1
Srest ćemo se opet Mary Higgins Clark
Mlada izvjestiteljica Meghan Collins nalazi se na odjelu Hitne pomoći bolnice u New Yorku. Kola Hitne pomoći dovoze žrtvu ulične pljačke, mladu ženu čiji je identitet nepoznat. Liječnici pokušavaju sve kako bi je održali na životu, no na kraju odustaju, skidaju masku za dovod kisika s njenog lica, a Meghan, ugledavši ženino lice, počinje proživljavati pravu noćnu moru. Lice je njezin vlastiti odraz u ogledalu! Srest ćemo se opet dira suštinu našeg identiteta i u sebi nosi zastrašujuću poruku – u danima genetskog inženjeringa ni u što ne možemo biti potpuno sigurni, pa čak ni u to tko smo mi u stvari... 2
Srest ćemo se opet Mary Higgins Clark
Mlada izvjestiteljica Meghan Collins nalazi se na odjelu Hitne pomoći bolnice u New Yorku. Kola Hitne pomoći dovoze žrtvu ulične pljačke, mladu ženu čiji je identitet nepoznat. Liječnici pokušavaju sve kako bi je održali na životu, no na kraju odustaju, skidaju masku za dovod kisika s njenog lica, a Meghan, ugledavši ženino lice, počinje proživljavati pravu noćnu moru. Lice je njezin vlastiti odraz u ogledalu! Srest ćemo se opet dira suštinu našeg identiteta i u sebi nosi zastrašujuću poruku – u danima genetskog inženjeringa ni u što ne možemo biti potpuno sigurni, pa čak ni u to tko smo mi u stvari... 2
Čast mu ukorijenjena u nečasti bila, I vjera ga izdajnički u neistini ostavila. Alfred, Lord Tennyson 1.
Meghan Collins je stajala izdvojena od grupe novinara koji su se okupili na Hitnom odjelu bolnice Manhattan's Roosevelt. Nekoliko minuta ranije, u zapadnom dijelu Central parka opljačkan je umirovljeni američki senator i hitno dopremljen ovamo. Predstavnici medija gladni vijesti brujali su poput roja pčela očekujući izjavu o njegovom stanju. stanju. Meghan je spustila svoju tešku torbu na pod. Bežični mikrofon, mobitel i bilježnica svojom su su težinom urezivali ručku torbe torbe u njeno rame. Naslonila Naslonila se na zid i sklopila oči kako bi se načas odmorila. Svi su izvjestitelji bili umorni. Cijelo su poslijepodne sjedili na sudu u iščekivanju presude za slučaj pronevjere. U devet sati, neposredno prije odlaska, saznali su vijest o pljački. Sada je bilo skoro jedanaest. Svjež listopadski dan pretvorio se u podivljalu noć što je obećavalo raniji početak zime. U bolnici je bilo živo. Mladi roditelji s krvavim dvogodišnjakom u rukama proletjeli su pored recepcije prema prostoriji za pregled. Povrijeđeni i traumatizirani sudionici automobilske nesreće tješili su se međusobno dok su čekali na medicinsku obradu. Vani, neprestano neprestano zavijanje zavijanje kola hitne pomoći pomoći koja su dolazila i odlazila upotpunilo je poznatu kakofoniju njujorškog prometa. Netko je dodirnuo Meghaninu ruku. "Kako "Kako ide, savjetnice?" Bio je to Jack Murphy Murphy s Channela 5. Njegova je supruga s Meghan pohađala Pravni fakultet Njujorškog sveučilišta. Za razliku od Meghan, Liz je radila u struci. Meghan Collins, diplomirana pravnica, šest je mjeseci radila za odvjetničku tvrtku u Park Avenue, nakon čega je dala d ala otkaz i zaposlila se na WPCD radiju kao k ao novinarka. Tu je već tri godine i tijekom posljednjih mjeseci njene je usluge sve češće potraživao PCD Channel 3, srodna srodna televizijska stanica. "Sve je u redu, valjda", odgovorila mu je Meghan, a njen je telefon zazvonio. "Mogla bi nam se jednu večer pridružiti na večeri", rekao je Jack. "Odavno nisi." Krenuo je prema svom snimatelju, a ona je ispružila ruku kako bi iz torbe izvadila mobitel. Javio se Ken Simon iz redakcije vijesti WPCD radija. "Meg, EMS scanner je upravo zabilježio kola hitne hitne pomoći koja se kreću u pravcu bolnice Roosevelt. Nožem probodena žrtva pronađena na uglu uglu Pedeset i šeste i Desete ulice. Obrati pažnju!" Zlokobna sirena najavila je dolazak kola hitne pomoći. Ekipa traumatološkog odjela hitala je k ulazu. Meg je isključila telefon, vratila ga u 3
torbu i krenula za praznim bolničkim ležajem kojeg su gurali prema voznom parku odjela hitne pomoći. Kola su naglo zakočila. Iskusne su ruke hitro prebacile žrtvu na ležaj. Na lice su joj stavili masku za disanje. Plahta koja je pokrivala njeno tijelo bila je zakrvavljeno. Zamršena kestenjasta kosa isticala je bljedoću vrata. Meg je pohitala k vratima vozača. "Ima li svjedoka?" upitala je. "Nitko se nije javio." Lice vozača bilo je izborano i istrošeno, a njegov glas ravnodušan. "Postoji prolaz između dvije stare zgrade koje se nalaze na Desetoj ulici. Čini se kao da joj se netko primaknuo s leđa, gurnuo ju unutra i ozlijedio nožem. Najvjerojatnije se sve desilo u stotinki sekunde." "U kakvom je stanju?" "Teže ne može biti." "Identificirana?" "Ne. Opljačkana je. Izgleda da je žrtva nekog narkomana koji je hitno trebao fiks." Ležaj su gurali u bolnicu. Meghan je krenula za njima u prostoriju za hitni prijem. Jedan je od izvjestitelja viknuo: "Senatorov će liječnik dati izjavu." Predstavnici medija pohitali su za njim i okupili se oko stola. Meghan nije znala zašto, ali nagon joj je rekao da ostane uz ležaj. Promatrala je liječnika koji je uklonio masku za disanje i podigao djevojčine kapke. "Gotova je", rekao je. Meghan je pogledala preko sestrinog ramena i zagledala se u žrtvine beživotne plave oči. Zakašljala se ugledavši te oči, visoko čelo, povijene obrve, visoke obraze, ravan nos i izražajne usne. Osjećala se kao da gleda u zrcalo. Gledala je u svoje lice. Meghan je uzela taksi do svog stana u Battery Park Cityju smještenog na samom rubu Manhattana. Prijevoz je bio skup, ali bilo je već kasno, a i bila je umorna. Kad je stigla doma, šok izazvan prizorom iz bolnice postajao je sve jači. Žrtvu su proboli u prsa, najvjerojatnije četiri do pet sati prije nego su ju pronašli. Na sebi je imala traperice, plavu traper jaknu, tenisice i čarape. Pljačka je vrlo vjerojatno bila jedini motiv. Njena je koža bila potamnjela od sunca. Uski tragovi svjetlije kože na ručnorn zglobu i prstima ukazivali su na to da su s nje skinuti sat i prstenje. Njeni su džepovi bili prazni i nije pronađena nikakva ručna torba. Meghan je upalila svjetlo u predsoblju i pogledala po sobi. S prozora se pružao pogled na Ellis Island i Kip slobode. Mogla je promatrati turističke brodove kako se približavaju dokovima na rijeci Hudson. Obožavala je poslovni dio New Yorka, njegove uske ulice, magiju Svjetskog trgovačkog centra, vrevu financijskog dijela. Stanovala je u udobnom studiju koji se sastojao od dijela za spavanje i malene kuhinje. Meghan ga je uredila uz pomoć namještaja kojeg je njena majka odbacila. Namjeravala je pronaći nešto veće, no u tri godine koje je provela radeći za WPCD, to se nije dogodilo. Kaput je prebacila preko stolice i otišla u kupaonicu gdje se presvukla u pidžamu i ogrnula kućni ogrtač. Stan je bio zagrijan, no ona se tresla baš kao da 4
ima groznicu. Otkrila je da izbjegava pogledati u ogledalo. No konačno, kad je uzela mlijeko za čišćenje lica, okrenula se prema njemu. Njeno je lice bilo boje krede. Oči su tupo zurile. Ruke su joj se tresle dok je oslobađala kosu koja se prosula po ramenima. Još uvijek ne vjerujući, pokušala je otkriti razlike između njenog izgleda i izgleda ubijene žene. Sjetila se da je lice žrtve bilo punije, oči okrugle, a ne ovalne, a brada manja. Ali boja puti, kose i otvorene, mrtve oči toliko su nalikovale na njene. Znala je gdje se žrtva nalazi. U mrtvačnici gdje su ju fotografirali i uzimali otiske prstiju. Načinit će i otisak zuba. A onda autopsiju. Meghan se tresla. Pohitala je u kuhinju, otvorila hladnjak i izvadila mlijeko. Vruća čokolada. Možda to može pomoći. Sjela je na kauč i rukama obujmila koljena. Vrući se napitak pario ispred nje. Zazvonio je telefon. Bila je gotovo sigurna da se javlja njena majka i zato je poželjela da njen glas zvuči što je moguće mirnije. "Meg, nisam te valjda probudila?" "Ne, maloprije sam došla. Mama, kako si?" "Dobro, valjda. Javili su mi se ljudi iz osiguravajućeg društva. Sutra ponovo dolaze. Bože, samo se nadam da me više neće zapitkivati o kreditu koji je tata uzeo na osnovu njegovih polica osiguranja. Čini se da ne mogu shvatiti da ja nemam pojma o tome što je učinio s novcem." Krajem siječnja, Meghanin se otac vozio od zračne luke Newark prema njihovom domu smještenom u Connecticutu. Sniježilo je cijeli dan i ceste su bile skliske. U sedam i dvadeset, Edwin Collins je nazvao svog poslovnog partnera, Victora Orsinija, s telefona u automobilu kako bi ugovorio sastanak za sljedeće jutro. Rekao mu je da se približava mostu Tappan Zee. Samo nekoliko sekundi kasnije, na mostu, cisterna koja je prevozila gorivo izmakla je kontroli i zabila se u traktor s prikolicom te izazvala niz eksplozija i požar koji je zahvatio sedam ili osam automobila. Traktor s prikolicom zaletio se u ogradu mosta, razbio ju i strmoglavio se u uzburkane, ledene vode rijeke Hudson. Za njima je pala cisterna povukavši za sobom razbijene automobile. Teško ozlijeđeni svjedok koji je uspio skrenuti u sporednu traku izjavio je da se tamnoplavi Cadillac zavrtio ispred njega i pao s mosta. Edwin Collins je vozio tamnoplavi Cadillac. Bila je to najteža nesreća u povijesti mosta. Osam je života izgubljeno. Megin se šezdeset godina star otac nikada nije vratio kući. Pretpostavilo se da je poginuo u eksploziji. Uprava New York Thruwaya još uvijek je tražila dijelove automobila i tijela, no do sada, devet mjeseci kasnije, niti jedan jedini njegov trag ili trag njegovog automobila nije pronađen. Misa zadušnica održana je tjedan dana nakon nesreće, no budući da nikakva potvrda o njegovoj smrti nije izdana, zajednička imovina Edwina i 5
Catherine Collins bila je još uvijek zamrznuta, a njegovo životno osiguranje još uvijek nije bilo isplaćeno. Mami, koja još uvijek nije preboljela očevu smrt, samo još trebaju ti ljudi, pomislila je Meghan. "Doći ću sutra poslijepodne, mama. Ako nastave zavlačiti, morat ćemo podnijeti tužbu." Premišljala se i na kraju zaključila da je posljednja stvar koju njena majka sada želi čuti, priča o ženi nevjerojatne sličnosti s Meghan, koju je netko ubio nožem. Umjesto toga, pričala je o sudskom procesu koji je tog dana pokrila. Te večeri, Meghan je dugo vremena pokušavala zaspati. Prošlo je nekoliko sati kad je konačno uspjela. Zavijanje ju je probudilo. Uključio se faks. Pogledala je na sat. Bilo je četiri i petnaest. Tko je to sad? zapitala se. Upalila je svjetlo, naslonila se na lakat i promatrala papir koji je izlazio iz stroja. Skočila je iz kreveta, pohitala na drugi kraj sobe i otrgnula poruku. Pisalo je: "POGREŠKA. ANNIE JE BILA POGREŠKA." Tom Weicker, pedesetdvogodišnji urednik redakcije vijesti PCD Channela 3, sve češće je posuđivao Meghan Collins sa srodne radiopostaje. Upravo se spremao odabrati novog izvjestitelja za njegovu ekipu koja se javljala uživo i razmatrao je kandidate, no sada je donio odluku: Meghan Collins. Zaključio je da ima dobar način predstavljanja, bila je dovoljno zanimljiva i uvijek je, čak i u ne toliko važne vijesti, unosila crtu hitnosti i uzbuđenja. Završeni je studij prava bio još jedan plus u njenim izvješćima sa suđenja. Jako je dobro izgledala i odisala je toplinom. Voljela je ljude i lako stupala u kontakt s njima. U petak ujutro, Weicker je poslao po Meghan. Kad je pokucala na otvorena vrata njegovog ureda, mahanjem joj je pokazao da uđe. Meghan je na sebi imala smeđu jaknu. Vunena suknja iste boje pokrivala je vrhove njenih čizama. HIasično i elegantno, pomislio je Weicker, savršena za posao. Meghan je promatrala izraz na Weickerovom licu pokušavajući pročitati njegove misli. Imao je tanko, izražajno lice i nosio naočale. To i njegova prorijeđena kosa činila su ga starijim nego što je zapravo bio. Njegov je izgled više podsjećao na izgled bankara, nego na urednika poznate televizijske kuće. No čim je počeo pričati, taj je dojam nestao. Meghan je voljela Toma usprkos njegovom nadimku "Smrtonosni Weicker". Kad ju je počeo posuđivati s radiopostaje, otvoreno joj je rekao da je svjestan da je smrt njenog oca tragičan i traumatičan događaj i da mu je potrebna potvrda da ona neće utjecati na njen rad. I nije. Meghan je sada dobila ponudu za posao koji je jako željela. Obuzela ju je brza i refleksna reakcija: "Jedva čekam da kažem tati." Trideset katova niže, u garaži zgrade PCD, Bernie Heffernan, dečko koji je radio na parkiralištu, nalazio se u automobilu Toma Weickera i pretraživao pretinac za rukavice. Nekakvom genetskom ironijom, crte Berniejevog lica 6
ostavljale su dojam vesele i razigrane osobe. Njegovi su obrazi bili okrugli, brada i usta mali, njegove oči velike i bezazlene, kosa gusta i razbarušena, a tijelo krupno i debeljuškasto. S trideset i pet godina, bez obzira na odijelo koje je nosio, ostavljao je dojam čovjeka koji će vam promijeniti gumu. Još uvijek je živio s majkom u malenoj, trošnoj kući u Jackons Heightsu u četvrti Queens, gdje je i rođen. Jedino vrijeme koje je proveo izvan svoje rodne kuće, bilo je ono koje je proveo u zatvoru. Dan nakon dvanaestog rođendana prvi je put poslan u dom za maloljetne prijestupnike. Priča se ponovila kojih desetak puta. U ranim dvadesetim, tri je godine proveo u psihijatrijskoj bolnici. Prije četiri godine osuđen je na deset mjeseci zatvora koje je služio na Riker's Islandu. To je bilo kada ga je policija pronašla u automobilu jedne studentice gdje se skrivao. Desetak su ga puta upozorili da je se kloni. Smiješno, razmišljao je Bernie - nije se više mogao sjetiti njenog izgleda. Niti njenog, a niti ostalih, a u to su mu vrijeme toliko značile. Bernie se nije želio ponovo vratiti u zatvor. Drugi su mu zatvorenici prijetili. Nekoliko su ga puta istukli. Majci se zakleo da se više nikada neće sakrivati u grmlju i viriti kroz prozore i da više nikada neće pratiti žene i pokušavati ih poljubiti. I dobro se kontrolirao. Mrzio je psihijatra koji je upozoravao njegovu majku da će ga takva narav jednog dana dovesti u nepriliku iz koje ga više nitko neće moći izvući. A Bernie je znao da više nitko ne treba brinuti zbog njega. Njegov ih je otac ostavio dok je još bio beba. Njegova ogorčena majka više nije izlazila, a Bernie je kod kuće neprestano slušao o nepravdama koje joj je život nanio u njenih sedamdeset i tri godine i koliko joj je dugovao. Pa, bez obzira na to što joj je "dugovao", Bernie je uspijevao gotovo sav svoj novac trošiti na elektronsku opremu. Imao je radioprijamnik koji je primao pozive upućene policiji, i drugi toliko snažan da je mogao hvatati stanice u cijelom svijetu, i spravu koja je mijenjala glas. Na večer je s majkom gledao televiziju. Nakon što bi ona u deset sati otišla na počinak, Bernie bi isključio televizor, otrčao u podrum, uključio bi sve radio naprave i nazivao voditelje talk-showa. Smišljao je imena i životne priče koje bi s njima dijelio. Nazvao bi desničarske voditelje i blebetao o principima liberala, voditelje liberale i pjevao hvalospjeve ekstremnim desničarima. Obožavao se prepirati, suprotstavljati, vrijeđati. U podrumu je imao televizor s ekranom veličine sedamdeset i dva centimetra, što njegova majka nije znala, i video, i često je gledao filmove koje je posuđivao u videotekama specijaliziranim za porno-filmove. Prijamnik koji je hvatao pozive policiji inspirirao ga je. Počeo je prelistavati telefonske imenike i nazivati brojeve koji su glasili na ženska imena. Usred noći bi nazvao jedan od tih brojeva i rekao kako zove s mobitela i da se nalazi ispred njene kuće i sprema provaliti unutra. Šaputao bi da ju možda želi samo posjetiti ili čak ubiti. Tada bi sjeo i smijao se dok bi slušao poziv upućen policiji i promatrao na radaru policijska kola koja bi jurila prema adresi. Bilo je 7
toliko zabavno, gotovo jednako virenju kroz prozore i praćenju žena, a nikada se nije morao brinuti da će ga policijska svjetla osvijetliti, ili da će policajac na megafonu za njim vikati: "Policija, stani!" Automobil Toma Weickera predstavljao je zlatni rudnik obavijesti za Bernieja. Weicker je posjedovao elektronski adresar koji je držao u pretincu za rukavice. U njemu je čuvao imena, adrese i telefonske brojeve najvažnijih ljudi na postaji. Velike glavonje, zaključio je Bernie, dok je kopirao podatke u svoj elektronski blok. Jedne je večeri čak nazvao Weickerovu ženu. Počela je vrištati kad joj je rekao da se nalazi ispred stražnjih vrata i da samo što nije ušao. Poslije, prisjećajući se vriska i njenog straha, smijuljio se. Ono što ga je po prvi put plašilo, otkad se vratio s Riker's Islanda, bila je činjenica da jednu osobu ne može izbaciti iz glave. Radilo se o izvjestiteljici. Bila je toliko lijepa da se, kad bi joj otvorio vrata od automobila, jedva suzdržavao da ju ne dodirne. Zvala se Meghan Collins. Meghan je nekako uspjela smireno prihvatiti Weickerovu ponudu. Osoblje se znalo često šaliti da ako mu se pretjerano zahvaljuje na unapređenju, Tom Weicker razmišlja je li donio pravu odluku. Tražio je ambiciozne, aktivne i sposobne ljude za koje je bilo kakvo unapređenje bilo samo potvrda onoga što su već znali. Pokušavajući ostaviti dojam ravnodušnosti, pokazala mu je poruku koju je tijekom noći primila na faksu. Dok je čitao, podigao je obrve. "Što ovo znači?" upitao je. "Što znači 'pogreška'? Tko je Annie?" "Ne znam. Tome, nalazila sam se u bolnici Roosevelt kad su sinoć doveli žrtvu ubodenu nožem. Jesu li ju identificirali?" "Nisu. Što s njom?" "Pretpostavljam da bih ti trebala ovo reći", Meghan je rekla oklijevajući. "Liči na mene." "Slična je tebi?" "Mogla bi biti moja dvojnica." Tomove su se oči suzile. "Želiš li ti to meni reći da je ovaj faks povezan sa smrću te žene?" "Vjerojatno je sve to samo slučajnost, no mislila sam da bih ti ga, ako ništa drugo, trebala pokazati." "Drago mi je da jesi. Neka ostane kod mene. Saznat ću tko vodi istragu i pokazat ću mu ga." Meghan se opustila kad je pokupila svoj novi zadatak. Dan je bio relativno miran. Konferencija za tisak u uredu gradonačelnika na kojoj je imenovao svog novog policijskog načelnika, sumnjivi požar koji je zatekao stanovnike Washington Heightsa. Kasno popodne, Meghan je nazvala ured patologa. Crtež mrtve djevojke zajedno s opisom objavio je Ured za nestale osobe. Njene su otiske prstiju poslali u Washington kako bi ih usporedili s vladinim i kriminalnim dosjeima. Umrla je od jednog dubokog uboda u prsa. Unutarnje krvarenje je bilo polagano, ali obimno. Obje noge i ruke bile su 8
slomljene nekoliko godina ranije. Ako se nitko ne javi unutar trideset dana, sahranit će ju na sirotinjskom groblju u grobu označenom brojem. Još jedna Jane Doe. U šest sati te večeri, Meghan je napuštala posao. I baš kao što je to od očeve smrti činila, vikend je trebala provesti u Connecticutu s majkom. U nedjelju poslijepodne, trebala je otići do Klinike Manning kako bi napravila priču o klinici za izvantjelesnu oplodnju koja se nalazila kojih četrdeset minuta od njenog doma u Newtownu. Naime, organizirano je godišnje okupljanje djece koja su začeta u epruveti. . Urednik koji je dijelio zadatke naletio je na nju u dizalu. "Steve će u nedjelju snimati u Klinici Manning. Rekao sam mu da te pričeka ondje, da ćeš doći u tri." "U redu." Preko tjedna, Meghan je koristila službeni automobil, ali jutros se dovezla u svom autu. Dizalo se zaustavilo. Nasmijala se kad ju je Bernie pogledao. Dovezao je njen bijeli Mustang i otvorio joj vrata. "Ima li kakvih novosti o vašem ocu?" upitao je ljubazno. "Ne, ali hvala što pitaš." Nagnuo se približivši lice njenom. "Ja i moja mama se molimo." Kako divan momak! pomislila je Meghan dok je vozila prema rampi na izlazu. Kosa Catherine Collins uvijek je izgledala kao da ju je upravo počešljala. Bila je kratka i kovrčava, pepeljasto siva. Zaokruživala je ljepotu njena srcolikog lica. Ponekad je znala reći Meghan da je dobro da je od oca naslijedila izražajnu vilicu jer bi inače s pedeset i tri godine izgledala poput ostarjele Kewpie lutke - izraz koji je nastao zbog njene sitne pojave. Visoka metar i šezdeset centimetara, nazivala je sama sebe kućnim patuljkom. Meghanin je djed, Patrick Kelly, s devetnaest godina iz Irske došao u Sjedinjene Američke Države,'s odjećom koju je imao na sebi i jednim kompletorri donjeg veša zamotanim pod rukom', kao što je običavao reći. Preko dana je radio kao perač suđa u hotelu na Petoj aveniji, a noću kao čistač u mrtvačnici. Zaključio je da se ljudi mogu odreći svega, ali hrane i smrti ne. I budući da je bilo mnogo zabavnije gledati ljude koji objeduju od onih koji su ležali u kovčezima s karanfilima na sebi, Patrick Kelly je odlučio da sav svoj rad i energiju uloži u posao s hranom. Dvadeset i pet godina kasnije sagradio je motel snova u Newtownu u Connecticutu i nazvao ga Drumdoe po selu u kojem se rodio. Motel je imao deset soba i restoran koji je privlačio ljude koji su stanovali u promjeru od osamdeset kilometara. Pat je upotpunio san obnovivši slatku farmu smještenu na imanju do motela. Zatim je izabrao nevjestu, dobio Catherinu i vodio svoj motel sve do smrti koja ga je zatekla u osamdeset i osmoj godini.
9
Njegova su kći i unuka doslovno odrasle u motelu. Catherine ga je sada vodila predanošću i profesionalnošću koje je naslijedila od Pata, a njen joj je rad pomogao da se što bezbolnije suoči sa smrću svog supruga. No ipak, u devet mjeseci nakon tragedije na mostu, nije mogla odbaciti misao da će se jednog dana otvoriti vrata i da će njen suprug veselo viknuti: 'Gdje su moje cure?' Ponekad se još uvijek hvatala kako očekuje njegov glas. Sada, kao dodatak boli i šoku, zapala je u financijske probleme. Prije dvije je godine na šest mjeseci zatvorila motel i preuredila ga. Trenutak nije mogap biti gori. Otvaranje se poklopilo s ekonomskom krizom. Prihodi nisu pokrivali otplatu hipoteke, a naplata kvartalnih poreza se bližila. Na njenom se osobnom računu nalazilo tek nekoliko tisuća dolara. Tjednima nakon nesreće, Catherine je očekivala poziv koji bi ju obavijestio da je tijelo njenog supruga izvučeno iz rijeke, a sada se već molila da primi takav poziv kako bi došao kraj problemima. Sve je djelovalo nekako nedovršeno. Catherine je često mislila da ljudi koji nisu poštovali ispraćaj pokojnika, nisu shvaćali da je on potreban duši. Željela je moći posjetiti Edov grob. Pat, njen otac, često je govorio o 'dostojanstvenom kršćanskom pokopu'. Ona i Meg su se često šalile na njegov račun. Kada bi Pat među partama ugledao ime nekog poznanika, ona i Meg bi govorile: "O, Bože, nadajmo se da je imao 'dostojan kršćanski pokop'." Više se nisu šalile. U petak popodne, Catherine je bila kod kuće. Spremala se otići do motela na večeru. Razgovarat ću o TGIF-u, pomislila je. Petak je značio da će Meg uskoro doći kući na vikend. Ljuđi iz osiguravajućeg društva su trebali stići svaki čas. Kada bi mi barem odobrili djelomičnu isplatu dok ronioci Thruwaya ne pronađu ostatke automobila, pomislila je Catherine dok je pričvršćivala ukras na jaknu. Trebam novac. Pokušavaju se izvući, ali ja sam spremna boriti se i gnjaviti ih sve dok ne donesu dokaze za ono što govore. No kada su dva trezvena službenika stigla, nisu namjeravali odobriti djelomične isplatu. "Gospođo Collins," rekao je stariji, "nadam se da razumijete naš položaj. Suosjećamo s vama i u potpunosti razumijemo u kakvoj se situaciji nalazite. No problem je u tome što mi ne možemo odobriti isplatu police vašeg supruga bez potvrde o njegovoj smrti, a ona neće biti izdana." Catherine je tupo zurila u njega. "Dakle kažete da neće biti izdana sve dok ne pronađete pravi dokaz da je poginuo? No pretpostavimo da je rijeka odnijela njegovo tijelo u Atlantski ocean?" Obojici je bilo neugodno. Mlađi joj je odgovorio. "Gospođo Collins, New York Thruway, kao vlasnici mosta Tappan Zee, izveli su temeljitu istragu kako bi iz rijeke izvukli ostatke automobila kao i tijela unesrećenih. Vozila je uništila eksplozija. To je dokazano. No kako bilo, teži se dijelovi, kao što je motor, ne raspadaju. Osim toga, traktor s prikolicom, cisterna s gorivom i šest osobnih vozila srušilo se s mosta, možda čak i sedam, ako uključimo automobil vašeg 10
supruga. Dijelovi svih ostalih vozila su izvučeni. Sva su ostala tijela pronađena. U rijeci, ispod dijela mosta gdje se dogodila nesreća, nije pronađeno ništa, kao na primjer upravljač, guma, vrata ili motor koji su pripadali Cadillacu." "Znači kažete ..." Catherine nije mogla naći prave riječi. "Kažemo da temeljit izvještaj o nesreći, koji će uskoro uprava Thruwaya objaviti, kategorički tvrdi da Edwin Collins nije mogao nestati u nesreći na mostu koja se dogodila te večeri. Stručnjaci kažu da, premda je moguće da se nalazio u blizini mosta u vrijeme nesreće, Edwin Collins nije bio žrtva. Vjerujemo da se uspio izvući i da je iskoristio tragičan događaj za nestanak koji je prethodno isplanirao. Pretpostavljamo da je vjerovao da ćete vi i vaša kći biti osigurani novcem od njegove police i da je otišao u novi život koji je planirao započeti." Mac, dr. Jeremy MacIntyre, živio je sa svojim sedmogodišnjim sinom, Kyleom, u susjedstvu Collinsovih. Ljeta za vrijeme studija na Yaleu provodio je radeći kao konobar u Drumdoe Innu. Tada je osjetio čvrstu vezu s tim predjelom i odlučio se jednog dana doseliti onamo. Odrastajući, Mac se smatrao dečkom iz mase kojeg djevojke nisu zamjećivale. Prosječne visine i težine, prosječnog izgleda. Opis je bio prikladan, ali Mac nije bio pravedan prema sebi. Nakon što bi ga drugi put pogledale, žene bi pronašle izazov u njegovim smeđim očima, privlačnost u njegovoj svijetlosmeđoj kosi, uvijek razbarušenoj, osjetile bi mir dok bi s njime plesale i sigurnost kada bi ih za hladnih večeri primio za ruku. Mac je od malena znao da će jednog dana postati liječnik. U vrijeme kad je počeo studirati na Medicinskom fakultetu Njujorškog sveučilišta, bio je siguran da budućnost medicine leži u genetici. Sada, s trideset i šest godina, radio je u LifeCodeu, laboratoriju za genetska istraživanja u Westportu, pedesetak minuta udaljenom od Newtowna. Bio je to posao koji je želio, a i savršeno se uklapao u njegov život rastavljenog oca. U dvadeset i sedmoj godini se oženio. Brak je potrajao godinu i pol dana unutar kojih se rodio Kyle. A onda se jednog dana Mac vratio iz laboratorija kući gdje je našao dadilju i poruku na kojoj je pisalo: "Mac, ovo nije za mene. Loša sam supruga i još gora majka. Oboje smo svjesni da nećemo uspjeti. Moram pokušati izgraditi karijeru. Pazi na Kylea. Zbogom, Ginger." Ginger je od odlaska bila poprilično uspješna. Pjevala je u kabaretima u Vegasu i na turističkim brodovima. Snimila je nekoliko pjesama od kojih se posljednja zadržala neko vrijeme na top listama. Kyleu je za rođendane i Božiće slala skupe poklone. Sve što mu je poslala bilo je pogrešno, ili prenapredno ili pak predjetinjasto. U sedam ga je godkna vidjela samo tri puta. I premda je osjetio olakšanje, Mac je još uvijek ponekad osjećao gorčinu zbog njena odlaska. Razvod nikada nije bio dio budućnosti koju je planirao i još uvijek se nije uspio pomiriti s njime. Znao je da njegovom sinu nedostaje majka i zato je bio posebno pažljiv i ponosan na sebe kao dobrog i brižnog oca. 11
Petkom su na večer Mac i Kyle najčešće jeli u Drumdoe Innu. Jeli su u malom, neformalnom restoranu, gdje se petkom služio posebni meni, na kojem su bili pizza, riba i prženi krumpirići. Catherine je uvijek bila u Drumdoe Innu za vrijeme večere. Dok je odrastala, i Meg je ondje bila dio inventara. Kad joj je bilo deset godina, a Macu devetnaest, rekla mu je da ju baš zabavljaju objedi kod kuće. "Tata i ja to ponekad činimo, kad nije na putu." Od nestanka njenog oca, Meg je gotovo svaki vikend provodila kod kuće i večerala s majkom u Innu. No ovog petka nije bilo ni traga Catherini, a ni Meg. Mac je shvatio da je razočaran, ali je Kyle, koji se uvijek veselio izlascima petkom, posebice susretima s Meg, jednostavno zaključio da je nema. "Nije ovdje. OK." 'OK' je bio novi izraz koji je Kyle koristio u svim mogućim prilikama. Upotrebljavao ga je kad je bio sretan, zgrožen ili ravnodušan. Večeras, Mac nije bio u potpunosti siguran kakav li ga je osjećaj nagnao da ga upotrijebi: No nije važno. Pusti dečka na miru, rekao je sam sebi. Ako ga nešto ozbiljno muči, prije ili kasnije će ti se povjeriti. No ne vjerujem da je njegovo raspoloženje povezano s Meghan. Kyle je tiho pojeo posljednji komad pizze. Bio je ljut na Meghan. Ona se naime uvijek ponašala kao da ju zanima sve što je on činio, ali u srijedu poslijepodne, dok je bio ispred kuće zajedno s psom, Jakeom, kojeg je pokušavao naučiti da stane na dvije noge i prosi, Meghan je u autu prošla pokraj njega i nije ga ni primijetila. Vozila je polako, a on je viknuo za njom da se zaustavi. Znao je da ga je vidjela zato što je pogledala u njega, no zatim je pritisla gas i odvezla se dalje i nije željela pogledati novi trik koji je Jake naučio. OK! Ništa neće reći tati zato što bi on zacijelo rekao da je Meghan bila uzrujana zbog njenog tate koji se odavno nije vratio kući i koji je možda bio među onim ljudima čiji su automobili sletjeli s mosta u rijeku. Rekao bi mu da su ponekad ljudi toliko zabrinuti zbog nečega, da jednostavno mogu proći pokraj svojih prijatelja i ne primijetiti ih. Ali Meg ga je u srijedu popodne vidjela, a nije se udostojala ni mahnuti. OK, pomislio je. OK! Kad je Meghan stigla kući, pronašla je mamu kako sjedi u zamračenoj sobi s rukama na krilu. "Mama, jesi li dobro?" upitala je zabrinuto. "Skoro je sedam i trideset. Zar ne ideš u Drumdoe?" Upalila je svjetlo i pomilovala Catherinino tužno i suzama prekriveno lice. Zatim je kleknula na koljena i uzela majčine ruke. "O, Bože, jesu li ga pronašli? Jesi li zbog toga uplakana?" "Ne, Meg, nisam." Catherine Collins je polako prepričala susret s ljudima iz osiguravajućeg društva. Ne tata, pomislila je Meghan. Nije mogao, on ne bi tako nešto učinio mami. Ne njoj. Mora da se radi o grešci. "Ovo je najluđa stvar koju sam ikad čula", rekla je oštro. 12
"To sam im i ja rekla. Ali Meg, zašto bi tata posudio toliko novaca sa svoje police osiguranja? To me proganja. Ako ih je i uložio u nešto, ne znam u što. Bez potvrde o njegovoj smrti, moje su ruke vezane. Ne mogu podmiriti troškove. Phillip nam je do sada mjesečno slao novac koji je podizao s računa poduzeća, ali to nije pošteno prema njemu. Većinu je novca od provizija zaradio u posljednje vrijeme. Znam da sam po prirodi konzervativna, ali dok sam renovirala motel, nisam bila takva. Pretjerala sam. Sada ću možda biti prisiljena prodati Drumdoe." Motel. Bio je petak na večer. Njena je majka trebala već biti ondje, u svom elementu, pozdravljati goste, paziti na konobare, stolove, odabirati posuđe u kuhinji. Svaki je detalj uvijek nanovo pregledavala. "Tata ti to nije učinio", rekla je Meg odlučno. "Sigurna sam." Catherine Collins je zajecala. "Možda je tata iskoristio nesreću na mostu kako bi pobjegao od mene. Ali zašto, Meg? Toliko sam ga voljela." Meghan je zagrlila majku. "Slušaj", rekla je oštro, "prvi si put bila u pravu. Tata ti to nikada ne bi učinio i na ovaj ili onaj način ćemo to dokazati." Ured tvrtke Collins i Carter Executive Search nalazio se u Danburyju u Connecticutu. Edwin Collins je osnovao firmu s dvadeset i osam godina, nakon što je proveo pet godina radeći za kompaniju Fortune 500 smještenu u New Yorku. Unutar tih pet godina zaključio je da mu rad u korporaciji ne odgovara. Nakon vjenčanja s Catherine Kelly pokupio je svoje stvari i osnovao poduzeće u Danburyju. Željeli su se naseliti u Connecticutu tako da lokacija Edwinovog poduzeća nije bila od tolike važnosti budući da je ionako veći dio vremena provodio na putu susrećući se sa svojim klijentima. Carter, student na Whartonu s pravnom diplomom, bio je Edwinov klijent, a Edwin ga je zaposlio nekoliko puta. Posljednji posao, prije nego se pridružio Collinsu, bio je u međunarodnoj tvrtki smještenoj u Marylandu. Kad je Collins ondje posjetio svog klijenta, on i Carter bi zajedno ručali. Tijekom godina razvili su poslovno prijateljstvo. Početkom osamdesetih, nakon teškog razvoda, Phillip je konačno napustio posao u Marylandu i postao Collinsov partner. Bili su suprotnosti na više načina. Collins je bio visok, zgodan, uvijek elegantno odjeven i diskretno pronicljiv, dok je Carter bio direktan i srdačan, nepravilnih crta lica i guste prosijede kose. Njegova je odjeća bila skupa, ali nikada mu nije odgovarala. I kravata mu je uvijek bila opuštena: Bio je čovjek koji je sve zabavljao svojim pričama i volio žene. Partnerstvo je bilo uspješno. Dugo je vremena Phillip Carter stanovao na Manhattanu i svaki dan putovao u Danbury. Njegovo se ime često pojavljivalo u kolumnama njujorških dnevnih listova u svezi s dobrotvornim večerama i zabavama i raznim ženama. Na kraju je kupio malu kuću u Brookfieldu, deset minuta udaljenu od ureda, u kojoj je provodio gotovo cijelo vrijeme. Sada, s pedeset i tri godine, Phillip Carter je bio poznat u području oko Danburyja. 13
U uredu je često ostajao i po nekoliko sati duže zato što je, budući da su mnogi njihovi klijenti i kandidati živjeli na Srednjem zapadu i na zapadnoj obali, kasno poslijepodne bilo pravo vrijeme da stupi s njima u vezu. Od tragedije na mostu, Phillip je rijetko napuštao ured prije osam sati. Kad ga je Meghan nazvala u osam sati, upravo je oblačio kaput. "Bojao sam se da će do toga doći", rekao joj je nakon što mu je ispričala sve što su ljudi iz osiguravajućeg društva rekli. "Možeš li doći sutra oko podneva?" Nakon što je spustio slušalicu, ostao je još neko vrijeme sjediti za stolom. Zatim je uzeo telefonsku slušalicu i nazvao svog računovođu. "Mislim da bi bilo najpametnije da odmah pregledamo sve knjige", rekao je tiho. Kad je Meghan došla u ured Collins and Carter Executive Searcha u dva sata u subotu, pronašla je ondje tri čovjeka koji su s džepnim računalima u rukama sjedili za dugačkim stolom na kojem su obično stajali časopisi i ukrasne biljke. Znala je i bez potvrde Phillipa Cartera da su oni računovođe. Na njegov prijedlog otišli su u osobni ured njenog oca. Cijelu noć nije oka sklopila. Njenom su glavom brujala pitanja, sumnje i poricanja. Phillip je zatvorio vrata i pokazao na jednu od dvije stolice ispred radnog stola. Sam je sjeo na drugu što je Meghan shvatila kao obzirnu gestu. Zaboljelo bi ju da ga je ugledala kako sjeda na tatinu stolicu. Znala je da će Phillip biti iskren prema njoj. Upitala je: "Phillipe, misliš li da postoji bilo kakva mogućnost da je tata još uvijek živ i da nas je na ovakav način odlučio ostaviti?" Kratka stanka, prije nego je odgovorio, sve je govorila. "Misliš da je moguće?" nastavila je. "Meg, dovoljno sam star da znam da je sve moguće. Iskreno, istražitelji Thruwaya i osiguravajućeg društva bili su ovdje i postavili neka vrlo direktna pitanja. Dva puta sam ih poželio nasilno izbaciti. Poput svih nas, očekivao sam da će pronaći dijelove Edovog automobila. Moguće je da ih je struja odnijela prema oceanu ili da su ukopani na dnu rijeke, no to ne pomaže činjenici da nikakav trag njegovog automobila nije pronađen. I zato ti moram odgovoriti da je moguće. Ali istovremeno i nije. Ne mogu vjerovati da je tvoj otac bio sposoban isplanirati takav nestanak." Bio je to odgovor koji je i očekivala, ali nije joj nimalo pomogao. Jednom, dok je još bila jako mala, Meghan je vilicom pokušala izvaditi komad kruha koji se zapalio u tosteru. Sada se osjećala kao da još jednom proživljava bol izazvanu električnom strujom koja je putovala njenim tijelom. "I naravno, činjenica da je tata uzeo zajam sa svojih polica tjedan dana prije nego je nestao, ne ide u prilog." "Ne. Hoću da znaš da sam naručio pregled knjiga za dobro tvoje majke. Kad se sve objasni, a siguran sam da hoće, želim posjedovati potvrdu da su naše knjige u savršenom redu. Ovakvi događaji stvaraju tračeve, no vjerujem da si i sama toga svjesna." 14
Meghan je pogledala prema dolje. Na sebi je imala traperice i odgovarajuću jaknu. Odjednom joj je palo na pamet da je istu odjeću na sebi imala i mrtva žena kad su ju dovezli u bolnicu Roosevelt. Brzo se riješila te misli. "Je li moj otac bio kockar? Može li se time objasniti iznenadan zajam?" Carter je odmahnuo glavom. "Tvoj otac nije bio kockar. Meg, u životu sam ih mnogo sreo i vjeruj mi da znam što ti govorim." Napravio je grimasu. "Meg, volio bih da ti mogu dati pravi odgovor, no na žalost ne mogu. Ništa u Edovom životu i poslu ne ukazuje na to da bi bio kadar nestati. S druge strane, nedostatak konkretnih dokaza cijelu situaciju čini sumnjivom, posebice za ljude sa strane." Meghan je pogledala u stol i prema stolici koja je stajala iza njega. Mogla je zamisliti oca kako sjedi ondje, naslanja se prema natrag i žmirka, sprekriženim rukama i prstima uperenim prema gore, u pozi koju je njena majka nazivala 'Edovom svetačkom i paćeničkom pozom'. Mogla je vidjeti i sebe kao djevojčicu kako utrčava u njegov ured. Uvijek joj je davao slatkiše, ukusne čokoladice, munchmalowe, kekse punjene kikiriki maslacem. Njena ih je majka sakrivala pred njom. "Ed," pobunila bi se, "nemoj dijete hraniti takvim smećem. Uništit ćeš njene zube." "Slatkiši su za slatku curicu, Catherine." Tatina djevojčica. Oduvijek. On ju je uvijek zabavljao i uveseljavao. Mama je bila ona koja je tjerala Meghan da vježba klavir i posprema krevet. Mama je bila ta koja se nije slagala s njom kad je odlučila napustiti odvjetničku tvrtku. "Za Boga miloga, Meg," molila ju je, "probaj ostati duže od šest mjeseci. Nemoj protratiti ono za što si se školovala." Tata ju je razumio. "Ostavi ju na miru, draga", rekao je oštro. "Meg je pametna." Jednom, dok je još bila mala, Meghan je upitala tatu zašto toliko vremena provodi na putu. "Meg", uzdahnuo je. "Najviše bih volio kada to ne bi bilo potrebno. Možda sam rođen da budem lutalica." Budući da je veći dio vremena bio odsutan, kada bi se vratio s puta, pokušavao je nadoknaditi izgubljeno. Predložio bi da umjesto da odu na večeru u Inn, sam spravi večeru za dvoje. "Meghan Anne," rekao bi joj, "s tobom večeras imam sudar." U uredu se osjećala njegova prisutnost, zaključila je Meghan. Lijep radni stol izrađen iz trešnjina drva koji je pronašao u trgovini Vojske spasa i sam ga renovirao. Stol iza njega na kojem su se nalazile njene i slike njene majke. Držači za knjige oblika lavovskih glava koji su držali kožom uvezene knjige. Devet je mjeseci oplakivala njegovu smrt. Odjednom se pitala da li ga još uvijek oplakuje. Ako su ljudi iz osiguravajućeg društva bili u pravu, za nju je postao stranac. Meghan je pogledala Phillipa Cartera u oči. "Nisu u pravu", rekla je glasno. "Vjerujem da je moj tata mrtav. Uvjerena sam da će pronaći neki 15
trag." Pogledala je oko sebe. "No mislim da zbog tebe više nemamo pravo zadržavati ovaj ured. Navratit ću sljedeći tjedan i pokupiti njegove stvari." "Mi ćemo se pobrinuti za to, Meg." "Ne. Molim te. Sama ću bolje razvrstati stvari. Mama se već ionako loše osjeća i mislim da ne treba gledati kako to radim kod kuće." Phillip Carter je kimao glavom. "U pravu si, Meg. Zabrinut sam za Catherine." ' "Zato joj se ne usudim ispričati što se desilo prije neku večer." Na njegovom je licu ugledala izraz zabrinutosti dok mu je pričala o nožem ubijenoj žrtvi koja je jako ličila na nju i o faksu koji je primila usred noći. "Meg, to je bizarno", rekao je. "Nadam se da će tvoj šef predati faks policiji. Ne smijemo dozvoliti da ti se nešto desi." Kad je Victor Orsini gurnuo ključ u bravu Collins i Carter ureda, iznenadio se otkrićem da su otključana. Subotom poslije podne je ondje bio sam. Vratio se iz Colorada gdje je obavio niz sastanaka i želio je prelistati poštu i pročitati poruke. Trideset i jednu godinu star, tamne puti, mišićavih ramena i ruku i vitkog, lijepo oblikovanog tijela, izgledao je poput pustinjaka. Njegova crna kosa i izražajne crte lica otkrivale su talijansko porijeklo, a plave su oči bile naslijeđe od njegove britanske bake. Orsini je za tvrtku Collins i Carter radio već sedam godina. Nije očekivao da će tako dugo ostati. Zapravo je taj posao namjeravao iskoristiti kao odskočnu dasku za veću kompaniju. Njegove su se obrve podigle kad je ugledao računovođe. Namjerno hladnim tonom je jedan od ljudi rekao Orsiniju da se Phillip i Meghan Collins nalaze u uredu Edwina Collinsa. Zatim ga je oklijevajući izvijestio o teoriji osiguravajućeg društva da je Collins odlučio nestati. "Pa to je besmisleno." Victor je prošao pored prijemnog odjela i pokucao na zatvorena vrata. Carter ih je otvorio. "O, Victore, dobro da si došao. Nismo te danas očekivali." Meghan se okrenula kako bi ga pozdravila. Orsini je primijetio da se jedva suzdržavala da ne zaplače. Pokušao se sjetiti nečega utješnog što bi joj rekao, ali ništa mu nije padalo na pamet. Istražitelji su i njega ispitivali o pozivu koji mu je Edwin Collins uputio neposredno prije nesreće. "Da," rekao je tada, "Edwin mi je rekao da se upravo približava mostu. Da, siguran sam da mi nije rekao da ga je prešao. Mislite li da ne čujem dobro? Da, želio se sastati sa mnom sljedećeg jutra. U tome nema ništa neobičnog. Ed je cijelo vrijeme koristio telefon u autu." Victor se pitao koliko će još vremena proći prije nego netko kaže da je on jedini izjavio da se Ed Collins te večeri nalazio na mostu Tappan Zee. Nije mogao ne primijetiti zabrinutost na Meghaninom licu kad je prihvatio ruku koju mu je pružila. 16
U nedjelju popodne, u tri sata, Meg se našla sa Steveom Boyelom, snimateljem PCD-ja, na parkiralištu Klinike Manning. Klinika se nalazila na brijegu, tri kilometra od ceste broj 7, u ruralnom Kentu, četrdeset minuta vožnje od njene kuće. Zgrada je sagrađena 1890. godine kao rezidencija uštogljenog businessmana čija je supruga uspjela obuzdati njegove ambicije da iz svog brzog uspona do princa trgovine ne napravi razmetljivu predstavu. Uvjerila ga je da umjesto kvazi palače koju je planirao izgraditi, kupi staru englesku kuću na selu. "Jesi li spreman za djecu?" Meghan je upitala snimatelja dok su hodali prema klinici. "Giantsi igraju, a mi smo osuđeni na gomilu razmaženjaka", bunio se Steve. U kući, prostrano je predvorje bilo uređeno u prijemni odjel. Na drvenim panoima kojima su zidovi bili obloženi, visjele su slike djece koja su na svijet došla uz pomoć moderne znanosti. Iza recepcije se pružao dugačak hodnik i soba za goste uređena namještajem koji je mamio na intimne razgovore ili neformalna predavanja. Knjižice koje su sadržavale priče zahvalnih roditelja bile su razbacane po stolovima. "Očajnički smo željeli dijete. Naš je život bio nepotpun. I onda smo čuli za Kliniku Manning gdje smo odmah ugovorili sastanak ..." "Odlazila sam na rođendane djece mojih prijatelja i jedva se suzdržavala da ne zaplačem. Netko mi je predložio da oprobam moderne metode začeća. Petnaest mjeseci kasnije rodio se Jamie ..." "Bližio mi se četrdeseti rođendan i znala sam da će uskoro biti prekasno ..." Svake godine, na treću nedjelju u listopadu, djeca koja su rođena kao rezultat umjetne oplodnje na Klinici Manning bila su pozivana zajedno s roditeljima na godišnji skup. Meghan je otkrila da je ove godine tri stotine pozivnica poslano i da je dvjesto malenih prihvatilo poziv. Bila je to velika i bučna zabava. U jednoj od manjih čekaonica, Meghan je porazgovarala s dr. Georgeom Manningom, sijedim, sedamdeset godina starim direktorom klinike i upitala ga o umjetnoj oplodnji. "Jednostavno rečeno", objasnio je, "izvantjelesna je oplodnja metoda koja ponekad ženi koja ima problema sa začećem, pruža mogućnost da rodi. Nakon promatranja menstrualnog ciklusa, počinje se s tretmanom. Prepisuju joj se lijekovi za plodnost tako da su njeni jajnici stimulirani da oslobađaju mnoštvo folikula koja se zatim izdvajaju. Od ženinog se partnera traži da osigura sjeme koje se ubrizgava u jajašca sadržana u folikulama koja se čuvaju u laboratoriju. Sljedećeg dana; embriolog provjerava je li koje jajašce oplođeno. Ako je rezultat pozitivan, liječnik prebacuje jedno ili više oplođenih jajašaca, koja se u ovoj fazi nazivaju 17
embrijima, u maternicu. Ako se takva želja izrazi, embriji se čuvaju za moguću implantaciju u budućnosti. Nakon petnaest dana radi se prvi test krvi za trudnoću." Liječnik je pokazao na veliko predsoblje. "I kao što to možete vidjeti, mnogi su od tih pokusa bili uspješni." "Doista", složila se Meghan. "Doktore, koji je postotak uspješnosti odnosno neuspješnosti ove oplodnje?" "Još uvijek nismo onoliko uspješni koliko bismo to željeli, no neprestano napredujemo", odgovorio je sigurno. "Hvala vam, doktore!" Praćena Steveom, Meghan je razgovarala s nekoliko majki upitavši ih o njihovim iskustvima s izvantjelesnom oplodnjom. Jedna od njih, okružena sa svoje troje djece, objasnila je: "Oplodili su četrnaest jajašaca, a implantirali tri. Jedno od njih je urodilo trudnoćom i on je sada tu sa mnom." Nasmiješila se svom najstarijem sinu. "Chrisu je sada sedam godina. Ostale embrije su sačuvali, ili, jednostavnije rečeno, zamrznuli. Vratila sam se pet godina kasnije i dobila Todda. Zatim sam pokušala i prošle godine i Jill je sada stara tri mjeseca. Neki embriji nisu preživjeli odmrzavanje, no još uvijek imam dva zamrznuta u laboratoriju za slučaj da se odlučim za još jedno dijete", rekla je veselo. "Jesmo li dosta toga snimili, Meghan?" upitao je Steve. "Želio bih pogledati posljednju četvrtinu Giantsa." "Pričekaj da porazgovaram s još jednim od službenika. Promatrala sam onu ženu. Čini se da svako dijete zna poimence." Meg joj je prišla i pogledala u iskaznicu koja je visjela na njenoj kuti. "Dr. Petrovic, mogu li s vama na kratko porazgovarati?" "Naravno", glas dr. Petrovic bio je miran i u njemu se očitovala trunka stranog naglaska. Bila je prosječne visine, smeđih očiju i profinjenih crta. Doimala se više pristojnom, nego prijateljski raspoloženom. Pa ipak, oko nje su se okupila djeca. "Koliko ste već u ovoj klinici, dr. Petrovic?" "U ožujku će biti sedam godina. Ja sam embriolog i zadužena sam za laboratorij." "Možete li mi reći što osjećate prema ovoj djeci?" "Svako je od njih čudo." "Hvala vam, doktorice." "Dovoljno smo snimili", Meghan je rekla Steveu nakon što se udaljila od dr. Petrovic. "Još bi samo trebali snimiti grupnu snimku. Okupit će se uskoro." Godišnja je fotografija snimljena na travnjaku ispred kuće. Okupljanje djece različite dobi, od beba do devetogodišnjaka, stvorilo je uobičajenu zbrku. Jesenski je dan bio obasjan suncem i dok je Steve namještao kameru na grupu, Meghan je primijetila da su sva djeca djelovala sretno i zadovoljno. Zašto ne? pomislila je. Sva su bila željena. 18
Jedan je trogodišnjak potrčao iz prvog reda prema svojoj trudnoj majci koja je stajala do Meghan. Plavook i zlatokos, slatkog i sramežljivog osmijeha, zagrlio je majčina koljena. "Snimi ovo", Meghan je rekla Steveu. "Presladak je." Steve je snimao dijete koje je majka nagovarala da se pridruži ostaloj djeci. "Jonathane, ovdje sam", umirila ga je i smjestila u prvi red. "Možeš me vidjeti. Nikuda neću otići." I vratila se na mjesto na kojem je prethodno stajala. Meghan je prišla ženi. "Hoćete li mi odgovoriti na nekoliko pitanja?" upitala je pružajući mikrofon. "Naravno." "Možete li mi se predstaviti i reći koliko je vaš sin star?" "Zovem se Dina Anderson, a Jonathanu će uskoro biti tri godine." "Je li beba koju očekujete također rezultat izvantjelesne oplodnje?" "Da, on je u stvari Jonathanov jednojajčani blizanac." "Jednojajčani blizanac!" Meghan je znala da je zazvučala zapanjeno. "Znam da vam zvuči nemoguće", Dina Anderson je veselo rekla, "ali to je istina. Rijetko se dešava, ali embrio se može razdvojiti u laboratoriju baš kako se to dešava i u maternici. Kad su nam rekli da se jedno od oplođenih jajašaca odvojilo, moj suprug i ja smo odlučili da ćemo pokušati roditi blizance odvojeno. Smatrali smo da ćemo im na taj način pružiti priliku da prežive u maternici: Osim toga, moram vam reći da je to praktičnije. Ja imam odgovoran posao i nisam željela ostaviti svoje dvoje djece na brigu dadilji." Fotograf, kojeg je unajmila klinika, neprestano je slikao. Trenutak kasnije je zavikao: "U redu djeco, hvala vam." Djeca su se raspršila, a Jonathan je potrčao prema majci. Dina Anderson je zagrlila dijete. "Ne mogu zamisliti svoj život bez njega", rekla je. "A za kojih desetak dana rodit će se i Ryan." Ovo bi mogao biti zanimljiv dio cijele reportaže, pomislila je Meghan. "Gospođo Anderson," rekla je, "ako nemate ništa protiv, porazgovarat ću sa šefom o mogućnosti da napravimo odvojenu priču o vašim blizancima." Na povratku u Newtown, Meghan se s telefona u automobilu javila mami. Nazvala ju je kod kuće, no javila se telefonska sekretarica. Zatim je nazvala Inn i kad su joj rekli da je gospođa Collins u restoranu, osjetila je olakšanje. "Recite joj da stižem", ostavila je poruku telefonisti, "i da me ondje pričeka." Sljedećih je petnaest minuta Meghan vozila poput automatskog pilota. Uzbudila ju je pomisao na priču koju je odlučila servirati Weickeru. Osim toga, Mac joj može pomoći stručnim savjetima. On je specijalist u genetici. Mogao bi joj dati i stručnu literaturu iz koje bi više saznala o cijelom području umjetne oplodnje, kao i o statističkim podacima o uspješnosti takvih zahvata. Kad je promet postao toliko gust da se više gotovo uopće nisu kretali, uzela je telefon i nazvala Maca. Javio se Kyle. Meghan se iznenadila primijetivši promjenu u njegovom glasu kad je otkrio tko se javlja. Što li mu je? pitala se dok je mali ravnodušno prečuo njen pozdrav i predao slušalicu Macu. 19
"Meghan, bog. Kako ti mogu pomoći?" Kao i uvijek Macov je glas u njoj izazvao bol. Nazvala ga je svojim najboljim prijateljem kad joj je bilo deset, zaljubila se u njega s dvanaest, a sa šesnaest ga je godina zavoljela. Tri se godine kasnije oženio s Ginger. Prisustvovala je vjenčanju i ono je za nju bilo najbolniji dan u životu. Mac je bio lud za Ginger, a Meg je vjerovala da se i sada, nakon sedam godina, Ginger vrati i baci mu u zagrljaj, da bi ju bez razmišljanja primio natrag. A Meg si nije željela priznati da, ma koliko pokušavala, nikada neće prestati voljeti Maca. "Treba mi stručna pomoć, Mac." Gužva u prometu se smanjila i stisnula je gas te istovremeno ispričala sve o svojoj posjeti Klinici Manning i o priči koju je pokušavala sastaviti. "I zato mi je pomoć hitno potrebna kako bi sve mogla ispričati šefu." "Odmah ti ju mogu pružiti. Kyle i ja upravo krećemo u Inn. Ponijet ću sve sa sobom. Hoćeš li nam se pridružiti na večeri?" "A-ha. Vidimo se kasnije." Isključila je telefon. U predgrađe je stigla oko sedam sati. Temperatura je padala, a popodnevni se povjetarac polagano pretvarao u vjetar. Svjetla automobila su osvjetljavala drveće na kojem je gusto lišće vijorilo i stvaralo pokretne sjene na cesti. U tom je trenutku počela razmišljati o mračnoj i nemirnoj vodi rijeke Hudson. Usredotoči se na priču i na način na koji ćeš Weickeru prezentirati Kliniku Manning, uvjeravala se. Phillip Carter se nalazio u Drumdoeu. Sjedio je za stolom namještenim za troje. Mahnuvši, pozvao je Meg da dođe do njega. "Catherine je u kuhinji. Gnjavi kuhara", rekao joj je. "Oni ljudi" -glavom je pokazao prema obližnjem stolu - "željeli su pojesti krvavi odrezak. Tvoja mu je majka rekla da ono što su im servirali više podsjeća na hokejaški pak. U stvari, dobili su srednje krvav odrezak." Meghan je sjela i nasmijala se. "Najbolje što bi joj se moglo desiti jest da kuhar da otkaz. Tada bi bila prisiljena sama kuhati, a samim bi tim prestala razmišljati o problemima." Ispružila je ruku preko stola i dodirnula Carterovu. "Hvala ti što si došao." "Nadam se da nisi već jela. Uspio sam nagovoriti Catherine da mi se pridruži." "Izvrsno, a ja i ti bismo mogli popiti kavu. Mac i Kyle bi trebali svaki čas stići, a obećala sam da ću im se pridružiti. Iskreno, moram iskoristiti Mac,ovo znanje." Za večerom, Kyle je i dalje bio ljut na Meghan. Konačno, Meg je podigla obrve i uputila Macu upitan pogled, na što je Mac slegnuo ramenima: "Nemoj mene ništa pitati." Zatim ju je upozorio u vezi priče koju je namjeravala napraviti. "U pravu si. Ima dosta promašaja i cijeli je postupak jako skup."
20
Meg je preko stola gledala u Maca i Kylea. Toliko su sličili. Sjetila se kako joj je otac stegnuo ruku na Macovom vjenčanju. Znao je. Uvijek bi osjetio što se s njom dešavalo. Kad su se spremali poći, rekla je: "Ostat ću još neko vrijeme s Phillipom i mamom." Zagrlila je Kylea. "Vidimo se, mali." Kyle se izvukao iz zagrljaja. "Hej'', zaustila je Meghan, "što ti je?" Iznenadila se vidjevši suze u njegovim očima. "Mislio sam da si mi ti prijateljica." Okrenuo se i istrčao kroz vrata. "Saznat ću o čemu je riječ", Mac je obećao i izjurio za uplakanim sinom. U sedam je sati, u obližnjem Bridgewateru, Dina Anderson držala Jonathana na krilu, pijuckala kavu i pričala svom suprugu o zabavi u Klinici Manning. "Možda postanemo poznati", rekla je. "Meghan Collins, izvjestiteljica s Channela 3, želi razgovarati sa šefom o tome da prisustvuje porodu na klinici i da snimi nekoliko fotografija Jonathana s njegovim tek rođenim bratom blizancem. Ako se njen šef složi, možda će s vremena na vrijeme dolaziti do nas kako bi izvijestila o njihovom odnosu." Donald Anderson je izgledao sumnjičavo. "Draga, mislim da nam ne treba takav publicitet." "Ma hajde. Moglo bi biti zabavno. Osim toga, slažem se s Meghan da, kad bi više ljudi koji žele djecu upoznalo različite metode začeća, shvatili bi da je izvantjelesna oplodnja vrlo razborita mogućnost. Znaš i sam da je zbog ovog dječaka vrijedilo uložiti napore i novac." "Njegova glava ide prema tvojoj kavi." Anderson je ustao, zaobišao stol i uzeo sina iz majčinog naručja. "Bonzo, vrijeme je za spavanje", objavio je i dodao: "Ako to želiš, neću se protiviti. Mislim da bi bilo lijepo imati nekoliko profesionalnih snimaka djece." Dina je raznježeno promatrala svog plavookog i plavokosog supruga dok je nosio Jonathana na spavanje. Sve je Jonathanove slike već pripremila. Bit će ih zanimljivo usporediti s Ryanom. U laboratoriju se nalazio još jedan embrij. Za dvije ćemo godine pokušati imati još jedno dijete i ono će možda biti slično meni, pomislila je promatrajući se u ogledalu koje se nalazilo na zidu nasuprot stola. Promatrala je svoj odraz, maslinastu put, uči boje lješnjaka i ugljenasto crnu kosu. "Nije loše", rekla je sama sebi. U Innu, ispijajući već drugu šalicu kave, Meghan je slušala trezven razgovor o nestanku njenog oca koji su njena mama i Phillip vodili. "Edwin je posudio toliko novaca na polici osiguranja, a ti si za sve saznala tek kad su te posjetili ljudi iz osiguravajućeg društva. Kao što su ti rekli, zbog toga su zaključili da je imao svoje razloge iz kojih je sakupljao gotovinu. Baš kao što su tebi rekli da ti neće isplatiti novac od njegovog osobnog osiguranja, tako su i meni rekli da neće biti isplate osiguranja partnerstva, koje bi ti dobila zato što je on bio stariji partner u firmi." 21
"To znači", Catherine Collins je tiho rekla, "da ću, zato što ne mogu dokazati da je moj suprug poginuo, izgubiti sve. Phillipe, je li Edwin posjedovao još novaca koji je zaradio u prošlim poslovima?" Njegov je odgovor bio jednostavan. "Ne." "Kako ove godine ide lov na glave?" "Nikako." "Dao si nam 45.000 dolara dok smo čekali da otkriju Edwinovo tijelo." Odjednom se na njegovom licu pojavio izraz odlučnosti. "Catherine, drago mi je da sam to mogao učiniti. Bilo bi mi još draže kada bih mogao povisiti iznos. Kad dobijemo dokaz o Edovoj smrti, vratit ćeš mi sve od osiguranja." Svoju je ruku stavila na njegovu. "Tebi ovo mogu reći, Phillipe. Stari bi se Pat okretao u grobu da zna da živim na posuđenom novcu. Činjenica je, da ću, ako ne pronađemo dokaz da je Ed poginuo, izgubiti posao čijem je stvaranju moj otac posvetio cijeli svoj život." Pogledala je Meghan. "Hvala Bogu da imam tebe, Meggie." U tom je trenutku Meg odlučila ne otići u New York, kao što je planirala, već prenoćiti kod kuće. Kada su se ona i njena majka vratile kući, ne rekavši ništa, odlučile su više ne razgovarati o čovjeku koji je bio njihov otac i suprug. Umjesto toga, pogledale su vijesti u deset i onda otišle na počinak. Meghan je pokucala na vrata kako bi mami poželjela laku noć. Shvatila je da tu sobu više nije smatrala spavaćom sobom svojih roditelja. Kad je otvorila vrata, s boli je zaključila da je mama premjestila jastuke na sredinu kreveta. Meghan je znala da je to zapravo bila jasna poruka da Edwin Collins više nije živ i da u ovoj kući više nije bilo mjesta za njega. Nedjelju je na večer Bernie Heffernan proveo s majkom gledajući televiziju u trošnom dnevnom boravku njihova trošnoga doma, koji je podsjećao na bungalov, smještenog u Jackson Heightsu. Draže mu je bilo boraviti u svom komunikacijskom centru koji je uredio u podrumu, no uvijek je ostajao u dnevnoj sobi dok njegova majka ne bi u deset pošla na spavanje. Od pada prije deset godina, nikada se nije približavala stepenicama koje su vodile u podrum. Meghanina priča o Klinici Manning emitirana je u vijestima u šest sati. Bernie je buljio u ekran. Kapi znoja cijedile su se niz njegovo čelo. Kamo sreće da se nalazio u podrumu, mogao bi ju snimiti. "Bernard!" Otrijeznio ga je mamin oštar glas. Usiljeno se nasmiješio. "Oprosti, mama." Naočale za čitanje su uvećavale njene oči. "Pitala sam te jesu li ikad pronašli oca ove žene." Jednom je spomenuo Meghanina oca i odmah zažalio. Tapšao je maminu ruku. "Rekao sam joj da se molimo za nju, mama." Nije mu se svidio pogled koji mu je mama uputila. "Ne razmišljaš valjda o toj ženi, Bernie?" -"Ne, mama. Naravno da ne, mama." 22
Nakon što se mama povukla u krevet, Bernie je sišao u podrum. Osjećao se umorno i bezvoljno. Postojao je samo jedan način da osjeti olakšanje. Odmah je počeo s pozivima. Prvo je nazvao vjersku stanicu u Atlanti. Koristeći spravu za mijenjanje glasa, vrijedao je propovjednika sve dok nisu prekinuli vezu. Zatim je nazvao talk show u Massachussettsu i rekao voditelju da je načuo kako neki ljudi pripremaju njegovo ubojstvo. U jedanaest je sati počeo nazivati žene čija je imena pronašao u telefonskom imeniku. Jednu za drugom je upozoravao da se sprema provaliti u njihove kuće. Iz njihovih je glasova mogao pretpostaviti kako su izgledale. Mlade i zgodne. Stare. Obične. Mršave. Debele. U glavi je zamišljao lica nadopunjavajući ih crtama koje je otkrivao kroz svaku riječ koju bi izgovorile. No večeras to nije uspijevao. Večeras mu se pojavljivalo samo jedno lice. Večeras su sve izgledale poput Meghan Collins. Kad je Meghan u ponedjeljak ujutro u šest i trideset sišla u kuhinju, otkrila je da je njena mama već budna. Miris kave širio se prostorijom, svježi voćni sok je već bio natočen u čaše, a kruh je bio u tosteru. Meghan je željela prekoriti svoju majku zato što je tako rano ustala, no ugledavši ju, izgubila je moć govora. Prema tamnim podočnjacima zaključila je da je Catherine Collins spavala malo, ako je uopće uspjela sklopiti oči. Baš kao i ja, pomislila je Meghan dok je uzimala vrč s kavom. "Mama, dugo sam razmišljala", rekla je. Pažljivo odabirući riječi, nastavila je: "Ne ,mogu otkriti niti jedan jedini razlog iz kojeg bi tata odlučio nestati. Pretpostavimo da je u pitanju druga žena. To je svakaka moguće, no ako je to u pitanju, mogao je jednostavno zatražiti razvod. Bila bi ogorčena, naravno, a ja bih bila ljuta, no na kraju krajeva, i ja i ti smo racionalna bića i tata je to vrlo dobro znao. Osiguravajuće društvo sve zasniva na činjenici da nisu pronašli njegovo tijelo ili automobil i da je uzeo zajam na svoju policu osiguranja. No to su bile njegove police i kao što si rekla, možda je želio uložiti u nešto za što je bio siguran da se ti nećeš složiti. To je moguće." "Sve je moguće", tiho je rekla Catherine Collins, "uključujući i činjenicu da ja ne znam što trebam učiniti." "Ali ja znam. Podići ćemo tužbu kojom ćemo zatražiti isplatu tih polica i isplatu osiguranja u slučaju smrti. Nećemo se sada opustiti i dozvoliti da nam oni ljudi kažu da ti je tata to učinio." U sedam su sati Mac i Kyle sjedili za kuhinjskim stolom, jedan nasuprot drugog. Kyle je sinoć otišao spavati i dalje odbijajući objasniti razlog svoje iznenadne ravnodušnosti prema Meg, no jutros se njegovo raspoloženje promijenilo. "Razmišljao sam", započeo je. Mac se nasmijao. "To je dobar početak." "Ozbiljno ti govorim. Sjećaš li se da je jučer Meg pričala o suđenju koje je pokrivala cijelo poslijepodne u srijedu?" "Da." "Znači da nije mogla biti ovdje u srijedu popodne." " » 23
Ne. "Znači da ju nisam vidio u autu koji je prošao ispred kuće." Mac ga je pogledao ravno u njegove ozbiljne oči. "Ne, nisi ju mogao vidjeti u srijedu popodne. Siguran sam u to." "Pretpostavljam da se radilo o nekom tko jako liči na nju." Kyle se nasmijao i otkrio rupu nastalu na mjestu na kojem su nedostajala dva zuba. Pogledao je u Jakea koji se istezao ispod stola. "Znaš, kad se Meg vrati sljedeći vikend, Jake će već biti jako dobar u prošenju." Čuvši svoje ime, Jake je skočio i podigao prednje šape. "Čini mi se da je već sada izvrstan u prošenju", Mac je rekao tiho. Meghan se odvezla direktno u Zapadnu pedeset i šestu ulicu gdje se nalazio ulaz u garažu zgrade PCD-a. Bernie je otvorio njena vrata čim je ušla u parkiralište. "Dobar dan, gospođice Collins." Njegov srdačan i topao osmijeh vratio je ošmijeh na njeno lice. "Mama i ja smo vas vidjeli na onoj klinici, hoću reći da smo gledali jučerašnje vijesti na kojima_ste bili. Mora da vam je bilo jako zabavno sa svom onom djecom." Pružio joj je ruku kako bi joj pomogao da izađe iz automobila. "Jako su slatki, Bernie", Meghan se složila. "Mama je rekla da joj je čudno - znate što mislim - roditi dijete na takav način. Nisam baš toliko oduševljen znanstvenim trikovima." Napretkom, a ne trikovima, pomislila je Meghan. "Znam što misliš", rekla je. "Sve pomalo podsjeća na Yrli novi svijet." Bernie je tupo zurio u nju. "Vidimo se." Uputila se prema dizalu. Kožnu je mapu držala pod rukom. Bernie ju je promatrao dok se udaljavala. Zatim je sjeo u njen auto i odvezao ga na donji nivo garaže. Namjerno ga je parkirao u mračni ugao. Za vrijeme ručka svi momci odabiru automobile u kojima se mogu opustiti, gdje mogu u miru jesti, čitati novine ili drijemati. Jedino je pravilo tvrtke bilo da ne smiju zamazati unutrašnjost. Otkad je netko s marihuanom spalio kožni naslonjač za ruke jednog Mercedesa, nitko nije smio pušiti u autima pa čak ni u onima u kojima su pepeljare bile pune opušaka. Činjenica je bila da nikome nije bilo čudno to što se većina momaka uvijek odmarala u istim automobilima. Bernie se osjećao dobro ovako sjedeći u Meghaninom Mustangu. Osjećao je miris njenog parfema. Meghanin se radni stol nalazio u Bull Penu na tridesetom katu. Na brzinu je pročitala papir na kojem je bio naveden njen sljedeći zadatak. U jedanaest je sati morala biti na sudu kako bi čulu konačnu presudu za optužene s trgovačke burze. Zazvonio je njen telefon. Javio se Tom Weicker. "Meg, možeš li odmah doći k meni?" U Weickerovom uredu nalazila su se dva muškarca. Meghan je prepoznala jednog od njih. Bio je to Jamal Nader, slatkorječivi crni detektiv na kojeg je više puta naletjela na sudu. Pozdravili su se srdačno, a Weicker je predstavio drugog kao poručnika Storyja. 24
"Poručnik Story vodi istragu o ubojstvu koje si pokrila prije nekoliko dana. Dao sam mu faks koji si primila." Nader je kimao glavom: "Ona djevojka zaista liči na tebe, Meghan." "Jeste li ju identificirali?" upitala je Meghan. "Ne." Nader je oklijevao. "Ali čini se da te je poznavala." "Poznavala? Mene?" Meghan je buljila u njega. "Kako ste to zaključili?" "Kad su ju u četvrtak na večer doveli u mrtvačnicu, pretražili su njenu odjeću i nisu ništa našli. Sve su poslali u ured Okružnog tužitelja da se pohrani kao dokaz. Jedan je od naših momaka još jednom sve pretražio. U podstavi njene jakne nalazio se duboki džep. U njemu je pronašao komadić papira otrgnut iz bloka sa zaglavljem Drumdoe Inna. Na njemu je bilo napisano tvoje ime i direktan te_lefonski broj u WPCD-ju." "Moje ime!" Poručnik Story je zavukao ruku u džep i izvadio komadić papira koji se nalazio u plastičnoj vrećici. Podigao ga je. "Tvoje ime i broj." , Meghan i dvojica detektiva stajali su do Weickerovog stola. Meghan se, ugledavši slova, primila za rub stola. Osjetila je da su joj se usta osušila. "Gospođo Collins, prepoznajete li rukopis?" Story je oštro upitao. Kimnula je. "Da." "Tko ...?" Okrenula je glavu kako više ne bi gledala u poznati rukopis. "Moj je otac to napisao", šapnula je. U ponedjeljak ujutro, Phillip Carter je došao u ured u osam sati. Kao i obično, prvi je stigao. Osoblje nije bilo brojno. Bila je tu Jackie, pedesetogodišnja tajnica, majka tinejdžera; Milly, stara knjigovotkinja koja je radila honorarno, i Victor Orsini. Carterovo se računalo nalazilo na njegovom radnom stolu. U njemu je čuvao dosjee do kojih je jedino on imao pristup, dosjee u kojima su bili pohranjeni njegovi osobni podaci. Njegovi su se prijatelji često šalili na račun njegove ljubavi za aukcije zemljišta, no začudili bi se da znaju koliko je zemlje nakupovao tijekom godina. Na nesreću, veći dio zemljišta koja je jeftino kupio, izgubio je za vrijeme brakorazvodne parnice. Skupa je zemljišta kupio nakon razvoda. Dok je otključavao računalo, zaključio je da će, čim saznaju o novonastaloj sumnji u smrt Edwina Collinsa, Milly i Jackie imati savršenu temu za popodnevni trač. Njegov se urođeni nagon za čuvanje privatnosti pojačao kad je pomislio da bi mogao postati temom lakoumnih razgovora koje su Jackie i Milly vodile za vrijeme stanke za ručak, dok bi jele salate koje su se uglavnom sastojale iz prokulica. Mučio ga je problem Edovog ureda. Činilo mu se da bi bilo u redu da ga ne mijenjaju sve dok njegova smrt ne bude službeno proglašena, no budući da je 25
Meghan izrazila želju da pokupi njegove stvari, moći će ga ranije preurediti. Bilo kako bilo, Edwin Collins ga više nikada neće moći koristiti. Carter se namrgodio. Victor Orsini. Jednostavno nije mogao zavoljeti tog čovjeka. Orsini je oduvijek bio bliži s Edom, ali bio je izvrstan u svom poslu, posebice na području medicinske tehnologije, a sada mu je takva stručnost bila neophodna, naročito nakon Edove smrti. Edwin Collins je obavljao sve poslove koji su se ticali tog područja. Carter je vrlo dobro znao da ne postoji način da izbjegne dodjelu Edovog ureda Victoru Orsiniju, posebice sada kada ga je Meghan odlučila pospremiti. Ured koji je Victor do sada koristio bio je malen, prepun i imao je samo jedan mali prozor. Da, barem za sada, trebao ga je bez obzira na ono što je osjećao prema njemu. Kako bilo, Phillipova je intuicija govorila da nikada ne smije zaboraviti ili zanemariti glumu kojom se Victor Orsini služio u svom pristupu poslu. Poručnik Story je dozvolio da se napravi kopija papira za Meghan. "Od kada je to vaš broj telefona?" upitao ju je. "Od sredine siječnja." "Kad ste posljednji put vidjeli oca?" "Četrnaestog siječnja. Išao je u Californiju na poslovno putovanje." "Poslovno putovanje kakvog tipa?" Meghan je osjetila da joj je jezik počeo oticati, a njeni su prsti bili hladni dok je promatrala fotokopiju na kojoj se isticalo njeno ime. Rekla mu je sve o Collins i Carter Executive Searchu. Bilo je jasno da je detektiv Jamal Nader ispričao Storyju sve o nestanku njenog oca. "Je li vaš otac imao ovaj broj prije nego je otišao?" "Vjerujem da je. Poslije četrnaestog ga nisam vidjela, a nisam imala prilike niti s njime razgovarati. Očekivali smo ga dvadeset i osmog. Poginuo je u nesreći na mostu Tappan Zee iste večeri. Nazvao je svog pomoćnika, Victora Orsinija, u trenutku kad se približavao mostu. Do nesreće je došlo za manje od minute nakon njihova razgovora. Netko je izvijestio da se tamni Cadillac zaletio u cisternu s gorivom i sletio s mosta." Nije imalo smisla prešutjeti nešto što ovaj čovjek može saznati putem jednog jedinog telefonskog poziva. "Moram vam reći da nam osiguravajuće društvo odbija isplatiti novac od njegovih polica osiguranja zato što su do sada pronašli dijelove svih vozila osim njegovog. Thruwayevi ronioci tvrde da su ga, ako je auto sletio s mosta u tom trenutku, već trebali locirati." Meghan je podigla bradu. "Moja će majka pokrenuti sudski postupak za isplatu osiguranja." Na licima trojice muškaraca mogla je zamijetiti notu skepticizma. Samoj je sebi - onako s papirom u ruci - djelovala poput onih nesretnih svjedoka koje je susretala na suđenjima, a koji su se očajnički držali svojih iskaza čak i kad bi se suočili s nepobitnim dokazima koji su ukazivali na to da lažu ili griješe. 26
Story je pročistio grlo. "Gospodice Collins, mlada žena koja je prije neki dan ubijena, nevjerojatno je slična vama, a u njenom je džepu pronađen komadić papira na kojem je rukopisom vašeg oca ispisano vaše ime i broj telefona. Imate li kakvo objašnjenje?" Meghan se ukočila. "Nemam pojma zašto je ta mlada žena sa sobom nosila taj papir. Nemam pojma kako ga je dobila. Jako mi sliči. Jedino što mi pada na pamet jest da joj je možda moj otac, iznenađen sličnošću, rekao: 'Ako ikad odeš u New York, želio bih da upoznaš moju kćer.' Ljudi često liče jedni na druge. Svi to znamo. Moj se otac bavio takvim poslom da je često sretao ljude; a znajući njega, takav postupak bio bi mu sličan. No u jedno sam sigurna. Da je moj otac živ, ne bi namjerno nestao i ostavio moju mamu u financijskim neprilikama." Okrenula se Tomu. "Zadatak mi je pokriti slučaj Baxter. Trebala bih krenuti." "Jesi li dobro?" pitao ju je Tom. U njegovom se glasu nije naziralo sažaljenje. "Izvrsno sam", tiho je odgovorila, a da pri tom nije pogledala niti Storyja, a ni Nadera. Nader je progovorio. "Meghan, u vezi smo s FBI-om. Ako dobiju izvještaj o nestaloj ženi koji odgovara opisu, brzo ćemo ga imati na stolu. Moguće je da su odgovori na mnoga pitanja usko povezani." Helene Petrovic je obožavala svoj posao. Bila je embriolog zadužen za laboratorij na Klinici Manning. S dvadeset i sedam godina ostala je udovica. Ubrzo nakon toga emigrirala je iz Rumunjske u Sjedinjene Američke Države. Dolazak u Ameriku organizirao joj je obiteljski prijatelj koji joj je pronašao posao u kozmetičkom salonu. Ubrzo nakon što je počela raditi, upisala se u večernju školu. Sada, s četrdeset i osam godina, bila je vitka i privlačna žena čije se oči nikada nisu smijale. Preko tjedna je živjela u New Milfordu u Connecticutu, u mjestu osam kilometara udaljenom od klinike. Ondje je unajmila uređen stančić. Vikende je provodila u Lawrencevilleu u New Jerseyju, u malenoj kući koju je posjedovala. Njena je radna soba, koja se nalazila do spavaće, bila puna slika djece kojoj je pomogla da dođu na svijet. Sebe je smatrala glavnim pedijatrom za novorođenčad na odjelu za majke. Brinula se o embrijima koji su osjetljiviji od najosjetljivije novorođene bebe. Svoju je odgovornost ozbiljno shvaćala. Helene bi promatrala malene epruvete smještene u laboratoriju i, poznavajući njihove roditelje i ponekad njihovu braću i sestre, u svojoj je glavi zamišljala djecu koja će se možda jednog dana roditi. Sve ih je voljela, ali postojalo je jedno dijete koje je bilo njen miljenik. Prekrasno plavokoso dijete čiji ju je osmijeh podsjećao na supruga kojeg je izgubila dok je još bila mlada. 27
Suđenje burzovnom mešetaru za optužbe podignute unutar trgovačke burze održavalo se u sudnici u ulici Centre. Ojačan s dva branitelja, elegantno obučeni tuženik izjavio je da nije kriv oštrim glasom koji je u sudnici nametnuo njegov autoritet. Steve je ponovo bio Meghin snimatelj. "Kakav umjetnik. Čini mi se da bih sada radije bio s malim plačljivcima u Connecticutu." "Napisala sam kratki sažetak reportaže o Klinici Manning koju želim napraviti i ostavila ga na Tomovom stolu. Danas popodne ću s njime razgovarati o tome", rekla je Meghan. Steve je trepnuo. "Ako se ikad odlučim za djecu, nadam se da ću ih dobiti na dobar stari način. Znaš na što mislim, zar ne?" Nasmijala se. "Da, znam što misliš." U četiri sata Meghan se nalazila u Tomovom uredu. "Meghan, objasni mi još jednom. Dakle, kažeš da će ta žena roditi identičnog brata blizanca trogodišnjem dječaku?" "To je upravo ono što ti govorim. Takav način rađanja, razdvajanja embrija jednojajčanih blizanaca, već se primjenjuje u Engleskoj, ali ovdje je to novost. Osim toga, majka je zainteresirana za razgovor. Dina Anderson je potpredsjednica banke, jako privlačna i rječita, i očigledno savršena majka. A trogodišnji je dječak prava lutkica. Drugi razlog iz kojeg želim napraviti ovu reportažu jest to što su mnoga istraživanja pokazala da jednojajčani blizanci, čak i kad su razdvojeni na rođenju, razvijaju iste ukuse. Zvuči jezovito. Mogu oženiti ljude s istim imenima, nazvati svoju djecu jednakim imenima, urediti svoje kuće na isti način koristeći iste boje, nositi jednake frizure, birati identičnu odjeću. Mislim da bi bilo zanimljivo vidjeti kakav je odnos između jednojajčanih blizanaca ako je jedan znatno stariji od drugog. Razmisli o tome", zaključila je. "Prošlo je tek petnaest godina od rođenja prve bebe iz epruvete, a sada ih već ima na tisuće. Svakim se danom otkriva nešto novo na području umjetne reprodukcije. Mislim da bi reportaža o nekim novim metodama, u kombinaciji s pričom o Andersicinim blizancima, bila baš zanimljiva." Pričala je uvjerljivo zagrijavajući se argumentima koje je iznosila. Toma Weickera nije bilo lako obraditi. "Koliko je sigurno da će gospođa Anderson roditi identičnog blizanca?" "Sto posto. Sačuvani se embriji nalaze u odvojenim epruvetama na kojima se nalazi ime majke, broj socijalnog osiguranja i datum rođenja majke. Svaka je epruveta označena brojem. Nakon što su implantirali embrio Jonathana, Andersonovi su imali još dva embrija, jedan njegovog blizanca i još jedan. Epruveta s njegovim bratom blizancem bila je označena posebnom oznakom." Tom je ustao i protegnuo se. Skinuo je kaput, opustio kravatu i otkopčao najgornji gumb na košulji. Odjednom je nestao njegov uglađeni izgled. 28
Prišao je prozoru, nekoliko trenutaka buljio u gusti promet na Zapadnoj pedeset i šestoj ulici i onda se naglo okrenuo. "Svidjelo mi se ono što si jučer snimila na Klinici Manning. Reakcija gledateljstva bila je više nego zadovoljavajuća. Imaš moj blagoslov." Prihvatio je njen prijedlog! Meghan je kimala podsjećajući se da bi nekakva burnija reakcija bila neprimjerena. Tom se vratio svom radnom stolu. "Meghan, pogledaj ovo. Jedan je umjetnik napravio crtež žene koja je ubijena u četvrtak na večer." Dodao joj ga je. Premda je vidjela žrtvu, Meghanina su se usta osušila kad je pogledala crtež. Pročitala je podatke. "Bjelkinja, tamnosmeđa kosa, plavo-zelene oči, visina 170 centimetara, 60 kilograma, 24 do 28 godina stara." Još nekoliko centimetara visine i bio bi to njen opis. "Ako je ona 'pogreška' istinita i ako znači da si ti trebala biti žrtva, mislim da je potpuno jasno zašto je ona izgubila život", rekao je Weicker. "Našla se u ovom dijelu grada a uz to je njena sličnost tebi nevjerojatna." "Ne razumijem. Nije mi jasno kako je došla do komadića papira s rukopisom mog oca." "Ponovo sam razgovarao s poručnikom Storyjem. Složili smo se da ne bi trebala izvještavati za glavni dio vijesti sve dok je ubojica na slobodi. Vjeruj mi, tako smo odlučili samo zbog mogućnosti da te neki luđak želi ubiti." "Ali Tome -", usprotivila se. Nije joj dozvolio da završi. "Meghan, usredotoči se na ovu reportažu. Mislim da bi mogla privući zanimanje javnosti. Ako uspije, u budućnosti ćemo napraviti još nekoliko priča o blizancima. No za sada te moram skinuti s vijesti. Javljaj mi kako napreduješ", rekao je oštro, sjeo i otvorio ladicu pokazavši joj na taj način da može ići. Do ponedjeljka popodne, na Klinici Manning je nestalo uzbuđenja izazvanog zabavom koja se održala preko vikenda. Svi su tragovi zabave nestali, a prijemnom je odjelu vraćen elegantan i tih izgled. Jedan je sredovječni par pregledavao časopise čekajući na svoj prvi dogovor. Recepcionarka, Marge Walters, promatrala ih je puna suosjećanja. Nije imala nikakvih problema prilikom rađanja njeno troje djece u prve tri godine braka. Na drugoj strani sobe nervozna je dvadesetogodišnjakinja držala svog supruga za ruku. Marge je znala da je mlada žena imala dogovor za implantaciju embrija u maternicu. Njenih dvanaest jajašaca oplođeno je u laboratoriju. Od njih će tri biti implantirana kako bi barem jedno urodilo trudnoćom. Ponekad bi se razvilo više od jednog embrija što je vodilo k rođenju više od jednog djeteta. "To bi bio znak Božjeg blagoslova, a ne problem", mlada je žena rekla Marge u trenutku kad se upisivala. Preostalih će devet embrija biti sačuvano u laboratoriju. Ako ne dode do trudnoće, mlada će se žena vratiti u kliniku i ponovo će joj implantirati još nekoliko embrija. 29
Dr. Manning je iznenada sazvao sastanak osoblja klinike. Nesvjesno, Marge se igrala s pramenom svoje kose. Dr. Manning ih je izvijestio da će PCD Channel 3 napraviti specijalnu emisiju o klinici i povezati ju s rođenjem jednojajčanog blizanca Jonathana Andersona. Zamolio je da se Meghan Collins pruži sva moguća pomoć, a da se istovremeno poštuje diskrecija zajamčena njihovim klijentima. Samo će oni koji potpišu pismeni pristanak biti intervjuirani. Marge se nadala da će se i sama pojaviti na televiziji. Njeni bi se dečki onda mogli hvaliti pred svojim prijateljima. Desno od njenog stola nalazili su se uredi starijeg osoblja. Otvorila su se vrata koja su vodila do njih i jedna je od novih tajnica izašla. Kod Marge se zadržala tek toliko da bi joj šapnula: "Nešto se dešava. Dr. Petrovic je upravo izišla iz ureda dr. Manriinga. Djelovala je uznemireno, a kad sam ušla kod njega, izgledao je kao da je upravo doživio srčani udar." "Što misliš, što je posrijedi?" upitala je. Marge. "Ne znam, ali sprema svoje stvari. Pitam se je li dala otkaz, ili je otpuštena?" "Ne mogu vjerovati da bi sama odlučila ostaviti ovo mjesto", rekla je Marge. "Ovaj je laboratorij njen život." U ponedjeljak na večer, kad je Meghan došla po svoj automobil, Bernie joj je rekao: "Vidimo se sutra, Meghan." Rekla mu je da neko vrijeme neće dolaziti u ured zato što će biti na specijalnom zadatku u Connecticutu. Reći to Bernieju bilo je lako, no dok se vozila kući, razmišljala je kako da kaže majci da su ju, tek što je dobila posao, skinuli s vijesti. Jednostavno će joj reći da su ju sa stanice poslali da što brže završi reportažu jer se mali Ryan treba skoro roditi. Mama ionako ima puno problema tako da joj ne smijem spominjati da sam mogla postati žrtvom ubojstva, pomislila je Meghan, a i poludjela bi da joj spomenem komad papira s tatinim rukopisom. . Sišla je smeđudržavne ceste broj 84 i prešla na cestu broj 7. Na pokojem je drvetu bilo još lišća, ali vidjelo se da su žive boje listopada nestale. Jesen je oduvijek bila njeno najmilije godišnje doba, ali to ove godine nije bio slučaj. Dio njenog uma, onaj pravni, dio koji je odvajao osjećaje od dokaza, govorio joj je da je vrijeme da počne razmišljati o razlozima iz kojih su se njeno ime i telefonski broj našli u džepu ubijene žene. Razmatranje svih mogućnosti nije znak nelojalnosti, podsjetila se je. Svaki dobar branitelj mora biti u stanju sagledati situaciju očima tužitelja. . Njena je majka pregledala sve papire koji su se nalazili u zidnom sefu u kući. No znala je da njena mama nije pregledala sadržaj tatinog radnog stola koji se nalazio u radnoj sobi. Došlo je vrijeme da i to bude učinjeno. 30
Nadala se da se pobrinula o svemu što se tiče redakcije vijesti. Prije nego je otišla, Meg je napravila listu zadataka za Billa Evansa, kolegu iz čikaške filijale koji će ju zamjenjivati na vijestima sve dok istraga o ubojstvu ne bude riješena. Sastanak s dr. Manningom ugovorila je za jedanaest sati sljedećeg dana. Pitala ga je postoji li mogućnost da prođe prvi informativni razgovor i savjetovanje kao da je klijent. Tijekom neprospavane noći nešto joj je drugo palo na pamet. Bilo bi dobro kada bi snimila malog Jonathana kako pomaže majci u pripremama za porod. Zapitala se imaju li Andersonovi ikakve snimke Jonathana kao novorođene bebe. Kad je stigla doma, kuća je bila prazna, a to je značilo da se njena majka nalazi u Innu. Baš dobro, Meghan je zaključila. Tamo joj je najbolje. Uključila je fax koji su joj posudili u uredu. Priključila ga je na drugu liniju koja se nalazila u očevoj radnoj sobi. Ako ništa drugo, neće ju buditi ponoćne poruke luđaka, uvjerila se kad je zatvorila vrata i upalila svjetlo. Meghan je nesvjesno uzdisala dok je hodala po kući. Obožavala ju je. Sobe nisu bile velike. Njena se mama stalno žalila da su farmerske kuće uvijek izgledale velike izvana, a sam je privid nestajao čim bi se zakoračilo u njih.'Ovo je mjesto optička varka', rekla bi. No Meghan je u intimnosti prostorija vidjela poseban šarm. Voljela je neravne podove, kamine i francuska vrata i ugrađene kutne ormariće u kuhinji. U njenim je očima to bilo savršeno mjesto za antikni javorov namještaj, tople tapete i raznobojne tepihe. Tata je isuviše vremena provodio na putu, pomislila je kad je otvorila vrata njegove radne sobe - sobe koju su od nesreće na mostu ona i mama izbjegavale. Pa ipak, uvijek smo znale da će se vratiti, a osim toga, bio je jako zabavan. Upalila je stolnu lampu i sjela na stolicu za radni stol. Ova je soba bila najmanja na prvom katu. Kamin je bio natrpan knjigama. Pokraj najomiljenije stolice njenog oca, crvene kožne s odgovarajućom prostirkom ispred, stajala je podna lampa s jedne strane i svijetlosmeđi stolić s druge. Na stoliću kao i na polici iznad kamina nalazile su se uokvirene obiteljske fotografije: slike s vjenčanja njenih roditelja; Meghan dok je bila beba; njene tri fotografije dok je odrastala; ponosan stari Pat ispred Drumdoe Inna. Dokaz sretne obitelji, pomislila je Meghan dok je promatrala snimke. Uzela je slike tatine mame Aurelije. Snimljena na početku tridesetih godina kad su joj bile dvadeset i četiri, na kojoj se jasno vidjelo da je bila jako lijepa. Gusta valovita kosa, velike izražajne oči, ovalno lice, tanak vrat, crno krzno preko odjeće. Izraz na njenom licu bio je sanjarski što ne čudi budući da su ga fotografi toga doba obožavali.'Moja je mama bila najljepša žena u Pennsylvaniji', njen bi otac rekao i onda dodao, 'a sada imam najljepšu kćerku u Connecticutu. Ličiš na nju.' Njegova je majka umrla dok je Meghan bila beba. Meghan nikada nije vidjela niti jednu sliku Richarda Collinsa. "Nismo se slagali", njen joj je otac rekao. "Što ga manje vidim, to će biti bolje za mene." 31
Telefon je zazvonio. Zvala je Virginia Murphy, mamina desna ruka u Innu. "Catherine me zamolila da provjerim jesi li došla i da te pitam želiš li doći ovamo na večeru." "Kako je ona, Virginia?" upitala je Meghan. "Dok je ovdje, dobro je, a za večeras imamo mnoštvo rezervacija. Gospodin Carter dolazi u sedam. Pozvao je tvoju majku da mu se pridruži." Hmm, pomislila je Meghan. Uvijek joj se činilo da Phillip Carter osjeća nešto više od prijateljstva prema Catherine Collins. "Hoćeš li joj reći da me sutra očekuje intervju u Kentu i da moram još dosta toga pripremiti? Pojest ću nešto ovdje." Nakon što je spustila slušalicu, uzela je torbu i iz nje izvadila sve časopise i novine u kojima su se nalazili članci o umjetnoj oplodnji, a koje je za nju sakupio istražitelj s postaje. Namrgodila se pročitavši da je u nekoliko slučajeva pokrenut sudski postupak protiv klinike zato što je dokazano da ženin suprug nije bio biološki otac djeteta. 'Poprilično ozbiljna pogreška', rekla je glasno i odlučila da bi i to trebao biti jedan od dijelova koje će priča uzeti u obzir. U osam je sati spravila sebi sendvič i šalicu čaja i ponijela ih u radnu sobu. Jela je i proučavala materijal koji joj je dao Mac. Bio je to, zaključila je, ubrzani tečaj o metodama umjetne oplodnje. Škljocaj brave poslije deset označio je povratak njene majke. Viknula je: "Bog, stigla sam." Catherin,e Collins je pohitala prema sobi. "Meggie, jesi li dobro?" "Naravno. Zašto?" "Dok sam se parkirala, osjetila sam nešto neobično u vezi tebe, kao da nešto nije u redu - nekakav predosjećaj." Meghan se usiljeno nasmijala, hitro ustala i zagrlila mamu. "Nešto nije bilo u redu", rekla je. "Pokušavala sam shvatiti tajne DNK i, vjeruj mi, nije mi bilo lako. Sada znam zašto mi je sestra Elizabeth rekla da nemam dara za prirodne znanosti." Osjetila je olakšanje primijetivši da je nestalo napetosti s lica njene majke. Helene Petrovic je nervozno gutala dok je u ponoć pakirala posljednje torbe. Vani je ostavila samo kozmetiku i odjeću koju je namjeravala sljedeće jutro odjenuti. Očajnički je željela s time završiti. U posljednje je vrijeme postala jako nervozna. Pritisak je bio sve veći i nemoguć za podnijeti, zaključila je. Podigla je torbu s kreveta i smjestila ju uz ostale. Iz predsoblja se mogao čuti tihi škljocaj brave. Ruke je stavila na usta kako ne bi vikala. Nije trebao večeras doći. Okrenula se kako bi se suočila s njime. "Helene?" Njegov je glas bio Ijubazan. "Zar se nisi željela oprostiti?" "Ja ... planirala sam ti pisati." "Dobro da sam došao, sada to nećeš morati učiniti." 32
Desnu je ruku gurnuo u džep. Ugledala je odsjaj metala. Zatim je uzeo jedan od jastuka s kreveta i stavio ga ispred sebe. Helene nije imala vremena za bijeg. Probadajuća joj je bol eksplodirala u glavi. Budućnost koju je pažljivo planirala nestala je zajedno s njom. U četiri ujutro Meghan je probudila zvonjava telefona. Iskobeljala se iz kreveta prema aparatu. Teško prepoznatljiv duboki glas je šapnuo: "Meg." "Tko je to?" Čula je'klik' i znala je da se njena majka javila na drugi telefon. ' "Tata je, Meg. U nevolji sam. Učinio sam nešto grozno." Jauk je natjerao Meg da baci slušalicu i otrči u maminu sobu. Catherine Collins je ležala na jastuku, njeno je lice bilo bijelo, a oči sklopljene. Meg ju je uhvatila za ruke. "Mama, to je samo neki bolesnik. Luđak", viknula je. "Mama!" Njena je majka ležala bez svijesti. U utorak ujutro u sedam i trideset, Mac je promatrao svog razdraganog sina dok je ulazio u autobus. Zatim je sjeo u automobil kako bi se odvezao do Westporta. Vani je bilo svježe, i stakla njegovih naočala su se zamaglila. Skinuo ih je, obrisao, i automatski poželio da je i on jedan od onih sretnika koji su nosili leće i čija su ga nasmiješena lica gledala s reklamnih plakata kad god bi otišao k doktoru na pregled ili po nove naočale. Dok je izlazio s parkirališta smještenog ispred kuće, iznenadio se vidjevši Megin bijeli Mustang koji je upravo skretao na stazu ispred njene kuće. Zatrubio je, a ona je zakočila. Zaustavio se iza nje. Spustili su stakla. Svoj veseli: 'Kakvi su ti planovi?' nije uspio izgovoriti. Riječi su mu zamrle na usnama kad je ugledao blijedu Meg, raskuštrane kose, i rubove zgužvane pidžame koji su virili ispod kišne kabanice. "Meg, što se desilo?" upitao je. "Mama je u bolnici", rekla je tiho. Automobil se približavao. "Kreni, a ja ću za tobom." Na parkiralištu, istrčao je iz automobila, pohitao k Meginom i otvorio joj vrata. Izgledala`je prestrašeno. U kakvom li je stanju Catherine? upitao se zabrinuto. Na trijemu je uzeo ključ od kuće iz Meghanine ruke. "Dozvoli meni." U predsoblju je stavio ruke na njena ramena. "Što se desilo? Reci mi!" "U prvom su trenutku pomislili da je doživjela srčani udar, no na sreću, bili su u krivu. Ali čini se da se nalazi u predinfarktnom stanju. Dali su joj lijekove da se smiri. U bolnici će ostati najmanje tjedan dana. Pitali su ju zamisli - je li bila pod stresom u posljednje vrijeme." Histeričan je osmijeh prerastao u jecaje. Povukla se. "Dobro sam, Mac. Testovi su pokazali da srce nije oštećeno. Premorena je, srce joj je slomljeno i zabrinuta je. Odmor i sedativi su ono što joj treba." 33
"Slažem se, a ni tebi isto ne bi bilo na odmet. Hajde. Dobro će ti doći kava." Krenula je za njim u kuhinju. "Ja ću ju napraviti." "Sjedi. Zar ne želiš skinuti kaput?" "Još uvijek mi je hladno." Pokušala se nasmijati. "Kako možeš ići van na ovu zimu bez kaputa?" Mac je pogledao svoju jaknu od tvida. "Na kaputu mi nedostaje gumb. A ujutro nisam uspio pronaći iglu i konac." Kad je kava bila gotova, natočio ju je i sjeo za stol nasuprot nje. "Pretpostavljam da ćeš sada, budući da je Catherine u bolnici, neko vrijeme ovdje spavati." "To sam ionako planirala." Tiho mu je ispričala sve što se dogodilo: o žrtvi koja je ličila na nju, papiru koji su pronašli u njenom džepu, faksu koji je primila usred noći. "I zato", nastavila je, "su mi rekli da neko vrijeme ne smijem biti u prvim redovima postaje, a šef mi je odobrio reportažu o Klinici Manning. I onda je danas ujutro zazvonio telefon ..." Ispričala mu je sve o pozivu i šoku koji je njena majka doživjela. Mac se nadao da se šok koji je on sam doživio čuvši priču nije očitovao na njegovom licu. Dakako, Kyle je bio s njima na večeri u nedjelju na večer. Vjerojatno nije željela ništa reći pred njim. Pa ipak, Meghan nije ničim otkrila da je prije nekoliko dana vidjela ubijenu ženu koja je možda nastradala umjesto nje. Isto tako, odlučila mu je ne reći ništa o odluci osiguravajućeg društva. Od vremena kada joj je bilo deset godina, a on je bio student druge godine koji je provodio ljeta radeći u Innu, bio je osoba kojoj je povjeravala sve svoje tajne, sve od toga koliko joj je nedostajao otac dok je bio na putovanjima, do toga koliko je mrzila vježbati klavir. Godina i pol dana Macovog braka bilo je jedino vrijeme unutar kojeg nije često viđao Collinsove. Ovdje je živio od razvoda, uskoro će biti sedam punih godina, i vjerovao je da su on i Meg ponovo uspostavili odnos starijeg brata i mlađe sestrice. Meghan je utihnula. Obuzele su je misli i bilo je očito da nije tražila pomoć ili savjete od Maca. Sjetio se Kyleove primjedbe: 'Mislio sam da mi je prijateljica.' Žena koja se provezla ispred kuće u srijedu, ona za koju je pomislio da je Meghan. Je li moguće da je ta ista žena kasnije bila ubijena? Mac je u trenu odlučio da o tome neće razgovarati s Meghan sve dok mu se ne pruži prilika da još jednom porazgovara s Kyleom i razmisli o svemu. No morao je postaviti jedno drugo pitanje. . "Meg, oprosti, ali moram te pitati postoji li bilo kakva mogućnost da vas je ujutro otac nazvao?" "Ne. Ne. Prepoznala bih njegov glas. I mama također. Onaj koji smo čuli zvučao je umjetno, ne baš kao kompjutorski, ali definitivno nije bio pravi." "Rekao je da je u nevolji." " » Da. "A poruka na papiriću koji su pronašli u džepu one žene ispisana je njegovom rukom?" 34
"Da." "Je li tvoj otac ikad spomenuo ikog tko se zvao Annie`?" Meghan je buljila u Maca. Annie! Čula je očev glas kako ju zadirkuje, Meg ... Meggie ... Meghan Anne ... Annie ... Prestrašeno je pomislila,Annie je ime kojim me je dozivao od milja. U utorak ujutro, kroz prednji prozor njenog doma u Scottsdaleu u Arizoni, Frances Grolier je mogla vidjeti prve sunčeve zrake koje su obasjavale konture planine McDowell, svjetlost koja će postati jača i sjajnija neprestano izmjenjujući oblike i boje na tim stijenama. Okrenula se i krenula preko sobe prema stražnjem prozoru. Kuća je graničila s velikim Pima Indian rezervatom i iz nje se pružao pogled na netaknutu pustinju na čijem se kraju nalazila planina Camelback; pustinja i planina bile su oblivene ružičastim sjajem koji je prethodio izlasku sunca. S pedeset i šest godina Frances je nekako uspjela zadriati produhovljeni izraz koji je odgovarao njenom tanahnom licu, gustoj smeđoj prosijedoj kosi i velikim očaravajućim očima. Nikada se nije trudila omekšati krute linije oko očiju i usta uz pomoć šminke. Mršava i visoka, najbolje se osjećala u hlačama i širokoj majici. Osobno je izbjegavala publicitet, ali kao kiparica bila je poznata u umjetničkim krugovima, posebice po svojoj usavršenoj vještini oblikovanja lica. Način na koji je u svojim skulpturama izražavala sve što je vanjština sakrivala označio je njen talent. Prije mnogo je godina donijela odluku i držala je se bez kajanja. Odgovarao joj je način na koji je živjela. Ali sada ,.. Bila je u krivu kad je očekivala da će ju Annie razumjeti. Trebala je održati obečanje i ništa joj ne spominjati. Annie je slušala bolno objašnjenje. Bila je zgranuta i povrijeđena. Zatim je otišla na drugi kraj sobe i namjerno srušila stolić na kojem je stajala brončana bista. Na Francesin zgranut povik, Annie je istrčala iz kuće, ušla u auto i otišla. Te ju je večeri pokušala nazvati u njen stan u San Diegu. Javila se telefonska sekretarica. Zvala ju je svaki dan prošli tjedan i svaki joj se put javio aparat. Otići zauvijek je nešto što bi sličilo Annie. Prošle godine, nakon što je raskinula zaruke s Gregom, odletjela je u Australiju i šest mjeseci putovala s ruksakom na leđima. S prstima koji, čini se, nisu mogli slušati signale odaslane iz mozga, Frances je nastavila popravljati bistu Annienog oca koju je sama napravila. - Od trenutka kad je ušla u njegov ured, u utorak popodne u dva sata, Meghan je osjetila promjenu u dr. Manningu. U nedjelju, dok su snimali zabavu, bio je srdačan, pomagao je, bio je sretan što je u situaciji da može pokazati djecu i kliniku. Jučer na telefonu, kad su dogovorili sastanak, bio je optimističan i pun entuzijazma. A danas je izgledao baš kao da mu je sedamdeset godina. Zdravu ružičastu put, koju je ranije primijetila, zamijenilo je žutilo. Ruka koju joj je pružio lagano se tresla. 35
Danas ujutro, prije nego se uputio u Westport, Mac je inzistirao da ona nazove bolnicu i provjeri kako joj je mama. Rekli su joj da se stanje gospođe Collins normaliziralo, da se tlak popravio i da spava. Mac. Što li je vidjela u njegovim očima kad su se pozdravili? Kao i uvijek, nježno ju je poljubio u obraz, ali u njegovim se očima nazirala nekakva posve druga poruka. Sažaljenje? Nije ga željela. Nakon rastanka, legla je na nekoliko sati. Nije spavala, već samo drijemala i odagnala bol koju je osjećala u očima. Zatim se istuširala. Ušla je u kadu i dugo masirala svoje tijelo mlazom vrele vode koji je istjerao bol iz njenih ramena. Odjenula je zeleni kostim, podstavljenu jaknu i suknju dužine do listova. Željela se srediti. Primijetila je da su odrasli na Klinici Manning bili dobro odjeveni i onda zaključila da ljudi koji imaju deset ili dvadeset tisuća dolara koje mogu dati za dijete, vjerojatno imaju ogromne prihode. U odvjetničkom uredu smještenam na Park aveniji, gdje je neko vrijeme radila u struci, važilo je pravilo da ležerna odjeća nije bila dozvoljena. Kao radijski i sada televizijski novinar, Meghan je primijetila da su osobe s kojima je razgovarala u pravilu bile otvorenije ako su se poistovjećivale s novinarom. Željela je da dr. Manning podsvjesno s njom razgovara kao da je mogući klijent. Sada, dok je stajala ispred njega i promatrala ga, shvatila je da ju promatra na način na koji optuženici gledaju suca. Strah je bio jedini osjećaj koji je isijavao iz njega. Ali zašto bi se dr. Manning nje bojao? "Ne mogu naći prave riječi kojima bih izrekla sreću koju osjećam zbog ove reportaže", rekla je i sjela na stolicu koja se nalazila preko puta njegovog radnog stola. "Ja -" Prekinuo ju je. "Gospođice Collins, bojim se da nismo u situaciji da surađujemo s bilo kojom televizijskom postajom. Održan je sastanak osoblja na kojem smo zaključili da se mnogi klijenti ne bi osjećali ugodno s kamerama postavljenim posvuda u klinici." "Ali bilo vam je drago kad smo došli u nedjelju." "Ljudi koji su bili ovdje u nedjelju imaju djecu. Žene koje ovdje prvi put dođu, ili one kod kojih trudnoća nije uspjela, često su zabrinute i deprimirane. Umjetna je oplodnja privatna stvar." Njegov je glas bio odlučan, ali mu se u očima nazirala nervoza. Zašto, pitala se. "Kad smo se prije neki dan čuli telefonski", rekla je, "složili smo se da nitko tko ne želi, neće davati izjave ili biti sniman." "Gospođice Collins, odgovor je ne. A sada me morate ispričati. Imam sastanak." Ustao je. Meghan nije imala drugog izbora nego da i ona ustane. "Što se desilo, doktore?" upitala ga je tiho. "Jasno mi je da postoji nešto više u vašoj nenadanoj promjeni raspoloženja osim brige za klijente. Ništa nije rekao. Meghan je izašla iz ureda i krenula hodnikom prema prijemnom odjelu. Srdačno se nasmijala recepcionarki i pogledala u iskaznicu koja joj je visjela na kuti i na 36
kojoj je pisalo njeno ime. "Gospođo Walters, imam jednu prijateljicu koja je jako zainteresirana za literaturu o ovoj klinici. Da li biste mi mogli nešto dati?" Marge Walters je izgledala zbunjeno. "Pretpostavljam da je dr. Manning zaboravio na sve što mu je njegova tajnica pripremila za vas. Nazvat ću ju." "Bila bih vam zahvalna", rekla je Meghan. "Doktoru se svidjela moja ideja i prihvatio je suradnju." Meghan je prekrižila prste u nadi da dr. Manning nije izvijestio svoju tajnicu o tome da ne želi učestvovati u planiranoj reportaži. Zatim je primijetila da se izraz na licu Marge Walters promijenio iz zbunjenosti u namrgođenost. Kad je spustila slušalicu, njen je prijateljski i ljubazan stav nestao. "Gospođice Collins, mislim da znate zašto nisam smjela pitati tajnicu dr. Manninga da mi da materijal." "Samo sam tražila informacije koje dajete bilo kojem novom klijentu", rekla je Meghan. "Najbolje će biti da se obratite dr. Manningu." Oklijevala je. "Ne želim biti gruba, gospođice Collins, ali ja radim ovdje i samim tim poštujem naređenja." Bilo je jasno da neće pomoći. Meghan se okrenula, kao da će otići, i onda zastala. "Možete li mi reći nešto? Je li osoblje bilo jako zabrinuto zbog reportaže? Hoću reći, jesu li se svi, ili samo njih nekoliko, protivili na sastanku?" Bilo je jasno da ova žena nije znala kako da postupi. Marge Walters je pucala od znatiželje i na kraju, znatiželja je pobijedila. "Gospođice Collins", šapnula je, "sastanak je održan jučer u podne i cijelo je osoblje prihvatilo ideju o snimanju reportaže. Šalili smo se o tome tko će se pojaviti na televiziji. Nemam pojma što je moglo promijeniti odluku dr. Manninga." Posao u laboratoriju LifeCode Research, gdje je radio kao , specijalist u genetskoj terapiji, zadovoljavao je i ispunjavao Maca. Nakon što se rastao s Meghan, odvezao se do laboratorija i odmah bacio na posao. Kako je vrijeme prolazilo, morao je priznati sebi da se nije mogao skoncentrirati. Slutnja je poput nametnika osvajala sve pore njegovog mozga i polako se širila tijelom tako da su njegovi prsti, s kojima je inače dodirivao najosjetljiviju opremu, bili teški, kruti i nespretni. Stanku za ručak proveo je za radnim stolom. Dok je jeo, pokušavao je analizirati strah koji ga je obuzeo. Nazvao je bolnicu odakle su mu rekli da su gospođu Collins premjestili s intenzivnog odjela na odjel za srčane bolesnike. Spavala je i stoga nisu spajali pozive. To je dobro, pomislio je Mac. Odjel za srčane bolesnike je najvjerojatnije bio mjera opreza. Bio je uvjeren da će se Catherine oporaviti i da će joj prisilno mirovanje koristiti.
37
Briga za Meghan ga je činila napetim. Tko li joj je prijetio? Čak da je ono najnevjerojatnije istina i da je Ed Collins živ, opasnost koja joj je prijetila nije mogla dolaziti od njega. Ne, njegova je briga izazvana žrtvom koja je ličila na Meghan. U trenutku kad je bacio nenačetu polovicu sentlviča i popio posljednje gutljaje kave, Mac je znao da.se neće moći opustiti sve dok ne ode do mrtvačnice u kojoj se nalazilo tijelo te žene. Na putu prema kući Mac je te večeri svratio do bolnice. Catherine je bila na sedativima. Njen je govor bio sporiji nego obično. "Sve je ovo besmisleno, zar ne?" upitala je Maca. Povukao je stolicu. "Čak i odvažne irske kćeri mogu ponekad uzeti odmor, Catherine." Nasmijala se: "Čini se da sam već neko vrijeme bila na rubu sloma. Pretpostavljam da sve znaš." "Da." "Meg je maloprije otišla. Otišla je u Inn. Mac, onaj novi kuhar! Moram ga se riješiti." Njeno se lice namrgodilo. "Ali prije moram otkriti način kako da zadržim Drumdoe." "Mislim da bi bilo najpametnije kada bi zaboravila na takve probleme, barem na neko vrijeme." Uzdahnula je. "Znam. Ali radi se samo o tome da mogu nešto poduzeti u vezi lošeg kuhara, ali ne mogu ništa napraviti osiguravajućem društvu koje me odbija isplatiti i luđacima koji nazivaju usred noći. Meg je rekla da takvi pozivi najbolje prikazuju vrijeme u kojem živimo. No svejedno, takav je postupak podao i uznemirujući. Ona se trudi da ne razmišlja o tome, ali vjerujem da ti razumiješ zašto sam zabrinuta." "Vjeruj Meg." Mac se osjećao kao licemjer dok ju je pokušavao umiriti. Nekoliko je minuta kasnije krenuo. Prije odlaska je poljubio Catherine u čelo. Njen ga je osmijeh raznježio: "Imam ideju. Kad otpustim kuhara, poslat ću ga ovamo. U usporedbi s onim što mi ovdje serviraju za večeru, on je Ecsoffier." Marie Dileo, domaćica koja je preko dana radila kod Maca, postavljala je stol u trenutku kad je Mac stigao doma. Kyle je ležao na podu i pisao zadaću. Mac ga je podigao i stavio na kauč na koji je i sam sjeo. "Bog, momčino! Moram te nešto pitati. Prije neki dan, kad si pomislio da si vidio Meg, koliko si dobro pogledao onu ženu?" "Jako dobro", odgovorio je Kyle. "Meg je bila ovdje danas popodne." "Je li?" "Da. Željela je saznati zašto sam prije neki dan bio ljut na nju." "I rekao si joj?" "A-ha." "Što je rekla?" "Hm, samo da je u srijedu poslijepodne bila u sudnici i kad ljudi rade na televiziji, neki drugi ljudi žele vidjeti gdje žive. Tako nešto. Baš kao i ti, pitala 38
me jesam li dobro pogledao tu ženu. Rekao sam joj da je vozila jako, jako sporo. Zato sam, kad sam ju ugledao, potrčao prema cesti i pozvao ju. A ona se zaustavila, pogledala me, spustila prozor i onda otišla." "To mi nisi rekao." "Rekao sam ti da me je pogledala i zatim pritisnula gas." "Ali nisi mi rekao da se zaustavila i spustila prozor, mladiću." "A-ha. Mislio sam da je Meg. Ali njena je. kosa bila duža. To sam rekao Meg. Znaš, bila je na njenim ramenima. Kao ona mamina fotografija." Ginger je poslala jednu od svojih najnovijih slika - portret na kojem joj duga plava kosa leprša oko ramena, njene su usne razdvojene i otkrivaju savršeno bijele zube, a oči su otvorene i senzualne. U kutu je napisala: "Mojem najdražem Kyleu, pusa, mama." Reklamna fotografija, Mac je pomislio zgranut. Da je bio kod kuće onog dana kad ju je poštar donio, Kyle ju nikada ne bi vidio. Nakon što je svratila da vidi Kylea, posjetila mamu i otišla do Inna, Meghan je kući stigla u sedam i trideset. Virginia je inzistirala da sa sobom ponese večeru iz Inna - pitu s piletinom, salatu i slana i topla peciva koja je Meghan obožavala. "Ista si kao tvoja mama", Virginia je prigovarala. "Zaboravit ćeš jesti." Najvjerojatnije bih, zaključila je Meghan dok se presvlačila u pidžamu i kućni ogrtač. Bila je to kombinacija koja je potjecala još iz studentskih dana, a koju je još uvijek obožavala nositi kad bi se odlučila za mirnu večer uz knjigu ili televizor. U kuhinji je pijuckala vino i grickala slana peciva dok je mikrovalna pećnica grijala pitu. Kad je sve bilo spremno, tacu je odnijela u radnu sobu i smjestila se na tatinu stolicu. Sutra će započeti s kopanjem po povijesti Klinike Manning. Istraživači s postaje će u vrlo kratkom vremenu sakupiti sve podatke o klinici koji su bili na raspolaganju. I o dr. Manningu, pomislila je. Zanima me mogu li pronaći prljavi veš u njegovom ormaru, rekla je sebi. No večeras joj je nešto posve drugo bilo na pameti. Odlučila je pronaći bilo kakav dokaz koji bi povezao njenog oca s ubijenom ženom koja je nalikovala na nju i koja se najvjerojatnije zvala Annie. Sumnja ju je opsjedala - nevjerojatna mogućnost s kojom se još uvijek nije bila u stanju suočiti. Jedino što je znala jest da je jednostavno morala pregledati ladice očevog radnog stola. Ladice su bile uredne, što ju nije začudilo. Edwin Collins je bio besprijekorno uredan. Prazni papiri za pisanje, kuverte i markice bili su uredno posloženi u pretinac na jednoj strani ladice. Njegov kalendar dnevnih obveza bio je ispunjen za siječanj i početak veljače. Nakon toga, bili su upisani samo važniji i stalni datumi. Rođendan njene majke, njen rođendan. Proljetna zabava igrača 39
golfa. Krstarenje koje su njeni roditelji planirali za tridesetu godišnjicu braka koja je padala u lipnju. Zašto bi bilo tko tko je planirao bijeg, upisao važne datume nekoliko mjeseci unaprijed? To jednostavno nije imalo nikakvog smisla. Datumi putovanja u siječnju i na početku veljače bili su označeni samo imenom grada u koji je namjeravao putovati. Znala je da bi detalje svih tih putovanja mogla pronaći u poslovnom rokovniku koji je uvijek nosio sa sobom. Duboka, najdonja ladica, bila je zaključana. Meghan je potražila ključ, ali ga nije uspjela naći. Razmišljala je. Sutra ujutro bi mogla pozvati bravara da ju otvori, ali nije željela čekati. Otišla je do kuhinje, pronašla kutiju s alatom i vratila se s čeličnom turpijom. Kao što je i očekivala, brava je bila stara i lako ju je otvorila. U toj su se ladici nalazile hrpe kuverata povezanih gumicom. Meghan je uzela najgornju hrpu i pregledala ju. Sve, osim prve kuverte, bile su ispisane istim rukopisom. U njoj se nalazila osmrtnica izrezana iz Philadelphia Bulletina. Ispod slike na kojoj se nalazila neka lijepa žena, pisalo je: Aurelia Crowley Collins, 75, stanovnica Philadelphije, preminula u bolnici St. Paul 9. prosinca od srčanog udara. Aurelija Crowley Collins! Meghan je počela ubrzano disati dok je promatrala sliku. Razmaknute oči, valovita kosa koja je padala preko ovalnog lica. To je žena, doduše starija, čiji je portret stajao na stoliću nekoliko metara udaljenom. Njena baka! Datum na isječku bio je od prije dvije godine. Njena je baka bila živa do prije dvije godine! Meghan je pregledala i druge kuverte u svežnju koji je držala. Sve su dolazile iz Philadelphije. Posljednja je datirala od prije dvije i pol godine. Pročitala je jedno pismo, zatim drugo, zatim treće ... Ne vjerujući, prošla je kroz sve kupove kuverata. Čitala je napreskokce. Najranije je pismo datiralo od prije trideset godina, a u svakom je pisalo isto. Nakon nekog vremena Meghan više nije imala snage čitati, ali s obzirom na izgled pisama, zaključila je da ih je njen otac čitao više od jednog puta. Tata, bio si tako dobar, pomislila je. Zašto si svima rekao da ti je majka umrla? Što ti je učinila da joj nisi mogao oprostiti? Zašto si čuvao sva ova pisma, ako si znao da joj nikada nećeš oprostiti? Uzela je kuvertu u kojoj se nalazila osmrtnica. Na njoj nije pisalo ime, ali adresa, ulica na Chestnut Hillu, bila je otisnuta. Znala je da je Chestnut Hill jedan od najelitnijih stambenih dijelova Philadelphije. Tko je bio pošiljalac? A što je još važnije, kakav je njen otac u "stvari bio čovjek? U šarmantnom domu Helene Petrovic u Lawrencevilleu u New Jerseyju, njena je nećakinja, Stephanie, bila ljuta i zabrinuta. Trebala je roditi za koji 40
tjedan i leđa su ju boljela. Neprestano je bila umorna. Odlučila je iznenaditi Helene i spraviti ručak. Helene je rekla da će stići oko podneva. U jedan i trideset Stephanie je nazvala svoju tetu, ali nitko se nije javljao u njenom stanu u Connecticutu. Još uvijek, do šest sati, Helene nije stigla. Je li se nešto dogodilo? Možda ju je u posljednjem trenutku nešto spriječilo, a Helene, budući da je živjela sama, nije imala naviku javljati se bilo kome. Stephanie se iznenadila kad ju je jučer Helene preko telefona obavijestila da je napustila posao. "Trebam odmor, a osim toga, brinem se za tebe. Trudna si i gotovo cijelo vrijeme sama", Helene joj je rekla. Stephanie je zapravo uživala u samoći. Nikada prije nije imala prilike ležati u krevetu sve dok ne bi odlučila popiti kavu i pročitati novine koje su im u praskozorje dostavljali na kućnu adresu. Na dane kada joj se baš ništa nije radilo, ostala bi ležati u krevetu i gledati televiziju. Imala je dvadeset godina, no izgledala je starije. Dok je odrastala, sanjala je o tome da će jednog dana biti poput tatine sestre Helene koja je prije dvadeset godina došla u Sjedinjene Američke Države nakon što je izgubila supruga. ,A sada joj je ta ista Helena bila utočište i njena budućnost u svijetu koji se u potpunosti promijenio. Krvava i brza revolucija u Rumunjskoj ubila je njene roditelje i uništila joj dom nakon čega se Stephanie uselila kod susjeda u čijoj malenoj kući nije bilo mjesta za još jednu osobu. Tijekom godina, Helene joj je povremeno slala nešto novaca i poklone za Božić. Očajna, Stephanie joj je napisala pismo u kojem je zatražila pomoć. Helene je bilo tako dobra, a Stephanie je žarko željela stanovati na Manhattanu i pohađati večernju školu za kozmetičarke. Njen je engleski već bio jako dobar iako je, kad je tek došla, znala samo nekoliko riječi. Njeno vrijeme samo što nije došlo. Ona i Helene su pogledale neke stanove u New Yorku. Pronašle su jedan u Greenich Villageu koji će biti slobodan od siječnja, a Helene joj je obećala da će zajedno ići u kupovinu namještaja. Ova se kuća prodavala. Helene je uvijek govorila da neće ostavljati posao i stan u Connecticutu sve dok ju ne proda. Što li ju je natjeralo da tako iznenada promijeni odluku? pitala se Stephanie. Začešljala je prema natrag svoju svijetlosmeđu kosu. Osjetila je glad i odlučila jesti. Ručak može ugrijati kad Helene dođe. U osam sati, dok se zabavljala gledajući reprizu serije The Golden Girls, zvono je zazvonilo. Njen je uzdah prožimao osjećaj olakšanja, ali i ljutnje. Helene je najvjerojatnije imala pune ruke paketa i nije ih željela odlagati kako bi izvadila ključ. Posljednji je put pogledala prema televizoru. Epizoda je bila pri kraju. Nakon što je toliko kasnila, zar nije mogla pričekati još koju minutu? zapitala se i ustala s kauča.
41
Njen srdačan osmijeh je nestao u trenu kad je ugledala visokog policajca s dječačkim licem. Ne vjerujući, poslušala je vijest da je Helenu Petrovic netko ubio u Connecticutu. Prije nego je mogla bilo što osjetiti, Stephanie je palo samo jedno pitanje na pamet: 'Što li će biti sa mnom?' Prošli je tjedan Helene pričala o svojim namjerama da izmijeni oporuku u kojoj je sve ostavila Fondu za istraživanja Klinike Manning. Sada je bilo kasno. U utorak na večer, do osam sati garaža se ispraznila. Bernie, koji je često radio prekovremeno, odradio je dvanaest sati i zaključio je da je vrijeme da krene kući. Nije mu smetalo raditi prekovremeno. Plaća je bila dobra, a isto tako i napojnice. Prekovremeni sati su svih ovih godina kupovali njegovu elektronsku opremu. Kad je za vrijeme ručka sjeo u automobil Toma Weickera i počeo prekapati po pretincu za rukavice u potrazi za mogućim zanimljivim predmetima, nije znao da je šef u blizini. Podigao je glavu i ugledao ga kako ga promatra kroz prozor. Nije ništa rekao, već se jednostavno okrenuo i otišao. Bernie se zbog toga još gore osjećao. Da je viknuo na njega, raščistili bi nemilu situaciju. Bernie je pogledao na sat. Noćni je upravitelj sjedio u svom uredu i pozvao ga da dođe do njega. Njegovo je lice izražavalo sve osim prijateljstva. "Bernie, pokupi svoje stvari." U ruci je držao kuvertu. "Ovo je tvoja plaća, regres i bolovanje i otpremnina u vrijednosti dva tjedna tvoje plaće." "Ali ..." Bernie je zašutio u trenutku kad je upravitelj digao ruku. "Slušaj me Bernie, vrlo dobro znaš da smo primili prijave o nestanku novca i još nekih drugih osobnih predmeta koji su ukradeni iz automobila parkiranih u ovoj garaži." "Nikada nisam ništa uzeo." "Nisi imao prava kopati po pretincu za rukavice u automobilu Toma Weickera. Otpušten si." Kad je stigao kući, još uvijek ljut i uznemiren, Bernie je otkrio da je njegova mama za večeru pripremila smrznute makarone sa sirom koje je trebalo ugrijati u mikrovalnoj pećnici. "Imala sam užasan dan", rekla je i skinula omot s paketa. "Djeca iz kvarta su vikala ispred kuće. Rekla sam im da prestanu, a oni su me nazvali starim šišmišom. Znaš li što sam onda učinila?" Nije pričekala odgovor. "Nazvala sam policiju i požalila im se. Zatim je jedan od njih došao ovamo i bio bezobrazan prema meni." Bernie ju je uhvatio za ruku. "Dovela si policiju ovamo, mama? Jesu li silazili u podrum?" "A zašto bi silazili u podrum?" "Mama, ne želim policiju u kući, nikada."
42
"Bernie, već godinama nisam bila u podrumu. Nadam se da ga održavaš. Jesam li u pravu? Ne želim da nam se nakupi smeće. Moji su sinusi u lošem stanju." "Podrum je čist, mama." "Nadam se. Ti baš i nisi najuredniji. Na oca si." Zalupila je vrata mikrovalne pećnice. "Ozlijedio si mi ruku. Grubo si me primio. Nemoj to više činiti." "Neću, mama. Oprosti." Sljedećeg je jutra Bernie otišao od kuće u vrijeme u koje je to činio dok je radio. Nije želio da njegova mama sazna da je otpušten. Danas je, kako bilo, odlučio otići do praonice koja se nalazila nekoliko zgrada niže. Platio je cijeli tretman za svoj osam godina star Chevy. Usisavanje, čišćenje prtljažnika, poliranje, pranje. Kad je sve bilo gotovo, auto je još uvijek izgledao trošno, ali čisto, a crna je boja bila prepoznatljiva. Nikada nije prao auto, osim nekoliko puta kada je njegova mama najavila da u nedjelju želi poći u crkvu. Naravno, drukčije bi se ponašao da je kojim slučajem imao čast voziti Meghan. Za nju bi auto blistao. Bernie je vrlo dobro znao što će učiniti. Cijelu je noć razmišljao o tome. Možda je postojao nekakav opravdani razlog za otkaz. Možda je on bio dio nekakvog velikog plana. Tjednima je viđao Meghan samo u trenucima kada bi dovezla ili došla pokupiti svog Mustanga ili službeni auto Channela 3. Želio je boraviti u njenoj blizini, snimati ju i noću snimke gledati na videu. Odlučio je odmah kupiti video kameru u Četrdeset i sedmoj ulici. No prije svega, morao je zaraditi nešto novaca. Nije bilo boljeg vozača od njega i stoga bi se mogao okušati kao taksist, ali na crno. To bi mu također omogućilo više slobodnog vremena. Mogao bi se odvesti do Connecticuta gdje je Meghan živjela kada nije bila u New Yorku. No morat će također biti pažljiv jer ne želi da ga itko vidi. "To se zove 'opsesija', Bernie", objasnio mu je psihijatar u Riker's Islandu kada ga je molio da mu kaže koji je njegov problem. "Mislim da smo ti uspjeli pomoći, ali ako te ikad spopadne isti osjećaj, obvezno mi se javi. To će značiti da bi možda trebao uzimati nekakve lijekove." Bernie je znao da mu nije potrebna pomoć. Jedino što je želio jest da bude u blizini Meghan Collins. Tijelo Helene Petrovic cijeli je utorak ležalo u sobi u kojoj je ubijena. Nije bila bliska sa susjedima, s onima s kojima bi ponekad izmijenila nekoliko riječi, već se oprostila, a njen je auto bio izvan dometa znatiželjnih pogleda, parkiran u garaži iznajmljenog stana. Tek kada je kasno popodne vlasnica stana svratila do nje, otkriveno je mrtvo tijelo koje je ležalo uz krevet. 43
Smrt povučene embriologinje u New Milfordu u Connecticutu; jedva da je bila spomenuta na njujorškim televizijskim vijestima. Priča baš nije bila zanimljiva. Nije pronađeno ništa što bi ukazalo na provalu, nije bilo nikakvog seksualnog napada. Žrtvina ručna torba, u kojoj se nalazilo dvjesto dolara, nalazila se u sobi, tako da ništa nije ukazivalo niti na krađu. Susjeda koja je stanovala preko puta Helene Petrovic, s druge strane ulice, izjavila je da je liječnica imala samo jednog posjetioca, muškarca koji je uvijek navraćao kasno noću. Nikada ga nije uspjela dobro pogledati i jedino što je znala jest da je bio visok. Pretpostavila je da je on njen dečko zato što je uvijek parkirao svoj automobil u Heleninu garažu. Također je znala da je posjetilac odlazio prije zore zato što ga nikada nije viđala ujutro. Koliko ga je često viđala? Sve ukupno nekih desetak puta. Auto? Stariji model tamne limuzine. Nakon što je otkrila osmrtnicu svoje bake, Meghan je nazvala bolnicu gdje su joj rekli da Catherine spava i da se njeno stanje normaliziralo. Mrtva umorna, pretražila je ormarić s lijekovima u potrazi za pilulama za spavanje, otišla u krevet i čvrsto spavala dok ju nije probudila budilica u šest i trideset ujutro. Odmah je nazvala bolnicu gdje su ju umirili rekavši joj da je Catherine imala mirnu noć i da je stanje normalno. Meghan je čitala Times za vrijeme doručka i ostala zapanjena pročitavši na stranicama koje su se ticale Connecticuta o smrti dr. Helene Petrovic. U novinama je tiskana i slika na kojoj je izraz njenih očiju bio tužan, ali i zagonetan. Razgovarala sam s dr. Manningom, pomislila je Meghan. Ona je rukovodila laboratorijem gdje su čuvani zamrznuti embriji. Tko li je mogao ubiti ovu tihu, inteligentnu ženu? Meghan se pitala. Još jedna ju je misao uzbunila. Prema novinskom članku, dr. Petrovic je dala otkaz i sljedećeg se jutra planirala odseliti iz Connecticutu. Je li njena odluka imala bilo kakve veze s odbijanjem dr. Manninga da surađuje s televizijom? Bilo je rano da nazove Toma Weickera, ali najvjerojatnije nije bilo prekasno da se javi Macu prije nego ode na posao. Meghan je znala da postoji još nešto s čime se morala suočiti, a ovaj joj je trenutak u potpunosti odgovarao. Macov glas na telefonu doimao se užurbano. "Mac, oprosti. Znam da nije najbolje vrijeme da te zovem, ali moram s tobom razgovarati", rekla je Meghan. "Bog, Meg. Naravno. Molim te, pričekaj tren." Mora da je stavio ruku preko slušalice, jer je čula njegov nerazgovijetan glas kako očajnički zove Kylea: "Kyle, ostavio si zadaću na stolu u blagovaonici." Kad joj se ponovo javio, objasnio je: "Svako jutro prolazimo kroz ovo. Ja mu kažem da stavi zadaću u školsku torbu prije spavanja, a on to ne učini. Ujutro uvijek viče da ju je izgubio." "Zašto ju ti ne staviš u torbu prije spavanja?" 44
"Takvi postupci ne izgrađuju karakter." Njegov se glas promijenio. "Meg, kako je mama?" "Dobro. Zaista mislim da je dobro. Snažna je." "Kao i ti." "Ja nisam toliko snažna." "Ali još uvijek presnažna za moj ukus. Nisi mi spomenula ubijenu ženu, ali o tome ćemo jednom drugom prilikom." "Mac, možeš li svratiti na nekoliko minuta prije nego odeš na posao?" "Naravno. Samo da maloga otpratim na autobus." Meghan je znala da ima kojih dvadesetak minuta za tuširanje i oblačenje prije nego Mac stigne. Zvono je zazvonilo u trenutku dok je češljala košu. "Želiš li kavu na brzinu?" upitala ga je. "Ovo što te namjeravam pitati moglo bi te iznenaditi." Je li moguće da je prošlo tek dvadeset i pet sati otkad su sjedili jedan nasuprot drugog za ovim stolom? upitala se. Činilo joj se da je prošla čitava vječnost. No jučer je bila u šoku, a danas, znajući da se njena mama oporavljala, bila je u stanju prihvatiti i suočiti se s bilo kakvom gorkom istinom koju bi mogla saznati. "Mac", započela je, "ti si specijalist za DNK?" , Da. "Ona žena koja je ubijena u četvrtak na večer, ona koja jako liči na mene?" "Da?" "Ako bismo usporedili njenu DNK s mojim, bismo li mogli utvrditi srodstvo?" Mac je podigao obrve i promatrao šalicu koju je držao u ruci. "Meg, ovako stvari stoje. S DNK testom možemo sigurno utvrditi imaju li dvije osobe istu majku. Test je složen i ako želiš, mogu te povesti sa sobom u laboratorij i objasniti ti cijeli postupak. S devedeset i devet posto točnosti možemo utvrditi ima Ii dvoje ljudi istog oca. Nije točan kao što je to slučaj s majkom, ali vrlo lako i točno možemo utvrditi jesu li dvoje Ijudi prava braća ili sestre ili polubraća." "Može li se taj test načiniti na meni i na ubijenoj ženi?" "Da." "Ne doimaš se iznenađen mojim pitanjima, Mac." Stavio je šalicu na stol i pogledao ju ravno u oči. "Meg, već sam i sam odlučio otići do mrtvačnice i pogledati tijelo mrtve žene danas popodne. U uredu patologa imaju DNK laboratorij. Planirao sam ih zamoliti da mi sačuvaju primjerak njene krvi prije nego ju sahrane." Meg se ugrizla za usnicu. "Znači da razmišljaš na isti način kao i ja." Zatreptala je kako bi potisnula jasnu sliku lica ubijene žene. "Ujutro moram svratiti do Phillipa i do bolnice", nastavila je. "Čekat ću te u mrtvačnici. Kad ti odgovara?" Dogovorili su se da se nađu u dva sata. Na odlasku, Mac je zaključio da to vrijeme neće biti pogodno da pogleda lice mrtve žene koja je toliko nalikovala na Meghan Collins. 45
Philip Carter se nalazio na putu u ured kad je čuo vijest s detaljima o smrti dr. Helene Petrovic. Odlučio je, čim ga vidi, reći Victoru Orsiniju da odmah sazna sve detalje o slobodnom mjestu na Klinici Manning koje je ostalo prazno nakon njene smrti. Na kraju krajeva, Klinika Manning ju je zaposlila preko ureda Collins i Carter. Ti su poslovi dobro plaćeni i ako bi pronašli zamjenu, Collins i Carter bi mogli zaraditi dobru proviziju. U ured je stigao u petnaest do devet. Meghanin je auto već bio parkiran na parkiralištu blizu ulaza u zgradu. Bilo je jasno da ga je čekala jer je izašla iz auta čim je ugledala njegov automobil. "Meg, kakvog li lijepog iznenađenja." Zagrlio ju je. "Ali zašto čekaš vani kada imaš ključ? Zašto nisi ušla?" Meg se nasmijala. "Maloprije sam stigla." Osim toga, pomislila je, da sam ušla, osjećala bih se poput lopova. "Catherine je dobro, zar ne?" upitao je. "Jako dobro." "Hvala Bogu", rekao je srdačno. Malena je recepcija bila ugodna. Na njenim su se zidovima nalazile tapete, a od namještaja tu je bio kauč s prekrasnim prekrivačem, stolica i okrugli stolić. Meghan je još jednom, našavši se u poduzeću svog oca, osjetila tugu. No ovaj su put ušli u Phillipov ured. Činilo se kao da je osjetio da nije ponovo željela ići u tatin ured. Pomogao joj je dok je skidala kaput. "Kava?" "Ne, hvala. Već sam popila tri." Sjeo je za svoj stol. "A ja pokušavam smanjiti količinu koju dnevno ispijam i baš je dobro da si me odbila. Meg, djeluješ jako zabrinuto." "I jesam." Meghan je navlažila usne. "Phillipe, sve mi se više čini da uopće nisam poznavala svog oca." "Kako to misliš?" Rekla mu je sve o pismima i osmrtnici koje je pronašla u zaključanoj ladici, a zatim je utihnula i promatrala izraz na Phillipovom licu koji je se izražavao nevjericu. "Meg, ne znam što da ti kažem", rekao je kad je završila. "Tvog sam oca poznavao godinama. I koliko mi se čini, otkad se znamo, mislio sam da je njegova mama umrla dok je još bio dijete, a da se njegov otac ponovo oženio. Znam da je imao ružno djetinjstvo zato što je živio s ocem i maćehom. Kad je moj otac bio na samrti, tvoj je tata rekao nešto što nikada neću zaboraviti. Rekao je: Zavidim ti zato što možeš oplakivati svoje roditelje." "Znači ni ti nisi znao?" "Ne, naravno da nisam." "Ne mogu shvatiti zašto je lagao", rekla je Meg. Zatim je prekrižila prste i ugrizla se za usnicu. "Hoću reći, zašto mami nije rekao istinu? Što li je dobio time što ju je prevario?" "Meg, razmisli. Sreo je tvoju mamu, rekao joj isto o svojoj obitelji što je rekao i nama. Kad se počela rađati ljubav među njima, najvjerojatnije mu je bilo 46
teško reći istinu. A i sama možeš zamisliti kako bi tvoj djed reagirao da je saznao da tvoj otac iz bilo kojeg razloga nije razgovarao sa svojom majkom." "Da, to mi je jasno. Ali deda je umro prije mnogo godina. Zašto nije ...?" Ostala je bez glasa. "Meg, kada počneš živjeti u lažima, s vremenom je sve teže stvari izvesti na čistac." Meghan je čula glasove koji su dopirali izvana. Ustala je. "Željela bih da ovo ostane među nama." "Naravno." Ustao je s njom. "Što namjeravaš učiniti?" "Čim budem sigurna da je mama dobro, otići ću do adrese na Chestnut Hillu koja je navedena na kuverti u kojoj je stigla osmrtnica. Možda ondje saznam odgovore na neka pitanja." "Kako napreduje priča o Klinici Manning?" "Nikako. Odbili su me. Moram pronaći neku drugu kliniku za umjetno začeće. Ti si, ili tata, zaposlio nekog na Klinici Manning, zar ne?" "Tvoj je tata vodio brigu o tome. Zapravo, radi se o onoj jadnici koju je netko jučer ubio." "Dr. Petrovic? Upoznala sam ju prošli tjedan." Interfon je zazvonio. Phillip Carter je podigao slušalicu. "Tko? U redu, preuzet ću." "Izvjestitelj New York Posta", objasnio je Meghan. "Sam Bog zna što žele od mene." Meghan je promatrala Phillipovo lice koje je postajalo sve mrgodnije i mrgodnije. "To je nemoguće." Njegov je glas bio hrapav od ljutnje. "Ja ... ja ... ne želim ništa izjaviti sve dok osobno ne porazgovaram s dr. Iovinom u bolnici New York." Spustio je slušalicu i okrenuo se prema Meghan. "Meg, izvjestitelj je provjeravao podatke o Heleni Petrovic. U bolnici New York nikada nisu čuli za nju. Njene su isprave bile krivotvorene, a mi smo odgovorni za zaposlenje koje je dobila na Klinici Manning." "Ali, zar niste provjerili njene preporuke prije nego ste ju preporučili?" Čak i dok je postavljala pitanje, Meghan je vrlo dobro znala odgovor koji joj je i izraz na licu Phillipa Cartera potvrdio. Njen je otac vodio taj slučaj. Na njemu je bilo da procijeni podatke navedene u životopisu Helene Petrovic. Unatoč svim naporima cjelokupnog osoblja Klinike Manning, nije se mogla sakriti napetost koja se osjećala u zraku. Nekoliko je novih klijenata promatralo kombi s CBS-ovim logom koji je ušao na parkiralište i izvjestitelja i snimatelja koji su izjurili iz njega. Marge Walters se nalazila na recepciji. Dobro se držala i bila je oštra prema novinarima. "Dr. Manning odbija dati bilo kakvu izjavu sve dok se ne potvrde sumnje", rekla je. Ali nije mogla spriječiti snimatelja koji je već počeo snimati prostoriju i ljude koji su se nalazili u njoj. 47
Nekoliko je klijenata ustalo. Marge im je hitro prišla. "Sve je ovo samo nesporazum", rekla je molećivim glasom odjednom shvativši da ju snimaju. Jedna žena, s rukama preko lica, eksplodirala je od bijesa. "Ovo je nevjerojatno. Nije dovoljno to što moramo proći kroz sve ovo kako bismo dobili dijete, već nas žele prikazati na televiziji na glavnim vijestima." Izletjela je iz prostorije. Druga je rekla: "Gospođo Walters, i ja odlazim. Slobodno otkažite moj dogovor." "Razumijem." Marge se prisilila nasmijati. "Kad želite da vam ponovo ugovorim?" "Morat ću provjeriti u svom kalendaru. Javit ću vam se." Marge je promatrala ženu kako odlazi. Ne, nećete, pomislila je. Uzbunjena, primijetila je gospođu Kaplan, klijenticu koja je došla na drugi dogovor, kako se približava snimatelju. "Što se dogodilo?" upitala je oštro. "Osoba koja je posljednjih šest godina upravljala laboratorijem KIinike Manning navodno nije liječnica. Zapravo, čini se da su jedine kvalifikacije koje je posjedovala one za kozmetičarku." "O, Bože. Moja je sestra prije dvije godine začela ovdje. Postoji li bilo kakav mogućnost da nije primila svoj embrio?" Gospođa Kaplan je prekrižila ruke. Bože, pomozi nam, pomolila se Marge. Ovo je kraj ovog mjesta. Ostala je šokirana, ali i tužna kad je ujutro čula vijest o smrti dr. Helene Petrovic. Tek nakon što je stigla na posao, čula je govorkanja o tome da nešto nije bilo ispravno u njenim papirima. No tek kad je čula izjavu snimatelja i vidjela reakciju gospođe Kaplan, shvatila je razmjere mogućih posljedica. Helene Petrovic je bila odgovorna za sačuvane embrije. Desetke, stotine epruveta, ne većih od kažiprsta, u kojima su se nalazili potencijalni ljudski životi. U slučaju da se samo jedan natpis krivo postavio, pogrešni bi embrio bio usađen u majku koja u tom slučaju postaje surogat-majka, a ne biološka majka. Marge je promatrala i gospođu Kaplan kako je izletjela iz prostorije i snimatelja koji je krenuo za njom. Pogledala je kroz prozor. Novi su televizijski kombiji stizali. Sve je više izvjestitelja pokušavalo razgovarati sa ženom koja je maloprije izletjela iz prijemnog odjela. Ugledala je i izvjestiteljicu s PCD Channela 3 kako izlazi iz automobila. Meghan Collins. Tako se zvala. Ona je planirala napraviti specijalnu emisiju koju je dr. Manning odbio tako nenadano ... Meghan zapravo nije bila sigurna je li trebala doći ovamo posebice zato što će se ime njenog oca sigurno pojaviti u istrazi o papirima Helene Petrovic. Kad je izišla iz ureda Phillipa Cartera, zazvonio je mobitel. Javili su joj iz redakcije vijesti da će ju Steve, snimatelj, čekati u Klinici Manning. "Weicker je odobrio", rekli su joj. 48
Pokušala je stupiti u vezu s Weickerom, no on još uvijek nije stigao na posao. Bila je sigurna da bi trebala porazgovarati s njim o mogućem sukobu interesa. No za sada, jedino što je mogla učiniti bilo je da prihvati zadatak. Osim toga, odvjetnici klinike zacijelo neće dozvoliti bilo kakve razgovore s dr. Manningom. Nije se pridružila preostalim izvjestiteljima koji su salijetali klijente koji su napuštali kliniku. Umjesto toga, kad je ugledala Stevea, pozvala ga je da krene za njom unutra. Polagano je otvorila vrata. Kao što se i nadala, Marge Walters je sjedila za stolom na prijemnom odjelu. S nekim je razgovarala na telefonu. "Moramo otkazati sve današnje dogovore", bila je ustrajna. "Najbolje bi bilo kada bi im rekla da moraju smisliti nekakvu izjavu. U suprotnom, jedino što će javnost vidjeti, bit će žene koje bijesno istrčavaju odavde." Kad su se vrata zatvorila iza Stevea, Marge Walters je pogledala prema gore. "Ne mogu više razgovarati", rekla je i brzo spustila slušalicu. Meghan nije ništa govorila sve dok nije sjela na stolicu koja se nalazila preko puta radnog stola Marge Walters. Sama je situacija zahtijevala taktičnost. Naučila je da ne smije poput rafala ispaljivati pitanja ispitaniku. "Ovo je za vas poprilično neugodno jutro, gospodo Walters", rekla je glasom punim suosjećanja. Promatrala je kako recepcionarka gladi čelo. "U pravu ste." Stav žene bio je suzdržan, ali Meghan je i dan prije osjetila u njoj sukob osjećaja i onoga što se od nje očekivalo da učini. Bila je svjesna da mora sačuvati diskreciju, a istovremeno je željela s nekim razgovarati o događajima koji su se desili u posljednje vrijeme. Marge Walters je bila rođena trač-baba. "Upoznala sam dr. Petrovic na zabavi", rekla je Meghan. "Doimala se toplom i ljubaznom osobom." "I bila je takva", složila se Marge. "Teško je za povjerovati da nije posjedovala kvalifikacije za posao koji je obavljala. No vjerujem da je osnovno medicinsko znanje stekla još u Rumunjskoj. Sa svim političkim promjenama do kojih je tamo došlo, kladila bih se da sve kvalifikacije koje trebaju, mogu naći ondje. Ne shvaćam zašto su u Bolnici New York rekli da nije stažirala ondje. Vjerojatno se radi o pogrešci. No ako i kada to otkriju, vjerojatno će već biti kasno. Negativan publicitet će uništiti ovo mjesto." "Moguće je", složila se Meghan. "Mislite li da bi razlog njene ostavke mogao imati veze s odlukom dr. Manninga da otkaže jučerašnje snimanje?" Waltersova je pogledala u kameru koju je Steve držao. Meghan je brzo dodala: "Ako mi možete reći bilo što što bi umanjilo sav negativan publicitet, željela bih to uključiti u reportažu." Marge Walters je odlučila. Vjerovala je Meghan Collins. "Dakle, dozvolite da vam kažem da je dr. Helene Petrovic bila predivna, vrijedna žena. Takva se osoba ne sreće često. Nitko nije bio sretniji od nje kada bi se embrio uspješno implantirao u maternicu. Voljela je svaki embrio u laboratoriju i 49
inzistirala je da se redovito izvrši test agregata za održavanje temperature koji postoji u slučaju nestanka struje." Waltersicine su oči gledale raznježeno. "Sjećam se kada nam je dr. Manning prošle godine na sastanku osoblja ispričao, kako je odjurio na kliniku za vrijeme one užasne oluje u prosincu, kad je nestalo struje, kako bi se uvjerio da se agregat uključio. Pogodite tko je stigao ovamo nekoliko minuta nakon njega? Helene Petrovic. A mrzila je voziti po snijegu i ledu. Vožnja po skliskim cestama bila je jedna od njenih fobija, no ipak je odlučila pobijediti strah i dovesti se ovamo. Zaista je bila predana." "Govorite mi sve što sam i sama osjetila dok sam s njom razgovarala", Meghan je prokomentirala. "Doimala se brižnom. To sam primijetila u načinu na koji se obraćala djeci dok smo ih u nedjelju snimali i fotografirali." "Propustila sam zabavu. Morala sam na vjenčanje. Možete li sada isključiti kameru?" "Naravno." Meghan je pogledala Stevea. Waltersica je kimala. "Željela sam biti ovdje, ali moja se sestrična Dodie konačno vjenčala sa svojim dečkom. Zajedno su živjeli osam godina. Trebali ste čuti moju ujnu. Pomislili biste da je nevjesta mlada devetnaestogodišnjakinja koja je upravo izašla iz ženskog internata. Kunem se Bogom da je večer prije vjenčanja objasnila Dodie kako bebe dolaze na svijet." Izrekavši to, Waltersica je napravila grimasu budući da je komentar bio neprimjeren mjestu na kojem su se nalazili. "Htjela sam reći kako većina beba dolazi na svijet." . "Postoji li ikakva mogućnost za susret s dr. Manningom?" Meghan je znala da može uspjeti jedino preko ove žene. Waltersica je odmahnula glavom. "Među nama, pomoćnik državnog tužitelja i neki istražitelji se trenutačno nalaze u njegovom uredu." To nije bilo iznenađujuće. Morali su ispitati nenadanu odluku dr. Helene Petrovic da napusti kliniku i postaviti još koje pitanje u vezi njenog osobnog života. "Je li Helene uopće imala nekog bliskog prijatelja ovdje?" "Ne. Zapravo nije. Bila je jako draga, ali i službena - znate što time želim reći. Mislila sam da je razlog tome to što je iz Rumunjske. Premda, kad malo bolje razmislim, sestre Gabor su također došle iz Rumunjske i ovdje su imale i više nego par bliskih prijatelja, posebice Zsa Zsa." "Sigurna sam da su sestre Gabor Mađarice, a ne Rumunjke. Dakle, koliko znate, Helene Petrovic nije imala bliskih prijatelja ili intimnog partnera?" "Najbliže tome bio je dr. Williams. On je nekoć bio Manningov pomoćnik. Uvijek sam se pitala postoji li nešto između njega i dr. Petrovic. Jedne sam ih večeri vidjela u ne baš popularnom restoranu u koji smo ja i moj suprug došli. I nisu djelovali najsretnije kada sam im prišla kako bi ih pozdravila. Ali to se desilo prije šest godina, odmah nakon što je ovdje počela raditi. Moram priznati da sam ih od tog nenadanog susreta promatrala, ali nikada nisam primijetila nekakav prisniji odnos." 50
"Je li dr. Williams još uvijek ovdje?" "Ne. Ponudili su mu posao upravitelja nove klinike i prihvatio ga je. Radi u Franklin centru u Philadelphiji. Ima besprijekornu reputaciju. Među nama, dr. Williams je u stvari upravljao ovim mjestom. On je sakupio medicinsko osoblje i vjerujte mi, napravio je izvrstan posao." "Znači, on je zaposlio dr. Petrovic?" "Tehnički, ali najviši rang osoblja se uvijek upošljava preko kompanija koje pronalaze kandidate i zatim ih ispituju i provjeravaju. No ipak, dr. Williams je ostao ovdje još šest mjeseci nakon što nam se pridružila dr. Helene Petrovic. Vjerujte mi, primijetio bi da nije bila kompetentna za ovaj posao." "Željela bih razgovarati s njim, gospođo Walters." "Molim vas, zovite me Marge. I meni bi bilo drago kada biste s njim razgovarali. I on će vam reći koliko je Helene bila dobra u laboratoriju." Meghan je čula da netko otvara ulazna vrata. Waltersica je pogledala prema njima. "Još kamera! Meghan, najbolje bi bilo da više ništa ne kažem." Meghan je ustala. "Zaista ste mi pomogli." Dok se vozila prema kući, Meghan je odlučila da neće pružiti priliku dr. Williamsu da ju odbije preko telefona. Odlučila je otići do Franklin centra smještenog u Philadelphiji i pokušati se naći s njim. Uz malo sreće, uvjerit će ga da snime razgovor o umjetnoj oplodnji. Što bi on mogao reći o Helene Petrovic? Hoće li ju braniti, kao što je to učinila Marge Walters? Ili će biti razjaren činjenicom da ga je Petrovicka uspjela prevariti, kao što je prevarila i druge kolege? I, Meghan se pitala, što li ću još saznati u Philadelphiji? Kuća na Chestnut Hillu odakle je netko obavijestio njenog oca o smrti njegove majke. Victor Orsini i Phillip Carter nisu običavali zajedno ručati. Orsini je znao da ga je Phillip Carter smatrao štićenikom Edwina Collinsa. Kad je stvoreno prazno radno mjesto u tvrtki Collins i Carter prije gotovo sedam godina, izbor je bio sužen na Orsinija i još jednog kandidata. Orsini je bio izabranik Edwina Collinsa. Od samog je početka njegov odnos s Carterom bio srdačan, ali nikada prisan. Danas, nakon što su obojica naručili pečenje i salatu - kućni specijalitet, Orsini je u potpunosti suosjećao s Carterovom zabrinutošću. Ured je bio preplavljen izvjestiteljima, a mnogobrojni su telefonski pozivi bili upućeni od strane medija. Svi su postavljali isto pitanje: "Kako je moguće da Collins i Carter nisu otkrili laži u životopisu Helene Petrovic?" "Rekao sam im istinu", rekao je Phillip Carter nervozno lupkajući prstima po stolu. "Ed je uvijek pažljivo provjeravao sve perspektivne kandidate. I njen je slučaj on vodio. Sve to samo dodaje ulje na vatru koja je nastala Edovim nestankom, a policija otvoreno tvrdi da ne vjeruje da je poginuo u nesreći na mostu." 51
"Sjeća li se Jackie slučaja Helene Petrovic?" upitao je Orsini. "Ona je u to vrijeme tek počela raditi za nas. Njeni su inicijali na pismu, ali ničega se ne sjeća. Zašto bi? Uz životopis Helene Petrovic dobili smo uobičajene savršene preporuke. Nakon što ih je primio, dr. Manning je razgovarao s njom i odlučio ju zaposliti. "Od svih djelatnosti u kojima je bilo slučajeva krivotvorenih dokumenata, sektor medicinskih istraživanja je najgori", rekao je Orsini. "Da, u pravu si", Phillip se složio. "Ako je kojim slučajem Helene Petrovic načinila bilo kakvu pogrešku zbog koje bi se pokrenuo sudski proces protiv Klinike Manning, postoji velika vjerojatnost da bi klinika odlučila tužiti nas." "I pobijedila." Carter je zlovoljno kimao. "I pobijedili bi." Na tren je zastao. "Victore, više si radio s Edom, nego sa mnom. Kada te je one noći nazvao iz automobila, spomenuo je da se ujutro želi s tobom sastati. Je li to sve što je rekao?" "Da, to je sve. Zašto?" "Prokletstvo, Victore!" Phillip Carter je viknuo. "Dosta je bilo igranja! Ako je Ed uspio preći most, možeš li iz razgovora koji ste vodili te večeri zaključiti je li planirao iskoristiti nesreću na mostu za svoj nestanak?" "Slušaj me, Phillipe, rekao mi je da je htio biti siguran da ću ujutro biti u uredu", Orsini je odgovorio glasom koji je odražavao nametnutu kontrolu. "Veza je bila loša. To je sve što ti mogu reći." "Oprosti. Uporno pokušavam pronaći nešto što bi rasvijetlilo cijeli događaj." Carter je uzdahnuo. "Victore, želio sam razgovarati s tobom. Meghan će u subotu raščistiti Edov ured. Želim da se ti u njega useliš. Odmah u ponedjeljak. Znam da nismo imali baš najsjajniju godinu, ali preuređenje bismo svakako izvršili s dobrim razlogom." "Za sada nemoj brinuti o tome." Nije im preostalo još mnogo toga što bi jedan drugom mogli reći. Orsini je primijetio da Phillip Carter nije ništa spomenuo da bi mu mogao, kad se situacija s Edom raščisti, ponuditi partnerstvo. Znao je da takvu ponudu nikada neće dobiti. Njemu je ovaj posao predstavljao samo prijelaznu fazu, koja će potrajati još samo nekoliko tjedana, prije nego se mjesto na obali, koje je zamalo dobio, ponovo ne isprazni. Momak kojeg su zaposlili nije im odgovarao. Ovog su puta Orsiniju ponudili veću plaću, mjesto potpredsjednika i dionice. Najdraže bi mu bilo da može već danas otići. Odmah spremiti stvari i odletjeti onamo. Ali u ovakvim okolnostima je to nemoguće. Želio je nešto naći, postojalo je nešto što je želio otkriti u uredu i sada, kada mu je dozvoljeno da se useli u Edovu kancelariju, potraga će možda biti olakšana. Bernie je svratio u restoran smješten na cesti broj 7 odmah do Danburyja. Sjeo je na barsku stolicu i naručio dupli hamburger, pržene krumpiriće i kavu. Dok je jeo, osjećao je sve veće zadovoljstvo zbog sati koje je proveo obavljajući mnoge poslove nakon što je ujutro otišao od kuće. 52
Nakon što su završili s pranjem automobila, otišao je do trgovine rabljene robe smještene na samom rubu Manhattana gdje je kupio šofersku kapu i tamnu jaknu. Zaključio je da bi mu takva uniforma dala prednost pred ostalim taksistima koji su radili na crno. Zatim se uputio na aerodrom La Guardia i stao pored vrpce za prtljagu zajedno s ostalim vozačima koji su čekali mušterije. Odmah mu se posrećilo. Neki muškarac, tridesetak godina star, sišao je pokretnim stepenicama i čitao imena na papirima koje su vozači držali. Njega nitko nije čekao. Bernie ga je odmah pročitao. Najvjerojatnije je unajmio auto u jednom od onih jeftinih i prljavih ureda i sada se mrzio zbog toga. Većina vozača koji su radili za takve urede bili su novopridošlice u New Yorku i prvih su šest mjeseci na poslu uglavnom provodili gubeći se po gradu. Bernie je prišao čovjeku, ponudio mu prijevoz priznavši da nema limuzinu, već samo dobar, stari, ali čisti automobil i nastavio pričati o tome kako je on najbolji vozač kojeg bi svatko poželio. Naveo je cijenu od dvadeset dolara za vožnju do Zapadne četrdeset i osme ulice. Stigli su na odredište za trideset minuta i za nagradu je dobio i deset dolara napojnice. "Izvrstan ste vozač", rekao je čovjek dok je plaćao. Bernie se sa zadovoljstvom sjetio komplimenta dok je jeo pržene krumpiriće i sam se sebi nasmijao. Ako nastavi ovako zarađivati, i ako sve doda na novac koji je dobio na postaji, moglo bi proći dosta vremena prije nego njegova mama primijeti da više ne radi na starom poslu. Tamo ga nikada nije zvala. Rekla je da joj to stvara glavobolju. A on se sada nalazio ovdje, slobodan kao ptica, bez obveza prema ikome i na putu da vidi gdje Meghan Collins živi. Kupio je sebi plan Newtowna s okolicom i proučavao ga. Kuća Collinsovih se nalazila u ulici Bayberry i znao je kako da dođe do nje. Točno u dva sata provezao se ispred bijele kuće s crnim roletama. Njegove su se oči suzile dok je pokušavao upiti svaki i najsitniji detalj. Velika terasa. Lijepo. Elegantno. Sjetio se susjeda koji su živjeli u kući do njihove na Jackson Heightsu i koji su izbetonirali svaki, i najsitniji djelić svog minimalističkog vrta i sada su ga ponosno nazivali terasom. Bernie je promatrao i zemlju. Na lijevoj strani šljunčanog voznog prilaza nalazio se veliki rododendron, a tužna je vrba stajala u sredini njihovog travnjaka. Zimzeleno je bilje sačinjavalo živahnu ogradu koja je odvajala Collinsove od susjeda. Zadovoljan, Bernie je pritisnuo gas. Za slučaj da ga netko promatra nije mu padalo na pamet da se okrene na sredini ceste. Prešao je nekoliko metara i onda nagazio na kočnice. Zamalo je udario glupog psa. Preko travnjaka je dotrčao dječak. Kroz prozor, Bernie je čuo njegov preplašeni glas kako zove psa: "Jake! Jake!" Pas je otrčao do dječaka, a Bernie je ponovo krenuo. Ulica je bila toliko mirna da je i kroz zatvoreni prozor mogao čuti malog kako viče za njim: "Hvala vam, gospodine! Hvala!" 53
Mac je u jedan i trideset stigao u ured patologa koji se nalazio u Istočnoj trideset i prvoj ulici. Meghan je trebala doći tek oko dva, a on je nazvao i ugovorio sastanak s dr. Kennethom Lyonsom, direktorom laboratorija. Otpratili su ga do petog kata gdje je u malom uredu dr. Lyonsa objasnio svoje sumnje. Lyons je bio vitak čovjek, pedesetak godina star, s namještenim osmijehom na usnama i znatiželjnim i inteligentnim očima. "Ta nam žena predstavlja zagonetku. Ne izgleda kao netko tko bi jednostavno nestao i čiji nestanak ne bi bio primijećen. Ionako smo planirali prije pokopa napraviti DNK test. Bez problema ćemo izvaditi krv gospođi Collins, načiniti DNK test i utvrditi jesu li u srodstvu." "To i Meghan želi učiniti." Doktorova je tajnica sjedila za stolom smještenim uz prozor. Telefon je zazvonio i javila se. "Gospođa Collins je stigla." Dok je Meg izlazila iz dizala, Mac je primijetio da se nije ponašala onako kako se svatko ponaša prilikom pregleda mrtvog tijela. Još je nešto pojačalo bol u njenim očima i izraženim, umornim crtama oko usta. Učinilo mu se da se radilo o tuzi koja nije bila povezana s boli s kojom je živjela od nestanka oca. No nasmijala se kad ga je vidjela. Bio je to brz osmijeh koji je izrazio olakšanje. Prelijepa je, pomislio je. Njena smeđa kosa bila je raskuštrana što je bilo dokaz snažnog vjetra koji je vani puhao. Na sebi je imala crno-bijeli kostim od tvida i crne čizme. Jakna sa zatvaračem padala joj je do bokova, a uska je suknja dopirala do listova. Crna dolčevitka dovodila je do izražaja bljedoću njenog lica. Mac ju je predstavio dr. Lyonsu. "Ako siđete dolje sa mnom, moći ćete bolje promotriti tijelo mrtve žene", rekao je doktor. Mrtvačnica je bila sterilno čista. Redovi ladica pokrivali su zidove. Žamor glasova prodirao je kroz zatvorena vrata sobe. Na jednom se zidu nalazio visok prozor. Zastori su bili navučeni preko njega. Mac je bio siguran da je autopsija već izvršena. Pomoćnik ih je odveo skoro do kraja hodnika. Dr. Lyons mu je glavom pokazao da otvori ladicu. Tiho, ladica je izvučena. Mac je buljio u golo, smrznuto tijelo mlade žene. Na prsima se nalazio ožiljak nastao jednim dubokim ubodom noža. Tanke su ruke ležale uz tijelo; prsti su joj bili rašireni. Prvo je pogledao uzak struk, vitke bokove, duge noge, stopala i na kraju je pogledao lice. Smeđa je kosa bila pritisnuta njenim ramenima, no lako ju je mogao zamisliti raskuštranu kao što je Meghanina. Usta topla, guste trepavice koje su se savijale iznad sklopljenih očiju, tamne obrve koje su čelo činile izražajnim. Mac se osjećao kao da ga je netko snažno lupio u trbuh. Osjećao je mučninu, vrtoglavicu. Ovo bi mogla biti Meg, pomislio je, ovo je bilo namijenjeno njoj.
54
Catherine Collins je pritisnula gumb na upravljaču i njen se krevet počeo pomicati sve dok ga nije zaustavila u polusjedećem položaju. Proteklih je sat vremena, od trenutka otkad su pokupili pladanj s praznim tanjurima od ručka, pokušavala zaspati, no nije uspijevala. Nervirala ju je potreba da zaspe i na taj način pobjegne od svega. Vrijeme je da se ponovo suočiš sa životom, djevojko, rekla je samoj sebi oštro. Željela je pokraj sebe računalo i računovodstvene knjige koje su pripadale Innu. Željela je otkriti koliko još može izdržati prije nego bude prisiljena na prodaju Drumdoea. Hipoteka, pomislila je - prokleta hipoteka! Tata nikada ne bi uložio toliko novaca u to mjesto. Moraš znati preživjeti bez onoga što nemaš, bila je njegova krilatica u vrijeme dok se posao još nije bio uhodao. Koliko li ju je samo puta čula? No od trenutka kad se Drumdoe uhodao i kad je kupio kuću, postao je darežljiv i nježan suprug i otac. Naravno, samo u situacijama kada nismo zahtijevale luksuz. Osim toga, nije bilo pametno dati toliku slobodu dizajneru, zaključila je Catherine. Ali i to je za nama. Mnogo je vode već proteklo ispod mosta. Pomislivši to, počela se tresti. Prisjetila se užasnih fotografija razbijenih automobila koji su izvučeni ispod mosta Tappan Zee. Ona i Meghan su ih povećalom dobro promotrile strahujući da će vidjeti neki dio tamnoplavog Cadillaca. Catherine se otkrila, ustala iz kreveta i ogrnula se ogrtačem. Uputila se na drugi kraj sobe, u malenu kupaonicu, i umila lice hladnom vodom. Zatim se pogledala u ogledalo i napravila grimasu. Trebala bi staviti malo ratničkih boja, draga, rekla je sama sebi. Deset minuta kasnije nalazila se ponovo u krevetu i bolje se osjećala. Njena je kratka plava kosa bila počešljana; rumenilo za lice i ruž za usne su prekrili mrtvačko bljedilo koje je primijetila u ogledalu; plavi, svileni gornji dio pidžame popravio joj je raspoloženje tako da je čak bila spremna za posjete. Znala je da se Meghan nalazila u New Yorku, no još uvijek su postojali izgledi da navrati netko drugi. A to se i desilo. Phillip Carter je pokucao na odškrinuta vrata. "Catherine, mogu li ući?" "Naravno." Prišao joj je, sagnuo se i poljubio ju u obraz. "Izgledaš mnogo bolje." "I osjećam se mnogo bolje. Zapravo, pokušavam se izvući odavde, no liječnici me uporno žele zadržati još nekoliko dana." "Dobra ideja." Privukao je jednu od udobnih stolica krevetu i sjeo. Na sebi je imao kožnu jaknu, tamnosmeđe hlače i kariranu kravatu smeđih tonova. Catherine je primijetila njegovu odjeću, a njegova je muževnost u njoj ojačala bol i samoću koju je osjećala od nestanka supruga. Edwin je bio jako zgodan. Upoznala ga je prije trideset i jednu godinu na zabavi održanoj nakon nogometne utakmice između Harvarda i Yalea. U to je 55
vrijeme izlazila s jednim od igrača Yalea. Zamijetila je Eda na plesnom podiju. Njegovu tamnu kosu, duboko plave oči, vitko i visoko tijelo. Edwin ju je zamolio za sljedeći ples, a idućeg je jutra zazvonio na njena vrata s buketom ruža u ruci. "Želio bih ti se udvarati, Catherine", objavio je. A Catherine je sada pokušavala treptajima zadržati suze u očima. "Catherine?" Phillip je primio njenu ruku. "Sve je u redu", rekla je i povukla ruku. "Mislim da se već za nekoliko minuta nećeš više ovako osjećati. Da sam samo uspio razgovarati s Meg prije nego sam došao ovamo." "Morala je otići do grada. Što se dogodilo, Phillipe?" "Catherine, možda si u novinama pročitala vijest o ženi koju su prije neku večer ubili u New Milfordu." "Ona liječnica. Jesam. Užas!" "Ali vjerojatno nisi čula da ona u stvari nije bila liječnica, da su njene preporuke bile krivotvorene i da je naša tvrtka posredovala prilikom njenog zapošljavanja na Klinici Manning." Catherine je pogledala u čudu. "Što?" Sestra je utrčala u sobu. "Gospođo Collins, u hodniku su dvojica istražitelja iz policijske postaje u New Milfordu i žele s vama razgovarati. Dolazi i liječnik. I on želi biti prisutan dok budete s njima razgovarali." Catherine je pričekala dok se sestra nije udaljila i onda upitala: "Phillipe, ti znaš zašto su ovi ljudi došli?" "Da. Bili su kod mene u uredu prije sat vremena." "Zašto? Ne mogu čekati doktora. Nemam se namjeru ponovo onesvijestiti. Molim te, moram znati s čime ću se suočiti." "Catherine, žena koja je sinoć ubijena u New Milfordu bila je Edova klijentica. Ed je jednostavno morao znati da su njene preporuke bile krivotvorene." Phillip Carter se okrenuo na drugu stranu kako ne bi vidio bol koju su njegove riječi izazvale. "Znaš da policija smatra da Ed nije poginuo u nesreći na mostu. Susjeda koja živi preko puta stana Helene Petrovic rekla je da ju je redovito posjećivao visok muškarac koji je vozio tamnu limuzinu." Zastao je na tren. Izraz na njegovom licu bio je mračan. "Vidjela ga je ondje prije dva tjedna. Catherine, kad je Meg prije neku noć nazvala hitnu pomoć, zajedno s njom je stigao i jedan policijski automobil. A kad si se osvijestila, rekla si jednom policajcu da si primila poziv od svog supruga." . Catherine je pokušala progutati, ali nije uspjela. Njene su usne i grlo bili potpuno suhi. Zaključila je da je to što je osjećala vjerojatno jednako osjećaju užasne žeđi. "Nisam bila pri sebi. Željela sam reći da je Meg primila poziv od nekoga tko se predstavio kao njen otac." Začulo se kucanje na vrata. Doktor je počeo govoriti u trenutku kad je ušao u sobu. "Catherine, jako mi je žao zbog ovog. Pomoćnik državnog tužitelja zahtijeva da vam istražitelji ubojstva u New Milfordu postave nekoliko pitanja, a 56
ja nisam mogao lagati i reći im da se ne osjećate dobro i da ih zato ne možete primiti." "Dobro sam," rekla je Catherine tiho i pogledala Phillipa, "hoćeš li ostati?" "Naravno." Ustao je kad je sestra praćena istražiteljima ušla u sobu. Catherinina prva reakcija bila je čuđenje kad je shvatila da je jedan od istražitelja žena - žena Meghaninih godina. Drugi je istražitelj bio muškarac u kasnim tridesetima. On je ujedno prvi progovorio ispričavajući se zbog smetnje i obećavši joj da će ju zadržati samo nekoliko minuta. Zatim je predstavio sebe i svoju partnericu. "Ovo je posebna istražiteljica Arlene Weiss. Ja sam Bob Marron." Odmah je prešao na stvar. "Gospođo Collins, doveli su vas ovdje u šoku koji je izazvao telefonski poziv koji je usred noći primila vaša kći. Javio joj se netko tko je tvrdio da je vaš suprug?" "To nije bio moj suprug. Njegov bi glas prepoznala bilo gdje i u bilo kakvim okolnostima." "Gospođo Collins, žao mi je što vas moram ovo pitati, no recite mi, vjerujete li da je vaš suprug poginuo prošlog siječnja?" "U potpunosti sam sigurna da je mrtav", odgovorila je uvjereno. "Gospođo Collins, stigle su prekrasne ruže za vas", čuo se razdragani glas nakon što su se vrata otvorila. Ušao je jedan od dobrovoljaca u ružičastoj jakni, koji je uvijek raznosio cvijeće, donosio knjige i pomagao pri hranjenju starijih pacijenata. "Ne sada", Catherinin je liječnik viknuo. "Ne, u redu je. Stavite ih na noćni ormarić." Catherine je shvatila da joj je ova smetnja dobro došla. Trebala je koji trenutak da se sredi. Kako bi ukrala još nešto vremena za sebe, istegnula se kako bi uzela kartu koju je dobrovoljac skinuo s vrpce na vazi. Pogledala ju je, ukočila se, a oči su joj bile pune užasa. I dok su ju svi netremice promatrali, podigla je kartu drhtavom rukom pokušavajući zadržati prisebnost. "Nisam znala da mrtvaci mogu slati cvijeće", šapnula je. Pročitala je tekst na glas. "Najdraža moja. Vjeruj u mene. Obećajem ti da će se sve dobro završiti." Catherine je ugrizla usnicu. "Potpisana je: Tvoj voljeni suprug, Edwin." U srijedu poslijepodne su se istražitelji iz Connecticuta dovezli u Lawrenceville u New Jerseyju, kako bi porazgovarali sa Stephanie Petrovic o njenoj ubijenoj teti. Pokušavajući ignorirati ritanje u maternici, Stephanie je ispreplela prste kako bi zaustavila drhtanje. Budući da je odrasla u Rumunjskoj za vrijeme Ceausescuovog režima, naučila je da se mora bojati policije i, premda su se dva muškarca koja su sjedila u dnevnom boravku njene tete doimali ugodnima, i premda nisu bili odjeveni u uniforme, znala je da im ne smije vjerovati. Ljudi koji su vjerovali policiji obično su završavali u zatvorima, pa i gore. 57
Odvjetnik njene tete također je bio prisutan. Charles Potters, čovjek koji ju je podsjećao na jednog od moćnika iz sela u kojem je rođena. I on je bio drag i ljubazan, no osjetila je da njegovo ponašanje spada u opis njegovog posla. Ispunit će svoje obveze i već ju je obavijestio da su njegove dužnosti bile da se pobrine o Heleninoj oporuci u kojoj je sve ostavila Klinici Manning. "Namjeravala ju je promijeniti", rekla mu je Stephanie. "Željela se pobrinuti za mene, pomoći mi za vrijeme školovanja za kozmetičarku, željela mi je kupiti stan. Obećala mi je da će svoj novac ostaviti meni. Rekla mi je da sam joj poput kćerke." "Razumijem. No budući da nije izmijenila oporuku, jedino što ti mogu reći jest da možeš ostati u ovoj kući sve dok ne bude prodana. Kao njen odvjetnik, vjerojatno mogu srediti da ostaneš ovdje kao kućepaziteljica sve dok prodaja ne bude finalizirana. Nakon toga, žao mi je što ti ovo moram reći, ali bojim se da ćeš dalje morati nastaviti sama." Sama! Stephanie je znala da u zemlji može ostati samo ako dobije zelenu kartu i ako pronađe posao. Policajci su ju upitali zna li je li njena teta imala kakvog posebnog prijatelja. "Ne. Zapravo ne", odgovorila je. "Ponekad smo na večer odlazile na zabave koje su organizirali drugi Rumunji. Helene je ponekad odlazila na koncerte. Najčešće subotom ili nedjeljom, odlazila je odavde na dva-tri sata. Nikada rni nije rekla kamo ide." Ali Stephanie nije znala ni za kakvog muškarca u životu njene tete. Još jednom je ponovila koliko se začudila Heleninom nenadanom ostavkom. "Planirala je prestati raditi čim proda kuću. Željela se preseliti u Francusku na neko vrijeme." Stephanie je znala da joj u tom trenutku engleski jezik i nije baš najbolji. Bila je jako uplašena. "Prema riječima dr. Manninga, niti on nije znao da je Helene planirala napustiti kliniku", rekao je na rumunjskom istražitelj po imenu Hugo. Stephanie mu je uputila pogled pun zahvalnosti i zatim se sama prebacila na materinji jezik. "Rekla mi je da će dr. Manning biti jako uznemiren i da zbog toga nije znala kako da mu priopći vijest." "Je li razmišljala o nekom drugom poslu? To bi značilo novu provjeru njenih preporuka." "Rekla je da se želi odmoriti i da zato neko vrijeme neće ništa raditi." Hugo se okrenuo prema odvjetniku. "Kakvo je bilo financijsko stanje Helene Petrovic?" Charles Potters je odgovorio: "Uvjeravam vas da je bilo jako dobro. Doktorica, ili je možda bolje reći gospođica Petrovic, živjela je oprezno i pametno je ulagala. Ovu je kuću otplatila i imala je osamsto tisuća dolara u obveznicama, dionicama i gotovini." Toliko novaca, pomislila je Stephanie, a ona sada neće dobiti niti penija. Rukom je protrljala čelo. Boljela su ju leđa. Njena su stopala bila natečena. Bila 58
je jako umorna. Gospodin Potters joj je pomagao u organizaciji ispraćaja. Održat će se u crkvi St. Dominic u petak. Pogledala je oko sebe. Soba je doista bila predivna s tapetama, ispoliranim stolovima, ukrasnim lampama i svijetloplavim sagom. Cijela je kuća bila prekrasno uređena. Svidio joj se život na ovakvom mjestu. Helene joj je rekla da će sa sobom moći ponijeti neke stvari za stan u New Yorku. Što sada? Što ju je policajac upitao? "Kada očekujete bebu, Stephanie?" Suze su se spuštale niz njene obraze dok je odgovarala. "Za dva tjedna." Više nije mogla izdržati: "Rekao mi je da je beba moj problem i otišao u Californiju. Ne želi mi pomoći. A ja ne znam gdje da ga nađem. Ne znam što da radim." Šok koji je Meghan osjetila kad je ponovo vidjela mrtvu ženu nestao je u trenutku kad su joj vadili krv iz ruke. Nije točno znala kakvu je reakciju očekivala od Maca dok je promatrao tijelo. Jedino što je primijetila bilo je stezanje usana. Jedini komentar koji je izrekao jest da je sličnost nevjerojatna i da je zbog toga DNK test nužan. Dr. Lyons je bio istog mišljenja. Niti ona, a ni Mac nisu ručali. Ured vještaka su napustili svatko u svom automobilu i odvezli se do Meginog najdražeg restorana, Neary's, smještenog u Pedeset i sedmoj ulici. Sjedili su jedno do drugog za stolom, jeli sendvič i pili kavu. Meghan mu je tada ispričala sve o krivotvorenim papirima Helene Petrovic i mogućoj umješanosti njenog oca u cijeli slučaj. Jimmy Neary im je prišao i raspitao se o zdravstvenom stanju Meghanine majke. Saznavši da se Catherine nalazila u bolnici, donio je bežični telefon na njihov stol kako bi ju Meghan mogla nazvati. Phillip se javio. "Phillipe, bog", rekla je Meghan. "Nazvala sam samo kako bih vidjela kako je mama danas. Možeš li mi ju dati, molim te:" "Meg, doživjela je nešto strašno." "Što?" zabrinuto je upitala Meghan. "Netko joj je poslao buket ruža. Sve će ti biti jasno kad ti pročitam što piše na karti." Mac je promatrao uokvirene slike irskih pejzaža koje su ukrašavale zid. Kad je Meghan uzdahnula, okrenuo se prema njoj i promatrao kako se njene oči šire od užasa. Nešto se dogodilo Catherini, pomislio je. "Meg, što se desilo?" Uzeo je telefon iz njene drhtave ruke. "Halo ..." "Mac, drago mi je da si i ti ondje." Čuo je glas Phillipa Cartera koji je čak i u ovoj situaciji djelovao smireno, samouvjereno i pod kontrolom. Mac je zagrlio Meghan dok mu je Carter pričao sve o događajima koji su se desili u proteklih sat vremena. "Ja ću ostati još neko vrijeme s Catherine", 59
zaključio je. "U prvom je trenutku bila jako uznemirena, no sada je već dobro. Kaže da želi razgovarati s Meg." "Meg, tvoja mama", rekao je Mac pruživši joj slušalicu. Na tren nije bio siguran je li ga Meghan uopće čula, no ubrzo je zatim ispružila ruku. Na njoj je primijetio koliko se trudila da zvuči ravnodušno. "Mama, jesi li zaista dobro? ... Što ja mislim? I ja mislim da se radi o okrutnoj šali. U pravu si, tata nikada ne bi učinio tako nešto ... znam ... znam da ti je teško ... Hajde, hajde, moraš imati dovoljno snage da se s ovim suočiš. Pa ti si kćerka starog Pata, zar ne? Imam dogovor s gospodinom Weickerom u uredu za sat vreme na. Odmah nakon sastanka ću doći k tebi ... I ja tebe volim. Daj mi Phillipa! Htjela bih s njime još malo porazgovarati. Phillipe, ostat ćeš s njom, zar ne? Sada nikako ne smije ostati sama ... Hvala ti!" Nakon što je završila razgovor, Meghan je počela plakati. "Čudo je da mama nije doživjela pravi srčani udar kada su, dok su s njom bili istražitelji, stigle ruže." Zajecala je i onda se ugrizla za usnu. O, Meg, pomislio je Mac. Tako ju je želio zagrliti, priviti uza se i ublažiti poljupcima bol koja se očitovala na njenim usnama i u njenim očima. Umjesto toga pokušao ju je umiriti u vezi onog primarnog straha za koji je znao da ju je paralizirao. "Catherine neće doživjeti srčani udar", rekao je odlučno. "Ako ništa drugo, a onda bar zaboravi na tu brigu. Doista tako mislim, Meg. A sada mi reci jesam li dobro razumio Phillipa kad je rekao da policija pokušava povezati tvog oca sa smrću Helene Petrovic?" "Čini se da je tako. Razgovarali su sa susjedom koja je izjavila da je Helenu Petrovic redovito posjećivao visok muškarac u novijem modelu tamne limuzine. Tata je bio visok. On je vozio tamnu limuzinu." "Kao i tisuće drugih visokih muškaraca, Meg. Pa to je smiješno." "Znam. I mama je toga svjesna, no policija jednostavno odbija povjerovati da je tata poginuo u nesreći na mostu, što znači da je on za njih još uvijek živ. Žele saznati zašto je garantirao za krivotvorene dokumente Helene Petrovic. Pitali su mamu je li moguće da je možda bio u nekakvoj vezi s njom." "Vjeruješ li ti da je živ, Meg?" "Ne, ne vjerujem. Ali ako je preporučio Helene Petrovic za taj posao bez obzira na to što je znao da su njeni dokumenti lažni, u cijeloj priči nešto smrdi. Osim ako ga je nekako uspjela zavarati. "Meg, tvog sam oca upoznao još kad sam bio brucoš. Ako postoji bilo što u što te mogu uvjeriti, onda je to činjenica da je Edwin Collins bio ili je još uvijek jako nježan i pažljiv čovjek. Ono što si rekla Catherini je istina. Poziv u ponoć i cvijeće koje je danas primila nisu nešto što bi tvoj otac mogao učiniti. Takve igre igraju prljavi i okrutni ljudi." "Ili poremećeni." Meghan se iznenada uspravila kao da je postala svjesna Macove ruke oko sebe. Tiho, Mac ju je maknuo. 60
Rekao je: "Meg, cvijeće se mora platiti gotovinom, kreditnom karticom ili na neki drugi način. Kako su plaćene ove ruže?" "Vjerujem da su se istražitelji već bacili u potragu za tim odgovorom." Jimmy Neary im je ponudio irsku kavu. Meghan je odmahnula glavom. "Meni bi u svakom slučaju dobro došla, Jimmy, ali bojim se da te moram odbiti za neki drugi put. Moram otići u ured." Mac se također vraćao natrag na posao. Prije nego su ušli u automobile, stavio je ruke na njena ramena. "Meg, još nešto. Obećaj da ćeš mi dozvoliti da ti pomognem." "O, Mac", uzdahnula je. "Mislim da si se suočio s dovoljno problema obitelji Collins. Što je rekao dr. Lyons kada će rezultati DNK testa biti spremni?" "Za četiri do šest tjedana", odgovorio je Mac. "Nazvat ću te večeras, Meg." Pola sata kasnije Meghan je sjedila u uredu Toma Weickera. "Intervju s recepcionarkom Klinike Manning bio je izvrstan", rekao joj je. "Nitko drugi nije uspio snimiti ništa slično. No, s obzirom na moguću povezanost tvog oca s Helenom Petrovic, ne želim da se više približavaš tom mjestu." Tako je nešto i očekivala. Pogledala ga je ravnodušno. "Franklin centar u Philadelphiji ima izvrsnu reputaciju. Želim ga predstaviti u emisiji umjesto Klinike Manning." Pričekala je nekoliko trenutaka u strahu da će čuti da ju povlači i s tog zadatka. No osjetila je olakšanje čuvši: "Snimanje završi što je prije moguće. Svi govore o umjetnoj oplodnji zbog Helene Petrovic. Vrijeme je ko stvoreno. Kada možeš otići u Philadelphiju?" "Sutra." Nije se najbolje osjećala zato što Tomu nije rekla da je dr. Henry Williams, upravitelj Franklin centra, radio s Helenom Petrovic na Klinici Manning. No, zaključila je da, ako je uopće postojala mogućnost da nagovori dr. Williamsa na razgovor, će to moći ostvariti kao novinarka PCD-ja, a ne kao kćerka čovjeka koji je garantirao za Petrovickin lažan životopis i koji ju je preporučio. Bernie se odvezao iz Connecticuta na Manhattan. Meghanina kuća vratila mu je sjećanja na vremena kad je običavao pratiti djevojku do kuće ispred koje bi se sakrio u njen automobil, garažu pa čak i u grmlje oko kuće i odande ju promatrao. U takvim se trenucima osjećao kao da živi u nekom posve drukčijem svijetu, njih dvoje sami, premda djevojka nije bila svjesna njegovog prisustva. Znao je da mora biti u blizini Meghan, no znao je i da mora biti jako oprezan. Newtown je malen grad, a policija je na takvim mjestima uvijek pazila na nepoznate automobile koji se vrte po susjedstvu. Zamisli da si udario onog psa, pomislio je Bernie dok se vozio , kroz Bronx prema mostu Willis Avenue. Onaj bi dječak, vlasnik psa, zasigurno 61
počeo vrištati, a ljudi bi dotrčali kako bi vidjeli što se desilo. Netko od njih bi mogao početi postavljati pitanja kao na primjer, što čovjek u ciganskom taksiju radi u ovom susjedstvu, u slijepoj ulici? Onda bi se netko sjetio pozvati policiju koja bi provjerila moj dosje, pomislio je Bernie, i vrlo je dobro znao što bi to značilo. Preostala mu je još samo jedna sitnica koju je morao obaviti. Na putu do centra Manhattana odvezao se do trgovine s nižim cijenama smještene u Četrdeset i sedmoj ulici gdje je kupio većinu svoje elektronske opreme. Ondje je već duže vremena gledao pravu umjetničku kameru. Danas ju je kupio, kao i automobilski detektor radara. Zatim je otišao do trgovine pribora za slikanje gdje je kupio paket ružičastog papira. Ove su godine tiskovne propusnice, koje je policija izdala medijima, bile ružičaste boje. Imao je jednu kod kuće. Jedan od izvjestitelja ju je izgubio u garaži. Na svom računalu može napraviti kopiju propusnice koja će izgledati službeno i uz nju može načiniti i tiskovnu propusnicu za parkiranje koju može staviti na prednje staklo. U okolici je djelovalo mnoštvo beznačajnih lokalnih kablovskih stanica na koje nitko nije obraćao pozornost. Reći će da dolazi s jedne od njih. Predstavljat će se kao Bernie Heffernan, novinar redakcije vijesti. Baš kao i Meghan. Jedini je problem to što je prebrzo trošio ušteđen novac. Morao je osigurati stalni priliv. Na sreću, prije povratka kući uspio je naplatiti vožnju do zračne luke Kennedy i još jednu natrag do grada. Njegova je mama šmrcala za večerom. "Mama, zar si se prehladila?" upitao ju je brižno. "Nikada ne dobivam prehlade, već samo alergije", odgovorila je otresito. "Mislim da je kuća puna prašine." "Mama, znaš da u kući nema prašine. Ti si izvrsna domaćica." "Bernarde, održavaš li podrum urednim? Ja ti vjerujem. Osim toga, ne usudim se sići niz stepenice otkad se ono desilo." "Mama, podrum je u redu." Gledali su vijesti u šest sati u kojima je prikazan razgovor Meghan Collins s recepcionarkom Klinike Manning. Bernie se nagnuo prema naprijed i upijao svaki detalj Meghaninog lica dok je ona postavljala pitanja. Njegove je ruke i čelo ovlažio znoj. Zatim mu je mama istrgla daljinski iz ruke. Isključila je televizor, a Bernie se osjećao kao da mu je netko opalio šamar. "Bernarde, ponovo počinješ", njegova je majka viknula. "Promatraš onu djevojku. Vidim ti na licu. Jednostavno znam! Zar nikada nećeš naučiti?" Kad je Meghan stigla u bolnicu, njena je mama bila odjevena. "Virginia mi je donijela odjeću. Moram izaći odavde", Catherine Collins je rekla odlučno. "Ne mogu samo ležati u krevetu i razmišljati. Cijela je situacija uznemirujuća. U Innu barem imam što za raditi." 62
"Što je rekao liječnik?" "U početku se protivio, naravno, ali sada se slaže ili, ako ništa drugo, barem je pristao potpisati moju otpusnicu." Njen se glas izmijenio. "Maggie, nemoj pokušavati promijeniti moju odluku. Zaista će mi biti bolje kod kuće." Meghan ju je snažno zagrlila. "Jesi li spremna za pokret?" "Sve je spremno. Meg, još nešto. Oni istražitelji žele s tobom razgovarati. Kad se vratimo kući, moraš ih nazvati i dogovoriti sastanak." Kad je Meghan otvorila prednja vrata kuće, čula je zvonjavu telefona. Potrčala se javiti. Bila je to Dina Anderson. "Meghan. Ako ste još uvijek zainteresirani za porod i ako želite prisustvovati, najbolje bi bilo da odmah počnete planirati. U ponedjeljak ujutro liječnik će me smjestiti u Danbury Medical centar i poroditi me." "Bit ću ondje. Hoće li vam smetati ako snimatelj i ja dođemo k vama u nedjelju poslije podne i snimimo vas i Jonathana dok se pripremate za bebu?" "Naravno da neće, bilo bi mi drago." Catherine Collins je išla od sobe do sobe paleći sva svjetla. "Baš je lijepo biti kod kuće", promrmljala je. "Želiš li prileći?" "To je posljednje što sada želim raditi. Idem se okupati i lijepo odjenuti, a onda ćemo na večeru u Inn." "Jesi li sigurna?" Meghan je promatrala bradu svoje majke koja se pomjerila prema gore i njena usta koja su poprimila odlučan izraz. "Apsolutno sam sigurna. Još će se mnogo toga ružnog dogoditi prije nego stvari krenu na bolje, Meg. Vidjet ćeš nakon što porazgovaraš s istražiteljima. No barem nitko neće pomisliti da se sakrivamo." "Mislim da su to tatine riječi: Nemojte dozvoliti da vas stoka nadjača. Najbolje bi bilo da nazovem Ured državnog tužitelja." John Dwyer je bio pomoćnik državnog tužitelja u Danburyju. Njegova je jurisdikcija uključivala i New Milford. Četrdeset godina star, Dwyer je u Uredu državnog tužitelja radio već petnaest godina. Tijekom tih godina poslao je mnoge ugledne građane, stupove društva, u zatvor za zločine koji su se kretali od pronevjera do ubojstava. Osim toga, krivično je gonio troje ljudi koji su inscenirali svoju smrt kako bi pokupili novac od osiguranja. O smrti Edwina Collinsa u nesreći na mostu Tappan Zee lokalni su mediji pisali sa simpatijom. Obitelj je bila dobro poznata u tom području, a Drumdoe Inn je smatran institucijom. Činjenica da Collinsov automobil gotovo sigurno nije sletio s mosta i najnovije otkriće koje ga povezuje s garancijom za krivotvorene dokumente Helene Petrovic, pretvorili su lokalno ubojstvo u državni skandal. Dwyer je znao da je Ministarstvo zdravstva poslalo svog istražitelja na Kliniku Manning kako bi utvrdilo koliku je štetu Petrovicka mogla prouzročiti. 63
U srijedu kasno poslije podne, u svom uredu, Dwyer je imao sastanak s istražiteljima policijske postaje u New Milfordu, Arleneom Weiss i Bobom Marronom. Njih su dvoje iz Ministarstva u Washingtonu uspjeli nabaviti dosje Helene Petrovic. Weissova je razmatrala činjenice. "Helene Petrovic je došla u Sjedinjene Američke Države prije dvadeset godina. Tada je imala dvadeset i sedam. Njen je pokrovitelj imao kozmetički salon na Broadwayu. Na molbi za vizu navedene su njene kvalifikacije -srednjoškolska diploma i tečaj u kozmetičkoj školi u Bukureštu." "Što je s medicinskim obrazovanjem?" upitao je Dwyer. "Ništa ne navodi", odgovorila je Weissova. Bob Marron je pogledao u svoje bilješke. "Radila je u prijateljevom salonu. Ondje je ostala jedanaest godina, a u posljednje je dvije pohađala tečajeve za tajnicu u večernjoj školi." Dwyer je kimao. "Onda su joj ponudili posao tajnice u Dowling Assisted Reproduction centru u Trentonu u New Jerseyju. Tada je kupila kuću u Lawrencevilleu." "Tri godine kasnije Collins ju je smjestio na Kliniku Manning kao embriologa." "A što je s Edwinom Collinsom? Jeste li provjerili njegovu prošlost?" upitao je Dwyer. "Jesmo. Diplomirao je na Harvardu na odsjeku za poslovanje. Nikada nije bio ni u kakvoj neprilici. Stariji je partner u firmi. Prije desetak godina dobio je dozvolu za pištolj nakon što su ga u Bridgeportu zaustavili i držali kao taoca." Zazvonio je interfon. "Gospođica Collins uzvraća poziv gospodinu Marronu." "To je Collinsova kćerka?" upitao je Dwyer. " » Da. "Reci joj da sutra dođe ovamo." Marron je uzeo slušalicu i izmijenio par riječi s Meghan nakon čega se okrenuo prema pomoćniku državnog tužitelja: "Je li osam sati ujutro u redu? Sutra odlazi u Philadelphiju po zadatku i zato joj odgovara ranojutarnji sastanak." Dwyer je kimnuo. Nakon što je Marron potvrdio vrijeme sastanka s Meghan i spustio slušalicu, Dwyer se naslonio na naslonjač svoje stolice. "Da vidimo što smo do sada saznali. Edwin Collins je nestao i pretpostavlja se da je mrtav. No njegova je supruga nedavno primila cvijeće od njega koje je, kako ste rekli, plaćeno njegovom kreditnom karticom." "Narudžba je načinjena telefonskim putem, a njegova kartica nikada nije otkazana. S druge strane, također nije bila upotrijebljena sve od siječnja", rekla je Weissova. "Zar ju nakon njegove smrti nitko nije provjeravao kako bi se utvrdilo je li korištena?" 64
"Sve do prije neki dan za Collinsa se vjerovalo da se utopio. Nije bilo nikakvog razloga da se njegove kartice stave pod posebnu kontrolu." Arlene Weiss je pregledavala svoje bilješke. "Želim razgovarati s Meghan Collins u vezi nečega što je njena majka rekla. Onaj telefonski poziv zbog kojeg je gospođa Collins završila u bolnici ... onaj za koji tvrdi da nije zvučao poput njenog supruga ..." "Što s time?" "Rekla je da joj se učinilo da joj je glas rekao nešto poput: U užasnoj sam nevolji. Što li je to značilo?" "Sutra ćemo upitati njenu kćer što misli o svemu", rekao je Dwyer. "Ja znam što mislim. Je li Edwin Collins još uvijek ubilježen kao nestaonajvjerojatnije mrtav?" Marron i Weissovu su u istom trenu kimnuli glavama. Pomoćnik državnog tužitelja, Dwyer, je ustao. "To bismo morali promijeniti. Moje je mišljenje sljedeće. Jedan, otkrili smo vezu između Collinsa i Helene Petrovic. Dva, gotovo sam sto posto siguran da on nije poginuo u nesreći na mostu. Tri, podigao je svu gotovinu sa svojih polica osiguranja nekoliko tjedana prije nego je nestao. Četiri, niti jedan jedini trag njegovog automobila nije pronađen, ali zna se da je visoki muškarac u tamnoj limuzini redovito posjećivao Petrovicevu. Pet, telefonski poziv, upotreba kreditne kartice, cvijeće. Mislim da je to posve dovoljno. Izdajte tjeralicu za Edwinom Collinsom. Napišite: 'Traži se zbog istrage o smrti Helene Petrovic."' Nešto prije pet sati Victor Orsini je primio telefonski poziv za kojeg se bojao da bi mogao uslijediti. Larry Downes, predsjednik Downesa i Rosena, nazvao ga je kako bi mu rekao da bi bilo najbolje kada bi još neko vrijeme pričekao s otkazom koji je namjeravao predati Collinsu i Carteru. "Koliko dugo, Larry?" upitao je Orsini tiho. "Ne znam", odgovorio je Downes okolišajući. "Cijela zbrka oko Helene Petrovic će s vremenom biti zaboravljena, no za sada je suviše negativnog povezano s tobom da bismo te pozvali da pređeš k nama. A ako se ispostavi da je Petrovicka pomiješala neke od embrija na klinici, vi ćete platiti, i to puno. I sam to znaš. Vi ste ju smjestili ondje i vi ćete snositi odgovornost." Victor se pobunio. "Ali ja sam tek počeo raditi ovdje kad je molba Helene Petrovic predana na Kliniku Manning. Larry, i prošle ste me zime odbili." "Žao mi je, Victore. No istina je da si ti šest tjedana radio u Collins i Carteru prije nego je Petrovicka počela raditi na Klinici Manning. A to znači da si bio ondje u vrijeme kada je bilo potrebno izvesti detaljnu provjeru njenih dokumenata. Collins i Carter je mala tvrtka. Tko će ti vjerovati da nisi imao pojma o onome što se događalo?" Orsini je progutao knedlu. U razgovoru s novinarima izjavio je da nema pojma tko je Helene Petrovic i da je tek počeo raditi u vrijeme kad su ju prihvatili na Klinici Manning. Nisu shvatili da je već radio za Collins i Carter 65
Executive Search u vrijeme dok je njena molba provjeravana. Pokušao je s još jednim argumentom. "Larry, puno sam vam pomogao u protekloj godini." "Jesi li, Victore?" "Zaposlili ste svoje kandidate kod naših najboljih klijenata." "Možda su naši kandidati bili najprikladniji za poslove koje su dobili." "Ali tko vam je rekao da su radna mjesta u tim korporacijama prazna?" "Žao mi je, Victore." Orsini je nastavio buljiti u slušalicu bez obzira na to što je veza bila prekinuta. Ne zovi nas. Mi ćemo se tebi javiti, pomislio je. Znao je da ne postoje nikakvi izgledi da dobije posao u Downesu i Rosenu. Milly je provirila u njegov ured. "Odlazim. Dan je bio užasan, zar ne, gospodine Orsini? Svi novinari koji su došli ovamo i silni telefonski pozivi." Njene su oči sjajile od uzbuđenja. Victor ju je mogao zamisliti za večerom kako ponavlja svaki, i najpikantniji detalj današnjeg dana. "Je li se gospodin Carter vratio?" "Ne. Nazvao je i rekao da će ostati s gospođom Collins u bolnici i da će onda otići ravno kući. Znate, mislim da mu se gospođa Collins sviđa." Orsini nije ništa rekao. "Dobro, laku noć, gospodine Orsini." "Laku noć, Milly." Dok se njena majka oblačila, Meghan se odšuljala do radne sobe i uzela pisma i osmrtnicu iz jedne ođ ladica očeva radnog stola. Sakrila ih je u torbu i molila se da njena mama neće primijetiti blijede ogrebotine na stolu koje je načinila turpijom dok je provaljivala u ladicu. Znala je da će joj prije ili kasnije morati reći sve o pismima i osmrtnici, ali vrijeme za to još nije došlo. Možda će nakon Philadelphije imati nekakvo objašnjenje. Zatim je otišla na gornji kat do svoje kupaonice kako bi oprala ruke, umila lice i osvježila šminku. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja odlučila je nazvati Maca. Rekao joj je da će joj se javiti, a ona nije željela da pomisli da nešto nije u redu. Zapravo, da se dogodilo nešto što je i ovako tešku situaciju učinilo još gorom, ispravila se. Javio se Kyle. "Meg!" Bio je to Kyle kojeg je znala. Presretan što čuje njen glas. "Bog, prijatelju. Kako si?" "Izvrsno, ali danas mi nije bio najbolji dan." "Zašto?" "Jake je zamalo poginuo. Bacao sam mu lopticu. Postaje sve bolji u hvatanju, ali bacio sam ju prejako tako da je odletjela na cestu. On je potrčao za njom, a neki ga je čovjek u autu zamalo udario. Trebala si vidjeti kako je naglo zakočio. Stao je u trenu. Automobil se tresao." "Drago mi je da je s Jakeom sve u redu, Kyle. Sljedeći mu put bacaj loptu u dvorištu iza kuće. Tamo imate više prostora." "To mi je i tata rekao. Otima mi slušalicu, Meg. Vidimo se." 66
Javio se Mac. "Nisam mu je oteo. Samo sam ispružio ruku. Bog, Meg. Kyle te je izvijestio o svim novostima našeg kućanstva. A kako si ti?" Rekla mu je da je Catherine kod kuće. "Sutra idem u Philadelphiju zbog reportaže koju pokušavam snimiti." "Hoćeš li provjeriti adresu na Chestnut Hillu?" "Da. Mama ne zna za to, kao ni za pisma." "Ja joj ništa neću reći. Kad se vraćaš?" "Najvjerojatnije ne prije osam sati. Do Philadelphije ima skoro četiri sata vožnje." "Meg", u Macovom se glasu počelo nazirati oklijevanje. "Znam da ne želiš da se miješam, no bilo bi mi drago kad bi mi dozvolila da ti pomognem. Ponekad mi se čini da me izbjegavaš." "Ne budi blesav. Od davnina smo dobri prijatelji." "Nisam siguran da to još uvijek stoji. Možda sam nešto propustio. Što se dogodilo?" Dogodilo se to, pomislila je Meg, da se ne mogu ne sjetiti pisma koje sam ti poslala prije devet godina i u kojem sam te preklinjala da se ne oženiš s Ginger, a da pritom ne osjetim poniženje. Dogodilo se to da znam da ti nikada neću moći biti ništa više od male prijateljice i da sam se uspjela riješiti ljubavi prema tebi. Ne mogu riskirati da još jednom sve proživim. "Ništa se nije desilo, Mac", rekla je veselo. "Ti si još uvijek moj prijatelj, no ne mogu više s tobom razgovarati o tome koliko mrzim klavir. Prije puno sam godina prestala pohađati sate." Te večeri, kad je otišla do mamine sobe kako bi provjerila je li sve u redu, isključila je zvono telefona. Ako ikome padne na pamet da nazove usred noći, jedino će ona čuti. Dr. Henry Williams, šezdeset i pet godina star upravitelj Franklin Assisted Reproduction centra u preuredenom starom dijelu Philadelphije, izgledao je poput svačijeg omiljenog ujaka. Kosa mu je bila prosijeda, a nježno je lice umirivalo svakog pa i najuznemirenijeg pacijenta. Jako visok, bio je lagano povijen što je ukazivalo na naviku saginjanja kako bi poslušao što mu bolesnici imaju za reći. , Meghan ga je nazvala nakon razgovora s Tomom Weickerom, a on je bez razmišljanja prihvatio sastanak. Sada, Meghan je sjedila ispred njegovog stola u veselom uredu ukrašenom uokvirenim slikama beba i male djece. "Sva su ova djeca rođena izvantjelesnom oplodnjom?" upitala je Meghan. "Rođena uz pomoć prilikom reprodukcije", Williams ju je ispravio. "Nisu sva začeta u epruveti." "Razumijem, ili mi se barem čini da razumijem. Začeće u epruveti je ono kada se iz jajnika izvade jajašca i u laboratoriju se oplođuju sjemenom." "Točno. Ne znam da li znate da žene uzimaju lijekove za plodnost i da zbog toga njihovi jajnici oslobađaju više jajašaca istovremeno." 67
"Da, to razumijem." "Postoje i drugi postupci koje primjenjujemo i koje nazivamo umjetnom oplodnjom. Ako želite, mogu vam dati literaturu u kojoj su oni objašnjeni. A ono što vam ja mogu reći, a da se ne služim teškom stručnom terminologijom, jest da se sve svodi na pomoć ženama koje ne mogu začeti da zatrudne." "Imate li što protiv razgovora pred kamerama? Hoćete li nam dozvoliti da snimimo dijelove vašeg centra i da porazgovaramo s nekima od vaših klijenata?" "Nema problema. Iskreno, ponosni smo na ono što ovdje radimo i rado ćemo prihvatiti ovakav publicitet. No moram postaviti jedan uvjet. Stupit ću u vezu s našim klijentima i upitati ih imaju li što protiv nastupa pred kamerama. Ne želim da ih vi kontaktirate. Neki ljudi ne žele da njihove obitelji saznaju da su se podvrgli jednom od postupaka umjetne oplodnje." "Zašto? Zar bi se obitelj bunila? Meni se čini da bi jednostavno trebali biti sretni zbog bebe." "I jesu, no punica jedne naše klijentice, zbog malog broja spermatozoida u njenog sina, tvrdila je da dijete ne može biti njegovo. Ta žena, njen suprug i beba su bili podvrgnuti DNK testu kako bi se dokazalo da je dijete biološki potomak oba roditelja." "No neki ljudi koriste donirane embrije, zar ne?" "Da, oni koji nikako ne mogu začeti. To vam je u stvari neka vrsta usvajanja." "Zvuči razumno. Doktore, znam da imate puno posla, no bi li vam smetalo ako bi danas poslijepodne došla ovamo sa snimateljem? Jedna će žena iz Connecticuta vrlo brzo roditi jednojajčanog blizanca njenog sina koji je rođen prije tri godine kao rezultat izvantjelesne oplodnje. Povremeno ćemo ih posjećivati kako bismo zabilježili napredovanje djece." Izraz na Williamsovom licu se izmijenio. Djelovao je zabrinuto. "Ponekad se pitam da li pretjerujemo. Psihološki aspekt jednojajčanih blizanaca rođenih odvojeno jako me zabrinjava. Sukladno tome, kada se embrio razdvoji u dva od kojih je jedan sačuvan, taj zamrznuti nazivamo klonom, a ne jednojajčanim blizancem. No da vam odgovorim na vaše pitanje. Da, poslijepodne ću biti slobodan." "Ne znam kako da vam se zahvalim. Načinit ćemo nekoliko uvodnih snimaka zgrade i recepcije, a ja ću ukratko iznijeti povijest Franklin centra. Ako se ne varam, osnovan je prije šest godina." "Šest smo godina obilježili prošlog rujna." "Zatim ću se usredotočiti na specifična pitanja o umjetnoj oplodnji, zamrzavanju odnosno čuvanju klonova, kao što je to slučaj s gospođom Anderson." Meghan je ustala. "No prije razgovora moram organizirati nekoliko sitnica. Odgovara li vam četiri sata?" Da. Meghan je oklijevala. Nije se usudila upitati dr. Williamsa o Heleni Petrovic prije nego uspostave malo prisniji odnos, no nije više mogla čekati. 68
"Dr. Williams, ne znam jesu li ovdašnje novine pisale o tome, ali Helene Petrovic, žena koja je radila na Klinici Manning, pronađena je mrtva. Netko ju je ubio, a i otkriveno je da su njeni dokumenti bili krivotvoreni. Vi ste ju poznavali? Zapravo, radili ste s njom, zar ne?" "Da, u pravu ste." Henry Williams je kimao glavom. "Bio sam asistent doktora Manninga i znao sam sve što se dešavalo na klinici i tko je što radio. Helene Petrovic me uspjela prevariti. Održavala je laboratorij na način na koji bi to bilo koji stručnjak činio. Grozno je da je krivotvorila dokumente, no čini mi se da je u potpunosti znala što radi." Meghan je odlučila riskirati nadajući se da će ovaj prijatan čovjek razumjeti zašto postavlja takva pitanja. "Doktore, tvrtka mog oca, točnije moj otac, optuženi su da su potvrdili laži Helene Petrovic. Oprostite mi, ali moram saznati nešto više o njoj. Recepcionarka Klinike Manning vidjela je vas i Helene Petrovic u jednom restoranu kako zajedno večerate. Koliko ste ju poznavali?" Henry Williams je djelovao kao da se zabavlja. "Mislite na Marge Walters. A je li vam možda rekla da sam u znak dobrodošlice sve nove radnike na Klinici Manning izvodio na neslužbenu večeru? Neslužbena dobrodošlica ..." "Ne, nije. Jeste li poznavali Helene Petrovic prije nego je počela raditi u Klinici Manning?" " » Ne. "A jeste li bili s njom u vezi nakon što ste prešli u Philadelphiju?» " » Ne. Zazvonio je interfon. Podigao je slušalicu i slušao. "Pričekajte trenutak, molim vas", rekao je i okrenuo se prema Meghan. Shvatila je poruku. "Doktore, neću vas više zadržavati. Hvala vam lijepo!" Meghan je pokupila ruksak i otišla. Nakon što su se vrata za njom zatvorila, dr. Henry Williams je ponovo prislonio slušalicu na uho i rekao: "Spojite me, molim vas." Promrmljao je pozdrav zatim je slušao i onda nervozno rekao: "Da, naravno da sam sam. Maloprije je otišla. Vratit će se u četiri sata sa snimateljem. Ne trebaš mi govoriti da budem oprezan. Za koga me ti uopće smatraš?" upitao je. Njeni škotski preci su to nazivali trećim čulom - dar koji se pojavljivao u različitim generacijama obitelji Campbell. Ovaj je puta Fiona Campbell Black naslijedila taj dar. Medij koji je često primao pozive od strane policije iz cijele države da im pomogne riješiti raznorazne zločine i od strane obitelji koje su željele pronaći svoje nestale najbliže, a kao rezultat toga njen je stav prema neobičnim sposobnostima koje je naslijedila bio pun poštovanja. U braku dvadeset godina, živjela je u Litchfieldu u Connecticutu predivnom starom gradiću koji je osnovan još u sedamnaestom stoljeću. U četvrtak poslijepodne, Fionin suprug, Andrew Black, odvjetnik s uredom u gradu, došao je kući na ručak. Pronašao ju je kako sjedi u sobi za doručak, jutarnje su novine bile raširene na stolu ispred nje, njene su oči 69
djelovale odsutno, a glava joj se trzala kao da je očekivala da će čuti glas ili zvuk koji nije željela propustiti. Andrew Black je vrlo dobro znao što to znači. Skinuo je kaput, prebacio ga preko stolice i rekao: "Napravit ću nešto za jelo." Deset minuta kasnije, kad se vratio s pladnjem punim sendviča i vrčem s čajem, Fiona je podigla obrve. "Počelo je kad sam ugledala ovo." Podigla je lokalne novine na čijoj je naslovnici bila slika Edwina Collinsa. "Traže ovog čovjeka u vezi istrage o smrti Helene Petrovic." Black je sipao čaj. "Pročitao sam." "Andrew, ne želim se miješati, ali mislim da nemam izbora. Primam poruku u vezi njega." "Koliko je jasna?" "Uopće nije jasna. Moram se pozabaviti nečime što pripada njemu. Da li da nazovem policiju u New Milfordu ili da se direktno obratim njegovoj obitelji?" "Mislim da je pametnije da se obratiš policiji." "Mislim da si u pravu." Polagano, Fiona je vršcima prstiju prešla preko sjemenki uz pomoć kojih je improvizirala lice Edwina Collinsa'. "Toliko zla", rekla je nerazgovijetno, "toliko smrti i zla oko njega." Berniejeva prva vožnja u četvrtak ujutro bila je s aerodroma Kennedy. Parkirao je Chevy i odšetao do mjesta gdje su gradski autobusi sakupljali novopristigle putnike. Pogledao je na raspored. Autobus iz Westporta je trebao svaki čas stići i grupa ljudi ga je čekala. Jedan par, tridesetogodišnjaci, s dvoje male djece i mnoštvom prtljage, bio je medu njima. Zaključio je da bi oni mogli biti potencijalne mušterije. "Connecticut?" upitao ih je srdačno nasmiješen. "Ne trebamo taksi", otresito je rekla žena i zgrabila ruku dvogodišnjeg djeteta. "Billy, ostani uz mene", viknula je. "Ne smiješ trčati naokolo." "Četrdeset dolara i cestarina", rekao je Bernie. "Mušterija me čeka u Westportu tako da mi bilo koja cijena odgovara." Suprug je pokušavao ukrotiti nesnosno glasno trogodišnje dijete. "Našli ste mušterije", rekao je a da pritom nije pogledao svoju ženu kako bi dobio odobrenje. Bernie je još jednom odvezao auto do praonice i usisao ga. Zamijetio je promjenu izraza na ženinu licu, od prezira na odobravanje, nakon što je ugledala unutrašnjost Chevyja. Vozio je pažljivo. Niti jednom nije prekoračio ograničenje brzine, niti se nesmotreno prestrojavao iz jedne u drugu traku. Muškarac je sjedio naprijed do njega. Žena je sjedila na stražnjem sjedalu, a djeca su sjedila do nje vezana sigurnosnim pojasevima. Bernie je zaključio da mora kupiti dječja sjedala i držati ih u prtljažniku. Muškarac je dao upute Bernieju da izađe na izlazu 17 u blizini Connecticut Turnpikea. "Još samo tri kilometra." A kad su stigli do slatke zidane 70
kuće na ulici Tuxedo, Bernie je bio nagrađen napojnicom od deset dolara. Odvezao se natrag do Connecticut Turnpikea, zatim južno do izlaza 15 i ponovo je skrenuo na cestu broj 7. Jednostavno se nije mogao zaustaviti. Osjetio je strašno jak poriv i morao je otići do Meghanine kuće. Budi oprezan, rekao je sam sebi. Čak i s kamerom i tiskovnom propusnicom njegova bi pojava u njenoj ulici mogla djelovati sumnjivo. Odlučio je popiti kavu i razmisliti o svemu. Zaustavio se u sljedećem restoranu. Aparat s novinama nalazio se u prostoru između vanjskih i unutarnjih vrata. Kroz prozor je Bernie vidio naslov koji je u sebi sadržavao ime Klinike Manning. Ondje je Meghan jučer napravila intervju - onaj koji su on i mama gledali. Potražio je u džepu sitniš i kupio novine. Naručio je kavu i čitao članak. Klinika Manning se nalazila kojih četrdeset minuta vožnje od Meghaninog rodnog grada. Vjerojatno sve vrvi novinarima koji provjeravaju laboratorij u kojem je ona žena radila. Možda je i Meghan ondje. Jučer je bila. Četrdeset minuta kasnije, Bernie se nalazio na uskoj cesti koja je vodila od centra Kenta prema Klinici Manning. Nakon što je napustio restoran, sjeo je u auto i pažljivo promotrio kartu ovog područja tako da je bez problema pronašao najkraći put. Kao što je i pretpostavio, ispred klinike su bili parkirani brojni novinarski kombiji. Sam je stao nešto dalje od njih i na prednje staklo stavio dozvolu za parkiranje. Zatim je promatrao tiskovnu iskaznicu koju je sam napravio. Samo bi stručnjak mogao otkriti da je krivotvorena. Na njoj je pisalo: Bernie Heffernan, Channel 86, Elmira, New York. To je lokalna općinska postaja, podsjetio se. Ako se desi da ga netko upita zašto ih zanima ova priča, reći će da razmišljaju o izgradnji centra kao što je Klinika Manning. Zadovoljan smišljenom pričom, izašao je iz automobila i ogrnuo jaknu. Većina se izvjestitelja nije posebno oblačila. Odlučio je staviti tamne naočale. Zatim je iz prtljažnika izvadio video kameru. Prava stvar, ponosno je rekao sam sebi. A i platio sam je pozamašnu svotu. Platio je kreditnom karticom. Istrljao ju je kako ne bi izgledala posve novo i naslikao slova Channel 86 sa strane. Predvorje klinike bilo je puno novinara i snimatelja. Razgovarali su s čovjekom koji se otvoreno pokušavao ograditi od njih. Rekao je: "Ponavljam još jednom da je Klinika Manning ponosna na svoj uspjeh u pružanju pomoći ženama koje tako žarko žele djecu. Vjerujemo da je, bez obzira na informacije koje je navela u svojoj molbi za vizu, Helene Petrovic u Rumunjskoj specijalizirala embriologiju. Niti jedan od stručnjaka koji je s njom radio nije primijetio niti jednu riječ ili postupak s njene strane koji bi ukazali da nije znala u potpunosti obavljati svoj posao." "Ali što ako je počinila pogrešku?" upitao je jedan novinar. "Pretpostavimo da je pomiješala zamrznute embrije i. da su žene rodile tuđu djecu?" 71
"Izvršit ćemo DNK analize za svakog roditelja koji iskaže želju za testom na njima samima, kao i na djeci. Na rezultate se čeka četiri do šest tjedana, no nepogrješivi su. Ako se roditelji žele podvrgnuti testiranju na nekoj drugoj klinici, mi ćemo pokriti troškove. Niti doktor Manning, kao ni jedan drugi specijalist ne misle da bi oko toga mogao iskrsnuti bilo kakav problem." Bernie je pogledao oko sebe. Meghan nije bilo. Možda bi mogao upitati druge novinare jesu li ju vidjeli. Ne, to ne bi bilo dobro. Samo se pridruži masi, upozorio je samog sebe. No, kao što je i pretpostavio, nitko nije obraćao pažnju na njega. Okrenuo je kameru prema čovjeku koji je odgovarao na pitanja i počeo snimati. Kad je intervju bio završen, otišao je s grupom pazeći da se previše ne približi niti jednom drugom izvjestitelju. Spazio je snimatelja PCD-ja, ali nije prepoznao debelog muškarca koji je držao mikrofon. Ispred najdonje stepenice na ulazu u kliniku jedna je žena zaustavila automobil i izišla van. Bila je trudna i očigledno uznemirena. Jedan ju je izvjestitelj upitao: "Gospođo, jeste li vi ovdašnji klijent?" Stephanie Petrovic je pokušala sakriti lice rukama dok je vikala: "Ne. Ne. Ja sam došla ovamo kako bi ih zamolila da sa mnom podijele novac moje tete. Sve je ostavila klinici. Mislim da je moguće da ju je netko odavde ubio zato što se bojao da će, nakon što je napustila posao, promijeniti oporuku. Ako to budem mogla dokazati, zar onda novac ne bi trebao pripasti meni?" - Nekoliko je dugih minuta Meghan ostala sjediti u automobilu ispred lijepe zidane kuće na Chestnut Hillu, trideset kilometara udaljenom od Phildelphije. Predivne konture kuće na tri kata naglašavali su prozori u sredini ukrašeni kamenim stupovima, antikna vrata od hrastovine i krov od škriljevca čija je boja u sjeni bila tamnozelena. Staza koja se prostirala preko velikog travnjaka bila je ograđena magnolijama za koje je Meghan znala da će u proljeće cvjetati zavidnom ljepotom. Desetak vitkih breza je poput stražara bilo raštrkano po imanju. Na poštanskom je sandučiću pisalo: "C. J. Graham." Je li ikad od oca čula to ime? Meghan se činilo da nije. Izišla je iz automobila i polako se uputila stazom koja je vodila do kuće. Nekoliko je trenutaka oklijevala i onda pritisnula zvonce te čula prigušen zvuk crkvenih zvona koji se širio kućom. Trenutak kasnije vrata je otvorila sluškinja u odori. "Izvolite!" Njen je glas bio ljubazan, ali služben. Meghan je odjednom shvatila da zapravo nije znala koga da traži. "Željela bih razgovarati s bilo kojom osobom koja stanuje u ovoj kući, a koja je mogla biti prijatelj Aurelije Collins." "Tko je to, Jessie?" muški je glas upitao. Iza sluškinje, Meghan je ugledala visokog čovjeka sa snježno bijelom kosom koji se približavao vratima. 72
"Uvedite mladu gospođicu, Jessie", rekao je. "Vani je hladno." Meghan je ušla u kuće. Kad su se vrata zatvorila, oči čovjeka su se suzile. Pozvao ju je bliže k sebi. "Uđite., molim vas. Stanite pod svjetlo." Smiješak se pojavio na njegovom licu. "Ti si Annie, zar ne? Draga moja, tako mi je drago što te opet vidim." Catherine Collins je doručkovala s Meghan prije nego je ona otišla na sastanak s istražiteljima u sudnicu Danbury i onda u Philadelphiju. Drugu je šalicu kave ponijela sa sobom u spavaću sobu gdje je upalila televizor. Na lokalnim je vijestima čula da se njen suprug više službeno ne vodi kao Nestaonajvjerojatnije mrtav, već kao Traži se zbog ispitivanja u vezi sa smrću Helene Petrovic. Kad ju je Meghan nazvala da joj kaže da je završila s istražiteljima i da se sprema krenuti u Philadelphiju, Catherine ju je upitala: "Meg, što su te pitali?" "Ista pitanja kao i tebe. Znaš, uvjereni su da je tata živ. Za sada ga optužuju za pronevjeru i ubojstvo. Tko zna što će još otkriti. Jučer si rekla da prije nego sve krene na bolje, moramo proživjeti još štošta, moguće čak i gore od ovog što nam se već dešava. I bila si u pravu." Nešto ju je u Meghaninom glasu uznemirilo. "Meg, postoji nešto što mi ne govoriš." "Mama, moram ići. Pričat ćemo večeras. Obećavam ti." "Ne želim da bilo što tajiš." "Kunem ti se Bogom, ništa ne tajim." Liječnik je upozorio Catherine da nekoliko dana ostane kod kuće i da se odmara. Odmaraj se i od brige izazovi srčani udar, pomislila je dok se oblačila. Spremala se otići u Inn. Nekoliko je dana bila odsutna, no primijetila je razliku. Virginia je bila dobra, ali nije pazila na detalje. Cvjetni aranžman koji se nalazio na stolu na recepciji već se počeo sušiti. "Kad je ovo stiglo?" upitala je Catherine. "Jutros." "Nazovi cvjećarnicu i zamoli ih da ga zamijene." Ruže koje je primila u bolnici bile su svježe ubrane, prisjetila se. Stolovi u blagovaonici bili su postavljeni za ručak. Catherine je šetala od jednog do drugog pregledavajući ih, a pomoćni je konobar išao za njom. "Ovdje nedostaje salveta, kao i na stolu uz prozor. Nož nedostaje ondje, a ona soljenka nije čista." "Da, gospodo." Ušla je u kuhinju. Stari je kuhar otišao u mirovinu u lipnju nakon dvadeset godina. Njegova zamjena, Clive D'Arcette, došao je sa sjajnim iskustvom, premda je imao samo dvadeset i šest godina. Nakon četiri mjeseca Catherine je došla do zaključka da bi bio jako dobar za pomoćnika, ali da jednostavno nije mogao samostalno obavljati posao. 73
Pripremao je specijalitete za ručak kad je Catherine ušla u kuhinju. Namrgodila se ugledavši masne mrlje na pećnici. Bilo je očito da su nastale za vrijeme sinoćnje večere. Kanta za smeće nije bila ispražnjena. Probala je umakhollandaise. "Zašto je slan?" upitala je. "Ja ne bih rekao da je slan, gospođo Collins", odgovorio je D'Arcette, a njegov glas nije bio ljubazan. "Ali ja bih, i zato pretpostavljam da bi isto mogao reći bilo koji gost." "Gospođo Collins, zaposlili ste me kao glavnog kuhara. Ako mi ne dozvolite da budem kuhar i da obavljam posao na svoj način, mislim da naša suradnja neće biti uspješna." "U mnogome ste mi olakšali", rekla je Catherine. "Otpušteni ste." Baš je vezala pregaču oko struka u trenutku kad je Virginia Murphy utrčala u kuhinju. "Catherine, kamo ide Clive? Upravo je projurio pokraj mene." "Nadam se natrag u školu za kuhare." "Ali ti bi se trebala odmarati." Catherine se okrenula prema njoj. "Virginia, otkrila sam da će me ova pećnica održavati na životu sve dok budem u stanju zadržati ovo mjesto. A sada mi reci koji su specijaliteti najavljeni za današnji ručak." Poslužili su četrdeset i tri ručka, kao i sendviče za šankom. Sve je vrvjelo gostima. Kad se navala smanjila, Catherine je uspjela otići do blagovaonice. U svojoj dugoj bijeloj pregači šetala je od stola do stola zaustavljajući se kod svakog na nekoliko trenutaka. Iza toplih osmijeha, koji su ju pozdravljali, očitovalo se čuđenje. Ne krivim ljude zato što su znatiželjni, posebice nakon svega što su ćuli, pomislila je. I ja bih bila znatiželjna. Ali ovo su moji prijatelji.Ovo je moj Inn i bez obzira na to što će se na kraju pokazati kao istina, Meg i ja ćemo uvijek imati svoje mjesto u ovom gradu. Kasno poslijepodne Catherine je provela u uredu pregledavajući knjige. Ako mi banka dozvoli da reorganiziram financije i ako prodam ili založim nakit, odlučila je, moći ćemo izdržati još najmanje šest mjeseci. A do tada ćemo možda već saznati nešto o osiguranju. Sklopila je oči. Kamo sreće da nije bila toliko blesava i da nije, nakon što je njen tata umro, prepisala kuću na svoje i Edwinovo ime ... Zašto sam to učinila? pitala se. Znam zašto. Nisam željela da Edwin misli da živi u mojoj kući. Čak i dok je tata bio živ, Edwin je uvijek zahtijevao da sam plaća račune i popravke. "Moram osjetiti da pripadam ovdje", rekao je. O, Edwine! Kako li je ono zvao samog sebe? Putujućim pjesnikom. Uvijek je to prihvaćala kao šalu. No je li za njega to bila šala? Više nije bila sigurna. Pokušala se sjetiti stihova pjesme Gilberta i Sullivana koju je običavao pjevati. No uspjela se sjetiti samo početnog i još jednog. Prvi je stih glasio: "Ja sam lutajući pjesnik, čovjek zakrpa i istrošene odjeće." Sljedeći je stih kojeg se mogla sjetiti bio: "I kako bih te razvedrio, svoje pjesme pjevam." 74
Poruka je vrlo jasna kada se riječi analiziraju. Zašto li je Edwin smatrao da su se ticale njega? Odlučna, Catherine se vratila knjigama. Telefon je zazvonio u trenutku kad je završavala s posljednjom. Javio se Bob Marron, jedan od istražitelja koji ju je posjetio u bolnici. "Gospođo Collins, budući da niste bili kod kuće, osjetio sam se slobodnim da vas nazovem u Inn. Nešto je iskrsnulo. Zaključili smo da je naša dužnost da vam prenesemo informaciju, no to nikako ne znači da vam preporučujemo da ju iskoristite." "Nemam pojma o čemu govorite", rekla je Catherine ravnodušno. Slušala je dok joj je Marron govorio da je Fiona Black, medij koji je s njima već surađivala na nekoliko slučajeva, nazvala. "Kaže da prima snažne signale u vezi s vašim suprugom i da bi joj bilo drago kada bi joj se omogućilo da dotakne nešto što mu je pripadalo", zaključio je Marron. "Pokušavate mi poslati nekakvu vračaru?" "Znam kako se osjećate, no sjećate li se djeteta Talmadgeovih kojeg nismo mogli pronaći cijele tri godine?" "Da." "Gospođa Black nam je rekla da svoju istragu usredotočimo na gradilište u blizini gradske vijećnice. Ona je spasila život tog djeteta." "Tako dakle." Catherine je jezikom navlažila usne. Sve je bolje od neznanja, rekla je samoj sebi. Jače je stegnula slušalicu. "Koji predmet koji je pripadao Edwinu gospoda Black traži? Odjeću? Prsten?" "Ona se sada nalazi ovdje. Želi vas posjetiti u kući i sama odabrati nešto, naravno, ako joj to dozvolite. Dovest ću ju za pola sata. Catherine se pitala je li možda trebala pričekati da se Meghan vrati i tek onda dogovoriti posjet. Zatim je čula samu sebe kako govori: "Za pola sata mi odgovara. Upravo krećem kući." U predsoblju, s ljubaznim čovjekom koji je bio uvjeren da ju je već vidio, Meghan je osjetila kao da je vrijeme stalo. Bila je izgubljena, ali je gotovo ukočenim usnama, na jedvite jade uspjela reći: "Ja se ne zovem Annie, već Meghan. Meghan Collins." Graham ju je pažljivo pogledao. "Ti si Edwinova kćerka, zar ne?" "Da, to je točno." "Hajde sa mnom, molim te." Primio ju je za ruku i poveo kroz vrata do radne sobe koja se nalazila na desnoj strani predsoblja. "Veći dio vremena provodim ovdje", rekao joj je i pokazao kauč, a sam se smjestio u fotelju s visokim naslonom. "Otkad je moja supruga umrla, ova mi se kuća čini prevelikom za mene." Meghan je znala da je Graham primijetio njen šok i uznemirenost i da ju je svojim riječima pokušavao umiriti. No ona nije bila u stanju smišljati diplomatska pitanja. Otvorila je torbu i izvadila kuvertu s osmrtnicom. "Jeste li vi ovo poslali mom ocu?" upitala je. 75
"Da. Nije mi se javio, no nisam ni očekivao da će učiniti tako nešto. Bio sam jako potresen kada sam saznao da je poginuo u nesreći prošlog siječnja." "Otkud znate mog oca?" upitala je Meghan. "Žao mi je", ispričao se. "Nisam ti se predstavio. Ja sam Cyrus Graham, polubrat tvog oca." Njegov polubrat! Nisam imala pojma da ovaj čovjek postoji, pomislila je Meghan. "Maloprije ste me nazvali 'Annie"', rekla je. "Zašto?" Odgovorio je pitanjem. "Imaš li sestru, Meghan?" "Ne." "I ne sjećaš se da me je tvoj tata predstavio tebi i tvojoj majci prije desetak godina u Arizoni?" "Nikada nisam bila ondje." "Onda sam u potpunosti zbunjen", rekao je Graham. "Recite mi kada i gdje u Arizoni mislite da smo se upoznali?" Meghan je brzo upitala. "Da vidimo. Bio je travanj prije gotovo punih jedanaest godina. Bio sam u Scottsdaleu. Moja je žena provela tjedan dana u toplicima Elizabeth Arden i ja sam ju sljedeće jutro trebao pokupiti. Večer prije sam odsjeo u hotelu'Safari' u Scottsdaleu. Baš sam izlazio iz blagovaonice kad sam uočio Edwina. Sjedio je sa ženom kojih četrdesetak godina starom i djevojčićom koja je jako ličila na tebe." Graham je pogledao Meghan. "Zapravo, obje jako sličite na Edwinovu mamu." "Moju baku." "Da." Sada je već izgledao zabrinuto. "Meghan, bojim se da te sve ovo jako uznemiruje." ' "Jako mi je važno da saznam sve o ljudima s kojima je moj tata bio te večeri." "Pa dobro onda. Vjerujem da uviđaš da se radilo o vrlo kratkom susretu, no budući da Edwina nisam vidio godinama, ostavio je nezaboravan dojam na mene." "Kada ste ga prije toga posljednji put vidjeli?" "Kad je završio osnovnu školu. Ali bez obzira na to što je prošlo trideset godina, odmah sam ga prepoznao. Prišao sam stolu i izvrgao se hladnom prijemu. Predstavio me svojoj supruzi i kćerci kao nekoga koga je poznavao dok je odrastao u Philadelphiji. Shvatio sam poruku i odmah se udaljio. Od Aurelije sam saznao da je s obitelji živio u Connecticutu i jednostavno sam pretpostavio da su u Arizoni provodili praznike." "Je li predstavio ženu s kojom je sjedio kao svoju ženu?" "Mislim da da. Nisam u potpunosti siguran, ali čini mi se da je rekao nešto kao Frances i Annie, ovo je Cyrus Graham." "Jeste li sigurni da se djevojčica zvala Annie?" "Siguran sam. I znam da se žena zvala Frances." "Koliko je Annie bila stara?" "Kojih šesnaest godina." Meghan je pomislila, to znači da sada ima dvadeset i šest godina. Počela se tresti. I umjesto mene leži u mrtvačnici. 76
Primijetila je da ju Graham pomno promatra. "Mislim da bi nam šalica čaja dobro došla", rekao je. "Jesi li ručala?" "Molim vas, nemojte se zamarati." "Baš naprotiv, bilo bi mi drago kada bi mi se pridružila. Zamo-lit ću Jessie da nam nešto spremi." Kad je otišao iz sobe, Meghan je rukama obujmila koljena. Osjećala je slabost u nogama, kao da ju, u slučaju da krene ustati, ne bi mogle zadržati uspravnom. Annie, pomislila je. Odjednom se jasno prisjetila jednog razgovora o imenima koji je još kao mala vodila s ocem. "Kako ste za mene izabrali Meghan Anne?" "Moja su dva najdraža imena Meghan i Annie. I tako si ti postala Meghan Anne." Morao si upotrijebiti svoja dva najdraža imena, tata, pomislila je ogorčeno. Kad se Cyrus Graham vratio praćen sluškinjom koja je nosila pladanj s hranom, Meghan je prihvatila šalicu čaja i sendvič. "Ne mogu pronaći riječi koje bi izrazile moju zapanjenost", rekla je zadovoljna zato što je, ako ništa drugo, uspjela ostati smirena. "A sada mi pričajte o njemu. Odjednom mi je moj vlastiti otac postao stranac." Priča nije bila lijepa. Richard Collins, njen djed, oženio je sedamnaestogodišnju Aureliju Crowley nakon što je ona ostala u drugom stanju. "Smatrao je to svojom dužnošću", rekao je Graham. "No bio je puno stariji i razveo se od nje ubrzo nakon vjenčanja, ali je i dalje materijalno skrbio o njoj i bebi. Godinu dana kasnije, kada mi je bilo četrnaest godina, vjenčali su se Richard i moja majka. Moj je tata ranije preminuo. Ovo je bio dom obitelji Graham. Richard Collins se uselio i moram reći da je brak bio uspješan. On i moja majka su bili ukočeni, strogi i beživotni ljudi i kao što stara izreka kaže, 'Bog ih je stvorio i Bog ih je spojio."' "A mog je oca odgajala majka?" "Sve do njegove treće godine kad se zaljubila u nekog čovjeka iz Californije koji nije želio dijete. Jednog je jutra pokucala na naša vrata i ostavila Edwina zajedno s njegovom odjećom i igračkama. Moja je mama pobjesnila, Richard je bio još više bijesan, a mali je Edwin bio u potpunosti izgubljen. Obožavao je svoju mamu." "Ostavila ga je kod obitelji koja ga nije željela?" Meghan je upitala sumnjičavo. "Da. Mama i Richard su ga prihvatili zbog osjećaja obveze, a ne ljubavi. Bio je nemoguće dijete. Sjećam se da je cijele dane stajao kod prozora uvjeren da će se njegova mama vratiti po njega. "I je li se vratila?" "Da. Godinu dana kasnije. Velika je ljubav uvenula, a ona se vratila i pokupila Edwina. Bio je presretan, a i moji roditelji." "I onda ..." "Kad mu je bilo osam godina, Aurelija je upoznala nekog drugog i cijela se priča ponovila." 77
"O Bože!" rekla je Meghan. "No ovog je puta Edwin zaista bio nemoguć. Čini se da je bio uvjeren da će ga moji roditelji poslati natrag majci ako se bude užasno ponašao. Jednog je jutra stavio vrtno crijevo u rezervoar mamine nove limuzine." "Jesu li ga poslali doma?" "Aurelija je ponovo napustila Philadelphiju. Poslali su ga u internat, a ljeta je provodio u dječjim kampovima. U to sam vrijeme pohađao koledž i onda pravni fakultet zbog čega sam ga rijetko viđao. Jednom sam ga posjetio u školi i iznenadio se popularnošću koju je uživao među svojim školskim prijateljima. Već je u to vrijeme govorio kako mu je majka umrla." "Je li ju ikad više vidio?" "Vratila se u Philadelphiju kad mu je bilo šesnaest. Ovaj je put ostala. Konačno je sazrijela i odlučila se zaposliti u odvjetničkoj tvrtki. Koliko se sjećam, ponovo se željela vidjeti s Edwinom, no bilo je prekasno. Nije želio imati više ništa s njom. Bol je ostavila predubok ožiljak na njegovoj duši. S vremena na vrijeme mi se javljala kako bi saznala jesam li ga vidio. Jedan prijatelj mi je poslao isječak iz novina u kojem je stajalo da se Edwin vjenčao s tvojom majkom. Iz njega sam također saznao i ime i adresu njegove tvrtke. Isječak sam dao Aureliji. Iz onoga što mi je rekla, pisala mu je za svaki rođendan i oko Božića, no nikada joj nije odgovorio. Tijekom jednog od naših razgovora spomenuo sam joj naš susret u Scottsdaleu. Možda nisam bio u pravu kad sam mu odlučio poslati osmrtnicu." "Bio je predivan otac i suprug mojoj majci", rekla je Meghan. Pokušala je treptajima zadržati suze koje su napunile njene oči. "Zbog posla je dosta vremena provodio na putu. Ne mogu vjerovati da je vodio dvostruki život, da je imao još jednu ženu koju je nazivao svojom suprugom, a možda čak i još jednu kćerku koju je također volio. No polako počinjem uviđati da bi to moglo biti istina. Kako drukčije da objasnim Annie i Frances? Kako bilo tko može očekivati od mene i moje mame da oprostimo takvu prijevaru?" Bilo je to pitanje koje je postavila samoj sebi, a ne Cyrusu Grahamu, no on je odgovorio: "Meghan, okreni se." Pokazao je na red prozora koji su se nalazili iza kauča. "Središnji je prozor onaj kod kojeg je mali dječak stajao svako poslijepodne očekujući svoju mamu. Takva trauma ostavlja traga na duši i psihi." U četiri je sata Mac nazvao Catherine kod kuće da bi provjerio kako se osjeća. Nakon što se kod kuće nitko nije javio, nazvao ju je u Inn. Baš u trenutku kad ga je telefonista namjeravao spojiti s njenim uredom, zazvonio je interkom na njegovom radnom stolu. "Ne, u redu je", rekao je, "probat ću kasnije." Sljedećih je sat vremena bio jako zaposlen i nije ju stigao ponovo nazvati. Nalazio se u predgrađu Newtowna kad ju je nazvao s telefona u automobilu. "Mislio sam svratiti na kratko, naravno, ako imaš vremena, Catherine", rekao je. 78
"Moralna bi mi podrška baš dobro došla, Mac", Catherine mu je na brzinu ispričala sve o mediju i da ona i istražitelj svaki tren trebaju stići. "Stižem za pet minuta." Mac je spustio slušalicu i namrgodio se. Nije vjerovao u medije. A i sam Bog zna što je Meghan danas saznala o Edwinu na Chestnut Hillu, pomislio je. Catherine je na rubu sloma i ne treba joj nekakav medij koji će joj stvarati još više problema. Skrenuo je u prilaz kući Collinsovih u trenutku kad su muškarac i žena izlazili iz automobila parkiranog ispred kuće. Istražitelj i medij, pomislio je Mac. Stigao ih je na trijemu. Bob Marron je prvo predstavio sebe a onda gospođu Fionu Black rekavši da je ona netko za koga su se nadali da će im pomoći pri nalaženju Edwina Collinsa. Mac je bio spreman na pravu hokus-pokus predstavu i proračunatu obmanu, no umjesto toga otkrio je da je zapravo zadivljen smirenom i suzdržanom ženom koja je puna suosjećanja pozdravila Catherine. "Mnogo ste toga proživjeli u posljednje vrijeme", rekla je. "Ne znam mogu li vam pomoći, ali znam da moram pokušati." Catherinino je lice bilo bezizražajno, no Mac je u njenim očima ugledao tračak nade. "Svim srcem vjerujem da je moj suprug mrtav", rekla je Fioni Black. "Znam da policija ne vjeruje u to. Bilo bi puno lakše kada bi postojao nekakav način da moje uvjerenje bude potvrđeno, da se to dokaže ili da otkrijemo istinu, kakva god bila. Jednom zauvijek." "Možda postoji način." Fiona Black je puna razumijevanja stisnula njenu ruku. Polagano je odšetala do dnevne sobe. Sve je pomno promatrala. Catherine je stajala do Maca, a istražitelj Marron do njih. Netremice su ju pratili. Okrenula se prema Catherini. "Gospođo Collins, čuvate li još uvijek u kući odjeću i osobne stvari vašeg supruga?" "Da. Pođite sa mnom na kat", rekla je i pokazala put. Mac je osjetio da mu srce sve jače kuca dok su ih pratili. U Fioni Black je postojalo nešto. Nije bila varalica. Catherine ih je uvela u veliku spavaću sobu. Na ormariću se nalazio dupli okvir. Na jednoj je slici bila Meghan, a na drugoj Catherine i Edwin svečano odjeveni. Prošla Nova godina u Innu, pomislio je Mac. Proslava je bila izvrsna. Fiona Black je promotrila sliku i onda upitala: "Gdje je njegova odjeća?" Catherine je otvorila vrata velike garderobe. Mac se sjetio da su ona i Edwin prije mnogo godina probili zid susjedne male sobe i napravili dva velika spremišta za odjeću. Ovo je bilo Edwinovo. Redovi jakni, hlača i odijela. Police koje su se protezale od stropa do poda i na kojima su bili naslagani džemperi i majice. Ormarić za cipele. Catherine je gledala sadržaj garderobe. "Edwin je imao ukusa kad je u pitanju odjeća. Ja sam uvijek morala odabirati kravate za mog oca", rekla je. Doimalo se kao da je bila odsutna, kao da su ju preplavila sjećanja. 79
Fiona Black je ušla u garderobu. Prstima je nježno dodirivala kragnu jednog odijela zatim ramena drugog. "Imate li njegove omiljene gumbe ili prsten?" Catherine je otvorila ladicu ormarića. "Ovo je vjenčani prsten koji sam mu dala. Jednog ga je dana zametnuo. Pomislili smo da ga je izgubio. Bio je uznemiren kad sam mu kupila novi, a onda smo našli ovaj. Pao je iza ormarića. Bio mu je malo tijesan i stoga je nastavio nositi novi." Fiona Black je uzela zlatni prsten. "Mogu li ga uzeti na nekoliko dana? Obećavam da ga neću izgubiti." Catherine je oklijevala i onda rekla: "Ako mislite da bi vam mogao pomoći, samo izvolite." Snimatelj podružnice PCD-ja smještene u Philadelphiji dočekao je Meghan ispred centra Franklin u petnaest do četiri. "Oprosti, ovo je tako nepredvidiv posao", ispričala mu se. Visok i mršav snimatelj koji se predstavio kao Len samo je slegnuo ramenima: "Navikao sam." Meghan se veselila razgovoru koji je trebao uslijediti nadajući se da će barem na kratko uspjeti prestati misliti na ono što je maloprije saznala. Tijekom sat vremena koji je provela sa Cyrusom Grahamom, polubratom svog oca, osjetila je užasnu bol i nije bila u stanju razmišljati o novim saznanjima. Odlučila se srediti i tek onda pokušati apsorbirati jednu po jednu informaciju prije nego će biti u stanju prihvatiti istinu. Obećala je majci da ništa neće sakrivati od nje. Bit će teško, no morat će održati obećanje. Večeras će o svemu porazgovarati. Rekla je: "Len, želim početi sa snimkom cijelog bloka. Ove ulice nisu ono na što ljudi pomisle na spomen Philadelphije." "Trebali ste vidjeti ovu četvrt prije obnavljanja"; rekao je Len i počeo snimati. U centru ih je dočekala recepcionarka. Tri su žene sjedile u čekaonici. Sve su bile lijepo odjevene i pažljivo našminkane. Meghan je bila sigurna da su one bile klijentice koje je dr. Williams kontaktirao u vezi intervjua. I bila je u pravu. Recepcionarka ju im je predstavila. Jedna je žena bila trudna. U kameru je rekla da nosi treće dijete i da je svo troje začeto umjetnom oplodnjom. Preostale su dvije imale svaka po jedno dijete i planirale su još jednom zatrudnjeti sa sačuvanim embrijima. "U laboratoriju se nalazi mojih osam sačuvanih embrija", jedna je od njih veselo rekla dok se smiješila u objektiv. "Implantirat će tri i nadamo se da će se barem jedan primiti. A ako ne uspije, pričekat ću nekoliko mjeseci i onda otopiti preostalih pet i pokušati ponovo." "Ako od prve uspije zahvat, hoćete li se vratiti i sljedeće godine?" upitala je Meghan. "Ma ne. Ja i moj suprug želimo samo dvoje djece." 80
"Ali imat ćete još zamrznutih embrija u laboratoriju, zar ne?" Žena se složila. "Da, ostat će ih još nekoliko", rekla je. "Platit ćemo da nam ih sačuvaju. Tko zna? Tek mi je dvadeset i osam godina. Možda ću se za koju godinu predomisliti. Možda se vratim za nekoliko godina. Moram vam reći da je lijepo znati da imam još nekoliko embrija koje mogu iskoristiti ako poželim." "Naravno, samo ako prežive proces odmrzavanja?" upitala je Meghan. "Naravno." Zatim su ušli u ured doktora Williamsa. Meg je sjela nasuprot njega. "Doktore, još jednom se zahvaljujem na vremenu koje ste odvojili za nas", rekla je. "Kao prvo, željela bih da još jednom pred kamerama objasnite umjetnu oplodnju na način na koji ste ju meni ujutro objasnili. Zatim bismo, ako nemate ništa protiv, snimili laboratorij i ako ste nam voljni pokazati, kako se čuvaju zamrznuti embriji. Nakon toga vas više nećemo zadržavati." Doktor Williams je bio izvrstan sugovornik. Zadivljujuće jezgrovito, na brzinu je objasnio zašto neke žene ne mogu začeti i zatim je rekao nekoliko riječi o postupku umjetne oplodnje. "Pacijentici se prepisuju lijekovi za plodnost kako bi se stimulirala proizvodnja jajašaca; jaja se oslobađaju iz jajnika; u laboratoriju se oplođuju i željeni je rezultat da stvorimo živi embrio. Embriji se presađuju u majčinu maternicu, obično dva ili tri istovremeno, i nadamo se da će presađivanje uroditi uspješnom trudnoćom. Ostale embrije zamrzavamo za slučaj da roditelji žele kasnije još jednom pokušati." "Doktore, za nekoliko dana, odmah nakon rođenja, vidjet ćemo bebu čiji je jednojajčani blizanac rođen prije tri godine", rekla je Meghan. "Možete li objasniti našim gledateljima kako je moguće da se jednojajčani blizanci rode u razmaku od tri godine?" "To je moguće, no rijetko se dešava. Rijetkost je da se u epruveti embrio odvoji u dva identična dijela na isti način na koji se to događa u maternici. U ovom slučaju, majka je očito odlučila jedan odmah presaditi, a drugi zamrznuti za kasniju uporabu. Na sreću, usprkos malim izgledima, oba su postupka bila uspješna." Prije nego su napustili doktora Williamsa, Len je snimio fotografije djece rođene umjetnom oplodnjom u centru, koje su ukrašavale zidove njegova ureda. Zatim su snimili laboratorij usredotočivši pažnju posebno na kontejnere u kojima su u tekućem nitrogenu bili uronjeni zamrznuti embriji. Bilo je skoro pet i trideset kad je Meghan rekla: "U redu, to je to. Hvala vam svima. Doktore, ne znam kako da vam se zahvalim." "Ni ja vama", rekao joj je. "Rekao sam vam da će pozitivan publicitet, koji bismo mogli dobiti ovom reportažom, povećati broj parova bez djece koji će nam se javiti." Vani, Len je stavio kameru u svoj kombi i otpratio Meghan do njenog automobila. "Ne mogu reći da sam ostao ravnodušan", rekao je. "Imam troje djece i ne bih volio živjeti sa saznanjem da se njihov život začeo u zamrzivaču." "S druge strane, ovi embriji predstavljaju živote kojih ne bi bilo bez tog postupka", rekla je Meghan. 81
Kad je krenula na dug put do Connecticuta, shvatila je da joj je ugodan razgovor s doktorom Williamsom predstavljao barem trenutačno olakšanje. No sada je ponovo počela razmišljati o trenutku kad ju je Cyrus Graham pozdravio kao Annie. Svaka riječ koju je u tih sat vremena rekao proletjela joj je glavom. Iste večeri, u osam i petnaest, Fiona Black je nazvala Boba Marrona. "Edwin Collins je mrtav", rekla je tiho. "Mrtav je već nekoliko mjeseci. Njegovo se tijelo nalazi pod vodom i zatrpano je muljem." Meghan je u četvrtak na večer stigla kući u devet i trideset. Osjetila je olakšanje ugledavši Maca s mamom. Catherine ju je upitno pogledala, a ona je samo kimala. "Meg, što je?" Meg je osjetila miris juhe od luka. "Je li ostalo štogod za mene?" Rukom je pokazala na kuhinju. "Ništa nisi večerala? Mac, naspi joj malo vina, a ja ću na brzinu nešto ugrijati." "Samo juhu, mama, molim te." Kad je Catherine otišla, Mac joj je prišao. "Koliko je loše?" upitao je tiho. Okrenula se na drugu stranu ne želeći da primijeti suze u njenim očima koje su prijetile da se počnu slijevati. "Jako loše." "Meg, ako želiš, ostavit ću te nasamo s mamom. Mislio sam da joj je potrebno društvo, a gospođa Dileo nije imala ništa protiv da ostane s Kyleom." "Jako lijepo od tebe, Mac, ali nisi smio ostaviti Kylea. Toliko se veseli tvom povratku s posla. Mala djeca ne bi smjela biti razočarana. Nemoj ga nikada iznevjeriti." Osjetila je da je počela bez veze naklapati. Mac je njeno lice primio rukama i okrenuo ga prema sebi. "Meggie, što se desilo?" Meg je pritisnula vrške prstiju na usta. Nije željela dozvoliti da pukne. "Samo ..." Više nije mogla. Osjetila je Macove ruke oko sebe. O Bože, samo da dozvoli da sve izađe van, da ju drži u naručju. Pismo. Prije devet je godina došao k njoj s pismom koje mu je napisala, s pismom u kojem ga je preklinjala da se ne vjenča s Ginger ... "Mislim da bi ti bilo draže da nisam ovo sačuvao", rekao je tada. Zatim ju je također zagrlio, još uvijek se sjećala. "Meg, jednog ćeš se dana zaljubiti. Ovo što osjećaš prema meni je nešto drugo. Svatko se isto tako osjeća kada mu se najbolji prijatelj ženi. Uvijek postoji sumnja da će se sve promijeniti. No izmedu nas se tako nešto neče desiti. Uvijek ćemo biti prijatelji." Sjećanje je bilo snažno, kao da ju je netko polio kantom ledene vode. Meg se uspravila i povukla. "Dobro sam. Samo sam gladna i umorna." Čula je 82
majčine korake i pričekala ju da uđe u sobu. "Mama, imam poprilično uznemirujuće vijesti." "Mislim da bih vas trebao ostaviti da nasamo porazgovarate", rekao je Mac. Catherine ga je zaustavila. "Mac, ti si dio obitelji. Bilo bi mi drago kada bi ostao." Sjeli su za kuhinjski stol. Meghan se učinilo kao da osjeća prisustvo svog oca. On je bio taj koji bi pripremao večere kasno na večer u situacijama kada je restoran bio krcat i kad njena mama nije imala vremena jesti kod kuće. Bio je izvrstan glumac. Oponašao je poslužitelje koji su morali udovoljavati željama neraspoloženih gostiju. "Ovaj vam se stol ne sviđa? Želite li onaj do prozora? Naravno. Propuh? Ali niti jedan prozor nije otvoren. U Innu se niti jedan prozor ne može otvoriti. Svi su zapečaćeni. Gospođo, možda osjećate vjetar koji vam puše između ušiju." Juha je bila poslužena ispred nje, a ona ju nije mogla početi jesti sve dok im nije ispričala sve o sastanku na Chestnut Hillu i o svom ocu. Namjerno je prvo ispričala sve o njegovom djetinjstvu i o uvjerenju Cyrusa Grahama da je okrenuo leđa svojoj majci zato što ne bi mogao podnijeti da ga ponovo napusti. Meghan je promatrala lice svoje majke i otkrila reakciju kojoj se i nadala sažaljenje prema dječaku kojeg nitko nije želio, prema muškarcu koji nije imao snage prihvatiti mogućnost da ga povrijedi po treći put. No onda je došlo vrijeme da joj ispriča sve i o susretu Cyrusa Grahama i Edwina Collinsa u Scotsdaleu. "Predstavio je drugu ženu kao svoju suprugu?" Na licu njene majke nije bilo nikakvog izraza. "Mama, ne znam. Graham je znao da je tata oženjen i da ima kćerku. Pretpostavio je da je onda upoznao njih dvije. Tata mu je rekao nešto kao: 'Frances i Annie, ovo je Cyrus Graham.' Mama, je li ti tata spominjao bilo kojeg od svojih rođaka? Je li moguće da imamo rodbine u Arizoni?" "Za Boga miloga, Meg, ako nisam znala da je tvoja baka svih onih godina bila živa, kako bih mogla znati za bilo kojeg od njegovih bratića?" Catherine Collins se ugrizla za usnicu. "Žao mi je." Izraz se na njenom licu izmijenio. "Kažeš da je polubrat tvog oca mislio da si Annie. Zar si joj toliko slična?" "Da." Meg je upitno pogledala Maca. A Mac je odmah razumio njeno pitanje. "Meg," rekao je, "mislim da nema smisla da ne kažeš mami zašto smo jučer išli u New York." "Ne, nema smisla. Mama, postoji još nešto što bi trebala znati ..." Smireno je promatrala mamu i pričala joj priču za koju se nadala da će uspjeti sakriti. Kad je završila, Catherine je izgubljeno gledala pored nje kao da pokušava shvatiti ono što je upravo čula. Konačno, mirnim je glasom, gotovo ravnodušnim, rekla: "Ubijena je djevojka koja izgleda poput tebe, Meg? Sa sobom je nosila komadić papira iz Drumdoe Inna na kojem je pisalo tvoje ime ispisano rukopisom tvog oca? 83
Nekoliko sati nakon što je poginula primila si fax na kojem je pisalo: POGREŠKA. ANNIE JE BILA POGREŠKA." Njene su se oči suzile. Djelovala je prestrašeno. "Otišla si napraviti DNK test kako bi se usporedio s njenim zato što si pomislila da bi mogle biti u srodstvu." "To sam učinila zato što pokušavam pronaći odgovore na neka pitanja." "Drago mi je da sam večeras vidjela Fionu Black", Catherine je eksplodirala. "Meg, mislim da se nećeš složiti, ali Bob Marron iz policije New Milforda me je nazvao danas popodne ..." Meg je slušala dok je mama pričala o posjeti Fione Black. Zvuči bizarno, pomislila je, ali ne bizarnije od svega ostalog što se dogodilo u proteklih nekoliko mjeseci. U deset i trideset Mac se spremao za polazak. "Ako mi dozvolite, savjetovao bih vas obje da sada odete na počinak", rekao je. Gospođa Dileo, Macova domaćica, gledala je televiziju kad je Mac stigao kući. "Kyle je bio razočaran kad je saznao da nećete doći prije nego ode na spavanje", rekla je. "Pa, mislim da je vrijeme da krenem." Mac je pričekao dok nije čuo zvuk automobila i onda isključio vanjsko svjetlo i zaključao vrata. Otišao je vidjeti Kylea. Njegov je mali sin spavao u fetalnom položaju, glava mu je bila naslonjena na jastuk. Mac ga je pokrio, sagnuo se i poljubio ga u čelo. Kyle se doimao u redu, potpuno normalan dječak, no Mac se sada pitao je li možda zanemario znakove koje mu je dijete slalo. Većina sedmogodišnjaka odrasta s majkama. Mac nije bio siguran je li velika nježnost koju je odjednom osjetio prema svom sinu, zapravo nježnost koju je osjetio prema malom Edwinu Collinsu prije pedeset godina u Philadelphiji. Ili možda prema Catherine i Meghan koje su zasigurno bile žrtve nesretnog djetinjstva njihova oca i supruga. Meghan i Catherine su pogledale razgovor sa Stephanie Petrovic na Klinici Manning koji je prikazan na vijestima u jedanaest sati. Meg je slušala komentatora koji je rekao da je Stephanie Petrovic živjela sa svojom tetom u njenoj kući u New Jerseyju. "Tijelo će biti prevezeno u Rumunjsku; misa zadušnica će se održati u podne u rumunjskoj crkvi St. Dominic u Trentonu", završio je. "Idem na misu", Meghan je priopćila majci. "Želim razgovarati s tom djevojkom." U petak je u osam sati ujutro Bob Marron kod kuće primio telefonski poziv. Nepropisno parkiran automobil, tamnoplavi Cadillac, zapisan je ispred Battery Park Cityja, Manhattan, ispred zgrade u kojoj se nalazio Meghanin stan. Automobil je registriran na ime Edwina Collinsa i bio je baš onaj automobil koji je vozio one večeri kad je nestao. 84
Dok je Bob Marron telefonirao pomoćniku državnog tužitelja Johnu Dwyeru, rekao je svojoj ženi: "Medij je ovaj puta pogriješio." Petnaest minuta kasnije, Marron je ispričao Meghan sve o otkriću automobila njenog oca. Pitao ju je mogu li ona i njena majka doći u ured Johna Dwyera. Pomoćnik državnog tužitelja je izrazio želju da ih ponovo vidi, i to što je moguće prije. U petak ujutro Bernie je još jednom pogledao intervju koji je snimio na Klinici Manning. Zaključio je da nije držao kameru dovoljno mirno. Slika nije bila dosta izoštrena. Sljedeći će put pripaziti. "Bernard!" Njegova ga je mama zvala s vrha stepenica. Nevoljko je isključio svu opremu. "Odmah dolazim, mama." "Doručak se hladi." Njegova je mama bila umotana u kućnu haljinu od flanela koju je toliko puta oprala da je materijal na vratu, rukavima i stražnjici bio u potpunosti izlizan. Bernie joj je rekao da je prečesto pere, ali mama je govorila da voli čistoću i da se u njenoj kući nekoć moglo jesti s poda. Jutros je mama bila loše volje. "Cijelu sam noć kašljala", rekla mu je dok je sa štednjaka skidala zdjelu sa zobenom kašom. "Mislim da sam osjetila da prašina dolazi iz podruma. Dolje redovito pereš pod, zar ne?" "Da, mama, redovito perem pod." "Bilo bi mi drago kada bi popravio podrumske stepenice tako da i sama ponekad mogu sići dolje." "Mama, te su stepenice opasne. Sjećaš li se što se desilo s tvojim kukom i što bi se sada moglo desiti s tvojim artritisom i klimavim nogama." "Nemoj misliti da ću se još jednom dovesti u takvu situaciju", viknula je na njega. "Ali potrudi se da pod uvijek bude čist. Ne znam zašto uopće provodiš toliko vremena dolje." "Ma znaš ti vrlo dobro, mama. Ne moram puno spavati i ako gledam televiziju u dnevnom boravku, tebi smeta." Mama nije znala za svu elektronsku opremu koju je posjedovao, i nikada neće saznati. "Sinoć nisam dobro spavala. Mučila me alergija." "Mama, žao mi je." Bernie je pojeo zobenu kašu. "Moram krenuti, inače ću zakasniti", rekao je i uzeo jaknu. Pratila ga je do vrata. Kad se približio automobilu, viknula je za njim: "Drago mi je da u posljednje vrijeme paziš da ti je auto čist i uredan." Nakon telefonskog poziva koji joj je uputio Bob Marron, Meghan se istuširala, obukla i otišla u kuhinju. Njena je majka već bila ondje. Pripremala je doručak. Catherinin pokušaj da veselo izgovori: "Dobro jutro, Meg", ostao je neizgovoren nakon što je ugledala Megino lice. "Što se dogodilo?" upitala je. "Čula sam telefon dok sam bila pod tušem. Zvonio je, zar ne?" 85
Meg je uzela majčinu ruku i stavila ju na krilo. "Mama, pogledaj me. Bit ću u potpunosti iskrena prema tebi. Mjesecima sam bila uvjerena da je tata poginuo one večeri u nesreći na mostu. No s obzirom na sve što se desilo u proteklih tjedan dana, mislim da se moram početi ponašati poput odvjetnika i izvjestitelja. Moram sagledati sve mogućnosti. Svaku pažljivo izvagati. Pokušala sam razmisliti o mogućnosti da je možda još uvijek živ i da je možda u opasnosti. No znam ... sigurna sam ... da je sve ovo što nam se dogodilo u proteklih tjedan dana, nešto što nam tata nikad ne bi priredio. Telefonski poziv, cvijeće ... i sada ..." Utihnula je. "I sada, što, Meg?" "Pronašli su tatin auto nepropisno parkiran ispred zgrade u kojoj se nalazi moj stan." "Majko Božja!" Catherinino je lice pobijelilo. "Mama, netko ga je drugi parkirao ondje. Ne znam zašto, ali postoji nekakav razlog iza svega što nam se dogada. Pomoćnik državnog tužitelja nas želi vidjeti. On i njegovi istražitelji će nas pokušati uvjeriti da je tata živ. Ali oni ga nisu znali. Mi jesmo. Ma što da se lošeg dešavalo u njegovom životu, on ne bi poslao ono cvijeće ili parkirao auto na mjestu gdje je znao da će ga pronaći. Znao bi što bi nam tako nešto učinilo. Za vrijeme sastanka ćemo biti jake i ustrajne i braniti ga." Niti jednoj niti drugoj nije bilo do jela. Van su iznijele šalice s vrelom kavom. Dok je Meghan s autom izlazila iz garaže, pokušavajući zvučati smireno, rekla je: "Možda vožnja jednom rukom nije u skladu s propisima, no kava zaista pomaže." "Zato što smo i izvana i iznutra hladne. Meg, pogledaj. Pao je prvi snijeg. Zima će biti duga. Ja sam oduvijek voljela zimu, a tvoj ju je tata mrzio. Mislim da je to razlog zašto je tako rado putovao. U Arizoni je tijekom cijele godine toplo, zar ne?" Dok su prolazile pokraj Drumdoe Inna, Meghan je rekla: "Mama, pogledaj onamo! Na povratku ću te ostaviti u Innu. Ti ćeš raditi, a ja ću krenuti u potragu za odgovorima. Obećaj mi da nikome nećeš pričati o onome što mi je Cyrus Graham jučer rekao. Upamti, on je samo pretpostavio da su ona žena i djevojka koje je vidio s tatom prije deset godina, ti i ja. Tata ih nije uopće predstavio. Spomenuo je samo imena, Frances i Annie. No sve dok nas dvije samostalno ne provjerimo neke stvari, ne smijemo dati državnom tužitelju više razloga da uništi tatinu reputaciju." Meghan i Catherine su odmah odveli do ureda Johna Dwyera. On ih je čekao u društvu istražitelja Boba Marrona i Arlene Weiss. Meghan je sjela na stolicu do mame i svojom rukom zaštitnički držala njenu. Odmah im je postalo jasno što su od njih željeli. Svo troje, tužitelj i službenici, bili su uvjereni da je Edwin Collins još uvijek živ i da će sam izravno stupiti u vezu sa suprugom i kćerkom. "Telefonski poziv, cvijeće, i sada njegov 86
auto", rekao je Dwyer. "Gospođo Collins, znali ste da vaš suprug posjeduje dozvolu za oružje?" "Da. Izvadio ju je prije deset godina." "Gdje je držao pištolj?" "Zaključan u njegovoj radnoj sobi kod kuće." "Kad ste ga posljednji put vidjeli?" "Ne sjećam se da sam ga vidjela tako skoro. Zapravo, čini mi se da ga godinama nisam vidjela." Meghan se ubacila u razgovor: "Zašto se raspitujete o pištolju koji je pripadao mom ocu? Jeste li ga pronašli u autu?" "Da", John Dwyer je tiho odgovorio. "Pa to i nije toliko neobično"; brzo je Catherine rekla. "Kupio ga je za automobil. Prije desetak godina je doživio nešto strašno u Bridgeportu, kada je bio zadržan na semaforu." Dwyer se okrenuo prema Meghan. "Vi ste cijeli dan bili u Philadelphiji, gospođice Collins. Moguće je da je vaš otac upoznat s vašim kretanjem i da je znao da ste otišli iz Connecticuta. Možda je pretpostavio da će vas naći u stanu u New Yorku. Ono što vas moram zamoliti, jest da ako s bilo kojom od vas gospodin Collins stupi u vezu, ustrajete da mora doći ovamo i razgovarati s nama. Dugoročno mu to može samo koristiti." "Moj suprug neće pokušati stupiti u vezu s nama", rekla je Catherine otresito. "Gospodine Dwyer, zar neki ljudi nisu pokušali napustiti svoje automobile one večeri na mostu?" "Da, to je točno." "Zar jednu ženu koja je napustila svoj automobil nije udarilo drugo vozilo i zar nije istina da je jadnica jedva uspjela izbjeći, da i sama padne s mosta?" " » Da. "Onda cijelu situaciju pokušajte postaviti ovako. Moj je suprug možda napustio svoj automobil one večeri i možda ga je neko drugo vozilo udarilo i sa sobom povuklo u rijeku. A njegov je Cadillac možda netko drugi odvezao." Na licu pomoćnika državnog tužitelja očitovala se nevjerica pomiješana sa sažaljenjem. Meghan je to primijetila, kao i Catherine Collins koja je ustala. "Koliko vremena obično prođe prije nego gospoda Fiona Black otkrije sudbinu nestale osobe?" upitala je. Dwyer je pogledao istražitelje. "Već je otkrila", rekao je nevoljko. "Vjeruje da je vaš suprug već niz mjeseci mrtav i da se njegovo tijelo nalazi u vodi." Catherine je zatvorila oči i počela se njihati. Meghan ju je primila za ruke u strahu da će se onesvijestiti. Catherinino se tijelo treslo. No kad je otvorila oči, njen je glas bio odlučan kad je rekla: "Nikada, niti u snu nisam pomislila da ću u ovakvoj vijesti pronaći utjehu, no ovdje, slušajući vas, moram vam reći da sam osjetila olakšanje." 87
Zaključak medija nakon što je prikazan srcedrapateljni razgovor sa Stephanie Petrovic bio je da se radi o razočaranoj potencijalnoj nasljednici. Njena optužba da je moguće, da je Klinika Manning načinila plan za ubojstvo njene tete, okarakterizirana je kao besmislena. Klinika je bila u vlasništvu nekolicine ulagača, a vodio ju je doktor Manning čije su preporuke i reputacija bile bez mrlje. Još uvijek je odbijao razgovarati s novinarima, no bilo je i više nego jasno da nije imao osobnih interesa u nasljedstvu koje je Helene Petrovic ostavila klinici za istraživački rad na embrijima. Nakon njenog ispada, Stephanie Petrovic su odveli u ured jednog od starijih liječnika na Klinici Manning koji nije želio dati nikakvu izjavu o njihovom razgovoru. Helenin odvjetnik, Charles Potters, bio je zgrožen saznavši za ispad. U petak ujutro, prije mise zadušnice, otišao je do kuće, no ugledavši Stephanie, sav bijes i negativni osjećaji su nestali. "Bez obzira na istinu koja bi još mogla izaći na vidjelo, bez obzira na prošlost tvoje tete, ona je bila odana svom poslu na klinici. Vjeruj mi, da zna da si napravila takvu scenu, bila bi ogorčena." Kad je ugledao očaj na licu mlade žene, umirio se. "Znam da si svašta proživjela", rekao joj je. "Nakon mise ćeš imati vremena za odmor. Mislio sam da su neki od Heleninih prijatelja iz crkve St. Dominic planirali ostati s tobom?" "Poslala sam ih doma", rekla je Stephanie. "Jedva da ih poznajem, a osim toga, bolje mi je kad sam sama." Nakon što je odvjetnik otišao, namjestila je jastuke na kauču i legla. Njeno je nezgrapno tijelo bilo teško smjestiti u udoban položaj. Leđa su ju neprestano boljela. Osjećala se tako usamljeno. Ali nije željela one žene ovdje. Nije željela da ju promatraju i da pričaju o njoj. Bilo joj je drago što je Helene ostavila posebne upute da nakon smrti neće biti bdijenja, već da će njeno tijelo biti poslano u Rumunjsku i sahranjeno u grobu njenog supruga. Zadrijemala je. Nakon nekog vremena ju je probudila zvonjava telefona. Tko li je to sada, zapitala se zabrinuto. Podigla je slušalicu i čula ugodan ženski glas. "Gospođice Petrovic?" " » Da. "Ja sam Meghan Collins s PCD Channel 3. Jučer, dok ste bili u Klinici Manning, nisam bila prisutna, no vidjela sam vašu izjavu na vijestima u jedanaest sati." "Ne želim razgovarati o tome. Odvjetnik moje tete je bio jako ljut na mene." "Bilo bi mi drago kada biste ipak razgovarali sa mnom. Možda vam mogu pomoći." "Kako mi možete pomoći? Kako mi bilo tko može pomoći?" "Uvijek postoji izlaz. Zovem vas s telefona u automobilu. Idem na misu. Mogu li vas poslije izvesti .na ručak?" Zvuči iskreno i toplo, pomislila je Stephanie, a osim toga, trebam prijatelja. "Ne želim ponovo biti na televiziji." 88
"Ne tražim od vas da nastupite na televiziji. Samo vas molim da sa mnom razgovarate." Stephanie je oklijevala. Nakon mise, pomislila je, ne želim biti s gospodinom Pottersom, a niti s onim starim ženama iz Rumunjskog društva. Svi oni naklapaju o meni. "Rado ću prihvatiti vaš poziv za ručak", rekla je. Meghan je odvezla mamu do Inna i zatim se uputila u Trenton. Na putu je nazvala i ured Toma Weickera kako bi mu rekla da su pronašli automobil njenog oca. "Zna li još netko da je auto pronađen?" upitao je Tom. "Za sada ne. Pokušavaju informaciju zadržati u tajnosti, ali i ti i ja znamo da će ubrzo odnekud procuriti." Pokušala je zvučati ravnodušno. "Channel 3 ima dostup informacijama." "Sve se polako pretvara u ogromnu priču, Meg." "Znam." "Hitno ćemo ju emitirati." "Zato sam te i nazvala." "Meg, žao mi je." "Ne mora ti biti. Znam da za sve postoji logično objašnjenje." "Kada će gospoda Anderson roditi?" "U ponedjeljak ide u bolnicu. Pristala je da dođem kod njih u kuću u nedjelju poslijepodne i snimim nju i Jonathana kako pripremaju sobu za bebu. Spremila je slike Jonathana, kao bebe, koje možemo iskoristiti. Kad se beba rodi, usporedit ćemo je s tim slikama." "Drži se toga još neko vrijeme." . "Hvala, Tome," rekla je, "i hvala ti na podršci." Gotovo cijeli petak Phillipa Cartera su ispitivali o Edwinu Collinsu. Sa sve manje strpljenja odgovarao je na pitanja koja su postajala sve izravnija. "Ne, nismo imali niti jedan drugi slučaj u kojem su otkriveni krivotvoreni dokumenti. Naša je reputacija neokaljana." Arlene Weiss je postavljala pitanja u vezi automobila. "Kad je pronađen u New Yorku na brojčaniku prijeđenih kilometara pisalo je pedeset tisuća kilometara, gospodine Carter. Prema prometnoj ispravi automobila, posljednji je put bio na servisu prošlog listopada, prije nešto više od godinu dana. U to je vrijeme na brojčaniku stajalo oko četrđeset tisuća kilometara. Koliko je kilometara u prosjeku prelazio gospodin Collins mjesečno?" "Rekao bih da je to u potpunosti ovisilo o njegovim obvezama. Tvrtka posjeduje automobile koje na servis vodimo svake tri godine. Ja sam pedantan, a gospodin Collins je bio pomalo nemaran." "Dozvolite mi da ja još jednom definiram pitanje", rekao je Bob Marron. "Gospodin Collins je nestao u siječnju. Je li moguće da je gospodin Collins između listopada i siječnja prešao deset tisuća kilometara?" "Ne znam. Mogu vam dati na uvid njegove poslovne sastanke za taj period i pokušati kroz troškovnik otkriti koliko je u stvari odvozio." 89
"Moramo otkriti koliko je automobil bio korišten od siječnja na ovamo", rekao je Marron. "Također bismo željeli vidjeti siječanjski telefonski račun za telefon u automobilu." "Pretpostavljam da želite provjeriti u koje je vrijeme nazvao Victora Orsinija. Osiguravajuće društvo je već izvršilo provjeru. Telefonski je poziv načinjen minutu prije nego se dogodila nesreća na mostu Tappan Zee." Raspitivali su se i o financijskom stanju tvrtke Collins i Carter. "Naše su knjige u redu. Nedavno smo ih detaljno pregledali. U posljednje dvije godine, kao i mnoga poduzeća, doživjeii smo pad u poslovanju izazvan recesijom. Kompanije s kojima smo radili su otpuštale ljude, a ne zapošljavale. Kako bilo, ne znam niti jedan razlog zašto je Edwin Collins posudio nekoliko stotina tisuća dolara na svoje životno osiguranje." "Vaša je kompanija vjerojatno primila proviziju od Klinike Manning za uslugu prilikom zapošljavanja Helene Petrovic?" "Naravno." "Je li Collins sam uzeo taj novac?" "Ne, računovođe su ga locirale." "Nitko nije postavio pitanje Helene Petrovic u vrijeme kad je stigao ček na šest tisuća dolara?" "Na kopiji izjave koju je izdao naš klijent, Klinika Manning, stoji: Uplata druge rate za zapošljavanje doktora Henryja Williamsa slijedi. Nismo očekivali nikakvu drugu ratu." "To znači da ju Collins zasigurno nije uposlio kako bi mogao spremiti šest tisuća dolara u džep." "Rekao bih da je to jasno." Kad su ga konačno ostavili na miru, Phillip Carter se neuspješno pokušavao usredotočiti na posao. Mogao je čuti zvonjavu telefona u vanjskom uredu. Izvjestitelj jednog tabloida bio je na telefonu. Phillip je ljubazno odbijao sve pozive shvativši da su svi dolazili od strane medija. Collinu i Carteru se nije javio niti jedan jedini klijent. Meghan se ušuljala u crkvu St. Dominic u dvanaest i trideset. Stigla je na polovicu ne baš posjećene mise zadušnice za Helene Petrovic. Prema želji preminule, ceremonija je bila jednostavna, bez cvijeća ili muzike. Bilo je ondje nekoliko susjeda iz Lawrencevillea, kao i nekoliko starijih žena iz Rumunjskog društva. Stephanie je sjedila s odvjetnikom njene tete, i kad su napuštali crkvu, Meghan im se predstavila. Mladoj je ženi bilo drago što ju vidi. "Dozvolite mi da se oprostim s ovim ljudima", rekla je, "onda ću vam se pridružiti." Meghan je promatrala ljude koji su tiho izražavali sućut. Niti kod jedne osobe nije primijetila bol zbog izgubljene osobe. Prišla je dvjema ženama koje su upravo izlazile iz crkve. "Jeste li dobro poznavale Helene Petrovic?" upitala je. 90
"Kao i svi drugi", jedna je od njih Ijubazno odgovorila. "Nas nekolicina zajedno posjećujemo koncerte. Helene nam se znala ponekad pridružiti. Bila je članica Rumunjskog društva i uvijek smo ju obavještavali o našim aktivnostima. I ona je ponekad sudjelovala." "Ali ne prečesto." Ne. "Je li imala bliskih prijatelja?" Druga je žena odmahnula glavom. "Helene je bila povučena." "A muškarci? Upoznala sam gospođu Petrovic. Bila je jako lijepa." Obje su odmahnule glavom. "Ako je i imala nekog posebnog muškarca u svom životu, nikada to nije spomenula." Meghan je primijetila da se Stephanie pozdravljala s posljednjim ljudima koji su izlazili iz crkve. Kad joj se krenula pridružiti, čula je upozorenje odvjetnika: "Najdraže bi mi bilo kada ne bi razgovarala s onom izvjestiteljicom. Ja ću te odvesti na ručak ili povesti kući." "Bit ću u redu." Meghan je primila mladu ženu pod ruku dok su silazile niz stepenice. "Ove su poprilično strme." "A ja sam trenutačno jako nespretna. Samoj sam sebi nezgrapna." "Ti bolje poznaješ ovo područje", Meghan je rekla u automobilu. "Gdje bi željela ručati?" "Da li bi ti smetalo da se vratimo kući? Ljudi su donijeli toliko hrane, a i umorna sam." "Naravno." Kad su stigle do kuće Helene Petrovic, Meghan je ustrajala da se Stephanie odmori dok ona spremi ručak. "Skini cipele i noge podigni na kauč", rekla je odlučno. "Moja obitelj ima restoran. Ja sam ti odrasla u kuhinji i navikla sam kuhati." Dok je grijala juhu i spravljala salatu od piletine i povrća, Meghan je promatrala okolinu. Kuhinja je bila uredena poput francuske seoske kuće. Zidovi su bili obloženi pločicama. Kuhinjski su aparati bili najsuvremeniji koji su se mogli naći na tržištu. Okrugli stol od hrastovine i stolice bili su antikni. Puno truda - i novaca -uloženo je u ovo mjesto. Jele su u blagovaonici. I opet, tapecirane fotelje oko stola bile su skupe. Otkud toliko novaca? pitala se Meghan. Helene je radila kao kozmetičarka dok nije dobila posao tajnice u klinici u Trentonu odakle je otišla na Kliniku Manning. Meghan nije morala postaviti niti jedno pitanje. Stephanie je bila više nego raspoložena za razgovor o problemima. "Prodat će ovu kuću. Sav novac od prodaje i osam stotina tisuća dolara pripast će klinici. A to nije pravedno. Moja je teta obećala da će izmijeniti oporuku. Ja sam njena jedina rođakinja. Zato je i poslala po mene." "A što je s bebinim ocem?" upitala je Meghan. "I njega možeš natjerati da ti pomogne." "Odselio se." 91
"Možeš ga pronaći. U ovoj državi postoje zakoni koji štite djecu. Kako se zove?" Stephanie je oklijevala. "Ne želim imati više ništa s njim." "Ali imaš pravo na pomoć." "Bebu ću ionako dati na usvajanje. To je jedini izlaz." "To ne mora biti jedini izlaz. Kako se zove i gdje si ga upoznala?" "Ja ... upoznala sam ga na jednoj rumunjskoj proslavi u New Yorku. Zove se Jan. Helene se te večeri nije dobro osjećala i ranije je otišla kući. Ponudio mi je da me odveze do kuće." Pogledala je prema dolje. "Ne volim pričati o tome kako sam bila glupa." "Jesi li puno puta s njime izašla?" "Nekoliko puta." "Rekla si mu za bebu?" "Nazvao me je da mi kaže da se seli u Californiju. Tada sam mu rekla. Rekao mi je da je to moj problem." "Kad se to desilo?" "Prošlog ožujka." "Čime se bavi?" "On je ... mehaničar. Molim vas, gospođice Collins, ne želim više nikakvu vezu s njime. Zar mnogi ljudi ne žele bebe?" "Da, to je istina. Ali nisam na to mislila kad sam rekla da ti mogu pomoći. Ako pronađemo Jana; morat će novčano pomagati bebu i tebe barem dok ne nađeš posao." "Molim vas, ne spominjimo ga više. Bojim ga se. Bio je jako ljut." "Ljut zato što si mu rekla da je otac tvoje bebe?" "Prestanite me zapitkivati o njemu!" Stephanie je odgurnula svoju stolicu od stola. "Rekli ste da ćete mi pomoći. I ako želite, pronađite mi ljude koji će uzeti bebu i dati mi nešto novaca." Meghan je pokajnički rekla: "Žao mi je, Stephanie. Posljednja stvar koja mi je bila na pameti kad sam te odlučila posjetiti, bila je da te uznemirim. Jesi li za šalicu čaja? Ja ću poslije sve pospremiti." U dnevnoj je sobi stavila još jedan jastuk iza Stephanienih leđa i privukla tabure na koji je trudnica stavila noge. Stephanie se nasmijala. "Tako ste dobri. Bila sam gruba. No znate, toliko mi se toga dogodilo u posljednjih nekoliko dana ..." "Stephanie, ono što ti treba jest osoba koja će ti omogućiti da dobiješ zelenu kartu i koja će te financirati dok ne pronađeš posao. Tvoja je teta sigurno imala prijatelja koji bi ti mogli pomoći." "Mislite da bih mogla ostati ako bi mi netko od njenih prijatelja odlučio pomoći?" "Da. Postoji li netko? Netko tko tvojoj teti duguje nekakvu uslugu?" Stephanie se odjednom oraspoložila. "O pa da, možda netko postoji. Hvala vam, Meghan." "Tko je taj prijatelj?" Meghan je brzo upitala. "Možda sam u krivu", rekla je Stephanie. Odjednom se uznemirila. "Moram još razmisliti o tome." 92
Više ništa riije htjela reći. Bernie je do dva sata obavio dvije vožnje s aerodroma La Guardia i jednu od zračne luke Kennedy do Bronillea. Poslijepodne nije namjeravao otići do Connecticuta, ali kad je napustio Cross County, jednostavno je krenuo prema sjeveru. Osjetio je poriv da se odveze do Newtowna. Ispred Meghanine kuće nije bilo automobila. Odvezao se do kraja slijepe vijugave ceste i onda se okrenuo. Djeteta i njegovog psa nije bilo. To je bilo dobro jer nije želio da ga bilo tko primijeti. Još jednom se provezao ispred Meghanine kuće, no nije se zaustavljao. Provezao se i pokraj Drumdoe Inna. Samo trenutak, pomislio je. Njena je mama vlasnica ovog mjesta. Pročitao je to u jučerašnjim novinama. Za čas se polukružno okrenuo i parkirao na parkiralište. Unutra mora postojati bar, zaključio je. Možda mogu popiti pivo i pojesti sendvič. Možda je i Meghan unutra. Reći će joj isto što je i drugima rekao, da radi za lokalnu kablovsku postaju Elmiru. Ne postoji razlog zbog kojeg mu ne bi povjerovala. Predvorje Inna bilo je srednje veličine. Zidovi su bili oblijepljeni tapetama, a pod je ukrašavao karirani tepison. Nitko nije sjedio na recepciji. Nadesno je mogao vidjeti nekoliko ljudi koji su još uvijek objedovali i nekoliko konobara koji su čistili stolove. Ručak je završio, zaključio je. Bar se nalazio na lijevoj strani. Bio je prazan, samo je jedan konobar čistio čaše. Odšetao je do šanka, sjeo na jedan od stolaca, naručio pivo i zatražio jelovnik. Odlučio se za hamburger i onda počeo razgovarati s konobarom. "Ovo je lijepo mjestašce." "Svakako", konobar se složio. Konobarevo je ime bilo ispisano na iskaznici koja je visjela na njegovoj košulji. "Joe" je bio kojih pedesetak godina star. Lokalne su dnevne novine bile složene na šanku. Bernie je pokazao prema njima. "Pročitao sam jučerašnje novine. Čini se kao da se obitelj čije je ovo mjesto suočava s mnoštvom problema." "Istina", odgovorio je Joe. "Prava šteta. Gospođa Collins je žena koju bi svatko želio imati za prijateljicu, a njena kćerka, Meg, je prava lutkica." Dva su čovjeka ušla i sjela na drugi kraj šanka. Joe ih je poslužio i nastavio s njima razgovarati. Bernie je gledao oko sebe, jeo hamburger i pijuckao pivo. Stražnji su prozori gledali na parkiralište iza kojeg se nalazila mala šuma koja se nastavljala do kuće Collinsovih. Bernieju je nešto zanimljivo palo na pamet. Ako se doveze ovamo po noći, mogao bi se parkirati na parkiralištu između automobila gostiju Inna, a sam se ušuljati u šumu. Možda bi od tamo mogao snimiti Meghan u kući. Imao je zoom-objektiv. Ne bi trebalo biti teško. 93
Prije nego je otišao, upitao je Joea naplaćuje li se parkiranje. "Samo petkom i subotom", odgovorio mu je Joe. Bernie je kimnuo. Odlučio je da će se vratiti u nedjelju na večer. Meghan je u dva sata otišla od Stephanie Petrovic. Na vratima je rekla: "Ostat ćemo u vezi. Javi mi kad odeš u bolnicu. Teško je proživjeti prvi porod bez igdje ikoga bližnjeg." "Počinjem se bojati", priznala je Stephanie. "Moja je mama imala težak porod sa mnom. Samo želim da se sve što prije svrši." Izraz na licu mlade napaćene djevojke Meghan još dugo nije mogla zaboraviti. Zašto je Stephanie tako odlučno odbijala zatražiti pomoć od oca djeteta? Naravno, ako je odlučila dati dijete na usvajanje, uključivanje oca u cijelu priču nije imalo nikakvog smisla. Meghan se željela zaustaviti na još jednom mjestu prije nego krene kući. Trenton nije bio jako daleko od Lawrencevillea, a Helene Petrovic je radila ondje kao tajnica u Dowling centru - centru za umjetnu oplodnju. Možda će se ondje neko sjetiti te žene, premda je prije šest godina dala otkaz zbog posla na Klinici Manning. Meghan je odlučila otkriti što više o njoj. Dowling Assisted Reproduction centar se nalazio u maloj zgradi povezanoj s bolnicom Valley Memorial. Na prijemnom se odjelu nalazio samo jedan radni stol i jedna stolica. Bilo je jasno da se ovo mjesto ne može mjeriti s Klinikom Manning. Meghan nije pokazala svoju PCD iskaznicu. Nije došla onamo kao izvjestiteljica. Kad je rekla recepcionarki da s nekim želi razgovarati o Heleni Petrovic, izraz na ženinom licu se promijenio. "Nemamo ništa više za reći. Gospođa Petrovic je tri godine radila ovdje kao tajnica i niti jednom nije bila uključena u bilo koji medicinski postupak." "To vam vjerujem", rekla je Meghan. "Ali mojeg su oca okrivili da je odgovoran za njeno smještanje na Manningu. Moram razgovarati s nekim tko ju je dobro poznavao. Moram saznati je li itko ikad zatražio potvrdu njenih preporuka." Žena je oklijevala. "Molim vas", Meghan je tiho rekla. "Vidjet ću je li direktorica slobodna." Direktorica je bila lijepa sjedokosa žena pedesetih godina. Kad su Meghan uveli u njen ured, predstavila se kao doktorica Keating. "Ja se bavim administrativnim poslovima. Ja vam nisam liječnica", rekla je brzo. "U moju nadležnost spada poslovni dio centra." U svojoj je ladici imala dosje Helene Petrovic. "Ured okružnog tužitelja Connecticuta je prije dva dana zatražio kopiju", rekla je. "Hoće li vam smetati ako neke stvari pribilježim?" upitala je Meghan. "Ne, nikako." U dosjeu su se nalazile informacije o kojima su novine pisale. Na molbi koju je predala u Dowling centar Helene Petrovic je bila iskrena. Predala je 94
molbu za tajničko mjesto, navela je školovanje za kozmetičarku i predala kopiju diplome koju je dobila u školi za tajnice Woods koja se nalazila u New Yorku. "Njene smo preporuke provjerili", rekla je dr. Keating. "Imala je zadivljujući nastup i djelovala je jako ugodno i pouzdano. Zaposlila sam ju i tijekom sve tri godine bila jako zadovoljna njenim radom." "Kad je odlazila je li vam rekla da je dobila posao na Klinici Manning?" "Ne. Rekla mi je da je planirala ponovo početi raditi kao kozmetičarka u New Yorku. Rekla mi je da jedan njen prijatelj otvara salon. Zato se i nisam iznenadila kad nas nitko nije nazvao kako bi provjerio njene preporuke." "Znači da niste imala kontakata s tvrtkom Collins i Carter Executive Search?" "Ne, nikakvih." "Dr. Keating, gospođa Petrovic je uspjela prevariti osoblje Klinike Manning. Što mislite gdje je naučila kako rukovoditi laboratorijem za čuvanje embrija?" Keating se namrgodila. "Kao što sam rekla i istražiteljima iz Connecticuta, Helene je bila opsjednuta medicinom, posebice dijelom kojim se mi ovdje bavimo - metodama začeća. Čitala je medicinsku literaturu kada nije bilo posla i često je posjećivala naš laboratorij i promatrala što se ondje dešava. Ovdje moram napomenuti da nitko nije smio sam ulaziti u laboratorij. U stvari, naše je pravilo da najmanje dvije stručne osobe moraju biti prisutne. Tako smo se osigurali. A mislim da bi svaka klinika ovakve vrste morala imati takve propise." "Znači, vi mislite da je svo svoje znanje s područja medicine stekla iz onoga što je vidjela i pročitala?" "Teško je za povjerovati da bi netko, tko je na takav način naučio zanat i tko je radio pod nadzorom, mogao prevariti stručnjake, no to je jedino objašnjenje koje vam mogu dati." "Dr. Keating, sve što sam čula, prikazuje Helene Petrovic u jednom lijepom svjetlu. Bila je dobra, poštivali su ju, no bila je i samotnjak. Je li tako bilo i dok je ovdje radila?" "Mislim da da. Ono što znam jest da se nikada nije družila s drugim tajnicama, kao i ni sa kim od osoblja." "Ne znate je li postojao kakav muškarac u njenom životu?" "Nisam sigurna, no uvijek mi se činilo da se vida s nekim iz bolnice. Nekoliko puta, kada nije bila na radnom mjestu, jedna se od djevojaka javila na njen telefon. Počeli su se šaliti na njen račun i zapitkivati ju tko je njen dr. Kildare. Kako sam saznala, poruka je uvijek bila da se javi na jedan od kućnih brojeva bolnice." "Ne znate o kojem se kućnom broju radi?" "Cijela je priča završila prije šest godina." "Naravno." Meghan je ustala. "Dr. Keating, hvala vam što ste odvojili vrijeme za mene. Mogu li vam dati svoj broj telefona za slučaj da se nečeg sjetite, nečeg za što mislite da bi mi moglo pomoći?" 95
Keatingova je ispružila ruku. "Upoznata sam sa svim okolnostima, gospođice Collins. Bit će mi drago ako vam mogu biti od pomoći." Dok je ulazila u auto, Meghan je promatrala impresivno zdanje bolnice Valley Memorial. Deset katova visoka zauzimala je polovicu jedne normalne gradske četvrti. Na stotinama se prozora koji su pokrivali zgradu nazirao odsjaj kasnog popodneva. Je li moguće da se iza jednog od ovih prozora nalazi liječnik koji je pomogao Heleni Petrovic da sastavi tako savršen plan obmane? Meghan je ulazila na cestu broj 7 u pet sati kad su na radiju emitirali vijesti. Slušala je radio postaju WPCD: "Pomoćnik državnog tužitelja, John Dwyer, potvrdio je da je automobil koji je Edwin Collins vozio one večeri kad se dogodila katastrofalna nesreća na mostu Tappan Zee prošlog siječnja, pronađen na rubnom dijelu Manhattana, ispred stana njegove kćeri. Balistički su testovi pokazali da je Collinsov pištolj, koji je pronađen u autu, oružje kojim je ubijena Helene Petrovic - djelatnica laboratorija čije je krivotvorene preporuke i dokumente on predočio Klinici Manning. Izdan je nalog za uhićenje Edwina Collinsa pod sumnjom za ubojstvo." Dr. George Manning je napustio kliniku u pet sati u petak poslijepodne. Tri su nova pacijenta otkazala dogovore, a do sada se javilo desetak zabrinutih roditelja koji su zatražili DNK test kako bi potvrdili da su biološki roditelji svoje djece. Dr. Manning je bio svjestan činjenice da će biti dovoljan samo jedan slučaj da se uzbune sve žene koje su rodile djecu na klinici. Iz posve opravdanih i zastrašujućih razloga strahovao je od sljedećih nekoliko dana. Odsutan, odvozio je petnaest kilometara do svog doma u južnom Kentu. Kakva šteta, prokletstvo, kakva šteta, pomislio je. Deset godina teškog rada i uništena reputacija. Sve se dogodilo preko noći, doslovno preko noći. Prije samo tjedan dana proslavio je godišnje okupljanje i veselio se mirovini. Na svoj je sedamdeseti rođendan, prošlog siječnja, obznanio da će u klinici ostati još godinu dana. Najbolnije sjećanje je to što se Edwin Collins javio na njegov rođendan nakon što je pročitao obavijest o proslavi i planovima za mirovinu i upitao ga može li im tvrtka Collins i Carter još jednom poslužiti prilikom pronalaženja novog osoblja. U petak na večer, kada je Dina Anderson stavila svog trogodišnjeg sina u krevet, čvrsto ga je zagrlila. "Jonathane, mislim da tvoj blizanac ne želi čekati ponedjeljak da bi se rodio", rekla mu je. "Kako ide, draga?" upita njen suprug kada je sišla dolje. "Svakih pet minuta." "Bolje pozovimo liječnika." 96
"Jonathan i ja smo toliko bili pred kamerama da je soba za Ryana spremna." Trgnula se od bola. "Reci mojoj majci da bude spremna, i obavijesti liječnika da smo na putu za bolnicu." Pola sata kasnije, u Danbury Medical centru, pregledavali su Dinu Anderson. "Možete li vjerovati da su trudovi prestali?" upitala je ogorčeno. "Ostat ćete u bolnici", rekao joj je ginekolog. "Ako se ništa ne dogodi tijekom noći, morat ćemo dati intravenozni drip kako bismo izvršili porod. Vi možete otići kući, Done." Dina je privukla lice svog supruga i poljubila ga. "Nemoj biti tako zabrinut, tata. Moram nazvati Meghan Collins kako bih ju obavijestila da će se Ryan roditi tijekom sutrašnjeg dana. Rekla je da želi prisustvovati i snimiti ga čim ga iznesu iz rađaonice. Obvezno donesi slike Jonathana kao bebe. Pokazat će ih zajedno sa snimkama bebe kako bi svi mogli vidjeti da su identični. I molim te, obavijesti dr. Manninga. Bio je tako dobar. Nazvao je danas kako bi saznao kako sam." Sljedećeg jutra Meghan i njen snimatelj, Steve, nalazili su se u predvorju bolnice i čekali vijest o rođenju Ryana. Donald Anderson im je dao Jonathanove slike. Kad bebu iznesu iz rađaonice, dozvolit će im da ju snime. Jonathana će u bolnicu dovesti Dinina majka tako da će moći snimiti i cijelu obitelj na okupu. Izvjestiteljskim je okom Meghan primijetila da se nešto događa u predvorju. Mladu su mamu s bebom u ruci odveli u invalidskim kolicima do vrata. Njen ju je suprug pratio s torbama i cvijećem u ruci. Na jedan je od buketa bio privezan balon na kojem je pisalo: "Djevojčica je." Iscrpljen je par izašao iz dizala držeći za ruke četverogodišnje dijete s gipsom na ruci i zavojem oko glave. Majka, koja je očekivala dijete, prošla je kroz predsoblje i ušla kroz vrata na kojima je pisalo: "PRIJEM". Vidjevši sve te obitelji Meghan se sjetila Kylea. Koja bi majka napustila svoju šestomjesečnu bebu? Snimatelj je promatrao Jonathanove slike. "Snimat ću iz istog ugla", rekao je. "Malo je neobičnn, zar ne? Unaprijed znati kako će ti dijete izgledati." "Pogledaj", rekla je Meghan. "Dolazi dr. Manning. Baš me zanima je li došao zbog Andersonovih." Na gornjem je katu dječji plač donio osmijeh na lica doktora, sestara i Andersonovih. Blijeda i iscrpljena, Dina je pogledala svog supruga i zamijetila zgranut izraz na njegovom licu. Bezglavo se uspravila na jedan lakat. "Je li sve u redu s njim?" viknula je. "Dajte mi da ga vidim." "Dobro je, Dina", rekao je doktor i podigao uplakano dijete s pramenom jarko crvene kose. "To nije Jonathanov brat blizanac!" povikala je Dina. "Čije li sam dijete nosila devet mjeseci?"
97
Subotom uvijek pada kiša", Kyle je prigovarao dok je bezvoljno mijenjao programe na televizoru. Sjedio je prekriženih nogu na podu, a Jake je ležao pokraj njega. Mac je čitao jutarnje novine. "Ne baš uvijek", rekao je odsutno. Pogledao je na sat. Bilo je skoro podne. "Prebaci na Channel 3. Želim pogledati vijesti." "U redu." Kyle je pritisnuo gumb na daljinskom upravljaču. "Pogledaj, Meg je na televiziji." Mac je odložio novine. "Pojačaj malo." "Uvijek mi govoriš da stišam." "Kyle!" "U redu. U redu." Meg se nalazila u predvorju bolnice. "Došlo je do potpuno neočekivanog razvoja događaja na Klinici Manning. Nakon ubojstva Helene Petrovic i otkrića njenih krivotvorenih dokumenata, postoje opravdane sumnje da je preminula gospođica Petrovic načinila neke ozbiljne pogreške prilikom rada sa zamrznutim embrijima u laboratoriju. U Medicinskom centru Danbury, prije sat vremena, rodila se beba koja je trebala biti klon svog trogodišnjeg brata." Objektiv kamere se prebacio na još jednu osobu. "Sa mnom je ovdje dr. Allan Neitzer, ginekolog koji je upravo porodio Dinu Anderson. Andersonovi su dobili sina. Doktore, što nam možete reći o bebi?" "Beba je zdrava i prekrasna. Rodio se dječak težak četiri kilograma." "Ali on nije jednojajčani blizanac trogodišnjeg sina Andersonovih?" "Ne, nije." "Je li on biološki sin Dine Anderson?" "Samo DNK test to može pokazati." "Koliko će vremena biti potrebno?" "Četiri do šest tjedana." "Kako su Andersonovi reagirali?" "Jako su uznemireni i zabrinuti." "I doktor Manning je bio ovdje. Projurio je pored nas i nismo stigli s njime razgovarati. Je li posjetio Andersonove?" "O tome vam ne mogu reći ništa." "Hvala vam, doktore." Meghan se okrenula prema kameri. "Ostat ćemo ovdje kako bismo vas izvijestili o daljnjem razvoju dogadaja. Mike, to bi bilo sve za sada." "Isključi televizor, Kyle." Kyle je pritisnuo gumb na daljinskom upravljaču. "Što sve ovo znači?" Velike probleme, pomislio je Mac. Koliko li je pogrešaka napravila Helene Petrovic na klinici? Kakve god da su one, nema sumnje da će Edwina Collinsa smatrati odgovornim za sve. "Sve je ovo jako složeno za objasniti, Kyle." "Hoće li Meg imati problema?" Mac je pogledao lice svog sina. Svijetlosmeđa kosa, baš kao i njegova, nije se mogla ukrotiti. Smeđe oči koje je naslijedio od Ginger više nisu bile onako sjajne. Osim očiju, Kyle je svakim danom postajao pravi Macintrye. 98
Kako bi se osjećao, zapitao se Mac, da pogledaš svog sina u lice i shvatiš da on možda i nije tvoje dijete. Zagrlio je Kylea. "Megin život trenutačno nije baš najsretniji. Zato izgleda tako zabrinuto." "Uz tebe i Jakea ona je moja najbolja prijateljica", Kyle je rekao ozbiljno. Na spomen svog imena Jake je počeo mahati repom. Mac se nasmijao. "Siguran sam da bi Meg bila jako sretna da je čula ovo što si maloprije rekao." Posljednjih se nekoliko dana pitao je li moguće da je bio toliko slijep i da nije bio u stanju prepoznati ono što osjeća prema Meg. Je li moguće da ju je zbog svoje gluposti prisilio da mu dodijeli status prijatelja. Meghan i snimatelj su sjedili u predvorju Medicinskog centra Danbury. Steve je osjetio da nije pravo vrijeme za razgovor. Ni Donald Anderson, kao ni dr. Manning, nije silazio u predvorje. "Meg, pogledaj!" Steve je viknuo. "Zar ono nije mali Anderson?" "Da, to je on. A ono s njim je najvjerojatnije njegova baka." Oboje su skočili, krenuli za njima i sustigli ih kod dizala. Meg je uključila mikrofon, a Steve je počeo snimati. ' "Oprostite, no biste li mogli s nama načas porazgovarati", Meghan je upitala ženu. "Vi ste majka Dine Anderson i Jonathanova baka, zar ne?" "Da." U glasu u kojem se naziralo susprezanje mogla se osjetiti uznemirenost, a sijeda je kosa sakrivala njeno zabrinuto lice. Prema izrazu na ženinom licu Meghan je zaključila da je baka upoznata s problemom. "Jeste li razgovarali s vašom kćerkom ili zetom nakon poroda?" "Moj me je zet nazvao. Molim vas, moramo ići gore. Moja kćerka me treba." Ušla je u dizalo, a Jonathan je čvrsto držeći njenu ruku krenuo za njom. Meghan ih nije pokušala zadržati. Jonatahan je na sebi imao plavu jaknu koja je odgovarala njegovim plavim očima. Crveni su obraščići dovodili do izražaja bijelu put. Kapuljača mu je bila spuštena, a kišne su mu kapi sjajile na njegovoj zlatnoj kosi koja je bila začešljana u stilu Bustera Browna. Nasmijao se i mahnuo. "Do viđenja", rekao je dok su se vrata dizala počela zatvarati. "Presladak je", primijetio je Steve. "Prelijep", složila se Meghan. Ponovo su sjeli na stolice na kojima su sjedili prije dolaska Dinine mame. "Misliš li da će Manning dati izjavu?" upitao je Steve. "Da sam ja na mjestu dr. Manninga, razgovarala bih sa svojim odvjetnicima." I Collins and Carter Executive Search će trebati svoje odvjetnike, zaključila je. Zapištao je Meghanin beeper. Izvadila je mobitel i nazvala redakciju, odakle su joj rekli da Tom Weicker želi razgovarati s njom. "Tom je u subotu došao u redakciju. Nešto se ozbiljno dešava", nerazgovjetno je rekla.
99
Nešto se dešavalo. Weicker je odmah prešao na stvar. "Meg, Dennis Cimini je na putu prema klinici. Zamijenit će te. Krenuo je helikopterom i svaki bi čas trebao stići." Meghan nije bila iznenađena. Posebna reportaža o jednojajčanim blizancima od kojih je jedan rođen tri godine kasnije prerasla je u puno ozbiljniju priču koja je odjednom povezana sa skandalom na Klinici Manning i ubojstvom Helene Petrovic. "U redu, Tome." Osjetila je da to nije sve. "Meg, ispričala si vlastima u Connecticutu sve o mrtvoj ženi koja jako liči na tebe i o činjenici da je u džepu imala papirić na kojem je stajalo tvoje ime napisano rukopisom tvog oca." "Mislila sam da je to moja obveza. Bila sam uvjerena da će istražitelji iz New Yorka stupiti s njima u vezu prije ili kasnije." "Odnekud cure informacije. Oni su također saznali da si bila u mrtvačnici i da si napravila DNK test. Odmah to moramo emitirati. Druge su postaje također saznale." "Tome, razumijem." "Meg, od ovog si trenutka na godišnjem odmoru. Plaćenom, naravno." "U redu." "Žao mi je, Meg." "Znam, ali nemaš izbora. Hvala ti." Prekinula je vezu. Dennis Cimino je upravo ulazio u predvorje kroz pokretna vrata. "Mislim da je ovo bilo sve od mene. Vidimo se, Steve", rekla je nadajući se da se ogorčenost i razočaranje nisu očitovali na njenom licu. Na imanju u blizini Rhode Islanda održavala se aukcija koju je Phillip Carter planirao posjetiti. Bio je umoran. Želio je uzeti slobodan dan, maknuti se iz ureda i pobjeći od gomile problema koji su u proteklih nekoliko tjedana iskrsnuli. Mediji gladni vijesti neprestano su navaljivali. Istražitelji su dolazili i odlazili. Jedan od voditelja talk-showa upitao ga je ima li što protiv gostovanja na emisiji o nestalim osobama. Victor Orsini je postao nova meta nakon što je izjavio da su svaka riječ izgovorena ili napisana o krivotvorenim ispravama Helene Petrovic samo još jedan čavao u kovčegu Collinsa i Cartera. U subotu, nešto prije podneva, Carter je zaključavao vrata kad je telefon zazvonio. Oklijevao je na tren i na kraju se odlučio javiti. Nazvao ga je Victor Orsini. "Phillipe, gledao sam televiziju. Situacija se pogoršala. Prva pogreška Helene Petrovic se upravo rodila." "Što ti to znači?" Orsini je objasnio. Čuvši priču, Phillip je osjetio da mu se krv ledi. "Ovo je tek početak", rekao je Orsini. "Koliko je osiguranje tvrtke? Je li dovoljno da pokrije ovu štetu?" 100
"Na cijelom svijetu ne postoji osiguranje koje bi moglo pokriti ovako nešto", Carter je tiho rekao i spustio slušalicu. Vjeruješ da sve držiš pod kontrolom, pomislio je, ali to nikada nije istina. Nije baš bio sklon paničarenju, no odjednom je osjetio da se krug zatvara oko njega. Sljedećeg se trenutka sjetio Catherine i Meghan. Zaboravio je slobodan dan i aukciju. Nazvat će Meg i onda Catherine. Možda bi im se večeras mogao pridružiti za večerom. Želio je znati što rade, kako razmišljaju. Kad je Meghan stigla kući u jedan i trideset, Catherine je završila s pripremom ručka. Vijesti je pogledala u bolnici. "To je najvjerojatnije bila moja posljednja reportaža za Channelu 3", Meg je tiho rekla. Zabrinute, neko su vrijeme u tišini jele. Onda je Meg rekla: "Mama, znamo da nam je jako teško, no možeš li zamisliti kako se osjećaju žene koje su se podvrgle izvantjelesnoj oplodnji na Klinici Manning? Nakon otkrivene pogreške koja se dogodila Andersonovima, vjerujem da ne postoji niti jedna jedina koja ne razmišlja o tome je li primila svoj embrio. Što li će se dogoditi nakon što sve pogreške budu otkrivene i kad biološke i majke-surogati počnu zahtijevati dodjelu istog djeteta?" "Mogu zamisliti kako će biti." Catherine Collins je ispružila ruku i primila Meginu. "Meggie, posljednjih sam devet mjeseci živjela na rubu sloma i sada se osjećam kao da sam popila ogromnu količinu punča." "Mama, znam kako ti je bilo." "Poslušaj me. Nemam pojma kako će se sve ovo završiti, no znam jedno. Ne smijem te izgubiti. Ako je netko ubio onu jadnicu misleći da si to ti, jedino što mogu osjetiti je sažaljenje prema njoj i zahvalu prema Bogu zato što te je sačuvao." Obje su skočile čuvši zvono. "Ja ću otvoriti", rekla je Meg. Stigao je žurni paket na Catherinino ime. Otvorila ga je. Unutra se nalazila mala kutija i poruka. Pročitala ju je: "Draga gospođo Collins, vraćam vam prsten vašeg supruga. Rijetko sam osjećala sigurnost koju sam osjetila kad sam rekla istražitelju Bobu Marronu da je Edwin Collins poginuo prije mnogo mjeseci. Mislim na vas i molim se Bogu, Fiona Campbell Black." Meghan je osjetila olakšanje vidjevši da su suze isprale bol s očiju njene majke. Catherine je uzela tanki zlatni prsten iz kutije i stegnula ga u šaku. U subotu, kasno popodne, u Medicinskom centru Danbury Dina Anderson je pod sedativima drijemala. Jonathan je spavao pored nje. Njen su suprug i majka sjedili pokraj kreveta. Ginekolog dr. Neitzer došao je do vrata i pozvao Dona. Don je izašao van. "Ima li kakvih novosti?" 101
Doktor je kimnuo. "Dobre su, nadam se. Provjerili smo vašu krvnu grupu, vaše supruge, Jonathana i bebe i otkrili da je moguće da je beba vaše biološko dijete. Vaša je krvna grupa A-pozitivna, vaše žene O-negativna, a bebina je krvna grupa O-pozitivna." "Jonathanova je krvna grupa A-pozitivna." "I ona se slaže. Moguće je da je dijete čija je krvna grupa A--pozitivna, biološki potomak roditelja čija je krvna grupa O-negativna." "Ne znam što da mislim", rekao je Don. "Dinina se mama zaklinje da beba liči na njenog brata dok je bio mali. Crvena je kosa naslijeđena s te strane." "DNK test će pokazati je li beba vaše biološko dijete, no moramo pričekati najmanje četiri tjedna." "A što da radimo u međuvremenu?" Don je upitao ljutito. "Vežite se za dijete, volite ga i na kraju ćete možda otkriti da ga morate dati nekom drugom. A možemo ga ostaviti i u rodilištu sve dok ne otkrijemo je li naše." "To vam nikako ne bih savjetovao. Za bebu nije dobro da svoje prve tjedne života provede u rodilištu", odgovorio je dr. Neitzer. "Čak se i o onima najbolesnijima veći dio vremena brinu roditelji. A dr. Manning kaže -" "Ne zanima me ništa što mi dr. Manning ima za reći", Don ga je prekinuo. "Otkad se embrio razdvojio prije četiri godine, sve što sam čuo bilo je da se Jonathanov brat blizanac nalazi u posebno označenoj epruveti." "Done, gdje si?" slabašan ga je glas dozivao. Anderson i dr. Neitzer su se vratili u sobu. Dina i Jonathan su se probudili. Rekla je: "Jonathan želi vidjeti svog brata." "Dušo, ne znam ..." Dinina je majka ustala i pogledala Dinu pogledom punim nade. "Ja znam. Slažem se s Jonathanom. Tu sam bebu nosila devet mjeseci. Prva sam se tri mjeseca bojala da ću ju izgubiti. Prvi puta kad sam osjetila život u sebi, zaplakala sam od sreće. Obožavam kavu, ali nisam ju smjela okusiti zato što ju on nije podnosio. Lupao me tako jako da čitava tri mjeseca nisam pošteno oka sklopila. Ne zanima me je li moje biološko dijete. Sam Bog zna da sam ga zaslužila i da ga žarko želim." "Dušo, dr. Neitzer kaže da su testiranja krvnih grupa pokazala da je možda naše biološko dijete." "To je dobro. A sada, molim vas, hoće li mi netko donijeti moje dijete?" U dva i trideset doktor Manning je praćen svojim pravnim zastupnicima i bolničkim službenikom ušao u bolničku dvoranu za konferencije. Bolnički je službenik glasno i jasno izjavio: "Dr. Manning će pročitati pripremljenu izjavu. Neće odgovarati na pitanja. Nakon toga vas molimo da napustite prostorije bolnice. Obitelj Anderson neće dati nikakvu izjavu niti dozvoljavaju da ih se slika." Sijeda kosa dr. Manninga bila je razbarušena, a u trenutku kad je stavio naočale i promuklim glasom počeo čitati na njegovom se licu očitovala napetost. 102
"Jedino što mogu u ovom trenutku učiniti jest da se ispričam obitelji Anderson za sve probleme koji su iskrsnuli i uznemirenost koju trenutačno proživljavaju. Uvjeren sam da je danas gospođa Anderson rodila svoje biološko dijete. Imala je dva embrija sačuvana u laboratoriju u našoj klinici. Jedan je bio embrio Jonathanovog brata blizanca, a drugi je njegovog brata. Prošlog ponedjeljka, Helene Petrovic mi je priznala da je imala nezgodu u laboratoriju u vrijeme dok je rukovala Petri posudama u kojima su se nalazila ta dva embrija. Poskliznula se i pala. Rukom je udarila i preokrenula jednu od laboratorijskih posuda prije nego ih je stavila u pokusne epruvete. Mislila je da se u posudi koju nije prevrnula nalazio embrij Jonathanovog brata blizanca i zato ju je označila posebnom oznakom. Drugi je embrio izgubila." Dr. Manning je skinuo naočale i pogledao prema gore. "Ako je Helene Petrovic rekla istinu, a ja nemam razloga vjerovati u suprotno, ponavljam, Dina Anderson je danas rodila svoje biološko dijete." Počeli su ga zasipati pitanjima. "Zašto vam to gospođa Petrovic nije odmah rekla?" "Zašto odmah niste upozorili obitelj Anderson?" Dr. Manning se nije obazirao na njih, već je nesigurno izašao iz prostorije. Victor Orsini je nazvao Phillipa Cartera u subotu nakon večernjih vijesti. "Mislim da je vrijeme da počneš razmišljati o odvjetnicima koji će zastupati tvrtku", rekao je Carteru. Carter se upravo spremao krenuti na večeru u Drumdoe Inn. "Slažem se. Cijela je stvar prevelika da bi ju Leiber sam vodio, no vjerujem da će nam on moći preporučiti nekog." Leiber je bio odvjetnik čije je usluge tvrtka koristila u nuždi. "Phillipe, ako nemaš nikakvih planova za večeras, bilo bi mi drago ako bi mi se pridružio na večeri. Vjerujem da znaš onu staru izreku: Jad ne trpi samoću." "Onda sam dobro isplanirao ovu večer. Naći ću se s Catherine i Meg Collins." "Pozdravi ih. Vidimo se u ponedjeljak." Orsini je spustio slušalicu i odšetao do prozora. Jezero Candlewood je večeras bilo mirno. Svjetla kuća koje su se nalazile na obali svijetlila su jače nego obično. Večere, pomislio je Orsini. Bio je siguran da se njegovo ime spominjalo na njima. Svi su ovdje znali da radi za tvrtku Collins i Carter. Iz razgovora s Phillipom Carterom saznao je ono što ga je zanimalo: Carter je večeras imao dogovor s Catherine i Meghan, što znači da može otići do ureda. Bit će sam što će mu omogućiti da provede nekoliko sati pregledavajući dosjee u uredu Edwina Collinsa. Nešto ga je počelo zabrinjavati i zato je morao pregledati sve Edove papire i računalo prije nego Meg pokupi stvari.
103
Meghan, Mac i Phillip dogovorili su se za večeru u Drumdoe Innu u sedam i trideset. Catherine se nalazila u kuhinji od četiri sata poslije podne. "Tvoja majka je hrabra", rekao je Mac. "I ja joj se divim", rekla je Meg. "Jesi li pogledao večernje vijesti? Gledala sam PCD. Glavna je reportaža bila kombinacija pogreške otkrivene kod Andersonovih, ubojstva Petroviceve, moje sličnosti sa ženom koja se nalazi u mrtvačnici i naloga za uhićenje mog oca. Pretpostavljam da su sve postaje izvještavale isto." "I ja tako mislim", Mac se tiho složio. Phillip je podigao ruke kako bi izrazio bespomoćnost. "Meg, sve bih učinio da vam pomognem. Učinio bih sve da otkrijem razlog iz kojeg je Edwin Collins poslao Helene Petrovic na Kliniku Manning." "Postoji objašnjenje", rekla je Meg. "Ja vjerujem u to, a i mama se sa mnom slaže, i to joj je dalo snagu da dođe ovamo i stavi oko struka pregaču." "Neće valjda sama biti u kuhinji?" Phillip se pobunio. "Ne. Tony, glavni kuhar koji je prošlo ljeto otišao u mirovinu, nazvao ju je danas i ponudio da se vrati i da joj pomaže neko vrijeme. Zahvalila sam mu se, no također sam ga zamolila da ne preuzima sav posao na sebe. Što ima više posla, to je bolje za mamu. On je sada u kuhinji tako da će nam se ona moći uskoro pridružiti." Meghan je osjetila Macov pogled na sebi, no spustila je glavu kako bi izbjegla suosjećanje koje je primijetila na njemu. Znala je da će večeras svatko tko se nađe u blagovaonici promatrati nju i njenu mamu kako bi otkrili kako se dvije napaćene žene drže. Namjerno je odabrala odjeću u crvenim tonovima: suknju do listova i vestu. Stavila je i nakit. Pažljivo se našminkala. Stavila je rumenilo, sjenilo i ruž. Čini mi se da ne izgledam kao nezaposlena novinarka, zaključila je pogledavši se u ogledalo prije nego je otišla od kuće. Ono što ju je uznemirivalo bila je činjenica da ju je Mac prozreo bez obzira na fasadu koju je brižljivo pripremila. On sigurno zna da sam uz sve ostalo zabrinuta i zbog posla, pomislila je. Mac je naručio crno vino. Nasuo ga je i onda joj nazdravio. "Imam za tebe poruku od Kylea. Kad sam mu rekao da ćemo večeras zajedno večerati, rekao mi je da ti kažem da će te doći preplašiti sutra na večer." Meg se nasmijala. "Naravno; sutra je Noć vještica. Kako će se Kyle maskirati?" "Originalno. Bit će duh, ali zaista zastrašujući duh, ili barem tako kaže. Sutra popodne vodim njega i još neke klince okolo po susjedstvu, no tebe je odlučio sačuvati za sutra na večer. I zato, ako sutra na večer čuješ kuckanje po prozoru, budi spremna." "Potrudit ću se da budem kod kuće. Pogledajte, ide mama." Catherine je bila nasmiješena dok je hodala blagovaonicom. Neprestano su ju zaustavljali 104
gosti kako bi ju zagrlili. I na kraju, kad im se pridružila, rekla je: "Drago mi je da smo došli ovamo. Ovdje se puno bolje osjećam nego kod kuće." "Izgledaš predivno", rekao je Phillip. "Zaista si borac." Zatim je pogledao i Meg istim pogledom punim divljenja. Meg je pogledala Maca. I on je primijetio Phillipove osjećaje prema Catherini. Pažljivo, Phillipe. Nemoj preplašiti mamu, pomislila je Meghan. Zatim je pogledala prstene koje je njena mama nosila na ruci. Dijamanti i smaragdi koje je nosila blistali su na svjetlu male stolne lampe. Nešto ranije joj je;rekla da namjerava založiti ili prodati svoj nakit. Uskoro slijedi poprilično velika naplata poreza. Catherine je rekla: "Jedino zbog čega žalim jest to što sam željela da ti naslijediš nakit." Nije me briga za mene, pomislila je Meg, ali ... "Meg? Jesi li se odlučila?" "Oh, oprostite." Meghan se nasmijala i onda pogledala jelovnik koji je držala u ruci. ' "Probaj govedinu a la Wellington", rekla je Catherine. "Izvrsna je, vjeruj mi. Ja sam ju spremila." - Tijekom večere, Meg je bila zahvalna Macu i Phillipu za to što su razgovor skrenuli na sigurne teme, sve od asfaltiranja lokalnih cesta do Kyleovog nastupa u nogometnoj ekipi na prvenstvu. Nakon što su naručili cappuccino, Phillip je upitao Meg kakvi su njeni planovi. "Žao mi je zbog posla", rekao je. Meg je slegnula ramenima. "U svakom slučaju nije mi drago, no možda sve dobro svrši. Znaš, neprestano mi je na pameti da nitko ne zna ništa o Helene Petrovic. Ona je rješenje svega što se događa. Odlučila sam otkriti sve što mogu o njoj jer vjerujem da ću tako doći do odgovora na neka pitanja." "Bit će mi drago ako uspiješ", rekao je Phillip. "Sam Bog zna da i ja želim neke odgovore." "I još nešto", rekla je Meg, "nisam uspjela pospremiti tatin ured. Imaš li što protiv da dođem sutra?" "Nemam ništa protiv. Ti sama znaš da onamo možeš doći kad god želiš. Mogu li ti nekako pomoći?" "Ne, hvala. Mogu sama." "Meg, nazovi me kad završiš", rekao je Mac. "Doći ću ti pomoći da preneseš stvari u auto." "Sutra je tvoj dan s Kyleom i njegovom bandom", podsjetila ga je. "Ne brini, mogu sama." Nasmijala se dvojici muškaraca. "Momci, hvala vam na društvu. Lijepo je znati da čovjek ima prijatelje, posebice kad sve krene nizbrdo." U Scottsdaleu u Arizoni, u devet sati u subotu na večer, Frances Golier je uzdahnula i odložila nož s drvenom ručkom. Prihvatila je ponudu da izradi kip u 105
bronci, metar visok, Navajo dječaka i djevojčice, kao poklon počasnom gostu na dobrotvornoj večeri. Rok se bližio, a Frances je bila nezadovoljna glinenim modelom na kojem je radila. Nije uspjela prikazati upitan izraz koji je viđala na nježnim dječjim licima. Na fotografijama koje je snimila vidjelo se to nešto što je pokušavala izraziti, no ruke jednostavno nisu bile u stanju prenijeti njenu jasnu viziju. Toliko ju je toga mučilo da se jednostavno nije mogla usredotočiti na rad. Annie. Nisu se čule već gotovo dva tjedna. Ostavila je brojne poruke na njenoj telefonskoj sekretarici, no čini se da Annie nije marila. U posljednja je dva dana nazvala njene najbliže prijatelje, no nitko ju nije vidio. Mogla bi biti bilo gdje, pomislila je Frances. Možda je prihvatila zadatak da napiše članak o nekom udaljenom mjestu za kakav turistički časopis - mjestu od kojeg je i sam Bog digao ruke. Kao slobodni pisac putopisa, Annie je dolazila i odlazila bez nekog posebnog reda. Odgojila sam ju da bude samostalna, Frances je rekla samoj sebi. Odgojila sam ju da bude slobodna, da riskira, da živi život koji želi. Jesam li ju odgajala da čini ono što ja nisam uspjela? zapitala se. Bila je to misao koja joj se već neko vrijeme vrtjela po glavi. Zaključila je da nije imalo smisla večeras više pokušavati raditi. Otišla je do kamina i ubacila nekoliko cjepanica u vatru. Dan je bio topao i sunčan, no večeri u pustinji su bile jako svježe. Kuća je bila tiha. Možda više nikad neće osjetiti da joj srce brže udara kao što se to dešavalo kad ga je očekivala. Kao mala djevojčica, Annie je često pitala zašto tata toliko vremena provodi na putu. "Radi jako važan posao za vladu", Frances bi joj odgovorila. Kad je Annie narasla, postala je znatiželjnija. "Kakav posao radiš, tata?" "Ja sam ti nešto kao pas čuvar, dušo." "Radiš li za CIA-u?" "I da radim, ne bih ti rekao." "Znači da radiš, zar ne?" "Annie, radim za vladu i zato često moram letjeti s jednog kraja države na drugi." Prisjetivši se toga, Frances je otišla u kuhinju, stavila led u čašu i preko njega nasula veću količinu scotcha. Ovo baš i nije najbolji način rješavanja problema, rekla je samoj sebi. Piće je ostavila na ormariću i otišla u kupaonicu. Istuširala se ribajući komadiće sasušene gline koji su se zadržali u porama njenih dlanova. Odjenula je sivu svilenu pidžamu i ogrnula kućnu haljinu. Zatim je uzela scotch i legla na kauč ispred kamina. Uzela je članak Associated Pressa koji je istrgnula iz jutarnjih novina - sažetak izvještaja o nesreći na mostu Tappan Zee koji je izdala uprava New York State Thruwaya. U jednom je dijelu pisalo: "Broj žrtava koje su nastradale u nesreći smanjen je s osam na sedam. Temeljitom istragom nisu otkriveni ostaci automobila Edwina Collinsa, a ni ostaci njegovog tijela." 106
Frances je sada proganjalo pitanje je li moguće da je Edwin još uvijek živ? Ujutro kad je otišao bio je jako zabrinut zbog posla. Sve se više bojao da će dvostruki život koji je vodio biti otkriven i da će izgubiti obje kćeri. U prsima je osjećao bol na što su mu liječnici rekli da je uzrokovana nervozom. U prosincu joj je dao obveznicu na njeno ime na dvjesto tisuća dolara. "U slučaju da mi se nešto dogodi", rekao je. Da li je u to vrijeme razmišljao kako da nestane i iz jednog i iz drugog života? I Annie, gdje li je? Frances je bila u agoniji, a što je najgore, slutila je da svemu još uvijek nije došao kraj. Edwin je imao telefonsku sekretaricu u svom uredu. Tijekom godina, ako je željela stupiti s njim u vezu, dogovor je bio da će nazvati između ponoći i pet sati ujutro prema Istočnom vremenu. A on je svako jutro u šest sati provjeravao poruke uz pomoć mobitela i onda ih brisao. Naravno, taj je broj sada bio isključen. A možda i nije? U Arizoni je sat pokazivao nekoliko minuta preko deset što je značilo da je na Istočnoj obali prošla ponoć. Podigla je slušalicu i okrenula broj. Nakon dva zvona, Edova snimljena poruka je krenula. "Dobili ste 203-555-2867. Poslije signala ostavite kratku poruku." Frances se preplašila čuvši njegov glas i na kratko zaboravila razlog svog poziva. Je li moguće da je živ? zapitala se. I ako je živ, provjerava li uopće poruke na sekretarici? Nije imala što izgubiti. Žurno je ostavila dogovorenu poruku. "Gospodine Collins, molim vas, nazovite Palomino Leather Goods. Ako ste još uvijek zainteresirani za onu poslovnu torbu, obavještavam vas da smo dobili pošiljku." Victor Orsini se nalazio u uredu Edwina Collinsa. Još uvijek je prekapao po njegovim dosjeima kad je telefon zazvonio. Skočio je. Tko li to zove ured u ovo doba? Uključila se telefonska sekretarica. Sjedeći na Collinsovoj stolici, Orsini je slušao izmijenjeni glas koji je ostavljao poruku. Nakon što je veza prekinuta, ostao je još neko vrijeme sjediti i netremice gledati aparat. Nitko u ovo vrijeme ne obavlja poslovne razgovore, a pogotovo ne u vezi poslovnih torbi, zaključio je. To je nekakva šifra. Netko očekuje da će Ed Collins primiti poruku. A sve to zajedno potvrđuje da postoji još jedna osoba koja je uvjerena da je Edwin Collins živ. Nekoliko je minuta kasnije Victor Orsini napustio Edov ured. Nije pronašao ono zbog čega je došao.
107
U nedjelju je ujutro Catherine Collins otišla u crkvu St. Paul na misu u deset sati, no nije se mogla usredotočiti na propovijed. Krštena je u crkvi, vjenčala se u njoj, iz nje je ispratila svoje roditelje na posljednje počivalište. U Božjem je hramu uvijek pronalazila utjehu. Toliko se dugo molila Bogu da otkriju Edwinovo tijelo, molila se da preboli njegovu smrt, molila se Bogu da joj da dovoljno snage da nastavi sama bez ljubavi svog života. Što li je sada od Boga tražila? zapitala se. Samo da se Meg ništa ne dogodi. Pogledala je svoju kćer koja je sjedila do nje, potpuno mirna, naizgled usredotočena na riječi propovjednika, no znala je vrlo dobro da je njena kćer također u mislima daleko odlutala. Ulomak izDies Irae joj se duboko ucrtao u misli. "Dan gnjeva i dan oplakivanja. Bože, svijet u pepelu gori." Ja sam ljuta i povrijeđena i moj se svijet pretvorio u pepeo, pomislila je Catherine. Trepavicama je pokušala zadržati suze kad je osjetila da je Megina ruka stegnula njenu. Poslije mise su otišle na kavu i slatka peciva u lokalnu pekarnicu u kojoj se nalazilo desetak stolova. "Osjećaš li se bolje?" upitala ju je Meg. "Da", Catherine je odgovorila vedro. "Ova su slatka peciva lijek za sve. Idem s tobom u tatin ured." "Mislila sam da smo se složile da ću ja otići onamo i pokupiti tatine stvari. Koliko se sjećam, zbog toga smo od kuće krenule s oba automobila." "Ni tebi nije lako, a zajedno ćemo prije završiti s poslom. Osim toga, neke će stvari biti preteške da ih sama nosiš." U glasu njene majke naslućivala se nota konačnosti koja je, što je Meghan dobro znala, uvijek označavala kraj rasprave. Meghanin je automobil bio ispunjen praznim kutijama koje je pripremila za pakiranje. Ona i njena majka su ih unijele u zgradu. Kad su otvorile vrata prostorija Collinsa i Cartera, iznenadile su se toplinom koju su osjetile i svjetlima koja su bila upaljena. "Kladim se da je Phillip bio ovdje rano ujutro i da je uključio grijanje", primijetila je Catherine. Pogledala je recepciju. "Iznenađujuće je koliko sam rijetko dolazila ovamo", rekla je. "Tvoj je tata toliko vremena provodio na putu, a čak i kad je bio ovdje, uglavnom je bio vani na sastancima. A ja sam bila vezana za Inn." "Ja sam vjerojatno više vremena provela ovdje", rekla je Meg. "Ponekad sam dolazila ovamo poslije škole i onda se vraćala kući s njim autom." Otvorila je vrata tatinog ureda. "Sve je isto. Sve su stvari na mjestu na kojem ih je ostavio", rekla je majci. "Phillip je bio toliko dobar i čuvao ga ovako dugo. I ti i ja znamo da se Victor već trebao useliti unutra." Nekoliko su trenutaka šutke promatrale prostoriju: njegov radni stol, dugački stol iza njega sa slikama, dio zida s policama za knjige i ormarićima za dosjee izrađenim iz drveta trešnje baš kao i radni stol. Sve sa stilom i dobrim ukusom. 108
"Edwin ga je kupio, a ja sam renovirala ovaj stol", rekla je Catherine. "Vjerujem da Phillip neće imati ništa protiv ako ga uzmemo." "Sigurna sam da neće." Počele su skupljati slike i slagati ih u kutiju. Meghan je znala da su obje osjećale potrebu da što prije uklone osobne stvari njihova supruga i oca kako bi sebi olakšale cijelu situaciju. Zatim je predložila: "Mama, zašto ti ne bi složila knjige, a ja ću pregledati radni stol i dosjee." Tek kad je sjela za radni stol, primijetila je lampicu koja se palila i gasila na telefonskoj sekretarici smještenoj na niskom stoliću do stolice. "Pogledaj ovo!" Njena je mama prišla stolu. "Zar je moguće da ljudi još uvijek ostavljaju poruke na tatinoj sekretarici?" upitala je u nevjerici i onda se sagnula kako bi provjerila koliko je poruka bilo ostavljeno. "Samo jedna. Poslušajmo ju!" Zbunjene, poslušale su poruku i zatim kompjutorski glas koji je rekao: "Nedjelja, trideset i prvi listopad, dvadeset i četiri sata i devet minuta. Kraj posljednje poruke." "Ova je poruka ostavljena prije nekoliko sati!" Catherine je uzviknula. "Tko ostavlja poslovne poruke usred noći? I kada je tvoj tata uopće mogao naručiti poslovnu torbu?" "Možda se radi o pogrešci", rekla je Meghan. "Tko god da je nazvao, nije ostavio telefonski broj ili ime." "Mislim da sam u pravu kad kažem da bi većina trgovaca ostavila broj u slučaju da mušterija želi potvrditi narudžbu, posebice onu načinjenu prije mnogo mjeseci, zar ne? Meg, ova poruka nema smisla. Osim toga, ta žena uopće ne zvuči poput trgovkinje." Meg je izvadila kasetu iz sekretarice i spremila ju u ruksak. "Nema nikakvog smisla", složila se. "Samo ćemo uzalud gubiti vrijeme ako budemo pokušavale ovdje nešto pametno zaključiti. Nastavimo s pakiranjem, a kad doemo kući, možemo ju ponovo poslušati." Na brzinu je pregledala ladice radnog stola u kojima je pronašla uobičajenu uredsku opremu kao što su bili papiri, blokovi, spajalice, olovke i markeri. Sjetila se da je, kada bi pregledavao životopise kandidata, njen otac žutim markerom označavao najprivlačnije osobine ili radno iskustvo, a ono što mu se ne bi dopalo ružičastim. Brzo je prebacila u kutije sadržaj ladica. Zatim se prebacila na dosjee. U prvom su se nalazili izvještaji o troškovima njenog oca. Iz svega, Meg je zaključila da je knjigovođa zadržavao originale, a kopije je sa štambiljem PLAĆENO vraćao njenom ocu. "Ove ću dosjee ponijeti kući", rekla je. "Ovo su kopije koje su pripadale tati, a originali su ionako već u arhivi." "Zašto?" "Možda otkrijem nekakav trag koji bi nas odveo do Palomino Leather Goodsa." Upravo su završavale s posljednjom kutijom kad su čule da netko otvara vrata. "Ja sam", viknuo je Phillip. 109
Ušao je u ured. Na sebi je imao košulju raskopčanu na vratu, prsluk bez rukava, samtastu jaknu i traperice. "Nadam se da je već bilo dovoljno toplo kad ste došle", rekao je. "Navratio sam ujutro. Preko vikenda isključujemo grijanje i ovo se mjesto jako rashladi. Pogledao je kutije. "Znao sam da će vam biti potrebna pomoć. Catherine, molim te odloži na pod kutiju punu knjiga." "Tata ju je zvaoSupermišom", rekla je Meg. "Baš lijepo od tebe, Phillipe." Ugledao je korice dosjea s troškovima koje su virile iz jedne od kutija. "Jeste li sigurni da želite sve ovo? Pa to vam je samo dosadna papirologija. Meg, ja sam ju već pregledao. Pokušao sam naći neku od polica osiguranja koje nisam našao u sefu." "Najbolje bi bilo da sve to ponesemo", rekla je Meg. "Ti ćeš sve to ionako baciti." "Phillipe, telefonska je sekretarica svjetlila kad smo stigle ovamo." Meghan je izvadila kasetu, stavila ju u aparat i još jednom premotala poruku. Na njegovom je licu ugledala izraz zgranutosti. "Očigledno, ni tebi nije ništa jasno." "Ne. Ne shvaćam." Na sreću, došle su s dva automobila. Prtljažnici i zadnja sjedišta bili su krcati u trenutku kad su iznijele posljednju kutiju. Odbile su Phillipa koji im je ponudio da pođe s njima i pomogne im prilikom unošenja kutija u kuću. "U Innu rade dva pomoćna konobara koje ću zamoliti da se pobrinu o svemu", rekla je Catherine. Dok je vozila prema kući, Meghan je odlučila da će svaki trenutak, koji neće provoditi istražujući život Helene Petrovic, iskoristiti za pregled tatinih papira. Ako je u tatinom životu postojao netko drugi, pomislila je, i ako je ona žena u mrtvačnici Annie koju je Cyrus Graham sreo prije deset godina, u dosjeima bi možda mogli postojati neki tragovi koji bi me mogli dovesti do njih, zaključila je. Intuicija joj je govorila da bi Palomino Leather Goods mogao biti jedan od tragova. U Kyleovim su očima Noć vještica i plašenje susjeda bili više nego uspješni. U nedjelju je na večer na podu sobe s televizorom raširio kolekciju slatkiša, keksa, kolača, jabuka i penija, dok je Mac pripremao večeru. "Nemoj ništa od tog smeća jesti", Mac ga je upozorio. "Znam, tata. To si mi već dva puta rekao." "Što znači da ti je možda došlo do glave." Mac je probao hamburgere koji su se nalazili na roštilju. "Zašto uvijek nedjeljom, kad smo kod kuće, jedemo hamburgere?" upitao je Kyle. "Bolji su u McDonald'su." 110
"Sine, hvala ti lijepo." Mac ih je stavio u rasječena zapečena peciva. "Nedjeljom jedemo hamburgere zato što njih najbolje spremam. Gotovo svaki petak idemo van na večeru, a gospođa Dileo kuha za tebe ostatak tjedna. A sad jedi ako želiš ponovo odjenuti kostim i preplašiti Meg." Kyle je pojeo dva zalogaja hamburgera. "Tata, da li ti se Meg sviđa?" "Da, i to jako. Zašto?" "Bilo bi mi drago kada bi češće dolazila kod nas. Jako je zabavna." I meni bi bilo drago kad bi češće dolazila, pomislio je Mac, no čini se da se to neće dogoditi. Sinoć, kad joj je ponudio da joj pomogne spakirati osobne stvari njenog oca, odbila ga je bez razmišljanja. Drži se podalje! Nemoj mi se približavati! Mi smo samo prijatelji. Jednostavnije bi bilo da je izvjesila natpis. Jasno je da je odrasla i da više nije ona devetnaestogodišnjakinja koja je bila zaljubljena u njega i koja mu je napisala pismo u kojem ga je preklinjala da se ne vjenča s Ginger. Želio je da to pismo ima sada sa sobom. Također je želio da isto osjeća i sada. Ako ništa drugo, zažalio je zato što nije poslušao njeno preklinjanje u vezi Ginger. Zatim je Mac pogledao svog sina. Ne, ne žalim, zaključio je. Da sam drukčije postupio, ne bih sada imao ovako lijepog sina. "Tata, što ti je?" upitao je Kyle. "Izgledaš zabrinuto." "To si mi rekao i za Meg kad si ju jučer vidio na televiziji." "Pa, ona je izgledala zabrinuto, a danas i ti izgledaš tako." "Ma brinem se samo zato što mi se čini da ću morati naučiti još nešto kuhati. Dovrši s jelom i obuci kostim." U sedam i trideset su izašli iz kuće. Kyle je zaključio da je vani dovoljno mračno za duhove. "Kladim se da su duhovi doista sada vani", rekao je. "Na Noć vještica svi se mrtvi ljudi dižu iz grobova i hodaju naokolo." "Tko ti je to rekao?" "Danny." "Reci Dannyju da je to samo priča koju svi pričaju na Noć vještica." Prošli su zavoj na cesti i stigli do imanja Collinsovih. "A sada, tata, ti me pričekaj ovdje uz grmlje. Tu te Meg neće moći vidjeti. Ja idem iza kuće. Lupat ću po njenom prozoru i zavijati. U redu?" "U redu. Nemoj ju jako prestrašiti." Njišući svoju lanternu u obliku lubanje, Kyle je otrčao iza kuće Collinsovih. Rolete u blagovaonici su bile podignute. Vidio je Meg koja je sjedila za stolom s gomilom papira ispred sebe. Nešto mu je palo na pamet. Otići će do ruba šume i odande se zaletjeti prema kući vičući: "Booo, booo", zatim će početi lupati po prozoru. To će je doista preplašiti. Stao je između dva drveta, raširio je ruke i počeo mahati. Kako je zamahnuo rukom prema natrag, napipao je kožu, glatku kožu, a zatim uho. Čuo je disanje. Okrenuvši se prema natrag, ugledao je konture čovjeka koji je klečao iza njega, a svjetlost njegove lanterne odbijala se od objektiva kamere. Ruka ga je zgrabila za vrat. Kyle se počeo trzati pokušavajući se osloboditi i počeo je 111
vikati. Zatim ga je ruka snažno gurnula prema naprijed. Pao je. Ispala mu je lanterna koju je ručicarna počeo tražiti. No umjesto nje, zgrabio je nešto drugo. Još uvijek vičući, stao je na noge i potrčao prema kući. Kad je prvi put začuo vrisak, Mac je pomislio da se Kyle doista potrudio. Zatim, kad se vika nastavila, otrčao je prema šumi. Za tren je pretrčao travnjak i zaobišao kuću. Meg je u blagovaonici također čula viku. I ona je potrčala prema vratima. Otvorila je vrata i zgrabila Kylea koji se poskliznuo na ulazu u kuću i pao joj u zagrljaj. Jecao je. Kad je Mac stigao do vrata, našao ih je u istom položaju. Meg je njihala njegovog sina i pokušavala ga umiriti. "Kyle, sve je u redu. Sve je u redu", ponavljala je. Prošlo je još nekoliko minuta prije nego im je uspio reći što se dogodilo. "Kyle, zbog svih onih priča o mrtvacima koji izlaze iz grobova, svašta ti se priviđa", rekao je Mac. "Ondje nije bilo ničeg." Kasnije, nešto smireniji, pijuckajući vruću čokoladu koju mu je Meg spremila, Kyle je bio ustrajan. "Ondje je bio čovjek i imao je kameru. Pao sam kad me gurnuo i rukama dohvatio nešto. I onda, kad sam vidio Meg, ispalo mi je. Tata, idi pogledati što je to bilo." "Donijet ću ti bateriju, Mac", rekla je Meg. Mac je izišao van i počeo svijetliti po zemlji. Nije morao daleko otići. Tek nekoliko koraka od stražnjeg trijema pronašao je sivu kutiju - sivu kutiju kakva obično služi za spremanje videokaseta. Podigao ju je i uputio se prema šumi još uvijek osvjetljavajući zemlju ispred sebe. Znao je da potraga nema smisla. Niti jedan napasnik ne bi čekao da ga otkriju. Kyleova se lanterna nalazila točno u liniji s prozorom blagovaonice. Na mjestu na kojem je stajao mogao je jasno vidjeti Meg i Kylea. Netko je s kamerom bio ovdje i promatrao Meg, možda ju je snimao. Zašto? Mac je pomislio na mrtvu djevojku čije je tijelo ležalo u mrtvačnici i onda se žurno vratio u kuću. Glupi klinjo! Bernie je pomislio dok je trčao kroz šumu prema svom automobilu. Parkirao ga je pri kraju parkirališta Drumdoe Inna, ali ne na samom kraju kako se ne bi upadao u oči. Ondje je sada bilo kojih četrdesetak parkiranih automobila i njegov Chevy se nije ni na koji način izdvajao iz mase. Žurno je bacio kameru u prtljažnik i odvezao se prema cesti broj 7. Pazio je da ne vozi više od deset kilometara iznad dozvoljene brzine. Znao je da spora vo žnja također privlači pozornost policije. Je li ga onaj mali dobro pogledao? Činilo mu se da nije. Bilo je mračno, a i mali je bio preplašen. Da je imao još samo nekoliko sekundi, povukao bi se, a mali ne bi imao pojma da je uopće bio ondje. 112
Bernie je bio bijesan. Uživao je gledajući Meghan kroz objektiv kamere. Osim toga, imao je tako jasan pogled. Bio je siguran da je načinio dobre snimke. S druge strane, nikada nije vidio nikog toliko uplašenog. Mali je bio izvan sebe. Osjetio je uzbuđenje i živost. Kao da ga je sama pomisao na to punila dodatnom energijom. Imati takvu moć. Biti u stanju snimiti nečije izraze i pokrete i tajne male geste, kao što je Meghanino prebacivanje kose iza uha dok je pregledavala papire. Preplašiti nekog toliko da vrišti i plače i trči, kao što je onaj mali maloprije učinio. Promatrati Meghan, njene ruke, njenu kosu ... Stephanie Petrovic je provela nemirnu noć. Tek je ujutro uspjela zaspati. Kad se probudila, u deset i trideset u nedjelju ujutro, lijeno je otvorila oči i nasmijala se. Konačno je pronašla izlaz. UpozoriIi su ju da nikada ne izgovori njegovo ime, da zaboravi da ga je upoznala, ali to je bilo prije nego je Helene Petrovic ubijena i prije nego je izgubila šansu da promijeni oporuku. Na telefonu je bio jako ljubazan prema njoj. Obećao joj je da će se pobrinuti za nju. Rekao joj je da će organizirati usvajanje bebe. Rekao je da će pronaći ljude koji će za dijete platiti sto tisuća dolara. "Toliko?" upitala je radosno. Uvjerio ju je da za to neće biti problema. Također joj je obećao nabaviti zelenu kartu. "Bit će krivotvorena, no nitko to neće moći otkriti", rekao je. "Kako bilo, predlažem ti da se preseliš negdje gdje te nitko ne poznaje. Ne želim da te itko prepozna. Čak i u velikom gradu, kao što je New York, ljudi nalijeću jedni na druge, a u tvom bi slučaju počeli zapitkivati. Mogla bi otići u Californiju." Stephanie je bila uvjerena da će joj se California svidjeti. Možda bi ondje mogla naći posao u toplicama, pomislila je. Sa sto tisuća dolara će moći sebi priuštiti potrebno školovanje. A možda bi se mogla odmah zaposliti. Bila je poput Helene. Posao kozmetičarke je bio posao za koji je rođena. Osim toga, obožavala ga je. Rekao joj je da će poslati automobil po nju u sedam sati na večer. "Ne želim da susjedi primijete da se seliš", rekao joj je. Stephanie je željela još neko vrijeme lješkariti u krevetu, no osjetila je glad. Još deset dana i beba će se roditi. Nakon poroda ću otići na dijetu, obećala je samoj sebi. Istuširala se i obukla trudničku haljinu koju je počela mrziti. Zatim se počela pakirati. Helene je imala dosta odjeće u ormaru. Zašto ju ne bi uzela? Stephanie se zapitala. Ne znam tko ju zaslužuje više od mene? Zbog trbuha, gotovo sve joj je bilo tijesno, no kad smršavi i postane ona stara, Helenina odjeća će joj biti taman. Njena se teta poprilično konzervativno oblačila, no sva je njena odjeća bila skupa i odabrana s puno ukusa. Stephanie je 113
pregledala ormar i ladice ormarića ostavljajući samo ono što joj se nimalo nije sviđalo. Helene je imala mali sef ugrađen u pod ormara. Stephanie je znala gdje se nalazila kombinaciju za otvaranje. Otvorila ga je. U njemu nije bilo puno nakita, no nekoliko je komada vrijedilo puno. Spremila ih je u kozmetičku torbicu. Šteta što sa sobom nije mogla ponijeti i namještaj. S druge strane, iz slika Californije koje je vidjela u različitim časopisima, zaključila je da ondje nisu koristili staromodni, tapecirani namještaj i tamno drvo kao što je mahagonij. Pregledala je ostatak kuće i odabrala nekoliko drezdenskih figurica. Zatim se sjetila srebrnog pribora za jelo. Velika je kutija bila prevelika i preteška da bi ju ponijela sa sobom i zato je svu srebrninu vezala gumicama kako ne bi zveketala i stavila ju u plastične vreće. Odvjetnik, gospodin Potters, nazvao je u pet sati samo da provjeri kako se osjeća. "Možda bi se željela pridružiti meni i mojoj supruzi na večeri, Stephanie?" "O, hvala vam", rekla je, "ali očekujem jednu gospođu iz Rumunjskog društva." "Baš dobro. Pomislio sam da možda ne želiš biti sama. Zapamti, slobodno me nazovi ako ti bilo što ustreba." "Gospodine Potters, tako ste dobri." "Pa, jedino mi je žao što ne mogu više za tebe učiniti. Na nesreću, kad je oporuka u pitanju, moje su ruke vezane." Ne trebam tvoju pomoć, pomislila je Stephanie kad je spustila slušalicu. A sada je došlo vrijeme da napiše pismo. Sastavila je tri verzije prije nego je bila zadovoljna. Znala je da je neke riječi krivo napisala i zato je morala sve provjeriti u rječniku. No sve se činilo u redu. Pismo je bilo naslovljeno na gospodina Pottersa. Automobil je stigao točno u sedam sati. Vozač je iznio njene torbe iz kuće. Stephanie je ostavila poruku na stolu u blagovaonici, pogasila svjetla, zatvorila vrata iza sebe i kroz mrak se uputila popločenom stazom prema automobilu koji ju je čekao. U ponedjeljak je ujutro Meghan nazvala Stephanie Petrovic, ali nitko se nije javio. Sjela je za stol i počela pregledavati poslovne dosjee svog oca. Odmah je primijetila nešto. Pronašla je rezervacije i račun za petodnevni boravak u hotelu Four Seasons na Beverly Hillsu, od 23. do 28. siječnja - dana kad je letio za Newark i nestao. Nakon prva dva dana na računu nisu upisani nikakvi dodatni troškovi. Čak i da je veći dio svojih obroka imao vani, Meghan je razmišljala, naručio bi doručak u sobu ili obavio nekoliko telefonskih razgovora ili pak otvorio sobni bar - pa to je normalno.
114
S druge strane, ako se nalazio u prizemlju, bilo bi slično njemu da ode do buffeta i ondje popije sok, kavu ili pojede pecivo. Nikada nije obilato doručkovao. U prva dva dana su zabilježeni dodatni troškovi, kao što su sobar, boca vina, sendvič, telefonski pozivi. Zabilježila je datume tri dana kad nije bilo dodatnih troškova. Ovo je možda učestali model, pomislila je. U podne je još jednom nazvala Stephanie, no nitko nije odgovarao. U dva se sata uzbunila i nazvala odvjetnika Charlesa Pottersa koji ju je uvjerio da je sa Stephanie sve u redu. Razgovarao je s njom večer prije i rekla mu je da očekuje gošću iz Rumunjskog društva. "Drago mi je što to čujem", rekla je Meghan. "Jako je uplašena." "Da, slažem se s vama", rekao je Potters. "Postoji nešto što i nije toliko poznato, a tiče se situacije u kakvoj se ona našla. Kada netko ostavi sav svoj imetak dobrotvornoj organizaciji ili medicinskoj ustanovi, kao što je u ovom slučaju Klinika Manning, ako je nekom bliskom rođaku potrebna materijalna podrška zbog čega odluči osporiti oporuku, dobrotvorna organizacija ili klinika može ponuditi naknadu. Naravno, takvi se dogovori postižu iza zatvorenih vrata. Kako bilo, budući da je Stephanie nastupila pred kamerama i doslovno optužila kliniku za ubojstvo njene tete, takav dogovor ne dolazi u obzir. Takva bi ponuda djelovala kao novac koji bi trebao ušutkati stranku." "Razumijem", rekla je Meghan. "Ja ću i dalje pokušavati stupiti u vezu sa Stephanie, a vas bih zamolila da joj kažete da mi se javi, naravno ako se čujete s njom. Još uvijek smatram da bi netko trebao pronaći muškarca s kojim je ostala u drugom stanju. Zbog odluke da da bebu na usvajanje, jednog bi dana mogla požaliti." Meghanina je majka otišla u Inn kako bi pomogla osoblju u pripremi i služenju doručka i ručka. Kući se vratila u vrijeme kad je Meghan završavala svoj razgovor s Pottersom. "Daj da ti pomognem", rekla je i sjela na stolicu do nje. "Ako želiš, možeš preuzeti", rekla joj je Meghan. "Ja bih trebala otići do stana, pokupiti odjeću i poštu. Prvi je studeni i ne sumnjam da su sva mala pisamca s prozorčićima već stigla." Prethodnu večer, kad se njena mama vratila iz Inna, ispričala joj je sve o čovjeku s kamerom koji je prestrašio Kylea. "Zamolila sam nekog s postaje da izvrši provjeru; još uvijek mi ništa nisu javili, no sigurna sam da jedan od onih groznih programa radi reportažu o tati i Andersonovima", rekla je. "Oni rade na takav način. Obično pošalju nekog da špijunira." Nije dozvolila Macu da nazove policiju. Mami je objasnila što je radila s dosjeima. "Mama, obrati pažnju na hotelske račune na kojima nema podataka o dodatnim troškovima za tri do četiri dana za redom. Zanima me je li se to desilo samo onda kad je tata bio u 115
Californiji." Nije spomenula da je Los Angeles udaljen tek pola sata leta od Scottsdalea. "I, naravno, Palomino Leather Goods", rekla je Catherine. "Ne znam zašto, ali to ime ne mogu izbaciti iz glave. Čini mi se da sam ga već negdje čula, ali prije puno vremena." Meghan se još nije odlučila hoće li svratiti do PCD-ja na putu do stana. Na sebi je imala udobne stare hlače i svoju najdražu vestu. Bit će u redu; zaključila je. Baš je to najviše voljela u svom poslu - neformalnost iza kulisa. Na brzinu je začešljala kosu i zaključila da je već narasla. Sviđala joj se dužina do vrata, a sada su joj vršci kose dodirivali ramena. Kosa mrtve djevojke je bila iste dužine. Meghan je osjetila da su joj ruke hladne. Brzo je skupila kosu i napravila punđu. Na odlasku joj je mama rekla: "Meg, zašto ne pođeš na večeru s prijateljima? Dobro bi ti došlo da se barem na kratko udaljiš od svih problema." "Nisam baš raspoložena za druženje", rekla je Meg, "ali nazvat ću te ako promijenim odluku. Ti ćeš biti u Innu?" " » Da. "Pa, kad se vratiš kući nakon što se smrači, molim te, navuci zastore." Podigla je ruku, dlan je bio okrenut prema naprijed, a prsti ispruženi. "Kao što bi Kyle rekao: Give me a high five!" Catherine je podigla ruku i kao odgovor, dodirnula Megin dlan. "Za bolju budućnost." Gledale su se nekoliko trenutaka nakon čega je Catherine rekla: "Vozi pažljivo." Bilo je to uobičajeno upozorenje još od vremena kad je Meg dobila vozačku dozvolu sa šesnaest godina. Njen je odgovor uvijek bio isti, no danas je odlučila reći: "Zapravo sam namjeravala šlepati prikolicu za traktor." Odmah pošto je izgovorila te riječi, poželjela se ugristi za jezik. Nesreću na mostu Tappan Zee je izazvala cisterna koja je vukla prikolicu za traktor. Znala je da i njena majka razmišlja o istom kad je rekla: "Dragi Bože, Meg, kao da hodamo po minskom polju, zar ne? Čak su i šale koje su već godinama nezaobilazni dio naše obitelji i naših života, postale dvosmislene i izvrnute. Ima li kraja svemu ovom?" Istog je ponedjeljaka ujutro doktor George Manning podvrgnut ispitivanju u uredu pomoćnika državnog tužitelja Johna Dwyera. Pitanja su postajala sve direktnija, s prizvukom ironije. Dva su istražitelja mirno sjedila dok je njihov šef vodio ispitivanje. "Doktore," pitao je Dwyer, "možete li nam objasniti zašto nam odmah niste rekli da je Helene Petrovic pretpostavljala da je napravila pogrešku s embrijima Andersonovih?" "Zato što ni ona sama nije bila sigurna", odgovorio je doktor George Manning i slegnuo ramenima. Njegovo je lice, obično ružičasto, bilo sivo. Čak 116
je i privlačna boja njegove sijede kose izblijedila. Postala je sivkasta. Od poroda Dine Anderson, njegova je starost postala očigledna. "Doktore Manning, nekoliko ste puta ponovili da je osnivanje i vođenje klinike za izvantjelesnu oplodnju najveći uspjeh vašeg života. Jeste li bili svjesni planova Helene Petrovic da prepusti svoj poprilično velik imetak vašoj klinici?" "Razgovarali smo o tome. Znate, uspješnost u našem području je daleko od one kakvu želimo postići. Izvantjelesno je začeće skup postupak. Košta od deset do dvadeset tisuća dolara. Ako ne postignemo trudnoću, cijeli se postupak ponovo primjenjuje. Dok neke klinike tvrde da je jedan od pet pokušaja uspješan, istina je da tek jedan od deset pokušaja urodi trudnoćom." "Doktore, vidim da želite postići veći broj uspješnih trudnoća na vašoj klinici. Jesam li u pravu?" "Da, naravno." "Pa zar onda niste doživjeli otkaz Helene Petrovic koji ste primili prošlog ponedjeljka i njeno priznanje da je možda načinila ozbiljnu pogrešku, kao direktan udarac?" "Bio sam ogorčen." "Pa ipak, čak i kad su otkrili da je ubijena, prešutjeli ste jako važan razlog njenog otkaza koji vam je i sama dala." Dwyer se nagnuo nad stolom. "Što vam je još gospođica Helene Petrovic rekla za vrijeme sastanka prošlog ponedjeljka, doktore?" Manning je prekrižio ruke. "Rekla je da planira prodati kuću u Lawrencevilleu i da se planira odseliti. Rekla mi je da će možda otići živjeti u Francusku." "I što ste mislili o njenom planu?" "Bio sam iznenađen", šapnuo je. "Bio sam siguran da je odlučila pobjeći." "Pobjeći od čega, doktore?" George Manning je znao da je sve gotovo. Više nije mogao štititi kliniku. "Imao sam osjećaj da se bojala da će se, ako se pokaže da beba Andersonovih nije Jonathanov brat blizanac, pokrenuti istraga koja bi mogla otkriti sve pogreške koje je načinila u laboratoriju." "Oporuka, doktore. Jeste li mislili da će Helene Petrovic također promijeniti svoju oporuku?" "Rekla mi je da joj je žao, ali da nema izbora. Planirala je duži odmor, a osim toga, imala je i obitelj koju je morala zbrinuti." John Dwyer je dobio odgovor koj i je i očekivao. "Doktore Manning, kad ste posljednji put razgovarali s Edwinom Collinsom?" "Nazvao me je dan prije nego je nestao." Doktoru Georgeu Manningu nije se svidjelo ono što je ugledao u očima Johna Dwyera. "Bio je to prvi kontakt s njim, pismeni ili usmeni, otkad je mojoj klinici preporučio Helene Petrovic", rekao je okrenuvši glavu na drugu stranu. Nije se mogao suočiti s nedostatkom povjerenja i nevjericom koje je zamijetio u ponašanju pomoćnika državnog tužitelja. 117
Meghan je odlučila ne otići do ureda, već se odvesti ravno do stana. Stigla je u četiri sata. Njen je poštanski sandučić bio pun. Izvadila je sve omotnice te reklame i slično smeće i onda krenula dizalom do stana koji se nalazio na četrnaestom katu. Odmah je otvorila prozore kako bi ga provjetrila i ostala stajati neko vrijeme do njih promatrajući Kip slobode. Danas je dama djelovala odsutno, ali i dalje privlačno u ogrtaču koji su sjene kasno popodnevnog sunca napravile oko nje. Često bi se, kada bi promatrala Kip, sjetila svog djeda, Pata Kellyja, koji je još kao tinejdžer došao u Ameriku bez ičega i koji je radio predano i teško kako bi sagradio svoje malo carstvo. Što li bi njen djed pomislio da zna da je njegova kći Catherine izgubila skoro sve za što je on radio i to samo zbog njenog supruga koji ju je godinama varao? Scottsdale, Arizona. Meg je pogledala prema luci New Yorka i shvatila što ju je mučilo. Arizona se nalazi na jugozapadu. Palomino je imao prizvuk jugozapada. Otišla je do telefona, nazvala informacije i zatražila pozivni broj Scottsdalea u Arizoni. Zatim je nazvala informacije u Arizoni. Kad joj se javio glas, zapitala je: "Imate li broj telefona Edwina Collinsa ili E. R. Collinsa?" Odgovor je bio negativan. Meg je postavila još jedno pitanje. "Imate li broj telefona Palomino Leather Goodsa?" Uslijedila je stanka nakon koje je čula glas: "Molim vas, pričekajte trenutak." U ponedjeljak na večer, kad se Mac vratio kući s posla, Kyle je bio uobičajeno dobro raspoložen. Rekao je tati da je svim prijateljima u školi ispričao o muškarcu u šumi. "Svi su mi rekli da bi umrli od straha", rekao je zadovoljno. "Rekao sam im kako sam brzo trčao i kako sam mu pobjegao. Jesi li i ti svojim prijateljima pričao?" "Ne, nisam." "Ja nemam ništa protiv. Ako želiš, samo pričaj", rekao je Kyle samouvjereno. Kad se okrenuo, Mac ga je uhvatio za ruku. "Kyle, pričekaj malo." "Što je sad?" "Daj da pogledam nešto."
118
Kyle je na sebi imao pamučnu košulju otvorenu na vratu. Mac ju je povukao prema dolje i otkrio žućkasto-ljubičastu masnicu na donjem dijelu vrata. "Jesi li ovo jučer zaradio?" "Rekao sam ti da me je onaj tip zgrabio." "Rekao si da te je gurnuo." "Prvo me je zgrabio, ali uspio sam mu pobjeći." Mac je tiho opsovao. Sinoć mu nije palo na pamet da pregleda Kylea koji je na sebi imao kostim duha, a ispod njega bijelu majicu. Mislio je da je napasnik s kamerom samo gurnuo Kylea. No sad je shvatio da ga je prije guranja zgrabio za vrat. Snažni su prsti uzrokovali ovu masnicu. Mac je zagrlio Kylea i nazvao policiju. Sinoć je nevoljko prihvatio Meghaninu molbu da nikome ništa ne kaže. "Mac, situacija je ionako grozna. Mislim da ne bismo trebali davati medijima još povoda da nas muče", rekla je. "Zapamti što ti kažem, netko će napisati da se tata vrti oko kuće. Pomoćnik državnog tužitelja je siguran da pokušava stupiti u vezu s nama." Dovoljno sam dugo dozvolio da me Meg drži udaljenog od cijele stvari, Mac je ljutito zaključio. No neće više moći. Ono nije bio samo neki snimatelj koji se vrtio oko kuće u potrazi za još detalja zanimljivih za javnost. Na telefon su se odazvali nakon prvog zvona. "Državna policija, Thorne pri telefonu." Petnaest je minuta kasnije policijski automobil stigao pred kuću. Dva su policajca jasno dali do znanja da nisu najsretniji zbog činjenice da ih nije ranije nazvao. "Doktore MacIntyre, sinoć je bila Noć vještica. Uvijek se bojimo da bi neki luđak mogao vrludati naokolo u nadi da će pokupiti nekog klinca. Taj je čovjek mogao otići u neki drugi dio grada." "Slažem se s vama da sam trebao nazvati", rekao je Mac, "ali mislim da on nije tražio djecu. Nalazio se u šumi na mjestu gdje je bez problema mogao promatrati blagovaonicu u kući Collinsovih. Osim toga, Meghan Collins je u to vrijeme sjedila za stolom u blagovaonici." Policajci su izmijenili par pogleda. "Mislim da bi pomoćnik državnog tužitelja trebao saznati za ovo", jedan je od njih rekao. Cijelim putem od stana do kuće gorka je istina mučila Meg. Znala je da sada ima potvrdu da je njen otac imao još jednu obitelj u Arizoni. Kad je nazvala trgovinu Palomino Letaher Goods, razgovarala je s vlasnicom. Žena je bila zaprepaštena kad ju je upitala u vezi poruke ostavljene na sekretarici. "Taj poziv nije upućen odavde", rekla je odlučno. No potvrdila joj je da je imala kupca po imenu E. R. Collins čija je kćerka stara dvadesetak godina. Nakon toga, odbila je davati druge informacije preko telefona. Meg je u Newtown stigla u sedam i trideset. Skrenula je na vozni prilaz i iznenadila se vidjevši Macov Chrysler i još jednu nepoznatu limuzinu parkirane ispred kuće. Što je sada? zapitala se uzbunjeno. Parkirala je iza njih i žurno se 119
uputila prema prednjem trijemu još jednom shvativši da bilo što nepredviđenog ubrzava rad njenog srca. Posebna istražiteljica Arlene Weiss nalazila se u dnevnoj sobi s Catherine, Macom i Kyleom. U Macovom glasu nije bilo note kajanja ili isprike dok je objašnjavao Meg zašto je pozvao lokalnu policiju i kasnije ured pomoćnika državnog tužitelja i izvijestio ih o napasniku. U stvari, Meg je prema tonu njegovog glasa kojim joj se obratio, bila sigurna da je bio ljut. Kylea je zgrabio napasnik i prestrašio; neki ga je luđak mogao zadaviti, a ja Macu nisam dozvolila da nazove policiju, pomislila je. Nije ga krivila zbog njegovog bijesa. Kyle je sjedio na kauču između Catherine i Maca. Ugledavši Meghan, ustao je i potrčao prema njoj. "Meg, nemoj biti tužna. Sa mnom je sve u redu." Stavio je ruke na njene obraze. "Zaista, sa mnom je sve u redu." Pogledala ga je u njegove ozbiljne oči i onda ga snažno zagrlila. "Znam da je, prijatelju moj." Weissova nije dugo ostala. "Gospođice Collins, vjerovali ili ne, mi vam želimo pomoći", rekla je Meghan koja ju je pratila do vrata. "Kada ne nazovete policiju, ili dozvolite da drugi ljudi izvrše prijavu, incidenti, kao sinoćnji, negativno utječu na našu istragu. Da ste nas nazvali, za nekoliko minuta bi stigla policijska kola. Prema Kyleovim riječima, taj je muškarac nosio veliku kameru koja ga je morala usporiti. Molim vas, postoji li još nešto što bismo trebali znati?" "Ne", Meg je odgovorila. "Gospođa Collins kaže da ste bili u vašem stanu u New Yorku. Jeste li pronašli još kakvu faksiranu poruku?" "Ne." Ugrizla se za usnicu sjetivši se svog poziva trgovini Palomino Leather Goods. Weissova ju je promatrala. "Tako dakle. Pa, ako se sjetite bilo čega za što mislite da bi nas moglo zanimati, znate gdje ćete nas naći." Kad je Weissova otišla, Mac je rekao Kyleu: "Idi gledati televiziju. Doći ću po tebe za petnaestak minuta." "U redu je, tata. Nema ništa zanimljivog. Ostat ću ovdje s vama." "Ono maloprije nije bio prijedlog." Kyle je skočio. "Dobro, dobro. Ne moraš se odmah ljutiti." "U redu, tata", složila se Meghan. "Zaista se ne moraš ljutiti." Kyle joj je dao ruku dok je prolazio pokraj njene stolice. Mac je pričekao dok nije čuo da su se vrata zatvorila. "Što si otkrila dok si bila u stanu, Meghan?" Meg je pogledala majku. "Gdje se nalazi trgovina Palomino Leather Goods i da imaju mušteriju gospođu E. R. Collins." Ne obazirući se na mamine uzdisaje ispričala im je sve o pozivima u Scottsdale. "Sutra letim onamo", rekla je. "Moram saznati je li gospođa Collins žena koju je Cyrus Graham vidio s tatom. Ne možemo biti sigurni dok ju ne upoznamo." 120
Catherine Collins se nadala da bol koju je vidjela na licu svoje kćeri, nije bila identična njenom izrazu lica kad je tiho rekla: "Meggie, ako toliko sličiš na djevojku u mrtvačnici i ako je ona žena u Scottsdaleu njena majka, bojim se da bi se mogla užasno osjećati kad te vidi." "Ništa neće olakšati bilo kojoj ženi za koju se ispostavi da je majka one djevojke." Bilo joj je drago da ju nitko nije pokušavao odgovoriti od nauma. Umjesto toga, Mac je rekao: "Meg, nemoj nikome reći kamo ideš. Nikome. Ozbiljno ti to kažem. Što misliš koliko ćeš ostati?" "Preko noći." "Onda ćemo svima koji budu pitali, reći da si u stanu. Neka ostane na tome." Kad je pokupio Kylea, rekao je: "Catherine, ako Kyle i ja sutra dođemo u Inn na večeru, hoćeš li nam se moći pridružiti?" Catherine se jedva uspjela nasmijati. "Naravno. Što da sutra stavim na jelovnik, Kyle?" "Pileće burgere?" upitao je pun nade. "Jel' ti to meni pokušavaš uništiti posao? Dođi sa mnom. Donijela sam kekse iz Inna. Uzet ćeš nekoliko sa sobom kući." Povela ga je u kuhinju. "Catherine ima stila", rekao je Mac. "Mislim da je znala da sam želio na kratko ostati nasamo s tobom. Meg, ne sviđa mi se to što ideš sama, ali mislim da te razumijem. A sada želim istinu. Postoji li nešto što nisi rekla?" "Ne." "Meg, više ti neću dozvoliti da me držiš po strani. Najbolje bi ti bilo da se privikneš na to. Kako ti mogu pomoći?" "Nazovi Stephanie Petrovic ujutro i ako se ne javi, nazovi njenog odvjetnika. Imam neki čudan osjećaj u vezi nje. Zvala sam ju tri ili četiri puta i niti jednom se nije javila. Nazvala sam ju i iz automobila prije pola sata. Beba bi se trebala roditi za desetak dana, a ona se osjeća jako loše. Prije neki je dan bila iscrpljena nakon tetinog ispraćaja. Jedva je čekala da prilegne. Ne mogu vjerovati da odjednom toliko vremena provodi vani. Dat ću ti brojeve." Kad su Mac i Kyle otišli nekoliko minuta kasnije, Macov poljubac nije bio uobičajeni prijateljski dodir u obraz. Umjesto toga, baš kao što je to i njegov sin učinio nešto ranije, rukama je primio Megino lice. "Čuvaj se", naredio joj je i poljubio ju u usta. Ponedjeljak je bio Berniejev dan. Ustao je u zoru, smjestio se na kauč u podrumu i počeo gledati snimku Meghan koju je načinio sa svog skrovitog mjesta. Neprestano je premotavao kasetu na početak. Želio ju je pogledati sinoć, kad se vratio kući, ali mama je zahtijevala da joj pravi društvo. "Bernarde, previše vremena provodim sama", požalila se. "Prije, subotom i nedjeljom nisi običavao toliko vremena provoditi vani. Nadam se da nemaš djevojku?" "Naravno da ne, mama", rekao je. 121
"Znaš i sam da si upao u neprilike zbog djevojaka." "Mama, ništa od svega toga nije bila moja greška." "Nisam rekla da je tvoja pogreška. Samo sam rekla da su djevojke otrov za tebe. Kloni ih se." "Dobro, mama." Kad bi mama upala u takvo raspoloženje, Bernie je znao da je za njega najbolje da ju sasluša. Još uvijek je se bojao. Još uvijek je drhtao kad bi se sjetio vremena dok je odrastao, a ona bi se iznenada pojavila sa šibom u ruci. "Vidjela sam da gledaš onu kurvu na televiziji, Bernarde. Čitam te tvoje prljave misli." Mama nikada ne bi mogla razumjeti njegove osjećaje prema Meghan. Nikada ne bi mogla razumjeti da je ono što osjeća prema njoj čisto i nevino. Jedino što je želio jest biti u Meghaninoj blizini. Želio ju je viđati, želio je osjetiti da u bilo kakvoj situaciji može utjecati na Meghan da pogleda prema gore i nasmiješi se. Kao sinoć.'Da je pokucao na prozor i da ga je prepoznala, ne bi bila uplašena, već bi pohitala prema vratima i pustila ga unutra. Rekla bi: "Bernie, što radiš ovdje?" Možda bi ga čak ponudila šalicom čaja. Bernie se nagnuo prema naprijed. Ponovo je došao do najboljeg dijela u kojem je Meghan bila usredotočena na ono što je radila za stolom u blagovaonici, okružena papirima. Zoom-objektivom je uspio snimiti njeno lice. Postojalo je nešto u načinu na koji je vlažila usne što ga je uzbuđivalo. Njena je košulja bila otkopčana na vratu. Nije bio siguran je li vidio njeno srce kako udara ili je sve to umislio. "Bernarde! Bernarde!" Njegova se mama nalazila na vrhu stepenica. Dozivala ga je. Koliko li je već gore? "Da, mama. Stižem." "Dosta ti je trebalo", viknula je na njega kad je ušao u kuhinju. "Zakasnit ćeš na posao. Što si radio?" "Pospremao sam malo. Znam da želiš da podrum bude čist." Petnaest minuta kasnije nalazio se u autu. Vozio se svojom četvrti. Nije točno znao kamo ide. Znao je da bi trebao otići do zračne luke kako bi nešto zaradio. Morao je zaraditi nešto kako bi kupio svu opremu koju je želio posjedovati. Morao se prisiliti da okrene auto i da se uputi prema zračnoj luci La Guardia. Cijeli je dan proveo vozeći se od i prema aerodromu. Sve je teklo u najboljem redu sve dok se jedan od putnika nije počeo žaliti na promet. "Bože, hoćete li se već jednom prestrojiti u lijevu traku? Zar ne vidite da je ova zagušena?" Bernie je ponovo počeo razmišljati o Meghan. Razmišljao je da li je pametno da se, kad padne mrak, jednom proveze ispred njene kuće. Minutu kasnije putnik je viknuo: "Slušajte, trebao sam uzeti taksi. Gdje ste naučili voziti? Pratite promet, za ime Božje!" Bernie se nalazio na 122
posljednjem izlazu Grand Central Parkwaya, nadomak mosta Triborough. Naglo je skrenuo u desno, u ulicu paralelnu s Parkwayom i zaustavio auto u ugibalištu. "Što sad radite?" upitao ga je putnik oštro. Njegova se velika torba nalazila na sjedalu do Bernieja. Bernie se nagnuo, otvorio vrata i gurnuo ju van. "Gubite se", naredio je. "Nađite si taksi." Okrenuo se kako bi pogledao putnikovo lice. Njihovi su se pogledi sreli. Izraz se na putnikovom licu promijenio. Uspaničario se. "U redu, u redu, smirite se. Žao mi je što sam vas uzrujao." Iskočio je iz auta i pokupio torbu, a Bernie je pritisnuo gas. Poslužio se prečicama koje su vodile kroz male sporedne ulice. Najbolje će biti da ode kući. U suprotnom bi se mogao vratiti i razbiti glavu onom tipu. Namjerno je počeo duboko disati. Zatvorski mu je psihijatar rekao da se, svaki put kad osjeti da gubi kontrolu, pokuša umiriti dubokim disanjem. "Moraš naučiti kontrolirati bijes, Bernie", upozorio ga je. "Naročito ako ne želiš ostatak života provesti u zatvoru." Bernie se nije želio vratiti u zatvor. Bio je spreman učiniti sve samo da to spriječi. U utorak ujutro, Meghanin je sat zazvonio u četiri. Rezervirala je sjedalo na America West Flight 9, koji je kretao s aerodroma Kennedy u sedam i dvadeset i pet: Bez problema se probudila. Ionako nije dobro spavala. Istuširala se vrelom vodom i bilo joj je drago kad je osjetila da su se neki od napetih mišića na vratu i leđima počeli opuštati. Izvukla je donji veš i čarape i slušala vremensku prognozu na radiju. U New Yorku je temperatura bila ispod nule. U Arizoni je, naravno, prevladavala potpuno drukčija klima. Svježe večeri u ovo doba godine, ali, koliko je shvatila, dani su bili poprilično topli. Tanka, vunena jakna, hlače i tanka majica će biti posve dovoljni. Na sve će ogrnuti topliju jaknu bez podstave. Na brzinu je spakirala nekoliko stvari koje su joj bile potrebne budući da je ondje namjeravala prenoćiti. Kad se približila stepenicama, osjetila je miris kave. Njena je mama bila u kuhinji. "Mama, nisi trebala ustati", Meg se pobunila. "Nisam oka sklopila", Catherine Collins se igrala s remenom svog ogrtača. "Meg, nisam ti ponudila da pođem s tobom, ali sada više nisam sigurna je li to u redu. Možda ti ne bih smjela dozvoliti da sve to radiš sama. Ali ako postoji još jedna gospođa Collins u Scottsdaleu, jednostavno ne znam što bih joj rekla. Je li i ona živjela u mraku kao ja? Ili je znala da živi u laži?" "Nadam se da ću do kraja dana već imati neke odgovore", rekla je Meg. Popila je par gutljaja soka od grejpa i nekoliko gutljaja kave. "Moram krenuti. Vožnja do Kennedyja nije kratka. Ne bih htjela zaglaviti u prometu." Njena ju je mama otpratila do vrata. Meg ju je zagrlila. "U Phoenix ću stići u jedanaest sati, prema planinskom vremenu. Nazvat ću te danas kasno popodne." Osjetila je da ju mama promatra dok je hodala prema automobilu. 123
Let je bio nezanimljiv. Sjedila je do prozora i veći dio vremena provela promatrajući mekani jastuk načinjen iz bijelih oblaka. Sjetila se svog petog rođendana kad su ju mama i tata odveli u DisneyWorld. Bio je to njen prvi let. Sjedila je do prozora, tata do nje, a mama na sjedalu s druge strane prolaza. Godinama se tata šalio na njen račun zbog pitanja koje je tada postavila. "Tata, da izađemo iz aviona, bismo li mogli hodati po oblacima?" Rekao joj je da mu je žao što ju mora razočarati, no oblaci ih ne bi mogli zadržati. "No ja ću te uvijek pridržati, Meggie Anne", obećao joj je. I zaista je bilo tako. Sjetila se onog užasnog dana kad se poskliznula i pala neposredno prije kraja utrke zbog čega je njenoj srednjoj školi promaklo prvo mjesto na državnom prvenstvu. Tata ju je čekao ispred svlačionice u trenutku kad se išuljala van ne želeći čuti od svoje ekipe riječi suosjećanja ili primijetiti razočaranje na njihovim licima. On joj je umjesto utjehe ponudio razumijevanje. "Postoje neki događaji u našim životima, Meg," rekao joj je, "zbog kojih, bez obzira na to koliko je vremena prošlo, još uvijek osjećamo bol u duši. Bojim se da si upravo proživjela jedno od takvih iskustava." Meghan je odjednom preplavila nježnost, no ubrzo je i nestala kad se sjetila vremena koje je njen otac zbog obveza koje je njegov posao narnetao, provodio daleko od kuće. Ponekad ga nije bilo ni za Dan zahvalnosti ili Božić. Je li ih proslavljao u Scottsdaleu? Praznicima je u Innu bilo jako puno posla. Kad ga nije bilo kod kuće, ona i mama bi večerale s prijateljima u Drumdoeu, no njena je mama neprestano ustajala kako bi pozdravila goste ili provjerila je li u kuhinji sve u redu. Sjetila se svoje četrnaeste godine kađ je počela pohađati satove jazz plesa. Kad bi se tata vratio kući, pokazala bi mu najnovije korake koje je u međuvremenu savladala. "Meggie," uzdahnuo bi, "jazz je dobra glazba, a i ples je jako privlačan, ali valcer je ples anđela." On ju je naučio plesati bečki valcer. Osjetila je olakšanje čuvši pilota koji je najavio slijetanje na aerodrom Sky Harbor International gdje je vanjska temperatura bila sedamnaest stupnjeva. Meghan je izvadila svoje stvari iz pretinca iznad glave i nemirno čekala da se otvore vrata aviona. Željela je proživjeti današnji dan što je brže moguće. Agencija za najam automobila nalazila se na terminalu Berry Goldwater. Meghan se zaustavila kako bi provjerila adresu trgovine Palomino Leather Goods, i kad je potpisala potvrdu o najmu automobila zapitala je službenicu za smjernice. "Trgovina se nalazi u dijelu Scottsdalea zvanom Bogota", rekla je službenica. "To vam je predivna trgovačka četvrt u kojoj ćete se osjećati kao da ste u srednjem vijeku." Na karti je označila put i rekla: "Stići ćete tamo za dvadeset minuta." Dok je vozila, Meghan je zadivljeno promatrala prekrasne i daleke planine i duboko plavo, vedro nebo. Kad je prošla turistički dio grada, palme, narančino drveće i kaktusi su počeli ukrašavati okolinu. 124
Prošla je pokraj hotela Safari izgrađenog iz nepečene opeke. Okružen oleanderima i visokim palmama izgledao je autentično i privlačno. Tu je dakle Cyrus Graham sreo svog polubrata, njenog oca, prije gotovo jedanaest godina. Trgovina Palomino Leather Goods nalazila se kilometar i pol dalje u ulici Scottsdale. Tu su zgrade imale tornjeve poput onih u srednjovjekovnim dvorcima i nazupčene pregradne zidove. Kaldrmaste su ulice pridonosile srednjovjekovnom ozračju. Butici, koji su se nalazili s obje strane ulice, bili su mali, no svi su djelovali ekskluzivno. Meghan je skrenula lijevo na parkiralište koje se nalazilo nešto dalje od trgovine Palornino Leather Goods i izašla iz auta. Otkrivši da joj noge klecaju, nije baš bila najsretnija. Osjetila je prodoran miris fine kože kad je ušla u trgovinu. Torbe različitih veličina, od malenih novčanika do velikih torbi za prtljagu, bile su ukusno posložene po policama i stolovima. U izložbenom su se ormariću nalazili lijepo naslagani novčanici, kožni privjesci za ključeve i nakit. Poslovne su se i putne torbe nalazile u stražnjem dijelu koji je bio nekoliko stepenica niži od ulaznog dijela. U trgovini se nalazila još samo jedna osoba - mlada žena s izražajnim indijanskim crtama lica i gustom, tamnom kosom koja joj je valovito padala niz leđa. Pogledala je prema gore iz položaja iza kase i nasmijala se. "Mogu li vam pomoći?" U njenom glasu i ponašanju nije bilo traga mogućem prepoznavanju. Meghan je brzo razmišljala. "Nadam se. U Scottsdaleu ostajem samo nekoliko sati i željela bih potražiti rođake. Nemam njihovu adresu, a nema ih ni u telefonskom imeniku. Znam da kupuju ovdje te sam se nadala da biste mi vi mogli dati njihovu adresu ili broj telefona." Trgovkinja je oklijevala. "Ja sam ovdje tek počela raditi. Možete li se vratiti za sat vremena? Do tada će se vratiti vlasnica." "Molim vas", rekla je. "Imam jako malo vremena." "Kako se zovu? Mogu provjeriti imaju li račun kod nas." "E. R. Collins." "Oh", uzdahnula je službenica, "vi ste nas jučer nazvali, zar ne?" "Da." "Bila sam ovdje. Nakon što je razgovarala s vama, vlasnica, gospođa Stoges, mi je ispričala sve o smrti gospodina Collinsa. Je li on bio vaš rođak?" Meghanina su se usta osušila. "Da. Upravo zato želim navratiti do njih." Trgovkinja je upalila računalo. "Evo njihove adrese i telefonskog broja. No bojim se da ću prije nego vam ih dam, morati nazvati gospođu Collins i zatražiti njeno odobrenje." Na to nije mogla ništa reći. Meghan je promatrala dok je trgovkinja žurno okretala broj telefona. Trenutak kasnije rekla je u slušalicu: "Gospođo Collins? Zovem vas iz trgovine Palomino Leather Goods. Jedna mlada dama bi vas željela vidjeti. Kaže da je vaša rođaka. Imate li što protiv da joj dam vašu adresu?" Slušala je i onda se okrenula prema Meghan. "Možete li mi reći vaše ime?" 125
"Meghan. Meghan Collins." Trgovkinja ga je ponovila zatim poslušala, pozdravila gospođu Collins i spustila slušalicu. Nasmijala se Meghan. "Gospođa Collins bi željela da odmah dođete do nje. Stanuje desetak minuta odavde." Frances je stajala do prozora u stražnjem dijelu kuće i gledala van. Maleni sadreni zid okrunjen ogradom od kovanog željeza okruživao je bazen i stazu. Imanje se prostiralo do granice velike pustinje u kojoj se nalazio rezervat Pima indijanaca. U daljini se planina Camelback izdizala prema podnevnom suncu. Neprimjereno lijep dan za otkrivanje svih tajni, pomislila je. Annie je ipak otišla do Connecticuta, potražila Meghan i poslala ju ovamo. Zašto bi Annie poštovala želje svog oca? Frances se oštro upitala. Lojalnost je posljednja stvar koju duguje njemu i meni. Dva i pol dana otkad je ostavila poruku na Edwinovoj sekretarici provela je čekajući u agoniji punoj nade, ali i straha. Poziv koji je upravo primila iz trgovine Palomino Leather Goods nije bio onaj koji je očekivala. No, ako ništa drugo, Meghan Collins će joj moći reći kad je vidjela Annie, možda čak i gdje ju može potražiti. Zvonjava kućnog zvona se širila kućom, nježno, melodično, ali i zastrašujuće. Frances se okrenula i uputila prema ulaznim vratima. Kad je Meghan kročila na imanje u ulici Doubletree Ranch 1006, ugledala je jednokatnicu boje bijele kave, sadrenu kuću s crvenim krovom koja je graničila s pustinjom. Žarko crveni hibiskusi i kaktusi su ograđivali prednji dio nastambe, uklapajući se u očaravajuću ljepotu planinskog lanca koji se vidio u daljini. Hodajući prema ulaznim vratima, prošla je pokraj prozora kroz koji je vidjela ženu u kući. Nije mogla vidjeti njeno lice, no vidjela je da je visoka, jako mršava i da ima kosu zavezanu u punđu. Učinilo joj se da na sebi ima nekakvu kutu. Meghan je pozvonila i ubrzo su se vrata otvorila. Žena je djelovala prestrašeno. Njeno je lice preblijedilo. "Dragi Bože", šapnula je. "Znala sam da ličiš na Annie, ali nisam imala pojma ..." Ruka joj je poletjela prema ustima. Počela je stiskati usne kako bi zaustavila bujicu riječi. Ovo je Anniena mama i ne zna da je Annie mrtva. Užasnuta, Meghan je pomislila: Moja posjeta će samo pogoršati ionako tešku situaciju. Kako bi se mama osjećala da je Annie došla u Connecticut i rekla joj da sam mrtva? "Uđi, Meghan." Žena je stala sa strane još uvijek pridržavajući kvaku na vratima, kao da se na nju oslanjala. "Ja sam Frances Grolier." Meghan nije znala što je očekivala. Nije znala kakvu će osobu upoznati, ali u svakom slučaju ništa slično ovoj ženi istrošenog izgleda, prosijede kose, snažnih ruku i uskog, izboranog lica. Oči koje je gledala bile su šokirane i uznemirene. "Trgovkinja u Palominu vas je nazvala gospođom Collins, zar ne?" 126
"Trgovci me znaju kao gospođu Collins.'' Na ruci je nosila zlatni vjenčani prsten. Meghan je pogledala u njega. "Da", Frances Grolier je rekla. "Tvoj mi ga je otac dao samo kako bismo spriječili govorkanja." Meghan se sjetila svoje mame koja je grčevito stegnula vjenčani prsten koji joj je Fiona Black vratila. Nije više mogla izdržati. Pogledala je na drugu stranu i osjetila da ju je preplavio osjećaj gubitka. Dojmovi koje je stekla ugledavši sobu filtrirali su se kroz jad cijelog trenutka. Kuća je bila podijeljena u dva dijela. Studio se protezao kroz stražnji dio kuće. Prednji je dio bio dnevni boravak. Kauč se nalazio ispred kamina. Pod je bio pokriven pločicama boje zemlje. Kožna stolica boje kestena i odgovarajuća prostirka nalazili su kraj kamina i bili su vjerne kopije onih koje je tata imao u radnoj sobi, Meghan je zapanjeno zaključila. Tata se očigledno svugdje volio osjećati kao kod kuće, primijetila je ogorčeno. Uokvirene fotografije bile su izložene na polici iznad kamina. Privukle su ju poput magneta. Bile su to uglavnom obiteljske snimke tate s ovom ženom i mladom djevojkom koja bi vrlo lako mogla biti njena sestra, a koja je - ili je bolje reći koja je bila - njena polusestra. Jedna ju je slika posebno privukla. Bila je to snimka božićne idile. Njen tata na krilu drži petogodišnju ili šestogodišnju djevojčicu. Okruženi su poklonima. Mlada Frances Grolier kleči pokraj njih, njena je ruka naslonjena na njegovo rame. Svi su u pidžamama i kućnim ogrtačima. Sretna obitelj. Je li to bio Božić koji sam provela moleći se da se dogodi čudo, da tata iznenada pozvoni na vrata? zapitala se Meghan. Od bola je osjetila mučninu. Okrenula se na drugu stranu i ugledala poprsje na postolju smještenom uz zid na drugoj strani. S nogama koje su klecale na jedvite mu je jade prišla. Rijedak talent je oblikovao brončano poprsje njenog oca. Ljubav i razumijevanje se očituju na njegovom licu, kao i trunka sjete u sjaju očiju, nježna usta, dugi prsti savijeni ispod brade, lijepa glava s uvojkom koji mu je uvijek padao na čelo. Primijetila je da su pukotina na vratu i čelu bile pažljivo popravljene. "Meghan?" Okrenula se užasavajući se onog što je morala priopćiti. Frances Grolier je prešla preko sobe i prišla joj. Molećivim je glasom rekla: "Spremna sam na sve što osjećaš u vezi mene, ali, molim te ... Moram znati što je s Annie. Znaš li gdje se nalazi? I što je s tvojim ocem? Je li stupio u vezu s tobom?" Kao što je i obećao Meghan, Mac je u utorak ujutro u devet sati nekoliko puta neuspješno nazivao Stephanie Petrovic. Nastavio je nazivati svakih sat vremena, no nije bilo odgovora. 127
U dvanaest i petnaest je nazvao Charlesa Pottersa, odvjetnika Helene Petrovic. Kad se Potters javio, Mac se predstavio, iznio razlog svog poziva na što mu je Potters također rekao da je zabrinut zbog Stephanie Petrovic. "Zvao sam ju sinoć", objasnio je Potters. "Iz razgovora s gospođicom Collins zaključio sam da je i ona jako zabrinuta. Sada idem onamo. Imam ključ." Obećao je da će se javiti Macu. Sat i pol kasnije, ljutitim je glasom Potters izvijestio Maca o Stephanienoj poruci. "Ta mala lažljivica", viknuo je. "Uzela je sve što je mogla ponijeti! Srebrninu. Neke predivne drezdenske figure. Gotovo svu Heleninu odjeću. Nakit. Njen je nakit bio osiguran na nešto više od pedeset tisuća dolara. Obavijestit ću policiju. Ovo je krađa." "Rekli ste da je otišla s ocem djeteta?" Mac je upitao. "Prema onome što mi je Meghan rekla, teško u to mogu povjerovati. Meghan se učinilo da je Stephanie bila prestrašena kad joj je predložila da ga pronađu i zatraže da izdržava dijete." "Sve je to mogla biti gluma", rekao je Potters. "Stephanie Petrovic je hladna mlada žena. Uvjeravam vas da je glavni razlog njene tuge za tetom, činjenica da Helene nije izmijenila svoju oporuku kao što je, ako je za vjerovati Stephanie, planirala." "Gospodine Potters, vjerujete li da je Helene Petrovic planirala izmijeniti svoju oporuku?" "To ne mogu znati. No znam da je nekoliko tjedana prije smrti Helene dala kuću na prodaju i cijelo svoje osiguranje pretvorila u obveznice. Na sreću, nisu bile u njenom sefu." Kad je Mac spustio slušalicu, naslonio se i zamislio. Koliko dugo jedan amater, bez obzira na dar kojim je obdaren, može varati obrazovane stručnjake na polju reproduktivne endokrinologije i izvantjelesne oplodnje? zapitao se. Pa ipak, Helene Petrovic je uspijevala godinama. Ja to ne bih mogao, zaključio je Mac, prisjetivši se svog intenzivnog medicinskog obrazovanja. Prema onome što je Meghan rekla, Helene Petrovic je, dok je radila u Dowling Assisted Reproduction centru, provodila puno vremena u laboratoriju. A postoji i mogućnost da se viđala s doktorom iz bolnice Valley Memorial s kojom je centar povezan. Mac je odlučio. Sutra će uzeti slobodan dan. Neke se stvari najbolje osobno rješavaju. Sutra će se odvesti u bolnicu Valley Memorial u Trenton i sresti se s direktorom centra. Mora doći do nekih arhivskih podataka. Mac je upoznao doktora Georgea Manninga i imao dobro mišljenje o njemu, no ostao je šokiran i zabrinut činjenicom da Manning nije odmah upozorio Andersonove o mogućoj pogrešci. Bilo je jasno da se nadao da će to uspjeti sakriti. Mac se sada pitao postoji Ii mogućnost da je iznenadna odluka Helene Petrovic da da otkaz u klinici, promijeni oporuku, proda kuću i odseli se u 128
Francusku, bila rezultat mnogo ozbiljnijih razloga, a ne samo pogreške u laboratoriju. Posebice, razmišljao je, budući da se još uvijek može dokazati da je beba biološko dijete Andersonovih, iako nije identični brat blizanac kojeg su očekivali. Mac je želio saznati postoji li mogućnost da je doktor George Manning bio povezan s bolnicom Valley Memorial u bilo kojem a trenutku unutar nekoliko godina koliko je Helene Petrovic radila a u Dowling Assisted Reproduction centru. Manning ne bi bio prvi muškarac koji je odbacio svoj profesionalni život radi žene, a nije ni posljednji. Formalno je Petroviceva zaposlena preko tvrtke Collins i Carter Executive Search. No, Manning je tek jučer priznao da je razgovarao s Edwinom Collinsom dan prije njegova nestanka. Jesu li se sporili oko krivotvorenih papira? Ili joj je možda netko drugi od osoblja Klinike Manning pomogao? HIinika Manning je postojala kojih desetak godina. U njihovim se godišnjim izvještajima nalaze popisi višeg osoblja. Zamolit će svoju tajnicu da ih prepiše. Mac je izvadio blok i svojim je urednim i čitkim rukopisom, za kojeg su njegove kolege govorili da je atipičan za medicinsku profesiju, zapisao. Ništa nije imalo smisla. No postojala je jedna stvar za koju je bio uvjeren da je bila istinita. Sve što se dogodilo, povezano je na logičan način. Kao geni, pomislio je. U trenutku kad shvatite strukturu, sve sjeda na svoje mjesto. Blok je odložio sa strane. Imao je još dosta posla za obaviti budući da je sutra planirao uzeti slobodan dan kako bi otišao do Dowling centra. Bilo je četiri sata što je značilo da je u Arizoni bilo dva. Pitao se kako je Meghan, kako je napredovao dan koji se jedino može opisati teškim. Meghan je netremice promatrala Frances Grolier. "Što mislite time jesam li se čula s tatom?" "Meghan, posljednji put kad je bio ovdje, vidjela sam da mu se svijet ruši. Bio je preplašen i deprimiran. Rekao je da bi najradije jednostavno nestao. Meghan, moraš mi reći. -Jesi li vidjela Annie?" Prije nekoliko se sati Meghan sjetila tatinog upozorenja da neki događaji u životu izazivaju bol koja se ne zaboravlja. Osjetila je suosjećanje u trenutku kad je ugledala užasnut izraz u očima Anniene majke. Frances ju je primila za ruke: "Meghan, je li Annie bolesna?" Meghan nije mogla govoriti. Na tračak nade koji se mogao nazrijeti u prestrašenom glasu uznemirene i užasnute žene, odmahnula je glavom. "Je li ... je li Annie mrtva?" "Žao mi je." "Ne, to je nemoguće." Oči Frances Grolier su molećivo gledale Meghan. "Kad sam otvorila vrata ... premda sam znala da ti dolaziš ... na tren sam pomislila da je došla Annie. Znala sam da jako ličite jedna na drugu. Ed mi je pokazao tvoje slike." Noge Frances Grolier su otkazale. 129
Meghan ju je zgrabila za ruke i pomogla joj da sjedne na kauč. k auč. "Postoji li netko koga bih još mogla obavijestiti, netko koga biste željeli da je s vama u ovom trenutku?" "Ne, ne postoji nitko", šapnula je Frances Grolier. "Nitko." Njeno je lice postalo mrtvački bijelo. bijelo. Počela je buljiti buljiti u kamin kao da više nije bila svjesna Meghaninog prisustva. Meghan je bespomoćno promatrala zjenice Frances Grolier koje su se raširile i bezizražajan izraz na njenom licu. Upala je u stanje šoka, zaključila je. Zatim ju je Frances Grolier ravnodušnim glasom upitala: "Što se dogodilo mojoj kćerki?" "Ubijena je nožem. Ja sam se posve slučajno našla na hitnom h itnom odjelu kad su ju doveli." "Tko ...?" Grolierova nije završila pitanje. "Annie je možda bila žrtva pljačke", Meghan je tiho rekla. "Sa sobom nije imala nikakve isprave osim komadića papira na kojem je bilo napisano moje ime i telefonski broj." "Papir iz Drumdoe Inna." " » Da. "Gdje je sada moja kćerka?" "U zgradi ... u zgradi patologije na Manhattanu." "Misliš u mrtvačnici?" " » Da. "Kako si me pronašla, Meghan?" "Preko poruke koju ste prije neku večer več er ostavili na telefonskoj sekretarici. Ostavili ste poruku tati da se javi u trgovinu Palomino Leather Goods." Užasnuta, Frances Grolier se nasmiješila. "Ostavila sam poruku nadajući n adajući se da ću uspjeti stupiti u vezu s tvojim ocem. Annienim ocem. Ti si mu uvijek bila na prvom mjestu. mjestu. Jako se bojao da ćete ti i tvoja mama mama otkriti da nas dvije dvije postojimo. Živio je je u strahu." Meghan je primijetila da su stanje šoka zamijenili bijes i bol. "Žao mi je." Bilo je to sve što je uspjela reći. S mjesta na kojem je sjedila mogla je vidjeti božićnu sliku. Žao mi mi je zbog svih nas, pomislila je. "Meghan, moram s tobom porazgovarati, ali ne mogu sada. Moram biti sama. Gdje si odsjela?" "Pokušat ću unajmiti sobu u hotelu Safari." "Nazvat ću te kasnije. A sada, molim te, idi." Dok je Meghan zatvarala vrata, mogla je čuti tihe jecaje, tihe i ritmične jecaje koji su joj razdirali srce. Odvezla se do hotela moleći se da ne bude popunjen i da nitko neće pomisliti da je je Annie. No, na brzinu je je uzela sobu i deset minuta kasnije zatvorila vrata i legla na krevet. Osjećala je ogromno sažaljenje, ali i bol i užasan strah. Frances Grolier je bila uvjerena da je njen ljubavnik, Edwin Collins, živ.
130
U utorak se ujutro u jutro Victor Orsini preselio u ured Edwina Collinsa. Dan prije je pozvao agenciju za čišćenje čišćenje čiji su ljudi oprali zidove, prozore i tepih. Ured je sada bio sterilno čist. Orsini uopće nije razmišljao o preuređenju. To jednostavno nije dolazilo u obzir zbog situacije u kojoj su se nalazili. Znao je da su Meghan i njena majka u nedjelju pokupile sve osobne stvari Edwina Collinsa. Pretpostavio je da su čule poruku na telefonskoj sekretarici i da su sa sobom ponijele kasetu. Nije imao pojma kako k ako su ju sebi objasnile. Nadao se da neće uzeti Collinsove Collinsove poslovne dosjee, no dogodilo se suprotno. Melankolija? Nije vjerovao u to. Meghan je bila jako pametna. Tražila je nešto. Je li tražila tražila isto što što je i on pokušavao naći? Nalazi Nalazi li se to nešto u tim papirima? Hoće li to naći? Orsini je na tren prekinuo p rekinuo s raspakiravanjem svojih knjiga. Jutarnje je novine raširio na radnom stolu, radnom stolu koji je pripadao Edwinu Collinsu i koji će uskoro preseliti u Drumdoe Inn. Na prvoj se stranici nalazio nastavak priče o skandalu na Klinici Manning. Državni medicinski medicinski istražitelji istražitelji su posjetili posjetili kliniku u ponedjeljak i već su se proširile glasine da je Helene Petrovic napravila mnoštvo ozbiljnih pogrešaka. Prazne su bočice pronađene pored po red onih u kojima su se nalazili zamrznuti embriji što je ukazalo na mogućnost da je Helene Petrovic zbog nedostatka medicinskog obrazovanja nepravilno označavala epruvete, pa da ih je čak č ak i uništavala. Nezavisan je izvor, koji je odbio otkriti svoj identitet, skrenuo skrenuo pozornost na činjenicu da su, ako ništa drugo, klijenti koji su plaćali velike iznose za čuvanje embrija, plaćali previše. U najgorem mogućem scenariju, žene koje više nisu mogle proizvesti jajašca za moguću oplodnju, nisu imale izgleda da d a ostvare biološko materinstvo. U novinama je do članka tiskano i pismo Edwina Collinsa kojim je dr. Georgeu Manningu preporučio preporučio dr. Helene Petrovic. Pismo Pismo je bilo napisano napisano 21. ožujka, prije sedam godina, i imalo je prijemni žig od 22. ožujka. ožu jka. Orsini se namrgodio. Još jednom se sjetio optužujućeg i ljutitog glasa Edwina Collinsa koji ga je one noći nazvao iz automobila. Buljio je u novine i Edwinov potpis koji se nalazio na pismu preporuke. Grašci znoja pojavili po javili su se na njegovom čelu. Negdje u ovom uredu ili u dosjeima koje je Meghan Collins Coll ins ponijela kući, nalazi se se inkriminirajući dokaz koji će srušiti srušiti ovu kulu od karata. No hoće li ga itko pronaći? pronaći? Satima Bernie nije uspio smiriti bijes koji je putnik izazvao u njemu. Čim je njegova mama u ponedjeljak na večer otišla na spavanje, odjurio odjurio je u podrum i počeo gledati video kasetu na kojoj je snimio Meghan. Na kasetama na kojima je snimio nju kako izvještava izvještava za vijesti, bilo bilo je tona, no ona koju je je snimio iz šume, bila mu je najdraža. Odjednom je osjetio nemir. Imao je potrebu biti uz nju.
131
Cijelu je noć premotavao snimke, a na počinak je otišao tek kad su prve jutarnje zrake sunca počele prodirati prodirati kroz pukotine pukotine na kartonu koji je nalijepio nalijepio na uzan podrumski prozor. Mama će primijetiti da nije spavao u krevetu. U krevet je legao potpuno obučen i preko sebe navukao pokrivač baš u pravom trenutku. Škripa kreveta kreveta koja se čula iz susjedne susjedne sobe upozorila ga je da se mama budi. Nekoliko je minuta kasnije otvorila vrata njegove sobe. Znao je da ga gleda. Oči je držao sklopljene. Nije očekivala da će se probuditi još petnaest minuta. Nakon što su se vrata vrata ponovo zatvorila, sjeo je je na krevet i počeo planirati dan. Meghan se najvjerojatnije nalazila u Connecticutu. Ali gdje? U svojoj kući? Možda je odlučila pomoći mami u Innu. Što je sa stanom u New Yorku? York u? Možda je otišla tamo. Ustao je točno u sedam sati, skinuo vestu i košulju, odjenuo gornji dio pidžame za slučaj da ga mama mama vidi kad bude išao u kupaonicu. Ondje je je umio lice, obrijao se, oprao zube i počešljao kosu. Nasmijao se sam sebi vidjevši se u ogledalu medicinskog ormarića. Svi su mu uvijek govorili da ima topao osmijeh. Problem je bio u tome što se srebrnina na staklu počela ljuštiti tako da je odraz u ogledalu bio izobličen poput onih u zabavnim parkovima. Sada nije izgledao kao topla i prijateljski nastrojena osoba. Zatim se, kao što ga je mama naučila, nauč ila, sagnuo kako bi uzeo sredstvo za čišćenje, protresao ga je, prelio poveću količinu guste tekućine po umivaoniku, istrljao ga spužvom, isprao ga i posušio krpom koju je mama uvijek ostavljala uredno složenu pokraj kade. U svojoj je sobi namjestio krevet, složio gornji dio pidžame, odjenuo čistu košulju, a onu prljavu je odnio u košaru s prljavim rubljem. Danas mu je mama pripremila zobene pahuljice u njegovoj zdjeli. "Bernarde, izgledaš umorno", rekla je oštro. "Odmaraš li se dovoljno?" "Da, mama." "Kad si otišao na spavanje?" "Negdje oko jedanaest sati." "U jedanaest i trideset sam se probudila i otišla u kupaonicu. U to vrijeme još uvijek nisi bio u krevetu." "Onda sam vjerojatno na spavanje otišao nešto kasnije, mama." "Učinilo mi se da sam čula tvoj glas. Jesi li s nekim razgovarao?" razgo varao?" "Ne, mama. S kime bih razgovarao?" "Učinilo mi se kao da čujem ženski glas." "Mama, čula si glasove s televizora." Progutao je pahuljice i popio čaj. "Danas moram ranije doći na posao." Promatrala ga je s vrata. "Vrati se kući na vrijeme za večeru. Ne želim cijelu noć provesti u kuhinji." Želio joj je reći da bi mogao raditi prekovremeno, no nije se usudio. Možda će ju kasnije nazvati. 132
Tri zgrade dalje zaustavio se kod telefonske govornice. Bilo je hladno, no njegovo je drhtanje bilo izazvano uzbuđenjem koje je osjetio zato što je nazvao Meghanin stan. Telefon je zazvonio četiri puta. Kad se uključila telefonska sekretarica, spustio je slušalicu. Zatim je nazvao njenu kuću u Connecticutu. Javio se ženski glas. To mora da je Meghanina mama, zaključio je Bernie. Produbio je svoj glas i ubrzao govor. Želio je zvučati poput Toma Weickera. "Dobro jutro, gospođo Collins. Je li Meghan kod kuće?" "Tko je to?" "Tom Weicker s postaje PCD." "O, gospodine Weicker, Meg će biti žao što nije razgovarala s vama, ali danas je na putu." Bernie se namrgodio. Želio je saznati kamo je otputovala. "Mogu li nekako s njom stupiti u vezu?" "Bojim se da je to nemoguće, ali danas će mi se kasno popodne javiti. Možete li mi ostaviti vaš broj telefona da joj ga dam?" Bernie je brzo razmislio. Ne bi bilo dobro da negativno odgovori. Osim toga, želio je znati kad će se vratiti. "Da, recite joj da me nazove. Očekujete li da će se večeras vratiti?" "Ako se ne vrati večeras, sutra će sigurno biti ovdje." "Hvala vam." Bernie je spustio slušalicu ljut zato što nije mogao razgovarati s Meghan, ali zadovoljan zato što nije uzalud otišao do Connecticuta. Sjeo je u auto i uputio se na aerodrom Kennedy. Danas bi, ako ništa drugo, mogao zaraditi nešto novaca, ali njegovim bi mušterijama bilo najpametnije da mu ne govore kako da vozi. Ovog puta posebni istražitelji zaduženi za ubojstvo Helene Petrovic nisu otišli do Phillipa Cartera. Umjesto toga, u utorak su ga ujutro nazvali i zamolili da dođe do ureda pomoćnika državnog tužitelja u sudnicu Danbury na neslužbeni razgovor. "Kad želite da dođem?" upitao je Carter. "Što je prije moguće", odgovorila je istražiteljica Arlene Weiss. Phillip je pogledao u kalendar. Na njemu nije bilo ništa zapisano što ne bi mogao promijeniti. "Mogao bih doći u jedan", predložio je. "To nam odgovara." Nakon što je spustio slušalicu, pokušao se usredotočiti na jutarnju poštu. Primili su preporuke kandidata koje se planirali predložiti dvojici njihovih najjačih klijenata. Ako ništa drugo, oni se do sada još uvijek nisu povukli. Može li Collins i Carter Executive Search prebroditi ovu oluju? Nadao se da može. Jedna od stvari koju je planirao izvršiti u skorijoj budućnosti bila je da promijeni ime u Phillip Carter i partneri. Iz susjedne je sobe mogao čuti zvukove koje je Orsini stvarao premještajući namještaj u uredu Edwina Collinsa. Nemoj se previše udomaćiti, pomislio je Phillip. Prerano je bilo da se otarasi Victora Orsinija. Za sada mu je još uvijek bio potreban, no imao je već nekoliko zamjena na pameti. 133
Pitao se jesu li ponovo ispitivali Meghan i Catherine. Nazvao je Catherine kod kuće. Kad se javila, veselo je rekao: "Ja sam. Samo sam želio provjeriti kako si." "Tako lijepo od tebe, Phillipe." Njen je glas zvučao uznemireno. "Je li sve u redu, Catherine?" brzo je upitao. "Nadam se da vas policija nije gnjavila?" "Ne, zapravo nije. Pregledavam Edove dosjee, kopije njegovih računa i slično. Znaš što mi je Meghan naglasila?" Nije čekala na njegov odgovor. "Pronašle smo hotelske račune za četiri do pet dana. Nakon prvog ili drugog dana nema dodatnih troškova. Niti za piće ili bocu vina na kraju dana. Jesi li to uopće primijetio?" "Ne. Ja nisam pregledavao Edwinov troškovnik, Catherine." "Svi dosjei idu unatrag sedam godina. Postoji li razlog za to?" "To je u redu. Po zakonu se toliko dugo moraju čuvati računi za slučaj inspekcije. Porezni ured je u stanju otići puno dalje ako sumnjaju da postoji mogućnost utaje poreza." "Ono što sam primijetila jest da su takvi računi naplaćivani za vrijeme njegovog boravka u Californiji. Čini mi se da je često odlazio u Californiju." "U Californiji smo puno radili. Mnogo smo poslova obavili ondje. To se promijenilo u posljednjih nekoliko godina." "Znači da se nikada nisi pitao zašto toliko često odlazi u Californiju?" "Catherine, Edwin je bio moj stariji partner. Uvijek smo odlazili onamo gdje smo mislili da ćemo pronaći posla." "Žao mi je, Phillipe. Nisam te mislila optužiti da si znao nešto o Edwinu što ja u trideset godina braka nisam otkrila." "Za drugu ženu?" "Moguće." "Prolaziš kroz teška vremena", rekao je Phillip. "Kako je Meg? Je li s tobom?" "Meg je dobro. Na putu je. I znaš što, baš je danas morao nazvati njen šef." "Jesi li slobodna večeras? Mislio sam te pozvati na večeru." "Ne, žao mi je. Nalazim se s Macom i Kyleom u Innu." Catherine je oklijevala. "Hoćeš li nam se pridružiti?" "Ne vjerujem, no svejedno, hvala na pozivu. A sutra na večer? Jesi li sutra slobodna?" "Ovisi o tome kad će se Meg vratiti. Mogu li te nazvati?" "Naravno. Čuvaj se i zapamti, na raspolaganju sam ti." Dva sata kasnije Phillipa su ispitivali u uredu Johna Dwyera, pomoćnika državnog tužitelja. Posebni istražitelji, Bob Marron i Arlene Weiss, bili su s Dwyerom koji je vodio ispitivanje. Neka od pitanja su bila jednaka onima koje su postavili Catherini Collins. "Zar niti u jednom jedinom trenutku niste posumnjali da bi vaš partner mogao voditi dvostruki život?" " » Ne. "Što sad mislite?" 134
"S mrtvom djevojkom u mrtvačnici u New Yorku koja liči na Meghan? S Meghan koja je zatražila da se napravi DNK test? Naravno da sad mislim tako." "Prema putovanjima Edwina Collinsa, možete li pretpostaviti gdje je imao još jednu vezu?" "Ne, to vam ne bih znao reći." Pomoćnik državnog tužitelja je izgledao razdraženo. "Gospodine Carter, imam osjećaj da svi ljudi, koji su bili bliski s njim, pokušavaju na ovaj ili onaj način zaštiti Edwina Collinsa. Dozvolite mi da vam nešto kažem. Mi vjerujemo da je živ. Ako je imao još jednu vezu, posebice dugogodišnju, postoji mogućnost da se ondje sada nalazi. Pokušajte pogoditi. Recite mi jednostavno što mislite gdje bi to moglo biti?" "Jednostavno ne znam", ponovio je Phillip. "U redu, gospodine Carter", Dwyer je grubo rekao. "Hoćete li nam dati odobrenje da pregledamo dosjee Collins i Carter Executive Searcha ako ustanovimo da je to neophodno, ili ćemo za to morati tražiti sudski nalog?" "Bilo bi mi drago kada biste pregledali dosjee!" Phillip oštro izgovori. "Učinite sve što možete da bi priveli taj grozan posao kraju i pustite pristojne ljude da nastave sa svojim životom." Vrativši se u svoj ured, Phillip Collins je shvatio da nema želju večer provesti u samoći. Iz automobila je još jednom nazvao Catherine. Kad se javila, rekao joj je: "Catherine, predomislio sam se. Ako Mac i Kyle nemaju ništa protiv, bilo bi mi drago da vam se pridružim za večerom." U tri sata, iz svoje hotelske sobe, Meghan je nazvala kući. U Connecticutu je bilo pet sati, a željela je razgovarati s majkom prije nego ode u Inn. Razgovor je bio bolan. Ne mogavši naći riječi kojima bi ublažila cijelu situaciju, ispričala joj je sve o iscrpljujućem susretu s Frances Grolier. "Bilo je užasno", zaključila je. "Bila je očajna, naravno. Annie je bila njeno jedino dijete." "Koliko je godina imala Annie?" njena je mama tiho upitala. "Ne znam. Mislim da je nešto mlađa od mene." "Tako dakle. To znači da su sve ove godine bili zajedno." "Da, tako je", složila se Meghan razmišljajući istovremeno o fotografijama koje je vidjela. "Mama, to nije sve. Frances je, čini se uvjerena da je tata živ." "Ne može biti uvjerena da je živ." "Ali jest. Ne znam ništa više. Ostat ću u hotelu sve dok mi se ne javi. Rekla je da želi sa mnom razgovarati." "Što ti još može reći, Meg?" "Još uvijek ne zna puno o Annienoj smrti." Meghan je shvatila da je isuviše emocionalno iscrpljena da bi nastavila razgovor. "Mama, ne mogu više razgovarati. Ako ti se pruži prilika da kažeš Macu, a da Kyle ne čuje, samo izvoli." 135
Meghan je sjedila na rubu kreveta. Kad je završila razgovor s mamom, legla je na jastuke i sklopila oči. Probudilo ju je zvono telefona. Sjela je svjesna da je soba mračna i svježa. Osvijetljeni sat na radiju pokazivao je da za pet minuta prošlo osam sati. Ispružila se i podigla slušalicu. Njoj je samoj njen glas zvučao umorno i promuklo kad je nerazgovijetno rekla: "Halo." "Meghan, Frances Grolier pri telefonu. Možeš li sutra ujutro doći do mene? Što ranije to bolje?" "Da." Učinilo joj se da bi pitanje, kako se osjeća, bilo neprimjereno u ovom trenutku. Kako bi se bilo koja žena u istoj situaciji osjećala? Umjesto toga, Meghan je upitala: "Odgovara li vam devet sati?" "Da, i hvala ti." Premda je bol bila duboko urezana u njeno lice, činilo se da se Frances Grolier sljedećeg jutra uspjela smiriti. Kad je otvorila vrata, rekla je Meghan: "Skuhala sam kavu." Sjele su na kauč sa šalicama u rukama. Njihova su tijela bila ukočeno okrenuta jedno prema drugom. "Reci mi kako je Annie umrla", naredila je. "Sve mi reci. Moram znati." Meghan je počela: "Bila sam na zadatku u bolnici Roosevelt-St Luke u New Yorku ..." Kao i u razgovoru sa svojom majkom, nije pokušavala ublažiti priču. Spomenula joj je i poruku koju je primila faksom i na kojoj je pisalo: Pogreška. Arenie je bila popreška. Grolierova se nagnula prema naprijed, njene su oči sijevale. "Što misliš, što to znači?" "Ne znam." Nastavila je. Ništa nije prešutjela. Rekla joj je za komadić papira koji je pronađen u Annienom džepu, za krivotvorene papire Helene Petrovic i za njenu smrt i na kraju je spomenula nalog za uhićenje njenog oca. "Pronašli su njegov auto. Možda znate, a možda i ne, da je tata imao dozvolu za pištolj. Njegov je pištolj pronađen u autu i uspostavilo se da je to oružje kojim je Helene Petrovic ubijena. Ja jednostavno ne mogu vjerovati da bi on mogao oduzeti nečiji život." "Niti ja." "Sinoć ste mi rekli da je moguće da je tata živ." "Mislim da je moguće." Frances Grolier je rekla: "Meghan, nakon današnjeg dana nadam se da se više nikada nećemo sresti. Meni bi to teško palo, a pretpostavljam da se ni ti ne bi najbolje osjećala. Ali tebi i tvojoj majci dugujem objašnjenje. Tvog sam oca upoznala prije dvadeset i sedam godina u trgovini Palomino Leather. Kupovao je torbu za tvoju mamu i dvoumio se između dvije. Zamolio me je da mu pomognem i onda me pozvao na ručak. Tako je počelo." "U to je vrijeme bio u braku tek tri godine ", Meghan je tiho rekla. "Znam da su moja mama i moj tata bili sretni zajedno. Ne razumijem zašto mu je bila 136
potrebna veza i s vama." Osjetila je da je njen glas zvučao optužujuće i bez sažaljenja, ali nije si mogla pomoći. "Znala sam da je oženjen", rekla je Frances. "Pokazao mi je tvoju sliku i sliku tvoje mame. Na površini, Edwin je imao sve: šarm, dobar izgled, bio je zanimljiv i inteligentan. A unutra, bio je očajnički nesiguran u sebe. Meghan, pokušaj razumjeti i oprostiti mu. Tvoj je otac još uvijek bio povrijeđeno dijete koje se bojalo da će ponovo biti napušteno. Trebao je još jedno mjesto gdje je uvijek mogao doći, mjesto gdje se osjećao dobrodošlim." Njene su se oči napunile suzama. "I meni i njemu je to odgovaralo. Ja sam ga voljela, ali nisam željela prihvatiti odgovornost koju nameće brak. Željela sam biti slobodna i postati najbolja kiparica. Meni je takva veza odgovarala. Otvorena, bez obveza i odgovornosti." "Zar dijete nije predstavljalo obvezu i odgovornost?" Meghan je upitala. "Annie nije bila dio plana. Kad sam otkrila da sam u drugom stanju, kupili smo ovu kuću i rekli svima da smo se vjenčali. Od tada je tvoj tata bio razapet između dvije obitelji. Uvijek je pokušavao biti dobar otac i tebi i Annie, no neprestano je osjećao da ne uspijeva." "Zar se nije bojao da bi ga mogli otkriti?" Meghan je upitala. "Zar se nije bojao da će naletjeti na nekoga kao onda kad je sreo svog polubrata?" "Taj ga je strah proganjao. Dok je odrastala, Annie je počela postavljati sve više i više pitanja. Više nije vjerovala u priču da njen tata radi na važnom, strogo povjerljivom poslu za vladu. Postajala je sve poznatija putopisna spisateljica. Tebe se viđalo na televiziji. Kad je Edwin patio od jakih bolova u predjelu prsa prošlog studenog, nije želio otići u bolnicu na pretrage. Želio se vratiti u Connecticut. Rekao je:Ako umrem, možeš rećiAnnie da sam bio na nekom važnom zadatku na koji me je uputila vlada." Sljedeći put kad je došao, dao mi je obveznicu na dvjesto tisuća dolara koja je glasila na moje ime. Novac od osiguranja, zaključila je Meghan. "Rekao je da ste ti i mama zbrinute u slučaju da mu se nešto dogodi, ali da ja nisam." Meghan nije ništa rekla Frances Grolier. Znala je da Frances nije palo na pamet da zbog činjenice da nisu uspjeli pronaći tatino tijelo, osmrtnica nije bila izdana: Osim toga, znala je da bi njena mama radije sve izgubila, nego uzela novac koji je tata dao ovoj ženi. "Kad ste posljednji put vidjeli mog oca?" upitala je. "Odavde je otišao dvadeset i sedmog siječnja. Uputio se u San Diego kako bi posjetio Annie i onda se sljedećeg jutra, dvadeset i osmog, ukrcao na let za Connecticut." "Zašto vjerujete da je još uvijek živ?" Meghan je prije odlaska morala postaviti to pitanje. Više je od svega željela što prije otići od ove žene koju je istovremeno sažalijevala i prezirala. "Zato što je kad je odlazio, bio jako uznemiren. Od svog je pomoćnika saznao nešto što ga je užasnulo." "Victora Orsinija?" "Da, tako se zvao." "Što je saznao?" 137
"Ne znam. Ali znam da posao nije baš najbolje išao posljednjih nekoliko godina. Osim toga, u novinama je izašao članak o proslavi sedamdesetog rođendana doktora Georgea Manninga koju je organizirala njegova kćerka koja živi kojih pedesetak kilometara odavde. U članku su citirali riječi doktora Manninga koji je izjavio da planira raditi još jednu godinu i onda otići u mirovinu. Tvoj je tata rekao da je Klinika Manning njihov klijent i nazvao je doktora Manninga. Želio mu je predložiti da Collins i Carter Executive Search posreduje prilikom pronalaska njegove zamjene. Taj ga je razgovor jako uznemirio." "Zašto?" Meghan je hitro upitala. "Zašto?" "Ne znam." "Pokušajte se sjetiti. Molim vas. To mi je jako važno." Grolierova je odmahnula glavom. "Edwin je na odlasku rekao: Sve ovo postaje previše za mene ... Sve su novine pisale o nesreći na mostu. Vjerovala sam da je mrtav i svima sam rekla da je poginuo u avionskoj nesreći u inozemstvu. Annie nije bila zadovoljna mojim objašnjenjem. Kad ju je posjetio u njenom stanu posljednjeg dana, Edwin joj je dao novac da si kupi nešto za obući. Dao joj je šest novčanica od sto dolara. Mislim da nije primijetio da mu je ispao iz džepa papir iz Drumdoe Inna s tvojim imenom i brojem telefona. Ona ga je pronašla i zadržala." Usna Frances Grolier se počela trzati. Njen se glas raspuknuo kad je rekla: "Prije dva tjedna Annie je došla ovamo i zahtijevala da joj kažem istinu. Nazvala je tvoj broj. Ti si se javila 'Meghan Collins', a ona je spustila slušalicu. Tražila je da joj pokažem osmrtnicu njenog oca. Nazvala me lažovom i zahtijevala da joj kažem gdje se Edwin nalazio. Konačno sam joj rekla istinu i preklinjala ju da ne pokuša stupiti u vezu s tobom ili tvojom mamom. Srušila je Edwinovo poprsje koje sam sama napravila i izjurila odavde. Nisam ju više vidjela." Grolierova je ustala, ruku stavila na policu iznad kamina i prislonila na nju glavu. "Sinoć sam razgovarala sa svojim odvjetnikom. Poći će sa mnom u New York sutra poslijepodne. Idem identificirati Annieno tijelo i organizirati prijevoz ovamo. Žao mi je zbog svih neugodnosti kojima ćete zbog ovog ti i tvoja mama biti izložene." Meghan je imala još jedno pitanje koje je morala postaviti. "Zašto ste prije neku večer ostavili poruku na telefonskoj sekretarici mog oca?" "Zato što sam mislila da će, ako je još uvijek živ i ako linija nije isključena, iz navike provjeriti poruke. Na taj sam način stupala s njim u vezu ako sam ga hitno trebala. Svako je jutro, oko šest sati, provjeravao poruke." Ponovo je pogledala Meg. "Nemojte dozvoliti da vam bilo tko kaže da je Edwin Collins sposoban ubiti zato jer nije." Zastala je. "Ali sposoban je započeti nov život u kojem ne bi bilo tebe ili tvoje mame. Ili mene i Annie." Frances Grolier se još jednom okrenula na drugu stranu. Više nisu imale ništa za reći jedna drugoj. Meghan je posljednji put pogledala brončano poprsje svog oca. Zatim je otišla, tiho zatvorivši vrata iza sebe. 138
U srijedu ujutro, čim se Kyle ukrcao u školski autobus, Mac se uputio u bolnicu Valley Memorial u Trentonu u New Jerseyju. Sinoć za večerom, kad je Kyle na tren otišao od stola, Catherine je na brzinu prepričala njemu i Phillipu razgovor s Meghan. "Ne znam puno, ali znam da je ta žena imala dugogodišnju vezu s Edwinom; misli da je još uvijek živ a mrtva djevojka koja liči na Meg je njena kćerka." "Čini se da sve vrlo dobro podnosiš", primijetio je Phillip, "ili još uvijek ne želiš sebi priznati?" "Ne znam više što osjećam", odgovorila je, a i brinem se za Meg. Znate koliko je voljela oca. Nikada još nikog nisam čula da je toliko povrijeđen kao što je bila Meghan danas dok smo razgovarale." Zatim se Kyle vratio te su promijenili temu. Vozeći prema jugu, cestom broj 684 kroz Westchester, Mac je pokušavao prestati misliti na Meghan. Ona je bila luda za Edwinom Collinsom. Bila je prava tatina kći. Znao je da svih proteklih mjeseci, otkad je mislila da joj je tata mrtav, prolazila kroz pakao. Koliko joj je puta želio reći da mu se povjeri, da pusti sve van, da prestane svu bol zadržavati u sebi. Možda je trebao ustrajno rušiti zidove koje je sagradila prema njemu. Bože, koliko je vremena protratio tješeći samog sebe i sažalijevajući se zbog Gingerinog odlaska. No konačno postajemo iskreni, rekao je samom sebi. Svi su znali da se ne bi trebao vezati s Ginger. Reakcije gotovo da su bile otvorene kad su objavili zaruke. Meg je imala hrabrosti sve reći, a bilo joj je samo devetnaest godina. U pismu koje mu je napisala rekla je da ga voli i da bi trebao znati da je ona jedina djevojka s kojom bi trebao biti. "Čekaj me, Mac", bile su riječi kojima je završila pismo. Već dugo vremena nije razmišljao o tom pismu. No u posljednje se vrijeme sve češće hvatao kako razmišlja o njemu. Bilo je pitanje vremena kad će netko doći i identificirati An-nieno tijelo i kad će se otkriti da je Edwin Collins vodio dvostruki život. Hoće li Catherine Collins zaključiti da ne želi živjeti u kraju u kojem su svi poznavali Eda? Hoće li zaključiti da želi početi novi život negdje drugdje? To bi se moglo dogoditi, pogotovo ako izgubi Inn. A to također znači da ni Meghan ne bi ostala ovdje. Ta je misao sledila Macovu krv. Ne možeš promijeniti prošlost, pomislio je Mac, ali možeš nešto učiniti za budućnost. Otkriće je li Edwin Collins živ, ili otkriće onoga što mu se zapravo dogodilo, ako nije živ, oslobodilo bi Meg i Catherine jada i neizvjesnosti. Prvi korak k tome bi moglo biti otkriće je li se Helene Petrovic, dok je još radila kao tajnica u Dowling centru, viđala s nekim doktorom. Mac je obično uživao u vožnji. To je bilo vrijeme kad je mogao nesmetano razmišljati. Danas, kako bilo, njegove su misli bile kaotične, pune neriješenih pitanja. Put do Westchestera preko mosta Tappan Zee učinio mu se 139
dužim nego obično. Most Tappan Zee - sve je tu počelo prije gotovo punih deset mjeseci, pomislio je. Do Trentona mu je preostalo još sat i pol vožnje. U bolnicu Valley Memorial je stigao u deset i trideset i odmah je potražio direktora. "Jučer sam zvao i rekao je da će me primiti." Frederik Schuller je bio zbijen čovjek čije je držanje pobijao njegov brz i topao osmijeh. "Čuo sam za vas, doktore MacIntyre. Čini mi se da je vaš rad na području liječenja genetskom terapijom postao jako zanimljiv." "Jako zanimljiv", ponovio je Mac. "Na rubu smo otkrića prevencije mnogih bolesti. Najteži je dio posla biti strpljiv prilikom testiranja kad znate da toliko ljudi čeka odgovore." "Slažem se. Ja nisam toliko strpljiv i zato sam zaključio da ne bih bio dobar istraživač. A sve ovo znači da ste, budući da ste uzeli slobodan dan i došli čak ovamo, imali jako dobar razlog. Moja mi je tajnica rekla da je hitno." Mac je kimnuo. Drago mu je bilo što je Schuller odmah prešao na stvar. "Ovamo sam došao zbog skandala na Klinici Manning." Schuller se namrgodio. "Ondje je doista zavladala užasna situacija. Ne mogu vjerovati da bi bilo koja žena koja je u Dowling centru radila kao tajnica, uspjela pronaći posao kao embriolog. Netko je ozbiljno pogriješio." "A možda je netko podučio jako nadarenog učenika, premda iz svega što je otkriveno, ne dovoljno dobro. U tom laboratoriju otkrivaju mnoge probleme. Radi se o velikim problemima kao što su krivo označavanje epruveta u kojoj su sačuvani embriji pa čak i namjerno uništavanje istih." "Ako bilo koje područje zahtijeva pravnu regulaciju, onda je izvantjelesna oplodnja prva na listi. Mogućnost pogreške je ogromna. Oplodite jaje krivim sjemenom i ako se embrio uspješno implantira, rodit će se dijete čija se genetska struktura razlikuje za pedeset posto od one koju roditelji imaju pravo očekivati. Takvo dijete može genetski naslijediti zdravstveni poremećaj koji je nemoguće predvidjeti. Ono -" iznenada je prestao pričati. "Oprostite, znam da propovijedam obraćenom. Kako vam mogu pomoći?" "Meghan Collins je kćerka Edwina Collinsa - čovjeka koji je optužen da je smjestio Helene Petrovic na osnovu njenih krivotvorenih papira na Kliniku Manning. Meg je izvjestiteljica PCD Channela 3 u New Yorku. Prošli je tjedan razgovarala s upraviteljem Dowling centra o Helene Petrovic. Čini se da su neki od njenih kolega u centru mislili da je izlazila s jednim doktorom iz b olnice, no nitko ne zna o kome se radi. Ja pokušavam pomoći Meg da ga pronađe." "Zar Helene Petrovic nije napustila centar prije šest godina?" "Prije skoro sedam godina." "Doktore MacIntyre, znate li koliko ljudi broji naše osoblje?" "Da", odgovorio je Mac. "Osim toga znam da postoje i konzultanti koji nisu članovi osoblja, ali ih redovito pozivate. Znam da je ovo tapkanje u mraku, ali u ovom trenutku, dok su istražitelji uvjereni da je Edwin Collins ubio Helene 140
Petrovic, možete zamisliti u kakvom je stanju njegova kćerka i koliko želi otkriti je li postojao netko u njenom životu tko je imao razloga počiniti ubojstvo." "Da, razumijem." Schuller je počeo nešto zapisivati u blok. "Znate li otprilike koliko je dugo Helene Petrovic izlazila s tim doktorom?" "Iz onoga što sam čuo, zaključujem kojih godinu ili dvije prije nego je prešla u Connecticut. Ali to je samo pretpostavka." "I to je nešto za početak. Zašto ne bismo pregledali zapise načinjene u tri godine koliko je radila u Dowling centru? Vi mislite da bi to mogla biti ista osoba koja joj je pomogla da stekne iskustvo i znanje kojim se uspjela predstaviti kao netko tko je završio potrebno medicinsko školovanje?" "Opet vam moram reći da nagađam." "U redu. Pobrinut ću se da dobijete listu. Nećemo izostaviti ni ljude koji su radili na fetalnim istraživanjima ili u DNK laboratorijima. Svi tehničari nisu liječnici, ali oni zaista znaju svoj posao." Ustao je. "Što ćete učiniti s listom? Bit će jako duga." "Meg će istražiti osobni život Helene Petrovic. Sakupit će sva imena njenih prijatelja i poznanika iz Rumunjskog društva. Ta ćemo imena usporediti s imenima koja ćete nam vi poslati." Mac je gurnuo ruku u džep. "Ovo je kopija registra imena cjelokupnog medicinskog osoblja Klinike Manning dok je i Helene radila ondje. Želio bih ju ostaviti vama. Bilo bi mi drago kada biste, kao prvo, potražili ova imena u računalu." Ustao je. "Znam da ovo sliči traženju igle u plastu sijena, ali bit ćemo zahvalni na bilo kakvoj pomoći koju nam možete pružiti." "Moglo bi potrajati nekoliko dana, no dostavit ću vam podatke koje tražite", Schuller je rekao. "Želite li da vam ih pošaljem?" "Mislim da bi najbolje bilo kada biste ih poslali ravno na adresu Meghan Collins. Ostavit ću ju, kao i njen broj telefona, kod vaše tajnice." Schuller ga je otpratio do vrata njegovog ureda. Mac se dizalom spustio do predvorja. Kad je zakoračio u hodnik, prošao je pored dječaka Kyleovih godina koji je sjedio u invalidskim kolicima. Cerebralna paraliza, zaključio je. Jedna od bolesti čije su uzroke počeli otkrivati putem genetske terapije. Dječak mu se nasmijao. "Bog, jesi li ti liječnik?" "Da, ali onaj koji ne liječi bolesne." "Takvi su mi najdraži." "Bobby!" njegova ga je majka pozvala. "I ja imam sina koji bi se jako dobro složio s tobom." Mac je pomilovao dječakovu kosu. Sat iznad recepcije pokazivao je jedanaest i petnaest. Mac je odlučio kupiti sendvič i Coca Colu u bolničkom restoranu, sjesti u auto, usput jesti i vratiti se na posao. Na taj će se način u laboratorij vratiti najkasnije do dva sata i uspjeti iskoristiti poslijepodne za posao.
141
Sjetio se da je u trenutku, kad je prošao pokraj dječaka u invalidskoj stolici, odlučio da više ne smije gubiti vrijeme, već da se mora vratiti na posao i pokušati što prije otkriti tajne genetske terapije. Ako ništa drugo, jučer je zaradio dvjesto dolara. Bernieju je to bila jedina utjeha koju je mogao pronaći u srijedu ujutro. U ponoć je otišao na spavanje i spavao čvrsto do jutra zato što je zaista bio umoran, no nije se dobro osjećao. Današnji je dan morao biti bolji; možda će vidjeti Meg. Njegova mama je na nesreću bila loše raspoložena. "BERNARDE, cijelu sam noć bila budna. Mučili su me sinusi i glavobolja. Neprestano sam kihala. Želim da popraviš one stepenice i pričvrstiš ogradu tako da ponovo mogu sići u podrum. Sigurna sam da ga ne čistiš redovito. Sigurna sam da se dolje nagomilala prašina." "Mama, nisam dobar za popravke. Sve su stepenice klimave. Osjetio sam da se još jedna stuba olabavila. Zar doista želiš ponovo pasti i ozlijediti se?" "Ne mogu si dozvoliti još jednu ozljedu. Tko bi održavao ovo mjesto? Tko bi ti kuhao? Tko bi se brinuo o tebi i pazio da ponovo ne upadneš u nevolje?" "Mama, trebam te." "Ljudi moraju jesti ujutro, a ja ti uvijek pripremim nešto dobro." "Znam to, mama." Danas mu je pripremila zobenu kašu koja ga je podsjetila na zatvorsku hranu. Kako bilo, Bernie je bez prigovora pojeo sve iz zdjele i ispio sok od jabuke. Osjetio je olakšanje kad je sjeo za volan i natraške izašao s prilaza. Mahnuo je mami i viknuo: "Bog." Bilo mu je drago da ju je slagao i da joj je rekao da se još jedna stepenica olabavila. Jedne večeri, prije deset godina, rekla mu je da će ujutro sići u podrum kako bi provjerila je li čist. Znao je da joj to ne smije dozvoliti. U to je vrijeme tek kupio svoj prvi policijski scanner. Mama bi otkrila da je skup. Mislila je da dolje ima samo stari televizor koji je gledao na večer nakon što bi ona otišla na spavanje. Mama nikad nije otvarala račune njegove kreditne kartice. Govorila je da se mora sam naučiti brinuti o sebi. I telefonski račun mu je davala neotvoren, zato što, rekla je: "Ja nikada nikog ne zovem." Nije imala pojma koliko je novaca trošio na elektronsku opremu. Te večeri, prije deset godina, kad je čuo njeno hrkanje i uvjerio se da čvrsto spava, olabavio je najgornju stepenicu. Pad je bio strašan. Njen je kuk bio zgnječen i morao ju je mjesecima nositi, ali isplatilo se. Je li mama nakon toga silazila u podrum? Ne, nije. Bernie je nevoljko odlučio provesti jutro radeći. Meghanina mu je mama rekla da se Meg vraća danas, a to je moglo značiti bilo koje vrijeme. Nije ponovo mogao nazvati i predstaviti se kao Tom Weicker. Meghan je možda već nazvala postaju i otkrila da ju Tom nije zvao. 142
Dan nije bio dobar za posao. Stao je pokraj odjela za prtljagu s ostalim taksistima i vozačima skupih limuzina koji su u rukama držali natpise s imenima ljudi koje su čekali. Prilazio je putnicima koji su se spuštali pokretnim stepenicama. "Čist automobil, jeftiniji od žutih taksija, izvrstan vozač." Njegove su usne bile namještene u osmijeh. No problem je bio u tome što je uprava aerodroma postavila mnoštvo upozorenja putnicima da ne ulaze u automobile koji nemaju dozvolu Taxi ili Limousine službe. Mnogi su ljudi u prvom trenu prihvaćali njegovu ponudu, no ubrzo su odustajali. Jedna mu je starica dozvolila da joj ponese prtljagu do izlaza. Zatim mu je rekla da će ga pričekati ode po auto. Pokušao je sa sobom ponijeti njene torbe, no ona je počela vikati na njega zahtijevajući da ih stavi na pod. Ljudi su se počeli okretati prema njemu. Da su barem bili sami! Pokušala ga je dovesti u nepriliku, a on joj je samo želio pomoći. No naravno, nije želio privući pažnju i zato je rekao: "U redu gospođo. Odmah ću dovesti auto." Kad je pet minuta kasnije stigao do izlaza, nje više nije bilo. To je bilo dovoljno da pobjesni. Danas neće razvoziti budale. Ignorirajući par koji je vikao za njim pitajući kolika je cijena do Manhattana, otišao je, odvezao se do Grand Central Parkwaya i plativši mostarinu za most Triborough, odabrao je izlaz Bronx - onaj koji je vodio prema Novoj Engleskoj. U podne je ručao, hamburger i pivo, u baru Drumdoe Inna gdje mu je Joe, konobar, poželio dobrodošlicu kao i svakom stalnom gostu. Catherine je u srijedu ujutro otišla u Inn gdje je ostala radeći u uredu do jedanaest i trideset. Imali su dvadeset rezervacija za ručak. Čak i da dozvoli da slučajni gosti objeduju kod njih, znala je da će Tony bez greške obaviti posao u kuhinji. A ona je odlučila otići kući i nastaviti pregledavati Edwinove dosjee. Kad je prošla pokraj recepcije, pogledala je u bar. U njemu se nalazilo desetak ili dvanaestak ljudi. Neki od njih su držali jelovnik u rukama. Nije loše za radni dan. Nije bilo sumnje da je posao počeo cvjetati. U vrijeme večere imaju dosta gostiju, gotovo onoliko koliko su znali imati prije recesije. No to još uvijek ne znači da će uspjeti zadržati ovo mjesto. Ušla je u auto razmišljajući o tome kako je luda zato što se ne može natjerati da prepješači kratku udaljenost izmedu Inna i kuće. Uvijek sam u žurbi, pomislila je, no na žalost, to možda neće još dugo potrajati. Nakit koji je založila nije joj donio ni približno novaca koliko je očekivala. Zlatar joj je ponudio da sve stavi na prodaju, ali i upozorio da su cijene na tržištu niske. "Ovo su predivni komadi", rekao je, "a znam da će cijene s vremenom porasti. Osim ako vam zaista nije potreban novac, molim vas, nemojte ga prodavati." 143
I nije. Založivši ga u Provident Loanu, ako ništa drugo, dobila je dovoljno novaca da podmiri kvartalni porez za Inn. Ali za tri će mjeseca stići nova naplata. Na radnom je stolu našla poruku agresivnog posrednika za kupovinu i prodaju riekretnina. "Jeste li zainteresirani za prodaju Inna? Možda imamo pravog kupca." Lešinar pokušava iskoristiti situaciju u kojoj se nalazim i natjerati me na prodaju, zaključila je dok se vozila makadamom prema izlazu iz parkirališta. A možda ću morati prihvatiti njegovu ponudu. Na tren je stala i pogledala natrag prema Innu. Njen ga je otac uredio po uzoru na veliko bogataško imanje u Drumdoeu na koje se, mislio je dok je bio dječak, samo prava aristokracija usuđivala kročiti. "Objeručke sam prihvatio ponudu za posao u takvom mjestu", rekao je Catherini. "A iz kuhinje sam virio kako bih vidio ostatak kuće. Jednog dana obitelj je bila vani, a kuharica se sažalila nada mnom. Želiš li vidjeti ostatak? upitala me je i povela za ruku. Catherine, ta dobra žena mi je pokazala ostatak kuće. I sada znam da posjedujemo jednu poput nje." Catherine je osjetila knedlu u grlu dok je promatrala skladno georgijansko zdanje s predivnim dvokrilnim prozorima i debelim, čvrstim izrezbarenim vratima od hrastovine. Bila je uvjerena da duša njenog tate još uvijek zaviruje unutra, da dobri duh šeće naokolo, da se još uvijek odmara ispred kamina u dnevnom boravku. Proganjao bi me u slučaju da prodam Inn, pomislila je i stisnula gas. Telefon je zvonio kad je otključala vrata kuće. Potrčala se javiti. Podigla je slušalicu i čula Meghanin glas. "Mama, moram požuriti. Počeli su se ukrcavati na avion. Jutros sam se vidjela s Annienom mamom. Ona i njen odvjetnik noćas lete u New York kako bi identificirali Annieno tijelo. Ali, sve ću ti ispričati kad dođem kući. Nadam se da ću stići oko deset sati." "Čekat ću te. O, Meg, žao mi je, ali sinoć sam zaboravila. Tom Weicker, tvoj šef, je nazvao i zamolio te da mu se javiš." "Jučer je ionako bilo prekasno. Ne bih ga našla u uredu. Zašto ga ne nazoveš sada i kažeš mu da ću mu se javiti sutra? Sigurna sam da mi želi ponuditi nekakav posao. Najbolje bi bilo da sada požurim. Volim te." Taj posao je Meghan jako važan, Catherine se prekorila. Kako sam joj mogla zaboraviti reći da je gospodin Weicker zvao? Pregledala je adresar i potražila telefonski broj Channela 3. Čudno da mi nije dao direktan broj, pomislila je dok je čekala da ju službenica spoji s tajnicom Toma Weickera. Zatim je zaključila da ga Meghan najvjerojatnije ima. "Sigurna sam da će porazgovarati s vama, gospođo Collins", tajnica joj je rekla nakon što se Catherine Collins predstavila. Catherine je upoznala Toma prije godinu dana kad ju je Meghan dovela u postaju i pokazala joj gdje radi. 144
Svidio joj se premda, kako je kasnije zaključila: "Ne bih se željela suočiti s Tomom Weickerom nakon nekakve ozbiljne greške,." "Kako ste, gospođo Collins, i kako je Meg?" Weicker je rekao čim se javio. "Dobro smo, hvala na pitanju." Objasnila je razlog svog poziva. "Ali ja nisam jučer s vama razgovarao", rekao je. O, Bože, pomislila je Catherine, nisam valjda poludjela zbog svega što se počelo dešavati. Ili jesam? "Gospodine Weicker, netko nas je nazvao i upotrijebio vaše ime. Jeste li bilo kome rekli da nam se javi?" "Ne. Recite mi što je točno ta osoba rekla?" Catherinine su se ruke počele tresti. "Želio je znati gdje je Meg i kad će se vratiti." Još uvijek držeći slušalicu u ruci, srušila se na stolicu. "Gospodine Weicker, netko je iz šume iza kuće prije neku večer snimao Meghan dok je sjedila u blagovaonici." "Jeste li obavijestili policiju?" "Da." "Onda im recite i za taj poziv. I, molim vas, obavijestite me ako se nastave. Recite Meg da nam nedostaje." To je zaista mislio. Znala je da je tako, a osim toga zvučao je iskreno zabrinuto. Catherine je shvatila da bi Meg Weickeru dala ekskluzivnu priču o svemu što je saznala u Scottsdaleu o mrtvoj djevojci koja liči na nju. Nema načina da ju sakriju od medija, zaključila je Catherine. Meg je rekla da Frances Grolier sutra dolazi u New York kako bi preuzela tijelo svoje kćeri. "Gospođo Collins, je li sve u redu?" Catherine je odlučila. "Da, ali postoji nešto što biste morali saznati prije svih ostalih. Meg je jučer otputovala u Scottsdale u Arizoni, zato ..." Rekla mu je sve što je znala i onda odgovorila na nekoliko pitanja koja joj je postavio. Posljednje je bilo najteže. "Kao novinar, moram vas upitati sljedeće, gospođo Collins. Što sada osjećate prema svom suprugu?" "Ne znam više što osjećam prema njemu", Catherine je odgovorila. "Znam da mi je jako, jako žao Frances Grolier. Njena je kći mrtva, a moja je živa i večeras će biti sa mnom." Kad je konačno spustila slušalicu, Catherine je otišla u blagovaonicu i sjela za stol na kojem su se nalazili rašireni papiri. Vršcima je prstiju počela trljati očne kapke. Počela ju je boljeti glava. Osjećala je tupu, dosadnu bol. Zvono je tiho zazvonilo. Moli se Bogu da to nisu ljudi državnog tužitelja ili izvjestitelji, pomislila je dok je skupljala snagu da ustane. Kroz prozor je vidjela visokog muškarca koji je stajao na trijemu. Tko je to? Ugledavši njegovo lice, iznenađena, požurila je otvoriti vrata. "Dobar dan, gospođo Collins", rekao je Victor Orsini. "Oprostite, znam da sam vas prije trebao nazvati, ali budući da sam se našao u susjedstvu, odlučio sam navratiti. Nadam se da su kod vas neki papiri koje je Edwin možda stavio u svoje dosjee. Imate li što protiv da ih pregledam?" 145
Meghan se ukrcala na let American West 292 koji je iz Phoenixa poletio u jedan i dvadeset i pet, a u New York je trebao stići u osam i pet ujutro. Bila je zadovoljna sjedalom do prozora. Srednje je sjedalo bilo prazno, no na onom do prolaza je sjedila žena četrdesetih godina kojoj je čini se bilo do razgovora. Da bi ju izbjegla, Meg je spustila sjedalo i sklopila oči. U svojoj je glavi ponavljala svaki detalj razgovora s Frances Grolier. Osjećaji su joj bili pomiješani. Bila je ljuta na oca. Bila je ljuta na Frances. Osjećala je ljubomoru zato što je postojala još jedna kćerka koju je njen tata volio. Osjećala je znatiželju. Zanimalo ju je kakva je bila Annie. Znala je da je bila putopisna spisateljica. Najvjerojatnije je bila jako inteligentna. Ličila je na mene. Bila je moja polusestra, pomislila je Meghan. Još uvijek je disala kad su ju doveli u odjel za hitni prijem. Ja sam bila s njom kad je umrla, a nikada nisam znala da je postojala. Osjećala je sažaljenje prema svima: prema Frances Grolier i Annie, prema svojoj mami i sebi. I prema tati, pomislila je Meghan. Možda ću jednog dana biti u stanju gledati na tatu na način na koji ga Frances gleda. Možda ću ga jednog dana moći prihvatiti kao malog dječaka koji je osjećao sigurnost samo s još jednim mjestom na koje je mogao otići, još jednim mjestom gdje je znao da ga žele. Pa ipak, njen je otac imao dva doma u kojima su ga voljeli, pomislila je. Zar su mu bila potrebna oba da nadoknade ona dva koja je upoznao dok je bio dijete, dva doma u kojima ga nisu voljeli, a niti željeli? U avionu su otvorili bar. Meghan je naručila čašu crnog vina i polako ga pijuckala sretna zato što je osjetila da toplina ponovo teče njenim venama. Pogledala je na stranu. Vedra žena koja je sjedila do prolaza bila je usredotočena na knjigu. Servirali su i ručak. Meghan nije bila gladna, no pojela je salatu, pecivo i popila kavu. Njena se glava razbistrila. Iz torbe je izvadila blok, nastavila pijuckati drugu šalicu kave i počela ispisivati bilješke. Komad papira s njenim imenom i brojem telefona je uzrokovao Annienu svađu s Frances, njeno zahtijevanje da sazna istinu. Frances je rekla da me Annie nazvala i spustila slušalicu, pomisli la je Meghan. Da je barem onda razgovarala sa mnom. Možda nikada ne bi došla u New York. Možda bi još uvijek bila živa. Kyle je najvjerojatnije vidio Annie dok se vozila Newtownom. Da li ju je još netko vidio? Zanima me je li joj Frances rekla gdje je tata radio? Meghan se zapitala i zapisala pitanje.
146
Doktor Manning. Frances je rekla da se tata uzrujao dok je s njim razgovarao dan prije njegova nestanka. Za novine je doktor Manning izjavio da je razgovor bio prijateljski. Što li je onda moglo uzrujati tatu? Victor Orsini. Je li on ključ svemu ovome'? Frances je rekla da je tata bio užasnut nečim što je saznao od njega. Orsini. Meghan je podertala njegovo ime tri puta. Počeo je raditi u vrijeme kad je Helene Petrovic predložena kao kandidat za Kliniku Manning. Postoji li kakva veza? Posljednja je bilješka bila kratka. Sastojala se od četiri riječi. Je li tata živ? Avion je sletio, točno na vrijeme, u osam sati. Kad je Meghan odvezala sigurnosni pojas, žena koja je sjedila do prolaza je zatvorila knjigu i okrenula se prema njoj. "Maloprije sam otkrila", rekla je veselo. "Ja imam turističku agenciju i potpuno mi je jasno da postoje trenuci kad čovjeku nije do razgovora. Primijetila sam da se vi tako osjećate i zato vas nisam gnjavila. No znala sam da vas znam odnekud. Upoznale smo se prošle godine na konferenciji ASTA u San Franciscu. Vi ste Annie Collins, spisateljica putopisa, zar ne?" Bernie se nalazio u baru kad je na odlasku Catherine zavirila u njega. Promatrao je njen odraz u ogledalu, no, kad je zavirila u bar, brzo je skrenuo pogled i podigao jelovnik. Nije želio da ga primijeti. Smatrao je da nije dobro kad ljudi ukazuju posebnu pažnju drugim ljudima. Mogli bi početi postavljati pitanja. Iz onoga što je vidio u ogledalu, mogao je reći da je Meghanina mama prava dama. Gdje li je Meghan bila? Bernie je naručio još jedno pivo i onda se zapitao je li moguće da ga je konobar, Joe, počeo promatrati kao policajci kad bi ga zaustavili i pitali kamo ide. Sve što je mogao reći bilo je: "Nigdje, šećem", a oni bi nastavili s pitanjima: "Zašto?", "Koga ovdje poznajete?", "Da li često dolazite ovamo?" Bila su to pitanja o kojima nije želio da ljudi iz ovog kraja počnu razmišljati. Najvažniji je dio bio da se ljudi naviknu na njega. Kad se čovjek navikne na nekoga, zapravo ga prestane zamjećivati. On i njegov zatvorski psihijatar su razgovarali o tome. Nešto što je osjetio, upozorilo ga je da bi bilo preopasno da se ponovo uputi u šumu,iza Meghanine kuće. S obzirom na to kako je onaj klinjo vikao, netko je zacijelo pozvao policiju. Možda sada stražare oko kuće. Ali ako više nikada ne sretne Meghan zato što je na prisilnom odmoru s Channela 3 i ako se ne bude mogao približiti njenoj kući, gdje će ju vidjeti? Dok je ispijao drugu čašu pive, sjetio se odgovora. Bio je jednostavan. Ovo nije bio samo restoran, već i motel. Ljudi su odsjedali ovdje. Vani je stajao natpis: IZNAJMLJUJEMO SOBE. Kroz prozor se na južnoj strani najvjerojatnije pruža jasan pogled na Meghaninu kuću. Ako iznajmi sobu u koju bi mogao dolaziti i odlaziti kad god hoće, nitko u tome ne bi pronašao ništa 147
sumnjivog. Očekivali bi da je njegov auto parkiran na parkiralištu preko noći. Mogao bi reći da je njegova mama u bolnici iz koje izlazi za nekoliko dana i da joj je potrebno da ode nekamo i odmori se. "Jesu li ove sobe skupe?" upitao je konobara. "Moram pronaći nekakvo mjesto gdje bi se moja mama mogla odmoriti i povratiti snagu. Nadam se da me razumijete. Ozdravila je, ali još uvijek je slaba i ne može se sama o sebi brinuti." "Sobe za goste su jako udobne", rekao mu je Joe. "Prije dvije su ih godine renovirali. Trenutačno nisu jako skupe. Ovo je period između sezona. Za kojih tri tjedana će porasti, negdje oko Dana zahvalnosti, i neće se mijenjati do kraja zimske sezone. Onda, do travnja ili svibnja, cijene su ponovo niže." "Moja mama uživa u suncu." "Znam da je više od pola soba prazno. Razgovarajte s Virginijom Murphy. Ona je pomoćnica Catherine Collins i brine se gotovo o svemu." Soba koju je Bernie izabrao bila je više nego zadovoljavajuća. Smještena na južnoj strani Inna, bila je okrenuta ravno prema kući Collinsovih. Čak se niti sa svom elektronskom opremom koju je u posljednje vrijeme kupio nije približio ograničenju na kreditnoj kartici. Ovdje je mogao odsjesti dugo vremena. Murphy ju je prihvatila s ljubaznim osmijehom na usnama. "Kad će vaša mama doći, gospodine Heffernan?" upitala ga je. "Za nekoliko dana", Bernie je objasnio. "No ja ću koristiti sobu dok ne izađe iz bolnice. Vožnja odavde do Long Islanda predugo traje da bih vozio svaki dan." "Slažem se s vama, a i promet je gust. Imate li prtljagu?" "Kasnije ću se vratiti s njom." Bernie je otišao kući. Nakon večere s mamom, rekao joj je da ga je šef zamolio da odveze službeni automobil u Chicago. "Neće me biti tri dana, mama. Auto je skup i ne žele da žurim. Vratit ću se autobusom." "Koliko će te platiti?" Bernie je nasumce odabrao iznos. "Dvjesto dolara po danu, mama." Negodovala je. "Muka mi je kad pomislim koliko sam radila kako bih te uzdržavala i koliko sam bila plaćena, a ti dobivaš dvjesto dolara po danu za vožnju nekakve limuzine." "Želi da večeras krenem." Bernie je otišao u svoju sobu i spakirao nešto odjeće u crni najlonski kofer koji mu je mama kupila na jednoj kućnoj rasprodaji prije mnogo godina. Nije izgledao loše. Mama ga je očistila. Sa sobom je ponio i mnoštvo kaseta za njegovu kameru, sve objektive i svoj mobitel. Pozdravio se s mamom, ali nije ju poljubio. Nikada se nisu poljubili. Mama to nije voljela. Kao i uvijek, stajala je na vratima i promatrala ga kako izlazi s prilaza do kuće. Njene su posljednje riječi bile: "Pazi da ne upadneš u neprilike, Bernarde." 148
Meghan je stigla kući nešto poslije deset i trideset. Njena je mama pripremila sir, slane kekse i grožđe te ih postavila na mali stol u dnevnom boravku. Bocu je vina stavila u posudi s ledom. "Mislila sam da će ti biti potrebno nešto što će te opustiti." "I bila si u pravu. Odmah ću sići. Idem se samo presvući u nešto udobnije." Sa sobom je ponijela torbu, presvukla se u pidžamu, ogrnula kućni ogrtač i navukla papuče, umila je lice, začešljala kosu i složila ju u rep. "Bolje se osjećam", rekla je kad se vratila u dnevni boravak. "Imaš li što protiv ako te zamolim da večeras ne razgovaramo o svemu? Ono najbitnije znaš. Tata i Anniena mama su bili u vezi dvadeset i sedam godina. Posljednji ga je put vidjela kad je krenuo natrag k nama i nikad se nije vratio. Ona i njen odvjetnik lete večeras iz Phoenixa u jedanaest i dvadeset i pet. U New York stižu sutra u šest sati." "Zašto nije pričekala do sutra? Zašto bi bilo tko želio putovati cijelu noć?" "Pretpostavljam da u što kraćem vremenu želi doći i otići iz New Yorka. Upozorila sam ju da će policija najvjerojatnije željeti s njom razgovarati, a i da je prisustvo medija neizbježno." "Meg, nadam se da sam dobro postupila." Catherine je na tren oklijevala. "Rekla sam Tomu `Weickeru sve u vezi tvog puta u Scottsdale. PCD je prikazao priču o Annie na vijestima u šest sati, a vjerujem da će ju ponoviti i u vijestima u jedanaest. Mislim da su imali obzira prema meni i tebi, no svejedno je priča ružna. Moram ti reći da sam isključila zvono telefona i uključila telefonsku sekretaricu. Dva su reportera došla na vrata, no vidjela sam njihova vozila parkirana ispred kuće i nisam se javila. Pojavili su se i u Innu, a Virginia je rekla da sam otputovala." "Drago mi je da si sve ispričala Tomu", rekla je Meg. "Uživala sam radeći s njim. Njemu sam željela dati ekskluzivnu priču." Pokušala se nasmiješiti mami. "Hrabra si." "Nemamo izbora. Oh, Meg, još nešto. Tom te nije jučer nazvao. Zaključila sam da je osoba koja je zvala, pokušavala otkriti gdje se nalaziš. Nazvala sam policiju. Pazit će na kuću cijelo vrijeme i redovito provjeravati šumu." Catherine je izgubila kontrolu. "Meg, jako se brinem zbog tebe." Meg se zapitala tko joj je bio toliko blizak da bi upotrijebio ime Toma Weickera. Rekla je: "Mama, ne znam što se događa, ali za sada, nadam se da si uključila alarm. Jesi li?" " » Da. "Onda možemo pogledati vijesti. Samo što nisu počele." Jedno je biti hrabar, pomislila je Meg, a drugo je biti svjestan činjenice da nekoliko stotina tisuća ljudi gleda priču u kojoj je nečiji privatni život prikazan u detalje. 149
Gledala je i slušala dok je Joel Edison, urednik vijesti u jedanaest sati na postaji PCD, s dovoljno ozbiljnim nastupom, započeo s nekoliko uvodnih rečenica. "Kao što smo u ekskluzivnom prilogu u vijestima u šest sati prikazali, Edwin Collins, nestao dvadeset i osmog siječnja, osumnjičen za ubojstvo djelatnice Klinike Manning, otac je mlade žene koja je prije dvanaest dana ubijena nožem u središtu Manhattana. Gospodin Collins ..." "Također otac Meghan Collins, izvjestiteljice naše postaje ... nalog za uhićenje ... imao dvije obitelji ... poznat u Arizoni kao suprug istaknute kiparice Frances Grolier ..." "Vidim da su i sami malo istraživali", rekla je Catherine. "Ja im nisam sve ovo rekla." Konačno su pustili reklamu. Meg je pritisnula gumb za gašenje na daljinskom upravljaču i televizijski se ekran zacrnio. "Frances Grolier mi je rekla nešto jako zanimljivo. Rekla je da je tata, posljednji put kad je bio u Arizoni, bio jako uznemiren zbog nečega što je saznao od Victora Orsinija." "Victora Orsinija?" Izraz zapanjenosti na majčinom licu prestrašio je Meghan. "Da. Zašto? Jesi li saznala nešto u vezi njega?" "Danas je bio ovdje. Zamolio me je da pregleda Edwinove dosjee. Rekao je da se u njima nalaze papiri koje hitno treba." . "Je li sa sobom ponio nešto? Jesi li ga ostavila samog u blagovaonici?" "Ne. Možda na kratko. Ostao je kojih sat vremena. Na odlasku je djelovao razočarano. Pitao me je jesam li sigurna da su ono svi dosjei koje smo donijele kući. Meg, zamolio me da za sada ništa ne govorim Phillipu o njegovoj posjeti. Obećala sam mu, ali nisam znala kako da si sve objasnim." "Meni se čini da se u tatinim papirima nalazi nešto što ne želi da nađemo." Meg je ustala. "Mislim da bi bilo najbolje kad bismo sada otišle na spavanje. Vjeruj mi, sutra će ovo mjesto biti puno novinara, ali ja i ti ćemo provesti cijeli dan pregledavajući tatine dosjee." . Na tren je zastala i onda dodala: "O Bože, bilo bi mi drago kada bismo znale što tražimo." Bernie se nalazio kod prozora u svojoj sobi u Innu kad je Meghan stigla kući. U ruci je držao kameru sa zoom-objektivom i počeo je snimati u trenutku kad je upalila svjetlo u svojoj sobi. Od zadovoljstva je uzdahnuo ugledavši ju kako skida jaknu i otkopčava košulju. Zatim je prišla prozoru i spustila rolete, no nije ih do kraja zatvorila. Još uvijek je mogao vidjeti njene obrise dok se kretala s jedne na drugu stranu i svlačila se. Zatim je nestrpljivo čekao kad je sišla dolje. Nije znao u koji je dio kuće otišla. No ono što je vidio, uvjerilo ga je da je jako lukav. Policijski je automobil polagano prolazio ispred kuće Collinsovih svakih dvadeset minuta. Osim toga, 150
vidio je i svjetlo baterije kojim su provjeravali šumu. Policija je dobila prijavu. Tražili su ga. Što bi rekli da znaju da se nalazio ovdje i da ih promatra i smije im se? No morao je biti pažljiv. Želio je biti u Meghaninoj blizini, no sada je shvatio da to neće moći biti oko njene kuće. Morat će pričekati da se sama odveze nekamo. Kad ju vidi da se približava garaži, morat će hitro sići dolje, sjesti u svoj auto i pripremiti se tako da može krenuti čim njen auto prođe pokraj Inna. Želio je biti nasamo s njom. Želio je razgovarati s njom kao pravi prijatelj. Želio je promatrati njene usne kako se uvijaju u osmijeh, njeno tijelo kako se kreće kao maloprije dok je svlačila jaknu i otkopčavala košulju. Meghan bi razumjela da joj ne želi učiniti ništa nažao. Želio je biti njen prijatelj. Bernie te noći nije uspio zaspati. Nije mogao maknuti pogled s policijskih kola koja su kružila oko kuće. Bio je uzbuđen. Kola su išla naprijed pa natrag. Naprijed pa natrag. Naprijed pa natrag. Phillip se prvi javio u četvrtak ujutro. "Gledao sam vijesti sinoć, a danas je priča osvanula u svim novinama. Mogu li navratiti do vas na kratko?" "Naravno", rekla mu je Catherine. "Ako se uspiješ provući između novinara. Ulogorili su se ispred kuće." "Doći ću na stražnji ulaz." Bilo je devet sati. Meg i Catherine se doručkovale. "Zanima me je li se što god novog dogodilo?" Catherine je rekla. "Phillip je zvučao uznemireno." "Sjećaš se obećanja da nećeš spominjati da je Victor Orsini bio kod nas jučer", Meg ju je upozorila. "Kako bilo, ja bih željela sama provjeriti neke stvari u vezi njega." Kad je Phillip stigao, na njegovom se licu očitovala zabrinutost. "Balon je eksplodirao, ako je to prava metafora", rekao im je. "Jučer su podigli prvu tužbu. Obavijestili su par koji je plaćao za čuvanje deset zamrznutih embrija u Klinici Manning da se u laboratoriju nalazi samo sedam. Postaje jasno da je Helene Petrovic mnogo griješila i da su do sada njeni krivotvoreni papiri čuvali tajnu. Tvrtku Collins i Carter su optužili kao suučesnike." "Ne znam što bih ti mogla reći osim da mi je žao", Catherine mu je rekla. "Nisam ti ovo trebao reći. To čak i nije razlog moje posjete. Jeste li vidjeli razgovor s Frances Grolier kad je stigla na aerodrom Kennedy?" "Jesmo", Meghan je odgovorila. "Pa što onda mislite o njenoj izjavi da vjeruje kako je Edwin Collins živ i da je možda odlučio započeti novi život?" "Ne vjerujemo u to", Meghan je odgovorila. 151
"Moram vas upozoriti da je John Dwyer uvjeren da se Ed skriva negdje i teško da će odstupiti od svog uvjerenja. Meg, kad sam bio kod Dwyera u utorak, gotovo da me je optužio za ometanje istrage. Postavio je hipotetičko pitanje: Pod pretpostavkom da je Edwin Collins imao vezu negdje, što mislim gdje bi to bilo? Čini se da mu je bilo jasno gdje da ga traži." "Phillipe," Meghan ga je upitala, "ne vjeruješ valjda da je moj otac živ i da ja znam gdje se nalazi?" Nije bilo traga uobičajenom Carterovom ozarenom i samouvjerenom držanju. "Meg," rekao je, "ne vjerujem da znaš gdje se Edwin nalazi, ali Frances Grolier ga je dobro poznavala." Zastao je postavši svjestan onoga što su njegove riječi implicirale. "Oprostite mi." Meghan je znala da je Phillip Carter u pravu. Pomoćnik državnog tužitelja će ju sigurno pitati kako je znala da treba otići u Scottsdale. Kad je otišao, Catherine je rekla: "Sve ovo tišti i Phillipa." Sat vremena kasnije pokušala je nazvati Stephanie Petrovic. Nitko se nije javljao. Zatim je nazvala Maca u njegov ured kako bi provjerila je li uspio s njom stupiti u vezu. Kad joj je Mac rekao za poruku koju je ostavila, Meg je odlučno rekla: "Mac, ta je poruka lažna. Stephanie ne bi dobrovoljno otišla s tim čovjekom. Vidjela sam kako je reagirala kad sam joj rekla da bi ga trebala pronaći i zatražiti da uzdržava dijete. Ona se njega smrtno boji. Mislim da bi odvjetnik Helene Petrovic trebao prijaviti njen nestanak." Još jedan tajanstveni nestanak, zaključila je Meghan. Danas više nije mogla otići do New Jerseyja. Otići će sutra. Krenut će prije zore. Tako će možda uspjeti izbjeći novinare. Željela se sresti s Charlesom Pottersom i zamoliti ga da ju sprovede kroz kuću Helene Petrovic. Također se željela sresti i sa svećenikom koji je vodio misu zadušnicu za Helene. Bilo je očito da je poznavao žene iz Rumunjskog društva koje su bile prisutne. Najgora je mogućnost da je Stephanie, mlada žena koja je uskoro trebala roditi, znala nešto u vezi svoje tete što je Helenin ubojica smatrao opasnim. U četvrtak su kasno ujutro posebni istražitelji Bob Marron i Arlene Weiss zatražili i dobili odobrenje iz Ureda okružnog tužitelja na Manhattanu za ispitivanje Frances Grolier. Martin Fox, njen odvjetnik, sjedokosi umirovljeni sudac u kasnim šezedesetima, stajao je pokraj nje u apartmanu u hotelu Doral smještenom desetak zgrada od Ureda patologa. Fox je hitro odbijao odgovore na pitanja koja je smatrao neprimjerenim. Frances je bila u mrtvačnici i identificirala Annieno tijelo koje će avionom biti prebačeno do Phoenixa, gdje će ga preuzeti direktor pogrebnog društva iz Scottsdalea. Bol se usjekla na njeno lice baš kao što bi bila izražena na jednoj od njenih skulptura, no bila je smirena. 152
Odgovorala je na pitanja koja su joj postavili Marron i Weissova, a koja su bila istovjetna onima koja su joj postavili detektivi njujorške policije koji su bili zaduženi za slučaj. Nije poznavala nikog tko je s Annie mogao doputovati u New York. Annie nije imala neprijatelja. Odbila je razgovarati o Edwinu Collinsu, no rekla je, da, vjeruje da je moguće da je odlučio nestati. "Je li ikad pokazao bilo kakvo zanimanje i želju za životom na selu?" Arlene Weiss je upitala. To pitanje kao da ju je probudilo iz letargije. "Zašto vas to zanima?" "Zato što, premda je njegovo automobil nedavno bio opran, kad su ga pronašli ispred zgrade u kojoj se nalazi stan Meghan Collins, u utorima guma pronađeni su tragovi blata i komadići sijena. Gospođice Grolier, što mislite je li moguće da bi odabrao takvo mjesto kao svoje sklonište?" "Moguće je. Ponekad je razgovarao s članovima osoblja seoskih koledža. Kad bi pričao o tim putovanjima, uvijek bi rekao da mu se čini da je život na selu jednostavniji." Weissova i Marron su se iz New Yorka uputili ravno u Newtown kako bi još jednom porazgovarali s Catherine i Meghan. Postavili su im ista pitanja. "Mislim da je farma posljednje mjesto na kojem bih očekivala da bi moj suprug započeo novi život", Catherine je odgovorila. Meghan se složila. "Postoji nešto što ne mogu izbaciti iz glave. Zar ne mislite da je neobično ako je moj tata vozio svoj automobil, da ga je ostavio na mjestu na kojem je znao da će ga primijetiti, ostaviti kaznu za pogrešno parkiranje pa da je čak ostavio u njemu i oružje kojim je počinio ubojstvo?" "Znate, mi nismo zaboravili na druge mogućnosti", Marron joj je rekao. "Ali usredotočeni ste na njega. Možda biste, kada biste cijelu situaciju sagledali na potpuno drukčiji način, otkrili sasvim novu priču." "Porazgovarajmo o vašim razlozima iz kojih ste otputovali u Arizonu, gospođice Collins. To smo saznali na televiziji, a sada nam vi ispričajte svoju priču. Kad ste otkrili da je vaš otac imao ondje obitelj?" Kad su otišli, sat vremena kasnije, sa sobom su ponijeli kasetu s Palomino porukom. "Mama, rnisliš li da itko u tom uredu pokušava riješiti cijelu situaciju a da pritom ne smatra tatu glavnim krivcem?" Meghan je upitala. "Ne, a čini se da ni ne namjeravaju", Catherine je ogorčeno odgovorila. Vratile su se u blagovaonicu gdje su nastavile pregledavati dosjee. Analiziravši hotelske račune iz Californije, otkrile su vremena kada je Edwin Collins najvjerojatnije bio u Scottsdaleu. "Ali to nije informacija koja bi zanimala Victora Orsinija", rekla je Meg. "Mora postojati još nešto."
153
U četvrtak, u uredu u redu tvrtke Collins i Carter, Jackie, tajnica, i Milly, knjigovotkinja, tiho su razgovarale o napetosti koja je zavladala između Phillipa Cartera i Victora Orsinija. Složile su se da je uzrok tome negativan publicitet izazvan nestankom gospodina Collinsa i optužnicama koje su podignute protiv poduzeća. Ništa nije kako bi trebalo trebalo biti otkad je gospodin Collins Collins poginuo. "Ili otkad smo mi saznale da je poginuo", po ginuo", Jackie je rekla. "Teško mi je za povjerovati da bi pored dobre dobre i lijepe žene kao što što je gospođa Collins, imao imao još nekog sve ove godine. Dosta sam zabrinuta", nastavila je. "Svaki peni svoje plaće stavljam na stranu kako bi dečki mogli studirati. Ovaj mi posao jako odgovara. Ne bih ga htjela izgubiti." Milly je imala šezdeset i tri godine i željela je raditi još dvije godine kako k ako bi mogla podići veći ček socijalnog osiguranja. "Ako propadnu, tko će me me zaposliti?" Bilo je to retoričko pitanje koje je posljednjih dana sve češće sama sebi postavljala. "Jedan od njih dolazi ovamo noću", Jackie je šapnula. "Znaš i sama da možeš otkriti je li netko pregledavao dosjee." "Zašto bi bilo tko to činio? Pa imaju nas. Mogu nas zatražiti da potražimo što god im padne na pamet", Milly je negodovala. "Plaćene smo za to." "Jedino što mi pada na pamet jest da jedan od njih pokušava pronaći kopiju pisma upućenog Klinici Manning u kojem je Helene Petrovic preporučena za posao", rekla je Jackie. Jackie. "Tražila sam ga i tražila, no bez uspjeha." "Ali ti si ovdje tek nekoliko tjedana radila kad si ga natipkala. n atipkala. Tek si otkrivala sistem pohranjivanja dokumenata", Milly ju je podsjetila. "Kako bilo, što će ti ono? Policija ima original, a on jedino vrijedi." "Možda ima veze", Jackie je rekla. "Istina je da se ne n e sjećam da sam natipkala to pismo, no prošlo je sedam godina i ne sjećam se polovice pisama koja smo poslali odavde. A moji su inicijali na njemu." " I. Jackie je izvukla ladicu radnog stola, izvadila svoju ručnu torbu i iz nje izvadila isječak iz novina. "Otkad sam ugledala pismo Klinici Manning koje su u novinama tiskali u članku o Helene Petrovic, nešto me muči. Pogledaj ovo!" Dala je isječak Milly. "Vidiš li kako je prvi red svakog odlomka uvučen? Tako sam tipkala pisma za gospodina Cartera i gospodina Orsinija. Gospodin Collins je svoja pisma uvijek tipkao bez uvlačenja." "Da, znam", složila se Milly, "ali ovo zaista izgleda kao potpis gospodina Collinsa." "Stručnjaci kažu da je to njegov potpis, ali ja kažem da je jako neobično da je on poslao pismo natipkano na takav način."
154
U tri sata nazvao je Tom Weicker. "Meg, samo želim da znaš da d a idemo s tvojom pričom iz Klinike Franklin u Philadelphiji, zajedno s pričom o jednojajčanim blizancima. blizancima. Oboje je u programu na večerašnjim večerašnjim vijestima. vijestima. To je dobro, jezgrovit dio o izvantjelesnoj oplodnji povezuje se s onim što se dogodilo na Klinici Manning." "Drago mi je što ideš s tim, Tome." "Želio sam biti siguran da ćeš gledati", rekao je neočekivano ljubaznim l jubaznim glasom. "Hvala što si me obavijestio", odvratila je Meg. Mac je nazvao u pola p ola šest. "Kako bi bilo da ti i Catherine dođete za promjenu ovamo na večeru? Siguran Siguran sam da ne želite ići u motel večeras." "Ne, ne želimo", Mag se složila. "I dobro bi nam došlo d ošlo društvo. Da li je u redu u pola sedam? Želim gledati vijesti na Channelu 3. Prikazuju prilog koji sam napravila." "Dođite odmah ovamo i gledaj ga tu. Kyle može pokazati kako je naučio snimati." "Dogovoreno." Priča je bila uspješna. Predivan trenutak kad je doktor do ktor Williams u svom uredu pokazao zidove pune slika male djece. "Možete li zamisliti koliko su ova djeca usrećila svoje obitelji?" Meg je rekla snimatelju da polagano snima slike dok je doktor Williams nastavio pričati. "Ova su djeca rođena samo zahvaljujući metodama asistirane reprodukcije koje ovdje provodimo." "Pogodak u središte", rekla je Meg. "No nije bilo jako teško." "Razgovor je bio izvrstan, Meg", Meg", rekao joj je Mac. Mac. "Da, i ja isto mislim. Imate li što protiv toga da ne gledamo ostatak vijesti. v ijesti. Svi vrlo dobro znamo što će reći." Bernie je u svojoj sobi proveo cijeli dan. Sobarici je objasnio da se ne osjeća dobro. Rekao joj je da pretpostavlja p retpostavlja kako su sve neprospavane noći koje je proveo s mamom u bolnici ostavile traga na njemu. njemu. Virginia Murphy ga je nazvala nekoliko minuta kasnije. "Obično u sobe poslužujemo samo kontinentalni kontinentalni doručak, no ako želite nešto drugo, mislim mislim da bismo vam mogli ispuniti želju." U sobu su mu donijeli ručak, a nešto ne što kasnije je naručio i večeru. Jastuke je namjestio tako da je izgledalo kao da se odmarao u krevetu. U trenutku kad je konobar zatvorio vrata sobe, Bernie je prišao prozoru, sjedeći u takvom položaju da ga bilo tko tko bi b i slučajno mogao pogledati prema gore, nije mogao vidjeti. Gledao je prema kući Collinsovih kad su se Meghan i njena mama uputile nekamo prije šest sati. Premišljao je dok ih je pratio pogledom i zaključio da bi sve dok je njena mama s njom, samo gubio vrijeme. I bilo mu je drago da se nije gnjavio kad je otkrio da je auto a uto skrenuo lijevo umjesto desno. Zaključio je da su 155
najvjerojatnije krenule u kuću u kojoj je živio onaj on aj klinjo. To je bila posljednja kuća u slijepoj ulici. Policijska su kola redovito obilazila kuću tijekom dana, ali ne više svakih dvadeset minuta. Tijekom večeri je svjetla baterije zamijetio samo jednom. Policija je smanjila kontrolu. Meghan i njena marna su se vratile oko deset. Sat vremena kasnije, Meghan se svukla i legla u krevet. Sljedećih je dvadeset minuta provela zapisujući nešto u blok. Još dugo nakon što je ugasila ug asila svjetlo, Bernie je sjedio kraj prozora i razmišljao o njoj, zamišljao da je s njom u sobi. Donald Anderson je uzeo dva tjedna odmora kako bi mogao pomagati oko novorođene bebe. Niti on, a ni Dina nisu željeli uzeti nekog izvana. "Opusti se", rekao je svojoj ženi. "Jonathan i ja ćemo se pobrinuti p obrinuti za sve." Doktor je večer prije potpisao otpusnicu. Svim se srcem složio da bi bilo najbolje da izbjegnu medije. "Kladim se da će nekolicina n ekolicina novinara biti u predvorju bolnice u devet i jedanaest jedanaest sati", predvidio je. U to su vrijeme nove mame i novorođene bebe obično napuštale bolnicu. Telefon je zvonio cijeli tjedan. Novinari su ih molili za razgovor. Don je uključio telefonsku sekretaricu, preslušavao poruke i niti jedan poziv nije uzvratio. U četvrtak ih je nazvao njihov odvjetnik. Otkriveni su dokazi protuzakonitog djelovanja na Klinici Klinici Manning. Upozorio Upozorio ih je da će ih pozvati da se pridruže skupnoj optužbi koja je predložena. "To ne dolazi u obzir", Anderson je rekao. "To možete reći svima koji vas nazovu." Dina je sjedila na kauču. Čitala je priču Jonathanu. Priče o Velikoj ptici trenutačno su mu bile najdraže. Pogledala je svog supruga: "Zašto jednostavno ne bismo isključili telefon?" predložila je. "Zar nije dovoljno to što nisam Nickyja htjela pogledati prvih par sati nakon što što sam ga rodila. Ne bi bilo lijepo da kad odraste sazna da sam tužila nekog zato što se rodio on, a ne druga beba." Nazvali su ga Nicholas po po Dininom djedu, onome onome na kojeg je, njena se mama zaklela, Nicholas nalikovao. Iz dječjeg se krevetca čulo komešanje, tihi plač i zatim glasno jaukanje. jaukanje. Njihovo se dijete probudilo. probudilo. "Čuo je da pričamo o njemu", rekao je Jonathan. "To je možda točno, ljubavi", Dina se složila i poljubila Jonathana u svilenkasto plavu kosu. "Samo je gladan", objavio je Don. Sagnuo se, podignuo uplakani zavežljaj i dodao ga Dini. "Jesi li sigurna da on nije moj brat blizanac?" Jonathan je upitao. "Da, sigurna sam", Dina je odgovorila. "Ali on je tvoj brat i to je posve p osve dovoljno." 156
Bebu je prislonila na grudi. "Imaš moju kožu", rekla je, nježno mu pomilovala obraz i prislonila prislonila njegovo lice na dojku. "Moj mali zemljak." zemljak." Nasmijala se suprugu. suprugu. "Done, moram titi nešto reći. Mislim Mislim da je u redu da jedno od naše djece liči na mene." mene." Meghan je u petak ujutro rano otišla od kuće tako da je do crkve St. Dominic smještene u predgradu Trentona stigla do deset i trideset. Nazvala je mladog svećenika odmah poslije poslije večere i dogovorila susret. susret. Župa je bila smještena u uskoj trokatnici tipičnoj za viktorijansko doba, s terasom koja ju je okruživala sa svih strana. Dnevni je boravak djelovao trošno, ali i udobno s teškim, pretrpanim stolicama, izrezbarenim stolom, staromodnim stojećim lampama i izblijedjelim orijentalnim tepihom. U kaminu su gorjele cjepanice i žarili ugarci koji su rastjerivali hladnoću koja se osjećala u sićušnom predsoblju. Otac Radzin joj je otvorio vrata, ispričao se jer mora okončati okonča ti telefonski razgovor, uveo ju u dnevnu sobu i otrčao uz stepenice. Dok je Meghan čekala, zabavljala ju je pomisao da su u ovoj sobi ljudi mogli olakšati svoje grešne duše a da se pritom nisu morale bojati osude ili litanije. Nije točno znala što ga je namjeravala upitati. Iz Iz kratke propovijedi koju je održao na misi zadušnici zadušnici za Helene Petrovic zaključila je da ju je poznavao i da ju je volio. Čula je korake na stepenicama. Ušao je u sobu i još jednom se ispričao zbog čekanja. Odabrao je stolicu nasuprot njene i upitao: "Kako vam mogu pomoći, Meghan?" Ne: "Što mogu učiniti učiniti za vas?", već "Kako vam mogu pomoći?" Mala razlika koja ju je na neobičan način utješila. "Moram otkriti tko je zapravo bila Helene Petrovic. Upoznati ste s novonastalom situacijom na Klinici Manning?" "Da, naravno. Pratio sam priču. U jutarnjim sam novinama također vidio vašu sliku i sliku one sirote djevojke koja je ubijena nožem. Moram reći da je sličnost nevjerojatna." "Nisam vidjela novine, ali znam o čemu govorite. U stvari, to je započelo cijelu ovu priču." Meghan se nagnula prema naprijed, ispreplela prste i spojila dlanove. "Pomoćnik državnog tužitelja koji istražuje ubojstvo Helene Petrovic vjeruje da je moj tata odgovoran za posao koji je dobila na Klinici Manning, a i za njenu smrt. Ja ne vjerujem u to. Previše se toga ne poklapa. Zašto bi zaposlio nekog tko nije kvalificiran za posao? Što bi uopće dobio time što bi zaposlio Helene u laboratoriju?" "Uvijek postoji razlog, Meghan, ponekad i nekoliko, za svako djelo koje čovjek napravi." "To sam i ja željela reći. Ne mogu pronaći niti jedan, a ne nekoliko. nek oliko. Sve ovo jednostavno nema smisla. Zašto bi se moj otac upustio u tako nešto znajući da su papiri Helene Petrovic bili krivotvoreni? Znam da je u poslu bio savjestan. 157
S ponosom je pronalazio prave kandidate za svoje klijente. Često smo o tome razgovarali. Ludost je zaposliti nekvalificiranu osobu u osjetljivu medicinsku instituciju. Što će više istraživati laboratorij na Klinici Manning, to će više v iše pogrešaka otkrivati. Ne mogu vjerovati da bi moj moj otac namjerno to učinio. Osim Osim toga, što je s Helene? Zar nju nije pekla savjest zbog svega? Zar nju nije brinulo to što su embriji bili oštećeni ili uništeni zbog njene nespretnosti, nemarnosti i neznanja? Ako ništa drugo, očekivalo se da će barem dio sačuvanih embrija biti implantiran u nadi da će trudnoća biti uspješna i da će djeca biti rođena." "Implantirana i rođena", otac Radzin je ponovio. "Zanimljivo moralno pitanje. Helene nije redovito redovito dolazila u crkvu, ali kad bi došla na na misu, uvijek je posljednja izlazila iz crkve i uvijek se zadržavala i na kavi. Imao sam osjećaj da ju je nešto mučilo, ali da nije mogla o tome razgovarati. No ako bih morao morao s nekoliko riječi opisati njenu osobu, 'nespretna, nemarna i bez znanja' bili bi posljednji izrazi koje koje bih upotrijebio." "Znate li što o njenim prijateljima? Tko joj je bio blizak?" "Ne znam nikoga s kim je bila bliska. Neki su od njenih poznanika ovaj tjedan stupili u vezu sa mnom. Primijetili su da zapravo uopće nisu poznavali Helene." "Bojim se da se nešto dogodilo njenoj nećakinji Stephanie. Jeste li upoznali oca djeteta koje nosi?" "Ne, a koliko sam shvatio ni nitko drugi ga nije n ije upoznao." "Što mislite o Stephanie?" "Ona nije poput Helene. Naravno, jako je mlada i u ovoj je zemlji manje od godinu dana. Sada je sama. Možda se zaista pojavio otac djeteta d jeteta koje nosi i možda je odlučila riskirati s njim." Njegovo se čelo naboralo. I Mac Mac to radi, pomislila pomislila je Meghan. Otac Otac Radzin je bio u kasnim tridesetima, bio je nešto stariji od Maca. Zašto ih je uspoređivala? Zato što su i jedan i drugi imali nešto čisto i dobro u sebi, zaključila je. Ustala je. "Dosta sam vas zadržavala, oče Radzin." "Ostanite još malo, Meghan. Sjednite, molim vas. Postavili ste pitanje motiva zbog kojeg je vaš otac smjestio Helene Petrovic na Kliniku Manning. Ako ne možete otkriti ništa o njoj, ja bih vas savjetovao da pokušate i dalje d alje tražiti razlog iz kojeg je vaš otac o tac odlučio sudjelovati u cijeloj priči. Mislite li da je s njom bio u ljubavnoj vezi?" "Ne vjerujem." Slegnula je ramenima. "Mislim da je ionako imao dosta problema pokušavajući uskladiti uskladiti vrijeme koje je je provodio s mojom mamom mamom i s Annienom mamom." "Novac?" "Ni to nema smisla. Klinika Manning je platila uobičajenu proviziju Collins i Carter Executive Searchu Searchu za zapošljavanje Helene i doktora Williamsa. Moje me je iskustvo, dok sam studirala pravo i bavila se ljudskom prirodom, naučilo da su novac i ljubav uzrok većini zločina. zločina. No ovdje niti jedno jedno niti drugo nema smisla." Ustala je. "A sada zaista moram krenuti. Helenin odvjetnik me čeka u njenoj kući u Lawrencevilleu." 158
Charles Potters je stajao pred kućom kad je Meghan stigla. Na misi zadušnici s njime je izmijenila tek nekoliko riječi. Sada je, budući da ga je mogla bolje promotriti, zaključila da je izgledao poput obiteljskih odvjetnika iz starih filmova. Njegovo tamnoplavo odijelo bilo bilo je vrlo konzervativno. konzervativno. Imao je bijelu košulju, uska kravata gotovo da se nije primjećivala, ten mu je bio ružičast, a rijetka kosa uredno začešljana. Naočale su sakrivale iznenađujuće žive oči boje lješnjaka. Što god da je Stephanie S tephanie ponijela iz kuće sa sobom, soba je, na prvi pogled, izgledala nepromijenjeno. Izgledala je baš onako kao kad ju je Meghan vidjela prije manje od tjedan dana. Percepcija, pomislila pomislila je. Usredotoči Usredotoči se. Zatim je je primijetila da na polici iznad kamina nedostaje nedostaje nekoliko predivnih drezdenskih drezdenskih figurica koje su prije tjedan dana privukli njenu pažnju. "Vaš me je prijatelj, gospodin Macintyre, uvjerio da nema potrebe da prijavim policiji krađu koju je Stephanie počinila, gospođice Collins, ali bojim se da više ne mogu čekati. Kao vjerovnik sam odgovoran za cijeli Helenin imetak." "Gospodine Potters," nastavila je, "bojim se da je cijeli problem koji mene zabrinjava mnogo ozbiljniji od Stephanienine krađe. Imate li poruku koju je ostavila?" "Da. Izvolite." Meghan ju je pročitala. "Jeste li ikad sreli Jana?" "Ne." "Što je Helene mislila o trudnoći njene nećakinje?" "Helene je bila dobra žena, suzdržana, ali dobra. dob ra. Svi njeni komentari o trudnoći koje je iznijela preda mnom bili su puni suosjećanja." "Koliko ste dugo njen odvjetnik?" "Oko tri godine." "Jeste li vjerovali da je liječnica?" "Nisam imao razloga sumnjati." "Zar nije uspjela sakupiti poveći imetak? Imala je dobro plaćen posao na Klinici Manning, naravno. Plaćali su ju kao embriologa, ali u tri godine koliko je radila kao medicinska tajnica, nije mogla jako puno zaraditi." "Koliko sam shvatio, bila je kozmetičarka. Posao kozmetičarke može biti jako unosan, a Helene je je pažljivo i pametno ulagala. ulagala. Gospođice Collins, nemam puno vremena. Vjerujem da ste rekli da biste biste sa mnom željeli prošetati prošetati kućom? Prije nego krenemo, želio bih se uvjeriti da je kuća kuć a na pravilan način osigurana." "Da, željela bih prošetati kućom." Meghan se zajedno s njime uputila na gornji kat. I gore joj se učinilo da ništa nije promijenjeno. Stephanie se očito nije na brzinu pakirala. Velika je spavaća soba bila luksuzno uređena. Helene Petrovic nije samu sebe prikraćivala za udobnost. Tapiserija na zidu, prostirka i zastori su djelovali jako skupo. Francuska su vrata vodila u malu dnevnu sobu. Jedan je zid bio prekriven slikama djece. "Ovo su duplikati onih u Klinici Manning", rekla je. 159
"Helene mi ih je pokazala", rekao joj je Potters. "Bila je jako ponosna na uspješne porode i djecu koja su na svijet došla uz pomoć suvremenih metoda asistiranog začeća." Meghan je promatrala slike. "Neku sam od ove djece vidjela na zabavi na Klinici Manning prije dva tjedna." Pokazala je Jonathana. "Ovo je mali Anderson o kojem ste čitali. Taj je slučaj pokrenuo istragu u laboratoriju Klinike Manning." Napravila je stanku i pomnije se zagledala u fotografiju u gornjem kutu. Na njoj su bila dva djeteta, dječak i djevojčica, u istim vestama. Stajali su zagrljeni. Što se nalazilo na ovoj fotografiji što bi trebala otkriti? "Gospođice Collins, sada bih zaista morao zaključati." U odvjetnikovom se glasu osjetilo da je gubio strpljenje. Nije ga više mogla zadržavati. Meg je još jednom pogledala sliku djece odjevene u jednake veste kako bi ju dobro upamtila. Berniejeva se mama nije dobro osjećala. Ponovo su je mučile alergije. Neprestano je kašljala, a i oči su je svrbjele. Učinilo joj se da je osjetila propuh u kući. Zapitala se je li Bernard zaboravio zatvoriti prozor u podrumu. Znala je da mu nije smjela dozvoliti da odveze onaj auto u Chicago bez obzira na dnevnice u vrijednosti od dvjesto dolara. Ponekad, kad bi previše vremena provodio sam, počeo bi maštati. Počeo bi sanjariti i željeti stvari koje su ga mogle dovesti u neprilike. Tada bi njegova narav došla do izražaja. A ona je morala u tim trenucima biti uz njega; ona je mogla kontrolirati njegove napade bijesa kad bi primijetila da dolaze. Ona ga je držala pod kontrolom i pazila na njegovo ponašanje. Pazila je da je uredan i čist, dobro nahranjen. Brinula se da ide na posao i da nakon posla dođe kući i s njom gleda televiziju. Tako se dugo dobro držao. Ali u posljednje se vrijeme počeo čudno ponašati. Trebao ju je već nazvati. Zašto nije? Nadam se da kad stigne u Chicago neće početi pratiti neku djevojku i pokušati ju dirati. Ne bi joj naudio, no postojali su trenuci kad bi Bernard postao jako nervozan ako bi djevojka počela vrištati. Dvije je djevojke ozbiljno povrijedio. Rekli su da mu, ako se to ponovo dogodi, neće dozvoliti da se vrati kući. Zaključali bi ga u ćeliju. I on je toga bio svjestan. Jedino što sam zaista otkrila jest koliko mi je puta moj suprug bio nevjeran, Catherine je zaključila kad je u petak poslijepodne gurnula u stranu dosjee. Više ih nije željela pregledavati. Kakvo dobro će joj bilo kakvo novo saznanje donijeti? Sve je ovo jako bolno, pomislila je. Ustala je. Vani je tmurno poslijepodne studenog izgledalo prijeteće. Za tri će tjedna biti Dan zahvalnosti. U to je vrijeme posao u Innu obavezno cvao. Nazvala ju je Virginia. Agencija za najam i prodaju nekretnina je navaljivala. Neprestano zapitkuju prodaje li se Inn? Mora da su ozbiljno 160
zainteresirani, rekla je. Čak su naveli i početnu cijenu za pregovore. Imali su na umu još jedno mjesto u slučaju da Inn nije na prodaju, ili su bar tako rekli. No to bi mogla biti istina. Catherine se zapitala koliko će se ona i Meghan još moći povijati na vjetru. Meg. Hoće li se zatvoriti u sebe zbog očeve izdaje kao što se desilo kad se Mac vjenčao s Ginger? Catherine joj nikada nije rekla da je znala da joj je Mac slomio srce. Edwin je bio taj kod koga je njihova kćerka uvijek tražila utjehu. To je i normalno. Ona je prava tatina kći. To je obiteljsko nasljeđe. I ja sam bila tatina kći, Catherine je pomislila. Catherine je zamijetila kako ju je Mac u posljednje vrijeme gledao. Nadala se da još uvijek nije kasno. Edwin nikada nije oprostio svojoj majci zato što ga je ostavila. Meg je oko sebe sagradila zid kad je Mac u pitanju. A i koliko god da se dobro slagala s Kyleom, odbijala je zamijetiti kako joj je pun nade uvijek prilazio. Catherine je primijetila obrise čovjeka u šumi. Smrznula se i onda opustila. Bio je to policajac. Ako ništa drugo, oni su pazili na njihovu kuću. Čula je otključavanje brave. Catherine je osjetila zahvalnost prema Bogu. Njena kći, koja joj je pomagala da se sa svime suoči, bila je na sigurnom. Sada je možda bio trenutak da ju slike koje su danas tiskali u novinama, jednu do druge, službena slika Meg s Channela 3 i profesionalna fotografija Annie koju je koristila na svojim putovanjima, prestanu proganjati. Na Catherinin zahtjev, Virginia joj je poslala novine koje su redovito dostavljali u Inn uključujući i žutu štampu. Daily News, osim što je upotrijebio fotografije, tiskao je i kopiju faksa koji je Meg primila one noći kad je Annie ubijena. Naslov članka je glasio: JE LI POGINULA KRIVA SESTRA? "Bog, mama. Stigla sam." Kako bi se umirila, Catherine je još jednom pogledala policajca koji se nalazio na rubu šume i onda se okrenula kako bi pozdravila svoju kćerku. Virginia Murphy je neslužbeno bila zamjenica vlasnice Drumdoe Inna. Obavljala je posao domaćice u restoranu i službenice koja je primala rezervacije kad je to bilo potrebno. Ona je u stvari vodila brigu o svemu dok Catherine nije bilo u Innu, ili se nalazila u kuhinji. Deset godina mlađa od Catherine, petnaest centimetara viša od nje i zavodljivo zaobljena, bila je vjerna prijateljica i lojalna suradnica. Znajući kakva je financijska situacija u Innu, Virginia je vrijedno radila kako bi smanjila troškove na mjestima gdje se to nije primjećivalo. Iskreno je željela da Catherine zadrži Inn. Znala je da će, kad se cijela galama i negativan publicitet stišaju, Catherini ovo mjesto pružiti priliku da nastavi sa svojim životom. 161
Virginiju je mučilo to što je pomagala i nagovarala Catherinu kad je ona luda unutarnja dizajnerka došla s divljački skupim uzorcima tkanina i pločica i knjigama o instalacijama. A sve se to dogodilo u vrijeme kad je izvršeno skupo, ali neophodno preuređenje! Mjesto je izgledalo dobro, Virginia je priznala, preuređenje je bilo potrebno, no najveća bi ironija bila da nakon što su sav novac potrošili na renoviranje i dekoraciju, netko drugi kupi Inn po nezamislivo niskoj cijeni. Posljednje što je Virginia željela, bilo je da Catherini stvori nove brige, no sada se sama počela brinuti za čovjeka koji je odsjeo u sobi 3A. Nije iz nje izašao otkad je došao tvrdeći da je izmožden vožnjama od Long Islanda do New Havena gdje je njegova mama ležala u bolnici. Nije joj bilo teško slati pladanj s hranom u njegovu sobu. To su doista bez problema obavljali, no problem je bio u tome što je postojala mogućnost da je ozbiljno bolestan. Kako bi izgledalo da mu se nešto dogodi dok je u Innu? Virginia je odlučila, neću još uvijek s njim opterećivati Catherine. Pričekat ću još jedan dan. No ako do sutra na večer još uvijek bude u krevetu, otići ću do njegove sobe i natjerati ga da porazgovara sa mnom. Nagovorit ću ga da dozvoli da ga doktor dođe pregledati. Frederick Schuller iz bolnice Valley Memorial u Trentonu nazvao je Maca u petak kasno popodne. "Poslao sam registar medicinskog osoblja gospođici Collins. Sutra će ga primiti. Pred njom je veliki posao ako ne zna koje ime traži." "Brzo ste to obavili", Mac je rekao iskreno. "Zahvalan sam vam." "Vidjet ćemo hoće li vam pomoći. Naišao sam na jedno ime koje bi vas moglo zanimati. Pregledavao sam listu Klinike Manning i zamijetio ime doktora Henryja Williamsa. Poznajem ga. On je upravitelj Klinike Franklin u Philadelphiji." "Da, znam", Mac je rekao. "Možda nije važno, no mislim da bih vam svejedno trebao reći. Williams nikada nije bio dio ovdašnjeg medicinskog osoblja, ali sjećam se da je njegova supruga dugo vremena ležala u našoj bolnici. Mislim da se baš radi o dvije ili tri godine za kojih je Helene Petrovic radila u Dowlingu. S njim sam se često susretao." "Mislite li da bi on mogao biti doktor s kojim je Helene Petrovic izlazila dok je radila u Dowling centru?" Mac ga je brzo upitao. Frederick Schuller je na tren oklijevao i onda rekao: "Ovo što ću vam reći graniči s naklapanjima, no raspitao sam se na odjelu u kojem je ležala njegova supruga. Glavna je sestra s nama već dvadeset godina. Sjeća se doktora Williamsa i njegove supruge jako dobro." Mac je čekao. Nadam se da je ovo veza koju tražimo, molio se. Bilo je očito da Frederick Schuller nije znao da li da nastavi. Nakon još jedne kratke stanke rekao je: "Gospođa Williams je imala tumor na mozgu. 162
Rođena je i odrasla u Rumunjskoj. Kako se njeno stanje pogoršavalo, tako je gubila moć sporazumijevanja na engleskom jeziku. Doktor Williams je znao tek nekoliko rumunjskih riječi i stoga je jedna žena s njime redovito posjećivala njegovu suprugu kako bi prevodila." "Mislite li da se radi o Helene Petrovic?" Mac je upitao. "Sestri ju nikada nisu predstavili, no opisala ju je kao ženu u četrdesetim godinama, jako privlačnu." Schuller je dodao: "Kao što vidite, to nije zadovoljavajuće." Ne, ne slažem se s vama, pomislio je Mac. Pokušao je ostati smiren dok se zahvaljivao Fredericku Schulleru, no kad je spustio slušalicu, izgovorio je kratku molitvu zahvalnosti. To je prvi pravi trag! Meg mu je rekla da joj je doktor Williams rekao da nije poznavao Helene Petrovic prije nego se pridružila osoblju Klinike Manning. Williams je bio stručnjak koji je mogao podučiti Petrovicevu vještinama koje su joj bile potrebne da se predstavi kao embriolog. Kyle, zar ne bi trebao pisati zadaću?" Marie Dileo, šezdesetogodišnja domaćica, nježno ga je zapitala. Kyle je gledao kasetu na koju je sam snimio razgovor koji je Meghan vodila u Franklin centru. Pogledao je prema gore: "Samo malo, gospođo Dileo, obećavam vam da neće potrajati više od minute." "Znaš i sam što tvoj tata misli o pretjeranom gledanju televizije. "Ovo je obrazovna kaseta. To je nešto posve drugo." Dileo je zakimala glavom. "Na sve imaš odgovor." Promatrala ga je raznježeno. Kyle je bio tako dobro dijete, pametno, razborito, veselo, zabavno i zgodno. Snimka Meghaninog razgovora se završavala i Kyle je isključio video. "Meg je zaista dobra izvjestiteljica, zar ne?" "Da." Praćen Jakeom, Kyle je pratio Marie u kuhinju. Primijetila je da nešto ne valja. "Zar se danas nisi malo ranije vratio od Dannyja?" upitala ga je. "A-ha." Zavrtio je posudu s voćem. "Nemoj to raditi. Gurnut ćeš ju sa stola. Je li se što desilo kod Dannyja?" "Njegova se mama naljutila na nas." "Tako dakle", Marie je podigla pogled s mesne rolade koju je pripremala: "Sigurna sam da je imala dobar razlog." "U njegovoj su kući postavili novu cijev za prljavi veš. Odlučili smo ju isprobati." . "Kyle, vas dvojica ne biste stali u nju." "Ne, ali Penny jest." ' "Gurnuli ste Penny u cijev!" "Danny se toga sjetio. Gurnuo ju je u cijev i uhvatio ju je na dnu gdje smo stavili deku i jastuke za slučaj da promašimo, što se niti jednom nije desilo. 163
Penny je željela nastaviti s igrom, ali Dannyjeva se mama jako razljutila. Ne smijemo se zajedno igrati cijeli tjedan." "Kyle, da sam na tvom mjestu, napisala bih zadaću prije nego tata dođe kući. Neće biti najsretniji kad čuje što ste radili." "Znam." S dubokim je uzdahom Kyle otišao po ruksak, izvadio knjige iz njega i bacio ih na kuhinjski stol. Jake je legao na pod pod njegovim nogama. Novac koji su dali za radni stol koji su mu poklonili za rođendan potrošili su uzalud, Marie je zaključila. Spremala se postaviti stol. Pa, to može pričekati. Bilo je pet i deset. Svakodnevno je pripremala večeru i odmah pošto bi Mac stigao kući, odlazila je. Mac nije volio jesti odmah čim bi ušao u kuću tako da je uvijek sam sebi servirao jelo nakon što bi Marie otišla. Zazvonio je telefon. Kyle je skočio. "Ja ću se javiti." Javio se, slušao i onda slušalicu dodao Marie. "Za vas je, gospođo Dileo." Javio se njen suprug koji ju je obavijestio da su njenog oca prebacili iz staračkog doma u bolnicu. "Nešto se desilo'?" Kyle ju je upitao kad je spustila slušalicu. "Da. Moj je tata već dugo bolestan. Jako je star. Moram odmah otići u bolnicu. Ostavit ću te kod Dannyja i ostaviti poruku tvome tati." "Samo ne kod Dannyja", rekao je Kyle uznemireno. "Njegovoj se mami to ne bi svidjelo. Ostavite me kod Meg. Ja ću ju nazvati." Pritisnuo je gumb za automatsko biranje na telefonu. Meghanin se broj nalazio odmah ispod policije i vatrogasaca. Trenutak kasnije je veselo objavio: "Rekla je da odmah dođem." Gospođa Dileo je napisala poruku za Maca. "Ponesi sa sobom i zadaću, Kyle." "U redu." Otrčao je do dnevne sobe i uzeo kasetu na kojoj je snimio Meghanin razgovor. "Možda će ga htjeti pogledati sa mnom." U Meghaninom je glasu Catherine primijetila živost koju nije mogla sebi objasniti. U dva sata, otkad se vratila iz Trentona, Meg je pregledavala Edwinove dosjee, odvojila neke papire i u radnoj je sobi obavila nekoliko telefonskih razgovora. Sve je to podsjetilo Catherine na vrijeme dok je Meg pohađala pravni fakultet. Kad god bi došla kući preko vikenda, veći je dio vremena provodila za radnim stolom potpuno zaokupljena proučavanjem raznih slučajeva. U pet je sati Catherine otišla do radne sobe kako bi vidjela kako je Meg. "Mislila sam nam napraviti piletinu i gljive za večeru. Što kažeš?" "Dobro. Sjedni na tren, mama." Catherine je izabrala fotelju koja se nalazila do stola. Njen je pogled proletio preko Edwinove kožne stolice i prostirke. Meg je rekla da je iste dao napraviti i za Arizonu. Nekoć topli podsjetnik na njenog supruga, prerastao je u farsu. Meg se nalaktila na radni stol, ispreplela prste ruku i bradu naslonila na njih. "Danas ujutro sam baš lijepo porazgovarala sa svećenikom Radzinom. On 164
je vodio misu zadušnicu za Helene Petrovic. Rekla sam mu da ne mogu pronaći niti jedan jedini razlog zašto bi tata zaposlio Helene u Klinici Manning. On mi je na to rekao nešto kao da uvijek postoji razlog za ljudske postupke i ako ga ne mogu otkriti, da bih možda morala cijelu priču još jednom pomno sagledati." "Što ti to znači?" "Mama, mislim da smo u kratkom vremenu iskusile nekoliko traumatičnih događaja. Ja sam vidjela Annieno tijelo kad su ju dovezli u bolnicu. Saznale smo da tata gotovo sigurno nije poginuo u nesreći na mostu i počele smo sumnjati da je vodio dvostruki život. Na sve to, tatu su okrivili za pisanje pisma preporuke Helene Petrovic i nešto kasnije za njeno ubojstvo." Meg se nagnula prema naprijed. "Mama, da nismo ostale zgranute otkrićem da je tata vodio dvostruki život i smrću Helene Petrovic, kad nam je osiguravajuće društvo odbilo isplatiti novac od njegovog osiguranja, zacijelo bismo duže istraživale što je tata uopće radio na tom mostu one večeri kad se nesreća dogodila. Razmisli o tome." "Ne razumijem te", Catherine je rekla zbunjeno. "Victor Orsini je razgovarao s tatom u trenutku kad se tata približavao mostu. Netko je na mostu primijetio njegov automobil kad je sletio s mosta." "Taj se netko na mostu očito zabunio. I mama, Victor Orsini je jedina osoba koja tvrdi da mu se tata javio s tog mjesta. Pretpostavi, samo pretpostavi da je tata već prešao most kad je nazvao Victora. Možda je vidio da se nesreća dogodila odmah iza njega. Frances Grolier se sjetila da je tata zbog nečega bio ljut na Victora i da je, kad je nazvao doktora Manninga iz Scottsdalea, izgledao jako zabrinuto. Ja sam bila u New Yorku. Ti si bila odsutna te noći. Mislim da bi na tatu više nalikovalo da je rekao Victoru Orsiniju da ga odmah želi vidjeti, a ne tek ujutro kako Victor tvrdi. Tata je možda u privatnom životu bio nesiguran, ali ne vjerujern da je ikad izgubio samopouzdanje kad je posao u pitanju." "Hoćeš reći da je Victor Orsini lažljivac?" Catherine ju je promatrala zapanjeno. "Osigurao se ispričavši laž, zar ne? Vrijeme tatinog poziva s mobitela točno je odgovaralo i moglo se dokazati. Mama, Victor je za tatu radio tek mjesec dana kad su preporuke Helene Petrovic poslane u Kliniku Manning. On je to mogao učiniti. On je radio kao tatin zamjenik." "Phillip ga nikada nije volio", Catherine je nerazgovijetno rekla. "Ali, Meg, ne postoji način na koji bi to dokazala. A osim toga, sama si došla do istog pitanja: Zašto? Zašto bi Victoru, baš kao i tati, odgovaralo da zaposli Helene Petrovic u laboratoriju? Što je time dobio?" "Na to pitanje još uvijek ne znam odgovor. Ali znam da će policija, sve dok vjeruje da je tata još uvijek živ, odbijati istražiti ostale moguće verzije ubojstva Helene Petrovic." Zazvonio je telefon. "Kladim se da je Phillip", rekla je Meg i podigla slušalicu. No bio je Kyle. 165
"Imamo društvo za večeru", rekla je Catherini nakon što je spustila slušalicu. "Nadam se da će nam piletina i gljive biti dovoljne." "Mac i Kyle?" "Da." "Baš dobro." Catherine je ustala. "Meg, samo želim da i ja mogu biti toliko sretna zbog tvojih otkrića. Imaš svoju teoriju i ona je dobra obrana za tvog oca, no možda i nije istinita." Meg je podigla komad papira. "Ovo je siječanjski račun tatinog telefona u autu. Pogledaj cijenu tog razgovora. On i Victor su razgovarali osam minuta. Osam minuta nikome ne treba da ugovori sastanak, zar ne?" "Meg, tatin se potpis nalazi na pismu upućenom Klinici Manning. To su i stručnjaci potvrdili." Nakon večere, Mac je predložio da Kyle pomogne Catherini s prljavim suđem. Kad je ostao sam s Meghan u dnevnom boravku rekao joj je o vezi doktora Williamsa s Dowling centrom i mogućnosti da je otprije poznavao Helene. "Doktor Williams!" Meghan je netremice gledala u njega. "Mac, on je porekao da je poznavao Helene Petrovic prije Klinike Manning. Recepcionarka u Manningu ih je vidjela da zajedno večeraju. Kad sam upitala doktora Williamsa o tome, tvrdio je da je uvijek nove članove osoblja izvodio na neslužbenu večeru." "Meg, mislim da smo na tragu nečemu, ali još uvijek ne možemo znati je li Helene Petrovic s njim odlazila u posjete njegovoj supruzi", Mac ju je upozorio. "Mac, sve se slaže. Williams i Helene su morali biti u nekakvoj vezi. Znamo da ju je rad u laboratoriju jako zanimao, a on je savršeno prikladna osoba koja joj je mogla pomoći da krivotvori svoj životopis i koji ju je možda uveo u posao na Klinici Manning." "Ali Williams je radio samo šest mjeseci nakon što je došla Helene Petrovic. Zašto bi otišao ako je bio u vezi s njom?" "Njena se kuća nalazi u New Jerseyju koji nije daleko od Philadelphije. Njena je nećakinja rekla da je subotom i nedjeljom često odlazila od kuće na nekoliko sati. Možda je veći dio tog vremena provodila s njim." "Onda mi nije jasno kako se u sve uklapa preporuka tvog oca. On je zaposlio Williamsa u Manningu, ali nije mi jasno zašto bi pomogao Petrovicevoj da se ondje zaposli." "Imam svoju teoriju za to, a ona uključuje Victora Orsinija. Sve polako dolazi na svoje mjesto." Nakon dugo vremena mu se nasmiješila iskreno i srdačno. Stajali su ispred kamina. Mac ju je zagrlio. Meghan se ukočila, pokušala se izvući iz zagrljaja, no nije ju puštao. Okrenuo je njenu glavu prema sebi. "Meghan, nešto moraš shvatiti", Mac joj je rekao. "Prije devet godina si bila u pravu. Žao mi je što to onda nisam uvidio." Napravio je stanku. "Ti si 166
žena za mene. To sada znam, a mislim da si i ti toga svjesna. Ne smijemo više gubiti vrijeme." Poljubio ju je strastveno, zatim ju pustio i zakoračio unatrag. "Neću ti više dozvoliti da me guraš od sebe. Kad se sve ovo smiri, morat ćerno porazgovarati o nama." Kyle je preklinjao da mu se dozvoli da pokaže kasetu na kojoj je snimio Meghanin razgovor. "Traje samo tri minute, tata. Htio sam pokazati Meghan kako sam naučio snimati program s televizije." "Kyle, mislim da gnjaviš", Mac mu je rekao. "Osim toga, posve slučajno me je Dannyjeva mama zatekla kod kuće dok sam čitao poruku gospođe Dileo. Kažnjen si. Pokaži kasetu Meghan, a onda nemoj ni pomisliti da ćeš sljedećih tjedan dana gledati televiziju." "Što ste učinili?" Meg je tiho upitala Kylea kad je sjeo do nje. "Poslije ću ti ispričati. Vidiš, evo te." Gledali su razgovor. "Zaista si dobro snimio, Kyle", Meghan mu je rekla uvjerljivo. Te je noći Meghan još dugo ležala u krevetu ne mogavši zaspati. U njenoj je glavi joj je vladala zbrka. Razmišljala je o novonastaloj situaciji, vezi doktora Williamsa i Helene Petrovic, svojim sumnjama u Victora Orsinija. Macu. Rekla sam policiji da bi, ako prestanu svu svoju pozornost usmjeravati prema tati, možda mogli otkriti prave odgovore, pomislila je. Ali Mac? Nije si željela dozvoliti da sada počne razmišljati o njemu. Sve to, no postoji još nešto, zaključila je, nešto što joj je promicalo, nešto strašno, strašno važno. No o čemu se radilo? Znala je da ima veze s kasetom na koju je Kyle snimio razgovor koji je napravila u Franklin centru. Zamolit ću Kylea da mi sutra donese kasetu, odlučila je. Mislim da ju još jednom moram pogledati. U petak se Bernieju učinilo da danu nema kraja. Spavao je do sedam i trideset što je za njega bilo poprilično kasno. Pretpostavio je da je Meghan već otišla. Rolete na prozorima njene sobe bile su podignute, a krevet namješten. Znao je da bi se trebao javiti mami. Rekla mu je da ju nazove, ali bojao je se. Da zna da nije u Chicagu, bila bi jako ljuta. Natjerala bi ga da se vrati kući. Cijeli je dan sjedio pokraj prozora, promatrao Meghaninu kuću i čekao na njen povratak. Telefon je približio prozoru kako ni na tren ne bi iz vida gubio njenu kuću i naručio je doručak i ručak. Otključao je vrata zatim pričekao da konobar pokuca kako bi se stigao uvući u krevet i viknuti: "Uđite." Naljutio se zato što je, dok je konobar ulazio i namještao pladanj s hranom, možda propustio Meghan. Kad je spremačica ponovo pokucala na vrata i pokušala ih otvoriti univerzalnim ključem, zaustavio ju je lanac. Znao je da nije uspjela proviriti u sobu. 167
"Mogu li ući samo na čas i promijeniti ručnike?" upitala je. Zaključio je da bi najbolje bilo da joj dozvoli da to učini. Nije želio da počne sumnjati. Pa ipak, kad je prošla pored njega, primijetio je da ga promatra na neobičan način, kao da ga odmjerava. Bernie se doista potrudio namjestiti osmijeh i ljubazno joj se zahvaliti. Meghan je skrenula na prilaz koji je vodio prema kući Collinsovih kasno popodne. Bernie je pritisnuo nos na prozor pokušavajući je vidjeti kako korača stazom prema kući. Vidjevši ju, ozario se. Oko pet i trideset vidio je klinju kako ulazi u njenu kuću. Da nije bilo malog, Bernie bi se sada sakrivao u šumi. Bio bi bliži Meg. Snimao bi ju. Imao bi djelić nje, gledao bi ju i bio bi s njom kad god bi to poželio. No onaj se mali glupavi klinac morao pojaviti. Mrzio ga je. Nije želio naručiti večeru. Nije bio gladan. Konačno, u deset i trideset je njegovom čekanju došao kraj. Meghan je upalila svjetlo u svojoj sobi i svukla se. Bila je tako lijepa! U četiri sata u petak poslijepodne Phillip je pitao Jackie: "Gdje je Orsini?" "Imao je sastanak vani, gospodine Carter. Rekao je da će se vratiti oko četiri i trideset." Jackie je stajala u uredu Phillipa Cartera pokušavajući odlučiti kako da postupi. Kad je gospodin Carter bio uznemiren, djelovao je pomalo zastrašujuće. Gospodin Collins nikad nije bio uzrujan. No gospodin Carter je sada bio šef, a sinoć joj je njen suprug, Bob, rekao da bi mu trebala reći da je Victor Orsini noću pregledavao dosjee. "Ali nisam sigurna. Možda gospodin Carter dolazi u ured noću", rekla je. "Ako se pokaže da se radi o njemu, bit će ti zahvalan na pokazanoj brizi. Ne smiješ zaboraviti da će, ako dođe do svađe između njega i Orsinija, Orsini biti onaj koji će otići." Bob je bio u pravu. Jackie je odlučno rekla: "Gospodine Carter, možda se nemam pravo miješati, ali gotovo sam potpuno sigurna da gospodin Orsini dolazi ovamo noću i pregledava dosjee." Phillip Carter je neko vrijeme ostao tiho sjediti zatim se namrgodio i rekao: "Hvala vam, Jackie. Molim vas, recite gospodinu Orsiniju da dođe u moj ured kad se vrati." Ne bih htjela biti u Orsinijevoj koži, zaključila je. Dvadeset minuta kasnije ona i Milly su se prestale pretvarati jedna pred drugom i zajedno su prisluškivale na vratima gospodina Cartera. Čule su povišen i ljutit glas koji je govorio Orsiniju. "Dugo sam vremena sumnjao da potajno surađuješ s Downes i Rosenom", rekao mu je. "Ova se tvrtka trenutačno suočava s velikim problemima, a ti sebi pripremaš teren kako bi se sretno zaposlio na drugom mjestu. No čini se da si 168
zaboravio, da si s nama potpisao ugovor u kojem je navedeno da ti je zabranjeno korištenje podataka s naših računa. A sada idi i nemoj se zamarati pakiranjem. Najvjerojatnije si uzeo već dovoljno toga. Tvoje ćemo ti osobne stvari poslati." "Znači to je radio", Jackie je šapnula. "To je doista pokvareno." Ni Milliy, a ni Jackie nisu podigle pogled kad je Orsini prošao pokraj njihovih radnih stolova. A da jesu, vidjele bi lice na kojem se očitovao bijes. U subotu je ujutro Catherine otišla u Inn za vrijeme doručka. Pregledala je poštu i telefonske poruke i dugo razgovarala s Virginijom. Odlučivši da neće ostati za vrijeme ručka, kući se vratila u jedanaest sati i otkrila da je Meghan odnijela tatine dosjee u radnu sobu i da ih ondje pregledava. "U blagovaonici vlada nered i nisam se mogla koncentrirati", objasnila je. "Victor je tražio nešto jako važno, a mi od drveća ne vidimo šumu." Catherine je promatrala svoju kćerku. Meg je na sebi imala svilenu košulju. Njena je kosa boje lješnjaka bila duga do ramena. Začešljala ju je prema natrag. To je to, pomislila je. Njena je kosa bila samo malo duža. Sjetila se slike Annie Collins koja je izašla u jučerašnjim novinama. "Meg, dobro sam razmislila o svemu. Prihvatit ću ponudu za Inn." "Ti ćeš što?" "Virginia se složila sa mnom. Izdaci su jednostavno preveliki. Ne želim da s Innom završimo na aukciji." "Mama, tata je osnovao Collins i Carter. Mislim da čak i u ovim okolnostima, mora postojati način da izvučeš odande nešto novaca." "Meg, da su izdali potvrdu o smrti, dobile bismo novac od osiguranja partnerstva. Sa svim tužbama koje im prijete, mislim da tvrtka neće još dugo opstati." "Što je Phillip rekao? Usput, primijetila sam da nas u posljednje vrijeme često posjećuje", rekla je Meg. "Mislim da je više puta bio s nama u posljednje vrijeme, nego za sve one godine koliko je radio s tatom." "Pokušava nam pokazati da mu je stalo i da nam je na raspolaganju. Drago mi je zbog toga." "Mislim da je moguće, da je posrijedi nešto više od ljubaznosti?" "Nadam se da nije tako. To bi bila pogreška. Trenutačno imam previše toga na umu pa mi nije ni na kraj pameti da razmišljam u tom smjeru o bilo kome." Dodala je tiho: "Ali ti ne bi smjela razmišljati kao ja." "Što ti to znači?" "Znači da Kyle nije najbolji pomoćni konobar. Gledao vas je dok ste ti i Mac bili sami i ponosno izjavio da te Mac poljubio." "Ne zanima me -" "Meg, prestani", Catherine joj je naredila. Zaobišla je radni stol, otvorila najdonju ladicu i izvadila desetak pisama i bacila ih na stol. "Nemoj dozvoliti da postaneš kao tvoj otac, emocionalni bogalj, zato što ne možeš podnijeti odbijanje." 169
"Mislim da je tata imao posve dovoljno razloga, da joj nikad ne oprosti!" "Kao dijete, da, ali kao odrastao čovjek s obitelji koja ga je iskreno voljela, ne. Možda mu, da je otišao u Philadelphiju i oprostio majci, ne bi trebala još jedna obitelj u Scottsdaleu." Meg je podigla obrve. "Znaš biti oštra, zar ne?" "Itekako. Meg, ti voliš Maca. Oduvijek si ga voljela. Kyleu si potrebna. I zato te molim da se otvoriš i prestaneš se bojati da je Mac toliko glup da bi joj, da mu se Ginger vrati, ponovo pao u zagrljaj." "Tata te je uvijek zvao Supermišom." Meg je osjetila kako ju suze u očima peku. "Da, baš tako. Kad odem u Inn, nazvat ću agenciju za nekretnine. No prije toga ću ti obećati da ću cijenu podizati, sve dok me ne budu molili za milost." U jedan i trideset, nešto prije nego se vratila u Inn, Catherine je provirila u radnu sobu. "Meg, sjećaš li se kad sam ti rekla da mi ime Palomino Leather Goods zvuči poznato? Mislim da je Anniena mama jednom ostavila istu poruku tati, ali na našem kućnom telefonu. Mislim da je to bilo negdje sredinom ožujka prije sedam godina. Sjećam se toga tako dobro jer sam bila bijesna na njega zato što je propustio tvoj dvadeset i prvi rođendan i vratio se kući s ručnom torbom za tebe. Tada sam mu rekla da bih ga s njom najradije lupila po glavi." U subotu Berniejeva majka nije mogla prestati kihati. Sinusi su ju počeli mučiti, a grlo ju je škakljalo. Morala je nešto poduzeti. Bernard je dozvolio da se u podrumu nakupi prašina. Znala je to. Nije postojalo niti jedno drugo objašnjenje. I sada se prašina širi kućom.. Svaki je trenutak postajala sve ljuća. Konačno, u dva je sata zaključila da ne može više to podnositi. Morala se spustiti u podrum i očistiti ga. Zavezala je pregaču. Opipala je ogradu. Nije bila labava. Izdržat će ju. Polagano će silaziti niz stepenice i svaku će prije nego svom težinom stane na nju, dobro provjeriti. Još uvijek joj nije bilo jasno kako je prije deset godina uspjela pasti. U jednom je trenutku bila na vrhu stepenica, a u drugom ju je Hitna pomoć vozila u bolnicu. Korak po korak, jako pažljivo, polagano se spuštala. Pa, uspjela sam, zaključila je pobjedonosno kad je stala na pod podruma. U tom se trenutku prednji dio njene cipele zakačio za torbu punu krpa. Stropoštala se u stranu, lijevo joj se stopalo savilo ispod tijela. Zvuk pucanja kosti odjeknuo je trošnim podrumom. Kad je Catherine otišla u Inn, Meghan je nazvala Phillipa kod kuće. Kad se javio, rekla je: "Baš dobro da si kod kuće. Mislila sam da si u New Yorku ili na jednoj od aukcija." "Protekli je tjedan bio užasan. Jučer sam morao otpustiti Victora." 170
"Zašto?" Meg ga je upitala uznemirena nenadanim razvojem dogadaja. Victor joj je bio potreban dok ga je pokušavala povezati s preporukama Helene Petrovic. Ako je otišao iz grada, nije imala nikakvih dokaza i nije mogla otići u policiju i iznijeti im svoje sumnje. Za to joj je potrebno još vremena. "Meg, uvijek mi je bio sumnjiv. Krao nam je klijente. Iskreno, iz jedne ili dvije primjedbe koje je tvoj tata iznio prije nego je nestao, zaključio sam da je i on sumnjao u Victora." "I ja sam počela sumnjati u njega", rekla je Meg. "Zato sam te i nazvala. Mislim da bi on mogao biti osoba koja je poslala pismo preporuke za Helene Petrovic dok je tata bio na putu. Phillipe, nemam niti jedan podsjetnik s tatinim dnevnim poslovnim sastancima. Jesu li možda u uredu?" "Trebali bi biti u dosjeima koje si odnijela kući." "I ja sam to mislila, no nema niti jednog. Phillipe, pokušavam stupiti u vezu s Annienom mamom. Nisam se sjetila uzeti njen kućni broj telefona kad sam bila kod nje. Službenica u trgovini Palomino Leather Goods ju je nazvala u moje ime i objasnila mi kako da dođem do njene kuće. Mislim da tata nije bio u uredu kad je u Kliniku Manning poslano pismo preporuke. Datum na njemu je 21. ožujka, zar ne?" "Mislim da je tako." "Onda sam na pravom putu. Anniena majka može potvrditi moju teoriju. Uspjela sam razgovarati s odvjetnikom s kojim je došla ovamo. Nije mi htio dati njen broj, ali mi je rekao da će umjesto mene stupiti u vezu s njom." Napravila je stanku i onda rekla: "Phillipe, postoji još nešto. Mislim da su doktor Williams i Helene Petrovic bili u nekakvoj vezi. Sigurna sam da su bili u vezi dok su zajedno radili na Klinici Manning, a možda čak i prije toga. I ako je to točno, možda je on onaj visoki muškarac kojeg je susjeda Helene Petrovic povremeno viđala." Meg, to zvuči nevjerojatno. Imaš li kakav dokaz?" "Za sada još uvijek ne, ali mislim da ću to bez problema moći dokazati." "Ali molim te, budi pažljiva", Phillip Carter ju je upozorio. "Williamsa cijene i poštuju u medicinskim krugovima. Nemoj uopće spominjati njegovo ime sve dok ne budeš imala pravih dokaza za ovo što si maloprije rekla." Frances Grolier je nazvala u petnaest do tri. "Meghan, željela si sa mnom razgovarati." "Da. Rekli ste mi da ste se samo nekoliko puta tijekom svih godina poslužili šifrom Palomino. Jeste li ikad nazvali naš kućni broj i ostavili poruku?" Grolier ju nije upitala zašto ju to zanima. "Da, jesam. Prije gotovo sedam godina. Desetog ožujka. Annie je nastradala u prometnoj nesreći i nismo očekivali da će preživjeti. Nazvala sam broj ureda, no slučajno se desilo da je netko isključio telefonsku sekretaricu. Znala sam da je Edwin u Connecticutu i jednostavno sam morala s njime stupiti u vezu. Iste je noći doletio k nama i ostao je dva tjedna, sve dok Annie nije bila izvan životne opasnosti." 171
Meg se sjetila osamnaestog ožujka prije sedam godina. Slavila je dvadeset dv adeset i prvi rođendan. Organizirali su večeru i ples u Drumdoe Innu. Njen ju je tata nazvao to poslijepodne. Nije se dobro osjećao i stoga je zaključio da je suviše slab za putovanje. Dvjesto gostiju. Meg i Ginger s fotografijama Kylea. Cijelu se večer pokušavala smijati, pokušavala je sakriti svoje razočaranje zato što njen otac nije s njom u toj posebnoj noći. "Meghan?" Dobro kontroliran glas Frances Grolier je upitao. "Žao mi je. Žao mi je zbog svega. Ovo što ste maloprije rekli jako mi je važno. Povezano je s toliko toga što se dogodilo." Meghan je vratila slušalicu na ležište, ali nije ju još neko vrijeme bila u stanju pustiti. Zatim je nazvala Phillipa. "Potvrđeno." Na brzinu mu je rekla sve što je maloprije saznala od Frances Grolier. "Meg, strašna si", Phillip joj je rekao. "Phillipe, netko je na vratima. Mora da je Kyle. Mac je rekao da će ga dovesti k nama. Zamolila sam ga da donese nešto za mene." "Samo tako nastavi. I Meg, nemoj ovo nikome spominjati sve dok ne ne budemo imali potpunu priču priču koju bismo mogli iznijeti iznijeti Dwyeru." "Neću. Naš pomoćnik državnog tužitelja i njegovi ljudi mi ionako ne vjeruju. Čujemo se kasnije." Kyle je nasmijan ušao u kuću. Meghan se sagnula i poljubila ga. "Nikada to nemoj činiti pred mojim prijateljima", upozorio ju je. "Zašto ne?" "Jimmyjeva mama čeka Jimmyja na cesti i svaki put ga poljubi kad siđe s autobusa. Zar to nije odvratno?" "A zašto si mi onda sada dozvolio da te poljubim?" "Kad smo sami, onda mi to ne smeta. Nitko nas nije vidio. Ti si ljubila tatu sinoć." "On je mene poljubio." "Je li ti se svidjelo?" Meg je zastala. "Recimo da nije bilo odvratno. Želiš li čašu mlijeka i kekse?" "Da, molim te. Donio sam ti kasetu da ju pogledaš. Zašto ju želiš ž eliš ponovo pogledati?" "Nisam sigurna." "U redu. Tata je rekao da će doći po mene za sat vremena. Morao je otići do trgovine i kupiti neke stvari." Meghan je donijela tanjur s keksima i dvije čaše mlijeka. Otišli su u sobu s televizorom. Kyle je sjeo na pod i naslonio se s e na njene noge. Uzeo je daljinski upravljač i još jednom pustio snimku razgovora načinjenog u Franklin centru. Meghanino je srce počelo brže kucati. Upitala se: Što li sam vidjela na ovoj snimci? U posljednjoj sceni u uredu doktora Williamsa, kad je kamera snimila slike djece rođene umjetnom oplodnjom, otkrila je ono što je tražila. Uzela je daljinski iz Kyleove ruke i pritisnula pauzu. 172
"Meg, samo što nije završilo", Kyle se pobunio. Meg je gledala sliku malog dječaka i djevojčice d jevojčice u jednakim vestama. Istu je sliku vidjela i na zidu dnevnog boravka u kući Helene Helene Petrovic u Lawrencevilleu. "Kyle, svim je našim problemima došao kraj. Konačno sam otkrila razlog." U tom je trenu zazvonio telefon. "Odmah se vraćam", rekla mu je. "Premotat ću ju na početak. Znam kako kak o se to radi." Podigla je slušalicu i čula Phillipov glas. "Meg, jesi li sama?" upitao ju je žurno. "Phillipe! Upravo sam pronašla dokaz da je doktor Williams poznavao Helene Petrovic. Mislim da znam što je radila na Klinici Manning." Učinilo joj se kao da ju uopće nije čuo. "Jesi li sama?" ponovio je pitanje. "Kyle je u sobi so bi s televizorom." "Možeš li ga ostaviti u njegovoj kući?" Njegov je glas odavao uzrujanost. "Mac nije kod kuće. Mogu ga ostaviti u Innu. Mama je ondje. Phillipe, što se dogodilo?" Sada je glas Phillipa Cartera bio na rubu histerije. "Upravo sam razgovarao s Edwinom! Želi nas oboje vidjeti. Ne može odlučiti od lučiti da li da se preda policiji. Meg, očajan očajan je. Nemoj nikome nikome spominjati ovo sve dok ga ne vidimo." "Tata? Nazvao te je?" Meg je teško disala. Primila se za rub stola kako se ne bi srušila. Zapanjenim je glasom koji je bio tiši i od šapta, zahtijevala: "Gdje je? Moraš me odvesti odvesti do njega." Kad se Berniejeva mama osvijestila, vikanjem je pokušala dozvati pomoć, no znala je da ju nitko od susjeda ne može čuti. Nikad se neće n eće uspeti stepenicama. Morat će se odvući do Bernardove sobe s televizorom i odande nazvati pomoć. Njegova je greška to što je pala. Nije održavao podrum čistim kako joj je govorio. Zglob ju je užasno už asno bolio. Bol se širila njenom nogom. Otvorila je usta i nekoliko puta duboko udahnula. Sama pomisao da će morati puzati prljavim betonskim betonskim podom užasavala ju je. je. Konačno je uspjela doći do niše koju je njen sin uredio za sebe. Bez obzira na bol koju je osjećala, njene su se oči raširile od iznenađenja. Ovaj veliki televizor! Svi ovi radio aparati! Sve te naprave! Zašto li je Bernard bacao novac na sve te stvari? Telefon se nalazio na starom kuhinjskom stolu koji je njen sin donio s jednog od smetlišta u susjedstvu. Bila je je suviše slaba da bi otpuzala do njega, već ga je povukla prema sebi za žicu. Aparat je pao na pod. Nadajući se da ga nije pokvarila, Berniejeva je mama mama nazvala 911. Čuvši glas dežurnog u Hitnoj pomoći, rekla je: "Pošaljite kola Hitne pomoći." Uspjela je reći svoje ime i adresu i objasniti im što se dogodilo nakon čega se ponovo onesvijestila. 173
"Kyle", Meg je užurbano rekla. "Ostavit ću te u Innu, a na vašim ću kućnim vratima ostaviti poruku za tvog tatu. Mojoj ćeš mami reći da je nešto n ešto iskrsnulo i da sam morala nekamo odjuriti. Ti ćeš ostati s njom i nećeš izlaziti van, u redu?" "Zašto si tako zabrinuta, Meg?" "Nisam. Dobila sam jako važan izvjestiteljski izvjestiteljski zadatak. Moram odmah otići na lice mjesta." "O, pa to je izvrsno." U Innu, Meg je pričekala dok je Kyle došao do glavnog ulaza. Mahnuo joj je, a ona mu je odmahnula odmahnula i prisilila se nasmiješiti. Zatim je nogom pritisnula pritisnula gas. S Phillipom se trebala naći na križanju u West Reddingu smještenim kojih dvadesetak milja od Newtowna. "Od tamo ćeš me pratiti u svom automobilu", brzo joj je rekao. "Mjesto "Mjesto nije udaljeno udaljeno odande, ali nikada ga ne bi uspjela sama pronaći." Meg nije znala što da misli. Njena je glava bila puna kaotičnih misli i kaotičnih osjećaja. Usta su joj bila suha. U grlu je osjećala ogromnu knedlu i jednostavno nije mogla gutati. gutati. Tata je još uvijek uvijek živ i očajan! Zašto? Zašto? Ne može biti da je u takvom stanju zato što je ubio Helene Petrovic. Molim te, Bože, samo da nije to. Kad je Meghan pronašla križanje malih seoskih cesta, Phillip ju je čekao u svom crnom Cadillacu. Lako ga je uočila. Na raskrižju nije bilo drugih automobila. Nije izašao kako bi joj joj sve objasnio, već joj joj je samo mahnuo rukom rukom i pokazao da ga prati. Pola minute minute kasnije je naglo skrenuo skrenuo na blatnjavu, usku cestu. Četrdeset metara dalje cesta je zaokrenula u šumu i Meghanin je automobil nestao iz vidokruga bilo kojeg slučajnog prolaznika. Victor Orsini se nije iznenadio predstavom koju mu je priredio Phillip Carter u petak poslijepodne. Niti u jednom jedinom trenutku nije se pitao hoće li se to desiti. Pitanje je bilo kad će se desiti. Ako ništa drugo, prije nego je otišao, uspio je pronaći ono što je tražio. Kad je otišao od Cartera, odvezao se ravno kući smještenoj na jezeru Candlewood, napravio si je martini i sjeo na terasu s koje je mogao promatrati vodu i razmisliti o onome što bi trebao učiniti. Dokazi su bili nedostatni i bez podrške, neće se održati na sudu. A kao dodatak tome, koliko bi im toga mogao reći a da d a pritom ne otkrije ništa što bi njemu samom moglo naškoditi? Za tvrtku Collins i Carter je radio gotovo sedam godina, a odjednom je onaj prvi mjesec zadobio iznimnu važnost. Bila je to karika koja je povezivala sve što se u posljednje vrijeme desilo. 174
Victor je u petak večer proveo kod kuće važući razloge za i protiv odlaska k pomoćniku državnog tužitelja i iznošenja svega što je mislio da se desilo. Sljedećeg je jutra sat vremena trčao uz jezero. Ono mu je pročistilo glavu i potvrdilo njegovu odluku. Konačno, u dva i trideset u subotu poslije podne, okrenuo je broj telefona posebnog istražitelja Marrona. Napola se nadao da Marron možda neće biti u uredu u subotu poslijepodne, no javio se nakon prvog zvona. Victor mu se predstavio. Mirnim je i sabranim glasom kojim je gradio povjerenje kod svojih klijenata i kandidata, upitao: "Imate li što protiv da navratim do vas za pola sata? Mislim da znam tko je ubio Helene Petrovic ..." Ispred ulaznih vrata Kyle je zastao i promatrao Meghan kako odlazi. Pred njom je bio vrlo važan zadatak. Odlično. Bio bi presretan da je mogao poći s njom. Nekad je mislio da će, kad odraste, postati doktor poput njegovog tate, no sada je zaključio da je posao izvjestitelja puno zanimljiviji. Trenutak kasnije još jedan je automobil izjurio s parkirališta, zeleni Chevy. Ono je muškarac koji nije lupio Jakea, zaključio je Kyle. Bilo mu je žao da mu se nije pružila prilika da porazgovara s njim i da mu se zahvali. Gledao je automobil koji je skrenuo u cestu kojom je i Meghan krenula. Kyle je ušao u predvorje i primijetio Meginu mami i gospođu Murphy za recepcijom. Obje su djelovale zabrinuto. Prišao im je i pozdravio ih: "Bog!" "Kyle, što ćeš ti ovdje?" Ovo je najužasniji mogući način pozdravljanja djeteta, pomislila je Catherine. Promrsila je njegovu kosu. "Oprosti, jeste li ti i Meg došli ovamo na sladoled ili nešto drugo?" "Meg me je dovezla ovamo. Rekla mi je da ostanem s vama. Radi na nekakvoj priči." "O, zar joj se javio šef?" "Netko ju je nazvao i onda mi je rekla da odmah mora krenuti. "Zar ne bi bilo jako dobro da su ju vratili na stari posao?" Catherine je rekla Virginiji. "Mislim da bi ju to jako razveselilo, a i vratilo bi joj samopouzdanje." "Slažem se s tobom", Murphy je rekla. "A sada mi reci što misliš o čovjeku koji je odsjeo u sobi 3A? Iskreno, Catherine, mislim da nešto nije u redu s njim." "Samo nam još to treba." "Tko bi ostao u sobi gotovo tri dana i onda istrčao onako brzo, rušeći ljude ispred sebe? Baš si se mimoišla s njim, ali mogu ti reći da se na njemu uopće ne vidi da je bolestan. Istrčao je iz sobe, niz stepenice, kroz predvorje s kamerom u ruci." "Zašto ne bismo otišli do njegove sobe?" rekla je Catherine. "Kyle, dođi s nama." Zrak je u sobi 3A bio ustajao. "Jeste li čistili njegovu sobu otkad je došao?" upitala je Catherine. 175
"Ne", odgovorila je Murphy. "Betty je rekla da joj je dozvoljavao samo da dođe promijeniti ručnike i da ju je skoro izbacio van kad je pokušala čistiti." "Čini se da već neko vrijeme nije bio u krevetu. Pogledaj kako je stolica privučena prozoru", Catherine je primijetila. "Čekaj malo!" Prišla je prozoru, sjela na stolicu i pogledala van. "O, Bože!" uzdahnula je. "Što je?" upitala je Virginia. "Kad sjedneš ovdje, možeš direktno gledati kroz prozore Meghanine sobe." Catherine je otrčala na telefon, pogledala brojeve telefona za hitne slučajeve i okrenula jedan. "Državna policija. Thorne pri telefonu." "Zovem se Catherine Collins i javljam vam se iz Drumdoe Inna u Newtownu", viknula je. "Mislim da je čovjek koji je odsjeo kod nas, snimao moju kuću. Danima je bio zaključan u sobi, a maloprije je izjurio van i odvezao se nekamo." Ruku je stavila na usta. "Kyle, kad te je Meghan dovela ovamo, jesi li primijetio nekakav automobil koji je krenuo za njom?" Kyle je osjetio da nešto nije u redu, no nije mogao vjerovati da je uzrok novim problemima onaj dobar čovjek koji nije pregazio njegovog Jakea. "Ne brini. Čovjek u zelenom Chevyju je dobar. Spasio je Jakeov život kad je prošli tjedan u autu prolazio ispred naše kuće." Na rubu očaja, Catherine je viknula: "Gospodine, on sada prati moju kćerku. Ona vozi bijeli Mustang, a on zeleni Chevy. Nađite ju! Morate ju pronaći!" Policijski je automobil skrenuo na puteljak koji je vodio do trošne jednokatnice smještene na Jackson Heightsu. Iz auta su istrčala dva policajca. Prodoran je zvuk sirene kola hitne pomoći nadjačao zvuk kočnica vlaka koji se zaustavljao na obližnjoj postaji. Policajci su otrčali iza kuće, provalili stražnja vrata i otrčali niz stepenice koje su vodile u podrum. Jedan policajac je svom težinom stao na olabavljenu stepenicu, no na vrijeme se uspio primiti za ogradu i izbjeći pad. Narednik je pao preko metle koja se nalazila na dnu stepenica. "Nije čudno da se ozlijedila", promrmljao je. "Ovo je mjesto puno zamki." Prošli su pokraj kosilica i ušli u ograđeni dio podruma u kojem je Bernie sebi uredio nišu. Policajci su pronašli onesviještenu ženu koja je ležala na podu i telefon do nje. Ležala je pored starog klimavog stola na kojem se nalazila metalna polica puna telefonskih imenika. Trošna fotelja s pokretnim naslonom nalazila se ispred velikog televizora. Kratkovalni radio, policijski scanner, pisaći stroj i fax nalazili su se na ormariću. Mlađi policajac je kleknuo na koljena pored ozlijeđene žene. "Policajac David Guzman, gospođo Heffernan", rekao je nježno. "Medicinsko će osoblje donijeti nosila kako bi vas odveli u bolnicu." Berniejeva je mama pokušala govoriti. "Moj sin nije želio nikoga ozlijediti." Na jedvite je jade izgovorila riječi. Zatvorila je oči. Nije mogla nastaviti. 176
"Dave, pogledaj ovo!" Guzman je skočio. "Što ste otkrili, naredniče?" Telefonski imenik Queensa je bio otvoren. Na stranicama je bilo zaokruženo devet ili deset imena. Poručnik je prstom pokazao na njih. "Jesu li ti poznata? U proteklih nekoliko tjedana svi su ovi ljudi prijavili prijeteće pozive." Čuli su medicinsko osoblje. Guzman je otrčao do stepenica. "Pripazite ako ne želite slomiti vratove dok silazite dolje", upozorio ih je. Za manje od pet minuta Berniejeva se polusvjesna majka nalazila na nosilima. Odnijeli su ju u kola hitne pomoći. Policajci nisu otišli s njima. "Imamo dovoljno razloga da se ovdje zadržimo i još malo pronjuškamo", rekao je narednik. Uzeo je papire koji su ležali do faxa i počeo ih pregledavati. Policajac Guzman je otvorio stolnu ladicu bez kvake i otkrio predivan novčanik. "Čini se da je Bernie ponekad krao", primijetio je. Dok je Guzman promatrao sliku Annie Collins koja se nalazila na njenoj vozačkoj dozvoli, narednik je pronašao original fax poruke. Pročitao ga je na glas: "POGREŠKA. ANNIE JE BILA GREŠKA." Guzman je podigao telefon s poda. "Naredniče", rekao je, "mislim da bi bilo najpametnije da obavijestimo šefa da smo otkrili ubojicu." Čak je i Bernieju bilo teško voziti iza Meghan dovoljno daleko da ga ne primijeti. Iz daljine ju je promatrao kad je krenula za tamnom limuzinom. Nakon križanja je zamalo izgubio iz vida oba automobila. Na tren mu se učinilo da ih je zemlja progutala. Znao je da su najvjerojatnije skrenuli na neku od uskih cestica i odlučio se vratiti. Blatnjava uska cestica koja je vodila u šumu bila je jedino logično objašnjenje. Skrenuo je oprezno. Sada se približavao čistini. Meghanin bijeli Mustang i tamna limuzina su poskakivali gore-dolje dok su prelazili neravno tlo. Bernie je pričekao dok nisu prošli čistinu i ušli u drugu šumu i tek se onda uputio čistinom. Druga šuma nije bila ni približno gusta kao prva. Bernie je morao stati na kočnicu kad je otkrio da se uska cesta ponovo naglo zaokretala prema novoj čistini. Otuda je cesta vodila ravno prema udaljenoj kući i štali. Automobili ispred njega su se kretali u tom smjeru. Bernie je uzeo video kameru. Sa zoom-objektivom ih je pratio sve dok nisu zašli iza štale. U blizini kuće se nalazilo nešto zimzelenog drveća. Možda bi ondje mogao sakriti svog Chevyja. Morao je pokušati. Četiri je sata prošlo i zalazeće su sunce prekrili gusti oblaci. Meg je vozila iza Phillipa po vijugavoj i neravnoj cesti. Izašli su iz šume, prešli polje, prošli još jednu šumicu. Cesta je otuda bila ravna. U daljini je vidjela nekakve zgrade, farmu i štalu. Je li tata ovdje, na ovom mjestu na koje je i dragi Bog zaboravio? Meg se upitala. Molila se da, kad se nađe s njim lice u lice, pronađe prave riječi. 177
Tata, volim te, dijete u njoj je željelo reći. Tata, što ti se desilo? Tata, zašto? povrijeđena odrasla osoba je željela zavikati. Tata, nedostajao si mi. Kako ti mogu pomoći? je li to najbolji način da počne? Pratila je Phillipov auto oko zapuštenih zgrada. Parkirao je svoju tamnu limuzinu, izašao iz nje, prišao njenom autu i otvorio joj vrata. Meg ga je pogledala. "Gdje je tata?" upitala je. Navlažila je usne osjetivši da su suhe i popucale. "U blizini." Phillipov se pogled susreo s njenim. Prijetnja koju je primijetila u njegovom glasu privukla joj je pažnju. Nervozan je zbog svega, baš kao i ja, zaključila je dok je izlazila iz automobila. Victor Orsini se dogovorio da će u ured Johna Dwyera smještenom u sudnici Danbury doći u tri sata. Posebni istražitelji Weissova i Marron bili su ondje kad je stigao. Sat vremena kasnije, gledajući u njihova bezizražajna lica, još uvijek nije mogao zaključiti jesu li uopće povjerovali u ono što im je rekao. "Možemo li sve još jednom ponoviti", rekao je Dwyer. "Ja sam sve sagledao stotinu puta", Victor je ljutito rekao. "Svejedno, želim sve čuti još jednom", rekao je Dwyer. "U redu, u redu. Edwin Collins me je nazvao s telefona u automobilu na večer, 28. siječnja. Razgovarali smo osam minuta sve dok nije morao prekinuti vezu zato što se približavao mostu Tappan Zee na kojem je kolnik bio klizak." "Kad ćete nam reći o čemu ste razgovarali?" upitala je Arlene Weiss. "Što ste cijelih osam minuta razgovarali?" Victor Orsini se nadao da će taj dio priče uspjeti prešutjeti, no znao je da mu neće vjerovati, ako ne ispriča sve. Nevoljko je priznao: "Ed je dan ili dva ranije otkrio da sam konkurentskim tvrtkama otkrivao koja su mjesta kod naših najvećih klijenata bila ispražnjena. Bio je ljut i naredio mi je da sljedeće jutro dođem u njegov ured." "I to je bio vaš posljednji kontakt s njim?" "U osam sati 29. siječnja sam bio u njegovom uredu. Znao sam da me je namjeravao otpustiti, ali nisam želio da pomisli da sam uzimao novac iz tvrtke. Rekao mi je da će podići tužbu ako otkrije da sam dobivao provizije. U to sam vrijeme mislio da je govorio o kandidatima koje je tvrtka zbog mene izgubila, ali sada sam uvjeren da je mislio na Helene Petrovic. Mislim da nije znao za nju, da je saznao i pomislio da sam na brzinu zaradio." "Znamo da je provizija koju su za nju dobili, uplaćena na službeni račun", rekao je Marron. "On to najvjerojatnije nije znao. Provjerio sam i otkrio da je provizija za nju namjerno uplaćena kao jedna od rata za zapošljavanje doktora Williamsa. Očigledno je da Edwin Collins nije trebao znati za Helene Petrovic." "Tko ju je onda preporučio Klinici Manning?" upitao je Dwyer. 178
"Phillip Carter. Uvjeren sam da je on poslao preporuke. Kad je pismo s preporukama poslano na adresu Klinike Manning, 21. ožujka, prije gotovo sedam godina, ja sam za tvrtku Collins i Carter radio vrlo kratko. Nikada nisam čuo za nju sve do prije dva tjedna kad je ubijena. A kladio bih se da ju ni Ed nije znao. Krajem ožujka te godine nije bio u uredu, uključujući i 21. ožujak." Zastao je. "Kao što sam vam rekao, kad sam vidio članak u novinama u kojem je izdano i pismo koje je on potpisao, znao sam da je krivotvoreno." Orsini je pokazao komad papira koji je dao Dwyeru. "Edwin je svojoj staroj tajnici koja je bila pravo zlato, ostavljao potpisane memorandume koje je koristila kad joj je diktirao preko telefona. Imao je povjerenja u nju. Ona je otišla u mirovinu, a Ed nije bio zadovoljan njenom zamjenom Jackie. Sjećam se da je poderao potpisane memorandume i rekao mi da nadalje želi vidjeti svako pismo sa svojim potpisom. Na čistim se memorandumima potpisivao uvijek na isto mjesto, ono koje je njegova bivša tajnica lagano označila olovkom; trideset i dva reda niže, počevši od pedesetog znaka u redu. Jedan držite u ruci. Pregledavao sam Edwinove dosjee nadajući se da ću u njima naći još koji od tih potpisanih memoranduma. Ovaj sam koji držite u ruci pronašao u radnom stolu Phillipa Cartera. Bravar je napravio kopiju njegovog ključa. Pretpostavljam da ga je Carter čuvao kako bi, ako mu ikad ustreba, mogao proizvesti još nešto s potpisom Edwina Collinsa." "Možete mi vjerovati, a i ne morate", nastavio je Orsini, "ali dok sam ujutro, 29. siječnja, sjedio u Edovom uredu, imao sam osjećaj da je nešto prije i on boravio ondje. Ladica s dosjeima od slova H do slova O bila je otvorena. Zakleo bih se da je tražio bilo kakve papire o Helene Petrovic." "Dok sam ga čekao, nazvala je Catherine Collins, zabrinuta zato što Edwin još uvijek nije stigao kući. Noć prije bila je na nekakvoj proslavi u Hartfrodu i kad se vratila, kuća je bila prazna. Nazvala ga je u ured kako bi provjerila jesmo li ga vidjeli. Rekao sam joj da sam razgovarao s njim večer prije, prije nego je došao na most Tappan Zee. U to vrijeme nisam ništa znao o nesreći. Ona je rekla da je moguće da je Ed bio jedna od žrtava. Shvatio sam da je to moguće, naravno", rekao je Victor. "Edove su posljednje riječi koje mi je rekao bile da je kolnik klizak, a i ja i vi znamo da se nesreća dogodila minutu kasnije. Nakon što sam razgovarao s Catherine, nazvao sam Phillipa. No linija je bila zauzeta i budući da živi desetak minuta od ureda, odvezao sam se do njegove kuće. Pomislio sam da bi možda htio otići do mosta i provjeriti jesu li počeli izvlačiti žrtve iz vode. Kad sam stigao do njegove kuće, Phillip se nalazio u garaži. Upravo se spremao otići nekamo. I njegov džip je bio ondje. Rekao mi je da ga je dovezao sa sela kako bi izvršio tehnički pregled. Znao sam da je imao džip kojeg je koristio na svojoj farmi. Limuzinom bi se odvezao do farme i ondje ju ne bi dalje koristio. U to vrijeme uopće nisam razmišljao o tome. Ali u proteklih sam tjedan dana zaključio da ako Ed nije poginuo u nesreći na mostu, da je moguće da se 179
odmah nakon našeg razgovora odvezao do ureda gdje je pronašao nešto što ga je uputilo na Carterovu kuću. Što god da se dogodilo, dogodilo se ondje. Carter je mogao odvesti Collinsov automobil nekamo i sakriti ga. Ed je uvijek govorio da Phillip posjeduje mnoga seoska imanja." Orsini je promatrao i dalje bezizražajna lica istražitelja i pomoćnika državnog tužitelja. Učinio sam ono za što sam smatrao da moram, zaključio je. Ako mi još uvijek ne vjeruju, barem sam pokušao. Dwyer je rekao: "Ovo bi nam moglo biti od pomoći. Hvala vam, gospodine Orsini. Javit ćemo vam se." Kad je Orsini otišao, pomoćnik državnog tužitelja je rekao Arleni Weiss i Bobu Marronu: "Sve se uklapa. Osim toga objašnjava i otkrića vještaka." Upravo su primili vijest da su analizom automobila Edwina Collinsa otkriveni tragovi krvi u prtljažniku. Mac je završio s kupovinom nešto prije četiri sata. Mesnica, pekarnica, svjećar, pomislio je. Otišao je do brijača, pokupio odjeću iz kemijske čistionice i zaustavio se u samoposluživanju. Gospođa Dileo možda u ponedjeljak neće doći te je odlučio obaviti kupovinu. Mac se dobro osjećao. Kyle je bio presretan zbog odlaska k Meghan. On sigurno neće praviti probleme ako Mac uspije ponovo osvojiti Meghanino srce. Meggie, nema bijega, Mac je veselo zaključio. Ovaj mi put nećeš pobjeći. Dan je bio hladan i tmuran, no Mac nije mario za to dok je skretao u ulicu Bayberry. Sjetio se izraza na Meginom licu dok su razgovarali o vezi Helene Petrovic i doktora Williamsa i mogućnosti da je Victor Orsini krivotvorio Edwinov potpis na pismu preporuke. Tada je shvatila da će možda uspjeti dokazati da je njen otac nevin kad su u pitanju slučaj Petrovic i skandal na Klinici Manning. No ništa ne može promijeniti činjenicu da je Edwin Collins sve ove godine vodio dvostruki život, pomislio je Mac. Ali ako ga uspiju osloboditi optužbe za ubojstvo Helene Petrovic i krivotvorenja dokumenata, Meg i Catherine će se puno bolje osjećati. Prvi je znak da nešto nije u redu uočio dok se približavao Innu. Policijski su automobili bili na voznom parku, a na parkiralište je bio zabranjen ulaz. Spuštao se policijski helikopter. Na zemlji je ugledao još jednog na kojem se nalazio logo Televizije New Haven. Skrenuo je na travnjak i potrčao prema Innu. Vrata Inna su se naglo otvorila i Kyle je istrčao van. "Tata, Megin šef ju nije nazvao i nije joj dao zadatak", jecao je. "Čovjek koji nije pregazio Jakea je zapravo onaj koji je promatrao Meg. Prati ju u svom autu." Meg! Macu se na trenutak pred očima pojavila slika. Bio je u mrtvačnici i gledao mrtvo tijelo Annie Collins, Megine polusestre.
180
Kyle je zgrabio svog tatu za ruku. "Policija je ovdje. Poslat će helikopter kako bi pronašli Meghanin auto i zeleni auto onog čovjeka. Gospođa Collins plače." Kyleov se glas slomio: "Tata, nemoj dozvoliti da se Meg nešto dogodi!" Dok je pratio Meghan sve dalje prema farmi, Bernie je osjetio kako ga bijes polako počinje izjedati iznutra. Želio je biti nasamo s njom. A ona je onda krenula za onim automobilom. Bernie je opipao džep. Bio je unutra. Nikada se nije mogao sjetiti je li ga ponio sa sobom. Nije ga smio nositi i često ga je pokušavao ostaviti u podrumu. Ali kad bi sreo nekoga tko bi ga privukao i kada bi počeo razmišljati o njoj cijelo vrijeme, postao bi nervozan i mnoge bi se stvari u njegovom životu iznenada promijenile. Bernie je ostavio auto iza zimzelenog drveća, sa sobom je ponio video kameru i polako se približio grupi trošnih zgrada. Sada, iz blizine, otkrio je da je farma bila puno manja nego što mu se učinilo iz daljine. Dio za koji je pomislio da je zatvorena terasa, bila je zapravo ostava. Odmah do ostave nalazila se štala. Između kuće i ostave bilo je tek toliko mjesta da se mogao uvući između njih. Prolaz je bio taman i vlažan, no znao je da je ko stvoren za sklonište. Iza zgrada je jasno mogao čuti glasove. Znao je, baš kao i za prozor u Innu, da je mjesto savršeno skrovište iz kojeg je nesmetano mogao promatrati što se dešava a da ga pritom nitko nije mogao vidjeti. Došavši do kraja prolaza, provirio je tek toliko da bi mogao vidjeti što se dešava. Meghan je bila s čovjekom kojeg Bernie nikad nije vidio. Stajali su pokraj starog bunara udaljenog oko pet metara. Gledali su jedno u drugo i razgovarali. Limuzina je bila parkirana između njih tako da se Bernie, s mjesta na kojem je stajao, mogao sagnuti i otpuzati prema naprijed: Auto ga je sakrivao od neželjenih pogleda. Zatim je stao, podigao kameru i počeo ih snimati. Phillipe, prije nego tata dođe, željela bih ti reći da mislim da sam otkrila razlog zašto je Helene Petrovic radila na Klinici Manning." "Koji je razlog, Meghan?" Nije se obazirala na neobičan ton Phillipovog glasa. "Kad sam jučer bila u kući Helene Petrovic, vidjela sam slike djece u njenoj radnoj sobi. Neke od njih su iste kao one koje sam vidjela na zidovima ureda doktora Williamsa u Franklin centru u Philadelphiji. Phillipe, ta djeca nisu rođena na Klinici Manning i mislim da znam u kakvoj je vezi Helene Petrovic s njima. U laboratoriju Klinike Manning nije ih gubila zbog svoje nepažnje. Vjerujem da je krala embrije i davala ih doktoru Williamsu za upotrebu u donacijskom programu Franklin centra." Zašto ju je Phillip gledao na takav način? iznenada se zapitala. Zar joj nije vjerovao? "Phillipe, razmisli o svemu", rekla je molećivim glasom. "Helene je šest mjeseci radila pod nadzorom doktora Williamsa na Klinici Manning. Tri je 181
godine, dok je radila kao tajnica u Dowling centru, proučavala rad u laboratoriju. Sada ju možemo povezati s Williamsom čak i u to vrijeme." Phillip kao da se opustio. "Meg, sve se slaže. I reci mi, ti misliš da je Victor, a ne tvoj otac, poslao pismo preporuke Klinici Manning za Helene Petrovic?" "Uvjerena sam u to. Tata je u to vrijeme bio u Scottsdaleu. Annie je imala nesreću i bila je na rubu smrti. Možemo dokazati da nije bio u uredu u vrijeme kad je pismo poslano." "Siguran sam da možeš." Doktor Henry Williams je primio poziv od Phillipa Cartera u tri i petnaest u subotu poslijepodne. Carter je zahtijevao da doktor Williams ne sudjeluje u intervjuiranju klijenata. Razgovor je trajao kratko, no bio je poprilično hladan. "Meghan Collins te je povezala s Helene Petrovic", Carter mu je rekao, "premda je uvjerena da je Orsini poslao pismo preporuke. Osim toga, znao sam da je Orsini nešto tražio i da je čak sumnjao. Moguće je još uvijek da se ništa ne otkrije, ali bez obzira na tu mogućnost, zatvori gubicu. Odbijaj odgovarati na pitanja." Henry Williams je pronašao snage i nekako uspio obaviti sastanke koje je imao dogovorene za taj dan. Posljednji je završio u četiri i trideset. U to se vrijeme Franklin centar subotom zatvarao. Njegova ga je tajnica pogledala. "Doktore Williams, postoji li još nešto što bih trebala obaviti za vas?" Nitko ne može ništa učiniti za mene, pomislio je. No uspio se nasmijati. "Ne, hvala vam, Eva." "Doktore, je li sve u redu? Ne izgledate mi najbolje." "Dobro sam. Samo malo umoran." Do četiri i četrdeset i pet svo je osoblje napustilo centar i ostao je sam. Williams je uzeo sliku svoje preminule žene, nagnuo se prema natrag i promatrao ju. "Marie," rekao je nježno, "nisam znao u što se upuštam. Zaista sam mislio da činim dobro. I Helene je bila istog mišljenja." Vratio je sliku na stol, naslonio se na laktove i buljio pred sebe. Nije primijetio da se vani smračilo. Carter je lud. Treba ga zaustaviti. Williams je pomislio na svoju kćerku i sina. Henry mlađi je radio kao ginekolog u Seattleu. Barbara je bila endokrinolog i radila je u San Franciscu. Kako li će ovaj skandal utjecati na njihove živote, posebice ako suđenje bude potrajalo? Istina će izaći na vidjelo. To je bilo neizbježno. Sada je to shvatio. Pomislio je na Meghan Collins, na pitanja koja mu je postavila. Je li uopće posumnjala da joj je lagao?
182
I njen otac. Bio je zastrašujuće siguran da je Carter ubio Helene kako bi ju ušutkao. Je li on imao ikakve veze s nestankom Edwina Collinsa? Je li pravedno da Edwina Collinsa okrive za sve? Je li u redu da Helene Petrovic bude okrivljena za pogreške koje nije počinila? Doktor Henry Williams je uzeo blok s radnog stola i počeo pisati. Sve je morao objasniti. Morao je razjasniti cijelu priču. Morao je barem pokušati umanjiti zlo koje je nanio. Kad je završio, stranice koje je ispisao stavio je u kuvertu. Meghan Collins je osoba koja je zaslužila da sve ovo preda vlastima. Njenoj je obitelji i njoj ućinio medvjeđu uslugu., Meghan mu je dala svoju posjetnicu. Williams ju je pronašao, na kuvertu napisao adresu Channela 3 i pažljivo na nju nalijepio marke. Još jednom je zastao kako bi promotrio slike djece koja su rođena zato što su njihove majke došle u Franklin centar. Na tren je, vidjevši mlada lica, osjetio olakšanje u srcu. Doktor Williams je pogasio svjetla i posljednji put zatvorio vrata svog ureda. Sa sobom je ponio i kuvertu. Zaustavio se pokraj obližnjeg poštanskog sandučića i ubacio ju. Meghan Collins će primiti pismo najkasnije do utorka. Do tada njemu više ništa neće biti važno. Sunce je zalazilo. Vjetar je savijao požutjelu travu. Meghan se tresla. Na izlasku je sa sobom ponijela Burberry jaknu, zaboravivši da je za put u Scottsdale skinula podstavu. Phillip Carter je na sebi imao traperice i toplu zimsku jaknu. Ruke je stavio u velike džepove. Naslanjao se na kamenu ogradu starog bunara. "Misliš li da je Victor Orsini ubio Helene Petrovic zato što je odlučila dati otkaz?" upitao je. "Victor ili doktor Williams. Williamsa je možda uhvatila panika. Helene Petrovic je previše znala. Mogla je obojicu poslati u zatvor da je odlučila progovoriti. Župnik u njenoj crkvi mi je rekao da je nosila nešto na duši što ju je jako mučilo, ali da se nije mogla ispovjediti." Meghan je počela drhtati. Jesu li to samo njeni živci igrali? Je li drhtanje izazvano hladnoćom? "Sjedit ću u autu dok tata ne dođe, Phillipe. Dolazi li izdaleka?" "Ne, Meg. U stvari, on se nalazi nevjerojatno blizu." Phillip je izvadio ruke iz džepova. U desnoj je ruci držao pištolj. Pokazao joj je da priđe bunaru. "Vaš je medij bio u pravu, Meg. Tvoj se tata nalazi pod vodom i već je dugo mrtav." Bože, nemoj dozvoliti da se Meg nešto dogodi! Bila je to molitva koju je Mac šaputao kad su on i Kyle ulazili u Inn. Recepcija je bila puna policije i 183
predstavnika medija. Službenici i gosti su sve promatrali kroz vrata. U susjednoj je prostoriji Catherine sjedila na maloj sofi. Virginia Murphy je sjedila do nje. Catherinino je lice bilo mrtvački blijedo. Kad joj je Mac prišao, ispružila je ruke i zagrlila ga. "Mac, Victor Orsini je razgovarao s policijom. Phillip stoji iza svega. Možeš li vjerovati u to? Vjerovala sam mu. Mislimo da je on nazvao Meg predstavljajući se kao Edwin. Osim toga, tu je i čovjek koji ju prati, opasan muškarac koji je poznat po opsesivnom ponašanju prema ženama. On je najvjerojatnije preplašio Kylea na Noć vještica. Njujorška je policija nazvala Johna Dwyera i izvijestila ga o svemu. A sada, Meghan nema, a mi ne znamo kamo se uputila ili gdje se nalazi. Toliko sam uplašena da ne znam što da radim. Ne smijem ju izgubiti, Mac. To ne bih preživjela." Arlene Weiss je utrčala u prostoriju. Mac ju je prepoznao. "Gospođo Collins, javili su nam iz prometnog helikoptera da misle da su uočili zeleni automobil na staroj farmi smještenoj u blizini West Reddinga. Rekli smo im da se klone tog područja. Naši će ljudi stići onamo za deset minuta." Mac je snažno zagrlio Catherine. "Ja ću pronaći Meg", obećao je. "Ne brini, bit će dobro." Zatim je istrčao van. Izvjestitelj i snimatelj iz New Havena su trčali prema njihovom helikopteru. Mac je krenuo za njima i na jedvite se jade ugurao u letjelicu. "Hej, vi ne možete s nama", mali je i nabijeni izvjestitelj viknuo pokušavajući nadglasati zvuk motora koji se ugrijavao za polijetanje. "Mogu", rekao je Mac. "Ja sam liječnik i možda ću biti potreban." "Zatvorite vrata." Izvjestitelj je viknuo pilotu: "Podigni ovu stvarčicu već jednom u zrak." Meghan je zbunjeno gledala. "Phillipe, ja ... ja ne razumijem", zamuckivala je. "Tijelo mog oca se nalazi u ovom bunaru?" Meg je zakoračila prema naprijed i položila svoje ruke na grubu zaobljenu površinu. Njeni su se prsti savili prema rubu osjećajući vlažnost kamena. Više nije bila svjesna Phillipove prisutnosti ili pištolja koji je uperio u nju ni čistine koja se pružala oko njih ili zime i hladnog vjetra. Buljila je u rupu, užasnuta, zamišljajući tijelo svog oca položeno na dnu. "Nećeš ga moći vidjeti, Meg. Dolje nema puno vode, već je godinama tako, ali ima je dovoljno da ga je pokrila. Unutra sam ga gurnuo mrtvog, ako ti to predstavlja bilo kakvu utjehu. Ubio sam ga one večeri kad se dogodila nesreća na mostu." Meg je zapanjeno povikala: "Kako si mu to mogao učiniti? Bio ti je prijatelj i poslovni partner. Kako si mogao ubiti Helene i Annie?" "Previše si mi toga pripisala. S Annienom smrću nisam imao ništa." "Mislio si ubiti mene. Poslao si mi fax u kojem si napisao da je Annie bila greška." Istovremeno dok je govorila, promatrala je okoliš. Postoji li ikakav 184
način da se domogne auta? Ne, pucao bi prije nego bi uspjela napraviti jedan korak. "Meghan, ti si mi rekla za fax. Bio je to pravi poklon. Morao sam otkriti način kako da ljude uvjerim da je Edwin živ i ti si mi ga pokazala." "Što si učinio tati?" "Ed me je nazvao iz ureda one večeri kad je došlo do nesreće na mostu Tappan Zee. Bio je izvan sebe. Rekao mi je kako je zamalo izbjegao nesreću. Ispričao mi je da je otkrio da nas je Orsini varao. Kazao mi je da je razgovarao s Klinikom Manning o embriologinji Helene Petrovic koju je naša tvrtka zaposlila ondje, a o kojoj on nije imao pojma. Otišao je ravno u ured i pregledao dosje Manning u kojem nije pronašao nikakve papire u kojima se ona spominje. Sve je svalio na Orsinija. Meghan, pokušaj razumjeti. Sve bi propalo. Rekao sam mu da dođe k meni, da ćemo zajedno sve istražiti i da ćemo se ujutro suočiti s Orsinijem. U trenutku kad je došao pred vrata moje kuće, sve je uspio povezati i bio me je spreman optužiti. Tvoj je otac bio jako pametan. Nije mi ostavio izbor. Znao sam što moram učiniti." Tako mi je hladno, pomislila je Meghan, užasno mi je hladno. "Sve je bilo u redu neko vrijeme", Phillip je nastavio. "Onda je Helene Petrovic dala otkaz rekavši doktoru Manningu da je napravila pogrešku koja će izazvati mnoge probleme. Nisam mogao dozvoliti da sve izbrblja, zar ne? Onog dana kad si došla u ured i ispričala mi sve o ubijenoj djevojci, koliko je ličila na tebe, tada si mi rekla i za fax. Znao sam da tvoj tata ima nešto što ga je jako vezalo za Zapad. Nije bilo teško zaključiti da je možda imao još jednu kćerku ondje. U tom sam trenutku shvatio da bi bilo najpametnije oživjeti ga." "Možda nisi poslao fax, ali si nas nazvao usred noći, predstavio se kao tata i poslao mamu u bolnicu. Ti si naručio ono cvijeće i sjedio pored nje kad su joj ga dostavili. Kako si tako nešto mogao njoj učiniti?" Jučer, pomislila je Meghan, jučer mi je otac Radzin rekao da pokušam otkriti razlog. "Meghan, za vrijeme moje brakorazvodne parnice izgubio sam puno novaca. Velike sam iznose potrošio na imanja koja pokušavam zadržati. Imao sam užasno djetinjstvo. Bio sam jedno od desetero djece i živio sam u trosobnoj kući. Ne želim više nikada biti siromašan. Williams i ja smo pronašli način kako zaraditi a da pritom nikoga ne povrijedimo. I Helene Petrovic je zaradila poprilično veliku svotu." "Krala je embrije i davala ih za donacijski program Klinike Franklin?" "Mislio sam da si pametnija, Meghan. U cijeloj priči postoji još toliko toga. Donacija embrija je tek mali dio." Podigao je pištolj. Vidjela je cijev uperenu prema svom srcu. Promatrala je njegove prste koji su polako stezali okidač. Čula ga je kako govori: "Do prošlog sam tjedna čuvao Edwinov auto u štali. I tvoj ću čuvati na istom mjestu, a ti ćeš mu se pridružiti." 185
Meghan se automatski bacila u stranu. Prvi je metak proletio iznad njene glave, a drugi ju je pogodio u rame. Prije nego je uspio treći put okinuti, neki se čovjek pojavio niotkuda. Snažan, s velikom ispruženom rukom. Prsti, koji su stegnuli dršku noža, i sjajna oštrica su poput osvetničke sablje krenuli na Phillipa i pronašli njegov vrat. Meghan je osjetila užasnu bol u lijevom ramenu od koje ništa nije mogla vidjeti osim tame. Kad se Meghan osvijestila, ležala je na zemlji, njena je glava bila naslonjena na nečije krilo. Otvorila je oči, pogledala prema gore i ugledala anđeoski osmijeh Bernieja Heffernana. Zatim je osjetila vlažne poljupce na svojem licu, usnama i vratu. Iz daljine je čula nekakav zvuk. Avion? Helikopter. Zatim je nestao. "Drago mi je da sam te spasio, Meghan. U redu je upotrijebiti nož kako bi spasio nekog, zar ne?" upitao je Bernie. "Nikada nikog nisam ozlijedio. One večeri nisam želio ozlijediti Annie. Bila je to pogreška." Još jednom je ponovio poput djeteta: "Annie je bila pogreška." Mac je slušao razgovor između policijskog helikoptera i policijskih automobila koji su jurili prema farmi. Razgovarali su o strategiji. Meg je s dvoje ubojica, odjednom je shvatio - onim luđakom koji je bio u šumi u nedjelju na večer i Phillipom Carterom. Phillip Carter, koji je izdao i ubio svog poslovnog partnera i onda se predstavio kao zaštitnik Meghan i Catherine kako bi mogao pratiti svaki Megin korak u potrazi za istinom. Meghan. Meghan. Nalazili su se u seoskom području. Helikopteri su se počeli spuštati. Mac je pomno pretraživao tlo pod sobom. Za petnaest minuta će se smračiti. Kako će pronaći automobil po noći? "Sada smo na rubu West Reddinga", pilot je rekao pokazavši ispred sebe. "Nalazimo se na nekoliko minuta udaljenosti od mjesta na kojem je primijećen zeleni Chevy." On je lud, pomislila je Meg. To je dakle Bernie, veseli pomoćnik na parkiralištu koji joj je često spominjao svoju mamu. Kako li je samo dospio ovamo? Zašto ju je pratio? I rekao joj je da je ubio Annie. Dragi Bože, on je ubio Annie! Pokušala je sjesti. "Zar ne želiš ostati u mom krilu, Meghan? Tebe nikada ne bih ozlijedio." "Naravno da ne bi." Znala je da se mora složiti sa svime što kaže kako bi ostao smiren. "Ali zemlja je jako hladna." "Oprosti. Trebao sam se toga sam sjetiti. Pomoći ću ti." Jednom ju je rukom zagrlio i sve jače stezao dok su na neobičan način pokušavali stati na noge.
186
Pritisak njegove ruke pojačao joj je bol u ramenu. Ne smije mu se protiviti. "Bernie, možeš li molim te pokušati ..." Osjetila je da će se ponovo onesvijestiti. "Bernie," zapomagala je, "rame me užasno boli." Na zemlji je vidjela nož koji je upotrijebio protiv Phillipa. Je li to isti nož kojim je uzeo Annienin život? Phillipov mu je pištolj još uvijek bio u ruci. "O, oprosti. Ako želiš, nosit ću, te." Njegove su usne bile na njenoj kosi. "Ali, ostani ovdje. Želio bih te slikati. Jesi li vidjela moju kameru?" Njegova kamera. Naravno. On je dakle snimatelj koji je u šumi zamalo zadavio Kylea. Naslonila se na ogradu bunara dok ju je snimao i promatrala ga je kad je prišao Phillipu kako bi i njega snimio. Zatim je Bernie odložio kameru na zemlju i prišao joj. "Meghan, ja sam junak", uzviknuo je. Njegove su oči bile poput dva sjajna plava gumba. "Da, ti si junak." "Spasio sam te." "Da, spasio si me." "Ali zabranjeno mi je nošenje oružja. Nož je oružje. Ponovo će me zatvoriti u zatvorsku bolnicu. Mrzim to mjesto." "Ja ću s njima porazgovarati." "Ne, Meghan. Zato sam morao ubiti Annie. Počela je vrištati. Hodao sam iza nje i rekao: Ovo je opasna četvrt. Ja ću te zaštititi. To je sve što sam učinio te večeri." "To si rekao?" "Mislio sam da si ti, Meghan. Tebi bi bilo drago da sam ti rekao da ću te štititi, zar ne?" "Da, naravno da bi mi bilo drago." "Nisam imao vremena objasniti. Policijski nam se auto približavao. Nisam ju želio povrijediti. Nisam ni znao da sam te večeri sa sobom ponio nož. Ponekad se ne mogu sjetiti imam li ga kod sebe." "Drago mi je da si ga danas imao sa sobom." Auto, pomislila je Meg. Ključevi su unutra. To mi je jedina prilika za bijeg. "Ali Bernie, mislim da ne bi trebao ovdje ostaviti nož. Policija bi ga mogla naći." Prstima je pokazala na njega. Pogledao je preko ramena. "O, hvala ti, Meghan." "I nemoj zaboraviti svoju kameru." Ako ne bude dovoljno brza, znat će da pokušava pobjeći. A sa sobom ima i nož. No kad se okrenuo i krenuo prema Phillipovom tijelu, Meghan je potrčala, nemoćna zbog rane i straha, otvorila je vrata svog automobila i sjela za volan. "Meghan, što to radiš?" Bernie je iznenađeno povikao. Njegove su ruke zgrabile kvaku na vratima u trenutku kad je upalila auto. Držao se za nju dok je ubacivala u brzinu i nogom svom snagom pritiskala gas. Auto se pokrenuo. Bernie se i dalje držao za kvaku, vikao je za njom i onda pustio i pao. Vozila je oko zgrada. On je trčao kroz prolaz između kuće i ostave u trenutku kad je skrenula na blatnjavu cestu. 187
Prije nego je stigla do šume u retrovizoru je vidjela njegov auto kako juri prema njoj. Prolazili su iznad šume. Policijski je helikopter bio ispred njih. Fotograf i snimatelj su netremice gledali. "Pogledajte!" pilot je zavikao. "Eno farme!" Mac nije znao što ga je točno nagnalo da pogleda prema natrag. "Okrenite se", viknuo je. "Okrenite se!" Megin je bijeli Mustang izašao iz šume, a za njim i zeleni Chevy koji se neprestano zalijetao u stražnji dio njenog automobila. Mac je promatrao kako zeleni Chevy sustiže Mustanga i kako ga počinje udarati u bok pokušavajući ga odgurati s ceste. "Spustite se", Mac je viknuo pilotu. "Ono je Meghan u bijelom autu. Zar ne vidite da ju pokušava ubiti." Meghanin je auto bio brži, ali Bernie je bio bolji vozač. Tek kratko je uspjela ostati ispred njega, ali sada mu više nije mogla pobjeći. Zaletavao se u vrata vozača. Meghanino je tijelo letjelo naprijed-natrag dok se punila zračna vreća iz srednjeg dijela volana. Na trenutak nije ništa vidjela, no zadržala je nogu na gasu. Auto je divljački vijugao po polju, a Bernie ga je nastavljao bijesno napadati. Vozačka su vrata udarila u njeno rame kad se Mustang zanjihao i okrenuo na bok. Ubrzo je plamen počeo prodirati kroz haubu motora. Bernie je želio promatrati vatru koja je zahvatila Meghanin automobil, .no policijska su se kola približavala. Zvuk sirene je postajao sve glasniji. A iznad glave je mogao čuti buku koju je stvarao helikopter koji se također približavao zemlji. Morao je pobjeći. Jednog ćeš dana ozlijediti nekog, Bernie. To nas zabrinjava. To mu je rekao psihijatar. Ali ako se vrati kući mami, ona će se pobrinuti za njega. Pronaći će ponovo posao na parkiralištu i tako će svaku večer provoditi s njom kod kuće. Od sada će samo nazivati žene i nitko ga nikada neće otkriti. Meghanino je lice blijedilo u njegovom sjećanju. Zaboravit će ju baš kao što je zaboravio i sve druge. U stvari, prije nikada nisam nikog ozbiljno ozlijedio, a nisam želio ozlijediti ni Annie, podsjetio se dok je vozio kroz tamu. Možda će mi povjerovati ako me uhvate. Prošao je i drugu šumu i stigao do križanja s kojeg je skrenuo u blatnjavu cestu. Svjetla su zasvijetlila. Netko je na razglasu rekao: "Policija, Bernie. Znaš što trebaš učiniti. Izađi iz auta i podigni ruke." Bernie je počeo plakati. "Mama, mama", jecao je kad je otvorio vrata i podigao ruke uvis. Automobil se okrenuo na bok. Vozačka vrata su pritiskala Meghan. Potražila je gumb kako bi se oslobodila sigurnosnog pojasa, no nije ga mogla naći. Izgubila je osjećaj za orijentaciju. 188
Osjetila je dim. Prodirao je kroz otvore za ventilaciju i počeo puniti unutrašnjost automobila. O, Bože, Meghan je pomislila. Nema mi spasa. Suvozačka vrata su ležala na zemlji. Toplotni valovi su ju počeli napadati. Dim joj je napunio pluća. Pokušala je vikati, ali izgubila je glas. Mac se nalazio na čelu grupe koja je sumanuto jurila od helikoptera prema Meginom automobilu. Vatra se rasplamsala u trenutku kad su stigli do njega. Vidio je Meghan koja se pokušavala izvući, njeno tijelo osvijetljeno plamenovima koji su se širili iz haube. "Moramo je izvući kroz suvozačka vrata", viknuo je. Kao jedno, on, pilot, izvjestitelj i snimatelj stavili su svoje ruke na vreli krov Mustanga. Kao jedno su ljuljali auto zatim gurali, ljuljali, gurali. "Sad", viknuo je Mac. S uzvikom su svu svoju težinu suprotstavili automobilu i dalje pridržavajući krov opečenim dlanovima. Auto se počeo micati, polako, još uvijek pružajući otpor, i na kraju je pao na kotače, vratio se u uspravan položaj. Vrućina je postajala nepodnošljiva. Kao u snu, Meghan je ugledala Macovo lice i nekako se uspjela ispružiti i otključati vrata prije nego se onesvijestila. Helikopter je sletio u Danbury Medical centar. Omamljena i zaslijepljena boli, Meghan je bila svjesna da su ju uzeli iz Macovog naručja i stavili na nosila. Još jedna nosila. Annie su žurno uveli u odjel Hitne pomoći. Ne, pomislila je, ne. "Mac!" "Meggie, ovdje sam." Zasljepljujuća svjetla. Prostorija za operacije. Maska na njenoj glavi. U bolnici Roosevelt su skinuli masku sAnnienog lica. "Mac!" Nježno ju je pomilovao. "Ovdje sam, Meggie." Probudila se na odjelu intenzivne njege svjesna debelog zavoja oko ramena i sestre koja ju je promatrala. "Sve je u redu." Kasnije su ju u invalidskim kolicima prevezli u njenu sobu. Njena mama. Mac. Kyle. Svi su ju čekali. Lice njene majke je djelovalo čudesno umirujuće kad su se njihovi pogledi sreli. Učinilo joj se da joj čita misli. "Meg, pronašli su tatino tijelo." Macova se ruka nalazila oko struka njene mame. Njegove su ruke bile u zavojima. Mac, njena ljubav. Kyleovo uplakano lice pokraj njenog. "Meg, ako želiš, možeš me poljubiti u javnosti." U nedjelju na večer pronađeno je tijelo doktora Henryja Williamsa u automobilu parkiranom u predgrađu Pittsburgha, Pennsylvania, u mirnoj četvrti gdje su on i njegova supruga odrasli i gdje su se još kao srednjoškolci upoznali. 189
Popio je smrtonosnu dozu pilula za spavanje. U pismima koja je uputio svom sinu i kćeri izrazio je svoju ljubav i zamolio za oprost. Meghan je iz bolnice otpuštena u ponedjeljak ujutro. Njena je ruka bila u zavojima, a u ramenu je osjećala blagu, ali neprekidnu bol. Kad je u pitanju sve drugo, brzo se oporavila. Kad je stigla kući, otišla je u svoju sobu kako bi se presvukla u udoban ogrtač. Kad se počela svlačiti, na tren je oklijevala, i onda je prišla prozorima i spustila rolete. Nadam se da ću s vremenom prestati ovo raditi, pomislila je. No znala je vrlo dobro da će proći još dosta vremena prije nego zaboravi Bernieja. Catherine je završavala telefonski razgovor. "Upravo sam otkazala prodaju Inna", rekla je. "Izdali su potvrdu o smrti što znači da je i tatina i moja zajednička imovina odmrznuta. Službenici osiguravajućeg društva rade na isplati tatinih osobnih polica osiguranja, kao i onih koje su pripadale tvrtki. Meg, radi se o ogromnom iznosu. Sjećaš se, osobne police osiguranja u sebi uključuju i odštetu." Meg ju je poljubila. "Tako sam sretna zbog Inna. Tvoj bi život izgubio smisao da si kojim slučajem ostala bez Drumdoea." Dok je pijuckala kavu i voćni sok, pregledavala je i jutarnje novine. U bolnici je pogledala televizijske vijesti s izvještajem o samoubojstvu doktora Williamsa. "Pregledavaju arhivu Franklin centra kako bi otkrili tko je sve primio embrije koje je Helene Petrovic ukrala iz laboratorija Klinike Manning." "Meg, što misliš kako se osjećaju ljudi čiji su embriji sačuvani u Klinici Manning, ne znajući jesu li njihovu djecu rodili potpuni stranci?" rekla je Catherine Collins. "Zar je novac dovoljan razlog da netko učini tako nešto?" "Čini se da je. Phillip Carter mi je rekao da je trebao novac. Ali mama, kad sam ga upitala je li Helene Petrovic krala embrije za njega i za donacijski program, rekao mi je da je mislio da sam pametnija. U cijeloj priči postoji i puno toga što još uvijek nismo otkrili. A ja se nadam da ću odgovore pronaći u arhivi centra." Meghan je nastavila pijuckati kavu. "Što li je mislio kad mi je to rekao? I što se dogodilo Stephanie Petrovic? Je li Phillip ubio i nju? Mama, njena se beba trebala roditi ovih dana." Te večeri, kad je Mac došao, rekla je: "Tatina će sahrana biti prekosutra. Trebali bismo obavijestiti Frances Grolier i reći joj sve o okolnostima u kojima je umro, ali ja se ne usudim telefonirati." Mac ju je zagrlio. Sve je ove godine žudila za time. "Zašto ne dozvoliš da se ja o tome pobrinem, Meggie?" upitao ju je Mac. I onda su nastavili razgovarati. "Mac, još uvijek ne znamo sve. Doktor Williams je bio moja jedina nada. Mislila sam da će mi on objasniti što je zapravo Phillip mislio." 190
U utorak ujutro, u devet sati, nazvao je Tom Weicker. Ovaj je put nije nazvao kako bi joj u šali postavio vrlo ozbiljno pitanje: "Meg, jesi li spremna za povratak?" A nije ju ni pitao kako se osjeća. I prije nego je rekao: "Meg, imamo veliku priču", osjetila je promjenu u njegovom glasu. "Što se dogodilo, Tome?" "Primili smo kuvertu na kojoj piše OSOBNO I POVJERLJIVO, naslovljenu na tvoje ime. Od doktora Williamsa." "Doktora Williamsa! Otvori ju i pročitaj što piše." "Jesi li sigurna?" "Tome, otvori!" Uslijedila je stanka. Zamislila ga je kako otvara omotnicu i iz nje izvlači sadržaj. "Tome?" "Meg, čini se da ti je doktor Williams poslao svoju ispovijed." "Čitaj!" "Ne. Kod kuće imaš fax koji si donijela odavde, zar ne?" " » Da. "Daj mi još jednom broj. Poslat ću ti. Zajedno ćemo čitati." Meghan mu je dala broj i otrčala u prizemlje. Kad je ušla u radnu sobu, čula je zvuk faxa. Polagano je počela izlaziti prva stranica ispovijedi doktora Williamsa. Ispovijed je bila ispisana na pet stranica. Meghan ju je pročitala jednom pa još jednom. Na kraju, probudila se novinarka u njoj i počela je više pažnje posvećivati određenim odlomcima i izoliranim rečenicama. Zazvonio je telefon. Znala je da ju zove Tom Weicker. "Što misliš, Meghan?" "Sve je tu. Trebao je novac kako bi podmirio troškove dugotrajnog liječenja svoje oboljele supruge. Helene Petrovic je naravno bila jako nadarena i trebala je postati liječnica. Nije mogla podnijeti pomisao na uništene embrije. U njima je vidjela djecu koja su mogla ispuniti živote parova koji nisu mogli imati vlastitu djecu. Stupio je u vezu s Carterom koji je bio više nego voljan zaposliti Helene na Klinici Manning, krivotvoreći pritom potpis mog oca." "Sve su predvidjeli," rekao je Weicker, "zabačenu kuću u koju su dovodili strankinje koje su u Americi ilegalno boravile i koje su bile voljne postati surogat-majke u zamjenu za desetak tisuća dolara i lažnu zelenu kartu. To i nije bila visoka cijena ako uzmeš u obzir da su Williams i Carter prodavali bebe za najmanje sto tisuća dolara. U proteklih šest godina", Weicker je nastavio, "udomili su više od dvjesto beba i planirali otvoriti nove objekte." "Zatim je Helene dala otkaz", nastavila je Meghan, "rekavši da je napravila pogrešku koju nije mogla sakriti." "Doktor Manning je odmah nakon razgovora s Helene Petrovic nazvao doktora Williamsa i rekao mu sve u vezi ostavke. Manning je vjerovao Williamsu i najvjerojatnije je osjećao potrebu da se nekom povjeri. Bio je užasnut mogućnošću da bi klinika mogla izgubiti svoj ugled. Rekao je Williamsu da je Helene Petrovic bila jako uznemirena i da mu je rekla da je 191
gotovo sigurna da je izgubila jednojajčanog brata blizanca Jonathana Andersona kad se poskliznula i pala u laboratoriju. Williams je nazvao Cartera koji se odmah uspaničio. Carter je imao ključ stana Helene Petrovic u Connecticutu. Nisu bili ljubavnici. Ponekad je morao prevesti embrije koje je donosila iz laboratorija odmah nakon oplodnje, a prije zamrzavanja. Odnio bi ih u Pennsylvaniju gdje bi ih odmah implantirali." "Carter se uspaničio i ubio ju", Weicker se složio. "Meg, doktor Williams ti je poslao adresu na kojoj se nalaze trudnice. Zakonom smo obvezani da tu informaciju dostavimo vlastima, ali možemo postaviti uvjet da želimo biti ondje s njima. Jesi li spremna za zadatak?" "Još pitaš. Tome, možeš li poslati helikopter po mene? Pošalji jedan od onih velikih. Promaklo ti je nešto jako važno u ispovijedi. Stephanie Petrovic je s njim stupila u vezu kad je trebala pomoć. On je implantirao embrio u njenu maternicu. Trebala bi svaki čas roditi. Ako postoji bilo što što ide u prilog Henryju Williamsu, onda je to činjenica da nije rekao Phillipu Carteru da je sakrio Stephanie Petrovic. U suprotnom, mislim da bi se Phillip brzo riješio još jedne prepreke." Tom joj je obećao da će za sat vremena helikopter sletjeti ispred Drumdoe Inna. Meghan je obavila dva telefonska razgovora. Jedan s Macom. "Mac, imaš li vremena? Želim da dođeš sa mnom." Drugi je poziv uputila majci novorođenčeta. "Možete li se vi i vaš suprug naći sa mnom za sat vremena?" Mjesto koje je doktor Williams opisao u svojoj ispovijedi nalazilo se sedamdesetak kilometara od Philadelphije. Tom Weicker i snimatelji Channela 3 su se nalazili ispred kuće kad je helikopter u kojem su se nalazili Meghan, Mac i Andersonovi sletio na obližnje polje. Šest policijskih automobila bilo je parkirano u blizini. "Uspio sam se dogovoriti s vlastima", rekao im je Tom. "Meghan, što radimo ovdje?" upitala ju je Dina Anderson u trenutku kad su ulazili u službeni automobil Channela 3. "Da sam potpuno sigurna u svoju teoriju, rekla bih vam", odgovorila je Meghan. No bila je sigurna da je u pravu. U svojoj je ispovijedi doktor Williams napisao: "Nisam znao da je kad je k meni dovela Stephanie kako bih implantirao embrio u njenu maternicu, Helene Petrovic namjeravala, naravno pod pretpostavkom da trudnoća bude uspješna, zadržati i odgojiti dijete kao svoje." Mlade žene u staroj kući nalazile su se u različitim stadijima trudnoće. Meghan je primijetila strah na njihovim licima kad su se suočile s vlastima. "Nećete me poslati kući, zar ne?" molećivo je upitala mlada djevojka kojih sedamnaest godina stara. "Učinila sam ono što sam obećala. Kad se dijete rodi, vi ćete mi platiti, molim vas?" "Surogat-majke", Mac je šapnuo Meghan. "Je li Williams bilježio čiju djecu ove djevojke nose?" "U svojoj je ispovijedi napisao da su sve bebe djeca žena čiji su embriji čuvani u Klinici Manning", odgovorila je Meghan. "Helene Petrovic je ovamo 192
