sir i crvi

SIR I CRVI-Carlo Ginzburg

Carl Carloo Ginz Ginzbu burg rg,, auto autorr ov ovee kn knjig jige, e, rođe rođenn je u Ital Italiji iji,, u žido židovs vsko kojj ob obit itel elji. ji. Ka Kaoo  povjesničar se bavio mitovima, običajima te sudskim zapisima Inkvizicije. Najpoznatiji je upravo povoj knjizi, !ir i crvi", djelu u kojem se istražuje vjerovanje jednog talijanskog #eretika. $ovjesničarima su uglavnom glavni protagonisti kroz povijest bili kraljevi, vladari, carevi i sl. $ovjesničar u ono vrijeme proučava i pi%e o Kolumbu, ali ne i o mornaru njegovi#  jedrenjaka. $i%e o &anibalu Karta%kom, ali ne i o njegovom vojniku iz zadnji# redova. No, tijekom '(. st. povjesničari počinju pridavati važnost malom, običnom čovjeku. )edna od ključni# prepreka na koja nailaze istraživanja o običnom čovjeku je manjkavost i oskudnost dokaza o nji#ovom životu, pona%anju te o stavovima. *ruga prepreka povjesničarima bila je to %to je kultura kultura obični# obični# ljudi, usmena usmena kultura, kultura, a za istraživanje istraživanje povijesti povijesti primarni primarni su pisani pisani izvori te ar#eolo%ki nalazi. +va Ginzburgova knjiga se bavi urlanskim mlinarom, koji je umro na lomači po nalo nalogu gu Inkv Inkviz izic icije ije.. o urla urlans nsko kom m mlina mlinaru ru,, ko koji ji je umro umro spal spalje jenn na loma lomači či po nalo nalogu gu Inkvizicije. Kako se protiv njega vodio sudski proces, postoje spisi koji pružaju bogatu sliku o njegovim osje-ajima, mislima, ma%tanju, njegovoj djelatnosti, djeci, a izraziti detalj kojeg knjiga sadrži je popis njegove lektire. na se da je bio pismen, a postoje i stranice njegovog rukopisa. $rocesi koji su vođeni protiv mlinara /enocc#ija se nalaze u 0r#ivu nadbiskupskog ureda u 1dinama. /enocc#iovom slučaju i njegovom skončanju, ulogu su imala dva velika  povijesna događaja. 2o su izum tiska i 3eormacija. 2isak proučava i uspoređuje knjige sa usmenom tradicijom u kojoj je rastao, a 3eormacija mu je dala #rabrost da ono %to osje-a i u %to vjeruje da prenese papi, suseljanima, inkvizitorima. Njegovo pravo ime je *omenico !candella. 3odio se 456'. godina, a živio je u malom selu /onterealu, na jednom brežuljku u 7urlaniji. 8io je oženjen i imao je sedmero djece, a čak četvoro i# je umrlo. a sebe je govorio da je siroma%an, iako je imao ' unajmljena mlina i ' zakupljena zemlji%ta, a jedno vrijeme je bio čelni čovjek sela i okolni# posjeda, također upravitelj župe u /onterealu. /ennoc#io je prijavljen Inkviziciji '9.(:. 4596., bivaju-i optužen jer je izgovorio krivovjerne i bezbožne riječi o Kristu. +n je navodno nastojao %iriti to krivovjerje te je iz tog razloga bilo očito da bi mogao zavr%iti pred inkvizicijom. Iz istražni# spisa nije lako razumjeti kako su se zemljaci odnosili i reagirali na mlinarove riječi. Iako je svima bilo poznato %to govori, trebalo je pro-i dosta vremena da zavr%i pred inkvizicijskim sudom. /linareva djeca su smatrala kako ga je prijavio župnik u /onterealu, s obzirom da su nji# dvojica bili u velikoj prepirci, a sam /ennoc#io je i%ao na ispovijed zadnje četiri godine van sela. Nji#ovo

neprijateljstvo bi se moglo lako objasniti, jer /ennoc#io nije priznavano nikakav poseban autoritet crkveni# ljudi. ;tovi%e, smatrao je da psovanje nije grije# te je previ%e psovao. Interesantno je da jedan svjedok iznosi kako je mlinar smatrao da psovati svece nije grije#, dok je psovanje 8oga grije#. Kada je s#vatio da -e morati izi-i pred inkvizitore, /ennoc#io odlazi svome prijatelju, vikaru. ucierom, /i#aelom, Gabrijelom i 3aaelom.?  1 toku istrage, glavni vikar je posumnjao da se /ennoc#io igra s Inkvizicijom i da nije pri zdravoj pameti. /ennoc#io si zadaje smrtni udarac izjavom kako je Isus rođen od čovjeka, a da /arija nije djevica. Isto tako izjavljuje da papa nije dobio mo- od 8oga te da Krist nije umro da bi iskupio čovječanstvo. /ennoc#iov sin, iannulo, %iri glas kako mu je otac lud i opsjednut vragom, u %to vikar nije povjerovao i proces se nastavio. Ipak, trud /ennoc#iova sina da svog oca spasi kazne nije urodio plodom. /enocc#io se nije mogao suzdržati i sinov trud je bio uzaludan. $rocesu -e uz crkvene suce, prisustovati i svjetovni sudac. /enocc#io je oduvijek želio izložiti svoja vjerovanja vjerskim i svjetovnim vlastima te se sad nije vi%e nikako mogao uzdržati i bio je govorljiviji nego inače. Krenuo je navoditi primjere izrabljivanja sirotinje, gdje je crkva sukrivac i sudionik. @estoko napada suce, izjavljuje kako odbija sakramente, koje naziva izmi%ljotinama koje potpomažu izrabljivanje puka. + ispovijedi je rekao= +dlaziti na ispovijed popovima i ratrima isto je %to i odlaziti kakvu stablu." 1z sam opis procesa, Ginzburg iznosi i povijesna poglavlja o dru%tvu 4A. st.,  poku%avaju-i s#vatiti je li mlinar znao za taj splet politički#, dru%tveni# i drugi# protuslovlja. nao je, primjerice, da je velika napetost i suprotstavljenost između bogati# i siroma%ni# ljudi, a isto tako svjestan je bio da on pripada siroma%nom krugu. !uprotstavlja se

izrabljivanju ljudi od strane Crkve iznose-i tezu da su svi jednaki, jer je u svima 8ožji du#. 2akođer, njegova razmi%ljanja o ulozi i ustroju Crkve, koja se mogu rekonstruirati na temelju njegovi# tvrdnji izne%eni# na preslu%avanju, precizno je oblikovana te podsje-a na anabaptiste. !toga tu dolazi do mogu-nosti da je bio u doticaju s nji#ovim skupinama, kao %to  je jedan svjedok izjavio da je njegov govor star i tridesetak godina. Ipak, mlinara /ennoc#ia nije bilo mogu-e nazvati anabaptistom, jer je njegov pozitivan sud o misi i pričesti za anabaptiste je bio nezamisliv. 1 početku svog iskaza svoje riječi je pripisivao đavolskom nada#nu-u, kasnije da je sve to izvukao iz svog mozga. +sim njegovog o%troumnog mozga, tu su i knjige iz koji# možemo i%čitati izvore njegovi# religijski# ideja, koje nisu bile zabranjene. Izvore svoji# religijski# ideja crpi iz sljede-i# knjiga=  Biblija na pučkom jeziku , Cvijetak   Biblije B gdje je pročitao da je sv. )osip Isusa nazivao sinom,stoga je donio i svoj zaključak o

tome da je Isus rođen od čovjeka, Gospina krunica,  Zbirka legenda o svecima,  Zampollo ili Caravijin san, koju je posudio od slikara Nicole od $orcia, koji je

dospio na sud jer se pročulo

da je s njim diskutirao o vjeri na taj način, ali je pu%ten zbog nedostatka dokaza i zbog dobrog  pona%anja. Nadalje, pročitao je i 8occacciov  Decameron. )edan svjedok izjavljuje da je imao i Kuran, ali nije pronađen. $retežno je čitao religiozne tekstove, posebno izdvajaju-i riječi iz konteksta, %to upu-uje na usmenu kulturu. 2aj sukob između tiskane stranice i usmene kulture ga tjera da iznese vlastito mi%ljenje. 2raga za potvrdom ideja i uvjerenja koja je čvrsto  posjedovao, a u istrazi se uvijek pozivao na neki tekst kad bi iznio svoje stajali%te. animljivo  je da svodi religiju na moralnost, npr. svoje psovanje s početka argumentira tako da to nije grije#, jer nanosi zlo samo sebi, a ne i bližnjemu, te misli da onaj tko ne nanosi zlo drugom ne grije%i. Kada je jednom prilikom od njega traženo da imenuje sve svoje sudrugove, inače -e inkvizicija primjeniti o%trija sredstva protiv njega, odgovorio im je kako nikada nikog nije  poučavao te da su misli izvučene iz djela  Putovanja )o#na /andevilla. *jelo  Putovanja je  podijeljeno u dva dijela, prvi čini opis puta prema !vetoj zemlji, a drugi opisuje putovanje  prema istoku sve do Indije i Kine. Iz nje izvlači jednu veoma važnu misao= !amo se 8ogu mogu ispovijediti svoji grijesi, a ispovijedanje sve-eniku je jednako ispovijedanju stablu." Isusa Krista je smatrao prorokom, jer je smatrao nepri#vatljivim da 8og bude raspet na križu. 1z to, /ennoc#io pri#va-a stajali%ta druge kulture i pri#va-a sultanovo mi%ljenje kako bi kr%-ani morali biti primjer dobročinstva, a oni rade upravo suprotno, skloni su zlim djelima,  po#lepni, %krti, prodaju djecu, žene pretvaraju u bludnice, nevjerni su i ne pridržavaju se zapovijedi Isusa Krista. /ennoc#io nije poznavao grčki i latinski, a pročitao je mali broj knjiga koje je detaljno prožvakao i iz koji# je izvadio svaku riječ, a nad kojima je godinama  promi%ljao.

/ennoc#io ustrajno tvrdi da 8og voli sve, te da ne može mrziti bi-e koje je stvorio. +n -e to stajali%te izre-i na saslu%anju u srpnju 45::. godine. Govori sucu kako se rodio kao kr%-anin i da želi živjeti kr%-anski, ali da se rodio kao 2určin bi isto tako želio biti 2určin. /ennoc#iov način pristupanja knjigama te njegove tvrdnje pred sudom nesumnjivo pokazuju izvornost njegove preradbe. !voju kozmogoniju je izvukao iz Cvijetka Biblije, ali je daljnje  promi%ljanje o kaosu izvukao iz vlastite glave. 1svojim iskazima je često sam sebi  proturječio. $rimjerice, govori na jednom saslu%anju kako je 8og vječan s kaosom, a na drugom da je 8og iz kaosa zapravo nastao. @estoko je odbijao pripisati stvaranje svijeta 8ogu, nastavljaju-i potvrđivati bizarnu priču o siru, crvima i anđelima koji iz njega nastaju.  Njegovo razmi%ljanje o prvom grije#u je drukčije od biblijskog, jer on kaže kako prvi grije# nije istočni grije#". $rvi čovjekov grije# je, kako tvrdi /ennoc#io, kada se kao novorođenče  počne #raniti majčinim mlijekom. Nadalje, /ennoc#io niječe i samu božanstvenost Krista. /ennoc#iovo razmi%ljanje o Novom svijetu ima posebno zanimljiva obilježja. Naime, u njegovo vrijeme se pojavilo pismo 0meriga
inkviziciju. $rvi razlog bi bio da prizna svoje gre%ke, drugi da se pokaje, tre-i da se oslobodi lažnog du#a i četvrti da bude primjerom svojim sinovima i cijeloj du#ovnoj zajednici. Iz samog pisma se vidi kako je on puno razmi%ljao o riječima koje -e napisati. Carlo Ginzburg je u /enocc#iovom pismu prona%ao sedam istaknuti# dijelova pisma u kojima, između ostalog, mlinar navodi knjige koje su dovele do toga da mu je lažni du#" pomutio razum. Istog dana kada je predao pismo, sudci su se sastali kako bi odlučili. /enocc#io je progla%en osnivačem #ereze, no zanimljivo je to %to je dužina presude bila D ili 5 puta ve-a od uobičajne, %to dovoljno govori koliko je njegov slučaj bio važan. /enocc#io je osuđen na doživotno no%enje #aljetka sa znakom križa, kao znakom pokore te da u zatvoru provede ostatak života na tro%ak  svoje djece. Nakon nekoliko godina, /enocc#iov sin iannuto podnosi molbu u ime svoje  bra-e i majke biskupu /atteu !anudu, kako bi se oslobodilo njegovog oca. )asno se vidi razlika između navedena dva pisma. 1 zamolbi koju predaje iannuto vidi se posredovanje odvjetnika. Nakon ispitivanja čuvara u zatvoru, koji je potvrdio kako je /enocc#io provodio dane pobožno, postio petke sve do vremena kada se te%ko razbolio. 2amničar je na kraju dodao= 1kratko, čini se da se zbilja pokajao." 1 svemu navedenome biskup i inkvizitor   prepoznali su znakove preobra-enja. /enocc#io je pu%ten, no osuđen je na doživotni boravak  u /onterealu, nije smio iznositi svoje mi%ljenje te se morao redovito ispovijedati i nad odje-om nositi #aljetak s križem kao znak vlastite sramote. Kao jamčevinu da -e po%tivati odluke sudaca, njegov prijatelj *aniele 8iasio jamčio je sa '(( dukata. Kada se vratio u zajednicu, /ennoc#io je imenovan upraviteljem župe. Novi župnik se nije protivio, jer je /enocc#io njegov prijatelj iz djetinjstva. 8iskup /atteo !anudo odlučuje  posjetiti cijelu biskupiju kako bi provjerio račune upravitelja u zadnji# E godina. /eđu dužnicima se na%ao i *omenico !candella, odnosno /enocc#io, no biskup ga nije povezao sa čovjekom kojeg je osudio prije : godina. unardom !imonom koji želi  postati ratar, te ponovno iznosi svoje mi%ljenje, bogo#ulne ideje koje navode njegovog

sugovornika da pi%e inkvizitoru. /enocc#io ponovno javno zastupa stara mi%ljenja. 2ek  nakon dvije godine, prilikom revizije spisa dolazi na vidjelo da su /enocc#io i *omenico !candella iste osobe. Inkvizicija se ponovno pokre-e te traže nove svjedoke koji bi potvrdili kako se /enocc#io bavi starim #obijima. bog sve ve-eg broja dokaza protiv /enocc#ia, inkvizitor pi%e u 3im kongregaciji inkvizicije. )edan od najugledniji# kardinala !anta !everina inzistira na %to bržem zatvaranju /enocc#ijeva slučaja te da se uni%te sve njegove knjige i rukopisi. Inkvizicija nakon nekog vremena ponovno pi%e u 3im, no ovaj puta kardinal i sam papa Kement