LIBER STATUTORUM CIVITATIS RAGUSII COMPOSITUS ANNO MCCLXXII
EDITIO TEXTUS LATINI APPARATU CRITICO A
B. BOGI©I∆ ET C. JIRE»EK INSTRUCTA
CURA ET LABORE A. ©OLJI∆, V. ©UNDRICA ET I. VESELI∆ EMENDATA ET IN LINGUAM CROATICAM VERSA
RAGUSII MMII 2
STATUT GRADA DUBROVNIKA SASTAVLJEN GODINE 1272.
NA OSNOVI KRITI»KOG IZDANJA LATINSKOG TEKSTA B. BOGI©I∆A I K. JIRE»EKA
PRIREDILI I NA HRVATSKI JEZIK PREVELI A. ©OLJI∆, Z. ©UNDRICA I I. VESELI∆
UVODNU STUDIJU NAPISALA NELLA LONZA
DUBROVNIK 2002. 3
IzdavaË: Dræavni arhiv u Dubrovniku Za izdavaËa: Ivo OreπkoviÊ, ravnatelj Recenzenti: Ante MarinoviÊ, Nenad VekariÊ i Stjepan ∆osiÊ Lektor: Antun »esko Likovna i tehniËka oprema: Maro Krile, dizajnerski studio m&m Priprema i tisak: Alfa-2, Dubrovnik Naklada: 2000 primjeraka ISBN 953-98642-1-6 CIP - Katalogizacija u publikaciji DubrovaËke knjiænice Dubrovnik UDK 34(497.5)(091)≈12≈=124=163.42 352.07(497.5 Dubrovnik)≈12≈(094.7)=124=163.42 DUBROVNIK. Statut Statut grada Dubrovnika : sastavljen godine 1272. / na osnovi kritiËkog izdanja latinskog teksta B. BogiπiÊa i K. JireËeka priredili i na hrvatski jezik preveli A. ©oljiÊ, Z. ©undrica i I. VeseliÊ ; uvodnu studiju napisala Nella Lonza. - Dubrovnik : Dræavni arhiv, 2002. - 680 str.; 24 cm Na spor. nasl. str.: Liber statutorum Civitatis Ragusii.Usporedo lat. tekst i hrv. prijevod. - Biljeπke : str. 514-555. - Bibliografske biljeπke uz tekst. - Summary.Kazala. 1. Gl. stv. nasl. 2. ©oljiÊ, Ante ISBN 953-98642-1-6
4
SADRÆAJ RijeË prireivaËa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 LATINSKI I HRVATSKI TEKST STATUTA Tabula Rerum / Pregled sadræaja . . . . . . . . . . 48 / 49 Prooemium / Proemij . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 / 79 Liber primus / Knjiga prva . . . . . . . . . . . . . . . 82 / 83 Liber secundus / Knjiga druga . . . . . . . . . . . . 124 / 125 Liber tertius / Knjiga treÊa . . . . . . . . . . . . . . . 184 / 185 Liber quartus / Knjiga Ëetvrta . . . . . . . . . . . . 240 / 241 Liber quintus / Knjiga peta . . . . . . . . . . . . . . 296 / 297 Liber sextus / Knjiga πesta . . . . . . . . . . . . . . . 324 / 325 Liber septimus / Knjiga sedma . . . . . . . . . . . 372 / 373 Liber octavus / Knjiga osma . . . . . . . . . . . . . 414 / 415 Notae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514 Index personarum et institutionum . . . . . . . . 557 Index locorum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573 Index rerum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 585 Tabula nummorum et mensurarum . . . . . . . . 621 Kazalo imena i ustanova . . . . . . . . . . . . . . . . 623 Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 637 Kazalo stvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 647 Pregled novaca i mjera . . . . . . . . . . . . . . . . . 671 Objaπnjenje manje poznatih rijeËi . . . . . . . . . 673 The Statute of Dubrovnik (Summary) . . . . . . 677
5
RIJE» PRIRE–IVA»Â I PREVODITELJ Statut grada Dubrovnika prvi put je, u izdanju JAZU, objavljen 1904, gotovo stotinu godina nakon πto je ukinuta DubrovaËka republika. Tekst Statuta priredili su, na temelju Ëetiri ‘redakcije’, Baltazar-Baldo BogiπiÊ i Konstantin JireËek. 1990. ovaj je Arhiv (tada joπ kao ‘Historijski arhiv’) ponovno izdao BogiπiÊev i JireËekov latinski tekst, obogaÊen uvodnom studijom A. CvitaniÊa i hrvatskim prijevodom Mate Kriæmana i Josipa KolanoviÊa. U sljedeÊih deset godina to je izdanje rasprodano pa smo 2000. godine odluËili prirediti novo izdanje Statuta. Nekoliko nas je razloga ponukalo da, umjesto ponavljanja prethodnoga izdanja, priredimo upravo novo izdanje. OsjeÊali smo, ponajprije, pojaËano zanimanje brojnih DubrovËana za taj ‘biljeg politiËkog identiteta’. RaËunajuÊi s Ëinjenicom da oni struËno zainteresirani imaju moguÊnosti uzeti u ruke i prvo i drugo izdanje, htjeli smo da novo izdanje bude πto viπe ‘po mjeri’ danaπnjih Ëitatelja. Izdanje iz 1990. sadræavalo je fototipski reproduciran tekst BogiπiÊeva i JireËekova izdanja, a hrvatski prijevod nije bio suËeljen s latinskim tekstom, πto je oËito vrlo nepraktiËno. Osim toga, latinski je tekst u vrhu stranice bio obiljeæen tako da je Ëitatelj mogao uvijek znati u kojoj se knjizi i glavi nalazi, a to je nedostajalo u hrvatskom prijevodu. Spomenuto je izdanje prireeno upravo uoËi hrvatskog osamostaljenja pa je u neku ruku i obiljeæeno ‘prijelaznim’ znaËajem te godine. ZakljuËili smo da DubrovaËki statut ima podosta obiljeæja πto istiËu vrijednost dræavne samostalnosti, a ta se obiljeæja mogu istaknuti znatno uoËljivije nego je to uËinjeno u spomenutom izdanju. KonaËno, nije bez znaËaja bila Ëinjenica da smo upravo tada komemorirali petu obljetnicu smrti dugogodiπnjega djelatnika ovog Arhiva, Zdravka ©undrice, koji je veÊ dosta prije 1990. bio dovrπio svoj prijevod Statuta, a neke njegove dijelove i objavio. Ne ulazeÊi u razloge zbog kojih taj prijevod nije u cijelosti ugledao svjetlo dana, smatrali smo opravdanim za osnovu ovog izdanja uzeti ©undriËin prijevod . Na to smo gledali kao na jedan moralni dug. Istodobno smo bili svjesni da je u danaπnjem trenutku taj prijevod nuæno osuvremeniti, a ponegdje i ispraviti, kako u svjetlu recenzija Vinka ForetiÊa, Josipa LuËiÊa i Ante MarinoviÊa, tako i u svjetlu razvoja koji je od vremena Zdravkova prevoenja proæivio hrvatski knjiæevni jezik. Gospoa ©undrica je ljubazno ustupila autorsko pravo svoga pokojnog supruga. S obzirom na sve spomenute nove okolnosti odluËili smo za uvodnu
7
studiju zamoliti dr. Nellu Lonza koja nam je i inaËe bila pri ruci raznovrsnim savjetima, osobito glede prevoenja pravnih izraza.
NA»ELA PRIRE–IVANJA Po mnogim ocjenama BogiπiÊevo i JireËekovo izdanje bilo je ‘uzorno’. I mi smo u poËetku kanili preuzeti ga u istom obliku kakav je u izdanju 1990. Nakon poduljega kolebanja ipak smo napustili tu ideju. Kao πto u uvodnoj studiji istiËe Nella Lonza, nije utemeljeno govoriti o Ëetiri, nego samo o dvije redakcije DubrovaËkoga statuta. A upravo zato πto su, uz dvije stvarne redakcije, onu iz 1272. i onu s kraja 14. stoljeÊa, rabili kasnije prijepise, BogiπiÊ i JireËek su latinski tekst Statuta preopteretili kritiËkim aparatom. Dosta nezgrapno djeluju dugi stupci tekstova koje sadræi samo redakcija ‘C’, pored kojih lijevo zjapi praznina. SuËeljavanje tako oblikovanoga latinskog teksta s hrvatskim prijevodom nismo dræali opravdanim pa smo te dijelove oznaËili slovom ‘C’ i objavili u normalnom obliku kao πto su objavljeni i drugi tekstovi πto su nastajali poslije 1272. OgraniËujuÊi se na redakcije ‘B’ i ‘C’ bitno smo rasteretili kritiËki aparat jer se najveÊi broj biljeæaka sastojao od pukih pravopisnih varijanata tzv. ‘redakcija’ ‘D’ i ‘E’ (‘etiam’ / ’eciam’, ‘eclesia’ / ’ecclesia’ i sliËno). Briæljivom usporedbom s odgovarajuÊim kodeksima ustanovili smo i to da je podosta biljeæaka u kritiËki aparat uvrπteno bez opravdanja: vjerojatno su BogiπiÊ i JireËek imali nekog suradnika koji je kolacionirao tekst bez poznavanja paleografski uobiËajenih kratica pa je Ëesto u biljeπke unosio, kao osobitosti redakcija ‘B’ ili ‘C’, posve uobiËajene kratice. Kad smo uoËili spomenute slabosti u kritiËkom aparatu JireËekova i BogiπiÊeva izdanja odluËili smo se na potpunu rekonstrukciju teksta. To je naravno zahtijevalo viπe vremena od prvotno planiranog. Na kraju se pokazalo da je JireËekova i BogiπiÊeva rekonstrukcija obavljena doista savjesno, iako smo ustanovili i poneki propust: tako je na primjer u 59. glavi osme knjige ispuπten Ëitav jedan redak ( … ac facere de vestris Raguseis qui occiderent suos Sclavos similiter… ). Osobito zaËuuje to πto prireivaËi u biljeπci priznaju postojanje toga dijela u redakciji ‘C’, previajuÊi da on jednako tako postoji i u redakciji ‘B’! Oslonili su se dakle iskljuËivo na toboænju redakciju ‘E’. Pitanja latinskog pravopisa takoer su nas stavila pred dilemu: usvojiti pretpostavljeni pravopis ‘zlatnog doba’ klasiËne rimske knjiæevnosti, πto se sve ËeπÊe usvaja i u sliËnim izdanjima, ili slijediti u nas tradicionalni
8
latinski pravopis. Na kraju smo izabrali srednji put, dræeÊi se, viπe-manje, naËela ‘ut iacet’. To, dakako, ne znaËi doslovno prepisivanje: kratice smo razrijeπili. Odstupili smo od tradicionalnog pisanja slova ‘j’ na mjestima gdje je u izvorniku ‘i’, ali nam se nije Ëinilo opravdanim dosta nezgrapnoj srednjovjekovnoj latinπtini ovdaπnjih pisara ‘odjenuti’ pravopis klasiËne latinπtine. Tako bi, naime, pravopis bio u kriËavom nesuglasju s morfo(no)logijom (usp. likove ‘dampnum’ i sl.) i sintaksom. Uvjereni smo da one koji svoje skromno znanje latinskog jezika poæele iskuπati na tekstu Statuta ne Êe puno zbuniti udvostruËenost nekih suglasnika ili njezin izostanak pa ni doËetci ‘-e’ umjesto ‘-ae’ i sl. »ini nam se da je uz sintaksu ovdaπnjih pisara prikladniji njihov pravopis, tim viπe πto klasiËni latinski nije ni poznavao grafem ‘ç’, koji se u Statutu susreÊe na viπe mjesta (usp. prezime Mençe ili sintagmu: «ponunt çeponem in igne≈ - I, 9). Redakcija ‘C’ nastala je krajem 14. stoljeÊa, to jest u vrijeme kad je Dubrovnik stekao faktiËku suverenost. Time su se stekli uvjeti da se u prisegama duænosnika izostavi obveza vjernosti mletaËkom duædu. Odstupanja redakcije ‘C’ od prethodne redakcije ‘B’ ponajviπe su motivirana spomenutom okolnosti. Meutim, kad se radi o sasvim malim razlikama te smo razlike u hrvatskom prijevodu istaknuli uporabom kosih slova za dio teksta koji redakcija ‘C’ ispuπta, a u latinskom tekstu naveli smo ih u biljeπkama.
NA»ELA PREVO–ENJA UzimajuÊi kao ishodiπni tekst prijevod Z. ©undrice od njega smo odstupali ponajviπe ondje gdje je taj prijevod, odveÊ vjerno slijedeÊi sintaksu izvornika, remetio reËeniËni ritam. Prijevod smo radili u viπe koraka: A. ©oljiÊ je iznova preveo proemij, osuvremenjivanje ©undriËinog teksta podijelili smo tako da je I. VeseliÊ obradio Ëetiri prve knjige a A. ©oljiÊ Ëetiri zadnje, a potom i uskladili tekst svih osam knjiga, kako meu njima ne bi bilo krupnijih, osobito terminoloπkih, razlika. Pri tomu nam je uvijek pomagala Nella Lonza. Æeljeli smo da ovo izdanje posluæi i u jeziËno edukativne svrhe: poradi nejedinstva u pravopisnoj politici vodeÊih hrvatskih jezikoslovaca zavrπno smo ‘bruπenje’ teksta povjerili iskusnom lektoru Antunu »esku, koji je taj posao obavio savjesno i u tolerantnom dijalogu s nama prireivaËima. Naime, osim standardnih pravopisnih nedoumica, bili smo pred nekim dilemama specifiËnim za izdanja ove vrste. Dugo smo se na primjer kolebali glede pisanja prezimena dubrovaËkih vlastelinskih
9
rodova. Latinski likovi pojavljuju se unutar Statuta u viπe oblika (npr. ‘de Mençe’, ‘de Mençi’, ‘Mencii’), ali u Arhivu imamo i ispravu iz 1253. u kojoj veÊ susreÊemo vlastelinska prezimena u hrvatskom obliku. Znamo da su neki od njih iz razliËitih razloga njegovali tradicije, uostalom ne osobito utemeljene, o svome rimskom podrijetlu, ali su neki potjecali i iz Hercegovine, a ipak preteæno rabili latinizirane oblike prezimena. U izvorima svakako prevladavaju latinski oblici, ali je u hrvatskoj kulturi veÊ vrlo duga tradicija uporabe hrvatskih oblika. U veÊini su leksikona ta prezimena takoer pisana u hrvatskom obliku. Nakon poduljega kolebanja obratili smo se nekolicini uglednih i iskusnih leksikografa i prihvatili njihovu sugestiju da, uza sve protivne razloge, ustrajemo na hrvatskim oblicima. Terminoloπkih je dilema bilo viπe. NajËeπÊe smo ih rjeπavali tako da smo se odluËili za jedan od dva moguÊa lika, naznaËujuÊi pri njegovu prvom pojavljivanju i drugi, koji nam se Ëinio manje prikladnim. Na primjer, ‘servi’ u ovom Statutu nisu robovi u klasiËnom smislu, ali smo taj izraz ipak prevodili izrazom ‘rob’ uz naznaku ‘servi’ u zagradi, jer se ipak radi o osobama koje se kupovalo i prodavalo pa nam se Ëinilo prikladnijim rabiti izraze ‘rob’ i ‘robinja’ nego ostati pri latinskim nazivima. Ostavili smo i dosta arhaizama za koje u hrvatskom jeziku nema prikladnih istoznaËnica (npr. ‘gajf’, ‘nokjer’, ‘patrun’, ‘aptagi’ itd.). Nekima od njih potrebno je i neπto opπirnije objaπnjenje, a ne samo naznaka sinonima, pa smo ga dali pod posebnim naslovom na kraju knjige. Ponegdje smo, kao prikladnije, prihvatili izraze πto su ih rabili M. Kriæman i J. KolanoviÊ, iako je Z. ©undrica rabio drugaËije likove. Na kraju istiËemo da su golem tehniËki posao viπekratnog prepisivanja, kako hrvatskog tako i latinskog teksta, strpljivo i savjesno obavili Ljubomir Svilokos i Anita TomaπeviÊ.
10
UVOD DUBROVA»KI STATUT, TEMELJNA SASTAVNICA PRAVNOG PORETKA I BILJEG POLITI»KOG IDENTITETA
PripremajuÊi pred gotovo stotinu godina prvo izdanje DubrovaËkog statuta - najvrsnije u seriji Akademijinih kritiËkih izdanja naπih statutarnih zbirki - prireivaËi Baldo BogiπiÊ i Konstantin JireËek u uvodnom su dijelu ne samo potanko opisali rukopise nego su i donijeli viπe dokumenata o dubrovaËkim pravnim izvorima: o samom Statutu, vrelima πto su mu prethodila i o komentaru Frana GunduliÊa, koji je od XVI. st. pratio mnoge rukopise.1 PiπuÊi uvodnu raspravu uz prvo cjelovito prijevodno izdanje Mate Kriæmana i Josipa KolanoviÊa,2 Antun CvitaniÊ, ponajbolji poznavatelj naπeg statutarnog prava, raπËlanio je sadræaj DubrovaËkog statuta, Ëesto tumaËeÊi i osvjetljavajuÊi pojedine pravne institute s pomoÊu poredbene grae drugih statutarnih zbirki.3 Premda su u znanosti za pojedina pitanja ponuena nova rjeπenja, spomenuti napisi ni do danas nisu izgubili vjerodostojnost i svjeæinu. Ovim uvodnim ogledom æeljela bih ponajprije prikazati: kako Statut æivi sa zajednicom kojoj pripada, kako se u njoj gradi i razgrauje, kako se (neravnomjerno) proteæe na grane prava i dræavni teritorij, kako ga pravna praksa citira, ali se od njega i πutke udaljava, kako statutarni tekst biljeæi politiËke prijelome, no u prvom redu sluæi ideji tradicionalizma, i kako se - premda nosi tragove razdoblja mletaËke vlasti u kojem je nastao - uklapa u mit o dubrovaËkoj dræavi.
1
Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272., edd. V. BogiπiÊ et C. JireËek. Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, IX, Zagreb: JAZU, 1904. 2 Statut grada Dubrovnika 1272., prev. Mate Kriæman i Josip KolanoviÊ. Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1990. 3 Antun CvitaniÊ, “Uvod u dubrovaËko statutarno, kasnije zakonsko pravo”, ibid., 948.
11
1. Statut, obiËaj, zakoni: nedoumice pravnog nazivlja, sloæenost zbilje 1.1. Terminoloπke zamke Pristup starijim povijesnim izvorima donosi sa sobom problem znaËenja pojedinih termina. Dok Êe suvremeni Ëitatelj odmah zastati nad onima za koje nije Ëuo i potraæiti objaπnjenje (npr. mogoriπ u DubrovaËkom statutu),4 ËeπÊe Êe se dogoditi da odmah i ne primijeti kako neki naziv tada ne oznaËava isto πto i danas, pa Êe mu se prijevod uËiniti nelogiËnim ili Êe mu izmicati reËeniËni smisao. Taj se problem pojavljuje veÊ kod pojma “statut”. U najuæem smislu to je isto πto i pojedinaËna odredba, norma.5 Nadalje, koristi se njime za svega nekoliko pravnih odredaba vezanih uz neku materiju, npr. “Statut malog suda”, “Statut o vinskoj daÊi”, “Statut o poæaru”.6 U splitskoj grai pojam statut oznaËava takoer skupinu odredaba donesenih u istom razdoblju (za vrijeme istog kneza) a koje ne moraju imati sadræajnu vezu ni biti veÊeg opsega.7 U najπirem smislu rijeËi oznaËava Ëitavu statutarnu zbirku (“Volumen statutorum”, “Liber statutorum”, “Statuta”, “Statutum”).8 U suodnosu s izrazom “statut” pojavljuju se joπ neki pravni termini koji imaju drugaËije znaËenje nego danas. IzriËajem “obiËajno pravo” (consuetudo) ne oznaËava se u izvorima samo ono obiËajno pravo koje postoji uz statut veÊ se ponekad taj naziv rabi mnogo πire, kao oznaka Ëitavoga pravnog poretka, pa ukljuËuje i statutarno pravo; redovito oznaËava “stari obiËaj”, ali ponekad i potpuno novu normu, a zna se
4
I, 33. II, 7; usp. II, 12; IV, 75; VIII, 94 et passim. O tome v. i Antonio Teja, Il regime giuridico e la funzione degli Statuti nelle citta dalmate durante il Medio Evo, Zara, 1937: 8-9. 6 VIII, 1; VIII, 54; Liber viridis, ed. Branislav NedeljkoviÊ. Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III,23, Beograd: SANU, 1984: 16; Libri reformationum III, ed. J. Gelcich. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XXVII, Zagreb: JAZU, 1895: 38. 7 Tako, opisujuÊi rukopis Splitskog statuta iz XVIII. st. u Biblioteci Marciani, B. Dudan navodi da se “Statuta nova” sastoje od sljedeÊih dijelova: “Statuto Gradonico”, “Statutum Justiniano”, “Correctiones”, “Statutum Hemo”, “Correctio” (Bruno Dudan, Studi e note sugli statuti delle città dalmate. Trieste, 1939: 43). 8 Teja, Il regime giuridico: 8-9. 5
12
primjenjivati i za oznaku neËijeg subjektivnog prava.9 ViπeznaËnost tog pojma kreÊe se u rasponu od subjektivnog ovlaπtenja do cjelokupnog pozitivnog prava, pa zato nije neobiËan izriËaj poput “obiËaj statuta dubrovaËkog grada”.10 S druge strane, izraz “zakoni” (leges) Ëesto nema ono konkretno znaËenje koje danas imamo prvo pred oËima, veÊ oznaËava ili tzv. opÊe pravo (tj. ono pravo koje je vrijedilo u Ëitavoj srednjovjekovnoj Zapadnoj Europi a temeljilo se na rimskom i kanonskom pravu)11 ili pak sasvim opÊenito norme po kojima se treba ravnati ljudsko ponaπanje, bez obzira na njihovu prirodu i ishodiπte.12
1.2. Statut i druge sastavnice dubrovaËkog pravnog poretka Meu komponentama dubrovaËkoga pravnog poretka Statut je imao najistaknutije mjesto. Razlog tome ne leæi ni u opseænosti ni u iscrpnosti regulacije; on doduπe zahvaÊa sve grane prava, ali ih ne pokriva jednako gusto, pa u nekima od njih i nije osnovni pravni izvor. Primjerice, Statut relativno skromno ulazi u materiju “Ëistog” obveznog prava, tako da se znatan broj klasiËnih ugovora u njemu jedva i spominje (npr. zajam, posudba, kupoprodaja). Pomorsko se osiguranje takoer veÊ potpuno oblikovalo i ustalilo u praksi prije no πto je bilo regulirano propisima.13 Ipak, Statut se dræao osnovom pravnog poretka, ne samo zato πto se odreenom sustavnoπÊu izdvajao od drugih pravnih vrela zakonske i obiËajne prirode veÊ i zbog svoga simboliËnog znaËenja.
9
BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XXII-XXIV; Bernard Stulli, “Ordines artis nauticae secundum consuetudinem civitatis Ragusii”, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku 1 (1952): 114-116; Ante MarinoviÊ, “ObiËajno pravo i samouprave u bivπoj DubrovaËkoj Republici i njihovo izuËavanje”, u: ObiËajno pravo i samouprave na Balkanu i susednim zemljama. Beograd: Balkanoloπki institut, 1974: 94-97; Jelena DaniloviÊ, “DubrovaËki statut i ‘consuetudo’”, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 23 (1975) 1-2: osobito 3-13. 10 “(…) consuetudo statutorum civitatis Ragusii” (Libri reformationum II, ed. J. Gelcich. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, XIII, Zagreb: JAZU, 1882: 311). 11 Smatram da je o tom znaËenju rijeË u VIII, 94, kada se proπiruje sloboda oporuËnog raspolaganja i time mijenja raniji restriktivni propis (IV, 7). O koriπtenju tog termina za oznaËavanje opÊeg prava v. Antonio Liva, La gerarchia delle fonti di diritto nelle città dell’Italia settentrionale. Milano: Giuffrè, 1976: 140. 12 “(…) quaelibet lex divina et humana” (VIII, 59). 13 Stulli, “Ordines artis nauticae”: 106-108.
13
Izvan prostora onog πto je bilo regulirano Statutom prostiralo se πiroko polje obiËajnog prava. Ono je postojalo prije Statuta,14 djelomice se u njega “preselilo”,15 a i tijekom sljedeÊih ga je stoljeÊa pratilo i dopunjavalo.16 »itave grane prava (u suvremenom smislu rijeËi) prepuπtene su oblikovanju obiËajnim putem. Ustaljena sudska praksa moæe se dræati obiËajnim vrelom postupovnog prava.17 Razvijeni i sloæeni trgovaËki poslovi, zabiljeæeni u mnoπtvu isprava, ravnali su se prema naËelima koja su vrijedila u trgovaËkom svijetu (lex mercatoria), itd. Naπe spoznaje o sadræaju dubrovaËkoga obiËajnog prava relativno su skromne jer je ono rijetko zapisano, upravo zato πto je bilo dobro poznato onima koji su ga primjenjivali; pravnom povjesniËaru time izmiËe velik dio pravne zbilje, i o tome valja voditi raËuna. Osim toga, u mnogim sferama stranke su mogle slobodno urediti svoj pravni odnos. Okvir koji su postavljali propisi bio je vrlo πirok a i taj se voljom stranaka mogao probijati, npr. unosom uglavka “renunciando”, kojim se duænik unaprijed odricao primjene statutarnih odredaba, zakona i obiËaja koji bi mu iπli u prilog.18 Upravo trgovaËki odnosi, na kojima se temeljilo dubrovaËko gospodarstvo, Ëesto su se oblikovali sporazumom i voljom stranaka (dispozitivno pravo). DubrovaËki statut upuÊivao je na to koji izvor treba primijeniti za sluËaj sadræajnog sukoba normi razliËite prirode, uspostavljajuÊi hijerahiju pravnih izvora.19 SluËajeve koji nisu opisani u Statutu najprije je trebalo pokuπati rijeπiti analogijom, tj. proπirenim (ekstenzivnim) tumaËenjem statutarnih odredaba; statutarnim normama Ëesto nedostaje apstrakcije, pa se bez elastiËne interpretacije ne bi ni mogle primjenjivati. Ako je neki sluËaj svejedno ostajao izvan domaπaja statutarnog prava, trebalo je razmotriti i primijeniti pravila obiËajnog prava. Ako uporiπta 14 Primjerice, u ispravi iz 1184. spominje se dubrovaËki obiËaj (mores) da srodnici jamËe za onoga tko stupa u sluæbu da ne Êe πto ukrasti ni pobjeÊi (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, ed. T. SmiËiklas. Zagreb: JAZU, 1904: 365). 15 Npr. III, 49-57. 16 Primjerice, sud je 1423. primijenio obiËaj (usus) da æivine koje su poËinile πtetu na usjevima pripadaju oπteÊeniku (Lamenta de foris, ser. 52, sv. 5, f. 133v), koji je dopunjavao statutarne odredbe o poljskoj πteti (VIII, 23). Svi citirani neobjavljeni izvori pohranjeni su u Dræavnom arhivu u Dubrovniku. 17 Nella Lonza, Pod plaπtem pravde: Kaznenopravni sustav DubrovaËke Republike u XVIII. stoljeÊ,. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1997: 35-36. 18 VIII, 91. Za primjere s poËetka XIV. stoljeÊa v. Ignacij Voje, “Il credito nella Ragusa medievale”, u: Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e funzioni di una Repubblica marinara tra Medioevo ed Età moderna, ur. A. Di Vittorio, Bari: Cacucci, 1990: 49-50. 19 Proemij i II, 4.
14
nije bilo ni u njemu, sud je bio ovlaπten predmet rijeπiti slobodno, prema vlastitoj prosudbi. Sustav dubrovaËkih pravnih izvora u konaËnici se, dakle, zatvarao kreativnom ulogom suda, isto kao u mletaËkom pravu i u svim zajednicama kojih je pravni poredak iz njega izveden.20 Dok su druge talijanske komune upuÊivale sud na primjenu naËela opÊega europskog prava (ius commune),21 mletaËkoj je sredini to bilo odbojno zbog politiËkih konotacija, pa je uvijek naglaπavala samosvojnost institucija vlasti i samodovoljnost prava. DubrovaËki sustav pravnih izvora definiran je 1272. po tome mletaËkom modelu, no zadræan je i poslije jer je - upravo zbog pronoπenja ideje autonomije - odgovarao duhu dubrovaËke dræave. Meu sastavnicama dubrovaËkoga pravnog poretka nije, dakle, spomenuto opÊe europsko srednjovjekovno pravo (ius commune), utemeljeno na rimskom i kanonskom pravu. No, znaËi li to da u pravni sustav Dubrovnika nisu prodirala suvremena europska rjeπenja? Jesu li vanjski utjecaji odista bili iskljuËeni, ili su samo preπuÊeni? Istraæivanja odnosa “opÊeg” i “posebnog” prava pokazala su da je opÊe pravo u veÊoj ili manjoj mjeri bilo rasprostranjeno po Ëitavoj Europi. Nudilo je izgraeni terminoloπki instrumentarij, koji je opet pronosio pravne koncepte, institute, naËela; bez te okosnice Ëesto nije moguÊe razumjeti ni korektno interpretirati pravo odreene gradske zajednice.22 Nad onim srednjovjekovnim europskim prostorima koji su se odlikovali urbanitetom, gospodarskim odnosima utemeljenima na privatnom vlasniπtvu i slobodi ugovora, gdje je æivio notarijat - lebdjelo je opÊe pravo, bilo ono imenovano meu pravnim izvorima ili ne. U nekim je sredinama njegova primjena bila neposrednija i snaænija nego u drugima, no svugdje se, pa tako i u Dubrovniku, baπtina “oba prava” (rimskog i kanonskog) odraæavala na pravnu praksu.23 Jedan od primjera jest primjena torture pred dubrovaËkim sudovima, koja se oËito ravnala po postavkama opÊeg prava, dok joj propisi nisu posveÊivali gotovo nikakvu pozornost.24 »ak ni sam Statut nije imun od utjecaja rimskog i kanonskog prava, kako u 20 Lamberto Pansolli, La gerarchia delle fonti di diritto nella legislazione medievale veneziana. Milano, Giuffrè, 1970; Giorgio Zordan, L’ordinamento giuridico veneziano. Padova: CLEUP, 21984: 205-213. 21 Liva, La gerarchia delle fonti, passim. 22 Manlio Bellomo, L’Europa del diritto comune. Roma, 41989: 85-117. 23 O takvu formalnom nijekanju, a stvarnom koriπtenju baπtine “oba prava” u dubrovaËkoj praksi govori i Francesco Maria Appendini, Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, I. Ragusa: Antonio Martecchini, 1802: 184. 24 Potanje v. Lonza, Pod plaπtem pravde: 27.
15
uvodnom tekstu,25 tako u pojedinim odredbama - npr. za osloboenje zavisnih sluga koristi se pravim rimskim terminom manumittere, koji se zatim objaπnjava srednjovjekovnim francare26 - a kao da se nazire i utjecaj rimskih pravnih izvora na osnovni slijed grae.27
2. Stariji propisi i izradba Statuta 1272. 2.1. Predstatutarni propisi OËuvane su pojedine pravne odredbe s kraja XII. i poËetka XIII. st. koje moæemo dræati zaËetcima dubrovaËkoga statutarnog prava. Imale su oblik isprave; neke su se nazivale naredba (bandum, bannum)28, a neke zapovijed (preceptum), no u njihovoj prirodi ni formi nema bitne razlike. Iz jedne isprave iz 1235. razvidno je da je povod formuliranju tih prvih propisa Ëesto bio konkretan sluËaj: neki DubrovËani kupili su brod od omiπkih gusara; dubrovaËke su im vlasti naredile da ga vrate i od takvih rabota odustanu, prijeteÊi im vrlo ozbiljnim sankcijama; istodobno su odredile da Êe takva kazna snaÊi svakoga onog tko bi kupio brod od Omiπana ili drugih gusara. Dakle, rjeπavala se pojedinaËna stvar i istodobno oblikovala opÊa norma koja ima vrijediti ubuduÊe.29 25
Prenosi se Ëuvena Ulpijanova definicija prava sadræana u Digestama (D. 1,1,10, pr.). V. Antun CvitaniÊ, “Proemiji statuta naπih primorskih komuna - specifiËan koncentriran izraz srednjovjekovnog shvaÊanja politiËke vlasti i prava”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 17 (1967) 3-4: 279. 26 IV, 17 i D. 1,1,4. 27 Taj slijed nije potpuno isti kao u libri legales (Codex, Digesta), no zamjetno je da odredbe o ustroju vlasti stoje u poËetku, zatim slijedi sudski postupak, nakon toga se slijed razilazi, da bi se opet poklopio u smjeπtaju kaznenog prava pri kraju. 28 Zanimljivo je da je jedna naredba uvrπtena u Statut zadræala svoj stari naziv i oblik (Bannum vini, II, 18). I rapski “protostatut” iz 1234. takoer je imao takav oblik (Lujo MargetiÊ, “Rapski protostatut iz 1234. godine”, Vjesnik Povijesnog arhiva u Rijeci, 38 (1996): 106). O znaËenjima pojma bandum v. Lexicon latinitatis Medii aevi Iugoslaviae I, ed. M. KostrenËiÊ, Zagreb: JAZU, 1969: 101; Lujo MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkama pokretanja kaznenog postupka u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opÊinama”, Rad HAZU, 475 (1997): 46 i 52. 29 Odnosi s gusarima bili su nakon toga povodom detaljnije regulacije, koja je naπla mjesto u Statutu iz 1272. (VI, 21-22 i 58-61). Zanimljivo je primijetiti da je sankcija za dotiËni sluËaj znatno blaæa: globa od 25 perpera i spaljivanje ili oduzimanje broda. U pola stoljeÊa πto dijeli te dvije norme, sankcija se zapravo profilirala i uklopila u penalni sustav Statuta.
16
Od mnoπtva listina koje su sadræavale takve predstatutarne propise raznolikog sadræaja, saËuvane su samo neke. G. 1190. proglaπeno je slobodno pravo pristupa (salvusconductus) u Grad duænicima i zloËincima za blagdan Sv. Vlaha.30 U vrijeme ratne opasnosti 1228. zabranjena je paπa uz granice, promet s otocima, te je uveden novËani teret za one koji odbijaju straæarsku sluæbu.31 G. 1235. prijetilo se kaznom za krau iz vinograda;32 naredilo se da svaki dubrovaËki brod mora prvi teret dovesti u matiËnu luku, itd.33 Osim zakona saËuvanih u izvornom obliku pergamenskih listina neke se mogu razaznati u tkivu statutarne zbirke u koju su preuzeti.34 SaËuvani su takoer primjeri kneæevskih prisega, koje su se prvotno biljeæile u obliku javne isprave,35 a potom je njihov obrazac integriran u Statut.36 Jedini dulji normativni tekst iz predstatutarnog razdoblja saËuvan u izvornom obliku jest tzv. Propis o mirazu i piru (Ordo de dotibus et nuptiis),37 donesen 1235. kao pokuπaj dubrovaËke komune da ograniËenjem miraza, svadbene opreme i pira suspregne natjecanje u raskoπi i rasipanje novca. Trajanje tog propisa bilo je naznaËeno kao privremeno, vjerojatno zato da bi se razmotrili uËinci i odluËilo kako to pitanje treba nadalje regulirati; rok od 29 godina oËito je postavljen tako da se izbjegne protek trideset godina, a to je onaj rok uz koji se inaËe vezuje ustaljivanje prava (npr. kroz dosjelost). Ovaj propis privremene prirode nije preuzet u statut, osim malog dijela (opisa mladenkina ruha), a ni taj nije prikazan kao stariji propis, nego kao “dubrovaËki obiËaj”.38 30
Codex diplomaticus II: 242; BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXII. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III, ed. T. SmiËiklas, Zagreb: JAZU, 1905: 292. 32 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXVI-LXVII; Codex diplomaticus III: 439. 33 DubrovaËka akta i povelje, I.1, ed. J. RadoniÊ. Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III,3, Beograd: SANU, 1934: 828. 34 Bannum vini - II, 18. 35 Tekst se za cijelo vrijeme mletaËkog dominija nije bitno mijenjao, osim πto je varijanta iz 1254. proπirena s nekoliko vaænih elemenata. SaËuvane su isprave o prisezi iz 1237, 1238, 1240, 1242, 1244, 1245, 1247. i 1254. (v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXVII-LXIX; isprave su objavljene u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, IV, ed. T. SmiËiklas, Zagreb: JAZU, 1906). I u talijanskim su gradovima prisege duænosnika redovito dobivale pisani oblik (Enrico Besta, Fonti: Legislazione e scienza giuridica dalla caduta dell’Impero Romano al secolo decimosesto, I.2., u: Storia del diritto italiano, ur. Pasquale Del Giudice. Milano: Hoepli, 1925 [pretisak Frankfurt am Main-Firenze, 1969]: 520). 36 II, 1. 37 Naslov potjeËe od prireivaËa (BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXIV-LXVI). Velika je vrijednost tog izvora za upoznavanje svadbenih obiËaja. 38 Usp. IV, 3. 31
17
U statutarnom se tekstu moæe razaznati joπ jedna veÊa starija cjelina koja se odnosila na kazneno pravo. Naime, KorËulanski statut iz 1265. i DubrovaËki iz 1272. imaju zajedniËku kaznenopravnu jezgru. Te su odredbe svakako sadræajem izvedene iz mletaËkog prava, no dobile su drugaËiji poredak od onoga u mletaËkoj kaznenoj knjizi (Promissio maleficiorum) iz 1232. Na temelju opÊe logike recepcije prava iz veÊe i pravno razvijenije sredine u manju, predloæak je trebalo potraæiti u dubrovaËkoj sredini prije 1265. I doista, u drugim dubrovaËkim povijesnim izvorima govori se o kaænjavanju prema statutu izraenom u vrijeme kneæevanja Ivana Tiepola (1237.-1238.).39 Iz usporedbe dubrovaËkih, korËulanskih i mletaËkih propisa moæe se zakljuËiti da su te iste norme, moæda uz tek pokoju preinaku, preuzete u DubrovaËki statut iz 1272.40 Drugim rijeËima, na poËetku statutarne VI. knjige otkriva se viπe Ëlanaka koji vjerojatno pripadaju normativnom sloju starijem gotovo pola stoljeÊa. Kazneno pravo i u drugim je komunama Ëesto bilo predmetom ranog zakonskog ureenja41 a tako je bilo i u Veneciji, koje je pravni razvoj za nas od najveÊe vaænosti.42 Povod da se upravo tada u Dubrovniku fiksira kazneno pravo, i to po mletaËkom modelu, vjerojatno je bila potreba da se uËvrsti represivna funkcija javne vlasti: nakon πto je 1232. slomljena pobuna, dubrovaËka komuna morala je pristati na novi pakt s Venecijom, koji ju je ËvrπÊe podlagao mletaËkim vlastima.43 Moæda nije sasvim nevaæna okolnost da je ta prva veÊa zakonska cjelina oblikovana za mandata kneza Ivana Tiepola, dok je na duædevskoj stolici sjedio njegov otac, Jakov Tiepolo,44 znamenit upravo po zakonodavnim
39
V. prisegu dubrovaËkog kneza Andrije Daura iz 1254 (BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LXVII), i zapis o sporu u pitanju kaænjavanja ubojstva iz 1307-1308 (VIII, 58). 40 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XXI-XXII; CvitaniÊ, “Uvod”: 17. 41 Za usporedbu je jamaËno najzanimljiviji “Rapski protostatut”, koji sadræi kaznenopravnu materiju, a donesen je 1234, gotovo u isto vrijeme kao i dubrovaËki Tiepolov statut. Rapske odredbe srodne su langobardskom i langobardsko-franaËkom pravu, a trajanje im je bilo ograniËeno na neπto viπe od godine dana (vjerojatno s namjerom obnavljanja). MargetiÊ, “Rapski protostatut”: 105-117. 42 U Veneciji je takva zbirka izraena joπ potkraj XII. st., za vrijeme duæda Oria Mastropiera. Njezin naziv, “Promissio maleficiorum”, preuzela je i mlaa kompilacija (Zordan, Ordinamento giuridico veneziano: 192-193). 43 V. Bernard Stulli, Povijest DubrovaËke Republike, Dubrovnik-Zagreb: Arhiv Hrvatske i Ëasopis Dubrovnik, 1989: 26. 44 Tiepolo je bio duædem 1229. - 1249. (Adriano Cappelli. Cronologia, Cronografia e Calendario perpetuo. Milano: Hoepli, 51983: 346).
18
pothvatima.45 U Veneciji je “kaznena knjiga” zauvijek ostala izvan tijela statuta, a u Dubrovniku se svakako taj skup odredaba joπ neko vrijeme nakon izradbe Statuta iz 1272. nazirao kao zasebna cjelina pod prvotnim, Tiepolovim imenom.
2.2. Izradba Statuta 1272. Kao razlog izradbi Statuta, u njegovu je proemiju (uvodu) naznaËeno da su pravne odredbe bile razasute, proturjeËne, nepotpune i nejasne, pa je zbog toga dolazilo do prijepora i teπkoÊa u sudskoj praksi. To sigurno i jest bio osnovni motiv izradbi statutarne zbirke jer je “kup listina” na kojima su bili zapisani dubrovaËki zakoni bio sasvim nepregledan, u sve veÊem raskoraku sa zahtjevima sloæenijeg pravnog æivota. U podlozi ovog praktiËnog povoda osjeÊa se, meutim, teænja zrele komune, u krilu koje se veÊ raaju zametci aristokratskih institucija vlasti, za jasnijom artikulacijom pravnog sustava;46 nije sluËajno da se nekako istodobno voenje javne kancelarije postavlja na prave profesionalne temelje.47 Nemamo nikakvih konkretnih spoznaja o tome kako je tekla izradba Statuta ni tko se prihvatio izdvajanja i sreivanja odredaba i njihova sjedinjavanja u veÊe cjeline. Redaktor je svakako imao na raspolaganju ne samo dubrovaËke propise nego je bio upoznat i s lokalnim obiËajima i terminima, dok se iz sistematike, terminologije i pojedinih pravnih rjeπenja razabire da je poznavao osnove europskog opÊeg prava. Je li Statut sloæio neki obrazovani i pravu vjeπti DubrovËanin, neki pravnik u sluæbi mletaËke vlasti ili struËnjak iz kruga onih koji su se u talijanskim gradovima bavili izradbom statutarnih zbirki?48 Pouzdan odgovor na to jednostavno pitanje ne moæe se dati. Svakako, statutarni se uvod dobrim dijelom podudara ne samo s uvodom tek neπto mlae zbirke 45 U njegovo je vrijeme izraen model duædeve prisege (1229), zbirke normi pomorskog prava (1229. - 1236.), kaznenog prava (Promissio maleficiorum, 1232) i graanskog prava (Statutum novum, 1242.). V. Zordan, Ordinamento giuridico veneziano: 188-189, 193, 197-198, 201. 46 V. Zdenka JanekoviÊ Römer, Okvir slobode: dubrovaËka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma, Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1999: 58-61. 47 Gregor »remoπnik, “DubrovaËka kancelarija do godine 1300. i najstarije knjige dubrovaËke arhive”. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 39 (1927): 231-233. 48 Spoznaje o ovim struËnim kompilatorima statuta (statutarii) joπ uvijek su relativno skromne. V. Besta, Fonti: 513-514; Mario Sbriccoli, L’interpretazione dello statuto: contributo allo studio della funzione dei giuristi nell’età comunale. Milano: Giuffrè, 1969: 56, bilj. 11.
19
dubrovaËkih carinskih propisa (Liber statutorum doane, 1277.),49 πto bi moglo govoriti u prilog “domaÊoj radionici”, veÊ i s proemijima Iæulskog, BraËkog i Hvarskog statuta iz XIV. i XV. stoljeÊa.50 Znamo li da spomenuti dalmatinski i istarski statuti inaËe nisu osobito sliËni, te da ih vezuje ishodiπte u mletaËkom pravnom krugu, nametao bi se zakljuËak da su te dijelove prepisivali iz zajedniËkog predloπka koji je stizao iz mletaËkog srediπta, moæda kao dio naputka knezu, ili kao samostalan tekst koji je imao posluæiti upravo pri izradbi zbirke propisa. DubrovaËki statut nosi dakle i biljeg mletaËke vlasti i peËat europskog prava, a podlogu mu - dakako - donosi ono pravo koje se negdje od kraja XII. do potkraj XIII. stoljeÊa postupno taloæilo u dubrovaËkoj komuni, u pisanom i obiËajnom obliku.
3. Statutarne redakcije i rukopisne varijante: proces ustaljenja teksta (1272-1437) Mnogi statuti u prvo vrijeme - u Dubrovniku do poËetka XV. st. - nisu imali potpuno uËvrπÊen tekst, nego se on mogao dopunjavati, liπavati suviπnog i mijenjati, prateÊi pravni æivot zajednice i promjene u njezinu zakonodavstvu. Te su izmjene Ëesto, ali ne i uvijek oznaËene, pa se moæe reÊi da je Statut bio svojevrstan work in progress, koji se trajno pomalo gradio i razgraivao. S druge strane, bilo je prigoda, kao ona kada je u Dubrovniku 1358. prestala mletaËka vrhovna vlast, kad je Ëitav statutarni tekst iznova pregledan i kada su u njemu izvrπene sustavne izmjene. Plod takvih opseænijih zahvata, koji se jasno razlikuje od prethodnog stanja, predstavlja novu statutarnu redakciju. U pravnoj povijesti uobiËajeno je slijediti definicije i nazive redakcija DubrovaËkog statuta koje su pred stotinjak godina utvrdili njegovi izdavaËi, Baldo BogiπiÊ i Konstantin JireËek.51 Njihovu znanstvenom poduhvatu, koji se i nakon takva proteka vremena moæe ocijeniti u cjelini izvanrednim, moæe se prigovoriti da su olako nazivali novom redakcijom 49
Knjiga odredaba dubrovaËke carinarnice 1277, ed. J. LuËiÊ, Dubrovnik, 1989: 10-11. CvitaniÊ, “Proemiji”: 280; upotpunjeno u: CvitaniÊ, “Uvod”: 17, bilj. 39. V. takoer Nella Lonza, Kaznenopravni sustav DubrovaËke Republike u XVIII. stoljeÊu, Zagreb, 1995 (neobjavljena doktorska disertacija): 35-37. 51 BogiπiÊ i JireËek nastojali su prilikom priprave kritiËkog izdanja sve rukopise svrstati u skupine po sliËnosti, pa zatim razluËiti zasebne redakcije (u Liber statutorum: XLII-LVII). BuduÊi da ih je zanimala prije svega datacija saËuvanih rukopisa i uspostava filijacije, svaki su tekstualni tip nazivali novom redakcijom, bez obzira na to jesu li sadræajne i sistemske preinake takve naravi i opsega da bi taj termin opravdale. 50
20
svaki tip rukopisa, bez obzira jesu li preinake teksta bile bitne. S novim, “organskim” pristupom javio se Bernard Stulli, koji je, prouËavajuÊi narastanje dubrovaËkog pravosudnog ustrojstva i cjelokupnoga normativnog sustava, nastojao razluËiti istinske “nove redakcije” od sitnijih ispravaka i dopuna statutarnog teksta.52 Nakon njegove raπËlambe svakako je jasnije da rukopisne varijante i redakcije nisu jedno te isto, i da tzv. redakcije D i E ne postoje. Po mome miπljenju, definiranje “nove redakcije” trebalo bi biti joπ stroæe i ima opravdanja govoriti samo o dvije redakcije DubrovaËkog statuta, - onoj iz 1272. (koju su BogiπiÊ i JireËek nazvali redakcijom A) i onoj iz 1358. (tzv. redakcija C). “Kruπke i jabuke” mogu se smisleno razdvojiti tako da se ostale oznake zadræe kao naziv prijepisa (B i C1) ili rukopisnih modela (D i E).
3.1. Redakcija iz 1272. Prva statutarna redakcija iz 1272. (redakcija A) nije do nas doπla u Ëistom obliku.53 Naime, u najstarijem saËuvanom rukopisu s kraja prve polovice XIV. stoljeÊa (B) veÊ su sadræane neke preinake, izbaËene su bile neke ukinute odredbe i dodane nove. Posredno znamo, na primjer, da se neπto u statutarnom tekstu mijenjalo 1325.54 i da je 1328. ukinuta Ëitava glava koja je zabranjivala brakove s Kotoranima.55 U saËuvanom rukopisu te izmjene nisu ostavile nikakva traga. G. 1343. oËito se namjeravao Statut znaËajnije preraditi jer je posebnom povjerenstvu povjerena zadaÊa pregleda teksta i izradbe revizijskih nacrta.56 Meutim, zapisnici Velikog vijeÊa u pregledanom dvogodiπnjem razdoblju nakon toga ne biljeæe pojaËanu zakonodavnu djelatnost; meu odredbama o kojima se
52
Bernard Stulli, “Prilozi pitanju o redakcijama Knjige statuta grada Dubrovnika”, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 3 (1954): 85-118. 53 Na taj problem u svezi sa Splitskim statutom iz 1312, koji je doæivio znate preradbe 1382. - 1385. upozorio je MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkama”: 21-22. Pred pravnim povjesniËarima joπ je znatan posao na istraæivanju vremenskih slojeva u dalmatinskim statutima. 54 Taj je “popravak nekih iskrivljenih statuta” zabiljeæen u indeksu Misti del Senato za 1325. (Listine o odnoπajih izmedju juænoga Slavenstva i mletaËke republike, I, ed. S. LjubiÊ. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, IX. Zagreb: JAZU, 1868: 162). 55 Naslov joj je bio “De parentelis non contrahendis cum hominibus de Cataro”; kao motiv za njezino ukidanje istiËe se da je bila suprotna Boæjoj i crkvenoj pravdi i interesu Dubrovnika (Libri reformationum V, ed. J. Gelcich. Zagreb: JAZU, 1897: 255). 56 Libri reformationum I, ed. J. Gelcich, Zagreb: JAZU, 1879: 146.
21
glasovalo samo se jedna moæe odræati razradom jedne statutarne glave, no ni ta nije naπla mjesto u statutarnoj zbirci.57 Po svemu sudeÊi, povjerenstvo se nije upustilo ni u kakve znatnije zakonske izmjene, nego se usredotoËilo na izbacivanje iz Statuta onoga πto je veÊ bilo ukinuto ili je nadomjeπteno drugim, pripremajuÊi time izradbu novog rukopisa s proËiπÊenim tekstom (varijanta B). BuduÊi da sve izmjene nisu oznaËene u najstarijem saËuvanom prijepisu, iz njega se ne moæe pouzdano rekonstruirati prvotni izgled statutarnog teksta. Ipak, na osnovi prije spomenutih primjera, moæe se pretpostaviti da je glavnina teksta redakcije A iz 1272. prenesena u varijanti B. Meutim, pitanje starosti sadræaja pojedinih statutarnih odredaba otvara se i u drugome vremenskom smjeru. Kao πto sam veÊ spominjala, u Statut su uklopljeni i neki stariji propisi, pa je osnovni tekst veÊ rezultat dugotrajnijega normativnog sedimentiranja. Ako se DubrovaËki statut kakav je do nas doπao, oprezno “raspara po πavovima”, prepoznaju se cjeline koje se razdvajaju sadræajem i razlikuju izriËajem a od kojih su neke vjerojatno bile zaokruæene bar koje desetljeÊe prije 1272. Prva knjiga donosi odredbe o prihodima i teretima kneza, nadbiskupa, Crkve sv. Marije, vikara i glasnika. Odnosom kneza kao predstavnika mletaËke vrhovne vlasti i dubrovaËke komune, u njoj je postavljen temelj ustroja vlasti “na dva stupa”.58 Druga knjiga niæe obrasce prisega kneza, sudaca, vijeÊnika i ostalih sluæbenika, i vjerojatno se temelji na nekom starijem registru (capitulare) u kojem su ti bili zapisani.59 SljedeÊa, treÊa knjiga regulira graanski postupak, parniËni i izvanparniËni, te pitanja sudske kompetencije. Opseæna Ëetvrta knjiga odnosi se na cjelinu braËnog, obiteljskog i nasljednog prava, i odlikuje se dosta izraæenom sustavnoπÊu. Petom knjigom obuhvaÊeni su raznorodni instituti imovinskog prava: vlasniπtvo, sluænosti, stvarnopravni i obveznopravni elementi agrarnih odnosa i dr. Jezgru πeste knjige tvori kaznenopravna materija (moæda preuzeta iz tzv. Tiepolova statuta; gl. 1.34.), no potom slijede raznorodne odredbe koje ograniËavaju i sankcioniraju nedopuπtenu trgovinu vinom (gl. 35.-41.), propisi o 57
Odredba regulira sluæbu nadzora provoenja zabrane uvoza stranog i peljeπkog vina (Libri reformationum, I: 179-181). 58 O komplementarnim uglavcima ugovora s Venecijom iz 1232, 1236. i 1252. v. Vinko ForetiÊ, Povijest Dubrovnika do 1808, I, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1980: 60-65. 59 Usp. Teja, “Statuti di Dalmazia”: 29-31. Takve prisege vrlo su Ëesto sadræane u srednjovjekovnim statutima talijanskih gradova, a ponekad je to i njihova prva jezgra (Besta, Fonti: 519-524).
22
servima (gl. 42.-53.), pa opet nekoliko odredaba o gradskom æivotu (gl. 55.-57.) koje bi se bolje uklapale u petu knjigu, te viπe drugih norma o raznim pitanjima. Upravo suprotno, sedma knjiga, posveÊena pomorskom pravu, izrazito je konzistentna i ujednaËena u izriËaju. Vjerojatno je Statut 1272. njome i zavrπavao. Meutim, veÊ u prvim godinama nakon toga dopisan je skup odredaba koje se uglavnom odnose na djelovanje Malog suda (Parva curia),60 a koje Êe s vremenom postati prvih dvadesetak glava osme statutarne knjige. Taj niz glava predstavljao je posebnu cjelinu: nosio je odgovarajuÊi naslov, s glavom VIII, 20 prestajala je teÊi stara numeracija glava i zavrπavalo je izvorno kazalo61, a nakon toga mijenja se takoer stil zapisa statutarnih odredaba.
3.2. Sluæbeni prijepis iz sredine XIV. st. (varijanta B) Najstariji saËuvani statutarni prijepis nije datiran, no na temelju rukopisa moæe se zakljuËiti da je izraen negdje oko 1349.62 Bio je namijenjen srediπnjim institucijama vlasti a danas je pohranjen u Dræavnom arhivu u Dubrovniku (serija 21.1 Manuali pratici del Cancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9b). BogiπiÊ i JireËek detaljno su ga opisali i nazvali statutom redakcije B.63 Kao πto je i inaËe bio obiËaj, prepisivaË nije predloæak prepisivao doslovno, nego je ispuπtao u meuvremenu ukinute odredbe, πto se najjasnije vidi po tome πto je u kazalu prepisao pa precrtao naslov jedne izostavljene glave.64 Nadalje, kod odredaba kojima je sadræaj izmijenjen, redovito je prepisivao samo novu, vaæeÊu varijantu. Na primjer, u odredbi o broju svjedoka u kaznenim predmetima samo se kratko spominje stara statutarna odredba (anticum statutum) a citira se ona koja ju je zamijenila, donesena negdje izmeu 1292. i 1305.65 PrepisivaË u tome ipak nije bio dosljedan, jer u nekim srodnim primjerima nije
60
Te su odredbe morale biti dodane Statutu nakon 1272. (jer bi se inaËe naπle u njegovu corpusu), a prije 1275. jer se otada kronoloπkim slijedom niæu glave VIII. knjige. 61 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XVI i 243, bilj. 12. 62 Prema mom uvidu, prva ruka prepisivala je tekst zakljuËno s VIII, 97 iz 1349. na f. 91, s time πto je posljednjih nekoliko glava pisala rastegnutije, moæda malo poslije toga. Neπto stariju dataciju (oko 1342.) predloæili su BogiπiÊ i JireËek u Liber statutorum: XLVXLVI. 63 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XLIV-XLIX. 64 Usp knjigu VI c. 2 “De filio filias homicidium committere” (sic) 65 III, 33.
23
“proËistio” tekst, veÊ je prenio staru varijantu a izmjene je registrirao zasebno, pri kraju rukopisa.66 Naposljetku, prepisivao je kao integralni dio teksta i sve odredbe koje su uvrπtavane u Statut nakon 1272. Te mlae norme nisu se dopisivale samo u VIII. knjigu, koja je bila namijenjena upravo dopunama, nego su se dobrim dijelom biljeæile uz tekst, na mjesto gdje bi sadræajno pripadale. Kako je slobodni prostor na rubovima listova bio ograniËen, neke od tih biljeæaka bile su gusto nabijene i nepregledne, a prepisivaË nije uvijek bio sabran, pa mu se znalo dogoditi da preskoËi neku dopunu,67 da je dopiπe na pogreπno mjesto68 ili prepiπe pogreπnim redoslijedom.69 Statutarne norme donesene nakon izradbe ovog rukopisa i opet su se biljeæile uz glavu Statuta koju mijenjaju ili dopunjavaju,70 ili su se pak kronoloπkim redom dodavale VIII. knjizi Statuta.71 Nakon izradbe novog autentiËnog rukopisa u XV. st., ovaj je stariji kodeks s njime usklaen72 i prepuπten na uporabu “slavenskom kancelaru” zaduæenome za registriranje sitnijih graanskih sporova.73
66
Npr. III, 3-5 i VIII, 25 iz 1278.; I, 22, 31, 33 i VIII, 52 iz 1296.; III, 38 i VIII, 87 iz
1338. 67
Npr. na f. 29 pisar je veÊ bio napisao rubriku “De forma testamentorum” (III, 41), a onda tek primijetio da je uz III, 40 zaboravio prepisati dodatak iz 1332, pa je pogreπni tekst izbrisao struganjem lista. 68 Npr. na kraju glave I, 23 naπao se dodatak koji se zapravo odnosi na gl. 24. i spadao bi iza nje, jer se na nju referira kao na “prethodnu”. 69 Npr. kod III, 2, osnovnom je tekstu prvo dopisao dodatak iz 1314., pa onda iz 1293. 70 Npr. na kraj III. knjige ubaËene su glave 59. - 61. 71 Tako je bilo i kod mnogobrojnih drugih statuta. Knjige koje su naknadno stvarane kronoloπkim unoπenjem odredaba Ëesto se nazivaju Liber reformationum, ili Reformationes. 72 V. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: 249-250. 73 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XLIX i 351. Od 1432. u sporovima vrijednosti do 10 perpera sudio je vikar, a registriranje tih odluka povjereno je kancelaru koji je inaËe pisao ÊiriliËne akte (Liber viridis, 257; Filip (Philippus) De Diversis, Opis Dubrovnika , prev. I. BoæiÊ. Dubrovnik, 1983: 26 i 32). Potonja Ëinjenica naravno ne znaËi, kako bi to htio NedeljkoviÊ, da se ti sporovi “vode na srpskom” i da ih “zapisuje srpski kancelar na naπem jeziku” (uvod uz izdanje Liber viridis, XXIII), nego je rijeË o preraspodjeli posla na osoblje kancelarije koje, zbog manjeg opsega posla, nije dostatno iskoriπteno.
24
3.3. “ProËiπÊavanje” Statuta 1358. i redakcija C Prestanak mletaËke vrhovne vlasti 1358. godine snaæno se odrazio na sudbinu Statuta. Zbog politiËkog htijenja za postavljanjem jasne cezure, pristupilo se izbacivanju odredaba vezanih uz staru vlast, te izradbi proËiπÊene verzije koja je u praksi trebala zamijeniti staru. Pri tome su povjerenstvu dane odrijeπene ruke da Velikom vijeÊu predloæi i druge dopune i zahvate u statutarni tekst. UnatoË πirokim ovlastima, prvo peteroËlano povjerenstvo zavrπilo je mandat nakon nekoliko mjeseci s vrlo mrπavim rezultatom,74 a novi troËlani sastav pokazao se samo neznatno poduzetnijim.75 Osnovnu zadaÊu brisanja tragova podloænosti Veneciji izvrπili su krajnje nemarno, tako da su u viπe statutarnih glava zaboravili izbaciti takve dijelove teksta,76 ili su to izveli tako da je reËenica ostala okljaπtrena.77 UnatoË loπoj kvaliteti zahvata, time je stvorena nova statutarna redakcija koja Êe ostati konaËnom. Propusti se nikada viπe neÊe ispraviti, zbog zazora od mijenjanja statutarnog teksta a i “mletaËki kamenËiÊ” je vjerojatno nakon nekog vremena prestao æuljati novu dubrovaËku dræavnu samosvijest. OËito su tada sve izmjene oznaËene u rukopisu koji je trebao postati modelom za preinake drugih. Vjerojatno je tome posluæio rukopis A jer novi sluæbeni prijepis C1 potjeËe od njega, a ne od mlaeg rukopisa B.78 To nudi logiËno objaπnjenje zaπto je “sporedni sluæbeni primjerak” B saËuvan, a vaæniji A nije: zbog oznake izmjena potonji je postao nepregledan, pa je u XV. stoljeÊu zamijenjen novim prijepisom (C1). BuduÊi da se htjela izbjeÊi pometnja u tome koja je varijanta “prava” i zajamËiti pravna sigurnost, nastojao se sprijeËiti daljnji optjecaj stare redakcije, pa su pozvani svi privatni vlasnici Statuta da podnesu svoje primjerke na usklaenje s novim sluæbenim tekstom.79 Koliko je vlastima bilo stalo da se to provede, pokazuje okolnost da su obeÊavali preradbe u privatnim rukopisima izvrπiti na javni troπak, te prijetili izvanredno oπtrim kaznama onima koji se na taj poziv ogluπe. Meutim, Ëim su vlasti 74
Na njihov prijedlog donesena je jedino statutarna odredba I, 3. Temeljem njihova prijedloga u Statut je uneseneno pet novih odredaba: IV, 80; VI, 1, 65-67. 76 Npr. II, 7, 9, 10-15, 19, 20-21, 25, 33. 77 Primjerice, II, 1 i 3 (u redakciji C). 78 U rukopisu C1 ima ne samo rijeËi drugaËijih nego u B nego i nekih koje u ovome nedostaju, πto znaËi da nisu izvedeni jedan iz drugoga, nego da je predloæak obaju rukopisa bio A. O razlikama v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LIII. 79 Liber reformationum I: 247-248. 75
25
uspjele staru verziju Statuta povuÊi iz optjecaja, nisu viπe osobito marile za povrat rukopisa vlasnicima, pa se ta akcija otegnula na nekoliko sljedeÊih godina.80
3.4. Nove pravne zbirke i “zatvaranje” Statuta 1409./10. U statutarnom su tekstu tijekom 2. polovice XIV. i poËetka XV. stoljeÊa povremeno kriæane ukinute odredbe81 i dopisivane su nove,82 ali glavnina propisa upisivala se u nove pravne zbirke. Upravo zato πto se svakako htjelo izbjeÊi jaËe zahvaÊanje u tekst Statuta - zbog straha od zlouporabe, ali i shvaÊanja da on pripada baπtini koju ne valja olako dirati - 1335. uveden je novi upisnik, Knjiga svih zakona (Liber omnium reformationum). Taj je zbornik “punjen” novim odredbama do 1409.1410., kada je otvorena nova zbirka, Zelena knjiga (Liber viridis), a ova je opet 1460. zamijenjena Æutom knjigom (Liber croceus). Do prijelaza u novi zakonski zbornik nije dolazilo zato πto bi stari bio ispisan, nego zbog neaæurnog (i nepotpunog) voenja prethodnoga: novi svezak trebao je oznaËiti i poËetak urednijeg registriranja zakona. Meutim, ti prijelazi nisu bili oπtri i postojalo je uvijek razdoblje iz kojeg su neki propisi upisani u staru, a neki u novu zbirku. Do takva je preklapanja doπlo veÊ izmeu Statuta i Knjige svih zakona: glavnina propisa iz XIV. stoljeÊa registrirala se, doduπe, u novom zborniku, no neki su se i dalje dodavali Statutu,83 a neki Ëak bili zapisani na oba mjesta.84 PoËetkom XV. stoljeÊa DubrovaËka je Republika stabilizirana i ojaËana nakon pola stoljeÊa formalne zaπtite hrvatsko-ugarskog kralja, a faktiËne samostalnosti. U to doba jasnije su se profilirali sastav i djelokrug dræavnih institucija, u sustav vlasti ugraeni su pomoÊni i nadzorni mehanizmi i teæilo se podizanju kvalitete pravosua organizacijskim i proceduralnim inovacijama.85 S namjerom da se unese red i sigurnost u
80
Liber reformationum III: 32 i 201. Primjerice, pri izradbi novog prijepisa (C1) izostavljena je zabrana sucima i ostalim sluæbenicima da s drugima piju (II, 4 i VIII, 12), ukinuta 1365. odlukom Velikog vijeÊa (Mihajlo DiniÊ, Iz DubrovaËkog arhiva, I, Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III.17, Beograd: SANU, 1957: 18). Takoer, ispuπten je posljednji stavak VIII, 99 koji je ukinut 1370. (Liber viridis, 35). 82 V. listu kod BogiπiÊ-JireËek, Liber statutorum: 462-463. 83 Razmjer za razdoblje 1306.-1358. jest pribliæno 4/5 unijetih u Knjigu svih zakona (178 odredbi) u odnosu prema 1/5 u Statut (44 odredbe). 84 Stulli, “Ordines artis nauticae”: 90, bilj. 14. 81
26
pravnoj domeni, u razdoblju oko 1409.-1410. pristupilo se ureenju dubrovaËkog normativnog sustava. Meutim, buduÊi da je postavljen aksiom da se zbirke nipoπto ne smiju preraivati, nego da se moraju oËuvati u sadræaju i slijedu, ta se akcija svela na utvrivanje njihova autentiËnog teksta i izradbu sluæbenih prijepisa. Time su konaËno “zatvoreni” Statut i Knjiga svih zakona,86 i u njih se nisu viπe smjele unositi nove odredbe.
3.5. AutentiËni prijepis iz 1437. (varijanta C1) Malo je vijeÊe donijelo odluku o izradbi novoga sluæbenog prijepisa Statuta joπ 1432,87 no taj je posao zavrπen tek na proljeÊe 1437.88 Kodeks je izraen od kvalitetnog materijala (pergament), ispisan je s osobitom pomnjom, a poËetni inicijal s likom sv. Vlaha oslikao je Ëuveni slikar Ivan UgrinoviÊ.89 Kao zanimljivost moæe se dodati da je potkraj 1443., za svog boravka u Dubrovniku, znameniti humanist Ciriaco Pizzicolli iz Ancone, u taj statutarni primjerak vlastitom rukom upisao predloæak teksta za natpise na ploËama pod trijemom Kneæeva dvora i na Onofrijevoj fontani, te joπ neke biljeπke.90 Rukopis sadræi statutarnu redakciju C s dopunama iz 1358.-1408., pa se moæe, po uzoru na Stullijeve oznake, nazvati rukopisnom varijantom C1.91 Kao dræavni kodeks s autentiËnim tekstom, bio je pohranjen u tajniπtvu Republike,92 a danas se Ëuva u Dræavnom arhivu u Dubrovniku (serija 21.1 Manuali pratici del Cancelliere: Leggi e Istruzioni, sv. 9a).
85
V. Stulli, “Prilozi pitanju o redakcijama”: 101; Lonza, Kaznenopravni sustav: 76-77. Posljednja norma unesena u Statut je iz 1408 (VI, 17, 8). Najmlaa odredba u Knjizi svih zakona je iz 1410. (XXXIII, 9). 87 Acta Minoris Consilii, ser. 5, sv. 5, f. 182. 88 U jednom prijepisu iz 1769. ubiljeæeno je: „Anno 1437 die 14 aprilis fuit finitum“ (Leggi e istruzioni, ser. 21.1, sv. 47, f. 159v). 89 Kruno Prijatelj, “Doprinos UgrinoviÊu”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 15 (1963): 56-60. 90 V. Ante ©oljiÊ, “O ranoj renesansi u Dubrovniku”, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 40 (2002): 137-142. 91 Opis v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XLIX-LIII. 92 Bernard Stulli, “Dva pokuπaja inventarizacije DubrovaËkog arhiva poË. XIX stoljeÊa”, Arhivski vjesnik 11-12 (1968-69): 232 i 252. 86
27
4. Statut i dubrovaËki teritorij Kako se πirilo podruËje dubrovaËke komune, pa zatim dræave, i kako su se na tim novim steËevinama uspostavljale teritorijalne jedinice, postavljalo se pitanje primjene Statuta i drugih dubrovaËkih pravnih izvora. BuduÊi da status tih lokalnih jedinica u DubrovaËkoj Republici nije bio odreen na jedinstven naËin, ni pravni poredak u njima nije bio potpuno istovjetan. Na oblikovanje odnosa “centra” i “periferije” utjecali su Ëimbenici i povijesne i politiËke prirode: prepoznaju se tragovi ranije ili kasnije teritorijalne integracije, ali i traæenje one mjere centralizacije koja bi osiguravala uËinkovitu, ekonomiËnu i πto stabilniju upravu. Pravni poredak perifernih, a geostrateπki vrlo vaænih zajednica Lastova i Mljeta temeljio se na πiroj samoupravi, pa je prirodno da su postojale i posebne pravne zbirke, izraene u 1. polovici XIV. stoljeÊa.93 Premda je njihov uzor nedvojbeno bio DubrovaËki statut,94 ti su normativni zbornici bili prilagoeni lokalnim prilikama;95 ostavljali su viπe prostora obiËajnom pravu,96 mijenjali parametre represivne politike (npr. za iste prijestupe propisivali blaæe kazne). Nakon πto je dubrovaËka komuna 1333. proπirila svoje podruËje na Ston i Rat, poËele su se 1335. u posebnu pergamentsku knjigu upisivati odredbe potrebne za djelovanje stonskog kneza.97 Zakonska zbirka koja je nastala na taj naËin ustalila se pod nazivom “Stonske odredbe” (Ordines Stagni), premda je protegnuta i na druga novosteËena podruËja u kojima je bilo srodno ustrojstvo lokalne vlasti: 1399. na Primorje,98 a 1427. na Konavle.99 U sklopu razmatranja o vaænosti DubrovaËkog statuta, 93
Recentna izdanja popraÊena su prijevodom na hrvatski: Lastovski statut, prev. A. CvitaniÊ. Split: Knjiæevni krug, 1994; Mljetski statut, prev. A. MarinoviÊ i I. VeseliÊ. Split: Knjiæevni krug, 2002. 94 Npr. u opisima kaznenih djela i vrstama propisanih kazna, kod reæima miraza i braËne imovine, kod svjedoËenja, kod javne prodaje nekretnina itd. 95 Primjerice, detaljno je regulirana kraa æivina (Lastovski statut, gl. 7-11; Mljetski statut, gl. 7-11), Ëega u DubrovaËkom statutu nema. 96 To je uostalom i zajamËeno paktom kojim se lastovska zajednica podvrgnula dubrovaËkoj vlasti (I, 15). V. primjere lastovskih obiËaja u: Josip LuËiÊ, “Proπlost otoka Lastova u doba DubrovaËke Republike”, u: Lastovski statut: 33-34. 97 Usp. “Ordines Stagni”, ed. A. Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. DubrovaËki zakoni i uredbe. Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III. 6, Beograd: SANU, 1936: 349-383. 98 Liber viridis, 96. 99 OdluËeno je da Êe se konavoskom knezu poslati jedan prijepis spomenute zbirke, bez odredaba koje su u Konavlima neprimjenjive (Liber viridis: 179 i 214).
28
znaËajno je da je primjena dubrovaËkog prava na tim podruËjima bila ograniËena i prilagoena prilikama “na terenu”. Primjerice, odobreno je rjeπavanje graanskih sporova prema obiËajnom pravu stanovnika tog podruËja, a ne prema Statutu,100 i kod niza zloËina propisana je upola blaæa kazna od one zaprijeÊene DubrovaËkim statutom.101 Snaga DubrovaËkog statuta, dakle, nije bila jednaka na Ëitavom dubrovaËkom teritoriju, kao πto nije bila ni u razliËitim domenama pravnog æivota. Kada bi se htjelo slikovito prikazati prostorno vaæenje dubrovaËkog statutarnog prava, onda bi najstarije dubrovaËko podruËje (Grad, Astarea, Elafiti) bilo oznaËeno najsnaænijom bojom, mlae kopnene steËevine (Rat, Primorje, Konavle) svjetlijom, a Mljet i Lastovo najbljeom.
5. Statut kroz vrijeme: izazovi prakse i duh konzervativizma 5.1. Nedostatak sustavnosti pravnih izvora: prijepori oko reforme (XVI. st.) Svi poststatutarni zbornici (Knjiga svih zakona, Zelena knjiga, Æuta knjiga) nizali su odredbe kronoloπkim slijedom, a nedostatak sistematike pokuπavao se nadomjestiti izradbom indeksa i pomagala koji bi korisnike upuÊivali na traæeni propis.102 Primjena takva modela izgradnje normativnog sustava tijekom nekoliko stoljeÊa dovela je do potpuno kaotiËnog normativnog stanja, pa su u XVI. st. dubrovaËke vlasti ipak bile spremne izvrπiti nuæne rezove i preinake. Bilo je planirano temeljito preraditi i graansko i kazneno pravo, a pri tome ih i uskladiti s postavkama rimskog i kanonskog prava.103 BuduÊi da je bila rijeË o zaista krupnim reformskim zahvatima, ta se zadaÊa namjeravala obaviti uz pomoÊ stranih struËnjaka; akciju je, meutim, veÊ iste 1534. prekinula opasnost od kuge. Nekoliko godina potom povedeni su pregovori s viπe vrlo istaknutih pravnika iz talijanskih srediπta, ali oni nisu uspjeπno okonËani pa se naposljetku odustalo od te ideje.104 ©teta: da je reformu doista “dizajnirao” Andrea Alciato, jedan od najznamenitijih pravnika toga
100 101 102 103 104
“Ordines Stagni”, II, 1. “Ordines Stagni”, II, 4 i III, 5 i 6. Lonza, Kaznenopravni sustav: 83-85. Stulli, “Ordines artis nauticae”, 110. Ibid., 110.
29
doba, dubrovaËko bi pravo bilo upisano u joπ jedno poglavlje europske pravne povijesti. U preradbu zakonodavstva prionulo se opet 15581560., kada je povjerenstvo Senata, uz presudnu pomoÊ notara kao osobe vjeπte pravu, pripremilo nacrte propisa o graanskom postupku.105 Na tome se stalo, tako da je naposljetku reformiran samo jedan segment pozitivnog prava. JamaËno ima pravo Stulli kad pretpostavlja da je u meuvremenu meu vlastelom prevladala struja nesklona novotarijama, koja nije htjela pristati na radikalne zahvate u pravnom sustavu.106 Premda se i u sljedeÊim stoljeÊima povremeno predlagalo proËiπÊenje starih pravnih zbirka i njihovo usklaenje s praksom,107 nikada viπe nije bilo rijeËi o takvoj sustavnoj reviziji Ëitavog pravnog poretka. Duh konzervativizma odnio je konaËnu pobjedu. Umjesto reforme, trebalo je potraæiti drugo rjeπenje koje bi u normativnu sferu unijelo reda i pojednostavnilo primjenu prava, ne dirajuÊi osnovna pravna vrela. U zadnjoj Ëetvrtini XVI. stoljeÊa tog se zadatka primio vlastelin Frano GunduliÊ.108 Statut i druge pravne zbirke opremio je kvalitetnim dvovrsnim kazalima a uz svaku je glavu izradio saæetak.109 BuduÊi da su njegova pomagala pridonijela lakπem nalaæenju i tumaËenju izvora u praksi, redovito su se unosila u nove prijepise Statuta (rukopisi varijante E).110
105
Ibid., 111. Ibid., 112. 107 Npr. 1676. osnovano je troËlano povjerenstvo koje je trebalo pregledati Statut i Knjigu svih zakona, i utvrditi koje odredbe treba izbaciti (Acta Consilii Rogatorum, ser. 3, sv. 122, f. 81), no nema tragova neke temeljitije reforme. 108 Za osnovne biografske podatke v. Nella Lonza, “GunduliÊ, Frano”, Hrvatski biografski leksikon, V. Zagreb: Leksikografski zavod “Miroslav Krleæa”, 2002: 312-313. 109 GunduliÊeva pomagala uz Statut objavljena su u ediciji BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: 251-421. 110 Liber statutorum: LIV-LVII. 106
30
5.2. Dogradnja i razgradnja statutarnog prava do propasti Republike 5.2.1. Statut pred izazovom tiska Osim dva spomenuta sluæbena primjerka Statuta, koja su se sve do pada Republike Ëuvala u uredu dræavnog tajniπtva,111 dubrovaËke su vlasti i poslije povremeno naruËivale prijepise za potrebe svojih institucija. Primjerice, 1704. odluËile su dati na prijepis Statut i druge zakonske zbirke jer se “teπko Ëitaju”, vjerojatno zbog nedostatnog poznavanja starih pisama;112 neki su prijepis izradili 1737. pomoÊnici u notariji113 a u XVIII. st. svojim su primjercima svakako raspolagali Kazneni sud i notarski ured.114 Moæe se uËiniti neobiËnim da za vrijeme Republike Statut nikada nije tiskan. Naime, ne samo da je MletaËka Republika svoj statut i druge osnovne zbirke tiskala rano i zatim u mnogo izdanja,115 nego su objavljeni joπ u XVI. i XVII. stoljeÊu.116 Tomu nasuprot, od svih izvora dubrovaËkog prava tiskani su samo BuniÊev sudski priruËnik i Plovidbeni pravilnik,117 a Statut je prvi put izdan tek nakon davnog nestanka Republike. Osnovni razlog zaπto se DubrovaËki statut umnoæavao prijepisima, a ne tiskanjem, leæi vjerojatno u ograniËenim potrebama træiπta. DubrovaËki sustav institucija vlasti bio je relativno jednostavan u usporedbi s mletaËkim a i gotovo su sva srediπnja tijela zasjedala u dvije povezane zgrade Kneæeva dvora i VijeÊnice, pa je nekoliko sluæbenih primjeraka Statuta bilo sasvim dostatno. Dinamika prepisivanja Statuta za potrebe vlastele oËito je isto mogla pratiti potraænju: u optjecaju su bili i stari primjerci a vlastelinski krug ionako se postupno, ali neumitno 111
Spominju se i u inventarima s poËetka XIX. st., objavljenima u: Stulli, “Dva pokuπaja”: 232 i 252. 112 Acta Consilii Rogatorum, sv. 138, f. 241. 113 Acta Consilii Rogatorum, sv. 158, f. 26. 114 Detta, ser. 6, sv. 25, f. 18v; sv. 39, f. 14v; sv. 49, f. 26v. 115 Sva je izdanja MletaËkog statuta opisao A. Valsecchi, “Bibliografia analitica della legislazione della Repubblica di Venezia”, Archivio veneto, 4 (1872): 258-288. 116 NajkraÊe informacije o izdanjima mogu se naÊi u: Ivan Strohal, Statuti primorskih gradova i opÊina: bibliografiËki nacrt, Zagreb: JAZU, 1911, passim. 117 Æarko MuljaËiÊ, “O prvoj dubrovaËkoj tiskari”, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4-5 (1958): 603; Josip LuetiÊ, O pomorstvu DubrovaËke Republike u XVIII. stoljeÊu, Graa za pomorsku povijest Dubrovnika, II, Dubrovnik, 1959: 44-45.
31
suæavao.118 Dakako, niti objavljivanje statuta dalmatinskih gradova podloænih Veneciji nije imalo træiπnog opravdanja: nekoliko primjeraka za srediπnja mletaËka dræavna tijela, nekoliko primjeraka za domaÊe institucije vlasti i odreeni broj za plemiÊe moglo se bez ikakve teπkoÊe podmiriti prijepisima. Njihovo tiskanje bilo je bitno zbog politiËkih silnica: u osjetljivoj ravnoteæi izmeu gradskih zajednica i mletaËkog srediπta bilo je vrlo vaæno tekst fiksirati i zaπtititi od samovlasnih izmjena jedne strane.119 U dubrovaËkoj sredini, meutim, nakon 1358. nikakav vanjski Ëimbenik nije nadzirao pravni poredak, pa nije ni bilo politiËkog motiva da se tekst Statuta tiskanjem “zapeËati”.
5.2.2. Æivo tkivo ili okamina? Statut iz 1272. ostao je na snazi sve do pada Republike. Dakako, otvara se pitanje u kojoj je mjeri, nakon protijeka viπe stoljeÊa, to staro pravo joπ bilo primjenjivo. Je li Statut postao okaminom, mrtvim slovom na papiru, ili je ostao æivim izvorom po kojem se oblikovala pravna zbilja? Kroz dubrovaËku povijesnu grau moæe se pratiti kako je sudska praksa uistinu primjenjivala Statut i pozivala se na njegove odredbe.120 Neki od dokumenata s kraja XIII. st. izrijekom se pozivaju na Statut. Isto tako, kada suci 1416. odluËuju osloboditi Milπu KovaËiÊa, protiv kojeg se vodio postupak zbog ranjavanja maËem, navode statutarnu normu da iskaz jednog svjedoka nije dostatan za osudu (III, 33).121 Od tih ranih primjera primjene Statuta znaËajnije je spomenuti zapise koji dokazuju da se i nakon viπe stoljeÊa praksa joπ uvijek dræala Statuta i pozivala na nj. Primjerice, rjeπavajuÊi 1763. spor meu susjedima, sud je citirao odredbe (petsto godina starijeg!) Statuta.122
118
»ak ni GunduliÊev Osman, pravi bestseler dubrovaËke knjiæevnosti, nije tiskan u doba Republike. Usp. Ivo Banac, DubrovaËki eseji,. Dubrovnik: Matica hrvatska, 1992: 17. 119 V. Gherardo Ortalli, “Il ruolo degli statuti tra autonomie e dipendenze: Curzola e il dominio veneziano”, Rivista storica italiana 98 (1986) 1: 195-220. 120 Primjerice, Spisi dubrovaËke kancelarije, II, ed. Josip LuËiÊ, Zagreb: JAZU, 1984: br. 1310 (odnosi se na V, 4) i br. 1316 (V, 18). 121 “visa (...) forma statutorum superinde loquentium per que habent quod dictum unius testis nil valet, fuit absolutus (...) et maxime viso capitulo xxxiii. libri iii.” (Lamenta de criminali sive libri maleficiorum, ser. 50.1, sv. 4, f. 181). 122 Diversi del criminale, ser. 37, sv. 42, ff. 72v-75v.
32
Nadalje, iz pojedinih arhivskih zapisa doznajemo da su dræavni sluæbenici nosili knjigu Statuta sa sobom “na teren” kako bi se njome mogli posluæiti; npr. ponio ju je u luku kancelar koji je 1461. po naredbi graanskog suda provodio ovrhu na brodu.123 Uostalom, Ëinjenica da se Statut joπ u XVIII. st. prepisivao za sluæbene potrebe dræavnih institucija, potvruje da ga je praksa cijenila nezaobilaznim pravnim izvorom.
5.2.3. Formalne izmjene sadræaja Bez obzira na upravo istaknute argumente koji potvruju viπestoljetnu primjenu statutarnih odredaba, jasno je da pravni poredak nije za sve to vrijeme ostao jednak. Statutarne odredbe u naËelu nisu bile posebno zaπtiÊene od mijenjanja, veÊ su se mogle revidirati obiËnom “zakonodavnom procedurom”;124 u tom smislu statutarne odredbe nisu formalno bile postavljene iznad drugih zakona. Ipak nisu sve statutarne glave bile jednako “tvrde”. Kod nekih, doduπe malobrojnih, stajala je izriËita klauzula da se ne smiju revidirati, a onome tko bi se to ipak drznuo predloæiti, prijetilo se globom,125 ili su se htjele sprijeËiti olake promjene zahtijevajuÊi da se o tome odluËi posebnom veÊinom.126 Druge pak odredbe koje su se pokazale neprikladnima, bez ikakvih su zapreka zamjenjivane novima: primjerice, veÊ 1278. zabranjeno je povjeravanje sporova meu DubrovËanima drugom sudiπtu, osim domaÊega;127 God. 1296. revidirane su odredbe o dijelu tereta πto ga DubrovËani koji dovoze æitarice moraju predati nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala;128 God. 1338. izmijenjeno je naËelo o snoπenju sudske pristojbe, tako da ne pada na teret optuæenika osloboenoga u kaznenom postupku;129 God. 1451. iz teksta prisege Ëlanova Velikog i Malog vijeÊa te kaznenih sudaca izbaËeno je prisezanje da Êe doÊi na sjednicu; 130 God. 1465. djelomiËno
123
Diversa cancellariae, ser. 25, sv. 70, f. 132. VIII, 20. 125 Primjerice, VIII, 61 iz 1309. o prinudnom zajmu. 126 U glavi VI, 68 iz 2. polovice XIV. st. za izmjenu se zahtijeva troËetvrtinska veÊina Malog i Velikog vijeÊa. 127 VIII, 25 kojom se mijenja III, 3-5. 128 VIII, 52 kojom se revidiraju dijelovi odredaba I, 22, 31, 33. 129 VIII, 87 koja modificira III, 38. 130 Liber viridis, 419 kojim se ukida dio odredaba I, 4 i 5. 124
33
je izmijenjena odredba o kaænjavanju krae131 itd. Takvih primjera mogao bi se navesti velik broj. Premda se u nekima od novih propisa izrijekom upozoravalo na opoziv, ukidanje, ili izmjenu starije statutarne norme,132 pa se Ëak i toËno navodio broj glave na koju se to odnosi,133 u veÊini primjera izmjena se moæe otkriti tek raπËlambom i usporedbom sadræaja. S druge strane, statutarno se pravo i dograivalo novim propisima koji nisu starijima oduzimali snagu, veÊ su samo potanje i preciznije regulirali veÊ postojeÊe pravne institute. Takav odnos starog i novog æivo oslikava jedan propis pomorskog prava iz 1511. (sadræan u Æutoj knjizi): donosi se propis kao dopuna starom pravu koje je manjkavo, zbog Ëega svakodnevno izbijaju prijepori.134 Srodan tome je nomotehniËki instrument - sliËan “autentiËnom tumaËenju” u suvremenom pravu - kojim se postojeÊi propis tumaËi drugim. U dubrovaËkom pravnom sustavu mnoπtvo je primjera takvih “zakonskih interpretacija”, od kojih su neke uvrπtene i u pravne zbirke.135 Naposljetku, nizu situacija u kojima su se zakonodavnim putem statutarne norme zamjenjivale, ukidale, dopunjavale ili pojaπnjavale, valja dodati i nerijetke primjere kada se zakonskim aktom statutarna norma izuzimala od primjene u konkretnom sluËaju. Takve odluke Velikog vijeÊa predstavljane su kao “milost” (gratia) a pokrivale su viπe situacija u kojima je svrsishodnost nadjaËavala zakonitost. Na primjer, 1330. æeni Pankracija de Golebo odobreno je preuzimanje duga na teret miraza unatoË odredbi Statuta da æena pod muæevom vlaπÊu ne moæe preuzeti obvezu od pet perpera naviπe.136 Ili, Veliko je vijeÊe 1345. ovlastilo Malo vijeÊe da izaslanicima u DraË i srpskom kralju priprijeti viπim globama od onih propisanih Statutom; u skladu s tim, Malo je vijeÊe utvrdilo kaznu od 100 perpera i smjesta je primijenilo.137 Ovakva pojedinaËna norma (lex specialis) imala je vaænu funkciju osiguravanja 131
Liber croceus, ed. Branislav NedeljkoviÊ, Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III.24. Beograd: SANU, 1997: c. 43 koji revidira VI, 4. 132 Primjerice, Libri reformationum V: 255; «Liber omnium reformationum≈, ed. Aleksandar Solovjev, u: Istorisko-pravni spomenici, I. DubrovaËki zakoni i uredbe, Zbornik za istoriju, jezik i knjiæevnost srpskog naroda, III.6, Beograd: SANU, 1936: X, 3 [recte: 4] koji se odnosi na II, 24, 14. 133 Npr. Liber croceus, 43. 134 Liber croceus, 214 iz 1511., u svezi sa Statutom VII, 11, 21, 22, 16. 135 Npr. Liber viridis, 121; Liber croceus, 253 (u svezi sa VII, 14). 136 Libri reformationum V: 288; usp. statutarnu odredbu VIII, 32. 137 Libri reformationum I: 168.
34
elastiËnosti pravnog sustava.138 Premda u dubrovaËkom pravu nije vaæilo strogo naËelo zakonitosti, pa je praksa i bez takve odluke mogla traæiti put mimo statutarnih rjeπenja, Ëesto se Ëinilo sigurnijim i mudrijim iznimci dati jasni oblik zakonskoga akta.
5.2.4. Preπutne promjene Kada bi se pratile samo promjene u zakonodavstvu, ne bi se dobila ni izdaleka vjerna slika transformacije dubrovaËkog pravnog sustava. Znatno opseænije i dublje promjene odvijale su se preπutno i postupno. Tako penalni sustav koji je propisivao Statut, temeljen na novËanim kaznama, veÊ se tijekom XV. st. poËeo mijenjati, pa se zatvorska kazna ne samo probila u taj sustav nego je uskoro osvojila stoæerno mjesto.139 U pojedinim elementima praksa se toliko udaljila od Statuta da su neke njegove odredbe nazivane “smijeπnima”.140 Temeljem pojedinih sluËajeva moæe se pratiti postupno odmicanje prakse od statutarne regulative. Taj se otklon ponekad postizao tako da se statutarna odredba naoko nije krπila, a ipak se donosila odluka koja je mimo duha propisa. Primjerice, 1401. vodio se postupak protiv nekog Pribislava BokπiÊa, ne samo ozloglaπenoga kradljivca, nego i vlastima osobito omrznutoga zbog povezanosti sa zavjerenicima Ëiji je pokuπaj urote skrπen prethodne godine. Kada su se BokπiÊa doËepali i priveli ga sudu, lakπe je bilo dokazati krae nego “politiËki” prijestup, no problem je bio u tome πto je za krau Statut odreivao tek novËanu kaznu (u viπestrukoj vrijednosti ukradenog). Sud se tada posluæio odredbom prema kojoj se kradljivcu stvari velike vrijednosti koji ne bi na vrijeme platio iznos kazne, imaju iskopati oba oka. BuduÊi da u toj odredbi nije stajao nikakav rok plaÊanja, donesena je presuda kojom osuenik mora vrlo visoku kaznu od 177 perpera platiti u roku dok kancelar izgovori 138
O tome u kontekstu mletaËke kaznene politike v. Dennis Romano, “Quod sibi fiat gratia: Adjustment of Penalties and the Exercise of Influence in Early Renaissance Venice”, The Journal of Medieval and Renaissance Studies, 13 (1983) 2: 251-268. 139 Lonza, Pod plaπtem pravde: 165-166. O srodnoj transformaciji u Veneciji v. Elisabeth Crouzet-Pavan, “Violence, société et pouvoir à Venise (XIVe-XVe siècles): Forme et évolution de rituels urbains”. Mélanges de l’Ecole Française de Rome 96 (1984) 2: 905-907; Guido Ruggiero, “Politica e giustizia”, u: Storia di Venezia dalle origini alla caduta della Serenissima, III, La formazione dello stato patrizio, ur. G. Arnaldi, G. Cracco i A. Tenenti, Roma: Istituto della Enciclopedia Italiana, 1997: 391 i 403. 140 Za postupak bacanja na tle (III, 12) Frano GunduliÊ u XVI. st. kaæe da je nepoznat i smijeπan (BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: 388).
35
OËenaπ. Kada mu to, dakako, nije uspjelo, forma je bila zadovoljena i niπta nije prijeËilo osljepljivanje.141 SliËnih primjera ima joπ, kao onda kad su suci odredili da dvojica uhiÊenih gusara moraju novËanu kaznu platiti smjesta, u roku dok ne dogori svjeÊica, da bi ih mogli “zakonito” osuditi na smrt.142 Takvi primjeri iz prakse formalno su u skladu sa Statutom, ali su zapravo suprotni njegovu duhu (jer je prava statutarna kazna zaobiena), prilagoeni potrebama dræavne represije i u tom trenutku poæeljnoj kaznenoj politici. U nekim sluËajevima moæe se ne samo pratiti kako praksa postupno napuπta slovo Statuta nego i preciznije odrediti vrijeme promjena. Na primjer, Statutom je bilo odreeno da stranka mora formalnim Ëinom prethodno nekog oznaËiti kao svjedoka ako se hoÊe na njega pozvati u parnici.143 U XV. st. taj se procesni zahtjev joπ uvijek poπtovao, ali je u sljedeÊem stoljeÊu veÊ bio napuπten.144 S druge strane, pravna praksa nije samo umrtvljivala slovo Statuta. Povoljna statutarna rjeπenja znala su se protegnuti i na situacije kojima ta regulacija prvotno nije bila namijenjena. Primjerice, odredba da πtetu nastalu gusarskim prepadom ili bacanjem stvari s broda radi njegova spaπavanja razmjerno snose vlasnici brodskog tereta prema naËelu zajedniËke havarije,145 pokazala se prikladnom i za putovanja u karavani i za kopnene trgovaËke pothvate, pa ju je sudska praksa tako elastiËno interpretirala i primjenjivala.146
141
Lamenta criminalia, sv. 1, ff. 13r-14v. Lamenta criminalia, sv. 4, ff. 161v-162r. 143 III, 29. 144 V. biljeπke Frana GunduliÊa, s konkretnim upuÊivanjem na sudske spise (Liber statutorum: 410). 145 VII, 7. 146 To je zabiljeæio Frano GunduliÊ (Liber statutorum: 413-414). 142
36
6. SimboliËko znaËenje Statuta za dubrovaËku zajednicu i vlastelinski staleæ 6.1. Statut u sukobima dubrovaËke komune i mletaËkih vlasti Okolnost da je Statut nastao potkraj XIII. st., u razdoblju napetosti izmeu komune, koja je jaËala i teæila πto πiroj autonomiji, i mletaËkih vlasti i njihovih predstavnika u Dubrovniku vjerojatno je zasluæna za potanju regulaciju financijskih i drugih obveze zajednice prema knezu (knj. I). Moæda se objema stranama uËinilo da Êe taj zakonski zbornik postati ËvrπÊim uporiπtem njihovih prava. Ako se razmotre neki od sporova kakvi su povremeno izbijali, vidi se da je Statut uistinu ponekad predstavljao oruæje komune protiv kneza, a ponekad je upravo u domaÊoj sredini bilo otpora njegovoj primjeni. Primjerice, kada je 1284. sveÊenik Barbije Longo odsjekao nos redovnici Miri, trajno je osramotivπi, pa je bio uhiÊen pri bijegu, u Dubrovniku su se snaæno uznemirili i pobunili srodnici oπteÊenice i skupina plemiÊa, staleæa kojem je pripadala osramoÊena dumna. Razlog njihovu ogorËenju bio je taj πto je Statutom za to djelo bila propisana novËana kazna147, a to se protivilo njihovu shvaÊanju πto je Longo zasluæio (odsijecanje nosa i ruke, odsijecanje noge, moæda i smrtnu kaznu). Prvo su razmiπljali o tome da zatraæe od kneza neka sudi “po pravdi, a ne propisima”, no zatim su pokuπali Longa oteti da bi ga usmrtili ili osakatili, u Ëemu su bili sprijeËeni, i zbog Ëega su se naπli pred sudom.148 Osim πto govori o pobjedi institucija vlasti nad samovlaπÊu, ovaj sluËaj upuÊuje i na raskorak izmeu naËela unesenih u Statut i vrijednosti koje je u isto vrijeme osjeÊala vlastitima skupina iz patricijskog kruga. U nekoliko primjera s poËetka XIV. stoljeÊa, oko primjene Statuta sukobila su se upravo srediπta politiËke moÊi: komuna i knez. Kada je izbio prijepor ima li se kod ubojstva izmeu DubrovËanina i podloænika srpskog vladara primijeniti “stari obiËaj” vraæde (tj. platiti novËana naknada), kako su traæili DubrovËani, ili izreÊi statutom propisana smrtna kazna, kako je inzistirao knez, te nakon πto se oËitovao i srpski kralj Uroπ, mletaËke su vlasti naposljetku popustile i 1308. odobrile
147
VI, 3. Dokumenti o tome sadræani su u Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VI, ed. T. SmiËiklas, Zagreb: JAZU, 1908: 499-500, 510-511, 531-532, 545-547; Spisi dubrovaËke kancelarije, III, ed. J. LuËiÊ, Zagreb: JAZU, 1988: 195-196, 199-202. 148
37
primjenu spomenutog obiËaja bez obzira na to πto je on u suprotnosti sa slovom Statuta.149 U drugom sluËaju iz 1313., kada je doπlo do æuËnog spora o tome trebaju li neki stranci platiti luËku pristojbu “jarbolarinu” knezu ili ne, Malo vijeÊe odreklo mu je pravo na taj prihod, pozvavπi se na odnosnu odredbu iz Knjige statuta.150
6.2. Statut kao simbol dræavnog poretka i vlasti PolitiËka vrijednost Statuta ogledala se u ceremoniji primanja u graanstvo jer se prisega vjernosti polagala na Sveto pismo, ali i dodirivanjem knjige Statuta, kao onda kada je 1348. dubrovaËkim graaninom postao konavoski æupan Sanko MiltenoviÊ.151 U sklopu ritualnog preuzimanja sluæbe (investiture) dubrovaËki knezovi prisezali su da Êe upravljati Dubrovnikom poπtujuÊi stare obiËaje i statute.152 Dok se u starijim pisanim izvorima spominje prisega na Sveto pismo,153 s vremenom su knezovi poËeli prisezati polaganjem ruke na tekst prisege u Statutu;154 buduÊi da je najstariji saËuvani sluæbeni primjerak izlizan upravo na tome mjestu, takva je morala biti praksa veÊ u XIV. st.,155 no lako je moguÊe da je poËela odmah po donoπenju Statuta. Na odgovarajuÊi naËin i drugi su dubrovaËki duænosnici prisezali na otvorenu knjigu Statuta.156 SliËno je bilo i u Velikom vijeÊu, kada su na najvaænijem i najsveËanijem prosinaËkom zasjedanju vijeÊnici polagali godiπnju prisegu. Nakon πto bi dræavni tajnik proËitao njezin tekst, sluæbeni primjerak statuta pronosio se vijeÊnicom a vlastela su redom polagala ruku na nj, uz podizanje s klupe i lagani naklon u znak 149
Spor je prenesen u statutarnim odredbama VIII, 58-59. O Ëitavom tom prijeporu vidi Bariπa KrekiÊ, “An International Controversy Over the Death Penalty in the Balkans in the Early Fourteenth Century”, Byzantine Studies, 5 (1978) 1-2: 171-176. 150 U odluci Malog vijeÊa (Libri reformationum I: 34) naznaËuje se da su “vidjeli i proËitali statut (tj. statutarnu odredbu) o jarbolarini” (I, 13). 151 Libri reformationum II, 48; za identifikaciju osobe v. Niko KapetaniÊ i Nenad VekariÊ, Stanovniπtvo Konavala, I, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1998: 23. Treba ipak upozoriti na to da se inaËe u aktima spominje samo prisega na Sveto pismo, pa nije iskljuËeno da je izdavaË to mjesto pogreπno proËitao (statutis umjesto scripturis). 152 I, 1; II, 1. 153 V. formulu kneæeve prisege iz 1. pol. XIII. st. (v. BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: LVII-LVIII). 154 Cerimoniale II, ser. 21.1 (Leggi e istruzioni), sv. 8.2, f. 25v. 155 II, 1 u rukopisu B na f. 11. 156 Cerimoniale II, f. 45v.
38
poπtovanja.157 Kao posljedica dugogodiπnje prakse, ispis je na tom mjestu u sluæbenom primjerku gotovo posve izbrisan.158 Dvostruki simboliËni Ëin polaganja ruke i naklona podsjeÊa na liturgijske obrede, nameÊuÊi usporedbu da je za Ëlana dubrovaËkoga vlastelinskog staleæa Statut ono πto je za Ëlana krπÊanske zajednice Sveto pismo.
6.3. Statut i vlastelinski staleæ DubrovaËka vlastela nisu se na neki posebni i sustavni naËin poduËavala upravljanju dræavom ni primjeni prava. Uvjetom ulaska u Veliko vijeÊe bila je tek osnovna pismenost, a zatim su patriciji, preuzimajuÊi postupno sve vaænije javne sluæbe, svladavali pravnu vjeπtinu, prikupljali politiËko iskustvo i uËili se diplomaciji.159 Tek su u rijetkim razdobljima dubrovaËke vlasti organizirale pravnu poduku, kao 1462., kada su Nikolu –onËiÊa, sveÊenika i padovanskog doktora kanonskog prava a tada uËitelja dubrovaËke πkole, angaæirali da osim redovite nastave odræava predavanja iz kanonskog prava i DubrovaËkog statuta.160 Od DubrovËana koji se nisu odazvali duhovnom zvanju, tek su malobrojni studirali pravo na inozemnim sveuËiliπtima.161 VeÊina onih koji su se logikom staleπke rotacije uspinjali prema sudaËkoj i drugim viπim sluæbama, pravo su upoznavali kroz praksu i vlastitim marom.162 Pri tome su se mogli posluæiti primjercima Statuta i drugih zakonskih zbirka koje su bile zastupljene u mnogim vlastelinskim knjiænicama. U vrijeme uspostave dubrovaËke dræavne nezavisnosti 1358., barem je dvanaest patricija veÊ imalo vlastite prijepise Statuta.163 Premda je pokoji prijepis u to doba vjerojatno bio u vlasniπtvu puËana,164 veÊina primjeraka 157
Ritual polaganja prisege opisan je u Cerimoniale II, ff. 39v-40r. Mjesto na koje su vijeÊnici polagali ruku jest II, 5, na f. 18v rukopisa C1. V. takoer fotografiju u Nella Lonza, “Izborni postupak DubrovaËke Republike”, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 38 (2000): 17. 159 JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 116-121 i 187-192 160 BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XI, bilj. 1. 161 V. Lonza, Pod plaπtem pravde: 29-30 i ondje cit. literaturu; JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 190-191. 162 SaËuvane su pravne biljeπke ©iπka –ureviÊa iz XVI. st, koje je sastavljao povremeno otkad je prvi put postao sucem do smrti, Ëetvrt stoljeÊa poslije (Znanstvena knjiænica u Dubrovniku, Ink. 73, privez). 163 Libri reformationum I: 250. 164 Na taj zakljuËak upuÊuje okolnost da se 1358. prijeti oπtrom kaznom i puËanima koji ne podnesu svoje primjerke na unoπenje preinaka (Libri reformationum I: 247-248). 158
39
bila je u rukama onih koji su veÊ oblikovali dominantan druπtveni sloj, i kojima Êe upravo u to vrijeme i formalno pripasti politiËka vlast. Vlastiti primjerak Statuta ne Êe biti samo podloga za obavljanje javnih poslova i pravni okvir gospodarskih aktivnosti, nego Êe postajati i biljeg njihove staleπke pripadnosti. VeÊina je vlasnika nastojala pribaviti primjerke na pergamentu, trajnijem i ljepπem materijalu a neki su æeljeli i da njihov Statut bude ukraπen pozlaÊenim minijaturama.165 No, Ëak i oni rukopisi izvedeni skromnije, na papiru166 i bez posebnih uresa, bili su skupi jer je cijena prijepisa bila znatna. Na primjer, 1342. prijepis je bio ugovoren na rok od dva mjeseca i za naknadu od 6 perpera,167 πto je tada odgovaralo tromjeseËnoj mornarskoj plaÊi, ili godiπnjem najmu skromne kuÊe.168 Kao neveliki predmeti znatne materijalne vrijednosti, rukopisi su bili prikladan objekt zaloga. Tako je i GauËe Mihov RastiÊ 1476. predao u zalog Luju Kristovu PuciÊu svoj primjerak Statuta za vrijednost od pet i pol dukata.169 Zbog doslovne, ali i simboliËne vrijednosti primjerci Statuta Ëesto su se nasljeivali unutar vlastelinskog roda, prenosili s koljena na koljeno ili ostavljali odreenome muπkom srodniku. Tako je Jakov Matejev –ureviÊ (TamariÊ), oporukom 1462. ostavio svoj statutni primjerak mladom roaku (vjerojatno praneÊaku) Mateju Ivanovu.170 Rukopis koji je izraen oko 1420. za nekoga iz porodice GradiÊ, joπ je u XVII. st. bio vlasniπtvo znamenitog Stjepana GradiÊa.171 S priliËno se vjerojatnosti moæe 165 To se razabire iz ugovora kojim Klement GuËetiÊ 1450. naruËuje prijepis Statuta od dum Nikole Antunova, u kojem izrijekom stoji da prepisivaË nije duæan izraditi pozlaÊene minijature (Debita notariae, ser. 36.1, sv. 25, f. 181). 166 Ibid. 167 NaruËio ga je Pale de Dime de Pabora od notara i kancelara Francisca Bartholomei de Archo, no ugovor je poslije sporazumno raskinut (BogiπiÊ-JireËek u Liber statutorum: XLII). 168 Vuk Vinaver, “Prilozi istoriji plemenitih metala, cena i nadnica (srednjovekovni Dubrovnik)”, Istorijski glasnik, 1-2 (1960): 68-70. 169 Diversa cancellariae, sv. 77, f. 185v. 170 Diversa notariae, ser. 26, sv. 18, f. 34. Dr. Zdenki JanekoviÊ Römer zahvaljujem na pomoÊi pri utvrivanju srodniËkih odnosa. 171 “...opus hoc trinum (...) librum statuti (...) libelli viridis reformationum (...) unum per virum ingenuum (...) de Gradi ut illud (...) iuxta sui appetitum et (...) describerem...” (f. 1). Ta se datacija moæe postaviti na temelju citiranih odredaba iz Zelene knjige (posljednja je c. 173 iz 1419), a potvruje ju gotiËko pismo s vrlo rijetkim elementima humanistike. Temeljem oporuke Stjepana GradiÊa, rukopis je pripao Vatikanskoj biblioteci, kojoj je upravitelj bio, te se ondje i danas Ëuva. Fotografije postoje u ostavπtini Bernarda Stullija u Hrvatskom dræavnom arhivu (4.1.191).
40
pretpostaviti da je taj rukopis Statuta ostao u istoj obitelji dva i pol stoljeÊa. Slika o rasprostranjenosti Statuta u patricijskom staleæu u suton Republike, moæe se dobiti ako se broj veÊi od dvadeset statutarnih prijepisa iz XVIII. stoljeÊa ili starijih172 prispodobi s tek neznatno veÊim brojem vlastelinskih rodova.173 Pretpostavku da je veÊina rodova imala vlastiti primjerak Statuta i drugih zakonskih zbirka - radi koriπtenja u privatnoj sferi i pri obavljanju javnih funkcija, ali i kao znak staleπkog identiteta i tradicije - potvruju patricijski ekslibrisi saËuvani u nekim primjercima. SaËuvan je, primjerice, komplet zakonskih zbirka koje su u drugoj polovici XVIII. st. pripadale vlastelinskom rodu Saraka.174 Ponekad je u rukopisu upisano ime pojedinca koji ga je priskrbio ili je time naknadno oznaËio svoje vlasniπtvo: npr. Matej PuciÊ imao je prijepis Statuta,175 jedan kodeks u koji su zajedno uvezani Statut i Knjiga svih zakona pripadao je 1747. Antunu SorkoËeviÊu176 a 1774. Luko Mihov –ureviÊ-BuniÊ upisao se kao vlasnik Statuta i Knjige svih zakona.177 Bilo je primjera da su se mladi patriciji sami prihvaÊali prepisivanja zakonika koji bi im mogli zatrebati u karijeri, kao dvadesetogodiπnjak Matej Dominkov GetaldiÊ; on je najprije 1725. prepisao Statut i prvi dio Æute knjige, a potom i Knjigu svih zakona.178 Vjerojatno su se ËeπÊe naruËivali
172
Strohal (Statuti) je poËetkom XX. st. inventarizirao 24 prijepisa Statuta iz vremena Republike, ne raËunajuÊi sluæbene primjerke iz dræavne pisarnice. 173 Prema pregledu koji donose ∆osiÊ i VekariÊ, u razdoblju 1667-1808. bila su 23 patricijska roda, iskljuËivπi novoprimljenu vlastelu (Stjepan ∆osiÊ-Nenad VekariÊ, “Raskol dubrovaËkog patricijata”, Anali Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku, 39 (2001): 339342). 174 Zbirka Baltazara BogiπiÊa u Cavtatu, Ms. 154-157. Rukopisi su jednako uvezani i izvorno su na prvoj strani nosili ekslibris i crteæ grba. U to su vrijeme Ëlanovi Velikog vijeÊa bili Boæo (Natalis) Saraca i pet njegovih sinova. 175 Danas u knjiænici Dræavnog arhiva u Zadru, 41. 176 Arhiv HAZU, I.d.51. 177 Na natpisnom listu Statuta piπe “1774 L. Giorgi” (Strohal, Statuti: 71). Na temelju podataka iz Ogledala Velikog vijeÊa (ser. 21.1, sv. 4.1), vlasnika je moguÊe pouzdano identificirati kao Luka Mihova –ureviÊa BuniÊa, koji je u vrijeme upisa imao dvadeset devet godina. Vjerojatno su mu pripadali i rukopisi dvaju drugih zakonskih zbirka (usp. Strohal, Statuti: 75 i 80). Osnovni biografski podatci doneseni su u: Slavica Stojan, U salonu Marije Giorgi Bona, Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1996: 28-30. 178 Na Statutu je ubiljeæio: “Exscriptum anno D. 1725 per D. Matheum de Ghetaldis. Ad privatam aucthoris utilitatem” (Arhiv HAZU, I.c.57.b).
41
prijepisi, pa je npr. Antonio Regini 1775.-1778. iz originala prepisao sve zbirke, vjerojatno po narudæbi obitelji Kaboga.179 Od vlastelinskih se primjeraka pravnih zbirka ponajprije zahtijevalo da budu pregledne i praktiËne. U starijem razdoblju, dok dubrovaËko zakonodavstvo joπ nije nabujalo do nepreglednosti, u nekim su se rukopisima pokuπavali donijeti i povezati svi vaæeÊi propisi (Statut, Knjiga svih zakona i Zelena knjiga). Takav je, primjerice, veÊ spominjani GradiÊev rukopis iz XV. st. Zbog sve opseænijeg zakonodavstva kompilacije toga tipa ubrzo su postale neizvedive. Njihovo je mjesto u XVI. st. zauzeo novi tip prijepisa koji je sadræavao pomagala Frana GunduliÊa namijenjena lakπoj uporabi i tumaËenju teksta.
6.3. Statut i tradicionalizam dubrovaËke dræave U Dubrovniku su, kao πto smo vidjeli, srednjovjekovni pravni izvori ostali na snazi sve dok nije nestala dræava kojoj su pripadali. SliËno je bilo i u Veneciji, ©panjolskoj i drugim dugovjeËnim dræavama Starog poretka.180 BuduÊi da se pravna tradicija cijenila bitnom za politiËku legitimaciju, stari su se zakonski tekstovi nerado mijenjali. »ak i onda ako je njihov sadræaj postao neprimjeren i neprimjenjiv, Ëuvao se izvorni izriËaj. Jedan od najzanimljivijih dubrovaËkih primjera jest tekst prisege Ëlanova Velikog vijeÊa, koju su dubrovaËki plemiÊi polagali na prosinaËkom zasjedanju VijeÊa sve do propasti Republike.181 Njezin je tekst izvorno bio sroËen za malovijeÊnike i definiran Statutom joπ u XIII. stoljeÊu,182 pa ni u jednoj konkretnoj toËki nije odgovarao ovlastima koje je Veliko vijeÊe s vremenom dobilo. Prigoda za sastavljanje velikovijeÊniËke prisege u vrijeme revizije statutarnog teksta 1358. bila je preuranjena jer je Veliko vijeÊe tada joπ uËvrπÊivalo svoj djelokrug, a revizijsko povjerenstvo ionako je bilo usmjereno na “ËiπÊenje” Statuta od spomena mletaËke vrhovne vlasti. No, dubrovaËke vlasti nisu ni poslije izmijenile “neodgovarajuÊu” prisegu jer su simboliËnu vrijednost i starinu formule dræali vaænijima od toËnosti sadræaja. 179
Rukopisi Knjige svih zakona, Æute knjige i indeksa Zelene knjige nalaze se u Zbirci Baltazara BogiπiÊa u Cavtatu (mss. 159, 161, 163), a Statuta u Dræavnom arhivu u Dubrovniku (ser. 21.1, sv. 9). 180 Za Veneciju v. Zordan, L’ordinamento giuridico veneziano; za ©panjolsku v. Ruth Pike, “Penal practices in Early Modern Spain”, Criminal Justice History, 5 (1984): 46. 181 O tome opπirnije Lonza, “Izborni postupak”: 16-18. 182 II, 5.
42
DubrovaËki je politiËki sustav zazirao od promjena. Prihvatljiva su bila samo ona poboljπanja u praksi πto su se zadræavala na razini “vjeπtine”, dok o korjenitim sadræajnim reformama nije bilo ni govora. Na primjer, kad su potkraj XVIII. st. dubrovaËke vlasti angaæirale rimskog odvjetnika Luigija Cosintija za nastavu o osnovama prava, izriËito su mu zabranile da bude nazoËan suenjima i daje struËne savjete.183 Bez obzira na to πto su dubrovaËki izobraæeni krugovi bili upoznati s prosvjetiteljskim napisima i reformskim zahvatima u zakonodavstvu nekih europskih zemalja, to se nije odrazilo na pravnu praksu jer je u institucijama vlasti prevladavao duh konzervativizma.184 Ta konzervativnost osjeÊala se trajno u mnogim sferama dubrovaËkoga druπtvenog æivota, od ideologije i prava do umjetnosti i odijevanja,185 a odnaπala je pobjedu i u prijelomnim trenutcima primjerice, nakon potresa iz 1667. - kada se zajednica morala suoËiti s izborom izmeu obnove starog ili uvoenja novog.186 Zbog vrijednosti koja se pridavala tradiciji, ponekad se Ëak i oËita novina proglaπavala “starim obiËajem” ili “povratkom na stari ustroj”.187 Razlog takvoj sljubljenosti s tradicijom leæi u politiËkoj legitimaciji dubrovaËke dræave i staleæa na vlasti i u uvjerenju da kontinuitet jamËi stabilnost. DubrovaËki pravni poredak smatran je bitnim potpornjem dræavne snage. Govorilo se da je Dubrovnik zakonima “naoruæan” i “utvren... jednako kao i zidinama”188 a da “pravda... raa slogu, njeguje
183
Æarko MuljaËiÊ, “DubrovaËka ‘PravniËka πkola’ (1794-1808)”, u: BeritiÊev zbornik, ur. V. CvitanoviÊ, Dubrovnik: Druπtvo prijatelja dubrovaËke starine, 1960: 37. 184 Opπirnije v. Lonza, Pod plaπtem pravde: 295-315 i ondje cit. lit.; V. takoer ∆osiÊVekariÊ, “Raskol dubrovaËkog patricijata”: osobito 374-375. 185 V. JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 11, 38, 131-132, 352, 390-391 et passim. Igor FiskoviÊ smatra dugo zadræavanje gotiËke morfologije u dubrovaËkom graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu namjernim podsjeÊanjem zajednice na sretno doba uspostave samostalnosti i uzdizanja domaÊeg patricijata (“Kipar Beltrand Gallicus u Dubrovniku sudionik ‘PosveÊenja grada’ oko 1520.”, Peristil, 37 (1994): 58, bilj. 55). 186 Stjepan GradiÊ prepoznao je u stanju nakon potresa πansu za modernizaciju grada, proπirenje ulica i uvoenje kolnog prometa. Meutim - kako to nadahnuto kaæe Milan Prelog - “DubrovËani su ostali uporni u svojim nastojanjima da uspostave πto viπe srednjovjekovnog grada jer se on poklapao u njihovoj svijesti s pojmom GRADA uopÊe” (“Dubrovnik: prostor i vijeme”, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeÊe: Zagreb: MTM, 1987: 30). 187 Za primjer iz izbornog sustava v. Lonza, “Izborni postupak”: 46 i sl. 188 Prvi izriËaj potjeËe od Ilije CrijeviÊa (cit. u JanekoviÊ-Römer, Okvir slobode: 27); drugi je iz BuniÊeva sudskog priruËnika. Nicolaus Joannis de Bona, Praxis judiciaria juxta stylum curiae Rhacusinae. Rhacusii: C. A. Occhi, 1784: 3
43
mir”.189 U prethodnim raπËlambama pokazala sam da dubrovaËki pravni sustav nije bio monolitna masa, veÊ niz polja reguliranih razliËitim normativnim mehanizmima (obiËajima, voljom stranaka itd.). I sami zakoni, na Ëelu sa Statutom, preπutno su se i potiho prilagoivali potrebama stvarnosti, i upravo ta podatnost osiguravala im je dugi vijek. Ipak, prispodoba pravnog sustava sa zidinama nije tek nemaπtovito pretjerivanje: u oba sluËaja gotovo da je bitnija poruka o Ëvrstini koju ta “zdanja” upuÊuju od njihove stvarne neprobojnosti.190 Mit o dubrovaËkom pravu govorio je: “ovo nije sredina kojom vlada bezakonje, veÊ zajednica ureena drevnim propisima”, a nije se pronosio samo kroz sluæbene akte i politiËke govore veÊ je tinjao i u svijesti obiËnog puka.191
7. Kutovi Ëitanja DubrovaËkog statuta Vjerojatno svatko kome je struka prouËavanje starijih hrvatskih povijesnih izvora ima pomijeπane osjeÊaje prema njihovim prijevodnim izdanjima. S jedne strane, jedan vaæan dio povijesnog naslijea postaje dostupan πiroj publici, potiËe se interes za proπlost i svijest o njoj. S druge strane, ta je baπtina itekako krhka, slojevita i sloæena, i drobi se u rukama onoga tko joj pristupa bez predznanja o povijesnom i pravnom razvoju. TumaËenjima se ponekad pristupa olako, povijesnim realitetima se pridaju suvremena znaËenja, nateæu se paralele i traæe poruke kojih u samom tekstu ne moæe biti. Nekakvih “recepata” za Ëitanje statuta namijenjenih πiroj publici, dakako, ne moæe biti niti bih se usudila upustiti u takvo πto. U nadi da nekoliko zakljuËnih rijeËi u ime struke ne Êe zazvuËati preuzetno, voljela bih zakljuËno upozoriti na nekoliko metodoloπkih “hridi” na koje se suvremeni Ëitatelj lako moæe nasukati. Statut, kao i svaki drugi normativni tekst, dvojne je prirode. On propisuje æeljeno ponaπanje, govori o onome πto treba postiÊi, pa u tome ne opisuje stvarnost samu. S druge strane, statut je blizak zbilji jer se u njemu ne Êe predvidjeti neko stanje koje nema podlogu u realnom æivotu
189
Proemij Za zidine v. Josip BelamariÊ, “Marginalije uz povijest dubrovaËkih zidina”, Dubrovnik, N.S. 4 (1993) 2: 265. 191 Peljeπki Êe mornar u svai istaknuti ovu civilizacijsku razliku i dobaciti svom kapetanu: “... jes ovdi Pravda... erbo nijesmo u Vrgorcu da Ëinimo junaπtvo” (cit. prema Frano Glavina, Kmetski odnosi na poluotoku Peljeπcu pod DubrovaËkom Republikom i njihovo razrjeπavanje za austrijske vladavine, Zagreb, 1988 (neobjavljena doktorska disertacija): 38). 190
44
ili barem u njoj nije zamislivo. Ako se poigramo knjiæevnim odrednicama, moæemo reÊi da je statutarni tekst i “faction” i “fiction”. Primjerice, zabrana noπenja oruæja govori o tome da su vlasti to smatrale neprihvatljivim, ali i svjedoËe da je toga bilo. Ovim banalnim primjerom htjela sam uvesti problem osjetljivog kontrapunkta izmeu “jest” i “treba”, ali i otvoriti pitanje moæemo li dokraja vjerovati kako onomu πto opisuje, tako i onomu πto proklamira. Ako se, na primjer, statutarna odredba u vremenskim razmacima ponavlja i obnavlja, onda to znaËi da je postojalo dosta uporno htijenje da se postigne njezina djelotvornost, ali i dokazuje njezinu (barem djelomiËnu) neefikasnost. Taj fini odnos neke statutarne odredbe i povijesne stvarnosti vrlo se teπko moæe spoznati samo na temelju normativnih podataka, i zato statut pravu vrijednost povijesnog izvora dobiva tek suËeljen s drugim dokumentima o pravnoj praksi. DubrovaËki statut tako moæe zasjati punim sjajem tek na podlozi svih onih bezbrojnih upisnika i isprava u koje je pretoËen pravni æivot dubrovaËke zajednice. Drugi kamen kuπnje jest pitanje zakonitosti. Premda Êe se i u dubrovaËkim izvorima veliËati propisi i ponavljati maksime poput one da “onaj tko stvara pravo mora pravo i poπtovati”,192 dubrovaËku sredinu ne treba zamiπljati kao prostor premoÊne vladavine prava.193 Pri tome ne upuÊujem prije svega na veÊ isticanu sloæenost pravnog sustava (propisi, obiËajno pravo, opÊe europsko pravo itd.), nego na njegovu otvorenost prema slobodnoj prosudbi, oportunitetu, politiËkoj volji. Granice izmeu dopuπtenog i zabranjenog u praksi Ëesto je povlaËila politiËka svrsishodnost, a ne Ëvrsti i nepromjenjivi pravni kriteriji; zapisana norma obvezivala je, ali ne na strog naËin i mogla se prilagoditi konkretnom sluËaju.194 Nije bilo, primjerice, nikakve zapreke izricanju drugaËije ili teæe kazne od one propisane statutom.195 Treba razumijeti da s glediπta starog dubrovaËkog prava to po sebi nije bila zlouporaba ili prekoraËenje
192
Ova je maksima zapisana meu raznim sitnim biljeπkama u Carinskom zakoniku (“Statuta doane civitatis Ragusii”, ed. M. PeterkoviÊ, u: Istorisko-pravni spomenici I: 393). 193 Guido Ruggiero je piπuÊi o MletaËkoj Republici izrekao rijeËi koje bi se mogle primijeniti i na DubrovaËku Republiku, kao i na bilo koju dræavu Starog poretka: to nije pravna dræava (Ruggiero, “Politica e giustizia”: 390). 194 Ruggiero je statut duhovito nazvao “izlogom” za praksu (Guido Ruggiero, “Law and punishment in Early Renaissance Venice”. The Journal of Criminal Law & Criminology 69 (1978) 2: 243); o tome v. i MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkama”: 10. 195 Npr. u presudi Velikog vijeÊa iz 1360. izriËito se kaæe da Êe se neki Ratko kazniti stroæe od propisanog u statutarnoj odredbi (Libri reformationum III: 49).
45
sudske ovlasti, veÊ prirodan postupak na crti svrsishodne penalne politike. DubrovaËki suci nisu bili “zarobljenici prava”, veÊ slobodni oblikovatelji pravne zbilje kojoj je Statut moæda bio tek osnovni kalup, ili niti to. TreÊa okolnost koju mislim da je vrijedno istaknuti jest konkretna i parcijalna priroda propisa.196 U statutarne propise unose se Ëesto samo sporna pitanja oko kojih se u praksi pojavljuju krupnije nedoumice. Zato se neki pravni instituti obrauju detaljnije, a neki samo letimice ili se potpuno preskaËu. Tako se iz “πutnje statuta” ne smije izvoditi zakljuËak da pravni poredak neπto nije poznavao; paËe, mnoπtvo je primjera da se u statutarnom tekstu ispuπtalo ono πto je opÊepoznato i samorazumljivo. Ta neujednaËena i slaba pokrivenost pravnog polja propisima, na dulji rok moæe pokazati snagu. Povoljna strana skromnije regulacije jest ta da se mnogo toga mora rjeπavati interpretacijom, pa pravo zadræava potrebnu podatnost i bolje odolijeva vremenu. Na bezbroj primjera u suvremenoj stvarnosti pokazalo se da je dugovjeËnost nekog propisa obrnuto razmjerna njegovoj duljini i razraenosti; samo su saæeti, ogoljeli pravni izvori (poput ustavnih amandmana SAD-a) preæivljavali duboke druπtvene promjene i zadræali snagu stoljeÊima, stalno dobivajuÊi premaze novih tumaËenja. Bujanje zakonodavstva Ëesto je simptom neodreenih ili uzburkanih druπtvenih vrijednosti. DubrovaËki statut svoj æivot duæi od preko pola tisuÊljeÊa zahvaljuje, meu ostalim (vaænijim) razlozima, i tome πto nije bio odviπe rjeËit, pa je praksa mogla traæiti i nalazila nove putove. Ako pustimo po strani spomenuta razmatranja o pravnopovijesnom kontekstu i metodoloπka upozorenja, Statutu se moæe priÊi i iz drugog kuta. Njegov se tekst dade Ëitati opuπteno, onako kako moæe uæivati u stihovima onaj tko ne zna niπta o njihovu metru, ili u slici onaj tko se ne razumije u ikonografiju. Ispod strogih pravnih formulacija gdjekad se moæe nazrijeti ljepota, mudrost i sklad, i bilo bi πteta kada bi pri Ëitanju Statuta izostala ova dimenzija uæitka. Novo paralelno izdanje latinskog i hrvatskog teksta nekoga Êe moæda potaknuti da se zamisli nad smislom, ali i osluπne ritam starog izvornika.
Nella Lonza
196
Na to upozorava MargetiÊ, “O nekim osnovnim znaËajkama”: 10. O tome saæeto govori i proemij DubrovaËkog statuta: “(...) jer ima viπe poslova nego propisa (…)”.
46
TABULA RERUM LIBER PRIMUS I. Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis II. De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, et canonici sibi III. B - De potestate quam habet dominus comes super eligendis officialibus C - Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant IV. Quando dominus comes vadit ad stanicum vel ad parlamentum V. De sale necessario pro familia domini comitis VI. De eo quod dominus comes recipit a beccaria VII. De eo quod comes dat beccariis VIII. De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eis IX. De eo quod comes facit naucleriis et marinariis X. De eo quod comes recipit a piscatoribus XI. Quando comes facit piscari aquam Umbule XII. De lignis et teda quam recipit dominus comes XIII. De arboratico foresteriorum venientium per mare XIV. De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur XV. Qualiter homines Laste dederunt se et insulam Comuni Ragusii XVI. De vacha de margarisio XVII. De lignis portantibus blavam qui dant partem domino archiepiscopo XVIII. De eo quod piscatores dant archiepiscopo XIX. De placitis que habet dominus archiepiscopus in curia seculari XX. De placitis hominum domini archiepiscopi XXI. De monasterio Lacrimonensi et eius villis XXII. De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus XXIII. De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie XXIV. Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et de officio eorum XXV. De reditu statere, rubri, carri et balanciarum quem recipit Sancta Maria XXVI. De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt a piscatoribus XXVII. De officio protomagistri operis ecclesie Sancte Marie, et de eo quod habet XXVIII. De eo quod magistri laborantes in ecclesia Sancte Marie habent a procuratoribus eiusdem ecclesie XXIX. De officio vicarii XXX. De eo quod habet vicarius XXXI. De iure pitantarii
48
PREGLED SADRÆAJA KNJIGA PRVA I. Kako OpÊina i kanonici primaju gospodina kneza II. O onome πto je gospodin knez duæan Ëiniti kanonicima i kanonici njemu III. B - O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru sluæbenika C - Kako se imaju birati suci, vijeÊnici i kneæevi zamjenici IV. Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovor V. O soli potrebnoj za kuÊanstvo gospodina kneza VI. O onome πto gospodin knez prima od klaonice VII. O onome πto knez daje mesarima VIII. O onome πto mlinari Ëine knezu, a knez njima IX. O onome πto knez Ëini nokjerima (zapovjednicima brodova) i mornarima X. O onome πto knez prima od ribara XI. Kad knez nareuje da se ribari u vodama Omble XII. O drvima i luËi koje prima gospodin knez XIII. O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze morem XIV. O onome πto knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja (ancila) XV. Kako su Lastovci predali sebe i otok OpÊini dubrovaËkoj XVI. O kravi od mogoriπa XVII. O brodovima koji donose æito i koji daju dio gospodinu nadbiskupu XVII. O onome πto ribari daju nadbiskupu XIX. O parnicama πto ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnim sudom XX. O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa XXI. O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima XXII. O onome πto sakristan Svete Marije dobiva od plovila i brodova XXIII. O dijelu koji pomorci daju Crkvi svete Marije XXIV. Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovoj sluæbi XXV. O prihodu koji Crkva svete Marije dobiva od vage, æitne mjere, kola i tezulja XXVI. O onome πto prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara XXVII. O sluæbi glavnog majstora u gradnji Crkve svete Marije i o onome πto dobiva XXVIII. O onome πto majstori koji rade u Crkvi svete Marije dobivaju od prokuratora te crkve XXIX. O sluæbi kneæeva zamjenika XXX. O onome πto dobiva kneæev zamjenik XXXI. O pravu pitantara (predstojnika arsenala)
49
XXXII. De officio ripariorum XXXIII. De eo quod recipiunt ripparii XXXIV. De eo quod datur rippariis pro quolibet mandato
LIBER SECUNDUS I. Sacramentum domini comitis II.Sacramentum militum sive sociorum domini comitis III. B - Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciunt domino duci Veneciarum et comiti Ragusii C - Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii IV. Sacramentum iudicum V. B -Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii C - Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris Consilii VI. Sacramentum advocatorum qui placitant coram domino comite et eius iudicibus VII. Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt ad inquirendum et placitandum omnes raciones Comunis VIII. Sacramentum illorum qui sunt supra salem ad comparandum eum pro Comuni IX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendum salem pro Comuni X. Sacramentum custodium (sic) noctis XI. Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarum XII. Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie Sancte Marie XIII. Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi ad exigendum redditus et raciones Sancte Marie XIV. Sacramentum pitantarii et custodum arsane XV. Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam pertinentem Comuni XVI. Sacramentum vicarii XVII. Sacramentum ripariorum XVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra vinum XIX. Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnem aliam blavam XX. Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorum Comunis XXI. Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panis XXII. Sacramentum artificum omnium arcium XXIII. Sacramentum nunciorum qui mittuntur a domino comite pro negociis Comunis Ragusii XXIV. De salario nunciorum XXV. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquod laborerium pro Comuni
50
XXXII. O sluæbi zdura XXXIII. O onome πto dobivaju zduri XXXIV. O onome πto se daje zdurima za svaki sudski poziv
KNJIGA DRUGA I. Prisega gospodina kneza II. Prisega zamjenika ili pomoÊnika gospodina kneza III. B - Prisega vjernosti koju DubrovËani polaæu gospodinu mletaËkom duædu i knezu dubrovaËkom C - Prisega vjernosti koju ljudi polaæu dubrovaËkom knezu IV. Prisega sudaca V. Prisega vijeÊnika Malog i Velikog vijeÊa VI. Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinom knezom i njegovim sucima VII. Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potraæuju i pokreÊu parnice o svim opÊinskim prihodima VIII. Prisega onih koji su zaduæeni da nabavljaju sol za OpÊinu IX. Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za OpÊinu X. Prisega noÊnih Ëuvara XI. Prisega nadstojnika utega i mjera XII. Prisega prokuratora gradnje Crkve svete Marije XIII. Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i raËuna Svete Marije XIV. Prisega predstojnika i Ëuvarâ arsenala XV. Prisega blagajnika koji primaju novac πto pripada OpÊini XVI. Prisega kneæeva zamjenika XVII. Prisega zdurâ XVIII. Prisega nadzornika vina XIX. Prisega nadzornika pπenice i svakoga drugog æita XX. Prisega ubiratelja najamnina za opÊinske kuÊe XXI. Prisega nadzornika odredbe o kruhu XXII. Prisega majstorâ svih obrta XXIII. Prisega poklisara koje gospodin knez πalje za poslove OpÊine dubrovaËke XXIV. PlaÊe poklisara XXV. Prisega nadzornika gradnje za OpÊinu
51
XXVI. Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur a domino comite XXVII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam maris XXVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram XXIX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendum vinum per civitatem XXX. Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur a domino comite XXXI. Sacramentum de galiotis XXXII. Sacramentum illorum qui recipiunt raciones Comunis XXXIII. Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi et Calamoti
LIBER TERCIUS I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI.
De ordine iudiciorum et terminis qui dantur in iudiciis De illis qui possunt iudices deiactare De iudicibus qui de foris eliguntur Qualiter iudices de foris electi iudicare debent De fratribus inter se placitantibus De patribus cum filiis suis litigantibus De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens De filio vocato ad placitum absente patre De muliere vidua vocata ad placitum De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare De contumacibus De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere De vocato ad placitum qui est supra viagium De induciis mensis augusti Existens supra viagium infra terminum sibi datum possit recedere Vocatus super hiis que spectant ad primum viagium non habeat terminum XVII. Vocatus per foresterium non possit exire de Ragusio XVIII. Vocatus super deposito nullum habeat inducium XIX. De placitis inter homines Ragusii et homines Dalmacie XX. De hiis que petuntur in stanico XXI. De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hoc vocatur XXII. De foresterio qui habet cartam supra Raguseum XXIII. De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sex XXIV. Cartam maiorem penam continentem quam de quinque in sex XXV. De carta sine usura vel pena de quinque in sex XXVI. De debitore morienti cui petitur debitum XXVII. De placitis inter laycum et clericum
52
XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX.
Prisega kapetana πto ih πalje gospodin knez Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvoza Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu Prisega zapovjednika broda ili zapovjednikâ brodova koje πalje gospodin knez XXXI. Prisega veslaËa na galiji XXXII. Prisega sluæbenika zaduæenih za opÊinska potraæivanja XXXIII. Prisega knezova otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa
KNJIGA TRE∆A I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV.
O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcima O onima koji mogu odbiti suce O sucima koji se biraju izvana Kako imaju suditi izvana izabrani suci O braÊi koji se meusobno parniËe O oËevima koji vode spor sa sinovima O æeni tuæenoj u muæevoj odsutnosti O sinu tuæenom u oËevoj odsutnosti O tuæenoj udovici O tuæenom ocu koji zahtijeva da se priËeka na sina O onima koji se ogluπe O onima koji se bace na zemlju i ne Êe da stupe u parnicu O tuæeniku koji se spremio za putovanje O odgodama u mjesecu kolovozu Onaj koji se spremio na putovanje moæe otiÊi u roku koji mu je dan (za odgodu parnice) XVI. Tko je pozvan na sud zbog neËega πto se tiËe prvog putovanja, ne dobiva odgodu XVII. Onaj koga je tuæio stranac, ne moæe napustiti Dubrovnik XVIII. Tko je tuæen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgodu XIX. Parnice izmeu DubrovËana i Dalmatinaca XX. O onima koji se pozivaju na stanak XXI. O strancu koji je neπto primio od DubrovËanina i zbog toga bude tuæen XXII. O strancu koji ima ispravu na teret DubrovËanina XXIII. O ispravama koje sadræe naknadu ili postotak od dvadeset posto XXIV. Isprava koja sadræi potraæivanje veÊe od dvadeset posto XXV. O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto XXVI. O duæniku na samrti od kojega se traæi dug XXVII. O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika
53
XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L.
De hiis qui falsos introducunt testes De testibus assignatis De hiis qui repelluntur a testimonio Quod clericus admitatur ad testimonium De testimonio patris vel matris inter filios Quod testimonium unius non valeat Qualiter testes recipi debent De publicacione testium De fide testibus danda Quod sentencia scribatur ante quam detur De illo qui debet solvere iudicium De credencia quam habent patroni vini venditi De credencia quam habet tabernaria De forma testamentorum De testamentis factis extra Ragusium De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt bona sua De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferius De induciis devenientibus ad secundam Curiam De aptagi De confessione facta coram domino comite et vicario Quando Comune Ragusii racionem petit supra aliquem De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines de Sibinico, Tragurio, Dalmisio et Spaleto LI. De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatus Chelmi LII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine LIII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Rassie LIV. De consuetudinibus inter Raguseos et illos de Genta LV. De consuetudine inter Raguseos et civitates Dalmacie superioris LVI. De consuetudine inter Raguseos et dominos Sclavonie LVII. De consuetudine inter Raguseos et Sclavos LVIII. De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum (Capp. LIX., LX., LXI. non inveniuntur in cod. B et in cod. C sunt sine titulo)
54
XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII.
O onima koji dovode laæne svjedoke O predloæenim svjedocima O onima koji se odbijaju od svjedoËenja Kleriku se dopuπta svjedoËiti O svjedoËenju oca ili majke meu sinovima Ne vrijedi svjedoËenje (samo) jednog (svjedoka) Kako se trebaju sasluπavati svjedoci O obznanjivanju svjedoka O vjeri koja se ima pokloniti svjedocima Da se presuda prije izricanja napiπe O onome koji je duæan platiti suenje O vjeri na rijeË vlasnika prodanog vina O vjeri na rijeË krËmarice O obliku oporuka O oporukama uËinjenim izvan Dubrovnika O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzima imovina O onome tko bude tuæen za manje od jednog perpera O odgodama za one koji dou pred drugi sud O aptagima O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom XLVIII. Kad OpÊina dubrovaËka zahtijeva svoju traæbinu sudskim putem XLIX. O obiËajima izmeu Zadrana i DubrovËana L. O obiËajima izmeu DubrovËana i ©ibenËana, Trogirana, Omiπana i SpliÊana LI. O obiËajima izmeu DubrovËana i podanika Humske kneæevine LII. O obiËajima izmeu DubrovËana i bosanskih podanika LIII. O obiËajima izmeu DubrovËana i raπkih podanika LIV. O obiËajima izmeu DubrovËana i zetskih podanika LV. O obiËaju izmeu DubrovËana i gradova Gornje Dalmacije LVI. O obiËaju izmeu DubrovËana i gospodara slavenskih krajeva LVII. O obiËaju DubrovËana i Slavena LVIII. O onom koji u parnici dobije roba ili robinju (Glave LIX., LX., LXI. ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez naslova)
55
LIBER QUARTUS I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV.
De dote et perchivio De lecto et vestimentis uxoris De vestimentis quas debent habere novicie De dote seu perchivio non dando sine carta De donacionibus quas parentes faciunt filiabus supra perchivium De ordinacione viri cum venit ad mortem De uxore que possidet lectum post mortem viri De anulis quos vir dat uxori De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxorem De viro qui uxorem expellit de domo De pannis lineis quos uxor facit in domo viri De potestate patris in uxorandis filiis Quod pater possit maritare prius filias quam filios De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato non vult habitare XV. De patre nolente habitare cum filiis uxoratis XVI. De patre volente dividere bona sua inter filios XVII. De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere XVIII. De eo quod pater potest plus donare filio maiori XIX. De testamento filii uxorati vivente patre XX. De potestate quam mater habet supra filios XXI. De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna vivente matre XXII. De filiis renunciantibus hereditatibus parentum XXIII. Ex quibus causis pater filium exheredare potest XXIV. Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere, nisi restituto perchivio prime uxoris XXV. Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum uxorum XXVI. De divisione facienda inter sorores prime uxoris XXVII. De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribus XXVIII. De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchivium matris in vita patris XXIX. De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiam ex prima XXX. De secunda uxore non habente heredes cum viro XXXI. De secunda uxore habente heredes cum viro XXXII. De uxore lectum viri possidere nolente XXXIII. De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sed suum perchivium extrahere volente XXXIV. Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris
56
KNJIGA »ETVRTA I. II. III. IV. V. VI. VII.
O mirazu i prÊiji O æeninoj postelji i ruhu O ruhu koje moraju dobiti nevjeste Da se miraz ili prÊija ne smiju davati bez isprave O darovima koje roditelji daju kÊerima povrh prÊije O muæevoj raspoloæbi kad se nae na samrti O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji nakon muæevljeve smrti VIII. O prstenju koje muæ daje æeni IX. O muæu koji ima baπtinike s prvom, a uzima drugu æenu X. O muæu koji æenu izgoni iz kuÊe XI. O lanenim tkaninama koje æena izrauje u muæevljevoj kuÊi XII. O oËevoj vlasti glede æenidbe sinova XIII. Da otac moæe prije udavati kÊeri nego æeniti sinove XIV. O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji, a ne æeli stanovati s oæenjenim sinom XV. O ocu koji ne æeli stanovati s oæenjenim sinovima XVI. O ocu koji hoÊe podijeliti svoju imovinu meu sinove XVII. O onome πto otac na samrti moæe ostaviti za svoju duπu XVIII. O tome da otac moæe po svojoj volji viπe darovati najstarijem sinu XIX. O oporuci oæenjenog sina za oËeva æivota XX. O vlasti koju majka ima nad sinovima XXI. O braÊi i sestrama koji dijele oËinsku imovinu za majËina æivota XXII. O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva XXIII. Iz kojih razloga otac moæe razbaπtiniti sina XXIV. Da nakon smrti prve æene muæ ne moæe uzeti drugu ako ne vrati miraz prve æene XXV. Kako se ima podijeliti oËevina izmeu baπtinika od razliËitih æena XXVI. O diobi koja se ima izvrπiti izmeu sestara roenih od prve æene XXVII. O sestrama roenima od prve æene koje ostaju s braÊom XXVIII. O baπtinicima prve æene koji nisu uzeli majËin miraz za oËeva æivota XXIX. O muæu koji ima kÊeri s viπe æena, a udaje kÊer prve od njih XXX. O drugoj æeni koja nema baπtinike s muæem XXXI. O drugoj æeni koja ima baπtinike s muæem XXXII. O æeni koja ne æeli Ëuvati vjernost braËnoj postelji XXXIII. O æeni koja nema sinova i ne æeli Ëuvati vjernost braËnoj postelji, ali hoÊe izdvojiti svoju prÊiju XXXIV. Da je otac duæan prije udati kÊeri od prve æene
57
XXXV. De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eis laborerium XXXVI. De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchivii prime uxoris XXXVII. De vetacione heredum prime uxoris ad patrem XXXVIII. De perchivio mulieris que plures maritos habuit XXXIX. De uxore secundi mariti habente heredes ex primo XL. De uxore secundi mariti non habente heredes ex primo XLI. De muliere habente heredes ex pluribus maritis XLII. De muliere habente heredum (sic) cum ultimo marito tantum XLIII. De muliere secundum virum recipiente que retinuit sibi de perchivio XLIV. Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contra XLV. De patre qui recipit perchivia filiorum XLVI. De filio diviso a patre cum suo perchivio XLVII. Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius habeant XLVIII. Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritare XLIX. De fratre habente sorores maritatas L. De sororibus orfanis inter se paciscentibus LI. De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores LII. De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sorores qui se uxorare voluerint LIII. De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorum suarum in comunitate LIV. De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sine voluntate patris et matris LV. De divisione patris cum filiis prime uxoris LVI. De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre LVII. De dono quod mater potest facere filiis de comunitate LVIII. De dono patris ad filios LIX. De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniant LX. De concordio inter virum et uxorem schepatos LXI. De potestate patris et matris ad maritandas filias LXII. De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt LXIII. De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasterium LXIV. De dono matris ad filiam religiosam LXV. De biçochis et aliis religiosis LXVI. De dono patris ad filium euntem ad monesterium LXVII. Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium LXVIII. De dono patris ad filium clericum LXIX. Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericus LXX. De genero ad filiandum LXXI. De potestate patris in filios bastardos LXXII. De bastardis LXXIII. De potestate parentum ad filios et filias
58
XXXV. O muæu koji za prÊiju primi nekretnine pa na njima obavlja radove XXXVI. O onome koji ima drugu æenu a troπi neπto od prÊije prve æene XXXVII. O zabrani baπtinika prve æene prema ocu XXXVIII. O prÊiji æene koja je imala viπe muæeva XXXIX. O preudanoj æeni koja ima baπtinike od prvoga muæa XL. O æeni drugog muæa koja nema baπtinike od prvoga XLI. O æeni koja ima baπtinike od viπe muæeva XLII. O æeni koja ima baπtinika samo s posljednjim muæem XLIII. O æeni koja uzima drugog muæa, a zadræala je za sebe neπto od miraza XLIV. Da su sinovi duæni pomagati siromaπnim roditeljima, i obratno XLV. O ocu koji preuzme miraz svojih sinova XLVI. O sinu koji se odijelio od oca sa svojim mirazom XLVII. Da kÊeri udane s prÊijom nemaju nikakvo pravo na udio u preostaloj imovini XLVIII. Da otac moæe udati kÊeri i protiv volje sinova XLIX. O bratu koji ima udane sestre L. O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore LI. O braÊi koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara LII. O braÊi koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoÊe se æeniti LIII. O braÊi koja stanuju zajedno i polaæu prÊiju svojih æena u zajednicu LIV. O braÊi koja prime prÊiju jednoga izmeu sebe bez oËeve ili majËine privole LV. O odjeljivanju oca od sinova prve æene LVI. O sinovima prve æene koji ne æele stanovati s ocem LVII. O daru koji majka moæe dati sinovima iz zajedniËke imovine LVIII. O oËevu darivanju u odnosu prema sinovima LIX. O muæu i æeni bez djece kad se nau na umoru LX. O sporazumu glede zajedniπtva imovine izmeu muæa i æene LXI. O oËevim i majËinim ovlastima glede udaje kÊeri LXII. O braÊi πto imaju sestre koje æele poÊi u samostan LXIII. O æeni koja poe u samostan bez privole svoje obitelji LXIV. O majËinu daru kÊeri redovnici LXV. O pokornicama i drugim redovnicama LXVI. O oËevu daru za sina koji ide u samostan LXVII. Ako jedan od viπe braÊe poe u samostan LXVIII. O oËevu daru sinu kleriku LXIX. Ako jedan od braÊe htjedne postati klerik LXX. O zetu koji se prihvaÊa umjesto sina LXXI. O oËevoj vlasti nad vanbraËnom djecom LXXII. O nezakonitoj djeci LXXIII. O vlasti roditelja nad sinovima i kÊerima
59
LXXIV. De constitucione pitroporum LXXV. De potestate pitroporum LXXVI. De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam LXXVII. De vidua habente filios infra etatem legittimam LXXVIII. De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam LXXIX. De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partium assignacione post divisionem, et eciam inter sorores LXXX. De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea
LIBER QUINTUS. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX. XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI.
60
De divisione platearum De domibus tectus quarum descendit versus montem De fenestris et balchionibus De cloachis De gayfis et coquina De solariis De dampno dato vicino per laborerium De muro comunali De edifficacione prope murum novum non facienda De domibus que sunt versus pellagus De laboreriis lignaminum Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavit De deffensoribus rerum venditarum De laborerio furni De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentis De laboreriis veteribus et ruinosis De fundamentis inventis sub terra De revolucione tecti domorum De teritoriis que sunt extra murum civitatis De stacione et canipa stantibus supra terram Comunis De avedatico et inprestito clericorum De viis vinearum De meia et mergino et macera vinearum De meia et mergino inter vineas et terras plurium De arboribus inter vineas duorum natis De vineis vel terris que vadunt versus montem De terra laborata ad blavam De terra que datur alteri ad laborandum De vinea data ad laborandum per partes De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum
LXXIV. O odreivanju izvrπitelja oporuke (pitropa) LXXV. O ovlasti izvrπitelja oporuke LXXVI. O izvrπiteljima oporuke onih koji ostavljaju baπtinike ispod zakonske dobi LXXVII. O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi LXXVIII. O ugovorima zakljuËenima izmeu sestara u zakonskoj dobi LXXIX. O diobi oËevine koja se ima provesti meu braÊom, a isto tako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe LXXX. O dijelu onih koji umru bez oporuke, πto ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi
KNJIGA PETA I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX. XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI.
O podjeli ulica O kuÊama kojima krovovi imaju pad prema brdu O prozorima i balkonima O kanalizaciji O gajfima i kuhinji O sularima O πteti nanesenoj susjedu prigodom gradnje O zajedniËkom zidu O zabrani gradnje blizu novog zida O kuÊama koje su prema puËini O drvenim graevinama Prodavatelj nekretnine ne moæe o njoj biti svjedok O onomu koji izvodi radove na kuÊi ili kuÊiπtu koje je kupio O onima koji πtite prodane stvari (od evikcije) O gradnji peÊi O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kuÊe O starim i ruπevnim graevinama O temeljima naenima pod zemljom O okretanju kuÊnih krovova O zemljiπtima koja su izvan gradskog zida O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opÊinskoj zemlji O kleriËkom prilogu i zajmu O putovima do vinograda O mei i mrginu i suhozidini vinograda O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljiπta viπe vlasnika O stablima izraslima izmeu vinograda dvojice O vinogradima ili zemljiπtima πto se pruæaju u brdo O zemlji obraenoj za æitarice O zemlji πto se daje na obradu drugima O vinogradu datom na obradu na udio O kuÊama ili zemljama zaloæenima ili danima u najam
61
XXXII. De hiis qui completo termino morantur in domibus per aliquos dies XXXIII. De vineis vel terris aquam ex alto recipientibus XXXIV. De terra pastinata que ab alio calumpniatur XXXV. De preconiçacione rei que vendi debet XXXVI. De possessione vendita ad alium pertinente XXXVII. De sacramentis a defensoribus prestandis XXXVIII. De creditore cuius debitor vendidit de bonis suis XXXIX. De evacuacione cartarum facta in testamento XL. De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibi obligata XLI. De viis XLII. De scalis XLIII. De compendiis XLIV. De officialibus eligendis super territoriis et viis XLV. Qualiter aqua molendinorum debet reduci
LIBER SEXTUS I. De homicidiis II. De hiis qui faciunt compagnias III. De percussionibus factis cum armis C - Pro terminis datis pro homicidiis IV. De furtis V. De robatoribus stratarum VI. De violenciis mulieribus inlatis VII. De herbariis VIII. De hiis qui cartam falsam fecerit IX. De hiis qui cartam falsam produxerint X. De furtis vinearum XI. De hiis qui incidunt arbores XII. De eo qui percusserit vicarium XIII. De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venit dampnum Ragusio XIV. De blasfemantibus Deum XV. De hiis qui inprestant ludentibus XVI. De sale XVII. Quod nullus vendat salem in Ragusio XVIII. De hiis qui elliguntur in officiis XIX. De minoribus commitentibus maleficia XX. De hiis qui vadunt post tercium sonum campane XXI. De hiis qui vendunt Dalmisianis XXII. De hiis qui comparant a Dalmisianis XXIII. De hiis qui prohiciunt savornam in portu
62
XXXII. O onima koji u kuÊama ostanu nekoliko dana preko roka XXXIII. O vinogradima i zemljiπtima πto vodu dobivaju iz viπega XXXIV. O zemlji zasaenoj vinovom lozom, koju drugi neosnovano prisvaja XXXV. O oglaπivanju stvari koja se ima prodati XXXVI. O prodanom posjedu koji pripada drugomu XXXVII. O prisegama koje moraju poloæiti zaπtitnici od evikcije XXXVIII. O vjerovniku Ëiji je duænik prodao neπto od svojih dobara XXXIX. O poniπtavanju isprava putem oporuke XL. O vjerovniku Ëiji je duænik u njegovoj nazoËnosti prodao njemu zaduæenu imovinu XLI. O ulicama XLII. O stubiπtima XLIII. O septiËkim jamama XLIV. O sluæbenicima koje treba izabrati za zemljiπta i ulice XLV. Kako treba svoditi vodu mlinova
KNJIGA ©ESTA I. O ubojstvima II. O osnivaËima urotniËkih druæina III. O nanoπenju udaraca oruæjem C - O rokovima danim za ubojstva IV. O kraama V. O drumskim razbojnicima VI. O silovanju æena VII. O trovaËima VIII. O onima koji uËine laænu ispravu IX. O onima koji podnesu laænu ispravu X. O kraama u vinogradima XI. O onima koji posijeku stabla XII. O onomu koji udari kneæeva zamjenika XIII. O onomu koji poËini prijevaru glede daæbine u nekom gradu pa odatle nastane πteta Dubrovniku XIV. O onima koji psuju Boga XV. O onima koji posuuju novac kockarima XVI. O soli XVII. Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku XVIII. O onima koji se biraju u sluæbe XIX. O maloljetnim poËiniteljima zlodjela XX. O onima koji se kreÊu nakon treÊeg oglaπivanja zvona XXI. O onima koji prodaju Omiπanima XXII. O onima koji od Omiπana kupuju XXIII. O onima koji u luku bacaju brodski balast
63
XXIV. XXV. XXVI. XXVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII.
De portantibus arma per civitatem De foresteriis portantibus arma De tabernis vendentibus post tercium sonum campane De victualibus que possunt haberi in burgo De iniuriis De contumacibus super maleficiis De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio De Raguseo vendente blavam in domo sua De hiis qui fregerit crucem vel sigillum De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriam De maleficiis de nocte De vino de foris non portando De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendum De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii De hiis qui tenent vinum in burgo De acceto (sic) De molça De vino insularum De percussionibus servorum De hiis qui verberant servos alienos De servis fugitivis De servis et ancillis liberticiis De hiis qui expellunt servos suos de domo De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis De servis sine voluntate dominorum suorum uxorem francham accipientibus XLIX. De francho qui accipit ancillam alterius sine voluntate patroni L. De servo accipiente ancillam alterius sine voluntate patroni LI. De ancilla babiça LII. De matrimoniis servorum sine voluntate dominorum LIII. De heredibus qui nascentur ex ancilla LIV. De hiis qui adducunt bannitos LV. De caligariis LVI. De domibus factis in loco leprosorum LVII. De paleariis LVIII. De hiis qui vadunt Dalmisium LIX. De facientibus mercatum cum Dalmisianis LX. De accusantibus quod contraxerint cum Dalmisanis si non probatur LXI. De accusantibus qui faciunt mercatum cum Dalmisianis LXII. De furtis que fiunt in insulis LXIII. De advocatoribus pro Sclavis LXIV. De hiis qui non reddunt reditum savorne
64
XXIV. XXV. XXVI. XVII. XXVIII. XXIX. XXX. XXXI. XXXII. XXXIII. XXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII.
O onima koji po Gradu nose oruæje O strancima koji nose oruæje O krËmama koje prodaju nakon treÊeg oglaπivanja zvona O namirnicama koje se mogu dræati u predgrau O uvredama O onima koji se ogluπe u kaznenim djelima O DubrovËaninu koji povrijedi stranca O DubrovËaninu koji u svojoj kuÊi prodaje æito O onima koji polome kriæ ili peËat O onima koji uu u kuÊe drugih pa ih napadnu O noÊnim zlodjelima O tome da se vino ne smije izvana uvoziti O onima koji dovoze vino izvana za prodaju O onima koji s vinom dolaze u dubrovaËku luku O onima koji dræe vino u predgrau O octu O medovini O otoËnom vinu O udarcima koje nanesu robovi (servi) O onima koji istuku tue robove O odbjeglim robovima O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama) O onima koji svoje robove izgone iz kuÊe O onome πto su osloboeni robovi duæni Ëiniti svojim gospodarima XLVIII. O robovima koji se bez privole svojih gospodara oæene slobodnom æenom XLIX. O slobodnjaku koji se oæeni tuom robinjom bez gospodarove privole L. O robu koji se oæeni tuom robinjom bez gospodareve privole LI. O robinji babici LII. O brakovima robova bez gospodareve privole LIII. O potomcima koji Êe se roditi od robinje LIV. O onima koji dovode prognane LV. O postolarima (crevljarima) LVI. O kuÊama podignutima na mjestu za gubavce LVII. O slamnatim kuÊama LVIII. O onima koji idu u Omiπ LIX. O onima koji trguju s Omiπanima LX. O optuæenima za trgovanje s Omiπanima, ako se ne dokaæe LXI. O prijaviteljima onih koji trguju s Omiπanima LXII. O kraama koje se dogaaju na otocima LXIII. O odvjetnicima za Slavene LXIV. O onima koji ne daju dohodak sovrnje
65
LXV. Anno domini millesimo trecentesimo quinquagesimo octavo, inditione X, die XXIIII mensis octubris LXVI. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi, et non habent tot marinarios quot partes habent in ipso LXVII. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi LXVIII. De modo et ordine servando in peticionibus et gratiis condempnatorum
LIBER SEPTIMUS I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI.
Qualiter patroni tenentur aptare naves suas De navibus que debent habere scribanum De coredis et afisis navium De hiis qui vadunt patroni navium De navibus euntibus in viagium sine mercatoribus De dampnis que eveniunt mercibus in navi De dampnis que eveniunt navibus in arboris et antendis De concordia que fit inter patronum navis et mercatores De mercibus non portantibus (sic) supra cohopertam De pueris mercatorum De naucleriis et marinariis non valentibus relinquere lignum extra Ragusium XII. De marinariis qualiter tenentur complere viagium XIII. De nauclerio et marinariis quod non audeant vendere navem XIV. De patronis volentibus vendere navem suam XV. De pactis inter patronum navis et nauclerium et marinarios XVI. De patrono navis qui vadit cum ea marinarius XVII. De expensis necessariis in navi XVIII. De faciendo nauclerio XIX. De servis qui vadunt marinarii XX. De servis qui vadunt conducti XXI. De conducto qui fugit XXII. De termino marinariorum qui complent non finito viagio XXIII. De marinario ad partem qui infirmatur XXIV. De marinario ad marinariciam qui infirmatur XXV. De marinario qui moritur XXVI. De discordio super numero parcium inter patronum et marinarios XXVII. De conducto quod possit esse testis XXVIII. De illis qui volunt dividere lucrum extra Ragusium XXIX. De paraspodia non extrahenda XXX. De honorificencia nauclerii XXXI. De marinariis captis
66
LXV. Godine Gospodnje tisuÊu tristo pedeset osme, desete indikcije, 24. listopada LXVI. O kazni za one koji imaju udio u brodu sa strancem, a na njemu nemaju toliko mornara koliko i udjela LXVII. O kazni za one koji imaju udjela u brodu sa strancem LXVIII. O naËinu i postupku kojeg se treba dræati u molbama i pomilovanjima osuenih
KNJIGA SEDMA I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI.
Kako patruni moraju urediti svoje brodove O brodovima koji moraju imati pisara O brodskoj opremi i priboru O onima koji se ukrcavaju na brod kao patruni O brodovima koji kreÊu na put bez trgovaca O πtetama koje pretrpi roba na brodu O πtetama koje nastanu na brodskim jarbolima i lantinama O ugovoru izmeu patruna broda i trgovaca O robi - da se ne smije krcati na palubu O trgovaËkim djetiÊima O nokjerima i mornarima koji ne smiju napustiti brod izvan Dubrovnika XII. O mornarima - kako su duæni zavrπiti putovanje XIII. O nokjeru i mornarima - da se ne usude prodati brod XIV. O patrunima koji hoÊe prodati svoj brod XV. O ugovorima izmeu patruna broda, nokjera i mornara XVI. O patrunu broda koji plovi kao mornar XVII. O nuænim troπkovima na brodu XVIII. O izboru nokjera XIX. O robovima (servima) koji plove kao mornari XX. O robovima koji plove kao najamnici XXI. O najamniku koji pobjegne. XXII. O rokovima mornara koji istjeËu prije zavrπenog putovanja XXIII. O mornaru koji plovi na udio dobiti ako se razboli XXIV. O mornaru koji se razboli a plovi za plaÊu XXV. O mornaru koji umre XXVI. O sporu u pogledu broja udjela izmeu patruna i mornara XXVII. O najamniku - da moæe svjedoËiti XXVIII. O onima koji hoÊe podijeliti dobit izvan Dubrovnika XXIX. O paraspodiji - da se ne smije izdvajati XXX. O posebnom nagraivanju nokjera XXXI. O zarobljenim mornarima
67
XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L. LI. LII. LIII. LIV. LV. LVI. LVII. LVIII. LIX. LX. LXI. LXII. LXIII. LXIV. LXV. LXVI. LXVII.
68
De eo qui capitur occassione pignorum De navibus captis a cursariis De obediencia debita nauclerio a marinariis De afflaturis De Raguseo, quod non possit nauliçare lignum foresteriorum De mercato quod fit de naulo et arris De peciis pannorum, quod (sic) debent esse per ballam De mercibus qualiter debent ponderari De mercibus que debent poni in navi ad pondus De mercibus que portantur in Marchiam De pecunia que vadit cum navi De navibus que exeunt de Culfo De navibus que vadunt cum entegis De entegis que debent scribi per scribanum navis De manifestacione facienda a nauclerio et marinariis patronis De navi que patitur naufragium De hiis qui recipiunt entegas infra Culfum De hiis qui perdunt de entegis De hiis qui accipiunt cologancias intra Culfum De hiis qui accipiunt aliquid in colegancia et amittunt de eis De marinario qui mittitur cum denariis a sociis suis De hiis qui non investiunt omnes denarios De eo qui ponit in navi rem calumpniosam De rogancia De strina vel pedocia De hiis qui non habent denarios pro faciendo carico suo De hiis qui prohiciunt aliquid de navi in mari De hiis qui accipiunt ligna ad naulum sine marinariis De hiis qui accipiunt barcas ad naulum ad partes De hiis qui accipiunt lignum sine licencia patroni De hiis qui accipiunt barcam pro vindemiis De ligno quod inprestatur alicui sine precio De hiis qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo loco De eo qui discaricat vinum de una barca in alia De eo qui non potest caricare lignum in vindemiis Sacramentum scribani navium
XXXII. XXXIII. XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII. XXXVIII. XXXIX. XL. XLI. XLII. XLIII. XLIV. XLV. XLVI. XLVII. XLVIII. XLIX. L. LI.
O onome koga uhite radi ovrhe za tui dug O brodovima koje zarobe gusari O posluπnosti koju mornari duguju nokjeru O plutajuÊim stvarima O DubrovËaninu - da ne smije unajmiti strani brod O poslu najma broda i kapari O peËama sukna - koliko ih mora biti u bali O robi - kako je treba vagati O robi koju treba krcati na brod po teæini O robama koje se prevoze u Marku O novcu koji se prevozi na brodu O brodovima koji isplove izvan Jadrana O brodovima koji plove s entegama O entegama koje brodski pisar mora zapisati O oËitovanju koje nokjer i mornari trebaju dati patrunima O brodu koji pretrpi brodolom O onima koji primaju entege za plovidbu po Jadranu O onima koji izgube neπto od entega O onima koji primaju kolegancije za plovidbu po Jadranu O onima koji neπto prime u koleganciju pa od toga πtogod izgube LII. O mornaru kojega njegovi drugovi poπalju s novcem LIII. O onima koji ne uloæe sav novac LIV. O onome koji na brod ukrca sumnjivu stvar LV. O roganciji LVI. O daru ratnom brodu i peljarini LVII. O onima koji nemaju novca da nabave svoj teret LVIII. O onima koji bacaju πtogod s broda u more LIX. O onima koji unajme brod bez mornara LX. O onima koji uzimaju u najam barke na udjele LXI. O onima koji uzmu brod bez patrunova dopuπtenja LXII. O onima koji uzimaju barke za berbu groæa LXIII. O brodu koji se nekomu posudi bez naplate LXIV. O onima koji unajme brod za berbu groæa u odreenome mjestu LXV. O onome koji prekrcava vino iz jedne barke u drugu LXVI. O onome koji ne moæe nakrcati plovilo u vrijeme berbe groæa LXVII. Prisega brodskog pisara
69
LIBER OCTAVUS I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
Sacramentum militis qui sedet in Parva curia Sacramentum iudicum Parve curie De eligendis tribus iudicibus De quibus iudices Parve curie iudicant De advocatoribus Parve curie De induciis que dantur in Parva curia De muliere vocata super debito quod ipsa contraxit De muliere vocata pro debito viri sui De muliere vocata super debito quod ipsa non contraxit De vocato qui iam cepit viagium De hiis qui non possunt reffutare Curiam De iudicibus quod non comedant nec bibant cum placitantibus coram se XIII. De eo quod debent recipere advocatores XIV. De officialibus qui vadunt in viagium XV. De hiis qui possunt deiactari XVI. De duodecim denariis pro uno yperpero XVII. De arris XVIII. De superstantibus super laboreriis Comunis XIX. De hiis qui expelluntur a consilio cum tractatur speciale factum XX. De ordinamentis qualiter possint rumpi XXI. De iudicibus Minoris curie ut non possint sedere nec consulere super eo quod peteret ab aliquo etc. XXII. De credenciis ut debeant fieri per cartam notarii, et de pena contrafacientium XXIII. De dampnis que fiunt per animalia et per bestias XXIV. De dampnis datis in vineis, arboribus et fructibus XXV. Quod aliquis non possit ire extra Ragusium pro placitando XXVI. Qualiter solvere debeant illi qui simul vadunt in viagium XXVII. Quod nullus possit mutuare ad usuram, et de pena contrafaciencium XXVIII. Qualiter debeant fieri raciones de avere Comunis et per quos debeat expendi moneta Comunis XXIX. Quod aliquis ante etatem legittimam non possit facere testamentum, et ad quos deveniant bona etatem legitimam non habentes (sic) XXX. Qualiter debeant detineri debitores XXXI. Qualiter debeat fieri solucio his qui vendunt possessiones XXXII. Quod mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius obligare XXXIII. Vocatus super aliquo testamento quod inducium possit habere
70
KNJIGA OSMA I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII.
Prisega kneæeva zamjenika koji sjedi u Malom sudu Prisega sudaca Maloga suda O izboru triju sudaca O Ëemu sude suci Maloga suda O odvjetnicima Maloga suda O odgodama koje se odobravaju u Malom sudu O æeni koje je tuæena za dug πto ga je sama napravila O æeni koja je tuæena za dug svoga muæa O æeni tuæenoj za dug koji nije sama napravila O tuæeniku koji je veÊ poduzeo putovanje O onima koji ne mogu odbiti sud O sucima - da ne jedu i ne piju s onima koji se pred njima parniËe XIII. O onome πto odvjetnici trebaju dobiti XIV. O sluæbenicima koji idu na put XV. O onima koji se mogu odbiti kao Ëlanovi sudskog vijeÊa XVI. O dvanaest dinara za jedan perper XVII. O kapari XVIII. O nadstojnicima opÊinskih radova XIX. O onima koji se iskljuËuju iz VijeÊa kad se raspravlja o pitanju pojedinca XX. O uredbama - kako se mogu ukidati XXI. O sucima Maloga suda - da ne mogu sjediti na raspravi ni vijeÊati o svom tuæbenom zahtjevu XXII. O kupoprodajama na kredit - da se moraju obavljati uz biljeæniËku ispravu i o kazni za prekrπitelje XXIII. O πtetama koje nanose æivotinje i stoka XXIV. O πtetama poËinjenim u vinogradima, na voÊkama i plodovima XXV. Nitko ne smije iÊi izvan Dubrovnika da bi pokrenuo parnicu XXVI. Kako moraju podmiriti dug oni koji idu skupa na putovanje XXVII. Da nitko ne smije davati zajam uz kamate i o kazni za prekrπitelje XXVIII. Kako se moraju obraËunavati opÊinski prihodi i tko mora isplaÊivati opÊinski novac XXIX. Da nitko prije zakonske dobi ne smije Ëiniti oporuku i komu pripada imovina onih koji nemaju zakonsku dob XXX. Kako treba pritvoriti duænike XXXI. Kako se treba obaviti isplata onima koji prodaju posjede XXXII. Da se æena koja je pod vlaπÊu muæa ne smije zaduæivati viπe od pet perpera XXXIII. Koliku odgodu moæe dobiti netko tko je tuæen zbog neke oporuke
71
XXXIV. Quod vicarius non habeat yperperum a comitibus insularum XXXV. De combustionibus capannarum qualiter debeant emendari et solvi XXXVI. Infra quod dies debeat aliquis alium accusare XXXVII. Infra quot dies possit quilibet petere racionem suam super laborerio facto de petris et calce XXXVIII. De pena illorum qui non veniunt coram domino comite et sua Curia ad preceptum eis factum XXXIX. De inducio trium dierum dando super societate XL. De mercato facto sine termino nullum habeatur inducium XLI. Vocatus ad Curiam super expulsione uxoris, filie aut sororis sue, quod inducium habeat XLII. De pupillis et eorum bonis et tutoribus eorundem XLIII. De muliere que bona viri sui possidere debeat post obitum dicti viri sui XLIV. Quod aliquis, tam advocatus quam alius, non possit recipere pro aliquo placito ultra unum denarium grossum, et de pena contrafaciencium XLV. De iudicibus ut non recipiant aliquid, et de pena illorum qui contra hoc faciunt XLVI. De avere Comunis qualiter debeat conservari, et de racione facienda per eos qui recipiunt de moneta Comunis XLVII. De sale Comunis XLVIII. De pena illorum qui faciunt contra commissiones XLIX. Infra quod tempus vinee et terre vendite possint repassari, et quod dicte vinee et terre non passentur nisi cum pertica L. De barcis non dandis Sclavis et de pena contrafaciencium LI. De marangonibus et calofatis ut non vadant ad laborandum in barcis Sclavorum, et de pena illorum qui contra hoc faciunt LII. De libertate concessa omnibus ducentibus bladum in Ragusio, et quod additum est vicario, pitantario et ripariis de salario, occasione predicta LIII. De salario vicarii LIV. De revocacione dacii vini LV. De falsis follaris et grossis LVI. C - De personis parcium Sclavonie servientibus et complacentibus comuni vel singularibus personis Ragusii et de offendentibus LVII. Qualiter ordinate sunt vie et domus in burgo tempore civitatis combuste LVIII. De pena vrasde LIX. De iusticia facienda de illis qui occiderint Sclavos et tenor literarum d. ducis Veneciarum super pena vrasde LX. De igne LXI. De tercia parte doane danda pro inpromtis
72
XXXIV. XXXV. XXXVI. XXXVII.
Da kneæev zamjenik ne dobiva perper od otoËnih knezova O paleæu koliba - kako se mora popraviti i namiriti πteta U roku od koliko se dana mora podnijeti prijava Tijekom koliko dana svatko moæe traæiti svoje pravo glede gradnje u kamenu i vapnu XXXVIII. O kazni za one koji ne dou pred gospodina kneza i njegov Sud kad im se naloæi XXXIX. O odgodi od tri dana koja se ima dati trgovaËkom druπtvu XL. Neka se ne odobrava nikakva odgoda kod predmeta trgovaËkog posla zakljuËenoga bez roka XLI. Koliku odgodu dobiva tko je pozvan na sud zbog protjerivanja svoje æene, kÊeri ili sestre XLII. O siroËadi i njihovim dobrima te njihovim skrbnicima XLIII. O æeni koja mora posjedovati sva dobra svoga muæa nakon njegove smrti XLIV. Da nitko, ni odvjetnik ni drugi, ne smije za bilo koju parnicu primiti viπe od jednoga groπa i o kazni za prekrπitelje XLV. O sucima - da ne primaju niπta i o kazni za one koji to prekrπe XLVI. O opÊinskoj imovini - kako se mora Ëuvati i o polaganju raËuna onih koji primaju opÊinski novac XLVII. O opÊinskoj soli XLVIII. O kazni za one koji postupaju protivno naputcima XLIX. U kojem se roku mogu premjeriti prodani vinogradi i zemlje i da se vinogradi i zemlje mjere samo mjernom motkom L. O barkama koje se ne smiju davati Slavenima i o kazni za prekrπitelje LI. O marangunima i kalafatima - da ne idu raditi na barkama Slavena i o kazni za prekrπitelje LII. O povlastici odobrenoj svima koji dovoze æito u Dubrovnik i πto se tom prigodom dodaje na plaÊu kneæevu zamjeniku, Ëuvaru arsenala i zdurima LIII. O plaÊi kneæeva zamjenika LIV. O ukidanju davanja na vino LV. O nevaljanim folarima i groπima LVI. (O osobama iz slavenskih krajeva koje sluæe i rade za dobro OpÊine ili pojedinih DubrovËana i o onima koji ih napadaju) LVII. Kako su regulirane ulice i kuÊe u predgrau kad je Grad stradao od poæara LVIII. O kazni na temelju vraæde LIX. O donoπenju presude protiv onih koji ubiju Slavene (C) i tekst pisma gospodina mletaËkog duæda o kazni na temelju vraæde LX. O poæaru LXI. O treÊini carine koja se ima dati za prinudni zajam
73
LXII. (De personis parcium Dalmatie superioris obligatis per cartam notarii Ragusini, quod teneantur respondere - C) LXIII. De sale non portando ad loca proibita LXIV. De navigiis euntibus in conserva LXV. De sale qui fiet in districtu Ragusii, quo feri possit LXVI. De dohaneriis vel fontecariis qui stant extra districtum Ragusii LXVII. De emptore rei stabilis non solvente precium ad terminum LXVIII. De denunciatione fienda confinatoribus LXIX. De personis detenis in castello occasione debiti LXX. Quantum comes cum Parvo consilio expendere possit de avere Comunis LXXI. De iudicibus Maioris curie petentibus aliis personis vel alie persone cum eis LXXII. De hiis qui habent ius in re stabili vendita et sunt absentes tempore preconiçationis LXXIII. Quod nullus Raguseus audeat pastinare ad confines Sclavorum, et de pena contrafaciencium LXXIV. De hiis qui se presentant alicui possessioni vendite et recedunt infra tres menses, non dimisso procuratore etc. LXXV. De hiis qui aducunt salem Ragusium LXXVI. De mensuris non iustis LXXVII. De argento, cera et aliis mercanciis ponderandis, et ponderibus quolibet anno iustandis LXXVIII. De armis portandis in quolibet navigio LXXIX. De marinariis cuiuslibet ligni que arma secum portare debent LXXX. De vino forense non portando in Ragusium et de pena contrafacientium LXXXI. Quod aliquis non possit conqueri de parte sua Puncte et de pena contrafaciencium LXXXII. De caseo non portando alio quam Ragusium LXXXIII. De quolibet mercato facto in Ragusio de mercantiis a XX yperperis supra, quantum solvi debeat pro doana LXXXIV. Supra moneta falsa (De grossis contrafactis) LXXXV. De salario alicuius officialis non valente interdici sive sequestrari ab aliquo creditore etc. LXXXVI. Quod nullus Raguseus possit esse procurator in Ragusio pro aliquo Catarensi LXXXVII. De accusatis pro aliquo malefacto, non repertis in culpa, quod nullum iudicium solvant LXXXVIII. De hiis qui habent cartam affictus supra aliquem quod non credatur nisi de affictu unius anni elapsi
74
LXII. Da su osobe iz krajeva Gornje Dalmacije - obvezane ispravom dubrovaËkog biljeænika - duæne odgovarati LXIII. O zabrani izvoza soli u zabranjena mjesta LXIV. O brodovima koji plove u konvoju LXV. O soli koja Êe se proizvoditi u dubrovaËkoj oblasti - kamo se smije izvoziti LXVI. O carinicima ili nadstojnicima æitnice koji borave izvan dubrovaËke oblasti LXVII. O kupcu nekretnine koji cijenu ne plati u roku LXVIII. O objavi koju treba uputiti meaπnicima LXIX. O osobama pritvorenim u Kaπtelu zbog duga LXX. Koliko knez s Malim vijeÊem moæe potroπiti od opÊinske imovine LXXI. O sucima Velikog suda koji tuæe druge osobe ili druge osobe tuæe njih LXXII. O onima koji imaju pravo na prodanu nekretninu, nisu nazoËni u vrijeme objavljivanja LXXIII. Da se nijedan DubrovËanin ne usudi saditi vinograde uz granice sa Slavenima i o kazni za prekrπitelje LXXIV. O onima koji podnesu prigovor prigodom neke prodaje posjeda i odu u roku od tri mjeseca ne ostavivπi zastupnika itd. LXXV. O onima koji dovoze sol u Dubrovnik LXXVI. O neispravnim mjerama LXXVII. O mjerenju srebra, voska i ostale trgovaËke robe i o utezima koje treba svake godine baædariti LXXVIII. O oruæju koje se mora nositi na svakom brodu LXXIX. O mornarima svakog plovila - koje oruæje moraju sa sobom nositi LXXX. O tome da se u Dubrovnik ne smije dovoziti strano vino i o kazni za prekrπitelje LXXXI. Da se nitko ne smije æaliti glede svog dijela Stonskog rata i o kazni za prekrπitelje LXXXII. O tome da se sir ne smije nositi, osim u Dubrovnik LXXXIII. Koliko se carine treba platiti po svakom trgovaËkom poslu obavljenom u Dubrovniku u vrijednosti robe veÊoj od dvadeset perpera LXXXIV. O krivotvorenim groπima (O laænom novcu) LXXXV. O plaÊi nekog duænosnika na koju nijedan vjerovnik ne moæe staviti zabranu ni zapljenu itd. LXXXVI. Da nijedan DubrovËanin ne smije u Dubrovniku biti zastupnik nekom Kotoraninu LXXXVII. O optuæenima za neko zlodjelo - da ne plaÊaju sudske pristojbe ako im se ne utvrdi krivnja LXXXVIII. O onima koji imaju ispravu o najamnini koju im netko duguje: da im se priznaje samo najamnina jedne protekle godine
75
LXXXIX. De hiis qui perintrant terrenum Comunis vel viam, et de pena contrafaciencium XC. De cartis notarii registrandis XCI. De hiis qui possunt citari ad domum eorum habitationis XCII. Quod aliquis de Maiori consilio Ragusii non possit facere becchariam XCIII. Si aliquis receperit ab aliquo vel aliqua serviciali aliquid in deposito, absque requisitione vel licencia domini vel patroni sui, quod imputetur XCIV. Quod pater possit testari omnia bona sua etc. XCV. De successionibus mulieris etc. XCVI. De possessionibus stabilibus non dimittendis regulis mendicantium, et de modo servando in his que relinquuntur XCVII. De carbonosis et aliis transformationibus proibitis et de contrafacientibus XCVIII. Privilegium Venetiarum ad Raguseos XCIX. De pena illorum qui impetrant aliquam graciam, officium vel dominium
76
LXXXIX. O onima koji zadiru u opÊinsko zemljiπte ili put i o kazni za prekrπitelje XC. O biljeæniËkim ispravama - da se moraju upisati u knjigu XCI. O onima kojima se moæe uputiti poziv na sud na kuÊu njihova stanovanja. XCII. Da nijedan Ëlan dubrovaËkog Velikog vijeÊa ne moæe obavljati posao mesara XCIII. Ako netko primi πtogod u poklad od kojeg sluge ili sluπkinje bez pitanja ili dozvole njihova gospodara ili gazde, neka bude okrivljen XCIV. Da otac moæe oporukom raspolagati o svim svojim dobrima itd. XCV. O nasljeivanjima æene itd. XCVI. O nekretninama koje se ne smiju ostaviti prosjaËkim redovima i o naËinu kojeg se treba pridræavati u stvarima koje se ostavljaju. XCVII. O onima koji stavljaju krabulje i preruπavaju se u zabranjene likove te o kazni za prekrπitelje. XCVIII. Povlastica mletaËka DubrovËanima. XCIX. O kazni za one koji ishode koju povlasticu, sluæbu ili vladanje
77
LIBER STATUTORUM CIVITATIS RAGUSII compositus per egregium virum dominum Marcum Iustinianum de Veneciis, honorabilem comitem Ragusii, anno Domini millesimo ducentesimo septuagesimo secundo, indicione1 quinta decima, mense madii, confirmatus per populum Ragusinum more solito congregatum, die dominico, vigesimo2 nono eiusdem mensis. Summus rerum conditor Deus, qui mundialem machinam et primordialem materiam ex nichilo creavit in Verbo, hominemque de limo terre ad ymaginem et similitudinem suam formaverat, quem paulo minus ab angelis diminuerat, simplicem, iustum ac rectum constituit in medio paradisi, cunctaque que vivunt a lunari globo inferius, ipsius dicioni3 subiecit legemque dedit, quam si inviolatam servasset nunquam ab illa gloria decidisset. Postquam autem protoplaustus ille, sui creatoris mandata transgrediens, velut4 inobediens, fuit a sede piorum expulsus, mortem, erumnas et infirmitates omnes quas ex vetiti pomi gustu sibi quesiverat, infeliciter ad sui generis posteritatem transmisit; sicque contigit quod, licet primitus omnia essent hominibus comunia, et quilibet esset contentus hiis que sibi sufficiebant ad usum, crescente postmodum nequicia5 hominum, voluere6 ipsi mortales propria possidere, voluit unusquisque suum agnoscere; ceperunt ad ampliores annelare divicias, cepit eorum cordibus exardescere auri sacra fames et effrenata cupiditas, omnium malorum caput, mater et actrix. Ceperunt inter eos exoriri discordie, contenciones et rixe, per quas violencie, rapine, homicidia et alia maleficia7 committuntur; ceperunt potentes debiliores iniuste obprimere8 et vexare: quod nequiens populus diucius sustinere, leges, constituciones, statuta et consuetudines condiderunt, que ius suum cuilibet conservarent, et ad bene ac virtuose vivendum compellerent homines eosque metu penarum a maleficiis cohercerent. Iusticia enim, ut legitur, est constans et perpetua voluntas ius suum unicuique tribuens. Hec est illa iusticia supra cuius solium si rex sederit, non oviabit9 ei quicquam10 malignum. Hec est que firmat imperia, regna conroborat11, principatus amplificat, auget et multiplicat civitates, parit concordiam, nutrit pacem, gentes et populos regit in statu pacifico12 ac quieto.
78
KNJIGA STATUTA GRADA DUBROVNIKA koju je sastavio vrli muæ gospodin Marko Giustiniani iz Venecije, Ëasni knez dubrovaËki, godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset druge, petnaeste indikcije, mjeseca svibnja, potvrena od dubrovaËkog puka okupljenoga po ustaljenom obiËaju, u nedjelju dvadeset devetog dana istoga mjeseca. Viπnji Bog, Tvorac svijeta, koji je ni iz Ëega u RijeËi stvorio svjetski ustroj i pratvar te Ëovjeka oblikovao iz zemnoga gliba na svoju sliku i priliku, uËinivπi ga malo manjim od anela, postavio ga je neiskvarena, pravedna i ispravna usred raja, a njegovu vladanju podloæio sve æivo ispod mjeseËeve kugle i dao mu takav zakon da nikad ne bi bio liπen te slave da ga se pridræavao. Poπto je, dakle, onaj prvooblikovani, prekrπivπi zapovijedi svoga Stvoritelja, kao neposluπan bio istjeran iz boraviπta blaæenih, smrt, nevolje i sve bolesti koje je na sebe navukao kuπanjem zabranjene jabuke, zlosretno prenese i na potomstvo svoga roda. I tako, iako je isprva ljudima bilo sve zajedniËko i svatko bio zadovoljan onim πto mu je dostatno za æivot, dogodilo se nakon porasta ljudske zloÊe da su ti smrtnici zaæeljeli posjedovati vlasniπtvo; svatko je htio znati πto je njegovo, poËeπe Ëeznuti za veÊim bogatstvom, zaËe u njihovim srcima plamtjeti prokleta glad za zlatom i neobuzdana pohlepa, izvor, majka i pokretaË svih zala. Stadoπe meu njima izbijati nesloge, prepirke i svae, a poradi njih nasilja, grabeæi, ubojstva i ostala zlodjela. PoËeπe moÊnici bespravno ugnjetavati i zlostavljati slabije. Ne mogavπi to narod viπe podnositi, napisa zakone, uredbe, statute i obiËaje koji bi svakomu Ëuvali njegovo pravo i ljude natjerali na dobar i krepostan æivot, te da bi ih strahom od kazna odvratili od zlodjela. Pravda je, naime, kako se Ëita, stalna i trajna volja dati svakomu njegovo pravo. To je ona pravda kojoj se nikakvo zlo ne bi isprijeËilo kad bi kralj sjedio na njezinu prijestolju. Ona je ta koja uËvrπÊuje carstva, jaËa kraljevstva, πiri kneπtva, poveÊava i umnaæa gradove, raa slogu, njeguje mir, upravlja ljudima i narodima da æive miroljubivo i mirno.
79
Ad hanc igitur condendam, ministrandam, manutenendam ac reddendam subiectis, invigilare et insudare tenentur ex debito universi et singuli quibus, tam a Deo quam hominibus, populorum gubernacula et civitatum regimina committuntur. Qua propter nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, considerantes meditacione frequenti quod statuta Ragusii per diversos comites actenus diversis temporibus edita, in pluribus libellis dispersa erant inter se in aliquibus discrepancia, in quibusdam superflua, in nonnullis non modicum defectiva13, obscura eciam14 et confusa: ita quod ex eis plerumque contenciones et altercationes diverseque opiniones etiam inter iudices nascebantur. Nolentes pati ulterius ut inde discordia prodeat, unde ius debet oriri, invocato Dei nomine ad ipsius honorem et gloriam, et gloriosissime Virginis Matris sue, et beatissimi Marci evangeliste, et gloriosi martiris Blasii, domini ducis et comunis Veneciarum15, bonum, quietum et pacificum statum16 civitatis Ragusii, predicta statuta sic dispersa in presens volumen collegimus, ipsorum discrepanciam concordavimus, resecantes superflua, supplentes defectus, dilucidantes obscura quelibet et confusa; ut in eis de cetero nichil superfluum, obscurum, minus aut capciosum, valeat reperiri; ordinantes et statuentes ut presens Statutum, confirmatum et corroboratum tam per Parvum quam per Magnum Consilium, quam etiam per laudacionem17 tocius populi more solito ad campanarum sonitum congregati, tam18 in iudiciis quam19 extra iudicia a modo in antea locum habeat et robur obtineat firmitatis. Et quia non possunt omnes casus in iuris articulis comprehendi, cum plura sint negocia quam statuta, volumus ut, si quando aliquis inopinatus casus emerserit qui precise presentibus non determinetur statutis, ad ea que sunt illi similia recurratur, et sic de similibus ad similia procedatur.
80
Da bi se, dakle, ona uspostavila, provodila, odræavala i dijelila podanicima, obvezni su po duænosti bdjeti i trsiti se, skupno i pojedinaËno, svi oni kojima se, kako od Boga tako od ljudi, povjeravaju kormila narodâ i uprave gradova. Zbog toga mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaËki, uvidjevπi nakon Ëesta razmiπljanja da su dubrovaËki zakoni, dosad objavljeni od raznih knezova u razna vremena, razbacani u viπe sveπËiÊa, bili meusobno u poneËemu proturjeËni, u neËemu suviπni, u neËemu popriliËno nepotpuni, pa i nejasni i zbrkani, tako da su ponajviπe zbog njih i meu sucima izbijale prepirke, svae i razlike u miπljenjima, ne htijuÊi dalje trpjeti da niËe razdor odanle odakle se mora raati pravo, prizvavπi ime Boæje na Ëast Njegovu i slavu preblaæene Djevice, majke Njegove, preblaæenoga Marka evanelista i slavnoga muËenika Vlaha (C: zaπtitnika ovoga naπega grada Dubrovnika), gospodina duæda i mletaËke dræave, za dobro, mirno i spokojno stanje grada Dubrovnika, prije spomenute zakone tako razbacane u ovu knjigu prikupismo, njihove nesukladnosti uskladismo, odbacujuÊi suviπno, dopunjujuÊi manjkavo, rasvjetljujuÊi sve nejasno i zbrkano, tako da se u njima ubuduÊe ne mogne naÊi niπta suviπno, nejasno, nedostatno ili varljivo. Nareujemo i odreujemo da se ovaj Statut, πto ga je potvrdilo i osnaæilo kako Malo tako i Veliko vijeÊe uz odobravanje Ëitavog puka okupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, odsad ubuduÊe primjenjuje i bude na snazi kako na sudovima tako i izvan sudova. A buduÊi da se pravnim Ëlancima ne mogu obuhvatiti svi sluËajevi, jer ima viπe poslova nego zakona, ako bi ponekad iskrsnuo neki neoËekivan sluËaj koji nije toËno odreen ovim Statutom, hoÊemo da se posegne za onim πto je njemu sliËno, te da se tako postupa prema onomu πto je tome sliËno.
81
LIBER PRIMUS1 I. Qualiter dominus comes recipitur a Comuni (sic) et canonicis Statuimus quod dominus comes qui per tempora venerit ad civitatem Ragusii iurabit bonum regimen et conservacionem2 tocius civitatis Ragusii in publica concione3, secundum antiquam consuetudinem Ragusii congregata ad sonitum4 campanarum, et conservare et custodire antiquas consuetudines et statuta civitatis Ragusii et iudicare secundum ea. Quo sacramento facto, dabitur eidem domino comiti, per manus comunis Ragusii, vexillum Beati Blasii, pontificis et martiris, in manu et taliter investitur in Platea de comitatu et regimine Ragusii. Post que dictus comes cum eodem vexillo statim ibit ad Maiorem ecclesiam5, videlicet Sancte Marie archiepiscopatus, ubi a canonicis et clericis cum incensu et aqua sancta et testa (sic) evangelio recipietur ad ianuam ecclesie6 supradicte, populo civitatis eiusdem sequente eundem dominum comitem intra chorum ecclesie memorate. Eodem autem comite perveniente ante magnum altare ipsius ecclesie, predicti canonici assignabunt ei vexillum Beati Blasii memorati, quo recepto ab eis, dominus comes, salvo7 sacramento domini ducis et8 regiminis civitatis Ragusii et eius consuetudinum, ante ipsum altare iurabit iterum manutenere et conservare omnes raciones et consuetudines ipsius ecclesie et canonicorum eius, sicut in sequentibus capitulis scriptum distincius invenitur; et in illa hora canonici ipsius ecclesie cantabunt in pergulo laudes ipsi comiti, pro quibus laudibus dominus comes dabit eis de suo proprio yperperum unum. Ipso autem domino comite revertente ad Plateam cum populo supradicto, homines Ragusii iurabunt ei fidelitatem secundum quod continetur in capitulari fidelitatis9 et secundum antiquam consuetudinem civitatis. Et sic erit inclitus comes.
82
KNJIGA PRVA I. Kako OpÊina i kanonici primaju gospodina kneza dreujemo da svaki gospodin knez koji u dano vrijeme doe u grad Dubrovnik, na javnom zboru okupljenom na glas zvona, po drevnom dubrovaËkom obiËaju, prisegne da Êe dobro upravljati i skrbiti se za sigurnost Ëitavoga grada Dubrovnika, da Êe odræavati i Ëuvati stare obiËaje i zakone grada Dubrovnika i suditi po njima. Po obavljenoj prisezi, OpÊina Êe dubrovaËka predati tom gospodinu knezu u ruke barjak blaæenoga Vlaha, biskupa i muËenika, i tako se on na Placi uvede u kneπtvo i upravljanje Dubrovnikom. Nakon toga Êe knez s tim barjakom odmah doÊi u stolnu crkvu, naime, nadbiskupsku crkvu Svete Marije, gdje Êe ga na vratima spomenute crkve primiti kanonici i kler s kaenjem i blagoslovljenom vodom te knjigom evanelja, dok Êe gradski puk pratiti toga gospodina kneza do svetiπta spomenute crkve. Kada pak knez doe pred glavni oltar te crkve, kanonici Êe mu predati barjak svetoga Vlaha. Primivπi ga od njih, gospodin Êe knez osim prisege gospodinu duædu i Vladi grada Dubrovnika, glede njegovih obiËaja, pred tim oltarom joπ jednom prisegnuti da Êe odræavati i Ëuvati sva prava i obiËaje te crkve i njezinih kanonika, kako potanje stoji zapisano u sljedeÊim glavama . I u taj Ëas kanonici te crkve otpjevat Êe s propovjedaonice pohvale (laude) knezu, za koje Êe im gospodin knez od svoga dati jedan perper. Kad se gospodin knez vrati na Placu s prije spomenutim pukom, DubrovËani Êe mu prisegnuti vjernost, kako stoji u kapitularu o prisezi na vjernost i po drevnom obiËaju Grada. I tako Êe postati slavnim knezom.
83
LIBER PRIMUS
II. De hiis que dominus comes tenetur facere canonicis, et canonici sibi Ut Deo honor debitus prebeatur etiam per illos qui regunt civitates et dominantur in eis, volumus quod in sacro die Natalis Domini ad missam per singulos annos in pergulo Maioris eccelesie, canonici eidem domino comiti Ragusii sollempniter1 cantare debeant laudes, pro quibus laudibus dictus comes dabit eis de suo proprio yperpera duo, unum videlicet pro domino duce2 et alium pro se. In octava vero Natalis Domini, scilicet3 in vigilia post vesperum, canonici ibunt ad dominum comitem in Castellum honorifice cum incenso et duabus candelis, a quo devote recipientur; et dictus dominus comes dabit eis yperpera duo de suo proprio, canonici vero de predictis duabus candelis4 dabunt ipsi domino comiti unam. Similiter in Epiphania5 ibunt canonici predicti ad comitem memoratum in Castellum cum duabus candelis6 et aqua sancta, qui comes dabit eis yperperum unum de suo proprio, et canonici dabunt ei unam ex dictis candelis6, de quibus yperperis post aliquos dies canonici mittent domino comiti causa benedictionis exemium de tercia de yperpero. In vigilia vero Sancti Blasii in vesperis dominus comes, per suum vicarium seu per alios nobiles viros, dominum archiepiscopum vel suos vicarios, si ibi presens non fuerit, episcopos, abbates, canonicos, monacos7, presbiteros et alios clericos qui ibidem reperientur invitari faciet ad bibendum; quibus post vesperum in archiepiscopali palacio8 congregatis, mittet eisdem ad bibendum duo9 quinqua10 vini albi, et ad incensandum eciam11 sanctas reliquias dari faciet libram unam de puro incenso albo, quod vinum et incensum solvitur per Commune Ragusii. In die autem Sancti Blasii ad missam canonici cantabunt in pergulo Maioris ecclesie12 domino comiti sollempniter laudes; pro quibus laudibus dabit eis dominus comes de suo proprio yperperum unum. In sacra vero Cena Domini dari faciet a Comuni quartam unam de vino albo ad lavandum altaria ecclesie supradicte. Sabbatho13 eciam14 sancto dabit idem dominus comes de suo proprio libras quinquaginta de cera munda pro cereo qui benedicitur die eodem, et canonici de illa cera dabunt unum cereum de tribus libris pro benedictione comiti supradicto. Adveniente die Pasce ad missam in pergulo Maioris ecclesie canonici eiusdem cantabunt domino comiti solempniter laudes, pro quibus ipse dabit eis de suo proprio yperperum unum; et hec omnia supradicta anuatim fient15. Quociens16 autem dominus comes venerit ad missam, dicto evangelio diaconus17 et subdiaconus18, post dominum archiepiscopum, defferent ei librum et incensum et similiter pacem; et ad vesperum si fuerit incensum defferent ei. Que omnia sicut scripta sunt volumus inviolabiter observari.
84
KNJIGA PRVA
II. O onome πto je gospodin knez duæan Ëiniti kanonicima i kanonici njemu Da i oni koji upravljaju gradovima i vladaju u njima dadu Bogu duænu Ëast, hoÊemo da na sveti dan Roenja Gospodnjega svake godine za vrijeme mise, s propovjedaonice stolne crkve njezini kanonici budu obvezani sveËano otpjevati pohvale gospodinu knezu dubrovaËkomu. Za te Êe im pohvale knez od svoga dati dva perpera; jedan u ime gospodina duæda, a drugi u svoje ime. Na osminu pak Roenja Gospodnjega, tj. na Staru godinu, nakon veËernje, kanonici Êe sveËano, s kadionicom i dvije svijeÊe poÊi gospodinu knezu u Dvor, a on Êe ih smjerno primiti. Gospodin knez Êe im od svoga dati dva perpera, a kanonici Êe dati gospodinu knezu jednu od dviju spomenutih svijeÊa. Jednako Êe tako na Bogojavljenje kanonici poÊi knezu u Dvor s dvije svijeÊe i blagoslovljenom vodom. On Êe im od svoga dati jedan perper, a kanonici njemu jednu od svijeÊa. Nakon nekoliko dana kanonici Êe od tih perpera kao uzdarje poslati gospodinu knezu treÊinu perpera. UoËi Svetoga Vlaha, o veËernji, gospodin Êe knez dati pozvati preko svog zamjenika, ili drugih plemiÊa, gospodina nadbiskupa ili njegove zamjenike, a ako on tu ne bude, onda biskupe, opate, kanonike, redovnike, sveÊenike i ostale klerike koji se tu nau, da dou na piÊe. Njima Êe, kad se nakon veËernje nau u nadbiskupskoj palaËi, poslati za piÊe dva vjedra bijelog vina. Takoer Êe se pobrinuti da se dade jedna libra Ëistog bijelog tamjana da se pokade svete moÊi. To vino i tamjan plaÊa OpÊina dubrovaËka. Na Dan pak svetoga Vlaha kanonici Êe za vrijeme mise, s propovjedaonice stolne crkve, sveËano otpjevati pohvale gospodinu knezu. Za te pohvale gospodin knez Êe im dati jedan perper od svoga. Na Veliki Ëetvrtak naredit Êe da OpÊina dade Ëetvrtinu vjedra bijelog vina za pranje oltara spomenute crkve. I na Veliku subotu gospodin knez Êe dati na svoj troπak pedeset libara Ëistog voska za uskrsnu svijeÊu koja se tog dana blagoslivlja, a kanonici Êe za uzdarje od tog voska knezu dati jednu svijeÊu od tri libre. Kada doe Uskrs, katedralni Êe kanonici tijekom mise, s propovjedaonice te crkve, sveËano otpjevati pohvale gospodinu knezu, a on Êe im za to od svoga dati jedan perper. Sve ovo prije reËeno obavljat Êe se svake godine. Kad god, pak, gospodin knez doe na misu, akon i podakon Êe iza Ëitanja evanelja, nakon πto ga prinesu gospodinu nadbiskupu, i njemu prinijeti evanelje i pokaditi ga, a isto tako pruæit Êe mu znak mira. I na veËernji, ako bi bilo kaenja, pokadit Êe ga. HoÊemo da se sve ovo nepovredivo izvrπava kako je zapisano.
85
LIBER PRIMUS
III. B De potestate quam habet dominus comes super eligendis officialibus Ut nostro comiti in omnibus reverencia prebeatur, dominus comes qui per tempora fuerit in Ragusio potestatem habeat elligendi quinque iudicies, sex consiliarios de Parvo Consilio et unum vicarium ad unum annum tantum, ita quod qui fuerit iudex, consiliarius vel vicarius uno anno, in sequenti anno in eodem officio esse non possit; qui omnes sint oriundi et nativi de civitate Ragusii et presentes quando eliguntur in civitate Ragusii vel districtu; quos omnes iurare faciat dominus comes secundum quod continetur in capitularibus de officiis supradictis; qui dominus comes cum predictis iudicibus et consiliariis Parvi Consilii elliget omnes alios officiales. Et in sequenti anno iudices et consiliarios Parvi Consilii et vicarium mutabit dominus comes secundum voluntatem suam modo supradicto, et cum eis omnes alios officiales. Si vero consiliarios Magni Consilii in sequenti anno visum fuerit sibi et suo Parvo Consilio non mutandos, poterit eos dimittere, sive in parte, sive in totum, in Maiori Consilio supradicto. Curente anno Domini MCCLXXXXIII, indicione VI de mense marcii, tempore egregii militis domini Marini Baduarii, comitis Ragusii, per ipsum dominum comitem cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi declaratum fuit hoc statutum in hunc modum, videlicet: quod ille qui fuerit iudex uno anno in sequenti anno non possit esse iudex nec consiliarius Minoris Consilii; et similiter ille qui fuerit consiliarius Minoris Consilii, in sequenti anno non possit esse consiliarius eiusdem Consilii neque iudex. Item additum et declaratum est quod vicarius in sequenti anno non possit esse vicarius nec iudex Maioris Curie neque consiliarius Minoris Consilii. Item quod vicarius electus ad unum annum usque ad quinque annos non possit esse electus in eodem officio vicarie, conputando terminum a die quo intraverit officium supradictum. Item quod dominus comes de dictis duodecim officialibus, silicet iudicibus et consiliariis et vicario, debeat eligere unum pro sclata.
86
KNJIGA PRVA
III. B O ovlasti koju gospodin knez ima u izboru sluæbenika Da bi se u svemu iskazalo poπtovanje naπemu gospodinu knezu koji u dano vrijeme bude u Dubrovniku, neka je ovlaπten birati pet sudaca, πest vijeÊnika Malog vijeÊa i jednog zamjenika samo na godinu dana, tako da onaj tko bude sudac, vijeÊnik ili kneæev zamjenik jedne godine, ne moæe biti u istoj sluæbi sljedeÊe godine. Svi oni neka budu podrijetlom i rodom iz grada Dubrovnika, i kad se biraju, neka budu nazoËni u gradu Dubrovniku ili u dubrovaËkoj oblasti. Neka od svih gospodin knez zaiπte prisegu kako stoji u kapitularima za spomenute sluæbe. Gospodin knez, s prije spomenutim sucima i vijeÊnicima Maloga vijeÊa, birat Êe sve ostale sluæbenike. SljedeÊe godine gospodin Êe knez po svojoj volji na opisani naËin mijenjati suce, vijeÊnike Maloga vijeÊa i (svoga) zamjenika, i s njima sve ostale sluæbenike. Ako se pak njemu i njegovu Malom vijeÊu bude Ëinilo da iduÊe godine ne treba mijenjati vijeÊnike Velikog vijeÊa, moÊi Êe ih ostaviti u reËenom Velikom vijeÊu, bilo djelomiËno, bilo u cjelini. TekuÊe godine Gospodnje 1293., πeste indikcije, mjeseca oæujka, za vrijeme vrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, taj je gospodin knez, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, razjasnio ovu odredbu kako slijedi: da onaj koji bude sudac jedne godine, ne moæe biti sljedeÊe godine sudac ni vijeÊnik Maloga vijeÊa. Jednako tako, tko bude vijeÊnik Maloga vijeÊa, sljedeÊe godine ne moæe biti vijeÊnik istog vijeÊa ni sudac. Nadalje, dodano je i proglaπeno da kneæev zamjenik ne moæe biti sljedeÊe godine ni kneæev zamjenik ni sudac Velikog suda ni vijeÊnik Maloga vijeÊa. Zatim, kneæev zamjenik izabran na jednu godinu, ne moæe, dok ne proe pet godina, biti biran na istu duænost zamjenika, raËunajuÊi rok od dana kad je stupio u tu sluæbu. Jednako tako, gospodin knez od reËenih dvanaest sluæbenika smije izabrati samo jednoga iz istog roda.
87
LIBER PRIMUS
C Qualiter iudices, consiliarii et vicarii eligi debeant Ut meliores et utiliores iudices Maioris Curie, consiliarii Parvi Consilii et vicarii de cetero eligantur, statuimus et ordinamus quod omni anno elligi debeant iudices XV, videlicet decem per Maius Consilium in duabus camaris et V per Minus Consilium: qui omnes iudices ad unum debeant ballotari in Maiori Consilio prelibato; et illi V qui habebunt maiorem numerum balotarum ultra medietatem debeant iudices remanere. Et simili modo elligi debeant consiliarii XVIII, videlicet XII per Maius Consilium in duabus camaris et sex per Minus Consilium; quorum omnium sex habentes maiorem numerum ballotarum ultra medietatem debeant consiliarii remanere. Item vicarii tres similiter elligi debeant, videlicet duo per Maius Consilium in duabus camaris, et unus per Minus Consilium; quorum unus habens maiorem numerum ultra medietatem ballotarum debeat vicarius remanere. Et de omnibus istis iudicibus, consiliariis et vicariis debeat unus remanere pro sclata, et debeant esse in dictis officiis a festo Sancti Michaelis mensis septembris usque ad unum annum. Qui quidem iudices, consiliarii et vicarii esse debeant nobiles homines nativi Ragusii et presentes in civitate vel in districtu, quando erunt ellecti; et iurare debeant secundum quod in secundo libro Statutorum continetur. Et qui fuerint iudices, consiliarii, et vicarius uno anno, in sequenti anno non possint esse iudices, consiliarii nec vicarius. Et dominus comes, sive rector cum maiori parte Minoris Consilii in quo esse debeant ad minus novem, elligere debeant omnes alios officiales civitatis, exceptis thesaurariis Sancte Marie et procuratoribus Sancte Marie qui elligendi debeant esse per Maius Consilium quomodo elliguntur iudices et consiliarii. Quod non possit esse in aliquo officio nisi unus pro sclata Item statuimus et ordinamus quod in aliquo officio non possit esse nisi unus pro sclata; quos omnes officiales dominus comes teneatur facere iurare, prout in secundo libro Statutorum de quolibet officiali per ordinem continetur. Ad quantum tempus fiunt thesaurarii et procuratores Sancte Marie Item statuimus et ordinamus quod thesaurarii Sancte Marie et procuratores Sancte Marie fieri debeant in vita, et per illum modum quo fiunt iudices et consiliarii. Quod aliquis non possit habere nisi unam procuratiam Si quis vero fuerit ellectus ad tesaurariam aut ad aliquam procuratiam, videlicet Sancte Marie aut Sancti Blaxii de Platea, vel Hospitalis aut Crome, statuimus et ordinamus quod non possit habere nisi unam procuratiam, quam ipse voluerit de illis ad quas fuerit ellectus. Ad habentibus unam procuratiam qui possunt hinc unum officium recipere Item volumus et ordinamus quod quicumque fuerit thesaurarius Sancte Marie, procurator Sancte Marie, procurator Sancti Blaxii de Platea, procurator Crome aut Hospitalis in civitate possit habere aliud officium iuxta unam dictarum procuratiarum vel thesaurarie.
88
KNJIGA PRVA
C Kako se imaju birati suci, vijeÊnici i kneæevi zamjenici Da bi se ubuduÊe birali bolji i uspjeπniji suci Velikog suda, vijeÊnici Malog vijeÊa i kneæevi zamjenici, odreujemo i nareujemo da svake godine treba predloæiti petnaestoricu za suce, tj. deset u Velikom vijeÊu u dvije komore, a pet u Malom vijeÊu. Svi ti suci moraju biti pojedinaËno izglasani kuglicama u Velikom vijeÊu, a ona petorica koja dobiju najviπe glasova, ako je to viπe od polovice, trebaju postati suci. Na sliËan naËin predlaæu se osamnaestorica za vijeÊnike, tj. dvanaest u Velikom vijeÊu u dvije komore, a πest u Malom vijeÊu. ©estorica od njih koji dobiju najviπe glasova, ako je to viπe od polovice, neka postanu vijeÊnici. Jednako tako imaju se predloæiti trojica za kneæeve zamjenike, tj. dva u Velikom vijeÊu u dvije komore, a jedan u Malom vijeÊu. Jedan od njih koji dobije najviπe glasova, ako je to viπe od polovice, neka postane zamjenik. Od svih tih sudaca, vijeÊnika i zamjenika smije biti samo jedan iz istoga roda, a sluæba im treba trajati godinu dana od Miholjdana u mjesecu rujnu. Ti, dakle, suci, vijeÊnici i zamjenici moraju biti plemiÊi rodom iz Dubrovnika i nazoËni u gradu ili oblasti kad budu birani. Moraju poloæiti prisegu, kako stoji u drugoj knjizi Statuta. Oni koji budu suci, vijeÊnici i kneæev zamjenik jedne godine, ne smiju sljedeÊe godine biti suci, vijeÊnici ni zamjenik. A gospodin knez, to jest rektor, s veÊinom Malog vijeÊa, u kojem moraju biti najmanje devetorica, mora izabrati sve ostale gradske sluæbenike, osim rizniËara Svete Marije i prokuratora Svete Marije, koje mora birati Veliko vijeÊe, kako se biraju suci i vijeÊnici. Da u nekoj sluæbi smije biti samo jedan iz istog roda Jednako tako, odreujemo i nareujemo da u nekoj sluæbi smije biti samo jedan iz istog roda. Od svih sluæbenika gospodin knez je duæan zatraæiti prisegu redom za svakog sluæbenika, kako stoji u drugoj knjizi Statuta. Na koliko se vremena biraju rizniËari i prokuratori Svete Marije Jednako odreujemo i nareujemo da se rizniËari i prokuratori Svete Marije moraju birati doæivotno i onako kako se biraju suci i vijeÊnici. Da nitko ne smije prihvatiti viπe od jedne duænosti prokuratora Ako li tko bude izabran na duænost rizniËara ili prokuratora, tj. Svete Marije, Svetog Vlaha na Placi, Uboænice ili Lokruma, odreujemo i nareujemo da smije prihvatiti samo jednu duænost, koju hoÊe od onih na koje bude predloæen. O onima koji imaju duænost prokuratora a mogu dobiti joπ jednu sluæbu Jednako tako, hoÊemo i nareujemo da, tko god bude rizniËar Svete Marije, prokurator Svete Marije, prokurator Svetoga Vlaha na Placi, prokurator Lokruma ili Uboænice u Gradu, moæe dobiti i drugu sluæbu uz spomenutu duænost prokuratora ili rizniËara.
89
LIBER PRIMUS
De officialibus elligendis pro kalendis ianuarii MCCCLXXXXI die XXII decembris In Maiori Consilio et publica concione sono campane more solito congregatis cum laudo populi, statutum fuit et ordinatum quod a modo in antea debeat fieri electio novorum officialium circa finem mensis decembris; qui inchoare debeant eorum officia in kalendis ianuarii per unum annum usque ad kalendas postea sequentis ianuarii, veluti fieri solebat a festo Sancti Michaelis usque ad aliud festum postea secuturum. Non obstante aliquo statuto seu ordine in contrarium faciente.
IV. Quando dominus comes vadit ad stanicum vel ad parlamentum Si contingat aliquando dominum comitem ire ad plenarium stanicum de voluntate Comunis Ragusii, vel ad habendum colloquium cum aliquo magno domino seu cum comunitate alicuius civitatis, pro servicio1 et utilitate Comunis et civitatis Ragusii, ipse dominus comes ibit, cum tota familia sua et cum Raguseis quos secum vocaverit, ad predictum viagium ad expensas Comunis Ragusii secundum antiquam consuetudinem.
V. De sale necessario pro familia domini comitis Volumus etiam quod Comune Ragusii debeat dare domino comiti de sale suo quantum necesse fuerit sibi et sue familie, pro illo precio quo Comune comparaverit ipsum.
VI. De eo quod dominus comes recipit a beccaria Ad evidenciorem1 comitatus honorem, dominus comes, qui per tempora fuerit in Ragusio, habeat de beccaria civitatis eiusdem: pro quolibet bove et vacha qui vel que in ipsa beccaria causa vendendi occiditur, follaros sexdecim; pro quolibet porco octo follaros; pro qualibet vero alia bestia, videlicet de castrate vel ariete, yrcho2 aut capra, et aliis bestiis similibus, follaros quatuor; et hoc verum est si predicta animalia fuerint de uno anno et supra. Ceterum si fuerint de medio anno usque ad unum, erit in providencia3 illius qui pro domino comite custodierit beccariam. De hiis vero que fuerint a medio anno inferius nichil habere debeat comes supradictus. Si autem aliquis occiderit vel occidi fecerit aliquam de supradictis bestiis, et nichil vendendo de ea portaverit ad domum suam, nichil de ea dabit comiti supradicto. Die etiam dominico carnisprivii de bestiis que occidentur in ipsa beccaria nichil solvetur eidem.
90
KNJIGA PRVA
O sluæbenicima koji se dana 22. prosinca imaju birati za 1. sijeËnja 1391. U Velikom vijeÊu i na javnom zboru sazvanima, po obiËaju, na glas zvona, uz odobravanje puka, bilo je nareeno i odreeno da se odsad ubuduÊe izbor novih sluæbenika treba obaviti krajem mjeseca prosinca, a na sluæbu moraju stupiti prvog sijeËnja i ostati godinu dana do sljedeÊega prvog sijeËnja, kao πto se obiËavalo od Miholjdana do sljedeÊeg Miholjdana. Protiv ovoga nema snage nikakva odredba ili propis koji bi propisao suprotno.
IV. Kad gospodin knez ide na stanak ili dogovor Ako se katkad dogodi da gospodin knez voljom OpÊine dubrovaËke poe na skupni stanak ili na razgovor s nekim velikaπem ili opÊinom nekoga grada, na sluæbu i korist OpÊine i grada Dubrovnika, gospodin Êe knez na to putovanje poÊi s cijelom svojom pratnjom i s DubrovËanima koje sa sobom pozove, i to po pradavnom obiËaju na troπak OpÊine dubrovaËke.
V. O soli potrebnoj za kuÊanstvo gospodina kneza HoÊemo takoer da OpÊina dubrovaËka ima duænost dati gospodinu knezu od svoje soli koliko bude potrebno njemu i njegovu kuÊanstvu po cijeni po kojoj ga OpÊina nabavi.
VI. O onome πto gospodin knez prima od klaonice Da bi kneæeva Ëast bila oËitija, neka gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku dobije od gradske klaonice: od svakog vola ili krave koji se u toj klaonici kolju radi prodaje, πesnaest folara; od svake svinje osam folara; a od svake druge æivine, tj. od brava ili ovna, jarca ili koze te ostalih sliËnih æivina, Ëetiri folara. A to vrijedi ako spomenute æivine budu imale viπe od godinu dana. InaËe, ako budu od pola godine do jedne godine, neka bude na prosudbu onoga koji u kneæevo ime bude nadzirao klaonicu. Od onih pak æivotinja koje budu do pola godine, knez ne dobiva niπta. Ako bi pak netko zaklao ili dao zaklati neku od spomenutih æivotinja i odnese je svojoj kuÊi ne prodavπi od nje niπta, ne Êe od nje niπta dati spomenutom knezu. Takoer mu se ne Êe niπta platiti od æivina koje se zakolju u pokladnu nedjelju.
91
LIBER PRIMUS
VII. De eo quod comes dat beccariis In vigillia anni novi in sero veniant beccarii Ragusii ad dominum comitem in Castellum, et ipse pro honore sui det eis pro kallendis yperperum unum.
VIII. De eo quod molendinarii faciunt comiti et comes eis Omnes molendinarii Ragusii comuniter macinare in suis molendinis, sine aliquo precio, totam blavam quam dominus comes ad molendina ipsa pro se et sua familia, cum sua barca et suis servitoribus transmiserit teneantur; cum quibus, si domino comiti placuerit, ibi unus de ripariis sine aliquo precio qui comedet cum servitoribus comitis supradicti, ire teneatur. Molendinarii vero in vigilia anni novi in sero venient ad dominum comitem in Castellum, qui pro sui honore dabit eis pro kallendis denarios grossos octo.
IX. De eo quod comes facit naucleriis et marinariis Sciendum est quod in vigilia Natalis Domini post vesperum nauclerii et marinarii de Ragusio veniunt ad d. comitem in Castellum, et secum deferunt çeponem unum de ligno et ponunt eum in igne gaudendo, et dominus comes pro honore sui comitatus dat eis pro kalendis yperpera duo de suo proprio et eciam1 bibere; et in illa die camerarii salis Comunis Ragusii dant naucleriis et marinariis de Comuni yperpera duo2. Et procuratores ecclesie3 Sancte Marie de precepto domini comitis dant eis de bonis dicte ecclesie yperperos duos. Et si contingeret quod aliqua navis vel naves Ragusinorum, tantum in die Natalis Domini vel in die Pasce resurrectionis4 Domini, intrarent in portum Ragusii, sciendum est quod illa que prius intraret in portum ipsum et prius poneret ancoram in portu, dominus comes debet dare ei de suo proprio, secundum antiquam consuetudinem, yperperum unum.
92
KNJIGA PRVA
VII. O onome πto knez daje mesarima Na Staru godinu naveËer neka dubrovaËki mesari dou gospodinu knezu u Dvor, a on Êe im, kako dolikuje njegovoj Ëasti, u ime kolendavanja dati jedan perper.
VIII. O onome πto mlinari Ëine knezu, a knez njima Svi dubrovaËki mlinari duæni su zajedniËki mljeti u svojim mlinovima bez ikakve plaÊe sve æitarice πto ih gospodin knez dopremi za sebe i svoje kuÊanstvo svojim brodom i poslugom u njihove mlinove. S njima je, ako knez ushtjedne, duæan iÊi jedan od zdura bez ikakve plaÊe a hranit Êe se s kneæevom poslugom. Mlinari Êe doÊi na Staru godinu naveËer gospodinu knezu u Dvor, a on Êe im, kako dolikuje njegovoj Ëasti, na ime kolendavanja dati osam groπa.
IX. O onome πto knez Ëini nokjerima (zapovjednicima brodova) i mornarima Neka se zna da na Badnjak nakon veËernje dubrovaËki nokjeri i mornari dolaze gospodinu knezu u Dvor i sa sobom donose badnjak te ga naloæe na vatru veseleÊi se, a gospodin knez im, kako dolikuje njegovoj kneæevskoj Ëasti, od svoga daje za kolendavanje dva perpera i piÊe. Toga dana i nadstojnici soli OpÊine dubrovaËke daju nokjerima i mornarima dva perpera. I prokuratori Svete Marije po naredbi gospodina kneza daju im od dobara te crkve dva perpera. Ako se dogodi da neki brod ili brodovi DubrovËana uplove u dubrovaËku luku, ali samo na dan Roenja ili na dan UskrsnuÊa Gospodnjeg, neka se zna da je onom brodu koji prvi uplovi u luku i prvi se usidri, gospodin knez duæan od svoga dati, po starom obiËaju, jedan perper.
93
LIBER PRIMUS
X. De eo quod comes recipit a piscatoribus Et si aliqua barca1 piscatorum iret ad Lastam vel Curcuram aut ad partes Curcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quos Dominus dabit eis debent piscatores de barca illa dare d. comiti partem unam de illis piscibus, sicut recepit unus de marinariis illius barce. Et si gripus de angusiolis ibit piscatum ad angusiolas, ille qui portabit gripum de dictis piscibus tenetur dare domino comiti unam partem, sicut unus de marinariis receperit; et similiter debet habere de gripo de lacertis. Et si aliqua barca vel londrus iret ad piscandum in nocte cum igne ad pisces scumbros et surones, et ceperit centum et a centum superius, de dictis piscibus dare debent piscatores illi domino comiti sex pisces; et a centum piscibus inferius usque quinquaginta debent dare piscatores illi tres pisces; et a quinquaginta inferius nichil dant domino comiti. Et ille barce piscatorum qui vadunt piscatum cum retibus et adducunt Ragusium pisces salatos a tribus diebus supra, ipsi dant domino comiti pro qualibet barca de piscibus illis salatis duos pisces, unum de melioribus et maioribus et unum de comunalibus, et tercium dant vicario. Et de tracta et de cana et de rete nichil datur domino comiti de angusiolis. Et sciendum est quod piscatores veniunt ad dominum comitem in Castellum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui comitatus dat eis denarios grossos quinque, secundum antiquam consuetudinem. Et aliis piscatoribus, qui cum aliis artibus vadunt piscatum, nichil dat dominus comes. Et omnibus aliis magistris de omnibus artibus, qui Ragusei sunt, dat dominus comes in vigilia anni novi2 pro kallendis quicquid ipse vult3, et ad suum velle.
XI. Quando comes facit piscari aquam Umbule1 Dominus comes, si ei placuerit, potest facere custodiri ad suam volutantem aquam unam, que dicitur Umbla, quindecim diebus ante festum Natalis Domini, et ad voluntatem suam ante Natale facit eam piscari; et amore eius et suis precibus vadunt piscatores ad piscandum aquam predictam et non ex debito; et vicarius tenetur ire cum piscatoribus illis, si domino comiti placuerit; et homines isti ire debent ad expensas domini comitis; et si Deus dederit eis pisces, dominus comes remunerat eos secundum eius voluntatem et beneplacitum.
94
KNJIGA PRVA
X. O onome πto knez prima od ribara A ako koja ribarska barka krene do Lastova ili KorËule, ili pak na podruËje KorËule, u ribolov mreæama, od ribe πto je s Boæjom pomoÊi ulove, ribari sa spomenute barke duæni su dati gospodinu knezu dio kakav dobije svaki mornar te barke. A ako s gripom za iglice poe u lov na iglice, onaj koji ponese mreæu grip duæan je od te ribe dati gospodinu knezu onolik dio koliki dobiva svaki mornar. Jednako tako, toliko treba dobiti od gripa za lokarde. Ako pak koja barka ili londar isplovi u ribolov noÊu pod svijeÊom na skuπe i πirune, pa ih ulovi stotinu i viπe, ribari su duæni od tih riba dati gospodinu knezu πest riba; na manje od stotinu riba do pedeset, ribari trebaju dati tri ribe, a na manje od pedeset, niπta ne daju gospodinu knezu. A one ribarice koje odlaze na ribarenje mreæama i dovoze u Dubrovnik posoljenu ribu od tri dana i viπe, ti daju gospodinu knezu po svakom brodu od te posoljene ribe dvije ribe, jednu od boljih i veÊih, a drugu od osrednjih, treÊu pak daju njegovu zamjeniku. Od mreæe potegaËe i trstike s udicom te mreæe vojge, ne daje se gospodinu knezu niπta od iglica. I treba znati da ribari dolaze gospodinu knezu u Dvor na Staru godinu, a on im, kako dolikuje njegovoj kneæevskoj Ëasti, po starinskom obiËaju daje pet groπa. Ostalim ribarima πto odlaze u ribolov s drugim ribarskim priborom, gospodin knez ne daje niπta. I svim ostalim majstorima svih obrta koji su DubrovËani, gospodin knez na Staru godinu za kolendavanje daje πto god sam hoÊe i po svojoj volji.
XI. Kad knez nareuje da se ribari u vodama Omble Gospodin knez, ako mu se svidi, moæe odrediti po svojoj volji da se zaπtiti (od ribarenja) voda zvana Ombla petnaest dana pred blagdan Roenja Gospodnjeg, i po svojoj volji odreuje da se u njoj ribari pred BoæiÊ. Ribari odlaze ribariti u spomenutoj vodi iz ljubavi prema njemu i na njegovu zamolbu, a ne zbog obveze. I kneæev je zamjenik duæan iÊi s tim ribarima ako se svidi gospodinu knezu, a ti ljudi moraju iÊi na troπak gospodina kneza, pa ako im Bog dade da ulove ribe, gospodin knez ih nagrauje po svojoj volji i htijenju.
95
LIBER PRIMUS
XII. De lignis et teda quam recipit dominus comes Et sciendum est quod omnes homines, tam Ragusei quam foresterii, qui adducunt tedam per terram supra se vel supra saumerios, dant domino comiti de teda ipsa pro quolibet faxio peciam unam comunalem, et homines illi qui vadunt per mare cum barca ad insulas ad tollendum tedam, dant domino comiti çeponem unum de teda, maiorem aliis qui fuerint in barca illa, pro qualibet barca; et vicario dant ipsi çeponem unum de minoribus. Et omnes illi homines qui adducunt ligna Ragusium ad focum tam cum equis quam cum saumeriis per terram, dant domino comiti unum lignum comunale pro quolibet faxio, et unus de servitoribus eius debet stare in via per quam veniunt homines cum lignis et accipere ligna. Et pauperes homines et ancille qui vel que adducunt supra se ligna vel frascas nichil dant domino comiti. Et omnes laboratores vinearum, tam servi quam liberi, qui veniunt die sabbati a vineis et adducunt ligna supra se dant domino comiti unum lignum pro quolibet homine de illis lignis que adducuntur. Laboratores omnes qui veniunt cum barca sua vel aliena et adducunt ligna Ragusium dant domino comiti unam sarcinam de illis lignis pro qualibet barca; et illi homines qui vadunt per mare cum barca ad tollendum ligna et adducunt ea Ragusium, ipsi dant domino comiti unam sarcinam de lignis illis pro qualibet barca1; et servitor domini comitis debet ire ad recipiendum illa ligna ad ripam maris. Et si aliquis Raguseus evelleret vineam veterem vel incideret aliqua pomeria, et portaret ligna illa de vitibus et pomeriis, non causa vendendi ea2 set3 pro domo sua, nichil dat domino comiti. Et si dominus archiepiscopus vel aliquod monasterium pro se et sua familia vellet ligna et non causa vendendi ea ducere Ragusium, nichil debet dare d. comiti de lignis ipsis. Et si aliquis homo de Ragusio cum familia sua cum barca adduceret ligna Ragusium, pro utilitate domus sue et non causa vendendi ea, nichil4 debet dare domino comiti de illis lignis, et hoc tam clericus quam laicus; et si aliquis tam clericus quam laicus5 venderet aliquam partem de lignis, ipse tenetur dare domino comiti de lignis illis, secundum quod superius dictum est. Naves quoque omnes tam magne quam parve que veniunt6 de viatico in Ragusium, et veniendo homines inciderint ligna et adduxerint ea in Ragusium, ipsi tenentur dare d. comiti tantum de lignis illis7 quantum portare poterit unus homo pro qualibet nave. Et omnes naves vel barce que adduxerint ligna Ragusium pro calcinaria, vel ad siccandum beccunas et pelles, non datur aliquid domino comiti de lignis illis8.
96
KNJIGA PRVA
XII. O drvima i luËi koje prima gospodin knez I treba znati da svi ljudi, i DubrovËani i stranci, koji dopreme luË kopnom noseÊi je sami ili na magarcima, daju gospodinu knezu od te luËi od svakog bremena jedan osrednji komad, a oni ljudi koji odlaze preko mora barkom na otoke da ukrcaju luË, daju gospodinu knezu po svakoj barci jednu cjepanicu luËi, veÊu od ostalih koje se nau u toj barci, a kneæevu zamjeniku daju jednu od manjih cjepanica. I svi oni ljudi koji u Dubrovnik dopreme drva za ogrjev kopnom, bilo na konjima, bilo na magarcima, daju gospodinu knezu jedno osrednje drvo od svakog bremena, a jedan od njegovih sluga mora stajati na putu kojim dolaze ljudi s drvima i prihvatiti drva. Siromaπni ljudi i robinje (ancile) koji uprÊeni sami donose drva ili granje, ne daju niπta gospodinu knezu. A svi teæaci, robovi (servi) ili slobodnjaci koji u subotu dolaze iz vinograda i uprÊeni sami donose drva, daju gospodinu knezu od drva koje donose po jedno drvo. Svi teæaci koji dolaze svojom ili tuom barkom i dovoze drva u Dubrovnik, daju gospodinu knezu od tih drva jedan tovar po svakoj barci; oni ljudi koji odlaze barkom morem da ukrcaju drva i dovezu ih u Dubrovnik, daju gospodinu knezu jedan tovar od tih drva po svakoj barci, a sluga gospodina kneza mora poÊi na obalu prihvatiti ta drva. A ako bi koji DubrovËanin iskrËio stari vinograd ili posjekao koji voÊnjak pa ta drva od loze i voÊnjaka ne bi odnio za prodaju nego za svoje kuÊanstvo, ne daje niπta gospodinu knezu. Ako bi gospodin nadbiskup ili neki samostan htio dovesti u Dubrovnik drva za sebe i svoju kuÊu, a ne za prodaju, od tih drva niπta ne mora dati gospodinu knezu. Ako bi neki DubrovËanin sa svojom obitelji barkom dopremio drva u Dubrovnik za potrebe svoga kuÊanstva, a ne radi prodaje, ne mora od tih drva niπta dati gospodinu knezu, bilo da je klerik ili svjetovnjak. Ako bi tko, klerik ili svjetovnjak, prodao koji dio drva, taj je duæan dati od tih drva gospodinu knezu, kako je prije spomenuto. Takoer svi brodovi, veliki i mali, koji se vraÊaju s plovidbe u Dubrovnik pa njihova posada usput nasijeËe drva i doveze ih u Dubrovnik, duæni su od tih drva dati gospodinu knezu po svakom brodu koliko moæe ponijeti jedan Ëovjek. Koji bi god brodovi ili barke dopremili drva u Dubrovnik za klaËinu ili za suπenje jareÊih i drugih koæa, od tih drva niπta se ne daje gospodinu knezu.
97
LIBER PRIMUS
XIII. De arboratico1 foresteriorum venientium per mare Prenotandum est quod omnes naves et barce que veniunt de toto regno Apulie, et de Cicilia, et de tota Marchia Ancone, et de tota Romagna, dant domino comiti pro arboratico yperperum unum pro unoquoque arbore, et inde2 inferius, ad voluntatem ipsius domini comitis si fecerint portum in Ragusio. Et est sciendum quod naves de Ancona, Bari, Termole, Barleto, Sipunto, Ortona, Malfeto, Iovenacio3, Pestiçe4, Senegaia et Fano nichil dant domino comiti pro arboratico. Et homines de Civita Nova dant pro arboratico, secundum antiquam consuetudinem, solidos quinque. Naves omnes vel barce que veniunt a partibus Larte usque Dyrrachium in Ragusium et faciunt portum, dant pro arboratico de nave yperperum unum pro quoque arbore; et de barca dant ad voluntatem comitis a medio yperpero inferius. Et barca corectoris de quocumque5 loco nichil dat pro arboratico. Omnes etiam naves vel barce de foresteriis que navigant6 secundum usum Ragusii et portant partem operi ecclesie7 Sancte Marie Maioris, nichil8 dant pro arboratico nec pro sosta.
XIV. De eo quod habet comes de servis et ancillis qui venduntur Sciendum est quod omnes Ragusei et foresterii qui comparant sclavum vel sclavam et extrahunt eum vel eam de Ragusio per mare, dant domino comiti pro quoque1 sclavo vel sclava qui vel que fuerit in corpore longus vel longa duobus cubitis in supra, terciam de yperpero et deinde inferius, ad voluntatem domini comitis. Et si sclavus ille vel sclava fuerit longus minus de duobus cubitis vel longa, nichil datur domino comiti, secundum antiquam consuetudinem.
XV. Qualiter homines Laste dederunt se et insulam Comuni Ragusii1 Notandum est quod, quando homines de Lasta dederunt se et insulam Laste Comuni civitatis Ragusii, hoc pacto dederunt se et insulam suam, videlicet, quod Comune Ragusii iuravit manutenere eis omnes suas antiquas consuetudines quas ipsi inter se habent, et secundum hoc pactum Comune Ragusii dedit eam de sua voluntate comiti suo, qui per tempora erit in Ragusio.
98
KNJIGA PRVA
XIII. O jarbolarini (arboratiku) stranaca koji dolaze morem Prije svega treba znati da svi brodovi i barke koji stiæu iz cijele kraljevine Apulije i sa Sicilije, te iz Marke jakinske i cijele Romanje, ako pristanu u dubrovaËku luku, daju gospodinu knezu za jarbolarinu po svakom jarbolu jedan perper ili manje od toga, prema volji samoga gospodina kneza. I neka se zna da brodovi iz Ancone, Barija, Termolija, Barlette, Siponta, Ortone, Molfette, Giovinazza, Pestizze, Senigalije i Fana, ne daju niπta gospodinu knezu za jarbolarinu. A ljudi iz Civitanove daju za jarbolarinu po starinskom obiËaju, pet solada. Svi brodovi ili barke koje iz krajeva od Arte do DraËa dolaze u Dubrovnik i pristanu u luku, daju za jarbolarinu po brodu jedan perper za svaki jarbol, a od barke daju pola perpera ili manje, prema kneæevoj volji. Ni barka glasnika iz bilo kojeg mjesta ne daje niπta za jarbolarinu. Jednako tako, svi brodovi i barke stranaca πto plove na dubrovaËki naËin i prinose udio za gradnju crkve Svete Marije Velike, ne daju niπta za jarbolarinu niti za zadræavanje u luci.
XIV. O onome πto knez dobiva od prodaje robova (serva) i robinja (ancila) Neka se zna da svi DubrovËani i stranci koji kupuju roba ili robinju i izvoze ih iz Dubrovnika morem, za svakog roba ili robinju koji su rastom visoki dva lakta ili viπe, daju gospodinu knezu treÊinu perpera ili manje, po volji gospodina kneza. Ako bi taj rob ili robinja bili niæi od dva lakta, po drevnom obiËaju niπta se ne daje gospodinu knezu.
XV. Kako su Lastovci predali sebe i otok OpÊini dubrovaËkoj Treba zabiljeæiti da su Lastovci, kad su predali sebe i otok Lastovo OpÊini grada Dubrovnika, to uËinili pod ovom pogodbom: da je OpÊina dubrovaËka prisegla odræavati im sve starinske obiËaje koje imaju, i prema toj pogodbi OpÊina dubrovaËka predala ga je svojom voljom svome knezu koji Êe u to vrijeme biti u Dubrovniku.
99
LIBER PRIMUS
XVI. De vacha de1 margarisio Et est sciendum quod dominus comes habere debet de vacha2 que datur pro margarisio, cosciam unam et mediam persiccam3 pro honorificencia, et vicarius debet dividere ad peciam4 totas alias carnes ipsius vace per bonos homines Ragusii.
XVII. De lignis portantibus blavam qui dant partem domino archiepiscopo Quecumque navis vel aliud lignum que vel quod navigat secundum usum Ragusii, et portat partem ecclesie1 Sancte. Marie, venerit Ragusium ad discarecandum et fuerit caricata vel caricatum de grano vel de blava aut de sale, ille cuius fuerit caricum debet dare domino archiepiscopo et sacristario ecclesie1 Sancte Marie et pitantario Comunis et ripariis, pro partibus suis, illud quod inferius declaratur. Et si comunitas illius ligni haberet partem in illo carico, debet dare racionem suam omnibus supradictis. Et si caricum fuerit de foresteriis2 tantum, dominus archiepiscopus, sacristarius, pitantarius et riparii nichil debent habere, set3 vicarius debet habere moçaticum suum. Et si Raguseus haberet partem de dicto carico cum foresteriis, Raguseus ille dare debet domino archiepiscopo et aliis supradictis racionem suam. Hec est pars que dari debet d.archiepiscopo de grano, blava et sale, videlicet de quingentis modiis usque mille modia, debet habere unum modium; et de ducentis et quinquaginta4 modiis usque quingenta modia, debet habere copellos duos; et de centum et quinquaginta modiis inferius, debet habere per racionem a duobus cupellis inferius. Et a mille modiis usque mille et quingenta modia, debet habere modia duo. Et a mille et quingentis modiis usque ad duo millia, habere debet tria modia. Et a duobus millibus modiis usque duo millia quingenta, debet habere quatuor modia; et a numero isto superius, debet habere per racionem; et5 quingentis modiis, debet habere modium unum. Et si non esset milliarium completum et deficeret unum modium, vel duo aut plura, non debet habere nisi modium unum; et sic est de aliis blavis et de sale. Currente anno Domini MCCLXXXXII, indicione quinta6, die mercurii7, XIIII intrante madio8, tempore egregii viri domini Andree Danduli, comitis Ragusii, revocatum fuit hoc statutum, quantum est de ratione et parte danda de frumento et blado9 domino archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantorio10 et de moçatico vicarii, prout in inferiori parte istius Statuti distincius11 reperitur. In facto vero salis et aliis distincionibus suam obtinet12 firmitatem. Et quicumque portabit domino archiepiscopo vel suo nuncio a duobus copellis inferius, debet
100
KNJIGA PRVA
XVI. O kravi od mogoriπa I treba znati da gospodin knez u znak poËasti treba dobiti od krave koja se daje za mogoriπ jedan i pol suhi but, a kneæev Êe zamjenik sve ostalo meso te krave podijeliti meu ugledne DubrovËane.
XVII. O brodovima koji donose æito i koji daju dio gospodinu nadbiskupu
oji god brod ili plovilo πto plove na dubrovaËki naËin i donose dio crkvi Svete Marije, dou u Dubrovnik iskrcavati, a budu nakrcani pπenicom, æitom ili solju, vlasnik tereta mora dati gospodinu nadbiskupu i sakristanu Crkve svete Marije, i predstojniku arsenala i zdurima kao njihov dio ono πto se dalje naznaËuje. I ako bi zajednica toga plovila imala svoj udio u tom teretu, mora dati od svog udjela svima prije spomenutima. A ako bi teret pripadao samo strancima, gospodin nadbiskup, sakristan, predstojnik arsenala i zduri niπta ne Êe dobiti, ali kneæev zamjenik mora dobiti svoj moËatik (æitnu daÊu). A ako bi DubrovËanin imao udio u reËenom teretu sa strancem, taj DubrovËanin mora dati od svog udjela gospodinu nadbiskupu i ostalim prije spomenutima. Ovo je dio koji treba dati gospodinu nadbiskupu od pπenice, æita i soli: od petsto do tisuÊu spuda, treba dobiti jedan spud; od dvjesto i pedeset do petsto spuda, treba dobiti dva uborka; do sto pedeset spuda, treba dobiti razmjerno dva uborka i manje; od tisuÊu do tisuÊu i petsto spuda, mora dobiti dva spuda; od tisuÊu i petsto do dvije tisuÊe spuda, mora dobiti tri spuda; od dvije tisuÊe do dvije tisuÊe i petsto spuda, treba dobiti Ëetiri spuda. Od tog broja naviπe treba dobiti razmjerno, tako da od petsto spuda dobije jedan spud. Ako ne bi bila puna tisuÊa, pa bi nedostajao jedan, dva ili viπe spuda, dobiva samo jedan spud; tako i od ostalih æitarica i od soli. ekuÊe godine Gospodnje 1292., pete indikcije, u srijedu 14. svibnja, u vrijeme vrlog muæa gospodina Andrije Dandola, kneza dubrovaËkoga, opozvana je ova odredba πto se tiËe iznosa i dijela pπenice i æita koji se mora dati gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i predstojniku arsenala i kneæevu zamjeniku na ime moËatika, kako potanje stoji u nastavku ove odredbe. I dalje, pak, ostaje na snazi ono πto se tiËe soli i ostalih stavaka. A tko god donese gospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku dva uborka ili manje,
101
LIBER PRIMUS
dare dominus archiepiscopus vel eius nuncius ad bibendum illi qui portabit ei frumentum; et si portaverit ei nauclerius vel aliquis marinarius modium unum completum, dabit ei dominus archiepiscopus vel nuncius eius13 dimidiam quartam vini; et si portaverit ei modia duo, dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius quartam unam vini; et si portaverit ei ultra de numero isto de frumento, non dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius plus quam quartam unam vini; et si portaverit ei salem, dabit ei dominus archiepiscopus vel eius nuncius tantum ad bibendum. Et si aliqua navis vel aliud lignum navigaret extra caput14 Leuce et extra Lenguam in viagium et veniret Ragusium, de ipso viagio debet dare domino archiepiscopo navis illa yperperum unum, et dominus archiepiscopus debet dare nauclerio cum duobus sociis suis, quos nauclerius portare voluerit secum, prandium unum. Et si aliqua navis veniret Ragusium, que navigaret sicut superius dictum est et portaret granum vel blavam vel salem Ragusium, debet dare domino archiepiscopo vel eius nuncio15 granum, blavam et salem, sicut dictum est superius in capitulo de grano, et insuper yperperum unum. Presciendum est quod nauclerii et marinarii de Ragusio vadunt ad dominum archiepiscopum in vigilia anni novi, et ipse pro honore sui dat eis pro kallendis yperpeum unum.
XVIII. De eo quod piscatores dant archiepiscopo Notandum est quod si aliqua barcha1 piscatorum iret ad Lastam vel ad Curcuram aut ad partes Curcure ad piscandum cum retibus, de piscibus quos Dominus dederit eis, factis expensis suis, piscatores dare debent domino archiepiscopo unam partem de illis piscibus, sicut recepit2 unus de marinariis de barca illa pro qualibet barca. Et si contingerit gripum de angusiolis ire piscatum ad angusiolas, ille qui portabit gripum, factis expensis suis, de piscibus istis dare debet3 domino archiepiscopo partem unam, sicut recepit unus de marinariis barce. Et sic debet recipere de gripo de lacertis. Et si aliqua barca iret ad piscandum in nocte cum foco ad capiendum pisces lacertos et surones, et ceperit centum vel inde superius, debent dare piscatores domino archiepiscopo de piscibus illis sex pisces et non plus, et a centum usque quinquaginta debent dare tres pisces, et a quinquaginta inferius nichil datur de piscibus illis. Dominus autem archiepiscopus, si ipse voluerit, facere potest custodiri aquam que vocatur Umbula4 et facere eam piscari die Iovis sancti, in Cena Domini, ad suam voluntatem. Et si festum Sancti Benedicti veniret5 in die Iovis sancti, tunc abbas Sancti Benedicti debet facere piscari aquam Umbule6 ad medietatem cum domino archiepiscopo, verum tamen ad expensas ambarum parcium.
102
KNJIGA PRVA
gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik duæan mu je dati napojnicu u ime donesenog æita. Ako mu nokjer ili neki mornar donese jedan puni spud, gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik dat Êe mu pola kvarte vina. Ako mu donese dva spuda, gospodin Êe mu nadbiskup ili njegov zastupnik dati kvartu vina. Ako mu donese i viπe pπenice, ne Êe mu gospodin nadbiskup ni njegov zastupnik dati viπe od jedne kvarte vina. Ako mu donese sol, gospodin nadbiskup ili njegov zastupnik dat Êe mu samo da se napije. I ako bi koji brod ili drugo plovilo otplovilo mimo Rta Leuke i izvan Lingvete i doπlo u Dubrovnik s te plovidbe, taj brod mora dati gospodinu nadbiskupu jedan perper, a gospodin nadbiskup mora dati objed nokjeru i dvojici njegovih drugova koje nokjer ushtjedne sa sobom dovesti. I ako bi u Dubrovnik doπao koji brod koji bi plovio kako je prije reËeno i nosio pπenicu, ili æitarice ili sol u Dubrovnik, mora dati gospodinu nadbiskupu ili njegovu zastupniku pπenice, æitarica i soli, kako je prije reËeno u poglavlju o æitu, i povrh toga jedan perper. UbuduÊe treba znati da nokjeri i mornari iz Dubrovnika idu gospodinu nadbiskupu na Staru godinu a on im, kako dolikuje njegovoj Ëasti, daje za kolendavanje jedan perper.
XVIII. O onome πto ribari daju nadbiskupu
reba upamtiti da ako koja ribarska barka poe na Lastovo, na KorËulu ili u predjele KorËule ribariti mreæama, od ribe koju im Gospodin dade, ribari, namirivπi svoje troπkove, moraju dati gospodinu nadbiskupu jedan dio po svakoj barci koliko prima svaki od mornara. I ako bi se dogodilo da grip igliËar poe u ribolov na iglice, onaj Ëiji je grip mora od te ribe, namirivπi svoje troπkove, dati gospodinu nadbiskupu jedan dio kako dobije svaki od mornara. Jednako tako treba dobiti od gripa na lokarde. I ako bi koja barka poπla u ribolov noÊu pod svijeÊu loviti lokarde i πirune, pa uhvati sto ili viπe riba, ribari moraju dati od te ribe gospodinu nadbiskupu πest riba, a ne viπe, a od pedeset do sto, moraju dati tri ribe, a (od ulova) manje od pedeset, niπta se ne daje. Gospodin pak nadbiskup, ako bude htio, moæe narediti da se zaπtiti (od ribarenja) voda zvana Ombla i tu dopustiti ribarenje na Veliki Ëetvrtak, na dan VeËere Gospodnje, po svojoj volji. Ako bi blagdan svetoga Benedikta pao na Veliki Ëetvrtak, tada opat svetoga Benedikta treba dati loviti u vodama Omble na polovicu s gospodinom nadbiskupom, ali na troπak obiju strana.
103
LIBER PRIMUS
XIX. De placitis que habet dominus archiepiscopus in curia seculari Si contingat dominum archiepiscopum habere aliquod placitum cum aliquo vel aliquibus laycis coram domino comite et sua Curia, et obtinuerit, dominus comes, ad honorem Dei et Sancte Ecclesie1, facit ei racionem2 sine aptagi; si vero amiserit, nihil3 solvet iudicibus pro iudicio ipso.
XX. De placitis hominum domini archiepiscopi Et si homines qui morantur in villis domini archiepiscopi habuerint aliquam questionem inter se de debitis, vel de aliquo alio facto et missitacione1, vel de pactis aut querimoniis, sciendum est quod dominus archiepiscopus vel vicarius eius debet eos iudicare et rectificare. Verumtamen, si aliquis homo ex ipsis qui morantur in villis domini archiepiscopi, faceret sanguinem in aliquem hominem, vel furtum aut robariam, ipse debet facere racionem ante d. comitem et eius Curiam. Si aliquis homo Ragusii haberet questionem aliquam vel legem cum hominibus qui morantur in villis domini archiepiscopi, ipsi homines debent facere racionem hominibus de Ragusio ante dominum comitem et suam Curiam.
XXI. De monasterio Lacrimonensi et1 eius villis Et si homines qui morantur in villis vel casalibus monisterii2 Lacrimononsis (sic)3, habuerint aliquam questionem inter se de debitis, vel de alia missitacione, aut de pactis vel querimoniis, sciendum est quod d. abbas qui per tempora erit in monasterio Lacrimononsi4, vel vicarius eius aut procurator, debet eos iudicare et iustificare. Si aliquis vero homo ex illis qui morantur in villis aut casalibus monasterii Lacrimonensis faceret sanguinem, vel furtum aut robariam, ipse debet facere racionem ante dominum comitem et suam Curiam. Homines quoque de Ragusio si haberent aliquam questionem vel legem cum hominibus qui morantur in villis et in locis monasterii Lacrimonensis, homines dicti monasterii debent esse et facere racionem hominibus de Ragusio, ante dominum comitem et suam Curiam, secundum antiquam consuetudinem, que talis est: quia responditor debet habere omne inducium quod terra Ragusii habet; et eciam si5 responditor vellet deiactare Curiam domini comitis, et concordare se cum illo cum quo habet placitum, et ponere alios iudices de foris, licitum sit ei
104
KNJIGA PRVA
XIX. O parnicama πto ih gospodin nadbiskup ima pred svjetovnim sudom Dogodi li se da gospodin nadbiskup ima neku parnicu s jednim ili viπe svjetovnjaka pred gospodinom knezom i njegovim Sudom pa dobije, gospodin Êe mu knez na slavu Boæju i svete Crkve suditi bez naplate pristojbe (aptagi); ako pak izgubi, sucima ne Êe platiti niπta za to suenje.
XX. O parnicama ljudi gospodina nadbiskupa Budu li ljudi koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa imali neki meusobni spor o dugovima ili o nekom drugom pitanju i posredniπtvu, ili o ugovorima ili o prituæbama, neka se zna da im mora suditi i dijeliti pravdu gospodin nadbiskup ili njegov zamjenik. Ipak, ako netko od onih ljudi koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa rani nekog Ëovjeka, poËini krau ili razbojstvo, taj mora odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom. Ako bi neki DubrovËanin imao neki spor ili parnicu s ljudima koji borave na posjedima gospodina nadbiskupa, ti ljudi moraju odgovarati DubrovËanima pred gospodinom knezom i njegovim Sudom.
XXI. O lokrumskom samostanu i njegovim seoskim posjedima Ako bi ljudi koji borave u selima i zaseocima lokrumskog samostana imali koji spor izmeu sebe o dugovima ili o nekom posredniπtvu, ili o ugovorima ili prituæbama, treba znati da je gospodin opat, koji u to vrijeme bude u lokrumskom samostanu, ili njegov zamjenik, ili zastupnik, duæan suditi im i presuivati. Ako pak koji Ëovjek koji boravi na seoskim posjedima ili zaseocima lokrumskog samostana poËini ranjavanje, krau ili razbojstvo, taj mora odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom. Takoer, ako bi ljudi iz Dubrovnika imali koji spor ili parnicu s ljudima koji borave na seoskim posjedima i zaseocima lokrumskog samostana, ljudi reËenog samostana moraju se odazvati i odgovarati ljudima iz Dubrovnika pred gospodinom knezom i njegovim Sudom, po starom obiËaju, a on je ovakav: tuæenik se smije koristiti svakom odgodom koja se primjenjuje na dubrovaËkom podruËju; takoer, ako tuæenik æeli odbiti sudbenost gospodina kneza i nagoditi se s onim s kojim je u sporu te predloæiti druge suce izvana, neka mu bude dopuπteno to uËiniti.
105
LIBER PRIMUS
facere hoc. Et eciam si placitum fuerit ultra yperperos decem, ipsi possunt ire extra civitatem Ragusii. Dominus autem abbas Lacrimonensis, vel monaci eius aut procurator illius, honoricife debent invitare d. comitem qui per tempora fuerit in Ragusio, ad festum Sancti Benedicti. Et si ipse dominus abbas Lacrimonensis voluerit facere custodiri aquam que dicitur Umbula6 pro festo Sancti Benedicti, potest eam facere piscari et7 custodiri octo diebus ante dictum festum. Monasterium autem Lacrimonense si habuerit navem vel barcam aut aliud lignum et navigaverit, sciendum est quia de eo quod pertinet ad ecclesiam Sancti Benedicti, nichil debet dare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte. Et eciam si aliquis homo qui staret in dicto monasterio, iret in aliqua nave extranea vel alio ligno, nichil debet dare operi ecclesie8 Sancte Marie pro parte de eo quod sibi procedit pro dicto monasterio. Et si aliquo tempore guerre, quando laici9 non essent ausi eundi pro corectore et ad mittendum nuncios si necesse fuerit, monaci dicti monasterii debent ire cum voluntate abbatis. Notandum est quod monasterium Lacromonense10 nichil11 debet dare12 de carro cum quo fiunt funes, nec de balanciis13, nec de statera, operi Sancte Marie. Tempore nobilis viri domini14 Marci Dandulo, comitis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati15 sonitu16 campanarum, ut moris est, statuimus et ordinamus, quod dominus comes cum suo Minori Consilio, qui per tempora erit in Ragusio, debeat eligere tres procuratores et unum advocatorem monasterio Lacromonensi in festo Sancti Michaelis, et de illis procuratoribus remaneat unus illorum in illo anno, sicut domino comiti et suo Consilio placebit.
XXII. De eo quod recipit sacrista Sancte Marie a lignis et navibus Et sciendum est quod sacristanus, qui per tempora erit in ecclesia1 Sancte Marie Maioris, debet habere mediam partem de grano et blava et sale, sicut dominus archiepiscopus habet unam partem, videlicet, si dominus arhiepiscopus habuerit modia duo, sacristanus habere debeat2 modium unum; et si dominus archiepiscopus habuerit modium unum, sacristanus debet habere copellos3 duos; et sic tam de grano quam de blava et de sale in omnibus per medium. Et si aliquis nauclerius cum suis marinariis faceret aliquam cenam, sacristanus Sancte Marie debet dare eis de cereis sufficienter in illa cena.
106
KNJIGA PRVA
Jednako tako, ako bi parnica bila vrijednosti viπe od deset perpera, mogu iÊi izvan grada Dubrovnika. Gospodin pak lokrumski opat, njegovi redovnici ili njegov prokurator moraju sveËano pozvati gospodina kneza koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, na blagdan svetoga Benedikta. Ako taj gospodin lokrumski opat bude htio narediti da se zaπtiti (od ribarenja) voda zvana Ombla za blagdan svetoga Benedikta, moæe dati da se u njoj ribari pod nadzorom osam dana pred taj blagdan. Ako pak lokrumski samostan bude imao brod ili barku ili koje drugo plovilo i ako bi se njime koristio za plovidbu, neka se zna da od onoga πto pripada crkvi svetoga Benedikta ne mora niπta dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije. Jednako tako, ako bi neki Ëovjek koji boravi u reËenom samostanu sudjelovao u plovidbi nekog tueg broda ili drugog plovila, od onoga πto stekne za spomenuti samostan ne mora niπta dati na ime udjela za gradnju crkve Svete Marije. Ako u neko ratno vrijeme, kada se svjetovnjaci ne bi odvaæili iÊi kao glasnici, a kad je potrebno slati predstavnike, moraju po potrebi iÊi redovnici reËenog samostana uz opatovu suglasnost . Treba napomenuti da lokrumski samostan ne mora niπta davati za gradnju crkve Svete Marije od kola za sukanje uæadi, niti od tezulja, niti od vaga. U vrijeme plemenitog muæa gospodina Marka Dandola, kneza dubrovaËkoga, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, okupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim Malim vijeÊem mora predloæiti na Miholjdan za lokrumski samostan tri prokuratora i jednog odvjetnika, a od tih prokuratora neka jedan bude izabran za tu godinu po volji gospodina kneza i njegova VijeÊa.
XXII. O onome πto sakristan Svete Marije dobiva od plovila i brodova Treba znati da sakristan koji u to vrijeme bude u crkvi Svete Marije Velike treba dobiti polovicu pπenice, æita i soli od dijela koliko dobiva gospodin nadbiskup; naime, ako gospodin nadbiskup dobije dva spuda, sakristan treba dobiti jedan spud, a ako bi gospodin nadbiskup dobio jedan spud, sakristan treba dobiti dva uborka; i tako kako od pπenice, tako i od æita i soli, u svemu polovicu. Pa ako bi koji nokjer sa svojim mornarima priredio veËeru, sakristan Svete Marije treba im dati dostatno voπtanica za tu veËeru.
107
LIBER PRIMUS
XXIII. De parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie Quelibet navis, tam magna quam parva, et omne aliut1 lignum que vel quod navigaverit in omnibus viagiis, cum denariis vel sine denariis, de quocumque lucro quod Dominus dederit eis, ipsi debent dare partem unam completam operi ecclesie2 Sancte Marie, sicut recipit3 unus de marinariis illis, cum omnibus denariis qui4 navigant ipsi marinario in enticha; exceptis barcis piscatorum, et que irent ad tollendum ligna pro foco vel pro calcinaria, que nichil dant. Currente anno Domini MCCCIX, indicione VII, die VI intrante mense ianuarii, tempore nobilis viri domini Andree Dauro, comitis Ragusii, de voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi, in publica cunctione in Plathea5 ad sonum campane more solito congregati (sic), additum fuit huic statuto: quod omnes naves et barce, magne et parve, et quodlibet aliud lignum que et quod navigabunt, cum denariis vel sine denariis, ultra Meledam et ultra Maluntum, solvant partem Sancte Marie quantum habet unus marinarius comunalis. Et iste marinarius comunalis intelligatur6 quod omnes naves et barce et ligna que portant CC stara et inde superius, solvant pro parte unius marinarii ad racionem de follaris XXIIII pro quolibet die. Et omnes barce et alia ligna que portant a CC stara inferius, solvant pro parte unius marinarii ad racionem de folaris XX pro quolibet die pro quanto tempore stabunt, incipiendo a die qua exibunt de porto Ragusii usque ad diem qua revertentur; salvo si aliqua navis vel barca vel aliud lignum rumperet, quod Deus avertat, nichil solvat. Tempore egregii militis Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum dominum comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi declaratum fuit hoc statutum de parte que datur a navigantibus ecclesie Sancte Marie tali modo, quod una pars, quantum habet unus de marinariis comunalibus, extractis expensis, detur ecclesie supradicte; intelligendum est de illis qui vadunt ad marinariciam7. Curente8 anno Domini MCCLXXXXIII, die terico exeunte mense octubris. Nos Marinus Badoarius, miles, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati sonitu campanarum, ut moris est, ad honorem Beate Marie Virginis, statuimus et ordinamus quod a modo in antea omnes patroni mercacionum9, qui mittunt merces suas per terram et per mare que debent portari in partibus Sclavonie, debeant10 solvere ecclesie Sancte Marie denarium unum grossum pro qualibet salma ; de asino vero solvant pro dimidia salma. Excepto vino, sale et ficubus. Et intelligantur dicte mercaciones11 generaliter omnes pro quibus solvitur ius duane. Curente12 anno Domini MCCCVIII, indicione VI, die VII mensis octubris, tempore nobilis et egregii viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii in secundo suo regimine, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi congregati ad sonum campanarum, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod in precedenti13 statuto, ubi dicitur quod eligantur duo procuratores Sancte Marie
108
KNJIGA PRVA
XXIII. O dijelu koji pomorci daju crkvi Svete Marije vaki brod, veliki ili mali, i svako drugo plovilo koje bi otplovilo na bilo koje putovanje, s novËanim ulozima ili bez njih, od svake dobiti koju im Gospodin dade, moraju za gradnju crkve Svete Marije dati jedan potpun dio kakav dobiva svaki od tih mornara, sa svim novcem koji pripada mornaru koji plovi u entegi, izuzevπi ribarske barke i one koje odlaze dovesti drva za ogrjev i za klaËinu; one ne daju niπta. TekuÊe godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijeËnja, za vrijeme plemenitog muæa Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiËaju, na glas zvona, dodano je ovoj odredbi: svi brodovi i barke, velike i male, i svako drugo plovilo koje plovi s novËanim ulozima ili bez njih dalje od Mljeta i dalje od Molunta, neka plate dio Svetoj Mariji koliki dobiva obiËan mornar. Pod tim (propisom) o obiËnom mornaru podrazumijeva se da svi brodovi i barke i plovila nosivosti od dvjesto stara i viπe, plate na ime dijela jednog mornara po dvadeset i Ëetiri folara dnevno. I sve barke i ostala plovila nosivosti do dvjesto stara, neka plate na ime dijela jednog mornara po dvadeset folara za svaki dan proveden na moru, poËevπi od dana kad isplove iz dubrovaËke luke do dana povratka, osim ako bi se koji brod ili barka, ili drugo plovilo razbilo, πto ne dao Bog, tada neka ne plati niπta. U vrijeme vrlog viteza Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, razjaπnjen je ovaj zakon o dijelu koji daju pomorci crkvi Svete Marije, na ovaj naËin: da se spomenutoj crkvi daje isti dio koliki dobiva svatko od obiËnih mornara, odbivπi troπkove; treba shvatiti da je rijeË o onima koji plove za plaÊu. TekuÊe godine Gospodnje 1293. dana 29. listopada, mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, na Ëast Blaæene Djevice Marije, odreujemo i nareujemo: da odsad ubuduÊe svi trgovci koji kopnom i morem πalju svoju robu πto se ima odvesti u slavenske krajeve, moraju platiti crkvi Svete Marije jedan groπ za svaki tovar; od magarca pak da plate za pola tovara, izuzev od vina, soli i smokava. Pod reËenom trgovaËkom robom podrazumijeva se opÊenito sva roba za koju se plaÊa carina. TekuÊe godine Gospodnje 1308., πeste indikcije, dana 7. listopada, za vrijeme plemenitog i vrlog muæa gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, za njegove druge uprave, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, prihvaÊeno je i potvreno: neka se u prethodnom ili sljedeÊem zakonu koji govori o izboru dvaju prokuratora Svete Marije Velike, kaæe da se izaberu tri prokuratora Svete Marije Velike koji imaju
109
LIBER PRIMUS
Maioris, dicatur quod eligantur tres procuratores Sancte Marie Maioris14, qui habeant eandem auctoritatem15, et quod16 unus illorum trium finito anno remaneat cum aliis duobus qui eligentur. Et sciendum est quod omnia que mare portaverit, ab ecclesia17 Sancti Iacobi de Visniça et a Punta de Secco18 de Crumula versus portum Ragusii, debent esse ecclesie Sancte Marie, exceptis parvis lignis de foco.
XXIV. Qualiter eligantur procuratores ecclesie Sancte Marie, et de officio eorum Dominus autem comes qui per tempora erit in Ragusio, cum iudicibus suis et Parvo Consilio, eligere debet et ponere duos procuratores vel plures ad suam voluntatem supra opera et redditus ecclesie1 Sancte Marie Maioris, quos dominus comes constringere debet per sacramentum, ut bona fide procurent negocia eiusdem ecclesie1. Et procuratores isti debent recipere totum quod pertinet ad opus dicte ecclesie1 et custodire eum fideliter ad utilitatem ecclesie1; et de toto quod ipsa ecclesia debet recipere, procuratores illi possunt facere racionem2 pro ecclesia, si voluerint cum Curia domini comitis aut noluerint. Et si ipsi procuratores venire voluerint ad dominum comitem et suam Curiam, ad petendum3 racionem2 supra aliquem vel aliquos, qui tenerent de bonis illius ecclesie4 aut de eius redditibus, dominus comes cum sua Curia debet eis facere racionem2, et non debet dare ecclesia5 aliquid pro iudicio iudicibus de eo quod vicerit in placito. Et d. comes sine aptagi, si necesse fuerit, debet precipere vicario suo vel preconi quod ipsi pignorent illum vel illos qui tenuerint de bonis dicte ecclesie1. Et ipsi debent eos pignorare sine aptagi. Et si ipsi procuratores sine domino comite et sua Curia vellent precipere vicario vel vicariis qui per tempora essent in Ragusio, quod ipsi pignorarent aliquem qui haberet de bonis dicte ecclesie1, hoc bene possunt facere sine precepto domini comitis et sue Curie; et vicarius et riparii tenentur et debent facere sicut dictum est. Et eciam6 si dicti procuratores ipsimet vellent pignorare aliquem qui haberet de bonis vel reditibus7 nominate ecclesie1, hoc bene possunt facere, et possunt precipere alicui portatori quod portet pignus quod pignoraverint8 ad aliquem locum pro facto ecclesie1. Et si aliqua briga vel discordia pro facto illo cresceret, et procuratores venirent cum illo vel cum illis cum quo vel cum quibus haberent brigam illam vel discordiam, ante dominum comitem et suam Curiam, procuratores dicti non debent substinere9 nec habere aliquod dampnum vel solvere bannum inde pro illa briga vel discordia; et eciam6 si inde fuerit aliqua verberacio10 vel percussio, sicut dictum est erit de hoc. Et dicti procuratores tenere debent bona et redditus memorate ecclesie1, sive sint denarii, sive sint pignora, ad suam voluntatem et ad11 utilitatem ecclesie12; et eciam6 tenentur facere racionem2 quando placuerit domino comiti. Et in fine sui regiminis ipsi debent dare totum quod eis superaverit de bonis ecclesie12 aliis procuratoribus
110
KNJIGA PRVA
istu ovlast, te da jedan od njih trojice po isteku godine ostane s drugom dvojicom koja Êe biti izabrana. I neka se zna da sve πto more nanese od crkve Svetog Jakova u Viπnjici i od Rta Seke na Lokrumu prema dubrovaËkoj luci, mora pripasti crkvi Svete Marije, izuzevπi sitno drvo za ogrjev.
XXIV. Kako se imaju birati prokuratori Svete Marije i o njihovoj sluæbi Gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, sa svojim sucima i Malim vijeÊem mora izabrati dvojicu ili viπe prokuratora po svojoj volji i postaviti ih za nadglednike gradnje i prihoda crkve Svete Marije Velike. Gospodin knez mora ih prisegom obvezati da Êe se u dobroj vjeri skrbiti za rad na toj crkvi. Prokuratori moraju preuzimati sve πto se tiËe rada na toj crkvi, i to vjerno Ëuvati na korist crkve. Za sve πto crkva treba dobiti, prokuratori mogu voditi postupak u ime crkve, bilo da su to voljni pred kneæevim Sudom ili da nisu. Ako bi ti prokuratori htjeli doÊi pred gospodina kneza i njegov Sud traæiti pravnu zaπtitu protiv nekoga ili viπe njih koji dræe neπto od dobara one crkve ili od njezinih prihoda, gospodin knez sa svojim Sudom mora im udijeliti pravdu, a crkva nije duæna niπta dati sucima od onoga πto dobije parnicom. Gospodin knez duæan je bez plaÊanja sudske pristojbe, ako bude potrebno, narediti svom zamjeniku ili glasniku da izvrπe pljenidbu od onoga ili onih koji dræe neπto od dobara spomenute crkve. I oni moraju izvrπiti pljenidbu bez sudske pristojbe. A ako bi sami prokuratori bez kneza i njegova Suda htjeli narediti kneæevu zamjeniku ili zamjenicima koji u to vrijeme budu u Dubrovniku da izvrπe pljenidbu kod nekoga koji ima πtogod od dobara reËene crkve, mogu to valjano uËiniti bez naredbe gospodina kneza i njegova Suda. I kneæev zamjenik i zduri duæni su i moraju uËiniti kako je reËeno. Isto tako, ako bi sami prokuratori htjeli izvrπiti pljenidbu kod nekoga koji bi imao neπto od dobara ili prihoda spomenute crkve, mogu to valjano uËiniti i smiju narediti nekom nosaËu da odnese zaplijenjeno na neko mjesto za raËun crkve. Pa ako bi zbog toga Ëina izbio kakav spor ili nesuglasje te prokuratori dou s pojedincem ili viπe njih s kojima imaju spor ili nesuglasje pred gospodina kneza i njegov Sud, dotiËni prokuratori ne smiju snositi niti trpjeti kakvu πtetu ili platiti globu na ime tog spora ili nesporazuma. Pa ako zbog toga doe i do kakva premlaÊivanja ili tuËnjave, neka se postupi onako kako je reËeno. Spomenuti prokuratori moraju dræati dobra i prihode reËene crkve, bilo novac bilo zaplijenjene predmete, po svojoj volji i na korist crkve; takoer su duæni poloæiti raËun kad se to svidi gospodinu knezu. Na kraju svoje uprave moraju predati sve πto im preostane od crkvenih dobara drugim prokuratorima koji budu izabrani za sljedeÊu godinu. I ti prokuratori koji budu izabrani, moraju postupati po svemu kako je prije reËeno. Jednako tako,
111
LIBER PRIMUS
qui pro sequenti anno elliguntur13. Et procuratores isti qui ellecti fuerint, debent in omnibus facere sicut superius dictum est. Et eciam6 dominus comes cum Comune Ragusii non potest forcium14 facere in aliquo procuratoribus istis, nec accipere denarios vel aliquid aliud de bonis ecclesie12; nec ipsi per suam voluntatem debent dare aliquid alicui.
XXV. De reditu1 statere, rubri, carri et balanciarum2 quem recipit Sancta Maria Redditus autem qui recipiuntur et lucrantur de ballanciis vel de statera cum rubis3 et de carro cum quo fiunt funes omnes sint de opere ecclesie Sancte Marie Maioris. Et procuratores operis ecclesie predicte debent invenire duos bonos homines; uni dent stateram cum ballanciis et cum rubis, alteri feramenta carri. Et ipsi procuratores denunciare debent illos duos homines domino comiti, et ipse debet constringere eos per sacramentum ut ipsi recipiant introitus de statera, ballanciis, rubis et carro fideliter et bona fide, et dabunt procuratoribus Sancte Marie omnes redditus et totam pecuniam quod receperint de dictis instrumentis.
XXVI. De eo quod procuratores Sancte Marie recipiunt a piscatoribus Quelibet barca vel londrus piscatorum qui vel que vadunt piscatum in nocte cum foco ad pisces lacertos vel surones1, debet dare procuratoribus ecclesie Sancte Marie de centum piscibus et superius sex pisces comunales, et de centum usque quinquaginta debet dare tres pisces, et de quinquaginta inferius nichil datur pro qualibet barca. Et isti pisces debent dividi in duas partes, medietas est procuratorum Sancte Marie et alia medietas est protomagistri operis ecclesie2 Sancte Marie; et si dicti procuratores vellent dare protomagistro medietatem suam de piscibus, hoc bene possunt facere. Barce autem que vadunt piscatum cum gripo de angusiolis, debent dare unam partem de illis piscibus procuratoribus supradictis, secundum quod receperit3 unus de piscatoribus illis in parte sua pro qualibet barca. Et pisces illi debent dividi sicut superius dictum est. Omnes autem barce que vadunt piscatum cum gripo de lacertis et suronibus, dant unam partem de piscibus ipsis procuratoribus supradictis, et pisces isti debent dividi4 sicut superius dictum est. Procuratores quoque operis ecclesie5 Sancte Marie debent dare unum porcum comunalem protomagistro ecclesie2 supradicte in Nativitate Domini, vel yperperum unum, sicut6 placuerit procuratoribus, et debet esse de bonis dicte ecclesie2; et in Pasca Resurreccionis7
112
KNJIGA PRVA
gospodin knez s OpÊinom dubrovaËkom ni na πto ne smije prisiljavati te prokuratore ni primiti novac ili πto drugo od crkvenih dobara, a niti oni smiju po svojoj volji bilo kome πto dati.
XXV. O prihodu koji crkva Svete Marije dobiva od vage, æitne mjere, kola i tezulja Prihodi pak koji se dobivaju i steknu od tezulja ili od vage s utezima i od kola za izradbu uæadi, neka svi budu za gradnju crkve Gospe Velike. I prokuratori gradnje spomenute crkve duæni su naÊi dva pouzdana Ëovjeka: jednomu neka dadu vagu s tezuljama i æitnim mjerama, a drugomu æeljezninu kola. Prokuratori su duæni prijaviti tu dvojicu gospodinu knezu a on ih je duæan prisegom obvezati da Êe poπteno i u dobroj vjeri preuzimati prihode od vage, tezulja, æitnih mjera i kola te da Êe sve prihode i sav novac πto ga budu primili od spomenutih naprava predati prokuratorima Svete Marije.
XXVI. O onome πto prokuratori Svete Marije dobivaju od ribara
vaka ribarska barka ili londar koji pou u ribolov noÊu pod svijeÊu na lokarde ili πirune, moraju dati prokuratorima crkve Svete Marije od sto riba i iznad toga, πest osrednjih riba, od sto do pedeset, tri ribe, a od pedeset i manje od toga, nijedna barka ne daje niπta. I te ribe treba podijeliti na dva dijela: polovica pripada prokuratorima Svete Marije, a druga polovica glavnom majstoru gradnje crkve Svete Marije. Ako bi spomenuti prokuratori htjeli dati svoju polovicu ribe glavnomu majstoru, mogu to slobodno uËiniti. Barke, pak, koje idu u ribolov s gripom na iglice, moraju dati spomenutim prokuratorima po svakoj barci onoliki dio ribe koliko prima jedan od ribara kao svoj dio. I te ribe treba podijeliti kako je prije reËeno. Sve pak barke koje pou u ribolov s gripom na lokarde i πirune, jedan dio te ribe daju spomenutim prokuratorima, a oni su duæni te ribe podijeliti kako je prije reËeno. Jednako tako, prokuratori gradnje crkve Svete Marije duæni su dati glavnomu majstoru spomenute crkve na BoæiÊ osrednje prase ili jedan perper, kako sami odluËe, i to iz dobara spomenute crkve, a o Uskrsu trebaju mu dati
113
LIBER PRIMUS
Domini debent ei dare castratum unum vel medium perperum. Et in anno novo debent dare procuratores Sancte Marie protomagistro ecclesie2 predicte denarios grossos duos, et unicuique magistro qui laboraverit in opere illius ecclesie2, milliarenses duodecim8. Item debent dare procuratores predicti unicuique magistro qui laborabit in opere Sancte Marie, in Nativitate Domini, quarterium unum de porco vel carobas tres de folaris; et in Pasca Ressureccionis9 Domini, quarterium unum de castrato vel carobas duas; et hoc est in voluntate procuratorum, sive de bonis ecclesie2 sive non. Clerici autem Sancte Marie in anno novo vadunt ad procuratores eiusdem ecclesie2 honorifice cum incenso, et ipsi dant clericis yperperum unum et ad bibendum de bonis dicte ecclesie. Item procuratores Sancte Marie predicti in anno novo debent dare naucleriis et marinariis10 qui tunc in Ragusio inveniuntur, yperpera duo11 et non ad bibendum, de bonis ecclesie2. Et procuratores laborerii Sancte Marie debent facere adunari omnes lapides12 et omnem inmudiciem13 circa ecclesiam14 Sancte Marie et in tota Platea ad expendium operis dicte ecclesie2; et mulieres que vendunt panes debent portare dictos lapides adunatos et inmudiciem15 ad Lavem de Campo. Et si ipse mulieres non possent portare in una die totam inmudiciem15 que adunata esset, procuratores debent eam facere portari ad expendium operis dicte ecclesie2. Cum aliqui homines mitterent se ad curandum portum in aqua intus a molo, tunc procuratores laborerii Sancte Marie debent providere et dare eis aliquid pro vino, secundum quantitatem hominum qui laboraverint, verumtamen ad voluntatem procuratorum16 de bonis operis ipsius ecclesie2. Si procuratores predicti vellent petere naucleriis de aliqua nave, vel alio ligno aut de compania, quidquid procederet operi ecclesie2 Sancte Marie, potestatem habeant petendi illam partem que procedit dicto operi; et non possint nauclerii illius ligni vel de compania cambire se in aliquem hominem, nisi fuerit de voluntate procuratorum; et ipsi nauclerii teneantur componere dictam partem, et teneantur respondere dictis procuratoribus et conponere17. Et si aput18 aliquem invenietur aut esset pars que procederet dicto operi, et procuratores vellent dimittere nauclerios, et tenere se ad illos qui haberent illud quod procederet ipsi operi, hoc bene possunt facere; et illi apud quos inveniretur illud quod procedit dicto operi, teneantur respondere dictis procuratoribus et componere dictam partem. Et totum id quod necesse fuerit in ecclesia Sancte Marie de opere et19 thesauro et in libris repariandis (sic) vel de novo faciendis, et de capanis20 et totum quod necesse fuerit, debet facere opus ecclesie2 Sancte Marie ad suas expensas.
114
KNJIGA PRVA
jednog brava ili pola perpera. I o Novoj godini duæni su prokuratori Svete Marije dati glavnom majstoru te crkve dva groπa, a svakomu majstoru koji bude radio na toj crkvi dvanaest milijarensa. Jednako tako, prije naznaËeni prokuratori moraju dati svakomu majstoru koji bude radio na gradnji Svete Marije, jedan Ëerek prasca ili tri karube folara, a za UskrsnuÊe Gospodnje Ëerek brava ili dvije karube. A na prokuratorima je da odluËe hoÊe li to biti iz dobara crkve ili ne. Klerici pak Svete Marije na Novu godinu sveËano idu prokuratorima te crkve s kaenjem, a oni daju klericima iz dobara spomenute crkve jedan perper i piÊe. Isto tako, spomenuti prokuratori Svete Marije imaju dati na Novu godinu nokjerima i mornarima koji se tada zateknu u Dubrovniku, od crkvenih dobara dva perpera, a za piÊe ne. Prokuratori gradnje Svete Marije trebaju narediti da se pokupi sve kamenje i sva neËistoÊa oko crkve Svete Marije i na Ëitavoj Placi, na troπak blagajne spomenute crkve, a æene prodavaËice kruha moraju odnijeti skupljeno kamenje i smeÊe na Lave od Poljane. Pa ako te æene ne bi mogle odnijeti za jedan dan sve smeÊe koje se skupi, nadglednici se moraju pobrinuti da se odnese na troπak spomenute crkve. Kad bi se koji ljudi spustili u vodu da proËiste luku unutar mula, tada se prokuratori gradnje Svete Marije moraju pobrinuti i dati im neπto za vino, prema broju ljudi koji budu radili, po volji nadglednika, iz dobara namijenjenih gradnji te crkve. Ako bi prije spomenuti prokuratori htjeli traæiti od nokjera kojeg broda ili drugog plovila ili brodske zajednice πtogod πto bi koristilo gradnji crkve Svete Marije, smiju traæiti onaj dio koji je od koristi reËenoj gradnji, a ne smiju se nokjeri toga broda ili brodske zajednice zamijeniti s kojim Ëovjekom ako ne bude po volji nadglednika. Ti su nokjeri duæni sami namiriti spomenuti dio i odgovarati nadglednicima. A ako se kod nekog nae dio koji bi koristio toj gradnji i nadglednici ushtjednu pustiti nokjere i prihvatiti se onih koji bi imali ono πto bi koristilo toj gradnji, to slobodno mogu uËiniti. A oni kod kojih se nae ono πto pripada toj blagajni, duæni su odgovarati nadglednicima i namiriti dotiËni dio. ©to god pak zatreba crkvi Svete Marije za gradnju i riznicu, za obnovu knjiga ili prijepis novih, zatim za zvona i sve πto je potrebno, to je duæna priskrbiti blagajna crkve Svete Marije na svoj troπak.
115
LIBER PRIMUS
XXVII. De officio protomagistri operis ecclesie1 Sancte Marie, et de eo quod habet Notandum est quod protomagister qui per tempora est in opere ecclesie1 Sancte Marie Maioris, tenetur per sacramentum ire, si vocatus fuerit ab aliquo homine Ragusii, mundano vel spiritali, ad dandum consilium de aliquo laborerio et ad2 dividendum domum vel domos. Et si aliquis nobilis homo Ragusii vel mulier moriretur, dictus protomagister debet ire ad aperiendum et inserandum sepulturam, et procuratores qui per tempora sunt in ecclesia3 dicta non possunt neque debent impedire protomagistrum in hoc. Et si aliquis homo peteret dicto protomagistro de calcina ad bulandum sepulturam, et ecclesia3 Sancte Marie tunc haberet de ea, ipse debet dare ei et non debet habere contrarium a procuratoribus. Et quando magistri laboraverint intus in ecclesia3 Sancte Marie et posuerint lapides in laborerium cum calcina, protomagister debet habere sex follaros pro vino omni die, et unusquisque magistrorum debet habere pro vino4 follaros tres. Et si Comune Ragusii vellet facere aliquod laborerium de petris, protomagister et alii magistri qui per tempora sunt in ecclesia Sancte Marie, si vocati fuerint, debent ire ad laborandum ipsi Comuni ad expendium eiusdem Comunis. Protomagister eciam5 laborerii ecclesie1 Sancte Marie habere debet medietatem omnium piscium qui veniunt procuratoribus, videlicet de partibus illorum, secundum quod in suprascripto capitulo procuratorum continetur; si procuratores habuerint sex pisces, protomagister debet de illis habere tres, et sic est si plures fuerint. Debet habere eciam dictus protomagister ab ipsis procuratoribus in Nativitate Domini unum porcum vel yperperum unum, sicut placuerit procuratoribus de yperpero vel de porco; et debet dari de bonis ecclesie1. Et in Pasca Resurreccionis6 Domini dant ei similiter castratum unum, vel medium yperperum ad eorum voluntatem. Et in anno novo dant ei ipsi procuratores pro kallendis grossos duos.
XXVIII. De eo1 quod magistri laborantes in ecclesia2 Sancte Marie habent a procuratoribus eiusdem ecclesie3 Unicuique magistrorum qui laboraverint in ecclesia Sancte Marie, debent dare procuratores laborerii eiusdem ecclesie, in Nativitate Domini, unum quarterium de porco vel tres carobas de follaris; et in Pasca Resurreccionis4 Domini, similiter quarterium unum de castrato vel duas carobas de follaris, et hoc est in voluntate procuratorum, si voluerint, de bonis ecclesie3; et in anno novo pro kallendis milliarenses5 duodecim.
116
KNJIGA PRVA
XXVII. O sluæbi glavnog majstora u gradnji crkve Svete Marije i o onome πto dobiva Treba napomenuti kako je glavni majstor koji u to vrijeme vodi izgradnju crkve Svete Marije Velike duæan pod prisegom, pozove li ga koji DubrovËanin svjetovnog ili duhovnog staleæa, poÊi dati savjet o nekoj gradnji i podjeli jedne ili viπe kuÊa. Umre li koji dubrovaËki plemiÊ ili plemkinja, spomenuti je glavni majstor duæan poÊi otvoriti i zatvoriti grob, a tada sluæbujuÊi prokuratori spomenute crkve ne mogu i ne smiju glavnog majstora u tome prijeËiti. Ako bi pak tko od spomenutoga glavnog majstora zatraæio vapna da zapeËati grob, a crkva Svete Marije ga tada bude imala, ovaj mu mora dati, a prokuratori mu se ne smiju protiviti. I kad majstori budu radili unutar crkve Svete Marije zidajuÊi kamenjem u vapnu, glavni majstor treba dobiti svakodnevno πest folara za vino, a svaki majstor po tri folara. A ako bi OpÊina dubrovaËka htjela poduzeti koju gradnju od kamena, glavni majstor i ostali majstori koji u to vrijeme budu u crkvi Svete Marije, budu li pozvani, duæni su poÊi raditi za OpÊinu na njezin troπak. Jednako tako, glavni majstor u gradnji crkve Svete Marije treba dobiti polovicu svih riba koje pripadaju prokuratorima, tj. pola njihovih dijelova, kako stoji u prije napisanoj glavi o prokuratorima; ako bi prokuratori dobili πest riba, glavni majstor ima od njih dobiti tri, pa tako ako ih bude i viπe. Zatim, spomenuti glavni majstor ima od tih prokuratora dobiti za BoæiÊ jedno prase ili jedan perper, za πto se veÊ odluËe prokuratori, za perper ili za prase, a to se mora dati od crkvenih dobara. I o UskrsnuÊu Gospodinovu daju mu isto tako jednog brava ili pola perpera po svojoj volji. A za Novu godinu prokuratori mu daju za kolendavanje dva groπa.
XXVIII. O onome πto majstori koji rade u crkvi Svete Marije dobivaju od prokuratora te crkve Prokuratori gradnje crkve Svete Marije duæni su svakom majstoru koji radi na toj crkvi dati o BoæiÊu jedan Ëerek prasca ili tri karube folara; o UskrsnuÊu Gospodnjem isto tako Ëerek brava ili dvije karube folara, a na volju je prokuratorima hoÊe li to biti od crkvenih dobara; na Novu godinu za kolendavanje dat Êe dvanaest milijarensa.
117
LIBER PRIMUS
XXIX. De officio vicarii Officium vicarii domini comitis qui per tempora est in Ragusio, tale est: videlicet quia ipse debet ordinare omni die quod servientes domini comitis ponant mensam domini comitis ad prandium, et debet stare tantum quod dominus comes ponat se ad manducandum, si de voluntate domini comitis fuerit. Et quando dominus comes fecerit concionem plenariam et ipse steterit in pedibus rectis, vicarius tunc debet stare in rectis pedibus; et quando dominus comes se posuerit ad sedendum, tunc vicarius si voluerit potest sedere. Et si dominus comes vellet mittere vicarium ad aliquem hominem pro suo servicio et pro servicio1 Comunis, tunc vicarius tenetur ire in Ragusium vel in eius districtum. Et si ipse iret extra districtum Ragusii pro servicio2 domini comitis, tunc debet ire ad expensas3 ipsius domini comitis; et si iret pro negocio Comunis, tunc debet ire ad expensas Comunis. Et eciam in festo Natalis Domini, quando d. comes facit piscari Umbulam4, ipse vicarius debet ire cum piscatoribus, si non dominus comes preceperit ei. Et debet fideliter salvare omnes introitus Commitatus Ragusii et honorem civitatis. Et si aliquis beccarius vel piscator nolet dare racionem5 Commitatus, vicarius debet facere racionem5, et debet invitare tot angararios6 quod (sic) dominus comes preceperit ei pro servicio7 Comunis. Et debet dare vicarius ipse kallendas clericis. Et non potest esse testis vicarius in aliqua racione que procedat ad utilitatem Comitatus.
XXX. De eo quod habet vicarius Habeat vicarius qui per tempora fuerit de omnibus aptagi, de arboratico et de omnibus familiis, secundum antiquam consuetudinem, decimam partem; aptagi autem de uno yperpero inferius et totum moçaticum sit ipsius vicarii. Et pro suo salario annuatim yperperos viginti tres, et omni die dominico a domino comite coxam unam de carnibus de beccaria. A piscatoribus eciam de lacertis vel suronibus, medietatem quantum dominus comes habuerit, videlicet quando dominus comes recipit sex pisces, vicarius ab eisdem recepit tres pisces; similiter et de gripo de angusiolis. Et si barca aliqua venerit cum teda, vicarius habeat çeponem unum comunalem. Item de vacha de margarisio habeat corium1 et ubera vicarius ipse. Ab illis autem barcis que vadunt piscatum a porta Stagni versus ponentem cum retibus et stant per tres noctes, habeat a qualibet barca piscem unum salatum de comunalibus. Possit etiam vicarius custodire aquam Umbule2 per octo3 dies ante Epiphaniam4, et in vigilia facere eam piscari per se. Additum est quod vicarius teneatur solvere dacium de vino, et facere imprestitum, et solvere collectas sive avedaticum, sicut alii Raguseii.
118
KNJIGA PRVA
XXIX. O sluæbi kneæeva zamjenika Ovo je sluæba zamjenika gospodina kneza koji u to vrijeme bude u Dubrovniku: svakog dana duæan je narediti πto Êe posluga gospodina kneza postaviti na trpezu gospodinu knezu za objed i duæan je stajati dotle dok gospodin knez ne sjedne da blaguje, ako bude po volji gospodinu knezu. A kad gospodin knez bude dræao opÊi zbor i sam bude stajao uspravno, tada je zamjenik duæan stajati uspravno, a kad gospodin knez sjedne, tada i zamjenik, ako hoÊe, moæe sjesti. Ako gospodin knez htjedne poslati zamjenika nekomu za svoju potrebu ili za potrebu OpÊine, tada je zamjenik duæan iÊi u Dubrovnik ili u njegovu oblast. Ako bi pak iπao izvan dubrovaËke oblasti za potrebu gospodina kneza, tada mora iÊi na troπak samoga gospodina kneza; poe li pak radi opÊinskog posla, tada mora iÊi na troπak OpÊine. Takoer, na BoæiÊ, kad gospodin knez naredi da se ribari u Ombli, sam zamjenik mora poÊi s ribarima ako mu gospodin knez i ne naredi. Isto tako mora vjerno Ëuvati sve prihode OpÊine dubrovaËke i Ëast Grada. A ako koji mesar ili ribar odbije poloæiti raËun kneπtvu, zamjenik mora uËiniti obraËun i pozvati toliko tlaËnika (rabotara) za potrebe OpÊine koliko mu gospodin knez bude zapovjedio. I sam zamjenik mora dati dar klericima za kolendavanje. Zamjenik ne smije biti svjedok ni u jednom sporu koji se vodi u korist OpÊine.
XXX. O onome πto dobiva kneæev zamjenik Neka kneæev zamjenik koji bude u sluæbi u to vrijeme, dobije od svih aptagi (sudskih pristojbi), od jarbolarine i od svih daÊa brodske posade, po starom obiËaju, desetinu. Aptagi pak do jednog perpera i Ëitav moËatik (æitna daÊa) neka pripadnu tom zamjeniku, a za svoju plaÊu neka godiπnje dobiva dvadeset i tri perpera i svake nedjelje od gospodina kneza jedan but od mesa iz mesnice. Nadalje, od ribara, od lokarada i πiruna polovicu onoga πto dobije gospodin knez; naime, kad gospodin knez dobije πest riba, zamjenik dobiva tri ribe; jednako tako od gripa za iglice. Ako bi, pak, koja barka doπla s luËevinom, neka zamjenik dobije jednu osrednju cjepanicu. Isto tako, od krave na raËun mogoriπa neka taj zamjenik dobije koæu i vime. Od onih pak baraka koje odlaze u ribolov mreæama od Stonskih vrata prema zapadu i ostanu tri noÊi, neka po svakoj barci dobije jednu osrednju usoljenu ribu. Isto tako je zamjenik ovlaπten zaπtititi (od ribarenja) vodu Omble osam dana pred Bogojavljenje i dan uoËi Bogojavljenja narediti da se za njega u njoj lovi riba. Dodano je da je zamjenik duæan plaÊati daÊu za vino, davati obvezni zajam i uplaÊivati namete ili porez, poput ostalih DubrovËana.
119
LIBER PRIMUS
XXXI. De iure pitantarii Notandum est quod pitantarius qui per tempora est in servicio Comunis Ragusii, debet habere de quacumque nave vel alio ligno que vel quod venit Ragusium cum frumento, blava et sale, et portat partem domino archiepiscopo, medietatem de tanto quantum recipit dominus archiepiscopus, secundum quod recipit sacristarius1 ecclesie2 Sancte Marie, tam de sale quam de frumento et blava. Et postea debet dividere pitantarius partem istam per medium in duas partes; unam partem recipit3 pitantarius in se, et aliam dividunt riparii inter se.
XXXII. De officio ripariorum Riparii qui per tempora sunt in servicio Comunis Ragusii, tenentur ire et facere omne servicium1 quod dominus comes preceperit eis, tam pro suo servicio quam pro servicio Comunis in civitate et districtu Ragusii. Et tenentur custodire et querere et2 manifestare omnes raciones domini comitis et comitatus Ragusii et Comunis; et eciam tenentur custodire omnes res contradictas que non debent venire ad civitatem Ragusii, ut non veniant. Et debent observare omnia precepta vicarii, que spectant ad utilitatem et honorem domini comitis et Comunis Ragusii.
XXXIII. De eo quod recipiunt ripparii Obtinebat actenus quod quilibet riparius habebat1 a Comuni pro suo sallario2 omni anno tres yperperos et unam sclavinam pro gonno; quod nos corrigentes ordinamus quod quilibet riparius habeat annuatim pro suo sallario a Comuni yperperos decem et nichil plus. Sostaticum de foresteriis sit comune inter omnes riparios, et illi foresterii dabunt eis sostaticum qui solvunt arboraticum; aptagi eciam a decem milliarensibus inferius est illius riparii cui datur. Et si riparius iverit ad ponendam crucem in vineis vel in terra, aut ad contradicendum, vel iverit extra Ragusium per comitatum causa vocandi aliquem ad placitum, habebit a tribus carubis inferius, secundum quod concordare poterit cum eo pro quo mittetur. Habebunt eciam3 ipsi riparii a qualibet nave vel ligno alio, que vel quod venit4 in Ragusio cum frumento vel blava vel sale, et portat partem domino archiepiscopo, tantum quantum habuerit pitantarius, et illud divident comuniter inter se. De vacha autem de margarisio5 habebunt capud et interiora.
120
KNJIGA PRVA
XXXI. O pravu pitantara (predstojnika arsenala) Treba napomenuti da pitantar koji u to vrijeme bude u sluæbi OpÊine dubrovaËke, ima dobiti od svakog broda ili drugog plovila koji stigne u Dubrovnik sa pπenicom, æitom i solju, i daje dio gospodinu nadbiskupu, polovicu od onoga koliko dobiva gospodin nadbiskup, kako od soli tako od pπenice i æita, kao πto prima sakristan crkve Svete Marije. A zatim je pitantar duæan taj dio podijeliti popola na dva dijela; jedan dio dobiva pitantar za sebe, a drugi dio dijele zduri izmeu sebe.
XXXII. O sluæbi zdura Zduri, koji u to vrijeme budu u sluæbi OpÊine dubrovaËke, duæni su iÊi i obavljati svaku sluæbu koju im odredi gospodin knez, kako za njegovu potrebu, tako za potrebu OpÊine, u gradu Dubrovniku i njegovoj oblasti. Nadalje, duæni su Ëuvati, potraæivati i prijavljivati sve prihode gospodina kneza, dubrovaËkog kneπtva i OpÊine; takoer su duæni paziti da ne ue u Grad niπta od zabranjenoga i niπta πto ne smije doÊi u grad Dubrovnik. Duæni su izvrπavati sva nareenja kneæeva zamjenika koja su na korist i Ëast gospodina kneza i OpÊine dubrovaËke.
XXXIII. O onome πto dobivaju zduri Dosad je bilo propisano da svaki zdur godiπnje dobiva od OpÊine za plaÊu tri perpera i jednu suknenu tkaninu za gunj, a mi to ispravljamo nareujuÊi da svaki zdur dobiva godiπnje za svoju plaÊu od OpÊine deset perpera i niπta viπe. Boraviπna pristojba stranaca neka pripadne zajedno svim zdurima, a boraviπnu pristojbu davat Êe im oni stranci koji plaÊaju jarbolarinu. Aptagi takoer do deset milijarensa pripadaju onome zduru koji ih ubere. A ako bi zdur poπao postaviti kriæ u vinogradima ili na zemljiπtu, ili izreÊi zabranu, ili ako poe izvan Dubrovnika po kneæiji da nekog pozove na parnicu, dobit Êe do tri karube ili manje, prema tomu kako se uzmogne nagoditi s onim za Ëiju je stvar poslan. Zduri Êe takoer dobivati od svakog broda ili drugog plovila koji dou u Dubrovnik sa pπenicom, æitom ili solju, i daju dio gospodinu nadbiskupu, toliko koliko dobije predstojnik arsenala, i to Êe izmeu sebe zajedniËki podijeliti. Od krave, pak, od mogoriπa dobit Êe glavu i iznutricu.
121
LIBER PRIMUS
XXXIV. De eo quod datur rippariis1 pro quolibet mandato Mittebatur quandoque riparius pro vocando aliquo ad Curiam, qui si eum non inveniebat ad hoc, ut iterum eum quereret et vocaret2, sibi iterum satisfieri postulabat, quod3 molestium (sic) erat hominibus qui in Curia litigabant; quapropter statuimus quod pro quolibet mandato quod fecerit riparius ad Magnam Curiam in civitate, habeat follaros duos, et ad Parvam Curiam follarum unum; ita tamen quod si, receptis duobus follaris vel uno, non inveniat illum quem querit, et si4 non faciat ei mandatum, teneatur ire quocienscumque fuerit requisitus quousque faciat ei mandatum sine aliquo pagamento, et hoc si ille quem debet vocare fuerit in civitate.
Explicit liber primus, incipit secundus
122
KNJIGA PRVA
XXXIV. O onome πto se daje zdurima za svaki sudski poziv Ponekad su zdura slali da pozove nekoga na sud; ako toga pritom nije naπao, zahtijevao je da mu se ponovno plati da bi se ponovno traæio i pozvao, a to je optereÊivalo ljude koji su na sudu vodili spor. Zbog toga nareujemo da za svaki sudski poziv πto ga zdur uruËi za Veliki sud u Gradu, dobiva dva folara, a za Mali sud jedan folar; ipak pod ovim uvjetom: ako dobivπi dva folara ili jedan, ne nae onoga koga traæi i ne uruËi mu poziv, duæan je iÊi onoliko puta koliko bude od njega zatraæeno sve dok mu ne uruËi poziv, bez ikakve naknade, i to ako bi onaj koga mora pozvati bio u Gradu. Zavrπava prva knjiga, poËinje druga.
123
LIBER SECUNDUS I. Sacramentum domini comitis B Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et malo ingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdem, ad honorem Comunis Veneciarum et domini ducis, et raciones Comunis Ragusii bona fide salvabo. Et omnes companias, et sacramenta facta et facienda, et reitates disturbabo. Et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo et complebo. Et cum maiori parte Conscilii, vel cum Curia, cum sonitu campane, malos usus Ragusii diminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et habebo omnes honorificencias et balias quas habuerunt Veneti comites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hec omnia observabo, salvo sacramento quod iuravi eidem domino duci Veneciarum.
C Iuro ego comes Ragusii ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude et malo ingenio, salvare et regere ipsam civitatem ad usum et consuetudinem eiusdem ad honorem Ragusii et augmentum eius, et rationes Comunis Ragusii bona fide salvo. Omnes companias, et sacramenta facta et facienda, et reitates disturbabo; et iusticiam equaliter maioribus et minoribus manutenebo et complebo. Et cum maiori parte Consilii vel cum Curia, cum sonitu campane, malos usus Ragusii diminuam et bonos usus acrescam. Et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et habebo omnes honorificentias et balias quas habuerunt alii comites Ragusii in Ragusio et in omni alio loco. Hec omnia observabo.
124
KNJIGA DRUGA I. Prisega gospodina kneza B Ja, knez dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli πtititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretku i po obiËaju, na Ëast OpÊini mletaËkoj i gospodinu duædu, i da Êu poπteno πtititi probitke OpÊine dubrovaËke. I sprjeËavat Êu sve zavjere i tajne saveze, one koji su sklopljeni i one koji Êe se sklopiti, te zlodjela. I pravdu Êu jednako izvrπavati i ispunjavati prema jaËima i prema slabijima. I s veÊinom u VijeÊu ili sa Sudom, okupljenima na glas zvona, suzbijat Êu zle navike u Dubrovniku, a dobre promicati. I ne Êu pomagati prijatelju, ni prijevarno πkoditi neprijatelju. Imat Êu sve poËasti i ovlasti koje su MleËani kao dubrovaËki knezovi imali u Dubrovniku i u svakome drugom mjestu. Sve ovo Êu obavljati u skladu s prisegom koju sam poloæio gospodinu duædu mletaËkom.
C Ja, knez dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli πtititi ovaj grad i njime upravljati prema njegovu poretku i obiËaju, na Ëast Dubrovniku i njegovu napretku, i da Êu probitke OpÊine dubrovaËke poπteno πtititi. I sprjeËavat Êu sve zavjere i tajne saveze, one koji su sklopljeni i one koji Êe se sklopiti, te zlodjela. Pravdu Êu podjednako izvrπavati i ispunjavati prema jaËima i prema slabijima. I s veÊinom u VijeÊu ili sa Sudom, sazvanim na zvuk zvona, suzbijat Êu zle navike u Dubrovniku, a dobre promicati. I ne Êu pomagati prijatelju ni prijevarno πkoditi neprijatelju. Imat Êu sve poËasti i ovlasti koje su imali drugi knezovi dubrovaËki u Dubrovniku i u svakome drugom mjestu. Sve Êu ovo izvrπavati.
125
LIBER SECUNDUS
II. Sacramentum militum sive sociorum domini comitis B Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo et consilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii; et similiter ipsam civitatem Ragusii salvabo, et ad melius quam potero consilium dabo salvo honore domini ducis et dicti domini comitis; et cum requisitus fuero de aliquo ab ipso domino comite in Consilio vel extra, illam partem capiam et illud consilium dabo quod mihi melius apparebit. Et si remansero in loco ipsius comitis in regione commitatus, ero astrictus in omnibus et per omnia cum ipso iuramento quod dominus comes iuravit, videlicet Veneciis coram domino duce, et hic in concione Ragusii. Et omnes credencias tenebo quas ipse dominus comes mihi preceperit observare, usque dum solverit ipse. Nec amicum iavabo nec inimicium nocebo per fraudem, et servicium non tollam neque tolli faciam ad aiuvandum aliquem vel nocendum. Et non fecero mercacionem in partibus Ragusii, nisi de eo quod mihi superfuerit de meo sallario. Et cum ipso comite permansero ad suum servicium usque dum ipse rexerit in comitatu, nisi pro eo remanserit dando sallario quod mihi promisit. Hec omnia, ut dictum est, attendam bona fide et sine fraude.
C Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude adiuvabo et consilium dabo et manutenebo dominum comitem Ragusii, et similiter ipsam civitatem Ragusii salvabo et ad melius quam potero consilium dabo, salvo honore comitis; et cum requisitus fuero de aliquo ab ipso domino comite in Consilio vel extra, illam partem capiam et illud consilium dabo quod mihi melius apparebit. Et si remansero in loco ipsius comitis in regione commitatus, ero astrictus in omnibus et per omnia cum ipso iuramento quod dominus comes iuravit, videlicet Veneciis coram domino duce, et hic in concione Ragusii. Et omnes credentias tenebo quas ipse dominus comes mihi precepit observare, usque dum solverit ipse. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et servicium non tollam neque tolli faciam ad adiuvandum aliquem vel nocendum. Et non fecero mercationem in partibus Ragusii, nisi de eo quod mihi superfuerit de meo sallario. Et cum comite permansero ad suum servicium usque ipse rexerit in comitatu, nisi pro eo remanserit dando sallario quod mihi promisit. Hec omnia, ut dictum est, attendam bona fide, sine fraude.
126
KNJIGA DRUGA
II. Prisega zamjenika ili pomoÊnika gospodina kneza B Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe pomagati, podræavati i savjetovati gospodina kneza dubrovaËkoga; jednako tako πtitit Êu grad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat Êu savjet, poπtujuÊi Ëast gospodina duæda i spomenutog gospodina kneza, a kad me taj gospodin knez zapita o neËemu u VijeÊu ili izvan VijeÊa, prihvatit Êu onaj prijedlog i dati onaj savjet koji se meni uËini boljim. Pa ako zamijenim tog kneza u upravljanju OpÊinom, bit Êu vezan u svemu i po svemu onom istom prisegom koju je poloæio gospodin knez, i to u Veneciji pred gospodinom duædom i ovdje na zboru u Dubrovniku. »uvat Êu sve tajne koje mi gospodin knez bude zapovjedio Ëuvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I ne Êu pomagati prijatelju niti prijevarno πkoditi neprijatelju. Ne Êu uzimati ni dopuπtati da se uzima mito da bi se nekomu pomoglo ili naπkodilo. I ne Êu se baviti trgovinom na dubrovaËkom podruËju, osim onim πto mi preostane od moje plaÊe. Ostat Êu s tim knezom u njegovoj sluæbi dok bude upravljao OpÊinom, osim ako mi prestane davati plaÊu koju mi je obeÊao. Svega Êu se ovoga, kako je reËeno, u dobroj vjeri i bez himbe pridræavati.
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe pomagati, podræavati i savjetovati gospodina kneza dubrovaËkoga; jednako tako πtitit Êu grad Dubrovnik i, kako najbolje budem mogao, dat Êu savjet, poπtujuÊi kneæevu Ëast, a kad me taj gospodin knez zapita o neËemu u VijeÊu ili izvan VijeÊa, prihvatit Êu onaj prijedlog i dat Êu onaj savjet koji se meni uËini boljim. Pa ako zamijenim tog kneza u upravljanju OpÊinom, bit Êu vezan u svemu i po svemu onom istom prisegom koju je poloæio gospodin knez, i to u Veneciji pred gospodinom duædom i ovdje na zboru u Dubrovniku. I Ëuvat Êu sve tajne koje mi gospodin knez bude zapovjedio Ëuvati, sve dok me od toga ne oslobodi. I ne Êu pomagati prijatelju niti prijevarno πkoditi neprijatelju. Ne Êu pak uzimati ni dopuπtati da se uzima mito da bi se nekomu pomoglo ili naπkodilo. Ne Êu se baviti trgovinom na dubrovaËkom podruËju, osim onim πto mi preostane od moje plaÊe. I s knezom Êu ostati u njegovoj sluæbi dok bude upravljao OpÊinom, osim ako mi prestane davati plaÊu koju mi je obeÊao. Svega Êu se ovoga, kako je reËeno, u dobroj vjeri i bez himbe pridræavati.
127
LIBER SECUNDUS
III. Sacramentum fidelitatis quod homines Ragusii faciunt domino duci Veneciarum et comiti Ragusii B Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominum ducem Veneciarum et ad dominum comitem nostrum custodire eum in persona sua et in rebus et in omnibus racionibus sui comitatus, et adiuvare illum contra omnes homines qui maliciose voluerint ipsum offendere, et observabo ei fidelitatem dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius, salva fidelitate domini ducis ad honorem Veneciarum et salutem Ragusii. Et adiuvabo eum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii et comitatus illius, et virtutem dabo ad omnes raciones et iusticias complendas. Et non ero in aliqua societate vel compania, nec per sacramentum, nec per fidanciam, nec per promissionem, nec per ullum ingenium, contra honorem domini ducis Veneciarum et contra honorem domini nostri comitis, et contra salutem Ragusii dum steterit in regimine civitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supra dicto sacramento cum aquibus (sic) companiis, rumpam et non tenebo illud, nec aliud sacramentum vel promissionem in aliqua compania fecero; imo dabo operam rumpendi eam; et si scio factam aliquam companiam vel sciero faciendam, quam cicius potero manifestabo eam domino comiti. Et quando dominus comes pecierit a me consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatem dicam. Et raciones et iusticias et directum in omnibus que pertinent ad comunitatem Ragusii manutenebo. Et omnia que mihi dominus comes preceperit, observabo et promitto bona fide observare sine fraude; et si aliquis de ipsis iusticiis vel racionibus habet aliquid, manifestabo domini (sic) comiti; et si ego de ipsis habeo aliquid, quam cicius potero Comuni reddam et amplius non tollam. Et observabo pactum Veneciarum et dabo operam quod ab omnibus observetur.
128
KNJIGA DRUGA
III. Prisega vjernosti koju DubrovËani polaæu gospodinu mletaËkom duædu i knezu dubrovaËkom B Priseæem na sveta Boæja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernost gospodinu mletaËkom duædu i naπemu gospodinu knezu, da Êu πtititi njega osobno i sve πto je njegovo i prava njegova kneπtva; da Êu ga pomagati protiv svih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti, i ostat Êu mu vjeran dok bude upravljao gradom Dubrovnikom i njegovom kneæevinom, poπtujuÊi vjernost gospodinu duædu na Ëast Venecije i spas Dubrovnika. Pomagat Êu mu odræavati blagostanje grada Dubrovnika i njegove kneæevine, i trudit Êu se da se ostvare svi probitci i prava. I ne Êu biti ni u jednoj udruzi ili zavjereniËkoj druæini ni po prisezi ni po sveËanoj obvezi, ni po obeÊanju, ni na bilo koji naËin protiv Ëasti gospodina mletaËkog duæda, i protiv Ëasti naπega gospodina kneza, i protiv sigurnosti Dubrovnika, sve dok bude upravljao ovim gradom i njegovom kneæevinom. A ako sam pod prije spomenutom prisegom u kakvoj zavjereniËkoj druæini, raskinut Êu je i ne Êu se nje pridræavati, niti Êu kojoj drugoj zavjereniËkoj druæini poloæiti prisegu ili obeÊanje; πtoviπe, trudit Êu se da je razbijem ako doznam da neka zavjereniËka druæina veÊ postoji ili doznam da se ima osnovati, i otkrit Êu je gospodinu knezu Ëim budem mogao. I kad gospodin knez zatraæi od mene miπljenje, dat Êu mu pravo i vjerno miπljenje i reÊi mu istinu. I podræavat Êu sve probitke i pravice i pravo u svemu πto pripada OpÊini dubrovaËkoj. I sve πto mi gospodin knez zapovjedi, poπtovat Êu i obeÊavam to u dobroj vjeri i bez himbe izvrπavati. A ako netko prisvoji neπto od tih prava ili probitaka, prijavit Êu gospodinu knezu. A ako ja neπto od toga dobijem, πto prije budem mogao, vratit Êu OpÊini i viπe ne Êu uzeti. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
129
LIBER SECUNDUS
C Sacramentum fidelitatis quod homines faciunt comiti Ragusii Iuro ad sancta Dei evangelia, bona fide sine fraude, fidelitatem ad dominum comitem nostrum, custodire eum in persona sua et in rebus et in omnibus rationibus sui comitatus, et adiuvare illum contra omnes homines qui maliciose voluerint ipsum offendere, et observabo ei fidelitatem dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius, salva fidelitate ad honorem et salutem Ragusii. Et adiuvabo eum ad manutenendum bonum statum civitatis Ragusii et comitatus illius, et virtutem dabo ad omnes rationes et iusticias complendas. Et non ero in aliqua societate vel compania, nec per sacramentum, nec per fidantiam, nec per promissionem, nec per ullum ingenium, contra honorem domini nostri comitis, et contra salutem Ragusii dum steterit in regimine civitatis eiusdem et sui comitatus; et si sum in supradicto sacramento cum aquibus (sic) compagniis, rumpam et non tenebo illud, nec aliud sacramentum vel promissionem in aliqua compagnia fecero; immo dabo operam rumpendi eam; et si scio factam aliquam compagniam vel sciero faciendam, quam citius potero manifestabo eam domino comiti. Et quando dominus comes pecierit a me consilium, dabo ei rectum et fidele, et veritatem dicam. Et rationes et iusticias et directum in omnibus que pertinent ad communitatem Ragusii manutenebo. Et omnia que mihi dominus comes preceperit, observabo et promitto bona fide observare sine fraude; et si aliquis de ipsis iusticiis vel rationibus habet aliquid, manifestabo domino comiti; et si ego de ipsis habeo aliquid, quam citius potero Communi reddam et amplius non tollam. Et observabo pactum et dabo operam quod ab omnibus observatur (sic).
IV. Sacramentum iudicum B Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que ante me placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundum consuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nesciero consuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonam conscienciam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a me iudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et si dominus comes noster vel qui erit in suo loco, vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel campanam Magni vel Parvi Conscilii (sic) audiero, ibo si non habuero iustum
130
KNJIGA DRUGA
C Prisega vjernosti koju ljudi polaæu dubrovaËkom knezu Priseæem na sveta Boæja evanelja, u dobroj vjeri, bez himbe, na vjernost naπemu gospodinu knezu, da Êu πtititi njega osobno i sve πto je njegovo i prava njegova kneπtva i da Êu ga pomagati protiv svih koji bi ga zlobno htjeli uvrijediti, i ostat Êu mu vjeran dok bude upravljao gradom Dubrovnikom i njegovom kneæevinom, poπtujuÊi vjernost na Ëast i spas Dubrovnika. Pomagat Êu mu odræavati blagostanje grada Dubrovnika i njegove kneæevine i trudit Êu se da se ostvare svi probitci i prava. I ne Êu biti ni u jednoj udruzi ili zavjereniËkoj druæini ni po prisezi ni po sveËanoj obvezi, ni po obeÊanju ni na bilo koji naËin protiv Ëasti gospodina naπega kneza i protiv sigurnosti Dubrovnika, sve dok bude upravljao Gradom i njegovom kneæevinom. A ako jesam pod prije spomenutom prisegom u kakvoj zavjereniËkoj druæini, raskinut Êu je i ne Êu se nje pridræavati, niti Êu kojoj drugoj zavjereniËkoj druæini poloæiti prisegu ili obeÊanje; πtoviπe, trudit Êu se da je razbijem. Ako doznam da neka zavjereniËka druæina veÊ postoji ili doznam da se ima osnovati, πto prije budem mogao otkrit Êu je gospodinu knezu. I kad gospodin knez zatraæi od mene miπljenje, dat Êu mu pravo i vjerno miπljenje i reÊi Êu istinu. Podræavat Êu probitke, pravice i pravo u svemu πto pripada OpÊini dubrovaËkoj. Sve πto mi gospodin knez zapovjedi, poπtovat Êu i obeÊavam da Êu to u dobroj vjeri, bez himbe izvrπavati; ako netko prisvoji neπto od tih prava ili probitaka, prijavit Êu gospodinu knezu. Ako ja neπto od toga dobijem, πto prije budem mogao, vratit Êu OpÊini i viπe ne Êu uzeti, i pridræavat Êu se ugovora i truditi se da ga se svi pridræavaju.
IV. Prisega sudaca B Ja, sudac dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu sve postupke koji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe, prema obiËaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. Ako ne budem znao obiËaj, sudit Êu bez himbe i zle namisli po svojoj Ëistoj savjesti. I ne Êu primiti nagradu, ni dati da se primi za postupke koje ja budem imao suditi, pa ako bi netko za mene primio, a ja za to doznao, pobrinut Êu se u dobroj vjeri i bez himbe da se to vrati. Ako me naπ gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sam ili preko svoga glasnika, pozove za potrebu Grada, ili ako Ëujem zvono Velikog ili Malog vijeÊa, poÊi Êu ne budem li opravdano sprijeËen. I o svemu πto
131
LIBER SECUNDUS
inpedimentum. Et de omnibus quibus predictus d. comes vel qui erit in eius loco, interogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabo operam ut compleatur iusticia ad honorem comitis et pro salute civitatis. Et illud placitum quod idem dominus comes noster interdixerit mihi ut non teneam pro bono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Preterea non dabo sentenciam alicui civi a quinque yperperis supra, nisi de sua licencia, sine ipso comite, vel qui in eius loco fuerit. Et credencias quas dictus dominus comes vel ille qui in loco eius erit, dixerit mihi, tenebo secundum quod ipse dixerit mihi, bona fide sine fraude. Et cum quibus sociis ero in iudicio uno vel cum duobus vel tribus vel pluribus de placitis a me iudicandis, secundum quod dictum est, fraudulenter non differam iudicare si ero sincerus. Et si idem d. comes noster cum consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacione populi, invenerit novam consuetudionem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, omnino iudicabo secundum illam consuetudinem bona fide sine fraude. Et in facto de placitis si aliquid ego sciero pertinere predicto domino comiti, manifestabo ei racionem suam. Et cui data fuit occasio et per iusticiam exierit, nichil tollam ab ipso, et faciam ei fieri breve sentencie si pecierit, non recipiendo inde precium. Et donec ero iudex, bona fide sine fraude non ibo ad bibendum cum aliquo neque cum aliqua ullo modo per fraudem, nec eciam per ortos nec per tabernas. Hec omnia supradicta observabo a die Sancti Michaelis de septembri quod erit, Deo dante, unus annus bona fide sine fraude. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem, nisi de hiis predictis remanserit per predictum dominum comitem vel qui in eius loco fuerit. Et si aliquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, qui vel que hoc tempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, per novam aut veterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsius offensionem. Et ero fidelis domino duci Veneciarum usque dum vixero, et domino comiti nostro tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis sive fidelitatis, et pactum quod cum domino duce Venetiarum habemus, observabo et dabo operam quod ab omnibus observetur.
C Ego iudex Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia quod omnia placita que ante me placitanda erunt, de quibus iudex extitero, iudicabo sine fraude, secundum consuetudinem civitatis Ragusii si sciero et sincerus fuero; et si nesciero consuetudinem, iudicabo sine fraude et malo ingenio, secundum meam bonam conscientiam. Et non accipiam precium nec accipi faciam pro placitis a me iudicandis; et si acceptum fuerit ab aliquo pro me, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et si dominus rector noster vel qui erit in suo loco, vocaverit me pro facto civitatis, per se aut per suum nuncium, vel per campanam Magni vel Parvi Consilii, audiero, ibo si non habuero iustum impedimentum. Et de omnibus quibus predictus dominus rector vel qui erit in eius loco, interrogaverit me, dabo ei rectum consilium sine fraude; et si opus fuerit, dabo operam ut compleatur iustitia ad honorem et pro salute civitatis. Et illud
132
KNJIGA DRUGA
me prije spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, dat Êu mu ispravan savjet bez himbe; bude li potrebno, trudit Êu se da se izvrπi pravda na Ëast kneza i sigurnost Grada. I onaj postupak koji mi isti naπ gospodin knez zabrani voditi za dobrobit Grada, ne Êu voditi dok mi on ne naredi da ga vodim. Osim toga, ne Êu izreÊi presudu iznad pet perpera vrijednosti nijednom graaninu bez samog kneza ili njegova zamjenika, osim s njegovim dopuπtenjem. Tajne koje mi spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, povjeri, dræat Êu kako mi on reËe, u dobroj vjeri, bez himbe. S drugim sucima s kojima budem sudio, s jednim, s dvojicom, trojicom ili s viπe njih, u postupcima koje ja budem vodio, kako je reËeno, budem li siguran, ne Êu himbeno odgaati presudu. I ako isti naπ gospodin knez na savjet sudaca i razboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiËaj ili uvedenom obiËaju neπto doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, u svemu Êu suditi po tom obiËaju u dobroj vjeri, bez himbe. I u pogledu postupaka, ako doznam da neπto pripada prije spomenutom gospodinu knezu, oËitovat Êu mu njegovo pravo. I komu bude dano sudsko sredstvo pa pravda bude na njegovoj strani, niπta ne Êu uzeti i naredit Êu, ako zatraæi, da mu se izda isprava o presudi, ne uzimajuÊi za to naknadu. I dok budem sudac, u dobroj Êu vjeri i iskreno izbjegavati odlaæenje na piÊe radi spletke s bilo kojim, s bilo kojom i na bilo koji naËin, po vrtovima ili po krËmama. Sve ovo naznaËeno izvrπavat Êu u dobroj vjeri, bez himbe, od Miholjdana u rujnu, πto Êe biti, ako Bog da, godinu dana. Niti Êu prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi, osim ako o prije reËenome drukËije ne odredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. A ako bi koji muπkarac ili æena preda me priveli neke koji bi u to vrijeme poËinili takvo zlodjelo da bi se morali kazniti smrÊu ili sakaÊenjem, sudit Êu u dobroj vjeri po novom ili starom obiËaju, prema poËinjenom zlodjelu. I bit Êu vjeran gospodinu duædu mletaËkom dok budem æiv, i obvezan sam na vjernost gospodinu naπem knezu prema odredbama kapitulara ili prisezi vjernosti, i pridræavat Êu se ugovora koji imamo s gospodinom mletaËkim duædom, i trudit Êu se da ga se svi pridræavaju.
C Ja, sudac dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu sve postupke koji se budu vodili preda mnom, u kojima budem sudac, suditi bez himbe, prema obiËaju grada Dubrovnika, ako budem znao i budem siguran. A ako ne budem znao obiËaje, sudit Êu bez himbe i zle primisli po svojoj Ëistoj savjesti. Ne Êu primiti ni dati primiti nagradu za postupke koje ja budem imao suditi, i ako bi netko za mene primio, a ja za to doznam, pobrinut Êu se u dobroj vjeri, bez himbe, da se to vrati. A ako me naπ gospodin knez (rektor), ili tko ga bude zamjenjivao, sam ili preko svoga glasnika pozove za stvar Grada, ili ako budem Ëuo zvono Velikog ili Malog vijeÊa, poÊi Êu ne budem li opravdano sprijeËen. I o svemu πto me spomenuti gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, upita, dat Êu mu ispravan savjet bez himbe, i bude li potrebno, trudit Êu se da se izvrπi pravda na Ëast i za sigurnost Grada. A onaj postupak koji mi gospodin naπ knez
133
LIBER SECUNDUS
placitum quod idem dominus rector noster interdixerit mihi ut non teneam pro bono civitatis, non tenebo illud donec ipse preceperit ut teneam illud. Et credencias quas dictus dominus rector vel ille qui in loco eius erit dixerit mihi, tenebo secundum quod ipse dixerit mihi, bona fide sine fraude, et cum quibus sociis ero in iuditio, vel cum duobus vel tribus vel pluribus, de placitis a me iudicandis, secundum quod dictum est, fraudulenter non differam iudicare si ero sincerus. Et si idem dominus rector noster cum consilio invenerit novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, omnino iudicabo secundum illam consuetudinem bona fide sine fraude. Et hec omnia supradicta observabo a die Sancti Michaelis de setembri quod erit, Deo danti (sic), unus annus bona fide sine fraude. Nec amicum iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem, nisi de hiis predictis remanserit per predictum dominum rectorem vel qui in eius loco fuerit. Et si aliquis vel aliqua conduceret aliquem vel aliquam coram me, qui vel que hoc tempore offenderit ita quod perdere debeat vitam vel membrum, per novam aut veterem consuetudinem bona fide iudicabo, secundum ipsius offensionem.
V. Sacramentum consciliariorum Minoris et Maioris Consilii B Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio, venire et dare rectum consilium secundum meam conscienciam, quocienscumque dominus comes1 noster vel ille qui in eius loco fuerit, me per sonitum campane vel per nuncium vocaverit, ad honorem predicti domini nostri ducis2 et domini nostri comitis vel illius qui in eius loco erit, et salutis nostre patrie; nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et pecuniam non accipiam nec accipere faciam per fraudem. Et studiosus ero manutenere raciones dicti comitis et Comunis civitatis nostre, et cogitabo et tractabo salvamentum et honorem terre nostre. Et conscilium mihi datum in mandatis occultare per comitem vel qui in eius loco fuerit, occultabo; et dabo forcium predicto domino comiti vel ei qui in eius loco fuerit quando me pecierit ad complendam iusticiam; et dabo operam et adiutorium et consilium ad illam partem que inventa fuerit a predicto domino comite et maiore parte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisi remanserit et revocata fuerit per dictum dominum comitem et maiorem partem Consilii. Et si dominus comes noster cum Consilio iudicum et bonorum hominum cum laudacione populi invenerit3 novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum. Hec omnia observabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri4, et inde usque ad annum completum bona fide sine fraude, nisi remanserit per predictum nostrum comitem. Et si ivero in viagium
134
KNJIGA DRUGA
zabrani voditi radi dobrobiti Grada, ne Êu voditi dok mi ne naredi da ga vodim. Tajne koje mi spomenuti gospodin knez ili onaj tko ga bude zamjenjivao povjeri, dræat Êu kako mi on reËe, u dobroj vjeri, bez himbe. S drugim sucima s kojima budem sudio, s dvojicom, trojicom ili viπe njih, u postupcima koje ja budem vodio, kako je reËeno, ako budem siguran, neÊu prijevarno odgaati presudu. A ako isti naπ gospodin knez s VijeÊem uvede novi obiËaj, ili uvedenom obiËaju neπto doda, oduzme ili pak stari izmijeni, posve Êu suditi po tom obiËaju, u dobroj vjeri, bez himbe. I sve ovo naznaËeno obavljat Êu u dobroj vjeri, bez himbe, od Miholjdana u rujnu, πto Êe, ako Bog da, biti godinu dana. Niti Êu prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi, osim ako o prije reËenome drukËije ne odredi gospodin knez ili tko ga bude zamjenjivao. Ako bi koji muπkarac ili æena priveli preda me neke koji bi u to vrijeme poËinili takvo zlodjelo da bi se morali kazniti smrÊu ili sakaÊenjem, sudit Êu u dobroj vjeri po novom ili starom obiËaju prema poËinjenome zlodjelu.
V. Prisega vijeÊnika Malog i Velikog vijeÊa B a, vijeÊnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli doÊi i dati ispravan savjet po svojoj savjesti kad god me naπ gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, pozove zvonom ili po glasniku na Ëast prije reËenog naπega gospodina duæda i naπega gospodina kneza, ili onoga koji ga bude zamjenjivao, i na spas naπe domovine, i ne Êu prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi. I ne Êu primiti ni prijevarno dopustiti da se primi novac. Predano Êu nastojati Ëuvati prava kneza i OpÊine naπega grada i mislit Êu i raditi oko spasa i Ëasti naπe zemlje. I odluku koju mi knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi dræati u tajnosti, dræat Êu u tajnosti, i dat Êu potporu spomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatraæi da izvrπim pravdu. Podræat Êu, pomoÊi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prije spomenuti gospodin knez i veÊina u VijeÊu, osim ako od nje odustanu ili je opozovu prije reËeni gospodin knez i veÊina u VijeÊu. A ako naπ gospodin knez s vijeÊem sudaca i razboritih ljudi uz odobravanje puka uvede novi obiËaj ili uvedenom obiËaju πtogod doda ili oduzme, ili stari izmijeni, trudit Êu se da se to provede u djelo. Sve Êu ovo obavljati odsad do Miholjdana u rujnu, i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije spomenuti naπ knez drukËije odredi. A ako bih prije toga roka otiπao na putovanje, u svemu sam i po
135
LIBER SECUNDUS
ante predictum terminum, in omnibus et per omnia tenear ut supra dictum est. Et fidelis ero domino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominum comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum, et pactum Veneciarum observabo et dabo operam quod ab omnibus observetur.
C Sacramentum consiliariorum Minoris et Maioris Consilii Iuro ego consiliarius Ragusii ad sancta Dei evangelia quod, quotienscunque venero ad consilia bona fide sine fraude et malo ingenio dabo bonum et rectum consilium secundum meam conscientiam1, ad honorem domini rectoris vel illius qui in eius loco erit et salutis nostre patrie; nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et pecuniam non accipiam nec accipere faciam pro fraude. Et studiosus ero manutenere rationes dicti rectoris et Comunis civitatis nostre, et cogitabo et tractabo salvamentum et honorem nostre terre. Et consilium mihi datum in mandatis occultare per rectorem vel qui in eius loco fuerit, occultabo; et dabo fortium predicto domino rectori vel ei qui in eius loco fuerit quando a me pecierit ad complendam iusticiam; et dabo operam et adiutorium et consilium ad illam partem que inventa fuerit a predicto domino rectore et maiori parte Consilii, ut compleatur ad effectum, nisi remanserit et revocata fuerit per dictum dominum rectorem et maiorem partem Consilii. Et si dominus rector noster cum Consilio invenerit novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum. Hec omnia observabo a modo usque ad unum annum completum bona fide sine fraude, nisi remanserit per predictum nostrum rectorem.
VI. Sacramentum advocatorum qui placitant coram domino comite et eius iudicibus B Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos qui me in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinum germanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et non accipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium crossum per placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit,
136
KNJIGA DRUGA
svemu obvezan kako je prije reËeno. Bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu dok budem æiv i obvezan sam na vjernost naπemu gospodinu knezu prema kapitularu na koji je njemu prisegla OpÊina dubrovaËka, i pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i trudit Êu se da ga se svi pridræavaju.
C Ja, vijeÊnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu, koliko god puta doem u VijeÊe, u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, dati dobar i ispravan savjet po svojoj savjesti na Ëast gospodina kneza, ili onoga koji ga bude zamjenjivao, i na spas naπe domovine. I ne Êu prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi. I ne Êu primiti ni himbeno dopustiti da se prima novac. I predano Êu nastojati Ëuvati prava kneza i OpÊine naπega grada, i mislit Êu i raditi oko ugleda i Ëasti naπe zemlje. I odluku koju mi knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi dræati u tajnosti, dræat Êu u tajnosti, i dat Êu potporu spomenutom knezu ili njegovu zamjeniku kad zatraæi da izvrπim pravdu. Podræat Êu, pomoÊi i prihvatiti ostvarenje odluke koju donese prije spomenuti gospodin knez i veÊina u VijeÊu, osim ako od nje odustanu ili je opozovu prije reËeni gospodin knez i veÊina u VijeÊu. A ako bi naπ gospodin knez uveo novi obiËaj ili uvedenom obiËaju neπto dodao ili oduzeo, ili bi stari izmijenio, trudit Êu se da se to provede u djelo. Sve Êu ovo obavljati odsad do pune godine dana, u dobroj vjeri, bez himbe, osim ako prije reËeni naπ knez drukËije odredi.
VI. Prisega odvjetnika koji vode parnice pred gospodinom knezom i njegovim sucima B Ja, odvjetnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati u postupcima, prema obiËaju naπega grada, one koji me pozovu za odvjetnika, i ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju, niti Êu zastupati brata, πurjaka, roaka, zeta ili neÊaka, bratova ili sestrina sina. I ne Êu prijevarno primati ni dopustiti da se prime darovi, osim jednoga groπa po postupku. I kad me naπ gospodin knez, ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonom Velikog vijeÊa,
137
LIBER SECUNDUS
vocaverit me per nuncium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustum impedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honorem dicti domini nostri ducis et domini comitis nostri predicti vel qui in loco eius fuerit, et ad salutem nostre patrie; et dabo adiutorium dicto domino comiti aut illi qui in loco eius fuerit, ad complendam iusticiam. Et si dictus comes noster cum Consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudacione populi invenerint novam consuetudinem, vel invente consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, vel veterem mutaverit, dabo operam ducere ad effectum; et si secretum mihi per dominum comitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctum fuerit, occultabo, et omnes raciones domini comitis nostri manutenebo et dicam ipsas ei. Et si ipse dominus comes ante preceperit mihi advocare pro facto Comunis super aliam partem, advocabo pro Comuni bona fide. Et non dabo consilium alicui pro quo placitavero ut faciat malum sacramentum, neque introducat falsum testimonium, neque committat aliquam fraudem ullo modo. Hec omnia observabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude. Et fidelis ero domino duci Veneciarum usque dum vixero, et ad dominum comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur. Addimus eciam quod nullo modo seu ingenio recipere possint nec debeant aliquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitum coram iudicibus, preter quam dictum crossum nec eciam cum eisdem comedere seu bibere.
C Ego advocator Ragusii iuro ad sancta Dei evangelia bona fide sine fraude et malo ingenio advocare et placitare secundum usum nostre civitatis, per eos qui me in advocatorem clamaverint; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; excepto quod non advocabo supra fratrem, cognatum, consobrinum germanum, generum, vel nepotem, filium fratris vel sororis mee. Et non accipiam munera fraudulenter nec accipere faciam nisi unum denarium grossum per placitum. Et quando dominus noster comes vel ille qui in eius loco fuerit, vocaverit me per nuntium vel campanam Magni Consilii, veniam si iustum impedimentum non habuero, et cum venero dabo rectum consilium ad honorem dicti domini comitis vel qui in eius loco fuerit, et ad salutem nostre patrie; et dabo adiutorium dicto domino comiti aut illi qui in loco eius fuerit, ad complendam iusticiam. Et si dictus dominus comes noster cum Consilio iudicum invenerit novam consuetudinem, vel in vetere consuetudini aliquid adiunxerit vel minuerit, dabo operam ducere ad effectum; et si secretum mihi per dominum comitem vel qui in loco eius fuerit, iniunctum fuerit, occultabo, et omnes rationes domini comitis nostri manutenebo et dicam ipsas ei. Et si ipse d. comes ante preceperit mihi advocare pro facto Comunis super aliam partem advocabo pro Comuni bona fide. Et non dabo consilium alicui pro quo placitavero ut faciat malum sacramentum neque introducat falsum testimonium neque committat
138
KNJIGA DRUGA
doÊi Êu ako ne budem opravdano sprijeËen, i kad doem, dat Êu ispravan savjet na Ëast gospodina naπega duæda i gospodina naπeg kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i na dobrobit naπe domovine. Pruæit Êu pomoÊ reËenom gospodinu knezu, ili onome tko ga bude zamjenjivao, da se izvrπi pravda. A ako dotiËni naπ knez s vijeÊem sudaca i razboritih ljudi i uz odobravanje puka uvede novi obiËaj ili uvedenom obiËaju πtogod doda ili oduzme, ili pak stari izmijeni, trudit Êu se da se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi da dræim tajnu, dræat Êu je. I Ëuvat Êu sva prava gospodina kneza i priopÊit Êu mu ih. A ako mi sam gospodin knez prethodno naredi da zastupam OpÊinu protiv druge stranke, zastupat Êu je u dobroj vjeri. I nikomu koga budem zastupao u postupku ne Êu savjetovati da laæno prisegne, ni da dovede laænog svjedoka, ni da izvrπi, na bilo koji naËin, kakvu prijevaru. Sve Êu to izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe. I bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu dok budem æiv, i obvezan sam na vjernost gospodinu naπemu knezu prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka; pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. Dodajemo, isto tako, da nikakvim naËinom ni uz bilo kakvu izliku ne mogu niti smiju iπta primiti od onih πto imaju postupak pred sucima, osim spomenutoga groπa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.
C a, odvjetnik dubrovaËki, priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, zastupati i predstavljati u postupcima, prema obiËaju naπega grada, one koji me pozovu za odvjetnika. Ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju, niti Êu zastupati brata, πurjaka, roaka, zeta ili neÊaka, bratova ili sestrina sina. I ne Êu himbeno primiti ni dopustiti da se prime darovi, osim jednoga groπa po postupku. I kad me naπ gospodin knez, ili onaj koji ga bude zamjenjivao, pozove po glasniku ili zvonu Velikog vijeÊa, doÊi Êu ako ne budem opravdano sprijeËen, i kad doem, dat Êu ispravan savjet na Ëast gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i na dobrobit naπe domovine, i pruæit Êu pomoÊ spomenutom gospodinu knezu, ili onomu tko ga bude zamjenjivao, da se izvrπi pravda. Pa ako reËeni naπ gospodin knez s vijeÊem sudaca uvede novi obiËaj, ili starom obiËaju πtogod dodaju ili oduzmu, trudit Êu se da se to provede u djelo. A ako mi gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, naredi da dræim tajnu, dræat Êu je i Ëuvat Êu sva prava gospodina naπega kneza i priopÊit Êu mu ih. I ako mi gospodin knez prethodno naredi da zastupam OpÊinu protiv druge stranke, zastupat Êu OpÊinu u dobroj vjeri. Nikome koga budem zastupao u postupku ne Êu savjetovati da laæno prisegne ni da dovede laænog svjedoka, ni da izvrπi na bilo koji naËin kakvu
139
LIBER SECUNDUS
aliquam fraudem ullo modo. Hec servabo a modo usque ad Sanctum Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sine fraude. Addimus etiam quod nullo modo seu ingenio recipere possint nec habere aliquid ab aliquo vel aliqua, qui vel que haberet placitum coram iudicibus, preter quam dictum grossum nec etiam cum eisdem comedere seu bibere.
VII. Sacramentum advocatorum qui antepositi sunt ad inquirendum et placitandum omnes raciones1 Comunis Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus ero ad inquirendum omnes raciones2 Comunis3 ab uno denario crosso4 superius ab omnibus ubi sciero eas esse; et si habuero de Comune a denario crosso5 supra, d. comiti vel dicto Comuni reddam incontinenti, et illi qui habuerint et incontinenti noluerint Comuni reddere, quam cito potero d. comiti nostro dicam. Et tenebor similiter manifestare dicto Comuni, si sciero, ne aliquid seu aliqua teneat6 de possessionibus Comunis in civitate vel extra, prope vel longe, noviter aut longo tempore; et non tantum predicta manifestabo, set etiam studiose placitabo et operam dabo ut in Comune revertantur, vel quod sint ad voluntatem et mercedem d. comitis et sui Consilii; similiter si aliquis se obligavit cum cartis et sine cartis Comuni nostro, d. comiti manifestabo et ad eius voluntatem placitabo eos. Millesimo CCCX7, indicione octava, die XXII februarii, per d. Bartholomeum Gradonicum8, comitem Ragusii9, et per Minus et Maius Consilium declaratum fuit hoc statutum, quod advocatores Comunis habeant partem suam statim de condempnacionibus10 quas plaidabunt, que fuerint sentenciate11, que exigi debebunt et de quibus date fuerint bone12 plaçarie13; de contumacibus nichil habere debent. Et de hiis omnibus que ex meo opere vel socii mei Comune nostrum recuperaverit, sive denarios sive aliquod mobile, habere debemus quadragessimum pro nostro studio et labore. Et similiter studiosus ero manifestare et recuperare omnes raciones14 quas sciero pertinere ad d. comitem; et quando d. comes vel qui in loco eius fuerit, fecerit me vocare ad Magnum Consilium, vel audiero Maioris Consili campanam, quam cicius15 potero veniam. Hec omnia observabo a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum bona fide sina fraude. Et si d. comes cum16 Consilio et populo adiunxerit mihi vel minuerit aliquid, omnia tenebor ducere ad effectum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo et operam dabo quod ab omnibus observetur17.
140
KNJIGA DRUGA
prijevaru. Sve Êu to izvrπavati od sada do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, u dobroj vjeri, bez himbe. Dodajemo takoer da nikakvim naËinom ni uz bilo kakvu izliku ne mogu niti smiju iπta primiti od onih koji imaju postupak pred sucima, osim spomenutoga groπa, niti pak smiju s njima jesti ili piti.
VII. Prisega odvjetnika koji su postavljeni da potraæuju i pokreÊu parnice o svim opÊinskim prihodima Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predano potraæivati sve opÊinske prihode od jednoga groπa naviπe od svih kod kojih doznam da se nalaze, a ako od opÊinskoga dobijem viπe od groπa, odmah Êu vratiti gospodinu knezu ili spomenutoj OpÊini, a one koji dobiju, i ne budu htjeli odmah vratiti OpÊini, prijavit Êu naπemu gospodinu knezu Ëim budem mogao. Jednako tako, bit Êu duæan prijaviti naπoj OpÊini doznam li da netko ili neka dræi neπto od opÊinskih posjeda u Gradu ili izvan njega, u bliæoj ili daljoj okolici, odskora ili odavna. I ne samo da Êu prije spomenuto prijaviti nego Êu takoer odmah pokretati parnice i truditi se da se to vrati OpÊini, ili da bude na volju i na raspolaganje gospodinu knezu i njegovu VijeÊu. Isto tako, ako se netko obveæe, s ispravom ili bez nje, naπoj OpÊini, prijavit Êu gospodinu knezu i po njegovoj volji pokrenut Êu parnicu protiv takvih. Godine 1310., osme indikcije, dana 22. veljaËe, gospodin Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, te Malo i Veliko vijeÊe proglasili su ovu odredbu da opÊinski odvjetnici dobiju odmah svoj dio od osuda u parnicama koje su pokrenuli a koje su presuene, spremne za ovrhu i u kojima su bila dana jamstva. Od onih koji se ogluπe na sudski poziv, ne dobivaju niπta. Od svega ovoga πto naπa OpÊina stekne mojim i moga druga radom, bilo novac ili neku pokretninu, trebamo za svoj trud i posao dobiti Ëetrdesetinu. Jednako tako, predano Êu nastojati prijaviti i utjerati sva prava za koja doznam da pripadaju gospodinu knezu. I kada me gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, dade pozvati u Veliko vijeÊe, ili kad Ëujem zvono Velikog vijeÊa, doÊi Êu πto prije budem mogao. Sve Êu to izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, poπteno, bez himbe. A ako gospodin knez s VijeÊem i pukom ovome neπto doda ili oduzme, sve Êu biti obvezan provesti u djelo. (Samo u B:) I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka, i pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
141
LIBER SECUNDUS
VIII. Sacramentum illorum1 qui sunt supra salem2 ad comparandum eum pro Comuni Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus super facto salis ad comparandum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, et studiosus ero ad inquirendum si aliquis fecerit contra hoc3 ordinamentum salis, et si aliquem contra4 hoc invenero facientem, quam cicius5 potero d. comiti manifestabo. Et tollam sacramentum nauclerio de omnibus lignis que venerint in portum Ragusii cum sale, vel studebo quod comes ei tollat consuetum sacramentum de facto salis, et totum salem quem comparabo ero studiosus dare eum camerario qui vendit salem pro Comuni. Et quando vocatus fuero ad Consilium per campanam Magni Consilii, veniam, et tenebor bona fide sine fraude dare rectum consilium sicut alii consiliarii tenentur. Et ea que d. comes cum iudicibus, Consilio et populo invenerit aliquid crescere vel minuere, observabo. Et rectam ac puram racionem6 faciam in omnibus et per omnia, tam de introitu, quam de exitu, comiti nostro vel cui mihi ordinaverit, quocienscumque ipse voluerit. Hec omnia attendam bona fide sine fraude, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum.7
IX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad vendendum salem pro Comuni Iuro ad sancta Dei evangelia quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, ero studiosus super facto salis ad vendendum eum ad utilitatem Comunis Ragusii, et studiosus ero ad inquirendum si quis fecerit contra hoc ordinamentum salis, et si aliquem contra hoc invenero facientem, quam cicius1 potero d. comiti manifestabo. Et omnes denarios de introitu salis bona fide salvabo, et ubi preceperit eos d. comes dare cum tribus consiliariis vel inde supra, dabo, et a decem yperperis inferius, dabo ubi ipse mihi preceperit. Et de tota pecunia que pro hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec de ipsa alicui comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et quando vocatus fuero ad Consilium per campanam Magni Consilii, veniam, et tenebor bona fide dare rectum consilium sicut alii consiliarii tenentur; et que d. comes cum iudicibus, Consilio et populo invenerit aliquid crescere vel minuere, observabo, et rectum (sic) ac puram racionem3 faciam in omnibus et per omnia tam de introitu, quam de exitu salis d. comiti vel cui4 ei placuerit cum eo esse, quocienscumque ipse comes inde mihi
142
KNJIGA DRUGA
VIII. Prisega onih koji su zaduæeni da nabavljaju sol za OpÊinu Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe, biti predan u poslu oko nabave soli na korist OpÊine dubrovaËke, i predano Êu istraæivati nije li tko prekrπio ovu odredbu o soli, pa ako naem nekoga da je krπi, prijavit Êu gospodinu knezu πto prije budem mogao. I uzet Êu prisegu od nokjera svih plovila koja uplove u dubrovaËku luku sa soli ili Êu se pobrinuti da knez od njih primi uobiËajenu prisegu o soli. Svu pak sol koju budem nabavio, predano Êu nastojati dati komorniku koji prodaje sol u ime OpÊine. A kada budem pozvan u VijeÊe zvonom Velikog vijeÊa, doÊi Êu i bit Êu obvezan u dobroj vjeri, bez himbe, dati ispravan savjet kao πto su duæni ostali vijeÊnici. Izvrπavat Êu ono πto gospodin knez sa sucima, VijeÊem i pukom nae prikladnim ovome dodati ili oduzeti. I poloæit Êu toËan i Ëist raËun o svemu i za sve, kako o prihodu, tako i o rashodu, naπem gospodinu knezu ili komu mi naredi, koliko god puta bude htio. Sve Êu to izvrπavati poπteno, bez himbe, odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπem sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka.
IX. Prisega onih koji su postavljeni da prodaju sol za OpÊinu riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, biti predan u poslu oko prodaje soli na korist OpÊine dubrovaËke i predano Êu istraæivati nije li tko prekrπio ovu odredbu o soli, pa ako naem nekoga da je prekrπio, prijavit Êu gospodinu knezu πto prije budem mogao. I sav novac od prihoda soli poπteno Êu Ëuvati, a svaki iznos veÊi od deset perpera predat Êu ondje gdje mi naredi gospodin knez s trojicom ili viπe vijeÊnika, a od deset perpera manje predat Êu gdje mi on sam naredi. I od svega novca koji mi u ovoj sluæbi doe u ruke, ne Êu niπta upotrijebiti u svoju korist, niti Êu od njega ikomu pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bi koristio za one namjene radi kojih sam postavljen. A kada budem pozvan u VijeÊe zvonom Velikog vijeÊa, doÊi Êu i bit Êu obvezan poπteno dati ispravan savjet kao πto su duæni i ostali vijeÊnici. I πto gospodin knez sa sucima, VijeÊem i pukom nae prikladnim ovome dodati ili oduzeti, poπtovat Êu. I poloæit Êu toËan i Ëist raËun u svemu i za sve, kako o prihodu, tako i o rashodu, od soli naπem gospodinu knezu ili onomu koga on odabere za pomoÊnika, koliko god me puta sam knez
143
LIBER SECUNDUS
dederit noticiam. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo et operam dabo quod ab omnibus observetur5.
X. Sacramentum custodium (sic) noctis Iuro ad evangelia sancta Dei bona fide sine fraude custodire civitatem nostram et galeas et burgum, et nec amicum iuvabo1 nec inimicum nocebo per fraudem. Et si aliquam tabernam post sonitum tercie campane apertam invenero, dabit yperperum unum, et in mane cito manifestabo d. comiti; et si aliquem invenero cum armis, queram arma, que si non dederit, dicam d. comiti et dabit yperperos quinque2 et arma. Et si aliquem invenero sine lumine et sine armis, dabit yperperum unum; et si latronem invenero, ad meum posse ipsum capiam et salvabo et dabo eum d. comiti; et si invenero in eo furtum, accipiam ipsum et dabo3 d. comiti, et si cognovero eum, dicam comiti. Et si aliquis socius meus fecerit aliquod malum vel aliquam4 fraudem, cito manifestabo eum d. comiti. Et vinum5 quod non solverit dacium, si potero, aprehendam illud et tollam ipsum; et eciam9 saumerios et homines qui vinum adduxerint6 aprehendam et tenebo illos et in mane dicam d. comiti, et medietatem de illo vino habebo. Et omnia victualia que in nocte vel in die portaverit aliquis homo contra ordinem, aprehendam illa victualia et hominem qui ea portaverit, et adducam7 d. comiti illum, et dabit unum yperperum; et de illis victualibus habebo medietatem, et de yperpero habebo quartam de yperpero. Et si videro aut certe intellexero quod aliquis vel aliqua vendat panes, dicam d. comiti, et illud quod d. comes mihi adiunxerit vel minuerit, observabo; et si aliquem sciero vendere in domo victualia, dicam d. comiti. Et de isto banno habebo quartam partem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur8. Et eciam9 si vinum de foris adductum videro, dicam d. comiti; et si aliquam rem videro que sit contra honorem d. comitis et Comunis Ragusii, quam cicius10 potero d. comiti manifestabo, et dabo operam efficaciter inde facere iusticiam.
144
KNJIGA DRUGA
o tome obavijesti. Sve Êu to izvrπavati poπteno, bez himbe, odsada do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. (Samo u C: Na Ëast nepodijeljenoga Trojstva i blaæenoga Vlaha, naπega zaπtitnika, i za napredak i dobrobit Dubrovnika.)
X. Prisega noÊnih Ëuvara Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, Ëuvati naπ grad, galije i predgrae i ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju. Naem li koju krËmu otvorenu nakon treÊeg zvona, platit Êe jedan perper i rano ujutro prijavit Êu gospodinu knezu, a ako zateknem nekoga s oruæjem, zatraæit Êu oruæje, a ako ga ne preda, prijavit Êu gospodinu knezu, pa Êe platiti pet perpera i predati oruæje. A ako zateknem koga bez svjetiljke i bez oruæja, platit Êe jedan perper. A ako zateknem lupeæa, uhvatit Êu ga budem li mogao, zadræati i predati gospodinu knezu; ako u njega naem ukradeno, to Êu oduzeti i predati gospodinu knezu, a ako ga prepoznam, prijavit Êu knezu. PoËini li kakvo nedjelo ili prijevaru koji moj drug, odmah Êu ga prijaviti gospodinu knezu. I vino za koje ne bude plaÊen porez, ako budem mogao, zaplijenit Êu i oduzeti. Nadalje, uzaptit Êu tovarnu stoku i uhititi ljude koji dovezu vino i zadræat Êu ih, a ujutro Êu obavijestiti gospodina kneza, te Êu od toga vina dobiti polovicu. I zadræat Êu sve namirnice koje netko danju ili noÊu protupropisno donese, a i Ëovjeka koji ih donese, i privest Êu ga gospodinu knezu, i platit Êe jedan perper; od tih namirnica dobit Êu polovicu, a od perpera pripast Êe mi Ëetvrtina. Ako opazim ili pouzdano doznam da netko prodaje kruh, prijavit Êu gospodinu knezu, a ono πto mi gospodin knez doda ili umanji, poπtovat Êu. A ako doznam da netko doma prodaje namirnice, prijavit Êu to gospodinu knezu i od te Êu globe dobiti Ëetvrtinu. Svega Êu se ovoga pridræavati poπteno, bez himbe. (B:) I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. Jednako tako, ako primijetim vino dovezeno izvana, prijavit Êu gospodinu knezu, a zapazim li neπto πto je protiv Ëasti gospodina kneza i OpÊine dubrovaËke, prijavit Êu gospodinu knezu πto prije budem mogao i nastojat Êu da se u tom pogledu uspjeπno izvrπi pravda.
145
LIBER SECUNDUS
XI. Sacramentum camerariorum ponderum et mensurarum Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus stare super factum de omnibus mensuris et pesis, et de modio pegule et calcine, nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; et secundum ordinem quem precepit mihi d. comes noster cum suo Consilio faciam. Et si apud aliquem invenero falsam mensuram et pesam et modium calcine et pegole minorem illo qui datus fuerit, quam cicius1 potero d. comiti manifestabo, et solvet bannum yperperum unum, et perdet2 ipsas mensuras et pesas. Et de tota illa peccunia que pro hoc officio ad manus suas venerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitatem pro quibus antepositus sum, et quam cicius1 potero dabo eam d. comiti nostro vel cui ipse mihi ordinaverit; et raciones3 omnes quas sciero pertinere ad d. comitem vel ad Comune civitatis Ragusii, dicto d. comiti manifestabo. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum4.
XII. Sacramentum procuratorum laborerii ecclesie1 Sancte Marie Ego procurator et antepositus laboreriis nostre matris ecclesie1 S. Marie, iuro ad evangelia sancta Dei, et ad honorem Beatissime Virginis Marie, et beati Blasii pontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum, quod ab hodierna die in antea usque dum permansero in hoc officio2, quod ero studiosus in laboreriis que videro esse necessaria et magis conveniencia ad utilitatem eiusdem ecclesie3 fieri faciam studiose, et cum minori precio quam potero, et scribam et faciam scribere omnes expensas ecclesie3 vel alias, si fecero de precepto d. comitis nostri et sui Consilii. Et de omnibus et per omnia que recepero, et etiam que expendidero, faciam rectam et iustam racionem4 d. comiti, et cui sibi placuerit, duabus vicibus in anno vel pluribus ad voluntatem eiusdem d. comitis; et de tota illa peccunia5 que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et illud quod d. comes noster cum Magno Consilio et cum Curia et sonitu campane mihi adiunxerit vel minuerit observare, observabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude6 et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum;
146
KNJIGA DRUGA
XI. Prisega nadstojnika utega i mjera Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predano nadgledati sve mjere i utege i spud za smolu i vapno. Ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju, i postupat Êu prema odredbi koju mi naredi gospodin naπ knez sa svojim VijeÊem. Naem li u nekoga laænu mjeru i uteg, a spud za vapno i smolu manji od propisanoga, prijavit Êu gospodinu knezu πto prije budem mogao, i platit Êe globu jedan perper te ostati bez tih mjera i utega. Od svega onog novca πto u ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ne Êu niπta upotrijebiti u svoju korist, niti Êu od toga ikome pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bi koristio za namjene radi kojih sam postavljen, i predat Êu ga, πto prije budem mogao, naπem gospodinu knezu ili onomu komu mi on naredi. I sve Êu prihode za koje doznam da pripadaju gospodinu knezu ili OpÊini grada Dubrovnika, prijaviti spomenutom gospodinu knezu. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka, i pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. Sve Êu to obavljati poπteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana.
XII. Prisega prokuratora gradnje crkve Svete Marije Ja, prokurator i nadstojnik gradnje naπe majke crkve Svete Marije, priseæem na sveta Boæja evanelja i na Ëast Preblaæene Djevice Marije i blaæenoga Vlaha, biskupa i muËenika Boæjega, i svih svetih, da Êu se od danaπnjeg dana ubuduÊe dok budem u ovoj sluæbi predano skrbiti za radove za koje uvidim da su potrebni i da viπe odgovaraju koristi te crkve. Odgovorno Êu nastojati da se oni izvedu, i to po πto niæoj moguÊoj cijeni. Biljeæit Êu i pobrinuti se da budu zabiljeæeni svi crkveni i ostali troπkovi πto ih uËinim po nareenju naπega gospodina kneza i njegova VijeÊa. A o svemu i za sve πto primim i πto potroπim, poloæit Êu toËan i Ëist raËun gospodinu knezu, ili nekomu koga on odredi, dvaput ili viπe puta u godini, po volji samoga gospodina kneza. Od svega onog novca πto u ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ne Êu niπta upotrijebiti u svoju korist, niti Êu od njega ikome pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bi koristio za namjene radi kojih sam postavljen. Poπtovat Êu ono πto ovome doda ili oduzme gospodin knez s Velikim vijeÊem i sa Sudom okupljenim na glas zvona. Sve Êu ovo izvrπavati poπteno i bez himbe. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s
147
LIBER SECUNDUS
et pactum Veneciarum observabo, et dabo operam quod ab omnibus observetur7. Currente8 anno Domini MCCCIX9, indicione10 VII11, die sexto intrante mense ianuario, tempore nobilis viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii, cum consensu et voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione12 ad sonum campane more solito in Platea congregata, statutum fuit et firmatum et additum huic Statuto, quod de introitibus Sancte Marie qui incantantur per Comune, medietas possit accipi mutuo per d. comitem, qui per13 tempora fuerit et suum Consilium, ad faciendum turres et fortiliçias14 in muro civitates, et tantum plus medietate quantum necesse videbitur d. comiti et suo Consilio pro turribus et fortiliçiis faciendis. Et de dictis denariis qui accpientur de dictis introitibus et de aliis qui exigentur de ipsis introitibus de tempore preterito, d. comes qui est et qui per tempora fuerit, nec per se nec per aliquod Consilium aliqua causa vel racione non possit accipere nec expendere in aliquo facto, nisi predictis15 turribus et fortiliçiis faciendis. Si vero contingeret quod in ecclesia16 S. Marie fieret aliquod necessarium laborerium, et ad hoc non sufficeret medietas introitus que ei dimittitur, quod d. comes et Commune teneatur dare ad dictum laborerium ecclesie17 de medietate quam debet accipere et de aliis denariis Comunis Ragusii, quantum neccesse18 fuerit pro dicto laborerio faciendo.
XIII. Sacramentum procuratorum qui sunt antepositi ad exigendum redditus et raciones1 Sancte Marie Ego procurator et antepositus negociis nostre matris ecclesie2 S. Marie, iuro ad sancta Dei evangelia, et ad honorem Beatissime3 Virginis Marie, et beati Blasii pontificis et martiris Dei, et omnium sanctorum quod ab hodierna die in antea usque dum permansero4 in hoc officio, quod ego ero studiosus excutere omnes raciones5 que pertinent ad eclesiam S. Marie, parvas vel magnas, novas et veteres, et omnia que recipero vel alius pro me receperit, scribam vel faciam scribere recta mente per ordinem. Et omnes expensas quas fecero in utiliatem eiusdem ecclesie similiter faciam scribere vel scribam; et de omnibus et per omnia que recipero et que expendidero, faciam rectam et iustam racionem6 d. comiti vel cui sibi placuerit, duabus vel pluribus vicibus in anno, ad voluntatem eiusdem d. comitis. Et eciam7 de ipsa pecunia inprestabo ad voluntatem Communis Ragusii quantum mihi preceperit, et ubi dixerit d. comes per Maius Consilium et per Curiam et cum sonitu campane, et illud quod inprestavero ero studiosus rescutere9 bona fide sine fraude ad meum posse; et illud quod d. comes noster cum Magno consilio et cum Curia et sonitu10 campane mihi adiunxerit vel minuerit observare, observabo in totum. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non faciam11 aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro
148
KNJIGA DRUGA
Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. TekuÊe godine Gospodnje 1309., sedme indikcije, dana 6. mjeseca sijeËnja, u vrijeme plemenitog muæa gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, pristankom i voljom Malog i Velikog vijeÊa uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiËaju na glas zvona, odreeno je, potvreno i dodano ovom zakonu: neka od prihoda Svete Marije koje OpÊina stavlja na javnu draæbu, knez koji bude u to vrijeme i njegovo VijeÊe mogu pozajmiti polovicu za izgradnju kula i utvrda na gradskim zidinama, i onoliko viπe od polovice koliko gospodin knez i njegovo VijeÊe prosude potrebnim za izgradnju kula i utvrda. A od dotiËnog novca koji Êe se primiti od spomenutih prihoda, te od ostaloga πto Êe se potraæivati od prijaπnjih, ni sadaπnji gospodin knez ni onaj koji bude u to vrijeme ne smije ni sam ni preko kojeg VijeÊa iz bilo kojeg povoda ili razloga uzeti i potroπiti za πto drugo, osim za izgradnju prije spomenutih kula i utvrda. Dogodi li se pak da se na crkvi Svete Marije izvodi neki nuædan rad i za nj ne bude dostatna polovica prihoda πto joj se ostavlja, duæni su knez i OpÊina dati za rad na crkvi od polovice koju imaju primiti i od ostalog novca OpÊine dubrovaËke, koliko bude potrebno da se obavi ta gradnja.
XIII. Prisega prokuratora koji nadgledaju naplatu prihoda i raËuna Svete Marije a, prokurator i nadstojnik poslova naπe majke crkve Svete Marije, priseæem na sveta Boæja evanelja i na Ëast Preblaæene Djevice Marije i blaæenoga Vlaha, biskupa i muËenika Boæjeg, i svih svetih, da Êu od danaπnjeg dana ubuduÊe dok budem u ovoj sluæbi odgovorno naplaÊivati sve raËune koji pripadaju crkvi Svete Marije, male i velike, nove i stare. Sve πto primim ja, ili drugi umjesto mene, biljeæit Êu i uznastojati da bude zabiljeæeno toËno po redu. Jednako Êu se tako skrbiti da se zapiπu svi troπkovi koje uËinim u korist te crkve ili Êu ih sam zapisati, a o svemu i za sve πto primim i πto potroπim, poloæit Êu toËan i Ëist raËun gospodinu knezu, ili onomu komu on ushtjedne, dva ili viπe puta u godini, po volji istoga gospodina kneza. Isto tako, od toga novca pozajmit Êu po volji OpÊine dubrovaËke koliko mi naredi i gdje mi reËe gospodin knez preko Velikog vijeÊa i Suda (okupljenih) na glas zvona. Ono πto pozajmim nastojat Êu poπteno utjerati bez himbe, prema svojim moguÊnostima. I ono πto mi naπ gospodin knez s Velikim vijeÊem i sa Sudom (okupljenim) na glas zvona doda ili oduzme mojim zadaÊama, izvrπit Êu u cijelosti. I od svega onog novca πto u ovoj sluæbi doe u moje ruke, ne Êu niπta upotrijebiti u svoju korist, niti Êu od njega komu pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bi koristio za namjene radi kojih sam
149
LIBER SECUNDUS
quibus antepositus sum. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad unum annum vel ad complementum unius anni, a tempore quando d. comes incipit facere regimen. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur12. Curente13 anno Domini MCCLXXXXI14, die X15 intrante mense16 novembris, per nobilem virum d. Andream Dandulo, comitem Ragusii, et suum Parvum Consilium, ordinatum et firmatum fuit, quod procuratores ecclesie2 S. Marie, qui erunt per tempora, per sacramentum teneantur exigere omnes introitus et reditus17 dicte ecclesie2 quod erit ad exigendum suo tempore, et non dimittere aliis procuratoribus18 qui veniunt post eos, aliquid ad exigendum de eo quod exigi debuerit suo tempore, et hoc sub pena et banno yperperorum X19 pro quolibet, et advocatores Comunis teneantur ipsos procuratores placitare si contrafecerint20 predicta. Curente anno Domini MCCCIX21, die X22 mensis februarii, per nobilem virum Andream Dauro, comitem Ragusii, et suum Parvum Consilium, captum fuit et firmatum, quod procuratores Sancte Marie qui sunt et qui per tempora erunt teneantur in fine quorumlibet trium mensium, per eorum sacramentum venire ad d. comitem et suum Minus Consilium, et eos instanter requirere et rogare quod audiant raciones ecclesie S. Marie, et in singulis terminis supradictis debeant et teneantur dicti procuratores facere d. comiti et suo Consilio iustam et rectam racionem23 de omnibus introitibus et redditibus, ac debitis et expensis ecclesie S. Marie, in pena de perperis24 V pro quolibet vice, et advocatores Comunis teneantur eos placitare si contra predicta fecerint.
XIV. Sacramentum pitantarii et custodum arsane Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio custodiam et manutenebo omnes res que ad manus meas pervenerint de Comune Ragusii, tam parvas quam magnas, pertinentes ad arsanam, et diligenter operabor et operari faciam, tam in galeas quam in galiones et omnia alia ligna Comunis Ragusii et Comuni pertinencia1; et in omni alio opere quod pertinet vel pertinebit ad Comune Ragusii, non accipiens inde maius precium quam consueverant habere illi qui ante me fuerunt in officio de arsana, et ullo modo vel ingenio non dabo neque dare faciam aliquam rem dono, precio, neque inprestito de dicto Communi Ragusii, nisi hoc fecero de precepto d. comitis vel de eius certo nuncio2, et si de eius precepto aliquid dedero studiosus ero repetere et custodire, ut predictum est. Preterea si sciero quod si aliquis habeat vel habebit aliquid de Communi3 Ragusii, quam cicius4 potero recuperabo, et si per me recuperare non potero, studiose dicam d. comiti vel illi qui in eius loco fuerit.
150
KNJIGA DRUGA
postavljen. Sve Êu ovo obavljati poπteno odsad godinu dana ili dok se navrπi puna godina od vremena kada gospodin knez poËne upravljati. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju. TekuÊe godine Gospodnje 1291., dana 10. studenoga, plemeniti muæ gospodin Andrija Dandolo, knez dubrovaËki, i njegovo Malo vijeÊe odredili su i potvrdili: duæni su prokuratori crkve Svete Marije, koji budu u to vrijeme, pod prisegom utjerivati sve prihode i dohotke dotiËne crkve. Morat Êe ih utjerivati u propisano vrijeme, a ne ostavljati drugim prokuratorima koji dolaze iza njih da utjeruju neπto πto je trebalo utjerati u njihovo vrijeme, i to pod prijetnjom kazne i globe od deset perpera za svakoga, a opÊinski odvjetnici duæni su pokrenuti postupak protiv tih prokuratora ako prekrπe πto je prije reËeno. TekuÊe godine Gospodnje 1309., dana 10. mjeseca veljaËe, plemeniti muæ Andrija Dauro, knez dubrovaËki, i njegovo Malo vijeÊe prihvatili su i potvrdili: prokuratori Svete Marije, sadaπnji i buduÊi, obvezni su svaka tri mjeseca prema svojoj prisezi doÊi gospodinu knezu i njegovu Malom vijeÊu i usrdno zahtijevati i moliti da pregledaju raËune crkve Svete Marije, i u svakom pojedinom gore reËenom roku spomenuti su prokuratori duæni i obvezni poloæiti gospodinu knezu i njegovu VijeÊu ispravan i toËan raËun o svim prihodima i dohotcima, ali i o dugovima i troπkovima crkve Svete Marije, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga svaki put, a opÊinski odvjetnici obvezni su protiv njih pokrenuti postupak ako prekrπe πto je prije reËeno.
XIV. Prisega predstojnika i Ëuvarâ arsenala Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe i zle namisli, Ëuvati i odræavati sve stvari OpÊine dubrovaËke koje dou u moje ruke, kako male, tako velike, koje pripadaju arsenalu. Marljivo Êu raditi i zahtijevati da se radi i na galijama i na galijunima i svim ostali plovilima OpÊine dubrovaËke a koja pripadaju OpÊini; i na svakom drugom poslu koji se odnosi ili Êe se odnositi na OpÊinu dubrovaËku, ne primajuÊi za to plaÊu veÊu od one koju su obiËavali dobivati oni koji su prije mene bili na sluæbi u arsenalu. Nikakvim naËinom ni izgovorom ne Êu dati ni dopustiti da se dade bilo koja stvar OpÊine dubrovaËke, kao dar, nagrada ili na posudbu, osim ako to uËinim po nareenju gospodina kneza ili njegova pouzdanog glasnika. Dadem li πto po njegovu nareenju, pobrinut Êu se da se to vrati i Ëuva kako je prije reËeno. Osim toga, ako doznam da netko ima ili Êe imati neπto od vlasniπtva OpÊine dubrovaËke, vratit Êu to πto prije budem mogao, a ako sam ne budem mogao vratiti, savjesno Êu to prijaviti
151
LIBER SECUNDUS
Et omnia precepta et ordinamenta que d. comes mihi fecerit, vel precipiendo mihi miserit per se et suum Consilium, observabo bona fide. Sciendum namque est quod habere debeo pro meo salario annuatim yperperos decem, medietatem a principo anni, et aliam medietatem in fine medii anni, et omnes alios redditus et honorificencias quas consuevit habere Iohannes Temcula. Hec omnia observabo usque dum dictus comes erit in regimine Ragusii vel aliquis loco eius, nisi remanserit pro eo et suo Consilio. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comune Ragusii sibi iuratum5.
XV. Sacramentum camerariorum qui recipiunt peccuniam1 pertinentem Comuni Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus inquirere et excutere omnes raciones Comunis quas habebo in noticiam per me seu per d. comitem, et eciam per omnes alios a quibus potero habere noticiam, et ipsam pecuniam salvabo ad utilitatem Comunis Ragusii, et nulli de ipsa pecunia dabo, nisi de precepto d. comitis et Minoris Consilii civitatis, excepto quod si ipse d. comes preceprit mihi dare, dabo a decem yperperis inferius, semel tantum toto tempore sui regiminis expendendis pro utilitate Comunis, si eos habuero; et cetera necessaria expendere per2 se solum non possit, sed cum voluntate dicti Minoris Consilii. Et nullo3 modo vel ingenio de ipsa pecunia pertinente Comuni fraudabo; et omnes raciones4 quas sciero pertinere ad d. comitem, ei quam cito potero manifestabo. Et omnia que d. comes cum Consilio et Curia ad sonitum campane congregata, mihi in hoc sacramento addere vel diminuere voluerit, per omnia tenebo. Et racionem de introitu et exitu faciam quocienscumque5 mihi d. comes preceperit, et cuicumque d. comiti placuerit, ad voluntatem eius. Hec omnia attendam bona fide, non amicum iuvando nec inimicum nocendo per fraudem, hinc usque ad annum6 vel ad complimentum unius anni, a tempore quando d. comes incipit facere regimen. Et fidelis ero d. duci Veneciarum usque dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur7.
152
KNJIGA DRUGA
gospodinu knezu ili onomu koji ga bude zamjenjivao. I sve zapovijedi i naredbe koje mi gospodin knez izda, ili mi ih sam sa svojim VijeÊem poπalje kao zapovijed, u dobroj Êu vjeri izvrπavati. Neka se pak zna da za svoju plaÊu trebam dobiti godiπnje deset perpera, polovicu na poËetku godine, a drugu polovicu krajem polugodiπta, i sve ostale prihode i poËasti πto ih je obiËavao imati Ivan Temkula. Sve Êu to izvrπavati dok spomenuti knez bude upravljao Dubrovnikom, ili netko mjesto njega, osim ako od toga odustane on i njegovo VijeÊe. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka.
XV. Prisega blagajnika koji primaju novac πto pripada OpÊini Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe, predano potraæivati i utjerivati sve opÊinske prihode za koje doznam sam ili od gospodina kneza, a i od svih ostalih od kojih budem mogao doznati. Taj Êu novac Ëuvati na korist OpÊine dubrovaËke, i od tog novca nikome neÊu dati, osim po nareenju gospodina kneza i Malog vijeÊa Grada. Jedino ako mi sam gospodin knez zapovjedi da dadem, dat Êu deset perpera ili manje, samo jednom za Ëitavo vrijeme njegove uprave da se utroπi u korist OpÊine, ako ih budem imao, a za ostale potrebe ne smijem sam troπiti, nego s privolom spomenutog Malog vijeÊa. I ni na koji naËin ni s kakvim izgovorom ne Êu pronevjeriti niπta od tog novca koji pripada OpÊini, i sve raËune o dohotku za koje doznam da pripadaju gospodinu knezu, prijavit Êu πto prije budem mogao. Posve Êu izvrπavati sve πto mi gospodin knez s VijeÊem i Sudom, okupljenim na glas zvona, u ovoj prisezi ushtjedne dodati ili oduzeti. I polagat Êu raËun o prihodu i rashodu koliko god mi puta gospodin knez zapovjedi i komu god on po svojoj volji odredi. Sve Êu to izvrπavati poπteno ne pomaæuÊi prijevarno prijatelju niti πkodeÊi neprijatelju, odsad godinu dana, ili dok se ne navrπi puna godina od vremena kad gospodin knez poËne upravljati. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
153
LIBER SECUNDUS
XVI. Sacramentum vicarii B Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus in omnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. ducis Veneciarum et d. comitis Ragusii; et raciones ipsius comitis diligenter inquiram et eas quam cito potero d. comiti manifestabo, et cum bono studio eas extraham que erunt de sua racione, et nichil ei celabo neque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Et omnes quos mihi dixerit d. comes pignerare, tam pro sua racione alicuius debiti, sine dilacione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quam ipse preceperit; preterea omnes raciones Comunis manutenebo, et cum opus fuerit et mihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendum namque est quod habere debeo a comiti Ragusii salarium mihi in Statuto concessum, et eciam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicum rescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes alias honorificencias et redditus quas consuerunt habere alii vicarii. Et de omnibus de quibus d. comes me interrogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istius terre non exeam nisi de licencia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere vel minuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata ad sonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisi remanserit per d. comitem, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.
C Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus in omnibus factis que pertinent vicarie ad honorem d. comitis Ragusii; et rationes ipsius comitis diligenter inquiram et eas quam cito potero d. comiti manifestabo, et cum bono studio eas extraham que erunt de sua ratione, et nichil ei celabo neque occultabo, sed quam cito potero sibi dabo. Et omnes quos mihi dixerit d. comes pignerare, tam pro sua ratione quam pro ratione alicuius debiti, sine dilatione et mora viriliter pignerabo, secundum modum et formam quam ipse preceperit; preterea omnes rationes Comunis manutenebo, et cum opus fuerit et mihi preceperit d. comes mittere angarios, ipsos transmittam. Sciendum namque est quod habere debeo a Comunitati Ragusii salarium mihi in Statuto concessum, et etiam de omnibus que manifestabo d. comiti vel iudicio iudicum
154
KNJIGA DRUGA
XVI. Prisega kneæeva zamjenika B Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, biti predan u svim poslovima koji pripadaju sluæbi zamjenika, na Ëast gospodina mletaËkog duæda i gospodina kneza dubrovaËkog; i marljivo Êu istraæivati sva prava spomenutog kneza i, πto prije budem mogao, priopÊit Êu ih gospodinu knezu, pa Êu ona koja mu pripadaju s velikom pomnjom utjerati i niπta mu ne Êu prikriti ni zatajiti, nego Êu mu, πto prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knez reËe da plijenim, kako za njegov raËun tako i za raËun nekog duga, plijenit Êu bez odgaanja i krzmanja, postojano, na naËin i priliku kako on zapovjedi. Osim toga, skrbit Êu se o svim opÊinskim pravima i kad zatreba i kad mi gospodin knez zapovjedi da poπaljem tlaËnike, poslat Êu ih. Neka se pak zna da od OpÊine dubrovaËke imam dobiti plaÊu odobrenu u Statutu, a i od svega πto prijavim gospodinu knezu ili πto po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina kneza dobiti desetinu te sve ostale poËasti i prihode πto su ih obiËavali imati drugi kneæevi zamjenici. Gospodinu knezu Êu o svemu o Ëemu me upita, reÊi istinu, i izvan granica ove zemlje ne Êu izlaziti, osim s dopuπtenjem reËenoga gospodina kneza. Pa ako mi sa svojim VijeÊem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedne u ovoj prisezi neπto narediti u veÊem ili umanjenom opsegu, neka me to posvema obvezuje; sve Êu ovo obavljati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnije izvrπenje). I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. Pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, biti predan u svim poslovima koji pripadaju sluæbi zamjenika, u Ëast gospodina kneza dubrovaËkog; i marljivo Êu istraæivati prava spomenutog kneza i, πto prije budem mogao, priopÊit Êu ih gospodinu knezu, a ona koja mu pripadaju, s velikom Êu pomnjom utjerivati i niπta mu ne Êu prikriti ni zatajiti, nego Êu mu, πto prije uzmognem, predati. I sve koje mi gospodin knez rekne da plijenim, kako za njegov raËun, tako i za raËun nekog duga, plijenit Êu postojano, bez odgaanja i krzmanja na naËin i priliku kako on zapovjedi. Osim toga skrbit Êu se o svim opÊinskim pravima i, kad zatreba i kad mi gospodin knez zapovjedi da poπaljem tlaËnike, poslat Êu ih. Neka se pak zna da od OpÊine dubrovaËke imam dobiti plaÊu odobrenu u Statutu, a i od svega πto prijavim gospodinu knezu, ili
155
LIBER SECUNDUS
rescutero, habere debeo decimam partem a predicto d. comite, et omnes alias honorificencias et redditus quos consueverunt habere alii vicarii. Et de omnibus de quibus d. comes me interogaverit, veritatem dicam sibi; et de circuitu istius terre non exeam nisi de licentia dicti d. comitis. Et si mihi voluerit addere vel minuere aliquid in hoc sacramento cum suo Consilio et Curia congregata ad sonitum campane, per omnia tenear; hec omnia attendam bona fide, nisi remanserit per d. comitem, a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum.
XVII. Sacramentum ripariorum B Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. duci Veneciarum et d. comiti Ragusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, et omnibus suis preceptis obediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicario quemcumque d. comes vel vicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperit pignerare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, et omnes suas iusticias et raciones custodiam, et quam cito potero ei manifestabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude, usque dum in hoc officio permansero. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.
C Iuro ad evangelia sancta Dei quod fidelis ero toto tempore vite mee d. comiti Ragusii usque dum ipse fuerit in regimine civitatis, et omnibus suis preceptis obediam, et pignerabo cum vicario vel sine vicario quecumque d. comes vel vicarius, vel qui in loco eius fuerit, mihi preceperit pignerare. Et de omnibus quibus me interrogaverit veritatem sibi dicam, et omnes suas iusticias et rationes custodiam, et quam cito potero manifestabo. Hec omnia attendam bona fide sine fraude usque dum in hoc offitio permansero.
156
KNJIGA DRUGA
πto po presudi sudaca utjeram, trebam od gospodina kneza dobiti desetinu, te sve ostale poËasti i prihode koje su obiËavali imati drugi kneæevi zamjenici. Gospodinu knezu Êu o svemu o Ëemu me upita, reÊi istinu, i ne Êu izlaziti izvan granica ove zemlje, osim s dopuπtenjem gospodina kneza. Pa ako mi sa svojim VijeÊem i Sudom, okupljenim na glas zvona, htjedne u ovoj prisezi neπto narediti, u veÊem ili umanjenom opsegu, neka me to posvema obvezuje; sve Êu to obaviti u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada punu godinu dana, osim ako to gospodin knez ostavi (za kasnije izvrπenje).
XVII. Prisega zdurâ B Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu dok sam æiv biti vjeran gospodinu mletaËkom duædu i gospodinu knezu dubrovaËkom dok on bude upravljao Gradom, i pokoravat Êu se svim njegovim zapovijedima i plijenit Êu, s njegovim zamjenikom ili bez njega, svakoga koga mi gospodin knez, njegov zamjenik, ili tko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I reÊi Êu mu istinu o svemu o Ëemu me upita, i sva Êu njegova prava i probitke πtititi i priopÊit Êu mu ih πto prije budem mogao. Sve Êu to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe, dok budem u ovoj sluæbi. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu dok sam æiv biti vjeran knezu dubrovaËkom dok on bude upravljao Gradom. I pokoravat Êu se svim njegovim zapovijedima i plijenit Êu s njegovim zamjenikom, ili bez njega, svakoga koga mi gospodin knez ili zamjenik, ili tko ga bude mijenjao, zapovjedi da plijenim. I reÊi Êu mu istinu o svemu o Ëemu me upita i sva Êu njegova prava i probitke πtititi i priopÊit Êu mu ih πto prije budem mogao. Sve Êu to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe, sve dok budem u ovoj sluæbi.
157
LIBER SECUNDUS
XVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra vinum Bannum vini. Omnes in quocumque ligno fuerint volentes venire Ragusium, videlicet de Veneciis et ab una ripa et altera usque Tragurium et per totam Apuleam, cum ipsos Deus conduxerit Ragusium, de superfluo vino quod eis remanserit, dividant per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni ad medium quingum1, et superfluum effundatur; et insuper communitas ligni det bannum yperpera duo2, et similiter unaqueque mensa pivatorum det alia yperpera duo per bannum. Et eodem modo bannum confirmamus, de Dulcinio versus Romaniam per totam Apuleam volentes venire Ragusium, sicut prescriptum3 est. Omnes vero a Tragurio versus Ragusium et a Dulcinio similiter4 versus Ragusium volentes venire Ragusium, liceat eis partire5 de superfluo vino ad quartam de vino per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni, et superfluum vini6 effundatur, et comunitas ligni det yperperos duo7, et mensa8 pivatorum det alia yperpera duo. Venientes tamen de Cataro ad Ragusium dividant per unamquamque personam et per unamquamque partem ligni ad dimidiam quartam, et si superfluum fuerit effundetur, et det predictum bannum sicut prelegitur. Et hec omnia credantur iuramento nauclerii ligni vel lignorum veniencium9 Ragusium. Verumtamen quicumque nauclerius per suum sacramentum super predictis non dixerit veritatem, omne dampnum et penam quam deberent sustinere marinarii vel pivati, habeat et sustineat illam penam nauclerius solus. Et qui dimiserit vinum in terra in aliqua parte de Corcura versus Ragusium, cadat in dictam penam et bannum, et d. comes habebit yperperum unum et inquisitores vini habebunt alterum; et sub dicta pena nullus nauclerius permittat mittere vinum in suum lignum veniendo Ragusium, nisi tantum ad bibendum in societate et non per se. Additum est quod omnes qui non traxerint vinum de Ragusio pro parte ligni, quando exibunt de Ragusio, non possit in eorum reditu portare similiter vinum pro parte ligni.
XIX. Sacramentum illorum qui sunt supra frumentum et omnem aliam blavam Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio fecero officium blave mihi1 comissum, et non concedam alicui persone nec licenciam dabo portandi blavam aliquam aut aliquod ligumen nisi per districtum Ragusii; et eciam per illum districtum non concedam nisi secundum hanc quantitatem, videlicet unum copellum frumenti inter tres personas per ebdomada; et si aliquis vellet ordeum, unum copellum inter duas personas per
158
KNJIGA DRUGA
XVIII. Prisega nadzornika vina Globa za vino. Svi koji ushtjednu doÊi u Dubrovnik, na kojem god plovilu bili; naime iz Mletaka, s jedne i druge obale sve do Trogira i diljem cijele Apulije, kad ih Bog dovede u Dubrovnik, neka od suviπka vina πto im preostane podijele po svakoj osobi i po svakom dijelu plovila po pola vjedra, a πto pretekne, neka se prolije. A povrh toga neka brodska udruga plati dva perpera globe i jednako tako svaka putniËka zajednica neka plati druga dva perpera globe. Na jednak naËin, kao πto je propisano, potvrujemo globu za one koji æele od Ulcinja prema Romaniji (IstoËnom Rimskom Carstvu) preko cijele Apulije doÊi u Dubrovnik. Svima pak koji hoÊe doÊi u Dubrovnik, od Trogira u smjeru Dubrovnika, a jednako tako od Ulcinja u smjeru Dubrovnika, neka je slobodno podijeliti od suviπka vina po jednu kvartu svakoj osobi i svakom dijelu broda, a ostatak vina neka se prolije, i neka brodska udruga plati dva perpera, a putniËka zajednica druga dva perpera. Oni pak koji dolaze iz Kotora u Dubrovnik, neka podijele po svakoj osobi i po svakom suvlasniËkom dijelu broda po polovicu kvarte, a ako πto pretekne, neka se prolije, i neka se plati globa kako je naprijed zapisano. I svemu ovome neka se vjeruje na prisegu nokjera plovila ili plovilâ πto prispiju u Dubrovnik. Meutim, koji god nokjer pod prisegom ne rekne istinu o onome πto je prije reËeno, neka svu πtetu i kaznu koju bi morali snositi mornari ili putnici, preuzme i snosi sam. I tko iskrca vino na kopno u nekome mjestu od KorËule prema Dubrovniku, neka potpadne pod spomenutu kaznu i globu, i gospodin knez Êe dobiti jedan perper, a nadzornici vina dobit Êe drugi. I pod prijetnjom dotiËne kazne neka nijedan zapovjednik broda ne dopusti unijeti vino na svoj brod kad dolazi u Dubrovnik, nego samo za piÊe u druπtvu, a ne za sebe. Dodano je ovo: oni koji ne izvezu iz Dubrovnika vino za suvlasniËki dio broda pri izlasku iz Dubrovnika, jednako tako ne smiju na svom povratku dovoziti vino za suvlasniËki dio broda.
XIX. Prisega nadzornika pπenice i svakoga drugog æita riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, obavljati povjerenu mi sluæbu za æitarice, i ne Êu nikomu dopustiti niti izdati dozvolu da dovozi neko æito ili soËivo, osim za dubrovaËku oblast, ali ni za tu oblast ne Êu dopustiti, osim u ovoj koliËini, to jest jedan uborak pπenice na tri osobe tjedno. A tko bi htio jeËam, jedan uborak na dvije osobe tjedno; ako tko htjedne bob, jedan uborak na
159
LIBER SECUNDUS
ebdomadam; et si aliquis vellet fabam, unum copellum inter quatuor personas et non ultra; et si aliquis vellet portare blavam occassione seminandi in districtu Ragusii vel extra districtum, accipiam ab eis fidanciam2 quod illam blavam seminabit et tempore messionis ducet illam in civitatem3 Ragusii sine iusto impendimento; et si sciero aliquem contra hoc facientem, d. comiti quam cicius4 potero manifestabo. Et per occassionem5 istius officii non accipiam nec accipi faciam aliquid quod ad meam vel alicuius utilitatem pertineat, salvo eo quod si d. comes cum suo6 Consilio mihi voluerit aliquid addere vel minuere super omnia predicta; et si aliquid7 de predictis ad manus meas venerit, quam cicius4 potero d. comiti vel cui ipse dixerit dabo. Et in facto burgi dabo blavam omni die martis secundum predictam quantitatem, in facto insularum et illorum qui vadunt per mare dabo die dominico et die lune, et omnibus alliis locis per terram dabo omnibus aliis diebus edomade, secundum dictum ordinem8. Et ille Raguseus qui portabit blavam, vel portari faciet contra hunc ordinem, perdat yperperum unum et totam illam blavam. Hec omnia observabo bona fide, a modo usque ad s. Michaelem de septembri; et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidalitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur9.
XX. Sacramentum illorum qui sunt ad exigendum ficta domorum Comunis Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio ero studiosus fideliter excutere omnia ficta domorum Comunis1 civitatis Ragusii ab omnibus qui stabunt in eis; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem; et de toto eo quod recepero2 inde, vel ad manus meas pervenerit, vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui comodabo, set3 quam cicius4 potero d. comiti dabo vel cuicumque5 ipse mihi ordinaverit. Et de omnibus et per omnia que recipero6 vel expendidero, faciam rectam et iustam racionem ex toto d. comiti nostro et cui sibi placuerit, duabus vel pluribus vicibus in anno, ad voluntatem dicti d. comitis. Hec omnia observabo bona fide, a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis sibi per Communitatem Ragusii iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur7.
160
KNJIGA DRUGA
Ëetiri osobe tjedno, i ne viπe od toga. Htjedne li tko dovesti æito radi sijanja u dubrovaËkoj oblasti ili izvan nje, traæit Êu od njega jamstvo da Êe to æito posijati i da Êe ga u vrijeme æetve dovesti u grad Dubrovnik ako ne bude opravdano sprijeËen. Ako doznam za nekoga da ovo krπi, prijavit Êu ga gospodinu knezu πto prije budem mogao. ObavljajuÊi ovu sluæbu ne Êu niπta primati niti dopustiti da se primi neπto πto ide u korist mene ili nekoga drugog, poπtujuÊi ono πto gospodin knez sa svojim VijeÊem htjedne dodati ili oduzeti u svemu u svezi sa svim prije reËenim. Dospije li πto od prije spomenutoga u moje ruke, predat Êu πto prije budem mogao gospodinu knezu ili onome kome on rekne. A πto se tiËe Grada, izdavat Êu æito svakog utorka prema prije reËenoj koliËini; kad je pak rijeË o otocima i onima koji plove morem, izdavat Êu nedjeljom i ponedjeljkom, a svim ostalim mjestima na kopnu izdavat Êu u sve ostale dane u tjednu, prema spomenutoj odredbi. A onaj DubrovËanin koji bude dovozio æito ili dao da ga drugi dovozi mimo ove uredbe, kaænjava se globom od jednog perpera i ostaje bez svega æita. Sve Êu ovo izvrπavati poπteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada dok se ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
XX. Prisega ubiratelja najamnina za opÊinske kuÊe Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, nastojati savjesno utjerivati sve najamnine za opÊinske kuÊe grada Dubrovnika od svih koji budu u njima stanovali, i ne Êu prijevarno pomagati prijatelju niti πkoditi neprijatelju; od svega onoga πto odatle primim ili πto dospije u moje ruke, ili pak netko drugi primi u moje ime, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe, niti Êu ikome pozajmljivati, nego Êu to, πto prije budem mogao, predati gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. I o svemu i za sve πto primim ili potroπim, poloæit Êu cjelovito toËan i Ëist raËun naπem gospodinu knezu i onome koga on odredi, dva ili viπe puta godiπnje, prema volji spomenutoga gospodina kneza. Sve Êu to vjerno izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve dok se ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
161
LIBER SECUNDUS
XXI. Sacramentum illorum qui sunt supra ordinem panis Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude et malo ingenio, ero studiosus in excuciendo, inquirendo omnes raciones1 pertinentes Comuni civitatis Ragusii supra ordinem panis; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed quam cicius2 potero d. comiti nostro vel cui ipse mihi ordinaverit dabo; et eciam de omnibus et per omnia que recipero in hoc officio pertinentibus Comuni Ragusii, faciam rectam et iustam racionem integre d. comiti vel cui sibi placuerit, ad voluntatem eiusdem d. comitis. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur3.
XXII. Sacramentum artificum omnium arcium Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude operabor meam artem non machinando eam malo modo; et si aliquis dederit mihi de suo laborerio ad faciendum vel operandum, non fraudabo aliquid de eo neque cambiabo, sed sicut cum eo convenero attendam. Et si sciero aliquem de meo ministerio qui fraudulenter vel machinose operetur, quam cito potero d. comiti manifestabo. Et in hiis omnibus amicum non iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam bona fide sine fraude a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur1.
162
KNJIGA DRUGA
XXI. Prisega nadzornika odredbe o kruhu Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe i zle namisli, nastojati predano utjerivati i istraæivati sve prihode πto pripadaju OpÊini grada Dubrovnika prema odredbi o kruhu, i ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju. I od svega onog novca πto za vrijeme ove sluæbe prispije u moje ruke, ili pak netko drugi u ime moje primi, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe niti Êu ikom od njega pozajmljivati, nego Êu ga, πto prije budem mogao, predati naπem gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi. Isto tako, o svemu i za sve πto primim u ovoj sluæbi, a pripada OpÊini dubrovaËkoj, poloæit Êu potpuno toËan i Ëist raËun gospodinu knezu ili onome koga on odredi, prema volji istoga gospodina kneza. Sve Êu ovo vjerno izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu, i od tada sve dok se ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
XXII. Prisega majstorâ svih obrta Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, obavljati svoju obrtniËku djelatnost, ne obavljajuÊi je naopako; i ako mi tko dade da za nj obavim neki posao, ne Êu u njemu niπta prijevarno uraditi ni izmijeniti, nego Êu postupiti kako se s njim dogovorim. A doznam li da netko iz moje djelatnosti radi prijevarno ili spletkarski, prijavit Êu to gospodinu knezu πto prije budem mogao. I u svemu ovome ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju. Sve Êu to izvrπavati u dobroj vjeri, bez himbe, odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve dok se ne navrπi godina dana. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
163
LIBER SECUNDUS
XXIII. Sacramentum nunciorum1 qui mittuntur a domino comite pro negociis2 Comunis3 Ragusii B Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cum omni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero, proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore d. ducis Veneciarum et comitis nostri Ragusii. Et que mihi commissa fuerint dicere vel facere, secundum quod preceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam et faciam sine fraude; servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicum non iuvabo, nec inimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusium veritatem dicam d. comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interrogaverint, et eciam quod factum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Communitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.
C Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiose et bene cum omni meo posse tractabo in hac via, et operabor omnibus modis quibus potero, proficuum et honorem ac utilitatem civitatis Ragusii cum honore Comunitatis nostri Ragusii. Et que mihi comisserint dicere vel facere, quod secundum quod preceperit mihi d. comes Ragusii, diligenter dicam et faciam sine fraude; servicium malo modo non tollam neque tolli faciam, amicum non iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et in meo reditu Ragusium veritatem dicam d. comiti et suo Consilio de omnibus quibus me interogaverint, et etiam quod factum habebo pro quo missus fui. Hec omnia attendam bona fide sine fraude.
164
KNJIGA DRUGA
XXIII. Prisega poklisara koje gospodin knez πalje za poslove OpÊine dubrovaËke B Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, predano i kako najbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki meni moguÊi naËin za dobrobit, Ëast i korist grada Dubrovnika, te na Ëast gospodina mletaËkog duæda i naπeg kneza dubrovaËkoga. I πto mi bude nareeno reÊi ili uËiniti, pomno Êu to reÊi ili uËiniti bez himbe, onako kako mi bude zapovjedio gospodin knez dubrovaËki; ne Êu uzimati mito ni dati da se uzme, ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni neprijatelju πkoditi. I po svom povratku u Dubrovnik reÊi Êu istinu gospodinu knezu i njegovu VijeÊu o svemu o Ëemu me upitaju, a isto tako o onome πto sam uËinio za stvar za koju sam bio poslan. Sve Êu to obavljati u dobroj vjeri, bez himbe. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, predano i kako najbolje mogu voditi pregovore na ovom putovanju i raditi na svaki meni moguÊi naËin za dobrobit, Ëast i korist grada Dubrovnika, te na Ëast naπe OpÊine dubrovaËke. I πto mi bude nareeno reÊi i uËiniti, pomno Êu to reÊi i uËiniti bez himbe, kako mi bude zapovjedio gospodin knez dubrovaËki; ne Êu uzimati mito ni dati da se uzme; ne Êu prijevarno prijatelju pomagati ni πkoditi neprijatelju. A po svom povratku u Dubrovnik reÊi Êu istinu gospodinu knezu i njegovu VijeÊu o svemu o Ëemu me upitaju, a isto tako o onome πto sam uËinio za stvar za koju sam bio poslan. Sve Êu ovo izvrπavati u dobroj vjeri, bez himbe.
165
LIBER SECUNDUS
XXIV. De salario nunciorum1 Si aliquis nunciu2 vel nuncii3 mitterentur Dyrrachium, habere debeat unusquisque ipsorum yperperos septem et lignum et angarios a Comuni. De Ragusio Avolanam Si Avolanam, habeat unusquisque yperpera4 duodecim et angarios et naulum ligni et conducturam equorum a Comuni. De Ragusio ad Corfu per mare Si ad Corfu per mare iverint, habeat unusquisque yperperos viginti et naulum ligni et conducturam equorum et angararios5 a Comuni. De Ragusio in Avalonam et de Avolana Corfu per terram Si per terram iverint ab Avalona usque Corfu, habeat unusquisque yperperos triginta, et ipsi de suo sallario solvant conducturam equorum et angararios6. De Avalona in antea Si ab Avalona in antea iverint, habeat unusquisque yperperos quadraginta, angararios et naulum ligni et conducturam equorum persolvant de suo7 sallario; et similiter si iverint Artam. Usque Armiro Si iverint usque Armiro, habeat unusquisque yperperos sexaginta, et ipsi de suo8 sallario persolvant naulum ligni et conducturam equorum et angararios9. De Ragusio in Arbanum Si iverint Arbanum, habeat unusquisque yperperos decem et angararios9 et naulum ligni et conducturam equorum a Comuni10. De Ragusio in Dulcignum et Antibarum Si iverint Dulcignum vel Antibarum, habeat unusquisque lignum et angararios et yperperos quinque a Comuni11. Die XVII aprilis, curente12 anno Domini MCCLXXXVII13, indicione XV14, tempore egregii viri d. Nicolai Quirini, comitis Ragusii, in15 Parvo Consilio congregato sonitu campanarum more solito additum fuit huic statuto: quod qui iverit Scutarum, habeat unusquisque a Comuni yperperos VII et lignum et angarios16. De Ragusio17 Catarum 18 Si iverit Catarum, habeat unusquisque lignum et angararios et yperpera tria19 a Comuni. De Ragusio in Rassiam a Brescua in antea Si iverint in Rassiam, videlicet a Briscua20 in antea, unusquisque habeat yperpera quadraginta, et de suo sallario solvat conducturam equorum et quilibet nuncius2 debet habere tres equos, et nullus dominus equi accipere possit pro naulo equi nisi yperpera tria, et angararios6 condecenter habeat a Comuni.
166
KNJIGA DRUGA
XXIV. PlaÊe poklisara Ako bi koji poklisar ili poklisari bili poslani u DraË, svaki od njih treba od OpÊine dobiti sedam perpera, brod i poslugu. Od Dubrovnika u Valonu Do Valone neka od OpÊine svaki dobije dvanaest perpera, poslugu i brodsku vozarinu i najam konja. Od Dubrovnika do Krfa morem Ako bi poπli na Krf morem, neka svaki dobije od OpÊine dvadeset perpera, brodsku vozarinu te najam konja i poslugu. Od Dubrovnika do Valone i od Valone do Krfa kopnom Ako pou kopnom od Valone do Krfa, neka svaki dobije trideset perpera i neka sami od svoje plaÊe plate najam konja i poslugu. Od Valone dalje Ako bi krenuli od Valone dalje, neka svaki od njih dobije Ëetrdeset perpera, poslugu i brodsku vozarinu, a najam konja neka podmire od svoje plaÊe; isto vrijedi pou li u Artu. Do Armira Ako bi iπli do Armira, neka svaki od njih dobije πezdeset perpera, a sami od svoje plaÊe neka plate brodsku vozarinu te najam konja i poslugu. Od Dubrovnika do Arbana Ako bi iπli u Arbano, neka svaki od njih dobije od OpÊine deset perpera, poslugu te brodsku vozarinu i najam konja. Od Dubrovnika u Ulcinj i Bar Ako idu u Ulcinj ili Bar, neka svaki od njih dobije od OpÊine brod te poslugu i pet perpera. Dana 17. travnja, tekuÊe godine Gospodnje 1287., petnaeste indikcije, u vrijeme vrsnog muæa gospodina Nikole Kvirina, kneza dubrovaËkoga, u Malom vijeÊu, okupljenom, po obiËaju, na glas zvona, dodano je ovom zakonu sljedeÊe: poe li netko u Skadar, neka od OpÊine dobije sedam perpera te brod i poslugu. Od Dubrovnika u Kotor Svaki onaj koji poe u Kotor, neka od OpÊine dobije brod, poslugu i tri perpera. Od Dubrovnika u Raπku, dalje od Brskova Krenu li u Raπku, naime dalje od Brskova, svaki neka dobije Ëetrdeset perpera, a najam konja neka plati od svoje plaÊe. Svaki poklisar mora imati tri konja, i nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja viπe od tri perpera, a od OpÊine neka dobije doliËnu poslugu.
167
LIBER SECUNDUS
De Ragusio in Brascuam tantum vel Anagastum Si iverint usque Brescuam, habeat unusquisque yperperos triginta, et de suo sallario solvat conducturam equorum et nullus dominus equi accipere possit pro naulo equi nisi yperperos duo; et si iverit usque Anagastum, habeat unusquisque yperpera21 quindecim, et dominus equi unum yperperum et medium. De Ragusio in Papoam Si iverit Papoam vel usque ad civitatem Stagni, habeat unusquisque a Comuni5 yperperos quatuor22. De Ragusio in Narentum et in Chelmum Si iverit in Narentum vel in Chelmum, habeat unusquisque nuncius23 lignum et angararios et equos et yperperos sex24 a Comuni. De Ragusio in Bossinam Si iverit25 in Bosinam26, habeat unusquisque nuncius27 yperpera28 viginti quinque et angararios a Comuni, et de suo sallario persolvat equos. De Ragusio Almisium, Spaletum29, Tragurium 30 Si iverit Almisium, Spaletum, Tragurium, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos sex a Comuni. De Ragusio Iadram Si iverit Iadram, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos decem31 a Comuni. De Ragusio Polam usque Triestum Si iverint32 Polam usque Triestum, habeat unusquisque nuncius27 lignum et angararios et yperperos viginti a Comuni. De Ragusio Venecias et in Marchiam Ancontanam Si iverint Venecias vel in totam Marchiam Ancontanam, habeat unusquisque lignum et angararios et yperpera triginta tria33 a Comuni. De Ragusio Brondusium usque Vestam Si iverint Brondusium et a Brondusio usque Vestam, habeat unusquisque lignum et angararios et yperperos quindecim a Comuni; et si iverint per terram longe a marina, habeat unusquisque omni die pro suis expensis et conductura equorum tarinos auri sex.
XXV. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquod laborerium pro Comuni1 Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus operari facere opera super quibus antepositus sum, bene et pro minori precio quam potero, et illam pecuniam que ad manus meas pervenerit diligenter custodiam et expendam in ipso laborerio, nichil apud me de ipsa pecunia occultando ullo modo vel ingenio; et scribam vel scribere faciam totum illud quod recipero vel expendidero per ordinem quam melius potero; et de tota illa pecunia, que pro
168
KNJIGA DRUGA
Od Dubrovnika samo do Brskova ili NikπiÊa Ako budu iπli do Brskova, neka svaki dobije trideset perpera, a od svoje plaÊe neka plati najam konja; nijedan vlasnik konja ne smije uzeti za najam konja viπe od dva perpera. Pou li pak do NikπiÊa, neka svaki dobije petnaest perpera, a vlasnik konja jedan i pol perper. Od Dubrovnika do Popova Ako poe u Popovo ili do grada Stona, neka svaki dobije od OpÊine Ëetiri perpera. Od Dubrovnika do Neretve i Huma Ako bi iπao do Neretve ili Huma, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brod i poslugu te konje i πest perpera. Od Dubrovnika u Bosnu Ako poe u Bosnu, neka svaki poklisar dobije od OpÊine dvadeset i pet perpera i poslugu, a od svoje plaÊe neka plati konje. Od Dubrovnika do Omiπa, Splita i Trogira Poe li u Omiπ, Split ili Trogir, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brod te poslugu i πest perpera. Od Dubrovnika do Zadra Ako bi iπao u Zadar, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brod te poslugu i deset perpera. Od Dubrovnika u Pulu do Trsta Ako budu iπli u Pulu do Trsta, neka svaki poklisar dobije od OpÊine brod te poslugu i dvadeset perpera. Iz Dubrovnika u Mletke i Ankonsku Marku Ako pou u Mletke ili diljem Ankonske Marke, neka svaki dobije od OpÊine brod te poslugu i trideset i tri perpera. Od Dubrovnika u Brindisi do Vieste Ako krenu u Brindisi i od Brindisija do Vieste, neka svaki dobije od OpÊine brod te poslugu i petnaest perpera; ako krenu kopnom podalje od obale, neka svaki od njih dobije dnevno za svoje troπkove i najam konja πest zlatnih tarina.
XXV. Prisega nadzornika gradnje za OpÊinu riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, nastojati da se poslovi za koje sam postavljen izvrπe dobro i po najniæoj moguÊoj cijeni, a onaj novac πto doe u moje ruke, pomno Êu Ëuvati i troπiti na taj rad, ne skrivajuÊi kod sebe bilo kojim naËinom ili izgovorom iπta od tog novca. I zapisat Êu ili se pobrinuti da se redom zapiπe sve ono πto budem primao ili troπio, kako bolje budem mogao. A od svega onog
169
LIBER SECUNDUS
hoc officio2 ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem, nec alicui de ipsa comodabo, sed per se ipsam tenebo ad faciendum utilitates pro quibus antepositus sum. Et quocienscumque d. comes a me quesierit racionem3, recto modo sine fraude faciam, et omnia que superfuerint consignabo et dabo cui d. comes cum suo Consilio preceperit. Hec omnia studiose attendam bona fide a modo usque ad s. Michaelem de septembri, et inde ad unum annum completum. Et fidelis ero duci Veneciarum, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur4.
XXVI. Sacramentum capitanei vel capitaneorum qui mittuntur a domino comite B Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiam lignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa ligna et ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cum suo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam nec permittero offendere aliquem amicum Veneciarum vel Ragusii, nisi de consueta strina. Et de aquisicione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibus rectam partem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam et racionem faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d. comitis nostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam de omnibus quibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum. Et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur.
C Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude vigilanter custodiam lignum vel ligna mihi commissa a d. comite Ragusii, et omnes res ad ipsa ligna et ad Comune Ragusii pertinentes, et precepta et ordinamenta que d. comes cum suo Consilio mihi fecerit, per omnia obediam et salvabo. Et non offendam neque permittero offendere aliquem amicum Ragusii, nisi de consueta strina. Et de aquisitione quam nobis Dominus dederit dividam et dabo omnibus rectam partem, secundum nostram bonam consuetudinem. Et iusticiam et rationem
170
KNJIGA DRUGA
novca πto za ovu sluæbu dospije u moje ruke, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe, niti Êu od njega ikome pozajmljivati, nego Êu ga zasebno dræati da bi koristio namjenama za koje sam postavljen. A kad god gospodin knez od mene zatraæi raËun, poloæit Êu ga toËno, bez prijevare, i sve πto pretekne, doznaËit Êu i dati onomu komu mi zapovjedi gospodin knez sa svojim vijeÊem. Sve Êu to pomno izvrπavati u dobroj vjeri odsad do Miholjdana u rujnu i od tada dok se ne navrπi godina dana. I bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegnula OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
XXVI. Prisega kapetana πto ih πalje gospodin knez B riseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, budno Ëuvati brod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaËki i sve stvari koje pripadaju tim brodovima i OpÊini dubrovaËkoj, i da Êu u svemu sluπati i poπtovati sve zapovijedi i naredbe πto mi ih izda gospodin knez sa svojim VijeÊem. I ne Êu oπtetiti niti dopustiti da se oπteti ijedan prijatelj Mletaka ili Dubrovnika, osim radi uobiËajenog podavanja (strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podijelit Êu i dati svima pravedan dio po naπem dobrom obiËaju. I sudit Êu i izricati pravdu nad svim zlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridræana naπemu gospodinu knezu. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, reÊi Êu istinu o svemu o Ëemu me bude pitao gospodin knez. Ne Êu prijevarno pomagati prijatelju niti πkoditi neprijatelju. Sve Êu ovo predano obavljati, u dobroj vjeri, bez himbe. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i trudit Êu se da ga se svi pridræavaju.
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, budno Ëuvati brod ili brodove koje mi povjeri gospodin knez dubrovaËki i sve stvari koje pripadaju tim brodovima i OpÊini dubrovaËkoj, i da Êu u svemu sluπati i poπtovati sve zapovijedi i naredbe πto mi ih izda gospodin knez sa svojim VijeÊem. I ne Êu oπtetiti niti dopustiti da se oπteti ijedan prijatelj Dubrovnika, osim radi uobiËajenog podavanja (strine). A od dobiti koju nam Gospodin bude dao, podijelit Êu i dati svima pravedan dio, po naπem dobrom obiËaju. I sudit Êu i izricati
171
LIBER SECUNDUS
faciam de omnibus malefactis que habebo in noticiam, salvo iure d. comitis nostri. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, veritatem dicam de omnibus quibus me interrogaverit d. comes. Nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Hec omnia attendam studiose bona fide sine fraude. Anno Domini millesimo trecentessimo octuagesimo octavo, indictione undecima, die vigesimo quarto aprilis, in Magno Consilio sono campane congregato, ut moris est, in quo interfuerunt consiliarii quinquaginta octo, captum et firmatum fuit per quadraginta duos dictorum consiliariorum de intelligendo quod patronatus galee habeatur pro offitio.
XXVII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam maris Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude ero studiosus tollere sacramentum ab omnibus mercatoribus qui exierint de Ragusio per mare et ibunt in Romaniam, et ab eis tollam medium pro centinario de toto habere quod secum portabunt. Et eciam1 tollam sacramentum ab omnibus naucleriis ligni vel lignorum qui ibunt de Ragusio in Romaniam, ut dicant veritatem de mercatoribus et de toto habere quod portabunt2 in suo ligno. Et simile sacramentum et simile dacium tollam ab omnibus naucleriis ligni vel lignorum, et ab omnibus hominibus volentibus ire de Ragusio per mare ad omnia alia loca que condam3 consueta sunt dare doanam; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio4 ad manus meas pervenerit, vel alius pro me receperit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, set5 dabo eam d. comiti, vel cui mihi ipse6 ordinaverit cum maiori7 parte sui Consilii. Et fecero racionem8 de omnibus et per omnia bona fide d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem eiusdem d. comitis9. Et totam illam pecuniam quam percepero10 de facto Romanie, scribam per se in uno loco et aliam per se in alio loco. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad s. Michalem de septembri, et de inde ad unum annum completum. Et fidelis ero ad d. ducem Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur11.
172
KNJIGA DRUGA
pravdu nad svim zlodjelima za koja doznam, osim nad onima koja su pridræana naπemu gospodinu knezu. I kad me Bog dovede u Dubrovnik, gospodinu Êu knezu reÊi istinu o svemu o Ëemu me upita. I ne Êu prijevarno pomagati prijatelju niti πkoditi neprijatelju. Sve Êu to odgovorno izvrπavati, u dobroj vjeri, bez himbe. Godine Gospodnje 1388., jedanaeste indikcije, dana 24. travnja u Velikom vijeÊu, sazvanom na glas zvona, kako je obiËaj, u kojem je bilo nazoËno pedeset osam vijeÊnika, prihvaÊeno je i odluËeno s Ëetrdeset i dva glasa dotiËnih vijeÊnika da se zapovjedniπtvo galijom ima dræati sluæbom.
XXVII. Prisega carinskih nadzornika pomorskog izvoza Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, vjerno, bez prijevare, predano uzimati prisegu od svih trgovaca koji budu odlazili iz Dubrovnika morem i plovili u Romaniju, i da Êu od njih naplaÊivati pola posto od svega imetka πto ga budu sa sobom vozili. Takoer Êu uzimati prisegu od svih nokjera koji budu plovili iz Dubrovnika u Romaniju, da kaæu istinu o trgovcima i o svemu imetku koji Êe prevoziti svojim brodom. SliËnu prisegu i sliËnu pristojbu uzimat Êu od svih brodskih nokjera i od svih ljudi koji hoÊe iÊi morem iz Dubrovnika u sva ostala mjesta za koja se nekoÊ obiËavala plaÊati carina. I ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju. A od svega onog novca πto u ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ili ga netko drugi uime mene primi, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe niti Êu od njega komu pozajmljivati, nego Êu ga dati gospodinu knezu, ili onomu koga mi on odredi s veÊinom svog VijeÊa. I poloæit Êu poπteno raËun o svemu i za sve gospodinu knez, u ili onomu koga mi on odredi, dva ili viπe puta u godini, po volji istoga gospodina kneza. I sav onaj novac πto budem primao od poslovanja s Romanijom, zapisivat Êu zasebno na jednome mjestu, a drugi zasebno na drugome mjestu. Sve Êu to poπteno izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada do jedne navrπene godine. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
173
LIBER SECUNDUS
XXVIII. Sacramentum illorum qui sunt supra doanam per terram Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude ero studiosus tollere sacramentum ab omnibus mercatoribus euntibus de Ragusio per terram ad omnia loca que consueta sunt condam dare doanam, et ab eis tollam medium pro centinario de toto habere quod secum portabunt; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed eam dabo d. comiti, vel cui ipse mihi ordinaverit cum maiori parte sui Consilii; et de omnibus et per omnia faciam rectam racionem1 d. comiti nostro, vel cui ipse mihi preceperit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem dicti d. comitis nostri. Hec omnia attendam bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem2 Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur3.
XXIX. Sacramentum illorum qui sunt antepositi ad inquirendum vinum per civitatem Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude et malo ingenio ero studiosus inquirere totum vinum civitatis Ragusii, et1 de eo quod invenero tollam tres follaros per quincum; et nec amicum iuvabo nec inimicum nocebo per fraudem. Et similiter tollam ab eis fidanciam2 ut dicant veritatem de quantitate vini quam habebunt. Et de tota illa pecunia que pro hoc officio ad manus meas pervenerit, non fecero inde aliquam meam utilitatem nec alicui de ipsa comodabo, sed ipsam tenebo et dabo d. comiti nostro, vel cui ipse mihi cum maiori parte sui Consilii ordinare voluerit. Et de omnibus et per omnia faciam rectam et iustam racionem3 d. comiti nostro, vel cui ipse mihi ordinaverit, duabus vel pluribus vicibus in anno ad voluntatem d. comitis nostri. Hec omnia observabo bona fide a modo usque ad S. Michaelem de septembri, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum dum vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum; et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur4.
174
KNJIGA DRUGA
XXVIII. Prisega carinskih nadzornika kopnenog izvoza Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predano uzimati prisegu od svih trgovaca koji budu iπli iz Dubrovnika kopnom u sva mjesta koja su nekad obiËavala plaÊati carinu, i da Êu od njih naplaÊivati pola posto od svega imetka πto ga budu sa sobom nosili. I ne Êu prijevarno pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju. A od svega onog novca πto u ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe, niti Êu od njega kome pozajmljivati, nego Êu ga dati gospodinu knezu ili onomu koga mi on odredi s veÊinom svog VijeÊa. I o svemu i za sve poloæit Êu toËan raËun gospodinu naπem knezu ili onomu koga on (za to) odredi, dva ili viπe puta u godini, po volji spomenutog naπeg gospodina kneza. Sve Êu to izvrπavati poπteno odsad do Miholjdana u rujnu i od tada do jedne navrπene godine. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
XXIX. Prisega predstojnika za pregled vina u Gradu Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu poπteno, bez himbe i zle namisli, predano utvrivati cjelokupno vino u gradu Dubrovniku, i od onoga πto pronaem, uzimat Êu tri folara po vjedru. I ne Êu prijevarno pomagati prijatelju niti πkoditi neprijatelju. Isto tako, uzimat Êu od njih prisegu da kaæu istinu o koliËini vina koju budu imali. I od svega onog novca koji u ovoj sluæbi dospije u moje ruke, ne Êu izvlaËiti nikakvu korist za sebe, niti Êu od njega ikome pozajmljivati, nego Êu ga dræati i dati gospodinu naπem knezu ili onomu koga mi on htjedne odrediti s veÊinom svoga VijeÊa. I o svemu i za sve poloæit Êu toËan i pravedan raËun naπem gospodinu knezu ili onomu koga on (za to) odredi, dva ili viπe puta godiπnje, po volji naπega gospodina kneza. Sve Êu to poπteno izvrπavati odsad do Miholjdana u rujnu i od tada sve do jedne navrπene godine. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
175
LIBER SECUNDUS
XXX. Sacramentum comiti vel comitorum qui mituntur1 a domino comite B Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omne lignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent ad Comune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Veneciarum nec amicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihi constituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate d. ducis Veneciarum et comitis nostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod per Comune et d. comitem Ragusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem de omnibus que invenerimus dabo societati mee, secundum usum et bonam consuetudinem nostram. Et cum Deus me conduxerit Ragusium, lignum et sarcios et omnes coredos et omnia ad Comune pertinencia dabo et consignabo pitantario, vel cui d. comes mihi dixerit dare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam. Hec omnia studiose attendam bona fide sine fraude.
C Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude custodiam omne lignum de quo sum comitus, et sarcios et coredos et omnia que pertinent ad Comune Ragusii, et in hac via non offendam aliquem amicum Venetiarum nec amicum Ragusii, nisi in consueta strina. Et capitaneo, a d. comite mihi constituto, in omnibus et per omnia obediam, salva fidelitate dominii et comitis nostri Ragusii; et rectum soldum, secundum quod per Comune et d. comitem Ragusii fuerit constitutum, dabo. Et rectam partem de omnibus que invenerimus dabo societati mee, secundum usum et bonam consuetudinem nostram. Et cum Deus me conduxerit Raguxium, lignum et sartios et omnes coredos et omnia ad Comune pertinentia dabo et consignabo pitantario, vel cui d. comes mihi dixerit dare. Et de omnibus de quibus me interrogaverit d. comes, veritatem sibi dicam. Hec omnia studiose attendam bona fide sine fraude.
176
KNJIGA DRUGA
XXX. Prisega zapovjednika broda ili zapovjednikâ brodova koje πalje gospodin knez B Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, Ëuvati svaki brod na kojemu sam zapovjednik, i uæad i opremu i sve πto pripada OpÊini dubrovaËkoj, i na ovom putovanju ne Êu oπtetiti nijednog prijatelja Mletaka ni Dubrovnika, osim radi uobiËajenog podavanja (strine). I kapetanu kojega mi odredi gospodin knez pokoravat Êu se u svemu i po svemu, ËuvajuÊi vjernost gospodinu mletaËkom duædu i naπemu knezu dubrovaËkom. Davat Êu plaÊu toËno kako budu odredili OpÊina i gospodin knez dubrovaËki. I pravedan dio od svega πto budemo naπli, dat Êu svojoj posadi prema ustaljenom redu i naπem dobrom obiËaju. A kad me Bog dovede u Dubrovnik, brod, uæad, svu opremu i sve πto pripada OpÊini dat Êu i predati predstojniku arsenala ili onome komu mi gospodin knez rekne da dam. A gospodinu Êu knezu reÊi istinu o svemu o Ëemu me upita. Sve Êu to odgovorno izvrπavati, u dobroj vjeri, bez himbe.
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu vjerno, bez himbe, Ëuvati svaki brod na kojemu sam zapovjednik, i uæad i opremu i sve πto pripada OpÊini dubrovaËkoj, i na ovom putovanju ne Êu oπtetiti nijednog prijatelja Mletaka ni Dubrovnika, osim za uobiËajenu strinu. I kapetanu kojega mi postavi gospodin knez, pokoravat Êu se u svemu i po svemu ËuvajuÊi vjernost naπoj dubrovaËkoj Vladi i gospodstvu i knezu. Davat Êu plaÊu toËno kako odrede OpÊina i gospodin knez dubrovaËki. I pravedan dio od svega πto naemo dat Êu svojoj posadi prema ustaljenom redu i naπem dobrom obiËaju. I kad me Bog dovede u Dubrovnik, brod, uæad, svu opremu i sve πto pripada OpÊini dat Êu i predati predstojniku arsenala ili komu mi gospodin knez rekne da dam. A gospodinu Êu knezu reÊi istinu o svemu o Ëemu me upita. Sve Êu to predano izvrπavati, u dobroj vjeri, bez himbe.
177
LIBER SECUNDUS
XXXI. Sacramentum de galiotis B Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneo mihi constituto et comito meo, salva fidelitate d. ducis Veneciarum et d. comitis nostri Ragusii, et custodiam lignum in quo galiotus ero secundum preceptum mei capitanei, et sarcios et omnes coredos et omnia ad Comune Ragusii pertinencia quam melius potero. Et aliquod dampnum non faciam nec fieri faciam, neque meo posse consenciam facere. Et si sciero aliquem facientem, capitaneo vel comito meo quam cicius potero manifestabo. Hec studiose attendam bona fide sine fraude.
C Iuro ad evangelia sancta Dei quod bona fide sine fraude obediam capitaneo mihi constituto et comito meo, salva fidelitate comunis Ragusii, et custodiam lignum in quo galiotus ero secundum preceptum mei capitanei, et sartios et omnes coredos et omnia ad Comune Ragusii pertinentia quam melius potero. Et aliquod dampnum non faciam neque fieri faciam, neque meo posse consentiam facere, et si sciero aliquem facientem, capitaneo vel comito meo quam citius potero manifestabo. Hec studiose attendam sine fraude, et bona fide omnia dicta faciam.
XXXII. Sacramentum illorum qui recipiunt raciones1 Comunis Iuro ad sancta Dei evangelia quod bona fide sine fraude studiosus ero inquirere et inquiri facere omnes raciones1 Comunis Ragusii ab omnibus qui a duobus annis infra de bonis Comunis Ragusii receperunt, et ab omnibus illis quos d. comes mihi preceperit; et si invenero eos aliquid recepisse, ab eis recipiam racionem2 de hiis3 que ipsi receperint, quam racionem4 fideliter et5 bona fide scribam vel scribi faciam, et quicquid apud eos superfluum se (sic) residuum6 invenero, quam cicius7 potero d. comiti annunciabo et manifestabo. Et quandocumque d. comes mihi preceperit quod sim cum sociis meis super hoc electis ad dictas raciones recipiendas, ero in loco quem d. comes mihi voluerit ordinare; nec amicum iuvabo nec inimico nocebo, nec ad odium, timorem prospiciam8 vel amorem; et omnia que mihi d. comes addiderit de hoc vel
178
KNJIGA DRUGA
XXXI. Prisega veslaËa na galiji B Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu se u dobroj vjeri, bez himbe, pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, ËuvajuÊi vjernost gospodinu mletaËkom duædu i naπem gospodinu knezu dubrovaËkom. I da Êu, πto bolje budem mogao, Ëuvati brod na kojem budem galijot po zapovijedi svoga kapetana, te uæad i svu opremu i sve πto pripada OpÊini dubrovaËkoj. I ne Êu Ëiniti nikakvu πtetu niti dati da je drugi Ëine, niti Êu, koliko je do mene, pristati da se uËini. A doznam li da je netko Ëini, πto prije budem mogao, prijavit Êu kapetanu ili svom zapovjedniku. To Êu odgovorno izvrπavati, u dobroj vjeri, bez himbe.
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu se u dobroj vjeri, bez himbe, pokoravati pretpostavljenom mi kapetanu i svom zapovjedniku, ËuvajuÊi vjernost OpÊini dubrovaËkoj, i da Êu, πto bolje budem mogao, Ëuvati brod na kojem budem galijot po zapovijedi svoga kapetana, te uæad i svu opremu i sve πto pripada OpÊini dubrovaËkoj. I ne Êu Ëiniti nikakvu πtetu niti dati da je drugi Ëine, niti Êu, koliko je do mene, pristati da se uËini. Doznam li da je netko Ëini, πto prije budem mogao, prijavit Êu kapetanu i svom zapovjedniku. To Êu predano izvrπavati bez himbe, i sve Êu Ëiniti u dobroj vjeri.
XXXII. Prisega sluæbenika zaduæenih za opÊinska potraæivanja Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez himbe, predano utjerivati i skrbiti se da se utjeraju sva potraæivanja OpÊine dubrovaËke od svih koji su u prethodne dvije godine πtogod primili od opÊinske imovine, i od svih onih za koje mi zapovjedi gospodin knez; pa naem li da su πtogod primili, zatraæit Êu od njih polaganje raËuna o onome πto su primili. Taj Êu obraËun vjerodostojno i poπteno zapisati, ili dati da se zapiπe, a πto god naem u njih viπka ili preostatka, javit Êu i oËitovat Êu gospodinu knezu πto prije budem mogao. A kad god mi gospodin knez zapovjedi da sa svojim drugovima za to izabranim budem nazoËan pri polaganju raËuna, bit Êu tamo gdje mi gospodin knez odredi. I ne Êu pomagati prijatelju ni πkoditi neprijatelju, niti Êu se osvrtati na mrænju, strah ili ljubav. I sve πto mi gospodin knez ovome doda ili oduzme,
179
LIBER SECUNDUS
minuerit, bona fide observabo. Nec servicium9 inde tollam, nec tolli faciam; et si sciero quod aliquis pro me acceperit ipsum, quam cicius10 potero bona fide reddam vel reddi faciam. Insuper autem omnes raciones quas pro Comuni recepero, et si invenero quod aliquis plus receperit quam expenderit pro Comuni, vel plus expenderit quam receperit, secundum quod congruencius mihi11 apparuerit, scribam in quaterno Comunis, vel scribi faciam. Et hec omnia attendam bona fide a modo usque ad festum S. Andree proximum venturum, et inde usque ad unum annum completum. Et fidelis ero d. duci Veneciarum donec vixero, et ad d. comitem nostrum tenear fidelitatem observare, secundum modum capitularis per Comunitatem Ragusii sibi iuratum. Et pactum Veneciarum observabo, et operam dabo quod ab omnibus observetur12.
XXXIII Sacramentum comitum insularum Iuppane, Dalafodi et Calamoti B Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meo comiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum et Comune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusini et d. duci et d. comiti iurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, ut homines de insula Iuppane, Dalafodi et Calofodi dictis dominis duci et comiti fidelitatem observent. Et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta et dampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcis vel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis, animalibus omnibus, quam in fructibus, sive eciam in omnibus aliis rebus inquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterunt reperiri, comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvi faciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunis habebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis non manifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quod frangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iura fuerint in scriptis d. meo comiti bona fide sine fraude, quam cicius potero manifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debet habere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliter dari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor1 donec d. meo comiti complacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude, salva fidelitate d. ducis, firmiter observabo. Et omnia precepta que d. meus comes mihi imposuerit pro isto comitatu, attendam et toto posse complebo. Insuper omnia furta, dampna et iniurias quas scire et invenire potero, quam cicius potero, bona fide d. comiti manifestabo.
180
KNJIGA DRUGA
vjerno Êu izvrπavati. U ime toga ne Êu uzimati mito niti dopustiti da se uzme; ako doznam da je netko za mene primio, poπteno Êu ga, πto prije budem mogao, vratiti ili se pobrinuti da se vrati. ©to se pak tiËe svih potraæivanja koja budem primio u ime OpÊine, naem li da je netko viπe primio nego potroπio za OpÊinu ili viπe potroπio nego primio, zapisat Êu ili dati da se zapiπe u opÊinsku knjigu, kako mi se bude uËinilo prikladnijim. I sve Êu to izvrπavati vjerno odsad do sljedeÊeg blagdana Svetog Andrije i od tada do jedne navrπene godine. I dok sam æiv, bit Êu vjeran gospodinu mletaËkom duædu a naπemu sam gospodinu knezu obvezan na vjernost prema kapitularu na koji mu je prisegla OpÊina dubrovaËka. I pridræavat Êu se ugovora s Mlecima i truditi se da ga se svi pridræavaju.
XXXIII. Prisega knezova otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa B Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu biti vjeran gospodinu mletaËkom duædu i svom gospodinu knezu dubrovaËkom, i sve πto je sadræano u ugovoru utvrenom izmeu OpÊine mletaËke i OpÊine dubrovaËke, te sve ostalo na πto priseæu drugi DubrovËani i gospodinu duædu i gospodinu knezu dubrovaËkom, postojano Êu izvrπavati. I trudit Êu se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, da stanovnici otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa budu vjerni reËenoj gospodi duædu i knezu. I predano Êu, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodi istraga o svim kraama i πtetama dosad poËinjenima ili onima koje Êe ubuduÊe biti poËinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilima koja borave u luci dotiËnih otoka, kako na vinogradima i svim æivotinjama, tako na plodinama i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i πtete koje se ne budu mogle rasvijetliti, pobrinut Êu se da ih potpuno nadoknade zajednice onih otoka na kojima se to dogodi. I od onih πteta i kraa πto ih prijavim, dobit Êu polovicu od opÊinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da se krae i πtete poËinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit Êu se svim silama da se zavjera raskine i da se nipoπto ne odræi; ako to ne budem mogao uËiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno Êu, Ëiste savjesti, bez himbe, πto prije budem mogao, prijaviti i predati svom gospodinu knezu. I sve poËasti koje moj gospodin knez treba uæivati na spomenutim otocima, iskazivat Êu mu i skrbiti se da mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit Êu kao knez na reËenim otocima dok se bude svidjelo mom gospodinu knezu. Sve Êu pak to Ëiniti u dobroj vjeri, bez himbe, postojano, ËuvajuÊi vjernost gospodinu duædu. I sve zapovijedi koje mi moj gospodin knez izda za ovu kneæiju, posluπat Êu i svim silama izvrπavati. Osim toga, sve krae, πtete i prijestupe za koje budem mogao doznati i otkriti ih, vjerno Êu prijaviti gospodinu knezu πto prije uzmognem.
181
LIBER SECUNDUS
C Iuro ad sancta Dei evangelia quod fidelis ero d. duci Veneciarum et d. meo comiti Ragusii, et omnia que continentur in pacto inter Comune Veneciarum et Comune Ragusii stabilito, et omnia alia que alii Ragusii et d. duci et d. comiti iurant, firmiter observabo. Et dabo operam toto posse bona fide sine fraude, ut homines de insula Iuppane, Dalafodi et Calafodi dictis dominis duci et comiti fidelitatem observent; et studiosus ero bona fide sine fraude omnia furta et dampna que sunt actenus facta vel de cetero fient in dictis insulis, aut in barcis vel aliis lignis in portu dictarum insularum commorantibus, tam in vineis, animalibus omnibus, quam in fructibus, sive etiam in omnibus aliis rebus inquirere et inquiri facere. Et omnia furta et dampna que non poterint reperiri, comunitates, in quibus predicta fient, dictarum insularum integraliter solvi faciam. Et de illis dampnis et furtis que manifestabo, medietatem partis Comunis habebo. Et si aliqua iura est vel fuerit aliquo tempore de furtis et dampnis non manifestandis in supradictis insulis facta, dabo operam toto posse quod frangetur et nullatenus teneatur; quod si facere non potero, eos qui in ipsa iura fuerint in scriptis, d. meo comiti bona fide sine fraude, quam citius potero manifestabo et dabo. Et omnes honorificencias quas d. meus comes debet habere in dictis insulis sibi dabo, et ab omnibus ipsarum insularum integraliter dari faciam. Et in dictis insulis pro comite commorabor donec d. meo comiti complacebit. Hec autem omnia bona fide sine fraude (observabo). Insuper omnia furta, dampna et iniurias quas scire et invenire potero, quam citius potero, bona fide d. comiti manifestabo.
Explicit liber secundus, incipit tercius
182
KNJIGA DRUGA
C Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu biti vjeran gospodinu mletaËkom duædu i svom gospodinu knezu dubrovaËkom, i sve πto je sadræano u ugovoru utvrenom izmeu OpÊine mletaËke i OpÊine dubrovaËke, te sve ostalo na πto priseæu drugi DubrovËani i gospodinu duædu i gospodinu knezu dubrovaËkom, postojano Êu izvrπavati. I trudit Êu se svim silama, u dobroj vjeri, bez himbe, da stanovnici otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa budu vjerni dotiËnoj gospodi duædu i knezu. I odgovorno Êu, u dobroj vjeri, bez himbe, voditi istragu i dati da se vodi istraga o svim kraama i πtetama dosad poËinjenima ili onima koje Êe ubuduÊe biti poËinjene na spomenutim otocima, bilo na barkama ili ostalim plovilima koja borave u luci reËenih otoka, kako na vinogradima i svim æivotinjama, tako na plodinama ili i na svim ostalim stvarima. A za sve krae i πtete koje se ne budu mogle otkriti, pobrinut Êu se da ih potpuno nadoknade zajednice onih otoka na kojima se to dogodi. I od onih πteta i kraa πto ih otkrijem, dobit Êu polovicu od opÊinskog dijela. I ako postoji ili se ikada pojavi neka zavjera da se krae i πtete poËinjene na prije spomenutim otocima ne prijavljuju, trudit Êu se svim silama da se zavjera raskine i da se nipoπto ne odræi; ako to ne budem mogao uËiniti, one koji budu u toj zavjeri pismeno Êu, Ëiste savjesti, bez himbe, prijaviti i predati svom gospodinu knezu πto prije uzmognem. I sve poËasti koje moj gospodin knez treba uæivati na spomenutim otocima, iskazivat Êu mu i skrbiti se da mu ih svi ljudi na tim otocima potpuno iskazuju. I boravit Êu kao knez na ovim otocima dok to bude po volji mom gospodinu knezu. Sve Êu pak to izvrπavati u dobroj vjeri, bez himbe. Osim toga, sve krae i πtete i nepravde za koje doznam i koje uzmognem otkriti, u dobroj Êu vjeri prijaviti gospodinu knezu πto prije budem mogao.
Zavrπava druga knjiga, poËinje treÊa.
183
LIBER TERCIUS I. De ordine iudiciorum1 et terminis qui dantur in iudiciis2 Ut de cetero super ordine3 iudiciorum altercaciones4 et dubitaciones quelibet sopiantur, statuimus quod si aliquis Raguseus de alio Raguseo racionem6 habere intendit, primo veniat ad d. comitem vel ad eum qui loco eius fuerit, a quo mandatum recipiat, videlicet ut precipiatur illi quem convenire intendit, quod certa die et hora coram eis compareat. Qui postquam venerit coram eodem comite, vel eo qui loco ipsius fuerit, poterit si voluerit ab eo inpetrare7 inducium octo dierum. Quo inducio elapso, debet iterum comparere et advocatorem petere quemcumque ipse voluerit, qui pro eo respondeat secundum consuetudinem civitatis; quod si ipse advocator absens fuerit de Ragusio, d. comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia provideat super hoc de termino competenti, prout ei videbitur melius, infra quem8 reddire possit Ragusium9. Que omnia locum habeant, nisi10 questio fuerit de debito quod aliquis contraxerit volens ire ad aliquod viagium, et reddiens a primo viagio super eo vocetur ad Curiam, tunc enim inducium super hoc habere non possit ad respondendum, nisi trium dierum tantum, infra quos dies exire non possit de civitate. Sed si infra constitutum terminum advocator predictus venerit vocatus ad placitum, habeat alium terminum octo dierum, quibus completis possit si voluerit, Curiam d. comitis reffutare11. Et tunc ambe partes elligere12 debeant iudices de foris ad suam voluntatem, ita quod pars que reffutaverit13 Curiam d. comitis, primo elligat14 et nominet suos iudices, et si iudices illi ellecti15 alteri parti placuerint, sit ipsum placitum coram eis. Si autem parti interpellanti non placuerint, pars ipsa que interpellat secundo elligat alios iudices, qui si parti vocate ad placitum placuerint, sit dictum placitum coram illis; sed si non placuerint iudices ipsi alteri parti tantum, nominet una pars alteri iudices donec concordent; qui si concordare non poterint, teneatur illa pars vocata reddire ad Curiam d. comitis, et coram eo et suis iudicibus respondere vel se in terram prohiciendi16, et istud redire ad Curiam pars vocata teneatur infra terminum quod d. comes et sui iudices ordinabunt17.
184
KNJIGA TRE∆A I. O sudbenom redu i rokovima koji se daju u postupcima Kako bi ubuduÊe utihnule sve prepirke i nedoumice oko sudbenog reda, odreujemo: ako neki DubrovËanin naumi pokrenuti spor protiv drugog DubrovËanina, neka prvo doe pred gospodina kneza ili onoga koji ga bude zamjenjivao. Od njega Êe primiti nalog, naime, da se zapovjedi onomu koga namjerava tuæiti da se u odreeni dan i sat pojavi pred njima. Kad taj doe pred kneza ili onoga koji ga bude zamjenjivao, moÊi Êe, bude li htio, ishoditi odgodu od osam dana. Po isteku te odgode mora se ponovno pojaviti i traæiti odvjetnika kojega god sam bude htio da ga taj zastupa, kako je obiËaj Grada. Ako meutim taj odvjetnik bude odsutan iz Dubrovnika, neka gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, glede toga sa svojim sudom odredi odgovarajuÊi rok u kojem se moæe vratiti u Dubrovnik, kako prosudi da je bolje. Sve ovo neka se primjenjuje, osim ako spor bude zbog duga na koji se netko obvezao htijuÊi poÊi na neko putovanje pa na sud bude pozvan po povratku s prvog putovanja: tada, naime, za odaziv ne moæe dobiti odgodu nego samo tri dana, tijekom kojih ne smije otiÊi iz Grada. Ali ako se u zakazanom roku dotiËni odvjetnik pojavi, neka tuæenik dobije joπ jedan rok odgode od osam dana. Po isteku tih osam dana neka mu bude omoguÊeno, bude li htio, odbiti sud gospodina kneza. Tada neka se obje stranke obveæu izabrati po svojoj volji vanjske suce tako da stranka koja odbije kneæev sud, prva izabere i imenuje svoje suce, pa, ako ti izabrani suci budu po volji drugoj stranci, neka se parnica vodi pred njima. Ako pak ne budu po volji stranci koja podnosi tuæbu, neka sam tuæitelj ovaj put izabere druge suce. Ako ih prihvati tuæenik, neka se dotiËni postupak vodi pred njima. Ali, ako ti suci ne budu po volji samo jednoj stranci, neka stranka jedna drugoj imenuje suce sve dok se ne suglase. Ako se ne uzmognu suglasiti, tuæenik je duæan vratiti se na sud gospodina kneza i odgovarati pred njim i njegovim sucima, ili se pak baciti na zemlju. A na taj je povratak pred sud tuæenik obvezan u roku koji odrede gospodin knez i njegovi suci.
185
LIBER TERCIUS
C Anno Domini millessimo trecentissimo octuagesimo septimo, die tercio decimo mensis madii. Nos Iohannes de Grede, rector Ragusii, cum nostro Minori et Maiori Consilio, et cum laude populi in publica concione more solito congregati, premeditantes quod refutatio iudicum et dilatio indutiorum occassiones sunt ut tardius ius exibeatur; volentes etiam illorum obviare malitiis qui iura aliorum dilatare nituntur et ut celerius iusticia exibeatur, statuimus et ordinamus quod d. rector cum uno iudice iurato Curie possit et valeat audire, examinare et omnes processus in causa necessarios facere, ac etiam diffinire et per sentenciam iudicare, prout d. rector cum Curia facere actenus poterat, omnes questiones et placita a modo in antea litiganda, videlicet ab yperperis decem et infra, tantum in placitis et questionibus civilibus, et hoc quandocunque predicto d. rectori videbitur. Si vero d. rector non se concordaret in oppinione cum uno iudice, tunc d. rector et iudex vocent et assumant sibi aliquem iudicem ex iudicibus Curie, qui per maiorem partem et rectoris et duorum iudicum procedant, et iudicent placitum illud. Et quicquid fuerit iudicatum per d. rectorem et unum iudicem, si concordes erunt in oppinione vel per maiorem partem ipsorum si duo fuerint iudices, et sit firmum et ratum et executioni mandandum a decam yperperis infra, prout dictum est. Ceterum volumus quod in placitis et questionibus de predicta quantitate et questionibus de predicta quantitate yperperorum decem, nulla partium litigantium possit iudicem vel iudices reffutare, seu inducium vel inducia sive terminos petere vel habere. Verumtamen si predicto d. rectori et iudici vel maiori parti, existentibus duobus iudicibus, prout dictum est, videbitur dare terminum vel terminos partibus litigantibus, secundum qualitatem placiti, valeant hoc facere, ita tamen quod predictus terminus seu termini non transscendat ultra terminos et inducia in Statuto contenta, non obstanibus aliquibus statutis huic ordini seu Statuto contradicentibus.
II. De illis qui possunt iudices deiactare Interpellator deiactare potest unum iudicem et duos si occassionem habuerit; interpellatus unum vel duos aut tres, ita tamen quod placitum coram d. comite et iudicibus non deietatis1 procedat. Si autem tot fuerint de iudicibus deietatis1 quod d. comes cum uno tantam iudice remaneat, vel quod non sit curia, possint partes comunes amicos eligere coram quibus placitent, vel redire ad Curiam si voluerint. Anno Domini MCCCXIIII, indicione duodecima, die quinto decimo mensis iunii2, tempore d. Petri Geno, comitis Ragusii, in Maiori Consilio ad sonum campane, ut moris est, congregato, declaratum fuit dictum statutum de iudicibus deiactandis: in questione3 alicuius dacii4 vel duane Comunis, vel gabelle Sancte
186
KNJIGA TRE∆A
C Godine Gospodnje 1387., dana 13. mjeseca svibnja. Mi, –ivo GradiÊ, knez dubrovaËki, s naπim Malim i Velikim vijeÊem i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiËaju, na javnom zboru, razmiπljajuÊi kako su odbijanje sudaca i odgoda rokova razlozi sporijem dijeljenju pravde; htijuÊi takoer stati na put lukavstvu onih koji nastoje otezati s tuim pravima i da bi se pravda bræe ostvarila, odreujemo i nareujemo da gospodin knez s jednim zaprisegnutim sucem Suda moæe i ima pravo sasluπati, ispitati i provoditi sve radnje nuæne za parnicu, te takoer rjeπavati i izricati sudske presude, kako je gospodin knez sa svojim Sudom i dosad mogao Ëiniti, u svim sporovima i parnicama koje Êe se odsada ubuduÊe voditi, naime do deset perpera, samo u graanskim parnicama i sporovima, i to prema nahoenju spomenutoga gospodina kneza. Ako se pak gospodin knez ne bi suglasio u miπljenju s tim jednim sucem, neka tada gospodin knez i sudac pozovu i uzmu k sebi nekog od sudaca Suda, tako da oni veÊinom glasova kneza i dvaju sudaca vode postupak i donesu presudu u toj parnici. I πto god presudi gospodin knez s jednim sucem, ako se suglase u miπljenju, ili veÊinom glasova ako budu dva suca, neka bude obvezujuÊe i konaËno i neka se preda na izvrπenje ako je vrijednost do deset perpera, kao πto je reËeno. HoÊemo inaËe da u parnicama i sporovima do iznosa od deset perpera, nijedna od stranaka u parnici ne smije odbaciti suca ili suce, i iskati ili dobiti odgodu ili odgode, ili produljenje rokova. No ipak, ako gospodin knez i suci, ili veÊina kad su dva suca, kako je reËeno, ocijene prikladnijim odobriti strankama u sporu produljenje roka ili rokova prema vrsti parnice, smiju to uËiniti, i to tako da prije spomenuti rok ili rokovi ne prekoraËe rokove i odgode sadræane u zakonu, bez obzira na bilo koje propise suprotne ovom zakonu ili propisu.
II. O onima koji mogu odbiti suce uæitelj moæe odbiti jednoga ili dva suca ako ima razloga; tuæeni jednog, dva ili tri, ali ipak tako da se parnica vodi pred gospodinom knezom i neodbijenim sucima. Bude li pak toliko odbijenih sudaca da gospodin knez ostane samo s jednim sucem, ili ne bude Suda, stranke mogu izabrati zajedniËke prijatelje da pred njima vode parnicu, ili se vratiti na Sud ako budu htjeli. Godine Gospodnje 1314., dvanaeste indikcije, 15. dana mjeseca lipnja, u vrijeme gospodina Petra Zena, kneza dubrovaËkoga, u Velikom vijeÊu okupljenom, kako je obiËaj, na glas zvona, pojaπnjen je zakon o odbijanju sudaca ovako: u sporu oko neke daÊe, opÊinske carine ili poreza Svete
187
LIBER TERCIUS
Marie et piscarie, vel in quolibet alio dacio vel duana Comunis, per Comune vel per aliquam personam iudices reffutari non possunt. Curente5 anno Domini MCCLXXXXIII, die XVIII6 iunii, per nobilem militem d. Marinum Badoarium, comitem Ragusii, et per Maius Consilium congregati (sic) sonitu campane more solito, interpretatum et determinatum7 fuit hoc statutum: quod si Comune habuerit aliquam questionem cum aliqua speciali persona, quod tam pro parte Comunis quam pro parte illius specialis persone possint iudices deiactari, secundum quod possunt8 alii homines inter se secundum formam istius statuti, hoc intelligendo in questionibus quibus libet. In maleficiis seu criminalibus vero questionibus, iudices deiactari non possint9, secundum antiquam consuetudinem.
C Anno MCCCLIIII, indicione septima, die secundo mensis augusti, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in publica concione, additum fuit huic statuto de iudicibus deiactandis, quod tam ille cui petitur, quam ille qui petit, si voluerit iudices reffutare, et erit aliquis iudex illo tempore attinens illi qui reffutat vel alteri parti, quod ille qui fuerit consanguineus vel attinens, non valens sedere secundum formam Statuti, sit de numero illorum qui debent refutari.
III. De iudicibus qui de foris eliguntur1 Statuimus quod si quando aliquis ad placitum Curiam d. comitis reffutaverit, vel ante quam reffutet ellegerit iudices de foris, et ipsos iudices ambe partes concordant sive sit unus iudex2 sive plures, ambe partes concorditer ibunt ad eos; qui iudices, si in se placitum ipsum receperint, statuant eis tempus et locum ubi et quando partes compareant coram se; et auditis ab eis et intellectis questionibus et placitis ipsis, iudices ipsi bona fide et secundum bonam conscienciam3, et eciam4 secundum consuetudinem Ragusii, dent sentenciam5 inter eos. Et nulla ex illis partibus, postquam in eis consenserint ante sentenciam5 vel post sentenciam5, possit ipsos iudices reffutare. Et si forte aliqua ex partibus reffutaret iudices illos, nichilominus ipsi possint suam sentenciam5 dicere. Sed6 si forte aliquis ex ipsis iudicibus vel omnes propter prohibicionem7 illorum qui eos reffutaverint, vel ex alia causa nolent sentenciam dicere5, d. comes vel qui pro eo fuerit, cum sua Curia constringet eos per sacramentum, et sub certa pena iniungens8 quod dicant sentenciam5 ipsam. Et sentencia quam ipsi dixerint sit firma et rata. De qua sentencia9 teneantur ipsi iudices facere cartam10 publicam parti que vicerit11 infra triginta dies a tempore dicte sentencie12; que si facta non fuerit, post dictum terminum sentencia ipsa sit nullius valoris.
188
KNJIGA TRE∆A
Marije i ribarnice, ili oko bilo koje druge daÊe ili opÊinske carine, ni OpÊina ni bilo koja osoba ne smiju odbijati suce. TekuÊe godine Gospodnje 1293., dana 18. lipnja, plemeniti vitez gospodin Marin Badoero, knez dubrovaËki, i Veliko vijeÊe okupljeno, po obiËaju, na glas zvona, ovaj su propis ovako protumaËili i pobliæe odredili: ako bi OpÊina imala kakav spor s nekom privatnom osobom, kako OpÊina, tako i privatna osoba mogu odbiti suce, kao πto mogu ostali ljudi izmeu sebe, u skladu s ovim propisom; to se podrazumijeva za bilo koje sporove. U zlodjelima pak i kaznenim postupcima, suci se prema drevnom obiËaju ne mogu odbijati.
C Godine 1354., sedme indikcije, 2. kolovoza, u Velikom vijeÊu okupljenom, po obiËaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, ovom propisu o odbijanju sudaca dodano je sljedeÊe: ushtjednu li odbiti suce, kako tuæeni, tako i tuæitelj, a u to vrijeme neki sudac bude u svojti onome koji odbija ili suprotnoj stranci, neka se meu onima koji se moraju odbiti nae onaj koji bude roak ili u svojti jer po zakonu ne moæe sudjelovati u suenju.
III. O sucima koji se biraju izvana Ako neki tuæenik odbije sud gospodina kneza ili, prije nego ga odbije, izabere vanjske suce, i obje se stranke suglase oko tih sudaca, bilo da je jedan sudac ili viπe njih, odreujemo da obje stranke sloæno stupe pred njih. Ti suci, prihvate li se te parnice, neka im odrede vrijeme i mjesto gdje i kada se obje stranke imaju pojaviti pred njima; i sasluπavπi ih i razabravπi o Ëemu se spore i tuæe, neka ti suci poπteno i po Ëistoj savjesti, a i po dubrovaËkom obiËaju, donesu presudu u njihovu sporu. I nijedna od tih stranaka, poπto su na njih pristali prije presude ili nakon presude, ne moæe te suce odbiti. Pa ako bi moæda koja od stranaka te suce odbila, oni ipak mogu donijeti svoju presudu. Ali, ako bi moæda jedan od tih sudaca ili svi, zbog zabrane onih koji ih odbiju ili zbog kakva drugog razloga, ne bi htjeli donijeti presudu, neka ih gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, zajedno sa svojim Sudom prisili pod prisegom i pod prijetnjom odreene kazne da donesu tu presudu. A presuda koju oni donesu, neka bude obvezujuÊa i konaËna. O toj su presudi spomenuti suci obvezni izdati javnu ispravu stranci koja dobije parnicu u roku od trideset dana od vremena presude. A ne bude li izdana, neka ta presuda nakon tog roka ne obvezuje.
189
LIBER TERCIUS
IV. Qualiter iudices de foris electi iudicare debent Illi qui de voluntate ambarum parcium iudices de foris elligantur1, iudicare debeant omnia que placitantur coram eis cum omni consuetudine que habetur in Curia d. comitis. Ita tamen quod qui eos elligunt non possint se iactare in terram, nec exire extra civitatem ad placitandum, nec habere inducias nisi octo dierum.
V. De fratribus inter se placitantibus Fratres ex diversis parentibus nati, si inter se habuerint placitum, pars que vocatur, reffutare possit Curiam Ragusii si voluerit, et eciam1 extraere aliam partem ad placitum2 extra Ragusium vel in Ragusio extra Curiam d. comitis. Hoc idem locum habeat inter fratres ex utroque parente3 si divisi fuerint inter se.
VI. De patribus cum filiis suis litigantibus Pater vel mater extrahere ad placitum extra Ragusium filios vel filias non potest, nec e converso1 filius vel filia patrem vel matrem; in Curia autem d. comitis habent inter se omnem consuetudinem Ragusii, tam in2 induciis quam in iactando se in terram, quam in elligendo iudices de foris et in omnibus aliis.
VII. De uxore vocata ad placitum cuius vir est absens Si aliqua mulier vocatur ad placitum cuius maritus sit a Ragusio absens, volumus quod si ipsa hoc pecierit1 a d. comite vel ab eo qui pro eo fuerit et sua Curia, habeat terminum ad respondendum donec reddeat2 maritus suus, qui postquam reddierit3, teneatur pro ea respondere secundum consuetudinem civitatis. Si vero mulier ipsa ante adventum viri4 sui intraret ad placitum, vel eciam5 presente viro suo in Ragusio sine voluntate ipsius mariti, maritus ipse possit placitum ipsum rumpere si voluerit, et renovare; et quicquid6 actum est cum muliere ipsa pro nichilo habeatur, quia uxor subiecta est viro suo.
190
KNJIGA TRE∆A
IV. Kako imaju suditi izvana izabrani suci Oni koji voljom obiju stranaka budu izabrani za vanjske suce, duæni su sve parnice koje se pred njima vode presuivati u svemu po istom obiËaju kao na sudu gospodina kneza. Ali tako da se oni koji ih izaberu ne mogu baciti na zemlju niti pokrenuti parnicu izvan Grada, niti dobiti sudsku odgodu viπe od osam dana.
V. O braÊi koja se meusobno parniËe Ako braÊa roena od razliËitih roditelja pokrenu meusobno parnicu, tuæenik moæe, bude li htio, odbiti dubrovaËki sud, pa i drugu stranku izvesti na sud izvan Dubrovnika, ili u Dubrovniku izvan Suda gospodina kneza. To isto neka se primjenjuje meu braÊom istih roditelja ako su meusobno podijeljeni.
VI. O oËevima koji vode spor sa sinovima Otac ili majka ne mogu izvesti sinove ili kÊeri na sud izvan Dubrovnika; ni obratno, sin ili kÊi oca ili majku; na Sudu pak gospodina kneza mogu u svom sporu primjenjivati svaki dubrovaËki obiËaj, kako u odgodama, tako u bacanju na zemlju i izboru vanjskih sudaca, te u svemu ostalom.
VII. O æeni tuæenoj u muæevoj odsutnosti Ako je tuæena neka æena kojoj muæ nije nazoËan u Dubrovnik, hoÊemo da na svoj zahtjev od gospodina kneza, ili od onoga tko ga bude zamjenjivao, i od njegova Suda dobije odgodu roka za odgovaranje dok joj se muæ ne vrati. A on je, kad se vrati, duæan umjesto nje odgovarati po obiËaju Grada. Ako bi pak æena sama, prije dolaska svog muæa, pa Ëak i kad je nazoËan njezin muæ u Dubrovniku, uπla u spor bez muæeve suglasnosti, spomenuti muæ moæe, ako bude htio, traæiti obustavu te parnice i obnovu postupka. I sve πto je provedeno s tom æenom neka se dræi niπtavnim jer je æena podloæna svome muæu.
191
LIBER TERCIUS
VIII. De filio vocato ad placitum absente patre Filius in potestate patris constitutus, vocatus ad placitum coram d. comite vel qui pro eo fuerit et1 sua Curia, absente patre respondere minime teneatur. Sed si pater ipse in viagio fuerit, et filius patrem suum expectare pecierit2, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia hoc ei concedet3. Veniens autem pater pro suo filio ad voluntatem suam secundum usum civitatis Ragusii respondebit. Sed si filius ipse ante adventum patris in viagium ire voluerit, dimitet4 et ordinet responsorem qui simul cum patre suo pro eo respondeat; quem si ordinare noluerit ante adventum patris, in viagium ire non possit. Si autem pater ipsius non fuerit Raguseus, set5 habitator alterius civitatis, filius vero fuerit Raguseus, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem terminum infra quem pater possit venire Ragusium; et ipse filius, si hoc voluerit, infra terminum sibi datum ire possit pro patre suo sine aliqua pena.
B Que locum habent nisi filius ipse stet in stacione vel exerceat alias mercaciones; tunc enim super ipsis mercacionibus teneatur respondere sicut alii Ragusei.
C Que locum habent nisi filius ipse stet in statione; tunc enim super ipsis mercationibus teneatur respondere sicut alii Ragusei.
IX. De muliere vidua vocata ad placitum Mulier vidua vocata ad placitum, si patrem, vel filium, aut fratrem, sive generum absentem extra civitatem Ragusii habuerit, et ipsum in advocatorem suum pecierit1, d. comes, vel qui pro eo fuerit cum sua Curia dabit eidem vidue terminum ad expectandum predictum advocatorem in duplum de eo quod daret aliis hominibus Ragusii. Qui si infra ipsum terminum venerit, teneatur respondere pro ipsa muliere secundum consuetudinem civitatis.
192
KNJIGA TRE∆A
VIII. O sinu tuæenom u oËevoj odsutnosti Sin koji je pod oËevom vlasËu, pozvan kao tuæenik pred gospodina kneza, ili onoga tko ga zamjenjuje, i na njegov Sud, u oËevoj odsutnosti nipoπto nije duæan odgovarati. Ali, ako otac bude na putu, a sin zatraæi da se priËeka na oca, neka mu gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom to odobri. Kada pak otac doe, odgovarat Êe umjesto svoga sina, bude li htio, prema obiËaju grada Dubrovniku. Ako sin prije oËeva dolaska htjedne poÊi na put, ostavit Êe i odredit Êe zastupnika da skupa s njegovim ocem umjesto njega odgovara. Ne htjedne li ga odrediti prije oËeva dolaska, ne moæe poÊi na put. Ako pak njegov otac ne bude DubrovËanin, nego stanovnik drugog grada, a sin bude DubrovËanin, gospodin knez, ili onaj tko ga zamjenjuje, sa svojim Êe mu Sudom odrediti rok u kojem otac moæe stiÊi u Dubrovnik; sam sin, ako to bude htio, moæe u zadanom roku poÊi po oca bez ikakve kazne.
B Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaËku radnju ili ne obavlja druge trgovaËke poslove; tada je, naime, obvezan za te trgovaËke poslove odgovarati kao ostali DubrovËani.
C Ovo se primjenjuje ako sin ne vodi trgovaËku radnju; tada je, naime, obvezan za te trgovaËke poslove odgovarati kao ostali DubrovËani.
IX. O tuæenoj udovici Ako tuæena udovica ima oca, sina, brata ili zeta odsutna iz grada Dubrovnika, pa ako njega zatraæi za odvjetnika, gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Êe Sudom odrediti toj udovici rok u kojem Êe se priËekati dotiËni odvjetnik, dvostruko dulji od onoga koji bi dao ostalim DubrovËanima. Ako taj doe u tom roku, duæan je odgovarati umjesto te æene, po obiËaju Grada.
193
LIBER TERCIUS
X. De patre vocato ad placitum qui petit filium expectare Vocatus ad placitum si filium in viagio habuerit absentem, et ipsum in advocatorem pecierit1, d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia, habito respectu ad viagium ipsius filii, debeat eidem patri terminum secundum suum arbitrium dare ad expectandum eum, et pater ipse infra ipsum terminum possit ire vel mittere pro filio suo predicto sine aliqua pena. Hoc idem intelligendum est de fratre ad fratrem2, de socero ad generum et de genero ad socerum.
XI. De contumacibus Ter vocatus ad Curiam pro aliquo placito si contumax fuerit et non venerit, et questio fuerit super re stabili, volumus quod interpellator ponatur in1 possessione illius rei quam petit. Si autem questio esset super aliqua quantitate pecunie2, petitor ponatur in1 possessione3 rerum contumacis pro mensura debiti quod petit. Et in utroque casu vicarius qui4 eum in possessionem ponit habeat yperperum unum. Et veniens contumax possit recuperare possessionem suam, restituto yperpero et aliis expensis ipsi interpellanti secundum capitulum de illis qui se iactant in terram.
XII. De illis qui se iactant in terram et nolunt respondere Damus licenciam1 vocato ad placitum, si hoc elegerit se iactandi in terram, qui non teneatur cum se in terram iactaverit respondere. Dominus autem comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia precipiat vicario suo ut recepto ab eo qui interpellat yperpero uno, quod yperperum erit ipsius vicarii, eundem interpellantem inducat in possessionem bonorum illius qui se iactavit in terram secundum modum infrascriptum, videlicet: quod si vocatus fuit qui se iactavit in terram, super aliqua re stabili vel inmobili, vicarius ipse ponet interpellantem in possessione2 ipsi rei3 stabilis. Si vero vocatus fuerit4 super mobili, vicarius ponet interpellantem in possessione bonorum eius qui se iactavit in terram, assignans ei tantum de bonis ipsius que valeant duplum illius quod petebatur. Et si ille qui se iactavit in terram pecierit a d. comite et sua Curia cartam qualiter se iactavit in terram, et in quam possessionem interpellator positus sit, carta ipsa sine aliquo precio5 fiat sibi. Et quandocumque qui se iactavit in terram recuperare voluerit bona sua6, restituat eidem interpellanti dictum yperperum, quo recepto, interpellator bona sua sine dampno et calumpnia eidem restituere teneatur. Et si
194
KNJIGA TRE∆A
X. O tuæenom ocu koji zahtijeva da se priËeka na sina Ako tuæenik ima sina na putu, i njega zatraæi za odvjetnika, duæan je gospodin knez, ili tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom, prihvaÊajuÊi opravdanim putovanje njegova sina, tom ocu prema svom nahoenju odrediti rok da se on priËeka, a taj otac u tom roku moæe poÊi ili nekoga poslati po svoga sina, bez ikakve kazne. Ovo se isto treba podrazumijevati o bratu prema bratu, o tastu prema zetu i o zetu prema tastu.
XI. O onima koji se ogluπe Ako se neki tuæenik triput ogluπi na sudski poziv na neku parnicu i ne doe, a spor bude o nekretnini, hoÊemo da se tuæitelj uvede u posjed stvari koju potraæuje. Ako bi se pak spor vodio zbog odreenog iznosa novca, neka se tuæitelj uvede u posjed ogluπiteljevih stvari, razmjerno dugu koji potraæuje. I u jednom i u drugom sluËaju neka kneæev zamjenik koji ga uvodi u posjed dobije jedan perper. A ako onaj koji se ogluπi doe, moæe svoj posjed vratiti nakon πto tom tuæitelju vrati jedan perper i ostale troπkove, prema glavi o onima koji se bacaju na zemlju.
XII. O onima koji se bace na zemlju i ne Êe da stupe u parnicu Tuæeniku dopuπtamo, ako to izabere, da se baci na zemlju, a kad se baci na zemlju, taj nije obvezan odgovarati. Gospodin pak knez, ili tko ga bude zamjenjivao, neka sa svojim Sudom naredi svom zamjeniku da, primivπi od tuæitelja jedan perper, koji Êe pripasti zamjeniku, uvede toga tuæitelja u posjed dobara onoga koji se bacio na zemlju, na sljedeÊi naËin: to jest, ako je onaj koji se baci na zemlju bio tuæen zbog neke nekretnine, sam Êe zamjenik tuæitelja uvesti u posjed te nekretnine. Ako je pak tuæen zbog pokretnine, zamjenik Êe tuæitelja uvesti u posjed imovine onoga koji se bacio na zemlju, predajuÊi mu od njegove imovine u visini dvostruke vrijednosti onoga πto se sudski potraæivalo. A ako onaj koji se baci na zemlju zatraæi od gospodina kneza i njegova Suda ispravu da se bacio na zemlju i u koji je posjed uveden tuæitelj, neka mu se ta isprava izda bez ikakve naknade. I kad god onaj koji se bacio na zemlju htjedne vratiti svoju imovinu, neka tom istom tuæitelju vrati reËeni perper, a kad ga tuæitelj primi, obvezan je vratiti njegova dobra bez πtete i prigovora. Ako tuæitelj
195
LIBER TERCIUS
interpellator ipse positus fuerit in7 possessionem8 vinee debitoris qui se iactavit in terram in primo anno expensas aliquas in ipsa vinea fecerit, et ante tempus vindemiarum vineam ipsam debitori suo patrono vinee, ut dictum est, restituerit, omnes expense ipse facte per creditorem, ab ipso debitore secundum extimacionem9 proborum virorum, qui ad hoc de comuni voluntate elligentur10, restituentur eidem; bona autem illa, sicut sunt, restitui debent. Nec interpellator possit aliquid pro melioracione11 petere si meliorata sunt; nec ille qui se iactavit in terram possit aliquid pro deterioracione12 petere si peiorata sunt, nec fructus nec aliquid aliud. Quibus bonis sibi restitutis, vocatus ipse teneatur interpellanti omnino respondere si hoc interpellator voluerit; et debitor ipse non possit habere aliquod inducium nisi octo dierum tantum et non ultra, post quos dies nulla ex illis partibus reffutare vel fugere Curiam possit. Si autem interpellator noluerit coram illa Curia convenire debitorem illum, sed voluerit aliam Curiam expectare, licitum sit ei hoc facere; et cum alia Curia fuerit, possit interpellare ipsum cum omni consuetudine civitatis. Et debitor similiter respondeat cum omni consuetudine civitatis et habeat omne inducium quod datur aliis Raguseis. Istum autem ordinem servari volumus super assignandis bonis debitoris qui se iactavit in terram: quod primo assignentur denarii seu ulcimonia si ipsa debitor habeat; que si ad satisfacionem13 non sufficiant14, assignentur ipsius animalia; que si non sufficiant vel non sint15, naves, barcusii et alia navigia, sive in parte sive in totum sint ipsius debitoris, assignabuntur creditori ipsius pro illis videlicet partibus que16 sunt sue. Que omnia si non fuerent17 vel non sufficerent pacamentum, servi (sic)18 ipsius debitoris19 assignabuntur sibi; qui similiter si non sufficient, creditori ipsi ancille debitori (sic) assignabuntur. Que omnia si ad satisfacionem20 debiti non sufficient, tunc in21 possessionem rerum stabilium ipse creditor ponetur secundum formam prescriptam. Sed si ex una re posset creditori ad plenum satisfieri, creditor non possit petere duas. Addimus etiam quod si interpellatus pro aliquo debito qui iactaverit se in terram non habuerit mobile sive stabile quod possit assignari22 interpellanti, vel habuerit sed non sufficerint, teneatur vicarius assignare illi personam eius qui se23 iactavit in terram et tunc locum habeant eciam24 omnia supradicta.
XIII. De vocato ad placitum qui est supra viagium Si super enticis et colloganciis1 et credenciis2 aliquis vocetur ad Curiam, et veniens dicat et probet se esse supra viagium, d. comes cum sua Curia, habita provisione supra ipsum viagium, dabit ei de reddeundo ad faciendum racionem3 terminum competentem. Et si infra ipsum terminum non venerit nec fuerit qui pro eo respondeat, d. comes ponet creditorem in possessionem bonorum ipsius secundum forman datam super illis qui se iactant in terram. Si autem qui recipit enticam, colloganciam4 aut credenciam5 cum ipsis, diu moram contraxerit extra Ragusium, et ille qui dedit sibi enticam, colloganciam aut credenciam super hoc
196
KNJIGA TRE∆A
bude uveden u posjed vinograda duænika koji se bacio na zemlju, i prve godine bude imao kakvih troπkova u tom vinogradu i ako prije berbe taj vinograd kako je reËeno vrati svom duæniku, vlasniku vinograda, sve Êe troπkove koje vjerovnik bude imao duænik vratiti prema procjeni povjerenika πto ih u tu svrhu obostranom voljom izaberu. Ta se pak dobra moraju vratiti onakva kakva jesu, a tuæitelj ne moæe niπta traæiti na ime poboljπice ako je izvrπena, niti onaj koji se bacio na zemlju moæe iπta traæiti zbog pogorπanog stanja, ako je pogorπano, ni plodove ni iπta drugo. Kad mu bude vraÊena imovina, tuæeni je obvezan u svemu odgovarati tuæitelju ako to tuæitelj bude htio; a sam duænik ne moæe dobiti nikakvu odgodu, nego samo osam dana, i ne viπe. Po isteku tih osam dana ni jedna stranka ne moæe odbiti niti izbjeÊi sud. Ako pak tuæitelj ne bude htio voditi parnicu s tim duænikom na tom sudu, nego htjedne priËekati postupak pred drugim sudom, neka mu je slobodno tako postupiti, a kad pristupi pred drugi sud, moæe ga tuæiti po svakom obiËaju Grada. I duænik neka isto tako odgovara u svemu po obiËaju Grada i neka dobije svaku odgodu koja se daje ostalim DubrovËanima. HoÊemo pak da se glede predaje imovine duænika koji se bacio na zemlju, poπtuje ovaj red: da se prvo predaju novci ili trgovaËka roba ako je duænik ima; bude li to nedostatno za podmirenje, da se preda njegova stoka; ako pak ona ne bude dovoljna ili je nema, onda Êe se brodovi, barkuziji i ostala plovila, bilo da su djelomiËno ili u cjelini u vlasniπtvu toga duænika, predati njegovu vjerovniku u onim dijelovima koji su njegovi. Ako svega toga ne bi bilo ili ne bi dostajalo za naplatu, doznaËit Êe mu se duænikovi robovi. Isto tako Êe se, ako i oni ne budu dostatni, vjerovniku predati duænikove robinje. Ako sve to ne bude dostatno za podmirenje duga, tada Êe se vjerovnik uvesti u posjed nekretnina prema propisu. Ali ako bi se jednom stvari mogao u cjelini podmiriti vjerovnik, on ne moæe traæiti dvije. Dodajmo takoer i ovo: ako tuæeni koji se bacio na zemlju zbog nekog duga ne bi posjedovao pokretnine ili nekretnine koja bi se mogla predati tuæitelju, ili bi je imao, ali ne bi bila dostatna, duæan je kneæev zamjenik predati mu osobu onoga koji se bacio na zemlju. A tada neka se primijeni i sve prije reËeno.
XIII. O tuæeniku koji se spremio za putovanje Ako tko bude pozvan na sud zbog entega, kolegancija i kredencija, pa doπavπi kaæe i dokaæe da se spremio za putovanje, gospodin Êe mu knez sa svojim Sudom, dobivπi podatke o tom putovanju, dati odgovarajuÊi rok za povratak radi odgovaranja na sudu. Ako se u tom roku ne pojavi i ne bude nikoga da odgovara umjesto njega, gospodin Êe knez uvesti vjerovnika u posjed njegovih dobara po postupku propisanome za one koji se bacaju na zemlju. Ako pak onaj koji primi entegu, koleganciju ili kredenciju odulji boravak izvan Dubrovnika, a onaj koji mu dade entegu, koleganciju ili kredenciju zbog toga zatraæi od gospodina kneza
197
LIBER TERCIUS
pecierit6 a d. comite sibi fieri racionem, d. comes cum sua Curia, habito respectu et provissione ad locum ubi debitor ipse dicitur comorari7, statuat ei terminum sicut sibi videbitur melius, infra quem si non venerit, predictus d. comes cum sua Curia faciat racionem interpellanti secundum formam predictam de illis qui iactant se in terram.
XIV. De induciis mensis augusti Si aliquis vocatur ad placitum et inducium petat, et ipsum inducium deveniat a primo die augusti in antea, volumus quod occasione vendemiarum1 usque ad S. Michaelem respondere minime teneatur. A festo autem S. Michaelis in antea hoc respondeat ordine, quod illas consuetudines quas prius habuit2, non habeat iterum, exceptis ultimis octo diebus quos habeat, sive prius habuerit sive non.
XV. Existens supra viagium infra terminum sibi datum possit recedere Homo qui vocatur ad placitum super aliis et non de presenti viagio, si fuerit supra viagium quod probari possit, et pecierit1 a d. comite et sua Curia terminum octo dierum et habuerit, possit infra illos octo dies ire in predictum viagium sine aliquo impedimento Curie. Sed si usque ad octavum diem steterit in civitate Ragusii, omnino teneatur respondere secundum usum civitatis ipsius. Si vero, postquam receperit terminum vellit2 accipere viagium, recedere de civitate non possit3, nisi dimisso procuratore suo legittimo qui pro eo respondeat et satisfaciat, si a Curia condempnetur. Excepto si interpellatus possideret bona stabilia, valencia4 debitum, quod petitur ab eo, tunc enim sufficiat ordinare procuratorem et obligare pro eo bona sua.
XVI. Vocatus super hiis que spectant ad primum1 viagium non habeat terminum Si inter patronum navis et mercatorem, vel inter nauclerium et patronum, vel inter patronum et marinarios, seu inter aliquos simul euntes ad viagium, super aliquibus pertinentibus ad ipsum viagium presentem questio oriatur, vocatus ad Curiam super hiis incontinenti respondere teneatur, et aliquod inducium habere non possit.
198
KNJIGA TRE∆A
da mu se dodijelili pravda, neka mu gospodin knez sa svojim Sudom, razmotrivπi i provjerivπi mjesto u kojemu kaæu da duænik boravi, odredi rok koji ocijeni da je bolji; ne doe li u tom roku, neka gospodin knez sa svojim Sudom udovolji tuæiteljevu zahtjevu prema onomu πto je prije reËeno za one koji se bacaju na zemlju.
XIV. O odgodama u mjesecu kolovozu Ako je netko pozvan na sud i zatraæi odgodu, a ta odgoda padne u vrijeme od prvog kolovoza dalje, hoÊemo da tijekom berbe groæa sve do Miholjdana nipoπto ne bude obvezan odgovarati. Od Miholjdana pak dalje neka odgovara ovim redom: ne dobiva iznova uobiËajene odgode koje je prije dobio, osim posljednjih osam dana, bez obzira na to je li ih prije bio dobio ili nije.
XV. Onaj koji se spremio na putovanje moæe otiÊi u roku koji mu je dan (za odgodu parnice) »ovjek koji je pozvan na sud zbog neËega drugog, a ne zbog predstojeÊeg putovanja, ako se spremio na putovanje i moæe to dokazati, te zatraæi od gospodina kneza i njegova Suda rok od osam dana pa ga dobije, smije u tom roku od osam dana poÊi na prije spomenuto putovanje bez ikakve sudske zapreke. Ali ostane li u gradu Dubrovniku do osmog dana, svakako je obvezan odgovarati prema obiËaju Grada. Ako pak æeli poduzeti putovanje nakon odobrenog roka, ne moæe krenuti iz Grada ne ostavi li svog zakonitog zastupnika da umjesto njega odgovara i udovolji pravdi ako ga sud osudi. Iznimka je ako bi tuæeni posjedovao nekretnine u vrijednosti duga koji se od njega potraæuje; tada je, naime, dostatno odrediti zastupnika i obvezati se svojim imetkom.
XVI. Tko je pozvan na sud zbog neËega πto se tiËe prvog putovanja, ne dobiva odgodu Ako iskrsne spor izmeu patruna broda i trgovca ili izmeu nokjera i patruna, ili izmeu patruna i mornara, ili izmeu nekih koji zajedno kreÊu na putovanje u svezi s neËim πto se odnosi na to putovanje, tuæenik je obvezan odmah u tom predmetu odgovarati, i ne smije dobiti nikakvu odgodu.
199
LIBER TERCIUS
XVII. Vocatus per foresterium non possit exire de Ragusio Si foresterius, preter Sclavos de Sclavonia, vocaverit Raguseum ad placitum, volumus quod Raguseus ipse non possit habere inducium nisi trium dierum tantum, et non plus, quibus transactis, Raguseus ipse eidem foresterio respondere teneatur omnino. Et Raguseus ipse infra dictum terminum trium dierum exire non possit de civitate Ragusii, eciam si paratus esset ad aliquem1 viagium vel esset in navi aut in alio ligno seu in viam2, donec respondeat et compleat racionem3 foresterio supradicto, nisi legitimum4 procuratorem dimiserit qui pro eo respondeat et solvat illud ad quod fuerit condempnatus.
XVIII. Vocatus super deposito nullum habeat inducium Statuimus quod vocatus ad placitum super aliquo deposito nullum inducium possit habere.
XIX. De placitis inter homines Ragusii et homines Dalmacie1 Si aliquis homo de Dalmacia2 vocaverit ad placitum aliquem Raguseum, et inter comune civitatis unde Dalmatinus ille est civis et Comune Ragusii propter aliquam causam fuerit stanicum3 ordinatum, possit Raguseus ipse, si vult, predictum stanicum expectare, nec coram d. comite vel qui pro eo fuerit, respondere predicto foresterio teneatur. Dictus autem d. comes eidem Raguseo precipiet quod in statuto termino debeat ire ad stanicum supradictum, infra quem terminum Raguseus ipse in viagium extra Ragusium ire non possit, nisi dimisso procuratore qui pro eo foresterio ad stanicum respondeat, et solvat4 si fuerit condempnatus. Si vero predictum stanicum per d. comitem et Comune Ragusii dimittatur, quia eis non apparuerit utile, et dictus Dalmatinus iterum coram d. comite vel qui pro eo fuerit, vocaverit dictum Raguseum ad placitum, Raguseus ipse teneatur respondere eidem nec possit alium stanicum postulare.
200
KNJIGA TRE∆A
XVII. Onaj koga je tuæio stranac, ne moæe napustiti Dubrovnik Ako stranac, osim Slavena iz slavenskih krajeva, pozove na sud DubrovËanina, hoÊemo da taj DubrovËanin ne smije dobiti odgodu, nego samo tri dana i ne viπe, a po njihovu je isteku DubrovËanin svakako obvezan odgovarati tom strancu. A taj DubrovËanin u spomenutom roku od tri dana ne moæe napustiti grad Dubrovnik, pa ni ako bi se spremao na neko putovanje, ili bi bio na brodu ili na drugom plovilu ili putu, dok ne odgovori na tuæbu i ne zavrπi parnicu s tim strancem, osim ako ostavi zakonitog zastupnika da umjesto njega odgovara i plati ono na πto bude osuen.
XVIII. Tko je tuæen zbog pologa, ne dobiva nikakvu odgodu Odreujemo da onaj tko je tuæen zbog kakva pologa, ne moæe dobiti nikakvu sudsku odgodu.
XIX. Parnice izmeu DubrovËana i Dalmatinaca Ako neki Ëovjek iz Dalmacije pozove na sud nekog DubrovËanina, a izmeu opÊine grada kojeg je taj Dalmatinac graanin i OpÊine dubrovaËke bude odreen stanak zbog neke parnice, taj DubrovËanin, ako hoÊe, moæe Ëekati na dotiËni stanak i nije obvezan odgovarati tom strancu pred gospodinom knezom, ili onim tko ga bude zamjenjivao. Spomenuti pak gospodin knez zapovjedit Êe tom DubrovËaninu da u odreenom roku mora poÊi na taj stanak, a tijekom tog roka taj DubrovËanin ne moæe otiÊi na put izvan Dubrovnika ako ne ostavi zastupnika da na stanku odgovara strancu umjesto njega i podmiri πto je duæan bude li osuen. Ako pak gospodin knez i OpÊina dubrovaËka otkaæu prije spomenuti stanak ocijenivπi ga nepotrebnim, pa reËeni Dalmatinac ponovno pozove spomenutog DubrovËanina na sud pred gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, taj mu je DubrovËanin obvezan odgovarati i ne moæe zahtijevati drugi stanak.
201
LIBER TERCIUS
XX. De hiis que petuntur in stanico Raguseus qui supra aliquem foresterium ad statutum stanicum petere voluerit racionem1, possit si vult procuratorem suum ad stanicum mittere, qui pro eo interpellet et faciat omnia que pertinent ad placitum, que ipse faceret si esset presens, ita tamen, si hoc ordinate faciat cum noticia d. comitis.
XXI. De foresterio qui aliquid recepit a Raguseo et super hoc vocatur Foresterius aliquis existens in Ragusio, recipiens de bonis alicuius Ragusei, si antequam de Ragusio exeat, super bonis ipsis per eundem Raguseum vocetur ad Curiam, teneatur coram d. comite et sua Curia facere racionem1, habendo inducium trium dierum tantum et non plus, si terminum pecierit2 foresterius ipse.
XXII. De foresterio qui habet cartam supra Raguseum Si vocaverit foresterius aliquem Raguseum ad Curiam super aliquo debito de quo cartam vel cartas hostendat1, ad usuram vel sine usura, et supra ipsum Raguseum vel bona eius appareant carte antiquiores, id est facte ante cartas vel cartam foresterii supradicti, volumus quod carta vel carte que prius facte apparent primo debeant iudicari et placitari et firme haberi, et bona illius Ragusei2 illi debeant assignari qui cartas primo factas ostendit. Nisi aliquis alicui in viagium eunti mutuaverit pecuniam vel crediderit merces suas, tunc enim in illo primo viagio prius debet ei satisfieri de bonis mobilibus, eciam si appareant alie carte prius facte; quod si plures fuerint ipsi creditores primi viagii, omnibus solvatur pro rata nec unus possit habere plus quam alter.
202
KNJIGA TRE∆A
XX. O onima koji se pozivaju na stanak DubrovËanin koji htjedne na zakazanom stanku iznijeti potraæivanja od nekog stranca, moæe, ako hoÊe, poslati na stanak svoga zastupnika da umjesto njega podnese tuæbu i obavlja sve πto se odnosi na parnicu, πto bi i sam uËinio kad bi bio nazoËan, ali tako da to uËini propisno sa znanjem gospodina kneza.
XXI. O strancu koji je neπto primio od DubrovËanina i zbog toga bude tuæen Stranac koji boravi u Dubrovniku i primi πtogod od imovine kojeg DubrovËanina, ako ga taj isti DubrovËanin zbog te imovine pozove na sud prije nego napusti Dubrovnik, obvezan je pred gospodinom knezom i njegovim Sudom odgovarati, dobivπi sudsku odgodu od samo tri dana i ne viπe, ako taj stranac zatraæi rok.
XXII. O strancu koji ima ispravu na teret DubrovËanina Pozove li stranac nekog DubrovËanina na sud zbog nekog duga za koji predoËi ispravu ili isprave, s kamatama ili bez njih, pa na teret tog DubrovËanina ili njegove imovine iskrsnu starije isprave, to jest prije izdane isprave ili isprava spomenutoga stranca, odreujemo da prvo treba na sudu razmotriti, raspraviti i osnaæiti ispravu ili isprave za koje se pokaæe da su prije izdane, i da se imovina toga DubrovËanina mora predati onomu koji pokaæe prije izdane isprave, osim ako je tkogod pozajmio novac ili dao na kredit svoju robu nekomu koji odlazi na putovanje. Tada, naime, u pogledu toga prvog putovanja on mora biti namiren iz pokretnina, makar bile predoËene druge, prije izdane, isprave. Bude li pak viπe tih vjerovnika prvog putovanja, neka se isplati svima razmjerno, tako da jedan ne primi viπe negoli drugi.
203
LIBER TERCIUS
XXIII. De cartis continentibus usuram vel penam de quinque in sex Debitor alicuius, supra quem carta apparet cum usura aut pena de quinque in sex per annum, si decesserit, post mortem ipsius carte ipse vel carta in suo robore et vigore permaneant, sive in morte debitoris debitum ipsum quesitum fuerit sive non.
XXIV. Cartam maiorem penam continentem quam de quinque in sex Si carta fuerit facta cum maiori pena quam de quinque in sex per annum ad certum terminum, termino illo conpleto, dicta pena non currat nec valeat a termino in antea nisi in quinque in sex per annum.
XXV. De carta sine usura vel pena de quinque in sex1 Creditor qui supra debitorem suum cartam sine usura aut sine pena de quinque in sex per annum, vel testes sine carta habuerit, si in morte ipsius debitoris ipse debitum ipsum non pecierit2, post mortem debitoris eiusdem debitum ipsum ulterius petere non possit. Sed carta vel testes ipsi sint vacui et nullius vigoris3, nisi creditor ipse tempore mortis debitoris non fuerit in Ragusio, vel nisi debitor ipse morte subitanea moriatur vel extra Ragusium moriatur; tunc enim carta vel testes ipsi in suo robore remaneant, et creditor salva habeat iura sua.
XXVI. De debitore morienti1 cui petitur debitum Si debitori suo infirmo iacenti in lecto aliquis debitum suum pecierit, et debitor ipse responderit: “paratus sum tibi facere racionem2, fac ut Curia veniat huc”, nisi interpellans Curiam ad debitorem infirmum adduxerit, volumus quod post mortem debitoris creditor ipse vel alius pro eo, non possit petere debitum illud ab heredibus mortui vel ab hiis qui possidebunt bona ipsius.
204
KNJIGA TRE∆A
XXIII. O ispravama koje sadræe naknadu ili postotak od dvadeset posto Umre li neËiji duænik, i o tom se predoËi isprava s kamatama ili postotkom od dvadeset posto godiπnje, neka nakon njegove smrti te isprave ili isprava ostanu u svojoj kreposti i snazi, bilo da je taj dug na samrti duænika potraæen ili nije.
XXIV. Isprava koja sadræi potraæivanje veÊe od dvadeset posto Ako isprava bude sastavljena s kamatama veÊim od dvadeset posto godiπnje na odreeni rok, po isteku tog roka te kamate ne smiju teÊi i od tada ubuduÊe vrijede samo kamate od dvadeset posto godiπnje.
XXV. O ispravi bez kamata ili naknade od dvadeset posto Vjerovnik koji na teret svog duænika bude imao ispravu bez kamata ili postotka od dvadeset posto godiπnje, ili bi imao svjedoke bez isprave, ako nakon smrti toga duænika ne zatraæi taj dug, viπe ga ne moæe potraæivati, nego su isprava ili svjedoci bezvrijedni i bez ikakve pravne snage, osim ako vjerovnik u vrijeme duænikove smrti ne bude u Dubrovniku, ili duænik umre iznenadnom smrÊu, ili umre izvan Dubrovnika. Tada, naime, isprava ili svjedoci ostaju u svojoj kreposti, a vjerovnik uæiva neokrnjena svoja prava.
XXVI. O duæniku na samrti od kojega se traæi dug Ako bi netko potraæivao svoj dug od svog duænika koji leæi u bolesniËkoj postelji, i taj duænik odgovori: “Spreman sam udovoljiti tvom zahtjevu, daj da ovamo doe sudac”, pa ako tuæitelj ne bi doveo sud bolesnom duæniku, hoÊemo da nakon duænikove smrti ni sam vjerovnik, niti netko drugi umjesto njega, ne moæe potraæivati taj dug od pokojnikovih baπtinika ili od onih koji Êe posjedovati njegovu imovinu.
205
LIBER TERCIUS
XXVII. De placitis1 inter laycum et clericum Clericus si cum layco placitum habuerit in curia seculari, omnia teneatur dare et facere que dant et faciunt layci in ipsa curia cum litigant inter se.
XXVIII. De hiis qui falsos introducunt testes Quia non tantum per instrumenta, verum eciam1 per testes consueverunt litigantes intenciones suas probare, statuimus, quod si aliquis super aliquo placito falsos introduxerit testes, quos probari sibi poterit corrumpisse2, condempnetur in tantum quantum erat illud super quo eos introducebat. Et in tantundem condempnetur ipse falsus testis, quod qui solvere non poterit, fustigetur3 et boletur4.
XXIX. De testibus assignatis Statuimus quod testimonium alicuius non valeat nec teneat nisi fuerit assignatus in testem per ambas partes vel saltim per unam. Excepto super possessione rerum stabilium, ubi testes eciam non assignati possint testificari et valeat dictum eorum.
XXX. De hiis qui repelluntur a testimonio Presenti constitucione1 sancimus2 quod omnes illi qui non tenentur contra aliquem advocare racione3 consanguinitatis seu affinitatis, non possint4 pro eo testimonium ferre.
XXXI. Quod clericus admitatur ad testimonium Presbiteri et clerici in omnibus causis testes esse possint ut laici1; si sunt ydonei secundum providenciam2 d. comitis et sue Curie, valeat testimonium eorundem.
206
KNJIGA TRE∆A
XXVII. O parnicama izmeu svjetovnjaka i klerika Ako klerik bude vodio parnicu sa svjetovnjakom na svjetovnom sudu, obvezan je davati i Ëiniti sve ono πto na tom sudu daju i Ëine svjetovnjaci kad se spore izmeu sebe.
XXVIII. O onima koji dovode laæne svjedoke BuduÊi da su stranke u sporu navikle dokazivati svoje tvrdnje ne samo ispravama nego i svjedocima, odreujemo: ako tko u nekoj parnici dovede laæne svjedoke za koje se uzmogne dokazati da ih je podmitio, neka se kazni u visini onog iznosa zbog kolikoga ih je doveo. I na isto toliki iznos neka se kazni sam laæni svjedok, pa ako ne bude mogao platiti, neka se iπiba i obiljeæi peËatom.
XXIX. O predloæenim svjedocima Odreujemo da niËije svjedoËenje ne vrijedi i ne obvezuje ako ga obje stranke, ili barem jedna, ne istaknu za svjedoka. Od toga se izuzima posjed nekretnina; tu nenaznaËeni svjedoci mogu svjedoËiti, i njihov iskaz vrijedi.
XXX. O onima koji se odbijaju od svjedoËenja Ovom odredbom potvrujemo da nitko tko u parnici ne moæe protiv nekoga nastupiti kao odvjetnik, ne moæe za njega ni svjedoËiti.
XXXI. Kleriku se dopuπta svjedoËiti SveÊenici i klerici mogu kao i svjetovnjaci biti svjedoci u svim parnicama ako su po miπljenju gospodina kneza i njegova Suda prikladni, i neka vrijedi njihovo svjedoËenje.
207
LIBER TERCIUS
XXXII. De testimonio patris vel matris inter filios Pater inter filios et filias eiusdem uxoris testis esse potest, et valeat eius testimonium, licet sit solus; mater autem, cum sit mulier, inter filios vel filias testis esse non potest1.
XXXIII. Quod testimonium unius non valeat Erat anticum statutum quod in maleficiis valebat unus testis. Idcirco nos Marinus Badoarius, miles1, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi, statuimus et ordinamus, quod de cetero in maleficiis pro quibus aliqua persona deberet mori vel perdere membrum, unus testis non valeat, sed duo ad minus sint necessarii. Salvo quod in aliis maledictis et melefactis valeat unus testis secundum antiquam consuetudinem. In aliis vero causis unus testis non valeat, quia: vox unius, vox nulius2.
XXXIV. Qualiter testes recipi debent Si aliquando testes super aliquo placito introducantur, d. comes, habitis primo nominibus ipsorum testium, ipsos vocari faciat coram se sub certa pena, a quibus ipse d. comes vel qui pro eo fuerit cum sua Curia de veritate dicenda recipiat sacramentum. Et postea eos examinet privatim et semotim, hoc est unum post alterum, quos interrogabit de loco et tempore. In quibus, si eos discordes invenerit, testimonium ipsorum non habebit pro vero seu pro bono. Si autem ipsi testes vel aliquis dicant se non recordari de loco vel tempore, valeat testimonium eorum. Sed si testis dicat se non recordari si fuit assignatus in testem vel non, sit in providencia1 d. comitis et sue Curie si valeat eius testimonium aut non. Quod eciam2 locum habebit in Parva Curia.
208
KNJIGA TRE∆A
XXXII. O svjedoËenju oca ili majke meu sinovima Otac moæe biti svjedokom u sporu meu sinovima i kÊerima iste æene i njegovo svjedoËenje vrijedi, makar bio jedini svjedok; majka pak, buduÊi da je æena, ne moæe biti svjedokinjom u sporu meu sinovima i kÊerima.
XXXIII. Ne vrijedi svjedoËenje (samo) jednog (svjedoka) Postojala je davna odredba da za zlodjelo vrijedi jedan svjedok. Stoga mi, vitez Marko Badoero, knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka odreujemo i nareujemo da ubuduÊe u kaznenim djelima zbog kojih bi neka osoba morala biti smaknuta ili osakaÊena, ne vrijedi jedan svjedok, nego su potrebna najmanje dva. U ostalim prijestupima rijeËju i djelom, i dalje, prema davnom obiËaju, vrijedi jedan svjedok. U drugim pak predmetima ne vrijedi jedan svjedok jer je “glas jednoga kao glas nijednoga”.
XXXIV. Kako se trebaju sasluπavati svjedoci Ako se koji put u nekoj parnici uvode svjedoci, neka ih gospodin knez, dobivπi prethodno imena tih svjedoka, dade pozvati preda se pod prijetnjom utvrene kazne. Neka sam gospodin knez, ili onaj tko ga bude zamjenjivao, sa svojim Sudom od njih uzme prisegu da Êe govoriti istinu. A zatim neka ih ispita pojedinaËno i odvojeno, to jest jednog nakon drugoga, a pitat Êe ih o mjestu i vremenu, pa ako utvrdi da se u tome ne podudaraju, njihovo svjedoËenje ne Êe smatrati istinitim niti valjanim. Ako pak ti svjedoci ili neki od njih reknu da se ne sjeÊaju mjesta ili vremena, njihovo svjedoËenje vrijedi. Ali, ako svjedok kaæe da se ne sjeÊa, bio on naznaËen za svjedoka ili ne bio, neka gospodin knez i njegov Sud prosude vrijedi li ili ne vrijedi njegovo svjedoËenje. To Êe se isto tako primijeniti na Malom sudu.
209
LIBER TERCIUS
XXXV. De publicacione testium1 Sancimus2 ut testes qui super aliquo placito introducuntur debeant publicari ante sentenciam3. Et si aliqua parcium4 testes ipsos reprobare voluerit, audiatur.
XXXVI. De fide testibus danda Quia iudex melius scire potest utrum fides debeat adhiberi testibus, volumus quod in providencia d. comitis et sue Curie sit si testes producti sint ydonei vel non, et utrum dictis eorum fides debeat dari vel non.
XXXVII. Quod sentencia1 scribatur ante quam detur Ne a modo super sentenciis nascatur aliqua questio, statuimus quod de omni placito rei stabilis debeat scribi sentencia, postquam inventa est inter iudices, antequam detur.
XXXVIII. De illo qui debet solvere iudicium1 Quicumque amiserit2 placitum solvat iudicium. Excepto in maleficiis3, ubi qui vincet solvat iudicium1 ipsum. Volumus eciam quod qui perdit placitum, perdat expensas secundum quod est in Parva Curia ordinatum.
XXXIX. De credencia1 quam habent patroni vini venditi Si inter patronum vini venditi et tabernarium vel tabernariam nascatur questio, quia patronus dicat sibi minus assignatum per tabernarium seu tabernariam, habeat ipse patronus super hoc infra annum credenciam, post annum vero non habeat credenciam2 nisi cum testibus.
210
KNJIGA TRE∆A
XXXV. O obznanjivanju svjedoka Odreujemo da se svjedoci koji se uvode u neku parnicu moraju obznaniti prije presude, pa ako bi neka od stranaka htjela osporiti te svjedoke, neka se sasluπa.
XXXVI. O vjeri koja se ima pokloniti svjedocima BuduÊi da sudac moæe bolje znati treba li svjedocima vjerovati, zahtijevamo da gospodin knez i njegov Sud odluËe jesu li naznaËeni svjedoci prikladni ili nisu, i treba li njihovim izjavama vjerovati ili ne.
XXXVII. Da se presuda prije izricanja napiπe Da ne bi ubuduÊe izbio kakav prijepor oko presuda, odreujemo da se o svakoj parnici o nekretnini, poπto su je suci donijeli, presuda napiπe prije negoli se izreËe.
XXXVIII. O onome koji je duæan platiti suenje Tko god izgubi parnicu, neka plati suenje, osim u kaznenim parnicama, u kojima suenje mora platiti tko dobije parnicu. HoÊemo takoer da onaj tko izgubi parnicu, snosi troπkove, kako je odreeno za Mali sud.
XXXIX. O vjeri na rijeË vlasnika prodanog vina Ako izbije spor izmeu vlasnika prodanog vina i krËmara ili krËmarice zato πto vlasnik tvrdi da su mu krËmar ili krËmarica premalo predali, neka se vlasniku za tu tvrdnju vjeruje na rijeË do godinu dana, a nakon jedne godine neka mu se vjeruje, ali samo sa svjedocima.
211
LIBER TERCIUS
C Anno Domini MCCCLXXVIII, indicione prima, die vigessimo nono iulii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato et cum laudo populi, additum fuit dicto statuto de credentia quam habet patronus vel patrona vini supra suum tabernarium vel tabernariam, quod quociens venerit patronus vel patrona vini ad d. rectorem, et voluerit suum tabernarium vel tabernariam debere capi et incarcerari, d. rector teneatur mittere suam familiam et facere capi illum vel illam, et incarcerari in carcere vel poni in Castellum, prout voluerit patronus vel patrona vini venditi a tabernario vel tabernaria, iurando per sacramentum quantum debet recipere ab ipsis tabernario vel tabernaria.
XL. De credencia1 quam habet tabernaria Si aliqua tabernaria dicat se alicui dedisse de vino in credenciam2, infra triginta dies postquam vendiderit veietem (sic) ipsius vini habeat ipsa tabernaria credenciam. Si vero ille qui vinum recipit in credencia fugerit antequam solvat, condempnetur in duplum, et tabernaria habeat illud quod credidit3 et Comune habeat aliud, et ipsa tabernaria habeat credenciam infra terminum supradictum. Anno Domini MCCCXXXII, indicione XV, de mense ianuarii, declaratum fuit hoc statutum per Maius Consilium, quod nulla tabernaria habeat credenciam supra aliquam personam nisi de duodecim grossis.
XLI. De forma testamentorum Si quis testamentum facere voluerit, teneatur coram duobus ydoneis testibus vel pitropis ad minus facere illud, et testamentum ubi duo testes non intervenerint nichil valeat. Valeat tamen, si patrinus cum uno alio sufficiente teste interfuerit. Qui testes vel pitropi infra triginta dies post mortem eius qui condidit testamentum venient coram iuratis iudicibus et iurato notario, et testificabuntur ordinacionem1 defuncti seu defuncte; de quorum testificatione notarius ipse coram duobus iudicibus iuratis ad minus, secundum quod ab ipsis audierit, faciet testamentum. Nullus autem pitropus seu testis de hiis que sibi a mortuo vel mortua dimittuntur, testificari valeat. Sed ad utilitatem aliorum pitroporum vel aliarum personarum testificacio2 eius valeat et scribatur.
212
KNJIGA TRE∆A
C Godine Gospodnje 1378., prve indikcije, dana 29. srpnja, u Velikom vijeÊu okupljenom, po obiËaju, na glas zvona i uz odobravanje puka dodano je ovoj odredbi o vjeri na rijeË koju ima vlasnik ili vlasnica vina prema svom krËmaru ili krËmarici: kad god doe vlasnik, ili vlasnica, vina pred gospodina kneza i zatraæi da se njegov krËmar ili krËmarica uhiti i utamniËi, duæan je gospodin knez poslati svoju pratnju i dati da se on ili ona uhite i zatvore u tamnicu ili zatoËe u Kaπtel, kako veÊ bude htio vlasnik ili vlasnica vina πto ga je prodao krËmar ili krËmarica, izjavivπi pod prisegom koliko ima dobiti od toga krËmara ili krËmarice.
XL. O vjeri na rijeË krËmarice Ako neka krËmarica izjavi da je nekomu dala vina na vjeru, neka se toj krËmarici vjeruje u roku od trideset dana nakon πto proda baËvu toga vina. Ako bi pak onaj koji uzme vino na vjeru pobjegao prije negoli plati, neka se osudi na dvostruko; neka krËmarica dobije ono πto je dala na vjeru, a ostalo neka dobije OpÊina; toj pak krËmarici neka se vjeruje u spomenutom roku. Godine Gospodnje 1332., petnaeste indikcije, mjeseca sijeËnja, Veliko je vijeÊe objavilo ovu odredbu: neka se nijednoj krËmarici ne vjeruje na rijeË protiv neke osobe, osim do dvanaest groπa.
XLI. O obliku oporuka Ako tko bude htio uËiniti oporuku, duæan ju je uËiniti pred najmanje dvojicom vjerodostojnih svjedoka ili epitropa, a oporuka kojoj nisu bila nazoËna dva svjedoka, bezvrijedna je. Ipak neka vrijedi ako bude nazoËan duhovnik s jednim vjerodostojnim svjedokom. Ti Êe svjedoci ili epitropi u roku od trideset dana nakon smrti onoga koji je uËinio oporuku, doÊi pred prisegnute suce i prisegnutog notara i posvjedoËit Êe raspoloæbu pokojnika ili pokojnice; o njihovu svjedoËenju notar Êe pred najmanje dvojicom prisegnutih sudaca, prema onome πto od njih bude Ëuo, sastaviti oporuku. Nijedan pak epitrop ili svjedok ne moæe svjedoËiti za ono πto pokojnik ili pokojnica njemu ostavljaju, ali u korist ostalih epitropa ili drugih osoba njegovo je svjedoËenje valjano i neka se zapiπe.
213
LIBER TERCIUS
XLII. De testamentis factis extra Ragusium Si contingerit quod aliquis Raguseus vel Ragusea extra Ragusium moriens fecerit testamentum, volumus quod testes vel pitropi qui ipsi testamento presentes fuerint, possint et debeant infra unum mensem postquam pervenerit ad civitatem Ragusii, venire coram d. comite et iudicibus suis et iurato notario, et annunciare testamentum predictum. Qui postquam a predictis d. comite et iudicibus et notario fuerint examinati, si eis ydonei videantur, notarius ipse cum ipsis iudicibus teneantur secundum dictum eorum scribere ipsum testamentum, et testamentum sit firmum. Quod si forte non fuerit in ipso testamento nisi unus Raguseus tantum et alter foresterius, valeat testimonium1 foresterii sicut si esset Raguseus. Idem sit si nullus interfuerit Raguseus, set2 ambo fuerint foresterii, silicet quod dictum eorum valeat et habeantur in loco Raguseorum.
XLIII. De creditoribus illorum qui propter maleficia amitunt1 bona sua Si propter aliquod maleficium quod aliquis comisit2 seu offensionem amiserit omnia bona sua mobilia et stabilia, et super bonis ipsis3 appareat aliquis habere aliquam4 racionem5, vel probare poterit cum carta vel sine carta, bona ipsa sibi obligata fuisse, volumus quod debitum illud sit illi salvum nec propter hoc perdat aliquis suam racionem.
XLIV. De vocato ad Curiam ab uno yperpero inferius Interpellatus ab aliquo ab uno yperpero inferius inducium seu consuetudinem aliquam habere non possit, sed in continenti respondere teneatur. Illud idem statuimus, si interpellatus fuerit de mercato a quinque yperperis inferius.
214
KNJIGA TRE∆A
XLII. O oporukama uËinjenim izvan Dubrovnika Dogodi li se da neki DubrovËanin ili Dubrovkinja na samrti uËine oporuku izvan Dubrovnika, hoÊemo da svjedoci ili epitropi koji budu nazoËni toj oporuci mogu i moraju u roku od mjesec dana po dolasku u grad Dubrovnik doÊi pred gospodina kneza i njegove suce i prisegnutog notara te prijaviti dotiËnu oporuku. Nakon πto budu ispitani od prije spomenutog kneza, sudaca i notara, i ako se njima uËine vjerodostojnima, duæan je taj notar sa sucima prema njihovoj izjavi napisati tu oporuku i neka oporuka bude pravosnaæna. Ako sluËajno u toj oporuci ne bi bio nego samo jedan DubrovËanin, a drugi stranac, neka svjedoËenje stranca vrijedi kao da je DubrovËanin. Isto tako, neka bude ako ne bi bio nazoËan niti jedan DubrovËanin, nego obadva budu stranci. Naime, neka njihova izjava vrijedi i neka se dræi kao da su DubrovËani.
XLIII. O vjerovnicima onih kojima se zbog zlodjela oduzima imovina Ako se nekome zbog poËinjenog zlodjela ili prijestupa oduzme sva pokretna i nepokretna imovina pa se pokaæe da netko polaæe neko pravo na njegovu imovinu, ili taj uzmogne dokazati ispravom ili bez isprave da mu je ta imovina bila optereÊena njegovim potraæivanjem, hoÊemo da mu taj dug bude zaπtiÊen i da zbog toga netko ne izgubi svoje pravo na potraæivanje.
XLIV. O onome tko bude tuæen za manje od jednog perpera Tuæeni za vrijednost od jednog perpera naniæe ne moæe dobiti odgodu ili kakvu pogodnost, nego je duæan odmah odgovarati. To isto odreujemo ako bi tko bio tuæen za trgovaËku robu u vrijednosti od pet perpera naniæe.
215
LIBER TERCIUS
XLV. De induciis devenientibus ad secundam Curiam Vocatus ad Curiam, si receperit inducia1 octo dierum, duorum vel quatuor mensium secundum antiquam consuetudinem civitatis, et ipsa inducia devenerint ad aliam Curiam, firma sint eciam in sequenti Curia, et interpellatus illa iterum habere non possit. Sed ille2 qui interpellat infra unum mensem a die elapsi inducii, ex suo defectu non sequitur suam racionem3. Tunc enim si elapso mense predicto iterum vocet illum ad Curiam interpellatus, iterum habebit inducium nec obstabit illi quod iam habuit eam.
XLVI. De aptagi t si aliquis Raguseus debitor fuerit alterius Ragusei cum carta vel sine carta, et ille qui debet recipere debitum illud venerit ante d. comitem vel qui pro eo fuerit et suam Curiam Ragusii, et pecierit racionem1 ab eo dicens quod faciat pactari sibi suum debitum, sive cum ira sive cum bona voluntate fuerit peticio eius, d. comes debet vocare illum2 supra3 quem queritur illud debitum, et si ipse negaverit debitum illud, licitum sit ei respondere interpellanti suo cum consuetudine civitatis, in Curia aut extra Curiam in civitate, cum consuetudine terre, et debet habere omnem aliam consuetudinem civitatis ille qui respondet. Et si ipse confiteretur debitum illud ante d. comitem et alios homines, qui possent4 esse testes in eo, et ille qui debet recipere5 debitum voluerit dare aptagi d. comiti seu per iram seu per bonam voluntatem, tunc d. comes debet providere ad suam iram vel ad bonam voluntatem, et eciam ad quantitatem debiti, si fuerit magnum vel parvum, et similiter debet providere ad possibilitatem debitoris; et providendo d. comes ad omnia ista et suam voluntatem, debet dare terminum illi qui pactare debet debitum illud, dicendo ei ut infra terminium illum sibi datum aut solvat debitum aut concordet se cum creditore6 suo. Et si infra7 terminum illum debitor non solveret debitum nec concordaret se cum creditore suo, tunc d. comes debet facere racionem8 illi qui recipere debet debitum illud, recipiendo aptagi in voluntatem illius qui debet recipere debitum ad dandum aptagi, et debet ei facere racionem. Et est sciendum quod9 aptagi debet habere d. comes de decem10 unum tantum de capitali, de prode autem nichil debet habere; et illi qui debet pactare debitum debet etiam pactare aptagi. Et si ille qui debet recipere debitum voluerit et pecierit racionem8 de toto prode, secundum
216
KNJIGA TRE∆A
XLV. O odgodama za one koji dou pred drugi sud Ako bi tuæenik dobio odgodu od osam dana, od dva ili Ëetiri mjeseca, prema drevnom obiËaju Grada, pa s tim odgodama doe na drugi sud, one mu vrijede i na tom drugom sudu i tuæeni ih ne moæe drugi put dobiti. Ali tuæitelj u roku od mjesec dana od dana isteka odgode zbog svoga propusta, ne moæe ostvarivati svoje pravo. U tom Êe sluËaju, naime, tuæeni ako nakon isteka tih mjesec dana bude ponovno pozvan na sud, opet dobiti odgodu i ne Êe biti zaprekom πto ju je veÊ imao.
XLVI. O aptagima Ako koji DubrovËanin bude duænik drugom DubrovËaninu, s ispravom ili bez nje, i ako onaj koji treba primiti taj dug doe pred gospodina kneza, ili onoga tko ga bude zamjenjivao, i pred njegov Sud u Dubrovniku pa zatraæi od njega svoje pravo govoreÊi da se pobrine kako bi mu se podmirio dug, bilo da je njegov zahtjev izreËen sa srdæbom ili dobrohotno, gospodin knez mora pozvati onoga od kojega se potraæuje taj dug; ako ovaj zanijeËe taj dug, slobodno mu je odgovarati svom tuæitelju po obiËaju Grada, na sudu ili izvan suda u Gradu po domaÊem obiËaju. A onaj koji odgovara, mora dobiti svaku drugu pogodnost uobiËajenu u Gradu. A ako on sam prizna taj dug pred gospodinom knezom i ostalim ljudima koji bi u tome mogli biti svjedocima, i onaj koji treba primiti dug htjedne dati (pristojbu) aptagi gospodinu knezu bilo u srdæbi ili dobrohotno, tada gospodin knez mora uzeti u obzir njegovu srdæbu ili dobrohotnost a takoer i veliËinu duga, je li velik ili malen, a isto tako mora uzeti u obzir moguÊnosti duænika. A gospodin knez je, odvagnuvπi sve to i svoju volju, duæan odrediti rok onomu koji mora podmiriti dug, govoreÊi mu da u tom roku ili podmiri dug ili se nagodi sa svojim vjerovnikom. Ako u tom odreenom roku duænik ne podmiri dug niti se nagodi sa svojim vjerovnikom, tada je gospodin knez obvezan donijeti odluku u korist onoga koji ima primiti dug, primajuÊi za aptagi onoliko koliko onaj koji ima primiti dug htjedne dati na ime aptagi, i duæan mu je donijeti odluku. A treba znati da na ime aptagi gospodin knez ima dobiti samo deseti dio glavnice, a od dobiti ne dobiva niπta, a onaj koji ima namiriti dug treba namiriti i aptagi. I ako onaj koji treba primiti dug ushtjedne i zatraæi da mu bude dosuena sveukupna dobit, prema sadræaju svoje isprave, tada mu gospodin knez mora
217
LIBER TERCIUS
tenorem11 sue carte, tunc d. comes debet ei facere racionem de prode sine aptagi, et etiam iudices non debent habere iudicium de illo prode. Et si debitum illud fuerit tantum quod d. comes possit ponere creditorem in mobile debitoris, debet eum ponere in pactamentum de servis vel ancillis, et de bestialiis et de navibus, et habet potestatem vendendi mobile illud et paccandi se. Et si debitum illud esset tantum quod de mobili debitor non posset paccare creditorem suum, d. comes debet ponere creditorem in tantam quantitatem de vineis debitoris que valeat duplum debitum de prode et capitali, ad voluntatem creditoris, de quibus vineis placuerit ei. Et etiam si debitum fuerit tantum quod creditor non possit paccare se de vineis, et debitor habuerit domum vel domos, d. comes debet ponere creditorem in illas domos secundum formam de vineis, et habeat potestatem creditor laborandi vineas illas vel illas domos aut domum si voluerit, in sua voluntate est. Et totum prode quod creditor habuerit de vineis aut domibus illis est suum, non computando eum in suo paccamento. Et ab illo die in antea quo ipse dederit aptagi, suum debitum non crescat ad prode vel usuram, salvo quod si vinea illa vel vinee laborate fuerint de omni laborerio, et ille positus fuerit in illas vineas laboratas per d. comitem in tempore colligendi fructus et redditus de vineis illis, creditor debet computare redditus illius primi12 anni tantum in suo paccamento. Et si debitum fuerit de uno yperpero vel inde inferius, aptagi est vicarii. Et si fuerit de uno yperpero in supra, aptagi est d. comitis, et vicarius habet decimum illius aptagi. Et si aliquis Raguseus fuerit debitor alicui foresterio, et foresterius ille poterit probare suum debitum verum ante d. comitem et suam Curiam, d. comes debet tollere aptagi a foresterio secundum suprascriptam formam supra Raguseum; et si necesse fuerit placitum, utraque pars debet esse ante d. comitem et suos iudices secundum formam et consuetudinem que est inter Raguseum et foristerium. Et sciendum est quod si aliquis foresterius positus fuerit pro aliquo debito cum aptagi in domum vel vineam, aut navem, barcam, barcusum aut aliud aliquod lignum, potestatem habet foresterius ille inpegnandi13 vel alienandi14 cuicumque sibi placuerit illud in quo positus fuerit, in tantum quantum fuerit debitum suum cum aptagi. Et si aliquis foresterius fuerit debitor alicui Raguseo, d. comes debet facere racionem Raguseo, et non debet habere aptagi a nulla parte secundum antiquam consuetudinem. Et omnes peticiones que fuerint de debitis per cartam vel sine carta tantum de re mobili, d. comes debet habere aptagi de decem yperperis15 unum tantum de capitali, de usura autem nichil debet habere; et ille qui debet recipere debitum debet dare d. comiti pignus de aptagi; et tale pignus quod placeat d. comiti secundum capitale debiti; et debitor debet emendare illud aptagi suo creditori.
218
KNJIGA TRE∆A
udijeliti pravdu o toj dobiti bez aptagi, a i suci takoer ne moraju o toj dobiti suditi. I ako taj dug bude tolik da gospodin knez moæe uvesti vjerovnika u posjed duænikove pokretnine, mora ga namiriti robovima i robinjama, stokom i brodovima, i ovlaπten je radi namirenja prodati te pokretnine. A ako bi taj dug bio tolik da duænik ne bi mogao od pokretnine isplatiti svoga vjerovnika, gospodin knez mora uvesti vjerovnika u posjed onolikog dijela duænikovih vinograda koji vrijedi dvostruko od duga u dobiti i u glavnici, po volji vjerovnika, od onih vinograda koji mu se svide. Isto tako, ako dug bude tolik da se vjerovnik ne moæe namiriti od vinograda, a duænik bi imao kuÊu ili viπe kuÊa, gospodin knez duæan je uvesti vjerovnika u posjed tih kuÊa prema odredbi o vinogradima; pritom vjerovnik ima pravo obraivati te vinograde ili koristiti se onom kuÊom ili kuÊama ako to ushtjedne; to je njemu na volju. I sva dobit koju vjerovnik stekne od tih vinograda ili kuÊa, pripada njemu; ne uraËunava se u njegovu namiru. A od dana u koji dade aptagi ubuduÊe, njegov dug ne raste u dobiti ni u kamatama, s tim πto u sluËaju da na onom vinogradu ili vinogradima budu obavljeni svi radovi pa gospodin knez njega uvede u posjed tih obraenih vinograda u vrijeme ubiranja plodova i prinosa tih vinograda, vjerovnik mora u svoju isplatu uraËunati prihode samo te prve godine. A ako dug bude od jednog perpera i manje, aptagi pripada kneæevu zamjeniku. Ako pak bude od jednog perpera naviπe, aptagi pripada gospodinu knezu, a zamjenik dobiva desetinu od toga. I ako koji DubrovËanin bude duænik nekom strancu pa taj stranac uzmogne pred gospodinom knezom i njegovim Sudom dokazati da njegov dug postoji, gospodin knez duæan je od stranca uzeti aptagi prema prije zapisanom propisu o DubrovËaninu. A ako bude potrebna parnica, pred knezom i njegovim Sudom moraju se pojaviti i jedna i druga stranka, prema propisu i obiËaju kakav vrijedi izmeu DubrovËanina i stranca. A treba znati ovo: ako koji stranac bude za neki dug s aptagi uveden u posjed kuÊe ili vinograda ili broda, barke, barkuzija ili kojega drugog plovila, on ima pravo kome god ushtjedne dati u zalog ili otuiti ono πto je dobio u posjed za onoliko koliko bude njegovo potraæivanje zajedno s aptagi. I ako koji stranac bude duænik nekom DubrovËaninu, gospodin knez duæan je donijeti presudu u korist DubrovËanina ne dobivajuÊi, po starom obiËaju, aptagi ni od jedne stranke. A po svim tuæbama, s ispravom ili bez nje, podignutima samo u svezi s pokretninama gospodin knez treba dobiti za aptagi jedan perper od deset, samo od glavnice, a od kamata ne dobiva niπta. A onaj koji treba naplatiti dug, duæan je gospodinu knezu dati zalog na ime aptagi, i to takav kakav htjedne gospodin knez, ovisno o glavnici duga. A duænik mora taj aptagi nadoknaditi svome vjerovniku.
219
LIBER TERCIUS
Et si aliquis homo dederit aptagi supra aliquem hominem pro aliquo debito, et illud debitum non fuerit inventum verum, vel non dederit aptagi secundum ordinem et consuetudinem civitatis Ragusii quando debitor paratus fuerit paccare debitum illud sine aptagi, et ille qui debet recipere debitum dederit aptagi stulte et contra ordinem, ipsemet est emendator et paccator de aptagi; et d. comes non perdit racionem suam, et debitor non tenetur in aliquo pro illo aptagi. Et si aliquis Raguseus debitor fuerit alicui Raguseo, et ille qui debet recipere debitum voluerit habere reditum suum cum aptagi, et debitor quesierit misericordiam a creditore suo ut ipse intret in tenutam de suis bonis sine aptagi, si creditor audierit preces eius, licitum sit ei ad suam voluntatem intrare in tenutam sine aptagi; et tunc d. comes non debet habere aptagi. Et si creditor penitus voluerit habere debitum suum cum aptagi, licitum sit ei habere eum cum aptagi, et tunc debet habere d. comes aptagi. Et est sciendum quod d. comes non debet habere aptagi de aliqua re nisi ille qui debet recipere debitum dederit ei pignus de quantitate illius debiti, videlicet de capitale tantum, si ipse fecerit ei racionem8; et si non, ipse non debet habere aptagi. Et si debitum fuerit de colligancia16, et creditor pecieret racionem a d. comite et sua Curia, d. comes cum sua Curia debet ei facere racionem8 et debet habere aptagi secundum quod superius dictum est in omnibus. Et si debitor ille non habuerit mobile vel stabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum suo creditori et destruxerit illud quod habuerit, videlicet denarios debiti malo modo et in sua culpa, d. comes debet dare personam debitoris creditori debiti, dando aptagi d. comiti ipse creditor. Et si debitor ille iudicio17 Dei et non in sua culpa, quod sit clare factum, perdiderit illud quod habuit a creditore suo, tunc d. comes non debet dare personam debitoris creditori. Et si debitum non fuerit de colligancia16, et debitor non habuerit mobile vel stabile ad satisfaciendum et paccandum illud debitum, et creditor debiti pecierit18 personam debitoris, d. comes sine aliqua condicione19 debet ei dare personam debitoris recipiendo aptagi. Et si aliquis homo quesierit racionem8 ante d. comitem et suam Curiam de aliquo debito supra aliquem Raguseum, et creditor debiti poterit probare suum debitum verum, et debitum illud iudicatum fuerit ad paccandum per sentenciam20 d. comitis et suorum iudicum, in illa presente peticione, d. comes debet habere aptagi, si ille qui quesierit racionem8 voluerit eum dare. Et si aliquis homo quesierit supra aliquem Raguseum res stabiles, videlicet domum vel domos, vineam vel vinaes, terram vel terras et de omni stabili, et debitor ante d. comitem et alios homines confitebitur illud debitum, vel vincetur ad paccandum per racionem8 in illa presenti peticione, ille qui debet recipere illud stabile debet dare yperperum unum vicario et non plus; et yperperum est vicarii, et d. comes precipere debet vicario ut ipse ponat illum qui querit illud stabile in quamcunque21 possessionem stabilis quam ipse pecierit.
220
KNJIGA TRE∆A
A ako neki Ëovjek dade aptagi za drugog Ëovjeka na ime nekog duga, pa se ustanovi da taj dug ne postoji, ili aptagi ne bude dao po propisu i obiËaju grada Dubrovnika kad duænik bude spreman podmiriti taj dug bez aptagi, a vjerovnik dade aptagi nepromiπljeno i protupropisno, sam nadoknauje i plaÊa aptagi. A gospodin knez ne gubi svoje pravo niti duænik glede tog aptagi ima ikakve obveze. A ako koji DubrovËanin bude duænik nekom DubrovËaninu, pa onaj koji ima primiti dugovanje ushtjedne dobiti svoj prihod zajedno s aptagi, a duænik od svog vjerovnika zatraæi milost da ue u posjed njegove imovine bez aptagi, pa usliπa li vjerovnik njegove molbe, dopuπteno mu je po vlastitoj volji uÊi u posjed bez aptagi; i tada gospodin knez ne mora dobiti aptagi. A ako vjerovnik uporno htjedne dobiti svoje dugovanje zajedno s aptagi, dopuπteno mu je dobiti ga s aptagi, pa tada gospodin knez treba dobiti aptagi. I treba znati da gospodin knez dobiva aptagi za neku stvar samo ako mu onaj koji ima primiti dugovanje dade zalog za visinu onog duga, to jest samo glavnice, pa donese odluku u njegovu korist, a ako ne, knez ne dobiva aptagi. A ako dug bude od kolegancije pa vjerovnik zatraæi pravdu od gospodina kneza i njegova Suda, duæan je gospodin knez sa svojim Sudom donijeti odluku te mu pripada aptagi u svemu kako je prije reËeno. A ako taj duænik ne bude imao pokretne ili nepokretne imovine kojom bi namirio i platio dug svome vjerovniku, a ono πto je imao, to jest novac od duga, zlonamjerno i svojom krivnjom upropasti, duæan je gospodin knez vjerovniku predati duænikovu osobu, s tim da sam vjerovnik daje aptagi gospodinu knezu. A bude li taj duænik Boæjom voljom, a ne svojom krivnjom, πto valja jasno ustanoviti, izgubio ono πto je od svoga vjerovnika dobio, tada gospodin knez ne mora vjerovniku predati duænikovu osobu. A ako dug ne bude od kolegancije, a duænik ne bude imao pokretne ili nepokretne imovine kojom bi namirio i platio taj dug, pa vjerovnik zatraæi duænikovu osobu, duæan je gospodin knez bez ikakva uvjeta predati mu duænikovu osobu primajuÊi aptagi. A ako koji Ëovjek pred gospodinom knezom i njegovim Sudom na ime nekog duga zatraæi pravdu protiv nekog DubrovËanina i vjerovnik uzmogne dokazati da njegovo potraæivanje postoji te po odluci gospodina kneza i njegovih sudaca bude presueno da se taj dug isplati, aptagi pripada gospodinu knezu ako ga podnositelj zahtjeva htjedne dati. A ako koji Ëovjek protiv nekog DubrovËanina bude potraæivao nekretnine, to jest kuÊu ili kuÊe, vinograd ili vinograde, zemljiπte ili zemljiπta i bilo koju nekretninu, a duænik pred gospodinom knezom i drugim ljudima taj dug prizna ili bude usvojen zahtjev za namiru iz te tuæbe, onaj koji treba primiti tu nekretninu ima dati jedan perper, i ne viπe, kneæevu zamjeniku. A perper pripada zamjeniku, a gospodin je knez duæan zapovjediti zamjeniku da onoga koji traæi tu nekretninu uvede u posjed nekretnine koju je taj zatraæio.
221
LIBER TERCIUS
XLVII. De confessione facta coram domino comite et vicario Et si aliquis homo per1 aliquem suum debitorem vocaverit2 d. comitem et suum vicarium, et si d. comes ad se fecerit venire debitorem illum, et inter se et suum vicarium3 in secreto interrogaverit eum de debito illo, et ibi non fuerint alii homines qui possint esse testes nisi d. comes et vicarius, et debitor ille tunc coram eis confitebitur illud debitum, et postea alia die vel alia hora ipse negaverit illud debitum et primam confessionem, confessio quam prius fecit4 in aliquo non noceat ipsi debitori; et si in confessione quam ipse fecerit fuerint alii homines qui possint esse testes in eo5, tunc racio6 teneatur firma. Et nulla confessio que facta fuerit in secreto coram d. comite et suo vicario tantum, de qua7 aliquod prode deveniat eis, sit credenda nec habenda firma, si ille qui eam fecerit, postea negaverit eam, et non noceat ei; nisi ibi fuerint alii homines qui in eo possint esse testes, secundum antiquam consuetudinem.
XLVIII. Quando Comune Ragusii racionem1 petit supra22 aliquem Et si Comune Ragusii ad querendum habuerit supra aliquem Raguseum ullam racionem, si Raguseus ille voluerit respondere in Platea ante Curiam, licitum sit ei respondere; et si ipse noluerit respondere in Platea et voluerit trahere Curiam ad aliquem locum secretum in civitate, Curia debet ire ad locum illum; et si ipse noluerit respondere in3 Platea nec in aliquo loco in civitate, et voluerit trahere Curiam usque ad Croman, Curia debet ire usque ad Croman ad audiendum illum Raguseum, et ibi debet finiri placitum, secundum antiquam consuetudinem.
XLIX. De consuetudinibus inter homines Iadre et Ragusii Notandum est quod si aliquis Raguseus habuerit ad querendum racionem supra aliquem Iadre vel Iadratinus supra aliquem hominem Ragusii, sciendum est quod Iadratinus secundum antiquam consuetudinem debet venire Ragusium ad petendum racionem1 Raguseo, et Raguseus debet ire Iadram ad petendum racionem Iadratino.
222
KNJIGA TRE∆A
XLVII. O priznanju danom pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom Ako neki Ëovjek pozove kojeg svog duænika pred gospodina kneza i njegova zamjenika, a gospodin knez naredi da taj duænik doe k njemu, i ako ga skupa sa zamjenikom u tajnosti ispita o tom dugu, i tu ne bude drugih ljudi koji mogu biti svjedoci, osim kneza i njegova zamjenika, pa taj duænik tada pred njima prizna taj dug, a poslije, drugi dan ili u drugo vrijeme, zanijeËe taj dug i prvo priznanje, priznanje koje je prije dao neka ni u Ëemu ne πteti tom duæniku. A ako kod priznanja koje bude davao bude drugih ljudi koji to mogu posvjedoËiti, neka se tada priznanje dræi pravovaljanim. I nijednom se priznanju koje se dade u tajnosti samo pred gospodinom knezom i njegovim zamjenikom, iz kojeg njima proizlazi neka dobit, ne mora vjerovati ni dræati ga pravovaljanim ako onaj koji ga je iznio poslije to porekne. I neka mu ne πteti, osim ako tu bude drugih ljudi koji to, prema starom obiËaju, mogu posvjedoËiti.
XLVIII. Kad OpÊina dubrovaËka zahtijeva svoju traæbinu sudskim putem Ako OpÊina dubrovaËka ima bilo kakvu traæbinu od nekog DubrovËanina pa taj DubrovËanin ushtjedne odgovarati pred sudom na Placi, neka mu je dopuπteno odgovarati. A ako on ne bude htio odgovarati na Placi, nego htjedne povuÊi sud na neko skrovito mjesto u Gradu, sud je duæan poÊi na to mjesto. Ako taj ne htjedne odgovarati ni na Placi ni na nekom drugom mjestu u Gradu, a htjedne povuÊi sud na Lokrum, sud je duæan poÊi na Lokrum sasluπati toga DubrovËanina, i tu se parnica ima zakljuËiti po starom obiËaju.
XLIX. O obiËajima izmeu Zadrana i DubrovËana Treba spomenuti ovo: ako neki DubrovËanin bude imao spor s Ëovjekom iz Zadra ili Zadranin s nekim Ëovjekom iz Dubrovnika, treba znati da Zadranin, po starom obiËaju, mora doÊi u Dubrovnik tuæiti DubrovËanina, a DubrovËanin mora iÊi u Zadar tuæiti Zadranina.
223
LIBER TERCIUS
Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatis Ragusii et Comune civitatis Iadre, propter quod ipsi vellent facere comunale stanicum et parlamentum per comunem secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet esse ad Sanctam Mariam de Lesna in insula Farre ad parlamentum et stanicum, et ibi debent iustificare se coram iudicibus ex utraque parte; et tot iudices debent esse ex una parte quot ex alia, districti per sacramentum. Et quecumque pars venerit ante ad dictum locum, debet expectare aliam que non venerit per octo dies completos. Et illa pars que infra dictum terminum octo dierum non venerit ad dictum locum, debet perdidisse placitum, salvo tamen impedimento Dei. Et illa pars2 que venerit ad dictum locum, debet assignare3 testes, homines illius loci, et debet esse lucrata placitum. Et est sciendum quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo.
L. De consuetudinibus inter homines Ragusii et homines de Sibinico1, Tragurio, Dalmisio et Spaleto Sciendum est quod si aliquis homo Ragusii ad querendum habuerit racionem2 supra aliquem hominem de Sibenico vel de Tragurio vel de Dalmisio, aut de Spalato3 vel de Farra, vel aliquis ex istis civitatibus quilibet per se ad querendum habuerit racionem2 supra aliquem Raguseum, presciendum est quod Raguseus vadit ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem2 ibi; et ille qui habet ad petendum supra Raguseum ex istis supradictis civitatibus, debet venire Ragusium ad querendum racionem2 a Raguseo. Et si contingeret quod aliquod discordium cresceret inter Comune civitatis Ragusii et comune alicuius civitatis ex istis supradictis, propter quod ipsi vellent facere comunale stanicum et parlamentum per comunem secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet esse ad unum locum qui dicitur Prevlac de Stagna. Et si aliqua pars de4 supradictis haberet dubium de aliqua segnoriam eterrena, Ragusei debent ire ad illam partem de Prevlac ad ripam. Et si Ragusei haberent dubium de aliqua signoria5 Sclavonie, dicte partes debent venire ad istam partem de Prevlac super ripam. Et si pax fuerit, ipsi debent convenire in medio. Quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo.
224
KNJIGA TRE∆A
A ako se dogodi da izbije kakav spor izmeu OpÊine grada Dubrovnika i OpÊine grada Zadra zbog kojeg bi htjeli odræati zajedniËki stanak i zajedniËko zborovanje, po starom se obiËaju obje strane moraju naÊi kod Svete Marije Hvarske na otoku Hvaru na zboru i stanku, i tu se moraju pravdati pred sucima jedne i druge strane, a prisegnutih sudaca mora biti koliko s jedne, toliko s druge strane. I koja god je strana doπla prije na to mjesto, treba Ëekati drugu, koja nije doπla, punih osam dana. A ona strana koja u dotiËnom roku od osam dana ne doe na spomenuto mjesto, mora izgubiti parnicu, osim ako je po Boæjoj volji sprijeËen. A ona strana koja doe na to mjesto, mora odrediti svjedoke, ljude iz onoga mjesta, i mora dobiti parnicu. I treba znati da se stanak treba provesti prema odredbi poglavlja o Humu.
L. O obiËajima izmeu DubrovËana i ©ibenËana, Trogirana, Omiπana i SpliÊana Treba znati ovo: ako koji DubrovËanin treba podnijeti tuæbu protiv nekog ©ibenËanina, Trogiranina, Omiπanina, SpliÊanina ili Hvaranina, ili netko iz tih gradova sa svoje strane treba podnijeti tuæbu protiv kojeg DubrovËanina, valja ubuduÊe znati da DubrovËanin ide u grad svoga duænika ondje traæiti pravdu, a onaj koji iz spomenutih gradova ima potraæivanja od DubrovËanina, mora doÊi u Dubrovnik traæiti pravdu od DubrovËanina. A ako se dogodi da izbije koji spor izmeu OpÊine dubrovaËke i opÊine nekoga od spomenutih gradova zbog kojeg bi htjeli odræati zajedniËki stanak i zajedniËko zborovanje, po starom se obiËaju obje strane moraju naÊi na jednome mjestu, zvanom Prevlaka stonska. Ako neka od spomenutih strana bude oklijevala zbog neke tue vlasti, DubrovËani trebaju poÊi ususret toj strani, od Prevlake obalom. Ako bi pak DubrovËani oklijevali zbog kojeg velmoæe iz slavenskih krajeva, stranke moraju doÊi na ovu stranu Prevlake, obalom. A ako bude mir, trebaju se sastati na sredini. Taj stanak mora se provesti prema odredbi poglavlja o Humu.
225
LIBER TERCIUS
LI. De consuetudinibus inter Raguseos et homines comitatus Chelmi Et si aliquod discordium vel debitum aut aliquod malefactum devenerit inter homines Ragusii1 et homines de comitatu de Chelmo, et comes Ragusii cum Comune Ragusii et comes de Chelmo propter hoc vellent ordinare constitutum terminum esse ad stanicum, sciendum est quod utraque pars debet esse ad locum constitutum ad Sanctum Stephanum in Malfo de foris, et ibi debent se coniungere ad plenerium stanicum. Et debent eligere tot iudices ex una parte quot ex alia qui debent iurare ad evangelium Dei iudicare omnes questiones et placita que ibi fient2, bona fide sine fraude secundum antiquam consuetudinem. Et d. comes Ragusii tenetur et debet facere ut omnes Ragusei qui tempore illo inveniuntur in Ragusio, et vocati fuerint a Sclavis ad stanicum ad racionem3, veniant ad stanicum illud aut debent mittere pro eis ad faciendum racionem3 ad illud stanicum. Et comes de Chelmo simili modo tenetur facere ut homines de Chelmo omnes qui vocati fuerint ad stanicum, veniant ad faciendum racionem3 ad illud stanicum vel debent4 mittere pro eis. Et si per illos iuratos iudices iudicatum fuerit sacramentum ad aliquem comitem vel ad eius filium aut filios, licitum sit illi cui iudicatum fuerit ut per se faciat iurare unum de suis nobilibus viris; et ille quando iurat debet stare prope illum pro quo iurare debet ad latus eius, et debet osculari eum ore. Et si comes de Chelmo per se habuerit ad querendum racionem3 supra comitem et Comune Ragusii vel supra aliquem de Ragusio, hoc debet esse primum placitum quod prius debet placitari ibi. Et si comes de Chelmo per se non habuerit ad querendum racionem3 supra comitem et Comune vel aliquem de Ragusio, et comes vel Comune Ragusii ad querendum habuerit supra comitem vel aliquem de Chelmo, istud debet esse primum placitum quod ibi placitetur. Et sit primum placitum comitis de Chelmo, secundum debet esse comitis et Comunis Ragusii. Et si comes et Comune Ragusii et comes de Chelmo per se non habuerint ad querendum, alii homines qui ibi fuerint ad querendum raciones5 suas debent ponere tessiram que pars debeat prius incipere placitare, et illa pars que per tessiram6 vicerit debet primo placitare, et alia pars secundo; et sic complentur omnia placita usque ad finem: una pars unum placitum, et alia aliud placitum. Et ille homo qui perdiderit placitum suum per sentenciam7 illorum iudicum, de quacumque parte, dominus eius sine mora debet facere racionem3 illi qui vicerit placitum, nisi ipsi se ad invicem concordaverint. Et si stanicum plenerium non fuerit ordinatum, et aliquis homo de Chelmo venerit ad querendum racionem3 supra aliquem hominem Ragusii, si Raguseus voluerit respondere et facere ei racionem3 ante Curiam Ragusii, faciat; et si noluerit, ordinet stanicum ante Curiam Ragusii ad constitutum locum et ad certum terminum secundum quod ordinatum fuerit ante Curiam; et quelibet pars debeat8 esse in illo loco, pars Raguseorum cum iudicibus Ragusii quos
226
KNJIGA TRE∆A
LI. O obiËajima izmeu DubrovËana i podanika Humske kneæevine ako doe do kojeg spora ili duga ili nekog zlodjela izmeu DubrovËana i podanika Humske kneæevine, pa zbog toga dubrovaËki knez s OpÊinom dubrovaËkom i humski knez ushtjednu odrediti dogovorni rok da se nau na stanku, valja znati da se jedna i druga strana moraju naÊi na utvrenome mjestu kod Svetog Stjepana u Zatonu, napolju, i tu se moraju sastati u punom broju. I moraju izabrati toliko sudaca s jedne strane koliko i s druge, a oni moraju prisegnuti na Boæje evanelje da Êe sve sporove i parnice koje Êe se tu voditi suditi u dobroj vjeri, bez himbe, po starom obiËaju. A gospodin knez dubrovaËki obvezan je i mora se pobrinuti da svi DubrovËani koji se u to vrijeme nalaze u Dubrovniku a Slaveni ih pozovu na stanak kako bi raspravili stvar, dou na taj stanak ili pak poπalju nekoga da umjesto njih odgovara na tom stanku. A humski knez duæan je isto tako uznastojati da svi Humljani koji budu pozvani dou odgovarati na tom stanku, ili pak poπalju svoje zamjenike. I ako ti prisegnuti suci dosude da prisegu poloæi koji knez, njegov sin ili sinovi, onaj kojem je to dosueno moæe dati da umjesto njega prisegne jedan od njegovih plemiÊa, a kada taj priseæe, mora stajati blizu onoga za koga priseæe, njemu uz bok i mora ga usnama poljubiti. A ako humski knez sa svoje strane ustreba podnijeti tuæbu protiv kneza i OpÊine dubrovaËke ili nekoga iz Dubrovnika, to mora biti prva parnica koja se ondje mora najprije voditi. A ako humski knez sa svoje strane ne tuæi kneza ni OpÊinu niti ikoga iz Dubrovnika, a knez ili OpÊina dubrovaËka podnesu tuæbu protiv kneza ili nekog iz Huma, to mora biti prva parnica koja Êe se ondje voditi. I neka se prvo odræi parnica humskog kneza, a druga mora biti parnica kneza i OpÊine dubrovaËke. Ako knez i OpÊina dubrovaËka i humski knez sa svoje strane ne iznesu nikakve zahtjeve, ostali ljudi koji tu budu sa svojim zahtjevima, moraju se izvlaËiti ædrijebom koja se stranka ima prva parniËiti, pa ona koja bude izvuËena ædrijebom, ima se parniËiti prva, a zatim druga stranka, i tako se obavljaju sve parnice do kraja; jedna i druga stranka naizmjence. A gospodar onog Ëovjeka koji po presudi spomenutih sudaca izgubi parnicu, s bilo koje strane bio, duæan je bez odugovlaËenja dati zadovoljπtinu onomu koji dobije parnicu, osim ako se sami izmeu sebe nagode. A ako ne bude odreen stanak u punom broju, pa neki Ëovjek iz Huma doe pred sud u Dubrovnik s tuæbom protiv nekog DubrovËanina i DubrovËanin pristane odgovarati i parniËiti se s njim pred sudom u Dubrovniku, neka tako uËini; ako ne htjedne, neka utanaËi stanak pred sudom u Dubrovniku na utvrenome mjestu i u odreeno vrijeme kako bude odreeno pred sudom. I svaka se strana mora naÊi na tome mjestu: dubrovaËka strana s dubrovaËkim
227
LIBER TERCIUS
portare voluerit, et pars Sclavorum cum iudicibus Sclavis quos ducere voluerit, et sint tot iudices ex una parte quot ex alia. Et quecumque ex illis partibus non veniret ad terminum constitutum sine impedimento Dei et dominacionis9 terre, sit10 torta, et perdiderit placitum. Et si Sclavus non concordaret se cum Raguseo ante Curiam Ragusii, Raguseus debet ordinare ante d. comitem et Curiam Ragusii certum terminum eundi ad stanicum cum Sclavo. Et in illo die Raguseus ad suam voluntatem debet elligere11 iudices ab uno in supra, et Sclavus simili modo debet facere: qui iudices sine sacramento debent iudicare placitum vel placita que ibi fient. Et si aliquis Sclavus venerit Ragusium et comprehensus fuerit ab aliquo Raguseo in aliquo debito vel alio malefacto, licitum sit Raguseo ducere Sclavum ante d. comitem et suam Curiam. Et si Sclavus ille sua voluntate per placitum voluerit facere racionem3 Raguseo, d. comes cum sua Curia debet ei facere racionem3; et si ipse12 noluerit et pecierit13 stanicum, licitum sit utrique parti ordinare stanicum ad suam voluntatem secundum predictam formam et ordinem. Et eciam si Raguseus se voluerit concordare cum Sclavo illo per stanicum aut alio quocumque modo, ante quam eum ducat ad d. comitem, ipse bene potest facere hoc et erit firmum. Et si aliquis Raguseus venerit ad d. comitem et pecierit13 ei litteras14 suas, et voluerit ire ad comitem de Chelmo cum litteris ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum de Chelmo, d. comes debet ei facere suas litteras; et Raguseus cum litteris15 illis debet ire ad comitem de Chelmo, et ille Sclavus qui debet facere racionem3 Raguseo, ante comitem de Chelmo debet placitare et facere racionem3 Raguseo, et illa sentencia16 que data fuerit per comitem de Chelmo erit firma. Et quecumque pars non venerit ad stanicum constitutum, et vocata fuerit et non habuerit iustum inpedimentum clare factum, videlicet inpedimentum Dei et contradicionem17 domini terreni, et iudicata fuerit, perdiderit placitum et erit torta. Et si iudicatum fuerit sacramentum vel sacramenta Raguseo in stanico, Sclavus non potest dicere Raguseo: “volo quod talis et talis iuret tecum”; sed Raguseus iurare debeat cum illis suis propinquis quos ipse habere poterit. Et eciam si aliquis Raguseus habuerit ad querendum racionem3 supra aliquem Sclavum et ordinatum fuerit stanicum plenerium, et Raguseus ille noluerit ire ad stanicum illud ad querendum racionem3 suam, illud non preiudicat ei in suo iure, et bene potest manere. Et si Sclavus ille inde in antea venerit Ragusium, Raguseus non potest vetare ei terram Ragusii nec potest eum pignerare vel facere pignerari, et nec depredare eum pro racione18 sua, donec placitum suum diffinitum fuerit per racionem3 et per legis sentenciam, pro eo quod noluit ire ad diffiniendum ad stanicum.
228
KNJIGA TRE∆A
sucima koje odluËi povesti, a slavenska strana sa sucima Slavenima koje htjedne povesti, i neka bude onoliko sudaca s jedne strane koliko s druge. I koja god od tih strana ne doe u odreenom roku, a nije sprijeËena Boæjom voljom i voljom zemaljske vlasti, kriva je i gubi parnicu. Ako se Slaven ne nagodi s DubrovËaninom pred sudom u Dubrovniku, DubrovËanin mora pred gospodinom knezom i sudom u Dubrovniku zakazati odreeni rok kad Êe poÊi na stanak sa Slavenom. I toga je dana DubrovËanin obvezan po svojoj volji izabrati jednog ili viπe sudaca, a to isto mora uËiniti i Slaven; parnicu ili parnice koje Êe se tu voditi, ti su suci duæni presuditi bez prisege. I ako koji Slaven doe u Dubrovnik pa ga neki DubrovËanin uhiti zbog nekog duga ili zlodjela, dopuπteno je DubrovËaninu dovesti Slavena pred gospodina kneza i njegov Sud. I ako taj Slaven htjedne dobrovoljno udovoljiti traæbini DubrovËanina, gospodin je knez sa svojim Sudom obvezan izreÊi presudu; ako on to ne htjedne pa zatraæi stanak, dopuπteno je i jednoj i drugoj strani zakazati stanak po svojoj volji prema prije spomenutom naËinu i propisu. Isto tako, ako se DubrovËanin htjedne nagoditi s tim Slavenom na stanku ili na bilo koji drugi naËin prije nego ga dovede gospodinu knezu, on to, dakako, moæe, i bit Êe pravosnaæno. A ako koji DubrovËanin doe gospodinu knezu i zatraæi od njega svoje isprave i ako htjedne poÊi humskom knezu s ispravama utjerivati traæbinu od nekog Slavena iz Huma, obvezan je gospodin knez izdati mu isprave. I DubrovËanin je s tim ispravama obvezan poÊi humskom knezu, a onaj Slaven koji treba udovoljiti DubrovËaninovoj traæbini duæan je sudjelovati u parnici i pred humskim knezom raπËistiti DubrovËaninovo potraæivanje; ona presuda koju donese humski knez, bit Êe na snazi. A koja god stranka ne doe na zakazani stanak, a bude pozvana, i ne bude opravdano sprijeËena, πto se ima jasno utvrditi; naime, sprijeËena po Boæjoj volji i zabranom zemaljskog gospodara, pa bude suena, izgubit Êe parnicu i bit Êe kriva. A ako DubrovËaninu bude dosueno da na stanku poloæi prisegu ili prisege, ne moæe Slaven reÊi DubrovËaninu: "HoÊu da zajedno s tobom prisegne taj i taj", nego je DubrovËanin duæan prisegnuti zajedno s onim svojim bliænjima koje uzmogne dobiti. Isto tako, ako koji DubrovËanin bude traæio ispunjenje traæbine od nekog Slavena a bude ugovoren stanak u punom broju, pa DubrovËanin ne htjedne poÊi na taj stanak radi svoje traæbine, neka mu to ne ide na πtetu njegova prava i, dakako, smije izostati. A ako bi taj Slaven od tada ubuduÊe doπao u Dubrovnik, DubrovËanin mu ne moæe zabraniti dolazak u dubrovaËku zemlju, niti ga moæe plijeniti ni dati da se plijeni, niti ga pljaËkati u ime svoga prava dok ne bude rijeπena njegova parnica po pravdi i zakonskoj presudi, zbog toga πto nije htio iÊi na stanak da se donese sudska odluka.
229
LIBER TERCIUS
LII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Bossine Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem1 supra ducem de Bossina vel supra aliquem hominem de Bossina, Raguseus ille cum litteris2 d. comitis Ragusii debet ire ad ducem Bossine ad querendum racionem1 suam, et sentencia3 que data fuerit ei ibi erit firma. Et simili modo facit dux de Bossina de suis hominibus qui habent ad querendum racionem1 supra Raguseos, et veniunt Ragusium cum litteris2 sui ducis ante d. comitem, et sentencia3 que data fuerit erit firma.
LIII. De consuetudinibus inter Raguseos et homines Rassie Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et homines de Rascia et comitatum et Comune et homines1 Ragusii propter quod vellent ordinare et facere stanicum, si necesse fuerit, sciendum est quod utraque pars debet se2 coniungere ad stanicum in Ioncheto, in loco qui dicitur Arena prope ecclesiam S. Triphoni vel ad Crestam3 prope ecclesiam S. Michaelis, si Sclavi de sua voluntate voluerint locum de Cresta4; et si Sclavi noluerint locum de Cresta, stanicum debet fieri in Ioncheto in predicto loco. Et rex Rasie5 personaliter non tenetur venire ad stanicum nisi fuerit de sua voluntate, sed ipse tenetur mittere, et similiter facit d. comes Ragusii. Et hoc stanicum debet fieri secundum ordinem et formam quod fit stanicum de Chelmo in omnibus, sive plenerium fuerit sive proprium stanicum.
LIV. De consuetudinibus inter Raguseos et illos de Genta Et si aliquod discordium aut querimonia cresceret inter regnum et homines de Genta et comitatum et Comune et homines Ragusii propter quod ipsi vellent ordinare facere stanicum, si necesse esset, sciendum est quod utraque pars se debet coniungere ad Malina (sic) prope ecclesiam1 sanct (sic) Hylacrioni. Et hoc stanicum, sive plenerium sive proprium fuerit, debet fieri secundum ordinem et formam in omnibus quod fit stanicum de Chelmo.
230
KNJIGA TRE∆A
LII. O obiËajima izmeu DubrovËana i bosanskih podanika Ako koji DubrovËanin bude traæio ispunjenje traæbine od bosanskog vladara ili od kojeg bosanskog podanika, taj DubrovËanin mora iÊi s ispravom gospodina kneza dubrovaËkog bosanskom vladaru iznijeti svoje potraæivanje, i presuda koja tamo bude donesena, bit Êe na snazi. Isto tako postupa bosanski vladar sa svojim podanicima koji iznesu potraæivanje od DubrovËana i dolaze u Dubrovnik s ispravama svoga vladara pred gospodina kneza, pa Êe presuda koja bude donesena, biti na snazi.
LIII. O obiËajima izmeu DubrovËana i raπkih podanika Ako se pojavi koji spor ili prituæba izmeu raπkoga kraljevstva i njegovih podanika i dubrovaËke kneæevine i OpÊine i podanika, zbog Ëega bi, ako ustreba, htjeli odrediti i odræati stanak, valja znati da se jedna i druga strana trebaju sastati u ©umetu na mjestu zvanom Præinata, blizu Crkve svetog Tripuna ili na Kresti blizu Crkve svetog Mihovila ako Slaveni dragovoljno pristanu na mjesto Krestu; ako Slaveni ne prihvate mjesto Krestu, stanak se mora odræati na prije spomenutom mjestu u ©umetu. A raπki kralj nije duæan osobno doÊi na stanak, osim ako ga bude volja, ali je duæan poslati zastupnika; isto tako Ëini gospodin knez dubrovaËki. I ovaj se stanak mora odræati prema odredbi i propisu u svemu kako se odræava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaËan.
LIV. O obiËajima izmeu DubrovËana i zetskih podanika Ako se pojavi koji spor ili prituæba izmeu kraljevstva i ljudi iz Zete te dubrovaËke kneæevine i OpÊine i podanika, zbog Ëega bi oni po potrebi htjeli odræati stanak, valja znati da se jedna i druga strana trebaju sastati u Mlinima blizu Crkve svetog Ilara. I ovaj se stanak mora odræati prema odredbi i propisu u svemu kako se odræava stanak humski, bilo da je punobrojan, bilo da je pojedinaËan.
231
LIBER TERCIUS
LV. De consuetudine inter Raguseos et civitates1 Dalmacie2 superioris Et si aliquis Raguseus ad querendum habuerit racionem3 supra aliquem hominem de civitatibus Dalmacie2 superioris4, vel aliquis homo de illis locis ad querendum habuerit supra aliquem Raguseum, sciendum est quod Raguseus debet ire ad civitatem sui debitoris ad querendum racionem3 suam. Et ille qui supra Raguseum habuerit ad querendum ipse debet venire Ragusium ad querendum.
LVI. De consuetudine inter Raguseos et dominos Sclavonie Quicumque Raguseus aliquam messitacionem1 habuerit cum rege Rascie2 in terris Rascie2, vel cum duce Bossine in terris Bossine, vel cum comite de Centa, et messitacio3 illa poterit probari vera, secundum antiquam consuetudinem Raguseus tenetur ire ad illam segnoriam ad paccandum et complendum messitacionem1 illam quam habet in vita sua. Et si Raguseus moriretur antequam vocatus esset ad racionem4, sciendum est, quod uxor vel heredes eius, aut illi qui possident bona sua, tenentur et debent respondere et facere racionem4 in civitate Ragusii pro mortuo. Et si Raguseus nolet respondere et facere racionem4 ante Curiam Ragusii, et peteret5 stanicum secundum antiquam consuetudinem, utraque pars debet ordinare stanicum ad suam voluntatem ante d. comitem Ragusii. Et si uxor vel heredes illius mortui, aut illi qui possident bona eius, non possiderent aliquid de bonis mortui, aut velent6 deiactare se de possessionibus suis, ipsi non tenentur nec debent facere racionem4, secundum antiquam consuetudinem.
LVII. De consuetudine inter Raguseos et Sclavos Et si aliquis ad querendum habuerit racionem1 supra aliquem Sclavum vel Sclavus supra Raguseum, et Raguseus Sclavo vel Sclavus Raguseo dixerit: “nolo respondere tibi nisi ad plenerium stanicum, et non ad proprium”, et stanicum plenerium non fuerit ordinatum per segnorias, sciendum est quod aliqua ex illis partibus non debet nec potest petere stanicum plenerium, sed utraque pars ordinet parvum stanicum ad certum terminum, et ad illud stanicum debet diffinire questiones suas, secundum antiquam consuetudinem.
232
KNJIGA TRE∆A
LV. O obiËaju izmeu DubrovËana i gradova Gornje Dalmacije Ako koji DubrovËanin ustreba rjeπavati neku traæbinu od kojeg Ëovjeka iz gradova Gornje Dalmacije ili koji Ëovjek iz tih mjesta ustreba rjeπavati neku traæbinu od kojeg DubrovËanina, valja znati da je DubrovËanin obvezan radi svoje traæbine poÊi u grad svoga duænika. A onaj koji bude imao traæbinu od DubrovËanina, obvezan je radi te traæbine doÊi u Dubrovnik.
LVI. O obiËaju izmeu DubrovËana i gospodara slavenskih krajeva Ako bi koji DubrovËanin imao kakvo poslovanje s raπkim kraljem u raπkim krajevima ili s bosanskim vladarom u bosanskim krajevima, ili s humskim knezom u humskim krajevima, ili sa zetskim knezom u zetskim krajevima, pa se to poslovanje uzmogne dokazati istinitim, DubrovËanin je po starom obiËaju obvezan poÊi k onoj vlasti kako bi za æivota namirio i ispunio to poslovanje. Ako bi DubrovËanin umro prije nego bi bio pozvan da poloæi raËun, valja znati da su æena ili njegovi baπtinici, ili oni koji posjeduju njegova dobra, obvezni i duæni za pokojnika odgovarati i polagati raËun u gradu Dubrovniku. Ako DubrovËanin ne htjedne odgovarati i polagati raËun pred sudom u Dubrovniku, nego zatraæi stanak po starom obiËaju, duæna je jedna i druga strana pred gospodinom knezom dubrovaËkim odrediti stanak po svojoj volji. A ako æena ili baπtinici toga pokojnika, ili oni koji posjeduju njegova dobra, ne bi niπta posjedovali od pokojnikovih dobara, ili bi se htjeli odreÊi njegovih posjeda, oni, prema starom obiËaju, nisu duæni niti moraju polagati raËune.
LVII. O obiËaju DubrovËana i Slavena Ako koji DubrovËanin ustreba rjeπavati potraæivanje od kojeg Slavena ili Slaven od DubrovËanina, pa DubrovËanin Slavenu, ili Slaven DubrovËaninu reËe:"Ne Êu ti odgovarati, osim na punobrojnom stanku, a ne na pojedinaËnom", a vlasti ne odrede punobrojan stanak, valja znati da ni jedna od strana nije obvezna niti ovlaπtena traæiti punobrojni stanak, nego neka jedna i druga strana ugovore mali stanak u odreenom roku, i na tom su stanku duæni rijeπiti svoje sporove, po starom obiËaju.
233
LIBER TERCIUS
LVIII. De eo qui vincit servum vel ancillam per placitum Si aliquis homo vel mulier in stanico vel in Curia Ragusii aut in alio loco extra Ragusium, per placitum vicerit aliquem servum vel ancillam, sciendum est quod ille homo vel mulier potestatem habet portandi ad domum suam illum servum vel ancillam quem vel quam vicerit in placito, sine precepto d. comitis et Curie Ragusii et sine dacione domini1, et d. comes cum sua Curia, secundum antiquam consuetudinem, non potest in hoc dare ei contrarium. (Capp. LIX, LX, LXI non inveniuntur in cod. B et in cod. C sine titulo)
LIX. Anno Domini millessimo trecentessimo sexagesimo nono, inditione septima, die vigesimo tertio mensis madii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, et cum laudo populi in publica concione statutum et firmatum fuit, quod quociens venerit aliqua persona ad d. rectorem Ragusii et duos iudices iuratos ad minus cum instrumento renunpciando quod habebit supra aliquem suum debitorem vel debitores, et petierit quod dictus suus debitor seu debitores capiantur, d. rector cum dictis iudicibus qui erunt per tempora, teneantur mittere riparium ad vocandum ad iudicium dictum debitorem vel debitores cum familia rectoris, tali condicione quod si dictus debitor vel debitores noluerint venire ad iudicium ad respondendum suo creditori, familia rectoris debeat ipsum vel ipsos capere et aducere ad iudicium; si vero ille debitor vel debitores venerint voluntarie ad solam vocem riparii, dicta familia nullam sibi debeat facere novitatem. Et si creditor petierit fraudulenter cum aliqua carta quam ipse fieri fecerit de qua habuerit suam solutionem, teneatur solvere pro pena ducatos auri centum, cuius pene medietas sit Comunis, ac alia medietas sit debitoris vel debitorum, a quo vel a quibus petetur debitum supradictum. Et si dictam cartam debiti non fecerit fieri ipse actor, sed ipsam habuerit ab aliis per successionem vel per alium modum, si dicta carta fuerit soluta, non teneatur ipse actor solvere aliquam penam, sed teneatur se purgare suo iuramento quod non fraudulenter petebat debitum supradictum; si autem iurare noluerit vel sciverit illud debitum quod petebat fuisse solutum, solvere debeat dictam penam centum ducatorum, ut superius est expressum, aliquo statuto seu consuetudine observatis hactenus in contrarium non obstante.
234
KNJIGA TRE∆A
LVIII O onom koji u parnici dobije roba ili robinju Ako neki Ëovjek, ili æena, na stanku ili na sudu u Dubrovniku, ili na drugome mjestu izvan Dubrovnika, u parnici dobije roba ili robinju, valja znati da taj Ëovjek ili æena imaju pravo odvesti doma toga roba ili robinju kojega ili koju su dobili u parnici, bez zapovijedi gospodina kneza i dubrovaËkog suda i bez daÊe gospodaru, a gospodin knez sa svojim Sudom, po starinskom obiËaju, ne moæe mu se u tome oprijeti. (Glave LIX, LX, LXI ne nalaze se u kodeksu B, a u kodeksu C su bez naslova)
LIX. Godine Gospodnje 1369., sedme indikcije, dana 23. mjeseca svibnja, u Velikom vijeÊu okupljenom, po obiËaju, na glas zvona i uz odobravanje puka na javnom zboru, odreeno je i potvreno: kad god netko doe pred gospodina kneza dubrovaËkog i najmanje dvojicu prisegnutih sudaca s ispravom "OdriËuÊi se ...", koju bude imao prema nekom svom duæniku ili duænicima, i zatraæi da se njegov duænik ili duænici uhite, gospodin knez sa spomenutim sucima koji u to vrijeme budu, obvezan je poslati zdura s kneæevom pratnjom da pozove tog duænika ili duænike na sud pod uvjetom da, ako taj duænik ili duænici ne budu htjeli doÊi na sud odgovarati svom vjerovniku, kneæeva pratnja mora njega ili njih uhititi i dovesti na sud. Ako pak taj duænik ili duænici budu svojevoljno doπli na sam poziv zdura, pratnja im ne smije praviti nikakvu neugodnost. A ako vjerovnik prijevarno doe s nekom ispravom koju je sam dao izraditi a po kojoj je bio namiren, obvezan je platiti za kaznu stotinu zlatnih dukata, od koje kazne polovica pripada OpÊini, a polovica duæniku, ili duænicima, od kojega, ili kojih, bude potraæivan spomenuti dug. Ako takvu ispravu o dugu ne bude dao sastaviti sam tuæitelj, nego je dobije od drugih nasljedstvom ili na drugi naËin, pa ako spomenuta isprava bude isplaÊena, tuæitelj nije obvezan platiti nikakvu kaznu, ali se mora svojom prisegom oprati od objede da je prijevarno traæio prije spomenuti dug. Ako pak ne bude htio prisegnuti ili bude znao da je taj dug koji traæi veÊ isplaÊen, duæan je platiti kaznu od sto dukata, kako je prije kazano, bez obzira na bilo koji ovomu suprotan zakon ili obiËaj koji je dosad na snazi.
235
LIBER TERCIUS
LX. Anno Domini millesimo trecentessimo septuagesimo secundo, inditione decima, die decimo septimo mensis augusti, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in puplica contione, statutum et firmatum fuit, quod quilibet Raguesus et qui pro Raguseo se apellat, existens debitor alicuius, pro quo debito tenetur respondere in iuditio Ragusii, a modo in antea non possit impetrare per se vel per alium aliquo modo vel ingenio aliquam literam ab aliquo domino, vigore cuius litere possit in aliqua iustitia impediri fienda contra ipsum, secundum nostros ordines Ragusinos, sub pena solvendi centum ducatos auri Comuni Ragusii pro quolibet contrafacturo et pro quolibet (sic) vice. Pro quibus si statim non solverit, ponatur in carcere, et ibi detineatur donec solverit, nec audiatur in aliquo nisi prius solvat penam predictam. Et soluta vel non soluta pena, nichilominus teneatur respondere in iuditio Ragusii. Et si quis aduxerit vel aduci fecerit literam ab aliquo domino, huiusmodi dicta litera non possit nec debeat in aliquo preiudicare iuribus illius vel illorum, qui petet ius contra illum vel illos tales literas impetrantes. Et si pro aliqua littera huiusmodi nostrum Comune vel aliqua spetialis persona haberet aliquod dampnum, ille, vel illi in favorem cuius vel quorum impetraretur dicta litera, debeat emendare totum dampnum cum expensis et interesse quod Comune vel aliqua particularis persona pateretur ocaxione predicta. Et de dictis dampnis, expensis et interesse credatur sacramento illorum qui paterentur dampna. Et si aliqua litera huiusmodi produceretur Comuni in favorem alicuius, et ille excusaret se et diceret se non habere culpam in dicta littera in suum favorem nostro Comuni transmissa, si probatio haberi non posset contra illum, iudicium de hoc remaneat Consilio Rogatorum ad discernendum et iudicandum utrum fuerit culpabilis vel innocens.
LXI. nno Domini millesimo trecentessimo septuegesimo septimo, die quinto decimo decembris, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, et cum laudo populi in publica contione, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod creditores possint petere iura sua contra suos debitores ubique locorum, et quod quilibet creditor possit compellere suum debitorem extra Ragusium, tam cum sententia facta in Ragusio quam cum qualibet carta notarii quam habebit contra ipsum, prout dicto creditori videbitur expedire. Et quod si quis creditor petierit et compulerit suum debitorem cum carta vel sententia soluta, et fecerit sibi inique solvi, quod possit ei per cartam securitatis probari, quod debeat statim restituere dicto debitori illud quod false abstulisset; et tantundem debeat solvere de pena, cuius pene medietas sit nostri Comunis et alia medietas dicti debitoris.
236
KNJIGA TRE∆A
LX. Godine Gospodnje 1372., desete indikcije, dana 17. mjeseca kolovoza, u Velikom vijeÊu okupljenom, po obiËaju, na zvuk zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, odreeno je i potvreno: nijedan DubrovËanin ni onaj koji se naziva DubrovËaninom, ako je neËiji duænik, pa je za taj dug obvezan odgovarati na sudu u Dubrovniku, odsad ubuduÊe ne moæe od bilo kojeg vladara, sam ni preko drugoga, bilo kojim naËinom ili izlikom, ishoditi kakvu ispravu kako bi snagom te isprave mogao sprijeËiti bilo koji pravni postupak protiv sebe po naπim dubrovaËkim odredbama, pod prijetnjom globe od stotinu zlatnih dukata plative OpÊini dubrovaËkoj za svakog prekrπitelja i za svaki put. Ako kaznu za to ne plati odmah, neka se baci u tamnicu, i tu zadræi dok ne plati, i neka se uopÊe ne sasluπa dok prije ne plati spomenutu kaznu. A platio on ili ne platio kaznu, svejedno je obvezan odgovarati pred dubrovaËkim sudom. A ako bi tko predoËio ili se pobrinuo da se predoËi isprava dobivena od nekog vladara, takva isprava ne moæe i ne smije u bilo Ëemu πkoditi pravima onoga ili onih koji Êe imati potraæivanje na teret onoga ili onih koji izmole takve isprave. A ako zbog koje takve isprave naπa OpÊina ili neki pojedinac pretrpi kakvu πtetu, onaj ili oni u Ëiju bi korist bila izmoljena reËena isprava, moraju nadoknaditi svu πtetu s troπkovima i kamatama koju bi prije reËenom prilikom pretrpjela OpÊina ili neki pojedinac. I o tim πtetama, troπkovima i kamatama neka se vjeruje prisezi onih koji pretrpe πtetu. A ako bi se neka takva isprava izdana u neËiju korist predoËila OpÊini, a on se opravda i rekne kako on nije kriv za tu ispravu koja je u njegovu korist predoËena OpÊini, pa ako se protiv njega ne uzmognu prikupiti dokazi, neka se odluka o tome prepusti VijeÊu umoljenih da prosudi i rasudi je li kriv ili nevin.
LXI. Godine Gospodnje 1377., dana 15. prosinca, u Velikom vijeÊu okupljenom, po obiËaju, na glas zvona i uz odobravanje puka na javnom zboru, prihvaÊeno je i potvreno: da vjerovnici mogu traæiti svoja prava protiv svih duænika u bilo kojemu mjestu, i da svaki vjerovnik moæe poduzimati prisilne mjere protiv svog duænika izvan Dubrovnika, kako presudom donesenom u Dubrovniku, tako svakom notarskom ispravom koju protiv njega dobije, kako dotiËni vjerovnik ocijeni da mu bolje odgovara. A ako koji vjerovnik zatraæi povrat i utjera od svoga duænika na temelju veÊ namirene notarske isprave ili presude, ili uËini da mu se neopravdano isplati, a to mu se uzmogne dokazati ispravom o namiri, duæan je odmah vratiti spomenutom duæniku πto je neopravdano oduzeo; i obvezan je isto toliko platiti za kaznu, od koje polovica ima pripasti naπoj OpÊini, a druga polovica dotiËnom duæniku.
237
LIBER TERCIUS
Et quod si quis creditor exegerit aliquid a suo debitore extra Ragusium cum placito vel de concordio seu voluntate, quod non sit aliquod preiuditium iuribus aliorum creditorum qui debent recipere super debitore predicto. Et quod d. rector cum suis iudicibus qui sunt et erunt per tempora, teneantur ex parte tocius nostre Comunitatis recomendare cartas notarie et sententias que portabuntur a creditoribus vel eorum procuratoribus, scribendo verba, modos inductivos et preces in dictis recomendationibus, prout ipsis melius et hutilius videbitur, ut creditores personas suorum debitorum incarceratas et ipsorum res possint obtinere.
Explicit liber tercius, incipit liber quartus.
238
KNJIGA TRE∆A
I ako koji vjerovnik utjera πtogod od svoga duænika izvan Dubrovnika parnicom, dogovorom ili pristankom, neka to ne bude ni na kakvu πtetu pravima ostalih vjerovnika koji imaju πtogod primiti od toga duænika. A gospodin knez i njegovi suci, sadaπnji i oni koji budu u to vrijeme, obvezni su u ime Ëitave naπe OpÊine preporuËiti notarske isprave i presude koje Êe nositi vjerovnici ili njihovi opunomoÊenici, piπuÊi u tim preporukama rijeËi, navode i molbe kako ocijene da je bolje i korisnije, kako bi vjerovnici mogli postiÊi da se utamniËe njihovi duænici i da se preuzmu njihove stvari.
Zavrπava treÊa knjiga, poËinje Ëetvrta.
239
LIBER QUARTUS I. De dote et perchivio Volentes mulieribus super suis dotibus et perchivio providere, statuimus quod quocienscumque mulier seu aliquis pro muliere dederit dotem seu perchivium, de recepcione1 ipsius perchivii maritus teneatur facere cartam ipsi mulieri vel cuicumque sibi perchivium assignaverit. Qui maritus si denarios pro perchivio receperit, ipsos denarios habeat in sua potestate ad faciendum de eis quicquid placuerit sibi; et creditor vel creditores sui possint eum pignerare de dictis denariis. Et d. comes qui per tempora fuerit in Ragusio cum sua Curia possit similiter eum de dictis denariis pignerare, si propter offensam aliquam dictus maritus fuerit condempnatus. Ita tamen locum habent omnia supradicta si maritus habet de bonis suis tantum, unde possit satisfieri mulieri de suo perchivio; aliter nec creditores nec d. comes possit dictos denarios pignerare. Intentionis enim nostre est ut semper et in omni casu dos sive perchivium mulieris sit salvum. Si vero maritus non denarios, sed alia mobilia, videlicet animalia, navem vel naves, barcam vel barcas, vel aliquod aliud lignum pro perchivio uxoris sue receperit, omnia sint in potestate dicti mariti ad faciendum quicquid voluerit. Verumtamen, creditor seu creditores sui pro aliquo debito, vel d. comes cum sua Curia pro aliqua offensione ipsius, capere seu pignorare2 non possint ea; nisi uxor pro qua datum est perchivium illud inveniretur fide iussisse vel manuprehensisse pro eo. Aurum autem, argentum, perle, lapides preciosi et vestimenta que uxor portaverit in domo viri sui pro perchivio, omnia sint in potestate uxoris, et ipsa teneatur salvare et custodire ea ad utilitatem suam et suorum heredum; sed uxor ipsa alienare, impignare aut vendere non possit sine voluntate viri sui. Soluto autem matrimonio, aurum, argentum, perle et lapides preciosi3 ipsi mulieri seu illi qui pro ea remanserit a marito, seu ab illo qui pro eo fuerit, integra restituantur. Nisi uxor confiteretur se donasse, acomodasse seu aliter amisisse ea vel aliquid ex eis: tunc enim donata, acomodata seu amissa per mulierem maritus restituere non cogatur. Vestimenta vero et panni assignati pro perchivio, qui superfuerint tempore mortis, restituantur sicut invenientur. Sed si forte pro faciendis vestimentis uxori sue maritus receperit denarios, et fecerit illa vestimenta pro quibus ipsos receperit, non teneatur tempore mortis ad restitucionem4 denariorum, sed pannorum sicut inveniuntur. Hoc idem de sclavo vel sclava quem vel quam uxor in domo viri duxit, quem vel quam nec maritus sine voluntate uxoris similiter alienare non potest nec pro aliquo debito seu offensione ipsius viri capi vel pignerari. Verumtamen, si illud quod aliquis receperit pro perchivio uxoris sue, consistat in rebus stabilibus seu in perchivio sit aliquid stabile, illud stabile inpignerari vel alienari non possit per maritum sine voluntate et consensu uxoris, nec stabile illud pro offensione aliqua seu debito mariti valeat pignerari; nisi uxor eius inventa fuerit manuprehensa.
240
KNJIGA »ETVRTA I. O mirazu i prÊiji HtijuÊi se pobrinuti za æene glede njihovih miraza i prÊije, odreujemo da je svaki put kad æena ili netko u ime æene dade miraz ili prÊiju, muæ obvezan o primitku te prÊije izdati ispravu toj æeni ili bilo komu tko mu uruËi prÊiju. Ako taj muæ za prÊiju primi novac, neka tim novcem raspolaæe i neka radi s njim πto god mu se svidi; i njegov vjerovnik ili njegovi vjerovnici mogu plijeniti taj novac. I gospodin knez koji u to vrijeme bude u Dubrovniku, isto tako sa svojim Sudom smije plijeniti naznaËeni novac ako spomenuti muæ bude kaænjen zbog kakva prijestupa. Sve se pak prije reËeno primjenjuje ako muæ ima toliko svoje imovine da moæe æeni namiriti njezin miraz; inaËe ni vjerovnici ni gospodin knez ne smiju plijeniti spomenuti novac. Naπa je, naime, namjera da æenin miraz i prÊija uvijek i u svakom sluËaju budu osigurani. Ako pak muæ za prÊiju svoje æene ne primi novac, nego druge pokretnine, naime stoku, brod ili brodove, barku ili barke, ili koje drugo plovilo, neka svim time muæ raspolaæe i radi s tim πto god ga bude volja. Meutim, te stvari njegov vjerovnik ili vjerovnici zbog kakva duga, ili knez sa svojim Sudom zbog nekog njegova prijestupa, ne mogu uzaptiti ni plijeniti, osim ako se dokaæe da je æena za koju je dana ta prÊija za njega jamËila ili to dala u zalog. Zlato, pak, srebro, biseri, drago kamenje i odjeÊa koju bi æena donijela u kuÊu svoga muæa za prÊiju, neka sve bude u vlasti æene a ona je duæna sve to paziti i Ëuvati na korist svoju i svojih nasljednika, ali sama æena ne smije te stvari bez pristanka svoga muæa otuiti, zaloæiti ili prodati. Po prestanku pak braka, zlato, srebro, bisere i drago kamenje neka muæ, ili onaj tko ostane iza njega, u cjelini vrati æeni ili onomu tko ostane iza nje, osim ako æena izjavi da je to ili neπto od toga darovala, pozajmila ili na drugi naËin izgubila. Tada, naime, muæ nije obvezan vratiti ono πto je æena darovala, pozajmila ili izgubila. OdjeÊa pak i tkanine dane u prÊiji, preostale u Ëasu smrti, neka se vrate kako se nau. Ali, ako je muæ sluËajno primio novac da svojoj æeni spravi ruho pa spravi to ruho za koje je primio novac, on u Ëasu smrti nije obvezan vratiti novac, nego ruho, kakvo se zatekne. To isto vrijedi za roba ili robinju koje æena dovede u muæevu kuÊu. Njih muæ ne moæe otuiti bez æenina pristanka niti se oni mogu zbog muæeva duga ili prijestupa uzaptiti ili zaplijeniti. Ipak, ako se ono πto netko primi za prÊiju svoje æene sastoji u nekretninama ili ako u prÊiji bude neka nekretnina, ne moæe muæ zaloæiti ili otuiti tu nekretninu bez æenine volje i pristanka, niti se ta nekretnina zbog nekog muæeva prijestupa ili duga moæe zaplijeniti, osim ako se dokaæe da ju je æena dala u zalog.
241
LIBER QUARTUS
Addimus eciam huic statuto quod si post cartam factam de recepcione perchivii a marito, ipse maritus contraxerit aliud debitum seu fecerit aliam cartam, carta dotis seu perchivii sit maioris vigoris, et primo satisfieri debeat eidem. Si vero appareant alie carte priores facte ante cartam perchivii, priores carte sint maioris vigoris, et in eis primo debeant satisfieri.
II. De lecto et vestimentis uxoris Statuimus quod lectus et res pertinentes ad lectum, et vestimenta uxoris et filie aut filiarum debitoris, aurum, argentum et perle, et alia ornamenta que solent mulieres portare, et ancilla eciam uxoris non possint pro aliquo debito seu culpa viri pignerari; et eciam, si uxor debitoris habuerit stabile vel mobile de suo perchivio vel de dono patris aut matris, seu ex parte antecessorum suorum, illud mobile seu stabile pro aliquo facto viri pignorari non possit; nisi ipsa uxor inventa fuerit fideiussisse pro viro suo in debito suprascripto.
III. De vestimentis quas debent habere novicie1 Ne ulterius super vestimentis que debet habere novicia2 eveniat aliquod dubium, statuimus quod quocienscunque aliqua nobilis mulier maritatur, habeat mantellum unum de scarlato fornitum et investitum secundum consuetudinem civitatis Ragusii, et mantellum unum de salia virida similiter fornitum et investitum, pellem unam de foinis fornitam et cohopertam3, çuppam4 unam de cendato fornitam, eciam pellicionem5 unum leporinum et ancillam unam. Quod si forte ipsa mulier vel qui eam maritaverit, pro dictis vestimentis voluerit dare denarios, teneantur6 dare: pro mantello de scarlato yperpera duodecim, pro mantello viridi7 yperpera octo, pro pelle de foinis yperpera duodecim, pro çuppa de cendato yperpera octo, pro pellicione8 yperpera tria et pro ancilla una yperpera duodecim: salvo pacto habito inter eos de dando plus vel minus, pro rebus supradictis. Si vero de auro9 promisso a muliere vel ab alio pro ea aliquid defecerit quod datum non sit, detur pro quolibet sacio yperperum unum.
242
KNJIGA »ETVRTA
Ovoj odredbi dodajemo i ovo: ako se muæ nakon izdane isprave o primitku prÊije, drugi put zaduæi i izda drugu ispravu, isprava o mirazu ili prÊiji ima veÊu pravnu snagu, i mora se prvo ona podmiriti. Ako se pak pojave druge, starije isprave, izdane prije isprave o prÊiji, te starije isprave imaju veÊu pravnu snagu, pa se prvo one imaju podmiriti.
II. O æeninoj postelji i ruhu Odreujemo da se postelja i posteljina i ruho duænikove æene i jedne ili viπe kÊeri, te zlato, srebro, biseri i ostali nakit koji æene obiËavaju nositi, a isto tako æenina sluπkinja, ne mogu plijeniti zbog bilo kojeg muæevljeva duga ili prijestupa. Isto tako, ako bi duænikova æena posjedovala nekretninu ili pokretninu od svoga miraza ili od oËeva ili majËina dara, ili od svojih predaka, ta se pokretnina ili nekretnina ne moæe plijeniti zbog bilo kojeg muæevljeva djela, osim ako se dokaæe da je æena jamËila za svoga muæa o prije zapisanom dugu.
III. O ruhu koje moraju dobiti nevjeste Da ubuduÊe ne bude nikakve dvojbe o ruhu koje mora dobiti nevjesta, odreujemo da svaki put kad se udaje koja plemkinja, treba dobiti jedan grimizni ogrtaË ukraπen i podstavljen, po obiËaju grada Dubrovnika, jedan ogrtaË od tanke vunene tkanine zelene boje, takoer ukraπen i podstavljen, jedno kunino krzno s ukrasima i podstavom, jedan ogrtaË od tanke svile s ukrasima i jedan zeËji koæuh i jednu sluπkinju-ancilu. Ako moæda sama æena, ili onaj tko je udaje, htjedne dati novac umjesto naznaËenoga ruha, obvezan je dati: za grimizni ogrtaË dvanaest perpera, za zeleni ogrtaË osam perpera, za kunino krzno dvanaest perpera, za kaput od cendata osam perpera, za koæuh tri perpera i za sluπkinju dvanaest perpera, osim ako meusobno ugovore da Êe za prije nabrojene stvari dati viπe ili manje. Ako bi pak nedostajalo neπto od zlatnine koju je obeÊala æena, ili netko drugi umjesto nje, πto nije dano, neka se za svaku πestinu unËe plati jedan perper.
243
LIBER QUARTUS
IV. De dote seu perchivio non dando sine carta Erat actenus antiqua consuetudo quod dos sive perchivium sine carta dabatur; et quod si inter uxorem existentem in domo mariti vel alium pro ea et maritum super dote vel perchivio questio verteretur, videlicet quod maritus diceret sibi deficere aliquid de dote, et uxor seu ille qui eam maritaverat dicebat se totam dotem sive perchivium dedisse, et erat prima uxor, totam credenciam1 habebat corona, et nisi probaret maritus se non recepisse, tenebatur ad restitucionem. Quam consuetudinem velud iuri contrariam corrigentes statuimus, quod de cetero nulla dos sive perchivium sine carta publica assignetur2, et quod dotis sive perchivii assignacio3 nisi per cartam, probari non possit. Et si questio inter maritum et uxorem que iam intravit in domo mariti cum corona seu illum qui eam maritavit, de recepcione4 dotis sive perchivii oriretur, non ut olim corona habeat credenciam5 sed, nisi probetur ex parte mulieris per cartam, maritum dotem seu perchivium recepisse, maritus habeat credenciam5 et iuramentum. Curente6 anno domini MCCLXXXXIII7, de mense marcii8, tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, per ipsum d. comitem cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi, additum est statuto de dote, quod si appareret aliquis cum instrumento debiti supra aliquem habentem uxorem maritatam ante statutum et ante cartam debiti, et non haberet cartam dotis, quod dicta mulier, si esset de nobilibus, non habeat credenciam5 nisi de yperperis quadringentis et ab inde inferius. Si vero fuerit de innobilibus, et non haberet cartam dotis, et maritata esset ante statutum et ante cartam debiti, remaneat in providencia9 d. comitis et sue Curie; salvo si10 ipsa mulier per instrumentum vel testes posset suum perchivium reprobare11; de questionibus vero inter virum et uxorem Statutum in sua permaneat firmitate.
V. 1
De donacionibus quas parentes faciunt filiabus supra perchivium Contigit aliquando quod patres vel matres filiabus maritatis ultra dotem seu perchivium aliquid donant in morte, et mariti supra ipsis donacionibus molestant uxores; statuimus igitur ut quicquid a patre vel matre vel aliqua alia persona donatum fuerit mulieri, de eo quod potest donari totum illud sit in potestate et voluntate mulieris ipsius et heredum suorum post mortem ipsius; ita quod de eis possit facere vele2 suum, nec maritus habeat aliquid facere super donacione3 predicta. Et si forte mulier cui facta est donacio4 erit secunda uxor, vel tercia aut inde superius, maritus aut filii mariti ex altera uxore nichil habeant in eo facere, sed totus5 sit ipsius mulieris et heredum ex ea descendencium6, ut dictum est.
244
KNJIGA »ETVRTA
IV. Da se miraz ili prÊija ne smiju davati bez isprave Dosad je bio stari obiËaj da su se miraz i prÊija davali bez isprave; i ako bi izmeu æene koja æivi u muæevoj kuÊi, ili izmeu nekoga drugoga u njezino ime, i muæa izbio spor oko miraza ili prÊije, to jest ako bi muæ tvrdio kako mu nedostaje neπto od miraza, a æena bi ili onaj tko ju je udao tvrdili kako su predali Ëitav miraz ili prÊiju, a bila je to prva æena, puna se vjera poklanjala djeviËanskom vijencu pa je muæ bio obvezan na povrat ako ne bi dokazao da nije primio. IspravljajuÊi ovaj obiËaj kao protivan pravu, odreujemo: neka se ubuduÊe nijedan miraz ili prÊija ne predaju bez javne isprave, i niËim se, osim ispravom, ne moæe dokazivati predaja miraza. I ako bi izbio spor izmeu muæa i æene koja je veÊ uπla u muæevu kuÊu s vijencem, ili onoga tko ju je udao, neka se za primitak miraza ili prÊije ne vjeruje, kao nekad, vijencu, nego se, ako se sa æenine strane ispravom ne dokaæe da je muæ primio miraz ili prÊiju, ima vjerovati muæu, uz prisegu. TekuÊe godine Gospodnje 1293., mjeseca oæujka, u vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, isti je gospodin knez s privolom Malog i Velikog vijeÊa uz odobravanje puka, dodao odredbi o mirazu ovo: ako bi se tko pojavio sa zaduænicom na teret nekoga tko se oæenio prije ove odredbe i prije zaduænice, pa nema ispravu o mirazu, neka se dotiËnoj æeni, ako je plemkinja, vjeruje samo do Ëetiri stotine perpera i niæe od toga. Ako pak bude neplemkinja, i nema ispravu o mirazu a udana je prije ove odredbe i prije zaduænice, neka prosude gospodin knez i njegov Sud, osim ako bi sama æena s pomoÊu isprave ili svjedoka mogla unatrag dokazati svoju prÊiju. O sporovima pak izmeu muæa i æene neka odredba ostane na svojoj snazi.
V. O darovima koje roditelji daju kÊerima povrh prÊije Katkad se dogaa da oËevi ili majke na samrti udanim kÊerima daruju neπto povrh miraza i prÊije a muæevi zbog tih darova Ëine æenama neugodnosti. Stoga odreujemo da sve ono πto otac ili majka, ili koja druga osoba, daruju æeni, od onoga πto se moæe darovati bude na raspolaganje i na volju te æene i njezinih baπtinika nakon njezine smrti, tako da moæe po svojoj volji time raspolagati, i da muæ nema niπta s prije spomenutim darom. A ako moæda æena koja je dobila dar bude druga æena, ili treÊa ili daljnja, ni muæ ni muæevljevi sinovi od druge æene nemaju s tim niπta, nego sve pripada onoj æeni i nasljednicima s njezine strane, kako je reËeno.
245
LIBER QUARTUS
VI. De ordinacione1 viri cum venit2 ad mortem Cupientes per presens statutum non solum viventibus, verum eciam morientibus subvenire, statuimus ut si aliquis homo uxoratus venerit ad mortem supervivente uxore, et voluerit sue anime providere, possit dimittere pro anima sua quantumcumque sibi placuerit usque ad quartam partem bonorum suorum tam de mobili quam de stabili, sicut actenus antiquam consuetudinem obtinuit.
VII. De uxore1 que possidet2 lectum post mortem viri Si contingat quod mulier post mortem mariti sui voluerit possidere lectum, statuimus quod possidendo lectum possideat omnia bona que fuerunt condam3 mariti sui; exceptis hiis que maritus suus pro anima sua dimiserit usque ad quartam partem, ut superius dictum est. Si vero mulier voluerit ad secunda vota convolare4, hoc est accipere alium virum, habere debeat perchivium quod portavit in domo mariti et quicquid5 maritus donavit ei in morte. Quod si heredes mariti vel qui pro marito vel herede essent, haberent eam suspectam ne portaret secum absconse de bonis condam3 mariti, dicta mulier per sacramentum se purgare ex inde teneatur. Si vero mulier illa que lectum mariti mortui possederit, alium maritum quereret, et hoc posset sibi per ydoneos testes probari6, heredes mariti vel qui pro marito vel heredibus fuerint cum hiis que superius dicta sunt, possint eam de domo expellere. Et que dicta sunt de uxore possidente lectum mariti, intelligantur de marito possidere volente lectum uxoris.
VIII. De anulis quos vir dat uxori Annullus1 quem vir dat uxori cum recipit et sponsat eam, et annulus2 quem vir ponit ad cingulum uxoris, et annulus2 cum quo vir annellat eam, sunt in potestate uxoris ad iudicandum et faciendum de ipsis voluntatem suam, sive habeat heredes cum viro suo sive non.
246
KNJIGA »ETVRTA
VI. O muæevoj raspoloæbi kad se nae na samrti ÆeleÊi ovom odredbom pomoÊi ne samo æivima nego i umiruÊima, odreujemo: ako se koji oæenjeni Ëovjek nae na samrti, a æena ga nadæivi, i ako bi se htio pobrinuti za svoju duπu, smije ostaviti za svoju duπu koliko god mu se svidi do Ëetvrtine svoje imovine, kako od pokretnina, tako od nekretnina, kako je dosad mogao po starom obiËaju.
VII. O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji nakon muæevljeve smrti Ako se dogodi da æena nakon smrti svoga muæa htjedne Ëuvati vjernost braËnoj postelji, odreujemo da, uz vjernost braËnoj postelji, posjeduje i svu imovinu koja je pripadala njezinu pokojnome muæu, izuzevπi onu koju je njezin muæ ostavio za duπu, do Ëetvrtine, kako je prije reËeno. Ako bi se pak æena htjela preudati, to jest uzeti drugoga muæa, ima dobiti prÊiju koju je donijela u muæevljevu kuÊu i πto god joj je muæ na samrti darovao. Ako bi ona muæevim baπtinicima, ili onima koji bi zastupali muæa ili baπtinike, bila sumnjiva da ne bi kriomice odnijela sa sobom πtogod od imovine pokojnog muæa, spomenuta je æena obvezna prisegom potvrditi da je πto se toga tiËe Ëista. Ako bi pak ona æena koja je Ëuvala vjernost braËnoj postelji pokojnoga muæa, traæila drugog muæa, i to joj se uzmogne dokazati s pomoÊu valjanih svjedoka, muæevljevi baπtinici, ili oni koji zastupaju muæa ili baπtinike, mogu je na temelju toga istjerati iz kuÊe. A πto je reËeno o æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji, vrijedi i za muæa koji hoÊe Ëuvati vjernost braËnoj postelji.
VIII. O prstenju koje muæ daje æeni Prsten koji muæ daje æeni kad je prima i zaruËuje, i prsten koji muæ stavlja na æenin pojas, i prsten kojim je muæ prstenuje, u vlasniπtvu su æene da njima raspolaæe i postupa po svojoj volji, bilo da sa svojim muæem ima baπtinike, bilo da ih nema.
247
LIBER QUARTUS
IX. De viro habente heredes ex prima qui secundam accipit uxorem Erat antiqua consuetudo quod mortua uxore alicuius ex qua filium seu filios habebat, si maritus ipse velet1 aliam uxorem ducere, quod perchivium quod habuerat cum uxore premortua daret et assignaret filio vel filiis quos habuerit ex eadem, et eosdem nutrire et dare eis omnia necessaria si cum eo stare voluerint de suo proprio secundum suam possibilitatem; quod si suum patrimonium ad danda eis necessaria non sufficeret2, possit hoc facere de bonis alterius uxoris. Et quod de secunda uxore, dictum est eciam3 de aliis uxoribus. Et quod sine patris voluntate filii prime uxoris a domo4 patris non possent recedere. Qui si contradicente patre et volente eis in domo sua secundum suam possibilitatem necessaria exhibere, filii de domo patris exirent et nolent habitare cum eo, pater eis nichil tenetur dare de suo. Quam consuetudinem ratam habentes in5 perpetuum confirmamus, addicientes eciam3, quod si pater habens secundam uxorem, filios quos cum prima uxore habuerat, noluerit secum in domo tenere, possit eos de domo eicere, dando cuilibet filiorum seu filiarum annuatim yperpera duodecim pro expensis et vestimentis, et pro ancilla annuatim yperperos sex.
X. De viro qui uxorem expellit de domo Qui uxorem suam de domo expullerit, quousque ipsam recipere noluerit, teneatur sibi dare expensas et omnia necessaria secundum providenciam1 d. comitis et sue Curie.
XI. De pannis lineis quos uxor facit in domo viri Omnes panni lini ad lectum et ad mensam pertinentes quos uxor facit postquam intravit in domum1 viri sui, mortua uxore, in potestate viri remanent, sive habeat de ipsa uxore heredes sive non.
248
KNJIGA »ETVRTA
IX. O muæu koji ima baπtinike s prvom, a uzima drugu æenu Stari je obiËaj bio da muæ po smrti æene s kojom je imao sina ili sinove, ako bi htio uzeti drugu æenu, prÊija koju je dobio sa æenom πto je prije njega umrla, dade i preda sinu ili sinovima koje je imao s njom te, ako hoÊe s njim stanovati, da ih hrani i daje im sve potrebno od svoje vlastite imovine prema svojim moguÊnostima. Ako pak njegova oËevina ne bi dostajala da im pruæi πto je potrebno, moæe to uËiniti iz imovine druge æene. A πto je reËeno o drugoj æeni, to isto vrijedi i za ostale æene. Sinovi prve æene ne mogu otiÊi iz oËeve kuÊe bez oËeva pristanka. Ako ti sinovi usprkos oËevu protivljenju i spremnosti da im u svojoj kuÊi, prema svojim moguÊnostima, pruæi πto je potrebno, iziu iz njegove kuÊe i ne htjednu s njim stanovati, otac im nije duæan dati niπta od svoga. Ovaj obiËaj smatramo pravosnaænim i obvezujuÊim za sva vremena, dodajuÊi mu i ovo: ako otac koji ima drugu æenu ne htjedne dræati sa sobom u kuÊi sinove koje je imao s prvom æenom, moæe ih izbaciti iz kuÊe, dajuÊi svakome od sinova ili kÊeri dvanaest perpera godiπnje za troπkove i odjeÊu, i za sluπkinju πest perpera godiπnje.
X. O muæu koji æenu izgoni iz kuÊe Tko svoju æenu istjera iz kuÊe, duæan joj je davati za troπkove i sve πto je potrebno prema prosudbi gospodina kneza i njegova Suda dokle god je ne htjedne opet primiti.
XI. O lanenim tkaninama koje æena izrauje u muæevljevoj kuÊi Sve lanene tkanine za postelju i za trpezu koje izrauje æena nakon ulaska u kuÊu svoga muæa, iza æenine smrti ostaju u vlasniπtvu muæa, bilo da s tom æenom ima baπtinike ili da ih nema.
249
LIBER QUARTUS
XII. De potestate patris in uxorandis filiis Habeat pater licenciam1 uxorandi filium infra etatem legitimam constitutum, et accipiendi perchivium uxoris predicti filii sui et ex inde faciendi suam utilitatem. Filium autem etatem habentem legittimam2 possit pater cum voluntate ipsius uxorare3 et cum eiusdem utilitate similiter perchivium uxoris ipsius recipere4. Quod5 si filius nolet6 perchivium uxoris sue pervenire ad manus patris, set7 ipse vellet eum recipere4, possit pater ipsum filium cum uxore de domo sua licenciare8. Si vero pater nolet perchivium uxoris sui filii predicti recipere, sed dicat: “cui datur mulier, detur et perchivium”, filius ipse, si recepit9, ad restitucionem10 perchivii teneatur, et pater pro ipso perchivio nullatenus obligetur11.
XIII. Quod pater possit maritare prius filias quam filios Pater habens filios et filias non maritatas nec uxoratos1 potestatem2 habeat maritandi et uxorandi filios et filias, ut dictum est. Quod si filius antequam maritentur sorores sue velit uxorem ducere, nisi sit de voluntate patris, hoc facere non possit. Sed pater habeat potestatem prohibendi ne filius prius ducat uxorem quam filie maritentur.
XIV. De muliere possidente lectum viri que cum filio uxorato non vult habitare Si mater habens filium uxoratum, que possideat1 lectum et bona mariti sui, nolit cum filio in una domo habitare, potestatem habeat licenciandi2 eundem, et ipse filius teneatur exire. Si mater vel pater recepisset perchivium uxoris predicti filii, non possit mater ipsum de domo sua expellere nisi assignato sive restituto perchivio supradicto. Quod si non haberet unde posset dictum perchivium restituere, potestatem habeat vendendi tantum de possessionibus patrimonii ut dicto filio de ipso perchivio satisfiat3.
250
KNJIGA »ETVRTA
XII. O oËevoj vlasti glede æenidbe sinova Neka je ocu slobodno oæeniti sina koji je ispod zakonske dobi i primiti prÊiju æene svoga prije spomenutog sina i njom se sluæiti u svoju korist. Sina, pak, koji ima zakonsku dob otac moæe oæeniti uz njegov pristanak i isto tako primiti prÊiju njegove æene u njegovu korist. A ako sin ne bi htio da prÊija njegove æene doe u oËeve ruke, nego je on htjedne preuzeti, dopuπteno je ocu toga sina sa æenom otpustiti iz svoje kuÊe. Ako pak otac ne htjedne primiti prÊiju æene svoga sina, nego reËe: "Komu se daje æena, neka mu se dade i prÊija", sam je sin, ako je primi, obvezan i na povrat prÊije, a otac nije ni u kakvoj obvezi glede te prÊije.
XIII. Da otac moæe prije udavati kÊeri nego æeniti sinove Neka je ocu koji ima sinove i kÊeri πto nisu uπli u brak, dopuπteno udavati kÊeri i æeniti sinove, kako je reËeno. A ako sin hoÊe dovesti æenu prije nego se udaju njegove sestre, ne smije to uËiniti ako to nije po volji ocu. Naprotiv, ocu je dopuπteno zabraniti sinu da se oæeni prije nego se poudaju kÊeri.
XIV. O æeni koja Ëuva vjernost braËnoj postelji, a ne æeli stanovati s oæenjenim sinom Ako majka koja ima oæenjena sina, a Ëuva vjernot braËnoj postelji i posjeduje imovinu svoga muæa, ne æeli stanovati sa sinom u istoj kuÊi, dopuπteno joj je otpustiti ga, a sin je duæan iziÊi. Ako su majka ili otac primili prÊiju æene prije reËenog sina, majka ga ne smije istjerati iz svoje kuÊe, osim ako mu preda i vrati prÊiju. Ako pak ne bi imala odakle vratiti spomenutu prÊiju, dopuπteno joj je prodati toliko od oËevine da dotiËnom sinu namiri prÊiju.
251
LIBER QUARTUS
XV. De patre nolente habitare cum filiis uxoratis Si quis habens filium vel filios uxoratos et nolit habitare cum eis, possit eum vel eos cum suis uxoribus de domo sua eicere, et ipse filius vel filii exire compellantur de domo, ita tamen, quod si pater receperat perchivium uxoris vel uxorum eorum ante quam exeat de domo patris, pater ipse perchivium illud ipsis restituere teneatur. Ultra illud, pater1, cum exierint de domo ipsius, nichil dare teneatur nisi quicquid de sua voluntate ipsis dare voluerit. Quidquid2 autem filius vel filii predicti, postquam exiverint de domo patris, lucrati fuerint cum perchivio uxoris sue seu ex industria persone sue3, suum sit proprium; et fratres alii nichil petere possint vel debeant in lucro predicto. Si autem pater perchivium ipsius filii vel filiorum expendisset ad suam utilitatem et non haberet unde solveret ei perchivium, et voluerit ipsi filio tantum de suo patrimonio assignare quantum valuit perchivium quod receperat, teneantur ipse filius vel filli illum recipere, et cum eo de domo patris exire. Si vero habens plures filios uxoratos velit unum vel aliquos de domo sua licenciare4, et alium seu alios retinere, teneatur pater illi vel illis quos licenciat5 dare expensas sicut dat aliis quos retinet secum in domo; quod si facere nolet predictus pater, dicti filii a domo patris exire nullo modo compellantur6 nec pater possit eos expellere. Si autem aliquis habeat filios uxoratos vel non uxoratos, tenetur ipse pater filios non habentes uxores tenere in domo, et eis omnia necessaria exhibere; nec alii filii uxorati possunt in aliquo patri contradicere super7 hoc. Si vero filius uxoratus de domo patris cum perchivio sue uxoris sine voluntate et licencia8 patris exiverit, quicquid9 ipse filius10 lucrabitur, totum sit comune cum patre et fratribus suis.
XVI. De patre volente dividere bona sua1 inter filios Si pater voluerit inter filios suos sua bona mobilia dividere et distribuere, possit hoc facere eciam2 filiis nolentibus; stabilia eciam2 possit dividere et partem suam unicuique filio assignare, et si voluerint3, dum vixerit apud se partes filiorum omnium retinere4.
252
KNJIGA »ETVRTA
XV. O ocu koji ne æeli stanovati s oæenjenim sinovima Ako netko tko ima sina ili sinove oæenjene ne æeli stanovati s njima, moæe njih s njihovim æenama izbaciti iz svoje kuÊe, i neka se sin ili sinovi prisile da iziu iz kuÊe, ali tako da je otac, ako je primio prÊiju æene ili æena njihovih, obvezan vratiti tu prÊiju prije nego iziu iz oËeve kuÊe. Povrh toga, kad iziu iz kuÊe, otac nije obvezan niπta dati, osim ako im po svojoj volji htjedne πtogod dati. ©to god pak pojedini sinovi, nakon πto iziu iz oËeve kuÊe, steknu prÊijom svoje æene ili svojim osobnim radom, neka bude njihovo; i ostala braÊa ne mogu i ne smiju niπta traæiti od prije spomenute dobiti. Ako pak otac potroπi prÊiju toga sina, ili sinova, u svoju korist, i nema mu otkud isplatiti prÊiju, a voljan je tom sinu dati toliko od svoje oËevine koliko je vrijedila prÊija koju je primio, obvezni su sin ili sinovi to primiti i s time iziÊi iz oËeve kuÊe. Ako bi pak htio, imajuÊi viπe oæenjenih sinova, jednog ili neke od njih otpustiti iz svoje kuÊe, a drugoga ili druge zadræati, otac je obvezan onome ili onima koje otpusti davati za troπkove, kao πto daje drugima koje zadræi sa sobom u kuÊi. Ako to taj otac ne bi htio uËiniti, neka se sinovi nipoπto ne prisiljavaju da iziu iz oËeve kuÊe, niti ih otac moæe istjerati. Ako pak netko ima oæenjenih i neoæenjenih sinova, taj je otac duæan dræati u kuÊi sinove koji nemaju æene i pruæati im sve potrebno; niti se ostali oæenjeni sinovi glede ovoga mogu u iËemu protiviti ocu. Ako bi pak oæenjeni sin mimo oËeve volje i dopuπtenja iziπao iz oËeve kuÊe s mirazom svoje æene, πto god taj sin zaradi, neka bude zajedniËko s ocem i njegovom braÊom.
XVI. O ocu koji hoÊe podijeliti svoju imovinu meu sinove Ako otac htjedne podijeliti i rasporediti svoju pokretnu imovinu meu svoje sinove, moæe to uËiniti pa makar sinovi ne htjeli. Nekretnine takoer moæe podijeliti i predati svakom sinu njegov dio, a moæe, bude li htio, dok je æiv zadræati dijelove svih sinova u sebe.
253
LIBER QUARTUS
XVII. De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere1 Si quis moriens2 habens filios voluerit de suo3 pro anima sua testari, possit tam de mobili quam de stabili, usque ad quartam partem bonorum suorum secundum suam voluntatem pro anima sua disponere; servos eciam4 et ancillas possit manumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam et ancillas possit manumittere, hoc est francare ultra quartam ipsam, ita tamen, si eos vel eas de suo proprio comperavit5.
XVIII. De eo quod pater potest plus donare filio maiori Pater decedens, id est moriens possit maiori filio donare aliquid secundum voluntatem suam usque ad napum unum argenteum de libra una.
XIX. De testamento filii uxorati vivente patre Si filius habens uxorem, infirmitate gravatus velit condere testamentum super patrimonio suo vivente patre, si ipse pater consenserit, valeat testamentum. Ceterum, si pater nolet ei consentire quod faciat testamentum, filius ipse potest secundum suam voluntatem1 usque ad quartam partem mobilium et stabilium, que ipsum de patrimonio suo contingit, testari; verumtamen testamentum ipsum non possit compleri nec duci ad effectum nisi post mortem patris. Illo autem moriente, testamentum ipsum super illa quarta ad effectum ducatur, reliquis tribus partibus penes uxorem ipsius filii seu heredes suos remanentibus. Filio autem non uxorato morienti pater potest dare licenciam2 testandi super una quantitate ad voluntatem suam. Qui filius non uxoratus si in manibus et potestate patris decesserit, habeat pater potestatem faciendi pro anima ipsius filii quantum sibi placuerit, et alii filii super hoc non possint contradicere patri. Et hec omnia intelligenda sunt quando pater possederit lectum uxoris. Si vero filius uxoratus non patrem sed matrem habeat et sorores eciam3 maritatas, et ipse filius moraretur cum matre, possit filius ipse super parte ipsum contingente de patrimonio suo ad voluntatem suam testari; testamentum autem ipsius in tribus partibus non perducetur ad effectum nisi post mortem matris, si ipsa tunc lectum patris possederit, et eciam3 uxoris sue si possederit lectum suum.
254
KNJIGA »ETVRTA
XVII. O onome πto otac na samrti moæe ostaviti za svoju duπu Ako netko tko ima sinove ushtjedne na samrti neπto od svoga oporuËno namijeniti za svoju duπu, moæe po svojoj volji namijeniti za svoju duπu, kako od pokretnina, tako od nekretnina, do Ëetvrtine svoje imovine; robove i robinje smije otpustiti, to jest osloboditi preko vrijednosti Ëetvrtine ako ih je kupio od vlastite imovine.
XVIII. O tome da otac moæe po svojoj volji viπe darovati najstarijem sinu OdlazeÊi s ovoga svijeta, to jest umiruÊi, otac moæe neπto viπe darovati najstarijem sinu, do vrijednosti jednog srebrnog vrËa od jedne libre.
XIX. O oporuci oæenjenog sina za oËeva æivota Ako sin koji ima æenu, pritisnut boleπÊu, ushtjedne uËiniti oporuku o svojoj oËevini za oËeva æivota, oporuka vrijedi ako otac pristane. InaËe, ako otac ne htjedne pristati da on uËini oporuku, taj sin moæe oporuËiti po svojoj volji do Ëetvrtine pokretnina i nekretnina koje mu od njegove oËevine pripadaju. Meutim, ta se oporuka ne smije izvrπiti ni provesti nego tek po oËevoj smrti. Kada pak otac umre, neka se ta oporuka o onoj Ëetvrtini provede u djelo, dok ostala tri dijela ostaju æeni toga sina ili njegovim baπtinicima. UmiruÊem, pak, neoæenjenom sinu otac moæe dati dopuπtenje da u odreenoj vrijednosti oporuËi po svojoj volji. Ako taj neoæenjeni sin umre dok je joπ pod oËevim nadzorom i vlasti, otac ima pravo dati za duπu toga sina koliko mu se svidi, a da se ostali sinovi u tome ne mogu protiviti ocu. A sve ovo podrazumijevajuÊi da otac bude Ëuvao vjernost braËnoj postelji. Ako pak oæenjeni sin nema oca, nego majku i sestre, takoer udane, a taj sin stanuje s majkom, on moæe po svojoj volji oporuËiti dio oËevine koji mu pripada. Njegova pak oporuka u trima Ëetvrtinama ne Êe se provesti u djelo, nego nakon majËine smrti ako ona tada bude Ëuvala vjernost braËnoj postelji. Isto tako, nakon smrti njegove æene ako ova bude Ëuvala vjernost njegovoj postelji.
255
LIBER QUARTUS
XX. De potestate quam mater habet supra filios Equiparantes1, quoad filios, matrem patri2, statuimus, quod illam potestatem quam habet pater supra filios in vita sua, eandem habeat mater3 post mortem viri sui, possidendo lectum ipsius; excepto de divisione patrimonii facienda inter filios, et4 super redendo testimonium inter filios et filias. Et illud quod filii tenentur facere patri in vita sua, teneantur et matri possidenti lectum et bona mariti.
XXI. De fratribus et sororibus dividentibus bona paterna vivente matre Fratres et sorores bona paterna vivente matre que lectum mariti possidet, bene possunt inter se dividere, eciam1 matre nolente; ita tamen quod mater ipsa in vita sua teneat omnes partes, et post mortem eius secundum divisionem ipsam quilibet habeat partem suam. Nolentibus vero filiis, mater inter eos patrimonium eorum dividere non possit.
XXII. De filiis renunciantibus1 hereditatibus parentum Filius vel filii debitoris alicuius qui hereditati paterne vel materne renunciaverint2, nolentes aliquid de bonis patris sui vel matris, volumus quod nec ad solvenda ipsius patris vel matris debita teneantur.
XXIII. Ex quibus causis pater filium exheredare potest Deferentes1 paterne reverencie2 in hac parte, statuimus quod si filius, paterna beneficia oblitus, verberaverit patrem aut matrem suam, seu cum amica patris iacuerit, vel eundem patrem coram Curia accusaverit tali accusacione3, hoc est de tali malefficio4 qua probata pater amitteret vitam vel membrum, aut si vite ipsius patris vel matris per venenum vel alio modo insidiare temptaverit, et hec plene possint probari, pater talem filium possit exhereditare a tota hereditate patrimonii sui sine parte facere.
256
KNJIGA »ETVRTA
XX. O vlasti koju majka ima nad sinovima IzjednaËujuÊi majku i oca πto se tiËe sinova, odreujemo da onu istu vlast koju ima otac nad sinovima za svoga æivota, ima majka nakon smrti svoga muæa ako Ëuva vjernost braËnoj postelji, izuzevπi ovlast glede diobe oËevine izmeu sinova i svjedoËenja u sporu meu sinovima i kÊerima. I ono πto su sinovi obvezni Ëiniti ocu za njegova æivota, obvezni su Ëiniti i majci koja Ëuva vjernost braËnoj postelji i posjeduje muæevljevu imovinu.
XXI. O braÊi i sestrama koji dijele oËinsku imovinu za majËina æivota BraÊa i sestre, dakako, mogu oËinsku imovinu podijeliti izmeu sebe za æivota majke koja Ëuva vjernost braËnoj postelji, pa i mimo majËine volje, ali tako da majka doæivotno zadræi sve dijelove i da po njezinoj smrti svatko dobije svoj dio prema toj diobi. Majka pak ne moæe podijeliti izmeu njih njihovu oËevinu ako to sinovi ne Êe.
XXII. O sinovima koji se odreknu roditeljskog nasljedstva Odreujemo da sin ili sinovi nekog duænika koji se odreknu oËeva i majËina nasljedstva, ne htijuÊi niπta od imovine svoga oca ili majke, nisu obvezni ni plaÊati oËeve ni majËine dugove.
XXIII. Iz kojih razloga otac moæe razbaπtiniti sina IskazujuÊi poπtovanje prema ocu, u tom pogledu odreujemo sljedeÊe: ako sin, zaboravivπi na oËinska dobroËinstva, istuËe oca ili svoju majku, ili legne s oËevom ljubavnicom, ili pred sudom optuæi svog oca takvom optuæbom, to jest za takvo zlodjelo za koje bi otac, dokaæe li se optuæba, bio kaænjen smrÊu ili sakaÊenjem, ili ako pokuπa ugroziti oËev ili majËin æivot otrovom ili na drugi naËin, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, takva sina otac moæe razbaπtiniti glede Ëitave njegove oËevine i ostaviti ga bez dijela.
257
LIBER QUARTUS
XXIV. Quod mortua prima uxore vir secundam non possit accipere, nisi restituto perchivio prime uxoris Si aliquis mortua uxore sua, velit secundam uxorem accipere, reddito prius perchivio, quod habuit de prima uxore heredi vel heredibus aut illis qui essent pro herede prime uxoris, aliam ducat uxorem1, ante tamen quam perchivium prime uxoris restituat, aliam uxorem nullo modo ducere possit.
XXV. Qualiter patrimonium dividi debet inter heredes diversarum uxorum Volumus quod heredes duarum uxorum vel plurium, videlicet prime et secunde1 et inde superius, sive sint masculi sive femine, patrimonium patris sui tam mobile quam stabile equaliter dividere debeant inter se.
XXVI. De divisione facienda inter sorores prime uxoris Presenti constitucione1 statuimus quod filie prime uxoris, si non habent fratrem vel fratres, sint tamquam masculini in patrimonio tam mobili quam stabili patris sui; quod si habent fratrem vel fratres, ipsi fratres sint masculi2 suis sororibus, et ipse sorores sint femine fratribus suis. Hoc idem intelligendum est de filiis et filiabus secunde uxoris et eciam3 omnibus aliis.
XXVII. De sororibus ex prima uxore que remanent cum fratribus Si filie prime uxoris habent fratrem vel fratres ex eadem uxore, sive sint maritate sive non maritate, omnes debent recumbere et esse in fratrem vel fratres suos cum suis partibus. Et frater vel fratres earum tenentur eas maritare si maritate non sunt. Et si necesse fuerit, cum omnibus bonis patris sui tenentur fratres et debent maritare easdem. Quod si forte bona patris ad ipsas maritandas non sufficerent, ipsi fratres de lucro suo teneantur maritare easdem. Si vero sorores ipse maritate essent, frater vel fratres earum habeant partem patrimonii ipsis contingentem. Hoc idem sit de sororibus secunde et tercie uxoris et de omnibus aliis.
258
KNJIGA »ETVRTA
XXIV. Da nakon smrti prve æene muæ ne moæe uzeti drugu ako ne vrati miraz prve æene Ako netko nakon smrti svoje æene hoÊe uzeti drugu æenu vrativπi prethodno miraz koji je dobio od prve æene baπtiniku, ili baπtinicima, ili onima koji zastupaju baπtinike prve æene, neka uzme drugu æenu. Meutim, prije nego vrati miraz prve æene, nipoπto ne smije dovesti drugu æenu.
XXV. Kako se ima podijeliti oËevina izmeu baπtinika od razliËitih æena HoÊemo da baπtinici dviju ili viπe æena, naime prve i druge i daljnjih, bilo da su muπkarci ili æene, trebaju baπtinu svoga oca, kako pokretnu, tako nepokretnu, podijeliti podjednako izmeu sebe.
XXVI. O diobi koja se ima izvrπiti izmeu sestara roenih od prve æene Ovom uredbom odreujemo: prema kÊerima prve æene, ako nemaju brata ili braÊu, u baπtini svoga oca, kako pokretnoj, tako nepokretnoj, neka se postupa kao s muπkarcima. A ako imaju brata ili braÊu, neka ta braÊa budu kao muπki potomci uz svoje sestre, a te sestre neka budu kao æenski potomci uz svoju braÊu. To se isto podrazumijeva glede sinova i kÊeri druge æene, a i svih ostalih.
XXVII. O sestrama roenima od prve æene koje ostaju s braÊom Ako kÊeri prve æene imaju brata ili braÊu od iste æene, bilo da su udane ili neudane, sve sa svojim dijelovima moraju pasti i biti na teret bratu ili braÊi. A brat ili braÊa njihova obvezni su ih udati ako nisu udane. A ako ustreba, braÊa su obvezana svom imovinom svoga oca i duæna su udati ih. I ako moæda za njihovu udaju ne bude dostatna oËeva imovina, ta su braÊa obvezna udati ih od svoje steËevine. Ako pak te sestre budu udane, neka brat ili braÊa njihova dobiju dio oËevine koja im pripada. Ovo isto vrijedi za sestre od druge i treÊe æene i od svih ostalih.
259
LIBER QUARTUS
XXVIII. De heredibus prime uxoris qui non traxerint perchivium matris in vita patris Si heredes prime uxoris non traxissent perchivium matris sue vivente patre, antequam pater eorum acciperet aliam uxorem, et post mortem patris, si pater habuerit alios heredes cum secunda uxore, heredes prime uxoris prius debent detrahere de bonis paternis perchivium matris sue. De eo autem quod supererit detrahant heredes secunde uxoris perchivium matris sue. Et sic intelligendum est de heredibus tercie uxoris et de omnibus aliis. Quod si secunda uxor seu eius heredes non haberent unde possent trahere suum perchivium, quia patrimonium mariti seu patris defecerit, sue fortune inputant1, et heredes prime uxoris non teneantur ipsis pro ipso perchivio in aliquo respondere. Hoc idem esse censemus de secunda uxore ad terciam2 et de omnibus aliis.
XXIX. De viro habente filias ex pluribus uxoribus et maritat filiam ex prima Si aliquis homo habens heredes de duabus uxoribus vel de pluribus maritasset unam de filiabus prime uxoris vel plures cum perchivio, et post mortem ipsius patris dicte filie velent1 detrahere perchivium prime uxoris, videlicet matris sue, volumus quod perchivium seu perchivia filie vel filiarum quas pater maritavit debeant computari in perchivio ipsius prime uxoris, matris earum. Quod si perchivium vel perchivia dictarum filiarum maius seu maiora essent quam perchivium prime uxoris, et post mortem viri contingeret quod secunda uxor non habuerit unde possit trahere suum perchivium integrum et completum2, sed aliquid sibi deficiat, statuimus quod hoc fortune sue debeat inputare3, et prime uxoris heredes tam maritati quam non maritati non teneantur secunde uxori pro suo perchivio, quia pater earum dedit eis perchivium in vita sua. Si vero, detracto perchivio secunde uxoris integro et completo, aliquid in bonis ipsius viri de mobili seu stabili remanserit, volumus quod illud quod superfuerit inter ipsos heredes taliter dividatur, videlicet quod heredes secunde uxoris tantum accipiant supra perchivium, quod cohequatur heredibus4 prime uxoris, et quod remanserit, inter se comuniter tam masculi quam femine dividant per capita singulorum. Quod si bona illius viri deficerent et non posset fieri coequacio5 de secundo herede ad primum, sit in fortuna secundi heredis, et primi heredes non teneantur eis propter raciones6 predictas.
260
KNJIGA »ETVRTA
XXVIII. O baπtinicima prve æene koji nisu uzeli majËin miraz za oËeva æivota Ako baπtinici prve æene ne preuzmu prÊiju svoje majke za oËeva æivota, prije nego je njihov otac uzeo drugu æenu, nakon oËeve smrti, ako je otac imao druge baπtinike s drugom æenom, baπtinici prve æene trebaju iz oËinskih dobara prvo izdvojiti prÊiju svoje majke. Od onoga, pak, πto preostane neka baπtinici druge æene izdvoje prÊiju svoje majke. I tako se ima podrazumijevati i glede baπtinika treÊe æene i svih drugih. Ako druga æena ili njezini baπtinici ne bi imali odakle izdvojiti svoju prÊiju, zato πto ne bi bila dostatna oËevina muæa, to jest oca, neka to pripiπu svojoj zloj sudbini, a baπtinici prve æene nisu obvezni za tu prÊiju u bilo Ëemu im odgovarati. OdluËujemo da isto tako bude izmeu druge i treÊe æene te svih ostalih.
XXIX. O muæu koji ima kÊeri s viπe æena, a udaje kÊer prve od njih Ako bi koji Ëovjek koji ima baπtinike od dviju ili viπe æena s prÊijom udao jednu od kÊeri prve æene ili viπe njih, pa ako bi dotiËne kÊeri nakon smrti svoga oca htjele izdvojiti prÊiju prve æene, to jest svoje majke, hoÊemo da se prÊija ili prÊije kÊeri koje je otac udao, obvezno uraËunaju u prÊiju te prve æene, njihove majke. Ako bi prÊija ili prÊije prije reËenih kÊeri bile veÊe od prÊije prve æene, pa se nakon muæeve smrti dogodi da druga æena nema odakle izdvojiti svoju cjelovitu i potpunu prÊiju, veÊ bi joj πto nedostajalo, odreujemo da to mora pripisati zloj sudbini i da baπtinice prve æene, kako udane, tako neudane, nemaju obvezu prema drugoj æeni za njezinu prÊiju jer im je njihov otac dao prÊiju za svog æivota. Kad se izdvoji cjelovita i potpuna prÊija druge æene, ako neπto preostane od pokretne ili nepokretne imovine njezina muæa, hoÊemo da se ostatak izmeu baπtinika podijeli ovako: naime, da baπtinici druge æene povrh prÊije dobiju toliko da se izjednaËe s baπtinicima prve æene, a πto pretekne neka podijele zajedniËki izmeu sebe po svakoj glavi, kako muπki, tako i æenske. Ako bi imovina njezina muæa bila nedostatna, pa se ne bi mogao izjednaËiti drugi baπtinik s prvim, neka se pripiπe zloj sudbini drugog baπtinika, a prvi baπtinici nemaju obvezu prema drugima zbog prije naznaËenih razloga.
261
LIBER QUARTUS
XXX. De secunda uxore non habente heredes cum viro Uxor secunda, si cum viro suo heredes non habuerit, mortuo marito, bona ipsius viri possit triginta diebus et non amplius possidere; completis vero triginta diebus, cum suo perchivio de domo viri teneatur exire. Sed si heredes prime uxoris haberent eam suspectam quod si ipsa1 portet aliquid de bonis mariti, mulier ipsa teneatur iurare si de bonis ipsius nichil portaret.
XXXI. De secunda uxore habente heredes cum viro Si secunda uxor cum viro suo heredes habuerit, mortuo viro suo, debet post triginta dies cum filiastris1 suis possessiones dividere; quod si lectum viri possidere voluerit, volumus quod partem filiorum suorum possideat et supra partem habeat lectum, cum lectum possideat. Hoc idem intelligendum est de tercia uxore et de omnibus aliis. Si vero lectum viri possidere noluerit, tunc lectum supra partem non habeat nec partes filiorum ad ipsam perveniant, sed ad ipsos filios si sunt maiores, vel ad tutores eorum si legittime etatis non sunt.
XXXII. De uxore lectum viri possidere1 nolente Mulier que lectum viri sui iam mortui possidere noluerit, potestatem habeat extrahendi suum perchivium de bonis ipsuis mariti si habet unde possit extrahere; quod si non habet, sue fortune inputet2. Si autem filios habeat, ab ipsis se non possit dividere nisi velit accipere secundum maritum. Nam si voluerit vidua permanere, perchivium de bonis mariti non possit detrahere.
262
KNJIGA »ETVRTA
XXX. O drugoj æeni koja nema baπtinike s muæem Ako druga æena ne bude imala baπtinike sa svojim muæem, po muæevoj smrti moæe posjedovati imovinu toga muæa trideset dana i ne dulje. Po isteku pak trideset dana duæna je sa svojim mirazom iziÊi iz muæeve kuÊe. Ali ako bi baπtinici prve æene posumnjali da ona πtogod odnosi od muæevljeve imovine, ta je æena obvezna prisegnuti da ne odnosi niπta od njegove imovine.
XXXI. O drugoj æeni koja ima baπtinike s muæem Bude li druga æena imala baπtinike sa svojim muæem, kad umre njezin muæ, mora nakon trideset dana podijeliti imovinu sa svojim pastorcima. A ako bude htjela Ëuvati vjernost braËnoj postelji, hoÊemo da dræi u posjedu dio πto pripada njezinoj djeci i povrh tog dijela da dobije muæevu postelju, jer Ëuva vjernost braËnoj postelji. Ovo se isto ima podrazumijevati glede treÊe æene i svih ostalih. Ako pak ne bi htjela Ëuvati vjernost braËnoj postelji, neka tada povrh tog dijela ne dobije postelju i neka djeËji dijelovi ne pripadnu njoj, nego toj djeci ako su punoljetna, ili njihovim skrbnicima ako djeca nisu dosegla zakonsku dob.
XXXII. O æeni koja ne æeli Ëuvati vjernost braËnoj postelji Æena koja ne htjedne Ëuvati vjernost postelji svojega veÊ preminulog muæa, ima pravo izdvojiti svoju prÊiju iz imovine svoga muæa ako je ima odakle izdvojiti, a ako nema, neka to pripiπe zloj sudbini. Ako, pak, ima djecu, od njih se ne moæe odijeliti, osim ako htjedne uzeti drugog muæa. Ako naime ushtjedne ostati udovicom, ne moæe izdvojiti prÊiju od muæeve imovine.
263
LIBER QUARTUS
XXXIII. De uxore non habente filios et lectum possidere nolente, sed suum perchivium extrahere volente Si mulier non habens filios vel1 filias, mortuo viro suo lectum ipsius viri possidere noluerit, sed cum suo perchivio voluerit exire de domo mariti, perchivium ipsum ab illis ad quos bona ipsius viri pertinent, petere debet2; quod si ab ipsis dictum perchivium habere non poterit, vadat ad d. comitem et suam Curiam, et ab eo petat de suo perchivio racionem3; qui d. comes statuat illis presentibus ad quos bona defuncti pertinent, spacium4 duorum mensium, infra quos restituere debeant perchivium ipsum mulieri predicte. Si vero successores mortui viri non sint presentes in civitate Ragusii, d. comes dabit eis terminum quatuor mensium ad restituendum ipsum perchivium mulieri predicte. Sed si infra predictos terminos mulier ipsa habere non poterit, d. comes cum sua Curia eliget tres bonos viros et faciet5 eos iurare, quod ipsi faciant paccari vel paccabunt ipsi mulieri suum perchivium de bonis viri sui mortui. Et si ipsa mulier voluerit accipere de possessionibus condam mariti sui in paccamentum pro suo perchivio, predicti tres homines appreciabunt6 tantum de possessionibus ipsius defuncti et assignabunt eidem mulieri quantum valet perchivium supradictum. Que si possessiones noluerit, predicti tres homines, ex auctoritate et precepto d. comitis et sue Curie, appreciabunt7 et vendent tantum de bonis defuncti, quantum est perchivium, et8 eidem mulieri assignabunt. Et quicquid dicti tres homines fecerint, tam de appreciacione9 quam eciam10 de vendicione11 possessionum, sit ratum et firmum. Interim tamen, donec mulier rehabeat suum perchivium, habere debeat expensas et necessaria de bonis viri sui defuncti. Si vero predicta mulier habeat filios, tunc sit sicut in superiori capitulo12 continetur.
XXXIV. Quod pater teneatur prius maritare filias prime uxoris Aliquis habens filias ex diversis uxoribus tenetur prius maritare filias prime uxoris et postea secunde, et sic de aliis per ordinem.
264
KNJIGA »ETVRTA
XXXIII. O æeni koja nema sinova i ne æeli Ëuvati vjernost braËnoj postelji, ali hoÊe izdvojiti svoju prÊiju Ako æena koja nema sinova ni kÊeri, nakon smrti svoga muæa ne æeli Ëuvati vjernost postelji tog muæa, nego hoÊe sa svojom prÊijom iziÊi iz muæeve kuÊe, mora tu prÊiju zatraæiti od onih kojima pripada imovina njezina muæa. A ako od njih ne mogne dobiti tu prÊiju, neka poe gospodinu knezu i njegovu Sudu i od njega zatraæi ostvarenje prava na svoju prÊiju. Taj gospodin knez neka odredi, u nazoËnosti onih kojima pripada pokojnikova imovina, rok od dva mjeseca u kojem roku moraju vratiti prÊiju spomenutoj æeni. Ako, pak, nasljednici pokojnog muæa ne budu nazoËni u gradu Dubrovniku, gospodin Êe im knez odrediti rok od Ëetiri mjeseca da vrate prÊiju spomenutoj æeni. Ali ako u prije naznaËenim rokovima ta æena ne bi to mogla dobiti, gospodin knez Êe sa svojim Sudom izabrati tri povjerenika i naredit Êe da prisegnu kako Êe se oni pobrinuti da se toj æeni prÊija namiri ili Êe sami namiriti njezinu prÊiju iz imovine njezina pokojnog muæa. I ako æena htjedne primiti od posjeda svoga pokojnog muæa namiru svoje prÊije, spomenuta Êe tri povjerenika procjenom utvrditi pripadajuÊi dio posjeda tog pokojnika i predati toj æeni onoliko koliko vrijedi dotiËna prÊija. A ako ona ne htjedne posjede, spomenuta Êe tri povjerenika po ovlasti i nalogu gospodina kneza i njegova Suda procijeniti i prodati od pokojnikove imovine onoliko koliko vrijedi prÊija pa to predati toj æeni. I πto god uËine ta tri povjerenika, kako glede procjene, tako glede prodaje posjeda, neka bude pravosnaæno i obvezujuÊe. U meuvremenu, pak, dok æena ne dobije svoju prÊiju, treba joj iz imovine njezina pokojnog muæa davati za izdatke i potrebe. Ako pak ta æena ima djecu, neka bude onako kako stoji u prethodnoj glavi.
XXXIV. Da je otac duæan prije udati kÊeri od prve æene Tko ima kÊeri s razliËitim æenama, duæan je prije udati kÊeri od prve æene, a zatim druge i tako redom kÊeri ostalih æena.
265
LIBER QUARTUS
XXXV. De viro qui recipit stabilia pro perchivio et facit in eis laborerium Maritus si ab uxore sua prima, secunda vel tercia acceperit pro perchivio aliquod stabile, videlicet terras vel casale, et laboraverit casale vel pastinaverit terras, sciendum est quod eo mortuo, quicquid fecit remanebit uxori; excepto si vir laborabit illud cum ordine, videlicet cum ydoneis testibus vel cum publico instrumento.
XXXVI. De habente aliam uxorem et expendit in rebus perchivii prime uxoris Homo habens filios ex prima uxore, si secundam vel terciam aut plures uxores acceperit, et fecerit dispendium in domo vel in terris secunde vel tercie uxoris cum carta vel sine carta, cum testibus vel sine testibus, et heredes ipsi legittime etatis non fuerint, non noceat illis, quod a patre in domo vel in terris predictis fuerit laboratum in1 partibus que eis competunt. Sed si homo ille ex prima uxore non masculum filium, sed feminam tantum habet, sive sit etatis legittime sive non, antequam maritetur, non nocet ei expendium factum a patre in dictis domibus vel in terris, sicut non nocet masculis qui non sunt etatis legittime, ut superius est expressum2.
XXXVII. De vetacione1 heredum prime uxoris ad patrem Filii ex prima uxore, in legittima constituti etate, patri habenti secundam uxorem vetare possunt quod non expendat bona sua in terris vel domibus quas in perchivium pro secunda uxore accepit. Hoc idem possunt2 filie maritate3 ex prima uxore nate ubi filii masculi4 non supersunt; nisi secunda illa uxor velit se filiastris suis5 per cartam vel coram ydoneis testibus obligare in eo quod maritus eius, videlicet pater eorum, expendiderit in terris vel6 domibus sui perchivii, salvum sit ius eorum. Tunc enim filii prohibere non possunt patri quod non laboret. Idem est de secundo herede ad tercium, et sic de aliis.
266
KNJIGA »ETVRTA
XXXV. O muæu koji za prÊiju primi nekretnine pa na njima obavlja radove Ako muæ od svoje prve, druge ili treÊe æene za prÊiju primi nekretninu, to jest zemljiπta ili kuÊiπtinu pa na kuÊiπtini bude obavljao radove ili sadio lozu na zemljiπtima, valja znati da Êe po njegovoj smrti πto god je napravio ostati æeni, osim ako to muæ uradi uz pravna jamstva, to jest uz vjerodostojne svjedoke ili uz javnu ispravu.
XXXVI. O onome koji ima drugu æenu a troπi neπto od prÊije prve æene Ako Ëovjek koji ima sinove s prvom æenom, sklopi brak s drugom, treÊom ili daljnjim æenama, pa bude troπio za kuÊu ili zemljiπta druge ili treÊe æene, s ispravom ili bez isprave, sa svjedocima ili bez svjedoka, a ti baπtinici ne budu u zakonskoj dobi, neka ne ide na njihovu πtetu to πto otac uradi na kuÊi ili na zemljiπtima, na dijelovima koji njima pripadaju. Ali ako taj Ëovjek nema od prve æene muπko dijete, nego samo æensko, bilo da je u zakonskoj dobi ili ne, prije nego se ona uda, ne ide na njezinu πtetu izdatak πto ga je otac imao na dotiËnim kuÊama ili zemljiπtima, kao πto ne ide na πtetu muπkih koji nisu u zakonskoj dobi, kako je prije naznaËeno.
XXXVII. O zabrani baπtinika prve æene prema ocu Sinovi prve æene koji su uπli u zakonsku dob, mogu zabraniti ocu koji ima drugu æenu da troπi njihovu imovinu na zemljiπta ili kuÊe koje je primio u prÊiju za drugu æenu. To isto mogu uËiniti udane kÊeri roene od prve æene, kad nema muπke djece, osim ako bi se ta druga æena obvezala svojim pastorcima ispravom ili pred valjanim svjedocima da ono πto njezin muæ, to jest njihov otac, utroπi na zemljiπta ili kuÊe njezine prÊije ne Êe okrnjiti njihovo pravo. Tada naime sinovi ne mogu zabraniti ocu da radi. Isto vrijedi za drugog baπtinika prema treÊemu, a tako i glede ostalih.
267
LIBER QUARTUS
XXXVIII. De perchivio mulieris que plures maritos habuit Quecumque mulier successive duos vel tres maritos habuerit, si ipsis mortuis alium accipiat, totum perchivium suum nec non donum vel partem quod vel quam a patre vel a matre accepit in potestate sua, si vult accipere potest. Ita tamen quod post mortem mulieris ipsius, filii ultimi mariti habebunt totum perchivium eius; donum autem vel pars1 quod vel quam accepit a patre vel matre vel undecumque sibi obvenerit, dividetur per capita inter filios omnium maritorum.
XXXIX. De uxore secundi mariti habente heredes ex primo Uxor secundi mariti, si ex primo marito heredes habuerit et non cum secundo, si moriatur secundo marito superstite, maritus ipse bona ipsius uxoris possidere non potest nisi triginta diebus tantum. Completis vero triginta diebus, omnia predicta bona perveniant ad heredes primi mariti; eo salvo quod mulier ipsa potest dimittere quartam partem ipsorum bonorum pro anima sua ad vele1 suum, quod intelligitur vel minus quantum voluerit. Et si dicti heredes primi mariti haberent dictum secundum maritum suspectum2, quod portaret aliquid de bonis matris sue, teneatur ipse maritus de hoc per sacramentum purgare, si heredes hoc ellegerint.
XL. De uxore secundi mariti non habente heredes ex primo Secundus maritus mulieris non habentis ex primo marito heredem possit post mortem mulieris ipsius bona eiusdem possidere; eo1 salvo, quod uxor ipsa usque ad quartam partem tam de mobili quam de stabili possit pro anima sua dimitere2 ad voluntatem suam.
XLI. De muliere1 habente heredes ex2 pluribus maritis Si qua mulier ex duobus vel pluribus maritis habens heredes, alium acciperit virum et cum eo filios non habuerit, post mortem ipsius omnia bona sua perveniant ad illos heredes quos habuerat cum aliis viris; ita tamen, quod usque
268
KNJIGA »ETVRTA
XXXVIII. O prÊiji æene koja je imala viπe muæeva Svaka æena koja bude imala zaredom dva ili tri muæa, ako se nakon njihove smrti preuda, Ëitavu svoju prÊiju i dar ili dio koji je dobila od oca ili majke, moæe ako hoÊe uzeti u svoje vlasniπtvo. Meutim, nakon smrti te æene sinovi Êe posljednjeg muæa dobiti Ëitavu njezinu prÊiju. Dar pak ili dio πto je primila od oca ili majke, ili joj od bilo kuda pripadne, podijelit Êe se po glavi izmeu sinova svih muæeva.
XXXIX. O preudanoj æeni koja ima baπtinike od prvoga muæa Ako preudana æena ima djecu s prvim muæem, a s drugim ne, pa ona umre, a drugi je muæ nadæivi, taj muæ ne moæe posjedovati æeninu imovinu viπe od trideset dana. A kad se navrπi trideset dana, sva ta imovina ima pripasti baπtinicima od prvog muæa, osim πto ta æena moæe, ako hoÊe, Ëetvrtinu imovine ostaviti za svoju duπu, a, razumije se, i manje, koliko hoÊe. Posumnjaju li pak ti baπtinici od prvog muæa da drugi muæ odnosi neπto od imovine njihove majke, taj je muæ duæan prisegnuti da je Ëist ako baπtinici tako odluËe.
XL. O æeni drugog muæa koja nema baπtinike od prvoga Drugi muæ æene koja nema baπtinika od prvog muæa, moæe iza smrti te æene posjedovati njezinu imovinu, osim πto ta æena moæe po svojoj volji namijeniti za svoju duπu do Ëetvrtine i od pokretnina i od nekretnina.
XLI. O æeni koja ima baπtinike od viπe muæeva Ako neka æena koja ima baπtinike od dva ili viπe muæeva, uzme joπ jednog muæa pa s njim ne bude imala djece, po njezinoj smrti neka sva njezina imovina pripadne onim baπtinicima koje je imala s drugim muæevima. Moæe meutim po
269
LIBER QUARTUS
ad quartam partem bonorum ipsorum possit pro anima sua dimittere ad voluntatem suam. Qui heredes bona ipsa per capud hominis divident inter se, et in hoc femina sit femina fratribus suis. Que si fratrem masculum non habuerit, sit sibi ipsa idem masculus.
XLII. De muliere1 habente heredum (sic) cum ultimo marito tantum Ex uno vel pluribus maritis habitis, mulier si heredem non habuerit sed ex ultimo viro filios habeat, ea mortua, totum suum perchivium ad heredes ultimi mariti perveniat; eo salvo, quod usque ad quartam2 partem mulier ipsa pro anima sua de ipso potest dimittere vel minus ad voluntatem suam.
XLIII. De muliere1 secundum virum recipiente que retinuit sibi de perchivio Mortuo viro alicuius mulieris, si mulier ipsa accepto suo perchivio et omnibus que pertinent ad eam alium virum accipiat, retenta sibi parte perchivii vel aliorum bonorum, volumus quod totum illud quod sibi retinuit nec assignavit marito, sit in2 potestate mulieris ipsius et heredum suorum.
XLIV. Quod filii teneantur parentibus subvenire, et e contra Dicebat antiqua consuetudo: quod filius vel filii uxorati vel non uxorati, habentes patrem vel matrem simul vel divisim ita pauperes quod non haberent unde vivere possent, tenentur ipsis sufficienter in suis necessitatibus subvenire ut decenter vivere possent1, et eis dare ydonea vestimenta secundum possibilitatem eorum. Quam presenti statuto firmamus, addentes quod pater et mater e converso filiis pauperibus ad similia teneantur. Filios tamen non uxoratos, nisi pro culpa et malicia2 eorum, pater vel mater a se expellere non possint.
270
KNJIGA »ETVRTA
svojoj volji ostaviti do Ëetvrtine te imovine za svoju duπu. Tu Êe imovinu baπtinici podijeliti meusobno po glavi, i neka u tome sestra prema svojoj braÊi bude kao æensko. Ako ne bude imala brata, neka (u nasljeivanju) bude kao muπko.
XLII. O æeni koja ima baπtinika samo s posljednjim muæem Ako æena od jednoga ili viπe muæeva s kojima je æivjela ne bude imala baπtinika, ali ima sinove s posljednjim muæem, kada umre, neka sav njezin miraz pripadne baπtinicima od posljednjeg muæa, osim πto ta æena moæe, po vlastitoj volji, od svog miraza ostaviti do Ëetvrtine ili manje za svoju duπu.
XLIII. O æeni koja uzima drugog muæa, a zadræala je za sebe neπto od miraza Kad nekoj æeni umre muæ, ako ta æena, preuzevπi svoj miraz i sve πto joj pripada, uzme drugog muæa, zadræavπi za sebe dio miraza ili druge imovine, odreujemo da sve ono πto je za sebe zadræala i nije predala muæu, bude u vlasniπtvu te æene i njezinih baπtinika.
XLIV. Da su sinovi duæni pomagati siromaπnim roditeljima, i obratno Stari je obiËaj nalagao da su oæenjeni ili neoæenjeni sin ili sinovi kojima su otac ili majka, zajedno ili zasebno, tako siromaπni da nemaju od Ëega æivjeti, obvezni pomoÊi im u njihovim potrebama dostatno kako bi mogli pristojno æivjeti, i dati im prikladnu odjeÊu prema svojim moguÊnostima. Taj obiËaj ovom odredbom potvrujemo, dodajuÊi tomu da su otac i majka sa svoje strane duæni na sliËan naËin postupiti prema siromaπnim sinovima. Neoæenjene pak sinove, osim zbog njihove krivnje i zloÊe, otac ni majka ne smiju od sebe otjerati.
271
LIBER QUARTUS
XLV. De patre qui recipit perchivia filiorum Pater qui perchivium duorum filiorum vel plurium recepit, si uni ex eis perchivium suum reddiderit, teneatur et aliis si hoc pecierint sua perchivia reddere. Qui si non haberet unde posset omnia perchivia suis filiis reddere, dampnum eius quod defficit1 omnes filii comuniter per sua perchivia porciantur2.
XLVI. De filio diviso a patre cum suo perchivio Si unus ex filiis, recepto a patre suo1 perchivio, iverit in suum patrimonium cum predicto perchivio sine contradicione2 aliorum fratrum, si postea remanentibus deficeret aliquid quod non possent a patre habere completa sua perchivia, frater qui suum recepit, aliis fratribus reffundere vel restaurare aliquid nullo modo teneatur3.
XLVII. Quod filie maritate cum perchivio in residuo nullum ius habeant1 Si quis non habens uxorem, vel si qua non habens maritum, filiam vel filias quas habet cum perchivio maritaverit, in hiis que sibi remanserint, habeat2 plenariam potestatem; filie autem predicte in hiis nullum habeant ius. Sed si quedam ex filiabus sint maritate, quedam non maritate, que non sunt maritate, statuimus quod debeant cum perchivio maritari. Et quod superfluum fuerit de patrimonio seu matrimonio, inter omnes filias comuniter dividatur, eo3 salvo, quod mulier de eo quod sibi remanserit, potest detrahere usque ad quartam partem sui perchivii et dare pro anima sua.
XLVIII. Quod pater contradicentibus filiis possit filias maritare Pater vel mater, cum pater non est, habens filias et filios, potestatem habeat maritandi filias, eciam1 filiis contradicentibus, ipsorum filiorum contradicione2 non obstante. Qui si filie vidue, quam maritat3 iterum, velit de suo proprio pro4 perchivio aliquid addere, possint hoc facere. Nec noceat aliquid contradicio5 filiorum.
272
KNJIGA »ETVRTA
XLV O ocu koji preuzme prÊije svojih sinova Ako otac koji je preuzeo prÊiju dvaju ili viπe sinova, jednome od njih vrati prÊiju, duæan je i ostalima vratiti njihove prÊije ako to zatraæe. Ako ne bude imao moguÊnosti da svojim sinovima vrati sve prÊije, neka πtetu zbog manjka svi sinovi zajedniËki porazdijele na svoje prÊije.
XLVI. O sinu koji se odijelio od oca sa svojom prÊijom Ako jedan od sinova, primivπi od oca svoju prÊiju, bez protivljenja ostale braÊe odijeli svoju oËevinu sa svojom prÊijom, a poslije onima koji ostanu uzmanjka te od oca ne mognu dobiti svoje potpune prÊije, brat koji je primio svoju prÊiju nipoπto nije duæan bilo πto namirivati ili vraÊati ostaloj braÊi.
XLVII. Da kÊeri udane s prÊijom nemaju nikakvo pravo na udio u preostaloj imovini Ako neki koji nema æene ili neka koja nema muæa s prÊijom uda svoju kÊer ili kÊeri koje ima, neka nad preostalom imovinom ima punu vlasnost. Prije spomenute kÊeri neka na to ne polaæu nikakvo pravo. Ali ako neke od kÊeri budu udane, a neke neudane, odreujemo da se one koje nisu udane moraju udati s prÊijom. I πto preostane od oËevine ili majËina imetka, neka se zajedniËki podijeli izmeu svih kÊeri, osim πto æena moæe, od onoga πto joj preostane, odvojiti do Ëetvrtine svoje prÊije i dati za svoju duπu.
XLVIII. Da otac moæe udati kÊeri i protiv volje sinova Otac, ili kad nema oca, majka, koji imaju kÊeri i sinove, i kad se sinovi protive, ovlaπteni su udati kÊeri, a protivljenje sinova to ne moæe sprijeËiti. Ako kÊeri udovici koju ponovno udaju hoÊe za prÊiju dodati neπto od svoje vlastite imovine, mogu to uËiniti. A protivljenje sinova neka tome ne bude nikakva zapreka.
273
LIBER QUARTUS
XLIX. De fratre habente sorores maritatas Filius uxoratus sorores maritatas habens, si cum matre steterit, potest in ultimis suis ad voluntatem suam condere testamentum super parte sua, eciam1 matre contradicente. Mater tamen possidebit bona ipsius filii usque ad mortem suam. Post mortem vero ipsius matris distribuentur ipsa sicut ipse filius ordinavit; salvo tamen in omnibus iure uxoris filii supradicti.
L. De sororibus orfanis1 inter se paciscentibus Sorores virgines non habentes patrem nec matrem, sive stant per se sive cum aliquo, si aliquod pactum vel sacramentum cum fratribus aut cum aliqua alia persona fecerint2, pactum illud vel sacramentum sit nullius valoris. Si autem una vel plures de dictis sororibus velent3 se maritare, potestatem habeant accipiendi partem suam a suis sororibus in qualicumque etate ipse sint; et hoc sit firmum inter sorores orfanas4 cum fratribus suis. Que si fratrem vel fratres habeant, fratres ipsi teneantur eas maritare. Si vero ipse sorores maritare nolent sed regulariter vivere, fratres ipsi secundum possibilitatem suam teneantur eisdem sororibus providere.
LI. De fratribus non habentibus patrem nec matrem nec sorores Fratres non habentes patrem, neque matrem, neque sorores, donec ad legittimam etatem pervenerint, simul cohabitent; ita tamen quod habentes etatem legittimam, non possint impignerare neque vendere nec donare aliquod stabile quod noceat fratribus aliis non habentibus etatem legittimam in1 partibus suis. Cum autem omnes erunt etatis legittime, tunc secundum quod magis voluerint, aut simul maneant vel divisim.
274
KNJIGA »ETVRTA
XLIX. O bratu koji ima udane sestre Bude li oæenjeni sin koji ima udane sestre stanovao s majkom, moæe pred smrt po vlastitoj volji uËiniti oporuku o svom dijelu, makar se majka protivila. Majka Êe ipak posjedovati imovinu toga sina sve do svoje smrti, a nakon majËine smrti ta Êe se imovina podijeliti kako je sam sin oporuËio, zadræavajuÊi u svemu prava æene prije spomenutog sina.
L. O sestrama bez roditelja koje meusobno sklapaju ugovore Ako neudane sestre bez oca i majke, bilo da stanuju zasebno ili s nekim, sklope kakav ugovor ili pogodbu pod prisegom s braÊom ili nekom drugom osobom, taj ugovor ili prisega nemaju nikakve vrijednosti. Ako se pak jedna ili viπe tih sestara htjednu udati, slobodno im je uzeti svoj dio od svojih sestara, u kojoj god dobi one bile, i neka to bude na snazi izmeu sestara bez roditelja i njihove braÊe. Ako imaju brata ili braÊu, ta su braÊa duæna udati ih. Ako se pak same sestre ne bi htjele udati, nego æivjeti redovniËki, ta su braÊa duæna skrbiti se o sestrama prema svojim moguÊnostima.
LI. O braÊi koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara BraÊa koja nemaju ni oca, ni majke, ni sestara, neka stanuju zajedno dok ne navrπe zakonsku dob, s tim da braÊa koja imaju zakonsku dob ne mogu zaloæiti, ni prodati, ni darovati neku nekretninu Ëime bi naπkodili ostaloj braÊi, koja nemaju zakonsku dob, u njihovim dijelovima. Kad pak svi budu zakonske dobi, tada nek ostanu zajedno ili neka se podijele, kako im bude draæe.
275
LIBER QUARTUS
LII. De fratribus non habentibus patrem vel matrem nec sorores qui se uxorare voluerint Si1 fratres patrem vel matrem non habentes simul steterint, et aliqui illorum legittime etatis fuerint, et unus ex eis uxorem cum perchivio acceperit et ipsum in compagniam aliorum fratrum posuerit2, volumus quod perchivium illud sit salvum; et cum ipsi fratres bona sua inter se dividere voluerint, quod probare poterit de omnibus rebus comunibus ipsorum fratrum, dictum perchivium prius salvum et integrum extrahatur. Et reliqua que superfuerint, fratres ipsi equaliter dividant inter se. Si autem tempore divisionis bona ipsorum fratrum ad complendum totum ipsum perchivium non sufficerent, teneatur quilibet ipsorum fratrum ad id quod defecerit pro rata3. Et si aliter solvere non poterint, tenebuntur ad complimentum ipsius perchivii cum uxores acceperint de perchivio uxorum suarum. Quod si frater ipse uxoratus probare non poterit se posuisse4 perchivium suum in comunitate fratrum, ipsi fratres eidem ad hoc nullo modo teneantur. Aliquo autem ex ipsis5 fratribus existente in minori etate, frater ipse perchivium ipsum a comunitate extrahere non possit. Qui si ante divisionem ipsam moriatur, et uxor eius alium virum velit accipere, libere et sine aliqua calumpnia perchivium suum a comunitate extrahere possit, et fratres mariti sui defuncti ad restitucionem sui perchivii teneantur. Statuimus eciam6, quod si prius frater uxoratus perchivium uxoris sue in comunitate fratrum posuerit vel non posuerit, alii fratres cum uxores acceperint, similiter facere teneantur.
LIII. De fratribus simul stantibus qui ponunt perchivium uxorum suarum in comunitate Si unus aut plures ex fratribus simul habitantibus perchivium quod ex uxoribus suis receperint in comunitate aliorum fratrum posuerint, ordinamus quod omnes expensas uxorum suarum et heredum, nec non et nutricum heredum faciant de tota comunitate. Si vero frater uxoratus perchivium suum in comunitate non posuerit, omnes expensas quas pro predictis1 personis fecerit, de suo perchivio faciat et non de comuni. Quas si de comunitate fecisse probetur, ipsas2 sibi in parte sua volumus computari.
276
KNJIGA »ETVRTA
LII. O braÊi koja nemaju oca ni majke ni sestara, a hoÊe se æeniti Ako braÊa koja nemaju oca ni majke budu æivjela zajedno i neki od njih navrπe zakonsku dob, pa jedan od njih uzme æenu s prÊijom i unese prÊiju u zajednicu s ostalom braÊom, hoÊemo da se taj miraz oËuva, pa kad ta braÊa ushtjednu podijeliti svoju imovinu za koju se uzmogne dokazati da je zajedniËka braÊi, neka se prvo izdvoji dotiËna prÊija, oËuvana i cjelovita. A ostalo πto pretekne, neka braÊa podijele meu se podjednako. Ako pak u trenutku diobe ne bi dostajala imovina te braÊe da se namiri sav taj miraz, svaki od te braÊe obvezan je razmjerno nadoknaditi dio onoga πto bude nedostajalo. A ako ne budu mogli platiti drukËije, bit Êe obvezani namiriti tu prÊiju kad se oæene, od prÊija svojih æena. A ako oæenjeni brat ne bude mogao dokazati da je svoju prÊiju poloæio u zajednicu s braÊom, braÊa u tom pogledu nemaju prema njemu nikakve obveze. Ako je pak neki od te braÊe maloljetan, taj brat ne moæe izdvojiti prÊiju iz zajednice. Ako on umre prije te diobe a njegova æena htjedne uzeti drugoga muæa, moæe slobodno i bez ikakva osporavanja izdvojiti svoju prÊiju iz zajednice i duæna su braÊa njezina pokojnog muæa vratiti njezinu prÊiju. Takoer odreujemo: bilo da prvi oæenjeni brat poloæi prÊiju svoje æene u zajednicu s braÊom, bilo da je ne poloæi, neka ostala braÊa kad se oæene postupe na sliËan naËin kao on.
LIII. O braÊi koja stanuju zajedno i polaæu prÊiju svojih æena u zajednicu Ako jedan ili viπe braÊe koja stanuju zajedno poloæe prÊiju koju su primili od svojih æena u zajednicu s braÊom, odreujemo da sve izdatke svojih æena i baπtinika pa i dojilja svoje djece, podmiruju na teret cijele zajednice. Ako pak oæenjeni brat ne poloæi svoju prÊiju u zajednicu, neka sve troπkove koje bude uËinio za naznaËene osobe podmiruje iz svoje prÊije, a ne iz zajedniËke imovine. Ako se dokaæe da ih je podmirio iz zajedniËke imovine, hoÊemo da mu se oni uraËunaju u njegov dio.
277
LIBER QUARTUS
LIV. De fratribus recipientibus perchivium unius ex eis sine voluntate patris et matris Si plures sint fratres, habentes patrem et matrem, et aliquis illorum uxorem cum perchivio acceperit et pater aut mater perchivium ipsum recipere1 noluerit in comunitate, alii fratres si voluerint, supra se perchivium ipsum recipere possint; ita tamen, quod pater vel mater eidem filio pro ipso perchivio non obligentur in vita sua. Post mortem vero patris vel matris, perchivium illud de bonis illorum fratrum integrum extrahatur.
LV. De divisione patris cum filiis prime uxoris Pater habens heredes de duobus1 vel pluribus uxoribus, si cum filiis prime uxoris dividere voluerit bona sua, cum voluntate eorum possit divisionem ipsam facere; salvo perchivio prime et secunde uxoris; ita videlicet, quod heredes prime uxoris recipiant partem suam, et pater recipiat similiter suam et partem heredum secunde uxoris. De quibus bonis, tam mobilibus quam stabilibus, pater ipse pro parte sua habebit tantum quantum habebit unus ex filiis suis. Et si uxor ipsius tempore divisionis fuerit pregnans, habebit ipse pater pro illo filio non nato tantum quantum habebit unus ex filiis suis iam natis.
LVI. De filiis prime uxoris nolentibus habitare cum patre Si1 filii prime uxoris2 cum patre habitare noluerint, sed ab eo se dividere voluerint, statuimus quod pater teneatur eis restituere perchivium matris eorum et eciam3 perchivium uxorum illorum, si illud pater recepisse probetur. Et quicquid postea dicti filii lucrati fuerint sine patre, ipsis debeat remanere. Post mortem autem patris de bonis paternis habeant partem suam.
LVII. De dono quod mater potest facere filiis de comunitate Mater potestatem habeat donandi omnibus filiis et filiabus suis equaliter et non aliis de comunitate archam cum rebus intus habitis ad suam voluntatem;
278
KNJIGA »ETVRTA
LIV. O braÊi koja prime prÊiju jednoga izmeu sebe bez oËeve ili majËine privole Ako je viπe braÊe koja imaju oca i majku, pa neki od njih uzme æenu s prÊijom, a otac ili majka ne pristanu primiti tu prÊiju u zajednicu, ostala braÊa mogu, budu li htjela, primiti za svoj raËun tu prÊiju, s tim da otac ni majka prema tomu sinu nemaju nikakvu obvezu za tu prÊiju dok su æivi. A nakon oËeve ili majËine smrti neka se Ëitava prÊija izdvoji iz imovine ostale braÊe.
LV. O odjeljivanju oca od sinova prve æene Bude li otac koji ima baπtinike s dvije ili viπe æena htio podijeliti imovinu sa sinovima prve æene, moæe tu diobu izvrπiti uz njihov pristanak, ne okrnjujuÊi prÊiju prve i druge æene, to jest tako da baπtinici od prve æene dobiju svoj dio, a da i otac isto tako dobije svoj dio i dio πto pripada baπtinicima od druge æene. Od te imovine, kako pokretne tako nepokretne, otac Êe za svoj dio dobiti onoliko koliko i svaki od njegovih sinova. I ako mu æena u vrijeme diobe bude trudna, otac Êe za to joπ neroeno dijete dobiti onoliko koliko i jedan od njegovih veÊ roenih sinova.
LVI. O sinovima prve æene koji ne æele stanovati s ocem Ako sinovi prve æene ne bi htjeli stanovati s ocem, nego se hoÊe od njega odijeliti, odreujemo da im je otac duæan vratiti prÊiju njihove majke, a isto tako i prÊiju njihovih æena ako se dokaæe da ju je otac primio. I πto god spomenuti sinovi poslije bez oca steknu, neka ostane njima. A po oËevoj smrti neka dobiju svoj dio od oËeva imetka.
LVII. O daru koji majka moæe dati sinovima iz zajedniËke imovine Majka je ovlaπtena po svojoj volji darovati iz zajedniËke imovine podjednako svim svojim sinovima i kÊerima, a ne drugima, πkrinju sa stvarima koje se u njoj
279
LIBER QUARTUS
excepto auro, quod dare non possit. In morte autem sua si vult, dimittere1 possit usque ad quartam partem sui perchivii et vestimenta sua.
LVIII. De dono patris ad filios Pater1 sine voluntate filiorum suorum aliquid donare non possit.
LIX. De viro et uxore non habentibus filios si ad mortem deveniant Maritus et uxor filios vel filias invicem non habentes si ad mortem devenerint, inter ipsos tale ius volumus observari, quod si alter eorum morte preveniatur, et alter velit lectum morientis possidere, moriens super rebus suis taliter possit facere testamentum quod usque ad quartam partem bonorum suorum possit pro anima sua dimittere, et illud in continenti per illum qui supervixerit exolvatur. Super reliquis tribus partibus volumus quod moriens possit secundum voluntatem suam testari et dimittere cui sibi placuerit; ita tamen quod qui supervixerit, cum lecto possideat illas tres partes in vita sua. Post mortem vero ipsius voluntati prius mortui compleatur, detracto tamen semper perchivio mulieris. Si autem qui prius decesserit super tribus partibus nichil dixerit, predicte tres partes volumus quod vadant ad propinquiores successores ipsius, post mortem tamen eius qui supervixerit, ut dictum est; quarta autem intelligatur detracto perchivio. Si vero alter eorum omnino intestatus decesserit, teneatur qui supervixerit dare in continenti pro anima mortui quartam partem bonorum seu perchivii ipsius, reliquis tribus partibus sibi in vita sua remanentibus, et post eius mortem1 ad propinquiores iam mortui pervenientibus, ut dictum est. Volumus eciam2 quod si uxor primo moriatur habens ancillam babiçam, possit eam liberare et facere de ea ad voluntatem suam.
LX. De concordio inter virum et uxorem schepatos Si vir et uxor schepati in vita sua aliquod concordium fecerint, quod per cartam notarii aut per ydoneos testes a duobus in supra possit probari, censemus ipsum ratum et firmum.
280
KNJIGA »ETVRTA
nalaze, izuzevπi zlatninu, koju ne smije davati. Na svojoj pak samrti, ako hoÊe, moæe im ostaviti do Ëetvrtine svoje prÊije i svoju odjeÊu.
LVIII. O oËevu darivanju u odnosu prema sinovima Bez privole svojih sinova otac ne smije niπta darivati.
LIX. O muæu i æeni bez djece kad se nau na umoru Kad se muæ i æena nau na umoru, a nemaju zajedniËke sinove ili kÊeri, hoÊemo da se meu njima primjenjuje ovakva odredba: ako jedno od njih umre prije, a drugo htjedne Ëuvati vjernost postelji umrlog, umiruÊi moæe sastaviti oporuku o svojim stvarima tako da moæe ostaviti do Ëetvrtine svoje imovine za svoju duπu, i da to onaj koji nadæivi odmah isplati. O ostale tri Ëetvrtine odreujemo da umiruÊi moæe po svojoj volji oporuËiti i ostaviti kome se njemu svidi, s tim da onaj koji dulje poæivi, uz postelju doæivotno posjeduje te tri Ëetvrtine. A nakon njegove smrti neka se izvrπi volja prije umrloga, izdvojivπi ipak uvijek æeninu prÊiju. Ako pak onaj koji prije umre niπta ne odredi o tri Ëetvrtine, odreujemo da te tri Ëetvrtine pripadnu njegovim bliæim baπtinicima, ali, kako je reËeno, nakon smrti onoga koji je nadæivio. Neka se pak Ëetvrtina raËuna tek poπto se izdvoji prÊija. Ako jedno od njih umre bez ikakve oporuke, duæan je onaj koji dulje poæivi odmah dati za duπu umrloga Ëetvrtinu njegove imovine ili prÊije, dok mu ostale tri Ëetvrtine ostaju doæivotno, a po njegovoj smrti neka pripadnu bliæoj rodbini umrloga, kako je reËeno. Takoer odreujemo: ako umre prije æena koja ima robinju babicu, moæe je osloboditi i postupiti s njom po svojoj volji.
LX. O sporazumu glede zajedniπtva imovine izmeu muæa i æene Ako muæ i æena πto æive odvojeno uËine neki sporazum koji se moæe dokazati biljeæniËkom ispravom ili s dva i viπe valjanih svjedoka, dræimo ga pravovaljanim i obvezujuÊim.
281
LIBER QUARTUS
LXI. De potestate patris et matris ad maritandas filias Statuimus quod pater, vel mater ubi pater non est, potestatem habeat monachare filiam suam etatem legittimam non habentem, et dare ei quantum sibi placuerit, et quicquid sibi promiserit valeat et sit firmum. Filiam autem legitimam habentem etatem, pater vel mater sine ipsius voluntate monachare1 non possint2. Si vero filia ipsa voluntarie ire voluerit in monasterium, pater teneatur sibi promittere quantum promitteret filie legittime (sic) non habenti etatem, et quicquid ei promiserit, sit firmum et ratum. Et cum pater vel mater ad mortem venerit, possit filie sue monache ad voluntatem suam dimittere de eo quod remanserit de bonis suis secundum possibilitatem suam.
LXII. De fratribus habentibus sorores que ad monasterium ire volunt Fratribus sine patre et matre habentibus sorores etatis legittime, si aliqua de ipsis sororibus in monasterium ire voluerit, omne pactum quod sorores ipse cum fratribus suis fecerint vel eciam1 concordium, volumus esse ratum et firmum.
LXIII. De muliere que sine voluntate suorum iverit in monasterium Si alicuius filia sine voluntate patris vel matris vel fratrum fugeret vel iverit in monasterium, statuimus quod pater vel mater seu fratres eius teneantur ei secundum ipsorum voluntatem in aliquo providere. Hoc idem intelligendum est si fuerint plures1 sorores.
LXIV. De dono matris ad filiam religiosam Mater habens filiam religiosam de archa sua eidem quicquid sibi placuerit potest donare.
282
KNJIGA »ETVRTA
LXI. O oËevim i majËinim ovlastima glede udaje kÊeri Odreujemo da otac, ili majka gdje nema oca, ima pravo svoju kÊer koja nije dosegla zakonsku dob poslati u samostan i dati joj koliko mu se svidi, a πto god joj obeÊa, neka je valjano i obvezujuÊe. KÊer pak koja ima zakonsku dob, otac ni majka ne mogu poslati u samostan bez njezina pristanka. Ako pak ta kÊi bude htjela dragovoljno poÊi u samostan, otac je duæan obeÊati onoliko koliko bi obeÊao dati kÊeri koja nema zakonsku dob, pa πto god joj bude obeÊao dati, neka bude obvezujuÊe i konaËno. A kad se otac ili majka nau na samrti, mogu svojoj kÊeri redovnici ostaviti po svojoj volji od onoga πto preostane od njihove imovine, prema svojoj moguÊnosti.
LXII. O braÊi πto imaju sestre koje æele poÊi u samostan Ako braÊa bez oca i majke imaju sestre u zakonskoj dobi pa neka od tih sestara zaæeli poÊi u samostan, odreujemo da je valjan i obvezujuÊi svaki sporazum, ili nagodba, πto sestre zakljuËe sa svojom braÊom.
LXIII. O æeni koja poe u samostan bez privole svoje obitelji Ako neËija kÊi bez pristanka oca, majke ili braÊe pobjegne i poe u samostan, odreujemo da su otac, majka ili njezina braÊa duæni neËim je opskrbiti po svojoj volji. To se isto podrazumijeva ako bude viπe sestara.
LXIV. O majËinu daru kÊeri redovnici Majka koja ima kÊer redovnicu, moæe joj iz svoje πkrinje darovati πto god joj se svidi.
283
LIBER QUARTUS
LXV. De biçochis et aliis religiosis Volentes non tantum mundanis, verum eciam1 religiosis per presens providere statutum, ordinamus, quod si aliquis vel aliqua habeat filiam biçocham vel aliter viventem2 in penitencia3 extra monasterium, pater vel mater teneatur in vita sua prestare sibi omnia necessaria, post mortem vero suam, teneatur4 sibi aliquid dimittere pro vita sua sustentanda5; ita tamen, quod post mortem ipsius religiose, illud quod pater suus vel mater sibi dimiserat, perveniat ad fratres masculos ipsius religiose vel heredes eorum, et si fratres masculos non haberet, perveniat6 ad sorores et heredes eorum7. Et illi teneantur dare pro anima ipsius usque ad quartam partem valoris ipsius rei quam pater vel mater sibi dimiserat8. Si vero fratrem masculum vel sororem non habuerit, predicta biçocha vel aliter religiosa de hiis que sibi pater vel mater dimiserat in mortem suam faciat vele9 suum.
LXVI. De dono patris ad filium euntem ad monesterium Si unus ex pluribus filiis cum patris voluntate in monasterium ire voluerit, pater ipse potest ei dare illud quod sibi placet, ita tamen, quod illud quod sibi dederit, sit infra illam partem que pertinet ad eum vel procedit ei, et quicquid pater minus eidem promiserit, sit firmum et ratum.
LXVII. Si unus ex pluribus fratribus iverit in monasterium Plures fratres sine patre et matre, si etatis legittime fuerint et unus aut plures ex eis in monasterium ire voluerint, volumus quod potestatem habeant extrahendi partem que pertinet vel procedit eis. Si autem volentes intrare religionem etatis legittime non fuerint, alii fratres non teneantur aliquid eis dare. Et si contingat eos exire de religione ipsa antequam ad legitimam etatem perveniant vel postquam pervenerint, infra annum habeant1 integras partes suas. Hoc idem statuimus intrantibus religionem postquam etatis legittime fuerint, si exierint infra annum, silicet quod habeant integras partes suas.
284
KNJIGA »ETVRTA
LXV. O pokornicama i drugim redovnicama HtijuÊi utvrditi norme ne samo za one πto su svjetovnjaci nego i za one u samostanima, odreujemo: ako bi neki Ëovjek ili æena imali kÊer pokornicu koja æivi po odreenom pravilu ili pak kÊer koja drugim naËinom æivi pokorniËki izvan samostana, duæni su otac ili majka za svoga æivota davati joj sve potrebno, a nakon svoje smrti ostaviti joj neπto za njezino æivotno uzdræavanje, ali tako da nakon smrti te redovnice ono πto su joj ostavili otac ili majka pripadne braÊi te redovnice ili njihovim nasljednicima. A ako ne bi imala braÊe, neka pripadne sestrama i njihovim nasljednicima. A oni su duæni za njezinu duπu dati do Ëetvrtine vrijednosti onoga πto su joj ostavili otac ili majka. Ako pak ne bude imala brata ni sestre, prije spomenuta pokornica ili redovnica neka s onim πto su joj ostavili otac ili majka na samrti raspolaæe kako hoÊe.
LXVI. O oËevu daru za sina koji ide u samostan Ako bi jedan od viπe sinova htio s oËevom privolom poÊi u samostan, otac mu moæe dati ono πto mu se svidi, ali tako da ono πto mu dade bude manje od onoga dijela koji mu pripada ili (iz nasljedstva) proistjeËe. I πto god tom sinu manje otac obeÊa, neka je pravosnaæno i obvezujuÊe.
LXVII. Ako jedan od viπe braÊe poe u samostan Ako bi bilo viπe braÊe bez oca i majke u zakonskoj dobi, pa jedan ili viπe njih budu htjeli poÊi u samostan, hoÊemo da imaju pravo izdvojiti dio koji im pripada ili iz nasljedstva proistjeËe. Ako pak oni koji hoÊe uÊi u red ne bi bili u zakonskoj dobi, ostala im braÊa nisu obvezna niπta dati. Ako se dogodi da istupe iz reda prije nego dosegnu zakonsku dob ili kad je navrπe, u roku od jedne godine, neka dobiju cijele svoje dijelove. Ovo isto odreujemo za one koji uu u red kad navrπe zakonsku dob, pa istupe u roku od jedne godine, neka naime dobiju cijele svoje dijelove.
285
LIBER QUARTUS
LXVIII. De dono patris ad filium clericum Filio clerico cum d. archiepiscopo presentabitur, pater vel mater potestatem habeat donandi seu promittendi donum de rebus stabilibus suis ab yperperis quinquaginta1 inferius secundum suam possibilitatem supra partem suam, que eum contingit de bonis paternis; de quibus habere debet quantum unus de aliis fratribus. Donum autem ipsum quod pater vel mater sibi promiserit, habere non possit nisi post mortem patris vel matris.
LXIX. Si unus ex pluribus fratribus voluerit fieri clericus Si fuerint plures fratres sine patre et matre, et aliquis illorum1 voluerit fieri clericus, sufficiat sibi pars sua, tantum videlicet, quantum habet unus ex aliis fratribus et ultra id nichil a fratribus suis petere possit.
LXX. De genero ad filiandum Si intervenerit aliquis in domum soceris1 vel socere ad filiandum per cartam puplicam, sine qua nil valeat, moriretur sine herede, uxor eius, salva consuetudine patris et matris sue, bene se poterit iterum maritare et quociens voluerit, sive ad filiandum sive ad non filiandum dum fuerit sine herede. Sed2 si uxor ipsa vivente viro premoritur, vir ipse3 possideat dum possidebit lectum uxoris omnia bona que possidebat vivente uxore sua ad filiandum. Qui si vivente socero et socera ad mortem pervenerit, de omnibus hiis que ipse portavit secum in domum soceri et socere, testetur et ordinet ad suam voluntatem; in rebus autem ipsius soceri et4 socere nullam habeat potestatem, sed5 ipse socer et socera habeant potestatem faciendi de eis ad voluntatem suam. Si vero socer et socera premorirentur6, possint ipsi socer et socera quartam partem ipsorum bonorum pro anima sua dimittere, reliquis tribus partibus ipsi filio afiliato7 remanentibus ad voluntatem suam pro anima sua, uxoris, soceri et socere, ad ecclesias, loca religiosa et pauperes extraneos dimittendi. Si autem consanguineis suis de bonis comunis aliquid dederit, donacio8 ipsa non teneat, nisi tantundem det consanguineis9 uxoris sue. Sed si mortua filia, socer afiliati, dimissa uxorie (sic) sua et genero afiliato premoriretur, et gener ipse ad mortem venerit vivente socera, possit in bonis que fuerunt soceri ad voluntatem suam testari et ordinare, ita tamen, quod ipsa socera dum velit mariti lectum possidere, possideat et bona ipsius, et post mortem eius testamentum generi
286
KNJIGA »ETVRTA
LXVIII. O oËevu daru sinu kleriku Sinu kleriku, kad bude predstavljan gospodinu nadbiskupu, vlasni su otac ili majka darovati ili obeÊati dar od svojih nekretnina u visini do pedeset perpera, prema svojim moguÊnostima, povrh njegova dijela koji mu pripada od oËevine, od koje mora dobiti koliko i pojedini od ostale braÊe. Taj dar pak πto mu ga otac ili majka obeÊaju moæe dobiti tek nakon oËeve ili majËine smrti.
LXIX. Ako jedan od braÊe htjedne postati klerik Ako bude viπe braÊe bez oca i majke pa netko od njih zaæeli postati klerikom, neka se zadovolji svojim dijelom, to jest s onoliko koliko dobiva svaki pojedini od ostale braÊe, i ne moæe od svoje braÊe traæiti niπta povrh toga.
LXX. O zetu koji se prihvaÊa umjesto sina Ako netko doe u kuÊu tasta ili punice da bude posinjen javnom ispravom, bez koje je taj Ëin bezvrijedan, pa umre bez baπtinika, njegova æena, ne dovodeÊi u pitanje obiËajno pravo svoga oca i majke, moÊi Êe se ipak, dok bude bez baπtinika, ponovno udati koliko god puta bude htjela, bilo za domazeta, bilo za drugoga. Ali ako ta æena umre dok je muæ joπ æiv, sva dobra koja je posjedovao za æivota svoje æene kao domazet-posinak, neka posjeduje dok bude Ëuvao vjernost æeninoj postelji. Ako se nae na umoru za æivota tasta i punice, neka sve ono πto je donio sa sobom u kuÊu tasta i punice oporukom ostavi po svojoj volji, ali nad imovinom samoga tasta i punice nema nikakvo vlasniπtvo, nego tast i punica mogu njome raspolagati po svojoj volji. Ako pak tast i punica umru prije njega, taj tast i punica imaju pravo ostaviti Ëetvrtinu te imovine za svoju duπu, dok ostale tri Ëetvrtine ostaju tom domazetu-posinku da ih po svojoj volji ostavi crkvama, redovniËkim kuÊama i tuoj sirotinji za duπu svoju, svoje æene, tasta i punice. Ako pak od zajedniËke imovine πtogod dade svojoj rodbini, to je darivanje niπtetno ako isto toliko ne dade i æeninoj rodbini. Meutim, ako nakon kÊerine smrti tast domazeta-posinka umre prije, ostavivπi za sobom æenu i posinjenog zeta pa tom zetu doe smrtni Ëas dok je punica joπ æiva, taj moæe tastovu imovinu oporuËno ostavljati i njome raspolagati po svojoj volji, ali tako da punica, dok bude htjela Ëuvati vjernost muæevoj postelji, posjeduje njegova dobra, a nakon njezine smrti neka se izvrπi zetova oporuka. Isto vrijedi kad
287
LIBER QUARTUS
impleatur. Hoc idem in10 premortua socera socero remanente. Sed si contingerit quod gener ipse afiliatus cum uxore sua heredes habuerit, nichil super bonis que habuit cum uxore ad filiandum valeat ordinare, set11 ipsa omnia ipsa possideat cum heredibus ipsis, donec lectum viri defuncti voluerit possidere. Si autem alium virum accipere voluerit, bona ipsa per medium dividantur, quorum medietatem mulier ipsa secum ad alium virum portet, alia medietate apud heredes quos cum marito suo afiliato habuit remanente. Si vero uxor ipsa premoriretur, remanentibus heredibus et marito, donec maritus ipse lectum uxoris possederit, possideat et bona cum heredibus supradictis. Qui si aliam uxorem accipere voluerit, omnia bona que fuerunt soceri et socere et uxoris remaneant heredibus uxoris filiate defuncte, et nichilominus a patre victum habeant et vestitum et partem bonorum ipsius, secundum illud scriptum, qualiter alii filii habent12 a patribus suis. Pro debito autem quod maritus ipse, sive antequam uxorem receperit sive post, fecerit, bona illius uxoris pignorari vel alienari non possint, nisi uxor ipsa inventa fuerit per cartam notarii de ipso debito fideiussor. Vir eciam13 ipse bona illius uxoris nec vendere, nec donare, nec pignerare, nec alienare possit, nisi uxore ipsa per cartam notarii consenciente.
LXXI. De potestate patris in filios bastardos Habens filios vel filias bastardos potestatem habeat in morte sua assignandi et dimittendi eisdem unam parvam quantitatem de bonis suis secundum possibilitatem1 suam. Et eciam2 in vita sua maritandi eandem in unum equalem hominem illi; et post mortem ipsius patris, illi qui possident bona eiusdem, tenentur maritare eandem secundum ordinacionem3 patris predicti.
LXXII. De bastardis Si vero bastarda ipsa non maritata devenerit meretrix vel malefica aut ruffiana, tam ipse pater quam filii sui legittimi potestatem habent castigandi et percuciendi1 eandem, expellendi et eciam2 extra civitatem vendendi. Et si bastardus ipse fuerit masculus et latro aut habens in se aliud malum vicium3, ipse pater et legittimi filii sui eundem ad voluntatem suam verberent et castigent; quam potestatem verberandi et castigandi in masculum et feminam concedimus eciam uxori ipsius patris.
288
KNJIGA »ETVRTA
punica umre prije, a iza nje ostane tast. Dogodi li se pak da taj domazet-posinak ima baπtinika sa svojom æenom, niπta ne moæe odreivati u pogledu imovine koju je imao sa æenom kao posinak, nego ona sa svojim nasljednicima tu imovinu posjeduje dok bude htjela Ëuvati vjernost postelji pokojnoga muæa. Ako pak htjedne uzeti drugog muæa, neka se ta imovina podijeli popola: polovicu neka spomenuta æena nosi sa sobom drugom muæu, a druga polovica ostaje baπtinicima πto ih je imala sa svojim posinjenim muæem. Ako bi pak æena umrla prije, a za njom ostanu baπtinici i muæ, neka muæ, dok bude Ëuvao æeninu postelju, posjeduje i imovinu s dotiËnim baπtinicima. Bude li htio uzeti drugu æenu, sva dobra koja su pripadala tastu, punici i æeni, neka ostanu baπtinicima pokojne domazetove æene i povrh toga neka od oca dobivaju za hranu i odjeÊu te dio njegove imovine, prema onom propisu po kojemu druga djeca dobivaju od svojih oËeva. Za dug pak kojim se taj muæ zaduæi, bilo prije nego se oæenio, bilo nakon toga, ne moæe se zalagati ni otuivati imovina te æene, osim ako se notarskom ispravom utvrdi kako je sama æena bila jamac za taj dug. Isto tako, taj muæ ne moæe æeninu imovinu ni prodati, ni darovati, ni zaloæiti, ni otuiti, osim ako na to pristane sama æena notarskom ispravom.
LXXI. O oËevoj vlasti nad vanbraËnom djecom Onaj tko ima vanbraËne sinove ili kÊeri, ima pravo na Ëasu smrti dodijeliti im i oporuËno ostaviti jednu malu koliËinu svoje imovine, prema svojoj moguÊnosti. Isto tako ima pravo za æivota udati kÊer za Ëovjeka njoj ravna, a poslije smrti njezina oca duæni su je udati oni koji posjeduju njegovu imovinu prema oporuci prije spomenutog oca.
LXXII. O nezakonitoj djeci Ako neudana nezakonita kÊi postane bludnica, vraËara ili svodilja, neka je, kako samom ocu, tako i njegovim zakonitim sinovima, slobodno kaænjavati je, πibati, istjerati pa i prodati izvan Grada. A ako vanbraËni sin postane razbojnik, lupeæ ili ako se oda nekom drugom poroku, sam otac i njegovi zakoniti sinovi smiju ga po svojoj volji πibati i kaænjavati. Tu ovlast πibanja i kaænjavanja muπke i æenske djece dajemo i æeni toga oca.
289
LIBER QUARTUS
LXXIII. De potestate parentum ad filios et filias Filios et filias pater potestatem habeat verberandi et castigandi sine pena. Frater eciam in fratres et sorores, soror eciam1 in sorores et fratres, avunculus et amita, frater et soror videlicet patris et matris, avus et avia in nepotes et neptes similem habeant potestatem.
LXXIV. De constitucione pitroporum Mulier vel homo cum ad mortem devenerit, potestatem habeat dimittendi et ordinandi pitropos ad suam voluntatem super hiis que ad eos pertinent. Qui pitropi teneantur facere et complere de bonis ipsis, secundum quod ipse homo vel mulier statuerit et1 ordinaverit. Et si aliquis propinquus illius mortui vel mortue usque ad quartam propinquitatem quesierit racionem2 ab ipsis pitropis, volens scire si bona defuncti data sunt secundum ordinacionem3 mortui predicti, teneantur ipsi pitropi super hiis eidem propinquo facere racionem2. Qui propinquus, si bona ipsa data non invenerit iuxta disposicionem4 defuncti, possit ire ad Curiam spiritalem. Que Curia ad peticionem ipsius propinqui compellat pitropos ordinacionem3 defuncti perducere ad effectum.
LXXV. De potestate pitroporum Presenti statuto ordinamus, quod si homo ad mortem deveniens ordinaverit pitropos, et se in manibus et potestate ipsorum dimiserit super bonis que spectant vel pertinent de iure ad eum, nemo de propinquis seu heredibus suis possit epitropis ipsis in aliquo contradicere, quod ordinamentum mortui ad complementum non ducant1.
LXXVI. De pitropis illorum qui heredes relinquunt infra etatem legittimam Epitropi ordinati ab hiis qui heredes habuerint etatem legittimam non habentes, quesiti vel vocati ad Curiam ad placitum pro dictis heredibus, respondere pro eisdem1 minime teneantur donec aliquis ex ipsis heredibus ad
290
KNJIGA »ETVRTA
LXXIII. O vlasti roditelja nad sinovima i kÊerima Otac ima pravo nekaænjeno πibati i kaænjavati sinove i kÊeri. Istu ovlast ima i brat nad braÊom i sestrama, isto tako sestra nad sestrama i braÊom, stric, ujak i tetka, to jest brat i sestra s oËeve i majËine strane, te djed i baka nad muπkom i æenskom unuËadi.
LXXIV. O odreivanju izvrπitelja oporuke (pitropa) Kad se æena ili muπkarac nau na samrti, ovlaπteni su po svojoj volji ostaviti ono πto im pripada i odrediti izvrπitelje oporuke. Ti izvrπitelji oporuka obvezni su uËiniti i postupiti s tom imovinom kako im taj muπkarac ili æena odrede. A ako koji roak onoga pokojnika ili pokojnice do Ëetvrtog koljena srodstva zatraæi polaganje raËuna od tih izvrπitelja oporuke, htijuÊi znati je li pokojnikova imovina dana prema oporuci toga pokojnika, izvrπitelji su obvezni tom srodniku o tome poloæiti raËun. Ako taj srodnik ustanovi da dotiËna imovina nije dana prema raspoloæbi pokojnika, moæe iÊi na crkveni sud. I neka taj sud na zahtjev srodnika prisili izvrπitelje oporuke da provedu u djelo pokojnikovu raspoloæbu.
LXXV. O ovlasti izvrπitelja oporuke Ovom odredbom nareujemo: ako Ëovjek koji se nae na smrtnom Ëasu odredi izvrπitelje oporuke i preda u njihove ruke vlast nad imovinom na koju ima pravo i koja mu pripada, nitko se od njegovih srodnika ni baπtinika ne moæe u bilo Ëemu protiviti tim izvrπiteljima da do kraja izvrπe pokojnikovu raspoloæbu.
LXXVI. O izvrπiteljima oporuke onih koji ostavljaju baπtinike ispod zakonske dobi Ako izvrπitelji oporuke koje su odredili oni πto imaju baπtinike ispod zakonske dobi, budu po tuæbi zatraæeni ili pozvani na sud radi parnice uime dotiËnih baπtinika, nipoπto nisu obvezni umjesto njih odgovarati dok netko od
291
LIBER QUARTUS
etatem pervenerit legittimam, videlicet masculus ad quatuordecim annos, femina vero ad duodecim. Nec eciam2 ipsi heredes per se teneantur alicui respondere3 nisi unus eorum vel plures ad ipsam etatem pervenerint. Tunc enim epitropi pro eis et ipsi, maiores et minores, respondere omnibus4 teneantur. Si vero epitropi ipsi contra formam istius Statuti pro minoribus ipsis responderint, et aliquod dampnum eis supervenerit, totum illud dampnum teneantur ipsi epitropi de suo proprio dictis minoribus emendare si hoc pecierint5 cum pervenerint ad etatem legittimam.
LXXVII. De vidua habente filios infra etatem legittimam Si remanserit mulier vidua habens heredes etatem legittimam non habentes, et pro predictis heredibus vocetur ad placitum, pro ipsis omnino teneatur respondere. Si vero1 mulier ipsa secundum maritum acceperit, locum habeat, quod superius dictum est, videlicet quod uno ex ipsis perveniente ad legittimam etatem, omnes, tam maiores quam minores, teneantur omnibus respondere.
LXXVIII. De pactis factis inter sorores habentes etatem legittimam Due sorores vel plures habentes etatem legittimam, quicquid inter se fecerint, et una consenserit alteri in maritacionibus1 suis et intrando2 monasterium, sit ratum et firmum.
LXXIX. De divisione patrimonii inter fratres facienda, et partium assignacione1 post divisionem, et eciam2 inter sorores Si fuerint fratres volentes inter se patrimonium dividere, iunior, id est minor frater, sive sit clericus sive laicus3, teneatur dividere domos, casilia (sic), staciones, furnos tam de lignamine quam de petra, terenum prope civitatem, ortos et molendina ad suum velle. Qua divisione facta, maior frater primo recipiat partem suam, et post eum secundus a maiore et sic alii successive secundum quod nati fuerint, ita quod ultima pars remaneat fratri minori. Et si aliquis ex ipsis fratribus addere voluerit alteri fratri denarios vel aliquid aliud pro parte sua, non possit hoc facere nisi cum voluntate omnium aliorum fratrum. Facta autem ipsa divisione, ille qui de hoc voluerit4 partem suam recipere, habeat inducium octo dierum ad habendum consilium super parte sua recipienda,
292
KNJIGA »ETVRTA
tih baπtinika ne navrπi zakonsku dob, to jest muπkarac Ëetrnaest a æenska dvanaest godina. Isto tako ni sami baπtinici nisu duæni u svoje ime nikomu odgovarati ako jedan ili viπe njih ne navrπe tu dob. Tada su naime izvrπitelji duæni svima u njihovo ime odgovarati, a i oni sami, bili punoljetni ili maloljetni. Ako bi pak izvrπitelji suprotno sadræaju ove odredbe odgovarali umjesto malodobnih, pa im se nanese kakva πteta, duæni su izvrπitelji oporuke od vlastite imovine dotiËnim maloljetnim baπtinicima nadoknaditi svu tu πtetu, ako to oni zatraæe kad navrπe zakonsku dob.
LXXVII. O udovici koja ima sinove ispod zakonske dobi Ako æena ostane udovica, a ima baπtinike koji nisu navrπili zakonsku dob, pa bude pozvana pred sud uime prije spomenutih baπtinika, svakako je duæna umjesto njih odgovarati. Ako se pak ta æena preudala, neka se primijeni πto je prije reËeno, to jest kad jedan od njih dospije do zakonske dobi, da su svi, i punoljetni i maloljetni, duæni svima odgovarati.
LXXVIII. O ugovorima zakljuËenima izmeu sestara u zakonskoj dobi ©to god se dvije ili viπe sestara koje su dosegle zakonsku dob izmeu sebe dogovore, pa i ako jedna drugoj dadu pristanak na udaju i ulazak u samostan, pravovaljano je i obvezujuÊe.
LXXIX. O diobi oËevine koja se ima provesti meu braÊom, a isto tako meu sestrama, te o predaji dijelova nakon diobe Ushtjednu li braÊa izmeu sebe podijeliti oËevinu, mlai, to jest najmlai brat, bio on klerik ili svjetovnjak, obvezan je podijeliti po svojoj volji kuÊe, kuÊiπtine, duÊane, peÊi, i one za kruh i one za vapno, zemljiπte u okolici grada, vrtove i mlinove. Nakon πto se obavi ta podjela, neka prvo najstariji brat uzme svoj dio, a nakon njega drugi iza najstarijega, i tako redom kako su roeni, tako da najmlaemu ostane posljednji dio. A ako koji od braÊe htjedne dodati drugom bratu na njegov dio novca ili Ëega drugoga, ne smije to uËiniti, osim s privolom sve ostale braÊe. Kad se okonËa ta dioba, onaj koji bi htio od toga preuzeti svoj dio, neka dobije poËek od osam dana da se posavjetuje o svom dijelu koji treba dobiti, a po isteku tog roka neka uzme svoj dio. A ako u vrijeme diobe on ili
293
LIBER QUARTUS
quibus completis recipiat partem suam. Quod si tempore divisionis ipse vel aliquis ex ipsius (sic) fratribus steterit in domo vel in alia re que dividi debet, et ille qui dividit, dixerit ei quod de domo vel re ipsa exeat, exire sine condicione5 aliqua teneatur. Maior autem frater, sive sit clericus, sive sit laicus6, dividat vineas et terras que sunt ad frumentum cum omnibus condicionibus supradictis sub modo et forma prescripta; ita tamen, quod minor frater prius recipiat partem suam de terris et vineis, et post eum secundus a minore, et sic omnes alii, a minore usque ad maiorem. Si vero res que inter fratres dividi debent, sint mobiles, videlicet: argacium7 domus et omnia alia mobilia, tunc frater medianus vel fratres mediani divident ipsum argacium7 domus et cetera mobilia. Et tunc frater maior prius recipiat partem suam et post eum omnes alii secundum quod nati sunt, servato in omnibus supradicto modo et forma, et ultima pars remaneat ei qui divisit; quod si duo fuerint qui diviserint, maior eorum prius recipiat partem suam. Volumus autem quod illi qui diviserint, debeant hostendere8 et assignare partes divisas omnibus illis qui partem debent recipere, tam de vineis quam de terris, quibus assignatis et hostensis9, qui prius debet recipere10, habeat inducium, ut predictum est, et post eum omnes alii, et sic quilibet recipiat partem suam. Si vero duo sint tantum fratres qui inter se bona debent dividere minor frater, qui dividit domos, dividat eciam11 argacium7 domus, naves et barcas; et maior qui dividit vineas, dividet argacium7 vinearum, animalia, denarios et familiam. Quod si sorores tantum fuerint que patrimonium volunt dividere non habentes fratrem, ille ordo et modus inter eas servetur, qui inter fratres dividentes servari superius est statutus.
LXXX. De parte intestatorum devenienti ecclesie sancti Blaxii de Plathea1 C Quia quarta bonorum illorum qui decedunt sine testamento melius dispensari non potest quam per modum infrascriptum, per Maius et Generale Consilium et cum laudo populi sono campanarum congregatum, ut moris est, captum fuit et firmatum, quod quarta omnium bonorum defunctorum ab intestato de tempore preterito et futuro usque ad decem annos, converti debeat in laborerium ecclesie sancti Blaxii de Plathea. Quam quartam petere possint procuratores dicte eclesie sicut prius petere poterat d. comes cum Parvo Consilio; considerando quod dicta quarta intestatorum melius dispensari non potest pro ipsorum animabus. Et si ante decem annos dicta ecclesia foret completa, ipsa quarta intestatorum revertatur ad dictum d. comitem et Parvum Consilium ad dispensandum sicut prius. Explicit liber quartus, incipit liber quintus.
294
KNJIGA »ETVRTA
netko od braÊe bude stanovao u kuÊi, ili uæivao neπto drugo πto se mora podijeliti, pa mu onaj koji dijeli rekne da izie iz kuÊe ili napusti posjed, obvezan je iziÊi bez ikakva uvjeta. Najstariji pak brat, bio on klerik ili svjetovnjak, neka podijeli vinograde i oranice prema svim onim prije naznaËenim uvjetima, propisanim naËinom i postupkom, ali tako da prvo najmlai brat uzme svoj dio zemlje i vinograda, a nakon njega drugi iza najmlaeg i tako svi ostali od najmlaega do najstarijeg. Ako se pak meu braÊom ima podijeliti pokretna imovina, to jest pokuÊstvo i sve ostale pokretnine, tada Êe srednji brat ili srednja braÊa podijeliti to pokuÊstvo i ostale pokretnine. A tada neka prvo najstariji brat uzme svoj dio, a nakon njega svi ostali redom kako su roeni, dræeÊi se u svemu spomenutog naËina i propisa, a neka posljednji dio ostane onomu πto je dijelio. Budu li dvojica djelitelja, neka prvo stariji od njih primi svoj dio. HoÊemo pak da oni koji budu dijelili, moraju pokazati i oznaËiti podijeljene dijelove svima onima koji imaju primiti dio, kako od vinograda, tako od zemljiπta. Kad budu oznaËeni i pokazani, neka se onomu koji ima prvi preuzeti dade odgoda kako je prije reËeno, i nakon njega svima ostalima, te neka tako svatko preuzme svoj dio. Ako su pak samo dva brata koja imaju meu se podijeliti imovinu, mlai brat koji dijeli kuÊe neka podijeli i pokuÊstvo, brodove i barke, a stariji, koji dijeli vinograde, neka podijeli i alat za vinograde, stoku, novac i poslugu. Htjednu li oËevinu dijeliti samo sestre koje nemaju brata, neka se i meu njima primjenjuje onaj red i naËin koji je prije odreen za braÊu koja se dijele.
LXXX. O dijelu onih koji umru bez oporuke, πto ide Crkvi svetoga Vlaha na Placi C BuduÊi da se Ëetvrtina imovine onih koji umiru bez oporuke ne moæe bolje razdijeliti nego na niæe opisani naËin, Veliko i OpÊe vijeÊe, uz odobravanje puka okupljenoga, kako je obiËaj, na glas zvona, usvojilo je i potvrdilo: Ëetvrtina svih dobara umrlih bez oporuke, u proπlosti i buduÊnosti do deset godina, ima se upotrijebiti za gradnju Crkve svetoga Vlaha na Placi. Tu Ëetvrtinu prokuratori spomenute crkve mogu traæiti, kao πto je prije mogao traæiti gospodin knez s Malim vijeÊem, dræeÊi da se dotiËna Ëetvrtina umrlih bez oporuke ne moæe bolje rasporediti za njihove duπe. A ako prije deset godina bude zavrπena spomenuta crkva, neka se ta Ëetvrtina umrlih bez oporuke prepusti gospodinu knezu i Malom vijeÊu da se rasporeuje kao prije.
Zavrπava Ëetvrta knjiga, poËinje peta.
295
LIBER QUINTUS. I. De divisione platearum Ut super factis platearum nulla in posterum dubitacio1 oriatur, sancimus: ut domus que sunt ex uno latere platee, habeant terciam partem de ipsa platea et alie domus que sunt ex alio latere, habeant aliam terciam2, et Comune aliam terciam. Et quilibet possit in sua tercia facere amblitum et scalam de petra vel de ligno sicut voluerit, et portam scale et canipe; et medietas celi est unius partis, et alia medietas alterius partis. Si vero domus ipse habeant antiquas scalas de petra, sive scale3 ipse minus habeant sive plus quam tercium, semper in eo statu permaneant, et que minus habent, non possint eam acrescere; ellevare autem eam in altum possint quantum voluerint. Si autem voluerint eas refficere in eo statu, refficiant sicut fuerunt antiquitus. Sed si antiqua scala fuerit de lignamine, et patronus voluerit eam in petram commutare, vel de lignamine renovare, et in antiqua fuerit minus quam tercium aut plus, possit usque ad tercium accipere et non plus.
II. De domibus tectus quarum descendit versus montem Omnes domus tectus quarum descendit versus montem et omnes platee1 que2 vadunt a pellago3 versus montem, possunt habere et facere scalam de petra vel de ligno ad suum velle in tercia parte platee, et quelibet pars habet medietatem de celo. Est eciam sciendum quod celum in altum ita debet esse divisum ut inde possint portari tine et buticelle, et mulieres portare galetas in capite. Platee autem et domus que vadunt de oriente in occidentem, si de novo voluerit4 facere amblitum, faciant amblitum longobardiscum in se, qui habeat gradum unum de foris. Et ubi antiquo tempore fuit scala aut terminus scale, terminus permaneat sicut fuit antiquitus.
III. De fenestris et balchionibus1 Potest quilibet in suo pariete seu in sua parte fenestram facere vel balchionem nisi ex alia parte ab opposito2, id est per medium, sit fenestra vel balchio; tunc enim balchionem vel fenestram facere non potest.
296
KNJIGA PETA I. O podjeli ulica Da ubuduÊe ne bi dolazilo ni do kakvih dvojbi, odreujemo da kuÊe koje su s jedne strane ulice imaju jednu treÊinu te ulice, a druge - πto su s druge strane ulice - drugu treÊinu; preostala treÊina jest opÊinska. I da svatko moæe na svojoj treÊini napraviti terasu i kameno ili drveno stubiπte kako bude htio, te vrata za stubiπte i za konobu; polovica neba pripada jednoj, a druga polovica drugoj strani. Ako pak te kuÊe imaju stara kamena stubiπta, da uvijek ostanu u tom stanju, bilo da ta stubiπta imaju manje, bilo viπe od treÊine, a kuÊe koje imaju, manje ne mogu ih proπiriti; uvis ih pak mogu podignuti koliko budu htjeli. Ako ih pak budu htjeli obnoviti, neka ih obnove onako kako su bila od starine. Ali ako bi staro stubiπte bilo drveno pa ga vlasnik bude htio izmijeniti u kameno ili obnoviti u drvu, moæe uzeti do treÊine, a ne viπe, iako je u starini zauzimalo manje ili viπe od treÊine.
II. O kuÊama kojima krovovi imaju pad prema brdu Sve kuÊe kojima krov ima pad prema brdu i sve ulice koje idu od mora prema brdu, mogu imati i po svojoj volji praviti stubiπte od kamena ili od drva na jednoj treÊini ulice, a svaka strana ima polovicu nadsvoa. Takoer treba znati da nadsvoe treba biti podijeljeno u visinu tako da se onuda mogu pronositi baËve i baËvice i da æene mogu na glavi nositi kabliÊe. Ako bi se pak u ulicama i kuÊama koje idu od istoka prema zapadu, htjelo iznova napraviti terasu, neka se napravi langobardska terasa, a ta neka ima jednu vanjsku stubu. A gdje je od starine bilo stubiπte ili zavrπetak stubiπta, neka zavrπetak ostane kako je bio od starine.
III. O prozorima i balkonima Svatko moæe na svom zidu ili na svom dijelu napraviti prozor ili balkon, osim ako s druge strane nasuprot, to jest po sredini, postoji prozor ili balkon; tada, naime, ne moæe praviti balkon ni prozor.
297
LIBER QUINTUS
IV. De cloachis Quelibet pars domus partem habeat in coacla (sic), videlicet in tantum quantum illa pars domus capit de coacla comuni, secundum omnem divisionem; portam autem ex opposito, id est in frontem alterius porte vel fenestram in fronte alterius fenestre, facere non potest, nec eciam super coaclam alterius fenestram aliquis facere potest, nec in sua coacla coquinam.
V. De gayfis et coquina Quelibet domus facere potest in suo medio celo gayfum et in ipso gayfo coquinam, ita tamen quod ab ipso non spargeat1 aquam in via.
VI. De solariis Super tectum domus alterius solarium facere nemo potest.
VII. De dampno dato vicino per laborerium Quicunque laboret1 in altum in suo proprio, dampnum quod vicino suo fecerit, eidem emendare et restituere teneatur.
VIII. De muro comunali Si quis suum laborerium in comunalem murum affirmare voluerit, de tanto quanto se in eundem murum affirmaverit, secundum quod boni homines dati per d. comitem et suam Curiam illud appreciabuntur, domino alterius partis solvere teneatur. Sed1 si in dictum murum affirmare noluerit, dimisso spacio2 unius pedis ab ipso muro, laboret in se.
298
KNJIGA PETA
IV. O kanalizaciji Neka svaki dio kuÊe ima udio u kanalizaciji, to jest onoliko koliko taj dio kuÊe zahvaÊa od zajedniËke kanalizacije prema Ëitavoj podjeli. Vrata pak nasuprot, to jest suËelice drugim vratima, ni prozor suËelice drugom prozoru, ne moæe se praviti, a jednako tako nitko ne moæe praviti prozor nad tuom kanalizacijom niti kuhinju nad svojom kanalizacijom.
V. O gajfima i kuhinji Svaka kuÊa moæe imati na svojoj polovici uliËnog nadsvoa gajf i u tom gajfu kuhinju, ali tako da odatle voda ne prska po putu.
VI. O sularima Nitko ne moæe graditi sular nad krovom tue kuÊe.
VII. O πteti nanesenoj susjedu prigodom gradnje Tko god gradi u visinu na svome, duæan je popraviti i nadoknaditi πtetu koju nanese svome susjedu.
VIII. O zajedniËkom zidu Ako bi netko htio osloniti svoju gradnju na zajedniËki zid, duæan je za onoliko koliko se bude oslonio na taj zid platiti vlasniku tueg dijela prema onomu πto procijeni povjerenstvo odreeno od gospodina kneza i njegova Suda. Ali ako se ne bude htio osloniti na taj zid, neka gradi na svomu, ostavljajuÊi razmak od jedne stope do tog zida.
299
LIBER QUINTUS
IX. De edifficacione1 prope murum novum non facienda2 Nullus possit de cetero edifficare3 domum prope novum murum civitatis, intus vel extra usque ad tres passus. Et si infra illud spacium aliquis habeat territorium4, Comune teneatur illud emere vel dare sibi ex cambio.
X. De domibus que sunt versus pellagus1 Decernimus quod prime domus que sunt versus pellagus1, volvere debeant archum2 voltum versus pellagus1 et versus montem, et omnes alie volvant archum3 voltum versus montem, et sic vadat4 usque ad murum civitatis.
XI. De laboreriis lignaminum Antiqua consuetudo est quod nullum laborerium lignaminis habeat possessionem vel terminum stabilem.
XII. Quod venditor rei stabilis super ipsa re testis esse non possit Venditor alicuius rei stabilis pro emptore cui ipse vendidit vel contra eum super re ipsa, testis esse non potest.
XIII. De eo qui facit laborerium in domo vel casali quod comparavit Nolentes quod propter transcursum temporis ius alicuius ex ignorancia1 pereat, statuimus quod, si quis in domo vel territorio suo laborerium fecerit de petris et calce per quod laborerium sit preiudicium alicui, ille qui habet petere racionem2 in dicto laborerio, possit interpellare et petere racionem2 suam infra terminum octo dierum postquam sciverit3 illud laborerium factum fuisse, ac si
300
KNJIGA PETA
IX. O zabrani gradnje blizu novog zida Nitko ubuduÊe ne moæe graditi kuÊu blizu novoga gradskog zida, ni iznutra ni izvana, do na tri seænja. A ako netko ima zemljiπte unutar tog prostora, OpÊina ga je duæna otkupiti ili mu dati zamjensko zemljiπte.
X. O kuÊama koje su prema puËini Odreujemo da prve kuÊe koje su prema puËini, moraju okrenuti svod (nad ulicom) prema puËini i prema brdu, a sve ostale neka okrenu svod prema brdu i neka tako ide sve do gradskog zida.
XI. O drvenim graevinama Stari je obiËaj da nijedna drvena graevina ne odreuje stabilnu granicu posjeda.
XII. Prodavatelj nekretnine ne moæe o njoj biti svjedok Prodavatelj neke nekretnine ne moæe o njoj biti svjedok za kupca kojem ju je prodao, niti protiv njega.
XIII. O onomu koji izvodi radove na kuÊi ili kuÊiπtu koje je kupio Ne htijuÊi da netko iz neznanja zbog zastare izgubi pravo, odreujemo da ako netko na svojoj kuÊi ili svom zemljiπtu izvede gradnju u kamenu i vapnu, Ëime bi ugrozio nekoga drugoga, onaj koji ima traæiti svoje pravo, moæe podnijeti tuæbu i u roku od osam dana nakon πto dozna da je ta gradnja izvedena, traæiti svoje pravo kao da ta gradnja i nije izvedena. A ako se netko u
301
LIBER QUINTUS
laborerium illud factum non esset. Et si quis infra dictum terminum tacuerit nec racionem2 suam pecierit4, non possit ulterius petere aliquod ius in laborerio supradicto.
XIV. De deffensoribus rerum venditarum Venditor tamen qui domum vel casale vendiderit, teneatur illud defendere secundum iusticiam in vita sua. Sed si ille qui deffensorem1 habuerit sine deffensore2 suo ad placitum se posuerit, deffensor ille ipsum defendere3 non teneatur. Comparator autem qui proprietatem aliquam seu stabile comparaverit4, si super hoc ei ab aliquo calumpnia inferatur, teneatur ostendere qualiter possideat vel habeat proprietatem vel stabile illud.
XV. De laborerio furni Qui domum vel casale comparaverit1, in vita sua fornum in eo facere non potest. Post mortem autem ipsius, heres eius hoc facere potest. In suo namque2 patrimonio potest quilibet facere vele3 suum. Ille eciam qui assidum inter se et suum vicinum habuerit, furnum facere non possit.
XVI. De laboreriis parietis de lignamine inter duas domos existentis Si inter duas domus fuerit comunis paries de lignaminibus, et domini ipsius voluerint1 eum laborare de lapidibus, fundamentum illius muri fiat in comunali terra, videlicet quod tantum dimittatur2 de terra ex una parte, quantum ex altera, et opus illud fiat ad expensas ambarum parcium3. Si vero una pars occassione4 paupertatis non posset facere expensas in eo muro necessarias pro parte sua, altera pars que potest faciat ipsum murum cum suis expensis, ita tamen quod altera pars teneatur ei per cartam notarii refundere partem suam quandocunque poterit. Istud autem “quando poterit”, volumus quod sit in providencia5 d. comitis et sue Curie, dum tamen ille qui debet refundere, propter hoc vendere de bonis suis non compellatur. Que eciam omnia predicta locum habeant, quando murus qui est inter ipsas domus est de lapidibus et est ruinosus, quod timeatur quod cadat6, et de comuni voluntate ambarum partium refficitur ipse
302
KNJIGA PETA
tom roku ne javi i ne bude traæio svoje pravo, da viπe glede te gradnje ne moæe traæiti nikakva prava.
XIV. O onima koji πtite prodane stvari (od evikcije) Prodavatelj koji proda kuÊu ili kuÊiπte, duæan je prema naËelu praviËnosti, dok je æiv, tu stvar πtititi od evikcije. Ali ako se onaj koga netko πtiti od evikcije bez njega upusti u parnicu, taj ga viπe nije duæan πtititi. Kupac pak koji kupi neko imanje ili nekretinu, ako mu netko osporava pravo na to, duæan je dokazati kako je doπao u posjed ili stekao to imanje ili nekretninu.
XV. O gradnji peÊi Tko kupi kuÊu ili kuÊiπte, ne moæe za svoga æivota u njoj praviti peÊ. No nakon njegove smrti, njegov baπtinik to moæe uËiniti. Svatko naime moæe na svojoj oËevini Ëiniti πto hoÊe. Onaj tko izmeu sebe i susjeda ima drveni pregradni zid, takoer ne moæe graditi peÊ.
XVI. O radovima na drvenom zidu izmeu dvije kuÊe Ako izmeu dvije kuÊe postoji zajedniËki drveni zid, pa ga njegovi vlasnici ushtjednu napraviti od kamena, neka temelj toga zida bude na zajedniËkoj zemlji, to jest neka se s jedne strane ostavi toliko zemlje koliko i s druge, a neka radovi budu na troπak obiju strana. Ako pak jedna strana zbog siromaπtva ne bi mogla snositi troπkove potrebne za vlastiti dio, neka ga druga strana, koja to moæe, napravi na svoj troπak, ali tako da je druga strana duæna, na osnovi biljeæniËke isprave, nadoknaditi svoj dio Ëim bude mogla. A to "Ëim bude mogla" hoÊemo da bude prepuπteno prosudbi kneza i njegova Suda s tim da onaj koji je duæan nadoknaditi ne bude primoran u tu svrhu prodavati neπto od svoje imovine. A sve ovo naprijed reËeno vrijedi i kad je zid meu tim kuÊama od kamena, ali ruπevan te postoji bojazan da Êe pasti, pa se taj zid obnavlja zajedniËkom voljom obiju strana. Ali ako moæda onaj koji moæe snositi troπkove
303
LIBER QUINTUS
murus. Sed si forte ille qui potest expensas facere nolet dictum murum laborare, d. comes cum sua Curia faciet7 murum ipsum ruinosum et veterem iactari in terram ne faciat alicui dampnum.
XVII. De laboreriis veteribus et ruinosis Si domus aliqua habuerit supra viam aut supra plateam murum vel archivoltum ita veterem et ruinosum, quod videatur hominibus de facili debere cadere, d. comes cum sua Curia vadat ad locum illum, et si ei videbitur ruinosus, faciet1 a patronis murum vel archivoltum ipsum laborari et renovari. Sed si ipsi patroni ipsum laborare et renovare noluerint, d. comes faciet eum dirrui in terram ne noceat alicui.
XVIII. De fundamentis inventis sub terra Fundamentum inventum subtus terram vel equale ad terram1, habeatur pro termino et fine illius territorii in quo invenietur.
XIX. De revolucione1 tecti domorum Supra tectum domus vicini sui tectum domus sue volvere nemo potest, videlicet, quod pluvia vadat vel cadat2 in domum vicini sui, sed tectum ipsum stare debeat sicut stetit antiquitus.
XX. De teritoriis1 que sunt extra murum civitatis Teritoria2 que sunt extra murum civitatis, ire debent cum illis terminis qui vadunt per civitatem.
304
KNJIGA PETA
ne bi htio graditi taj zid, gospodin Êe knez sa svojim Sudom dati sruπiti taj ruπevni i stari zid da nekomu ne nanese πtetu.
XVII. O starim i ruπevnim graevinama Ako neka kuÊa uz put ili ulicu bude imala tako star i ruπevan zid da se ljudima Ëini kako Êe lako pasti, neka gospodin knez sa svojim Sudom poe na to mjesto, pa ako on ocijeni da jest ruπevan, naredit Êe da taj zid ili svod vlasnici ojaËaju ili obnove. Ali ako ga sami vlasnici ne budu htjeli ojaËati ni obnoviti, gospodin knez dat Êe ga sruπiti da nekomu ne naπkodi.
XVIII. O temeljima naenima pod zemljom Temelj naen pod zemljom ili na razini zemlje neka se smatra granicom i krajem onog zemljiπta na kojem se nae.
XIX. O okretanju kuÊnih krovova Nitko ne moæe okrenuti krov svoje kuÊe nad krov susjedove kuÊe, da bi se naime kiπa slijevala i padala na kuÊu njegova susjeda, nego krov mora stajati kako je stajao od starine.
XX. O zemljiπtima koja su izvan gradskog zida Zemljiπta koja su izvan gradskog zida moraju iÊi onim granicama kojima idu kroz Grad.
305
LIBER QUINTUS
XXI. De stacione et canipa stantibus supra terram Comunis Supra terram Comunis si habuerit aliquis stacionem vel canipam, laborerium aliquod de lignaminibus1 vel de petra non potest facere extra se.
XXII. De avedatico et inprestito1 clericorum Presbiter seu clericus de hiis que de suo patrimonio habuerit, avedaticum vel imprestitum secundum antiquam consuetudinem facere teneatur.
XXIII. De viis vinearum Volumus quod quilibet patronus vinearum habeat viam per quam vadat ad vineam suam secundum suam antiquitatem; qui si antiquitatem non haberet, ille qui pastinat terram illam, dabit ei viam in se de loco illo unde ei placuerit. Vie autem que fuerunt antiquitus, debent permanere. Et vie comunis cararie debent1 esse tam ample quod duo saumerii honerati, si ad invicem unus obviaverit alteri, in eis possint transire2. In tempore tamen vindemiarum possit quilibet ire per illam viam que sibi videbitur melior et brevior, ad eundum ad ripam vel ad civitatem.
XXIV. De meia et mergino et macera vinearum Si aliqua vinea aut terra fuerit supra aliquam meiam, et aliquis homo subtus ipsam meiam1 habeat vineam aut terram, patronus illius terre vel vinee que est subtus meiam, si facere voluerit maceram, facere possit eam in suo proprio, et meiam illam cum cutello et serpo2 curare; et dimittere teneatur cubitum unum de terra longe ad dicta meia pro3 mergeio, quod mergegnum4 ipse5 possit6 curare cum çapa non tangedo meiam7 predictam.
306
KNJIGA PETA
XXI. O prodavaonici i konobi koje se nalaze na opÊinskoj zemlji Ako netko bude imao prodavaonicu ili konobu na opÊinskoj zemlji, ne moæe izvan njih praviti nikakvu graevinu od drva ili kamena.
XXII. O kleriËkom prilogu i zajmu SveÊenik ili klerik duæan je po starom obiËaju dati ili priloæiti u javni zajam od onoga πto mu pripadne iz oËevine.
XXIII. O putovima do vinograda HoÊemo da svaki vlasnik vinograda ima put kojim Êe iÊi do svog vinograda kuda je od starine iπao, a ako ga nije imao od starine, onaj koji tu zemlju obrauje, sam Êe mu ondje odrediti put kuda mu se svidi. Putovi pak koji su bili od starine, moraju ostati. A opÊinski kolni putovi moraju biti tako πiroki da se na njima mogu mimoiÊi dva natovarena magarca, ako se sretnu. Meutim, u vrijeme berbe svatko moæe iÊi onim putem koji mu se uËini boljim i kraÊim da doe do obale ili do grada.
XXIV. O mei i mrginu i suhozidini vinograda Ako neki vinograd ili zemlja bude poviπe neke mee, a netko ispod te mee ima vinograd ili zemljiπte, vlasnik tog zemljiπta ili vinograda πto je ispod mee, ako bude htio napraviti suhozidinu, moæe je napraviti na svome, a tu meu Ëistiti noæem i srpom. A duæan je ostaviti jedan lakat zemlje duæ reËene mee za mrgin, koji moæe Ëistiti motikom ne dirajuÊi prije spomenutu meu.
307
LIBER QUINTUS
XXV. De meia et mergino inter vineas et terras plurium Si inter vineas vel terras que in1 plano sunt fuerit meia vel mergegnum, illa meia vel mergegnum comune sit inter patronos vinearum vel2 terrarum ipsarum, et cum patroni predicti laboraverint predictas terras vel vineas, meiam que est inter eos transire3 non possint4; mergegnum autem5 sit medium unius partis et medium alterius partis.
XXVI. De arboribus inter vineas duorum natis Arbor plantata inter duas vineas vel in latere vinee alicuius, si ramos pendentes habeat supra terram vel vineam alterius, potestatem habeat patronus illius terre vel vinee supra quam rami ipsius pendebunt, tollendi et comedendi omnes fructus qui fuerint in ramis pendentibus et stantibus supra vineam vel terram suam, et eciam1 incidendi ramos ipsos sine pena et dampno.
XXVII. De vineis vel terris que vadunt versus montem Patronus terre vel vinee que vadit versus montem, ascendendo ire potest1 ad suam voluntatem deorsum in sursum donec inveniat contrarium per consuetudinem.
XXVIII. De terra laborata ad blavam Si terra aliqua fuerit laborata ad blavam per eum qui eam possideat, et alius super terra ipsa vellit petere racionem1, laborerium illud sibi non noceat nec2 propter hoc perdat racionem1 suam, cum laborerium illud sit stabile.
308
KNJIGA PETA
XXV. O mei i mrginu izmeu vinograda i zemljiπta viπe vlasnika Ako izmeu vinograda i zemljiπta πto su u razini bude mea ili mrgin, neka ta mea ili mrgin budu zajedniËki vlasnicima tih vinograda ili zemljiπta, a kad dotiËni vlasnici budu obraivali reËena zemljiπta ili vinograde, ne smiju prelaziti meu koja je meu njima. A mrgin neka bude pola jedne, a pola druge strane.
XXVI. O stablima izraslima izmeu vinograda dvojice Ako stablo zasaeno izmeu dva vinograda ili uz rub neËijeg vinograda ima grane nadvite nad zemlju ili vinograd drugoga, vlasnik te zemlje ili vinograda ima pravo pobrati i pojesti sve plodove koji budu na granama πto vise i nadvijaju se nad njegov vinograd ili zemlju, pa i posjeÊi te grane, bez kazne i odπtete.
XXVII. O vinogradima ili zemljiπtima πto se pruæaju u brdo Vlasnik zemljiπta ili vinograda koji se pruæa u brdo moæe se tamo uspinjati kuda mu drago, dolje i gore, dok ne utvrdi da je to protivno obiËaju.
XXVIII. O zemlji obraenoj za æitarice Ako neko zemljiπte bude obradio za æitarice onaj koji ga posjeduje, a drugi ushtjedne pokrenuti spor o tom zemljiπtu, neka mu ta obrada ne ide na πtetu i neka zbog nje ne gubi svoje pravo, jer ta obrada pripada nekretnini.
309
LIBER QUINTUS
XXIX. De terra que datur alteri ad laborandum Qui terram suam desertam, id est lidignam, alteri dederit ad laborandum, usque ad tercium fructum completum ipsam laboratori tollere non potest nec laborator eam dimittere usque ad terminum supradictum1; et si contingerit quod laborator aliquo tempore eam dimiserit, talem debet eam dimittere qualem recepit, silicet (sic) laboratam vel non laboratam. Quod autem dictum est de patrono, quod non possit eam tollere laboratori usque ad tercium fructum, verum est, nisi ipse patronus vellit terram ipsam vendere, vel filie sue dare in doctem (sic), seu pastinare; tunc enim post primum annum quandocunque potest tollere laboratori predicto. In primo eciam2 anno potest eam tollere ipsi laboratori propter predictas causas, restitutis sibi expensis. Si autem terra non fuerit deserta, hoc est lidigna, sed alias laborata, possit patronus post primum annum quandocunque3 sibi placuerit, ipsam tollere laboratori.
XXX. De vinea data ad laborandum per partes Qui vineam alterius recipit ad laborandum ad partem, teneatur putare eam iuste et fideliter secundum usum civitatis, et postea usque ad medietatem mensis marcii çapare eam et iterum usque ad festum s. Viti iuste et fideliter eam çapare, et post hec spanpanare ipsam. Et si laborator in aliquo de predictis laboreriis fraudulenter defecerit et si possit probari, patronus vinee potestatem habet tollere laboratori ipsam vineam et eciam1 opera que fecit in eam2, eo salvo, quod per spanpanaturam et curaturam de herbis laborator non perdit fructus nec laborerium, sed tenetur3 illud complere. In illa eciam vinea non potest seminari frumentum nec ordenum neque vena.
XXXI. De domibus vel terris positis in pignore vel datis ad casaticum1 Qui domum vel vineam aut terram posuerit in pignore aut dederit ad casaticum vel ad laborandum ad terminum, si voluerit, possit ipsam vendere vel in perchivium dare, ita tamen, quod laborator qui vineam ipsam laboraverat2 vel terram seminaverat, habeat partem suam de fructibus illius anni. Sed si ipsam terram tantum araverat, habeat expensas quas fecit in ea. Ille autem qui stat in predicta domo, solvere debet casaticum pro rata illius temporis quo stetit in ea.
310
KNJIGA PETA
XXIX. O zemlji πto se daje na obradu drugima Tko svoju zapuπtenu zemlju, to jest ledinu, dade na obradu drugome, ne moæe je obraivaËu oduzeti do treÊega dozrelog uroda niti je obraivaË moæe napustiti do toga roka. A ako se dogodi da je obraivaË u neko doba napusti, mora je ostaviti kakvu je primio, to jest obraenu ili neobraenu. A πto je reËeno o vlasniku, da je ne moæe do treÊega uroda od obraivaËa oduzeti, to jest tako, osim ako je vlasnik bude htio prodati ili dati za miraz svojoj kÊeri ili na njoj posaditi vinograd. Tada je, nakon prve godine, moæe u svako doba oduzeti obraivaËu. Iz tih razloga moæe je tom obraivaËu oduzeti i u prvoj godini, uz naknadu njegovih troπkova. A ako zemlja ne bi bila zapuπtena, to jest ledina, vlasnik je nakon prve godine moæe od obraivaËa oduzeti kad god mu se svidi.
XXX. O vinogradu danom na obradu na udio Tko radi obrade na dio primi tui vinograd, duæan je obrezati ga valjano i poπteno po obiËaju Grada, a potom ga do sredine oæujka okopati te ga joπ jednom valjano i poπteno okopati do blagdana Sv. Vida; nakon toga duæan ga je plijeviti. A ako obraivaË prijevarno propusti neki od prije naznaËenih poslova, a to se uzmogne dokazati, vlasnik vinograda ovlaπten je oduzeti obraivaËu taj vinograd pa i s onim πto je tamo napravio, osim πto obraivaË, kad (vinograd) oplijevi i oËisti ga od trave, ne gubi plodove ni rad, ali to mora dovrπiti. Jednako tako, u tom se vinogradu ne smije sijati pπenica ni jeËam ni zob.
XXXI. O kuÊama ili zemljama zaloæenima ili danima u najam Tko kuÊu ili vinograd ili zemlju zaloæi ili dade u najam ili na obradu na odreeno vrijeme, moæe je, ako bude htio, prodati ili dati u miraz, ali tako da obraivaË koji je obraivao taj vinograd ili zasijao zemlju, dobije svoj dio od plodova te godine. Ali ako je tu zemlju tek uzorao, neka mu se namire troπkovi koje je na njoj imao. Onaj pak koji stanuje u prije reËenoj kuÊi, mora platiti najamninu razmjerno vremenu koje je u njoj stanovao. Ako bi pak vlasnik koji
311
LIBER QUINTUS
Si autem patronus, qui domum suam dederit ad casaticum, expullerit hominem stantem in ea, nichil habebit de eo quod ille stetit in domo predicta. Et si ille qui moratur in predicta domo, cum voluntate patroni fecisset in ea aliquod laborerium, tenebitur ipse patronus eidem restituere quod expendit. Sed si absque voluntate patroni fecisset, possit illud laborerium extrahere foris et secum portare. Si autem ille qui in ipsa domo habitat ad casaticum, posuerit secum alias personas ad casaticum in eadem domo, totum illud casaticum perveniat ad patronum domus. Et si ille qui habitat in illa domo exeat ab ea, et pro eo tempore quod3 debuerat stare, det alteri domum illam et casaticum, totum illud similiter deveniat ad patronum. Si vero ille qui moratur in ipsa domo, non solverit casaticum ad terminum constitutum, possit patronus illius domus tollere pignus4 de hiis que in ipsa domo inveniuntur et claudere portas vel foras extrahere. Sed5 si fugeret antequam solvat casaticum, possit patronus de hiis que inveniuntur in domo, sive illius fuerint sive non, sibi satisfacere de suo casatico.
XXXII. De hiis qui completo termino morantur in domibus per aliquos dies Si detur alicui domus vel stacio1 ad casaticum ad mensem, et completo mense steterit in ea2 per aliquos dies et exire voluerit, teneatur solvere casaticum pro illis diebus ad racionem3. Si vero ad annum, et completo uno anno steterit in ea per quindecim dies, et voluerit exire, pro toto anno casaticum solvere teneatur.
XXXIII. De vineis vel terris aquam ex alto recipientibus Patronus vel patrona illius vinee vel terre que recipit aquam ex alto, in se ipsam recipere teneatur et aperire in se ut inferius ad vicinum suum discurat, excepto, si haberet patacum vel carbonarium; tunc enim potest portare aquam illam in illum suum patacum1 vel carbonarium. Que pataca2 et carbonaria stabunt in illa antiquitate qua steterunt antiquitus; et aque ibunt secundum quod iverunt antiquis3 temporibus.
XXXIV. De terra pastinata que ab alio calumpniatur Si pastinaverit aliquis aliquam terram et aliquis credat sibi fieri preiudicium1 per pastinaturam ipsam, possit primo anno quo pastinata est, pastinaturam illam
312
KNJIGA PETA
bude dao kuÊu u najam istjerao Ëovjeka koji u njoj stanuje, ne Êe dobiti niπta za to πto je taj Ëovjek stanovao u toj kuÊi. A ako bi onaj koji boravi u dotiËnoj kuÊi uz pristanak vlasnika u njoj izvrπio neke radove, taj Êe mu vlasnik morati nadoknaditi troπak. Ali ako bi to obavio bez vlasnikove suglasnosti, moæe taj uradak skinuti i odnijeti. Ako pak onaj koji stanuje u unajmljenoj kuÊi u istoj kuÊi uzme druge u podstanarstvo, sva ta najamnina treba pripasti kuÊevlasniku. A ako onaj koji u toj kuÊi stanuje iz nje izie pa tijekom vremena kad je trebao stanovati prepusti drugomu tu kuÊu i najamninu, neka sve to takoer pripadne kuÊevlasniku. Ako pak onaj koji boravi u toj kuÊi ne bi u odreeno vrijeme platio najamninu, kuÊevlasnik moæe dio stvari πto se nalaze u toj kuÊi uzeti u zalog pa zakljuËati vrata ili ih iznijeti van. Ali ako bi pobjegao prije nego plati najam, vlasnik moæe nadoknaditi najamninu stvarima koje se nau u kuÊi, bile one najmoprimËeve ili ne bile.
XXXII. O onima koji u kuÊama ostanu nekoliko dana preko roka Ako se nekomu kuÊa ili prodavaonica iznajmi na mjesec pa nakon navrπena mjeseca tu ostane nekoliko dana pa ushtjedne iziÊi, duæan je za te dane razmjerno platiti najam. Ako mu se pak iznajmi na godinu pa po isteku jedne godine tu ostane petnaest dana i ushtjedne iziÊi, duæan je platiti najam za cijelu (zapoËetu) godinu.
XXXIII. O vinogradima i zemljiπtima πto vodu dobivaju iz viπega Vlasnik ili vlasnica vinograda ili zemljiπta πto vodu dobiva iz viπega, duæni su je primiti i kod sebe ostaviti otvor da ona teËe naniæe njihovu susjedu, osim ako bi imao potok ili jarak; tada naime tu vodu mogu navesti u taj svoj potok ili jarak. A ti potoci ili jarci stajat Êe onako kako su stajali od starine i vode Êe teÊi onako kako su tekle u stara vremena.
XXXIV. O zemlji zasaenoj vinovom lozom koju drugi neosnovano prisvaja Ako netko podigne vinograd na nekom zemljiπtu, a netko drugi vjeruje da mu je tim podizanjem vinograda nanesena πteta, moæe prve godine u kojoj je
313
LIBER QUINTUS
disradicare sine aliquo dampno vel pena, et postea sit ad placitum cum eo qui pastinaverat terram ipsam; et si contingerit quod ille qui disradicavit, perdiderit placitum, emendabit dampnum disradicacionis2 dicte pastinature. Qui si eam disradicare noluerit, possit infra annum quo facta fuit dicta pastinatura usque ad S. Michaelem super ipsa petere racionem3. Si autem infra predictum terminum non interpellaverit, perdat racionem suam et ultra interpellare non possit, nisi eo tempore quando pastinatur a Ragusio esset absens; tunc enim, quandocunque redierit infra quatuor menses, possit interpellare, et non fiat4 ei preiudicium per pastinaturam. Si autem infra ipsum terminum non interpellaverit5, perdat racionem3 suam et ultra non audiatur, eciam6 si infra ipsum terminum exeat de Ragusio et non redeat7 infra terminum supradictum.
XXXV. De preconiçacione1 rei que vendi debet Si quando rem stabilem voluerit aliquis vendere, et sit cum emptore de precio2 in concordia, antequam compleatur ipsa vendicio3 et solvatur precium4, ordinamus quod vendicio ipsa de mandato d. comitis debeat preconiçari per civitatem, et banum5 ipsum scribi in quaterno Comunis. Post quod bannum precium sit in depositum per tres menses, infra quem terminum, si veniat aliquis qui probet rem venditam sibi obligatam fuisse, illi de eodem precio6 satisfiat. Si autem infra ipsum terminum nullus calumpniator appareat, detur ipsa pecunia venditori, et veniens postea contra emptorem non audiatur, nisi forte calumpniator ipse, hoc est ille qui dicit rem predictam sibi obligatam, absens fuisset a Ragusio tempore vendicionis7 et preconiçacionis8; tunc enim, quandocunque reddiens9 infra annum, possit agere contra emptorem et prosequi suam racionem10. Qui si infra annum tacuerit, contra ipsum emptorem nichil dicere possit, salva tamen racione11 creditoris ipsius contra suum debitorem in omni casu super aliis bonis suis. Vendicio3 autem contra istum ordinem facta nichil valeat. Tempore nobilis viri d. Marini Mauroceni12, comitis Ragusii, per ipsum d. comitem et Maius Consilium ordinatum fuit quod d. comes non teneatur constringere emptores possessionum deponere precium4 in camera, nisi fuerit de instancia13 venditorum. Additum est tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii quod tabula una ponatur ante Lodiam in qua scribantur omnes vendiciones14, et stent per spacium15 trium mensium.
C Anno Domini millesimo trecentesimo septuagesimo secundo, inditione decima, die vigesimo tertio mensis septembris, nos Iohanes de Grede, rector Comunis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi
314
KNJIGA PETA
podignut vinograd iπËupati nasad bez ikakve πtete ili kazne, pa neka se poslije parniËi s onim koji je na toj zemlji posadio lozu. A ako bi se dogodilo da izgubi parnicu onaj koji je iπËupao nasad, nadoknadit Êe πtetu zbog Ëupanja reËenog nasada loze. A ako taj ne htjedne Ëupati nasad, moæe tijekom godine u kojoj je podignut dotiËni vinograd do Miholjdana traæiti svoje pravo. Ako pak ne ustane tuæbom u prije spomenutom roku, gubi pravo i viπe ne moæe podnositi tuæbu, osim ako bi u vrijeme podizanja vinograda bio odsutan iz Dubrovnika; tada, naime, moæe podnijeti tuæbu u roku od Ëetiri mjeseca kad god se vrati, i neka mu podizanjem vinograda ne bude nanesena πteta. Ako pak u tom roku ne ustane tuæbom, neka izgubi svoje pravo i neka se njegov zahtjev viπe ne razmatra makar u tom roku otiπao iz Dubrovnika i ne vratio se u prije spomenutom roku.
XXXV. O oglaπivanju stvari koja se ima prodati Ako netko nekada bude htio prodati nekretninu pa se s kupcem suglasi o cijeni, odreujemo da se ta prodaja, prije nego se ona izvrπi i isplati cijena, po nalogu gospodina kneza mora razglasiti po Gradu a to oglaπivanje upisati u opÊinsku knjigu. Nakon toga oglaπenja neka ugovoreni iznos bude tri mjeseca u pologu; ako u tom roku doe netko pa dokaæe da je prodana stvar bila optereÊena dugom prema njemu, neka se namiri iz te cijene. Ako se pak u tom roku ne pojavi nijedan osporavatelj, neka se taj iznos dade prodavatelju a zahtjev nakon toga uloæen protiv kupca neka se ne razmatra, osim ako taj osporavatelj, to jest onaj koji kaæe da je prije reËena stvar optereÊena dugom prema njemu, u vrijeme prodaje i razglaπivanja nije bio u Dubrovniku; tada naime moæe, kad god se vrati u roku od godine dana, pokrenuti spor protiv kupca i traæiti svoje pravo. A ako se taj tijekom godine dana ne oglasi, ne moæe niπta zahtijevati od kupca, osim πto ostaje netaknuto njegovo vjerovniËko pravo spram duæniku u svakom sluËaju glede njegove ostale imovine. Prodaja pak uËinjena protivno ovoj odredbi niπta ne vrijedi. U vrijeme plemenitog muæa gospodina Marina Morosinija, kneza dubrovaËkoga, po istomu gospodinu knezu i Velikom vijeÊu bilo je odreeno da gospodin knez nije duæan siliti kupce posjeda da iznos cijene poloæe u komoru ako to ne bude po zahtjevu prodavatelja. U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, dodano je da se pred Luæom postavi ploËa na koju se moraju upisivati sve prodaje, i da stoje tri mjeseca.
C Godine Gospodnje tisuÊu tristo sedamdeset druge, desete indikcije, dvadeset treÊeg dana mjeseca rujna, mi, Dæivo GradiÊ, knez OpÊine dubrovaËke, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljena, po obiËaju, na glas
315
LIBER QUINTUS
sono campane more solito congregati, statuimus et ordinamus: quod que domus de lapidibus et calce edificate sunt et que de cetero edificabuntur super territorio Comunis vel ecclesiarum vel aliarum spetialium personarum, que solvunt affictum pro territorio, si venduntur, debeant vendi et banniri secundum ordines et statuta aliarum possessionum stabilium, cum illis modis, consuetudinibus, terminis et statutis, cum quibus alia stabilia venduntur et banniuntur. Et quod in dicta venditione debeat contineri, super quo territorio fuerit dicta domus et quantum solvitur de affictu; et tam si continetur in dicta venditione cuius sit territorium et quantum solvitur de affictu dicti territorii, quam etiam, si non continetur, illis qui habent ius in dicto territorio nichil preiudicet dicta venditio et bannitio, sed semper sit salvum ius ipsorum de territorio prelibato, tam si se presentaverint in terminis, quam non.
XXXVI. De possessione vendita ad alium pertinente Si proprietas vel possessio vel vinea aut terra alicuius hominis vel suorum vetranorum (sic), vendita fuerit vel alienata, et ipse tunc temporis presens fuerit in Ragusio, possit infra unum mensem a die banni1 interpellare et revocare vendicionem2 ipsam; qui si infra ipsum terminum non interpellaverit, interpellans postea non audiatur. Si autem tempore vendicionis3 et preconiçacionis4 de Ragusio esset absens, possit quandocunque veniat ad civitatem Ragusii, infra duos menses interpellare et revocare ipsam vendicionem2; post ipsum autem terminum interpellans non audiatur. Hoc idem locum habeat in filiis vel filiabus volentibus trahere res venditas a patre vel a matre; cilicet (sic), quod possint hoc facere, si sunt ab eis divisi. Ita tamen, quod tam filii quam alii, si emptor haberet ipsos suspectos quod fraudulenter non per se sed pro alio volunt ipsam recuperare, teneatur qui rem petit super hoc prestare duodecim sacramenta, si hoc emptor pecierit5.
XXXVII. De sacramentis a defensoribus1 prestandis Si res comparata a comparatore per aliquam personam extraneam evincatur, quam ille qui vendidit tenetur defendere, et per d. comitem vel eum qui eius loco2 fuerit, et suam Curiam sacramentum vel sacramenta iudicata fuerint illi qui vincit, defensor ipse ad sacramentum ordinatum per Curiam ipsum ducere possit. Si autem deffensor3 ipse illum ad sacramentum nolet ducere, conparator4 qui possessionem ipsam comparaverat, possit vincentem ipsum ducere ad sacramentum. Illo autem iurante, ille qui vendiderat possessionem ipsam, restituat illi cui vendiderat, a quo res est evicta, tantum quantum recepit ab eo,
316
KNJIGA PETA
zvona, odreujemo i nareujemo: neka one kuÊe u kamenu i vapnu πto su sazidane i πto Êe ubuduÊe biti sazidane na opÊinskom ili crkvenom zemljiπtu, ili na zemljiπtu pojedinih osoba koje za zemljiπte plaÊaju najam, ako se prodaju, moraju biti prodane i oglaπene prema zakonima i propisima πto vrijede za druge nekretnine, po onim postupcima, obiËajima, rokovima i uredbama po kojima se i druge nekretnine prodaju i oglaπavaju. I da u naznaËenoj kupoprodaji mora biti sadræano na kojem se zemljiπtu nalazi dotiËna kuÊa i koliko se najma plaÊa. I bilo da je u reËenoj kupoprodaji naznaËeno Ëije je zemljiπte i koliko se najma plaÊa za to zemljiπte, bilo da to nije naznaËeno, neka reËena prodaja i oglaπenje ne bude ni na kakvu πtetu onima koji imaju pravo na dotiËno zemljiπte, nego neka uvijek bude osigurano njihovo pravo na prije spomenuto zemljiπte, javili se oni u roku ili ne.
XXXVI. O prodanom posjedu koji pripada drugomu Ako imanje, ili posjed, ili vinograd, ili zemlja nekog Ëovjeka ili njegovih predaka bude prodana ili otuena, a on u to vrijeme bude u Dubrovniku, on moæe u roku od mjesec dana od dana oglaπenja podnijeti tuæbu i pobijati tu prodaju; neka se zahtjev tog tuæitelja, ako tuæbu ne podnese u tom roku, poslije ne razmatra. Ako pak u vrijeme prodaje i oglaπavanja ne bi bio u Dubrovniku, on moæe, kad god doe u Dubrovnik, u roku od dva mjeseca podnijeti tuæbu i pobijati prodaju; meutim, neka se tuæiteljev zahtjev poslije tog roka ne razmatra. Neka se to isto primjenjuje na sinove ili kÊeri koji hoÊe vratiti stvari πto su ih prodali otac ili majka; jasno je da to mogu uËiniti ako su od njih odijeljeni, ali tako da su potraæivaËi, bili to sinovi ili drugi - ako bi ih kupac sumnjiËio da stvar prijevarno hoÊe vratiti, ne za sebe, nego za drugoga - zatraæi li to kupac, duæni poloæiti dvanaest prisega.
XXXVII. O prisegama koje moraju poloæiti zaπtitnici od evikcije Ako neka treÊa osoba pokrene parnicu za povrat stvari koju je kupac kupio a prodavatelj je duæan πtititi je od evikcije, pa gospodin knez, ili onaj tko bude mjesto njega, i njegov Sud presude da onaj koji tvrdi da je stvar njegova mora poloæiti prisegu ili prisege, toga i sam jamac moæe privesti na polaganje prisege. Ako ga pak jamac ne bi htio privoditi da prisegne, moæe onaj koji je bio kupio taj posjed tog tuæitelja privesti da prisegne. A kad taj prisegne, neka onaj koji je posjed prodao vrati onomu komu je prodao, a komu je oduzet, onoliko koliko je od njega primio, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru, to jest samo glavnicu. To
317
LIBER QUINTUS
secundum quod continetur in carta facta5 de vendicione6, videlicet capitaneam tantum. Quod intelligendum est de omnibus qui deffensores7 sunt de possessionibus venditis. Si vero sacramentum vel sacramenta ipsi deffensori8 fuerint iudicata et ipse deffensor3 nolet iurare, dicens se sacramentum vel sacramenta iuste facere non potest (sic), teneatur comparatori iurare quod non per fraudem nec maliciose se vetat vel fugeat9 facere sacramentum vel sacramenta predicta, sed quia iuste non potest ea facere. Quo defensore iurante, et comparator4 illius rei recipiat ad (sic) venditore suo tantum, quantum dedit ei quando comparavit rem illam, videlicet capitaneam tantum.
XXXVIII. De creditore cuius debitor vendidit de bonis suis1 Si debitor alicuius cuius bona creditori obligata sunt vendiderit de bonis suis, specialiter causa maritandi filias vel sorores, et sibi tantum remaneat unde satisfacere possit creditori, creditor recurat2 primo contra debitorem suum et bona que ei remanserunt. Et si aliquid ei defecerit pro eo, contra emptorem in statuto tempore possit habere recursum, et non alias.
XXXIX. De evacuacione1 cartarum facta in testamento Creditor qui cartam vel cartas debiti supra aliquem habet, quomodocunque facte sint carte ille, in ultimo vite sue potest eas rumpere et evacuare, dummodo illa evacuacio2 possit probari per testamentum ipsius vel per cartam publicam3, per testes autem probare non possit.
XL. De creditore cuius debitor eo presente vendidit bona sibi obligata Si vendiderit debitor bona obligata creditori suo ipso creditore presente, ita quod creditor in carta vendicionis1 testis inveniatur, creditor ipse ab eo emptore ipsius rei super re ipsa aliquid petere non possit. Nec sit preiudicium hoc statutum iudicibus qui testantur in instrumentis.
318
KNJIGA PETA
treba razumjeti glede svih koji su zaπtitnici od evikcije prodanih posjeda. Ako pak bude dosueno da jamac poloæi prisegu ili prisege, a branitelj ne bi htio prisegnuti, govoreÊi da iz opravdana razloga ne moæe prisezati, neka prisegne kupcu da tu prisegu ili prisege ne odbija niti izbjegava prijevarno ni iz zle namjere, nego zato πto ih iz opravdana razloga ne moæe poloæiti. Kada taj jamac prisegne, kupac te stvari neka primi od svog prodavatelja onoliko koliko mu je dao kad je tu stvar kupio, to jest samo tu glavnicu.
XXXVIII. O vjerovniku Ëiji je duænik prodao neπto od svojih dobara Ako neËiji duænik, koji se svojom imovinom obvezao vjerovniku, proda neπto od svoje imovine, osobito radi udaje kÊeri ili sestara, pa njemu ostane tek toliko da time moæe namiriti vjerovnika, neka vjerovnik najprije istupi protiv svoga duænika i imovine koja mu je preostala. A ako mu za to neπto uzmanjka, za to protiv kupca moæe istupiti u zakonskom roku, inaËe ne.
XXXIX. O poniπtavanju isprava temeljem oporuke Vjerovnik koji ima ispravu ili isprave o neËijem dugu, kako god one bile napravljene, moæe ih u posljednjem Ëasu svoga æivota raskinuti i dug otpustiti, a taj se otpust moæe dokazati jedino njegovom oporukom ili javnom ispravom; ne moæe se pak dokazivati iskazom svjedoka.
XL. O vjerovniku Ëiji je duænik u njegovoj nazoËnosti prodao njemu zaduæenu imovinu Ako duænik proda imovinu zaduæenu vjerovniku u nazoËnosti samog vjerovnika tako da se vjerovnik nae kao svjedok na kupoprodajnom ugovoru, neka taj vjerovnik od kupca iste stvari ne moæe potraæivati niπta na raËun kupljene stvari. Ali neka ova odredba ne bude na πtetu sucima koji se pojavljuju kao svjedoci na ispravama.
319
LIBER QUINTUS
XLI. De viis Que de novo emergunt, novo indigent consilio. Quia igitur, annuente Deo, urbi Ragusii alia nova civitas est adiuncta que1 burgus actenus vocabatur, ne super stratis et viis ipsius burgi de cetero dubitacio2 oriatur, hac editali lege in perpetuum valitura statuimus: quod via que venit a porta Leonis vadat recta usque ad Campum; et via que venit a porta de Mençi vadat sicut vadit usque ad Campum; et via que venit a porta de Celenga vadat rectam3 usque ad viam que est ante castrum. Et via que est inter domum Marini Villani et Michaelis de Binçola4, eundo ad viam Omnium Sanctorum, que vadit ad portam muri civitatis, debeat stare sicut est. Via autem que venit a porta5 que subtus domum Bogdani de Pissino vadat rectam3 usque ad Campum; et via que vadit ad ecclesiam Omnium Sanctorum vadat rectam3 usque ad portam muri civitatis; et via porte de sorte (sic) vadat recta usque ad predictam viam Omnium Sanctorum que vadit ad portam muri civitatis. Et via que exit de via Omnium Sanctorum, que est inter viridarium archiepiscopatus et viridarium dumpni Iohannis6, vadat recta usque ad puteos. Que omnes predicte vie sint latitudinis palmorum novem. Et via que est ante portam castri et vadit inter domum Sergii et Vitalem Glede, vadat recte subtus puteum Comunis qui consueverat vocari puteus de Çercua (sic), inter ipsum puteum et viridarium ecclesie7 Omnium Sanctorum, et ad viam Comunis que descendit prope dictam ecclesiam8 Omnium Sanctorum. Et via que est a furno Doymi, vadat ab ipso furno versus ponentem recta linea usque ad viam que descendit a porta de Mençi, et vadat ab ipso furno veniendo versus levantem recta linea usque9 ad staciones comunis que sunt in Campo. Et via que venit a porta de Celagna (sic) usque ad ecclesiam Omnium Sanctorum, vadat versus levantem usque ad viam que est subtus territorium Mathie de Mençe. Que quidem vie sint latitudinis palmarum quatuordecim. Et illi qui ad presens possident aliquid ex territoriis unde predicte vie vadunt, possint10 super ipsas vias facere archivolta; qui autem a modo in antea emerit11 dicta territoria, archivolta ipsa facere non possit12. De omnibus autem aliis patronatis patroni dabunt inter se viam, qui si13 concordare non possint ad invicem, dominus comes cum sua Curia faciat dari viam uni vicino ab altero, et refundi pro ipsa via quod sibi videbitur iustum.
XLII. De scalis Nulla domus que est in burgo possit habere scalam extra domos1, et quicunque habuerit ipsam scalam, solvat pro banno yperperum unum.
320
KNJIGA PETA
XLI. O ulicama U novim okolnostima potrebna su nova rjeπenja. Jer je, dakle, po Boæjoj volji gradu Dubrovniku pripojen drugi, novi grad koji se dosad zvaπe predgraem, pa da ubuduÊe ne dolazi do dvojbe oko putova i ulica toga predgraa, ovim zakonom, koji treba ostati na snazi za sva vremena, odreujemo da ulica koja dolazi od Lavljih vrata ide ravno do Poljane, a ulica koja dolazi od MenËetiÊa vrata da ide kako ide do Poljane, a ulica koja dolazi od vrata Celenge da ide ravno do ulice πto je pred Kaπtelom. A ulica πto je izmeu kuÊe Marina Villanija i Miha BinËuljeviÊa, koja izlazi na Ulicu svih svetih, πto ide do vrata gradskog zida, da mora ostati kako jest. Ulica pak koja dolazi od vrata πto su ispod kuÊe Bogdana de Pissino da ide ravno do Poljane, a ulica πto ide do crkve Svih svetih da ide ravno do vrata gradskog zida, a da ulica Vrata od πorte ide ravno do spomenute Ulice svih svetih, koja ide do vrata gradskog zida. A da ulica πto izlazi od Ulice svih svetih, koja je izmeu vrta nadbiskupije i vrta dum Ivana, ide ravno do PuËeva. Sve prije reËene ulice neka budu πiroke devet pedalja. A ulica πto je pred vratima Kaπtela i ide izmeu kuÊe Sra i Vitala Glede neka ide ravno ispod opÊinskog puËa, koji su obiËno zvali puËem od crkve, pa izmeu toga puËa i vrta crkve Svih svetih neka ide do opÊinske ulice πto se spuπta blizu reËene crkve Svih svetih. A ulica πto ide od Dujmove pekare neka od te pekare ide prema zapadu ravnom crtom do ulice koja se spuπta od MenËetiÊa vrata i neka tako ravno ide prema istoku sve od te pekare do opÊinskih duÊana πto su na Poljani. A ulica πto dolazi od Vrata Celenge do crkve Svih svetih neka ide prema istoku do ulice koja je pod zemljiπtem Matije MenËetiÊa. Te pak ulice neka budu πiroke Ëetrnaest pedalja. A oni koji sada posjeduju neπto zemljiπta kuda idu ulice neka nad tim ulicama mogu praviti svodove; tko, meutim, odsad ubuduÊe kupi dotiËna zemljiπta, ne moæe praviti te svodove. A od svih drugih posjeda vlasnici Êe jedan drugomu dati prolaz; ako se oni ne mognu izmeu sebe nagoditi, neka gospodin knez sa svojim Sudom naredi da susjed susjedu dade prolaz i za taj prolaz odredi platiti naknadu koju ocijeni pravednom.
XLII. O stubiπtima Nijedna kuÊa u predgrau ne smije imati stubiπte izvan kuÊe, pa tko god bude imao takvo stubiπte, neka plati globu od jednog perpera.
321
LIBER QUINTUS
XLIII. De compendiis1 Volumus quod compendia que sunt in burgo debeant esse sub terra; et qui supra2 terram habuerit compendia in burgo, solvat pro banno yperperos quinque; compendia autem que sunt intus in civitate3, quibuslibet decem annis ad expensas patronorum purgentur, et ad hoc elligantur officiales pro Comuni.
XLIV. De officialibus eligendis1 super territoriis et viis Ordinamus quod quolibet anno elligantur2 tres de melioribus hominibus super territoriis et viis, et quod nullus possit hedificare domum nisi presentibus ipsis vel minus duobus ex eis: domus ipsa designetur et secundum illos terminos fiat.
XLV. Qualiter aqua molendinorum debet reduci1 Providentes comuni utilitati statuimus quod quolibet anno in kalendis iunii tota aqua molendinorum reducatur et recolligatur in unum cursum sive aqueductum2, ubi videlicet sunt duo molendina, ita tamen quod lucrum quod fiet de dictis molendinis molentibus dividatur inter patronos omnium molendinorum.
Explicit liber quintus, incipit sextus
322
KNJIGA PETA
XLIII. O septiËkim jamama HoÊemo da septiËke jame koje su u predgrau moraju biti pod zemljom, a tko u predgrau bude imao septiËke jame iznad zemlje, da plati globu od pet perpera; one pak septiËke jame πto su u Gradu, da se svakih deset godina Ëiste na troπak vlasnika i da se za to izaberu opÊinski sluæbenici.
XLIV. O sluæbenicima koje treba izabrati za zemljiπta i ulice Nareujemo da se svake godine izaberu trojica ponajvrsnijih ljudi koji Êe biti zaduæeni za zemljiπta i ulice, i da nitko ne moæe zidati kuÊu, osim kad su nazoËni oni ili barem dvojica od njih; neka se kuÊa zacrta i neka se gradi u tim granicama.
XLV. Kako treba svoditi vodu mlinova ImajuÊi u vidu opÊu korist, odreujemo da se svake godine prvog lipnja sva voda mlinova svede i skupi u jedan tijek ili vodovod gdje su naime dva mlina, ali tako da se dobit koju Êe imati mlinari od reËenih mlinova podijeli izmeu vlasnika svih mlinova.
Zavrπava peta knjiga, poËinje πesta.
323
LIBER SEXTUS I. De homicidiis B Quicunque fecerit homicidium, nisi se defendendo, quod plene possit probari, moriatur. Si autem qui homicidium ipsum comiserit aufugiat, sit in banno perpetuo et perdat omnia bona sua.
C In Maiori Consilio et cum laudo populi in publica contione, ut moris per sonitum campanarum congregato, captum fuit et firmatum: quod quicumque fecerit homicidium, nisi se defendendo, quod probari possit, mori debeat. Et si aufugeret ille qui homicidium commiserit, sit in bampno perpetualiter de Ragusio et eius districtu, et eius bona deveniant ad eius filios masculos vel ad heredes masculos filiorum, si habebit; et si non haberet nepotes ex filio, deveniant ad neptes. Et si non essent nepotes vel neptes ex filio, deveniant ad propinquiores ex linea masculina. Et si non essent heredes masculini, deveniant ad feminas propinquiores. Et illi heredes qui remanebunt de dicto homicida, ipsa bona non possint vendere, alienare vel obligare modo aliquo vel ingenio, in vita illius qui homicidium commisserit salvo pro maritatione filiarum ipsius vel neptum heredis vel heredum illius omicide (sic), remanente semper in sua firmitate possedio mulierum.
II. De hiis qui faciunt compagnias1 Qui fecerit compagniam per sacramentum vel per promissionem, quod probari possit, si fuerit caput et auctor ipsius companie, moriatur; qui si fugerit, sit in banno2 perpetuo, et perdat omnia bona sua. Ille autem, qui ipsi companie per sacramentum vel per promissionem3 astringeretur, et non erit4 caput, perdat yperperos viginti quinque5; quos si solvere non poterit, perdat manum dextram; qui si auffugerit6, sit in banno perpetuo et perdat omnia bona sua.
324
KNJIGA ©ESTA I. O ubojstvima B Tko god poËini ubojstvo, osim braneÊi se, πto se moæe u potpunosti dokazati, neka umre. Ako pak onaj koji bude poËinio ubojstvo pobjegne, neka bude zauvijek protjeran i liπen svih svojih dobara.
C U Velikom vijeÊu i uz odobravanje puka sabranom na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, zakljuËeno je i potvreno da tko god poËini ubojstvo, osim braneÊi se, a da se to moæe dokazati, mora umrijeti. A ako bi pobjegao onaj koji poËini ubojstvo, neka bude zauvijek protjeran iz Dubrovnika i njegove oblasti a njegova dobra neka pripadnu njegovoj muπkoj djeci ili muπkim baπtinicima djece ako ih bude imao; ako ne bi imao unuka od sina, neka pripadnu unukama. A ako od sina ne bi bilo ni muπke ni æenske unuËadi, neka pripadnu bliæim srodnicima po muπkoj liniji, pa ako ne bude muπkih baπtinika, neka pripadnu bliæim srodnicama. A oni baπtinici koji budu ostali od dotiËnog ubojice, ne smiju ta dobra prodati, otuiti ni zaloæiti ni na koji naËin dok je æiv onaj koji poËini ubojstvo. Iznimno se to moæe uËiniti za udaju njegovih kÊeri ili unuka jednog ili viπe ubojiËinih nasljednika. S tim da posjed æena uvijek ostane na snazi.
II. O osnivaËima urotniËkih druæina Tko bude pod prisegom ili obeÊanjem osnovao urotniËku druæinu, a to se uzmogne dokazati, pa bude li voa ili zaËetnik te urotniËke druæine, neka umre; ako taj pobjegne, neka zauvijek bude protjeran i liπen svih svojih dobara. Onaj pak koji bi se vezao prisegom ili obeÊanjem za tu druæinu, a ne bi bio voa, neka bude kaænjen s dvadeset pet perpera globe, a ako ih ne bi mogao platiti, neka mu se odsijeËe desna ruka, a ako bi pobjegao, neka bude zauvijek protjeran i liπen svih svojih dobara.
325
LIBER SEXTUS
III. De percussionibus factis cum armis1 Si quis percusserit alium cum spata vel alio gladio vel de macia de ferro, et fecerit sanguinem, perdat pro omni culpo yperperos viginti quinque2. Si vero percuserit3 eum in membro, et propter hoc percussus ipsum membrum amittat4, aut in facie, perdat pro ipso culpo yperperos quinquaginta. Si autem ipsa yperpera solvere non poterit, perdat manum dextram, et Comune teneatur facere medicinari percussum si percussus voluerit. Qui autem percusserit alium de petra aut de macia de ligno, ita quod ruperit et fecerit sanguinem vel livorem, perdat yperperos duodecim; sed si non ruperit et non fecerit sanguinem nec livorem, perdat yperperos sex, quos si solvere non poterit, fustigetur et boletur. Qui autem cum manu percusserit alium, perdat yperpera sex, que si solvere non poterit, fustigetur. Si vero percussor fugerit, sit in banno, et perdat tantum ad quantum comdempnaretur si esset presens, et medietatem eiusdem ultra id; nec de banno ipso exire possit nisi prius predicta persolvat. Si vero bannitus, id est bandiçatus capiatur, sit in potestate domini comitis et sui Parvi Consilli punire eum secundum5 qualitatem maleficii perpetrati ab eo. Sed si forte percussus non pecierit6 racionem7, dominus comes ex officio8 possit inquirere et condempnare. Sed si sit mulier que percusserit et dicat se non posse solvere, teneatur in carceribus donec solvat. Tempore egregii militis domini Marini Badoarii, comitis Ragusii, currente anno Domini MCCLXXXXIII9, indictione10 VIa de mense marcii, per ipsum dominum comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi, additum fuit huic statuto de percussionibus, videlicet: quod si aliquis percusserit aliquem cum manu, et percussus11 in illo eodem loco et momento repercusserit illum qui primo percusserit eum, et hoc plene probari poterit, condempnetur ille qui primo percussit et rixam incepit yperpera VI12, et alter nullam senciat13 penam. Verumtamen, si ambo percucierint se et probari non poterit qui primo percussit et rixam incepit, ambo predicti condempnentur yperpera sex, videlicet yperperos tres pro quolibet.
C Pro terminis datis pro homicidiis In Maiori Consilio sono campane in Platea Comunis more solito congregato captum fuit et firmatum ad laudem (sic) populi in publica contione sono campane in Platea Comunis, ut consuetum est, de dando plenam et liberam potestatem, auctoritatem et baliam domino comiti qui per tempora fuerit et sue Curie dare et assignare terminum et terminos sicut sibi placuerit et videbitur convenire, omnibus illis qui accusati fuerunt de aliquo homicidio vel aliquo
326
KNJIGA ©ESTA
III. O nanoπenju udaraca oruæjem Ako tko udari drugoga sabljom ili nekim sjeËivom ili æeljeznom toljagom pa ga okrvavi, neka za svaki udarac bude kaænjen globom od dvadeset pet perpera. Ako ga udari po udu pa udareni bude osakaÊen, ili po licu, neka se za taj udarac kazni globom od pedeset perpera. Ako pak ne mogne platiti te perpere, neka mu se odsijeËe desna ruka, a neka OpÊina bude zaduæena lijeËiti udarenoga bude li to udareni htio. Onaj pak koji drugoga udari kamenom ili drvenom toljagom tako da doe do prijeloma ili krvarenja ili modrice, neka se kazni s dvanaest perpera globe, ali ako ne doe do prijeloma ni krvarenja ni modrice, neka se kazni sa πest perpera globe, a ako ih ne uzmogne platiti, neka se iπiba i obiljeæi uæarenim peËatom. Onaj pak koji drugoga udari rukom, neka se kazni sa πest perpera globe, a ako ne uzmogne platiti, neka se iπiba. Ako pak napadaË pobjegne, neka se protjera i kazni novËanom kaznom na koliko bi bio osuen da je bio nazoËan i polovicu viπe od toga, a progonstvo mu se ne smije ukinuti dok prije spomenuto ne plati. Ako pak prognani ili protjerani bude uhvaÊen, neka gospodin knez i Malo vijeÊe budu ovlaπteni kazniti ga prema tome kakvo je zlodjelo poËinio. No ako udareni moæda ne bude traæio pravdu, gospodin knez moæe po sluæbenoj duænosti povesti postupak i izreÊi osudu. No ako udarac nanese æena pa rekne da ne moæe platiti, neka se dræi u tamnici dok ne plati. U vrijeme vrlog viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, tekuÊe godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset treÊe, πeste indikcije, mjeseca oæujka, po istom je gospodinu knezu voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, ovoj odredbi o udarcima bilo dodano sljedeÊe: ako tko drugoga udari rukom pa udareni na tom istom mjestu i isti Ëas uzvrati udarac onome koji ga je prvi udario, a to se uzmogne u potpunosti dokazati, da onaj koji je prvi udario i zametnuo tuËnjavu bude osuen na πest perpera (globe), a drugi uopÊe ne bude kaænjen. Meutim, ako se oba budu tukli, a ne bude se moglo dokazati tko je prvi udario i zapoËeo tuËnjavu, da se obojica osude na πest perpera (globe), to jest svaki na tri perpera.
C O rokovima danim za ubojstva U Velikom vijeÊu sabranome na opÊinskoj Placi, po obiËaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru, kako je obiËaj na glas zvona na opÊinskoj Placi, bilo je odluËeno i potvreno da se knezu tijekom njegove sluæbe i njegovu Sudu dade potpuna i neograniËena moÊ, ovlast i pravo da svima koji budu optuæeni za ubojstvo ili zlodjelo rijeËju ili djelom dadu i odrede, kako im se svidi i kako im bude odgovaralo, rok i rokove da se pred njima pojave, uzimajuÊi u
327
LIBER SEXTUS
maledicto et malefacto ad comparendum coram eis, habito respectu ad locum ubi factum et commissum fuerit illud maleficium sive homicidium, non obstante aliquo statuto vel ordinamento hinc retro facto, loquente contra hanc libertatem.
IV. De furtis Ille qui fecerit furtum, pro1 primo furto condempnetur in quadruplum, pro secundo condempnetur in octuplum, pro tercio pro uno in duodecim, pro quarto vero pro uno in viginti. Qui si non habet unde solvat, et furtum fuerit a duobus yperperis infra, fustigetur2. Si autem furtum ipsum fuerit a duobus usque ad quinque yperpera, fustigetur et boletur. Si autem a quinque usque ad decem, perdat unum occulum3; si vero a4 decem usque viginti, perdat manum dextram. Si a viginti superius, perdat ambos occulos5. [C. De furtis mulierum.]6 Nobilis vir dominus Andreas Dauro, comes Ragusii, de7 voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi ad sonum campanarum more solito congregati MCCLXXXXVIIII8, indictione9 secunda, die XXa10 mensis decembris, statuit et ordinavit: quod si qua mulier furtum fecerit a perperis II11 usque in V12, et non habuerit unde solvat13, frustigetur14; si a V usque in XX15, frustigetur et buletur16; et si a XX17 superius, perdat nasum et bandiatur de civitate Ragusii et districtu.
V. De robatoribus1 stratarum Robatores stratarum pro prima robaria condempnentur2 in octuplum, pro secunda vero pro uno in sexdecim, et sic inde superius semper pena duplicetur. Qui si rapuerit usque ad unum yperperum et non habeat unde possit solvere penam, fustigetur et boletur; si autem rapuerit ab uno yperpero usque ad tres et non habeat unde solvat, perdat unum occulum3. Si autem a tribus usque ad sex, perdat manum dextram. Sed si a sex usque ad decem, perdat ambos occulos; si vero a decem4 superius, suspendatur.
VI. De violenciis1 mulieribus inlatis Si mulierem quis contra voluntatem ipsius forçaverit, quod possit probari, solvat yperperos quinquaginta. Quod si non poterit solvere, perdat ambos
328
KNJIGA ©ESTA
obzir mjesto gdje to zlodjelo ili ubojstvo bude poËinjeno i izvrπeno, bez obzira na bilo koji prije doneseni propis ili uredbu koji se protive ovoj ovlasti.
IV. O kraama Onaj tko poËini krau, neka se za prvu krau osudi na Ëetverostruko, za drugu osmerostruko, za treÊu dvanaesterostruko a za Ëetvrtu dvadeseterostruko. Ako kradljivac nema odakle platiti a kraa bude manja od dva perpera, neka se iπiba. Ako pak kraa bude od dva do pet perpera, neka se iπiba i obiljeæi peËatom. A ako bude od pet do deset, neka ostane bez jednoga oka; ako pak od deset do dvadeset, neka mu se odsijeËe desna ruka. Ako ukrade viπe od dvadeset perpera, neka ostane bez oba oka. (O kraama koje poËine æene) Plemeniti muæ gospodin Andrija Dauro, knez dubrovaËki, voljom svoga Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, po obiËaju, sabrana na glas zvona tisuÊu dvjesto devedeset devete, druge indikcije, dvadesetog dana mjeseca prosinca, propisao je i naredio: ako neka æena poËini krau od dva do pet perpera, a ne bude imala odakle platiti, neka se iπiba; ako (ukrade) od pet do dvadeset, neka se iπiba i obiljeæi uæarenim peËatom; ako ukrade viπe od dvadeset, neka joj se odsijeËe nos i neka se protjera iz Dubrovnika i iz dubrovaËke oblasti.
V. O drumskim razbojnicima Drumski razbojnici neka se za prvu pljaËku osude na osmerostruko, za drugu πesnaesterostruko, i tako naviπe neka se kazna uvijek udvostruËuje. Ako taj opljaËka do jednog perpera, a nije u stanju platiti, neka se iπiba i obiljeæi uæarenim peËatom; ako pak opljaËka od jednog do tri perpera, a nema odakle platiti, neka ostane bez jednog oka. A ako opljaËka od tri do πest, neka mu se odsijeËe desna ruka. No ako opljaËka od πest do deset, neka ostane bez oba oka, a ako opljaËka od deset naviπe, neka se objesi.
VI. O silovanju æena Ako tko siluje æenu protiv njezine volje, a to se uzmogne dokazati, neka plati pedeset perpera, a ne mogne li to platiti, neka ostane bez oba oka. Osim ako
329
LIBER SEXTUS
occulos2, nisi mulierem volentem velit accipere in uxorem; tunc enim si de comuni sit voluntate, nichil solvat, sed illam accipiat in uxorem.
VII. De herbariis Quecunque persona fecerit herbariam vel maleficium herbarie de quo aliquis posset mori vel perdere sensum, et hoc possit probari, quod per ipsam herbariam sit mortuus vel admiserit sensum, comburatur; et si non moriretur nec amiserit1 sensum, sit in providencia2 domini comitis. Eciam3 si non probabitur maleficium herbarie, sed de eo suspicio4 habeatur, dominus comes secundum quod ei placet, inquirat maleficium supradictum.
VIII. De hiis qui cartam falsam fecerit (sic) Qui cartam falsam fecerit vel conscripserit, perdat manum dextram, si ei poterit1 probari.
IX. De hiis qui cartam falsam produxerint Si1 cartam falsam ad placitum pro sua utilitate quis2 adduxerit, perdat placitum et veritatem suam et yperperos quinquaginta; quod si solvere non poterit, perdat manum dextram. Et hoc locum habeat si ipse fecit fieri cartam ipsam. Si autem carta ipsa producta ad placitum que probatur falsa fuerit patris vel avi vel antecessorum suorum, tunc qui eam producit defendat se per manus undecim hominum secum iurantium, quod cartam illam nescivit esse falsam, nec fecit eam, nec argumentavit illam, et perdat placitum tantum. Si autem probaretur fecisse cartam illam vel iurare non poterit, paciatur penam superius comprehensam.
X. De furtis vinearum Intrans in vineam alicuius si uvam rapuerit vel aliquod aliud dampnum fecerit1, reddat dampnum et perdat yperperos quinque; quod si non habet unde possit solvere, fustigetur.
330
KNJIGA ©ESTA
æenu uz njezin pristanak bude htio oæeniti; tada, naime, ako oboje pristanu, neka ne plati niπta, nego neka je oæeni.
VII. O trovaËima Koja god osoba poËini trovanje ili zlodjelo trovanja od kojeg bi netko mogao umrijeti ili siÊi s uma, a uzmogne se dokazati da je od trovanja umro ili siπao s uma, neka se spali, a ako taj ne bi umro ni siπao s uma, neka gospodin knez prosudi (kako Êe ga kazniti). A ako zlodjelo trovanja i ne bude dokazano, ali o njemu postoji sumnja, neka gospodin knez, po svom nahoenju, provede postupak o tom zlodjelu.
VIII. O onima koji uËine laænu ispravu Tko uËini ili napiπe laænu ispravu, neka mu se odsijeËe desna ruka, ako mu se bude moglo dokazati.
IX. O onima koji podnesu laænu ispravu Ako tko na sudu u svoju korist podnese laænu ispravu, neka izgubi spor i vjerodostojnost i pedeset perpera, a ako to ne uzmogne platiti, neka mu se odsijeËe desna ruka. A to se primjenjuje ako je sam dao uËiniti tu ispravu. Ako, meutim, ta na sudu podnesena isprava, za koju se dokaæe da je laæna, bude oËeva ili djedova ili njihovih predaka, neka se tada onaj koji je podnosi brani s pomoÊu jedanaest supriseænika kako nije znao da je ta isprava laæna i da je nije on uËinio ni za nju dao podatke, pa neka samo izgubi spor. Ako bi se pak dokazalo da jest napravio tu ispravu ili ne uzmogne prisegnuti, neka snosi prije opisanu kaznu.
X. O kraama u vinogradima Ako onaj koji ue u neËiji vinograd bude krao groæe ili poËini neku drugu πtetu, neka nadoknadi πtetu i plati pet perpera, a ako ne bude u stanju platiti, neka se iπiba.
331
LIBER SEXTUS
XI. De hiis qui incidunt arbores Si quis incideret1 arborem alicuus sine voluntate patroni illius arboris puniatur in yperperos duodecim, cuius pene medietas deveniat ad Comune et alia medietas ad patronum arboris si patronus ipse de hoc fuerit conquestus. Si autem d. comes ex suo officio2 sine lamentacione3 patroni hoc inquisierit, totum ipsum bannum deveniat ad Comune.
XII. De eo qui percusserit vicarium Quicumque percusserit vicarium seu ripparium suum officium exercentem, condempnetur in duplum, et duplicem penam subsisteat (sic) quam subsisteret vel condempnaretur si alium hominem percussisset.
XIII. De eo qui fraudat dacium in aliqua civitate unde venit dampnum Ragusio Qui extra Ragusium in aliquo loco fraudaverit aliquod dacium vel abstulerit aliquid, nisi offendendo inimicos nostros, et propter hoc aliquod dampnum aliquo Raguseo evenerit, dampnum ipsum illi componat vel vadat ad terram ubi dampnum fecit et faciat racionem1.
XIV.1 De blasfemantibus Deum Qui blasfemaverit Deum et sanctos suos, solvat pro banno yperperum unum, quem si solvere non poterit, ligetur ad palum.
XV. De hiis qui inprestant1 ludentibus Qui alicui ludenti ad datos2 vel ad alios ludos, cum pignore vel sine pignore, inprestaverit3, solvat pro banno yperpera duo, et reddat debitori pignus sine aliqua peccunia.
332
KNJIGA ©ESTA
XI. O onima koji posijeku stabla Ako bi tko posjekao neËije stablo mimo volje njegova vlasnika, neka se kazni s dvanaest perpera, a pola od te kazne neka pripadne OpÊini, a druga polovica vlasniku stabla, ako sam vlasnik za to podnese tuæbu. Ako pak gospodin knez pokrene postupak bez vlasnikove tuæbe, neka cijela ta globa pripadne OpÊini.
XII. O onomu koji udari kneæeva zamjenika Tko god udari kneæeva zamjenika ili njegova zdura pri obavljanju duænosti, neka se osudi na dvostruko i snosi udvostruËenu kaznu koju bi snosio i na koju bi bio osuen ako bi udario drugoga Ëovjeka.
XIII. O onomu koji poËini prijevaru glede daæbine u nekom gradu pa odatle nastane πteta Dubrovniku Tko u nekomu mjestu izvan Dubrovnika poËini prijevaru glede neke daæbine ili πtogod otme, osim da naπkodi naπim neprijateljima, pa zbog toga nastane πteta nekom DubrovËaninu, neka mu tu πtetu namiri ili neka poe u zemlju gdje je poËinio πtetu, i za to odgovara.
XIV. O onima koji psuju Boga Tko opsuje Boga i njegove svece, neka za globu plati jedan perper, a ako ne bude mogao platiti, neka se veæe za stup (srama).
XV. O onima koji posuuju novac kockarima Tko posudi novac nekomu koji se kocka i igra druge igre (na sreÊu), sa zalogom ili bez zaloga, neka plati dva perpera globe a duæniku vrati zalog bez ikakva novca.
333
LIBER SEXTUS
XVI.1 De sale Qui salem portaverit in Ragusio, sive sit extraneus sive civis, discarcare (sic) salem ipsum vel vendere non possit, nisi Comuni Ragusii, sine voluntate et licencia2 d. comitis. Qui si cum Comuni concordare3 non potest, nec habere licenciam4 a predicto d. comite vendendi salem ipsum alteri quam Comuni, possit portare salem ipsum ubicunque voluerit extra Ragusium5. Si autem extraneus aliquis sine licencia2 d. comitis vendiderit salem alicui Raguseo, solvat pro banno yperperos decem et Raguseus qui comparaverit solvat pro banno yperperos decem, et insuper perdat salem. Additum est quod quicumque, tam Raguseus quam foresterius, exoneraverit salem in Ragusio, solvat dictum bannum et perdat salem.
XVII. Quod nullus vendat salem in Ragusio ullus Raguseus in Ragusio vendat salem alteri Raguseo vel extraneo ad minutum neque in grossum sine licencia1 d. comitis, et qui contra hoc fecerit, perdat totum salem et det pro banno yperperos sex; quod si solvere non poterit, fustigetur. Et qui a capite Comari versus Ragusium, et a Budua versus Ragusium vendiderit salem, det pro banno yperperos viginti sex, et perdat precium salis quem vendidit. Eodem modo puniatur qui salem cum suo ligno vel cum ligno extraneorum ad naulum, vel quocumque alio modo vel ingenio portaverit ad vendendum infra loca predicta. MCCCVIIII, die VI augusti, tempore d. Andree Dauro, comitis Ragusii, per Minus et Maius Consilium et in publica concione2 additum fuit huic statuto: quod nullus Raguseus vel foresterius, cuiuscunque condicionis3 sit, audeat emere vel vendere in Ragusio vel districtu salem ab aliqua persona, nec contractum4 mercati, nec mercatum de sale facere per se vel per alium, aliquo modo vel ingenio sine licencia5 d. comitis et sui Minoris Consilii. Et qui contrafecerit, solvat pro banno yperperos X et perdat salem vel valorem salis, tam qui emerit quam qui vendiderit. Et simili pena puniatur mediator illius mercati. Et qui accusaverit habeat medietatem. Et quilibet officialis6 personaliter teneatur accusare.
C MCCCCVIII, die VI mensis iunii, tempore d. Alovisii de Gocis, rectoris, in Maiori Conscilio ad sonum campane more solito congregato, in quo Consilio
334
KNJIGA ©ESTA
XVI. O soli Tko doveze sol u Dubrovnik, bio on stranac ili graanin, ne smije tu sol ni iskrcati ni prodati bez privole i dopuπtenja gospodina kneza, osim OpÊini dubrovaËkoj. Ako se taj ne moæe nagoditi s OpÊinom niti dobiti dopuπtenje reËenoga gospodina kneza da tu sol proda drugomu umjesto OpÊini, smije tu sol odvesti gdje god bude htio izvan Dubrovnika. Ako pak neki stranac bude prodao sol nekom DubrovËaninu bez dopuπtenja gospodina kneza, neka za kaznu plati deset perpera, a DubrovËanin koji (je) kupi neka za kaznu plati deset perpera i povrh toga neka mu se sol oduzme. Dodano je da koji god, bilo DubrovËanin bilo stranac (bez dopuπtenja), iskrca sol u Dubrovniku, plati naznaËenu kaznu i da mu se sol oduzme.
XVII. Da nitko ne prodaje sol u Dubrovniku Neka nijedan DubrovËanin ne prodaje sol u Dubrovniku drugom DubrovËaninu ni strancu, ni na malo ni na veliko, bez dopuπtenja gospodina kneza, a tko to prekrπi, neka mu se sva sol oduzme i neka za kaznu plati πest perpera, a ako to ne bude mogao platiti, neka se iπiba. I tko od rta Komari prema Dubrovniku i od Budve prema Dubrovniku bude prodavao sol, neka za kaznu dade dvadeset πest perpera i neka mu se oduzme utræak od soli koju je prodao. Na isti naËin neka se kazni tko svojim plovilom ili plovilom stranaca koje unajmi ili bilo kojim drugim naËinom ili izgovorom doveze sol radi prodaje izmeu prije reËenih mjesta. TisuÊu tristo devete godine, dana πestog kolovoza, u vrijeme gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, ovoj je odluci po Malom i Velikom vijeÊu i na javnom zboru bilo dodano da se nijedan DubrovËanin ni stranac, bilo kojeg poloæaja, ne usudi kupiti ili prodati sol u Dubrovniku ili (dubrovaËkoj) oblasti od bilo koje osobe niti zakljuËiti ugovor o prodaji ni prodati sol sam ili preko drugoga, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, bez dopuπtenja gospodina kneza i njegova Malog vijeÊa. A tko to prekrπi, neka za kaznu plati deset perpera i neka mu se oduzme sol i utræak od soli, kako kupcu tako i prodavatelju. I neka se istom kaznom kazni posrednik te trgovine. A tko prijavi, neka dobije polovicu. I neka svaki sluæbenik osobno bude obvezan prijaviti.
C TisuÊu Ëetiristo osme godine, πestog dana mjeseca lipnja, u vrijeme kneza gospodina Alojzija GuËetiÊa, u Velikom vijeÊu sabranom, po obiËaju, na glas
335
LIBER SEXTUS
fuerunt consiliarii LXI, captum fuit per quinquaginta tres, quod adatur prescripto statuto salis hec aditio, videlicet: quod barcha vel aliud lignum que vel quod inventum fuerit portare sal in contrabando ad loca vetita, comburatur omnino, et quod patronus cum marinariis navigantibus cum ipsa barcha stet in carceribus Comunis per tres menses continuos, non obstantibus aliis statutis et penis; que statuta et pene remaneant in sua firmitate.
XVIII. De hiis qui elliguntur in officiis1 Ellectus in ambaxatorem vel ad aliquod aliud officium, si ire vel officium ipsum facere noluerit, solvat pro banno yperperos viginti quinque. Nisi iustum habeat impedimentum in persona sua, de quo impedimento credatur ellecto in ambaxatorem iuranti2; aliis3 autem non, nisi probent ipsum impedimentum: tunc enim nichil solvant. Additum est quod ellectus in ambaxatorem, si poterit probare legittime quod ceperit viagium antequam electus4, aut si poterit probare quod pater vel mater, frater aut uxor vel filius sive filia sit impeditus vel impedita gravi infirmitate corporea, vel eciam5 si poterit probare, quod sit paratus facere nupcias6 filii vel filie, videlicet ad tale tempus quod non possit redire de ambaxaria ad quam fuerit electus, vel ad tempus illud in quo ordinavit facere nupcias6. Si poterit probare legittime aliquod ex dictis inpedimentis7, iurando eciam5 quod ipse non remanet propter aliud, nisi propter aliquod ex inpedimentis7 predictis, tunc non compellatur ire in dictam ambaxariam, nec penam aliquam solvere teneatur. Tempore egregii militis d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, additum est statuto, quod infrascripti officiales non solvant penam: superstans arsenatus, comites insularum et Astaree, officiales cere.
XIX. De minoribus commitentibus1 maleficia Infans minor, videlicet quatuordecim annorum, si aliquod maleficium commiserit, sit in providencia2 d. comitis et sue Curie punire eum, habito respectu ad etatem suam.
336
KNJIGA ©ESTA
zvona, a u vijeÊu je bio nazoËan 61 vijeÊnik, zakljuËeno je s pedeset i tri glasa da se prije zapisanoj zakonskoj odluci o soli doda ova dopuna, to jest da se barka, ili drugo plovilo za koje se utvrdi da je krijumËarski vozilo sol u zabranjena mjesta, sasvim spali i da patrun s mornarima koji plove tom barkom ostane u tamnicama tri puna mjeseca neovisno o drugim zakonskim odlukama i (zaprijeÊenim) kaznama; te odluke i kazne neka ostanu na snazi.
XVIII. O onima koji se biraju u sluæbe Izabrani za poklisara ili za neku drugu sluæbu, ako ne bude htio iÊi ili obnaπati tu sluæbu, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera, osim ako ima opravdanu osobnu zapreku. A glede te zapreke neka se izabraniku za poklisara vjeruje na prisegu; drugima pak ne, ne dokaæu li tu zapreku; ako je naime dokaæu, neka niπta ne plate. Dodano je da se izabrani za poklisara ne treba siliti da poe u reËeno poslanstvo niti da plati bilo kakvu kaznu ako bude mogao zakonito dokazati da je krenuo na put prije nego je bio izabran, ili ako uzmogne dokazati da su mu otac ili majka, brat ili æena, sin ili kÊer u teπkoj tjelesnoj slabosti, ili isto tako ako bude mogao dokazati da se sprema obaviti svadbu sina ili kÊeri, pa se naime ne moæe vratiti s poslanstva na koje je biran u vrijeme kad je odredio obaviti svadbu. Osim zakonitog dokazivanja neke od tih zapreka mora i prisegnuti da ne ostaje zbog drugoga, nego zbog neke od tih zapreka. U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, ovoj je zakonskoj odluci dodano da kaznu ne plaÊaju ovi sluæbenici: nadstojnik arsenala, knezovi otoka i Astareje, sluæbenici πto skrbe o vosku.
XIX. O maloljetnim poËiniteljima zlodjela Ako neko zlodjelo poËini maloljetno dijete, naime do Ëetrnaest godina, neka gospodin knez i njegov Sud prosude kako ga kazniti, imajuÊi obzira prema njegovoj dobi.
337
LIBER SEXTUS
XX. De hiis qui vadunt post tercium sonum campane Inventus post tercium sonum campane sine lumine, solvat pro banno yperperum unum, nisi veniret de vinea vel iret ad succurendum navem quando est tempestas maris et venti, quod sit in providencia1 d. comitis et sue Curie. Si vero inventus portaverit lumen, sit in providencia1 d. comitis qui habebit respectum ad famam illius.
XXI. De hiis qui vendunt Dalmisianis Raguseus qui vendiderit navem vel aliud lignum in Dalmisio, solvat pro banno yperperos centum et perdat precium ligni.
XXII. De hiis qui comparant a Dalmisianis Qui scienter comparaverit lignum aliquod a Dalmisianis vel ab aliis piratis, solvet pro banno yperperos viginti quinque, et lignum illud incendatur. Additum est: quod si patronus dicti ligni apparuerit, illud lignum reddatur patrono ipsius ligni. Et eciam1 remaneat in providencia2 d. comitis et sue Curie ad incendendum dictum lignum vel tenendum illud, ut melius videbitur, si non apparuerit aliquis patronus ligni predicti.
XXIII. De hiis qui prohiciunt1 savornam in portu Si quis proiecerit, id est iactaverit in2 portu saornam aut ros (sic) vel brecias sive inmundicias sine mandato d. comitis, solvat pro banno yperpera duo, quod si solvere non poterit, fustigetur; et ille qui hunc manifestaverit, habeat quartam partem banni.
338
KNJIGA ©ESTA
XX. O onima koji se kreÊu nakon treÊeg oglaπivanja zvona Tko se zateËe bez svjetiljke iza treÊeg oglaπivanja zvona, neka za kaznu plati jedan perper, osim ako bi se vraÊao iz vinograda ili bi iπao priteÊi u pomoÊ brodu kad je olujna jaËina mora ili vjetra, a to neka bude stvar slobodne prosudbe kneza i njegova Suda. Ako pak zateËeni bude nosio svjetiljku, neka bude na prosudbu gospodina kneza, koji Êe imati u vidu na kakvu je taj glasu.
XXI. O onima koji prodaju Omiπanima DubrovËanin koji proda brod ili drugo plovilo u Omiπu, neka za kaznu plati sto perpera i neka mu se oduzme utræak od plovila.
XXII. O onima koji od Omiπana kupuju Tko svijesno od Omiπana ili ostalih gusara kupi neko plovilo, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera a to plovilo neka se zapali. Dodano je da se to plovilo, ako se pojavi njegov patrun, vrati patrunu. Isto tako neka ostane za slobodnu prosudbu gospodina kneza i njegova Suda treba li to plovilo zapaliti ili da se zadræi, kako se ocijeni boljim, ako se ne pojavi nijedan patrun prije reËenog plovila.
XXIII. O onima koji u luku bacaju brodski balast Ako netko bude u luku bacao brodski balast ili rujevinu ili otpatke bez naredbe gospodina kneza, neka za kaznu plati dva perpera, a ako ih ne uzmogne platiti, neka se iπiba, a Ëetvrtinu od kazne neka dobije onaj koji toga prijavi.
339
LIBER SEXTUS
XXIV. De portantibus arma per civitatem Qui portaverit cutellum feritorium vel alia arma facta ad offendendum per civitatem1 in die, solvat pro banno yperpera duo, qui autem in nocte, solvat yperpera quinque et perdat arma2
XXV. De foresteriis portantibus arma Foresterius comorans in civitate Ragusii, non tamen1 habitans ibi, si2 arma fraudulenta portaverit, solvat pro banno yperperum unum; sit tamen hoc3 in providencia4 d. comitis.
XXVI. De tabernis vendentibus post tercium sonum campane Taberna que post tercium sonum campane inventa fuerit aperta vel in qua vendetur vinum post ipsum tercium sonum campane aliis quam capitaneo cum custodibus civitatis illius noctis, solvat pro banno yperperum unum, cuius medietas sit Comunis et alia medietas custodum1 illius noctis.
XXVII. De victualibus que possunt haberi in burgo Cum post construccionem1 muri burgus pro civitate2 habeatur, statuimus quod habitantes in burgo possint ibidem tenere victualia, vinum autem ibidem habere non possint, nisi habentes domos lapideas, id est de petra: illi enim possint habere vinum ad voluntatem suam.
XXVIII. De iniuriis Super iniuriis quas viri vel mulieres dixerint inter se vel iudicibus aut consiliariis, super comminacionibus1 et aliis maledictis, d. comiti damus arbitrium ut in providencia2 ipsius sit punire omnia supradicta, cum isto tamen
340
KNJIGA ©ESTA
XXIV. O onima koji po Gradu nose oruæje Tko po Gradu bude danju nosio noæ za ranjavanje ili drugo napadaËko oruæje, neka za kaznu plati dva perpera, a (ako to bude) noÊu, neka plati pet perpera i neka mu se oruæje oduzme.
XXV. O strancima koji nose oruæje Ako napadaËko oruæje bude nosio stranac koji boravi u gradu Dubrovniku, ali tu nema prebivaliπte, neka za kaznu plati jedan perper, no neka to bude stvar slobodne prosudbe gospodina kneza.
XXVI. O krËmama koje prodaju nakon treÊeg oglaπivanja zvona KrËma koja se nae otvorena iza treÊeg oglaπivanja zvona ili u kojoj se nakon tog treÊeg oglaπivanja zvona prodaje vino drugima, osim kapetanu s Ëuvarima Grada na duænosti te noÊi, neka za kaznu plati jedan perper, a od toga neka polovica bude OpÊini, a druga polovica Ëuvarima noÊi.
XXVII. O namirnicama koje se mogu dræati u predgrau BuduÊi da se predgrae nakon izgradnje zida smatra Gradom, odreujemo da stanovnici predgraa tamo mogu dræati namirnice, ali da vino tamo ne mogu dræati ako nemaju zidane, to jest kamene kuÊe; ti, naime, mogu dræati vino po svojoj volji.
XXVIII. O uvredama Za uvrede πto ih muæevi ili æene izreknu izmeu sebe ili sucima ili vijeÊnicima, za prijetnje i ostale zle rijeËi, dajemo punu ovlast gospodinu knezu da u njegovoj slobodnoj prosudbi bude kaænjavanje svega spomenutoga, ali uz
341
LIBER SEXTUS
temperamento3 quod, sicut minus iniuriosum est dictum factum, sic4 dicti quam facti minor sit pena.
XXIX. De contumacibus1 super maleficiis Vocatus ad Curiam ter per ripparium super aliqua iniuria dicti vel facti vel maleficio2, si3 contumaciter venire contempserit, pro4 iudicato super ipsa iniuria habeatur, et veniens postea, super hoc non audiatur. Tempore egregii militis d. Marini Badoarii5, comitis Ragusii, curente anno Domini MCCLXXXXIII6, de mense marcii7, per ipsum d. comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi additum est quod quicumque accusatus fuerit de aliqua iniuria dicti vel facti vel maleficio8, habeat terminum trium dierum infra quem venire debeat ad racionem9, et elapso termino pro iudicato habeatur. Item, eodem tempore d. Marini Badoarii, comitis Ragusii, curente M˚CC˚LXXXXIII10, mensis marcii, per ipsum d. comitem, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et laudo populi, additum est quod si aliquis accusatus fuerit de aliquo homicidio, et non venerit ad mandata d. comitis infra terminum constitutum, et contumax fuerit, dictus accusatus quandocunque fecerit pacem et concordium cum parentibus mortui, quod ei contumacia11 remittatur et possit venire ad racionem9 coram d. comite et sua Curia, et tunc procedatur contra eum secundum precepit ordo iuris. Et nichilominus, tempore accusationis, d. comes per sacramentum inquirere teneatur testes super dicto maleficio diligenter. Et intelligantur isti parentes, cum quibus debet fieri pax predicta, pater, mater, filii et fratres et sorores; et si predicti non fuerint, tunc intelligantur alii propinquiores12.
XXX. De Raguseo qui fecit iniuriam foresterio Raguseus si foresterium percusserit vel verberaverit, aut ei aliquam aliam iniuriam fecerit, de banno quod propter hoc Raguseus ipse solverit, nichil habeat foresterius, sed totum deveniat ad Comune. Idem est de viris et mulieribus percucientibus, iniuriantibus vel verberantibus se ad invicem. Hoc idem statuimus, si foresterius percusserit aut verberaverit Raguseum vel ei aliquam aliam iniuriam fecerit.
342
KNJIGA ©ESTA
umjerenost, tako da bude manja kazna za reËeno nego za uËinjeno, kao πto je manja πteta ono πto je reËeno od onoga πto je uËinjeno.
XXIX. O onima koji se ogluπe u kaznenim djelima Onaj tko se i na tri poziva zdura na sud zbog neke usmene ili tvorne uvrede ili nekoga zlodjela bude ustrajno ogluπivao, neka se smatra osuenim za tu uvredu, pa ako poslije doe, neka se o tome ne sasluπa. U vrijeme vrloga viteza gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, tekuÊe godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset treÊe, mjeseca oæujka, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, dodano je da tko god bude optuæen za neku usmenu ili tvornu uvredu ili zlodjelo, ima rok od tri dana u kojemu mora pristupiti sudu, a nakon πto isteËe rok, da se smatra osuenim. Takoer u isto vrijeme gospodina Marina Badoera, kneza dubrovaËkoga, tekuÊe tisuÊu dvjesto devedeset treÊe, mjeseca oæujka, po istom gospodinu knezu, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka, dodano je: ako tko bude optuæen za koje ubojstvo, pa ne pristupi u odreenom roku po nalogu pred gospodina kneza i ogluπi se, neka se dotiËnom optuæeniku ogluha oprosti kad god se pomiri i nagodi s rodbinom pokojnika, te da moæe doÊi odgovarati pred gospodinom knezom i njegovim Sudom i da se tada protiv njega provodi postupak kako je propisano procesnim pravom. I da je gospodin knez svejedno obvezan u vrijeme optuæbe svjedoke pod prisegom pomnjivo ispitati o spomenutom zlodjelu. A da se pod tom rodbinom podrazumijevaju otac, majka, sinovi te braÊa i sestre, a ako ne bude prije spomenutih, tada se podrazumijevaju ostali bliæi po srodstvu.
XXX. O DubrovËaninu koji ozlijedi stranca Ako DubrovËanin udari ili istuËe stranca ili ga kako drugaËije ozlijedi, neka od kazne koju za to DubrovËanin bude platio niπta ne ide strancu, nego neka sve pripadne OpÊini. Isto vrijedi za meusobno udaranje, ozlijede i tuËnjave izmeu muæeva i æena. To isto odreujemo ako stranac udari ili istuËe DubrovËanina, ili ga kako drugaËije ozlijedi.
343
LIBER SEXTUS
XXXI. De Raguseo vendente blavam in domo sua Nullus Raguseus nec forensis vendat aliquam blavam in domo neque in aliquo loco nisi fundico, sine licencia1 d. comitis, sub pena yperperorum quinque; et quicunque accussaverit2, habeat medietatem, et Comune aliam medietatem.
XXXII. De hiis qui fregerit crucem vel sigillum Si per d. comitem et suam Curiam fuerit posita crux in vinea vel in navi aut alio ligno sive in aliqua quacunque re alicuius, vel domus aut stacio1 sigilata2 occassione3 dandi aptagi4, et ille in cuius re crux est posita, vel domus aut stacio sigillata, deiectaverit vel deiectari5 fecerit crucem et frangerit aut frangi fecerit sigillum per fraudem, quod si probari possit, solvat pro banno yperpera6 duodecim, que yperpera deveniant ad Comune Ragusii.
XXXIII. De hiis qui intrant in domos aliorum et faciunt eis iniuriam Si aliquis intraverit in domum alterius et verberaverit vel percusserit patronum vel patronam ipsius domus, vel fecerit ei aliquod forcium1 vel aliquid vi, id est2 per forcium inde abstulerit, solvat pro banno yperpera viginti quatuor, videlicet duodecim pro intratica domus, et duodecim pro exitu; de quibus verberatus vel verberata habeat medietatem, si lamentacionem3 coram d. comite de hoc fecerit. Si autem lamentacionem4 non fecerit, sed d. comes ex suo officio processerit, verberatus vel verberata nichil habeat, sed tota condempnacio5 deveniat6 ad Comune. Si autem dictum maleficium fiat de nocte, et probari non possit per testes masculos, valeat super hoc testimonium mulierum a duabus supra, ita tamen, quod ille qui condempnari debeat in yperpera viginti quatuor, si per masculos probaretur, condempnetur in duodecim tantum, videlicet sex pro intrata et sex pro exitu, quando per mulieres probatur.
C Anno Domini millesimo trecentesimo sexagesimo sexto, indicione quarta, die vigesimo septimo mensis augusti. Nos Petrangna de Bonda rector Comunis Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sono campanarum more solito congregati, considerantes quod per fragilitatem et
344
KNJIGA ©ESTA
XXXI. O DubrovËaninu koji u svojoj kuÊi prodaje æito Neka nijedan DubrovËanin ni stranac, pod prijetnjom globe od pet perpera, ne prodaje bez dopuπtenja gospodina kneza nikakvo æito u kuÊi ni na bilo kojemu mjestu, osim u (opÊinskoj) æitnici, a tko god to prijavi, neka dobije polovicu globe, a drugu polovicu OpÊina.
XXXII O onima koji polome kriæ ili peËat Ako gospodin knez i njegov Sud postave kriæ u vinogradu, ili na brodu, ili na drugom plovilu, ili na bilo kojoj stvari, ili bude zapeËaÊena kuÊa ili duÊan radi davanja zaloga (aptagi) pa onaj na Ëijoj je stvari postavljen kriæ ili mu bude zapeËaÊena kuÊa ili duÊan, prijevarno baci ili dade baciti kriæ, ili slomi ili dade slomiti peËat, a to se bude moglo dokazati, neka za kaznu plati dvanaest perpera, koji imaju pripasti OpÊini dubrovaËkoj.
XXXIII. O onima koji uu u kuÊe drugih pa ih napadnu Ako tko ue u tuu kuÊu pa istuËe ili udari domaÊina, ili domaÊicu, ili poËini neko nasilje ili odatle neπto nasilno odnese, neka za kaznu plati dvadeset i Ëetiri perpera, to jest dvanaest za upad u kuÊu i dvanaest za izlazak; neka od toga udareni, ili udarena, dobije polovicu ako za to pred gospodinom knezom podnese tuæbu. Ako pak ne podnese tuæbu, nego gospodin knez pokrene postupak po sluæbenoj duænosti, neka udareni, ili udarena, ne dobije niπta, nego neka Ëitava kazna pripadne OpÊini. Ako se pak reËeno zlodjelo dogodi noÊu i ne bude se moglo dokazati s pomoÊu muπkih svjedoka, neka o tome vrijedi svjedoËanstvo dviju ili viπe æena s tim da Êe se onaj koji se ima osuditi na dvadeset i Ëetiri perpera da se dokazalo putem muπkih, osuditi samo na dvanaest, to jest πest za upad a πest za izlazak, kad se dokazuje iskazom æenskih svjedoka.
C Godine Gospodnje tisuÊu tristo πezdeset πeste, Ëetvrte indikcije, dvadeset sedmog dana mjeseca kolovoza. Mi, Petranja BundiÊ, knez dubrovaËki, voljom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka sabranoga, po obiËaju, na glas zvona, prosuujuÊi da se zbog slabosti i zloÊe sluπkinja mogu ili bi se mogle
345
LIBER SEXTUS
maliciam servitialium multa enormia pericula accidere possunt vel possent, ponendo homines in domum patronorum vel patronarum, statuimus et ordinamus: quod si qua servitialis a modo in antea ponet aliquem hominem in domum patroni vel patrone sine licentia patroni vel patrone, quod dicte servitiali nasus amputetur de vultu. Et si quis homo capietur in domo alicuius patroni vel patrone qui intraverit domum sine licentia patroni vel patrone, ad servitialem aliquam, stare debeat menses sex in carceribus inferioribus; qui si aufugerit de carceribus antequam compleverit menses sex, si postea capietur vel de sua voluntate reverteretur ad carceres, quod tunc solummodo terminus dictus currere incipiat. Et si non posset capi in domo vel non posset sibi probari, tunc sit in discretione d. rectoris qui esse debeat cum omnibus iudicibus ad puniendum illum vel illos qui fuerint accusati intrasse domum alicuius patroni vel patrone ad servicialem aliquam; qui d. rector debeat se adherere voluntati maioris partis omnium iudicum, et ipsam executioni mandare in puniendo illum vel illos qui intravissent domum ad aliquam servicialem, et non fuissent capti vel eis probari non posset.
XXXIV. De maleficiis de nocte Qui extra domum in Platea vel in Campo de nocte percusserit vel verberaverit aliquem, et per testes masculos probari non possit, valeat in hoc testimonium mulierum a1 duobus2 supra. Ita tamen, quod qui condempnari debet, non possit condempnari pro testimonio mulierum, nisi medietatem de eo quod condempnaretur si probatum esset per testes masculos. Et intelligatur nox in isto casu: pulsato tintinabolo tercio usque ad diem.
XXXV. De vino de foris non portando Prohibemus quod nullus Raguseus portet vinum de foris in Ragusio1 causa vendendi vel donandi illud aut portandi2 ad domum suam, ultra illud quod ordinatum est per d. comitem et Comune Ragusii in capitulari de vino; et qui contra hoc fecerit, solvat yperperos XXV pro banno, et totum vinum superfluum stampanetur; si autem fuerit foresterius qui contra hoc fecerit, perdat vinum ipsum. Eo salvo, quod fratres predicatores et minores possint recipere vinum pro elemosina3 ab omni persona que venit in Ragusio, non emendo illud. Et possunt eciam4 adducere vinum de foris undecumque voluerint pro eorum sustentacione5. Et quicumque accusaverit contrafacientem, habeat medietatem supradictorum yperperorum de pena si per eius accusam veritas poterit reperiri.
346
KNJIGA ©ESTA
dogoditi mnoge krupne pogibli kad puπtaju ljude u kuÊu domaÊina, ili domaÊice, odreujemo i nalaæemo: ako koja sluπkinja odsad ubuduÊe pusti nekog muπkarca u kuÊu domaÊina, ili domaÊice, neka se toj sluπkinji odsijeËe nos s lica. A ako u kuÊi kojega domaÊina, ili domaÊice, bude uhvaÊen neki muπkarac koji bi bez dozvole domaÊina uπao k nekoj sluπkinji, da mora odleæati πest mjeseci u donjim tamnicama. Ako taj pobjegne iz tamnice prije nego odleæi πest mjeseci, pa ako poslije bude uhvaÊen ili se svojevoljno vrati u tamnice, neka tek tada poËne teÊi reËeni rok. A ako se ne bi mogao uhvatiti u kuÊi ili mu se ne bi moglo dokazati, neka onda gospodin knez, koji mora biti sa svim sucima, prosudi glede kaænjavanja onoga ili onih koji budu optuæeni da su uπli u kuÊu kojega domaÊina, ili domaÊice, k nekoj sluπkinji. A taj gospodin knez mora se prikloniti volji veÊine svih sudaca i provesti je u djelo kaænjavajuÊi onoga ili one koji bi uπli u kuÊu k nekoj sluπkinji, a ne bi bili uhvaÊeni na djelu ili im se ne bi moglo dokazati.
XXXIV. O noÊnim zlodjelima Tko izvan kuÊe, na Placi ili na Poljani, nekoga udari ili istuËe noÊu, a to se ne bi moglo dokazati svjedoËenjem muπkih svjedoka, neka o tome vrijedi iskaz dviju ili viπe æena. Ali tako da onaj koji mora biti osuen ne moæe po svjedoËenju æena biti osuen viπe nego na polovicu onoga na πto bi bio osuen da su bili muπki svjedoci. A neka se u ovom sluËaju pod noÊu podrazumijeva (vrijeme) od oglaπenja treÊeg zvona do svanuÊa.
XXXV. O tome da se vino ne smije izvana uvoziti Zabranjujemo da ijedan DubrovËanin doprema vino izvana u Dubrovnik radi prodaje ili darivanja ili donoπenja u svoju kuÊu povrh onoga πto su odredili gospodin knez i OpÊina dubrovaËka u pravilniku o vinu; tko bude Ëinio protivno tome, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera a vino πto pretjeËe, neka se sve prolije. Ako pak prekrπitelj bude stranac, neka mu se vino oduzme, uz iznimku da braÊa Propovjednici i Mala braÊa mogu primiti vino za milostinju od svake osobe koja doe u Dubrovnik, ne kupujuÊi ga. A za svoje uzdræavanje mogu isto tako dovesti vino izvana odakle god budu htjeli. A tko god prijavi prekrπitelja, neka dobije polovicu prije reËenih perpera od kazne ako se po njegovoj prijavi bude mogla utvrditi istina.
347
LIBER SEXTUS
Anno domini MCCCXX, indicione tercia, die XIIII6 februarii, tempore d. Ugolini Iustiniani7, comitis Ragusii8, per ipsum d. comitem cum voluntate sui Minoris et Maioris Consilii et cum laudo populi sono9 campane more solito congregato, statutum fuit et hordinatum10, quod de cetero nullus foresterius11 cuiuscumque condicionis12 existat, portet vinum de foris in Ragusium causa vendendi vel donandi aut portandi domui sue habitacionis, sub pena XXV perperorum13, et totum vinum stampetur, et accusator habeat medietatem banni, si per eius accusam poterit reperiri.
XXXVI. De hiis qui adducunt vinum de foris ad vendendum Raguseus qui adduxerit vinum de foris et fecerit portum ad vendendum illud a portu Budue usque ad capud Comari1, perdat vinum illud et solvat pro banno yperpera2 duo; vinum autem de Ragusio extractum quilibet possit in omni loco vendere sine dampno et pena.
XXXVII. De hiis qui cum vino veniunt in portu Ragusii Si aliquod lignum Raguseorum1 vel foresteriorum venerit ad portum Ragusii cum carico vini, iusticiarii ordinati super facto vini, vel d. comes si ipsi non fuerint, iurari faciet patronum illius vini vel nauclerium et quatuor de marinariis, si patronus non esset, quod in Ragusio vel districtu eius non vendent, nec donabunt, nec discaricabunt2, nec vendi, nec discaricari3 facient aliquid de ipso vino sine licencia4 d. comitis et sui Consilii. Et donec lignum illud steterit in portu Ragusii, d. comes dabit duos homines pro Comuni, qui vinum ipsum custodiant, ad expensas patroni vel illorum qui sunt in ligno, si patronus non esset.
XXXVIII. De hiis qui tenent vinum in burgo Quicumque in burgo tenuerit vel vendiderit vinum, exceptis illis qui habent domos lapideas, id est de petra, solvet yperpera duo pro banno, et vinum ipsum stampanetur, cuius banni medietatem habeat accusator.
348
KNJIGA ©ESTA
Godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadesete, treÊe indikcije, Ëetrnaestoga veljaËe, u vrijeme Ugolina Giustinianija, kneza dubrovaËkoga, po istome gospodinu knezu, voljom njegova Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka sabranoga, po obiËaju, na znak zvona, bilo je odluËeno i nareeno da ubuduÊe nijedan stranac, bilo kojeg poloæaja, ne donosi u Dubrovnik vino izvana radi prodaje ili darivanja ili donoπenja u kuÊu gdje boravi, pod prijetnjom globe od 25 perpera, i da se sve vino prolije, a da prijavitelj dobije polovicu od kazne ako bi se po njegovoj prijavi mogla utvrditi istina.
XXXVI. O onima koji dovoze vino izvana za prodaju DubrovËaninu koji doveze vino izvana i pristane u luku da ga proda, od luke Budve do rta Komari, neka se to vino oduzme i neka za kaznu plati dva perpera; vino pak izvezeno iz Dubrovnika svatko smije prodati na svakome mjestu, bez πtete i kazne.
XXXVII. O onima koji s vinom dolaze u dubrovaËku luku Ako neko plovilo DubrovËana ili stranaca doe u dubrovaËku luku s teretom vina, justicijari odreeni za pitanja vina ili gospodin knez, ako njih ne bude, zatraæit Êe da vlasnik toga vina ili nokjer i Ëetvorica mornara, ako ne bude vlasnika, prisegnu da niπta od toga vina ne Êe bez dopuπtenja gospodina kneza i njegova VijeÊa u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti prodati ni darovati ni iskrcati, niti Êe dati prodati ili iskrcati. A dok to plovilo bude stalo u dubrovaËkoj luci, gospodin Êe knez dati uime OpÊine dva Ëovjeka da to vino Ëuvaju na troπak patruna ili onih koji su na plovilu ako ne bude patruna.
XXXVIII. O onima koji dræe vino u predgrau Tko god bude u predgrau dræao ili prodavao vino, izuzev onih koji imaju zidane kuÊe, to jest od kamena, neka za kaznu plati dva perpera i neka se to vino prolije, a neka prijavitelj dobije polovicu te globe.
349
LIBER SEXTUS
XXXIX. De acceto (sic) Accetum (sic) in Ragusio (sic) Raguseus vel foresterius causa vendendi portare non possit. Pro utilitate autem domus sue Raguseus usque ad medium quingum portare possit ad voluntatem1 suam. Et Raguseus qui contra hoc fecerit, solvat pro banno yperpera duo, et accetum2 superfluum stampanetur, et medietas banni sit accusatoris; si autem fuerit foresterius, perdat accetum ipsum.
XL. De molça Molçam ad vendendum facere nemo possit, et qui fecerit solvat pro banno yperpera duo, et tota illa molça1 stampanetur; et qui accusaverit, habeat medietatem banni. Ad bibendum autem in domo sua quilibet possit facere molçam.
XLI. De vino insularum Damus licenciam1 insulis Iupane, Dalafote et Calamote, ut vinum quod nascitur in qualibet istarum insularum possit in eadem insula vendi ad tabernam; de una autem insula ad aliam, vinum illud ad vendendum portari non possit. Ille tamen, qui habet vineas in aliqua predictarum insularum, possit ibidem de vino in ea natum (sic) ad suam voluntatem dimittere, et si voluerit, vendere ab tabernam. Sed si aliquis voluerit extrahere vinum de civitate Ragusii, et portare ipsum ad aliquam ipsarum insularum causa vendendi ipsum in taberna, faciat hoc cum licencia2 d. comitis, dicendo ei quantitatem ipsius vini. Qui autem contra hoc fecerit, solvat yperpera duo pro banno, et vinum adductum de foris stampanetur.
XLII. De percussionibus servorum Si servus vel ancilla alicuius percusserit aliquem francum seu mulierem liberam, de quocumque1 seu cum qualibet re cum qua potest percuti, et percussus seu percussa de hoc fecerit lamentacionem, et probet se a servo vel ancilla percussum, possit d. comes condempnare illum servum vel ancillam in
350
KNJIGA ©ESTA
XXXIX. O octu Ocat u Dubrovnik ne smije radi prodaje dopremati ni DubrovËanin ni stranac. Meutim, za potrebe svoje kuÊe DubrovËanin moæe slobodno donijeti do pola vjedra. A DubrovËanin koji ovo prekrπi, neka za kaznu plati dva perpera i neka se viπak prolije, a polovica od kazne neka se dade prijavitelju. Ako pak (prekrπitelj) bude stranac, neka mu se taj ocat oduzme.
XL. O medovini Nitko ne smije praviti medovinu za prodaju, a tko bude pravio, neka za kaznu plati dva perpera i neka se sva medovina prolije; tko prijavi, neka dobije polovicu od kazne. Za piÊe pak u svojoj kuÊi neka svatko slobodno pravi medovinu.
XLI. O otoËnom vinu Dajemo dopuπtenje otocima ©ipanu, Lopudu i KoloËepu da se vino πto rodi na bilo kojem od tih otoka, moæe prodavati u krËmi na istom otoku; ne smije se pak nositi na prodaju s jednog otoka na drugi. Meutim, onaj tko ima vinograde na nekom od tih otoka, slobodno smije ostaviti vina πto ondje rodi i prodavati u krËmi bude li htio. Ali ako tko bude htio izvesti vino iz grada Dubrovnika i odnijeti ga na neki od tih otoka radi prodaje u krËmi, neka to uËini s dopuπtenjem gospodina kneza, iskazujuÊi mu koliËinu toga vina. Tko pak to prekrπi, neka za kaznu plati dva perpera i neka mu se prolije vino dovezeno izvana.
XLII. O udarcima koje nanesu robovi (servi) Ako neËiji rob ili robinja udare kojeg slobodnjaka ili slobodnu æenu bilo kojim povodom i bilo kojom stvari kojom se moæe udariti, a udareni ili udarena za to podnese tuæbu i dokaæe da je udaren od roba ili robinje, gospodin knez moæe toga roba ili robinju osuditi na kaznu polovice prodajne cijene, naime na tri
351
LIBER SEXTUS
banno dimidie vendicionis2, videlicet in yperperis tribus3, que yperpera, si patronus vel patrona pro ipso servo vel ancilla solvere noluerit, servus ipse vel ancilla per totam civitatem fustigabitur4, et postea reddibit ad domum patroni vel patrone in servitute sicut fuerat ante. Si vero percussus vel percussa a servo vel ancilla ex ipsa percussione moriatur, d. comes secundum iusticiam condempnet ipsum servum vel ancillam ad mortem. Volumus quod, antequam de eo vel ea fiat iusticia, Comune Ragusii solvat patrono vel patrone ipsius yperpera duodecim, qui servus et ancilla ad aliam penam quam ad mortem condempnari non possit. Et totum mobile quod habuerit sive in domo patroni sive alibi, sit patroni vel patrone ipsius, et d. comes et Curia non possit super ipsis rebus pignorare vel molestare patronos.
XLIII. De hiis qui verberant servos alienos Si quis servum vel ancillam alterius verberaverit vel percusserit, et patronus ipsius servi vel ancille lamentacionem de hoc fecerit, solvat pro banno yperpera tria. Si vero patronus vel patrona ipsius lamentacionem1 non fecerit, nichil solvat.
XLIV. De servis fugitivis Si servus vel ancilla alicuius fugerit vel se absconderit, possit patronus vel patrona ipsius querere vel queri facere illum vel illam ad voluntatem suam; et si invenerit, portare et facere1 portari, capere et facere capi, verberare et facere verberari, et facere de eo vel de ea quicquid sibi placuerit. Et d. comes propter hoc aliquod bannum vel penam ei inponere non potest. Que omnia facere potest sive cum licencia2 d. comitis sive sine licencia2, sicut sibi placuerit.
XLV. De servis et ancillis liberticiis Servus vel ancilla liberticii1 liberati, videlicet a servitute dominorum, et filii ipsorum angariam facere non teneantur. Et si ipsi2 servi liberticii se vel filios suos regere vel manutenere non possint, et voluerint se vendere vel in pignus dare, vel sine precio se dare in servitutem, patronus vel patrona qui ipsos vel ipsum liberavit, et filii et filie eius, et primi nepotes ipsius, reducant illum vel illos in servitutem pro illo precio quod de se poterit se habere, vel sine precio, si sine
352
KNJIGA ©ESTA
perpera, a za te perpere, ako gospodar ili gospodarica ne budu htjeli platiti u ime tog roba ili robinje, rob Êe ili robinja biti πibani po Ëitavom gradu, a poslije Êe se vratiti gospodarevoj, ili gospodariËinoj, kuÊi u ropstvo kako i prije bijaπe. Ako pak od roba ili robinje udareni od tog udarca umre, neka gospodin knez toga roba ili robinju po pravdi osudi na smrt. Prije negoli se nad njim ili nad njom izvrπi pravda, hoÊemo da OpÊina dubrovaËka gospodaru, ili gospodarici, plati dvanaest perpera, a taj se rob ili robinja ne smije osuditi na drugu kaznu nego na smrt. A sva pokretnina koju budu imali, bilo u kuÊi gospodara, bilo drugdje, neka pripadne gospodaru, ili gospodarici, a gospodin knez i Sud ne mogu te stvari plijeniti ni zbog njih uznemirivati gospodare.
XLIII. O onima koji istuku tue robove Ako tko istuËe ili udari tueg roba ili robinju a gospodar toga roba ili robinje za to podnese tuæbu, neka za kaznu plati tri perpera. Ako pak njegov ili njezin gospodar, ili gospodarica, ne podnese tuæbu, neka ne plati niπta.
XLIV. O odbjeglim robovima Ako neËiji rob ili robinja pobjegne ili se sakrije, gospodar, ili gospodarica, moæe njega ili nju traæiti ili dati traæiti po svojoj volji, pa ako nae, odvesti i dati odvesti, uhvatiti i dati uhvatiti, iπibati i dati iπibati te Ëiniti s njim ili s njom πto im drago. A gospodin knez ne moæe zbog toga nametati nikakvu globu ni kaznu. A sve to moæe (gopodar ili gospodarica) Ëiniti bilo s dopuπtenjem gospodina kneza, bilo bez dopuπtenja, po vlastitom nahoenju.
XLV. O osloboenim robovima (servima) i robinjama (ancilama) Rob ili robinja osloboenici, to jest osloboeni sluæenja gospodarima, a tako i njihovi sinovi, nisu obvezani na tlaku (rabotu). A ako ti osloboeni robovi ne mogu uzdræavati ili prehranjivati sebe i svoju djecu, pa se budu htjeli prodati ili dati u zalog ili u sluæbu bez naknade, neka ih gospodar ili gospodarica πto su ih oslobodili te njihovi sinovi i kÊeri i prvi unuci, uzmu natrag u sluæbu po onoj cijeni kakva za njih bude moguÊa, ili besplatno ako se htjednu dati besplatno. A
353
LIBER SEXTUS
precio3 se voluerit vel voluerint dare. Et si iam se vendidit, patronus vel patrona possit eum vel eos redimere pro illo precio4 quo se vendidit.
XLVI. De hiis qui expellunt servos suos de domo Si aliquis vel aliqua servum suum vel ancillam de domo expullerit1 vel fecerit eos ire male vestitos vel male pastos, ad hoc ut servus ipse vel ancilla corigatur2 vel emendetur de aliquo vicio3 quod habet in se, patronus ipse vel patrona potest servum illum vel ancillam ad domum reducere ad voluntatem suam. Sed si aliquis homo franchus4 vel mulier francha5 servum suum ipsum vel ancillam expulsum (sic) sine licencia patroni vel patrone receperit, et de servo ipso vel ancilla aliquod dampnum contigerit, vel moreretur, vel fugeret, servum ipsum vel ancillam6 patrono vel patrone tenebitur emendare et dare pro persona ipsius yperpera duodecim, secundum antiquam consuetudinem; et omnes dies quibus eum tenuit, videlicet pro quolibet mense yperperum unum. Si autem servum ipsum vel ancillam7 cum voluntate patroni receperit, tunc propter predictas causas nullum senciat dampnum vel penam.
XLVII. De hiis que servi liberticii facere tenentur dominis suis Servus liberticius domino qui eum liberavit, uxori eius, heredibus ipsius, filiis et filiabus ipsius, primis nepotibus et neptibus infrascripta servicia1 facere teneantur: videlicet tempore vindemiarum vogare barcham de Gravosio in Ragusio (sic) sine precio, si propter tempestatem temporis barca2 steterit ibi. Et si homines Ragusii iverint cum armis in Vergatum vel ad alium locum ad honorem et utilitatem civitatis per terram, liberticius ipse teneatur portare arma post unumquemque predictorum. Et si aliquis de predictis iverit ad aliquod placitum in aliquem locum Dalmacie3, liberticius ipse teneatur ire cum eo et vogare barcham, et facere4 sibi omnia servicia sine precio5, dummodo ille det sibi comedere et bibere donec erit in dictis serviciis. Si aliquis eciam6 de7 predictis captus fuerit vel detentus in carcere in aliqua parte, et filius eius qui captus est vel dominus liberticii voluerit ipsum mittere ad videndum et sciendum locum ubi ille captus est aut detemptus8, vel quid9 de eo factum sit, teneatur liberticius ipse ire ad expensas illius domini sui ad locum ubicunque sit captus; possit tamen alium loco sui mittere ad expensas suas si diceret se ire non posse. Si vero alterum istorum facere noluerit, possit patronus vel patrona aut heredes eius ipsum reducere in servitutem. Si eciam6 liberticius laboraverit aut voluerit laborare in vineam aut terram10 alterius ad precium in partibus Ragusii, et aliquis de supradictis ipsum ad suum servicium habere voluerit pro illo precio5 quod ab
354
KNJIGA ©ESTA
ako se veÊ prodao, gospodar ili gospodarica mogu njega ili njih otkupiti po cijeni za koju se prodaju.
XLVI. O onima koji svoje robove izgone iz kuÊe Ako netko svoga roba ili robinju istjera iz kuÊe, ili pusti da idu loπe odjeveni i slabo hranjeni zato da se taj rob ili robinja popravi ili ispravi neku manu koju u sebi ima, gospodar, ili gospodarica, moæe toga roba ili robinju vratiti kuÊi po svojoj volji. Ali ako tog istjeranog roba ili robinju bez dozvole gospodara, ili gospodarice, primi koji slobodni Ëovjek ili slobodna æena, pa na tom robu ili robinji nastane kakva πteta, ili bi umro ili pobjegao, bit Êe ti obvezani namiriti toga roba ili robinju gospodaru, ili gospodarici, i za njegovu osobu dati dvanaest perpera po starom obiËaju; i za sve dane πto ga je dræao, naime za svaki mjesec jedan perper. Ako pak toga roba ili robinju bude taj primio s privolom gospodara, neka tada zbog prije spomenutih razloga ne trpi nikakvu πtetu ni kaznu.
XLVII. O onome πto su osloboeni robovi duæni Ëiniti svojim gospodarima Osloboeni rob duæan je gospodaru koji ga je oslobodio, njegovoj æeni, njegovim nasljednicima, sinovima i kÊerima, prvim unucima i unukama, Ëiniti niæe popisane sluæbe: u vrijeme berbe voziti bez plaÊe barku iz Gruæa do Dubrovnika, ako barka bude stala tamo zbog oluje. I ako DubrovËani budu na Ëast i korist Grada iπli na Brgat ili na drugo mjesto na kopnu, taj je osloboenik duæan nositi oruæje iza svakog od spomenutih. I ako tko od prije reËenih bude iπao radi kakve parnice u neko dalmatinsko mjesto, taj je osloboenik duæan iÊi s njim i voziti barku i Ëiniti mu sve usluge bez plaÊe, samo da mu on dade jesti i piti dok bude u toj sluæbi. Ako netko od prije spomenutih bude zarobljen ili zatoËen negdje u tamnici, pa sin zarobljenoga, dakle osloboenikov gospodar, bude njega htio poslati da vidi i dozna mjesto gdje je zarobljen ili zadræan, ili πto se s njim dogodilo, duæan je taj osloboenik iÊi na troπak svoga gospodara u mjesto gdje je zarobljen; moæe pak umjesto sebe na svoj troπak poslati drugoga ako bi rekao da on ne moæe iÊi. Ako pak ne bude htio za njih uËiniti ni jedno ni drugo, mogu ga gospodar, ili gospodarica, ili njihovi nasljednici, vratiti u ropstvo. Jednako tako, ako osloboenik bude radio ili bude htio raditi u vinogradu ili na zemlji drugoga u dubrovaËkom kraju za plaÊu, a netko ga od prije reËenih bude htio imati u svojoj sluæbi za onu plaÊu koju bi primio od
355
LIBER SEXTUS
alio receperit, teneatur ipse liberticius dimittere omne laborerium alterius et ire ad eum, et si iam receperat precium illud restituere sine dampno. Et si aliquis de predictis faceret11 nupcias12, et propter hoc voluerit mittere frumentum ad molendina, teneatur ipse liberticius ire ad molendina cum ipso frumento, et eciam6 ad inquirenda ligna cum barca2, et ad piscandum occasione ipsarum nuptiarum13, et servire in nuptiis si vocatus fuerit. Que omnia cum fecerit, teneantur14 predicte persone dare ei comedere et bibere. Ad que omnia teneatur eciam6 ancilla liberticia secundum quod servi tenentur. Teneantur eciam6 facere omnia servicia15 in nupciis que pertinent ad mulieres. Si vero predicti servus vel ancilla ad mandatum predictorum servicia ipsa facere noluerint, possint supradicte persone verberare vel eciam6 percutere illum vel illam sine aliquo dampno vel pena.
XLVIII. De servis sine voluntate dominorum suorum uxorem francham accipientibus Si sine voluntate domini vel domine sue aliquis servus mulierem francham acceprit in uxorem, omnes heredes quos ille servus cum sua uxore habuerit sint domini vel domine servi ipsius; possit eciam dominus vel domina servi ipsius tollere quicquid invenerit in domo ipsius1 uxoris de hiis que pertinent ad servum predictum, et possit hoc facere sine nuncio2 Curie. Si autem servus ipse de voluntate domini vel domine receperit ipsam uxorem, ita videlicet, quod ad preces mulieris patronus vel patrona dederint3 graciam mulieri recipiendi servum in virum, omnes heredes quos simul habuerint erunt comunes inter patronem vel patronam illius servi et uxoris eiusdem. Si vero patronus ipse vel patrona matrimonium4 ipsum cum tali pacto consenserit, ut omnes heredes quos simul fecerint sint liberi, omnes heredes eorum quos simul habuerint liberi erunt.
XLIX. De francho qui accipit ancillam alterius sine voluntate patroni Si homo franchus1 ancillam alterius sine voluntate patroni vel patrone ipsius ancille acceperit in uxorem, omnes heredes quos habuerit cum ea erunt patroni vel patrone ipsius ancille. Sed si cum voluntate patroni vel patrone ipsius eam acceperit in uxorem, et quesierit ei graciam ut heredes quos Deus dederit ei, sint liberi, sit in potestate2 ipsius patroni vel patrone liberare tot heredes dicte ancille, quot voluerit, et tot retinere ad voluntatem suam.
356
KNJIGA ©ESTA
drugoga, taj je osloboenik duæan napustiti svaki rad kod drugoga i poÊi k njemu, pa ako je veÊ i bio primio plaÊu, vratiti je bez πtete. I ako bi tko od prije spomenutih imao obaviti svadbu, pa poradi toga bude htio slati æito u mlinove, taj je osloboenik duæan poÊi u mlin s tim æitom ili takoer iÊi barkom po drva i loviti ribu prigodom te svadbe i posluæivati na svadbi ako bude pozvan. Kad sve to bude Ëinio, duæne su spomenute osobe dati mu jesti i piti. Sve to duæna je takoer robinja osloboenica kao πto su duæni robovi. Na svadbi su takoer duæne Ëiniti sve usluge koje obavljaju æene. Ako pak dotiËni rob ili robinja na zapovijed spomenutih ne budu htjeli Ëiniti te usluge, mogu se spomenute osobe iπibati ili i udariti bez ikakva obeπteÊenja ili kazne.
XLVIII. O robovima koji se bez privole svojih gospodara oæene slobodnom æenom Ako se koji rob bez privole gospodara ili gospodarice oæeni slobodnom æenom, neka svi potomci koje taj rob bude imao sa svojom æenom pripadnu gospodaru, ili gospodarici, toga roba; jednako tako, gospodar, ili gospodarica, toga roba moæe oduzeti πto god u kuÊi te æene nae od onoga πto pripada spomenutom robu, i moæe to uËiniti bez sudskog glasnika. Ako se pak taj rob oæeni tom æenom uz privolu gospodara, ili gospodarice, to jest tako da na molbu æene gospodar ili gospodarica uËine milost æeni da uzme roba za muæa, svi potomci koje budu zajedno imali, zajedniËki Êe pripadati gospodaru ili gospodarici onoga roba i njegove æene. Ako pak gospodar ili gospodarica pristanu na taj brak pod takvim uvjetom da svi potomci koje oni zajedno dobiju budu slobodni, svi Êe im potomci koje zajedno dobiju biti slobodni.
XLIX. O slobodnjaku koji se oæeni tuom robinjom bez gospodarove privole Ako slobodan Ëovjek uzme za æenu tuu robinju bez privole gospodara ili gospodarice, svi Êe potomci koje budu zajedno imali pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje. Ali ako je uzme za æenu uz privolu njezina gospodara ili gospodarice te zatraæi milost da potomci koje mu Bog bude dao budu slobodni, vlasni su gospodar ili gospodarica pustiti na slobodu onoliko potomaka reËene robinje koliko budu htjeli, a zadræati ih onoliko koliko budu htjeli.
357
LIBER SEXTUS
L. De servo accipiente ancillam alterius sine voluntate patroni Si servus cum voluntate domini sui vel domine ancillam alterius, sine voluntate patroni vel patrone ipsius ancille acceperit in uxorem, omnes heredes quos simul habuerint, erunt patroni vel patrone ipsius ancille. Sed si servus ipse vel aliquis pro eo, quesierit ipsam a patrono vel patrona ipsius ancille, ut omnes heredes quos simul habuerint, dimittat liberos vel partem eorum, in potestate sit patroni vel patrone ipsius ancille dimittere tot heredes liberos, quot voluerit, et tot retinere. Idem sit de ancilla ad servum.
LI. De ancilla babiça Servus si ancillam babiçam uxoris patroni sui, seu1 nurus patroni aut alterius acceperit in uxorem, omnes heredes quos servus ipse cum illa ancilla habuerit, erunt patroni ipsius ancille. Patrona autem ipsius ancille babiçe in vita sua ipsam, vel heredes eius sine voluntate viri sui vendere non potest, in morte autem sua potest ancillam illam babicam liberare. Heredes autem ipsius ancille remanebunt viro ipsius domine donec possederit2 lectum uxoris sue; eo autem accipiente aliam uxorem, heredes dicte ancille babiçe erunt filiorum vel filiarum domine nominate. Que si cum viro suo heredes non habuerint, potest in morte sua heredes ipsius ancille babiçe liberare.
LII. De matrimoniis servorum sine voluntate dominorum Servus vel ancilla sine voluntate et consensu patroni et patrone matrimonium contrahere non potest, et si contraxerit, illud matrimonium non est firmum.
LIII. De heredibus qui nascentur ex ancilla Qui iacuerit cum ancilla alterius, si ipsam ingravidaverit, omnes heredes qui ex ea nascentur erunt patroni vel patrone ipsius ancille.
358
KNJIGA ©ESTA
L. O robu koji se oæeni tuom robinjom bez gospodareve privole Ako rob uz privolu svoga gospodara ili gospodarice uzme za æenu tuu robinju bez privole gospodara ili gospodarice te robinje, svi Êe potomci koje Êe zajedno imati pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje. Ali ako taj rob ili tko drugi umjesto njega zatraæe od gospodara ili gospodarice te robinje da sve potomke koje budu zajedno imali otpuste na slobodu, vlasni su gospodar ili gospodarica te robinje otpustiti na slobodu onoliko potomaka koliko budu htjeli, a koliko ih budu htjeli zadræati. Neka isto vrijedi za robinju s obzirom na roba.
LI. O robinji babici Ako rob uzme za æenu robinju babicu æene svoga gospodara ili gospodareve ili tue nevjeste, svi Êe potomci koje taj rob bude imao s tom robinjom pripasti gospodaru te robinje. Gospodarica pak te robinje babice ne moæe nju ni njezine potomke za svoga æivota prodati bez privole svoga muæa, no na samrti moæe tu robinju babicu osloboditi. Potomci pak te robinje ostat Êe muæu te gospodarice dok bude posjedovao postelju svoje æene. Ako on pak uzme drugu æenu, potomci Êe reËene robinje pripasti sinovima ili kÊerima imenovane gospodarice. A ona, ako sa svojim muæem ne bude imala potomaka, moæe na samrti osloboditi potomke te robinje babice.
LII. O brakovima robova bez gospodareve privole Rob ni robinja ne mogu zakljuËiti brak bez privole i suglasnosti gospodara ili gospodarice, a ako ga budu zakljuËili, taj brak nije valjan.
LIII. O potomcima koji Êe se roditi od robinje Ako tko legne s tuom robinjom pa ona zatrudni, svi Êe potomci koji Êe se od nje roditi pripasti gospodaru ili gospodarici te robinje.
359
LIBER SEXTUS
LIV. De hiis qui adducunt bannitos Qui adduxerit bannitos pro homicidio in Ragusio vel in districtu, solvat pro banno yperpera XXV1.
LV. De caligariis Nullus caligarius possit facere seu coquere ad ignem cum caldariis conciam pellium sive corriorum infra muros civitatis; circa castrum autem nulla concia1 pellium possit fieri. Et qui contra hoc fecerit, solvat pro banno yperpera viginti quinque2.
LVI. De domibus factis in loco leprosorum Statuimus quod domos1, quas conciatores pellium fecerunt vel facient sibi extra civitatem, in loco ubi consuerunt2 morari leprosi, sint eis firme, nec super ipsis possint a Comuni vel ab aliqua alia persona molestari. Et leprosi non possint morari ibi, sed longius a civitate vadant ad habitandum.
LVII. De paleariis Domos1 de palea infra muros civitatis nullus facere possit.
LVIII. De hiis qui vadunt Dalmisium aguseus qui sine licencia1 d. comitis iverit Dalmisium, solvat pro banno yperpera viginti quinque, que si solvere non poterit, perdat unum occulum2. Si autem aliquis derobatus fuerit extra Ragusium a Dalmisianis3 et amiserit in ipsa robaria a decem yperpera supra, possit ire Dalmisium4 pro recuperandis rebus ipsis antequam reddeat5 Ragusium; verumtamen non possit ibi morari nisi per duos menses, nec iterum redire sine
360
KNJIGA ©ESTA
LIV. O onima koji dovode prognane Tko u Dubrovnik dovede prognane zbog ubojstva, neka za kaznu plati dvadeset pet perpera.
LV. O postolarima (crevljarima) Nijedan postolar ne smije πtaviti ili kuhati u kotlovima krzna ili koæe unutar gradskih zidina; nikakvo pak πtavljenje koæe ne smije obavljati oko Kaπtela. A tko to bude krπio, neka za globu plati dvadeset i pet perpera.
LVI. O kuÊama podignutima na mjestu za gubavce Odreujemo da kuÊe πto su ih sebi sagradili ili Êe sagraditi πtavitelji koæa izvan Grada na mjestu gdje su obiËavali boraviti gubavci, njima budu ozakonjene i da ih zbog njih ni OpÊina niti ikoja druga osoba ne mogu uznemirivati. A gubavci ne smiju boraviti tu, nego neka pou stanovati dalje od Grada.
LVII. O slamnatim kuÊama Nitko ne smije praviti kuÊe od slame unutar gradskih zidina.
LVIII. O onima koji idu u Omiπ DubrovËanin koji bez dopuπtenja gospodina kneza bude iπao u Omiπ, neka za kaznu plati dvadeset i pet perpera, a ako ih ne mogne platiti, neka ostane bez jednog oka. Ako pak Omiπani koga orobe izvan Dubrovnika, pa u tom razbojstvu bude izgubio viπe od deset perpera, smije poÊi u Omiπ radi povrata tih stvari prije negoli se vrati u Dubrovnik, ali ne smije tamo boraviti viπe od dva mjeseca niti se bez dopuπtenja gospodina kneza smije ponovno vratiti, pod
361
LIBER SEXTUS
licencia1 d. comitis sub banno predicto. Qui autem cum eis iverit in cursum, solvat dictam penam et numquam sit Raguseus.
LIX. De facientibus mercatum cum1 Dalmisianis Nullus Raguseus possit, ubicumque sit, mercimonia aliqua emere a Dalmisanis2, vel mercatum aliquod cum eis facere3, quod qui fecerit, perdat illa mercimonia et suam veritatem, et solvat pro banno yperpera4 quinquaginta; et ille qui eum accusaverit, habeat medietatem banni, et non possit reddere vel donare illam medietatem, sub pena dupli.
LX. De accusantibus quod contraxerint cum Dalmisanis si non probatur Qui1 fuerit appellatus sive calumpniatus fecisse mercatum cum Dalmisianis, et ei probari non poterit, sibi sacramenta adiudicentur, volumus quod d. comes cum sua Curia det illa sacramenta illis hominibus de consanguineis accusati, quos ipsi eligerint, et calumpniato nulla detur fides; et si calumpniatus ipse ceciderit, accusator habeat medietatem banni, cum condicione2 predicta.
LXI. De accusantibus qui faciunt mercatum cum Dalmisianis Quilibet Raguseus per sacramentum teneatur accusare omnes illos quos sciverit fecisse mercatum cum Dalmisianis.
LXII. De furtis que fiunt in insulis Dampna et furta que pro tempore fient in insulis Iupane, Dalamote et Calafote, tam in barcis quam in vineis, quam in omnibus aliis locis ipsarum insularum quorum malefactores scire non poterunt, volumus quod ab habitantibus ipsarum insularum, secundum consuetudinem civitatis Ragusii, debeant resarciri; et comites ipsarum insularum, si de civitate non fuerint, dampna ipsa pro duabus partibus solvere teneatur (sic).
362
KNJIGA ©ESTA
prijetnjom prije spomenute globe. Tko pak bude s njima iπao na gusarenje, neka plati reËenu kaznu i nikad viπe ne bude DubrovËaninom.
LIX. O onima koji trguju s Omiπanima Nijedan DubrovËanin ne smije, gdje god bio, kupovati od Omiπana nikakvu robu ni s njima bilo kako trgovati, a ako tko bude to Ëinio, neka mu se oduzme ta roba i vjerodostojnost i neka za kaznu plati pedeset perpera, a onaj koji ga prijavi, neka dobije polovicu od kazne i ne smije tu polovicu vratiti ni darovati, pod prijetnjom dvostruke kazne.
LX. O optuæenima za trgovanje s Omiπanima, ako se ne dokaæe Tko bude optuæen ili okrivljen da je trgovao s Omiπanima, a ne uzmogne mu se dokazati, ako mu se dosudi polaganje prisege, hoÊemo da gospodin knez sa svojim Sudom naloæi polaganje prisega onima od optuæenikove rodbine koje oni izaberu, a da se okrivljenom ne poklanja nikakva vjera; ako okrivljeni izgubi, neka prijavitelj dobije polovicu od globe pod prije reËenim uvjetom.
LXI. O prijaviteljima onih koji trguju s Omiπanima Svaki je DubrovËanin duæan pod prisegom prijaviti sve za koje bude znao da su trgovali s Omiπanima.
LXII. O kraama koje se dogaaju na otocima ©tete i krae koje Êe se s vremenom dogaati na otocima ©ipanu, Lopudu i KoloËepu, kako na barkama, tako u vinogoradima i na svim ostalim mjestima tih otoka, a krivci im se ne budu mogli doznati, hoÊemo da obvezatno nadoknade stanovnici tih otoka prema obiËaju grada Dubrovnika, a knezovi tih otoka, ako ne budu iz Grada, da su duæni platiti dva dijela tih πteta.
363
LIBER SEXTUS
LXIII. De advocatoribus pro Sclavis Statuimus quod nullus Raguseus pro aliquo Sclavo vel Sclava, tam in Ragusio ante d. comitem et coram Magna et Parva curia, quam eciam1 in stanico, audeat advocare; et si quis contrafecerit, solvat pro banno2 Comuni Ragusii yperperum unum, et dictum eius pro nichilo habeatur in placito illo.
LXIV. De hiis qui non reddunt reditum savorne Si aliquod lignum exierit extra portum Ragusii, et homines illi qui per tempora fuerint ad exigendum redditum savorne eis dacium illud pecierint, et solvere recusaverint ante quam exirent de portu, solvant pro banno Comuni Ragusii quartum plus de eo quod solvere debebant.
LXV. Anno Domini millesimo trecentesimo quinquagesimo octavo, inditione X, die XXIIII mensis octubris C Quia cupimus et continue vigilamus ad augmentum et servationem comunem, statuimus et ordinamus: quod qui aduxerit vinum de Stagno vel de Punta Ragusium vel in districtum, perdat partem suam tam Stagni quam Punte. Et qui accusaverit contrafacientem habeat medietatem partis illius qui contrafecerit, et alia medietas sit Comunis, si per eius accusationem veritas poterit reperiri, et numquam possit illa sibi restitui. Et qui non haberet partem in Punta vel in Stagno, et aduceret vinum de Stagno vel de Punta, solvat yperperos quingentos pro banno, de qua pena medietas sit accusatoris et alia medietas Comunis. Et si non haberet unde solveret, stet uno anno in carceribus. Et omnes barche venientes de Stagno vel de Punta possint aducere pro qualibet barcha quingum unum vini, pro tota comunitate cuiusque barche, sine banno. Et de omnibus aliis vinis forensibus similis pena esse debeat. Et si essent archiepiscopi, episcopi, clerici, abbates aut monaci contrafacientes huic ordini, quod nullus laycus laboret possesiones eorum, vel vendat vinum, nec aliud servicium faciat. Et qui laboraret vel facerit eis aliquod servicium, cadat ad penam supradictam. Intelligendo quod barcha que aduceret vinum contra hunc ordinem, debeat comburi, et marinarii ipsius cadant ad penam ordinatam et
364
KNJIGA ©ESTA
LXIII. O odvjetnicima za Slavene Odreujemo da se nijedan DubrovËanin ne usudi biti odvjetnikom za nekog Slavena ili Slavenku, kako u Dubrovniku pred gospodinom knezom i pred Velikim i Malim sudom, tako ni na stanku; ako to netko prekrπi, neka za globu plati OpÊini dubrovaËkoj jedan perper i neka se njegov iskaz u tom postupku dræi bezvrijednim.
LXIV. O onima koji ne daju dohodak sovrnje Ako koje plovilo bude isplovljavalo iz dubrovaËke luke pa ljudi koji u to vrijeme budu zaduæeni traæiti dohodak sovrnje, zatraæe (od brodara) taj namet, a oni ga odbiju platiti prije izlaska iz luke, neka za globu plate OpÊini dubrovaËkoj Ëetvrtinu viπe od onoga πto su bili duæni platiti.
LXV. Godine Gospodnje tisuÊu tristo pedeset osme, desete indikcije, 24. listopada C z æelje i stalnog bdijenja oko zajedniËkog odræanja, odreujemo i nareujemo da se onome koji u Dubrovnik ili u dubrovaËku oblast doveze vino iz Stona ili s Rata, oduzme njegov dio (posjeda), kako u Stonu, tako i na Ratu. A tko prijavi prekrπitelja, ako se temeljem njegove prijave uzmogne utvrditi istina, da dobije polovicu prekrπiteljeva dijela, a druga da pripadne OpÊini, i da mu se taj dio nikad ne moæe vratiti. A tko ne bi imao dijela na Ratu ili u Stonu pa bi dovezao vino iz Stona ili s Rata, da plati petsto perpera globe, a od te kazne da polovica pripadne prijavitelju, a druga polovica OpÊini. A ako ne bi imao odakle platiti, da ostane godinu dana u tamnicama. I da sve barke koje dolaze iz Stona ili s Rata mogu nekaænjeno po svakoj barci dovesti jedno vjedro vina za svu posadu barke. I da sliËna kazna mora biti glede svih ostalih vanjskih vina. A ako bi prekrπitelji ove odredbe bili nadbiskupi, biskupi, klerici, opati ili redovnici, da nijedan svjetovnjak ne obrauje njihove posjede niti prodaje vino niti obavlja drugu sluæbu. A tko bi obraivao ili im obavljao neku sluæbu, da upadne u prije spomenutu kaznu. Podrazumijeva se da se barka koja bi dovezla vino suprotno ovoj odredbi, mora spaliti, i da njezine mornare stigne propisana i uobiËajena kazna. I da za sve ove
365
LIBER SEXTUS
consuetam. Et de omnibus istis dampnis et penis nulla gratia fieri possit; et qui arengaret vel nominaret quod gratia deberet fieri, cadat de yperperis centum Comuni. Mercatores vero venientes de aliquo viagio possint aducere vinum, secundum capitulare iusticiariorum. Et quilibet habens partem in Stagno vel in Punta, aducere possit Ragusium canestros duos uvarum pro qualibet parte.
LXVI. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi, et non habent tot marinarios quot partes habent in ipso Rubrica LXVI C MCCCLVIII, die XXIV mensis octubris. Ut marinereça Ragusii que erat amissa possit reffici et recuperari, statuimus et ordinamus: quod quilibet Raguseus qui haberet partem cum foresterio de aliquo navigio de tempore preterito, aut qui fecisset societatem usque ad presens de navigio cum aliquo forensi, teneatur et debeat ponere super dicto navigio tot marinarios de habitantibus Ragusii et tocius districtus eius, quot partes habebit in ipso, sub pena yperperorum quingentorum pro quolibet contrafacienti. Et qui accusabit aliquem contrafacientem, habeat medietatem banni, si per eius accusam veritas poterit reperiri, et tenebitur de credentia.
LXVII. De pena illorum qui habent partem de navigio cum forensi C Item statuimus et ordinamus, quod ab hodie in antea nullus Raguseus nec qui pro Raguseo appellatur, possit habere partem nec dare partem de navigio alicui forensi, in pena yperperum quingentorum pro quolibet contrafaciente et pro qualibet vice. Et qui accusabit aliquem contrafacientem, habeat medietatem pene, si per eius accusam veritas poterit reperiri, et tenebitur de credentia.
366
KNJIGA ©ESTA
πtete i kazne ne moæe biti nikakva pomilovanja, a tko bi se (u raspravi) zauzeo ili spomenuo da bi trebalo odobriti pomilovanje, da ga stigne kazna od sto perpera u korist OpÊine. Trgovci pak koji dolaze s nekog putovanja, mogu dovesti vina prema pravilniku justicijara. I tko god ima dijela u Stonu ili na Ratu, moæe dovesti u Dubrovnik dvije koπare groæa sa svakog dijela.
LXVI. O kazni za one koji imaju udio u brodu sa strancem, a na brodu nemaju toliko mornara koliko i udjela
C Godine tisuÊu tristo pedeset osme, 24. dana mjeseca listopada. Da bi se dubrovaËko brodarstvo, koje bijaπe stradalo, moglo obnoviti i oporaviti, odluËujemo i nareujemo: svaki DubrovËanin koji bi imao udio sa strancem u nekom brodu otprije ili je dosad stupao u brodarsko druπtvo s nekim strancem, duæan je i mora na reËeni brod ukrcati toliko mornara nastanjenih u Dubrovniku i njegovoj sveukupnoj oblasti koliko Êe udjela imati, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakog prekrπitelja. A tko prijavi nekog prekrπitelja, neka dobije polovicu od globe ako se temeljem njegove prijave bude mogla utvrditi istina, a ime Êe mu biti zadræano u tajnosti.
LXVII. O kazni za one koji imaju udjela u brodu sa strancem C Isto tako odreujemo i nareujemo da od danas ubuduÊe nijedan DubrovËanin niti onaj koji se DubrovËaninom zove, ne moæe imati udjela niti dati udjela nekome strancu, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakog prekrπitelja, i to po svakom prekrπaju. A tko prijavi nekog prekrπitelja, neka dobije polovicu od kazne ako se temeljem njegove prijave uzmogne utvrditi istina, a ime Êe mu biti zadræano u tajnosti.
367
LIBER SEXTUS
LXVIII. De modo et ordine servando in peticionibus et gratiis condempnatorum Rubrica LXVIII. - C Nos Iohannes de Grade, rector Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi im publica contione ad sonum campane more solito congregato, considerantes quod gratie, aleviationes seu comutationes penarum et bannorum delinquentium, aliquando solent dare causam quod plurima facinora comittantur, sub spe remissionis seu gratie obtinende, quod Deo displicet, virtutibus bonisque moribus contradicit, atque existit iusticie disonum. Pro bono statu iustifico ac conservatione pacifica et augmento civitatis nostre Ragusii, statuimus et ordinamus, quod si aliquis condempnatus vel sententiatus fuit vel fuerit in posterum de aliquibus malleficiis, fallis, inobedientiis vel contrabannis per d. rectorem et iudices, seu per Maius Consilium aut per Minus Consilium vel Rogatorum, ex arbitrio eidem Consilio Minori vel Rogatorum pertinente, aut ex arbitrio concesso et atributo seu concedendo a dicto Maiori et Generali Consilio, petiverit gratiam aliquam, remissionem vel comutationem pene vel penarum seu bannorum, non possit nec debeat fieri nisi per modum et ordinem infrascriptum, videlicet, si facta fuerit aliqua peticio Minori Consilio de portando et proponendo Maiori Consilio, quod alicui sententiato vel condempnato, ut supra dictum est, fiat aliqua gratia, remissio vel commutatio, talis peticio non habeat locum, nisi fuerit approbata et confirmata et capta per tres partes omnium duodecim consiliariorum Minoris Consilii. Et dicta peticio obtenta et capta in Minori Consilio, prout dictum est, proponatur et presentetur in Consilio Maiori; in quo Consilio Maiori ad minus sint et esse debeant consiliarii sexaginta; et debeat dicta gratia, remissio seu comutatio approbari per tres partes omnium consiliariorum qui presentes fierent vel fuerint in dicto Consilio, ecciam (sic) excederet dictum numerum sexaginta consiliariorum, expulsis vero primo omnibus consanguineis illius vel illorum condempnatorum pettentium predictas gratias de dictis Consiliis, tam de Minori quam de Maiori, secundum formam Statuti. Tunc illa gratia, remissio vel commutatio que videbitur, approbari seu capi debeat per tres partes illorum qui remanserint in dictis consiliis. Et ut predictum statutum vel ordinationes melius et efficatius observentur, etiam ordinamus, quod quicumque rector Ragusii fecerit contra predictos ordines, incidat in penam ducatorum ducentorum, et quilibet consiliarius tam Parvi quam Magni Consilii contrafaciens vel arrengans contra predicta, solvat pro pena ducatos centum, et pena soluta, nichilominus predicti ordines et statutum debeat observari. Et nullus audeat vel presumat rumpere, revocare vel retractare dictum statutum vel predictas ordinationes, sub dicta pena, nisi interveniente consensu et voluntate Minoris et Maioris Consilii, secundum numerum consiliariorum et modum
368
KNJIGA ©ESTA
LXVIII. O naËinu i postupku kojeg se treba dræati u molbama i pomilovanjima osuenih C i, Dæivo GradiÊ, knez dubrovaËki, voljom i uz izriËiti pristanak Malog i Velikog vijeÊa te uz odobravanje puka sabranoga na javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona, uzimajuÊi u obzir kako pomilovanja, ublaæivanja i zamjene kazna i globa prijestupnicima katkad obiËavaju dati povoda da se poËini mnoπtvo zlodjela u nadi da Êe se oprostiti ili dobiti pomilovanje, πto je Bogu mrsko a protivi se krepostima i dobrim obiËajima i odudara od pravde; poradi valjanoga pravnog poretka i mirnog odræanja i napretka naπega grada Dubrovnika, odreujemo i nareujemo da, ako je bilo tko bio ili ubuduÊe bude kaænjen ili osuen za bilo kakva zlodjela, prekrπaje, nepokornost ili krijumËarenje od gospodina kneza i sudaca, ili od Velikog vijeÊa ili od Malog vijeÊa ili (VijeÊa) umoljenih po ovlaπtenju koje pripada Malome vijeÊu ili (VijeÊu) umoljenih, ili po ovlaπtenju ustupljenom i danom, ili po ovlaπtenju koje ima dati Veliko i OpÊe vijeÊe (pa) zatraæi bilo kakvo pomilovanje, ublaæenje ili zamjenu kazne ili kazna, odnosno globa, to moæe i smije biti samo ovim naËinom i postupkom: ako se bilo kakva molba podnese Malome vijeÊu radi prenoπenja i predlaganja Velikom vijeÊu kako bi kojemu osueniku ili kaænjeniku, kao πto je prije reËeno, bilo odobreno neko pomilovanje, ublaæenje ili zamjena, da se takva molba ne usvoji ako ne bude odobrena i potvrena i prihvaÊena od tri Ëetvrtine svih dvanaest vijeÊnika Malog vijeÊa. A spomenuta molba, primljena i prihvaÊena u Malom vijeÊu, neka se predloæi i prikaæe u Velikom vijeÊu, u kojem mora obvezatno biti πezdeset vijeÊnika, a reËeno pomilovanje, ublaæenje ili zamjena moraju biti odobreni od tri Ëetvrtine nazoËnih vijeÊnika, pa i ako ih bude viπe od reËenih πezdeset, iskljuËivπi meutim prvo sve srodnike onoga ili onih osuenika koji od tih vijeÊa - Malog i Velikog - u zakonskom obliku traæe prije spomenuta pomilovanja. Tada (tek) tri Ëetvrtine preostalih vijeÊnika trebaju odobriti ili usvojiti to pomilovanje, ublaæenje ili zamjenu. A da bi se prije reËena odredba πto bolje i uËinkovitije poπtovala, takoer nareujemo da koji god dubrovaËki knez postupi protivno ovim uredbama, upadne u kaznu od dvjesto dukata, i da svaki vijeÊnik kako Malog, tako i Velikog vijeÊa koji bude prekrπio ili se u raspravi izjasnio protiv prije spomenutoga, za kaznu plati sto dukata, a nakon plaÊene kazne da se prije reËene odredbe i propis svejedno moraju ispoπtovati. I neka se nitko ne usudi niti drzne prekrπiti, opozvati ili povuÊi reËeni propis i prije reËene uredbe, pod prijetnjom naznaËene kazne, osim ako uslijedi pristanak i odluka Malog i Velikog vijeÊa prema broju vijeÊnika i gore zapisanom naËinu. A opÊinski su
369
LIBER SEXTUS
suprascriptum. Et advocati Comunis teneantur per sacramentum eorum denunciare, accusare et placitare contrafacientes, cum ad eorum pervenerit noticiam, et habere debeant medietatem penarum predictarum. Quod si advocati Comunis non accusaverint, quelibet alia persona possit accusare et denunciare contrafacientes, et habere debeat medietatem penarum dictarum accusatorum. Si vero advocati Comunis, simul et eodem tempore, cum aliis accusatoribus accusaverint aliquem vel aliquos contrafacientes, tunc ipsi advocati, quia sunt officiales Comunis, habeantur pro accusatoribus, et habeant predictam medietatem; alii vero accusatores in tali casu nichil habere debeant.
Explicit liber sextus, incipiunt capitula libri septimi
370
KNJIGA ©ESTA
odvjetnici duæni, po svojoj prisezi, prijaviti, optuæiti i pokrenuti postupak protiv prekrπitelja kad za to doznaju, i mora im pripasti polovica od prije reËenih kazna. A ako tuæbu ne podnesu opÊinski odvjetnici, prekrπitelje moæe optuæiti i prijaviti svaka druga osoba, i mora dobiti polovicu od kazna. Ako pak opÊinski odvjetnici nekog ili neke prekrπitelje prijave zajedno i istodobno s ostalim prijaviteljima, neka se tada sami ti odvjetnici, buduÊi da su opÊinski sluæbenici, smatraju prijaviteljima i neka dobiju prije naznaËenu polovicu; ostali pak prijavitelji neka u tom sluËaju niπta ne dobiju.
Zavrπava πesta knjiga, poËinju poglavlja sedme knjige.
371
LIBER SEPTIMUS I. Qualiter patroni tenentur aptare naves suas Statuentes statuimus: quod omnes patroni debeant suas naves exibere bene aptatas et calcatas de foris, et parietes, et coopertam, et barcam, et quod quelibet navis vel lignum palmicetur secundum quod patroni fuerint concordes cum nauliçatis, ad expensas patronorum. Et cum navis vadit ad partes, brusca esse debeat de comuni marinariorum et navis, et expense omnes de accutis, stuppa et pice fieri debeat a patronis.
II. De navibus que debent1 habere scribanum Statuimus quod omne lignum a modiis sexcentum supra habere debeat unum scribanum. Qui scribere teneatur omnes marinarios, tam euntes ad partem, quam ad marinariçiam2, et pueros vel conductos, et merces omnes per singulum, et entegas. Qui scribanus per patronum navis vel ligni assignari debeat comiti et Consilio Minori ad iurandum. Si vero ipsum lignum scribanum non habuerit, solvere debeat nauclerius cum societate yperpera sex, et navis nichil solvat, medietatem cuius banni habeat accusator, et aliam Comune. Si autem fuerit3 lignum a modiis mille supra, et scribanum non habuerit, solvere debeant predicti yperpera viginti; et si iret ad marinariciam, ipsum bannum solvere debeat patronus vel patroni ligni.
III. De coredis et afisis1 navium. Ordinamus quod navis de miliariis quadraginta usque ad sexaginta habere debeat: canapos novos in corhinam tres, endegarios novos tres, ancoras quinque, canapos veteres tres, teias duas et presam unam de passibus LXX2. Et navis de milliariis sexaginta usque ad centum, habere debeat: canapos novos quatuor, endegarios novos quatuor, canapos veteres quatuor, ancoras sex, teias duas et presas duas, antimonam maiorem de bambasio, et velonum de canevacia3. Et navis de miliariis4 centum usque ad centum quinquaginta habere debeat: canapos novos quinque, endegarios novos quinque, ancoras septem, canapos veteres quinque, teias duas, presas duas5 de passibus octuaginta. Et navis de miliariis ducentis habeat: canapos novos sex, endegarios novos sex, ancoras octo, canapos veteres sex, teias duas, et presas duas de passibus
372
KNJIGA SEDMA I. Kako patruni moraju urediti svoje brodove Strogo narepujemo da svi patruni moraju svoje brodove dræati spremne, dobro ureene i kalafatane izvana i πto se tiËe bokova i palube i barke, i da se svako plovilo premaæe prema dogovoru izmeu patruna i najmoprimca, na troπak patruna. Kad brod plovi na udjele, struganje s paljenjem treba iÊi na zajedniËki troπak mornara i broda, a sve troπkove za Ëavle, kuËinu i smolu moraju snositi patruni.
II. O brodovima koji moraju imati pisara Odreujemo da svaki brod s viπe od πest stotina spuda mora imati jednog pisara. Njegova je duænost popisivati sve mornare, kako one koji plove na udio dobiti, tako i one koji plove za plaÊu, i djetiÊe i najamnike, i svu robu pojedinaËno, i entege. Tog pisara patrun je duæan predstaviti knezu i Malom vijeÊu da bi poloæio prisegu. A ako taj brod ne bi imao pisara, nokjer sa svojom druæinom mora platiti globu od πest perpera, a brod niπta. Polovica od te globe neka pripadne prijavitelju, a polovica OpÊini. Ako bi pak brod imao viπe od tisuÊu spuda, a ne bi imao pisara, prije reËeni moraju platiti globu od dvadeset perpera, a ako bi plovio za plaÊu, tu globu treba platiti patrun, ili patruni broda.
III. O brodskoj opremi i priboru Odreujemo da brod od Ëetrdeset do πezdeset milijara mora imati: tri nova konopa na vitlu, tri nova endegara (plovca), pet sidara, tri stara konopa, dvije teje (konope za sidrenje) i jednu prezu (konop za vez) od sedamdeset seæanja. Brod od πezdeset do stotinu milijara mora imati: Ëetiri nova konopa, Ëetiri nova endegara, Ëetiri stara konopa, πest sidara, dvije teje i dvije preze, veliki artimon (lagano pramËano jedro) od pamuËne tkanine i velon (glavno jedro) od lanene tkanine. A brod od sto do sto pedeset milijara mora imati: pet novih konopa, pet novih endegara, sedam sidara, pet starih konopa, dvije teje i dvije preze od po osamdeset seæanja. Brod pak od dvije stotine milijara treba imati: πest novih konopa, πest novih endegara, osam sidara, πest starih konopa, dvije teje i dvije preze od po osamdeset seæanja. A svaki brod veÊi od stotinu milijara treba imati:
373
LIBER SEPTIMUS
octuaginta6. Et totum navigium a miliariis4 centum supra habeat: artimonium maiorem, terçarolum de bambasino7, et velonem unum de bambasino, et unum canevacii8, et omnia ista vella sint conveniencia9. Item navis de miliariis10 ducentis usque ad trecentos11 habeat: canapos novos octo, endegarios novos octo12 et canapos convenientes duodecim, quilibet de passibus sexaginta, presas tres, duas novas et unam veterem, qualibet de passibus LXXX13, ancoras decem, artimonum14 maiorem, velones duos, terçarolum unum, omnes de banbasino, et voltarolum de canavaça. Et navis de miliariis trecentis usque ad quadringentos, habeat: canapos novos decem de passibus LXX15, endegarios novos decem, et alios canapos convenientes quatuordecim, presas tres, novas duas et veterem unam, ancoras duodecim, artimonum16 maiorem, velones duos, terçarolum unum, et omnes de banbacio17, voltarolum unum de canevaça18. Et si navis esset ultra de miliariis quadringentis, crescere debeat per racionem19, sicut crescit20 navis de miliariis trecentis usque ad quadringentos. Et hoc intelligatur quando navis exit de Ragusio. Et si adveniret quod navis aliqua velet21 exire de Ragusio non habendo suum coredum, ut dictum est, integre preparatum, ob defectum22 non invenirent in Ragusio ad comparandum vel ad inprestitum23, patronus vel patroni venire debent ad comitem et Consilium Minorem (sic), et illud quod comiti et maiori parti eorum24 videbitur, pro sua varnicione facere teneantur.
IV. De hiis qui vadunt patroni navium Volumus quod quilibet qui ibit patronus super aliqua nave vel ligno iurare debeat observare Statuta. Et si plures essent patroni in una navi vel ligno, unus eorum iurare debeat1 tantum. Qui autem cum ipsa navi vel ligno exiret de Ragusio, et non haberet integre coredum suum, et sibi aliquid deficerit pro quolibet coredo, tam canaporum quam ancorarum, solvere debeat Comuni nostro yperpera tria, et pro quolibet velo yperpera quinque.
V. De navibus euntibus in viagium sine mercatoribus Decernimus quod si aliquis patronus navis vel ligni ire velet in viagium sine mercatoribus, et navis ipsa vel lignum non esset coredata secundum Statutum, ipse patronus venire debet ad comitem et Consilium Minorem1 hostendendo2 eius defectum, et tunc facere teneatur sicut eidem fuerit ordinatum.
374
KNJIGA SEDMA
veliki artimon, tercarol (olujno jedro) od pamuËne tkanine i jedan velon od pamuËne a jedan od lanene tkanine, a sva ta jedra moraju biti dobra. Isto tako, brod od dvije stotine do tri stotine milijara mora imati: osam novih konopa, osam novih endegara i dvanaest dobrih konopa, svaki od πezdeset seæanja, tri preze, dvije nove i jednu staru, svaka od osamdeset seæanja, deset sidara, veliki artimon, dva velona, jedan tercarol, svi od pamuËnog platna i jedan voltarol (krmeno jedro) od lanene tkanine. Brod pak od tri stotine do Ëetiri stotine milijara mora imati: deset novih konopa od po sedamdeset seæanja, deset novih endegara i Ëetrnaest drugih dobrih konopa, tri preze, dvije nove i jednu staru, dvanaest sidara, veliki artimon, dva velona, jedan tercarol, sve od pamuËnog platna, jedan voltarol od lanenog platna. A ako bi to bio brod veÊi od Ëetiri stotine milijara, treba se poveÊavati razmjerno kako to raste kod broda od tri stotine do Ëetiri stotine milijara. A ovo se podrazumijeva kad brod napuπta Dubrovnik. A ako bi se dogodilo da bi koji brod htio isploviti iz Dubrovnika, a ne bi imao svoju opremu kako je reËeno u potpunom redu, zbog toga πto se ne bi mogla nabaviti ni unajmiti u Dubrovniku, patrun ili patruni moraju doÊi pred kneza i Malo vijeÊe i poduzeti πto u pogledu opreme odluËi knez i veÊina malovijeÊnika.
IV. O onima koji se ukrcavaju na brod kao patruni Zahtijevamo da svatko tko se ukrca na brod kao patrun, mora poloæiti prisegu da Êe se pridræavati propisa. Ako bi na jednom brodu bilo viπe patruna, samo jedan mora poloæiti prisegu. Tko bi pak isplovio iz Dubrovnika na brodu koji ne bi imao svu svoju opremu i neπto bi mu nedostajalo, za svaki predmet opreme, bilo konopa bilo sidara, mora platiti naπoj OpÊini tri perpera, a za svako jedro pet perpera.
V. O brodovima koji kreÊu na put bez trgovaca Ako bi neki patrun broda htio poduzeti putovanje bez trgovaca a njegov brod ne bi bio opremljen kako je propisano, odluËujemo da taj patrun mora doÊi pred kneza i Malo vijeÊe prijaviti nedostatak, i da je onda duæan postupiti kako mu se naredi.
375
LIBER SEPTIMUS
VI. De dampnis que eveniunt mercibus in navi Ordinamus quod si dampnum aliquod evenerit in mercibus alicuius navis vel ligni propter malam calcaturam1, et patronus cum marinariis eiusdem qui vadunt ad partes non possunt probare quod ipsum dampnum evenerit per fortunam temporis, ipsum dampnum in eis2 mercibus habitum restitui debeat per patronum et marinarios. Et si minus de mercibus inveniretur ad extrahendum de nave3 vel ligno, de eo quod scriptum fuerit per scribanum, ipsum dampnum eciam4 restitui debeat per patronum et marinarios. Et si navis iret ad marinariciam et dampnum haberet superius denotatum, restitucionem5 facit patronus vel nauclerius vel superpositus de habere proprio pertinenti ad navem vel lignum.
VII. De dampnis que eveniunt navibus in arboris et antendis Si aliquod dampnum alicui navi vel ligno advenerit, quod Deus advertat, de arboribus, antendis1, velis, ancoris, temonibus, barca, vel de quolibet alio coredo, restitucio2 dampni fiat de comuni habere navis, et eciam3 de ipsa nave, appreciando dictum navim vel lignum, et prohiciendo ipsam tercium4 minus. Sed si ipsa res de supradictis de qua dampnum habitum fuerit, reparari poterit decenter, tanta fiat restitucio5 dampni, quanta videbitur res ipsa minus valere. Si vero adveniret quod navis per fortunam temporis allebaretur, vel dampnum aliquod haberet per cursarios, totum dampnum debeat restitui per vaream6 de habere invento in ipsa nave, et eciam de ipsa nave, appreciando eam tercius minus.
VIII. De concordia que fit inter patronum navis et mercatores Ordinamus quod omnes naves que nauliçantur tam in Ragusio quam extra cum mercatoribus Ragusii, patronus vel suprapositus debet esse in concordia cum eisdem, tam de marinariis vel temonibus, arboris (sic), antendis, quam de aliis coredis, que concordia1 scripta esse debeat per scribanum navis. Que hostendi debeat comiti et consiliariis infra dies octo, cum venerit ad exeundum de Ragusio, et si aliquid deficeret, secundum concordiam quam inter se habuerint, comes cum maiori parte Consilii Minoris, constringere debet2 patronum adinplere3 secundum concordiam habitam inter se. Et si patronus non
376
KNJIGA SEDMA
VI. O πtetama koje pretrpi roba na brodu Ako bi se dogodila πteta na robi na nekom brodu jer nije bio dobro kalafatan, a patrun i njegovi mornari koji plove na udio dobiti ne bi mogli dokazati da je πteta nastala zbog vremenskih nepogoda, nareujemo da tu πtetu nastalu na robi moraju nadoknaditi patrun i mornari. A ako bi se pri iskrcaju robe naπlo manje nego je zapisao pisar, tu πtetu takoer moraju nadoknaditi patrun i mornari. A ako bi brod plovio s mornarima pod plaÊom i pretrpio naznaËenu πtetu, za naknadu se duæi patrun ili nokjer, ili njegov zamjenik, iz vlastitih dobara koja pripadaju brodu.
VII. O πtetama koje nastanu na brodskim jarbolima i lantinama Ako bi brod pretrpio πtetu, ne dao Bog, na jarbolima, lantinama, jedrima, sidrima, kormilima, barci ili na bilo kojem drugom predmetu opreme, πteta se treba nadoknaditi iz zajedniËke brodske imovine i od samog broda, procijenivπi dotiËni brod i snizivπi mu vrijednost za treÊinu. Ali ako bi se spomenuti predmet koji je pretrpio πtetu mogao, na zadovoljavajuÊi naËin, popraviti, naknada πtete treba biti onolika koliko taj predmet manje vrijedi. Ako bi se pak dogodilo da se brod zbog vremenskih nepogoda mora rasteretiti, ili bi pretrpio koju πtetu od gusara, Ëitava Êe se πteta nadoknaditi na osnovi havarije iz dobara koja se nau na brodu i od samoga broda, snizujuÊi mu vrijednost za treÊinu.
VIII. O ugovoru izmeu patruna broda i trgovaca Nareujemo da na svim brodovima koji se iznajmljuju kako u Dubrovniku, tako izvan Dubrovnika, na kojima plove dubrovaËki trgovci, patrun ili njegov zamjenik moraju sklopiti ugovor s tim trgovcima i o mornarima i o kormilima, jarbolima, lantinama i o drugim predmetima opreme, i da taj ugovor mora zapisati brodski pisar. Taj ugovor treba predoËiti knezu i vijeÊnicima u roku od osam dana prije isplovljenja iz Dubrovnika, pa ako bi prema meusobno sklopljenom ugovoru neπto nedostajalo, knez i veÊina Malog vijeÊa moraju prisiliti patruna da postupi prema tom ugovoru. A ako patrun ne bi ispunio takav
377
LIBER SEPTIMUS
adimpleverit concordiam ipsam, et navis exibit de Ragusio, quod patronus solvere debeat yperperum unum pro miliare de eo quod portat navis ipsa, de quo banno medietas sit Comunis, et altera medietas mercatorum. Si vero mercatores ipsi postquam venerint Ragusium, non lamentarentur infra dies octo, nichil inde in antea habeant racionis4, et de ipsis pactis nullum dampnum substineat5 antedictus patronus. Et si extra Ragusium aliqua navis Ragusina acordaretur cum mercatoribus Ragusinis6 de marinariis et coredis, ut diximus supra, et non attenderetur per patronum, si mercatores conqueri voluerint coram comite, scribanus teneatur hostendere7 concordiam comiti8 et Consilio infra dies octo postquam Ragusium intraverint; et si ipsi lamentacionem9 non fecerint infra dictos dies octo, nichil inde in antea habeant racionis4.
IX. De mercibus non portantibus (sic) supra cohopertam1 Nulla navis de una cohoperta2 nauliçata in Ragusio audeat ferre aliquas merces super cohopertam1; et qui contrafecerit3 solvat Comuni pro banno duplum eius quod recepit pro naulo de ipsis mercibus de super cohoperta2. Et scribanus teneatur manifestare comiti et Consilio ipsas merces, et si manifestare contempserit ipsas merces, ipse de suo proprio solvere debeat Comuni nostro yperperos quinque4; preter merces que vadunt in casellis5, que non debent aliquam penam sustinere.
X. De pueris mercatorum Nullus puer mercatorum audeat portare cassellam in aliqua nave exeunte de Ragusio que nauliçata fuerit per mercatores Ragusinos.
XI. De naucleriis et marinariis non valentibus relinquere lignum extra Ragusium Nauclerius et marinarii euntes ad partes cum aliqua navi vel ligno et exeuntes de Ragusio, non valeant relinquere navem vel lignum ipsum in aliquo loco1, nisi essent in concordia cum patrono vel superposito. Et qui fecerit contra, solvat yperpera viginti quinque, medietatem quorum habeat Comune nostrum, alteram habeat navis cum nauclerio et marinariis. Et qui navim ipsam in Ragusio sine voluntate patroni vel superpositi dimiserit, solvere debeat yperperos decem;
378
KNJIGA SEDMA
ugovor a brod bi isplovio iz Dubrovnika, patrun mora platiti jedan perper po milijaru nosivosti broda, s tim da polovica te globe ide OpÊini, a polovica trgovcima. Ako pak trgovci ne bi podnijeli tuæbu u roku od osam dana nakon dolaska u Dubrovnik, ubuduÊe ne mogu viπe niπta traæiti, a prije reËeni patrun ne smije trpjeti nikakvu πtetu iz tih ugovora. Ako bi neki dubrovaËki brod sklopio ugovor s dubrovaËkim trgovcima izvan Dubrovnika o mornarima i opremi, kako prije rekosmo, a patrun se ne bi pridræavao toga ugovora, ako bi trgovci htjeli podignuti tuæbu pred knezom, pisar je duæan predoËiti ugovor knezu i VijeÊu u roku od osam dana po uplovljenju u Dubrovnik. Ako pak ne bi podnijeli tuæbu u roku od osam dana, poslije ne mogu niπta viπe traæiti.
IX. O robi - da se ne smije krcati na palubu Neka se nijedan brod s jednom palubom unajmljen u Dubrovniku ne usudi prevoziti bilo koju robu na palubi. Tko bi prekrπio ovu odredbu, mora platiti OpÊini na ime globe dvostruko od vozarine koju je naplatio za tu robu ukrcanu na palubu. A pisar je duæan tu robu prijaviti knezu i VijeÊu, a ako bi to propustio, mora od svoga platiti naπoj OpÊini pet perpera, osim robe πto se prevozi u sanducima, koja ne podlijeæe nikakvoj kazni.
X. O trgovaËkim djetiÊima Nijedan trgovaËki djetiÊ ne smije nositi sanduk na bilo kojem brodu koji isplovljava iz Dubrovnika, a unajmili su ga dubrovaËki trgovci.
XI. O nokjerima i mornarima koji ne smiju napustiti brod izvan Dubrovnika Nokjer i mornari koji plove na udio dobiti s nekim brodom, isplovivπi iz Dubrovnika ne smiju napustiti brod ni u jednome mjestu ako se ne dogovore s patrunom ili njegovim zamjenikom. Tko protivno uËini, neka plati dvadeset i pet perpera, a od toga polovica neka ide OpÊini, a polovica brodu s nokjerom i mornarima. Tko napusti brod u Dubrovniku bez privole patruna ili njegova zamjenika, mora platiti deset perpera, a od toga polovica neka ide OpÊini, a
379
LIBER SEPTIMUS
medietas sit Comunis, et altera navis cum nauclerio et marinariis. Salvo si haberent iustum inpedimentum2, quod cognosci debeat per comitem et eius Curiam.
XII. De marinariis qualiter tenentur complere viagium Omnes marinarii qui vadunt ad marinariçiam1 et ad viagium, teneantur ipsum viagium explere, eundo et reddeundo2, caricando et discaricando. Et si patronus vel superpositus vellet in aliquo loco discaricare a medietate carichi citra, id est inferius, vel caricare alias res, in utilitate sua sit ei licitum facere, si vadit sine mercatoribus. Et si vadit cum mercatoribus, ipse patronus vel superpositus sit in concordia cum eisdem. Et marinarii teneantur explere viagium totum, ut dictum est; et si aliquis eorum contrafecerit et navem relinquerit, ipse teneatur restituere totum in duplum quod susceperit, vel quod suscipere deberet pro marinaricia ipsi patrono vel superposito navis. Si vero patronus vel superpositus ad statutum terminum marinariis paccamentum non fecerit, ex tunc in antea teneatur ipsum paccamentum restituere ipsis marinariis in duplum.
XIII. De nauclerio et marinariis quod non audeant vendere navem Decernimus eciam1: quod nullus nauclerius vel marinarii audeant vendere aliquam navem vel lignum sine voluntate domini vel dominorum navis vel ligni. Et si nauclerius vel marinarii venderent ipsam navim vel lignum, solvere debeant totum quod dominus vel domini voluerint facere suum dampnum per sacramentum, in duplum; et medietas dupli sit Comunis, et altera sit domini vel dominorum ipsius navis vel ligni.
XIV. De patronis volentibus vendere navem suam Quilibet patronus vel superpositus navis vel ligni habeat liberam potestatem vendendi navem vel lignum, ubicumque sibi placuerit sine contradicione1 marinariorum, tam euncium2 ad partes quam ad marinariciam: preter quam ad ista loca, videlicet in terra Saracenorum3, Tartarorum4, Dalmisii5. Et si navis vel lignum venderetur intra Culfum, patronus vel superpositus dare debeat pro quolibet marinario causa veniendi Ragusium, yperperum unum. Et si venderetur
380
KNJIGA SEDMA
polovica brodu s nokjerom i mornarima, osim ako je opravdan razlog, πto utvruje knez i njegov Sud.
XII. O mornarima - kako su duæni zavrπiti putovanje Svi mornari koji plove za plaÊu i za odreeno putovanje, duæni su obaviti to putovanje tamo i natrag, krcajuÊi i iskrcavajuÊi. A ako patrun, ili njegov zamjenik, bude htio u nekome mjestu iskrcati manje od polovice tereta ili ukrcati drugu robu za svoj raËun, slobodno mu je to uËiniti ako plovi bez trgovaca. A ako plovi s trgovcima, patrun, ili njegov zamjenik, mora se s njima dogovoriti. A mornari su duæni zavrπiti Ëitavo putovanje, kako je reËeno, pa ako bi netko od njih uËinio protivno i napustio brod, duæan je vratiti patrunu broda ili njegovu zamjeniku dvostruko od onoga πto je primio ili πto je imao primiti za plaÊu. Ako pak patrun, ili njegov zamjenik, u odreenom roku ne isplati mornare, od tada je duæan dati mornarima dvostruku plaÊu.
XIII. O nokjeru i mornarima - da se ne usude prodati brod Nareujemo takoer da se nijedan nokjer ili mornari ne usude prodati bilo koji brod bez privole vlasnika plovila, jednog ili viπe njih. A ako bi nokjer ili mornari prodali brod, duæni su nadoknaditi u dvostrukom iznosu πtetu koju vlasnik ili vlasnici broda pod prisegom izjave da su pretrpjeli, s tim da pola dvostrukog iznosa ide OpÊini, a polovica vlasniku, ili vlasnicima broda.
XIV. O patrunima koji hoÊe prodati svoj brod Svaki patrun broda, ili njegov zamjenik, slobodan je prodati brod gdje god zaæeli, osim u ovim mjestima: u zemlji Saracena, Tatara i u Omiπu, a tomu se ne mogu usprotiviti mornari, bilo da plove na udio u dobiti ili za plaÊu. A ako bi brod bio prodan unutar Jadrana, patrun, ili njegov zamjenik, duæan je dati svakomu mornaru po jedan perper da se moæe vratiti u Dubrovnik. A ako bi bio prodan u Romaniji ili Ciliciji, svakomu mornaru mora dati po dva perpera; ako
381
LIBER SEPTIMUS
in Romania vel Cicilia, habere debeat unusquisque yperpera duo; et si venderetur in ultramarinis partibus, habeat quilibet yperpera tria, ut dictum est, causa veniendi Ragusium, pro expensis. Si vero aliquis marinarius remanere velet in aliquo loco ubi navis vel lignum vendita fuerit, habeat potestatem remanendi ad suam voluntatem, et nichil habeat pro expensis; et hoc intelligatur si navis vel lignum venderetur foresteriis. Si autem venderetur Ragusinis, et patronus velet in se tenere unum quarterium, vel quintum vel aliquam partem dicte navis vel ligni, nichil detur, sicut dictum est, marinariis pro expensis causa veniendi Ragusium, sed teneantur totum viagium complere, sicut fuerint in concordia cum patronis. Et si maior pars patronorum velet vendere navem vel lignum, vel inter se incantare, minor pars eorum nequeat contradicere. Si vero navis vel lignum venderetur ad dicta vetata loca, dare debeat patronus, vel superpositus tercium de eo quod vendita esset. Si autem venderetur in Dalmisio, perdat precium illud.
XV. De pactis inter patronum navis et nauclerium et marinarios Si patronus alicuius navis vel ligni extra Ragusium dederit navem suam vel lignum nauclerio et marinariis, sive sit comparata extra Ragusium, sive sit propria, sciendum est quod omne pactum, quod patronus navis vel ligni fecerit cum nauclerio et marinariis, est firmum habendum.
XVI. De patrono navis qui vadit cum ea marinarius Patronus navis vel ligni qui vadit cum ipsa marinarius, non possit in aliquo precipere in ipso ligno, nisi quantumcumque pertinet in1 parte sua; sed in partibus aliorum nichil valeat precipere, nisi haberet licenciam2 ab aliis patronis, salvo quod bene possit precipere de coredis, sicut dictum est in presentibus Statutis.
XVII. De expensis necessariis in navi Affirmamus quod si expendium aliquod necessarium esset in aliqua nave vel ligno, et maior pars patronorum esset in concordia faciendi illud expendium, et minor pars nolet quod expendium illud fieret, sciendum est quod maior pars vincit minorem. Et si minor pars victa diceret quod non haberet aliquid, unde
382
KNJIGA SEDMA
bi bio prodan u prekomorskim zemljama, svaki mornar treba dobiti po tri perpera za troπkove povratka u Dubrovnik, kako je reËeno. Ako bi koji mornar htio ostati u nekome mjestu gdje bi brod bio prodan, moæe ostati po svojoj volji, ali nema pravo ni na kakve troπkove. A ovo se podrazumijeva ako bi brod bio prodan strancima. Ako bi pak bio prodan DubrovËanima i ako bi patrun htio zadræati za sebe Ëetvrtinu ili petinu ili neki dio dotiËnoga broda, mornari nemaju pravo na troπkove povratka u Dubrovnik, nego su duæni zavrπiti Ëitavo putovanje kako su ugovorili s patrunima. A ako bi veÊina patruna htjela prodati brod ili ga izmeu sebe staviti na draæbu, manjina se tome ne moæe protiviti. Ako bi pak brod bio prodan u naznaËenim zabranjenim mjestima, patrun, ili njegov zamjenik, mora dati treÊinu prodajne cijene. Ako bi pak bio prodan u Omiπu, neka mu se oduzme taj utræak.
XV. O ugovorima izmeu patruna broda, nokjera i mornara Ako bi patrun broda izvan Dubrovnika predao svoj brod nokjeru ili mornarima, bilo da je kupljen izvan Dubrovnika, bilo da je njegov vlastiti, neka se zna da svaki takav ugovor koji bi patrun broda sklopio s nokjerom i mornarima treba smatrati obvezujuÊim.
XVI. O patrunu broda koji plovi kao mornar Patrun broda koji plovi na njemu kao mornar, ne moæe na tom brodu ni u Ëemu zapovijedati, osim koliko mu pripada prema udjelu πto ga u njemu ima. A u ime tuih udjela ne moæe niπta zapovijedati ako ne bi imao ovlaπtenje drugih patruna, osim πto smije zapovijedati u pogledu opreme, kako je reËeno u ovim odredbama.
XVII. O nuænim troπkovima na brodu Ako bi bio potreban kakav izdatak na nekom brodu a veÊina bi se patruna suglasila da se uËini taj izdatak, dok manjina to ne bi htjela, potvrujemo neka se zna da veÊina pobjeuje manjinu. A ako bi preglasana manjina rekla da nema odakle uËiniti takav izdatak ili ne bi htjela, neka se zna da drugi ortaci mogu
383
LIBER SEPTIMUS
possit facere expendium aut nolet, sciendum est quod alii socii possunt accipere denarios ad lucrum supra partes navis vel ligni, videlicet supra partes illorum qui noluerint facere expendium illud, sicut melius poterunt; et eciam1 possunt precipere nauclerio, ut eos accipiat in entega vel infra navem, vel ad quodcumque lucrum eos invenire possit. Et si aliquis de patronis velet2 ire marinarius cum ipsa nave vel ligno, alii patroni non possunt contradicere ei, nec tenere eum quod non vadat.
XVIII. De faciendo nauclerio Cum patroni alicuius navis vel ligni venerint ad elligendum et faciendum nauclerium, sciendum est quod maior pars patronorum debet vincere minorem partem patronorum, et qualemcumque hominem maior1 pars patronorum eligerit2 in nauclerium, ille debet esse nauclerius.
XIX. De servis qui vadunt marinarii Servi qui vadunt marinarii cum navibus vel lignis Ragusii, vadant pro liberis; et si servus aliquis, qui iret in ipsis navibus vel lignis marinarius fugeret vel captus esset, donec ipsa navis vel lignum venerit Ragusium, pars eius debeat laborare domino servi illius, et nichil aliud recipere pro eo, et ita laborare debeat uni alii libero, si caperetur.
XX. De servis qui vadunt conducti Sancimus quod omnes servos patronorum navis1 vel ligni, quos ipsi in sua nave vel ligno ponere voluerint seu mittere, nauclerius debeat recipere2 eos pro servis, et non pro liberis. Et sciendum est quod patroni habent potestatem ponendi in illo ligno servum suum pro conducto, quando illud lignum fuerit paratum. Et nauclerius qui eos servos susceperit, habet potestatem verberandi et percuciendi3 servum vel servos patronorum, et corrigendi eos cum navis ipsa vel lignum in viagio fuerit. Et si ipse servus vel servi pro ipsis verberibus fugerent vel perderentur, sciendum est quod nauclerius aut comunitas eius nichil tenetur emendare pro servo illo vel servis, verumtamen pars eius navigare debet, ut dictum est.
384
KNJIGA SEDMA
uzeti novac na kamate na teret udjela u brodu, to jest na teret udjela onih koji nisu htjeli uËiniti onaj izdatak, kako najbolje mogu. I takoer mogu narediti nokjeru da uzme novac na teret entega ili na teret broda, ili uz bilo koje kamate ga uspiju pronaÊi. A ako bi koji od patruna htio ploviti na brodu kao mornar, drugi mu se patruni ne mogu protiviti ni sprijeËiti ga da plovi.
XVIII. O izboru nokjera Kad patruni broda odluËe izabrati i postaviti nokjera, neka se zna da veÊina patruna mora pobijediti manjinu, pa kojega god Ëovjeka veÊina patruna izabere za nokjera, on treba biti nokjer.
XIX. O robovima (servima) koji plove kao mornari Robovi koji plove kao mornari na dubrovaËkim brodovima, neka plove kao slobodnjaci. A ako bi neki rob koji bi plovio na brodovima kao mornar, pobjegao ili bio zarobljen, njegov udio u dobiti mora teÊi gospodaru toga roba do povratka broda u Dubrovnik, i za njega nema viπe niπta primiti, a tako treba teÊi i nekom drugom slobodnjaku ako bi bio zarobljen.
XX. O robovima koji plove kao najamnici Ozakonjujemo da sve robove patruna brodova koje bi oni htjeli ukrcati ili poslati na svoj brod, nokjer mora primiti kao robove, a ne kao slobodnjake. I neka se zna da patruni smiju ukrcati na brod svoga roba kao najamnika kad taj brod bude spreman. A nokjer koji bi te robove primio, ima pravo πibati i tuÊi roba ili robove patruna i kaænjavati ih za vrijeme putovanja toga broda. I ako bi rob ili robovi zbog tih batina pobjegli ili nestali, neka se zna da nokjer ili njegova druæina nisu duæni dati naknadu za toga roba ili robove; meutim, njegov ili njihov udio mora nositi prihod kako je reËeno.
385
LIBER SEPTIMUS
XXI. De conducto qui fugit Si conductus alicuius patroni navis vel ligni fugeret, sciendum est quod pars illius conducti navigare debet domino suo, ac si conductus esset in nave vel ligno; aut nauclerius ligni debet ponere alium conductum pro tanto precio1 quanto illud fuit, qui fugit, positus, vel debeat tollere conducturam et ponere eam in comunitate navis vel ligni. Et dominus qui ante posuit dictum conductum, debet paccare conducturam illam, quantam ipse dederat primo conducto.
XXII. De termino marinariorum qui complent non finito viagio Si aliqua navis vel lignum cepisset viagium, et haberet nauclerium et marinarios ad marinariciam1, et terminus finiretur ad quem eos recepisset, viagio non completo, volumus quod ipse nauclerius et marinarii totum viagium complere teneantur, si patronus vel superpositus hoc voluerit; ita tamen quod tantum recipiat quilibet ex eis pro superfluo quod steterit, ad racionem2 quantum antea receperant, facta computacione3 dierum.
XXIII. De marinario ad partem qui infirmatur Cum aliqua navis vel lignum ceperit viagium in Ragusio ad eundum ad partes, si antequam exierit de Ragusio aliquis marinarius infirmaretur, nichil teneatur ipsi navi vel ligno. Et si navis exisset de Ragusio, et marinarius aliquis infirmaretur extra Ragusium, et remaneret in aliquo loco infirmus, in ipso viagio pars debeat eidem lucrari toto ipso primo1 viagio sicut ipse esset presens; et eciam2 debeat habere expensas quantum unus de marinariis habet. Si vero navis ipsa vel lignum reverteretur ad civitatem, vel locum in quo dimisisset ipsum infirmum, et inveniret eum sanum, si ipse marinarius velet ascendere et venire cum nave vel ligno, sit ei licitum facere: salvo si navis vel lignum haberet alium marinarium loco eius.
386
KNJIGA SEDMA
XXI. O najamniku koji pobjegne Ako pobjegne najamnik nekog patruna broda, neka se zna da udio u dobiti tog najamnika mora teÊi njegovu gospodaru, kao da bi najamnik bio na brodu, ili nokjer mora ukrcati drugog najamnika za istu plaÊu za koju je sluæio odbjegli, ili mora odbiti najamninu i poloæiti je u zajednicu broda. A gospodar koji je prije ukrcao dotiËnog najamnika, mora snositi tu najamninu u visini one koju je bio dao prvom najamniku.
XXII. O rokovima mornara koji istjeËu prije zavrπenog putovanja Ako bi neki brod zapoËeo putovanje i imao nokjera i mornare za plaÊu, pa ako bi njihov rok za koji su bili ukrcani istekao prije zavrπetka putovanja, hoÊemo da su nokjeri i mornari duæni zavrπiti putovanje ako bi to zahtijevao patrun ili njegov zamjenik, s tim da svaki od njih primi za produljeni ostanak razmjerno onome πto je prethodno primao, obraËunavπi dane.
XXIII. O mornaru koji plovi na udio dobiti ako se razboli Kad neki brod u Dubrovniku zapoËne putovanje na udio u dobiti, pa ako se koji od mornara razboli prije isplovljenja iz Dubrovnika, niπta nije duæan brodu. A ako bi brod isplovio iz Dubrovnika i neki se mornar razbolio izvan Dubrovnika, pa ostao u nekom mjestu bolestan, njegov mu udio u dobiti teËe za vrijeme Ëitavog tog prvog putovanja kao da je nazoËan, a mora primati i za troπkove koliko i svaki drugi mornar. Ako bi se pak brod vratio u Grad ili u mjesto gdje je ostavio toga bolesnika i zatekao ga zdrava, pa ako bi se mornar sam htio ukrcati na brod i otploviti, slobodno mu je to uËiniti, osim ako je na brod umjesto njega ukrcan drugi mornar.
387
LIBER SEPTIMUS
XXIV. De marinario ad marinariciam qui infirmatur1 Volumus eciam quod si navis aliqua vel lignum iret ad marinariciam, et aliquis marinarius infirmaretur in Ragusio, si acceperit marinariciam2, ipsam reddere debeat patrono vel superposito, et non teneatur navi vel ligno inde in antea. Et si ipsa navis vel lignum exiret de Ragusio, et marinarius aliquis infirmaretur et remaneret ad aliquem locum vel civitatem, habere debeat de marinaricia tantum, quantum ipse serviverit ipsi navi vel ligno.
XXV. De marinario qui moritur Ordinamus1 quod si aliqua navis vel lignum navigaret ad marinariciam2, et aliquis de marinariis moreretur ante complementum marinaricie3, volumus quod solvatur sibi per racionem4 de eo quod serviverit ipsi navi vel ligno; et si navigaret ad partes, et unus de marinariis moreretur vel plures, de ipso solo viagio sibi pars debeat laborare.
XXVI. De discordio super numero parcium1 inter patronum et marinarios Si patronus navis vel ligni dederit ipsam navem vel lignum ad partes, et discordium aliquod erit inter ipsum patronum et nauclerium et marinarios de numero parcium, et super hoc non essent testes, volumus quod credenciam2 habeat patronus ipsius navis vel ligni.
XXVII. De conducto quod possit esse testis Sciendum est quod quilibet conductus navis vel ligni bene potest esse testis, preter nauclerium et marinarios1, et eciam2 inter nauclerium et marinarios et mercatores potest conductus testificari; salvo quod ipse conductus non sit servus, qui testis examinari debeat, et eius tstimonium esse in providencia3 illorum qui iudicaturi sunt inter ipsos.
388
KNJIGA SEDMA
XXIV. O mornaru koji se razboli a plovi za plaÊu Jednako tako, ako bi brod imao mornare na plaÊi i neki se mornar razbolio u Dubrovniku, pa ako je primio plaÊu, hoÊemo da je vrati patrunu ili njegovu zamjeniku, i od tada ubuduÊe prema brodu nema nikakve obveze. A ako bi brod isplovio iz Dubrovnika i neki se mornar razbolio pa ostao u nekome mjestu ili gradu, treba primiti od plaÊe onoliko koliko je sluæio na brodu.
XXV. O mornaru koji umre Ako bi brod plovio za plaÊu i neki od mornara umre prije ispunjenja obveze za koju je plaÊen, nareujemo da se za njega isplati razmjerno sluæbi na brodu. A ako bi plovio na udio u dobiti pa umre jedan ili viπe mornara, mora im teÊi njihov udio u dobiti samo za to putovanje.
XXVI. O sporu u pogledu broja udjela izmeu patruna i mornara Ako bi patrun broda dao brod na udjele dobiti i ako bi nastao spor izmeu patruna i nokjera i mornara o broju udjela, a o tome ne bi bilo svjedoka, hoÊemo da se vjeruje patrunu broda.
XXVII. O najamniku - da moæe svjedoËiti Treba znati da svaki najamnik broda moæe biti valjanim svjedokom protiv nokjera i mornara a isto tako najamnik moæe svjedoËiti izmeu nokjera i mornara i trgovaca, pod uvjetom da taj najamnik nije rob. A taj svjedok mora se ispitati, i njegovo Êe svjedoËenje oni koji budu sudili u sporu uzeti u obzir prema vlastitoj prosudbi.
389
LIBER SEPTIMUS
XXVIII. De illis qui volunt dividere lucrum extra Ragusium Si nave vel ligno existente extra Ragusium velent ipsi de nave vel ligno dividere lucrum quod fecissent, et dividerint ipsum lucrum, scribatur per scribanum navis vel ligni quelibet pars per se, sicut fuerint recepte. Et si dampnum aliquod adveniret1 dicte navi vel ligno, dictum dampnum restitui debeat de ipso lucro: quilibet per se restituat, sicut receperit. Et si de ipso lucro plus divisissent quam dampnum esset2, non debeant nisi tantum restituere, quantum fuerit dampnum3; et si divisissent minus eo quod esset dampnum, ipsi non teneantur restituere nisi de eo quod lucri susceperint.
XXIX. De paraspodia non extrahenda Nulla navis vel lignum que navigat ad partes possit extrahere paraspodiam de comunitate navis vel ligni; et si aliqua res poneretur in ipsa per aliquem marinarium vel conductum, debeat poni de voluntate patroni vel nauclerii, ita ut sciat scribanus de qua solvere debeat naulum, sicut alie res solverint que in ipsa nave vel ligno fuerint.
XXX. De honorificencia1 nauclerii Ordinamus quod nullus nauclerius vel marinarius aliquam honorificenciam2 habeat, nisi tantum nauclerius qui habeat duas partes, sicut sibi pertinet, et non plus. De omnibus rebus que remanent de mensa tam de strossa, quam eciam3 de aliis rebus, nichil debeat nauclerius recipere, sed totum remaneat in comunitate sua.
XXXI. De marinariis captis Si aliqua navis vel lignum in aliquem portum ierit vel alium locum ubi non esset civitas, et aliquis de marinariis vel conductis iret in terram non pro servicio1 navis vel ligni, et caperetur ab aliquo, dampnum quod sibi evenerit sit in fortuna eius; et similiter intelligatur de mercatore et qualibet alia persona. Si vero marinarius aliquis iret in terram de voluntate patroni vel nauclerii, et sibi
390
KNJIGA SEDMA
XXVIII. O onima koji hoÊe podijeliti dobit izvan Dubrovnika Ako bi oni od broda, dok se brod nalazi izvan Dubrovnika, htjeli podijeliti dobit koju su ostvarili i ako bi je podijelili, brodski je pisar duæan upisati svaku dobit zasebno kako su bile primljene. A ako bi taj brod pretrpio koju πtetu, ta se πteta mora nadoknaditi od te dobiti: neka svatko sam vrati koliko je primio. I ako bi od dobiti podijelili viπe nego bi bila πteta, ne moraju vratiti viπe nego kolika bi bila πteta. A ako bi podijelili manje od πtete, nisu duæni vratiti viπe nego koliko su primili.
XXIX. O paraspodiji - da se ne smije izdvajati Nijedan brod koji plovi na udio dobiti, ne smije izdvajati paraspodiju iz zajednice broda. I ako bi koji mornar, ili najamnik, ukrcao na brod neku stvar, mora je ukrcati uz privolu patruna ili nokjera, tako da pisar zna za πto treba naplatiti brodarinu, kao πto bi se naplatila za ostale stvari koje bi bile na brodu.
XXX. O posebnom nagraivanju nokjera Nareujemo da nijedan nokjer ili mornar ne prima nikakve posebne nagrade, osim πto nokjer treba dobiti dva dijela, kako mu pripada, a ne viπe. Od svih stvari koje preostanu od jela i piÊa, tako i od drugih stvari, nokjer ne smije niπta uzeti, veÊ sve treba ostati zajedniËko.
XXXI. O zarobljenim mornarima Ako bi neki brod uplovio u koju luku ili drugo mjesto gdje nema grada i ako bi koji od mornara ili najamnika iziπao na kopno, ali ne u sluæbi broda, i bio od nekoga zarobljen, πteta koja bi mu se dogodila njegova je stvar; to isto vrijedi i za trgovca i za bilo koju drugu osobu. Ako bi pak neki mornar iziπao na kopno voljom patruna ili nokjera i pretrpio koju πtetu, ta se πteta treba nadoknaditi iz
391
LIBER SEPTIMUS
dampnum aliquod acciderit, ipsum dampnum restitui debeat de comunitate navis vel ligni. Et si mercator iret in terram pro utilitate mense sue vel aliarum2 et dampnum reciperet, ipsum dampnum restitui debeat per suam mensam, vel per alios pro quibus iret.
XXXII. De eo qui capitur occassione pignorum Si navis vel lignum iret ad aliquam civitatem que haberet pignora1 super homines Ragusii, et aliquis mercator vel marinarius vel aliqua persona ipsius navis vel ligni caperetur pro ipsa pignora, et dampnum aliquod ibidem haberet, ipsum dampnum restitui debeat per comunitatem navis vel ligni, salvo si dictus mercator, marinarius vel alia persona captus esset pro suo proprio debito clare facto.
XXXIII. De navibus captis a cursariis Si navis vel lignum caperetur a cursariis, vel pignoraretur ab aliquo, vel per forcium1 a dominatore aliquo teneretur, et aliquis Raguseus sine voluntate patroni illius navis vel ligni recuperaret eam, patronus ligni possit et debeat eam vel eum accipere sine aliquo precio2. Et ille qui pactasset3 lignum pro recuperacione4 perdat precium quod pro ea solvisset, et patronus ligni possit eum accipere, ubicunque eum invenerit. Et si ille qui ipsum lignum recuperaverit extra Ragusium in quocunque loco, patrono5 ligni sine questione reddere nolet, quod ipse illud in Ragusium salvum cum omnibus viagiis que dictum lignum fecerit, postquam patronus pecierit6, illi qui ipsum recuperaverit reddere teneatur.
XXXIV. De obediencia1 debita nauclerio a marinariis Marinarii navium que vadunt in viagium teneantur obedire nauclerio, dum ipsum viagium durat. Et non possint dicere nauclerio vel superposito: “revertamur Ragusium”; et nullum viagium pertubari possint quod facere velet2 ipse nauclerius vel superpositus. Et qui ipsum turbare voluerit, solvere debeat yperperos decem; medietas sit Comunis, et alia patroni vel superpositi. Et scribanus navis vel ligni teneatur manifestare comiti et sue Curie ipsum turbatorem vel turbatores infra dies octo postquam Ragusium venerit; et si non manifestaverit, ipse solvere debeat yperperos decem.
392
KNJIGA SEDMA
zajednice broda. I ako bi trgovac iziπao na kopno radi namirnica za sebe i druge i pretrpio koju πtetu, ta πteta treba se nadoknaditi od njegovih namirnica ili od drugih za koje je iπao.
XXXII. O onome koga uhite radi ovrhe za tui dug Ako bi brod plovio u neki grad koji ima ovrπnu traæbinu prema DubrovËanima, pa neki trgovac ili mornar ili neka osoba s tog broda budu uhiÊeni radi te ovrhe za tui dug i ondje bi pretrpjeli koju πtetu, ta se πteta mora nadoknaditi iz zajednice broda, osim ako bi reËeni trgovac, mornar ili druga osoba bili uhiÊeni zbog oËito svoga vlastitog duga.
XXXIII. O brodovima koje zarobe gusari Ako bi neki brod zaplijenili gusari ili ga netko uzeo radi tueg duga ili silom zadræao neki vladar, pa ga neki DubrovËanin otkupi mimo volje patruna toga broda, patrun broda moæe ga i mora dobiti bez ikakve naknade. A onaj koji je platio brod radi otkupa, neka izgubi otkupninu koju je platio, i patrun broda moæe ga uzeti gdje god ga nae. A ako onaj koji je otkupio brod u bilo kojemu mjestu izvan Dubrovnika i ne bi htio brod bespogovorno vratiti, mora ga u Dubrovniku vratiti zajedno sa svom dobiti s putovanja tog broda, nakon πto to patrun zatraæi od onoga koji je brod otkupio.
XXXIV. O posluπnosti koju mornari duguju nokjeru Mornari na brodovima koji polaze na putovanje, duæni su biti posluπni nokjeru dok traje to putovanje. I ne smiju reÊi nokjeru ili njegovu zamjeniku: "Vratimo se u Dubrovnik", i ne smiju ometati nijedno putovanje koje bi nokjer, ili njegov zamjenik, htio poduzeti. A tko bi pokuπao omesti, mora platiti deset perpera: polovica neka pripadne OpÊini, a druga polovica patrunu ili njegovu zamjeniku. A pisar je duæan u roku od osam dana po dolasku u Dubrovnik prijaviti smutljivca, ili smutljivce, knezu i njegovu Sudu, a ako ih ne bi prijavio, mora platiti deset perpera.
393
LIBER SEPTIMUS
XXXV. De afflaturis Si navis vel lignum inveniret aliquam afflaturam, vel caperet aliquam navem vel lignum inimicorum, totum habere inventum in ea vel in eo in quatuor partes debet dividi; unam partem habeat ipsa navis vel lignum, unam aliam habeat ipsum habere quod erit in nave vel ligno ipso, reliquas duas partes habeant marinarii et mercatores equaliter inter eos.
XXXVI. De Raguseo, quod non possit nauliçare lignum foresteriorum Nullus Raguseus possit nauliçare1 aliquod lignum foresteriorum, sub pena dupli de eo quod daret pro naulo ipso, quod bannum esse debeat nostri Comunis; excepto quod navem Venetorum bene possit nauliçare.
XXXVII. De mercato quod fit de naulo et arris Mercatores qui nauliçare1 voluerint navem aliquam vel lignum, debent dare unum folarum2 pro arris in presencia3 scribani navis, quod mercatum sit firmum, et scribanus teneatur scribere ipsas arras et pacta omnia que in simul fecerint. Et si mercator vel mercatores velent dimittere ipsam navem vel lignum, emendare debeat patrono totum naulum de quanto ipsi habuerint nauliçatum4, quilibet pro parte sua. Si vero darent pro arris ab uno follaro supra, patronus navis se tenere debeat ad arras. Et si aliquis illorum qui nauliçassent navem vel lignum, moriretur5 antequam poneret in nave et arras dedisset, nichil debeat satisfacere patrono de naulo. Et si aliquid in nave posuisset, volumus quod solvere debeat secundum racionem6 mercium que intus fuerint posite.
XXXVIII. De peciis1 pannorum, quod (sic) debent esse per ballam Ordinamus quod pecie2 de santillarensibus esse debeant decem octo3 pro balla. Item scarlede magne pecie VI pro balla4. Item pecie fostagnorum quinquaginta pro balla. Item florentini et terlise pecie octo pro balla. Item5 mostaroli pecie octo pro balla. Item stamforti6 de Mediolano pecie octo pro balla. Item stamforti de raço pecie sex pro balla. Item scarlate parve pecie
394
KNJIGA SEDMA
XXXV. O plutajuÊim stvarima Ako neki brod naie na stvar koja pluta morem ili zarobi neprijateljski brod, sve πto se na njemu nae, treba se podijeliti na Ëetiri dijela: jedan dio treba pripasti brodu, jedan imovini koja bude na tom brodu a dva preostala dijela trebaju se podijeliti na jednake dijelove izmeu mornara i trgovaca.
XXXVI. O DubrovËaninu - da ne smije unajmiti strani brod Nijedan DubrovËanin ne smije unajmiti strani brod, pod prijetnjom globe dvostruko veÊe nego bi platio za taj najam, a ta globa treba pripasti naπoj OpÊini, s time πto, dakako, smije unajmiti mletaËki brod.
XXXVII. O poslu najma broda i kapari Trgovci koji bi htjeli unajmiti neki brod, trebaju u nazoËnosti brodskog pisara dati jedan folar za kaparu da posao bude zakljuËen, a pisar je duæan upisati tu kaparu i sve uglavke koji su istodobno ugovoreni. A ako bi trgovac ili trgovci htjeli odustati od tog broda, duæni su nadoknaditi patrunu Ëitav najam u ugovorenom iznosu, svaki za svoj dio. Ako bi pak za kaparu dali viπe od jednog folara, patrun broda mora se zadovoljiti kaparom. A ako bi netko od onih koji su unajmili brod umro prije nego nakrca brod i dade kaparu, ne mora se patrunu niπta isplatiti za najam. A ako bi neπto ukrcao na brod, hoÊemo da mora platiti razmjerno vrijednosti robe koja bude ukrcana.
XXXVIII. O peËama sukna - koliko ih mora biti u bali Nareujemo da u bali santilarijskog platna mora biti osamnaest peËa. Isto tako, πest peËa u bali skarlata; pedeset peËa u bali fustanja; osam peËa u bali firentinskog sukna i trliπa; osam peËa u bali mostarola; osam peËa u bali milanskog stamforta; πest peËa u bali araπkog stamforta; sedam malih peËa u bali skarlata; sedam peËa u bali ipreπkog sukna; πest peËa u bali zalona; sedam peËa
395
LIBER SEPTIMUS
septem pro balla. Item ypre pecie septem pro balla. Item çalaoni pecie sex pro balla. Item camore pecie septem pro balla. Item belvasi et oliveri pecie sexdecim pro balla. Item sanguiniti et vacete pecie octo pro balla. Item saie pecie octo pro balla. Item matarelli et alodini braça de Veneciis CCCL pro balla. Item canevaça7 et panus8 de lino braça de Ragusio MDC9 pro balla. Linum debet nauliçari ad miliarium grossum de Veneciis. Item ferrum laboratum milearia10 duo ad grossum de Veneciis pro balla. Item ferrum non laboratum miliaria11 tria pro balla, et rume (sic) laboratum medium miliare grossum pro balla.
XXXIX. De mercibus qualiter debent ponderari Statuimus quod de mercibus omnium parcium1 quas Ragusei portant Venecias tam de cera quam becunis2, moltalinis, lana, agnelinis et chorio, debeant ponderari ad pondus Veneciarum ad grossum. Leporine autem sint duo milia pro uno miliario, mille vulpes pro3 uno miliario, duo milia foine pro uno miliario. Schilate sexdecim milia pro uno miliario, grana et seta unum miliare Veneciarum subtile pro uno miliare. Item coria boum sicca quadraginta pro uno miliario. Coria agnopasti quinquaginta pro miliario, coria de cervo sexaginta pro miliario. Item becune5 et moltoline agnopaste CL6 pro miliario, coria de buffalo7 duodecim pro miliario, et coria catablati sexaginta pro miliario.
XL. De mercibus que debent poni in navi ad pondus Statuimus quod omnes merces que portantur de Ragusio Venecias debent ponderari, et per pondus poni in nave. Et scribanus teneatur scribere omnes merces per singulos per sacramentum, et si non faceret, solvere debeat1 yperperos quinque. Si vero navis vel lignum nauliçata esset ad eundum in Marchiam Anconitanam, et aliquis poneret in navem ultra numerum de eo quod nauliçatum haberet, solvere debeat naulum duplum de eo quod superfluum intus poneret. Et si aliquis mercator nauliçavisset tam ad Venecias quam ad Marchiam, et de mercibus eius remanerent in terram vel totum vel partem (sic), patronus vel superpositus emendare debeat eidem mercatori tantum quantum videbitur comiti et maiori parti Consilii Minoris.
396
KNJIGA SEDMA
u bali platna iz Cambraya; πesnaest peËa u bali platna iz Beauvaisa i olivera; osam peËa sangvinita i vaËeta; osam peËa u bali saje. Isto tako, tristo pedeset mletaËkih lakata u bali matarela i lodenske tkanine; tisuÊu i πest stotina dubrovaËkih lakata u bali konopljina i lanenog platna. Lan treba prevoziti na veliki milijar mletaËki. Isto tako, obraeno æeljezo po dva velika milijara mletaËka u bali; neobraeno æeljezo po tri milijara u bali te obraeni bakar po pola velikog milijara u bali.
XXXIX. O robi - kako je treba vagati Odreujemo da se roba iz svih krajeva koju DubrovËani prevoze u Veneciju, bilo da je to vosak, jareÊe koæe, bravlje koæe, vuna, janjeÊe koæe i kordovani, mora vagati na debelu mletaËku mjeru. ZeËjih pak koæa neka bude dvije tisuÊe u jednom milijaru, lisiËjih tisuÊu u jednom milijaru, kuninih koæica dvije tisuÊe u jednom milijaru, vjeveriËjih koæa πesnaest tisuÊa u jednom milijaru, grimiza i svile jedan tanki milijar mletaËki za jedan milijar; goveih koæa suhih Ëetrdeset u milijaru, pedeset koæa uπkopljenih ovnova u jednom milijaru i jelenjih koæa πezdeset u milijaru; isto tako, sto pedeset jareÊih i bravljih koæa u milijaru, bivoljih koæa dvanaest u milijaru, a πezdeset koæa katablata u milijaru.
XL. O robi koju treba krcati na brod po teæini Odreujemo da se sva roba koja se prevozi iz Dubrovnika u Veneciju, mora izvagati, pa prema teæini krcati na brod. A pisar je duæan pod prisegom popisati svu robu pojedinaËno, a ako ne bi tako postupio, mora platiti pet perpera. Ako bi pak brod bio unajmljen za putovanje u Marku jakinsku, pa ako bi netko ukrcao na brod viπe od onoga koliko stoji u ugovoru o najmu, za ono πto je preko toga ukrcao, mora platiti dvostruku najamninu. A ako bi koji trgovac unajmio brod kako za Veneciju, tako i za Marku, a ostalo bi od njegove robe neukrcano ili sve ili dio, patrun ili njegov zamjenik moraju nadoknaditi tom trgovcu toliko koliko prosudi knez i veÊina malovijeÊnika.
397
LIBER SEPTIMUS
XLI. De mercibus que portantur in Marchiam Merces que portantur in Marchiam Ancontanam (sic) taliter nauliçentur, videlicet: quod nauliçetur centenarium pro centenario, tam de beconis quam de moltolinis, et unum centenarium de olioris (sic) pro duobus de becunis1, et libre MCCC de cera ad pondus Ragusii pro uno centenario de becunis, et coria catablati CXXV pro uno centenario corium, et unum miliare de lana inboiata2 pro uno centenario de pelibus, et centum sclavine duplices pro uno centenario corium.
XLII. De pecunia que vadit cum navi Moneta sive pecunia que vadit cum nave vel ligno Ragusii que vel quod vadit per Culfum cum entegis1, ire debeat ad fortunam dominorum ipsius monete, maris et gentis clare factam; et de toto prode quod inde Dominus dederit de dicta moneta, et eciam2 de naulo eundo et reddeundo3 et de aliis utilitatibus quas habere possit ipse navis vel lignum, duas partes lucri habeat navis et marinarii, et terciam partem ipsa moneta habere debet.
XLIII. De navibus que exeunt de Culfo Si navis vel lignum Ragusii exiret de Culfo cum entegis de voluntate dominorum monete, ire debeat ipsa moneta ad fortunam dominorum, maris et gentis clare factam. Et de toto prode quod habebunt, entege1 predicte habeant medietatem lucri, et alteram medietatem habeat navis cum marinariis.
XLIV. De navibus que vadunt cum entegis Naves vel ligna que vadunt cum entegis, tam per Culfum quam extra Culfum, tam denarii quam merces qui sunt ad nomen entegarum, debeant habere unam comunem fortunam, et si dampnum aliquod adveniret, quod absit, maris vel gentis clare1 factum, dampnum ipsum esse debet dominorum entegarum comuniter. Et si aliqua persona velet mittere aliquas suas merces ad vendendum cum ligno quod vadit cum entegis causa ponendi merces ipsas in entegis, dicte
398
KNJIGA SEDMA
XLI. O robama koje se prevoze u Marku Za robe koje se prevoze u Marku jakinsku neka se brodarina odmjeri na ovaj naËin: naime, jareÊih i bravljih koæa centenar za centenar, a jedan centenar srneÊih koæa za dva centenara bravljih koæa; tisuÊu tristo libara voska dubrovaËke mjere za jedan centenar bravljih koæa, a sto dvadeset i pet koæa katablata za jedan centenar kordovana te jedan milijar ispredene vune za jedan centenar krzna, a stotinu podstavljenih skjavina za jedan centenar kordovana.
XLII. O novcu koji se prevozi na brodu Novac ili gotovina koji se prevoze na dubrovaËkom brodu πto plovi Jadranom s entegama, moraju iÊi na izriËit rizik vlasnika toga novca, glede mora i ljudske sile. A od sve dobiti koju Gospodin dade od toga novca, a i od brodarine u odlasku i povratku, te od drugih probitaka koje taj brod uzmogne ostvariti, dva dijela neka dobiju brod i mornari, a treÊi dio treba dobiti taj novac.
XLIII. O brodovima koji isplove izvan Jadrana Ako bi dubrovaËki brod isplovio izvan Jadrana s entegama uz privolu vlasnika novca, taj novac mora iÊi na izriËit rizik vlasnika, glede mora i ljudske sile. A od sve dobiti koju Êe imati, spomenute entege neka dobiju polovicu dobiti, a drugu polovicu neka dobije brod s mornarima.
XLIV. O brodovima koji plovi s entegama Brodovi koji plove s entegama, kako po Jadranu, tako izvan Jadrana, i novac i roba πto su na ime entega, moraju imati zajedniËku sudbinu, pa ako bi se dogodila neka πteta, πto ne dao Bog, bjelodanim uËinkom mora i ljudske sile, ta πteta mora pasti zajedniËki na sve vlasnike entega. A ako bi koja osoba htjela radi prodaje poslati neku svoju robu brodom koji plovi s entegama, s tim da se ta roba ukljuËi u entege, ta roba ide na rizik onoga koji ih πalje, ali nakon πto se
399
LIBER SEPTIMUS
merces vadunt ad fortunam illius qui eas mittit, sed postquam vendite fuerint merces, pecunia2 earum venire debet3 et poni cum aliis entegis, que postea venire debet4 ad comunem fortunam cum omnibus aliis.
XLV. De entegis que debent scribi per scribanum navis Navis vel lignum que vel quod exibit de Ragusio, tam per Culfum quam extra cum entegis, omnes ipse entege scribantur per scribanum in quaterno navis vel ligni, et eciam1 a quibus personis ipse entege fuerint recepte, tam a patronis quam ab aliis. Et est sciendum quod omnis credencia2 est scribani.
XLVI. De manifestacione1 facienda a nauclerio et marinariis patronis Ordinamus quod si aliqua navis vel lignum voluerit exire de Ragusio cum entegis, antequam exeat, nauclerius et marinarii manifestare debeant patrono vel patronis navis vel ligni et eciam2 dominis entegarum que vadunt in ipsa, ita quod sint omnes insimul vel maior pars eorum, quid et quantum portant cum eodem ligno. Et si de Ragusio exirent et non facerent ut diximus, dictus nauclerius cum marinariis solvere debeat Comuni nostro yperpera viginti quinque, de quo banno nullum dampnum substineat3 lignum vel domini entegarum, nisi solummodo nauclerius cum marinariis4. Et scribanus teneatur manifestare eos comiti et Consilio, et si non manifestaverit, solvere debeat Comuni nostro yperpera quinque.
XLVII. De navi que patitur naufragium Affirmamus, quod si aliqua navis vel lignum que iret cum entegis et naufragium pateretur, ipsa navis vel lignum debeat emendari de prode quod ipsa fecisset et de prode ipsarum entegarum1, sed de capitali earum non.
XLVIII. De hiis qui recipiunt entegas1 infra Culfum Ordinamus, quod si aliquis nauclerius cum marinariis acciperent entegas2 causa navigandi infra Culfum, quod ipsi3 non possint exire de Culfo sine
400
KNJIGA SEDMA
roba proda, njezin utræak mora doÊi i poloæiti se s ostalim entegama i poslije dijeliti zajedniËku sudbinu sa svima ostalim.
XLV. O entegama koje brodski pisar mora zapisati Kad brod isplovi iz Dubrovnika s entegama, kako Jadranom, tako i izvan Jadrana, neka pisar zapiπe u brodsku knjigu sve te entege pa i to od koga su te entege primljene, kako od vlasnika, tako i od ostalih. I neka se zna da u svemu treba vjerovati pisaru.
XLVI. O oËitovanju koje nokjer i mornari trebaju dati patrunima Ako bi neki brod htio isploviti iz Dubrovnika s entegama, nareujemo da prije isplovljenja nokjer i mornari moraju patrunu ili patrunima broda a takoer i vlasnicima entega koje se voze tim brodom, svima na okupu ili veÊini njih, oËitovati πto i koliko voze na tom brodu. A ako bi isplovili iz Dubrovnika, a ne bi uËinili kako rekosmo, spomenuti nokjer s mornarima mora platiti naπoj OpÊini dvadeset i pet perpera, od koje globe nikakvu πtetu neka ne trpi brod niti vlasnici entega, nego samo nokjer s mornarima. A pisar je duæan prijaviti ih knezu i VijeÊu, a ako ne prijavi, mora platiti naπoj OpÊini pet perpera.
XLVII. O brodu koji pretrpi brodolom Ako bi neki brod plovio s entegama pa bi pretrpio brodolom, utvrujemo da se taj brod mora popraviti iz dobiti koju je sam ostvario i iz dobiti tih entega, ali ne iz njihove glavnice.
XLVIII. O onima koji primaju entege za plovidbu po Jadranu Ako bi neki nokjer s mornarima primio entege za plovidbu unutar Jadrana, odreujemo da ne smiju iziÊi izvan Jadrana bez dozvole veÊine vlasnika Ëije su
401
LIBER SEPTIMUS
voluntate maioris partis dominorum quorum sunt entege. Et si irent extra Culfum sine ipsorum voluntate, et aliqua pars monete perderetur, quod absit, totum solvere debeant nauclerius et marinarii4, et muneta (sic) nullum dampnum sustineat.
XLIX. De hiis qui perdunt de entegis Statuimus quod omnes naves vel ligna que vadunt cum entegis de hominibus Ragusii et perdunt de denariis qui sunt entegati, et eciam1 tam de mercibus quam de blado, vel de quolibet alio quod esset entegatum, sicut ipsi debent habere partem de prode, ita volumus ut ipsi debeant portare dampnum in restitucione2, quilibet per se, tam navis quam marinarii.
L. De hiis qui accipiunt cologancias1 intra Culfum Si Raguseus accipit in colloganciam2 tam denarios quam merces ab alio Ragusino causa navigandi intra Culfum, ipsos denarios seu merces debent habere ad fortunam eius cuius sunt clare facte. Et de lucro quod habebit dominus denariorum vel mercium, debet habere duas partes, et ipse habebit terciam; salvo si ipse dominus pactum aliud cum eo fecisset. Et est sciendum quod ipse non debet exire de Culfo sine voluntate eius, et si exiret sine eius voluntate et aliquid deveniret de denariis, totum periculum maneat super eum et super bona sua.
LI. De hiis qui accipiunt aliquid in colegancia1 et amittunt de eis Si aliquis Raguseus accipit in colleganciam2 tam denarios quam merces et ipse amitteret3 de ipsis denariis vel mercibus, et dominus monete vel mercium velet recipere ipsam, licitum sit ei facere; et ille qui perdiderit de eo, nullum dampnum substineat4. Si vero dominus denariorum voluerit5 ipsos dimittere eidem, ille tenetur ipsos denarios tenere et cum eis navigare donec satisfacere poterit dampnum ipsum. Et hoc intelligatur de mercatore et non de nave, salvo si aliud pactum esset inter eos.
402
KNJIGA SEDMA
entege. A ako bi bez njihove privole iziπli izvan Jadrana te bi propao koji dio novca, πto ne dao Bog, sve moraju platiti nokjer i mornari, a neka novac ne pretrpi nikakvu πtetu.
XLIX. O onima koji izgube neπto od entega Odreujemo da svi brodovi koji plove s entegama DubrovËana pa izgube neπto od novca uloæenoga u entege, a isto tako i od roba i od æita ili od bilo Ëega drugoga πto bi bilo uloæeno u entege, kao πto moraju imati dio od dobiti, tako hoÊemo da moraju snositi πtetu u naknadi svaki za sebe, kako brod, tako mornari.
L. O onima koji primaju kolegancije za plovidbu po Jadranu Ako DubrovËanin primi od drugog DubrovËanina u koleganciju kako novac, tako robu radi plovidbe unutar Jadrana, taj novac ili robu mora dræati na izriËit rizik onoga Ëiji su. A od dobiti koju bude imao, dva dijela mora dobiti vlasnik novca ili robe, a on Êe dobiti treÊi dio, ako sam vlasnik s njim drugaËije ne ugovori. A neka se zna da on ne smije iziÊi izvan Jadrana bez vlasnikove privole, pa ako bi iziπao bez njegove privole i neπto se dogodi s novcem, sav rizik pada na njega i na njegovu imovinu.
LI. O onima koji neπto prime u koleganciju pa od toga πtogod izgube Ako koji DubrovËanin primi u koleganciju bilo novac, bilo robu, pa izgubi πtogod od toga novca ili robe, a vlasnik novca ili robe bude je htio preuzeti, neka mu je slobodno to uËiniti, a onaj koji je πtogod od toga izgubio, neka ne trpi nikakvu πtetu. Ako pak vlasnik novca bude htio taj novac njemu ostaviti, duæan ga je zadræati i s njime poslovati dok ne uzmogne nadoknaditi tu πtetu. A to se odnosi na trgovca, a ne na brod, osim ako je meu njima bilo drugaËije ugovoreno.
403
LIBER SEPTIMUS
LII. De marinario qui mittitur cum denariis a sociis suis Si marinarius a suo nauclerio cum societate sua et suorum marinariorum mitteretur cum denariis ad aliquem locum per caricum navis vel ligni, vel per repustura (sic) aut per tramessam vel per aliquem modum, marinarius ille habet credenciam1 de denariis et factis illis, pro quibus missus fuerit, contra nauclerium et dictos marinarios suos; salvo quod inter se haberent ydoneos testes, qui habere debent credenciam.
LIII. De hiis qui non investiunt omnes denarios Sciendum est quod, si in aliqua nave vel ligno extra Ragusium remanserit denarii de entegis, et incipit investire de ipsis denariis et non investit omnes, et marinarii per voluntatem nauclerii investiunt denarios suos in aliquibus mercibus quos marinarii habent de paraspodio, et per voluntatem nauclerii ipsi ponerent merces illas in nave ad naulum, et illa navis vel lignum veniret Ragusium cum salute, cum1 illis mercibus et cum denariis qui remanserunt eis de entegis, patronus ipsius ligni qui stetit in Ragusio et non ivit cum eo, habet potestatem tenendi se ad tantam investicionem, quanta remansit de dictis entegis in denariis qui non fuerunt2 investiti in eo quod pertinet ei de suis partibus, et denarii debent remanere illis hominibus de quibus ipsi fuerunt.
LIV. De eo qui ponit in navi rem calumpniosam Si marinarius poneret in ligno rem de calumpnia vel rem vetatam absconse a nauclerio vel patrono ipsius ligni, qui esset in eo aut extra, marinarius ille debet emendare omne dampnum quod pro ipsa re de calumpnia vel vetata deveniret. Et sic intelligendum est de patrono et nauclerio, sicut dictum est de marinario.
LV. De rogancia1 Quicumque recepit aliquid pro rogancia2, sciendum est quod ipse non debet dividere nec separare a se et3 suis rebus illud quod ipse recepit4; et si separaret a se et a suis rebus illud quod recepit pro rogancia5, et dampnum aliquod adveniret
404
KNJIGA SEDMA
LII. O mornaru kojega njegovi drugovi poπalju s novcem Ako bi mornara poslali njegov nokjer i druπtvo njegovo i njegovih mornara s novcem u neko mjesto radi brodskog tereta, ili radi iskrcaja ili posredovanja, ili kojim drugim povodom, tome mornaru u sporu s nokjerom i njegovim spomenutim mornarima treba vjerovati glede novca i poslova za koje je bio poslan, osim ako bi meu sobom imali valjane svjedoke kojima treba vjerovati.
LIII. O onima koji ne uloæe sav novac Neka se zna: ako na nekom brodu izvan Dubrovnika ostane novca od entega pa se taj novac poËne ulagati a ne uloæi se sav te mornari uz pristanak nokjera uloæe u neku robu svoj novac πto ga imaju od paraspodija i uz pristanak nokjera tu robu ukrcaju na brod plaÊajuÊi brodarinu, pa taj brod sretno stigne u Dubrovnik s onom robom i novcem πto im je ostao od entega, patrun tog plovila koji je ostao u Dubrovniku i nije iπao s njima, ima pravo na onolik ulog koliki je ostao od reËenih entega u novcu πto nije bio uloæen razmjerno onome πto mu pripada po dijelovima, a novac mora ostati onim ljudima Ëiji je bio.
LIV. O onome koji na brod ukrca sumnjivu stvar Ako bi mornar unio u plovilo sumnjivu ili zabranjenu stvar, skriveno od nokjera ili patruna toga broda, koji bi bio na brodu ili izvan njega, taj mornar mora nadoknaditi svu πtetu koja bi nastala zbog te sumnjive ili zabranjene stvari. A kako je reËeno za mornara, tako se ima razumjeti i o patrunu i nokjeru.
LV. O roganciji Tko god primi neπto u roganciju, neka se zna da on ne smije odijeliti ni odvojiti od sebe i od svojih stvari ono πto je primio; ako bi odvojio od sebe i od svojih stvari ono πto je primio u roganciju, pa se to oπteti ili uniπti, onaj koji je to
405
LIBER SEPTIMUS
de eo vel perderetur, ille qui eum portavit et recepit tenetur emendare illud illi persone a qua recepisset; salvo quod, si inter se fecissent aliud pactum, secundum illud pactum ille recepisset coram ydoneis testibus rem illam.
LVI. De strina vel pedocia Volumus quod si aliqua navis vel lignum, in quo essent mercatores, dederit aliquid alicui pro strina vel pro pedochya (sic), vel aliquid aliud de voluntate maioris partis illorum qui sunt in ipsa nave vel ligno, pro salute ligni vel navis, et de suo habere quod est in ipso ligno, quod illud debeat restitui et paccari de toto habere quod est in ipso per vaream (sic).
LVII. De hiis qui non habent denarios pro faciendo carico suo Si aliquis nauclerius cum suis marinariis non haberet tot denarios quod posset facere caricum sui ligni, licitum est ei cum marinariis accipere denarios a quocumque ipse potest, ad partem de lucro scalumniato1.
LVIII. De hiis qui prohiciunt aliquid de navi in mari Decernimus quod si aliquis presumeret prohicere aliquid in mare de nave vel ligno, sine voluntate nauclerii et maioris partis illorum qui sunt in ligno illo, ille qui proiecerit tenetur emendare totum illud quod proiecisset.
LIX. De hiis qui accipiunt ligna ad naulum sine marinariis Ordinamus quod quelibet persona que accipit navem vel lignum vel barcam ad naulum sine marinariis, ipsa navis, lignum vel barca ire debet ad fortunam illius qui eam acceperit; salvo si aliud pactum facerent inter se. Omnes vero barce que vadunt pro vino tempore vindemiarum, eundo et reddeundo1 esse debent ad fortunam dominorum suorum, quorum sunt ipse barce.
406
KNJIGA SEDMA
prevozio i primio duæan je nadoknaditi onoj osobi od koje je primio, osim ako su izmeu sebe drugaËije ugovorili, pa je prema tom ugovoru tu stvar primio pred valjanim svjedocima.
LVI. O daru ratnom brodu i peljarini Ako bi neki brod na kojem bi bili trgovci nekomu neπto dao na dar ili za peljarinu ili neπto drugo, radi spasa plovila i imovine na njemu, uz privolu veÊine onih koji su na tom plovilu, hoÊemo da se to mora vratiti i nadoknaditi iz sveukupne imovine πto je na njemu, prema naËelima havarije.
LVII. O onima koji nemaju novca da nabave svoj teret Ako neki nokjer sa svojim mornarima ne bi imao dostatno novca da nabavi teret za svoj brod, slobodno mu je s mornarima uzeti zajam od koga god moæe na udio Ëiste dobiti.
LVIII. O onima koji bacaju πtogod s broda u more Ako bi se netko usudio baciti neπto s broda u more bez privole nokjera i veÊine onih koji su na brodu, nareujemo da je onaj koji bi bacio duæan nadoknaditi sve ono πto baci.
LIX. O onima koji unajme brod bez mornara Odreujemo da svatko tko uzme brod ili barku u najam bez mornara, snosi rizik za taj brod ili barku koju je uzeo, osim ako bi meusobno drugaËije ugovorili. Sve pak barke koje prevoze vino u vrijeme berbe groæa, i u polasku i u povratku moraju iÊi na rizik vlasnika Ëije su te barke.
407
LIBER SEPTIMUS
LX. De hiis qui accipiunt barcas ad naulum ad partes Ordinamus quod quicumque qui accipit barcusium vel barcam vel ladiam ad naulum ad partes, cum licencia1 vel sine licencia1, conduxerit lignum illud in portum Ragusii completo viagio, et traxerit eum in terram tantum, quod homo transire possit inter aquam et lignum non tangendo aquam, si lignum ipsum perderetur inde in antea, ille qui eum acceperat non tenetur aliquid emendare pro ipso ligno.
LXI. De hiis qui accipiunt lignum sine licencia1 patroni Quicumque acceperit barcusium vel aliud lignum sine licencia1 patroni ligni, et ipsum lignum perderetur, ille qui ipsum receperit tenetur emendare ipsum lignum patrono cuius fuerit, et insuper omni mense romanatum unum.
LXII. De hiis qui accipiunt barcam pro vindemiis Statuimus quod quicumque qui accipit barcusium, barcam vel londrum ad naulum in omnibus vindemiis, sciendum est quod potestatem habet1 ille qui dicta ligna accipit vindemiandi eam cum eis, et habet potestatem dandi ea aliis ad vindemiandum, et potest servire cum dictis lignis usque ad festum S. Michaelis. Et post omnes vindemias potest ipse facere viagium unum cum dictis lignis ad tollendum aquam, et viagium unum ad tollendum ligna. Et infra dictum terminum si contingeret quod dampnum aliquod adveniret de predictis lignis vel ornamentis2 eorum, totum dampnum est patronorum illorum lignorum.
LXIII. De ligno quod inprestatur alicui sine precio1 Et quecunque ligna inprestantur alicui persone sine precio, si contingeret quod ipsa ligna perderentur, totum dampnum debet esse patroni ligni; et si questio esset inter eos et non haberent testes, tota credencia2 est in patrono dicti ligni.
408
KNJIGA SEDMA
LX. O onima koji uzimaju u najam barke na udjele Nareujemo da svatko tko uzme u najam barkuzij, ili barku, ili lau na udjele, i koji bi taj brod, s dopuπtenjem ili bez dopuπtenja, po zavrπenom putovanju doveo u dubrovaËku luku i izvukao ga na kraj toliko da Ëovjek moæe proÊi izmeu vode i plovila ne gazeÊi po vodi, nije duæan niπta nadoknaditi za taj plovilo ako bi poslije toga to plovilo nastradalo.
LXI. O onima koji uzmu brod bez patrunova dopuπtenja Tko god bi uzeo barkuzij ili drugo plovilo bez patrunova dopuπtenja pa bi plovilo nastradalo, onaj koji ga je uzeo, duæan je nadoknaditi patrunu to plovilo i povrh toga mjeseËno po jedan romanat.
LXII. O onima koji uzimaju barke za berbu groæa Odreujemo neka se zna kako svatko tko unajmi barkuzij, barku ili londru za sve vrijeme berbe groæa, ima pravo kao najmoprimac tih plovila njima obaviti berbu i ovlaπten je davati ih drugima radi berbe te se reËenim plovilima sluæiti do Miholjdana. A nakon zavrπene berbe smije tim plovilima napraviti jedno putovanje da doveze vodu i jedno putovanje da doveze drva. A ako bi se za to vrijeme dogodila neka πteta na tim plovilima ili njihovoj opremi, Ëitava πteta pada na patrune tih brodova.
LXIII. O brodu koji se nekomu posudi bez naplate I koja god se plovila nekoj osobi posude bez naplate, ako bi se dogodilo da ta plovila nastradaju, svu πtetu mora snositi patrun plovila; ako bi meu njima nastao spor, a ne bi imali svjedoke, treba u svemu vjerovati patrunu tog plovila.
409
LIBER SEPTIMUS
LXIV. De hiis qui accipiunt lignum ad vindemiam in certo loco Si aliquis acceperit aliquod lignum causa vindemiandi ad certum locum vel ad certum portum, et de illo loco iret ad alium locum vel portum et vindemiaret alibi, ille debet paccare naulum pro duobus viagiis. Et est sciendum quod tota Iuppana est unus portus. Totum Dalafotum est unus portus. Totum Calamotum est unus portus. Malfium1 cum Pallicio est unus portus. Tota Umbula usque ad aquam que dicitur Curvella (sic) est unus portus. Totum Iuncetum2 est unus portus. Totum Gravossium cum Lapido et Sancto Martino est unus portus. Totum Brenum et Subbrenum3 et Molina est unus portus. Totum Belemum (sic) est unus portus. Civitas Vetera est unus portus.
LXV. De eo qui discaricat vinum de una barca in alia1 Si aliquod de predictis lignis datum esset ad viagium in vindemiis et evacuaret vinum de ipso ligno, ille qui eum accepit2 et poneret eum in3 lignum alterius in eodem portu, et iterum caricaret eum in ipso portu de vino, sciendum est quod ipse debet paccare pro duobus viagiis.
LXVI. De eo qui non potest caricare lignum in vindemiis Si aliquis accepit aliquod lignum ad viagium in vindemiis et non poterit caricare lignum illud de suo vino, et receperit vinum alterius in dictum lignum, sciendum est quod totum naulum, quod ipse receperit de alio vino, debet devenire ad patronum illius ligni.
LXVII. Sacramentum scribani navium Iuro ad evangelia sancta Dei quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, scribam omnes merces quas mercatores ponent1 in navi, tam pro domino navis quam pro domino mercium; et omnes ille merces2 que posite fuerint in navi et
410
KNJIGA SEDMA
LXIV. O onima koji unajme brod za berbu groæa u odreenome mjestu Ako netko unajmi neko plovilo radi berbe groæa u odreenom mjestu ili za odreenu luku, pa bi iz tog mjesta poπao na drugo mjesto ili luku, i na drugom mjestu obavljao berbu, on mora platiti najamninu za dva putovanja. I neka se zna da se: Ëitav ©ipan raËuna kao jedna luka, Ëitav Lopud jedna luka, Ëitav KoloËep jedna luka, Zaton s Poljicem jedna luka, Ëitava Ombla do vode koja se zove Kurila jedna luka, Ëitav ©umet jedna luka. »itav Gruæ s Lapadom i Sumratinom jest jedna luka. »itava Æupa i Srebreno i Mlini jesu jedna luka. »itav Plat jest jedna luka. Cavtat je jedna luka.
LXV. O onome koji prekrcava vino iz jedne barke u drugu Ako bi neko od prije reËenih plovila bilo dano za putovanje tijekom berbe groæa, pa bi najmoprimac iz njega iskrcao vino i u istoj ga luci prekrcao u plovilo drugoga, pa to plovilo iznova nakrcao vinom u istoj luci, neka se zna da je on duæan platiti za dva putovanja.
LXVI. O onome koji ne moæe nakrcati plovilo u vrijeme berbe groæa Ako je netko uzeo neko plovilo za prijevoz tijekom berbe groæa, a ne bi ga mogao nakrcati svojim vinom, pa primi u dotiËno plovilo tue vino, valja znati da sva najamnina koju je primio za tue vino mora pripasti patrunu toga plovila.
LXVII. Prisega brodskog pisara Kunem se na sveta Boæja evanelja da Êu savjesno, bez prijevare i zle namjere, popisati svu robu koju Êe trgovci ukrcati na brod, kako za vlasnika broda, tako i za vlasnika robe. I u svoju Êu brodsku knjigu unijeti oznaku svih
411
LIBER SEPTIMUS
fuerint signate, signum illarum faciam in quaterno meo. Et tercia die postquam exiverimus de portu ubi carcaverimus vel ante, dabo in scriptis cuilibet mercatori merces suas cum suo signo, secundum quod scriptum fuerit in quaterno meo. Et si patronus navis vel nauclerius faceret aliquod pactum vel concordium cum mercatoribus vel cum marinariis, et ipsi per voluntatem ambarum parcium venirent ad me et velent ut pactum illud sive3 concordium scriberem in quaterno meo, scribam legaliter sine fraude.
Explicit liber septimus.
412
KNJIGA SEDMA
roba koje budu ukrcane na brod a budu obiljeæene. A treÊi dan nakon πto isplovimo iz luke ukrcaja, ili prije, dat Êu svakom trgovcu popis njegovih roba s njegovim znakom kako bude zapisano u mojoj brodskoj knjizi. A ako bi patrun broda ili nokjer sklopio kakav ugovor ili sporazum s trgovcima ili mornarima, pa bi oni u suglasnosti obiju strana doπli k meni i htjeli da taj ugovor ili sporazum upiπem u svoju brodsku knjigu, upisat Êu to zakonito, bez prijevare.
Zavrπava sedma knjiga, poËinje popis poglavlja osme knjige.
413
LIBER OCTAVUS I. Sacramentum militis qui sedet in Parva Curia Iuro ad evangelia sancta Dei1 quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, cum iudicibus iudicabo omnia placita que ante me placitanda erunt de quinque yperperis inferius, secundum formam et modum Parve Curie. Et non accipiam nec accipi faciam precium pro placitis a me iudicandis, et si acceptum fuerit pro me ab aliquo, et ego sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et omnia que mihi d. comes preceperit quod teneam in credencia2, tenebo illa. Et non ibo ad bibendum vel comedendum cum aliquo vel cum aliqua modo aliquo vel3 ingenio, qui vel que ante me placitum habuerit, donec placitum finietur; et nec amicum iuvabo nec inimico nocebo per fraudem. Et iudicabo secundum usum civitatis Ragusii salva4 forma statuti Parve Curie. Et illud placitum quod d. comes noster interdixerit mihi pro bono civitatis, tenebo illud donec ipse preceperit5 mihi. Et sedebo omni die cum iudicibus ad iudicandum. Et die dominico sedebo ad tenendum placitum et facere racionem6 illis de insulis, cassalibus et foresteriis solummodo. Et in nulla carta me mittam pro testimonio, nisi in illis sentenciis quas dedero cum iudicibus, donec cum eis in Curia extitero. Et quibus data fuerit7 occassio coram me, et exierit per racionem, faciam sibi fieri cartam sentencie si pecierit8 eam.
II. Sacramentum iudicum Parve Curie uro ad evangelia1 sancta Dei quod, bona fide sine fraude et malo ingenio, cum milite d. comitis iudicabo omnia placita que ante me placitanda erunt de quinque yperperis inferius, secundum formam inferius declaratam. Et non accipiam nec accipi faciam precium pro placitis a me iudicandis, excepto quadragessimum2; et si acceptum fuerit pro me ab aliquo et sciero, faciam illud reddi bona fide sine fraude. Et omnia que mihi d. comes preceperit quod teneam in credencia3, tenebo illa. Et4 non ibo ad bibendum vel comedendum cum aliquo vel cum aliqua modo aliquo vel ingenio, qui vel que ante me placitum habuerit, donec finietur. Et nec amicum iuvabo nec inimico per fraudem nocebo5. Et iudicabo secundum usum civitatis Ragusii salva forma inferius denotata. Et illud placitum quod d. noster comes interdixerit mihi pro bono civitatis, non teneam illud donec ipse preceperit mihi. Et sedebo omni die cum milite d. comitis et aliis meis sociis vel sine milite, si d. comes voluerit, ad iudicandum. Et die dominico sedebo ad tenendo (sic) placitum et facere racionem6 illis de insulis, cassalibus et foresteriis solummodo. Et in7 nulla carta me mittam pro testimonio et iudice, nisi
414
KNJIGA OSMA I. Prisega kneæeva zamjenika koji sjedi u Malom sudu Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez prijevare i zle namjere, sa sucima suditi sve parnice koje Êe se trebati preda mnom voditi do vrijednosti od pet perpera, prema odredbi i pravilu za Mali sud. I ne Êu uzimati niti dati da se uzima novac za parnice u kojima Êu trebati suditi, a ako netko bude uzeo umjesto mene pa ja doznam, pobrinut Êu se da se to vrati u dobroj vjeri, bez prijevare. I sve πto mi gospodin knez zapovjedi dræati u tajnosti, dræat Êu. I ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku ne Êu piti ni jesti s nekim tko treba imati parnicu preda mnom sve dok parnica ne bude okonËana, a niti Êu prijevarno prijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi. I sudit Êu prema obiËaju grada Dubrovnika, gdje postupak Maloga suda ne odreuje drukËije. A s onom parnicom za koju mi radi dobrobiti Grada naπ gospodin knez izda zabranu, zastat Êu dok mi on sam ne naredi. I svaki Êu dan sa sucima zasjedati radi suenja. A nedjeljom Êu zasjedati samo radi voenja parnica i dijeljenja pravde onima s otoka i iz sela, te strancima. I ni na jednoj ispravi ne Êu sebe naznaËiti za svjedoka, osim u presudama koje Êu donositi sa sucima dok budem s njima u Sudu. A onima koji budu imali roËiπta preda mnom te dobiju parnicu, dat Êu izraditi ispravu o presudi ako je zatraæe.
II. Prisega sudaca Maloga suda Priseæem na sveta Boæja evanelja da Êu u dobroj vjeri, bez prijevare i zle namjere, sa zamjenikom gospodina kneza suditi sve parnice koje Êe se trebati preda mnom voditi do vrijednosti od pet perpera prema dalje izloæenoj zakonskoj odredbi. I ne Êu uzimati niti dati da se uzima novac za parnice u kojima Êu trebati suditi, osim Ëetrdesetinu, a ako netko bude umjesto mene uzeo pa ja doznam, pobrinut Êu se da se to vrati u dobroj vjeri, bez prijevare. I sve πto mi gospodin knez zapovjedi dræati u tajnosti, dræat Êu. I ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku ne Êu piti ni jesti s nekim tko treba imati parnicu preda mnom, sve dok parnica ne bude okonËana. A ne Êu prijevarno ni prijatelju pomagati ni neprijatelju πkoditi. I sudit Êu prema obiËaju grada Dubrovnika, gdje niæe zapisana odredba ne odreuje drukËije. A s onom parnicom za koju mi radi dobrobiti Grada naπ gospodin knez izda zabranu, zastat Êu dok on sam ne naredi. I svaki Êu dan radi suenja zasjedati sa zamjenikom gospodina kneza i mojim prisjednicima, ili bez zamjenika ako to ushtjedne gospodin knez. A nedjeljom Êu zasjedati samo radi voenja parnica i dijeljenja pravde onima s otoka i iz sela, te strancima. I ni na jednoj ispravi ne Êu sebe naznaËiti za
415
LIBER OCTAVUS
in illis sentenciis quas dedero cum sociis meis, donec iudex ero; et quibuscumque coram me data fuerit occassio et exierit per racionem6, faciam ei fieri cartam sentencie si eam pecierit, nichil recipiendo.
III. De eligendis tribus iudicibus Statuimus quod omni anno tres iudices elligantur qui cum socio d. comitis audiant et diffiniant omnia placita a quinque yperperis citra, id est inferius, secundum formam Statutorum et sui capitularis.
IV. De quibus iudices Parve Curie iudicant Iudices qui per tempora in Parva Curia elligentur, iudicare debeant omnia cum milite d. comitis. Et si questio fuerit de vineis, terris et maceriis exsistentibus extra civitatem, valentibus usque ad decem yperpera, teneantur ire extra ad videndum et iudicandum: et quicquid ipsi iudicaverint, sit firmum. Et ipsi de eo habeant quadragessimum. Et qui perdiderit placitum, solvat omnes expensas, nisi voluntarie de ipsis inter se concordaverint.
V. De advocatoribus Parve Curie Statuimus quod duo advocatores elligantur in Parva Curia, unus quorum placitare et advocare debeat pro una parte, et alius pro alia. Et nullus ipsorum pro placito, super quo advocator1 missus fuerit, accipere valeat nisi medium grossum pro quolibet placito; et donec placitum fuerit, non bibant nec comedant cum aliqua parcium donec lis2 finiatur. Et advocabunt legaliter omnia placita in quibus missi fuerint pro advocatoribus, et non sustinebunt3 quod aliquis faciat falsum iuramentum vel aliquis falsos testes introducat.
VI. De induciis que dantur in Parva Curia Vocatus vel vocata ad placitum pro uno yperpero vel inde inferius, nullum inducium habere possit, sed in continenti respondere teneatur. Ab uno autem yperpero usque ad duo habeat inducium trium dierum, quibus completis nullum
416
KNJIGA OSMA
svjedoka i suca, osim u presudama koje budem donoso sa svojim drugovima dok budem sudac, a kojima god bude roËiπte preda mnom pa dobiju parnicu, dat Êu izraditi ispravu o presudi ako je zatraæe, niπta ne primajuÊi.
III. O izboru triju sudaca Odreujemo da se svake godine izaberu tri suca koji Êe sa zamjenikom gospodina kneza sasluπavati i rjeπavati sve parnice do pet perpera, to jest naniæe, prema odredbama Statuta i svoga pravilnika.
IV. O Ëemu sude suci Maloga suda Suci koji u odreeno vrijeme budu izabrani u Mali sud, moraju sve suditi sa zamjenikom gospodina kneza. A ako spor bude o vinogradima, zemljiπtima i meama koje se nalaze izvan Grada u vrijednosti do deset perpera, duæni su poÊi onamo na oËevid i suenje, pa πto god oni presude, neka bude na snazi. A oni neka od toga dobiju Ëetrdesetinu. A onaj koji izgubi parnicu, neka plati sve troπkove, ako se nisu dragovoljno o njima nagodili.
V. O odvjetnicima Maloga suda Odreujemo da se u Malom sudu izaberu dva odvjetnika, od kojih jedan treba sudjelovati u postupku i zastupati jednu stranu, a drugi drugu. I da nijedan od njih ne moæe za parnicu za koju bude postavljen kao branitelj, uzeti viπe od pola groπa po parnici, i da ni s jednom od stranaka ne piju niti jedu dok se spor ne okonËa. I branit Êe zakonito u svim parnicama u kojima budu postavljeni za odvjetnike te ne Êe dopuπtati da netko laæno priseæe niti da netko dovodi laæne svjedoke.
VI. O odgodama koje se odobravaju u Malom sudu Okrivljenom ili okrivljenoj za jedan perper ili manje od toga, ne moæe se odobravati nikakva odgoda, nego su duæni odmah odgovarati. Od jednoga pak do dva perpera, neka dobiju odgodu od tri dana, a kad oni isteknu, ne moæe se
417
LIBER OCTAVUS
inducium habere possit. A duobus autem usque ad quinque inducium habeat octo dierum, quibus finitis nullum possit habere inducium; habeat eciam licenciam1 refutandi unum de iudicibus, si eum suspectum habuerit, ita tamen quod alii iudices cum milite d. comitis in placito ipso procedant. Ille vero qui alium vocat pro quantitatibus supradictis, aliquem de iudicibus refutare non potest.
VII. De muliere vocata super debito quod ipsa contraxit Si mulier maritata vel vidua super debito quod ipsa contraxit seu super eo quod ipsa fideiussit, a quinque yperperis inferius, vocetur ad placitum, secundum formam superius traditam respondere teneatur, et aliud inducium habere non possit nec de foris advocatorem aliquem expectare.
VIII. De muliere vocata pro debito viri sui Mulier maritata si vocetur ad placitum pro debito viri sui, respondere non teneatur, nisi ipsa fuerit pro ipso debito obligata.
IX. De muliere vocata super debito quod ipsa non contraxit Vidua mulier vocata ad placitum pro duobus yperperis usque ad quinque super debito quod ipsa non contraxit vel1 fideiussor non fuit, si habuerit patrem, filium, fratrem seu generum, et aliquem illorum in advocatorem pecierit2, detur eidem terminus ad expectandum ipsum a duobus mensibus citra, id est inferius, secundum arbitrium iudicum.
X. De vocato qui iam cepit viagium Qui postquam viagium ceperit, vocetur ad placitum et non de presenti viagio, et dabitur sibi a Curia terminus, antequam ipse terminus compleatur ire possit ad viagium supradictum, et in reversione ipsius viagii respondere omnimode (sic) teneatur.
418
KNJIGA OSMA
odobravati nikakva odgoda. Od dva pak do pet neka dobiju odgodu od osam dana, a po njihovu isteku ne mogu dobiti nikakvu (daljnju) odgodu; slobodno im je, takoer, odbiti jednoga od sudaca ako ga budu dræali sumnjivim, ali tako da ostali suci sa zamjenikom gospodina kneza nastave parnicu. Onaj pak koji drugoga tuæi zbog prije reËenih iznosa, ne moæe odbiti nijednog od sudaca.
VII. O æeni koje je tuæena za dug πto ga je sama napravila Ako udana æena ili udovica bude tuæena za dug koji je sama napravila ili za dug kojem je bila jamac od pet perpera naniæe, duæna je odgovarati prema prije iznesenoj odredbi i ne moæe dobiti drugu odgodu ni Ëekati na nekog odvjetnika izvana.
VIII. O æeni koja je tuæena za dug svoga muæa Udana æena nije duæna odgovarati ako je netko tuæi za dug njezina muæa, ako se sama nije obvezala za taj dug.
IX. O æeni tuæenoj za dug koji nije sama napravila Udovici tuæenoj za iznos od dva do pet perpera duga koji sama nije napravila niti je za nj bila jamac, ako bude imala oca, sina, brata ili zeta pa nekoga od njih zatraæi za branitelja, neka se odobri rok da ga Ëeka do dva mjeseca, ili manje, prema nahoenju sudaca.
X. O tuæeniku koji je veÊ poduzeo putovanje Tko bude tuæen nakon πto se pripravio za putovanje, a joπ nije krenuo, pa mu Sud odredi rok, prije nego taj rok isteËe moæe poÊi na dotiËno putovanje, a po povratku s tog putovanja svakako je duæan odgovarati.
419
LIBER OCTAVUS
XI. De hiis qui non possunt reffutare1 Curiam Super placito usque ad quinque yperpera nullus possit Curiam reffutare nec prohicere2 se in terram.
XII. De iudicibus quod non comedant nec bibant cum placitantibus coram se1 Ad suspicionem quamlibet evitandam statuimus, ut iudices, donec in officio fuerint, non vadant ad manducandum nec ad bibendum, aliquo modo vel ingenio, cum eo vel eo (sic) vel submissa persona, qui vel que habuerit placitum ante eos, a die quo incipietur placitum donec finiatur.
XIII. De eo quod debent recipere1 advocatores Advocatores Magne Curie nullo modo vel ingenio recipiant ab aliqua persona pro placito aliquo nisi denarium unum grossum. Advocatores autem Parve Curie non nisi medium grossum, nec possint comedere nec bibere cum aliqua persona habente placitum coram iudicibus.
XIV. De officialibus qui vadunt in viagium Ne ex deffectu1 officialium ius hominum dilatetur et pereat, statuimus: ut si aliquis habens officium iverit in Durachium vel ultra, in Apuleam vel ultra, Spalatum vel ultra, in Rassiam2 vel Bosinam, perdat officium, et alius in loco ipsius ad ipsum officium elligatur. Die XVI3 decenbris4, millesimo trecentesimo quinto5, indicione III, per nobilem virum d. Bellectum Fallerium, comitem Ragusii, cum voluntate sui Minoris et Maioris conscilii6, cum laudo populi in publica concione7 sonitu campane congregati, aditum8 fuit huic statuto de officialibus: Captum fuit et firmatum quod quicumque fuerit electus iudex per d. comitem in Maiori Curia, iverit extra districtum9 Ragusii inter confinia, sicut in superiori capitulo continetur de officialibus, steterit per unum mensem completum de diebus XXX10, sit extractus ab illo officio iudicatus, et alius iudex in loco illius fuerit
420
KNJIGA OSMA
XI. O onima koji ne mogu odbiti sud U parnici do pet perpera nitko ne moæe odbiti Sud niti se baciti na zemlju.
XII. O sucima - da ne jedu i ne piju s onima koji se pred njima parniËe Da bi se izbjegla svaka sumnja, odreujemo da suci, dok budu na duænosti, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku ne idu jesti ni piti s onim ili onom koji pred njima budu imali parnicu, niti s njima podreenom osobom, od dana kad parnica poËne dok se ne okonËa.
XIII. O onome πto odvjetnici trebaju dobiti Odvjetnici Velikoga suda neka ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku ni od koje osobe za bilo kakvu parnicu ne primaju, osim jedan groπ, a odvjetnici pak Maloga suda ne viπe od pola groπa. I ne smiju jesti ni piti s nekom osobom koja ima parnicu pred sucima.
XIV. O sluæbenicima koji idu na put Da se zbog izostanka suæbenika pravo ljudi ne bi odugovlaËilo i gubilo, odreujemo: ako onaj kome je povjerena sluæba poe u DraË ili dalje, u Apuliju ili dalje, u Split ili dalje, u Raπku ili Bosnu, neka bude liπen sluæbe i neka se umjesto njega na istu sluæbu izabere drugi. Dana 16. prosinca godine tisuÊu tristo pete, treÊe indikcije, po plemenitom muæu Belektu Falieru, knezu dubrovaËkomu, s privolom njegova Malog i Velikog vijeÊa uz odobravanje puka sabranoga na javnom zboru na znak zvona, ovoj je odredbi o sluæbenicima bilo dodano i prihvaÊeno je i potvreno da svakomu tko bude izabran od gospodina kneza za suca u Velikom sudu, pa poe izvan dubrovaËke oblasti, u granicama kako stoji u glavi o sluæbenicima te ostane jedan Ëitav mjesec od trideset dana, prestane ta sluæba suca i da mjesto njega bude izabran drugi sudac.
421
LIBER OCTAVUS
eligatur11. Et eciam ipse iudex electus debeat iurare ad sancta Dei evangelia12 quod non exibit extra Ragusium causa exeundi de officio pro uno mense existendo, nisi occasione pro suis negociis faciendis.
XV. De hiis qui possunt deiactari Si quis1 placitum habuerit, possit deiectare2 patrem, filium, avunculum ex parte patris et matris, consobrinum, cugnatum, nepotes, videlicet filios fratris et sororis, socerum et generum.
XVI. De duodecim denariis pro uno yperpero Sancimus quod a modo in antea duodecim denarii grossi curant1 pro uno yperpero, et centum viginti milarienses (sic) pro uno yperpero. Et nullus dictos follaros pro uno yperpero valeat reffutare, sub pena unius grossi pro yperpero.
XVII. De arris Si aliquis fecerit mercatum cum aliquo et pro ipso mercato dederit arram unum follarum, mercatum ipsum sit omnimode (sic) firmum et penitere non possit. Si autem dederit duos follaros vel plures vel aliquid aliud pro arra, possit penitere, teneatur tamen arras restituere duplicatas.
XVIII. De superstantibus super laboreriis Comunis Dominus comes qui per tempora fuerit, cum Minori Consilio quolibet anno statuat tres superstantes super laboreriis Comunis, quibus dare teneatur annuatim yperpera quingenta1 de denariis doane, donec compleatur murus civitatis.
422
KNJIGA OSMA
I da taj izabrani sudac takoer mora prisegnuti na sveta Boæja evanelja kako ne Êe odlaziti izvan Dubrovnika napustivπi sluæbu na mjesec dana, osim radi obavljanja svojih poslova.
XV. O onima koji se mogu odbiti kao Ëlanovi sudskog vijeÊa Ako tko bude imao parnicu, moæe odbiti (iz sastava sudskog vijeÊa) oca, sina, strica i ujaka, roaka, πurjaka, neÊake, to jest bratove i sestrine sinove, tasta i zeta.
XVI. O dvanaest dinara za jedan perper Odreujemo da se odsad ubuduÊe za jedan perper obraËunava dvanaest dinara groπa ili sto dvadeset milijarensa za jedan perper. I da nitko ne smije odbiti te folare za jedan perper, pod prijetnjom kazne od jednog groπa za perper.
XVII. O kapari Ako tko s nekim sklopi trgovaËki posao i za taj posao dade kaparu od jednog folara, neka taj posao bude na svaki naËin obvezujuÊi, i neka se ne moæe predomiπljati. Ako pak bude za kaparu dao dva ili viπe folara, ili πtogod drugo, smije se predomisliti, ali je obvezan vratiti udvostruËenu kaparu.
XVIII. O nadstojnicima opÊinskih radova Neka gospodin knez koji bude u to vrijeme, s Malim vijeÊem svake godine postavi tri nadstojnika opÊinskih radova, kojima je obvezan godiπnje dati petsto perpera novca od carine dok se ne zavrπi gradski zid.
423
LIBER OCTAVUS
XIX. De hiis qui expelluntur a Consilio cum tractatur speciale factum Decernimus quod quocienscunque fit Consilium super facto alicuius specialis persone quod, tam ipse ad quem factum pertinet quam consanguinei eius, illi videlicet qui a testimonio repelluntur, expellantur de ipso Consilio, et comes eos expellere teneatur.
XX. De ordinamentis qualiter possint rumpi Statuta et ordinamenta que per tempora fient, rumpi vel revocari non possint, nisi eo modo quo fuerunt firmata et ordinata, hoc est: que fient per Maius Consilium, non possint nisi per Maius Consilium revocari, que per arengum non nisi per arengum disolvatur. Post caput XX libri VIII codex B non exhibet numeros singulorum capitum nisi in margine, manu recentiori et notis arabicis. Codex C vero habet capitum incsriptiones cum eorum numeris eodem modo, quo supra.
XXI. De1 iudicibus Minoris Curie ut non possint sedere nec consulere super eo quod peteret ab aliquo etc C Nos Paulus Maurocenus2, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica3 concione4 ad sonum campane in Platea more solito congregata, statuimus et firmamus, quod si de cetero aliquis iudex de Minori Curia petet aliquid vel movebit questionem supra aliquem in Minori Curia, vel si quis petet aliquid vel movebit questionem supra aliquem iudicem de Minori Curia, ille iudex qui petet vel supra quem petetur, non debeat sedere ad iudicium nec consulere cum milite d. comitis nec cum aliis iudicibus in illa questione. Et tam ille qui petet supra illum iudicem, quam iudex supra quem petetur, non possit refutare aliquem de aliis iudicibus in illa questione.
424
KNJIGA OSMA
XIX. O onima koji se iskljuËuju iz VijeÊa kad se raspravlja o pitanju pojedinca OdluËujemo da se iz VijeÊa iskljuËi kako pojedinac o Ëijem se pitanju vijeÊa, tako i njegovi srodnici, to jest oni koji se izuzimaju od svjedoËenja, a knez je obvezan iskljuËiti ih.
XX. O uredbama - kako se mogu ukidati Neka se odluke i uredbe koje Êe se s vremenom donositi ne mogu ukidati ni opozivati, osim na naËin na koji su potvrene i usvojene, to jest one koje donese Veliko vijeÊe neka ih moæe opozvati samo Veliko vijeÊe, a neka Skupπtina ukida one koje ona donese.
XXI. O sucima Maloga suda - da ne mogu sjediti na raspravi ni vijeÊati o svom tuæbenom zahtjevu C Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga kako je obiËaj - na glas zvona - na javnom zboru na Placi, odreujemo i potvrujemo: ako ubuduÊe koji sudac Maloga suda bude podnio tuæbeni zahtjev ili nekoga tuæio u Malom sudu, ili ako tko bude potraæivao ili pokrene pitanje o nekom sucu Maloga suda, taj sudac koji je tuæitelj ili tuæenik ne smije sjediti na raspravi ni vijeÊati u tom predmetu sa zamjenikom gospodina kneza ni s ostalim sucima. A ni onaj koji tuæi tog suca niti tuæeni sudac ne mogu u tom predmetu odbiti nijednog od ostalih sudaca.
425
LIBER OCTAVUS
XXII. De1 credenciis2 ut debeant fieri per cartam notarii, et de pena contrafacientium Anno Domini M°3 ducentesimo septuagesimo quinto, indicione tercia, die VIII4 mensis iunii. Nos Petrus Teuplus (sic), illustris d. ducis filius, comes Ragusii, cum voluntate Parvi et Magni Consilii, et cum laudo populi in publica concione5 congregati ad sonitum6 campane, ut moris est, statuimus et ordinamus quod de omnibus et singulis mercatis que fient in credencia7 ad certum terminum in civitate et districtu Ragusii, de quibuscumque mercacionibus8 a decem yperperis supra, teneatur ille qui recipiet credenciam9 facere illi qui vendet cartam notarii infra octo dies postquam factum fuerit mercatum predictum. Et ille qui vendiderit mercaciones10 in credencia, teneatur facere sibi fieri11 dictam cartam notarii infra dictum terminum. Et qui contrafecerit, tam emptor quam venditor, solvat pro quolibet12 et qualibet vice pro banno yperpera decem, cuius medietas sit Comunis, et alia medietas accusatoris.
XXIII. De1 dampnis que fiunt per animalia et per bestias Volentes super dampnis que fiunt in terris et vineis, tam in insulis quam in aliis locis in districtu Ragusii providere, statuimus quod si dampnum aliquot2 factum fuerit per animalia vel per aliquas bestias in aliquibus terris et vineis laboratis, et patronus ipsarum terrarum et vinearum poterit capere dicta animalia vel bestias in suis terris vel vineis, aut poterit ipsum dampnum legittime3 probare, patronus dictorum animalium vel bestiarum teneatur et debeat satisfacere de dampno patrono terre vel vinee, et solvere pro banno qualibet vice yperperos duos, cuius banni medietas sit Comunis, et alia medietas patroni terre vel vinee. Si autem non poterit sciri cuius sint dicta animalia vel bestie, tunc illi qui habitabunt4 in illo casali5 qui fuerit proximior6 illi terre vel vinee in qua dampnum factum fuerit, videlicet illi habitantes qui habuerint animalia vel bestias, teneantur et debeant satisfacere de dampno patrono terre vel vinee, et solvere pro banno qualibet vice yperperos duos, cuius banni medietas sit Comunis, et alia medietas patroni terre vel vinee7 in qua dampnum datum fuerit. Que omnia dampna debeant exstimari per bonos homines quos d. comes cum sua Curia voluerit eligere.
426
KNJIGA OSMA
XXII. O kupoprodajama na kredit - da se moraju obavljati uz biljeæniËku ispravu i o kazni za prekrπitelje Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset pete, treÊe indikcije, 8. dana mjeseca lipnja. Mi, Petar Tiepolo, sin slavnoga gospodina duæda, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog kako je obiËaj, na glas zvona, na javnom zboru, odreujemo i nareujemo: za sve i pojedine trgovaËke poslove koji Êe se obavljati na kredit na odreeno vrijeme u Gradu i oblasti dubrovaËkoj, za bilo koju robu vredniju od deset perpera, duæan je onaj koji kupuje na kredit u roku od osam dana od obavljene kupoprodaje izdati prodavatelju biljeæniËku ispravu. I onaj koji proda robu na kredit, duæan je traæiti da mu se u tom roku izda spomenuta biljeæniËka isprava. A tko (to) bude krπio, bio to kupac ili prodavatelj, neka svaki od njih za svaki put plati kaznu od deset perpera, a neka polovica od toga pripadne OpÊini, a druga polovica prijavitelju.
XXIII. O πtetama koje nanose æivotinje i stoka HtijuÊi zakonom urediti pitanje πteta koje bivaju na zemljiπtima i vinogradima, kako na otocima, tako i po ostalim mjestima u dubrovaËkoj oblasti, odreujemo: ako na nekim obraenim zemljama i vinogradima æivotinje ili stoka nanesu neke πtete, pa vlasnik tih zemljiπta ili vinograda uspije uhvatiti dotiËne æivotinje ili stoku na svojim zemljiπtima ili vinogradima ili tu πtetu uzmogne zakonito dokazati, vlasnik tih æivotinja ili stoke duæan je i mora nadoknaditi πtetu vlasniku zemlje ili vinograda i platiti za kaznu svaki put dva perpera, a od te kazne polovica neka pripadne OpÊini, a druga polovica vlasniku zemlje ili vinograda. Ako se pak ne bi moglo doznati Ëije su reËene æivotinje ili stoka, tada su oni πto budu stanovali u tom selu koje bude bliæe onoj zemlji ili vinogradu gdje bude nanesena πteta, to jest oni stanovnici koji budu imali æivotinje ili stoku, duæni i moraju nadoknaditi πtetu vlasniku zemlje ili vinograda i za kaznu svaki put platiti dva perpera, a od te kazne neka polovica pripadne OpÊini, a druga polovica vlasniku zemlje ili vinograda gdje je uËinjena πteta. A sve πtete mora procijeniti povjerenstvo koje gospodin knez sa svojim Sudom bude htio izabrati.
427
LIBER OCTAVUS
XXIV. De1 dampnis datis in vineis2, arboribus et fructibus Ut super vineis de cetero maior custodia habeatur, volumus et ordinamus quod si dampnum aliquod factum fuerit, tam in insulis quam Astarea et toto districtu Ragusii in vineis, fructibus et arboribus, tam casalini quam illi qui laborant terras et vineas ad partem, illi videlicet qui habitant in contrata illa ubi dampnum factum fuerit, teneantur et debeant manifestare illos qui fecerint3 dictum dampnum; quos si non manifestaverint, teneantur satisfacere4 totum dampnum patrono cui dampnum datum fuerit secundum extimacionem5 bonorum6 hominum, quos d. comes cum sua Curia duxerit eligendos. Quod dampnum, si factum fuerit in Civitate Vetere, Belem (sic) et usque ad Molina, emendetur per homines illius contrate. Si in Breno7, Subbreno et Chivaci8, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Iuncheto et Vergato, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Gravoxio9, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Umbula, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Malfo et Palliça, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in aliqua insularum, dampnum emendetur per homines illius insule in qua dampnum datum fuerit. Que omnia dampna emendari debeant per casalinos et laboratores si non manifestaverint illos qui fecerint dampnum, ut superius est distintum10. Die X11 intrante mense februarii, M trecentesimo12, indicione tercia decima, per honorabilem virum d. Andream Dauro, comitem Ragusii, et per suum Minus et Maius Consilium et in publica13 concione14 laudatum fuit et firmatum15: quod cum multa dampna et furta fierent in districtu Ragusii in lignamine de capannis et pergulis, de quibus dampnis et furtis nunquam poterat veritas reperiri, nec ipsis dampnis nulla restauracio habebatur, quod a modo in antea omnia dampna data in lignamine platearum et in furtis pergularum et lignaminum16, emendari debeant per omnes homines illius contrate ubi dicta dampna data fuerunt sive facta, secundum modum et formam statuti facti super dampnis datis in vineis et terris de districtu Ragusii, sicut in presenti Statuto superius continetur.
XXV. Quod1 aliquis non possit ire extra Ragusium2 pro placitando Anno Domini millesimo ducentesimo septuagesimo octavo3, indicione sexta, mense marcii. Nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilli, et cum laudo populi congregati ad sonitum campanarum in publica concione4, ut moris est, nolentes pati ulterius quod honor regimini civitatis Ragusii deditus alteri tribuatur, statuimus et ordinamus, quod aliquis Raguseus
428
KNJIGA OSMA
XXIV. O πtetama poËinjenim u vinogradima, na voÊkama i plodovima Da bi se ubuduÊe bolje Ëuvali vinogradi, hoÊemo i odreujemo: ako bude poËinjena koja πteta, kako na otocima, tako u Astareji i Ëitavoj dubrovaËkoj oblasti, u vinogradima, na plodovima i voÊkama, kako seljani, tako oni koji na dio obrauju zemlje i vinograde, to jest oni πto stanuju u tom okrugu gdje bude poËinjena πteta, duæni su i moraju prijaviti one koji bi poËinili takvu πtetu; ako ih ne bi prijavili, duæni su nadoknaditi svu πtetu vlasniku kojemu πteta bude nanesena, prema procjeni povjerenstva koje gospodin knez sa svojim Sudom bude dræao potrebnim izabrati. Ako ta πteta bude poËinjena u Cavtatu, Platu i do Mlina, nadoknadit Êe je ljudi toga okruga. Ako u Æupi, Srebrenom i »ibaËi, nadoknadit Êe je ljudi toga okruga. Ako u ©umetu i Brgatu, πtetu Êe nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako u Gruæu, πtetu Êe nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako u Ombli, πtetu Êe nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako u Zatonu i Poljicima, πtetu Êe nadoknaditi ljudi toga okruga. Ako na kojem od otoka, πtetu Êe nadoknaditi ljudi onog okruga u kojem je poËinjena πteta. Sve te πtete moraju nadoknaditi seljani i teæaci ako ne budu prijavili one koji bi poËinili πtetu, kako je prije izriËito reËeno. Desetog dana mjeseca veljaËe, tisuÊu tristote, trinaeste indikcije, po Ëasnom muæu gospodinu Andriji Dauru, knezu dubrovaËkom, i po njegovu Malom i Velikom vijeÊu i na javnom zboru bilo je prihvaÊeno i potvreno: buduÊi da je bilo puno πteta i kraa u dubrovaËkoj oblasti na drvima koliba i sjenica, a za te πtete i krae nikad se nije mogla utvrditi istina niti je za te πtete bilo ikakve naknade, odsad ubuduÊe moraju sve πtete poËinjene na drvima plotova i u kraama odrina i drvene grae nadoknaditi svi ljudi onoga okruga gdje su spomenute πtete bile poËinjene, prema pravilu i statutarnoj odredbi o πtetama poËinjenim u vinogradima i zemljiπtima dubrovaËke oblasti kako stoji u ovom Statutu.
XXV. Nitko ne smije iÊi izvan Dubrovnika da bi pokrenuo parnicu Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset osme, πeste indikcije, mjeseca oæujka. Mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, ne htijuÊi dalje trpjeti da se Ëast duæna Vladi grada Dubrovnika iskazuje drugome, odluËujemo i nareujemo da nijedan DubrovËanin kojega je tuæio
429
LIBER OCTAVUS
vocatus ad Curiam ab alio Raguseo, de cetero non possit pro aliquo placito ire extra civitatem Ragusii ad aliquam aliam civitatem vel locum, sed teneantur omnes in Ragusio respondere et complere racionem5, cum omnibus aliis consuetudinibus in Statuto contentis.
XXVI. Qualiter1 solvere debeant illi qui simul vadunt in viagium2 Anno Domini MCC septuagesimo octavo, indicione sexta, die XXIII3 mensis iulii. Nos Marcus Iustinianus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi congregati in publica concione4 ad sonitum campanarum5, ut moris est, statuimus et ordinamus: quod si plures6 homines euntes in viagium, qui omnes sint in una carta notarie, se alicui fecerint debitores, et aliquis eorum, unus vel plures, venerint Ragusium, teneantur pro omnibus aliis sociis suis respondere et solvere et complere racionem7 si creditores voluerint, nec aliquis eorum possit solvere pro parte sua, sed totum id quod quilibet solverit sit pro tota societate. Et ille vel illi qui solverint, habeant eandem8 racionem7 super socios suos pro parte ipsorum quam habebant creditores. Salvo si dicti debitores fuerint robati ita quod sit clare factum, tunc quilibet teneatur respondere solummodo pro parte sua.
XXVII. Quod1 nullus possit mutuare ad usuram, et de pena contrafaciencium Anno Domini MCCLXXVIIII2, indicione VII3, die VIIII4 ianuarii. Nos Marcus Geno, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione, ut moris est, per sonitum campanarum5 congregati, considerantes quod usura vorax bona civium et maxime pauperum substanciam devorat et consumit, propter quod Deus offenditur, proximus leditur et bonus status Rei publice minoratur, volentes tante obviare malicie, statuimus et precise firmamus: quod de cetero aliqua persona in Ragusio nullo modo ad usuram debeat mutuare, et qui contrafecerit, qualibet vice Comuni yperperos viginti pro banno persolvat, et insuper perdat totum id quod mutuaverit ad usuram; cuius banni medietatem, si legittime6 probari poterit, habeat accusator. Et iudices et consiliarii de Parvo Consilio, qui per tempora fuerint, accusare per sacramentum teneantur omnes quos ad usuram sciverint mutuare. Nec est intencionis7 nostre quod presens statutum aliquod preiudicium faciat cartis notarie factis et faciendis, continentibus penam vel usuram de
430
KNJIGA OSMA
drugi DubrovËanin, ubuduÊe ne smije ni za jednu parnicu iÊi izvan Dubrovnika u koji drugi grad ili mjesto, nego da su svi duæni u Dubrovniku odgovarati pred sudom i podmiriti potraæivanje, dræeÊi se svih drugih obiËaja sadræanih u Statutu.
XXVI. Kako moraju podmiriti dug oni koji idu skupa na putovanje Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset osme, πeste indikcije, dana 23. srpnja. Mi, Marko Giustiniani, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i odreujemo: ako se viπe ljudi koji idu na putovanje u nekoga zaduæe a svi su na jednoj biljeæniËkoj ispravi, pa neki od njih, jedan ili viπe njih, dou u Dubrovnik, duæni su za sve ostale drugove odgovarati i platiti i podmiriti potraæivanje ako vjerovnici budu htjeli, a nijedan od njih ne moæe platiti zasebno svoj dio, nego se sve ono πto bilo koji plati broji za Ëitavo druπtvo. A onaj ili oni koji plate, neka imaju isto potraæivanje prema svojim drugovima za njihov dio, kako su imali vjerovnici, osim ako reËeni duænici budu opljaËkani, ali da to bude utvrena Ëinjenica; tada neka je svatko duæan odgovarati samo za svoj dio.
XXVII. Da nitko ne smije davati zajam uz kamate i o kazni za prekrπitelje Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto sedamdeset devete, sedme indikcije, dana 9. sijeËnja. Mi, Marko Zeno, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru - kako je obiËaj - na glas zvona, uzimajuÊi u obzir da pohlepna lihva proædire i uniπtava dobra graana, a ponajviπe imovinu siromaha, Ëime se vrijea Bog, oπteÊuje bliænji a umanjuje dobrobit zajednice, htijuÊi stati na put tolikoj zloÊi odreujemo i toËno utvrujemo da ubuduÊe nitko u Dubrovniku ne smije ni na koji naËin davati zajam uz kamate, a tko to prekrπi, da svaki put za kaznu plati OpÊini dvadeset perpera i da mu se povrh toga oduzme sve ono πto je dao u zajam uz kamate; od te kazne neka polovicu dobije prijavitelj ako se bude moglo zakonito dokazati. A suci i vijeÊnici Maloga vijeÊa, koji budu u dotiËno vrijeme, duæni su pod prisegom prijaviti sve one za koje doznaju da su dali zajam uz kamate. A naπa namjera nije da ova odredba nanese koju πtetu biljeæniËkim ispravama koje
431
LIBER OCTAVUS
quinque in sex per annum, sed omnes carte notarie in capitali et pena sive usura de quinque in sex per annum perpetuam obtineant firmitatem.
XXVIII. Qualiter1 debeant fieri raciones2 de avere Comunis et per quos debeat expendi moneta Comunis Volentes ut raciones Comunis ordinate3 procedant et omnis suspicio4 que possit oriri tollatur, statuimus et firmamus, quod d. comes, qui per tempora fuerit, et iudices et consiliarii de Parvo Consilio debeant in kalendis cuiuslibet mensis infra tercium diem intrante mense, audire raciones2 de introitu et exitu camarariorum Comunis. Et totum avere Comunis debeat expendi per manus camarariorum Comunis. Et duo ex iudicibus vel consiliariis de Parvo Consilio5, simul cum camarariis Comunis debeant ab his qui recipient et expendent de avere Comunis recipere raciones2. Et quicunque ex iudicibus sive consiliariis aut camarariis vocatus fuerit per campanam vel per nuncium d. comitis, et non venerit ad recipiendas raciones2 predictas, qualibet vice Comuni pro banno denarium grossum unum solvere teneatur. Salvo si iusto inpedimento fuerit excusatus, quod inpedimentum per d. comitem6 cognoscatur.
XXIX. Quod1 aliquis ante etatem legittimam2 non possit facere3 testamentum, et ad quos deveniant bona etatem legitimam4 non habentes (sic) Anno Domini MCCLXXX, indicione VIII5, die XI6 iulii. Nos Marcus Geno, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione per sonitum campanarum congregati, ut moris est, statuimus: quod aliqua persona ante etatem legittimam, videlicet masculus ante quartum decimum annum, femina vero ante duodecimum annum, nullo modo possit facere testamentum nec de suis bonis aliquid ordinare. Et hoc idem intelligimus eciam, si aliqua mulier iverit cum corona vel sine corona in domum viri sui, quod ipsa ante etatem legittimam7 non possit facere testamentum nec aliquam ordinacionem8, sed omnia bona cuiuscumque persone que ante legittimam etatem decessit, deveniant ad propinquiores; et intelligimus propinquiores in isto et quolibet alio casu, qui fuerint ex illa videlicet linia9 parentele unde exierint dicta bona defuncti; salvis semper ordinamentis sive testamentis et obligacionibus10 factis per antecessores defuncti11 quorum dicta bona fuerint.
432
KNJIGA OSMA
jesu ili Êe biti izdane a sadræe zatezne ili obiËne kamate od pet na πest godiπnje (20%), veÊ da biljeæniËke isprave u pogledu glavnice i zateznih ili obiËnih kamata od pet na πest godiπnje ostanu trajno na snazi.
XXVIII. Kako se moraju obraËunavati opÊinski prihodi i tko mora isplaÊivati opÊinski novac HtijuÊi da opÊinski prihodi uredno napreduju, i da se ukloni svaka sumnja koja moæe nastati, odluËujemo i utvrujemo da gospodin knez koji bude u to vrijeme i suci i vijeÊnici Maloga vijeÊa, moraju poËetkom svakog mjeseca u roku od prva tri dana posluπati izvjeπÊe opÊinskih komornika o prihodu i rashodu. I da se sva opÊinska sredstva moraju troπiti preko opÊinskih komornika. I da dva suca ili vijeÊnika Maloga vijeÊa skupa s opÊinskim komornicima moraju primati obraËune od onih koji Êe dobivati i troπiti opÊinska sredstva. A koji god od sudaca ili vijeÊnika ili komornika bude pozvan zvonom ili po glasniku gospodina kneza pa ne doe primiti spomenute obraËune, duæan je svaki put za kaznu platiti OpÊini jedan groπ, osim ako bude ispriËan opravdanom zaprekom, a tu zapreku neka prosudi gospodin knez.
XXIX. Da nitko prije zakonske dobi ne smije Ëiniti oporuku i komu pripada imovina onih koji nemaju zakonsku dob Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdesete, osme indikcije, dana 11. srpnja. Mi, Marko Zeno, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, odreujemo da nitko prije zakonske dobi, to jest muπkarac prije Ëetrnaeste, a æena prije dvanaeste godine, ni na koji naËin ne moæe uËiniti oporuku niti ikako raspolagati glede svoje imovine. A isto to podrazumijevamo ako koja æena pod vijencem ili bez njega poe u kuÊu svoga muæa, da ona ne moæe prije zakonske dobi uËiniti oporuku ni bilo kakvu raspoloæbu, veÊ da sva imovina bilo koje osobe koja umre prije zakonske dobi pripadne bliæoj rodbini; pod bliæom rodbinom podrazumijevamo, u ovom i u svakom drugom sluËaju, one koji potjeËu oËito iz one linije srodstva odakle proisteknu reËena dobra preminuloga, s tim da uvijek ostaju na snazi raspoloæbe ili oporuke i obveze koje su obvezivale pretke preminuloga kojima su dotiËna dobra pripadala.
433
LIBER OCTAVUS
XXX. Qualiter1 debeant2 detineri debitores Volentes ut creditorum intenciones melius compleantur, statuimus: quod si quis fuerit debitor alicui et non habuerit bona que sufficiant ad satisfaciendum creditori, d. comes qui per tempora fuerit personam dicti debitoris assignare3 debeat creditori, si ipsam creditor recipere4 voluerit. Et si creditor ipsam nolet5 recipere, d. comes ipsum detinere debeat in Castello, quousque solverit debitum vel fuerit in concordia cum creditore. Qui debitor si de Castello aufugerit6, d. comes ipsum debitorem faciat in una camara detineri quousque solverit debitum vel fuerit in concordia cum creditore de debito supradicto. Si autem ipse debitor de dicta camara fugeret, d. comes debeat ipsum debitorem in carcere detinere quousque debitum solutum fuerit vel fuerit in concordia cum creditore de debito memorato.
XXXI. Qualiter1 debeat fieri solucio2 his3 qui vendunt possessiones Ut venditorum intencio non fraudetur, statuimus, quod si aliqua persona vendiderit domum vel vineam aut terram sive aliquam possessionem stabilem, emptor solvere venditori ad terminum constitutum precium rei vendite sine ullo inducio teneatur. Qui si non solverit, volumus quod de possessionibus emptoris vendantur per bonos homines quos d. comes cum sua Curia elegerit, in tanta quantitate quod venditori de precio4 rei vendite integre satisfiat. Et si possessiones non sufficerent ad solucionem5 predictam, persona emptoris detineatur6 in Castello quousque satisfecerit. Et si ipse emptor fugerit de Castello, debeat emptor per d. comitem in carcere detineri quousque venditori fuerit integre satisfactum.
XXXII. Quod1 mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius obligare Quia sepius solet accidere quod viri inducunt uxores ad debita contrahenda, ideoque statuimus, quod de cetero aliqua mulier in potestate viri constituta se non possit ad aliquod debitum a quinque yperperis superius aliquo modo, tam si vir consenserit, quam si non consenserit, obligare. Et si aliqua obligacio2 fiet a quinque yperperis supra3 per aliquam mulierem, vivente viro suo, nullum ei per hoc in suo perchivio et bonis ipsius mulieris preiudicium generetur.
434
KNJIGA OSMA
XXX. Kako treba pritvoriti duænike HtijuÊi da se bolje namiruju potraæivanja vjerovnika, odreujemo: ako tko bude neËiji duænik, a ne bude imao imovine koja bi dotekla za namirenje vjerovnika, gospodin knez koji bude u to vrijeme mora predati vjerovniku osobu dotiËnog duænika ako je vjerovnik htjedne primiti. A ako vjerovnik tu osobu ne bi htio primiti, gospodin knez mora duænika pritvoriti u Kaπtelu sve dok ne plati dug ili se ne nagodi s vjerovnikom. A ako taj duænik pobjegne iz kaπtela, neka gospodin knez tog duænika dade zatvoriti u jednu izbu dok ne plati dug ili se ne nagodi s vjerovnikom za reËeni dug. Ako bi pak taj duænik pobjegao iz te izbe, gospodin knez mora tog duænika zadræati u tamnici dok ne isplati dug ili se za spomenuti dug ne nagodi s vjerovnikom.
XXXI. Kako se treba obaviti isplata onima koji prodaju posjede Da potraæivanje prodavatelja ne bude utajeno, odreujemo: ako koja osoba proda kuÊu ili vinograd, ili zemlju, ili neku nekretninu, neka kupac bude obvezan isplatiti prodavatelju u odreenom roku bez ikakva otezanja cijenu prodane stvari. A ako ne plati, hoÊemo da povjerenstvo koje gospodin knez izabere sa svojim Sudom, proda od kupËevih dobara toliko da se prodavatelju u cijelosti namiri cijena prodane stvari. A ako ti posjedi ne bi bili dostatni za prije spomenutu isplatu, da se kupac pritvori u Kaπtelu dok ne namiri. A ako taj kupac pobjegne iz Kaπtela, mora ga gospodin knez zadræati u tamnici dok prodavatelj ne bude u cijelosti namiren.
XXXII. Da se æena koja je pod vlaπÊu muæa ne smije zaduæivati viπe od pet perpera BuduÊi da se poËesto zna dogoditi da muæevi navode æene na zaduæivanje, zato odreujemo da ubuduÊe nijedna æena pod vlaπÊu muæa ni na koji naËin ne smije preuzeti obvezu za neki dug veÊi od pet perpera, bilo uz muæev pristanak ili bez njega. A ako se koja æena za æivota svoga muæa obveæe na viπe od pet perpera, neka zbog toga ne trpe nikakvu πtetu njezina prÊija ni imovina.
435
LIBER OCTAVUS
XXXIII. Vocatus1 super aliquo testamento quod inducium possit habere2 Volentes ut decedencium3 intenciones ad effectum velociter perducantur, decernimus quod si aliquis vocatus fuerit ad placitum super aliquo testamento, non possit habere inducium nisi octo dierum tantum, quibus completis respondere omnimode4 teneatur.
XXXIV. Quod1 vicarius non habeat yperperum a comitibus insularum Dicebatur quod antiqua consuetudo erat quod comites, qui erant in insulis per Comune Ragusii, dabant vicario yperperum unum; quam consuetudinem revocantes ex toto, statuimus, quod comites qui per tempora fuerint per comune Ragusii, tam in insulis quam in Astarea, nichil dare vicario2 teneantur.
XXXV. De1 combustionibus capannarum2 qualiter debeant emendari et solvi Si capanna3 aliqua fuerit combusta per districtum Ragusii, tam in insulis quam Astarea, et malefactores qui ignem posuerint sciri non poterunt4, statuimus, quod dampnum quod evenerit de capanna3 et rebus existentibus in capanna3, et de arboribus et vitibus circa capannam5, emendari debeat per homines illius contrate. Quod dampnum extimari debeat per extimatores quos d. comes cum sua Curia duxerit eligendos, ita tamen, quod quelibet capanna cum rebus intus habitis non debeat a quinque yperperis superius extimari. Quod dampnum si factum fuerit in aliqua insularum, emendetur per homines illius insule in qua factum fuerit. Si autem in Civitate Veteri et Belen et usque ad Molendina, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Breno et Subbreno6 et Chivaci7, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Vergato et8 Ioncheto, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Umbla, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Malfo et Palliça9, dampnum emendetur per homines illius contrate. Si in Gravossio, dampnum per homines illius contrate debeat emendari. Curente anno Domini millesimo tercentesimo10, mense septembri, indicione tercia decima, in festo S. Michaelis, per honorabilem virum d. Andream Dauro11, comitem Ragusii, cum12 voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, cum laudo
436
KNJIGA OSMA
XXXIII. Koliku odgodu moæe dobiti netko tko je tuæen zbog neke oporuke HtijuÊi da se nakane pokojnika brzo provedu u djelo, odluËujemo da, ako tko bude tuæen zbog neke oporuke, ne moæe dobiti odgodu nego samo od osam dana, a kad oni isteknu, svakako je duæan odgovarati.
XXXIV. Da kneæev zamjenik ne dobiva perper od otoËnih knezova Govorilo se kako je bio stari obiËaj da su knezovi koji su bili na otocima po opÊini dubrovaËkoj kneæevu zamjeniku davali jedan perper. OpozivajuÊi taj obiËaj u cijelosti, odreujemo da knezovi koji u odreeno vrijeme budu po opÊini dubrovaËkoj, kako na otocima, tako i u Astareji, nisu niπta duæni davati kneæevu zamjeniku.
XXXV. O paleæu koliba - kako se mora popraviti i namiriti πteta Ako u dubrovaËkoj oblasti bude spaljena koja koliba, bilo na otocima, bilo u Astareji, a ne budu se mogli otkriti zloËinci koji su podmetnuli vatru, odreujemo da πtetu koja se dogodi na kolibi i stvarima πto se nalaze u kolibi i na voÊkama i lozama oko kolibe, moraju nadoknaditi ljudi toga okruga. Tu πtetu moraju procijeniti procjenitelji koje gospodin knez sa svojim Sudom bude dræao potrebnim izabrati, ali tako da se pojedina koliba sa stvarima u njoj ne moæe procijeniti viπe od pet perpera. Ako πteta bude poËinjena na kojem od otoka, neka je nadoknade ljudi s onog otoka na kojem bude poËinjena. Ako to pak bude u Cavtatu i Platu pa do Mlina, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Æupi i Srebrenom i »ibaËi, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako na Brgatu i ©umetu, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Ombli, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Zatonu i Poljicima, neka πtetu nadoknade ljudi toga okruga. Ako u Gruæu, πtetu moraju nadoknaditi ljudi toga okruga. TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristote, mjeseca rujna, trinaeste indikcije, na Miholjdan, po Ëasnom muæu gospodinu Andriji Dauru, knezu dubrovaËkomu, s privolom njegova Malog i Velikog vijeÊa uz odobravanje puka
437
LIBER OCTAVUS
populi in publica concione sonitu campane congregati, additum fuit huic statuto de capannis, quod si a modo in antea aliquod furtum factum fuerit in aliquo lignamine capannarum, vinearum et pergularum in toto districtu civitatis Ragusii, quod illud dampnum totum debeat emendari per homines illius contrate, si latro non poterit inveniri, secundum formam capituli de capannis superius denotati.
XXXVI. Infra1 quod dies debeat aliquis alium accusare Anno Domini MCCLXXXI, indicione VIIII2, die XXVI ianuarii. Nos Nicholaus Maurocenus3, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 congregati per sonitum campanarum, ut moris est, statuimus et firmamus, quod si quis voluerit alium accusare de aliquo maleficio, tam in omnibus malefactis et iniuriis, quam dampnis, furtis et robariis factis in civitate Ragusii, debeat facere accusam infra tercium diem postquam sciverit illud maleficium factum fuisse. Si autem dictum maleficium factum fuerit extra Ragusium per districtum Ragusii, debeat facere accusam infra octo dies postquam sciverit dictum maleficium factum fuisse; et quicumque infra dictos terminos tacuerit, nec accusam fecerit, ab inde in antea non audiatur. Tamen d. comes cum suis iudicibus possit inquirere omnia maleficia, quandocumque et quocienscumque sibi placuerit.
XXXVII. Infra1 quot dies possit quilibet petere racionem2 suam super laborerio facto de petris et calce Nolentes quod propter transcursum temporis ius alicuius ex ignorancia3 pereat, statuimus, quod si quis in domo vel territorio suo laborerium fecerit de petris et calce, per quod laborerium fit preiudicium alicui, ille qui habet petere racionem2 in dicto laborerio, possit interpellare et petere racionem2 suam infra terminum octo dierum postquam sciverit illud laborerium factum fuisse, ac si laborerium illud factum non esset. Et si quis infra dictum terminum tacuerit nec racionem2 suam pecierit4, non possit ulterius petere aliquod ius in laborerio supradicto.
438
KNJIGA OSMA
okupljenoga na javnom zboru na glas zvona, ovoj je odredbi o kolibama bilo dodano: ako od sada ubuduÊe bude poËinjena kakva kraa drva od koliba, vinograda i sjenica u Ëitavoj oblasti grada Dubrovnika, svu tu πtetu moraju nadoknaditi ljudi onoga okruga ako se ne bude mogao pronaÊi kradljivac, prema odredbi obznanjene glave o kolibama.
XXXVI. U roku od koliko se dana mora podnijeti prijava Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdeset prve, devete indikcije, dana 26. sijeËnja. Mi, Nikola Morosini, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, odreujemo i potvrujemo: ako tko bude htio nekoga tuæiti za koje kazneno djelo, kako za sva zlodjela i nasilja, tako i za πtete, krae i razbojstva poËinjena u gradu Dubrovniku, mora podnijeti tuæbu u roku od tri dana od kada dozna da je poËinjeno to zlodjelo. Ako pak dotiËno zlodjelo bude poËinjeno izvan Dubrovnika u dubrovaËkoj oblasti, tuæbu mora podnijeti u roku od osam dana od kada dozna da je takvo zlodjelo bilo poËinjeno; tko god u reËenim rokovima bude πutio i ne podnese tuæbu, neka se ubuduÊe njegova tuæba ne uzima u razmatranje. Meutim, gospodin knez moæe sa svojim sucima pokrenuti postupak o svim zlodjelima kad god i koliko god puta odluËi.
XXXVII. Tijekom koliko dana svatko moæe traæiti svoje pravo glede gradnje u kamenu i vapnu Ne htijuÊi da zbog isteka vremena poradi neznanja propadne neËije pravo, odreujemo: ako tko u kuÊi ili na svom zemljiπtu poduzme gradnju u kamenu i vapnu zbog koje gradnje nekomu nastane πteta, onaj koji ima traæiti pravo glede te gradnje moæe podnijeti tuæbu i zahtijevati svoje pravo u roku od osam dana otkada dozna da je ta gradnja izvrπena, pa i ako ta gradnja nije bila dovrπena. A ako tko u tom roku bude πutio i ne bude traæio svoje pravo, viπe ne moæe traæiti nikakvo pravo glede reËene gradnje.
439
LIBER OCTAVUS
XXXVIII. De1 pena illorum qui non veniunt coram domino comite et sua Curia ad preceptum eis factum Volentes illorum obviare maliciis qui ius alterius dilatare nituntur, ut unusquisque ad perfeccionem2 sui iuris velocius veniat, statuimus, quod si alicui preceptum fuerit ut veniat ad respondendum alicui persone coram d. comite et suis iudicibus, si contumax fuerit pro primo precepto ei facto, solvat Comuni pro banno denarios grossos duos. Et pro secundo precepto si contumax3 fuerit, solvat Comuni pro banno denarios grossos quatuor. Si autem fuerit in Minori Curia, solvat contumax pro primo precepto Comuni pro banno follaros quindecim, et pro secundo precepto si fuerit contumax, solvat Comuni pro banno denarium grossum unum. Ad tercium vero preceptum, tam in Maiori Curia quam in Minori, si ille cui preceptum fuerit contumax erit, contra eum secundum formam Statutorum et consuetudines Ragusii mediante iusticia procedatur.
XXXIX. De1 inducio2 trium dierum dando super societate Anno Domini MCCLXXXII, indicione X3, die XIII ianuarii. Statuimus, quod si aliquis vocatus fuerit ad placitum super aliqua societate facta in Ragusio, si dicta societas fuerit de re mobili, non possit habere inducium ad respondendum nisi trium dierum tantum, quibus completis respondere omnimode teneatur.
XL. De1 mercato facto sine termino nullum habeatur inducium Aliquis vocatus ad Curiam super aliquo mercato facto sine termino nullum inducium habere possit ad respondendum, sed in continenti debeat respondere.
440
KNJIGA OSMA
XXXVIII. O kazni za one koji ne dou pred gospodina kneza i njegov Sud kad im se naloæi HtijuÊi stati na put lukavπtinama onih koji nastoje zavlaËiti s tuim pravom i da svatko doe bræe do ostvarenja svoga prava, odreujemo: ako nekomu bude naloæeno da doe odgovarati kojoj osobi pred gospodinom knezom i njegovim sucima, pa se ogluπi na prvi nalog, neka za kaznu plati OpÊini dva groπa. A ako se ogluπi na drugi nalog, neka za kaznu OpÊini plati Ëetiri groπa. Ako pak bude u Malom sudu, neka ogluπitelj za prvi nalog za kaznu plati OpÊini petnaest folara, a ako se ogluπi na drugi nalog, neka za kaznu plati OpÊini jedan groπ. Ako se pak pozvani ogluπi na treÊi nalog, kako u Velikom, tako u Malom sudu, neka se protiv njega postupi po pravdi prema odredbama Statuta i dubrovaËkim obiËajima.
XXXIX. O odgodi od tri dana koja se ima dati trgovaËkom druπtvu Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdeset druge, desete indikcije, dana 13. sijeËnja. Odreujemo: ako tko bude pozvan na sud povodom kojega trgovaËkog druπtva zasnovanoga u Dubrovniku, a reËeno druπtvo bude glede pokretne imovine, ne moæe mu se odobriti odgoda nego samo od tri dana, a po njihovu isteku svakako je duæan odgovarati.
XL. Neka se ne odobrava nikakva odgoda kod predmeta trgovaËkog posla zakljuËenoga bez roka Ne moæe se odobravati nikakva odgoda za odgovaranje nekomu tko je pozvan na sud zbog nekog predmeta trgovaËkog posla zakljuËenoga bez roka; taj mora odmah odgovarati.
441
LIBER OCTAVUS
XLI. Vocatus1 ad Curiam super expulsione uxoris, filie aut sororis sue, quod inducium habeat Ordinamus quod uxor alicuius vel filia seu soror, si fuerit de domo expulsa, et vocaverit ad placitum illum vel illam qui vel que ipsam expulerit, vocatus vel vocata non possit habere inducium ad respondendum nisi octo dierum tantum, quibus completis teneatur omnimode respondere.
XLII. De1 pupillis et eorum bonis et tutoribus eorundem Volentes super bonis eorum qui ab intestato decedant, ad pupillorum utilitatem per presens providere statutum, ordinamus, quod si quis habens uxorem decesserit intestatus, duo iurati iudices cum notario Comunis vadant ad domum defuncti et scribant omnia sua2 bona mobilia et inmobilia, ubicumque invenientur, singulariter et distincte sicut fuerint, in uno libro, qui liber semper debeat esse in manibus thesaurariorum ecclesie3 S. Marie Maioris. Et si aliquo tempore invenientur de bonis dicti defuncti, semper scribantur in dicto libro, ut predictum est. Et dicta uxor defuncti, coram dictis iudicibus et notario, iurare debeat quod manifestabit omnia bona dicti viri sui. Scriptis autem dictis bonis, ut supra dictum est, si dictus defunctus habuerit heredem vel heredes masculos, d. comes Ragusii qui per tempora fuerit, cum Parvo Consilio eliget duos tutores meliores et utiliores qui videbuntur. Qui tutores, facto sacramento de faciendo officio4 tutorie legaliter sine fraude, intromittent omnia bona mobilia defuncti cum predicta uxore eius simul. Que uxor predicta debeat esse similiter tutrix cum eis ad5 omnia facienda, et dicta bona mobilia debeant custodire et salvare et augmentare suo posse ad utilitatem heredum defuncti. Et quando aliquis ex dictis heredibus, unus vel plures6, venerint ad etatem legittimam quatuordecim annorum, debeat esse simul cum dictis tutoribus ad ministrandum dicta bona, quousque ipsa bona ad manus suas pervenerint, ut inferius est distinctum. Et dicti tutores debeant facere de omnibus predictis bonis rectam et iustam racionem7 heredibus sive heredi defuncti, cum dicti heredes, unus vel plures, venerint ad etatem decem et octo annorum, si d. comiti et dicto Consilio videbitur quod dicti heredes, unus vel plures, sint tales quod possint vel possit bene ministrare dicta bona. Si autem videbitur d. comiti et dicto Consilio quod dicti heredes, in etate predicta consistentes, non sint tales quod possint bene ministrare dicta bona, dicti tutores debeant ipsa bona tenere quousque d. comiti et Consilio predicto videbitur. Quam racionem7 predictam dicti tutores legaliter facere debeant per sacramentum dictis heredibus, ut est dictum, salvo si dicti heredes poterunt probare contrarium per instrumenta vel per legitimos8 testes.
442
KNJIGA OSMA
XLI. Koliku odgodu dobiva tko je pozvan na sud zbog protjerivanja svoje æene, kÊeri ili sestre Ako neËija æena, ili kÊi ili sestra, bude protjerana iz kuÊe pa pozove na sud onoga ili onu πto su je istjerali, nareujemo da pozvani ili pozvana ne mogu dobiti odgodu za odgovaranje nego samo osam dana, a nakon njihova isteka svakako su duæni odgovarati.
XLII. O siroËadi i njihovim dobrima te njihovim skrbnicima tijuÊi se ovom odredbom pobrinuti na korist siroËadi za imovinu onih koji umru bez oporuke, odreujemo: ako netko oæenjen umre bez oporuke, neka dva zaprisegnuta suca s opÊinskim biljeænikom pou u kuÊu preminuloga i popiπu sva njegova pokretna i nepokretna dobra, gdje god se nalazila, pojedinaËno i odvojeno, kako budu, u jednu knjigu, a ta knjiga mora uvijek biti kod rizniËara crkve Sv. Marije Velike. A ako se nekad pronae (joπ) dobara reËenog pokojnika, neka se svaki put upiπu u tu knjigu, kako je prije reËeno. I pokojnikova æena mora pred sucima i biljeænikom prisegnuti da Êe prijaviti sva dobra svoga muæa. A kad ta dobra, kako je prije reËeno, budu popisana, ako dotiËni pokojnik bude imao muπkog baπtinika ili baπtinike, gospodin knez koji bude u to vrijeme izabrat Êe s Malim vijeÊem dva skrbnika koje ocijene najprikladnijima. A ti Êe skrbnici, poloæivπi prisegu da Êe duænost skrbniπtva obavljati zakonito bez prijevare, preuzeti skupa s prije naznaËenom æenom sva pokretna dobra preminuloga. A ta æena mora takoer biti uz njih skrbnica kako bi se sve uËinilo, i oni moraju ta pokretna dobra Ëuvati, odræavati neoπteÊenima i uveÊavati na korist pokojnikovih baπtinika. A kada koji od spomenutih baπtinika, jedan ili viπe njih, napuni zakonsku dob od Ëetrnaest godina, mora sudjelovati sa skrbnicima u upravljanju dotiËnim dobrima, dok ta dobra ne dou u njegove ruke, kako je niæe jasno navedeno. A skrbnici moraju o svim spomenutim dobrima polagati ispravan i toËan raËun pokojnikovim baπtinicima ili baπtiniku kad reËeni baπtinici, jedan ili viπe njih, navrπe dob od osamnaest godina ako se gospodinu knezu i spomenutome VijeÊu bude Ëinilo da su ti baπtinici, jedan ili viπe njih, takvi da mogu dobro upravljati spomenutim dobrima. Ako se pak gospodinu knezu i VijeÊu bude Ëinilo da baπtinici, navrπivπi prije reËenu dob, nisu takvi da mogu dobro upravljati tim dobrima, dotiËni skrbnici moraju ta dobra dræati dok tako ocijene gospodin knez i VijeÊe. A spomenuti raËun moraju ti skrbnici zakonito pod prisegom polagati baπtinicima, kako je reËeno, osim ako ti baπtinici uzmognu ispravama ili zakonitim svjedocima dokazati suprotno.
443
LIBER OCTAVUS
Et eandem racionem9 teneantur dicti heredes, unus vel plures, qui ceperint dicta bona, facere aliis heredibus cum venerint ad etatem predictam decem et octo annorum, cum omnibus condicionibus10 suprascriptis. Quecunque vero supra scripta sunt de tutoribus locum habeant, excepto si tempore mortis dicti viri fuerint heredes masculi, unus vel plures, etatis predicte decem et octo annorum, et d. comiti et predicto suo Consilio videbitur, dicta bona sibi debeant assignari cum omnibus condicionibus suprascriptis; et tunc in isto casu non eligantur tutores. Si autem ipsi heredes non videbuntur convenientes d. comiti et predicto Consilio ad ministrandum dicta bona, tunc debeant eligi tutores qui teneantur in omnibus facere ut est dictum. Et omnia predicta intelligenda sunt si fuerint heredes masculi. Verumtamen, si fuerint heredes femine, solummodo dicti tutores debeant dicta bona intromittere et tenere quousque dicte femine fuerint maritate, que cum consuetudine Ragusii debeant maritari. Addimus eciam11 quod dicti tutores non possint aliquam cartam notarie facere de dictis bonis, nisi contineatur in dicta carta quod sit nomine et vice dictorum heredum. Et si dicti heredes, unus vel plures, decesserint ante etatem legitimam, videlicet masculus usque ad quatuordecim annos, femina vero usque ad duodecim, vel si dicti heredes habentes etatem legittimam decesserint intestati, dicta bona deveniant ad eos ad quos de iure venire debent per successionem. Et tunc dicti tutores ipsis successoribus et dicti successores unus alteri in omnibus, ut supra dictum est, facere teneantur. Nec est intencionis12 nostre quod dicta bona13 debeant extrahi de Ragusio quousque dicti heredes vel successores masculi venerint ad etatem legitimam quatuordecim annorum. Pervenientibus autem uno vel pluribus ex ipsis heredibus ad hanc etatem quatuordecim annorum, si eis et dictis tutoribus videbitur quod dicta bona sive denarii portentur per dictos heredes vel successores, vel mittantur per alios extra Ragusium, debeant venire ad d. comitem et Consilium supradictum et sicut ipse d. comes cum dicto Consilio ordinaverit, sic fiat. Si autem aliquis ex dictis tutoribus moreretur antequam faciat racionem7 de dictis bonis, heredes vel successores tutoris defuncti dictam racionem7 de predictis bonis per sacramentum facere debeant et complere, salvo quod isti heredes vel successores tutoris defuncti faciant dictam racionem7 per sacramentum, secundum eorum bonam conscienciam14. Et quicumque fuerit electus tutor, refutare non possit sub pena viginti quinque yperperorum pro quolibet Comuni Ragusii persolvenda. Currente anno Domini MCCCXXXIIII, indicione secunda, die XXVIII mensis madii, per nobilem et potentem virum d. Marchum15 Iustinianum, honorabilem comitem Ragusii, de voluntate et expresso consensu sui Minoris et Maioris Consili, et cum laudo populi in publica concione sono campanarum more solito congregato, declaratum et additum fuit huic statuto de tutoribus, quod a modo in antea, tutores pupillorum et pupillarum vocati ad placitum teneantur16 omnibus respondere de iure pro dictis pupillis et pupillabus, et satisfacere de bonis pupillorum, si a Curia sentenciabitur17.
444
KNJIGA OSMA
A taj raËun duæni su polagati i ti baπtinici, jedan ili viπe njih, koji preuzmu spomenuta dobra, drugim baπtinicima kad oni navrπe dob od osamnaest godina, pod svim zapisanim uvjetima. ©to god je pak prije zapisano o skrbnicima, neka se primjenjuje, osim ako u vrijeme smrti reËenog muæa bude muπkih baπtinika, jednog ili viπe njih, koji su navrπili dob od osamnaest godina, pa gospodin knez i njegovo spomenuto VijeÊe ocijene da se tom baπtiniku trebaju predati ta dobra pod svim prije zapisanim uvjetima; tada, u tom sluËaju, neka se ne postavljaju skrbnici. Ako pak gospodin knez i prije spomenuto VijeÊe te baπtinike ne budu ocijenili prikladnima za upravljanje reËenim dobrima, tada se moraju izabrati skrbnici koji su duæni Ëiniti kako je reËeno. A sve to ima se razumjeti (vaæeÊim) ako bude muπkih baπtinika. Ali ako bude samo æenskih baπtinika, skrbnici moraju preuzeti i dræati ta dobra dok se spomenute æene ne udaju, a moraju se udati po dubrovaËkom obiËaju. Dodajemo takoer da skrbnici ne mogu izdati nijednu biljeæniËku ispravu o tim dobrima a da se u toj ispravi ne navede da je izdana uime i umjesto spomenutih baπtinika. A ako ti baπtinici, jedan ili viπe njih, umru prije (navrπene) zakonske dobi, to jest muπki do Ëetrnaeste godine, æena pak do dvanaeste, ili ako baπtinici u zakonskoj dobi umru bez oporuke, neka spomenuta imovina pripadne onima kojima mora pripasti po pravu nasljeivanja. A tada su skrbnici tim baπtinicima i reËeni baπtinici jedni drugima, duæni u svemu Ëiniti kako je prije reËeno. A nije nam nakana da se spomenuta dobra smiju iznositi iz Dubrovnika dok muπki baπtinici ili nasljednici ne navrπe zakonsku dob od Ëetrnaest godina. Kada pak jedan ili viπe tih baπtinika navrπe tu dob od Ëetrnaest godina, ako oni i skrbnici odluËe da ti baπtinici ili nasljednici iznesu ta dobra ili novac, ili po drugima poπalju izvan Dubrovnika, moraju doÊi gospodinu knezu i spomenutom VijeÊu, pa kako naredi sam gospodin knez sa spomenutim VijeÊem, neka tako bude. Ako bi pak koji od skrbnika umro prije negoli poloæi raËun o tim dobrima, moraju baπtinici ili nasljednici preminuloga skrbnika pod prisegom poloæiti konaËni raËun o prije reËnim dobrima, osim ako ti baπtinici ili nasljednici preminuloga po svojoj dobroj savjesti pod zakletvom poloæe raËun. A tko god bude postavljen za skrbnika, ne smije to odbiti pod prijetnjom kazne od dvadeset i pet perpera za svakoga, koji se moraju isplatiti OpÊini dubrovaËkoj. TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset Ëetvrte, druge indikcije, dana 28. svibnja, po plemenitom i moÊnom muæu gospodinu Marku Giustinianiju, Ëasnomu knezu dubrovaËkomu, s privolom i izriËitim pristankom njegova Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru, na uobiËajeni naËin, na glas zvona, bilo je objavljeno i dodano ovoj odredbi o skrbnicima: odsad ubuduÊe optuæeni skrbnici duæni su svima podmiriti po pravu umjesto reËene muπke i æenske siroËadi te, ako ih sud osudi, podmirivati iz dobara siroËadi.
445
LIBER OCTAVUS
XLIII. De muliere que bona viri sui possidere1 debeat post obitum dicti viri sui Quia volumus quod mulier possidens lectum viri habere debeat quod est iustum, statuimus, quod mulier, possidendo lectum viri, possideat omnia bona stabilia dicti viri sui pro vita sua habenda. Tamen ipsa non possit vendere nec donare nec alienare neque aliquam obligacionem2 facere de bonis dicti viri sui. Que bona si non sufficerent ad vitam ipsius mulieris convenienter habendam, vel si non essent bona stabilia sed solum mobilia, tunc tutores, si fuerint, vel commissarii3 sive pitropi viri sui debeant ipsi mulieri addere vel dare de mobili, pro vita ipsius mulieris convenienter habenda, si ipsi cum dicta muliere poterunt concordare. Si autem dicti tutores vel commissarii sive pitropi cum ipsa muliere concordare non possent, d. comes cum Parvo Consilio, consideratis omnibus condicionibus4 mulieris, faciet ei addi vel dari de mobili pro vita sua, ut videbitur convenire. Tamen si non fuerint nisi bona stabilia tantum, et ipsa bona essent in tam modica quantitate, quod d. comiti et dicto Consilio videatur, quod dicta mulier de redditibus ipsorum bonorum stabilium non possit vitam suam convenienter habere, in isto casu volumus quod ipsa mulier possit vendere de bonis stabilibus pro vita sua habenda, secundum quod5 per comitem et dictum Consilium fuerit ordinatum. Addimus eciam6 quod quecunque mulier possederit lectum viri sui, debeat vineas iuste et fideliter incidere et laborare cum consuetudine Ragusii. De bonis autem mobilibus sic ordinamus, quod quilibet homo in suo testamento possit de dictis bonis mobilibus secundum consuetudinem Ragusii ordinare et ipsa dimittere in manibus cuiuscumque voluerit ad utilitatem heredum suorum, si heredes habuerit, conservanda. Si autem non habuerit heredes, possit de suis bonis ordinare et dare ad voluntatem suam, secundum civitatis Ragusii consuetudines et Statuta.
XLIV. Quod1 aliquis, tam advocatus quam alius, non possit recipere pro aliquo placito ultra unum denarium grossum, et de pena contrafaciencium2 Anno Domini MCCLXXXIII3, indicione XI, die XXV iulii. Nos Iohanes Georgio, comes Ragusii4, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione5 per sonitum campanarum, ut moris est, congregati, volentes quod in questionibus sive causis in Curia ventilandis unusquisque sine inordinatarum expensarum gravamine consequi valeat iura sua, cum semper eligantur advocati Curie de melioribus et utilioribus civitatis, statuimus et ordinamus, quod aliqua persona nullo modo vel ingenio
446
KNJIGA OSMA
XLIII. O æeni koja mora posjedovati sva dobra svoga muæa nakon njegove smrti Kako hoÊemo da æena koja Ëuva vjernost postelji svoga muæa mora imati πto je pravedno, odreujemo da æena, dok Ëuva vjernost muæevljevoj postelji, posjeduje sva nepokretna dobra svoga muæa za svoje uzdræavanje. Ali da ne moæe prodati ni darovati ni otuiti, niti se obvezivati na teret imovine svoga muæa. Ako ta dobra ne bi bila dostatna za æenin doliËan æivot ili ako ne bi bilo nepokretnih dobara, nego samo pokretnih, da tada skrbnici, ako ih bude, ili izvrπitelji oporuke, pitropi njezina muæa, moraju toj æeni dodati ili dati od pokretne imovine kako bi ta æena mogla imati doliËan æivot, ako se s tom æenom uzmognu sporazumjeti. Ako se pak skrbnici ili izvrπitelji oporuke, pitropi, ne bi mogli sporazumjeti s tom æenom, gospodin Êe knez s Malim vijeÊem, uzevπi u obzir sve æenine uvjete, narediti da joj se doda ili dade od pokretne imovine za njezin æivot kako ocijeni da se dolikuje. Meutim, ako bude samo nepokretnih dobara i ako bi ta dobra bila tako neznatna da gospodin knez i spomenuto VijeÊe ocijene da se ta æena od prihoda tih nepokretnih dobara ne moæe doliËno uzdræavati, u tom sluËaju hoÊemo da ta æena moæe, za svoje uzdræavanje, prodati od nepokretne imovine kako odredi gospodin knez i spomenuto VijeÊe. Dodajemo takoer da svaka æena koja bude Ëuvala vjernost postelji svoga muæa mora pravo i poπteno, po dubrovaËkom obiËaju, obrezivati i obraivati vinograde. O pokretnoj pak imovini odreujemo ovako: da svaki Ëovjek u svojoj oporuci moæe tom pokretnom imovinom po dubrovaËkom obiËaju raspolagati i povjeriti je na Ëuvanje kome god bude htio u korist svojih baπtinika ako baπtinika bude imao. Ako pak ne bude imao baπtinika, da moæe svojom imovinom raspolagati i dati je po svojoj volji, po obiËajima i uredbama grada Dubrovnika.
XLIV. Da nitko, ni odvjetnik ni drugi, ne smije za bilo koju parnicu primiti viπe od jednoga groπa i o kazni za prekrπitelje Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto osamdeset treÊe, jedanaeste indikcije, dana 25. srpnja. Mi, Ivan Zorzi, knez dubrovaËki, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, htijuÊi da u sporovima i parnicama koje se imaju raspravljati pred Sudom, svatko bez optereÊenja izvanrednih troπkova moæe ostvariti svoja prava, jer se uvijek biraju sudski odvjetnici izmeu boljih i sposobnijih u Gradu, odreujemo i nareujemo da nitko ni na koji naËin ni uz kakvu izliku ne smije pri voenju
447
LIBER OCTAVUS
dare debeat vel recipere, occasione placitandi vel dandi consilium in nostra Curia, ultra unum denarium grossum pro quolibet placito. Et advocati Curie teneantur per sacramentum d. comiti dicere, si sciverint aliquam personam facientem contra predicta. Et si aliquis, exceptis advocatis Curie, voluerit placitare vel consilium dare pro ulla persona in placito aliquo, teneatur affirmare per sacramentum quod non recepit nec sperat recipere aliquo modo vel ingenio, per se nec per alium, aliquid ultra unum denarium grossum pro dicto placito. Et similiter illa persona pro qua ille placitare vel consilium dare voluerit, teneatur affirmare per sacramentum quod non dedit nec dare debet, per se nec per alium, aliquo modo6 vel ingenio pro dicto placito ultra unum denarium grossum. Et ut predicta7 melius observentur, ordinamus quod quicumque fecerit contra predicta, tam in dando quam recipiendo, solvat qualibet vice Comuni pro banno yperperos quinquaginta pro quolibet. Si autem fuerit advocatus Curie qui faciat contra predicta, solvat qualibet vice Comuni pro banno yperperos centum pro qualibet, et dictus advocatus non possit habere ulterius aliquod officium. Et quicumque accusaverit contrafacientem, si poterit legittime probari, habeat medietatem dictorum bannorum, et teneatur in credencia8 accusator.
XLV. De1 iudicibus ut non recipiant aliquid, et de pena illorum qui contra hoc2 faciunt Statuimus ut aliquis iudex non debeat aliquo modo vel ingenio, per se vel per alium, recipere aliquid pro aliquo placito ab aliqua persona; et qui contrafecerit, solvat quilibet pro banno yperperos centum qualibet vice, et non possit plus habere aliquod officium. Et quicumque accusaverit contrafacientem, si poterit legittime3 probari, habeat medietatem dicti banni, et teneatur accusator in credencia.
XLVI. De1 avere Comunis qualiter debeat conservari, et de racione2 facienda per eos qui recipiunt de moneta Comunis Ut introitus Comunis melius et utilius procurentur et Comune velocius habeat iura sua, statuimus, quod quicumque fuerit electus ad aliquod officium Comunis, debeat totam monetam et res pertinentes Comuni custodire et salvare, et nulli debeat de ipsa moneta vel rebus Comunis mutuare nec in suam vel aliorum utilitatem convertere. Et quandocumque ei requiretur racio3 per d. comitem vel per receptores racionum4 Comunis de mandato d. comitis, teneantur iuste et fideliter facere racionem5 et assignare camarariis6 Comunis totum id quod pertinebit7 Comuni infra tercium diem, postquam ex parte d.
448
KNJIGA OSMA
parnice ili davanju savjeta pred naπim Sudom dati ni primiti viπe od jednoga groπa za svaku parnicu. I da su sudski odvjetnici duæni pod prisegom kazati gospodinu knezu ako doznaju da koja osoba postupa suprotno. A ako tko osim sudskih odvjetnika bude htio voditi parnicu ili dati savjet za bilo koju osobu u nekoj parnici, da je duæan pod prisegom potvrditi kako nije primio niti oËekuje ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, sam ili preko drugog, primiti iπta viπe od jednoga groπa za tu parnicu. Isto tako, ona osoba za koju taj bude htio voditi parnicu ili dati savjet, duæna je pod prisegom potvrditi da nije dala niti ima dati, sama ili preko drugoga, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, viπe od jednoga groπa za tu parnicu. A da bi se spomenuto bolje poπtovalo, nareujemo da tko god uËini suprotno prije reËenomu, bilo u davanju bilo u primanju, svaki put za kaznu plati OpÊini pedeset perpera. Ako pak onaj koji prekrπi prije spomenuto bude sudski odvjetnik, neka svaki od njih svaki put za kaznu plati OpÊini sto perpera i da taj odvjetnik viπe ne moæe dobiti nijednu sluæbu. A onaj tko prijavi prekrπitelja, ako se bude moglo zakonito dokazati, neka dobije polovicu reËene kazne i neka se prijaviteljevo ime dræi u tajnosti.
XLV. O sucima - da ne primaju niπta i o kazni za one koji to prekrπe Odreujemo da nijedan sudac ne smije ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, ni sam ni preko drugoga, niπta primiti za bilo koju parnicu od bilo koje osobe, a tko to prekrπi, neka za kaznu plati svaki put sto perpera, i viπe ne moæe dobiti nijednu sluæbu. A tko god prijavi prekrπitelja, ako se bude moglo zakonito dokazati, neka dobije polovicu spomenute kazne i neka se prijaviteljevo ime dræi u tajnosti.
XLVI. O opÊinskoj imovini - kako se mora Ëuvati i o polaganju raËuna onih koji primaju opÊinski novac Da bi se opÊinskim prihodima bolje i uspjeπnije upravljalo i da bi OpÊina bræe ostvarivala svoja prava, odreujemo da svatko tko bude izabran za neku opÊinsku sluæbu mora sav novac i stvari koje pripadaju OpÊini Ëuvati i paziti, i da ne smije nikomu od toga opÊinskog novca ili stvari pozajmiti niti uporabiti u svoju ili tuu korist. A kad god gospodin knez ili ispitivaËi opÊinskih raËuna po nalogu gospodina kneza od njega zatraæe raËun, da je duæan pravo i poπteno poloæiti raËun i predati opÊinskim komornicima sve ono πto bude pripadalo OpÊini u roku od tri dana od dana kad gospodin knez zatraæi. A tko bude Ëinio
449
LIBER OCTAVUS
comitis fuerit requisitus. Et qui contra predicta fecerit, solvat Comuni pro banno quartum plus, et postea non possit esse in aliquo officio Comunis de quo possit aliquam utilitatem habere. Si autem predictus officialis noluerit esse contentus dicta racione2, sed negabit de pecunia vel rebus Comunis, et probabitur legitime et convincetur per racionem5 in Curia quod habeat de8 denariis vel rebus Comunis, restituat comuni totum illud de quo probabitur vel convincetur, in quadruplum pro furto. Et ab inde in antea non possit habere aliquod officium Comunis.
XLVII. De1 sale Comunis Super sale Comunis providere volentes, ut introitus dicti salis ad profectus Comunis utilius procuretur, statuimus, quod totus sal et quantitas2 ipsius salis, tam cum recipietur quam cum dabitur, in libro Comunis scribatur. Et claves stacionum3 dicti salis debeant stare in capsella camarariorum Comunis. Et quocienscumque recipietur vel dabitur de sale Comunis, duo ex doaneriis4 qui tunc temporis fuerint, illi videlicet duo qui illo die non stabunt in doana5, accipiant dictas claves salis a camarariis Comunis; et debeant esse ad recipiendum vel dandum dictum salem, et debeant stare ambo presentes ad taliam quousque sal receptus fuerit sive datus. Et quolibet die debeant facere scribi per scribanum doane6 quantitatem salis que recipietur et a quo et quantitatem7 salis que dabitur et cui. Et quando sal totus receptus fuerit aut datus, in continenti reddant claves stacionum salis camarariis Comunis ad conservandum eas, ut predictum est. Et de sale Comunis non possit vendi8 pro faciendis expensis necessariis pro sale, set9 omnes dicte expense solvantur per camararios Comunis. Et quolibet mense quando doanerii10 facient racionem11 doane12, teneantur eciam13 facere racionem11 salis dati sive recepti, in presencia14 d. comitis et consiliariorum de Parvo Consilio, et quantitas15 dicti salis dati sive recepti quolibet mense scribatur in dicto libro Comunis. Et ut dicti doanerii10 possint substinere laborem, volumus quod qualibet die quo stabunt ad recipiendum vel dandum de sale Comunis, habeant a Comuni pro suo salario denarium grossum unum pro quolibet, et eciam13 habeant pro quolibet ligno in quo portabitur sal venditus Comuni, duos modios salis, ab illo qui vendet dictum salem Comuni.
XLVIII. De1 pena illorum qui faciunt2 contra commissiones Multociens accidit quod aliqui homines fecerunt contra commissiones sibi per d. comitem et Comune factas, nec contra eos aliquid determinatum erat;
450
KNJIGA OSMA
protivno prije reËenomu, neka za kaznu plati OpÊini Ëetvrtinu viπe i neka poslije ne moæe biti ni u jednoj opÊinskoj sluæbi od koje moæe imati neku korist. Ako se pak taj sluæbenik ne zadovolji s reËenim raËunom, nego bude poricao da ima opÊinskog novca ili stvari, neka vrati OpÊini u Ëetverostrukom iznosu sve ono πto se zakonito dokaæe ili sudski utvrdi, kao kod krae. I od tada ubuduÊe ne moæe dobiti nijednu opÊinsku sluæbu.
XLVII. O opÊinskoj soli HtijuÊi povesti skrb o opÊinskoj soli kako bi se prihodom od te soli upravljalo πto korisnije za napredak OpÊine, odreujemo da se sva sol po koliËini upisuje u opÊinsku knjigu, kako pri primanju, tako i pri izdavanju. I da kljuËevi skladiπta te soli moraju stajati u πkrinjici opÊinskih komornika. I svaki put kad se ta sol bude primala i izdavala, da dvojica tadanjih carinika, to jest ona dvojica koja toga dana ne budu u carinarnici, uzmu te kljuËeve od opÊinskih komornika i budu kod primanja ili izdavanja soli, i da obojica budu nazoËna pri mjerenju sve dok se sol ne primi ili izda. I da se svaki dan moraju pobrinuti da pisar carinarnice upiπe koliËinu soli koja bude primljena i od koga, te koliËinu soli koja bude izdana i kome. A kad sva sol bude primljena ili izdana, da odmah vrate kljuËeve skladiπta soli opÊinskim komornicima da ih Ëuvaju, kako je prije reËeno. I da se od opÊinske soli ne moæe prodavati za pokriÊe potrebnih troπkova za sol, veÊ da sve te troπkove namiruju opÊinski komornici. I da su svakog mjeseca carinici, kad budu polagali raËun carinarnice, takoer duæni poloæiti raËun za izdanu ili primljenu sol, u nazoËnosti gospodina kneza i vijeÊnika Maloga vijeÊa, i da se koliËina reËene, izdane ili primljene soli svakog mjeseca upiπe u spomenutu opÊinsku knjigu. A kako bi ti carinici mogli izdræati napor, hoÊemo da svakog dana u kojem budu pri primanju ili izdavanju opÊinske soli, dobiju od OpÊine za plaÊu svaki po jedan groπ, i da od svakog plovila u kojem se doveze sol prodana OpÊini dobiju dva spuda soli od onoga koji tu sol proda OpÊini.
XLVIII. O kazni za one koji postupaju protivno naputcima Dogaalo se viπe puta da su neki ljudi radili protivno naputcima koje su im dali gospodin knez i OpÊina, a protiv njih nije bilo niπta propisano, stoga
451
LIBER OCTAVUS
ideo statuimus, quod si aliquis ambassiator vel alius homo qui iverit pro negociis Comunis contra commissionem sibi factam ire presumpserit vel aliquid obmiserit de commissione, et3 propter hoc Comune Ragusii dampnum aliquod habuerit de moneta, perdat salarium4 suum et Comuni satisfaciat dictum dampnum. Si autem in alio casu, excepto in moneta, fecerit contra commissionem vel obmiserit de commissione, advocati Comunis de mandato d. comitis debeant illum qui contrafecerit placitare in Consilio Rogatorum. De quo consilio expellantur ille qui placitabitur et parentes eius secundum formam Statuti, et ibi debeat poni pars cum busulis et ballotis, si fecit contra commissionem vel non. Et si videbitur d. comiti et maiori parti consilii Rogatorum quod fecerit contra commissionem, debeat iterum placitari per advocatores5 Comunis in Maiori consilio. De quo eciam6 Consilio expellantur ipse qui placitabitur et parentes eius, ut predictum est, et ibi debeant poni partes cum busulis et ballotis de quantitate condempnacionis7, et illa pars que capietur in dicto Maiori Consilio, sit firma, et d. comes debeat ipsam condempnacionem8 exigere et facere quod veniat in Comune Ragusii.
XLIX. Infra1 quod tempus vinee et terre vendite possint repassari, et quod dicte vinee et terre non passentur nisi cum pertica Ordinamus quod omnes qui de cetero vendent aut ement vineas vel terras, possint facere repassari eas quandocumque eis placuerit infra unum annum, computando a die quo vendicio2 facta fuerit et preconiçata. Et si invenietur plus vel minus, unus alteri refundere teneatur. Et quicumque infra dictum terminum non fecerit repassari, a dicto uno anno in antea non audiatur. Et omnes vinee et terre debeant deinceps passari cum pertica Comunis, et non cum tungnis.
L. De1 barcis non dandis Sclavis et de pena contrafaciencium2 Quia sepius accidebat quod Sclavi3 cum lignis et barcis hominum de Ragusio infestabant venientes Ragusium cum victualibus et aliis mercacionibus4, quod erat valde dampnosum civitati Ragusii, nolentes hoc de cetero tolerare, statuimus, quod aliqua persona de civitate et toto districtu Ragusii non audeat dare ad naulum, nec vendere, nec donare, neque aliquo modo vel ingenio dare alicui Sclavo gondulam aliquam, nec barcam, neque barcusium, nec aliquod lignum a tribus remis supra; et quicumque contrafecerit, solvat qualibet vice
452
KNJIGA OSMA
odreujemo: ako se koji poslanik ili drugi Ëovjek koji bude iπao po poslovima OpÊine usudi postupiti protivno danom naputku ili propusti neπto od naputka, zbog Ëega bi OpÊina dubrovaËka imala πtetu u novcu, neka mu se oduzme plaÊa i neka nadoknadi OpÊini tu πtetu. Ako pak, u drugoj prilici, koja se ne odnosi na novac, postupi protivno naputku ili propusti neπto od naputka, opÊinski odvjetnici po nalogu kneza moraju protiv prekrπitelja povesti sudski postupak u VijeÊu umoljenih. Neka se iz toga VijeÊa izuzme onaj protiv kojeg Êe se voditi postupak i njegova rodbina, prema odredbama Statuta, i neka se tu s glasaËkim kutijama i kuglicama donese odluka o tome je li postupio protiv naputka ili nije. A ako gospodin knez i veÊina VijeÊa umoljenih zakljuËe da jest postupio protiv naputka, opÊinski odvjetnici moraju ponovno povesti postupak u Velikom vijeÊu. Iz toga VijeÊa neka se takoer izuzme onaj protiv kojega Êe se voditi postupak i njegova rodbina, kako je prije reËeno, pa se i tu mora s pomoÊu glasaËkih æara i kuglica donijeti odluka o visini kazne, a ona odluka koja bude prihvaÊena u Velikom vijeÊu neka bude obvezatna, i gospodin knez mora tu kaznu utjerati i pobrinuti se da pripadne OpÊini dubrovaËkoj.
XLIX. U kojem se roku mogu premjeriti prodani vinogradi i zemlje i da se vinogradi i zemlje mjere samo mjernom motkom Nareujemo da svi koji ubuduÊe budu prodavali ili kupovali vinograde ili zemlje, mogu ih dati premjeriti kad god ushtjednu u roku od godine dana, raËunajuÊi od dana kad bude zakljuËena i objavljena prodaja. A ako se nae viπe ili manje (povrπine), da jedan drugomu mora nadoknaditi. I tko god u naznaËenom roku ne dade obaviti mjerenje, da se od te godine ubuduÊe njegov prijedlog ne razmatra. I da se ubuduÊe svi vinogradi i zemlje moraju mjeriti opÊinskom mjernom motkom, a ne konopcima.
L. O barkama koje se ne smiju davati Slavenima i o kazni za prekrπitelje BuduÊi da se ËeπÊe dogaalo da su Slaveni s plovilima i barkama DubrovËana napadali one koji su dolazili u Dubrovnik s namirnicama i ostalom trgovaËkom robom, πto je bilo veoma πtetno za grad Dubrovnik, ne htijuÊi to ubuduÊe trpjeti, odreujemo da se nijedna osoba iz Grada ni iz Ëitave dubrovaËke oblasti ne usudi iznajmiti, ni prodati, ni darovati, niti na bilo koji naËin ni uz bilo kakvu izliku kojim izgovorom dati bilo kojem Slavenu koju gondulu, ni barku, ni barkuzij, niti ikakvo plovilo s viπe od tri vesla, i tko god to prekrπi, da svaki put
453
LIBER OCTAVUS
Comuni pro banno yperperos viginti quinque5, cuius banni medietatem habeat accusator, si per eius accusam veritas poterit indagari.
LI. De1 marangonibus et calofatis ut non vadant ad laborandum in barcis Sclavorum, et de pena illorum qui contra hoc faciunt Ut interdicatur Sclavis copia barcarum et aliorum lignorum, cum quibus dampnificare solent sepius navigantes per mare, ordinamus quod aliquis marangonus vel calofatus de civitate et toto districtu Ragusii, de cetero non debeat ire ad laborandum vel aptandum seu reficiendum aliquam barcam vel aliquod lignum alicuius Sclavi. Et quicumque contrafecerit, solvat qualibet vice Comuni pro banno yperperos decem, et accusatori, si per eius accusam scietur veritas, debeat dicti banni medietas exhiberi.
LII. De1 libertate concessa omnibus ducentibus bladum in Ragusio2, et quod additum est vicario, pitantario et ripariis de salario, occasione predicta Anno Domini MCCLXXXXII, die XXII madii. Nos Andreas Dandulo2, clare memorie condam3 d. Iohannis Danduli, illustris ducis Veneciarum filius, de mandato d. ducis Veneciarum4 comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica5 concione congregati ad sonitum6 campanarum, ut moris est, et cum voluntate et consensu reverendi patris d. Bonaventure, Dey7 gracia archiepiscopi Ragusini, et tocius capituli ecclesie Ragusine, considerantes quod statutum8 factum, quod Ragusei, qui veniunt Ragusium cum frumento et blado et portant partem ecclesie S. Marie Maioris, tenentur9 de ipso frumento et blado dare et redere10 certam partem d. archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantario11 Comunis Ragusii, prout in ipso statuto distincius12 reperitur, est multum honerosum, contrarium et molestum illis qui veniunt Ragusium cum frumento, et contra salutem et bonum statum civitatis Ragusii, et forte aliqui dicta de causa cessant dicta victualia Ragusium aportare. Idcirco nolentes amplius tolerare13 quod ubi franchicia esse debet, servitudo aliqua procedatur et specialiter illis qui volunt Ragusium conducere victualia, statuimus et ordinamus, quod statutum illud quod loquitur de predictis, specialiter de frumento et blado dando d. archiepiscopo, sacristario, ripariis et pitantario, a modo in antea sit cassum et vanum et nullius valoris14, et in perpetuum remaneat revocatum. Addentes insuper quod riparii Comunis habere debeant annuatim a Comuni yperperum unum pro qualibet ultra
454
KNJIGA OSMA
za kaznu plati OpÊini dvadeset pet perpera, a od te kazne neka polovicu dobije prijavitelj ako se temeljem njegove prijave uzmogne ustanoviti istina.
LI. O marangunima i kalafatima - da ne idu raditi na barkama Slavena i o kazni za prekrπitelje Kako bi se sprijeËilo da Slaveni raspolaæu velikim brojem barki i ostalih plovila s kojima ËeπÊe obiËavaju nanositi πtetu onima πto plove morem, odreujemo da nijedan marangun ni kalafat iz Grada ni iz Ëitave dubrovaËke oblasti ubuduÊe ne smije iÊi raditi ni ureivati ni popravljati koju barku ili koje plovilo nekog Slavena. A tko to prekrπi, da svaki put za kaznu plati OpÊini deset perpera i da se prijavitelju, ako se temeljem njegove prijave dozna istina, mora dati polovica reËene kazne.
LII. O povlastici odobrenoj svima koji dovoze æito u Dubrovnik i πto se tom prigodom dodaje na plaÊu kneæevu zamjeniku, Ëuvaru arsenala i zdurima Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset druge, dana 22. svibnja. Mi, Andrija Dandolo, sin svijetle uspomene pokojnoga gospodina Ivana Dandola, slavnoga mletaËkog duæda, odlukom gospodina mletaËkog duæda dubrovaËki knez, voljom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, kako je obiËaj, na glas zvona, te voljom i uz suglasnost poπtovanog oca gospodina Bonaventure, miloπÊu Boæjom dubrovaËkog nadbiskupa, i Ëitavoga kaptola Crkve dubrovaËke, ocjenjujuÊi da je usvojena uredba kojom su DubrovËani koji dolaze u Dubrovnik sa pπenicom i æitaricama i nose ih Crkvi svete Marije Velike, duæni od te pπenice i æitarica odreeni dio dati i izruËiti gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i Ëuvaru arsenala OpÊine dubrovaËke, kako u toj uredbi potanje stoji, veoma teπka, πtetna i neugodna onima koji dolaze u Dubrovnik sa æitom i protivna oËuvanju i dobrobiti grada Dubrovnika pa zbog toga moæda neki prestaju dopremati namirnice u Dubrovnik; poradi toga, ne htijuÊi viπe trpjeti da ondje gdje je potrebno otvaranje nastupa optereÊivanje, a osobito za one koji hoÊe u Dubrovnik dopremati namirnice, odluËujemo i nareujemo da ta odredba koja govori o prije reËenomu, posebno o pπenici i æitaricama πto se moraju davati gospodinu nadbiskupu, sakristanu, zdurima i Ëuvaru arsenala, od sada ubuduÊe bude ukinuta i obesnaæena, i bez ikakve vaænosti, te da bude zauvijek opozvana. Dodajemo povrh toga da opÊinski zduri moraju godiπnje od OpÊine dobivati
455
LIBER OCTAVUS
salarium decem yperperorum quod habebant hactenus15. Et pitantarius Comunis similiter habeat yperpera quinque annuatim ultra suum salarium stabilitum.
LIII. De salario vicarii1 Item statuimus et ordinamus, quod vicarius qui eligetur per tempora a proximo festo S. Michaelis2 de septembri3 in antea, non debeat habere moçaticum de frumento nec de aliquo blado a foresteriis, et Statutum quod loquitur in hac parte sit cassum et vanum et nullius valoris. Volumus tamen quod vicarius habeat annuatim a Comuni Ragusii pro suo salario yperpera quadrginta, videlicet yperpera XVII a Comune predicta ultra yperperos XXIII4 quos habebat hactenus pro salario. Preterea ordinamus, quod foresterii qui ducent frumentum vel aliud bladum Ragusium ad vendendum, a dicto tempore in antea solvant Comuni Ragusii pro mensuris de quolibet centenario stariorum frumenti et bladi milliarenses novem, secundum quod solvunt Ragusini. Et officiales Comunis supra fundicum dictum dacium recoligere teneantur.
LIV. De1 revocacione2 dacii vini Item nos iam3 dictus comes, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi congregati in eadem publica4 concione ad sonum campanarum more solito, considerantes quod statutum dacii vini multum gravabat personas et homines de Ragusio, tam clericos quam laycos et monasteria civitatis, et forte exinde multa fiebant periuria, et cum magno labore et tedio poterat recoligi, et parvus exinde procedebatur introitus. Eciam5 quia d. archiepiscopus et Capitulum Ecclesie6 Ragusine, qui dictum7 dacium solvere tenebantur, laudaverunt et consencientes fuerunt revocacioni8 statuti superius nominati de blado. Idcirco ad Dei honorem et pro salubri et bono statu civitatis Ragusii, statuimus et ordinamus, quod statutum dicti dacii vini sit ab hodie in antea revocatum et in perpetuum irritum remaneat atque9 vanum.
LV. De falsis follaris et grossis1 Anno Domini MCCLXXXXIIII2. Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et laudo populi congregati sonitu campanarum more solito,
456
KNJIGA OSMA
svaki po jedan perper povrh plaÊe od deset perpera, koliko su dosad imali. A da Ëuvar arsenala jednako tako preko svoje utvrene plaÊe dobiva pet perpera u godini.
LIII. O plaÊi kneæeva zamjenika Isto tako odreujemo i nareujemo da kneæev zamjenik koji u dotiËno vrijeme bude biran od sljedeÊeg Miholjdana u rujnu unaprijed, ne smije od stranaca dobivati daÊu od pπenice ni od bilo koje æitarice i da odredba koja o tome govori bude ukinuta i obesnaæena i bez ikakve vaænosti. HoÊemo pak da kneæev zamjenik godiπnje od OpÊine dubrovaËke za svoju plaÊu dobiva Ëetrdeset perpera, to jest sedamnaest perpera od OpÊine povrh dvadeset tri perpera koje je za plaÊu imao dosad. Osim toga, nareujemo da stranci koji u Dubrovnik na prodaju dovezu pπenicu ili ostale æitarice od naznaËenog vremena ubuduÊe plate OpÊini dubrovaËkoj prema mjerama na svakih sto stara pπenice i æitarica devet milijarensa, kako plaÊaju i DubrovËani. I da su opÊinski sluæbenici æitnice duæni ubirati dotiËnu daÊu.
LIV. O ukidanju davanja na vino Isto tako, mi, veÊ spomenuti knez, uz privolu Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na istom javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona, uzimajuÊi u obzir da je odredba o daÊi za vino puno optereÊivala osobe i ljude iz Dubrovnika, kako klerike tako i svjetovnjake, a i gradske samostane, pa je moæda zbog toga bilo puno krivokletstava, i daÊa se mogla ubrati s puno muke i neugodnosti, pa je odatle pritjecao mali prihod, a i zato πto su gospodin nadbiskup i kaptol dubrovaËke Crkve, koji su bili duæni plaÊati reËenu daÊu, pozdravili opoziv prije spomenute odredbe o æitu i s njime se suglasili, stoga na Ëast Bogu i na korist i dobrobit grada Dubrovnika, odreujemo i nareujemo da uredba o toj daÊi na vino od danas ubuduÊe bude opozvana, i da zauvijek bude nevaæeÊa i obesnaæena.
LV. O nevaljanim folarima i groπima Godine Gospodnje tisuÊu dvjesto devedeset Ëetvrte. Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaËki, privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog, po obiËaju, na glas zvona, uviajuÊi da su
457
LIBER OCTAVUS
videntes quod folari3 falsi in magna quantitate per civitatem4 cotidie5 discurebant, et de foris multi eciam6 ducebantur, unde dampnum et contrarium generaliter omnibus accidebat, nolentes hoc amplius tollerare, sed ipsam falsam monetam consumare penitus diligentes, statuimus et firmamus, quod nulla persona debeat de aliquibus partibus ducere in Ragusium nec eius districtum folaros7 falsos, sub pena et banno yperperorum centum pro quolibet et qualibet8 vice, et amitendi folaros ipsos; quod si solvere non poterit, perdat manum dexteram, et accusator qui contrafacientem accusaverit habeat medietatem dicte pene, si per eius accusam poterit veritas reperiri. Item si (sic) aliqua persona non debeat9 in Ragusio nec in suo districtu expendere nec uti falsos folaros7, sub pena et banno unius denarii grossi pro quolibet falso folaro10. Et quilibet possit accusare contrafacientem, et habeat medietatem dicte pene. Et ille cui datum fuerit falsum folarum11, teneatur in continenti accusare illum qui dedit ei falsum follarum, et habeat in hoc credenciam12 per totam diem qua sibi datum fuerit, et si de nocte datum fuerit, habeat credenciam12 per diem sequentem. Item quod tabernarie, si domino seu patrono vini falsos folaros aportabunt, teneatur ille patronus seu dominus in continenti ipsos falos folaros7 consumare, et tabernaria ipsa eidem domino bonos folaros7 assignare teneatur. Et ut hec omnia bene observentur volumus, quod omnes de Maiori Consilio et omnes officiales Comunis per sacramentum teneantur accusare contrafacintes, et habeant medietatem pene. Teneantur eciam6 dicti de Maiori Consilio et officiales sacramento, ubicunque viderint et invenerint grossos falsos non existentes de argento, incidere. Istos volumus cognosci et haberi pro falsis folaris: Stamenos de Dyrachio13 et Romania; Folaros de Armenia et Turchia, novos et veteres; Folaros factos de peciis de rame, sine literis vel figuris; Folaros incisos; Folaros qui dicuntur capucie; Et generaliter omnes folaros novos factos et facturos in formam veterem14.
LVI. C De1 personis parcium Sclavonie servientibus et complacentibus Comuni vel singularibus personis Ragusii et de offendentibus Anno Domini millesimo trecentesimo III2, indicione prima, die nono decimo3 mense novembris. Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, in tercio regimine sui comitatus, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi
458
KNJIGA OSMA
nevaljani folari svakodnevno u velikoj koliËini kolali po Gradu i izvana ih se mnogo unosilo, zbog Ëega je opÊenito svima nastajala πteta i neprilika, ne htijuÊi to viπe podnositi, veÊ æeleÊi taj laæni novac potpuno iskorijeniti, odluËujemo i utvrujemo da nitko iz bilo kojega kraja ne smije u Dubrovnik ni u njegovu oblast unositi laæne folare, pod prijetnjom globe od sto perpera za svakoga i za svaki put, te oduzimanja tih folara. Ako pak ne mogne platiti, da mu se odsijeËe desna ruka a prijavitelj, koji prekrπitelja prijavi, da dobije polovicu od naznaËene kazne ako se temeljem njegove prijave mogne utvrditi istina. Isto tako da nitko ne smije u Dubrovniku ni u njegovoj oblasti troπiti ni rabiti nevaljane folare, pod prijetnjom globe od jednoga groπa za svaki nevaljani folar. I da svatko moæe prijaviti prekrπitelja, i da dobije polovicu od spomenute kazne. A onaj komu bude dan nevaljani folar, duæan je odmah prijaviti onoga koji mu je dao nevaljani folar i neka mu se pokloni vjera cijeli taj dan kad mu je dan, a ako bude dan noÊu, da mu se pokloni vjera sljedeÊi dan. Isto tako, ako krËmarice donesu vlasniku ili patrunu vina nevaljane folare, taj je patrun, ili vlasnik, duæan odmah uniπtiti te nevaljane folare a ta je krËmarica duæna tom vlasniku predati ispravne folare. I da bi se sve to dobro izvrπavalo, hoÊemo da su svi Ëlanovi Velikog vijeÊa i svi opÊinski sluæbenici prisegom duæni prijaviti prekrπitelje i da dobiju polovicu od kazne. Usto i da su reËeni Ëlanovi Velikog vijeÊa i sluæbenici prisegom duæni rasjeÊi nevaljane groπe, koji nisu od srebra, gdje god ih vide i pronau. HoÊemo da se kao nevaljane prepozna i dræi ove folare: - stamene iz DraËa i Romanije; - folare iz Armenije i Turske, nove i stare; - folare izraene od komada bakra, bez natpisa ili lika; - rasjeËene folare; - folare koji se zovu kapuËe; - i opÊenito sve nove folare koji su izraeni ili budu izraeni u starom obliku.
LVI. C O osobama iz slavenskih krajeva koje sluæe i rade za dobro OpÊine ili pojedinih DubrovËana i o onima koji ih napadaju Godine Gospodnje tisuÊu tristo treÊe, prve indikcije, dana 19. studenog. Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaËki, u treÊem mandatu svoga kneπtva, s privolom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga, kako je
459
LIBER OCTAVUS
congregati sonitu campanarum ut moris est, ordinatum et firmatum fuit, quod cum dignum et iustum sit reddere unicuique secundum opera sua, videlicet bona facientibus retribuantur bona, et offendentibus respondeatur iusta4 offensiones suas, quod cuilibet persone de partibus Sclavonie, que de cetero serviet et complacebit Comuni seu singulari persone de Ragusio, reddatur5 premium et meritum per Comune Ragusii loco suo et tempore sicut conveniens fuerit, iuxta servicium quod fecerint pro Comuni, vel indiviso. Ne vicium ingratitudinis Comuni Ragusii vel singularibus personis possit inpingi. Item quod cuilibet persone de dictis partibus Sclavonie cuiuscumque condicionis6 existat, que de cetero offensionem faciet vel iniuriam7 Comuni Ragusii vel speciali8 persone, reddatur meritum iusta (sic) offensiones illatas, ita quod nullus9 possit de sua malicia gloriari. Item quod ad perpetuam memoriam fiat liber unus qui vocetur Liber meritorum, in quo libro scribantur nomina personarum que servient et complacebunt Comuni Ragusii seu singularibus personis Ragusii, et servicia et beneplacita facta per tales personas pro Comuni vel in specialitate. Item quod in eodem libro scribantur nomina omnium personarum que de cetero offendent vel iniuriam facient Comuni Ragusii seu singulari persone Ragusii per homines de aliquibus partibus Sclavonie, et insuper omnes offensiones et iniurie illate per eos Comuni vel in specialitate, ita quod suo loco et tempore per Comune Ragusii, tam servientibus Comuni et singularibus personis de Ragusio, quam offendentibus Comune et speciales personas eiusdem, reddatur premium et meritum per Comune et singulares personas, sicut unusquisque meruerit, tam in serviendo quam in offendendo. Qui liber stare et manere debeat penes camerarios Comunis Ragusii qui per tempora fuerint in civitate predicta.
LVII. Qualiter1 ordinate sunt vie et domus2 in burgo tempore civitatis combuste Cum nemo valeat divinis resistere iudiciis, ortus est ignis in civitate Ragusii, qui ferre totum burgum et maiorem partem civitatis antique incendio consumavit. Quod quidem incendium fuit anno nativitatis Domini millesimo ducentesimo nonagesimo sexto3, indicione nona, die Iovis de nocte, XVI intrante mense augusti. Idcirco nos Marinus Maurocenus, de ducali mandato comes Ragusii, ad ipsius civitatis retifficacionem4 et statum vigili solicitudine intendentes, et specialiter ad constitucionem5 domorum ac stratarum sive viarum ipsius civitatis et burgi, anno sive millesimo supradicto, die vero vigesimo tercio intrante mense septembris, congregato Minori et Maiori Consilio et laudo populi, congregati ad sonitum campanarum more solito, statuimus et ordinamus, quod ante domos Comunis Ragusii in quibus est constituta doana6, dimitatur7 una via latitudinis passorum quatuor, que cum dicta latitudine vadat usque ad ecclesiam8 S. Nicole de Campo. In circuitu vero muri civitatis a parte interiori, dimitatur7 via una latitudinis passorum quinque. Item in costeria burgi,
460
KNJIGA OSMA
obiËaj, na glas zvona, naredili smo i utvrdili: buduÊi da je dostojno i pravedno svakomu uzvraÊati prema njegovim djelima, to jest da se onima koji Ëine dobra, vrate dobra, a onima koji Ëine zlo, da se uzvrati prema njihovim zlodjelima, neka svakoj osobi iz slavenskih zemalja koja bude ubuduÊe sluæila i radila na korist OpÊine ili pojedinih DubrovËana, OpÊina dubrovaËka dade nagradu i plaÊu, na odgovarajuÊemu mjestu i u odgovarajuÊe vrijeme, kako bude prikladno prema usluzi koju uËine OpÊini ili pojedincu, kako se OpÊini dubrovaËkoj ili pojedincima ne bi mogao predbaciti grijeh nezahvalnosti. Isto tako da se svakomu iz reËenih slavenskih zemalja, bilo kojeg poloæaja, koji ubuduÊe OpÊini dubrovaËkoj ili pojedincu naπkodi ili nanese nepravdu, vrati kako je zasluæio prema poËinjenim napadima, tako da se nitko ne moæe diËiti svojom zloÊom. Isto tako da se za vjeËni spomen uspostavi knjiga koja Êe se zvati knjiga zasluga, u koju se imaju upisivati imena osoba koje Êe sluæiti i raditi za dobro OpÊine dubrovaËke ili pojedinih DubrovËana, te usluge i dobroËinstva koje su te osobe uËinile za OpÊinu ili za pojedinca. Isto tako da se u tu knjigu upisuju imena svih osoba iz bilo kojega slavenskog kraja πto Êe ubuduÊe naπkoditi ili nanijeti nepravdu OpÊini dubrovaËkoj ili pojedinom DubrovËaninu i uz to sve πtete i nepravde koje su oni nanijeli OpÊini ili pojedincu, tako da na odgovarajuÊemu mjestu i u odgovarajuÊe vrijeme OpÊina dubrovaËka i pojedinci, kako onima koji Ëine usluge OpÊini i DubrovËanima, tako i onima koji rade protiv OpÊine i njezinih pojedinaca, uzvrate nagradom i plaÊom kako svaki od njih zasluæi, kako ËineÊi usluge, tako ËineÊi zlo. A ta knjiga mora trajno stajati kod komornika OpÊine dubrovaËke koji u to vrijeme budu u Gradu.
LVII. Kako su regulirane ulice i kuÊe u predgrau kad je Grad stradao od poæara uduÊi da se nitko ne moæe oduprijeti boæanskim odlukama, buknuo je u gradu Dubrovniku poæar koji je uniπtio gotovo cijelo predgrae i veÊi dio staroga grada. A taj je poæar izbio godine tisuÊu dvjesto devedeset πeste, devete indikcije, u Ëetvrtak noÊu, dana 16. kolovoza. Stoga mi, Marin Morosini, duædevom odlukom knez dubrovaËki, skrbeÊi se budnom revnoπÊu za obnovu i stanje toga grada i posebno za ureenje kuÊa i ulica ili putova u tom gradu i predgrau, gore spomenute godine a na dan dvadeset treÊi mjeseca rujna, okupivπi Malo i Veliko vijeÊe te uz odobravanje puka sabranoga, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da se pred opÊinskim zgradama, gdje je smjeπtena carinarnica, ostavi jedna ulica πirine Ëetiri seænja, koja ide reËenom πirinom do crkve Svetog Nikole od Poljane. A oko gradskog zida, s unutarnje strane, da se ostavi jedna ulica πirine pet seæanja. Takoer, uz rub predgraa,
461
LIBER OCTAVUS
incipiendo circa ecclesiam8 S. Nicole, transire debeat via una9 latitudinis passorum trium per teritorium10 Comunis, eundo per ponentem usque ad murum civitatis. Item in dicto burgo debeant hedifficare11 domos super stratam Comunis, incipiendo a parte levantis eundo in parte12 ponentis, et quelibet domus sit latitudinis passorum trium, et totidem in longitudine, et cadant inter ipsas domos gotales in spacio palmorum trium de canna. Dimitatur eciam13 vie inter dictas domos latitudinis palmorum decem de canna pro qualibet via. Que quidem vie cum eadem14 latitudine continuentur et vadant usque ad murum civitatis ex parte montis. Et tali modo et ordine continuari debeant domos cum suis gotalibus et viis usque ad murum civitatis porte de Pilis, ita tamen quod aliqua persona nullum solarum, scalam nec aliquod laborerium in predictis nec supra predictis viis facere possit. Preterea ex altera parte burgi ordinamus quod una via latitudinis palmorum decem de canna dimitatur et vadat per teritorium10 Comunis, incipiendo a domibus illorum de Volcasio a parte levantis, et transeat a latere dictarum domorum et a latere domus Ursacii Cereve et domus Mathie Mencii. Et sic continuando discurat usque ad viam que transit inter domum Triphonis Georgii et teritorium10 archiepiscopatus Ragusii; que quidem via cum dicta latitudine et longitudine aperta et disocupata remaneat in15 perpetuum, nec possit in ea aliquod hedifficium16 laborari. Est autem sciendum quod predicta via tota est in Comunis Ragusii territorio, excepto quod in fine sui termini17 ex parte ponentis predicta via perintrat in teritorio18 Triphonis Georgii palmos quinque, et in teritorio18 Martoli Cereve perintrat palmos decem ab uno capite, et sic finitur in dictis palmis quinque territorii nominati Triphonis, et ita remanet terminus territorii Comunis in loco territorium dictorum Triphonis et Martoli passos duos et dimidium. Ordinantes insuper quod illi qui habent19 posessiones20 unde predicta via vadit, solvere debeant annuatim illud quod per dictum21 d. comitem et Consilium extitit ordinatum, prout in libro affictuum et territoriorum Comunis plenius continetur. Ceterum ordinamus super dictam stratam Comunis domus taliter fabricari, hoc vero ordine, quod incipiendo a parte levantis a domo illorum de Volcasio, in duodecim passis et dimidium hedifficentur22 domos quatuor cum suis gotalibus palmorum trium pro gotale, et in fine illius termini23 dimitatur via una palmorum decem in latitudine. Que quidem via transeat inter territorium monasterii S. Marie de Melita et domum Ursacii Cereve et intret per portam hedifficatam in muro per quam intratur ad territoria illorum de Gondula24, et taliter discurat usque ad murum civitatis veteris. A predicta autem via in antea usque ad capud territorii Stancii Sub esse debeant domus25 due in passibus VI cum gotali palmorum III26. Et inter territorium dicti Stancii et territorium Damiani Gondule dimitatur via una latitudinis palmorum octo, et vadat recta usque ad murum civitatis veteris. A predicta autem via usque ad capud subsequentis territorii Mathie Mencii27 hedifficari debeant domus due cum gotale consueto, prima quarum habeat passos tres et palmos septem, alia vero passos tres et palmos sex pro termino. Et inter territorium et domum dicti Mathie vadat via consueta latitudinis palmorum novem, que vadat recta usque ad portam muri civitatis, per quam intratur ad
462
KNJIGA OSMA
poËevπi kod crkve Svetog Nikole, mora preko opÊinskog zemljiπta proÊi jedna ulica πirine tri seænja, proteæuÊi se prema zapadu do gradskog zida. Isto tako moraju se u spomenutom predgrau sagraditi kuÊe uz opÊinsku ulicu, poËinjuÊi od istoËne strane iduÊi prema zapadnoj, i da svaka kuÊa bude πiroka tri seænja i isto toliko duga, a izmeu tih kuÊa da upadaju æljebovi oluka na prostoru od tri pedlja. Izmeu tih kuÊa neka se takoer ostave ulice πirine deset pedalja svaka. A te ulice neka se istom πirinom nastave i idu do gradskog zida sa strane brda. Takvim se naËinom i redom moraju nastaviti kuÊe sa svojim æljebovima i ulicama do gradskog zida i vrata od Pila, ali tako da u prije spomenutim ulicama ni iznad ulica nitko ne moæe graditi bilo kakve sulare, stubiπta ili kakvu gradnju. Osim toga nareujemo da se s druge strane predgraa ostavi jedna ulica πirine deset pedalja i da ide preko opÊinskog zemljiπta, poËinjuÊi od kuÊa VukasoviÊevih s istoËne strane i da proe pored tih kuÊa i pored kuÊe Orsata CrijeviÊa i kuÊe Matije MenËetiÊa. I nastavljajuÊi tako da ide dalje do ulice koja prolazi izmeu kuÊe Tripuna –ureviÊa i zemljiπta dubrovaËke nadbiskupije; ta pak ulica neka u reËenoj πirini i duæini zauvijek ostane otvorena i nezauzeta i u njoj se ne smije podizati bilo koja zgrada. Treba pak znati da je prije spomenuta ulica u cijelosti na zemljiπtu OpÊine dubrovaËke, osim πto na svojem kraju sa zapadne strane prije reËena ulica ulazi pet pedalja u zemljiπte Tripuna –ureviÊa, a deset pedalja u zemljiπte Martola CrijeviÊa s jednoga kraja i tako zavrπava na reËenih pet pedalja zemljiπta spomenutog Tripuna te tako ostaje granica opÊinskog zemljiπta na mjestu zemljiπta spomenutih Tripuna i Martola dva i pol seænja. Odreujemo povrh toga da oni koji imaju posjede ondje kuda prolazi prije reËena ulica moraju plaÊati godiπnje ono πto su bili odredili dotiËni gospodin knez i VijeÊe, kako potanje stoji u knjizi najamnina i opÊinskih zemljiπta. Nadalje nareujemo da se na naznaËenoj opÊinskoj ulici kuÊe grade ovim naËinom i redom: da se poËinjuÊi s istoËne strane, od kuÊe VukasoviÊevih, na dvanaest i pol seæanja sagrade Ëetiri kuÊe sa svojim æljebovima od po tri pedlja za ælijeb, a na kraju tog poteza neka se ostavi jedna ulica πirine deset pedalja. Ta ulica neka prolazi izmeu zemljiπta Samostana svete Marije Mljetske i kuÊe Orsata CrijeviÊa i neka proe kroz vrata izgraena u zidu kroz koja se ulazi na zemljiπte GunduliÊevih i tako ide dalje do zida staroga grada. A od prije spomenute ulice nadalje do poËetka zemljiπta Stanca Zuba moraju biti dvije kuÊe na πest seæanja sa ælijebom od tri pedlja. I izmeu zemljiπta reËenog Stanca i zemljiπta Damjana GunduliÊa neka se ostavi jedna ulica πirine osam pedalja i neka ide ravno do zida staroga grada. Od prije spomenute ulice do poËetka susjednog zemljiπta Matije MenËetiÊa moraju se pak sagraditi dvije kuÊe s uobiËajenim ælijebom, od kojih je prva duga tri seænja i sedam pedalja, a druga
463
LIBER OCTAVUS
domum Martoli Cereve. Et a predicta via in antea usque ad aliud capud territorii dicti Mathie qui confinat cum territorio18 Triphonis Georgii, hedifficentur domos (sic) sex in termino passorum viginti, et unaqueque domus habeat terminum passorum trium, et gotales modo prescripto. Et inter territorium28 dicti Mathie et territorium Triphonis Georgii transire debeat29 viam unam (sic) latitudinis palmorum decem, et vadat recta30 usque ad murum civitatis veteris. Item a predicta via in antea discurendo totum territorium Triphonis Georgii31 et territorium Martoli Cereve, hedifficentur domos quinque in termino passorum sexdecim cum gotalibus consuetis. Et in capite dicti termini, inter domum dicti Triphonis et territorium archiepiscopatus Ragusii, vadat via consueta, que discurat cum eadem latitudine qua acthenus32 consuevit. Preterea a predicta via in antea discurendo totum territorium archiepiscopatus Ragusii, in termino passorum triginta octo, hedifficari debeant domos decem cum suis gotalibus palmorum trium pro gotale. Et inter predictas domos discurere debeant vie quatuor, palmorum decem pro via in latitudine, que quidem discurant per territorium archiepiscopatus Ragusii usque ad viam que vadit ad ecclesiam8 Omnium Sanctorum. Via vero que transire videtur a latere monasterii Pulcelarum, remaneat in suo statu actenus consueto. Item a putheo33 Comunis, qui est ante monasterium Pulselarum, vadat via34 consueta per territorium dicti archiepiscopatus, que quidem via venit usque ad domum Sersii et de inde ante Castellum, et cum sua latitudine permaneat sicut actenus consuevit. Alia quidem via que venit ab ecclesia35 Omnium Sanctorum et a latere domus Dimitri de Vilano36, debeat cum sua latitudine in antiquo statu et consuetudine permanere. Et via que vadit a porta fundici et ante staciones37 Iohannis Çelipe38, permaneat et vadat usque ad domum Pasque Picurarii cum latitudine consueta. Que quidem vie omnes superius anotate, disocupate et aperte perpetualiter debeant permanere, et nemo in eis nec super eas possit facere scalam nec archivoltum vel39 solarium, ita quod semper cum dicta latitudine sint aperte. Nec in dicto burgo aliquis de cetero facere debeat nec habere privatum nisi in domibus propriis in quibus habitant; et illos privatus faciant sub terra, ita quod inmundicia non discurat in predictis viis et gotalibus ordinatis. Patroni vero, unde predicte vie vadunt per sua territoria, dimitere40 debeant dictas vias et reffundere41 unus42 alteri, prout poterunt ad invicem convenire. Et si concordare non possent ad inviciem, d. comes cum Minori Consilio debeat eligere tres bonos viros qui debeant determinare illud quod sibi iustum videbitur. Et quicquid43 ipsi determinaverint, firmum et ratum habeatur. Statuta autem et ordinamenta44, que sunt contra hunc ordinem, nulius45 valoris irrita revocamus46. Anno47 Domini millesimo tercentesimo quarto48, indicione secunda, die vicesimo49 intrante mense aprilis. Nos Marinus Badoarius miles, comes Ragusii, in tercio50 regimine sui comitatus, cum voluntate sui Minoris et Maioris Consilii, ordinatum et firmatum fuit, quod a modo in antea nulla noviça que vadit51 ad maritum, non audeat nec debeat se ligere nec portare corna52, secundum antiquam consuetudinem, sub
464
KNJIGA OSMA
tri seænja i πest pedalja. A izmeu zemljiπta i kuÊe spomenutog Matije, koja graniËi sa zemljiπtem Tripuna –ureviÊa, neka se podigne πest kuÊa u rasponu od dvadeset seæanja i neka svaka kuÊa ima tri seænja duæine i æljebove kako je propisano. A izmeu zemljiπta reËenog Matije i zemljiπta Tripuna –ureviÊa mora prolaziti jedna ulica πirine deset pedalja i iÊi ravno do zida staroga grada. Isto tako, od prije reËene ulice dalje, prelazeÊi Ëitavo zemljiπte Tripuna –ureviÊa i zemljiπte Martola CrijeviÊa neka se izgradi pet kuÊa u rasponu od πesnaest seæanja s uobiËajenim æljebovima. A na kraju tog poteza, izmeu kuÊe spomenutog Tripuna i zemljiπta dubrovaËke nadbiskupije neka bude uobiËajena ulica, koja nastavlja teÊi istom πirinom koju je dotle imala. Osim toga, od prije spomenute ulice dalje, prelazeÊi Ëitavo zemljiπte dubrovaËke nadbiskupije, mora se u potezu od trideset osam seæanja podignuti deset kuÊa sa æljebovima od po tri pedlja za ælijeb. I izmeu prije spomenutih kuÊa moraju prolaziti Ëetiri ulice, svaka po deset pedalja πirine, a one neka prolaze zemljiπtem dubrovaËke nabiskupije do ulice koja ide do crkve Svih svetih. Ulica pak πto se vidi kako prolazi pored samostana klarisa neka ostane u uobiËajenom dosadaπnjem stanju. Isto tako, od opÊinskog puËa koji se nalazi pred samostanom klarisa neka ide uobiËajena ulica preko zemljiπta spomenute nadbiskupije πto dolazi do kuÊe Sersija a odatle pred Kaπtel. I neka ostane u svojoj dosadaπnjoj πirini. Druga pak ulica, koja dolazi od crkve Svih svetih a pored kuÊe Dimitrija de Vilano, mora ostati svojom πirinom u prijaπnjem uobiËajenom stanju. I ulica koja ide od vrata fundika a ispred duÊana Ivana »elipe neka ostane i ide do kuÊe Paska PikurareviÊa s uobiËajenom πirinom. Sve pak ove prije naznaËene ulice moraju zauvijek ostati nezaprijeËene i otvorene, i nitko u njima ni na njima ne smije graditi stubiπte, ni nadsvoe, ni sular tako da uvijek budu otvorene u naznaËenoj πirini. I nitko u reËenom predgrau ubuduÊe ne smije graditi ni imati nuænik, osim u vlastitim kuÊama u kojima stanuju. A neka te zahode grade pod zemljom, tako da neËist ne teËe na spomenute ulice i propisane æljebove. Vlasnici pak gdje prije reËene ulice idu preko njihova zemljiπta, moraju propustiti te ulice i jedan drugomu pruæiti naknadu kako se meusobno mognu sporazumjeti. A ako se izmeu sebe ne bi mogli sporazumjeti, mora gospodin knez s Malim vijeÊem izabrati tri povjerenika koji Êe odrediti πto ocijene pravednim. I πto god oni odrede, neka se dræi konaËnim i obvezujuÊim. Uredbe pak i odluke koje se protive ovoj odluci opozivamo i stavljamo izvan snage.
Godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetvrte, druge indikcije, dana 20. travnja. Mi, vitez Marin Badoero, knez dubrovaËki, u treÊem mandatu svoga kneπtva, s privolom svoga Maloga i Velikog vijeÊa, naredili smo da se odsad ubuduÊe nijedna mladenka koja ide k muæu ne usudi niti smije povezati se ni nositi roguljice na vijencu po starom obiËaju, pod prijetnjom kazne od deset perpera za
465
LIBER OCTAVUS
pena yperperorum decem pro qualibet contrafaciente. Clamatum fuit hoc publice per loca solita per Matheum preconem Comunis.
LVIII. De pena vrasde1 Millesimo trecentesimo octavo2, indicione VI3, die XXIX4 septembris. Antiqua consuetudo fuit per omnes reges et homines Sclavonie et tocius regnaminis cum omnibus comitibus et homines Ragusii, quod si aliquis Raguseus interficeret aliquem de Sclavonia et de toto regnamine, quod solveret pro vrasda perperos quingentos, et e contrario facerent homines de Sclavonia et de regnamine. Tempore vero nobilis viri d. Belleti Falletro5, tunc comitis Ragusii, casus contigit, quod per Raguseum interfectus fuit quidam Sclavus, et dictus d. comes noluit sententiare6 dictam consuetudinem, sed voluit procedere secundum Statuta d. Iohannis Teupoli, ad que servanda dicebat se per sacramentum esse astrictum. Et ex hoc fuit discordia inter dictum d. comitem et homines Ragusii. Et super hiis per ipsum comitem et homines Ragusii missum fuit ad d. ducem et Comune Veneciarum. Quibus questionibus et controversiis auditis, d. dux et Comune Veneciarum mandavit quod dictus d. comes tunc procederet in dicto casu secundum dicta Statuta. Tempore autem nobilis viri d. Andree Dauro, comitis Ragusii, successoris dicti d. Belleti in dicto comitatu Ragusii, missi fuerunt sollempnes7 ambaxatores ad d. ducem et Comune Veneciarum pro parte d. comitis et Comunis Ragusii, supplicando reverenter et requirendo, quod ei placeret, quod de cetero dicta antiqua consuetudo vrasde servaretur. Quibus ambaxatoribus per d. ducem et Comune Veneciarum fuit responsum, et per ducales literas d. comiti et Comuni Ragusii scriptum in mandatis, quod deberent mittere ad d. regem Urosium, et eum requirere et instanter rogare quod ei placeret iusticiam, que Deo et hominibus et toti mundo amabilis est, servare, ita quod si aliquis de suis hominibus et de toto regnamine interficeret aliquem Raguseum, quod ipsum homicidium mortis supplicio8 puniret; quod si facere vellet, d. comes et homines Ragusii parati erant facere similem iusticiam, si aliquis Raguseus interficeret aliquem Sclavum. Et si dictus rex non esset contentus et non vellet facere dictam iusticiam, silicet punire mortem pro morte, sed vellet omnio servare dictam9 consuetudinem vrasde, quod d. comes et homines et Comune Ragusii eandem vrasdam10 et ipsam consuetudinem11 vrasde12 servare teneatur et facere dicto d. regi et hominibus Sclavonie et tocius13 regnaminis, non obstantibus in hoc casu Statutis et capitulis d. Iohannis Teupoli. Unde visis et intellectis dictis literis d. ducis, ipse d. comes et Comune Ragusii miserunt sollempnes14 ambaxatores iuxta mandatum d. ducis ad dictum regem, supplicantes reverenter et eum requirentes15 instanter, ostendendo eciam16 ei literas predictas d. ducis, quod ipse faceret iusticiam de suis hominibus et tocius regnaminis secundum modum supradictum, si casus contingeret, quod Deus avertat, quod si facere vellet, d. comes et homines
466
KNJIGA OSMA
svaku koja to prekrπi. Ovo je bilo javno oglaπeno na uobiËajenim mjestima po opÊinskom glasniku Mateju.
LVIII. O kazni na temelju vraæde svih je slavenskih kraljeva i ljudi i Ëitavoga kraljevstva bio stari obiËaj u odnosu prema svim dubrovaËkim knezovima i ljudima da bi DubrovËanin, ubije li nekoga iz slavenskih zemalja i Ëitavoga kraljevstva, plaÊao za vraædu petsto perpera, i obratno: isto bi Ëinili ljudi iz slavenskih zemalja i iz kraljevstva. U vrijeme pak plemenitoga muæa gospodina Belleta Falletra, tada kneza dubrovaËkoga, dogodilo se da su nekog Slavena ubili DubrovËani i dotiËni gospodin knez nije htio suditi po spomenutom obiËaju, nego je htio postupiti prema statutarnim odredbama gospodina Ivana Tiepola, koje je, govoraπe, po prisezi obvezan poπtovati. I zbog toga je nastala razmirica izmeu reËenoga gospodina kneza i DubrovËana pa su se o tome sam knez i DubrovËani obratili gospodinu duædu i OpÊini mletaËkoj. Sasluπavπi to pitanje i prijepor gospodin duæd i OpÊina mletaËka naredili su da spomenuti knez tada u tom sluËaju postupi prema spomenutim statutarnim odredbama. Za vrijeme pak plemenitog muæa gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga, nasljednika gospodina Belleta u dubrovaËkom kneπtvu, bili su poslani sveËani poslanici gospodinu duædu i OpÊini mletaËkoj uime gospodina kneza i OpÊine dubrovaËke, smjerno moleÊi i traæeÊi da bi pristao da se ubuduÊe poπtuje taj stari obiËaj vraæde. Tim su poklisarima gospodin duæd i OpÊina mletaËka odgovorili i uputili pismenu naredbu gospodinu knezu i OpÊini dubrovaËkoj da moraju uputiti poklisare gospodinu kralju Uroπu i od njega traæiti i uporno moliti da ushtjedne postupiti po pravdi koja je Bogu i ljudima i Ëitavom svijetu mila, tako da bi, ako netko od njegovih ljudi i iz Ëitavoga kraljevstva ubije nekog DubrovËanina, to ubojstvo kaznio smrtnom kaznom. Ako bi to htio uËiniti, gospodin knez i dubrovaËki podanici spremni su donijeti istu presudu ako bi koji DubrovËanin ubio nekog Slavena. A ako dotiËni kralj ne bi bio zadovoljan i ne bi htio donijeti spomenutu presudu, to jest za smrt kazniti smrÊu, nego bi se htio svakako pridræavati toga starog obiËaja vraæde, da su gospodin knez i dubrovaËki podanici i OpÊina duæni pridræavati se tog obiËaja vraæde i tako se odnositi prema spomenutom gospodinu kralju i podanicima slavenskih zemalja i Ëitavoga kraljevstva, neovisno u ovom sluËaju o uredbama i odredbama gospodina Ivana Tiepola. Stoga su, vidjevπi i razmotrivπi spomenuto pismo gospodina duæda, gospodin knez i OpÊina dubrovaËka po naredbi gospodina duæda poslali kralju sveËane poslanike smjerno moleÊi i uporno traæeÊi, uz predoËenje i prije spomenutog pisma gospodina duæda, da bi svoje ljude i podanike Ëitavoga kraljevstva osuivao na prije naznaËeni naËin ako bi se, ne dao Bog, dogodio (takav) sluËaj.
467
LIBER OCTAVUS
Ragusii parati erant de suis Raguseis ei facere illud eidem. Quibus auditis, dictus d. rex respondit quod in hoc nullo modo assentiret et quod nolebat17 spargere sanguinem suorum, sed volebat18 servare et tenere antiquam consuetudinem vrasde predecessorum suorum et suam, et quod aliud non faceret aliquo modo, quia hoc eciam16 firmaverat per sacramentum. Et quod Ragusei facerent19 de suis Raguseis quicquid20 vellent, sed ipse aliud non faceret de suis hominibus nisi secundum dictam consuetudinem vrasde. Et hoc omnia firmavit sacramento dictis ambaxatoribus nostris, et dedit eis pro Comuni Ragusii autentica et sollempnia21 privilegia. Unde nos Andreas Dauro, comes Ragusii, cum nostris Minori22 et Maiori Consiliis, cum laudo populi in cunccione23 publica in24 Platea Comunis ad sonum campanarum more solito congregata, volentes literas et mandatum domini nostri, d.25 ducis reverenter servare, bono statui hominum et civitatis Ragusii sollicite providere26, statuimus et firmamus, quod si aliquis de cetero aliquem de Sclavonia vel de toto regnamine interfecerit, solvat perperos quingentos pro vrasda, secundum dictam antiquam consuetudinem vrasde, et si dictam vrasdam non solvet, sit in banno civitatis et districtus Ragusii donec dictam vrasdam integre soluerit.
LIX. De iusticia facienda de illis qui occiderint Sclavos et Tenor1 literarum domini ducis Veneciarum super pena vrasde Petrus Gradonicus, Dei gracia2 Veneciarum, Dalmacie atque Chroacie dux, dominus3 quarte4 partis et dimidie tocius5 imperii Romanie, nobili et sapienti viro Andree Dauro, de suo mandato comiti Ragusii, et universitati civitatis eiusdem, fidelibus suis dilectis, salutem et dileccionis6 affectum. Ad nostram venientes presenciam7 nobiles viri Ursacius8 de Bodaça9, Marinus de Dersa et Nicola de Gundula, ambaxatores vestri, nobis pro parte vestra humiliter supplicarunt, quod cum in commissione comitis vestri contineatur inter alia, quod qui interficit alium debet mori, et rex Urosius suos Sclavos qui vestros interficit (sic) Raguseos, mori non faciat, sed eos solvere facit D yperperos pro maleficio commisso nec penam aliam paciantur. Et dignaremur vobis concedere de gracia2 speciali quod in hoc ceteris ad similem condicionem10 cum Sclavis predictis, non obstante commissione comitis vestri predicti, scilicet11 quod si aliquis Raguseus aliquem Sclavum occiderit, solveret penam predictam D12 yperperos et penam aliam non haberet. Super quibus prudencie13 vestre scribimus per nos et nostra Consilia, Minus et Maius, vobis precipiendo mandantes, quatenus mittere debeatis ad d. regem Raxie, quem14 faciatis requiri et instanter rogari, quod cum quelibet lex divina et humana precipiat et sic per mundum15 servetur, quod qui interficit alium moriatur, pro conservanda iusticia, placeat ei esse contentum16 iusticiam, que tantum Deo et hominibus placeat,
468
KNJIGA OSMA
Ako bi to htio uËiniti, da su gospodin knez i DubrovËani spremni isto tako postupiti sa svojim DubrovËanima. Kad je to Ëuo, spomenuti je kralj odgovorio da na to ne bi nipoπto pristao i da ne bi htio prolijevati krv svojih (podanika), nego da hoÊe poπtovati i odræavati stari obiËaj vraæde svojih prethodnika i svoj, i pridræavati ga se i da drugaËije ni na jedan naËin ne bi postupio, jer to bijaπe i prisegom potvrdio. A neka DubrovËani sa svojim DubrovËanima Ëine πto god hoÊe, ali da on ne Êe sa svojim ljudima postupati nego po naznaËenom obiËaju vraæde. I sve je to potvrdio prisegom naπim poklisarima i dao je za OpÊinu dubrovaËku vjerodostojne i sveËane povlastice. Stoga mi, Andrija Dauro, knez dubrovaËki, s naπim Malim i Velikim vijeÊem, uz odoboravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, po obiËaju, na glas zvona, htijuÊi pismo i naredbu naπega gospodina duæda odano poπtovati i predano se pobrinuti za dobro stanje ljudi i grada Dubrovnika, odluËujemo i potvrujemo: ako koji DubrovËanin ubuduÊe ubije nekoga iz slavenskih zemalja ili iz Ëitavoga kraljevstva, neka plati petsto perpera za vraædu po spomenutom starom obiËaju vraæde, a ako reËenu vraædu ne plati, neka bude protjeran iz Grada i dubrovaËke oblasti dok u cijelosti ne plati tu vraædu.
LIX. O donoπenju presude protiv onih koji ubiju Slavene (C) i tekst pisma gospodina mletaËkog duæda o kazni na temelju vraæde etar Gradenigo, po Boæjoj milosti duæd Mletaka, Dalmacije i Hrvatske, gospodar jedne i pol Ëetvrtine Ëitavog carstva Romanije, plemenitom i mudrom muæu Andriji Dauru, po njegovoj ovlasti knezu dubrovaËkomu i opÊinstvu istoga grada, svojim ljubljenim podanicima pozdrav i iskaz ljubavi. Doπavπi pred nas, vaπi poslanici, plemeniti muæevi Orsat BudaËiÊ, Marin DræiÊ i Nikola GunduliÊ, u vaπe su me ime smjerno zamolili sljedeÊe: buduÊi da u naputku vaπega kneza izmeu ostalog stoji da tko ubije drugoga, mora umrijeti, a kralj Uroπ ne daje pogubiti svoje Slavene koji ubiju vaπe DubrovËane, nego odreuje da bez druge kazne za uËinjeni zloËin plate petsto perpera, neka se posebnom povlasticom udostojimo dopustiti vam da se u tomu izjednaËite s prije reËenim Slavenima, neovisno o naputku vaπega prije spomenutoga kneza, to jest - ako neki DubrovËanin ubije Slavena, da plati naznaËenu kaznu od petsto perpera i da nema druge kazne. O tim pitanjima mi i naπa vijeÊa, Malo i Veliko, piπemo Vaπoj razboritosti zapovijedajuÊi vam da morate uputiti poslanstvo gospodinu kralju Raπke pa tim putem traæite i uporno molite sljedeÊe: buduÊi da svaki boæanski i ljudski zakon nalaæe, i jer se tako diljem svijeta postupa, da tko ubije drugoga, umre, radi oËuvanja pravednosti, neka ushtjedne pristati da se pravda, koja je toliko draga Bogu i ljudima, odræi i u pogledu njegovih Slavena,
469
LIBER OCTAVUS
servare17 ac facere de suis Sclavis, qui occideret Raguseos, similiter facere eos mori, cum vos parati sitis, sicut esse debeatis, ipsam iusticiam servare ac facere de vestris Raguseis qui occiderent suos Sclavos similiter facere eos mori. De quo si ipse rex erit contentus vos sic observare et iusticiam facere, ut dictum est, inviolabiliter observetis; si autem ipse rex de ipsa facienda iusticia18 nollet esse contentus, sed vellet se tenere et servare predictam consuetudinem D yperperorum, tunc in arbitrio vestro relinquimus servandi in predictis similem consuetudinem vel consuetudines erga Sclavos, quas ipsi erga vos servabunt, non obstante puncto commissionis predicte vestri comitis quod, quantum in hoc, duximus revocandum. Datum in nostro ducali palacio, die VIII19 mensis aprilis, VI-e indicionis.
LX. De igne1 Anno Domini MCCC nono2, indicione septima, die sexto intrante ianuarii, tempore d. Andree Dauro, comes (sic) Ragusii. Nos Andreas Dauro, comes Ragusii, incessantis3 sollicitudinis studio intendentes ad conservacionem4 et salutem hominum et civitatis Ragusii, considerantes, quod ex incautela multarum personarum de inprovisione ignis posset grande et generale periculum civitati Ragusii inminere5, de voluntate et expresso consensu nostrorum Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in cunccione6 publica7 ad sonum campanarum in Plathea8 congregata, ut moris est, statuimus, quod si aliquo casu contingeret, quod Deus avertat, quod ignis incenderetur in aliqua domo in civitate Ragusii vel in burgo, quod omnes homines de civitate et burgo Ragusii teneantur currere ad succurendum et extinguendum ipsum ignem cum manariis vel cum galetis vel cum mastellis aque. Et quod nulla mulier cuiuscumque9 condicionis10 et status sit, audeat vel presumat in illa hora, sive in die sive in nocte sit, exire domum nec ire ad locum illum ubi esset dictus ignis, in pena de perperis quinque pro qualibet et qualibet vice. Et si mulier11 illa fuerit maritata, quod maritus solvat dictam penam; et si est vidua, ipsa solvat de dotibus et bonis suis; et si non est maritata et habeat patrem, pater teneatur solvere dictam penam, vel mater vel fratres, si non habet patrem, vel ipsa de bonis suis si est heres. Et si sit alterius condicionis10, quod ipsa de bonis suis solvat sine aliqua remissione; et accusator habeat medietatem si per eius accusacionem12 veritas poterit13 reperiri. Excepit baiulis, sclavis et aliis servicialibus nobilium de Ragusio que tenentur omnes currere cum galetis et mastellis aque, in pena de perperis V pro qualibet14. Item quod omnes calligarii15 et pelliçarii teneantur currere cum suis mastellis cum aqua ad locum ubi esset dictus ignis, et marangoni et calafati16 cum eorum manariis, et primiaçi cum mastellis vel galetis aque, in pena de perperis17 V pro quolibet et pro18 qualibet vice. Item, si dictus casus occurreret de igne quod diruatur una domus vel plures, si oportuerit a qualibet parte illius domus in qua esset dictus ignis, et quod ille
470
KNJIGA OSMA
te one koji bi ubijali DubrovËane, dade pogubiti, jer ste i vi spremni, kao πto i trebate biti, dræati se iste pravednosti pa sa svojim DubrovËanima koji ubiju njegove Slavene postupiti jednako, to jest pogubiti ih. Ako se kralj s time suglasi, vi se toga u provedbi i dijeljenju pravde nepovredivo pridræavajte. Ako se pak kralj ne htjedne sloæiti s provoenjem takve pravde, nego bi se htio dræati i pridræavati spomenutog obiËaja od petsto perpera, tada prepuπtamo vaπoj prosudbi da se u takvim pitanjima pridræavate istih obiËaja prema Slavenima koje Êe oni prema vama primjenjivati, neovisno o stavku spomenute naredbe vaπega kneza, koju glede ovoga dræimo da treba opozvati. Dano u naπoj duædevoj palaËi, dana 8. travnja πeste indikcije.
LX. O poæaru Godine Gospodnje tisuÊu tristo devete, sedme indikcije, dana 6. sijeËnja, u vrijeme Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga i, Andrija Dauro, knez dubrovaËki, stalnim i briænim nastojanjem oko oËuvanja i spasa ljudi i grada Dubrovnika, imajuÊi u vidu da bi zbog nepaænje mnogih osoba poæar mogao nenadano dovesti grad Dubrovnik u veliku i opÊu opasnost, privolom i izriËitim pristankom naπih vijeÊa, Malog i Velikog, uz odobravanje puka okupljenog, kako je obiËaj, na Placi na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo: ako bi se, ne dao Bog, kojim sluËajem dogodilo da izbije poæar u kojoj kuÊi u Gradu ili predgrau, da su svi ljudi iz Grada i predgraa duæni pohitati u pomoÊ da se taj poæar ugasi, sa sjekirama, kablima ili vjedrima punim vode. A nijedna æena, bilo kojeg poloæaja i staleæa, da se u taj Ëas ne usudi i ne drzne, bilo to danju, bilo noÊu, iziÊi iz kuÊe i poÊi na mjesto poæara, pod prijetnjom kazne od pet perpera svakoj i za svaki put. I ako bi ta æena bila udana, da reËenu kaznu plati muæ, a ako bi bila udovica, da plati ona iz prÊije i svoje imovine. A ako nije udana i ima oca, tu je kaznu duæan platiti otac, ili majka ili braÊa ako nema oca, ili sama iz svoje imovine ako je baπtinica. A ako je drugog poloæaja, da sama plati iz svojih dobara, bez ikakva otpusta; i da prijavitelj dobije polovicu, ako se po njegovoj prijavi uzmogne ustanoviti istina. Izuzimaju se dadilje, robinje i ostala æenska sluæinËad dubrovaËke vlastele, koje su sve duæne pohitati s kablima i vjedrima vode, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svaku. Jednako tako, svi su postolari i krznari duæni sa svojim vjedrima s vodom pohitati onamo gdje bi bio taj poæar; i maranguni i kalafati sa svojim sjekirama, i plaÊenici s vjedrima i kablima vode, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put. Isto tako, ako bi se dogodio spomenuti poæar, neka se, ako bi bilo potrebno, poruπi jedna ili viπe kuÊa s bilo koje strane one kuÊe u kojoj bude poæar, a one
471
LIBER OCTAVUS
domus que diruentur illa de causa, emendentur per Comune Ragusii, secundum extimacionem19 iustam trium vel quinque bonorum hominum vel maiorem partem ipsorum qui ad hoc deputati fuerint per d. comitem et eius Consilium. Item quod emantur per Comune in quolibet sexterio manarie XX que deputentur certis bonis hominibus qui cum manariis illis teneantur currere ad dictum locum ignis, occurente casu, in pena de V perperis20 pro quolibet et qualibet vice. Et predicti quibus deputate fuerint dicte manarie, non possit (sic) eas donare nec vendere, prestare, alienare vel de domo sua relaxare, modo aliquo vel ingenio, in pena de perperis20 duo21 pro quolibet et pro18 qualibet vice.
LXI. De1 tercia parte doane danda pro inpromtis2 Anno Domini MCCCIX, indicione septima, die XVI setembris3, tempore d. Andree Dauro, comes (sic) Ragusii. Nos Andreas Dauro, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 ad sonum campanarum more solito in Plathea5 congregato, statuimus et firmamus, quod pro impromptu de perperis6 MMCLXX quod7 fit in presenti, et pro omnibus impromptis8 que de cetero fient Comuni per homines Ragusii, deputetur et sit deputata tercia pars doane. Et quod nullus comes de cetero possit infringere presens statutum, nec in aliquo immutare, nec possit per se vel per alium proponere in aliquo Consilio ad revocandum vel immutandum hoc statutum, in pena sui sacramenti. Et quod nulla persona audeat vel presumat arengare vel proponere in aliquo Consilio ad revocandum vel immutandum presens statutum, in pena de perperis9 XXV pro quolibet et pro qualibet vice.
LXII. De personis parcium Dalmatie superioris obligatis per cartam notarii1 Ragusini2, quod teneantur respondere - C Tempore3 d. Bartholomei Gradonici, comitis Ragusii4. Currente anno Domini millesimo CCCIX5, indicione septima, die XVIII decembris, tempore nobilis viri d. Bartholomei Gradanici (sic), comitis Ragusii, in Minori et Maiori Consilio, et cum laudo populi in publica6 concione7 in Plathea8 ad sonum campane more solito congregato, statutum fuit et firmatum, quod omnes persone de Dalmacia9 superiori, videlicet de omnibus et singulis civitatibus et locis de Dalmacia9 superiori a Ragusio superius versus orientem, que de cetero facient vel contrahent aliquod debitum10 vel debita in Ragusio11, quacumque racione vel causa cum carta notarii vel scriptura quaterni vel ydoneis
472
KNJIGA OSMA
kuÊe koje budu sruπene iz tog razloga, neka nadoknadi OpÊina dubrovaËka prema pravednoj procjeni trojice ili petorice dobro upuÊenih ljudi, to jest veÊine njih, koje za to odrede knez i njegovo VijeÊe. Isto tako, neka OpÊina kupi za svaki gradski seksterij po dvadeset sjekira, a neka se dodijele dobro upuÊenim ljudima, koji su duæni ako se sluËaj dogodi, s tim sjekirama pohitati na spomenuto mjesto poæara pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put. A ti prije spomenuti, kojima budu dodijeljene te sjekire, ne smiju ih darovati ni prodati, posuditi, otuiti niti iz svoje kuÊe pustiti, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, pod prijetnjom kazne od dva perpera za svakoga i za svaki put.
LXI. O treÊini carine koja se ima dati za prinudni zajam Godine Gospodnje tisuÊu tristo devete, sedme indikcije, dana 16. rujna, u vrijeme gospodina Andrije Daura, kneza dubrovaËkoga Mi, Andrija Dauro, knez dubrovaËki, voljom i pristankom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na Placi, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i potvrujemo da se za prinudni zajam od dvije tisuÊe sto sedamdeset perpera, koji se sada prikuplja, i za sve prinudne zajmove koje Êe DubrovËani ubuduÊe davati OpÊini odvoji i bude odvojena jedna treÊina carine. A nijedan knez ne smije ubuduÊe ovu uredbu krπiti niti u neËemu izmijeniti, niti sam niti po drugome u nekom vijeÊu predloæiti da se ova odredba opozove ili izmijeni, pod prijetnjom kazne zbog krπenja prisege. I neka se nitko ne usudi niti drzne u nekom vijeÊu raspravljati ili predloæiti da se ova uredba opozove ili izmijeni, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakoga i za svaki put.
LXII. Da su osobe iz krajeva Gornje Dalmacije - obvezane ispravom dubrovaËkog biljeænika - duæne odgovarati - C U vrijeme gospodina Bartolomeja Gradeniga, kneza dubrovaËkoga. TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo devete, sedme indikcije, dana 18. prosinca, u vrijeme plemenitog muæa Bartolomeja Gradeniga, kneza dubrovaËkoga, u Malom i Velikom vijeÊu i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, po obiËaju, na glas zvona, bilo je odluËeno i potvreno da su sve osobe iz Gornje Dalmacije, to jest iz svih i pojedinih gradova i mjesta Gornje Dalmacije, od Dubrovnika prema istoku, koje se ubuduÊe zaduæe ili ugovorno preuzmu neki dug u Dubrovniku, iz bilo kojeg razloga ili s bilo koje osnove, uz biljeæniËku ispravu ili zapis u knjizi ili po valjanim svjedocima, duæne
473
LIBER OCTAVUS
testibus, teneantur de ipso debito vel debitis respondere coram d. comite Ragusii et sua Curia, si inventi fuerint12 Ragusii et per suos creditores requisiti, et satisfacere de dictis debitis, si per d. comitem Ragusii et suam Curiam fuerint sentenciati, non obstante aliquo statuto comunis Ragusii hinc retro facto.
LXIII. De1 sale non portando2 ad loca proibita Currente anno domini MCCCXI3, indicione nona, die penultimo mensis marcii. Nos Bartholomeus Gradanicus4, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica cunccione5 in Plathea6 ad sonum campanarum, ut moris est, congregata, statuimus et firmamus, quod nullus Raguseus de cetero a capite de Cumaro versus Ragusium et a Budua versus Ragusium, de suo vel de alineo ligno, sive Raguseorum sive forestariorum, nec in terra nec de terra, audeat vel presumat caregare vel discaregare7 salem, nec8 de ligno in lignum, causa ducendi vel mittendi ad aliquam partem nisi Ragusium, in pena que in Statuto de sale continetur.
LXIV. De1 navigiis euntibus in conserva Millesimo CCC undecimo2, indicione nona, die decimo septimo mensis iulii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii3, et cum laudo populi in publica4 concione5 ad sonum campanarum in Plathea6, ut moris est, congregata, statuimus et firmamus, quod omnia ligna et naves que de cetero per d. comitem, qui est et qui per tempora erit, et suum Minus Consilium mittentur, et ponentur in conserva et sub ordine capitanei ad eundum ad aliquas partes, debeant esse sub tali ordine, quod si aliquod dampnum per corsarios7 eveniret in dictis lignis sub aliquo eorum, quod totum illud dampnum8 emendetur per avaream de toto avere dictorum lignorum et de ipsis lignis, apreciando ipsa ligna tercium minus.
474
KNJIGA OSMA
odgovarati pred gospodinom dubrovaËkim knezom i njegovim Sudom ako se nau u Dubrovniku i budu pozvane na sud od svojih vjerovnika, te podmiriti spomenute dugove ako ih osude gospodin knez i njegov Sud, bez obzira na neku prije usvojenu uredbu OpÊine dubrovaËke.
LXIII. O zabrani izvoza soli u zabranjena mjesta - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo jedanaeste, devete indikcije, pretposljednjeg dana mjeseca oæujka Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, voljom i izriËitim pristankom Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da se ubuduÊe nijedan DubrovËanin od rta Kumara do Dubrovnika i od Budve do Dubrovnika, sa svojim ili tuim plovilom, bilo dubrovaËkim bilo stranim, ne usudi niti drzne krcati ili iskrcati sol ni s plovila ni na plovilo radi prijevoza ili slanja u bilo koji kraj, osim u Dubrovnik, pod prijetnjom kazne sadræane u odredbi o soli.
LXIV. O brodovima koji plove u konvoju - C TisuÊu tristo jedanaeste, devete indikcije, dana 7. srpnja Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu i izriËiti pristanak Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenoga na javnom zboru na Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da sva plovila i brodovi koje ubuduÊe sadaπnji gospodin knez i onaj koji bude u dotiËno vrijeme, i njegovo Malo vijeÊe poπalju ili upute u konvoj i pod zapovjedniπtvo kapetana kako bi poπli u neke krajeve, potpadaju pod to pravilo da, nastane li kakva πteta od gusara na tim plovilima ili na nekom od njih, sva ta πteta bude namirena putem havarije od dobiti reËenih plovila ili od samih plovila, s tim da se ta plovila procijene za treÊinu manje.
475
LIBER OCTAVUS
LXV. De1 sale qui fiet in districtu Ragusii, quo feri possit Currente anno Domini MCCC tercio decimo, indicione undecima, die undecima mensis marcii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi ad sonum campane2 in Plathea, ut moris est, congregata publica concione3, statuimus et firmamus, quod omnes persone que de cetero facient vel fieri facient salem in districtu Ragusii, debeant quolibet anno conducere vel facere conduci Ragusium totum salem quem fecerint ad kalendas augusti. Et alium salem quem facient postea per totum mensem augusti, faciant conduci Ragusium usque ad kalendas setembris4 tunc sequentis. Et alium salem quem postea facient, conducant vel conduci faciant Ragusium usque ad ultimum diem, qua cessabunt facere salem quolibet anno. Et dictum salem in Ragusio vel districtu vel in aliquo loco prohibito alicui persone, modo aliquo vel ingenio, vendere non possint in grossum vel ad minutum nisi Comuni Ragusii vel comerclo.5 Et si cum Comuni vel comerclo concordare non poterunt, possint ipsum salem conducere ad loca non prohibita. Et si ipsum salem discaregare6 voluerint in Ragusio, possint discaregare6 ita quod claves ipsius salis designentur et dentur in manibus camarariorum Comunis, et detur eis in scriptis quantus sit ille sal. Et postea dictum salem possint caregare et portare ad loca non prohibita, si cum Comune Ragusii vel cum comerclo7 non poterunt concordare. Et quicumque fecerit contra predicta vel aliquid predictorum, solvat Comuni pro banno perperos8 XXV qualibet vice, et salem vel valorem salis. Et accusator habeat medietatem banni si per eius accusam veritas poterit inveniri.
LXVI. De1 dohaneriis2 vel fontecariis3 qui stant extra districtum4 Ragusii Currente anno Domini M trecentesimo tercio decimo5, indicione undecima, die undecima mensis marcii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione in Platea, ut moris est, ad sonum campanarum congregata, statuimus et firmamus quod si aliquis ex doaneriis6 vel ex fundegariis7 de cetero steterit extra districtum Ragusii quindecim diebus continuis, quod perdat officium suum et alius loco eius eligatur8.
476
KNJIGA OSMA
LXV. O soli koja Êe se proizvoditi u dubrovaËkoj oblasti - kamo se smije izvoziti - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo trinaeste, jedanaeste indikcije, dana 11. oæujka Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu i izriËiti pristanak Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da sve osobe koje ubuduÊe budu proizvodile ili dale proizvoditi sol u dubrovaËkoj oblasti, moraju 1. kolovoza svake godine dovesti ili dati dovesti u Dubrovnik svu sol koju proizvedu. I drugu sol koju proizvedu poslije, do kraja mjeseca kolovoza, neka dadu dovesti u Dubrovnik do prvoga dana sljedeÊeg mjeseca, rujna. I ostalu sol koju budu iza toga proizveli neka dovezu ili dadu dovesti u Dubrovnik do onoga dana kad budu prestali proizvoditi sol svake godine. A reËenu sol ni u Dubrovniku ni u (njegovoj) oblasti ni bilo kojem zabranjenome mjestu ne smiju nikomu prodavati ni na veliko ni na malo, bilo kojim naËinom ni uz bilo kakvu izliku, osim dubrovaËkoj opÊini ili uredu soli. A ako se ne budu mogli sporazumjeti s OpÊinom ili uredom soli, dotiËnu sol mogu odvesti u nezabranjena mjesta. A ako tu sol budu htjeli iskrcati u Dubrovniku, mogu je iskrcati tako da kljuËeve te soli povjere ili dadu u ruke opÊinskih komornika, i neka im se pismeno potvrdi koliko je te soli. A poslije mogu reËenu sol krcati i voziti u nezabranjena mjesta ako se ne uzmognu sporazumjeti s OpÊinom dubrovaËkom ili s uredom soli. A tko god prekrπi prije naznaËeno ili πto god od toga, neka za kaznu plati dvadeset pet perpera svaki put i neka mu se oduzme sol ili vrijednost soli. A prijavitelj neka dobije polovicu od kazne, ako se po njegovoj prijavi bude mogla ustanoviti istina.
LXVI. O carinicima ili nadstojnicima æitnice koji borave izvan dubrovaËke oblasti - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo trinaeste, jedanaeste indikcije, dana 11. oæujka Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu i izriËiti pristanak Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo: ako koji od carinika ili nadstojnika æitnice ubuduÊe bude boravio izvan dubrovaËke oblasti neprekinuto petnaest dana, neka izgubi sluæbu i neka se umjesto njega izabere drugi.
477
LIBER OCTAVUS
LXVII. De1 emptore rei stabilis non solvente2 precium ad terminum Nos Paulus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione3 ad sonum campane in Platea, ut moris est, congregata, statuimus et firmamus quod si de cetero aliqua persona emet aliquam possessionem stabilem4 et non solverit precium ad terminum statuti vel ad terminum ordinatum inter venditorem et emptorem, quod possit vendi de bonis stabilibus et mobilibus emptoris et de possessionibus quas tunc emisset, et quod persona5 emptoris detineatur in Castello ad voluntatem venditoris usque ad plenam satisfacionem6 tocius precii7 dicte possessionis vendite, et nulla consuetudo vel statutum hactenus factum valeat contra istud statutum.
LXVIII. De1 denunciatione2 fienda confinatoribus Item, quod quecunque3 persona de cetero vendet aliquam possessionem stabilem4, teneatur facere denunciare illis personis que confinant cum illa possessione vendita, que5 erunt in Ragusio, et illa denunciacio6 scribatur in quaterno Comunis.
LXIX. De1 personis detenis in castello occasione debiti Currente anno Domini millesimo trecentesimo octavo decimo2, indicione prima, die XXVIIII marcii. Nos Paulus Maurocenus3, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica concione4 ad sonum campanarum5 in Platea Comunis, ut moris est, congregata, statuimus et ordinamus, quod si aliqua persona fuerit detenta in Castello ad peticionem alicuius pro aliquo debito, nullus alius creditor dicti debitoris detenti, qui haberet cartam vel debitum magis antiquum illo pro quo detentus fuerit, possit ipsum extrahere de Castello, set pro omnibus creditoribus suis debeat in Castello permanere, dummodo primo solvatur creditori de bonis dicti debitoris, et sic6 successive uni7 post alium; salvo semper statuto de presenti viagio.
478
KNJIGA OSMA
LXVII. O kupcu nekretnine koji cijenu ne plati u roku - C Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo: ako ubuduÊe koja osoba kupi koju nekretninu, a ne isplati cijenu u zakonskom roku ili u roku ugovorenom izmeu prodavatelja i kupca, moæe se prodati (neπto) od nekretnina i pokretnina kupca i od posjeda koji tada bude kupio, a kupca osobno pritvoriti u Kaπtelu na volju prodavatelja do punog namirenja ukupne cijene reËenog prodanog posjeda, a protiv ove uredbe ne vrijedi nijedan obiËaj niti dosad usvojena odredba.
LXVIII. O objavi koju treba uputiti meaπnicima - C Isto tako, svaka je osoba koja ubuduÊe bude prodavala koju nekretninu duæna dati obavijestiti one koji graniËe s tim prodanim posjedom a budu u Dubrovniku, i neka se objava upiπe u opÊinsku knjigu.
LXIX. O osobama pritvorenim u Kaπtelu zbog duga - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo osamnaeste, prve indikcije, 29. oæujka Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu i pristanak Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opÊinskoj Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo: ako netko na neËiji zahtjev bude pritvoren u Kaπtelu za koji dug, nijedan drugi vjerovnik reËenog pritvorenog duænika koji bi imao ispravu ili potraæivanje starije od onoga zbog kojega bude pritvoren, ne moæe ga izvuÊi iz Kaπtela, nego mora ostati u Kaπtelu za raËun svih svojih vjerovnika dok se ne isplati prvi vjerovnik iz imovine dotiËnoga duænika, pa tako redom jedan za drugim, s tim da zuvijek vrijedi uredba o neposredno predstojeÊem putovanju.
479
LIBER OCTAVUS
LXX. Quantum1 comes cum Parvo Consilio expendere possit de avere Comunis - C Currente anno Domini M trecentesimo nono decimo2, indicione secunda, die secundo mensis iunii. Tempore nobilis et potentis viri d. Ugolini Iustiniani, honorabilis comitis Ragusii, in Maiori Consilio sono campane more solito congregato, in quo quidem consilio interfuerunt LXXXXI consiliarii, posite fuerunt due partes: una, quod d. comes cum suo Minori Consilio, qui nunc est vel pro tempore fuerit, possit de avere Comunis presentare personis dignis in civitate vel districtu sive prope districtum Ragusii venientibus, secundum dignitatem condicionis3 et statum dictarum personarum, in pane, vino et aliis rebus4 comestibilibus, usque ad decem perperos et non plus; et alia fuit, quod non. Et capta5 fuit pars per LXXXX ipsorum consiliariorum6, quod d. comes cum suo Minori Consilio, ut supra dictum est, possit expendere de avere Comunis modo supradicto7 usque ad X perperos.
LXXI. De1 iudicibus Maioris Curie petentibus aliis personis vel alie persone cum eis - C Nos Paulus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate et consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica2 cuncione3 ad sonum campanarum4 in Plathea5 more solito congregata6, statuimus et firmamus, quod si de cetero aliquis iudex de Maiori Curia petet aliquid vel movebit questionem in iudicio7 supra aliquam personam, vel si aliquis petet vel movebit questionem supra aliquem iudicem de Maiori Curia, ille iudex qui petet, vel supra quem petetur, non debeat sedere ad iudicium nec consulere cum d. comite nec cum aliis iudicibus in illa questione. Et tam ille iudex de Maiori Curia qui petet, quam ille qui petet supra iudicem, possit refutare pro quolibet unum de aliis iudicibus in illo placito si sibi placuerit. In omnibus aliis factis antiqua Statuta remaneant8 in sua firmitate.
480
KNJIGA OSMA
LXX. Koliko knez s Malim vijeÊem moæe potroπiti od opÊinske imovine - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo devetnaeste, druge indikcije, dana 2. lipnja U vrijeme plemenitog i moÊnog muæa gospodina Ugolina Giustinianija, Ëasnoga kneza dubrovaËkoga, u Velikom vijeÊu okupljenom - po obiËaju - na glas zvona, u kojem je sudjelovao devedeset i jedan vijeÊnik, bila su postavljena dva prijedloga. Prvi da gospodin knez koji je sad i koji bude u odreeno vrijeme, sa svojim Malim vijeÊem moæe uglednim osobama koje dou u Grad ili oblast, ili blizu dubrovaËke oblasti, prema dostojanstvu poloæaja i staleæa reËenih osoba, darovati u kruhu, vinu i ostalim namirnicama do deset perpera i ne viπe, a drugi je bio da ne moæe. I bio je prihvaÊen (prvi) prijedlog po devedesetorici vijeÊnika da gospodin knez sa svojim Malim vijeÊem, kako je prije reËeno, moæe potroπiti od opÊinske imovine na prije spomenuti naËin do deset perpera.
LXXI. O sucima Velikog suda koji tuæe druge osobe ili druge osobe tuæe njih - C Mi, Pavao Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu i pristanak Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na Placi, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i potvrujemo: ako ubuduÊe koji sudac tuæi ili na sudu pokrene parnicu protiv koje osobe, ili ako tko tuæi ili pokrene parnicu protiv kojeg suca Velikoga suda, onaj sudac koji tuæi ili protiv kojeg je podnesena tuæba ne smije biti nazoËan suenju ni s gospodinom knezom ni ostalim sucima vijeÊati u toj parnici. A i sudac Velikoga suda koji bude tuæio i onaj koji tuæi suca moæe, svaki za sebe, u toj parnici odbiti jednog od ostalih sudaca, ako mu se svidi. U svim ostalim stvarima neka ostanu na svojoj snazi stare odredbe.
481
LIBER OCTAVUS
LXXII. De1 hiis qui habent ius in re stabili vendita et sunt absentes tempore preconiçationis - C Currente anno Domini MCCC vigesimo2, indicione quarta, die XVI mensis novenbris3. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate nostri Minoris, Maioris et Generalis Consilii4 et cum laudo populi sono campanarum more solito congregato in Platea Comunis, statuimus et ordinamus, quod omnes persone, tam cives quam foresterius (sic), cuiuscumque condicionis5 existant, que tempore alicuius vendicionis6 et preconiçacionis7 fiende per aliquem seu aliquos alicui persone de aliqua possessione vel re stabili, essent absentes de Ragusio, habeant terminum a die preconiçacionis possessionis vendite ad duos annos proximos ad presentandum, agendum et prosequendum ius suum contra emptorem super re vendita tam pro debito8 quam pro propinquitate; qui si tacuerint elapsis dictis duobus annis, tam si venerint Ragusium, quam non, non possint agere vel petere aliquod ius supra emptorem de re per ipsum empta.
LXXIII. Quod1 nullus Raguseus audeat pastinare ad confines Sclavorum, et de pena contrafaciencium2 - C Currente anno Domini MCCCXXI, indicione quinta, die IV mensis julii. er d. Bartholomeum Gradonicum, comitem Ragusii, et suum Parvum, Maius ac Generale Consilium3, et cum laudo populi sono campanarum in Platea Comunis more solito congregati4, statutum et ordinatum fuit ad hoc, ut in posterum omnis materia discordie, litis et questionis inter homines civitatis Ragusii et sui districtus et5 Sclavos Sclavonie cessetur et pax vigeat6 inter eos: quod a modo in antea nulla persona civitatis Ragusii vel districtus7 audeat vel presumet modo aliquo vel ingenio pastinare seu pastinari facere terram vel terras que confinent cum Sclavis, nisi primo veniat coram d. comite et suo Minori Consilio ad faciendum suam peticionem, qualiter intendit pastinare terram que confinat cum Sclavis, et ubi et quantum. Qui d. comes, audita peticione volentis pastinare et visis iuribus suis, dabit ei tres de suo Minori Consilio qui vadant ad videndum ubi pastinare intendit, expensis pastinatoris8. Et visa relacione9 dictorum10 de Minori Consilio, postea prout placuerit d. comiti et suo Minori Consilio, ita procedatur. Et qui contrafecerit puniatur pro qualibet vice in yperperis quinquaginta, et accusator habeat medietatem banni, si per eius accusam poterit veritas reperiri, et teneatur ei credencia11. Et eciam12 d. comes
482
KNJIGA OSMA
LXXII. O onima koji imaju pravo na prodanu nekretninu, a nisu nazoËni u vrijeme objavljivanja - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadesete, Ëetvrte indikcije, dana 16. studenog Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu naπega Malog i Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskoj Placi, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da sve osobe, kako graanin, tako stranac, bilo kojeg poloæaja, koji ne bi bili nazoËni u Dubrovniku u vrijeme neke prodaje i u vrijeme kada netko ili neki moraju nekome dati (prodajni) oglas u svezi s nekom nekretninom, imaju rok od dvije sljedeÊe godine od dana objave prodanog posjeda, da podnesu prigovor, traæe i istjeruju svoje pravo protiv kupca glede prodane stvari, kako zbog duga, tako temeljem rodbinske veze. A ako se takvi ne jave, nakon proteka dvije godine, bilo da su doπli u Dubrovnik ili ne, ne mogu utuæivati niti od kupca traæiti ikakvo pravo na stvar koju je on kupio.
LXXIII. Da se nijedan DubrovËanin ne usudi saditi vinograde uz granice sa Slavenima i o kazni za prekrπitelje - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadeset prve, pete indikcije, dana 4. srpnja Po gospodinu Bartolomeju Gradenigu, knezu dubrovaËkomu, i njegovu Malom, Velikom i OpÊem vijeÊu i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskoj Placi, po obiËaju, na glas zvona, bilo je odreeno i nareeno, kako bi ubuduÊe prestao svaki povod razdoru, svai i sporenju izmeu stanovnika grada Dubrovnika i njegove oblasti te Slavena iz slavenskih podruËja, i meu njima zavladao mir, da se odsad ubuduÊe nitko iz Dubrovnika ni iz (njegove) oblasti ne usudi i ne drzne, bilo kojim naËinom ili naumom, saditi ili dati saditi vinograd na zemlji ili zemljama koje graniËe sa Slavenima ako prije ne doe pred gospodina kneza i njegovo Malo vijeÊe da podnese svoju molbu kako namjerava na zemlji koja graniËi sa Slavenima saditi vinograd, te gdje i koliko. A gospodin knez Êe, posluπavπi molbu onoga koji hoÊe podiÊi vinograd i razmotrivπi njegova prava, dodijeliti mu trojicu iz Malog vijeÊa da na troπak toga koji hoÊe podiÊi vinograd pou vidjeti gdje kani podiÊi vinograd. I razmotrivπi izvjeπÊe spomenutih iz Maloga vijeÊa, neka se poslije postupi kako se svidi gospodinu knezu i njegovu Malome vijeÊu. A tko to prekrπi, neka se svaki put kazni s pedeset perpera i neka prijavitelj dobije polovicu od kazne ako se po njegovoj prijavi mogne ustanoviti istina, i neka se dræi u tajnosti. A isto tako duæan je gospodin
483
LIBER OCTAVUS
cum suo Minori Consilio teneatur semel in anno mittere tres de suo Minori Consilio, ad videndum si quis contrafecerit. Et quod a modo in antea nullus officialis elligatur supra pastinis.
LXXIV. De hiis qui se presentant alicui possessioni vendite et recedunt infra tres menses, non dimisso procuratore etc. B. in margine manu saeculi XIV - XV. De hiis qui se presentant venditionibus et vadunt extra Ragusium - C Currente anno Domini MCCC vigesimo primo1, indicione quarta, die IIII2 mensis iulii. Nos Bartholomeus Gradonicus, comes Ragusii, cum voluntate nostri Minoris, Maioris ac Generalis Consilii, et cum laudo populi sono campanarum in Platea Comunis more solito congregato, quod cum multi se presentent vendicionibus3 que fiunt de possessionibus, dicentes et asserentes se habere ius in re vendita4, et sibi obligatam fore pro debito, vel ad eum spectare pro5 propinquitate, et facta dicta presentacione6 discedunt a Ragusio, propter quorum separacionem7 remanet impedita et non potest effectui8 mancepare, quod est periculosum tam venditori9 quam emptori, statuimus, quod a modo in antea quecunque persona se presentaverit alicui vendicioni10, non possit se absentare de Ragusio nisi dimittat procuratorem, qui pro eo utatur iuribus suis super re vendita4 cui se presentaverit. Et si se absentaverit infra tres menses a die preconiçacionis11 facte de re vendita4, vel elapsis dictis tribus mensibus, non dimisso procuratore qui utatur iure suo, ipsa presentacio12 sit13 cassa et vana et nullius valoris.
LXXV. De1 hiis qui aducunt salem Ragusium2 Currente anno Domini millesimo trecentesimo vigesimo secundo3, indicione quinta, die vigesimo mensis iulii. Nos Lodoycus Maurocenus, comes Ragusii, cum voluntate Minoris et3 Maioris Consilii Comunis Ragusii, et cum laudo populi in publica concione4 congregati ad sonum campanarum in Platea Comunis, ut moris est, considerantes quod Statutum Comunis quod loquitur, qui salem portaverit Ragusium, sive sit extraneus sive civis, discaricare salem ipsum nos possit vel vendere, nisi comuni Ragusii, sine licencia5 d. comitis, ut in ipso capitulo
484
KNJIGA OSMA
knez jednom godiπnje slati trojicu iz Maloga vijeÊa da vide je li to tko prekrπio. I neka se odsad ubuduÊe ne izabire nijedan sluæbenik za nasad loze.
LXXIV. O onima koji podnesu prigovor prigodom neke prodaje posjeda i odu u roku od tri mjeseca ne ostavivπi zastupnika itd. - B O onima koji podnesu prigovor prigodom prodaja pa odlaze izvan Dubrovnika - C TekuÊe godine Gospodnje tristo dvadeset prve, Ëetvrte indikcije, dana 4. srpnja Mi, Bartolomej Gradenigo, knez dubrovaËki, uz privolu naπega Malog, Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskoj Placi - po obiËaju - na glas zvona, jer mnogi podnose prigovor prigodom prodaja posjeda koje se obavljaju, govoreÊi i tvrdeÊi da imaju prava na prodanu stvar i da je optereÊena obvezom zbog duga u njihovu korist ili da im pripada po rodbinskoj vezi, a kad podnesu reËenu prijavu, odlaze iz Dubrovnika, pa zbog toga πto nisu nazoËni prodaja ostane sprijeËena i ne moæe se provesti predaja, πto je πtetno i prodavatelju i kupcu. (Stoga) odreujemo i nareujemo: odsad ubuduÊe tko god se prijavi prigodom neke prodaje, ne smije se udaljiti iz Dubrovnika ako ne ostavi zastupnika koji Êe ga zastupati u njegovim pravima na prodanu stvar za koju je podnio prijavu. A ako se udalji tijekom tri mjeseca od dana danoga oglasa glede prodaje stvari ili kad isteknu ta tri mjeseca, ne ostavivπi zastupnika koji Êe zastupati njegovo pravo, neka se taj prigovor odbaci i bude bez uËinka i vrijednosti.
LXXV. O onima koji dovoze sol u Dubrovnik - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo dvadeset druge, pete indikcije, dana 20. srpnja Mi, Ludovik Morosini, knez dubrovaËki, uz privolu Malog i Velikog vijeÊa OpÊine dubrovaËke i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opÊinskoj Placi, kako je obiËaj, na glas zvona, ocijenili smo da je opÊinska odredba koja kaæe: tko doveze sol u Dubrovnik, bilo da je stranac ili graanin, tu sol ne moæe iskrcati ni prodati, osim OpÊini dubrovaËkoj, bez dozvole gospodina kneza, kako je potanje sadræano u toj glavi, veoma teπka, nepovoljna
485
LIBER OCTAVUS
distincius6 continetur, est multum honerosum7, contrarium et molestum hominibus de Ragusio volentibus conducere, exhonerare et incanevare8 salem in civitate Ragusii. Idcirco nolentes amplius tolerare quod ubi franchigia debet esse, molestia aliqua procedatur, et specialiter hominibus de Ragusio volentibus conducere, exhonerare et incanevare salem in civitate Ragusii, statuimus et ordinamus, quod dictum Statutum quantum est, quod nullus Raguseus possit discaricare salem in civitate Ragusii sine licencia d. comitis, sit cassum. Et quod a modo in antea quilibet de Ragusio sine pena et banno possit discaricare et incanevare salem in Ragusio, cum hac condicione9, quod antea quam incipiat exhonerare salem, teneatur denunciare massariis Comunis deputatis super salem, qualiter ipse vult discaricare et incanevare10 in Ragusio salem, sub pena XXV yperperum pro quolibet et qualibet vice. Et massarii Comunis teneantur ponere super ligno11 unum bonum hominem, expensis illius cuius fuerit sal, qui scribat per ordinem cuius fuerit sal et quantum erit et in qua domo incanevatur12. Et exhonerata13 et incanevata14 (sic) dicta15 sale, ille cuius fuerit sal teneatur dare claves dicti salis massariis Comunis. Et quandocunque sibi placuerit possit extrahere de civitate Ragusii ipsam salem, et navigare eum solummodo cum lignis de Ragusio, denunciando primo d. comiti et suo Minori Consilio, et ipsum vendere ubi ei placuerit ultra confinia contenta in Statuto. Et de quolibet ligno quod aducet a VC modiis magnis supra et exhoneraverit16 eum17, massarii Comunis debeant habere qualibet vice modia tria. Et si quo tempore de dicto sale indegeret Comuni, possit accipere de ea18 quantum indigeret sibi, accipiendo a quolibet pro rata, secundum quod habuerit, pro yperperis XII per centenario; et Comune teneatur solvere dictum precium, prout solvit aliis habentibus salem in Comuni. Alia vero contenta in dicto Statuto et aliis firma et rata consistant et permaneant.
LXXVI. De mensuris non iustis1 Anno Domini M trecentessimo tricessimo sexto2, indicione quarta, die XVI ianuarii. Nos Nicolaus Falletro, comes Ragusii, cum nostro Minori, Maiori et Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi sono campanarum more solito congregato, statuimus et ordinamus, quod cum multa pondera cum quibus ponderantur mercaciones3 et alie res sint non iusta, et eciam4 multi braciolares cum quibus mensuratur drappum, tam lane quam linei, et eciam4 multe mensure, tam vini quam olei, reperiantur non iusti5, quod debeant eligi tres nobiles homines omni anno, quorum6 officium sit scruptare7 per civitatem de ponderibus non iustis et non bullatis8 et de braciolaribus et mensuris non iustis, et de hiis qui ponderant et mensurant falsum, et de hiis qui vendunt aliquid ultra quam debent secundum formam Statuti. Et de omnibus quos invenerint contra predicta vel aliquid predictorum facientem9, habeant medium bannum.
486
KNJIGA OSMA
i neugodna DubrovËanima koji hoÊe dovoziti, iskrcavati i skladiπtiti sol u gradu Dubrovniku. Stoga, ne htijuÊi viπe trpjeti da ondje gdje je potrebna olakπica nastupa optereÊenje, a osobito DubrovËanima koji hoÊe dovoziti, iskrcavati i skladiπtiti sol u gradu Dubrovniku, odreujemo i nareujemo da se ukine dotiËna uredba gdje stoji da nijedan DubrovnËanin ne smije iskrcati sol u gradu Dubrovniku bez dozvole gospodina kneza. I da odsad ubuduÊe svatko iz Dubrovnika moæe bez kazne i globe iskrcati i uskladiπtiti sol u Dubrovniku pod uvjetom da je duæan, prije nego poËne iskrcavati sol, opÊinskim sluæbenicima za gospodarstvo prijaviti da æeli iskrcati i uskladiπtiti sol u Dubrovniku, pod prijetnjom globe od dvadeset pet perpera za svakoga i za svaki put. A da su opÊinski sluæbenici, odgovorni za sol, duæni postaviti na plovilo jednoga povjerenika, na troπak onoga Ëija bude sol, da redom zapiπe Ëija je sol, i koliko je ima, i u kojoj se kuÊi skladiπti. A nakon πto ta sol bude iskrcana i uskladiπtena, da je onaj, Ëija sol bude duæan predati kljuËeve opÊinskim sluæbenicima odgovornima za sol. I kad god mu se svidi, da tu sol moæe izvesti iz grada Dubrovnika i prevoziti je samo na dubrovaËkim plovilima, obavijestivπi prije gospodina kneza i Malo vijeÊe, i prodati je gdje mu se svidi, izvan granica sadræanih u (onoj) uredbi. A od svakog plovila koje doveze viπe od devedeset pet velikih spuda te ih iz njega iskrca, da opÊinski sluæbenici za gospodarstvo moraju svaki put dobiti tri spuda. A ako bi u neko vrijeme OpÊini ustrebalo reËene soli, da moæe od nje uzeti koliko joj ustreba, uzevπi razmjerno od svakoga, prema tome koliko bude imao, sto libara za dvanaest perpera. A da je OpÊina duæna platiti tu cijenu kako plaÊa ostalima koji imaju sol u OpÊini. Ostalo pak πto je sadræano u spomenutoj i drugim odredbama neka ostane i dalje na snazi i obvezujuÊe.
LXXVI. O neispravnim mjerama - C Godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset πeste, Ëetvtrte indikcije, dana 16. sijeËnja Mi, Nikola Faliero, knez dubrovaËki, s Malim i Velikim i OpÊim vijeÊem spomenutoga grada i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo: buduÊi da su neispravni mnogi utezi kojima se vaæe trgovaËka roba i ostale stvari, a takoer i mnoge mjere lakata kojima se mjere tkanine, kako vunene, tako lanene, i jer se isto tako nalaze mnoge neispravne mjere za vino i za ulje, da se moraju svake godine izabrati tri plemiÊa Ëiji zadatak neka bude tragati po Gradu za utezima i laktovima i mjerama πto su neispravne i bez peËata i za onima koji vaæu i mjere krivo i koji πtogod prodaju skuplje nego πto moraju prema propisima Statuta. I neka od svih koje otkriju da su krπili prije spomenuto ili neπto od toga, dobiju polovicu globe.
487
LIBER OCTAVUS
LXXVII. De1 argento, cera et aliis mercanciis2 ponderandis, et ponderibus quolibet anno iustandis - C Item statuimus et ordinamus, quod quelibet persona, cuiuscumque condicionis et status3 existat, volens vendere aut emere in civitate Ragusii aurum, argentum, ceram4 seu aliquas alias mercaciones5, tam ad pondus grossum, quam ad pondus subtile, et tam mercaciones6 grossas7 quam exiles, tenentur8 ipsa pondera facere sagomare et iustificare omni anno cum ponderibus Comunis, et ipsa facere bullari bulla S. Blasii. Cum quibus ponderibus sic iustatis, sagomatis et bullatis, teneantur et debeant ponderare omnes mercaciones6 que venduntur per eos. Et quod nulla persona possit habere vel tenere in sua domo seu stacione aliquod pondus non bullatum bulla9 S. Blasii, sub pena yperperorum10 quinque pro quolibet11 contrafaciente12 et qualibet vice. Et cuicunque fuerit repertum aliquod pondus non iustum, sive sit bulatum13 sive non, incadat pena14 Comuni Ragusii pro quolibet pondere et qualibet vice de yperperis V15. Et quod aurum, argentum et perle debeant ponderari ad pondus subtile. Cera, seta, çaffaranum16 et omnes alie specciarie17, cuiuscumque maneries18 existunt19, debeant ponderari ad pondus grossum, sub pena20 pro quolibet et qualibet vice. Et quod21 nullus speciarius22, volens vendere ceram, çafaranum23, setam24 seu aliquas alias speciarias25, audeat vel presumat modo aliquo vel ingenio habere vel tenere in sua stacione aliquod26 pondus subtile, sub pena quinque yperperis pro quolibet27 et qualibet vice. Et quod iusticiaria28 Comunis, seu illi qui deputabuntur super predictis, teneantur et debeant per sacramentum semel in mense ad minus ire per civitatem, scrutando de hiis qui contra predicta vel aliquod predictorum fecerant29. Et quilibet possit accusare contra predicta vel aliquod predictorum facientem, et habeat medietatem banni, si per eius accusacionem30 veritas poterit reperiri. Et quod nulla persona possit facere aut vendere candelas de cera aut de sepo, nisi haberent stopinos31 de banbacio32, sub pena unius yperperi pro quolibet et qualibet vice. Et quod quolibet33 pondus subtile debeat esse bullatum duabus bullis S. Blasii, et pondus grossum una bulla S. Blasii.
LXXVIII. De1 armis portandis in quolibet navigio - C Item statuimus et ordinamus2, quod quelibet condura, barcusius et quelibet 3 (sic) aliud lignum, quod vel que4 fuerit de portata de viginti miliariis5, et inde supra, de ceteris6 in quolibet viagio quod fecerit extra Ragusium ad aliquas partes, debeat habere patronus dicte condure, barcusii seu ligni coraças V-e fornitas balistra7 seu arcus IIII8 fornitis9 (sic) sagittis seu quadellis10. Et quilibet
488
KNJIGA OSMA
LXXVII. O mjerenju srebra, voska i ostale trgovaËke robe i o utezima koje treba svake godine baædariti - C Isto tako, odreujemo i nareujemo da je svaka osoba, bilo kojeg poloæaja i staleæa, koja hoÊe u gradu Dubrovniku prodavati ili kupovati zlato, srebro, vosak ili koju drugu trgovaËku robu, kako na debelu, tako na tanku mjeru, svake godine duæna dati usporediti i ugoditi svoje utege s opÊinskim utezima i dati ih obiljeæiti peËatom sv. Vlaha. Tim utezima, tako ugoenim, usporeeniim i obiljeæenim peËatom, duæni su i moraju vagati svu trgovaËku robu koju prodaju. I nijedna osoba ne smije imati, ni u svojoj kuÊi ni u duÊanu dræati bilo koji uteg neobiljeæen peËatom sv. Vlaha, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakog prekrπitelja i za svaki put. I komu god se pronae koji neispravan uteg, bio ili ne bio obiljeæen peËatom, neka ga zapadne za svaki uteg i za svaki put platiti OpÊini dubrovaËkoj kaznu od pet perpera. A zlato, srebro i bisere moraju mjeriti na tanku mjeru. Vosak, svilu, πafran i sve ostale mirodije bilo koje vrste moraju vagati na debelu mjeru, pod prijetnjom iste kazne za svakoga i za svaki put. I neka se nijedan trgovac mirodijama koji hoÊe prodavati vosak, πafran, svilu ili neke druge mirodije ne usudi i ne drzne, bilo kojim naËinom ni pod bilo kakvom izlikom, u svom duÊanu imati ili dræati koju tanku mjeru, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put. A opÊinski justicijari ili oni koji budu odreeni za prije spomenute stvari, duæni su i pod prisegom moraju, najmanje jednom mjeseËno iÊi po Gradu tragajuÊi za onima koji su krπili prije reËeno ili neπto od reËenoga. A svatko moæe prijaviti onoga koji prekrπi naznaËeno ili neπto od toga i neka dobije polovicu od globe ako se po njegovoj prijavi uzmogne ustanoviti istina. A nijedna osoba ne smije proizvoditi ni prodavati svijeÊe od voska ili loja ako ne bi imale stijenj od pamuka, pod prijetnjom kazne od jednog pepera za svakoga i za svaki put. A svaki tanki uteg mora biti obiljeæen dvama peËatima sv. Vlaha, a debeli uteg jednim peËatom sv. Vlaha.
LXXVIII. O oruæju koje se mora nositi na svakom brodu - C Isto tako, odreujemo i nareujemo: na svakoj konduri, barkuziju i svakom drugom plovilu koje ima ili Êe imati nosivost od dvadeset milijara pa naviπe, ubuduÊe na svakom putovanju koje poduzme nekamo izvan Dubrovnika patrun reËene kondure, barkuzija ili plovila mora imati pet potpunih oklopa, Ëetiri samostrijela ili luka opskrbljena strijelama i strelicama, a svaki mornar πtit, maË
489
LIBER OCTAVUS
marinarius scutum, spatam et arma de testa, sub pena unius yperperi pro qualibet coraça,11 et de grossis VI pro qualibet balista12, et pro quolibet dictorum armorum. Et quod super predictis debeant eligi duo boni et legales homines, qui per sacramentum teneantur ire et scruptare13, antequam dicta ligna seccedant14 de porto15 Ragusii, si dicta arma sunt in dictis lignis. Et similiter in earum reversione. Et quod nulla condura, barcusius seu aliud lignum possit secedere de portu Ragusii nisi primo fuerit cercatus per dictos officiales, sub pena yperperis decem, pro quolibet patrono dictorum lignorum qui contrafecerit et qualibet vice. Et quilibet dictorum duorum officialium habere debeat de avere Comuni16 omni mense hanc18 (sic) ad19 festum S. Michaelis grossum et medietatem banni.
LXXIX. De1 marinariis cuiuslibet ligni que arma secum portare debent - C Item ordinamus et statuimus, quod quelibet barca et quelibet (sic) aliud lignum honeratis2 mercacionibus3, que vel quod fuerit de portata a XX4 miliaris infra, de cetero debeat habere in quolibet viagio quod faciet ad aliquas partes patronus dicte barche seu ligni, et quilibet marinarius ipsius, scutum spatam et arma de testa, sub pena grossorum VI pro quolibet capite dictorum armorum. Et insuper patronus dicte barche seu ligni teneatur5 habere et portare in quolibet viagio duo balistra6, seu duos arcus, et IIII7 lanceas, sub pena grossorum VI pro quolibet capite dictorum armorum. Et quod nullus patronus dictarum barcharum seu ligni possit secedere de portu Ragusii nisi primo fuerit cercata per officiales Comunis deputatos super predictis, sub pena yperperis quinque pro quolibet et qualibet vice.
LXXX. De1 vino forense non portando in Ragusium et de pena contrafacientium2 - C Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona, tam civis quam foresterius, cuiuscumque condicionis3 et status existet, audeat vel presumat modo aliquo vel ingenio, per se vel per alium cum suo ligno vel alterius persone, conducere seu4 conduci facere in Ragusium seu eius districtum vel per totam Puntam Stangni5 vinum foresterium. Neque6 vinum quod nascitur in tota Punta Stangni5 non possit conduci Ragusium neque in eius districtum causa vendendi, donandi vel portandi illud domum sue habitacionis vel alterius persone, sub pena yperperorum XXV pro qualibet persona cuius fuerit dictum vinum, et sub pena yperperis XXV pro quolibet patrono ligni qui aduceret dictum vinum, et sub
490
KNJIGA OSMA
i kacigu, pod prijetnjom kazne od jednog perpera za svaki oklop i od πest groπa za svaki samostrijel i za svako od naznaËenih oruæja. A za sve prije reËeno moraju se izabrati dva dobro upuÊena i Ëestita Ëovjeka, koji su duæni pod prisegom iÊi i pregledati, prije nego spomenuta plovila isplove iz Dubrovnika, je li sve propisano oruæje na plovilima. A isto tako na njihovu povratku. I nijedna kondura ni barkuzij ni drugo plovilo ne smije isploviti iz dubrovaËke luke ako ga prije ne pretraæe reËeni sluæbenici, pod prijetnjom kazne od deset perpera za svakog patruna dotiËnih plovila koji to prekrπi i za svaki put. A svaki od dvojice spomenutih sluæbenika mora od opÊinskog novca svaki mjesec odsad do Miholjdana dobiti groπ i polovicu od kazne.
LXXIX. O mornarima svakog plovila - koje oruæje moraju sa sobom nositi - C Isto tako, nareujemo i odreujemo da svaka barka i svako drugo plovilo nakrcano trgovaËkom robom πto imaju ili Êe imati nosivost do dvadeset milijara, ubuduÊe na svakom putovanju koje Êe bilo kamo poduzeti, mora imati (sljedeÊe): patrun reËene barke ili plovila i svaki njegov mornar πtit, maË i kacigu, pod prijetnjom kazne od πest groπa za svako od naznaËenih oruæja. I povrh toga, patrun je reËene barke ili plovila duæan imati ili nositi na svakom putovanju dva samostrijela ili dva luka i Ëetiri koplja, pod prijetnjom kazne od πest groπa za svako od spomenutih oruæja. A nijedan patrun reËenih barki ili plovila ne smije isploviti iz dubrovaËke luke ako ih prije ne pretraæe opÊinski sluæbenici odreeni za prije spomenute stvari, pod prijetnjom kazne od pet perpera za svakoga i za svaki put.
LXXX. O tome da se u Dubrovnik ne smije dovoziti strano vino i o kazni za prekrπitelje - C Isto tako, odreujemo i nareujemo da se nijedna osoba, ni graanin ni stranac, bilo kojeg poloæaja i staleæa, ne usudi i ne drzne ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, ni sam ni preko drugoga, ni svojim ni tuim plovilom, dovesti ni dati dovesti u Dubrovnik ili njegovu oblast, ni bilo gdje na Stonski rat, strano vino. Isto tako, vino koje raa na bilo kojem dijelu Stonskog rata ne smije se dovoziti u Dubrovnik ni u njegovu oblast radi prodaje, darivanja ili donoπenja u svoj ili tui dom, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svaku osobu Ëije je to vino i pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakog patruna plovila koji bi dovezao spomenuto vino, i pod prijetnjom kazne od deset perpera
491
LIBER OCTAVUS
pena yperperorum X pro quolibet nauclerio dicti ligni, et yperperorum X pro quolibet scribano dicti ligni, et yperperorum V pro quolibet marinario ipsius ligni, et sub pena yperperorum III pro quolibet bastasio qui portarent dictum vinum. Et quilibet possit accusare quemlibet contra predicta vel aliquod predictorum facientem, et habeat medietatem banni si per eius accusacionem7 veritas poterit reperiri. Non preiudicando hoc8 Statutum libertati9 date comittibus10 (sic) Ragusii per aliud Statutum veterem.
LXXXI. Quod1 aliquis non possit conqueri de parte sua Puncte et de pena contrafaciencium - C Anno Domini M trecentesimo trigesimo septimo2, indicione quinta, die duodecimo3 mensis martii4. Nos Iacobus Gradonicus5, comes Ragusii, cum6 nostro Minori, Maiori et7 Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi sono8 campanarum9 more solito congregati10, statuimus et ordinamus, quod nullus nobilis Ragusii11 habens partem super Ponta Stanni12, a modo in antea possit conqueri coram d. comite, presente vel futuro, et suo Consilio quod non habeat racionabilem et iustam partem suam vel aliquam peticionem seu graciam petere vel inpetrare13 per se vel per alium, modo aliquo vel ingenio, sub pena yperperorum XXV pro quolibet contrafaciente. Et nichilominus predicta firma perdurent.
LXXXII. De1 caseo non portando alio quam Ragusium2 C Item statuimus et ordinamus, quod quilibet Raguseus, vel qui pro Raguseo distringitur (sic), qui portare voluerit vel per alium mittere formadicum ad aliquas partes seu loca quam Ragusium, videlicet a Cataro usque Iadram, solvat Comuni pro dovana (sic) yperperum I3 pro quolibet miliari librarum.
492
KNJIGA OSMA
za svakog nokjera spomenutog plovila i od deset perpera za svakog pisara spomenutog plovila i od pet perpera za svakog mornara tog plovila, i pod prijetnjom kazne od tri perpera za svakog nosaËa koji bi nosio dotiËno vino. A neka svatko moæe prijaviti svakoga tko prekrπi prije reËeno ili neπto od prije reËenog, i neka dobije polovicu od kazne ako se na temelju njegove prijave uzmogne ustanoviti istina. S tim da ova odredba ne krnji povlasticu danu dubrovaËkim knezovima po drugoj, starijoj odredbi.
LXXXI. Da se nitko ne smije æaliti glede svog dijela Stonskog rata i o kazni za prekrπitelje - C Godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset sedme, pete indikcije, dana 12. oæujka Mi, Jakov Gradenigo, knez dubrovaËki, s Malim i Velikim i OpÊim vijeÊem ovoga grada i uz odobravanje puka okupljenoga, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da se nijedan dubrovaËki plemiÊ koji ima dio na Stonskom ratu odsad ubuduÊe ne smije æaliti pred gospodinom knezom, sadaπnjim ni buduÊim, ni VijeÊem da nema svoj pravi i pravedni dio, ni podnositi kakav zahtjev, ni moliti ni ishoditi milost, sam ili preko drugoga, ni na kakav naËin i ni uz kakvu izliku, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera za svakog prekrπitelja. A prije reËeno neka uza sve to ostane na snazi.
LXXXII. O tome da se sir ne smije nositi, osim u Dubrovnik C Isto tako, odluËujemo i nareujemo da svaki DubrovËanin ili onaj koji se dræi DubrovËaninom, ako htjedne nositi ili po drugome slati sir u neke krajeve ili mjesta, osim u Dubrovnik, to jest od Kotora do Zadra, OpÊini plati za carinu jedan perper za svaku tisuÊu libara.
493
LIBER OCTAVUS
LXXXIII. De1 quolibet mercato facto in Ragusio de mercantiis a XX yperperis supra, quantum solvi debeat pro doana2 C Item statuimus et ordinamus, quod de quacumque mercatantia3 que fiet in Ragusio, a XX yperperis supra et de XX yperperis, solvatur Comuni pro doana (sic) grossum I÷4 pro quolibet centenerio5 (sic) yperperorum tam per venditorem quam per emptorem dictarum mercacionum6.
LXXXIV. Supra moneta falsa (De grossis contrafactis1) Eodem2 anno et indicione quo supra, die sexto mensis decenbris3. Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona cuiuscumque condicionis4 audeat vel5 presumat modo aliquo vel ingenio, per se vel per alium, in civitate Ragusii et suo districtu6 seu alibi, facere seu fieri facere aliquam monetam similem, seu in illo conio seu lige (sic) que est illa que fit in Ragusio per Comune, sub pena de yperperis VC7 pro quolibet contrafaciente et qualibet vice, quamvis esset ita bona, sicut est illa que fit in Ragusio. Et quilibet possit accusare contrafacientem, et habeat medietatem pene si per eius accusam veritas poterit reperiri. Et quicumque fraudaverit, seu7 falsificaverit, seu8 fecerit vel fieri fecerit similem monetam et peioris9 argenti, comburetur ita quod moriatur. Et si accusator inde fuerit, habeat de avere comunis yperperos C10, si per eius accusam veritas poterit reperiri. Et quicumque contrafecerit de dicta moneta vel alio quecunque11 modo de ipsa acceperit, amputetur sibi manus dextra, ita quod a brachio penitus separetur. Et quincunque trabocaverit de dicta moneta usque in L12, solvat Comuni yperpera X. Et si trabucaverit a L yperperis supra, perdat quartum.
C Anno Dominice nativitatis millesimo trecentesimo nonagesimo quarto, die vigesimo septimo mensis madii. Nos Clemens Marini de Gotiis, rector Ragusii, cum nostro Maiori et Minori Consilio, et cum laude populi in publica contione sono campane more solito congregati, bono publico detrimentum patienti salubri remedio succurere cupientes, additione laudabili prescripto statuto de falsa moneta duximus
494
KNJIGA OSMA
LXXXIII. Koliko se carine treba platiti po svakom trgovaËkom poslu obavljenom u Dubrovniku u vrijednosti robe veÊoj od dvadeset perpera C Isto tako, odreujemo i nareujemo da od svakog trgovaËkog posla πto se bude obavio u Dubrovniku iznad dvadeset perpera, i od dvadeset perpera, OpÊini za carinu plati groπ i pol za svaku stotinu perpera kako prodavatelj, tako kupac te robe.
LXXXIV. O laænom novcu (O krivotvorenim groπima) Iste godine i indikcije, dana πestog mjeseca prosinca Isto tako, odreujemo i nareujemo da se nijedna osoba, bilo kojega poloæaja, ne usudi niti drzne, ni na kakav naËin i ni uz kakvu izliku, osobno ni preko drugoga, u gradu Dubrovniku i njegovoj oblasti ni drugdje, izraivati ni dati izraivati koji novac sliËan, ili onoga kalupa ili smjese, kakav je onaj πto ga izrauje OpÊina dubrovaËka, pod prijetnjom kazne od petsto perpera za svakog prekrπitelja i za svaki put, makar bio iste vrijednosti kao i onaj koji se izrauje u Dubrovniku. I da svatko moæe prijaviti prekrπitelja i da dobije polovicu od kazne ako se temeljem njegove prijave uzmogne ustanoviti istina. A tko god izvrπi prijevaru ili krivotvori ili izradi ili dade izraditi sliËan novac i loπijeg srebra, da se spali tako da umre. A ako tko prijavi, da od opÊinskog prihoda dobije sto perpera ako se temeljem njegove prijave bude mogla ustanoviti istina. A tko god krivotvori novac ili takav na bilo koji naËin bude primao, da mu se odsijeËe desna ruka tako da se sasvim odvoji od lakta. A tko god zakine na teæini novca do pedeset perpera, da OpÊini plati deset perpera. A ako zakine viπe od pedeset perpera, da mu se oduzme Ëetvrtina.
C Godine po roenju Gospodinovu tisuÊu tristo devedeset Ëetvrte, dana 27. svibnja Mi, Klement Marinov GuËetiÊ, knez dubrovaËki, s Velikim i Malim vijeÊem i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona, æeleÊi spasonosnim lijekom pripomoÊi javnom dobru koje trpi πtetu, ocijenili smo da hvalevrijednim dodatkom prije zapisanoj uredbi o laænom novcu valja
495
LIBER OCTAVUS
statuendum, quod quilibet noster officialis et quelibet alia persona civitatis et nostri districtus, teneatur et debeat sub vinculo sacramenti rumpere omnes grossos falsos qui pervenerint ad eorum manus, si noluerint accusare illum vel illos a quibus habuerunt illos.
LXXXV. De salario alicuius officialis non valente interdici sive sequestrari ab aliquo creditore etc. (B in margine) (Quod salarium alicuius ambaxatoris vel alicuius alterius officialis Comunis Ragusii non possit pro aliquo debito sequestrari - C) Anno1 Domini MCCC trigesimo octavo2, indicione VI3, die sexto decimo februarii. Nos Iacobus Gradonico (sic), comes Ragusii, cum nostri Minori, Maiori et4 Generali Consilio dicte civitatis, et cum laudo populi ad sonum campane in Platea Comunis more solito congregato, statuimus et ordinamus, quod a modo in antea salarium alicuius ambasiatoris5 vel alterius cuiuscunque officialis seu rectoris6 Comunis Ragusii soldum sive pagam, non possit modo aliquo vel ingenio, ad peticionem alicuius seu aliquorum suorum creditorum7, pro aliquo debito vel alia quacumque causa interdici, sequestrari vel in solutum accipi; nisi hec fierent8 de voluntate creditoris seu creditorum suorum, inteligendo9 servito salario.
LXXXVI. Quod1 nullus Raguseus possit esse procurator in Ragusio pro aliquo Catarensi - C Eodem anno et indicione, die ultimo februarii. Item statuimus et ordinamus, quod nulla persona de Ragusio, cuiuscumque condicionis2, possit esse procurator alicuius civis de Cataro coram d. comite et sua Curia contra aliquam personam, sub pena de yperperis XXV. Et hoc statutum duret, donec comune Cattari3 revocabit simile statutum quod in Cattaro4 fecerunt contra Raguseos.
496
KNJIGA OSMA
odrediti da su svaki naπ duænosnik i svaka druga osoba iz Grada i naπe oblasti duæni i da pod obvezom prisege moraju uniπtiti sve laæne groπe koji bi im doπli u ruke ako ne bi htjeli prijaviti onoga ili one od kojih su ih dobili.
LXXXV. O plaÊi nekog duænosnika na koju nijedan vjerovnik ne moæe staviti zabranu ni zapljenu itd. (B) (Da se plaÊa bilo kojeg poslanika ili kojeg drugog duænosnika OpÊine dubrovaËke ne moæe zaplijeniti ni za kakav dug - C) Godine Gospodnje tisuÊu tristo trideset osme, πeste indikcije, dana 16. veljaËe Mi, Jakov Gradenigo, knez dubrovaËki, s Malim, Velikim i OpÊim vijeÊem reËenoga grada i uz odobravanje puka okupljenog na opÊinskoj Placi, po obiËaju, na glas zvona, odluËujemo i nareujemo da se odsad ubuduÊe na prihod ili plaÊu bilo kojeg poslanika ni bilo kojeg drugog duænosnika ni kneza OpÊine dubrovaËke ne moæe nikakvim naËinom i ni uz kakvu izliku, na zahtjev nekog ili nekih njihovih vjerovnika za neki dug ili zbog bilo kojega drugog razloga staviti zabrana, zaplijeniti je ili ovrπiti radi namirenja, osim ako to bude s privolom njihova ili njihovih vjerovnika, podrazumijevajuÊi po isplati plaÊe.
LXXXVI Da nijedan DubrovËanin ne smije u Dubrovniku biti zastupnik nekom Kotoraninu - C Iste godine i indikcije, posljednjeg dana veljaËe Isto tako, odreujemo i nareujemo da nijedna osoba iz Dubrovnika, bilo kojeg poloæaja, ne moæe biti zastupnikom nekom graaninu Kotora pred gospodinom knezom i njegovim Sudom protiv bilo koje osobe, pod prijetnjom kazne od dvadeset pet perpera. I da ova uredba traje dok OpÊina kotorska ne opozove istovjetnu uredbu koja je usvojena u Kotoru protiv DubrovËana.
497
LIBER OCTAVUS
LXXXVII. De1 accusatis pro aliquo malefacto, non repertis in culpa, quod nullum iudicium solvant - C Eodem anno et indicione, die XXVIII mensis marcii. Item statuimus et ordinamus, quod a modo in antea, si qua persona accusata fuerit de aliquo malefacto seu maledicto, seu quod d. comes ex suo officio2 procederet contra aliquem per inquisicionem de aliquo maledicto seu malefacto, et ille talis qui fuerit accusatus vel contra quem d. comes ex suo officio procederet, de dicto maleficio seu maledicto3 non reperietur culpabilis, nullum iudicium pro dicto malefacto seu maledicto solvere teneatur Comuni.
LXXXVIII. De1 hiis qui habent cartam affictus supra aliquem quod non credatur nisi de affictu unius anni elapsi - C Eodem anno et indicione et die. Item statuimus et ordinamus quod si aliqua persona habens aliquam cartam notatam supra aliquem seu aliquos de aliquo affictu seu pensione alicuius possessionis, vinee vel terre, seu domus vel territorii, ad tempus vel in perpetuum, et non fecerit sibi satisfacio2 omni anno de dicto affictu seu pensione secundum tenorem carte3 seu4 elapso anno, nullam habeat credenciam5 de dicto affictu seu pensione, nisi pro uno anno preterito.
LXXXIX. De1 hiis qui perintrant2 terrenum3 Comunis vel4 viam, et de pena contrafaciencium. (B in margine) Eodem anno et indicione5, die septimo iulii. Item statuimus et ordinamus, quod quecunque persona fecerit aliquod laborerium ab hodie in antea ex quo perintraverit terenum6 vel stratam Comunis, quod de quolibet digito qui reperiretur perintrasse, solvat Comuni pro pena yperperos C pro quolibet et qualibet vice, aut debeat proicere et destruere dictum laborerium.
498
KNJIGA OSMA
LXXXVII. O optuæenima za neko zlodjelo - da ne plaÊaju sudske pristojbe ako im se ne utvrdi krivnja - C Iste godine i indikcije, dana 28. oæujka Isto tako, odreujemo i nareujemo: ako odsad ubuduÊe koja osoba bude optuæena za neki prijestup djelom ili rijeËju, ili ako bi gospodin knez po vlastitoj duænosti pokrenuo kazneni postupak protiv nekoga glede nekog prijestupa rijeËju ili djelom pa se za tog optuæenika ili onoga protiv kojeg bi gospodin knez po vlastitoj duænosti pokrenuo postupak, ne utvrdi da je kriv za reËeni prijestup djelom ili rijeËju, da nije duæan za naznaËeni prijestup djelom ili rijeËju platiti OpÊini sudsku pristojbu.
LXXXVIII. O onima koji imaju ispravu o najamnini πto im je netko duguje: da im se priznaje samo najamnina jedne protekle godine - C Iste godine i indikcije i dana Isto tako, odreujemo i nareujemo: ako koja osoba koja ima neku biljeæniËku ispravu o najamnini koju je netko duæan ili o najamnini ili zakupnini za neki posjed vinograda, ili zemlje, ili kuÊe, ili zemljiπta na odreeno vrijeme ili zastalno, a ta joj zakupnina ili najamnina nije svake godine podmirena prema sadræaju isprave ili po isteku godine, neka joj se ne prizna niπta od tog zakupa ili najamnine, osim za jednu minulu godinu.
LXXXIX. O onima koji zadiru u opÊinsko zemljiπte ili put i o kazni za prekrπitelje Iste godine i indikcije, dana 7. srpnja Isto tako, odreujemo i nareujemo: koja god bi osoba od danas ubuduÊe podizala neku graevinu kojom bi uπla u opÊinsko zemljiπte ili put, neka za svaki palac ustanovljenog zadiranja, za kaznu OpÊini plati sto perpera, za svakoga i za svaki put, ili da mora sruπiti i razoriti dotiËnu graevinu.
499
LIBER OCTAVUS
XC. De1 cartis notarii registrandis - C Anno Domini MCCCXLI, indictione2 VIIII3, die XXV ianuarii. Nos Philippus Beligno, comes Ragusii, vigilantes4 semper ad bonum et quietum ac pacificum statum civitatis predicte, cum voluntate expresso consensu sui Minoris, Maioris et Generalis conscilii5, et cum laudo populi in publica6 concione7 sono campane more solito congregato, videntes ex hoc uberiores8 fructus provenire, statuimus, quod omnia instrumenta debiti seu potestatis debiti vel donacionis9 habeant firmitatis10 usque ad annos XXX11, et ab inde supra sint cassa et annullata12 nec alicuius vigoris13, nisi supradicta instrumenta infra supradictum spacium XXX annorum d. comiti et tribus iudicibus sue Curie et non paucioribus fuerint presentata14. Et tunc statim debeant scribi in uno quaterno Comunis15 que ostendantur cuilibet videre volenti. Et sic fiat singulis annis XXX, alias non valeant. Addicientes quoque omnia supradicta instrumenta que sunt maiora XXX annis, supradictis d. comiti et iudicibus infra duos annos debere presentari; eundem terminum, silicet duorum annorum, ad presentandum omnia supradicta instrumenta minora16 XXX11 annis habere volumus, cum venerit ad predictum terminum annorum XXX11, et hunc terminum, silicet duorum annorum, intelligi volumus secundum in prima presentes; nolentes quod supradicta instrumenta seu aliquid de supradictis instrumentis producens seu presentans non teneatur firmare cum17 sacramento. Nisi dibitor18 vel alius quicumque, et quandocumque, in cuius preiudicium supradicta instrumenta fuerint presentata, vellet illi sacramentum dandi. Quidquid19 autem supra de instrumentis statuitur, non intelligatur de instrumentis docium vel possessionem seu alterius cuiuscumque superius non specificati.
XCI. De1 hiis qui possunt citari ad domum eorum habitationis - C Statuimus insuper, quod per unum quodque instrumentum publicum vel scriptum cancillarii2 Ragusii, quod vel quam haberet aliquis Venetus supra aliquem Raguseum hinc retro, possit Venetus citare ad domum Raguseum, addicientes: quod ab hodie in antea quicumque Raguseus se obligaverit per instrumentum publicum vel scripturas cancillarii Ragusii “renunptians” (sic), possit citari ad domum, aliter non. Hoc sane statutum taliter moderantes, ut si quis apparens in iudicio cum instrumento “renunptians” (sic) petat aliquem citari ad domum, primo cognoscat d.3 comes cum tribus iudicibus et non paucioribus4, per ydoneas probaciones5 quod ille talis citandus est in civitate Ragusii vel
500
KNJIGA OSMA
XC. O biljeæniËkim ispravama - da se moraju upisati u knjigu - C Godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetrdeset prve, devete indikcije, dana 25. sijeËnja Mi, Filip Beligno, knez dubrovaËki, uvijek bdijuÊi nad dobrim i spokojnim i mirnim stanjem prije spomenutoga grada, voljom i izriËitim pristankom Malog, Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona, videÊi da to raa joπ obilnijim plodovima, odreujemo da sve zaduænice, isprave o prijenosu potraæivanja i darovnice vrijede do trideset godina, a od tada ubuduÊe da budu ukinute i poniπtene i bez ikakve (pravne) snage; osim ako spomenute isprave u naznaËenom roku od trideset godina budu predoËene gospodinu knezu i trojici sudaca njegova Suda, i to ne u manjem broju. I da se odmah moraju upisati u opÊinsku knjigu da budu na uvid svakomu koji ih æeli vidjeti. I da tako bude svakih trideset godina, inaËe da gube vaænost. Dodajemo takoer da se sve prije reËene isprave koje su starije od trideset godina moraju predoËiti spomenutom gospodinu knezu i sucima u roku od dvije godine; isti taj rok od dvije godine hoÊemo da imaju sve spomenute isprave mlae od trideset godina, kad im se navrπi prije naznaËeni rok od trideset godina, a ovaj rok, to jest od dvije godine, hoÊemo da se podrazumijeva u smislu prvog predoËavanja (to jest) htijuÊi da onaj koji podnosi ili predoËuje prije reËene isprave ili neπto od gore reËenih isprava nije duæan potvrditi (ih) prisegom. Osim ako bi duænik ili bilo tko drugi i bilo kad, na Ëiju bi πtetu bile predoËene spomenute isprave, traæio da mu se prisegne. ©to god se pak ovdje o ispravama odreuje, neka se ne odnosi na isprave prÊije ili posjeda ili bilo Ëega drugog πto ovdje nije posebno naznaËeno.
XCI. O onima kojima se moæe uputiti poziv na sud na kuÊu njihova stanovanja - C Odreujemo povrh toga da za svaku javnu ispravu ili zapis dubrovaËkoga kancelara πto bi ih neki MleËanin otprije imao na teret nekog DubrovËanina, MleËanin moæe uputiti DubrovËaninu poziv na kuÊu; dodajemo da odsad ubuduÊe koji god se DubrovËanin obveæe javnom ispravom ili spisom dubrovaËkoga kancelara (uz klauzulu) "odriËuÊi se...", moæe mu se poziv uputiti na kuÊu, a inaËe ne. UblaæujuÊi dakako ovu odredbu tako da ako netko tko se pojavi na sudu s ispravom (koja sadræi klauzulu) "odriËuÊi se" traæi da se nekomu uputi poziv na kuÊu, neka najprije gospodin knez s barem tri suca utvrdi valjanim dokazima da je taj koji se ima pozvati na sud u gradu Dubrovniku ili u
501
LIBER OCTAVUS
districtu et latitat, ne possit citari, et tunc citetur ad domum, aliter non. In hiis autem citacionibus observari statuimus eos terminos et ordines qui sunt servati temporibus retroactis. Quicquid sane presentibus duobus statutis6 statuitur, sit firmum et ratum ad beneplacitum civitatis Ragusii.
C Item sequitur de citatione7. Anno Domini millesimo CCC sexagesimo quinto, inditione tercia, die XI mensis martii. In Maiori Consilio sono campane more solito congregato, cum laudo populi in publica contione8, ut moris est, ad sonitum campanarum adunati. Aditio9. Aditum fuit capitulo primo tercii libri huic Statuto. Ex preceptis fiendis quod quociens fiet fides domino rectori et tribus iudicibus ad minus, quod aliqua persona, sive sit masculus sive femina que debeat citari, sit in Ragusio vel suo districtu et latet ut non citetur, possit et debeat citari ad domum sue habitationis. Et terminus qui dabitur illi persone citando in domo, si sit in Ragusio vel in suo districtu, sit in providentia domini rectoris et suorum iudicum, prout eis videbitur, ad comparendum coram dominio, habito respetu (sic) ad locum in quo erit persona citanda; et tam si comparuerit quam si non comparuerit, procedatur secundum ordines Ragusii.
XCII. Quod1 aliquis de Maiori Consilio Ragusii non possit facere becchariam - C Currente anno Domini MCCCXLII2, indicione decima. Nos Iohanes Fuscarinus, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu nostri Minoris, Maioris et Generalis Consilii, et cum laudo populi in publica concione3 sono campane more solito congregato, statuimus et firmamus quod nullus homo qui sit vel esse possit de Maiori Consilio, a modo in antea possit nec debeat facere beccariam4 nec stare ad faciendum scorticari carnes sive bestias, neque ad ponderandum carnes, neque stare ad tabulam becarie5 pro ponderando vel incidendo carnes aut pro recipiendo peccuniam vendicionis6 carnium, sub pena et ad penam yperperorum XXV pro quolibet et qualibet vice contrafacientem. Et iusticiarii teneantur7 per sacramentum inquirere et accusare contrafacientem; et eciam8 quelibet alia persona possit accusare facientem contra9. Et habeant10 tam iusticiarii quam accusatores medietatem banni, si per eius accusam veritas poterit reperiri. Et super hoc totum quilibet contrafaciens11 sit cassus perpetuo de Maiori Consilio, et nullo modo possit habere officium neque beneficium in Ragusio.
502
KNJIGA OSMA
(dubrovaËkoj) oblasti, i da se krije kako ne bi mogao biti pozvan na sud, pa da se tada poziv uputi na kuÊu, a inaËe ne. U ovim pak sudskim pozivima, odreujemo da se primjenjuju oni rokovi i propisi koji su se primjenjivali u proπla vremena. ©to god se, dakako, odreuje ovim dvjema odredbama neka bude na snazi i obvezujuÊe na dobrobit grada Dubrovnika.
C Slijedi isto o pozivu na sud Godine Gospodnje tisuÊu tristo πezdeset pete, treÊe indikcije, dana 11. oæujka. U Velikom vijeÊu, okupljenom, po obiËaju, na glas zvona, uz odobravanje puka na javnom zboru okupljenog, kako je obiËaj, na glas zvona. Dodatak. Bilo je dodano prvom poglavlju treÊe knjige ovoga Statuta: po propisima koje treba donijeti neka svaki put kad se gospodinu knezu i barem trojici sudaca pokloni vjera da se neka osoba, bilo muπka, bilo æenska, kojoj se mora uputiti poziv, nalazi u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti, a krije se kako ne bi bila pozvana, poziv joj se moæe i mora uputiti na kuÊu u kojoj stanuje. A rok koji Êe se dati toj osobi kojoj sudski poziv treba uputiti na kuÊu, ako se nalazi u Dubrovniku ili u njegovoj oblasti, neka bude stvar prosudbe gospodina kneza i njegovih sudaca, kako oni ocijene da se treba pojaviti pred vlastima, vodeÊi raËuna o mjestu gdje Êe biti osoba koju treba pozvati; neka se postupi po dubrovaËkim zakonima bilo da se pojavi, bilo da se ne pojavi.
XCII. Da nijedan Ëlan dubrovaËkog Velikog vijeÊa ne moæe obavljati posao mesara - C TekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetrdeset druge, desete indikcije Mi, Ivan Foscolo, knez dubrovaËki, voljom i izriËitim pristankom Malog, Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru - na uobiËajeni naËin - na glas zvona, odluËujemo i potvrujemo da nijedan Ëovjek koji jest ili moæe biti Ëlan Velikog vijeÊa, odsad ubuduÊe ne moæe niti smije obavljati posao mesara, niti biti nazoËan deranju mesa ili æivotinja, niti vaganju mesa niti biti za tezgom mesnice radi vaganja i rasijecanja mesa, ili za primanje novca od prodanog mesa, pod prijetnjom kazne i uz kaznu od dvadeset pet perpera za svakog prekrπitelja i za svaki put. I da su justicijari pod prisegom duæni istraæivati i prijaviti prekrπitelja; da isto tako svaka druga osoba moæe prijaviti onoga koji to prekπi. A neka i justicijari i prijavitelji dobiju polovicu od kazne ako se po njihovoj prijavi uzmogne ustanoviti istina. I povrh svega ovoga neka svaki prekrπitelj bude zauvijek brisan iz Velikog vijeÊa, i neka ni na koji naËin ne moæe dobiti sluæbu ni pogodnosti u Dubrovniku.
503
LIBER OCTAVUS
XCIII. Si1 aliquis receperit ab aliquo vel aliqua serviciali aliquid in deposito, absque requisitione vel licencia domini vel patroni sui, quod imputetur - C Addicio2 presentis Statuti, tempore d. Philippi Horio3, honorabilis comitis civitatis Ragusii, curente4 anno Domini MCCCXLVIII, indicione prima. Nos Phylippus Horio, comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu Minoris, Maioris ac Generalis Consilii dicte civitatis, conllaudatione5 populi in publica concione6 sono campane more solito congregato7, statuimus et firmamus, quod de cetero quilibet servicialis, sive quelibet, qui vel que stabit cum aliqua persona ad serviendum quocumque modo, anno8, die vel mense, accepit9 aliquid de rebus illius cum quo sive cum qua stabit, inscio et inrequisito domino sive patrono vel patrona sua cum quo sive cum qua stabit, aut contra voluntatem eius, sive quod patronus vel patrona eius dederint aliquid ad salvandum vel ad dandum sive ad gubernandum, et ille sive illa talis servicialis10 de re sibi data sive que commodata11 esset, aliud quam sibi patronus vel patrona dixerit vel commisserit12 fecerit, sive contra voluntatem eius, quod imputetur ei pro furto, et sic secundum formam Statuti de furtis debeat iudicari et puniri.
XCIV. Quod1 pater possit testari omnia bona sua etc. - C Addiccio2 intrascriptorum Statutorum, tempore magnifici et potentis viri d. Petri Iustiniani, honorabilis comitis civitatis Ragusii, sub anno Domini MCCCXLVIIII3, indicione secunda. Nos Petrus Iustiniano (sic), comes Ragusii, cum voluntate et expresso consensu sui Minoris, Maioris atque Generalis Consilii, et collaudo4 populi in publica5 concione6 sono campane in Platea Comunis more solito congregato, considerantes quod Statutum Comunis, quod loquitur7 quod pater ad mortem deveniens et habens heredes, non potest nisi usque ad quartam partem suorum, tam mobilium quam stabilium, ordinare, est contra omnes leges et bonos mores et contra liberum arbitrium ac eciam8 contra honorem patris, statuimus et ordinamus, quod de cetero pater quilibet decedens habens heredes, possit distribuere, ordinare ac testare9 omnia sua bona, tam mobilia quam stabilia, sicut, quomodo et ubi sibi placuerit ad voluntatem suam, ullo statuto seu Statuti capitulo hic10 retro facto in contrarium non obstante. Cum hac tamen addicione11 quod, propter reverenciam12 sancti matrimonii, pater teneatur et debeat dimictere13 cuilibet suo heredi quandam particulam bonorum suorum, quam particulam esse decernimus decimum de eo quod dicto heredi continget
504
KNJIGA OSMA
XCIII. Ako netko primi πtogod u poklad od kojeg sluge ili sluπkinje bez pitanja ili dozvole njihova gospodara ili gazde, neka bude okrivljen - C Dodatak ovoj odredbi u vrijeme gospodina Filipa Horija, Ëasnoga kneza dubrovaËkoga, tekuÊe godine Gospodnje tisuÊu tristo Ëetrdeset osme, prve indikcije Mi, Filip Horio, knez dubrovaËki, voljom i izriËitim pristankom Maloga, Velikog i OpÊeg vijeÊa reËenoga grada, uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru, po obiËaju, na glas zvona, odreujemo i nareujemo da ubuduÊe svaki sluga ili svaka sluπkinja πto bude stanovao kod neke osobe da joj sluæi, na bilo koji naËin, bilo koje godine, dana ili mjeseca, uzme neπto od stvari onoga kod kojeg bude stanovao bez znanja i pitanja gospodara ili gazde, ili svoje gospodarice, kod kojeg ili kod koje bude stanovao, ili protiv njihove volje, bilo da njihov gospodar, ili gospodarica, πtogod dade na Ëuvanje, ili radi uruËenja ili upravljanja, a taj sluga, ili ta sluπkinja, s danom im ili povjerenom stvari uËini drugo od onoga πto im gospodar, ili gospodarica, rekne ili naredi, ili protiv volje gospodara, neka se okrivi za krau, i tako se po propisima uredbe o kraama mora osuditi i kazniti.
XCIV. Da otac moæe oporukom raspolagati o svim svojim dobrima itd. - C Dodatak niæe zapisanih odredaba u vrijeme uzviπenog i moÊnog muæa gospodina Petra Giustinianija, Ëasnoga kneza OpÊine grada Dubrovnika, u godini Gospodnjoj tisuÊu tristo Ëetrdeset devetoj, druge indikcije Mi, Petar Giustiniani, knez dubrovaËki, s privolom i izriËitim pristankom Malog, Velikog i OpÊeg vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opÊinskoj Placi, na uobiËajeni naËin, na glas zvona, ocjenjujuÊi da je opÊinska odredba koja govori da otac koji ima baπtinike, kad mu kucne smrtni Ëas, ne moæe oporuËno raspolagati nego samo o Ëetvrtini svojih dobara, kako pokretnih, tako nepokretnih, protiv svih zakona i dobrih obiËaja i protiv slobodne volje, a takoer i protiv oËinske Ëasti, odreujemo i nareujemo da svaki otac koji ima baπtinike moæe na samrti podijeliti, raspolagati i oporuËiti svu svoju imovinu, kako pokretnu, tako nepokretnu, kako, na koji naËin i gdje se njemu svidi, po svojoj volji, bez obzira na ijednu prijaπnju odredbu ili glavu Statuta πto se tomu protivi. Uz ovaj pak dodatak: da je, radi poπtovanja svete æenidbe, otac duæan i da mora ostaviti svakom svom baπtiniku neki mali dio svoje imovine. Taj mali dio odreujemo da bude desetina onoga πto reËenom
505
LIBER OCTAVUS
in parte et pro parte sua. Et quod ille talis heres cui a patre non esset dimissum decimum, ut dictum est, post mortem patris ipso facto habeat ipsam particulam sive decimum. Et illa pars sive particula que a patre relicta esset heredi, sit firma perpetuo ipsius heredis, et quod alius heres in illo lasso non possit facere vel movere eidem questionem, nec partem petere aliquo modo vel ingenio; remanendo semper Statuti capitulo de possedio in suo robore, secundum antiquum14 Statutum.
C Anno Domini millesimo trecentesimo sexagesimo quinto, indicione tercia, die vigesimo mensis novembris. Cum expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica contione sono campane in Platea Comunis more solito congregati, hoc presens Statutum fuit declaratum: quod quilibet qui habet partem in Puncta et in Stagno, deveniens ad mortem a modo in antea, sic habendo heredes sicut non habendo heredes, possit testari et ordinare partem suam Stagni et Puncte ad sue beneplacitum voluntatis, eo modo quo potest testari et ordinare bona sua civitatis Ragusii, reservando semper particulam que debetur heredi, secundum Statutum Ragusii, et onera ad que tenentur vel tenebuntur dicte partes Comuni Ragusii. Et salvo possedio dominarum, secundum ordinem Ragusii.
XCV. De1 successionibus mulieris etc. - C Item statuimus et ordinamus, quod quelibet mulier non habens heredes possit usque ad medietatem sui perchivii2, quod habuisset pro sua maritacione3, dispensare et testari prout et sicut sibi placuerit. Residuum dicti perchivii2 deveniat ad patrem si patrem habuerit. Et si non habuerit patrem et habuerit matrem, et perchivium exiverit de bonis matris, deveniat ad matrem. Et si matrem non haberet modo predicto et habuerit fratres, deveniat ad fratres pro rata. Et si fratres non haberet et haberet sorores non maritatas, deveniat ad ipsas sorores non maritatas. Et si sorores non maritatas non haberet, et haberet nepotes, filios videlicet fratris, deveniat ad ipsos nepotes masculos. Et si casus esset quod dicta testatrix non haberet patrem, matrem, fratres, sorores et nepotes modo predicto, ipsa4 testatrix possit testeri et ordinare ac dispensare totum suum perchivium ad suam voluntatem, secundum antiquum Statutum et consuetudinem. Et omne aliud statutum contra hoc factum sit cassum et vanum perpetuo.
506
KNJIGA OSMA
baπtiniku pripada kao njegov dio i udjel. I da onaj baπtinik kojemu otac ne bi ostavio desetinu, kako je reËeno, nakon oËeve smrti na temelju same te Ëinjenice dobije taj mali dio, to jest desetinu. A taj dio, to jest mali dio koji bi otac ostavio baπtiniku, neka zauvijek pripada tomu baπtiniku, i drugi ga baπtinik glede tog legata ne smije utuæiti ni pokretati parnicu ni (od njega) traæiti, ni na kakav naËin ni uz bilo kakvu izliku, s tim da uvijek po staroj odredbi ostaje na snazi poglavlje o (æeninu) pravu posjeda.
C Godine Gospodnje tisuÊu tristo πezdeset pete, treÊe indikcije, dana dvadesetog mjeseca studenog. S izriËitim pristankom Maloga i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka okupljenog na javnom zboru na opÊinskoj Placi, na uobiËajeni naËin na glas zvona, bila je proglaπena ova odredba: da svatko tko ima dio na Ratu i u Stonu, kad se nae na samrti, odsad ubuduÊe, bilo da ima baπtinike, bilo da ih nema, moæe oporuËiti i raspoloæiti sa svojim dijelom u Stonu i na Ratu po miloj volji, na takav naËin kako moæe oporuËiti i raspolagati svojom imovinom u Dubrovniku, ostavljajuÊi uvijek mali dio koji je obvezan baπtinicima po dubrovaËkom Statutu, i za obveze koje terete ili Êe teretiti reËene dijelove prema OpÊini dubrovaËkoj. I s tim da ostaje na snazi æenin posjed, po dubrovaËkom propisu.
XCV. O nasljeivanjima æenine imovine itd. - C Isto tako odluËujemo i nareujemo da svaka æena koja nema baπtinika, moæe raspoloæiti i oporuËiti do polovice svoje prÊije koju je dobila za svoju udaju, kako joj se svidi. Ostatak reËene prÊije neka pripadne ocu, ako bude imala oca. A ako ne bude imala oca, a bude imala majku te prÊija bude potjecala iz majËinih dobara, neka pripadne majci. A ako ne bi imala majke, u prije reËenom smislu, a imala bi braÊu, neka razmjerno pripadne braÊi. A ako ne bi imala braÊe, a imala bi neudanih sestara, neka pripadne tim neudanim sestrama. A ako ne bi imala neudanih sestara, a imala bi neÊake, to jest bratove sinove, neka pripadne tim muπkim neÊacima. A ako bi bio sluËaj da reËena oporuËiteljica ne bi imala oca, majke, braÊe, sestara ni neÊaka, u prije reËenom smislu, sama oporuËiteljica moæe oporuËiti i raspodijeliti i raspolagati Ëitavom svojom prÊijom po svojoj volji, prema starom Statutu i obiËaju. A svaka druga uredba donesena protiv ovoga, neka bude ukinuta i zauvijek nevaæeÊa.
507
LIBER OCTAVUS
XCVI. De1 possessionibus stabilibus non dimittendis regulis mendicantium, et de modo servando in his que relinquuntur - C Item, nos Petrus Iustinianus2 etc. statuimus et firmamus, quod de cetero nulla persona possit vel debeat dimictere3 aliquam possessionem stabilem alicui regule mendicancium4. Et quod si qua persona esset, que deinceps dimicteret5 aliquam possessionem stabilem alicui dictarum regularum, quod d. comes cum suo Minori Consilio et tribus procuratoribus bonis et legalibus ac Deum timentibus, eligendis per d. comitem et per suum Minus Consilium, teneantur et debeant illam talem possessionem que dimissa esset alicui dictarum regularum, facere vendi infra duos annos et deliberari, a die videlicet dicti lassi facti. Et denarii vendicionis6 dicte possessionis debeant dari et distribui illi regule ubi ordinatum esset a testatore, aut in rebus commestibilibus7, si necessitatem victus haberet, aut in aliis rebus magis necessariis ipsi ecclesie8, sicut dictis tribus procuratoribus videbitur. Verumtamen, si apud dictos procuratores remaneret aliquod precium dictorum denariorum, quod ipsi procuratores debeant de presenti illos denarios dare et distribuere, aut pauperibus et piis personis, sive in maritacione orfanarum9 et pauperum mulierum, vel aliis rebus magis necessariis, ut eis videbitur, non differendo ad dispensandum omnes donec eas10 remanxerit11 aliqua pecunia ex vendicione12 dicte possessionis.
XCVII. De1 carbonosis et aliis transformationibus proibitis et de contrafacientibus Item, nos Petrus Iustinianus, comes predictus, quum sepius contingebat quod in festis Pasche rexurreccionis2 Domini nostri Ihesu Christi3, quam plures, imo4 multi cum slavinis5 et aliis rebus se crabanossos6 faciebant de propria forma ad alias formas habominabiles et turpissimas transferentes, et sub illa spetie7 multa mala et enormia fiebant et fieri poterant, propter que risse8, discessiones9 et scandala nascebantur, quod erat displicibile multis et pluribus hodiosum10, volentes abusioni huiusmodi obviare, statuimus et firmamus, quod de cetero aliqua persona, tam in dictis festivitatibus quam alio quocumque11 tempore, se non debeat cum slavinis5 vel aliis rebus, modo aliquo vel ingenio, facere carbonossum12 nec se13 de forma propria transformare. Et qui contrafecerit, solvat qualibet14 vice pro banno yperperos quinquaginta, et accusator habeat medietatem banni si propter eius accusam poterit veritas reperiri, et teneatur ei de credencia15.
508
KNJIGA OSMA
XCVI. O nekretninama koje se ne smiju ostaviti prosjaËkim redovima i o naËinu kojeg se treba pridræavati u stvarima koje se ostavljaju - C Isto tako, mi, Petar Giustiniani itd., odluËujemo i potvrujemo da ubuduÊe nijedna osoba ne moæe i ne smije ostaviti nijednu nekretninu nijednom prosjaËkom redu. A ako bi bila koja osoba koja bi ubuduÊe ostavila neku nekretninu kojem od dotiËnih prosjaËkih redova, gospodin knez i Malo vijeÊe i tri zakonita, dobro upuÊena i bogobojazna prokuratora, izabrana od gospodina kneza i Maloga vijeÊa, duæni su i moraju taj posjed, koji bi bio ostavljen nekom od tih redova, dati prodati i u roku od dvije godine od reËenog zapisa raspodijeliti. A novac od prodaje tog posjeda mora se dati i podijeliti onom redu gdje bude odredio oporuËitelj, ili u æiveænim namirnicama, ako bi (redu) bila potrebna hrana, ili u drugim stvarima potrebnijim samoj Crkvi, kako ocijene tri dotiËna ovlaπtenika. Meutim, ako bi kod reËenih ovlaπtenika ostalo πto od tog novca, ti ovlaπtenici moraju taj novac smjesta dati i podijeliti siromasima i poboænim osobama, ili za udaju sirotica i siromaπnih æena, ili za druge potrebnije stvari, kako oni ocijene prikladnim, ne odgaajuÊi raspodjelu sve dokle god bude ikakva novca od prodaje toga posjeda.
XCVII. O onima koji stavljaju krabulje i preruπavaju se u zabranjene likove te o kazni za prekrπitelje Isto tako, mi Petar Giustiniani, prije reËeni knez, jer se Ëesto dogaalo da su o blagdanima UskrsnuÊa Gospodina naπega Isusa Krista, poneki, Ëak mnogi, stavljali krabulje s gunjevima i drugim stvarima te svoj lik preruπavali u druge odvratne i vrlo ruæne likove, a u tom prizoru dogaala su se i mogla se dogoditi velika i prevelika zla, zbog kojih su se izraale tuËnjave, svae i sablazni, πto se mnogima nije svialo a veÊini je bilo odvratno, htijuÊi stati na put takvoj zlouporabi, odluËujemo i potvrujemo da se ubuduÊe nijedna osoba, kako prigodom naznaËenih blagdana, tako ni u bilo koje drugo vrijeme, ne smije zakrabuljivati gunjevima ni drugim stvarima, ni na koji naËin i ni uz kakvu izliku, niti preruπavati vlastiti lik. A tko to bude krπio, neka svaki put za globu plati pedeset perpera, a neka prijavitelj dobije polovicu od globe ako se na temelju njegove prijave bude mogla ustanoviti istina, i neka mu se ime Ëuva u tajnosti.
509
LIBER OCTAVUS
XCVIII. Privilegium1 Venetiarum ad Raguseos - C Exemplum licterarum2 transmissarum per duchale dominium Venetiarum Comuni Ragusii, in MCCCLVIII, indictione XI3, die XXV mensis ianuarii, in secundo regimine egregii et potentis4 viri d. Marchi Superancio5, honorabilis comitis6 Ragusii, opere cuius beneficium in dictis licteris contentum fuit sapienter et amicabiliter procuratum. Iohannes7 Delphino, Dei gracia Veniciarum8, Dalmacie9 atque Chroacie10 dux, dominus quarte partis et dimidie tocius imperii Romanie, nobili ac sapienti viro Marcho Superancio, de suo mandato comiti Ragusii, ac prudentibus viris, iudicibus, Consilio et Comuni Ragusii, fidelibus dilectis, salutem et dilectionis affectum. Scripsistis nobis per licteras11 vestras datas Ragusii penultimo decembris proxime12 elapsi, consolationem per vos receptam de adventu et provisionibus nobilium virorum Pauli Lauredani et Andree Contareni, procuratorum Sancti Marci, dilectorum civium et provisorum nostrorum, ostendentes13 provisiones eorum ad conservationem vestram salubriter et utiliter respondisse, quod nobis gratum fuit multipliciter et acceptum. Denotastis etiam14 nobis promptam15 disposicionem16 et fidelitatem vestram ad quoslibet nostros honores, condolendo de novitate Iadre, et offerendo vos amplissime ad quecunque sint nostri honoris et status. Quod quidem apud vos novum nullatenus reputamus, quia semper in omni statu et tempore pura devotio et sincera fidelitas vestra id monstravit amplius per effectum. Nichilominus laudabile propositum vestrum exinde plurimum commendamus et licet antea ad conservationem et bonum vestrum, velut dilectissimorum filiorum essemus, et esse intendamus tota mente dispositi, tamen ad id nos redidistis17 merito promptiores. Significantes vobis18 pro consolatione vestra quod, tam pro Sclavonia quam pro Culpho, fecimus et continue facimus potenter armatam, cuius pars iam exivit, et ad expedicionem19 capitanei generalis et aliarum galearum sollicite intendimus, ita quod honor vester ac conservatio, et bonum vestrum20 et aliorum nostrorum fidelium poterit, favente Domino, viriliter procurari. Super facto autem peticionis vestre possendi navigare, declaramus vobis quod, sicut scitis, beneficium ipsum non inmerito21 carissimum extimantes, nunquam extra nos et terram nostram illico concedere voluimus, sed reputantes vos non extraneos, ymmo tamquam nos ipsos pro pura ac magna devotione22 et fidelitate vestra, ac volentes eundem amorem et curam erga vos, quemadmodum ad patriam propriam gerere, peticionem23 ipsam benigne duximus admittendam. Ita quod omnes Ragusei nati in Ragusio et ex eis de cetero nascituri sint cives nostri Veniciarum24, et possint mercari25 tamquam cives Veneti, navigando cum navigiis nostris, tenendo in hoc talem modum, quod aliquis extrinsecus vel forensis, habitator Ragusii, qui non habitasset ibi annis viginti26 quinque suportando onera et factiones Ragusii, prout faciunt nostri in Veniciis (sic), non includatur in beneficio supradicto, et subiacendo
510
KNJIGA OSMA
XCVIII. Povlastica mletaËka DubrovËanima - C Prijepis pisma upuÊenog od Vlade mletaËkog duæda OpÊini dubrovaËkoj, godine tisuÊu tristo pedeset osme, jedanaeste indikcije, dana 25. mjeseca sijeËnja, za druge uprave vrsnog i moÊnog muæa gospodina Marka Superancija, Ëasnoga kneza dubrovaËkoga, koji je svojim zalaganjem mudro i prijateljski isposlovao povlasticu sadræanu u reËenom pismu. van Dolfin, miloπÊu Boæjom duæd Venecije, Dalmacije i Hrvatske, gospodar jedne i pol Ëetvrtine carstva Romanije, plemenitomu i mudrom muæu Marku Superanciju, po njegovoj odluci knezu dubrovaËkomu, i razboritim muæevima, sucima, vijeÊu i OpÊini dubrovaËkoj, ljubljenim podanicima, pozdrav i iskaz naklonosti. Pisali ste nam u svojem pismu, datiranom u Dubrovniku pretposljednjeg dana prosinca netom proteklog, o ohrabrenju koje su vam priËinili dolazak i dalekovidna briæljivost plemenitih muæeva Pavla Loredana i Andrije Contarinia, prokuratora Svetoga Marka, naπih ljubljenih graana i providnika, oËitujuÊi kako su njihovi dalekovidni koraci spasonosno i korisno odgovarali vaπem odræanju, πto nam je bilo viπestruko drago i ugodno. Izrazili ste nam takoer svoje spremno raspoloæenje i vjernost u svim poËastima prema nama, æaleÊi zbog novosti iz Zadra i nudeÊi se svesrdno u svemu πto se tiËe naπih poËasti i poloæaja; mi to nipoπto ne dræimo novim jer je to vaπa neokaljana odanost i iskrena vjernost uvijek i u svakoj prilici i vremenu viπe puta uËinkovito pokazala. Uza sve to, vaπa nam je pohvalna ponuda zato nadasve draga, pa iako smo i prije bili za oËuvanje i dobrobit vas kao preljubljenih sinova i svom duπom to kanimo biti, ipak ste nas zasluæeno uËinili joπ spremnijim na to. Dajemo vam na znanje, za vaπe ohrabrenje, da smo, kako za slavenske zemlje, tako za Jadran, spremili i neprestano opremamo jako brodovlje, a njegov je dio veÊ zaplovio; i predano pripremamo pohod vrhovnog zapovjednika i ostalih galija, tako da se, uz Gospodinovu pomoÊ, uzmogne uspjeπno pobrinuti za vaπu Ëast i odræanje i dobrobit vaπu i ostalih naπih podanika. ©to se pak tiËe vaπe molbe da moæete ploviti, izjavljujemo vam da, kao πto znate, tu povlasticu s pravom dræeÊi najdragocjenijom nismo nikada htjeli odobravati strancima, ali kako na vas ne gledamo kao na strance, nego dapaËe, zbog vaπe Ëiste i velike odanosti i vjernosti, kao na sebe same, pa htijuÊi prema vama gajiti istu ljubav i skrb kao prema vlastitoj domovini, ocijenili smo da tu molbu valja dobrohotno prihvatiti. Tako da svi DubrovËani roeni u Dubrovniku i oni koji Êe se od njih roditi, budu naπi mletaËki graani i da mogu trgovati kao mletaËki graani, ploveÊi s naπim brodovima, postupajuÊi pri tome ovako: da se u gore reËenu povlasticu ne ukljuËi nijedan Ëovjek izvana ili stranac, dubrovaËki stanovnik koji tu ne bi stanovao dvadeset i pet godina, podnoseÊi u Dubrovniku obveze i radove kao πto Ëine naπi u Veneciji i da bude podloæan svim mletaËkim zakonima. Ta je pak
511
LIBER OCTAVUS
omnibus ordinibus Veniciarum. Que quidem gracia sollempnissime ac graciosissime completa et firmata est in omnibus consiliis oportunis. Unde civitas Ragusii et omnes cives ipsius a modo notabile membrum et pars Veneciarum possunt clarissime reputari. Ceterum denotamus vobis quod circa conservationem et favorem vestrum continue vigilantes, mandavimus capitaneo nostro, iuxta votum vestrum, quod ordinet ut due ex suis galeis aliquando veniant ad vos pro securitate et consolatione vestra, ita quod semper Dei gracia et favore nostro amplius sperare potestis.
XCIX. De1 pena illorum qui impetrant aliquam graciam, officium vel dominium (Totum caput abest in C) Anno Domini millesimo CCCLVIII, indictione XI, die V mensis marcii. Nos Petrus de Ragnina, Marinus de Bona, Iohannes Pauli de Gondola, rectores civitatis Ragusii, de voluntate et expresso consensu Minoris et Maioris Consilii, et cum laudo populi in publica contione, statuimus et firmamus, quod nullus Raguseus vel qui pro Raguseo se vocat, possit vel debeat modo aliquo vel ingenio per se vel per alium, petere vel recipere aliquam graciam, vel officium vel regimen, sive aliquod dominium alicuius terre, ville vel insule sive loci, in Raguseo (sic) vel extra Ragusium, ab aliqua persona, sub pena vite et amictendi totum suum. Et qui accusaverit contrafacientem, habeat medietatem omnium bonorum illius contrafacientis, si per eius accusam veritas poterit reperiri. Salvo de illis officiis que dantur per Maius et Minus Consilium, secundum consuetudines antiquatas. Et quod nullus possit facere venire aliquam licteram, per se vel per alium, ab aliqua persona contra ordinem hunc, sub pena ante dicta.
512
KNJIGA OSMA
milost bila najsveËanije i najljubaznije prihvaÊena i potvrena u svim odgovarajuÊim vijeÊima. Stoga se na grad Dubrovnik i sve njegove graane odsad moæe sasvim oËito gledati kao na znaËajnog Ëlana i dio Venecije. Uostalom, priopÊavamo vam da smo bdijuÊi neprestano nad vaπim odræanjem i zaπtitom, naπemu zapovjedniku po vaπoj æelji izdali nalog da naredi da dvije od njegovih galija ponekad dou k vama za vaπu sigurnost i ohrabrenje, tako da uvijek, uz Boæju milost i naπu naklonost, moæete i dalje biti u nadi.
XCIX. O kazni za one koji ishode koju povlasticu, sluæbu ili vladanje B Godine Gospodnje tisuÊu tristo pedeset osme, jedanaeste indikcije, dana 5. oæujka Mi, Petar Ranjina, Marin BuniÊ, Ivan Pavlov GunduliÊ, knezovi grada Dubrovnika, uz privolu i izriËiti pristanak Malog i Velikog vijeÊa i uz odobravanje puka na javnom zboru, odluËujemo i potvrujemo da nijedan DubrovËanin ni tko sebe naziva DubrovËaninom ne moæe niti smije bilo kojim naËinom ni uz bilo kakvu izliku, sam ili posredovanjem drugoga, traæiti ili prihvatiti neku povlasticu ili sluæbu, ili upravu ili koje vladanje nad nekom zemljom, selom ili otokom, ili mjestom u Dubrovniku ili izvan Dubrovnika, od bilo koje osobe, i pod prijetnjom smrtne kazne i gubitka svega πto ima. A tko prijavi prekrπitelja, da dobije polovicu svih prekrπiteljevih dobara ako se temeljem njegove prijave bude mogla ustanoviti istina. Od toga se izuzimaju one sluæbe koje po starim obiËajima dodjeljuju Veliko i Malo vijeÊe. I da nitko, sam ni posredovanjem drugoga, ne smije ishoditi koje pismo protivno ovoj odredbi od bilo koje osobe, pod prijetnjom prije naznaËene kazne.
513
NOTAE - LIBER PRIMUS
Prooemium 1
2
3
C. inditionis C. vicessimo C. dictioni 4 C. velud 5 C. nequitia 6 C. voluerunt 7 B. malefficia 8 C. opprimere 9 C. obviabit 10 B. quecquam 11 C. corroborat 12 B. paciffico 13 B. deffectiva 14 C. etiam 15 C. loco verborum: “beatissimi Marci evangeliste, et gloriosi martiris Blasii, domini ducis et communis Veneciarum, bonum”, leguntur: “beatissimi Blasii, protectoris huius civitatis nostre Ragusii et ad bonum” 16 C. statum dicte 17 C. laudationem 18 C. quam 19 C. tam
I. 1
2
3
B. L(iber) I. C. conservationem C. contione 4 C. sonum 5 C. eclesiam 6 C. eclesie C. salva 8 C. sacramento regiminis 9 verba: “secundum quod continetur in capitulari fidelitatis” deficiunt in C. 7
II. 1
2
C. solempniter C. videlicet pro dominio et 3 B. silicet 4 C. candellis 5 C. epyphania C. candellis 7 C. monachos 8 C. palatio 9 C. dua 10 C. qnqa 11 C. etiam 12 C. eclesie 13 B. Sabbo 14 C. etiam 15 C. fiant 16 C. quotiens 17 C. dyaconus 18 C. subdyaconus
6
IV. 1
C. servitio
VI. 1
2
3
C. evidentiorem C. yrco C. in providentia
IX. 1
C. etiam resurectionis
2
C. “ypp.duo” correctum in “duos” in utroque loco
3
C. eclesie
4
C.
X. 1
2
3
C. barcca C. anni pro C. vult ipse
XI. 1
C. Umble
XII. 1
2
3
C. pro barca qualibet C. eas C. sed 4 C. nil 5 C. laycus 6 C. “de viagio vel de viatico” inter “que veniunt” et “in Rag.” 7 C. lignis quantum 8 C. illis lignis
XIII. 1
7
C. arboratio C. de inde C. Iovenaço 4 C. Bestiçe 5 C. quacumque 6 C. navicant C. eclesie 8 C. nil
514
2
3
NOTAE - LIBER PRIMUS
XIV. 1
C. queque
1
C. Ragusino
1
2
XV. XVI. 3
4
C. et C. vaca C. per siccam B. peciam peciam (sic)
XVII. 1
2
3
4
C. eclesie C. feresteriis C. sed C. “CCL” 5 C. et de 6 C. quinta bis 7 C. marcii 8 C. madii 9 C. blada 10 C. pitantario 11 C. distintius 12 C. optinet 13 C. eius nuncius 14 C. capud 15 C. nuntio
XVIII. 1
2
3
4
C. barca C. recipit C. debent C. Umbla 5 C. venerit 6 C.Umble
XIX. 1
2
3
C. eclesie C. rationem C. nichil
XX. 1
C. missitacione etiam
XXI. 1
2
3
C. et de C. monasterii C. Lacrimonensis 4 C. Lacrimonensi 5 C. si etiam si 6 C. Umbla 7 C. facere custodiri 8 C. eclesie 9 C. layci 10 C. Lacrimonense 11 C. nihil 12 C. debet de 13 C. balantiis 14 C. viri Marci 15 C. congregatus 16 C. sonitum
XXII. 1
2
3
C. eclesia C. debet C. coppellos
XXIII. 1
2
3
4
C. aliud C. eclesie C. recepit B. que 5 C. platea 6 C. intelligitur 7 C. marinaritiam C. currente 9 C. mercationum 10 B. debeat 11 C. mercationes 12 C. currente 13 C. precedenti sive in sequenti 14 C. verba: “dicatur quod eligantur tres procuratores Sancte Marie Maioris” omissa 15 C. eadem, B. actoritatem (sic) 16 C. et unus 17 C. eclesia 18 C. 8
Sacco
XXIV. 1
2
3
C. eclesie C. rationem C. petendam 4 C. eclesie 5 C. eclesia 6 C. etiam 7 C. redditibus 8 C. pigneraverint 9 C. sustinere 10 C. verberatio 11 C. et utilitatem 12 C. eclesie 13 C. eliguntur 14 C. fortium
515
NOTAE - LIBER PRIMUS
XXV. 1
2
3
C. redditu C. balantiarum C. rubris
XXVI. 1
C. scirones 2 C. eclesie 3 C. ceperit 4 C. dividere 5 C. eclesie 6 C. si 7 C. resurrectionis 8 C. XII 9 C. resurrectionis 10 C. naucleriis qui 11 C. yperpero uno 12 B. lapicides 13 C. immundiciem 14 C. eclesiam 15 C. imundiciem 16 C. verumtamen de bonis 17 C. componere 18 C. apud 19 C. et de 20 C. campanis
XXVII. 1
2
C. eclesie B. a dividendum, C. et dividendum 3 C. eclesia 4 C. habere follaros 5 C. etiam 6 C. resurrectionis
XXVIII. 1
2
3
B. De, quod C. eclesia C. eclesie 4 C. Resurrectionis 5 C. miliarenses
XXIX. 1
C. servitio 2 C. servitio 3 C. expensam 4 C. Umblam 5 C. rationem 6 B. angarario (sic), 7 C. servitio
XXX. 1
2
3
C. corrium C. Umble B. octos (sic) 4 C. Epyphaniam
XXXI. 1
2
3
C. sacristanus C. eclesie C. recipiat
XXXII. 1
2
C. servitium C. querere manifestare
XXXIII. 1
2
3
4
C. habeat C. salario C. etiam C. venerit 5 C. margariosio
XXXIV. 1
C. ripariis C. quereret, sibi C. qui 4 B. sit, C. si
516
2
3
NOTAE - LIBER SECUNDUS
V. B. 1
B. “comes” ubique deletum et in rasura scriptum “rector” 2 B. “d. nostri ducis” deletum 3 B. “iudicum - populi” cancellatum 4 B. “S. Michaelem - usque ad” cancellatum
V. C. 1
C. “quod quotienscunque - conscientiam” scriptum manu recentiori in rasura
VII. 1
2
3
C. rationes C. rationes C. comuis 4 C. grosso 5 C. grosso 6 C. teneatur 7 C. “Millo CCCX” 8 C. Gradanicum 9 C. Ragusinum 10 C. condempnationibus 11 B.C. fuerint sinâte 12 B. boni 13 B. placario 14 C. rationes 15 C. citius 16 C. cum suo 17 C. verba: “Et fidelis ero” ... usque od finem capituli desunt.
VIII. 1
7
2
3
C. sacramentum qui C. sale C. hoc contra 4 C. contro 5 C. citius 6 C. rationem C. verba: “et fidelis ero” usque ad “iuratum” desunt
IX. 1
2
3
4
C. citius C. offitio C. rationem C. qui 5 C. verba: “Et fidelis ero” usque ad “ab omnibus observetur” desunt; loco eorum post verbum “completum” legitur: “Ad honorem individue trinitatis et beati Blasii protectoris nostri, et ad augmentum et bonum statum Ragusii”
X. 1
2
3
C. iuvabo amicum C. quattuor C. et d. comiti 4 B. aliquem 5 B. unum 6 C. aduxerit C. adducam ilum 8 C. verba: “Et fidelis ero ... ab omnibus observetur” desunt 9 C. etiam 10 C. citius 7
XI. 1
2
1
2
C. citius C. perdat completum” desunt
3
C. rationes
4
C. verba: “Et fidelis ero” usque ad “annum
XII. 3
4
C. eclesie C. offitio C. eclesie C. rationem 5 C. pecunia 6 C. sine fraude, bona fide C. verba: “et fidelis ero ... ab omnibus observetur” desunt 8 C. curente 9 C. “millesimo trecentessimo nono” 10 C. inditione 11 C. septima 12 C. contione 13 C. qui tempora 14 C. forticilias (sic) 15 C. pro dictis 16 C. eclesia 17 C. eclesie 18 B. necce, C. necesse 7
XIII. 1
2
3
C. rationes C. eclesie C. honorem virginis 4 C. mansero 5 C. rationes 6 C. rationem C. etiam 8 C. quando 9 C. exigere rescribere 10 C. cum sonitu 11 C. faciam inde 12 C. verba: “Et fidelis ero” ... “observetur” desunt. 13 C. currente 14 C. “millesimo ducentessimo nonagessimo primo” 15 C. decimo 16 B.C. mensi 17 C. redditus 18 B.C. procuratores 19 C. decem 20 B.C. contrafecerit 21 C. M°CCC°nono 22 C. decimo 23 C. rationem 24 B. ppr. 7
517
NOTAE - LIBER SECUNDUS
XIV. 1
2
3
C. pertinentia C. nuntio B.C. comune 4 C. citius 5 C. verba: “Et fidelis ero ... sibi iuratum” desunt.
XV. 1
7
2
3
4
C. pecuniam C. pro C. nulli C. rationes 5 C. quociescumque 6 C. annum unum C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XVIII. 1
5
2
C. quincum C. debet bannum ypperpera duo 3 C. perscriptum 4 C. Dulcinio versus C. partiri 6 C. vinum 7 C. yppr. duo 8 C. mensam 9 C. venientium
XIX. 1
2
3
4
C. michi C. fidantiam C. civitate C. citius 5 C. occasionem 6 C. cum consilio 7 C. aliquis 8 C. ordinem dictum 9 C. verba: “Et fidelis ero ... ab omnibus observetur” desunt.
XX. 1 7
C. communis 2 C. recipero 3 C. sed 4 C. citius 5 C. cuicunque 6 C. percipero
C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XXI. 1
2
3
C. rationes C. citius C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XXII 1
C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XXIII. 1
2
3
2
3
C. nuntiorum C. negotiis C. cois
XXIV. 1
C. nuntiorum C. nuntius C. nuntii 4 C. yperperos 5 C. angarios 6 C. angarios 7 B. Duo (sic) sallario 8 C. sexatinta (sic) 9 C. angarios 10 C. comni 11 C. literis rubeis: De Ragusio ad Scutarum 12 C. currente 13 C. millesimo ducentessimo octuagessimo septimo 14 C. indicione quinta decima 15 C. im 16 C. angararios 17 C. Rag. 18 C. iverint 19 C. yppr. tria 20 C. a Briscoa 21 C. yppr. 22 C. IIII 23 C. nuntius 24 C. VI 25 C. iverint 26 C. Bossinam 27 C. nuntius 28 C. yppr 29 C. Spalatum 30 C. iverint 31 C. X 32 C. iverit 33 C. yppr. triginta tria
XXV. 1
2
3
4
B.C. coi C. offitio C. rationem C. omisit verba: “Et fidelis ero ... observetur”.
518
NOTAE - LIBER SECUNDUS
XXVII. 1
2
C. etiam C. quodquod in suo ligno 3 C. quondam 4 C. offitio 5 C. sed 6 C. cui ipse mihi 7 B. maioriti (sic) 8 C. rationem 9 C. eiusdem comitis 10 B. precepero 11 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XXVIII. 1
2
3
C. rationem B. comitem (sic) C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XXIX. 1
2
3
C. quincum, nec C. fidantiam C. rationem 4 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XXX. 1
C. mittuntur
1
2
XXXII. 3
4
C. rationes C. rationem C. his C.quam rationem 5 C. fideliter bona 6 B. C. se (sic) residuum 7 C. citius 8 C. prospitiam (sic) 9 C. servitium 10 C. citius 11 C. congruentius mihi 12 C. verba: “Et fidelis ero ... observetur” desunt.
XXXIII. 1
B. commobor (sic), C. comoraobor (sic)
519
NOTAE - LIBER TERTIUS
I. 1
2
3
C. iuditiorum C. iuditiis C. super omnes (sic) 4 C. altercationes 5 C. dubitationes 6 C. rationem 7 C. impetrare 8 C. quem terminum 9 C. Raguseus (sic) 10 C. si 11 C. refutare 12 C. eligere 13 C. refutaverit 14 C. eligat 15 C. electi 16 C. prohicere 17 B. sequentia desunt
II. 1
2
C. deiectatis (utroque loco) C. millessimo trecentessimo quartodecimo 3 C. questionem 4 C. datii 5 C. ante verbum “currente” literis rubris: “Cum comuni possunt deiactari iudices” 6 C. currente .... die octavo 7 C. interpretatum fuit hoc 8 B. post 9 C. possunt
III. 1
2
3
B. eligutur (sic) B. iudes (sic) C. conscientiam 4 C. etiam 5 C. sententiam 6 C. et C. prohibitionem 8 B. iniugens 9 C. sententia 10 B. certam (sic) 11 C. vincerit 12 C. sententie 7
IV. 1
C. elligerint
V. 1
2
3
C. etiam C. placitandum B. “parente” in rasura
VI. 1
2
C. ex conuerso C. tam induciis
VII. 1
2
3
4
C. petierit C. redeat C. redierit C. mariti 5 C. etiam 6 C. quidquid
VIII. 1
2
3
C. fuerit in sua C. petierit C. concedat 4 C. dimittet 5 C. sed
1
C. petierit
IX. X. 1
2
C. petierit C. fratrem et de
XI. 1
C. im C. peccunie C. im possione (sic) 4 C. quod
520
2
3
NOTAE - LIBER TERTIUS
XII. 1
2
3
C. licentiam C. in possessionem C. ipsius stabilis 4 C. fuit 5 C. pretio 6 C. bona fide restituat 7 C. im 8 C. possessione 9 C. exstimationem 10 C. eligentur 11 C. melioratione 12 C. deterioratione 13 C. satisfationem 14 C. suffitiant 15 C. sunt 16 B. qui (sic) 17 C. fuerint 18 B. C. sm = secundum. In C. correctum: serui 19 C. debitores 20 C. satisfationem 21 C. im 22 B. asignari 23 C. se qui (sic) 25 C. etiam
XIII. 1
2
C. collogantiis C. credentiis petierit 7C. commorari
3
C. rationem
4
C. collogantiam
5
C. credentiam
6
C.
XIV. 1
2
C. vindemiarum B. prius non habuit
1
C. petierit 2 C. vellet 3 C. posset 4 C. valentia
XV. XVI. 1
C. presentem
XVII. 1
2
3
4
C. aliquod C. via C. rationem C. legittimum
XIX. 1
2
3
C. Dalmatie C. Dalmatia C. stinicum (sic) 4 C. respondeat si uerit
XXI. 1
2
C. rationem C. petierit
XXII. 1
In C. correctum manu recentiori: ostendat 2 C. Ragusini
1
2
XXV. C. in sex supra morientem C. petierit 3 C. valoris vel vigoris
XXVI. 1
C. moriente
2
C. rationem
XXVII. 1
C. placis (sic)
521
NOTAE - LIBER TERTIUS
XXVIII. 1
2
3
C. etiam C. corrupisse C. frustigetur 4 C. buletur
1
C. constitutione 2 C. santimus 3 C. ratione 4 C. possit
XXX. XXXI. 1
2
C. layci C. providentiam
XXXII. 1
C. possit
XXXIII. 1
2
B. milex C. nullius
XXXIV. 1
2
C. providentia C. etiam
XXXV. 1
C. “De publicatione et reprobatione testium” partium
XXXVII. 1
C. sententia
XXXVIII. 1
2
3
C. iuditium C. ammiserit C. malefitiis
XXXIX. 1
2
C. credentia C. credentiam
XL. 1
2
3
C. credentia C. credentiam C. crediderit
1
C. ordinationem 2 C. testificatio
XLI. XLII. 1
2
B. testamentum C. sed
522
2
C. santimus
3
C. sententiam
4
C.
NOTAE - LIBER TERTIUS
XLIII. 1
2
3
C. amittunt C. commisit C. ipsius 4 C. habere rationem 5 C. rationem
1
C. induciam 2 C. sed si ille (“si” corr. supra lineolam) 3 C. rationem
XLV. XLVI. 1
2
3
4
C. rationem C. eum C. super C. possunt 5 C. accipere 6 C. creditori 7 B. Et infra C. rationem 9 C. quia 10 C. centum 11 B. tenore (sic) 12 C. illius anni 13 C. impignandi 14 B. alienadi 15 C. yperperos 16 C. colligantia 17 C. iuditio 18 C. petierit 19 C. conditione 20 C. sententiam 21 C. quacumque 8
XLVII. 1
2
C. homo aliquem C. vocaverit ad 3 C. vicarium et in secreto prima confessio, quam prius fecit 5 C. ea 6 C. ratio 7 C. quod
4
C. illud debitum,
XLVIII. 1
C. rationem 2 C. contra 3 C. im platea
XLIX 1
2
3
C. rationem C. pars illa C. asignare
L. 1
2
3
C. Sibenico C. rationem C. Spaleto 4 C. ex 5 C. segnoria
LI. 1
2
3
C. Ragusei (sic) C. fuerint C. rationem 4 B. debet 5 C. rationes 6 C. tessaram 7 C. sententiam 8 C. debet 9 C. dominationis 10 B. sic 11 C. eligere 12 C. et si noluerit 13 C. petierit 14 C. literas 15 C. literis 16 B. setencia (sic) 17 C. contradictionem 18 C. ratione
LII. 1
2
3
C. rationem C. literris (sic) C. sententia
LIII. 1
4
C. et comitatum et comune Ragusii et homines 2 B. coniugere (sic) 3 B. Trestam (sic) B. Tresta 5 C. Rascie
LIV. 1
C. eclesiam
LV. 1
2
3
B. cicitates (sic) C. Dalmatie C. rationem 4 B. superiori (sic)
523
NOTAE - LIBER TERTIUS
LVI. 1
2
3
C, messitationem C. Rasie C. messitatio 4 C. rationem 5 C. petierit 6 C. vellent
1
C. rationem
LVII. LVIII. 1
C. dominii
LX. 1
C. quolibet (sic) uice
524
NOTAE - LIBER QUARTUS
I. 1
2
3
C. receptione C. pignerare C. pretiosi 4 C. restitutionem
III. 1
C. novitie 2 C. novitia 3 C. coopertam 4 C. çupam 5 C. pellitionem 6 C. teneatur 7 C. viride 8 C. pellitione 9 C. de viro (sic)
IV. 1
2
3
C. credentiam C. asignetur C. assignatio 4 C. receptione 5 C. credentiam 6 C. Currente 7 C. millesimo ducentessio nonagessimo tercio 8 C. martii 9 C. providentia 10 C. “si” additum manu recentiori 11 C. probare
V. 1
2
3
C. donationibus C. velle C. donatione 4 C. donatio 5 C. totum 6 C. discendentium
VI. 1
2
C. ordinatione C. venerit
1
B. uxor (sic) 2 B. posidet (sic) 3 C. quondam 4 C. convalere 5 C. quidquid 6 C. probare
VII. VIII. 1
2
C. anullus C. anulus
IX. 1
2
3
C. vellet B. C. sufficere (sic) C. etiam 4 B. dono (sic) 5 C. im
X. 1
C. providentiam
1
C. domo
XI. XII. 1
8
2
3
C. licentiam C. legitimam C. uxorem (sic) 4 C. accipere 5 C. Et 6 C. nollet 7 C. et C. licentiare 9 C. recipit 10 C. restitutionem 11 C. obligatur
XIII. 1
2
C. uxoratas B. potestate (sic)
525
NOTAE - LIBER QUARTUS
XIV. 1
2
3
C. possidet C. licentiandi C. satisfaciat
XV. 1
C. illud, cum 2 C. quicquid 3 C. persone, suum copellantur (sic) 7 C. sub hoc 8 C. licentia 9 C. quidquid
4 10
C. licentiare C. filius ipse
5
C. licentiat
6
B.
XVI. 1
4
2
3
C. omisit “bona sua” C. etiam C. “Et si assignare noluerint”, corr. in “noluerit” C. possit retinere
XVII. 1
2
3
C.dimitere B. morientes (sic) C. de suo proprio 4 C. etiam 5 C. comparavit
XIX. 1
2
3
B. uolutatem (sic) C. licentiam C. etiam
XX. 1
B. Et qui parentes (sic), C. equiparemus 2 B. “patris” corr. in “patri” 3 C. et mater verba: “et super - inter filios” eadem manu addita in margine sub columna paginae.
XXI. 1
C. etiam
XXII. 1
2
C. renuntiantibus C. renuntiaverint
XXIII. 1
2
3
C. deferrentes C. reverentie C. accusatione 4 C. maleficio
1
C. omisit “aliam ducat uxorem”.
XXIV. XXV. 1
B. secude (sic)
XXVI. 1
2
3
C. constitutione C. masculini C. etiam
526
4
B.
NOTAE - LIBER QUARTUS
XXVIII. 1
2
C. imputant C. et tercia
XXIX. 1
C. vellent 2 C. conpunctum 3 C. imputare 4 C. heredibus maritatis prime uxoris 5 C. coequatio 6 C. rationes
XXX. 1
C. quod ipsa
XXXI. 1
C. figlastris
XXXII. 1
2
B. posidere C. imputet
XXXIII. 1
2
3
C. seu B. debent C. rationem 4 C. spatium 5 C. faciat 6 C. appretiabunt 7 C. appretiabunt 8 C. omisit verbum “et” 9 C. appreciatione 10 C. etiam 11 C. venditione 12 C. superiori precedenti capitulo
XXXVI. 1
2
C. im C. superius dictum est
XXXVII. 1
2
3
C. vetatione C. Hoc idem filie B. maritare (sic) 4 C. masculini 5 C. illis 6 C. uel in domibus
XXXVIII. 1
C. donum aut pars
XXXIX. 1
2
C. velle B. “susceptum” corr. in “suscptum” (sic)
XL. 1
B. “possidere (lacuna) saluo”, in margine manu recenti “eo”, C. “eo saluo” dimittere
2
C.
XLI. 1
2
B. mulier (sic) C. omisit “ex”
527
NOTAE - LIBER QUARTUS
XLII. 1
2
B. mulier (sic) B. quartem (sic)
1
B. “mulier”, corr. literis nigris in: “muliere” 2 C. im
XLIII. XLIV. 1
2
C. posset (sic) C. malitia
XLV. 1
2
C. deficit C. portiantur
XLVI. 1
2
3
B. “suo” bis C. contradictione B. teneantur
XLVII. 1
2
3
B. habeat C. habeant B. Et
XLVIII. 1
2
3
C. etiam C. contradictione C. maritare 4 C. omisit “pro” 5 C. contradictio
XLIX. 1
C. etiam
L. 1
2
3
4
C. orphanis B. fecerit C. vellent C. orphanas
LI. 1
C. im
LII. 1
5
B. Fi fratres (F miniatum errore pro S) 2 B. possuerit 3 B. pro tota (sic) 4 C. possuisse C. dictis 6 C. etiam
LIII. 1
C. prodictis 2 C. ipsa
LIV. 1
B. recipe (sic)
528
NOTAE - LIBER QUARTUS
LV. 1
C. duabus
1
B. Fi (F miniatum errore pro S) filii, C. Filii prime 2 C. uxoris si cum 3 C. etiam
LVI. LVII. 1
B. dimitere
LVIII. 1
B. ater (P omissum a miniatore)
1
C. post mortem eius 2 C. etiam
LIX. LXI. 1
2
C. monachari C. possit
LXII. 1
C. etiam
1
B. plure (sic)
LXIII. LXV. 1
2
3
C. etiam C. vivente C. penitentia 4 C. teneantur 5 C. sustinenda (sic) B. ad sorores et heredum (sic) eorum 8 C. dimiserit 9 C. velle 7
6
B. perueniant
LXVII. 1
C. habeat
LXVIII. 1
C. quinquagenta
LXIX. 1
C. eorum
LXX. 1
2
3
4
C. soceri C. Et C. ipse vir C. vel 5 C. et 6 C. premorientur donatio 9 C. sanguineis 10 C. im 11 C. sed 12 C. habeant 13 C. etiam
7
C. filio filiato
8
C.
529
NOTAE - LIBER QUARTUS
LXXI. 1
2
3
C. possibillitatem C. etiam C. ordinationem
1
C. percutiendi 2 C. etiam 3 C. vitium
LXXII. LXXIII. 1
C. etiam
LXXIV. 1
2
3
C. vel C. rationem C. ordinationem 4 C. dispositionem
LXXV. 1
B. ducat
LXXVI. 1
2
3
C. eis C. etiam C. respondere alicui 4 C. omnibus respondere 5 C. petierint
LXXVII 1
C. Si autem
LXXVIII. 1
2
C. maritationibus C. in intrando
LXXIX. 1
7
2
3
C. assignatione C. etiam C. laycus 4 B. omisit “voluerit” 5 C. conditione 6 C. laycus C. argatium 8 C. ostendere 9 C. ostensis 10 C. accipere 11 C. etiam 12 C. argatium
LXXX. 1
B. non habet hoc capitulum, C. addidit: “Rubrica LXXX”
530
NOTAE - LIBER QUINTUS
I. 1
2
3
C. dubitatio C. tertiam partem C. sive scasale (sic)
1
C. plathee 2 C. qui 3 C. pelago 4 C. voluerint
II. III. 1
2
C. balchonibus B. apposito (sic)
V. 1
C. spargat
VII. 1
C. laborat
1
2
VIII. C. Quod C. spatio
IX. 1
2
3
C. hedificatione C. faciendi C. edificare 4 C. introitum
X. 1
2
3
4
C. pellagum C. arcum C. arcum C. vadant
XIII. 1
2
3
C. ignorantia C. rationem B. siverit 4 C. petierit
XIV. 1
2
3
C. defensorem C. defensore C. deffendere 4 C. comparavit
XV. 1
2
3
C. comparavit C. suo autem B. velem (sed m erasum), C. velle
XVI. 1
2
3
B.noluerint C. dimitatur C. ex altera, et quod illud ad expensas ambarum partium fiat 4 C. occasione 5 C. providentia 6 C. cadatur (sic) 7 C. facit
XVII. 1
C. faciat
531
NOTAE - LIBER QUINTUS
XVIII. 1
B. a (sic) terram, C. a terra
1
C. revolutione 2 B. cada (sic)
XIX. XX. 1
2
C. territoriis C. territoria
XXI. 1
B. legnaminibus
XXII. 1
B. “prestito”, correctum in: inprestito. In C. illegibile. In rubricis: B. inprestito, C. imprestito
XXIII. 1
2
B. debet C. transsire
XXIV. 1
C. ipsam vineam (sic) habeat vineam 2 C. ferpo 3 C. de 4 C. mergegnio 5 C. mergegnio possit 6 C. “non possit”, sed “non” deletum et iterum punctis subnotatum 7 C. meam (sic)
XXV. 1
2
3
4
C. im C. et C. transsire C. possit 5 B. ut (sic)
XXVI. 1
C. etiam
XXVII. 1
C. possit
1
C. rationem 2 C. noceat propter
XXVIII. XXIX. 1
2
3
C. predictum C. etiam C. quandocumque
XXX. 1
2
3
C. etiam C. ea C. teneatur
532
NOTAE - LIBER QUINTUS
XXXI. 1
C. casatici / tum (sed in rubricis huius libri: casaticum) 2 C. laborauerauerat (sic!) 3 C. qui 4 C. tollere in pignus 5 C. Et
XXXII. 1
2
3
C. statio B. eam C. rationem
XXXIII. 1
B. patatum (sic) “antiquis”
2
B. C. patata (sic)
3
B. C. antiquitus (sic), in C. correctum in
XXXIV. 1
6
2
C. preiuditium C. disradicationis 3 C. rationem 4 C. faciat 5B. interpepellauerit (sic) C. etiam 7 C. reddeat
XXXV. 1
2
3
C. preconiçatione C. pretio C. venditio 4 C. pretium 5 C. bannum 6 C. pretio 7 C. venditionis 8 C. preconiçationis 9 C. rediens 10 C. rationem 11 C. ratione 12 C. Maureceno 13 C. instantia 14 C. venditiones 15 C. spatium
XXXVI. 1
2
C. a die termini C. venditionem 3 C. venditionis 4 C. preconiçationis 5 C. petierit
XXXVII. 1
2
3
C. deffensoribus C. loco eius C. defensor 4 C. comparator 5 C. carta sive de 6 C. venditione 7 C. defensores 8 C. defensori 9 C. fugiat
XXXVIII. 1
In C. additum “causa maritationis”. 2 C. currat
XXXIX. 1
2
3
C. evacuatione C. evacuatio B. plublicam (sic)
XL. 1
C. venditionis
XLI. 1
2
3
4
C. qui C. dubitatio C. recta C. Bynçola 5 C. ad porta 6 C. Iohanis 7 C. viridarium Omnium 8 C. eclesiam 9 C. verba: “ad viam que descendit - recta linea usque” omissa 10 C.possit 11 C. emerint 12 C. possint 13 B. si non concordare non possint
533
NOTAE - LIBER QUINTUS
XLII. 1
C. domus
1
C. compediis 2 C. super 3 C. civitatem
XLIII. XLIV. 1
2
C. elligendis C. eligantur
XLV. 1
C. que debet reduci 2C. sive ductum
534
NOTAE - LIBER SEXTUS
II. 1
2
3
C. compagniam C. bampno C. promissum 4 C. esset
5
C. XXV 6 C. aufugerit
III. 1
C. cum armis et sine armis 2 C. XXV 3 C. percusserit 4 C. ammitat 5 C. eum et secundum 6 C. petierit 7 C. rationem 8 C. offitio 9 C. Millesimo ducentessimo nonagesimo tercio 10 C. indicione 11 C. percussor 12 C. sex 13 C. sentiat
IV. 1
2
3
C. omisit “primo” C. fustigatur C. oculum 4 C. ad (sic) decem 5 C. oculos 6 C. habet hanc rubricam 7 C. cum 8 C. millesimo ducentessimo quadragesimo (sic) nono 9 C. indicione 10 C. vigesimo 11 C. a yperperis duobus 12 C. ad quinque 13 C. unde solvere 14 C. fustigetur 15 C. quinque in viginti 16 C. boletur 17 C. a viginti
V. 1
C. arobatoribus 2 C. condemp/tentur (sic) 3 C. oculum 4 ad (sic) decem
VI. 1
2
C. violentiis C. oculos
VII. 1
2
3
C. admiserit C. providentia C. etiam 4 C. suspitio
VIII. 1
C. potuerit
IX. 1
2
C. Qui C. utilitate adduxerit
X. 1
C. omisit verba: “fecerit, reddat dampnum et”
XI. 1
2
3
C. inciderit C. offitio C. lamentatione
XIII. 1
C. rationem
XIV. 1
B. XV, et inde usque ad libri VI finem semper uno numero plus quam capituli C.
535
NOTAE - LIBER SEXTUS
XV. 1
2
3
C. imprestant C. dados C. imprestaverit
1
B. VII. (sic!) 2 C. licentia 3 C. concordare cum comuni 4 C. licentiam 5 B. Raguseum
XVI. (sic)
XVII. 1
2
3
C. licentia C. contione C. conditionis 4 B. contractu (sic) 5 C. licentia 6 C. offitialis
XVIII. 1
B. in margine additum manu recentiori: “vel ambasa (rias)” alliis 4 C. ellectus 5 C. etiam 6 C. nuptias 7 C. impedimentis
2
B. iurantem (sic)
3
C.
XIX. 1
2
C. comittentibus C. providentia
XX. 1
C. providentia
XXII. 1
2
C. etiam C. providentia
XXIII. 1
2
C. prohitiunt C. im
1
2
XXIV. B. ciciuitatem (sic) C. in margine: “Proclamatum per Symonem preconem die 14. febr.1437. Proclamatum per Ziuchum Vrtich riverium communis die 28. Ian. 1460.”.
XXV. 1
C. tantum providentia
2
B. sed (sic)
3
C. sit tamen in prouidentia hoc domini comitis
XXVI. 1
C. custodium (sic)
XXVII. 1
2
C. constructionem C. per civitatem
536
4
C.
NOTAE - LIBER SEXTUS
XXVIII. 1
2
C. comminationibus C. providentia 3 C. moderamine 4 C. sit
XXIX. 1
C. contumatibus 2 C. maleficii 3 B. omisit verbum “si” 4 C. et 5 B. Baduarii, correctum in: Badoarii 6 C. millesimo ducentessimo nonagesimo tercio 7 C. martii 8 C. vel maleficii 9 C. rationem 10 C. millesimo CCLXXXXIII 11 C. contumatia 12 Manu recentiori adscriptum: “Pro terminis datis pro homicidiis inuenies retro additio (sic) scripta post tercium capitulum sexti libri”. Eadem leguntur in C., sed ibi literis rubris scripta sunt in ipso contextu operis, id est in fine capituli.
XXXI. 1
2
C. licentia C. accusaverit
1
C. statio 2 C. sigillata 3 C. occasione 4 C. aptagy 5 C. deiactaverit vel deiactari
XXXII. XXXIII. 1
5
2
C. fortium C. omisit verba: “vi id est” condempnatio 6 B. devaniat (sic)
3
C. lamentationem
4
C. lamentationem
XXXIV. 1
2
C. ad C. duabus
1
2
1
B. Comari (sic) 2 B. yppra, C. yppr.
XXXV. C. in Ragusium C. donandi vel illum autem portandi 3 C. helemosina 4 C. etiam C. sustentatione 6C. quartodecimo 7B. C. Iustin 8C. Ragusini 9B. sone (sic) 10C. ordinatum 11B. feresterius (sic) 12C. conditionis 13C. XXV yperperos 5
XXXVI. XXXVII. 1
2
C. Ragusenorum (sic) C. discarcabunt 3 C. discarcari 4 C. licentia
XXXIX. 1
2
C. utilitatem C. acetum
XL. 1
C. mulça
537
NOTAE - LIBER SEXTUS
XLI. 1
2
C. licentiam C. licentia
1
C. de quacunque 2 C. venditionis 3 B. yppra (sic) tribus 4 C. fustigebitur
XLII. XLIII. 1
C. lamentationem
XLIV. 1
2
B. fecere (sic) C. licentia
XLV. 1
2
3
C. libertitii C. Et sibi (sic) servi C. pretio 4 C. pretio
XLVI. 1
C. expellerit ancilla
2
C. corrigatur
3
C. vitio
4
C. francus
5
C. franca
6
B. ancilla (sic)
7
B.
XLVII. 1
2
3
C. servitia C. barcha C. Dalmatie 4 B. faceret (sic) 5 C. pretio 6 C. etiam 7 C. etiam predictis 8 C. detentus 9 B. q(ui)c (sic) 10 C. aut in terram 11 B. facere 12 C. nuptias 13 C. nupciarnm 14 B. teneatur (sic) 15 C. servitia 16 C. vel percutere
XLVIII. 1
2
3
C. domo uxoris C. nuntio C. dederit 4 C. patrimonium
XLIX. 1
2
C. francus C. omisit verba “sit in potestate”
1
B. se (sic)
LI. 2
B. posederit, C. possederint
LIV. 1
B. yppa XXVe, C. yppr. viginti quinque
LV. 1
B. “concia” correctum ex “concio”, C. nulla concina (sic) viginti quatuor
538
2
B. uiginti quinque, C.
NOTAE - LIBER SEXTUS
LVI. 1
2
C. domus C. consueuerunt
1
C. domus
LVII. LVIII. 1
2
3
C. licentia C. oculum C. Dalmasinis (sic) 4 C. in Dalmisium 5 C. reddat
LIX. 1
2
B. “cum” additum manu recentiori C. Dalmasinis 3 C. facere cum eis 4 B. yppa., C. yppr.
LX. 1
2
B. .ui (Q miniatum deest in lacuna) C. conditione
LXIII. 1
2
C. etiam B. bano
539
NOTAE - LIBER SEPTIMUS
II. 1
2
3
C. debet C. marinariciam B. fuierit (sic)
III. 1
C. afixis 2 C. septuaginta 3 C. canavatia 4 C. milliariis 5 C. omisit verba: “presas duas” 6 C. octaginta 7 C. banbasino 8 C. canevatii 9 C. convenientia 10 C. milliariis 11 C. trecentum 12 C. omisit: “octo” 13 C. octoginta 14 C. artimonium 15 C. septuaginta 16 C. artimonem 17 C. bambasino 18 C. canavaço 19 C. rationem 20 B. cresit (sic) 21 C. vellet 22 C. defectu 23 C. imprestitum 24 C. omisit verbum: “eorum”
IV. 1
C. debet
V. 1
2
C. consilium minus C. ostendendo
VI. 1
C. calaturam 2 C. in eius (in parte huius paginae rescripta) rescripto) 4 C. etiam 5 C. restitutionem
3
C. navi (item in loco
VII. 1
2
3
C. antemnis C. restitutio C. etiam 4 C. tertium 5 C. restitutio 6 C. avaream
VIII. 1
2
B. quam concordiam (sic) C. debeat 3 C. adimplere 4 C. rationes 5 C. sustineat 6 B. Rag., C. Ragux. 7 C. ostendere 8 B. co¯miti 9 C. lamentationem
IX. 1
2
3
C. coopertam C. cooperta C. contravenerit (in loco rescripto) 4 C. V 5 C. cassellis
XI. 1
2
C. “loco” additum manu recentiori C. impedimentum
XII. 1
2
C. marinaritiam C. redeundo
XIII. 1
C. etiam
XIV. 1
C. contradictione C. euntium B. Seracenorum (sic) 4 B. Tatare (sic) 5 C. et Dalmisii
540
2
3
NOTAE - LIBER SEPTIMUS
XVI. 1
2
C. im C. licentiam
1
C. etiam 2 C. vellet
XVII. XVIII. 1
2
B. minor (sic) C. elligerit
1
2
XX. 3
C. navi (sic) C. accipere C. percutiendi
XXI. 1
C. pretio
XXII. 1
2
3
C. marinaritiam C. rationem C. computatione
XXIII. 1
2
C. ipso viagio C. etiam
XXIV. 1
2
B. infirimatur (sic) C. marinaritiam
XXV. 1
In cod. B. O miniatum, in quo avis cum cauda longa sicuti psittacus. marinaritiam 3 C. marinaritie 4 C. rationem
2
C.
XXVI. 1
2
C. partium C. credentiam
XXVII. 1
2
3
B. marinaricios (sic) C. etiam C. providentia
1
C. advenerit 2 C. essent 3 C. dapnum (sic)
XXVIII. XXX. 1
2
C. honorificentia C. honorificentiam 3 C. etiam
541
NOTAE - LIBER SEPTIMUS
XXXI. 1
2
C. servitio C. aliorum
1
B. pignoram (sic)
XXXII. XXXIII. 1
2
3
C. fortium C. pretio C. paccasset 4 C. recuperatione 5 B. patroni (sic) 6 C. petierit
XXXIV. 1
2
C. obedientia C. vellet
XXXVI. 1
B. naulicare (sic)
XXXVII. 1
2
3
B. naulicare (sic) C. follarum C. presentia 4 B. naulicatum (sic) 5 B. moraretur, C. “moriretur” correctum ex “moraretur” 6 C. rationem
XXXVIII. 1
2
C. petiis C. “pretio”, correctum manu recentiori supra lineolam in “pecie” 3 C. decem pro balla 4 B. “Item scarlede magne pecie VI pro balla” adscriptum infra in margine, C. omisit haec verba 5 C. “Item - pro balla” hoc loco deest 6 C. nunc sequitur supra omissum: “Item mostaroli pecie octo pro balla” 7 C. canavaça 8 C. pannus 9 C. Mille DC 10 C. miliaria 11 C. milliaria
XXXIX. 1
2
3
C. partium C. pecunis quinquaginta 7C. buffallo
C. sexdecim pro
XL. 1
C. debet
XLI. 1
2
C. beconis C. imboiata
XLII. 1
2
3
B. entigis (sic) C. etiam C. redeundo
XLIII. 1
C. omisit verba: “entege predicte habeant”
542
4
C. choria
5
C. pecune
6
C. centum
NOTAE - LIBER SEPTIMUS
XLIV. 1
2
3
C. clara (sic) C. pecunie C. debent (correctum ex “debet”)
1
C. etiam 2 C. credentia
XLV. XLVI. 1
2
3
C. manifestatione C. etiam C. sustineat 4 C. vel marinarii
XLVII. 1
C. antegarum (sic)
XLVIII. 1
2
3
B. entigas (sic) B. antegas (sic) C. ipsa non 4 B. et marinariis (sic)
XLIX. 1
2
C. etiam C. restitutione
L. 1
2
B. cologancias (sic), C. collogantias C. collogantiam
LI. 1
2
3
C. collegantiam C. collegantiam C. ammitteret denariorum ipsos dimittere eidem voluerit, ille tenetur
4
C. sustineat
5
C. dominus
LII. 1
C. credentiam
LIII. 1
2
C. salute vel illis C. fuerint
LV. 1
2
3
C. rogatia C. rogantia C. a se, nec a suis 4 C. receperit 5 C. rogantia
1
C. scalumpniato
LVII. LIX. 1
C. redeundo
543
NOTAE - LIBER SEPTIMUS
LX. 1
C. licentia
1
C. licentia
LXI. LXII. 1
2
C. habeat B. ornamentis (sic), C. ordinamentis
LXIII. 1
2
C. pretio C. credentia
LXIV. 1
2
3
C. Malfum C. Iunchetum C. sub Brenum
LXV. 1
2
3
C. aliam C. accipit C. eum lignum
LXVII. 1
B. ponentur (sic), C. ponent C. Et omnium mercium que 3 C. seu
544
2
NOTAE - LIBER OCTAVUS
I. 1
4
B. euua(n)gelia sancta dei, C. sancta dei evangelia 2 C. credentia B. salvo (sic) 5 C. precepit 6 C. rationem 7 C. fuerit data 8 C. petierit
3
B. omisit “vel”
II. 1
2
3
B. euua(n)gelia C. quadragesimum C. credentia 4 C. omisit verba: “Et non ibo ad bibendum ..... donec finietur” 5 C. nocebo per fraudem 6 C. rationem 7 C. Et nulla
V. 1
2
3
C. advoccator C. donec illis B. “substinebunt”, sed primum b erasum
VI. 1
C. licentiam
IX. 1
2
C. vel si fideiussor C. petierit
XI. 1
2
C. refutare C. proicere
XII. 1
C. : ..... coram se. Cassum est per maius consilium propter hoc non est scriptum
XIII. 1
C. accipere
XIV. 1
2
C. defectu In B. “Rasiam” correctum in “Rassiam”, C. Rasciam 3 C. sextodecimo 4 C. decembris 5 C. MCCCV 6 C. consilii 7 C. contione 8 C. additum 9 B. districtu (sic) 10 C. triginta 11 C. elligatur 12 B. euu(an)g(e)lia
XV. 1
2
C. aliquis C. deiactare
XVI. 1
C. currant
XVIII. 1
B. “guingenta”, correctum ex: quinquaginta
545
NOTAE - LIBER OCTAVUS
XXI. 1
4
B. sine titulo, incipit magno N rubro: “Nos” 2 C. Palus (sic!) Maurocenus 3 C. puplica C. contione
XXII. 1
B. : “Anno domini Mº ducent(esim)o septuag(esimo) quinto, indic(ione) tercia, die VIII mensis iunii. De credenciis ut debeant fieri per cartam not(arii) et de pena contrafacientium. Nos Petrus Teup(u)lus” etc. C.: “De credentiis - contrafacientium. Anno domini” etc. 2 C. credentiis 3 C. millesimo 4 C. octavo 5 C. contione 6 C. sonum 7 C. credentia 8 C. mercationibus 9 C. 12 C. pro quilibet (sic) credentiam 10 C. mercationes 11 C. facere sibi dictam
XXIII. 1
B. C. habent hunc eundem titulum 2 C. aliquod 3 C. legitime 4 C. habebunt (sic) 5 C. cassali 6 C. quod fuit proximus ille terre 7 C. uine (sic)
XXIV. 1
B. C. exhibent hunc eundem titulum, sed B. sine numero 2 B. uêis (sic) 3 B. fecerit (sic) B. satisfare (sic) 5 C. extimationem 6 B. post “bonorum” erat scriptum “honorum”, sed deletum est 7 C. Breno et S. 8 B. Chiuaci, C. Chiuaçio 9 C. Gravosio 10 C. distinctum 11 C. decimo 12 C. MºCCCº 13 C. puplica 14 C. contione 15 C. confirmatum 16 C. lignamine 4
XXV. 1
3
B.: “Anno domini - marcii. Quod aliquis - placitando.” Colore rubro 2 C. Raguxium C. MºCCº septuagesimo octavo 4 C. contione 5C. rationem
XXVI. 1
B. “Anno - iulii. Qualiter - uiagium.” colore rubro 2 C. navigum (sic) 3 C. vigesimo tertio 4 C. contione 5 C. sonum campane 6 B. “pleres”, correctum in “plures” 7 C. rationem 8 C. eadem (sic)
XXVII. 1 3
B. “Anno ... ianuarii. Quod - contrafaciencium.“ colore rubro 2 C. MºCCºLXXºIXº
C. septima 4 C. die nono 5 C. campane 6 C. legitime 7 C. intentionis
XXVIII. 1
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. rationes suspitio 5 C. consilio et simul 6 C. omittunt “comitem”
3
B. ordinare (sic)
4
C.
XXIX. 1
B. “Anno - iulii. Quod - habentes.” colore rubro 2 C. legitimam 3 B. facerere (sic) B. ligitimam (sic) 5 C. otava (sic) 6 C. undecimo 7 C. legitimam 8 C. ordinationem 9 C. linea 10 C. obligationibus 11 C. defunctorum 4
546
NOTAE - LIBER OCTAVUS
XXX. 1
4
B. C. habent hunc eundem titulum, B. sine numero C. accipere 5 C. Et si ipsum creditor nolet 6 C. auffugerit
2
C. debeat (sic)
3
C. assignari
XXXI. 1
B. C. cum hoc titulo, sed B. sine numero solutionem 6 C. deteneatur (sic)
2
C. solutio
3
C. hiis
4
C. pretio
5
C.
XXXII. 1
B. C. Quod - obligare, sed B. sine numero 2 C. obligatio 3 C. super (sic)
XXXIII. 1
4
B. C. habent hunc titulum, sed B. sine numero 2 C. habere possit 3 C. decendentium C. omnino
XXXIV. 1
B. C. habent eundem titulum, B. sine numero 2 C. vicariis
XXXV. 1
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. capanarum 3 C. capana 4 C. potuerunt 5 C. capanam 6 B. Subreno 7 B. Chiuaci, C. Chivatio 8 C. et in 9 C. Palliçi (C. In loco rescripto) 10 C. MCCC 11 C. dauron (sic) 12 B. omisit “cum”
XXXVI. 1
4
B. “Anno - ianuarii. Infra - accusare.” colore rubro C. contione
2
C. IXa
3
B. Mauricenus (sic)
XXXVII. 1
2
Idem titulus in B. (sine numero) C. rationem 3 C. ignorantia 4 C. petierit
XXXVIII. 1
Idem titulus in B. (sine numero) fuerit contumax, solvat
2
C. perfectionem
3
C. Et si pro secundo precepto
XXXIX. 1
B. “Anno - ianuarii. De - societate.” colore rubro 2 C. indutio 3 C. decima
XL. 1
Idem titulus in B. (sine numero)
XLI. 1
Titulus idem in B. (sine numero)
547
NOTAE - LIBER OCTAVUS
XLII. 1
2
Idem titulus in B. (sine numero) C. omnia bona 3 C. eclesie 4 C. offitio 5 C. cum eis et omnia 6 B. pleres (sic) 7 C. rationem 8 C. legittimos 9 B. eadem (sic) racionem C. eandem rationem 10 C. conditionibus 11 C. etiam 12 C. intentionis 13 B. bona non (“non” in margine) 14 C. conscientiam 15 C. Marcum 16 B. teneatur 17 C. sententiabuntur
XLIII. 1
2
3
C. viri possidere C. obligationem C. commessarii 4 C. conditionibus 5 C. secundum per 6 C. etiam
XLIV. 1
B. “Anno - iulii. Quod - contrafaciencium.” (colore rubro) 2 C. contrafacientium 3 C. millesimo ducentesimo octuagesimo tercio 4 C. Raguxii 5 C. contione 6 B. aquo modo (sic) 7 C. dicta 8 C. credentia
XLV. 1
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero banni predicti
2
C. omittunt “hoc”
3
C. legitime
4
C.
XLVI. 1
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. ratione rationem 6 C. camerariis 7 C. pertinet 8 C. “de” deest
3
C. ratio 4 C. rationum 5 C.
XLVII. 1
Idem titulus in B. C., sed in B. sine numero 2 C. quantitates 3 C. stationum C. dohaneriis 5 C. dohana 6 C. dohane 7 C. quantitate (sic) 8 C. dari 9 C. sed 10 C. dohanerii 11 C. rationem 12 C. dohane 13 C. etiam 14 C. presentia 15 C. quantitates 4
XLVIII. 1
Idem titulus in B. (sine numero) etc. 2 C. fatiunt 3 C. “et” deest 4 C. solarium (sic) 5 B. aduocares (sic) 6 C. etiam 7 C. condempnationis 8 C. condempnationem
XLIX. 1
Titulus idem in B. (sine numero) et C. 2 C. venditio
L. 1
4
Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero 2 C. contrafacientium 3 B . Scalui (sic) C. mercationibus 5C. XXV
LI. 1
Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero
548
NOTAE - LIBER OCTAVUS
LII. 1
B.: “Anno - madii. De libertate - predicta.” (colore rubro) 2 C. Daldulo (sic) 3 C. quondam 4 C. filius, comes 5 C. puplica 6 C. sonum 7 C. dei 8 B. statututum (sic) 9 C. teneantur 10 C. reddere 11 C. pintantario (sic) 12 C. distinctius 13 C. tollerare 14 C. valloris 15 C. actenus
LIII. 1
Titulus idem in B. C., sed in B. sine numero 2 B. Machaelis (sic) 3 C. setembris 4 C. viginti tres
LIV. 1
5
Titulus idem in B. C., in B. sine numero 2 C. revocatione 3 C. iam nos 4 C. puplica C. etiam 6 C. eclesie 7 B. “dictum” bis scriptum 8 C. revocare (sic) 9 B. adque (sic)
LV. 1
B.: “Anno - MºCCLXXXXIIII. De falsis - grossis.” (colore rubro) 2 C. MºCCº nonag(esim)o quarto 3 C. follari 4 B. civitate (sic) 5 C. cottidie 6 C. etiam 7 C. follaros 8 B. qualibus (sic) 9 C. habeat 10 C. follaro 11 C. follarum 12 C. credentiam 13 C. Durachio 14 C. veterum
LVI. 1
In B. sine titulo; incipit “Anno” etc. In margine vero additum est manu recentiori: “hic difficit rubrica ista, videlicet: De personis” etc. 2 C. MºCCCºIIIº 3 C. XVIIII 4 B. C. iusta (sic) 5 C. de Ragusio loco suo et tempore, sicut conveniens fuerit, reddatur premium et meritum per commune Ragusii 6 C. conditionis 7 B. iniuria (sic) 8 C. spetiali 9 B. nullius (sic)
LVII. 1
Titulus idem in B. C., in B. sine numero 2 B. domos (sic) 3 C. MºCCºLXXXXVI 4 C. retifficationem 5 C. constitutionem 6 C. dohana 7 C. dimittatur 8 C. eclesiam 9 B. viam unam (sic) 10 C. territorium 11 C. hedificari 12 C. a porte ponentis (sic) 13 C. etiam 14 C. eandem (sic) 15 C. im 16 C. hedificium 17 B. terminis (sic) 18 C. territorio 19 C. habeant 20 C. possessiones 21 C. per predictum (correctum ex uno p) 22 C. hedificentur 23 B. illius terminus (sic) 24 C. Gondola 25 B. domos (sic) 26 C. tres 27 C. Mentii 28 C. inter territorio (sic) 29 C. debeant 30 C. rectam 31 B. Gregorii, C. Gregorio 32 C. actenus 33 C. puteo 34 C. omittunt “via” 35 C. eclesia 36 C. Villano 37 C. stationes 38 C. Celipe 39 C. nec 40 C. dimittere 41 C. refundere 42B. uni, C. ex “uni” correctum “unus” 43 B. quicquic (sic) 44 B. ordinameta (sic) 45 C. nullius 46 C. revocemus 47 In codd. omnibus sine titulo speciali. Vide Monumenta Ragusina (Mon. spectantia historiam Slavorum meridionalium vol. 29) V, 74. 48 C. MºCCCºIIIIº 49 C. vicessimo 50 C. tertio 51 B. vadat 52 B. corna, sicut Mon. Rag. V, 74; C. cornua
549
NOTAE - LIBER OCTAVUS
LVIII. 1
B.: “Millesimo trecen(te)si(m)o octavo, indicione Via, die XXIXº setembris. De pena urasde.” (colore rubro) 2 C. Millesimo CCCºVIIIº 3 C. sexta 4 C. vicessimo nono 5 C. Fallatro 6 B. seniare (sic) 7 C. solempnes 8 C. supplitio 9 C. servare consuetudinem 10 B. usradam (sic) 11 B. conseutudine (sic) 12 B. usrade (sic) 13 C. tocius, correctum in: totius 14 B. sollepnes (sic) 15 C. omittunt: “et eum requirentes” 16 C. etiam 17 C. nollebat 18 C. vollebat 19 B. faceret 20 B. quicquid (sic) 21 C. solempnia 22 C. minoris et maioris 23 C. contione 24 C. im 25 C. nostri ducis 26 C. omittunt: providere
LIX. 1
B. “Tenor - vrasde” literis rubris. Omissum “De iusticia ... et” 2 C. gratia 3 C. Omisit “dominus” 4 B. quartete (sic) 5 C. totius 6 C. dilectionis 7 C. presentiam 8 C. Ursatius 9C. Budaça 10C. conditionem 11C. silicet 12C. Dc (c additum manu recentiori) 13 C. prudentie 14 B. que 15 B. mudum (sic) 16 C. contentum deo et 17 C. servari 18 C. iustitia 19 C. VIIIIº
LX. 1
B.: “Anno - Ragusii. De igne.” (colore rubro) 2 C. MCCCIX 3 C. incensantis 4 C. conservationem 5 C. imminere 6 C. concione 7 C. puplica 8 C. platea 9 C. cuicunque (sic) 10 C. conditionis 11 B. Et similiter (sic) 12 C. accusationem 13 C. reperiri poterit 14 B. quilibet (sic) 15 C. caligarii 16 C. calofati 17 B. pp., C. yppr. 18 C. et qualibet 19 C. extimationem 20 B. pp., C. yppr. 21 C. duobus (in C. correctum ex: duo)
LXI. 1
In B. “De tercia - comes Ragusii” colore rubro 2 C. impromtis 3 C. septembris contione 5 C. platea 6 B. pp., C. ypp. 7 B. quo (sic) 8 C. impromtis 9 C. de ypp.
4
C.
LXII. 1
2
3
C. not C. Ragus. In B. “Tempore ... comitis Rag.” colore rubro 4 C. verba “Tempore - Ragusi” omissa 5 C. MºCCCºIXº 6 B. publica (sic), C. puplica 7 C. contione 8 C. platea 9 C. Dalmatia 10 B. dibitum (sic) 11 C. aliquod debitum Ragusii 12 B. fuerent (sic)
LXIII. 1
B. sine titulo: “Currente” etc. In margine manu recentiori: “R(ubric)a: De sale non portanda (sic) ad loca prohibita” 2 C. “portando” correctum ex “portanda” 3 C. MºCCCºIXº 4 B. Gradanic., C. Gradoc. 5 C. cunctione 6 C. platea 7 B. discare (sic) 8 C. “nec” deest
LXIV. 1
B. sine titulo: “Millesimo” etc. In margine manu recentiori: “Ru(bri)ca: De navigiis” etc. 2 B. Mill(esim)o CCCºXXº undecimo (XX in rasura); C. Millesimo CCCXXº undecimo 3 B. cosilii (sic) 4 C. puplica 5 C. contione 6 C. platea 7 C. corsareos 8 C. illud emendetur
550
NOTAE - LIBER OCTAVUS
LXV. 1
In B. sine titulo: “Currente” etc. In margine addita est manu recentiori eadem rubrica C. campanarum 3 C. contione 4 C. septembris 5 C. camerclo (sic) 6 C. discargare 7 C. comerelo (sic) 8 B. pp., C. yppr. 2
LXVI. 1
B. sine titulo: “Currente” etc., sed in margine manu recentiori adscripta est eadem rubrica 2 B. in margine: doaneriis 3 B. in margine: fondechariis 4 C. districtus 5 C. Millesimo CCCº tercio decimo 6 C. dohaneriis 7 C. fondegariis 8 C. elligatur
LXVII. 1
B. sine titulo: “Nos Paulus Maurocenus” etc. Titulus additus est in margine manu recentiori 2 C. solventes 3 C. contione 4 C. stabillem 5 B. et quod pars (?) persona 6 C. satisfationem 7 C. pretii
LXVIII. 1
In B. sine titulo: “Item quod” etc. Rubrica vero adscripta est in margine manu recentiori. 2 B. in margine: denunciatione, C. denuntiatione 3 C. quicunque 4 C. stabillem 5 C. qui 6 C. denunciatio
LXIX. 1
In B. sine titulo: “Currente” etc.; eadem rubrica adscripta est in margine manu recentiori. 2 C. MºCCCºXVIIIº 3 B. Maurecen. (sic) 4 C. contione 5 C. campane 6 B. sicut successive 7 C. unum
LXX. 1
In B. sine titulo: “Currente” etc. Eadem rubrica addita est in margine manu recentiori. 2 C. Millesimo CCCºXVIIII 3 C. conditionis 4 C. deest “rebus” 5 B. capta tram (sic) fuit 6 B. consiliorum (sic), in C. correctum manu recentiori 7 C. predicto
LXXI. 1
In B. sine titulo: “Nos” etc. Rubrica adscripta est in margine manu recentiori. 2 C. puplica 3 C. cunctione 4 C. campane 5 C. platea 6 C. congregatio 7 C. iuditio 8 C. remaneat
LXXII. 1
In B. sine titulo. “Currente” etc. Manu recentiori addita est eadem rubrica in margine. 2 C. MºCCCºXXº 3 C. novembris 4 C. minoris et maioris generalisque consilii 5 C. conditionis 6 C. venditionis 7 C. preconiçationis 8 B. dibito (sic)
LXXXIII. 1
In B. sine titulo: “Currente” etc. Manu recentiori apposita est eadem rubrica in margine. 2 B. in margine: contrafaciencium, C. contrafacientem (sic) 3 B. omisit “consilium” 4 B. congregat 5 C. districtus, Sclavos 6 B. vigegeat (sic) 7 B. districtu (sic) 8 B. pastinacionis 9 C. relatione 10 B. dictorum que de minori 11 C. credentia 12 C. etiam
551
NOTAE - LIBER OCTAVUS
LXXXIV. 1
2
3
C. MºCCCºXXIº C. die quarta B. vedicionibus, C. venditionibus 4 B. vedita (sic) 5 C. omisit “pro” 6 C. presentatione 7 C. separationem 8 C. affectui (sic) 9 B. veditori (sic) 10 B. venditori (sic), C. venditioni 11 C. preconiçationis 12C. presentatio 13 B. sint
LXXV. 1
B.sine titulo: “Currente” etc. Rubrica addita est manu recentiori in margine. 2 C. MºCCCºXXII 3 B. omisit: “et” 4 C. contione 5 C. licentia 6 C. distinctius 7 C. honorosum 8 C. omittunt: “et incanevare” 9 C. conditione 10 B. “incanovare” correctum ex “incanevare” 11 C. super lignum 12 B. “incanovatur” correctum ex “incanevatur” 13 C. exhonerato 14 C. “et incanevata” deest 15 B. dictus (dcs), C. dicto 16 C. exhoneraverint 17 B. cum 18 C. eo
LXXVI. 1
In B. sine titulo: “Anno etc.” Manu recentiori addita est in margine eadem rubrica. C. MºCCCºXXXVI 3 C. mercationes 4 C. etiam 5 C. iuste 6 B. quorum per (sic) officium C. scrutare 8 C. bulatis 9 C. facientes
2 7
LXXVII. 1
In B. sine titulo: “Item” etc. In margine manu recentiori addita est eadem rubrica. 2 B. in margine: mercantiis, C. mercantiis 3 B. statis (sic) 4 B. cera (sic) 5 C. mercationes 6 C. mercationes 7 B. grossam (sic) 8 C. teneantur 9 B. bullatus bulle (sic) 10 B. yppis (sic) 11 B. qualibet (sic) 12 B. contrafacientem (sic) 13 C. bullatum 14 C. cadat in penam 15 C. quinque 16 C. çiffaranum 17 C. speciare 18 C. maneriei 19 C. existant 20 C. sub dicta pena 21 C. Et nullus 22 C. spetiarius 23 C. çaffaranum 24 B. seta (sic) 25 C. spetiarias 26 B. aliquo (sic) 27 B. qualibe (sic) 28 B. iusticiara (sic), C. iusticiaria 29 C. fecerint 30 C. accusationem 31 B. stopinus (sic) 32 C. banbatio 33 C. qolibet
LXXVIII. 1
In B. sine titulo: “Item” etc. In margine eadem rubrica addita est manu recentiori. 2 B. ordinanamus (sic) 3 C. quolibet 4 C. que vel quod 5 B. C. miliar. 6 B. de ceteri(sic), C. de cetero 7 C. balest(r)as 8 C. quatuor 9 C. fornitas 10 C. quadrellis 11 B. quolibet (sic) coraça 12 C. balistra 13 C. scruptari 14 B. seccedat 15 C. portu 16 C. comunis 17 B. a festum (sic)
LXIX. 1
In B. sine titulo: “Item” etc. In margine eadem rubrica addita manu recentiori. 2 C. honerata 3 C. mercationibus 4 C. viginti 5 B. tenentur (sic), C. teneantur 6 C. balestra 7 C. quatuor
LXXX. 1
B. sine titulo: “.tem” etc. (I miniatum omissum). Manu recentiori addita est in margine eadem rubrica. 2 B. in margine: contrafaciencium 3 C. conditionis 4 C. vel 5 C. Stagni 6 C. Etiam vinum 7 C. accusationem 8 B. hunc, C. hoc (correctum in rasura) 9 B. libertas (sic) 10 C. dominis comitibus
552
NOTAE - LIBER OCTAVUS
LXXXI. 1
B. sine titulo: “Anno” etc. Manu recentiori in margine addita eadem rubrica. 2 C. MºCCCºXXVIIº 3 C. omittunt: “die duodecimo” +4 C. marcii /5 B. Gradoni, C. Gradoc. 6 C. cum voluntate nostri minori (sic) 7 C. ac 8 C. sonum 9 C. campane 10 C. congregato 11 B. C. Ragus. 12 C. Punta Stagni 13 C. impetrare
LXXXII. 1
3
In B. sine titulo: “Item” etc. Rubrica manu recentiori addita in margine. 2 C. Ragusii C. unum
LXXXIII. 1
In B. sine titulo: “Item” etc. Eadem rubrica manu recentiori addita est in margine. 2B. in margine: doana, C. dohana 3C. mercatancia 4B. C. gross I÷ 5C. centenario 6C. mercationum
LXXXIV. 1
2
B. in margine colore nigro B. “Eodem - decenbris” colore rubro. 3 C. decembris C. conditionis 5 B. omisit “vel” 6 In B. “districto” correctum in “districtu”, C. districto 7 C. yppr. cento 8 B. se (sic) 9 B. pcioris, 10 C. centum 11 C. quocunque correctum ex “quecunque” 12 C. L ypp. 4
LXXXV. 1
B. “Anno - februarii” colore rubro. 2 C. MºCCCºXXXVIIIº 3 C. sexta 4 C. ac 5 C. ambaxatoris 6 Codd. omnes: rectoris (sic) 7 C. omisit “creditorum” 8 B. nisi hoc (sic) fierent 9 C. intelligendo
LXXXVI. 1
In B. cum titulo: “Eodem anno - februarii, colore rubro. Item” etc. in margine nulla rubrica addita. 2 C. conditionis 3 C. Catari 4 C. Cataro
LXXXVII. 1
B. cum titulo: “Eodem - marcii colore rubro. Item” etc. In margine nulla rubrica adscripta. 2 C. offitio 3 C. omittunt: “seu maledicto”
LXXXVIII. 1
B.: “Eodem - die colore rubro. Item” etc. In margine nihil adscriptum. satisfieri 3 B. carta (sic) 4 C. carte, elapso 5 C. credentiam
2
C. sibi
LXXXIX. 1
B.: “Eodem - iulii colore rubro. Item” etc. In margine manu recentiori addita est haec rubrica. 2B. in margine: perintrant, C. perintraverint 3C. in terreno 4C. sequentia verba rubricae (vel - contrafaciencium) desunt 5C. inditione 6C. terrenum
553
NOTAE - LIBER OCTAVUS
XC. 1
In B. sine titulo: “Anno” etc., etiam in margine nulla rubrica apposita. 2 C. indicione C. nona 4 C. vigillantes 5 C. consilii 6 B. publaca (sic) 7 C. contione 8 C. uberes omnes 9 C. donationis 10 C. firmitatem 11 C. triginta 12 C. anullata 13 C. sint vigoris 14 B. presentes (sic) 15 B. comuni (sic) 16 C. maiora 17 C. “cum” deest 18 C. debitor 19 C. Quod autem 3
XCI. 1
In B. sine titulo: “Statuimus” etc, rubrica etiam in margine non adscripta. 2 C. cancellarii 3 B. dictus (dsc), C. dominus (dns, correctum ex: dcs) 4 C. pautioribus 5 B. ydones (sic), C. probationes 6 B. duobus statuos (sic) 7 C. “Item - cit.” colore rubro 8 C. concione 9 C. “Aditio” literis rubris.
XCII. 1
In B. sine titulo: “Currente” etc. Etiam in margine rubrica non est addita. 2 C. millesimo CCCXXXXII 3 C. contione 4 C. bechariam 5 C. beccharie 6 C. venditionis 7 B. teneatur (sic) 8 C. etiam 9 C. contrafacientem 10 C. habent 11 contrafacientem
XCIII. 1
In B. hic explicit manus librarii qui codicem totum scripserat et incipit manus secundi scriptoris. “Addicio - prima” colore rubro. Rubrica in margine non est addita. 2 C. Additio 3 C. Phylippi Horii 4 C. currente 5 C. cum laudatione 6 C. contione 7 C. congregati 8 C. modo vel 9 C. acceperit 10 C. servitialis 11 C. commendata 12 C. commiserit
XCIV. 1
In B. “Addiccio - secunda. Nos” etc. 2 C. Additio 3 C. millesimo CCCºXLVIIII 4 C. et cum laudo 5 C. puplica 6 C. contione 7 B. loqtur (sic) 8 C. etiam 9 C. omittunt: “ac testare” 10 C. hinc 11 C. additione 12 C. reverentiam 13 C. dimittere 14 C. anticum
XCV. 1
In B. sine titulo: “Item” etc. 2 In B. percliuii 3 C. maritatione 4 C. et ipsa
XCVI. 1
In B. sine titulo: “Item” etc. Rubrica ne in margine quidem est addita. 2 B. Iustinian., C. Iustiniani 3 C. dimittere 4 C. mendicantium 5 C. dimitteret 6 C. venditionis 7 C. comestibilibus 8 C. eclesie 9 C. orphanarum 10 C. “eas” deest 11 C. remanserit 12 C. venditione
XCVII. 1
In B. sine titulo: “Item” etc. In margine nulla rubrica adscripta. 2 C. resurrectionis B. Ihu Xri, C. Iesu Xpi. 4 C. ymmo 5 C. sclavinis 6 C. carbonosos 7 B. spe (sic) 8 C. rixe 9 C. discensiones 10 C. odiosum 11 C. quoque 12 C. carbanassum (sic) 13 C. nec de 14 C. quilibet pro qualibet vice 15 C. credentia 3
554
NOTAE - LIBER OCTAVUS
XCVIII. 1
B.: “Exemplum - procuratum” colore rubro. “Iohannes” etc., alia manu et atramento nigriori quam in foliis praecedentibus. 2 C. literarum 3 C. indicione undecima 4 B. potenti (sic), C. ponti (sic) 5 C. Superantio 6 B. comitatis (sic) 7 C. Iohanes 8 B. Veniciarum (sic), C. Venitiarum 9 C. Dalmatie 10 C. Chroatie 11 C. litteras 12 C. proximum 13 C. hostendentes 14 B. etciam (sic) 15 B. promtam 16 C. dispositionem 17 C. reddidistis 18 B. nobis 19 C. expeditionem 20 C. conservatio bonorum vestrorum 21 C. immerito 22 C. devocione 23 C. petitionem 24 C. Venetiarum 25 C. mercare, correctum in: mercari 26 B. vinginti (sic)
XCIX. 1
In B. in ultima pagina codicis (f. 92 v): “De pena - marcii” atramento rubro, cetera nigro scripta alia manu atque caput 98., literis nigrioribus et paulo maioribus.
555
INDEX PERSONARUM ET INSTITUTIONUM
A ABBATES Lacrome, Melete et Visniçe I, 2, 18, 21; non audeant in civitatem adducere vinum de Stagno vel de Puncta Stagni VI, 65. ADVOCATOR: sacramentum a. Ragusii qui placitant coram comite II, 6, item a. qui antepositi sunt ad inquirendum rationes communis II, 7; advocatores communis tenentur placitare contra procuratores S. Mariae II, 13; VIII, 48; advocatores magnae curiae VIII, 13, et in rubrica II, 6; advocatores parvae curiae duo VIII, 5; cf. VIII, 9; VIII, 13; advocator monasterii Lacromensis I, 21; advocator partis vocatae ad placitum III, 1; a. viduae parens eius III, 9; VIII, 9, cf. advocatus. ADVOCATI communis VI, 68; advocati curiae VIII, 44, v. advocator. AFILIATUS: filii loco in domum receptus vel gener IV, 70. AMBAXATOR, AMBASIATOR, AMBASSIATOR legatus, orator; eius electio VI, 18, commissio VIII, 48, salarium VIII, 85; ambaxatores sollempnes ad ducem Venetiarum et ad regem Urosium, VIII,58, v. nuncius, orator. AMICA, AMITA patris IV, 23, 73. AMICI COMUNES electi loco iudicum III, 2. ANCILLA, serva: ancillae portant ligna supra se in civitatem I, 12; a. que venduntur foresteriis et extrahuntur de Ragusio per mare I, 14 (titulus); a. uxoris in dote IV, 2, 3; ancillae et servi VI, cap. 42 53; ancilla liberticia VI, 45, 47; ancilla babiça: nutrix IV, 59; VI, 51, v. babiça, familia, sclava, servicialis, servus. ANGARIUS, ANGARARIUS: vir ad opera rei publicae sine mercede praestanda vocatus I, 29; II, 16, 24, v. angaria. ANTECESSORES, maiores, progenitores, proavi: uxoris IV, 2; carta patris vel avi vel antecessorum VI, 9; defuncti VIII, 29. ARCHIEPISCOPUS Ragusii, I, 2 (cerimoniae); I, 12 (ligna); I, 17 (reditus a navibus); I, 18 (a piscatoribus); I, 19 (placita in curia); I, 20 (villae et homines); IV, 68 (filius clericus ei praesentatur); VI, 65 (non audeat adducere vinum extraneum); VIII, 52 et 54 (statutum de reditu a navibus revocatum). AROBATORES v. robatores. ARTES: 1) collegia opificium: magistri de omnibus artibus I, 10; artifices omnium artium II, 22 (titulus); 2) “piscatores qui cum aliis artibus vadunt piscatum” I, 10.
557
ARTIFICES v. artes. AVUNCULUS ET AMITA IV, 73; VIII, 15. AVUS, AVIA IV, 73; VI, 9.
B BABIÇA: ancilla babiça, nutrix IV, 59; VI, 51. Deminutivum vocabuli croat. baba: vetula.V. baiula. BADUARIUS Marinus, “egregius miles”, comes Ragusii: in primo regimine 1292 - 1294 I, 3, 23; III, 2; IV, 4; VI, 3,29; VIII, 55; in secundo regimine 1297 - 1299; “in tercio regimine sui comitatus” 1303 - 1305: VIII, 56, 57. Sine anno: I, 23; III, 33; V, 35; VI, 18. BAIULA: nobilium nutrix VIII, 60. BASTARDUS, BASTARDA IV, 71, 72. BASTASIUS, baiulus portat vinum VIII, 80. BELLEGNO, BELIGNO Philippus, comes Ragusii 1338 - 1341 VIII, 90. S. BENEDICTI abbas, ecclesia, festum, in Lacroma I, 18, 20. BIÇOCHA vel aliter religiosa, in poenitentia vivens extra monasterium, IV, 65. S. BLASIUS, beatus pontifex et gloriosus martyr Dei, in sacramentis II, 12, 13; die S. Blasii canonici cantant missam cum laudibus d. comiti I, 2; vigilia ib. vexillum S. Blasii I, 1. Bulla S. Blasii bullantur pondera VIII, 77, v. Ragusium, ecclesias. BLASFEMANTES Deum et sanctos VI, 14. BONI HOMINES RAGUSII: vicarius dividit carnes vaccae de margarisio “per bonos homines Ragusii” I, 16; introitus balanciarum recipiendos procuratores S. Mariae dant duobus bonis hominibus I, 25; comes cum consilio iudicum et bonorum hominum et cum laudatione populi ordinat vel mutat statuta II, 4, 5, 6; boni homines, electi per comitem et curiam, aestimant laborerium in muro communali V, 8 et damna in vineis VIII, 23, 24; vendut possessiones venditoris qui non solvit VIII, 31; domus propter incendium dirutae aestimatio “trium vel quinque bonorum hominum”, qui ad hoc deputati sunt per comitem et eius consilium VIII, 60; manariae “deputatae certis bonis hominibus” in quolibet sexterio, propter casum ignis, ib. Bonus homo, positus a massariis communis ad scribendum sal in navi VIII, 75, v. boni viri; meliores homines; nobiles. BONI ET LEGALES HOMINES: duo officiales electi ad videndum, si naves sunt armatae, sicut debent VIII, 78.
558
BONI VIRI: tres tres homines iurati, a comite et curia electi ad aestimandum dotem IV, 33; arbitri electi ad quaestiones de viis civitatis VIII, 57, cf. boni homines, probi viri.
C CALAFATI (calofati), fabri laborantes naves VIII, 51, 60. CALIGARII: eorum concia pellium VI, 55; opera eorum in casu incendii VIII, 60. CALOFATI v. calafati. CAMARARII, CAMERARII salis communis Ragusii I, 9; II, 8. C. ponderum et mensurarum II, 11; qui recipiunt pecuniam communis II, 15; communis: rationes eorum VIII, 28, 46; eorum capsella cum clavibus VIII, 47; claves salis VIII, 65; apud eos stat liber meritorum VIII, 56. CANCILLARIUS, CANCELLARIUS: scriptum c. VIII, 91. CANONICI v. Ragusium, ecclesiae. CAPITANEUS: generalis Venetorum VIII, 98; c. navis missae a comite Ragusii II, 26, 30, 31; VIII, 64; capitaneus noctis VI, 26. CAPITULUM v. Ragusium, ecclesiae. CATARENSIS, civis Catari VIII, 86 tit. (Catarenus C.) CELENGA, CALAGNA v. Ragusium, porta. ÇELIPA Iohannes, nobilis Ragusinus, VIII, 57. ÇEREVA, gens nobilis Ragusii: puteus de Ç. V, 41, Ursacius Cereve, Martolus Cereve VIII. 57. CLERICI, opp. laici: I, 2, 12, 26, 29; placitum cum laico III, 27; testis clericus III, 31; filius clericus IV, 68, 69, 79; solvere debent avedaticum V, 22; non adducant vinum vetitum VI, 65; datium vini gravabat cl. et laicos VIII, 54. COMES: de Chelmo III, 51, 56; Ragusii: sacramentum comitis, iuratum archiepiscopo et canonicis de rationibus ecclesiae S. Mariae, I, 1; libertas adducendi data comitibus Ragusii “per statutum vetus” VIII, 80; comes nominat iudices, consiliarios parvi consilii et vicarium, et cum iis eligit omnes alios officiales I, 3 B; “comes sive rector” eligit cum minori consilio alios officiales I, 3 C; sacramentum comitis II, 1 cf. 2, 3 etc.; comitis loco remanet miles sive socius II, 2, 3; quantum potest expendere comes sine voluntate minoris consili II, 15. C. in stanico I, 4; III, 51, 53. Comes insularum Iuppanae, Dalafodi et Calamoti, sacramentum eius II, 33; comites insularum et Astareae VI, 18; VIII, 34; comites insularum, si de civitate non fuerint VI, 62.
559
COMITUS ligni communis: praefectus navis II, 30, 31. COMMISSARII sive pitropi VIII, 43. CONCIATORES pellium VI, 56. CONCIO, etiam Cunccio (cod. B.: VIII, 58, 60, 63, 71), Cunctio (cod. C.: VIII, 63, 71), comitia populi Ragusini: in concione Ragusii II, 2; plenaria, coram comite et vicario I, 29; Publica populi, secundum antiquam consuetudinem Ragusii congregata in Platea ad sonitum campanarum I, 1, 3, 23, II, 2 etc. V. arengum, Curia, laus, populus. CONFINATORES VIII, 68 (titulus). CONSILIARII de parvo et magno consilio, quomodo eliguntur I, 3. Consiliarius Ragusii, sacramentum eius II, 5; c. tam parvi, quam magni consilii VI, 68 et passim alibi. CONSILIUM: cum maiori parte Consilii regit comes, II, 1. Qui expelluntur de consilio v. consanguinei. Consilium generale: Maius et Generale IV, 80; VI, 68 (a dicto Maiori et Generali Consilio); VIII, 72 - 74, 76, 81, 85, 90, 92, 93, 94. Consilium magnum: I, 3, B.; II, 12; campana Magni Consilii II, 4, 6, 7, 8, 9; Consilium Maius (= magnum), congregatum ad sonum campane in Platea Communis VI, 3; III, 2, 39, 59 et passim; VI, 17 (61 consiliarii eius); VI, 68 (60 consiliarii ad minus); VIII, 20, 55, 70; nullus homo qui sit vel esse possit de Maiori Consilio, possit exercere beccariam VIII, 92; distribuit officia VIII, 99; Consilium Minus I, 3; II, 15 et passim; omnes duodecim consiliarii Minoris Consilii VI, 68; VII, 2, 8, 40; tres de M. C. vadant ad videndum pastina VIII, 73; distribuit officia VIII, 99; Consilium Parvum (= minus) sex consiliarii de Parvo Consilio I, 3; electio procuratorum S. Mariae I, 24; campana parvi consilii II, 4, 24; comes cum Parvo Consilio II, 13; IV, 80 et alibi passim. Consilium Rogatorum: III, 60; VI, 68; VIII, 48; consilia omnia Venetiarum VIII, 98; consilium datum a comite occultandum II, 5. CONSUETUDO: consuetudo civitatis Ragusii: vestes nobilis IV, 3; secundum consuetudinem Ragusii: II, 4; III, 1, 3, 9; VIII, 43; secundum civitatis Ragusii consuetudines et statuta ordinare in testamento VIII, 43; vineas laborare cum consuetudine Ragusii ib. “Cum omni consuetudine que habetur in Curia d. comitis” III, 4; cum omni consuetudine civitatis III, 12; consuetudo Ragusii III, 59; VI, 62; VIII, 38, 42, 43; consuetudines in Statuto contentae VIII, 25. Consuetudines antiquae civitatis Ragusii I, 1, 4, 9, 10, 30; III, 2, 33, 45 - 51, 56 - 58; IV, 4, 6, 9; V, 22; VI, 46; VIII,
560
57 cornua noviçae, 58 poena vrasde, 95; secundum consuetudines antiquas VIII, 99; omnes antiquas consuetudines quas inter se habent homines Lastae I, 15; consuetudo nova, lex nova et consuetudo vetus: II, 4, 5, 6; consuetudo terre III, 46; consuetudo nostra bona II, 26, 30; consuetudines inter Raguseos et foresterios III, 46, 49 sqq. (De stanico); consuetudines et raciones ecclesie S. Marie I, 1; consuetudines = iura specialium personarum: III, 6, 14, 44; c. patris e matris IV, 70, v. statutum, usus. CONTARENUS Andreas, procurator S. Marci Venetiarum VIII, 98. CORECTOR, barca corectoris de quocumque loco nichil dat pro arboratico I, 13; tempore belli ire pro c. I, 21. CORSARII, CURSARII, piratae: VII, 7, 33; VIII, 64, v. piratae. CRABANOSSUS, CARBONOSUS: carbone tinctus, personatus VIII, 97. CREDITOR cum carta III, 25, 26, 43, 46, 59, 61; IV 1; V, 38 - 40; VIII, 25. CUGNATUS: cognatus VIII, 15. CURIA: comes “cum Curia ad sonitum campane congregata” vel “cum Curia et sonitu campane” mutat leges II, 12, 15, 16, v. concio, laus; vocare ad Curiam I, 19, 21, 24, 34; Curiam comitis vel Ragusii refutare III, 1, 2, 3, 5; VIII, 11; Curia venit vocata ad debitorem morientem III, 26; sedet in Platea, sed ad audiendum placitantes debet ire ubicunque per civitatem et extra muros usque ad Cromam III, 48; Curia Magna I, 34; VI, 63 = Curia Maior I, 3; VIII, 38, 71; Curia Parva I, 34; III, 34, 38; VI, 63; libri VIII titulus, VIII, 1 - 6, 13 = Curia Minor VIII, 21, 38; Curia alia, secunda, sequens, videlicet nova, electa post finem termini officiorum III, 45. 6) Curia spiritalis IV, 74. CURSARIUS, v. corsarius CUSTOS: arsanae II, 14; custodes noctis cum suo capitaneo custodiunt civitatem, galeas et burgum II, 10; VI, 26.
D DALMATINUS III, 19. DANDULUS: Andreas, quondam Ioannis D., Venetiarum ducis filius, comes Ragusii 1290 - 1292; I, 17; II 13; VIII, 52; Marcus, eiusdem Ioannis D. ducis filius, comes Ragusii 1301 - 1303: I, 21. DAURO, Andreas, comes Ragusii 1299 ad. 1301, in secundo regimine 1307 - 1309: 1) VI, 4; VIII, 24, 35; 2) I, 23; II, 12, 13; VI, 17; VIII, 58 - 61, v. Auro.
561
DEBITOR, v. creditor. DELPHINO Iohannes, dux Venetiarum: VIII, 98. cf. Dalfinus. DERSA gens nobilis Ragusina. croat. DræiÊ: Marinus de D., ambassiator Ragusii, missus Venetias 1308, VIII, 59. DOANERII, officiales doanae: VIII, 47 (duo in officio salis), 66; cf. II, 27, 28. DOMINA: domina nobilis, VIII, 94. DOMINATOR, dominus terrae VII, 33. DOMINUS: appellatur comes et archiepiscopus Ragusii, dux Venetiarum, rex Rasciae; d. navis, mercium VII, 67; d. monetae VII, 42, 43, 51; d. servi vel ancillae VI, 45 - 50; tabernariae VIII, 55, v. patronus. DOYMUS Ragusinus quidam: furnus D. V, 41. DUX Venetiarum v. Venetiae; d. de Bossina III, 52, 56.
E EPIPHANIA: caerimoniae I, 2; piscatur Umbula I, 30. EPISCOPUS I, 2; non adducat vinum forense VI, 65. EPITROPUS v. pitropus. EXTIMATORES VIII, 35; cf. boni homines. EXTRANEUS = foresterius, opp. civis VI, 16, 17; VIII, 98. EXTRINSECUS vel forensis, habitator Ragusii VIII, 98.
F FALLETRO, FALLERIUS: Bellecius, Bellectus, comes Ragusii 1305 - 1307, VIII, 14, 58; Nicolaus, comes Ragusii 1334 - 1336, VIII, 76. FORESTERIUS (FORESTARIUS cod. B. VIII, 63) peregrinus, opp. Raguseus, civis Ragusii. Eorum iura, datia, naves, vinum etc.: I, 12, 13, 14, 17, 33; III, 17, 20 - 22, 42, 46; VI, 16, 17, 25, 30, 35, 37, 39, 66; VII, 14, 36; VIII, 1, 2, 53, 63, 72, 80. Distinguitur f. commorans et habitans Ragusii VI, 25, v. extraneus. FRATRES IV, 19, 21, 25 - 27, 38, 47, 50 - 54, 62 63, 78, 79. Fratres predicatores et minores VI, 35. FUSCARINUS Iohannes, comes Ragusii 1341 - 1343, VIII, 92.
562
G GALIOTUS: remex vel nauta in galeis communis II, 31. GENER affiliatus IV, 70. GENO Marcus, comes Ragusii 1278 ad 1280: VIII, 27, 29; Petrus, comes Ragusii 1314 - 1316: III, 2. cf. Zeno. GEORGIO Iohannes G., Venetus, comes Ragusii 1282 - 1284, VIII, 44; Triphon Georgii, nobilis Ragusinus, VIII, 57. GLEDA Vitalis, Ragusinus V, 41. GOCIS, GOTIIS, gens nobilis Ragusina: Alovisius de Gocis, rector VI, 17 (1408. mense iunio); Clemens Marini de Gotiis, rector VIII, 84 (1394. mense maio). GONDULA v. Gundula. GOTIIS v. Gocis. GRADE, GREDE, gens nobilis Ragusina. Iohannes de G. rector Ragusii 1372. mense septembri V, 35; item 1387 mense maio III, 1; sine anno VI, 68. GRADONICUS Bartholomaeus, comes Ragusii 1309 - 1311: II, 7; VIII, 62 - 64; secundum regimen eius 1312 - 1314: VIII, 65, 66; tertium regimen 1320 - 1322: VIII, 72 - 74; Iacobus, comes Ragusii 1336 ad 1338: VIII, 81, 85; Petrus, dux Venetiarum (1289 - 1311) VIII, 59 (1308). GREDE v. Grade. GUNDULA, GONDULA, GONDOLA, gens nobilis Ragusina VIII, 57, 59, 99.
H HABITANTES RAGUSII VI, 66. HABITATOR RAGUSII III, 8; VI, 25; VIII, 98. HORIO Phylippus, comes Ragusii 1347 - 1348; VIII, 93.
I INDUCIUM, dilatio causae; terminus litigantibus concessus: I, 21; III, 1, 4, 12, 14, 16 - 18, 44, 45; IV, 79; VIII, 6 sq. (Parva Curia), 33, 39, 40, 41. INQUISITORES vini II, 18; cf. II, 29. IOHANNES dumpnus V, 41.
563
IUSTICIARII ordinati super facto vini VI, 37, 65; i. tenentur inquirere, ne quis de Maiori consilio exerceat beccariam VIII, 92, v. camerarius ponderum. IUSTINIANUS Marcus, comes Ragusii, primo 1270 - 1272: prooemium p. 1 - 2; secunda vice 1276 - 1278: VIII, 25, 26; Marcus alter, comes Ragusii 1333 - 1334: VIII, 42. Petrus, comes Ragusii 1348. ad 1350: VIII, 94 96, 97; Ugolinus, comes Ragusii 1318. ad 1320, in secundo regimine 1324 - 1325: VI, 35; VIII, 70.
L LABORATORES qui laborant terras et vineas ad partem, opp. casalini VIII, 24; servi et liberi I, 12; V, 29 - 31. LAICUS, LAYCUS, opp. clericus III, 27, 31; VI, 65, v. mundanus. LATRO, fur II, 10: IV, 72; VIII, 35. LAUREDANUS Paulus, procurator S. Marci de Venetiis VIII, 98. LEGALES homines VIII, 78, l. procuratores VIII, 96. LEPROSI VI, 56. LIBER = francus: laboratores vinearum, l. et servi I, 12; mulier l. VI, 42, v. franchus. LIBERTICII, liberti VI, 45, 47. LUDENTES ad datos (dados) vel ad alios ludos VI, 15.
M MAGISTRI artium: opifices, artifices I, 10; laborantes in opere ecclesiae S. Mariae maioris I, 26 - 28. MALEFACTOR VIII, 35. MARANGONI laborant barcas VIII, 51; debent succurrere in casu incendii VIII, 60. S. MARCUS: beatus M. evangelista invocatur in prooemio p. 2; procuratores S. Marci Venetiarum VIII, 98. MARINARII, nautae I, 9, 10, 17, 23 (pars eorum); II, 18; III, 16; VI, 66; VII, 1, sqq. Marinarii euntes ad partem, opp. m. euntes ad marinariçiam VII, 2, 6, 11, 12, 13, 14, 15, 20, 22, 23. 29, 31, 32, 34, 52, 54 Servi qui vadunt marinarii VII, 19; marinarii, opp. conducti VII, 31. MASCULI, MASCULINI: filiae heredes tanquam m. IV, 26, 41. MASSARII communis, deputati super salem VIII, 75; massarus segetum v. officium blave.
564
MATER III, 32; IV, 14, 19, 20, 21, 26, 27, 32, 38, 39, 40, 41, 42, 44, 45, 47, 48, 49, 51, 52, 57, 61. MATHEUS, praeco communis VIII, 57. MAUROCENUS (venet. Morosin): Lodoycus, comes Ragusii 1322 1324, in secundo regimine 1330 - 1333: VIII, 75 (1322); Marinus, comes Ragusii 1296 ad 1298: V, 35; VIII, 57; Michael, comes Ragusii 1284 - 1286: VIII, 49 in fine ex B; Nicholaus, comes Ragusii 1280 ad 1282: VIII, 36; Paulus, comes Ragusii 1316 1318: VIII, 21, 67, 69, 71. MEDIANUS frater, medius: IV, 79. MEDIATOR mercati VI, 17, v. missita. MELETA, MELITA, MELEDA, insula Dalmatiae cum monasterio ordinis S. Benedicti: navigatio ultra Meledam I, 23; territorium monasterii S. Mariae de Melita in civitate VIII, 57. MELIORES HOMINES: quolibet anno eligantur tres de melioribus hominibus super territorio et viis V, 44; tutores eligentur meliores et utiliores VIII, 42; de melioribus et utilioribus civitatis eligantur advocati curiae VIII, 44, v. boni homines. MENÇE Mathias, eius domus et territorium V, 41; VIII, 57, v. Ragusium, porta. MERCATORES II, 27, 28; III, 16; VI, 65; VII, 8, 12, 27, 31, 32, 35, 37. MERETRIX IV, 72. S. MICHAELIS: festum S. M. de septembri exordium anni officiorum I, 3, 21; II, 4 sqq.; VIII, 53, 78; terminus in iudiciis III, 14; terminus pastinaturae V, 34; finis vindemiarum VII, 62; dies VIII, 35; ecclesia v. Cresta. MILES: miles domini comitis sive socius comitis, qui sedet in Parva Curia II, 2; VIII, 1, 2, 4, 21. MINORES, infantes VI, 19; cf. maiores. MONACHUS, MONACUS, MONACHA: I, 2, 21; VI, 65; filia monacha IV, 61, v. monasterium. MULIER: maritata, uxor III, 7; IV, 1 sqq.; VIII, 7 - 9, 32, 95; vidua III, 9; testimonium m. VI, 33; m. non audeat ire ad locum incendii VIII, 60; mulieres quae vendunt panes I, 26. MUNDANUS, laicus, opp. religiosus, spiritalis I, 27; IV, 65.
565
N NATALIS DOMINI DIES, FESTUM, NATIVITAS DOMINI, vigilia huius diei: I, 2, 9, 11, 26, 28, 29. NAUCLERIUS, rector navis mercatoriae I, 9, 17, 22, 26; II, 8, 18, 27; III, 16; VI, 37; VII, 2 sq., 18 (electio eius, 30 (pars eius); VIII, 80. NEPOTES, filii fratris et sororis VIII, 15, 95; n. et neptes VI, 47. NOBILES, Ragusii: nobilis dominae vestimenta IV, 3; nobiles viri, vicarius et alii I, 2; “nobiles homines nativi Ragusi” I, 3 C.; (in cod. B. hoc loco nihil de nobilibus); sepultura nobilis hominis Ragusii vel mulieris I, 27; nobiles viri ambassiatores VIII, 59; servitiales nobilium de Ragusio VIII, 60; nobiles homines in annum tres electi super mensuris VIII, 76; nobiles Ragusii qui habent partem in Puncta Stagni VIII, 81; Slavi: nobiles viri comitis de Chelmo vel eius filiorum III, 51; Veneti; n. et potens vir, comes Marchus Iustinianus VIII, 42, cf. comes. NOTARIUS communis VIII, 42; notarius iuratus III, 41, 42. NOVICIA, Noviça sponsa IV, 3; VIII, 57. NUNTIUS, ambaxator, orator, legatus: I, 21; (monachi Lacromonenses belli tempore); II, 23, 24; n. comitis, cuius voce convocantur iudices, consiliarii, advocatores, camerarii II, 4, 5, 6; VIII, 28; n. Curiae VI, 48; n. archiepiscopi I, 17. NUTRICES heredum IV, 53, cf. babiça.
O OFFICIALES COMMUNIS II, 4 sq.; VI, 18, 68; VIII, 14, 55, 84, 85 (salarium eorum); officiales communis duo, deputati super armis portandis in quolibet navigio VIII, 78, 79; v. cercare. Officiales cere VI, 18; officiales electi ad purgandum compendia V, 43; officiales communis supra fundicum VIII, 53; v. fundegarii; officialis supra pastinis nemo fiat pro futuro VIII, 73; officiales tres, eligendi super territoriis et viis V, 44, v. advocatores, camerarii, doanerii, fundegarii, iudices, iusticiarii, massarii, procuratores, vicarius. OFFICIUM COMMUNIS VI, 18; VIII, 46; officium blave II, 19; patronatus galeae habeatur pro officio II, 26; officium doane maris II, 27; officium doane per terram II, 28; officium illorum qui sunt antepositi ad faciendum aliquid laborerium pro communi II, 25; officium illorum qui sunt supra ordinem panis II, 21; officium scruptare de ponderibus
566
et mensuris, tres nobiles quotannis VIII, 76; v. camerarii, iusticiarii; officium inquisitorum vini II, 29. Raguseus non accipiat o. apud dominos externos VIII, 99. ORFANA: maritatio o., ordo 1235; IV 50; VIII, 96.
P PARENTES placitantis expelluntur de consilio VIII, 48, v. consanguinei. PASCE Resureccionis Domini nostri dies, festum I, 2, 9, 26, 27, 28; VIII, 97. PATER IV, 9, 12, 13, 16, 17, 18, 19, 23, 27, 34, 44, 47, 55, 57, 58, 61, 63, 66, 68, 70, 71, 73; VIII, 94. PATRINUS: pater spiritualis, testis testamenti III, 41. PATRONUS animalium vel bestiarum VIII, 23; arboris VI, 11; domus V, 31, 43; VI, 33; mercationum I, 23; molendinorum V, 45; navis vel barchae III, 16; VI, 17, 22, 37; VII, 1 sq.; VIII, 78 - 80; p. et patronatus burgi V, 41; p. vel patrona servi vel ancillae VI, 42 sqq.; p. servicialis VIII, 93; p. seu dominus tabernariae VIII, 55; terrarum V, 24, 29, 31, 33; VIII, 23; vinearum V, 23, 24, 33; VIII, 23; vini III, 39; VI, 37; VIII, 55, cf. dominus. PAUPERES parentes IV, 44; extranei IV, 70; distributio p. VIII, 96. PECCURARIUS, gens nobilis, croat. PikurareviÊ, Pasqua VIII, 57. PELLIÇARII VIII, 60. PERCUSSOR VI, 3, 8, 12, 19, 30, 33, 34, 42. PIRATE, Dalmisiani VI, 22; v. cursarii. PISCATORES I, 10, 11, 18, 23, 29, 30. PISSINO: Bogdanus de P, V, 41. PITANTARIUS COMUNIS, officialis arsanae civitatis I, 17, 31; II, 14, 30; VIII, 52. PITROPUS vel commissarius testamenti III, 41, 42; IV, 74 - 76; VIII, 43. PIVATUS, viator sive mercator in navi, opp. marinarius: II, 18 (mensa pivatorum). POPULUS RAGUSII: prooemium p. 1, 2; leges dant comes, iudices, consiliarii et populus II, 8, 9 et alibi. PORTATOR I, 24. PRECO, riparius I, 24; p. Communis VIII, 57. PREGNANS uxor IV, 55. PROBI VIRI: aestimatio eorum III, 12, cf. boni viri.
567
PROCURATOR: p. legitimus, Ragusei peregre absentis III, 15, 17, in stanico III, 19, 20; p. dimittere VIII, 74; p. Ragusei non potest esse civis de Cataro et e contra Raguseos non potest esse p. Catarini VIII, 86; procurator S. Blasii de Platea I, 3 C.; IV, 80 C; procurator hospitalis I, 3 C.; procuratores monasterii Lacromonensis I, 3 C.; I, 21; procuratores S. Marci Venetiarum VIII, 98; procuratores operis sive laborerii ecclesiae S. Mariae, p. S. Mariae, duo, postea tres (I, 23); I, 3 C.; II, 12; antepositi ad exigendum reditus et rationes S. Mariae II, 13; 7) tres p. boni et legales ad venditionem terrarum, dimissarum regulis mendicantium VIII, 96. PROPINQUIORES VI, 1 C., 29; VIII, 29. PROTOMAGISTER operis ecclesiae S. Mariae I, 26, 27. PROXIMUS VIII, 27. PUERI marinarii VII, 2, 10. PUPILLUS, PUPILLA VIII, 42.
Q QUIRINUS Nicolaus, comes Ragusii 1286 - 1288, II, 24.
R RAGNINA, antea Ranana, gens nobilis Ragusina, Petrus de Ragnina, rector civitatis Ragusii mense martio 1358. VIII, 99. RAGUSEUS: Ragusinus, homo de Ragusio, fem. Ragusea (III,42), opp. foresterius I, 4, 10, 12, 14, 30; III, 17 sqq., 42; VI, 16, 17, 30, 31; ubi pater non est Raguseus, filius vero R. III, 8. R-i nati in Ragusio et ex eis de cetero nascituri, sint navigando cives Venetiarum VIII, 98. R. et qui pro Raguseo se appellat, se vocat, R. vel qui pro R. appellatur, pro R. distringuitur (sic) III, 60; VI, 67; VIII, 82, 99. Nunquam sit R., qui cum Dalmisianis iverit in cursum VI, 58; croat. DubrovËanin. RAGUSINI, opp. foresterii VII, 14. RAGUSINUS adi.: archiepiscopus VIII, 52. RECEPTORES RACIONUM COMUNIS VIII, 46. RECTOR: ante 1358: salarium cuiuscunque officialis seu rectoris communis Ragusii VIII, 85; post 1358 rectores singulis mensibus electi, comitis loco: I, 3 C.; II, 4 C.; III, 1 C. et alibi in omnibus additionibus post a. 1358 factis; poena rectori imposita VI, 68.
568
REDES, heredes, B. rubrica IV, 41. RELIGIOSA: biçocha IV, 64, 65. RESPONDITOR I, 21; responsor III, 8. REX Rassiae, Rasciae III, 53, 56; VIII, 59; omnes reges Sclavoniae VIII, 58; dominus rex Urosius ib. RIPARIUS Communis etiam ripparius, praeco, I, 8, 17, 24, 32 - 34; II, 17; III, 59; VI, 12, 29; VIII, 52, v. preco. ROBATI mercatores VIII, 26. ROBATORES stratarum: latrones viarum VI, 5. RUFFIANA IV, 72.
S SACRISTARIUS (sacristanus) v. Ragusium, ecclesia S. Mariae. SCLAVI de Sclavonia: III, 17, 51, 53, 57 (stanicum); VI, 63 (nullus Raguseus sit advocator pro eis); VIII, 50, 51 (iis non dentur barchae), 58, 59 (vraæda), 73 (confinia). SCLAVUS, SCLAVA: servus, ancilla I, 14; IV, 1; VIII, 60. SCRIBANUS: DOANAE VIII, 47; navis mercatoriae VII, 2, 6, 9, 28, 34, 37, 40, 45, 46, sacramentum eius 67; VIII, 80. SERGIUS V, 41; v. Sersius. SERSII, domus Sersii VIII, 57. Pro Sergio. SERVICIALES: famulae VI, 33; VIII, 60 (nobilium), 93. SERVIENTES comitis I, 29, v. familia, servitores. SERVITORES comitis I, 8, 12, v. familia, servientes. SERVUS: servi laboratores vinearum I, 12; s. marinarii VII, 19, s. conducti in nave VII, 20, 27; s. et ancillae debitoris accipiuntur a creditore pro debito III, 12, 46; servorum venditio I, 14 (in titulo servi, in textu sclavi); in stanico vel Curia vincere s. vel ancillam III, 58; capitula de servis VI, 42 - 53; manumissio IV, 17; servi liberticii VI, 45, 47, v. ancilla, babiça, familia, sclavus, sclava, servicialis, vendere servum. SOCIUS, SOCIA: socius d. comitis = miles II, 2; VIII, 3; socii iudices II, 4; advocatores II, 7; custodes noctis II, 10; socii in societate mercatorum VIII, 26. SORORES IV, 50, 73, 78; V, 49, 50, 51, 52, v. fratres. SPECIALIS PERSONA: vir privatus, opp. commune III, 2, 60; V, 35; VIII, 19. SPIRITALIS HOMO, opp. mundanus I, 27. STANCIUS v. Sub.
569
SUB: territorium Stancii Sub VIII, 57. SUBDIACONUS I, 2. SUPERANCIO Marcus, comes Ragusii, in primo regimine 1350 - 1352, in secundo 1356 - 1358: VIII, 98 (1358). SUPERPOSITUS navis, patroni vicarius: VII, 6, 8, 12, 14, 22, 24, 34, 40. SUPERSTANS: ARSENATUS VI, 18; superstantes tres super laboreriis Communis, quolibet anno nominati VIII, 18.
T TABERNARIUS, TABERNARIA: III, 39, 40; VIII, 55. TEMCULA Iohannes, pitantarius II, 14. TESTATOR VIII, 96; testatrix VIII, 95. TEUPULUS, TEUPULLUS, THEUPULUS: Iohannes, filius Iacobi T., ducis Venetiarum, comes Ragusii 1237 - 1238: statutum factum tempore regiminis eius VIII, 58; Petrus, ducis Laurentii T. filius, comes Ragusii 1274 - 1276: VIII, 22. Venet. Tiepolo. THESAURARII ECCLESIE S. MARIE MAIORIS: I, 3 C.; VIII, 42. THESAURUS S. MARIE I, 26. TUTORES VIII, 42, 43; v. commissarii, pitropi. TUTRIX VIII, 42.
U UNDECIM HOMINES secum iurantes VI, 9. UROSIUS rex Rasciae, Stephanus Uroπ II Milutin (1282 - 1321) VIII, 58, 59. URSACIUS v. Bodaça. UTILIORES v. meliores. UXOR subiecta est viro suo III, 7; prima, secunda, tertia IV, 4 sqq.; VIII, 32, 43, 95. UXORATUS filius IV, 14 sqq.
V VETRANI, maiores, progenitores: possessio suorum v. V, 36. VICARIUS: comitis, electus ante 1358. a comite, postea per consilia I, 3; sacramentum eius II, 16; officium I, 2, 29; reditus I, 10, 11 (pisces), 12 (taeda), 16 (vacca margarisii), 17 (moçaticum), 30; VIII, 34, 53 (salarium); officium in opere ecclesiae S. Mariae I,
570
24; officia eius iudicialia II, 17; III, 11, 12, 46, 47; VI, 12; sub eius regimine sunt riparii I, 32; II, 17; archiepiscopi I, 2; iudex villanorum archiepiscopatus I, 20; abbatis Lacromonensis I, 21. VIDUA IV, 32, 48, 77; VIII, 7, 60. VILLANI, gens nobilis Ragusina: Marinus V, 41; Dimitrius de Vilano VIII, 57. VIRI v. boni v., probi v. S. VITI festum V, 30. VOLCASSIO: gens nobilis Ragusina, illi de V. VIII, 57.
571
INDEX LOCORUM
A ALMISIUM, II, 24, v. Dalmisium. ANAGASTUM, locus Rassiae II, 24. Onogoπt Slavorum, nunc civitas NikπiÊ dicta in Monte Negro. ANCONA, naves inde I, 13, v. Marchia Anconae, Anconitana. ANTIBARUM, civitas Montis Nigri, croat. Bar dicta II, 24. APULEA, APULIA: naves de toto regno Apuliae I, 13; vinum II, 18; si officialis iverit in Apuleam vel ultra VIII, 14. ARBANUM, regio apud Croiam II, 24. ARENA, locus in valle Ioncheti (©umet), ubi fiebat stanicum III, 53. ARMENIA (regnum Armeniae saeculi XIII. in Cilicia antiquorum): folari de A. VIII, 55. ARMIRO, civitas maritima Thessaliae, II, 24. ARSANA, ARSENATUS v. Ragusium. ARTA, LARTA, civitas Epiri: naves a partibus L. I, 13; nuncii missi Artam II, 24. ASTAREA, territorium Ragusii in “terra firma”, cum contratis Breni, Gravosii, Iuncheti, Umbulae et Malfi. Comites A. VI, 18; VIII, 34; damna in A. VIII, 24, 35. AVALONA (passim Avolana), civitas Albaniae nunc Valona dicta, II, 24.
B BARI, civitas Apuliae I, 13. BARLETUM, civitas Apuliae, nunc Barletta dicta I, 13. BELEMUM, territorium situm inter Molina (Molendina Breni) et Civitatem Veterem (Epidaurum Romanorum) VII, 64. Contrata de Belem VIII, 24. Belen VIII, 35. BESTIÇE (Pestiçe), civitas Italiae, nunc Viesti vocata I, 13. BOSSINA, BOSINA: nuncii missi in B. II, 24; dux et homines de B. III, 52; dux et terrae de B. III,56; officiales Ragusii absentes in B. VIII, 14. BRENUM, croat. Æupa, vallis apud Ragusium, B. et Subbrenum: VII, 64: VIII, 24, 35, v. Belemum, Chivaci, Molendina. BRESCUA (var. Briscua, Brischua, Briscoa, Brascua, Bresqua), Brskovo Slavorum, civitas Montis Nigri apud civitatem Kolaπin II, 24. BRONDISIUM (var. Brundisium), civitas Italiae, nunc Brindisi dicta II, 24.
573
BUDUA, Montis Nigri civitas; a portu B. versus Ragusium VI, 17, 36; VIII, 63. BURGUS v. Ragusium.
C CALAFOTA v. Calamotum. CALAMOTUM, CALAMOTA insula, nunc Calamotta vocata, croat. KoloËep; comes insularum Calamoti etc. II, 33; vinum insuale Calamotae VI, 41; totum Calamotum VII, 64; insula Calafote VI, 62; insula Calofodi II, 33. CALOFODIUM v. Calamotum. CAMPUS v. Ragusium. CAPUT, COMARI, CUMARI, in codicibus male scriptum pro Comani, Cumani: a capite Comari VI, 36; a capite de Cumar B. C. VIII, 63. Promontorium in paeninsulae Stagni fine versus occidentem. CAPUT LEUCE: navigare extra C. L. I, 17. CASTELLUM v. Ragusium. CASTRUM v. Ragusium. CATARUM, var. Cattarum, Catharum: commune Catari, civis de Cataro II, 18, 24; VIII, 82, 86. CENTA v. Genta. CHELMUM, comitatus Ch. (vel Zachlumiae) in valle flumunis Narenti, in paeninsula Stagni et partibus adiacentibus usque ad territorium civitatis Ragusii: nuncius missus in Ch. II, 24; comitatus de Chelmo, comes, filii eius, nobiles viri, stanicum cum iis III, 51, cf. 49, 50, 53, 54, 56. CHIVACI, CHIVAÇIO, CHIVATIO, CHIVACIO, pars vallis Breni VIII, 24, 35. Vicus nunc »ibaËa vocatus. CHORUS v. Ragusium, ecclesiae. CHROACIE DUX in ducis Venetiarum titulo VIII 59, 98. CICILIA I, 13; VII, 14, v. Sicilia. CIVITAS v. Ragusium. CIVITAS ANTIQUA, NOVA, VETUS v. Ragusium. CIVITAS NOVA, naves inde venientes I, 13. CIVITAS VETERA (sic VII, 64 codd. omnes), Civitas Vetus, Epidaurum antiquorum, croat. Cavtat dicta: VII, 64; VIII, 24, 35. COMARI v. Caput Comari. CORFU insula II, 24.
574
CRESTA, mons Vergati vel S. Sergii supra Ragusium: ibi stanicum fiebat prope ecclesiam S. Michaelis III, 53. CROMA v. Lacromonum. CRUMULA v. Punta. CULFUS, CULPHUS, mare Adriaticum: VII, 13, 42 - 45, 48, 50; VIII, 98. CURCURA, CORCURA insula Corcyra Nigra antiquorum, croat. Krkar: piscatores ad C. I, 10, 18; II, 18. CURVELLA aqua in Umbula VII, 64, a vico tunc Curilla, Corilla, croat. Kurilo.
D DALAFOTA, DALAFOTUM, DALAFODUM, insula ital. Isola di Mezzo, croat. Lopud dicta, una ex septem insulis; comes insularum D. etc. II, 33; vinum D. VI, 41; totum D. VII, 64. DALAMOTE insula VI, 62, v. Calamotum. DALMACIA: placitum Raguseorum cum hominibus de D. III, 19; VI, 47; dux Venetiarum dux D. VIII, 59, 98. Dalmacia superior: civitates a Ragusio versus orientem (Catarum, Antibarum, Dulcinium etc.) III, 55 (stanicum); VIII, 62. DALMISIUM, ALMISIUM, habitatores Dalmisiani, civitas Dalmatiae, croat. Omiπ dicta, cuius habitatores piraticam exercebant II, 24, 50 (stanicum); VI, 21, 22, 58 - 61; VII, 14. DISTRICTUS Ragusii, teritorium vetus ante acquisitionem Stagni (1333), continens Astaream et insulas: I, 3, 29, 32; II, 19; VI, 65, 66; VIII, 22 - 24, 35, 36, 50, 51, 65, 80. DULCINIUM, DULCIGNUM civitas in Monte Nigro, croat. Ulcinj II, 18, 24. DURACHIUM, DYRACHIUM, DYRRACHIUM, civitas Albaniae I, 13 (naves); II, 24 (nuncii); VIII, 14 (officiales absentes in itinere); VIII, 55 (stameni). DYRRACHIUM v. Durachium.
E ECCLESIA, in cod. C. ubique eclesia: IV, 70; VIII, 96 (regulae mendicantium), v. Ragusium, ecclesiae.
575
F FANUM, civitas Italiae I, 13, nunc Fano. FARRA insula, Phara antiquorum, italice Lesina, croat. Hvar (Far) dicta: stanicum ad S. Mariam de Lesna in insula F. III, 49, 50. FORTILICIAE arces in muro civitatis II, 12.
G GENTA, Zeta Slavorum: regnum et homines, stanicum cum iis ad Molendina Breni III, 54; comes et terra III, 56 (Genta codd. B. C. pro Çenta). GRAVOSIUM (Gravossium, Gravoxium), regio a Ragusio septentrionem versus cum portu, croat. Gruæ vocata: VI, 47; VII, 64 (G. cum Lapido et. S. Martino); VIII, 24, 35.
H S. HILARIONIS ecclesia v. Hylacrioni. HOSPITALE procurator hospitalis I, 3 C. S. HYLACRIONI ecclesia ad Molina Breni III, 54.
I S. IACOBUS v. Visniça. IADRA, civitas nunc dicta croat. Zadar: nuncius I. missus II, 24; consuetudines inter homines civitatis I. et Ragusii III, 49; a Cataro usque I. VIII, 82; novitas I. 1358, III, 49; VIII, 98. IUNCETUM, IUNCHETUM, IONCHETUM, croat. ©umet, vallis cum fontibus aquae ductus Ragusii, inter Umbulam et Brenum sita: III, 53 (v. Arena); VII 64; VIII, 24, 35. IOVENACIUM (Iovenaçum, Iuvenacium), civitas Giovinazzo in Apulia I, 13. IUPPANA, IUPANA, insula, croat. ©ipan dicta: comes insularum II, 33; vinum VI, 41; furta VI, 62; portus VII, 64.
576
L LACROMONUM, adi. Lacromonensis, Lacrimonensis, Lacromensis, etiam Croma, insula cum monasterio ordinis S. Benedicti, sita ante portum Ragusii: procurator Cromae I, 3; abbas, vicarius, monaci, tres procuratores, advocator, naves villae etc. I, 21; curia debet ire usque ad Cromam III, 48, cf. Crumula. LAPIDUM, paeninsula regionis Gravosii, nunc Lapad dicta VII, 64. LARTA v. Arta. LASTA insula, Ladesta Romanorum, Lasta, Lagusta, Lagosta, Laugusta, Augusta, croat. Lastovo dicta : piscatores ad L. I, 10, 18; qualiter homines L. dederunt se communi Ragusii I, 15. LAVE v. Ragusium LEONIS porta v. Ragusium. LESNA: stanicum “ad S. Mariam de L. in insula Farre” III, 49, v. Farra. LODIA, loggia V, 35.
M MALFETUM, civitas maritima Apuliae, nunc Molfetta I, 13. MALFUM, MALFIUM, pagus apud Ragusium, nunc croat. Zaton dictus: III, 51 (stanicum apud S. Stephanum); VII, 64; VIII, 24, 35. MALUNTUM, portus regionis Canalis inter Ragusium et sinum Cattarensem, nunc croat. Molunat: I, 23. MARCHIA ANCONE I, 13; M. Ancontana, Anconitana II, 24; VII 40 41. S. MARIAE ecclesia, v. Lesna, Ragusium. S. MARTINUS, locus Gravosii VII, 64. MOLENDINA, MOLINA, croat. Mlini locus cum uberrimo aquarum fonte in ipso maris littore apud ecclesiam S. Hilarionis in valle Breni, inter Ragusium et Epidaurum: usque ad Molendina VIII, 35; ad Molina fit stanicum cum illis de Genta III, 54; Molina in Breno VII, 64; usque ad Molina VIII, 24, v. molendina. MOLINA v. Molendina. MONS v. Ragusium. MURUS: CIVITATIS v. Ragusium; m. communalis qui est inter duas domus: V, 7, 8, cf. 16, 17 (murus ruinosus), v. paries.
577
N NARENTUM, locus ad ostia fluminis Naronis, saec. XIV - XV dictus Mercatum sive Forum Narenti, croat. Drieva, nunc Gabela: nuncius illuc missus II, 24. S. NICOLAUS ecclesia S. Nicolai de Campo v. Ragusium.
O ORTONA, civitas Italiae I, 13.
P PALLICIUM, PALLIÇA, PALIÇI, vicus Astareae Ragusinae, nunc Poljice dictus, inter pagos Zaton (Malfo) et Oraπac (Valdinoce) ubi usque ad a. 1399 fines erant territorii Ragusini versus Slavos Chelmenses: Malfium cum Pallicio VII, 64; Palliça VIII, 24, 35. PAPOA, croat. Popovo, regio mediterranea, nunc Popovo polie vocata, inter Stagnum et Trebinie, II, 24. PELAGUS v. Ragusium. PLATEA v. Ragusium; platearum lignamen VIII, 24, cf. 35. POLA, civitas Istriae II, 24. PONTA v. Punta. PORTUS insularum II, 33; VII, 64; portum facere ad vendendum vinum VI, 36; portus Buduae ib.; portus Ragusii v. Ragusium. PREVLAC DE STAGNO, croat. Prevlaka III, 50. PULCELARUM monasterium v. Ragusium. PUNTA STAGNI, STANGNI, STANNI, etiam Puncta, Ponta: paeninsula Stagni, croat. Rat (habitator RÊanin) dicta, croat. Pelieπac vocata: partes Raguseorum in P. VIII, 81, 94; vinum de P. VI, 65; VIII, 80, cf. a porta (pro : Puncta ?) Stagni versus ponentem I, 30. PUNTA DE SECCO (var. Sacco) de Crumula: promontorium apud ipsam civitatem Ragusii, alibi in monumentis non memoratum I, 23. PUTEI v. Ragusium.
578
R R A G U S I U M, civitas et respublica in orientali littore maris Adriatici; in codd. recentioris aetatis Racusium, Rhacusium, Rachusium, Rhacusa, Rachusa, ital. Ragusi, postea Ragusa, croat. Dubrovnik. Topographica: - archiepiscopale palacium I, 2. - archiepiscopatus: viridarium V, 41; territorium VIII, 57. - arsana II, 14; arsenatus VI, 18. - burgus, suburbium: custodes noctis II, 10; distributio frumenti II, 19; burgus = nova civitas urbi Ragusii est adiuncta; huius burgi viae, domus, compendia V, 41 - 43; post constructionem muri burgus habetur pro civitate VI, 27; vinum in burgo nemo teneat nisi in domo lapidea (quia maxima pars domorum burgi erat de lignamine) VI, 27, 38; incendium die 16 augusti 1296. fere totum burgum consumavit VIII, 57; viae et domus in burgo ordinatae post hoc incendium, ib.; costeria burgi, ib.; casus incendii in civitate vel in burgo VIII, 60 (1309). - Campus: viae burgi quae vadunt usque ad Campum, stationes communis quae sunt in Campo V, 41; maleficia de nocte in platea vel in Campo VI, 34; cf. ecclesia S. Nicolai de Campo. - carceres inferiores in castello VI, 33; carcer III, 39; VIII, 30, 31. - castellum: comes residet in castello I, 2, 7 - 10; via a puteo communis vadit ante c. VIII, 57; debitor ponitur in c., detinetur in c., aufugit de c. III, 39; VIII, 30, 31, 67, 69. - castrum, idem quod castellum: via ante c., ante portam c. V, 41; circa c. non fiat concia pellium VI, 55. - civitas Ragusii I, 1, 3 etc. = civitas VI, 62; commune civitatis Ragusii I, 4, 15; c. salvare et regere iurat comes II, 1; in civitate vel extra II, 7; exire de civitate III, 1, 17, ire extra civitatem Ragusii VIII, 25. Extra civitatem locus leprosorum et domus conciatorum pellium VI, 56. Civitas nova = burgus V, 41. Civitas antiqua, ad murum civitatis veteris, opp. burgus VIII, 57, v. burgus. - costeria burgi, ibi ecclesia S. Nicolai VIII, 57. - Doana: ante domos Communis in quibus est constituta d. VIII, 57. - domus: scalae, tectus, fenestrae etc. V, 1 sq.; d. datae ad casaticum V, 31, 32; venditio domus V, 35; d. aedificanda designetur praesentibus officialibus V, 44; sigillum in d. VI, 32; intrare d. alterius VI, 33; domus in burgo: V, 42; lapideae VI, 27; novae post incendium a. 1296, latitudinis passorum 3 vel passorum 3 et palmorum 6,
579
eiusdem longitudinis VIII, 57; domus de lapidibus et calce V, 35; VI, 27, 38; domus de palea, palearia: infra muros non construatur VI, 57; extra civitatem: domus conciatorum pellium VI, 56; domus communis II, 20; V, 35; domus Michaelis de Binçola V, 41, Martoli et Ursacii Cereve VII, 57, Triphonis Georgii ib., Vitalis Glede V, 41, Mathie de Mençe, Mencii V, 41, VIII, 57, Pasque Picurarii VIII, 57, Bogdani de Pissino V, 41, Sergii V, 41 vel Sersii VIII, 57, Marini Villani V, 41, Dimitrii de Vilano VIII, 57; domus illorum de Volcasio VIII, 57. - ecclesiae: dimittere ad e. IV, 70; domus lapideae super territorio ecclesiarum V, 35; ecclesia alicuius regulae mendicantium VIII, 96. - ecclesia S. Blasii de Platea; condita a. 1348: procurator I, 3 C.; IV, 80 C. - ecclesia S. Marie maioris, S. Marie archiepiscopatus ecclesia maior (I, 1), nostra mater ecclesia S. Marie (II, 12), maior ecclesia (I, 2); rationes ecclesiae S. M. I, 1; II, 13. Sacramentum comitis de rationibus ecclesiae manutenendis, iuratum archiepiscopo et canonicis I, 1; introitus ecclesiae de navibus I, 13, 17, 23, VIII, 52; introitus S. M. qui incantantur per commune, mutuo accipiuntur ad construendas turres II, 12. Opus ecclesie S. Marie Maioris: I, 13, 21, 23 - 27 = laborerium S. Marie I, 26, 27; II, 12; procuratores II, 13; v. procuratores, thesaurarii. Protomagister operis S. M. I, 26, 27; ianua I, 1; chorus I, 1; altaria I, 2, magnum altare I, 1; pergulum I, 1, 2; reliquiae I, 2; campane I, 26; canonici S. Mariae I, 1, 2; capitulum ecclesiae Ragusinae VIII, 52, 54; sacristarius (sacristanus) ecclesiae S. Mariae I, 17, 22, 31; VIII, 52. - ecclesia S. Nicolai de Campo VIII, 57; superest in fine viae Prieki put dictae versus Doanam. - ecclesia Omnium Sanctorum: viridarium eius V, 41; via quae vadit ad ecclesiam O. S. V, 41; VIII, 57. - fortilicie: arces in muro civitatis II, 12. - fundicum: frumentum venditur solummodo in f. VI, 31; officiales f. VIII, 53; via quae vadit a porta f. VIII, 57. - furnus, fornus, de lignamine et de petra IV, 79; V, 15; furnus Doymi V, 41. - homines Ragusii, h. de Ragusio: Ragusei, Ragusini III, 49 sq.; VII, 32; VIII, 50, 54, 58, 73. - Hospitale: procurator h. I, 3 C. - Lave de Campo: ad Lavem de Campo I, 26. - leprosi extra civitatem VI, 56.
580
- Lodia loggia: tabula in qua scriptae sunt omnes venditiones, ponatur ante l. V, 35. - monasterium fratrum minorum, elemosina in vino VI, 35. - monasterium fratrum predicatorum VI, 35. - monasterium Pulcelarum, Pulselarum (S. Clara) VIII, 57. - mons supra civitatem, Cresta mons Vergati vel S. Sergii, in descriptione situs locorum: versus m, opp. versus pelagum. Tectus domorum versus m., plateae versus m. V, 2, 10; vineae versus m. V, 27; murus civitatis ex parte montis VIII, 57. - murus civitatis: turres et fortilicia construuntur II, 12; usque ad m. c. V, 10; caligarii non faciant conciam coriorum infra m. c. VI, 55; m. c. compleatur VIII, 18; in circuitu m. c. a parte interiori dimittatur via VIII, 57; via a S. Nicola usque ad m. c.., ib.; m. c. ex parte montis, ib. Usque ad murum civitatis veteris, finis viarum VIII, 57. Murus novus civitatis V, 9; post constructionem muri, burgus pro civitate habetur VI, 27. - palacium archiepiscopale I, 2. - pelagus: plateae, domus versus p.; opp. versus montem V, 2, 10. - Platea: ibi investitur comes et ibi populus iurat comiti I, 1; concio publica populi in p. I, 23; in Platea Communis VIII, 58 et alibi; cf. forum. Maius Consilium congregatur in Platea Communis VI, 3 C; respondere in Platea ante Curiam III, 48; divisio platearum V, 1; maleficia in platea de nocte VI, 34; lapides et inmundicies in tota platea I, 26. - porta castri V, 41. - porta de Celenga, Celanga V, 41. - porta fundici VIII, 57. - porta muri civitatis V, 41; per quam intratur ad domum Martoli Cereve VIII, 57. - porta in muro per quam intratur ad territoria illorum de Gondula VIII, 57. - porta Leonis V, 41 (versus burgum). - porta de Mençi V, 41. - porta de Pilis VIII, 57; croat. Vrata od Pila. - porta que est subtus domum Bogdani de Pissino V, 41. - porta de Sorte V, 41. - portus Ragusii. Naves intrantes in p. diebus festis I, 9; ponere ancoram in portu ib.; facere portum in Ragusio I, 13; exire de portu I, 23; curare (mundare) portum in aqua intus a molo I, 26; naves oneratae sale II, 8; vino VI, 37; ne quis proiiciat saornam et alias
581
res in portu VI, 23; reditus savornae VI, 64; trahere naves in terram VII, 60; secedere de portu Ragusii VIII, 78. - puteus: usque ad puteos V, 41; puteus communis qui consueverat vocari puteus de Çereva (Çereua, Çareua) V, 41; puteus communis qui ante monasterium Pulcellarum VIII, 57. - sexterium: in quolibet s. VIII, 60. Sexteria civitatis erant: castellum (in saxo versus mare, cum monasterio monialium S. Mariae de Castello), S. Petri, Pusterulae, S. Mariae Maioris, S. Blasii, S. Nicolai. - staciones: s. in terra communis V, 21; s. communis in Campo V, 41; s. salis communis VIII, 47; s. Iohannis Çelipae VIII, 57. - stratae: burgi V, 41; constitutio stratarum sive viarum civitatis et burgi VIII, 57; strata communis VIII, 57, 89. - territoria in burgo: illorum de Gondula VIII, 57. Territorium in burgo: archiepiscopatus, monasterii S. Mariae de Melita, Martoli Cereve, Triphonis Georgii, Damiani Gondulae VIII, 57; Mathiae de Mençe V, 41; VIII, 57; Stancii Sub VIII, 57. Territoria extra murum civitatis V, 20. - turres in muro II, 12. - viae civitatis et burgi V, 41; VIII, 57; officiales super viis V, 44. - viridarium, hortus: archiepiscopatus, dumpni Iohannis et ecclesiae Omnium Sanctorum in burgo V, 41. RASIA, RAXIA: ibi Brescua et Anagustum II, 24; regnum et homines R. III, 53; rex R. III, 53, 56; VIII, 59; stanicum cum hominibus de R. III, 53, 56; itinera officialium in R. VIII, 14, v. Sclavonia, Urosius. ROMAGNA, Italiae regio: naves inde I, 13. ROMANIA, imperium Constantinopolitanum: R. ultra Dulcinium II, 18; doana maris II, 27; navem ibi vendere VII, 14; pars imperii Romaniae in ducis Venetiarum titulo VIII, 59, 98.
S SACCO v. Punta de Secco. SARACENORUM TERRA VII, 14. SCLAVONIA, eius partes, signoriae, reges, homines = regnum Rassiae: I, 23; III, 17, 50; VIII, 56, 58, 73, 98. Domini Sclavoniae = d. Rasciae, Bossinae, Chelmi, Gentae III, 56 tit. SCUTARUM civitas, Scodra Romanorum et Albanensium, Skadar croat. II, 24. SECCO v. Punta de S.
582
SENEGAIA, Italiae civitas, hodie Sinigaglia I, 13. SEXTERIUM v. Ragusium. SIBENICUM, Dalmatiae civitas III, 50 (stanicum). SICILIA, Cicilia I, 13; VII, 14. SIPUNTUM, maritima civitas Italiae apud Manfredoniam I, 13. SPALETUM, SPALATUM, Dalmatiae civitas: II, 24 (nunci missi S.); III, 50 (stanicum); VIII, 14 (officiales absentes in S.). STAGNUM, passim Stangnum (VIII, 80), Stannum (VIII, 81), civitas a Ragusinis a. 1333 empta, croat. Ston dicta: civitas Stagni II, 24; porta (uti videtur pro: Ponta) S. I, 30; Prevlac de S. III, 50 (stanicum); partes in S. et vinum de S. VI, 65; VIII, 94. STANGNUM, STANNUM v. Stagnum. STANICUM croat. stanak (pro sastanak, de verbo sastati convenire) conventus iudicialis Ragusinorum cum vicinis, explanatur in statutis parlamentum, I, 4 (titulus) et III, 49. Erat: s. plenarium I, 4; III, 51, 53, 54, 57, aut: s. proprium III, 53, 54, 57 sive s. parvum III, 57; comes vadit ad s. I, 4. S. cum hominibus Dalmatiae III, 19, 20; cum hominibus de Iadra III, 49, de Sibinico, Tragurio, Spalato, Dalmisio vel Farra III, 50; cum hominibus de comitatu Chelmi III, 51; de Bossina III, 52; de Rascia III, 53; de Genta III, 54; cum dominis Sclavoniae, id est Rasciae, Bossinae, Chelmi, Gente III, 56; lis cum Sclavis III, 57; vincere servum vel ancillam per placitum in s. III, 58; Raguseus non sit advocatus pro Slavis in s. VI, 63. S. STEPHANUS, v. Malfum. SUBBRENUM, vallis Breni pars inferior, pagus nunc croat. Srebrno dictus VII, 64; VIII, 24, 35.
T TARTARORUM TERRA VII, 14. TERMOLE, civitas Italiae (nunc Termoli) I, 13. TRAGURIUM, civitas Dalmatiae, croat. Trogir: II, 18 (vinum), 24 (nuncii); III, 50 (stanicum). TRIESTUM civitas II, 24. croat. Trst. S. TRIPHONI ecclesia in Iuncheto III, 53. TURCHIA, illis temporibus pars Asiae minoris VIII, 55. TURRES v. Ragusium.
583
U ULTRAMARINE PARTES VII, 14. UMBULA, fluvius territorii Ragusii, croat. Riieka vel Ombla vocatus: I, 11, 18, 21, 29, 30 (piscatura); VII, 64 (portus); VIII, 24, 35 (damna).
V VENECIAE (Veniciarum, in Veniciis VIII, 98 cod. B. C.): Veneciarum amicum non offendere II, 26, 30; braça: mensura VII, 38; cives VIII, 98; commune: honor eius, prooemium p. 2; II, 1, 3; VIII, 58; dominium VIII, 98; dux: honor d. ducis II, 1, 3 sqq.; sacramentum quod comes iuravit d. duci I, 1; II, 1, 2; pactum quod cum d. duce habemus II, 4, 33; fidelitas d. ducis II, 3 sqq., 16, 23, 30, 31, 33; laudes cantate d. duci I, 2; VIII, 58; comes Ragusii de mandato d. ducis Viii, 52; merces vectae V. VII, 39, 40; milliarium VII 38, 39; pondus VII, 39; ordines VIII, 98; pactum V.: II, 3 - 7, 9 - 13, 15 - 17, 19 - 23, 25 ad 29, 32, 33. VENETI: Veneti comites Ragusii II, 1; vinum II, 18; nunci ad V. II, 24; naves VII, 36; instrumenta VIII, 91. VERGATUM; pagus in monte supra Ragusium, nunc croat. Brgat dictus: ire cum armis in V. VI, 47; V. et Iunchetum est una contrata VIII, 24, 35. VESTA, Italiae civitas, nunc Viesti vocata II, 24, v. Bestiçe. VIRIDARIUM, hortus v. Ragusium. VISNIZA, Visniça, croat. Viπniica: monasterium S. Iacobi de V. apud Ragusium in ora maritima ecclesia I, 23.
584
INDEX RERUM
A ABUSIO VIII, 97. ACETUM (accetum cod. B.) VI, 39. ACCUSA: accusatio, Accusam facere accusare VIII, 35, 36, 87; III, 38; VI, 30 et passim. ACCUTUS (pro: acutus) in navi, clavus: expensae de accutis VII. 1. ACOMODARE alicui aurum, argentum etc. IV,1; cf. comodare. ADIUTORIUM dare comiti ad iusticiam complendam II, 6. ADVOCARE pro Sclavis VI, 63, pro una parte VIII, 5. AETAS v. etas. AFFICTUS pro territorio V, 35; II, 20; affictus seu pensio alicuius possessionis, vineae vel terrae seu domus vel territorii, ad tempus vel in perpetuum VIII, 88. AFFLATURA, res inventa in mari sine domino et ab inventore occupata VII, 35. AFISI navium VII, 3 (titulus); cf. barca cum omnibus suis coredis, paramentis et affissis. AGNELINAE pelles VII, 39. AGNOPASTI coria, moltolinae agnopastae VII, 39. ALEVIATIONES seu commutationes poenarum et bannorumVI, 68. ALIBAMENTUM, in rubrica VII, 7: mercium iactura levandae navis causa. ALLEBARI, merces iacere levandae navis causa: si navis per fortunam temporis allebaretur VII, 7. ALODINI panni VII, 38. AMBAXARIA legatio: ire in a., redire de a. VI, 18. AMBLITUS, pars domus externa versus viam publicam: quilibet potest in sua parte plateae facere amblitum et scalam V, 1; amblitus longobardicus V, 2. AMORE, non debito, vadunt piscatores ad piscandum in Umbla pro comite I, 11. ANCORA navis VII, 3, 4, 7. S. ANDREE FESTUM (30 novembris), qua die incipit annus illorum qui recipiunt rationes communis II, 32. ANGARIA, operae quas omnes Reipublicae sine mercede praestare debent: angariam facere non tenetur liberticium VI, 45.
585
ANGUSIOLA, piscis Esox Belone: gripus de angusiolis, piscare ad angusiolas I, 10, 18, 30. Ven angusigola, croat. iglica. ANIMA: pro anima sua in testamento dimittere, dare IV, 6, 7, 17, 39, 40, 41, 42, 47, 59, 65, 70. ANIMALIA: damna ab iis facta in terris vel vineis VIII, 23, 24. ANNELLARE: vir annellat uxorem IV, 8. ANNUS NOVUS: dona quae in vigilia anni novi dabantur, a comite I, 7, 8, 10; a procuratoribus S. Mariae I, 26, cf. Kalendae. ANTENDE: antennae VII, 7, 8. ANTIMONA v. artimonum. ANTIQUATUS: secundum consuetudines antiquatas distribuuntur officia VIII, 99. ANTIQUITAS viarum in vineis V, 23; cursus aquarum in vineis vel terris stabunt in sua antiquitate V, 33. ANTIQUUS: carta vel debitum magis antiquum VIII, 69; statutum VIII, 71, 94, 95. ANULUS: anulorum donaria, anulus sponsae; anulus quem vir dat uxori; anulus quem vir ponit ad cingulum uxoris; anulus quo vir annellat uxorem IV, 8. APPELLARE, accusare: appellatus sive calumpniatus fecisse mercatum cum Dalmisianis VI, 60. APTAGI, sportularum, ante litem in Curia depositarum genus vel obligationum, I,19, 24, 30, 33; III, 46; VI, 32. APTARE naves VII, 1. AQUA: aqua sancta I, 1, 2; a gayfo domus aquam spargere in via prohibetur V, 5; aquam in vineis vel terris ex alto recipere V, 33; aqua molendinorum V, 45; post vindemias viagium unum barcarum pro vindemiis conductarum, ad tollendum aquam VII, 62. AQUEDUCTUS sive cursus aquae molendinorum V, 45. AQUISICIO, praeda II, 26. ARARE terram V, 31. ARBITRIUM, liberum, comitis Ragusii ad punienda malefacta, VIII, 94. ARBOR navis I, 13; VII, 7, 8. ARBORATICUM solvitur a navibus foresteriorum in portu I, 13, 30; VII, 7, 8. ARBORES: inter vineas V, 26; incidere a. VI, 11; damna in vineis, fructibus et a. VIII, 24. ARCHA, scrinium matris IV, 57, 64. ARCHIEPISCOPATUS territoria v. Ragusium, archiepiscopatus.
586
ARCHUS VOLTUS, ARCHIVOLTUS, porticus: quae domus possunt volvere archum voltum V, 10; archivoltum veterem renovare aut diruere V, 17; super vias facere archivolta V, 41; super vias novas nemo potest facere archivoltum VIII, 57. ARCUS cum sagittis VIII, 78, 79. ARENGARE, proponere in consiliis: a. vel nominare quod gratia debeat fieri VI, 65; a. contra predicta VI, 68; a. vel proponere in aliquo consilio VIII, 61. ARENGUM, conventus publicus populi Ragusini: quae per arengum sunt firmata et ordinata, non nisi per arengum dissolvantur VIII, 20, v. concio. ARGACIUM, supellex domus: a. domus, a. vinearum inter mobilia IV, 79. ARGENTUM: ornamenta mulieres in dote; quomodo ponderatur VIII, 77; falsificare seu facere monetam peioris argenti VIII, 84, v. grossus. ARGUMENTARE, probare, demonstrare falsam VI, 19. ARMA: non portentur in civitate et a custodibus auferantur II, 10, VI, 24; arma fraudulenta portare foresteriis non licet VI, 25; liberticii portant arma patronorum suorum in expeditione militari VI, 47; arma de testa secum portare debet quilibet marinarius VIII, 78, 79. ARMATA: classis Venetorum VIII, 98. ARRA, arrha VII, 37; VIII, 17. ARTIMONUM, ARTIMONIUM, ANTIMONA de bambasio: velum navis VII, 3. ASINUS: salma a. I, 23. ASSIDUM inter domus: paries de lignamine V, 15. ASSIGNARE: tradere vexillum I, 1. AURUM in ornamentis mulierum IV, 1, 2, 3, 57; a. quomodo ponderatur VIII, 77. AUTENTICUS: regis Urosii autentica et sollempnia privilegia VIII, 58. AVAREA: damnum in navi per cursarios factum emendetur per avaream VIII, 64, v. varea. AVEDATICUM, collecta, imprestitum I, 30; V, 22. AVERE COMUNIS pro lat. habere, VIII, 64, 70, cf. habere.
587
B BALANCIAE: statera I, 21, 25. BALCHIO domus V, 3. BALIA: honorificentias et balias quas habuerunt Veneti comites in Ragusio II, 1; balia: potestas data d. comiti VI, 3. BALISTA, BALISTRA, BALESTRA inter arma marinariorum VIII, 78, 79. BALLA: quot “pecie” pannorum debent esse in b. VII, 38. BALLOTA, calculus ad ferrendum suffragium in consiliis I, 3; VIII, 48. BALLOTARI in Consiliis I, 3. BAMBASIUM, BAMBASINUM, BAMBACIUM, bombax, gossypium: de b. vela navis VII, 3; stopinus in candelis VIII, 77. BANDIÇATUS: bannitus VI, 3. BANDIRI v. banniri. BANDUS: v. bannum. BANNICIO = preconiçatio vendicionis V, 35. BANNIRI: promulgare: venditiones V, 35; expellere ex civitate VI, 4. BANNITUS = Bandiçatus, criminis causa expulsus ex patria, exul VI, 3; VI, 54. BANNUM: exilium: b. perpetuum VI, 1, 2; esse in b., exire de b. VI, 3; promulgatio venditionis: V, 35, 36 (dies banni); multa, poena: “bannum vini” II, 18 (antiquus capituli titulus); solvere bannum II, 11 et passim; solvere pro banno VI, 15 et passim; dare pro banno VI, 17 = solvere poenam VI, 5 etc. V. bandus. BARCA, navicula, opp. navis I, 13; IV, 79; habet portatam a 20 miliariis infra VIII, 79; barca magnae navis VII, 1, 7; barca cum contrabando vini comburatur VI, 65. BARCUSIUS: navis maior quam barca III, 12; VII, 60, 61, 62; VIII, 50, 78. BECCARII, lanii, carnarii I, 7, 29. Beccaria civitatis: taberna carnaria I, 6, 30; quod aliquis de Maiori Consilio non possit facere beccariam VIII, 92. BECONA, BECUNA, BECCUNA, pellis hircina: ligna ad siccandum beccunas I, 12; b. portantur Venetias et in Marchiam VII, 39, 41. BELVASI panni VII, 38. BESTIA: damnum in vineis VIII, 23. BIBERE: comes invitat clerum ad bibendum I, 2; dat ad bibendum naucleriis I, 9; item archiepiscopus naucleriis I, 17; procuratores S. Mariae clericis I, 26; bibere non potest iudex cum partibus litigantibus, nec etiam per hortos et tabernas II, 4; item advocator II, 6, miles iudices et advocatores Parvae Curiae VIII, 1, 2, 5, 12, 13.
588
BLADUM, frumentum I, 17; VII, 49; VIII, 52, v. blava. BLAVA, frumentum; I, 8, 17, 22 31, 33; officium b. II, 19; terra laborata ad b. V, 28; vendere b. licet solummodo in fundico VI, 31, v. bladum, massarii. BOLARE v. bullare. BONI MORES VI, 68; VIII, 94. BOUM coria sicca VII, 39. BRAÇA de Ragusio et de Venetiis: mensura, brachia VII, 38, cf. cubitum. BRACIOLARES, cum quibus mensuratur drappum VIII, 76. BRECIAS ne quis iactaverit in portum VI, 23. BREVE SENTENCIE fieri facit iudex II, 4. BRIGA vel discordia I, 24. BRUSCA VII, 1; bruscare, brusare: navem calefacere. BUFFALUS, bubalus: coria de b. VII, 39. BULLA S. Blasii bullantur pondera VIII, 77. BULLARE (bulare, bolare): b. sepulturam calcina, videlicet murare lapidem sepulcri I, 27; b. = signare pondera bulla S. Blasii VIII, 77; malefactores stigmate notantur: falsi testes III, 28; percussores VI, 3; fures VI, 4; robatores stratarum VI, 5. BULLATUM pondus: signo S. Blasii signatum VIII, 76, 77. BUSULA, pyxis ad colligenda suffragia: cum b. et ballotis ponitur pars in Consiliis VIII, 48. BUTICELLA: doliolum, parvus cadus V, 2.
C ÇAFFARANUM, crocus VIII, 77. ÇALAONI panni VII, 38. CALCARE naves de foris VII, 1; damnum in mercibus propter malam calcaturam navis VII, 6. CALCINA I, 27 (operis S. Mariae ad sepulturas); II, 11 (mensura). CALCINARIA I, 12, 23. CALDARIA: coquere conciam pellium ad ignem cum c. VI, 55. CALUMPNIATOR in venditione V, 35. CAMARA, CAMERA: electores in Consiliis divisi sunt per c. I, 3 (C.); debitor detinetur in una c. VIII, 30. CAMBIRE SE I, 26 num. 11. CAMORE panni VII, 38;
589
CAMPANA: CAMPANE SONITUS = contio (arengus) populi: mutari per sonitum campanae, ordinata Curia cum sonitu campanae, II, 1, 5, 12, 13, 15, 16; sono vel sonitu campanae vel campanarum congregatur: populus ad publicam concionem, prooemium p. 2; I, 1 et alibi passim; item Maius Consilium I, 3 (C.); iudices, consiliarii, camerarii convocantur per campanam vel nuncium d. comitis VIII, 28; campana Magni vel Parvi Consilii II,4 (vocat iudices); c. Magni, Maioris Consilii II, 6, 7, 8, 9; sonitus tercie campane tempore noctis II, 10; VI, 20, 26, v. Ragusium, ecclesiae; cf. sonitus. CANA (CANNA) piscatorum I, 10, cf. palmus. CANAPI: funes navis VII, 3. CANAVAÇA, v. canevacia. CANDELA ad ecclesiae usum I, 2; candelae de cera aut de sepo fiunt Ragusii VIII, 77. CANESTRUM uvarum VI, 65. CANEVACIA, CANEVAÇA, CANAVAÇA, CANAVAÇO, CANEVACIUM, tela cannabina: vela navis de c. VII, 3, 38. CANIPA, cella, tiberna: porta c. V, 1; statio vel canipa V, 21, cf. incanevare. ÇAPA, ligo V, 24; Çapare, ligonizare vineam V, 30. CAPANNA, casula vel domuncula lignea in vineis VIII, 24, 35. CAPITALE III, 46; VII, 47; VIII, 27, v. prode. CAPITANEA = capitale V, 37. CAPITULARE: fidelitatis iuratum duci Venetiarum et comiti Ragusii I, 1; II, 4 - 9, 11 - 17, 19 - 23, 25 - 29, 32; iusticiariorum VI, 65; capitularia de officiis I, 3 B.; Parvae Curiae VIII, 3; c. de vino VI, 35. CAPSELLA camarariorum communis, in qua stare debent claves salis VIII, 47. CAPUCCIE, nummorum cuprinorum genus VIII, 55. CAPUT: coniurationis VI, 2; initium vel angulus teritorii VIII, 57; poena pro quolibet capite dictorum armorum, VIII, 79. CARARIA, via communis, carris apta V, 23. CARBONARIUM, fossa aqua repleta V, 33. CARCER: liberticius debet ire ad locum, ubi patronus eius detinetur in carcere VI, 47; debitores detenti in carcere VIII, 30, 31, cf. Ragusium, castellum. CARICARE, CARECARE, CAREGARE, CARCARE: onerare navem (opp. discaricare, discarecare, discaregare, discarcare, discargare) I, 17; VI, 16, 37; VII, 12, 67; VIII, 63.
590
CARICUM, CARICHUM navis I, 17; VI, 37; VII, 12, 52, 57. CARNES scorticari, ponderare etc. VIII, 92. CARNISPRIVII dies dominicus I, 6. CAROBA de folaris I, 26, 28, 33. CARRUM cum quo fiunt funes, eius ferramenta I, 21, 25 = currus, quo funes fiunt. CARTA: obligatio cum cartis et sine cartis II, 7; cartae III, 12, 22, 25, 43, 46, 59; VIII, 1, 2 (parva curia); carta debiti V, 39; VIII, 69; carta falsa VI, 8, 9; carta notarii III, 61; IV, 60, 70; V, 16; VIII, 22, 26, 27, 42, 62, 88; carta perchivii = carta dotis IV, 1, 4, 36, 37; carta publica III, 3; IV, 4, 70; V, 39; carta sententiae (in Parva Curia) VIII, 1, 2; carta de venditione V, 37, v. instrumenta. CASALE, CASALIA: villae in agro I, 21 (monasterii Lacromae); laborare casale datum in dote IV, 35; V, 13 - 15; Parva Curia facit rationem illis de casalibus die dominico VIII, 1, 2; damna apud c. VIII, 23. CASALINI VIII, 24; opp. laborantes, qui laborant vineam ad partem. CASATA v. sclata. CASATICUM: dare domum vel vineam ad c. V, 31; domum aut stationem, ad mensem vel ad annum V, 32. CASELLA: merces quae vadunt in casellis VII, 9, 10. CASEUS VIII, 82 (titulus), v. formadicum. CASILIA IV, 79. CASTRATUS, c. vel aries I, 6, 26. CATABLATI coria vehuntur Venetias et in Marchiam VII, 39, 41. CELI medietas apud domum, cui pertinet: V, 1, 2, 5. CENA nauclerii cum marinariis I, 22. CENDATUM v. zendatum. CENTENARIUS (centenerius B. VIII, 83; centinarius B. II, 27, 28) centum librarum, stariorum, modiorum etc.: II, 27, 28 (doana); VII, 41 (merces vectae in Marchiam); VIII, 53 (de quolibet centenario stariorum frumenti); VIII, 75 (salis); VIII, 83 (pro quolibet centenario yperperorum). Çepo de ligno: ponere ç. in igne gaudendo in vigilia Natalis Domini I, 9; de taeda: I, 12, 30. CERA: I, 2 (c. munda pro cereo), VII, 39, 41 (vecta Venetias et in Marchiam), VIII, 77 (pondus). CERCARE lignum vel barcam scrutando, si habet arma praescripta VIII, 78, 79. CEREUS qui benedicitur I, 2; in cena nauclerii I, 22. CERVUS, coria de c. VII, 39.
591
CIAFORANUM v. çafaranum. CINGULUM uxoris IV, 8. CIRCUITUS ISTIUS TERRE: vicarius non potest inde exire nisi cum consensu comitis II, 16. CIVIS opp. foresterius VIII, 72. CLAMARE: proclamare, promulgare publice per praeconem VIII, 57. CLAVES stationum salis communis VIII, 47; claves salis singulorum Raguseorum VIII, 65, 75. CLOACHA, CLOACA, COACLA, CHLOACHA V, 4. COLLAUDATIONE populi VIII, 93; collaudo populi VIII, 94, v. laudacio, laus. COLLECTA = avedaticum I, 30. COLLOGANCIA, COLLEGANCIA, COLLIGANCIA: confoederatio, societas III, 13, 46; VII, 50, 51. COMBURATUR: herbaria VI, 7; navis cum contrabando salis VI, 17; item vini VI, 65; qui falsificaverit monetam comburatur, ita quod moriatur VIII, 84. COMBUSTIONES CAPANNARUM VIII, 35 (titulus). COMEDERE ET BIBERE dat patronus liberticio suo in itinere VI, 47. COMERCLUM (camerclum C.) c. emit sal VIII, 65. COMITATUS Ragusii: officium comitis I, 1; honor comitatus I, 6, 9, 10; introitus, utilitas, ratio I, 29; miles loco comitis in regimine comitatus II, 2; comes regit in comitatu II, 2; successor in comitatu VIII, 58; territorium Ragusii: ire extra Ragusium per comitatum I, 33; comes dum steterit in regimine civitatis Ragusii et comitatus illius II, 3; comitatus et commune et homines Ragusii III, 53, 54; comitatus insularum II, 33. COMMISSIONES factae ambassiatoribus et aliis VIII, 48, commissio comitis VIII, 59. COMODARE alicui aliquid de pecunia Communis: II, 11 - 13, 20, 25, 27 - 28. COMPANIA, COMPAGNIA: coniuratio II, 1,3; VI, 2; societas navigantium I, 26; item fratrum IV, 52, cf. iura. COMPENDIA in civitate et burgo sub terra, quomodo purgantur V, 43. COMUNALIS, communis, inter maiorem et minorem: piscis I, 10, 26; porcus I, 26; taeda I, 11, 30; marinarius I, 23. COMUNE: rationes, possessiones, utilitates Communis II, 5, 7, 8 et passim; c. civitatum Dalmatiae, Iadrae, Spalati etc. III, 19, 49, 50, v. Venetiarum commune.
592
COMUNIS: heredes mulieris liberae et servi sint communes inter patronum et mulierem VI, 48. COMUNITAS: commune Ragusii II, 3; societas navis, ligni vel barcae I, 17; II, 18; VI, 65; VII, 20 - 21, 29 - 32; societas fratrum vel filiorum IV, 52, 53, 57; communitas insularum solvit furta et damna, si malefactores reperiri non posunt II, 33. CONCIA pellium sive coriorum VI, 55. CONCORDIA scripta VII, 8. CONDUCTI in navi, etiam servi VII, 2, 20, 21, 27, 31. CONDUCTURA: equorum a Communi datur ambassiatoribus II, 24; merces sive praemium naute conducti VII, 21. CONDURA, navis de portata a 20 milliariis supra VIII, 78. CONFESSIO coram comite III, 47. CONFINE: confines Sclavorum VIII, 73, (titulus); vendere salem ultra confinia contenta in Statuto VIII, 75. CONIUM, typus monetae VIII, 84. CONSANGUINEI: sacramenta adiudicata eis, si quis mercaturam faciebat cum Dalmisianis VI, 60; consanguineitatis seu affinitatis ratio in officiis et Consiliis III, 2, 30; VI, 68; VIII, 19, v. parentes. CONSCILIUM pro consilio II, 5; VIII, 14, 90 et alibi. CONSERVA: naves missae per comitem et Consilium in c. VIII, 64. CONSTITUCIO: praesenti constitucione sancimus etc. III, 30. CONSUMARE monetam falsam VIII, 55. CONTRABANDUM, CONTRABANNUM VI, 17, 68. CONTRACTUM mercati VI, 17. CONTRADICERE, vetare I, 33; contradictae res I, 32. CONTRAFACTUS grossus: falsus VIII, 84 tit. CONTRATA: territorii Ragusini divisio in contratas VIII, 24, 35. CONTUMAX: qui vocatus non venit ad Curiam III, 11; VI, 29; VIII, 38. CONVOLARE ad secunda vota IV, 7. COOPERTA, constratum, superius tabulatum navis VII, 1, 9. COPELLUS: mensura frumenti, fabae etc. I, 17; II, 19, cf. modium. COQUINA, culina: fieri potest in gayfo, sed non in coacla V, 4, 5. CORAÇA FORNITA VIII, 78. COREDUS, armamenta navis II, 30, 31; VII, 3, 4, 8; navis coredata VII, 5. CORHINA in navi VII, 3.
593
CORIUM, CHORIUM: vaccae de margarisio I, 30; concia coriorum, facta a caligariis VI, 55; Ragusini portant Venetias et in Marchiam coria diversa VIII, 39, 41. CORNA B., Cornua C. non debet portare noviça quae vadit ad maritum VIII, 57. CORONA: sponsae IV, 4; VIII, 29. COXA, COSCIA vaccae, de carnibus de beccaria: I, 16, 30. CREDENCIA: arcana a comite dicta II, 2, 4; VIII, 1, 2; creditum III, 13, 39; VIII, 22; fidem habere III, 39, 40; VI, 66, 67; VII; 26, 45, 52, 63; VIII, 44, 45, 55, 88. CRUX: crucem ponit comes cum Curia in vineis vel terra, in navibus et aliis rebus, sigilli genus I, 33; deiectare crucem VI, 32. CUBITUM I, 14; V, 24, cf. braça. CULPUS ictus VI, 3. CUPELLUS v. copellus. ÇUPPA, ÇUPA v. zuppa. CURATURA de herbis in vinea V, 30. CURSUS: aquae molendinorum V, 45; ire in cursum cum Dalmisianis: piraticam facere VI, 58. CUSTODIRE navem foresteriorum cum vino in portu VI, 37. CUTELLUS (pro cultellus), cultellus: c-o curare meiam V, 24; c. feritorius inter arma VI, 24.
D DACIO III, 58 (sine dacione). DACIUM vectigal: d. de vino I, 30; II, 10; VIII, 54; d. de mensura frumenti VIII, 53; dacium = reditus savornae VI, 64; quaestio de d. Communis III, 2; fraudare d. VI, 13. DADUS: ludere ad d. VI, 15. DECIMUM sive particula, in testamento patris VIII, 94. DECLARARE statutum: interpretari per additamenta I, 3, 23; II, 7. cf. interpretatum. DEFENSOR, in causa evictionis V, 37. DEIACTURE: recusare, refutare: Curiam comitis I, 21; iudices III, 2 (deietati B.); se de possessionibus suis III, 56; consanguineos iudices VIII, 15; eiicere: crucem VI, 32.
594
DENARIUS: denarii grossi 12 = 1 yperperus; 1 denarius grossus = 10 milliarenses; VIII, 16; in multis et donis I, 10, 23, 26; II, 6, 7 (d. crossus); VIII, 13, 28, 38, 44, 47. v. grossus; denarii = pecunia, moneta, I, 23; VII, 17, 44, 50, 51; VIII, 42. DEPOSITUM: III, 18; V, 35; VIII, 93. DIACONUS, I, 2. DIBITUM cod. B pro debito VIII, 62, 72; debitor, debitor ib. VIII, 90. DIGITUS, mensura VIII, 89. DILATARE ius alterius VIII, 38. DISCAREGARE, DISCARGARE, DISCARICARE = exhonerare VIII, 65, 75. cf. caricare. DISPLICIBILE multis VIII, 97. DISRADICACIO pastinaturae V, 34. DISTRINGO: qui pro Raguseo distringitur = distinguitur VIII, 82. DIVIDERE: d. domum I, 27; domos, stationes etc. IV, 79; donum IV, 38; pater d. bona inter filios IV, 16. DIVISI: fratres III, 5; IV, 52; filii et filiae: emancipati IV, 46; V, 36, v. dividere. DIVISIO patrimonii IV, 52, 55, 56, 79. DOANA, alibi duana (I, 23; III, 2; VIII, 83), etiam douana (VIII, 82); mercationes pro quibus solvitur ius d. I, 23; quaestiones de d. III, 2; de caseo exportando VIII, 82; de omni venditione VIII, 83; domos, in quibus est constituta d. VIII, 57 (1296); domus doane apud Ragusinos nunc Divôna; doana maris II, 27; doana per terram II, 28 (sacramentum officialium); rationes doane VIII, 47; denarii doane: quolibet anno pars eorum expenditur ad complendum murum VIII, 18; tertia pars eorum ad impromptum VIII, 61. DOMINICO DIE: fit distributio frumenti illis de insulis et navibus II, 19; Curia Parva facit rationem illis de insulis, casalibus et foresteriis VIII, 1, 2. DOMINIUM: d. alicuius terrae, villae vel insulae Raguseus non petat apud dominos extraneos VIII, 99; d. Ragusii: dacio dominii (C.) III, 58; comparere coram d. VIII, 91; d. Venetiarum VIII, 98. DOMUS V, 1 sqq., 31, 32, 35, 42, 44; VI, 27, 32, 33, v. archivoltus, canipa, gradus, cloaca, compendium, coquina, gayfum, murus, paries, Ragusium (domus), scala. DONACIONES, DONA parentum, fillis facta IV, 5, 38, 57, 58, 64, 68. DOS = perchivium IV, 1,2, 4, 23, 24, 27 - 29, 35 - 43, 47, 52; V, 38. DRAPPUS, TAM LANE, QUAM LINEI VIII 76, v. pannus.
595
DUCALIS: de d. mandato comes Ragusii VIII, 57; d. litterae VIII, 58; in d. palacio VIII, 59. DUCATUS AURI III, 59, 60. DUCTUS v. aquaeductus. DUMPNUS: dominus, presbyter V, 41.
E EBDOMADA, EDOMADA II, 19. EDITALIS lex V, 41. EMENDARE, restituere, compensare, damnum resarcire: servum VI, 46; VII, 20; naulum VII, 37; merces VII, 40; damnum VII, 54, 58, 60, 61; VIII, 35; furtum VIII, 24; domum VIII, 60. ENDEGARIUS in navi VII, 3. ENTEGA (enticha, I, 23; III, 13) merces et denarii a mercatoribus in navi positi, I, 23; III, 13; VII, 2, 17, 42 - 49, 53. ENTEGATUS: denarii et merces e. in navi VII, 49, v. entega. EQUALIS homo, ad maritandum bastardam IV, 71. EQUIPARARE matrem patri IV, 20. ETAS LEGITIMA: masculi 14 annorum, feminae 12 annorum IV, 76; VIII, 29, 42; heredibus aetatis 18 annorum assignentur bona defunctorum VIII, 42. ETERRENA segnoria, III, 50; cf. contradictio domini terreni III, 51. EVVANGELIUM habet cod. B. ubique (cf. VII, 67; VIII c. 1 et 2). EXCUTERE rationes II, 13 (cf. ib. rescutere), 21, ficta II, 20. EXENIUM, donum I, 2. EXHEREDARE IV, 23. EXHONERARE: exonerare VIII, 75. EXITUS v. introitus. EXPENDIUM (dispendium), sumptus IV, 36; VII, 17. EXPRESSUS consensus Minoris et Maioris Consilii VIII, 63 - 66, 90, 93, 94, 99. EXPULSIO uxoris etc. VIII, 41. EXTIMACIO bonorum hominum VIII, 24.
596
F FABA II, 19. FALLUM VI, 68. FALSIFICARE monetam VIII, 84. FALSUS: falsum iuramentum vel f. testis VIII, 5; mensurae falsae II, 11; falsum ponderare et mensurare VIII, 76. FAMILIA: servitores comitis I, 4, 5, 8; cf. servientes, servitores; item rectoris III, 39, 59; servitores archiepiscopi I, 12; servi et ancillae I, 30; IV, 79. FAXIUS taedae, ligni: fascis I, 12. FENESTRA V, 3, 4, v. domus. FERRUM laboratum VII, 38. FICTUM domorum Communis: afficta II, 20. FICUS I, 23. FIDANCIAM tollere I, 29. FIDELES dilecti: Venetorum Ragusini VIII, 59. FIDELITAS iurata comiti v. capitulare. FILIASTRI IV, 31, 37. FILIUS, FILIA IV, 7, 9,13, 14, 15, 19, 25, 26, 29, 31, 34, 41, 42, 44, 46, 47, 48, 54, 55, 56, 57, 66, 70, 71, 72, 73; VIII, 48. FLORENTINI panni VII, 38. FOCUS ignis: piscari nocte cum foco I, 18, 26. FOINA, FUYNA: pelles mustelinae IV, 3; quantum pellium f. in uno milliario VII, 39. FOLARUS, FOLLARUS, nummus cuprinus, idem quod miliarensis I, 6, 23, 27, 34; VII, 37; VIII, 16, 17, 38, 55. FONDECARII v. fundegarii. FORÇARE: stuprare mulierem VI, 6. FORCIUM dare comiti ad complendam iustitiam II, 5; cf. adiutorium; f. facere: vim inferre procuratoribus, patronis I, 24; VI, 33. FORENSIS = foresterius VI, 31, 65 - 67; VIII, 98 (habitator Ragusii). FORMA: de propria forma ad alias formas se vestire VIII, 97; secundum formam statuti VI, 68; f. et modus Parve Curie, f. statuti parve curie, f. statutorum VIII, 1 - 3; forma capituli de capannis VIII, 35. FORMADICUM, caseus VIII, 82. FORTUNA: fortunae suae aliquid imputare IV, 28, 29, 32; risque, risico: VII, 31, 42 - 44, 50, 59; fortuna temporis: tempestas, procella VII, 6, 7.
597
FOSTAGNI VII, 38. FRANCARE, liberare IV, 17, v. manumittere. FRANCHICIA, libertas, opp. servitudo, molestia, VIII, 52, 75. FRANCHUS, FRANCUS, liber, ingenuus: homo f., mulier f. (= mulier libera), opp. servus, ancilla VI, 42, 46, 48, 49. FRASCA: ligna vel f. I, 12. FRUMENTUM I, 17, 31; ne quis seminet in vinea V, 30; datia VIII, 52. Illi qui sunt supra f. = officium blavae II, 19, cf. bladum, blava, fundecarii, fundicum, ordeum, vena. FUNDAMENTUM sub terra V, 18. FUNDEGARII (fondegarii, fondecarii) officiales fundici VIII, 66, cf. ib. 53. FUNDICUM, granarium, hospitium mercatorum: officiales Communis supra f. VIII, 53, v. Ragusium. FUNES v. carrum. FURNUS: tam de lignamine, quam de petra IV, 79; fornum, furnum qui facere potest V, 15. FURTUM VI, 4; VIII, 93; in insulis II, 33; VI, 62. FUSTIGO, fuste plecto: fustigetur falsus testis III, 28; percussor VI, 3; fur VI, 4; robator stratarum VI, 5; fur in vineis VI, 10; qui sine licentia vendit sal VI, 17; qui proiicit savornam in portum VI, 23; servi et ancillae pro percussione ingenui f. per totam civitatem VI, 42.
G GABELLA S. MARIAE ET PISCARIAE III, 2. GALEA: galeae Communis II, 10, 14; galeae Venetorum VIII, 98, v. galiones. GALETA vas, situla, urceus aquarius: mulieres portant g. in capite V, 2; currere cum g. ad extinguendum ignem VIII, 60. GALIONES Communis Ragusii II, 14. cf galea. GAYFUM: coquina in g. quod est in medio coelo domus V, 5. GENERALE periculum: ignis VIII, 60, v. consilium. GLADIUS v. spata. GONDULA, navicularum genus VIII, 50, v. condura. GONNUS, vestis I, 33. GOTALE: spatium trium palmorum inter singulos domos burgi VIII, 57. GRACIAM dare, quaerere: a servorum filiis VI, 48, 49; g. poenarum vel bannorum VI, 68; a Venetis Raguseis data VIII, 98; ne quis Raguseus sibi g. quaerat apud dominos externos VIII, 99.
598
GRADUS de foris ante domum V, 2. GRANA et seta VII, 39. GRANUM, framentum I, 17, 22. GRIPUS, GRIPPUS: navis genus I, 10, 18, 26, 30. GROSSUS: denarius grossus, nummus argenteus III, 40; VIII, 78, 79, 83; medius grossus VIII, 5; grossi falsi non existentes de argento VIII, 55, grossos falsos rumpere VIII, 84; grandis, crassus, opp. minutus, subtilis, exilis: miliaria duo ad grossum de Venetiis VII, 38; ad pondus Venetiarum ad grossum VII, 39; tam ad pondus grossum, quam ad pondus subtile VIII, 77; vendere in grossum vel ad minutum VI, 17; VIII, 65, v. denarius. GUBERNARE seu salvare VIII, 93. GUERRA, bellum: tempus g. I, 21.
H HABERE (var. avere): de communi h. navis VII, 7. HERBARIAE maleficium: veneficium VI, 7. HEREDES, HEREDITAS IV, 25, 59, 75, 76, 77; VI, 48 - 51, 53; VIII, 29. HOMICIDIUM VI, 1, 3, 29, 44, 54; VIII, 58, 59. HOMINEM ponere ( = intromiterre) in domum patroni vel patronae, poena ancillae VI, 33. HONEROSUS, onerosus VIII, 52; VIII, 75. HONOR regimini civitatis deditus VIII, 25; honor patris VIII, 94. HONORIFICENCIE II, 1, 14, 33; VII, 30.
I IACERE: cum amica IV, 23, cum ancilla VI, 53. IACTARE: saornam in portum VI, 23; iactare se in terram pro debito III, 4, 6, 11 - 13, v. prohicere. IGNIS: incendium VIII, 35, 60; piscari noctu cum igne I, 10, cf. focus. IMPEDIMENTUM Dei et contradictio dominationis, domini terrae III, 49, 51 (in stanico). IMPIGNARE, impignorare IV, 1. IMPIGNERARE IV, 1, v. pignerare. IMPINGERE vitium ingratitudinis VIII, 56. IMPRESTARE: mutuare de pecunia S. Mariae II, 13. IMPRESTITUM: mutuum, i. facere I, 30; V, 22, v. avedaticum. IMPROMPTUS Communis: pecuniae Communitati mutuatae VIII, 61.
599
INBOIATA lana VII, 41. INCADAT poena communi VIII, 77. INCANEVARE, INCANOVARE in domo salem: ponere in cellam vel horreum VIII, 75, v. canipa. INCANTARE navem: plurimo licentibus vendere VII, 14. INCAUTELA: incendii causa VIII, 60. INCENSUS purus albus: thus I, 1, 2, 26. INDIVISUS, singularis persona, opp. commune: VIII, 56. INGRATITUDINIS vitium VIII, 56. INGRAVIDARE ancillam VI, 53. INIMICI nostri: VI, 13; naves eorum VII, 35. INIURIA dicti vel facti VI, 28, 29. INMUNDICIES circa ecclesiam S. Mariae I, 26; i. in portum proiicere VI, 23; inmundicia non discurrat in viis VIII, 57. INNOBILES: uxor de inn. IV, 4, v. nobiles. INOBEDIENTIA VI, 68. INORDINATARUM expensarum gravamen VIII, 44. INPROVISIO ignis VIII, 60. INQUIRERE: vinum per civitatem II, 29; rationes Communis II, 32. INQUISICIO de malefactis VIII, 87. INSTRUMENTA: statera et carrum cum quo fiunt funes I, 25; carta, documentum: III, 28, 59; V, 40; VIII, 42; i. publicum IV, 35; VIII, 91; i. debiti IV, 4; i. debiti vel donationis valet annos triginta VIII, 90; i. dotium vel posessionum VIII, 90; instrumentum “Renuntiando” III, 59; VIII, 91. INSULAE Raguseorum: distributio frumenti II, 19; portus insularum II, 33; VII, 64; Parva Curia facit rationem illis de i. die dominico VIII, 1, 2; vineae VIII, 23, 24; combustiones VIII, 35, v. comes. INTERPELLANS, INTERPELLATOR ET INTERPELLATUS, actor et reus: III, 2, 12, 13, 15, 26, 45, 46; V, 34. INTESTATUS IV, 80; VIII, 42. INTRATICA, intrata domus, opp. exitus: poena VI, 33. INTROITUS Communis VIII, 46, 54; i. salis II, 9; VIII, 47; introitus et exitus in rationibus II, 8, 9, 15; VIII, 28. INVENIRE, constituere, promulgare invenire novam consuetudinem II, 4, 5, 6; partem in Consilio II, 5. INVESTIRE: comitem cum vexillo S. Blasii i. de comitatu et regimine Ragusii I, 1; denarios in mercibus VII, 53 = investicio ib. IOVIS DIES SANCTUS I, 18.
600
IUDICATUS officium VIII, 14. IUDICES RAGUSII: electio quinque iudicum I, 3; sacramentum eorum II, 4; comes cum Consilio iudicum mutat statuta II, 4; V, 40; VIII, 14, 45, 98; duo iudices III, 1; VIII, 42, tres iudices VIII, 90, 91; iudices Curiae III, 1; i. de Maiori Curia VIII, 71; i. Parve Curie, tres VIII, 2, 3, 4, 6; i. de Minori Curia VIII, 21; iudices de foris, arbitri electi a partibus, refutata curia I, 21; III, 1 - 4, 6; iudices iurati ex utraque parte in stanico III, 49 - 51; iudices Sclavi in stanico cum Chelmensibus III, 51. IUDICIUM: i. iudicum = collegium iudicum II, 16; sedere ad i., movere quaestionem in i. VIII, 71; sportuale: dare aliquid pro i. I, 24; i. solvere pro malefacto VIII, 87. IURA: sing. fem., coniuratio II, 33; neutr. plur., reditus Communis VIII, 46. IURAMENTUM: iuramento se purgare III, 59, v. sacramentum. IURARE: in stanico cum Chelmenisbus, caerimoniae iuramenti III, 51; debet vidua IV, 7, 30; tres boni viri de perchivio IV, 33; debent patroni navis de statutis observandis VII, 4. IUS: perfectio iuris VIII, 38. IUSTARE pondera VIII, 77 tit., v. iustificare. IUSTICIA I, 1; II, 17, cf. II, 3; VI, 42. IUSTICIARIA Communis curam gerit de ponderibus VIII, 77. IUSTIFICARE pondera VIII, 77, v. iustare. IUSTIFICUS status VI, 68.
K KALENDE, KALLENDE: in K. cuiuslibet mensis recognitio rationum communis VIII, 28; K. ianuarii, dona pro K. I, 7 - 10, 17, 27 - 29; inchoare debent officia I, 3 C.; K. iunii: molendina V, 45. K. augusti: sal VIII, 65. K. septembris: ib.
601
L LABORARE: vineam ad partem V, 30; dare terram ad laborandum ad terminum pro parte de fructibus V, 31; quo casu l. debet liberticius in vinea aut terra domini VI, 47, v. laboratores. LABORERIUM: in vinea vel terra V, 28, 30; VI, 47; omnium artium II, 22; in aedificiis I, 27; V, 31; VIII, 89; lignaminum V, 11; de petris et calce V, 13; VIII, 37; pro Communi I, 27; II, 25; VIII, 18 (murus etc.), v. Ragusium, ecclesia S. Mariae. LACERTI, pisces I, 10, 18, 26, 30. LADIA, navicula VII, 60. Croat. laa, navis. LAMENTATIO, accusatio VI, 11, 33, 42, 43; VII, 8. LANA VII, 39 (vecta Venetias), 41; VIII, 76. LANCEA inter arma in barca VIII, 79. LAPIDES: circa ecclesiam S. Mariae I, 26; l. ponere in laborerio I, 27; preciosi in dote IV, 1. LASSUM, legatum in testamento VIII, 96. LAUDACIO populi consentientis Statutis novis, prooemium p. 2; II, 4, 5, 6; VIII, 93, cf. collaudatio, laudare, laus. LAUDARE, probare, confirmare VIII; archiepiscopus et capitulum laudaverunt revocationem statuti VIII, 54, cf. collaudatio, concio, laudacio, laus. LAUDES cantare in Maiori ecclesia: pro duce Venetiarum I, 2; pro comite Ragusii I, 1, 2. LAUDO v. laus. LAUS populi: Statuta promulgantur “cum laudo (sic semper) populi”, “conllaudatione populi” cod. B. VIII, 93; “collaudo populi” B. VIII, 94: I, 3, 21, 23; II, 12 et alibi passim in additionibus singulorum capitum. Cf. concio, laudare, laus. LECTUS uxoris IV, 2; panni linei ad lectum IV, 11; lectum possidere post mortem viri (uxoris) IV, 7 sq., 14; VIII, 43. LEGES: constitutiones, statuta et consuetudines, prooemium p. 1; quaelibet lex divina et humana VIII, 59; legem = quaestionem habere cum aliquo I, 20, 21. LENGUA: navigare extra L. I, 17. LEPORINUS: pellicea de leporinis in dote = pellicio leporinus IV, 3; quantum leporinarum pro milliario VII, 39. LEVANTIS pars, opp. ponentis: versus orientem VIII, 57. LIBELLI: statuta ante 1272 dispersa erant in pluribus l., prooemium p. 2.
602
LIBER: thesaurariorum S. Mariae, in quo scribuntur omnia bona illorum qui ab intestato decedunt VIII, 42; affictuum et territoriorum Communis VIII, 57; Communis de sale VIII, 47; liber meritorum penes camerarios communis VIII, 56; libri ecclesiae S. Mariae I, 26; v. libellus, quaternus. LIBERARE, manu mittere: heredes ancillae VI, 49, 50; ancillam babiçam VI, 51. LIBERTAS data comitibus VIII, 80. LIBRA ad pondus Ragusii VII, 41; IV, 18; milliare librarum VIII, 82. LICTERA v. litera. LIDIGNA, terra deserta, inculta, data ad laborandum V, 29; croat. ledina: terra inculta, ager novalis. LIGALES pro legales, cod. B. VIII, 78. LIGARE SE non audeat noviça in nuptiis VIII, 57. LIGA monetae, gall. alliage VIII, 84. LIGNA adducere in civitatem I, 12; l. inquirere cum barca ad nuptias VI, 47; viagium ad tollendum ligna VII, 62. LIGNAMEN: domus de l. IV, 79; scala de l. V, 1; laborerium l. non dat possessionem stabilem V, 11; paries de l. V, 16; l. de capannis et pergulis VIII, 24, 35; l. platearum VIII, 24. LIGNUM: navis omnis generis: I, 17, 23, 26; II, 8, 18, 27; lignum Communis II, 14, 24, 26, 30, 31; navis minor IV, 1; VI, 17, 21 22, 32, 64; VII, 1 sqq., 60, 62; VIII, 47, 50, 51, 75, 78. LIGUMEN II, 19. LINIA parentelae (var. linea) VIII, 29. LINUM VII, 38; drappi linei VIII, 76. LITTERAE comitis Ragusii ad comitem de Chelmo III, 51, ad ducem Bossine III, 52; literam impetrare ab aliquo domino III, 60; VIII, 99. LOCA: religiosa IV, 70; vetita, vetata VI, 17; VII, 14. LONDRUS: linter praesertim piscatorum I,10, 26; VII, 62. LONGOBARDISCUS amblitus V, 2. LUCRARI VII, 23. LUCRUM IV, 15, 56; navigationis I, 23; VII, 17, 28, 42, 43, 50; molendinorum V, 45. LUMEN: ire noctu sine l. per civitatem II, 10; VI, 20.
603
M MACERA, MACERIA: parietes quibus vineae clauduntur V, 24; VIII, 4. MACHINARE artem malo modo, machinose operari II, 22. MACIA de ferro vel de ligno VI, 3. MACINARE segetes terere in molendino I, 8. MALEFACTA ET MALEDICTA II,26; III, 33, 51; VI, 3; VIII, 36, 87 v. maleficia. MALEFICA bastarda IV, 72. MALEFICIA, seu quaestiones criminales III, 2, 38, 43; VI, 7, 34; VIII, 36, v. malefacta. MALICIA VIII, 27, 38. MANARIA, securis VIII, 60. MANCEPARE effectui aliquid VIII, 74. MANDATA comitis VI, 29. MANDUCARE: comes ponit se ad m. I, 29. MANERIES: speciariae cuiuscunque m. VIII, 77. MANTELLUM de scarlato, de salia viridi in dote IV, 3. MANUM DEXTRAM perdunt: percussores VI, 3, fures VI, 4, robatores stratarum VI, 5, falsificatores cartarum VI, 8, 9, item monetae VIII, 55, 84. MANUMITTERE servos IV, 17, v. francare. MANUPREHENDERE, fide iubere IV, 1; manuprehensa uxor IV, 1 MANUTENERE iusticiam II, 1; comitem II, 2. MARE: omnia quae m. portaverit I, 23, v. doana. MARGARISIUM, MAGARISIUM, tributum de vineis, a Raguseis quotannis solutum Slavis vicinis: I, 16, 30, 33. MARINA, ora maritima: “per terram longe a m.” II, 24. MARINARICIA, merces nautarum mercede conductorum: marinarii qui vadunt ad m., ire ad m., accipere m., complementum m. VII, 2, 6, 12, 14, 22, 24, 25. MARINEREÇA RAGUSII: naves mercatoriae VI, 66. MARITACIO orphanarum et pauperum mulierum VIII, 96. MASTELLUM aquae VIII, 60. MATARELLI panni VII, 38. MATERIA discordiae VIII, 73. MATRIMONIUM: sanctum VIII, 94; m. contrahere, de servis VI, 52; bona materna IV, 22, 23, 24, 28, 29, 43 (dos soluto matrimonio) 47. MEDICINARI percussum VI, 3.
604
MEDIOLANUM: panni de M. VII, 38. MEDIUS grossus VIII, 5; medius perperus I, 26. MEIA in vineis: terminus, limes V, 24, 25; croat. mea terminus, etiam murus quo prohibetur ne aqua decurrens de terreno superiori auferat humum vineae. MELIORATIO vineae, opp. deterioratio III, 12. MEMBRUM PERDERE, AMITTERE II, 4; III, 33; IV, 23; VI, 3, v. manum dextram, nasum, oculum. MENSA: comitis I, 29; panni linei ad m. IV, 11; mensa navis II, 18; VII, 30, 31. MENSURA: camerarii mensurarum II, 11; m. vini, olei, frumenti VIII, 53, 76, v. braça, braciolares, cubitum, pes, palmus; copellus, modium, staria; quarta, quinquum. MERCACIONES: “mercacionem facere”, mercaturam exercere vetitum militi et socio eius II, 2; merces, mercimonia III, 8; VIII, 22, 76, 77, 79. MERCANCIE, merces VIII, 77, 83. MERCATANCIA: mercatum VIII, 83. MERCATUM facere: de sale, contractum mercati VI, 17; cum Dalmisianis VI, 59 - 61; arra VIII, 17; m. in credencia VIII, 22; sine termino VIII, 40; de mercantiis VIII, 83. MERCES in navi VII, 6 sq. MERCIMONIA VI, 59. MERGEGNUM, MERGEGNIUM, MERGINUM, MERGIGNUM, limes inter vinaes V, 24, 25. MESSIONIS tempus II, 19. MESSITACIO, MISSITACIO, intercessio, mediatio I, 20, 21; III, 56, cf. missita. MILEARIA pro milliaria cod. B. VII, 38. MILLESIMUM sive annus VIII, 57. MILIARENSIS (miliarensis, miliariensis) nummorum cupreorum genus, idem quod follarus; 1 yperperus = 12 denarii grossi = 120 milliarenses VIII, 16; I, 26, 33. MILLIARIUM, MILLIARE = mille modia I, 17; milliare librarum VIII, 82; milliarum grossum de Venetiis, medium milliare grossum, milliare Venetiarum subtile VII, 38, 39. Portata navium de quot milliariis VII, 3, 8; VIII, 78, 79. MINISTERIUM, ars opificum II, 22. MINISTRARE bona VIII, 42. MINORARI, m. bonum statum Reipublicae VIII, 27.
605
MINUTUS v. grossus. MISERICORDIA: in capite de aptagi III, 46. MISSA I, 2. MISSITACIO v. mess-. MOBILE servi VI, 42. MOÇATICUM (a modio), datium de frumento vel sale I, 17, 30; VIII, 53. MODIUM, mensura cupellorum quatuor: modia grani I, 17; salis VIII, 47, 75; pegulae et calcinae II, 11; modia magna VIII, 75; portata navis, a quot modiis supra VII, 2. MOLÇA, MULÇA VI, 40; lat. mulsa, mulsum vini, aceti, mixtum cum mele. MOLENDINA Ragusii et molendinarii: I, 8; IV, 79; aqua molendinorum V, 45; occasione nuptiarum mittitur frumentum ad m. VI, 47. MOLESTIUM I, 34. MOLUS, moles: portus intus a molo I, 26. MOLTOLINA, MOLTALINA: pellis ovium VII, 39, 41, v. agnopasti. MONACHARE filiam IV, 61. MONASTERIUM (monisterium cod. B. I, 21, monesterium B. IV, 66): Lacromonense I, 21, S. Mariae de Melita VIII, 57; monasteria civitatis I, 12; VIII, 54; filii et filiae euntes in m. IV, 61 - 63, 66 67, 78, v. biçocha, monachus, regula religiosa. MONETA (muneta cod. B. C., VII, 48) pecunia, denarii, opp. merces positae in navi VII, 42 - 44, 48, 51; m. communis VIII, 46, 48; m. falsa VIII, 55, 84; moneta quae fit in Ragusio VIII, 84, cf. denarius, follarus, grossus, medius, milliarensis, pecunia, yperperus. MORTIS SUPPLICIUM pro homicidio, VI, 1, 42; VIII, 58, 59. MOSTAROLI panni VII, 38. MUNETA v. moneta. MUTARE Consilium quotannis I, 3 B.
N NAPUS, poculum argenteum IV, 18. NASUS: nasum perdit mulier pro furto VI, 5 (1299); nasus amputetur de vultu VI, 33. NAUFRAGIUM VII, 47. NAULIÇARE navem VII, 1 sq. NAULUM: solvitur pro nave II, 24; VI, 17; VII, 9, 29, 37, 40; VIII, 50; n. equi = conductura equorum II, 24.
606
NAVIGARE: navis n. ad partes VII, 20, 21, 29; navigando cum navigiis Venetorum, omnes Ragusei sint cives Venetiarum VIII, 98. NAVIGIUM: habere partem de n. cum foresterio VI, 66, 67. NAVIS vel barca monasterii Lacromonensis I, 21; VII, 3, 5. NEGOCIA, plura sunt n. quam statuta, prooemium p. 2; ecclesiae S. Mariae I, 24; communis I, 29. NOX: pulsato tintinnabulo tertio usque ad diem VI, 34. NUPCIE VI, 47.
O OCULUM (occulum) vel ambos oculos perdit: fur VI, 4; robator stratarum VI, 5; qui forçaverit mulierem VI, 6; qui sine licentia iverit Dalmisium VI, 58. OLEI mensura VIII, 76. OLIORE: centenarium de olioris VII, 14. OLIVERI panni VII, 38. ONERA et factiones Ragusii supportare debet habitator civitatis VIII, 98. OPERA, super quibus antepositus sum, in formula II, 25; opus ecclesiae S. Mariae v. Ragusium. ORDEUM, hordeum II, 19; non licet seminare in vinea V, 30. ORDINATIO: testamentum III, 41; IV, 6, 74 = ordinamentum defuncti IV, 75; statutum VI, 68, v. ordinare. ORDINAMENTA (ornamenta B.) lignorum VII, 62; statutum vel o. VI, 3 C., statuta et o. VIII, 20; o. salis II, 9; o. comitis facta capitaneo ligni II, 26. ORDINARE: testari VIII, 94; legem statuere III, 1 et alibi, VIII, 20. ORDO iuris VI, 29; o. iudiciorum III, 1; o. et consuetudo civitatis Ragusii III, 46, secundum nostros ordines Ragusinos III, 60, secundum o. Ragusii VIII, 94; ordo et forma capituli de Chelmo III, 49, 50, 53, 54; o. iudiciorum III, 1, o. panis II, 21. ORNAMENTUM: ornamenta navium VII, 62; ornamenta quae solent mulieres portare IV, 2. ORTUS, hortus: bibere per ortos non licet iudicibus II, 4; o. in patrimonio IV, 79. OSCULARI cum ore: apud sacramentum, dictum secundum morem Chelmensium III, 51.
607
P PACCAMENTUM: ital. pagamento IV, 33; VII, 12. PACCARE: ital. pagare VII, 21, 33, 56, 64. PACEM ET CONCORDIAM facere cum parentibus mortui VI, 29. PACTAMENTUM: paccamentum III, 46. PACTARE: paccare III, 46; VII, 33. PACTUM Venetorum v. Venetiae. PAGA: salarium officialium VIII, 85. PALATIUM: ducale VIII, 59, cf. Ragusium. PALEARIA: domus de palea, casa straminea VI, 57. PALMIÇARE navem VII, 1. PALMUS DE CANNA, mensura V, 41; VIII, 57. PALUS: ad p. ligantur blasphemantes VI, 14. PANIS: donum personis dignis in p., vino etc. VIII, 70; venditio panis I, 26; II, 10; ordo panis II, 21. PANNI in dote IV, 1; p. de lino, linei IV, 11; VII, 38; pannorum genera diversa enumerantur VII, 38. PARASPODIA, PARASPODIUM, mercimonia in navem posita per marinarios vel conductos VII, 29, 53. PARENTELE linia VIII, 29. PARIES de lignamine communis inter domus V, 16; v. murus communalis. PARIETES navis VII, 1. PARLAMENTUM: stanicum III, 49, 50; colloquium cum aliquo domino seu communitate alicuius civitatis I, 4. PARS: maior pars vincit minorem, inter patronos navis VII, 17, 18, 46, 48, 56, 58; item in consiliis II, 5; VII, 40; propositio facta in consiliis: partem capere II, 2; partem ponere cum busulis et ballotis VIII, 48; partes duo VIII, 70; laborare terram vel vineam ad partem, de colonis partiariis V, 30, 31; VIII, 24; navis vadit ad partes, cum marinariis euntibus ad partem, i. e. mercatores et nautae navis societatem faciunt per partes divisam VI, 66, 67; VII, 1, 2, 17, 19, 20, 23, 25, 26, 29, 60; partes Ragusinorum in Stagno vel Puncta Stagni VI, 65; VIII, 81, 94. PARTICULA, bonorum decimum, quod pater cuilibet heredi dimittere debet VII, 94. PASSARI, metiri VIII, 49, v. pertica, repassari. PASSUS, mensura terrenorum V, 9; VIII, 57.
608
PASTINARE terras IV, 35; V, 23, 29, 34; VIII, 73 (terras quae confinant cum Slavis. PASTINATOR VIII, 73. PASTINUM VIII, 73. PASTINATURA: p. disradicare V, 34. PASTUS: servus male p. VI, 46. PATACUM, rivus, torrens, cursus aquarum V, 33. PATRIA: ad salutem nostrae patriae consilium dare II, 6. PATRIMONIUM: bona paterna, hereditas (cf. matrimonium) IV, 9, 14, 15, 19, 20 et passim; V, 15. PATRONATUS galeae II, 26; burgi V, 41. PAX inter Ragusinos et Slavos VIII, 73. PECIA pars, frustum, apud Ragusinos peËa: tedae I, 12; carnis I, 16; pannorum VII, 38. PEDOCHYA, PEDOTIA, PEDOÇIA, solutio mercedis pro nave conducenda per mare vadosum, a subst. pedota, dux navis: dare aliquid pro p. VII, 56. Hodie apud Ragusinos pedot. PEGULA, PEGOLA, pix: modius p. II, 11. PELLES: ligna ad siccandum p. I, 12; caligarii, conciatores p. VI, 55, 56; vehuntur in Marchiam VII, 41. PELLICEA, indumentum pellibus ornatum: pellicio leporinus in dote IV, 3. PENA vel usura de quinque in sex per annum III, 23 - 25; VIII, 27; solvere p. vel bannum III, 34; VI, 5. PENSA auri, libra, v. pesa. PENSIO seu affictus VIII, 88. PERCHIVIUM, dos: IV, 1 sqq.; V, 31; VIII, 32; 95, v. dos. PERGULA in vineis VIII, 24, 35. PERGULUM ecclesiae I, 1, 2. PERLE in dote: IV, 1, 2; ponderari p. VIII, 77. PERPERUS: VI, 4; VIII, 58, 60, 61, 65, 70; medius perperus I, 26, v. yperperus. PERSICCA de vacca I, 16. PERSONA: personam debitoris assignare creditori III, 12; VIII, 30; persona emptoris qui non solvit, detineatur in Castello VIII, 31, 67; personae piae VIII, 96. PERTICA COMUNIS, mensura ad passandum terras VIII, 49. PES, mensura: spatium unius pedis V, 8, v. palmus. PESA, pondus II, 11, v. pensa. PETRA: domos lapideos, id est de p. VI, 27, 38; percutere de p., lapidis ictu vulnerare VI, 3.
609
PIGNERARE II, 16, 17; III, 51; IV, 1, 2; VI, 42. PIGNORA: civitas quae habet p. super homines Ragusii; pro ipsa pignora (sic) VII, 32. PISCARI: Umbulam I, 11, 18, 21, 29, 30; noctu cum igne, cum foco I, 10, 18, 26; occasione nuptiarum VI, 47. PISCES SALATI I, 10, 30. PIX VII, 1, v. pegola. PLAÇARIA, vadimonium, fideiussio, pleçaria medii aevi, II, 7, v. plegio. PLACITARE: aliquem accusare VIII, 48; p. ante comitem de Chelmo III, 51, v. plaidare. PLACITUM cleri I, 19 - 21, 24; p. tenere = ius reddere VIII, 1, 2; p. perdere VIII, 4. PLAIDARE, placitare II, 7. PLANUM: vineae vel terrae in plano V, 25. PLEGIO v. plaçaria. PLENARIUS v. concio, plenerius. PLENERIUS, plenarius: pl. stanicum I, 4; III, 51, 53, 54, 57. POMERIA I, 12. PONDERA: ad pondus Venetiarum VII, 39, 40; omni anno iustificantur et bullantur bulla S. Blasii VIII, 76, 77; pondera Communis VIII, 77, cf. bulla, grossus, pesa, subtilis. PONENS, versus occidentem: in partem ponentis, opp. levantis VIII, 57. PORCUS I, 6, 26. PORTA domus V, 1, 4, 31; portae civitatis v. Ragusium. PORTATA navis VIII, 78, 79. POSSEDIUM mulierum VI, 1, C.; statuti capitulum de p. VIII, 94. POSSESSIO stabilis V, 11; VIII, 67, 72, 74, 96; possessiones laborare VI, 65. POTESTAS patris III, 8. PRANDIUM I, 17 (archiepiscopus), 29 (comes). PRECEPTUM, ut veniat coram comite et iudicibus VIII, 38. PRECONIÇACIO: bannicio rei stabilis quae venditur V, 35, 36; VIII, 72, 74; venditio preconiçata VIII, 49. PRESA in navi VII, 3. PRESENTACIO in venditionibus VIII, 74. PRIMIAÇI inter opifices VIII, 60. PRIVATUS sub terra in domibus: privata, privatum medii aevi, i. e. cloaca, latrina VIII, 57. PRIVILEGIUM: regis Urosii VIII, 58; ducis Venetiarum VIII, 98. PROCURATIA: officium procuratoris I, 3 C.
610
PRODE de moneta: lucrum sortis principalis VII, 42, 43, 49, cf. capitale. PROHICERE: aliquid de navi in mare VII, 58; p. se in terram III, 1; VIII, 11; cf. iactare; aestimare: prohiciendo navim tertium minus VII, 7. PROPINQUITAS, in venditionibus VIII, 72, 74. PUBLICA concio VIII, 62, 90, cf. plublicus. PUTARE vineam V, 30.
Q QUADELLI, recte quadrelli: sagittae VIII, 78. QUARTA vini I, 2; dimidia, media q. I, 17; II, 18. QUARTERIUM navis VII, 14; de porco I, 26, 28; de castrato ib. QUATERNUS: q. Comunis: cum rationibus communis II, 32; in q. c. inscribi debet bannum venditionis praeconiçatae V, 35, item venditionis stabilium denunciatio, confinatoribus facta VIII, 68, item instrumenta (in uno q. C.) VIII, 90; contrahere debitum cum scriptura quaterni VIII, 62; q. navis vel ligni, scriptus a scribano navis VII, 45, 67, v. liber. QUINQUUM, QUINGUM, QUINCUM; mensura liquidorum: vini, medium quinquum: I, 2; II, 18, 29; VI, 65; aceti VI, 39.
R RACIO: ius, lis, causa: r. comitis II, 4, 5, 7; r. Communis II, 1, 5, 7; r. et iustitias communitatis complere II, 3; convincere aliquem per r. in Curia: vincere causa VIII, 46; exire per r.: cadere causa VIII, 1, 2; r. facere: ius dicere VIII, 1, 2; r. habere VII, 8; VIII, 26; r. habere de aliquo (convenire aliquem): litem alicui intendere, agere in aliquem III, 1; r. et consuetudines ecclesiae S. Mariae I, 1, 17; II, 13; r. perdere: cadere causa V, 34; r. petere alicui in aliqua re III, 49 sq. VIII, 37; r. quaerere supra aliquem III, 49 sq.; r. Communis salvare II, 1; venire ad r. coram iudicibus VI, 29; introitus et exitus denariorum: r. audire VIII, 28, r. complere VIII, 26, cf. 25, r. Communis II, 7, r. c. de introitu et exitu VIII, 28; r. doanae facere VIII, 47; r. facere VIII, 46; r. petere alicui VIII, 37; recipere r. Communis II, 32; VIII, 28, 46; r. rectam et iustam facere alicui VIII, 42; r. requirere VIII, 46; r. salis facere VIII, 47; r. solvere VIII, 26, cf. 25, v. receptores. RAÇO: panni genus, stamforti de raço VII, 38.
611
RAME, cuprum VII, 38; cf. folarus. RECOMENDARE cartas notariae extra Ragusium III, 61. REGIMEN: civitatum regimina, prooemnium p. 2. civitatis Ragusii: comes iurat regimini c. R., VIII, 25; comes iurabit “bonum regimen” I, 1; eius investitura de regimine Ragusii ib.; comitis absentis loco remanet in regimine comitatus miles sive socius comitis II, 2; comes, dum steterit in regimine civitatis Ragusii II, 3; a tempore, quando d. comes incipit facere regimen II, 13, 15; procurator S. Mariae in fine sui regiminis I, 24; Raguseus non petat r. apud dominos extraneos VIII, 99. REGNAMEN, roman. dalm. reame, regnum: Sclavoniae et totius r., de Sclavonia vel de toto r. VIII, 58. REGNUM: de Rassia III, 53; de Genta III, 54. REGULA MENDICANCIUM VIII, 96. REGULARITER VIVERE: sub regula monastica IV, 50. REITATES, malitia, improbitas: r. companiarum disturbare iurat comes II, 1. RELIGIO, regula monachorum: intrare r., exire de r. IV, 67. RELIQUIE SANCTE I, 2. REMISSIO pene VI, 68. REPASSARI terras VIII, 49; v. passari. RES DE CALUMPNIA, non ponatur in navi VII, 54. RES STABILIS, IMMOBILIS, MOBILIS: III, 11, 12, 15, 43, 46; VIII, 67. RES VETATA, non ponatur in navi VII, 54. REVOCARE STATUTUM I, 17; VIII, 20. RIPA maris Adriatici, una et altera II, 18; r. apud Stagnum, ubi fit stanicum III, 50; ripa opp. civitas V, 23. ROBARIA; latrocinium: VI, 5; facta a villanis archiepiscopi vel Lacromae I, 20, 21; a Dalmisianis VI, 58. ROGANCIA B. mercimonia mercatoribus vel navigantibus ab aliis ad vendendum commissa vel credita: recipere aliquid pro r. VII, 55. ROMANATUS, moneta byzantina, dicta a Romano imperatore, VII, 61. ROS iactare in portum Ragusii VI, 23. RUBRUM, mensura frumentaria I, 25. RUINOSUS et vetus: murus, archivoltus V, 16, 17. RUMPERE: de naufragio navis I, 23; r. grossos falsos VIII, 84.
612
S SABBATUM: die s. veniunt laboratores vinearum in civitatem I, 12; s. sanctum I, 2. SACIUM AURI: exagium IV, 3. SACRAMENTUM: comitis II,1; eiusdem comitis d. duci Venetiarum II, 1; II, 2; VIII, 58; formulae sacramentorum II, 1 - 33; VIII, 1, 2; advocatorum VIII, 44; omnium de Maiori Consilio et officialium Communis de moneta falsa VIII, 55, 84; iudicum in stanico III, 49 sq.; scribani navis VII, 67; tutorum VIII, 42; per s. se purgare IV, 7, 39; s. consanguineorum VI, 60; sacramenta duodecim V, 36; s. iudicata illi qui vincit V, 37; s. sororum virginum nullius est valoris IV, 50; s. malum: periurium II, 6; s. companie, in coniuratione II, 1, 3; VI, 2; cf. iura; s. regis Urosii VIII, 58, v. iuramentum, undecim iurantes. SAGITTA v. arcus, balista. SAGOMARE pondera VIII, 77. SAIA v. saya. SAL I, 5, 17, 22 (datus comiti, ecclesiae etc.); venditio s. II, 8, 9; VI, 16, 17; VIII, 47, 63, 75; inter Caput Cumani et Buduam portetur solummodo Ragusium VIII, 63; facere salem in districtu Ragusii VIII, 65. SALARIUM officialium I, 30; II, 2, 14, 16, 24; VIII, 47, 48, 52, 85. SALIA v. saya. SALMA I, 23, v. saumerius. SANGUINEM FACERE in aliquem: vulnerare I, 20, 21 (homines archiepiscopi et monasterii Lacromonensis); VI, 3 (s. vel livorem). SANGUINITI panni VII, 38. SANTILLARENSES panni VII, 38. SARCINA de lignis I, 12. SARCIUS navis II, 30, 31. SAUMERIUS, equus mercibus oneratus I, 12; II, 10; V, 23. SAVORNA, SAORNA: ne quis proiiciat s. in portu VI, 23; s. redditus, datium in portu VI, 64. SAYA clamis de s. = mantellum de salia viridi IV, 3; saia inter pannos VII, 38. SCALA de petra vel de lignamine ante domum, porta scalae V, 1, 2; in burgo nemo s. facere possit V, 42; VIII, 57. SCALUMPNIATUS: de lucro VII, 57.
613
SCANDALA VIII, 97. SCARLATUM: clamis de scerlato in dote = mantellum de scarlato IV, 3; scarlate, scarlede magnae et parvae VII, 38. SCERLATUM v. scarlatum. SCHEPATUS, vir et uxor, concordium inter eos IV, 60. SCHILATE pelles VII, 39. SCIRONES v. surones. SCLATA, progenies nobilium: officiales eliguntur “unus pro s.” I, 3. SCLAVINA, SLAVINA, vestis villosa: ripariorum I, 33; sclavine duplices vehuntur in Marchiam VII, 41; transformationes facte cum s. VIII, 97. SCRIBERE per ordinem omnia recepta et expensa in laboreriis pro Communi II, 25. SCRIPTURA CANCELLARI VIII, 91; scriptura quaterni VIII, 62. SCUMBER, piscis I, 10. SCUTUM debent habere omnes marinarii VIII, 78, 79. SECRETUS LOCUS in civitate III, 48. SEGNORIA, SIGNORIA Sclavoniae: rex Rasciae, dux Bossinae, comes de Chelmo III, 50, 56, 57 (stanicum). SEMINARE BLAVAM, FRUMENTUM II, 19; V, 30 (non licet in vinea) 31. SENSUM perdere, amittere veneno VI, 7. SENTENCIA data per comitem de Chelmo III, 51. SENTIRE damnum vel poenam: solvere VI, 46. SEPARACIO: discessus, profectio VIII, 74. SEPULTURE: sepulcra nobilium I, 27. SEQUESTRARE salarium VIII, 85. SERPO curare meiam V, 24; croat. srp falx. SERVICIUM TOLLERE ad adiuvandum vel nocendum alicui: in formulis sacramentorum II, 2, 23, 32. SERVITUS servorum et ancillarum, se dare in s., in s. reducere: VI, 45, 47. SETA, quomodo ponderatur VIII, 77. SIGILLARE domum vel stationem VI, 32. SIGILLUM frangere VI, 32. SIGNA omnium mercium signatarum in navi scribanus navis scribat in quaterno suo VII, 67. SOCIETAS: navis: Ragusei cum foresterio de navigio VI, 66; societas navis II, 30; nauclerius cum societate sua opp. patroni navis euntis ad marinaritiam VII, 2; item VII, 52; societas de re mobili VIII, 39.
614
SOLARIUM super tecto domus in viis et supra viis V, 6; in burgo s. construere non permittitur VIII, 57. SOLDUS: paga, salarium II, 30; VIII, 85. SOLIDUS, monetae genus I, 13. SOLLEMPNES ambaxatores ad regem Urosium, s. privilegia eiusdem VIII, 58. SONITUS, SONUS CAMPANE, CAMPANARUM: signum convocationis: consiliorum I, 3 (C), II, 5, curiae II, 15, 16, concionis populi I, 1 et alibi passim; comes cum Consilio, Curia et s. c. II, 1, II, 12, 13, cf. campana. SOSTA, dare aliquid pro s.: vectigal exactum a navibus peregrinorum I, 13. SOSTATICUM de foresteriis: recipiunt riparii I, 33, v. sosta. SPANPANARE, SPANPANATURA, pampinare, pampinatio in vinea V, 30. SPATA vel alius gladius VI, 3; VIII, 78, 79. SPECIALITAS: vita privata, opp. commune VIII, 56. SPECIARIE, aromata, quomodo ponderentur VIII, 77; speciarius, aromatarius, qui vendit ceram, çafaranum, setam etc. ib. STACIO, taberna, apotheca mercatoris: III, 8; IV, 79; s. vel canipa V, 21; s. data ad casaticum, ad mensem vel ad annum V, 32; s. sigillata VI, 32, cf. Ragusium, staciones. STAMENI de Durachio et Romania habentur pro falsis folaris VIII, 55; moneta byzantina, 1190. 1 yperpyrus = 120 stamena. STAMFORTI panni: s. de Mediolano VII, 38; s. de raço ib. STAMPANARE: vinum VI, 35, 38, 41; acetum VI, 39; molçam VI, 40. STARIA (plur.) mensursa: portata navis de quot stariis I, 23; pro quolibet centenario stariorum frumenti VIII, 53. STATERA I, 21. STATUERE statutis VIII, 91; v. stabilire. STATUTUM: una quaeque lex per se: IV, 76 contra formam istius statuti = capituli; VI, 3, 68 (statutum vel ordinationes); statuta firmare et ordinare, opp. revocare et disolvere VIII, 20, revocare vel immutare VIII, 61; v. declarare, interpretatum, invenire, revocare. Praesens statutum = capitulum VIII, 27, 35, 42, 52, 53, 54, 61, 67, 69, 75, 80, 91, 93, 94; ullo statuto seu statuti capitulo VIII, 94; praesentibus duobus statutis VIII, 91; antiquum statutum III, 33 (de maleficiis); antiqua statuta VIII, 71; secundum antiquum statutum VIII, 94, 95; libertas data comitibus Ragusii de vino advehendo per aliud statutum vetus
615
VIII, 80; malefacta et maledicta in statuto facto tempore comitis Iohannis Teupuli (1237 - 1238) = statuta et capituli d. Iohannis Teupoli VIII, 58. Statuta Ragusii per diversos comites edita, in pluribus libellis dispersa (1272), prooemium p. 2; praesens liber Statutorum: iurare, secundum quod in secundo libro Statutorum continetur I, 3 C.: ante statutum IV, 4; patroni navium iurare debent observare statuta VII, 4; sicut dictum est in praesentibus statutis VII, 16; secundum statutum Ragusii VIII, 94, v. consuetudo, usus; Statutum Parvae Curiae (= VIII, 1 sq.): VIII, 1. 7) Statutum quod in Cattaro fecerunt contra Raguseos VIII, 86. STOPINUS de bambacio in candelis VIII, 77. STRATA, via: robatores stratarum VI, 5; cf. Ragusium. STRINA, lat. strena, donum a navibus mercatoriis datum praefecto navis bellicae vel classis: consueta s. II, 26, 30; dare aliquid pro s. VII, 56. STROSSA inter res quae supersunt de mensa in navi VII, 30. STUPPA in navi VII, 1. SUCCURRERE navem VI, 20. SUPERARE, superesse: de bonis ecclesiae I, 24. SURONES pisces I, 10, 18, 26, 30; croat. πirun.
T TABERNA, caupona vinaria: II, 4, 10; V, 26; VI, 41. TABULA: venditionum ante Lodiam V, 35; t. beccariae VIII, 92. TALIA: stare ad taliam, i. e. per vices VIII, 47. TARINUS AURI: tarenus, moneta aurea regni Siciliae II, 24. TECTUM domus V, 1, 19. TEDA I, 12, 30. TEIA in navi VII, 3. TEMONES navis: gubernaculum VII, 7, 8. TERÇAROLUS de bambasino, inter vela navis VII, 3. TERLISE panni VII, 38. TERRENUM: dominus terreni III, 51 (stanicum); prope civitatem, in patrimonio IV, 79. TERRITORIUM: officiales super t. et viis V, 44, v. Ragusium. TERRA: pastinare t. IV, 35, 36; t. ad frumentum IV, 79; quaestiones de t. VIII, 4; venditio t. VIII, 31; repassari t. venditas VIII, 49. TESAURARIA: officium thesaurarii I, 3 C. TESSERA, TESSIRA: t. ponere, per t. vincere III, 51.
616
TESTA: arma de t. VIII, 78, 79. Testa evangelio I, 1 (locus corruptus). TESTAMENTUM III, 41, 42; IV, 19, 49, 59, 70, 80; V, 39; VIII, 29, 33, 43, 94, 95. TESTIMONIUM MULIERUM VI, 33, 34. TESTIS: III, 25, 28 - 36, 41, 42, 47, 60; IV, 35 - 37; V, 12; VI, 33, 34; VII, 27. TINA, vas ligneum V, 2. TINTINABOLUM VI, 34; cf. campana. TORCIA: fax, I, 2. TORTUM ESSE: causam perdere III, 51. TRABUCARE, TRABOCARE, de moneta falsa copiose sparsa VIII, 84. TRACTA, rete piscatorum I, 10. TRAMESSA: marinarii missi cum denariis ad t. VII, 52. TRANSFORMATIO, SE TRANSFORMARE: personatus ambulare VIII, 97. TRECIONES = galeae II, 10. Legendum esse videtur: triremes. TUNGNA: filum pro mensura VIII, 49. TURBARE viagium, turbatores VII, 34. TUTORIE officium VIII, 42.
U UNIVERSITAS: COMMUNITAS CIVITATIS RAGUSII VIII, 59. USURA III, 22 - 25; VIII, 27. USUS RAGUSIi II, 1; III, 8; V, 30; VIII, 1, 2; v. consuetudo. UTILITATES, pro quibus antepositus sum: in formulis II, 11, 12, 13. UXORARE filium, opp. maritare filiam IV, 12, 13.
V VACETE panni VII, 38. VACHA DE MARGARISIO, quomodo dividatur in partes I, 16, 30, 33. VAREA VII, 7, 56; v. avarea. VARNICIO navis VII, 3. VEIETEM vini III, 40. VELA navis VII, 3. VELO (-ONIS), VELONUS navis VII, 3. VENA: avena V, 30. VENDERE SERVUM: bastardam extra civitatem IV, 72; ancillam babiçam VI, 51; liberticius potest se ipsum vendere vel in pignus dare VI, 45; vendicio servi VI, 42.
617
VENDITIO, rei stabilis immobilis, mobilis V, 12, 14, 35, 36, 37, 38, 40; VIII, 31, 49, 67, 68, 72, 75. VENENUM IV, 23; v. herbaria. VENTILARE quaestiones in Curia VIII, 44. VERBERACIO vel percussio a procuratoribus S. Mariae I, 24. VERBERARE: patrem vel matrem IV, 23; bastardos IV, 72; filios et filias IV, 73; foresterios VI, 30; patronum domus VI, 33; servum vel ancillam alterius VI, 43; servos vel ancillas suas VI, 44; liberticium VI, 47; servos marinarios VII, 20. VERITAS, VI, 9, 59. VESPERAE (in ecclesia) I, 2, 9. VESTIMENTA mulieris IV, 1, 2, 3, 57. VESTITUS male: servus VI, 46. VEXILLUM S. Blasii I, 1. VIA: viae vinearum, viae Communis carrariae V, 23. VIAGIUM, iter praesertim maritimum: ire in v., capere v., complere, explere v. I, 4, 17, 23; II, 5; III, 1, 8, 10, 13, 15 - 17, 19, 22; VII, 5 sqq., 12, 20, 22, 34; VIII, 10, 14, 26. VIATICUM = viagium I, 12. VICTUALIA, annona II, 10; in burgo VI, 27. VIGILIA: S. Blasii I, 2, Anni novi I, 7, 8, 10, 17; Natalis Domini I, 2, 9; Epiphanie I, 30. VILLA: villae archiepiscopi I, 20; monasterii Lacromonensis I, 21. VINDEMIAE III, 12, 14; V, 23; VI, 47; VII, 59, 62, 64 - 66. VINEA: ligna de vineis I, 12; evellere vineam veterem I, 12; vineae insularum II, 33; VI, 62; VIII, 23; possessio v. III, 12, 46; IV 79; V, 23 - 25 (meia, merginum), 26 (arbores), 27, 29, 30, 33, 36; VI, 10, 20, 32, 47; VIII, 4, 35, 43, 49; damna in vineis VIII, 23, 24. VINUM: potest comes facere apportari, unde ei placuerit VIII, 80 (statutum vetus). Vinum album I, 2; donum pro vino I, 26, 27; venditio v. in tabernis III, 39, 40; mensura vini VIII, 76; vinum in burgo VI, 27, 38; bannum vini II, 18, 29; VI, 36, 37, 38; VIII, 54; v. de foris adducere vetitum VI, 35, 65; VIII, 80; vinum insularum VI, 41; vinum de Stagno vel de Puncta Stagni VI, 65. VIOLENCIE: mulieribus illatae VI, 6. VIRTUTEM dare ad omnes rationes et iustitias complendas II, 3. VITA: in vita (i. e. in omnem vitam) eliguntur thesaurarii et procuratores S. Mariae I, 3 C. VOGARE barcham, remigare VI, 47. VOLTAROLUS de canavaça: in navi VII, 3.
618
VOLUNTAS: consensus consiliorum, opp. laus populi I, 3 B., 21, 23 et passim. VOX UNIUS, VOX NULLIUS III, 33. VRASDA ex croat. vraæda, antiqua consuetudo vrasdae VIII, 58: compositio maleficii solutione denariorum, datorum vulnerato vel propinquis interfecti. VULPES VII, 39 (pelles).
Y YPERPERUS, nummus Byzantinorum aureus, solidi Romanorum aurei successor, etiam singulorum imperatorum nomine dictus: romanatus a Romano imperatore VII, 61; saeculis XIII - XV yp. Non erat moneta aurea, sed communis significatio summae cuiusdam nummorum argenteorum. 1 yperperus = 12 denarii grossi; 12 denarii grossi = 120 miliarenses VIII, 16. YPRE, panni de Flandria, sic dicti de civitate gall. Ypres vocata VII, 38.
Z ZENDATUM, pannus de seta: çuppa de cendato IV, 3. ZUPPA, çuppa, çupa de cendato IV, 3.
619
TABULA NUMMORUM ET MENSURARUM quae sunt in Statuto
NUMMI DUCATUS (1 duc. = 40 gros.) PERPERUS, YPERPERUS (1 per. = 12 gros.) GROSSUS, DENARIUS (1 gros. = 30 fol.) CAROBA (1 car. = 24 fol.) SOLIDUS (1 sol. = 5 fol.) MILLIARENSIS (1 mil. = 3 fol.) FOLLARUS (1 fol. = 1/30 gros.) STAMENUS monetae de Dyrachio species (1 stam. = 1/120 perp.) TARINUS AURI (moneta aurea regni Siciliae, valoris ignotae)
MENSURAE ONERIS FAXIUS (cca 50 chg) LIBBRA (1 lib. = 328 g) MILLIARIUM (1 mil. = 1000 lib.) SALMA (cca 120 chg) SARCINA (178 chg)
MENSURAE LIQUIDORUM QUINQUUM, QUINGUM (magnum 22 lit., parvum 19,25 lit.) QUARTA (cca 5 lit.)
MENSURAE RERUM ARIDARUM MODIUM (1 mod. = 42,27 chg) COPELLUS (1 cop. = 10,57 chg)
621
MENSURAE LONGITUDINIS ET ALTITUDINIS CUBITUM, BRAÇA (0,55 m)
MENSURAE TERRARUM ET AEDIFICIORUM PASSUS (2, 048 m) PES (0,34 m) PALMUS (0,256 m) PERTICA (ignotae longitudinis) TUNGA (ignotae longitudinis)
622
KAZALO IMENA I USTANOVA
B BABICA ROBINJA, DOJILJA - BABIÇA, IV, 53, 59; VI, 51 BADOERO - BADUARIUS MARINUS, dubrovaËki knez 1292. - 1294., I, 3, 23; III, 2; IV, 4; VI, 3, 29; VIII, 55; drugi put knez, 1297. 1299.; treÊi put knez 1303. - 1305., I, 23; III, 33; V, 35; VI, 18; VIII, 56, 57 BAKA, DJED - AVIA, AVUS, IV, 73; VI, 9 BELIGNO - BELLEGNO, Filip, dubrovaËki knez (1338. - 1341.), VIII, 90 BENEDIKT, SV., crkva, blagdan, na Lokrumu, I, 18, 20 BILJEÆNIK, NOTAR OP∆INSKI - NOTARIUS, prisegnuti biljeænik, III, 41, 42 BIN»ULJEVI∆ - BINÇOLA, Miho, kuÊa, V, 41, v. Bodatia BISKUP - EPISCOPUS, I, 2; ne smije uvoziti strano vino, VI, 65 BLUDNICA - MERETRIX, IV, 72 BOGOJAVLJENJE - EPIPHANIA, ceremonija, I, 2; ribarenje u Rijeci, I, 30 BOÆI∆, v. roenje Gospodnje BRA∆A - FRATRES, IV, 19, 21, 25-27, 38, 47, 50-54, 62, 63, 78, 79; dominikanci i Mala braÊa, VI, 35. BRANITELJ - DEFENSOR, smije privesti u sud na prisegu prodavatelja neke stvari ako netko treÊi dokazuje da je ta stvar njegova, V, 37 BUDA»I∆ - BODATIA, Medo, poslanik u Mlecima, VIII, 59 BUNI∆ - BONA, Marin, dubrovaËki knez iz plemiÊkog roda za oæujak 1358., VIII, 99 BUNDI∆ - BONDA, Petranja, dubrovaËki knez za mjesec kolovoz 1366., VI, 33C
C CELENGA, v. Dubrovnik, vrata CONTARINI - CONTARENUS, Andreas, prokurator Sv. Marka u Mlecima, VIII, 98 CRIJEVI∆ - ÇEREVA, plemiÊki rod dubrovaËki: puË (bunar) CrijeviÊev, V, 41; Martul CrijeviÊ, VIII, 57
623
» »ELIPA - ÇELIPA, Ivan, dubrovaËki plemiÊ, VIII, 57 »UVAR, STRAÆAR - CUSTOS, u brodogradiliπtu, II, 14; noÊni straæar Ëuva grad, brodove i predgrae, II, 10; VI, 26; Ëuvar broda stranaca natovarenog vinom u luci, VI, 37
D DANDOLO - DANDULUS, Andrija, knez dubrovaËki 1290. - 1292., I, 17; II, 13; VIII, 52; Marko, dubrovaËki knez 1301. - 1303., I, 21 DAURO - DAURUS, Andrija, knez dubrovaËki 1299. - 1301., drugi put 1307. - 1309., I, 23; II, 12, 13; VI, 4, 17; VIII, 24, 35, 58-61 DJED, BAKA - AVUS, AVIA, IV, 73; VI, 9 DJETI∆I MORNARI - PUERI MARINARII, VII, 2, 10 DOLFIN - DELPHINUS, Ivan, mletaËki duæd (1358.) VIII, 98C DOMAZET, POSINAK - GENER AFILATUS, IV, 70 DRUMSKI RAZBOJNIK - ROBATOR STRATARUM, VI, 5 DRVODJELAC - MARANGONUS, izrauju barke, VIII, 51; moraju sudjelovati u gaπenju poæara, VIII, 60 DRÆI∆ - DERSA, dubrovaËki plemiÊki rod, Marin, dubrovaËki poslanik u Mlecima 1308., VIII, 59 DUBROV»ANIN - RAGUSEUS, I, 4, 10, 12, 14, 30; III, 17 i sljed. 42; VI, 16, 17, 30, 31; kad otac nije DubrovËanin, a sin jest, III, 8; DubrovËani roeni u Dubrovniku i njihovi potomci kad plove, neka budu mletaËki graani, VIII, 98 (1358.); DubrovËanin i onaj koji se naziva DubrovËaninom, III, 60; VI, 67; VIII, 82, 99; nikada DubrovËanin ne smije gusariti s Omiπanima, VI, 58 DUHOVNIK - PATRINUS, svjedok u oporuci, III, 41 DUJAM - DOYMUS, DubrovËanin: Dujmova pekarnica, V, 41 DUÆD - DUX, mletaËki; poËasti i prisega II, 1, 3 itd., II, 1, 2; savez s mletaËkim duædom, II, 4, 33; vjernost duædu, II, 3 itd., 16, 23, 30, 31, 33; pohvale koje se pjevaju duædu, I, 2; VIII, 58; dubrovaËki knez po zapovijedi mletaËkog duæda, VIII, 52, 57; pisma, VIII, 58; duædeva palaËa, VIII, 59 DUÆNIK - DEBITOR, VIII, 90, v. vjerovnik
624
– –AKON - DIACONUS, I, 2 –UR–EVI∆, Tripun, dubrovaËki plemiÊ, VIII, 57
F FALIERO - FALLETRO, Belecije, knez dubrovaËki 1305. - 1307., VIII, 14; Nikola, knez dubrovaËki 1334. -1336., VIII, 76 FOSCOLO - FUSCARINUS, Ivan, knez dubrovaËki 1341. - 1343., VIII, 92
G GALIJOT - GALIOTUS, na opÊinskom brodu, II, 31 GIUSTINIANI - JUSTINIANUS, Marko, knez dubrovaËki prvi put 1270. - 1272., u proslovu Statuta se spominje; drugi put knez 1276. 1278., VIII, 25, 26; drugi Marko, knez dubrovaËki 1333. - 1334., VIII, 42; Petar, knez dubrovaËki 1348 - 1350., VIII, 94, 96, 97; Ugolin, knez dubrovaËki 1318. - 1320., i drugi put 1324 - 1325., VI, 35; VII, 70 GLASNIK - NUNCIUS, I, 21; II, 4, 5, 6, 23, 24; VIII, 28; sudski glasnik, VI, 48; nadbiskupov glasnik, I, 17 GLAVNI MAJSTOR, PROTO - PROTOMAGISTER, na radovima na Crkvi sv. Marije, I, 26, 27 GLEDA, Vitalis, DubrovËanin, V, 41 GOSPODAR - DOMINUS, zemlje, VII, 33 GOSPODIN - DUMPNUS, prezbiter Ivan, V, 41 GOSPO–A - DOMINA, plemkinja, VIII, 94 GRADENIGO - GRADONICUS, Bartolomej, knez dubrovaËki 1309. 1311., II, 7; VIII, 59, 62-64; drugo njegovo kneæevanje 1312. 1314., VIII, 65, 66; treÊi put 1320. - 1322., VIII, 72-74; Jakov, knez dubrovaËki 1336. - 1338., VIII, 81, 85; Petar, duæd mletaËki 1289. - 1311., VIII, 59 GRADI∆ - GRADE, GREDE de, dubrovaËki plemiÊki rod: –ivo, knez dubrovaËki 1372. za mjesec rujan, V, 35C; zatim 1387. za mjesec svibanj, III, 1C; bez datuma, VI, 68 GRA–ANIN - CIVIS, VIII, 72 GUBAVCI - LEPROSI, VI, 56 GU»ETI∆ - GOCIS, GOTIIS de, plemiÊki dubrovaËki rod: Alojzije, knez, VI, 17C (1408. za lipanj); Klement, knez, VIII, 84C (1394. za svibanj)
625
GUNDULI∆ - GUNDULA, GONDULA de, dubrovaËki plemiÊki rod; zemljiπte Damjana GunduliÊa, VIII, 57; Nikola, poslanik u Mlecima 1308., VIII, 59; Ivan, knez 1358. za mjesec oæujak, VIII, 99 GUSARI - CORSARII, PIRATE, VI, 22, 58; VII, 7, 33; VIII, 64
H HILAR, SV. - HYLACRYONUS, S., crkva u Mlinima u Æupi III, 54 HORIO - HORIUS, Filip, knez dubrovaËki 1347. - 1348., VIII, 93
I IZVR©ITELJ OPORUKE - PITROPUS, III, 41, 42; IV, 74-76, VIII, 43
K KANCELAR - CANCELLARIUS, posao pisanja, VIII, 91 KANONICI - CANONICI, I, 1, 2 KAPETAN, ZAPOVJEDNIK - CAPITANEUS, broda, II, 26, 30, 31; VIII, 64; noÊne straæe, VI, 26 K∆I - FILIA, v. sin KLERICI - CLERICI, I, 2, 12, 26, 29; sudski spor s laikom, III, 27; klerik kao svjedok, III, 31; sin klerik, IV, 68, 69, 79; moraju dati prilog za javni zajam, V, 22; ne smiju dovoziti zabranjeno vino, VI, 65; porez na vino tereti klerike i laike, VIII, 54 KNEZ - COMES, RECTOR, prisega kneæeva, I, 1; knezu je dana sloboda uvoza vina “po starom Statutu”, VIII, 80; knez imenuje suce, vijeÊnike Malog vijeÊa i svog zamjenika i s njima bira sve ostale sluæbenike, I, 3B; prisega kneza, II, 1; umjesto kneza ostaje njegov zamjenik, II, 2, 3; koliko knez moæe potroπiti mimo volje Malog vijeÊa, II, 15; knez na stanku, I, 4; III, 51, 53; knez otoka ©ipana, Lopuda i KoloËepa, II, 38; knezovi Astaree i otoka, VI, 18; VIII, 34; kad knezovi otoka nisu iz Grada, VI, 62; plaÊa, VIII, 85; mjeseËni izbor, I, 3C; II, 4C; III, 1C i svugdje u svim dodatcima nakon 1358. g. nosi naslov REKTOR; kazna knezu, VI, 68 KOCKARI - LUDENTES AD DADOS, ili na druge igre, VI, 15 KRABULJARI, MA©KARE - CARBONOSI, prilikom poklada, VIII, 97 KRADLJIVAC - LATRO, II, 10; IV, 72; VIII, 35 KR»MAR, KR»MARICA - TABERNARIUS, TABERNARIA, III, 39, 40; VIII, 55
626
L LAIK - LAYCUS, III, 27, 31; VI, 65 LOREDANO - LAUREDANUS, Pavao, VIII, 98
M MAJKA - MATER, III, 32; IV, 14, 19, 20, 21, 26, 27, 32, 38-42, 44, 45, 47-49, 51, 52, 57, 61 MAJSTORI - MAGISTRI ARTIUM, obrtnici, I, 10; koji rade u i na Crkvi sv. Marije Velike, I, 26, 28 MARKO SV. - MARCUS evanelist: skrbnici Sv. Marka u Venciji, VIII, 98 MA©KARA - CARBONOSUS, VIII, 97 MEN»ETI∆ - MENÇE, Matija, njegova kuÊa i zemljiπte, V, 41; VIII, 57, v. Dubrovnik, vrata MESAR, MESNICA - BECCARIUS, BECCARIA, I, 6, 7, 29, 30; VIII, 92 MIHOVIL SV. - MICHAEL S., blagdan 29. IX., poËetak godiπnjih sluæbi, I, 3, 21; II, 4 i sljed.; VIII, 53, 78; od 1391. sluæbe se preuzimaju od Nove godine, I, 3; III, 14; V, 34; VII, 62; VIII, 35 MLADENKA, NEVJESTA - NOVICIA, IV, 3; VIII, 57 MLE»ANI - VENETI, dubrovaËki knezovi, II, 1; glasnici za Mletke, II, 24; brodovi, VII, 36; isprave, VIII, 91 MORNAR - MARINARIUS, I, 9, 10, 17, 23; II, 18; III, 16; VI, 66; VII, 1 i sljed.; mornari koji plove na udio, VII, 2, 6, 12, 14, 22, 23; robovi, VII, 19 MOROSINI - MAUROCENUS, Marin, knez dubrovaËki 1296. - 1298., V, 35; VIII, 57; Nikola, knez dubrovaËki 1280. - 1282., VIII, 36; Pavao, knez dubrovaËki 1316. - 1318., VIII, 21, 67, 69, 71; Ludovik, knez dubrovaËki, VIII, 75
N NADBISKUP - ARCHIEPISCOPUS, I, 2 (obredi), 12 (drva za ogrjev), 17 (prihodi od brodova), 18 (prihodi od ribara); IV, 68 (kad mu se predstavlja klerik); VI, 65 (neka se ne usudi dovesti strano vino); VIII, 52 i 54 (opozvana odredba o prihodima od ribara) NADZORNICI - JUSTICIARII, vina, VI, 37, 65; gradske mesnice, VIII, 92; dræavnih mjera i vaga, VIII, 77 NAJAMNICI - CONDUCTI, koji plove na brodu, VII, 2, 20, 21, 27, 31 NASLJEDNIK, BA©TINIK, NASLIJE–E - HERES, HEREDITAS, IV, 25, 41, 59, 75-77; VI, 48-51, 53; VIII, 29
627
NE∆ACI - NEPOTES, sinovi i kÊeri brata i sestre, VI, 45, 47; VIII, 15, 95 NEPLEMI∆ - INNOBILIS, æena neplemkinja, IV, 4, v. plemiÊ NEPRIJATELJI - INIMICI, VI, 13; njihovi brodovi, VII, 35 NOKJER, ZAPOVJEDNIK BRODA - NAUCLERIUS, I, 9, 17, 22, 26; II, 8, 18, 27; III, 16; VII, 2 i sljed., 18( njegov izbor), 20, 34, 46, 57; VIII, 80 NOVA GODINA - ANNUS NOVUS: darovi πto ih knez dijeli uoËi Nove godine, I, 7, 8, 10; prokuratori (skrbnici) Svete Marije, I, 26
O OBI»AJ - CONSUETUDO, ruho plemkinje prilikom udaje, IV, 3; upravljanje Dubrovnikom prema obiËaju, II, 4; III, 1, 3, 9; VIIII, 43; oporuka prema dubrovaËkim obiËajima, VIII, 43; obraivanje vinograda, VIII, 43; na sudu, III, 4; prema obiËaju grada, III, 12, 59; VI, 62; VIII, 38, 42, 43; obiËaji koje sadræi Statut VIII, 25; drevni obiËaji I, 1, 4, 9, 10, 30; III, 2, 33, 45-51, 56-58; IV, 4, 6, 9; V, 22; VI, 46; VIII, 57 (roguljice mladenke), 58 (kazna vraæde); obiËaji LastovËana, I, 15; novi obiËaj, novi zakon i stari obiËaj, II, 4, 5, 6; obiËaj zemlje, III, 46; naπ dobri obiËaj, II, 26, 30; obiËaj meu DubrovËanima i strancima, III, 46, 49 i slj. (o stanku); obiËaji i raËuni Svete Marije, I, 1; obiËaji pojedinaca, III, 6, 14, 44; obiËaji oca i majke, IV, 70, v. odredba, navika ODGODA SUDSKA - INDUCIUM, I, 21; III, 1, 4, 12, 14, 16-18, 44, 45; IV, 79; VIII, 6 i slj., (Mali sud), 33, 39-41 ODVJETNIK - ADVOCATOR, na sudu za Slavena, VI, 63; odvjetnik neke stranke, VIII, 5; prisega odvjetnika pred knezom, II, 6; odvjetnici za istraæivanje opÊinskih raËuna, II, 7; opÊinski odvjetnici duæni su voditi parnice protiv prokuratora (skrbnika) Svete Marije, II, 13; VIII, 48; odvjetnici Velikog suda, II, 6; VIII, 13; dva odvjetnika Malog suda, VIII, 5; pristojbe odvjetnika, VIII, 13; odvjetnik lokrumskog samostana, I, 21; odvjetnik stranke pozvane na sud, III, 1; odvjetnik roak udovice, III, 9; opÊinski odvjetnici, VI, 68; sudski odvjetnici, VIII, 44 OPATI - ABBATES, Lokruma, Mljeta i Viπnjice, I, 2, 18, 21; neka se ne usude dovoziti u grad vino iz Stona i Stonskog Rata, VI, 65 OP∆INSKI EKONOM SOLI - MASSARIUS SALIS, VIII, 75 OP∆INSKI SLUÆBENICI - OFFICIALES COMMUNIS, II, 4 i sljed.; VI, 18, 68; VIII, 14, 55, 84, 85 (njihova plaÊa); dva opÊinska nadzornika na svakom brodu πto nosi oruæje, VIII, 78, 79;
628
nadzornici za zahodske jame, V, 43; sluæbenici za sol, VI, 18; sluæbenici opÊinske æitnice, VIII, 53, 66; sluæbenici za nadzor sadnje loze, VIII, 73; sluæbenici nadglednici zemljiπta i putova, V,44 OPORU»ITELJ, OPORU»ITELJICA - TESTATOR, TESTATRIX, VIII, 95, 96 OSLOBO–ENIK - LIBERTICIUS, VI, 45, 47 OSPORAVATELJ - CALUMPNIATOR, V, 35 OTAC - PATER, otac smije πibati sinove, IV, 73; nezakonitoj djeci otac moæe πtogod oporuËiti, IV, 71; nezakonitu djecu otac moæe kaænjavati, IV, 72; otac moæe oporuËiti Ëetvrtinu svoga imetka, IV, 17; ukida se prethodna odredba i utvruje se da moæe svu svoju imovinu oporuËiti kome hoÊe, VIII, 94; otac potpomaæe djeci s prvom æenom ako æele s njim stanovati, IV, 9, 44; otac moæe otpustiti sinove iz kuÊe plativπi im svake godine 18 perpera i sluπkinju (robinju), IV, 9; oæenjeni otac potpomaæe uzdræavanje siromaπnog sina, i suprotno, IV, 44; smije primiti njegov miraz i njime se koristiti, IV, 12, 13; ako mu sin ne æeli predati miraz, tad ga moæe potjerati iz kuÊe, IV, 12; ne primivπi miraz prestaju mu obveze, IV, 54; moæe zaprijeËiti sinu æenidbu prije nego uda kÊeri, IV, 13; otac udava prvo kÊeri prve æene, pa druge itd., IV, 34; neudane kÊeri dobivaju miraz od oËevine, IV, 27, 47; otac moæe dijeliti sinove u imovini, IV, 16, 55; sva svoja dobra moæe za æivota zadræati, IV, 57; starijem sinu moæe darovati do vrijednosti jednog srebrnog vrËa od jedne libre, IV, 18; sinu kleriku moæe πtogod prema æelji darovati, IV, 66, i predstavljajuÊi ga nadbiskupu moæe mu dati do 500 perpera; obeÊani dar moæe dobiti samo nakon smrti darovatelja, IV, 68; neoæenjenom sinu takoer otac neπto moæe oporuËiti, IV, 19; otac ne moæe razbaπtiniti sinove, nego samo u svojoj Ëetvrtini, IV, 17, 23; zbog Ëetiri razloga otac moæe razbaπtiniti sinove, IV, 23 OV»AREVI∆, v. PikurareviÊ
P PASTORAK - FILIASTER, IV, 31, 37 PATRUN, (SU)VLASNIK - PATRONUS, galije, II, 26; æivotinja, VIII, 23; drveta, stabala, VI, 11; kuÊe, V, 31, 43; VI, 33; posjednik trgovaËke robe, I, 23; mlinova, V, 45; broda ili barke, III, 16; VI,
629
17, 22, 37; VII, 1 i sljed.; VIII, 78-80; vlasnici zemljiπta u predgrau, V, 41; vlasnik ili vlasnica roba ili robinje, VI, 42 i sljed.; gospodar sluπkinje, VIII, 93; gospodar krËmarice, VIII, 55; zemljiπta, V, 24, 29, 31, 33; VIII, 23; vinograda, V, 23, 24, 33; vina, III, 39; VI, 37; VIII, 55 PIKURAREVI∆ - PECCURARII, dubrovaËki plemiÊki rod, Pasko, VIII, 57 PLEMI∆, PLEMKINJA - NOBILIS, plemkinja æena i njezino ruho, IV; 3; plemiÊi, kneæev zamjenik i ostali, I,2; ljudi plemiÊi roeni u Dubrovniku, I, 3; pokop dubrovaËkog plemiÊa ili plemkinje, I, 27; plemiÊi poslanici, VIII, 59; sluæavke, robinje dubrovaËkih plemiÊa, VIII, 60; tri plemiÊa nadzornika dræavnih mjera, VIII, 76; dubrovaËki plemiÊi koji posjeduju dijelove u Stonskom Ratu, VIII, 81; humski plemiÊi, III, 51 POSLANIK, POKLISAR - AMBAXATOR, njegov izbor, VI, 18; naputci, zapovijedi, VIII, 48; plaÊa, VIII, 85; sveËana svakogodiπnja poslanstva mletaËkom duædu i kralju Uroπu, VIII, 58, v. glasnik POSLUGA - FAMILIA, kneæeva, I, 4, 5, 8; III, 39, 59; nadbiskupova posluga, I, 12; sluge i sluπkinje, I, 30; IV, 79 POSREDNIK U TRGOVINI - MEDIATOR MERCATI, VI, 17 POSTOLAR - CALIGARIUS, kuhanje πtavila koæa, VI, 55; njihov posao pri poæaru VIII, 60 PREDSTOJNIK ARSENALA - PITANTARIUS COMUNIS, I, 17, 31; II, 14, 30; VIII, 52 PREDSTOJNIK ÆITNICE - FUNDEGARIUS, VIII, 66 PREDCI - ANTECESSORES, æene, IV, 2; isprava oËeva, djedova ili predaka, VI, 9; umrli predci, VIII, 29 PRIMATELJI OP∆INSKIH RA»UNA - RECEPTORES RACIONUM COMUNIS, VIII, 46 PROCJENITELJI - EXTIMATORES, VIII, 35 PROKURATOR - PROCURATOR, Svetog Vlaha, Uboænice i lokrumskog samostana, I, 3C; Svetog Marka u Mlecima, VIII, 98; Svete Marije, I, 3C, 9, 23 -28; II, 12, 13; VIII, 96 PSOVA»I - BLASFEMANTES, Boga i svetaca, VI, 14 PUTNIK - PIVATUS, na brodu u svojstvu trgovca, II, 18
630
R RADNICI - LABORATORES, koji rade na dio na zemljiπtu i vinogradima, VIII, 24; robovi i slobodnjaci, I, 12; V, 29-31 RANJINA - RAGNINA, prije RANANA, plemiÊki dubrovaËki rod; Petar knez dubrovaËki za mjesec oæujak 1358., VIII, 99 REDOVNIK, REDOVNICA - MONACUS, MONACA, redovnici na Lokrumu, I, 21; ne smiju dovoziti strano vino, VI, 65; kÊi redovnica, IV, 61, 64, 65; klerik dobiva dio oËevine kao i ostala braÊa svjetovnjaci, IV, 69; na sudu se jednako postupa prema kleriku i laiku, III, 27; klerik smije biti svjedok ako je inaËe prikladan, III, 31 RIBARI - PISCATORES, I, 10, 11, 18, 23, 29, 30 RIZNI»AR - CAMARARIUS, opÊinske soli, I, 9; II, 8; rizniËar vaga i mjera, II, 11; raËuni, VIII, 28, 46; πkrinja s kljuËevima, VIII, 47; kljuËevi od soli, VIII, 65; knjiga prihoda, VIII, 56 RIZNI»ARI SVETE MARIJE VELIKE - THESAURARII S. MARIE MAJORIS, I, 3C; VIII, 42 ROB, ROBINJA - SCLAVUS, SCLAVA, I, 14; IV, 1; VIII, 60 RODBINA - PARENTES, onoga koji je u sporu, iskljuËuje se iz VijeÊa, VIII, 48, v. roaci RO–ACI - CONSANGUINEI, knez daje pravo roacima da prisegnu umjesto onoga koji je optuæen za trgovanje s Omiπanima, VI, 60; suci u svojti strankama u sporu ne mogu sudovati, III, 2, 30; VI, 68; VIII, 19 RO–ENJE GOSPODNJE - NATALIS DOMINI DIES, I, 2, 9, 11, 26, 28, 29
S SAKRISTAN - SACRISTARIUS, Crkve svete Marije, I, 17, 22, 31; VIII, 52 SESTRE - SORORES, IV, 50, 73, 78; V, 49, 50, 51, 52, v. braÊa SIN, K∆I - FILIUS, FILIA, IV, 7, 9, 13, 14, 15, 19, 31, 42, 44, 46, 47, 54, 55, 56, 57, 66, 70, 71, 72, 73 SIRO»AD - PUPILLUS, PUPILLA, njihov imetak i njihovi skrbnici, VIII, 42 SIROMASI - PAUPERES, srodnici, IV, 44; stranci, IV, 70; davanja siromasima, VIII, 96 SIROTA - ORFANA, udaja, IV, 50; VIII, 96
631
SKRBNICI - PROCURATORES, TUTORES, VIII, 42, 43, 47 SKUP©TINA - CONCIO, naroda, VIII, 58, 60, 63, 71; zbor dubrovaËkog puka (comitia) na skupπtini, II, 2; u punom sastavu pred knezom i zamjenikom, I, 29; prema starom obiËaju dubrovaËkom sazvana zvukom zvona na Placi, I, 1, 3, 23; II, 2 itd. SLAVENI - SCLAVI, VIII, 17, 51, 53, 57 (stanak); VI, 63 (nijedan DubrovËanin ne smije im biti odvjetnik); VIII, 50, 51 (ne smiju im se davati barke), 58, 59 (vraæda), 73 (granice) SLOBODNJAK MUÆ ILI ÆENA - LIBER VIR VEL MULIER, kad rade u vinogradu, I, 12; slobodna æena, VI, 42, v. slobodan SLU©KINJE - SERVICIALES, VI, 33; plemiÊima, VIII, 60, 93 SLUÆAVKA, ROBINJA - ANCILLA, sluæavke koje donose u Grad naramak drva, I, 12; njihova prodaja strancima izvan Dubrovnika, I, 14; sluæavka u mirazu æene, IV, 2, 3; sluæavke i sluge, VI, 42-53; kazna, VI, 33; osloboenica, VI, 45-47; babica, dojilja, IV, 59; VI, 51, v. babica, robinja, rob SLUÆIN»AD KNEÆEVA - SERVIENTES, SERVITORES COMITIS, I, 8, 12, 29, v. posluga SRODNICI - PROPINQUIORES, VI, 1C, 29; VIII, 29 STANOVNICI - HABITANTES, HABITATORES, Dubrovnika, VI, 66; otac stanovnik drugog grada, sin DubrovËanin, III, 8; boravak stranca (a nije stanovnik) u Dubrovniku, VI, 25; tuinac ili stranac mora stanovati 25 godina u Dubrovniku da bi mogao dobiti graanska prava, VIII, 98 STRANAC - FORENSIS, FORESTERIUS, EXTRANEUS, VI, 31, 65-67; stranac u Dubrovniku, I, 12-14, 17, 33; III, 17, 20-22, 42, 46; VI, 16, 17, 25, 30, 35, 37, 39, 66; VII, 14, 36; VIII, 1, 2, 53, 63, 72, 80, 98 SUCI - JUDICES, izbor petorice sudaca, I, 3; njihova prisega, II, 4; knez s vijeÊem sudaca mijenja zakone, II, 4, 9; V, 40; VIII, 14, 45, 98; dva suca, III, 1; VIII, 42; tri suca, VIII, 90, 91; suci tribunala (kurije), III, 1; suci Velikog suda, VIII, 71; tri suca Malog suda, VIII, 2, 3, 4, 6; suci Malog suda, VIII, 21; vanjski suci, suci od stranaka u sporu izabrani, izuzeÊe suda, I, 21; III, 1-4, 6; prisegnuti suci s obje strane na stanku, III, 49-51; slavenski suci na stanku s Humljanima, III, 51 SUD, VIJE∆E - CURIA, II, 1; knez s VijeÊem mijenja zakone, II, 12, 15, 16; knez poziva na sud, I, 19-21, 24, 34; ogluπenje na poziv na sud, III, 1, 2, 3, 5; VIII, 11; sud pozvan odlazi k umiruÊem duæniku, III, 26; zasjeda na trgu, ali pozvan da sudi, mora iÊi
632
svukud po Gradu i izvan zidina sve do Lokruma, III, 48; VELIKI SUD - CURIA MAGNA, I, 3, 34; VI, 63; VIII, 38, 71; MALI SUD - CURIA PARVA, I, 34; III, 34, 38; VI, 63; VIII, 1-6, 13, 21, 38; SUD prvi, drugi, sljedeÊi - CURIA alia, secund, sequens, III, 45; DUHOVNI SUD - CURIA SPIRITALIS, IV, 74 SUPRUGA - UXOR, podloæna je svome muæu, III, 7; prva, druga, treÊa, IV, 4 i sljed.; VIII, 32, 43, 95, v. æena SVETI ANDRIJA - S. ANDREA, blagdan (30. studenoga) kad novi opÊinski blagajnici preuzimaju sluæbu, II, 32 SVJEDOK - TESTIS, III, 25, 28-36, 41, 42, 47, 60; IV, 35-37; V, 12; VI, 33,34; VII, 27; svjedoËenje æene, VI, 33, 34 SVJETOVNJAK - MUNDANUS, I, 27; IV, 65, v. laik SVODILJA - RUFFIANA, IV, 72
© ©URJAK - COGNATUS, VIII, 15
T TEKLI∆ - PRECO, I, 24; opÊinski tekliË, VIII, 57, v. zdur TIEPOLO - TEUPOLUS, Ivan, knez dubrovaËki 1237. - 1238., VIII, 58; Petar, knez dubrovaËki 1274. - 1276., VIII, 22 TLA»NIK, RABOTAR, KULU»AR - ANGARIUS, Ëovjek koji besplatno radi kad ga pozove OpÊina, I, 29; II, 16, 24
U UDARA» - PERCUSSOR, tko nekoga rani maËem ili æeljeznom toljagom, kaænjava se za svaku ranu s 25 perpera, VI, 3; ako udareni izgubi ud udaraË se kaænjava s 50 perpera, VI, 3; ako ne moæe platiti kaznu, gubi desnu ruku, VI, 3; udaraË kamenom ili πtapom ako okrvavi udarenoga, plaÊa 12 perpera, ako li ga ne okrvavi, 6 perpera, VI, 3; ako udari æenu, baca se u tamnicu sve dok ne isplati kaznu, VI, 3; rani li zamjenika kneæeva ili gradskog sluæbenika, plaÊa dvostruko, VI, 12; stranac ne dobiva niπta kad ga rani DubrovËanin, ni obratno, nego sva kazna pripada OpÊini, VI, 30; tko provali u neËiju kuÊu i udari gospodara, plaÊa 24 perpera, od Ëega udareni dobiva polovicu, VI, 33; kad nema muπkih svjedoka u tuËnjavi, vrijedi i æensko
633
svjedoËenje ako ih je viπe od dvije, VI, 34 UDOVICA - VIDUA, IV, 32, 48, 77; VIII, 7, 60 UGLEDNI LJUDI - MELIORES HOMINES, svake godine odabiru se tri ugledna Ëovjeka za nadzornike zemljiπta i putova, V, 44; VIII, 42; odvjetnici u sudu, VIII, 44; dijele meso krave od mogoriπa, I, 16; davaju im novac od mjera prokuratori Sv. Marije, I, 25; sudjeluju u donoπenju Statuta, II, 4, 5, 6; procjenjuju radove na zidinama, V, 8; procjenjuju πtete u vinogradima, VIII, 23, 24; prodaju imovinu kupca kad je ne plati, VIII, 31; tri ili pet uglednika procjenjuju πtetu nastalu poæarom na kuÊama, VIII, 60; jedan od njih popisuje sol na brodu, VIII, 75 URO© - UROSIUS, vladar Raπe, Stefan Uroπ II, Milutin, VIII, 58, 59 USKRS - PASC(H)A RESURECCIONIS DOMINI, blagdan, I, 2, 9, 26, 27, 28; VIII, 97
V VE»ER UO»I BLAGDANA - VIGILIA, Sv. Vlaha, I, 2; Nove godine, I, 7, 8, 10, 17; BoæiÊa (Badnji dan), I, 2, 9; Bogojavljenja, I, 30 VELIKI »ETVRTAK - IOVIS DIES SANCTUS, I, 18 VENECIANCI - VENETI, v. MleËani VIJE∆E - CONSILIUM, knez vlada s veÊinom VijeÊa II, 1; Glavno vijeÊe: Veliko i Glavno, IV, 80; VI, 68; VIII, 72-74, 76, 81, 85, 90, 92, 93, 94: Veliko vijeÊe, I, 3; II, 12; zvono Velikog vijeÊa, II, 4, 6, 7, 8, 9; Veliko vijeÊe sazvano zvonom na javnom trgu, III, 2, 39, 59 i passim; VI, 3, 17, 68; VIII, 20, 55, 70; nijedan vijeÊnik Velikog vijeÊa ne smije voditi mesnicu, VIII, 92; podjeljuje sluæbe, VIII, 99; Malo vijeÊe, I, 3; II, 15 et passim; dvanaest vijeÊnika Maloga vijeÊa, VI, 68; VII, 2, 8, 40; trojica iz Malog vijeÊa nadgledaju obradu zemlje, VIII, 73; dodjeljuju sluæbe, VIII, 99; πesterica vijeÊnika iz Malog vijeÊa, I, 3; izbor prokuratora Sv. Marije, I, 24; zvono Malog vijeÊa, II, 4, 24; knez s Malim vijeÊem, II, 13; IV, 80 i passim. VijeÊe umoljenih, III, 60, 68; VIII, 48 VIJE∆NICI - CONSILIARII, kako se izabiru, I, 3; njihova prisega, II, 5; vijeÊnici Malog i Velikog vijeÊa, VI, 68 et passim VILANO - VILLANI, plemiÊki dubrovaËki rod: Marin, V, 41; Dimitrije de Vilano, VIII, 57 VJEROVNIK - CREDITOR, vjerovniku ne vrijedi zaduænica ako po duænikovoj smrti odmah ne zatraæi dug, III, 25; kad vjerovnik ne dovede sud po æelji duænika na samrtnoj postelji, III, 26; vjerovnik mora dobiti svoj dug od duænika koji je na sudu
634
izgubio svoj imetak, III, 43; rok u kojem vjerovnik treba dobiti dug, III, 46; moæe prodati, dati i zaloæiti duænikovu nekretninu, III, 46; kaænjava se vjerovnik s 100 zlatnih dukata ako prijevarno s krivotvorenom zaduænicom zatraæi dug, III, 59; vjerovnik ima pravo prisiliti duænika na povrat duga svugdje pa i izvan Dubrovnika, III, 61; vjerovnik smije uzimati zalog na ime novca πto ga posudi od muæa IV, 1 VLADAR - DUX, bosanski, III, 52, 56 VLAHO SV. - S. BLASIUS, biskup i slavni Boæji muËenik, zaziva se u prisegama, II, 12, 13; blagdan, I, 2; zastava sv. Vlaha, I, 1; peËat sv. Vlaha, VIII, 77 v. Dubrovnik, crkve, u Kazalu mjesta VLASNIK - DOMINUS, broda, trgovaËke robe, VII, 67; novca, VII, 42, 43, 51; vlasnici roba ili robinje, VI, 45-50; vlasnik krËmarice, VIII, 55 VUKASOVI∆ - VOLCASSIO, dubrovaËki plemiÊki rod: oni od VuËiÊa, VIII, 57
Z ZAJEDNI»KI PRIJATELJI - AMICI COMUNES, odabrani umjesto sudaca, III, 2 ZAMJENIK KNEZA - MILES, VICARIUS COMITIS, I, 2, 3, 10, 11, 12, 16, 21, 24, 29, 30, 32; II, 2, 16, 17; III, 11, 12, 46, 47; VI, 12; VIII, 1, 2, 4, 21, 34, 53 ZAPOVJEDNIK - COMITUS, broda, II, 30, 31 ZASTUPNIK - PROCURATOR, odsutnom DubrovËaninu, III, 15,17; na stanku, III, 19, 20; imenovanje zastupnika, VIII, 74; Kotaranin DubrovËaninu i DubrovËanin Kotoraninu ne mogu biti zastupnici, VIII, 86 ZDUR - RIPARIUS COMMUNIS, opÊinski zdur, I, 8, 17, 24, 32-34; II, 17; III, 59; VI, 12, 29; VIII, 52, v. tekliÊ ZENO - GENUS (GENO), Marko, knez dubrovaËki 1278. - 1280., VIII, 27, 29; Petar, dubrovaËki knez 1314. - 1316., III, 2 ZLO»INAC - MALEFACTOR, VIII, 35 ZORZI - GEORGIUS (GEORGIO), Ivan, MleËanin, knez dubrovaËki 1282. - 1284., VIII, 44 ZUB, Stanac, zemljiπte S. Zuba, VIII. 57
635
Æ ÆENA - MULIER, udana æena, III, 7; IV i sljed.; VIII, 7-9, 32, 95; udovica, III, 9; æenina oporuka, VI, 33; ne smije iÊi na mjesto poæara, VIII, 60; æene prodavaËice kruha, I, 26; πto joj pripada kad je muæ izbaci iz kuÊe, IV, 10; VIII, 41; dar πto ga æena dobije na vjenËanju pripada samo njezinim nasljednicima, IV, 5, v. supruga
636
KAZALO MJESTA
A APULIJA - APULEA, APULIA, barke iz Ëitavog kraljevstva Apulije I, 13; vino iz Apulije, II,18; putovanje sluæbenika u Apuliju, VIII, 14 ARMENIJA - ARMENIA, regija u Ciliciji, VIII, 55 ARMIRO, grad u Tesaliji u GrËkoj, II, 24 ARTA, LARTA, grad u Epiru, I, 13; II, 24 ASTAREA, uæi kopneni dubrovaËki okrug (Æupa, Gruæ, ©umet, Rijeka, Zaton), VI, 18; VIII, 24, 34, 35
B BAR - ANTIBARUM, grad u Crnoj Gori, II, 24 BARI, grad u Italiji (Apuliji), I, 13 BARLETTA - BARLETUM, grad u Italiji (Apuliji), I, 13 BOSNA - BOSINA, poslanici u Bosni, II, 24; vladar i stanovnici Bosne, III, 52; vladar i bosanski krajevi, III, 56; dubrovaËki sluæbenici u Bosni, VIII, 14 BRGAT - VERGATUM, selo na brdu iznad Dubrovnika: iÊi s oruæjem na Brgat, VI, 47; Brgat i ©umet su jedan kraj, VIII, 24, 35 BRINDISI - BRONDISIUM, grad u Italiji, II, 24 BRSKOVO - BRESCUA, mjesto kod Kolaπina u Crnoj Gori, II, 24 BUDVA - BUDUA, grad u danaπnjoj Crnoj Gori, VI, 17, 36; VIII, 63
C CAVTAT - CIVITAS VETUS, stari Epidaurum, VII, 64; VIII, 24, 35 CRKVA - ECCLESIA, IV, 70; V, 35; VIII, 96; sv. Vlaha na Placi, I, 3C; IV, 80C; sv. Marije Velike, I, 1, 2, 13, 17, 23-27; II, 12, 13; VIII, 52; sv. Nikole u Polju, VIII, 57; Svih svetih, V, 41; VIII, 57, v. Dubrovnik
D DALMACIJA - DALMACIA, spor DubrovËana s Dalmatincima, III, 19; mletaËki duæd vladar Dalmacije, VIII, 59, 98; stanak, III, 55; VIII, 62; Dalmatinac, III, 19 DRA» - DYRACHIUM, grad u Albaniji, I, 13; II, 24; VIII, 14, 55
637
DUBROVNIK - RAGUSIUM: - Arsenal - Arsana, II, 14; VI, 18 - Brdo iznad grada Krstac - Mons Cresta na Brgatu ili Sru, V, 2, 10; vinogradi, V, 27; gradske zidine prema brdu, VIII, 57 - Carinarnica - Doana, smjeπtena ispred opÊinskih kuÊa, VIII, 57 - Crkva sv. Nikole u Polju (na kraju Prijekog), - Ecclesia Sancti Nicolai de Campo VIII, 57 - Crkva sv. Vlaha na Placi, - Ecclesia Sancti Blasii de Platea podignuta 1348.; skrbnik, I, 3C; IV, 80C - Crkva svete Marije Velike (Katedrala), - Ecclesia Sancte Marie Maioris I, 1, 2; II,12, 13; prihod crkve od brodova, I, 13, 17, 23; VIII, 52; od prihoda Svete Marije koje OpÊina daje na draæbu, polovica se daje za gradnju kula na zidinama, II, 12; radovi u crkvi, I, 13, 21, 23-27; skrbnici, II, 13; glavni majstor Radovan, I, 26, 27; vrata, I, 1; kor, I, 1; oltari, I, 2; glavni oltar, I, 1; propovjedaonica, ambon, I, 1, 2; relikvije, I, 2; zvona, I, 26; kaptol Crkve dubrovaËke, VIII, 52; sakristan, I, 17, 22, 31; VIII, 52 - Crkva Svih svetih, njezin vrt, - Ecclesia Omnium sanctorum V, 41; ulica koja vodi do crkve, V, 41; VIII, 57 - Crkve - Ecclesiae, ostaviti neπto crkvi, IV, 70; kamene kuÊe na crkvenim zemljiπtima, V, 35; crkva nekog reda siromaha, VIII, 96 - Donje tamnice - Carceres inferiores, u Dvoru, VI, 33; tamnica, III, 39; VIII, 30, 31 - Grad Dubrovnik - Civitas Ragusii, I, 1, 3 itd.; VI, 62; OpÊina grada Dubrovnika, I, 4, 15; prisega kneza da Êe Ëuvati i upravljati Gradom, II, 1; u Gradu ili izvan njega, II, 7; izlazak iz Grada, III, 1, 17; VIII, 25; kuÊa gubavaca i πtavitelja koæa izvan Grada, VI, 56; Novi grad = predgrae, V, 41; Stari grad (opr. predgrau), VIII, 57 - Gradska Ëetvrt - Sexterium, VIII, 60 (postojalo je πest Ëetvrti u Gradu, pa se i zovu seksteriji: 1) Kaπtio sa æenskim samostanom Sv. Marije 2) Svetoga Petra 3) Pustijerna 4) Svete Marije Velike 5) Svetoga Vlaha 6) Svetoga Nikole - Kneæev dvor, Kaπtel (dubr. Kaπtio) - Castellum, Castrum, kneæeva rezidencija u Dvoru, I, 2, 7-10; ulica od OpÊinskog puËa prolazi ispred Dvora, VIII, 57; duænik se kaænjava u Dvoru i zadræava, III, 39; VIII, 30, 31, 67, 69; pred vratima Dvora, V, 41; oko Dvora ne smiju se πtaviti koæe, VI, 55 - KuÊa - Domus, stube, krov, prozori itd., V,1 i slijed; dane u najam, V, 31, 32; prodaja kuÊe, V, 35; gradnja se prijavljuje sluæbenicima,
638
V, 44; peËat na kuÊi, VI, 32; neËiji upad u kuÊu, VI, 33; kuÊe u predgrau, V, 42; kamene kuÊe, VI, 27; nove nakon poæara (16. VIII. 1296.), odreuju im se dimenzije, VIII, 57; kuÊe od kamena i vapna, V, 35; VI, 27, 38; zabrana gradnje kuÊe sa slamnatim krovom unutar zidina, VI, 57; izvan Grada moraju biti kuÊe za πtavljenje koæe, VI, 56; opÊinske kuÊe, II, 20; V, 35; kuÊa Miha BinËole, V, 41; Martola i Meda CrijeviÊa, VII, 57 i Tripa –oreviÊa, Vita GradiÊa, V, 41, Matije MenËetiÊa, V, 41; VIII, 57, Paska OvËareviÊa, VIII, 57; Bogdana de Pissino, V, 41, itd. - Kule na zidinama - Turres in muro, II, 12 - Loa - Lodia, ploËa s ispisanim svim prodajama postavlja se ispred Loe, V, 35 - Luka dubrovaËka - Portus Ragusii, brodovi koji dolaze u luku u svetaËne dane, I, 9; baciti sidro u luci, I, 9; pristanak broda u luci, I, 13; isplovljenje iz luke, I, 23; ËiπÊenje luke dubrovaËke, I, 26; brodovi natovareni solju, II, 8; vinom, VI, 37; neka nitko ne baca graevinski otpad (sovrnju) i ostale stvari u luci, VI, 23; prihod od pijeska, VI, 64; izvlaËenje brodova na kraj, VII, 60; odlazak iz dubrovaËke luke, VIII, 78 - Nadbiskupija - Archiepiscopatus, vrt, V, 41; zemljiπta, VIII, 57 - Nadbiskupska palaËa - Archiepiscopale palacium, I, 2 - Padina - Lave, stijene πto se spuπtaju prema moru, I, 26 - Pekara - Furnus, drvena i od kamena, IV, 79; pekarnica Dujmova, V, 41 - Placa, trg, ulica - Platea, gdje se uvodi u sluæbu knez i puk mu priseæe na vjernost, I, 1; javni zbor na trgu, I, 23; na opÊinskom trgu, VIII, 58 i drugdje. Veliko vijeÊe okuplja se na trgu, VI, 3C; odgovara se na trgu pred sudom, III, 48; podjela ulica, V, 1; zlodjela na trgu noÊu, VI, 34; kamenje i neËistoÊa po cijeloj ulici, I, 26 - Polje - Campus, putovi πto vode do Polja i trgovine u njemu, V, 41; zloËini u Polju, VI, 34; Crkva sv. Nikole u Polju, VIII, 57 - Predgrae - Burgus, noÊni Ëuvari, II, 10; podjela æita, II, 19; njegove kuÊe, zahodi, ulice, V, 41-43; nakon izgradnje zidina predgrae se dræi gradom, VI, 27; vino u predgrau nitko ne smije dræati nego u kamenim kuÊama, VI, 27, 38; poæar (16. kolovoza 1296.) gotovo je cijelo predgrae uniπtio, VIII, 57; raspored ulica i kuÊa nakon poæara, VIII, 57; uzrok poæara, VIII, 60; rub predgraa kod Crkve sv. Nikole u Polju VIII, 57 - PuË, bunar - Puteus, sve do puËa, V, 41; opÊinski puË koji se obiËava zvati CrijeviÊev puË, V, 41; opÊinski puË ispred samostana punÊela VIII, 57
639
- PuËina morska - Pelagus, ulice i kuÊe okrenute prema puËini, V, 2, 10 - Putovi - Stratae, u predgrau, V, 41; izgradnja putova i ulica, VIII, 57, opÊinski put, VIII, 57, 89 - Samostan braÊe propovjednika - Monesterium fratrum predicatorum, VI, 35 - Samostan Male braÊe - Monasterium fratrum minorum, milostinja u vinu, VI, 35 - Samostan punÊela - Monasterium pulcelarum, VIII, 57 - Trgovine - Staciones, na opÊinskoj zemlji, V, 21; u Polju, V, 41; trgovina opÊinskom solju, VIII, 47; trgovina Ivana »elipe, VIII, 57 - Uboænica - Hospitale, skrbnik, I, 3C - Ulice gradske i u predgrau - Viae civitatis et burgi, V, 41; VIII, 57; sluæbenici za ceste, V, 44 - Utvrde - Fortilicie, na gradskim zidinama, II, 12 - Vrata Celenge - Porta de Celenga, I, 41 - Vrata Dvora - Porta Castri, V, 41 - Vrata gradskih zidina - Porta in muro, kroz koja se dolazi na zemljiπte GunduliÊa, VIII, 57 - Vrata gradskih zidina - Porta muri civitatis, V, 41; kroz koja se ulazi u kuÊu Martola CrijeviÊa, VIII, 57 - Vrata ispod kuÊe Bogdana de Pissano - Portus subtus domum Bogdani de Pissino, V, 41 - Vrata lavlja - Porta leonis, prema predgrau, V, 41 - Vrata MenËetiÊa - Porta de Mençi, V, 41 - Vrata od Pila - Porta de Pilis, VIII, 57 - Vrata od ©orte (Buæa) - Porta de Sorte, V, 41 - Vrata æitnice - Porta fundici, VIII, 57 - Vrt - Viridarium, nadbiskupski, gospodina Ivana i Crkve Svih svetih, V, 41 - Zemljiπta u predgrau - Territoria in burgo, GunduliÊeva, biskupska, Samostana sv. Marije s Mljeta, Martola CrijeviÊa, Tripa –ureviÊa, Damjana GunduliÊa, VIII, 57; Matije MenËetiÊa, V, 41; VIII, 57; Stanca Zuba, VIII, 57; zemljiπta izvan gradskih zidina, V, 20 - Zidine gradske - Murus civitatis, kule i utvrde, II, 12; V, 10; obuÊari ne smiju πtaviti koæu unutar zidina, VI, 55; dovrπenje gradskih zidina, VIII, 18; uokolo gradskih zidina s nutarnje strane neka se ostavi put, VIII, 57; ulica od Sv. Nikole sve do zidina, VIII, 57; gradske zidine sa sjeverne strane (od brda), VIII, 57; sve do zidina staroga grada, kraj ulica, VIII, 57; zidine novoga grada, V,
640
9; nakon podizanja zidina, predgrae se dræi (raËuna) gradom, VI, 27 - Æitnica - Fundicum, æito se prodava samo u æitnici, VI, 31; sluæbenici æitnice, VIII, 53; ulica koja vodi od vrata æitnice, VIII, 57
F FANO - FANUM, grad u Italiji, I, 13
G GABELA - NARENTUM, II, 24, sthrv. DRIEVA GRUÆ - GRAVOSIUM, dio Dubrovnika s lukom, VI, 47; VII, 64; s Lapadom i Sumratinom, VII, 24, 25
H HUM - CHELMUM, kneæevina Zahumlje u dolini Neretve: glasnik poslan u Zahumlje, II, 24; kneæija, knez i njegovi sinovi; plemstvo, stanak, III, 49, 50, 51, 53, 54, 56 HVAR - FARRA LESNA stanak kod Sv. Marije Hvarske na Hvaru, III, 49, 50
J JADRANSKO MORE - CULFUS, VII, 14, 42-45, 48, 50; VIII, 98
K KOLO»EP - CALAMOTUM, otoËiÊ kraj Dubrovnika: knez, II, 33; vino, VI, 41, 62; VII, 64 KOR»ULA - CURCURA, otok, sthrv. KRKAR, I, 10, 18; II, 18 KOTOR - CATARUM, grad u danaπnjoj Crnoj Gori: opÊina i graanin Kotora, II,18, 24; VIII, 82, 86 KRF - CORFU, otok u GrËkoj, II, 24 KRSTAC - KRESTA, vrh na brdu Sr kod Brgata, III, 53 KURVELA - CURVELLA, izvor kod Omble (Petrovo Selo), sthrv. KURILO, VII, 64
641
L LAPAD - LAPIDUM, poluotok na podruËju Gruæa, VII, 64 LASTOVO - LASTA, LAGUSTA, otok: ribari, I, 10, 18; kako su se Lastovci podvrgli dubrovaËkoj opÊini, I, 15 LAVE (PADINA, STIJENA) U POLJU - LAVE (lat. LABES), stijene πto se spuπtaju prema moru, I, 26, v. Dubrovnik, padina LAVLJA VRATA - LEONIS PORTA, v. Dubrovnik LOKRUM - LACROMONUM, CROMA, otoËiÊ ispred Dubrovnika s benediktinskim samostanom: prokurator Lokruma, I, 3; opat itd., I, 21; sud treba poÊi na Lokrum, III, 48 LOPUD - DALAFOTA, jedan od sedam dubrovaËkih otoka zvanih Elafiti; knez, II, 33; vino, VI, 41; Ëitav Lopud, VII, 64 LUÆA - LODIA, V, 35
M MARKA JAKINSKA - MARCHIA ANCONE, I, 13; II, 24; VII, 40, 41 MLECI - VENETIAE, u Mlecima, VIII, 98; prijatelja MleËana ne Êe povrijediti, II, 26, 30; mletaËka mjera braça (lakat), VII, 38; graanin, VIII, 98; Ëast mletaËkoj opÊini, II, 1, 3; VIII, 58; vlast, VIII, 98; duæd, II, 1, 3 i sljed.; prisega dubrovaËkog kneza duædu, I, 1; II, 1, 2; ugovor s duædom, II, 4, 33; vjernost duædu, II, 3 i sljed. 16, 23, 30, 31, 33; pohvalnice duædu, I, 2; VIII, 58; dubrovaËki knez po nalogu gospodina duæda, VIII, 52; trgovaËka roba voæena u Mletke, VII, 39, 40; milijar, VII, 38, 39; vaga, VII, 39; zakoni, VIII, 98; ugovor MleËana, II, 3-7, 9-13, 15-17, 19-23, 25-29, 32, 33 MLINI - MOLENDINA, MOLINA, selo u Æupi dubrovaËkoj, VIII, 35; stanak s Crnogorcima u Mlinima, III, 54; VII, 64, VIII, 24 MLJET - MELETA, MELITA, MELEDA, otok: plovidba, I, 23; zemljiπte Samostana sv. Marije Mljetske u Gradu, VIII, 57 MOLFETTA - MOLFETUM, grad na obali Apulije, I, 23 MOLUNAT - MOLUNTUM, luka u Konavlima, I, 23
642
N NIKOLA SV. - S. NICOLAUS, v. Dubrovnik, crkva NIK©I∆ - ANAGASTUM, mjesto u Raπi, danaπnjoj Crnoj Gori, II, 24
O OMI© - DALMISIUM, ALMISIUM, grad kojega su se stanovnici bavili gusarenjem, II, 24; stanak, II, 50; VI, 21, 22, 58-61; VII, 14 ORTONA, grad u Italiji, I, 13 OTOCI - INSULAE, dubrovaËki: podjela æita, II, 19; luke na otocima, II, 33; VII, 64; Mali sud sudi nedjeljom, VIII, 1, 2; vinogradi, VIII, 23, 24; paleæi, poæari, VIII, 35
P PALA»A - PALACIUM, duædeva, VIII, 59, v. Dubrovnik, dvor, palaËa PLAT - BELEMUM, mjesto u Æupi dubrovaËkoj, VIII, 24, 35 POLJICE - PALLICIUM, PALLIÇA, selo izmeu Zatona i Oraπca, VII, 64; VIII, 24, 35 POPOVO - PAPOA, regija u zaleu Stona (B i H), II, 24 PREDGRA–E - BURGUS, v. Dubrovnik PREKOMORSKE ZEMLJE - ULTRAMARINE PARTES, VII, 14 PREVLAKA STONSKA - PRIEVLACH, PRIVLAC, III, 50 PRÆINATA - ARENA, lokalitet u ©umetu gdje se odræavao stanak, III, 53 PU»EVI, BUNARI - PUTEI, v. Dubrovnik PU»INA, MORE - PELAGUS, v. Dubrovnik, puËina PULA - POLA, II, 24 PUN∆ELE SAMOSTAN - PULCELARUM MONASTERIUM, v. Dubrovnik, samostan pulÊela (anÊela)
R RA©A - RASSIA, RAXIA, II, 24; kraljevstvo i ljudi Raπe, III, 53; vladar Raπe, III, 53, 56; VIII, 59; stanak s Raπanima, III, 53, 56; sluæbena putovanja u Raπu, VIII, 14 RIJEKA DUBROVA»KA - UMBULA, I, 11, 18, 21, 29, 30 (ribarenje); VII, 64 (luka); VIII, 24, 35 (πtete) ROMANJA - ROMAGNA, kraj u Italiji; brodovi kad odanle stiæu, I, 13 RT SEKA (STIJENA) LOKRUMA - PUNTA DE SECCO, I, 23
643
S SINIGAGLIA - SENEGAIA, grad u Italiji, I, 13 SKADAR - SCUTARUM, grad u Albaniji, II, 24 SLAVENSKI KRAJEVI - SCLAVONIA, njezine zemlje, vlasti, vladari, ljudi: kraljevstvo Raπe, I, 23; III, 17, 50; VIII, 56, 58, 73, 98; gospodari Sklavonije, III, 56 SPLIT - SPALATUM, glasnici poslani u Split, II, 24; stanak, III, 50; sluæbenici na sluæbi u Splitu VIII, 14 SREBRENO - SUBBRENUM, selo u Æupi dubrovaËkoj, VII, 64; VIII, 24, 35 STANAK - STANICUM, sudbeni sastanak DubrovËana sa susjedima u odredbama se naziva parlament, I, 4; III, 49; odræavao se u punom sastavu (plenarni), I, 4; III, 51, 53, 54, 57 ili pojedinaËni, III, 53, 54, 57, ili mali stanak, III, 57; knez odlazi na stanak, III, 49; sa ©ibenËanima, Trogiranima, SpliÊanima, Omiπanima i Hvaranima, III, 50; sa Zahumljanima, III, 51; Bosancima, III, 52; Raπanima, III, 53; ZeÊanima, III, 54; sa Slavenima, III, 56, 57 STON - STAGNUM, passim STANGNUM (VIII, 80), STANNUM (VIII, 81), grad Ston, II,24; Stonski Rat, I, 30; Prevlaka Stonska, III, 50 (stanak); stonsko vino, VI, 65; VIII, 94 STONSKI RAT - PUNTA STAGNI, danas zvan Peljeπac, VIII, 81, 94; vino s Peljeπca, VI, 65; VIII, 80; od Peljeπca prema zapadu, I, 30 SUMRATIN - SANCTUS MARTINUS, toponim na Lapadu, VII, 64
© ©IBENIK - SIBENICUM, grad u Dalmaciji, III, 50 (stanak) ©IPAN - JUPPANA, otok kraj Dubrovnika: knez otoka, II, 33; vino, VI, 41; krae, VI, 62; luka, VII, 64 ©UMET - IUNCETUM, mjesto kraj Dubrovnika, III, 53; VII, 64; VIII, 24, 35
T TERMOLI - TERMOLE, grad u Italij,i I, 13 TRIPUN SVETI - S. TRIPHONUS, crkva u ©umetu, III, 53 TROGIR - TRAGURIUM, II, 18 (vino), 24 (glasnici); III, 50 (stanak) TRST - TRIESTUM, talijanski grad, II, 24.
644
U UBOÆNICA - HOSPITALE, v. Dubrovnik ULCINJ - DULCINIUM, II, 18, 24 UTVR–EN GRAD - CASTRUM, v. Dubrovnik
V VALONA - AVALONA, grad u Albaniji, II, 24 VENECIJA - VENETIAE, v. Mleci VI©NJICA - VISNIÇA, Crkva sv. Jakova, I, 23 (danas Sveti Jakov) VIESTI - BESTIÇE (PESTIÇE), grad u Italiji, I, 13
Z ZADAR - IADRA, poslanik u Zadru, II, 24; obiËaji meu Zadranima i DubrovËanima, III, 49; od Kotora sve do Zadra, VIII, 82; prijateljstvo sa Zadrom, VIII, 98 ZATON - MALFUM, selo kod Dubrovnika, III, 51; stanak kod Crkve sv. Stjepana, VII, 64; VIII, 24, 35 ZETA - GENTA, CENTA, kraj danaπnje Crne Gore: stanak u Mlinima u Æupi dubrovaËkoj, III, 54; knez i zemlja, III, 56 ZID, ZIDINE - MURUS, zajedniËki zid izmeu dvije kuÊe, V, 7, 8, 16, 17, v. Dubrovnik - zid, pregrada
Æ ÆUPA DUBROVA»KA - BRENUM, VII, 64; VIII, 24, 35, v. Plat, »ibaËa, Mlini
645
KAZALO STVARI
A APTAGI, vrsta pristojbe ili pologa πto se daje sudu prije parnice, I, 19, 24, 30, 33; III, 46; VI, 42 ARSENAL - ARSANA, II, 14; VI, 18 ARTIMON - ARTIMONUS, vrsta jedra iznad natkoπnjaka, VII,3
B BACANJE - IACTARE, bacanje neËega s broda u more, VII, 58; bacanje otpada u luku, VI, 23; bacati se na zemlju na sudu zbog duga, III, 4, 6, 11-13 BA»VA, BA»VICA, KACA - TINA, V, 2 BADNJAK - ÇEPO, drvena klada koja se polaæe na vatru uoËi BoæiÊa, I, 9; cjepanica luËevine, I, 20, 30 BAKAR - RAME, VII, 38 BALKON - BALCHIO DOMUS, V, 3 BALA - BALLA, sukna, VII, 38 BARKUZIJ - BARCUSIUS, vrsta oveÊeg broda, III, 12; VII, 60, 61, 62; VIII, 50, 78 BATINANJE - VERBERACIO, koje vrπe skrbnici Sv. Marije, I, 24; majke ili oca, IV, 23; nezakonitih sinova, IV, 72; sinova i kÊeri, IV, 73; stranaca, VI, 30; vlasnika kuÊe, VI, 33; tuih robova i sluπkinja, VI, 43; robova ili sluπkinja svojih, VI, 44; slobodnjaka, VI, 47; robova mornara, VII, 20, v. πibanje BERBA - VINDEMIA, III, 12, 14; V, 23; VI, 47; VII, 59, 62, 64-66 BILJEÆNICA - QUATERNUS, opÊinskih raËuna, II, 32; za upis oglaπenih kazna zbog prodaje, V, 35; za prodaju nekretnina susjedima, VIII, 68; za upis isprava, VIII, 90; preuzeti dug upisan u biljeænici, VIII, 62; biljeænica brodskog pisara, VII. 45, 67, v. knjiga BISERJE - PERLE, u mirazu, IV, 1, 2; mjerenje biserja, VIII, 77 BLAGO SVETE MARIJE - THESAURUS S. MARIE, I, 26 BOB - FABA, II, 19 BOK BRODA - PARIES, VII, 1 BORAVI©NA PRISTOJBA - SOSTA, SOSTATICUM , plaÊa strani brod, I, 13; gradski sluæbenici naplaÊuju strancima, I, 33 BRAK - MATRIMONIUM, sveti IV, 22, 23, 24, 28, 29, 43, 47; VI, 52; VIII, 94
647
BREME - FAXIUS, luËevine, I, 12 BROD - NAVIS, kako vlasnik mora urediti brod, VII, 1; koji brodovi moraju imati pisara, VII, 2; o brodskoj opremi, VII, 3 itd.; cijela VII. knjiga Statuta posveÊena je pomorstvu i brodarstvu od glave I. do LXVII.; veliËina broda, VIII, 78; pred polazak iz luke brodovi moraju imati propisanu opremu, VIII, 78, 79; isto tako i nakon povratka, VIII, 78; plaÊaju jedan perper jarbolarine knezu, I, 13; na BoæiÊ i Uskrs prvi brod koji se usidri u Gradskoj luci dobiva od kneza jedan perper, I, 9; brod nakrcan soli ili æita daje dio Crkvi sv. Marije, I, 17; brod koji baci u luci præinu plaÊa kaznu, VI, 23; tko kupi brod od Omiπanina plaÊa globu, a brod mu se spaljuje, VI, 22; tko proda brod Omiπanima kaænjava se, VI, 21; suvlasnik broda ne moæe zabraniti veÊini suvlasnika prodati brod, IV, 7; suvlasnik broda sa strancem neka ukrca toliko dubrovaËkih mornara koliko ima udjela u brodu pod prijetnjom kazne od 50 perpera, VI, 66; DubrovËanin ne moæe dati ni imati udio u brodu sa strancem, VI, 67; πto zapovjednici daju knezu, a πto on njima, I, 9; πto dobivaju od nadstojnika soli i skrbnika Sv. Marije, I, 9, 26; πto od crkovinara Sv. Marije, I, 22; oboljeli mornar napustivπi brod dobiva dio zarade kao i ostali mornari, VII, 3; konvoj (skupna plovidba brodova), VIII, 64 BRODICA, BARKA - BARCA, I, 13; IV, 79; VI, 65; VII, 1,7; VIII, 79 BRODOLOM - NAUFRAGIUM, VII, 47 BRODSKA OPREMA - COREDUS, II, 30, 31; VII, 3, 4, 5, 8 BRODSKA UÆAD - CANAPI, VII, 3 BUT, BEDRO - COXA, COSCIA, krave u mesnici, I, 16, 30
C CARINA - DOANA, I, 23; III, 2; VIII, 82, 83; gradnja nove ulice ispred carinskih kuÊa nakon straπnog poæara (1296.), VIII, 57; pomorska carina, II, 27; kopnena carina, II, 28 (prisega carinika); carinski raËuni, VIII, 47; novac od carine (koliko se izdvaja za zavrπetak zidina), VIII, 18; treÊina carine daje se kao prisilni zajam OpÊine, VIII, 61 CENDAT - CENDATUM, posebna svilena tkanina, IV, 3 CENTENAR - CENTENARIUS, II, 27, 28; VII, 41; VIII 53, 75, 83
648
» »AVAO - ACCUTUS, sve izdatke za Ëavle i sl. snose brodovlasnici, VII, 1 »ETVRTINA - QUARTERIUM, broda, VII, 14; Ëerek svinje, brava i sl., I, 26, 28 »I©∆ENJE - CURATURA, vinograda od trave, V, 30 »UPANJE NASADA VINOVE LOZE - DISRADICACIO, V, 34
D DA∆A, POREZ, DOHODAK - DACIO, DACIUM, VIII, 58; na vino, I, 30; II, 10; VIII, 54; od mjerenja æita, VIII, 53; prihod od pijeska, VI, 64; tuæba o opÊinskim davanjima, III, 2; zakidanje poreza, VI, 13 DAR - EXENIUM, I, 2 DAROVANJA - DONACIONES, DONA, roditelja djeci, IV, 5, 38, 57, 58, 64, 68 DAVNINA, v. starina DENAR, GRO© - DENARIUS, VIII, 16; u kaznama i darovima, I, 10, 23, 26; II, 6, 7; VIII,13, 28, 38, 44, 47, v. groπ; novac, moneta, I, 23; VII, 17, 44, 50, 51; VIII, 42, 96 DESETINA - DECIMUM, u oËevoj oporuci, VIII, 94 DESNICA - MANUS DEXTRA, gubi je udaraË, VI, 3; kradljivci, VI, 4; drumski razbojnici, VI, 5; krivotvoritelji isprava, VI, 8, 9; takoer novca, VIII, 55, 84 DIO - PARS, veÊina nadglasava manjinu meu vlasnicima broda, VII, 17, 18, 46, 48, 56, 58; isto tako u VijeÊima, II, 5; VII, 40; obraivati zemljiπte ili vinograd na dio, V, 30, 31; VIII, 24; mornari plove na udio u zaradi, VI, 66, 67; VII, 1, 2, 17, 19, 20, 23, 25, 26, 29, 60; oduzima se dio zemlje onomu tko iz Stona ili Stonskog Rata doveze vino u Dubrovnik, VI, 65; plemiÊ se ne smije æaliti za dio zemlje πto ga je dobio na Ratu, VIII, 81; nuæni dio, VIII, 94 DOB - ETAS, zakonska dob za muπkarca 14 godina, za æensku 12 godina, IV, 76; VIII, 29, 42; nasljednicima se predaje imovina pokojnika kad navrπe 18 godina, VIII, 42 DOBIT - LUCRUM, ploviti na dobit, I, 23; VII, 17, 28, 42, 43, 50; dobit od mlinarine, V, 45 DOBITAK OD NOVCA - PRODE DE MONETA, VII, 42, 43, 49 DOBRI OBI»AJI, VI, 68; VIII, 94
649
DOKUMENT - DOCUMENTUM, INSTRUMENTUM, III, 28, 59; V, 40; VIII, 42; javni dokument - isprava, IV, 35; VIII, 91; zaduænica, IV, 4; zaduænica ili darovnica vrijede 30 godina, VIII, 90; isprava o mirazu ili posjedu, VIII, 90; isprava “Renuntiando ...”, III, 59; VIII, 91, v. isprava DOMOVINA - PATRIA, dati savjet na korist naπe domovine, II, 6 DONIJETI - INVENIRE, novi propis, II, 4, 5, 6; novu odluku u vijeÊu, II, 5 DRVA - LIGNA, dovoz u grad, I, 12; za svadbu dovoz drva, VI, 47; putovanje barkom radi dovoza drva, VII, 62; drvena kuÊa, IV, 79; drveno stubiπte, V, 1; drvena gradnja ne odreuje stabilnu granicu posjeda, V, 11; drveni zid (pregrada), V, 16; drvo za kuÊice, pergole, odrine i vrtne sjenice, VIII, 24, 35 DRVE∆E - ARBORES, izmeu vinograda, V, 26; sjeËa stabala, VI, 11; πtete u vinogradima, voÊkama i stablima, VIII, 24 DUBROVA»KI OBI»AJI - USUS RAGUSII, dobri i loπi, II, 1; knez priseæe da Êe Gradom upravljati prema dubrovaËkom obiËaju, II, 1; III, 8; VIII, 1, 2; vinograd obraen prema dubrovaËkom obiËaju, V, 30, v. obiËaji DUG - DEBITUM, VIII, 62 DUKAT ZLATNI - DUCATUS AURI, III, 59, 60 DU©A - ANIMA, oporuËno ostaviti odreenu svotu za svoju duπu, IV, 6, 7, 17, 39, 40, 41, 42, 47, 59, 65, 70
E ENTEGA, trgovaËka roba i novac na brodu, I, 23; III, 13; VII, 2, 17, 4249, 53
F FOLAR - FOLARUS, vrsta novca, I, 6, 23, 27, 34; VII, 37; VIII, 16, 17, 38, 55
G GAJF - GAYFUM, prostorija na vrhu kuÊe izbaËena nad ulicom, V, 5 GALIJA - GALEA, opÊinska, II, 10, 14; mletaËke, VIII, 98 GAT, MOL - MOLUS, I, 26 GLAVNICA - CAPITALE, novËana, III, 46; VII, 47; VIII, 27
650
GODI©NJA SMJENA VIJE∆A - MUTARE CONSILIUM, I, 3B GONDOLA - GONDULA, vrsta barke, VIII, 50 GOVE–E KOÆE - BOUM CORIA, VII, 39 GRAD - CIVITAS, I, 1, 3, 4, 15; II, 1, 7; III, 1, 17; V, 41; VIII, 25, 57 GRADILI©TE - CASALE, kuÊice na njivi, I, 21; dano u miraz, IV, 35; V, 13-15; mali (niæi) sud uspostavlja raËun nedjeljom onima u seliπtima, VIII, 1, 2; πtete na kuÊicama, VIII, 23; stanovnici kuÊica, VIII, 24 GRANA - FRASCA, I, 12 GRANICE - CONFINES, sa Slavenima, VIII, 73; prodaja soli izvan granica odreenih Statutom, VIII, 75 GRIMIZ - GRANA, i svila, VII, 39 GRIP - GRIPUS, vrsta ribarske mreæe, I, 10, 18, 26, 30 GRO© - GROSSUS, srebreni novac, III, 40; VI, 17; VII, 78, 79, 83; pola groπa, VIII, 5; krivotvoreni groπi bez srebra, VIII, 55; laæne groπe treba uniπtiti, VII, 38, 39; VIII, 77, 84, v. denar, folar GUNJ - SCLAVINA, GONNUS, vrsta seoske odjeÊe, I, 33; VII, 41; VIII, 97
H HAVARIJA - AVAREA, πteta poËinjena na brodu, VIII, 64 HRANA - VICTUALIA, II, 10; u predgrau, VI, 27 HRANARINA - MENSA, kneæeva, I, 29; brodska, II, 18; VII, 30, 31, v. trpeza, menza HRVATSKI KNEZ u nazivu mletaËkih duædeva, VIII, 59, 98
I IGLICA - ANGUSIOLA, riba (Esox Belone): ribariti na iglice, I, 10, 18, 30 IMANJE - POSSESSIO, nekretnine, V, 11; VIII, 67, 72, 74, 76; obraivanje imanja, VI, 65 ISPRAVA - CARTA, jamËenje s ispravom ili bez isprave, II, 7; isprave, III, 12, 22, 25, 43, 46, 59; VIII, 1, 2; Mali (niæi) sud; zaduænica, V, 39; VIII, 69; krivotvorena isprava, VI, 8, 9; notarska isprava, III, 61; IV, 60, 70; V, 16; VIII, 22, 26, 27, 42, 62, 88; isprava o mirazu, IV, 1, 4, 36, 37; javna isprava, III, 3; IV, 4, 70; V, 39; premda u Malom (niæem) sudu, VIII, 1, 2; kupoprodajna isprava, V, 37 ISTOK - LEVANTIS PARS, na istok, VIII, 57
651
ISTOVAR - DISCAREGARE, VIII, 65, 75 IZGON - BANNUM, iz dræave; trajni, VI, 1, 2; biti u progonstvu, VI, 3; dani progona, V, 35, 36; kazna, II, 11 i passim; plaÊanje globe, VI, 5, 15
J JAM»EVINA - ARRA, VII, 37; VIII, 17 JAMSTVO - PLEÇARIA, II, 7 JANJE∆E KOÆE - AGNELINAE PELLES, VII; 39 JARAK - CARBONARIUM, za vodu, V, 33 JARBOL - ARBOR, I, 13; VII, 7, 8 JARBOLARINA - ARBORATICUM, luËka pristojba koju plaÊaju strani brodovi, I, 13, 30 JARE∆A KOÆA - BECONA, I, 12; izvoz u Venciju i Marku, VII, 39 JAVNI ZBOR - PUBLICA CONCIO, VIII, 62, 90 JE»AM - ORDENUM, HORDENUM, II, 19; nije dopuπteno sijati ga u vinogradu, V, 30 JEDRA - VELA, VII, 3, 38 JEDRENICA - ANTENNA, VII, 7, 8 JELO I PI∆E - COMEDERE ET BIBERE, gospodar svom slobodnjaku na putovanju daje hranu i piÊe, VI, 47
K KABLI∆ - GALETA, æene ga nose na glavi, V, 2; kabliÊ za gaπenje poæara, VIII, 60 KA–ENJE TAMJANOM - INCENSUS, I, 1, 2, 26 KALENDE - KALLENDE, VIII, 28; darovi za kolendavanje, I, 7-10, 17, 2729; poËetak sluæbi, I, 3C; na lipanjske kalende poËinje mljevenje æita, V, 45; za kolovoπke i rujanske kalende bere se sol, VIII, 65 KAMATA - USURA, III, 22-25,46; VIII, 27 KAMEN - PETRA, kamena kuÊa, VI, 27, 38 KAMENJE - LAPIDES, oko Crkve sv. Marije, I, 26; nagraditi kamen, I, 27; drago kamenje u mirazu, IV, 1 KANALIZACIJA - CLOACA, svaka kuÊa je mora imati, V, 4 KAPITULAR - CAPITULARE, vjernosti na koje se prisezalo mletaËkom duædu i dubrovaËkom knezu, I, 1; II, 4-9, 11-17, 19-23, 25-29, 32; kapitular sudbenih sluæbenika, VI, 65; kapitular o sluæbama, I, 3; Malog suda, VIII, 3; za vino, VI, 35
652
KAPTOL - CAPITULUM, VIII, 52, 54 KAPU»A - CAPUÇA, puËki naziv za folar, VIII, 55, v. folar KARUBA - CAROBA, karuba folara, I, 26, 28, 33 KAZNA - POENA, VIII, 77 KLA»INA - CALCINARIA, I, 12, 23 KLJU» - CLAVIS, prodavaonice opÊinske soli, VIII, 47;VIII, 65, 75 KNEÆIJA - COMITATUS, kneæeva sluæba, I, 1; kneæevska Ëast, I, 6, 9, 10; prihod, dobit, raËun, I, 29; zamjenik kneæev u kneæevskoj vlasti, II, 2; knez vlada kneæijom, II, 2; kneæev nasljednik, VIII, 58; teritorij u Gradu i izvan njega, I, 33; boravak kneza na vlasti u Gradu i kneæiji, II, 3; kneæija, opÊina i graani dubrovaËki, III, 53, 54; otoËna kneæija, II, 33 KNJIGA - LIBER, rizniËara Sv. Marije u kojoj se upisuju sva imena onih koji umru bez oporuke, VIII, 42; knjiga opÊinskih iznajmljivanja, VIII, 57; knjiga upisa opÊinske soli, VIII, 47; knjiga prihoda opÊinskih blagajnika, VIII, 56; knjige Svete Marije, I, 26, v. biljeænica KOCKANJE - AD DADOS LUDERE, VI, 15 KOLEGANCIJA - COLLEGANCIA, trgovaËka udruga, III, 13, 46; VII, 50, 51 KOLIBA - CAPANNA, VIII, 24, 35 KOLNI PUT - CARARIA, pogodan za voænju kola, V, 23 KOLO, KAR - CARRUM, naprava kojom se plete uæad, I, 21, 25 KOMAD - PECIA, luËevine, I, 12; mesa, I, 16 KONDURA - CONDURA, brod nosivosti viπe od dvadeset miljara, VIII, 78 KONOPAC - TUNGNA, za mjerenje duæine, VIII, 49 KOPLJE - LANCEA, brod mora imati 4 koplja, VIII, 79 KOR - CHORUS, I, 1 KO©ARA - CANESTRUM, groæa, VI, 65 KOTAO - CALDARIA, kuhanje koæe za πtavljenje u kotlovima, VI, 55 KOÆA, KRZNO, KOÆARI, KRZNARI - CORIUM, PELLIS, PELLICARII, kravlja koæa od mogoriπa, I, 30; πtavilo za koæu, VI, 55; izvoz koæe u Mletke i Marku, VIII, 39, 41; drva za suπenje koæe, I, 12; obuÊari, πtavitelji, VI, 55, 56; krznari, VIII, 60; krznena bunda od zeËje koæe i od kunovine, IV, 3; VII, 39 KRA–A - FURTUM, FUR, VI, 4, 5, 10; VIII, 93; na otocima, II, 33; VI, 62; VIII, 14, 35 KRAJ - CONTRATA, dubrovaËki teritorij dijeli se na krajeve, VIII, 24, 35
653
KRALJEVSTVO - REGNUM, REGNAMEN, Raπe, III,53; Zete, III, 54; Sklavonije, VIII,58 KRAVA OD MOGORI©A - VACHA DE MARGARISIO, kako se dijeli i kome, I, 16, 30, 33 KR»AG - MASTELLUS, vode, VIII, 60 KR»MA - TABERNA, CANIPA, II, 4, 10; V, 1, 21, 26; VI, 41 KREDIT - CREDENCIA, III, 13, 39; VIII, 22 KRIJUM»ARENJE - CONTRABANDUM, VI, 17, 68 KRIV - FALSUS, prisega ili svjedok, VIII, 5; utezi i mjere, II, 11; VIII, 76 KRIVOTVORENI GRO© - CONTRAFACTUS, VIII, 84 KRIVOTVORENJE - FALSIFICARE, novca, VIII, 84 KRIÆ - CRUX, vrsta znaka: postavlja se u vinogradima, zemljiπtima itd., I, 33; VI, 32 KRUH - PANIS, dar u kruhu i vinu Ëasnim ljudima, VIII, 70; prodaja kruha, I, 26; II, 10; zakon o kruhu, II, 21 KU∆A - DOMUS, V, 1 itd., 31, 32, 35, 42, 44; VI, 27, 32, 33 KUGLICA - BALLOTTA, glasaËka kuglica u vijeÊima, I, 3C; VIII, 48 KUHINJA - COQUINA, moæe biti na terasi ali ne moæe nad zahodom, V, 4, 5 KUNA - FOINA, kunina koæa, IV, 3; VII, 39 KUTIJA ZA GLASOVANJE - BUSULA, VIII, 48 KVARTA VINA - QUARTA VINI, mjera za vino, I, 2; polovica kvarte, I, 17; II, 18 KVINKVIJ - QUINQUIUM, mjera za tekuÊine: vina, pola kvinkvija, I, 2; II, 18, 29; VI, 65; octa, VI, 39
L LAKAT - CUBITUM, BRACHIUM, duæinska mjera, I, 14; V, 24; VII, 38; VIII, 76 LAN - LINUM, VII, 38; laneno platno, VIII, 76 LEDINA - LIDIGNA, neobraeno zemljiπte, V, 29 LEGATI - LASSUM, prema zapisu ostavljeno u oporuci, VII, 96 LEÆATI - IACERE, s oËevom ljubavnicom, IV, 23; sa sluπkinjom, VI, 53 LIBRA - LIBRA, dubrovaËka mjera za teæinu, VII, 41; IV, 18; VIII, 82 LINIJA SRODSTVA - LINEA PARENTELAE, VIII, 29 LODENSKA TKANINA - ALODINI, panni, VII, 38 LOKARDA - LACERTUS, riba, I, 10, 18, 26, 30 LONDAR - LONDRUS, vrsta ribarske barke, I, 10, 26; VII, 62 LU» - TEDA, I, 12, 30
654
LUK - BALISTA, BALISTRA, naprava za izbacivanje strijela, VIII, 78, 79 LUKA - PORTUS, na otocima, II, 33; VII, 64; prodaja vina u luci, VI, 36; luka u Budvi, VI, 36; dubrovaËka luka, v. Dubrovnik, luka LUPEÆ - LATRO, II, 10; IV, 72; VIII, 35, v. kradljivac
LJ LJEKARNA - SPECIARIA, kako se mjere mirodije, VIII, 77 LJUBAVNICA - AMITA, AMICA, oËeva, IV, 23, 73
M MA» - SPATA, GLADIUS, VI, 3; VIII, 78, 79 MAGARAC - ASINUS, I, 23 MA©KARANJE - TRANSFORMATIO, VIII, 97 MEDOVINA - MOLÇA, MULÇA, ne smije se praviti za prodaju, nego samo za sebe, VI, 40 MIR I SAVEZ SKLAPATI - PACEM ET CONCRDIAM FACERE, s rodbinom pokojnika, VI, 29; mir izmeu DubrovËana i Slavena, VIII, 73 MIRAZ, PR∆IJA - DOS, PERCHIVIUM, IV, 1, 2, 4, 23, 24, 27-29, 35-43, 47, 52; V, 31, 38; VIII, 32, 95, v. prÊija MISA - MISSA, I, 2 MJERA - MENSURA, nadzornici mjera, II, 11; vina, ulja, æita, VIII, 53, 76 MJERNA MOTKA - PERTICA, duæinska drvena zemljiπna mjera (pritka), VIII, 49 MJESTA - LOCA, vjerska, IV, 70; zabranjena, VI, 17; VII, 14 MLINOVI I MLINARI - MOLENDINA ET MOLENDINARII, I, 8; IV, 79; voda za mlinove, V, 45; prilikom svadbe πalje se æito u mlin, VI, 47 MOGORI© - MARGARISIUM, daÊa na vinograde πto su se nalazili na tuem podruËju, I, 16, 30, 33 MORNARSKA PLA∆A - MARINARICIA, VII, 2, 6, 12, 14, 22, 24, 25 MORSKA OBALA - RIPA MARIS, jedna i druga jadranska obala, II, 18; kod Stona gdje je stanak, III, 50 MOTIKA - ÇAPA, V, 24, 35 MREÆA RIBARSKA - TRACTA, mreæa potegaËa, I, 10
655
N NABRE–ATI ROBINJU - INGRAVIDARE ANCILLAM, VI, 53 NADOKNADA, POPRAVAK - EMENDACIO, VI, 46, VII, 20, 37, 40, 54, 58, 60, 61; VIII, 24, 35, 60 NAGODBA - CONCORDIA, koju je duæan zapisati brodski pisar, VII, 8 NAJAMNINA - AFFICTUS, FICTUS, opÊinskih kuÊa u gradu, II, 20; za zemljiπte, V, 35; na rok ili zauvijek, VIII, 88 NAKRCATI, NATOVARITI - CARICARE, brod (opreËno rastovariti), I, 17; VI, 16, 37; VII, 12, 67; VIII, 63 NALOG - MANDATUM, kneæev, VI, 29 NAPRAVA ZA IZRADU UÆADI - CARRUM, I, 25 NASILJE - FORCIUM, I, 24; II, 5; VI, 33 NATOVARENI MAGARAC, (KONJ) - SAUMERIUS EQUUS, I, 12; II, 10; V, 23, v. teret NE»ISTO∆A - INMUNDICIES, oko Crkve sv. Marije, I, 26; bacanje u Gradsku luku, VI, 23; bacanje smeÊa na ulicu, VIII, 57 NEDJELJA - DOMINICA DIES, dan podjele æita otoËanima i mornarima, II, 19; nedjeljom je Mali sud izricao presudu otoËanima, mornarima i strancima, VII, 12 NEPAÆNJA, NESMOTRENOST - INCAUTELA, zbog Ëega izbije poæar, VIII, 60 NEPRAVDA, POVREDA - INIURIA, rijeËju ili djelom poËinjena, VI, 28, 29 NEZAKONITI SIN, K∆I - BASTARDUS (-A), IV, 71, 72 NOS - NASUS, æena ga gubi zbog krae, VI, 5; odsijecanje, VI, 33 NOSA» - BASTASIUS, PORTATOR, I, 24; VIII, 80 NOSIVOST BRODA - PORTATA NAVIS, VIII, 78, 79 NOVAC - MONETA, VII, 42-44, 48, 51; opÊinski, VIII, 46, 48; krivotvoreni novac, VIII, 55, 84; dubrovaËki novac, VIII, 84 NOÆ - CUTELLUS, CULTELLUS, noæem ureivati meu, V, 24; noæ za napad, VI, 24 NUÆNIK - PRIVATUS, mora biti pod zemljom, VIII, 57
656
O OBLAST - DISTRICTUS, stari dubrovaËki teritorij prije pripajanja Stona (1333.) sadræi Astareu i otoke, I, 3, 29, 32; II, 19; VI, 65, 66; VIII, 22-24, 35, 36, 50, 51, 65, 80 OBRADA - LABORARE, vinograda na dio, V, 30; dati zemlju za obradu na odreeni rok za dio uroda, V, 31; u kojem je sluËaju slobodnjak duæan raditi u gospodarevu vinogradu, VI, 47, v. radnici OBRA–IVANJE ZEMLJE - PASTINUM, IV, 35; V, 23, 29, 34; VIII, 73; zemljiπta πto graniËe sa susjedima u zaleu, VIII, 73 OBRT - MINISTERIUM, II, 22 OCAT - ACETUM, VI, 39 O»EVINA - PATRIMONIUM, oËinska imovina, nasljedstvo, IV, 9, 14, 15, 19, 20 i passim; V, 15 ODBIJANJE SUDA - DEJACTARE CURIAM, kneæeva, I, 21; izuzeÊe sudaca, III, 2; odreÊi se neËijeg imetka, III, 56; odbijanje sudaca u srodniπtvu, VIII, 15 ODGODA - DILATARE, tueg prava, VIII, 38 ODOBRAVANJE PUKA - LAUDACIO POPULI, II, 4, 5, 6; VIII, 93 ODREDBA - STATUTUM I, 3, 17; IV, 76; VI, 3, 68; VIII, 27, 35, 42, 52, 53, 54, 61, 67, 69, 75, 80, 91, 93, 94 itd. OGLA©IVANJE - PRECONIÇACIO, prodaje nekretnine, V, 35, 36; VIII, 72, 74, javno oglaπena prodaja, VIII, 49 OGLUHA - CONTUMAX, pozvan na sud ogluπi se doÊi, III, 11; VI, 29; VIII, 38 OGRTA» - MANTELLUM, od skrleti sa zelenom podstavom, IV, 3 OKO - OCCULUM, ili oba oka gubi: kradljivac, VI, 4; drumski razbojnik, VI, 5; tko siluje æenu, VI, 6; tko bez dopuπtenja poe u Omiπ, VI, 58 OKRUG, KRAJ - CONTRATA, dubrovaËki teritorij dijeli se na okruge, VIII, 24, 35 OLAK©ANJE BRODA - ALLEBARI, bacanjem u more trgovaËke robe zbog nevremena, VII, 7 OPA»INA - REITAS, II, 1 OP∆INA - COMMUNE, dubrovaËka: raËuni, posjedi, prihodi, II, 5, 7, 8 i passim; opÊine dalmatinskih gradova Zadra, Splita etc., III, 19, 49, 50
657
OP∆INSKA SLUÆBA - OFFICIUM COMMUNIS, VI, 18; VIII, 46; sluæba za pπenicu, æita i soËiva, II, 19; zapovjedniπtvo na brodu dræi se sluæbom, II, 26; sluæba pomorske carine, II, 27; sluæba carine na kopnu, II, 28; nadzornici bilo kojih opÊinskih poslova, II, 25; sluæba koja se skrbi o kruhu, II, 21; sluæba za nadzor vaga i mjera (svake godine izaberu se tri plemiÊa), VIII, 76, sluæba za nadzor vina, II, 29; DubrovËanin ne smije biti u sluæbi stranih gospodara, VIII, 99 OPORUKA - TESTAMENTUM, III, 41, 42; IV, 19, 49, 59, 70, 80; V, 39; VIII, 29, 33, 43, 94, 95 OPOZIV ODREDBE - REVOCARE STATUTUM, I, 17; VIII, 20 OPREMA - AFFISA, brodova, VII, 3 OPREMA - ORNAMENTUM, barka, VII, 62 OPROST KAZNE - REMISSIO PENE, VI, 68 ORUÆJE - ARMA, II, 10; VI, 24, 25, 47; VIII, 78, 79 OSTATAK - STROSSA, ostatak piÊa πto ostane na stolu u brodu, VII, 30 OTROV - VENENUM, IV, 23 OTROV OD TRAVA - HERBARIA, VI, 7 OV»JE KOÆE - AGNOPASTI CORIA, MOLTOLINA, VII, 39, 41 OVLA©TENJE - BALIA, II, 1; VI, 3
P PALAC - DIGITUS, kao mjera, VIII, 89 PALJENJE - COMBUSTIO, VIII, 35 (paleæ na podruËju dubrovaËkom) PALUBA - COOPERTA, VII, 1, 9 PAMU»NA TKANINA - FOSTAGNUS, VII, 38 PAMUK - BAMBASIUM, VII, 3; VIII, 77 PARASPODIJA - PARASPODIA, trgovaËka roba mornara, VII, 29, 53 PARNICA - PLACITUM, I, 19-21, 24; II, 7; III, 51; VIII, 1, 2, 4, 48 PE»A - PECIA, tkanine, VII, 38 PE»AT - SIGILLUM, koji sud postavlja (zapeËati) na kuÊu ili prodavaonicu, VI, 32 PE»AT SV. VLAHA, v. zapeËatiti PE∆ - FURNUS, IV, 79; V, 15, 41 PELJARINA - PEDOCHIA, PEDOTIA, dati πtogod pilotu broda da ga uvede kroz pliÊake u luku, VII, 56 (raguzeizam pedot) PERPER - PERPERUS, YPERPERUS, vrsta novca, VI, 4; VIII, 58, 60, 61, 65, 70; poluperper, I, 26; iperper, I, 2, 9, 26; II, 18; VI, 24, 36, 38, 39 itd.
658
PI∆E - BIBERE, 1) knez poziva kler na piÊe, I, 2; pomorske zapovjednike, I, 17; prokuratori Sv. Marije klerike, I, 26; 2) sudac ne smije piti sa strankama u sporu ni javno ni privatno, II, 4; isto tako zamjenik kneza i odvjetnici, VIII, 1, 2, 5, 12, 13 PISAR - SCRIBANUS, u carinarnici, VIII, 47; brodske trgovaËke robe, VII, 2, 6, 9, 28, 34, 37, 40, 45, 46, njegova prisega, 67; VIII, 80 PISMA - LITTERAE, gospodina kneza dubrovaËkog humskom knezu, III, 51; bosanskom vladaru, III, 52; isposlovati pismo od nekog vladara, III, 60; VIII, 99 PJESME POHVALNICE - LAUDES, pjevati u katedrali za mletaËkog duæda, I, 2; za dubrovaËkog kneza, I, 1, 2 PLA∆A, ISPLATA, plaÊa sluæbenika, VIII, 85 PLA∆E SLUÆBENIKA, I, 30; II, 2, 14, 16, 24; VIII 47, 48, 52, 85 PLATNO - DRAPPUS, vuneno i laneno, VIII, 76, v. tkanina PLO»A - TABULA, ispred Luæe na kojoj su oglaπene prodaje, V, 35 PLOT - PLATEA, πtete na drvenim plotovima (ogradama), VIII, 24 PLOVAC - ENDEGARIUS, za sidro, VII, 3 PLOVIDBA - NAVIGIUM, sa strancem imati dio od plovidbe, VI, 66, 67 PLOVILO - LIGNUM, brod svake vrste, I, 17, 23, 26; II, 8, 18, 27; opÊinsko drijevo, II, 14, 24, 26, 30, 31; manji brod, IV, 1; VI, 17, 21, 22, 32, 64; VII, 1 i sljed. 60, 62; VIII, 47, 50, 51, 75, 78, v. brod PLUTAJU∆I PREDMETI - AFFLATURA, nepoznatog vlasnika koji plutaju morem, VII, 35 PLJA»KA - ROBARIA, VI, 5; u nadbiskupa ili na samostanskom imanju na Lokrumu, I, 20, 21; Omiπana, VI, 58 PO»AST - HONOR, iskazana gradu Dubrovniku, VIII, 25; ocu, II, 1, 14, 33; VII, 30; VIII, 94 PODJELA - DIVIDERE, kuÊe, I, 27; kuÊa, trgovina itd., IV, 79; dara, IV, 38; otac dijeli imetak meu sinovima, IV, 16; podjela izmeu braÊe, III, 5; IV, 52; sinovi kÊeri, IV, 46; podjela oËevine, IV, 52, 55, 56, 79 POJAS - CINGULUM, æenin pojas, IV, 8 POJEDINAC - SPECIALIS PERSONA, III, 2, 60; V, 35; VIII, 19 POKOPI PLEMI∆A - SEPULTURE NOBILIUM, I, 27 POKU∆STVO - ARGACIUM, pribor, IV, 79 POLJUBAC - OSCULARI CUM ORE, prema zahumskom obiËaju poljubac prilikom polaganja prisege, III, 51 POLOG - DEPOSITUM, III,18; V, 35; VIII, 93 POMO∆ - ADIUTORIUM, gospodinu knezu da se izvrπi pravda, II, 6
659
POREZ - GABELLA, za Svetu Mariju i od ribarnice, III, 2 POSAO - NEGOCIUM, poslovi Crkve sv. Marije, I, 24; opÊinski poslov,i I, 29 POSJED ÆENA - POSSEDIUM MULIERUM, VI, 1C; glava Statuta o posjedu, VIII, 94 POSLANSTVO - AMBAXARIA, iÊi u poslanstvo, vraÊati se iz poslanstva, VI, 18 POSREDOVANJE - TRAMESSA, mornari poslani s novcem za posredovanje, VII, 52 POSTELJA ÆENINA - LECTUS UXORIS, IV, 2; lanena posteljina, IV, 11; Ëuvati vjernost postelji nakon muæeve smrti, IV, 7, sljed., 14; VIII, 43 POSUDBA - COMODARE, nekome od svote opÊinskog novca, II, 11-13, 20, 25, 27, 28 POTOK - PATACUM, u vinogradu, V, 33 POVLASTICA - PRIVILEGIUM, kralja Uroπa, VIII, 58; mletaËkog duæda, VIII, 98 POÆAR - IGNIS, VIII, 60; podmetanje poæara, VIII, 35 PRAVDA - JUSTICIA, pohvala pravdi u proslovu Statuta; poπtovanje kneæeve pravde, II, 17; neka se prije svega vrπi pravda, VI, 42 PRAVNA PRESUDA, PRAVO, SPOR - RACIO, kneæeva, II, 4, 5, 7; opÊinska, II, 1, 5, 7; zadovoljiti pravo i pravdu OpÊini, II, 3; dobiti nekoga na sudu, VIII, 46; za povoljan ishod knez izdaje pismenu potvrdu, VIII, 1,2; izreÊi presudu, VIII, 1, 2; imati pravo, VII, 8; VIII, 26; pokrenuti spor, III, 1; pravo i obiËaji Crkve sv. Marije, I, 1, 17; II, 13; izgubiti spor, V, 34, traæiti pravdu, III, 49; VIII, 37; doÊi pred sudce na sud, VI, 29 PRAVO UÆIVANJA - DOMINIUM, DubrovËanin neka ne traæi pravo uæivanja nekog zemljiπta, zaselka ili otoka u nekog stranca, VIII, 99; daÊe vlasti, III, 58; dolazak pred vlast, VIII, 91; mletaËka vlast, VIII, 98 PR∆IJA, MIRAZ - PERCHIVIUM, DOS, I, 1, 2, 4, 23, 24, 27-29, 35-43, 47, 52; V, 31, 38; VIII, 32, 95, v. miraz PRESUDA - ARBITRIUM, dubrovaËkog kneza o zloËinima koji nisu zabiljeæeni u Statutu, VIII, 94 PRIHOD - INTROITUS, opÊinski, VIII, 46, 54; prihod od soli, II, 9, VIII, 47; prihod i rashod, II, 8, 9, 15; VIII, 28 PRIJEDLOG - PARS, za glasovanje u vijeÊima: prihvatiti prijedlog, II, 2; dati ga na glasovanje, VIII, 48; dva prijedloga, VIII, 70 PRINOS - MOÇATICUM, od soli i æita, I, 17, 30; VIII, 53
660
PRISEGA - SACRAMENTUM, IURAMENTUM, kneæeva, II, 1, 2; VIII, 58; formule prisega, II, 1-33; VIII, 1, 2; odvjetnika, VIII, 44; svih iz Velikog vijeÊa i opÊinskih sluæbenika o laænom novcu, VIII, 55, 84; brodskog pisara, VII, 67; tutora, III, 51; VIII, 42; prisege o nevinosti, IV, 7, 30, 33, 39; prisega roaka, VI, 60; prisega dvanaestorice, V, 36; prisega dosuena onomu tko dobije parnicu, V, 37; bezvrijedna je prisega sestara djevica, IV, 50; krivokletstvo, II, 6; prisega urotniËke druæine, II, 1, 3; VI, 2; prisega kralja Uroπa, VIII, 58 PROCJENA - EXTIMACIO, povjerenstva, VIII, 24 PRODAJA ROBA - VENDERE SERVUM, nezakonitu kÊer izvan Grada, IV, 72; robinju dojilju, VI, 51; slobodnjak moæe sam sebe prodati ili zaloæiti, VI, 45; prodaja roba, VI, 42 PRODAJA - VENDITIO, na veliko ili na malo, VI, 17; VIII, 65 PROGLASITI - PROCLAMARE, preko glasnika, VIII, 57; protumaËiti odredbu, I, 3, 23; II, 7 PROPOVJEDAONICA - PERGULUM, u crkvi, I, 1, 2 PROTJERIVANJE - EXPULSIO, æene, kÊeri, sestre, VIII, 41 PROZOR - FENESTRA, V, 3, 4 PRSTEN - ANULUS, prsten πto ga muæ daje æeni, IV, 8 PUK DUBROVA»KI - POPULUS RAGUSII, zakone donosi knez, suci, vijeÊnici i puk, II, 8, 9 i drugdje u svim dodatcima PUT - VIA, putovi u vinogradima, kolni opÊinski putovi, V, 23 PUTOVANJE - VIAGIUM, osobito morem: iÊi na putovanje, poËeti, zavrπiti putovanje, I, 4, 17, 23; II, 5; III, 1, 8, 10, 13, 15-17, 19, 22; VII, 5 i sljed., 12, 20, 22, 34; VIII, 10, 14, 26
R RA»UN - RACIO, prihoda i rashoda, VIII, 28; zavrπiti raËun, VIII, 26; opÊinski raËun, II, 7; opÊinski raËun o prihodu i rashodu, VIII, 28; carinski raËun, VIII, 47; poloæiti raËun, VIII, 46; traæiti nekome raËun, VIII, 37; primiti opÊinski raËun, II, 32; VIII, 28, 46; poloæiti nekome toËan i Ëist raËun, VIII, 42; pregledati raËun, VIII, 46; poloæiti raËun o soli, VIII, 47; platiti raËun, VIII, 26 RADOVI - LABORERIA, u vinogradu ili na zemljiπtu, V, 28, 30; VI, 47; radovi svih zanata, II, 22; na graevinama, I, 27; V, 31; VIII, 89; radovi na drvenoj kuÊi, V, 11; od kamena s vapnom, V, 13; VIII, 37; za opÊinu, I, 27; II, 25; VIII, 18 gradnja zida itd., v. Dubrovnik, Crkva sv. Marije
661
RASPOLOÆBA - ORDINACIO, oporuke, III, 41; IV, 6, 74, 75; propisa, odredbe, VI, 68 RAT - GUERRA, vrijeme rata, I, 21 RAZBA©TINJENJE - EXHEREDATIO, IV, 23 RAZME–E, ME–A - MERGEGNUM, izmeu vinograda, V, 24, 25 RED (SAMOSTAN) PROSJAKA - REGULA MENDICANCIUM, VIII, 96; redovniËki æivjeti, IV, 50; stupiti u samostan i iziÊi iz njega, IV, 67 REDOSLIJED U SUDSKOM POSTUPKU - ORDO IUDICIORUM, III,1 RIBA - PISCIS, kako se dijele osrednje ribe, I, 26, 50 RIBARENJE - PISCARI, u Rijeci (Ombli), I, 11, 18, 21, 29, 30; noÊu pod svijeÊu, I, 10, 18, 26; prilikom svadbe, VI, 47 RIBARSKA TRSTIKA (©TAP) - CANA, I, 10 RIBE USOLJENE - PISCES SALATI, I, 10, 30 RIZNICA - TESAURARIA, sluæba rizniËara, I, 3C ROB, ROPSTVO - SERVUS, SERVITUS, dati se u ropstvo, vratiti se u ropstvo, VI, 45, 47; robovi obraivaËi vinograda, I, 12; robovi mornari, VII, 19; robovi dovedeni na brod, VII, 20, 27; vjerovnik uzima robove i sluπkinje zbog duænikova duga, III, 12, 46; prodaja robova, I, 14 ( u naslovu glave servi, u tekstu sclavi); na sudu dobiti parnicu protiv roba ili sluge, III, 58; glave o robovima, VI, 42-53; otpust, IV, 17; robovi slobodnjaci, VI, 45, 47, v. rob, sluæinËad, posluga ROD, PLEME - SCLATA, samo jedan Ëlan iz istog roda smije obavljati stanovitu sluæbu u isto vrijeme, I, 1, 3B, 6, 11C ROGANCA - ROGANCIA (primljena stvar koja se treba prodati), primiti neπto za rogancu, VII, 55 ROGULJICE - CORNUA poseban pozlaÊeni nakit u vijencu mladenke, kojoj se zabranjuje nositi ih na vjenËanju, VIII, 57 RU»AK - PRANDIUM, I, 17, 19 RUHO ÆENE - VESTIMENTA MULIERIS, IV, 1, 2, 3, 57
662
S SABIRANJE NOVCA - AVEDATICUM, I, 30; V, 22 SABOR - ARENGUM, javni zbor dubrovaËkog puka, VIII, 20 SAKA∆ENJE - MEMBRUM PERDERE, II, 4; III, 33; IV, 23; VI, 3 SAMOSTAN - MONASTERIUM, na Lokrumu, I, 21; Svete Marije na Mljetu, VIII, 57; gradski samostani, I, 12; VIII, 54; sinovi i kÊeri koji stupaju u samostan, IV, 61-63, 66-68 SASTANAK - PARLAMENTUM, I, 4; III, 49, 50 SEOSKO DOBRO - VILLA, nadbiskupa, I, 20; lokrumskog samostana, I, 21 SEPTI»KE JAME - COMPENDIA, kako se moraju odræavati i Ëistiti, V, 43 SEÆANJ - PASSUS, duæinska mjera, V, 9; VIII, 57 SIDRO - ANCORA, VII, 3, 4, 7 SILOVANJE - FORCIUM, VIOLENCIA, æene, VI, 6 SIR - FORMADICUM, CASEUS, VIII, 82 SJEKIRA - MANARIA, VIII, 60 SJETVA ÆITA - SEMINARE BLAVAM, II, 19; nije dopuπteno u vinogradima, V, 30, 31 SLAMNATA KU∆A -PALEARIA, VI, 57 SLOBODA - FRANCHIGIA, LIBERTAS, VIII, 52, 75; dana knezovima, VIII, 80 SLOBODAN - FRANCHUS, Ëovjek ili æena, VI, 42, 46, 48, 49 SMANJENJE KAZNE - ALEVIATIONES POENARUM, VI, 68 SMILOVANJE - GRACIAM DARE, smilovati se robu i slobodnoj æeni da sklope brak, VI, 48, 49; oprostiti kazne i globe, VI, 68; povlastica MleËana dana DubrovËanima, VIII, 98; DubrovËanin ne smije traæiti milost od stranih gospodara, VIII, 99 SMOKVA - FICUS, I, 23 SMOLA - PEGULA, modij smole, II, 11 SMOTAK VUNE - LANA INBOIATA, VII, 41 SMRTNA KAZNA - MORTIS SUPPLICIUM, ubojstvo se kaænjava smrtnom kaznom, VI, 1, 42; VIII, 58, 59 SOBA - CAMARA, biraËi u vijeÊima su podijeljeni po sobama, I, 3; duænik se zadræava u sobi, VIII, 30 SO»IVO - LIGUMEN, II, 19 SOL - SAL, uskladiπtenje, VIII, 75; dan knezu, crkvi itd., I, 5, 17, 22; prodaja soli, II, 8, 9; VI, 16, 17; VIII, 47, 63, 75; od Kumana i Budve neka se sol vozi samo u Dubrovnik, VIII, 65; proizvodnja soli na dubrovaËkom podruËju, VIII, 65
663
SOLAD - SOLIDUS, vrsta novca, I, 13 SOVRNJA, PIJESAK - SAVORNA, neka nitko ne baca u luci, VI, 23; daÊa za sovrnju u luci, VI, 64 SPALJIVANJE - COMBUSTIO, trava, VI, 7; broda s krijumËarenom soli, VI, 17; isto tako vina, VI, 65; krivotvoritelje novca, VIII, 84; poljskih drvenih kuÊica, VIII, 35 SPLETKARITI - MACHINARE, raditi na spletkarski naËin, II, 22 SPUD - MODIUM, mjera za suhe tvari, I, 17; soli, VIII, 47, 75; smole i vapna, II, 11; veliki spud, VIII, 75; nosivost broda, VII, 2 SREBRNA »A©A - NAPUS, IV, 18 SRE∆A - FORTUNA, pripisati svojoj sreÊi, IV, 28, 29, 32; rizik, VII, 31, 42-44, 50, 59; vremenska sreÊa: oluja, nevrijeme, VII, 6, 7 SRODSTVO - PROPINQUITAS, pri prodajama, VIII, 72, 74 STARINA - ANTIQUITAS, prema starinskom obiËaju podjela sluæbi, VIII, 99; starinski putovi u vinogradima, V, 23; tijek voda u vinogradima ostaje kao u davnini, V, 33, v. davnina STATUT DUBROVA»KI - LIBER STATUTORUM RAGUSII, priseÊi kako se nalaæe u drugoj knjizi Statuta, I, 3C; prije Statuta, IV, 4; vlasnici brodova moraju prisegnuti da Êe poπtovati Statut, VII, 4; kako je reËeno u ovom Statutu, VII, 16; prema dubrovaËkom statutu, VIII, 94 STOPA - PES, V, 8 STRINA - STRINA, lat., dar trgovaËkog broda ratnome kad se sretnu na plovidbi, II, 26, 30; VII, 56 STRJELICA - QUAD(R)ELLUS, na naoruæanom brodu, VIII, 78 STUB - PALUS, za stub se vezuju psovaËi, VI, 14 STUBA - GRADUS, s vanjske strane ispred kuÊe, V, 2 STUBI©TE - SCALA, kameno ili drveno pred kuÊom, vrata stubiπta, V, 1, 2; u predgrau nitko ne smije izgraditi stubiπte, V, 42; VIII, 57 STVAR (PREDMET), NEKRETNINA, KRETNINA - RES STABILIS, MOBILIS, III, 11, 12, 15, 43, 46; VIII, 67 SUBOTA - SABBATUM, u subotu radnici u vinogradima dolaze u Grad, I, 12; Velika subota, I, 2 SUD - JUDICIUM, suci sudnice, II, 16; sjediti na sudu, podiÊi spor na sudu, I, 24; VIII, 71; presuda za zloËin, VIII, 87 SUHOZIDINA - MACERA, zidane ograde, V, 24; VIII, 4 SUKNO, RA©A - RAÇO, vrsta vunenog platna, VII, 38 SULAR - SOLARIUM, iznad kuÊnog krova, V, 6 SUMNJIVA STVAR - RES CALUMPNIOSA, ne smije se unositi na brod, VII, 54
664
SVADBA - NUPCIE, VII, 47 SVA–A, SPOR - BRIGA, I, 24 SVIJE∆A - CANDELA, u crkvi, I, 2; voπtanica, VIII, 77 SVIJE∆A - FOCUS, ribariti noÊu pod svijeÊom, I, 18, 26 SVINJA - PORCUS, I, 6, 26 SVJETLO - LUMEN, kretati se noÊu Gradom bez svjetla, II, 10; VI, 20 SVOD NA KU∆I (TRIJEM) - ARCHUS, V, 10; popravak ili ruπenje starog svoda, V, 17; izgradnja svoda nad ulicom, V, 41; zabrana izgradnje svoda nad novim ulicama, VIII, 57 (dubrovaËka rijeË u XV. st. za ovaj pojam je klobuËina)
© ©IBANJE - FUSTIGATIO, laænog svjedoka, III, 28; napadaËa, VI, 3; kradljivca, VI, 4; drumskog razbojnika, VI, 5; lupeæa u vinogradu, VI, 10; onoga πto bez dopuπtenja prodaje sol, VI, 17; onoga tko baca u luci otuËenu æbuku, VI, 23; roba i robinje ako udare slobodnjaka, VI, 42; πibanje (verberacio) koje vrπe skrbnici Svete Marije, I, 24, v. batinanje ©IRUNI - SURONES, SCIRONES, vrsta plave ribe, I, 10, 18, 26, 30 ©KOPAC - CASTRATUS, uπkopljeni ovan, I, 6, 26 ©KRINJA - SCRINIUM, majËina πkrinja, IV, 57, 64 ©KRINJICA - CAPSELLA, opÊinskih rizniËara u kojoj se moraju dræati kljuËevi za sol, VIII, 47 ©TAVILO - CONCIA, πtavilo za izradbu koæe, VI, 55, 56 ©TIT - SCUTUM, moraju imati svi mornari, VIII, 78, 79
T TAJNA - CREDENCIA, koju povjeri knez svom zamjeniku, II, 2; sudcu, II, 4; svom pomoÊniku, VII, 1; sucima Malog (niæeg) suda, VII, 2 TAJNO MJESTO - SECRETUS LOCUS, u gradu, III, 48 TEGOTNA ODREDBA - HONEROSUM STATUTUM, VIII, 52. 75 TEMELJ - FUNDAMENTUM, pod zemljom, V, 18 TERASA - AMBLITUS, na koju vode stube, V, 1 langobardska terasa, V, 2 TERET, TOVAR - CARICUM, broda, I, 17; VI, 37; VII, 12, 52, 57 TIJEK - CURSUS, vode za mlinove, V, 45; gusariti s Omiπanima, VI, 58 TJEDAN - EBDOMADA, II, 19 TKANINA - PANNUS, u mirazu, IV, 11; VII, 38, v. platno
665
TLAKA - ANGARIA, radovi koji se besplatno obavljaju za OpÊinu, VI, 45 TOLJAGA ÆELJEZNA - MACIA DE FERRO, VI, 3 TOVAR - SALMA, πto ga nosi konj ili magarac, I, 23 TRGOVA»KA RADNJA - STACIO, III, 8; IV, 79; V, 21; dana u zakup, za mjesec ili godinu dana, V, 32; zapeËaÊena trgovaËka radnja, VI, 32 TRGOVA»KI UGOVOR - CONTRACTUM MERCATI, VI, 17 TRGOVINA, TRGOVCI, TRGOVA»KA ROBA - MERCACIO, MERCATORES, MERX, zabranjeno je trgovati kneæevu zamjeniku, II, 6; trgovaËka roba, III, 8; VIII, 2, 76, 77, 79, 83; trgovci, II, 27, 28; III, 16; VI, 65; VII, 8, 12, 27, 31, 32, 35, 37; trgovaËki ugovor, VI, 17; trgovina s Omiπanima, VI, 59-61; jamËevina, kapara, VIII, 17; trgovina na vjeru (veresija), VIII, 22; bez roka, VIII, 40; o trgovaËkoj robi, VIII, 83; trgovaËka roba na brodu, VII, 6 i sljed TRO©AK - EXPENDIUM, IV, 36; VII, 17 TRO©AK ZA OP∆INSKE RADOVE - EXPENSA IN LABORERIIS PRO COMMUNI, II, 25 TRPEZA, ZALIHA NAMIRNICA - MENSA, kneæeva, I, 29; laneni stolnjaci, IV, 11; brodska trpeza, II, 18; VII, 30, 31 TUÆBA - ACCUSA, LAMENTACIO, tuæiti, III, 11, 38; VI, 11, 30, 33, 42, 43; VII, 8; VIII, 35, 36, 87
U UBOJSTVO - HOMICIDIUM, VI, 1, 3, 29, 44, 54; VIII, 58, 59 UBORAK - COPELLUS, æitna mjera, I, 17, 19 UDAJA - MARITACIO, sirotica, VIII, 96 UDARAC - CULPUS, VI, 3 UDRUGA - SOCIETAS, brodara, I, 17; II, 18; VI, 65; VII, 20, 21, 29-32; braÊe ili sinova, IV, 52, 53, 57; otoËna zajednica plaÊa πtete ako se ne moæe otkriti lupeæ, II, 23; DubrovËana sa strancem na plovidbi, VI, 66; brodska udruga, II, 30; zapovjednik sa svojom udrugom, VII, 2; udruga za kretninu, VIII, 39 ULICE - VIAE, V, 41 UPRAVA - REGIMEN, knez priseæe upravi OpÊine dubrovaËke, VIII, 25; knez Êe prisegnuti na dobro upravljanje, I, 1; uvoenje kneza u upravu Dubrovnikom, I, 1; za vrijeme odsutnosti kneza umjesto njega upravlja OpÊinom kneæev zamjenik, II, 2; knez, dok je u upravi grada Dubrovnika, II, 3; od vremena kad knez poËinje
666
upravu, II, 13, 15; skrbnik Sv. Marije na kraju svoje uprave, I, 24; neka DubrovËanin ne traæi upravu kod stranih gospodara, VIII, 99 UPRAVLJANJE - GUBERNATIO, ili Ëuvanje, VIII, 93 UPUTE - COMMISSIONES, dane poslanicima i ostalima, VIII, 48; kneæeva uputa, VIII, 59 URED ZA MJERE - JUSTICIARIA, VIII, 77 UREDBA - ORDINAMENTUM, za brodove, II, 9; VI, 3C; VII, 62; VIII, 20; uredba dana kapetanu broda, II, 26 URES - ORNAMENTUM, za glavu, uπi i ruke u mirazu, IV, 2 USKLA–IVANJE MJERA - SAGOMARE PONDERA, VIII, 77 UTVRDA - FORTALICIA, v. Dubrovnik UZAJMITI, DATI U ZAJAM - ACOMODARE, nekome zlatninu, srebrninu itd., IV, 1 UZIMATI MITO - SERVICIUM TOLLERE, u formulama prisege, II, 2, 23, 32
V VAGE - BALANCIAE, STATERAE, PONDERA, I, 25; VII, 39, 40; VIII, 77 VAPNO - CALCINA, za peËaÊenje grobova, I, 27; mjera, II, 11 VATRA - IGNIS, poæar, VIII, 35, 60; ribariti noÊu pod svijeÊom, I, 10 VE»ERA - CENA, zapovjednika broda s mornarima, I, 22 VIJE∆ATI - ARENGARE, VI, 61, 65, 68 VIJENAC - CORONA, CORNA, CORNUA, nevjeste, IV, 4; VIII, 29; mladenka ga ne smije nositi s roguljicama kad ide muæu, VIII, 57 VINO - VINUM, knez ga moæe uvesti odakle ga je volja, VIII, 80; bijelo vino, I, 2; dar za vino, I, 26, 27; prodaja vina u krËmama, III, 39, 40; mjerenje vina, VIII, 76; vino u predgrau, VI, 27, 38; kazna za vino, II, 18, 29; VI, 36, 37, 38; VIII 54; zabranjeno je dovoziti vino izvana, VI, 35, 65; VIII, 80; vino s otoka, VI, 41; vino iz Stona ili Peljeπca, VI, 65 VINOGRAD - VINEA, drva iz vinograda, I, 12; Ëupanje starog vinograda, I, 12; vinogradi na otocima, II, 33; VI, 62; VIII, 23; posjed vinograda, III, 12, 46, IV, 79; V, 23-25 (mea), 26 (stabla), 27, 29, 30, 33, 36; VI, 10, 20, 32, 47; VIII, 4, 35, 43, 49; πtete u vinogradima, VIII, 23, 24 VITLO - CORHINA, brodsko kolo za namatanje konopa, VII, 3 VJERODOSTOJNOST - CREDENCIA, III, 39, 40; VI, 66, 67; VII, 26, 45, 52, 63; VIII, 44, 45, 55, 88
667
VLAST O»EVA - POTESTAS PATRIS, III, 8 VODA - AQUA, sveta voda, I, 1, 2; zabrana da se s kuÊne terase razlijeva voda po ulici, V, 5; kako se prihvaÊa voda zemljiπta ili vinograda koja teÊe poviπe, V, 33; voda mlinova, V, 45; poslije berbe doprema vode, VII, 62 VODOTOK - AQUEDUCTUS, tijek mlinske vode, V, 45 VOSAK - CERA, I, 2; VII, 39, 41 (izvoz u Mletke i Marku); VIII, 77; koji se kao svijeÊa blagosivlja u sluæbi Boæjoj, I, 2; na veËeri zapovjednika broda, I, 22 VRATA KU∆NA - PORTA DOMUS, V, 1, 4, 31 VRAÆDA - VRASDA, stari obiËaj plaÊanja novcem za ranjavanje ili ubojstvo, VIII, 58 VRT - ORTUS, HORTUS, sucima je zabranjeno piti po vrtovima, II, 4; vrt u oËevini, IV, 79 VUNA - LANA, VII, 39 (odvezena u Mletke), 41; VIII, 76
Z ZABRANJENA STVAR - RES VETATA, ne unosi se u brod, VII, 54 ZADUÆNICA - CARTA DEBITI, VIII, 69, 71, 94, 95 ZAJAM - IMPRESTITUM, AVEDATICUM, od novca Sv. Marije, I, 30; II, 13; V, 22 ZAJEDNICA - COMPANIA, COMUNITAS, UNIVERSITAS, urotnika, II, 1, 3; VI, 2; zajednica moreplovaca, I, 26; zajednica (obiteljska zadruga) braÊe, IV, 52; opÊine dubrovaËke, VIII, 59 ZAKON - LEX, svaki zakon Boæji i ljudski, VIII, 59; zakonski, zakoniti ljudi, VIII, 78; zakonski, zakoniti skrbnici, VIII, 96; sporiti se zakonito s nekim, I, 20, 21 ZAKUP BRODA - NAULUM, plaÊanje zakupa za brod, II, 24; VI, 17; VII, 9, 29, 37, 40; VIII, 50; zakup konja, II, 24; najmiti brod, VII, 1 i sljed. ZAKUPNINA - CASATICUM, dati kuÊu ili vinograd u zakup, V, 31, 32 ZALIHA HRANE - MENSA, za kneza, I, 29; na brodu, II, 18; VII, 30, 31 ZALOG - PIGNUS, II, 16, 17; III, 51; IV, 1, 2; VI, 42; VII, 32 ZANATI - ARTES, I, 10; II, 22 ZAPE»ATITI - BULLARE, 1) grob vapnom, I, 27; 2) baædariti (peËatiti) peËatom sv. Vlaha dræavne mjere, VIII, 77; 3) zloËinci se æigoπu: krivi svjedoci, III, 28; razbojnici, VI, 3; pljaËkaπi, VI, 4; drumski razbojnici, VI, 5 ZAPOVIJED - PRECEPTUM, VIII, 38
668
ZAPREKA PO BOÆJOJ VOLJI - IMPEDIMENTUM DEI, doÊi na stanak, III, 49, 51 ZARADA - AQUISICIO, II, 26 ZASTAVA SV. VLAHA - VEXILLUM S. BLASII, I, 1 ZATVOR, TAMNICA - CARCER, vlasnik osloboenika meÊe u zatvor, VIII, 30, 31 ZE»JI KOÆUH - LEPORINUS PELLICIO, u mirazu, IV, 3; VII, 39 ZEMLJA - TERRA, obraivanje, IV, 35, 36; zemlja za sijanje, IV, 79; sporovi oko zemlje, VIII, 4; prodaja zemlje, VIII, 31, 49 ZEMLJI©TE - TERRENUM, gospodar zemljiπta, III, 51; u oËevini, IV, 79 ZID DRVENI - ASSIDUS, V, 15 ZLATO, ZLATNINA - AURUM, IV, 1, 2, 3, 57; VIII, 77 ZLODJELO - MALEFICIUM, II, 26; III, 2, 33, 38, 43, 51; VI, 3, 7, 34; VIII, 36, 87 ZLOPORABA - ABUSIO, maπkaranja, VIII, 97 ZNAK - SIGNUM, znak na svakoj trgovaËkoj robi na brodu brodski pisar ucrtava u svoju knjigu, VII, 67 ZVONCE - TINTINABOLUM, VI, 34 v. zvono ZVONO - CAMPANA, znakom zvona sazvati vijeÊe ili puËki zbor, I, 3; II, 4, 6, 7, 8, 9; VIII, 28; treÊi znak zvona uveËer, II, 10; VI, 20, 26, v. Dubrovnik, crkve
Æ ÆDRIJEB - TESSERA, ædrijebom pobijediti III, 51 ÆELJEZO - FERRUM, VII, 38 ÆENIDBA SINA - UXORARE FILIUM, IV, 12, 13, 14 i sljed. ÆITARICE - SEGETES, mljeti u mlinu, I, 8 ÆITNICA - FUNDICUM, opÊinski sluæbenici æitnice, VIII, 53, v. Dubrovnik ÆITO, P©ENICA - BLADA, GRANUM, FRUMENTUM, I, 8, 17, 22, 31, 33; VII, 49; VIII, 52; sluæba, II, 19; obraena zemlja za sjetvu, V, 28; zabrana sijanja u vinogradima, V, 30; prodaja æita, VI, 31 ÆIVOTINJA - ANIMAL, πtete poËinjene na njivama i u vinogradima, VIII, 23, 24 ÆLIJEB - GOTALE, izmeu kuÊa u gradu, VIII, 57
669
PREGLED NOVACA I MJERA πto se spominju u Statutu
NOVCI DUKAT - DUCATUS (1 duk. = 40 groπa) PERPER - PERPERUS, YPERPERUS (1 perp. = 12 groπa) GRO©, DENAR - GROSSUS, DENARIUS (1 groπ = 30 folara) KARUBA - CAROBA (1 karuba = 24 folara) SOLAD - SOLIDUS (1 sol. = 5 folara) MILIJARENS - MILLIARENSIS (1 mil. = 3 folara) FOLAR - FOLLARUS (1 folar = 1/30 groπa) STAMEN - STAMENUS vrsta novca iz DraËa (1 stam. = 1/120 perp.) TARINUS AURI (zlatna moneta sicilskog kraljevstva, neotkrivene vrijednosti)
MJERE ZA TEÆINU BREME, NARAMAK - FAXIUS (oko 50 kg) LIBRA - LIBBRA (1 lib. = 328 g) MILIJAR - MILLIARIUM (1 mil. = 1000 libra) TOVARNO BREME - SALMA (oko 120 kg) KONJSKO BREME - SARCINA (178 kg)
MJERE ZA TEKU»INE VJEDRO - QUINQUUM, QUINGUM (veliko 22 litre, malo 19,25 litre) POLOVICA VJEDRA - MEDIUM QUINQUUM (cca 10,5 litara) KVARTA - QUARTA (oko 5 litara) POLOVICA _ETVRTINE - DIMIDIA QUARTA (cca 2,5 litre) KUTAO - TERCERUM VINI (24. pars quinqui = cca 0,80 lit.)
671
MJERE ZA SIPKE TVARI SPUD - MODIUM (1 spud = 42,27 kg) UBORAK - COPELLUS (1 ub. = 10,57 kg)
MJERE ZA DUÆINU I VISINU LAKAT - CUBITUM, BRAÇA (0,55 m)
MJERE ZA ZEMLJI©TA I GRA–EVINE SEÆANJ - PASSUS (2,048 m) STOPA - PES (0,34 m) PEDALJ - PALMUS (0,256 m) MJERNA MOTKA - PERTICA (nepoznate duæine) KONOPAC - TUNGA (nepoznate duæine)
672
OBJA©NJENJE MANJE POZNATIH RIJE»I
APTAGI - sudska pristojba ARSENAL - oruæarnica BARKUZIJ - (poveÊi) brod CENTENAR - sto jedinica razliËitih mjera EVIKCIJA - pravni instrument kojim vlasnik oduzima stvar od osobe πto ju je kupila od prodavatelja koji nije imao pravo slasniπtva FUSTANJ - pamuËna tkanina GAJF - prostorija πto strπi nad ulicu (podrijetlo neutvreno: u furlanskom postoji kajufa - dæep, a u arapskom gaib - nevidljiv) GRIP - vrsta ribarske mreæe INDIKCIJA - razdoblje od 15 godina JARBOLARINA - luËka pristojba koju je brod plaÊao prema broju jarbola JUSTICIJAR - sluæbenik odgovoran za utvrivanje i nadziranje mjera KALAFAT - majstor koji osigurava vodonepropustnost broda KAPITULAR - knjiga pravnih propisa, podijeljena na glave KATABLAT - koæa grimizne boje KOLEGANCIJA - trgovaËko druπtvo s podjelom dobiti izmeu ulagaËa kapitala i onih koji trguju KOMORNIK - sluæbenik opÊinskih prihoda KONDURA - vrsta broda, Ëesta u Hrvata
673
KORDOVAN - koæa obraena ‘na kordobski naËin’ KREDENCIJA - duæniËki odnos LODEN - grubo sukno LONDAR - ribarska barka MATAREL - vrsta tkanine MILIJAR - tisuÊu jedinica razliËitih mjera MOGORI© - daÊa za vinograde koje su DubrovËani posjedovali na susjednim, slavenskim zemljama MOSTAROL - vrsta tkanine koja se proizvodila u Montreuilu MRGIN - granica, mea izmeu posjeda NOKJER - zapovjednik broda OLIVER - vrsta tkanine, purpur PARASPODIJA - roba koju su na brod unosili mornari PATRUN - (su)vlasnik broda ili robe na brodu PITANTAR - Ëuvar oruæarnice POKLISAR - poslanik ROGANCIJA - roba povjerena onima koji su na brodu, u svrhu prodaje ROMANAT - bizantski zlatni novac SAJA - svilena tkanina SANGVINIT - vrsta tkanine SEKSTERIJ - jedan od πest dijelova grada (Ëetvrt)
674
SKJAVINA - pokrivalo od grubog sukna STAMFORT - vrsta tkanine STANAK - sastanak na kojem su DubrovËani rjeπavali sporove sa Ëlanovima okolnih zajednica STRINA - davanje koje su trgovci davali zapovjedniku ratnog broda ili brodovlja SULAR - terasa izloæena suncu TLA»NIK - kmet u povremenoj obvezi rada bez naknade, kuluËar TRLI© - vrsta debelog platna VRAÆDA - otkup za ubojstvo ili teπko ranjavanje ZALON - tkanina koja se proizvodila u Châlons-sur Marne, Ëelun ZDUR - opÊinski glasnik I sudski posluæitelj (*bissidor, *egzidur, F. De Diversis spominje bsduros, sic!)
675
The Statute of Dubrovnik The Statute of Dubrovnik was enacted in 1272, while the oldest manuscript preserved, housed today at the State Archives of Dubrovnik, was copied around 1349. The present bilingual edition contains the Latin original, based on the 1904 standard edition by C. JireËek and B. BogiπiÊ, and a new Croatian translation, accompanied by an introductory study. The earliest preserved Ragusan legal provisions date from 1190. A number of particular laws (bannum, preceptum) introduced before the Statute have been preserved in the form of separate documents, whereas some (e.g. provisions concerning penal law from the 1230s) may be traced in the text of the Statute, into which they had been incorporated. The compilation of the Statute of Dubrovnik in 1272 was guided by practical as well as political reasons, and responded to the need of the Ragusan commune to organize and consolidate its legal system. At the time Dubrovnik was under Venetian domination, as mirrored in the Statute provisions regulating government organization but also in certain elements analogous to the Venetian law. In addition, influence of the European common law (ius commune), founded on Roman and canon law, may also be recognized. The Statute contains eight books of different length. The first book of the Statute defines the privileges and responsibilities of the Rector and his deputy, the benefices of the Bishop and the Cathedral, etc. The second book contains the formulae of the solemn inauguration oaths taken by the Rector, judges, council members, and other public officials. The third book deals with civil procedure and jurisdiction of the courts. The fourth book details family law, as well as provisions governing inheritance. The fifth book deals with the regulation of certain rights related to land ownership. Criminal law and a number of miscellaneous provisions are included in the sixth book. The seventh book deals with maritime law. Appendices to the Statute constitute the eighth book, although some have been incorporated into other books as well. The Statute fails to give equal consideration to all branches of law, and some important legal matters have even been omitted. This phenomenon is common to medieval communities, since their legal system consisted of a variety of elements. Apart from the written laws and their collections, customary law was applied in certain legal domains, with specific professions, or within the local communities. Moreover, individuals were given considerable freedom to regulate mutual relations according to their own will, while state institutions
677
decided on matters which had not been regulated by law according to their own free judgment and opportunity. Ragusan legal documents, a voluminous collection dating as early as the second half of the thirteenth century, provide a valuable insight into this complex legal reality. Additionally, one may confirm that the institutions of the European ius commune were adopted to the Ragusan legal practice, although the Statute of Dubrovnik makes no reference to it among the legal sources; similar to Venice, the reason for not spelling it out explicitly may lie in the myth of autochthonous law, which remained a lasting feature of the Ragusan political ideology. In the period 1272-1408, the Ragusan statute was to witness a number of minor alterations, i.e. some chapters were left out, modified or supplemented. With the termination of Venetian domination in 1358, the Statute was thoroughly revised in that it was purged of all provisions related to the Venetian rule, giving way to a new version of the text (commonly referred to as “version C”). During the fourteenth century a growing number of laws were registered in the code book Liber omnium reformationum (followed by Liber viridis and Liber croceus), the final draft of the Statute being hammered out in 1408. The Statute of Dubrovnik remained in force until the fall of the Republic in 1808. Archival sources offer evidence of the continuous efforts being made to adapt its contents to the social changes. Not only had certain provisions been interpreted flexibly, but entire parts of the legal system (e.g. the penal system) had been transformed sub rosa. The sixteenth century saw several attempts at reforming the legal system, all of which proved in vain as they were confronted by a wall of the conservative circles of the Ragusan patriciate to whom the Statute was part of the tradition not to be interfered with. The Statute represented one of the prominent political symbols of the Ragusan state and the ruling patriciate, to which every patrician on the Major Council, in line with other officials taking up their office, had to swear. A considerable number of patrician families are known to have owned a private copy of the Statute, to be handed down as the epitome of noble identity. Deep-seated conservativism that dominated diverse areas of the Ragusan life influenced the future of the Statute as well. In the centuries to come, the significance of the Statute for the legal practice was diminished in favour of its political symbolism. The Statute was primarily perceived as a token of Ragusan political identity and its long legal tradition. (text by Nella Lonza, translated by Vesna BaÊe)
678
Pokrovitelji: Ministarstvo kulture, DubrovaËko-neretvanska æupanija, Grad Dubrovnik 680
