KRŠĆANSKI KLASICI 10 KARMELSKI IZVORI 1
»KARMELSKE IZVORE« UREĐUJE U REDN IČKO VIJEĆE OTACA KARMELIĆANA GLAVNI U R E D N I K JAKOV M A M IĆ
TEREZIJA AVILSKA
PUT K SAVRŠENOSTI
Sa španjolskog preveo
Rudolf Kožijan 4. izdanje
m KRSCANSKA SADASNJOST HRVATSKI KARMELIĆANII KARMELIĆANKE ZAGREB 2005-
Naslov izvorniku: T H E R E S A D E JE SU S, C A M IN O D E P E R F E C C IĆ N
Uvod napisao: Z D E N K O K R IŽ IĆ O C D
Lektura: DUBRAVKO H O RV A TIĆ
Korektura: KARMELA PRO SO LI
Grafički uredio: R O M A N T U R Č IN O V IĆ
Oprema:
ALFRED PAL
Izdaju: KRŠĆANSKA SA D A ŠN JO ST d.o.o., Zagreb, M arulićev trg 14 i HRVATSKI KA RM ELIĆA NI i KARM ELIĆANKE, Zagreb, Česm ičkoga I
Odgovara: Dr. A L D O STARIĆ
© za hrvatski prijevod Kršćanska sadašnjost i Hrvatski karmelićani i karmelićanke, Zagreb 1982.
Tisak: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb
Naklada:
1.000
ISBN 953-11-0135-3
RIJEČ HRVATSKOG IZDAVAČA UZ PRVO IZDANJE U nizu »Kršćanski klasici« Provincijalat otaca karmelićana iz Hrvatske, zajedno sa sestrama karmelićankama, pristupio je, uz suizdavačku suradnju »Kršćanske sadašnjosti«, pokretanju svoga pođniza »Kamielslu izvori«. Mi smo veoma radosni da upravo djelo svete Terezije Avilske, obnoviteljice i majke Karmela, prve žene naučiteljice Crkve, Put k savršenosti, izlazi kao prvi svezak ovoga izdavačkog pothvata. Osobito smo radosni što se to događa u velikomjubileju, u »terezijanskoj godini«, kada sveopća Crkva slavi 400. obljetnicu od smrti ove svete žene (1582-1982). U podnizu »Karmelskih izvora« pripremaju se i ostala djela Terezije Avilske (Moj život, Osnuci, Zaviak duše), Ivana od Križa (Duhovni spjev, Uspon na brdo Rarmel, Tamna noć, Živi plamen ljubavi), Edith Stein (Znanost Križa, i druga). O vrijednosti navedenih djela nije potrebno govoriti, je r onaj tko znade što je život Duha taj će znati često posegnuti za ovim remek-djelima autentičnog iskustva vjere. To se osobito može reći za Put k savršenosti, koji imate u rukama u novom izdanju osuvremenje nog hrvatskog jezika i dorađene kritičke i teološke misli. Ovo djelo je uistinu to što naslov govori: hod k Punini kroz život dubinskih susreta s Bogom na razini molitve. Ono ima ne samo sadržajnu vrijednost, negoje i vrsno pedagoško pomagalo kako se upustiti u avanturu ozbiljnog i radosnog življenja s Bogom u svojoj svakidašnjici. Blagoslovljena svaka duša i svaka mka koja je pridonijela da se Put k savršenosti objelodanio u ovom trenutku života Crkve. Želimo mu sretan put do dubine našeg ljudskog bića. G LA V N I U RED N IK »K A R M E L SK IH IZVORA«.
KRATKA NAPOMENA K PRIJEVODU Sveta T erezija Avilska, uza sv. Ivana od Križa, najizrazitiji predstavnik španjol ske m istične književnosti, napisala je Put k savršenosti 1566. godine, i to - kako sama kaže - na nagovor njezinih sestara. Pisala g a je , kao i ostala svoja djela, u žurbi i s prekidim a, ne čitajući ponovno ono što bi napisala, a to se neizbježno i odrazilo u njezinu tekstu. N astojala je pisati jezikom što razumljivijim njezinim priprostim sestrama. Govori jezikom svoje Kastilje, punim pučkih izraza, tum ačenje kojih nije uvijek lako naći; služi se usporedbam a i često aludira na tekstove i misli iz Biblije. Čitajući njezin tekst stječe se dojam d a je perom teško uspijevala sustizati i slijediti misli koje su jo j navirale. Rečenice su joj često nedovršene, lakonske, s mnogo um etaka: prenosi n a p apir ono što joj m isao donese. Stil joj je nedotjeran, što i sama kaže, žaleći se da ne zna ljepše pisati, a i ne trudeći se oko toga. Važan joj je sadržaj poruke, a ne forma. (Upravo u tom pučkom, spontanom i jezgrovitom načinu pisanja španjolski povjesničari književnosti nalaze draž i ljepotu T erezijina stila.) Slijedom toga, sintaksa joj je takva te bi bili potrebni ne mali zahvati da bi se njezin tekst sveo u okvire sintaktičkih norm i španjolskog jezika, pa je na pojedinim mjestima prilično teško vršiti analizu, katkad je poti’ebno čak i »dešifriranje«, a to kod prevođenja stvara niz poteškoća. I veliko vrem ensko razdoblje koje nas dijeli od nastanka djela, i način pisanja svete Terezije Avilske, i nedostatak jezično interpretiranih tekstova nam eće kod prevođenja mnoštvo poteškoća i dilema. Mi smo se odlučili za ovakav postupak: prevesti djelo nastojeći izbjegavati prepričavanje koje bi nas bilo odvelo u objašnja vanje teksta, svjesni stilskih i drugih nedotjeranosti i težine čitanja takvoga teksta. H tjeli smo na našem jeziku reći ono što je rekla spisateljica, i na stanovit način onako kako je ona to rekla, prem da sve to nismo mogli postići. Čitatelj će zacijelo na m nogo mjesta biti prisiljen pom no čitati tekst da bi ga razumio. No, usuđujem o se ovdje reći da čitanje izvornoga Terezijina teksta nije nim alo lakše ni čitatelju kome je m aterinski jezik španjolski. Htjeli smo da čitatelj, bez obzira na to koji je povod njegova čitanja, nađe u našem prijevodu tekst što vjerniji i što sličniji Terezijinu tekstu. R. K.
UVOD Prigodom čeđristote obljetnice smrti sv. Terezije Avilske (1982.), obnoviteljice karm elskoga Reda i prve žene naučiteljice Crkve, karmelska zajednica u Hrvatskoj u suradnji s »Kršćanskom sadašnjošću« želi ovaj datum obilježiti bar djelom ičnim izdavanjem Terezijinih djela, kako bi se naša čitateljska javnost neposrednije susrela sa životom i naukom ove velike osobe. Već dugo se u našoj prilično oskudnoj duhovnoj literaturi osjeća potreba za novim izdanjem Terezijinib djela, je r j e izdanje iz 1933. u nakladi »Istine« već odavno iscrpljeno, a i jezično zastarjelo. I kao prvo predstavljam o djelo Put k savršenosti, koje je, iako nije ni vremenski prvo ni sadržajno najvrednije Terezijino djelo, zbog svoje pedagoške form e najprikladnije za prvi susret s našom, posebno m lađom , čitateljskom publikom. T erezija je ro đ en a 28. ožujka 1515. godine u kastiljskom gradiću Avila (Špa njolska), a um ire 15. listopada 1582. u malom mjestancu Alba d eT o rm es, nedaleko od Salamanke. Spom enut ću još samo dvije izuzetno važne godine: 1535. - Terezija ulazi u Karmel; 1562. osniva prvi sam ostan obnovljenog Karmela. T e godine dijele sav Terezijin život u tri velika razdoblja: 1515-1535. živi u obitelji (20 godina); 1535-1562. živi kao karm elićanka u samostanu Utjelovljenja (27 godina); 1562-1582. djeluje kao obnoviteljica Karmela (20 godina). T erezija je ušla u povijest Crkve u je d n o m njezinom kritičnom razdoblju. G odina rođenja (1515.) poklapa se s Lutherovom pobunom , a njezino djelo obnove i njezina pisana djela (1562.) sa završetkom T ridentskog koncila. Kriza prouzrokovana protestantizm om b ila je vrlo opasna, ne samo zbog toga što je dirnula u strukture Crkve (negiranje papinstva, itd.) ili u dogm e vjere (sakram enti, oprosti...) nego prije svega zbog toga s to je udarila u sam »misterij spasenja«, gdje se nalazi nadnaravni i duhovni život kršćanina. T a soteriološka kriza nikla je iz Lutherova dram atičnog redovničkog i vjerskog iskustva. Sročena je u teoriji o opravdanju, po kojoj se duhovni život kršćanina sastoji sam o u »izvanj skom« opravdanju, koje je plod samo vjere, tj. čvrste vjere u zasluge Kristove smrti na križu, ali to opravdanje ne može očistiti nutrinu od bijede grijeha. To dovodi do radikalnog nijekanja nutarnje nadnaravne stvarnosti u kojoj se sastoji svetost kršćanina i gdje se ostvaruje tajna spasenja za svakog spašenika. Upravo u to vrijeme Bog dariva Crkvi svetu Tereziju i preko nje neposredno iskustvo tih negiranih stvarnosti, te ona postaje izvanredni svjedok nutarnjeg misterija.
Bez ikakve teološke priprave da shvati problem opravdanja, ukoliko jest p ro blem, karizma je omogućila Tereziji da tajnu spasenja duboko doživi, posvjedoči te pism eno ostavi kao vrijednu baštinu Crkvi za stoljeća koja slijede. R eligiozno-politička situacija u Španjolskoj u XVI. stoljeću Kraj XV. i početak XVI. stoljeća razdoblje je kada Španjolska ostvaruje je d in stvo nacije. Nakon oslobođenja od Arapa, Karlo V. ujedinjuje narod uz pokrajinu Kaslilju, a nešto poslije Španjolska doživljava svoju veliku ekspanziju u Evropi i Americi. U isto vrijeme u zemlji nastaje velik procvat duhovnosti koja prožim a sve slojeve naroda. Pišu se duhovne knjige za sve dobi i sva zvanja. Inicijator tog velikog duhovnog pokreta bio je kardinal Cisneros koji u gradu Alkali osniva i tipografiju za tiskanje knjiga na narodnom jeziku. T o je bilo od neprocjenjive važnosti poradi velike potrebe što ju je narod osjećao za tom lite raturom . D uhovnost cvate u svim pravcima i svatko traži ono što njem u odgovara. Tiska se sve, sve što stigne u tipografiju, bez izbora: djela iz svih stoljeća, svih naroda, svih pravaca duhovnosti, čak i djela anonim nih pisaca, kao i m noga bez dozvole autora. T o je dovelo do velike zloupotrebe. Budući da se ne probire, uvlače se i m noge filoprotestantske knjige kao i djela sumnjive duhovnosti. Sve to dovodi do pravog nasrtaja duhovne literature. T o doseže svoj vrhunac u vrijeme Terezijine p rip rem e za obnovu Karmela, zahvaća u jakoj m jeri i nju samu, i im at će velikog utjecaja na njezin nutarnji i vanjski život. Ovo razdoblje zatim obilježava splet i križanja najrazličitijih duhovnih struja nja. Javljaju se m nogi reform atorski pokreti; prisutan je u tjecaj Erazma, Savonarole, m oderne pobožnosti, hum anizm a, liberalizma, neoplatonizm a, te iznad svega protestantizm a. Posebno mjesto zauzimaju dva vrlo ja k a duhovna pokreta, tzv. alumbrados (prosvijetljeni) i dejados (smireni), koji propagiraju »molitvu sabranosti« u šutnji kao reakciju na teologe koji priznaju samo usm enu molitvu kao molitvu Crkve. T u su pojedinci otišli u krajnost. »Molitva sabranosti« učinila se nekim teolo zima opasnom iz više razloga, no prije svega zato što tobože graniči s protestantskim shvaćanjem d a je pravo kršćanstvo samo duhovno kršćanstvo a prava Crkva samo duhovna Crkva. Sukob postaje neizbježan1. Teolozi preziru i osuđuju »molitvu sabranosti« kod »duhovnjaka« (espiritual.es) i sumnjaju u njihov misticizam. Prijavljuju ih Inkviziciji, koja je onda nem ilosrdna.
'
P o zn ati te o lo g M c lh io r C a n o p isa r će, iz m e đ u o s ta lo g , k ak o ta n u ta r n ja m o litv a , k o ju d u h o v n ja c i n a la ž u i te o lo z im a , m o ž e d o v esti u o p a s n o s t svu C rkvu. J e r , » b u d u ći d a j e lju d sk i n e m o g u ć e « - p i š e o n - »voditi is to d o b n o a k tiv a n i k o n te m p la tiv a n život (...) i ak o bi se svi d a li n a m o litv e n i život, o n d a bi tre b a lo za tv o riti k n jig e , u k in u li z a v o d e i sveučilišta, u n iš titi stu d ije , a z a tim se d a jm o svi n a m o litv u « (F.CAB A L L E R O , Conaueiises iluslres II, Vida d d Ilustrisim o M clchior C ano, M a d r id , 187 l . str. 530 ). A lu d ira ju ć i n a te o lo g e koji su u n u ta rn jo j m o litv i v id jeli v elik u o p a s n o s t, T e re z ija će n a p isa ti: » O n o g a tk o v a m kaže d a je to o p a s n o s t d rž ite p ra v o m o p a s n o š ć u i b je ž ite o d n je g a . N e m o jte to za b o ra v iti. O p a s n o s t ćc biti n e im a ti p o n iz n o s ti i d r u g ih k re p o s ti, ali p u t m o litv e d a b u d e p u t o p a s n o s ti, tak v o n e š to n e d a o B og n ik a d a « {Put., 21 ,7 ).
S drage strane, »duhovnjaci« optužuju teologe kao »profesionalce riječi bez duha«. N egiraju njihovu kom petenciju u duhovnom životu, te ih proglašavaju nedoličnim za duhovno vodstvo bilo redovnika bilo laika2. Da bismo stvorili jasniju sliku o tom antagonizm u, spom enut ću samo to da su na strani tih teologa (»letrados«) profesori Salam anke (u to vrijeme najjače sveuči lište u Španjolskoj), čuveni teolog M elhior Cano, vrhovni inkvizitor Francisco Valdez i drugi. N a drugoj su strani najveći duhovni pisci onoga vremena: nadbiskup T oleda i prim as Španjolske Bartolomeo Caranza, zatim Luis de G ranada, Francisco de Osuna, Ivan Avilski, Petar Alkantarski, Franjo Borgia i drugi. O be sukobljene strane su se poistovjetile s nekoliko osoba koje su ih predstav ljale. Teologe zastupaju M elhior Cano i Francisco Valdez, a »duhovnjake« kardinal Caranza. Sukob će završiti tužno. Vlast nem a hijerarhija već teologija. Kardinal C aranza će biti osuđen i prognan, a sve duhovne knjige - traktati o molitvi i duhovnom životu - završit će na lomači3. Vrhovni inkvizitor Valdez 1559. sastavio je je d an velik »Index librorum p ro h i bitorum«, gdje velikom broju zabranjenih knjiga bi pridružena i Biblija s obrazlo ženjem d a je u njoj »velika opasnost za običan puk i za žene«. N akon ovog tragičnog epiloga potpuno nestade knjiga na narodnom jeziku koje bi govorile o duhovnom životu. N asuprot prijašnjoj rasprostranjenosti sada ih nem a ni »za lijek«. Cijelu ovu situaciju potrebno je poznavati da bi se shvatio Terezijin život:, njezino djelo i nauk. Teškoće oko nastanka knjige »Put k savršenosti« Ovu knjigu Terezija piše za dvanaest redovnica u samostanu sv. Jo sip a u Avili; tada nije ni pomišljala na m ogućnost utem eljenja još kojeg samostana. Zamislila ju je kao je d an obiteljski duhovni codex za uvođenje u redovnički život po d u h u i zahtjevima vlastitog karmelskog ideala. Već prije T erezija je, na nalog svojih duhovnika, napisala knjigu o svom životu u kojoj je iznijela svoj rast u vjeri i svoja mistična iskustva. M eđutim, ta knjiga nije m ogla u javnost, je r ju je, zbog njezina autobiografskog i mističnog sadržaja, spriječila stroga cenzura. Ipak se različitim vezama prepisivala i širila, te, i protiv T erezijine volje, postala jako poznata.
Sv. P e ta r A lk a n ta rs k i će u je d n o m p is m u p ro te s lira ti k o d sv. T e re z ije za to što o n a za n e k e d u h o v n e p r o b le m e tra ži savjet k o d te o lo g a : » Č u d im se d a vi tra ž ite m išlje n je o d u č e n ja k a { « letrados«) za o n o Sto n ije u n jih o v o j k o m p e te n c iji (...). A ko i d a lje b u d e te tra žili sav je te o d u č e n ja k a b e z d u h a , n e ć e te d o b r o završiti (...). N e k a vam B o g d a d e m ilo st d a m i p o v je ru je te . N e v je ru jte a k o v am tk o k až e s u p r o tn o . I n e m o jte tra ž iti m išlje n ja o sim o d o n ih koji žive o n o što sav je tu ju (...), je r re d o v ito o n i d r u g i n e r a z u m iju više o d o n o g a šio žive« (Biblioteca M istica C orviditana, II. - B u rg o s, 1915., str. I2f>~J2(>). T e re z ija v je ru je d a te o lo z i m o g u biti i te k ak o o d k o risti d a p o ja s n e n e k e stv ari, iak o ih n e žive, i z b o g lo g a će ih re d o v ito k o n z u ltira ti. Luis d e G r a n a d a i Iv a n Avilski p o ž u r it će d a p re tis k a ju sv o je k n jig e ( » T ra ta d o d e o ra c io n « i »A udi Cilia«), u m e ć u ć i d u g e o d lo m k e u k o jim a v eličaju u s m e n u m o litv u , c e re m o n ijo ... Ali, b ilo je već k asn o .
Sestre u sam ostanu sv. Josipa, svjesne da ne m ogu doći do te knjige, a kako zbog Inkvizicije knjiga duhovne formacije gotovo nem a, zamoliše Tereziju da za njih napiše je d a n novi spis koji bi služio prije svega u odgoju života molitve. I Svetica pristaje da napiše je d a n mali traktat, dostupan svima, koji bi pročitan i stavljen u praksu poslužio kao uvod u mistični život. Knjiga je napisana u velikoj brzini, iako s čestim prekidim a. Njezina prva nakana je bila jednostavna: pružiti neke savjete za konkretan redovnički život slijedeći Pravilo i Konstitucije. Ali istovremeno, pod težinom njezina nutarnjeg života, ruka joj skreće na tem u molitve koja postaje centralna: kako moliti da bi se stiglo do istinskog života molitve? Da bi razvila ovu temu, Terezija želi napraviti je d a n kom entar na molitvu »Očenaša« i »Zdravomarije«. Ali kako se kom entar »Očenaša« oduljio, odustala je od kom entara »Zdravomarije«. U izlaganju nauka o molitvi Terezija ne uspijeva (ili to n e želi) izbjeći neke jak o polem ične teme, sm atrane od teologa i Inkvizicije kao sumnjive i opasne. Tako njezine jednostavne i bliske stranice polako poprim aju je d a n polem ičan, a koji puta čak ironičan ton. Glavne polem ične tem e bile su ove: -
vrijednost usm ene molitve i njezin odnos p rem a nutarnjoj molitvi; opasnosti m olitvenog života; apostolska vrijednost kontem plativnog života; prikladnost ženskih osoba da vode kontem plativan život; o dostatnosti ili nedostatnosti usmene, posve m aterijalne, molitve; o potrebi za čitanjem duhovnih knjiga na narodnom jeziku koje bi pom ogle u uvođenju i običnog puka u m isaonu molitvu.
Lako se m ože prim ijetiti da su u polemiku bili uključeni glavni duhovni pokreti u Španjolskoj i u Crkvi. Iako je uzela pisati za jednostavne redovnice, Terezija ne želi zaobići cijelu ovu problem atiku. Tako, potaknuta osobnim uvjerenjem , napisa gorljive stranice i otvoreno zauze stav prem a gotovo svakom od navedenih proble ma. N em a sumnje, bilo je to i suviše odvažno. P ostoje završila knjigu, Svetica sama odluči p red a ti je na cenzuru k om peten tnom teologu, sposobnom da pretekne svaki udarac Inkvizicije. Spis p redaje ocu Dominiku Banezu, dom inikancu, velikom teologu onoga vrem ena, a koji je tada bio njezin ispovjednik. Ne zna se iz kojih razloga Banez nije ni pogledao spis nego ga je samo proslijedio na cenzuru ocu G ardi de Toleđo, takoćler dom inikancu. Knjiga nije prošla. Gotovo od prve stranice, cenzor je lako uočio skrivenu polem iku s teolozima i žive aluzije na Inkviziciju i dekrete protiv duhovnih knjiga4. Osim toga pronašao je u spisu teološke nepreciznosti, doktrinalne netočnosti i još k tom e neprikladnost stila, previše familijarnog i ponekad ironičnog. Cenzuri rane tem e bi se m ogle svesti na ove:
C e n z o r se n a p o č e tk u o g r a n ič io n a k riž a n je o p a s n ih s u m n jiv ih o d lo m a k a , d a bi n a k ra ju la k o n sk i n a p isa o : »C ini s e d a k ritiz ira g o s p o d u in k v iz ito re što z a b ra n ju ju k n jig e o m o litv i« . B io je to z n a k d a k n jig a n e m o ž e p ro ć i.
-
netočan kom entar je d n o g mesijanskog psalma (usp. Put., 19,4); netočna interpretacija zaziva »panem nostrum« (na samo euharistijski kruh); slične netočnosti i u kom entaru »dimitte nobis«; bilješke na rubu poglavlja posvećena molitvi smirenosti (aluzija na kvijeđzam »alumbradosa«); - druge tvrdnje koje se odnose na istinsku postojanost naših zasluga kod Boga, o Božjoj ljubavi prem a nam a, o opravdanju, o Kristu... (tridentinske teme). U svim tim točkama autorica je m orala ispraviti svoj spis. Ova negativna cenzura o. G arde, koji je bio i veliki prijatelj Svetice, prisili Tereziju da cijeli spis ponovno prepiše. I ne samo da je ispravila ili izostavila odlom ke koje j e cenzor naznačio, nego je prom ijenila i razradila u spisu m noge druge doktrinalne i literarne točke. U literarnom smislu smanjila je polem ičnost tona, izbacila je ili svela na anonim nost prim jere iz vlastitog iskustva, izbrisala ili ublažila lirično-m istične izričaje, te smanjila spontanost i fam ilijarnost razgovora s čitateljima - njezinim »sestrama« i »prijateljicama«. U doktrinalnom pogledu Svetica je razradila različite argum ente, ublažujući ih ili razvijajući vlastite stavove. P osebnoje razvila temu ljubavi u svim pravcima. Pisala je o slobodi izbora ispovjednika i duhovnog vođe, o izboru zvanja i odgoju, o sabranosti i potrebi misaone molitve, o uvođenju u mističnu molitvu, itd. T ad a podijeli spis na poglavlja i ponovno pređ a cenzuri. Novi tekst je bio podvrgnut sudu najm anje trojice cenzora, od kojih je glavni bio opet otac G ard a de Toledo. Oni ponovno pregledaše spis, i o p et ga vratiše s cijelim nizom zamjerki koje su se odnosile, prije svega, na tem u tridentinske teologije i suvrem ene duhovnosti. Terezija bi prisiljena ponovno prihvatiti prim jedbe i ispravke cenzora. Izmijeni m nogo toga, pa čak i istrgnu iz spisa podosta listova koji su bili kom pletno ili djelom ično prekriženi, ali opet u m nogim stvarima ostade dosljedna sebi’. Ipak u tom trećem pokušaju djelo je prošlo, iako s prilično zamjerki. Terezija će to djelo i poslije ispravljati i dotjerivati, i to na različitim prim jerci m a koje su načinile sestre za druge osnovane samostane. Glavne karakteristike djela U »Putu k savršenosti« Terezija iznosi svoje duhovno i iznad svega svoje redovničko iskustvo. Duhovno iskustvo ne prenosi u obliku svjedočanstva, nego kao izravnu poruku za usm jerenje duhovnog života svoga čitatelja. I to čini na je d an fam ilijaran način, tipičan njoj, u obliku nekog velikog pisma upućenog svojim sestrama, sa slikovitim i neposrednim stilom, te se doim a kao da razgovara s čitateljima upirući neprestano na konkretne stvari svakidašnjeg života. T ri stvari karakteriziraju ovaj njezin spis kao i njezino pedagoško djelovanje: - ja k a prisutnost nje same u njezinu cijelu: - živa pozornost i neprestani kontakt s čitateljem; - snažan osjećaj Božje prisutnosti u samom spisu.
M n o g i T c re z ijin i stavovi n isu m o g li ući u d e fin itiv n u re d a k c iju k n jig e , ali su i p o r e d p a ž ljiv o g c e n z o ro v a k riž a n ja d a n a s d e š ifrira n i. T ako sm o u p o je d in e bilješk e stavili cijele o d lo m k e koji n is u p r o š li c e n z u r u .
U
Terezija ne piše nikada u trećem licu ili apstraktno, nego se uvijek gotovo poistovjećuje s onim što piše. T u se odražava sva njezina psiha žene, mistika, zauzete osobe. Pa i onda kada je prisiljena da se krije zbog diskrecije ili stidljivosti (»pozna jem je d n u osobu...«), lako se otkriva ista Terezija od Isusa. Terezija piše uvijek neposredno okrenuta određenoj skupini konkretnih čita telja. T o su uglavnom njezine sestre karmelićanke. Ni je d n a njezina knjiga nije izvorno nam ijenjena široj javnosti. Baš ovo može u čitatelja »izvana« koji prvi p ut otvara T erezijin spis izazvati neugodno iznenađenje; čuvši kako m u se spisateljica obraća sa »ti«, ili u term inim a »sestre i kćeri moje« ili »kćeri i prijateljice moje«, m ogao bi reagirati odbojno: »nije za mene«. T o je, zapravo, opasnost za svaku lirsku i intim nu stranicu. M eđutim, ne bi trebalo biti tako. Intim nost im a potrebu za posebnim am bijentom i izabranom grupom da bi se m ogla roditi i kristalizirati je d n a pisana stranica. Kod Terezije se ta intim nost ne zatvara samo u krug tih izabranih. Ostaje otvorena i prihvaća svakog čitatelja koji dođe. Štoviše, novi čitatelj neće moći to istinski slijediti ako ne uđe u tu skupinu i ne prihvati ovu intim nost iz koje su izišle te napisane riječi. I prisutnost Božja osjeća se gotovo na svakoj stranici. Ne samo kao argum ent, nego puno više kao osoba koja prip ad a skupini i s kojom se razgovara. Cesto puta spisateljica prekida razgovor s čitateljem da bi razgovor usmjerila prem a Bogu. T o čini s velikom spontanošću i iskrenošću, i u prisutnosti čitatelja. Gotovo da daje dojam kako je i Bog je d a n čitatelj više, sprem an saslušati i pročitati one odlom ke upućene njemu, kao što i drugi čitaju ostalo. Sadržaj djela Koliko god su prisilne korekcije u m nogom e izmijenile prvotno Terezijino izdanje, ipak je djelo sačuvalo njezinu početnu nakanu da pruži neke praktične savjete za usm jerenje redovničkog života i da priprem i osobu za kontem plativni i mistični život. T a priprem a je predstavljena u dvije etape: - vježbe u krepostima, - vježbe u molitvi. Iz ovoga slijedi i podjela knjige na dva dijela: - prvi dio govori o temeljnoj askezi - o izabranim krepostim a kao nužno potrebnom sredstvu za ulaženje u molitvu i napredovanje u njoj. - u drugom dijelu se govori o nutarnjoj askezi koja se sastoji u vježbanju u molitvi. Kod Terezije molitva nije zamišljena kao jednostavna vježba u pobožnosti ili kao neko posebno područje duhovnog života, nego kao je d a n oblik da se duhovni život realizira kao život u zajedništvu s Bogom. T ako shvaćen, molitveni život ima veliku osobnu posvetiteljsku moć, a nrora imati apostolsko i eklezijalno usm jerenje. Ovu temu Svetica razvija u prvim poglavljima, a odnosi se direktno na njezine sestre. Budući da su klauzurne, one nem aju mogućnost i apostolsko-misionarskog djelovanja. Ali imaju m ogućnost apostolata, ne m anje zahtjevnog: ne samo apostolat u molitvi, nego i cijeli njihov život m ora biti istinsko služenje Crkvi. Za Tereziju je Crkva ono kršćanstvo njezina vrem ena koje se u m nogočem u srozalo u Evropi, a istovrem eno uzelo veliku odgovornost za nov, tek otkriven, svijet. Za nju je Crkva kršćanstvo koje pliva u vjerskom ratu po Njemačkoj, Francus
koj, Belgiji1’... Napokon, za nju je Crkva - Crkva-Misterij koja je razbila svoje jedinstvo na kom ade koji će potrajati stoljećima. I za tu Crkvu ona sabire svoju prvu zajednicu sestara koje treba da postanu »kvalificirane duše«. A to će biti ako njihov život bude molitva: »Zato vas je G ospodin sabrao ovdje«, »to je vaše zvanje«, kategorična je Terezija. I ako ne bude tako, prom ašile su smisao života (usp. Put., pogl. I-III). Terezija, zatim, isključuje u norm alnoj praksi ulazak u mistični život bez preth o d n o g asketskog života, te navodi razloge zbog kojih često molitva ne postaje »molitveni život«, i nem a odlučnog utjecaja na duhovni život. Prije svega ona upozorava na tri tem eljne kreposti: bratska ljubav, nenavezanost na stvoreno i poniznost, kreposti koje bi odgovarale trim a zavjetima: ljubav = čistoća, nenavezanost na stvari = siromaštvo, poniznost = poslušnost. Terezija uvijek prom atra stvari s pozitivnog aspekta. T ak o je kod nje ljubav ona koja određuje naš odnos prem a osobama, nenavezanost odnos prem a stvarima, a poniznost odnos prem a samima sebi. Ova tri odnosa m oraju priprem ati uspostav ljanje novog odnosa prem a Bogu, što se m ora ostvariti u molitvi. O dnos p rem a osobama (= ljubav) m ora odgajati za odnos p rem a Bogu; odnos prem a stvarima (= nenavezanost) m ora odgajati za slobodu; osloboditi se svega da bi se m oglo potpuno i slobodno darivati; odnos prem a samima sebi (= poniznost) m ora odgajati za potpunu raspoloživost Božjoj riječi koja nas uvodi u molitvu i kontem placiju: poniziti se da bismo mogli primiti. Da bi se sve ovo postiglo, T erezija navodi dvije bitne stvari: odlučna volja (»determ inada determinacion«) i p otpuna otvorenost Bogu da može nesm etano u nam a činiti svoja djela. Metoda Terezijine molitve Terezija je u Crkvi priznata kao učiteljica molitve. I sama je bila svjesna te svoje karizme. Preko svojih djela ona i danas tu ulogu želi nastaviti u Crkvi: pomoći čitatelju da otkrije »put k savršenosti« koji se sastoji u molitvi, a za koji ona jam či da je ispravan i da sigurno vodi sjedinjenju s Bogom. T o njezino jam stvo je utem eljeno na njezinu iskustvu, iz kojeg proizlazi i svaka njezina poruka. Ako, pak, nešto čuje p a i prihvati kao istinito, ne prenosi u svoja djela, osim ako je to osobno proživjela. Zato njezine stranice imaju obilježje jakog svjedočanstva i svaka se osoba njim a može okoristiti u svom kršćanskom življenju. A jedno takvo svjedočanstvo uvijek im a vrijednost i poruku bilo da ga pruža osoba koja je živjela prije 400 godina ili danas. I naše vrijeme ima nekih sličnosti s Terezijinim vrem enom . I danas se osjeća istinsko i živo traženje Boga, osobito kroz dubinsku molitvu čiji se oblici tek naziru. Istovrem eno se osjeća nelagodnost, pa i protivljenje takvim pristupim a Bogu, barem sa strane je d n o g dijela Božjeg naroda. Stoga bi Terezijin nauk u tom molitvenom pogledu, od Crkve odavno priznat, mogao uvelike pomoći svim ljudi m a koji traže Boga kroz molitvu. I n lc r e s a n ln o j e k a d a prvo k a rm e lić a n k e b u d u p itali n a p ro c e s u za T e re z ijin u i.jeati(ikacijn: »Z ašto je v aša m a jk a o s n o v a la prvi K a rm e l i o stale?« , sve će o d g o v o riti s je d n im » ze m ljo p isn im « o d g o v o ro m : »za F ran cu sk u « , »za N jem ačk u « , »za B elgiju«... T a k o ćc ove se s tre k o je n isu u č ile ze m ljo p is n a u č iti ga p r e k o p a tn ji C rk v e svoga v re m e n a .
Htjeli bismo ovdje ukratko iznijeti način i m etodu T erezijine molitve kako to ona prikazuje u svom »Putu k savršenosti«. Iako je njezina nakana, prije svega, moleći naučiti svoje čitatelje moliti, a ne stvoriti neku novu m etodu, ipak prep o ru ča je d a n određen način za koji sm atra da bi mogao dobro doći onim a koji imaju određenih poteškoća u molitvi. Terezija poznaje tradicionalne m etode molitve (usp. Put., 19,1) koje hvali i kojima se služila, ali osjeća da i sama posjeduje je d n u svoju m etodu utem eljenu na vlastitom iskustvu i koju zdušno preporuča. U njezinoj pedagogiji usm ena molitva je prvi stupanj molitve i lako može prerasti u je d a n intim an dijalog kontem plativne jačine. Kao prvi nužan uvjet jest samoća, budući da se i Krist povlačio u samoću da bi razgovarao s Ocem. Jo š su potrebna dva elem enta: - biti mislima usm jeren prem a O nom e s kojim se razgovara; - biti svjestan onoga što se govori. Da bi ovo praktično pokazala i objasnila, Terezija započima molitvu »Očenaša«. Nije bila prijateljica nekih dugih molitava i kom pliciranih pobožnosti kojim a je bilo prožeto njezino vrijeme. Stalo joj je do toga da molitva bude prava molitva, istinski susret s Osobom koju se voli. O na jasno vidi da je usm ena molitva moguća za svakog kršćanina, d a dobro obavljena postaje istinska meditacija, pa čak može biti i kontemplacija. Zato usm ena molitva ne vrijedi ako istovremeno nije i meditativna. Terezija će to mišljenje zadržati do kraja, i p ored svih opasnosti kojima je bila izložena njezina tvrdnja. M editativna molitva za nju jest: »misliti i shvaćati što govorimo i s kim govori mo, i tko smo mi da se usuđujemo razgovarati s tako velikim Gospodinom« (Put., 25,3). Da bi uvela osobu u m editativnu molitvu, Terezija preporuča je d a n je d n o sta van, linearan, ali djelotvoran način (Pogl. 26). Prije svega potrebno je ući u vlastitu nutrinu i upoznati je, a zatim se staviti u prisutnost Boga koji je u nam a. Osoba m ora biti svjesna te prisutnosti. T u treba započeti je d a n blag dijalog bez velikih i kom pliciranih mozganja. Osoba m ora biti koncentrirana, ne toliko na ono što će govoriti, nego na O noga s kim razgovara. J e r to je iznad svega susret osoba, a ne interesa. Bitan je onaj Drugi. Zato je naglasak stavljen na: gledati njega. Na slučajnu objekciju sestara ili čitatelja da je bilo lako gledati povijesnog Krista, ali oživjeti ga u vjeri d a je teško, Terezija odgovara: »Ne vjerujte!« Da bi se ostvario pravi susret s Kristom, potrebno je prijeći s povijesnog Krista n a Krista vjere, je r to je naš Krist, skriven ali stvaran. Da bi to pojasnila, nadodaje kako nije bilo ništa lakše ni apostolim a koji su imali Krista p red očima, ali su mogli vidjeti samo čovjeka. Ili M agdaleni koja g a je gledala gdje umire. Zato je potrebno otkriti Krista, uspostaviti s njim kontakt i razgovarati kao što se razgovara s prijateljem . O na poznaje teškoće u ovome je r se je d n o duže vrijeme i sama sebi čudila kako može toliko razgovarati s prijateljima, a kada treba razgo varati s Bogom, nedostaju joj riječi. Zato tu treba doći do izražaja naša ljubav i pozornost da u molitvi uprisutnim o Krista te zauzmemo stav kakav pristoji kada je O n u našoj blizini. Cijela pozornost treba biti usm jerena na njega:
- Krist je prisutan: gledaj gal U svojoj nutrini i s očima duše: »Ne tražim od vas da mislite na njega, niti da donosite velike sudove, niti pak obavljate velika i uzvišena razm atranja vašim razumom; ne tražim od vas ništa više nego da ga gledate.« - Krist je prisutan: govori mul Postoji je d n a nutarnja riječ s kojom m u se m ožemo obraćati: »Ne sastavljenim molitvama, već vašim srcem.« K ristje prisutan: slušaj gal Im a radosnu vijest baš za tebe. T u se traži šutnja je r je ona prva istinita riječ. - K ristje prisutan: omogući mu da te gledal Dakle, da bi sve bilo kako treba, potrebno je stvoriti ozračje, upoznati se s onim koga voliš, uspostaviti prijateljstvo, da bi onda odnosi bili spontani. Riječi tada ne bi nedostajale; a m ožda ne bi ni trebale. Da bi što lakše uprisutnila Krista, Terezija se rado služi biblijskim osobama koje su živjele u blizini povijesnoga Krista, scenam a i događajim a iz Evanđelja. T u ona stavlja sebe na mjesto one osobe s kojom se Krist susreće. Proživljava izuzetno jak o te trenutke koji joj pom ažu da se lakše približi povijesnom Kristu i uvede ga u svoj konkretni svakidašnji život. Isto tako gledanje svetih slikakoje predstavljaju prizore iz Isusova života uvelike joj je pom agalo da sabere svoje misli i usmjeri ih na Krista. T erezija slijedi dalje proces molitvenog rasta objašnjavajući je d an viši stupanj koji ona naziva »molitva sabranosti«7. Ova molitva se temelji na dubokom uvjerenju d a je Bog prisutan u našem srcu prem a onoj evanđeoskoj tvrdnji: »K njem u ćemo doći i kod njega se nastaniti« (Iv 14,23). O soba m ora imati jaku svijest te stvarnosti d a je Bog zaista u njoj. T a svijest s vrem enom raste i pretvara se u iskustvo. Kod te spoznaje i u toj prisutnosti Boga, vanjska osjetila se sabiru i pojačano je djelovanje nutrine. Oči se zatvaraju gotovo spontano da bi se otvorile oči duše. Razum m iruje i u jed n o m istom činu zajedno s voljom klanja se u šutnji prisutnom Bogu. Duša kom unicira s Bogom bez riječi i osjeća plodove ljubavi koje ova molitva ostavlja u njoj. S ovom »molitvom sabranosti« kršćanin je stigao do najviše točke asketskog života. T o će Terezija i napom enuti: »Shvatite da ovo nije vrhunaravna stvar, već je u našem htijenju i to mi možemo činiti uz pom oć Božju.« Polazeći odavde, sve vrste molitve koje će ona opisati imaju obilježje nadnaravne molitve ili kontemplacije. Terezija će iznijeti i teškoće koje se susreću na tom putu molitve i različita pom agala da se s njim a lakše suočimo. O no na što stavlja poseban naglasak je st da osoba bezuvjetno stavi svoje pouzdanje u Boga i da odlučno ide ovim puteni: »Ostanite uz svog Učitelja sasvim odlučne da naučite ono što vas uči« (26,10). T a riječ »odlučnost« kao refren odzvanja u cijelom Terezijinom djelu. J e r ona je d uboko uvjerena da osoba koja to nem a, ne može nikada doći do cilja. N akon »molitve sabranosti« Terezija govori o »molitvi smirenosti« s kojom se ulazi u prvi stupanj kontem plativne molitve. T o je već p ut mistike. T u osoba sa svoje
ic rc '/jjm iz ra z »oracić>n d e re c o g im ie n to « te šk o j e naći p rije v o d koji hi u sobi s a d rž a v a o cijcio o n o z n a č e n je k o je m u o n a d a je . D a se lo ra z u m ije , n u ž n o j e p až ljiv o p ro č ita ti s re d iš n ja p o g la v lja » P u ta k sav ršen o sti« , 2(5-29. P rva d v a p o g la v lja g o v o re o u v o đ e n ju K rista u n a š u m o litv u , a 2 8 . i 2 9 . o u la ž e n ju n as s a m ih u n a s p o m o litv i. T o su d v a e le m e n ta koji o b u h v a ć a ju T c rc z ijin o »sab iran je« .
strane više ne može ništa učiniti: »To je vrhunaravna stvar i m ije ne m ožemo doseći koliko god se trsili« (31,2). T u milost Bog udjeljuje onim a kojima hoće. T o je »kraljevstvo Božje« u duši (usp. Put., pogl. 30 i 31). O no što Terezija naglašava kao bitno je st da kod same osobe ne bude zapreke da prim i tu milost, a ako je Bog ne bude htio udijeliti, ne treba se žalostiti, je r ovo ne m ora biti m jera svetosti nego samo znak da O n osobu želi voditi drugim putem. Kako vidimo, Terezija slijedi put od usm ene do kontem plativne molitve j e dnom m etodom za koju jam či d a je djelotvorna: »Ta ništa se ne nauči bez barem malo napora, pa za ljubav Božju, sestre, sm atrajte dobro upotrijebljenim trud koji u to uložite; ja znam da ćete, ako ga uložite, za godinu dana, a m ožda i za pola godine, u tom e uspjeti uz pom oć Božju« (29,8). Svetica također napom inje da je ova njezina m etoda, kao uostalom i svaka druga, samo prolazno pom agalo na putu k savršenosti. J e r što se osoba više približava Bogu, to postaje m anje potrebna bilo kakve m etode. Zato je i »put k savršenosti«, o kojem ona govori, je d n o putovanje koje im a za cilj ne stići do nekog stanja, nego do Osobe. Zato je predstavljen i prikazan u jed n o m dinam ičnom obliku: ići u susret G ospodinu. I to je neprestani hod, hod kroz molitvu, koja je za Tereziju istinski »prečac« do sjedinjenja s Bogom. Ovaj put ona želi pokazati i čovjeku našega vrem ena kako bi ušao u ja k dijalog s Bogom i odm orio se u njem u, da bi, ujedno, kroz molitvu upoznao i samoga sebe. I T erezijaje u molitvi našla sebe. T u je shvatila da ona nije ono što je p red sobom, niti ono što je p red drugim a: ona je ono što je p red Bogom. T o je njezina istina i to je istina svakoga čovjeka. Zato ona i inzistira toliko n a tom e da osoba uđe u sebe i upozna sebe. Taj njezin »sokratizam u kršćanskoj verziji«, kako ga neki nazvaše, temelji se na činjenici da samo pred Bogom čovjek dolazi do istinske spoznaje samoga sebe. J e r izoliran i zatvoren u sebe nije sposoban da spozna svoju pravu stvarnost: ili će se obezvrijediti i otići u potištenost, ili će se precijeniti i otići u nadutost. »Meni se to dogodilo«, reći će Terezija, svjesna d a je prešla od nep o zn a vanja sebe u otkriće sebe, je r je i sama bila progonjena jed n im lažnim stidom koji ju je tjerao od Boga. I tek kad ga se oslobodila, kada je prestala na smiješan način kriti svoje stanje p red Bogom, odlučila otvoriti mu se i dopustiti mu d a je gleda, ona je tada počela otkrivati sebe. N e samo svoje negativne strane kojih se stidi, nego i pozitivne kojih nije bila svjesna: prije svega bogatstva vlastite nutrine. T o je poziv čovjeku današnjice: da ponizno i odvažno stane p red Boga i tako upozna sebe i svoj poziv. A to je d in o može kroz molitvu. Zato su i Terezijina djela danas jako suvrem ena što potvrđuje i činjenica da su u posljednjih dvadeset i pet godina, kom pletno ili djelomično, doživjela više od dvjesto izdanja na najrazličitijim jezicima. Francuska revija »La Vie Spirituelle«, u anketi provedenoj m eđu intelektualci ma prije nekoliko godina, bilježi đa su djela Terezije Avilske m eđu najčitanijim u kršćanskoj duhovnoj literaturi. N adam o se da će ovo Terezijino djelo »Put k savršenosti« zbog svoje iskustvene važnosti, zbog jezgrovitosti sadržaja, zbog pedagoških smjernica, uvelike koristiti i Crkvi u hrvatskom narodu. O. Z D E N K O K R IŽ IĆ , O C D
JHS Ova knjiga govori o uputam a i savjetima što ih T erezija od Isusa daje sestram a redovnicama i svojim kćerima u sam ostanim a Prvotnoga pravila naše Gospe od Karmela, koje je utem eljila uz pom oć našega G ospodina i slavne Djevice Majke Božje, G ospodarice naše. Posebice je upućuje sestram a 11 sam ostanu Svetoga Jo sip a u Avili, prvom e kojega je bila priorica, kada ju je napisala.1 U svemu što u njoj budem rekla podvrgavam se onom e što naučava Sveta Majka Rimska Crkva, a bude li nešto protivno tome, bit će zato što to ne shvaćam. Zato molim učene ljude, koji je trebaju vidjeti, za ljubav našega G ospodina, d a je vrlo pažljivo pregledaju i poprave, bude li u tom e koja pogreška, a i m nogo drugih, kojih će biti u drugim stvarima. Bude li nečeg dobroga, neka bude na slavu i čast Božju, te na službu Njegove Presvete Majke, Zaštitnice i Gospodarice naše, čiju odjeću nosim, p rem d a sam je ja k o nedostojna."
J e d a n j e c e n z o r n a to n a d o p is a o : »Ja sa m ovu k n jig u v id io i o n o šio o njoj m islim n a p is a n o j e n a n je z in u k ra ju i p o tp is a n o m o jim im e n o m « . - N a kraju k n jig e j e » o d o b re n je « , n a z a se b n o m p a p ir u , ali b ez p o tp is a . U a u to g r a fu jc taj isti c e n z o r p re c rta o , o b ila to p o p r a t io tu m ačen jem i p r e p r a v io tekst S vetice. Izd av a či su m islili d a se r a d i o P. B a n e su , ali k rivo. S a m o s ta n sv. J o s i p a u Avili j e b io p rv i o d 18 s a m o s ta n a , k o je je S vetica u te m e ljila . P r e u z im a m o ovu izjavu iz to le d s k o g a ru k o p is a . S a č in ila ju j e S vetica k a d a j e p r ip r e m ila k n jig u za iz d a v a n je . P re th o d i jo j naslov: »P očinje ra s p ra v a n a z v a n a P ut k savršenosti«.
JHS PREDGOVOR 1. Budući da su sestre ovoga sam ostana Svetoga Josipa znale da imam d o p u štenje oca presentada fray D om inga Banesa,1 iz Reda slavnoga svetog Dominika, a koji je sada moj ispovjednik, da napišem nekoliko stvari o molitvi, što ću, čini se, moći uspjeti zato što sam se družila s m nogim duhovnim i svetim osobama, toliko su m e salijetale da im kažem nešto o njoj, da sam odlučila poslušati ih, sm atrajući da velika ljubav koju gaje prem a m eni može učiniti prihvatljivijim, m a koliko god lo nesavršeno i loše sročeno bude, ono što im ja kažem, nego m nogo knjiga koje je izvrsno napisao onaj koji je znao što piše.2 A uzdajem se u njihove molitve, je r će možda zbog njih G ospodin dati da uspijem reći nešto prikladno načinu i običaju življenja kakav se provodi u ovoj kući3. A bude li loše pogođeno otac će presentado, koji ovo najprije m ora vidjeti, to popraviti ili spaliti; ja sama pak neću ništa izgubiti što sam poslušala ove Božje službenice, a one će vidjeti što m ogu sama, kada mi Njegovo Veličanstvo ne pomaže. 2. Mislim navesti nekoliko sredstava protiv nekih sitnih napasti što ih podm eće nečastivi'4, je r se, zato što su takve, m ožda ne obzirete na njih, a i druge stvari na koje mi G ospodin ukaže i kojih se sjetim. A kako ne znam što m oram reći, ne m ogu to iskazati nekim redom , pa je najbolje ne držati ga se, je r je previše zam ršeno to što radim . N eka G ospodin stavi svoju ruku na sve što ću učiniti, da bude po Njegovoj svetoj volji, je r to su m oje stalne želje, iako su djela nesavršena, kao što sam i ja.
» P re s e n ta d o « je a k a d e m s k i naslo v o n o g a v re m e n a za p ro fe s o ra koji je is p u n io sve u v je te d a b u d e p r o m o v ir a n u najviši s tu p a n j: »m aestro«. A u to ric a p r ip re m a ju ć i to le d s k i tek st za iz d a v a n je im a la je n a u m u n o v i n a slo v za p ro f e s o ra B a n e sa te j e p r e c r ta la rije č » p re s e n ta d o « d a bi iz m e đ u r e d a k a n a p is a la » m a estro « s d o d a tk o m » red o v n i p r o fe s o r u S a la m a n k i« . - O B& nesu vidi M o j život, 86. p o g l., hr. 15, bilj. 27. N a ru b u j e j e d a n o d c e n z o ra p rib ilje ž io : »Sveti G r g u r j e p is a o o j o h u u ’M o ra lia ’, z a m o lje n o d s lu g u B o žjih i u z đ a ju ć i se u n jih o v e m o litv e , k a k o o n sa m kaže«. ■’ U p rv o j re d a k c iji b ijaše n a p is a la ovako: ... toliko su me salijetale da to učinim., je r su me toliko ljubile, te se čini, prem da im a p u n o knjiga koje govore o tome, i od onoga tko dobro zna i znao je što piše, da naklonost čini p rih va tljivijim a neke nesavršene i m anjkave stvari nego neke vrlo savršene. I, kako kažem , tolika je bila želja i nagovaranje koje sam vidjela da sam odlučila to nap ra viti zato što vii se učinilo da če poradi njihovih m olitava i poniznosti G ospodin dati da m i pode za rukom reći nešto što će im koristiti, te da će m i dati da im to davi. U p rv o j re d a k c iji: M islim navesti nekoliko sredstava protiv napasti kod redovnica.
3. Znam da u m ene ne nedostaje ni ljubavi ni želje da pom ognem , u čem u god mogu, da duše mojih sestara što više uznapreduju u služenju G ospodinu; tom ću se ljubavlju, uz godine i iskustvo koje imam iz nekih samostana, m ožda okoristiti da u sitnim stvarima pogodim bolje negoli učeni ljudi koji, zato što imaju d rugih važnijih poslova i zato što su jaki muževi, ne svračaju pozornost na ono što se po sebi čini nevažnim, dok slabima, kao što smo mi žene, sve može nauditi; jer, m nogo je smicalica u nečastivoga za one koje su strogo zatvorene, pa vidim d a su p o treb n a nova oružja da im se naškodi. Ja , budući kukavna, slabo sam se znala braniti, p a bih željela da se m oje sestre pouče od mene. Neću reći ništa što na sebi, ili što nisam vidjela kod drugih, ne bih bila iskusila". 4. N edavno mi je zapovjeđeno da napišem prikaz svojega života, gdje sam također iznijela nekoliko stvari o molitvi1’. Možda moj ispovjednik neće htjeti đ a ga vidite, pa ću zato unijeti ovdje nešto od onoga što je tam o rečeno i drugo što mi se učini potrebnim . N eka G ospodin to izvede svojom rukom , kako sam Ga molila, i uredi na Njegovu veću slavu. Amen.
U p rv o j re d a k c iji b ijaše d o d a la : ili m i nije bilo u molitvi dano od Gospodina da shvatim . A lu d ira n a M o j život.
0 razlogu koji, me je potaknuo da ovaj samostan načinim tako skučenim. 1. U početku, kada se počeo utemeljivati ovaj samostan (iz razloga iznesenih u knjizi za koju kažem da sam je napisala1, uz neke dobrohotnosti Gospodnje, kojima je dao na znanje da treba m nogo služiti u ovoj kući), nije mi bila nam jera da bude toliko surovosti u vanjštini, niti da bude bez prihoda; štoviše, htjela sam da bude u mogućnosti da ne uzm anjka ničega. Na koncu, kako sam slaba i jad n a, ipak sam imala nekoliko dobrih nam jera, više negoli je to na m oje zadovoljstvo. 2. U to su vrijeme dospjele do m ene vijesti o nedaćam a u Francuskoj i o pustošenju koje su bili počinili oni luteranci, te koliko se širi ta nesretna sljedba2. T o m ije nanijelo veliku bol i, kao da ja m ogu nešto i kao da jesam nešto, plakala sam s G ospodinom i molila Ga da popravi tako veliko zlo. Činilo mi se da bih bila položila tisuću života za spas je d n e od mnoštva onih duša koje su se tam o gubile. No, videći da sam žena, slaba i nem oćna da budem od koristi u čem u bih htjela u služenju Gospodinu, a to mi je bila sva želja, i nadalje je, zato što ima toliko neprijatelja i tako malo prijatelja, da ovi budu dobri odlučila sam učiniti ono malo što je bilo do m ene, sa svom savršenošću kojom budem m ogla a to je slijediti evanđeoske savjete i nastojati da ovo m alobrojnih koje su ovdje čine to isto, uzdajući se u veliku dobrotu Božju, koji nikada ne otkazuje pom oć onom e tko p oradi N jega odluči ostaviti sve. I kad bi bile sve onakve kakvima sam ih ja sebi predočavala u mojim željama, moje slabosti ne bi imale snage m eđu njihovim krepostim a, p a bih ja u nečem u mogla ugoditi Gospodinu, i kada bismo se sve p redale molitvi za branitelje Crkve, propovjednike i učene ljude koji je brane, pom ogle bismo u čemu bismo m ogle ovome m om e G ospodinu, kojemu zadaju toliko briga oni kojima je toliko dobra učinio; je r, čini se, da bi Ga sada htjeli vratiti na križ ovi izdajnici i da nem a gdje nasloniti glavu3. 3. O, O tkupitelju moj, ne može moje srce dovde a da jako ne pati! Sto se to događa s kršćanima? Zar uvijek m oraju biti oni koji Vam najviše duguju ti koji Vas najviše muče? Zar oni kojima najviše dobra činite, oni koje birate za svoje prijatelje, 1 M o j život, o k o je m jc g o v o rila u p r e t h o d n o m b ro ju . U sp. 3 2 -3 6 . p o g l. N a r u h u je isti c e n z o r n a p is a o (u sp . Predgovor, br. 1, b ilješk a 2): » N a m je ra k o ja je p o la k ia d a o p iš e Jako s k r o m a n život«. A lu zija n a I.k 9,58.
oni m eđu kojima se krećete i s kojim a se združujete po sakram entim a? Zar im nije dosta m uka koje ste za njih podnijeli? 4. Zasigurno, G ospodine moj, ne čini ništa onaj tko se sada odvaja od svijeta. Budući da su Vama tako m alo vjerni, što đa očekujemo mi? Zaslužujemo li m ožda da nam a budu vjerniji? Jesm o li im m ožda učinili više dobrih djela da p rem a nam a zadrže prijateljstvo? S to je to? Što da tek očekujemo mi koji smo Božjom dobrotom bez one kužne prljavštine, budući da oni već pripadaju nečastivome? Dobru su kaznu zaslužili svojim rukam a i svojim nasladam a stekli vječni oganj. N eka im ga! prem da mi se ne prestaje parati srce videći kako se gubi toliko duša. No, ne toliko zbog zla-1. H tjela bih da ne vidim kako ih se gubi još više svakoga dana. 5. O, sestre moje u Kristu! Pom ognite mi se za to moliti Bogu, je r vas je poradi toga okupio ovdje: to je vaš poziv, to m oraju biti vaši poslovi, to m oraju biti vaše želje, tu vaše suze, tu prošnje vaše, a ne, sestre moje, za poslove ovoga svijeta. Je r, ja se smijem, a čak se i rastužujem , zbog onoga za što nas dolaze ovamo zaduživati da m olim o Boga, da od Njegova Veličanstva tražimo p rihode i novac, p a čak i neke osobe za koje bih voljela da m olite neka pregaze sve to. O ni imaju dobru nam jeru i, napokon, radi se to zato je r se vidi njihova pobožnost, p rem d a mislim d a m e G ospodin u tom e nikada ne posluša. Svijet gori; ponovno hoće suditi Kristu, kako kažu, pa navode protiv N jega na tisuće lažnih optužbi; hoće sravniti sa zemljom Njegovu Crkvu, i zar da onda tratim o vrijeme na stvarima p oradi kojih bism o možda, kada bi nam ih Bog dao, imale je d n u dušu m anje u nebu? Ne, sestre moje, nije vrijeme da se s Bogom pregovara o malo važnim stvarima. 6. Zasigurno, kada ne bih gledala na ljudsku slabost, koja se hrani tim e Što će vam se pomoći u svemu (a bilo bi dobro da jesm o nešto), veselila bih se kada bi se shvatilo da to nisu stvari za koje treba moliti Boga s toliko žara.
4 N o , ne [ p a r a m i se] toliko zbog zla.
22
Koje govori o tome kako treba zanem arivati tjelesne potrebe i o dobru koje je u siromaštvu. 1. N em ojte misliti, sestre moje, da će vam zato što ne ugađate onim a od ovoga svijeta uzm anjkati jela; ne, ja vam to jam čim . N ikada nem ojte ići za tim da se održavate ljudskim dovitljivostima, je r ćete umrijeti od gladi, i to s pravom . U prite pogled u vašega Zaručnika; O n će vas održavati. Bude li O n zadovoljan, d at će vam za jelo oni koji su vam najm anje odani, pa m akar to ne htjeli, kako ste iz iskustva vidjele. Kada biste vi, čineći to, um rle od gladi, sretnih li redovnica kod Svetoga Jo sip a1! N em ojte to zaboraviti, za ljubav Gospodnju; budući da se odričete prihoda, odrecite se skrbi za jelo, inače je sve izgubljeno. Oni koji, kako G ospodin hoće, sve to imaju, neka sa srećom imaju te brige, što je posve pravo, je r je to njihov poziv; ali mi, sestre moje, to je besmislica. 2. Briga za tuđe prihode, m eni se čini da bi to značilo misliti n a ono što drugi uživaju. Da, je r vašom brigom onaj drugi ne m ijenja svoje mišljenje, niti m u se nam eće želja da dade milostinju. Prepustite tu brigu O nom e koji može pokrenuti sve, je r je G ospodar prihoda i posjedovatelja prihoda. Njegovom smo zapovijeđu došle ovamo. Istinite su Njegove riječi; ne m ogu proći; prije će proći nebesa i zemlja". N em ojm o Mu mi zakazati, pa se ne bojte da će O n zakazati. Ako vam koji p u t što ponestane, bit će to za vaše veće dobro, kao što su nestajali životi svetaca, kada su ih ubijali poradi Gospodina, a bilo je to zato da se uveliča njihova slava po mučeništvu. D obra bi zam jena bila završiti brzo sa svime i uživati trajno izobilje. 3. Pazite, sestre, je r će ovo biti jako važno kada ja već budem mrtva, p a zato to ostavljam napisano. Je r, dok budem živa, podsjećat ću vas na to, je r na temelju iskustva vidim veliku korist. Sto m anje ima, to sam bezbrižnija, i zna G ospodin, tako mi se čini, da m ije teže kada nam puno pretječe, nego kada nam uzm anjka. Ne znam da lije to zato što nas Gospođin, kako sam vidjela, odm ah podaruje. Sve bi drugo značilo obmanjivati svijet, kada bismo se gradile siromašnima, a da to nism o duhom , već vanjštinom. Činilo bi se to nepravičnim , da tako kažem, i činilo bi mi se da bogatašice traže milostinju, a ne dao Bog da bude tako. J e r gdje im a previše brige da se daje, prije ili kasnije prijeći će to u naviku, te biste m ogle ići iskati ono
S a m o s ta n sv. J o s i p a u Avili. 2 U sp. L k 2 1 ,3 3 .
što ne trebate, a m ožda i u onoga tko je potrebitiji; pa iako oni ne m ogu izgubiti ništa, već dobiti, mi bismo izgubile. N e dao toga Bog, kćeri moje. Kada bi tako m oralo biti, više bih voljela da im ate prihoda. 4. Nikako neka misao ne bude zaokupljena time, molim vas, za ljubav G ospo dnju, kao milostinju, pa neka i ona najm anja, ako to ikada prim ijeti u ovoj kući, prizove Njegovo Veličanstvo i neka na to upozori najstariju. U poniznosti neka joj kaže da griješi; a to ide dotle da se m alo-pom alo gubi istinsko siromaštvo. J a se uzdajem u G ospodina da neće biti tako, i da O n neće napustiti svojih službenica, pa neka to što ste od nrene tražile da napišem , ako ne ničemu drugom , prikoristi tom e kao pobuda. 5. I vjerujte, kćeri moje, da mi je za vaše dobro Gospodin dao da ponešto shvatim dobra koja su u svetom siromaštvu a shvatit će to i one koje ga iskuse; m ožda ne onako kao ja, je r ja ne samo što nisam bila sirom ašna duhom , p rem d a sam se na to bila zavjetovala, već luda duhom . O no je dobro koje sva d obra svijeta sadrži u sebi1; veliko je to gospodstvo. Tvrdim da to znači ponovno zagospodariti svim njegovim dobrim a za onoga tko do njih ne drži. Sto li se m ene tiču kraljevi i gospoda ako ja ne želim njihovih prihoda, i što da im ugađam ako se m akar malo zbog njih m ora uvrijediti Boga? Ili, što će m eni njihove časti ako sam shvatila što znači biti vrlo častan siromah, a to je d a je istinski siromašan? 6. Sm atram da časti i novac gotovo uvijek idu skupa, i d a onaj tko želi čast ne prezire novac, te d a je onom e tko ga prezire, malo stalo do časti. N eka se to dobro shvati, je r meni se čini da to oko časti donosi sa sobom stanovito zanim anje za p rih o d e i novac. Je r, samo čudom j e netko častan4 u svijetu, ako j e sirom ašan; dapače, m akar to u sebi jest, malo drže do njega. Istinsko siromaštvo donosi sa sobom tako veliku čast da nem a toga tko b ije obnosio. Siromaštvo koje je prihva ćeno poradi sam oga Boga, tvrdim, ne treba ugađati nikom e osim Njemu, a vrlo je sigurno da se ima m nogo prijatelja kada se ne treba nikoga. J a to dobro znam iz iskustva. 7. Budući d a je toliko napisano o ovoj kreposti, da ja to neću um jeti ni shvatiti, a kamoli izreći, pa d a je ne obezvređujem hvaleći je, ne govorim više o njoj. Rekla sam samo ono što sam vidjela iz iskustva i priznajem da sam bila toliko opijena da se do sada nisam pribrala. No, budući da je rečeno, neka, za ljubav Gospodnju. J e r naše je znam enje sveto siromaštvo i ono se u početku, za osnivanja našega Reda, vrlo cijenilo i čuvalo kod naših svetih otaca. (A rekao mi je onaj tko zna da od je d n o g a do drugoga dana nisu čuvali ništa.) Pa ako se i ne bude tako savršeno čuvalo u vanjštini, nastojm o ga posjedovati u nutrini. Dva su sata života, a nagrada je vrlo velika. No, kada i ne bi bilo nikakve, osim vršenja onoga što nam je preporučio G ospodin, velika je plaća nasljedovati u nečem u Njegovo Veličanstvo. 8. T o znam enje m oraju imati naše zastave, p a ga nastojm o sačuvati n a svaki način: u kući, u odjeći, u riječima i još m nogo više u misli. Dok budete to činile, uz pom oć Božju, nem ojte se bojati da će opasti vjernost ove kuće. Jer, kako je govorila
U p rv o j rc d a k c iji sto ji... sva dobra, ovoga svijeta sadržava u sebi i, vjerujem , m noga od dobara, svih kreposti. U tome nisam sigurna, jer ne znam vrijednost svake pojedine, p a ono što vri se Čini da ne razum ijem dobror neću n i reći; ali držim da- sadržava mnoge. Č astan: bili p r e d m e to m časti.
sveta Klara, visoki su zidovi siromaštva1’. Njima, govorila je ona, i poniznošću htjela je obzidati svoje samostane. I posve sigurno, ako se ono dobro čuva, kao i poštenje i sve ostalo, bit će znatno bolje utvrđeni negoli vrlo raskošnim zdanjim a. T ih se čuvajte; za ljubav Božju i Njegovu krv to vas molim. I m irne savjesti m ogu reći: onoga dana, kada nešto takvoga učinite, neka se sruši0. 9 . Vrlo je ružno, kćeri moje, da se od imovine sirom ašaka grade velike kuće. Neka toga ne dopusti Bog, već neka bude sirom ašna u svemu i m alena. Budim o u nečem u slične našem u Kralju, koji nije imao kuće, osim betlehem ske štalice gdje se rodio i križ na kom e je um ro. Bijahu to kuće u kojima se m oglo imati malo p redaha. O ni koji grade velike, znat će zašto; imaju druge svete nakane. Ali za ovih trinaest sirotica kakav god kutić je dostatan. Ako pak, zato što je to p o trebno zbog velike zatvorenosti, budete im ale zemlje (a to još pom aže molitvi i pobožnosti) s ponekom kapelicom da se povučete na molitvu, to bolje, ali zgrade i veliku kuću, niti ičega osobitoga, nipošto. Bog nas oslobodio! Im ajte uvijek na pam eti da će sve srušiti na Sudnji dan. A znam o li hoće li to biti ubrzo? 10 . A da se podiže velika buka, kada se sruši kuća trinaest sirotica, nije dobro, jer istinski siromasi ne trebaju dizati buku; m oraju biti tih svijet da bi ih sažalili. A kako će se tek radovati, ako vide da se netko spasio od pakla po milostinji koju im je udijelio; je r, m oguće je sve. Zato ste nadasve dužne m oliti za njihove duše, budući da vas h ran e '. J e r G ospodin isto tako hoće, prem d a nam dolazi od Njega, da n a njoj zahvaljujemo onim a putem kojih nam je daje, i neka se to ne zanem ari. 11. N e znam o čem u sam bila počela govoriti, je r sam se vrlo zanijela. Vjerujem da je tako htio Gospodin, je r nikada nisam mislila napisati ovo što sam rekla. Njegovo Veličanstvo neka nas uvijek vodi svojom rukom zato da se ovo ne zanem ari. Arnen.
A lu d ira n a I.c g e n d a e S. O la ra c , br. 13. U sp . iz d a n je : I. O M A E C M E V A R R IA u Spisi r a Klare i suvrem eni dokum enti, M a d rid , BAC, 1970, str. 144. U p rv o j rc d a k c iji b ijaše to n a p is a la sn a ž n ije : i ako m irne savjesti mogu / ? / reći da se onoga, dana kada. nešto takvoga budete htjele / ? / s r u s i da ubije sve, sasvim m irne savjesti, to kažem i. to ću moliti Boga. U m e ta k o tis n u t p o lu m a s n im s lo v im a uzet je iz p rv e re d a k c ije . S v etica je to n e p a ž n jo m b ila iz o stav ila k a d a je p r e š la s tra n ic u . Već g a je fray L uis d e L e o n (str. 10) u v rs tio u te k st. S a m a je S v etica, k o d is p ra v lja n ja r u k o p is a iz S a la m a n k e , p r e p ra v ila iz m e đ u re d a k a : » n a d a sv e d u ž n e p rep u ru ča li ih Bogu*.
Slijedi ono o čemu sam u prvom e započela raspravljati i potiče sestre da uvijek mole Boga da pomaže onima koji rade za Crkvu. - Završava jed n im zazivom. 1. Vraćajući se na ono glavno,1 poradi čega nas je G ospodin okupio u ovoj kući i poradi čega ja jako želim da budem o takve da ugodim o Njegovu Veličanstvu, videći tako velika zla, gdje ljudske snage nisu dostatne da se obuzda vatra tih heretika, p rem d a2 se pomišljalo skupiti ljude zato da bi m ožda snagom oružja mogli popraviti tako veliko zlo, a koje se toliko širi, kažem da mi se ovo učinilo potrebnim , kao kada za rata neprijatelji pregaze cijelu zemlju, pa se njezin gospodar, videći da je u nevolji, povuče u grad koji dade dobro utvrditi, te s vrem ena na vrijeme uspijeva udariti na protivnike; a oni 11 gradu su takvi, budući da su birani ljudi, da oni sami m ogu više nego što su mogli s m nogo vojnika, ako su (ovi) kukavice, i na taj se način često dolazi do pobjede; u najm anju ruku, m akar se i ne pobjedi, ne pobjeđuju ih; je r, ne bude li izdajica, u koliko to ne biva zbog gladi, ne m ogu ih pobijediti. Ovdje ne m ože biti te gladi koja bi bila dostatna da se predaju: umrijeti, to da, ali biti pobijeđeni, to ne. 2. No, zašto sam ovo rekla? Zato da shvatite, sestre moje, da je ono za što m oram o moliti Boga to da nam iz ove tvrđavice, gdje već ima dobrih kršćana, ne pođe više niti je d an s protivnicima, te da uzdigne na p utu G ospodnjem zapovjedni ke ove tvrđave, a to su propovjednici i teolozi; a budući da je većina od njih u redovništvu, da uznapređuju u svojoj savršenosti i pozivu, što je jak o potrebno, je r će nam uskoro, kako sam rekla3, valjati crkvena ruka, a ne svjetovna. A budući da ni za je d n o ni za drugo ne valjamo ništa da pripom ognem o našem u Kralju, nastojm o biti takve da naše molitve zavrijede da se pom ogne tim Božjim slugama, koji su se s toliko truda utvrdili znanjem i dobrim životom i radili da sada pom ognu Gospodinu. 3. Može biti da ćete reći zašto to toliko ističem i govorim, naim e, d a m oram o pom oći onim a koji su bolji od nas. J a ću vam to reći, je r još uvijek ne vjerujem da dobro shvaćate koliko dugujete G ospodinu što vas je doveo ovamo, gdje ste toliko »V raća se« n a 1. p o g l. br. 2: p ita n je F ra n c u sk e i p ro te s ta n a ta . J e d a n j e c e n z o r b io p r e c r ta o (» p re m d a ... v elik o zlo«) u a u to g ra fu . 3 U br. 1.
i'/.uzete od svjetovnih poslova, prigoda i ophođenja. Vrlo je velika ova milost; a nije lako s onim a o kojim a govorim4, niti bi bilo dobro da bude, a u ova vrem ena pak manje nego u druga; je r oni m oraju biti ti koji će jačati slabe i hrabriti malene. Dobro bi se proveli vojnici bez zapovjednika! Moraju živjeti m eđu ljudim a i družiti s e s ljudim a i bivati u palačam a i kadikad im se prilagođavati u vanjštini. Mislite li, kćeri moje, d a je potrebno malo, pa družiti se sa svijetom i živjeti u svijetu i baviti sv poslovima svijeta i uklapati se, kako sam rekla1’, u razgovor sa svijetom, a biti u m urini tu đ svijetu i neprijatelj svijeta i biti kao čovjek u izgnanstvu i, napokon, ne l>iti ljudi nego anđeli. Jer, nije li to tako, onda i ne zavređuju ime zapovjednika, i neka G ospodin ne dopusti đa izađu iz svojih ćelija, zato što će napraviti više štete nego koristi. Je r, nije sada vrijem e da se vide nesavršenosti u onih koji trebaju naučavati. 4. A ako u nutrini nisu očvrsnuli, shvativši koliko je važno da pogaze sve i budu nenavezani na prolazne stvari i vezani uz vječne, koliko god to htjeli prikrivati, m orat će to pokazati. Jer, s kim e imaju posla nego sa svijetom? N eka se ne boje da će im se to oprostiti, niti đa će previdjeti ikakvu nesavršenost. M nogo će dobrih sivari previdjeti, pa čak ih m ožda neće ni sm atrati takvima, ali hoće loše i nesavrše ne, neka se ne boje. M eđutim, ja se zgražam nad onim tko im ukazuje na savršenost, ne zato d a je se drži (jer im se čini da na to nisu obvezni; izgleda im đa čine dosta, ako se razborito drže zapovijedi), nego zato đa osuđuje, a kadikad im ono što je krepost izgleda zadovoljstvo. P rem a tome, nem ojte misliti d a je potrebno malo milosti od Boga za tu veliku bitku u koju ulaze; naprotiv, potrebno je vrlo mnogo. 5. Za te dvije stvari vas molim, da nastojite biti takve, da ih zavrijedimo dobiti
A nije tako (n isu o s lo b o đ e n i oci p o slo v a itđ .) s onim a o kojim a govorim (is p o v je d n ic i i ic o lo /i, u sp . br. 2). U o v o m isto m br. 3. U br. 2 - 3 . - N a ru b u j e j e d a n o d c e n z o ra p iib ilje ž io : »koliko su važni s a v rš e n i u č e n i ljudi«. S a m o s ta n sv e to g a J o s ip a .
jedina duša? A koliko će tek biti veća korist i slava G ospodnja bude li ih puno! Na m uke koje prolaze ne obazirite se, kada je posrijedi koje veće dobro za O noga koji ih je toliko pretrpio za nas. Uvijek se propitajte za ono sto je najsavršenije8. Zato od vas tražim, za ljubav Gospodnju, da molite Njegovo Veličanstvo da nas u tom e usliši. Ja, prem d a sam jadna, molim to Njegovo Veličanstvo, budući d a je na Njegovu slavu i za dobro Njegove Crkve, jer tom e teže moje želje. 7. Smionost je to, čini se, što ja pomišljani da ja jesam nešto, p a d a to postignem . J a se uzdajem, G ospodine moj, u ove Vaše službenice koje su ovdje i znam da ne žele ništa drugo, niti traže, osim da Vama ugađaju. Poradi Vas su ostavile ono m alo što su imale i htjele bi imati više da Vama time služe. J e r Vi, Stvoritelju moj, niste nezahvalan pa da ja pomislim da nećete učiniti ono što Vas mole, niti ste prezreli žene dok ste hodali po svijetu; naprotiv, štitili ste ih s p u n o m ilosrđa9. Kada od Vas budem o tražile časti, nem ojte nas poslušati, ili pak p rih o d e ili novac ili nešto što miriše na svijet, ali kada je to za slavu Vašega Sina, zašto ne biste poslušali, Vječni Oče, onoga tko bi izgubio tisuću časti i tisuću života poradi Vas? N e poradi nas, Gospodine, koje to ne zaslužujemo, nego poradi krvi Vašega Sina i Njegovih zasluga. 8. O Vječni Oče, gledajte da se ne smiju zaboraviti tolika bičevanja, nepravde i tako preteške muke! T a, Stvoritelju moj, kako može podnositi tako m ilosrdno srce, kakvo je Vaše, da se ono što je učinjeno tako žarkom ljubavlju Vašega Sina i d a Vama više ugodi (jer ste zapovjedili da nas ljubi) tako malo poštuje, kao što danas tako malo poštuju Presveti Sakram ent ovi heretici koji Ga lišavaju Njegovih prebivališta, rušeći crkve? Pa d a je i preostalo nešto što O n nije učinio da Vam ugodi, ali sve je u potpunosti izvršio! Zar nije bilo dosta, Vječni Oče, što nije imao gdje nasloniti glavu dok je živio10, i uvijek u tolikim nevoljama, već Mu sada oduzim aju prebivali šta koja im a da pogosti Svoje prijatelje (zato što vidi da smo slabi i d a je p o trebno da se oni koji trebaju raditi m oraju hraniti tom H ranom )? Zar već nije i previše platio za Adamov grijeh? Zar uvijek, kada mi ponovno sagriješimo, to m ora plaćati ovo prekrotko Janje? Nem ojte to dopuštati, V ladam moj! Neka se već smili Vaše veličanstvo! N e gledajte na naše grijehe, nego na to da nas je otkupio Vaš Presveti Sin, te na Njegove zasluge i zasluge Njegove slavne Majke i toliko svetaca i m učenika koji su um rli poradi Vas!
8 Izo sta v lja, u n a sta v k u , za n im ljiv o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : » uvijek p r o n a la z ite o n o š io je n a js a v rš e n ije jer, kako ću od vas p u n o tražiti i navesti razloge, uvijek se trebate dru žiti s učenim lju d im a«. - Već j e u p rv o j re d a k c iji Svet ica p r e p ra v ila ovaj o d lo m a k . S v etica jc o v d je iz o stav ila j e d a n lijep i o d lo m a k , p r e c r t a n u p rv o j r c d iik d jv . N iti ste prezreli, žene, G ospodaru duše, dok ste hodali p o svijetu, dapa,če štitili ste ih s p u n o milosrđa i nalazili ste kod njih toliko lju b a vi i vise vjere nego kod m uška raca, je r tu je bila i Vaša. presveta Majka, čijim smo zaslugam a zavrijedite - i šio nosimo n je zin u odjeću ~ ono što svio izgubile ?ui.šim grijesvna. N ije dosta, Gospodine, što nas svijet drži. zatvorenim a... da. ne učinim o ništa što bi za Vas išta vrijedilo pred javnošću, niti da se usuđujem o govoriti o nekim istinama, koje oplakujem o potajno, osim da. ste trebali uslišati n ašu tako p ra ved n u molbu. J a ne mislim tako, Gospodine, o Vašoj pravednosti i dobroti, je r ste pravedan sudac, a ne kao suci, ovoga svijeta za koje - buduć.i da s u Adamova, djeca i, konačno, svi m uškarci - nem a ženske kreposti koju ne bi sm atrali sum njivom . Da., je r jed noga će d/nio. m orati doći do toga., K ra lju moj, do. se upoznaju svi. N e govorim zbog sebe, j e r svijet p o zn a m oju kukavnost, a j a se radujem što je poznata, nego za.io što vidim, da su takva m em ena da nije pravo om alovažavati kreposne i ja k e duhove, p a m akar oni bili ženski. (T očkice (...) su n a š e i o d n o s e se n a j e d a n n ečitljiv o d lo m a k iz a u to g r a f a ) . !° Lk 9 ,5 8 . - P r e th o d i je d n a a lu z ija n a M k 7 ,3 7 .
9 . Ja o jada, G ospodine, tko se to odvažio izgovoriti ovu molbu u im e svih! Kakva loša posrednica da budete uslišane, kćeri moje, koja je uputila m olbu za vas! Mora još više ozlovoljiti ovoga Vrhovnoga Suca kada vidi da sam tako smiona, i to s razlogom i s punim pravom! Ali, svrnite svoj pogled, G ospodine, budući d a ste Bog milosrđa; imajte ga za ovu ja d n u grešnicu, crvića koji se p red Vama toliko osmjeljuje. Gledajte, Bože moj, na moje želje i suze s kojima Vas to molim i zaboravite m oja djela, poradi Vas, te se smilujte tolikim dušam a koje se gube i podupirite Vašu Crkvu. N em ojte dopustiti da bude jo š gubitaka m eđu kršćanima, Gospodine. Obasjajte ovu tamu. 10 . J a vas molim, sestre moje, za ljubav G ospodnju, da preporučujete Njegovu Veličanstvu ovu siroticu, i da Ga molite da joj dade poniznost, kao nešto na što ste obvezne. N e obvezujem vas posebno za kraljeve i crkvene poglavare, a posebice za našega biskupa"; vidim da ste ove dosadašnje toliko revne u tome, pa mi se čini da više nije potrebno. Neka vide one koje dođu da će, kada imaju svetoga poglavara, takve biti i one koje su podređene, pa kao nadasve važnu stvar uvijek to iznosite pred Gospodina; a ne budu li vaše molitve, želje, trapljenja i postovi korišteni za ovo što sam rekla, prom islite da ne vršite i ne ispunjavate svrhu radi koje vas je ovdje okupio G ospodin12.
D on A lvaro d e M e n đ o z a {usp. M o j život., 3 3 ,1 0 ). - U io lc d s k o m ru k o p is u d o d a la jc S v etica v JasioruČ no: ... i o va j R e d PrcsveleDjevice i ostale. U p rv o j re d a k c iji završava o vako: i neka ne dopvsti Gospodin da, se ovo ikada izbriše iz vaše pameti, za N jegovo Itticaiistdo.
U kojem potiče na čuvanje Pravila i na tri važne stvari za duhovni život. Iznosi p rv u od tih triju stvari, a to je ljubav prema bližnjemu, te koliko štete posebna prijateljstva 1. Već ste vidjele, kćeri, kako velik pothvat nam jeravam o ostvariti2. Kakve ćemo m orati biti da u očima Božjim i u očima svijeta n e ispadnem o presm ione? Jasn o je da m oram o puno raditi, a u tom e m nogo pom aže da se ima uzvišene misli, kako bism o se potrudile da i djela budu takva. Prem a tome, budem o li nastojale u potpunosti obdržavati naše Pravilo i Konstitucije, uzdajem se u Boga da će uslišati naše molbe. Ne tražim od vas ništa nova, kćeri moje, nego da se pridržavam o našega zavjeta, je r to je naš poziv i na to smo obvezne, p rem d a je od obdržavanja do obdržavanja znatna razlika. 2. U našem prvotnom pravilu stoji da molimo n ep re stan o ’. Bude li se to činilo svom pozornošću kojom budem o mogle, sto je najvažnije, neće se prestati obdrža vati postovi, trapljenja i šutnja, što nalaže naš Red, je r već znate da se tim e treba pom agati zato da molitva bude istinska, je r udobnost i molitva ne idu skupa. 3. Upravo o molitvi ste m e molile da nešto kažem, pa vas ja molim da vršite ono što je do sada rečeno, kao naknadu za ono što ću reći, te da ovo više p u ta s voljom pročitate. Prije nego što budem govorila o onom unutarnjem , a to je molitva, spom enut ću neke stvari koje m oraju posjedovati one koje kane slijediti p ut molitve, a toliko p otrebno da će, m akar i ne bile vrlo kontem plativne, moći uznapredovati u služenju Gospodinu; a nije moguće da budu vrlo kontem plativne ako ih ne posjeduju i budu li pomislile da su takve bit će u velikoj zabludi. N eka mi G ospodin udijeli milost za to i neka mi ukaže što m oram reći, da bude na Njegovu veću slavu. A m en.
O v o p o g la v lje o d g o v a ra 4. i 5. p o g la v lju a u to g ra fa . K od br. 5 / a p o r in ia lo je n o v o p o g la v lje , ali je s a m a S v etica p rib ilje ž ila n a ru lju to le d s k o g ru k o p is a , n a k o n sto j e p r e c r ta la o d g o v a ra ju ć i n aslo v : » O v d je n e tre b a b iti p o g la v lje j e r j e i to p e to .« - P re m a toj n a z n a c i s v o d im o o b a p o g la v lja u j e d n o , ali z a d rž a v a m o n aslo v » p eto g a« u d ru g o j k la u zu li o v o g a e p ig ra fa . U p rv o j re d a k c iji j e s ta ja lo jo š i: Z a poglavara i biskupa koji je va š poglavar, te za Red, već je rečeno u onome što je rečeno, je r sve je dobro Crkve, a ovo stva r koja j e obvezatna... O v a k o j e p is a lo u š p a n jo lsk o m p rije v o d u k a rm e lić a n s k o g a P rav ila ko jim se S v etica slu žila: » N ek a sva b ra ć a u v ijek b u d u u svojim ć e lija m a ili u blizini n jih , r a z m a tr a ju ć i i m isleći n o ć u i d a n ju n a B ožji z a k o n i b d iju ć i u m o litv i, a k o n e b u d u z a o k u p lje n i d ru g im o p r a v d a n im i č a sn im s lu ž b a m a i v je žb am a .«
4. Nem ojte misliti, prijateljice i sestre moje, da će biti m nogo stvari kojim a ću vas zadužiti, je r dao Bog da vršite one koje su naši sveti Oci odredili i koje su oni obdržavali, te su upravo ovim putem zavrijedili to ime4. Pogrešno bi bilo tražiti što drugo, niti to učiti od ikoga drugoga. Samo ću se na tri zadržati zato da ih pojasnim, a te su i u samim Konstitucijama, je r je jako važno da shvatimo koliko je za nas bitno držati ih se zato da bismo im ale m ir koji nam je toliko preporučivao Gospodin, unutarnji i izvanjski. Prva je ljubav je d n ih prem a drugim a, druga je nenavezanost na sve što je stvoreno i treća je istinska poniznost, koja je, p rem d a je navodim na kraju, glavna i sadržava sve:>. 5. Što se prve tiče, a ta je da se m eđusobno vrlo ljubite, jak o je važna; je r nem a neugodne stvari preko koje se s lakoćom ne bi prešlo kod onih koje se ljube, a nesnosna m ora biti kada nanese neugodnost. A kada bi se te zapovijedi u svijetu držalo onako kako je se treba držati, mislim da bi m nogo koristilo da se i drugih drži; ali, nekako je se ne uspijevam o nikada držati savršeno. Čini se da ono što je tu odveć m eđu nam a ne može biti loše, a ipak donosi sa sobom toliko zla i tolike nesavršenosti da ne vjerujem da će to itko povjerovati, osim onoga tko se u to osobno osvjedočio6. T u nečastivi plete m noge spletke, je r se u svijestima onih koje nastoje grubo ugađati Bogu slabo zamjećuju, pa im se čini da je to krepost, a one pak koje nastoje biti savršene dobro to shvaćaju, je r m alo-pomalo oduzim a volji snagu da se posvema preda ljubljenju Boga. 6. A držim da kod žena toga ima više nego kod muškaraca, pa zajednici nanosi značajne štete. Jer, otuda proistječe to da se ne ljube svejednako, da se žali zbog uvrede koja je nanesena prijateljici, da se poželi imati nešto da joj se umili, da se traži vrijeme da se s njom razgovara, a često puta i da joj se kaže koliko je se ljubi i druge nepodobne stvari, a ne koliko se ljubi Boga. Jer, rijetko su ta velika prijatel jstva takva da pom ažu da se više ljubi Boga; čak mislim da ih začinje nečastivi zato da unese razjedinjenost u Redovima; jer, kada je to zato da se služi njegovu Veličanstvu, to se odm ah očituje, zato što volja nije praćena strašću, već nastoji pomoći da se pobijede druge strasti. 7 . A ja bih željela m nogo takvih prijateljstava ondje gdje je velik samostan, je r u ovoj kući, gdje ih nem a nego trinaest, niti ih treba više biti7, ovdje sve m oraju biti prijateljice, sve se m oraju ljubiti, sve se m oraju voljeti, sve se m oraju pom agati. I neka se čuvaju takvih posebnosti, za ljubav Gospodnju, koliko god svete bile, zato što i m eđu braćom znade biti otrova, te ne vidim u tome nikakve koristi, a ako pak su rođaci, još gore. T o je kuga!8 I vjerujte mi, sestre, m akar vam se to učinilo skrajnost, u tom e je velika savršenost i veliki mir, a odstranjuju se m noge prigode ■' S vctica j e h o lim ic c p re in a č ila ovaj o d lo m a k . U p rv o j re d a k c iji j e p isalo : Dao Gospodin da u p otpunosti vršimo one koje s u odredili naši Oci u P ra v ilu i Konstitucijama, što znači potpun o obdržavanje kreposti. - P re in a k a je ja m a č n o u s lije d ila u slije d u v o đ e n ja n o v ih k o n s titu c ija u r e fo rm ira n o m s a m o s ta n u sv e to g a [o sip a. O vclje j e za v ršav a lo 4. p o g la v lje . K ao j a na drugim mjestima, d o d a la j e S v etica iz m e đ u re d a k a u to lc đ s k o m ru k o p is u . S v etica j e k a s n ije p ro š irila o vaj b ro j. U sp . M o j život, 32. p o g l. br. 13, b ilje šk a 2 4 . - Z b o g lo g a je u to le đ s k o m ru k o p is u te k st p r e in a č ila ovak o : ...u ovoj kući je r ih je malo, sve 'moraju biti... " U p rv o j re d a k c iji je d o d a la : >•ako ne, ugledajte se u Josipa.«, a lu d ira ju ć i n a bib lijsk i p r iz o r s [ak o v ljev im s in o v im a (Post 37) - S lje d eći j e iz r a z .- » to j e kuga!« - v rs ta tc rc z ija n s k e a n a te m e k o ja u k a z u je n a te ž in u i p rilje p č iv o s t n e k o g a m o r a ln o g zla. (U sp . br. 8.)
za one koje nisu vrlo jake. Međutim, ako se volja više prikloni jednoj nego drugoj (što neće moći izostati, je r to je prirodno, i često p u ta nas navodi da ljubimo ono što je najjadnije, ako ima više prirodnih draži), suzdržavajmo se jak o zato d a ne dopustim o da nam a zagospodari ta privrženost. Ljubimo kreposti i un u tarn je dobro, te se uvijek nastojm o zdušno suzdržavati, da se ne obazirem o na ovo izvanjsko. 8. N em ojm o dopustiti, sestre, da naša volja b ude ičiji rob, osim O noga koji ju je otkupio svojom krvlju0. Pazite, je r i ne znajući kako, naći ćete se sapletene, da se nećete moći obraniti. Air, Bog nre oslobodio! D jetinjarijam a koje iz toga proistječu nem a broja. A budući da su tako male, te će sam o one koje ih uvide to shvatiti i povjerovati, nem a zbog čega o njim a ovdje govoriti, osim da će kod bilo koje to biti zlo, a kod poglavarice kuga10. 9 . U sprečavanju ovih pristranosti potreban je veliki oprez već od početka, kada započne prijateljstvo, i to više umješnošću i ljubavlju, negoli strogošću. Za sprečava nje toga velika je stvar da ne budete skupa, osim u određ en e sate, niti da razgovarate m eđusobno, p rem a običaju kojega se sada držim o, što znači da niste skupa, kako nalaže Pravilo", već svaka povučena u svojoj ćeliji. O drecite se kod Svetog Jo sip a toga da im ate radnu prostoriju: je r, prem d a j e to hvalevrijedan običaj, lakše je šutjeti, ako je svaka za sebe. Naviknuti se na samoću velika je stvar za molitvu, a kako to m ora biti temelj ove kuće12, potrebno je potruditi se da zavolimo ono što tom e najviše pomaže. 10 . Vraćajući se ponovno tom e da se ljubimo m eđusobno, čini se neum jesnim to preporučivati. Je r, im a li tako grubih osoba, koje su stalno skupa i druguju, te ne trebaju drugih razgovora ni ophođenja ili razbibriga s osobama izvan kuće, i koje vjeruju da nas Bog ljubi, i one Njega, je r poradi Njegova Veličanstva ostavljaju sve, a da ne uzvrate ljubavlju? Posebice stoga što krepost uvijek potiče na ljubav, a nje će, uz pom oć Božju, ja se uzdajem u Njegovo Veličanstvo, uvijek biti kod onih koje budu u ovoj kući. Prem a tome, ovdje to ne treba posebno preporučivati, po m om e mišljenju. 11 . Kakva m ora biti ta m eđusobna ljubav i što je kreposna ljubav - koje želim da im a ovdje - i po čemu ćemo vidjeti da posjedujem o tu krepost, koja je veliko dobro, je r ju je G ospodin preporučio nam a i tako izričito svojim apostolim a1'. O tom e bih sada nešto malo htjela reći u granicam a moje neukosti. A ako to p o d robno nađete u drugim knjigama, ne prihvaćajte ništa od m ene, je r m ožda i ne znam što govorim. 9 A luzija n a 1 Pt 1,19. 10 R u k o p is iz F .scoriala d a je za n im ljiv u v a rija n tu : A do, se ne spoznaju tolike ženske slabosti i da ih ne na.uče one koje ih ne zn a ju , ne želim ih iznosili u Umčine. No, m d jelo su mene iiadihad užasavale, videći. ih, je r se ja , Božjom dobrotom, nikada, nisam p u n o vezala, a to je možda bilo zbog toga što so m bila navezana n a druge jo š gore stvari. Ali., kalio kažem , vidjela sam to mnogo puta. A bojim se da se to doga,da u. većini samostana, je r sam u nekim a to vidjela i zn a m d a je to veliko zlo za m nogi red, a i za, krepost je ja k o loša stva r kod svih. Kod poglavarica bi. to bila kuga; to ■/: već rečeno. 11 Konstitucija, n a p is a la je u p r v o j rc d a k c iji. 12 U p rv o j re d a k c iji j o š j e stajalo : ... i za to smo se okupile, p a se više nego za- bilo što drugo maramo tru d iti da zavolim o ono što n am tome koristi. 13 Iv 13,34.
12. O dvije vrsti ljubavi govorim. Je d n a je duhovna, je r, čini se, nikakva stvar ne dira čulnost i nježnost naše naravi tako da bi joj oduzim ala čistoću. I d ru g a je duhovna, a uz nju je naša čulnost i slabost, ili dobra ljubav, koja se čini d a j e dopuštena, kao što je ona izm eđu rođaka i prijatelja. O toj je već nešto rečeno N. 13. O onoj duhovnoj želim sada govoriti, u kojoj nem a nikakve strasti, je r ako ove potonje ima, potpuno je porem ećen sav ovaj sklad. A ako se uzdržljivo i razborito ophodim o s kreposnim osobama, napose s ispovjednicima, to je korisno. Ali ako se kod ispovjednika prim ijeti da naginje kojoj taštini, budite oprezne prem a svemu i ni u kojem slučaju, pa m akar to bili valjani razgovori, nem ojte ih voditi s njime, već se kratko ispovjedite i završite. A najbolje bi bilo reći poglavarici d a se vaša duša ne osjeća dobro s njim e i prom ijeniti ga. T o je najzgodnije, ako se to m ože učiniti, a da se ne dira u njegovu čast. 14. U takvim i sličnim slučajevima, kada bi vas nečastivi m ogao smesti u nelagodnim stvarima i kada se ne zna kakav bi se savjet prihvatilo, najbolje će biti n/nastojati porazgovarati s nekim tko je učen, je r se, ima li potrebe, za to daje privola, te se ispovjediti kod njega i činiti ono što reče u dotičnom slučaju, zato što lii se jak o moglo pogriješiti, kad bi bilo nem oguće ne pružiti neki lijek. Koliko li se pogrešaka napravi u svijetu zato što se stvari ne rješavaju uz kakav savjet, posebice kada se radi o tom e da se nikoga ne povrijedi! Nedopustivo je ne pružiti neki lijek, jer kada nečastivi otuda započne, nije baš bezazleno, ako ga se odm ah ne spriječi. Sloga je ono što sam rekla, da se uznastoji razgovarati s drugim ispovjednikom, najsigurnije, ako postoji m ogućnost za to, a ja se uzdajem u G ospodina da će je biti.
1' C ijeli j c ovaj o d lo m a k S p is a te ljic a ic m c ljito iz m ije n ila , n e z a d o v o ljn a d r u g o m r e d a k c ijo m ( r u k o p is iz V allad o lid a), is trg n u ta j c cijeli list iz v la stito g a a u to g ra f a i z a m ije n ila g a o n im što s a d a č ita m o . Ip a k , p rv a re d a k c ija (ru k o p is iz E sco riala) j c i d a lje za n im ljiv a i z b o g lo g a je p r e n o s im o u c ijelo sti: ...druga je duhovna i sjedinjuje u sebi ?iašu Čulnost i slabost; je r radi se o tome: ova dva načina da- se ljubimo, a. da se ne. umiješa n ika kva strast, je r kada bi to bilo, posve bi bio poremećen taj sklad. A ako p a k um jereno i razborito postupam o s ljubavlju koju sam spom enula, sve j e vrijedno, je r ono što nam se čini da- je Čulnost, pretvara se u krepost. N o , toje tako zamršeno da ponekad nem a toga tko bi to shvatio, a posebice ako se radi o nekom ispovjedniku, jer osobe koje se bave m olitvom , ako vide d a je svet i da shvaća n ačin njihova ponašanja, vrlo g a zavole. Tu p a k nečastivi podmeće niz skrupula, što ja k o uznem iruje dušu, a to i hoće; posebice, ako je ispovjednik dovede do veće savršenosti, toliko je steže da ga. na kra ju napusti. I ne prestaje je uznem irivati ona napast n i s drugim , n i s trećim. On o što kod toga. možete učiniti jest, nastojati da ne zaokupljate misao time da li ljubite ili ne ljubite, već, ako budete ljubile, ljubite. Jer; budući da gajim o ljubav prema, onome tko čini kakva dobra■tijelu, pa. zašto onoga tko nastoji i radi n a tome da. ih čini duši, ne bismo trebale ljubiti? Dapače, držim da mnogo koristi ako se ljubi ispovjednika, ukoliko je svet i duhovan i vidim da p u n o drži do toga da napreduje moja duša. Jer, naša, je slabost takva da nam kadikad vrlo koristi provesti u djelo vrlo velike stvari u služenju Bogu. A ko p a k nije o n a ka v ka k a v sam. rekla, tu se nalazi opasnost i može nanijeti ja k o veliku štetu, ako shvati da. se g a ji naklonost prem a njem u, a u strogo zatvorenim kućam a vise nego u drugim a. A budući da će se teško uvidjeti koji je takav, potrebna, j e p a žn ja i oprez. Jer, reći da on ne shvati da postoji naklonost i da m u to ne kažete bilo bi najbolje; a li nečastivi tako umješno steže da to ne dopušta, je r sve ono što bude trebala ispovjediti, Činit će joj se d a je baš to i d a je d u žn a to ispovjediti. Zato bih htjela, da. smatrate da to nije ništa, i da, se n a to ne obazirete. Pamtite ovo upozorenje: ako kod ispovjednika budete vidjele da je sve što govori n a korist vašoj duši i ne budete li vidjele ili prim ijetile druge taštine (Što odmah prim ijeti ona koja se ne gradi ludom ), te vidite d a je bogobojaza.n, ni zbog kakve napasti koju budete doživjele, poradi velike naklonosti, nemojte se uznem irivati, je r ka.da se nečastivi umori, to će ga m inuti. A li ako kod ispovjednika budete vidjele da. naginje kojoj taštini u onome što va m se kaže, smatrajte sve sum njivim i nikako - p a m akar to bili razgovori o m olitvi ili o B o g u ~ nemojte ih voditi s njime, nego se kratko ispovjedite i. za,vršite; a. najbolje bi bilo reći M ajci da. se vaša duša s njim e ne osjeća dobro i prom ijeniti ga. T o je najzgodnije, ako im ate prilike, a j a se uzdajem u, Boga da će je biti, te k tome poduzeti što bude mogla da. ne razgovara s njime, p a m akar predosjećala smrt. - N a sta v lja s br. 15. C ije lo g a br. 14 n ije b ilo u p rv o j red ak c iji.
15. Znajte d a je ovo ja k o važno, je r je stvar opasna, pakao i propast za sve. Zato i kažem da ne čekate dok vidite veliko zlo, nego ga u začetku spriječite svim sredstvima kojima budete mogle i unijele. J a to m irne savjesti mogu reći. No, uzdajem se u G ospodina da neće dopustiti da osobe koje stalno budu zauzete molitvom postanu naklone ikome, osim onom e tko je odani sluga Božji, to je posve sigurno, ili pak onda nisu ni od molitve ni od savršenosti, p rem a onome, što se ovdje hoće. Je r, ako budete vidjele da ne razumije vaš govor i da nije sklon govoriti o Bogu, ni ljubiti ga nećete moći, je r nije vama nalik. Ako pak jest, uz vrlo m alo prilika kojih će ovdje biti, ili će biti jako priprost ili pak neće htjeti unositi nem ir ni sebi ni Božjim službenicama, 16 . Budući da sam već počela govoriti o tome, a što je - kako sam rek la1’’ veliko zlo koje nečastivi može načiniti, a kasno se primijeti, p a se tako postupno može uništiti savršenost, a da se i ne zna odakle. J e r ako o n 10 hoće dati povoda taštini zato što je i sam ima, sm atrat će sve nevažnim i kod drugih. Bog nas oslobodio, za Njegovo Veličanstvo, sličnih stvari. Svim bi redovnicam a to bilo dostatno da ih zbuni, je r im njihova savjest govori suprotno od ispovjednika, p a ako ih se sili da imaju samo jednoga, ne znaju što da rade ni kako da se smire, zato što im onaj, koji bi i trebao smirivati i liječiti, nanosi zlo. Mnoštvo takvih ja d a m o ra biti na nekim mjestima. Vrlo mi je to teško, p a se zato nem ojte zgražati što se toliko trudim da vam ukazem na tu opasnost17.
15 U b r . J4. !l> O n: is p o v je d n ik . U p r v o j re d a k c iji j e za v ršav a lo ovako: Vidjela sam u sam ostanim a velikog ja d a s te s tr a n e - prem da ne u mome - pa su me potakle n a veliko sažaljenje.
N astavlja o ispovjednicima. - Govori koliko je važno da budu -učeni. 1. Ne dao G ospodin nikom e iskusiti u ovoj kući m uku koja je spom enuta, za Njegovo Veličanstvo, da se nade sputane duše i tijela, ili pak da poglavarica bude u prijateljskim odnosim a s ispovjednikom, pa da se ni njem u o njoj, ni njoj o njem u ne usudite ništa reći. T ada će doći do napasti da se prestanu ispovijedati veliki grijesi zbog straha od uznem iravanja. Oslobodio me Bog zla kakvo tu može nanijeti nečastivi! Kako lije skupo sputavanje i častoljublje! Naime, tim e što razgovaraju samo s jednim ispovjednikom, misle da stječu m nogo za red i veliku čast za samostan, a nečastivi uspijeva tim putem zavoditi duše, je r ne može drugim . Ako pak traže drugoga, ispada da se tim e gubi sklad u zajednici, ili pak ako nije iz istoga Reda, pa m akar bio svetac, i samo ophođenje s njim e čini im se da ih ponižava1. 2. Takvu svetu slobodu tražim ja za ljubav G ospodnju od one koja bude najstarija2. N eka se uvijek pobrine s biskupom i s provincijalom 3 da, osim s redovnim ispovjednicima, nastoje, kako ona tako i sve ostale razgovarati s učenim ljudima i ispovijedati im svoje duše, a posebno ako sami ispovjednici nisu takvi, pa m akar kako dobri bili. Učenost je nadasve važna za pojašnjavanje svega. Bit će moguće da se ije d n o i drugo nađe skupa kod nekih osoba. Sto vam više milosti G ospodin udijeli u molitvi, to je potrebitiji čvršći temelj vašim djelima i molitvi. 3. Već znate da kam en temeljac m ora biti zdrava savjest, i to da se svim svojim snagama m orate oslobađati m alih grijeha i slijediti ono što je najsavršenije. Č init će se da to bilo koji ispovjednik zna, a to je zabluda. Meni se dogodilo da sam s jednim razgovarala o pitanjim a savjesti, a bio je odslušao sva predavanja iz teologije, i nanio m ije toliko štete u nekim stvarima govoreći mi da nisu ništa; a znam da m e nije htio U p rv o j r e d a k c iji j c b ila n a p is a n a s lin o m iro n ijo m : A ko nije iz Reda, pa m akar bio sveti Jeronim , odm ah se usprotive iz cijeloga Reda. - H va lite Boga, kćeri, poradi ove slobode koju im ate da ćete moći - premda, ne mora biti s m nogo n jih - ophoditi se s nekim a, p a čak ako i n e budu redovni ispovjednici, koji će va m razjasnili sve. Z a n im ljiv o je p rim ije titi ( la je u o v o m o sjetljiv o m p ita n ju c rk v e n o z a k o n o d a v stv o n a k ra ju d a lo za p ra v o sv. T e reziji. Koja bude »ruijstarija«: p o g la v a ric a . Ili provincijal, d o d a la j e S v etica iz m e đ u re d a k a . U tre ćo j re d a k c iji (to le d s k i r u k o p is ) S v etica je, o sim lo g a , p r e c r ta la biskup i n a p is a la prelat. - C i j e l i je ovaj o d lo m a k im a o d ru g a č iji s m is a o u p rv o j re d a k c iji: neka u vijek nastoji razgovarati s onim koji bude učen i neka to nastoje njezine redovnice. Oslobodio vas Bog, koliko god duha vam se učini da im a i bude g a u istinu im ao, dali se u svem u voditi od njega, ako nije učen.
dovesti vi zabludu, niti je imao zašto, no nije bolje znao. T o isto mi se, osim s ovim, još s drugom dvojicom ili trojicom dogodilo1. 4. T a istinska spoznaja o savršenom vršenju zakona Božjega sve je naše dobro; na njem u čvrsto počiva molitva, bez tog čvrstog temelja cijela je zgrada prom ašena. Ako vam ne daju slobodu da se ispovijedate i razgovarate o stvarima vaše duše sa sličnim osobama, [učinite] kako sam rekla". A usuđujem se k tom e reći, m akar ispovjednik posjedovao sve, da se koji p ut učini ono što sam rekla, je r može biti da se ispovjednik vara, a dobro je đa se sve ne dovedu u zabludu zbog njega. Nastojeći uvijek da to ne bude protiv poslušnosti, j e r lijeka im a za sve, a osobito vrijedi za duše, dobro je zato potruditi se na način na koji se bude moglo. 5. Sve ovo što sam rekla tiče se poglavarice, pa je ponovno molim, s obzirom da se ovdje ne traži druga utjeha osim za dušu, d a se u tom e pobrine za njezinu utjehu zato što su raznovrsni putovi kojima Bog vodi, a ispovjednik ih ne m ora znati sve. Je r, tvrdim da neće uzm anjkati svetih osoba koje će htjeti s vama razgovarati i tješiti vaše duše, ako ste onakve kakve trebate biti, pa m akar bile jadne. Je r O naj koji održava vaše tijelo, probudit će ih i dati volju onom e tko će prosvijetliti vaše duše i zaliječiti to zlo, kojega se ja jak o bojim. Jer, kada bi nečastivi pokušao ispovjednika napastovati da ga zavede u zabludu glede kakva nauka, čim sazna ovaj da se razgovara i s drugim a, uzdržat će se i bolje će paziti na sve što radi. Kada se nečastivome oduzm e taj ulaz, ja se uzđajem u Boga d a drugoga neće imati u ovoj kući. Zato molim, za ljubav Gospodnju, biskupa, koji bude, da dopusti sestram a tu slobodu i da im je ne oduzima, kada te osobe budu takve da posjeduju znanje i dobrotu, što se brzo prim ijeti u tako m alom e mjestu kakvo je ovo'\ 6. Ovo što sam ovdje rekla vidjela sam i spoznala, te razgovarala o tom e s učenim i svetim osobama koje su tražile ono što najbolje odgovara napredovanju savršenosti u ovoj kući. Među opasnostim a - kojih ima dok živimo - sm atram d a je ova najm anja7. No, neka nikada ne bude vikara8 koji bi se miješao u stvari kuće, niti ispovjednika koji bi imao tu slobodu, već neka oni budu za to đa bdiju nad povučenošću i poštenjem kuće, te nad izvanjskom i unutarnjom dobrobiti, zato da to kažu poglavaru bude li trebalo, ali ne da budu predstojnikom . 7. T o se sada i provodi, i ne samo po mom nahođenju; je r biskup kojega imamo, i kojemu srno podređene (zato što se iz m nogo razloga nismo stavile pod ' V id je li M o j život., 6. p o g l., br. 4; 4. p o g l., br. 7; 5. p o g l., br. 3; 8. p o g l., br. 11; 2(5. p o g l-, br. 3. ’’ L a k o n iz a m o v e re č e n ic e je o b u h v a ć a o s lje d e ć e r e č e n ic e iz p rv e re d a k c ijc : Tako je potrebno da se ophodite s ljudim a od duha i m a n ja . Ako ne budete mogle da ispovjednik posjeduje sve to, na. vrijem e se pobrinite za druge; a ako vam možda zapovjede da se ispovijedale kod drugih, bez ispovijedi razgovarajte s osobama sličnim, onim a koje spominjem . - J e d a n o d c e n z o ra , n a k o n š io j e d e b e lo p o d v u k a o tek st a u to g r a f a , p rib ilje ž io j e n a rubu: »To je d o b r o ; je r im a n e k ih d u h o v n ih u č ite lja koji, z a to d a n e p o g rije š e , o k riv lju ju za n e č a stiv e sve d u h o v e koji p o s to je , a u to m e još v iše g rije š e , j e r g u š e d u h o v e G o s p o d n je , k a k o k a ž e A p o sto l« . 6 P rva re d a k c ija je n a s ta v lja la :... neka. im ne priječi da. se katkada ispovjede kod n jih /kod učenih f i da razgovaraju o svojoj m olitvi, čak ako i bude ispovjednika; je r zn a m da, to pogoduje mnogim, stvarim a, a šteta koja, može biti n ika kva j e u usporedbi s velikom i prikrivenom , i gotovo bez lijeka, da tako kazein, koja je u protivnome. Jer; toga, ima, u samostanvna.: dobro se brzo sruši, ako ga se pažljivo ne čuva,, a zlo, ako jedanput, započne, ja k o se teško odstranjuje, zato što n a vika brzo postane običaj i svojstvo nesavršenih stvari. S lo b o d a iz b o ra is p o v je d n ik a . s
Vihor: p r e d s to jn ik o v la šte n o d b is k u p a ili p ro v in c ija la . U sp . p is m o u p u ć e n o P G r a c ia n u (B. M. ( . 3 5 0 , br. 1) s u p u ta m a za v o đ e n je k a rm e iić a n k i.
nadležnost Reda)9, a prijatelj j e svih redova i svetosti i veliki sluga Božji (zove se Alvaro Mendoza, vrlo plem enita roda, i vrlo je sklon pom aganju ove kuće n a sve načine)10, sazvao je ljude od znanja, du h a i iskustva, te je ovo odlučeno. Bit će pravo da se poglavari koji dođu slože s ovim mišljenjem, je r je od strane tako dobrih to odobreno, te s m nogo molitava od G ospodina traženo da baci svjetlost na ono što je najbolje i, prem a onom e što se do sada vidi, zacijelo je tako. N eka se G ospodin udostoji to uvijek prom icati da bude na Njegovu veću slavu, amen.
U p rv o j re d a k c iji j c n a sta v lja la , in z istira ju ć i: Jer, kako kažem , našlo se p u n o razloga da ovo bude najbolje, n a ko n Što ih se sve razmotrilo, te da je d a n ispovjednik ispovijeda. redovito, bio i kapelan, ako j e takav; isto tako, kada bude potrebe kod koje duše, da se može ispovijedati kod osoba kakve su spom enute, 5 time da ih im enuje sam prelat ili p ak, bude li M ajka takva, da biskup koji b udi, iviadne u tome povjerenja u n ju , po njezin o j odredbi. Jer, kako vas je malo, malo ćete vrem ena. oduzeti bilo kome. Ovo je odlučeno nakon p u n o molitve m nogih osoba i moje - prem da bezvrijedne - i od osoba velike učenosti, razbora i molitve, pa se tako i uzdajem u Gospodina da je to najpogodnije. V idjeti M o j život, 33. p o g l., br. 16. - P o h v alu D. A fvaru, koju je o v d je isk az ala S v etica, p r e k r iž ila jc o n a s a m a u lo le d s k o m ru k o p is u , k a d a je p r ip r e m ila k n jig u /.a o b ja v ljiv an je, a ta k o đ e r i u m a d r id s k o m ru k o p is u . Z a d rž a la j u jc u ru k o p is u iz S a la m a n k e .
Vraća se na predmet o savršenoj ljubavi koji je načela. 1. Jak o sam se zapričala, ali toliko je važno ono s to je rečeno da m e onaj, koji to bude shvatio, neće optužiti. Vratim o se sada ljubavi koju je dobro da m eđusobno gajim o1, onoj za koju kažem d a je čista, duhovna. Ne znam đa li znam ono o čem u sada govorim. U najm anju ruku mi se čini đa nije p o trebno m nogo o njoj govoriti, je r je m alo onih koji j e posjeduju. Onaj kom e je G ospodin b ude dao, neka Mu zahvali je r zacijelo posjeduje veliku savršenost. O njoj, dakle, želim nešto reći. M ožda to bude prikoristilo; je r ako stavimo p red oči krepost, zagrije se za nju onaj tko je želi i nastoji je steći. 2. Dao Bog da je uspijem shvatiti, a uz to i iskazati, je r niti znam koja je duhovna, niti kada se upleće sjeđlna, niti pak znam kako se upuštam govoriti o tome. T o je isto kao kada netko čuje govor izdaleka, pa ne razumije ono što se govori; takva sam ija , je r kadikad ne m oram razum jeti ono što govorim, a G ospodin hoće da bude dobro izrečeno. Ako pak kadikad bude besmislica, posve je svojstveno m eni da ne uspijem ni u čemu. 3. Čini mi se, eto, da kada neku osobu Bog dovede do jasn e spoznaje o tom e što je svijet, i kakav je svijet, i da postoji drugi svijet, i kakva je razlika izm eđu jed n o g a i drugoga, i da je je d n o vječno, a drugo sanjano, ili pak što znači ljubiti Stvoritelja ili stvora (spoznati to iskustveno nešto je posve različito nego o tom e misliti i to vjerovati), ili pak vidjeti i iskusiti što se dobiva s jed n im i gubi s drugim , i sto je Stvoritelj, a što stvor, i m noge druge stvari o kojima G ospodin pouči onoga koji se hoće dati poučiti od N jega u molitvi ili kojega Njegovo Veličanstvo hoće. J e r ovi ljube posve drugačije od nas koji do toga nism o došli. 4. Može biti, sestre, da vam se učini d a je govoriti o tom e neum jesno i da kažete da te stvari koje sam spom enula već znate. Dao G ospodin da buđe tako, te da to znate onako kako valja i da im ate to utisnuto u vašoj nutrini. Pa ako to znate, vidjet ćete da ne lažem kada kažem, đa onaj kojega je G ospodin doveo do toga, posjeduje tu ljubav. Osobe koje Bog dovede do toga stanja plem enite su duše, uzvišene duše; ne zadovoljavaju se tim e da ljube tako ja d n e stvari kao što su ova naša tijela, koliko god ona lijepa bila2, koliko god draži imala, p rem d a to godi oku, ali đ a bi se na
N a d o v e z u je se n a te m u iz 4. p o g l., br. 13. - S v elica j e b ila n a p isa la : » d o b ro j e i dopušteno...». U ru k o p is u iz fo le đ a S vetica j e d o d a la ovaj u m e ta k : »hnzevi ljubav koja potčinjava i veže«.
njima zadržavale, to ne, već da slave Stvoritelja. Hoću reći, zadržavali se iako da hi ih radi toga ljubile; činilo bi im se da ljube beznačajnu stvar i da počinju ljubiti sjenu; postidjele bi se samih sebe i ne bi imale obraza, a da se jak o ne zasrame, reći Bogu da Ga ljube. 5. Reći ćete mi: »Takvi neće znati ljubiti, ni uzvratiti naklonošću kakvu se prem a njim a bude imalo«. U najm anju ruku malo im je stalo do toga d a je imaju. Ako ih katkada na tren narav ponese tim e da se povesele što su ljubljene, čim dođu k sebi, uviđaju d a je to besmislica, ukoliko se ne radi o osobama koje će prikoristiti njihovoj duši, ili poukom ili motivom. Sve ih druge naklonosti zam araju, je r shvaćaju da im nim alo ne koriste i da bi im m ogle štetiti; no, zbog toga im ne prestaju biti zahvalne i uzvraćati im tim e što ih preporučuju Bogu. Prihvaćaju to kao stvar koju prebacuju na G ospodina, preporučujući Mu one koji ih ljube, je r shvaćaju da dolazi otuda što im se čini da se nem a što ljubiti, a zatim prom isle đa ih ljubi Bog i prepuštaju Njegovom Veličanstvu da to plati i m ole Ga to: time oslobađaju sebe i misle da to više nisu dužne. A ako se dobro pogleda, ukoliko se ne radi o osobam a za koje kažem da nam mogu prikoristiti da steknem o savršena dobra, ja kadikad pomišljam kakvo li veliko sljepilo donosi ta želja da nas ljube. 6. Shvatite, dakle, da kada tražim o ljubav od neke osobe, to biva na neku našu korist ili zadovoljstvo, a one savršene osobe već su pregazile sva dobra i lagodnosti koje svijet može pružiti i dati. T a su zadovoljstva takva da ih, pa m akar one ne htjele, da tako kažem, ne m ogu imati, bivaju li izvan Boga ili razgovora o Bogu. Prem a tome, kakve koristi m ogu imati od toga da budu ljubljene? 7. Čim im se ukaže ta istina, sami se sebi smiju zbog m uke koju im je nekada zadavalo to da li im se na njihovu naklonost uzvraćalo ili nije. Makar bila i d obra naklonost, ubrzo nam biva posve naravno poželjeti da nam ona bude plaćena. Čim je se naplati, pretvori se u slamu, sve je samo zrak i tako neznačajno đa sve odnosi vjetar; je r, nakon što su nas m nogo ljubili, što nam preostaje? Prem a tome, ako nije na korist njihove duše, zato što vide d a je naša narav takva da se brzo zam ore, ako nema kakve naklonosti, osobam a koje sam spom enula svejedno je da li su ljubljene ili ne. Učinit, će vam se da takvi ne vole nikoga, niti znaju, osim Boga. Kažem da lju b e 1 mnogo više, te s istinskijom ljubavlju, i s više žara i s korisnijom ljubavlju; konačno, lo je ljubav. A takve su duše uvijek znatno sklonije davati više nego što prim aju. Čak im se to događa i sa samim Stvoriteljem. Hoću reći d a je to ono što zaslužuje ime ljubavi, je r su joj one niske naklonosti preotele ime. 8. Isto će vam se tako postaviti pitanje - ako ne ljube stvari koje vide, čime se zanose? Istina je da ono što vide ljube, a oduševljavaju se za ono što čuju; no, stvari koje vide, postojane su. Ovi pak, ako ljube, prelaze preko tijela i u p iru oči u duše i gledaju ima li se što ljubiti. Ako toga nem a, a prim ijete li neki začetak ili m ogućnost da će, ako kopaju, u tom rudniku naći zlato, i ako ga vole, nije im taj posao težak. Nikakva stvar im se neće prepriječiti koju ne bi učinili za dobro te duše, zato što žele ustrajati u tom e d a je ljube i zato što jak o dobro znaju d a je to nem oguće, ako n e
P o n o v n o fo rm u lira p ita n je p o s ta v lje n o n a p o č e tk u br. 5. - R iječi: kažem da ljube dodala je S p is a te ljic a n a r u b u . M e đ u tim , u p o s lje d n jo j reviziji k n jig e (to le d s k i ru k o p is ) p re p r a v ila je u m e ta k : i s više žara o v ak o : prem da bez žara.
posjeduju d obra i ako puno ne ljube Boga. A kažem d a je to nem oguće, pa m akar je još više obvezivala, i um rla ljubeći i učinila joj sva dobra djela koja bude m ogla i imala sve priro d n e draži skupa; neće imati snage volja, niti će je moći učiniti trajnom . Već zna, i iskusila je što je to. Neće zaigrati na krivu kartu'1. Vidi da nisu za to da budu skupa i d a je nem oguće ustrajati u tom e da se m eđusobno ljube, zato što je to ljubav koja će završiti sa životom, ako onaj drugi ne poštuje Božji zakon, te shvaća da ga ne ljubi, i da m oraju krenuti svatko n a svoju stranu. 9. A onu ljubav koja samo ovdje traje, duša onih kojim a je G ospodin usadio istinsku m udrost ne cijeni više nego što vrijedi, čak ni toliko. J e r onim a koji vole uživati u stvarima ovoga svijeta, lastima, častima i bogatstvima, vrijedit će nešto, ako taj posjeduje neko bogatstvo ili je sklon zabavi i razbibrizi; ali onom e tko već sve to prezire malo će ili ništa biti stalo do toga. Ovdje, dakle - ako im a ljubavi - to je želja da tu dušu pripravi da bude ljubljena od N jega“; je r, kako kažem, zna da neće ustrajati u tom e d a je ljubi. T a je ljubav na svoj način skupa. Ne suspreže se da uloži sve što može da bi se okoristila; izgubila bi tisuću života za m akar malo njezina dobra. O prem ila ljubavi, koja oponaša Predvodnika ljubavi, Isusa, naše dobro!
Z aigrati na krivu, k a r tu : p re v a r ili sc. - N isu za ujedno: n e isp u n ja v a ju u v jc (c đ a žive z a je d n ič k i i slo ž n o ili »nisu je d a n za d ru g o g a « . D a bude ljubljena: zn a či » d o s to jn a d a b u d e lju b lje n a« . - Kako kazein: u br. 8. - j e d a n o d c e n z o ra lo še je isp ra v io a u to g r a f, a n je g o v je is p ra v a k p rih v a tio fray L uis (str. 3 9 ), te g a k o p ira li svi izd av ači, č a k i P. S d v erio .
U kojem raspravlja o istom predmetu, o duhovnoj ljubavi, i daje nekoliko naputaka kako d a je se slekne. 1. Č udna je stvar koliko je ova ljubav zanosna, koliko suza stoji, koliko pokore i molitve, koliko brige da se preporuči svima onim a za koje misli da će jo j koristil i kod Boga; kakva svakidašnja želja da napreduje i neko nezadovoljstvo, ako se ne vidi d a napreduje. Ako joj se učini da se popravila, pa zatim vidi da malo nazaduje, čini joj se da ne može imati zadovoljstva u životu; niti jede, niti spava, a da je ne mori ta b rig a1; uvijek u strahu da li će se duša koju toliko ljubi izgubiti i da li će se rastati zauvijek, je r im do zemaljske sm rti nije nim alo stalo, zato što se ne želi vezati uz ijednu stvar što jed n im dahom nestaje iz ruku, a da se ne može uhvatiti. T o je kako sam rekla2 - ljubav kod koje nem a ni m alo ni m nogo vlastitoga probitka; sve šio želi i hoće je st to da vidi dušu obogaćenu nebeskim dobrim a. T o je ljubav, a ne ova ja d n a ovdašnja ljubljenja, a da i ne spom injem ona loša, jer od njih neka nas Bog oslobodi. [ 2.] O tom e d a je to pakao ne treba se ni truditi dokazivati, je r se ne može prenaglasiti njegovo ni najm anje zlo. Ovo, sestre, nem am o zbog čega ni izustiti, niti misliti da postoji na svijetu, niti slušati o njoj ni u šali ni u zbilji, niti pristajati da se pred nam a raspravlja ili priča o sličnim n aklono stima. Ni za što to nije dobro, a m oglo bi škoditi čak i slušanje o tome. Radije o onim dopuštenim a, koje sam spom enula, onim a koje gajimo je d n e prem a drugim a ili prem a rođacim a i prijateljicama. Sva je naša želja u tom e da nam ne u m re '; ako njih boli glava, čini se da nas boli duša; ako ih vidim o u nedaćam a, ponestane strpljenja, i sve tako redom . 3. Ova druga ljubav nije takva. Iako se u početku osjeti p riro d n a slabost, ubrzo i .izum progleda da li je to dobro za onu dušu, d a li se obogaćuje krepošću i kako je obnosi; moli Boga da joj dade strpljivosti i d a je zasluži u tegobama. Ako vidi d a je ima, nije joj nimalo teško, dapače, veseli se i tješi, prem d a bi to radije podnosila, nego gledala nju kako je podnosi kada bi joj m ogla dati svu zaslugu i dobit koja je u irpljenju, ali ne zato d a je zabrine ili uznem iri. Iz m e đ u r e d a k a je S vetica d o d a la u to le đ s k o m r u k o p is u : ne treba shvatiti d a je to s u n u ta rn jim nemirom. li (>. p o g l., br. 6 i 9. U to le đ s k o m ru k o p is u S p isa te ljic a j e p r e u r e d ila ovaj o d lo m a k ta k o d a glasi: neka naša naklonost bude takva da n am ne oduzme v a r i slobodu.
4. Ponovno k ažem 1 da ta ljubav sliči onoj koju je p rem a nam a gajio dobri ljubitelj Isus i oponaša je. Na taj način, je r prihvaćaju sve tegobe, toliko koriste da i ostali od njih imaju koristi, a da se ne muče. T im e m nogo dobivaju oni koji uživaju njihovo prijateljstvo. I vjerujte, ili će se prestati družiti s njim a - govorim o posebnom prijateljstvu - ili će pak uspjeti s našim G ospodinom da idu istim putem , jer idu u istu zemlju, kao što j e to učinila sveta M onika5 sa svetim Augustinom . N e podnosi njihovo srce da se s njim a postupa dvolično, je r im, ako vide skretanje s puta ili kakve pogreške odm ah to kažu. D rugo i ne mogu. A neće li se u tom e popraviti, niti im se ulaguju, niti im išta prešućuju: ili će se oni popraviti ili će raskinuti prijateljstvo, je r neće to moći podnositi, niti se smije podnositi: za jed n o g a i za drugoga to je stalan rat. Ako ne m are za cijeli svijet, niti vode računa da li služe Bogu ili ne, zato što su sami sobom obuzeti, sa svojim prijateljim a to ne mogu raditi, niti im se išta prikriva; vide i najsitnije pogreške. Kažem da nose vrlo težak križ'1. 5. H tjela bih d a j e taj način ljubljenja m edu nam a. M akar u početku ne b ude tako savršeno, G ospodin će ga usavršavati. Sve da i bude nešto nježnosti, to neće naškoditi, b ude li to uopćeno. Dobro je i p o trebno kadikad iskazivati nježnost u ljubavi, čak je i posjedovati, te suosjećati s nekim tegobam a i boljeticam a sestara, pa m akar one bile posve male. Je r, kadikad se događa da jednoj posve m ala stvar zada takvu bol, kakvu drugoj ne bi zadala ni velika tegoba, pogotovo onim osobam a koje su po prirod i takve da im teško padaju posve m ale stvari7. Ako ste vi drugačije, nem ojte a da ne suosjećate s njima. Možda nas naš G ospodin hoće poštedjeti tih muka, a im at ćemo ih u dm gim stvarima, koje su nam a teške - m akar to po sebi i bile - a nekoj će drugoj biti lake. Prem a tome, o tim stvarima nem ojm o suditi po sebi, niti sebe prosuđujm o u onom vrem enu, kada nas je, m ožda bez našega truda, G ospodin učinio jačim a, već se prosućlujmo po onom vrem enu kada smo bile slabije. 6. Shvatite da je ovo upozorenje važno zato da bismo znale suosjećati u tegobam a naših bližnjih, koliko god one bile male, napose za one duše koje su spom enute8, je r njim a se, kako su željne tegoba, sve čini malo. Isto tako, jak o je potrebno pripaziti da se osvrne na sebe, kada je bila slaba i da uvidi, ako nije takva, da to ne dolazi od nje. Jer, nečastivi bi tu m ogao ohladiti milosvdnosc prem a
4 V id je li o n o šio je r e č e n o na k ra ju 6. p o glavlja. Am onica, p iš e S velica. (l S v elica jc o v d je iz o stav ila j e d a n z a n im ljiv o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : A h, sretnih Li duša koje su ljubljene od takvih ! Sretnog li dana kada su ih upoznale! A h, Gospodine moj, ne biste li m i udijelili milost da bude mnogo onih koje bi me tako ljubile? Z asigurno, Gospodine moj, radije bih to postigla negoli da budem ljubljena od svih kraljeva i gospode na svijetu; i to s razlogom, je r ovi nas nastoje, n a sve načine koje viogu, u čin iti ta kvim a da zagospodarimo sam im svijetom i da nam budu podložne sve njegove stv a r i Kada budete upoznale koju sličnu osobu, sestre, kako god bude mogla, neka Majka, uznastoji da razgovara s vam a. L jubite takve koliko god hoćete. M ora da ih j e malo, a li Gospodin i dalje hoće da sh va ti kada postoji netko tko dođe do savršenosti. O dmah će vam biti rečeno da to nije potrebno, d a je dosta im ati Boga. Dobro je sredstvo da se im a B oga ophoditi se s N jegovim prijateljim a; uvijek se izvlači velika dobit, j a to zn a m iz iskustva; jer, nakon. Gospodina, ako nisam u p a k lu , to je zbog sličnih osoba zato što sam se ja k o oduševljavala time da me preporučuju B ogu, a to sam. i nastojala. Sada se vratim o onome čemu smo krenule. 7 P rva re d a k c ija n asta v lja : I nemojte se prestrašiti; je r nečastivi je m ožda u to uložio svoju moć snažnije zato da v i osjetite velike m uke i napore. 8 V ažno j e o v o u p o z o re n je ... za duše koje su spomenute u br. 4.
bližnjima i navesti nas na to da pom islim o d a je savršenost ono sto je nedostatak. U svemu m oram o biti oprezne i budne, je r on nikada ne spava, a oni koji su postali savršeniji još i više, zato što su napasti jo š prikrivenije, je r se ne odvažuje n a što drugo, p a se šteta i ne prim ijeti prije nego što je načinjena, ako se - kako kažem nije na oprezu. Konačno, stalno je potrebno bdjeti i moliti, je r da se razotkriju ove smicalice nečastivoga i da ga se natjera da se otkrije, nem a boljega lijeka nego što je molitva9. 7. Nastojte se, isto tako, veseliti sa sestram a za njihova odm ora, kada j e on potreban i u uobičajeno vrijeme, m akar vam i ne bude po volji, je r kada se postupa razborito, sve je savršena ljubav10. Isto tako, jak o je dobro da im ate samilosti nad nevoljama drugih; pazite da kod toga ne uzm anjka razbora u stvarima koje bi bile protiv poslušnosti. M akar se kojoj učini oštrim ono što zapovjedi poglavarica, neka lo ne pokazuje i neka to ne daje nikom e do znanja, osim samoj poglavarici, s poniznošću, je r ćete napraviti veliku štetu. I znajte razabirali koje su to stvari zbog kojih treba žaliti i sažalijevati sestre, i neka vam uvijek bude žao zbog bilo kakva nedostatka koji vidite kod sestre, ako je bjelodan. O vdje se pokazuje i dobro vježba ljubav u tom e d a je se zna podnositi i ne zgražati se nad njom, je r će tako učinili i druge s onim a koje vi budete imale, zato što će i onih, kojih vi niste svjesne, zacijelo biti znatno više. P u n o je preporučujte Bogu i nastojte održavati s velikom savršeno šću krepost suprotnu nedostatku koji se pokaže kod druge. T ru d ite se u tom e zato da se onoj drugoj pokaže djelom ono što m ožda riječju neće shvatiti, niti će joj koristiti, pa m akar bila kazna; a ja k o se hvata to što je d n a čini ono što vidi da drugu krasi krepošću. T o je dobar naputak; nem ojte ga zaboraviti. 8. Ah, kako li će biti dobra i istinska ljubav one sestre koja može koriš liti svima, zapostavljajući svoju korist zbog koristi drugih, napredovati u svim krepostim a i s velikom savršenošću održavati svoje Pravilo! Bolje će biti ovo prijateljstvo nego sve nježnosti koje se mogu izreći, je r se ne rabe, niti se smiju rabiti u ovoj kući, kao što su »živote moj«, »dušo moja«, »dobro moje«, niti druge slične riječi kojima je d n u nazivaju ovako, a drugu onako. Ove nježne riječi ostavite za vašega Zaručnika, je r rako p u n o trebate biti s N jime i tako nasamo, zato što ćete se svime lime trebati koristiti, budući da Njegovo Veličanstvo to dopušta. Ako su ovdje m nogo rabljene, ue raznježuju toliko G ospodina. Osim toga, nem a ni zbog čega. To je vrlo ženskasto, a ja ne bih htjela, kćeri moje, da u ičemu budete takve, niti da tako izgledate, već kao snažni muževi. Je r, ako učinite sve što možete, G ospodin će vas učiniti takvima da će preneraziti i muškarce. A kako lije to lako Njegovom Veličanstvu, budući da vas je stvorio iz ničega! 9. T akođer je dobar znak ljubavi nastojati ih oslobađati tru d a i preuzim ati ga na sebe u kućnim poslovima, a i radovati se i puno hvaliti G ospodina zbog rasla koji se vidi u njihovim krepostim a. Sve te stvari, ne računajući veliko dobro koje donose
A lu zija n a (Iva sav je ta G o s p o d n ja : M t 20,41 i 17,20. 10
U p rv o j su re d a k c iji slije d ila ova d v a d e lik a tn a p r io p ć e n ja : / tako, hoteći govoriti u onoj koja nije toliko j to lik o sa v rše n a ], zato što ne nalazim p u ta u ovoj k u ti da m i se učini kako će biti dobro da. je imamo m edu »am a; jer, ako je za dobro, kako kažem , sve se im a okrenuti svom početku, a to je ljubav koja je spom enuta. M islila sam reći p u n o o ovoj drugoj [o d r u g o j v rsti m a n je s a v rš e n e lju b av i], a budući d a je oslabila, ne čini m i se da se ovdje trpi prem a n ačinu na koji živim o; zbog toga je ostavljam kod onoga što je rečeno, je r se uzdajem u B oga m akar i ne bude sa svom savršenošću - da. u ovoj kući neće biti sklonosti da bude drugoga načina da se ljube.
sa sobom, m nogo pom ažu m iru i međusobnoj slozi, kao što to sada iz iskustva vidimo, Božjom dobrotom . N eka se Njegovo Veličanstvo udostoji to uvijek poticati, jer d a je suprotno, bilo bi strašno i vrlo teško podnositi nam a m alobrojnim a, i još razjedinjenim a. N eka toga ne dopusti Bog! 10 . Ako se m ožda neprom išljeno prepriječi koja riječ, neka se to odm ah ispravi, i m nogo se molite. A kada bi koja od tih stvari potrajala, bilo podvajanja, bilo želje da se bude nešto više ili bi bilo natruhe častoljublja (jer dok ovo pišem, čini mi se da mi se krv ledi na samu pomisao da bi ikada do toga m oglo doći, zato što uviđam d a je to osnovno zlo u samostanima), sm atrajte se izgubljenima. Pomislite i vjerujte d a ste izbacile iz kuće svoga Zaručnika i da mu valja potražiti drugu kuću zato što Ga izbacujete iz Njegove vlastite kuće. Zazivajte Njegovo Veličanstvo! Iznađite lijek! J e r ako ne liječi ispovijedanje i tako često pričešćivanje, bojte se im a li kakav Ju d a. 11 . N eka dobro pazi predstojnica, za ljubav Božju, da ne da tom u povoda, režući već same začetke, je r tu je sva šteta ili lijek11; a za onu za koju se ustanovi da unosi nered, neka se pobrine da pođe u drugi samostan, je r će vam Bog dati čime ćete je nam iriti. O dbacite od sebe tu kugu; odrežite grane kako budete mogle, a ako to ne bude dosta, iščupajte korijen. A ne budete li to mogle, neka ne izađe iz zatvora ona koja se tim e bude bavila; to je m nogo bolje negoli da sve zarazi tako neizlječiva kuga. Ah, veliko j e to zlo! Bog nas oslobodio sam ostana u koji to uđe. J a bih više voljela da u ovaj uđe vatra koja bi nas sve sažegla. Zato što mislim da ću na dragom mjestu reći nešto više o tom e - kao o stvari koja je nam a tako važna - ne duljim više ovdje12.
U p rv o j r e d a k c iji je s n a ž n o n a sta v lja la: a kada ne bude dosta s ljubavlju, veka bude s velikim kaznam a. P oglavlje je im a lo lije p z a v rš e ta k u pi'voj re d a k c iji. Evo g a: Zato Što ću n a drugovi m jestu p o n o vn o jo š raspravljati o tomer ovdje ne kažem, više, osim da više volim da se volite i ljubite, nježno i s užitkom , (m akar ljubav ne bila tako savršena kao ona koja j e spomenuta., bude li sveopća), negoli da bude i. tru n ka nesloge. N eka to ne dopusti Gospodin, za N jegovo Veličanstvo, am en.
Govori o velikom dobru koje je u odricanju od svega što je stvo reno, iznutra i izvana. 1. Sada pristupim o odricanju koje m oram o doseći, je r je u tom e sadržano sve, ako je savršeno. T u kažem d a je sve, je r ako prigrlim o samo Stvoritelja i ako nam nije ni m alo stalo do svega onoga što je stvoreno, Njegovo Veličanstvo nam ulijeva loliko kreposti da se, ako m alo-pom alo učinim o ono što je do nas, nećem o m orati mnogo boriti, zato što Gospodin pruža svoju ruku protiv nečastivoga i protiv cijeloga svijeta u našu obranu. Mislite li, sestre, d a je malo dobro potruditi se da steknem o to dobro, da se sve predam o O nom e koji je Sve, ne tražeći udjela? A budući da su u Njemu sva dobra, kako kažem, hvalimo Ga puno, sestre, što nas je okupio ovdje, gdje se ne radi ni o čemu drugom e, nego o tome. A i ne znam radi čega to govorim, je r biste sve koje sie ovdje mogle poučiti m ene. Naime, priznajem da u ovoj tako važnoj stvari ne posjedujem savršenost, kako to želim i kako znam d a j e p o treb n o 1, pa ni u svim drugim krepostim a, kao ni u ovoj o kojoj govorim. T o je lakše napisati negoli provoditi; a ni u tom e ne bih uspjela, jer katkada treba imati iskustva da bi se znalo nešto reći, pa m oram u tim krepostim a pogađati, i to obrnuto- od onoga št.o sam (rebala. 2. Sto se izvanjskoga tiče, već se vidi koliko smo ovdje odvojene od svega2. O, sestre, shvatite, za ljubav Božju, veliku milost koju je G ospodin ukazao onim a koje je doveo ovamo, i neka svaka pojedina o tom e u sebi dobro razmisli, je r j e Njegovo Veličanstvo htjelo da između vas dvanaest je d n a bude upravo vi. A znam koliko bi njih, boljih ođ m ene, rad o zauzelo ovo mjesto, a G ospodin g a je dao meni koja sam to tako malo zaslužila. Blagoslovljeni budite Vi, moj Bože, i neka Vas slavi sve što je stvoreno, je r je nem oguće odužiti se za tu veliku milost, kao i za mnoštvo drugih koje ste mi udijelili, zato što je prevelika bila i ta što ste mi dali da budem redovnica! A budući da sam bila tako ništavna, niste se uzdali u mene, Gospodine, jer tamo
... je r p riznajem u ovoj tako va žn o j stva ri da. sam najnesavršenija; ali, budući d/J- mi to zapovijedate, do ta kn u t ću neke stva.fi kojih se sjetim ... - 'I a k o u p rv o j rc đ a k c iji. U p rv o j rc đ a k c iji j e n a p is a la p u n o s p o n ta n ije i sn a ž n ije : čini se da Gospodin, hoće odvojili od svega nas koje j e doveo ovamo zato da nas N jegovo Veličanstvo s m anje teškoća dovede dovde. - 0 Stvoritelju i Gospodine moj! Kada s a v ija zavrijedila tako veliku čast? (...). N eka dade Vaša dobrota d a je ne izgubimo nosovi krivnjom . Ah, sestre m oje!...
gdje bi bilo m nogo dobrih zajedno, ne bi se bila iskazala m oja slabost do kraja m oga života, pa ste me doveli ovamo, je r nas je tako malo da se čini nem ogućim to ne prim ijetiti. O slobađate m e m nogih prigoda zato da budem pažljivija. N em a više za m ene opravdanja, G osp o d in e,ja to priznajem , pa m ije potrebnije Vaše m ilosrđe zato da mi oprostite sve što budem imala. 3. O no što nadasve od Vas tražim jest to da ona koja n a sebi prim ijeti d a nije sposobna podnijeti ono što se ovdje provodi, to kaže; im a i drugih sam ostana gdje se također služi Gospodinu. Neka ne uznem irava onih nekoliko, koje je Njegovo Veličanstvo ovdje okupilo. N a drugim mjestima postoji sloboda tješenja s rođacim a; ovdje, ako se nekim a dopusti, to je za utjehu njih samih. Ali redovnica koja bude željela viđati rođake za svoju utjehu, ako to nisu duhovne osobe, neka se sm atra nesavršenom : neka sm atra da se nije otrgnula, da nije zdrava; neće imati slobode duha, neće imati potpunoga mira; treba liječnika. Isto tako kažem, ako j e to ne mine, te ne ozdravi, đa nije za ovu kuću. 4. Najbolji lijek koji ja vidim jest taj da ih ne viđa dok ne vidi d a je slobodna, i dok to ne postigne od Gospodina, mnogo Ga moleći. Kad bude vidjela d a je takva da to prim a kao križ, neka ih samo viđa, je r tada će koristiti njim a i neće štetiti sebi3.
U p rv o j re d a k c iji j e n ag taS av ala : a li ako ih ljubi, ako j o j zadaju veliku bol njihove m uke i rado sluša o n jihovim uspjesima u svijetu, neka zn a da će sebi Štetiti, a njim a neće n i u čemu koristiti.
Koje govori o velikom dob ra koje je u izbjegavanju -rođaka za one koji su ostavili svijet i koliko istinskijih prijatelja nalaze. 1. O h, kada bismo mi redovnice shvaćale štetu koja nam dolazi od m nogog druženja s rođacim a, kako bismo bježale od njih! J a ne znam kakva je to u tjeh a koju oni pružaju (ne glede onoga što se Boga tiče, već samo za samu našu utjehu i spokoj), je r u njihovim zadovoljstvima niti možemo, niti n a n ije dopušteno uživati. Ali suosjećati s njim a u nevoljama, jest; nem a nijedne poradi koje se n e plače, a kadikad i više ođ njih samih. Zacijelo, ako se u nečem u pruža zadovoljstvo tijelu, duh to skupo plaća. O d toga ste ovdje oslobođene je r, kako je sve zajedničko, nijedna ne može prim ati zasebnoga poklona, kako je i milostinja koju daju skupna, tako je svaka oslobođena toga da im ugađa, je r zna da će ih G ospodin opskrbljivati sve zajedno. 2. Užasnuta sam štetom koju nanosi druženje s njima; ne vjerujem d a će itko u to povjerovati, osim onoga tko to iskusi, A kako je, čini se, danas zaboravljena kod Redova ova savršenost1! J a ne znam što je to što smo ostavile od svijeta, mi koje kažemo da smo ostavile sve poradi Boga, ako se ne odvajamo ođ osnovnoga, a to su rođaci. Ovo već seže dotle da redovnici sm atraju pom anjkanjem kreposti, ako ne vole svoje rođake i ako se m nogo ne druže s njim a, a to oni i kažu i navode razloge. 3. U ovoj kući, kćeri, m nogo brige za njihovo preporučivanje B o g ir, što je pravo, a u svemu ostalome odstraniti ih iz sjećanja, koliko god više m ožem o, jer je prirodno da se naša naklonost hvata njih više nego ostalih osoba. Moji su m e n ejak o voljeli, prem a onom e što su mi govorili, a i ja sam njih toliko voljela đa nisam dopuštala da m e zaborave. No, iz iskustva znam, kod m ene i kod drugih, izuzimajući roditelje (koji se samo čudom prestanu brinuti za djecu, pa je pravo đa prem a njima, kada imaju potreba za utjehom , i ako to nam a ne škodi u onom e glavnom, ne budem o strani, što se p ri odricanju može učiniti, p a i s braćom ); što se ostalih tiče, prem da sam se zatekla u neprilikam a, moji su mi rođaci u njim a najm anje pomogli. Božji sluge jesu". ... barem kod većine njih, previda ne kod svih svetaca koji su pisali, ili m nogih... (p rv a re d a k c ija ). - S lijed i a lu z ija n a e v a n đ e o s k e sav je te (L k 14,83). ... ■ n akon onoga s to je rečeno u vezi s N jegovom Crkvom (p rv a re d a k c ija ). Fray L uis j e o v ak o o b ja v io ovaj o d lo m a k : »m oji su ro đ a c i bili ti koji su m i n a jm a n je p o m o g li u n jim a , a o n i k o ji su m i u n jim a p o m o g li bili su s lu g e Božji« (sir. 55).
4. Vjerujte, sestre, budete li Mu služile kako treba, nećete naći boljih rođaka od onih koje vam Njegovo Veličanstvo pošalje. J a znam d a je tako, a nastavite li kako ste započele i budete li shvatile da, postupajući drugačije, žalostite vašega istinskoga prijatelja i Zaručnika vašega, vjerujte mi da ćete vrlo brzo steći tu slobodu i da ćete se moći pouzdati više u one koji će vas samo po rad i Boga voljeti, nego u sve vaše rođake, te da vas neće iznevjeriti, pa ćete i u onom e, u kom e ne mislite, naći braću i roditelje. Je r, kako ovi očekuju plaću od Boga, brinu se za nas, a oni koji je očekuju od nas, budući da vide da smo sirom ašne i d a im ni u čemu ne m ožem o biti od koristi, brzo se um ore. Pa iako to nije uopćeno, najčešće je sada u svijetu; jer, konačno, to je svijet. O nom e tko vam što drugo kaže, i d a je krepost to činiti, nem ojte vjerovati. Kada bih iznosila svu štetu koju to donosi, m orala bih jak o oduljiti; stoga i zato što su drugi, koji bolje znaju što govore o tom e pisali, neka bude dosta to što je rečeno. Zamišljam si, budući da sam ja toliko shvatila, prem d a sam nesavršena, što li će tek učiniti oni koji su savršeni? 5. Jasno je da je dobro sve to nagovaranje da bježimo od svijeta, što nam svjetuju sveci. Zato mi vjerujte d a ono što se, kako sam rekla4, od njega najviše o nas lijepi jesu rođaci, a i najteže se odlijepe. Zato oni koji bježe iz svojih zemalja čine dobro - ako im to vrijedi, kažem - j e r ne vjerujem d a je ono u tjelesnom bijegu, već. u tom e da se duša snažno zagrli s dobrim Isusom, našim G ospodinom , je r kako tamo nalazi sve, zaboravlja sve. Ipak je velika pom oć da se odjeljujem o od njih, dok posve ne spoznam o tu istinu, je r kasnije može biti da Bog ushtjedne, kako da bi nam dao križ u onom e u čem u smo običavali uživati, da se družim o s njima.
4 R ek la je fo u br. 2.
48
(Umori kako nije dosta odreći se onoga što je rečeno, ako se ne odričemo nas sa mih, te kako idu skupa ova; krepost i poniznost. lJM re k a v li.se .svijeta! l'ođaka i zatvorivši se ovdje uz uvjete koji su spom enuti, čini se da smo već učinile sve i da se više nije potrebno ni sa čime boriti. O, sestre moje, nem ojte biti sigurne i n eu sp av lju jtese, jer će vam se dogoditi kao onom e tko 11ježe posve smiren, nakon što zatvori vrata u strahu od kradljivaca, a ostavi ih u svojoj kući. Vi već znate da nem a gorega kradljivca, budući da ostajemo mi same, nego što je biti neoprezan, i to što svaka pojedina - kao u najvažnijem od svih poslova - slabo pazi da se odupre svojoj volji. Im a m nogo stvari koje oduzim aju ovu Hvriu slobodu duha da može odletjeti svome Tvorcu, a da ne bude opterećena /m iljom i olovom. 2. Snažan je lijek za to imati stalno na pam eti kakva je ispraznost sve i kako brzo završava, zato da se sklonosti odvrate od tako bezvrijednih stvari i usm jere prem a nnome što neće završiti nikada. Iako se čini d a je to slab lijek, uspijeva ojačati dušu t u vrlo sitne stvari unijeti pozornost. Čim se. osjeti sklonosL:pxema nekoj, neka se ir,
rođaci od kojih se, upozoravani vas, razdvojite, već ih prigrlite, ljubite i nikada ue budite bez njih. O, najveća kreposti, gospodarice svega stvorenoga, vladarice s v i j e t a , osloboditeljice od svih zamki i m reža koje postavlja nečastivi, tako ljubljena <«1 našega učitelja Krista koji nikada ni na tren nije bio bez njih! T ko ih b ude imao, ilobodno može izaći i boriti se s cijelim paklom zajedno i protiv riietoga,syiieta i svih njegovih prigoda. Neka se ne "Boji n ik o g a ,je r njegovo je kraljevstvo na nebesim a. Nema seTioga bojati, je r mu niti m alo nije stalo do toga da i izgubi sve, niti to sm atra
Hii/luci da u z n a č e n ju previda. - U lo m a k j e ja s n iji u p rv o j re d a k c iji: A ukazao n a m je. veliku milost, jer je v ovoj ku ći najveći dio učinjen; ali., preosf-aje da se otrgnemo od nas samih. To je teško odvajanje. O m druga: k re p o s t o d ric a n ja , o kojoj j e u p r a v o g o v o rila.
izgubljenim. J e d in o se boji da ne ražalosti svoga Boga .i moli Ga ’ da ga podržava u njim a zato da ih ne izgubi svojom krivicom. 4. Istina je da te kreposti imaju takvo svojstvo d a. se skrivaju od onoga tko ih posjeduje, ta j
(ia ne m ognem o činiti n ije d n o ni drugo7. A kadikad je bol neznatna, i učini nam se da nism o obvezne ništa činiti, je r smo, zatraživši oprost, ispunile svoje. 7. Reći ćete: zašto ga daje priorica? Kada bi znala što je u nutrini, m ožda ne bi u> učinila. Ali kako je izvješćujete o nevolji i kako ne nedostaje liječnik koji će pomoći zbog toga što to isto i njem u kazujete, te prijateljica ili rođakinja koja tu plače, što joj je činiti? Poboji se da ne zgriješi protiv milosrđa, pa joj je draže da pogriješite vi, nego ona8. 8. T o su stvari koje se m ogu kadikad dogoditi, p a ih ovdje navodim zato da ih se čuvate. Je r, ako nas nečastivi počne zastrašivati da će nam uzm anjkati zdravlja, nikada nećem o ništa učiniti. G ospodin neka nas prosvijetli da dobro postupim o u svemu, amen.
U p rv o j re d a k c iji j e b ila is ta n č a n ija ir o n ija i v e ć a s n a g a o v o g a u lo m k a : K adikad ih spopadne ta k a v ža r da (ive pokoru bez ikakva reda... U m išljanje koje im podmeće nečastivi »da im je naškodila, da n ika d a vite pokore!, čak n i one koju nalaže Red, je r su to već iskusile«. N e prid rža v a ju se n i nekih posve sitnih stvari iz P ra vila - kao što je šutnja, koja n am neće nanijeti zla - a nije n a m se nam etnula misao da nas boli g la v a kada smo propustile ići u kor - što nas, isto tako, ne ubija - je d a n dan zato što nas je zaboljela, drug i zato što nas j e boljela, a druga tri zato da nas ne bi boljela. I ne čini jo j se p ravednim da vas loše sudi - s lije d ilo j e u p rv o j re d a k c i ji. - U m je sto s lje d e ć e g a b ro ja , ]> rvobitna re d a k c ija j e o v ak o z a v rš a v a la : A h , ovoga ja d iko va n ja - sačuvao me B o g - m edu redovnicim a! N eka mi O n oprosti, no j a se bojim da je to već običaj. M e n i se je d a n p u t dogodilo da sam vidjela ovo: im ala sam je d n u koja se žalila na g la vu , i ja k o m i se žalila -na n ju . Kada sam provjerila, nije j e boljela n i malo, već j e n a drugom mjestu osjećala n eku bol. - C ijelo ov o p o g la v lje p u n o j e s p o n ta n ije i fin o za je d ljiv o u re d a k c iji iz E sc o ria la .
Nastavlja o trapljenju i govori o tome kakvo treba provoditi u bolestima. 1. Čini mi se nesavršenim, sestre moje, to stalno jadanje,na -lakeJaolesti Ako ih možete podnijeti, nem ojte to raditi. Kada je bolest teška, sama se pojada. T o je drugačije jad an je i odm ah se razotkriva1. Shvatite da vas ima malo, pa ima li koja takvu naviku, svima nanosi neugodnosti, ako se ljubite i ako im a milosrđa. Naprotiv, neka ona koja se doista bude loše osjećala to kaže i uzm e ono što je potrebno. Ako se oslobodite ljubavi p rem a samima sebi, toiiko ćete žaJšiLzbogJjilo kakve pažnje i n e^ b o jtF iF ^ a^ eiteiita u zim a ti bez potrebe, ni da ćete se ja d a ti bez razloga. Kada ga ima, bilo bi m nogo gore ne reći to, negoli uzeti išta bez razloga, i bilo bi vrlo loše, kada vam se ne bi smilovale. 2. Ali, posve sigurno, tamo gdje im a milosrđa, a vas tako malo, nikada neće uzm anjkati brige da vas se liječi2. No, na neke ženske slabosti i sitne boljetice zaboravite se tužiti, je r kadikad nečastivi podm etne um išljanje tih boli; nestanu i jave se. AkojqeuzgubjXg tu naviku da sve kažete i jia-se n a sve-žalite,.,osim Bogu, nećete nikada p re sta ti'. J ei~ ovo našelijelo ima takav n ed ostatak da otkriva sve više po treb a ^"što m u se više ugađa. Č udna je stvaFTw likolwceTia-iT^ tu im a kak » n jo b ar!zg o v o r, koliko god neznatna nevolja bila, zavede ja d n u dušu zato đa ne napreduje. 3. Predočite si koliko li ima siromašnih bolesnika koji se nem aju kom e požaliti, a biti siro m a žn e u eto šene. to ne ide skupa. Sjetite se, isto tako, m nogih u d atih žena. J a znam da im a i takvih, pa i dobrostojećih, koje se kraj teških boli i teških nevolja ne usuđuju žaliti, zato đa ne ozlovolje svoje muževe. Pa - ja o m eni grešnici! - nismo došle ovamo đa budem o tetošene više nego one. O, budući da ste oslobođene velikih nevolja ovoga svijeta, znajte malo potrpjeti, za ljubav Božju, a da to n e znaju svi! Pa ako postoji neka vrlo nesretno uđata žena i podnosi veliku nesreću ne dajući si oduška ni s kim, zato da njezin muž ne sazna d a ona to govori i da se tuži, zar nećem o onda i mi podnijeti s Bogom malo boli koje nam daje za naše grijehe? T o više što se tim e neznatno ublažava bol! 5 U p rv o j re d a k c iji p o g la v lje j e z a p o č in ja lo s n a ž n ijim iz ra z im a : Č ini m is e ja ko nesavršena stvar, sestre moje, ovo zavijanje i neprestano jadikovanje, te. slabljenje govora praveći g a bolesničkim... ... gdje ima, »m olitve« i m ilosrđa i tako malo vas... - b ijaše n a p is a la u p rv o j re d a k c iji. U p rv o j re d a k c iji j e b ilo još d o d a n o ; Toliko to ističem, je r držim d a je va ln o i d a je to stva r koja samostane drži ja k o opuštenima.
4. U svemu ovome što sam rekla nisam govorila o teškim bolestim a, kada je velika vrućica, iako tražim da uvijek im a um jerenosti i strpljenja, već o lakim bolestima koje se m ogu prohodati. Sto bi bilo kada bi se ovu knjigu vidjelo izvan ove kuće? Sto bi sve redovnice rekle o meni? A kada bi se koja popravila, još kako bih drage volje to podnijela! Je r, zbog je d n e jed in e koja bi takva bila, dolazi do toga đa se, u većini slučajeva, ne vjeruje n ijed n o j, koliko god teške boli imala'1. Sjetimo se naših predšasnika, svetih otaca pustinjaka, čiji životJioćenipnasljedovatK koliko boli m ora da su pretrpjeli, i koliko samoće, i gladi, i sunca, i vrućine, a da se nisu imali kom e p o žaliti osim. Bogu! Mislite li da su bili od željeza? PaTSrTsu isto tako osjetljivi kao i mi. I vjerujte, kćeri, da nas, kada počnem o pobjeđivati,, ova sitna tjelešca neće tolikp zamarari. Mnogo će biti onih koje će se pobrinuti za sve što je potrebno, pa se ne skrbite za sebe, ne bude li zbog izrazite nevolje. Ako se ne odvažimo odjednom progutati smrt. i zakazivanje zdravlja, nikada nećem o napraviti ništa. 5. Nastojte ne bojati je se i sasvim se prepustiti Bogu, p a što bude bude. Sto ako umrem o? Koliko li nam se puta narugalo naše tijelo, p a zar se i mi ne bismo narugale s njime? I vjerujte d a je ta'odluka važnija nego što m ožemo zamisliti, je r budem o li to m alo-pom alo činile, uz pom oć Božju, postat ćemo njegove gospoda rice. Je r, pobyediti jakvoga neprijatelja velik je jio b ita k da se p ro đ e kroz bitku ovoga života. N eka to uonTITospoHm, kao što može. Uvjerena sam da tu dobit ne shvaća nitko osim onoga tko uživa u pobjedi koja je tako velika, po m om uvjerenju, đa nikom e ne bi bilo žao truda da dođe do tog sm irenja i gospodstva.
P rva re d a k c ija je n a sta v lja la : Konačno, ta stva r seže dotle da gube je d n e zbog drugih, a ako p a k im a neka koja trpi, čak ni sam i liječnici jo j ne vjeruju, budući da su vidjeli hod, drugih da se na m alu bol p u n o žale. (Kako je ta samo za vas, moje kćeri, sve može ići.)
Govori o tome kako ■ m alo mora držati do života i do časti onaj koji istinski ljubi Boga. 1. Prelazimo na drag e stvari, koje su također jak o važne, p rem d a se doim aju sitne. Sve to izgleda velik posao, i to s razlogom, je r to je rat protiv nas samih. M eđutim, kada se započne raditi, Bog toliko djeluje na dušu i udjeljuje jo j toliko milosti da joj se čini m alo sve štogod se može učiniti u ovom životu. A b u d u či d a mi redovnice činimo ono najveće, a to je davanje slobode poradi Božje ljubavi, stavlja jući je pod vlast drugoga, te se podvrgavam o tolikim pokoram a, postovima, šutnji i zatvorenosti te službi u kom , koliko god se mi htjele tetošiti, to biva samo kadikad; a m ožda sam ja bila je d in a takva u m nogim sam ostanim a koje sam upoznala. Čem u bismo se, dakle, suzdržavale od trapljenja nutrine, budući da je u tom e sve ovo drugo m nogo savršenije i da kasnije to provodim o jednostavnije i lakše? T o se postiže - kako sam rek la1 - malo-pomalo, ne navikavajući našu volju i želju čak ni na sitne stvari, dok ne podvrgnem o tijelo duhu. 2. Ponovno kažem 2 da se sve, ili veliki dio, sastoji u tom e da se prestanem o brinuti o nam a sam im a i o našoj udobnosti, je r tko istinski počne služiti Bogu, najm anje što Mu može pružiti jest život. A ako m u je p redao volju, čega se boji? Ako je istinski redovnik ili istinski molitelj3, a hoće uživati Božje darove, jasn o je da ne smije okrenuti leđa želji da um re poradi Boga i podnese mučeništvo. Pa zar jo š ne znate, sestre, d a j e život dobroga redovnika, i onoga koji hoće b iti m eđu bliskim „ prijateljim a Božjim", dugo mučeništvo? Dugo, je r uspoređujući ga s onim a koje su smjesta Idalirm ožesenazvau d u g m rN o , svaki je život kratak, a neki su vrlo kratki. A što mi znam o hoće li naš biti tako kratak da će se završiti za je d a n sat ili je d a n čas nakon što se odlučim o u svemu služiti Bogu? Moglo bi biti. Jer, na koncu, svemu onom e što j e prolazno ne treba pridavati važnosti; a misleći d a je svaki sat poslje dnji, tko ga neće iskoristiti? Vjerujte mi, dakle, d a je tako misliti najsigurnije.
U U . p o g l. br. 5. - M isli k o je p r e th o d e im a le su d r u g a č iji p riz v u k u p rv o j re d a k c iji: Pa čemu se zadrzavam o n a tome da trapim o ova tijela sitnicama, što znači ne ug a đ a ti im n i u čemu, nego pa ziti da ih vodimo onamo, kavu) ne zete dok se ne pod vrg n u duhu? U sp . 11. p o g l., br. 4. Istinski molitelj-. p ra v a d u š a o d m o litv e .
3. Zbog toga se iskažimo 11 opiranju našoj volji u svemu. Je r, ako budete pazile, kako sam rekla4, i ne znajući kako, m alo-pom alo doći ćete do vrhunca. Ali, kako samo kruto zvuči reći da ne ugađam o sebi ni u čemu, ako se ne kaže kakva zadovoljstva i užitke donosi sa sobom to opiranje i ono što se njim e dobiva u ovome životu, kakva sigurnost! Ovdje, budući da sve to provodite, najveći dio je učinjen. Bodrite se i pom ažite se m eđusobno. U tom e svaka pojedina m ora nastojati prednjačiti pred drugim a. 4. O unutarnjim porivim a neka se osobito vodi računa, posebice ako se radi o prvenstvu. Bog nas oslobodio, po Njegovoj Muci, da se kaže, ni da se pomisli stati na tome: »pa, ja sam duže ovdje«, »pa, starija sam«, »pa, radila sam više«, »pa, s onom drugom bolje postupaju«. Ovakve misli, ako se jave, treba odm ah rastjerati, jer ako se zabavite njim a ili pak počnete o tom e razgovarati, to je kuga i otuda proizlaze velika zla5. Ako budete imale prioricu koja bi dopustila neku od tih stvari, m akar i malo, vjerujte d a je zbog vaših grijeha Bog dopustio d a je im ate zato da se počnete gubiti, p a se puno m olite da iznađe lijeka, je r velika je opasnost0. 5. Može se dogoditi da kažete: »zašto to toliko ističem« i » d aje to strogo« i »da Bog obdaruje i onoga tko se nije toliko odrekao«. J a to vjerujem, je r svojom beskrajnom m udrošću vidi kako je to dobro zato da ih navede da ostave sve poradi Njega. J a ne nazivam »ostaviti« stupiti u neki red, je r p rep rek a može biti, a savršena duša može biti sam oodrečna i ponizna n a svakom mjestu; no, to uz veći vlastiti trud, jer je velika stvar sprem nost. Ali jed n o mi vjerujte: ako postoji i tru n ak želie za čašću ilj_dobrobiti7 (a toga može biti u sam ostanim a isto tako kao i vani, iako p rigoda ima manje i grijeh bi bio veći), pa makajMinale iza sebe m nogo godina molitve (ili umišljanja, bolje rečeno, je r savršena molitva, na kraju, oslobađa od tih ned o stata ka), nikada neće_punqj[api^iiQKad,-»iti-ee-trtsp}€-ti HŽivatrpi-avi-f>kidjiiglitve. 6. Pogledajte, sestre, da li se vas štogod tiče u ovim stvarima, je r ovdje niste ni za što drugo. Vi ne postajete časnije, a korist je izgubljena tamo gdje ste je m ogle steći. Prem a tome, nečasnost i gubitak idu skupa8. Svaka pojedina neka pogleda što im a od poniznosti i vidjet će koliko je uznapredovala. Meni se čini da se istinski poniznu osobu nečastivi čak ni u početku neće usuditi napastovati u pogledu prvenstva je r se, budući d a je toliko lukav, boji udarca. N em oguće je, ako je netko ponizan, da ne stekne više postojanosti u toj kreposti i ne uznapreduje, ako ga nečastivi tu kuša. Jasno je da se m ora osvrnuti na svoj život i pogledati9 koliko je služio u odnosu na ono što duguje G ospodinu i na 1 EJ br. 1 u t i . p o g l br. 5 - J e d a n oci c c n z o ra je u z o v aj o d lo m a k n a p is a o d u g u o p a s k u k o ju jc k a s n ije p re p isiv a č u v rs tio u te k s t r u k o p is a iz S a la m a n k e . G lasi ovak o : ■■•da si. ne ugađam o itd.; u lo m I r a p lje n ju čini se d a u sv e m u u živ ate i u g a đ a te si h o te ć i sve; je r , im a te o n o što h o ć e te i h o ć e te o n o š to im a te , u č e m u se i sa sto ji n a š e z a d o v o lja v a n je , ak o j e d o b ro o n o što sc hoće«. U p rv o j re d a k c iji: ... otuda proizlaze velika zla u samostanima. Shvatite da to dobro znam !
b
U prvoj re d a k c iji: ...zazivajte Ga i sva vaša m olitva neka. bude da za. to iznađe lijeka. Kod redovnika ili osobe od molitve. J e r tko j e uistinu posjeduje s odluaiošću da uživa milosti koje B og udjeljuje i njezine darove, ono oko odricanja svim a pogoduje. Želje za čašću ili dobrobiti: č a s to h le p lje ili želja za j e d n o m ili d r u g o m . U p rv o j re d a k c iji b ijaše n a p is a la : častoljublje ili Zelja za. dobrobiti.
s A luzi ja n a je d n u v rs tu z a k o n a iz k o d e k s a časti. 1 Pogledati: u s p o re d iti koliko je služio s onim što je dužan.
velikodušnosti koje je iskazao, ponizivši sebe, zato da nam a ostavi prim jer ponizno sti, te pogledati na svoje grijehe i gdje je zaslužio biti zbog njih. Duša bude toliko obogaćena da se on ne usuđuje vratiti10 drugi dan, da ne ode razbijene glave. 7. Prihvatite ovaj moj savjet i nem ojte ga zaboraviti. N astojte da sestre iz vaše kušnje izvuku dobit i u vanjštini, a ne samo u nutrini, je r bi bilo veliko zlo ne steći dobit. Ako se hoćete osvetiti nečastivome i osloboditi se napasti što prije, čim vam se pojavi, molite poglavaricu da vam zapovjedi da obavite neku nižu službu ili ih same obavljajte, kako budete mogle, i razmišljajte o tom e kako da skršite svoju volju nelagodnim stvarima, je r će vam ih G ospodin razotkriti p a će i napast m alo p otrajati". Bog nas oslobodio onih koji Mu hoće služiti misleći na čast. Znajte d a je to slafajdobitak j - kako sam r e k la ^ ^ ta s e čast sama gubi tim e što je se želi, posebice u stvarima prvenstva, je r nem a na svijetu otrova koji bi ubijao savršenosti kao ove stvari. 8. Reći ćete »da su to p rirodne stvarčice, da se ne treba obazirati na njih«. N em ojte se s tim e šaliti, je r to raste p oput pjene, a u tako izrazitoj opasnosti, kao što su pitanje časti i gledanje na to da li nam je nanesena uvreda, nem a sitne stvari. Znate li zašto, uz m nogo drugih stvari? Možda kod neke počne s malenkošću i ne bude gotovo ništa, a zatim onu drugu navede nečastivi da joj se to učini mnogo, pa će čak sm atrati m ilosrđem , ako jo j kaže kako li samo podnosi tu uvredu, da jo j Bog dade strpljenja da Mu to prikažete, da više ne bi podnio ni svetac. Navede d ru g u na spletkarenje pa, kad ste se već pom irile s time da trpite, bivate k tom e napastovane taštinom zbog nečega što niste podnijele onom savršenošću kakvom je to trebalo podnijeti. 9. A ova naša narav je tako slaba da, ako nam se k tom e kaže da (to) ne treba trpjeti, mislimo da smo napravile nešto i požalimo, to više ako vidim o da nas se žali. Duša tako p rop u šta prilike koje je imala da stekne neku zaslugu i postaje jo š slabija, a nečastivome ostaju otvorena vrata da dođe s drugom , jo š gorom . Moći će se dogoditi i to, čak kada budete htjele nešto pretrpjeti, da vam dođu i kažu »da ste životinja«, » d aje dobro da se osjete neke stvari« . O, za ljubav Božju, sestre moje! N eka nijednu ne gane neprom išljena samilost pa da pokaže sažaljenje prem a drugoj u svezi s tim lažnim uvredam a, što je onakvo sažaljenje, kakvo su osjećali prijatelji svetoga Jo b a i njegova žena prem a n jem u 14.
10 N e usuđuje se vratili »nečastivi«, d o d a la j e S v etica u m a d r id s k o m ru k o p is u . 1‘ U p rv o j re d a k c iji jo š j e stajaio : (u n e la g o d n im stv a rim a ...) »i .rja v n im Im pljenjim a, budući da se provode u ovoj kući. Kao od kuge bježite od takvih napasti nečastivoga, te nastojte da bude malo kod vas«. U br. 6. 13 U p rv o j re d a k c iji j e b ila d o d a n a j e d n a o d njo j s v o jstv e n ih fin o ir o n ič n ih u z re č ic a : Uh, ta im a li koja prijateljica! N J o b 2 ,1 1 . - U to le d s k o m r u k o p is u S v etica j e p re p ra v ila p o s lje d n ju re č e n ic u , p o g r e š n o : ... i kakvo je im ala njegova, žena.
Nastavlja o trapljenju i o Lome kako treba bježati od častoljublja i prava ovoga svijeta zato da se dođe do istinskoga prava. 1. Često puta vam to kažem, sestre, a sada hoću ostaviti napisano zato da to ne zaboravite, je r i u ovoj kući, i s\gka osoba koja bi htjela biti savršena, treba bježati na tisuću milja o d : »bijah u pravu«, »namješe mi n e p ra v J irs ^^r5icTir[M -avii onaj ikojiiijfiJtoJLićinio«... BognaTosIobodio lošihpravđanjaT Z ar s e o n H Ia ^ e b ilo pravo
1 U p rv o j re d a k c iji: K a kv u sam besmislicu rekla, da m eni vjerujete, nakon s to je to izrekla istinska M u d ro st - j e r je sam a I s t i n a - i Kraljica anđela. - A luzija n a e v a n đ e o s k u iz re k u , ! ,k 14,1 1 ... i n a đ v a s tih a iz M a g n ificat, Lk 1 ,48 i 52. - Ž a lim j e n a sta v ila : Barem u nečemu nasljedujm o tu N jeg o vu poniznost; kažem nečemu, je r koliko g od se spustim o i ponizim o, ništa ne čini osoba kao ja , koja je svojim grijesim a zaslužila d a je p r e z m i ponize nečastivi, kada već to ona nije htjela. Jer, m akar i ne imale toliko grijeha., čudom će biti netko tko više nem a nika ka v po kojem u bi bio zavrijedio pakao.
god nam se činilo da se ponižavamo, prem alo je d a budem o kćeri takve Majke i zaručnice takvoga Zaručnika. Ako se spom enute stvari brzo ne spriječe, ono_što_sgjianas.ne-čini ništa, sutra £ € m ožda biti laki grijeh, a on je tako teško uništiv da neće ostati sam, ako se opustite; to je jak o veliko zlo za redovničke zajednice. 4. N a to bism o m orale vrlo paziti mi koje smo u njoj zato da ne naškodim o onim a koje se trude da nam učine dobro i da nam dadu dobar prim jer. A kada bismo shvatile kako se velika šteta čini time što se začne neka loša navika, radije bismo um rle nego da budem o uzrokom tom e2; je r to je tjelesna smrt, a gubitak u dušama; velikje gubitak i što se, čini se, ne prestaje gubiti, zato što kada je d n e u m n i, dolaze druge i sve ih, možda, zapadne veći udio u lošoj navici koju smo mi uvele, negoli m nogim krepostim a; je r nečastivi ne dopušta da ona p ropadne, a kreposti sama p rirodna slabost upropaštava. 5. Oh, kako bi veliko djelo m ilosrđa i kakvu veliku uslugu učinila Bogu redovnica koja bi uvidjela na sebi đa ne može slijediti navade koje postoje u ovoj kući, shvatila to i otišla! I neka t nastoji izvršiti, ako ne želi ovdje imati je d a n pakao, i dao Bog da drugi ne b ude tam o3, je r im a m nogo razloga da se boji toga, a m ožda ni ona ni ostale neće to shvatiti kao ja. 6. Vjerujte mi to, a ako nećete, vrijeme vam dajem za svjedoka: je r način života koji hoćem o provoditi nije samo takav da budem o redovnice, već pustinjakinje, i đa se odreknete svega stvorenoga, a onoj koju je G ospodin izabrao da bude ovdje, sm atram đa posebice udjeljuje veliku milost. M akar sada i ne bude po tp u n o savršena, vidi se da ide p rem a savršenosti po velikom zadovoljstvu i veselju koje joj
N eka loša n a vika ovih na tru h a časti, radije bismo podnijete tisuću smrti. - 'ia k o u p rv o j rc đ a k c iji. K a d a j c S vetica p o n o v n o čita la ovaj o d lo m a k , koji j e već b io p r ir e đ e n za tisak , u č in ila j o j se k r u to m n je z in a p r ije tn ja »ako n e želi im a ti j e d a n p a k a o o v d je i d r u g i tam o « , p a ju j e p r e k riž ila . I z m e đ u r e d a k a je d o p u n ila p r e t h o d n u r e č e n ic u :... to shvati i otiđe »prije nego što položi zavjete, kako sam već rekla«. 'Tekst p rv e re d a k c ije b io je o p š irn iji i m n o g o s n a ž n iji: Ok, kako bi veliko djelo m ilosrđa i veliku u slu g u učinila Bogu redovnica koja bi uvidjela da 'ne viole provoditi savršenosti i navade koje postoje u ovoj kući, upoznala sebe, otišla i ostavila druge n a in im ! Čak n i u svim drugim samostanima. (barem ako m en i vjerujete) neće j e držati n iti j o j dati zavjete, dok se tijekom p u n o godina ne bude iskušalo vid i li se da li se popravlja. - N e n a ziva m nedostacima ono u pokori i postovima; jer, prem da to je su , n isu to stva ri koje nanose toliko štete. A li neke njihove osobine, kao to da su sklone da budu poštivane i cijenjene i da vide tuđe pogreške, a da n ikada ne p rizn a ju svoje i druge slične stvari, što se uistinu rađa iz malo poniznosti. A ko B o g ne pom ogne, ob d a ru ju ćije velikim duhom., da se Čak n i nakon m nogo godina ne vid i da se popravila, Bog vas oslobodio toga da. ostane u vašem društvu. Shvatite da se n i ona neće sm irili, n iti će sve vas pustiti da. se smilite. B u d u ći da ne uzim ate m iraz, B o g vam, lime ukazuje milost, je r to j e ono Što žalosti kod samostana, zato što m nogo p u ta , zbog nevraćanja dugova, ostavljaju lopova da im pokrade blago, ili p a k zbog časti njihovih rođaka. U ovoj ste kući već prokockale i izgubile čast ovoga svijeta, je r siromasi nisu časni; nemojte na vašu toliku štetu htjeti da to budu drugi. N aša Čast, sestre, viora biti služenje Bogu. O na koja bude mislila sm etati vas u tome, neka sa svojom čašću ostane kod svoje kuće, je r radi toga su naši oci zapovjedili k u šn ju od je d n e godine, a u našem u R e d u do četiri godine, je r u tome postoji sloboda. J a bik htjela da se ovdje ne daje tijekom deset godina. Poniznoj redovnici će malo biti stalo do toga što nem a zavjeta; već zn a da.j e neće izaciti ako j e dobra; ako p a k nije, zašto hoće nanositi štetu ovoj Kristovoj zajednici? I n e n a ziva m dobrom o n u koja posjeduje n ek u taštinu jer, uz pom oć B ožju, vjerujem da će biti daleko od ove kuće; n a ziva m ne biti dobra to što se ne trapi, nego j e navezana na stvari od ovoga svijeta ili n a sebe u ovim stvarim a koje sam spomenula. I ona koja to dobro kod sebe ne bude vidjela, neka m i vjeruje i neka ne polaže zavjeta, ako ne želi je d a n pakao im ati ovdje i neka Bog dade da ne bude drug i tamo, je r za to im a kod nje p u n o stvari. A možda ih n i same one iz kuće neće shvatiti, p a n i ona sama, kako sam ih j a shvatila«.
pričinja to što vidi da se ne m ora ponovno baviti stvarima ovoga života i po užitku u svim stvarima Reda. Ponovno kažem, ako je koja sklona stvarima ovoga svijeta, neka otide, ako .vidi. da ne nayTrgduj&, ili neka ide u drugi sam ostan, akojoš uvijek hoće biti redovnica; a ako ne, vidjet će sto ćejoj se dogoditi. N eka se ne žali na m ene, koja sam utem eljila ovaj samostan, zato što j e ne upozoravam. 7. Ova je kuća nebo, ako ga može biti na zemlji. Za onu koja se zadovoljava samo tim e da ugađa Bogu i nije joj stalo do vlastitoga zadovoljstva, ovdje je život vrlo lijep; zaželi li štogod više, izgubit će sve, je r to ne može imati. A nezadovoljna duša je kao onaj kom e se gadi jelo, koliko god dobro bilo, i diže m u se želudac na ono što zdravi s velikim užitkom jedu. N a drugom će se m jestu lakše spasiti, a može se dogoditi i da m alo-pom alo dospije do savršenosti, što ovdje nije m ogla izdržati zato što se provodi odjednom . Je r, sve da se i sačeka neko vrijeme d a se u nutrini odrekne posvema i da se trapi, u vanjštini to m ora biti odm ah. A koja pak, videći da sve ostale to rade, i bivajući uvijek u tako dobrom društvu, ne bude u zn ap red o vala za godinu dana, bojim se da u m nogo godina neće uznapredovati ništa više, već nazadovati4. Ne kažem da to m ora biti u potpunosti kao kod ostalih, ali neka se prim ijeti da prizdravlja, je r se odm ah vidi kada je bolest smrtna.
A koja... ne bude uznapredovala za g o d in u dana, ili pola, bojim se da za p u n o -neće uznapredovati niše. nego manje. - T a k o u p rv o j red ak c iji.
U kojem govori o tome koliko je važno da se ne dopusti polaganje zavjeta n ije d n o j čiji je duh protivan stvarima koje su rečene. 1. Čvrsto vjerujem da G ospodin m nogo pom aže onom e tko se čvrsto odluči, pa zbog toga treba vidjeti kakvu nam jeru ima ona koja dolazi, da to ne b ude samo zbog toga da se popravi (kao što će se m nogim a dogoditi), budući da G ospodin može usavršiti tu nam jeru, ako je osoba razborita, a ako nije, neka se nikako ne prim i; jer, ta neće shvatiti ni zašto dolazi, niti kasnije one, koje je budu htjele privesti boljemu. Jer, u većini slučajeva, onim a koji imaju taj nedostatak, čini se da bolje pogađaju što im odgovara negoli najm udriji, a to je zlo koje ja sm atram nepopravljivim , zato što samo čudom ne donosi sa sobom opakost. Gdje ih ima mnogo, moći će se podnijeti, ali m eđu tako malo vas neće se moći trpjeti. 2. D obar razbor, ako počne dobro voljeti, čvrsto se hvata za nj, je r vidi d a je to najsigurnije; a kada ne bude od koristi za veću duhovnost, bit će od koristi za d obar savjet i za m nogo stvari, ne zamarajući nikoga1. Kad toga nem a, ne znam čemu može prikoristiti u zajednici, a može nanijeti veliku štetu. Ovaj se nedostatak'’ ne vidi baš brzo, je r m noge govore dobro, a poim aju loše, a druge govore um jereno i ne baš dotjerano, ali imaju razbor za m nogo dobra. J e r im a onih svetih prostodušnosti koje malo znaju o svjetovnim poslovima i postupci ma, a m nogo o ophođenju s Bogom. Zbog toga je potrebna dobra obaviještenost, pa da ih se prim i, i duga kušnja da im se dopusti polagati zavjete. N eka svijet već jednom shvati da ste slobodne izbaciti ih i da u samostanu, gdje im a m nogo strogosti, ima i puno prigoda; a bude li se to uobičavalo, neće to sm atrati uvredom . 3. Kažem to, je r su toliko nesretna ova vrem ena i tolika je naša slabost d a nije dosta ovo sm atrati zapovijeđu naših predčasnika, pa da se prestanem o osvrtati na ono što su naši suvremenici shvatili čašću, zato da ne bismo uvrijedile rođake. Dao Bog da to ne platim o u drugom životu mi koje smo ih prim ile, je r nikada ne uzm anjka neki izgovor kojim dajem o do znanja d a je to teško učiniti'.
! D apače, to je rekreacija, .slijedilo j c u p rv o j rc d a k c iji. ... i ostali (p rv a re d a k c ija ). 3 U p rv o j rc d a k c iji j c još siajalo : A u tako važnom slučaju nitko nije dobar. J e r kada prelat bez naklonosti i strasti gleda Što j e dobro za kuću, vjerujem da ga Bog nikada neće p u stiti da pogriješi. A gleda li ove samilosti i. nerazboritosti, držim, da ne može ne biti pogreške.
4. A to je posao pri kojem bi svatko za sebe m orao paziti, prep o ru čati se Bogu i hrabriti poglavaricu, s obzirom d a je to stvar koja je toliko važna. A ja m olim Boga da vas u tom e prosvijetli svojim svjetlom, je r posjedujete veliko dobro u tom e što ne prim ate miraza, zato što bi se tamo, gdje se uzima, m oglo dogoditi zbog nevraćanja novca - kojega i nem ate - da ostavite u kući kradljivca koji će vam ukrasti blago, što nije m ala šteta. Vi, u ovakvom slučaju, nem ojte žaliti nikoga, je r bi to značilo naškoditi onom e kom e nam jeravate prikoristiti.
Koje govori o velikom dobru što je u lome da se ne opravdavate, pa m akar vidite da ste okrivljene bez krivice. 1. Vrlo m e zbunjuje ovo u što ću vas uvjeravati', zato što sam trebala napraviti barem nešto od onoga što vama govorim o toj kreposti, i priznajem da sam tu jak o m alo uznapredovala. Čini se da mi nikada ne uzm anjka neki razlog da mi se učini kreposnijim opravdati se. P rem da je kadikad dopušteno i loše bi bilo to ne činiti, ja nem am skrom nosti - ili, bolje rečeno, poniznosti - da to učinim u pravo vrijeme. Je r, zaista,._veljki-4g-čin poniznosti vidjeti kako nas okrivi juni, a da nism o krivi, i šutjeti, a i veliko je to nasljedovanje našega G ospodina koji j e preuzeo naše krivice. ŠtogS'vas usrdno molim da se trudite u tome, je r donosi sa sobom veliku korist, a nikakve ne vidim u tom e da se nastojim o osloboditi krivice, osim - kako kažem - ii nekim_slučajeYuna, kada bi ne reći istinu moglo prouzročiti neugodnost ili sablazan. T o će shvatiti onaJlK oJxsde lmačTvise razbora nego ja. 2. Sm atram da je jako važno naviknuti se na ovu krepost, ili nastojati postići od G ospodina istinsku poniznost, je r otuda m ora i doći. Istinski ponizna osoba mora zaista željeti d a do nje malo drže i da je progone i osuđuju bez krivice, čak fu teškini 'iiv a rim a f je ^ Gospodina, u čem u to m o že bolje n ego u ovomeT’J e r tu nisu potrebne tjelesne snage, niti pom oć od ikoga, osim od Boga. 3. Željela bih, sestre moje, da te velike_krepo sti uvelike njegujem o i da činimo pokoru, je r znate da vam u pretjeranim pokoraman35TTTiarrukti zatoltoTJiTfiogle HcoSItTzdravlju, ako nisu razborite. U onom drugom slučaju nem a se čega bojati, je r koliko god bile velike, unutarnje kreposti ne ođuzimlju tjelesnih snaga za služenje u Redu, već krijepe dušu. Možete se navikavati i na m ale stvari - kako sam već rekla - zato da biste iznijele pobjedu u velikima". U ovima ja nikada nisam m ogla toga iskusiti, je r nikada nisam ćula kazivati loše stvari o sebi, a da ne bih
U p rv o j r c đ a k đ j i p r e th o d io jc z a n im ljiv u v o d : Ali, kako smeteno pišem ! U pravo kao onaj tko n e zna. što radi. Vi ste krive, sestre, je r m i to zapovijedate. Čitajte to kako budete mogle, je r ja pišem ovako kako mogu, a ako ne, spalite to zato Što m i tako loše ide. Treba sjesti, a j a iviam tako malo mjesta, kako vidite, da m i prođe osam dana, a da ne pišem , k tako zaboravim ono što sam rekla, p a i ono što hoću reći; to će i sada biti loše s moje strane, kao i m oliti vas da ne Činite vi ono Što sam upravo učinila ja , to je st to Što se ispričavam zato što u viđ a m da j e to vrlo savršen običaj, te vrlo poučan i vrijedan. 1 unatoč tome što vas često tome učim , a Božjom dobrotom to i činite, nikada nd ga N jegovo Veličanstvo nije dalo. U sp. i 2. p o g l., br. 1-2 i 11. p o g l-, br. 5. - U p rv o j re d a k c iji jo š j e stajalo : A li, kako se dobro ovo piše, a kako loše to radim ja ! Govoreći istinu, u velikim, stvarim a nikada nisam mogla to dokazati.
sm atrala d a je rečeno prem alo; jer, iako to nije bilo u tim istim stvarima, uvrijedila sam Boga u m nogim drugim a, pa mi se činilo da su m nogo napravili, izostavivši one, i ja se uvijek više radujem da govore o meni ono što nije istina, negoli istine '. 4. Puno pom aže ako se vodi računa o tome kako se na sve načine m nogo dobiva i kako nas nikada - kada se dobro pogleda - nikada ne okrivljuju bez krivice, j e r snio ih uvijek pune, budući da sedam p ata na dan pada pravednik, pa bi bila laž reći da nem am o grijeha4. Dakle, pa m akar ne bilo ono isto zbog čega nas okrivljuju, nikada nism o posve bez krivice, kako je bio dobri Isus. 5. G, G ospodine moj! Kada pomislim na koje ste sve načine trpjeli i kako to ni na koji niste zaslužili, ne znam što da kažem o sebi, ni gdje mi je m ozak bio kada nisam željela trpjeti, niti gdje sam kada se opravdavam. Vi već znate, Dobro moje, ako posjedujem neko dobro da mi ono nije dano ničijim rukam a nego Vašima. Pa, /a r Vam, G ospodine, nije svejedno dati više, isto kao i manje? Ako je zato što ja to ne zaslužujem, onda nisam zavrijedila ni milosti koje ste mi udijelili. Zar je m oguće da ja poželim d a itko misli dobro o tako zlom stvoru, budući da sam izgovorila toliko lošega o Vama koji ste Dobro ponad svih dobara? Ne može se podnositi, Bože moj - niti bih ja htjela da Vi to podnosite - da kod Vaše službenice bude ičega što ne bi radovalo Vaše oči. Pa vidite, Gospodine, da su moje slijepe i da se zadovoljavaju sasvim malim. Prosvijetlite m e Vi i učinite da uistinu poželim da m e svi prezru, jer sam toliko puta napustila Vas, koji m e tako vjerno ljubite. 6. Što je to, moj Bože? Što mislimo izvući iz toga što ugađam o stvorovima? Što nas se tiče, ako smo okrivljavane od svih njih, a p red G ospodinom bez krivice? O, sestre moje, nikada ne uspijevam o spoznati tu istinu, pa tako nećem o nikada ni biti savršene, ne budem o li puno razm atrale i razmišljale što je to što jest i sto je to što nije! Pa kada i ne bi bilo druge dobiti osim zbunjenosti koja će snaći osobu koja vas bude okrivila, videći da se i bez nje dopuštate osuđivati, i ta je velika. K atkad takva stvar više uzdigne dušu, negoli deset propovijedi. Prem a tome, sve m oram o biti propovjednice djelima, s obzirom da nam Apostol i naša nem oćnost priječe d a to budem o riječima”. 7. N ikada nem ojte pomisliti da m ora ostati tajna neko zlo ili dobro koje ćete napraviti, koliko god zatvorene bile. A mislite li vi, kćeri, d a neće biti nekoga tko će stati uz vas, čak i ako se ne budete opravdavale? Pogledajte kako je odgovorio Gospodin za M agdalenu u farizejevoj kući, kada ju je njezina sestra okrivljavala". Neće p rem a vam a biti strog kao prem a sebi, je r kada je je d an razbojnik trebao stati u / Njega, već je bio na križu', pa će isto tako Njegovo Veličanstvo potaknuti nekoga iko će stati uz vas, a ako ne, neće biti potrebe. T o sam ja vidjela i tako jest, p rem d a IVva re d a k c ija j c s a d rž a v a la i d r u g e p o je d in o s ti: Ove druge stvari, koliko g o d teške bile, ne. A lt u m alim stvarim a slijedila som svoju n a ra v - i slijedim ~ a da ne shrećem. p a ž n ju no ono što j e najsavršenije. Zbog toga. bih htjela da rano počnete shvaćali i da svaka pojedina počne razm išljati kako mnogo dobiva n a sve načine, a. niltako ne gubi, po m om m išljenju. Dobiva ono najvažnije, nasljedujući u nečem u Gospodina. K ažem nečemu, je r - kako sa.m rekla. - nikada nas n e okrivljuju bez krivnje. * A luzija n a [/1 -2 4 ,1 6 i I Iv 1,8 - 1 0 . Aluzija n a Pavlov p ro p is , 1 K o r 14,34. ''
l.k 7 ,3 6 -4 0 i 10,38.
;
l.k 2 3 ,4 1 .
ne bih htjela da na to mislite, već đa se radujete što ćete biti i dalje okrivljavane; a za korist koju ćete vidjeti u vašoj duši, vrijeme vam ostavljam za svjedoka. Jer, počinje se stjecati sloboda i ne biva nam više važno da li govore zlo ili dobro, već nam se čini d a je to tuđi posao. To je isto kao kada razgovaraju dvije osobe, a kako ne razgovaraju s nam a, nism o obvezne na odgovor. Tako je i tu; naviknem o li se na to da ne m oram o odgovarati, ne čini nam se da govore s nama. O nim a koji su jako osjetljivi i malo trapljeni, učinit će se to nem ogućim . U samim počecima je to teško, ali ja znam da se može steći ta sloboda, te samozataja i odricanje od nas samih, uz pom oć Gospodnju.
0 razlici koja mora postojati u savršenosti života onih koji su kontem plativni i onih koji se zadovoljavaju misaonom molitvom, te kako je moguće da Bog kadikad uzdigne rastresenu dušu do savršene kontemplacije i razlog to m e - Jako je važno ovo poglavlje i ono koje slijedi iza njega'. 1. N eka vam se sve ovo ne učini m nogo je r, štono se kaže, tek slažem igru. Molile ste da vam obrazložim načelo molitve. Ja, kćeri, prem d a m e Bog nije vodio ovim načelom, je r zacijelo još uvijek nem am ovih kreposti2, ne znam drugoga. No, vjerujte da će onaj tko ne zna složiti figure u šahovskoj igri slabo znati igrati; a ako n e zna dati šah, neće znati dati ni mat. Eto, m orate m e pokuditi zato što govorim o igri koje nem a u ovoj kući, niti je treba biti. O tuda ćete vidjeti kakvu vam je majku dao Bog, koja je i tu ispraznost upoznala; no, kažu d a je kadikad dopuštena. A kako li će tek nam a biti dopušten ovaj način igranja i kako ćemo brzo, budem o li ga puno koristile, dati m at ovome božanskom Kralju koji nam neće izmaknuti iz raku, niti će to htjeti. 2. D am a3 je ta koja G a najviše može napadati u ovoj igri, a sve ostale figure pomažu. N em a dam e koja bi Ga tako prisilila na predaju kao poniznost; ona Ga je donijela s neba u utrobi Djevice i njom e ćemo Ga mi dovesti samo jed n o m vlasi u naše duše"1. I vjerujte, koja je bude posjedovala više, vise će Ga posjedovati a koja manje, manje. Jer, ja ne m ogu shvatiti kako će biti n iti m ože biti poniznost bez i|iibavi. niri ljubavi bez poniznosti, _nit.Lje.pak m oguće da b u d e tih dviju k reposti bez velikog_odricanja odlvega^što j e stvoreno. 3. Reći ćete, kćeri moje, »zašto vam govorim o krepostim a, budući da im ale mnogo knjiga koje vas u njim a poučavaju, da nećete nego o kontemplaciji«. Kažem v.im, kada biste m e to molile čak bih i o meditaciji m ogla govoriti i svjetovati svima
izgubljen biOj ako ga Bog potakne na tako veliko dobro, ne bi smio zapuštati, kako sam već napisala na drugom mjestu ’, a i m nogi drugi koji su znali što pišu, dok ja to zacijelo ne znam; Bog to zna. 4. Ali kontenijjlacijaje nešto drugo, kćeri, je r je zabluda u koju svi upadam o, ako netko'svakoga dana uspije na trenutak razmisliti o svojim grijesima (što je dužan svatko, ako je kršćanin više nego po imenu), odm ah reći kako je vrlo kontem plativan i odm ah htjeti da im a tako velike kreposti, kakve m ora imati onaj tko je vrlo kontem plativan; čak bi i on to htio, ali griješi. Već u početku nije znao započeti igru; mislio je d a je dosta poznavati figure, d a se d a mat, a to je nem oguće, jer se ovaj Kralj ne predaje doli onom e tko Mu se posve preda. 5. Prem a tome, kćeri, ako hoćete da vam pokažem p u t da stignete do kontem placije, p otrpite što ću nešto oduljiti o tim stvarima, m akar vam se ne učine tako važnima, prem da po m om mišljenju jesu; a ako ih ne želite čuti, ni provoditi, ostanite uz vašu m isaonu molitvu cijeli vaš život; je r j a uvjeravam vas i sve one koji budu težili tom e dobru (iako može biti da se varam, je r sudim po sebi, zato što sam to nastojala dvadeset godina), da nećete stići do istinske kontemplacije. 6. Hoću, dakle, razjasniti što je jiis a o n a molitva - je r n eke zacijelo to ne razum ijete - i dao Bog da nju posjedujem o onako kako j e valja posjedovati. No, isto se tako bojim d a j e se dostiže iak oješko. ako sfm e stječu fareposti, premda nisu potrebne u onako visokom-smpnju kao za Kontemplaciju. Kažem da iieće d o a Ki-alj slave u~našu dušu - hoću reći da bude sjedinjen s njom e - gko.se ne p o tru d im o đa ^steknem o^žeiikcTkreposti. H oću biti jasna, je r ako m e uhvatite u nečem u što ne bi MtaTstina, nećete mi vjerovati ništa, a imale biste i pravo, kada bi to bilo nam jerno; no, ne dao mi Bog toga; značit će da bolje n e znam ili da to n e razumijem. H oću reći, dakle, da će osobam a koje budu u teškom stanju kadikad Bog h tjeti iskazali tako veliku m ilost, zato d a jh jr a taj način istrgne iz ruku nečastivoga6.
M o j život, 8. p o g l-, br. 4 i possim. O v o m re č e n ic o m z a p o č in je je d a n d o k tr i n a r n o z a n im ljiv o d lo m a k , o k o je m u su n;-i š ir o k o r a s p ra v lja li i k o m e n tir a li tc rc z ija n is ti i te o lo /i d u h o v n o s ti. O m o g u ć a v a m o n je g o v o p ro u č a v a n je sa s lje d e ć im p o d a c im a te k s tu a ln e n arav i: I . P re th o d n a re č e n ic a p r e p r a v lja p r e c r ta n i te k st, k a d a su is tr g n u ta p iv a č e tiri b ro ja p o g la v lja , a koji j e g la sio ovako: U prethodnom sam pog la vlju rekla da ne bi došao K ra lj slave u našu dušu ~ hoću reći da bude sjedinjen s njome - kada se ne bismo trudile da steknemo kreposti koje sam lamo navela. - 2 . T re b a v o d iti r a č u n a o n o v im n ija n s a m a u d r u g a č ije m p o s ta v lja n ju p r o b le m a u br. 8: m akar bile u lošem sta n ju i bez kreposti: ~ 3 . P rva r e d a k c ija s a d rž i va/.n e te k s tu a ln e razlik e. U br. 6: D ogodi se p u n o p u ta da Gospodin uzdigne neku- ja k o nevaljalu dušu, s tim e da se s h va ti da. tada -nije u sm rtnom grijehu, p o mom m išljenju - . . . (sm isao o s ta je n e ja s a n ; v je ro ja tn o je h tje la n a p isa ti: » G o sp o đ in u z d ig n e d o k o n te m p la c ije ja k o n e v a lja lu d u š u , je r jedno viđenje dopustit će Gospodin da. im a netko, m a ka r bio ja k o dobar, kada. je u lošem stanju zato da. ga privede k Sebi; ali da ga uvede u kontem placiju, j a to ne m ogu vjerovati, je r u ono bozansko sjedinjenje, gdje se Gospodin naslađuje s dušom i duša. s N jim e, ne kroči p rljava duša da se s njome naslađuje Čistoća neba. i da se naslada anđela naslađuje s nečim što nije N jegovo, zato što već znam o da, kada. čovjek sagriješi smrtno, pripada nečastivome; s njim e se može naslađivali, budući, da m u je ugodio (pa već znam o da su njegovi užici stalne m uke jo š u ovom e života), zato što mome Gospodinu neće u zm a n jka ti N jegove djece s kojom će se naslađivati, a da ne ide uzim ati tuđu. U činit će N jegovo Veličanstvo ono Što čini p u n o p u ta , to je st istrgnuti m u ih iz ruku. - P o četak br. 8: Tako da, kada Gospodin hoće, p rivo d i dušu k Sebi; uvodi je , prem da jo š nem a tih kreposti, u kontem placiju poneki pu t; malo, i traje malo. - 4. K o n a č n o , u br. 0: H oću dakle, reći da će B og ponekad htjeti ukazati tako veliku milost osobama koje su u lošem stanju, da. ih uzdigne do savršene kontemplacije, zato da ih tim p utem istrgne iz ruku nečastivoga«. Svo o v o n a p re z a n je S vetice d a d o d c d o z a d o v o lja v a ju ć e fo rm u la c ije » n je z in o g a p ro b le m a « p o k a z u je d a j e b ilo u n je m u n e u h v a tljiv ih č in je n ic a , k o je n je z in r a z u m n ije u p o r p u n o s li s h v a iio , n iti ih je b ilo
7. O, G ospodine moj, koliko Vas puta prisiljavamo da se pograbite s nečasti vim! Zar nije bilo dosta što ste dopustili da Vas uhvati svojim rukam a, kad Vas je odnio na vrh liram a' da nas naučite pobjeđivati ga? Ali, kako bi to bilo, kćeri, vidjeti skupa ono Sunce i onu tamu, i kakav lije strah pretrpio onaj nesretnik - a da nije znao zbog čega! - je r m u Bog nije dopustio đa to shvati8. Blagoslovljeno neka bude toliko m ilosrđe i samilost. Kako bism o se m orali stidjeti mi kršćani zato što Ga prisiljavamo svakoga dana da se hvata u koštac - kako sam rekla - s tako prljavom životinjom. Bilo je jako potrebno, G ospodine, da Vam ruke budu tako jake; ali, kako Vam nisu oslabile od tolikih m uka koje ste prošli na križu? Ah, pa sve ono što se. pretrp i s ljutavlju^opet sezaliječi! Isto tako vjerujem, kada biste bili ostali na životu, da bi ta ista ljubav kojom nas ljubite opet zacijelila sve Vaše rane i da ne bi bio potreban drugi lijek9. O, Bože moj, tko bi stavio takav lijek na sve stvari koje m eni zađadu bol i muku! Kako bih ih rad o poželjela, kada bih bila sigurna da ću biti izliječena tako ljekovitom pomašću. 8. Vraćajući se opet onom e o čem u sam govorila11’ -jma_duš& za koje Bog zna da ih n a taj.,način m ože pridobiti za sebe. Budući da vidi d a sit posve izgubljene. Njegovo Veličanstvo hoće đa to ne Bu5e zbog Nie.ga.Da. m akar bile u teškom stanju i bez_krepQSti,_obđaruje Ih slastima, u ž icu n a ajježn o stim a , čime počinje poticati želje: čak ih p onekTput uvodi u kontem placiju; rijetkoT n a kr.nko. A to čini, kako kažem, je r kiiša_da4I-će-se.ii2. tu milost htjeti odltičiti da je uživaju više puta: ali ako se ne odluče, neka oproste - ili oprostite nam Vi, Gospodine, bolje rečeno - je r j g veliko zlo da Vi prid eu- takvoj duši, a da, ona kasnije priđe zemaljskoj stvari, te se za njiTveze. 9. Smatram da im a n m o g o o n ih koje Bog naš Gospodin tako kuša, a m ajo onih k o ji_ ^ 'ed lv ieeJa_ u liv aju tu milost;"jer~Ea3a jčTGospođin udjeljuje i ne ostane neiskorištena zbog nas, držim sigurnim d a je nikada neće prestati davati, dok se ne sligne do vrlo visokog stupnja. Kada se ne predajem o Njegovu Veličanstvu onom odlućnošću, kakvom se O n predaje nam a, m nogo je što nas ostavlja kod m isaone molitve i posjećuje nas s vrem ena na vrijeme kao sluge koje su u Njegovu vinogra d u 11. Ali ovi drugi su Njegova ljubljena djeca; ne bi ih htio odvojiti od sebe, jer se oni više ne žele razdvojiti; posjedne ih za svoj stol, nudi ih onim e što jede, čak otkida zalogaj iz svojih ustiju da ga dade njima. 10. O, sretne li brižljivosti, kćeri moje! O, sretnog li odricanja od tako sitnih i iako niskih stvari, koje dostiže tako visoki stupanj! Promislite, ako ste u Božjem zagrljaju, što će vas se ticati da vas i cijeli svijet okrivljava? Moćan je da vas oslobodi od svega; ta kada je jed n o m zapovjedio da se stvori svijet, bio je stvoren; Njegovo htijenje je djelo. Prem a tome, ako nije za veće dobro onoga tko Ga ljubi, nem ojte
lako izraziti. A luzija n a Mi 4 ,5 . ... i kako je jos bio zavrijedio zbog tako velike drskosti da B og stvori d m g i, novi pakao za njega. O v a jc re č e n ic a p r e c r ta n a u a u io g ra f u iz E scoriaJa ( p iv a rcciakcija). Prva re d a k c ija j e n asta v lja la: Č ini se da trabunjam ; p a ne činim to, je r veće stva ri od ovih čin i božanska ljubav; a da ne izgledam radoznala - budući da jesam - i da vam ne dani los primjer, ne navo d im ovdje n ik a h n h . Vraćajući se opet onome o čemu sam govorila: u br. G. " A luzija n a M t 2 1 ,3 7 .
se bojati da će dopustiti da se govori protiv vas. N e ljubi tako malo onoga tko N jega ljubi12. Prem a tome, zašto Mu mi, sestre moje, koliko to možemo, ne iskažemo ljubav? Uočite d a je lijepa zamjena dati našu ljubav za Njegovu. Znajte da može sve, a mi ovdje ne m ožem o ništa, osim onoga što nam O n daje da možemo. S to je to, dakle, što mi činimo za Vas, G ospodine, Stvoritelju moj? T o je što i ništa; jed n a sitna odluka. Pa ako za ono što jest ništa, Njegovo Veličanstvo hoće da zaslužimo sve, nem ojm o biti bezum ne. 11. O Gospodine! Sve zlo nam dolazi otuda što nem am o u p rte oči u Vas, je r kada ne bismo gledale druge stvari, osim puta, brzo bism o stigle. M eđutim , tisuću puta padnem o, spotaknem o se i prom ašim o put, je r ne upirem o oči - kako kažem - u istinski put. Čini se da njim e nikada nismo hodale, p rem a onom e kako nam se čini nov. Za žaljenje je, zacijelo, ono što se katkad d o g ađ a13. A dirne li se m akar malo u našu čast, to se ne podnosi, niti se čini da se m ora moći podnositi. O dm ah se kaže: »nismo sveci!«. 12. Oslobodio nas Bog, sestre, da kada napravim o nešto nesavršeno kažemo »nismo anđeli«, »nismo svetice«. Znajte, iako to nismo, veliko je dobro misliti, potrudim o li se, da bism o to mogle biti, ako nam Bog pruži ruku: i nem ojte se bojati da će to izostati zbog Njega, ako ne izostane zbog nas. A budući da nismo došle ovamo poradi druge stvari, prionim o poslu, štono se kaže. N em ojm o pomišljati na išta, čime se više služi Gospodinu, a da ujedno to ne bism o htjele steći, uz Njegovu pomoć. Ovakvu smjelost, koja uvijek pridonosi da raste poniznost, htjela bih u ovoj kući: posjedovati svetu smjelost, je r Bog pom aže hrab re i nije p ristran 11. 13. Jak o sam se zapričala; hoću se vratiti na ono o čemu sam govorila1-’, to jest razjasniti što je to m isaona molitva i kontemplacija. Čini se neskrom no, no vi prihvaćate sve. Možda to bolje shvatite putom m oga neuglađenog stila, nego putom drugoga, dotjeranoga. N eka mi Bog poda za to svoju milost, ameti.
1’ P rv a r c c la k đ ja jc n asta v lja la: pokazuje ljubav n a koliko god načina je može poka.za.ti, ali j c je d a n o d c c n z o ra s m a tra o re č e n ic u te o lo šk i i loše fo r m u lir a n o m , p a j u jc p re c rta o . 13 Pj-va re d a k c ija je n a sta v lja la : Kažem, da ne izgledamo k r š ć a n in iti da s?/iopročitali M u h i u našem životu. B o g me sa,čuvao, dirn u ti im alo u čast! Zatim , ortaj tko vam kaže da se ne obzirete n a to, čini. se da nije kršćanin. J a sam se sm ijala ~ i žalostila - kadikad n a ono što sam vidjela u svijetu, p a Čak, zbog mojih grijeha, i. u redovima: d irn u ti u to, pa d a je onda m anje vrijedno, to se ne podnosi! Zatim , ka žu da nism o sveci, ili sam govorila ja ... u E f6 ,9 . - P rva re d a k c ija sa d rž i za n im ljiv e v a rija n te : ...poniznost: u vijek im ati srčanosti,jer B o g je dajejakima. ~ i nije pristran pa će j e dati vam a i meni. 15 U br. 0.
0 tome kako sve duše nisu za, kontemplaciju i kako neke do nje stižu kasno, te kako istinski ponizna osoba mora zadovoljna, ići putovi kojim je vodi Gospodin. 1. Čini se da ulazim u molitvu, a m oram još nešto reći, što je ja k o važno, je r se radi o poniznosti, a to je potrebno u ovoj kući1; to je osnovna vježba za molitvu i, kako sam rekla2, jako je važno da nastojite shvatiti kako se m nogo m orate vježbati _u poniznosti, a to je njezin važan dio i jako važan za sve one ošobelcoje se vježbaju ujriolitvtn'To, kako će istinski ponizna osoba moći pomisliti d a je toliko d obra koliko i oni koji postanu kontem plativni? - J e r je Bog m ože učiniti takvom; da, Njegovom dobrotom i m ilosrđem . No, moj je savjet da uvijek sjedne na posljednje mjesto, je r nam je G ospođin rekao đa tako činimo i pokazao nam to djelom ". Neka se p rip rem i za slučaj d a je G ospodin htjedne povesti tim putem ; a ako ne, za to i je st poniznost, neka se sm atra sretnom time što služi službenicam a G ospodnjim i neka Ga hvali što ju je Njegovo Veličanstvo dovelo m eđu njih, prem da je zaslužila da bude služavka nečastivih u paklu. 2. N e kažem to bez velikog razloga je r, kako sam rekla4, to je stvar koju je jak o važno shvatiti, jer ne vodi Bqg._SYg istim p u tem; a m ožda je onaj kom e se učini da hoda najnižim, najveći u očima Gospodnjim. Prem a tome, zato štCLĆ.e se sve bavitj molitvim, ne m oraju u ovoj kući sve biti kontem plativne5; to je nem oguće; a bit će veliko razočaranje za onu koja to nije, ako ne shvati istinu da je to stvar koju Bog daje. Budući da to za spas duše nije neophodno, niti se to od nas traži po svaku cijenu6, neka ne misli da će to od nje itko tražiti; je r, ako čini ono što je rečeno, neće propustiti da bude posve savršena. Štoviše, m ožda će imati m nogo veće zasluge zato što je takva uz veliki vlastiti trud i 1 S a rn o s la n sv e lo g a J o s ip a u Avili. 2 U 12. p o g l., br. 6 -7 . 3 L k 14,10. 4 U 16. p o g l., br. 9. J
P re u z im a m o je d n u v a rija n tu iz p rv e re d a k c ije : Zato što bi se u ovoj kući običavalo i vježbalo m oliti ne m oraju sve obvezno biti kontem plativne... - M e đ u tim , u to le đ s k o m ru k o p is u S vetica j e p r e c r ta la s lje d e ć u tv rd n ju : » n e m o g u ć e je « .
6 N a o v o m e m je s tu , gelje se fray Luis d e L e o n (str. 93) d rž i o n o g a šio jc n a p is a la S v elica, p re p is iv a č to ie đ s k o g r u k o p is a vrši p r e p r a v lja n je , a S v elica p re c rta v a i n je g o v e i sv o je riječi.
što je vodi Bog kao ja k u i za nju čuva skupljeno sve ono što ovdje ne uživa. Neka zbog toga ne prestaje moliti i činiti ono što čine sve, je r kadikad G ospodin dolazi vrlo kasno i plaća tako dobro i odjednom toliko, koliko je tijekom m nogo godina davao drugim a. 3. Meni ih je proteklo više od četrnaest, a da nisam nikada m ogla čak ni razm atrati, osim uz štivo. Bit će m nogo osoba takvoga soja, a i onih koje čak ni uza štovo ne m ogu razm atrati, već samo usm eno moliti i tu se najbolje zadrže. Im a tako nestalnih misli da se ne m ogu zadržati ni na jed n o j stvari, već su uvijek n em irne do te m jere da se, ako ih se hoće zadržati na tom e da misle na Boga, raziđu na tisuću besmislica, skrupula i sum nji7. Poznajem je d n u dosta staru oscbu, vrlo k n ^ o s n j^ života, pokornicu i vrsnu službenicu Božju* koja provežEmnogo-satLim a ve?niz godina, u b litv i, a u m isaonojjiem a jo j pom oći8. NajvišeJt£LBiQŽe-jesJLtQ_da-sejnaIo.-pomalo sabere Trrrsine'mm m olitvama; a ima još m nogojakvih osoba. No, ako imaju poniznosti, ne vjerujejQxgaj5e na loaju^tL l^Š^e_Q agrađene, one koje đcžhljavaju puno z:nl<>vo!jsiav;i i rJ:>u« k!< < \iše n5In a fem u-QB-ewije^-adi podm etanje oholosti; .jer ako su od Boga, nem a se čega bojati, zato što sa sobom donose poniznost, o čemu sam opširno pisala u drugoj knjizi9. 4. Ovi d ru g i10 su ponizni, pribojavajući se d a je to zbog njihove krivice, uvijek zaokupljeni tim e da napreduju. Ne vide da drugi ispuste je d n u suzu, a da im se, ako je se i sam nem a, ne učini kako se jako zaostaje u služenju Gospodinu, a m ožda treba biti daleko ispred; je r, iako su dobre, nisu sve suze savršene. A u poniznosti, trapljenju, odritanju_i_drugim krepostim a uvijekjm a najviše sigurnosti. Ne treba se zatoD ojati, niti se bojte da nećete stići do savršenosti kao oni koji su veoma kontemplativni. 5. Svetica-jfi-bila sveta M arta, prem da ne kažu d a je bila kontem plativna. A što hoćete vise od toga n e g o đ a m o ž e te postati onakve kakva je bila ova sretnica, koja je zavrijedila imati Krista našega G ospodina toliko p u ta u svojoj kući i davati Mu jesti i dvoriti Ga i jesti za Njegovim stolom 11? Da smojsceJcag. sveta M agdalena, zanesene, ne bi im ao tko ponuditi jelom ovoga božanskog Gosia. Shvatite, dakle, H a je ova Zajednica kućiTšvHeTS&ileTda m ora bitisvega, p a neka one, koje budu povedene djelatnim životom ne prigovaraju onim a koje se zanesu u kontemplaciji, budući da znaju da će G ospodin stati uz njih, m akar one šutjele, je r On najčešće čini da se zanem ari i sebe i sve ostalo12.
7 ... u vjeri, s lije d ilo jc u p rv o j re d a k c iji. 8 U p rv o j re d a k c iji je ja s n ija : J a poznam je d n u dosta staru redovnicu - i dao B o g d a je m oj život kao n jezin ~ vrlo svetu i skrušenu, u svem u veliku redovnicu i koja p u n o moli usmeno i ja k o redovito. !1 M o j Hvat, 15. p o g l , b;: 14; } 7. p o g l , br. 3; 20. p o g l., bi: 7 i 2 0 iid. 10 O vi drugi: k o jim a n ije u d ije lje n a m ilo st d u h o v n ih u ž ita k a u m olitv i. 11 J o š slik o v itije u p rv o j re d a k c iji: ... dati M a je s ti i služiti Ga i m ožda jesti za N jegovim stolom i čak iz N jegova ta n ju ra ? - A lu d ira n a L k 1 0 ,3 8 -4 2 . 12 Stati... u z njih, je r najčešće k o n te m p la c ija čini da se zanem ari...
6. Neka prom isle d a j e potreban netko tko će Mu priprem ati jelo i neka se sm atraju sretnim a što poslužuju s M artom; neka uoče d a je istinska poniznost baš u tom e da budu nadasve sprem ni zadovoljiti se onim što G ospodin bude htio učinili od njih i uvijek se sm atrati nedostojnim a da budu Njegovi sluge. Pa ako kontem plirati i moliti m isaono i usm eno, i njegovati bolesnike, i služiti u kućnim poslovima i raditi - pa bilo i najniže - ako sve to znači služiti Gostu koji dolazi đa bude s nam a, i da jede, i da predahne, što nam je onda stalo do toga đa li je u je d n o m e ili u drugom e? 7. N e kažem da to ostane na nam a, već d a sve iskusite, je r to nije u vašem izboru nego u G ospodnjem. No, ako nakon m nogo godina bude htio da svaka bude u svojoj službi, lijepa li će poniznost biti, htjednete li vi birati! Prepustite đa to učini G ospodar kuće; m udar je, m oćan je, zna što dolikuje vama i što dolikuje Njemu. Budite sigurne, ako budete učinile ono što je do vas i ako se budete p rip rem ale za kontemplaciju s onom savršenošću koja je spom enuta, pa ako vam je O n ne d a (a mislim đa neće odbiti d a je đa, ako je istinsko i odricanje i poniznost), da za vas čuva ovaj d ar đa vam ga dade ujedno u nebu i da vas - kako sam već rek la13 - hoće voditi kao jake, dajući vam križ ovdje, kao što g a je Njegovo Veličanstvo uvijek imalo. A ima li boljeg prijateljstva od toga da želi za vas ono što je želio za Sebe? A m oglo bi biti da ne biste dobile takvu nagradu u kontemplaciji. Sudovi su Njegovi, i ne treba da ulazimo u njih. Jako je dobro što to ne ostaje nam a na izbor, e da bismo zatim budući da nam se to čini lakšim - bili svi veliki kontemplativci. O h, kakav veliki dobitak ne htjeti ga steći prem a našem nahođenju, kako se ne bismo bojali gubitka, budući da Bog nikada ne dopušta da ga ima tko je jako izmrcvaren, već zato da se dobije više!
13 U br. ‘2 .
Koje nastavlja o istom predmetu i govori o tome koliko su veći napori kod kontem plativnih nego kod djelatnih osoba. - T o je od velike utjehe za njih. 1. Dakle, ja vam kažem, kćeri, one koje Bog n e vodi ovim putom , prem a onom e što sam vidjela i saznala od onih koji idu njime, da ne nose najlakši križ i da biste se prestrašile putova i načina koje im dodjeljuje Bog. Poznati su mi i je d n i i drugi i . pouzdano znam da si^ n erod no šljivijiapo ri koje_Bog dodjeljuje kontem plativnim o a o b a m a ^ IE ^ š u cla o d n ije ti kadarim ne bi .davao ono slasno jelo. I jasn o je , budići da_one koje Bog m nogo ljubi vodi tegobnim putovim a, i što ih više ljubi, težima, nem a se zbog čega misliti da prezire one koji su kontem plativni, je r ih Svojim ustim a hvali i sm atra prijateljim a1. 2. Misliti, dakle, da pristaje na prisno prijateljstvo s ljudim a od zadovoljstava i lagodna života, besmislica je. Držim vrlo sigurnim da im Bog dodjeljuje veće muke; a budući da ih vodi vrletnim i neravnini putem , p a im se kadikad učini da se gube i da m oraju iznova poći njime, Njegovo Veličanstvo sm atra potrebnim dati im okrepu, i to ne vode, nego vina, zato da, opijeni, ne prim ijete što prolaze i d a to mogu podnijeti. Tako, eto, vidim m alo onih koji su kontem plativni, a da ne bih vidjela da su odvažni i pripravni trpjeti. Jer, prvo što učini G ospodin je st to, da im ulije srčanost, ako su slabi, i učini ih takvimalla^sejae~to 3. Vjerujem da oni od djelatna života, vide ii d a su ovi samo malo obdareni, misle da nem a ničega osim toga. Aja^vain kažem d a ntožda..nijedan dan od onih _ koie ovi p ro đ u , ne biste m ogle p o d n ijeti. T ako G ospodin, budući d a svakoga zna za šjXMe«_daie svakome njegov posao, to jest onaj koji vidi da više odgovara njegovoj duši, i sam om e Gospodinu^ i dobru bližnjih; a ne bude li to propušteno zbog toga što se niste priprem ile, nem ojte se bojati da će propasti vaš trud. Shvatite da kažem da se sve u tom e trudim o, je r ovdje nism o ni za što drugo, pa n ije d n u godinu, niti samo dvije, čak ni deset, da ne ispadne da od toga odustajem o kao kukavice, i dobro je što G ospodin vidi da to nije propušteno s naše strane. Budim o kao vojnici koji, sve da su i dugo služili, uvjek moraju-hiti pripravni da im zapovjednik odredi bilo "talevii_dii7nHšrTčojjuTm~Titjedne naložiti, budući da će im on dati plaću. A koliko bolje to plaća naš Kralj od onih zemaljskih2. A lu zija n a o d lo m a k iz E v a n đ e lja (L k 10 ,41 ), o č e m u j e g o v o rila u 17. p o g i., br. 5. U p rv o j re d a k c iji: J koliko je bolje plaćen od onih koji d u ž e kralju! J a d n ic i g in u , a kasnije zn a Gospodin kako
4. Videći ih nazočne i voljne da služe, te znajući već za što je svaki od njih, raspoređuje dužnosti u skladu sa snagam a, a kada ne bi bili nazočni, ne bi im dao ništa, niti bi zapovjedio u čemu da služe. JV enijU om e, sestre: m isaona molitva, a koja to ne bud<^nio^la^usm ena^čitanje i^azg ^o rL sJ^ o g o iii^ k ak o lru T ^ n ije re ć I^ NeKa l tMKTizostaie sa satova molitve koji su za sve lne zna kada će zvati Zaručnik (da vam se ne dogodi kao ludim djevicama)'1 i htjeti joj dati više posla zaogrnutog~zadovoljstvom; ako ne, shvatite da niste za to i da vam priliči ono drugo, a tu je i zasluživanje poniznošću, uistinu vjerujući da niste čak ni za ono što činite5. 5. Služite veselo u čennijvam bude zapovjeđeno, kako sam rekla1’, ijik ajfiJa -. poniznosL-Pra-va^jretne li takve shižbenice^ H a f ff d g a života, koja neće gunđati, osim sebi!- Neka ostavi ostale u njihovoj borbi, koja nije n u la. Je r. prem da u bitkam a stiegonošajieJaorL-neLp re staje se izlagati opasnosti, a u svojoj se n u trin i j am ačno bori višejod.syih_ostalib^jeiy budući, d a iiod-ZaiS-taviv-nejiiože se b ra m tii n e jm ije j£ i,s p u ^ itijx ix ik u ^ J x ia k a i^ a ^ s je y ijia ,k o iiia d e . T ako i kontem plativne ospbjJ-DioxajiL-no_si^ poniznosti i podnositi sve'ltdaroT JoJe im zadaiu. a da ne zadaju nijednoga, jer njiRovajFStaSbTBpjeti'Kao Krist, visoko nositi križ, ne ispuštati era ilTmlui zbog opasnosti u kojiingy n a g u , nia pokazati slabosti u trplienm: zbog togairnLSC-Zaje tako čašna služba. N e k i pazi što ra d i, je r ako o n' ispusti zastaviu.bit.ka se gfubi: a na taj način, mislim, nanosi se velika šteta onim a koji niMi lako m nogo uznapredovali, ako vide đa postupci onih koje već sm atraju zapovjednicima i.Božjim prijateljim a ne postupaju u skladu sa službom koju imaju. 6. Ostali se vojnici snalaze kako mogu, a kadikad se i povuku odande, gdje vide najveću pogibelj, a da to nitko i ne prim ijeti i da ne gube časti; u one d ruge u p rte su sve oči i ne m ogu vrdati. Prem a tome, služba je dobra i čast velika, a kralj iskazuje milost onom e kom e je daje, ali ne obvezuje se baš malo time što je preuzim a. Prem a tome, sestre, i ne znam o što tražim o8; prepustim o to G ospodinu, je r im a nekih osoba koje, čini se, s pravom hoće tražiti darove ođ Boga. Smiješne li poniznosti! Zbog toga dobro čini Poznavalac svih, koji vjerujem da ih ovima rijetko kada udjeljuje; jasno vidi da nisu pripravni ispiti kaležn.
sc p la ć a . 1 U sp . 30. p o g l. jbaw m i br. 7. - S lje d e ć e r e č e n ic e sc o d n o s e n a sa te m o litv e , o b v e z n e za sve p o p ro p is u . 1 M l 2 5 ,1 -1 5 . - U p rv o j rc d a k c iji jo š je p o s to ja o slič an r a tn ik n a m je s tu o ve a lu z ije iz E v a n đ e lja : N e zna Stada će je pozvati zapovjednik i htjeti jo j dati više posla, zaogrnutog užitkom. Ako ih ne bude pozvao, neka shvate da 7iisu za njega i da im j c odgovaralo ono. - O v aj je o d lo m a k p o č in ja o ov ak o : B u d u ć i da neće bili odsutni, a. zapovjednik vidi da su željni da služe, već je shvatio - prem da ne tako dobro kao n a š nebeski Zapovjednik - za što je svaki... ' Lk 17,10. *' U br. 4 i u 17. p o g l , br. 6. '
Još je sta ja lo u p rv o j re d a k c iji: P uno bih više j a voljela biti ona nego neke kontem plativke. - C ije la v o jn ičk a te m a što slijed i im a d ru g a č iji ra s p le t u pi*voj rc d a k c iji. Mt 2 0 ,2 2 . N e znam o što tražimo k a d a m o lim o b la g o d a ti k o n te m p la c ije . - U p rv o j re d a k c iji: Prepustimo to Gospodinu, je r nas pozna bolje nego m i same. A p ra va poniznost je st u tome da budemo zadovoljne onim e što nam daju. A luzija n a M t 20 ,2 2 .
7. Vaša spoznaja, kćeri, da li ste uznapredovale, bit će u tom e da svaka pojedina shvati kako je najbjednija od svih i neka se po njezinim djelima vidi da to razaznaje na korist i dobrobit ostalih, a ne po tom e što nalazi više zadovoljstava u molitvi i ushićenjim a, ili priviđenjim a, ili pak milostim a koje joj udjeljuje Gospodin, je r m oram o sačekati do drugoga svijeta da vidim o njihovu vrijednost. Ovo prvo je novac koji je u opticaju, to je renta koja ne zakazuje, to su trajna dobra, a ne prihodi koji se oduzimaju, je r ovo drugo se oduzim a i daje; ono pi-vo j e velika krepost poniznosti i trapljenja, velike jaoslninasti d a se ni za tiiu i n e idg-pmtiv. o n o g a što zapovjedi poglavar, je r zajsta znate-davam to zapovijedaJSog, b u dući d a je nam jesto N je g a ." Na posluhu sam se trebala zadržati više, no n e kažem ništa o tome, je r mi se čini da, ako ga nem a, ne znači biti u redovništvu, je r govorim s redovnicam a, i to dobrim a, po m om mišljenju, koje barem to žele biti. O toj poznatoj i važnoj stvari ništa više od je d n e riječi, zato da se ne zaboravi. 8. Kažem da n e znam poradi čega je u sam ostanu ona koja je obvezna zavjetom na posluh, a zakaže, ne poklanjajući punu pažnju tom e kako da taj zavjet ispunjava s najvećom savršenošću; barem joj ja jam čim da, dok tu bude zakazivala, nikada neće postati kontem plativna, čak ni dobra djelatna redovnica, i to sm atram posve sigurnim. A sve da i ne bude osoba koja je na to obvezna, ako želi iK hoće. doći do kontem placije, m ora, zato da bude posve sigurna, s punonT o^učnošćii ..prepustiti jvojtTvolin ispoviedniku koji bnde^takav111. Je r, vrlo je poznata stvar da se na taj 'T ratS T n a p re lJu je '^ ^ za godinu dana nego bez toga tijekom m nogo godina, a to za vas nije potrebno, pa ne treba ni govoriti o tome. 9. Zaključujem tim e da su to kreposti koje želim da posjedujete, kćeri moje, oko kojih da se trudite i na kojima da si sveto zavidite. Zbog toga što ne budete posjedovale ovih drugih nabožnosti nem ojte se žalostiti; to je nesigurno. Može biti da kod drugih osoba budu od Boga i da kod vas Njegovo Veličanstvo dopusti da bude obm ana nečastivoga i da vas prevari, kao što je učinio drugim osobam a11. Zašto da želite služiti G ospodinu u onom e što je sumnjivo, posjedujući toliko toga što je sigurno? T ko vas gura n te opasnosti? 10 . O duljila sam toliko na ovome, je r znam d a je p o trebno zato što je ova naša narav slaba, a kojoj Bog bude htio udijeliti kontem placiju, Njegovo Veličanstvo će je učiniti jakom ; kojima pak ne, bilo m ije zadovoljstvo dati ove upute, čime će se također poniziti i kontem plativne osobe1’. Gospodin, kakav jest, neka nas obasja svojom svjetlošću da u svemu slijedimo Njegovu volju, i neće se trebati ničega bojati.
U p rv o j re d a k c iji: Koji bv.de takav d a je razumije. J e r to se već predobro m a i napisali sa to m nogi, a za vas nije potrebno, p a ne treba n i govoriti o tome. J e r kod žena je to opasna stvar, n a sta v lja la j c p rv a re d a k c ija . P rva re d a k c ija j c n a sta v lja la : A ko kazete, kćeri, da ih v i ne trebate, m ožda će doći neka koja, će ivi se obradovati.
U kojem počinje govoriti o m olitvi.Govori o dušam a koje ne mogu smisleno razmatrati. 1. Proteklo je toliko vrem ena otkad sam napisala ono što prethodi, a da nisam imala kada tom e opet pristupiti, te ukoliko ne bih sve iznova pročitala, ne bih znala o čem u sam govorila; da ne tratim vrijeme, m orat će ići onako kako ispadne, bez reda. Za sređene umove i duše koje su izvježbane, te mogu biti same sa sobom , ima toliko napisanih knjiga i tako dobrih, i od takvih osoba, da bi bilo pogrešno da se osvrćete na m oje kazivanje o molitvi; je r, kako kažem, im ate takve knjige u kojim a su po danim a u tjednu raspoređena Otajstva G ospodinova života i Njegove Muke, te razm atranja o Posljednjem sudu i paklu, o našoj ništavnosti i o tom e koliko dugujem o Bogu, s izvrsnom pođukom i redom za početak i kraj m olitve1. Koja to bude m ogla i bude već im ala uobičajen takav način molitve, ne treba ni govoriti da će je po tako dobrom putu G ospodin izvesti u luku svjetlosti, te će uz tako dobre početke i kraj biti takav; svi koji budu mogli, ići njim e i im at će spokoj i sigurnost; je r, kada se pritegne um, hoda se spokojno2. Ali ono o čemu bih htjela govoriti i ponuditi kao lijek, i kada bi Bog dao da uspijem (a ako ne, barem da shvatite da im a m nogo duša koje prolaze taj napor, zato da se ne zam ore one koje će ga imati), jest ovo: 2. Ix m j^etalixlusajjm ^^ p o p u t kakvih razuzdanih konja, đa_ nem a toga tko bi ih ukrotio; sad su ovdje, sad su ondje, uvijek uznem iren i3: takva im je narav, ili pak to Bog dopušta. Vrlo mi ih je žao, je r mi sliče osobam a koje su iako žedne, te v id m o d u iz velike daljine, a kada se hoće uputiti tanio,..nailaze na nekoga tko im branih prilaz na p o četku, u sredini i„na kraju. D ogađa se, kada već svojim trudom ~ i n> velikim trudom - pobijede prve neprijatelje, da se ođ drugih dopuste pobijediti, i radije um iru od žeđi, nego da se napiju vode koja ih m ora O d n o s i sc, p o svoj p rilic i, n a k n jig e P. G r a n a d e . ko ic ic S v etica p o z n a v a la i c ije n ila , te p rep o ru čiv a la sv o jim re d o v n ic a m a u K'msUf~ucqa:inn.T7iv;i(ija u s u p e rla tiv im a u p is m u p iscu : » O d m n o g ih o s o b a k o je lju b e u G o s p o d in u Vaše O č in s tv o z a to što s te n a p is a li ta k o sv etu i k o ris n u p o u k u , p a z a h v a lju ju N je g o v o m V eličanstvu tim e što su z a h v a lile V ašem O č in s tv u n a lako v elik o m i s v e o p ć e m d o b r u , ja sam je d n a « (B. M . C ., t. 7 , str. 2 1 1 ). Pa tako ne govorim sada o tim dušam a, d o d a la j c S v etica u ru k o p is u iz 'lo le d a . 3 Pa iako se, ako je vješt onaj koji ide na njegu-, ne izlaže opasnosti svaki pu t, p o n ekad da; a kada je sig u ra n za život, nije siguran da na njem u neće nap ra viti nešto što neće biti sram ota, i uvijek uz veliki napor. 4 B ra n i p .: u z n a č e n ju zabraniti, zapriječiti.
joU ko stajati. Iscrpila im se snaga, ponestalo im je srčanosti. A budući d a j e neki imaju da pobijede i druge neprijatelje, kod trećih im ponestane snage, a m ožda nisu bili ni na dva koraka od izvora žive vode, o kojoj je G ospodin rekao Samari tanki, da onaj tko je bude pio, neće ožeđnjetf’. I s koliko li prava i istine, budući da je izgovoreno iz usta same Istine, neće je osjećati ni zajed n o m stvari ovoga života, iako naraste m nogo veća za stvarima dragoga života, veća nego što sebi ovdje možemo predočiti ovom naravskom žeđi. No, kakvom li se tek žeđu želi osjećati ovu žeđ! J e r duša shvaća njezinu veliku vrijednost, i p rem d a je to vrlo teška žeđ, koja iscrpljuje, donosi sa sobom ono isto zadovoljstvo kakvim se ubija ona d ru g a žeđ, tako d a je to žeđ koja ne guši doli zemaljske stvari; dapače, napaja tako d a je , kada je Bog utaži, najveća m ilost1’ koju može udijeliti duši to d a je ostavi s tom istom potrebom , te biva uvijek sve veća, da ponovno pije od ove vode. 3. Voda im a tri svojstva kojih se sada prisjećam, te mi prikladno padaju, je r će ih zacijelo imati m nogo više. Je d n o je to »đa rashlađuje«, zato što se rashladim o čim d o đ em o do vode, koliko god nam bilo toplo. A ako je vatra velika, njom e se gasi, osim ako se radi o katran u 7, koji se još više rasplamsava. Ali, Bože mili, kakvih li čudesa im a u tom e da se s vodom vatra još jače rasplamsava, kada je vatra jaka, moćna, nepodložna počelima, je r jo j ona, iako je njezin protivnik, ne škodi, naprotiv rasplamsava je! Zaista bi ovdje valjalo, kada bi se moglo razgovarati s nekim tko bi poznavao filozofiju, zato što bih se, poznavajući svojstva stvari, m ogla izraziti, je r uživam u tom e i ne m ogu to iskazati, a m ožda to čak i ne znam ni shvatiti. 4. Čim vas Bog, sestre, dovede da pijete od ove vode, a i one k o jeje sada pijete, naslađivat ćete se ovim i shvatit ćete kako lije istinska ljubav p rem a Bogu gospodar svih počela i svijeta, ako posjeduje svu svoju snagu, već po tp u n o oslobođena zemaljskih stvari i ako se vinula ponad njih. A kako voda proistječe iz zemlje, nem ojte se bojati8 da će zagušiti ovu vatru ljubavi p rem a Bogu: nije u njezinu djelokrugu. P rem da su protivne, već je potpuni gospodar: nije joj podložna. Zato se nem ojte zgražati, sestre, što sam u ovoj knjizi toliko naglasila da sebi priskrbite tu slobodu. Zar nije lijepo da je d n a sirom ašna redovnica kod S v etogjosipa m ogne zagospodariti cijelom zemljom i njezinim počelima? I što li su sve sveci činili s njim a, kako su htjeli, uz Božju pomoć? Svetoga M artina su vatra i vode poslušale; svetoga Franju čak i ptice i ribe, a tako i m noge druge svece. Vidjelo se jasn o d a su bili toliki gospodari svih stvari ovoga svijeta, zato što su se dobro p otradili da malo drže do njega, i doista su se podredili svim svojim snagam a njegovu G ospodaru. Prem a tome, kako kažem, voda koja proistječe iz zemlje nem a nikakve snage protiv nje9; njezini su plam enovi jak o visoki, a njezino rađanje ne započinje u tako niskoj stvari. A luzija n a Iv 4,1 ?■>. - U to le đ s k o m ru k o p is u d o d a la jc S v etica: »... n e ć e o ž e đ n je ti tako da. izgubi Boga; razum ije se, ako je O n ne ispusti iz Svoje ruke. Prema tom e, uvijek treba ići sa strahovi«. l! Z b o g te o lo š k o g s k ru p u la j e d a n j c c e n z o r p re p ra v io : je d n a od najvećih milosti... '
Iz la g a n je k o je slijed i te m e lji se n a sta ro j filozofskoj te o riji o č e tir ije d n o s ta v n a p o č e la o d k o jih j c stv o re n svijet: z e m lja , z ra k , v o d a i v a tra . B ila su m e đ u s o b n o p ro tiv n a p rv o i d r u g o , te tre ć e i če tv rto . O đ a f /e su p r im je n e k o je vrši S velica n a »Živu v o d u « i n a » v atru ljubavi«, žaleći što n e p o z n a filo zo fije, š to bi jc - m islila j c o n a - b ilo u v elo u p o z n a v a n je »svojstava stvari«.
8 V zdajući se u Božje milosrđe, n a p isa la jc S vetica iz m e đ u r e d a k a u to le đ s k o m ru k o p is u . 0 Protiv nje, d o d a n o n a ru b u a u to g ra fa .
Im a i drugih vatri m ale ljubavi p rem a Bogu koje će bilo kakav događaj ugasiti, ali ovu neće; ne; sve i da naiđe cijelo m ore napasti, neće je prisiliti da prestane gorjeti, tako da ne zagospodari njim a10. 5. A ako je k tom e voda koja kiši s neba, još će je m anje ugasiti; nisu protivne jedna drugoj, već su s istih stran a11. N em ojte se bojati da će jedno počelo naškoditi dragom e; dapače pom aže je d n o drugom e u njegovu učinku; je r voda istinskih suza (a to su one koje proistekli u istinskoj molitvi, sigurno dane od Kralja neba) pom aže joj da se još više razgori i da traje, a vatra pom aže vodi da hladi. Ali, Bože mili, kako divne i kako čudesne stvari da vatra hladi! Da, pa čak i ledi užitke ovoga svijeta, kada se spaja sa živom vodom s neba koje je vrelo odakle proistječu spom enute suze, koje su dane, a ne stečene našom umješnošću. Prem a tome, posve sigurno, n e ostavlja topline ni na jednoj stvari od ovoga svijeta, da bi se zadržala na njim a, ako to nije zato da potpali tu vatru, je r njezino je naravno svojstvo da se ne zadovoljava malim, već bi, kada bi mogla, sažegla cijeli svijet. 6. D rago jo j je svojstvo »čistiti nečiste stvari«. Kada ne bi bilo vode za pranje, što bi bilo od svijeta? Znate li kako čisti ova živa voda, ova nebeska voda, ova bistra voda, koja nije m utna, koja nem a blata, već pada s neba? Naim e, pije li se samo jednom , držim zasigurno da ostavlja dušu bistru i čistu od svih grijeha; je r - kako sam napisala12 - Bog ne daje prilike da se pije od te vode (što nije u našem htijenju zato što je ovo božansko sjedinjenje sasvim vrhunaravna stvar), ako to nije zato da je očisti i ostavi čistu i neokaljanu od blata i jada, u koje je po grijesima bila uronjena. J e r drugi užici, koji dolaze posredstvom razum a, koliko god činili, donose vodu koja teče zemljom; ne pijete je kraj izvora; na tom putu nikada ne nedostaje blatnjavih stvari na kojima će se zadržati, pa nije tako neokaljana i tako čista. J a ne nazivam »živom vodom« ovu molitvu, koja se - kako kažem - izgovara razumski; hoću reći, po mom shvaćanju; štogod mi htjeli učiniti, uvijek se na našu dušu, uz pomoć ovoga našega tijela i niske naravi, nalijepi s puta nešto što ne bismo htjeli. 7 . Želim biti jasnija. Razmišljajmo o tom e s to je svijet i kako sve prolazi, zato da ga prezrem o. Gotovo i ne primjećujući, nađem o se uvučeni u ono što u njernu ljubimo; a kada hoćem o pobjeći od toga, barem m alo nas om ete to što mislimo kakav je bio i kakav će biti, te što sam učinila i što ću učiniti; i dok razmislimo što je prikladno da se oslobodimo, kadikad ponovno upadnem o u opasnost. Nije da se toga treba odreći, ali se treba bojati; potrebno je biti oprezan. ' A lu zija n a Pj 8 ,7 ,- U m je s to o v ih n e k o lik o p o s lje d n jih re č e n ic a (»V idjelo se... n jim a« ) u p rv o j re d a k c iji j e b ila n a p is a la : Jer, uz pom oć Božja, i učinivši ono šio ste mogle, gotovo da Ga to s pravom možete pitati. Nećete valjda pom isliti za.t.o što Psalmist kale da su sve stvari podložne i stavljene p o d noge ljudim a, da su, p o d nogam a svih lju d i ? N e bojte se; dapače, vidim da su podložni oni, pod- njihovim nogama. A upoznala sam i jed n o g a kojega s a u sva đ i za pola novčića ubili; gledajte kako se podvrgao za bijednu, cijenu. I h m m nogo stvo ri koje ćete vidjeli svakoga dana po Čemu ćete spoznati da govorim istinu. Da, je r Psalmist nije mogao lagati, zato što je to izrečeno od D u k a Svetoga, nego se m eni čini (a. može biti da ja. to ne shvaćam i d a je besmislica, j e r n isam to čitala) d a je to rečeno za savršene »koji neka; svim. stvarim a zemlje zagospodare«. - S v etica a lu d ir a n a 8. p s a la m , ali joj s tro g i c e n z o r n ije o p ro s tio lu e g z e g e ts k u o d v a ž n o st. IV ccrtao jc o d lo m a k v elik im p o p r e č n im k riž e m i d o b r o m m rljo m , a ž a lim n a ru b u p rib ilje ž io : » N ije lo s m is a o g o s p o d stv a , već sc o d n o s i n a K risla, a i n a A d a m a u s la n ju n c d u ž n o sli« . 'l b j c b ilo d o š la d a S v etica ra d ik a ln o iz b a c u jc le k s t iz slje d e ć ih re d a k c ija . 11 5 istih stra n a : iz iste z e m lje (u sp . 40. p o g l., br. 8), (j. im a ju isto p o d rije tlo . 12 U 16. p o g l., br. 6.
Ovdje tu brigu vodi sam Gospodin, je r neće da se pouzdam o u sebe1". Toliko drži do naše duše da jo j ne dopušta da se uplete u stvari, kojejoj m ogu naškoditi u ono vrijeme dok je hoće podupirati, već je odm ah postavlja pokraj Sebe i u jed n o m časku joj ukazuje više istina i daje jasniju spoznaju o svemu, nego što bismo ovdje mogli steći u toku m nogo godina. J e r pogled nije slobodan; zasljepljuje nas prašina dok hodam o. O vdje nas Gospodin vodi p rem a cilju putovanja, a da i ne shvaćamo kako. 8. T reće je svojstvo vode »da napija i utažuje žeđ«. Je r, m eni se čini d a je žeđ želja za nekom stvari koja nam jako nedostaje, a ako nam posve nedostaje, ubija nas. Č udna je stvar da nas ubija, ukoliko nam nedostaje, a ako pak pretječe, skončava život, kao što se vidi kako um iru mnogi utopljenici. O h, G ospodine moj, kada bih s e ja našla uronjena u toj živoj vodi, pa da mi se skonča život! No, zar to ne može biti? Da, je r ljubav i želja za Bogom može toliko narasti da to ne može podnijeti naravsko biće, pa je i bilo osoba koje su tako um rle. J a znam za je d n u kojaN bi se, da joj Bog brzo nije pritekao s ovom živom vodom u takvom izobilju, gotovo bila izbezumila od zanosa. H oću reći da su je gotovo izbezumili, je r tu se duša opušta. Čini se, gušena toliko da ne može podnositi svijet, da uskrsava u Bogu, i Njegovo Veličanstvo je osposobljava da može uživati ono što, d a je pri sebi, ne bi mogla, a da joj se ne skonča život. 9. Neka se iz toga shvati kako u našem najvećem Dobru ne može biti ničega što ne bi bilo savršeno, te d a je sve ono što On daje za naše dobio, i koliko god izobilje ove vode dade, ne može biti preobilja u onom e što je od Njega; je r, ako puno daje, čini - kako sam rek lal;>- dušu sjaosobnom da bude kadra piti mnogo, ~kaošto staklar pravi posudu onakve veličine koja je potrebna za ono što hoće uliti u nju. U želji za njom , budući d a je od nas, nikada ne biva da nem a nedostatka. Ako pak donosi koju dobru stvar, onda je to što u tom e pom aže Gospodin. M eđutim, toliko smo neprom išljeni, kako je patnja blaga i slasna, da se nikada ne mislimo zasititi te patnje: je d em o neum jereno, potičem o tu želju koliko god ovdje možemo, pa tako kadikad i ubija. Sretne li takve smrti! Ali, m ožda bi se životom pom oglo drugim a da um ru od želje za takvom smrću. A to mislim d a čini nečastivi, je r shvaća kakvu će štetu nanijeti živeći, pa tako kuša neum jerenim pokoram a zato da se uništi zdravlje, a do toga mu nije neznatno stalo. 10 . Hoću reći da se onaj tko dođe do tako silne žeđi jak o pazi, je r će, neka bude siguran, doživjeti ovu napast, te m akar i ne um re od žeđi, u p ropastit će zdravlje i pokazat će vanjske znake, m akar i ne htjeđne, kojih se svakako treba kloniti. I'reba p rim ije tili d a u s p o r e đ u je »živu vođu« (u liv e n a k o n te m p la c ija ) s » b la tn ja v o m v o đ o m « ( r a z g o v o r n a m o litv a ) - »Ovdje«: o d n o s i se n a živu v o đ u , to je s t n a k o n te m p la c iju . - U n asta v k u : »... daje ja s n iju spoznaju o svem u nego što bismo ovdje« [o d n o s n o , vise... -nego b is m o ovdje, n a zem lji] mogli im ati... Ovdje (u u liv e n o j k o n te m p la c iji) nas vodi Gospodin... O sta je n e ja s a n sm isa o . - S vetica a lu d ira n a s a m u seb e. V id jeti 2 0 . p o g l. M oga života i Relacićn I a. - U p rv o j re d a k c iji j e to iz n ije la ovako: J a znam za je d n u koja, da jo j B o g brzo nije pritekao u pom oć ovom živom vodom u izobilju, bijaše tako žedna, i tajio je rasla njezina želja da jo j bijaše sasvim ja sn o da bi bilo moguće - kada jo j se ne bi bilo pom oglo - da umre od žeđi. Blagoslovljen neka b u ik O n a j ko ji nas -poziva da idemo piti, u Svom E vanđelju ( Iv 7,37). A kako kod našega Dobra i Gospodina ne može biti ničega što ne bi bilo savršeno, kako samo n a N jega spada dati n am ovu vodu, daje onu koju trebamo. - U to le đ s k o m ru k o p is u r c č c n ic a je g la sila ov ak o : » g o to v o ju j e o đ S e b e u z im a o s v elik im u ste z a n je m « . T ri su p o s lje d n je riječi S v eličin a u to g ra f. 15 U br. 8.
Kadikad će malo koristiti naša umješnost, je r nećem o moći prikriti sve što se zaželi; no, budim o oprezni kada nastupe tako snažni porivi ove želje, zato d a joj jo š i mi ne pridonesem o, već blago presijecimo nit drugom pobudom , je r će se m ožda kadikad dogoditi da naša narav djeluje onoliko, koliko i ljubav, je r ima onih osoba koje bilo kakvu stvar, m akar i loša bila, žele s velikim žarom. T e ne vjerujem da će biti previše trapljene, je r trapljenje koristi svemu. Čini se d a je besmislica obuzdati tako dobru stvar; pa ipak nije; jer, ja ne kažem da se odstrani želja, već da se obuzda, te će se m ožda nekom drugom zaslužiti isto toliko. 11. Želim reći još nešto zato da budem jasnija: javi se velika želja, kakvu je imao sveti Pavao11', da se već bude s Bogom i lišen ovoga zatvora. Neće biti p o treb n o tek malo trapljenja da se obuzda takva muka, koja m ora da je po sebi jak o slatka, a p otpuno se neće moći. Ali kada se uvidi da toliko pritišće da se gotovo gubi svijest (kao što sam vidjela, nem a tom e davno, kod je d n e osobe, po naravi1' nagle, ali odlučne da skrši svoju volju - čini mi se da ju je već izgubila, je r je zaokupljena drugim stvarima - hoću reći na trenutak, zato što sam vidjela d a je gotovo izbezum ljena od velike m uke i truda koji je uložila zato da je prikrije), kažem da u tako pretjeranom slučaju, m akar to bilo od duha Božjega, sm atram poniznošću bojati se, jer ne trebam o misliti da posjedujem o toliko ljubavi, pa da nas dovede u tako veliku nevolju. 1 2 .1 kažem da neću držati tako lošim (ako može - velim - je r svaki p u t m ožda neće moći) da prom ijeni želju, misleći da će, ako poživi, više služiti Bogu i da će možda prosvijetliti neku dušu koja se trebala izgubiti, te da će, služeći više, zaslužiti po čemu će moći više uživati Boga, a neka se boji kako je neznatno služila. T o su dobre utjehe za tako velik trud, a ublažit će svoju bol i steći će mnogo; je r da bi se služilo sam om e G ospodinu hoće se ovdje proboraviti i proživjeti sa svojom m ukom . T o je kao tješiti onoga koji podnosi veliku m uku i tešku bol, govoreći m u da ima strpljenja i da se pred a u ruke Božje, te neka na njem u ispuni Svoju volju, je r je predati se njim a najsigurnije u svemu. 13. A ako je nečastivi na neki način potpom ogao tako veliku želju, što bi bilo moguće, kako pripovijeda Kasijan - mislim - o jednom pustinjaku vrlo stroga života, kojegaje nagovorio da se baci u bunar, je r da će prije vidjeti Boga, ja svakako vjerujem da sasvim sigurno nije služio s poniznošću, ni dobro; je r vjeran je G ospo d in 18 i ne bi dopustilo Njegovo Veličanstvo da se zaslijepi u tako očitoj stvari. Ali je jasno, kada bi želja bila od Boga da m u ne bi naškodila; donosi sa sobom svjetlost, razboritost i um jerenost. T o je jasno, samo što taj protivnik, naš neprijatelj, otkud
U sp . H l 1,23. A ne p o naravi, b ijaše n a p is a la : n e jc m o ž d a p r e c rta la s a m a -Spisateljica. - O n a s a m a je u to fecfsk o m r u k o p is u p r e c rta la u m e ta k : »Č ini m i sc d a j e to već iz g u b ila , je r je z a o k u p lje n a d r u g im s tv a rim a « . A lu d ira n a s a m u sebe. 1 K o r 10,13. - R ad i sc o u s a m lje n ik u i Ie ro n u , čiju p ro š lo s t p re p r ič a v a K asija n u C onferenda U , 5. p o g l. (PI 4 9 ,5 3 0 ). - ( ) ljubavi s v e le 'ie re z ije p re m a K a sija n o v irn k n jig a m a sv jed o či M ari a d c B au fisfa u: P ro c e so R e m is o ria l (Avila, 1610). » O p o n a š a ju ć i s p o m e n u to g a o ca sv e to g a D o m in ik a , bila je v elik i o b o ž a v a te lj Colaciones o d K asija n a i O c a o d P u stin je , p a joj je, k a d a je o va o č ito v a te ljic a b ila s n jo m e , sv eta M ajka z a p o v ije d a la s v ak o g a d a n a d a p r o č ita d v a ili tri živ o ta o n ih sv eta ca, z a to što o n a n ije im a la k a d a z b o g ra z lo ž n ih i sv e tih d u ž n o s ti, tc joj ih o v a o č ito v a te ljic a n a v e č e r p r e p r ič a v a , i la k o jc čin ila« (B. M. C ., t. 19, str. 5 0 1).
god može, nastoji naškoditi19, a budući, da on nije neoprezan, nemojmo biti ni mi. T o je važna pojedinost za m nogo stvari, kao što je skraćivanje, vrem ena molitve, koliko g o d slatka bila, kad_s£_primijeti da s ^ sc ^ jjiy u -ije le s n e snage ili da se šteti glavi. U svemu je vrlo potrebiteTražbobiost. 14. Zašto sam, što mislite, kćeri, htjela objasniti svrhu i pokazati nagradu prije bitke, rekavši vam kakvo dobro donosi sa sobom to da se stigne piti s toga nebeskog izvora žive vode? - Zato da se ne oneraspoložite zbog truda i prep rek a kojih ima na putu, te d a idete h rabro i d a se ne um orite. J e r - kako sam rekla20 - može biti, nakon što stignete, da vam ne treba nego spustiti se da pijete n a izvoru, te d a ostavite sve i izgubile ovo dobro, misleći da nećete imati snage da stignete do njega i da niste za to. 15. Znajte da G ospodin poziva sve. Budući d a je sama Istina, ne treba sumnjati. Da ovaj poziv nije sveopći, ne bi nas Gospodin pozivao sve, a čak i da poziva sve, ne bi rekao: Ja ću vam d a tip itr'. Mogao bi reći: »dođite svi je r, napokon, nećete izgubiti ništa, a dat ću piti onim a kojima budem htio«. Ali kako je rekao bez toga uvjeta »svi«, držim za sigurno da svima onim a, koji ne posustanu n a putu, neće uzm anjkati ove žive vode. N eka nam Gospodin, koji je obećava, dade milost d a je tražim o onako kako je treba tražiti, po Njegovom Veličanstvu.
19 A luzija n a bib lijsk i te k st iz 1 Pt 5 ,8 , koji j e S v elica č itala u k a rm e lić a n s k o m P rav ilu . - U p rv o j re d a k c iji z a v ršav a la je o v ak o : budući da on [d av ao ] nije neoprezan, nem ojm o bili n i mi. To je va žn a pojedinost za mnogo stvari, je r je kadikad od velike potrebe da ne zaboravimo na. njega. U 2. p o g l. 21 Iv 7 ,3 7 . O vaj se te k st n e ja v lja u Bibliji u o b lik u u k o je m g a j e S v elica n a v e la . Č in i se d a j e to k o m b in a c ija Iv 7 ,3 7 i M( 1 1,20, s tim e šio jc saču v ala m isa o p rv o g a i g ra m a tič k u fo rm u d r u g o g a . U sp . Exclam ationes, IX . 1.
Govori kako po različitim stazama nikada ne uzm anjka utjehe na p u tu molitve, te svjetlije sestrama da se njihovi razgovori uvijek odnose na to. 1. Čini se da sam u prethodnom poglavlju vi proturječju s onim što sam bila rekla; je r, kada sam tješila one koje nisu stizale dovde1, rekla sam da Gospodin ima različite putove po kojima idu k Njem u, kao što ima puno stanova2. To, eto, o p et kažem; je r, čim je Njegovo Veličanstvo vidjelo našu slabost, pobrinulo se za to kako Njem u dolikuje; ali nije rekao: »po ovom putu neka dođu jedni, a po ovom drugi«; dapače, tako je veliko bilo Njegovo m ilosrđe da nikom e nije zabranio da se potrudi da dođe piti na ovaj izvor života. Blagoslovljen neka bude u vijeke! S koliko bi tek razloga to zabranio meni! 2. Budući da m eni nije zapovjedio da ga napustim kada sam započela ići po njem u, niti učinio da m e bace u ponor, posve je sigurno da ga nikom e neće oduzeti, dapače nas javno poziva n a sav glas:i. Ali, budući d a je tako dobar, ne prisiljava nas, već štoviše na m nogo načina daje piti onim a koji ga hoće slijediti, zato da nitko ne bude neutješen ili da ne um re od žeđi. J e r iz ovoga bogatog izvora nastaju potoci, je d n i veliki, a drugi maleni, a kadikad i lokvice za djecu, je r im je to dosta, a d a je više, prestrašili bi se kada bi vidjeli puno vode; to su oni koji su na počecima. Prem a tome, nem ojte se bojati, sestre, da ćete um rijeti od žeđi na ovome putu; nikada ne uzm anjka vode za utjehu do te m jere, da se ne bi moglo podnijeti. A budući d a je to tako, prihvatite moj savjet i nem ojte zastati na putu, nego se borite kao oni jaki dok ne um rete u traženju, je r niste ovdje ni za što drugo nego da se borite. A budete li uvijek išle s tom odlučnošću, da ćete prije um rijeti negoli odustati od toga da stignete do kraja puta, ako vas G ospodin bude vodio s ponešto žeđi u ovome životu, u onom e koji je zavijeke dat će vam piti u svem izobilju i bez straha d a će vam to uskratiti. Dao Gospodin, da Mu ne zakažemo mi, amen*1. 1 U 17. p o g l., br. 2. 2 U sp . Iv 14,2. A lu zija n a Iz r 1,20... i n a Iv 7 ,37. '
U p rv o j rc đ a k c iji j c o v ak o b io iz n ija n s ira n ovaj v a ž a n o d lo m a k : A budete li u vijek iSle s tom odlučnošću da ćete prije umrijeti, negoli odustati od toga da stignete do ovoga izvora, ako vas vodi Gospodin, a da se ne dođe do njega, u drugom e će vam je dati u svem izobilju; p it ćete bez straha da će vam vašom, krivn jo m u zm anjkati. Dao B o g da. ne uzvianjka Njegova milosrđa.
3. Sada, da se započne ovaj put, koji je sp o m e n u t1, tako da se ne pogriješi već na početku, porazgovorim o malo o tom e kako treba započeti to putovanje, je r to je najvažnije, hoću reći d a je sve važno poradi svega. N e kažem da onaj tko ne bude imao odlučnosti, o kojoj ću ovdje govoriti, odustane od toga da ga započne, je r će ga G ospodin usavršavati; pa i kada ne bi učinio ništa više osim d a napravi je d an korak, toliko kreposti ima u sebi da se ne treba bojati đa će izgubiti i da m u to neće biti jako dobro plaćeno. T o je - recim o - kao kada netko im a oprosnu krunicu'’, p a ako je je d a n p u t izmoli dobiva, a ako pak više puta, više; ali ako nikada ne dođe do nje, nego je drži u škrinji, bilo bi bolje d a je nema. Prem a tome, m akar kasnije ne bude išao po istom putu, ono malo što bude prošao po njem u, prosvijetlit će ga d a ide dobro po drugim a, a ako pak bude prošao više, prosvijetlit će ga više. Konačno, neka drži za sigurno da m u ni za što neće naškoditi to što ga započne, m akar ga i napustio, je r dobro nikada ne škodi. Zbog toga sve one osobe koje se budu ophodile s vama, kćeri, bude li odlučnosti i prijateljstva, nastojte ih osloboditi straha da započnu s takvim dobrom ; i, za ljubav Božju, neka vaše ophođenje uvijek bude usm jereno nekom dobru onih s kojima budete razgovarale, je r vaša molitva m ora biti n a korist duša. A budući d a to uvijek m orate tražiti od Boga, loše bi bilo, sestre, ne nastojati to na sve načine. 4. Ako hoćete biti dobar rođak, ovo je istinsko prijateljstvo, a ako pak dobra prijateljica, shvatite da toga ne može biti, osim po ovome putu. N eka istina bude u vašim srcima, kao što m ora biti u vašoj misli, pa ćete ja sn o vidjeti ljubav koju smo dužne gajiti p rem a bližnjima. Nije više vrijeme, sestre, za dječju igru, je r ova svjetska prijateljstva i nisu ništa drugo, pa m akar bila dobra, pa neka ne bude m edu vama takva razgovora kao »da li m e volite?«, »ne volite me«, ni s rođacima, ni bilo s kime, ne b ude li utem eljen na nekoj visokoj svrsi i koristi one duše. Je r, može se dogoditi, zato da bi vaš roćlak ili brat ili pak slična osoba poslušali od vas neku istinu i prihvatili je, da ih m orate privoljeti takvim razgovorim a i dokazima ljubavi koji uvijek gode osjećajnosti; tako će se dogoditi d a će više držati do dobre riječi - j e r tako je zovu - i da će više djelovati nego m noge o Bogu, da bi se ove utisnule kasnije. Prem a tome, ako se ide s nam jerom da se prikoristi, ne branim ih. Ali, ako nije za to, ne m ogu donijeti nikakve koristi i moći će nanijeti štetu, a da vi to i ne prim ijetite. Zna se da ste redovnice i da je vaše baviti se molitvom. Neka vam se ne nam etne: »ne želim đa m e sm atraju dobrom«, je r je od zajedničke štete ili koristi ono što na nam a vide. A veliko je zlo za one koje su toliko obvezne, kao što su redovnice, ne govoriti nego o Bogu, osim ako im se prikrivanje u takvom slučaju učini dobrim , ukoliko to katkada ne bi bilo za veće dobro. T o je vaše ophođenje i govor. O naj tko bi se htio s vama ophoditi neka nauči vaš govor, a ako ne, čuvajte se da vi n e naličite njegov; bit će to pakao. 5. Budu li vas smatrali neuljudnim a, malo je važno; ako pak licem jernim a, još manje. Postići ćete tim e da vas neće viđati osim onaj tko se bude sporazumijevao
O vaj p u t koji je spomenut: p u t m o lilv c , je d in i o k o je m u k n jig a g o v o ri, m e d u m n o g im a n a k o je a lu d ir a u br. I . O prosna kru n ic a : vrsi k ru n ic e k o ja j e slu žila za b ro je n je , k o lik o se p u ta i/m o lilo p r o p is a n e m o lilv c .
tim jezikom . Je r, ne putuje čovjek koji ne zna arapski', niti uživa u tom e da govoi i puno s onim tko ne zna drugoga jezika. Tako vas neće zamarati, niti vam naškodili, jer ne bi bila m ala šteta početi govoriti novim jezikom i sve bi vam vrijeme otišlo u to. A ne m ožete znati kao ja, kako je to veliko zlo za dušu, zato što sam to iskusila, [er d a bi se znalo je d an , zaboravi se drugi, a to je stalno nespokojstvo, od kojega na sve načine m orate bježati; je r ono što je vrlo prikladno za taj p u t o kojem u smo počele govoriti, jesu m ir i spokojnost u duši. 6. Ako one koje se budu ophodile s vama htjednu naučiti vaš jezik, budući da nije na vama da poučavate, m ožete reći kakva se bogatstva dobivaju, ako ga se nauči; i nem ojte u tom e posustati, nego ustrajte s m ilosrđem , ljubavlju i molitvom da joj prikoristi zato da, shvativši veliki dobitak, pođe potražiti učitelja koji će je poučiti; ne bi bila m ala milost koju bi vam Gospođin udijelio time što biste potakle neku dušu na to dobro. Ali kakve li se stvari javljaju kada se počne govoriti o tom putu, čak i onom e tko je tako loše išao njim e, kao što sam ja! Dao Gospodin, sestre, da vam to znadem reći bolje nego što sam učinila, am en8.
7 A ra p ski: n a t u c a n jc a r a p s k o g je z ik a ; isk riv lje n i n e ra z u m ljiv je z ik (u sp . M o j život, 14. p o g l., br. 8, b ilješk a). - Vaše ophođenje i govor (br. 4), ovaj je zik: to su izrazi k o jim a o z n a č u je sv o jstv e n i p r e p o z n a tljiv n a č in koji k a r a k te riz ira (ra z )g o v o r o n o g a tk o živi živ o to m m o litv e . 8
P rv a re d a k c ija je z a v rša v a la d ru g a č ije ; Koda bik barem j a m ogla pisati s p u n o ru ku , zato đa ne zaboravljaju je d n e umjesto drugih.
Govori koliko je važno s velikom odlučnošću držati se molitve i ne obazirati se na neugodnosti koje podmeće nečastivi. 1. N em ojte se prestrašiti, kćeri, toga što je p otreb n o gledati na p u n o stvari zato da se započne ovo božansko putovanje, koje je glavni put. za nebo. Idući po njemu stječe se veliko blago i nije čudno što, po našem mišljenju, m nogo stoji. Doći će vrijeme kada ćete shvatiti kakva je sitnica sve za tako veliku vrijednost . 2. Sada, dakle, vraćajući se onim a koji hoće ići po njem u i ne stati do k raja1, a to znači stići piti od ove vode života, te kako m oraju započeti, kažem d a je od velike važnosti, i to sve2, velika i jako čvrsta odlučnost, da se ne stane, dok se ne dođe do nje, m a što bilo da bilo, m a što se dogodilo, mučilo se koliko m u drago, neka m rm lja tko hoće, m akar ne došla tamo, m akar um rla na putu ili ne im ala hrabrosti za napore koji su na njem u, pa m akar potonuo svijet, kao što se više p u ta dogodi da nam se kaže: »ima opasnosti«, »ona se ovuda izgubila«, »onaj se prevario«, »onaj pak, koji je puno molio, pao je«, »škode krepostima«, »nije to za ženske, je r se m ogu umisliti«, »bit će bolje da pletu«, »nisu im potrebne te profinjenosti«, »dosta im je Očenaš i Zdravomarija«. 3. T o i ja kažem, sestre. I još kako im je to dosta! Uvijek je jako dobro da temeffite-^vašu molitvu na molitvama .izgovorenima takvim..ustima kakva su G ospo dinova. U tom e imaju pravo, je r da naša slabost nije već tako ja d n a i naša pobožnost SE onilaka, ne bi bila potrebna slaganja drugih molitava, niti bi bile p otreb n e druge knjige. T ako mi se, eto, učinilo sada (jer, kako kažem ’, govorim o dušam a koje se ne m ogu sabrati u drugim otajstvima, za što im je, čini se, potrebna um ješnost, a ima i nekih tako dom išljatih duhova koje ništa ne zadovoljava), p a ću ovdje navesti neka načela, sredstva i svrhe molitve, prem da se na uzvišenim stvarima neću zadržavati'1. A knjiga vam neće moći oduzeti, je r ako ste marljive, i ako im ate poniznosti, nije vam potrebno ništa drugo. 1 Sada, dakle, vraćajući se n a p r e d m e t: p o č e la j e o lo m e g o v o rili u 19. p o g l. bi'. 1-2. 1 U p rv o j re d a k c iji j c o v d je b ila u m e t n u t a j e d n a za n im ljiv a lite r a r n a r e fe re n c a : » v až n o sti... sve« i, p r e m d a s a m u n e k o j k n jiz i p ro č ita la ko liko j e dobro s lije d iti o v a j p r i n c i p - p a ča k i n e k o lik o n jih - č in i m i se d a se n e g u b i 7iišta tim e što se to o vd je k a že...
^ A lu d ira n a 19. p o g l., br. 2. 4 U p rv o j re d a k c iji je stajalo : ... uzvišene stvari samo ću dotaknuti, je r - kako kažem - već sam o njim a pisala [m isli i ta k n jig u M o j život}; i neće vam moći oduzeti knjigu-, p a da. va m ne ostane tako dobra knjig a ... ~ O v a
4. Mene su uvijek oduševljavale i više su m e privlačile riječi Evanđelja:’ nego vrlo dobro sastavljene knjige; posebice, ako pisac nije bio provjeren, nisam ih imala volje čitati. Priklonivši se, dakle, ovom Učitelju mudrosti, m ožda će mi ukazati na neku misao koja će vas zadovoljiti. N e kažem da ću dati tum ačenje ovih božanskih molitava0 (jer se to ne bih usudila, i m nogo ih je već napisano; a da ih i nem a, bila bi to besmislica), već na razmišljanje o riječima Očenaša. Naime, katkad se uz m nogo knjiga, čini se, kod nas gubi pobožnost u onom e, u čemu nam ju je tako važno imati, a jasn o je da sam učitelj zavoli učenika, kada ga u nečem u poučava i uživa ako m u se svidi ono u čem u ga poučava, te m u pom aže da to nauči, pa će tako učiniti i ovaj nebeski Učitelj s nama. 5. Zbog toga se nim alo nem ojte obzirati na zastrašivanja koja vam budu podm etali7, niti na opasnosti koje vam budu opisivali. Šaljivo bi bilo kada bih željela ići, bez opasnosti, putom na kojem ima toliko lopova, te steći veliko blago. Je r, svijet je tako dobar da će vam dopustiti da ga uzm ete u miru; ne, nego će za je d a n novčić dobitka odlučiti ne spavati noćima i uznemirivat, će vam dušu i tijelo. Prem a tome, kada ga budete išle osvajati - ili krasti, kako Gospodin kaže da ga siloviti osvajaju3 - i to po glavnoj cesti i po sigurnom putu, po kojem u je išao naš Kralj i po kojem su išli svi Njegovi izabranici i sveci, pa kada vam kažu da ima toliko opasnosti i kada vam ulijevaju toliko strahova oni koji idu osvajati to dobio po bespuću, po njihovu nahođenju, kakve li su opasnosti koje će proći? 6. Ah, kćeri moje, neusporedivo m nogo veće, samo što ih ne shvaćaju dok se ne suoče s pravom opasnosti, kada im nem a tko pružiti ruku, i kad posve izgube vodu, a d a je ne popiju ni malo ni puno, ni iz lokve ni iz potoka. Pa već i same vidite, kako će se provesti bez kapi vode po p utu na kojem u ima toliko onih s kojim a se treba boriti. Ja sn o je da će, po svoj prilici, um rijeti od žeđi. Je r, htjele mi to ili ne, kćeri moje, svi idem o prem a tom izvoru, iako n a različite načine. Vjerujte mi, dakle, i neka vas nitko ne p revari, pokazujući v a m ..neki Hmgi put. • isitn puta molitve. f7.]~Ta~šacla ne kažem da bude misaona ili usm ena za sve; za vas kažem d a je potrebno ije d n o i drugo. T o je služba redovnika. O noga tko vam kaže d a je to opasnost, držite pravom opasnošću redovnika. O noga tko vam kaže d a je to opasnost, držite pravom opasnošću i bježite od njega. Nem ojte to zaboraviti; a m ožda vam je i potreban taj savjet. O pasnost je nem ati poniznosti i drugih kreposti, ali put molitve da bude p ut opasnosti, takvo nešto ne dao Bog nikada. Cini se da je nečastivi smislio ulijevati takve strahove, i bio je tako vješt d aje, kako se čini, neke koji su posjedovali molitvu zaveo da padnu.
p o s lje d n ja re č e n ic a a lu d ira n a n a jn o v iju z a b ra n u k n jig a n a p u č k o m jezik u (» In d e k s z a b ra n je n ih k n jig a ...« in k v iz ito ra F. do V aldesa, 1559), šio jc S vctici n a n ije lo ta k o d u b o k u b o l (u sp . M o j život, 20. p o g l. br. 5). ... koje su proizišle iz onih presvetih usta. onako kako ih je govorio, s lije d ilo j c u p rv o j re d a k c iji. (l O vih božanskih m olitava: O č e n a š i Z d ra v o m a rija , je r je n a p o č e tk u b ila n a u m ila k o m c n iir a ti o b a d v ije , izostavivši k a s n ije ovu d ru g u . - S lje d e ć a rc č c n ic a : a da ih i nema. ( d r u g ih n a p is a n ih d je la ) bila bi to besmislica, (d a ih p iš e m ja)«. ‘ Podmetao: n a p is a la j e iz ra s tre s e n o s n .
8 Mt I 1,12.
8. A pogledajte samo koliko je sljepilo ovoga svijeta, te ne gledaju n a tisuće onih koji su pali u krivovjerje i u m noga zla, ne posjedujući molitvu, nego razbibrigom , pa ako je nečastivi m eđu m nogim a od njih, zato da bolje obavi svoj posao, naveo da p ad n u neki koji su posjedovali molitvu, uspio je pak nekim a uliti toliko straha u pogledu kreposti. O ni koji uzimaju takvu zaštitu zato da se spase9, neka se čuvaju, jer bježe od dobra, zato da se oslobode od zla. N ikada tako zle izmišljotine nisam vidjela: dobro se vidi d a je od nečastivoga. Ah, G ospodine moj, zauzm ite se za Vas! G ledajte da shvaćaju naopako Vaše riječi. N em ojte dopuštati sličnih slabosti kod vaših sluga10. 9. Jm a j e d n o veliko dobro, a to je_da čete uvijek sresti n ek o g a. tko će vam pom oći. J e r istinski-sluga-Božii. kojemu ie NjegovoV elicanstvo prosvijetlilo put, posjeduje tojda-m u uxadnLSttabo\dm a ioš.više ražte id ia jd a -n e .su stan e . Jasno mu je o tk u d a će nečastivi zadati udarac, pa mu izmiče i razbija m u glavu. Više g a 11zaboli to, nego što ga vesele sva d ruga zadovoljstva koja m u drugi pružaju. Kada za nekoga nem ira, nekoga razdora koji je posijao - pa se čini da sve vodi za sobom napola slijepe zato što se krije ispod velike revnosti - uzdigne Bog nekoga tko će im otvoriti oči i reći neka paze je li im zamaglio put da ga ne vide, kolika lije Božja veličina da kadikad može više sam o je d a n čovjek ili dva, koji kažu istinu, nego m nogo njih skupa! Ponovno m alo-pom aio otkrivaju put; Bog im daje hrabrost. Ako kažu d a ima opasnosti u molitvi, pobrine se da se shvati koliko je dobra molitva, ako ne riječima, onda djelom; ako kažu da nisu dobre česte pričesti, tada im pristupa češće. Tako, kada se nađu je d a n ili dvojica koji bez straha slijede ono što je najbolje, G ospodin ponovno dobiva ono što je bilo izgubljeno. 10 . T ako se, sestre, otresite tih strahova; nikada se nem ojte obazirati u takvim stvarima na mišljenje svjetine. Pazite, je r nisu to vrem ena da se vjeruje svima, već sa m ^ ^ m m ć ^ o jii_kako vidite, nasl[edujrrKHštovlIvot. Nastojte imati čistu savjest i poniznost, te prezirati sve stvari ovoga svijeta Tcvrsto vjerovati u ono što je od Svete M a jiiC rk v e , p a |e posve sigurno da idete po dobrom putu. O trešlte se - kako sam rekla'- - strahova tam o gdje ne treba strahovati. Ako vam ih tkogod bude ulijevao, s poniznošću m u pokažite put. Recite da im ate Pravilo koje vam nalaže da m olite bez prestanka - je r nam tako nalaže - i d a ga m orate obđržavati13. Ako vam kažu da to bude usm eno, raščistite da li m oraju biti razum i srce u onom e što govorite. O dgovore li vam potvrdno - je r dru g o i neće moći vidjet ćete da će priznati da svakako m orate posjedovati m isaonu molitvu, pa čak i kontem placiju, ako vam je ondje Bog dade.
J O ni koji...: o n i koji b je že o d m o litv e d a iz b je g n u n je z in e o p a s n o s ti... !0 Činile dobro, kćeri, je r neće vam oduzeti Očenaš i Zdravom ariju. T ak o j e s lije d ilo u p rv o j re d a k c iji, a lu d ira ju ć i p o n o v n o n a in kvizicijsku z a b ra n u (u sp . bilješku u z br. 3), ali se o v o g a p u ta alu zija n ije d o p a la je d n o m e o d c e n z o ra koji j u j e p r e c r ta o u a u to g ra fu iz F.scoriala i d o d a o n a ru b u : » Č in i se d a k u d i in k v iz ito re koji b r a n e k n jig e o m olitvi«. O v a r u b n a g lo sa b ila j e p r e c r t a n a la k o r e v n o d a d o s a d a n ije d e š if r ir a n a . 11 Više ga: n e č a stiv o g a .
12 U br. 5. Ll V id je ti te k st P ravila u 4. p o g l. bilj. 3.
U kojem obrazlaže što je misaona molitva. 1. Znajte, kćeri, da se ne radi o tome, da bude molitva m isaona ili ne, da se drži usta zatvorena. Ako, d ok govorim^_potguno shvaćam i vidim_da_xa 2£oyaram s Bogom, usredotočena više na tojie g o ha riječi koje izgovaram, istodobnoje molitva i misaona i usmena. No. ako vam kažu da razgovarate s Bogom dok m olite Očenaš, a mislite na svijet, tu ne kažem ništa. Ali ako ćete razgovarati onako, kako.dolikuje razgovarati s tako velikini Gospodinom.'ćTobro je da_pQgledate s kime razgovarate i tko ste vi, zato da.barem uljudno, razgovarate. Jer, kako kralja m ožete osloviti Visočanstvo, ili pak znati način ophođenja kada se govori s kojim velikašem, ako dobro ne znate kakav položaj zauzima i kakav j e vaš položaj? J e r u skladu s time m ora se iskazati poštovanje, i prem a običaju, pa i to m orate znati; u protivnom će vas otpraviti kao neotesanca1i nećete obaviti ništa. Pa što je to, G ospodine moj? Što je to, moj Vladaru? Kako se to može trpjeti? Kralj ste, Bože moj, bez kraja, je r kraljevstvo koje im ate nije Vam iznajmljeno. Kada se u Vjerovanju kaže: »Vaše kraljevstvo nema kraja«, to mi gotovo uvijek čini posebno zadovoljstvo. Hvalim Vas, G ospodine, i blagoslivljam na vijeke. N apokon, Vaše će kraljevstvo trajati na vijeke. Prem a tome Vi, G ospodine, nem ojte nikada dopustiti da se sm atra dostatnim da onaj tko pođe razgovarati s Vama, čini to samo ustima. 2. Što je to, vi kršćani, koji kažete da nije potrebna m isaona molitva? Jeste li pri sebi?" Zaista mislim da niste pri sebi, pa biste htjeli da se svi izbezumimo. Niti znate koja je m isaona molitva, niti kako se m ora moliti usmena, niti pak što je kontem placija, je r da to znate ne biste sje d n e strane osuđivali ono što hvalite s druge. 3. J a ću uvijek stavljati m isaonu molitvu uz usm enu, kada se god toga sjetim, zato da vas se ne prestraši, kćeri; je r ja znam na što spad n u 3 te stvari zato što sam prešla stanovit n apor u tome, pa ne bih htjela da vas itko uznemirava, jer je štetno U p rv o j re d a k c iji se g o v o ri, u n a s ta v k u , o je d n o j z g o d i koja se d o g o d ila S v e titi za n je z in a b o ra v k a u p a la č i D. L u ise d e la C e rd a (u sp . M o j život, 34. p o g l.): J o š ćete se više, ako to dobro ne znate, trebati raspitati, p a čak i odgonetavati što trebate reći. M en i se to dogodilo je danput. N isam bila n a vikla razgovarati s gospodom, a trebala sam zbog neke potrebe razgovarati s jednom koju j e trebalo oslovljavati s »gospodstvo«, a tako su m i to i objasnili. A ja , kako sam neotesana, i nisam to običavala, kada sam došla tam o, nisam to dobro pogađala. Sjetila sam j o j se reći o čemu se radi i preokrenuti to na smijeh, p a da se složi d a je zovem »milosti« i. tako sam činila. P rv a re d a k c ija j e n asta v lja la: H tjela bik vikati i svađati se - kakva već jesam potrebna, m isaona m olitva. N a što sp a d n u : g d je zav ršav aju .
5
onim a koji k a žu da nije
ići sa strahom po tom putu. Jako je važno da shvatite da ste na dobrom putu, je r ako se nekom putniku kaže d a je zalutao i d a je skrenuo s puta, prisiljava ga se da ide od jed n o g a kraja do drugoga, pa koliko prođe, tražeći kuda m ora ići, zamori se, potroši vrijeme i stigne kasnije. T ko može reći d a je loše, ako počnem o moliti Časoslov ili krunicu, prom isli li s kime će se razgovarati i tko je onaj tko govori, zato da vidi kako će Mu se obraćati? Ja vam kažem, kćeri, kada bi se dobro učinilo sve što treba učiniti, zato da se shvati ove dvije točke, p rije n eg o počnete s usm enom m olitvom koju ćete izgovarati, dobro hi se učinilo da J irovedete~purio vrem en a u m isaoiTOt-’TOJ' je r ne m ožem o doći razgovarati s kraljevićem onako nem arno kao s kakvim seljakom ili kao s nekom jadnicom , kakve smo mi, je r kako god govorili s nam a, dobro j e -1, 4. Pravo je, budući da m e ovaj Kralj iz poniznosti, ako stoga što sam neotesana ne znam razgovarati s Njime, ne prestaje zbog toga slušati, niti priječi d a dođem k Njemu, da m e ne izbacuju van ni Njegovi čuvari; je r anđeli koji su tam o dobro znaju stajalište njihova Kralja, kojem u se više sviđa neotesanost jed n o g a poniznog pastirčića, kod kojega vidi da bi govorio kada bi više znao, bolje od onih koji su vrlo pam etni i obrazovani, koliko god otm jena um ovanja iskazivali, ako nem aju poniz nosti"’. Prem a tome, zato što j e O n d o b ar ne smijem o mi biti neuljudni; m akar zato da Mu se zahvali što podnosi sm rad, pristajući d a je uz N jega netko kao ja , dobro je da uznastojim o spoznati Njegovu čistoću i tko je On. Istina je d a se to spozna čim Mu se priđe, kao što biva s ovdašnjom gospodom za koje, čim kažu tko im je bio otac, te iznos im etka i naslov, ne treba znati više. J e r ovdje se ne vodi računa o osobama zato da im se iskaže čast, koliko god to zaslužile, već o posjedim a. 5. Ah, ja d n i svijete! Puno hvalite Boga, kćeri, što ste napustile tako bezvrijednu stvar gdje se ne gleda na to što imaju u sebi, nego na to što imaju njihovi zakupci i podanici, a ako njih nestane, odm ah nestane i njihovo štovanje. T o je zgodna stvar da se proveselite kada sve im adnete kakvu rekreaciju, je r je lijepa razbibriga spoznati kako slijepo trate vrijeme oni od ovoga svijeta. 6. O vladaru naš, vrhovna vlasti, najveća dobroto, sama m udrosti, bez početka, bez kraja, bez granica u Vašim djelima: beskrajna su i ne m ogu se spoznati; pučina bez dna puna čudesa, ljepota koja sadrži u sebi sve ljepote, sam a jakosti! Ah, Bože mili! Kada bih ovdje im ala skupljenu svu m udrost i rječitost sm rtnika da znam dobro iskazati - kako se ovdje može znati, je r u ovom slučaju sve je ne znati ništa neku od m nogih stvari koju m ožem o prom atrati zato da spoznam o nešto od toga tko je ovaj G ospodin i naše Dobro. 7. Da, dođite do toga da razmislite i shvatite, dok stižete, s kim e ćete razgovarati ili s kime razgovarate. U tisuću naših života nećem o uspjeti shvatiti kako ovaj G ospodin zavređuje da se postupa s Njime, je r p red Njim d rh te anđeli. N ad svime vlada, sve može; kod Njega htjeti znači djelovati. Dakle, razložno će biti, kćeri, da se nastojim o radovati ovim raskošim a što ih posjeduje naš Zaručnik i d a shvatimo s
U prv o j redakciji: ...p rije nego počnete s usmenom molitvom ~ to jest moliti Časoslov ili krunicu - provedite p u n o sati u misaonoj. D a, je r ne smijemo doći razgovarati s princom kao s ka k vim seljačićem ili kao s kakvom ja d n ico m kao mi, je r i nije važno da li nas oslovljavaju s ti ili s Vi. U p rv o j re d a k c iji j e n a p is a la : vile M u sc sviđaju ove neotesanosti... negoli vrlo dotjerane »teulogije«, ako u z njih nem a poniznosti.
kime smo vjenčane, te kakav će biti naš život. Ah, Bože mili! Pa ovdje, kada se koja udaje, ponajprije sazna s kime, tko je i što ima; a mi, već zaručene, p red svadbu, jer nas m ora odvesti svojoj kući, budući da ovdje ne brane takve namisli onim a koje su zaručene s ljudim a0, zašto da nam a b rane da nastojim o saznati tko je taj čovjek i tko je njegov otac, kakva je zemlja kam o m e im a odvesti i koja su d obra što m i ih obećava dati, kakvo je njegovo držanje, kako ću ga moći najbolje razveseliti, u čemu ću m u ugoditi i razmisliti kako ću svoje držanje uskladiti s njegovim? Je r, ako koja žena ima biti dobra supruga, ne upozoravaju j e nego da se brine o tome, m akar njezin suprug bio vrlo neugledan. [8. j Pa, Zam čniče moj, zar u svemu m oraju m anje držati do Vas, nego do ljudi? Ako se njim a to čini dobrim , neka Vam ostave Vaše zaručnice, koje m oraju provesti život s Vama. Istina je d a je taj život dobar. Ako je neki zaručnik tako ljubom oran da želi da se njegova zaručnica ne druži ni s kim, baš bi lijepo bilo da ne misli na to kako da m u pruži to zadovoljstvo i na razlog koji ima da to podnese i da se ne želi dražiti s drugim , je r u njem u ima sve što može poželjeti? T o je m isaona molitva, kćeri moje, shvatiti te istine. Ako pak hoćete prihvatiti ovo i moliti usm eno, neka vam je na sreću! N em ojte mi razgovarati s Bogom i misliti na d ruge stvari, je r to znači ne shvaćati što je m isaona molitva. Mislim da je to razjašnjeno. Dao G ospodin da to znadem o provoditi, am en7.
F rav L uis j e u s v o m iz d a n ju (str. 332) s m a tr a o p o tr e b n im d o p u n iti izv o rn ik , p re p ra v lja ju ć i p rv u re č c n ic u : »Pa o v d je , k a d a sc k o ja u d a je p o n a jp r ije s a z n a s k im e ... m i, v eć z a ru č e n e ... da. ne mislim o na. našega Z aručnika? - N je g o v a su se p re p r a v k a d rž a li g o to v o svi n a k la d n ic i, u n a to č to m e s t o j e p o s v e su v išan . M ože se u s p o r e d iti s p rv o m re d a k c ijo m : J e r ovdje, ako netko stupa, u brak, ponajprije sazna, tko je i ka ka v je i što ima. Mi. smo zaručene, a i sve d,uše krštenjem. Prije svadbe, i p rije nego što nas odvede Svojoj kući, Z a ru čnik - budući da ovdje takve nam isli s ljudim a ne brane - zašto da nam a brane da m i saznam o Iko je taj čovjek? - Z a is p ra v n o ra z u m ije v a n je te k sta sv. T e rc z ije tre b a v o d iti r a č u n a o n je z in o j lek sičk o j p r e c i zn o s ti i o ta d a š n je m ž e n iđ b c n o m o b ič aju : » zaru čen i« i »zaručnici« bijaše d v o je k o je se je d n o d r u g o m e o b e ć a lo , n a k o n » za m k a« i p rije »svadbe« ili ž e n id b e , n a k o n č e g a su p o s ta ja li » v jenčani«. J o š p rije »svadbe«, p o s to ja o j e o b r e d p o k o je m u j e » z a ru č n ik « v o d io z a ru č n ic u sv o jo j kući z a to d a s e u p o tp u n e »o g ledi«. P rv a re d a k c ija je z a v ršav a la ovako: N eka vas nitko ne zaplaši tim strahovim a. H va lite B oga koji je m oćan i izn a d svih. i kojega vam ne m ogu oduzeti. Dapače, ona koja ne bude mogla m oliti usmeno s ovom p ažnjom , neka zn a da ne čini ono Što je obvezna, i da to je st - ako hoće m oliti savršeno - te nastojati to sinm svojim snaga, ma, uz p rije tn ju da ne Čini ono Što je d užna zaručnica tako velikoga Kralja. - M olite Ga, sestre, da m i udijeli m ilost da to Činim onako kako vam a savjetujem , je r m i p u n o nedostaje. Neka. provid i to Njegovo Veliča,nstvo kakvo O no jest.
Govori o tome koliko je važno da se ne vraća natrag onaj tko je krenuo putem molitve, te ponovno govori o tome koliko je važno da to bude sa čvrstom odlukom. 1. Kažem da je ja k o važno započeti sa čvrstom odlukom iz toliko razloga d a bih vrlo oduljila, kada bih ih navodila. Samo dva ili tri, sesti'e, želim vam reći'. Je d a n je da nije pravo da O n o m g jio iijia m je toliko dao, i n eprekidno nam daje, ne dam (^est53a3tQ le~hoćeniQ jxdlučiti, a j o j e j i g ^ a l o J Jaznje (zacijelo ne T3ez kofištiTveć uz tako velike dobiti), ne dađJVIu to bez sustezanja, n eg o k ao o n aj... tko posudi n e k u stvar, da bi je ponovno uzeo. T o se m eni ne crni clati, već naprotiv ~oštavTjal?Snovito neraspoloženje kod onoga kom e je neka stvar posuđena, kada m u je se ponovno uzme, posebice ako je treba i već ju je sm atrao svojom, ili pak ako su prijatelji, i onom e kom e ju je posudio duguje m nogo stvari, danih bez ikakve dobiti. S pravom će m u se učiniti d a je to škrtost ijak o malo ljubavi, zato što n ije d n u svoju stvarčicu ne želi ostaviti u njegovu vlasništvu, m akar u znak ljubavi. 2. Kakva je to zaručnica.koja^nakon što je prim ila-m nogo vrijednoga nakita od ^voga zaručnika, njem u ne d a x ak n ije d a n p rsten , ne_sbQgj^gas^JxyedBQS.d^jfiJ'.._ je io n a f a ^ F h je g o v o, već kao, zalog da će biti njegova sve dok ne um re? Pa zar o nda ^1žMuzuj«fmanje od toga ovaj Gospodin, te da se rugam o s Njime, dajući i uzimajući natrag sitnicu koju m u damo? N aprotiv, ono m alo vrem ena koje m u odlučim o dati, od onolikoga koliko trošim o na sebe same i na onoga tko nam na tom e neće zahvaliti, budući d a _Mu_taj časak hoćem o dati, dajm o Mu_ga slobodne, misli i^ _ nezaokrnjl]CT7M?mg[nrštvanma rš a ^ d a Mu ga nikada više nećcm " i » S i ^ t r a g r n n 5o ^ p otešRo^a koje nas poradi .togainaflu. ni zbog protivština, niti ' z b o ^ r ie k ^ vecUa to vrijeme sm atram nečim što više nije m oje i d a mislim' da ga s pravom od m ene može zatražiti natrag, kada Mu ga posvema n e budem htjela dati. 3. Nazivam to posvema, je r se n e podrazum ijeva to što se izostavi koji dan, ili nekoliko dana, zbog opravdanih poslova ili pak zbog neke nelagodnosti, da to već znači uzeti Mu. N akana neka bude čvrsta, je r moj Bog nije nim alo osjetljiv; ne gleda na sitnice. T ako će vam imati na čem u zahvaliti. T o znači nešto dati. O stalo je dobro za onoga tko nije darežljiv, već tako škrt d a nem a srca d a dade, p a je već puno to
1 Reći će tri: br. 1. 4. 5. - U p rv o j re d a k c iji j e n a v e la ra z lo g n je z in e k ra tk o ć e : U d rugim s u knjigama, n avedem .
što posudi. Konačno, neka učini barem nešto, je r sve uzima u obzir ovaj naš Gospodin; sve prihvaća p rem a našem htijenju. Kod obračuna s nam a nije nim alo sitničav, već velikodušan. Koliko god velik bio iznos, malo Mu je do toga da ga oprosti. Kada nas plaća, tako je pažljiv, da se ne trebate bojati da ne bi nagradio to što samo je d a n p u t podignem o oči, misleći na Njega. 4. Drugi je razlog2 taj što nečastiv_i,nema toliko mogućnosti za napastovanje. Jako se boji odlučnih duša, je r je već iskusio da m u nanose veliku štetu, i štogod on 'u3ešT z a to d a im naškodi, ide u korist njim a i drugim a, a on ostaje na gibitku. A budući da mi ne smijemo biti nesm otreni, niti se pouzdati u to, je r im am o posla s izdajicama, a one koji su pripravni ne usuđuje se toliko napadati, je r je velika kukavica; ali ka^a hi prim ijetio nm pi-m inst. nanio bi veliku štetu . A a k o sp o z n a jd a , je netkoji&pb&toja-n^te__da.xiije_ča:sLu dobru i vrlo odlučan d a ustraje, r^ ć e jm i dati mira_tii_sp©k©ja; ulijevat će mu strahove i nanositi neugodnosti, J to nikada ne. prestaje. Ja to jakodcSroTmjTmTz Iskustva, p a sam zato to i znala reći, i kažem da nitko ne zna koliko je to važno. 5. Sljedeća je stvar - koja je s ovim u uskoj svezi - da se bori s više srčanosti. Već zna, m akar što se dogodilo, da se ne smije vratiti natrag . 1 o j e kao kada je u boju netko tko zna da nm, ako ga pobijede, aećc |.».N[rdii-
~ U sp . p rv i u br. I. 3 U 19. p o g l. br. 15. 4 D v o stru k a alu zija: M l 19,29 i L k 11,9. J Ovo putovanje: p u t m o litv e (u sp . k raj br. 5). P rv a re d a k c ija j c zav ršav ala: To je neizostavno; ja zn a m d a je tako. Ako budete ustanovile da nije istina, nemojte ini vise vjerovati nijed n u stva r koju vam kažem. Vi to, sestre, već znate iz 'iskustva i m ogu vas uzeli za svjedoke, B ožjim dobrom. Z a one koje budit došle, dobro je ovo što je rečeno.
Govori o tome kako usm enu m olitvu treba savršeno moliti i kako uz n ju ide misaona. 1. Sada se, dakle, vratim o1 razgovoru o onim dušam a za koje sam rekla da se ne m ogu sabrati, ni vezati misli uz m isaonu molitvu, niti se upustiti u razm atranje, N em ojm o spom injati ovdje ove dvije stvari, budući da niste za njih, zato što stvarno im a m nogo onih osoba koje, čini se, već samo im e m isaone molitve ili kontem placije straši, [2.] a i2 za slučaj da koja takva dođe u ovu kuću, je r isto tako, kao što sam rekla, ne idu svi po ovome putu. A ono što vam sada hoću sijetovati (čak m ogu reći i poučiti vas, je r mi je , kao majci, sa službom priorice koju vršim, dopušteno) je st to kako m orate rnoliti usm eno, je r je pravo da razum ijete^ono što govorite. A zato što onoga tko ne može iSsHtTnaTJoga m ožda duge molitve takScfeFzamaraju, u njih se n e želim upletati, već u one koje smo obvezne moliti, je r smo kršćani, a to su O čenaš i Zdravomarija; ovo zato da za nas ne m ogu reći da ne razum ijem o što govorimo, osim ako nam se ne čini da je dosta što slijedimo običaj, samo izgovarajući riječi, i d a je to dosta. Da lije dosta ili nije, u to se ne uplećem ; reći će to-' oni koji su učeni. O no što bih ja htjela, kćeri, da m i činimo je st to da se ne zadovoljavamo samo time; je r kada kažem »vjerujem«, čini mi se da će biti razložno da shvaćam i znam što vjerujem, a kada »Oče naš«, bit će znak ljubavi spoznati tko je taj naš Otac i tko j e taj Učitelj koji nas je naučio ovu molitvu. 3. Ako hoćete reći da to već znate i da vas ne treba na to podsjećati, n em ate pravo; je r između učitelja i učitelja velika je razlika. A čak i onih, koji nas ovdje poučavaju, velika je nezahvalnost ne sjećati se; posebice, ako su sveti i ako su učitelji duše. T o je nem oguće, ako smo dobri učenici’1. A takvoga Učitelja, kakav je ovaj koji nas je naučio ovu molitvu s toliko ljubavi i želje da nam koristi, nikada, ne dao Bog, da se ne sjetimo m nogo puta dok govorimo molitvu, pa m akar, zato što smo slabi, to ne bude i svaki puta. 1 U sp . 19. p o g l. br. 2. i (l.: p r e d m e t n a koji se o p e t v raća . U sp . isto (ak o i 2 1 . p o g l. br. 3. U sp. fm y Luis, sir. 139. - Kao što sam rekla: u sp . ! 1. p o g l. br. 2; 2 0 . p o g l. br. I. i đ .: 19. p o g l. br. 9. 3 U p rv o j re d a k c iji j e n a p isa /a : da li je to dosta ili nije, u to se ne uplcće?n. To spada na one koji su m e n i; oni će to reći osobama, koje B o g prosvijetli da ih htjednu to pitati. A u one koji n isu iz našega staleža., ne uplećem se. ! ... i ako j c učitelj duše i dobri, smo učenici, nem oguće je / n e sjetili Ga se J nego ja k o Ga ljubiti, p a čak i dičiti se N jim e i govoriti o N je m u mnogo p u ta . - l a k o u p rv o j rc d a k c iji.
4. Dakle, što se prvogaliče, već znate da n as uči Njegovo Veličanstvo da to bude n asamo; ier tako ie Q n iw iiekJm io kada je m olio', i to ne radi svoje potrebe, nego radi naše pouke. Čim je to rečeno, jasno je d a je nespojivo razgovarati s Bogom i sa svijetom, što nije ništa drugo doli moliti i slušati s druge strane što se govori, ili pak misliti na ono što vam padne na pam et, a da se tom e više ne staje na kraj, osim ako to ne biva u nekim trenucim a ili loših raspoloženja - posebice, ako se radi o potištenoj osobi - ili glavobolje, kada, m akar se trudila, to ne može, ili pak kada Bog dopušta dane velikih nepogoda kod svojih slugu za njihovo veće dobro; pa iako se rastužuju i nastoje se smiriti, to ne mogu, niti su usredotočene na ono što govore, niti se pak razum ni na čemu zadržava, već se čini d a je obuzet bjesnilom, koliko je razuzdan. 5. A u muci koju zadaje onom e koji to ima, vidjet će da to nije njegovom krivnjom i neka se ne gnjavi, je r je to još gore, niti neka se ne trudi da dovede razum u onoga koji ga tada nem a, prem a njegovu shvaćanju, već neka moli kako mogne. Čak neka i ne moli, već neka kao bolesnica nastoji pružiti olakšanje svojoj duši; neka se bavi kakvim drugim kreposnim poslom. T o je već za one osobe koje paze na sebe i koje su shvatile da ne trebaju razgovarati s Bogom i sa svijetom ujedno. O no što mi m ožem o učiniti je st da nastojim o biti nasamo, i dao Bog da to bude dosta - kako kažem - zato da shvatimo s kime smo i što nam odgovara G ospodin n a naše molbe. Zar mislite da šuti? Prem da Ga ne čujemo, dobro odgovara srcu kada Ga m olim o od srca. I dobro je da sm atram o kako je svaka od nas ta koju je naučio ovu molitvu i koju nam objašnjava, je r nikada učitelj nije tako daleko od učenika, da bi bi]o potrebno vikati, nego je tik~do njega. Ovo želim da shvatite: da vam priliči da dobro TmoTueTJčenaš. N e odvajajte se od Učitelja koji vas g a je naučio. 6. Reći ćete d a je to već razm atranje, da ne možete, čak ni ne želite, nego moliti usm eno. Je r, isto tako, ima onih nestrpljivih osoba i nesklonih d a si zadaju brige, kao što je sabrati misli na početku, budući da to ne običavaju; a da se ne bi malko zamorile, kažu da ne m ogu više, niti znaju, osim moliti usmeno. U pravu ste kada kažete d a je već i to m isaona molitva. No, ja vam zaista kažem da ne znam kako da to razdvojim1’, ako treba dobro moliti ono što je usm eno i ako shvaćamo s kim e razgovaramo. A osim toga, obveza nam je da nastojim o iiipliti sabrano; dapače, dao Bog da se s pom oću toga cTobro moTTUccnaf, Tđa ne završimo na'Ttojoj drugoj neprikladnoj stvari. J a sam to iskusila više puta, a najbolji lijek koji nalazim je st da se nastoji zadržati misao na onom e kom e upućujem svoje riječi. Zbog toga im ajte strpljenja i nastojte da vam postane navada lako po treb n a stvar'. 5 D v o stru k a b ib lijsk a alu zija: n a M l G,0 i n a l.k 1,12 i 2 2 ,4 1 . - U to le d s k o m r u k o p is u s a m a j e Svetica p r e p r a v ila ovu p r c o đ lu č n ti tv rd n ju ovak o : j e r tako j e radilo N jegovo Veličanstvo p u n o puto.. - R iječju » p rv o ga« S v etica m isli n a lo »kako m o ra te m o liti u s m e n o « , S to je b ila n a u m ila iz n ije ti u br. I - 2 . N jezin p iari o b u h v a ć a d v a d ije la : 1) izložiti usmenu m o litv u o p ć e n ito i 2) k a k o m o liti p o s e b ic e O č e n a š i Z d ra v o m a riju . U stv ari, izložit će s a m o G o s p o d n ju m o litv u , is p u š ta ju ć i k o m e n ta r e v a n đ e o s k o g a p o z d ra v a (u sp . 42. p o g l. bilj. 7). 0 N e zn a m kako da to razdvojivi: n e z n a m k a k o sc m o ž e o d ije liti m isa o n a m o litv a o d u s m e n e . P rv a re d a k c ija j c za v ršav a la ovak o : Zbog toga im ajte strpljenja je r to je potrebno da budete redovnice i čak dn molite kao dobri kršćani, po mom m išljenju.
U kojem govori kako mnogo dobiva duša koja savršeno moli usmeno i kako se događa d a je Bog otuda uzdigne do vrhunaravnih stvari. 1. A zato da n e m islite da se postiže neznatna dobit tim e što se savršeno moli usmeno, kažem vam da je vrlo m oguće da vas^jdok molite Očenaš, G ospodin uvede u sa v rše n u ^ o n tem p laa i ili pak ik»k molite koju drugu niulkui, jer tim p u in n pokazuje Njegovo Veličanstvo da slušajjnoga tko Mu g o v o r i^ ^ m u js k ^ u je svojti.. veH cm urzaH alglji^ m u m isao , te oduzimajući m u - kako " s e ^ i i ^ - T i j e č i i z jsta,TaR o^aTpr«ni9a~to" hoće, ne može govoriti osim teškom m ukom ; [2.]jh saćajda ga bez buke riječi poučava ovajj^ožanski Učitelj, sputavajući moći, je r bi tadapryeH n ien^ ukoITEobi djelovaJefužrvaju ne znajući kako uživaju. Duša izgara u ljubavi i ne shvaća kako ljuh i;.x n a jd a jjli^ ljubi, a ne zna Icako to uživa. .Dobro zna^đa-tajaije užitakjkakav razum uspjjeva ~*požeIjeti; vpfjžTIolDr^ kako; ali čim uzm ogne nešto shvatiti, uviđa claTolrTje dobro koje se m oze zaslužiti sa svim m ukam a koje bi se skupa pretrpjele zato da ga se stekne n a zemlji. T o je d ar njezinoga i nebeskoga G ospodara koji, na kraju, daje onako kakav jest. T o je, kćeri, savršen^konteniplarija. 3. Sada ćete shvatiti koja je rj/.lika između nje i misaone molitve, a ta je on.o_što_ je rečeno2; misliti i shvaćati što govorim o, i s kime govorimo, i tko smo mi koji_se usuđujem o razgovarati s tako~velikim Gospodinom. Misliti to i d ruge slične sjvari, ~t(Tkal^smolnalTT~služ?ir^ smo m nogo~dužni služili, to je m isaona molitva. N em ojte misliti čtaje to neka druga arap štin aT h ek a vas ne prenerazi ime. Moliti.. _Q_čenaš i Zdravomariju, ili što b u dete htjele, to je usm ena jnolitva. Pa pogledajte kakva će lošaglazBa sviratTbezonoga p rv o g a’; čak ni riječi neće biti skladne svaki put. U ovim dvjema stvarim a-1 m i _nxoiema.xieiio, uz Božju naklonost; u kon tem placiji, koju sam sada spqnien.ulaj nis.ta5. Njegovo Veličanstvo ^je_Onai koji čini sve,jer to je N jegovo đjeTo, ponad naše naravi. 1 M isao: U n e ja s n o m z n a č e n ju »'im aginacije«. “ Što je rečeno u 2 2 . p o g l. '
Bez onoga pravoga: u s m e n a m o litv a b e z m isa o n e .
4 U ovim dvjem a stvarim a: u j i n s a o n o j i u s m c n o jj n o lU v j N a ru b u a u to g r a f a je d a n o d c e n z o ra j e p rib ilje ž io : » k o n te m p la c ija « , ali n a k o n n je g a d r u g i p r e c r ta o ovu rije č i p r e p r a v io te k st sv. T e re z ije ov ak o : »u k o n te m p la c iji ko ju sa m s a d a s p o m e n u la , n iš ta [n e
4. Budući d a je ovo o kontem placiji izloženo vrlo opširno, kako sam ja najbolje znala razjasniti, u opisu m oga života”, koji sam rekla da sam napisala za moje ispovjednike - koji su mi to svjetovali - ne govorim o tom e ovdje, osim što sam to dotakla. Vi koje budete tako sretne da vas G ospodin dovede do stanja k ontem pla cije, kada biste ga vi mogle čitati, sadrži podsjetnike, up u te i naputke koje je G ospodin htio da uspijem izreći, a koji bi vam puno koristili i utješili vas, po m om e mišljenju, i p rem a mišljenju nekih koji su ga vidjeli i koji ga sm atraju vrijednim pozornosti. Kakva je sram ota da vam ja govorim da držite do njega, a G ospodinu je znana zbrka kojom napišem puno od onoga što napišem . Blagoslovljen bio Onaj koji m e ovakvu trpi! O ne koje - kako kažem - budu imale vrhunaravnu molitvu neka ga nabave nakon što ja um rem , a one koje ne, nem a poradi čega, već neka se trude da čine ono što je u ovoj knjizi rečeno i neka se to prepusti G ospodinu, je r On je taj koji je treba dati i neće vam je uskratiti, ako ne stanete na putu, nego se trudite dok stignete do kraja7.
m o ž e m o ], o sim p r ip r e m ili se m o litv o m ; N jeg o v o V eličanstvo je O n a j koji v idi d a to čin i, je r N jeg o v o jc d je lo ...« l> Opis koji j e spom enula (u sp . u v o d br. 4) j c n je z in a k n jig a M o j život. R a s p ra v lja la j c o p š ir n o o kontem placiji u 1 4 -2 1 . p o g l., te g o to v o u c ije lo m e tre ć e m d ije lu k n jig e , 2 2 - 8 1 . p o g l. U sp . p o s e b ic e 14. p o g l., br. 2 i G, tc 18. p o g l., br. 14. U p rv o j re d a k c iji cijcii ovaj b ro j j c d ru g a č iji: ... kako je sve bolje objašnjeno u kn jizi za. koju kažem da sam je napisala, tako da ne treba osobito raspravljati o tome ovdje - tamo sam rekla sve što sam zn a la . Koja izm eđu vas dođe do toga d a je Gospodin dovede u ovo stanje kontemplacije -je r , kako sam rekla, neke ste u njem u - nabavite je , je r va m je ja k o važna, čim j a umrem. One koje ne, nem a poradi čega, nego truditi se da čine ono što j e u ovoj kn jizi rečeno da se to stekne kako god se bude moglo i nastojte, da vam Gospodin to dade, moleći Ga i pom ažući se. Ostalo treba dati sam Gospodin, i ne uskraćuje to nikom e tko stigne do kraja p u ta , boreći se kako je rečeno.
26. P O G L A V L JE U kojem raspravlja kako se sabire misao. - N avodi sredstva za to. Poglavlje je vrlo korisno za one koji započinju s molitvom. 1. Sada se, dakle, vratim o našoj usmenoj molitvi zato da se m olim o da nam , a da to i ne prim ijetim o, Bog dade sve skupa i zato da - kako sam rek la1 - m olim o kako valja. Ispitivjtfi savjest, izmoliti Ispovijedam se ip rek rižiti se, zna se već da vam to m ora .... ...... bisi nrv.i. ' Zatim se pobrinite, kćeri, budući da ste same, da im ate društvo. A koje je bolje društvo od samoga Učitelja koji vas je naučio molitvu koju ćete moliti? Predočite sebi d a je G ospodin u z vas jjrledajte_s_kakyom vas ljubavlju i poniznošću poučava; n j e n f t e jm T doT E SaSte mogle, nem ojte biti bez tako dobroga prijatelja. Ako se naviknete n a to d a Ga dovodite k sebi i ako O n vidi_da to činite sljubavlju i daJVLu nastojiiejjgoditi, nećete Ga moći - kako kažu - odbaciti od sebe; peče vas iznevjeriti nikada; poniagaE&&-vam .].i_svim vašim nedaćama; im at,ćtt^G a_pasvijda. Mislite li ^TaJnalo znači takav prijatelj u blizini? 2. O kćeri, vi koje ne m ožete puno razm atrati smisleno, niti m ožete zadržati misli, a da se ne rastresete, navikavajte se, navikavajte se! Shvatite da ja znam da to m ožete učiniti, je r sam niz godina prolazila ta j napor,j_silno je velik, a d a nisam ja_se, moIeTraim slItirpiS T ^ s vas. Pretrpio je tisuću T užnih stvari i prezira p rotiv Sebe, i tcTmjeTSflo d osta da vas prestane^IegatiTjSa zar j€p552aI]ainogo![3a7o3yra^ ^ tv a n /kadikad pogledate na
1 U ‘2 4. p o g l , br. 2.
Njega? Shvatite da ne očekuje ništa drugo, kako kaže zaručnici, osim đ.i (,.i pogledam o2. Čim budete htjele, naći ćete Ga. Toliko drži do toga d a G a ponovim pogledam o da to neće propustiti. 4..T ako1 kako kažu, mom__postupati žena da bi bila dobra supruga, sa svojim mužem; p a ako j e orTžalostan, m ora i ona pokazati d a ič T T a fo in iu ir^ veseo, m akar ona to. n e ~H[a~niRa3a, da je vesela (gledajtiTTšiIčvF’’p o ^ oslobodile, kćeri). T ako istinski, bez jiim be. čini Gospodin sjiam a; je r podložnim se cinLQ n i hoće a a b iid e t^ jg s p o d a n c e rČ Ž ^ S ^ iflT O ik lS u a j o voIu^AKTste vesele, gl e d a u a l^ j I š ^ t o g a ^ je r^ e v asTazveselit.i sama pom isao na to kako j e izišao iz groba. Ls kakvim sjajem i s kakvom ljepotom! S kakvom veličanstvenošću, kako pobjedonosnpjjcako veselo! Poput nefcgaTKjcTta'EoTi'etno izišao iz boja,^rEojem je dobio tako veliko k r a lje v š tv o l^ e E ^ e g a S illo I M B E S v a iT D n l a n r sInfimerPa' /ai' jc onda mnou;.' da n.i O noga koji v.tm toliku (laje. svrnute jedanput oči d a Ga p ogledatejL... 5. Ako ste u nevoljam a ili tužne, pogledajte Ga na putu prem a vrtu. Kakvu lije veliku tugu nosio u svcyofdull, budući d a je On, p rem d a je sama strpljivost, iskazuje i žali se na nju. Ili Ga, pak, poj^ g d a jte jp ru a zana uza stup, p una boli, cijeloga tijela izmrcvarenoga zbog toga što vas toliko ljubi; k p l i k o J i ^ u ^ M y e i a pljuvan od drugih, zanijekan o d jv o jh jjrija te lja ' nagušten_od_njih, bez ikoga tko bi se zauzeo za ffiega. p ro m ržao od zime, potisnut u takvu samoću, da se uzajam no rnožete„4jeJiti. Ili Ga p ogledajte pod terenom križa. a..d a Mu nisu dali ni da p redahne. O n će v j ^ p o g le d airta k o lijepim i samilosnim očjjria, punini.i mi/.i i "zaboravit će na svoje nntke zatčTda vama iiblazrvale,.samo zato_što se idete tježiti s NjiiBFI okrećeteglavu ija (»a pogledale". 6. »O, G ospodaru moj, istinski Zaručnice moj! (možete Mu vi reći, ako vam se srce raznježilo vidjevši G a takvoga, pa ne samo što ćete Ga htjeti gledati, već ćele se radovati Što razgovarate s Njime, ne sastavljenim molitvama, već patnjom vašega srca, je r O n do njih vrlo m nogo drži). Zar ste tako potrebiti, G ospodine moj i Dobro moje, da hoćete prihvatiti tako hijedrig 3 m žttcU ^~Što.ie moje, i d a vidrnTna^ašem Iictrg a l t e se utješili sa m nom ? Pa kako j ^ jtn o g u ć ^ ilo ^ o ^ n e . cla^Vas ostavljaju samoga anđeli i da Vas n e tješi čak m Vaš Otac? Ako je tako. Gospodine, d a Tiocete sve p retrp jeti poradi m ene, sto je T o što ja trpim p o rad i Vas? H a štojje ja lim ? T a već se srarnirfTsto sa]nryas~Vrgjela ta j^ o g ^ p a jg e lim pretrpjeti. Gospodine, sve Tegobe koje m e snađu i smatrati ih veUkim jdobi^m-zat 6-da 4 ^as-nasljediijem u nečem u7~SkupaT Hodajmo, Gospodine; kam o god . pođete,Jiuoram poći; kud god pođćteTm oram proći.« 7. Prihvatite, kćeri, taj križ. Zato da Njem u ne bude naporno, neka vam nimalo ne budejstala.do topa što će vas pogaziti Z i đ ^ r nel5bzirite se n a ono što vam budu govgjjjj; napravite s e g!uKmia~na" prigovararfia r-^^ se, padajući j f vašim Zam čnikom . n g ^ E ^ g ^ S ? o 3 " k r iž a niti ga is p u |§ |te r p o 6 r o ^ 6 g I^ 5 it£ n aS iajo i~ Konm se kreće i k o lik o iev^ćT N legovnapor od onih koje vi podnasitejkoliko _god ih ^veH H m aJujele^jril^ati (ToIiEcT go3 ih l ^ e k ^ j e i i J i L i ^ L ć e t e utješene izjrjih, je r ćete vidjeti da su šala, kadaT lT S c ru jg j^ ^ a. 2 Pj 2,14.
3
S v etica j c n a ru b u n ik o p is a iz E sc o ria ia n a p is a la , k a o n aslo v slje d e ć e g a b ro ja : zaziv.
8. Reći ćete, kćeri, kako li će se to moći učiniti, je r kada biste Ga vidjele tjelesnim očima u ono vrijeme kada je Njegovo Veličanstvo hodalo po svijetu, da biste to rado učinile i da biste Ga uvijek gledale. Nem ojte u to biti uvjerene; je r onaj tko sada ne želi uložiti m alko snage da barem prisili pogled da u sebi gleda ovoga G ospodina (kada to može učiniti bez opasnosti, a uz m alko pažnje), jo š m anje bi stao pod križ. s M agdalenom koja je gledala smrti u oči. A koliko li su tek m orale propatiti slavna Djevica i ova blagoslovljena Svetica! Koliko prijetnji, koliko li ružnih riječi, koliko li udaraca i koliko grubosti! T a s kakvim li su uljudnim đvoijanim a imale posla! Da, bili su to đvorjanici pakla, službenici nečastivoga! Zacijelo je m oralo biti grozno ono što su prošle; m eđutim , uz jo š veću bol, bit će da nisu osjetile svoju. Prem a tome, sestre, n g p o jte misliti da ste za tako velike n ap o re, ako niste za, sitne srvanVvježbajnći se ifn jim a m ožete doći do drugih, još većih'1. 9. O no što m ožete učiniti da vam bude od pom oći u tom e je st da nastojite nositi neki lik ili sliku ovoga Gospodina, koja bude po vašem ukusu, ali ne d a je nosite na grudim a i ne pogledate je nikada, već zato da m nogo puta razgovarate s Njime, zato što će vam O n udijeliti što ćete Mu reći. Kako razgovarate s drugim osobama, zašto bi vam uzm anjkalo riječi da razgovarate s Bogom? Ne vjerujte to; barem vam ja neću vjerovati, ako to običavate; je r ako nije tako, n e ophoditi se s nekom osobom i ne znati kako nam je razgovarati s njom, to svakako izaziva čuđenje p a se čini da je ne poznam o, m akar to bio rođak; je r se i rodbina i prijateljstvo gube s pom an j kanjem ophođenja. 10. Isto tako, velika je pomoć uzeti koju knjigu na dobrom narodnom jeziku, m akar da se sredi misli, zato da se uspije dobro moliti usm eno, te m alo-pom alo navikavati dušu nježnostim a i umješnošću d a j e se ne prestraši. Računajte d a ima m nogo godina otkad je otišla od svoga zaručnika i da je, dok se h tjedne vratiti njegovoj kući, p otrebno znati m nogo pregovarati, je r takvi smo mi grešnici. Toliko smo navikli našu dušu i misao đa lutaju po vlastitoj volji ili, bolje rečeno, na vlastitu štetu, da se ja d n a duša više ne snalazi, je r je za to da opet zavoli živjeti u njegovoj kući potrebno m nogo umješnosti, a ne buđe li tako, i malo-pomalo, nikada nećem o učiniti ništa. Ponovno vam tvrdim, ako se pom no navikavate na ono što sam rekla5, da ćete izvući takvu dobit kakvu ja , m akar to htjela, neću moći iskazati. Prem a tome, okupite se oko ovoga dobroga Učitelja, posve odlučne da naučite ono što vas uči, a Njegovo Veličanstvo će učiniti da postanete dobre učenice i neće vas napustiti, ako Ga vi ne napustite. Pazite na riječi koje izgovaraju ona Božanska usta, zato što ćete u prvoj odm ah spoznati ljubav kojom vas ljubi, je r nije mala dobrobit i zadovoljština za učenika vidjeti da ga učitelj ljubi.
U p rv o j re d a k c iji č ita m o : I vjerujte da kažem i s ti n u - je r s a m kroz to prošla - da ćete to moći učiniti. N a ono što sam rekla: u p rv o j re d a k c iji: ...d a mislite da nosite sa sobovi ovoga Gospodina, te da razgovarale s N jim e p u n o p u ta ...
U kojemu govori o velikoj ljubavi koju -nam je 'iskazao Gospodin u prvim riječima Očenaša, te koliko je važno da se nimalo ne obziru na podrijetlo one koje uistinu hoće biti kćeri Božje. 1. Oče naš, koji jesi na nebesima1. Oh, G ospodine moj, kako izgledate Otac takvoga Sina i kako izgleda Vaš Sin, sin takvoga Oca! Blagoslovljeni budite u vijeke vjekova! Ne bi li, Gospodine, ova tako velika milost bila za kraj molitve? Već od početka nam ispunjate rake i dijelite nam tako veliku milost da bi bilo veliko dobi o, kada bi se napunio naš um zato da toliko obuzme volju, da ne uzmogne izgovoriti ni riječi. Ah, kako bi ovdje, kćeri, dobro došla savršena kontemplacija! O h, s koliko bi se razloga duša povukla u sebe zato da se m ogne dignuti ponad sebe~, da joj ovaj sveti Sin i'azjasni što je to mjesto, gdje kaže d a je Njegov Otac, a to je na nebesima! O trgnim o se od zemlje, kćeri moje, je r nije pravo da se do takve milosti, kakva je ova, tako malo drži, p a da nakon što spoznam o kako je velika, ostanem o na zemlji. 2. O, Sine Božji i G ospodine moj! Kako dajete toliko s prvom riječju? Budući da ste sami sebe ponizili do takve skrajnosti, združivši se s nam a u m oljenju i zbratimivši se s tako niskim i jad n im stvorovima, kako to d a nam dajete u ime Vašega Oca sve što se može dati, je r hoćete da nas sm atra svojom djecom, zato što Vaša riječ ne može p ro ć i’? Obvezujete Ga d a je ispuni, što nije mali teret, je r bivajući našim Ocem, m ora nas trpjeti, koliko god teške bile naše uvrede; ako se obratim o Njemu, kao rasipnom sinu m ora nam oprostiti1, m ora nas utješiti u našim nevolja ma, m ora nas uzdržavati kako to treba činiti takav Otac, koji svakako m ora biti bolji od svih očeva na svijetu, zato što kod Njega sve m ora biti ispunjeno ' i nakon svega učiniti nas dionicima i baštinicima svega s Vama. 1 M l 6,9. Povući se u sebe i dig n u ti se p o n a d sebe b ija h u u o b ič a je n i izrazi m e d u o n o v r e m e n im d u h o v n im o s o b a m a , s vise ili m a n je s u p tiln im z n a č e n je m . O v d je ih S v etica u p o tre b lja v a z a to d a p rv im n a z n a č i č in p o v la č e n ja u n u tr in u , a d r u g im m istič n o u z d iz a n je o p ć e n ito . - U d r u g im p r ilik a m a o n a s a m a k r itiz ir a te o riju » u z d iz a n ja p o n a d seb e« (u sp . M o j život, 2 2 . p o g l., br. 1, 4, 5, 7, te Odaje IV, 3. p o g l., br. 2. i 6). 3 Ml 2 4 ,3 5 . ■“ L k 15,20. J
U p rv o j re d a k c iji i d a lje in z is tira : mora nas tješiti, mora nas uzdržavali, je r ima lim e. - S lije d e d v ije b ib lijsk e alu zije: n a E f 3 ,1 5 i 2 Pt 1,4.
3. G ledajte Vi, G ospodine moj, s ljubavlju kojom nas ljubite i s Vašom poniznošću, da ni pred čime ne ustuknete..., konačno, budući da ste već n a zemlji i ogrnuti njome, zato što imate našu narav, čini se da im ate nekoga razloga da gledate našu korist; ali gledajte da je Vaš Otac na nebu. Vi to kažete; pravo j e da gledate na Njegovu čast. Budući da ste se ponudili'1d a budete sramoćeni poradi nas, dopustite da Vaš O tac bude oslobođen toga; nem ojte Ga toliko obvezivati zbog takvih jadnika, kao što sam ja , koji će Mu tako loše zahvaljivati'. 4. O dobri Isuse! Kako ste jasno pokazali da ste je d n o s N jime8 i da je Vaša volja Njegova i Njegova Vaša! Kakva jasna ispovijed, G ospodine moj! Kakva lije ljubav kojom nas ljubite! Okolišali ste, skrivajući nečastivome da ste Sin Božji i, u velikoj želji koju im ate za naše dobro, ništa Vas ne priječi da nam udijelite tako veliku milost. T ko je to m ogao učiniti, osim Vas, Gospodine? J a ne znam kako u toj riječi nečastivi nije vidio tko ste, ne ostajući u nedoum ici9. Barem dobro vidim, moj Isuse, da ste govorili kao voljeni Sin, poradi Vas i poradi nas, i da ste tako moćni d a se učini n a nebu ono što vi kažete na zemlji. Blagoslovljeni budite n a vijeke, G ospodine moj, jer ste tako dobar prijatelj u davanju da Vas ne priječi ništa. 5. Pa, čini li vam se, kćeri, d a je ovaj Učitelj dobar, je r zato d a nas oduševi da naučim o ono što nas O n uči, počinje ukazujući nam tako veliku milost? Cini li vam se da će biti razložno, m akar tu riječ budem o usm eno izgovarale, d a propustim o da je shvatimo zato da nam se srce para videći takvu ljubav? T a ima li na svijetu sina koji se neće potruditi da sazna tko m u je otac, kada ga sm atra dobrim , s toliko dostojanstva i bogatstva? Čak da i nije lako, ne bi m e začudilo što se ne bismo htjeli priznati njegovom djecom, je r svijet je takav da se, ako je otac po položaju niži nego što je sin, ne sm atra časnim, priznavajući ga svojim ocem. 6. T o se ovdje ne događa, je r u ovoj kući nikada ne dao Bog da se i pomisli na što takvo; bio bi to pakao. Neka, naprotiv, ona koja bude iz višega staleža, m anje spom inje svoga oca. Sve m oraju biti jednake. O Družbo Kristova, gdje je veću vlast imao sveti Petar, prem d a je bio ribar, i tako je htio Gospodin, od svetoga Bartolom eja koji je bio kraljevski sinin! Znalo je Njegovo Veličanstvo što bi se dogodilo da se raspravljalo o tom e tko je iz bolje zemlje, što nije ništa drugo, doli raspravljati da li će biti dobra za ciglu ili za o g rad e11. Bože mili, kakvu tešku brigu imamo! Bog vas oslobodio, sestre, sličnih rasprava, pa bilo to i u šali; ja se uzdajem u Njegovo Veličanstvo da će to učiniti. Kada bi kod neke nečega takvoga bilo, neka se odm ah iznađe lijek, a ona neka se b B ili p o n u đ e n : d ati n e k o o s o b n o o b e ć a n je ili zavjet, k a o k ak a v » p ro š te n ja r« ili h o d o č a sn ik . T ip ič a n iz raz, uzel iz p u č k o g a g o v o ra. '
... ima, isto tako, i dru.gih koji to ne čine baš lijepo, sta ja lo j c u p rv o j re d a k c iji.
8 A lu zija n a Iv 10,80 i 8,29. 9
[ e d a n c e n z o r p r e c rta v a o v u S v etičm u tv rd n ju , v je ro ja tn o z b o g te o lo š k o g s k ru p u la : đ a v lo v a v je ra n ije m o g la b iti liše n a s u m n ji.
10 A Tc zn a m gdje j c to našla, p rib ilje ž io jc n a ru b u j e d a oci k o r e k to r a a u to g ra fa . - S v etica j e p r o č ita la o vaj n e o b ič a n p o d a ta k u Flos Sanctorum o n o g a v re m e n a , koji su, te m e lje ć i se n a e tim o lo g iji (B a rto lo m a c u s ), a p o s to la p ro g la sili p o to m k o m P to io m e ja c a . 11 Što nije ništa drugo doli raspravljati da. li će biti za glinene lopte ili za cigle, b ijaše n a p isa la u p rv o j re d a k c iji. - R a d i se o » lo p tici o d b la ta k o ja sc b a c a sta n o v itim lu k o m ili sa m o s tijc lo m ...« . - S vetica, ili m o ž d a n e k i k o re k to r, z a m ije n ila j c ovu rije č rije č ju »blato«.
boji d a nije Ju d a m eđu apostolim a; zadajtejoj pokore, sve dok ne shvati da čak ni bezvrijedna zemlja nije zavrijedila biti12. Dobroga Oca imate, kojega vam dobri Isus daje. N eka se ovdje ne pozna drugoga oca, pa da se govori o njem u, i nastojte, kćeri moje, biti takve da zavrijedite naslađivati se s Njime i baciti Mu se u naručaj. T a znate da vas neće odbaciti od sebe ako ste dobre kćeri. A tko se neće potruditi da ne izgubi takvoga Oca? 7. O h, Bože mili! Čega li sve im a ovdje, čime da vas se utješi, što, d a ne duljim više, želim ostaviti vašemu razboru. Je r, koliko god sm etena bila misao, izm eđu takvoga Sina i takvoga Oca svakako m ora biti Duh Sveti, koji neka ljubavlju zanese vašu volju i neka vam je sputa tako prevelika ljubav, ne bude li za to dosta tako velika dobit.
U p rv o j re d a k c iji: / kada kod neke nečega od toga bude, nemojte to dopustiti u kući, je r je J u d a m eđu apostolima. N a pravite sve što budete mogle zato da. se oslobodite tako lošega društva.. A ako to ne možete, jo š teie pokore nego zbog bilo koje druge stvari, dok spozna da nije zavrijedila biti n i posve bezvrijedna zem lja. Dobroga Oca vam daje dobri Isus. N eka se ovdje ne zna drugoga- oca da se govori o njem u, ako to ne bude O n a j kojega va m daje va š Zaručnik.
U kojemu razjašnjava što je molitva sabranosti i navode se neka sredstva za navikavanje na nju. 1. Sada gledajte što kaže vaš Učitelj: Koji jesi na nebesima. Mislite li d a je malo važno znati što je to nebo i gdje treba tražiti vašega presvetog Oca?..-A ja vam kažem dan^Tra~rasiresen F ^ jako važno ne samo u to vjerovati, nego i nastajati to “spoznii^skašE vć ^ jer, to je stvar kojav rlo v eže raz E o F T čim d a^ rsab e re duša. 2. T a već znate d a je Bog posvuda. Jasno je, dakle, da tam o gdje je kralj, kažu, d a je i njegova pratnja; konačno, d a je nebo tam o gdje je Bog. Bez dvojbe m ožete vjerovati da je slava tamo gdje je Njegovo Veličanstvo. Pa prisjetite se kako sveti A ugustin kaže da G a je tražio na m nogo mjesta i da G a je našao u sebi sam om e1. Mislite. lL da.je malo važno za rastresenu dušu spoznati ovu istinu i uvidjeti da joj _'nije potrebno ići na nebo zato da razgovara sa sveaim Viečmm O cem i d a se naslađuje s Njime, ili pak da j o j je p o treb n o govoriti glasno? Koliko god nečujno2 govorila, tako je Bližu đa ce nas čuti. A ni krila joj nisu potreB naT ato da G a ide tražili , već n eb a samo povucite u samoću i gledati Ga u sebi i ne^iznenaditi se tako ..rdobrom ^ostu^nego s velikom poniznošću razgovarati s N jime kao s ocem, moliti o a kao. oca^ iznositi Mu svoje nevolje, tražiti ođ Njega pom oć za njih, shvaćajući da nije dostojna biti Njegova kći. 3. Neka se okani nekih bojažljivosti, koje imaju stanovite osobe, p a zato misle da su ponizne. Da, je r nije poniznost u tome, d a ne prim ite nekujm lasiiikoliko^afiJ je kralj iskaže, već u tom e da jefHrnrn^Tish^ u k a k ro n f vam jDreob ilju dolazi i đa se tom e radujete. Zgodne li poniznosti da ja imam Vladara neba i zemlje u svojoj ■^uo71«)p~HoIazrirnju da mi ukaže milost i da se raduje sa m nom , a da Mu iz poniznosti ne htjednem ni odgovarati, niti biti s Njime, ni uzeti ono što mi daje, već đa Ga ostavljam samoga, te da mi još govori i m oli m e da Ga prosim da iz poniznosti ostanem sirom ašna i čak da Ga pustim da otiđe, videći da se ne uspijevam odlučiti! N e skrbite se, kćeri, za takve poniznosti, već se ophodite s Njime kao s ocem i kao s bratom , te kao s gospodarom i kao sa zaručnikom; je d a n p u t na ovaj, drugi p ut
1 A lu zija n a p s e u đ o a u g u s tin o v s k e Solilokvije, 31. p o g l., ili n a Ispovijesti, k. 10, p o g l., 2 7 . U sp . M o j život, 40 . p o g l., br. 6. Koliko god nečujno govorila: k o lik o g o d tih o i p o la k o g o v o rila . '* A lu zija n a P salam 5 4,7.
na onaj način, jer će vam O n pokazati što trebate činiti da Mu ugodite. N e budite lude; molite Ga za riječ, je r je vaš Zaručnik, pa neka postupa s vama kao takvom4. 4. O v^joačirijTioljen|a, m akar bilo usm eno, m nogo brže sabere misaon to je m nlitvalkcja. donosi sa sobom mnoštvo doEaraTTove~šFlrfflŽ7awo5^ jer duša skuplja w p w n jp snage i uvlači se u sebe sa svojim Bogom, pa je brže pouci njezin božanski Učitfelj i dade joj molitvu smirenosti, nego n a b llo Koji d rugi način, fer tu. sam a sa sobćmTTmože misliirna~M ukii i p redocitTsTSina, i prikazati Ga Ocu, i ne zam aran misao tražeći Ga na brdu K alvan|i7ni~vH uTn^ 5. O ne koie se na ovaj način budu m ogle zatvoriti u ovo m alo nebo naše duše, gdje je^Onaj koji je stvorio i njega i /rm lju ’. i naviknuli se da niti giedaju niti budu tamo" gdje bi se zabavljala ova vanjska čula, neka sm atraju da idu po vršnom e putu i. da će sigurno stići piti vodu s iz v o ra \je r p r evaljuju m nogo za m alo vrem ena. Poput onoga su koji putuje nekom lađom , pa s malo dobrog vjetra stigne na cilj putovanja za malo dana, a oni koji putuju kopnom zadrže se više'. 6. Ovi8 su se, kako se to kaže, već otisnuli na more: je r, p rem d a nisu sasvim napustili kopno, za to vrijeme rade ono što m ogu da ga se riješe, skupljajući svoje osjećaje u same sebe. Ako je sabranost istinska, posve se jasno prim ijeti, jer im a stanovito djelovanje. Ne znam kako da to objasnim; tko je bude imao, shvatit će; čini se da se duša uzdiže kao u igri, je r vidi da su igra sve stvari ovoga svijetirVDiže se u najpogodnije vrijeme, i p oput onoga tko se povlači u ja k u utvrdu zato d a se ne boji protivnika. T o je povlačenje osjetila od ovih izvanjskih stvari i, na taj način, njihovo odstranjivanje, a đ,a se toga nije svjesno; zatvaraju joj se oči zato da ih više ne vidi i zato da se većma potakne vid očiju duše. Tako, onaj tko ide po ovome putu, gotovo uvijek kada moli, ima zatvor ene oči,., i to je divan običai za m nogo stvari, je r to_znači truditi se da sc ne gleda n a one. ovdašnje. T ak c ^ rv atrp o četk u , jer kasnije nije potrebno; težeje kada ih u to vrijem e ot;vara. Čini se da duša osjeća neko jačanje i hrabrenje na uštrb tijela, te d a ga ostavlja samo i oslabljeno, pa se ona tu opskrbljuje protiv njega. 7. M akar se to u početku ne vidi, zato što još nije takva - j e r te sabranosti ima i više i m anje - ako se na to navikne (pa m akar u početku stajala puno truda, je r A U p rv o j re d a k c iji: ... neka se s vam a postupa kao takvim a. Gledajte d a je ja k o važno shvatiti o vu istinu; d a je Gospodin u nam a, te da tu mi budemo s N jim e. J
J a s n ije u p rv o j rcclakciji: ... malo nebo naše duše, gdje je O naj koji je stvorio nebo i zem lju.
l> U z B ožju pomoć, d o d a la j c S v etica v la s to ru č n o u to le đ s k o m ru k o p is u . 7 U n a s ta v k u j e p is a lo u p rv o j re d a k c iji: To je p u t za. nebo; kažem za nebo, je r lamo su smješteni u Kraljevoj palači, nisu na zemlji, i sigurniji od p u n o prigoda. - U d ru g o ) re d a k c iji r a / r a d ila jc o v e p o jm o v e u br. (i, 7 i8. 8 O vi: o n i koji se zn a ju s a b ra ti. 9 U zdižu se kao u igri, iz ra z koji j e p o ta k a o n a n e o b ič n a tu m a č e n ja . S am p o seb i zn a či đ o n io č i se d o b iv e n o g a (u ig ri) i p re s ta ti ig ra li. O v o m a te r ija ln o z n a č e n je čin i se d a j e iz n u đ e n o d v je m a s lje d e ć im a lu z ija m a : »ustali u p ra v o v rijem e « i » n e b o ja ti s e p ro tiv n ik a « . D o k tr in a r n o , p r e n e s e n o , h o ć e reći d a s a b ra n o s t, s a m a p o seb i, čini d u š u g o s p o d a ric o m zb iv an ja, p o tič e , »uzdiže« je. » U z d ig n u ti« o v d je n e m a m istič n o z n a č e n je z b o g k o n te k sta . - U č e n i re d a k to r, ili p a k p re p isiv a č to le d s k o g r u k o p is a , p r e in a č io j e re č e n ic u o vako: »čini sc d a se d u š a u z d iž e s vatrom-, već v id i d a p r ip a d a N je g o v im s tv a rim a « . S v elica n ije p rim ije tila iz m je n u i p r e p u s tila se n av e sti isp ra v lja n ju v la stito g a te k sta : » [v atra k o ju već] o s je ć a u seb i o d s v jetsk ih stvari«. - M e đ u tim , u r u k o p is u iz M a d rid a je isp rav ila »vatra« (šp . » iu e g o « ) u »i«ra« (šp . »juego«).
tijelo traži svoje pravo, ne shvaćajući da samo sebi odnibljuje glavu tim e što se ne priznaje pobijeđenim ) i ukoliko se provodi nekoliko dana, i uložimo taj napor, jasn o će se vidjeti dobit i shvatit ćete, čim počnete moliti, da dolaze pčele na košnicu i ulaze u nju praviti m ed, a da se mi za to ne brinem o. J e r G ospodin je htio da u naknadu za vrijeme koje Mu je dano duša i volja imaju tu vlast, te d a je , samo tim e što dade znak da se hoće sabrati, poslušaju osjećaji i povuku se u nju. Pa m akar kasnije ponovno izađu, velika je stvar što su se već bili predali, je r izlaze kao zarobljenici i podanici, i ne čine zlo koje bi ranije bili mogli činiti. A kad volja opet zove, dolaze brže, sve dok nakon m nogo takvih ulaza Gospodin hoće da posvema ostanu u savršenoj kontemplaciji. 8. N eka se jako dobro shvati ovo što je rečeno, p rem d a se čini nejasno; shvatit će onaj tko to bude htio provoditi. Tako, eto, putuju m orem 10. A budući da nam je tako važno n e ići polako, porazgovorim o malo o tom e kako ćemo se naviknuti na tako d o b ar način n ap re d o vanja; sigurniji su od m nogih nepogoda; brže se prim a vatra božanske ljubavi, je r samo što m alo potpuhne razum om , budući da su tako blizu samoj vatri, s m alom iskricom koja se dotakne, sve će se zapaliti. Kako nem a sm etnje izvana, d u šaje sama sa svojim Bogom: to je dobra sprem a da upozna sebe". 9 . Računajmo, dakle, da ie u nam a palača n eizm jernog bogatstva; cnela građevina!5d~drigbga kamCTmC'ore^^ takvonTG oipodinu, i da vi jD ridonosIfrT tom edaJD uH irta^^ zgrade takve ~3je)rcg£rk35^štole~čista duIaTj5xIn5IE^ a što su ove veće, jače blista-kam enje,.. ^ t e d a je u toj palači ovaj veliki Kralj, koji je sm atrao shodnim da b u d e vaš Otac, i da _ j T raT pnjejTOftirp fe v ^ 10 . Ovo će se u početku doim ati smjelo - hoću reći ovo umišljanje da se to pojašnjava - a može biti da će m nogo prikoristiti, posebice vama. J e r kako mi žene nismo naobražene, sve je ovo potrebno da uistinu shvatimo da postoji i druga stvar u nam a, neusporedivo dragocjenija od onoga što vidim o izvana; nem ojm o si umišljati da smo prazne u nutrini. A dao Bog da budu samo žene te koje su ovako neupućene; je r sm atram nem ogućim , kada bismo se potrudile misliti da im am o takvoga gosta u nam a, da bismo se odavale stvarima ovoga svijeta, zato što bism o uvidjele kako su niske prem a onim a koje posjedujem o iznutra. Pa što d rag o radi zvijer, čim ugleda ono što se dopada njezinu pogledu, nego utažuje svoju glad plijenom . Da, je r razlika m ora postojati izm eđu njih i nas. 11 . Smijat, ćete mi se, možda, i reći d a je to posve jasno, a im at ćete i pravo; je r m eni je to bilo m utno neko vrijeme. Jasno sam shvaćala da imam dušu; ali koliko vrijedi ta duša, i tko je u njoj - kada si ne bih bila prekrivala oči ispraznostim a života, p a da to vidim - nisam shvaćala. Jer, po m om e mišljenju, da sam shvaćala, kao što sada shvaćam, da u ovu m ajušnu palaču moje duše stane tako veliki Kralj, ne bih Ga bila toliko puta ostavljala samoga; češće bih bila s N jime i više bih se bila trudila da
Tako, eto, p u tu ju m orem : a lu z ija n a p o č e ta k br. 8, m isleći n a o n e koji »se z n a ju sab rati« . Is to se ta k o m o g lo p ro č ita ti u z n a č e n ju zapaliti se, p r e m a fray L u isu i v eć in i izd av ača . (D o d v o ja k o g a tu m a č e n ja z a cije lo je đ o š io u s lije d g rafičk e slič n o sti š p a n jo ls k ih g la g o la »encendci'.sc« i » e n te n d e rs e « .) O p r e d je lju je m o sc, m e đ u tim , za s p o z n a se b e za to s t o j e v je ro ja tn ije d a j e p r o č ita n o iz a u to g r a f a i za to š to se p o k la p a s p rv o m re d a k c ijo m . U ovoj d o d a je : J a bih htjela da ja k o dobro shvatite ovaj način moljenja, koje sc - kako kažem - zove sabranost.
n e budem tako prljava. Ali, kakve li divne stvari da se Onaj koji bi p rep u n io tisuću i više svjetova svojom veličinom zatvara u nešto tako sitno1'! 1 zaista, budući d a je Gospodar, donosi sa sobom slobodu i, budući da nas ljubi, prilagođava se nam a. 12 . Kada neka duša započinje, zato da se ne uznemiri, videći d a j e tako m ala da bi imala u sebi nešto tako veliko, ne razotkriva jo j se, dok je m alo-pom alo ne uvećava, prem a tom e koliko je potrebno za ono što im a smjestiti u nju. Zbog toga kažem da donosi sa sobom slobodu, je r ima moć da učini velikom ovu p alaču nj_Sve se sastoji u tom e da Mu se predam o kao nešto što je N jegovo, sa svom odlučnošću,
^ ^l^iT o m o g uam o dainozeT I^avatniroduzimati, k a o o d n e č ^ Veličanstvo ima to p ravoj n e n ^ g a o đ n c a t^ ^ d a OrTnece'prisiijavalllTastrvfllju, uzima o n o lto M iTdajeino, aJT nedaie Sebe u p otpunosti, dok Mu mi sebe ne dam o u p o tp unosti... T o je sigurna stvar, a zato što j e toliko važna podsjećam vas na to toliko puta. Niti djeluje u duši, kao kada je sasvim Njegova, niti znam kako bi djelovao; prijatelj je posvem ašnjega sklada. Je r, ako palaču ispunim o svjetinom i tričarijam a, kam o će stati Gospodin sa svojom pratnjom ? Mnogo čini ako m akar malo bude u onom metežu. 13. Mislite li, kćeri, da dolazi sam? Zar ne vidite da kaže Njegov Sin: koji jesi nanebesima? Pa takvoga Kralja, zacijelo, ne puštaju samoga Njegovi dvoijanici, nego su s Njime, moleći Ga za nas na našu korist, je r su puni milosrđa. N em ojte misliti da je kao ovdje, gdje se, ako koji gospodar ili poglavar biva nekom e naklonjen poradi nekih nakana, ili zato što to hoće, odm ah pojave zavisti i to đa biva om ražen onaj jadnik, a da nije napravio ništa.
1 Tako je htio stati u utrobu N jegove Presvete M ajke, stoji, k lo m e , u p rv o j red ak c iji. ,3 J e d a n o d c e n z o ra j e p r e c r ta o - j a m a č n o sa s ta n o v itim n e p o v je r e n je m p r o f e s io n a ln o g a te o lo g a - cijelu ovu lije p u d ig re siju u B o /jo j n e iz m je rn o s ti i N jeg o v o j n a z o č n o sti u d u š i (o d »Ali, kakve li divn e stvari... d o palaču«). 14 Čak i ovdje su n a vi teški gosti u ku ć i kada ivi ne vioževio reći da. odu. (Iz p i'v e rc d a k c ije ).
N astavlja s navođenjem sredstava za stjecanje ove molitve sabranosti. Govori koliko nam malo mora biti stalo da budemo povlaštene od strane poglavara. 1. Bježite, kćeri, za ljubav Božju, od toga da vam b ude stalo do tih naklonosti; n eka svaka posebice nastoji činiti ono što m ora, jer ako jo j poglavar ne ...'da .priznanje, može biti sigurna d a će joj to platiirTođatipnznanie"~Gospodin._ D a j e r nismo ovamo došle tražiti nagiadH-j-i-avome životu. Misao uvrieF prem a onom e što jiTtrajnoTXnal)TO ovdašnje nim alo se ne osvrćimo, je r ni onoliko, koliko se živi, ne traje. J e r danas je dobar s jednom , a sutra, ako vidi koju krepost više kod vas, bit će bolji s vama, a ako ne, to je m alo važno. Ne dajte m jesta takvim mislima, je r kadikad započnu s malim i m ogu vas jako uznem iriti, već ih zaustavite tim e da nije ovdje vaše kraljevstvo i tim e kako svemu brzo dođe kraj. 2. No, čak i to je bezvrijedan lijek i ne baš savršen. Najbolje je da to potraje, a vi da budete zapostavljene i skršene, te da to hoćete biti poradi G ospodina koji je s vama. U prite oči u sebe i pogledajte se iznutra, kako je rečen o 1; naći ćete vašega Učitelja, koji vas neće iznevjeriti; dapače, što m anje izvanjske utjehe, ve& Lfevam . radost pru žiti. J a k o j e m ilostiv, pa one koji su ožalošćeni i zapostavljenu nikada_ne iz n e \^ a ije ,^ k o š e ~ u z 3 a jrP u Njega. 'T ako kaže i David d a je s onim a koji su l)zatoScenr7Tli to vjerujete, ili ne; ako to vjerujete, poradi čega se ubijate? 3. Ah, G ospodjne moj, da Vas uistinu poznajem o, ne bi nam nim alojri d o če g a bilo stalo, zato štd> m nogo dajete onima koji se "doista uzđajiTljTVas! Vjerujte, prijateljice, je r velika je stvar shvatiti da je ovo istina, zato da se vidi da su sve ovdašnje naklonosti laž, kada m akar malo odvlače dušu da ne bude sabrana. Ali, Bože mili, tko bi vam to objasnio! J a ne, zasigurno; znam da, p rem d a bih trebala bolje od ikoga, ne uspijevam to shvatiti onako kako treba shvatiti. 4. Vraćajući se, dakle, na ono o čemu sam govorila3, htjela b ih znati iskazati kako se ovo sveto društvo nalazi s našim pratiocem , Svecem nad svecima, ne om etajući samoću koju ona i njezin Zaručnik uživaju, kada ova duša u sebi hoće ! Kako je rečeno u 2 8 . p o g l , br. 2. P salm i 9 0 ,1 5 i 3 3 ,1 9 . - U p rv o j re d a k c iji j c n a v o d b io d v o s tru k : tako kaže D a vid »da nikada, nije vidio napuštena pra ved n ika [3 6 ,2 5 ] i drugi p u t »d a je Gospodin s ožalošćenima« [3 4 ,1 9 ]. N a s ta v lja s te m o m iz 2 8 . p o g l., br. 2 i 1 1 -1 3 .
unići u ovaj raj sa svojim Bogom i zatvara za sobom vrata svemu svijetu. Kažem »hoće«, je r shvatite da to nije vrhunaravna-1 stvar, već je u našem htijenju i ono što mi m ožem o učiniti, uz pom oć Božju, je r se bez Njega ne može ništa, niti m ožem o sami od sebe imati dobre misli. J e r to nije šutnja moći, već njihovo zatvaranje u samu dušu. 5. Ovo se stječe na m nogo načina, kako je napisano u nekim knjigam a ’, s time da se m oram o osloboditi svega, zato da u nutrini stignem o do Boga, p a čak i u sa m im 'p o šlo v im ^ ^ M akar trajala samo trenutak, ta pom isao da im am iTsebi društvo, od velike je koristi. Konačno, navikavati se uživati u tom e cla~ nije potrebno biti glasan, d a b i s e razgovaralo s Njime, je r Njegovo Veličanstvo će dati osjetiti kada je tu. 6. N a taj ćemo način vrlo sm ireno moliti usmeno, a to znači osloboditi se napora; je r, nakon što malo vrem ena budem o sami sebe prisiljavali da budem o blizu ovome Gospodinu, razum jet će nas po znakovima, tako da će nas, ako smo trebali više puta izgovoriti Očenaš, razum jeti odjednom . Vrlo je sklon oslobađati nas napora. Makar Mu to kroz je d a n sat ne kažemo više od je d an p u t, dosta jc d a_ shvatimo da sm o s Njime, kao i ono što Ga molimo, te volju da nam to d ad e i kako je rado s nam a; nije prijatelj toga da sebi razbijamo~lpavn-gevemfr1vrcnm 7. G ospodin neka pouči one koje to ne znaju, je r za sebe vam priznajem da nikada nisam znala što znači moliti sa zadovoljstvom, dok mi G ospodin nije pokazao ovaj način, a uvijek sam nalazila toliko koristi od toga običaja povlačenja u sebe, p a m e je to navelo da toliko oduljim. Zaključujem tim e da se onaj tko to bude htio postići - je r je, kako kažem, u našim rukam a - ne smije zamoriti, navikavajući se na ono sto je rečeno', zato što to znači m alo-pom alo zagospodariti samim sobom, ne gubeći se uzaludno, nego pridobiti sebe za sebe, što znači okoristiti se svojim osjetilima za ono unutarnje. Bude li govorio, neka se nastoji sjetiti da O noga s kime govori im a u sam om e sebi; 1
.Na ru b u a u to g r a f a p iše: » Vrhunaravno zn a či o n o što n ije d a n o n a š e m r a z u m u s r e d o v n im B ožjim m ilo stim a« . N a t r a j u b ilješke s to je in icijali: »f. D. B.«, šio bi o d g o v a ra lo »lray D o m in g o B an cs« , ali su o n i, z a p ra v o , n e u s p je la sm ic alica. B ilješk a n e p r ip a d a sla v n o m e d o m in ik a n c u . M o g u ća a lu z ija n a B. d c L a rc d o , Uspon n a g o r u Ston, P. I. p o g l , 10 i 2 2 . - U p rv o j je r e d a k c iji o p š ir n o r a z r a d ila ovu m isa o : napisano je u nekim knjigam a [ .. /k o je p išu o misaonoj m o litvi K ako ja ne g ovorim nego o tome kako treba m oliti nsm enu da b u d i dobro moljena, nem a poradi čega govoriti toliko, jer, ono šio je d in o hoću je st to da gledam o i budemo uz Onoga s kim e razgovaram o, a da. M u ne budemo okrenuti leđima, što m i se ne čini niša drugo nego razgovarati s Bogom i misliti na tisuću ispraznosti. A sve zlo dolazi otuda što se u istin u -ne shvaća d a je blizu, već G ase zamišlja daleko. I jo š kako daleko, ako Ga idemo tražiti na nebo! Pa za r je Vaše lice, Gospodine, zato da g a ne gledamo, bivajući nam tako blizu! N e čini li se da nas ljudi čuju kada govorim o, iako ne vidim o da. nas gledaju, i zatvaram o li oči zato da- ne vidim o da nas gledate? K ako da saznam o da li ste ču li mio što vam govorim o? Sam o sam ovo htjela dati n a znanje: zato da se naviknem o na to da s lakoćom osposobljavamo razum da shvaća što govori i s kime govori da j e potrebno sabrati ova vanjska osjetila u nam a sam im a i da im (kuno čime će se baviti; je r tako im am o nebo u sebi, budući d a je N jegov Gospodar u njem u. A u to g ra f iz E sco riala n astav lja: Zbog toga, sestre, m ljubav Gospodnju, narviknite se -moliti s ovom sabranošću Očenaš i vidjet ćete dobitak za kratko vrijeme. J e r to je način m oljenja koji lako bizo -na.vikava da duša ne biva izgubljena i m oći razuzdane, kako će va m vrijem e reći; samo vas molim da to iskušate, m akar va m zada stanovit -napor, je r zadaje g a sve što nije uobičajeno. N o, j a va m jam čim da će vam uskoro biti velika, utjeha to što ćele shvatiti da ćete bez zam aranja, tražeći gdje j e ovaj Sveli Otac kojega vwlite, n aći Ga u sam im a sebi.
7
U 28. p o g l., br. 7.
bude li slušao, neka se sjeti da m ora slušati O noga koji m u govori posve izbliza. Konačno, neka im a na pam eti da može ako hoće, ne odvajati se nikada od tako dobroga društva i neka požali, ako je na dulje vrijeme ostavio samoga svoga Oca kojega treba. Ako bude mogao, m nogo puta na dan, a ako ne, neka bude malo. Bude li to običavao, steći će dobit prije ili kasnije. N akon što m u to G ospodin dade, ne bi to zamijenio ni za kakvo blago. 8. T a ništa se ne nauči bez barem malo truda, za ljubav Božju, sestre, pa sm a ita jte d o b ro upotrijebljenim trud koji u to uložite, a ako ga uložite, ja_znam da_ čete za TO3mu~3angT3Tnu3žda~t~^ tomeTusgjetLjiz pom o ć Božjtt^ G ledajte kako m alo v rem enaza tako vehEiT3oEiO>u3ućTda to znači p ostaviudobar temelj za slučaj da vas G ospodin htjedne uzdignuti do tako velikih stvari, s tim e da nađe u vama pripravnost, nalazeći vas blizu Sebe. N eka se udostoji Njegovo Veličanstvo ne dopustiti da se lišimo Njegove nazočnosti, am en8.
8 N a m je s tu o v o g a za k lju č k a (br. 7 -8 ) p iv a re d a k c ija j e im a la k r a ta k z a v rš e ta k : A možda sve vi ta znate, ali će doći neka koja to neće znati; zato, neka vam ne bude teško što sam to ovdje rekla. - Sada shvatim o, dakle, kako prednjači na š dobri Učitelj i počinje m oliti Svoga Svetoga Oca, i što moli, je r je dobro da to shvatimo.
Govori o tome koliko j e važno znati što se traži ti molitvi. - Raspravlja o ovim riječima Očenaša: Sanctificetur nom en tuum , adveniat regnum tuum . - Prim jenjuje ih na m olitvu smirenosti i počinje j e objašnjavati'. 1. Tko je taj, koliko god nerazum an bio, koji, kada štogod traži od neke uvažene osobe, nije razmislio kako će je moliti, zato da joj ugodi i da ne ispadne neugodan, te što je treba moliti i za što mu je potrebno ono što m u treba dati, posebice ako traži vrijednu stvar, kako nas uči tražiti naš dobri Isus? Stvar mi se čini spom ena vrijednom . Zar niste mogli, G ospodine moj, zaključiti je d n o m riječju i reći: »dajte nam Oče, ono što nam priliči«?, je r ne čini mi se d a je O nom e koji tako dobro sve shvaća, trebalo više. 2. O M udrosti vječna! Za Vas i za Vašega Oca dostatno je to bilo je r ste Ga tako molili u vrtu; pokazali ste Vašu volju i strah, ali ste se prepustili Njegovoj2. No, Vi znate nas, G ospodine moj, i da nism o tako predani volji Vašega Oca, kao što ste bili Vi, te d a je bilo potrebno tražiti značajne stvari zato da zastanemo i pogledam o da lije za nas dobro ono što tražimo, pa ako nije, da to ne tražimo. Jer, kakvi već jesm o, ako nam se da ono što hoćem o s ovom slobodnom voljom koju imamo, nećem o prim iti ono što nam Gospodin b ude dao; je r, m akar to bilo najbolje, kako n e vidim o odm ah novac u ruci, mislimo da nikada nećem o biti bogati. 3. Ah, Bože mili, što li to uspavljuje vjeru i u je d n o i u drugo, d a n e uspijevam o shvatiti ni da ćemo sigurno dobiti kaznu, niti da ćemo sigurno dobiti nagradu. Zato je dobro, kćeri, da razum ijete ono što m olite u Očenašu da Mu, ako vam Vječni O tac bude dao, ne odbijete to na oči i jak o dobro razmislite da lije to za vas dobro, pa ako nije, nem ojte to tražiti3, već molite da vas Njegovo Veličanstvo prosvijetli zato što smo slijepi i gadi nam se jesti jela koja nam imaju dati život, za razliku od onih koja nas odvode u smrt; i još kako neizbježnu i vječnu smrt! 4. Pa kaže dobri Isus da govorimo ove riječi, kojima molimo d a dođe m eđu nas takvo kraljevstvo: Sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvojel 1 S v elica j e svoj la tin sk i n a p is a la o vako: sanlificetur nom en tu u m adveniad ren u u n [reunun] tu m i. 2 M t 2 6 ,3 9 . 3 N ego pazite da m ora biti u skladu s voljom Božjom , kako se violi u ovoj molitvi, d o d a la je S v ctica n a r u b u , u to le đ s k o m ru k o p is u . 4 M t 6 ,9 - 1 0 .
Sada vidite, kćeri, kako je velika m udrost našega Učitelja. J a mislim ovdje na ono, i dobro je da to. shvatimo, što tražimo ti ovome kraljevstvu. Ali, budući da je NjegovoVeličaristvo vidjelo da nismo mogli ni svetiti, ni hvaliti, ni veličati, ni slaviti ovo sveto im e Vječnoga Oca, ono malo, malo koliko mi m ožemo, onako kako je pravo to činiti, ukoliko nam Njegovo Veličanstvo ne bi bilo pom oglo dajući nam ovdje svoje kraljevstvo, dobri Isus je to uvrstio je d n o pokraj drugoga. Zato da znamo, kćeri, što tražimo, i koliko n a n ije važno zbog toga dodijavati i činiti sve što budem o mogle da ugodim o O nom e koji nam to im a dati, želim vam ovdje reći ono što mislim. Ako vas ne zadovoljim, vi imajte drugačija mišljenja, je r će nam dopuštenje dati naš Učitelj, ukoliko se u svemu podvrgnem o onom e čega se pridržava Crkva, a tako i ja činim ovdje0. 5. Eto, dakle, velikog dobra koje se meni čini d a je u kraljevstvu nebeskom, uz_ ninogo^dHtgilr, to je st da više ne računam o ni sa cime ovozem aljskim L _većj5a,„„ spokojnošću i sla-vrcveteThvale G ospodina i blagoslivljaju N jegov o lm eT n e!fn |e9 aT n rn Ttko. Svi Ga, 'Tlube T i r s S neTjavTničim osini tim e d a GaTjuEITTne'm ože Ga prestati TjuSItTžato štoTJa^poznaTeTT a k o b ^ m o Ga i mi ovdje ljflM trpT em g a j e j a k p ''~5avreeTiorniilJak c u 3 fi£ ^ ^ ljubiHbism o Ga znatno drugačije nego što Ga ljubimo, kada bismo Ga poznavali. 6. Čini se da ću reći da m oram o biti anđeli, pa da izrečemo ovu molbu, i da bismo dobro molili usm eno. Svakako bi to htio naš božanski Učitelj, budući da nam je zapovjedio da tako uzvišenu molbu izričemo, i posve sigurno nam ne kaže da tražimo nem oguće stvari. Jer, bilo bi moguće, uz Božju naklonost, da do toga dođe neka duša bačena u ovo progonstvo, prem da ne onako savršeno kao one koje su izišle iz ove tamnice, zato što smo na m om i ne idem o tim putem . Ali ima trenutaka kada ih G ospođin, zato štoja^m o m e-O cljM d M jaid o v o d i u_neko_sgoKo}stvo moći i sm irenost duše čim e im, kao znakovima, jasn o daje-na-znanje-kakav miris im a'ono ~~sto_se daje o n i m a 'l ^ eTIpfjjociln vodi u svoje kraljevstvo. O ni pak kojim a se daje ovdje, koliko Ga molimo, daje se kao zalog kako b fp o njem u imali veliku n adu da će trajno uživati ono što im se ovdje daje na gutljaje. 7. Kada ne biste rekle da govorim o kontemplaciji, dobro bi ovdje došlo, kod ove molbe, progovoriti malo o začinjanju čiste kontem placije koju, oni koji je posjeduju, nazivaju molitvom sm irenosti. Ali, kako kažem da govorim o usmenoj molitvi, onl3irteTlćoto ne zna učinit će se da ne ide je d n o s drugim , a ja znam da ide. O prostite mi što to hoću reći, je r znam d a m nogo osoba koje, d o k jn o le usm eno kako je već rečeno7 - mjdigrijeJSjjsp^iixjicLdujKik^ tentem jjriSije, a da one i ne P rva re d a k c ija j c b ila s p o n ta n ija i bliskija: ...podvrgnem o onome čega se drži C rkva, kao što j a uvijek činim (pa vam čak n i ovo neću dati čitati dok to ne vide osobe koje to budu shvatile); barem, ako to ne bude [ p o g o đ e n o ] nije zlonam jerno, nego zato što ne zn a m vise. - Z a n im ljiv o j e p rim ije tili d a jc i o v o g a p u ta , k o d re v id ir a n ja te k sta , S v etica d o d a la s p o š to v a n je m : »sveta rimska C rkva«. R ekla j c to u 25. p o g l , br. 1. Zbog toga toliko naglašavam , sestre, da dobro molite usm ene molitve (p rv a re d a k c ija ). - Is to ta k o , o d lo m a k koji slijed i b io j e k o n k r e tn iji u p rv o j rc d a k c iji: ta j c o s o b a b ila redovnica; m o le ć i O č e n a š u čast G o s p o d n je g a p ro lije v a n ja k rv i zadržala bi se dva ili tri sata; bila je već stara i bijaše utrošila svoj život ja k o dobro i redovnički.
mjyujcake). Poznajem je d n u osobu8 koja nikako nije m ogla moliti nego usm enu molitvu, a držeći se nje imala je sve; a ako nije molila, toliko bi jo j lutala m isao da to nije m ogla podnositi. No, da nam je barem svima takva misaona molitva! Kod nekih O čenaša koje bi molila kadikad kao naknadu 2 a krv koju je G ospodin prolio, ostala bi - i jo š uz neke molitve - po nekoliko sati. Došla je je d a n p u t k m eni vrlo neraspoložena zato što nije m ogla imati druge misaone molitve, niti je m ogla kontem plirati, nego je samo mogla moliti usmeno. Pitala sam je što moli i vidjela sam d a je , držeći se Očenaša, posjedovala čistu kontem placiju i da ju je G ospodin uzdizao da je združuje sa Sobom u sjedinjenju; a dobro se vidjelo po njezinim djelim a da prim a tako veliku milost, je r je jak o dobro utrošila svoj život. Hvalila sam G ospodina i bila sam joj zavidna na njezinoj usmenoj molitvi. Ako je to istina - kao što jest - nem ojte misliti, vi koji ste protivnici onih koji su kontem plativni, da ste lišeni toga da i vi to budete, ako usm ene molitve molite onako kako ih valja moliti, imajući čistu savjest.
8 U p rv o j re d a k c iji j a završila: Tako da ću tojoS m orati reći. T ko ne bude htio to čuti, neka ide dalje.
31. PO G LAV LJE Koje nastavlja o istom predmetu. - Izlaže sto je molitva smirenosti. - N avodi nekoliko naputaka za one koji je posjeduju. - Od velikog je značenja. 1. Dakle, jo š želim, sestre, razglabati - onako kako sam o tom e čula govoriti ili pak kako m ije to G ospodin htio dati na znanje, m ožda zato d a vam to kažem - ovu molitvu sm irenosti u kojoj Gospodin počinje, kako sam rek la1, davati n a znanje, kako mi se čini, da čuje našu molbu, te već počinje »davati nam Svoje kraljevstvo ovdje«, zato da Ga u istinu hvalimo i svetimo Njegovo ime i trudim o se da to čine svi. 2. T o je vrhunaravna stvar, i mi" je ne m ožem o doseći koliko god se trsili; je r, radi se o dovođenju duše do m ira ili, bolje reći, dovodi je G ospodin svojom nazočnošću, kao što je učinio s pravednim Šimunom, zato što se sve moći smiraju. D uša shvaća, na način sasvim tuđ shvaćanju izvanjskim osjetijima, da je već p o sve blizu svoga Roga, da će zam alo sa sjedinjen|enrpoštaH Jedno s Njime. Nije to zato što Ga vidi tjelesnim ^očK nlT ^C ^ tako,"ruje h i pravečlnik Simun V iđloliegosiroto slarooD jetešce; je r po onom e u što je bilo povijeno, i po malo ljudi koji su išli s njim e u pratnji, prije bi bio m ogao zaključiti da je dijete sirom aha, negoli d a je Sin Oca N ebeskoga3. No, to mu je dalo na znanje samo Djetešce. T ako to shvaća i duša ovdje, prem da ne s onom jasnoćom ; je r čak ni ona ne shvaća kako to shvaća, osim što vidi d a je u kraljevstvu ili barem pokraj Kralja koji joj ga ima dati, te se čini d a j e i sama duša u takvoj poniznosti da Ga se to čak ni moliti ne usuđuje. T o je p o p u t neke unutarnje i izvanjske obam rlosti, p a se izvanjski čovjek (hoću reći »tijelo«, da m e bolje shvatite)4 ne bi htio pom aknuti nego se, p o p u t onoga tko je došao gotovo do kraja svoga putovanja, odm ara zato da bi mogao opet bolje hodati, je r mu se tada udvostručuju snage za to. 1 U 3 0 . p o g l., br. 6. - N a k ra ju b ro ja , p rv a re d a k c ija j c n a s ta v lja la :... i uzn a sto jim da Ga hvale drugi., prem da zato što sam o tome već pisala na, drugom mjestu - kako sam rekla - neću biti opširna, u objašnjavanju, reći ću nešto. ~ N a a u to g r a f u jc je d a n c e n z o r p rib ilje ž io : » n ašo m s p o so b n o šć u « . - S lijed i a lu z ija n a » n u n c d im itis« (I.k 2 ,29). 3 Z n a tn o n je ž n ije i p la s tič n ije p is a la j e u p rv o j red ak c iji: ... prije bi. Ga bio mogao sm atrati proštenarčićem, djetetom sirom ašnih roditelja... - Proštenjarćić'. m a li h o d o č a s n ik koji id e n a h o d o č a š ć e s » h o d o č a sn ič k im š ta p o m i h o d o č a sn ič k o m h aljin o m « . 1 Z a g ra d e su o b u h v a ć a le u p rv o j re d a k c iji j e d n u p re d iv n u te re z ija n s k u iro n iju : kažem tijelo, je r će doći neka bezazlena koja neće z?ia,ti što je nutrina, a što vanjština.
3. Osjeća se vrlo velik užitak u tijelu i veliko zadovoljstvo u d u ši’. T oliko j e , vesela^-Sanjinilirag što jel5IIzu izvora, jer je čak i ne~piiuci, n ap ojena; ne čini joj se 'da im a joiltogaoželjeti; m oći su sm irene, pa se ne bi htjele p o k re n u ti'č in fs e 'd a jofT sve sm eta da liubi; ipak^MsTrtoliko izguE lienerieFnaogTrmiiTi pokraj kojega se nalaze, jjrsiToTjadvrie sIotiogneT^oIiaiF ovH jezatočenica. p a akojoj nešto m ože biti teško zato što je to tako, onda je to što vidi da će opet bid slobodna. Razum ne bi htio spoznati više od je d n e stvari, niti bi se pam ćenje htjelo baviti s više stvari; vide d a je ovdje samo je d n a potrebna, a sve druge zbunjuju. Ne bi htjele da se tijelo miče, je r im se čini da će izgubiti onaj mir, te se zbog toga ne usuđuju pom aknuti. Teško im je govoriti; dok izgovore »Očenaš« jedan p u t, proći će im cijeli sat. T ako su blizu da se vide, da se sporazumijevaju znakovima. Nalaze se u palači uza svoga Kralja i vide da im počinje davati ovdje »svoje kraljevstvo«; ne čini im se da su na svijetu, niti bi ga htjele vidjeti i čuti, osim svoga Boga. Ništa im nije teško, niti im se čini da će im biti. Konačno, sa zadovoljstvom i s užitkom koje imaju u sebi, koliko to traje, toliko su opijene i zadivljene, da se i ne prisjećaju što da se još poželi, nego bi rado rekle sa svetim Petrom: Gospodine, napravimo ovdje tri, sjenice1-’. 4. Kadikad u ovoj molitvi smirenosti G ospodin udjeljuje i drugu milost, što je dosta teško shvatiti ako se nem a veliko iskustvo; ali ako ima kakvo, odm ah ćete shvatiti, ona koja ga bude imala, i jako ćete se utješiti kada shvatite što je to. A mislim đa često puta G ospodin udjeljuje ovu milost skupa s ovom drugom . Kada je ova sm irenost velika i dugovrem ena čini mi se, ukoliko volja ne bi uz nešto bila vezana, da n e bi m ogla ustrajati u tom m ini. Jer, dogodi se da p ro đ e dan ili dva što im am o to zadovoljstvo i da ga nismo svjesni - hoću reći oni koji ga imaju - i uistinu vide da nisu svi u onom e što čine, već da im nedostaje ono najbolje, a to je volja, koja je, po m om mišljenju, sjedinjena sa svojim Bogom i pušta slobodne ostale moći zato d a se posvete stvarima Njegova služenja; a tada imaju za to m nogo više sposobnosti; no, za bavljenje stvarima od ovoga svijeta nesposobne su i kadikad nekako zbunjene. 5. Velika je to milost, kom e je Gospodin udijeli, je r su združeni djelatni i kontem plativni život. U svemu tada služe skupa G ospodinu, je r onda im je volja na svom djelu, ne znajući kako djeluje, i u svojoj kontemplaciji. D ruge dvije moći služe u onom e u čem u i Marta, tako da su ona i M arija skupa. Znam je d n u osobu koju je G ospodin dovodio dovde m nogo puta, a nije si to znala objasniti, p a je o tom e pitala jed n o g velikog kontem plativca', i rekao joj je da je to vrlo moguće, je r se to i njem u događalo. Zato mislim, budući da je duša zadovoljna u ovoj molitvi smirenosti, da m ora što je moguće trajnije biti sjedinjena moć volje s O nim koji je jed in o može zadovoljiti. 6. Čini mi se da će ovdje biti dobro dati nekoliko uputa za one od vas, sestre, koje je G ospodin doveo do toga samom Njegovom dobrotom , je r znam da ih ima nekoliko.
N a ru b u a u to g ra f a iz E sc o ria la je d a n o d c e n z o ra je n a p isa o : » b o ža n sk i o b ja šn ja v a o v u m o litv u s m ir e n o sti... [ o s ta lo je p r e c r ta n o i nečitljivo]«. 6 M l 17,4. U to le d s k o m ru k o p is u S v etica j e p rib ilje ž ila : a to je bio P Francisco, iz D ružbe Isusove, koji bijaše vojvoda o d Gandie, i znao je to dobro iz iskustva. - B io j c to sveti F ra n jo B o rg ia, a o s o b a k o ja se s n jim e p o s a v jc io v a la s a m a S vetica. - J e d a n j e k o re k to r p r e c r ta o p o s lje d n ji d io r u b n e a u to g ra fs k e p rib ilje ž b e .
P rvaje, čim dozive to zadovoljstvo, a ne znaju kako im je došlo, da barem uvide da ga one same ne m ogu doseći. Javi im se ova napast: učini im se da će ga moći sačuvati, pa ne bi ni predahnuti htjele, a to je ludost; je r kako god n e m ožem o učiniti da ne svanjiva, isto tako ne možemo učiniti da ne zanoćuje; to više nije naš posao, jer je stvar vrhunaravna i takva d a je mi ne možemo steći. N ajbolje ćemo sačuvati ovu milost tako da ja sn o shvatimo da joj ne možemo ni dodavati ni oduzimati, nego samo prim iti je kao najnedostojniji d a je zavrijedimo, s pregršti zahvala, i to ne s m nogo riječi, već podizanjem očiju skupa s carinikom 8. 7. P o b ro j e pobrinuti se za veću samoću zato da se^d ad ejn iestg G g sp o d in u i dopusti Njegovom Veličanstvu da djeluje kao u nečem u šio j e Njegovo; k tom e još pokoja~riječTs vrem ena na vrijeme, blagaTkacTda netko p u h n e u svijeću kada vidi da se gasi, kako bi se ponovno rasplamsala; ali ako gori, može je samo ugasiti, po m om mišljenju. Kažem neka dah bude blag, zato da se nižući m nogo riječi s razum om ne zaposjedne volja. 8. O bratite osobitu pažnju, prijateljice, na naputak koji vam sada hoću dati, je r će vam se m nogo puta dogoditi da se nećete moći poslužiti ovim dvjema m oćim a9. Jer, događa se đa d uša bude vrlo sm irena i da je razum tako rastrojejojđa-se_čini da n ijellnfcgovcn i G i a o ^ ^ događa,jB a S u J F ta k o u č jn T S m ie u svojoj, nego u tuđS prnoT H ^ S i O d i traži d ru g a p re b ivališta gdje će boraviti, zato što m u ovo ne~go3I7~jerslabo p o znaje stalnost. M o z 9 aje tak o sam o s mojim razum om , a drugi neTnSraju biti takvi. GovomrTosebi, je r više puta poželim um rijeti zato što ne mogu naći lijeka toj nestalnosti razum a. Drugi put pak se čini da je smješta u svojojUkući i da prati volju pa kada se sve n~ilut^rš!azm onda i e _to slavlje/To je p o p u t dvoje vjenčam hT E dašeljube: je d a n hoće što i onaj drugi; ali ak o je netko loš muž, odm ah se vidi tjeskoba koju je izazvao kod svoje žene. Tako, eto, neka se volja, kada bude u takvoj smirenosti, ne obzire na razum više nego na kakvog lu đ ak a11’, je r ako ga hoće privesti sebi, svakako se m ora pom učiti i ponešto uznem iriti. A u takvom stanju molitve sve će značiti naprezati se i ne stjecati više, već izgubiti ono što joj Gospodin daje bez ikakva njezina truda. 9 . O bratite pažnju na ovu usporedbu, je r mi se čini d a je vrlo p rik lad n a11. Duša je p oput djeteta koje jo š uvijek siše na-majčinim.grudim a i o n a mu, a d a ono ne miče 8 L k 18,13. y O ve druge dvije moći su ra z u m i p a m ć e n je . Već ih je je d a n p u t s p o m e n u la o v im u o p ć e n im iz n iz o in u o v o m e isto m p o g la v lju (br. 5), n a s u p ro t volji (br. H i 4), je d in o j k o ja u lazi u s ta n je s m ire n o s ti. - R a zu m tako rastrojen, o č e m u ć e u s k o ro g o v o rili, o b u h v a ć a n e ja s n o » razu m i im a g in a c iju « . Z a p ra v o , u to le đ s k o m ru k o p is u , s a m a je S vetica n a p is a la iz n a d riječi »razum «: ili im aginacija. (V id jeti s lje d e ć u b ilješk u ). 10 U p rv o j re d a k c iji S v ctica j e p o d v u k la ovaj savjet: i neka se ovo dobro zapam ti je r je važno. - U z to je, d o k j c o b a v lja la k o n a č n o d o tje r iv a n je te k sta u to le đ s k o m ru k o p is u , o riječi » razu m « n a p isa la : ili misao ili iviaghiacija, je r n e m a m Štoje . - O v o oklijeva n je iz m e đ u ra z u m a , m isli i im a g in a c ije n a v e lo ju je n a slič n u p rib ilje ž b u n a p o č e tk u o v o g a b ro ja : biti razum , »ili mimo«, tako rastrojen (to le d s k i r u k o p is ), (c m a lo d a lje (br. 10): ono što je uznem iruje je razum »ili im aginacija«, o p e t d o d a je S p is a te ljic a u to le đ s k o m ru k o p is u . 11 D o k az u ž itk a kojim j e sv eta T c rczija n a p is a la ovu p o z n a tu » u s p o re d b u « d a ljn ja su d o tje r iv a n ja k o jim a ju j e p o d v rg la . U p rv o j re d a k c iji j e n a p isa la : I paziti ja k o na o vu usporedbu, koju m ije u d a hnuo Gospodin dok sam bila u ovoj m olitvi i fin o m i se uklapa. - U n a š e m te k stu (2. re d a k c ija ) o p š ir n o ju je r a z r a d ila , ali is p u š ta ju ć i a lu z iju n a b o ž a n sk o p o d r ije tlo u s p o re d b e . - U k o n a č n o j rcclakciji (to le d s k i r u k o p is ) tekst j c is p a o ovak o : Obratite p a žn ju na ovu usporedbu, je r mi se čini p rikladnom [S v ctica p r e c r ta v a »jako«] i da to objašnjava. - U ru k o p is u iz S a la m a n k e im a tra g o v a d r u g ih đ o r a đ a b a isto g a o d lo m k a . - je d a n o d c e n z o ra j c p r im ije tio n a ru b u a u to g ra la iz V allađoliđa: »Po ovc>j se u s p o r e d b i m o ž e s h v a titi k ak o jc
ustm ia.jjbiizgava m lijeko_u-usta-da nm vigodi. T ako je i ovdje, gdje bez n ap rezan ja razum a volja ljubi, i^ o s p o d in hoće da shvati, i ne mislećjnaTto, ćfiT je s Njime, i "sam o^ut^rnilijeko koi?TorNiegovo~Ven^^ i d a se naslađuje onom . rniHno m ^ ^ da joj Gospodin udjeljujeTtu m ilosti da u živ ajto sejiasjađiije _s Njime; ali neka ne zaželi spoznati kako se naslađuje i sto je to čime se naslađuje, vpTru^EaT adiržanem ariseb^ uz nju n^ge~propuitIti d asjT poBnne. za ono što joj odgovara. J e r ako stupT irborbu s razOTTSmT^atxrATnHi d ad e udio vodeći ga sa sobom, ne m ože sve; neizbježivo će ispustiti mlijeko iz usta, p a gubi onu božansku hranu. 10 . U tom e se ova molitva razlikuje od one u kojoj je cijela duša sjedinjena s Bogom 12; je r tada ne obavlja čak ni samo gutanje one nam irnice, nego joj je, da ona i ne zna kako, Bog ubrizgava. Čini se da ovdje hoće da se malko potrudi, p rem d a s toliko p red ah a da to gotovo i ne osjeća. O no što je uznem iruje je st razum , što ne čini kada se radi o sjedinjenju svih triju moći, zato što ih obuzdava O naj koji ih je stvorio, je r ih s nasladom , koju im daje, zaokuplja sve, a da i ne znaju kako, niti to mogu shvatiti. N a taj način, kako kažem, čim osjeti kod sebe ovu molitvu, koja je sm ireno i veliko zadovoljstvo volje, a da ne zna točno odrediti od čega je, p rem d a se jasno razabire da je sasvim drugačije od ovdašnjih zadovoljstava i da ne bi bilo dosta ovladati svijetom, sa svim njegovim zadovoljstvima, zato da duša osjeti u sebi to zadovoljstvo koje je u nutrini volje - je r m eni se čini da drag e životne radosti uživa vanjski dio volje, kao njenu koru, recimo. Jer, kada uvidi d a je na tako visokom stupnju molitve (koja je, kako sam već rek la11, posve jasno vrhunaravna), ako razum - ili misao, da budem jasnija - p o đ e za dragim besmislicama ovoga svijeta, neka m u se smije i neka ga pusti kao budalu, te neka bude u svojoj smirenosti zato što će doći i otići. J e r ovdje je gospodar i moćnik volja; ona će ga privesti sebi, a da se vi ne brinete. A ako ga hoće privesti na silu, gubi snagu koju im a protiv njega, a koja dolazi otuda što je d e i prim a onu božansku nam irnicu, pa n ije d a n ni d rugi neće dobiti ništa, već će oboje izgubiti. Kaže se da onaj koji hoće odjednom zahvatiti mnogo, gubi sve; tako mi se čini da će biti i ovdje. Iskustvo će pomoći da se to shvati, je r onaj koji ga ne bude imao, neće me začuditi što će mu se učiniti vrlo nejasnim i nepotrebnim . No, već sam reklaIJ, koliko god ga malo bude imao, da će to shvatiti i moći će se time okoristiti, te će hvaliti G ospodina zato što se udostojao d a se to ovdje uspjelo reći. 11. Sada, dakle, zaključimo time, kako se čini, kada bude duša uvedena u ovu molitvu, da joj je Vječni Otac uslišio njezinu molbu da joj ovdje d ad e Svoje kraljevstvo. Ah, sretne li molbe, je r njom e tražim o toliko dobro da to i ne shvaćamo! Sretnog li načina moljenja! Radi toga želim, sestre, da pazimo kako m olim o ovu
m o g u ć e lju b iti, a đ a sc n o .shvaća koliko sc lju b i, ni što .se ljubi, što j e te šk o sh v atiti« . i_ S m isa o je : u tome se razlikuje ova m olitva smirenosti od m olitve sjedinjenja. - P rv a re d a k c ija d o d a je : Koja bude im ala ovu m olitvu ja sn o će shvatiti ono Što govorim , ako to pažljivo razm otri, nakon što ovo pročita, i neka zn a d a je važno! A ko ne, čini se d a je to arapski. 13 R ek la j e to u br. 6. - T re b a jo š je d n o m p rim ije titi (u sp . b ilješk u uz br. 8) p o ja š n je n je »ili m isa o , d a b u d e m jasnija«, č e g a n ije b ilo u p rv o j re d a k c iji. 14 R ek la j e to u br. 4. - Z a n im ljiv a j e in a čica iz p rv e re d a k c ije : Iskustvo će dati da se to shvati, je r j e velika potreba zato da se shvati, a da na vi se to ne kaže; a da se to učini i shvati nakon što se pročita, potrebno %aje malo.
molitvu O čenaša i sve ostale usm ene molitve. J e r kada Bog udijeli svoju m ilost1’, m oram o se otresti briga za stvari od ovoga svijeta, zato što će, kada stigne njegov Gospodar, sve izbaciti van. Ne kažem da će svi oni, koji je budu stekli, biti otrgnuti od svega što je od ovoga svijeta; htjela bih da shvate što im nedostaje, te da se ponize i uznastoje se odricati svega, je r će inače ostati ovdje. A duši kojoj G ospodin daje takve zaloge, znakje d a je hoće za uzvišene stvari, i ne bude li to njezinom krivnjom, vrlo će uznapredovati. Ali ako vidi da se okreće zemlji, dok je vodi u kraljevstvo nebesko, ne samo što joj neće razotkriti tajne koje su u Njegovu kraljevstvu, već će se rijetko događati da će joj udjeljivati tu milost, i nakratko. 12 . Može pak biti da se ja varam u tome, ali vidim i znam da to tako ide, i uvjerena sam da zbog toga nem a m nogo više duhovnih osoba. Jer, kako u svom služenju ne postupaju u skladu s ovom milosti, time što se ponovno ne pripravljaju d a je prim e, već čupaju iz ruku G ospodnjih volju koju već sm atra Svojom i skreću je niskim stvarima. O n ide tražiti one koji će ga ljubiti zato da ih više obdari, prem da ne oduzim a ono što je već dao, kada se živi sa čistom savješću. Ali im a osoba, i ja sam bila je d n a od njih, koje G ospođin raznježuje, daje im sveta nadahnuća i prosvjetljuje ih u tom e što je sve i, konačno, daje im ovo kraljevstvo i dovodi ih do ove molitve smirenosti, a oni se grade gluhima. Je r, toliko su sklone govorenju i izgovaranju mnoštva usm enih molitava na brzinu, p o p u t onoga tko završi svoju zadaću, budući đa se sm atraju dužnim a moliti ih svakoga dana da, iako im daje kako kažem - u ruke Svoje kraljevstvo, ne prihvaćaju ga, nego misle da svojim moljenjem čine bolje, a rastresuju selG. 13 . T o nem ojte činiti, sestre, već: pazite kada vam G ospodin udijeli tu milost. Shvatite da gubite veliko blago i da m nogo više činiteJednom riječju iz O čenaša s vrem ena na vrijeme, n ego-da ga izmčilite m nogo p u ta n a brzinu. Vrlo je blizu Onaj ~kčyega m olite i neće vas prečuti. Vjerujte d a je u tom e istinsko hvaljenje i svećenje Njegova imena, je r već sada, kao dio Njegove kuće, slavite G ospodina i hvalite Ga s više oduševljenja i želje, te se čini da Mu više ne m ožete prestati služiti17.
|J ... B og udijeli ovu milost, d a o j e o tis n u li fray Luis d c I .e ć n (str. 185). lb Rastresuju se, to jesi u d a lju ju sc o d m o litv e sm ire n o sti. 17 P rva re d a k c ija j e za v ršav a la u v je rav aju ć i: tako vas upozoravam da budete ja k o n a oprezu, je r jc ja k o , ja k o važno.
Koje govori o ovim riječima Očenaša: Fiat voluntas tua sicut in coelo ei in terra, te kako mnogo čini onaj koji govori ove riječi sa svom odlučnošću i kako m u to dobro plaća Gospodin 1. Sada, kada nas je naš dobri Učitelj molio i naučio moliti tako vrijednu stvar, koja obuhvaća u sebi sve stvari što ih ovdje m ožemo poželjeti, i kada nam je ukazao tako veliku milost, kao što je učiniti nas Svojom braćom, pogledajm o što hoće da dam o Njegovu Ocu, što Mu nudi za nas i što od nas traži, je r je pravo da Mu nečim uzvratimo na tako velikoj milosti. O, dobri Isuse! Ta, isto tako, ne dajete malo s naše strane, kao što tražite malo za nas, bez obzira na to što je to po sebi sitnica prem a tom e kom e se duguje i za tako velikoga G ospodina; ali nas, zacijelo, G ospodine moj, ne ostavljate bez ičega, a dajem o sve što možemo, ako to dajem o onako kako govorimo, hoću reći. 2 . Neka se vrši volja tvoja; a kako se vrši na nebu, tako neka se vrši i na zemlji2. D obro ste učinili, dobri naš Učitelju, što ste uputili p reth o d n u molbu, zato da m ožem o ispuniti ono što dajete um jesto nas, je r zaista, Gospodine, kada ne bi bilo tako, čini mi se nem ogućim . Ali, budući da Vaš Otac čini to što Ga m olite da nam dade ovdje Svoje kraljevstvo, ja znam da ćemo pokazati da ste istiniti, dajući ono što dajete za nas; je r kada zemlja postane nebo, bit će moguće da se u m eni izvrši Vaša volja. Ali bez toga, te na tako bijednoj i tako neplodnoj zemlji kao što je moja, ja ne znam, G ospodine, kako bi to bilo moguće. Velika je stvar to što Vi nudite. 3. Kada o tom e razmišljam, oduševljavam se onim osobama koje se ne usuđuju tražiti tegobe od Gospodina, zato što misle d a je to povod da im ih dade o d m ah 3. Ne govorim o onim a koji to propuštaju iz poniznosti, zato što im se čini d a ih neće biti kadri podnijeti, prem da sm atram da će im Onaj, koji im daje ljubav da traže tako oporo sredstvo d a je iskažu, dati je i đa ih podnesu. Htjela bih upitati one koji ih ne traže od straha da će im se odm ah datiJ, što kažu kada mole G ospodina da ispuni Svoju volju na njima; ili pak to govore zato da kažu što i svi ostali, a ne zato 1 Fiad voluntas tu a sicudy?i celo e ty n terra, n a p is a la j e S vetica. 2 M l 6 ,10. 3 A naišla sam n a neke tako plašljive koji čak n i bez ovoga utočišta poniznosti nem aju srca moliti Ga za njih- [te g o b e] j e r misle da će ivi ih odm ak dati. T a k o p rv a re d a k c ija . 1 F ray L uis d e L c ć n (str. 188) j c o v a k o u r e d io ovaj o d lo m a k : » H tje la b ih p ita ti o n e koji o d s tr a h a d a će ini se o d m a h d a ti, n e m o le za n jih , š to li to kažu, k a d a p 2*ose G o s p o d in a d a isp u n i sv o ju v o lju n a n jim a« .
da to učine. To, sestre, ne bi bilo dobro. Shvatite d a je ovdje, čini se, dobri Isus naš izaslanik i d a je htio posredovati između nas i Svoga Oca, a što Ga nije m alo stajalo; i ne bi bilo pravo da ne učinimo ono što nudi u naše ime, ili pak nem ojm o to govoriti. 4. Sada želim poći drugim putem . Gledajte, kćeri: to se m ora ispuniti, htjele mi to ili ne, i m ora se ispuniti Njegova volja na nebu i na zemlji. Vjerujte mi, prihvatite m oje mišljenje i n ap ravite od obveze krepost. Ah, G ospodine moj, kako je veliki dar za m ene to štoTiiite dopustili đa~šeTTtakoTcukavnom htijenju, kakvo je moje, ispuni Vaša volja! Blagoslovljeni budite u vijeke, i neka Vas hvale sve stvari. N eka bude slavljeno Vaše ime u vijeke. D obra bih ja bila, G ospodine, kada bi u mojim rukam a bilo ispunjavanje ili neispunjavanje Vaše volje! Sada Vam svoju volju slobodno predajem , prem da u vrijeme kada nije oslobođena interesa; budući da sam već iskusila i da imam veliko iskustvo u tome koja je tu "Sobit, slobodno prepuštam svoju volju Vašoj. Ah, prijateljice, kako je velika dobit ovdje, ili pak kako veliki gubitak u ovome što nudim o, ako ne ispunim o ono što kažem o G ospodinu u Očenašu. 5. Prije nego što vam kažem što se dobiva, želim vam reći kako m nogo nudite, zato da se kasnije ne pozivate na obm anu i kažete da to niste shvatile. N eka ne bude kao kod nekih redovnica d a samo obećavamo, a kako to ne ispunjavamo, postoji ovaj u tok da se kaže, kako se nije shvatilo ono sto se obećalo. A to može biti, je r reći da ćemo prepustiti našu volju drugoj, čini se jak o lako dok se, kada se iskusi, shvati d a je to najteža stvar što se može učiniti, ako se ispunjava kako je treba ispunjavati. No, ne postupaju poglavari s nam a strogo svaki put kada vide da smo slabi; kadikad sa slabima i s jak im a postupaju na isti način. Ovdje nije tako, je r G ospodin zna što svaki pojedini može, a na onom e koji vidi d a je jak, ne prestaje vršiti Svoju vo lju ’. 6. Želim vas, dakle, upozoriti i podsjetiti što je Njegova volja. Ne bojte se d a je u tom e da vam dade bogatstva ili užitke, ili pak časti i sve ovdašnje stvari; n ejju h i. vas tako m alo i puno drži dcuonogajsto Mu dajete, te vam to hoće dobro platiti^pa još za ovQga^ iv o ta rH o c e teTpvigjm~Kak?rse~'ponaša 'p re m a onim a kojj^Mu-tO-zajstinu kažu? - Pitajte to N jegovoga slavnoga Š in ak o ji Mu je to je k a o za vxij.em e molitve u Vrtu 1’. Budući d a je bilo rečeno s odlučnošcu-L sa svom voljom, pogledajte da li ie tc T ^ o b rć T isp u n ^ m ukeJ_pa£n]e, u j re d e T p roganjanja. dok Mu se^jiapokon. nije ugasio život sa .smrću ns^kriŽLL_ ~ 7. Dakle, tu vidite, kćeri. sixxjeuiacLQname-kftjega je najvišHjiihio. po čem u se vidi kakva je Kjjegova volja. T o s tu jia kle, Njegovi darova n a ovomćTsvijetu. Daje j^rem irTOTreteliEćrnaiTju koje ljubi više, daje vtše~ovih SarovaTITcmlmakoje ljubTlnarrjerm anjeTTS prem a srčanosti koju vidi kod svakoga pojedinoga i prem a ljubavi kojom taj ljubi Nje govo Veličanstvo. Vidjet će da može punctp re trp je " *"
U m je sto o v o g a p o s lje d n je g o d lo m k a s ta ja lo j c u p rv o j red ak c iji: N eka ne bude kao neke redovnice koje samo obećavaju i, kako ne ispunjavaju ništa, kažu da nisu shvatile ono što su obećale, kada su polagale zavjete. Tako j a mislim, je r lako je govoriti, a teško provoditi u djelo; a ako su mislile da je d n o nije važnije od drugoga, zacijelo nisu shvatile. D ajte to n a znanje onim a koje budu ovdje polagale zavjete dugom kušnjom , neka ne misle da će biti samo riječi, nego i djela. Tako želim da shvatite s kim e imate posla - kako se kaže - i što za vas n u d i dobri Isus Ocu i što M u dajete vi, kada kažete da se v iš i N jegova volja n a vam a, da to nije ništa drugo. b Mt 2 6 ,3 9 .
ti za Njega onaj tko Ga bude puno ljubio, a onai koii bude malo, malo. J a sm atram ^ "3S^iii|ei2CđaŽšili5a&J?osiu veliki ili mali križ, mjera ljubavi. Prem a tome, sestre, ako GaJjj,ibiX£jiastojt£da ne budu samo udvorne riječi koje govorite tako velikom G ospodinu, već se potrudite da p o d n e sete onožL oijjegovo VeličanstvoTpude htjelo, fer, a.ko drugačije dajete svoju volju, to znači pokazati prsten, p o n u d iti g a j moliti da se p rimi, a kadaTpruTi r u k l ^ ga natrag, zato da ga dobro spz'emite. 8. Nisu te šale za O noga s kojim su ih toliko zbivali zbog nas. Sve da i nem a ničega drugoga, nije pravo da se narugam o toliko puta, je r nije rijetko da Mu to kažemo u Očenašu. Predajm o M u već je d a n p u t posvema p rsten koji Mu toliko puta pokušavamo dati; istina je da nam ne'cEjFfmnTratFcIOvlu ga dam o'. O ni od ovoga svijeta učinit će puno ako su uistinu odlučni da to ispune. Vi pak, kćeri Jzgovarajući riječi i vršeći djela, kako se čini da uistinu radim o mi redovnici; je r kadikad ne samo ~sto Mu pokušavamo 3aH~prsten7već Mu ga “stavljamo iia ruku i ponovno M u ga u zim am aN aled n o m smo darelljivi7a~zatim 3 « 7 s lu tir d a bi na stanovit način bilo bolje~čla~smo se suždržafilTdavannL 9 . Jer, sve što sam svjetovala u ovoj knjizi usm jereno je tom e da se potpuno p redam o Stvoritelju i prepustim o našu volju Njegovoj, te se odreknem o stvorova, pa ćete zacijelo shvatiti koliko je to važno, i ne govorim vile o tome. N oTrećTćuradi čega uvrštava ovdje naš dobri Učitelj spom enute riječi, kao Onaj koji zna kako ćem o puno dobiti, budem o li tu uslugu učinili Njegovom Vječnom Ocu; je r tako postiže m o da za vrlo kratko vrijeme stižemo do kraja puta i pijemo živu vodu s izvora koji je spom enut8. Je r, ne dam o li našu volju u potpunosti G ospodinu, zato da postupa u svemu što se nas tiče u skladu s Njegovom voljom, nikada neće dopustiti da pijem o iz njega. T o je savršena kontemplacija, o čemu ste me molile da pišem. [ 10 .] A u tom e - kako sam već napisala9 - mi s naše strane ne pridonosim o ništa, niti činimo, niti koristimo, niti je potrebno išta (jer sve ostalo sm eta i priječi) da se kaže fiat voluntas tua: neka se ispunjava, G ospodine, na m eni Vaša volja n a sve načine i prilike koje Vi, Gospoclmerfrfldete htjeli. Ako~hoćete uz napore, đajtel m snage, rneka~7Io~đSr " alco^JaETiTproganjanja, bolesti, uvrede i oskudijevanja, tu la m ; neću okrenutflice’, O čelm gjTTirti^ olčrenennegaTBučrući da ]e Vaš Sin u ime svih nas p redao ovu moju voljuT nijepravo da zakažem s moje strane, v e č ln n id i]e litF V a su lm l5 šr d a jn T jia te Vaše kraljevstvo, zato da ja to m ogu TiSnlH Tler’ie O rv to _ m p h o 7 T raspolažite~ia m nom kao s om m volji. 11 . Ah, sestre moje, kakvu snagu ima taj dar! Ne može, ako je s onakvom odlučnošću s kakvom m ora biti, a da ne dovede Svemogućega da bude je d n o s našom kukavnošću, da nas preobrazi u Sebe i da sjedini Stvoritelja sa stvorom. U p rv o j re d a k c iji j c b io ja s a n s m is a o o v e p o s lje d n je re č e n ic e , s lirsk im izljev o m koji jc slije d io : 0 Bože mili, kako li nas, čini se, dobri Isus p ozna! J e r nije rekao n a početku da damo o vu volju Gospodinu dok ne budemo dobro plaćeni za o vu sitn u službu, za onoga tko shvaća kako j e velika dobit koju Gospodin hoće da u istoj službi steknemo, je r nam jo š u ovome životu počinje plaćati, kako ću sada reći... 8 U 19. p o g l.
<) Kako sam već napisala; u 2 9 . p o g l., br. 4; u sp . b ilješk u . O n a j isti c e n z o r k oji j e d o d a o b ilješk u u z o d lo m a k iz 2 9 . p o g la v lja , n a p is a o je o v o g a p u la n a ru b u a u to g ra fa : »da n a š im m a ro m i s p o s o b n o š ć u h tje đ n e m o steći sm irc n o sl« .
Pogledajte, nećete li biti dobro plećene i nem ate li dobroga Učitelja koji nas uči, budući d a zna kako m ora pridobiti volju Svoga Oca, kako i čime Mu m oram o služiti. 12.1 što se više spoznaje po djelim a da to nisu riječi iz uljudnosti, sve više i više nas G ospodin dovodi k sebi i diže je od svih ovdašnjih stvari, i od nje same, zato da je osposobi da prim i tako velike milosti, te ne prestaje plaćati to služenje u ovome životu. Toliko drži do nje da mi više i ne znamo što da tražim o za sebe, a Njegovo Veličanstvo nikada se ne u m ara u davanju; je r nije zadovoljan time što je tu dušu učinio je d n im sa Sobom, zato što ju je već sjedinio sa samim Sobom 10, počinje se naslađivati njome, otkrivati joj tajne, radovati se zato što je shvatila što je dobila i zato što spoznaje nešto od onoga što joj još im a dati. Čini je takvom da gubi ova izvanjska osjetila, zato da Mu je ništa ne zaposjeđne. T o je zanos. I počinje postupati s njom e tako prijateljski da ne samo što joj ponovno prepušta njezinu volju, već joj s njom daje i Svoju; je r G ospodin se raduje, budući da postupa tako prijateljski, što m u se kadikad zapovijeda - kako se kaže - i što ispunjava ono što Ga ona moli, kao što ona čini ono što joj O n nalaže i to m nogo bolje, zato sto je m oćan p a može sve što hoće, i ne prestaje voljeti. 13. Ja d n a dyŠ3 , sve da i hoće, ne može ono što bi htjela, niti može išta, a d ajo j se ne daje; njezino je iiajvećfi-hogatstvo ovo: ostajati to zaduženija, što višej>luži, a m nogo puta i izniorena-tim e što vidTčia je podložna tcm EnTne p n ffianM, neugo^ -T fn o stm ian ^ koje donosi to što je u zatvoru ovoga tijela, je r b iju je la jjlatilL*neštčTođl3noga što duRujeTX vH oJ^luH iTsto^e muči; je r, svfTcfaTnapravi ono što "JeT teT ijeršU D niožet^^ mi koji - kako kažem - nem am o što dati ako ne prim am o, osim da upoznam o sebe i ono što možemo, to je st dati našu volju, i to učiniti u cijelosti? Sve ostalo sm eta duši koju je G ospodin dovde doveo i donosi štetu, a ne korist, je r samo je poniznost ta koja nešto može, i to n e stečena razum om , nego jasnom istinom koju spozna u jednom trenutku, što tijekom dugo vrem ena nije mogla postići, umujući o tom e koliko smo kukavni i koliko j e velik B og". 14. Dajem vam je d an savjet: nem ojte pomišljati d a ćete stići dovde vašom snagom, ili pak umješnošću, je r je to uzaludno; štoviše, ako ste pobožne, postat ćete hladne već, je r je poniznost ta koja dokrajčuje sve, jednostavno i ponizno recite: fiat voluntas trn.
Sjedinio sa sam im Sobom. U p rv o j re d a k c iji j c n a p isa la : pretvorio u Sebe. J e d a n o d c e n z o r a j e p r e c r ta o laj izraz, z b o g to g a što je te o lo š k i p r e s m io n , i za m ije n io gćt iz m e đ u re d a k a d r u g im , koji j c S v elica p rih v a lila u d r u g o j re d a k c iji. U p rv o j r e d a k c iji j e u m je s to o v o g a p o s lje d n je g p a ra g r a fa stajalo : j e r - kako sam rekla - već j e napisano na drugovi m jestu ka k va j e ova m olitva i sto tada duša viora raditi, te opširno razjašnjene stvari o tome što duša ovdje osjeća i u čemu se prepoznaje d a je Bog, p a savio dotičem ove stvari o m olitvi zato da v a m dam da shvatite kako morate m oliti o vu m olitvu Očenaš. D ajem vam samo je d a n savjet....
U kojem govori o velikoj potrebi koju imamo da nam Gospodin dade ono što moli mo ovim riječima, Očenaša: Panem nostrum quotidianum da nobis hodie'. 1. Shvaćajući dobri Isus, dakle - kako sam rekla2 - kako teška stvar bijaše to što nudi za nas, znajući našu slabost i da često pokazujem o da ne znam o kakva je volja G ospodnja - kako smo slabi, a On tako milostiv - i da je bio potreban lijek, vidio je da nam nikako ne pogoduje da prestane davati nam ono što nam je dano, je r je u tom e sva naša dobit1. Vidio je d a je to teško ispunjavati, je r ako se kaže nekom e tko je razm ažen i bogat d a je Božja volja da se p otrudi smanjiti svoj obrok, zato da drugi, koji u m iru od gladi, barem kruha jed u , izvući će tisuću razloga da to ne shvati, nego onako kako njem u odgovara; ako se kaže nekom lajavcu da je Božja volja ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe, ne može ga se privoljeti strpljivosti, niti ima dostatnog obrazloženja da to shvati; ako se kaže nekom redovniku, koji je navikao n a slobodu i udobnost, d a je dužan voditi računa o tom e da daje prim jer i da gleda d a nisu sam o riječi te kojih se m ora držati kada izgovara ovu riječ, već da se na to zakleo i to obećao, te d a je Božja volja da ispunjava svoje zavjete i neka pazi jer, ako izaziva sablazan, radi osobito protiv njih, sve da ih uopće ne krši; da je obećao siromaštvo i neka ga obdržava bez izmotavanja, d a j e to ono što G ospodin hoće, nem a lijeka čak ni da se sada od nekih to zahtijeva. Sto bi učinio, kada G ospodin ne bi činio najviše s lijekom koji je dao? Bilo bi vrlo vrlo, m alo onih koji bi održali ovu riječ, koju je za nas rekao O cu:fiat voluntas tua. Kada je, dakle, dobri Isus uvidio potrebu, potražio je divan lijek kojim je pokazao do vrhunca ljubav kojom nas ljubi4, pa je u Svoje ime i u ime Svoje braće izmolio ovu molbu: Kruh naš svagdašnji daj nam danas, Gospodine. ' »Panem nostrum cotidiano da nobis odie«, n a p is a la j c S vetica. K ako sam rekla: b ila je lo te m a p r e th o d n o g a p o g la v lja . 3 O v aj o p š ir a n u v o d , ta k o te re z ija n s k i i la k o n e p o k o riv svim z a k o n im a in te r p u n k c ije , p re p r a v ila j e S p is a te ljic a d u g im p re c rta v a n je m i s n o v im iz ra z im a , k a d a j c p r ip r e m a la k o n a č a n tek st (to le d s k i ru k o p is ): Shvaćajući, dakle, dobri Isus, kako je teško ovo što n u d i za nas, zn a ju ći n a šu bijedu - je r p u n o puta. pokazujem o da ne shvaćam o kakva j e volja Gospodnja, kako smo slabi - i d a je bilo potrebno »zato da se to 'ispuni, violi m nas Vječnoga Oca tako nenadm ašiv lijek kao što j e ovaj svakidanji kru,h Presvetoga Sakram enta, koji daje sn a g u i jakost«. ~ R e č e n ic a m e d u n a v o d n ic im a S v ctičin j c a u to g ra f. N jo m e j e fo r m u lir a la , o d n aslo v a p o g la v lja , svoju e u h a ris tijs k u e g z e g e z u » p a te r n o s tru m -a « . - Fray Luis d e L e o n j e u r e d io o v aj o d lo m a k p o sv o jem (str. 196). 4 A lu zija n a u s ta n o v lje n je e u h a ris tije , Iv 13,1.
Shvatimo, sestre, za ljubav Božju, to što moli naš dobri Učitelj, je r nam je od životne važnosti ne prijeći na brzu rak u preko toga, i jako m alo držite do onoga što ste dale zato što ćete toliko primiti. 2. Meni se pak čini - poštujući drago, bolje mišljenje - d a je dobri Isus, vidjevši što bijaše dao za nas, te koliko nam j e važno to davati, te veliku poteškoću koja j e 11 tom e bila - kako je rečeno5 - zato što smo takvi i toliko skloni niskim stvarima, te s tako malo ljubavi i srčanosti, da je bilo potrebno vidjeti Njegovu, zato d a se probudim o, i ne je d an p u t, već svakoga dana, pa se ovdje trebao odlučiti da ostane s nam a. A kako je stvar bila tako teška, i ođ tolike važnosti, htio je da to dođe iz rak u Vječnoga Oca. Je r, iako su jedno, i znao je da bi ono što bi O n učinio na zemlji, Bog učinio na nebu, te bi to sm atrao dobrim , je r Njegova volja i volja Njegova O ca je d n o su, tolikaje bila poniznost dobroga Isusa6 d a je na neki način htio tražiti dopuštenje, zato što je znao da Ga Otac ljubi i uživa u Njemu. Dobro je znao da više traži u tom e nego što je tražio u ostalome, je r je već znao za sm rt koju će m u zadati i za uvrede i pogrde koje će podnijeti. 3. Pa koji bi otac, Gospodine, nakon što bi nam bio dao svoga sina, i takvoga sina, tako izmučena, htio pristati da bude m eđu nam a svakoga d an a zato da pati? Zacijelo n ije d a n G ospodine, osim Vašega. Dobro znate koga molite. O, Bože mili, kako li velike Sinovljeve ljubavi i kako li velike ljubavi Očeve! Čak me i ne zapanjuje toliko dobri Isus, je r je pošto je bio rekao fiat voluntas tua, m orao to ispuniti, kakav jest. Da, zato što nije kao mi! A kako zna d a je ispunjava tim e što nas ljubi kao Sebe, tražio je kako da izvrši tu zapovijed što potpunije, m akar to bilo na Njegov teret. Ali Vi, Vječni Oče, kako ste na to pristali? Zašto svakoga dana hoćete vidjeti u tako kukavnim rukam a Vašega Sina? Budući da ste je d a n p u t htjeli da tako bude i pristali na to, vidjeli ste kako su Ga izmučili. Kako može Vaše m ilosrđe, svakoga dana, gledati kako Mu nanose uvrede? A koliko li ih, zacijelo, danas nanose ovom Presvetom Sakramentu! U koliko li Ga Njem u neprijateljskih raku m ora gledati Otac! Koliko li nepoštivanja od ovih krivovjeraca! 4. O Vječni Gospodine! Kako ste uslišali takvu molbu? Kako ste se s time složili? N emojte gledati na Njegovu ljubav je r će, pod izlikom da u potpunosti ispunjava Vašu volju i da to radi za nas, dopuštati se razdirati svakoga dana. N a Vama je da gledate, G ospodine moj, budući da se Vašemu Sinu ništa ne može prepriječiti7, zašto svako naše dobro m ora ići na Njegov teret? Zar zato što na sve šuti i ne zna zagovarati sebe, nego nas? Pa zar ne m ora biti netko tko će zagovarati ovo preljubljeno Janje?8 U 32. p o g la v lju . *’ Z b o g te o lo š k o g s k ru p u la , već s p o m e n u ti c e n z o r p rib ilje ž io j c n a ru b u a u to g ra fa : » p o o n o m e š to je b io k a o čovjek«. 7 Isti s k ru p u lo z n i c e n z o r p o đ v r g a o j c s tro g o m p r o b ir u ov;tj o d lo m a k , p re c rta v a ju ć i i rta đ o p is u ju ć i n a r u b a u to g ra fa : »N e g le d a jte , S estre, ljubav vašega zaručnika koji će, u n a k n a d u za p o tp u n o v r š e n je Očeve volje i d a to u č in i za n a s, d o p u s titi sv ak o g a d a n a d a G a k o m a d a ju . Vaše bijaše g le d a ti, V je č n iO č e , za V ašega S ina. N e m a stv a ri koja bi priječila...« - K urzivna slova o d g o v a ra ju d o d a c im a te o lo g a c e n z o r a i d a ju sliku te o lo š k o g a čistu n stv a i k o n v e n c io n a liz m a s k o jim a se su k o b ilo p r o s to d u š n o i čisto te re z ija n sko m išlje n je . U p rv o j re d a k c iji S v etica j e za lazila u d irljiv m o n o lo g ili u s rd n o m o lje n je O ca: »D ajte m i dopuštenje, Gospodine, da govorim ja , budući da ste Ga htjeli pustiti u našoj vlasti, i da Vas usrdno molim, je r Vas je u istin u poslušao i s tolikom ljubavlju n a m se predao...«
G ledala sam kako li u ovoj jedinoj molbi opetuje riječi, je r najprije kaže i moli da Mu date ovaj kruh svakoga dana, pa opet kaže dajte navi ga danas, Gospodine. I to podastire Svome Ocu. T o je kao da Mu se kaže da nam G aje je d an p u t dao zato da um re za nas, te d a je već naš, da nam Ga opet ne uzme, dok se ne skonča svijet; da Ga pusti da služi svaki dan. T o neka vam raznježi srce, kćeri moje, zato da ljubite Vašega Zaručnika, je r nem a sužnja koji će dragovoljno reći d a to jest, a čini se da se dobri Isus diči time. 5. Oh, Vječni Oče! Kako puno vrijedi ova poniznost! Kojim li blagom kupuje m o Vašega Sina? Prodati Ga, već znam o d a je dosta trideset denara9, ali nem a te cijene koja bi bila dostatna da Ga se kupi! Budući da ovdje postaje je d n o s nam a time što uzima našu narav i kao G ospodar svoje volje daje to na znanje Svome Ocu, d a je Njegova, da nam je može dati, pa tako kaže: kruh naš. N e pravi razlike izm eđu Sebe i nas, ali je pravim o mi između nas i Njega, zato da se ne bismo dali svakoga dana za Njegovo Veličanstvo10.
A lu zija n a M l 2 8 ,1 5 . U to le đ s k o m ru k o p is u S vetica j e z a v rš n u re č c n ic u p re p ra v ila ovak o : »... nem ojm o j c p ra v iti i ni, je r ako združim o našu m olitvu j N jegovom , vrijedit će više pred Bogom da postignemo ono što budemo m olili«.
N astavlja o istom predmetu. - Jako dobro dolazi nakon što se primi, Presveti Sakrament. 1. Eto, u ovoj molbi svagdašnji čini se da znači za uvijek. Razmišljam o tom e zašto je, nakon što je rekao G ospodin: svagdašnji ponovno rekao: daj nam ga danas, Gospodine1. Biti naš svakoga d ana m eni se čini zato što Ga tu posjedujem o n a zemlji, a jjo sje d ovat ćem ^T?aT niO iebarako~^dobrćrofco ristm ^ ne ostaje s nam a poradi d ru g o ga već da nam pomaže, da nas bodri i podržava u ispunjavanju ove volje, za koju smo rekli da se ispunjava na nam a. ~^€TKecTd(masčm i mršećRTznači za je d a n dan, što znači d ok b u d e potrajao ovaj_.„ svijet, ništa više. basjedancErTrATza one"nesretnike,Tćoji sekažnjavaju, koji Ga neće UživaTTna onom e drugom , nije Njegova krivnja2 ako se puste pobijediti, je r ih O n ne prestaje bodriti do kraja bitke. Neće se imati čime opravdavati, niti se tužiti na Oca zato što im G a je uzeo u najpresudnije vrijeme. Stoga Mu i kaže Njegov Sin, budući da to nije nego za je d a n dan, da Mu dopusti prijeći m eđu služinčad. Pošto nam Ga je Njegovo Veličanstvo već dalo i poslalo na svijet samom Njegovom voljom, O n nas ne želi ostaviti nezaštićene Svojom vlastitom voljom, već želi ostati ovdje, s nam a, na radost Njegovih prijatelja i žalost Njegovih n ep rijatelja’. T a ne 1 U p rv o j rc d a k c iji jc n a p is a la m n o g o o p š irn ije : ... moli Svoga Oca da n a m Ga ostavi »svagdašnjeg«. Č ini se da to znaci »zauvijek«, je r dok sam ovo pisala, željela sam znati zastoje, na ko n Štojc Gospodin rekao »svagdašnji«, ponovno rekao »danas«. H oću vam reći moju glupost, i ako to bude neka i ostane takvom , je r j e velika što se j a upuštam u to. A li, budući da- već polako shvaćam o Što tražimo, promislimo dobro što je zato da - kako sam rekla. - to shvatim o onako kako j e pravo i na tom zahvalim o Onome koji nas t.o s toliko pa žn je uči. Prema tome, biti n a š »svakoga dana« meni. se čini... N ije Gospodinova krivnja, p r e p r a v io je fray Luis d e L c o n a p iv o m iz d a n ju (str. 2 0 2 ). - U p rv o j rc d a k c iji b ijaše d iv n o d o p u n ila o v aj k o n c e p t... za. one nesretnike koji se im a ju kazniti, one koji Ga neće uživa ti u onom drugom fiiv o tu j, zato da učine sve ono čime se kao onim. što je njihovo m ogu okoristiti i da bude s njim a ovo »danas« ovoga života, jačajući ih. A ko sc puste pobijediti, nije N jegovom krivnjom . A zato da Mu. to odobri Otac, podsjeća Ga d a je to samo je d a n dan... - J e d a n c e n z o r j c o k a r a k te r iz ir a o k a o p r e m a lo te o lo š k im iz raz » p o d sje ć a G a«, p a g a je S v etica z a m ije n ila s » p o d a s tire Mu«. 3 J e d a n c e n z o r j e p re c rta o : ... i žalost N jegovih neprijatelja. - U p rv o j re d a k c iji b ijaše n a p is a la : jed n o g a će dana sve biti ovakvi loši postupci da se dolazi k N je m u nedostojno. N eka gleda da j e obvezan (jer je za. nas ponudio tako veliku stvar, kao Što j e prepuštanje ?iaše volje N jegovoj) pom agati nam kako go d bude mogao, zato Što ne traži više nego »danas«, sada iznova. J e r time što nam je dao ovaj presveti kru h »zauvijek«, sigurno g a imamo, i je r nam je dao, a da Ga nism o m olili ovo jelo i m anu čovječanstva. - .Sam a S velica, ili p a k je d a n o d c e n z o ra , p r e c rta la j e je d a n u m e ta k , u b aciv ši u o v u p o s lje d n ju re č e n ic u : [ im a m o g a], i je r n a m Ga jc dao, a da. Ga nism o molili!
moli više nego za danas, sada iznova; j e r .time što nam j e dao ovaj presveti kruh jzauvjjek, Njegovo W luansivo nan: jc' da!;* - kako sam rekla - ovo jelo i marni Covještva, koju nalazim o kada hoćemo, pa ako to nije našom krivnjom, nećem o um rijeti o đ g l a đ i z ^ l t o 'c F đ j u l a Z ^ J ^ Ž 'E ugF E tieiabiagovatirnaći ii Presvetom Sakram enta .svaku sl;i
4.__Za_drugi_sekruh nem ojte b rinuti vi koje ste se uistinu prepustile Božjoj volji; hoću reći, u ovim trm u člm a moTitve, kada se bavite važnijim stvarimaj jeT liiia i drugih trenutaka da ra d ite .Lzarađujeteza^jelo5. Ali tom brigom nem ojte nlFacIa zamarati mišaSTveć neka radi tijelo, jer je dobro di še Brinete za svoje uzdržavanje, a duša neka se odm ara. Prepustite tu brigu - kako je na široko izloženo6 ^ v asen u i Žaničnifah-jenr e se O n za to brinuti uvijek. 5. T o je kao kada neki sluga počinje služiti. Nastoji zadovoljiti u svemu svoga gospodara, ali JeojTcnjžairhTa^ je u njegovoj k u ću dok niušIuzTToiini ako je tako siixmiašaxix!a_nem a ni za sebe ni za n jega. Ovdje toga nemaTuv^ekTje b o g a t i moćan i bit će. Pa i nebTbTIoTIoB^ luta, tražećijelo zato što zna da se gospodar brine da m u to da i da se treba brinuti. S pravom će mu reći d a se on brine da m u služi i o tom e kako će ga zadovoljiti, je r ako je zaokupljen brigom za ono za što se ne m ora brinuti, ništa ne napravi kako valja. Prem a tome, sestre, onaj koji hoće neka se brine da traži taj kruh. Mi pak m olim o Vječnoga Oca da zavrijedimo prim iti naš nebeski Kruh tako, budući da se tjelesne oči ne m ogu naslađivati gledajući Ga zato što je skriven, da se razotkrije
A luzi ja n a bibli jsku m a n u (Iz r 16,20). - P rv a re d a k c ija j e n asta v lja la: je r n a drugi kr u h za uzdržavanje i tjelesne potrebe ne želhn n i pom isliti da j e Gospodin n a njega podsjetio, n iti bih željela da se v i na- njega podsjećale. N a la zi se u vrlo dubokoj kontem placiji (jer tko je na tom s tu p n ju i ne misli. više d a je n a svijetu kao da. i. nije, a. kam oli da treba jesti). A da li je Gospodin toliko trebao polagati na to da m ah što da jedem o, za Sebe i za n a s ? N e čini m i se. Uči nas upravljati našu voljuprem a nebeskim stvarim a i m olitvi da Ga.počnemo u živa ti već odavde, i. za r svu) je trebali upravljati nečem u tako niskom, kao što tražiti jelo? - Kao da nas ne pozna! J e r čim. se počnemo upletati u tjelesne potrebe, zaboravit ćemo n a duševne. 0 , kako li staloženih ljudi, p a da ćemo se zadovoljiti s m alim i da ćemo p ita ti malo! N aprotiv, šio navi više bude davao, čini se da. će nam više nedostajati vode. N eka to, sestre, p ita ju oni koji hoće više nego što je potrebno. - C ijeli ovaj o d lo m a k p r e c r ta o je je d a n oci c e n z o r a p rv o g a T e re z ijin a r u k o p is a i d o d a o n a r u b u slje d e ć u b ilješku: »Sve što je b iio za u z d rž a v a n je tije la i d u š e m o lio je K rist n aš G o s p o d in , k a o što jc k ru h i E u h a ris tija , i iz p o š to v a n ja za d u š u ; tak o i C rk v a to m o li u lita n ija m a .« - O v a s tro g a c e n z u ra izazvala jc iz b aciv a n je o v o g a p a r a g r a f a u d r u g o j red ak c iji- fb isto ćc sc d o g o d iti u 36. p o g l. br. 2. P rva re d a k c ija je u s tr a ja la n a te m i k o ju jc c e n z o r izbacio: im a i. drugih vrem ena da se ona koja bude zadužena, brine što ćete jesti, hoću reći da va m da ono što bude imala. N em ojte se bojati da će zakazati, ne budete li zakazale vi. u onome što ste rekle da se prepuštate volji Božjoj. I posve sigurno, kćeri, j a vam. kažem kada. bih u tome zakazala sada iz zlobe - kao što sam to već p u n o p u ta napravila - ne bih Ga prosila da mi dade toga kruha, niti ikakvo drugo jelo. N eka me p u sti da um rem od gladi; čemu hoću život, ako njim e svakoga dana više zaslužujem vječnu smrt? - U n a s ta v k u , u ru k o p is u iz E sco riala, r a d i u v o đ e n ja slič n o sti iz m e đ u s lu g e i g o s p o d a r a , S v ctica je n a p is a la iz m e đ u r e d a k a : »usporedba«. (> R e č e n o jc u 2. i 8. p o g la v lju .
očima duše i da joj se pokaže, je r je to ono drugo jelo zadovoljstva i slasti, koje održava život'. 6. Mislite li da ovo presveto je lo nije hrana, čak i za ova tijel a j veliki lijeka čak. i_za.i}£lesne boli? j a znam da jest, i poznajem je d n u osobu koja je imala teške bolesti Hcojoj suTkada jeTšatESčTTinala jake boli, nestajale kao odnesene nikom , te bi se osjećala posve d obro8, i to vrlo redovito, pa i kad je imala vrlo izražene boli, koje se nisu m ogle hiniti, po m om e mišljenju. A budući da su čudesa koja čini ovaj presveti Kruh kod onih koji Ga dostojno prim aju vrlo poznata, ne navodim m nogo onih koja bih m ogla navesti kod ove osobe, koju sam spomenula, je r sam to m ogla upoznati i znam da nije laž. Ali njoj gospodin bijaše dao tako živu vjeru d a se smijala u sebi, dok bi slušala neke osobe kako govore da bi htjele biti9 u onom vrem enu, kada je Krist, naše dobro, hodao po svijetu, je r je mislila, budući da su Ga imale ovakvoga u Presvetom Sakram entu, što još hoće? 7. Ali znam za tu osobu d a je niz godina, prem da nije bila jak o savršena, kad bi se pričešćivala, ni više ni m anje nego kao d a je tjelesnim očima gledala kako ulazi u njezino prebivalište G ospodin, nastojala naprezati svoju vjeru koliko god jo j je to bilo moguće, zato da se oslobodi svih izvanjskih stvari, je r je uistinu vjerovala da ulazi ovaj G ospodin u njezino skrom no prebivalište, i ulazila bi s N jim e10. Nastojala je ovladati svojim osjetilima, kako bi sva spoznala tako veliko dobro, hoću reći, da ne smetaju duši da Ga prepozna. Zamišljala je samu sebe p red Njegovim nogam a i plakala kao Magdalena, ni više ni manje nego kao da Ga tjelesnim očima gleda u Farizejevoj kući, pa da i nije osjećala pobožnosti, v jerajo jje govorila d a je zaista tamo. 8. Jer, ako se ne želimo graditi ludim a i zasljepljivati razum , ne treba sumnjati. Nije to privid mašte, kao kada prom atram o G ospodina na križu, ili u drugim prizorim a Muke, kada si Ga predočujem o u nam a samima kako je to prošao. T o se događa i sada, posvem ašnjaje istina, i nem a se zašto ići tražiti Ga dalje, na drugom mjestu, nego, budući da znamo d a je , dok p rirodn a toplina ne uništi prilike kruha, s nam a dobri Isus, da Mu pristupim o. Pa a k o je ^ dok je hodao po^svijetn. samim dodirom Svoje odjeće liječio bolesne, zar treba sumnjati da^ g j r i n j u l a j đ p ^ l i k o ^ ^Jo~tem jere!Tm eni, ako imamo vjeru, i da će nam dati ono što Ga budem o molili, ~t5udući da je u našoj kuaT^A T jje g o y ne običava loše'jpTačatT konačišle,. ako Ga se dobro u spstL ~~ ~ ' 9 . Ako vam je žao što Ga ne vidite tjelesnim očima, znajte d a nam to ne pogoduje, je r je posve drugo vidjeti Ga proslavljenoga, negoli dok je hodao po svijetu. N em a toga tko bi to podnio, zbog naše slabe naravi, niti bi bilo svijeta, niti '
U p rv o j re d a k c iji j c o p e t in z is lira la n a te m i o s iro m a štv u d u h o m ; je r za održavanje života, više p u ta nego što hoćemo, poželjet ćemo g a i doći Ga to moliti, čak da nism o n i svjesni. N ije nas potrebno poticati n a to, je r naša će nas ja d n a sklonost niskim stvarim a ~ kako kažem - potaknuti više p u ta nego što to budemo htjeli. A li svjesno nemojmo nastojati upravljati našu p a ž n ju osim tome da molimo Gospodina ono što sam rekla; je r im ajući to, im at ćemo sve.
8 G o v o ri o s a m o j sebi. U p rv o j re d a k c iji j e a lu d ir a la n a m noge druge učinke koje j e im ala [p rič e st] u ovoj duši, p a ih nem a zbog čega spominjati. ’’ H tjele biti-, »živjeti« ili » nalazili se«. 10 Fray Luis d e L c o n (sir. 101) sveo j c p o d g ra m a tič k i z a k o n s lo b o d n o te re z ija n s k o p is a n je : ... naprezati vjeru (budući d a je m islila da uistinu vidi kako ulazi ovaj Gospodin u njezin siromašan stan) zato da se oslobodi tih stvari...
toga tko bi htio ostati na njem u, je r bi se, videći tu vječnu istinu, vidjelo da su laž i varke sve stvari do kojih ovdje držim o. A videći takvo veličanstvo, kako bi se usudila jedna ja d n a grešnica, kao ja, koja G aje toliko uvrijedila, biti tako blizu Njega? Pod onim k ru h o m 11 je pristupačan. J e r ako se kralj preruši, čini se da nam ne bi bilo teško razgovarati s N jime bez tolikih uvijenosti i obzira; čini se da je to obvezan podnositi, je r se prerušio. T ko bi se usudio doći s takvom mlakosti, tako nedostojno, s toliko nesavršenosti! 10 . Ah, kako ne znam o što m olim o i koliko je to bolje vidjela Njegova m u d rost12! J e r onim a za koje vidi da će se okoristiti Njegovom nazočnošću, O n se razotkriva; je r, m akar Ga i ne vide tjelesnim očima, ima m nogo načina d a se ukaže duši putem velikih unutrašnjih osjećaja i različitim drugim putovim a. Budite s njim e d rage volje: nem ojte gubiti tako dobru priliku za dogovaranje^ KacTsto je ' -vrijem e nakon-što se p r ič e s tite ^ ^Mx7vamT"sestre, p oslušnost bude nalagala što drugo, nastojte dušu pustiti s Gospodm om ; jeF ako odm ah zatim skrenete tu k m iki nešto drugo, T ^ sT T re ^ b z lrete niti~vx53ite;J leuna~da j¥!T~virna, kako će vani se razotkriti? To je, dakle, pravo vrijem e da vas pouči naš U čitelj, te d a jj^poslušam cT i poljubim o Mu noge, zato što nas je htio poučiti, i m olite Ga da n e otiđel5d~vašH: 11. Budete !i to molile gledajući neku sliku Krista koga gledam o, čini mi se da bi bila ludost napusU tH an^ zato št.(7se~gleda~c.rteži''. N e jjj^liJlj5T>iTonislEo^ k a đ a S ž iBo, imajući sliku neke osobe koju jak o volimo, pa kad bi nas ta ista osoba došla posjetiti, prestali razgovarati s njom e i vodili cijeli razgovor sa slikom? Znate li kaćfajeTo jako d o b fo T u č e m u ja vrlo uživam? Kada je ta ista osoba odsutna, ili nam pak hoće priopćiti d a je vrlo neraspoložena, veliki je užitak gledati sliku onoga koga tako razložito ljubim o11’. N a koju god stranu uperim o oči, htjela b ih je vidjeti. Na čemu boljem ili pogledu ugodnijem se m ožemo zadržati nego na O nom e koji nas toliko ljubi i na O nom e koji sadrži u Sebi sva dobra? N esretnih li ovih heretika koji su izgubili ovu utjehu, uz m noge druge, svojom krivnjom. 12 . Ali, nakon što prim ite G ospodina, budući da im ate p red sobom samu osobu, nastojteczatvonti tjelesne oči i otvoniTo a llu s e , te g led atfu svoje srce. J e r ja "vam kažem T iopet to k ažem i m nogo puta~bih to htjela reći, akoTxJTJucfete činile svaki put kada se pričestite (i nastojte imati takvu savjest da varrTlxidFclopnSTeno" često u živ atio v o d o 5 ro )l!a neće dolaziti tako prem šen - kako sam rek la1' - d a se
11 Z b o g te o lo š k o g s k r u p u la Cray Luis jc p r e p r a v io o v u re č e n ic u u p rv o tn o m iz d a n ju : » p o d o n im p rilik a m a k ru h a ...« (str. 207). u A lu zija n a Isusov o d g o v o r J a k o v u i Iv an u (M t 2 0 ,2 7 ). Ll U p rv o j re d a k c iji s lije d ilo je d a lje : B udile v i rado s N jm w . Shvatite da je to vrijem e od velike k o m li za dušu. i vrijem e kada dobri Isus ja k o hoće da budete u N jeg o vu društvu. J a k o vodite računa, sestre, da g a ne gubile. H 1 o v d je je S v etica iz o stav ila j e d a n lijep i o d lo m a k iz p rv e re d a k c ije : N e kažem da ne molile (zato da. me ne hvatate m riječ i kažete da govorim o kontemplaciji, osim ako vas Gospodin ne dovede do nje), nego a ko budete molile Očenaš da shvatite kako ste u istin u s O nim koji. vas g a je naučio, te da M u zbog loga ljubite noge i molile Ga da vam pom ogne m olili i da ne otiđe od vas. N a ru b u a u to g r a f a iz E sc o ria la n a p is a la je S p isate ljica: »usporedba«. 1(1 U p rv o j r e d a k c iji j e b ila e k s p lid tn ija : Kada. ta ista osoba bude odsutna, veliki je u žitak gledati koju sliku naše Gospe ili kojega sveca prem a kome gajim o pobožnost - a jo š više Kristovu sliku - te nešto što ja k o pobuđuje i. nešto Čemu bi svaki čas htjela da s v m e oči. 17 R ek la je lo u br: 5. i 10.
na nm o go načina ne bi razotkrio prem a tom e knliko-Ga želimo vidjetK_ajo]iko Ga možete željeti, da vam sepotgou^xazoiJuije.^ 13. Ali ako se ne obzirem o na N jega nego, čim Ga prim im o, odlazim o od Njega tražiti đnigeTnize stvanTlto Mu je činiti? M ora li nas na silu privesti da vidim o đ a ~ n an T i^ jjćg ja ^ az atiT T Je , jer nlsrlljalllo b T o ^ ^ Njem u, kada se svima otvoreno pokazao i kadaT ffi~ jejS s^ bilo je m alo.oniliJx4Lsu_M u [«.vjerovali l’rn n n tnme. veliko m ilosrđe nam iskazuje Njegovo Veličanstvo svima, je r hoće da shvatimo d a je O n taj koji je u Presvetom Sakram entu. M eđutim, da Ga vide otvoreno, te iskazati svoj sjaj i dati svoje blago neće nego onim a za koje vidi da Gažele, je r ti su Njegovi istinski prijatelji. J e r j_a v a ^ k a ž e n i_ d a ^ n a jjk o ji£ bude takav i ne uspije Ga tako p rimiti, nakon što učini ono sto je c>dJiejga, nikajda_neka ~ t? a l^ u z n e im f a ^ se razotkrije. TajTTe^JTčasa d a ispuni ono štonalaže ^G rkviTkada odlazi od N jegove kuće i nastoTrt^TođEa Z i^ ^ dakle, zTSokupljen drugim posEvim a, zanim anjim a i b rig a m a o đ ovoga svijeta, čini se da najbrže što može hita, đa mu ne zauzme kuću Njegov Gospodar.
Dovršava započeti predmet zazivom Vječnome Octi. 1. Toliko sam oduljila s ovim, iako sam govorila kod molitve sabranosti o tom e kako nam je jako važno da u đem o u sebe nasamo s Bo r o m ^ ž n šio Tein. shirolrJuT važnog i ondaTkaBa~se ne Budete prfest3e7feeiTT a budete slušale misu, m ožete se. p ričestiti duhovno, što ie vrlo korisno, te se isto tako zatim sabrati u sebi, zato što se _na taj način jako u5iEm e~T[ubav ovciga G ospodinaT jer ako se pripravim o n a ~ p ružan je, nikada ne propušta d av a tln in lT elnsrm nogo načina, a da ne shvaćamo2. T o znači doći do vatre, a da se, m akar ona bila velika, slabo možete ogrijati, ako se okrenete i skrivate ruke, prem da daje više topline, nego kada biste bile negdje gdje nem a vatre. Međutim, sasvim je druga stvar ako želimo doći k Njem u, je r ako je duša pripravna - hoću reći, da bude željna osloboditi se hladnoće - te ga tamo zadrži na trenutak, tijekom m nogih sati sačuva toplinu. 2 . Shvatite., dakle, sestre, ako se u početku ne bu d ete osjećale dobro (što se može zbiti, je r će nečastivi u vas izazivati stezanje srca i tjeskobu, je r pozna veliku štetu koja m u odavde dolazi), da će vam davati na znanje da nalazite više pobožnosti u drugini stvarima, a ovdje niinieT Ne propuštajte to; ovdje će iskušati G ospodin .k o liko Ga ljubiteTSjetite se da im a malo duša koiečeT?apIaiIt:i i slijedid u tegobama. J V ^ p ;r B Q jp s u r p o ra d i Nfega^ jeFce~vahi NjegovoVeličanstvo to plaHHTXsfeHFe^ 'se', isto tako, koliKoce biti“om h osoba koje ne samo što neće htjeti biti s Njime, nego će Ga grubo odbacivati od sebe. Nešto, dakle, m oram o pretrpjeti zato da vidi da Ga želimo vidjeti. A budući da podnosi i podnijet će sve to zato da nađe samo jed n u dušu koja će Ga prim iti i zadržati u sebi s ljubavlju, neka to bude vaša duša; je r ne bude li nijedne, s pravom ne bi pristao Vječni Otac da ostane s nam a. A takav je prijatelj prijatelja i takav gospodar slugu, budući da vidi volju svoga dobroga Sina, da Ga ne želi om etati u tako divnom djelu, kojim tako dostojno iskazuje ljubav kojom ljubi svoga O ca3. 1 O vaj u m e ta k n e d o s ta je u rcclakciji iz V allacloliđa. D o d a la g a j e S v etica v la stito m r u k o m u to le đ s k o m r u k o p is u . riTiy L uis d c L eon jc o v ak o u r e d io re č c n ic u : nikada ne propušta dava li n a p u n o načina, koje n e shvaćamo (str. 2 1 1 ). U p rv o j rcclakciji j c s lijed ilo : potraživši tako divno iznašašće da. pokaže koliko nas ljubi i da n a m pom ogne da. prebrodimo nase tegobe.
3. Dakle, Oče sveti koji jeste na nebesim a, budući da to hoćete i prihvaćate, i jasno je da se niste mogli usprotiviti ničem u što je za nas dobro, m ora biti netko kako sam rekla na početku'1- tko će zagovarati Vašega Sina, je r se O n nikada nije zauzeo za Sebe. Budimo mi te, sestre, prem da je to neskrom no, budući da smo takve kakve jesm o. Ali, uzdajući se u to što nam nalaže G ospodin da molimo, i stigavši do ove poslušnosti, u ime dobroga Isusa m olim o Njegovo Veličanstvo, budući da Mu nije preostalo ništa što ne bi bio učinio, ukazavši grešniđm a tako veliko m ilosrđe kao što je ovo, da se udobrosđvi Njegovo m ilosrđe i da se udostoji iznaći lijek da ne bude toliko zlostavljan. A budući d a je Vaš sveti Sin dao tako dobro sredstvo da Ga u žrtvi m ožemo prinositi puno puta, neka tako dragocjen d a r zavrijedi da se n e širi tako veliko zlo i nepoštivanja, što se vrše na mjestima gdje se nalazio ovaj Presveti Sakram ent, m eđu ovim luterancim a, gdje su porušene crkve, izgubljeni toliki svećenici, oduzeti sakram enti’’. 4. Pa što je to, moj G ospodine i moj Bože! Ili uništite svijet ili iznađite lijeka protiv tako velikih zala, je r nem a srca koje bi to podnijelo, čak ni naše koji sm o tako ništavni. Molim Vas, Vječni Oče., da Vi to više ne podnosite; zaustavite tu vatru G ospodine, je r možete, ako hoćete. Sjetite se d a je još na svijetu Vaš Sin; zbog Njegove pokornosti neka prestanu tako ružne, tako odvratne i tako prljave stvari. Po Svojoj ljepoti i čistoći ne zaslužuje biti u kući gdje im a sličnih stvari. N em ojte to učiniti zbog nas, Gospodine, je r to ne zavrjeđujemo; učinite to zbog Vašega Sina. A moliti Vas da ne bude s nam a, ne usuđujem o se to od Vas tražiti. Sto bi bilo od nas? J e r ako Vas nešto umilostivi, onda je to što ovdje im am o takav zalog. Nekakav lijek, dakle, m ora postojati, G ospodine moj, i neka ga pruži Vaše Veličanstvo. 5. O moj Bože! Kada bih Vas m ogla m nogo salijetati i m nogo Vam služiti, zato da Vas m ogu moliti tako veliku milost u naknadu za moje služenje, budući da nikada ne ostavljate bez naknade! Ali nisam to učinila, Gospodine; dapače, m ožda sam ja ta koja Vas je ojadila, pa zbog mojih grijeha dolaze tolika zla. Pa što m ije činiti. Stvoritelju moj, nego prikazati Vam ovaj presveti Kruh, p rem d a ste nam Ga dali da Vam Ga ponovno dam o, i da Vas molim da mi po zaslugama Vašega Sina udijelite tu milost, je r ju je na toliko strana zaslužio? Dajte, G ospodine, dajte da se već je d n o m smiri ovo more! N eka ne plovi uvijek po takvoj oluji ova lađa Crkve, i spasite nas, Gospodine, je r ginem o6.
A ludira na »zaziv« iz 3. pogl., br. 8 -1 0 . - S ljed eći rečenica (jer se On nikadu nije zauzeo za. Sebe) bila jc p re c rta n a u au to grafu , p o svoj prilici o d nekoga cenzora. U prvoj redakciji bijaše napisala jo š izraženije: jer, čini se da Ga ponovno hoće otjerati s ovoga svijeta, nakon što su M u oduzeti hramovi, izgubljeni toliki svećenici, oskvrnute tolike crkve, čak i među kršćanima, da kadikad idu još i dalje u namjeri da Ga vrijeđaju umjesto da M u se klanjaju. Aluzija na Mt 8 ,2 5-2 6 .
Koje govori o ovim riječima Očenaša: Dimitte nobis debita nostra. 1. Videći, dakle, naš dobri Učitelj da n a n ije s ovim nebeskim jelom sve Iako, ako nije našom krivnjom, i da m ožem o ispunjavati jako dobro ono što smo rekli Ocu da se ispunja na nam a Njegova volja, sada Mu kaže da nam oprosti naše dugove, budući da i mi opraštam o. Tako, nastavljajući u molitvi koju nas uči, govori ove riječi: I otpusti nam, Gospodine, duge naše, kako ih mi otpuštamo dužnicima našima'. 2. Gledajmo, sestre, da ne kaže »kako ćemo opraštati« zato da shvatimo da onaj koji moli tako veliki dar, kao što je prethodmTTEKojFpredao svoju volju Božjoj volji. da ovo već m ora biti učinjeno, pa kaže: kako ih mi opraštamo. Prem a tom e, onaj tko uistinu b u d e re k a o G ospodinu ove riječi: fiat voluntas tua, sve je to m orao n rin jfj_,
EarenisvoionTogiukSmT T u vidite kako li su se sveci radovali uvred am a i proganjanjim a, zato što su imali što prikazati Gospodinu, kadaTu G alnoIflirSK nTće učiniti takva jadnica kakva sam jaTFoja je~tako m a lo treb a la oprastatITa toliko joj treba oprostiti? O toj stvari, sestre, fclobro razmislimo, je r tako velika stvar, i tako važna, kao što je to da nam naš G ospodin oprosti naše grijehe, koji su zavrijedih vječni oganj, da n am"še~oj5rosirza~r3fe7Sxlnuj t ^ ^ to T to ^ ra š ta m o 7 ^T o31ogaT adatako~ inalo m ogu pružiti da ćete rm7~Gospodme, bez naplate~oprostitr. Ovdje lijepo pristaje Vaše milosrđe. Blagoslovljeni budite Vi koji m e tako ja d n u podnosite, je r ću tim e što Vaš Sin kaže u im e svih, budući da sam takva i bez ikakva imutka, biti oproštena toga.
‘ Mi 6 ,1 2 . U p rv o j rc d a k c iji ovaj j c o d lo m a k b io o p š irn iji i o so b n iji: ... da nam se oprosti za talco jadnu stvar kao što je to da mi opraštamo stvari koje nisu ni uvrede niti išta. Jer, što se može reći i kakva se uvreda može nanijeti nekoj kakva sam ja , koja zavrijedi da me nečastivi stalno muče, time što loše postupaju sa mnom na ovome svijetu ? Je r to je i pravo. Konačno, Gospodine moj, zbog toga Vam i nemam što dati, pa da Vas molim da mi. oprostite moje dugove. Nelia m i oprosti Vaš Sin, je r m i nitko nije nanio nepravdu, pa tako nisam imala što oprostiti zbog Vas, ako ne primate moju želju, Gospodine. Jer meni se čini da bih ja bilo što oprostila zato da mi Vi oprostite, ili zato da ispunim Vašu volju, bez uvjeta. Međutim, ne znam što bih učinila na djelu, kada. bi me okrivili bez krivnje. Jer sada se osjećam toliko krivom pred Vašim očima, a da su svi zanijemili, premda oni koji ne znaju kakva sam, kao što to Vi znate, misle da me vrijeđaju. - Iz o s ta v lja n je o v o g a lije p o g a o d lo m k a u d r u g o j rc d a k c iji u s lije d ilo j e n a p o s tu p a k j e d n o g a o d c e n z o ra , koji g a j e cije lo g a p r e c r ia o u e s k o rija ls k o m r u k o p is u i p rib ilje ž io n a ru b u : »N isu p r a v e u v re d e i n e p r a v d e s a m o o n e ko je n a m sc n a n o s e , m a k a r i n ajv eći g re š n ic i m i b ili; ali tr e b a ih o p r o s titi z a to d a O n n a m a o p ro s ti.« - Is ta j e s u d b in a za p a la ovaj o d lo m a k i u d r u g o j red ak c iji. J e d a n j e c e n z o r p re c r ta o o d »O toj stvari« d o » o p ro š te n a toga« (br. 3).
3. No, G ospodine moj, im a li još nekih osoba koje mi prave društvo i koje nisu to shvatile? Ako ih ima, u Vaše ime ih molim da se na to podsjete i da se n e obziru n a nekakve stvarčice koje se naziva uvredam a, je r čini se da gradim o kuće od slamčica, kaočT]eca, s ovrnipitanjem časti. Ah, Boze mili, kada bismo barem shvatile, sestre, što je čast i što znači izgubiti čast! Sada ne govorim o nam a, je r bi bilo veliko zlo kada to već ne bism o bile shvatile, nego o sebi iz onoga vrem ena, kada sam se dičila čašću, a da nisam znala što je ; povodila sam se za d ru g im a1. Alt, zbog kakvih sam se stvari vrijeđala, a kojih se sada stidim! A nisam, ipak, bila ocfonih koje su na to m n o g o p o lig ale. No, n is a m m a n la ^ a ^ n o liajbitnije, jer n isam gledala. niti m arila j a čast koja sadrži neluTkorist, žT tčT jeljn^oia koristi duši. A kako lije lijepo rekao onaj tko reče da čast i korist ne m ogu biti skupa, p rem d a ne znam da lije to rekao u svezi s ovim. A to je u doslovnom smislu, je r korist duše i to što svijet naziva čast nikada ne m ože stajati skupa. N evjerojatno je kako je svijet naopačke. Blagoslovljen bio G ospodin koji nas je izvukao iz njega'1. 4. iile đ a jte ipak, sestre, da nečastivi nije zaboravio na nas; i on izmišlja svoje.časti u sam ostanim ajjiostavlja svoje zakone g olćojima se p en je i spušta ujiosUaan.-.. . ^MBTaTkacTn<53^ u svijetu. Učeni se m oraju baviti svojim znanostim a - što ja ne z n a m " -Je ro ri^ ^ q JtjF 3 o sa o d o toga da predaje teologiju ne treba se spustiti na to da predaje filozofiju, što je također pitanje časti, koje je u tom e d a se treba penjati, a ne spuštati. A čak i kada bi to nalagala poslušnost, sm atrao bi to uvredom , i našao bi se netko tko bi stao na njegovu stranu; zatim nečastivi otkriva razloge kako čak i po Božjem zakonu ima pravo. M eđu nam a pak, ona koja je bila priorica, m ora postati nesposobna za neku nižu službu; uvažavanje one koja je starija, je r na to ne zaboravljamo, a kadikad nam se čak učini da smo u tom e zaslužne, zato što tako nalaže Red. 5. T o je za smijanje, ili za plakanje, što je već razložnije. Da, je r Red ne nalaže đa nem am o poniznosti; nalaže d a bude reda. M eđutim, ja se ne m oram toliko držati reda što se tiče m oga poštivanja, pa da bih toliko pazila na ovo pitanje reda, kao na ostale njegove stvari, koje ćemo m ožda vršiti nesavršeno. N eka se ne sastoji sva naša. savršenost u poštivanju toga; druge će na to paziti umjesto m ene, ako ja to zanem arim . Radi se o tom e da - budući đa smo sklone uspinjanju, p rem d a se tako nećem o uspeti na nebo - ne smije biti spuštanja. O, G ospodine, Gospodine! Jeste li Vi naš uzor i učitelj? Da, posve sigurno. T a u čem u je , Štovatelju naš, bila Vaša čast? Jeste lije m ožda izgubili zato što ste bili poniženi do smrti? Ne, G ospodine, nego ste je stekli za sve. 6. Ali, za ljubav Božju, sestre! T a izgubile smo put, je r je pogrešan od samoga početka5; i dao Bog da se ne izgubi koja duša zato što drži do tih crnih n atru h a časti, A Prema onome što sam slušala, s lije d ilo jc u p rv o j rc d a k c iji, p o ja šn ja v a ju ć i re č c n ic u . 1 U pi'voj rc d a k c iji j e slijed io : Neka dade Njegovo Veličanstvo da bude uvijek izvan ove kuće kao što je sada; jer, Bog nas oslobodio samostana gdje ima častoljublja! Nikada sc u njima puno ne časti Bog. Bože mili, kakve li velike besmislice! - da. redovnici svoju čast ulažu u neke stvarčice nad kojima seja zgražaml U lo lc d s k o m j e r u k o p is u S v etica d o d a la n a ru b u : j e r ćemo izgubiti pu t ako pođemo ovuda, kuda sada blagoslovljen budi Bog! - ne idete, niti neka se tuda ne krene u ovoj kući, je r bi to značilo uništiti ga, zato Što se ona koja je bila priorica kasnije najviše ponižava; međutim, u mnogim se samostanima, to toliko provodi da, se bojim da nas nečastivi tu stavi na kušnja, Što smatravi tako opasnim da dao Bog da se ne izgubi koja duša zato što se drži tih crnih natruha časti.
ne shvaćajući u čemu je čast. A kasnije ćemo pomisliti da smo učinili mnogo, ako oprostim o neku ođ ovih stvarčica, koja nije bila ni uvreda, ni nepravda, niti išta, pa ćemo, kao onaj koji je učinio nešto, doći da nam oprosti Gospodin, je r smo oprostili. Dajte nam , moj Bože, da shvatimo da se ne poznajem o i da smo došle praznih ruku, te nam oprostite Vi, po Vašem m ilosrđu0. J e r uistinu, G ospodine, ne vidim ništa (budući da su sve te stvari prolazne, a kazna je trajna), što bi zavrijedilo da stupim o p red Vas, zato da nam udijelite tako veliku milost, ako ne po O nom e koji Vas to moli. 7. Ali, koliko li m ora cijeniti Gospodin to što se m eđusobno ljubimo! J e r dobri Isus bi Mu m ogao podastrijeti drugo i reći: oprostite nam , G ospodine, je r m nogo činimo p okora ili pak zato što m nogo molimo i postimo i ostavili smo sve poradi Vas i ljubimo Vas iznad svega. A nije rekao »jer bismo izgubili život poradi Vas«7 i kako kažem - druge stvari koje bi mogao reći, već samo »jer opraštam o«. Možda, budući da nas poznaje kao tolike prijatelje ove crne časti, izriče to kao nešto što je od nas najteže postići i fiajdraže Njegovu O cu8, i to nudi s naše strane. 8. Učinci koje ostavlja dobar duh. Eto, sestre, dobro pazite da kaže: kako opraštamo, kaojneštoj t o je već učinjeno - kako sam rekla9.1_dobro p rip a zite na to, jer ako Bog ’ kojoj duši udijeli milost u m olitvi savršene kon templacije, o kojoj sam govorila10, a ona ne izađe posve odlučna iz to g al, ako joj se to pruži, ne oprosti djelom bilo kakvu” uvredu, koliko god teška bila, a ne ove sitnice koje nazivaju uvredam a, Inekale ne ilzdaje puno u svoju vio S m r \ jer do d u š e koju G ospodin dovede~ir~5eErTi~~taKo “uzvišeno! molitvi ne slizu^, niti jo j je više stalo do toga daj i j e ^ p o štivana ili nijeT Nisam dobro rekla; stalo joj jfe, ier ioiTezFjJa5a~^Joradi iNjega. je r. Eako sam rekla'n a dmgoirTmjesTuTrTrvoj knjizi13, veliki su napori kontem plativaca, pa ih G ospodin traži m eđu prokušanim a. ’’ I im a pravo, je r uvijek postoji uvredo, i uvrijeđen, - stajalo jc jo š u prvoj rcđakciji. N aprotiv, u a utografu clrugc rcdakcijc (Valladolid) cijelu j e ovu rečenicu (»jer u istinu... to moli«) p re c rta o cenzor. 7 Aluzija na Mt 26,35. s [sto je tako i ovaj u m etak (»i n ajd raže N jegovom Ocu«) bio precrtao u a u to g rafu jedan od cenzora. U m etak nije postojao u prvoj redakciji i nije uvršten u ostale p rijepise koje je Svetica p reg led ala (Tolcdo, Saiam anca, M adrid). 9 U br. 2. - Na ru b u ovoga o d lo m k a n ap isala je Svetica: učinci koje ostavlja dobar duh. Istu je pribilježbu opet napisala na ru b u ru k o p isa iz Salam anke. Podudara sc s ep ig rafo m o dgovarajućega naslova prve rcdakcije koji je započinjao u p rav o na početku ovoga br. 8 i glasio: »u kojem govori o učincim a koje ostavlja molitva kada j e savršena«. - U a u to g rafu iz Escoriala (prva redakcija) jedan od cenzora jc napisao velikim p o tezim a o d vrha d o d n a d e sn o g a ruba: »Ah, velikog li znaka!« - M ožda je zahvaljujući toj pribilježbi uslijedilo p roširivanje ovoga o d lom ka u d ru g o j rcđakciji (br. 9 -]3 ). 10 U 25. pogl. i dalje. 11 U m etak o tisnut kurzivnim slovim a d o d a o je fray Luis d e I.con (str. 219) d a u p o tp u n i sm isao. Stajao je već u ruk o p isu iz T o lc đ a , koji j e revidirala Svetica. 12 N e stižu: uvrede.
, J Ovoj tem i je posvetila 18. pogl.
9. Prem a tom e shvatite, sestre, budući da su oni spoznali što je sve, d a se na onom e što je prolazno ne zadržavaju mnogo. Ako u prvom hipu zaboli neka nepravda ili nevolja, još se to dobro nije ni osjetilo, priskače s druge strane razum koji, čini se, podiže zastavu za sebe i gotovo odstranjuje onu bol, s užitkom koji mu pruža što vidi da m u je G ospodin dao u ruke stvar, kojom će za je d a n dan moći steći pred Njegovim Veličanstvom više milosti i trajnih naklonosti, negoli bi m ožda m ogao steći za deset godina po nedaćam a, koje bi htio uzeti sam od sebe. T o je vrlo često, kako se m eni čini, je r sam se družila s m nogo kontem plativaca i znam sigurno da biva tako. Je r, k ao j t o drugi cijene zlato i nakit, oni cijene nedaće i žele ih, zato širi_gii shvatili da će ih one obogatltE 10. ^O d ovih je osoba jako daleko vlastito poštivanje u bilo čemu^ d rago irnje_ što u v iđ a ju svoje grijehe i što lh g o v o r e kada vide da ih poštuju. T o se U o g a đ a l s n jih o v i m ^ znajiTda-! ! ^ ^ koje nem a kraja time neće steći ništa. Kada bi im bilo drago da su iz dobra roda, bilo bi to onda, kada bi bilo potrebno da više služe Bogu; a kada ne, teško im je što ih sm atraju vrednijim a nego što jesu, pa bez ikakve m uke to prikrivaju, čak i s užitkom. Radi se o tom e da to m ora biti netko kom e Bog iskazuje milost da ima tu poniznost i veliku ljubav prem a Bogu, je r u onom e što znači služiti Mu više toliko se već zaboravilo sebe, da se čak i ne može vjerovati da su drugi osjetljivi na neke stvari ili d a to sm atraju uvredom . 11. Ovi učinci, koje sam navela na kraju, spadaju na osobe koje su već u većoj m jeri stigle do savršenosti i kojima vrlo često G ospodin udjeljuje milosti d a ih dovodi k Sebi putem savršene kontem placije. Ali ono prvo. a to znači biti p rip ravan p o d n ositi uvrede i trpjeti ih, m akar to bilo p r imajući bol, hoću reći da za vrlo kratko toposjeduiF onajT k^U već im a od G ospodina milost d a posjeduje m olitvu, sve^dok. ' Im g n e do sjedinjeniaTXako~pak nem a tih u^inakaJ-jaž^ilazijaip ojačan u n jim ajz 'Iw eT nM lverneka bude uvjeren da to nqe bila Božja milost, već neka obm ana ili dar ja&Sstjv o p fz a to ^ 12. Može biti da u početku, dok G ospođinj i djeljuje ove milosti, duša n e b u d e odm ah tako ojačana; alT tvrdim . ako, ih nastavi u9jeIjjrva5rHirža~E:i t ^ vrijem e 'steEne’~jaKost; m akar^fene bude imala u drugim krepostim a, u h o f e ~ ]irn F rn o g u T ^ dođe tako blizu samome Milosrđu,_gđje is?pnSnaje_kakva je i kako m n o g ^ o ^ e l > ^ ^ zajm Topraltila^a^svom jakoeom i da se n e bi pomirlTa s tim e da bude jako dobra s onim tko ju je uvrijedio: J er~pređ s o b a n rtm ir đ a r T m^ je udijeljena,. u čem u je vidjela znakove v e llg n iu b^^^ se om ogućujej-i č e m u J^ JM jT lm ^ 13. Ponovno kažem da poznajem m nogo osoba kojima j e Gospodin ukazao milost da ih uzdigne do vrhunaravnih stvari, dajući im ovu milost ili kontem placiju ° kojoj je govoreno, i prem da vidim da imaju drugih m ana i nesavršenosti, s ovom nisam vidjela nijedne i ne vjerujem da će je biti, ako su milosti od Boga - kako sam reklaH. O naj tko bude prim io veće, neka pogleda kod sebe kako rastu ovi učinci; a ako kod sebe ne bude vidio nikakvoga, neka se jak o poboji i neka ne vjeruje da su to darovi od Boga - kako sam rekla - je r uvijek obogaćuje dušu kam o dođe. T o je sigurno, je r sve da milost i d ar brzo m inu, polako se spoznaju dobiti koje ostaju duši. A kako dobri Isus ovo dobro zna, odlučno kaže Svome Svetom Ocu da »opraštamo našim dužnicima«.
Govori o uzvišenosti ove molitve Očenaša i kako ćemo na mnogo načina naći utjehu u njoj. 1. Stvarno treba hvaliti G ospodina koliko je dotjerana u savršenosti ova evan đeoska molitva, tako divno sastavljena od tako dobroga Učitelja da je možemo, kćeri, svaka posebice preuzeti p rem a vlastitoj nakani. Zapanjuje m e kadaj i d i m kako je n tako malo riječi sadržana sva kontem placija i'savršenost da se čini kako nahrfritel35tre15n^ knjiga, nego učiti iz ove, fer dovd e nas je G ospodin naučio sav način m oljenja i dnhoke k o n te m p la cileT I^ I^ ćetak a d o m isaone molitve, do m olitve sm irenosti-Lsiedinjenja da bi se, kada b ih ja to bila sposobna iskazati, m ogla sastaviti velika knjiga o molitvi na tako istinitom tem elju1. Sada nam već počinje G ospodin omogućavati da shvatimo učinke koje ostavlja, kada su milosti Njegove, kao što ste vidjele. 2. J a sam razmišljala o tom e kako2 se Njegovo Veličanstvo nije bolje izjasnilo o tako uzvišenim i nejasnim stvarima, pa da svi to shvatimo. Učinilo mi se (kako je ova molitva trebala biti sveopća za sve) d a je to zato da bi svatko posebno m ogao moliti po svojoj nakani i da bi se utješio, smatrajući da joj dajem o dobar smisao, da ju je ostavio tako nejasnom zato da kontemplativci, koji više ne žele ništa zemaljskoga, i osobe koje su se uvelike predale Bogu, m ole s neba milosti koje se po velikoj dobroti Božjoj m ogu dati na zemlji. A oni pak koji još uvijek žive na njoj, i dobro je d a žive u skladu sa svojim položajem, također neka m ole za kruh, je r se m oraju uzdržavati, te uzdržavati svoje kuće, a to je pravo i sveto, a tako i za sve ostale stvari, p rem a njihovim potrebam a. 3. No, shvatite d a su ove dvije stvari za sve, a to su dati Mu našu volju i opraštati. Istina je da u tom e postoje razlike - kako je rečeno1’. Savršeni će dati svoju volju kao savršeni i opraštat će onom savršenošću koja je spom enuta; mi ćemo, sestre, učiniti ono što budem o mogle, je r G ospodin sve p rim a4. Jer, čini se d a j e to jedan način 1 U p rv o j re d a k c iji se n a đ o v e z u je n a k n jig u M oj život: da bi se - kada o njoj ne bi bilo pisano na drugom
mjestu, a i za to da ne duljim, je r će biti mučno - sastavila velika knjiga o molitvi... Kako, u sm islu : za šlo se n ije iz jasn ilo ... ' R ek la j e (o u br. 2. 4 N a m je s tu o v o g a o d lo m k a i p r e t h o d n o g a b ro ja b ijaše n a p is a la u p rv o j rc d a k c iji: Blagoslovljeno neka
bude Njegovo ime za vijeke vjekova, amen! I po Njemu molim ja Vječnoga Oca da oprosti moje dugove i velike grijehe (jer ja nisam imala kome oprostiti, niti Sto, a svakoga dana imam što da mi oprosti) i da mi dade milost da
dogovora koji za nas O n sklapa sa Svojim Vječnim Ocem, kao da se kaže: »učinite Vi to, Gospodine, a m oja braća će učiniti ono drugo«. I posve je sigurno da neće zakazati s Njegove strane. Ah, ah, ta tako je dobar i plaća vrlo velikodušno. 4. T ako m ožem o izgovoriti jedanput ovu molitvu, je r čim vidi da kod nas nem a dvoličnosti, veclTa ćernolM praviti ono što kažem o, u činit će nas bogatima. VoTTda EudemcTOTiTme istiniti; ako postupam o jeđ n o stav M i otvoreno, da ne kažem o ^ednoT lprešutim o drugo;~Tiviielc^jE5Sšgi£goSrt-tražuno! " Bu3ucf~da je ~nas~đobr! Učitelj to znao, te da će oni koji zaista dođu do savršenosti m oljenjem ostati na tako visokom stupnju uz milosti koje će im iskazati Otac, i vidio da se »ne boje, niti trebaju« oni koji su već savršeni ili pak su na p utu da budu takvi, je r, kako se kaže, drže svijet pod nogam a, čiji je G ospodar zadovoljan (kako po učincim a koje utiskuje u njihove duše m ogu gajiti vrlo veliku n adu d a O n to jest), opijeni onim darovim a ne bi htjeli ni pomisliti d a postoji drugi svijet, niti da im aju protivnika. 5. O M udrosti Vječna! O dobri Vladaru!_A_kako j e velika stvar, kćeri, m udar učitelj, pozoran, koji upozorava na opasnost. T o je sve dobro koje duhovna~ćTuša imozg~ovdje požeTjetiTler to je velika sigurnost. N eB lR m ogla p rea]em ti riječim a V ažnost toga. 1 akćTGospodm, videći d a je bilo po trebno probuditi ih i podsjetiti da imaju neprijatelje, te koliko je opasnije kod njih to što su neoprezni i da trebaju m nogo više pom oći od Vječnoga Oca, je r će pasti s veće visine, p a da ne budu, i ne prim jećujući prevareni, moli ove molbe, toliko po treb n e svima dok živimo u ovom progonstvu. »1 ne uvedi nas, Gospodine, u napast, nego nas izbavi od zla«.
jednoga, dana imadnem nešto priložiti da to molim. - A budua da nas je dobri Isus naučio način tako uzvišene molitve, te molio za nas da budemo anđeli u ovom izgnanstvu (ako se svim našim, snagama trudimo da uz riječi budu i djela) zato da u nečemu izgledamo djeca takvoga Oca i Brača takvoga Brata, znajući Njegovo Veličanstvo da čineći ~ kako kažem - ono što govorimo Gospodin neće propustiti da ispuni ono što Ga molimo i d.onijeti nam svoje kraljevstvo, te pomoći nam u vrhunaravnim stvarima - a. to su molitva smirenosti i savršena kontemplacija, tc sve ostale milosti koje Gospodin udjeljuje; je r malenkost je sve ono što možemo pribaviti i steći s naše strane; no, bude li ono Što možemo, posve jc sigurno da će nam pomoći Gospodin, je r to za nas violi Njegov Sin... Iz o s la v lja n je o v o g a d u g o g a p a r a g r a f a u d ru g o j re d a k c iji ir e b a p r ip is a li is to m e c e n z o ru koji j e i n t e r v e n ira o u ?>6. p o g l., br. 2. O v aj p u t je p r e c r ta n o n e k o lik o S v e tič in ih r e d a k a ( ru k o p is iz E sco riafa) i p rib ilje ž io n a r u b u : » n e p ra v d e su i u v re d e o n e koje čo v jek n a n e s e d r u g o m e , m a k a r z a v rije d io tisu ć u p aklova«.
Koje govori o tome koliko nam je potrebno moliti Vječnoga Oca da nam dade ono što tražimo ovim riječima: Et ne nos inducas in tentationem, sed libera nos a malo, i objašnjava neke napasti. - Vrijedno je p a žn je1. 1. O velikim stvarima, sestre, m oram o ovdje razmisliti i shvatiti ih, je ;' to molimo. Gledajte, sestre, da držim sasvim sigurnim da oni koji stidnu do savršenosti ne niole_Gospodina da ih oslobodfod naporaTm napasti, ni proganjanja, ni borbi. J e r ^ to je d rugT jako- siguran i velik dolčaž~ da su od d uha G ospodnjelpTi r mje obm a n a ,lk o n te m jjlloTarT druge m ilosti'koie ini Njegovo Veličanstvo d ad e; je r kako sam m alo prije rekla2 - dapače, žele ih, traže ih i ljube ih. Poput vojnika su, koji su to zadovoljniji što se više ratuje, zato što se nadaju da če lzTSoritl veću dobit: a k o j ^ a n em a .jz a ^ u u ju za svoju p laću, ali vide da se ne m ogu osobito obogatiti. 2. Vjerujte, sestre, da Ki~istovLjrojnkir-aJXi-sru3ni koji su stekli kontem placiju i obavljaju molitvu, ne vide časa da se potuku. N ikada se posebno ne boje otvorenih fiepri]atelja; već ih p oznaju i znaju da, uza sn agu¥oju njim aulijeva G ospodin, o n i nentafu snageTTHauvijek izlaze kao pobjednici lsv e likom dobiti; nikada ne uzmiču ^ p re d n jim a. O fu k o n h se boje, i pravo je da se boje i da uvijek m ole G ospodlnaU a ih oslobodi OtCSjlEi..n ep rijatelji su.Jerlm aJidaTica. nečastivi su koji se pretvaraju u anđela svjetla3; dolaze pjcarušeni; dok dusfn~e nanesu veliku štetu, ne odaju se. nego "narh piju krv i uništavaju kreposti, p a u padnem o u tu istu napast, i to ne p rim jearjemoTTih. sestre, m olim o i prosim o m nogo p u ta u O čenašu da nas izbavi G ospodin Jd a l!e a c ip u g n ~ đ a padnem o u napast, da ria^TB^srivare. da se razotkrije otrov, da_ p am ne kriju svierlo i istinu. Ah, s kolikonas razloga uči našclobrflJateljToTTroliti, ito m o li za nas! 3. Gledajte, kćeri, da na m nogo načina nanose štetu, pa nem ojte misliti d a se radi samo o tom e da nas naw diT na ponusaqH aT uod Boe^nTziciTjadovolistva koja n a rn se m ogu priviđati, jer mi se činLdaje-tcu.na stanovit način, najm anja štetaHRofrf • oni m oguliam jetr: DapačeTm ože se dogoditi da time ujDi2 ^ ii^ h o d _ j« '^ m si& n j oiTOmslašću, p rovedu više sati u molitvi. A.hudući c|a ne zngju da ie od nečastivoga i da se sm atram nedostojnim a onih darova, neće prestati zahvaljivati Bogu, osjećat 1 Et no nosynducasyn tentacionen, sed libera nos a malo, napisala je Svetica. Vidjeti 36, p o g l, br. 8-10. Aluzija n a 2 K or 11,14.
će se obveznijima služiti Mu, tru dit će se da se priprave, d a im jo š više milosti udijeli Gospod:!:. inis'eći da su iz N jegove.ruke'*. 4. Brinite se uvijek, sestre, za poniznost i uvidke^dajis f e d o s to jn e tih milosti, te se nem ojte brinuti z a jijitu Č m iT rše talo,~di^Tirrčirriečastivi tim e gubi m nogo “ Š iš a ; nastqJeEf^^TcraaTse izgube, a G ospodin, iž zla što ga on nam jerava počiniti ~lžvTaci naše dobro. J e r Njegovo Veličanstvo g ledT n aliasiT n ak an u ; kojajFTTtom
1 N a ru b u je je d a n o d c e n z o r a n a p isa o : » T o je u č e n je sv. A u g u stin a .« A luzija n a Pavlov te k st, 1 K o r 10,13. b U m je s to br. 5, 0, 7, 8 i p o lo v ic e 9. p rv a rc đ a k c ija je g la sila: Jer, a da nismo svjesni, čineći nam se da hodamo
sigurni, upadnemo u ja m u iz koje ne možemo izaći, što nam, makar se ne radilo o smrtnom grijehu, koji bi nas svaki p u t odveo u pakao, iscrpi noge, tako da ne možemo ići po lom putu, o kojemu sam počela govoriti - na što ubavi zaboravila. Ta vidiš kako li će hodati čovjek kojije upao u veliku rupu: tamo mu se skonča život i puno će napraviti, ako je ne udubi prema dolje da ide u pakao; ali nikada ne napreduje. A budući da nije tako, ne koiisti n i sebi n i drugivia, dapače škodi; jer, budući da je rupa napravljena, mnogi koji idu po tovi putu, mogu pasti u nju. Ako pak izađe i začepi je, ne škodi ni sebi ni dmgima. No, ja vam kažem da je jako opasna ova. napast; o tome ja mnogo znam iz iskustva, pa ću vam to moći reći, previda ne onako dobro kako bik htjela. Nečastivi vam govori da ste siromašne (i ima stanovito pravo, je r ste obećale siromaštvo - ustima., razumije se), pa Čak i drugim osobama koje posjeduju molitvu. Kažem »ustima«, je r je nemoguće, kada bismo srcem shvatile ono što obećavamo i to obećale, da bi nas ovdje nečastivi mogao držati dvadeset godina i cijeli naš život u ovoj napasti; da, je r bismo vidjele da varamo svijet i same sebe. Prema tome, obećavši siromaštvo, ili rekavši onaj tko misli d a je siromašan: »Ja, ne želim ništa«; »To imam je r ne mogu bez toga«; »Na koncu, moram živjeti da služim Bogu«; »On hoće da uzdržavamo svoje t i j e l o N a tisuće različitih stvari koje ovdje pokazuje u liku anđela (jer sve je ovo dobro), pa m u tako dokaže da je već siromašan, i da posjeduje ovu krepost, da je sve učinjeno. - A sada da to iskušamo; je r neće se to razaznati drugačije nego uvijek pazeći na svoje postupke, a ako se pazi, brzo se razotkrije: ima previše prihoda za ono što treba (podrazu mijeva se potrebno, a ne da, ako može proći s jednim slugom, ima tri). Povede li se s njime rasprava zbog nečega od toga, ili pak mu siromašni seljak ne plati, toliko ga to uznemiri i toliko važnosti tome pridaje, kao da bez toga ne bi mogao živjeti. Reći će »zato da ne izgubi zbog lošeg naplaćivanja« i eto odmak isprike. - N e kažem ja da to ne čini, nego da se o tome brine ako bude dobro; a ako ne, isto tako. J er istinski siromah malo drži do tih stvari zato što, ako se iz nekih, razloga i brine za njih, nikada ga to ne uznemiruje zato što ne misli da će mu uzmanjkati. A i da m u uzvianjka, nije mu mnogo stalo; drži to sporednom stvari, a ne glavnom. Budući da ima uzvišenije misli, na silu se bavi ovima. A redovnik ili redovnica (kada je već provjereno da to jest, barem to mora biti) nema ništa, je r kadikad i nema. No, ako ima nekoga tko će mu što dati, samo Čudom mu se učini da mu pretječe. Uvijek voli imati nešto pohranjeno, a ako može imati habit od finoga sukna, ne traži ga od lošega; neku sitnu stvarčicu kojuinogne založiti ili prodati, makar bile knjige, je r ako dođe bolest, potrebna mu je veća pažnja nego obično. Jao mene greŠnice! Što? To ste obećale ? N e brinite se za sebe i prepustite se Bogu, p a neka bude što bude; je r ako se opskrbljujete za budućnost, bilo bi bolje da imate siguran prihod, a da se ne rastresate. M akar se to bude moglo činiti bez grijeha, dobro je da uočavamo ove nesavršenosti, zato da vidimo da nam mnogo nedostaje, da bismo imali ovu- krepost, pa molimo za. n ju Boga i steknimo je; je r ako mislimo d a je imamo, neoprezni smo i zavaravamo se, a toje 'najgore. Tako nam se događa i kod poniznosti: čini navi se da. ne želimo časti, niti nam je išta stalo do ičega. Dođe prilika da vas se dim e u neku točku: odmah će se po onome što osjećate ili činite primijetiti da niste ponizne; je r ako vam Štogod naiđe na veću čast, to ne odbijate - čak ni siromasi o kojima smo govorili - za veću korist. I dao Bog da se oni za to ne brinu! A toliko im je već na ustima: »da ne žele ništa i da ivi nimalo n i do čega nije stalo«, budući da uistinu tako misle; je r čak ih i običaj da to govore još više sili da to vjeruju.
rad o stima i zadovoljstvima prihvaćam o i sm atram o se obveznima služiti; čini nam se da tu dajem o i služimo, te da je G ospodin obvezan piaćati, pa tako m ajo-pom alo fianosi veliku štetu. J e r, sje d n e strane slabi poniznost, a s d ruge pak se ne trudim o da s t e J u i ^ o ] ^ r f c e ^ s t J t ^ u smo, kako"nam -<• ( ini. v r č 'tekli. ^ A koji je lijek, sestre? O naj koji se m eni čini najboljim je ono što nas uči naš Učitelj: molitva i zaklinjanje Vječnoga Oca da .ne_dopusti da padn em o u n ap ast7. 6. H ožu-aaro ipak navesti jo š poneki, k ao ^ ak o-nam se u činijda nam uga je G ospodin već dao, da shvatimo d a je to prim ljeno dobro i d a nam ga p o n ovno m ože iizfidJcakq^e_uistinu i događa m nogo puta, i,ne bez velike providnosti Božje. Zar nikada to kod sebe niste vidjele, sestre? Ja jesam , 'K a S ik a đ T n t^ u S n T a a 'š a m se posve odriješila od svega i, uistinu, kada dođe kušnja, jesam ; drugi put, pak, osjećam se tako navezana, i to na stvari, da bih se m ožda dan ranije bila rugala tome, da se gotovo i ne prepoznajem . Poneki put mi se učini da sam vrlo srčana, d a ni od čega što bi značilo služiti Bogu ne bih uzm aknula; a kada se to iskuša, ispada da to jesam za neke stvari. D ođe opet dan da ni mrava nisam kad ra ubiti poradi Boga, nađe li se u tom e kakva opreka. T ako m i se katkad učini d a mi uopće ne hi bilo stalo do toga što bi netko mrm ljao ili govorio o m eni;_kada to iskušam, katkad je tako. štoviše, p n a n ja m i zadovoljstvo. Dođu pak dani, kada m e sam o jedna riječ oneras p oloži, i niairadljeTiih otišlalfovogasviieta zato što mi se čini da m e sve zam ara. A nije tako samo sa m nom , je r sam to vidjela kod m nogo osoba, boljih od m ene, i znam da se to događa. 7. Pa kad je tom e tako, koja će m oći za sebe reći da je kreposna ili da je bogata, budu_dLdajQ iaipreiu 9 ^ kada treba tu krepost, osjeti da je sirom ašna njome? Ne, sestre, nego uvijek mislimo d a smo sirom ašne i nem ojm o se zaduživati, a da nem am o čime iMatitlTTer bogajjtroliK ^nrdoći s druge strane, a ne znam o kada ce nas htjeti pustiti u tamnici naše bijede, ne dajući nam ništa. A ako nam , zato što nas sm atraju dobrim a, iskazuju milost i čast - što je posuđivanje koje spom injem ispast će izigrani i oni i mi. Istina je, služimo li s poniznošću, da nam n a kraju G ospodin pritječe u nevoljama. Ali ako baš zaista nem a ove kreposti, na svakom će nas koraku - kako se to kaže - ostaviti Gospodin; a Njegova velika milost je u tom e da im ate poniznosti i da zaista shvatite da nem am o ništa što nism o prim ile. 8. A sada pogledajte drugi naputak: n ečastivi nam daje n a znanje da posjeduj e m o neku krepost, recim o strpljivost, jer smo odlučne i pokazujem o stalnu p rip rav nost da.pimc43X£iJcpimo poradi Boga, te nam se čini da bismo to p o dnijele, p a jm o v r to zadovoljne, a to zato što nećastivipom aže đ a la k o jn islim o . Ta vas upozoravam đa ne držjtejdo tihJ
9. Donosi i gjfljgujiaeasi; a ta je da nam jj£xinLda smo vrlo sirom ašne đ n h o rm pa se naviknemo_gcsfflritijdajafLicIimo4ai&a4-6h-naHZiZr l ^ Aluzija na Mk 14,36 i 8,28, te Mi G, 13. Rekla j c to u br. 6 -7.
nije se još ni ukazala prilika da nam se neštctdadg .- m akar nadilazilo onojsto nam je~potreBno P vec j ejzgu b lieno svo simm a št^ d a h o m . M nogo pom aže, običava li se govoriti kako se čini da ga se ima. Jako je dobro biti uvijek na oprezu, zato da se prim ijeti ta napast, kako u stvarima koje sam sponfenuTaTtok^^Tim iogo dFu^IETjCTX^aTJospocffii uistinu^ j j ade postojanu krepost između ovih, čini se da ona i sve ostaleTIon^^šal^obom rto i e \ r l o p o z n a ta ~ l^ ponovnQ -Jas-w ezoravafar-m ^k ar vam se učini da je
N astavlja s istim predmetom i daje naputke za nekoliko različitih napasti, te navodi dva lijeka da se može osloboditi od. -njih'. 1. T akođer se čuvajte, kćeri, nekih poniznosti koje podm eće nečastivi, vrlo n as uznem irujući zbog l^ inelnaših^ilieka^lg„običava vršiti p ritisak n a m nogo načina, "sve dok ih ne udalji od pričesti i pojedinačne molitve (jer da to~nF zavrjeđuju”' podvaljuje im nečastivi), a kada pristupe Presvetom Sakram entu p ro đ e im vrijem e, kada su trebale prim ati milosti u tome~3aTi su se dobro pripravile ili ne. T o seže dotle da se dusi učini, zato što je takva, d a ju je Bog toliko zapustio da gotovo dovodi ~u su m n juR jegovo m ilo srd ^ 1Sve~st^pokušava, čimToj se opasnim i neplodnim u čemu sluSTkoSl^ bilo. Obuzima jeTakvo nepovjerenje da joj klonu ruke đa učini bilo kakvo dobro, je r jo) se čini d a je ono što je dobro kod dragih, kod nje zlo. 2. Dobro pogledajte, kćeri, ovo što cu vam sada reći, je r će poneki p u t m ožda to i biti poniznost i krepost, budete li se sm atrale ništavnima, drugi p u ta pak vrlo velika napast. Poznajem je zato što sam je prošla. Poniznost ne uznem irava. niti uzbuđuje, niti zbunjuje dušu, koliko god velika bila; naprotiv, donos^mir. zadovolj'stTO~Tspoiwj r i a i^ č o v Je k,~vid p rr3 a je riistavan jasno spoznaje da zavrjeđuje biti u p aklu, p a s e oneraspoloži i učini m u se da su ga s pravom svi trebali prezreti, te se gotovo i ne usuđuje tražiti m ilosrđe, ako ie poniznost prava ova hol donosi sa sobom blagost i zadovoIjstvoTtako da i ne bismo htjele biti bez nje. Ne uznem iruje, niti steže dušu; dapače, širi je i osposobljava da višesluži Bogu. O na d ruga bol sve zamućuje, sve 7hunjiije, svu, dušu uznem iri; jako je teška. Mislim 3aliečastivi hoće đa pom isIP' mo kako posjedujem o poniznost T, kada bi to mogao, za uzvrat, hoće da izgubimo pouzdanje u Boga. [3.] Kada se budete tako osjećale, odvratite misao koliko god više budete mogle od vaše bijede i usm jerite ]e prem a Božjem m ilosrđu, te tom e koliko nas ljubi i koliko je pretrpio za nas. A a ^ j e j a a p a ^ č a L n j j o j i e č e t e moći_učiniti, je r varrTnećecIopustiti smiriti misaoT niti je usm jeriti ičemu, osim tom e da se još višg mučite; n m o g o li^ ^ da ie to napast2.
J e d a n o d c e n z o ra p rib iljc /.io jc iz n a d n aslo v a : »40. p o g la v lje j c ja k o v rije d n o p a ž n je , k ak o za o n e koji su n a p a s to v a n i la ž n im p o n iz n o s tim a , ta k o i za isp o v je d n ik e.« P re p is iv a ti su o p a s k u u v rstili u te k st, a u n je m u ju jc z a d rž a o i fray L uis d e L c o n (str. 2 3 5). U m je sto p r e t h o d n ih re č e n ic a u p rv o j re d a k c iji je stajalo : Čuvajte se, kćeri, nekih poniznosti koje podmeće nečastivi uz veliku uznemirenost zbog prošlih grijeha: »da li zavrijedivi pristupiti Sakramentu'?«, »da li sam se dobro pripravila ?«, »pa nisam za življenje među dobrima,«. Takve stvari, ako dolaze sa smircnoŠću, zadovoljstvom i užitkom, Čim ih donosi sa sobom vlastita spoznaja, treba cijeniti; ali ako to dolazi s nemirom, nespokojem i duševnom tjeskobom i ako se ne može smiriti misao, vjerujte da, je napast i nemojte se smatrati poniznima, je r to ne dolazi otuda..
T ako biva kod neum jerenih pokora, zato da nas navede d a se sm atram o većim pokornicam a od drugih i da činite nešto. Ako se krijete od ispovjednika ili od poglavarice, ili pak vam se kaže da to ostavite, a vi to ne učinite, očita je napast. Nas toj tc poslušati - makar vam to zada još veću muku - je r u tome je najveća savršenost. 4. Podmeće i drugu, vrlo opasnik a to je sigurnost, kaj a nam se čini d a se nikako ne bism o 3n:attle4i£Q Šlim J33ifisim žr^^ m oga svijeta, »jer već Sam]^ainai^Ham-da_sw_grolaznda^jiLsdŠ£LgQd
J U prvoj redakciji poglavlje jc ovako završavalo: I kažem da je m preneraziti se, pa se ne ludim sto se preneraži/ju; jer, ako to nije izrazito njihovom krivnjom, idu sigurnije od crnih koji idu po drugom putu, poput onih koji su u gledalištu i gledaju bika od onih koji mu se nabadaju na rogove. O vu usporedbu sam čula i čini mi se d a je upravo tako. Nemojte se bojati, sestre, ići ovim putovima, je r u molitvi ihje puno, zato što jedni koriste jednome, a drugi dragome, kako sam rekla. Toje siguran put. Lakše ćete se osloboditi napasti, ako ste blizu Gospodinu, nego ako ste daleko. Molite Ga i prosite to, kao što činite toliko puta na dan u Očenašu.
Govori kako ćemo, nastojeći itvijek biti u ljubavi i strahu Božjem, prelaziti sigurno tolike napasti. 1. Dakle, dobri naš Učitelju, dajte nam neki lijek d a bez puno zaskoka preživi m o u tako opasnom xalu. O naj koji m ožem o imati, sestre, i koji nam je dalo Njegovo Veličanstvo, je »ljubav J strah«; jer ljubav, će n as n atjerati da protegnem o korake; strah će nas n/ignaif da’ pazim o kam o ćem ostaS , zato da ne padnem o n a g utu t o g a j i i S ^ s ^ ^ ^ ^ J j i i d u ć r d a puUy€mćTsvTT«5jT živimo, a s ovime posve sigurno nećem o biti prevarene. 2. Reći ćete mi, po čemu ćete vidjeti da im ate ove dvije tako velike kreposti? I im ate pravo, zato što sasvim sigurne i određene stvari nem a, niti je može biti; je r bude lije da posjedujem o ljubav, bit ćem o sigurne đa smo u m ilosti1. No, gledajte, sestre: im a nekih znakova koje, čini se, da i slijepi vide; nisu tajni; čak ako ih i ne budete htjele razumjeti, oni ispuštaju glasove koji prave veliku buku p a se, zato što nem a m nogo onih koji ih savršeno posjeduju, jače ističu. Kao da se ne kaže ništa: ljubav i strah Božji! T o su dvije ja k e tvrđave, odakle se navješćuje rat svijetu i nečastivima. 3. O ni koji uistinu Boga ljube, sve što je dobro ljube, sve što je dobro hoće, sve što je dobro cijene, sve sto je dobro hvale, s dobrim a se uvijek sastaju, štite ih i brane; ljube samo ono što je dostojno da se ljubi. Mislite li d a je moguće da onaj tko doista uistinu ljubi Boga, ljubi taštine? Ne može; niti bogatstva, niti stvari od ovoga svijeta, ni užitke, ni časti, niti se svađa, niti zavidi. Sve to zato, što ne želi ništa doli ugoditi Ljubljenome. U m iru za tim da ih ljubi i tako ulažu život u to d a shvate kako će Mu bolje ugoditi. Sakriti se?2 Ah, p a ljubav p rem a Bogu - ako je uistinu ljubav - to je nemoguće! Ako ne, pogledajte svetoga Pavla, M agdalenu; za tri dana je je d a n od njih počeo shvaćati d a je bolestan od ljubavi; to je bio sveti Pavao. A M agdalena od prvoga dana, i još kako očigledno! J e r ovo pokazuje d a je ima više i m anje, te se tako očituje kakva je snaga koju ima ljubav; ako je ima malo, očituje se malo, a ako je ima puno, puno. No, malo ili puno, čim ima ljubavi prem a Bogu, uvijek se razaznaje.
N a rulju rukopisa d o d a o j e jed an o d cenzora zbog teološkog skrupula: »Što nije m oguće, osim p oseb n o m povlasticom.« »Nikako«, d o d a o je n a ru b u onaj isti cen zo r koji je i u br. 2, zbog isloga skrupula, precrtavši daljnje rečenice koje alu d iraju na sv. Pavla i M agdalenu, do... kako očigledno.
4. No, nem alo je onoga o čemu sada više raspravljam o, a to su podvale i obm ane koje nečastivi podm eće kontem plativnim osobama. Uvijek je ljubav velika - ili pak oni neće biti kontem plativni - pa se i očituje jako i na m nogo načina. Velika je to vatra: ne može ne davati veliki plam en. A ako toga nem a, neka budu vrlo oprezni, neka sm atraju da se m oraju jako bojati; neka nastoje shvatiti što je, neka moie, neka budu ponizni i neka prose G ospodina da ih ne dovede u napast; jer, zasigurno, nem a li toga znaka, ja se bojim da smo u njoj. Ali ako ste ponizne, ako nastojite spoznati istinu, ako ste pokorn a ispovjedniku i ako se ophodite sjiiiro e TSimti5T!5tTOreTO k ak o ]e ~ rečen ć?-o n im čime vam nečastivi bude ntisho^zicfati ■ smrt, dat ce vam-ŽBcoL sve da vani se još i više bude htio tmiHiavatT i oSm anuti vas. 5. Ali ako osjetite ovu ljubav prem a Bogu, o kojoj sam govorila, i strah o kojem ću vam sada govoriti*1, budite vesele i smirene, je r će vam nečastivi, zato da vam uznem iri dušu da ne uživa tako velika dobra, nanositi tisuću lažnih strahova i poradit će da vam ih i drugi nanose; je r, budući da vas više ne može pobijediti, nastoji barem postići da nešto izgubimo i da izgube oni, koji bi mogli dobili puno, vjerujući da su od Boga tako velike milosti koje udjeljuje tako jad n o m stvoru, te da je m oguće da ih udjeljuje, je r se kadikad čini da smo zaboravili Njegove davnašnje milosti". 6. Mislite li d a je nečastivome malo važno nam etati ove strahove? - Ne, nego mnogo, je r čini dva zla: prvo, što zastrašuje one koji to čuju1' da pristupe molitvi, misleći da su i oni zacijelo prevareni, i drugo, da bi ih puno više bilo prišlo Bogu, videći d a je tako dobar - kako sam rekla' - d a je već sa da m oguće da se tako združuje s grešnicima. T o kod njih pobuđuje žudnju - i im aju razloga - je r j a poznajem nekoliko osoba koje je to potaklo, pa su počele s molitvom, i za kratko su vrijeme postale savršene, je r im je G ospodin udijelio velike milosti. 7. Prem a tome, sestre, kada vidite d a je među vam a neka kojoj ih G ospodin udijeli, hvalite zbog toga GospodmaTnCTnojte po tom e misliti da je sigurna; dapače. pomaanr-ror^TOj^^FTTtolitveTiTpniitfrOTTeT^^ je živ i okpjžen _ 'ojSasnostimalSvpgaTržburEahog^mora. T ako vS nT iecFI shvatite gdje je ova ljubav, a i ne znam kako bi se m ogla prikriti8. J e r ako ovdje ljubimo stvorove, kažu d a je to nem oguće i da se sve više razotkriva što se više trudi to prikriti, s tim e da je to tako niska stvar da ne ■' Rečeno je u 38. pogl., I>r. 3 -4 . - U prvoj redakciji pono v n o navodi m isao sv, Pavla (vjeran je Gospodin, 1 Kor 10,13) i p re p o ru č a biti podložne svemu, čega se drži Crkva... () njem u će govoriti u 4 1. poglavlju. ;> A lu/ija na Psalam, 88,50. l> »I boje se«, d o d a o jc cenzor. 7 A ludira na o n o što je rečen o u l(>. pogl., br. 6 -8 i u 25. pogf., br. 1-2. 8 »Nikako«, pribilježio jc cenzor, a u sljedećoj rečenici: ...je nemoguće »da se p rikrijc ljubav«. M alo niže, isti teološki skrupuJ naveo ga je d a d o tjeru je u daljnjim rečenicam a: drugom ljubavlju »u koju više no m ože -sumnjati«; da lišavanja života »za nas i« za,to da nam ne ostane nikakva, sumnja u ovu ljubav »G ospodnju«. Ovaj jc o d lo m ak bio življi i izražajni// u prvoj rcchikaji: kako kažem, odmah se pozna gdje je [ova ljubav]. Budući da, se ne može prikriti, ako se ljubi nekog nevrijednog muškarca ili neku nevrijednu ženu, već što to više prikrivaju čine da se sve više razotkriva - premda, se ne ljubi nego crva, i ne za,vrijedi ime ljubavi zato što se temelji na. ništavnosti, pa jc odvratno praviti takvu usporedbu - je li onda trebalo prikrivati tako veliku ljubav, temeljenu na takvoj podlozi, imajući toliko što ljubiti i toliko razloga da se ljubi. Na koncu, to je ljubav i zavrjeđuje to ime, po. joj ovdje moraju uzmaknuti taštine ovoga svijeta.
zavrijedi im ena ljubavi, je r se temelji na ništavnosti. A je li se moglo prikriti tako jaku ljubav, tako čestitu, koja stalno raste, koja ne vidi ničega, p a da bi se prestalo ljubiti, sazdanu na takvom temelju kakav je taj što će biti plaćena drugom ljubavlju da više ne može sumnjati u nju zato što je iskazana otvoreno, s tako velikim bolima, m ukam a i prolijevanjem krvi, do lišavanja života, zato da ne ostane nikakva sum nja u ovu ljubav? Ali, Bože mili, koliko drugačija m ora biti je d n a ljubav od druge, za onoga koji ju je okusio. 8. N eka n a n ije se udostoji dati Njegovo Veličanstvo prije nego što nas izbavi iz ovoga života, je r velika će stvar biti na sm rtnom e času vidjeti da će nam suditi O naj koga smo ljubili ponad svega9. Sigurne ćemo moći ići na raspravu o našim dugovi ma. Neće to značiti ići u tuđu zemlju, nego u svoju vlastitu, je r je to zemlja O noga kojega toliko ljubimo i koji nas ljubi10. Pomislite ovdje, kćeri moje, na dobitak koji donosi sa sobom ova ljubav i na gubitak ako je se nema, što nas stavlja u napasnikove ruke, u tako okrutne ruke, ruke tako neprijateljske svemu dobrom i tako sklone svakome zlu. 9 . Sto li će biti s onom jad n o m dušom koja, nakon što iziđe iz takvih bolova i m uka kao što su oni sam rtni, pad n e zatim u njih? Kakav loš počinak joj predstoji! Kako li će rastrgana otići u pakao! Kakvo mnoštvo raznolikih zmija! Kakvog li zastrašujućeg mjesta! Kakvog li zlosretnog gostišta! T a samo je d n a noć se u lošem svratištu teško podnese, ako je osoba razm ažena (što11 su većinom oni koji m oraju otići tamo, a tek prebivalište za u vijeke, za beskonačnost, što mislite, što li će osjećati ona tužna duša? Nem ojm o željeti udobnosti, kćeri; dobro nam je ovdje; sve je je d n a je d in a noć u lošem svratištu. Hvalimo Boga, tru dim o se činiti pokoru u ovome životu. No, kako li će slatka biti smrt za onoga tko ju je činio za svoje grijehe i ne mora ići u čistihštc! KakoJufe, fflj3ixiaJSiro9avge~počeuT?zI^ra5lJ l ^ straha, nego^ potpuni mit:^ 10 . toga^-sestre12, molim o Boga, ako zatim m oram o dobiti m uke. nekaJaJm d& -tam Q , gdje ćemo ih7~s nadom da_ćem o izići iz njih* p odnijeti drage volje j g d j e n ećem o izgubiti Njegovo prijateljstvo i milost, te neka n am ih dade u nvom e životu zato da ne budem o u napasti, a da to ne prim ijetim o17?-
9 Velika će stv ar bili na sm rtn o m e času - »jer idemo tam o gdje ne znamo«, dodala j c u prvoj rcdakciji, ali jc cen zo r sm atrao p o treb n im p re c rta ti ne m a m o i n apisati »vjerujemo«. - Cijeli ovaj broj divan jc m ozaik biblijskih rem iniscencija. 10 U prvoj redakciji: J e r ovo je bolje - uza sve ostalo - od ovdašnjih voljenja, je r kadu. N jega ljubim o posve svio sigurne da nas ljubi.
11 U p o rn i cen zo r j e p re c rta o što i n ap isao kakvi. Prepisivač rukopisa iz T bieda je p repisao: »I da n e d o đ e m o d o toga, sestre«, a Svetica j e d odala: budući d a je moguće, bit će velika kukavština.
L'’ Završetak prve redakcije bijaše sažetiji: H valim o B oga i uvijek pazeći da Ga molimo da nas drži Svojom rukom , i sve grešnike, i da nas ne uvede u ove skn ven e napasti.
41. POGLAVLJE Koje govori o strahu Božjem i kako se moramo čuvati lakih grijeha. 1. Kako sam oduljila! No, ne onoliko koliko bih htjela je r je užitak govoriti o takvoj ljubavi. Kakav li će tek biti posjedovati je ? 1 N eka m ije udijeli G ospodin, po Njegovom Veličanstvu. A sada pođim o strahu Božjem2. T o je također vrlo poznata stvar onom e tko ga im a i onim a koji se slalw im opnođć. Prem da hoću d a shvatitejda u samim počecima nije tako-velik. ako se ne radLcL nekim _osohama k o jim a ^ T aF o sam rekla" 15osp g m atT ^^ *grijehzC prigoda iToŽnTdruštava, tesevTde i d ru g iljn a k o v L j^ ^^ T oK onX £i»5laa)e^.a to je o n o o č e m u o v d je ^ o v o rim o -sU ^ ^ B o ž jije takofcj3jDsve_ razotkriven, kao i ljubav; nije prikriven čak ni u vanjštini. .Svc \!a~
ljubiti ista njegova i ne budem znala sto znači ljubiti doli Vas, niti da nadjenem to ivie ičemu, jer je sve lamo, budući da je takav i temelj, pa ne traje zgrada. Ne znam zbog čega se zgražamo. Kada. ja čujem, reći »onaj vieje loše platio«, »onaj drugi me ne voli«, smijem se u sebi. Sto da. vam plati i čemu da vas volif U tome ćete vidjeti Štoje svijet, je r vas sama vaša ljubav zatim kažnjava, i to vas razdire, zato što volja jako žali što ste je izdale zanesene dječjom igrom. A sada idemo na strah, previda mi se Čini loše ne govoriti malo o ovoj svjetovnoj ljubavi, zato stoje dobro poznajem, po mojim grijesima, i htjela bih vam to razjasniti da je se oslobodite zauvijek. No, zato što se udaljujem od teme, morat ću to pustiti. - I*Yay L uis cle L c o n j e ovaj lije p i o d lo m a k , p r e m d a ja k o p r e r a đ e n , u v rs tio u sv o je iz d a n je (str. 2 4 6 - 2 4 7 ) . V id jeti p o d je lu le te m e u 40. p o g l., br. 1. 3 R ek la j e u 4 0 . p o g l., br. 3. i u 10. p o g l., br. 6 - 0 .
4 Budu vezani: o v e d v ije rije č i j e d o d a o fray Luis d e L e o n d a d o p u n i r e č e n ic u (str. 2 4 8 ), p re u z e v ši ih iz iz d a n ja Evom (str. 136), ili iz to led sko g ru k o p is a u koji ih j e d o d a la S vctica.
silu, a mi svom svojom voljom. Prema tome, budem o li Mu ugađali, oni će biti s p u ta ^ li^ c e lra p ra v iti ništa čime bi nam mogli nauditi, m akar nas još više dovodili u napast i priprem ali nam potajne stupice. 3. Pazite na to i držite se ovoga naputka - j e r je jak o važno - dok ne vidite da ste tako odlučne ne uvrijediti G ospodina da biste izgubile tisuću života, prije nego što biste napravile koji sm rtni grijeh i budite vrlo oprezne s lakima, zato đa ih ne činite; ovo o svjesnima, je r onih drugih, tko li će to biti da ih ne napravi m nogo? No, postoji je d n a posve smišljena svjesnost, a druga je tako iznenadna d a je gotovo istodobno počinjanje lakoga grijeha i dolaženje do svijesti, a da se nism o mogli ni snaći. Ali sasvim svjesni grijeh, koliko god m alen bio, Bog nas oslobodio od njega''; to više što nem a maloga, kada je protiv tako uzvišenog Veličanstva i kad vidim o da nas gleda! Jer meni se čini da je smišljeni grijeh, baš kao da čovjek kaže: »Gospodi ne. m akar Vam bud etesk b , u č m ifa llS ^ v e ć vidim da to vidite, znam i shv aćam đ a ne želite: ipakTradije sliiedinršvoT h ir i želju negoli Vašu volju!« A d a j e to. u., ovakvoj stvari malo, m eni se ne čini ta k o jcoljko god lak bio grijeh, n e fo m n ogo, L \T!o inn°gnr . 4. Pazite, za ljubav Božju, sestre, ako hoćete steći ovaj strah, da je jako važno shvatiti koliko je teška stvar uvrijediti Boga i imajte to stalno u vašim mislima, zato što n a m to znači život, aaošjviše im ati nkorijfn jenn ovu krepost u našim dušama, l dokle god posve sigurno ne spoznate d a ga im ate7, potrebno je uvijek biti vrloTvrlo opre z a n T ^ lo mnTe~švihl5rigoćIa~ f clruštava koja nam nFT S uđirpom agala ~ga"se~josP~ više približim o Bogu; jako voditi računa o svemu što činimo, zato da time slonTimčT našu volju, te o tome da ono što budem o govorile služi za izgradnju: bježati o d an d e. gdje bude razgovora koji ne budu o Bogu. Paixebno te m nogo da se snažno utisne u sebe ovaj strah, prem d a se. ako im a ljubavi, brzo stječe. Ali, čim duša shvati, videći velikiLodhičnost u sebi, da - kako sam rekla8 - ni za što stvoreno neće nanijeti nijednu uvredu Bogu, m akar kasnije i padne koji put, zato što smo slabi i ne trebam o se p o u zd atiu seh e:H < ad a smo najodlučniji, najm anje se uzdajm o u sebe, je r pouzdanje mora doći ođ Boga. Kada to što sam rekla vidimo kod sebe, ne trebam o biti tako plašljivi i stisnuti, je r će nas Gospodin štititi, a i sam običaj će nam biti ođ pomoći da Ga ne uvrijedimo, već da živimo u svetoj slobodi, ophođeći se s onim s kojim bude pravo, čak i ako to budu rastresene osobe9. J e r one koje su vam prije nego što ste posjedovale ovaj istinski strah Božji m ožda bile otrov i pom oć za ubijanje duše, kasnije će vam je pružati da više ljubite Boga i da Ga hvalite što vas je izbavio od onoga što vidite d a je očigledna
Ja ne znam kako imamo toliko drskosti, kao što je ići protiv tako velikoga Gospodina, makar to bilo u sasvim sitnoj stvari. -T a k o u prvoj redakciji. b Prva redakcija j e nastavljala: Za ljubav Božju, kćeri, nemojte nikada ovo zanemariti, kao što sada - slava budi Gospodinu! - to Činite. 7 C en z o r je p rep rav io dok ga budete imale zbog o n oga istoga teološkog skrupula koji j e potakao i d ru g e ispravke u autografu: nije m oguće, bez p o seb n e milosti, biti p o tp u n o siguran u ovu vrstu »straha«. O pćenito su prepisivali o d lo m ak p re m a cenzoru. Rekla j e to u br. 1. i 3. - U ru kopisu iz lo le d a je d o d ala Svetica: neka se ne obeshrabri, je r možda to dopušta zato da se bolje upozna, već neka odmah nastoji moliti oproštenje. - U prvoj rcdakciji jc bila odrješitija: ...jer zbog ičeg stvorenoga, niti zbog straha od tisuću smrti, ne bi počinila laki grijeh... J Rastresene osobe (Prva redakcija).
opasnost; a ako ste pak ranije bile dionici u pom aganju njihovih slabosti, sada ćete biti n tom e da se suzdržavaju u njim a zato što su pred vama, jer, ne d a se hvalimo, to se događa. 5. J a m nogo p uta hvalim G ospodina i mislim odakle to da, a d a ne kaže ni riječi, p uno p uta jedan sluga Božji sprečava riječi koje se govore protiv Njega; m ora d a je kao i ovdje, gdje se, ako im am o kakvoga prijatelja, uvijek im a obzira, biva li to u njegovoj odsutnosti, da m u se nanese uvreda p red onim za koga se zna da mu je prijatelj; a kako je onaj u milosti, koliko god neugledan bio, ta ista milost m ora učiniti da se im a obzira p rem a njem u i da ga se ne povrijedi ni u čem u što se zna da bi ga boljelo, a tako i da se ne uvrijedi Boga. Jest da ja ne znam uzroka, ali znam da je to uobičajeno. Prem a tome, nem ojte se stiskati, je r ako se duša počne povlačiti, vrlo je loše za sve što je dobro, pa kadikad postanu skrupulozne, i ev o je onesposo bljene za sebe i za druge; a ako to ne shvati, bit će dobra za sebe, ali neće m nogo duša dovesti Bogu, budući da vide toliku plašljivost i nelagodnost. Takva je naša narav da ih plaši i davi, te bježe od toga da idu putom kojim vi idete, prem d a jasno spoznaju d a je najkreposniji. 6. A otuda dolazi i d ruga šteta, a to je suditi dragim a. Kako ne idu vašim putom , nego svetijim (zato što koriste bližnjemu, ophode se slobodno i bez tih bojazni), nam ah će vam se učiniti nesavršenima. Ako pak posjeduju sveto veselje, učinit će se d a je to razuzdanost, posebice kod nas koje nismo učene, niti znam o gdje se može ophoditi bez grijeha. T o j e opasna stvar i stalno bivanje u napasti, te jak o teško podnošljiva, je r je na štetu bližnjega; a jako je loše misliti, ako svi ne idu kao i vi, plašljivo, da ne idu dobro. No, postoji i druga šteta: da se u nekim slučajevima, kada trebate govoriti, i pravo je da govorite, nećete to usuditi zbog straha da ne p retjerate u nečem u, nego ćete m ožda reći dobro o onom e što bi bilo jak o dobro da prezrete. 7. Prem a tome, sestre, koliko god budete mogle, bez vrijeđanja Boga, n astojte biti-pdjazne i imati razum iievaiTia^as^one~^5soEEŽQ i£iebudii ophodile s vam a, , 'k jJeJyiduT jnbile vašTazgoyca715yTe~vaš^način življenja i o p h o đenja i ne budu se plašile i strašile k rep osti, j^a redovnice—je-oro jako važno: sto su svetije^Jxt-sn razggYOiijivrje sa svojim sestrama. Makar vam bude jako teško, ako njihovi razgo vori ne budu onilcvi7kaEv?T)tste vi htjele voćKFi, nikadiT e nem ojte otuđivati od njilT, aTćčrhoće^rTwnstitrTT3liT~rjubl]enE~ J e i 7 ^ jest b iti. . prijazne, te ugađati n l đovolja^T rošobam a s kojlmt^se ophodim o, posebice s našim sestrama. ~ 8. Prem a tom e, kćeri moje, nastojte shvat.iti_da Bog uistinu ne gleda na toliko sitnica, kakojvLniislite-,. i nem ojte dopustiti da vam se stegnejAu_šaj_duh, jer će se 'm oći izgubiti m noga dobra. Ispravna nakana, odlučna vt.lja, kako sam rekla; . đa ' se ne uvrijedi Boga! N em ojte gurnuti u kut vašu d u štu j e r će um jesto d a nastoji oko kiicpostL sleći m noštvo nesavršenosti koje će jo j nečastivij x x lm e ta ti na "drage n ačine i. kakg-sana-xekla11. neće prikoristiti ni sebi ni d ru g im a onoliko^ ^otikolEa-mo^la^ -
10 u
Rekla je to u br. 3. U br. 5 -6.
9. T u vidite kako s ovim dvjema stvarima - ljubavlju i strahom Božjim m ožem o ići po ovome putu sm irene i spokojne, prem d a ne i bezbrižne, budući da strah m ora uvijek prethoditi. Ali tu sigurnost ne smijemo imati dok živimo, je r bi to bilo velika opasnost. A tako je to shvatio i naš Poučavatelj kada na kraju ove molitve govori Svome O cu ove riječi12, je r O n je vidio da su bile vrlo potrebne.
L Ove riječi: to je st p o s lje d n ju m o lb u u O č e n a š u . - Evo i p r e k r a s n o g a za k lju čk a p o g la v lja u p rv o j re d a k c iji: Ovdje vidite kako s ovim dvjema stvarima, ljubavlju i strahom Božjim, možete spokojno ići po ovom putu, a da vam se ne Čini da na svakom koraku vidite rupu u koju ćete pasti, je r nikada nećete stići. - No, zato što se čak ni to ne može sigurno znati, je li istina da posjedujemo ove dvije stvari, koje su nam vrlo potrebne, budući da nas Gospodin žali što živimo u tako nesigurnom životu, te u tolikim napastima i opasnostima, dobro kaže Njegovo Veličanstvo, učeći nas da molimo, a i On moli za Sebe: »Nego izbavi ?ias od zla.
U kojem govori o ovim posljednjim riječima Očenaša: Sed libera nos a m a h . Am en. - Nego izbavi nas od zla. Am en. 1. Čini mi se da im a razloga dobri Isus to tražiti za Sebe, je r vidim o koliko je bio um oran od ovoga života, kada je kod večere rekao Svojim apostolim a: Željno sam želio večerati s vama1, a bila je to posljednja večera Njegova života, gdje se vidi koliko lij e um oran m orao biti od življenja, a sada se neće um oriti oni koji imaju stotinu godina, nego uvijek žele živjeti još. Zapravo, ne proživljavamo ga tako loše, niti s toliko muka, kako g a je proživljavalo Njegovo Veličanstvo, niti tako siromaški. Sto je bio Njegov život doli neprestana smrt, uvijek p red očima s onom koju će m u tako okrutno zadati? A to je još najm anje bilo. Ali, onoliko uvreda koje su se nanosile Njegovu Ocu i onakvo mnoštvo duša koje su se gubile! Pa ako je to ovdje za je d n u takvu, koja im adne samilosti, veliki uzrok potištenosti, što li je bila za bezgraničnu i neizm jernu samilost ovoga Gospodina? I kakvogje još razloga imao moliti Oca da Ga izbavi od tolikih zala i m uka i da Mu dade odm or za vijeke u Njegovu kraljevstvu, budući d a je njegov istinski baštinik! 2. A men2. J e r s am en, budući da s njim e završavaju sve stvari, ja mislim da tako moli G ospodin da budem o izbavljeni od svakoga zla zauvijek3. Tako ija jrio H n L ! Lk 22,15. - J e d a n o d cen zo ra jc teološki dotjerivao terezijanske k oncepie u ovom e odlom ku: ...ima razloga »na stanovit način« to moliti za Sebe. - P recrtao je: koliko... umoran i napisao: »želja da sc op ro sti o d ovoga života«. - Ponovno je p recrtao : koliko lije umoran morao biti i napisao: »m alo volje jc već m o rao imati«. - M ožda zbog ovih cenzura, Svetica j e iz tem elja p rep ravila ovaj od lo m ak u rukopisu i/.Toleda. Precrtala jc p rvu rečenicu i napisala: Kako zna naš dobri Učitelj opasnosti i tegobe ovoga života, violi ovu molbu za nas, a oprobao jc Čak i vlastitim iskustvom kako je težak. - P recrtala je isto lako: »um oran je m orao biti od življenja« i napisala: [kako] slatka M u je bila smrt.. A m e n jc napisala n a rub u . Ovdje jc sam a Svetica istrg n u ta.jed an cijeli list iz svoga au tografa, ograničivši se na (o d a d o tje ra sljedeće rečenice zato d a isp un i p razn in u . Izostavljeni tekst ovako giasi u prvoj redakciji: Isključeno je, sestre, misliti da, dok živimo, možemo biti slobodne od mnogih napasti, nesavršenosti, pa čak i grijeha, je r kaže se da se vara koji bude pomislio daje bez grijeha (1 Iv 1,10), a tako i jest. Pa, ako se okrenemo tjelesnim bolima i tegobama, tko je bez njih, na mnogo načina? A niti je dobro moliti da budevio.Prema tome, shvatimo što molimo ovdje, je r ovo govorenje »od svakoga zla« čini mi se nemogućim: ili tjelesnoga - kako sam rekla - ili od nesavršenosti i nedostatka u služenju Bogu. O svecima ne kažem ništa. Sve će moći u Kristu, kako je govorio sv. Pavao [Fii 4,13]. Ali gresnici kao ja, koja vidim da sam okružena mlitavošću, mlakošću, te s malo trapljenja i mnogih drugih stvari, vidim da m ije od Gospodina tražiti lijeka. - Vi, kćeri, molite kako vam se učini. Ja ga ne nalazim dok živim, pa molim Gospodina da me izbavi od svakoga zla zauvijek. Budući da navi nedostaje toliko dobra, sestre, a daleko smo od njega, koje dobro nalazimo u ovome životu?
G ospodina da m e izbavi od svakoga zla zauvijek, je r se ne odužujem za ono što duguj&m^nego1ie7m^ biti, svakoga d ana zadužujem još više. A ono što se ne može podnj'_eU1_Gosjgqduie^est_to_što_ne m ogu znati sa sig u rn ošću da Ii Vas ljubim. ni:i da li su moje želie_p o vol ii Vama-T/Oi. G ospodine T B ože moj" izbavite m e već od svega zlaTudostoj te se odvesti m e tam o gdje su sva dobra! Sto li još čekaju ovdje oni kojim a ste već dali neku spoznaju o tom e što je svijet i oni koji imaju živu vjeru u ono što im je Vječni Otac priprem io? 3. Moliti ovo s velikom željom i svom odlučnošću veliki je dokaz zak o n tem p lativne osoE e1!^šiI^dl?c^alnnosti koje prim aju u m olitvi. Prem a tome, oni koji budu takvi, neka m nogo drže do togaJ. T o što ja to m olim nije otuda; hoću reći d a m e se ne gleda s te strane, već da se, budući da sam tako loše živjela, bojim dalje živjeti i da m e zam araju tolike muke. Nije čudo da će oni koji su dionici Božjih darova poželjeti biti tam o gdje ih neće uživati na srkove i što neće htjeti biti u životu, gdje im a toliko smetnji da se uživa toliko dobro, te što će poželjeti biti tamo, gdje im neće zalaziu sunce pravde". Činit će im se m račno sve što ovdje kasnije vide, p a se čudim kako i žive; zacijelo ne sa zadovoljstvom onaj koji je počeo uživati i kom e je već ovdje d ano Njegovo kraljevstvo i koji neće živjeti po svojoj volji, nego po Kraljevoj. 4. Ah, koliko li drugačiji m ora biti ovaj život, p a da se ne poželi smrt! Kako li se drugačije priklanja naša volja onom e što je volja Božja! O n a hoće d a volimo istinu, a mi volimo laž; hoće da volimo ono s to je vječno, a ovdje se priklanjam o onom e što je prolazno; hoće da volimo velike stvari i uzvišene, a ovdje volimo niske i zemaljske; htjela bi da volimo samo ono što je sigurno, a ovdje ljubimo ono sto je nepouzdano, a to je glupost, kćeri moje, sve osim molitve Bogu da nas oslobodi od svih opasnosti zauvijek i konačno izbavi od svakoga zla. Pa m akar i ne b ude naša želja savršena, trudim o se moliti ovu molbu. Sto nas stoji tražiti puno, budući da tražim o od O noga koji je m oćan?1’ Ali, zato da bolje pogodim o, prepustim o davanje Njegovoj volji, budući da smo našu već dali, te neka se na vijeke sveti Njegovo ime n a nebesim a i na zemlji i neka se na m eni uvijek vrši Njegova volja. A m en7. Izbavite me, Gospodine, od ove sjene smrti, oslobodite me tolikih muka, oslobodite me tolikih boli, oslobodite me tolikih seljenja, tolikih pažnji koje obvezno moramo imati mi koji živimo, tolikih, tolikih, tolikih stvari koje me umaraju i muče da bih zamorila onoga tko ovo bude čitao, kada bik sve navela. Većje nepodnošljivo živjeti. Mora da m i ovaj umor dolazi otuda što sam loše živjela i što vidim da čak n i to što sada živim nije onako kako trebam živjeti, je r sam toliko dužna.. 4 S v ctica j c o v ak o d o p u n ila m isa o u r u k o p is u iz T o le d a : ...od Boga su, »jer nisu da bježe od tegoba, već samo
da Njega uživaju; kome ih naš Gospodin bude dao« neka do toga puno drže. ■’ A luzija n a litu rg ijsk i te k st, p re u z e t iz M al 3 ,2 0 . - C ijeli s a d a š n ji o d lo m a k b io je te m e ljilo p r e r a đ e n o d S p isate ljice. U p rv o j rc d a k c iji j c za v ršav a o : Lijep je svijet da uživa u njemu onaj tko je počeo uživati Boga i već mu je ovdje dano Njegovo kraljevstvo, te ne mora živjeti po svojoj volji, nego po Kraljevoj! - R evizija s lje d e ć e g a b ro ja u s lije d ila je u slije d te o lo š k o g a s k ru p u la : Kako li se drugačije priklanja Božja volja našoj!
Ona hoće istinu, a naša laž; hoće ono što je vječno, a naša ono što je prolazno; želi velike stvari i uzvišene, a naša niske i zemaljske; želi sve stoje sigurno, a naša sve što je nesigurno. b Sramota bi. bila tražiti od cara jedan novčić, s lije d ilo je u p rv o j rcd ak c iji. 7 P rv a re d a k c ija j e n a sta v lja la : Ovdje vidite prijateljice, kako izgleda savršeno moliti usmeno: pazeći, shvaćajući
koga se moli i tko moli, te što je to što se moli. - Kada vam budu rekli da nije dobro da imate druge molitve osim usmene, nemojte se ražalostiti: pročitajte ovo vrlo pažljivo, i ono Što ne budete shvatile, molite Boga da vam dade shvatiti. J e r moliti usmeno ne može vam nitko zabraniti, a niti ne moliti Očenaš na brzu ruku i nesabrano. Ako vam koja osoba to bude branila ili vam to svjetuje, nemojte jo j vjerovati; vjerujte daje lažni prorok i gledajte da u ova vremena ne trebate vjerovati svima; jer, premda se onih koji vas sada mogu svjetovati ne treba bojati, ne znamo što dolazi.
5. Sada gledajte, sestre, kolikoga nas je posla oslobodio Gospodin, pokazujući vama i m eni put o kojem sam vam počela govoriti, dajući mi na znanje kako m nogo tražimo, kada govorimo ovu evanđeosku molitvu. N eka bude blagoslovljen na vijeke, je r je sigurno da nikada nije doprlo do m oga um a da im a tako velikih tajnih u njoj, zato što ste vidjele da sadrži u sebi sav duhovni put, od početka pa sve dok uroni duša u Boga i sve dok jo j dade obilato piti s izvora žive vode, za koju sam rekla da je na kraju puta8. Čini se da nam je G ospodin htio dati da spoznam o, sestre, veliku utjehu koja je ovdje sadržana i od velike je koristi onim osobam a koje ne znaju čitati. Kada bi to shvatile, m ogle bi putem ove molitve steći veliki nauk i utješiti se u njoj. 6. Pa naučim o se, sestre, poniznosti kojom nas poučava ovaj naš dobri Učitelj, i molite Ga da mi oprosti što sam se usudila govoriti o tako uzvišenim stvarima. Dobro zna Njegovo Veličanstvo da moj razum nije i n e bi bio za to sposoban, kada m e O n ne bi bio poučio u onom e što sam rekla. Zahvalite Mu vi, sestre, je r je zacijelo to učinio zbog poniznosti kojom ste m e to molile, hoteći biti poučene od tako ja d n o g a stvora. 7. Ako otac presentado' fray Domingo Banes, koji je moj ispovjednik i kojemu ću ovo dati prije nego što vi vidite, vidi d a je na vašu korist i d ad e vam to, tješit ću se što ćete se vi tješiti. Ako pak ne bude takvo, da ovo itko vidi, prihvatit ćete moju volju, je r sam djelom poslušala ono što ste mi zapovjedile. J e r ja se sm atram dobro plaćenom za trud koji sam uložila u pisanje, ali zacijelo nisam, kad imam na um u ono što sam rekla. Blagoslovljen neka bude i hvaljen G ospodin od kojega nam dolazi sve dobro što govorimo, mislimo i činimo. A m en10.
Mislila sam, isto tako, reći vam nešto o tome kako morate moliti Zdravo Marijo; no, toliko sam odidjila da će to izostati. A dostaje, ako se shvatilo kako će sc moliti dobro Očenaš, za, sve usmene molitve koje budete trebale moliti. H A lu d ira n a 19. p o g la v lje . - P rv a re d a k c ija j e n a o v o m e m je s tu s a d rž a v a la je d n u z a n im ljiv u izjavu S v etice, p o p r a ć e n u p r ik r iv e n o m a lu z ijo m n a in k v izito rsk e d e k r e te k oji su b r a n ili » k n jig e n a n a r o d n o m je z ik u « : ... izvor žive vode o kojemu govorimo. I tako, završivši s njom - hoću reći s ovom molitvom [Očenaš / -
ja više ne znam dalje. - Čini se d a je Gospodin htio da shvatimo, sestre, veliku utjehu koja je ovdje sadržana i da nam, kada navi budu oduzeli knjige, ne viogu oduzeti ovu knjigu, koju su izrekla usta same Istine koja ne može griješiti. A budući da toliko puta na dan, kako sam rekla, govorimo Očenaš, naslađujmo se Njime i nastojmo naučiti od tako izvrsnoga Učitelja poniznost kojovi moli, i sve ostalo Štoje rečeno. D o d a je z a tim j e d a n te k st, koji a l u d ir a n a k n jig u M oj život, p o tp u n o iz o sta v lje n u d r u g o j rc d a k c iji: Eto, sestre, već se čini da ne želi [G o s p o d in ] da govorim više, jer ne znam što, iako sam mislila nastaviti. Gospodin vam je pokazao put, i meni da to stavim u knjigu - za koja sam rekla d a je napisana, /k n jig a M oj život J ~ kako da stignete na ovaj izvor žive vode, te kako se tamo osjeća duša i kako je napaja Bog i gasi jo j žeđ za ovdašnjim stvarima, te čini da. napreduje u stvarima služenja Bogu, je r će za one koje budu došle do nje biti od velike koristi. Nabavite je, je r otac fray Domingo Banes, Reda svetoga Dominika (koji je, kako sam rekla,, moj ispovjednik., i njemu, ću dati ovu) ima je. Ako je ova takva d a je vidite, i ako vam je dade, dat će vam i. drugu. 9 V idi b ilješk u 1. iz P re d g o v o ra . 10 Evo d v iju in a č ic a ko je n ija n s ira ju ovaj z a k lju ča k u p rv o j re d a k c iji: ... zacijelo ne viisleći što sam trebala, reći
o onome sto mije Gospodin dao da shvatim od tajni ove evanđeoske molitve, a Što m ije bila velika utjeha. - Neka bude blagoslovljen i hvaljen bez kraja. Amen, Isuse. - U r u k o p is u iz l o l e d a je u d v o jila v la sto ru č n o : Amen, am.en.
SADRŽAJ
Riječ izdavača ............................ Kratka napom ena k prijevodu Uvod ............................................ P re d g o v o r.................................. 1. poglavlje .............................. 2. poglavlje .............................. 3. poglavlje .............................. 4. poglavlje .............................. 5. p o g la v lje.............................. 6. poglavlje .............................. 7. poglavlje .............................. 8. p o g lav lje.............................. 9. poglavlje .............................. 10. poglavlje .............................. 11 . poglavlje .............................. 12. poglavlje .............................. 13. poglavlje .............................. 14. poglavlje .............................. 15. poglavlje .............................. 16. poglavlje .............................. 17. poglavlje .............................. 18. poglavlje .............................. 19. poglavlje .............................. 20. poglavlje .............................. 21. poglavlje .............................. 22. poglavlje .............................. 23. poglavlje .............................. 24. poglavlje .............................. 25. poglavlje .............................. 26. poglavlje .............................. 27. poglavlje ............................... 28. poglavlje ............................... 29. poglavlje ...............................
... 5
...
6
... 7 . 19 .
21
. . . . . . . . . . . . . .
23 26 30 35 38 41 45 47 49 52 54 57 60 62
. 65 . 69 . 72 . . . . . . . . .
75 81 84 87 90 92 94 96 99
101 105
30. poglavlje ................................................................................................................................ 108 31. poglavlje ................................................................................................................................ 111
32. poglavlje.......................................................................................................................... 116 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42.
p o g la v lje ................................................................................................................................ 120 p o g la v lje ................................................................................................................................ 123 poglavlje ................................................................................................................................ 127 p o g la v lje ................................................................................................................................ 129 p o g la v lje ................................................................................................................................ 133 p o g la v lje ................................................................................................................................ 135 poglavlje ................................................................................................................................ 138 poglavlje ................................................................................................................................ 140 poglavlje ................................................................................................................................ 143 p o g la v lje ................................................................................................................................ 147
