Znanost je skup sistematiziranih i argumentiranih znanja u određenom povijesnom razdoblju o objekt objektivn ivnoj oj stvarn stvarnost ostii do kojeg kojeg se došlo došlo primje primjenom nom objek objektiv tivnih nih znanst znanstven venih ih metoda metoda,, a kojima kojima je temelj temeljna na svrha svrha i cilj cilj spozn spoznaja aja zakona zakona i zakon zakonito itosti sti o prošlo prošlosti sti,, sadaš sadašnjo njosti sti i budućnosti prirodnih i društvenih pojava, i maksimizacija m aksimizacija učinkovitosti ljudske prakse.
Temeljne značajke znanosti: 1. Obje Objekt ktiv ivno nost st •
2.
pristup znanosti može biti subjektivan, ali rezultati znanstvenog rada moraju biti objektivni
Studioznost i preciznost •
•
stud studio iozn znos ostt podr podraz azum umij ijev eva a da imamo imamo deta detalj ljni ni plan plan svoj svojih ih aktiv aktivno nost stii unut unutar ar znanstveno-istraživačkog znanstveno-istraživač kog rada preciznost podrazumijeva vrlo detaljno odrediti sve korake koji će dovesti do izrade projekta ili rješenja problema
3. Pou Pouzdan zdano ost • •
povezana sa pravilnim i provjerljivim informacijama što više „dokaza“ rad ima to je on pouzdaniji!
4. Sust Sustav avn nost •
svaku aktivnost se može tretirati kao zasebni element u sustavu ukupnih aktivnosti istraživača
5. Anal Analiz izaa i sin sinte teza za • •
analiza ide od općeg ka manjim dijelovima – raščlamba sinteza te dijelove opet spaja u cjelinu
6. Raci Racion onal alno nost st •
raci racion onal aliz izac acija ija je skup skup aktiv aktivno nost stii kojim kojima a se poje pojedn dnos osta tavl vljuj juje e meto metodo dolo logi gija ja i tehnologija izrade nekog dijela
Razvojne značajke znanosti: 1. Jedinstvenost znanosti •
2. •
3. •
4. •
5. •
6. •
•
7. •
odnosi se na jedinstvenost svih znanstvenih područja, polja, grana, ogranaka i kolegija
Jedi Je din nstvo stvo znan znanst stve ven ne teo teorije rije i prak akse se
ne postoji ni jedna j edna znanstvena teorija koja nije isprobana u praksi
Znan Znanst stve veno no istr istraž aživ ivan anje je i znan znanst stve vena na meto metoda da nema znanstvenog istraživanja bez primjene znanstvene metode!
Kreativnost i znanje
vode u inovacije, a one vode u konkurentnost!
Timski rad stvara stvaraju ju se timovi timovi specija specijaliz lizira irani ni u raznim raznim znanos znanostima tima (interd (interdisc iscipl iplinir inirano anost: st: znanst znanstve venic nicii sa istog istog podru područja čja znanja znanja;; multid multidisc iscipl iplinir inirano anost: st: znanst znanstven venici ici sa različitih područja)
Zakon ubrzanog razvoja znanosti stal stalno no se pove poveća ćava va broj broj znan znanst stve veni nih h rado radova va,, znan znanst stve veni nika ka,, znan znanst stve veni nih h publikacija, ... u posljednjih 100 godina broj znanstvenika se povećao za 1.000 puta!
Dinamički rraazvoj zn znanosti znanost je dinamički sustav koji se stalno mijenja – usavršava se, prilagođava promjenama u okolini, ali isto tako prilagođava okolinu sebi
1
Društveni karakter znanosti - znanost služi interesima cijelog društva i napretku čitavog čovječanstva, a njome se nastoje zadovoljiti društvene potrebe. Znanost pripada svima!
Diferencijacija i integracija znanosti - odnosno raščlamba i ponovno spajanje. Diferenciranjem znanja se stvaraju nova znanstvena područja, polja, grupe, ogranci ... Problem toga je da veća diferencijacija znači i da više znanstvenika imaju mišljene o tome zato dolazi i to ponovne integracije – timskog rada raznih stručnjaka.
Tendencije razvoja suvremene znanosti: • • • • • •
dolazi do velikog ulaganja u znanstveno-istraživačku djelatnost stalno povećanje broja znanstvenika i istraživača multipliciranje znanstvenih informacija ubrzano povećanje fonda znanstvenih i tehničko-tehnoloških znanja timski rad matematizacija znanosti
Klasifikacija znanosti – otkrivanje interakcijskih veza između segmenata znanosti i to na osnovi određenih načela o njihovim uzajamnim vezama.
3 glavne razvojne faze znanosti: 1. fazu karakterizira jedinstvenost znanosti (antičko doba i rani srednji vijek) 2. faza - proces diferencijacije znanosti. (15.-18.st.) 3. faza - još detaljnija diferencijacija, ali istodobno i integracije pojedinih znanstvenih disciplina
Struktura suvremene znanosti u RH - znanost je strukturirana u 6 znanstvenih područja i 45 znanstvenih polja. Osim znanstvenih područja i polja, najnovija klasifikacija sadrži i znanstvene grane koje se navode po područjima.
Najvažnije znanstvene kategorije su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.
pojam sud definicija divizija (razdioba) distinkcija (razlikovanje) deskripcija (opis) eksplanacija znanstveni problem predmet znanstvenog istraživanja hipoteza predviđanje znanstveno otkriće dokaz opovrgavanje (pobijanje) zaključak teorija (znanstvena) zakon (znanstveni) verifikacija spoznaje znanstvene činjenice
2
1. Pojam zajednička misao kojom se osmišljava neki predmet, odnos,
•
pojava. • •
sadržaj nekog pojma je skup obilježja koja čine taj pojam. opseg nekog pojma je skup svih predmeta koji su obuhvaćeni tim pojmom.
Vrste pojmova s obzirom na sadržaj i opseg: jednostavni - sastavljeni od samo jednog obilježja sastavljeni - sastavljeni od više obilježja istovjetni ili identični - imaju isti sadržaj i isti opseg zamjenski/ recipročni ili istovrsni ili ekvivalentni pojmovi - imaju isti opseg, ali različiti sadržaj 5. različiti - imaju različiti sadržaj i opseg 1. 2. 3. 4.
2. Sud spoj pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče tj. sud je misao koja ima neku istinonosnu vrijednost. •
Svaki sud se sastoji od 3 pojma: 1. subjekt – misao o onome o čemu se nešto tvrdi 2. predikat – misao o onome što se o subjektu tvrdi 3. kopula – misao o vezi subjekta i predikata
To znači da sud nije jednostavno veza pojmova kojima se nešto tvrdi, već j e to misao kojom se o nečemu (subjektu) tvrdi nešto drugo (predikat) pomoću nečeg trećeg (kopule). Sudovi moraju zadovoljiti neka temeljna načela: 1. načelo neprotuslovlja ili neproturječja - nemoguće da isto istodobno i u istom smislu pripada i ne pripada istome 2. načelo dostatnog razloga - svaki sud koji objektivno vrijedi, ima svoj dostatan razlog 3. načelo isključenog srednjeg - između onoga što međusobno protuslovi, nema ničeg srednjeg
3. Definicija sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj jednog pojma. definicijom se postiže da se definirani pojam ne miješa s drugim pojmovima te da se jasno i nedvosmisleno može od njih razlikovati. • •
Najvažnija pravila definiranja: • • • • • •
definicija treba biti primjerena pojmu koji se definira definicija treba biti jasna definicija treba sadržavati samo bitna obilježja pojma koji se definiraju definicija ne smije biti cirkularna definicija ne bi trebala biti niječna, odnosno negativna definicija ne smije biti slikovita
3
4
4. Divizija (razdioba) •
logički postupak kojim se određuje opseg nekog pojma
U svakoj razdiobi razlikujemo 3 elemenata: 1. razdiobna cjelina – ono što dijelimo 2. razdiobni temelj – je princip po kojem dijelimo cjelinu 3. razdiobni članovi – ono što dobijemo razdiobom
Najvažnije vrste divizije: 1. divizija prema broju članova - s obzirom na to na koliko članova dijelimo cjelinu 2. paralelne ili ko-divizije - isti se pojam dijeli na 2 principa pa se dobivaju dvije grupe elemenata 3. subdivizija ili podrazdioba - razdiobe cjeline i članova na kraju nisu apsolutni, uvijek postoji mogućnost daljnje podijele.
5. Distinkcija (razlikovanje) •
postupak kojim se objašnjava razlika među pojmovima.
Vrste distinkcije: 1. brojčana ili numerička – postoje slični elementi koji se razlikuju samo po broju 2. realna ili stvarna – npr. lav u usporedbi s mačkom 3. logična ili misaona – nije realna, odnosno ne vidi se na prvi pogled 4. formalna – tek toliko da se razlikuju
6. Deskripcija (opis) • •
• •
primjenjuje se u početnoj fazi znanstvenog istraživanja opis, opisivanje, ocrtavanje nekog pojma ali najčešće bez pokušaja njihovog tumačenja opis mora biti što detaljniji i svrsi shodniji bez opisa veza znanstveni opis je samo onaj koji je objektivan, sustavan, logičan i precizan, detaljan i svestran.
7. Eksplanacija (objašnjavanje) •
logičan postupak kojim se nešto dovodi u vezu s nečim drugim, a što je bitna pretpostavka njegove egzistencije.
Kod svake eksplanacije razlikujemo više vrsta elemenata: 1. 2. 3. 4.
eksplanandum – predmet objašnjenja eksplanans – sredstvo kojim objašnjavamo antecedentne okolnosti – okolnosti koje su dovele do neke pojave opći zakoni – postoje i u određenim okolnostima dovode do te pojave
5
Vrste eksplanacija 1. eksplanacija pomoću činjenica – objašnjava nešto – skup činjenica koje su stvorile pojavu 2. eksplanacija zakona – objasniti zakon znači navesti neki općenitiji zakon iz kojeg je taj proistekao 3. uzorna ili kauzalna eksplanacija 4. statistička eksplanacija – koristi se u koliko su zakoni za nastanak nekog pojma statistički 5. teleološka eksplanacija – dovođenje predmeta (pojma, odnosa) u vezu s nekom svrhom ili ciljem 6. funkcionalna eksplanacija – otkrivanje koju potrebu sustava zadovoljava neki predmet (pojam, odnos) 7. strukturalna eksplanacija – objašnjenje smještanjem, odnosno neka pojava se svrstava u širu strukturu
8. Znanstveni problem i 9.Predmet znanstvenog istraživanja nekakav motiv kojeg mi želimo istražiti. iz njega mi definiramo predmet znanstvenog istraživanja, a iz oba pojma se definira hipoteza. • •
10. Hipoteza •
znanstvena pretpostavka postavljena s ciljem objašnjenja neke pojave koju treba dokazati ili opovrgnuti da bi postala vjerodostojna znanstvena teorija ili zakon.
Tri su temeljna izvora hipoteze: 1. nužnost proširenja spoznaje 2. nužnost prevladavanja nedostataka već stečenih spoznaja 3. nužnost provjeravanja aktualnosti već stečenih spoznaja
Hipoteza je valjana ako je: 1. 2. 3. 4. 5.
relevantna provjerljiva kompatibilna jednostavna plodna
Vrste hipoteza: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
kvalitativna kvantitativna kauzalna opća posebna pojedinačna radna znanstvena pomoćna
6
11. Predviđanje se temelji na poznavanju općih zakona i posebnih okolnosti pod kojima se događa ili odvija neka pojava. •
Karakteristke znanstvenog predviđanja:
•
temelji se na prethodnim znanstvenim pojavama svrsishodno je tj. polazi od određenog cilja temelji se na pretpostavci da u svijetu vlada red, a ne kaos da se planiranjem dolazi do budućih događaja ostvaruje se određenim znanstvenim metodama
•
pouzdano ili osnovano predviđanje – predviđanje koje pruža vjerodostojno
• • • •
jamstvo da će se predviđeni događaj dogoditi predviđanje i prognoziranje su sinonimi •
Tri vrste prognoza: 1. prognoza prve faze – obuhvaćaju period od 15-20 godina unaprijed; uključuju kvantitativne i kvalitativne ocjene 2. prognoza druge faze – do 50 godina; uključuju kvalitativne ocjene 3. prognoza treće faze – do 100 godina; najbolje jer su hipotetičkog karaktera; daju smjernice razvoja
12. Znanstveno otkriće •
svaka nova spoznaja u granicama neke znanosti.
Dva temeljna logička uvjeta znanstvenog otkrića: 1. otkrivena teorija ili teza mora biti istinita 2. otkrivena teorija ili teza mora biti nova, po prvi puta postavljena
Vrste znanstvenih otkrića dijelimo po predmetu istraživanja: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
temeljna znanstvena otkrića otkriće uvjeta uzroka i motiva ljudskog ponašanja i aktivnosti otkriće zakona pojava otkriće znanstvene teorije slučajna otkrića otkrića kao rezultat planskih istraživanja otkrića pojedinaca otkrića ekspertnih timova paralelna otkrića...
Krajnji ciljevi znanstvenih otkrića: • • •
•
otkriće još nepoznate činjenice otkriće veza i odnosa neke pojave s drugim pojavama otkriće promjene činjeničnog stanja i novo činjenično stanje pojave čiji se razvoj istražuje otkriće tendencije, smjera kretanja i razvoja neke pojave
7
13. Dokaz dokazivanje je postupak čija je svrha utvrđivanje i pokazivanje istinitosti nekog suda. •
4 elementa dokaza: 1. teza ili tvrdnja - to je sud čija se istinitost dokazom utvrđuje 2. argumenti ili razlozi - to su sudovi na osnovu kojih se utvrđuje istinitost neke teze 3. nerv (živac) dokaza - to je odlučujući, glavni argument koji presudno utječe na dokazivanje istinitosti neke teze 4. način dokaza - način na koji se pomoću argumenata utvrđuje istinitost teze • •
aksiomi – istiniti sud kojeg ne treba dokazivati. postulati –tvrdnja ili pretpostavka koja je toliko očita da je ne treba
dokazivati.
Najvažnije vrste dokaza: 1.
direktni i indirektni dokaz Direktni dokaz – onaj kojim se direktno dokazuje teza. Indirektni dokaz – dokaz kojim se istinitost nekog suda utvrđuje na način da se utvrdi neistinitost njemu kontradiktornog suda. 2. potpun i nepotpun dokaz Potpun dokaz - dokaz u kojem su argumenti bezuvjetno istiniti, a prijelaz od razloga prema tezi je deduktivan. Nepotpun dokaz – dokaz u kojem argumenti nisu bezuvjetno istiniti, a prijelaz od razloga prema tezi je induktivan. 3. empirijski i neempirijski dokaz Empirijski dokaz- je dokaz čiji su argumenti empirijski sudovi. Neempirijski dokaz je onaj koji se može dokazati samo putem istovrsnih, neempirijskih argumenata. 4. deduktivni i induktivni dokaz Deduktivni dokaz je onaj u kojem teza proizlazi deduktivno iz istinitih argumenata. Induktivni dokaz je onaj u kojem teza proizlazi induktivno iz istinitih argumenata. 5. progresivan i regresivan dokaz Progresivan dokaz polazi od istinitih argumenata i iz njih se izvodi teza. Regresivan dokaz ide suprotno – od teze dolazi na argumente.
Pravila dokazivanja: 1. tvrdnje ili teze moraju imati određeni smisao i značenje za spoznaju 2. sudovi koji izražavaju tvrdnju ili tezu moraju biti jasno, precizno i određeno formulirani 3. argumenti moraju biti neovisni i različiti od sudova same teze, u samom tijeku postupka dokazivanja ne smije se mijenjati teza
Pogreške dokazivanja: 1. pogreška irelevantnosti - pogreška se sastoji u tome da se dokazuje potpuno druga, drugačija ili izmijenjena teza, umjesto one koju treba dokazati ili pobiti 2. pogreška neosnovanog razloga - često dokazi koji su usmjereni na spornu tvrdnju nemaju dokaznu snagu 3. pogreška slijeda - moguće je da dokaz ne bude dobar iako se u njemu koriste istiniti argumenti i pomoću njih se dokazuje baš ona teza koju i treba dokazati
8
14. Opovrgavanje (pobijanje) postupak dokazivanja da je neka tvrdnja ili teza neistinita. direktno opovrgavanje se sastoji od dokazivanja neistinitosti neke tvrdnje. indirektno opovrgavanje je suprotno od direktnog opovrgavanja – dokazuje se istinitost antiteze. • • •
15. Zaključak •
na odgovarajući način strukturirana misao od dva ili više suda koji jedan slijedi iz drugog.
Treba razlikovati valjani i nevaljani zaključak : kod valjanog zaključka konkluzija slijedi iz premise kod nevaljanog zaključka konkluzija ne slijedi iz premise • •
Tradicionalne vrste zaključaka: 1. izravan ili direktan - slijedi iz samo jedne premise 2. neizravan ili indirektan - slijedi iz barem dvije premise
Logičke pogreške kod zaključivanja: 1. paralogizmi – nenamjerne pogreške, nesvjesne i bez namjere za prevarom 2. sofizmi – namjerne pogreške, svjesne, koje netko čini s namjerom da oponenta zbuni, prevari ili dovede u zabludu
16. Teorija (znanstvena) teorija je opće načelo ili viši zakon pomoću kojeg se objašnjavaju niži zakoni. znanstvena teorija (teorija koja se bavi znanošću) je ustvari hipoteza koja se • •
privremeno prihvaća kao dokazana i moguće ju je braniti argumentima.
Vrste znanstvenih teorija: 1. prema predmetnom području – to su teorije raznih znanstvenih polja, grana.. ekonomske, psihološke, pravne, filozofske… 2. prema spoznajnom podrijetlu – analitičko-deduktivne, empirijsko-induktivne, hipotetičko-deduktivne 3. prema strukturi teorije - teorije teorijskih znanosti, teorije empirijskih znanosti 4. prema općenitosti - najopćenitije teorije, opće teorije, posebne teorije 5. prema stupnju strogosti - stroge deduktivne, empirijske induktivne
9
17. Zakon (znanstveni) znanstveni zakon je najviši oblik znanstvene spoznaje i jedan od najviših ciljeva u •
znanosti. •
potvrditi zakon znači odrediti relativno stalne karakteristike neke pojave.
Najvažnije vrste znanstvenih zakona: prema predmetu •
1) zakoni veze - funkcionalni zakoni: matematičke formule, kemijski zakoni, zakoni kauzaliteta 2) strukturni zakoni - izražavaju strukturu pojedinih tijela, organizacija, procesa 3) zakoni skupa - odredbe odnosa među skupovima ili među članovima skupa •
prema gnoseološkoj funkciji 1) deskriptivni znastveni zakoni - determiniraju određeni bitni odnos i međuovisnost, bilo predmeta, pojava, osobina 2) eksplikativni znanstveni zakoni - objašnjavaju pojave u njihovom nastanku, razvoju i promjenama
•
prema općenitosti važenja 1) 2) 3) 4)
univerzalni zakoni - takvi vrijede za cjelokupnu stvarnost opći znanstveni zakoni - zakoni pojedinih znanosti ili skupa znanosti posebni znanstveni zakoni - zakoni pojedinih znanosti prema važnosti - strogi: a2 + b2=c2 ili više ili manje vjerojatni: statistički zakoni
18. Verifikacija spoznaja •
provjera istinitosti spoznaje
Najvažnije praktične metode verifikacije spoznaja: 1. metoda promatranja - izravno opažanje, ako predmet dopušta 2. eksperiment - izvodi se po točno određenom planu i s određenim ciljem 3. teorijska verifikacija - podvrgavanje spoznaje teorijskoj proceduri kako bi se potvrdila njena vrijednost 4. društveno-povijesna djelatnost ljudi - rad, stvaranje, kreacije, inovacije, ratovi, revolucije...
19. Znanstvene činjenice činjenica: •
– u užem smislu označava znanje o nečemu pojedinačnom, o nekom predmetu ili pojavi – u širem smislu predstavlja opće znanje o općim relacijama i svojstvima
Pogreške interpretacije činjenica: • • • • •
pogrešno shvaćanje predrasude površno proučavanje netočno zaključivanje površno navođenje podataka
10
ZNANSTVENOISTRAŽIVAČKI RAD Osnovni ciljevi znanstveno-istraživačkog pristupa: 1. opis/deskripcija – predstavlja sistematski pregled pojava, procesa i fenomena, ne objašnjava uzročno-posljedične odnose 2. objašnjenje/eksplanacija – tumačimo uzroke pojavama, procesima i fenomenima, odnosno, utvrđujemo uzročno-posljedične odnose 3. prognoza/predikcija – omogućuje prognozu budućih događaja (odnosa) na osnovu prošlih 4. kontrola/modifikacija – podrazumieva djelovanje na uvjete ili kontroliranje uvjeta s ciljem promjene ponašanja ili stanja pojedinca ili pojave na način koji predstavlja poboljšanje
Znanstveni pristup znači: • • •
prikupiti podatke na određeni način, prema određenim principima donijeti zaključke koji iz podataka slijede formulirati hipoteze, modele, teorije
Osnovne karakteristike znanstvenog istraživanja: 1. sistematičnost - mora se jasno i detaljno znati što će se ispitivati, na koji način, pod kojim uvjetima, s kojim ispitanicima te na koji će se način dobiveni podaci obrađivati 2. objektivnost - znanstvenik mora na objektivan način utvrđivati činjenice, onakve kakve one zbilja jesu kumulativnost - odnosi se na činjenicu da se znanstveno istraživanje mora 3. oslanjati na već postojeću, nagomilanu (kumuliranu) empiriju i teoriju generalizacija - znanstveno utemeljene činjenice se u pravilu moraju 4. zasnivati na većem broju slučajeva ili ispitivanja 5. kontrola - važno je da znanstvenik dobro poznaje i kontrolira čimbenike koji mogu utjecati na rezultate istraživanja 6. preciznost znanstvena istraživanja moraju biti precizna u nekoliko pogleda: pojmovi koji se upotrebljavaju moraju imati jasno i određeno značenje • teorije i pretpostavke koje se provjeravaju moraju biti što preciznije izražene; • što je neki stav manje precizno, a više općenito izražen, utoliko ga je teže provjeriti rezultati istraživanja moraju biti što preciznije izraženi, odnosno, u što većoj • mjeri kvantitativno izraženi 7. obrada podataka - podaci moraju biti sažeti i obrađeni različitim matematičkim i statističkim metodama 8. logičnos t - po pravilima logike i znanstvenog zaključivanja 9. javnost – rezultati istraživanja su znanstveni tek kad su javno objavljeni
11
Istraživanja se mogu podijeliti u grupe po više različitih kriterija: 1. 2. 3. 4. 5.
stupanj kontrole uvjeti cilj namjena ostala istraživanja
Stupanj kontrole istraživanja: 1. 2.
eksperimentalna (eksperimenti) – odlikuju se višim stupnjem kontrole ne-eksperimentalna – odlikuju se nižim stupnjem kontrole (samo opažanje)
Uvjeti izvođenja istraživanja: 1. 2.
laboratorijska - vrše se u laboratorijima naturalistička ili terenska - odvijaju se u prirodnim uvjetima
Cilj istraživanja: eksplorativna - prva, izviđačka istraživanja čija je glavna ideja vidjeti što će 1. se uopće dobiti replikativna - cilj je ponavljanje nekog ranije izvedenog istraživanja, uz 2. manje promjene 3. parametarska - glavni cilj je preciznije i detaljnije ispitivanje pojedinih parametara neke već donekle istražene pojave 4. eksplanatorna - cilj ovih istraživanja je prilog objašnjenju neke pojave
Namjena istraživanja: 1. fundamentalna - njihov je cilj ispitivanje osobina i uzroka raznih fenomena, pojava 2. primijenjena - ova istraživanja služe društvu ili privredi, a njihov je cilj rješavanje nekog praktičnog problema
Ostale vrste istraživanja: 1. arhivska istraživanja - istraživanja u kojima znanstvenik ne prikuplja podatke sam, nego koristi već postojeće informacije 2. analiza sadržaja - oblik istraživanja srodan arhivskom po tome što se koriste već postojeći izvori poput knjiga, novina, filmova, TV emisija i sl. 3. studija slučaja - oblik istraživanja u kojem se vrši detaljan opis nekog događaja ili fenomena 4. matematičko modeliranje i simulacija - standardan postupak u raznim područjima mnogih znansoti je da se za neke pojave, koje su dobro empirijski ispitane, postavljaju matematički formulirani zakoni, teorije i modeli
12
VARIJABLA •
podrazumijeva bilo koju promjenjivu veličinu.
Osnovne karakteristike varijabli su: 1. intenzitet 2. kvaliteta/kvantiteta – kvalitativne varijable se izražavaju u kategorijama dok se kvantitativne varijable izražavaju u numeričkim vrijednostima 3. situacija
Načini variranja varijabli: 1. kontinuirano 2. diskontinuirano
Vrste varijabli: 1. nezavisna - ona varijabla čije vrijednosti variramo/mijenjamo i registriramo djelovanje tih promjena na zavisnu varijablu 2. zavisna - je ona čije vrijednosti mjerimo i provjeravamo jesu li i u kojoj mjeri uzrokovane djelovanjem nezavisne varijable 3. intervenirajuća - varijabla je ona koja se ponekad umeće između NV i ZV 4. kontrolna - ona čije eventualno djelovanje na ZV kontroliramo
•
operacionalizacija je vrlo precizno definiranje varijabli u mjerljivim terminima.
HIPOTEZE radna hipoteza - hipoteza o tome kakve bi se rezultate moglo dobiti istraživanjem nul - hipoteza - radna hipoteza preformulirana u neutralni oblik • •
UZORAK uzorak je reprezentativan onda kada njegovi članovi dobro predstavljaju populaciju pristrani uzorak - kada nije postignuta reprezentativnost slučajni uzorak - svaka jedinka u populaciji ima jednaku vjerojatnost da bude • • •
izabrana u uzorak •
neslučajni uzorak - to je uzorak sastavljen na osnovu slobodne procjene istraživača o tome koji subjekti trebaju ući u uzorak
13
IZVORI INFORMACIJA kumulativnost informacija kod znanstvenog istraživanja nam govori da znanstvenik •
•
mora biti upoznat s prethodnim istraživanjima u okviru teme koju istražuje. upoznatost autora s literaturom omogućava mu da izbjegne nepotrebno ponavljanje nečeg što je već učinjeno i nadograđuje ono što je već poznato te tako stvara nešto novo.
Struktura znanstvenog rada: 1. sažetak – opisuje sadržaj rada, omogućava čitatelju brz uvid u problem kojim se rad bavi 2. uvod - daje pregled što je učinjeno na području kojim se rad bavi 3. problem - predstavlja logički nastavak spoznaja i dilema prethodnih istraživanja spomenutih u uvodu 4. metoda - detaljno opisuje kako je istraživanje provedeno 5. rezultati - ovaj dio daje pregled dobivenih rezultata i njihove statističke obrade 6. diskusija - mjesto gdje se izvode zaključci i naglašava šire teoretsko značenje 7. reference - abecedni popis upotrijebljene literature
Izvore informacija dijelimo na: 1. primarne - originalni izvori 2. sekundarne - manje direktni 3. tercijarne - izvori sastavljeni na osnovu sekundarnih izvora
Vrste literature: 1. časopisi – osnovni medij u kojem znanstvenici međusobno komuniciraju i najvažniji izvor informacija o istraživanjima 2. knjige – velik broj znanstvenih i stručnih knjiga od kojih neke sadržavaju i rezultate istraživanja 3. mediji – tisak, radio i televizija 4. javna predavanja – ovakva predavanja se odvijaju na fakultetima ili javnim tribinama, kao i na konferencijama
Pretraživanje literature: •
literatura se pretražuje po autorima ili ključnim riječima
14
