U tekstovima koji slijede, njegova svetost Mahatapasvi Shri Kumarasvamiji, na osnovu svog dubokog iskustva, sigurnog znanja i duboke koncentracije predstavlja nam povijest i filozofiju Shiva Yoge, ali i dokazuje striktnu povezanost Shiva Yoge s principima elektriciteta, svjetla i magnetizma. Ona nije samo stvar vjerske prakse, njeni su rezultati potpuno naucni, logicni i univerzalni. U procesu Shiva Yoge je od vitalne vaznosti koncentrirano gledanje na svjetlo reflektirano na Ishtalingu, jer ono stvara magnetsku silu koja pomaze staviti u pokret uspavanu pinealnu zlijezdu. U tantri jedan od smjerova shivisticke bastine predstavlja i pravac koji se naziva vira-shaiva ili lingayata: Radi se o o tantrickoj skoli koja je poznata na jugu Indije, ta tradicija prisutna je i u ucenju Shiva yoge: Rijec lingayata znaci onaj/ona koji nosu (ili koristi) shiva lingu (Shivin znak). Pinealna zlijezda, koja je ostatak Trećeg Oka, moze se probuditi i potaknuti na aktivnost.
Shiva Yoga uzrokuje nevidljive promjene u zivotu neke osobe razvijajuci njegove sposobnosti polako i postepeno, cisteci njegov um i prosirujuci njegove vidike usmjerava vjernika iz svijeta buke u unutarnji mir, u unutarnju tišinu stvarnosti koja prelazi prostor i vrijeme. Drugim riječima radi se o tehnici koja se sastoji od gledanja–buljenja, (trataka) u posebno izglancani kameni oblutak koji predstavlja znak Shivinog prisustva. Odsjaj koji se javlja na kamenoj površini povoljno utjeće na širenje svijesti. Svaki pripadnik škole dobiva svoj shivalingam prilikom inicijacije Praksa Shiva-yoge, ima za cilj probuditi pinealnu žlijezdu, poznatu i pod nazivom purusha mani ili kamen mudraca. Jednom probuđena pinealna žlijezda transformira čovjekovu nižu i manje vrijednu prirodu u božansku. Ustvari, makrokozam je sastavni dio mikrokozma i obrnuto. Kad to spoznate, pronašli ste jedinstvo obojega u sebi samima. Shiva Lingam je forma čovjeka koji vježba Shivayogu. Bog je naše vlastito veliko Sebstvo . Bog je imanentan, transcendentan i utjelovljen. Bog je sve, nema ničeg osim Boga. Vi i ja smo mit. On je san. U budnom stanju sve izgleda kao Vishnu, a to znači sveprožimajuća Istina i stvarnost.Mudraci i sveci koji su ostvarili Sebstvo, a to su ostvareni Učitelji, i sami su prošli to iskustvo. Svi oni iz sažaljenja i milosti za učenike donose plan upute, učenje o (yogama, “putevima”) i o tome koja je za koga najbolja
Ishta Linga ili Kriya Linga predstavlja OM ili čovjeka koji prakticira Shivayogu . Om je čovjek koji prakticira Shivayogu, i to jasno kao sama forma i energija čovjeka kao Om-a, ili Om-a kao čovjeka koji prakticira Shivayogu. Sama forma Ishta Linge je ustvari Božanska Aura duša koje su ostvarile Boga. Unutar Ishta Linge je Shiva Lingam.
Treće oko Božansko oko, je također zvano Intuitivno oko. Svrha svake duše je otvoriti Treće oko, a najbolji i najlakši način za to je tehnika Šivajoga otvaranja Trećeg oka. Kroz nju dosižemo svijest jedinstva, ili najviše stanje svijesti.
Shiva Yoga postojala je kao disciplina osobne kulture u dobu kalkolita . Ljudi su štovali Božicu Majku – energetski kvantum i muško božanstvo Shivu. Pečati, prikazi, rezbarije i drugi znakovi otkriveni kod iskapanja u Mohenjo Daró i Harappi pokazuju da su učeni Minasi, koji su vodili asketski život i živjeli u spiljama, prakticirali Shiva Yogu. U procesu Shiva Yoge je od vitalne važnosti koncentrirano gledanje na svjetlo reflektirano na Ishtalingu, jer ono stvara magnetsku silu koja pomaže staviti u pokret uspavanu pinealnu žlijezdu. Pinealna žlijezda, koja je ostatak Trećeg Oka, može se probuditi i potaknuti na aktivnost. Postojanje ili dinamizam je idealni razvoj božanskog, ali iza tog idealnog razvoja stoji Shiva.
Mohenjodaro i Harappa Vrhunska svijest koja pokreće taj idealni razvoj Shakti je izvor svih mogućnosti – spiritualnih, psihičkih i vitalnih, kako kozmičkih tako i pojedinačnih.
Shiva je iznad svega stvarnog i mogućeg. Cijelo stvaranje je igra vječnog Ljubavnika, živog, promjenljivog, rastućeg izraza Božje Ljubavi i Radosti. Učenjaci misle da je pinealna žlijezda ostatak Trećeg Oka, stoga je ona rudiment. Adepti tvrde da je ona embrionalna i stoga sposobna da se razvije. Cijeli proces Shivayoge je smišljen da omogući razvoj te uspavane pinealne žlijezde intenzivnim gledanjem u Lingu.
Svrha Shivayoge je sudjelovanje u Božjoj Ljubavi i Radosti, prodor u jedan Beskrajan Život. Harapa yogi Shiva Yoga uzrokuje nevidljive promjene u životu neke osobe razvijajući njegove sposobnosti polako i postepeno, čisteći njegov um i proširujući njegove vidike usmjerava vjernika iz svijeta buke u unutarnji mir, u unutarnju un utarnju tišinu stvarnosti koja prelazi prostor i vrijeme. Ono što trebama i čemu težiti, je, da tražimo i primimo blagoslov bogoostvarenja kroz božansku svijesnost, ili punu predaju Bogu. Bog nas ne prima dok sve ne predamo njemu.. On nas ne prima ka sebi po bilo kojim obilježjima, o bilježjima, sposobnostima, mogućnostima, moćima i slično.
Stopljen s Bogom je najviše po svemu, svrha života, i u svakom svijetu to vrijedi. Shiva nije samo istinit i dobar, On stvara božansku svijest jednote. On je također prelijep (satyam -shivam – sundaram). Najvrednije je jedino On. Bez ostvarenog jedinstva s njim nema ni Njega. Jer samo Duša Dušu vidi.
Shiva Yoga postojala je kao disciplina osobne kulture u dobu kalkolita . Ljudi su štovali Božicu Majku – energetski kvantum i muško božanstvo Shivu. Pečati, prikazi, rezbarije i drugi znakovi otkriveni kod iskapanja u Mohenjo Daró i Harappi pokazuju da su učeni Minasi, koji su vodili asketski život i živjeli u spiljama, prakticirali Shiva Yogu. U procesu Shiva Yoge je od vitalne važnosti koncentrirano gledanje na svjetlo reflektirano na Ishtalingu, jer ono stvara magnetsku silu koja pomaže staviti u pokret uspavanu pinealnu žlijezdu. Pinealna žlijezda, koja je ostatak Trećeg Oka, može se probuditi i potaknuti na aktivnost. Postojanje ili dinamizam je idealni razvoj božanskog, ali iza tog idealnog razvoja stoji Shiva.
Mohenjodaro i Harappa Vrhunska svijest koja pokreće taj idealni razvoj Shakti je izvor svih mogućnosti – spiritualnih, psihičkih i vitalnih, kako kozmičkih tako i pojedinačnih.
Shiva je iznad svega stvarnog i mogućeg. Cijelo stvaranje je igra vječnog Ljubavnika, živog, promjenljivog, rastućeg izraza Božje Ljubavi i Radosti. Učenjaci misle da je pinealna žlijezda ostatak Trećeg Oka, stoga je ona rudiment. Adepti tvrde da je ona embrionalna i stoga sposobna da se razvije. Cijeli proces Shivayoge je smišljen da omogući razvoj te uspavane pinealne žlijezde intenzivnim gledanjem u Lingu.
Svrha Shivayoge je sudjelovanje u Božjoj Ljubavi i Radosti, prodor u jedan Beskrajan Život. Harapa yogi Shiva Yoga uzrokuje nevidljive promjene u životu neke osobe razvijajući njegove sposobnosti polako i postepeno, čisteći njegov um i proširujući njegove vidike usmjerava vjernika iz svijeta buke u unutarnji mir, u unutarnju un utarnju tišinu stvarnosti koja prelazi prostor i vrijeme. Ono što trebama i čemu težiti, je, da tražimo i primimo blagoslov bogoostvarenja kroz božansku svijesnost, ili punu predaju Bogu. Bog nas ne prima dok sve ne predamo njemu.. On nas ne prima ka sebi po bilo kojim obilježjima, o bilježjima, sposobnostima, mogućnostima, moćima i slično.
Stopljen s Bogom je najviše po svemu, svrha života, i u svakom svijetu to vrijedi. Shiva nije samo istinit i dobar, On stvara božansku svijest jednote. On je također prelijep (satyam -shivam – sundaram). Najvrednije je jedino On. Bez ostvarenog jedinstva s njim nema ni Njega. Jer samo Duša Dušu vidi.
Isthalinga, sredstvo bez kojega se ne može u Shivayogi, je kamen sjajnog omotača s pokrovom od ocakline. Budući da intenzivno gledanje na Isthalingu prouzrokuje magnetizam, Istalinga je kristalni magnet. Inicijacija u Šiva Yogu naziva se- linga dikša. Vježbanje Shivayoge s meditacijom na oblik Linga dostiglo je svoje ispunjene i savršenost jer je Shivayoga postala integralna yoga u rukama virashaiva svetaca iz 12 stoljeća p.n.e. Shivayoga se sastoji iz pet vidova, tj. Shivajnana, Shivabhakti, Shivadhyana, Shivavrata i Shivapuja. Pošto su Shivayoga i Shiva-puja sinonimi, Shivayoga sadrži četiri elementa i to su: znanje, bogoslužje, meditaciju i praksa – koji pripadaju Shivi.
Shivayoga je integralna u smislu da sadrži Jnanayogu, Bhaktiyogu, Karmayogu i Rajayogu. Lingam koji je stavljen na dlan lijeve ruke za gledanje služi kao leća koja pojačava magnetičnu auru za otvaranje Trećeg Oka. Oka . Lingangasamarasya. Jastvo kozmosa i jastvo čovjeka su identično isti i tako su jedno. Jastvo ili individualno se naziva Anga, što je Chit-Rupa, cista svjesnost, jastvo kozmosa se naziva Linga, što je Sat-Rupa, čisto postojeće. Shivu se oslovljava kao Lingodbhavamurti, Istina koja postoji sama po sebi. Lik Shive koji se nalazi u svim hramovima shaivha je samo plastični prikaz te Istine koja postoji sama za sebe. U protoindskom periodu postojalo je obožavanje Linga u hramovima i također obožavanje Linga koje se nose na tijelu. Lingam obožavan u hramovima pojavljuje se pod imenom Shivalinga ili Sthavaralinga, a Lingam obožavan dok se nosi na tijelu naziva se Isthalinga. «Jedino objašnjenje koje se može primijeniti na njih (Lingami nađeni u dolini Inda) je da su bili neka vrsta svetih predmeta, od kojih su veći služili kao neikonski kipovi za potrebe kulta, a manji kao amajlije koje se nose kao što se minijaturni Lingami nose danas često medu Shaivitima”.
Isthalinga je minijatura Shivalinge; obožava se tako da se stavi na dlan lijeve ruke podignute da se dovede u ravninu centra obrva. Isthalingam je napravljen od svijetlosivog škriljevca, da bi se očuvao netaknutim, presvučen je tankim slojem trajne paste spravljene od posebnih sastojaka. Boja paste je plavocrna ili indigo; boja ajnachakre smještene u sredini obrva je također indigo. Kako je boja ovojnice Isthalinge i Ajnachakre slične prirode, one djeluju i reagiraju jedna na drugu i tako obogaćuju magnetsku snagu ili intuitivnu snagu. Lagani sivi kamen škriljevac može se naći u planini Shrishaila u Indiji. Taj je kamen najbolji za izradu Linga jer sadrži i proizvodi elektricitet. To ne može svaki kamen.Termin «Minakanna” je prepun značenja. Kasnije je preveden u sanskrit kao Animishadristi ili gledanje bez treptanja. Gledanje u kristal je vrlo staro, a isto tako je staro i vjerovanje da ono proizvodi magnetizam U literaturi Vachana Isthalinga je ponekad opisan kao ogledalo iz jednostavnog razloga što je njegova obloga prozirna kao ogledalo. Moggeya Mayideva u potpunosti objašnjava taj pojam ogledala u svom Shatakatraya.
Pokrovitelji Shivayoge bili su Mine, asketi koji su živjeli u pećinama. U početnom stadiju, kad učenik počinje gledati na Isthalinga, ogledalo, on osjeća razliku između sebe i ogledala. U slijedećoj fazi njegovu pažnju privlači više odraz vlastitog lika nego samo ogledalo. Tako se njegov um okreče od određenog objekta prema subjektu koji ne pripada ovom svijetu vremena i prostora.
Konačni stadij je dosegnut kad je njegova pažnja toliko zaokupljena njegovim odrazom da on potpuno ignorira samo prisustvo ogledala u svojoj ruci i osjeća se potpuno sjedinjen s odrazom koja nije ništa drugo nego njegovo vlastito lice. Ta jedinstvenost je postignuta intenzivnim gledanjem .
Kod mističnih iskustava postoji težnja čovjeku da postane Bog i suprotna težnja Boga da postane čovjek. Bez tih tendencija ne može postojati stvaran duhovni život. Misterija konkretnog duhovnog života podrazumijeva ispunjenje kroz suprotnosti. Virashavizam koji je očuvao trojstvo An, Amma, Anil u kristaliziranom obliku Shive, Shakti i Sharana pokazuje tu suprotnost. Sin Sharana postaje Bog-Shiva, Božanska Majka Shakti otkriva bit Shive, gdje je bit Sina iskrena i potpuna. Sin postaje Otac kao što Otac postaje Sin kroz intervenciju Majke. Allama Prabhu, virashaiva majstor mistike bio je najbolji primjer tog Bivanja Sinom. Jedna od njegovih izreka glasi: Otac me načinio kroz Majku i postao sam identificiran s Ocem kroz Majku”.Ta kritična izreka govori da Sin ili Sharana koji je Božanska Individua mora postići Shivstvo koji je Transcendentno Božansko pomoću posredstva Shakti, Univerzalnog Božanskog.
Primjećuje se tako «osnovno značenje Shivinog plesa je trostruko: prvo, to je prizor ritmičke igre kao izvora svega kretanja unutar kozmosa; drugo, svrha tog plesa je oslobođenje bezbrojnih duša ljudi od zamki iluzija; treće, mjesto plesa Chidambaram, centar svemira je unutar srca”.
Mnogostrukost je implicitna ili eksplicitna u jedinstvu bez kojeg bi jedinstvo bilo ili prazno ili nepostojeće ili stanje praznog mirovanja. U toj svjesnosti o jedinstvu sve je u svemu, svaki u svemu i sve u svakome, samo po sebi zbog prirode svjesnog bića koje je Sat-Chit-Ananda, odnosno postojanje-znanje-blaženstvo.
Amma ili Para-Prakriti koji je sam duša svjesnog bića opisan je kao Sachchidanandamayi . Većina nas ide kroz život s poluzatvorenim očima, mutnim umovima i teškim srcima, čak i oni koji su imali rijetke trenutke vizije i buđenja opet se brzo vrate u sanjivost. Dobro je znati da su stari mudraci zahtijevali da ostvarimo sposobnosti duše u samoći i tišini, i pretvorimo treperenje u stalno svjetlo koje će moči osvjetljavati duge godine života”. Kod prikazivanja višeg stanja svijesti potreban je trokut. Mora se naznačiti fina suptilna razlika i nijansa značenja između Amma i Attam. Attam je sattvarajas, tamomayi, dok je Amma Sachchidanda-mayi. Oni nisu izolirani jedno od drugoga, nego integralno po-vezani s razlikom da je trokut koji predstavlja Amma smješten na trokut koji predstavlja Attam u okomito suprotnom smjeru. Kada se tako prikaze dijagram dobiva oblik X. Između ta dva lika i kao njihova veza je svijet organizacije svijesti čija je osnova intuitivna Istina o stvarima. Postoji razlika između intuicijske ideje i intelektualnog pojma.
Intelektualni pojam ne samo da tezi prema obliku, nego određuje sebe u obliku ideje, i kako je jednom određen razlikuje se oštro od svih ostalih pojmova. Intuicijska ideja vidi sebe kako u bivanju tako i u postojanju . Njena priroda je Dristi, viđenje a ne poimanje; to je direktno, neposredno i intuitivno viđenje. Gledana iz tog stajališta intuicija promjene kod Bergsona, tok svijesti kod Jamesa, sveobuhvatno iskustvo kod Bradleya i religiozno razumijevanje White Heada ne može nam dati viziju stvarnosti koja je samo
prisutnost i otkriva nam se u intuiciji. Čovjek koji je dostigao taj Dristi ili Intuitivno Oko zove se Anil ili Sharana ili vidovnjak predstavljen je ravnom linijom jer je išao u tangenti na začarani krug rođenja i smrti, trivijalni krug starih uobičajenih ideja i asocijacija u trećem stadiju dijagrama dobiva oblik X. Ravna linija povučena je na desnoj strani uz liniju koja predstavlja Sat ili čisto postojanje, jer intuitivna ideja potiče iz nje s inzistiranjem na pravom uglu gledanja.
Zadnje što ostaje je An ili Shiva . To je transcendentna stvarnost, cista apsolutnost, suprakozmicki beskraj. Ono je po sebi samom svoj vlastiti svijet, svoj vlastiti svemir bilo koga drugoga nego sebe, ne može stvoriti koncept. Ne poznaje ni daljinu ni širinu ni visinu, jer nema nikakvih iskustava o njima; nema čak niti nikakvog znanja o broju jedan, jer je sam po sebi Jedan, a sve biće je zaista ništa. Kako da se to predstavi? Rijeci izlaze promrmljane, opiru se svakoj definiciji i opisu. A ipak, skromni pokušaj Ljudskog uma da ga prikaze završava na nuli. Tako je predstavljen kao Nula ili Shunya. Pošto stoji na početku liste, Nula ili Shunya stavljen je na vrh dijagrama trećeg stadija. Figura će onda u tom stadiju poprimiti oblik X. To je odgovarajući oblik određene i složene misli o Bogu. Dokazano da su Anga i Linga jedno te isto je subjektivnim načinom bogoslužja, tj. Ahamgrahopasana. Ostvarenje jednog Bića u objektivnom svjetskom procesu kroz svjesnost o samom sebi je Samarasya, užitak jednoga i jednakosti . Samarasya je stoga Ananada-Rupa. ,,Ako ne bi postojao”, kaže Taittariya upanishad, «cijeli taj sveobuhvatni eter užitka života u kome živimo, da taj užitak nije nas eter, onda nitko ne bi mogao disati, nitko ne bi mogao živjeti”. Stoga svjetski proces nije kaos, kako misli materijalist, nego prilično šarmantan kozmos, kao što primjećuje mistik: “stvaranje počinje od jednog vedrog čina potvrđivanja, vječnog da, vječno izgovaranog unutar dubina Božanske Prirode… Jedinstvo ne potiskuje život, ono ga sublimira.
Yoga nauka je davno tvrdila da ljudske oči imaju skriveni potencijal, da izlijevaju energiju i da ta energija može potaći na izgovaranje rijeci, usmjeravanje pogleda, davanje pouke. U tom smislu oko je kreativni organ. Oči su produžetak vidnog živca koji je izravni produžetak mozga. Živac se proteže u tanki sloj zvan mrežnica su smještena mikroskopska tijela zvana štapići i čunjići. Podražavanjem tih štapića i čunjića u mrežnici šalje se osjetilni impuls u mozak koje on prevodi kao vid. Očna jabučica smještena je u orbitalnoj šupljini usred jastučića masti i pokreče se u raznim smjerovima pomoću mišića. Jabučica se sastoji od prednje i stražnje komore, a vanjska ovojnica oka u svom prednjem dijelu zove se cornea, u stražnjem seleriticki omotač. Cornea je staklasta i prozirna; pregrada između dvije komore se sastoji od kristalinićne leće koju drži kružna pregrada ili šarenica što visi kao zavjesa s trake ciliarnih mišića. Ta šarenica oblikuje crni centar oka, a otvor u njoj zove se zjenica. Veličinu zjenice kontroliraju ciliarni mišići. Stražnji dio jabučice pun je viskozne tekućine zvane staklovina. Staklasta cornea, vodenasta tvar, leca i staklasta tvar, sve to sluzi da usredotoči zrake svjetla na mrežnicu i stvori na njoj vjernu sliku koju opaža mozak.
Misao da ljudske oči izlijevaju energiju ne dolazi nam kao iznenađenje zbog činjenice da oči predstavljaju dio ljudskog mozga. Svaka usluga učinjena našim bližnjima, svaki sućutni pogled, svaki čin liječenja popraćen je oslobađanjem energije iz očiju.
Od svih organa oko je najenigmatićnije. Gotovo je sferično i iz neke okultne točke gledišta ima kao zemlja sjeverni pol – optički disk i južni pol – površinu cornee. Dr Baker, poznati pisac o ezoteričnom znanju uspoređuje oko s planetom zemljom i kaže:,,Slojevi oka (kad se promatra po analogiji s planetom zemljom) su povezani s nižim kraljevstvima: skleromineralno kraljevstvo, choroid – biljno kraljevstvo, retina – životinjsko kraljevstvo. Za razliku od toga, štapići bi se mogli smatrati predstavnicima nižih životinja, a čunjevi povezati s kraljevstvom čovjeka. Tih nekoliko čunjeva sakupljenih u ,,moccula” predstavljaju, u analogiji, čovjeka na putu, koji postaje osjetljiv na svjetla izvan sistema (energija monada). Čunjaste stanice fovea” predstavljaju upućene posvećenike koji reagiraju na energiju ili monadu iz «fovea”, a Božanstvo se vidi kako stoji iza leće i šarenice”. Vagus je jedini živac koji se sastoji od motornih i senzornih niti koje su eferentne i aferentne (dovodne i odvodne – prohodne u oba smjera). Eferentni ili inhibitorni su anabolički u djelovanju, dok su aferentni ili akceleratorski katabolićki u djelovanju. Aferentna i eferentna vlakna imaju svoje živčane završetke u thalamusu i corpus striatum, koji su poznati kao Agni i Surya u Yoga nauci. Thalamus je masa sive tvari koja se proteze u šupljine mozga. Aferentna vlakna talamusa opisuju se kao plameni vatre. Da, to je istina: aferentna vlakna su moždani senzori živci koji su kao vatra i nose energiju impresije iz vanjskog svijeta u glavni osjetilni centar – thalamus. Miješanje aferentnih s eferentnim nitima od corpus striatum podsjeća na prirodu vegalne energije koja potiče na aktivnost uspavanu corporu quadrigeminu smještenu iza ponsa kao četiri izbočine koje prate jedna drugu.
Thalamus i corpus striatum su Agni i Surya (Vatra i Sunce) u terminima Hatha Yoge . U terminologiji Raja Yoge oni su volja i intuicija, a u terminima Shiva Yoge oni su Ista Linga i Prana Linga. Važnost talamusa i corpus striatum naglašena nedavno otkrićima koja su učinjena. Thalamus ima jak utjecaj na aktivnosti prednje pituitarne žlijezde, a corpus striatum vrši svoj utjecaj na stražnji dio pituitarne žlijezde. Dr Oscar Brunler izumio instrument koji mu omogućuje mjerenje nešto od energija odaslanih iz ljudskih očiju. Dokazuje da je ta energija stvarna, i da su u svakom činu stvaranja, kao što je slikanje slike ili klesanje kipa. U umjetničkom djelu koje se stvara utjelovljena je energija svojstvena umjetnicima. Njegova naprava mogla je mjeriti izlazak energije određenog umjetnika u biometričkim stupnjevima. Sposoban je analizirati stvaralačke energije mnogih poznatih ljudi na taj način. Oči u stvari, sadrže optičke živce koji su sami po sebi produženje mozga, koje se može promatrati pomoću oftalmoskopa kao bijele diskove na stražnjoj strani oka, u razini mrežnice. Kad se mjere isijavanja mozga pomoću elektroencefalograma nije čudo da se energije koje emitiraju oči mjere kao dio diencephalona. To znanje o unutrašnjem funkcioniranju oka je od životne važnosti jer se bavi otvaranjem Trećeg Oka. Funkcioniranje Trećeg Oka zahtijeva ulaz energije kroz čakru obrva koja je vezana s pinealnom žlijezdom u Sahasrara čakri kroz optički talamički živac. Kao sve oči, Treće Oko zahtijeva leću da bi fokusiralo likove s kojima se bavi. Leća Trećeg Oka je ispred ćela. Na-pravljena je unutar periferije magnetične aure. U 12. st. u Karnataku je postojala galaksija Lingayatskih svetaca čija je preokupacija bila shvatiti Boga i preoblikovati osobni život i društvene institucije. Broj tih svetaca kretao se od dvije do tri stotine među kojima je bilo oko šezdeset žena – mistika čije je vodeće svjetlo bila Akka Mahadevi. Basavanna i Allama Prabhu bila su dva važna imena koja su dala značajan zaokret vjerskom preporodu 12. stoljeća. Gotovo svi sveci su opjevali svoje shvaćanje u raznim literarnim djelima, izrazili svoje poglede i mišljenja o čovjeku i društvu u mnogim izrekama. Zbirka tih izreka poznata je kao Vachana Shastra spis linga-jatske vjere. Izreke Basave su karakterizirane sublimacijom elegancije, apoteozom zasluge, transfiguracijom milosti. Izreke Allama Prabhua otkrivaju nam da smo publika u životnoj drami i gledaoci napretka i razvoja majstora duha kroz stres i borbu vječnoga da i ne.
Svi sveci su ostvarili životni cilj vježbanjem Shivayoge. Allama Prabhu Postoji tajanstvena izreka u Prabhua koja glasi: “Oko je prema oku, oko je u oku, oko je u vidu, vid je u svjetlu, svjetlo je svjesnost, stvari su osvijetljene svjetlom svijesti … Pazi, u crnoj zjenici oka vreba četrnaest svjetova”. Pažnja se usredotočuje kroz oko na Lingu (smješten na dlanu lijeve ruke) koji sluzi kao leća za otvaranje Trećeg Oka.
Slijede izreke Prabhua koje pokazuju njegovo iskustvo nakon otvaranja Trećeg Oka. “Nezamislivo svjetlo u oku, Neopisiv prsten u uhu, Neusporediv okus na jeziku, Neizmjeriv mir centralnog živca, Svagdje ćete naći njega, U najsitnijim komadićcima prašine, U tvrdom drvetu ili nježnoj vlati trave, On je svagdje, Suptilni, neuništivi, nepromjenjivi Guheshwara, Sa svojim dahom koji pulsira prema gore iz nepomične baze, Probija tkivo drva života, Prema Uzvišenom koji se kreće svuda, Gdje su ovdje i nakon ovoga jedno Dalje od toga svjetlo apsolutnog, Iznad razumijevanja i iznad promjene, Primanje vrhovnog znanja O Guheshwara Njemu, Uzvišenom jednom koji je shvatio, Stvarnost, Ja kažem živio, živio”.
Basava svetac-pjesnik osnivača Viraśaivisma – srednjovjekovnog śivaitskog bhakti kulta. Bio je učenik Allama-e Prabhu-a.
Tokom vremena Yoga je poprimila razna značenja. Ona znači metodu ili put . Često se upotrebljava u smislu jarma. Također znači tapas ili strogu disciplinu, Dhyanu ili meditaciju. Označava obuzdavanje čula i uma. lako se ponekad upotrebljava kao sinonim za ekstatski trans ili samadhi, češće se koristi za opis puta kojim se do njega stiže. Yoga je sustav fizičkih, psihičkih i duhovnih vježbi. Yoga nije kult ni vjerovanje, već metoda samoostvarenja koja započinje pročišćavanjem tijela, a završava razvojem duha. Yogi nije ni svećenik ni čudesnik, već čovjek koji je ostvario duhovno prosvjetljenje.
Prema Rig vedama, meditacija na Božansko Svjetlo je sveti čin odanosti . U Atharva vedama se govori o mogućnosti postizanja natprirodnih moči upražnjavanjem odricanja. Upanishade smatraju Tapas i Brahmacharya vrlinama koje proizvode veliku moć. Sveta-Svetro upanishad definitivno smatra Yogu praktičnom stranom razumijevanja. Mahavira i Buda podvrgli su se asketskim vježbama i prakticirali najvišu kontemplaciju. Budističke sutre kao i Jaina Agamas poznaju sve Yoga metode koncentracije. Mahabharata također spominje Yogu. Mnogi asketi iz epoha pribjegavaju Yogi kao sredstvu dobijanja natprirodnih moći. Tako Upanishade, Mahabharata uključujući i Bhagavad Gita, Jainizam i Budizam, svi prihvaćaju Yoga vježbe. Općenito se vjeruje da Yoga nije toliko sistem filozofije nego više škola misticizma i magije. Budući da život čovjeka zavisi o prirodi chitte, uvijek nam je nadohvat ruke da promijenimo našu prirodu kontroliranjem naše chitte vjerom i koncentracijom, možemo se osloboditi čak naših zala. Normalne granice ljudske vizije nisu granice svemira . Postoje i drugi svjetovi osim onih koje nam otkrivaju naša osjetila, druga osjetila osim onih koja su nam zajednička s većim životinjama, druge sile osim onih materijalne prirode. Ako imamo vjeru u duši, natprirodno je također dio prirodnog. Disciplina Yoge nije ništa drugo do čišćenja tijela, uma i duše i njihovog pripremanja za Blažensko Viđenje Disciplina Yoge Yoga shvaćanje sebe (identiteta) kao transcendentnog subjekta koji je sasvim nešto drugo nego tijelo, um i ego je vrlo daleko od zdravorazumskih i običnih psiholoških pojmova. Uspoređen s ovim, spiritualno shvaćanje jastva u Yogi obično se zaboravlja. Nadnaravne moči koje se obično povezuju s raznim stadijima u prakticiranju Yoge jedva da se mogu dovesti u sklad s poznatim zakonima fizičkih ili psihičkih nauka, ali moramo se sjetiti da Yoga sistem samo-spoznaje ima solidne temelje u metafizici, što dokazuje stvarnost Self kao vječnog principa svijesti. Ako čovjek vjeruje u transcendentalno ja mora priznati postojanje dubljih slojeva svijesti od empirijskih, širih mogućnosti i viših potencijala nego osjetilni. Društvo za fizička istraživanja i moderna škola psihoanalize pridonijela su našem znanju o tamnim predjelima psihičkog života sakrivenom od običnog pogleda. Yoga ide puno dalje u istom smjeru, jer ona ne samo da istražuje dublje predjele natprirodnog, nego i formulira određene praktične metode čišćenja i samokontrole za ostvarenje «Self u čovjeku». Dr S.Radhakrishnan rekao je slijedeće o Yogi:«U Yogi imamo takve rezervoare života iz kojih crpimo ono o čemu niti ne sanjamo. Ona uobličava način za otkrivanje naših dubljih slojeva funkcioniranja.. Vac (Nada) ili Riječ je važan i vitalan činilac u indijskoj psihologiji. Porijeklu govora posvećena je tolika pažnja jednostavno zbog toga što se otkrovenje prihvaća kao verbalna inspiracija i prenosi se verbalnom podukom. Vac je stvarno napravljen od mesa u različitim vjerskim razmišljanjima, jer se smatra da je iz njega poteklo stvaranje. Shivagame, Tantre i Vaishnava Samhite svi imaju svoje teorije o Vacu ili Nadu iz kojih se pretpostavlja da je nastao svijet.
Vac je Shabda-Brahma U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga. Riječ ima četiri stadija. Riječ je Shakti, a Bog je Shiva. Zatim ima pet stanja – Vaikhari, Madhyama, Pashyanti, Para i Paratpara. Odgovarajući tim stanjima ima pet tipova Yoga Mantra, Laya, Hatha, Raja i Shiva. Dvije glave su dvije prirode zvuka, vječna i nutarnja. Sedam ruku je sedam padežnih nastavaka i trostruko povezanih, tj. vezanih s tri lokaliteta – grudima, grlom i glavom. Bik je tako nazvan zbog svoje
neobuzdane prirode i sklonosti užitcima. On riče i proizvodi zvuk. Taj opis Shabda-Brahme ili Logosa u obliku bika je zaista vrlo značajan. Zvuk na svom putu iz korijen chakre ili Muladhare do kraja nadija je stadij ,,Para”; stadij ,,Pashyanü” je prolaz kroz nadije; od kraja nadija do grla je stadij .Madhyama”; iz grla do usta je njegov stadij ,,Vaikhari”, kad zvuk uđe u Sahasrara ili lopoč od tisuću latica, to je poznato kao Paratpara ili Shiva Tattva. Zvukovi u sanskritu poznati pod imenom Bijaksharas i klasificirani su s tri gledišta, Vishnu, Shiva i Shakti. Postoji još jedna mantra koja je još vise unutarnja nego ove tri, a to je Atma Mantra, koja je poznata kao ,,Soham”. Onaj koji ponavlja ,,Soham” sa svakim udisajem i izdisajem dobiva kao rezultat svojih napora mirnoću uma i čistoću osjećaja. Sada je opće priznato da je moguća percepcija nezavisna od osjetila i uma. Zabilježeni su fenomeni kao vidovitost, telepatija i slično da bi se dokazala mogućnost pojave iznadosjetilne ili supernormalne percepcije. Pashyanti Vac donosi jasnoću percepcije neposredno prije svoje pojave.
Ako pod Yogom podrazumijevamo jedinstvo ili Harmoniju s vrhunskim objektom znanja, onda je Raja Yoga eksperimentalna i psihološka metoda za njeno direktno postizanje. Ona je psihološka Yoga jer je njeno područje akcije kontrola i ovladavanje umom, postiže svoj cilj koncentracijom. Raja Yoga tezi toj koncentraciji. U svim zemljama i u sva vremena veliki umjetnici, ljudi od akcije i mislioci znali su i prakticirali instinktivno, svatko na svoj način svjesno ili nesvjesno kako je iskustvo naređivalo. Originalnost indijske Raja Yoge lezi u činjenici da je stoljećima bila podvrgnuta do u tančine razrađenoj i eksperimentalnoj nauci za podvrgavanje i koncentraciju uma. Onaj tko nađe put do koncentracije može postići prosvjetljenje. Snaga shvaćanja je jako povećana Raja Yogom . Znanje Raja Yoge biva oslobođeno od grešaka opažanja i shvaćanja. Buđenje Paratpara Vac se postiže Shiva Yogom. Vac je Logos, Logos ne znaci samo Riječ utjelovljena u zvuku, nego i riječ utjelovljena u misao. On podrazumijeva trojstvo pokreta ili daha, misli ili ideje, rijeci ili oblika. Gledan kao egzaltacija apsolutnoga, može se uzeti da Logos znaci potenciju zvuk, koji proizvodi formu. Logos je utjelovljenje misli ili ideje o kozmosu. On postoji u umu božanskog i kao takav on je kozmos u svojoj cijelosti i kompletnosti, ne kao vremenski proces ni kao produžen u trodimenzionalnom prostoru ili u prostoru-vremenu, nego u toj unutarnjoj svjesnosti koju se može dosegnuti u transcendentalnom iskustvu. Paratpara Vani je zbog toga kozmička misao i pinealna žlijezda je njeno sjedište u fizičkom tijelu.
Cijeli proces Shiva Yoge je smišljen da probudi uspavanu pinealnu žlijezdu, koja kad se probudi počinje vibrirati s krajnjom brzinom . Formulirano na drugi način, Shiva Yoga podiže sposobnost uma da odgovara visim vibracijama, da prima i asimilira ogroman broj pokreta koji se dešavaju u svemiru. U stvari ona čini čovjeka odašiljajućom i prijemnom stanicom s umom kao antenom. Naša unutrašnja stanja svijesti slijede jedno drugo po raznim brzinama vibriranja . Ono što nam izbjegne u stabilnom sporom kretanju pohvatamo kad se korak ubrza. Naše percepcije, kao naše strasti, mogu se držati na jačem ili slabijem intenzitetu; kad se naše percepcije drže na višem intenzitetu dobivamo nekakvu ideju u kozmičkoj svijesti. Umjetnici, učenjaci, šamani, mistici – svi imaju svoj vlastiti način opisivanja svijeta, verbalno i neverbalno. Tako i pjesnici i slikari, muzičari često uživaju u bljesku kozmičke svijesti. Možemo se progresivnim širenjem svijesti ili iznenadnom svjetlosnom samotranscendencijom uspeti do vrha kozmičke svijesti. Shivayoga omogućuje da se uspnemo do vrha kozmičke svijesti gdje ne mislimo o svemiru nego sa svemirom i živimo u harmoniji s univerzalnim pulsom. Veliki princip Shivayoge tezi transcendiranju simbola kroz simbol. Simbol se sluzi ljudskim tijelom kao i Lingom koji je smješten na dlan lijeve ruke – to odgovara unutarnjoj i vanjskoj disciplini aspiranta. Linga poprima dva oblika kao Ista i Prana, kao iznutra i izvana, oni su također neodvojivo vezani je-dan za drugoga. Kada je u vježbi gledanja bez treptanja aspirant izgubljen u meditaciji Linge, on pomalo gubi svijest o vanjskom i unutarnjem i nalazi sebe u identitetu s Istinom. Tako je simbol transcendiran kroz simbol. Taj proces transcendiranja uključuje duboke i vitalne metode psihološke samodiscipline i razvoja tako da psihički život čovjeka može izraziti duhovni život kroz krajnju ekspanziju svog vlastitog bogatstva, snage i složenosti. Tek na širokom i bogatom cvjetanju psihološkog života može biti sigurno zasnovano apsolutno postizanje spiritualnog.
Ta psihološka samo-disciplina je utjelovljena u Satsthali – šesterostrukom putu hodočasnikova napredovanja Princip shiva yoge U Yoga tradiciji kaže se da postoje mnogi putevi, a svi vode spiritualnom znanju i samorealizaciji. Smatra se da moderna fizika do neke mjere, može biti takav put . Njen pogled na univerzum je sličan velikih Yogija i mudraca. U tom smislu govorimo o Yogi fizike. U suprotnost i s mehanistickim pogledom klasične zapadne nauke, istočnjački pogled mogao bi se nazvati organskim, holističkim i ekološkim. Stvari i pojave shvaćaju se kao manifestacije iste stvarnosti. Podjela svijeta u odvojene objekte, unatoč tome što je korisna i praktična na svakodnevnoj razini, smatra se iluzijom – Indijci kažu Maya. Za istočnjačke mistike objekti imaju fluidan i uvijek promjenljiv karakter. Promjena i transformacija, tok i pokret imaju bitnu ulogu u njihovom pogledu na svijet. Kozmos se vidi kao nedjeljiva stvarnost, vječno u pokretu. Živ je, organski, spiritualan i materijalan istovremeno. Vrlo sličan pogled proizlazi iz moderne fizike. »Kvantna teorija pokazuje da subatomski dijelovi (partikli) nemaju značaja kao izolirane jedinice nego se mogu jedino razumjeti kao međuveze između različitih činilaca za promatranje i mjerenje. Paratikli nisu stvari nego međuveze između stvari, a te stvari su veze između drugih stvari itd». «Kvantna teorija otkriva osnovno jedinstvo univerzuma. Fizičari govore o stalnoj igri subatomske tvari koja se stalno odvija . Oni su zapravo upotrijebili rijeci ,,ples stvaranja i razaranja” ili ples energije. To naravno pada na pamet kad vidite slike partikala koje su napravili fizičari u svojim eksperimentalnim komorama. Fizičari nisu jedini koji govore o kozmičkom plesu. Možda najljepši primjer te metafore postoji u hinduizmu ideja o plešućem Bogu Shivi. Shiva je personifikacija kozmičkog plesa. Prema indijskoj predaji cijeli život je ritmička igra, izmjene smrti i rođenja, stvaranja i razaranja. Kad se koncentrirana energija rasprši poprima oblik i raspored i počinje plesa-ti. Shivayoga je pristup i pokušaj da se zađe duboko, u više dimenzije ljudskog iskustva. Budući da je Istina multidimenzionalna, Yoga vidi slojeve života iza tvari, slojeve uma iza života, slojeve super-uma iza uma i sloj apsolutnoga ili sacchidanand iza super-uma. Shivayoga vizualizira cijelo postojanje kao federaciju” duhova ujedinjenih i integriranih u apsolutnom. Otvaranja trećeg oka. Shivayoga je tehnika otvaranja Trećeg Oka. Treće Oko je enigmatski organ koji ima univerzalnu mitološku povijest. To je srednje oko Shive; oko Horusa u egipatskoj tradiciji, rog jednoroga.
Treće Oko je organ koji je očito uspavan, ali koji po rođenju postoji kod ljudi i čije je buđenje samim rođenjem pravo svake osobe. To je organ unutarnje vizije koji obuhvaća vječnost, dok dva fizička oka gledaju naprijed ne videći ni prošlost ni budućnost. Fiziologija je uvidjela važnost srednjeg mozga i endokrinih žlijezda; stoga polaže važnost na pituitarnu i pinealnu žlijezdu. Poseban odnos ujedinjuje pituitarnu žlijezdu s vrhom treće šupljine s jedne strane, a s druge s čitavim sistemom endokrinih žlijezda kroz cijelo tijelo. Treća šupljina je uski prorez koji leži blizu baze moždanih hemisfera i razdvaja dva talamusa jednog od drugoga. Na stražnjem dijelu tog proreza mala kvržica sive tvari strši prema natrag i visi iznad corpora qualdrigemina srednjeg mozga. To je pinealna žlijezda. Ona predstavlja sve što je ostalo od Trećeg Oka koje je krasilo čelo nekih gušterskih predaka u davnim vremenima – takav tip guštera nalazi se samo na Novom Zelandu i datira. se u prošlost na kraj perioda paleozoika u epohi permija. Jedna od gušterovih karakteristika je da ima dosta dobro razvijeno Treće Oko iza i između uobičajena dva. Poznato je kao pinealno oko i kod čovjeka je prisutno kao pinealna žlijezda. Pituitarna žlijezda je smještena pri dnu lubanje i ima dva režnja, prednji i stražnji. Pinealna žlijezda je povezana sa stražnjim dijelom pituitarne.
Pituitarna žlijezda daje notu ostalim žlijezdama koje zavise od nje kao što je orkestar zavisan od prve violine . Ona kontrolira unutarnju pokretljivost i agilnost sistema pospješujući rast tijela. Održava efikasnost raznih struktura i sprečava pretjerano skupljanje masti. Funkcija pituitarne žlijezde je kontroliranje razvoja tijela da bi odgovarao razvoju svijesti . Ona vrši svoju funkciju kroz druge žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem. Glavna promjena koju ona donosi u organizam je buđenje genetickih funkcija stimuliranjem spolnih žlijezda. Pinealna žlijezda je tu zbog sprječavanja pituitarne da prerano probudi spolne funkcije i djeluje kao kočnica na prednjem dijelu pituitarne žlijezde. To je razlog zbog kojega se ta žlijezda povezuje s duhovnom prirodom čovjeka. Pinealna žlijezda je rudimentarni organ kod većine ljudi, ali se razvija, iako polako. Moguće je ubrzati njenu evoluciju u stanje u kome može vršiti svoju funkciju predviđanja događaja u potpunosti. Pun razvoj tog organa pomaže Yogiju da transcendira matematičko vrijeme koje je samo iluzija nastala zbog slijeda stanja svijesti, kako putujemo kroz vječno trajanje.
Shivayoga je tehnika otvaranja Trećeg Oka. Treće Oko je enigmatski organ koji ima univerzalnu mitološku povijest. To je srednje oko Shive; oko Horusa u egipatskoj tradiciji, rog jednoroga. Treće Oko je organ koji je očito uspavan, ali koji po rođenju postoji kod ljudi i
čije je buđenje samim rođenjem pravo svake osobe. To je organ unutarnje vizije koji obuhvaća vječnost, dok dva fizička oka gledaju naprijed ne videći ni prošlost ni budućnost. Fiziologija je uvidjela važnost srednjeg mozga i endokrinih žlijezda; stoga polaže važnost na pituitarnu i pinealnu žlijezdu. Poseban odnos ujedinjuje pituitarnu žlijezdu s vrhom treće šupljine s jedne strane, a s druge s čitavim sistemom endokrinih žlijezda kroz cijelo tijelo. Treća šupljina je uski prorez koji leži blizu baze moždanih hemisfera i razdvaja dva talamusa jednog od drugoga. Na stražnjem dijelu tog proreza mala kvržica sive tvari strši prema natrag i visi iznad corpora qualdrigemina srednjeg mozga. To je pinealna žlijezda. Ona predstavlja sve što je ostalo od Trećeg Oka koje je krasilo čelo nekih gušterskih predaka u davnim vremenima – takav tip guštera nalazi se samo na Novom Zelandu i datira. se u prošlost na kraj perioda paleozoika u epohi permija. Jedna od gušterovih karakteristika je da ima dosta dobro razvijeno Treće Oko iza i između uobičajena dva. Poznato je kao pinealno oko i kod čovjeka je prisutno kao pinealna žlijezda. Pituitarna žlijezda je smještena pri dnu lubanje i ima dva režnja, prednji i stražnji.
Pinealna žlijezda je povezana sa stražnjim dijelom pituitarne. Pituitarna žlijezda daje notu ostalim žlijezdama koje zavise od nje kao što je orkestar zavisan od prve violine. Ona kontrolira unutarnju pokretljivost i agilnost sistema pospješujući rast tijela. Održava efikasnost raznih struktura i sprečava pretjerano skupljanje masti. Funkcija pituitarne žlijezde je kontroliranje razvoja tijela da bi odgovarao razvoju svijesti. Ona vrši svoju funkciju kroz druge žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem. Glavna promjena koju ona donosi u organizam je buđenje genetičkih funkcija stimuliranjem spolnih žlijezda. Pinealna žlijezda je tu zbog sprječavanja pituitarne da prerano probudi spolne funkcije i djeluje kao kočnica na prednjem dijelu pituitarne žlijezde. To je razlog zbog kojega se ta žlijezda povezuje s duhovnom prirodom čovjeka. Pinealna žlijezda je rudimentarni organ kod većine ljudi, ali se razvija, iako polako. Moguće je ubrzati njenu evoluciju u stanje u kome može vršiti svoju funkciju predviđanja događaja u potpunosti. Pun razvoj tog organa pomaže Yogiju da transcendira matematičko vrijeme koje je samo iluzija nastala zbog slijeda stanja svijesti, kako putujemo kroz vječno trajanje. U Yoga Shastra se o toj pinealnoj žlijezdi govori kao o Trećem Oku, čija se funkcija odvija kroz sredinu čela. Zbog toga u simboličnim prikazima Shive vidimo u sredini njegovog čela otvor iz koga izlaze crveni plameni. To Treće Oko je sada atrofiralo i jednostavno zbog toga što je tendencija čovjeka otišla prema dolje i uronila se u spolna uživanja. To oko i organi požude su, kaže se, dvije strane vage, od kojih jedna mora udariti u prečku ako druga postane teška. Samo kad čovjek preraste kamu – požudu ili libido i učini ga što je moguće lakšim, tek tada će se Treće Oko ponovno otvoriti i pinealna žlijezda će procvjetati u sjaju.
Kod čovjeka postoje organi za slušanje, gledanje, doticanje, kusanje i mirisanje. Isto tako postoji i organ za mišljenje i to je pinealna žlijezda. Naravno da je ona uspavana, ali je se može galvanizirati u aktivnost. Kada se ona pokrene u aktivnost snaga misli se podiže na isti stupanj, a kozmička inteligencija počinje funkcionirati. Učenjaci misle da je pinealna žlijezda ostatak Trećeg Oka, stoga je ona rudiment. Adepti tvrde da je ona embrionalna i stoga sposobna da se razvije. Cijeli proces Shivayoge je smišljen da omogući razvoj te uspavane pinealne žlijezde intenzivnim gledanjem u Lingu. Pinealna žlijezda je malo tijelo čunjastog oblika u sredini glave iza i tik iznad pituitarne žlijezde. Sadrži pigment sličan onome u oku i povezana je s dva živčana vlakna s optičkim vlaknima. Kontrolira utjecaj svjetla na tijelo i zbog toga su učenjaci sugerirali da je to ostatak Trećeg Oka. Yoga nauka proglasila ga je sjedištem kozmičke svijesti. Kad se pituitarna i pinealna žlijezda u potpunosti razviju i stimuliraju, njihove vibracije se spajaju i potaknu na rad Treće Oko, oko duše. Kad se Treće Oko otvori čovjek će imati osobni pristup višem znanju. Pinealna žlijezda je sjedište kozmičke misli. Ljudska misao može se smatrati rezultatom zadržane akcije kojoj subjekt ne dozvoljava da nastavi do svojeg punog ostvarenja. Kod svakog koraka, nove inhibicije interveniraju da spriječe energiju od momentalnog pražnjenja u motivacijske kanale. To uzrokuje introverziju ili spremanje energije u unutrašnjosti, dok se misao ne zamijeni za zadržanu akciju. Stoga bi bilo šteta smatrati introverziju otvorenim nazadovanjem, jer ovo drugo znaci stupanj unatrag u liniji evolucije. Introverzija je neophodan uvjet za samoostvarenje. To je bogata i svjetla jednostavnost koja postiže disperziju analize prelazeći i savladavajući je. To je plod prave intuicije, stanje unutarnje slobode. Stoga u potpunoj introverziji nema gubitka svjesnosti nego samo pomak pažnje. Svijest je dinamična. Ona je u stvari nešto jako pokretno. Kad je vanjski svijet nestao krug svijesti se sužava i čini se da se povlaci u pinealnu žlijezdu, gdje se susreću sve organske funkcije i psihičke sile i tu uživa (svijest) jedinstvo. Tu leži tajna samadhija, tu leži instrument za prodiranje u dubine funkcionalne svijesti o Božanskom životu. Neki od natpisa nađenih u Mohenjo Daró i Harappi opisuju Shivu kao Munkan, Minkan, Bidugan i Orkan, što znaci redom Trooki, Ribooki, Otvorenog Oka i Jednooki. Tu se Jednooki očito odnosi na Treće Oko.
Odjek te prastare Istine čuje se u Bibliji kad Krist kaže: , »Ako je tvoje oko jedno, cijelo će tijelo biti puno svjetla». Krist s jednim okom nije mislio nikakvo fizičko oko, jer je jednooka osoba hendikepirana u vidu. Stoga se jedno oko odnosi na Treće Oko koje je latentno u čovjeku kao pinealna žlijezda, čije će buđenje ispuniti cijelo tijelo unutarnjim svjetlom. Tu bismo mogli podvuci i razliku između Shivayoge i Kundaliniyoge. One se razlikuju u metodi i cilju. Kundalini je uspavan, kao i pinealna žlijezda. Sjedište kundalini je pelvicki (zdjelični) pleksus, dok je sjedište pinealne žlijezde treća šupljina mozga. Proces buđenja kundalini se vrši uz teškoće, borbu i napor, ali proces buđenja pinealne žlijezde je lak, jednostavan i efektan. Kad se kundalini probudi penje se i susreće ovalno tijelo koje ima oblik točke O ili Bindu Rupa u cerebrumu.
U Kundaliniyogi nema silaženja. Kad je pinealna žlijezda stavljena u akciju kozmička svijest koja boravi u njoj silazi kroz živac optičkog vlakna da se spoji s pojedinačnom sviješću koja se nalazi u pituitarnoj žlijezdi. Susret se događa u sredini obrva. To spajanje uzrokuje porast intuitivnih sposobnosti. Ljudski mozak ima bitnu sličnost s ljudskim zametkom. Posjeduje sastavne dijelove tjelesnog oblika, s ponavljanjem endokrinog žljezdanog rasporeda koji je hermafroditski. Pinealna i pituitarna žlijezda predstavljaju muški i ženski element, dok postoje dvije savršeno formirane male dojke poznate kao «mamarne žlijezde. Kad se pinealna i pituitarna žlijezda potaknu na novu aktivnost one se stimuliraju do točke gdje se postavljaju finije vibracije i nova zračenja. One na kraju jedna na drugu djeluju. Onda se stvara divna harmonija unutar glave između pituitarne i pinealne žlijezde. Kad se to dogodi rađa se prava svijest i Sveto Treće Oko prosja. U Shivayogi je od životne važnosti usredotočeno gledanje, jer ono proizvodi magnetizam koji galvanizira u aktivnost uspavanu pinealnu žlijezdu. Kad rezultat usredotočenog ili netremičnog gledanja u Lingu transmutirane energije dižu se uz nervni kanal prema medulla oblongata” kroz pons”, zatim prelaze dolje u pituitarnu žlijezdu iza očiju. Povišene pituitarne radijacije prolaze kroz treću šupljinu dok ne probude uspavanu pinealnu žlijezdu i Treće Oko zasja između njih.
Shiva Yoga, čije je tajno ime Animisha Yoga, naziva se Prachina Yoga ili Stara Yoga u upanishadama. Postoji definitivno imenovanje Prachina Yoge u Taittariya Upanishad. Shiva Yogu se naziva Starom Yogom jer pripada Kalkolitičkom periodu i jer otkriva skrivenu metodu prilaženja kroz mali prirodni otvor. U Kena Upanishad se kaže:, «Čuli od starih vidovnjaka koji su nam to objasnili». Taittaria Upanishad kaže slijedeće:, «O sine Prachina Yoge, meditiraj o njemu koji boravi u Agni kao Bhuh, u Zraku kao Bhuvah, u Suncu kao Svah, i Brahmanu kao Maha”. Agni, Surya, Vayu i Mahat nisu tek kozmogonički termini, nego su i puni sakrivenog značenja. Agni je thalamus koji je smješten u prvoj moždanoj šupljini. Surya je korpus striatum koji se nalazi u drugoj moždanoj šupljini. Vayu je medulla oblongata smještena u četvrtoj šupljini mozga. Maha ili Mahat je pinealna žlijezda čije je sjedište u Brahmarandhra, u trećoj moždanoj šupljini. U ovom kontekstu treba primijetiti da je Shivayoga Darpana, vrijedan priručnik Yoge napisan na sanskritu, spominje četiri etera u centrima glave, ti eteri nisu ništa drugo do četiri moždane šupljine . Mozak je povećanje prednjeg kraja živčanog kanala koji se naglo
povećava u tri mjehurasta proširenja: prednji, srednji i stražnji (mali) mozak. Ta tri proširenja se povećavaju dok se konačno mozak u rastu ne presavije sam u sebe u nekoliko nabora. Prvobitni nervni kanal bio je šuplja tvorevina i stoga su i mozak i leđna moždina također šuplji. Šupljina starog neuralnog kanala postoji u moždanim hemisferama kao dvije šupljine – lateralne šupljine koje se dolje vežu na treću šupljinu. Treća šupljina leži između dvije velike i važne mase živčanih stanica koje se razvijaju u bazi predmozga zvanog thalami . Srednji mozak ostaje relativno mali; sastoji se uglavnom od veće gomile živčanog tkiva koje se gore dijele na dva dijela i veže dvije cerebralne hemisfere sa stražnjim mozgom. Kroz srednji mozak ide prolaz, mali kanal zvan akvadukt ili sylvius, veze treću šupljinu koja leži u prednjem mozgu sa četvrtom šupljinom što leži u stražnjem mozgu. Iz stražnjeg mozga razvio se niz važnih struktura. Njegov gornji dio tvori pons, široki most živčanih vlakana koji ide transverzalno i veže dvije polutke cerebelluma koje su se pojavile. Donji dio stražnjeg mozga sačinjava medulla oblongata koja se produžuje u kičmenu moždinu.
Ako slijedimo kičmenu moždinu prema gore vidjet ćemo da se gore siri da bi tvorila medulla oblongata. Ta mala, ali važna struktura sadrži vitalne centre koji upravljaju vitalnim aktivnostima tijela kao što su disanje i kucanje srca, koji se nalaze u sivoj tvari što tvori donji dio četvrte šupljine. Živčana vlakna prenosioci poruka iz tih centara do organa, izlaze iz medulle u velikim vagusnim živcima. Osim vagusnih živaca medulla tvori još nekoliko pari živaca, od dvanaest pari koji izlaze iz mozga čak osam izlaze iz nje.
Čin disanja je pod kontrolom vagus živca koji ima dvije skupine vlakana – aferentne i eferentne . Stimulacija prvih zaustavlja udisanje, dok stimulacija drugih čini suprotno. Ta vlakna se pobuđuju na akciju alternirajućim skupljanjem i širenjem zračnih mjehurića pluća gdje su smješteni živčani završeci vagusa. Pituitarna žlijezda je vrlo važna u Yoga disciplini jer predstavlja žarišnu točku u fizičkom tkivu za energije iz centra obrva. Otvaranje tog centra je otežano pretjeranim emocionalnim aktivnostima. Dobro je znati da talamus i corpus striatum reguliraju emocionalne aktivnosti i služe kao os između fizičkog tijela i eteričnog tijela. Cerebellum je struktura koja se sastoji od tijesno zbijenih nabora živčanog tkiva raspoređenog u dva prilično dobro razgraničena režnja. Ima vanjski sloj sive tvari (stanice) i unutarnju srž od bijele tvari (vlakana, niti), kao i moždane hemisfere . Bijela tvar unutar cerbelluma ima vlastiti raspored; širi se od centralnog stuba kao grane drveta, a na tome se siva tvar čini kao lisce. Tom liku nadjenuto je ime ,,drvo života”. Cerebellum se brine o ravnoteži. Mi ne održavamo uvijek ravnotežu svjesnim naporom. Daleko veći dio mišićnog prilagođavanja postiže se bez svjesne volje. Cerbellum se brine o tim pokretima. On prima sve poruke iz mišica koje ne ulaze u svijest, šalje poruke koje putuju iz njega niz deblo stabla života i kičmenu moždinu do mišica putem kičmenih živaca. Ako duboko prostudiramo stablo života nalazimo da “germplasm” posjeduje besmrtnost tj. besmrtno ja. Ne mogu se nikako staviti ograničenja na rast tog drveta. Neprestani razvoj
,,germplasma” u materijalnom i spiritualnom pogledu je moderna naučna misao koja omogućuje plodnu analogiju sa starim indijskim konceptom Brahmana ili onoga koji uvijek raste.
Drvo života nakon što je naraslo do čovjeka u masi donijelo je plodove mudraca, sveca i mistika. Medulla oblongata je glavni izdanak drva života. U njoj leže živčani centri koji upravljaju takvim životnim funkcijama kao što su kucanje srca i automatski procesi disanja. Njegova povreda izaziva smrt. Nalazi se na okcipetalnoj kosti i proteze se u prvi dio kičmenog kanala. U Aitareyaranyaki se kaže da Prana ulazi u tijelo kroz prednji dio stopala. Tada nastavlja prema gore do butina, želuca, srca i glave, zaustavlja se u medulli razgranavši se u vid, sluh, um, govor i vitalno disanje . Prana je noseća greda kuće pod imenom tijelo. Kao što se ostale grede oslanjaju na glavnu gredu kuće, svi dijelovi tijela i njihove funkcije zavise od prane. Prana je osovina na kojoj su učvršćeni sedam zubaca univerzalnog kotaca. Sedam zubaca su sedam živaca koji idu u otvore osjetilnih organa. Osjeti iz tih otvora putuju uz živce da podraže glavni senzorni živčani centar, thalamus,koji se nalazi kod baze mozga. Medulla je sjedište Mahaprane ili Mukhya Prane, što znači kozmička energija. To je snaga koja drži sve stadije života; to je sila koja djeluje u čovjeku, životinji, oblicima i procesima prirode. Shiva Yoga ispunjava taj uvjet doslovno kroz tehniku otvaranja pinealne žlijezde. To je značenje Shiva Yoge.
Atman nakon što je ušao u tijelo kroz tjeme ostaje u pinealnoj žlijezdi u trećoj moždanoj šupljini. Pinealna žlijezda je sjedište duše, sjedište kozmičke svijesti koja se naziva Mahalinga u Shiva Yogi. Duša u pinealnoj žlijezdi je direktno povezana s očima pomoću optičkog talamičkog živca. U budnom stanju svijesti duša je u očima . Shiva Yoga ne počinje od daha niti od nekog živca nego počinje direktno iz duše kroz oči i ostvaruje dušu smještenu u pinealnoj žlijezdi kroz znanje i identitet. Dokumenti kažu ,,Atmanam Atmana Viddhi”. «Spoznaj dušu po dusi (kroz dušu)”. O Shiva yogi je važno istaći tri stvari . Prvo, Shivayoga je povijesna. Njena povijest je stara preko 5000 godina. Shivavoga je prevladavala u civilizaciji Doline Inda. 1925.g. Sir John Marshall je na tom mjestu, gdje je prije tekla rijeka Sindhu koja sada pripada Pakistanu, otkrio Shivalingu. Iz Doline Inda Shivayoga se proširiIa u Egipat, Sumeriju i ostale mediteranske zemlje. Drugo, Shivayoga je demokratska. To znači da se njome može baviti svatko, bez obzira na kastu, vjeru, boju, položaj u društvu, dob i spol.. Shivayoga je dostupna svakome, bez obzira na spol. Nadalje, Shivayoga je znanstvena. Ona se u cijelosti temelji na zakonima o elektricitetu i svjetlosti. Kako se stvara elektricitet? On se stvara trenjem, kontaktom i indukcijom. Trenjem dolazi do stvaranja elektromagnetskih valova. To je dokazao engleski znanstvenik Faraday prije stotinjak godina. Lingam koji je stavljen na dlan lijeve ruke za usredotočeno gledanje služi kao leća koja pojačava magnetičnu auru za otvaranje Trećeg Oka. Lingu smjestite na dlan lijeve ruke. Na taj način formira se kontakt. I putem njega stvaraju se elektromagnetski valovi. Naposljetku, gledajte u Lingu jednousmjerenim pogledom – to se naziva indukcija, treći način stvaranja elektromagnetskih valova. U čemu se sastoji važnost elektromagnetskih valova? Koja je njihova funkcija? Oni jure prema pinealnoj žlijezdi koja je smještena u trećoj ventrikuli mozga. Taj proces na rad potiče inače uspavanu pinealnu žlijezdu i ona počinje vibrirati. Bude li vaša praksa intenzivna, pinealna će žlijezda početi vibrirati strelovitom brzinom i oslobađati obilje svjetlost:. Tu svjetlost vidjet ćete na dlanu svoje ruke.
Bit kozmičke energije je da su u njoj svijest i moć, znanje i snaga jedno: “Ono što je, to zna, a ono što zna to čini i postaje”. Duh kozmičke energije je Bhavalinga. Volja i intuicija su dva aspekta kozmičke energije. Kad elodistična svijest izađe na površinu i intervenira nastaje smetnja i krivo kretanje. Volja postaje prinuda koja ne poznaje svoj tajni uzrok (motiv) i svrhu; znanje postaje dubiozna i djelomična zraka koja ne posjeduje volju nego samo želi volju posjedovati i informirati. Razlog toga je što nismo vlasnici samih sebe, našeg pravog bića, već imamo samo ego. Mi ne znamo što smo; ono što znamo na njega ne možemo utjecati.
Znanje je pravo i akcija u harmoniji samo ako proizlaze prirodno iz duha kozmičke energije . U Aitareyopanishadi stoji da je Ja” ili Atman ušao u tijelo kroz vrh glave kroz suture (šavove) lubanje. Otvorivši mjesto gdje se kosa dijeli i razdvojivši suture lubanje, on je zaista ušao u tijelo kroz ta vrata. To su vrata razdvajanja. To je i mjesto radosti. Vrata kojima Atman ulazi u tijelo zovu se vidriti ili rez. Razlikuje se od drugih otvora kao oko, uho i drugo koji cine prolaze za druge organe. Oni si ne mogu priuštiti tajni otvor radosti. Taj je otvor namijenjen samo self (čisto ja) i stoga su to vrata blaženstva. Jer Ja” prolazeći u trenutku smrti postiže Kaivalya ili samoću i blaženstvo.
Shiva yogu treba vježbati rano ujutro i/ili kasno uvečer. Stavite Lingu na dlan lijeve ruke i podignite je u visini središta između obrva. Malo iznad ramena iza leđa stavite svijeću ili uljanicu kako bi se svjetlost svijeće ili uljanice odražvala na omotaču linge. Praktikant napola zatvorenih očiju treba usmjeriti primarnu pažnju na svijetlo koje se odražava na lingi, čiji je omotač plavocrne ili indigo boje koja služi za širenje i produbljivanje koncentracije. Usredotočeno gledanje stvara psihičku toplinu ili tapas koji pinealnu žljezdu potiče na aktivnost . To proizvodi psihičko svjetlo ili tejas koji, sa svoje strane, dovodi do oslobađanja ojasa ili snage misli koja je istodobno i snaga vizije i snaga izvršenja. Shiva yoga čovjeka dovodi u dimenziju djelotvorne volje i intuitivnog znanja, gdje htjeti znači stvarati, a misliti znači vidjeti.
Njegova Svetost Mahatapasvi Shri Kumarswamiji rođen je 1909. godine u Indiji, država Karnataka, a napustio je ovaj svijet (mahasamadhi), 1995 . godine. Još kao dječak pokazivao je urođenu sklonost yogi i duhovnosti. Meditacija i yoga bile su sastavni dio njegova života. Vodeće načelo njegove sadhane, duhovne prakse, bila je potreba za istinom i samoostvarenjem. Posvećenost yogi podarila mu je širinu pogleda i univerzalni stav, a iznad svega miran, sabran i dobro uravnotežen odnos prema stvarima i ljudima. Dinamičnu ličnost Shri Kumarsvamijija krasi obilje vrlina. On je veliki yogi, filozof, humanist, govornik, pisac i društveni reformator. Zabljesnuo je kao jedan od velikih voda svijeta, velikih Ljubitelja i gorljivih zagovornika svjetskog mira. Diplomirao je 1932.g., a zaredio se 1933. Putovao je diljem Indije i obišao mnoge njene gradove na čijim je vodećim sveučilištima održao mnoštvo nadahnutih govora propovijedajući znanost, misticizam i yogu te budeći duhovnu svijest masa. Na svoj vlastiti, intuitivan način napravio je rekonstrukciju ljudskog društva vjerujući da kulturno jedinstvo Indije i svijeta može stvoriti nove ljudske vrijednosti. Autor je deset knjiga na engleskom i dvanaest knjiga na kanarskom (kannada) jeziku. Mnogi uvaženi mislioci i znanstvenici Istoka i Zapada dive se i cijene
Svamijijeva majstorski pisana djela s područja religije, filozofije, psihologije, znanosti, obrazovanja te međunarodnog mira i demokracije. To su djela koja duboko prodiru u područje suvremene misli. Tapasvi Shri Kumarsvamiji također je lingvist i čaroban govornik, čiji se prelijepi stil odlikuje izuzetnom jasnoćom. Njegova ostvarenja na području yoge od jedinstvenog su značaja. Svamiji je jedan od malog broja učenih svetaca Indije . Plemenitost njegove misli i miomirisan stil odišu svježinom cvijeta. Njegove govore krase obilježja pjesnika i proroka. Da, Svamiji posjeduje intuiciju proroka, osjećaje pjesnika i razmišljanje filozofa. On je prorok koji zna citati logiku događaja i filozof koji njeguje ljubav za mudrost. Pod pokroviteljstvom Sveindijskog filozofskog kongresa, Svamiji je održao dva predavanja – prvo 1940. na Sveučilištu u Madrasu, i drugo 1941. na Sveučilištu u Aligarhu. Svamiji je bio pozvan da prisustvuje i predsjedava Svjetskim skupom o religijama koji je 1953. godine u Rishikeshu sazvala Njegova Svetost Shri Svami Shivananda Maharaj. U prosincu 1970. godine Svamiji je prisustvovao i sudjelovao u radu Svjetske konferencije o znanosti i yogi u New Delhiju. Učeni je svetac četiri puta posjetio Europu u razdoblju od 1972. do 1977. godine. Na poziv Francuskog nacionalnog kongresa o yogi održao je predavanja u Francuskoj, Švicarskoj, Belgiji, Engleskoj i Italiji. Predsjedavao je Međunarodnom konferencijom o yogi, koja je u svibnju 1972. godine održana u francuskom gradu Grenobleu, kao i Kongresu o svjetskim religijama održanom u studenom 1972. godine. Te iste godine Shri Kumarsvamiji imao je prijem kod Njegove Svetosti pape Pavla u Vatikanskoj palači u Rimu. Tom je prilikom Svetom Ocu predstavio Ishtalingu, objasnivši mu značenje Shiva-yoge, tehnike izravnog otvaranja trećeg oka. Kao znameniti filozof Shri Kumarsvamiji svečano je otvorio Medunarodni seminar o yogi koji je 1975. godine održan u Francuskoj, te bio glavni gost na VI. Medunarodnom festivalu yoge i ezoteričnih znanosti održanom u Londonu 1976. godine. 1977. godine francusko-indijski Centre de Relations Culturelles pozvao je Njegovu Svetost Svamijija da u Francuskoj i Belgiji održi predavanja o yogi, filozofiji i misticizmu . Mnogi su na putu svog duhovnog razvoja zatražili i dobili vodstvo Svamijija koji je 1957. godine utemeljio Međunarodni krug Prayer Yoge, jedinstvene tehnike koja kroz predanost Bogu police osjećaje dužnosti, suradnje i uzajamne ljubavi medu ljudima. Dobrobit prayer-yoge sažimaju sljedeće Svamijijeve rijeci: “Danas u svijetu postoji raskorak između snage i mira. Na Zapadu postoji snaga, all ona je slijepa. Na Istoku postoji mir, ali on šepa. Prayer-yoga pomaže da se ukloni taj raskorak i ponovo zadobije mirna snaga i moćan mir.” Ova poruka otkriva kozmopolitski duh Shri Svamijija koji je svojim nesebičnim služenjem čovječanstvu postao građaninom svijeta.
Kao priznat i veliki filozof, yogin, pisac, mudrac podario je i obnovio drevnu tehniku Shiva-yoge čiji je cilj probuditi pinealnu žlijezdu . Tako i Prayer-yogu, tehniku usredotočenosti koja budi izvanredne životvorne snage u čovjeku i doziva božju milost. Probuđenjem, transformira čovjekovu nižu i manje vrijednu prirodu u božansku prirodu. Tehnike su lagane, jednostavne, znanstveno utemeljene i potpuno neškodljive.
Istina koju svi mudraci obznanjuju, poručuje vi niste ovo tijelo, vi niste ovaj um; vi ste duša. Spoznajte sami sebe. A kada to spoznate, vjerujte u to. Učite, radite, djelujte, ali ostavite rezultate vaših djela Bogu . On će se za njih pobrinuti. Postanite dobri, gradite svoj karakter, stječite duhovno znanje. Kad sve to ostvarite, djelujte, učite ljude, podignite ih, pomognite! Dajte ono što ste dobili. To je vaša dužnost.
Vježbajte Shiva-yogu, ona će vas učiniti savršenim . Vježbajte Prayer-yogu, ona je za vas od velike važnosti.” “Strast bez koje život nije moguće začeti treba transformirati u mir bez kojeg život ne smije završiti. Kad se strast pretvori u ljubav prema beskonačnom, navire mir nesputan bilo kakvim ograničenjima. To je punoća života koji je harmonija bez nesklada, sloboda bez vezanosti, stvarnost bez iluzija, zadovoljstvo bez napora, ljubav bez žudnje.”
Njegova svetost Mahatapasvi Shri Kumarswamiji o Prayer Yogi: ”Prayer Yoga predstavlja moćnu tehniku koja je jednostavna i naučna, a ipak donosi rezultate. Prayer Yogu je moguće vježbati u grupi i pojedinačno. Pojedinačna se vježba izvodi svakodnevno, jednom na dan, a grupna jednom tjedno, na mjestu izabranom za grupnu molitvu. Vrijeme izvođenja Prayer Yoge jest najbolje ujutro. Potrebno je sjesti u udoban položaj , desni dlan okrenuti prema gore i položiti ga na lijevi dlan, tako da se palci međusobno dodiruju. To se zove Mudra. U skladu s Yoga Shastrom, palac sadrži element vatre. Kad se palci međusobno dodiruju, a ruke drže u predjelu pupka, dolazi do generiranja magnetizma koji potiče cirkuliranje električne energije u tijelu. To cirkuliranje indirektno pomaže buđenju usnule Kundalini.
Zapalite mirisni štapić, servirajte šećer ili slatko kao Prasad. U Prayer Yogi Mudra i Mantra igraju vrlo važnu ulogu. Postoje četiri stupnja Prayer Yoge. Na prvom stupnju, okupljeni praktikanti 108 puta jednoglasno ponavljaju Mantru HE PRABHO PRASEED AUM. To je potrebno da bi se pročistila atmosfera, a naziva se Bhutashuddhi ili Bahirangashuddhi. Drugi se stupanj sastoji od unutrašnje meditacije koja se radi zatvorenih očiju. Pažnja je usmjerena na predio srca. Potrebno je meditirati na unutarnje svjetlo, ponavljajući mentalno: O Bože, Ti si sveprisutan O Bože, Ti si svemoguć O Bože, Ti si sveznajuć O Bože, Tvoja je priroda Božansko Svjetlo O Bože, Ti se nalaziš u mom srcu. Ovo treba ponavljati desetak minuta, radi unutarnjeg čišćenja.
Na trećem stupnju ponovo treba 108 puta glasno u zboru ponavljati Mantru HE PRABHO PRASEED AUM kako bi se dozvala Božja milost. Ona silazi samo onda kad se ostvari unutrašnje i vanjsko čišćenje. Četvrti stupanj je trenutak u kojem svi prisutni osjećaju silazak milosti i prožetost Prasada njome. Prasad se dijeli svima prisutnima, a ako je ikako moguće, jedan od članova grupe može reći par riječi o nekoj duhovnoj temi. U Prayer Yogi Boga ne osjećamo samo kao apstrakciju, već kao stvarnost . On je sveprisutna stvarnost koja prožima sve i u kojoj su svjetovi nanizani kao perle na niski. U svom osobnom aspektu, On predstavlja voljenog prijatelja koji poučava i prati razvoj svake duše. Prayer Yoga potvrđuje doktrinu misticizma, jer drži da se kraljevstvo Božje nalazi unutar nas samih. Ona pokazuje stazu koja vodi k ostvarenju Božanskog, transformaciji života. Molitva pretpostavlja vjeru u Boga, ljubav u srcu čovjeka i njegov rad u društvu. Ona govori o prosvjećenoj vjeri, nesebičnoj ljubavi i predanosti dužnostima. Zato i Prayer Yoga sadrži zrnce nadnaravnog, zanos duše.” He Prabho Praseed Aum (O Bože blagoslovi dušu)
Jedino što trebamo, je, da tražimo i primimo blagoslov bogoostvarenja kroz božansku molitvu, ili punu predaju Bogu, a to je Njegova veoma stara molitva
Om Namah Shivaya. Znaći potpuno krajnje ostvarenje s njenim pravim i stvarnim značenjem:
O Bože Sve je Tvoje ništa nije moje. Nam je zemlja. Vidi, o, Bože, svu zemlju. Ništa nije tu moje – sve je Bože tvoje. Mam je voda. Vidi, o, Bože, svu vodu. Ništa nije tu moje – sve je Bože tvoje. Shim je vatra. Vidi, o, Bože, svu vatru. Ništa nije tu moje – sve je Bože tvoje. Vam je zrak. Vidi, o, Bože, sav zrak. Ništa nije tu moje – sve je Bože tvoje. Yam je aksha. Vidi, o, Bože, svu akashu. Ništa nije tu moje – sve je Bože tvoje. Om je duša. Vidi, o, Bože, dušu. Duša, da, i Ona nije moja – i ona je Bože tvoja. Bog nas ne prima dok sve ne predamo njemu.. On nas ne prima ka sebi po bilo kojim obilježjima, sposobnostima, mogućnostima, moćima i slično. Stopljen s Bogom je najviše po svemu, svrha života, i u svakom svijetu to vrijedi. Najvrednije je jedino TO. Bez ostvarenog jedinstva s njim nema ni Njega.
Jer Dušu samo Duša vidi
Snažna pet-slogovna mantra O ČOVJEČE, PONAVLJAJ OVU MANTRU, PONAVLJAJ JE. ONA JE KRUNA BOŽIJA. Bilo bi nemoguće objasniti slavu i veličinu Namah Shivaya, kaže Shiva Purana čak i da pokušavamo milionima godina . Svatko onaj tko je doživio ovu mantru moze cijeniti tvrdnju mudraca koji su je željeli opisati kao bliješteće sunce ili onaj najdublji osjećaj u čovjeku ili remek djelo umjetnosti. Ipak oni koji su pisali zapise ne mogu opisati i izraziti neizrecivu moć i Ijepotu koja je sadrzana u tih pet slogova. Iako ima mnogo mantri objavljuju Purane, nijedna nije kao ova. Svi zapisi su je opisali, sve Vede, Shastre i Upanishade sadržane su u njoj. Namah Shivaya, kazu zapisi je sam Shiva u obliku zvuka – Čist, savršen i sveznajući. Kada Shiva uništava svijet – kada sve stvari pokretne i nepokretne nestanu i sve se stopi u njegov uzrok – Shivu “sve se smješta” u Namah shivaya. Svi elementi i moći sadrzane su u njezinim slogovima i latentnom obliku. Na kraju jednog takvog kruga, kada Shiva zeli obnoviti svijet, on ovlašćuje Gospodara Brahmu da stvori tri svijeta dajući im panchaksaru ili “pet
-slogovnu mantru, Namah Shivaya”. Da bi mu pomogao u njegovom zadatku, Brahma je stvorio deset mudraca i nakon izvodenja stogodišnje pokore, Shiva im je objasnio potpuno značenje mantre. Oni su tada stvorili svijet bogova, asure i Ijudska bića “na veličanstven nacin”. Mantra je stvorila kreaciju i kroz mantru svijet je spoznao svog Stvoritelja.
Namah shivaya je Shivin dar nama, poklonjen da bismo mogli ponovno spoznati sebe kao Shivu. Ovaj kozmički oblik odražen je u značenju mantre. Namah znaci “Klanjam se” i Shiva je “onaj koji je milostiv”, Gospodin koji je postao sve« Kada onaj koji ponavlja mantru kaže, “Klanjam se Shivi”, on se klanja Svijesti koja boravi u njemu i u svakoj stvorenoj stvari, pokretnoj i nepokretnoj, osjetilnoj, neosjetilnoj. Mantra se završava sa slogom aiya koja označava aoyakam – jedinstvo individualne duše sa Vrhunskom Dušom. Ponekad se mantra daje kao Om Namah Shivaya – tako se daje u Siddha Yogi. Dodatak Om kao izvor svih zvukova, čini- mantru jos većom, kaže Purana, tako se na savršenstvo dodaje savršeno. Ova je mantra data« od Shive ne samo Ijudima čistog srca vec svakomu i Shiva Purana kaze, svatko moze doživjeti njezinu moć i snagu. Ona je efektivna čak i za one sa “izopačenim gledistem koji su pohlepni, varavi, okrutni, nezahvalni, okaljani strasnim grijesima, mentalnim, verbalnim i fízičkim”. Čak je i kralj demona Kavana koji je oteo Situ, ženu Gospodara Rame, bio iskupljen pjevanjem Namah shivaya.
Kada je dharme bila u opadanju, “Parvati upita Shivu:- kada je opasnost neminovna i dolazi do zastranjenja od dužnosti, kako ćes osloboditi svoje divotije?” “Ponavljanjem pet – slogovne mantre”, odgovorio je Shiva, “čak i oni koji su posrnuli mogu postići moju religiju. Jedan yogi koji je posrnuo na svom duhovnom putu ponovno se rodio kao sin učenog mudraca, koji je živio u šumi. Mudrac i njegova žena bili su veoma siromašni i njihov mladi sin, Uppamanyu nikada nije okusio kravljeg mlijeka dok mu jednog dana nisu ponudili mlijeko u kolibi njegovog ujaka. Nikada prije Uppamanyu nije kušao nesto tako ukusnog i kada se vratio kući molio je svoju majku da mu dade jos malo mlijeka. Nesretna majka stidjela se njihovog siromaštva, stoga je od zrnja napravila kremu i ponudila “mlijeko” Uppamanyu. No dječak se nije dao zavarati. “Rijeke pune dragulja nikada ne mogu vidjeti siromašni Ijudi” rekla je njegova majka i uzela dječaka u svoje naručje, da bi ga utješila. Shvativši da je bio pod utjecajem želje majka mu reče da mu samo Shiva moze pomoći i tada mu dala mantru Namah shivaya “Po zapovjedi Gospodina”, rekla je, “svakome je dato da upotrebljava ovu veliku pomoć koju pruža mantra”. Nakon sto je objasnila Uppamanyu njezinu snagu, ona ga je uputila kako da izvodi japu. Privučen željom za okusom mlijeka (koje u simboličkom jeziku Purana možemo shvatiti kao Self, mladi Uppamanyu je otišao u planine. Tamo je napravio oltar, postavio lingam od gline i poceo ponavljati pet slogovnu mantru kako ga je njegova majka uputila. Tako je bio usredotočen na mantru da su mu rakshasi koji su dosli da ga ometaju poceli služiti i uskoro, kaže Purana, zbog Uppamanvoyog upornog prakticiranja strogosti, cijela se zemlja počela paliti. Kada je Gospodin Vishnu čuo da je njegovo dijete koje je ponavljalo mantru Namah shivaya s velikom jačinom, zapalilo svijet, pojurio je Gospodaru Shivi. Tada je Shiva prenesen u Boga Indru otišao posjetiti Uppamanyu. “O mudrače, koji dobro izvodiš rituale”, rekao je Shiva, “ja sam zadovoljan tvojom pokorom. Spomeni blagoslov kojeg želis da ti podarim”. Vjerujući da govori s Indrom, Uppamanyu je zatražio dar odanosti prema Shivi. Ali Shiva ga je tada stavio na
kušnju “Ostavi Shivu koji nema kvaliteta” rekao je. “On je duh koji je prognan od bogova”, i tada mu Indra ponudi da umjesto toga uzme štovanje upućeno Indri. Ali sada je Uppamanyu bilo jasno da je Indra došao da ometa njegovo štovanje prema Shivi. “U prijašnjem životu sam počinio veliku grešku zašto da se ponovno Shiva razočara u meni? Kada se čuje da netko kudi Boga, mora se napustiti život i pokoriti osobu koja ga je kudila i time se postiže Shivina religija”. “O dragi Bože”, Uppamanyu je glasno uzviknuo, “ispuni moju želju za mlijekom. Nakon sto te ubijem, i ja ću napustiti svoje tijelo”. Napravivši užareno oružje iz svetog pepela i mantre, Uppamanyu je zamahnuo s njim po zraku, u namjeri da ubije Indru. Shiva je tada blagim pokretom ruke skrenuo smrtonosno oruzje. Tada je objavio svoj pravi oblik mladom hrabrom mladiću. Sjedeći na biku Nandi, u ruci držeći trozubac sa svojom Božicom, koja je sjedila kraj njega, Shiva se smješio svom od čuda zapanjenom divotiju. U trenutku kada se na nebesima začulo udaranje bubnjeva, cvijeće je pocelo padati po njima i val blaženstva preplavio je Uppamanyu. Shiva ga je tada pozvao bliže, nudeći mu cijeli ocean mlijeka i meda i mnoštvo slatkog soka. On mu je zauvijek dao more ghee, skute, riže i voće za njega i njegove rođake.
Om Namah Shivaya Je Šivina Mantra (molitva), božanskom uništavatelju svih negativnih tedencija. Šiva oslobađa kroz promjene i prevrate. Ekstremno pročišćavanje. Njegova mantra daje harmoniju i stabilnost, intuitivno znanje, integriranje uma i intelekta, jako veliku snagu u duhovnoju praksi i protekciju od negativne karma, podaruje sve duhovno i materijalno. Ova devocijska mantra-pjesma je prekrasan božanski ključ za ulaz u božanske impulse besmrtnog života (jer to je otvoreno jedino potpunom predajom Bogu).
Mrtyuñjaya mantra – pobjeda nad smrti (također poznata i kao mahãmokša mantra – veliko prosvjetljenje) OM tryambaka yamahe sugandhim pushthi vardhanam urva rukamiva bandhanat mrtyor muksheeya mamritat Mrtyuñjaya (bija) mantra Bija mantru je dao mudrac-rši Kahola. Mantra je u pjesničkoj mjeri – chandas svete vedske molitve gãyatrì a božanstvo deva kojem je mantra posvećena je Šri Mrtyuñjaya što je jedan od oblika Gospoda Šive. Ova se mantra koristi prilikom meditacije i u svako drugo vrijeme kako zaštita od svega zla. Uvodne mantre su molitve u obliku zvučnih vibracija koje umiruju um. Zabrinuti um može uzrokovati različite vrste fizičkih bolesti. Kada vibracije koje stvara mantra ublaže brige tada
um postaje radostan i smiren. Kada je um zdrav tada je i tijelo zdravo. Znanstveno je dokazano da vibracije zvuka stvaraju umirujuće djelovanje svakome s mentalnim patnjama. Mantre su molitve koje prizivaju vodeće božanstvo čija milost donosi zdravlje i liječi. Milost božanstava otklanja prepreke koje uzrokuju planete ili naša prošla djela karma. Ozdravljujuće djelovanje mantre na kraju neće izostati. Sve što je potrebno je vjera. Što je veće usredotočenje i predanost to će mantra brže djelovati. Velika mahã mrtyuñjaya mantra je mantra koje daruje uzvišen život i koja se pjeva od pamtivijeka. To je oda u slavu Gospoda Šive i Njegova je najomiljenija mantra. Ova mantra ima izuzetnu snagu liječenja i u stanju je zaštititi od svih negativnih utjecaja i podariti mir i napredak. Vibracije koje se stvaraju izgovaranjem mrtyuñjaya mantre jačaju auru i liječe kako duhovno tako i fizičko tijelo. Negativni osjećaji i obilježja kao što su ljutnja, žalost, potištenost, duševni nemir, vezanost i pohlepa, sve se to ublažava izgovaranjem ove mantre. Kao mantra Gospoda Šive, mahã mrtyuñjaya mantra također otvara traće oko, istančano središte božanske mudrosti i znanja. Jednom je bio neki mudrac imenom Mrikandu. On i njegova žena učinili su Gospoda Šivu naklonim provođenjem stroge pokore. Gospod Šiva je bio njima zadovoljan i blagoslovio ih je blagodati govoreći: ‘Možete imati sina koji će biti božanski i živjeti samo šesnaest godina ili možete imati lošeg sina koji će živjeti sto godina. Odaberite što želite.’ Mudrac Mrikandu i njegova žena zamolili su za dobrog sina, iako će živjeti kratko vrijeme. Šiva ih je nakon toga blagoslovio sinom kojem su dali ime Markandeya. Kada je Markandeya imao osam godina znao je već sve svete spise i sve što je bilo potrebno znati za sebeostvarenje kroz izravne upute svog mudrog oca. Njegovi mu roditelji nikada nisu otkrili da će njegov život završiti kada napuni šesnaest godina, već su od njega tražili da štuje Gospoda Šivu redovito. Posljednjeg dana šesnaeste godine bog smrti Yama i bacio svoju omču smrti pred nosom Markandeya dok je sjedio kako bi iskazao štovanje Gospodu Šivi. Njegovo pravilno disanje je bilo poremećeno kada je Yama počeo povlačiti njegovu dušu iz tijela. S velikom predanošću Markandeya je zagrlio sveti Šivalingam i započeo izgovarati veliku mantru koja je poznata i kao mahã mrtyuñjaya mantra. Šivalingam je moćno sredstvo za meditaciju i obrede. To je drevni sveti simbol za stvaralačke i moćne božanske energije i snažan je oblik Gospoda Šive. Mrtyuñjaya također znači pobjeda nad smrti. Maha znači velika. Mahã mrtyuñjaya mantra znači ‘velika mantra pobjede nad smrti’. Kada je Markandeya izgovarao mrtyuñjaya mantru, Gospod Šiva se pojavio kroz Šivalingam i odveo Yamu, boga smrti i blagoslovio Markandeyu čime je postao vječno živi gospodar Himalaya.
Postoje mnoge mantre za odvraćanje zla kao što je smrt i ostale patnje koje su zabilježene u svetim knjigama Hindusa. Te su mantre različite, ali mrtyuñjaya mantra se navodi i veliča u svetim knjigama kao najbolja. Ova se mantra obraća Gospodu Šivi i zabilježena je u Rg Vedi (7 knjiga, 59 poglavlje) kao i u Yajur Vedi (3 knjiga, 60 poglavlje) čime se pokazuje da se radi o vedskoj objavi istine Šruti koju je primio veliki mudrac mahãrši Vasištha koji je bio obiteljski duhovni učitelj kula guru bhagavãna Šri Rãmachandre. Ova mahã mrtyuñjaya mantra uzeta je iz Rg Vede (7 knjiga ili mandala, 59 poglavlje) i potrebna je inicijacija kako bi se doseglo ostvarenje siddhi. Svatko može izgovarati ovu mantru i postići dobro zdravlje, osloboditi se vezanosti i ostalih poteškoća. To je najbolji lijek protiv sveg zla i moguće ju je izgovarati u bilo koje vrijeme kao i bilo koju drugu veliku mahã mantru. Uvodne obrede ršiadi nyama moguće je naučiti iz bilo koje knjige
koje govore o načinima izvođenja obreda karma kãïåa. Triyambaka trooki odnosi se na tri oka Gospoda Šive. ‘Triya’ znači ‘tri’ dok ‘ambaka’ znači oči. Ova su tri oka izvori prosvjetljenja a trimþrti onaj koji ima tri lika ili tri osnovna božanstva odnosno Brahmã, Višnu i Šiva i tri božanske majke ambã (što također znači i majka ili Šakti) koje su Sarsvatì, Lakšmì i Gaurì. Na taj se način mi u ovom svijetu obraćamo Bogu kao sveznajućem (Brahmã), sveprisutnom (Višnu) i svemogućem (Šiva). To je mudrost Brhaspati koja je poznata i kao Duttatreya koja ima tri glave Brahmã, Višnu i Šiva. Yajamahe znači ‘mi pjevamo u tvoju slavu’. Sugandhim se odnosi na Njegov miomiris (ili znanje, prisutnost i snagu odnosno na tri aspekta) koji su najbolji i uvijek se šire naokolo. Miomiris se odnosi na radost koja nas obuzima kada znamo, vidimo i osjetimo Njegova majstorska djela. Pustivardhanam: Pooshan se odnosi na Njega kao održavatelja ovog svijeta i kao takav On je Otac (Pater) svega. Poo-shan je također unutrašnji pokretač sveg znanja i kao takav Sunce (Savitur) te također simbolizira Brahmu ili sveznajućeg Stvoritelja. On je također i otac svega. Urvãrokemava: ‘Urva’ znači ‘vishal’ ili velik i moćan ili smrtan. ‘Ãrukam’ znači ‘bolest’. Tako da urvãruka znači smrtonosnu bolest ili bolesti koje sve nadvladavaju. (Tumačenje značenja ‘cucumber-krastavac’ koje je dano na određenim mjestima također je ispravno za riječ ‘urvãruka’. Bolesti također ima tri vrste i uzrokovane su negativnim djelovanjem tri svojstva prirode guna a to su neznanje (avidyã i tome slično), neistina (asat i tome slično, jer iako je Višnu posvuda mi ga ne uspijevamo primijetiti, već smo vođeni svojim vidom i ostalim osjetilima) i slabe strane (Šadripu i tome slično – sputanosti koje nam nameće ovo fizičko tijelo a Šiva je svemoćan). Bandanãn znači potisnut prema dolje. Kada se to pročita zajedno sa urvãrukameva to znači da sam pritisnut smrtonosnim bolestima i bolestima koje sve nadvladavaju. Mrtyormukšeya znači osloboditi nas od smrti (kako prerane smrti u ovom fizičkom svijetu tako i beskrajnog kruga umiranja uzrokovanog ponovnim rođenjem) kako bismo postigli oslobođenje mokša (nirvãna ili konačno oslobođenje od ponovnog rođenja). Mãmrtã znači ‘molim te daj mi malo amrte (ili nektara koji vraća život). Pročitano zajedno s prethodnom riječi to znači da molimo za malo ‘amrte’ kako bismo se oslobodili bolesti koje uzrokuju smrt isto kao i od kruga ponovnog rođenja.
Značenje mrtyuñjaya mantre Za mahã mrtyuñjaya mantru se kaže da pomlađuje, daruje zdravlje, bogatstvo i dug život, mir, napredan i zadovoljstvo. Mantra je velik broj stoljeća stara tehnika povezivanja s čistom sviješću i blaženstvom . Molitva se obraća Gospodu Šivi. Izgovaranjem ove mantre stvaraju se božanske vibracije koje odbijaju negativne i zle sile te stvaraju moćnu zaštitu koja nas čuva. Također se kaže da štiti onoga tko ju izgovara od svih nezgoda i nevolja bilo koje vrste. To je vibracija koja pulsira kroz svaku stanicu, svaku molekulu našeg tijela i skida veo neznanja. Ona u nama pali vatru koja izgara sve naše negativnosti i pročišćuje naš cjelokupni sustav. Također se kaže da je moćna u izlječenju bolesti koje su čak i liječnici proglasili neizlječivima. To je mantra koja pobjeđuje smrt te nas povezuje s našom vlastitom unutarnjom božanskošću. Poznata kao mantra koja oslobađa mokša mantra Gospoda Šive, mahã mrtyuñjaya pobuđuje Šivu koji je u nama i otklanja strah od smrti, oslobađajući nas od kruga smrti i ponovnog rođenja. Mahã mrtyuñjaya mantra u velikoj mjeri predstavlja zaštitu od nezgoda, nesreća i svakodnevnih pogibelji u današnjem užurbanom svijetu. Kada pjevati: Pjevanje mahã mrtyuñjaya mantre koje je izvedeno s osjećajem iskrenosti, vjere i predanosti u vrijeme božjih sati između tri i šest ujutro brahmamþhurta je vrlo blagotvorno. Ali isto tako moguće ju je
izgovarati u bilo koje vrijeme u čistom okruženju što će donijeti velike dobrobiti i otkriti radost koja već jest u nama.
Ova mahã mrtyuñjaya mantra je mantra koja daje život. To je mantra koja će nas čuvati od bilo kakve povrede, sigurno nas stavljajući u ruke Gospoda. Ima veliki učinak izlječenja, protiv svih vrsta bolesti koje napadaju tijelo i um ako se izgovara iskreno, s vjerom i predanošću. Danas, kada je život vrlo složen i kada se svakodnevnog događaju različite nesreće, ova nam sveta mantra dolazi kao spas. Ona otklanja smrt uzrokovanu ugrizom zmije, udarom groma, utapanjem, prometnim nesrećama, zrakoplovnim nesrećama i nesrećama bilo koje vrste. Pored toga ima velike moći u izlječenju. Bolesti koje su liječnici proglasili neizlječivima ova mantra liječi kada se izgovara iskreno, s vjerom i predanošću. To je mantra koja pobjeđuje smrt. To je također mantra koja oslobađa mokša mantra. To je mantra Gospoda Šive. Ona daruje zdravlje (arogya), dug život (durga ayus), mir (Šantì), bogatstvo (aiŠvarya), napredak (ršti), zadovoljstvo (tušti) i besmrtnost (mokša). Na svoj rođendan ponavljaj ovu mantru s vjerom. Ona će ti darovati dugo zdravlje. Također ju možete izgovarati uz krevet bolesne osobe. Pjevati zajedno s mantrom koja se izvodi ili slušati ju negdje u pozadini može biti od pomoći u svakom smislu zbog toga što dozvoljavamo da njezin utjecaj prožme našu svijest. Kad gledate običnim očima, vi gledate kroz fizičko tijelo. Dok mistično treće oko uopće nije dio fizičkog tijela. Ono je dio drugog tijela koje je skriveno – to je suptilno tijelo, sukshma sharir. Ono posjeduje vezu sa fizičkim tijelom, ali nije dio njega. Zato fiziologija ne vjeruje da postoji treće oko ili nešto slično tome – ona je svim sredstvima analizirala, prodirala, snimala rendgen zracima i nije našla mjesto, neki fizički dokaz da postoji treće oko. Koji je odnos između očiju i trećeg oka. Na koji način tehnike gledanja djeluju na treće oko? Ono što se treba shvatiti: da je energija trećeg oka ista energija koja pokreće obične oči. Ona se samo kreće u drugom centru. Treće oko je već prisutno (rudimentarno) ali ne funkcionira – ono ne vidi dok obične oči ne prestanu gledati. Ista energija će se kretati kroz njega. Kada se energija ne bude kretala kroz oči, ona će se kretati trećim okom, a kada se energija bude kretala kroz treće oko, obične oči neće vidjeti. One će biti prisutne, ali malo tko može biti u mogućnosti gledati pomoću njih. Ta energija koja je omogućavala gledanje putem njih bit će odsutna. Ona će se kretati kroz novi centar, koji se nalazi između dva oka. On je već tu i svakog trenutka može profunkcionirati. Ali on treba energiju kako bi mogao profunkcionirati. Treće oko je dio suptilnog tijela, suksma sharir. Kada umrete, umire i vaše fizičko tijelo, ali vaša sukshna sharir, vaše suptilno tijelo se nastavi kretati sa vama; ono traži novo rođenje. Sve dok to suptilno tijelo ne umre, vi se ne možete osloboditi kruga umiranja-rađanja, ponovnog rađanja, ponovnog umiranja. Taj krug se nastavlja. Treće oko pripada suptilnom tijelu. Kada se energija kreće kroz fizičko tijelo, vi promatrate na fizički način. Zato pomoću običnih očiju ne možete vidjeti ništa drugo osim fizičke pojave, osim materijalno. Obične oči su samo fizičke. Tim očima ne možete vidjeti ništa, ne možete uočiti ništa što nije fizičko. Samo pomoću funkcioniranje trećeg oka možete ući u drugačiju dimenziju. Tada možete vidjeti stvari koje nisu vidljive običnim, fizičkim okom, ali postaju vidljive suptilnim okom. Tada, kada funkcionira treće oko, ako pogledate neku osobu, vi gledate u njenu dušu, u njen duh, a ne u tijelo. Isto tako, kada gledate običnim okom možete vidjeti fizičko tijelo, ali ne možete vidjeti dušu. Isto se događa kada gledate trećim okom: dok vi promatrate, tijelo nije prisutno – prisutan je samo onaj koji boravi u tijelu. Zapamtite te dvije stvari. Prvo, ista energija se kreće. Treba je oduzeti običnim očima i
dopustiti joj da se kreće trećim okom. Drugo, treće oko nije dio fizičkog tijela. To je dio suptilnog tijela, jednog drugog tijela koje je unutar njega. Pošto je to dio suptilnog tijela, onog trenutka kada gledate pomoću njega, vi gledate suptilni svijet. Vi sjedite tu. Ako vaš duh tu sjedi, vi ga ne možete vidjeti, ali ako funkcionira vaše treće oko, vi ćete vidjeti duh jer suptilna egzistencija može biti uočljiva samo suptilnim očima.
Tehnika gledanja je u dubokoj vezi sa trećim okom. Zapravo, tehnika služi za otvaranje trećeg oka. Ako vaše oči sasvim zastanu, ako postanu nepokretne, statične, okamenjene, bez ikakvih pokreta, energija će prestati teči kroz njih. Ako ih zaustavite, zaustavit ćete i energiju koja protječe kroz njih. Energija protječe njima; zato se one pokreću. Vibracije i pokreti su uslijed energije. Ako se energija ne kreće, oči će postati nalik očima mrtvaca – skamenjene, mrtve. Gledajte u točku, zurite u nju i ne dopustite očima da se pokrenu; to će vam dati statičnost. Odmah će se dogoditi da energija koja se kretala očima više se tuda neće kretati. A energija nastoji da se kreće; energija ne može biti statična. Oči mogu biti nepomične, ali energija ne može biti statična. Kada oči zatvore ulaz za energiju, ako se iznenada ta vrata zatvore i energija ne bude u mogućnosti prolaziti kroz njih, ona će pokušati pronaći novi put. A treće oko je sasvim blizu, upravo između dvije sljepoočnice, pola centimetra u dubini. Ono je sasvim blizu, ono je najbliža točka običnim očima. Ako se vaša energija oslobodi iz običnog oka, prva stvar koja će se dogoditi biće da će se usmjeriti ka trećem oku. To je isto kao kada voda teče, a vi zatvorite jednu rupu: ona će pronaći neku drugu rupu – najbližu koju može naći kako bi opstala. Ona će to automatski potražiti; vi ne treba činiti ništa posebno. Samo treba zaustaviti energiju u očima, a zatim će energija sama pronaći osobni put i krenuti ka trećem oku. U Tibetu postoje čak i kirurške operacije za treće oko . Ponekad se dogodi da je treće oko zablokirano pošto se nije koristilo milenijumima. Ono se može zablokirati! Ako je treće oko zablokirano, a vi zaustavite oči, počet ćete osjećati izvjesnu nelagodnost jer je energija sada tu a nema puta kojim se može kretati. U Tibetu su izumili određenu operaciju kako bi pročistili taj put. To se može uraditi. A ako se to ne učini, mnoge stvari se mogu dogoditi. Jer energija se tuda nije nikada kretala. Kada se po prvi put energija pokrene, osjeti se toplina. Kada se prvi put energija pokrene, počinjete gorite. A pošto prolaz mora biti stvoren i produbljen, to može izgledati nalik vatri. To je koncentrirana energija koja sada udara u treće oko. To je jedan nevidljivi fenomen drugačijih dimenzija. To kretanje kroz treće oko vas transformira u drugačiji svijet. Počinjete vidjeti stvari koje niste vidjeli nikada ranije, počinjete osjećati stvari koje niste osjećali prije toga, počinjete mirisati stvari čiji mirisi nisu ranije dopirali do vas. Jedan novi svijet, jedan suptilniji svijet će početi funkcionirati. On je oduvijek bio tu. Oči su bile tu; svijet, taj suptilni svijet je bio tu, oboje su bili tu, ali nisu bili oživljeni. Kada jednom počnete djelovati u toj dimenziji, mnoge stvari će vam biti prozirne. Sa trećim okom, vi počinjete da uočavate auru. Neko vam dođe: on vas ne može obmanuti jer sve što kaže bit će besmisleno ako to ne potvrdi njegova aura. Može vam reći da je osoba koja se nikada ne ljuti, ali njegova crvena aura će pokazati da je ispunjen gnjevom. On vas ne može obmanjivati dok je njegova aura u pitanju jer on nije ni svjestan svoje aure. Bilo što da kaže može se prosuditi pomoću njegove aure – bilo da je to dobro ili loše. Pomoću trećeg oka počinjete da uočavate isijavanja aure.
Pomoću trećeg oka bivate u mogućnosti sagledati stvari koje se ne mogu vidjeti običnim okom. Svi metodi gledanja utiču na treće oko jer gledanje znači da se određena energija kreće od vas ka vani – prema svijetu. Ako se zaustavi, ako se iznenada blokira, energija će pronaći drugi put kuda će se kretati, a treće oko je upravo najbliže. U starim vremenima su se tako ljudi inicirali. Dok vam aura nije bila u redu, Guru bi čekao, jer nije u pitanju ispunjenje vaših želja . Možda biste vi željeli da se inicirate u neko duhovno znanje, ali to ne bi bilo dovoljno dok vaša aura ne bi pokazala da ste za to spremni. Tako su neki učenici godinama čekali dok aura ne bi bila spremna, jer inicijacija nije stvar vaše želje. To je izlišno. Ponekada je neko morao čekati čitav životni vijek. U nekim tehnikama kod zaustavljanju, energija će se iznenada izdići i početi vibrirati u treće oko. Kada tada , to ćete osjetiti. Toplina će vas obliti, vatra će se podiči – neka vrsta nadiruće vatre će pokušati da pronaći novi put . Tada se treba tome prepustiti, surađivati da to uspije; neka se to kreće; postanite dio toga. A kada se prvi put otvori treće oko, svjetlost će se ukazati – to će biti svjetlost bez porijekla. Vi ste i ranije vidjeli svjetlo, ali ono je uvijek dolazilo od nečega. To je dolazilo od sunca, od zvijezda, od mjeseca ili od svijeće. Neki izvor svjetlosti je bio prisutan. Kada se vaša energija bude kretala trećim okom, upoznat ćete se sa svjetlošću bez izvora svjetlosti. Ona nije došla iz nijednog izvora: ona je jednostavno bila prisutna, nije odnekud došla. Ako zaista uočite neko svijetlo koje vas je čekalo da ga vidite trećim okom, vi ćete postati drugačija osoba. Tada nećete imati potrebe da to ikome kažete. Ljudi će shvatiti da ste postali drugačiji. To čak ne možete ni sakriti; to će se osjetiti. Bilo gdje da odete, ljudi će osjetiti da se “ovom čovjeku nešto dogodilo”. Zato nemojte zamišljati; čekajte da stvari zauzmu svoj pravac. Vi radite tehniku, a onda samo budite. Nemojte ići ispred sebe. Zato Upanišade tvrde da Bog nije nalik suncu ili plamenu. On je svjetlost bez izvora. Oso principi
Kada prvi put postaneš svjestan nečega, onda prije toga postoji trenutna brzo prolazna čista svjesnost upravo prije nego prosudiš stvar, prije nego li je identificiraš.To je nivo Trenutak Svjesnosti ili Pažnje. Uobičajeno je ovaj nivo vrlo kratak. To je trenutni djelić sekunda isto kao kadausmjeriš svoje oči na stvar, upravo kada usmjeriš svoj um na stvar, upravo prije nego li je objektiviraš, da je mentalno zahvatiš i izdvojiš od ostatka postojećeg. To se zbiva upravo prije nego li počneš o tome razmišljati – prije nego li tvoj um kaže: “O, to je mačka”. Taj prolazni, blago-usmjereni trenutak čiste svjesnosti je Pažnja. U tom kratkom bljesku uma – ti upravo doživljavaš stvar kao ne-stvar. Ti doživljavaš blagi prolazni trenutak čiste svjesnosti koji je povezan sa ostatkom stvarnosti, koji nije odvojen od nje. Pažnja je isto kao kada vidiš sa svojim perifernim zapažanjem što je suprotnost čvrstoj usmjerenosti normalnog ili centralnog zapažanja. Ipak, ovaj trenutak blage, neusmjerene svjesnosti sadrži vrlo duboku vrstu spoznaje koja se gubi čim usmjeriš svoj um i objektiviraš objekt u stvar. U procesu obične percepcije, korak Pažnje je tako prolazan da je nezamjetljiv. Mi smo razvili naviku da rasipamo pažnju na sve ostale korake, usmjerujući se na percepciju, prepoznavanju percepcije, označavanje toga, i najviše od svega, uključujemo
se u dugi niz simboličkih (asocijacija) misli o tome. Taj originalni trenutak Pažnje je brzo prošao. To je svrha čistog uvida, meditacije da nas uvježba da produžimo trenutak svjesnosti. Kada se ova Pažnja produži korištenjem ispravne tehnike, onda pronalaziš da je to iskustvo duboko, i da mijenja tvoj cijeli pogled na univerzum. Ovo stanje percepcije se treba naučiti, međutim, to zahtijeva redovito prakticiranje. Jednom kada naučiš tehniku, pronaći ćeš da Pažnja ima mnoge interesantne aspekte. Čista svjesnost je nešto više od ugodne razonode . To je put prema gore i izvan močvare u kojoj smo svi mi uhvaćeni, močvara naših vlastitih želja i odvratnosti. Vrlo je lako primijeniti svjesnost prema najgrubljim aspektima svoje egzistencije. Jednom kada si vidio kako strah i nelagoda nestaju u vrućem, intenzivnom svjetlu svjesnosti, ti želiš ponoviti proces. To su neugodna mentalna stanja. Ona povrjeđuju. Želiš se osloboditi tih stvari jer te smetaju. Daleko je teže primijeniti isti proces na mentalna stanja koja posebno voliš, kao „ja i moje“, ili roditeljska zaštita ili istinita ljubav. Ali to je potrebno. Pozitivno prianjanje vas drži u blatu isto kao i negativna prianjanja. Vi se možete uzdići iznad blata dovoljno dugo da dišete malo lakše ako prakticirate vježbe svjesnosti, meditaciju sa ustrajnošću. To je put blaženstvu, nirvani, to su potvrdili svi koji su prokrčili svoj put do tog visokog cilja, za to je vrijedan svaki učinjeni napor. Pažnja je ogledalo-misao. Ona odražava samo ono što se trenutno zbiva i na točno određeni način kako se zbiva. Nema pristranosti. Pažnja je ne-procjenjujuće promatranje. To je sposobnost uma da promatra bez kriticizma. Sa ovom sposobnošću, stvari se vide bez osuđivanja ili procjenjivanja. Ni sa čime se nije iznenađeno. Jednostavno se uravnoteženo zanima za stvari točno onakve kakve one i jesu u svom prirodnom stanju. Ne odlučuje se i ne osuđuje. Jednostavno se promatra.
Psihološki je za nas nemoguće da objektivno promatramo što se zbiva u nama ako u isto vrijeme ne prihvaćamo zbivanja naših raznih stanja uma. Ovo je posebno istinito kod neugodnih stanja uma. Da bi promatrali svoj strah, moramo prihvatiti činjenicu da se bojimo . Ne možemo proučavati svoju depresiju bez da je u potpunosti prihvatimo. Isto je istinito za iritaciju i uznemirenost, frustraciju i sva ostala neugodna emocionalna stanja. Ne možeš nešto ispitivati u potpunosti ako si zauzet odslikavanjem tog postojanja. Kakvo god iskustvo mi mogli imati, Pažnja to prihvaća. To je jednostavno drugi događaj života, jednostavno druga stvar koje treba biti svjestan. Ne ponos, ne stid, ništa personalno – ono što je tu, to je tu. Pažnja je nepristrano promatranje. To ne zauzima nikakve strane. Ne pokušava da zaobiđe loša mentalna stanja. Ne postoji prianjanje za ugodno, ni bježanje od neugodnog. Trenutak Svjesnosti vidi sva iskustva jednako, sve misli kao jednake, sve osjećaje kao jednake. Ništa nije potisnuto. Ništa nije suzbijeno. Trenutak Svjesnosti nema naklonosti, to je nekonceptualna svjesnost . Druga riječ za engleski izraz Sati je“čista pažnja”. To nije razmišljanje. To nije uključeno u mišljenje ili pojmove. To se ne zadržava na idejama ili mišljenjima ili sjećanjima. To jednostavno promatra, registrira iskustva, ali ih ne uspoređuje. Ne označava ih niti kategorizira. Jednostavno sve promatra kao da se to događa po prvi puta. To nije analiza koja se temelji na odslikavanju i memoriji. To je prije, direktno i trenutno doživljavanje onoga što god se događalo bez posredništva misli.
U perceptivnom procesu to dolazi prije misli Trenutak Svjesnosti je svjesnost u sadašnjem vremenu. To se zbiva ovdje i sada.To je promatranje onoga što se zbiva upravo u sadašnjem trenutku. Uvijek ostaje u sadašnjosti, neprekidno se uzdižući na vrhu nadolazećeg vala prolazećeg vremena. Ako se ti sjećaš nečeg iz djetinjstva, to je memorija. Kada postaneš svjestan da se sjećaš tog događaja iz djetinjstvag , to je pažnja ili trenutak Svjesnosti. Ako onda prosuđuješ proces i kažeš sebi: “Oh, ja se sjećam” to je onda razmišljanje. Pažnja je ne-egoistična budnost. To se zbiva bez odnosa prema sebi. Sa pažnjom se vide svi fenomeni bez oslanjanja na koncepte kao što su to: “mene”, “moj” ili “moje”. Na primjer, pretpostavimo da postoji bol u tvojoj lijevoj ruci. Obična svjesnost bi rekla: “Ja imam bol”. Korištenjem Trenutka Svjesnosti, netko bi jednostavno primijetio senzaciju kao senzaciju. Jednostavno se ne bi dodavao taj ekstra koncept “ja”. Trenutak Svjesnosti zaustavlja dodavanje bilo čega percepciji, ili oduzimanja bilo čega od nje. Ništa se ne pojačava. Ništa se ne naglašava. Jednostavno se promatra točno ono što je tu – bez iskrivljivanja. Pažnja je bezciljna svjesnost. U pažnji se ne napreže za rezultate. Ne pokušava se ništa postići. Kada je netko pažljiv, tada doživljava stvarnost u sadašnjem trenutku u bilo kojem obliku to bilo. Nema ništa što se treba doseći. Postoji samo promatranje.
Dakle, vidljivi je svemir sačinjen od permutacija i kombinacija sat (energije) i cit (svijesti). Ne postoji dva ista čovjeka. S obzirom na razinu razumijevanja i zrelosti pojedinca. Uvriježeno je vjerovanje da je u duhovnosti na put znanja (jnana yoga), namijenjen samo za nekolicinu, jer ga je teško shvatiti. Unutar grubog i suptilnog tijela nalazi se zatočena duša (jiva-atma) koja prebiva unutar srca svakog živog bića. Ona je sačinjena do duhovne energije i sadrži odliku cit (vječnost). Najtočniji opis ove snage zvana sat-cit-ananda. To znači da ta svemirska snaga ili sila koja ispunja svemir i ono što ga okružuje ima tri obiježja: sat (postojanje) znači neuništivo postojanje (ljubav i energija su obilježja ove postojanosti); cit (svijest) ; i ananda (blaženstvo ). Zapravno, stvarno Ja neodvojivi je „dio cjeline“ oceana sat-cit-ananda (kojeg zovema jivatman ili duša), a nalazi se unutar tijela. To je stvarno Ja, a ne naša zabluda Gospodin X.
Ocean postojanja – svijesti – blaženstva (sat-cit-ananda). Ta tri neodvojiva obilježja, u stvarnosti ona su tako neodvojiva kao što su to obilježja tekuće, morko i prozirno za vodu. Tako dugo dok je tijelo povezano s oceanom unutar tijela (poput radio aparata koji kad je povezan s izvorom energije može primati radio valove), ono je živo. Onog trena kad se tijelo isključi iz izvora ono postaje mrtvo, a njegov je sastav prema nepokretna tvar.Bez Jasne svijesti, pročišćenog viđenja Stvari Istiniti Rad na Sebi (Satya) nije moguć, to treba svjesno postići. Postoje mnogi pokazatelji kako se svijest koja nije pročišćena, nije se ugradila (nema volje)
vrača nazad u običnu svijet svijest. Iako su moguća prvotna ushićenja, blaženstvo i prolazna sreća nakon bljesak iskustva viših stanja svijesti, pa i dubljeg uvida u Prirodu Stvari, bez satva postojane energije duha brzo se pojedinac vrača starom obrascu svijesti (ego svijest, ja i moje).
Naš je problem da kako rastemo, naš um koji je nesvjestan izvora ovog fizičkog tijela, biva pogrešno uvjeren da je tijelo odvojeni pojedinac. Pati od duboko ukorijenjenog krivog stava: „Ja sam X“. Pravi unos osjećaja „Ja sam“ dolazi iz postojanja – svijesti – blaženstva dio kojeg se nalazi u tijelu i omogućuje nepokretnom fizičkom spremištu osjetljivost. Ne samo to! Čak je i nepokretno spremište napravljeno od sat-cit-ananda, energije (tvarni oblik i niši stupanj svjesnosti). Ovu stvar možemo objasniti slijedećim riječima: „Čovjekove moći ograničene su njegovim iskustvom i znanjem. On je tek dio (pinda) dok je Gospod cjelina (anda), Sila koja prožima cijeli svemir. Lingam cjelina-dio (anda-pinda) prispodobljuje ovaj odnos tijelo – ud, aspekt dio – cjelina čovjeka i Boga (Madhava). Ovo je odlicno receno u stihu iz Guru Gite koji opisuje našu stvarnost; prirodu „ja jesam“ kao istinski guru (sadguru). Stvarnost je unutar svjesnosti, ali ona nije ni svjesnost ni bilo koji od njezinih sadržaja. Kad nam svjesnost postane pročišćena naše viđenje kreacije, sebe i duha postaje direktno. Vi tada ne djelujete kroz neke zamišljene, imitacije koje se nameću iz vanjskog svijeta. Tada raspolažete, izvanosjetilnom percepcijom, koja „vidi“ i uzrokuje da vidi neposredno, a ne s pomoću osjetila. To viđenje se nalazi iznad percepcije, ideja, mašte i koncepcije, iznad kategorija vremena i prostora, iznad imena i likova. Stvarno sada shvaćate da niste ni ono što se percipira ni onaj koji percipira, već jednostavan i univerzalan faktor koji percepciju čini mogućom. Duhovni znanstvenici pred tisuće su godina iskusili su ovu istinu, a sada se čak i prirodne znanosti koje su još u svojem začetku približavaju istom zaključku. Čisti um, Atma, Čista ili Univerzalna Svijest – sve to ima jednako značenje. Te su riječi samo sinonimi. Zato sveti spisi kažu: Istina je jedna, iako joj učenjaci daju različita imena.
S apsolutnog gledišta, sve je samo čista svijest. Svjesnost je život .Kada čovjekov život, oslobođen ometanja, pronađe vlastito jedinstvo u duši, tada mu svjesnost vječnog odjednom postaje prirodna i neposredna, poput svjetlosti plamena. Samo, oni spokojnog uma, i nitko drugi, u stanju su doseći vječni užitak, Ostvarenje jednog Bića u objektivnom svjetskom procesu kroz svjesnost o samom sebi je Samarasya, užitak jednoga i jednakosti. Oko je prema oku, oko je u oku, oko je u vidu, vid je u svjetlu, svjetlo je svjesnost, stvari su osvijetljene svjetlom svijesti
Danas je već svima poznato koji su potanko ušli u duhovnu znanost da je svaka misao, svaka emocija, energija. Postojanje je energija, znaci postojanje je kretanje energije na mnogo načina i u mnogo vidova. Ta energija je kad je riječ o ljudskom postojanju kundalini energija . To je ta koncentrirana energija ljudskog tijela i ljudske duše. Bez obzira dali se ispoljava ili je u sjemenu, uvijek je energija. Ona je naš puni potencijal, naša mogućnost. Ona je ljudska energija, ali čovjek ju živi samo jedan dio, mali dio. I taj mali dio je neskladan. Tantrički filozofi su takođe verovali i govorili da je materija jedno stanje energije i da je energija jedno stanje u evoluciji materije . Stoga, sa naučne tačke gledišta, a isto tako i sa tantričke i jogičke tačke gledišta, moramo doći do jedinstvenog zaključka, razumevanja i realizacije, a to je da mi nismo samo kombinacija mesa, krvi i kostiju. Svaka misao, svaka akcija i svako osećanje je napunjeno energijom Svaki sukob je nesklad energija. Kod svakog čovjeka kad se utjelovljuje. Chitta je skladište svih utisaka ili impresija. U moždanom centru ostaju samo neke svježe misaone vibracije, a u srčanom centru ostaju misaone vibracije koje su nešto starije. Često um uhvati te vibracije te proizvede misao. Međutim impresije (misaoni utisci) će zauvijek ostati u chitti, i um se uvijek mora obraćati chitti da dođe do starog znanja. Sama kundalini je chitta (umna tvar), boravi kod prosječne osobe u muladhari čakri. Sve znanje, bilo ljudsko ili božansko prošlosti sadašnjosti i budućnosti živi s kundalini u muladhari u svojoj uzročnoj formi.
Znanje o nekoj ideji, želji, misli i događaju itd, ostaje neko vrijeme u suptilnoj formi na svjesnom planu uma. Ako se to suptilno znanje ne priziva niti ponavlja, ono tone dublje do podsvjesnog nivoa uma i ostaje tu neko vrijeme u još suptilnijoj formi.. Ako to znanje nije prizivano u svijest niti ponavljano, ono tone još dublje do nesvjesnog nivoa uma i ostaje tamo u svojoj uzročnoj formi. Iako osoba ne može dobiti znanje o nekoj stvari, sa nesvjesnog plana uma, ipak ono nije zauvijek izgubljeno. Ono tamo ostaje u kauzalnoj formi. To ogromno nagomilano znanje iz eona i eona rođenja i smrti, može nam postati dostupno nakon stečene kontrole nad umom u kundalini shakti. Kad se ta energija parcijalno podigne tada ljudi dobivaju pristup u to skriveno skladište svog znanja. Djelomično dignute struje energije koje se dižu kroz Saraswati nadi, automatski nose određene suptilne misli u moždani centar. Ljudi daju spontane izjave o tim mislima to je inspiracija. Te automatske misli koje se dižu gore zajedno sa strujama energije (kundalini) ukazuju na karakter čovjeka. Prema prirodi tih automatskih misaonih struja koje se nesvjesno dižu, čovjek postaje dobar ili loš. Materijal za svoj svijet snova dobiva prima iz nesvjesnog plana uma. Istina koja je sveprisutna i koja je čista svijest bez predmetnosti, opisuje se različito, kao svijest, sebstvo, brahman, postojanje, istina, red, čisto znanje. Ona je čista i u njezinu svjetlu sva bića znaju svoje sebstvo. Apsolutno postojanje-svijest-blaženstvo (sat-aeit-ananda) je onkraj mišljenja i razumijevanja. Apsolut je vrhunski mir i sveprisutnost, transcendira maštu i opis. U tome se prirodno pojavljuje sposobnost zamišljanja. Snovi su automatske energije koje djeluju za vrijeme spavanja. Kad mantra uđe u čovjekov sistem, ona mijenja kružne tokove u čakrama, i ujedno ima sposobnost uravnoteživanja ostalih sila u svim kanalima.
Vedska mantra povezana sa Bogom je magnetsko polje magnetizma ili energija ili frekvencija tog Boga . Otisak magnetskog polja božanstva stvara utisak, koji se mora doživjeti. Ta iskustva se razlikuje od osobe do osobe. Štovanjem Boga prima se energija, magnetsko polje odnosno prihvaća se moć da bi se stekla sposobnost da se ta energija upotrebi za ispravan cilj. Svaki dijelić kreacije nije ništa drugo do kalup energije, Šakti. To možemo nazvati energija, elektron, proton, foton ili kako god želimo. Nema nikakve razlike.
Odricanje-nevezanost je velika duhovna moć u duhovnom svijetu. Snaga želje i misli za bilo što varira u proporciji čistoće ili nečistoće uma prema prevladavajućoj kvaliteti (Guni) . Želje mogu biti na gruboj, suptilnoj i uzročnoj razini i njezina snaga može biti mlaka, srednja i intenzivna. Kad se želja rodi u srčanom centru, još nije nastala misao, ako je osoba svjesna dotične želje ona (želja) je u gruboj formi. Kad želja napusti srčani centar te dođe u moždani, ona postaje misao. Svi utisci prošlih želja, misli djela događanja itd. kod običnog čovjeka ostaju u CHITTI ( umnoj tvari) u svojoj uzročnoj formi u Muladhar i. Te tri kvalitete prirode (tri gune – satva, tamas i raðaš) ponovno se dijele i to svaka od njih na troje, odnosno svaka na suptilno, srednje i grubo. Tako postoji devet kategorija. Ovih devet kvaliteta tvori èitav svemir, Kad um prima određene sugestije izvana i želi doznati određenu prošlu aktivnost ili događaj on se obraća chitti za to prošlo znanje. Kad je znanje o željenoj stvarima putu između Muladhare (1) i Anahate (4) ono postaje suptilna želja. Snaga želje također varira. Ona može po vrsti biti mlaka, srednja i intenzivna. Mlaka želja proizvodi mlaku misao i takva misao ne mora osobu pobuditi na djelovanje, a sama može lako biti obuzdana i kontrolirana. Srednje snažna želja proizvodi dosta snažnu misao koja osobu tjera na djelovanje, još uvijek će ta misao uz malo borbe moći biti obuzdana i svladana i spriječiti djelovanje . Intenzivna vrsta želje proizvodi jaku i moćnu misao koja osobu čini nemirnim i primorava ju da trenutačno djeluje. Intenzivna misao teško može biti svladana od strane običnog čovjeka. On čini od njega da pleše kao lutka na njezine naloge. Sada možete promatrati osobu iz tog konteksta, i tada nema prosudbe zašto tko i što čini. Svojstva (Gune) su te koje čine razliku između čovjeka i čovjeka. Stupanj razumijevanja, karakter i djela osobe potpuno ovise o prevladavajućoj Guni. Djelovanje tih Guna, glavni je razlog počinjanja zlodjela i dobrih djela, koja su glavni uzrok sreće i nesreće u ovome svijetu, u kojima prevladava vezanost za parove suprotnosti, odnosno djelovanju energija u svojim različitim očitovanjima. Dok zdravi duhovni razvoj naposljetku zahtjeva transcendiranje ega, sam proces rasta u više, suptilnije i složenije razine razvoja ne osigurava nužno i neposredno nadilaženje nižih razina. Dakle, u pokušaju određivanja razina transcendencije, iskazivanje psihičkih moći od strane nekoga tko njima vlada ne treba smatrati znakom duhovnog postignuća.
Ako je vaš um čvrsto ukorijenjen u dubljem, uzvišenijem i stvarnom biću, onda materija i energija za vas nisu odvojene supstance. One su jedno isto. Kada naučnik promatra materiju, on u njoj vidi energiju. On vidi energiju u različitim elementima iz kojih se materija sastoji. Na isti način se yoga filozofija bavi pojavama kreacije, postojanja: metamorfozom, transmigracijom itd. i konačno zaključuje da je sve u ovom univerzumu samo formiranje, reformiranje, redukcije, reorganizacija i manifestacija jedne iste Šakti i da je sve rođeno iz jednog istog jezgra. Mnoštvo, raznolikost, dualnost su karakteristike materije, ali nisu njena suština i to je ono što važno razumjeti Dvojnost dwaita uvijek je praćena strahom Dok je nedualnost advaita uvijek praćena snagom. Stalno prisutan osjećaj straha i neugode kad netko vidi još jedno drugo biće ili stvar odijeljeno od vlastitog sebstva. Naš napor može isto tako biti slab osrednji intenzivni po vrsti. Student koji ima jedan cilj proći ispit, pokušat će ga položiti na bilo koji način i sa malo napora. Ali idealan student će biti potaknut u akciju s visokim idealima. Trgovac će uložiti osrednji napor itd. S druge strane čovjek koji ima za cilj steći samo mrvicu duhovnog postignuća, ne daje od sebe stvarno krajnji napor i kao takav ne učini i ne može postići duhovni napredak. Postoji elektromagnetno polje koje povezuje vas, mene i sve ostalo u cjelinu. Ustvari razlika između valova i vode nezbiljska je i verbalna. Isto je tako i razlika između neznanja i spoznaje nezbiljska i verbalna. To znači da svaki djelić kreacije nije ništa drugo do kalup energije, šakti. To možemo nazvati energija, elektron, proton, foton ili kako god želimo. Nema nikakve razlike.
Bog u smislu Apsoluta i Njegova Moć (“Energija”, Sila) ili Kundalini Šakti su zapravo nerazdvojni poput Sunca i sunčeve svjetlosti. Čistim, jednostavnim i svetim stilom življenja podići ćete vaš energetski nivo; i s porastom vašeg energetskog nivoa vaša svjesnost djeluje kroz sve više (superiornije) i više ćakre; tj. Kundalini Šakti se diže uzduž suptilne kičme poput žive u termometru koja se penje s porastom temperature. Kundalini Šakti je dinamički aspekt Boga ili Evolutivna Sila čije buđenje i neprestano uzdizanje prema Sahasrari (tjemenoj ćakri) je nužno za postizanje krajnjeg cilja života, Slobode . U početku ne bijaše ni početka ni trajanja, ni mnoštva, ni praznine (ništavila) ni punine, ni bitka (postojanja) ni ne-bitka, nego samo »Jedna ili Nijedna Stvar«. Koju neki imenuju kao Brahman, Bog ili Apsolut. Prividnom mitozom ili diobom ne (raz) djeljivog Boga, prividno je iz Njega emanirala Njegova Moć ili Kundalini Šakti. Kundalini Šakti je dinamički aspekt Boga, Evolutivna Sila.
Svi aspiranti znaju da Kundalini energija leži sklupčana pri dnu kralježnice. Pri svom oslobađanju ona traži izlaz uzlazno po kralježnici do vrha glave gdje se stapa s beskrajnom energijom Univerzuma. Na svom putu do glave ona vrši velika čišćenja raznih blokova negativnosti kao što su traume iz prošlosti, razne impresije, negativni sadržaji svijesti i podsvijesti. Općenito, ona ruši i čisti sve taloge na koje naiđe na svom putu. Ako tijelo nije prethodno dobro pročišćeno i pripremljeno kroz praksu Yoge, takvo moćno buđenje energije može stvoriti niz problema i bolesti na psihološkom, emocionalnom i fizičkom nivou, uzrokovati čudno ponašanje, hladne ili tople trnce, velike promjene raspoloženja, gubitak ili poremećaj memorije, nesnalaženje u svakodnevnim aktivnostima, viđenje boja, svjetlosti itd. Kundalini gura čovjeka prema prosvjetljenju, tjera ga da se trgne iz svog sna i započne putovanje ka samom Sebi, ka Bogu.
Svatko se prije ili kasnije treba suočiti sa Kundalini. Na imaginarnom dijagramu stanja svjesnosti, ćakre su različita sjedišta Kundalini Šakti. Ova središta moguće je na razne načine otvoriti i razviti, najčešće je to kroz tehnike Kundalini Yoge. Ako se ova središta otvaraju bez prethodnog pravilnog i sustavnog pročišćenja, aspirant može iskusiti razne probleme, traume, pa čak i uništiti druge ili sebe. Otvaranjem ovih središta on stječe razne natprirodne (koje su ustvari prirodne) moći. Ali kao što mudraci kažu o tim moćima, iako prosječnom čovjeku izgledaju fantastično, one su samo poput igre djeteta u vrtiću (da djeci ne bi bilo dosadno), one se moraju koristiti vrlo odgovorno i dobivanje takvih moći ne znači nužno da je čovjek bliže svom krajnjem cilju oslobođenja odnosno samoostvarenja. One mogu predstavljati čak i priličnu barijeru u daljnjem duhovnom razvoju. Kako danas živimo vezano uz čovjekovu evoluciju u vrlo intenzivno doba, dolaziti će i već dolazi do mnogih spontanih oslobađanja Kundalini. Samo oni koji će biti prilagodljiviji takvom ubrzanom razvoju moći će se uskladiti s novim vremenima bez velikih trauma. Do spontanog buđenja Kundalini može doći uslijed pretjeranog umaranja poslom, fizičkih udaraca, povreda kralježnice, uslijed izloženosti traumama, strahu, tuzi, pretjerane seksualne igre bez orgazma, uslijed uzimanja droga. Ovo su parcijalna buđenja Kundalini, popraćena jakim negativnim reakcijama. Naime, tako podignuta Kundalini se, zbog nedostatka trostruke čistoće (čistoće tijela, nadija i uma) ne može stabilizirati/održati tako uzdignutom već neminovno dolazi do pada, što ne samo da nas vraća na početnu točku nego još i pogoršava svari. U vezi uzimanja droga treba napomenuti da iako one mogu učiniti čovjeka otvorenijim prema višim dimenzijama stvarnosti, energije oslobođene njihovim uzimanjem nisu od nikakve koristi za čovjekov duhovni razvoj, jer nisu pod kontrolom i jer stanja u koja se ulazi uzimanjem narkotika nisu postignuta vlastitom voljom.. Prilikom buđenja Kundalini, dolazi do znatnog pojačavanja energija u čakrama, naročito prvoj . Preporučljivo je i mudro sublimirati barem jedan dio te energije kroz vježbe Yoge i pretvoriti je u unutarnje snage koje će nas približiti ispunjenju, sreći i Krajnjem/Najuzvišenijem cilju života. Sahasrara čakra locirana na vrhu glave, eksterno se manifestira kao pinealna žlijezda i vlada gornjim mozgom. Kroz ovu čakru se na kraju realizira integracija sa Bogom. Ovo se događa kada se Kundalini, zmijolika snaga, budi iz svog sklupčanog položaja u najnižem energetskom centru, i energizirajući čakre jednu po jednu doseže Sahasraru.
Prirodna se evolucija odvija milionima godina. Univerzum je postojao prije nego što se ova Zemlja manifestirala; svijest je postojala prije nego što je ova Zemlja nastala. Od samog početka, ova evolucija se odvija i upravo kroz tu evoluciju, spektar kundalini, sjeme kundalini, jezgro te Šakti, također se seli iz jednog carstva u drugo, iz jedne vrste u drugu, iz jedne inkarnacije u drugu, ali još uvijek ne kao potpuno manifestirano. Tek kada čovjek razvije svjesnost vremena i prostora, javit će se i mogućnost buđenja kundalini. Širom svijeta postoji hiljade i hiljade inteligentnih životinja -delfini, kitovi, konji, psi, slonovi, ali sve one još uvijek nisu razvile tu svjesnost koja može da pojmi vrijeme i prostor. Svjesnost vremena i prostora je poseban kvalitet koji imaju jedino ljudska bića. Tako se u tantri ekspanzija uma može postići spiritualnom praksom. Naš um nije postao moćnim zato što smo mnogo umovali, nego zato što smo predani Bogu, a u Bogu je izvor umne snage, i tamo nam se njome valja snabdjeti. Umovanje kao takvo nikad ne dovodi do znanja, nego nas od njega udaljava, te stvara dodatne blokade prirodnom toku energije, koja osvježava naš mozak. Zbog toga mnogi intelektualci pretrpe oštećenja mozga u starosti. To ćemo teško vidjeti u ljudi koji su se mnogo radovali i živjeli u sreći, predanosti i spontanosti; ti osjećaji obnavljali su njihovo tijelo i posebno mozak, te oni zadržavaju mentalnu snagu i u dubokoj starosti. Razlog je tome neprekidan dodir kundalini i moždanih tkiva. Cilj yogija je probuditi Kundalini Šakti i usmjeriti je ka njenom statičkom centru tj. Sahasrari. To je povratak (prvobitnom) Pra-pra-Izvoru ili svjesna reunifikacija (ponovno sjedinjavanje i sjedinjenje) s Apsolutom, tako da pojedinac prestane ograničavati sebe na kapljicu; da prestane biti (samo-izdvojeni) pojedinac. Prepoznaj Sebe kao Sveocean Svijesti same po sebi ili u sebi. To je Totalna Sloboda, Mokša ili Samadhi.
Koliko ste puta poslušali svoj unutarnji glas? Koliko ste puta imali povjerenja u svoju unutarnju mudrost? Onoliko puta koliko ste odustali od slušanja i povjerenja u vodstvo koje se u vama javljalo, toliko ste puta odbacili svoju intuiciju. Svatko od vas posjeduje sposobnost intuitivnog doživljavanja svijeta. To je “onaj feeling” koji svatko ima, ali ga rijetko sluša. Svi ga zanemaruju i olako shvaćaju. Sjetite se samo koliko ste puta sami sebi rekli: “Joj, znao/la sam! Zašto se nisam poslušao/la?!” Svaki taj put vi niste vjerovali sebi, niste uspjeli razlučiti sto vam život u vama poručuje. Ipak, intuitivnu percepciju treba odijeliti od hrpe ostalih izvora informacija koje kolaju po glavi. Um snažno nameće svoje navike podobnih misli. Intuicija nije misao, nije razum, nije vođena umnom putanjom. Ona je feeling, nad-osjećaj koji suptilno zatitra u dubini vas. Ona je vrlo osjetljiva, tankoćutna karakteristika koju posjeduje svako svjesno biće.. Ona je suptilno osjećanje nečega. Intuitivni glas često je suprotan od svih umnih očekivanja. Stručnjaci kažu da je smještena u desnoj polutki mozga, zajedno s većinom centara odgovornih za emotivnost i kreativnost. Kad dugo mozgate baveći se rješavanjem nekog problema, intuicija je “ono nešto” sto vam ponudi rješenje. Ona nije ni znanje, niti pamet, a nije ni neki virtuozni talent. Ona je kao bljesak inspiracije. Svima vama se vjerojatno dogodilo da kad vrtite neke filmove po glavi,
pokušavajući pritom naći odgovor na pitanje koje vas muci, da kad najmanje očekujete stvori se ono sto ste tražili ili se odgovori ono sto ste pitali. To je intuitivno kretanje vašeg bića.
Vaša unutarnja mudrost konstantno s vama komunicira, ovisi samo da li ste je svjesni, ovisno koliko ste kao osoba duhovno pročišćeni, neovisni i oslobođeni materijalnih vezanosti . Intuicija počiva na dijelovima ljudskog uma koji su nedovoljno istraženi, ali sigurno je da ju iskustvo može ojačati. Ona se dijelom i “ući”, no isključivo implicitno, kad mozak bilježi bez da ste toga svjesni. Ona uvijek stoji na raspolaganju i spremna je pomoći. Svi znate da je intuicija poznata kao “šesto čulo”, pa kao takva, ona sve zna prije nego sto se i dogodi i uvijek vam nudi odgovore. Treba je samo prepoznati u sebi i naučiti je slušati. Postoje primjeri koji jasno ukazuju na nedovoljno poznavanje prirode intuicije, koje na kraju dovodi do nemoći procjene. Većina ljudi ima razne fobije od mnogočega, strahovi, brige, tenzije i materijalno usmjerena svijest jasno ukazuje na nepovjerenje i neslušanje sebe te ono na sto se ukazuje da se intuicija treba izdvojiti iz hrpe informacija. Reagiranja proizašla iz slabosti, fobija nemaju nikakve veze s intuitivnom reakcijom. To su čista povođenja nagonskim reakcijama usmjerenim na očuvanje egzistencije. Vi možda instinktivno reagirate, kao i većina životinja, da bi izbjegli opasnost, prilagodili se, podobno se utješili ili nametnuli odgovore nekoj situaciji, to nema nikakvih poveznica s intuicijom. Um je pun svojih uvjerenja, navika i pretpostavki koje vas odmiču od istine koju vam intuicija pruža . Intuicija, nije um, nije poznati logički obrazac nekog stanja. Intuicija je prije stvar povjerenja i čistoće svijesti. Morate imati čvrstu vjeru sami u sebe da biste mogli točno procijeniti sto vam se nudi. Vrlo je važno sagledati objektivno vlastito razmišljanje. Svatko od vas sumnja u ono sto mu intuicija pruža i zbog toga nema povjerenja u nju. Postoji u nama nešto izuzetno, što nema ni imena ni oblika, to treba doživjeti, i jednom kad to doživimo, tada smo na dobrom putu. Taj doživljaj traje samo trenutak, ali u tom trenutku tijelo je samo ljuštura, a um samo skup spojeva u mašini. Nakon toga, završili smo sa svim ostalim iskustvima. U tom trenutku nema iskustva imena, tijela, vremena i prostora. Um ekspandira.
U procesu evolucije postoje tri jasne kategorije: instinkt, intelekt i intuicija. Instinkt pripada životinjskom carstvu. Kada kažemo da živimo instinktivno, to ne znači da imamo rep i rogove. Instinkt je kvalitet koji smo naslijedili od neevoluiranog, tamasičnog, životinjskog carstva u kojem nema spiritualne težnje. U trenutku kada vam se javi spiritualna težnja, spiritualna glad, vi ste izvan oblasti instinkta. Instinktivno ponašanje će se kod nas zadržati još vrlo dugo, zbog toga što imamo tijelo. Nema potrebe da ga odbacujemo, već usporedo sa instinktima koji održavaju tijelo, treba da razvijemo intuiciju, viši nivo uma, kako bismo mogli shvatiti svoju sopstvenu prirodu, cjelovitost, svoje sopstveno savršenstvo, svoj pravi identitet. Mi smo, zapravo, zaboravili svoj pravi identitet. Sve dok sumnjate, ne možete se prepustiti životu da vas vodi . Kad ste u harmoniji, opušteni tenzija će nestati, nećete više osjećati susprezanje da djelujete u skladu sa samima sobom. To je bit povjerenja. Povjerenje je vidjeti Istinu bez umne moći. U toj ravnoteži, u miru u kojem ništa ne prianja za
nas i kad se ničemu ne priklanjamo, intuicija će također biti naša bit. Sve što želimo u životu može se postići kroz buđenje višeg uma. Ono čega smo svjesni unutar sebe je kombinacija materije i svijesti. Svjesni smo materije -materijalnog tijela i uma – ega, čula i objekata percepcije. Kada svijest ovlada materijom, javlja se spiritualna vizija.
Čakra Intuicije = AJNA Kako stvoriti religioznost, kako transformirati vlastitu energiju da postane religiozna? Samo Unutarnjim Iskustvom. Pripadanje religiji, često dobivate samo naljepnicu o pripadnosti, ali nečete biti religiozni i vaš drugi, duhovni svijet neče biti ništa drugo nego projekcija ovog svijeta . Istinski religiozan ili duhovan čovjek ne može biti hinduist, musliman ni kršćanin. On je jednostavno u Bogu. U Indiji se vjeruje i cijeni da je veliko postignuće doživjeti «Daršan» to je dar Boga koji znači postići «viđenje Boga» ili (biti u blizini božanstva, ali ne čulima). Drugim riječima to je snažna unutrašnja percepcija koja poput meditacije ukoliko je stvarna i opipljiva dovodi do oslobađanja energije. Taj važan aspekt svaki predani aspirant doživljava kao oslobađanje svog unutrašnjeg potencijala kojim se postiže transformacija svijesti. Tada smo sposobni i spremni za jasna razlučivanja, kao i shvaćanje što je priroda uma i njegove funkcije a što je naša prava stvarnost. U tom smislu naš um osim što je psihološka supstanca ima kao i sve stvoreno svoju suštinu do koje dolazimo njegovim proširenjem, odnosno eksplozijom suštine. Život je postojani uspon od anorganskog k organskom, od organskog k osjetilnom, od osjetilnog k racionalnom, od racionalnog k duhovnom . Duhovna zajednica čovječanstva predstavlja posljednju riječ evolucije. Yoga ubrzava korak evolucije kroz transformaciju iskustva. Svi umovi su sastavni dijelovi univerzuma i funkcioniraju pomoću po moću iste univerzalne sile. Univerzalni um je sličan lingamu u čijem je centru jezgra. Na krajevima su smješteni polovi energije poznati kao vrijeme i prostor. Tu se vrijeme ne mjeri jedinicama vremena..
Vrijeme je energija i prostor je energija i oni predstavljaju plus i minus, pozitivan i negativan pol energije . Dokle god su ova dva pola odvojena, ništa se ne događa. Fizičko tijelo je samo vanjska forma, maska, dok je um skup različitih mehanizama, provodnika i spojeva koje ono skriva. Većina ljudi prolazi stalno kroz razne krize jer ne znaju što znači provoditi duhovne aspekte u životu, jer prvo ne prihvaćaju i ne razumiju što je priroda uma. Slijepo u krug slijede i ponavljaju navike i automatske radnje misleći da su duhovno orijentirani, pukim ponavljanjem duhovnih citata i definicija. Sve to nema nikakve vrijednosti dokle god se ne uvaži postojanje više sile, veće od običnog uma, dokle god se ne postigne prevladavanje poistovjećivanje sa umom. U svakom biću je jedinstvena iskra, što nema ni imena ni oblika, to treba doživjeti, i jednom kad to doživimo, tada smo na dobrom putu. Taj doživljaj traje samo trenutak, ali u tom trenutku tijelo je samo ljuštura, a um samo skup spojeva u mašini. Nakon toga, završili smo sa svim ostalim iskustvima. U tom trenutku nema iskustva imena, tijela, vremena v remena i prostora. Um ekspandira. Ukoliko je iskustvo duboko i stvarno osoba više ne ostaje ista u
okvirima i starim okovima neznanja. I za to je potrebna hrabrost i odricanje. Za jedan trenutak imamo doživljaj da smo mrtvi, ali posljedice toga su trajne i postojane. Ako nam se ovakvo iskustvo pojavi i za trenutak, upotpunili smo svrhu ljudskog postojanja. Bez obzira koliko vježbali jogu, ne možemo ga na silu izazvati. Ono se događa sasvim slučajno i u tom trenutku se čini da je sve tako idealno i u harmoniji. Čak i onaj tko ne zna ništa o jogi i duhovnim praksama, može doživjeti ovakvo iskustvo. Vede kažu samo jedno neiskustveno iskustvo, nas može u trenu transformirati i pročistiti od vezanosti i neznanja. Iskustvo, to je sve što spiritualni život jeste.
Um običnog čoveka može da doživi samo one objekte koji se nalaze ispred njega. Kada je objekat iskustva prisutan, samo tada um može imati iskustvo. Ali, moguće je vidjeti cvijet čak iako on nije tu. Čovjek može osjetiti miris čak iako on nije prisutan u njegovoj n jegovoj blizini. Čovjek može čuti muziku čak iako je niko ne svira. Ako je um sposoban da to doživi, onda je to ekspandiran um. Tek kada imamo iskustvo i osjetimo blagodat preobrazbe u kvaliteti k valiteti vlastitog života, možemo prenositi znanja i iskustva na druge. Mišljenje je odaziv našega pamćenja, a pamćenje je iskustvo, znanje pohranjeno u emocije, pripadnost, vjerovanje, mozgu.Čovjekovu svijest čini cjelokupan njezin sadržaj: emocije, iskustvo i tako redom; sve je to sadržaj onoga što nazivamo sviješću i jezgra onoga što čini naše ‘ja’, sebstvo’.Svijest se kreće u okviru vlastitoga dosega, unutar vlastitoga ograničena područja. A to čovjek može promatrati. Jesu li čovjekova svijest i ono što ona sadrži nešto živo? Sjećanje možemo promatrati, ali ne možemo promatrati ono čega više nema. Zato je ono što ljudi nazivaju živim nešto što se dogodilo i čega više nema, a ono čega više nema zapravo je mrtvo. No čovjek rijetko na nešto upravlja potpunu pozornost. Upravi li potpunu pozornost na samu jezgru, na svoje ’sebe’, sagledat će cjelinu . Sva ljudska eksperimentiranja sa duhovnim praksama i religijama vodila su upravo ka k a ovim iskustvima ne-uma ili čistoj svijesti.. Zapravo, nijedna religija u tome nije uspela, u smislu nije nam uspjela ukazati na činjenicu da nam one do sada nisu mogle reći istinu. Jer istina o kojima k ojima Vječna religija govori (Sanatana Darma) nema ništa sa prolaznošću svijeta poput pravila, propisa, politike, ideje i svega što je potrebno društvu. Religija je neophodna za društvenu i političku strukturu, ali za one koji žele iskustvo Istine, religija je apsolutno nepotrebna.. Sve što želimo u životu može se postići kroz buđenje višeg uma . Ono čega smo svjesni unutar sebe je kombinacija materije i svijesti. Svjesni smo materije -materijalnog tijela i uma – ega, e ga, čula i objekata percepcije. U odsutnosti samspoznaje sve što ljudi stvaraju nema dubljeg smisla jer ne prizvode rezultate koji vode oslobođanju . Neznanje o sebstvu uzrok je svih nevolja i patnje.
Što mi činimo sa mentalnom snagom, sa energijom koju postepeno oslobađamo kroz izabrane različite prakse? Da li itko od nas razmišlja o tome? U većini slučajeva ona će biti pogrešno upotrijebljena. Stoga, usporedo sa vježbom, što god da
radimo, moramo pokušati da spiritualizira mo svoj um i svoj život, kako ta energija ne n e bi bila pogrešno usmjerena. Svijest i materija vječno evoluiraju. Ekspanzija uma u ma može se postići spiritualnom praksom. Čovjek ima svoju misiju i on je instrument spiritualne svijesti.
Vježbanjem bilo koje duhovne prakse sjedinjavanja, koncentracije, usredotočenosti, ova dva pola energije (prostor i vrijeme) koja su u suprotnosti, kreću se ka središtu, jezgri. Približavanjem konačno se susreću u jednoj određenoj točki, uslijed tog sjedinjenja događa se eksplozija i ta eksplozija je poznata kao buđenje i manifestacija primarne snage, vječne sile (kundalini) koja je u čovjeku uspavana. Svako može postić sklad vlastitog bića, to je nivo Svjesnog određenja koji jedinstva, možemo reći kontrola volje koja se održava mentalnom usredotočenošću (tišinom) motivom buđenja. To je stanje u kojem ne dozvoljavate da prevladavaju niti negativne niti pozitivne pozitivne sile djelovanja.Na taj način vas Darma štiti, štiti, vodi vas i održava ravnotežu svijesti. Ova mogućnost buđenja javlja se tek kad čovjek razvije svjesnost vremena i prostora. prostora . Ta svjesnost je posebna odlika koju imaju samo ljudska bića. Naravno prvo je potrebno kroz ljudske vrijednosti doseći te kvalitete «biti ljudsko biće». Dokaz zablude i nesvjesnosti pojma prostor i vrijeme su egzistirajući pokazatelji neznanja i vezanosti vezan osti za materiju i promjenljive vrijednosti svijeta. Ako pokušamo da povisimo svoju unutrašnju svjesnost, otkrit ćemo poslije nekog vremena da nas beskorisne želje automatski napuštaju. Suština svega je šakti. Šakti predstavlja energiju, potencijal ili veliku snagu. Kao što u materiji (uranijumu) leži ogromna snaga, na isti način unutar uma ili iza uma, krajnjom k rajnjom analizom dolazimo do velikog izvora energije. U yogi je ova energija poznata kao šakti, a simbolično je predstavljena kao božica Kali ili Durga, koje se smatraju boginjama ili božanstvima. Šakti koja se nalazi iza uma i u samoj osnovi uma je snažna sila. Pitanje je kako ju manifestirati? Kako osloboditi ovu energiju iz ropstva materije (uma)? Kao što su naučnici oslobodili nuklearnu energiju iz grube materije. Kako na isti način osloboditi šakti iz uma? To je najvažniji proces koji treba ostvariti u dimenziji svih duhovnih duhovn ih praksi. Za oslobođenje šakti koja je u osnovi ili u jezgri uma, moramo ekspandirati svoj um. Do ekspanzije uma se dolazi tehnikama. Njih nema samo nekoliko, već postoji ogroman broj tehnika pomoću kojih možemo proširiti svoj um.
Što je ekspanzija uma? Kao što rastežemo gumu, na isti način možemo proširiti i um . Za um znamo da ima svoja ograničenja, u smislu, za sve što čujemo vidimo i osjetimo mora postojati blizina dotične manifestacije, bilo zvuk, dodir, opip viđenje, jer u protivnom možemo samo misliti o tome. To je ograničenje uma. Um običnog čovjeka može doživjeti samo one objekte koji se nalaze ispred njega. Kada je objekt iskustva prisutan, samo tada um može imati iskustvo. Ali, moguće moguć e je vidjeti drvo čak iako ono on o nije tu. Čovjek može osjetiti miris čak iako cvijet on nije prisutan u njegovoj blizini. Čovjek može čuti muziku čak iako je nitko ne svira. Ako je um sposoban da to doživi, onda je to ekspandiran um.
Dakle, da bi se energija oslobodila iz uma, um se mora proširiti, što znači da ćemo morati razviti sposobnost opažanja ili percepcije bez pomoći objekta, u odsustvu objekta. Kao što i vatru obično vidimo kao zastrašujući element koji teži ka uništenju. To je element ekspanzije ili širenja. Njen magijski simbol je štap. Pored toga što uništava, vatra pročišćava i transformira. Ona eliminira staro da bi se novo moglo uzdići iz pepela. Vatra simbolizira strast i seksualnu moć, koja poput vatre treba biti kontrolirana da ne izmakne kontroli. Bez obzira koliko napredan netko u duhovnoj praksi bio i koliko on sam ovladao mentalnim moćima pa i sidijima on ne smije nikada postati “pokretni cirkusčuda koji mami aplauze”. Ne smije pasti pod uticaj svoje niže prirode te ispoljavati ili zlupotrebljavati svoje moći zbog bilo kojeg razloga (postoje iznimci u ovom, a oni se vežu sa uticaj karme). On mora ostati dosljedan svojoj Sadhani i neumorno se kretati ka Sjedinjenju svoje prirode (sebe) sjedinjenjem sa Apsolutom (Višom Prirodom). Vatra je simbol kreativnosti i širenja novih ideja u svim pravcima. Ona osvjetljava naše osjetljive točke. U terminima duhovnog probuđenja, vatra je element koji se povezuje sa buđenjem kundalini. Kada svijest ovlada materijom, javlja se spiritualna vizija.
Treba znati da postoji nekoliko oblika uzdizanja kundalini, od kojih opasnost nepročišćenima prijeti jedino od onog, gdje kundalini ne prolazi kroz glavne nadije, osvjetljavajući tako vertikalu, nego izlazi horizontalno, kroz neku cakru ili periferni nadi . To se događa kad velikim intenzitetom krenemo djelovati, odnosno kad smo izuzetno upleteni u svjetovne aktivnosti. Od samog početka, ova evolucija se odvija i upravo kroz tu evoluciju, spektar kundalini, sjeme kundalini, jezgro te šakti. također se seli iz jednog carstva u drugo, iz jedne vrste u drugu, iz jedne inkarnacije u drugu, ali još uvijek ne kao potpuno manifestirano. Tek kada čovjek razvije svjesnost vremena i prostora, javit će se i mogućnost buđenja kundalini. Ukoliko je čovjek obuzet iluzijom, lažljiv, niska i nečista karaktera, ukoliko se protivi Bogu, ukoliko je nasilnik i ispunjen mržnjom i ostalim niskostima, sa žaljenjem moram ustvrditi kako će ga kundalini po svoj prilici spržiti, jer je njena funkcija uništenje svake niskosti, a u takvom je slučaju takvo biće, nećemo ga niti nazvati čovjekom, utjelovljenje svih niskosti koje treba uništiti. Veliki problem mogu biti i religije, odnosno oblici ispraznog vjerovanja koji odvraćaju čovjeka od istinskog dodira s Bogom. Zbog punjenja svoga uma ispraznim dogmama, religiozan se čovjek još dodatno obmanjuje i odvaja od stvarnosti. Tako blokira ispravan tok energije, što može dovesti do teških problema vezanih uz protok energije, a ukoliko tada dođe do buđenja kundalini, ono će biti praćeno teškim nevoljama, poput skretanja u krive nadije, proboja kroz niže cakre, i tome sličnog, što može dovesti do oštećenja sustava ukoliko se odmah ne ispravi. Jednak je slučaj sa svim ljudima jakih umnih i osjećajnih uvjerenja, koji su ukalupljeni u određene strukture iz kojih nemaju volje izaći. Njima će kundalini, odnosno život, biti jednaki neprijatelj kakav su oni njoj. Ukoliko smo predani Bogu, kundalini se nalazi u susumni i od nje nam može stići jedino blagoslov i prosvjetljenje. Upravo iz tog razloga ja ljudima govorim kako da usmjere svoj duh, a ne kako da petljaju s energetskim sustavom. Kao da ja ne bih znao imena nadija i vrsta prane na sanskrtu! Takve stvari ne volim govoriti zato što navode ljude u posve krivom smjeru; umjesto da podižu svoju kundalini tako što će osjećati divljenje, predanost, obožavanje i ganuće, oni bi si vizualizirali nekakvu energiju u obliku zmije ispod korijenske cakre, i nju silovali dok
se ne “probudi”, a idući tjedan bi im mama nosila banane u ludnicu. Ne hvala, ja za to ne želim biti odgovoran. Ukoliko se želite ubiti ili osakatiti, upute za to ćete naći u knjigama drugih autora. S kundalini je, dakle, osnovno pravilo predanost: što god činite, činite iz predanosti Bogu. Neka vam Bog i vrlina budu jedinim ciljevima i sredstvima njihovog ostvarenja; napustite sebičnost i strah, napustite brige i usko razmišljanje. Budite sretni u svojoj duši, i zračite tu sreću u svijet. Kundalini će svu tu vašu vrlinu umnožiti i učiniti primarnom. Oslobodite se umnih zaključaka, oslobodite se religije, oslobodite se filozofije, i pustite neka ljubav prema Bogu stvori i oblikuje vaš um.
S druge strane kad prema svijetu djelujemo blago, s puno ljubavi, na uzdižući i vrli način, kundalini će u našem sustavu biti uspravna i istodobno će nas osvježavati, te iz nas na uzdižući način zračiti prema drugima. Ukoliko prema drugima krenemo djelovati naglo, silovito, nasilno, iz mržnje ili na drugi negativan način, može nam se desiti da kundalini “sijevne” kroz naš sustav i doslovno ga sprži; u najblažem će nas slučaju boljeti glava. Isto će nam se desiti ukoliko prenaglo nekom tehnikom yoge pokušamo izvući snagu iz sustava, primjerice nakon duljeg razdoblja nevježbanja ili zagađenosti svjetovnim aktivnostima; zbog toga treba postupno i blago dizati energetsku razinu sustava, i uvijek početi od temeljnih vježbi i afirmacija, kako bi se naš sustav imao vremena prilagoditi. Čak je i najnaprednijim yoginima bolje uzeti tjedan dana za postupno podizanje energetske razine, nego pokušati učiniti isto za pola sata; rezultat će u svakom slučaju biti bolji i trajniji, a opasnosti neće biti. Može se reći da je kundalini sila života, sâm naš život. Život upravlja životnom energijom, koju tada možemo opažati. A što je život kao takav… odgovor na to dan je u Bogu, jer je život u svojoj biti sila Božanskog očitovanja. Kundalini je, dakle, naš osobni aspekt Božanske prisutnosti, sila koja nas može vratiti Bogu, spojiti s Njim, jer dolazi od Njega. Kad spojimo tu silu Božanske manifestacije s vlastitom dušom, o čemu se govori kao o sjedinjenju Atmana i kundalini, mi u osnovi zatvaramo krug Manifestacije, postižemo sjedinjenje života i svijesti, u posve budnom življenju života, kojeg vidimo ne više kao naš vlastiti, nego kao sveopći, Božanski. Punim buđenjem kundalini mi, dakle, živimo svjesni i blaženi na Božjem pogledu, sunčamo se u Njegovoj unutarnjoj naravi sat-cit-ananda. Imaju li sva živa bića kundalini? Dakako; inače ne bi bila živa. Naravno, ona nije u svih bića podjednako jaka, odnosno intenzivna, a nije ni u jednakoj mjeri probuđena. I životinje imaju i čakre, kao i nadije, ali, dakako, stupanj njihove razvijenosti daleko zaostaje za čovjekovim energetskim sustavom. Rezultat pranajame je udghata ili budenje kundalini. Kod tog postignuća, vrijeme i prostor se približavaju i konačno se susreću u jednoj određenoj točki. Kada se sjedine, dešava se eksplozija i ta eksplozija je poznata kao buđenje i manifestacija kundalini. Ova kundalini je izvor primalne snage, uspavane, vječne sile koja je u čovjeku inherentna milionima i milionima godina. Po tantri i jogi, ini nismo rođeni po prvi put, niti ćemo zauvijek umrijeti. Kod prosječnog čovjeka Kundalini Šakti ili Evolutivna Sila leži uspavana u svom najnižem centru. Dokle god Kundalini Šakti prebiva u Muladhara ćakri (najnižem od šest glavnih energetskih centara) takvi ljudi su/ostaju preokupirani samoodržavanjem, hranom/jelom, spavanjem i seksom.
Energija stvaranja, svjetlost, ta sveprožimajuća svijest pleše svoj razigrani ples atoma na sićušnom nebu, kao i ples zvijezda u nepreglednom, osamljenom kazalištu vremena i prostora. Snaga stvaranja, svladava prepreke tromosti Prirode pridržavajući se njenih zakona. Sve se povezuje u cjelinu uspostavivši savršenu koordinaciju vlastitih funkcija. Ovo je kreativni princip jedinstva, božanska zagonetka postojanja, koja onemogućava bilo kakvu raščlambu. Sklad cjeline tako nastale ostvarivale su veću slobodu izražavanja sebe, nakon čega su unutar sebe počele uobličavati i razvijati organe s novim moćima, novim sposobnostima.To je stupanje evolucije neprestano razotkrivalo potencijale života. Ova evolucija, energija na fizičkoj razini ima ograničeni doseg. Pojavom čovjeka skrenuo je pravac ove evolucije neograničenim napretkom omogućivši razumjeti beskraj vlastitih sposobnosti. Plamen je upaljen proces evolucije dosegnuvši čovjeka mora biti dokučen u jedinstvu s njim. U ovom idealu jedinstva on shvaća vječno u vlastitom životu i bezgranično u svojoj ljubavi. Jedinstvo više nije tek subjektivna ideja već poticajna istina. Kakvo god ime dobila i kakav je god oblik označava svijest o ovom jedinstvu je duhovna i naš je napor da budemo toga dostojni naša vjera. Neprestano čeka da se razotkrije kroz našu svijest sa sve savršenijom jasnoćom. Mi imamo oči i one nam prenose viziju tvarnog svemira.Također imamo unutarnju sposobnost koja nam omogućava da pronađemo vezu s najvišim čovjekovim sebstvom, svemirom osobnosti. Ta je sposobnost jasnoća naše imaginacije na svojoj višoj razini prirođena jedino čovjeku. Božansko načelo jedinstva nikada nije bilo pitanje unutarnjeg međuodnosa . Ovo je spoznato tijekom najranijih faza evolucije višestaničnog života. Najsavršeniji je unutrašnji izraz u vlastitom tijelu ostvario čovjek. Ali najvažnija je činjenica da je čovjek također dosegnuo izražavanje života u suptilnijem tijelu onom izvan fizičkog sustava. Ne zaboravimo da je višestruka osobnost ljudskosti je besmrtna. Ona nam nudi viziju naše sveukupnosti, suvišnu biološkoj nuždi fizičkog opstanka; svrha joj je u nama probuditi osjećaj savršenstva – naše naslućivanje besmrtnosti.
Savršenstvo je najpotpunije izraženo u Vječnom Biću, onoj jednoj sveprisutnoj svijesti, nadahnjujući ljubav prema tom idealu u pojedincu sve žešće ga tjerajući da to pojmi. Žele li postojati kod životinja i ljudi je podjednako neophodan razvoj inteligencije i fizičke snage; ali je u čovjeku osobit jedinstven razvoj njegove svjesnosti. Ona postupno produbljuje i proširuje ostvarivanje vlastitog besmrtnog bića savršenog i vječnog. Ovo potiče one njegove tvorevine koje razotkrivaju njegovu božanstvenost – to jest njegova ljudskost – u različitim prikazima istine, dobrote i ljepote; u slobodi djelanja koje nije namijenjeno koristi, već njegovom najvišem izražavanju. Fizička smrt za ostvarenog i rođenje ne znače mu ništa, a promjene na tijelu su kao promjene odjeće ili kao da ide iz jedne sobe u drugu. Za takvu osobu doista možemo reći da postoji, jer je postala jedno s Postojanjem; da zna jer je postala jedno sa Znanjem; i da uživa blaženstvo jer je postala jedno s Blaženstvom Apsolutom. Ona se ne treba ponovo vratiti svijetu tame; budući da je ušla u svijet Svijetla. Ako ga suosjećanje prema čovječanstvu potakne da ponovno zauzme tijelo, on se rađa kao slobodna duša uvijek svjesna svoje božanske prirode
Pojedinac mora postojati zbog igre Svijesti. Čovjek zna i rabi beskonačni aspekt svijeta time postigavši veličinu. Otkriva vlastitu istinu u savršenstvu tako dosežući svoje ispunjenje. Na površini bića imamo neprestano promjenljive faze pojedinačnog Ja, ali u dubinama prebiva Jedno Biče ljudskog sjedinjenja nedohvatan izravnoj spoznaji. Ideja ljudskosti našega Boga ili božanstvenosti tema je svih duhovnih pravaca. I Čovjekov duhovni svijet također potvrđuje neprestano odricanje od pojedinačnog. U fizičkom svijetu za razliku od tvarnog ovaj duhovni proces nije tako jednostavan jer inteligencija i volja čestica mora biti usklađena s univerzalnim duhom. U jednom je stihu iz Upanišada rečeno kako je ovo mjesto vječnog kretanja svijesti prožeto vrhovnim jedinstvom te je stoga nemoguće postići istinski užitak zadovoljavajući pohlepu već samo kroz predavanje ovog našeg zasebnog sebstva Univerzalnom Sebstvu. Isa Upanišade; Vrhovna Duša koja ispunjava sve pokretljive stvari Bog je ovog ljudskog svemira čiji um dijelimo u svekolikom našem istinskom znanju, ljubavi i služenju i čije je razotkrivanje u sebi kroz odricanje od sebe najviše dokončanje života.
Gubljenje svjesnosti ne znači ništa drugo do gubljenje veze sa samim izvorom, odnosno gubljenje kontakta s onim sto mi zapravo jesmo. Kad se taj fenomen zaboravljanja produži, kada se svjesnost jako smanji, tada se identificiramo s objektima svijeta. Ljudska svijest kroz evoluciju svijesti prolazi više razina. Za većinu duhovnih aspiranata prvi stupanj je razumijevanje i usvajanje ljudskih vrijednosti kako bi pročišćenim umom putem duhovne discipline, satsang, badjan i druženjem s dobrim društvom (onim koji su usmjereni na najviše aspekte božanskih vrijednosti) usvojili, razumjeli i življenjem mogli stupiti ka višoj razini nakon pročišćenja uma božanska svijest. Na ovom stupnju aspiranti i pojedinci koji su već postigli stanje yoge (miran um) život nevezanosti, neprijanja i neovisnosti o svijetu. Kao što jedan zvuk stvara između dva brda različite odjeke, jedna svijest doživljava mnogolikost unutar sebe, sa zamislima “ovo je ja” i “ovo je moje” itd. Jedna svijest vidi mnogolikost unutar sebe kao što sanjać opaža mnoštvo objekata unutar sebe. Dio ljudske psihe čine šest negativnih kvaliteta: kama (želja), krodha (ljutnja), lobha (pohlepa), moha (zavaravanje), mada (ponos), i matsarya (ljubomora). Iste se ove kvalitete reflektiraju na vanjski svijet. Stoga, održavajte svoju unutarnju svijest čistom, što omogućava pristup sebe-izvoru.. . Jedan je entitet koji poput niti u perlama brojanice prožima cijeli univerzum. Taj entitet prisutan je u svemu kao duša i svijest.Zato bismo trebali težiti stanju u kojem Iako smo svi rođeni u ljudskom tijelu, na spiritualnom planu mi nismo u istoj točc i. Ako posjetite školu, razumjet ćete što znači evolucija. Svi učenici idu u istu školu, ali ne u isti razred. Oni napreduju kroz različite stupnjeve obrazovanja sve dok konačno ne dospiju u završni razred. Na isti način, ljudska svijest evoluira milijunima godina. Kada promatramo čovjeka kao ljudsko biće, onda možemo promatrati njegovo: – fizičko tijelo – emotivno tijelo – mentalno tijelo i – njegovu svijest. U procesu rada na sebi nevažnije je usmjeriti duhovnu praksu (sadhanu) na svijest.
Duhovni život prosječnog čovjeka se obično svodi na promatranje svog fizičkog tijela . Kao i što doživljava, kako izgleda, kuda se kreće, i nakon toga sto se zbiva s njegovim emotivnim i mentalnim tijelom usmjeren na utjecaje okoline uvjetovan od drugih, u stalnom previranju i neodlučnostima. Različito na njega utječe u svojim raznim vidovima energija stvaranja, u svojoj ljepoti, svojem neizbježnom nizu događaja, svojim mogućnostima; a svijet mu se razotkriva jedino preko različitih utjecaja na osjetila, imaginaciju i moć rasuđivanja. Svijest, a ne pojedinačni čovjek, koji boravi u ograničenom vremensko-prostornom okružju, baveći se neposrednim životnim potrebama, je duhovna snaga. Zato i postoji ono što se u našoj civilizaciji naziva napretkom; jer on predstavlja tu energiju stvarnja prisutnu u svemu kroz svoje savršenstvo.Osoba ga teži dosegnuti šireći granice znanja,sposobnosti,ljubavi,veselja, tako pristupajući univerzalnom. I najudaljenija je zvijezda, čija varljiva poruka jedva dotiče rub najmoćnijeg teleskopa,povezana s čovjekovim umom . Stoga nikad ne prestajemo vjerovati kako ćemo nastaviti prodirati sve dublje u zagonetke njihove prirode, uma, postojanja. Koliko poznajemo istinu o zvijezdama, jasno nam je sve ono što spoznajemo o sveobuhvatnom čovjekovom umu. Čovjek tijekom dana zbog stalnog lutanja uma potroši ogromnu energiju, a još veću u stanjima snažnih emocija. Što osoba ima vise emocija, na nižem je stupnju duhovnog razvoja. Moramo razumjeti ne samo um koji promišlja, već i stvaralačku imaginaciju, ljubav i mudrost.Oni pripadaju Vrhovnom,čiji je Duh posvud oko nas. Ljubav prema Njemu uključuje ljubav prema svim stvorenjima, nadvisivši dubinom i snagom sve druge ljubavi, vodeći tegobnim naporima i mučeništvu bez drugoga dobitka osim njenog ispunjenja. Klasični spisi o Jogi izričito izjavljuju da ljudsko biće mora naučiti organizirati i koristiti psihički instrument, preuzme potpunu kontrolu nad njim i usmjeri ga, kako bi omogućio prikupljanje najdubljeg znanja o sebi i svijetu. Sva tijela osim ljudskog su tek instrumenti za stjecanje iskustva plodova djelovanja. Ljudsko je tijelo jedini instrument kojim se stječe oslobođenje duha iz materije. Upanišad Vahini, str. 63 Što je izvor svih stvari? Svijest, čista svijest, je jedan izvor iz kojeg sve potječe. Ako ste svjesni i identificirani za bilo sta, znajte da je to mentalna svjesnost. Ne Svjesnost koja je Izvorna, Svjesnost vaše Prirode.
Naslovi Vede kažu, kad shvatiš da je tvoja suština čista svjesnost – ono što gleda kroz tvoje oči i sluša kroz tvoje uši – onda je to savršeno. Što se tiče pojma i smisla Savršenosti i to treba prvo definirati. U kojem smislu se pita da li je savršenost potrebna. Da li pita aspirant ili neko na materijalnoj ravni. Savršenstvo u duhovnom (atma principu) smislu znači Svjesnost. U nekom drugom smislu možemo i ovo reći. Na primjer, temperatura tijela je 36 ° celzija. Kad je to vaša temperatura, vi ste savršeno normalni ili Piramida mora biti savršeno postavljena u odnosu na strane sveta: sjever, jug, istok i zapad. U duhovnoj praksi (sadhani) i ka putu samoostvarenja potrebno je postići cjelovitost, svijenost. Postići stanje cjelovite budnosti. To je isto što i savršenost ili božanskost. Ako pojedinac prodre
u samo jednu od poznatih tehnika yoga koje, on će spoznati punoću koja se širi dan za danom i postići će najviše savršenstvo. Savršenstvo je čovjekova priroda, samo što je to skriveno i zatvoreno velom neznanja i blokada i tako onemogućeno u svom vlastitom postojanju .. Ako je čovjek u stanju ukloniti prepreku, sam priroda izranja iz njega. Tada on stiče moći, koje su već bile njegove. Jedino ako uspijemo uspostaviti kontrolu nad tim vrtlozima duha, možemo otvoriti mogućnost ovladati svom pranom u univerzumu. Jogin koji je to ostvario, postigao je savršenstvo; on više nije podčinjen nijednoj sili. On postaje skoro svemoćan, skoro sveznajući. Patanđali, izjavljuje da je istinski cilj evolucije izražavanje savršenstva, koje već postoji u svakom biću; on dodaje da je to savršenstvo zatvoreno i da se beskrajna plima bori da izrazi sebe. Sva ta borba i nadmetanje samo su posljedica našeg neznanja, toga što ne znamo pravi način otvoriti branu i pustiti vodu da uđe unutra. Ta beskrajna plima, koja je sa one strane, mora se izraziti; ona je uzrok svake manifestacije.
Kad si svjestan onda je sve kroz tu svjesnost savršeno. U drugom smislu univerzalnom, «Savršenost je sve kako je», jer evolucija je uvijek na bilo kojem stupnju savršena. Tako i evolucija duše savršena je kakva je kod bilo koga. Cjelovitost znači sveukupnost, savršenost i potpunost. Spoznaja naše vlastite božanskosti je savršeno blaženstvo. Sve što postoji u prirodi, sve manifestacije samo su kombinacije i ponovne kombinacije te tri snage. Prema samkhja filozofiji, priroda je podijeljena na različite kategorije. Jastvo čovjeka je izvan svih tih kategorija, izvan prirode. Ono je blistavo, čisto i savršeno. Tako možemo reći da povezanost s Bogom rađa uzvišenu, božansku svjesnost, transcendentalnu u odnosu na materiju, a njen rezultat je uvijek savršeno djelovanje.
Možemo reći da kad je sklad u jedinstvu onda savršeno dijelujemo na svim razinma svoga bića. Zato se traži jedinstvo misli riječi i djela Savršeno ravnovjesje uma, samãdhi, je stanje u kojem je um pobijedio svoju uobičajenu ćudljivost i postao transparentan prema ãtmanu. Odmah uz fizičku čistoću, trebate razvijati diskriminaciju (razlikovanje) jer, “nerazlučivanje je krajnji/izvorni uzrok (okova)” (Samkhya aforizmi III:74 i treća knjiga, i Bhagavatam, 5. poglavlje). Postigavši savršeno razlučivanje/diskriminaciju Sebe (od onog što individua nije) – individua je vječno slobodna. Da bi se postiglo ovakvo razlučivanje/razlikovanje, preporuča se (satsang ) druženje s onima koji su otkrili Istinu, žive istinu i jesu uvijek istina. I ono što se traži je poseban naglasak na slušanje istine i to ne samo jednom nego ponovo i ponovo, sve dok se ne postigne Oslobođenje (Samkhya aforizmi IV:1-3).
Sticanjem višeg znanja sadhanom, i kroz yogu, čovjek može steći savršeno znanje o tijelu, umu, intelektu, Sebstvu i životnoj sili. Čovjek shvaća da je svijest kombinacija energije i znanja. Počnite osjećati moćnu Božju prisutnost. Ona samo čeka priliku da se pokaže. Ako ste svjesni tog dara, nećete raditi po svom, nego ćete reći: ‘Bože, molim Te, Ti djeluj kroz mene, Ti se odazivaj kroz mene, Ti me usmjeravaj.’ I tada će vaše ponašanje postati savršeno. Bez obzira o kojoj se duhovnoj školi radilo, sve one koriste filigranski precizne metode za transformaciju grube i neznanjem opterećene ljudske svijesti u savršeno čistu Budddhinu mudrost, ispunjenu sveobuhvatnom ljubavlju za sve što živi. Možemo reći i o ovo; Ako misliš da si svoje misli i osjećanja – onda ćeš imati dobre misli koje ne možeš zadržati i loše koje postaju jaće kada se
boriš sa njima. Ipak, kada shvatiš da je tvoja suština čista svjesnost – ono što gleda kroz tvoje oči i sluša kroz tvoje uši – onda je to savršeno.
Jer ako je sve od Boga nema pogrešno već očitovanje koje je savršeno takvo kakvo je. Sve što je stvoreno u Ljubavi, je savršenstvo toliko golemo da sadrži bilijune zvijezda i planeta na svom putanju, a iskre Ljubavi su stvorile bezbrojne živote..koji se savršeno razvijaju u Ljubavi. Sama Puruša se nikada ne mijenja. Bez obzira što radili, to neće uništiti vaš sjaj, vašu cijelu prirodu, zato što na Dušu ništa ne može utjecati; samo se jedan veo rasprostire ispred nje, zaklanjajući njeno savršenstvo Naše pravo biće u svojoj suštini je blistavo, savršeno i čisto.
Buđenje je svojstvo čiste svijesti. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, i nikada se ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo svijesnim ljudskim bivstvovanjem. Emocije koje su duboko potisnute u podsvijest, angažiraju veliku količinu naše energije, da bi ostale tamo gdje nam najmanje smetaju. Nakupljeni bijes, tjeskoba, tuga ili kronično nezadovoljstvo nastali su zbog uobičajenog dualističkog gledanja na svijet; dobro-loše, korisno-štetno uzrokovano slabim intelektom i uzrokovanostima. Kod osoba koji slijede nekom praksom samoosviještenja duhovno uzdizanje, mozak se treba povezati u jednu cjelinu. Sve što želimo u životu može se postići kroz buđenje višeg uma. Ono čega smo svjesni unutar sebe je kombinacija materije i svijesti. Svjesni smo materije -materijalnog tijela i uma – ega, čula i objekata percepcije. Kada svijest ovlada materijom, javlja se spiritualna vizija. Duhovno buđenje je prisutno u svima u svemu..Kada prepoznate nesvjesno u sebi, ono što omogućava spoznaju jeste svijest koja se izdiže, jeste sam čin buđenja. Ne možete se boriti protiv ega i pobijediti, isto kao što se ne možete boriti protiv tame. Svjetlost svijesti je sve što je potrebno. Vi ste ta Svjetlost. Transformacija i novo rađanje naše svijesti dolazi bez uvjetovanosti koja sputava. Jer to je način da se oslobodi onu količinu energije koja je bila vezana uz lažnu sliku sebe i svijeta.. Zato se osjeća golemo olakšanje i porast svijesti svaki puta kada se oslobodimo neke duboko potisnute negativne emocije, stava ili podržavanja neispravnosti. Iz toga proizlazi da «emocije koje su zakopane žive ne umiru nikada». Mentalna vezanost je teško prepoznatljiva, jer se skriva iza nekih uobičajenih aktivnosti, i samoobmana, iza kojih leži nemoć, slabost i donesena karma ponovne patnje.
Energija koja se ne kanalizira kroz istinu i ispravnost cesto se manifestira kroz neumjerenu potrebu za hranom, bijesom, trošenjem, ljutnjom i nekim drugim oblicima ponašanja i odlukama koje u sebi sadrže začarani krug ponavljanja istog.. Zajednička osobina tim ponašanjima je negiranje stvari i događaja kakvi jesu u izvornom obliku iz kojih su potekli. Vi sami ste svoj svijet. I zato kad promijenite svoj stav mijenjate upravo onaj svijet u kojem postojite. Veliko je neznanje željeti da se drugi ili svijet promjeni. Potrebno je razumjeti da mi svi živimo ne živimo u istom svijetu i nismo svi suvremenici. Netko možda živi u prošlosti. kako onda može biti vaš suvremenik? Takvi nikad nisu tamo gdje jesu. karakterizira ih
stalne brige. Netko drugi je možda u budućnosti, uvijek u onom što još nije bilo. kako on može biti vaš suvremenik.?
Opažanje vanjskog svijeta koje primamo putem osjetila je proces koji teče potpuno automatski, i mi smo nesvjesni svih pogrešaka koje u tom procesu nastaju. Zbog toga vjerujemo da svijet koji nas okružuje upravo onakav kakvim ga vidimo usprkos neizbježnom zaključku da drugi ljudi taj isti svijet vide nešto drugačije. Pitamo li se ikada zašto je to tako i čije je viđenje svijeta ispravno? Odgovor je samo jedan: ničije viđenje svijeta nije stvaran svijet. Pojedinci odlučni za preobrazbu svijesti shvaćaju da vrijeme ne igra nikakvu ulogu, jer odlučiti upravo “sada” je prvi korak započeti svoj duhovni rast. Sve informacije koje do nas dolaze prolaze kroz mentalne filtre koji brišu, iskrivljuju, sortiraju i uopćavaju ulazne podatke. Najvažniji filter onaj koji preobražava, koji smo sami vlastitom voljom, ustrajnošću i odlukom usvojili primjenom duhovnih aspekta u sebi i svemu . Sustav duhovnih vrijednosti je najbitniji od tih filtara, jer ono što je na vrhu liste vrijednosti usmjerava naše aktivnosti, diktira prioritete, određuje uvjerenja, bira metode, briše vezanosti, utjecaje i nebitne informacije, ukratko, oblikuje naš standard ponašanja u svim dnevnim situacijama, ustrajno, nepokolebljivo i čvrsto.To su aspekti čišćenja svijesti.. Zbog toga slabi umovi ponavljaju iste inkarnacije jer nisu usvojili više standarde istine i ispravnosti utječući na svoje filtere koji su definirani upravo jasnom odlukom provoditi zadana načela, u život.
Otvorenost za istinu, bez obzira na posljedice, bez obzira na to kamo će vas to dovesti, čak i kada ne znate kamo bi vas to moglo dovesti. To je snaga odluke. Ne uvjerenje, nego snaga, koja donosi novo iskustvo.. Druga važna odluka je spremnost shvatiti, slušati, i ispitati cijeli svoj sustav razmišljanja. Obratite se! Prihvatite novi odlučan duh. Prihvatite novi način gledanja na stvari! Jer “kraljevstvo je među vama!” Rijetki su kršćani koji to shvaćaju ozbiljno. Znači ono prvo što trebate učiniti probuditi se, suočiti se sa činjenicom da je to svitanje puta ka slobodnom postojanju u sebi. Shvatite da možda imate pogrešna mišljenja, i da prihvaćanjem viših vrijednosti konačno mišljenja utječete na sveprisutnu energiju svijesti i na taj način sudjelujete u stvaraju i buđenju ljubavi, slobode, sreće. Tko želi biti potpuno slobodan, mora se odreći i posljednje konkretne stvari, osobne svijesti o vlastitom JA . Ja-osjećanje se treba napustiti kako bi se vrata otvorila i svijest posvema utonula u Oca, te se s NJIME stopila, s APSOLUTNIM, VJEČNIM. Ja je prva misao koja se rađa s nastankom čovjekove svijesti , te ujedno i posljednja misao koja ga prati do vrata kroz koja ponire u stapanje. “Ja sam početak, sredina i kraj svega”, kaže se u Bhagavad-giti.
Osnovna stanja ljudske svijesti prema Upanišadama Upanišadski mudraci su našli ključ: u dubokom snu “Ja” koje promatra razdvaja se ne samo od tijela nego i od uma. To je najdublji i najuniverzalniji sloj nesvjesnog. “Ne postoji radost u konačnom; radost postoji samo u beskonačnom.”
Ovo je poruka Upanišada. “Brahman je sve, a Atman (Ja) je Brahman. Ovo Ja ima četiri stanja svijesti” (Mandukja Upanišada, I.2). Budna svjest – vaišvanarau ovom stanju čovjek živi sa svim čulima okrenutim ka vanjskom, svjestan samo vanjskog svijeta, nalazeći čulna zadovoljstva u materijalnim predmetima i uvjeren da je njegova svijest identična sa fizičkim tijelom. Budno stanje je normalno stanje prirodnog čovjeka, koji bez razmišljanja prihvata Univerzum onakvim kakvim ga je našao.
Stanje sanjanja -taiđasa. U ovom stanju čula su okrenuta ka unutra, kada čovjek razrađuje utiske o prošlim djelima i sadašnjim željama. Sanjanje je iskrivljenje čak i one ograničene, uslovljene stvarnosti, ali je na određeni način više stanje, s obzirom da u njemu proživljujemo naše utiske o iskustvu a ne direktno samo iskustvo. Um je sada aktivan, mada nezavisno od čulnih organa, i bez svesti o grubotvornom tijelu. Stanje dubokog spavanja bez snova – prađna.U dubokom snu bez snova više nemamo nikakvo osjećanje “ja” koje smo potpuno ostavili iza sebe; ali te činjenice nismo svjesni. Ne posjedujemo nikakvu svijest o vanjskom svijetu, kao ni o unutrašnjem. U dubokom snu nismo svjesni ni oblika ni utisaka; svijest je neizdiferencirana, i individua toga nije svjesna. U pradžni nema ni uma, i nema osjećanja odvojenosti i dualnosti. Sva ova tri stanja su samo oblici pravog Ja i stanja koja doživljavamo prije prosvjetljenja; Ja je najbliže svojoj pravoj prirodi u stanju dubokog spavanja bez snova. Turija, četvrto stanje, to je supersvjesno stanje.
Cjelokupna stvarnost je tu, unutrašnja kao i vanjska: ne samo materija i energija, već i sve vrijeme, sav prostor, kauzalnost i stanja svijesti. što ostaje kada se ukloni svaki trag individualnosti? Upanišade to nazivaju sat , čisto biće, jer se tek u izdiferenciranosti ovog jedinstva stvorene stvari stiču svoje ime i oblik. Mudraci su ga nazivali Braman, od korijena riječi brih , “širiti se”.
Mnogi ljudi provedu veliki dio svog života u stanju nezadovoljstva, ili negativnih stanja . Toliko su poistovjećeni s njim da ne mogu napraviti odmak i to sagledati do izvora.. Ono što leži u pozadini takvih osjećanja su izvjesna nesvjesna vjerovanja, tj. misli. Vi stvarate te misli baš kao što sanjate svoje snove. Na taj način osoba nije svjesna, i tek do onog trenutka kada postane svjesna negativnog stanja unutar sebe, to je tek početak okretanje k sebi. Dok se ne dođe do te svijesti, i dalje su poistovjećivanja prisutna i to je onda ego Kada se jednom ostvari određeni stupanj Buđenja , povećava se i postojanje usmjerene pažnje u ljudskoj percepciji, ljudi mogu osjetiti božansku suštinu života, jedinstvenu svijest ili duh koji obitava u svakom stvorenju, svakom obliku života, i prepoznaju je kao dio osobnog bića i, samim tim, su svijesniji sebe. Sve što je potrebno da biste se oslobodili ega jeste da postanete svjesni njega, jer su ego i svijest nekompatibilni. Svijest je sila koja je sadržana u sadašnjem trenutku. Zato je možemo i nazvati Prisustvom.
Svaka osoba predstavlja prirodno stanje svijesti bez ikakvog kretanja unutar te svijesti. To znači, svijest bez misli, bez emocija, bez ikakvih impulsa koji se kreču kroz svijest, jednostavno svijest koja postoji. Ako se .unutar te svijesti pojavi bilo kakav impuls, bilo kakva želja i ako ta želja proizvede misao i emociju i tada dolazi do kretanja. Kretanje unutar svijesti nam omogućuje pozornost. Ta pozornost ili pažnja se neprekidno kreće unutar svijesti s misli na misao, s emocije na emociju, s jednog vanjskog objekta na drugi. Posljedica koncentriranja na objekte u pokretu (kretanja primarne pažnje s objekta na objekt) je obično potpuno zaboravljanje ili bolje rečeno gubljenje svjesnosti. Gubljenje svjesnosti ne znači ništa drugo do gubljenje veze sa samim izvorom, odnosno gubljenje kontakta s onim sto mi zapravo jesmo. Kad se taj fenomen zaboravljanja produži, kada se svjesnost jako smanji, tada se identificiramo s objektom koncentracije. Ono što je potrebno sadanom i vježbama svijesnosti doživjeti prazninu naše svijesti. Tada je moguće otkrit još dva svojstva svijesti. Ta svijest posjeduje budnost i svjesnost. Svi ljudi tijekom dana, od trenutka kada se probude su budni, međutim, nikada ne obraćaju pažnju na tu budnost, niti je mogu naći. Svjesnost bi bila/fenomen svijesti preko koga jasnije opažamo svijet. Često kažemo svjestan sam ovog, svjestan sam onog. Čovjek nikada tijekom života ne dođe u situaciju da kaže: “Svjestan sam svoje svjesnosti, ili budno pratim svoju budnost, ili budno sam prisutan u svojoj budnosti. ” Razlike između svjesnosti i budnosti su minimalne. Primjerice, kad gledamo film, mi se poistovjećujemo s njegovim junakom. Proživljavamo sve što taj junak proživljava, čak do te mjere da nam je lik u filmu stvarniji od glumca. U većini naših akcija dolazi do fenomena zaboravljanja budnosti i poistovjećivanja s objektom koncentracije. Kad god smo usmjereni i koncentrirani na nešto, naša primarna pažnja je na tom objektu. Ako se usredotočimo na plamen svijeće, tada je pozornost na njemu. Ako se tada odjednom koncentriramo na lijevu ruku, tada je naša primarna pažnja na njoj.
Biti u prirodnom stanju svijesti znači ne vezati se ni za što. Naša primarna pažnja ostaje u stalnom stanju mirovanja, mi funkcioniramo na način kao da nam je sve svejedno. Razumijevanje funkcioniranja primarne i sekundarne pažnje je važno u okviru učenja o prirodnom stanju svijesti. Duhovni život prosječnog čovjeka se obično svodi na promatranje svog fizičkog tijela, što doživljava, kako izgleda, kuda se kreće, i nakon toga sto se zbiva s njegovim emotivnim i mentalnim tijelom. Emocije i misli prosječan čovjek smatra okosnicom života, poistovjeti se sa svojim mislima i emocijama i nikad ne ode dalje od toga . Sada je već poznato onima koji su potanko ušli u duhovnu znanost da je svaka misao, svaka emocija, energija. Čovjek tijekom dana zbog stalnog lutanja uma potroši ogromnu energiju, a još veću u stanjima snažnih emocija. Bez obzira na to što su se u današnjem životu promijenile mnoge stvari, od udobnosti i lakšeg zarađivanja materijalnih dobara, čovjek nije postao sretnije biće. To se događa zbog toga što mu je um uvijek vani, a kad god je pozornost vani, čovjek je nezadovoljan i nesretan. Kada je čovjek u prirodnom stanju svijesti on je u skladu sa prirodom, postojanjem. Postići budnost okosnica je svih metoda i učenja najviše duhovne razine.
Kad god se koncentrirate na vanjske objekte, energija se spušta. Kad god u mislima razvijate neku akciju ili kretanje (seks, posao, putovanje) energija ide naniže. Vaše istinsko biće se nalazi iza područja kretanja, akcije, ili borbe. Kad god se misli ispunjene akcijom nađu na vašem duhovnom ekranu, dolazi do spuštanja energije.
Zaboravljamo što je istinska bit ljudskog bića. To je postojanje u prirodnom stanju svijesti. Postići svijesnost onoga što se s vama zbiva.
Kada u skladu sa svojom vlastitom prirodom Apsolut (brahman) otvara i zatvara oči, nastaje ono što je znano kao stvaranje i rastvaranje univerzuma. Neispravnom razumijevanju, “ja” (ahamkara) izgleda kao nečista zamisao u beskonačnoj svijesti. No kada se “ja” pravilno razumije, njegovo se značenje doživljava kao beskonačna svijest. Kada se ova istina otkrije čovjeku čistoga duha, njegovo se neznanje odjednom rasprši. Drugi se drže svoje vlastite neistinite zamisli, kao sto se dijete drži zamisli o postojanju utvare. Kada čovjek spozna lažnost “ja” kao odvojenog entiteta, kako može vjerovati u druge zamisli (kao sto su nebo, pakao itd.) koje su vezane uz njega? Čežnja za nebom, cak i oslobođenjem, javlja se u čovjekovu srcu samo tako dugo dok se doživljava “ja” kao entitet. Dok traje “ja”, u životu postoji jedino nesreća. Svijet nije ništa drugo već čisti prostor svijesti . Čovjek se “ja” zamisli može osloboditi samo samospoznajom. Međutim, visi oblik “ja”, proširen do neograničenosti, koji stvara osjećaj “ja sam jedno s čitavim univerzumom, ne postoji ništa osim mene”, spoznaja je prosvijetljene osobe. Druga je vrsta “ja” čovjekov osjećaj da je “ja” krajnje fino i atomske strukture i stoga različito i neovisno o svemu u ovom univerzumu. Tome se također ne može prigovoriti jer vodi do oslobođenja. No ranije opisano “ja” predstavlja čovjeka čije se sebstvo poistovjećuje s tijelom i mora se odlučno odbaciti. Discipliniran napor tijekom vašeg života potreban je kako bi se osigurala konzumacija duhovnog. Um mora težiti činjenju dobrih, čistih djela. Svatko se mora strogo preispitati, uočiti vlastite sklonosti, zapreke i težiti ka preobrazbi lažnog ja ka stvrnom sebe. Kada netko shvati svoje slabosti i nadiđe ih, to je kao da je ponovno rođen. Ovo je pravi trenutak Buđenja. Zbog toga, živite život izbjegavajući tupost i nečiste misli, slabost i nemojte se vezati za svijet. Budite u svijetu kako vaše dužnosti to zahtijevaju, u duhu nevezanosti. Test pomoću kojega se može provjeriti je li neka aktivnost sveta sastoji se od ispitivanja stvara li ona vezanost ili nevezanost.Ako tako budete živjeli, vaši zadnji trenuci bit će čisti, slatki i blagoslovljeni.
Postojanim njegovanjem višeg oblika “ja”, niži oblik nestaje . Samospoznat se čovjek tada može baviti svakojakim djelovanjem ili ostati u osami. On nikako ne propada. Pozdravljam svijest koja je darovatelj plodova svih misli, svjetlo koje sja u svim svjetlima, vrhunski dobitak; ta savjest prožima sve udove, uvijek budna i živa, neprekidno titra u svim tvarima, i uvijek je homogena i neuznemirena kao u dubokom snu, a potpuno budna. Ta svijest je zbilja koja daje individualne značajke svakoj tvari u univerzumu. Iako unutar svega i tako blizu svima, ona je daleko – jer joj duh i osjetila ne mogu pristupiti. Stalna i homogena u budnom stanju, sanjanju, dubokom snu i četvrtom stanju svijesti, ona zasja kada nestanu sve misli, kada nestanu sva uzbuđenja i svaka privlačnost i odbojnost. Ta je svijest slobodna od želje i osjećaja ega i ne može se podijeliti na dijelove. Dostigni čovječe tu svijest koja je sve, a ipak,
iako je sve, ona je iznad mnogolikosti. Ona je kozmička mreža u kojoj je uhvaćeno bezbroj bića poput ptica; u njoj se očituju svi ovi svjetovi, iako se uistinu nikada nije dogodilo ništa.
Neznanje ili iluzija dijeli jedno na “ovo je živa Jiva” i “ovo je mrtva materija”. Voda ima sposobnost da bude smirena i nemirnaIsto tako brahman (Apsolut) može biti miran i nemiran. Takva je njegova narav. Mudri se ne drže ovakva pogrešnog gledišta. Tako je za neznalicu svijet stvaran i zato ispunjen patnjom dok je za mudroga isti svijet ispunjen blaženstvom; slicno kao što je za slijepca svijet taman, a za onoga koji vidi svijet je pun svjetla. Kako jedan brahman prožima sve, ne postoji ni mrtva ni živa osoba. Pa ni svijet. Ukratko dokle god je za nekoga svijet stvaran , ne može spoznati da su i materija i duh samo oblici jedne čiste svijesti. Ta je svijest po prirodi bitak i nebitak i mjesto odmora svega što je dobro i božansko. Ona igra uloge svih bića i izvor je svakog uzbuđenja i mira, iako je zauvijek sjedinjena i oslobođena. Ona je život svih živih bića, nestvoreni nektar koji nitko ne može ukrasti, uvijek postojeća zbilja. Ta svijest koja se odražava u osjetilima iskustva ipak je slobodna od njih i osjetila ju ne mogu doživjeti. U njoj uživaju sva bića, iako je sama po sebi čisto blaženstvo iznad svakog užitka – kao prostor uzvišena je, a ipak slobodna. Iako prividno čini sve, ona ne čini ništa.
Govoriti o zlu i bijedi je, besmisleno, jer oni ne postoje izvan nas samih. Sam svijet nije ni dobar ni loš. Sve razlike su tu kad se zaboravlja da smo očitovanje jedne Svijesti, (Apsoluta, Božanskog) Tko nam daje svjetlo? Mi sami sebi. Bilo kakvo žrtvovanje iz prošlosti danas više nisu istoznačni. Govoriti bilo kome o njegovoj božanstvenosti ima svrhu tek kod probuđenja koje se treba očitovati u svakom životnom pokretu. Religije svijeta postale su bez životne snage poput lakrdije. Ono što je ljudski bitno je neograničena ljubav i istinsko milosrđe. Ono što svima treba je postojanost i karakter, goruća ljubav, nesebičnost. Život koji je svjestan sebe.. Ta će svjesnost od svake izgovorene riječi učiniti ljubav. Hrabre riječi i hrabra djela su ono što daje životnu snagu. Kako netko može vidjeti zlo ukoliko se ono ne nalazi u njemu? Kako možete vidjeti lopova, ako se ne nalazi tamo, u srcu vašeg srca? Kako možete vidjeti ubojicu, ako i sami niste ubojica? Budite dobri i zlo će za vas nestati. Čitav će univerzum na taj način biti promijenjen. Još nešto je važno shvatiti. Ne možemo pokoriti cjelokupnu objektivnu okolinu. Shvatite čvrstom vjerom da su patnja i agonija ovog svijeta prividne i prolazne. Usmjerite svoj um na ovu veliku stvar i hrabro koračajte na putu Sadhane (duhovne vježbe), na neprekidnom putu predanosti Bogu. Samo je glina stvarna. Kako glineni lonac može postojati bez gline? Kako može posljedica postojati odvojeno od svog uzroka? Za mudre, Božansko Sebstvo je to što prožima sve i svakoga. Kada takva mudrost osvane, tamne sjene triju vrsta karme i to: Agama Karme (posljedice našeg djelovanja koja tek dolaze), Prarabdha Karme (posljedice naših trenutnih djela) i Sanchitha Karme (posljedice cjelokupnug djelovanja u prošlosti) pobjeći će od vas, ostavljajući vas čiste i slobodne! To je zato što Božja volja nema ograničenja ni iznimaka. Odlučite kroz duhovnu praksu osvojiti Božju Milost. Nemojte se obeshrabriti bilo kojim
rezultatom.U svijetu morate živjeti s osjećajem nevezanosti, “Udaseenabhava”, koji obilježava osobu koja je dosegla istinu. U ovom stadiju okusit ćete slatkoću Božanskog. Više vas neće mučiti sumnje ni smetnje, niti nevolje bilo koje vrste. Veliki sveci poput Suke, Sanake i Sanande živjeli su u toj vrsti blaženstva, s uvjerenjem u jednost s Bogom. Kao najviši instrument koristili su blistavi intelekt, očišćen od svake hrđe osjetilne privlačnosti. I vi to možete postići putem discipline i neprestanog napora.
Svaka promjena je samo u vama . Samo putem svjesnosti sebe, pronalazite da sve dolazi putem promjene subjekta. Na taj način jedinstvena svjesnost (budna svijest) kao što je i nedvojnost podiže čitavu svoju energiju i snagu – na subjektivnoj strani čovjeka. Ta svijest je sve što možete vidjeti i osjetiti. Ta budnost treba odjeknuti u svakom srcu. Zato toliko ponavljamo isti smisao riječi probudite se, budite odvažni!
Cjelokupna snaga i pomoć koju želite, nalazi se unutar vas samih, izgradite vlastitu svjesnost. U svim stvarima kao i u sebi treba odbaciti sve što vas slabi nemojte imati ništa s time. Sve lažnosti, poput predrasuda, navika, slijepih sljedbi, i ideja koje proizlaze iz promjenljivog i netrajnog um sistema je lažno slabi ljudsku snagu a time i čistoću svijesti. Nitko ne može dosegnuti uzvišenu istinu, sebe-spoznaju ako je njegov um zabavljen očitovanjima privida u promjenljivom svijetu uma. Ne krivite nikog zbog vlastitih pogrešaka, ne sudite drugih zbog osobnog neznanja, jer sve je posljedica vlastitog djelovanja. Pustite neka mrtva prošlost pokopa svoje mrtve? Ako je svet lažan, onda su i plan i njegov kreator takođe lažni (promjenljivi) . Realno, istinito je ono koje stvara, kreira, težnju; unutarnje podstiče vanjsko, a vanjsko odgovara, odaziva se, u učešću, korisnosti i naporu, pokušaju. Ali u konačnom, apsolutnom, ne postoji unutarnje, niti vanjsko, svjetlost svjesnosti je oboje, i kreator-stvoritelj, i stvoreno-kreirano, iskušenik i iskustvo, tijelo i utjelovljeno. Uvidite silu koja projecira sve ovo i vaši problemi će biti riješeni, bit će im kraj. Svjetovna osoba zaražena je ljubavlju prema materijalnom . Dočim ista ta ljubav, usmjerena k Bogu, vodi Njemu samom. Uistinu, predanost Bogu tehnika je koja vodi ljudskom oslobođenju i predstavlja najviši oblik Sadhane. Poklonstvo će doprinijeti mudrosti. Ljubav prema Bogu (poklonstvo) i mržnja ne mogu stajati rame uz rame. Kada je osoba ispunjena ljubavlju prema Bogu, neznanje će nestati, korak po korak. Ljubav prema Bogu beskrajno je blagotvorna i donosi samo najviše dobro. Njegujte predanost i ljubav prema Bogu, svojem Stvarnom Ja.. Ohrabrite se pogledati u sebe i konačno krenuti putem probuđenja, spoznavši tko ustvari Jeste. Sve sam stvaraš, i sam sve možeš i poništiti, zato krenite i ustanite, budite odvažni, budite jaki. Preuzmite svu odgovornost na vlastita leđa i znajte da ste kreator svoje vlastite sudbine, i svoje svijesti o Sebi..
Postoji jedna divna priča o Budi: Stigao je do vrata raja. Naravno, ljudi su ga tamo čekali.Otvorili su vrata i čekali ga. Ali je on okrenuo leđa vratima i pogledao u samsaru, u svijet – u milion duša koje su na istom putu, koje se bore u jadu i muci, koji se naprežu da stignu do
vrata raja i blaženstva. Vratar mu je rekao, ‘Uđi, molim te! Mi te čekamo; A Buda je odgovorio; „Kako mogu ući ako ostali nisu ušli. pričekat ću. To bi bilo kao da su moje ruke prošle kroz vrata, a stopala još nisu. Pričekat ću. Ne mogu samo ruke ući“ Ovo je jedno od najdubljih značenja smisla duhovnog puta, istine . To nam kaže da, u stvari, nitko se ne može prosvijetliti. Mi smo dijelovi jedni drugih, mi pripadamo jedni drugima, mi smo Cjelina! Netko može postati vrh, može postati jako veliki val – ali on ostaje u vezi sa malim valovima koji su svuda okolo.
Val nije sam, on ostaje jedno sa oceanom i sa svim ostalim valovima. Kako može val sam postati prosvijetljen? U ovoj divnoj priči se kaže da Buda još uvijek čeka. On čeka, niko nije otok, mi činimo kontinent, mi smo zajedno. Ja sam možda zakoračio malo dalje nego što si ti, ali nisam odvojen od tebe. I sada, ja duboko znam, za mene to više nije priča – ja vas čekam. Sada to više nije alegorija, sada znam da nema individualnog prosvjetljenja. Individue mogu malo iskoračiti, ali to je sve, one ostaju zajedno sa Cjelinom. Ono stvarno što ti jesi; Je stanje u kojem nisi odvojen od Totalnom. Tvoje najdublje najskrivenije biće je tvoja osnovna mogućnost rascvjetavanja. To je kao da cvijet daje odgovor umjesto sjemena. Sjeme ne zna -ali to je kao da cvijet, tvoja mogućnost, daje odgovor umjesto tvoje sadašnjosti; kao kad tvoja najviša mogućnost zauzme mjesto bilo čemu što ti jesi, i odgovara. Ili da budućnost zauzme mjesto prošlosti, nepoznato zauzme mjesto poznatom, bezoblično zauzme mjesto obliku — sve su ovo metafore, ali netko će razmeti njihovo značenje -kao kad tvoja starost zauzme mjesto tvom djetinjstvu, i daje odgovore. Na ovom svijetu sve je sjeme tuge. Ali uvijek kad se neko prosvijetli, probuđen zrak svjetlosti spusti se na svijet. Ako pratiš taj zrak svjetlosti, možeš doći do samog izvora svjetlosti, do sunca. Nemojte postati žrtve malih tehnika, maski i forme nekog koncepta obuzdavajući se i trudeći se biti što mudriji, sve to ostaje samo ukras. Vanjska disciplina je ukras. Svjetlost, svijest-sebe treba doći iznutra, ona se treba širiti iz centra prema periferiji. Ovog trenutka vaša sudbina se može ispuniti. Svi vi već jeste to što trebate biti, ostvarite to. Već jeste cilj, budite toga svjesni. Što čekate? Ne vjerujte u postepene korake – skočite, budite hrabri. Samo hrabri mogu pratiti Veliko Učenje . Zabrinuti, uplašeni; oni koji se boje smrti, koji se boje gubitka sebe, koji su uplašeni pred predajom, postat će žrtve malih tehnika, neke forme, ili sljedbe pravila. Zato što male tehnike možete kontrolirati ne radi ovo, ne čini ono; možete time upravljati, sve je pod nekom kontrolom.
Biti Cjelovit je predaja, predaja svoje kontrole i dopuštanje Cjelini da vas uzme da tečete sa njom. Prepustite se tecite. Shvati da se u ovom trenutku vrata mogu otvoriti. Shvaćate da ste sva dijela učinili u neznanju, niste bili svjesni onoga što ste radili, bili ste potpuno opijeni neznanjem; u mraku ste napipavali, po mraku ste ulazili u sukobe sa drugima, u mraku ste se spoticali, i tako se nešto događalo. No, za cjelinu za budnost potrebno je samo svjetlo, svjesnost. Nije istina da morate morate naći rješenja za milion dijela; samo se jedna stvar treba uraditi: nemojte ostati u neznanju, postanite svjesni.. Jednom, kada postanete svjesni, nestat će sve što je pripadalo svijetu mraka. To će izgledati kao san, noćna mora. To neće ličiti na stvarnost. A to i nije bila stvarnost, jer kada si duboko nesvjestan, sve je samo san, a ne stvarnost. Sanjao si da si volio. Ti ne možeš voljeti. Tebe još nema, da bi mogao voljeti. Ti još ne postojiš, ti još nemaš nikakav budni centar. To je samo zamišljanje ili vjerovanje, slijeđenje nekog koncepta. Postoji li ikakva mogućnost da svoju ljubav mjeriš postocima? Takva mogućnost ne postoji. Ljubav, život, smrt, sve se to događa odjednom. Bez svjesnosti, tebe nema što znači kada se kaže, ‘Ti
jesi’? Ne znači ništa, jer si u dubokom snu pa zato i nisi ovdje. Osoba koja čvrsto spava, ili koja je u komi – da li je stvarno prisutna? Ne možeš to razlučiti.
Probuditi se, biti svjestan, to nije postepeni proces? Da li je tako? Da li se prvo samo malo probudiš, zatim još malo, pa još malo; deset posto, dvadeset posto, trideset, pedeset; da li se na takav način budiš? Ne. Ili si budan, ili spavaš; u tome nema djelomičnosti. Na sto stupnjeva voda ključa i pretvara se u paru. Da li je to postupna transformacija? Da li voda prvo postaje samo deset posto para, pa zatim dvadeset, trideset? Ne. Ili je para, ili je voda. Kad se dijete rodi, ono je ili rođeno, ili nije. Takva je i istina Prosvjetljenja, Probuđena jer je ono vrhovno, vrhovna smrt, vrhovni život, vrhovna ljubav – u prosvjetljenju sve dolazi do svog vrhunca. To je nešto neočekivano. Što god radili pazite na ego poistovjećivanje, to je velika zamka – možeš ukrašavati što hoćeš, možeš napraviti zamak, možeš što hoćeš ali ti ništa neće pomoći – ako nisi svjestan sebe. Nije u pitanju to što radiš, u pitanju je to što jesi. Obrati pažnju na značenje. Ako razumiješ ovu promjenu značenja, a ona je suštinska, jedino ćeš tada biti sposoban razumjeti Veliko Učenje, je ono koje te ne uči o djelima, već te ući o biću. Suština je u tome tko si ti – da li si uspavan, hrčeš li, ili si budan. Tko si ti – da li si pažljiv, svjestan, ili se krećeš kao hipnotiziran, programiran istim radnjama. Kao u snu? Da li hodaš spavajući? Ili si budan, pažljiv, bez obzira što radiš? Da li sve to radiš sa pamćenjem sebe? Pokušavate li promijeniti ponašanje? Da li pokušavate postati moralniji, čestitiji, poštovaniji? Ili da pokušavate promijeniti biće? Biće se može promijeniti. Nema potrebe da za to čekati neki drugi život. Ako imaš snagu razumijevanja, razlučivanja načini totalni napor, unesi energiju cijelog bića u razumijevanje, u takvom intenzitetu svjesnost će se iznenada u tebi upaliti, poput munje plamen će se izdići iz tvog bića, i tvoja cjelokupna prošlost, i cjelokupna budućnost, biće odjednom u tvojoj viziji. Razumjet ćeš. ( učenje tantre)
Pretjerani materijalizam, promiskuitet, čulnost, kompleks superiornosti ili inferiornosti, nesamostalnost, emotivna hladnoća, duhovna ignorancija ili mentalna tupost (ljudska glupost) osnovne su slabosti . Te blokade, slabosti ili vezanosti svakako jesu kljucni blokovi na čovjekovom putu prema cjelovitosti te zatim prema duhovnom samo-osvještavanju, ali daleko najviše prema samoostvarenju, prema realizaciji izvornog potencijala koji ljudsko biče posjeduje, a koje je izgubilo nastojeći se prilagoditi nepovoljnim uvjetima života na ovoj planeti, (svojoj okolini) od vremena njenog ulaska u ciklus neravnoteže. Duhovno orijentirana osoba također je na najboljem putu da se oslobodi dubokih unutarnjih slabosti koje već dulje vrijeme opterećuju i sebe i globalno-čovječanstvo. Takve se slabosti obično definiraju kao problematične unutarnje strukture koje latentno egzistiraju u svakom ljudskom biču, ali ne izlaze na vidjelo sve dok se osoba ne nađe u poziciji bilo kojih oblika moći, dominacije, ili oslabi od nekih utjecaja. Glavna blokada sužene svijesti očitovane i na fizičkoj i na duhovnoj razini nalazi se u sedmom sloju aure i doživljava se kao masa koja kruži oko fizičkog tijela na udaljenosti od jednog metra, odnosno izgleda kao tamna tvorevina koja okružuje osobu . Pojedinac koji odluči rad na samo-pročišćenju prilikom suočavanja s tom spoznajom prepoznaje vrste njenog utjecaja i oslobađa ih se jednu po jednu, često veoma iznenađena sadržajima i životnim
manifestacijama koje dolaze od te tvorevine (čak i kad je riječ o naprednim praktikantima duhovnih tehnika). Osoba odlučna jasno i neuvjetovano proraditi duhovno osvješćivanje na sebi rastvara sve negativne emocije, utjecaje, uvjerenja i stavove, zabrane i naredbe, te transformira toksične vezanosti sa članovima obitelji od kojih ga je naslijedila. Tada može uslijediti povratak dijela osobnosti koji je izgubljen, odbačen ili zaboravljen u trenutku kad se te suptilne blokade repliciraju u energetskom tijelu osobe. Takvih je dijelova obično dva – jedan je po svojem karakteru apstraktan-unutarnji, a drugi izrazito konkretan – vanjski, može ih biti i više.
Rastvaranje tih blokada (bilo koji naziv može se uzeti za pojam sužene svijesti, to su svi oblici nesvjesnosti, neznanja, vezanosti za svijet programe i sl.) tih suptilnih tvorevine te povratak izgubljenih dijelova vlastitoga biča vrača osobu u izvorno, zdravo stanje. S jedne strane gledano, takvo zdravo stanje djeluje prilično obično i jednostavno jer osoba ponovo postaje ono sto jest, ono sto je oduvijek bila, samo na znatno dublji i stabilniji način. Postaje duhovno stabilnija i samouvjerenija. S druge strane, povratak u zdravo stanje vrača osobi i njenu izgubljenu karizmatičnost te joj omogućuju da transformira sebe i vlastiti život na način koji želi. Oslobađanja i rastvaranje tih energetskih blokada ili nakupina napredna je vrsta samo-izliječenja, stvarnog samo-iscjeljivanja, odnosno rad na osobnom razvoju . Prije negoli se stvore temelji za transformaciju (promjena svijesti) potrebno je obaviti sređivanje obiteljskih odnosa te čišćenje osvještavanje osnovnih traumatskih iskustava i njihovih posljedica. Osobno je važno posveti se sebi te samostalno primjenjivati i neku od tehnika osobnog duhovnog razvoja. Ovakvo čišćenje inače predstavlja prvu fazu rada na sebi i za većinu ljudi takav je tip intervencija dovoljan za rješavanje njihovih problema, odnosno za ostvarenje ciljeva životnih ljudskih vrijednosti u smislu univerzalnosti. No, ako je osnovno čišćenje obavljeno, moguće je prijeći na prevazilaženje blokada koje sužavaju svijest i oslobađaju nas od vezanosti za čula i materijalnu dimenziju, ukoliko se osoba osjeća spremnom. Trenutak spremnosti obično dolazi kada se slabosti, blokade već u dovoljnoj mjeri manifestira u životu osobe, odnosno kada snaga osnovnog simptoma postane osobi nepodnošljiva (pritisci okoline, bolest, emotivni problem, neostvareni duhovni rast, i osjećaj vezanosti za privid). Snaga motivacije ako je dovoljno velika (jednaka snazi simptoma) za krupnu i korjenitu promjenu donosi oslobađanje od tih svih energetski blokirajućih simptoma.
Naime, upravo zbog vlastite nespremnosti na korjenitu promjenu koja mora uslijediti nakon čvrste odluke ustrajati na putu samo-pročišćenja i rastvaranja tih blokada dobar dio ljudi nije spreman za takvo čišćenje (radu na sebi). Stoga, iz koje god pobude kreću i koji god ” rang ” spadaju, osobe zainteresirane za oslobađanje od privida na svim nivoima moraju biti u stanju sagledati ga kao praktičnu životnu lekciju, kao sredstvo osobnog razvoja od kojega se može učiti. Ukoliko osoba nije spremna učiti od problema, teško da će zabluda biti rastvorena na duhovno optimalan način te u optimalnom vremenskom roku. Naučena lekcija, spoznaja, uvid mora se vidjeti u praksi, u načinu na koji osoba živi, misli djeluje .Iako se promjena o kojoj govorimo prvenstveno tiče promjene svijesti, ona se mora ogledati u promjeni ponašanja i životnog stila. Takva promjena mora biti utemeljena na voljnosti preuzimanja veće količine odgovornosti za sebe i vlastiti život te usvajanja određenog oblika duhovne discipline koji je osoba do tada izbjegavala, nije spoznala, niti znala konkretizirat u život.
Svaka je naša blokada, slabost ili vezanost nosioc krupne lekcije i za takvu lekciju osoba treba biti spremna. Stoga je potrebno zadržati ravnotežu između volje i prepuštanja raditi na utjecajima koje nas slabe. Ukoliko se pokaže da ostvarenje nekog cilja blokira i stvara dalje naviku i slabost, a osoba je spremna za takav rad, tada duhovna snaga i odlučnost ustrajati donosi rastvaranje i predstavlja prirodnu samo-intervenciju. Ako ga promatramo u kontekstu procesa karmičkog pročišćenja, rad na rastvaranju svih vezanosti često predstavlja krunu karmičkog oslobađanja i stvara najzdraviji mogući temelj za kreativnu samorealizaciju. Ono također oslobađa i našu okolinu od neugodnih i teških lekcija te stvara puno vise prostora za stvrno duhovno ostvarenje i povratak u izvorni oblik egzistencije koji se ponekad naziva rajskim, višim, univerzalnim u kojem već i samo postojanje donosi sreću i ispunjenje.
Mi možemo opaziti dno, jedino kada se valovi slegnu i voda postane mirna. Ako je voda mutna ili se neprekidno mreška, dno se neće vidjeti. Ako je voda bistra i ako nema valova, vidjet ćemo dno. Dno jezera je naše vlastito istinsko Ja; jezero je ćita, (um-duh) a valovi su vrti. (nemir). Duh se može naći u tri različita stanja; jedno od njih je tama, zvano tamas i nalazi se kod sirovih ljudi i kod idiota; njegovo djelovanje je isključivo štetno. U tom stanju duha ne može se pojaviti nijedna druga ideja. Zatim postoji stanje aktivnosti duha, radžas, u kome su glavni poticaji moć i zadovoljstvo. “Hoću biti moćan i vladati drugima.” Najzad, postoji stanje zvano satva, mir, spokojstvo, u kome prestaju valovi i voda u jezeru duha postaje bistra. To nije neaktivno stanje; prije bi se moglo reći da je vrlo veliki mir. Mir je najviša manifestacija snage. Lako je biti aktivan. Popustite uzde i konji će juriti unaokolo sa vama. To može učiniti bilo tko; ali onaj tko može zaustaviti razjarene konje, zaista je jak čovjek, što zahtjeva veću snagu. Miran čovjek je onaj koji je postigao kontrolu nad valovima duha. Aktivnost je manifestacija inferiorne snage; mir je manifestacija superiorne snage. Ćita uvijek nastoji vrati se u svoje prirodno, čisto stanje, ali organi je onemogućavaju u tome. Prvi korak u jogi je zadržavanje ćite, obuzdavanje njene težnje da se eksteriorizira i njeno dovođenje na put povratka Suštini Inteligencije, zato što jedino na taj način ćita se može vratiti u sebi svojstveno stanje. Iako ćita postoji u svakoj životinji, od najniže do najviše, samo u ljudskom biću ona uzima oblik intelekta. Sve dok sadržaj svijesti ne može uzeti oblik intelekta, on nije u stanju vratiti se kroz sve te faze i tako oslobodi dušu. Neposredni spas je nemoguć za kravu ili psa, mada i oni imaju duh, zato što njihova ćita još uvijek ne može uzeti oblik koji mi nazivamo intelekt. Kamo god um odlutao, usmjerite ga da tamo pronađe Sebe, JA, Svijest (Brahman) . Koje god da ideje ili slike oblikuje, usmjerite ga da u tim umotvorinama nalazi samo Svijest. Svjesnost je posebna vrsta energije koja nam omogućava promatramo svoje fizičke, emocionalne i mentalne aktivnosti. Ova energija nalazi izražaj jedino u ljudskom tijelu i zato neke duhovne škole smatraju da jedino čovjek ima dušu. Životinja isto kao i čovjek osjeća i misli, ali nije svjesna svojih osjećanja i misli. Pas ne može promatrati sebe dok ljutito laje, pošto je sposobnost samopromatranja duhovna sposobnost.
Ako mislimo i osjećamo, ne znači da smo svjesni . Svjesni smo samo ako smo u stanju promatrati svoje misli i osjećanja. Naravno, jedno je misliti o promatranju, a drugo promatrati misli. Ako samo mislimo o promatranju, još uvijek nismo svjesni. Kada smo svjesni, onda smo
duhovno, a ne mentalno aktivni. Duhovna aktivnost je potpuno nezavisna od instinktivne, motorne, čulne, emocionalne i mentalne aktivnosti. To bi trebalo razumjeti. Tako kada smo svjesni tj. duhovnog aktivni ne moramo biti fizički, emocionalno i mentalno aktivni ili neaktivni. Ako smo fizički aktivni ne znači da smo svjesni, kao što ne znači da smo svjesni ako smo fizički neaktivni. Isto vrijedi i za čulnu, emocionalnu i mentalnu aktivnost. Neki ljudi povezuju svjesnost sa fizičkim mirovanjem ili sa čulnom ili mentalnom neaktivnošću, što je potpuno pogrešno gledište. Vizualizacija je na primjer mentalna, a ne duhovna sposobnost i stoga ljudi sa razvijenom vizualizacijom uopće ne moraju biti svjesni ljudi. Možemo beskonačno jačati svoje mentalno tijelo ostajući sve vrijeme na istom nivou svjesnosti. I “kao što razvijajući svoje fizičke mišiće ne razvijamo vizualizaciju, tako razvijajući vizualizaciju ne razvijamo svjesnost. Postojanje jednostavno jest. Ono nije stvar pitanja i odgovora, ono nije zagonetka, već misterija koju treba doživjeti, živjeti, voljeti. Ako uđete u tu misteriju bez ikakve znatiželje, dostupne su vam sve tajne postojanja. Uđete li znatiželjna uma, ništa vam neće biti dostupno jer sam znatiželjni um spriječit će vas da vidite.
Kretanje svijesti je ono što daje pojam duh . Treba postići ne kretanje duha — jer tada više nije duh već stvarno stanje, što smo, sama čista- svijest. Svjesnost se razvija jedino duhovnim naporom. Zato treba biti budan.. da se ne bi izgubila svjesnost.
Kad gledate običnim očima, vi gledate kroz fizičko tijelo. Dok mistično treće oko uopće nije dio fizičkog tijela. Ono je dio drugog tijela koje je skriveno – to je suptilno tijelo, sukshma sharir. Ono posjeduje vezu sa fizičkim tijelom, ali nije dio njega. Zato fiziologija ne vjeruje da postoji treće oko ili nešto slično tome – ona je svim sredstvima analizirala, prodirala, snimala rendgen zracima i nije našla mjesto, neki fizički dokaz da postoji treće oko. Koji je odnos između očiju i trećeg oka. Na koji način tehnike gledanja djeluju na treće oko? Ono što se treba shvatiti: da je energija trećeg oka ista energija koja pokreće obične oči. Ona se samo kreće u drugom centru. Treće oko je već prisutno (rudimentarno) ali ne funkcionira – ono ne vidi dok obične oči ne prestanu gledati. Ista energija će se kretati kroz njega. Kada se energija ne bude kretala kroz oči, ona će se kretati trećim okom, a kada se energija bude kretala kroz treće oko, obične oči neće vidjeti. One će biti prisutne, ali malo tko može biti u mogućnosti gledati pomoću njih. Ta energija koja je omogućavala gledanje putem njih bit će odsutna. Ona će se kretati kroz novi centar, koji se nalazi između dva oka. On je već tu i svakog trenutka može profunkcionirati. Ali on treba energiju kako bi mogao profunkcionirati. Treće oko je dio suptilnog tijela, suksma sharir. Kada umrete, umire i vaše fizičko tijelo, ali vaša sukshna sharir, vaše suptilno tijelo se nastavi kretati sa vama; ono traži novo rođenje. Sve dok to suptilno tijelo ne umre, vi se ne možete osloboditi kruga umiranja-rađanja, ponovnog rađanja, ponovnog umiranja. Taj krug se nastavlja. Treće oko pripada suptilnom tijelu. Kada se energija kreće kroz fizičko tijelo, vi promatrate na fizički način. Zato pomoću običnih očiju ne možete vidjeti ništa drugo osim fizičke pojave, osim materijalno. Obične oči su samo fizičke. Tim očima ne možete vidjeti ništa, ne možete uočiti ništa što nije fizičko. Samo pomoću funkcioniranje trećeg oka možete ući u drugačiju dimenziju. Tada možete vidjeti stvari koje nisu vidljive običnim, fizičkim okom, ali postaju vidljive suptilnim okom. Tada, kada funkcionira treće oko, ako pogledate neku osobu, vi gledate u njenu dušu, u njen duh, a ne u tijelo. Isto tako, kada gledate običnim okom možete vidjeti fizičko tijelo, ali ne možete vidjeti dušu. Isto se događa kada gledate trećim okom: dok vi
promatrate, tijelo nije prisutno – prisutan je samo onaj koji boravi u tijelu. Zapamtite te dvije stvari. Prvo, ista energija se kreće. Treba je oduzeti običnim očima i dopustiti joj da se kreće trećim okom. Drugo, treće oko nije dio fizičkog tijela. To je dio suptilnog tijela, jednog drugog tijela koje je unutar njega. Pošto je to dio suptilnog tijela, onog trenutka kada gledate pomoću njega, vi gledate suptilni svijet. Vi sjedite tu. Ako vaš duh tu sjedi, vi ga ne možete vidjeti, ali ako funkcionira vaše treće oko, vi ćete vidjeti duh jer suptilna egzistencija može biti uočljiva samo suptilnim očima.
Tehnika gledanja je u dubokoj vezi sa trećim okom. Zapravo, tehnika služi za otvaranje trećeg oka. Ako vaše oči sasvim zastanu, ako postanu nepokretne, statične, okamenjene, bez ikakvih pokreta, energija će prestati teči kroz njih. Ako ih zaustavite, zaustavit ćete i energiju koja protječe kroz njih. Energija protječe njima; zato se one pokreću. Vibracije i pokreti su uslijed energije. Ako se energija ne kreće, oči će postati nalik očima mrtvaca – skamenjene, mrtve. Gledajte u točku, zurite u nju i ne dopustite očima da se pokrenu; to će vam dati statičnost. Odmah će se dogoditi da energija koja se kretala očima više se tuda neće kretati. A energija nastoji da se kreće; energija ne može biti statična. Oči mogu biti nepomične, ali energija ne može biti statična. Kada oči zatvore ulaz za energiju, ako se iznenada ta vrata zatvore i energija ne bude u mogućnosti prolaziti kroz njih, ona će pokušati pronaći novi put. A treće oko je sasvim blizu, upravo između dvije sljepoočnice, pola centimetra u dubini. Ono je sasvim blizu, ono je najbliža točka običnim očima. Ako se vaša energija oslobodi iz običnog oka, prva stvar koja će se dogoditi biće da će se usmjeriti ka trećem oku. To je isto kao kada voda teče, a vi zatvorite jednu rupu: ona će pronaći neku drugu rupu – najbližu koju može naći kako bi opstala. Ona će to automatski potražiti; vi ne treba činiti ništa posebno. Samo treba zaustaviti energiju u očima, a zatim će energija sama pronaći osobni put i krenuti ka trećem oku. U Tibetu postoje čak i kirurške operacije za treće oko . Ponekad se dogodi da je treće oko zablokirano pošto se nije koristilo milenijumima. Ono se može zablokirati! Ako je treće oko zablokirano, a vi zaustavite oči, počet ćete osjećati izvjesnu nelagodnost jer je energija sada tu a nema puta kojim se može kretati. U Tibetu su izumili određenu operaciju kako bi pročistili taj put. To se može uraditi. A ako se to ne učini, mnoge stvari se mogu dogoditi. Jer energija se tuda nije nikada kretala. Kada se po prvi put energija pokrene, osjeti se toplina. Kada se prvi put energija pokrene, počinjete gorite. A pošto prolaz mora biti stvoren i produbljen, to može izgledati nalik vatri. To je koncentrirana energija koja sada udara u treće oko. To je jedan nevidljivi fenomen drugačijih dimenzija. To kretanje kroz treće oko vas transformira u drugačiji svijet. Počinjete vidjeti stvari koje niste vidjeli nikada ranije, počinjete osjećati stvari koje niste osjećali prije toga, počinjete mirisati stvari čiji mirisi nisu ranije dopirali do vas. Jedan novi svijet, jedan suptilniji svijet će početi funkcionirati. On je oduvijek bio tu. Oči su bile tu; svijet, taj suptilni svijet je bio tu, oboje su bili tu, ali nisu bili oživljeni. Kada jednom počnete djelovati u toj dimenziji, mnoge stvari će vam biti prozirne. Sa trećim okom, vi počinjete da uočavate auru. Neko vam dođe: on vas ne može obmanuti jer sve što kaže bit će besmisleno ako to ne potvrdi njegova aura. Može vam reći da je osoba koja se nikada ne ljuti, ali njegova crvena aura će pokazati da je ispunjen gnjevom. On vas ne može obmanjivati dok je njegova aura u pitanju jer on nije ni svjestan svoje aure. Bilo što da kaže može se prosuditi pomoću njegove aure – bilo da je to dobro ili loše. Pomoću trećeg oka počinjete da uočavate isijavanja aure.
Pomoću trećeg oka bivate u mogućnosti sagledati stvari koje se ne mogu vidjeti običnim okom. Svi metodi gledanja utiču na treće oko jer gledanje znači da se određena energija kreće od vas ka vani – prema svijetu. Ako se zaustavi, ako se iznenada blokira, energija će pronaći drugi put kuda će se kretati, a treće oko je upravo najbliže. U starim vremenima su se tako ljudi inicirali. Dok vam aura nije bila u redu, Guru bi čekao, jer nije u pitanju ispunjenje vaših želja . Možda biste vi željeli da se inicirate u neko duhovno znanje, ali to ne bi bilo dovoljno dok vaša aura ne bi pokazala da ste za to spremni. Tako su neki učenici godinama čekali dok aura ne bi bila spremna, jer inicijacija nije stvar vaše želje. To je izlišno. Ponekada je neko morao čekati čitav životni vijek. U nekim tehnikama kod zaustavljanju, energija će se iznenada izdići i početi vibrirati u treće oko. Kada tada , to ćete osjetiti. Toplina će vas obliti, vatra će se podiči – neka vrsta nadiruće vatre će pokušati da pronaći novi put . Tada se treba tome prepustiti, surađivati da to uspije; neka se to kreće; postanite dio toga. A kada se prvi put otvori treće oko, svjetlost će se ukazati – to će biti svjetlost bez porijekla. Vi ste i ranije vidjeli svjetlo, ali ono je uvijek dolazilo od nečega. To je dolazilo od sunca, od zvijezda, od mjeseca ili od svijeće. Neki izvor svjetlosti je bio prisutan. Kada se vaša energija bude kretala trećim okom, upoznat ćete se sa svjetlošću bez izvora svjetlosti. Ona nije došla iz nijednog izvora: ona je jednostavno bila prisutna, nije odnekud došla. Ako zaista uočite neko svijetlo koje vas je čekalo da ga vidite trećim okom, vi ćete postati drugačija osoba. Tada nećete imati potrebe da to ikome kažete. Ljudi će shvatiti da ste postali drugačiji. To čak ne možete ni sakriti; to će se osjetiti. Bilo gdje da odete, ljudi će osjetiti da se “ovom čovjeku nešto dogodilo”. Zato nemojte zamišljati; čekajte da stvari zauzmu svoj pravac. Vi radite tehniku, a onda samo budite. Nemojte ići ispred sebe. Zato Upanišade tvrde da Bog nije nalik suncu ili plamenu. On je svjetlost bez izvora. Oso principi Previous|Next
Paramhansa Vishuddhananda Ji Gandhbaba In his previous life, His Holiness Mahatapasvi Shri Kumarswamiji was in Gyanganj (Jnanganj) Ashram in the Himalayas. His name was Swami Kshemananda then and His Guru was Paramhansa Swami Nemananda Ji. In Jnanganj Ashram there are two branches - Yoga and Science. Swami Kshemananda Ji was a student in Yoga branch. In this life, as Shri Kumarswamiji, He was in close and continuous contact with Gyanganj Ashram. Gyanganj Ashram has many adepts working for the benefit of mankind and the whole universe. To mention a few names of the adepts of Gyanganj Ashram - Paramhansa Maha Tapa Ji Maharaj, Paramhansa Bhrigu Rama Ji, Paramhansa Nemanand Ji, Paramhansa Abhayanand Ji, Paramhansa Jnana-nanda Ji, Paramhansa Vishuddhananda Ji. There are many Bhairavis (women adepts) too - Uma Bhairavi, Shama Bhairavi, Jnana Bhairavi etc. While Paramhansa MahaTapa Ji Maharaj is head of Jnangang Ashram, Uma Bhairavi is head of medical unit of Jnanganj Ashram.
Paramhansa Vishuddhanand Ji Gandhababa is His Holiness Shri Kumarswamiji's Guru-bandhu (brother-disciple) from his past life. Towards the end of His life, Shri Kumarswamiji consulted with his Gurudeva and the adepts from Gyanganj Ashram; for His Sadhana (penance and spiritual practices) in this life was not complete and asked them what should be next course of action therefore. The adepts asked Shri Kumarswamiji to build a temple with His own money and place the spiritual power which He had accumulated in His 50-years long penanace. At the mandate of the adepts from Gyanganj Ashram, Shri Kumarswamiji built Divya Devalaya, the Divine Temple in 1995 at Tapovan, Dharwad. The Divine Temple does not have any image or idol or deity. It has 7 mantras written on the wall which holds Shri Swamiji's spiritual power. The adepts also told Shri Kumarswamiji that they would send one of their adepts (Siddhapurush) from Jnanganj to reside in the Divine Temple. Accordingly Shri Kumarswamiji's elder Guru-bandhu, Paramhansa Shri Vishuddhanand Ji Gandhbaba has come to stay in the Divine Temple at Dharwad in his subtle body. The Divine Temple is maintained in strict accordance with the rules laid by the adepts from Jnanganj ashram. As a Guru, Yogiraj Shri Vishuddhanand Paramahansadeva was soul personified, the over-soulincarnate, while at the same time so graceful and surpassingly human - a quality that attracted us humans so much to him. He combined an inscrutable mystery with an inexhaustible variety. He enchanted and haunted, soothed and sustained. His loving touch chastened and exalted, transmuted and exhilirated. He was simple as a child and baffling as the sphinx. He held eternity in the hollow of his palm. He raised creatures of dust to the heights of emphyrean. In him indeed, incompatibles automatically reconciled themselves. Such a one was Yogirajadhiraj Shri Vishuddhanand Paramahansadeva, popularly known as Gandha Baba, Perfume Saint, to the world and as 'Baba' to his disciples. Yogis of his calibre have been very few in this world, who could transmit spirituality with just a touch or a look and convert even the most degraded amongst men into saints in a matter of moments. Such Yogis are the teachers of all teachers, the highest manifestation of God in man. We cannot see God except through them and hence we worship them. Since ages India has been the home of true Yogis, people who have transcended the lower self and have attained Siddhis (extra-sensory-perceptions) and psycho-kinesis, i.e., the power of man's mind and will, to move objects at a distance, what in common parlance are called 'mirracles'.
Paramhansa Abhayananadji from Jnanganj Ashram His numberless miracles relate to subjects like travel through space; bringing back the dead to life; converting one form of matter into another; producing scents, sweets and fruits; seeing things far distant; multiplying small amounts of food etc. into large quantities; appearing simultaneously in several distant places at the same instant; healing the sick and deformed; telepathy; clairvoyance; precognition; power to read minds; to see through walls and go across them without hindrance; to foretell future events and even to mentally cause or change the motion of physical objects. These miracles go to prove to us mortals his super-human powers by which he infused 'Confidence in Divinity' for the upliftment of society and alleviated its sufferings.
According to Yogiraj, 'Religion consists of realization; not of reason, theories, documents, doctrines, scriptures and rituals - which all are only aids to religion. We have to realize religion through constant practice and this realization is a long process. There are no jumping steps, we have to work up the ladder step by step. To attain 'realization' we have to pass through the concrete and then come to the abstract, like the children learn the alphabet through pictures. From the age of fourteen, Baba spent the next twelve years under rigorous training in 'Yoga' and 'Natural Sciences' like Surya-Vijnan, solar science, Chandra-vijnan, lunar science, Vayu-vijnan, wind-science, Nakshatra-Vijnan, stellar science, Shabda-Vijnan, sound science and KohanaVijnan, Instant of Time Science, etc., in the very ancient secret Gyanganj Yogashram in Tibet, and attained excellence in all of them. Shri Vishuddhanand was an exception amongst Yogis. Through his yogic power of Iccha-shakti, he planted grapes on the branch of a Jamun tree and that of a castor tree and transformed an old Jawa-flower-tree into one of rose. While enunciating the principle of Rishi Patanjali, ''Jatyantar parinamah prakrityapurat'', viz. that one thing can be converted into another by transplanting into it the deficient particles of the latter after attracting the same from nature, he practically demonstrated conversion of a rose flower into jawa, a jawa flower into a coral and a bela flower into a sphatik (crystal ball). Baba shunned fruitless gossip. He would sit quietly for hours in the presence of his disciples, giving them time and opportunity for introspection and nam-japa. He was very kind, compassionate and generous at heart and helpful to one and all. He had developed the feelings of friendship and happiness (instead of jealousy) at seeing the prosperity of others, and indifference to sin instead of hate and repulsion. He had overcome his ego completely. He was never after name and fame and did not like making disciples indiscriminately. Baba was a great appreciator of fine qualities and good character in people. He particularly loved children and enjoyed their company. He played with them and showed them little tricks and miracles. He entertained them with jokes and funny stories with morals. In effect, Baba's greatness comprised of a combination of sweetness, affability, great supernatural powers to do things, supreme knowledge, compassion for all and assistance to the needy. Baba used to say, ''Attachment is the cause of unhappiness and this cycle of birth and death. Self-realization through the control of mind is the only way to salvation.'' His main aim was to wake up his disciples and devotees from the slumber caused by the indriyas, which delude one first into thinking that they give one real happiness, to find later that the happiness was only transient and unreal. Self-realization is possible only through constant practice of Yoga-kriya. Through constancy in Kriya, one can change even his destiny. One's own sadhana (effort) and the Kripa (grace) of Mahashakti, both are necessary for success in God-realization. However, sadhana by itself will beget Kripa and provide the needed prop in the form of a Guru (preceptor). God himself descends in the form of a real Guru, takes hold of the 'being' and helps him in his salvation. One only needs to surrender completely to the Guru and act according to his instructions. This total unqualified surrender is the key to success. Baba's main stress was on Kriya-karma. He would say, ''Karmebhyo Namah' i.e., ''Do it ! Do it ! Keep doing it !''
Baba kept a constant vigil over his disciples. He knew from day-to-day nay moment-to-moment, what they were thinking, talking and doing, even when hundreds of miles away from them. In times of emergency he would even appear before them in physical or subtle astral form as appropriate and help them out of a difficult situation, e.g., in the form of a railway porter, a beggar or a mendicant, etc. Gurudeva had taken total responsibility for his disciples. He used to say, ''I place each one of you in the state and situation needed for your advancement. I also give you and do for you just as much as is really necessary. The sole aim of life is to get back to your real self and get established permanently in your own conscious self. Man is suffering because he has got torn away from his moorings - his real self, the supreme self. Once he is able to establish his contact with the self again, all his troubles and miseries will automatically come to an end.'' Yogis never die !
Paramhansa Vishuddhanand Ji's Life-size statue (built during HIS life-time) at Kali-ghat, Kolkata Shri Vishuddhanand Paramahansadeva passed away in July 1937, but he presents himself even today in different forms, at so many places simultaneously before his disciples and devotees, to cure them of their illnesses, protect them against accidents and help them out of their predicaments and troubles. It appears only relevant to give here a few facts about Baba for a proper understanding of the personality of the great soul in the correct perspective. 1. Baba most frequently taught through actions and self-example what most preceptors tried to teach through words. 2. He could sometimes speak in parables, leaving his devotees to work out the answer. 3. He had the peculiat art of giving information to particular individuals in the midst of a group in a way that they alone could understand and not the other members of the group. 4. Another peculiarity of Baba was that instead of answering a question directly he would sometimes send the questioner to someone who is found to be reading the same very thing in a scripture and thus get an answer to his question. 5. Baba was living and operating in other worlds also besides this world in invisible forms. 6. Shri Baba had the power to guide the dead as well as those living. 7. He belonged to a hidden spiritual hierarchy. He travelled at will in subtle body and spoke of his travels over great distances of space and time to his disciples at times. 8. Even when in flesh in this earthly life, he was not confined to his physical body. It may truly be said of him that he is alive even now though he took mahasamadhi in 1937.
9. He never spoke untruth and meaningless jargon. Only those who were familiar with his ways could make out the meaning of what he said or did and that too only when it was intended for their understanding. 10. He had the most detailed knowledge of distant events and circumstances. Also, whether he directed the actions of some other person, or himself materialized in a distant place to play his part there, he could do so without interrupting his normal activities at his ashrams at Kashi, Burdwan or Calcutta. 11. Baba used to say, ''Having undertaken responsibility for you, I will never allow any of you disciples to escape from me. Only keep faith and I will do the rest. I will give you what you want if it be to your benefit and wish that you will in due time desire what I want to give you. Wherever you may be, think of me and I will be with you.'' 12. Baba exerted a tremendous influence over his devotees, causing a remarkable change in their life-style for their spiritual upliftment. The above information is taken from the book - "Yogirajadhiraj Swami VISHUDDHANAND PARAMAHANSADEVA, Life & Philosophy" by Nand Lal Gupta, an ardent disciple of Shri Babaji for the benefit of Babaji's devotees across the world.. This website can be best viewed in Microsoft Internet Explorer 6.0 and higher with screen resolution 1024 by 768 pixels. Paramhansa Vishuddhananda Ji Gandhbaba Baba's Personality The Personality of Yogiraj Vishuddhanand Paramahansa - Shri Vishuddhanand Paramahansadeva's physical body was extraordinary, his spiritual practices were wonderful and his way of life exceptional in many ways. His character was spotless. He had a strict sense of discipline, regularity and adherence to rules and regulations. He was very kind-hearted and considerate. He possessed a very keen intellect and would accomplish jobs with dexterity and skill. He had an independent nature and his behaviour with all was always very charming and courteous. He was a self-realized Yogi of exemplary character. Very rarely in the world today, do you come across a pure and pious soul like him, in whom you find a very balanced mixture of grandeur coupled with extreme compassion. He had reached the very climax in all three Yogas of Karma, Gyan & Bhakti and finally attained Prem. Through very austere spiritual practices and the extraordinary grace of Deities, he acquired complete knowledge of all the truths and realities of the inner and outer worlds and thereafter attained the supreme state of selfrealization. Baba's body
As a result of austere practice, Baba did not need to inhale the polluted air from the outside atmosphere. He would rather breathe self-purified air from within his body and that too through his navel and not through the nose as we humans normally do. His body had been highly purified and that is why the air inside his body was pure too. His body always emitted the Padma Gandha (lotus fragrance) continuously. This stage is reached when one attains the ability to confine the movement of his breath through Sushumna Nadi. Thereafter one's body, breath and mind all get purified serially one after the other. Baba's perspiration and faeces matter were also full of fragrance, unlike ours. At the time of worship the whole worship-room used to get filled with lotus-fragrance. His body was surcharged with electromagnetic current of such high intensity that poisonous insects like wasps, hornets, black-bees, mosquitos etc. would die instantly they bit him. Once a disciple put a question to Baba, ''Baba, is there any difference between a Yogi's body and that of an ordinary person? Seemingly they look so much alike.'' Baba just pushed his hand through a wall which was quite a distance away, by just elongating his arm and his hand was visible on the other side of the wall. Similarly on another occasion, a disciple, after obtaining special permission, was pressing Baba's legs (Baba would not normally allow anybody to touch his feet or body). Suddenly quite a few 'sphatics', transparent crystal balls oozed out of Baba's legs. Baba pushed these big crystal balls back into his legs through the tiny pores of his body. Baba's Gaze Through the intensity of his gaze, he set ablaze the silk sheet lying on the shoulders of the astrologer-pundit during his stay at Burdwan. Also a Shiva-Linga crystal brought by a Sadhu to test Baba's Yoga-Shakti could not withstand Baba's gaze and was blown to pieces. On another occasion, Baba extracted the chronic disease of a very sick person through his gaze. When he fixed it on to a Banalinga, the Banalinga could not withstand the intensity of Baba's gaze and burst. Baba's Food Baba used to eat only once in a day, at about 10a.m., after the morning Bhog and Arati of the Deities was over. If for any special reason he failed to take his meals by this time, he used to forego his meals altogether for that day. His food usually consisted of rice, mung or chana dal, cooked along with raw papaya in it. Amongst vegetables he particularly preferred ochcha (very small karela), zamikand, kashiphal or sitaphal, brinjal, patal or parwal and ninua or torai. Before partaking his food, his first morsel would invariably be a bit of 'Kumari Prasad'. This might consist of one or two batashas, one or two pieces of banana, a rasogulla or chamcham or a bit of bundi or khir � any one or two of these picked out of leftover from the pattal (plate formed of big leaves of trees) of a Kumari after she had finished eating plus a little halwa of Gopalji's Bhog. Baba considered a 'Kumari' to be the true manifestation on this earth of God mother, 'Jagadamba'. Baba's Sleep Baba would go to sleep at 9.00 p.m. exactly by the watch and get up at 11.00 p.m. He used to say that sleep during these two hours is most refreshing and sound. It is equal to four hours sleep from 11.00 p.m. to 3.00 a.m. and equal to six to eight hours later during day time. After awaking at 11.00 p.m., he would attend the call of nature, brush his teeth, massage oil on to his body and take a bath. Thereafter from 11.30 p.m. till 3.30 a.m. he would sit on his Asan and perform his Kriya worship. Then he would take yet another half an hour or more to descend from that
exhalted supersensuous state of trance to the normal human plane, when he would be in a mood and like to converse with disciples and devotees. His Nature Baba was very simple-hearted. His nature was like that of a child, full of innocence, love, humility, straightforwardness, truth and honesty. There was not an iota of deceit or conceit in him. He was ever gentle and courteous in behaviour and familiarity always brought him closer to you. He was very kind and compassionate particularly towards the poor and those in distress. Besides being very generous at heart he had a very charitable disposition. Baba's truthfulness Baba was inflexible in his opposition to untruth. He is never known to have spoken a lie throughout his whole life. He advised his disciples also never to take the line of untruth, irrespective of the consequences. But if any truth was unpleasant, he advised against stating it, suggesting silence in such cases. If, however, a fact had to be stated, 'Truth and nothing but the Truth' was his motto. He would say that once one got established in Truth, anything, thereafter coming out of his mouth, would happen exactly as uttered. His character was spotless and his conduct exemplary. Simplicity of Nature Baba related a story of his own stupidity as follows: ''I was no less foolish than the poet Kalidas. Kalidas was cutting that very branch of the tree on which he was sitting; my performance was even a shade better in stupidity.'' It was like this: ''Once quite a few of us Sanyasis had gone in a group to Vindhyachal hills. One day we saw a ripe mango on the branch of a mango tree, on top of the hill. Quite a few of us spotted it simultaneously and all rushed to the tree and climbed up. Without a thought of consequences, I was the first to leap from the branch to catch hold of the mango, but came crashing down on to the rocky floor fifty feet below and became unconscious. When I regained consciousness, I found myself being flown over the Vindhyachal hills by my Guru Swami Bhriguram Paramahansa. Seeing him, I got a bit frightened. He placed me there and called me 'a stupid fool' for the way I had behaved. I just kept quiet. Then he asked me to eat the mango. On first impulse I refused. At this, he said, ''But why not? Was it not for this very mango that all this untoward incident has taken place? Now eat it up.'' I did as I was told. Owing to the fall from the tree on to the rocks, I had received many cuts and bruises on my body and thighs. After applying ointment on to my wounds, he said, ''Now promise that you will not repeat such a stupid thing again.'' I replied, ''But why not? I shall do so again.'' He was aghast at hearing my reply and just kept staring at me. Seeing him wonder-struck, I just said, ''Sir, I can afford to be stupid again. After all, nothing has happened to me. And as long as you are there to protect me, I see absolutely no reason for me to be afraid of anything.'' Dada Gurudeva, Swami Bhriguram laughed and after placing his hand of blessing over my head, he left. This shows how stupidly straightforward and simple-minded Baba Vishuddhanand was. Baba's Devotion to Duty - Karma Baba was a great exponent of extreme one-pointed devotion to duty as per the tenets of the Shastras, and proper conduct in every sphere of life. He was never satisfied with mere showmanship but wanted sincere service and unfailing application to one's Karma or Kriya. Baba used to say, ''Unless you do your duty assiduously, no amount of reading the Shastras,
even for a million of years, is going to give you Gyan (knowledge). Scriptures can only show you the way but you shall reach your goal only by treading it yourself sincerely and steadily, bit by bit. You can change your destiny even by dint of persistent arduous practice. Unceasing effort is of inestimable value. Yogabhyas is the real purpose of life and continuous effort in that direction, the real Karma.'' Baba's Non-Attachment As per the orders of his Guru, Maharshi Mahatapa, Baba adopted the life of a householder. But during his whole lifetime he never got engrossed in worldliness (materialism) and false attachment. He kept himself mentally aloof from all attachment to worldly beings of things. His wife bore him two sons and a daughter. The elder son was named Durgadas and the younger Haridas. In the year 1911, a little after the establishment of the Ashram at Bondul, Baba lost his wife and the same year his mother also. And soon after, he lost his son Haridas and the daughter also. The death of a single close relative causes so much mental agony and here Baba had to face the death of wife, mother, son and daughter, four of them, in quick succession. This could have turned any human being insane, but Baba bore the losses and grief with great fortitude. Taking it all very philosophically as the will of the Creator, he did not allow his mental equilibrium and tranquility of mind to be disturbed and kept calm and composed. He proved to the hilt, the dictum of the Shastras that ''One who has attained self-realization is no longer affected by the sad happenings and griefs of this world.'' Such was Baba's non-attachment. Baba's Implicit Faith In the Veracity of the Shastras (scriptures) Shri Baba had implicit faith in the veracity of the Shastras. He used to emphatically state that every word of what was stated in the Hindu Shastras was true. It is only to those who fail to interpret them accurately at times, that some statements made therein appear to be wrong. Whenever anybody brought any apparent incongruity to Baba's notice, he would prove the veracity of the Shastras by practical demonstration and remove the last iota of doubt from hsi mind. Baba's Compassion Once when asked about his relationships with his disciples, i.e., Guru-Shishya-Sambandh, Baba said, ''It is the same as between father and son. I keep watch over you at all times, save you from pitfalls and accidents, cure your diseases, help you out from difficult situations and am all the time engaged in forthering your spiritual progress.'' Paramhansa Vishuddhananda Ji Gandhbaba - Birth and Childhood Shri Vishuddhanand, the enlightened Param-Siddha Yogi, was popularly called Gandha-Baba (Gandha in Sanskrit means fragrance) because an all-pervading sweet lotus-like fragrance always used to emanate from his body. Birth & Childhood There is a small village by the name of Bandul situated fourteen miles north-east of Burdwan in the state of West Bengal (India) near a place called Bhandar-dihi. There lived, since a very long time, a Chattopadhyaya Brahmin family, well-known for their piety, a religious way of life and hospitality. In this family was born, in 1853, a son to Shri Akhil Chandra Chattopadhyaya and
his wife Shrimati Raj Rajeshwari Devi. The whole atmosphere at the time of his birth was supremely calm, the air gentle and fragrant and everything around looking at its best so that it appeared as if nature too was rejoining and extremely happy at the birth of this great soul. From its very birth, the baby exhibited extraordinary magnetic attraction for his parents and visitors through his charing features, smile and grace. He impressed everyone as a soul descended from the higher world. In consideration of his very simple innocent nature his parents called him Bhola Nath - Bhola in Sanskrit means innocent. Glimpses of Greatness From his very childhood Bholanath gave evidence of uncommon spiritual and moral gifts. He exhibited great strength of character, determination, untiring strength and fearlessness. Once Bholanath was severely reprimanded by his uncle Chandranath for no fault. This uncalled-for reprimand touched Bholanath's sensitivity to the core. His self-consciousness was aroused. He thought that since a man is only an instrument in the hands of God, the real doer being God himself, so the reprimand that his uncle had given him must really be the doing of Shri Shyam Sunder, the deity. So thinking, he took hold of the idol of Shyam Sunder from his Puja-soom, clasped it to his chest and jumped into the house-pond with a view to commit suicide for the insult meted out to him by God through his uncle Chandranath. But the wonder of wonders happened. The pond was full of deep water. Nevertheless whichever way Bholanath moved, the water became shallow and never reached above his knees. Even Bholanath was surprised. Soon it was evening time and the lamp in the puja-room was lighted. It was discovered that the idol of Shri Shyam Sunder was missing. A search for it started. When the search-party came to the pond, they were wonder struck to withness the scene. They took Bholanath with the idol of Shyam Sunder to the house with great jubilation. Here was yet another example of Bholanath's belief that God alone was the doer of everything. Complete change in the way of life One day, in about 1866 A.D. or so, when Bholanath was about 13 years old, he was coming down the steps from the roof of his house. Accidentally he stepped upon the dog sitting at the foot of the stairs. The dog instantly bit him. It was a mad dog and its poison soon spread throughout the body causing excruciating pain. The pain became intolerable so much so that Bholanath started crying, his body twisting, turning and smarting. No treatment proved to be of any avail and finally everybody lost hope of Bholanath's life. Hindus believe that if one breathes his last on the bank of the pious river Ganga or in its stream, he gets salvation. Accordingly Bholanath, having despaired of his life, one evening started treading towards the bank of the Ganga (Gangaghat) with a view to put an end to his life there, as his end now seemed certain. But the Almighty had some other plans for Bholanath. On reaching the bank he saw a Sanyasi taking his bath in the river Ganga. He was struck with wonder to see that a column of water would rise up when the Sanyasi would emerge from the water and would go down with his dip under the water and curiously the phenomenon was repeated with every dip. The Sanyasi spotted Bholanath and called out to him in a deep sweet voice saying, ''My dear child, why are you so upset with the excrutiating pain? Just wait a minute. I will cure you of this in no time.'' And so saying, he got out of the water and came to the boy on the bank and placed his hand on the boy's head. Bholanath felt as if a slab of ice had been placed on his burning head. He experienced great relief, all the unbearable pain vanished and hope of life revived in him once again. Thereafter the Sanyasi pulled out a herb from the shrubs on the bank and gave it to
Bholanath to chew and told him that the whole poison of the mad-dog-bite will be now expelled from his body with his urine and he will become perfectly fit and healthy once again. He also assured him of a long life and told him that he will, in due course of time, become a famous Yogi. Thereafter he told him to return home. Bholanath felt great reverence and gratefulnesss towards the Sanyasi. The thought of taking initiation from the Sanyasi and living with him, the one who had bestowed a new life on him, came to his mind. Apprehensively, Bholanath expressed his intense desire before his reverent mother. Surprisingly the mother gave him permission to go with the Sanyasi. The Sanyasi taught one Yogasan (yogic posture) to Bholanath and gave him a bij-mantra. He also told him that he was not his Guru. For the present he should stay at home, practice the asan and mantra. These will purify his mind and body. In due time, he shall come and take him to his Guru. By and by two years passed yet there was no trace of the Sanyasi. Bholanath used to visit a shop in Burdwan market for purchasing day-to-day requirements. One day he heard a story about a strange Sanyasi and this revived his old memory. He longed to go and see the Sanyasi and he obtained his mother's permission and went to Bandul with his friend Haripada. On reaching their destination they met the Sanyasi in the morning. Bholanath reverently made obeisance and his friend Haripada did the same. Bholanath requested the Sanyasi to take him along with him this time as promised earlier. On enquiry Bholanath explained to the Sanyasi that Haripada was an intimate friend of his and he too was very earnest to stay with and under the guidance of the Sanyasi was no other than the great Siddha Yogi Swami Nimanand Paramahansa of the secret Gyanganj Yogashram in Tibet. He asked them both to come to him in the evening. It is only through the Almighty's extreme grace and compassion that one out of a million succeed in their goal of self-realization which these two youths, Bholanath and Haripada, set for themselves that day. All set for the great journey to Gyanganj, the Sanyasi asked them to confirm if they were still keen to accompany him which they did without the slightest hesitation. He once again emphatically reiterated to them all the pit-falls, difficulties and sufferings likely to be encountered on the way. Thereupon, Swami Nimanand tied cloth bandages on the eyes of each so that they could not see anything. Holding one on either side by each hand, he let them over forested hills and plains by air route. The two felt as if they were walking on a smooth silken carpet. By morning the first lap of the journey was covered. Their bandages were removed and they found themselves on top of a barren hillock on which stood a grand temple, surrounded by hill ranges on all its four sides. They realized that they had reached some place far away from Bengal. On enquiry they found that they were at the temple of Vindhya-Vasini Ahsta-Bhuja Devi in Vindhyachal town in the district of Mirzapur in Uttar Pradesh state of India. From Dhaka in East Bengal they had thus traversed the states of West Bengal and Bihar and a part of Uttar Pradesh - a stretch of about a thousand kilometres - during the course of a single night. This occurrence enhanced their esteem and respect for Swami Nimanand many fold. The Sanyasi then asked the two boys to stay there free from fear as no wild beast would harm them and not to lose heart till his return to take them on to the Ashram. So saying he suddenly vanished before their very eyes. A week passed before the Sanyasi arrived again to take them. He disclosed his name to them as Swami Nimananda paramahansa. As before, he tied bandages over their eyes and took them both with him to an Ashram situated amongst a cluster of hills about twenty kilometres away from Vindyachal, where some saints were residing. He left the two children at this Ashram and himself went away to some other place. He returned after another five days and this time took the children with him by the air route. On reaching the destination the bandages were taken off their eyes. They found that it was morning and they had
reached a charming celestial place on a plain surrounded on allsides by snow-covere high hill ranges, calm, majestic and peaceful. On enquiry, they were told by Swami Nimanand, ''This is the normally inaccessible and secret Yogashram situated in the midst of the mid-asian highlands, Tibet, known by the name of Gyanganj Yogashram. After a stay of nine to ten days at the Ashram, Bholanath and Haripada were both presented by Swami Nimanand before His Reverent Holiness Shri Mahatapa, for initiation. Shri Mahatapa first transmitted spiritual energy into each one of them by placing his hand on their heads and thereafter gave Bij-mantra to each of them. Both of them thus became Guru Bhais of Swami Nimanand, who was an earlier disciple of Mahatapa Maharaj.'' Bholanath in Gyanganj (Jnanganj) Ashram Bholanath embarked on his regular training in Yoga in Gyanganj Yogashram, under the expert guidance of Shri Bhriguram Paramahansa. His sharp intellect and rigorous application enabled him to atain complete mastery over the eight stages of Yoga, one by one, in a period much shorter than other aspirants who inspite of having started earlier, had not yet attained the same proficiency. Shri Bhriguram Paramahansa was greatly impressed by Bholanath's intensity of purpose and dedication. In appreciation thereof, he gave away the ''Harihara Banalinga" - Shivalingam which was in use in the Ashram, for testing the progress of trainees - to Bholanath as a prize. This was a Shivalinga in Gyanganj Yogashram which was exceptionally powerful. It was used for testing the progress of trainees in Yogic Tratak. Ordinary aspirants of Yoga could not fix their gaze at it steadily for any length of time. Only Brahmacharis and Yogis fully established in Yoga technique were able to fix their gaze upon it for a while. Its colour would change after every three hours interval and its hue would thus change eight times during the twenty-four hours of day and night. Many people have witnessed the two-fold forms of the Lord viz. Hari (Vishnu) and Hara (Shiva) in it and hence this Shivalinga had been named as Harihara Banalinga. This Banalinga was greatly instrumental in Bholanath's meteoric rise in the practice of Yoga. The residents of the Ashram took strong objection to the presentation of this Banalinga by Shri Bhriguram Paramahansa to Bholanath. They claimed that not only was it the property of the Ashram, but it was in constant use here as an instrument for testing the progress i.e., the stage of attainment of Yoga-aspirants. Hence it could not be handed over to an individual. Bhriguram Swami explained to them that he had taken the decision to present this Banalinga to Bholanath because he deserved it fully by virtue of his excellent performance and showing in Yoga-practice. It was also quite true that this Banalinga would no longer be available at Gyanganj Ashram, but it would soon be installed at a very auspicious place in Bengal. And any one of you could go there and offer prayers and concentrate on it, as distance does not present any hindrance or obstacle and is therefore of no consequence to a Yogi. Besides, its installation in Bengal would be of immense public-benefit. Gurudeva, Shri Mahatapa Maharaj, approved the action of Shri Bhriguram and blessed Bholanath. This Banalinga could stand the gaze of Bholanath during his meditation. Ordinary Linga could not normally stand his gaze and would get shattered to pieces. After some time Bhriguram Swami directed Bholanath (Vishuddhanand) to instal this Banalinga in the village of his birth viz. Bondul, in a temple and have an Ashram built alongside. The Swami made it clear that it was to be installed in Bondul and Bondul ony. He even indicated the spot for its installation saying that on digging at the mentioned spot Trishul (Trident) would be found about
two metres below the ground. The Harihara Banalinga was installed during auspicious Muhurta (moment) under the name of Bonduleshwara. Harihar Jnanganj Banlinga (Banduleshwar) at Bandul In this way, under the instructions of Swami Bhriguram Paramahansa, Bholanath developed into a perfect Yogi. He spared no pains to learn natural sciences under the tutelage of Swami Shyamanand Paramahansa. He learned Vayu-Vijnan (science of natural sciences), NakshatraVijnan (astrology), Chandra-Vijnan (lunar science), Swara-Vijnan (science of sound vibrations), Kshana-Vijnan (science of instant of time) and Surya-Vijnan (solar science) etc. Like in Yoga, Bholanath attained great prificiency and mastery in all above sciences also. Yogiraj Vishuddhanand Paramhansadeva was the first Yogi-Saint to introduce and propagate Surya-Vijnan, solar science, into the world for the first time. Up till then this science was confined to the precints of the ancient secrets of Yogashram at Gyanganj in the Himalayas in Tibet and was known only to the ancients. Baba stayed in Gyanganj Ashram for 12 years. Surya i.e., Sun or Savita means 'source of creation'. According to Surya-Vijnan there are 360 rays of the sun which go to form the whole creation of the Universe. Baba converted cotton wool, flowers and leaves into stones, wood, etc. by the incidence of appropriate rays of the Sun. He demonstrated practically how minute particles of ingredients of various objects could be dispersed or assembled and destroyed or created through the proces of Surya-Vijnan. As a result of his adherence to the strict rules of the Brahmacharya period, Bholanath had freed himself from the influence of ego and had also developed the spirit of surrender to the will of the Supreme Power. Bholanath, now Swami Vishuddhanand, had acquired many super-natural powers through the constant practice of Mantra Jap (meditation), Tapasya (penance) and Samadhi (superconsciousness). But he used to utilize these Siddhis only for the benefit of mankind. Whenever requested, he used to provide relief to all relatives or non-relatives in their bodily and mental sufferings and all kinds of troubles. Many people suffering from chronic and virulent diseases were cured just by a single benevolent gaze from him or by the exercise of his will-power. Vishuddhanand had unlimited faith in his Guru and he accepted the command of his Guru even though it was not to his own liking. After having lived as a Sanyasi for four years, Swami Vishuddhanand did not like the idea of marriage. He, however, implicity believed in the dictum that the Guru's commands, deeds and thoughts are always directed toward promoting the good of the disciple. Hence, when his Guru, Mahatapa Maharaj, asked him to marry, he bowed down to his command and agreed to lead the life of a householder. With all humility, he only enquired of his Guru, ''Gurudeva, I hope my marriage will not stand in the way of my progress in Tapa, i.e., practice of austerity.'' The Guru replied, ''No, with my blessings the influence of your Tapa will increase day by day after marriage instead of declining'' and this proved to be true. After his marriage Vishuddhanand pursued his spiritual austerities with even greater vigour and tenacity. He soon attained the stage of Tirth-Swami and during that period he acquired many additional Yogic Siddhis. Paramhansa Ji with Mata Ji
After marriage, Vishuddhanand went to his in-laws' place at Manteshwar. There he went to the pond for his daily bath. The pond was overladen with water weeds. While bathing, he was bitten on his chest by a snake. He immediately came out of the pond. Blood was flowing out of the bitten spot. Vishuddhanand entered the Shiva temple at the pond and told his brother-in-law to ensure that nobody entered the temple till such time as he prayed inside it, irrespective how long he took inside, so nobody disturbed him. The whole day went by, the whole night passed. Only on the second day in the morning, the door of the temple was opened from inside and he emerged. His eyes were blood-red and the whole body was wet with perspiration, but there was no visible sign of snake-bite poison, except the dent's of snakes fangs on his chest. Paramhansa Vishuddhananda Ji Gandhbaba at Burdwan Swami Vishuddhanand Paramahansa was a liberated, realized Yogi of ideal character, pure and pious in his day-to-day living, an ideal in the practice and application of the principles of Karma-yoga, Gyan-yoga and Bhakti-yoga, an extraordinaary combination of grandeur and sweetness. He attained salvation, the highest state beyond all sense-perception, after achieving knowledge and mastery over all the principles and philosophy of the world within and the world without through strenuous and austere spiritual practices and extraordinary grace of God. He had completely annihilated his ego and established stable and perpetual communion (yoga) with Maha-Shakti. There was not the slightest trace of self-ego left in him, it was all pure perception only. In the year 1911 Baba shifted to Burdwan. Many extraordinary incidents took place furing his stay there. In Burdwan people respected Baba with great devotion. But one wily person got obsessed by the wicked desire to find out the method and rituals of Baba's Puja, even though he was fully aware that Baba performed his Puja in a closed room and nobody was permitted to see how and what he did then. So one day this gentleman got an opportunity and surreptitiously slipped into Baba's prayer room and hid himself inside before ahnik time. At the appropriate time, Baba entered the Puja-room to perform his Puja-kriya and bolted the door from inside. He first started with the Paranayam-kriya as usual. As he inhaled air from the atmosphere and retained it within himself, all the air in the room got transfixed and it became impossible for the hidden person to breathe. When his throat got almost suffocated due to lack of air, he shouted, ''Baba He!''. Hearing the yell Baba looked in that direction and on spotting the fellow, understood what the matter was. He immediately released the air and established the equilibrium and by so doing saved the life of that individual. Thereafter Baba scolded that person and said, ''Look, never again should you dare to test a Yogi or try to see his Kriya stealthily. If I had not noticed you instantly, your body would have been chaired to ashes in a jiffy.'' That man felt very ashamed, humbly begged pardon and got out of the room. Establishment of Ashrams, to mention only three out of six of them 1. Vishuddhashram at Burdwan As per direction of Shri Bhriguram Paramahansa, the first Ashram was established by Baba in Burdwan. It was named after Baba as 'Vishuddhashram'. Bhriguram Swami had framed and sent a set of rules to regulate the proper working of this Ashram, which apply equally to the other Ashrams established by Baba. Out of that set of rules, two are particularly important: Whenever any subject regarding Yoga or scriptures or of a confidential nature be under
discussion with a particular disciple, nobody else should be there, not even another co-disciple. It should be clearly understood and kept in mind that the exposure of a secret subject can result in harm to the whole congregation. - Permission for entry and stay in the Ashram must not be granted to anybody who comes on worldly business, or mundane matter or for pleasure and recreation. 2. The Ashram at Bondul (distt. Burdwan) Shri Baba established the second Ashram in 1911 at his native village Bondul. After the construction of the Bondul Ashram was completed, one day Baba received a letter from Shri Bhriguram Paramahansa which contained the following directions regarding the Ashrams: ''These Ashrams do not belong to you. They are the property of your disciples. This rule applies not only to Bondul Ashram but to the Vishuddhashram at Burdwan and to all other Ashram.' Baba merely acted as custodian, with no self-interest or attachment to these Ashrams. During his life-time alone he formed a trust and set of rules for their proper working ad management after his death. 3. Vishuddhanand-Kanan-Ashram at Kashi (Varanasi) Baba desired that at this Ashram also, there should be adequate provision for training and research in Yoga and natural Sciences, on the same pattern as in Gyanganj Yogashram. But due to some unknown reason (maybe witholding of sanction from Gyanganj) Baba had to finally shelve this scheme. The Nav-mundi Asan The Nav-Mundi Asan at Kashi Harihar Banlinga Banduleshwar at Bandul Image Courtesy -- http://www.geocities.com/amvaranasi/vswami.htm When Shri Baba failed to get the approval of his proposal to set up 'Centre for training in Yoga and sciences' at Kashi from his superior authorities of Gyanganj, then he dedicated the fruits of over forty years of his arduous penance and austerities for the well-being and upliftment of his disciples and devotees by establishing 'Navmundi Asan' on 14th February 1935 at Kashi Ashram. But unless one is endowed with purity of body, good samskaras (vasanas carried over from earlier births) and the special grace of the Guru, it is not possible to sit on this Siddhasan and perform Kriya. Gyanganj Yogashram in Tibet The ancient name of this Yogashram was 'Indra Bhawan'. This ancient Ashram was renovated and restored to its pristine glory again by Swami Gyananand Paramahans, a disciple of Maharshi Mahatapa. Under his able administration and responsible management it started functioning properly once again under the new name Gyanganj. Gyanganj is an extraordinary spiritual training centre. The Brahmacharis, Brahmacharinis and Paramahansas of this centre, after getting established in the state Aham-Brahmasmi, roam about in the universe as, when and where they like.
Paramhansa Vishuddhanandaji's Siddhi's Paramhansaji's Siddhis (super-natural powers) There was no end to Shri Baba's super-natural powers. But he did not consider those to be of much intrinsic value. The sole purpose behind his exhibiting them to his disciples and devotees was to increase their faith in God and worship, in religion and in the unbounded and unlimited power of the Mahashakti. During his life-time his disciples and devotees had witnessed many of his miracles at different times, in different places and under varying circumstances and environments. Even after his demise on 14th July 1937, his disciples and devotees till today continue to witness them. It has thus been correctly stated in our scriptures that a Guru never dies. He lives for ever in astral form and keeps guiding his disciples. With regards to these miracles Baba one day told his disciples , ''In my childhood I used to think that all this talk about miracles and super-natural powers in our scriptures is nothing but a fabrication of imagination. But after going to Gyanganj, I was stunned to see what all was possible. That place appeared to me like a magic-land full of wonders. Every thing and event seemed to come within the scope of possibility.'' Baba keeps a watch over his disciples at all times One Sunday during his stay at Vishuddhashram, Burdwan, Baba was stressing the need for regular practice of Kriya and the surety of good outcome therefrom. One of the disciples, an advocate of the High Court in Calcutta, who had come to visit Baba, complained that he did not seem to be making any progress in the spiritual realm. Baba enquired, ''Are you regular and sincere in the performance of your Kriya? He replied, ''Yes, Baba". Then Baba said, 'Look, only the day before, as you were going to sit for your Kriya in your Puja-room in Calcutta, a client called for you. Did you not instantly wrap up your Puja asan and come out to meet him? And then you kept on discussing the client's legal suit with him for full two hours and thereafter never did your Kriya that night? Now, if this is the way you do your Kriya how do you expect any progress?'' The advocate admitted the fact and felt very ashamed. Another disciple asked, ''Baba, do you keep vigil over our actions all the while?'' Baba said, ''Yes, I have to, being your Guru.'' Paramhansa Vishuddhananda Ji Gandh Baba (Perfume Saint) Some of Baba's Teachings and Instructions 1.Perform the Kriya (religious commandment) given by the Guru regularly and implicitly according to his instructions and all shall be well. The grace of God is bound to descend on you in due time. 2.Give up self-praise and talking ill of others completely. These traits are very harmful. Never waste time in these.
3.When tragedies and ill-times overtake you, increase your mantra-japa, both in terms of time and number. 4.Never trust anybody in a hurry. Test him thoroughly first, else you will be duped. 5.Every bit and particle of this world is against your interest. You are your only friend and wellwisher. So depend on your own efforts and do not look up to others for help as they are likely to fail you in your times of need and distress. 6.During your Sadhana (spiritual endeavour) constancy and regularity in practice are of prime importance. Reading of scriptures is only dry intellectual gymnastics. Dramatised Bhakti is also not Bhakti in the real sense. True Jnan and real Bhakti are very prestigious and difficult-to-attain stages in spiritual advancement. These develop automatically one after the other, only after constant and regular austere spiritual practice over a long period. 7.To depend solely on the grace of God is not an act of wisdom. Grace is no doubt very sublime and is also being showered upon us by Mahashakti all the time. Without it there is no hope of our advancement towards salvation either. But this grace can only be attained through constant practice of Yogic Kriya which can lead to the attainment of even the unattainable. 8.Do not let anything ever worry you. ''I (your Guru) am always there with you.'' After performing your Kriya properly for some time, you will yourself realize the truth of my statement. I shall see that all your legitimate wishes are fulfilled and you are never in want. 9.To bring a mood of calm repose in the mind before you start your meditation first invite the following thought: ''The world was there before I was born and it will be there even after I am gone. So, nothing really depends on me, hence why should I be in a state of tension? It is only with calm consciousness that I can help myself and help others. The Divine remains calm despite all the turmoils in the world. It is the Divine spark in me, present as my soul, that sustains me. Let me concentrate on that. Let me get a few moments of leave from the demands of my body, from the desires of my life and from the restlessness of mind and enter into my soul - my true Self. Let peace and calm sustain me.'' 10.I am aware of each and every thing that you do, so never try to deceive me by telling lies. 11.Electrical energy gets accumulated particularly in the fore-finger of the right hand, which should not therefore be used for rubbing teeth or pointing out the direction, else it leads to unneccessary waste of the accumulated electrical energy. 12.Spiritual progress depends upon the loftiness of character. Never hurt anybody's feelings. Keep your senses under control and follow the truth in body, mind and speech. Keep unswerving faith in the Guru and be patient, compassionate and forgiving. 13.Dear Son, all your happiness or suffering is a result of your earlier deeds. Do not add further to these. Give up doing bad and unholy deeds now at least, so that you do not create new sins, the consequences of which you will have to suffer in future. 14.You develop interest in the Kriya through constant practice, so much so that in due course of time you will not be able to give it up even if you will want to. In the beginning, you will have
to force yourself to sit for your Kriya, but later you will start feeling greatly perturbed whenever you are not able to do so. The Guru can only advise you, explain to you and demonstrate the technique to you but the actual performance will have to be done by you and you alone. So, for your own benefit, get down to the practice of Kriya wholeheartedly and arduously; only talking will not help. Once you get firmly established in the practice of Kriya, you will not be able to leave it thereafter. The Attainment of Yogic Powers by Shri Vishuddhanand Many of the blessed disciples of Yogiraj Shri Vishuddhanand have variously described many wonderful miracles brought about by him. But it would be interesting and instructive to know also the pains-taking and sustained practice undergone by him before he was able to attain these marvellous powers. Bholanath spent twelve long years as a Brahmachari in the Gyanganj Yogashram in Tibet under training and strenuous practice of the various branches of Science and Yoga. After his initiation into the Yoga-technology and appropriate instruction and practice, as was customary, he had to undertake a pilgrimage to all the pilgrim centres throughout the length and breadth of India and stay for long periods all alone in the mountain caves, depending solely on the Divine Mother � the force which motivates the whole universe. He stayed in dense forests, in caves braving the severe chilly winds and scorching sun and amongst ferrocious beasts. The purpose of these stringent rules was to educate the aspirants to learn to depend on and have faith in the Divine. Bholanath was subjected to many physical obstructions and impediments but was always saved from them by the grace of his Guru. He transcended all the good and evil circumstances, obeyed all the stringent rules and not for once even swerved from his cherished path. Being bitten by a dog during his childhood or by a cobra after his marriage were both physical impediments. As a result of his adherence to the strict rules of the Brahmacharya-period, Bholanath had freed himselef from the influence of ego and had also developed the spirit of surrender to the will of the Supreme Power. He did not now suffer from any kind of fear or any form of agitation like anger, hatred, jealousy. God alone used to be his silent guide in all matters. An Illustration of Vayu-Vijnan (Wind-Science) Once Shri Gopinath's Rudraksha rosary broke up. He took the beads and silk thread to Shri Baba for getting it wreathed in the way prescribed in the Shastras (scriptures) Baba kept the beads and the silk thread in the Gomukhi (silk bag for keeping the rosary) and clasped the silk bag in his hand. He turned round the Gomukhi in his hand a couple of times and handed it back to Gopinath. The whole process took hardly a couple of minutes. On examining the rosary it was found to have been beautifully wreathed with the silk thread, with the Sumeru bead affixed in the proper place and style. The knots were also tied in proper scriptural fashion. On enquiry, Baba replied that the job had been done by the technology of Vayu-Vijnan (Wind-Science). Regarding the short time taken, Baba explained that once you enter into the state of superconcentration, even long-time consuming acts can be accomplished in minutes. In this particular case, Baba used the technique of Vayu-Vijnan but by and large Baba would display and talk about Surya-Vijnan and produce things by that science. Production of Lord Krishna's Fragrance through Surya-Vijnan
On another occasion in 1920, Shri Gopinath Kaviraj was sitting with Baba at the Ashram at Puri. A few other disciples were also present. He casually mentioned the description of Lord Krishna's Gandha (fragrance) given in Chaitanya Charitamrit and other books and enquired if that was so in reality or it was only an allegory in the Scriptures. Baba told Gopinath Kaviraj to start naming ingredients, one by one, which formed the KrishnaGandha, as per description given in Govind-Lilamrit. Gopinath started naming them: blue lotus, musk, etc. As each name was being pronounced, so also Shri Baba moved his hand each time in space. By the time Gopi Dada named the last ingredient, Baba brought his hand close to Gopinath and other disciples and asked them to smell the Krishna-Gandha (Lord Krishna's fragrance). Baba told Gopinath that as he kept naming each ingredient Baba kept attracting the same out of the Sun's rays by the process of Surya-Vijnan and by the time the last ingredient was added the fragrance was created. Gopinath and other disciples present smelled the fragrance which was marvellously sweet and enchanting. Immense Capabilities of Surya-Vijnan Shri Gopinath Kaviraj and scores of other disciples were direct witnesses to the creation of valuable diamonds, gems and pearls of different types and shades; ornaments of gold; sweets of various descriptions like Chamshams, Rasogullas, Sandes etc.; fruits like grapes, pomegranates, apples and pine-apples etc; flowers like lotus, rose, jasmine, pandanus (Kevra), Parijat (a flower of paradise) etc.; cow's ghee; coconut oil and numerous other articles, through Surya-Vijnan.
Mahamahopadhya Pandit Gopinath Kaviraj Ji Baba presented all these articles, prepared through Surya-Vijnan, to his disciples some of whom have preserved many of these intact in their possession even till today, proving beyond doubt thereby that it was not a case of magic, hypnotism or hallucination but one of pure scientific knowledge and its application. Baba converted cotton wool, flowers and leaves into stones, wood, etc. by incidence of appropriate rays of the Sun. He demonstrated practically how minute particles of ingredients of various objects could be dispersed or assembled and destroyed or created through the process of Surya-Vijnan. Transformation of one object into another Once some disciples requested Baba to elucidate by actual demonstration how one object is converted or transformed into another. Baba picked up a rose out of the flowers offered by devotees, lying before him on the bed on which he was seated, and enquired, ''What do you want this rose to be converted into?'' Seeing no jawa flower round about, a disciple requested Baba to convert the rose into a jawa flower. Baba held the rose in his left hand and by means of magnifying glass in his right hand, he focussed the rays of the Sun on to the rose. A gradual change started taking place. First a reddish glow appeared and slowly the rose started disappearing till finally a fully blossomed jawa flower appeared in its place. To satisfy his lingering doubt, Gopinathji took this jawa flower to his home and it remained for quite a few days till it gradually faded away in the normal way. On being asked about the process employed, Baba replied that he had used Surya-Vijnan for this
transformation although the same transformation could have been achieved, though more slowly, through the agency of any other natural science such as Chandra-Vijnan or VayuVijnan. Also, this very transformation from a rose flower into a jawa flower could have been brought about by the exercise of pure Ichcha Shakti (will power) by a Siddha Yogi. Thus any and everything in this world is possible as regards creation, maintenance and destruction, either by Yoga or by Natural Science, both. Paramhansa Vishuddhananda Ji Gandhbaba Baba's Main Teaching One cannot attain divinity without devotion and pure love. Real devotion gives rise to true love. But purpose-oriented devotion for the fulfilment of a desire can never lead to true love. In fact, it is wrong to term it as 'devotion'. Every aspirant should keep away from this sort of devotion. Evolution of true knowledge is essential for the achievement of real devotion. The knowledge derived from the study of scripture is empty purposeless knowledge. True knowledge is not acquired till the mind (Chitta) gets purified and mind purification depends on the appropriate performance of religious rites and Kriya. One who implicitly follows the Kriya prescribed by the Guru with devotion, steadiness, regularity and faith, while keeping his conduct and character pure and above board at the same time, is bound to achieve true knowledge (Jnan). Yogis call this aforesaid action itself as yoga. As against this, to engage yourself in other types of work is not Yoga and that does not conduce to Chitta purification either. Hence if one keeps his conduct and character unblemished and applies himself wholeheartedly in the practice of Yoga, steadfastly without a break for a long time, he is bound to achieve mind-purification and self-realization. The knot in the heart gets unfastened, all doubts vanish and aggregated ill effects of Karmas of innumerable previous births get anihilated. Some of Baba's Teachings and Instructions 1. Perform the Kriya (religious commandment) given by the Guru regularly and implicitly according to his instructions and all shall be well. The grace of God is bound to descend on you in due time. 2. Give up self-praise and talking ill of others completely. These traits are very harmful. Never waste time in these. 3. When tragedies and ill-times overtake you, increase your mantra-japa, both in terms of time and number. 4. Never trust anybody in a hurry. Test him thoroughly first, else you will be duped.
5. Every bit and particle of this world is against your interest. You are your only friend and wellwisher. So depend on your own efforts and do not look up to others for help as they are likely to fail you in your times of need and distress. 6. During your Sadhana (spiritual endeavour) constancy and regularity in practice are of prime importance. Reading of scriptures is only dry intellectual gymnastics. Dramatised Bhakti is also not Bhakti in the real sense. True Jnan and real Bhakti are very prestigious and difficult-to-attain stages in spiritual advancement. These develop automatically one after the other, only after constant and regular austere spiritual practice over a long period. 7. To depend solely on the grace of God is not an act of wisdom. Grace is no doubt very sublime and is also being showered upon us by Mahashakti all the time. Without it there is no hope of our advancement towards salvation either. But this grace can only be attained through constant practice of Yogic Kriya which can lead to the attainment of even the unattainable. 8. Do not let anything ever worry you. ''I (your Guru) am always there with you.'' After performing your Kriya properly for some time, you will yourself realize the truth of my statement. I shall see that all your legitimate wishes are fulfilled and you are never in want. 9. To bring a mood of calm repose in the mind before you start your meditation first invite the following thought: ''The world was there before I was born and it will be there even after I am gone. So, nothing really depends on me, hence why should I be in a state of tension? It is only with calm consciousness that I can help myself and help others. The Divine remains calm despite all the turmoils in the world. It is the Divine spark in me, present as my soul, that sustains me. Let me concentrate on that. Let me get a few moments of leave from the demands of my body, from the desires of my life and from the restlessness of mind and enter into my soul - my true Self. Let peace and calm sustain me.'' 10. I am aware of each and every thing that you do, so never try to deceive me by telling lies. 11. Electrical energy gets accumulated particularly in the fore-finger of the right hand, which should not therefore be used for rubbing teeth or pointing out the direction, else it leads to unneccessary waste of the accumulated electrical energy. 12. Spiritual progress depends upon the loftiness of character. Never hurt anybody's feelings. Keep your senses under control and follow the truth in body, mind and speech. Keep unswerving faith in the Guru and be patient, compassionate and forgiving. 13. Dear Son, all your happiness or suffering is a result of your earlier deeds. Do not add further to these. Give up doing bad and unholy deeds now at least, so that you do not create new sins, the consequences of which you will have to suffer in future. 14. You develop interest in the Kriya through constant practice, so much so that in due course of time you will not be able to give it up even if you will want to. In the beginning, you will have to force yourself to sit for your Kriya, but later you will start feeling greatly perturbed whenever you are not able to do so. The Guru can only advise you, explain to you and demonstrate the technique to you but the actual performance will have to be done by you and you alone. So, for your own benefit, get down to the practice of Kriya wholeheartedly and arduously; only talking
will not help. Once you get firmly established in the practice of Kriya, you will not be able to leave it thereafter. 15. Through the practice of Kriya, keep meditating upon the 'Mother' in your heart all the time; the Mother who is the source of all Creation, directly perceptible. Mother who cannot otherwise be achieved even through Yoga and is superior even to 'Brahma' and is the reality behind the psychological manifestation of the Supreme Emotion. Instead of getting influenced by external emotions, always keep your mind in communion with the Mother. Once you are able to stay in that state, there is nothing further to be done. 16. While you are in the physical body, you cannot but be doing one thing or other. Then why not engage yourself in the pursuit of such an act as will absolve your all binding actions for all time. At the exact moments of sunrise and sunset, sit down for your Kriya daily without fail. Even if your mind is not steady, do not bother about it. Learn to depend solely on your Guru, then no demon will be able to do any harm to you � be certain about it. 17. My disciples will not be born again and thus will not have to undergo the sufferings in a mother's womb again. My elder Gurudeva Shri Bhriguramji Paramahansadeva has created an abode for them where they shall all reside, after their death in this world. 18. The first requirement for spiritual advancement is character which must be kept unblemished and next come light meals and less sleep. As you progress in your Kriya the last two come by themselves. Peace and tranquility is the natural outcome of spiritual practice. 19. You acquire riches and property as a result of your past actions. What is ordained in your destiny, that much you will certainly get. But even so it is not wise to sit back aboslutely inactive. You must make all efforts to procure them. 20. Every thing is within your very self. Only it has become overladen with dirt and filth as an outcome of undesirable tendencies and associations of previous lives. Once you are able to get rid of that covering, you will be able to see and recognize your real self. Just as you cannot see your face in a mirror covered with dirt and to do so you have to clean the mirror by rubbing, wiping and washing, so also once you keep rubbing off the dirt of the mind through the constant repetition of the Guru-given-mantra, the mind will become purified in due course and then you will be able to see your real self once again. The aforesaid 'rubbing, wiping and washing of the mind' is really the Yogabhyas Karma viz the incessant friction between the mantra and the mind through constant repetition of the former. Get up early in the morning at about 3.30 or 4.00 a.m. and try to do your Kriya upto sunrise for two to three hours at one stretch and so also in the evening, daily. In the evening start about half an hour before sunset and continue for an hour and a half beyond it. Besides this, make it a habit to mentally repeat the mantra at all other times also while you are working with your hands etc. in the course of your job. Do not waste your time on other useless things. Your japa should co-ordinate with the rhythm of exhalation and inhalation of breath called Ajapa Jap. 21. It is not proper to tell anybody about your Kriya, or vision of any deity, or any spiritual dream. Any discussion on these subjects may inhibit further expositions of a similar healthy experiences and may even prove harmful. These indications are only precursors to coming events and stabilization of certain good atributes in a person. In such an event, you must preserve these most secretly within yourself and intensify your spiritual practices with greater
vigour. By talking about such experiences their further revelation may get stopped, it may then take a very long time for their revival and even never repeat in this life. 22. Whenever you have to, speak the truth and truth only. If anybody feels dissatisfied at your speaking the truth let him feel so; if you lose a friend thereby, do not mind it; but never be afraid of speaking the truth. Tell the truth and openly. Of course, this does not mean that you should put anybody into trouble by telling the truth unasked and without any purpose. Do not tell the truth even if it is unpalatable unless compelled to do so. But if you are forced to relate, tell the truth only otherwise keep quiet. 23. Never get suddenly agitated over an issue. Seeing a wee-bit or hearing a part of an incident, to flare up suddenly is not right. First try to understand the pros and cons of a thing wholly and properly, investigate all the aspects of it, think over it intelligently, try to get to the bottom of the whole affair, before losing your temper. Otherwise many a time one has to repent and eat the humble pie. 24. Do not feel astonished at any happening in this world. Difficulties arise only when you feel flabbergasted and upset. Householders have to do and arrange for all sorts of things for the satisfaction of their relations - wife, sons, daughters and wife's relations. You will have to behave with people differently according to the relationship you have with each one of them since you have to live and work amongst them. You need money all the time, irrespective of your field of activity. To procure this you will have to engage yourself in some type of business. But be careful not to use unfair means therein and spoil your name and fame by falling into dishonest ways. Do every thing honestly. You will have to perform some kind of work to earn a living, but you must not lose your sense of justice, honesty and fair-play during its performance. Work in an unattached manner like mercury in a vessel or water drops on a petal of lotus which stay there but do not stick and keep quite unattached. All the time that you are working with your hands, feet or other limbs of the body, you must keep your mind fixed on God and His name. Keep reciting His name and Mantra uninterruptedly with each breath, Ajapajap
Paramhansa Abhayanand Ji of Gyanganj Gyanganj (Jnan-ganj) Yogashram in Tibet The Gyanganj (Jnanganj) Yogashram - the ancient name of this Yogashram was 'Indra Bhawan'. This ancient Ashram was renovated and restored to its pristine glory again by Swami Gyananand Paramahans, a disciple of Maharshi Mahatapa. Under his able administration and responsible management it started functioning properly once again under the new name Gyanganj. Gyanganj is an extraordinary spiritual training centre. The Brahmacharis, Brahmacharinis and Paramahansas of this centre, after getting established in the state Aham-Brahmasmi, roam about in the universe as, when and where they like. The Gyanganj (Jnanganj) Yogashram with a perimeter of about 16 kilometres, is situated in the western region of Tibet, an upland in the Himalayas to the north of India. This ancient Ashram was renovated and restored to its pristine glory once again by Swami Gyananand Paramhans, a disciple of Maharshi Mahatapa. Under his able administration and responsible management it started functioning properly once again under the new name of Gyanganj. All this renovation took place about seven hundred years earlier, i.e., say about 1225 A.D. Yogiraj Shri Vishuddhanand had eulogised about the eminence of Gyanganj Yogashram in brief at times about the supernatural experiences and powers of the Yogis of this Ashram. About the name 'Gyanganj' Now Gyan is a Sanskrit word and Ganj appears to be a Persian word. How come that the words of these two different languages have been joined up to form the word Gyan-ganj? In actual fact Ganj is a word, the root of which is Sanskrit and it travelled from Bharat (India) to Persia: Ganj : Gaji (Bhwadi ganiya Dhatu) + Yan (Pratyaya) The word 'Ganj' means 'Treasury of Jewels' so 'Gyanganj' literally means 'Treasury of Knowledge of All Kinds'. A brief description of the Ashram This extensive Yogashram, having a perimeter of 16 kilometres, is situated in the western part of the plateau of Tibet, surrounded by hill-ranges on all sides. It has a rampart all around it, with a deep ditch full of water, running all along the rampart on the outside, having arched bridges across it for purposes of communication. Every block of the Ashram is suitably furnished with all materials necessary for instruction in the particular discipline to be taught in that block. The arrangements for instruction in Yoga and Science are indeed exquisite. The two faculties are independent. The Yoga-faculty is under the charge of Swami Bhriguram Paramahansa and that of Science under Swami Shyamanand Paramahansa. The overall incharge or the Chief Executive is Swami Gyananand Paramahansa. It seems appropriate to give here a brief description of some of the yogis intimately connected with this Ashram. Maharshi Mahatapa He is the Head of this organization. According to Swami Vishuddhanand he is over one thousand four hundred years old. His body is beyond material requirements of food, water and
air and has become sublime and divine. He has transcended the limitations of time and space. He can travel unfettered to any 'loka' (world) as per his wish. He does not stay in the Ashram itself, but generally in a cave amongst the hills of Tibet. An idol of 'Raj-Rajeshwari Devi' is installed in that cave, and the cave is therefore known by the name of 'Raj-Rajeshwari Math'. There are no hutments in the neighbourhood and the yogis who stay in the Math (monastery) have all transcended the necessity for doors or houses. In that part of the Himalayas there are many monasteries similar to Gyanganj Yogashram. All these are under the administrative jurisdiction of Raj-Rajeshwari Devi. Maharshi Mahatapa does not permanently stay in any particular monastery. He occasionally visits the Gyanganj Yogashram and sometimes he goes to Manohar-Tirtha to pay homage to his Gurumata 'Kshepa-Mai'. He is all the time in a sort of trance and is not used to talking much. Amongst his disciples, who stay at the Gyanganj Yogashram, there are many over hundreds of years of age. The main ones are Paramanansas Swami Bhriguram, Nimanand, Shyamanand and Gyananand. Swami Bhriguram Paramahansa He is over five hundred years old and is the foremost disciple of Maharshi Mahatapa in the line of Yoga. He is the head of the faculty of Yoga in the Ashram. Swami Vishuddhanand got his Yoga training directly from him. He is the chief administrator of all the monasteries under the jurisdiction of Raj-Rajeshwari Devi. He is wholly and solely responsible for their upkeep, maintenance of law and order, inspection, conducting of examinations and supervision. The heartfelt prayer-waves from the distressed souls are caught by his ears immediately and he has the capability of instantly appearing before them in human form. Swami Bhriguram Paramahansa had unobstructed access to the innermost recesses of the mind of the disciples. His mode of travel is 'flying through space'. His feet would not touch the ground. He is the only one Yogi on the face of this earth who can go upto 'Surya-loka'. His body is no longer composed of the five elements nor of the six Koshas (Pranamaya, Gyanamaya etc.). It is a supernatural divine body. Swami Nimanand Paramahansa This great Swami's insight was responsible for detecting the latent spiritual greatness in Bholanath and leading him up finally to become a Paramahansa. When Bholanath lost all hope of life and had excruciating pain due to the poison of a mad-dog-bite and had come one evening to the Hoogly river to get drowned, this was the Swami who had saved his life. Again after two years Bholanath and Haripada travelled all the way from Burdwan to Dacca and met him. When they entreated him and showed great keenness to tread the path of Yoga to become Yogis, it was he who brought them along to Gyanganj. Swami Nimanand Ji is also amongst the foremost disciples of Maharshi Mahatapa and is a realised Yogi endowed with supernatural powers. Paramhansa Swami Nemanand Ji is also Guru of Param Poojya Mahatapsvi Shri Kumarswamiji. Swami Shyamanand Paramahansa Swami Shyamanand is another disciple of Maharshi Mahatapa who excelled in the knowledge of Natural Sciences under the tutelage of the Maharshi. He is the Head of the faculty of Science in the Yogashram. He imparts training in Solar Science, Astronomy and Astrology, Etherial Science, Lunar Science etc. Solar Science is the most superior prime science amongst all these sciences. After attaining knowledge and proficiency in Solar Science, the other Sciences can be learnt comparatively easily. Swami Vishuddhanand learnt Surya-Vijnan (Solar Science) thoroughly under the direct tutelage of Swami Shyamanand Paramahansa. Swami
Vishuddhanand was the first one to throw some light on Surya Vijnan and bring it to the notice of our world for the first time. Before this, nobody on this earth knew anything about SuryaVijnan. Surya-Vijnan has a very close connection with Yoga. Only he, who is an adept at the Science of Yoga can attain full and comprehensive knowledge of Surya Vijnan. So you will now be able to get an idea of the depth of knowledge and high status of Swami Shyamanand Paramahansa who is also over five hundred years old. Swami Gyananand Paramahansa As aforesaid Swami Gyananand is one of the foremost disciples of Maharshi Mahatapa. It was through his efforts that almost seven hundred years earlier the ancient Indra-Bhawan was resurrected and named Gyanganj Yogashram. Swami Gyananand had already become Paramahansa before he resusciated Indra Bhawan. At that time he should have been over a hundred years old. So his present age will be anywhere over eight hundred years. Paramahansa Gyananand is the chief administrator in charge of Gyanganj Yogashram. He is endowed with supreme supernatural spiritual powers. Swami Abhayananda Paramahansa
Paramhansa Abhayanand Ji Paramhansa Abhayananad Ji, a brother-disciple (Guru-bandhu) of Paramhansa Vishuddhananda Ji is from Jnanganj ashram and disciple of Maha Tapa Ji Maharaj. He is currently in deep samadhi state undergoing spiritual penance. Yogiraj Vishuddhanand Paramhansadeva
Paramhansa Vishuddhanand Ji Shri Vishuddhananda's childhood name was Bholanath Chattopadhyaya. Siddha Yogi Swami Nimanand Paramahansa of the secret Gyanganj Yogashram in Tibet took Bholnath to Gyanganj ashram. Yogiraj Vishuddhanand Paramhansadeva was the first Yogi-Saint to introduce and propagate Surya-Vijnan, solar science, into the world for the first time. Up till then this science was confined to the precints of the ancient secrets of Yogashram at Gyanganj in the Himalayas in Tibet and was known only to the ancients. Baba stayed in Gyanganj Ashram for 12 years. Surya i.e., Sun or Savita means 'source of creation'. According to Surya-Vijnan there are 360 rays of the sun which go to form the whole creation of the Universe. Baba converted cotton wool, flowers and leaves into stones, wood, etc. by the incidence of appropriate rays of the Sun. He demonstrated practically how minute particles of ingredients of various objects could be dispersed or assembled and destroyed or created through the proces of Surya-Vijnan. As a result of his adherence to the strict rules of the Brahmacharya period, Bholanath had freed himself from the influence of ego and had also developed the spirit of surrender to the will of the Supreme Power. Matter is indestructible Shri Baba demonstrated practically that matter is indestructible.
1st Instance He asked Shri Gopinath to write something on a piece of paper, burn it and pulverize the ashes by his hands. Thereafter he resurrected from its ashes that very same paper with the sentences written on it by Gopinath. 2nd Instance Another day, Baba had a pail full of milk thrown into the river Ganga in Varanasi at one Ghat. After a couple of days he reclaimed that pail-full of milk from the Ganga at another ghat of Varanasi. 3rd Instance Even if a person passes away from the world of curse (Mrityulok) to heaven (Brahmalok), a yogi can bring him back in the world, through his yogic power. For example, Baba brought back his dead father in bodily into this world at Bondul at the earnest request of his elder brother Shri Bhutnath. This incident has been described later in chapter 6 of this book. The above proved beyond doubt that nothing is ever lost or destroyed in Nature. Materialization of the Dead Father in Physical Form Once Bhootnath told Vishuddhanand, ''Bholanath! I have heard that through spiritual practice you have acquired extraordinary powers. For a long time I have a yet unfulfilled desire in my heart. If you could fulfil the same, I will consider myself blessed. I want to see our late father in physical form just for once, I hear that the soul is eternal though man is mortal. The changes take place only in the physical form of the body. But the yogi, through his yogic powers, can resurrect the soul in its physical bodily form. The yogi, through his yogic powers, can resurrect the same as it were in the past at any time. I know you can fulfil my desire if you so wish. I have no other wish.'' Bholanath said, ''Dear brother, what you have stated is quite true. There is nothing that cannot be accomplished by yogic power or super-science. After the battle of Mahabharat at Kurukshetra, Maharshi Vyasadeva had resurrected, her dead relatives before the very eyes of the grief-stricken Gandhari, in fulfilment of her wish. A yogi can do this through his will-power. The same can also be accomplished by the application of super-science. But, dear brother, what will you gain by simply seeing our late father? Only know that the soul never dies. Death only changes the form. You will not be able to keep your equanimity at seeing our dead father now, in his old physical form. Therefore, it will be better that you accept the will of God in whatever has already come to pass and do not press to see our late father in phyiscal form now.'' But Bhootnath persisted and pressed his wish. Bholanath was well aware that anybody, on seeing his dead relative, cannot normally keep his sanity intact and develops insanity. Hence he tried very hard indeed to dissuade his brother, but Bhootnath was insistent. In the end, Bholanath acceeded to his request. A room was set as per instructions of Bholanath. In it a cot was placed and on it a new bedding was spread. At the appointed hour, their late father appeared in his usual physical form and took his seat on the bed. He even replied to the questions put to him. He stayed thus for about fifteen minutes and then departed. But the sight in bodily form of the late father left a deep harmful impact on the mind of Bhootnath. Pre-Knowledge of Future Events
Bholanath (now Swami Vishuddhanand) used to visit Burdwan now and then. Once he found his elder brother Bhootnath suffering from a chronic disease. The treatment there was giving him no relief. Bholanath cured him by his yogic power, just by a sheer gaze at him. But before leaving, he told Bhootnath in no uncertain terms that he was not ever to take onions or eggs. He also impressed this point on Bhootnath's wife and warned her of the consequences. But Bhootnath was never a person to follow rules or restrictions for any length of time. He started taking onions and eggs again. After some time, the disease reappeared in Bhootnath in a virulent form. He became worse day by day and no medicine was able to provide him any relief. You can imagine the feelings of the mother under such circumstances. Although Bholanath was at that time in a very distant place, even there he could get the inkling of his brother's condition and the state of mental agony of his mother. For a yogi, distance is of no consequence and Vishuddhanand appeared instantly at his village Bondul. There he explicitly explained to his mother that Bhootnath, having disobeyed the instructions, could not be cured anymore. Simultaneously he indicated the date and time of the death of Bhootnath to the mother and disappeared. Needless to say that Bhootnath died exactly on the same day and time as had been prophecised by Bholanath. The mother became miserably grief stricken. Bholanath again appeared on the scene. He relieved the mother of the grief by a simple touch of his hand. Swami Vishuddhanand had acquired many supernatural powers through the constant practice of Mantra Jap (meditation), Tapasya (penance) and Samadhi (superconsciousness). But he used to utilize these Siddhis only for the benefit of mankind. Whenever requested, he used to provide relief to all relatives or non-relatives in their bodily and mental sufferings and all kinds of troubles. Many people suffering from chronic and virulent diseases were cured just by a single benevolent gaze from his or by exercise of his will-power. There was no end to his yogic powers and it is impossible to comprehend, leave alone describe all of them. Paramhansa Vishuddhananda Ji Gandhbaba Reminiscences of Dr. Paul Brunton Dr. Paul Brunton was a British journalist. He travelled through Tibet, India, Egypt and many other countries, collecting the mysteries of the saints of these countries. The present reminiscence narrated below has been adapted from his book Search in Secret India. The Great Yogi of Varanasi One day, I went out visiting places in Varanasi on foot. Of course, I had a purpose behind walking the circuitous lanes. I had the address of a Yogi in Varanasi in my pocket, given to me by a disciple of his, whom I met in Bombay. Accordingly, I followed the main road and arrived at the gate of a sprawling building. On one pillar of the gate was embedded a small marble stone bearing the name "Vishuddhanand Kanan Ashram". This was the place I was looking for and I walked in. In a hall, I found many well-dressed Indians sitting in a semi-circle on the durrie spread on the floor. Opposite on a bed-stead was seated a grey-bearded Mahatma, with a charming face commanding respect. I knew that I had come to the personage I was in search of. I saluted him with folded hands and told him that I was a British journalist; I had come on a visit to India, as I was greatly interested in the study of Indian Philosophy and systems of Yoga. I also told him of my meeting a disciple of his, who had given me his address and that I was very keen to converse with him on the above two subjects. Baba directed one of his disciples in Bengali to tell me in English that a conversation would be only be possible if he could bring along Shri Gopinath Kaviraj, Principal, Govt. Sanskrit College, Varanasi with him. Shri Gopinath Kaviraj is well versed in both Bengali and English and is besides an old disciple of
his, so he would be able to act as a proper interpreter. "Come with him tomorrow, I shall expect you at 4.00 p.m." I went to the Sanskrit College but Kaviraj had left for his residence. It took me about half-anhour to reach his house. I found him there in a double-storeyed old house. He was sitting on the floor in his room on the first storey, surrounded by books on all sides with paper, ink and pen at his side for writing. His face exuded culture and civility. I explained to him the purpose of my visit. After initial hesitation, he finally agreed to take me to Baba the next day at the appointed hour. Next day by 4 p.m. I reached Baba's ashram along with Kaviraj ji. On entry into the big hall we paid obeissance to Baba. There were another six disciples already present in the hall. Swamiji asked me to sit near him. Dr. Paul Brunton Baba's first question was, "Do you want to see some miracles?" I - "Yes, sir, this was my first desire." He directed Kaviraj ji to tell me in English to give him my handkerchief, preferably of silk. Luckily I had a silk one with me which I gave. He brought out a magnifying glass and said, "I will focus the rays of the sun on the handkerchief with the help of this magnifying glass but as the sun is not bright enough and there is darkness in the room also, I doubt if the experiment will be fully successful. If somebody could go out in the open and reflect the rays of the sun into the room, the job could be done more easily. Whichever scent you want I shall produce. So, indicate your preference." I - "Can you produce the fragrance of Bela flower?" Swamiji held my handkerchief in his left hand and focussed the Sun's rays on to it for a couple of minutes. Then he laid down the magnifying glass and returned the hankie to me. It was full of Bela fragrance. I examined the handkerchief very carefully. There was no sign of wetness anywhere on it, to indicate sprinkling of any scent on it. I was wonder struck and kept gazing at Swamiji in a dubious manner with half-opened eyes for quite a time. But he was prepared for yet another test. This time I asked for the scent of a rose. He started the process again and I watched him very attentively this time; including all the movements of his hands and feet to see if there was anything close-by which could be used, and I missed nothing at all. I even watched his arms and open deceit-less clothing but could not discern any chance of hanky-panky. Like before, he repeated the process and returned the handkerchief to me with its other corner exiding copiously the sweet smell of a rose this time. Third time I asked for the fragrance of violet and he produced the same, with my eyes glued to the movements to see if there was any sleigh of hand etc. involved. The Swamiji showed no elation at all. He did not consider these miracles to be of any significant importance, and his face did not exhibit any emotion excitement. Then he suddenly said, "Now I shall produce the scent of a unique flower, which blossoms in Tibet only."
On the fourth corner of my kerchief which till yet remained unfragranted, he focussed the rays of the sun through his magnifying glass. A very sweet fragrance, the like of which I had never smelt ever before, started filling my nostrils and the whole room. Finally, I kept the handkerchief securely in my pocket. But my mind was even now not free from doubt. I was thinking, "Maybe he keeps essences of these flowers hidden somewhere in his garments; but then how many essences can he keep hidden? Also how would he know which particular scent one may ask for? Besides he never, even for once, put his hand anywhere even close to his clothes." I required his permission to examine his magnifying glass, which was readily given. It was like any other one. The glass was held in a twined-wire frame and the handle was also of twisted wire. So there was no room for any doubt even there. Besides, I was not alone watching the production. Another six or seven people were all attentively on the look out to catch any sleigh hand etc. Kaviraj ji assured me that the Yogiraj was a truthful person of very high ideals and sublime thoughts and stooping to trickery of any sort was absolutely foreign to his very nature. Then, could it be a case of hypnotism? If that be so, it can easily be found. On reaching my hotel, I shall show it to my other friends. They would check it. And I did have it checked. I gave my handkerchief to three different people. Each one testified to the presence of the various fragrances on each of the four corners. Thus I could no longer pass off this event lightly as a joke nor could I classify it as a hallucination, magic or hypnotism.
Dr.Paul Brunton and his Guru Ramana Maharishi Enlivening dead creature The next question that arose in my mind was, "Can the Yogiraj impart life to a dead creature?" The next time that I visited Swamiji, he himself said, "Today I shall enliven a dead bird before you through Surya-Yijnan (Solar Science)." And lo, a small sparrow which was till now flying about in the hall, suddenly dropped dead. It was allowed to lie there for a whole one hour so that we could get convinced that it was really dead. Its eyes were fixed and there was no movement at all of any limb of the bird. The whole body had become tense and there was not a sign to suggest any chance of life in it. The Yogiraj then took out his magnifying glass and focussed the rays of the Sun on to the eyes of the sparrow, simultaneously repeating a Mantra. In a little while, the dead sparrow started movement. Then the movement became violent as if a dying dog were kicking its limbs. Later, the wings started fluttering. In a few more minutes, the sparrow stood up on its legs and once it gained a little strength it started darting around in the room as before. The sparrow kept flying for half-an-hour. I was lost in my own thoughts when it suddenly fell dead once again. There it lay dead without any movement. I examined it carefully. The breathing had stopped completely. I asked the Yogiraj, "Can you not keep it alive for a longer period?"
He replied, "No, my researches in Surya-Vijnan have not advanced so much yet that I could give it life for a longer period." Kaviraj Gopinath whispered in my ear that the Yogiraj Vishuddhanand ji expected better results with further experimentation. I did not like to test him further, like we normally are inclined to do with ordinary magicians. The stories of Baba's other miracles convinced me about him not being a fake person, but a real Yogi. I learnt that he could produce grapes or sweets out of the blue and transform faded flowers into blooming ones. I asked him point blank, "What techniques have you employed in bringing about these miracles?" He replied, "All that you have witnessed so far had nothing to do with Yoga. It is the outcome of Surya-Vijnan." The purpose of Yoga is, first the inhibition of the modificationls of the mind (Chitta-vrittinirodha), then concentration (Dharana), and thereafter meditation (Dhyan) and finally contemplation (Samadhi). In Surya-Vijnan all the above are not necessary at all. Surya-Vijnan is an integrationn of some abstruce scientific secrets in nature. It has to be studied and practised in the same way as is done in the western world in respect of phyiscal sciences. Kaviraj Ka viraj ji confirmed this view and said, "Surya-Vijnan depends upon upo n and is connected more intimately with electrical energy and magnetic attraction as compared to other sciences." I could not catch the point, so Swami Vishuddhanand took over and explained to me as under. "This Surya-Vijnan is nothing new. In ancient times, the Yogis of India were quite adept in this natural science, but now even in India barring a few, most people do not know about it. In a way, it has almost disappeared from India. The rays of the Sun are endowed with life-giving energy. If you could only learn three things, viz. (1) how to separate this energy from the other stuff obtaining in the Sun's rays, (2) the formula of combination of these energies to form the various articles, and (3) the technique of combining them, then you too would be able to exhibit miracles." I - "Are you training your disciples in this branch of science?" Baba - "Not so far, but arrangements are afoot. Only a few deserving disciples would be initiated into this line. At the moment I am in the process of establishing a big laboratory where practical demonstrations of theoretical aspects could be arranged." I - "Then what are your disciples learning at present?" Baba - "They are being trained in Yoga." Then Kaviraj ji took me round the laboratory, which resembled a European house in some respects. It had many storeys, build in a modern style. The walls were made of baked red bricks, with big recesses to take in the big size glass panes in frames, to allow entry to the rays of the sun by reflection through red, blue, green, yellow glasses, crystals and prisms and study their behaviour in various aspects for research purposes. p urposes. Kaviraj ji told me that glass panes of that size to fit those big recesses, were not being manufactured in any factory in India so far, and
hence the construction had to be stopped half-way. He asked me if I could make enquiries in England in that respect, emphasizing that Baba was very particular that the glasses had to be manufactured precisely to his specifications - not minutest variation would be permissible. The particular requirements were that the manufacturers will have to guarantee that the glasses will be maticulously free from air-bubbles, the tinted glasses would be absolutely transparent, and the glasses would be exactly 12 feet by 8 feet inch thick. The laboratory was in the midst of a garden with tall trees all around. A line of tall palmyra trees with luxurious growth of leafy branches kept it concealed from the view of the visitors. After seeing the laboratory-underconstruction, I returned and took my seat in front of Swamiji. By now most of the visitors had left, barring just a couple. For a few moments, Baba gazed at me and then fixed his attention on to the floor. Suddenly he spoke out, "Till such time I obtain permission from my Guru, I cannot undertake your initiation." I asked, "Have you read my thoughts? As your Guru stays in the far-off Tibet, in what manner would you be able to obtain the permission?" He replied, "We have a direct psychic inter-communication between us." I was listening but not comprehending a bit of what was being said. Even so his sudden remark about my initiation and direct psychic inter-communication set me in deep thought, and I asked, "Sir, how do you achieve this psychic inter-communication?" Instead of replying to my question directly, Baba put me a counter-question, "Till you practise Yoga, how can you think of inter-communication?" I kept on thinking about abou t the meaning of all this talk and then said, "But I am told that without a Guru, success in Yoga is a far-cry, one cannot even get started on Yoga. And finding a true Guru is almost an impossibility these days." Baba's expression of the countenance showed no change. He kept indifferent and unmoved. He said, "If the aspirant is ready, the Guru will w ill come of his own accord." When I started my volley of questions, Baba raised his hand and said, "A human being should first prepare himself. Thereafter, no matter where he is, he will find a Guru. If he does not get him in physical form, the Guru will appear in his inner-sight." I - "How can I start on the sadhana?" Baba - "Every day at a fixed time, sit for a pre-fixed period on this asan (Padmasan). This will prepare you well for your sadhana.. Be careful to keep control over your passions and an d anger." After this, Baba showed me the way one sits on Padmasan. I knew the technique already but what I failed to understand was - how Baba classed this asan, in which the legs have to be twisted so intricately, as simple. So I said - "How many Europeans would be able to manage this posture for sitting?"
Baba - "In the beginning surely they will experience a little difficulty. But by practising daily in the morning and evening, they will soon get the hang of it. The most important thing in this practice of Yoga is to fix up a time for practice and stick to it under all circumstances. In the beginning start with just five minutes daily in the mornings and evenings. After a month increase it to ten minutes and after a fter three months take it up to twenty. In this way keep on increasing the time. But be very careful that the spine is kept erect. This practice p ractice will impart poise and mental peace to the aspirant. I - "So you are teaching Hatha Yoga." Baba - "Yes, in a way. But understand that Raja Yoga is slightly superior to Hatha Yoga. Just like a man first thinks and then acts. So also, we have to develop both the body and the mind simultaneously. The body affects the mind and vice-versa. For any practical advancement we cannot divorce one from the other; they have to be developed simultaneously." Mahamahopadhya Pandit Gopinath Kaviraj Pandit Gopinath Kaviraj had devoted himself to the pursuit of spiritual studies and meditation under the guidance of o f his guru, Yogiraj Paramahansa Swami Vishudhanandaji of Varanasi. Gopinath Kaviraj on whom the title of Mahamahopadhyaya was conferred by the British Government in 1934, is regarded as an authority on Indological studies. Equally at home in English, Hindi, Sanskrit and Bengali and an unparalled combination of traditional and modern India and Western learning and spiritual wisdom he was among those renaissance figures who in the midst of colonial rule and its attendant denigration of Indian tradition helped to revive India's pride in her past and infuse it with the best tradition of British liberation. An insatiable thirst for knowledge coupled with an open and analytical mind led him h im to search for something new in the ancient Sanskrit texts and various commentaries on them. He wrote with a rare insight whether it was on Tantra, Philosophy, Religion or culture. His biographic in content, have the flavour of real literature. Pandit Gopinath Kaviraj, who has become a legendary figure in the field of Indological studies, was born in a Bengali Brahmin family on 7th September, 1887 in the District of Dhaka, in Bangla Desh. Being a posthumous child, after having hav ing passed through many vicissitudes he passed his B.A. examination from Maharaja's College, Jaipur with academic distinctions. The final phase of his education started at Varanasi in 1910 under the loving care and guidance of Dr. Arthur Venis, the then Principal of Government Sanskrit College and got the M.A. degree in Sanskrit in 1913, standing first in order of merit. At the instance of Dr. Venis he was soon appointed Librarian of the famous Saraswati Bhavan Library and whole-heartedly started his career of research. From now on for the next 62-years he remained uninterruptedly and deeply engrossed en grossed in dissemination of knowledge till he left his body on 12th June 1976 in the holy city of Varanasi itself. Mahamahopadhya Pandit Gopinath Kaviraj Ji
He delved deep into the so far unexplored wealth of learning and got published about seventytwo books which opened for all a new horizon in the field of Indological studies and research. He discovered in most of his studies completely new meanings and shed new light not only on different branches of philosophy, but also on Ancient Indian History, Epigraphy, Kashmir Shaivism, Buddhism, Jainism, Christian mysticism and Sufism as well, which are considered to be the invaluable guide to academic and spiritual research for generations to come. For 23 years he served the Sanskrit College, Varanasi first as Librarian and subsequently as Principal, till he voluntarily retired in 1937 in order to devote himself fully in his life-long pursuit of spiritual studies and intense sadhana under the guidance of his Guru, the great Yogi Visuddhanandaji of Varanasi. The Government of India conferred upon him the title of Mahamahopadhyaya in 1934, Coronation Medal in 1937 and the title of 'Padmavibhusana' in 1964. Many an Indian university honoured itself by bestowing upon the great personality various degrees and certificates of honour. Gifted through divine grace with a prodigious memory and rare prajna, Pt. Gopinath Kaviraj became a name to conjure with. He was indeed a rare combination not only of uncommon erudition but also of singular Yogi experience. Govt. of India issued a commemorative stamp in honour of Pandit Gopinath Kaviraj
Postal Stamp Image of M.M.Gopinath Kaviraj Ji Stamp Information as presented by Govt.of India Mahamahopadhyaya Pandit Gopinath Kaviraj, a stalwart in the field of Indological studies, was born on 7th September, 1887 at Dhamrai, in the Dhaka District, now in Bangladesh. Studying initially, at Dhaka and Jaipur, he later obtained the Master's Degree in Sanskrit from the Government Sanskrit College, Varanasi. Appointed Librarian of the famous Saraswati Bhavan Library at the same college, he devoted himself wholeheartedly to research. He declined the offer of Professorship at Calcutta University and in the Department of Oriental Studies, London University. He edited and got published 72 books in the Saraswati Bhavan Text and study Series, opening a new horizon in the field of Indological studies and research. He had mastered various branches of Indian and Western Philosophy and had a profound knowledge of and insight into Christian mysticism and Sufism as well. His studies shed new light on different branches of Indian philosophy, Ancient Indian History, Epigraphy, Kashmir Saivism, Buddhism, Jainism, etc., considered invaluable guides to academic and spiritual research. For 23 years he served the Government Sanskrit College, Varanasi first as Librarian and later as Principal, till he voluntarily retired in 1937. He devoted himself subsequently to the pursuit of spiritual studies and meditation under the guidance of his guru, Yogi Paramahansa Swami Vishudhanandaji of Varanasi. His services in the field of scholarship received recognition from the then Government of India in 1934 and 1937 when he was awarded the title of
'Mahamahopadhyaya' and later the Coronation Medal. In 1964 the Government of India conferred the title of 'Padmavibhushan' on him. He was a rare combination not only of uncommon erudition but also of singular Yogic experience. To him knowledge stood for 'Para Vidya' (Supreme Knowledge) which has no other objective than the realisation of Ultimate Reality. Universal salvation is, according to him, the ultimate goal towards which the entire creation has been moving. He died on 12th June, 1976 at Varanasi. Sri Chennabasaveshvar on Shiva-yoga In Indian Philosophy the Yoga of contemplation has an important place. Even though Patanjali is recognised as the founder of this system, there is a tradition according to which Hiranyagarbha is the originator of the whole theory of Yoga. This theory of Yoga seems to have grown and developed into a definite shape in the Shaiva environment. We find the influence of yoga in the Upanishads, the agamas, History, Mythology, Poetry and Philosophy. Relics found in the excavations of Mahenjodaro and Harappa furnish evidence for the popularity of Yoga, in pre-historic days. The principles of Yoga are mentioned in the Shaivagama, Purana, Upanishad, Shakta Pancharatragamas and the Bhagavadgita. The Bhagavadgita considers, principally, the Karmayoga, the Jnanayoga and the Bhaktiyoga. It also treats of different kinds of yoga as the titles themselves: how. A detailed exposition of the theory of Yoga is found in the upanishads. As this system developed, there arose various kinds of Yoga. Yogas have been classified as Mantrayoga, Hathayoga, Layayoga, and Rajayoga. Later; Shivayoga, which was found in Shaivite books, was added. Yoga is one of the four steps in Shivagamas. In them we come across some sub-groups of Shaivism such as Yogashaiva, Jnanashaiva which are complementary to each other. Paramnesvaratantra mentions two varieties of Yoga; namely, 'shakara' (Physical) and 'nirakara', corresponding to savikalpa and nirvikalpa (Voluntary and Involuntary). One who practices Yoga has to follow the eight stages (Ashtanga), namely, Bhakti (devotion), Vairagya (detachment), Abhyasa (practice), Dhyana (contemplation), ekantavasa (solitary life), Bhikshatana (wandering to beg), Lingapuja (worship of Linga) and Smarana (memorisation). In Shivagama, Shivasamhita and other books which are inclined towards Shaivism, the phrase Shivayoga often recurs. Here Shivayoga explains the state of union with Shiva. Those who havc attained this status are called Shivayogis. The wife of a Shivayogi was called 'Shivayogini'. There was no caste difference or untouchability among the Shivayogis. They helped each other and respected each others wife. Shivagamas mention that there are seven sub-sections Anadishaiva, Adishaiva, Anushaiva, Mahashaiva, Jnanashaiva, Veerashaiva etc. Reference to this is also found in the Vachanas. Besides this, there are another six sub-sections, namely Avantarshaiva, Paravashaiva, Suddhasaiva, Misrashaiva, and Margashaiva. They recognised Shiva as God. Those who followed the path of Veerashaivism had to pass through the early six stages of Shaiva life. For Veerashaivas, both knowledge of and union with Shiva (Jnana and Yoga) were necessary. They thought that life without these two was barren. Shivayoga Pradipika says that in order to excel in their attainment, sound health must be acquired: Knowledge will come out of Yoga and Yoga will be developed through knowledge. In order to realise both of them, the wise should take care of their health.
The highest aim of the Shivayogis belonging to the age of the agamas was to attain identification with Shiva. They adopted the fivefold means of freeing themselves of the bondage of past life, tapa, karma, japa, dhyana and jnana. Thus they purified themselves interiorly and exteriorly as a preparation for Jnanayoga (union through knowledge), the highest aim in their life. According to their disposition, action, acquisition of knowledge, practices and advancement in spiritual life, the Shivayogis were called avadhuta, sanyasi, yogi, pashupata, shiva, lingi, veera, veerashaiva, mahamaheshvara, yati etc. There is indication that Yama (control), Niyama (rule), asana (posture), Pranayama (control of breath) were considered as the first steps in Yoga. Dhyana and Samadhi were considered as the later part. Shivasharanas stressed the latter part of the Yoga and incorporated it in the Sat-sthala. We may note that the writers of agamas tried to reach spiritual heights by practising t. he agama dharma in the name of jnana, kriye, charye and yoga. Their knowledge was limited to the concepts of Pashu, Pasha and Pati. Their practices were limited to the sixteen ways. Their aim in life was to attain purity of soul through the worship of Linga and other religious practices. They practised yoga in order to control the mind, as necessary for attaining purity of soul. But, generally speaking, to all the Shaivas and chiefly for the Veerashaivas, Shivayoga was the worship of Shiva. As worship was a religious act, they used to consider also knowledge and contemplation of God and the sciences of God, creation and souls and finally the worship of Linga as the greatest act of worship ever performed by a Shivasharana. Although Shivasharanas borrowed many terms and principles from the agamas, they enriched them with new meanings got through their own inner experience. As they explain, the Pranalingi is the highest stage in Shivayoga, which is one of the ekottarashatasthala. The terms shivayogi, jangama, sharana and shivasharana are used in the same sense in the vachanas as they are used in the agamas. The term 'Yoga' signifies union. The phenomenon of reducing multiplicity to unity is a characteristic of every yoga. In mantrayoga, the mantrayogis combine Vaikharivani and arouse Paravani and lose themselves in hearing it. In Hatayoga, pranavayu and apanavayu are combined, and the Hatayoga gets the strength of Pranayoga. In Layayoga, Nada and Bindu are combined, and the Layayogi does away with Mana and Maruta, achieving a stage beyond the reach of sound. In Rajayoga, the Ida and Pingala nerves are combined, and thus the concentration of vision is achieved. Likewise, in Shivayoga, Shiva and Shakti are combined, and the Shivayogis find an inseparable relation between Shiva and Shakti. The worship of Linga, which contains in itself shivajnana, shivabhakti, shivadhyana and shivamantra (knowledge of Shiva, devotion to Shiva, contemplation of Shiva, incantation of Shiva and, worship of Shiva) is the best means for Shivayoga. These five parts, bhakti, jnana, dhyana, japa, tapa (devotion, knowledges contemplation, prayer and penance) are all essential for the achievement of Shivayoga, either collectively or individually. Shivayoga mainly depends on worship. Channabasavanna has defined the way of performing Shivayoga in the following manner: "One keeps the Linga on his palm and worships Shiva attentively. He devotes time to Shivapuja, Shivamantra, Shivarpana, Shivashastra and Shivayoga." Whether the Linga worshipped is Shtbhvara or Ishta, it is the embodiment of the supreme God, who is formless. Since He has no qualities, He can be best described, only negatively, as 'Not this, not that (neeti). The Shivasharanas believe that Shiva out of is omnipotence and absolute freedom has created the universe for His own enjoyment. God, who is the supreme consciousness, has created souls similar to Himself. That is the dignity of the soul which informs human body. Life is the result of the union of soul and body. Along
with life there appears mind. According to the experience of the yogis the body is a hindrance to union with God. It is the bodily desires and the faculties of the mind that come in the way. The soul is independent of the body and mind, which depend on the life principle for their existence. Owing to several reasons, the life principle in man is not orderly. It has lost its harmony. Hence the mind, coo, which is its dependent, is fickle like the life principle. Because of the unbalanced state of the life principle and of mind, man's body has become an abode of vices, such as the eightfold pride, the sevenfold worries, the sixfold enemies, and other desires and lusts which go on multiplying. As a consequence, the soul (atma) forgets its true self, and thinks as a separate entity, which is called Jiva (an individual soul). Hence, harmony among life, mind and bodily desires should be restored. Once these conditions are given, the right climate is created and the 'self' realises itself not as separate from, but as one with, God. This is union of identity. "Can we bring order into our body without bringing it first in our life? Without this, can we free ourselves from bondage? The disorderly body is useless. The bondage may be broken only through knowledge," says Channabasavanna. Without knowledge of self, we cannot be detached from life, without which no one is liberated from the bondage. In order to put order in our body, mind and life, yoga is the proper and sure means. According to yoga, God dwells in the Brahmarandra, which is in man, and from there He governs all man's action. The same power, when seeking shelter in the human embryo, flows downwards, becomes Maya and dwells in Adhahkundalini, which flowing upwards manifests itself in the self as Bhakti. This transformation is the yogi s goal. In order to get the screen of Maya removed, the Yogi in the initial stages will seek the help of a Guru (guide). The Guru will first show him the symbol of the supreme God, and prepare him for the practice of a rigorous life. The Guru, laying his hand on the disciple's head, will admonish him and bring out the latent power from the thousand petalled lotus to the head, where the divine intelligence is situated, from there to sentiment, from sentiment to mind, and from mind to the vision, and finally, to the hand. Then he will ask his disciple to receive it as a symbol of his true nature and to fix it in his thoughts, words and deeds. God in the from of Linga will be called Ishtalinga when He rests on the disciple's palm, Pranalinga when He illumines mind and Bhavalinga when He dwells in his heart. Thus, the disciple will be fit for Shivayoga. This association with Linga will purify the feelings and desires of the body and mind, and thus will the worshipper of Linga be able to recognise God. The sadhaka of Shivayoga (identification with Shiva) begins his practice with the exercise of the vision. Rajayoga is said to be the basis of this practice. He looks into the mirror of Ishtalinga to realise the true nature of his self. As the surface of the mirror, when dirty, cannot reflect the image clearly, so if the worship of Ishtalinga is defective, self-realisation cannot be experienced. 'To gaze at Linga is to worship it. Through constant look at Linga the body will be purified'. When the eyes are fixed The breath is under control; If the breath is controlled The mind comes under control; If there is concentration One can conquer the fetters of time, And there is no trace of illusion. Channabasavanna suggests the same thing in the following vachana:
To open wide the eyes of him Who sits e'er clinging to His feet The Compassionate One Has wiped the corporal taint that comes Of ignorance If you would know the way This kinship with the Pranalinga came to be As the Compassionate One Opened my eyes, This is the way it was: O Lord Kudala Channasanga! Even as my body bared itself To those great saints who had seen God, Like eyesight swallowed in the eye, Like space absorbed in the cosmic egg, Like water frozen to a pearl, Like fragrance going back to flower, My body's habits have ceased to be! The Sharana who, wishes to be completely at one with Shiva through the practice of Shivayoga, will always be careful to keep his thoughts, words and deeds free of all uncleanliness. He will try to sublimate his lower tendencies. In all his difficulties he will have recourse to Shiva. He wilt detach himself from all the earthly desires and attach himself to the Supreme God. In Him he will find his happiness. At this stage, his senses, both internal and external, will receive a spiritual dimension. His way of thinking, feeling and doing will be attuned to the Divine will. His body, his total self, will be a fit dwelling for the Almighty, who will henceforth make his abode in the Shivayogi. The Shivayogi will know at the centre of his heart that Shiva and he are one. And that is salvation. At this juncture, the inward mind blooms At the first rays of the sun Of divine intelligence residing in the navel; It rises six inches from the region of the anus, gene and the navel. He will be glad to see the light of the heart, Radiating like jewels. The Shivayoga, according to the Shivasharanas, is different from any other yogas. Channabasavanna explains the effects of Shivayoga according to the Sharanas. If there is Shivayoga The attachment to the world ceases; When the attachment to the world ceases, It is the yoga of the favour of Linga. The conjunction of the favour of Linga is The conjunction of the favour of Jangama. If there is the conduction of the favour of Jangama, It is the conjunction of the favour of Prasada. If it is the conjunction of the favour of Prasada,
It is an agreement in the threefold way. If it is the conjunction of the threefold agreement, It is the conjunction of the concentration of mind; If it is the concentration of the mind, It is perfect union with Lord Kudala Channasanga. If one practices Shivayoga, there is no need of any other yoga, prayer or mortification of the flesh. Shivayoga leads one towards perfect union with Shiva. If we scrutinize vachanas, we find there an important place given to mantrayoga. A suggestion is made in Shivayoga Pradipika that certain principles of Rajayoga, such as prayer, abstinence etc., are to some degree helpful in the achievement of Shivayoga. Channabasavanna to says that all the other yogas should lead to Shivayoga, the perfect union with Shiva: The Mantrayoga, Hathayoga, Layayoga and Jnanayoga Should be understood first And given up gradually, And one should mainly depend on the Bhaktiyoga And follow the Rajayoga That is beyond speech, mind or feeling, Detached from everything, absolute void, Formless, and the Highest State. Those who doubt the perfect union with God, How do they know about Lord Kudala Channasanga? For the beginner devotion becomes the first step in the achievement of Shivayoga. The Shivayogi starts his yogic practice with sight. He joins the sun and the moon - the main principles of a Rajayogi - quite easily. Then he unites the mind and the wind-the main principles of Layayogi. The Hatayogi combines oxygen and the apana gas at the anus. Further, he finds that Linga and mantra are not different. Thus he will reach the unity. A Shivayogi, at the ultimate stage, experiences all the five parts of Shivayoga, namely, Shivajnana (knowledge of Shiva), Shivabhakti (devotion to Shiva), Shivadhyana (contemplation of Shiva), Shivavrta (rite for Shiva), Shivachara (worship of Shiva), as he looks at the Ishtalinga. Channabasavanna records that Prabhu saw his self in his Ishtalinga and said "when the band becomes the throne for Linga there should be no gap between Linga and Anga. Thus remembering what Allama Prabhu showed to the world, he fixed his gaze on Linga and thereby gained immense experience and knowledge. When with the look of the eye and knowledge of the heart I was speaking to myself, Honey rained, nectar flowed, And I was completely absorbed In the vast ocean of joy, O Lord Kudala Channasanga. Channabasavanna records his own experience. 'One should forget the external world completely; one's heart should be opened wide and thus one should merge completely with the Ishtalinga, which is a heap of light of complete knowledge. This is the mystery of the achievement of Shivayoga'. This is how Sarpabhusanashivayogi speaks of his experience:
One should mix with the bright Ishtalinga Forgetting the external world, One should mix with the radiance in hand, Accompanied by the fragrance of understanding, And the heart in bloom. It has been said already that purification of life is given the first place in the practice of yoga. Like other yogas, Shivayoga gives an important place to total purity. 'If the purpose of the worship of Ishtalinga is to make the body a purified one (Prasadakaya)... the purpose of the worship of Pranalinga is to obtain the life of Linga and not a shining body (Prakashakaya).' The method of purifying life by the practice of Shivayoga and the result there of are quite unique. One should realise Linga as the outcome of the puriflcation, that is, once the Supreme Being is found one should identify oneself with It. This is the second stage in Shivayoga. That is why Channabasavanna has said, "If one can breathe Linga alone instead of air, that is Shivayoga." If a man forgets Linga, he becomes a worldly man. The very air in him and around him will be polluted. But by constant practice of Shivayoga he should purify all that impure air. For this different types of air like Prana etc., (of. above) should be placed in Pranalinga and the other ten places. Channabasavanna has very minutely analysed various kinds of air in a number of vachanas, as also the process of achieving this pranalingi stage. If there is control of breath, Prana is Linga and Linga is Prana. 1. A thing cannot be Pranalinga unless it reaches the palm through the grace of Guru and Prana through virtuous acts... There cannot be union with the Pranalinga unless the feeling of 'I' is destroyed. 2. He who fixes his Prana in the Ishtalinga and becomes one with it is related to Pranalinga. 3. I shall hold my breath so that it does not mingle with Linga. 4. I was happy to see the Pranalinga. It is through the light that shone from the west and by the control of breath that we establish contact with Pranalinga. 5. Those blind people, who do not know the secret of the absolute Void dwelling on the fivepettalled lotus, deal with Pranalinga without loving it. 6. Pranalinga, which is the life of the whole being, merged into Kudalachannasanga. 7. Your sharana will raise the invisible (Sukshma) fire, that dwells in the void of the anus, sexual organ, (base, sex) navel, waist, nostril and the middle of the eyebrows by turning away, and fixing it in the circle of vital limbs. Then he will offer the nectar, which is found in the midst of nine circles, to the Pranalinga, which shines in the centre of the halo of Light and receives prasada. 8. As the sun dispels the external darkness, so God, who is hidden in the Shivayogi, dispels the darkness of his soul. 9. Let me describe the vision of Pranalinga: It was like the jewel swallowed by a fish, like a burning lamp, like a marble pot, like the water in a pearl; like the light hidden in the eyes, like the universe in the immense void. 10. When the body becomes Prasadakaya, every part of the body becomes sacred; when it becomes Pranalinga, it comes nearest to Linga. 11. If he is related to Pranalinga, he will not consider reality as dual in speech and action. 12. If one is a Pranalingi, one should set aside all the joys and sorrows and set his heart on Pranalinga. 13. One is not a Pranalingi unless one is true to Pranalinga. 14. As long as one is afraid, one is not a Pranalingi. 15. One is not a Pranalingi as long as one is a man of wrath. 16. How are they called Pranalingis if their speech does not tally with their action?
17. If he is a Pranalingi, he should not display it outwardly. 18. If he is a Pranalingi, he should be humble. l9. To a Pranalingi, air is the body and pure mind is the hand. 20. Pranalinga is that which pervades the whole of my body and makes all the members shine like the luminous Being in the sky of the mind. 21. As soon as Pranalinga comes in relation with the Karmas (body, speech and mind) they assume the nature of Linga. From the above it is clear that, in order to understand God, it is essential that one should be a virtuous man. That is, one should worship Ishtalinga. It is only through Ishtalinga that one will understand the true nature of Pranalinga. One who worships Pranalinga should be free from fear and duplicity. He should keep his prana (vital breath) under control, and make it enter into the life of Linga. He should aspire to become not merely Prasadakaya but Prakasakaya, which is the ultimate aim of a Pranalingi. Ultimately, what is the nature of Pranalinga and where does it dwell? This question is traditionally answered in the following way. If one's mind is compared to a bird, his eyes are its legs, his breath in the right and left nostrils (Ida and Pingala and Nadi) are its wings. The yogi through rhythmical breathing will gradually increase the capacity of the invisible fire in the foundation (adhara), umbilical region (svadhishtana), the navel circle (manipuraka), the root of the nose (anahata) and another mystical circle (ajna) and reach it at the highest state. Then he will experience the difference between the soul and the Supreme Being. According to Prabhudeva, the soul (atma) dwelling at the ajna circle between the eyebrows is all-radiant. This radiant soul is Pranalinga. This is known as brightness, paranjyoti (Divine Light). Between the eyebrows, where Ida and Pingala nerves join, is the dwelling place of Pranalinga. Rhythmical breathing has an important place in yoga in general and in Shivayoga in particular. The oxygen which we inhale performs different functions through the tenfold vessels. The tenth vessel is susumna, where perfect knowledge abides. It is an art to direct all the air we breathe into the tenth vessel alone. This requires long practice. The air does not pass through the nostrils in the same proportion. Channabasavanna has described graphically the flow of air during the various activities of the human being: While sitting, the air flows from the nose for two fingers' length; While standing, the air flows from the nose for four fingers' length; While walking or speaking, the air flows from the nose for eight fingers' length; While half-asleep, the air flows from the nose for sixteen fingers' length; While in sexual intercourse, the air flows from the nose for thirty-two fingers' length; Half of it is inhaled; When the external is turned inwards, that is the union with Lord Kudalachannasanga. These details are very important for a beginner. Oxygen is very essential for the building up of our bodies. The quantity of air that we inhale should be twice as much as we exhale, if we want to remain strong and healthy. To achieve this proportion, we should acquire control over our breath. This control of breath helps the susumna to open its door which leads to the Supreme Being in us. Channabasavanna gives us a key to open the door of susumna: Take the posture of Padmasana, straighten the backbone. Strengthen the heart-lotus and look upwards,
Direct the sense-organs one point alone, With sun and moon ever in one place; Hold firm in the hand the Light And look at its mid-line straight. The susumna is in the middle of the spine. The posture that is convenient for concentration is to sit straight, so as to bring the base, the chest and the head in a straight line. Then we should concentrate on Ishtalinga in the Lotus of the heart, Pranalinga in between the eyebrows, and Bhavalinga in the thousand wheels which meet in the susumna. Owing to such concentration, there will be a flow of Divine Light, in which we should lose ourselves. As the brilliance of this light spreads, one can clearly see the Pranalinga. The Shivayogi sees nothing but a vast void before realising the Supreme Being in the susumna. The pot of nectar is broken by the touch of the fire of the Supreme Being which is seen in the path of susumna. The different limbs of the body of a Shivayogi are refreshed by the drop of nectar (amrtabindu) which flows continuously from the cow of Meru-mountain. The body of the Shivayogi will never suffer, as it is rendered immortal by the sprinkling of the nectar, which is pleasant as the moon. Once a yogi drinks this nectar, obtained from the thousand circles, his yoga practice ends. He, however, remains fixed in meditation in the thousand-petalled lotus, and will activate the sikha and the west (pashchima) wheels which are the centres of all strength. "All light of the nine wheels Takes the shape of Shivalinga." This experience of Sarpabhusanashivayogi is explained clearly by Channabasavanna in a good number of vachanas. In his opinion, the Mandara position means the place of a thousand wheels, the sea of sweet water means sikhachakra and merumandir means the western wheel. The Shivayogi has paschimachakra (the western circle) there is anuchakra from where Navachakras (nine circles) spread throughout the body. Channabasavanna calls it Anukundalini (minute circle). Once the Shivayogi reaches this, he feels identified with God. Once he is one with the omnipotent he will do the impossible. He does not abandon this world. He lives in the world without being one of it and yet works for the good of the world. There are various degrees of Shivayoga, according to which the depth of identification with the Supreme Being will differ. The highest degree of identification can be achieved in the western circle (Pashchimachakra). Here the Shivayogi will attain a state where he does not require his body. Channabasavanna gives a description of such a Shivayogi: In the centre of the body's universe There is the tree of the Bhakta with glowing fruit; In the centre of that fruit there is the seed of Jangama And the complete soul. In between the two: right action Right knowledge and Great knowledge. The radiant sun, the radiant moon The radiant fire circle around. You may describe a Shivayogi as the serious coal-burning eye of the Supreme Being; the harmony of action, devotion and knowledge; the adjustment of the solar, lunar and fire circles; the union of Pingala, Ida and Sushumna; the confluence of the power of the thousand circles and the power between the eyebrows. He is the Bhakta and the Jangama, the Linga and the Anga. He is the worshipper and the worshipped. He is the master and the servant. His body becomes
