Mogli su postupiti i mudrije, pomislio je: jedna mu se napadna podmornica mogla približiti i zasmetati mu, dok strateška mirno ne prođe s onom drugom u pratnji. Ali eto, na moru se stvari nikada ne ponavljaju. Nasuo je čaj u šalicu i odabrao jedan sendvič. Njegov je mičman na svome sonaru zamijetio neki čudan zvuk. Potrajao je samo nekoliko sekundi, a onda je nestao. Neka udaljena seizmička tutnjava, prvo je pomislio.
489
Crveni oktobar Bili su se digli zbog pozitivnog trima Crvenog oktobra, pa je sada Ryan zakrenuo hidroplane pet stupnjeva dublje, da bi ih spustio na dubinu od sto metara. čuo je kako kapetani razgovaraju o odsustvu termoklime. Mancuso je objasnio da to nije neobično za ovo područje, osobito poslije jačih oluja. Složili su se da to nije dobro. Termalni pokrivač bi im pomogao u bijegu. Jones se pojavio na krmenom ulazu u centralu, trljajući uši. Ruske slušalice baš nisu bile udobne. - Kapetane, uhvatio sam nešto na sjeveru, dođe i ode. Nisam mogao odrediti točan pravac. - A što je? - zapitao je Mancuso. - Ne mogu reći, gospodine. Aktivni sonar nije tako loš, ali pasivna oprema je kruta i sirova, gospodine. Nismo slijepi, ali smo blizu toga. - Dobro, ako nešto čuješ, viči. - Razumijem, kapetane. Ima li malo kave? Gospodin Bugajev me poslao da mu donesem. - Poslat ću vam pun lonac. - Važi. - Jones se vratio na posao. V. K. Konovalov - Druže komandante, uhvatio sam kontakt, ali ne znam što je - javio se mičman telefonom. Tupoljev je brzo došao, žvačući sendvič. Rusi su tako rijetko otkrivali klasu Ohio - zapravo, točno triputa, a u sva tri slučaja su ih poslije nekoliko minuta izgubili - da nitko nije imao osjećaja za karakteristike te klase. Mičman je pružio komandantu rezervni par slušalica. - Možda će potrajati nekoliko minuta, druže. Dođe i ode. Voda uz američku obalu, premda gotovo izotermalna, nije bila baš savršena za sonarske sisteme.
490
Manje struje i vrtlozi znali su stvarati pokretne barijere koje bi gotovo nasumično reflektirale i kanalizirale zvučnu energiju. Tupoljev je sjeo i stao strpljivo osluškivati. Signalu je bilo potrebno pet minuta da se vrati. Mičman je mahnuo rukom. - Evo, sada, druže komandante. Lice njegova zapovjednika je odjednom problijedilo. - Kurs? - Signal je preslab i prekratak, ali ugrubo između jedan-tri-šest i jedan-četiri-dva. Tupoljev je bacio slušalice na stol i odjurio iz kabine. Pronašao je političkog oficira, zgrabio ga za ruku i brzo ga odvukao u oficirsku blagovaonicu. - To je Crveni oktobar ! - Nemoguće. Komanda flote je javila da je uništenje potvrđeno vizualnom inspekcijom olupine. - Zampolit je važno odmahnuo glavom. - Prevarili su nas. Akustička karakteristika gusjenice je jedinstvena, druže. Amerikanci ga imaju i sada je tu. Moramo ga uništiti! - Ne. Moramo uspostaviti vezu s Moskvom i zatražiti uputstva. Zampolit je bio dobar komunist, ali i oficir površinskog broda, koji nije spadao na podmornicu, pomislio je Tupoljev. - Druže politički, trebat će nam nekoliko minuta da izađemo na površinu, možda deset ili petnaest da pošaljemo poruku u Moskvu, a još trideset da oni odgovore - a onda će oni zatražiti dokaz. Sve skupa sat, dva, možda tri? Do tada će Crveni oktobar iščeznuti. Naše prvobitne zapovijedi sada stupaju na snagu i nema vremena da obavještavamo Moskvu! - A što će biti ako ste pogriješili? - Nisam pogriješio, druže! - prosiktao je komandant. - Zabilježit ću u dnevnik kontakt koji sam identificirao i preporuku što treba učiniti. Ako se tome usprotivite, i to ću staviti u dnevnik. U pravu sam, druže. Vaša će glava otići, a ne moja! Odlučite se! - Jeste li sigurni?
491
- Siguran sam! - U redu. - Zampolita kao da je netko ispuhao. - Kako ćete to obaviti? - Što je moguće prije, prije no što Amerikaci ugrabe priliku da unište nas. Otiđite na vašu borbenu stanicu, druže. - Obojica su se vratila u centralu. Konovalovljevih šest pramčanih torpednih cijevi bilo je napunjeno sa žicom vodenim torpedima od 533 mm tipa Mark C. Valjalo im je samo reći kamo trebaju ići. - Sonar, pretraži naprijed, svim aktivnim sistemima! - zapovjedio je komandant. Mičman je pritisnuo dugme. Crveni oktobar - Uhhh! - Jonesova glava je odskočila. - Kapetane, pingani smo. Lijeva strana, po sredini broda, možda malo naprijed. Nije naš, gospodine. Pogy - Ovdje sonar, Alfa je uhvatila stratešku. Alfa u pravcu jedan-devetdva! - Svi strojevi s dvije trećine! - smjesta je zapovjedio Wood. - Svi s dvije trećine, razumijem. Pogyjevi strojevi su odjednom zatutnjali i propeler je ubrzo počeo sjeći crnu vodu. V. K. Konovalov - Udaljenost sedam tisuća šesto metara. Kut elevacije nula izvijestio je mičman. Tako dakle, to je ta podmornica koju su trebali
492
uloviti, pomislio je. Brzo je navukao komplet za glavu koji mu je omogućavao da se izravno javlja kapetanu i oficiru za upravljanje vatrom. Starpom je bio glavni za upravljanje vatrom. Hitro je ubacio dobivene podatke u kompjutor. To je bio jednostavan problem ciljne geometrije. - Imamo rješenje za torpeda broj jedan i broj dva. - Pripremi za ispaljivanje! - Naplavi cijevi. - Starpom je osobno okrenuo prekidače, mimoišavši podoficira. - Brane vanjskih cijevi otvorene! - Provjeri još jednom rješenje za otvaranje vatre! - rekao je Tupoljev. Pogy Šef Pogyjeva sonara jedini je čuo taj prolazni šum. - Ovdje sonar, Alfa kontakt je upravo naplavio cijevi, gospodine! Cilj u pravcu jedansedam-devet. V. K. Konovalov - Rješenje potvrđeno, druže komandante - rekao je starpom. - Jedan i dva - pali! - zapovjedio je Tupoljev. - Jedan... pali! Dva... pali! - Konovalov se dvaput za tresao kad je naboj komprimiranog zraka izbacio torpeda na električni pogon. Crveni oktobar Jones je to prvi čuo. - Visokofrekventni propeleri s lijeve strane! viknuo je jasno i glasno. Torpeda u vodi s lijeve strane! - Rulj nalijeva! - automatski je zapovjedio Ramius. - Što? - zavapio je Ryan. - Lijevo, kormilo nalijevo! - Ramius je lupio šakom po ogradi. - Nalijevo, do kraja, brzo! - viknuo je Mancuso.
493
- Kormilo lijevo do kraja, razumijem - Ryan je sasvim okrenuo kolo i držao ga u tom položaju. Ramius je prebacio mašinski telegraf na maksimalnu brzinu. Pogy - Dvije ribe jure - javio je Palmer. - Smjer se mijenja od desna nalijevo. Ponavljam, smjer oba torpeda se naglo mijenja s desna nalijevo. Usmjereni su na stratešku podmornicu! Dallas I Dallas ih je čuo. Nakon Chambersove zapovijedi pojurio je svom snagom i skrenuo ulijevo. S jurećim torpedima njegove su mogućnosti bile vrlo ograničene, pa je učinio ono što američka podmornička praksa u takvim situacijama nalaže: vrlo brzo je pojurio u drugom pravcu. Crveni oktobar - Trebam kurs! - rekao je Ryan. - Jonesy, daj mi smjer! - povikao je Mancuso. - Tri-dva-nula, gospodine. Dvije ribe se približavaju - smjesta je odgovorio Jones, radeći na instrumentima da utvrdi smjer. Sad nije smio pogriješiti. - Okrenite na tri-dva-nula, Ryan - zapovjedio je Ramius - ako se možemo tako brzo okrenuti. - Oh, baš krasno, pomislio je bijesno Ryan, promatrajući kako se žiro-kompas lagano odmiče sa tri-pet-sedam. Kormilo je bilo tvrdo, a s iznenadnim povećanjem snage motora gusjenice, osjetio je kako kolo podrhtava od povratnih vibracija. - Dvije ribe idu prema nama, iz smjera tri-dva-nula, ponavljam, smjer je nepromijenjen - javljao je
494
Jones, mnogo hladnije nego što se osjećao, a onda nastavio za sebe: - Eto, momci, sad će biti sranja... Pogy Na taktičkoj ploči se vidio Oktobar, Alfa i dva torpeda. Pogy je bio četiri milje sjevernije od mjesta akcije. - Možemo li pucati? - zapitao je oficir smjene. - Na Alfu? - Wood je odrješito odmahnuo glavom. - Ma ne, k vragu! Osim toga, sad je to već ionako svejedno. V. K. Konovalov Dva torpeda Mark jurila su brzinom od četrdeset i jednog čvora, što je bilo sporo za tu udaljenost, ali ih je na taj način sonarski sistem Konovalova mogao lakše navoditi. Predviđenu razdaljinu trebali su prijeći za šest minuta. Jedna je minuta već istekla. Crveni oktobar - Evo, sad prolazim kroz tri-četiri-pet, otpuštam kormilo - javio se Ryan. Mancuso je šutio. Ramius je koristio taktiku s kojom se on baš nije osobito slagao, okrećući se prema torpedima. Na taj način je smanjio profil cilja na minimum, ali je njima pružio jednostavnije rješenje geometrije susreta. Valjda je Ramius znao što ruska torpeda mogu. Mancuso se nadao da je tako. - Kurs tri-dva-nula, kapetane - izvijestio je Ryan, očiju prikovanih na ponavljač žira, kao da je od presudne važnosti. Jedan mali glas u mozgu mu je čestitao što je zahod obavio dok je još bilo vremena. - Ryan, na dublje, maksimalno na dublje s hidroplanima.
495
- Potpuno su na dublje. - Ryan je gurnuo palicu do kraja. Bio je prestrašen, ali se još više bojao da nešto ne pogriješi. Morao je pretpostaviti da oba komandanta znaju što rade. On ionako nije imao mogućnost izbora. No dobro, pomislio je u sebi, jedno zna: navođena torpeda se mogu prevariti. Poput radarskih signala uperenih u zemlju, sonarski se impulsi mogu omesti, osobito ako je tražena podmornica blizu dna ili pri površini, dakle na mjestima gdje se impulsi mogu reflektirati. Ako Oktobar zaroni, mogao bi se izgubiti u mračnom polju - pod uvjetom da zaroni dovoljno brzo. V. K. Konovalov - Elementi cilja su se promijenili, druže komandante. Meta je sada manja - rekao je mičman. Tupoljev je o tome razmislio. Znao je sve o sovjetskoj vojnoj doktrini i podmorničkoj taktici - a znao je i to da je dobar dio ovog posljednjeg napisao sam Ramius. Marko će učiniti ono što bi htio da svi mi učinimo, mislio je Tupoljev. Okrenuti se prema dolazećim torpedima i smanjiti presjek cilja, te zaroniti prema dnu da bi se izgubio u pobrkanim odjecima. - Cilj će pokušati zaroniti u područje dna. Budite na oprezu. - Razumijem, druže komandante. Može li dovoljno brzo doći do dna? zapitao je starpom. Tupoljev je napregnuo mozak da se prisjeti Oktobrovih manevarskih sposobnosti. - Ne, neće tako brzo moći doći na tu dubinu. Ne može nam pobjeći. - Oprosti stari prijatelju, pomislio je, ali nisam imao drugog izbora. Crveni oktobar Ryan se zgrbio svaki put kad je udarac sonara odjeknuo dvostrukim trupom. - Može li se to nekako izbjeći ili omesti? - zavapio je.
496
- Strpite se, Ryan - rekao je Ramius. Nikad se još nije suočio s oštrim bojevim glavama, iako je tu situaciju uvježbavao barem stotinu puta. Pustimo ga prvo neka misli da nas ima.- Nosite li mamce? - zapitao je Mancuso. - Imamo ih četiri, naprijed u torpednom prostoru, ali nema torpediraca. Oba su kapetana hladno igrala igru, gorko je primijetio Ryan u svom preplašenom, malom svijetu. Ni jedan nije htio pred potčinjenima pokazati strah. No obojica su bili obučeni za ovo. - Kapetane - zazvao je Jones - dvije ribe isti pravac tri-dva-nula, upravo su oštre. Ponavljam, ribe su sada aktivne, uh!... zvuče baš kao naše četrdesetosmice. Kapetane, zvuče kao torpeda Mark 48. Ramius kao da je na to čekao. - Da, pred pet godina smo vam ukrali torpedni sonar, ali ne i torpedne motore. - U sonarskom odjelu, Bugajev je odmah nakon lansiranja torpeda uključio opremu za akustičko ometanje. Sada je pažljivo odmjeravao da se impulsi za ometanje poklope s impulsima sve bližih torpeda. Pulsevi su bili podešeni na iste nosive frekvencije i brzinu ponavljanja impulsa. Vremenski intervali morali su se uskladiti vrlo precizno. Odašiljući malo iskrivljene povratne odjeke, mogao je stvoriti lažne ciljeve. Ne previše njih, i ne predaleko. Samo nekoliko, u blizini, i tako zbuniti operatora upravljanja vatrom s Alfe. Pažljivo je namještao otponac, žvačući američku cigaretu. V. K. Konovalov - Prokletstvo! Ometa nas! - Uočivši par novih pipova, mičman je pokazao prve emocije. Oslabljeni pip iz prvotnog kontakta bio je sad omeđen s dva nova, jednim sjevernije i bliže, i drugim južnije i nešto dalje. Komandante, cilj upotrebljava sovjetsku opremu za ometanje.
497
- Vidite? - rekao je Tupoljev zampolitu. - A sada oprezno! - zapovjedio je starpomu. Pogyjev BQQ-5 je u intervalima počeo slati goleme valove energije, bičujući Alfu. Pogy nije mogao pucati, ali možda to Rusi ne znaju, i možda će ovo bičevanje zasmetati njihovom sonaru u određivanju cilja. Crveni oktobar - Sad će svaki čas - jedna nas je riba uhvatila, gospodine, ne znam koja. - Jones je skinuo slušalice s jednog uha, već spreman da ih smakne i s drugog. Izdresirani sonar najednom torpedu ih je sada pratio. To je bila loša vijest. Ako su kao Mark 48... Jones je itekako dobro znao da te stvari baš ne promašuju lako. Začuo je promjenu u Dopplerovu pomaku propelera kad su prošli ispod Crvenog oktobra. - Prvi je promašio, gospodine. Broj jedan je prošao ispod nas. Dolazi broj dva, intervali pinganja sve kraći. - Ispružio je ruku i potapšao Bugajeva po ramenu. Možda je on zbilja bio brodski genij, kao što su Rusi i rekli. Crveni oktobar - Ryan, hidroplani na pliće! - povikao je Ramius. - Hidroplani na pliće do kraja - glasno je odvratio Ryan i povukao palicu prema trbuhu, nadajući se da Ramius ipak zna što radi. - Jones, dajte nam vrijeme i udaljenost! - Razumijem. - Ometanje im je dalo sonarsku sliku nanesenu na glavne monitore. - Dvije ribe, pravac tri-dva-nula. Udaljenost od broja jedan tisuću osamsto metara, do broja dva dvije tisuće metara - na broju jedan imam donji kut! Riba broj jedan ide malo niže, gospodine. Možda Bugajev i nije baš tako glup, pomislio je Jones. Ali trebat će prevariti obje ribe...
498
Pogy Pogyjev komandant je bio bijesan. Prokleta pravila su ga spriječavala da poduzme bilo što, osim možda... - Sonar, pingaj kurvinog sina! S maksimalnom snagom, opali po gadu! V. K. Konovalov Drugi Mark torpedo je sjekao vodu brzinom od četrdeset i jednog čvora. Tako je brzina približavanja torpeda cilju bila oko pedeset pet čvorova. Vođenje i krug donošenja odluke bilo je vrlo složeno. Budući da nisu bili u stanju kopirati kompjutorski dirigirani sistem američkog Marka 48, Sovjeti su imali sonar torpeda za traženje cilja koji je slao povratne informacije izoliranom žicom na brod koji ga je lansirao. Starpom je mogao birati s kojim će sonarskim podacima voditi torpeda - s onima iz podmorničkog sonara ili iz samih torpeda. Prvu ribu su zaveli lažni odrazi što ih je ometanje udvojilo na frekvenciji sonara torpeda. U jednom času starpom je upotrijebio niskofrekventni pramčani sonar. Prvi je torpedo otišao prenisko, sada je to znao. To je značilo da je cilj srednji pip. Mičman je brzom promjenom frekvencije na nekoliko sekundi pročistio sliku sonara prije no što se izmijenio način ometanja. Hladno i stručno, starpom je naredio drugom torpedu da odabere srednji cilj. - Bojeva glava od dvjesta pedeset kilograma pogodila je cilj malo niže od sredine, baš oko same centrale. Milisekundu nakon toga torpedo je eksplodirao. Crveni oktobar Snaga eksplozije zavitlala je Ryana iz sjedala i bacila ga naglavačke o pod. Nakon trenutne nesvjestice došao je k sebi dok mu je u ušima
499
tutnjalo u mraku. Eksplozivni udar je izazvao kratak spoj na desetak električnih razvodnih ploča, i prošlo je nekoliko sekundi dok nisu zatreperila crvena borbena svjetla. Na krmi je Jones na vrijeme skinuo slušalice, no Bugajev nije, jer je do posljednjeg časa pokušavao prevariti sve bliži torpedo. Sad se valjao po palubi u agoniji, s probušenim bubnjićima, potpuno gluh. U strojarnici su se ljudi pokušavali osoviti na noge. Ovdje se svjetla nisu ugasila i Melehinova prva reakcija je bila da su na kontrolnoj ploči očito nastala oštećenja. Eksplozija je raznijela vanjski trup, sloj tankog čelika. Unutar njega su bili vodom ispunjeni balastni tankovi, košnice od ćelijastih struktura od dva metra u promjeru. Iza tankova bile su smještene boce s visokotlačnim zrakom. Nakon toga su dolazili nizovi Oktobrovih akumulatora i unutrašnji takozvani čvrsti trup. Torpedo je udario posred čelične ploče vanjskog trupa, nekoliko stopa od bilo kojeg zavarenog spoja. Snaga eksplozije je napravila rupu široku gotovo četiri metra, svinula unutrašnju strukturu balasfnih tankova i slomila desetak boca s visokotlačnim zrakom, ali se na tome uglavnom i potrošila. Najveću štetu je prouzrokovala na trideset velikih nikalkadmij akumulatora. Sovjetski su ih konstruktori namjerno stavili baš ovdje. Znali su da će im takav smještaj otežati servisiranje, punjenje - i - najgore od svega - izložiti akumulatore utjecaju morske vode. No sve je to lako prihvaćeno zbog važne sekundarne namjene: da posluži kao dodatni zaštitni oklop trupa. I ti su akumulatori sada spasili Oktobar. Da nije bilo njih, snaga eksplozije bi se usmjerila na čvrsti trup. Umjesto toga, istrošila se na mudro postavljenom obrambenom sistemu kojeg Zapad nije koristio. Došlo je do malog napuknuća na varu čvrstog trupa i voda je počela prskati u radiokabini kao iz visokotlačne cijevi, no trup je, osim toga, ostao netaknut. Ryan se u centrali vratio na svoje sjedište da provjeri da li njegovi instrumenti još uvijek funkcioniraju. Mogao je čuti kako voda šišti u odjeljku do njegovog i nije znao što da radi. Bilo mu je jasno da ne bi smio paničariti, iako mu je mozak vapio za bijegom.
500
- Što da radim? - Još uvijek ste s nama? - Mancusovo lice je djelovalo satanski pri crvenom svjetlu. - Ma nisam - mrtav sam! Što da radim? - Ramius? - Mancuso je spazio kapetana s džepnom svjetiljkom koju je skinuo s držača na pregradnom zidu. - Dublje ronimo na dno. - Ramius je dohvatio slušalicu i pozvao strojare da zaustave strojeve. Melehin je odmah prenio naređenje. Ryan je gurnuo upravljače naprijed. U prokletoj podmornici koja ima na sebi prokletu rupu, pomislio je, zapovjede ti da ideš dolje. V. K. Konovalov - Dobar pogodak, druže komandante - izvijestio je mičman. - Strojevi su mu stali. Čuo sam zvukove pucanja trupa, dubina mu se mijenja. Pokušao ga je još malo pingati, ali nije dobio ništa. Eksplozija je jako uznemirila vodu. Kotrljajući odjeci inicijalne eksplozije razlijegali su se morem. Stvorila se milijarda mjehurića od kojih je nastala "obezvučena" zona oko cilja. Njegovi aktivni pingovi su se odbijali od oblaka mjehurića, a sposobnost pasivnog osluškivanja bila je ograničena povratnim zvučnim valovima. Pouzdano je znao samo to da je jedan torpedo pogodio cilj, i to vjerojatno torpedo broj dva. Bio je iskusan čovjek, obučen da razluči signale od šumova, pa je većinu stvari rekonstruirao ispravno. Dallas - Jedan nula za negativce - rekao je šef sonara. Dallas je jurio prevelikom brzinom da bi se dobro služio svojim sonarom, ali eksploziju nije bilo moguće prečuli. Cijela posada ju je čula kroz trup.
501
U borbenoj centrali Chambers je utvrdio da se nalaze dvije milje od mjesta gdje je bio Oktobar. Ostali u centrali su bez ikakvih emocija kontrolirali svoje instrumente. Deset njihovih drugova je upravo bilo pogođeno, a neprijatelj se nalazio s druge strane zvučne barijere. - Smanji na jednu trećinu - zapovjedio je Chambers. - Strojevi s jednom trećinom naprijed - ponovio je oficir smjene. - Sonar, daj mi neke podatke - rekao je Chambers. - Radimo na tome, gospodine. - Šef Laval je pokušao izvući neki zaključak iz onoga što je čuo. Dallasu je trebalo nekoliko minuta da uspori ispod deset čvorova. Ovdje sonar, strateška podmornica je dobila jedan pogodak. Ne čujem joj strojeve... ali nema ni šumova raspadanja. Nema šumova raspadanja. - Da li se čuje Alfa? - Ne, gospodine, previše je poremećaja u vodi. Chambersovo lice se skupilo u grimasu. Ti si oficir, rekao je samom sebi, plaćaju te da misliš. Prvo, što se dogodilo? Drugo, što ćeš sada poduzeti? Razmisli, pa onda djeluj! - Procijenjena udaljenost do cilja? - Oko osam tisuća metara, gospodine - rekao je poručnik Goodman, pročitavši posljednje rješenje za otvaranje vatre iz kompjutora za rukovođenje vatrom. - Nalazi se na krajnjem rubu obezvučene zone. - Spustimo se na dvjesta metara. - Oficir za ronjenje je to prenio kormilar. Chambers je procijenio situaciju i odlučio poduzeti vlastitu akciju. Poželio je da su Mancuso i Mannion ovdje. Kapetan i navigator bili su preostala dva člana onoga što bi se moglo nazvati Dallasovim taktičkim poslovodnim odborom. Dobro bi mu došlo da može svoje zamisli pretresti s nekim drugim iskusnim oficirom, ali takvoga na Dallasu trenutno nije bilo. - Slušajte. Spustit ćemo se. Poremećaji od eksplozije će se zadržati još neko vrijeme. Ako se smire, onda se dižemo. Hajde, sad idemo dolje. Prvo nam valja locirati stratešku. Ako nije ovdje, onda je na dnu. Ovdje
502
je samo trista metara, pa bi mogla biti na dnu sa živom posadom. No bez obzira da li je na dnu ili ne, ispriječit ćemo se između nje i Alfe. - A ako Alfa i tada bude pucala, pomislio je, onda ću potopiti tog gada, i jebe mi se za pravila ponašanja. Morat će nekako nasamariti tog tipa. Ali kako? I gdje je sada Crveni oktobar? Crveni oktobar Tonuo je mnogo brže no što se očekivalo. Eksplozija je raznijela i trim tank, prouzročivši nizgon veći no što se računalo. Pukotina u radiokabini je bila ozbiljna, no Melehin ju je uočio na kontrolnoj ploči oštećenja i smjesta intervenirao. Svaki je odjeljak imao vlastitu električnu pumpu. Pumpa u radiokabini, dopunjena pumpom za glavnu zonu, koju je također aktivirao, donekle je uspješno izlazila na kraj s nadirućom vodom. Radio-oprema je bila uništena, ali nitko i nije planirao slati neke poruke. - Ryan, hidroplani na pliće, kormilo do kraja desno - rekao je Ramius. - Do kraja desno, hidroplani na pliće - ponovio je Ryan. - Hoćemo li udariti o dno? - Gledajte da ne udarimo - rekao je Mancuso. - To bi moglo povećati pukotinu. - Baš lijepo - promrmljao je Ryan. Oktobar više nije tonuo onako brzo i sada je skrenuo na istok obezvučene zone. Ramius je htio da se to područje nade između njega i Alfe. Mancuso je na kraju pomislio da bi ipak mogli i preživjeti. U tom slučaju morat će malo ozbiljnije pogledati nacrte ovog broda. Dallas - Sonar, daj mi dva slabija pinga prema strateškoj. Ne želim da to još netko čuje, šefe.- Razumijem. - Sef Laval je podesio instrumente i poslao
503
signale. - Dobro je! Ovdje sonar, imam je! Pravac dva-nula-tri, udaljenost tisuću osamsto metara. Nije, ponavljam, nije na dnu, gospodine. - Kormilo, petnaest stupnjeva lijevo, drži dva-nula-tri - zapovjedio je Chambers. - Kormilo petnaest stupnjeva lijevo, razumijem - oglasio se kormilar. - Novi kurs dva-nula-tri. Gospodine, kormilo okrenuto za petnaest stupnjeva. - Frenchie, što je sa strateškom? - Gospodine, imam... šum pumpe, mislim... i lagano se kreće... sada u pravcu dva-nula-jedan. Mogu je slijediti na pasivnom, gospodine. - Thompson, ucrtavaj kurs strateške. Gospodine Goodman, je li nam onaj MOSS još uvijek spreman za lansiranje? - Jeste, gospodine - odgovorio je torpedni oficir. V. K. Konovalov - Jesmo li je potopili? - upitao je zampolit. - Vjerojatno jesmo - odvratio je Tupoljev, pitajući se je li baš tako. Moramo prići bliže da bi se uvjerili. Polako naprijed. Pogy Pogy se sada nalazio na manje od dvije tisuće metara od Konovalova i dalje ga nemilosrdno pingajući. Kreće se, gospodine. Dovoljno da ga očitam na pasivnom - javio je šef sonara Palmer. - Dobro, obustavi pinganje. Razumijem, pinganje obustavljeno. - Imamo li rješenje?
504
- Ne može biti preciznije - odvratio je Reynolds. - Potrebno vrijeme za torpedo je minuta i osamnaest sekundi. Obje ribe spremne. - Strojevi jednom trećinom naprijed. - Jednom trećinom naprijed, razumijem. - Pogyje usporio. Njezin se komandant pitao kakvu bi ispriku mogao upotrijebiti za pucanje. Crveni oktobar - Kapetane, sad nas je pingao jedan od naših sonara iz pravca sjeversjeveroistok. Dva slabija pinga, gospodine, mora da je blizu. - Misliš da bi ga mogao dobiti na gertrudi? - Da, gospodine. - Kapetane? - Mancuso se okrenuo. - Tražim dopuštenje da komuniciram sa svojim brodom. - Izvolite. - Jones, uhvati ga odmah. - Razumijem. Frenchie, ovdje Jonesy, Frenchie, ovdje Jonesy, da li me primaš? - Poslužitelj sonara se namrštio u slušalicu. - Ma daj, Frenchie, javi se. Dallas - Ovdje sonar, imamo Jonesyja na gertrudi. Chambers je u centrali podigao slušalicu podvodnog telefona. Jones, ovdje Chambers. U kakvom ste stanju? Mancuso je preuzeo vezu. - Wally, ovdje Bart - rekao je. - Dobili smo jednoga po sredini, ali brod se drži. Možete li nam pomoći s jednim zavaravanjem? - Jasno! Odmah ćemo, gotovo. - Chambers je odložio slušalicu. Goodman, naplavite cijevi od MOSS-a. Dobro, ići ćemo iza MOSS-a. Ako ga Alfa pogodi, onda ćemo je potopiti. Programirajte ga da ide dva kilometra ravno, a onda neka skrene na jug.
505
- Izvršeno, gospodine. Vanjski poklopac otvoren! - Lansiraj! - MOSS izletio, gospodine! Mamac je dvije slijedeće minute jurio brzinom od dvadeset čvorova da pokrije Dallasa, a onda je usporio. Bio je u obliku torpeda, no na prednjem dijelu je nosio snažni hidrofon sonara s ugrađenim rekorderom koji je emitirao snimljene zvukove podmornice iz klase 688. Svake četiri minute bi se operativni režim mijenjao s glasnog na tihi. Dallas se šuljao tisuću metara iza mamca, pedesetak metara niže od njegova kursa. Konovalov se pažljivo približio zidu mjehurića s Pogyjem koji ga je slijedio prema sjeveru. - Pucaj u mamca, kurvin sine - tiho je promrmljao Chambers. Ipak, posada u borbenoj centrali ga je čula i mrko kimnula u znak slaganja. Crveni oktobar Ramius je procijenio da bi obezvučena zona sad mogla biti između njega i Alfe. Zapovjedio je da strojevi opet počnu radom i Crveni oktobar je produžio sjeveroistočnim kursom. V. K. Konovalov - Kormilo deset stupnjeva ulijevo - tiho je zapovjedio Tupo-Ijev. Zaobići ćemo mrtvu zonu sa sjevera i vidjeti na povratku je li još uvijek živ. Prvo moramo očistiti zvuk. - Još uvijek ništa - izvijestio je mičman. - Nema dodira s dnom, ni zvukova padanja.. . novi kontakt iz pravca jedan-sedam-nula... drukčiji zvuk, druže komandante, jedan propeler... zvuči kao Amerikanac... - Kuda ide? - Prema jugu, mislim. Da, prema jugu... zvuk se mijenja. Amerikanac je.
506
- To se američka podmornica skriva iza mamca. Zanemarit ćemo je. - Zanemariti? - upitao je zampolit. - Druže, da ste išli na sjever i da vas je netko torpedirao, biste li se okrenuli na jug? Da, vi možda i biste - ali Marko ne bi. Ovo je isuviše prozirno. Ovaj nas Amerikanac pokušava odvući od njega. A to baš nije lukavo. Marko bi to znao bolje izvesti. Nastavio bi na sjever. Poznajem ga, znam kako misli. Sad ide na sjever, možda sjeveroistok. Da je uništen, ne bi nas varali s mamcima. Sada znamo da je živ, ali oštećen. Naći ćemo ga i dokrajčiti - hladno je rekao Tupoljev, potpuno zaokupljen lovom na Crveni oktobar, držeći na umu sve što su ga učili. Sad će dokazati da je on novi majstor. Savjest mu je bila čista. Tupoljev je vršio svoju dužnost. - Ali Amerikanci... - Amerikanci neće pucati, druže - rekao je komandant s tankim osmijehom. - Da mogu pucati već bi nas udesila ona podmornica sjeverno od nas. Ne smiju pucati bez odobrenja. Moraju tražiti dozvolu, baš kao i mi - ali mi dopuštenje već imamo, a i prednost. Sada smo na mjestu gdje ga je torpedo pogodio i kad raščistimo poremećaje, opet ćemo ga naći. A onda ćemo ga i srediti. Crveni oktobar Gusjenicu nisu mogli koristiti. Jedna je strana bila smrskana eksplozijom torpeda. Oktobar je plovio sa šest čvorova, gonjen propelerima koji su dizali veću buku od ovog drugog sistema. Sve je izgledalo kao normalna vježba zaštite strateške podmornice. Samo što se u vježbi uvijek pretpostavljalo da prateća napadna podmornica može pucati, kako bi otjerala zlikovca.. . - Kormilo nalijevo, obratni kurs - zapovjedio je Ramius. - Što? - zapanjio se Mancuso.
507
- Razmislite, Mancuso - rekao je Ramius, pogledavši da se uvjeri da je Ryan kako treba izvršio naređenje. Ryan je okrenuo kormilo, ništa ne shvaćajući. - Razmislite, komandante Mancuso - ponovio je Ramius. - Što se dogodilo? Moskva je zapovijedila jednoj napadnoj podmornici da zaostane, vjerojatno se radi o klasi Politovski, odnosno Alfi, kako je vi zovete. Poznajem sve kapetane tih podmornica. Svi su mladi, svi su agresivni. Mora znati da nismo mrtvi. Ako to zna, onda će nas slijediti. A mi ćemo se vratiti, kao lisica, i pustiti ga da prođe. Mancusou se to nije sviđalo. Ryan je to vidio na prvi pogled. - Ne možemo pucati. Ni vaši ljudi ne smiju pucati. Ne možemo mu pobjeći - brži je od nas. Ne možemo se sakriti - ima bolji sonar. Krenut će na istok, iskoristiti svoju brzinu da nas onemogući i svoj sonar da nas locira. Najveće šanse za bijeg imamo ako krenemo na zapad. To neće očekivati. Mancusou se to ni dalje nije sviđalo, ali je morao priznati da je lukavo. Itekako lukavo. Spustio je pogled na kartu. On nije zapovjednik ovog broda. Dallas - Gad se nije ni osvrnuo. Ili je zanemario mamac, ili ga jednostavno nije čuo. U pravom je kutu prema našem boku i uskoro ćemo mu biti na ekranu - izvijestio je šef Laval. Chambers je progutao psovku. - To je, znači, propalo. Kormilo petnaest stupnjeva udesno. - Dallas je barem ostao prikriven. Podmornica je smjesta poslušala komande. - Idemo iza njega. Pogy Pogy je sada bio samo milju od Alfina lijevog boka. Imao je Dallasa na sonaru i zamijetio njegovu promjenu kursa. Zapovjednik Wood
508
naprosto nije znao što da poduzme. Najjednostavnije bi bilo pucati, ali to nije mogao. Razmišljao je o otvaranju vatre. Svi njegovi instinkti su odobravali takvu odluku. Alfa je ganjala Amerikance. .. Ali, nije se smio prepustiti instinktima. Dužnost je bila važnija. Nema ničeg goreg od pretjeranog samopouzdanja, pomislio je gorko. Ova cijela operacija je tekla pod pretpostavkom da nikoga neće biti u blizini, a ako i bude, da će napadne podmornice dobrano unaprijed moći upozoriti i izolirati stratešku podmornicu. Iz ovoga valja izvući pouku, ali Wood sada o tome nije mogao razmišljati. V. K. Konovalov - Kontakt - javio se mičman preko mikrofona. - Ispred nas, gotovo u mrtvom kutu. Koristi propelere, ide sporo. Pravac nula-četiri-četiri, daljina nepoznata. - Je li to Crveni oktobar?- zapitao je Tupoljev. - Ne mogu reći, druže kapetane. Mogao bi biti Amerikanac. Ide prema nama, mislim. - Prokletstvo! - Tupoljev se ogledao po centrali. Zar je moguće da su prošli pored Crvenog oktobra?Ili su ga ipak potopili? Dallas - Zna li da smo ovdje, Frenchie? - zapitao je Chambers u sonarskoj kabini. - Ne može znati, gospodine - Laval je odmahnuo glavom. - Odmah smo iza njega... samo malo... - šef se namrštio. - Još jedan kontakt s druge strane Alfe. To mora da je naš prijatelj, gospodine. Isuse! Mislim da ide prema nama. Koristi propelere, a ne ono smiješno postrojenje. - Udaljenost od Alfe? - Oko dvije tisuće petsto metara, gospodine.
509
- Svi strojevi s dvije trećine naprijed! Kormilo deset stupnjeva ulijevo! - zapovjedio je Chambers. - Frenchie, pingaj ga, ali upotrijebi podleđni sonar. Možda ne zna što je to. Neka misli da smo strateška podmornica! - Razumijem, gospodine. V. K. Konovalov - Visokofrekventni pingovi po krmi! - viknuo je mičman. - Ovo ne zvuči kao američki sonar, druže komandante. Tupoljev se odjednom zbunio. Je li mu Amerikanac bio prema otvorenom moru? Onaj drugi, na lijevoj strani bio je sigurno Amerikanac. Onda ovo mora da je Oktobar. Marko je ipak pravi lisac! Mirno je ležao, pustio ga da prođe, tako da ga može pogoditi. - Punom snagom naprijed, kormilo nalijevo do kraja! Crveni oktobar - Kontakt! - povikao je Jones. - Ravno naprijed! Čekajte... pa to je Alfa! Vrlo je blizu! Izgleda da okreće! Netko je pinga s druge strane. Isuse, jako je blizu! Kapetane, Alfa nije točkasti izvor. Dobio sam odvojeni signal stroja i vijka. - Komandante - rekao je Mancuso. Dva su se komandanta pogledala i kao telepatijom izmijenila jednu jedinu misao. Ramius je kimnuo. - Udaljenost? - Jonesy, pingaj mrcinu! - Mancuso je pojurio prema krmi. - Razumijem. - Sistemi su bili odvijeni do kraja. Jones je poslao samo jedan ping za udaljenost. - Daljina tisuću dvjesta metara. Kut elevacije nula, gospodine. Poravnati smo s njom. - Mancuso, neka nam vaš čovjek daje udaljenost i pravac! - Ramius je žestoko okrenuo ručicu mašinskog telegrafa do kraja. - Hajde, Jonesy, sad si naša kontrola vatre. Slijedi mamicu.
510
V. K. Konovalov - Jedan ping aktivnim sonarom po desnom boku, daljina nepoznata, pravac nula-četiri-nula. Cilj s morske strane nam je upravo mjerio udaljenost - rekao je mičman. - Daj mi udaljenost - zapovjedio je Tupoljev. - Previše mi je na krmi, druže komandante. Gubim kontakt s krme. Jedan od njih bio je Oktobar- ali koji? Može li reskirati da otvori vatru na američku podmornicu? - Ne. - Rješenje za prednji cilj? - Nije precizno - odvratio je starpom. - Manevrira i povećava brzinu. Mičman se koncentrirao na zapadni cilj. - Komandante, kontakt naprijed nije, ponavljam nije sovjetski. Kontakt naprijed je Amerikanac. - Ali koji?- povikao je Tupoljev. - Zapadno i sjeverozapadno - obojica su Amerikanci. Istočni cilj nepoznat. - Drži i dalje kormilo do kraja. - Kormilo je do kraja! - odvratio je kormilar, držeći zategnuto kolo. - Cilj je iza nas. Moramo ga locirati i pucati čim se okrenemo. K vragu, idemo prebrzo. Uspori na jednu trećinu. Konovalov je inače brzo okretao, ali mu se sada, oduzimanjem snage, propeler ponio kao kočnica i usporio manevar. Pa ipak, Tupoljev je postupio ispravno. Morao je cijevi svojih torpeda okrenuti u pravcu cilja, a zatim je morao i dovoljno brzo usporediti da bi mu sonar pružio pouzdane podatke za otvaranje vatre.
511
Crveni oktobar - Evo je, Alfa se i dalje okreće, sada s desne na lijevu... Propulzioni šumovi su nešto manji. Upravo je smanjila brzinu - rekao je Jones, gledajući ekran. Mozak mu je grozničavo radio, proračunavajući kurs, brzinu i udaljenost. - Daljina je sada tisuću metara. I dalje okreće. Hoćemo li mi ono što ja mislim? - Izgleda. Jones je podesio aktivni sonar na automatsko pinganje. - Moram vidjeti što će učiniti s ovim skretanjem. Ako je pametan, onda će prvo pojuriti na jug, a onda pripremiti idealni položaj za pucanje. - Onda moli boga da nije pametan - u prolazu je dobacio Mancuso. Ryan se upitao hoće li ih slijedeći torpedo konačno dokrajčiti. - Nastavlja s okretanjem. Sad smo mu s lijeve strane, možda na boku. - Jones je digao glavu. - Izgleda da će napraviti još jedan krug. Pingovi ga pogađaju. Crveni oktobar je povećao na osamnaest čvorova. V. K. Konovalov - Imam ga - rekao je mičman. - Udaljenost tisuću metara, pravac nula-četiri-pet. Kut nula. - Ubaci podatke - zapovjedio je Tupoljev svome zamjeniku. - Treba pucati pod nultim kutom. Prebrzo se okrećemo - rekao je starpom. Sve je namjestio što je brže mogao. Podmornice su se sada približavale s ukupno preko četrdeset čvorova. Cijev broj pet spremna! Cijev naplavljena... brana otvorena. Spremni! - Pali! - Broj pet ispaljen - Starpom je prstom pritisnuo dugme.
512
Crveni oktobar - Udaljenost se smanjila na devetsto... propeleri s velikim brojem okretaja ravno naprijed! Imamo jedan torpedo u vodi ravno ispred nas! Jedna riba, ide ravno na nas! - Pusti to, slijedi Alfu! - Razumijem, u redu. Alfa iz pravca dva-dva-pet, usporava. Trebali bismo skrenuti malo ulijevo, gospodine.- Ryan, skrenite pet stupnjeva ulijevo, držite kurs dva-dva-pet. - Pet stupnjeva lijevo, kurs dva-dva-pet. - Riba se naglo približava, gospodine! - Zajebi ribu! Prati Alfu! - Razumijem. Pravac je i dalje dva-dva-pet. Isto kao i riba. Od zajedničke brzine, udaljenost između podmornica naglo se smanjivala. Oktobru se još brže približavao torpedo, no on je u sebi imao ugrađeni sigurnosni uređaj. Da bi se spriječila mogućnost da raznesu i brod koji ih je lansirao, torpeda bi se naoštravala tek nakon prijeđenih sedamsto ili tisuću metara. Ako se Oktobar bude dovoljno brzo približio Alfi, mogao bi proći neoštećen. Oktobar je sada jurio s preko dvadeset čvorova. - Udaljenost od Alfe sedamsto metara, pravac dva-dva-pet. Torpedo je bliže, gospodine, još samo nekoliko sekundi. - Jones se zgrbio, buljeći u ekran. - Klonk! Torpedo je pogodio čisto središte polukružnog pramca Crvenog oktobra. Sigurnosni uređaj je bio programiran da naoštri torpedo nakon još stotinu prijeđenih metara. Torpedo se od udarca prelomio na tri komada, koje je podmornica u punom naletu odbacila postrance. - Ćorak! - nasmijao se Jones. - Hvala ti, dragi bože! Cilj je i dalje u pravcu dva-dva-pet, udaljenost šesto metara!
513
V. K. Konovalov - Nije bilo eksplozije? - pitao je Tupoljev. - Sigurnosni uređaj! - starpom je opsovao. Prokleta brzina! - Gdje je cilj? - Pravac nula-četiri-pet, druže komandante. Kurs nepromijenjen odvratio je mičman. - Brzo se približava. Tupoljev je problijedio. - Kormilo do kraja ulijevo, punom brzinom naprijed! Crveni oktobar - Okreće, okreće slijeva nadesno - rekao je Jones. - Sad je u pravcu dva-tri-nula, malo je izložio bok. Kormilo treba malo udesno, gospodine. - Ryan, kormilo pet stupnjeva udesno. - Kormilo je pet udesno - odvratio je Jack. - Ne, kormilo deset udesno! - Ramius je ispravio svoju zapovijed. Na komadu papira je olovkom ucrtavao kurs. A dobro je znao Alfu. - Deset udesno - rekao je Ryan. - Efekt bliskog polja, udaljenost trista pedeset metara, kurs je dvadva-pet po sredini cilja. Cilj se raširio nalijevo i nadesno, uglavnom nalijevo - brzo je govorio Jones. - Udaljenost... dvjesta pedeset metara. Kut elevacije nula, u istom smo nivou s ciljem. Udaljenost dvjesta, kurs dva-dva-pet, po sredini. Ne možemo promašiti, kapetane. - Udarit ćemo! - viknuo je Mancuso. Tupoljev je trebao promijeniti dubinu. Ovako je ovisio o Alfinom ubrzanju i manevarskoj brzini, zaboravljajući da Ramius te elemente dobro poznaje. - Kontakt ispriječen svom dužinom ispred nas - povratni signal trenutan, gospodine! - Pripremi se za udarac!
514
- Ramius je zaboravio ranije uključiti alarm za sudar. Dohvatio ga je tek sekundu prije udarca. Crveni oktobar je tresnuo u Konovalova malo iza sredine, pod kutom od trideset stupnjeva. Silina udarca je skršila Konovalovljev čvrsti trup od titana i nagnječila Oktobrov pramac kao da se radi o konzervi pive. Ryan se nije držao dovoljno čvrsto. Pao je prema naprijed i licem udario o ploču s instrumentima. Na krmi je Williams bio izbačen iz kreveta i Noyes ga je uhvatio prije no što je glavom tresnuo o pod. Jonesovi sonarski sistemi su bili iščupani. Strateška podmornica je zajahala na Alfu, stružući svojom kobilicom po gornjoj palubi manje podmornice, sve dok je, nošena velikom inercijom nije sasvim prešla. V. K. Konovalov Konovalov je bio potpuno vodonepropustan. Ali to mu ništa nije pomoglo. U dva odjela je punom snagom navrlo more, a pregrada između centrale i krmenih prostorija se nije mogla zatvoriti zbog deformacije trupa. Posljednje što je Tupoljev vidio bio je bijeli zastor vodene pjene koja je prodrla s rasporenog desnog boka. Alfa se preokrenula na lijevi bok, pod pritiskom Oktobrove kobilice. Za nekoliko sekundi podmornica se okrenula naglavačke. Cijelom njenom dužinom ljudi i oprema su se tumbali poput kockica. Pola posade se već utopilo. U tom trenutku je prestao i dodir s Oktobrom, jer su naplavljeni prostori povukli Konovalova krmom prema dnu. Politički oficir je posljednjim svjesnim naporom volje pokušao potegnuti ručicu signala za slučaj katastrofe, ali više nije bilo koristi: podmornica se preokrenula i kabl se zapleo o most. Jedino obilježje Konovalovljeva groba bila je gomila mjehurića.
515
Crveni oktobar - Još uvijek smo živi? - Ryanovo lice je dobrano krvarilo. - Hidroplani na pliće, brzo! - povikao je Ramius. - Zakrenuti na pliće, do kraja. - Ryan je lijevom rukom povukao polugu, držeći se desnom za posjekotine. - Izvještaj o oštećenjima! - zatražio je Ramius na ruskom. - Reaktorski sistem netaknut - odmah je odvratio Melehin. Kontrolna ploča oštećenja pokazuje ulazak vode u torpedni prostor, mislim. Pustio sam unutra komprimirani zrak, a i pumpa je aktivirana. Predlažem da izronimo da bi utvrdili oštećenja. - Da! - Ramius je došepesao do kolektora zraka i ispirio sve tankove. Dallas - Isuse! - rekao je šef sonara - netko je nekoga pogodio. Imam šumove pucanja trupa koji ide prema dolje i pucketanje trupa koji izranja. Ne mogu reći koji je koji, gospodine. Strojevi od oba broda su mrtvi. - Idemo brzo na periskopsku dubinu! - zapovjedio je Chambers. Crveni oktobar Bilo je 16:45 po lokalnom vremenu kad je Crveni oktobar po prvi put izjurio na površinu Atlantskog oceana, četrdeset sedam milja jugoistočno od Norfolka. Na vidiku nije bilo ni jednog drugog broda. - Sonar je uništen, kapetane. - Jones je pokušao aktivirati svoje kutije. - Ništa, crknuo je. Imamo samo neke sumnjive bočne hidrofone. Od aktivne opreme nije ostalo ništa, čak ni gertruda. - Dođi naprijed, Jonesy. Dobro si obavio posao. Jones je izvukao zadnju cigaretu iz kutije. - Bilo mi je drago, ali da znate, svejedno se skidam slijedećeg ljeta.
516
Bugajev je krenuo za njim naprijed, još uvijek gluh i osamućen od eksplozije torpeda. Oktobar se umirio na površini, ponešto viseći pramcem i nagnut oko dvadeset stupnjeva nalijevo zbog probušenih balastnih tankova. Dallas - Vidi ti ovo! - rekao je Chambers. Podigao je mikrofon. - Govori kapetan Chambers. Potopili su Alfu! Naši su se momci izvukli ! Dignite brod na površinu. Protupožarne i spasilačke ekipe neka budu spremne! Crveni oktobar - Jeste li dobro, kapetane korvete Ryan? - Jones je pažljivo okrenuo glavu. - Kao da ste prošli kroz zatvorena staklena vrata. - Neće biti strašno kad prestane krvariti. - Ryan je sad već bio potpuno izmrcvaren. - Da, valjda je tako. - Jones mu je pritisnuo svoj rupčić o posjekotine. - Ali sam siguran da ne vozite uvijek tako loše, gospodine. - Kapetane Ramius, molim za dopuštenje da izađem na most i komuniciram s mojim brodom - zatražio je Mancuso. - Idite, možda će nam trebati neka pomoć oko oštećenja. Mancuso je obukao kaput i provjerio da li mu je mali radio za pristajanje još uvijek u džepu, gdje ga je ostavio. Nakon trideset sekundi bio je na mostu. Dallas je izronjavao baš kad je Mancuso provjeravao obzor. Nikad mu nebo nije bilo tako lijepo. Nije mogao prepoznati lice na četiristo metara udaljenosti, ali je pretpostavio da je to Chambers. - Dallas, ovdje Mancuso. - Kapetane, ovdje Chambers. Jeste li svi dobro? - Da! Ali možda će nam trebati pomoć. Pramac nam je smrvljen, a dobili smo i s torpedom po sredini.
517
- Vidim, Bart. Pogledaj dolje. - Isuse! - Nazubljeno grotlo je napola virilo iz vode, a podmornica je i dosta visila prema pramcu. Mancuso se pitao kako još uopće i može plutati, ali sad nije bilo vrijeme za takva pitanja. - Dođi ovamo Wally i prebaci nam pomoć sa splavi. - Stižemo, protupožarna ekipa i momci za prvu pomoć su spremni... oho, evo i našeg drugog prijatelja! - rekao je Chambers. - Pogy je izronio trista metara ispred Oktobra. - Pogy kaže da je more čisto. Nikoga nema osim nas. Nismo li to već negdje čuli? - Chambers se sumorno nasmijao. - A kako bi bilo da radiom zatražimo pomoć? - Ma ne, da najprije to probamo riješiti sami. - Dallas je prišao Oktobru. Uskoro se Mancusov brod zaustavio pedesetak metara s njegove lijeve strane i deset ljudi na splavi se počelo boriti protiv valova. Sve do tada samo je šačica ljudi na Dallasu znala o čemu se radi. Sad su znali svi. Vidio je svoje ljude kako pokazuju rukama i uzbuđeno pričaju. Kakva je to bila priča! Oštećenja nisu bila tako teška kao što su strahovali. Torpedni prostor nije bio naplavljen - senzor oštećen sudarom dao je krivi podatak. U prednje balastne tankove ušlo je more, no podmornica je bila tako velika, a njeni balastni tankovi tako podijeljeni da joj je pramac potonuo samo dva i pol metra. Nagib na lijevom boku smetao je samo zbog ravnoteže. Za dva sata su gotovo zatvorili pukotinu u radiokabini, a nakon poduže rasprave između Ramiusa, Melehina i Mancusoa, odlučili su da opet mogu zaroniti ako plove umjerenom brzinom, i ne dublje od trideset metara. Doći će kasno u Norfolk.
518
Crveni oktobar Ryan se opet našao na mostu zahvaljujući Ramiusu, koji mu je rekao da je to i zaslužio. Da bi mu vratio uslugu, Jack je komandantu pomogao da se Ijestvama popne na komandni prostor na mostu. Pridružio im se i Mancuso. Sada je u centrali bila američka posada, a ljudstvo u strojarnici je doseglo brojno stanje jedne normalne smjene. Pukotina u radiokabini je još uvijek malo puštala, ali sad je bila iznad vodene linije. Iz odjeljka je ispumpana voda, pa je Oktobarbio nagnut samo petnaest stupnjeva. Još uvijek je visio pramcem, no to se djelomice kompenziralo pirenjem netaknuth balastnih tankova. Zgnječeni pramac davao je podmornici izuzetno asimetričnu brazdu, jedva vidljivu u oblačnoj noći bez mjesečine. Dallas i Pogy su bili pod vodom, negdje iza, osluškujući dodatne šumove, dok su se sve više približavali rtovima Henry i Charles. Negdje dalje iza njih jedan se tanker s tekućim prirodnim plinom približavao prolazu, kojeg je Obalna straža zatvorila za sav ostali promet, da bi omogućila plovećoj bombi da bez smetnje doplovi do tankerskog terminala u Cove Pointu, Maryland - ili je tako barem glasila službena verzija. Ryan se pitao kako je mornarica uspjela uvjeriti kapetana tog broda da odglumi kvar na stroju, ili nekako drukčije zavuče plovidbu. Kasnili su punih šest sati. Mornarica mora da je izgubila živce, sve dok konačno nisu izronili pred četrdeset minuta, kad ih je spazio dežurni Orion. Namigivala su im crvena i zelena svjetla plutača koje su poskakivale na valovima. Pred sobom je mogao vidjeti svjetla tunela i mosta preko zaljeva Chesapeake, ali nije bilo automobilskih svjetala u pokretu. CIA je vjerojatno inscenirala neku nesreću da bi zaustavila promet, sigurno
519
su se prevrnuli neki golemi šleperi puni jaja ili bezina. Ili nešto podjednako kreativno. - Nikad još niste bili u Americi - rekao je Ryan, tek toliko, zbog konverzacije. - Ne, nikad u nekoj zapadnoj zemlji. Bio sam jednom na Kubi, pred mnogo godina. Ryan je pogledao na sjever i jug. Zaključio je da su već unutar rtova. - No, eto, dobrodošli, kapetane Ramius. Što se mene tiče, gospodine, zaista mi je jako drago. - Razdragali ste se čim ste vidjeli obalu - primijetio je Ramius. Ryan se nasmijao. - To mora da je bilo jako očito. Još jednom vam hvala što ste mi dopustili da se ovdje popnem. - Zaslužili ste to, Ryan. - Možete me zvati i Jack, gospodine. - Jack je ime od milja za Johna, zar ne? - zapitao je Ramius. - John je isto što i Ivan, je li tako? - Da, gospodine, mislim da jeste. - Ryan nije shvatio zašto se Ramiusovo lice razvuklo u osmijeh. - Približava se remorker - rukom je pokazao Mancuso. Američki je kapetan imao izuzetan vid. Ryan nije ni dvogledom mogao uočiti brod još nekoliko minuta. Bio je tek sjenka, malo mračnija od noći, udaljena čitavu milju. - Sceptre, ovdje remorker Paducah. Da li me primaš? Gotovo. Mancuso je iz džepa izvadio radio za pristajanje. - Paducah, ovdje Sceptre. Dobro jutro, gospodine. - Govorio je jakim engleskim akcentom. - Molim da se svrstate iza mene i da me slijedite, kapetane. - Vrlo dobro, Paducah. Evo nas. Gotovo. HMS Sceptre je bilo ime engleske napadne podmornice. Mora da je bila negdje daleko, pomislio je Ryan, u patroli oko Falklanda, ili još negdje dalje, tako da će njen dolazak u Norfolk biti obična rutinska
520
zgoda, ništa neobično ili teško za opovrgnuti. Očito su mislili i na razne oči kojima bi dolazak strane podmornice mogao biti sumnjiv. Kad su se približili remorkeru na nekoliko stotina metara, on se okrenuo da ih povede brzinom od pet čvorova. Vidjelo se samo jedno prigušeno crveno svjetlo. - Nadam se da nećemo naletjeti na neki civilni brod - rekao je Mancuso. - Rekli ste da je ulaz u luku zatvoren - javio je Ramius. - Ah, može naići neki luđak u jedrilici. Ovo je otvoren prolaz, a takve brodiće radar jedva hvata. Provlače se cijelo vrijeme. - Pa to je ludost. - Eh, ovo je slobodna zemlja, komandante - tiho je rekao Ryan. Trebat će vam još neko vrijeme da shvatite što sloboda zaista znači. Ta se riječ često zloupotrebljava, ali s vremenom ćete shvatiti da ste donijeli mudru odluku. - Ovdje živite, kapetane Mancuso? - upitao je Ramius. - Da, baza moje eskadre je Norfolk. Kuća mi je na Virginia Beachu, dolje niže. Vjerojatno neću tako skoro kući. Odmah će nas poslati natrag. Samo to znaju. I tako još jedan Božić neću provesti kod kuće. Takav mi je posao. - Imate li obitelj? - Da, kapetane. Ženu i dva sina. Michael ima osam, a Dominic četiri. Navikli su već biti bez oca. - A vi, Ryan? - Dečka i curicu. Mislim da ću za Božić biti kod kuće. Žao mi je, komandante. A da znate, na trenutak nisam bio baš siguran. Kad se sve ovo jednom sredi, volio bih da se svi nađemo na pravoj proslavi. - Bit će veliki račun - nasmijao se Mancuso. - Proslijedit ću ga CIA-i. - A što će CIA htjeti od nas? - zapitao je Ramius. - Već sam vam rekao, kapetane, za godinu dana živjet ćete slobodno gdje god budete htjeli i raditi što vam bude volja.
521
- Baš tako? - Baš tako. Ponosimo se svojom gostoljubivošću, gospodine, i ako me ikada premjeste iz Londona, vi i vaši ljudi bit ćete uvijek dobrodošli u mojoj kući. - Remorker skreće u luku - pokazao je Mancuso. Za njegov ukus konverzacija je postala previše ganutljiva. - Dajte zapovijed, kapetane - rekao je Ramius. Napokon, ovo je bila Mancusova luka. - Kormilo pet stupnjeva ulijevo - rekao je Mancuso u mikrofon. - Kormilo pet stupnjeva ulijevo, razumijem - odgovorio je kormilar. Gospodine, kormilo je lijevo pet stupnjeva. - Vrlo dobro. Paducah je skrenuo u glavni kanal, pored Saratoge smještene ispod goleme dizalice, i nastavio milju dugačkim pristaništem mornaričkog brodogradilišta u Norfolku. Kanal je bio potpuno prazan, samo remorker i Oktobar. Ryan se pitao da li se na Paducahu sad nalazi normalan broj unovačenih mornara, ili posadu sačinjavaju isključivo admirali. Ovo drugo mu se čak učinilo vjerojatnijim. Norfolk, Virginia Dvadeset minuta kasnije, bili su na svom odredištu. Dok broj OsamDeset bio je novi suhi dok sagrađen za potrebe remonta flotnih balističkih strateških podmornica klase Obio - golema betonska kutija dugačka preko dvjesta pedeset metara, veća nego što je trebalo, prekrivena čeličnim krovom, tako da se iz satelita nije moglo vidjeti je li dok pun ili prazan. Nalazio se u najčuvanijem dijelu baze i valjalo je prijeći nekoliko sigurnosnih prepreka - u osiguranju su bili marinci, a ne civilni stražari - da bi se približilo doku. - Strojevi stoj - zapovjedio je Mancuso. - Strojevi zaustavljeni.
522
Crveni oktobar je još nekoliko minuta usporavao i zustavio se potpuno tek nakon dvjesta metara. Paducah je skrenuo i s desne strane mu prišao pramcu. Oba kapetana bi više voljela da su mogli sami pristati, ali to je s oštećenim pramcem bilo vrlo teško. Snažnim remorkerovim diesel-strojevima je trebalo pet minuta da postave pramac u pravi položaj i usmjere ga ravno u vodom ispunjenu betonsku kutiju. Ramius je izdao strojarnici posljednje naređenje. Podmornica je polako uklizila u mračnu vodu ispod širokog pokrova. Mancuso je zapovjedio svojim ljudima da prihvate konopce što su ih dobacili neki mornari s ruba doka, i brod se zaustavio u samom središtu. Vrata kroz koja su ušli odmah su se zatvorila, a preko svega je bilo spušteno debelo platno, veličine glavnog jedra nekog velikog klipera. Tek kad je ono bilo sigurno učvršćeno, zapalila su se svjetla u golemoj prostoriji. Odjednom je grupa od tridesetak oficira počela urlati poput navijača na utakmici. Jedino je nedostajao orkestar. - Gasi strojeve - rekao je Ramius na ruskom posadi u strojarnici, a onda, s tugom u glasu, nastavio engelski. - Tako, dakle. Tu smo. Pokretna dizalica na stropu se pomaknula, zakačila sizni mostić i spustila ga pažljivo na raketnu palubu, ispred samog mosta. čim je mostić bio postavljen, dva su oficira sa širitima gotovo do lakata, žurno - gotovo trčeći - prešli preko njega. Ryan je prepoznao prvoga. Bio je to Dan Foster. Šef pomorskih operacija je pogledao prema mostu i podigao ruku na pozdrav. - Tražim dopuštenje da dođem na brod, gospodine. - Dopuštenje... dopušteno! - glasno se javio Ramius. Foster se sav ozaren dohvatio vanjskih ljestvi koje su vodile na most. Uskoro se uspuhan popeo do upravljačkog mjesta. - Kapetane Ramius, ja sam Dan Foster. - Mancuso je admiralu pomogao da se prebaci preko pražnice mosta. Upravljačko mjesto je odjednom postalo pretijesno. Američki admiral i ruski kapetan su se
523
rukovali, a onda je Foster i Mancusou stegnuo ruku. Na kraju je na red došao i Ryan. - Uniforma vam je u dosta lošem stanju, Ryan. A bogme i lice. - Da, eto, imali smo nekih poteškoća. - Vidim. Što se dogodilo? - Ryan nije ni pokušao ništa objasniti. Bez isprike je sišao s mosta. To više nije bilo njegovo društvo. U centrali su ljudi stajali i smiješili se, ali su bili tihi, kao da se boje da će ovi čudesni trenuci prebrzo ishlapiti. Za Ryana je čarolije već nestalo. Potražio je palubni poklopac i provukao se kroz njega, noseći sa sobom sve što je ponio na brod. Zaputio se preko mostića na obalu. Nitko na njega nije obraćao pažnju. Dva su bolničara izlazila s nosilima i Ryan je odlučio da pričeka na doku i vidi Williamsa. Britanski oficir je sve propustio, budući da je pri punoj svijesti bio tek posljednja tri sata. Ryan je čekajući popušio posljednju rusku cigaretu. Konačno su iznijeli Williamsa privezanog za nosila, pored kojih su išli Noyes i dva podmornička medicinara. - Kako vam je? - i Ryan je pošao uz nosila prema kolima hitne pomoći. - Živ sam - odvratio je Williams, slabašan i blijed. - A vi? - Odlično, otkako mi je čvrsto tlo pod nogama. - A on će sada u bolnički krevet. Drago mi je bilo, Ryan - srdačno je rekao Noyes. - Hajdemo, ljudi. - Bolničari su ukrcali nosila u parkirani kombi i odmah se odvezli. - Gospodine, jeste li vi poručnik Ryan? - zapitao je marinski narednik nakon pozdrava. Ryan je uzvratio pozdrav. - Jesam. - Došao sam s autom po vas, gospodine. Možete li krenuti sa mnom, molim? - Vodite, naredniče. Auto je bio sivi mornarički Chevrolet, koji ga je odvezao ravno u Pomorsku zračnu bazu Norfolk.
524
Tu se Ryan ukrcao u helikopter. Bio je već toliko umoran da mu je sve bilo potpuno svejedno. Tokom trideset petminutnog leta do baze Andrews, Ryan je sam sjedio u stražnjem dijelu helikoptera i buljio u prazno. Na tlu ga je već čekao drugi auto i odveo ravno u Langley. CIA, Glavni štab Napokon, u četiri ujutro, Ryan je ušao u Greerov ured. Tu je bio admiral, zajedno s Mooreom i Ritterom. Pružili su mu nešto da popije, ovaj puta to nije bila kava nego bourbon, Wild Turkey. Sva trojica su se srdačno s njime rukovala. - Sjedite, mladiću - rekao je Moore. - Sjajno obavljen posao - nasmiješio se Greer. - Hvala. - Ryan je povukao dobar gutljaj. - I što sad? - Morat ćeš podnijeti detaljni izvještaj - odvratio je Greer. - A ne, gospodine. Letim kući. Greer je zatreptao, vadeći iz džepa omotnicu koju je spustio Ryanu u krilo. - Imaš rezervirano mjesto za let s Dallasa u sedam ujutro. To je prvi avion za London. Ali se prije toga moraš oprati, presvući i pokupiti Barbie na skijanju. Ryan je ispio ostatak pića. Zakašljao se, a u oči su mu navrle suze. - Ova se uniforma izgleda dobro istrošila - primijetio je Ritter. - I ja sam se bogme dobro istrošio. - Jack se mašio za džep i izvukao automatski pištolj. - A i ovo se trošilo. - Agent GRU-a? Dakle, nije se iskrcao s ostalom posadom? - zapitao je Moore. - Znali ste za njega? Znali ste i niste me ni jednom riječju upozorili, za boga miloga! - Smiri se, sinko - rekao je Moore. - Zakasnili smo za samo pola sata. Nismo imali sreće, ali ti si uspio. A to se računa.
525
Ryan je bio isuviše umoran da zaurla, isuviše umoran da učini bilo što. Greer je izvadio kazetofon i žuti papir pun pitanja. - Williams, britanski oficir, je u lošem stanju - rekao je Ryan dva sata kasnije, na završetku izvještaja. - Međutim, liječnik je rekao da će sve biti u redu. Podmornica neće nikuda. Pramac joj je smrskan, a na boku ima lijepu rupu od torpeda. Imali su pravo za Typhoon, admirale, Rusi su tu podmornicu zbilja dobro napravili, hvala bogu. Znate, možda na onoj Alfi još ima živih ljudi... - Žao nam je - rekao je Moore. Ryan je polako kimnuo. - Da, to sam i mislio. Ne sviđa mi se, gospodine da ljudi tako umiru. - Ni nama nije drago - rekao je Sudac Moore - ali ako spasimo nekoga iz te podmornice, onda će sve što smo poduzeli biti uzaludno. Želite li to? - No da, mogućnost je ionako jedan prema tisuću - rekao je Greer. - Ne znam - rekao je Ryan, ispijajući već treće piće. Nije ni očekivao da će Moore biti zainteresiran provjeravati moguće znakove života u Alfi. Ali Greer ga je iznenadio. Tako dakle, starog je mornara pokvario ovaj posao - ili boravak u CIA-i - pa je zaboravio mornarski kodeks. I što je sad Ryan mogao reći? - Ne znam, naprosto ne znam. - To je bio rat, Jack - rekao je Ritter, mnogo ljubaznije nego inače pravi rat. Dobro si se ponio, momče. - U ratu je sve dobro kad se vratiš kući živ - ustao je Ryan - a to ja, gospodo, upravo sada namjeravam učiniti. - Stvari su ti u ormaru. - Greer je pogledao na sat. - Imaš dovoljno vremena za brijanje. - Oh, gotovo sam zaboravio. - Ryan je skinuo s ogrlice oko vrata jedan ključ. Pružio ga je Greeru. - Ne izgleda baš nešto posebno, ha? Ali njime se može ubiti pedeset milijuna ljudi. - 'Pogledaj moja djela, o svemogući, neka te uhvati očaj!' - Ryan je krenuo u toalet; znao je da se napio, čim je citirao Shelleyja.
526
Gledali su ga kako odlazi. Greer je isključio kazetofon i pogledao ključ na svom dlanu. - Još uvijek želite da ga odvedemo Predsjedniku? - Ne, to možda ne bi bilo jako pametno - rekao je Moore. - Mali je dokraja izmožden. Strpaj ga na avion, James. Sutra ili prekosutra ćemo poslati ekipu u London da dovrši ispitivanje. Mornaričko brodogradilište Norfolk Mancuso i njegovi ljudi su se prije zore ukrcali na Paducaha koji ih je vratio na Dallas. Napadna podmornica iz klase 688 je odmah isplovila i već je bila duboko pod vodom kad je izašlo sunce. Pogvnije ni ulazio u luku; svoj će zadatak morati završiti bez brodskog liječnika. Obje podmornice su dobile zapovijed da ostanu na moru još slijedećih trideset dana, a za to vrijeme su oficiri dobili zadatak da posadi utuve u glavu da zaborave sve što su čuli i vidjeli u protekloj akciji. Crveni oktobar je ležao sam u osušenom koritu, s neprekidnom stražom od dvadeset naoružanih marinaca. To i nije bilo ništa neobično za dok Osam-Deset. Odabrane grupe inženjera i tehničara već su počele s ispitivanjima. Najprije su uzeli knjige šifri i aparate za dešifriranje. Još prije podneva, završit će u štabu Agencije za nacionalnu sigurnost, u Fort Meadeu. Ramiusa, njegove oficire, i sve njihove osobne stvari, autobusom su odvezli u onu istu zračnu bazu u kojoj se obreo i Ryan. Sat kasnije našli su se na povučenom imanju - vlasništvu CIA-e - medu živopisnim brežuljcima južno od Charlottesvillea, Virginia. Svi su odmah zaspali, osim dvojice koji su ostali budni uz kablovsku televiziju, već potpuno izbezumljeni životom koji im se nudi u Sjedinjenim Državama.
527
Međunarodni aerodrom Dallas Ryan je propustio svitanje. Na vrijeme se ukrcao na let u 7:05 ujutro u TWA 747. Nebo je bilo oblačno i kad se avion konačno dignuo iznad oblaka do sunčeve svjetlosti, Ryanu se dogodilo nešto nezamislivo. Po prvi put u svome životu, Jack Ryan je zaspao u avionu.
KRAJ
528
