ŠTO JE ZAPRAVO RETORIKA?
-kad je riječ o retorici, odnosno govorništvu, ne radi se o nužno sinonimima. -retorika kao znanstvena disciplina ne pokriva samo govor, već mišljenje i govor. -zato se i kaža da gdje se god govori javno – govori se retorski. -Hans Georg Gadamer ocrtao je razliku između “retorike” i “praktične vještine” određujući njihov odnos kao odnos teorije i prakse. –razlika između “retorike” i “GOVORNIŠTVA”: retorika je teorijska disciplina koja se pita o smislu prakse, iznalazi njezina pravila i principe, utvrđuje krajnje pretpostavke -različiti teorijski motivi iz kojih je obnovljen interes za govorništvo i retoriku, opravdao je bitno nove, moderne situacije u kojoj se “retorika” nužno prepliće sa svim disciplinama. -pod pojmom “retorika” “Hrvatski enciklopedijski rječnik” podrazumijeva: “teoriju i pravila govorništva ili vještinu dojmljivoga, slikovitog i pismenog ili usmenog izražavanja”. -u rječniku Josepha T. Shipleya “Dictionary of World Literature (New Jersey, 1968.) retorika je kratko definirana kao znanost o sastavu riječi. -sustav načela sastava uvjerljivih ili na drugi način djelotvornih javnih govora sami ti govori; govorničko umijeće; -sustav načela proznih sastava uopće (bez obzira radi li se o sastavu za objavljivanje ili za usmenu predaju); ili: tehnika majstora proznoga stila, izvještačena proza s primjesom neiskrenosti; -bilo kakav sistematizirani sustav neke doktrine o umijeću jezičnoga sastava bez obzira na to radi li se o prozi, poeziji; ili – uporaba/primjena takvih umijeća ili jezičnih sredstava, bilo u prozi ili poeziji. -Visković: «Retorika (s argumentacijom) jedna je od vrsta mnogo šireg procesa komunikacije, tj. djelatnosti odašiljanja i primanja poruka radi obavještavanja i utjecanja među pojedincima i među društvenim skupinama.” KOMUNIKACIJSKI PROCES U RETORICI: Stavovi o kojima se argumentira i sami argumenti poruke Govornici komunikatori Govornici zajedno sa stvarnim ili potencijalnim primateljima poruka komunikacijska zajednica Izvori argumenata kodovi Sredstva prijenosa argumenata kanali komuniciranja Materijalna i duhovna moć subjekata argumentacije uvjeti komunikacije RETORIKA I SEMIOTIKA -u nizu svojih područja retorika i stilistika preklapaju se sa semiotikom teksta. -kao umijeće učinkovita govora, retorika pripada pragmatičkoj dimenziji semiotike. -Semiotika je znanost o znakovima ili, kako je definira Hrvatski enciklopedijski rječnik, opća teorija o znakovima i simbolima koja se posebno bavi jezičnim znakovljem, odnosima između logike i jezika, međusobno raznih znakova i odnosima između znakova te njihovih značenjskih sadržaja. --->Još se naziva i “znakoslovlje”. -retorički nauk o rasporedu te nauk o figurama u užem smislu tiču se sintakse, dok se nauk o izmišljaju te o tropima tiču semantike -stilistika se ograničuje samo na dijelna područja širega polja retorike, naime nauk o stilu no sama se kani vidjeti ograničenom tek na vrednovanje govora s obzirom na unaprijed dane kategorije i sheme klasika Škarić: -retorika “uči kako ljude ispunjavati osjećajima, dobrotom i ljepotom. -dobra riječ može uzbuditi bešćutnosti, probuditi savjesti, raspoložiti tužne, ohrabriti kukavne, poetizirati šture. -prizivajući argumente poštenja, pravičnosti, ljepote i dobrote, upozorava čovjeka da ta svojstva u sebi ima DVOZNAČNOST RETORIKE -već je od samoga početka u retorici kao znanosti zapaženo da se ona kao “govorničko umijeće, vještina slikovitog, dojmljivog, uvjerljivog izražavanja, bilo usmenog ili pismenog” sastoji od dvije tijesno povezane vještine:
1
vještine argumentacije i vještine govorništva. 1. -u retorici se pod vještinom argumentacije podrazumijeva sposobnost dokazivanja opravdanosti i neopravdanosti odgovora na neka sporna pitanja iznošenjem dobrih razloga (argumenata) za ili protiv tih odgovora. 2. -druga je osobina retorike vještina govorništva: sposobnost utjecanja raznim načinima govora na mogućnost primanja argumenata i na osjećaje osoba koje argumente slušaju –pri čemu su važni kvaliteta glasa, trajanje govora, načini izgovora, izbor leksika i sintakse, ozbiljnost i humor, stilske figure, izrazi osjećaja strasti ili srednji stil. -svi ti elementi govorničke vještine, o kojima više ili manje ovisi uvjerljivost argumentacije, čine ono što se naziva elokvencija i oratorstvo. -prva vještina, argumentacija, jest umijeće mišljenja, a druga, govorništvo, jest umijeće izražavanja. -retorika je prema tome umna djelatnost ako se u njoj metodički obrazlažu odgovori na neke probleme, a ujedno je i estetička djelatnost ako je oratorska tvorevina. -ta dva sastojka retorike nisu optimalno spojena kod mnogih koji imaju ambiciju (ali ne i dovoljno talenta i znanja) komunicirati retorički, a uspješno su spojena tek kod dobrih retora. -za retoriku je potrebno dobro misliti i dobro govoriti/pisati. ARISTOTEL O RETORICI -retorika najprije istražuje izvore iz kojih se izvode metode uvjeravanja – a to je argumentacija, a tek zatim istražuju se načini držanja govora i raspored dijelova govora – što je oratorika ili govorništvo. -razlučujući “argumentaciju” od “oratorike” Aristotel daje jasnu kritiku, i u antici, prevladavajućeg zanemarivanja metoda argumentacije i precjenjivanja oratorskih metoda. -isticao je da retoričari njegova doba ni u čemu drugome ne raspravljaju do li o tome kako da suca dovedu u određeno duševno stanje, dok o tehničkim metodama uvjeravanja ne govore ništa, a upravo je to ono na temelju čega bi netko trebao postati vješt u baratanju argumentacijom. MANIPULACIJA ILI UVJERAVANJE? -persuazivna funkcija temeljna je odlika javnoga ili retorskog govorenja -retorika je suvišna ako ne postoji ravnoteža između govornika i slušatelja radi postizanja ili konsenzusa ili jasno utvrđenih razlika u mišljenjima (J. Kopperschmidt) DA BI SE MANIPULACIJA SPRIJEČILA... -->Govornik mora: pristati na ravnopravan odnos sa slušateljem govoriti iz svoga osobnog uvjerenja jamčiti da neće primjenjivati nikakve sankcije protiv slušatelja ako ga ne uspije uvjeriti --> Slušatelj mora biti: sposoban za ravnopravni razgovor spreman promijeniti svoje mišljenje ako ga govornik uvjeri drukčije spreman postupati po novom uvjerenju
ŠKARIĆ O RETORICI
Retorika nije zločesta ali retori mogu biti Što je govornika manje to su oni slabiji i opasniji Retorika je alat demokracije Retorika je disciplina kojoj je predmet retoričko govorenje. Retoričko je govorenje javno usmjereno prema drugima. Retoričkom govoru - mjerilo je publika -molitva – nije retoričko govorenje (Bogu) -recitacija – nije retoričko govorenje, ostaje ista i kad se publika mijenja -retorički govor – može biti i slabiji nego privatni, ali je psihološki teži jer nosi veću odgovornost (naprimjer ispit, sastanak...)
2
…Retorički govor ujedinjuje: volju
razum
osjećaje
etiku
poetiku
…Retorika je zahvalna metoda 1. definiranja pojmova 2. interpretiranja činjenica 3. utvrđivanja najvjerojatnijih neponovljivih prošlih događaja (sudski, etički) 4. utvrđivanja najvjerojatnijih uzroka i posljedica nečega 5. donošenja najpouzdanijih vrijednosnih sudova 6. prihvaćanja najboljih projekata 7. donošenja najkorisnijih odluka …Uloge retoričkog govora su: – informirati – poučavati – interpretirati – animirati – uvjeravati
– iznalaziti nova rješenja – navoditi na najispravnije odluke – zabavljati – oblikovati svijest
…Opći pojam retorike kao discipline pokriva tri različita djelovanja: – retoričku teoriju – retorsku pedagogiju – retorsku praksu
POVIJEST SUKOBA
-čitava se povijest retorike može odrediti kao povijest sukoba dvaju osnovnih ideja: – priznavanja logičkog sadržaja kao bitnoga u govorništvu – priznavanja onoga “što se govori” i – priznavanja estetske forme govora – priznavanje onoga “kako” se govori. -tako se povijest retorike pokazuje kao teorijsko uobličavanje dviju koncepcija u čijim su osnovama različiti motivi: uvažavanje logičke, odnosno umjetničke istine govorništva. 1. - oni teoretičari koji su insistirali na “logičkom”, “sadržajnom” karakteru govorništva mahom su poricali “retorici” samostalnost kao znanosti, a “govorništvu” autonomnost umjetničke vrste 2. – predstavnici one druge linije, idući u suprotnu krajnost, insistirajući samo na estetskom elementu u govorništvu, poricali njegovu sadržajnu i logičku osnovu, a time i pretvarali “govorništvo” u puki privid i igru riječi, a “retoriku” u znanost nad znanostima. -od društvenih i individualnih činjenica koje su opći uvjeti uspješnosti (svake) argumentacije, kako demokratske tako i autoritarne, sljedeći su uvjeti temeljni: 1. Društvena moć govornika primaran je uvjet uspjeha, odnosno neuspjeha njihova argumentiranja prema sugovornicima i prema auditoriju; 2. Govornik mora poznavati predmet, sporno pitanje, o kojem argumentira; 3. Govornik mora poznavati tipove, sposobnosti razumijevanja, situaciju, nazore i interese sugovornika i auditorija te njima prilagoditi svoju retoriku i argumentaciju koja cilja uglavnom na razum i oratorski cilj koji je uglavnom usmjeren na osjećaje 4. Uspjeh govornika ovisi i o njegovu boljem ili slabijem vladanju vještinama argumentacije i oratorike, nadasve o njegovim općim sposobnostima mišljenja i o poznavanju jezika, a to su vještine koje proizlaze i iz prirodne datrovitosti i iz retoričke obrazovanosti i iskustva; 5. Ugled govornika u auditoriju, bilo u formalnom smislu da je “poznat” ili u sadržajnom smislu da je još i “cijenjen”; 6. U raspravama o važnijim društvenim pitanjima retorika zahtijeva hrabrost 7. Minimalna mjera jasnoće izražavanja, kao pravilo “fair playa” među sugovornicima i spram auditorija
3
8. Princip slobode argumentacije suprotstavlja se povijesnoj praksi zabrane određenih predmeta i načina argumentacije; 9. Vremenska neograničenost i ograničenja argumentacije. Svi filozofski, religijski, moralni, politički, pravni, znanstveni i drugi stavovi o spornim pitanjima trajno su otvoreni svačijem opovrgavanju i obrani, tj. obrazlaganju protiv i za, pa i onda kada razni moćnici u društvu to pokušavaju spriječiti. 10. Princip javnosti govora – pravilo da svi stavovi i izrečeni razlozi govornika trebaju biti načelno i u najvećoj mogućoj mjeri dostupni svima koji su zainteresirani za njihov spor.
POVIJEST RETORIKE
Suvremeno doba: komunikacijsko društvo -pojedinci se izražavaju, raspravljaju te se nastoje publici: svidjeti zavesti ju
uvjeriti ju
-doba ideologija koje su propisivale jezičnu djelatnost i mišljenja nestaje s padom Berlinskog zida; nestaju glavni ideolozi Suvremeno doba: retoričko društvo? -retorici ne umiču ni pravo, ni politika, filozofija i književna analiza -reklame, filmovi, serije, blogovi, novinski članci, voditelji Big Brothera... Nitko ne umiče retoričkom načinu govora i razmišljanja 5. STOLJEĆE PRIJE KRISTA Predstavnici: 467-380 – Koraks – Tizija
– Protagora – Gorgija
-u antici su se jedino Grci kontinuirano bavili analizom ljudske komunikacije, njezinih glavnih obilježja i najvažnijih učinaka. -tragovi retorike nalaze se još u Ilijadi (u opisu rasprava, referiranju na Nestorove govorničke sposobnosti, aludiranju na ideal retoričkoga obrazovanja), a jačaju s vremenom kod Pindara, Eshila i Aristofana. -retorika u antici nije bila samo stanje duha, već i disciplina. -utemeljitelj retorike: možda EMPEDOKLO tijekom 5. stoljeća prije Krista -razvila se kao izvrsno sredstvo za rješavanje sukoba na Siciliji jer nakon pada tiranije 467. godine narod nastoji poništiti razvlaštenja tiranije pred narodnim vijećima. -u kulturnom životu Grčke usmenost ima veliku ulogu te pokriva: propovijed, politički pamflet, posmrtni govor, prijedloge vezane za obrazovanje, sudske i političke govore. -KORAKS je autor prve definicije retorike kao umijeća uvjeravanja, a TIZIJA prve razrade „govorničkog umijeća“. -oni su najprije uočili predmet svojstven retorici – uvjeravanje – te iznijeli njezin nužni instrument – vjerojatnost. SOFISTI -izvorno je sofist značio čovjeka učenog u nekoj struci, a kasnije učenoga čovjeka uopće. -sredinom 5. stoljeća sofisti su podučavali pojedince retorici, politici i matematici. -osnovni stav njihove filozofije bio je da je čovjek mjera svih stvari. -no ne u kantovskom smislu općeljudskih kategorija, nego bi svaki čovjek za sebe bio mjera pojava s kojima se susreće. -time su promicali skepsu i relativizam. -GORGIJA, rodom sa Sicilije, više ističe zavodljivost riječi, prilagodbu govora slušateljstvu, nego relevantnost dokaza. -Protagorin boravak na Siciliji i kontakti s Koraksom i Tizijom utjecali su na promjenu u podučavanju retorike, s naginjanjem na dinamiku jezika i prilagodbu riječi željenim ciljevima: –->„Slabiji dokaz učiniti jačim“. -prisutna je doktrina takozvanih „dvojnih govora“ kod kojih je svaku temu moguće obraniti s dva oprečna stajališta. -za PROTAGORU govorničko umijeće nije cilj po sebiveć sredstvo koje vodi do pobjede u sudskoj i političkoj raspravi. -GEORGIJA, pak u snazi govora vidi nešto poput droge koja može opiti i pojedinca i mnoštvo, oslanjajući se na govornu estetiku no ponajviše na uvjeravanje.
4
-Georgija u Ateni 431. otvara govorničku školu. -Retorika je “izum” sofista kojima duguje: – prve nacrte gramatike, – raspored govora, – ideal ukrašene i učene proze,
– misao da je istina uvijek tek dogovor između sugovornika, – ustrajanje na kairosu, povoljnom trenutku, prilici koju valja zgrabiti te – govornički duh.
4. STOLJEĆE PRIJE KRISTA Predstavnici: 427-322 – Platon: Protagora, Georgija i Fedar – Izokrat: Protiv sofista – Aristotel: Topika Poetika i Retorika (između 360. i 325) PLATON je predvodnik takozvane DIJABOLIZACIJE RETORIKE. -Platon ju je često omalovažavao smatrajući ju formalnim znanjem koje ne omogućuje spoznaju. -bio je kritičan prema sofistima jer je vječnim i neprolaznim idejama davao prednost nad pojavnim svijetom. -tako je bio skeptičan prema misliocima koji su čovjeka proglašavali mjerilom svih stvari. -Platon smatra da je govor umijeće laskanja, da u njemu ima isprazna oponašanja i izopačivanja stvarnosti te da retor mami ljudsku glupost hvatajući je u svoje zamke. -tvrdi da retorika nije ni znanost ni umjetnost i uspoređuje je s kulinarskim umijećem, primjerice kad Sokrat kaže da je ona poput kuhara koji želi pripraviti što ukusniju hranu, bez obzira na to hoće li ona koristiti i škoditi organizmu. Platon razlikuje dvije vrste retorike: 1. onu koja se sastoji od ulagivanja pa predstavlja demagogiju i 2. onu koja želi građane učiniti boljima, što je hvalevrijedno. No glavna je Sokratova tema: poznavanje okvira, struke kojom se retor bavi. -da Platon retoriku nije smatrao važnom djelatnošću za oblikovanje javnoga mnijenja vjerojatno ne bi izricao tolika svoja upozorenja i viziju idealne retorike i govornika. ARISTOTEL je retoriku počeo predavati kao reakciju na Izokrata, glasovitoga antičkog pedagoga. -njegova Retorika plod je višegodišnjih sabranih predavanja učenicima. -Aristotel smatra da retorika jest umijeće, vještina, ali vještina koja počiva na argumentiranju, i to ne samo u smislu korisnoga i valjanoga nego i u smislu pravednoga. -za njega retorika nije samo uvjeravanje već „iznalaženje uvjerljivoga“. -retorika prema Aristotelu najprije istražuje izvore iz kojih se izvode metode uvjeravanja – a to je argumentacija, te da se tek zatim istražuju načini držanja govora i raspored dijelova govora – što je oratorika ili govorništvo. -razlučujući “argumentaciju” od “oratorike” Aristotel daje jasnu kritiku, i u antici, prevladavajućeg zanemarivanja metoda argumentacije i precjenjivanja oratorskih metoda. -isticao je da retoričari njegova doba ni u čemu drugome ne raspravljaju do li o tome kako da suca dovedu u određeno duševno stanje, dok o tehničkim metodama uvjeravanja ne govore ništa, a upravo je to ono na temelju čega bi netko trebao postati vješt u baratanju argumentacijom. -osnovna razlika između Aristotela i sofista: treba se baviti s biti same stvari, a ne s namjerom koju sofisti pretpostavljaju i zamišljaju. -za Aristotela je Retorika bila jedinstvo etosa, logosa i patosa: Tko govori? Koji se argument iznosi? Kome se obraća? -takva sustavnost dovodi do triju govorničkih vrsta: Političke, Sudske I Epideiktičke OD 3. ST. PR. KR. DO 1. ST. PO. KR. Predstavnici: – Ciceron: – Kvintilijan:
O pronalaženju teme, O govorniku, Brut, Govornik, Topika Obrazovanje govornika
5
-antička retorika često se dijeli na grčko i rimsko razdoblje -u razdoblju od 4. stoljeća do 1. stoljeća prije Krista nisu dogodili prijelomni događaji u povijesti retorike. -u rimskom razdoblju CICERON vraća retorici polet, nadahnuće, originalnost i preglednost. -u tom razdoblju retorika je redovit predmet u školovanju. - Ciceron je osobito ustrajavao na ciljevima govorničkoga umijeća: delectare (zabaviti), movere (ganuti) i docere (poučiti). -Ciceron u svojim djelima dovodi u snažnu spregu retoriku i filozofiju te tako nastoji prevladati antagonizam između njih –smatra da su te dvije discipline komplementarne u postupcima, a konvergentne u ciljevima: bez filozofije nema elokventna čovjeka jer nitko o velikim i važnim stvarima ne može govoriti bez utemeljenja u filozofiji. -za Cicerona retorika nije samo umijeće govorenja nego i sposobnost argumentiranja i uvjeravanja. -Ciceronova novost: stavljanje retorike u središte svijeta i kulture, uklanja hijararhizaciju između teorije i prakse, uspostavljenu od Platona KVINTILIJAN je pak najviše učinio na sistematizaciji dotadašnje retoričke tradicije. -on retoriku definira kao bene dicendi scientia (znanost, umijeće dobra govorenja), govori o odnosu između teze i hipoteze, o razlikama između tzv. tehničkih i netehničkih dokaza, o komičnom, o stilu te o povezanosti retorike s filozofijom i kulturom. -Kvintilijan posebno naglašava etički aspekt retorike smatrajući da ne može dobro govoriti čovjek koji sam nije dobar. -izrazito detaljno razrađuje i retoričko učenje o tropima i figurama. OD 2. DO 5. STOLJEĆA Predstavnici: – Hermogen – Elije Astrid – Filostrat
– Sveti Augustin – Boecije
-u ranom kršćanstvu, posebice u djelima Sv. AUGUSTINA, nastoje se pomiriti platonovska i ciceronovska retorika. - Sv. Augustin, iako kritizira retoriku, sam se kao učitelj govorništva (čime se bavio prije obraćenja) njome obilno služi u obrazovanju i obraćanju ljudi. -u kršćanstvu se govornik prepušta sjedinjenju logosa i patosa, jer upravo to sjedinjenje, po mišljenju kršćanskih retoričara, filozofa i teologa, osigurava pristup Istini. -retorika, koja se u prvom redu poima kao ars praedicandi (umijeće propovijedanja), smatra se legitimnom kad joj je cilj kršćanska istina, a nelegitimnom kad se zbog pogrešaka ili ljudske gluposti taj uzvišeni cilj ignorira. RETORIKA OD SREDNJEGA VIJEKA DO RENESANSE (OD 5. DO 14. STOLJEĆA) -lijepu Filologiju MERKUR uzima u nebo zato što je zapazio njezinu sklonost učenju. -na nebu se FILOLOGIJA udaje za Merkura (boga komunikacije i jezika), a za svadbeni dar dobiva sedam slobodnih umijeća, a to su gramatika, logika i dijalektika koje tvore trivium, te geometrija, aritmetika, astronomija i glazba koje tvore quadrivium. -brak Merkura i Filologije često se tumačio kao sjedinjenje elokvencije, govorništva sa znanošću, odnosno trivija s kvadrivijem. -novi status retorike zorno je prikazan u priči MARCIJANA KAPELE iz 5. st. o vjenčanju Merkura i Filologije. -prvi put susreće se popis sedam slobodnih umijeća (septem artes liberales) oko kojih se strukturira cijelo srednjovjekovno kršćansko obrazovanje. RENESANSA -razvija se uvjerenje da Božja riječ nije jedino mjesto stvaralačke moći, nego da takvu moć posjeduje i ljudski jezik. -čovjek nije samo čitatelj, promatrač ili slušatelj Božje riječi i božanskih znakova nego i sam putem sposobnosti služenja jezikom postaje stvarateljem znakova i gospodarom njihove forme i sadržaja. 15. STOLJEĆE -ponovno otkrivanje velikih retorskih rasprava. -otkriće Kvintilijanovih i Ciceronovih djela
6
-izdanje djela Seneke Retora i Seneke Filozofa
16. STOLJEĆE -proučavanje tropa i figura, rasprave o Ciceronu. -reformacijska i protureformacijska retorika -RAMUS, za razliku od Kvintilijana koji nabraja 12 vrsta tropa, u 16. stoljeću tvrdi da ima samo četiri osnovna načina promjene doslovnoga značenja riječi, i to: 1. metonimija kao premještanje uzroka na posljedicu, prelazak s glavnoga na sporedno, 2. ironija kao prelazak neke stvari u svoju suprotnost, 3. metafora kao usporedba i 4. sinegdoha kao prelazak s cjeline na dio ili s dijela na cjelinu. -protestantska se retorika svodi na svojevrsnu hermeneutiku (tumačenje; odbacuje artificijelnost, a poziva na jednostavnost i prirodnost. -manje naglašava akciju (izvedbu), a više tumačenje (interpretatio). -nastoji (slušateljstvu) približiti izvornu i temeljnu namjeru svete riječi. -u katolika je suprotno: teži se živu i uvjerljivu govoru, ali ne primarno zato da se protumači ili približi neka istina, nego ponajprije zato da se zajamči integritet i legitimitet tumača (tj. svećenika), a on će se zbog toga u govoru čuvati pretjerane uznositosti. 17. STOLJEĆE -književno-retorička struja, takozvani konceptizam u kojemu kršćanska svijest pokazuje umijeće sugeriranja dvorskih skandala, isticanja moralne dekadencije i insinuiranja nemoralnih običaja. --->takva retorika pokazuje izrazito političko usmjerenje. -klasicistička retorika ustrajava na čistoći, jasnoći i sažetosti, zagovara poštovanje normi i prestiž jezika. -u politički orijentiranoj retorici nije više na djelu uvjeravanje i/ili nagovaranje ni djelovanje na umove i srca, nego se u prvi plan ističe uljudnost, doličnost, a time vrlo često i održavanje državnoga poretka. -jedno od važnih retoričkih pravila postaje konformizam. -u to se doba uočava i nevjerojatna moć jezika, koji je kadar povezivati suprotnosti, prevladavati i duboke razlike te reorganizirati ukupnost ljudske spoznaje. -neki, poput Thomasa HOBBESA, skeptični su u odnosu na mogućnost integriranja retoričkoga patosa u racionalnost općenito. - Hobbes smatra da je baš u retorici jedan od razloga što se ljudi međusobno sučeljavaju nasiljem. Obmana koju je u stanju proizvesti jezik zastrašuje ga, ali ga istodobno i zadivljuje. 18. STOLJEĆE -jezik kao susretište srca i uma u središtu je pozornosti. -interes s retorike premješta se više na književnost. -ističe se kako je jezik srca znatno raznovrsniji od jezika uma, pa da je zato vrlo teško iznaći jasna pravila njegove dijalektike. -oživljuje proučavanje tropa. 19. STOLJEĆE -dvalviracije retorike u korist povijesti i pjesništva (osobito u romantizmu). -u političkom smislu retorika se katkada veže za ideologije starih režima, a neki romantičari ističu da je retorika umijeće dvoranina, vezano dakle za rojaliste. 20. STOLJEĆE -obnova retorike, koja se širi i na područja književne analize i psihoanalize -primarna intelektualna značajka 20. stoljeća izrazita prevlast jezika i interesa za njega -razvoj suvremenih govornih medija -digitalizacija
7
SMICALICE U GOVORU I PISMU
ERISTIČKA DIJALEKTIKA Etimologija: eristika grč. “éris” - svađa, prepirka) izvorno označava vještinu prepiranja eristička dijalektika (grč. dialégo – razgovaram, raspravljam) ------>definicija (poetska): “Intelektualna vještina mačevanja kako bi se tijekom prepirke uvijek ostalo u pravu." “Erističke smicalice su nedopušteni potezi mačem koji osiguravaju pobjedu.”
ERISTIČKE SMICALICE:
ARTHUR SCHOPENHAUER
PRVI TRIK Proširenje protivnikove tvrdnje ili sužavanje svoje. Cilj je ove smicalice tumačiti protivnikovu tvrdnju što uopćenije, shvatiti je u što širem smislu, a vlastitu svoditi na što uži smisao i što uže okvire. Ili obratno. NOVINAR: Hoćete li čestitati Janici Kostelić na drugom mjestu na ukupnoj pobjedi što se tiče slaloma? MESIĆ: Ja uvijek čestitam pobjednicima, onima koji postižu veće rezultate u bilo kojoj grani sporta i najvjerojatnije da će i u buduće biti tako. DRUGI TRIK Upotrebljavanje homonima kako bi se protivnikova tvrdnja proširila ili označila nešto posve drugo, a onda pobila. NOVINAR: Da li bi se moglo dogoditi da general Gotovina traži isti postupak kao u slučaju generala Bobetka? TOMČIĆ: Ovo što je učinio Račan nije postupak i njega se ne može svrstavati u nekakav redoslijed sudskog postupanja. [Novinar je mislio na postupak kao čin, a Tomčić je to zamijenio pojmom iz prava.] TREĆI TRIK Dio protivnikove tvrdnje svjesno se shvaća kao opća tvrdnja, a onda se pobija. NOVINAR:Vi možete čekati s visokom plaćom. A što je s ekstremnim radnikom koji ima 1500 kuna...400.000 građana koji nemaju nikakve plaće? RAČAN: Upravo ova vlada ima najniže plaće u Europi, upravo ova Vlada... ŠESTI TRIK Prikriveno se izvodi «petitio principii» (argument koji se temelji na izvodu koji treba još dokazati) pri čemu se ono što bi se tvrdilo pretpostavlja – bilo pod drugačijim nazivom, bilo tako da se u općem smislu prihvati ono što pojedinačno sporno. NOVINAR: Mislite li vi kao i predsjednica vaše stranke da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH? MESIĆ: Pa to su vaša stalna pitanja, ja samo mogu reći da Hrvatska politika prema BiH nije bila dobra. Zbog te politike ja sam se rastao od predsjednika Tuđmana, a to što se događalo u BiH vi svi dobro znate. JEDANAESTI TRIK Izvođenje indukcije s prihvaćanjem pojedinačnih premisa. Ne izvodimo zaključak, već ga pretpostavimo kao nešto što je dogovoreno. NOVINAR: A Sunčani Hvar? MESIĆ: Ako jedan Hrvat kupi 176 poduzeća i sva ta poduzeća uništi, optereti kreditima, radnike potjera na ulicu, i onda traži državljanstvo druge zemlje u koju je ulagao sredstva...Hrvat je kupio, Hrvat uništio! Jesu li hrvatski građani zato sretni? – Nisu! Ako u Hrvatsku dođe Ericson, dođe Siemens i ako revitaliziraju Teslu, zadrže sve tržište koje Tesla ima, prošire tržište, prošire proizvodnju. Da li je to dobar posao? Je!
8
ŠESNAESTI TRIK U protivnikovoj se tvrdnji traži proturječnost s nečim što je prije rekao. Zove se još «Argumentum ad hominem» ili «Ex concesis». SEDAMNAESTI TRIK. Fino razlikovanje - kad govornik gubi u raspravi skreće svoju tezu u nešto slično, a branjivo finim razlikovanjem. Primjer za 16. i 17. trik NOVINAR: Biste li danas dali takvu izjavu? [Gospodo, na svojim opancima niste donijeli srpsku zemlju na hrvatsku zemlju!] MESIĆ: Svakako. NOVINAR: Nije li to omalovažavanje Srba, smještajući ih u neki seljački kontekst opanaka? MESIĆ: Pa čekajte malo...vi isto ne razumijete. Ja govorim o tome kada su Srbi prije 300-350 godina došli ovamo, pa nisu došli u lakiranim cipelama! OSAMNAESTI TRIK Kada govornik hoće izbjeći temu rasprave koja ne ide njemu u prilog, skreće tijek rasprave na drugu stranu ili nameće novi problem, o kojem će lakše moći raspravljati NOVINAR: Da li vas je Mirko Galić kao ravnatelj razočarao? RAČAN: Neću govoriti o tome da li me razočarao. On je radio posao kako je mislio da je dobro. Mi nismo bili zadovoljni procesima u televiziji i pripremom ove kuće za transformaciju u javni medij... DEVETNAESTI TRIK. Ako protivnik u raspravi traži da kažemo nešto protiv određene točke njegove tvrdnje, smicalica je što više pomaknuti stvar ka općem, a onda govoriti protiv. NOVINAR: Znači, ne možete vi tako olako prebacivati lopticu i reći «neka pravnici utvrde je li Račan odgovoran»... TOMČIĆ: Mogu i hoću iz vrlo jednostavnog razloga: jer je to pravno pitanje. I ako bude ozbiljnih pravnih analiza da je predsjednik Račan prekršio zakonitost onda ćemo ga dakako pozvati pred Sabor da to obrazloži. DVADESET DRUGI TRIK Zahtijeva li protivnik da priznamo nešto u njegovu korist, odbijamo to, a u prvi plan stavljamo neku tvrdnju koja ima veze s problemom. Na taj način protivniku oduzimamo njegov najbolji argument. NOVINAR: Vi kao vlasnik 22% određenog poduzeća koje pak debelu većinu svojih poslova obavlja s državom. Mislite li vi da će u slučaju donošenja tog novog zakona i vaša pozicija kao vlasnika tog poduzeća biti dovedena u pitanje? Zalažete li se za takva načelna rješenja neovisno o tome je li Zlatko Tomčić ili je netko drugi? TOMČIĆ: Moja je pozicija prije svega u tom poduzeću vlasnička pozicija. Dajte mi recite, molim vas, tko će u jednom demokratskom društvu bilo kome osporiti pravo vlasništva? DVADESET TREĆI TRIK Za vrijeme prepirke da bi se neutralizirala protivnikova tvrdnja pretjerujemo do te mjere da budemo duhoviti. NOVINAR: Nedavno ste svoje političke protivnike nazvali šišmišima. Racite zašto oni koji imaju drugačiji pogled na politiku su naopako okrenuti. Recite zašto? MESIĆ: Jasno, sigurni da nitko od njih ne sliči na šišmiša, to je sasvim logično, nego stvari gledaju obratno. Jer šišmiš je okrenut obratno, i ono što se događa u realnom svijetu oni ne gledaju realno. Ja sam to htio reći. NOVINAR: Čini se da ste vi otvorili jedan zoološki pristup hrvatskoj politici u simboličkom smislu. Čim dijelite takve etikete i usporedbe pa vam se tako dogodilo da vas netko usporedi s dikobrazom. DVADESET ČETVRTI TRIK Iz protivnikova mišljenja izvlače se posljedice i zaključci koji nemaju veze s onim što protivnik misli.
9
NOVINAR: Kako ćete individualizirati krivnju ako na istu optuženičku klupu stavite pored Miloševića kao agresora, generala Bobetka i generala Gotovinu kao hrvatski vojni vrh u vrijeme obrambenog rata. Kako se tu može individualizirati krivnja? MESIĆ: Tko izjednačava krivnju? Nitko ne izjednačava krivnju. Hrvatska je tražila da se osnuje sud u Haagu. Hrvatska je među inicijatorima da se osnuje sud koji će utvrditi krivnju. DVADESET ŠESTI TRIK: Iskorištavanje tuđeg argumenta za izvođenje vlastitog zaključka ili «Retorsio argumenti» NOVINAR: Ako vi želite pozitivno djelovati onda konačno imenujte veleposlanika, a koliko čujem, odabrali ste jednog profesora ekonomije iz Osijeka koji u političkom životu ne znači ništa. RAČAN: U odnosu na perspektivu posla našega veleposlanika u Sarajevu možda bi bilo bolje, na liniji vašega pitanja, da se veleposlanik manje bavi političkim pitanjima, a da bude malo kompetentniji za ekonomska pitanja... DVADESET DEVETI TRIK Kada protivnik pobija našu tvrdnju odjedanput počnemo govoriti o nečem drugom, hineći da je to dio predmeta i argument protiv protivnika. NOVINAR: Ante Kostelić otprilike je rekao da su trafikantice glasale za «dikobraza». Je li to primjeren diskurs? MESIĆ: Za mene su glasale i one s plavim očima i one s crnim očima...nije o tome riječ. Za vrijeme pripreme prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, mislim da je došlo do pogrešne orijentacije... TRIDESETI TRIK argument strahopoštovanja ili argument autoriteta. Umjesto valjanim dokazom, sugovornika se u raspravi pobija pozivajući se na izjave ili na odgovornost poznatih, ali često jači učinak imaju izjave nepoznatih. NOVINAR: Nepopravljiva krivnja HDZ-a bila je privatizacija, a nepopravljiva ove vlasti, čini mi se, kašnjenje u tim strukturalnim, dubinskim promjenama. Mislim da taj ključni zaokret ova vlast nije učinila. TOMČIĆ: Ja osobno i moja stranka imamo ograničene domete u tim svim reformama...mi možemo utjecati onoliko koliko možemo utjecati... Dakako da je “matica” negdje drugdje i ta “matica” mora biti glavni kreator svega ovoga. TRIDESET PRVI TRIK: Ako govornik ne zna kako odgovoriti na protivnikovu tvrdnju, treba izjaviti da je za to pitanje nekompetentan, a zapravo je o temi itekako pozvan raspravljati. NOVINAR: Je li ovo što je premijer Račan napravio nezakonito? TOMČIĆ: To neka pravnici govore. Ja uistinu kao «nepravnik» ne mogu o tome suditi! TRIDESET DRUGI TRIK Dovođenje protivnikove tvrdnje pod neku omraženu kategoriju stavlja govornika u prednost u očima publike. NOVINAR: Kako će se ostvariti vaš gospodarski program, ono što vi zovete reformama?... Toliko i toliko će se tisuća zaposliti u toj i toj grani...? RAČAN: Prvo, nema više socijalističkog planiranja u kojem bi bilo moguće reći: država će zaposliti toliko i toliko ove godine... TRIDESET TREĆI TRIK Argument praktičnosti koji se oslanja na stereotip: u teoriji je dobro, ali u praksi ne. To je čest trik onih koji neku dobru zamisao žele odbiti pa se izgovaraju da je praksa nešto posve drugo. NOVINAR: Zašto ne smijenite ministre koji su iz SDP-a, a ja ću si dopustiti luksuz da kažem: ministar Pančić ne snalazi se najbolje na toj svojoj funkciji. On nema gotovo nikakvu komunikaciju s braniteljskim udrugama i ne savjetuje se s njima prilikom donošenja odluka. RAČAN: Pogledajte samo koliko je udruga stradalnika i branitelja iz Domovinskog rata, onda ćete razumjeti koliko je nemoguće s tolikom brojem...Mi smo dali sugestiju ujedinjavanja...ali dobro, to nije posao Vlade... TRIDESET ČETVRTI TRIK Odgovaranje protupitanjem.
10
NOVINAR: Možete li priznati grešku svojih ministara? ...ljudi su pa griješe, na prvu sjednicu Vlade dovezli su se u starim golfovima i u Berlingu, a na drugu sjednicu su se dovezli... RAČAN: Ako je to ekstra-važno moglo bi se govoriti o određenoj grešci, ali zašto vi ne kažete da ima nas u Vladi koji nismo pogriješili, koji se isto ponašamo od prvoga dana?
TRIDESET PETI TRIK Sastoji u iznalaženju štetnosti za protivnika od njegova stava, a koristi od prihvaćanja našega. NOVINAR: Račan je podmetnuo osobno svoja leđa... on to može raditi u privatnim postupcima no ne i u državnim. [Misli se na Račanovo obećanje Bobetku da neće biti izručen Haagu.] TOMČIĆ: Ponavljam, dozvoljavam da tu stvar treba preispitati i neka o tome daju pravorijek vrhunski stručnjaci. Ali ponavljam, da se nije dogodio taj čin, vjerojatno bi general Bobetko i dan-danas bio doma i njegovo bi zdravstveno stanje bilo sve ugroženije. Na ovaj način smo postigli jednu dobru stvar. TRIDESET ŠESTI TRIK. Bujica riječi kojom se zbunjuje protivnika. NOVINAR: Ja vas pitam koja su to “mala vrata”? Vi govorite o načinima, ja ih ne vidim!... Govorili ste: mi moramo, mi trebamo, mi želimo... – RAČAN: Molim vas, ono što mi tvrdimo: moraju se riješiti problemi, ne samo političkom osudom političkog ekstremizma u BiH, nego se moraju riješiti problemi... Budišino pravo je da kaže što misli javno, a konačno morate shvatiti da ja nastupam u ime Hrvatske vlade koja želi da surađuje s međunarodnom zajednicom u traženju zajedničke inicijative, a ne da radi protiv međunarodne zajednice. I razgovori nisu laki. Mi smo pokrenuli inicijativu da uoče probleme jer nisu uočavali probleme. A problemi su dramatični. Postoje razlike u ovom trenutku u političkom ustroju BiH. I ovakova BiH ako se balzamira nije stabilna država, a mi želimo da ona bude. Treba učiniti korak dalje na liniji one odluke Ustavnog suda BiH koji je rekao da narodi moraju biti ravnopravni na svakom dijelu BiH što sada nije slučaj... To se sada mora riješiti. Da, jedan od prihvatljivih načina je kantonalizacija BiH. Riječ je o multinacionalnim kantonima koji ne mogu uspostavljati samostalne odnose s drugim državama, što sada nije slučaj... TRIDESET OSMI TRIK Ako govornik u raspravi uoči da je netko krivim primjerom potkrijepio neku tezu, izvede se trik u kojem se samo jednim protuprimjerom opovrgava dokaz pa se čini da je pobijena cijela teza. NOVINAR: Dakle, Vi kao šef Sabora možete poslovati s državom ili bilo tko drugi tko dođe na vlast? TOMČIĆ: Krivo je optuživati da je Tomčić vlasnik, da vodi poslove. To je kao kad bih ja imao 10 hektara zemlje i kad bi se na njoj odvijala neka državna aktivnost. Što, ja bih se toga trebao odreći? TRIDESET DEVETI TRIK Kad se primijeti da je protivnik apsolutno nadmoćan više ne napadamo njegovu tvrdnju nego njegovu osobnost. To je tzv. “Ad personam”. NOVINAR: Zar nije normalno da admiral Domazet bude, isto kao vrhunski stručnjak, na vrhu mornarice? Riješili ste se kadrova koji su vrhunski i koji mogu voditi Hrvatsku vojsku! MESIĆ: Zašto mislite da je general Domazet više kompetentan za vođenje ratne mornarice nego Kardum? Samo zbog toga što je za vrijeme Jugoslavije bio glavni obavještajac!
11
SMICALICE PREMA ANTHONYU WESTONU
GENERALIZACIJA IZ NEPOTPUNE INFORMACIJE. MESIĆ: Znači, ja sam dobio zadatak da odem u BiH, na Široki Brijeg, da se smjeni predsjednik HDZ-a BiH. To je samo dokaz da se hrvatska politika miješala u pitanja BiH! ZANEMARIVANJE ALTERNATIVA Sužavanje broja mogućnosti izbora pa ispada da je samo jedno rješenje ispravno. TOMČIĆ: Postoji samo jedna alternativa, a to je, gospodine uredniče, ili da seljaci nestanu s lica ove zemlje, ili ulagati u agrar! AD POPULUM Podilaženje puku čime se tvrdnja čini uvjerljivom, no ničim nije zapravo dokazana. Tim se trikom poziva na emocije puka. NOVINAR: Vi kao čovjek kojeg javnost percepira kao antifašista, a i sami o sebi volite tako misliti, niste reagirali na izjavu Ivice Kostelića o nacizmu kao zdravom sistemu? MESIĆ: A ja sam mislio da je dovoljno da reagiraju oni kojih se to tiče, a to je hrvatska javnost. I javnost je sasvim normalno reagirala. Tko može više pomisliti da je fašizam bio zdrav sistem i kome to više može pasti napamet?! PREŠUĆIVANJE DOKAZA Iznošenje samo onog dijela dokaza koji potkrepljuje neku tvrdnju. Pri tom se svjesno izostavlja dio dokaza koji je mogu opovrći. NOVINAR: Recite, Vi ste javna osoba, kolika je vaša dobit u tom poduzeću u zadnje 3 godine, kao čovjeka koji ima 22%? TOMČIĆ: Ne samo u zadnje 3 godine, nego u zadnjih 10 godina. Ukupan prihod te firme kretao se oko 3 milijuna kuna dobiti.
SMICALICE PREMA IVI ŠKARIĆU
ARGUMENTUM AD BACULUM - dokaz zastrašivanja MESIĆ: Međutim, vi morate znati da ako vojnik prijeđe dozvoljenu crtu onda više nije vojnik. Što se dogodilo s onima koji su se htjeli baviti politikom? Ja nemam ništa protiv toga: samo ne mogu biti u vojsci! Oni jednostavno ne mogu ostati u vojsci ako će se baviti politikom. I to je sve! KOLEBANJE - pretvaranje govornika da ne zna za koju stranu bi se odlučio (ili pitanjem označava da nije siguran u neku tvrdnju) čime svome mišljenju pridaje tobožnju objektivnost i razboritost. NOVINAR: Zašto bi nam odgovarala izolacija? Znači moramo prihvatiti sve iz Haaga da bi surađivali sa svijetom! To je meni nekakva čudna logika. MESIĆ: Treba pobiti optužnicu pred sudom. Da li pravni lijek uputiti, ili naći neko drugo rješenje?... KONCESIJA privremeno se prihvati protivnička tvrdnja, a onda se pobija, što zvuči vrlo efektno.
12
NOVINAR: Pitanje izbora može se uputiti vrlo brzo... za tjedan-dva, možda za dvije godine... RAČAN: Može i ja se ne plašim upućivanja toga pitanja. Ja ću respektirati volju naroda...ali...pa gledajte... Ova Vlada dolazi ili pada sa reformama. Dramatični su otpori koje mi imamao i ja ne osporavam mogućnost da ova Vlada i padne jer neće odustati od svojih reformi. Bitka za reformske zahvate je dnevna. Ja želim još jedanput reći: mi u svom programu reformi koje trebamo završiti u mandatu od 4 godine nećemo odustati, ma koliko to koštalo, jer to je pretpostavka da RH osigura bolju budućnost, da definitivno izađe iz krize, da postane definitivno jedna normalna europska država u sastavu EU. To je pretpostavka i mi od toga odustati nećemo! ARGUMENTUM AD MISERICORDIAM - argument sažaljenja. Traži se samilost ili emotivni pristup onome što tvrdimo. NOVINAR: Kao predsjednik HSS-a odlazite li na teren, susrećete li se sa seljacima? TOMČIĆ: Nažalost, ovaj posao koji sada obavljam ne daje mi dovoljno vremenskog prostora da budem onoliko među mojim seljacima koliko bih ja htio biti. RETORIČKA NESKROMNOST - suprotna smicalica retoričkoj skromnosti. Isticanje svojih kvaliteta kako bi se osoba nametnula kao autoritet u dobru. NOVINAR: Biste li tada ušli?(misli se na HDZ 1990.) MESIĆ: Svakako da bih, ali pokušao bih isto što sam prije pokušao kad je došlo do zastranjivanja prema BIH. Opet bih pokušao uspjeti da se traže nama saveznici u borbi protiv agresora. ODBIJANJE - ILI APODIOKSA -smicalica kojom se neki tuđi argument odbija kao apsurdan. Primjer: NOVINAR: Ravnatelj Televizije Mirko Galić i njegova kadrovska politika do sad su se pokazale lošima. Hoće li sada novoga ravnatelja birati HSLS, hoće li to biti čovjek po ukusu HSLS-a budući da ste vi potrošili svoju šansu? Što će se dogoditi s medijima...Hoćete li surađivati ili ćete stavljati nogu na put kao što ste učinili kod Zakona o HRT-u?... Jedva jedvice smo se izborili za izbore glavnih urednika putem vijeća i putem politike! RAČAN: Ne, neću to komentirati. Mislim da je bilo neprihvatljivih stavova o javnoj televiziji...ostavljamo to za neku drugu emisiju, srećom, to više nije tema...Kao što vidite splasnulo je...ma ajte molim vas!... + •Živciranje protivnika •Zahtjev da se definira pojam...
Argumentativni čin čine: 1. tvrdnja (teza) 2. određeno slušateljstvo
ARGUMENTACIJA 3. okolnosti (vremena, mjesta, prigode) 4. dokazi (potpore)
SREDIŠNJA MISAO - Sadržajno: To je glavna misao govora, ono zbog čega se odlučuje govoriti. - Smještaj središnje misli: Središnja se misao smješta u tematsko područje, npr. o maslinarstvu, o vrsnosti pisca, o monetarnoj politici. - Slikovito: To je zrno, jajašce ili genetski kod iz kojega izrasta cijeli govor; dapače, negativno određenje je: sve u govoru što ne proizlazi iz središnje misli, digresija je. - Formalno: središnja misao je jedna izrična nefigurativna rečenica (dakle, ne pola rečenice, ne dvije-tri rečenice, ne upitna, ili usklična, ili zapovjedna ili željna, ne slikovita). ----->Primjeri Marinković je bolji pisac nego Šegedin. Hrvatska kuna nije precijenjena. ------>Antiprimjeri:
13
O maslinarstvu. –To nije cijela rečenica. To je tema, a ne središnja misao. Kako povećati proizvodnju maslinova ulja? –To je upitna rečenica i ne izriče kako, nego pita kako. Maslinarstvo je budućnost za naše otoke. –To je slikovito određenje i zato je višeznačno.
PROVJERE VALJANOSTI SREDIŠNJE MISLI ORIGINALNOST/TRIVIJALNOST - Misli li tko od nazočnih suprotno? Što ih je manje, središnja je misao trivijalnija, pa ako je takvih zanemariv broj, odustaje se od govora te središnje misli toj publici. -unutar iste teme središnja se misao može pomicati dok ne postane netrivijalna –Svi misle da treba poticati maslinarstvo, ali ne ove, niti još iduće godine jer, nažalost, nema za to sredstava. Tada se središnja misao može promijeniti u: Maslinarstvo treba poticati odmah od ove godine s 30 mil. kuna godišnje. Takva središnja misao toj publici nije trivijalna. DOKAZIVOST -treba za središnju misao pronaći čvrste argumente ili barem jedan vrlo jak –Maslinovo ulje je jako zdravo i zato je siguran izvozni proizvod; Sve se druge mediteranske zemlje već uvelike bave maslinarstvom.
POBIJANJE PRIGOVORA -treba predvidjeti jake prigovore – Druge zemlje proizvode toliko da su zasitile svjetsko tržište; pravila EU-a ograničavaju povećanje proizvodnje; U proračunu nema novaca za poticanje maslinarstva. --> Neutralizacija prigovora – Svjetsko tržište pokazuje trend porasta potrošnje maslinovog ulja koji uskoro neće biti usporen; Naše je ulje kvalitetnije; Treba požuriti sa sadnjom maslina baš sada dok još nismo pod strogim ograničenjem EU-a. Novca koji proizvodi još više novaca uvijek ima u izobilju, a maslinarstvo je takva profitabilna investicija.
OČITOSTI -očitost je članak u argumentaciji koji je publici sam po sebi prihvatljiv. – on ne bi trebao biti sporan, ali može biti upitna njegova točnost. Definicije Primjeri Toposi Podatci Stereotipi Činjenice Citati Svjedočenja Zakoni Autoriteti Slučajevi
TVRDNJE U ARGUMENTACIJI -tvrdnja se najčešće izriče u obliku jednostavne rečenice koja se sastoji od subjekta i predikata. –Ivo Josipović je pomiritelj. TVRDNJE ODGOVARAJU NA ČETIRI KATEGORIJE PITANJA: 1. Što je nešto? 3. Kakvo je nešto? 2. Zašto je nešto? 4. Što učiniti?
14
I.ŠTO JE NEŠTO? – tvrdnje o naravi stvari –Hrvatska je liberalna država. –Komentari su retoričke vrste. –Besplatno školstvo je utopija. –Tijelo je roba. -->Taktike dokazivanja: primjeri, podaci, induktivni dokazi, autoriteti, analogije, kontrasti, silogizmi -->Slaba mjesta: neuvjerljiv primjer, neprovjeren podatak “iz rukava”, pristran, nekompetentan ili sporan autoritet, nereprezentativna indukcija, netočna definicija, pogrešan silogizam. II. ZAŠTO JE NEŠTO? – tvrdnje o vezi uzroka i posljedice –Program Vlade za gospodarski oporavak ugrozit će mlade obitelji sa stambenim kreditom. –Zabrana pušenja u kafićima ugrozit će turističku sezonu. –Niske mirovine uzrokovane su preskupim državnim aparatom. -->Uzrok se argumentira: 1. Istraživanjem zajedničkog prethodnog događaja mnogim istim posljedicama, 2. Metodom razlike – barem dva slučaja u svemu jednaka osim u nečemu imaju i u prethodnom stanju neku razliku (koja je uzrok), 3. Korelacija dviju dimenzija, 4. Metodom eliminacije. Odstranjuje se jedan po jedan – kao što se čini u znanstvenom pokusu ili kako čini Sherlock Holmes), 6 Analogijom (istraživanje lijekova pokusima na životinjama), 7. Utvrđivanjem prethođenja, 8. Uočavanjem kauzalnog lanca. -->Slaba mjesta: -prethođenje ne mora biti uzrokovanje, -Lanac puca na najslabijoj karici, -u metodi eliminacije ne uzimaju se početno svi mogući uzroci, -korelacija može biti samo koincidencija (zbog zajedničkog trećeg uzroka) III. KAKVO JE NEŠTO? – vrednovanje, evaluacija -vrednovanje se čini na skali kategorija: dobar – zao, koristan – štetan, ispravan – pogrešan, lijep – ružan i slično Prirodne stvari Postupci –Hrvatice su najljepše žene, Vulkanska prašina je –Predsjednikovo izražavanje žaljenja u Sarajevu bio je romantična. izrazito hrabar čin. Tvorevine Događaji –Brza hrana je uzbudljiva, Autobus koji vozi kampusom je –“Oluja” je bila veličanstvena pobjeda. udoban. Pojmovi Ljudi –država, sloboda, terorizam, informatika, kvaliteta života. Stjepan je darovit pijanist.On je izrazito osjećajan -->Argumentiranje se služi: 1. definicijama 2. iznalaženjem posljedica -pri definiranju treba odrediti predikatni dodatak. Ono čime se određuje zove se kriterij ili standard: –Hrvatski studiji dobar su fakultet. Pod dobrim fakultetom podrazumijeva se onaj koji... (nabrajaju se kriteriji) -uzročno-posljedično podupiranje ide preko dobrih/loših posljedica: –On je dobar profesor jer prolaznost je kod njega 23%.
15
- Postupke najčešće vrednujemo kriterijem korisnosti i etičnosti. - Tvorevine najčešće vrednujemo prema praktičnim vrijednostima i estetskim kriterijima. – Estetski kriteriji: proporcija, mala distorzija proporcije, kontrast, harmonija, umješnost, asocijacije, moralne posljedice -->Slaba mjesta: -prigovor na izbor kriterija (zašto ovi, a ne drugi; tzv. dvostruki kriteriji), -neslaganje oko ljestvice utega, -sumnja: ispunjava li subjekt kriterije. IV. ŠTO UČINITI? – prijedlozi za nove postupke -tvrdnje o postupcima mogu biti: 1. opće: –Prijeđimo s djela na riječi! –Treba izabrati povjerenstvo koje će ispitati problem i predložiti mjere. 2. posebne: –Predlažem smanjenje radnika za 10%. –Treba nabaviti još tri kombija. -prijedlog se izriče u tri koraka: 1. treba dati prethodne dokaze kojima se publika uvjerava da problem postoji, Ispucaloj koži baš je potrebna mast u kojoj se nalaze čestice rijetke orhideje iz amazonske prašume 2. izriče se prijedlog koji je odgovor na problem (a) definiranjem lošeg postojećeg stanja i (b) ukazivanjem na loše posljedice ako se stanje ne prekine -istraživanje uzroka-posljedice ukazuje na moguće razumno rješenje. 3.
daju se dokazi koji uvjeravaju slušateljstvo da je potrebno i da je moguće postupiti prema našem prijedlogu.
A). prijedlog treba podupirati uzročno posljedičnim taktikama tako da se: a) ističu dobri učinci b) izbjegavaju, prekidaju nepovoljni. -dobre i loše je moguće argumentirati kao kod tvrdnja u kojima se pitamo kakvo je nešto. -pri tome treba visoko postaviti etičke kriterije (zagađenje, socijalni problemi, domoljubni, humanitarni, kulturni, prosvjetni). B). Važno je obrazložiti da se nešto može učiniti i pri tome: a) reći cijenu, koliki su dobici; koliki su gubitci ako se ne učini, b) koliko traje izvedba, c) tko su izvršitelji, d) kako izvesti,
e) koji je prvi korak, f) je li bilo prije pokušaja da se isto napravi; analogije, povijest ovog prijedloga, g) ustupak, h) pobijanje (refutacija)
-->Slaba mjesta: publika se osjeća da u postojećem ima praktičkih, etičkih, estetskih nepodnošljivosti, konkurentski su prijedlozi retorički jači, nije dobro obrazložen dio izvedivosti, pogotovo ako nije konkretno opisan prvi korak.
LOGIČKI PROCESI
1. DEDUKTIVNO ZAKLJUČIVANJE -deduktivni zaključak iz jednoga općeg i jednoga posebnog suda može stvoriti novi posebni sud.
16
–ako svi članovi određenoga skupa imaju određeno svojstvo, pa se za nešto može tvrditi da pripada tom skupu, onda se može zaključiti da i to novo ima svojstvo koje koje imaju i svi drugi članovi toga skupa. • Formula deduktivnog razmišljanja: –Ako je A = B, a C = A, onda je i C = B. –Da je C = B nije bio unaprijed poznati sud, to je zaključak do kojeg se dolazi zaključivanjem iz dva prethodna suda – premise. • Primjeri: SILOGIZAM –Gdje se radi, tu se i griješi; kod nas se radi, kod nas se, dakle i griješi. –Svaka presuda utemeljena na krivotvorenim dokazima nije utemeljena. Brijunski transkripti, na temelju kojih su optuženi hrvatski generali, su krivotvorine. Dakle, presuda hrvatskim generalima je neutemeljena. 2. INDUKTIVNO ZAKLJUČIVANJE -induktivno zaključivanje kreće od pojedinačnih primjera prema općem zaključku, a temelji se na vjerojatnosti da svi elementi jedne klase imaju ista svojstva koja imaju i njegovi opaženi primjerci. -induktivan je zaključak valjan ako se temelji na svim elementima jedne klase. -induktivan se zaključak smatra valjanim ako se temelji na reprezentativnom uzorku, ili to nastoji u što većoj mjeri biti. -u praksi je češći od deduktivnog zaključka, a na publiku ostavlja jači dojam. • Primjeri: – Umiru ljudi, životinje i biljke, dakle, sve što je živo umire. –Tijekom akcije “Oluja” vrhovno zapovjedništvo nije naredilo niti jedno ubojstvo, jamčilo se srpskom stanovništvu da mogu ostati u svojim domovima, za one koji su željeli otići organizirani su slobodni koridori prolaska, dijelila se hrana, piće, higijenske potrepštine. Dakle, etničkoga čišćenja nije bilo. DOKAZI (REGRESIVNI IZVODI) -dokazi su u govorništvu mnogo naravnije logičke procedure od zaključivanja jer govornik unaprijed zna što mu je zaključak – pa ga dokazujući i objašnjavajući želi učiniti prihvatljivim za druge. -u govorništvu je zaključivanje “play back” koji pokazuje logički put kojim je govornik već prije prolazio da bi došao do svojih zaključaka.
LOGIČKE FIGURE
-logičke su figure neuobičajene, idealne konstrukcije koje pomažu misli da se što točnije oblikuje, da se što jasnije izrazi te na slušača/čitatelja što uvjerljivije djeluje. 1. TVRDNJA • Okosnica svakog logičkog govora jest neka tvrdnja. • Zbog toga će onaj koji nastoji biti razumljiv tu svoju tvrdnju što jasnije sam oblikovati. 1.Što je nešto? (Rat u Bosni je muđuetnički sukob) 2.Zašto je nešto? (Smanjenje poreza povećava inflaciju.) 3.Kakvo je nešto? (“Oluja” je bila veličanstvena pobjeda.) 4.Što učiniti? (Nastavu vjeronauka u školama treba ukinuti) 2. PROŠIRENJE TVRDNJE • Vrsta ispravka koji se odnosi na tvrdnju, ne niječe je, nego je samo proširuje. –Očito je da određenim društvenim elitama, čak bez obzira na njihovu političku opciju, upravo takvo, krizno stanje zapravo odgovara, da oni u takvom stanju uspješno ispunjavaju i zadovoljavaju svoje osobne i grupne interese. 3. PARADOKS •Tvrdnja koja se opire uobičajenome načinu mišljenja ili površinskoj logici, ali u skrivenoj biti on je logičan –Gospodar je najveći rob. –Siromašni ljudi su deblji od bogatih. 4.
PRIMJER
17
• Primjer je iskazivanje neke pojedinačne pojave koja u sebi nosi osobine općega. • Kao retorička figura ima dvije uloge: – biti potpora neke tvrdnje u indukcijskom zaključivanju te – poslužiti kao ilustracija koja tvrdnju čini shvatljivom a apstrakciju ili temu lako predočivom. Naprimjer, skepsa mnogih oko vjerodostojnosti vijesti da je ubijen Osama bin Laden samo govori o tome da se narodu danas ne može lako podvaljivati. 5. OBJAŠNJENJE • Neosporne, očite ili provjerene tvrdnje i činjenice treba objasniti da bi one od prihvatljivih postale i shvatljive. • Tumačenja se uvode formulacijama, npr. Da to objasnim... To postaje shvatljivo kad uzmemo u obzir da... • Pri objašnjenju služi se empirijskim pravilnostima (npr. prirodnim zakonima) i logikom. 6. DOKAZ ILI RAZLOG • Tvrdnje u logičkom govoru nije nikad dobro ostavljati bez dokaza, razloga ili obrazloženja koji ju podupiru. • Tvrdnja: Suosjećajno i upravo čovječno ponašanje tako iznimno velike većine građana u Hrvatskoj zacijelo je pravi melem na rane mnogih koji su u nevolji. • Dokaz/razlog –a u koje svakako treba ubrojiti oko 800 tisuća hrvatskih građana koji su prisiljeni živjeti ispod praga čovjeka dostojnog života, odnosno u siromaštvu. 7. SILOGIZAM •Izriče se u tri dijela: prvi i drugi su dvije premise, treći je zaključak. 1.Energetska kriza danas zahvaća cijeli svijet. 2.I mi smo dio toga svijeta. 3.Stoga ne možemo izbjeći te teškoće. 8. ENTIMEM • To je skraćeni silogizam, tj. silogizam od dvije rečenice, jer se ne izriče jedna od premisa koja se smatra opće poznatom, ili se izostavlja zaključak koji se podrazumijeva. Mislim, dakle postojim. (Izostavljeno je: Onaj koji misli mora i postojati...) Govorenje, šuškanje, smijuljenje dok netko predaje ne priliči članovima akademske zajednice. Dakle, smirite se! 9. SORIT • To je niz entimema obično sastavljen tako da svaka rečenica u njemu ima kao (logički) subjekt ono što je bio (logički) predikat prethodne; posljednja, zaključna rečenica u njemu ima subjekt prve rečenice i predikat posljednje. Bez ravnoteže u naoružanju nema popuštanja među blokovima, bez popuštanja nema mogućnosti za sporazume, bez sporazuma nema mira. Mir, dakle, može jamčiti samo ravnoteža u naoružanju. 10. ANALOGIJA • To je zaključivanje da su neka svojstva dvaju predmeta istovjetna na temelju njihove sličnosti u nekim drugim svojstvima. Ekonomska kriza 30-ih godina pogodovala je razvoju fašizma. Današnji se svijet nalazi u sličnoj ekonomskoj krizi pa je stoga i opasnost od fašizma prisutna. 11. INDUKCIJA •Tvorba općega suda na temelju jednoga ili nekoliko pojedinačnih. –Ulažu se velika sredstva u gradnju stanova, bolnica, škola, vrtića, odmarališta; dakle,cijela je zemlja veliko gradilište. 12. KONGLOBACIJA •To je nizanje nekoliko dokaza od kojih je svaki sam po sebi dovoljan da dokaže tvrdnju, ali tako nagomilani uvjeravaju moćnije.
18
–Gradnja takve tvornice na tom području bio bi veliki promašaj. Tamo nema izgrađenih komunikacija, nema dovoljno lokalnog stanovništva za tvornicu tog kapaciteta, u blizini nema sirovina, to je područje turistički atraktivno i tvornica bi tu vrijednost poništila, a osim svega – ne postoje ni povoljni ekonomski pokazatelji koji bi iskazali opravdanost rada s takvom tehnologijom, čak da su svi drugi uvjeti izrazito povoljni. 13. PODATAK • Podatak je jedan od najjačih logičkih argumenata. Dobri logički govornici uvijek se prije istupa opskrbljuju podatcima. • Podaci su predmeti, izmjerene veličine, izbrojene količine i ostale relevantne činjenice. –Hrvatska vlada iz dana u dan, iz godine u godinu, potvrđuje da je socijalno neosjetljiva. Jer, u posljednjih pet godina život u Hrvatskoj poskupio je za 15 %, a socijalna pomoć već deset godina iznosi nepromijenjenih 500 kuna mjesečno! 14. PODATAK UZ NAVOĐENJE IZVORA • Još je bolje ako se uz podatak navede i kako se do njega došlo – jer tako podatak postaje provjerljiv, a time i tekst znatno uvjerljiviji. – Tvrdnja da će, ako se uvede propis o neradnoj nedjelji, na cesti naći tisuće radnika čista je podvala. Dapače, trenutačno su radnici toliko preopterećeni da je hitno potrebno uvođenje novih radnih mjesta. Jer, prema podacima Sindikata trgovine samo trgovci u Hrvatskoj odrade 25 milijuna prekovremenih sati, a da za taj prekovremeni rad uopće nisu plaćeni niti se ti podaci uopće statistički igdje iskazuju. 15. ANTIPARASTAZA • Tom se figurom nastoji učiniti logički obrat tako da se naglo prihvati protivnička tvrdnja, ali se iz nje izvuku za nas pozitivne implikacije. –SR Jugoslavija, odnosno današnja Srbija, jedini je sljednik bivše države, čiju smo vojsku pobijedili, pa nam je država, koja nasljeđuje taj poraz dužna isplatiti sve ratne štete.
PRVA REVOLUCIJA NAKON ARISTOTELA: S. TOULMIN - od Aristotela do godine 1958. (1969.) nije bilo bitnih izuma u polju retorike i argumentacije. - te je godine profesor retorike Stephen Toulmin u Cambridgeu u SAD-u objavio knjigu The Uses of Argument, gdje je izložio svoj posebni, donekle izvoran način obrazlaganja. -Toulmin kaže... -zaključivanje je razumski proces koji uspostavlja vezu među nekim očitim i neprijepornim pokazateljem ili znanjem i nekim zaključkom, neku tvrdnju koja je izvedena iz prijašnjeg znanja i koju želimo obrazložiti. - Toulminov model također omogućuje spoznavanje stupnja sigurnosti ili uvjerljivosti koji je kod različitih tvrdnji različit. -Toulminovo unaprjeđenje argumentacije • 1. Činjenice i podatci postali su suvislim argumentativnim uporištima • 2. U sam argument ugrađena je otpornost na prigovore -elementi Toulminova MODELA ARGUMENTA 1. TVRDNJA - zaključak koji želimo utemeljiti našim argumentom 2. TEMELJ - očitosti: činjenice, podaci, toposi... koji tvrdnji daju oslonac (temelj).... 3. KOPČA - razlozi, toposi... kojima povezujemo tvrdnju i temelj (mala premisa, može biti i velika premisa) 4. POTPORA - dodatni razlozi.... koji potpomažu, pojašnjavaju kopču 5. JAKOST TVRDNJE - stupanj uvjerljivosti koji pridodajemo tvrdnji 6. POBIJANJE - razlozi... kojima oslabljujemo, uništavamo protivničku tvrdnju 1. TVRDNJA -tvrdnja se najčešće izriče u obliku jednostavne rečenice koja se sastoji od subjekta i predikata. -često je u obliku izrične složene rečenice kojoj je glagol u glavnoj: smatram, mislim, držim, tvrdim, čini mi se i sl. -za slučaj da tvrdnja ne prođe otvaramo odstupnicu kroz riječi: većina, neki, stanoviti, najčešće, uglavnom i sl.
19
• Tvrdnje odgovaraju na četiri kategorije pitanja: – 1. Što je nešto? (Rat u Bosni je muđuetnički sukob) – 2. Zašto je nešto? (Smanjenje poreza povećava inflaciju.) – 3. Kakvo je nešto? (“Oluja” je bila veličanstvena pobjeda.) – 4. Što učiniti? (Nastavu vjeronauka u školama treba ukinuti) 2. TEMELJ --> očitosti: činjenice, podaci, toposi... koji tvrdnji daju oslonac (temelj).... -u ulozi male premise u silogizmu -činjenice su nijeme zato je potrebno zakopčati ih za tvrdnju
3. KOPČA -razlozi, toposi, definicije... kojima povezujemo tvrdnju i temelj -u ulozi je velike premise -u govoru ju se ne mora izricati, ako se podrazumijeva (entimem) 4. POTPORA -dodatni razlozi.... koji potpomažu, pojašnjavaju kopču ili temelj -navođenje točnoga izvora podataka -učvršćivanje kopče -kriterij vjerodostojnosti 6. POBIJANJE -razlozi kojima oslabljujemo, uništavamo protivničku tvrdnju -nema obrazloženja koje bi svi prihvatili, zato treba preduhitriti prigovore i taj “gušt” ne dopustiti protivnicima -nakon toga govornik pobija protuargument, i po mogućnosti za to daje potporu
STUPANJ UVJERLJIVOSTI ARGUMENTA
• SIGURNOST
20
povezana s apsolutnom istinom. Ako je zaključak siguran svi su kompetentni promatrači suglasni • VJEROJATNOST visok stupanj vjerojatnosti da je neki argument istinit – U građanskim parnicama standard provjere je pretežitost dokaza. To predstavlja 51% mogućnosti da je tako (da je dokaz valjan). – Izvan suda potreban je onaj stupanj vjerojatnosti (onaj standard) za koji vjerujemo da odgovara situaciji. • PRIHVATLJIVOST povezana je s manjim stupnjem vjerojatnosti da je tvrdnja točna –Takve argumente koristimo tek kada nemamo nijedan bolji. Imaju malu moć djelovanja kako na publiku tako u debatama, raspravama. Nekad je međutim nužno. • transplantacija srca : «Operacija se zasad pokazala pozitivnom, no ipak to je još uvijek eksperimentalni zahvat i nemamo dovoljno podataka da bismo bili sigurni» • MOGUĆNOST - nizak stupanj vjerojatnosti da je tvrdnja istinita –Pr. Nogomet: 5 kola prije kraja sezone, posljednji klub na ljestvici ima mogućnost probiti se na prvo mjesto ako pobijedi sve utakmice do kraja, vodeći klub izgubi sve, a ostali igraju većinom neriješeno
JAKOST TVRDNJE - TOPOSI JAKOST ARGUMENTA (Pelerman) Mjesto kvantitete Mjesto kvalitete Mjesto reda
1.
• • •
Mjesto postojanja Mjesto biti Mjesto osobnosti
MJESTO KVANTITETE
• Umnoživost zaključaka pouzdana je mjera njegova značaja – ako se argumentira nešto što će zahvatiti veći broj ljudi, veći broj pojedinih primjera, nešto što će imati dulje trajanje, djelovanje, nešto što će donijeti veće koristi, veće uštede, veće proizvodnje i sl., to ima prednosti nad drugim što daje manje količine Ako će zajmom od 1,5 milijarde ameriĉkih dolara Vlada spasiti sve plaće i mirovine – onda se to ĉini prihvatljivim. No ako će taj dug otplaćivati djeca naše djece – onda se to ĉini potpuno suludim. 2.
MJESTO KVALITETE
• Daje se prednost argumentu koji zastupa nešto: – iznimno, – jedinstveno, – posebno, – originalno, – neponovljivo – teško ostvarivo Alojziju Stepincu htjeli su uništiti svaki spomen u narodu, najprije suĊenjem i medijskim progonom. Ne samo da su mu nakon smrti išĉupali i spalili srce već su mu u tijelo ubrizgali tvar koja bi tijelo brţe raspala, kako bi ubrzo i nestalo. • Izbjegava se: – otrcano, – često, – banalno, – serijski i sl. Hrvatska će s ulaskom u Europsku uniju izgubiti dio identiteta, kao što je nestajanje sira i vrhnja s naših tržnica. 3.
MJESTO REDA
• Više vrijedi ono što je prvo po redu nego ono što slijedi, što proizlazi iz prvoga i sl. • Više vrijedi: – ono što je starije, što je nadređeno, hijerarhijski više Budući da je zakon protuustavan, treba ga povući. – zaključak koji utvrđuje načelo nego pojedine slučajeve Tajkunizacija je dobar pokazatelj da smo prošli kroz demokratski razvoj.
21
– što zastupa cilj nego sredstvo Hrvatskoj je vladi cilj porezima i zaduživanjem toliko osiromašiti građane i državu da nas danas-sutra svatko može pomesti. – koji se odnosi uzrok a ne posljedicu Ključ podobnosti u javnim tvrtkama uškopio je svaki daljnji razvoj – ono što brani normu a ne normalno Iako mnogi vole malo krasti, kraća bilo koje vrste nedopustiv je moralni čin.
4.
MJESTO POSTOJANJA
• Mjesto postojanja je u prednosti nad mogućim, virtualnim, planiranim, hipotetiĉnim, eventualnim Ostvareni društveni boljitak u prednosti je nad zacrtanim. 5.
MJESTO BITI
• Jače je nešto što se odnosi na bitno, na tipično, karakteristično, nego nešto što se odnosi na nebitno, sporedno, nekarakteristično. -ta je argumentacija vrlo slaba jer je subjektivna – to što je meni bitno ne mora biti bitno i tebi –Na primjer, za Hrvatsku se tako može istraživati jesu li bitni par pojedinaca koji oblače ustaške odore, ili stotine tisuća drugih, je li bitno što je neki dragovoljac u krčmi nekoga pretukao ili mnogi koji su normalni građani. 6.
MJESTO OSOBNOSTI
• posebno se cijeni autonomija, dostojanstvo, ponos, čast, zasluge, čestitost… • daje se prednost uzvišenijim čovječjim kvalitetama, osobinama koje bi trebale imati i argumentativnu cijenu, ali ona je danas na najniţim granama Vlast se ponišava, novinari se ministrima obraćaju samo s imenom (bez titule), učenici ne poštuju profesore, djeca roditelje… Ne poštuje se vojska, sudstvo, Crkva, vlast, sabor, znanstvenici, sveučilište
22
