Opis: Skripta Samuelsona - uključuje samo poglavlja navedena u obveznoj literaturi, ne temelji se na sažecima (preopširni su, ne? ) nego na definicijama koje bi se mogle naći kao ispitno pitanje, s naglaskom na one termine koji se kasnije pojavljuju u člancima. Sve što je vezano uz SAD, ili je izostavljeno ili odgovarajuće generalizirano da bi se moglo primijeniti na svaku zemlju. Autor: Furia Objava: lipanj 2008.
POLITIČKA EKONOMIJA 1. POČELA EKONOMIJE EKONOMIJA - izučavanje kako društva koriste oskudne resurse da bi proizvela vrijedna dobra. Oskudnost – stanje u kojem su dobra ograničena u odnosu na želje. Učinkovitost = djelotvornost – gospodarstvo proizvodi djelotvorno kada nečiju ekonomsku situaciju ne može učiniti boljom, a da nečiju drugu ne učini gorom. MIKROEKONOMIJA (Adam Smith 1776. Bogatstvo naroda) – grana ekonomije koja se bavi ponašanjem individualnih entiteta, poput tržišta, poduzeća i domaćinstava. Ispituje: a) kako se određuju individualne cijene b) odrednice cijena zemlje, rada i kapitala c) snage i slabosti tržišnog mehanizma MAKROEKONOMIJA (John Maynard Keynes 1936. Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca) – grana ekonomije koja se bavi ukupnim djelovanjem gospodarstva. Ispituje: a) kako se određuju ukupne investicije b) kako središnje banke upravljanju novcem i kamatnim stopama c) što uzrokuje međunarodne financijske krize d) zašto neke nacije brzo rastu dok druge zaostaju POGREŠKE U EKONOMSKOM ZAKLJUČIVANJU: a) naknadna pogreška – pretpostavka da je onaj događaj koji je dogodio prvi uzrokovao drugi događaj b) neuspjeh držanja ostalih stvari konstantnima – ne može se procijeniti utjecaj varijable na ekonomski sustav, ako variraju i ostale stvari c) pogreška poopćavanja (kompozicijska pogreška) – pretpostavka da ono što vrijedi za dio, vrijedi i za cjelinu. TRI PROBLEMA EKONOMSKE ORGANIZACIJE: a) ŠTO? – koja dobra proizvoditi i u kojim količinama b) KAKO? – tko će proizvoditi, kojim resursima i kojim tehnikama c) ZA KOGA? – tko će koristiti dobra POZITIVNA EKONOMIJA – oslanja se na analizu i empirijske dokaze, dakle na činjenice.
1
www.pravokutnik.net
NORMATIVNA EKONOMIJA – uključuje etička pravila i pravila pravednosti, a ne činjenice. TRŽIŠNO GOSPODARSTVO – sustav cijena, tržišta, dobiti i gubitka, poticaja i nagrada (dakle, pojedinci i privatna poduzeća) određuju što, kako i za koga? NAREDBODAVNO GOSPODARSTVO – država donosi sve važne odluke o proizvodnji i potrošnji. Sva društva imaju elemente i tržišnog i naredbodavnog gospodarstva. INPUTI = FAKTORI PROIZVODNJE = robe ili usluge koje poduzeća upotrebljavaju u proizvodnim procesima. PROIZVODI = korisne robe ili usluge koje su rezultat proizvodnog procesa. One se troše ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji. FAKTORI PROIZVODNJE – podjela a) zemlja – prirodni izvori b) rad – vrijeme koje ljudi provode u proizvodnji c) kapital – trajna dobra proizvedena da vi proizvodila druga dobra. GPM = granica proizvodnih mogućnosti = maksimalna količina proizvodnje koju neko gospodarstvo može dosegnuti = popis roba i usluga raspoloživ društvu. Društva se nalaze unutar granice svojih proizvodnih mogućnosti kada je nezaposlenost velika ili kad je poremećena gospodarska aktivnost. OPORTUNITETNI TROŠAK = trošak prilike koje smo se odrekli = vrijednost robe ili usluge koje smo se odrekli – u svijetu oskudnosti odabirući nešto znači odreći se čega drugog. PROIZVODNA UČINKOVITOST = situacija kada gospodarstvo ne može proizvesti više nekog dobra bez da proizvodni manje drugog dobra – to znači da je gospodarstvo na granici proizvodnih mogućnosti. 2. TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOM GOSPODARSTVU DRŽAVA BLAGOSTANJA – sustav u kojem tržišta usmjeravaju detaljne aktivnosti svakodnevnog gospodarskog života, dok država uređuje socijalne uvjete i osigurava mirovine, zdravstvenu skrb i zadovoljavanje potreba siromašnih obitelji. TRŽIŠTE = mehanizam putem kojeg se susreću kupci i prodavatelji kako bi odredili cijene i razmjenili dobra i usluge. CIJENA = vrijednost dobra izražena u novcu. Cijene su usuglašavaju odrukama proizvođača i potrošača na tržištu. Više cijene = manja kupovina = veća proizvodnja. Niže cijene = veća potrošnja = manja proizvodnja. Cijene = ravnotežni kotač tržišnog mehanizma. RAVNOTEŽNA CIJENA = cijena po kojoj kupci žele kupiti upravo onu količinu koju prodavatelji žele prodati.
2
www.pravokutnik.net
TRŽIŠNA RAVNOTEŽA = uravnoteženost svih kupaca i prodavatelja. TRŽIŠTE RJEŠAVA 3 EKONOMSKA PROBLEMA: a) što? – dolarski glasovi potrošača i težnja poduzeća da maksimiraju dobit. Dobit = neto prihod ili razlika između ukupne prodaje i ukupnih troškova. b) kako? – konkurencija različitih proizvođača c) za koga? – tko troši i koliko. Uvelike ovisi o ponudi i potražnji na tržištima faktora proizvodnje. TRŽIŠTE FAKTORA PROIZVODNJE određuje: a) nadnice b) zemljišne rente c) kamate d) dobiti Njihove cijene zovu se cijene faktora. VLADARI TRŽIŠTA: a) ukus – izražen u dolarskim glasovima b) resursi i tehnologija – društvo ne može izaći izvan svog GPM-a NEVIDLJIVA RUKA ADAMA SMITHA – u uvjetima savršene konkurencije i bez tržišnih neuspjeha, tržišta će iz raspoloživih resursa istisnuti onoliko korisnih roba i usluga koliko je moguće. No, tamo gdje se pojave monopoli ili slični nedostaci tržišta, svojstva nevidljive ruke mogu biti uništena. SVOJSTVA NAPREDNIH GOSPODARSTVA: a) razgranata mreža trgovine ovisna o specijalizaciji i zamršenoj podjeli rada – dakle, trgovina i specijalizacija b) tok novca glavni je pokretač sustava i mjerilo – dakle, novac c) uporaba velike količine kapitala – strojeva, tvornica i zaliha – sve je to pretočeni ljudski rad – dakle, kapital GLOBALIZACIJA = povećanje ekonomske povezanosti među narodima. Prva odrednica – povećanje uvoza i izvoza = rezultat smanjenja prijevoznih i komunikacijskih troškova, carina i drugih trgovinskih zapreka popraćeno velikom specijalizacijom. Druga odrednica = povezivanje financijskih tržišta (posuđivanje i konvergencija kamatnih stopa). Posljedica financijskog povezivanja - POZITIVNE: proboj trgovine (zemlje s viškom štednje posuđuju onima s manjkom) kao rezultat nižih cijena, uvećane inovacije i brži gospodarski rast. NEGATIVNE: nezaposlenost, gubitak dobiti domaćih proizvođača (zbog jeftinijeg uvoza), zaraza (gospodarski problemi prelaze granice zemlje). NOVAC = sredstvo plaćanja u obliku gotovine i čekova koje se koristi za razmjenu. Sredstvo razmjene. Ponudom novca upravlja središnja banka.
3
www.pravokutnik.net
KAPITAL = sekundarni faktor proizvodnje (zemlja i rad su primarni), trajni input koji je i sam proizveden. On je rezultat žrtvovanja sadašnje potrošnje radi buduće. EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE: a) povećava učinkovitost promičući konkurenciju, smanjujući eksternalije poput zagađenja i osiguravajući javna dobra. neprijatelji učinkovitosti: nesavršena konkurencija (monopol), eksternalije (zagađenje) i javna dobra (obrana) b) promovira jednakost korištenjem poreza ili programa rashoda kako bi preraspodijelila dohodak određenim skupinama – tržišta nužno ne dovode do pravedne raspodjele dohotka. Lijekovi: progresivno oporezivanje, transferna plaćanja pojedincima, bonovi za hranu, besplano zdravstveno osiguranje, jeftino stanovanje... c) jača makroekonomsku stabilnost i rast – smanjenjem nezaposlenosti i inflacije te poticanjem ekonomskog rasta putem fiskalne i monetarne politike – FISKALNE POLITIKE = moć oporezivanja i moć potrošnje (državne). MONETARNA POLITIKA = određivanje ponude novca i kamatnih stopa . Monetarna i fiskalna politika utječu na investicije i drugu potrošnju osjetljivu na kamatne stope. Tako se utječe na: a) razinu ukupnog trošenja, b) stopu rasta i razinu proizvodnje, c) razinu zaposlenosti i nezaposlenosti i d) razinu cijena i stopu inflacije. NEUSPJEH TRŽIŠNOG GOSPODARSTVA NEEFIKASNOST: Monopol Eksternalije Javna dobra NEJEDNAKOST: Neprihvatljiva nejednakost dohotka i bogatstva MAKROEKONOMSKI PROBLEMI: Poslovni ciklusi (nezaposlenost i inflacija) Spor ekonomski rast
DRŽAVNA INTERVENCIJA
DRŽAVNA POLITIKA
Poticanje konkurencije Intervencije na tržištu Poticanje korisnih aktivnosti
Antitrustovski zakoni, deregulacija Zakoni protiv zagađivanja, naredbe o nepušenju Izgradnja sustava navođenja, javno obrazovanje
Preraspodjela dohotka
Progresivno oporezivanje dohotka i bogatstva Programi potpore dohotka ili programi transfera (npr. markice za hranu)
Stabilizacija putem makroekonomskih politika
Monetarne politike: promjene ponude novca i kamatnih stopa Fiskalne politike: porezi i programi potrošnje Učinkovitiji porezni sustav Podizanje nacionalne stope štednje smanjujući proračunski manjak ili povećavajući proračunski višak
Poticanje rasta
NESAVRŠENA KONKURENCIJA = kupac ili prodavač mogu utjecati na cijenu dobara. EKSTERNALIJE = poduzeća ili ljudi drugima nameću troškove (npr. zagađenje) ili koristi. JAVNA DOBRA = pozitivna eksternalija = robe u kojima mogu uživati svi. NEUSPJESI DRŽAVE: a) visoki porezi – narušena raspodjela resursa b) socijalno osiguranje – buduće preopterećenje radnika c) ekološke uredbe – slabi duh poduzetništva
4
www.pravokutnik.net
d) pokušaji stabilizacije ekonomije – neuspjeh, čak i povećanje inflacije 3. OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE ZAKON NEGATIVNO NAGNUTE POTRAŽNJE – kada se cijena dobra poveća (a drugi su čimbenici ostali isti), kupci kupuju manje tog dobra. Kada se cijena spusti, potražnja raste - dakle, u odnos su stavljeni cijena (os y) i količina potražnje (os x) SILE KOJE UTJEČU NA POTRAŽNJU: a) prosječni dohodak (ako raste, ljudi više kupuju) b) veličina tržišta (veličina stanovništva) c) povezana dobra (njihove cijene i ponuda, automobil - benzin) d) ukusi ili preferencije (ovisnost, statusni simbol, navika) e) posebni utjecaji (vrućina – klima uređaji, kiša – kišobrani...) Kada se mijenjaju čimbenici koji utječu na kupljenu količinu, osim same cijene dobra, te promjene zovemo pomacima potražnje. Treba razlikovati pomake duž krivulje od pomaka krivulje. TABLICA PONUDE (KRIVULJA PONUDE) za neko dobro pokazuje odnos između tržišne cijene i količine toga dobra koje su proizvođači spremni proizvesti i prodati, ako ostali čimbenici ostanu jednaki – dakle, u odnos su stavljeni cijena (os y) i količina ponude (os x). SILE KOJE UTJEČU NA PONUDU: a) tehnologija (novija snižava troškove proizvodnje i povećava ponudu) b) cijene inputa (smanjenje nadnica snižava troškove) c) cijene povezanih dobara (ako cijena auta raste, ponuda kamineta se smanjuje) d) državne politike (ukidanje kvota i carina) e) posebni utjecaji (vremenske prilike) Kada se mijenjaju čimbenici koji utječu na ponuđenu količinu, osim same cijene dobra, te promjene zovemo pomacima ponude. Treba razlikovati pomake duž krivulje od pomaka krivulje. TRŽIŠNA RAVNOTEŽA – javlja se kod cijene kod koje je tražena količina jednaka ponuđenoj količini. Ne postoji tendencija rasta ili opadanja cijene. Ravnotežna cijena zove se cijena koja čisti tržište. To znači da su sve ponude i narudžbe ispunjene, a potraživači i ponuđači zadovoljni. RAVNOTEŽNA CIJENA i količina javljaju se kada je dobrovoljno ponuđena količina jednaka dobrovoljno traženoj količini. Na konkurentnom tržištu ta se ravnoteža javlja u sjecištu krivulja ponude i potražnje. Pri toj cijeni nema viškova i manjkova. Potražnja raste – cijena raste – proizvodnja raste Potražnja pada – cijena pada – proizvodnja pada
5
www.pravokutnik.net
4. NESAVRŠENA KONKURENCIJA I MONOPOL NESAVRŠENA KONKURENCIJA – prevladava u sektoru kad god pojedini prodavatelji imaju neku mjeru nadzora nad cijenom svog proizvoda. Za poduzeće elastičnost potražnje ima neku konačnu veličinu. SAVRŠENA KONKURENCIJA – za poduzeće je potražnja savršeno elastična. Glavni oblici nesavršene konkurencije: a) monopol b) oligopol c) monopolistička konkurencija MONOPOL = jedan prodavatelj s potpunim nadzorom nad cijelim sektorom (monopolist). OLIGOPOL = nekolicina prodavatelja, od kojih svaki može utjecati na tržišnu cijenu. MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA = velik broj prodavatelja nudi razlučene proizvode. Razlučeni proizvodi = oni čije se važne karakteristike razlikuju (npr. računala s različitim karakteristikama – prodaju se po različitim cijenama. UKUPNA CIJENA DOBRA = cijena izražena u novcu + oportunitetni trošak traženja + vrijeme putovanja + drugi nenovčani troškovi IZVORI TRŽIŠNIH NESAVRŠENOSTI (nesavršene konkurencije): a) kad postoje značajne uštede pri proizvodnji u velikom opsegu i uz opadajuće troškove (mala poduzeća ne mogu opstati) b) kad postoje „prepreke ulasku“ koje otežavaju ulazak novim konkurentima u sektor (pravna ograničenja – npr. carine, visoki troškovi ulaska, oglašavanje i razlučivanje proizvoda). Ekonomija obujma – povećanje proizvodnosti ili smanjenje prosječnih troškova proizvodnje koji proizlaze iz proporcionalnog povećanja svih faktora proizvodnje. GRANIČNI PRIHOD = promjena prihoda do koje dolazi kad količina prodaje poraste za jedan. GP može biti pozitivan i negativan. Negativan GP znači da poduzeće mora, želi li prodati dodatne jedinice, toliko sniziti cijenu prethodnih jedinica da mu ukupni prihod pada. GP je pozitivan kad je potražnja elastična, jednak nuli kad je potražnja jedinično elastična i negativan kad je potražnja neelastična. Elastična protražnja (EP>1) - % promjene količine > % promjene cijene – veća količina povisuje cijenu – GP > 0 Jedinično elastična potražnja (EP = 1) - % promjene količine = % promjene – veća količina ne mijenja cijenu - GP = 0 Neelastična potražnja (EP<1) - % promjene količine < % promjene cijene – veća količina smanjuje cijenu – GP < 0 MAKSIMALNA DOBIT – biti će ostvarena kad je proizvodnja na razini pri kojoj je GP poduzeća jednak graničnim troškovima (GT). – cijena i količina koje monopolistu donose
6
www.pravokutnik.net
maksimalnu dobit tamo su gdje je njegovgranični prihog jednak njegovim graničnim troškovima. NAČELO GRANIČNOSTI = ljudi će maksimizirati svoje dohotke ili dobitke ili zadovoljstvo samo pomoću graničnih troškova i graničnih koristi od neke odluke. Monopolist će postići maksimalnu dobit tamo gdje je granični prihod jednak graničnim troškovima, odnosno gdje posljednja jedinica koju je prodao donosi dodatni prihod koji je jednak dodatnim troškovima. Savršeni konkurenti će postići maksimalnu dobit tamo gdje je granični prihod jednak cijeni, a cijena graničnim troškovima. 5. KAKO TRŽIŠTA ODREĐUJU DOHOTKE DOHODAK: a) nadnice, plaće ili naknade b) kamatni prihodi (neto kamate) c) dividende (korporativna dobit i vlasnički dohodak) d) drugi priljevi Zarade u tržišnom gospodarstvu raspodijeljene su vlasnicima proizvodnih faktora gospodarstva u obliku: nadnica, dobiti, renta i kamata. Uloga države u dohocima: a) prikuplja sredstva oporezivanjem i drugim nametima b) osigurava dohotke u obliku transfernih plaćanja TRANSFERNA PLAĆANJA = plaćanja države pojedincima koja nisu provedena kao uzvrat za tekuća dobra ili usluge (npr. socijalno osiguranje starijima). OSOBNI DOHODAK = tržišni dohodak + transferna plaćanja. Većinu tržišnog dohotka čine nadnice i plaće, a imućniji dobivaju zaradu od imovine. NACIONALNI DOHODAK = zbroj svih dohodaka BOGATSTVO = novčana neto vrijednost imovine posjedovane u određenom trenutku. Bogatstvo je stanje (kao bilanca), a dohodak tok po jedinici vremena (kao račun dobiti i gubitka). Imovina = stavke koje imaju vrijednost Obveze = stavke koje se duguju Bogatstvo (neto vrijednost) = razlika između ukupne imovine i ukupnih obveza. Potražnja poduzeća za inputima (faktorima) posredno je izvedena iz potražnje potrošača za njihovim finalnim proizvodima.
7
www.pravokutnik.net
TEORIJA RASPODJELE – osnovno polazište = potražnje za različitim faktorima proizvodnje su izvedene iz prihoda koje svaki faktor donosi svojim graničnim proizvodom. Prihod graničnog proizvoda inputa A dodatni je prihod koji je proizvela dodatna ulazna jedinica A. PRIHOD GRANIČNOG PROIZVODA = dodatni prihod koji poduzeće zarađuje pomoću dodatnog inputa dok drugi inputi ostaju konstantnima. Da bi maksimizirala dobit, poduzeća trebaju dodavati inpute do točke u kojoj je prihod graničnog proizvoda inputa jednak graničnom trošku ili cijeni iste. PRAVILO NAJMANJEG TROŠKA – Troškovi su minimizirani kada je granični proizvod po novčanoj jedinici inputa izjednačen za svaki input. Ovo vrijedi i za savršene i za nesavršene konkurente. NEVIDLJIVA RUKA ZA DOHOTKE – dok tržište čini čuda u proizvodnji rastućeg raspona dobara i usluga na učinkovit način, ne postoji nevidljiva ruka koja bi osigurala da će slobodno tržište stvoriti pravilnu i pravednu raspodjelu dohotka i imovine. 6. TRŽIŠTE RADA Ponudu za radom određuje granični proizvod rada. Opća razina nadnica je viša ako su radnici obrazovaniji, kadzemlja ima više kapitala i kad primjenjuje napredne tehnike proizvodnje. PONUDA RADA ovisi o: a) broju stanovnika b) prosječnom broju sati rada c) udjelu radne snage KOMPENZIRAJUĆE RAZLIKE U NADNICAMA = razlike u nadnicama koje služe za kompenzaciju za relativnu privlačnost ili nemonetarne razlike među poslovima. – potrebno je povisiti nadnice da bi se privuklo ljude na manje privlačne poslove. 1. svi ljudi isti – svi poslovi isti = nema razlike u nadnicama 2. svi ljudi isti – poslovi se razlikuju po privlačnosti = kompenzirajući dodaci na nadnice 3. ljudi različiti – svaka vrsta rada ima svoju nepromjenjivu ponudu (nekonkurentne skupine) = razlike u nadnicama prema ponudi i potražnji na segmentiranim tržištima 4. ljudi različiti – postoji pokretljivost između skupina (konkurentne skupine) = ralike u nadnicama određene su općom ponudom i potražnjom SINDIKATI – imaju tržišnu mož postizanjem legalnog monopola na pružanje usluga rada određenom poduzeću ili sektoru. Bilateralni monopol = jedan kupac i jedan prodavatelj DISKRIMINACIJA = ekonomske razlike koje se javljaju zbog beznačajnih osobnih karakteristika (rasa, spol, sexualna orijentacija ili vjera). Diskriminacija uključuje: a) nejednako postupanje s ljudima na temelju osobnih karakteristika b) praksa (npr. testovi) koja ima nepovoljan utjecaj na određene skupine.
8
www.pravokutnik.net
U osnovi radnici imaju jednaku proizvodnost, a nejednake plaće ili prednosti kod zapošljavanja. Diskriminacija isključivanjem – određene skupine se isključuju iz zapošljavanja ili stanovanja. Statistička diskriminacija – međudjelovanje između nepotpunih informacija i iskrivljenih poticaja – pojedinac se promatra kroz prosječno ponašanje članova skupine kojoj pripada, a ne prema osobnim karakteristikama. Statistička diskriminacija svrstava pojedince na temelju karakteristika skupine, smanjuje poticaje pojedincima da ulažu u obrazovanje i obuku i tako dovodi do jačanja početnih predrasuda. 7. ZEMLJA I KAPITAL RENTA (čista ekonomska renta) je plaćanje za korištenje faktora proizvodnje koji imaju fiksnu ponudu = godišnja zarada od kapitala. Ponuda zemlje je neelastična – zemlja će se uvijek obrađivati bez obzira na dobit koju nosi. Dakle, vrijednost zemlje se izvodi iz vrijednosti proizvoda, a ne obrnuto. Porez na čistu ekonomsku rentu ne dovodi do poremećaja ili neučinkovitosti (tražiteljima se cijena ne mijenja, a ponuđači ne mijenjaju ponašanje jer je ponuda zemlje fiksna). KAPITAL (kapitalna dobra) = trajno proizvedena dobra koja se ponovo rabe kao proizvodne sirovine za daljnju proizvodnju. 3 kategorije kapitalnih dobara: a) zgrade b) oprema c) zalihe STOPA POVRATA NA KAPITAL = godišnji neto kapital (renta umanjena za troškove) na dolar uloženog kapitala. To je postotak na godinu. Neto zarada (renta minus troškovi) podijeljena s rentom = stopa povrata na kapital. Npr. kupim voće za 100 kn i prodam pekmez za 150 kn nakon 1 godine. Povrat je 0,5 / 1 kn = 0,5% godišnje Materijalna imovina – zemlja i kapitalna dobra (računala, zgrade...) Financijska imovina - monetarna potraživanja KAMATNA STOPA = godišnji prinos na pozajmljene fondove Štediše nude financijske resurse ili fondove onima koji žele ulagati u materijalni ili nematerijalni kapital. Kamatna stopa = cijena koju zajmoprimac plaća zajmodavcu za korištenje novca u nekom vremenskom razdoblju – ona je postotni prinos na godinu dana. Realne kamatne stope - realni prinos na fondove Nominalne kamatne stope – dolarski povrat na uložene dolare Realna kamatna stopa je povrat na fondove izražen u robi ili uslugama – Realnu kamatnu stopu računamo kao nominalnu umanjenu za stopu inflacije.
9
www.pravokutnik.net
SADAŠNJA VRIJEDNOST IMOVINE = sadašnja dolarska vrijednost tijeka dohotka tijekom vremena. Izračunava se koliko je novca potrebno uložiti danas, po tekućoj kamatnoj stopi, da se proizvede budući tijek primitaka od ove imovine. DOBIT = razlika između ukupnih prihoda i ukupnih troškova. Vrste dobiti: a) dobit kao implicitni povrat – povrat na uloženi kapital i rad b) dobit kao nagrada za snošenje rizika – vrste rizika: a. rizik od neizvršenja obveza (ne može se naplatiti) b. osigurljivi rizik (požar, uragan...) c. neosigurljivi (sistemski) rizik (visoka osjetljivost na poslovne cikluse) d. rizik suverenosti (država ne izvršava obveze – suverena je) c) dobit kao nagrada za inovativnost – povrat na inovacije i izume Žrtvujući tekuću potrošnju i izrađujući kapitalna dobra danas, društva mogu povećati svoju potrošnju u budućnosti. U konkurentno gospodarstvu bez rizika i inflacije, konkurentna stopa prinosa na kapital bila bi jednaka tržišnoj kamatnoj stopi. FUNKCIJE TRŽIŠNE KAMATNE STOPE = 1) usmjerava oskudu ponudu kapitala u projekte koji imaju najviše stope povrata, 2) potiče ljude da žrtvuju tekuću potrošnju da bi povećali fond kapitala. DUGOROČNA RAVNOTEŽA KAPITALA = količina kapitala pri onoj realnoj kamatnoj stopi gdje je vrijednost sredstava koja ljudi žele posjedovati jednaka vrijednosti kapitala koju poduzeća žele za proizvodnju. Uz dobro osmišljen porezni sustav i programe transfera, zemloja može imati rastuću proizvodnost i podijeliti dohodak građanima ravnomjernije. 8. TRŽIŠTA I EKONOMSKA UČINKOVITOST OPTIMALNA UČINKOVITOST = javlja se kad ne postoji način reorganiziranja proizvodnje ili potrošnje koji bi povećao zadovoljstvo jedne osobe bez smanjenja zadovoljstva druge. = Učinkovitost je situacija u kojoj se ne može poboljšati položaj jedne osobe bez da se pogorša položaj druge. U konkurencijskoj općoj ranoteži, uz potrošače koji maksimiziraju korisnost i poduzeća koja maksimiziraju dobit: a) omjeri graničnih korisnosti dobara za sve potrošače jednaki su relativnim cijenama tih dobara b) omjeri graničnih troškova dobara koja poduzeća proizvode jednaki su relativnim cijenama tih dobra. c) relativni granični prihodi proizvoda za sve inpute jednaki su za sva poduzeća i sva dobra i jednaki su relativnim cijenama tih inputa.
10
www.pravokutnik.net
Gospodarstvo je učinkovito kad se nalazi na granici maksimalne korisnosti. 9. KOMPARATIVNA PREDNOST I PROTEKCIONIZAM Međunarodna (vanjska) prema domaćoj trgovini: a) proširene trgovinske mogućnosti (VT – potrošači dolaze do dobara koja se ne proizvode u njihovoj zemlji) b) suverene države (VT – država je suverena u uređivanju tijeka ljudi, dobara i financija, UT – država nema taj utjecaj) c) devizni tečaj (međunarodni financijski sustav treba osigurati nesmetani tijek i zamjenu valuta ili dolazi do urušavanja trgovine) VT se državama isplati jer: a) raznolikost uvjeta proizvodnje (prirodnih izvora – nemaju sve države sve prirodne izvore) b) razlike u ukusima (neke zemlje imaju mogućnosti proizvodnje proizvoda koje druge zemlje preferiraju, a one sam mogu uvesti proizvode koje one preferiraju) c) razlike u troškovima (opadajući troškovi proizvodnje većeg opsega – ekonomija razmjera – kada zemlja postigne prednost u proizvodnji nekog dobra, može postati veći i jeftiniji proizvođač). NAČELO KOMPARATIVNE PREDNOSTI = svaka će zemlja imati koristi ako se specijalizira u proizvodnji i izvozu oni dobara koje može proizvesti uz relativno niže troškove. Suprotno, svaka će država imati koristi od uvoza onih dobara koja proizvodi uz relativno visoke troškove. U uvjetima slobodne trgovinedržave usmjeravaju proizvodnju prema područjima svoje komparativne prednosti. Uz slobodnu trgovinu pri tržištima savršene konkurencije svijet se nalazi na svojoj granici proizvodnih mogućnosti. U uvjetima slobodne trgovine, općenito na svim tržištima, cijena dobara raste, od područja s niskim cijenama prema područjima s visokim cijenama (europska odjeća poskupljivat će dok se ne izjednači s američkom). TRGOVINSKE PREPREKE: a) prohibitivne carine – visoke carine koje uklanjaju ikakav uvoz. b) neprohibitivne carine – smanjuju, ali ne uklanjaju uvoz: carina teži da poveća cijenu, smanji potrošenu i uvezenu količinu i poveća domaću proizvodnju. c) kvote – imaju isti učinak kao carine, samo ne donose prihode vladi nego razliku u cijeni stavlja u džep uvoznika koji imaju dozvolu za uvoz. d) troškovi prijevoza – rezultat su prirodnih okolnosti (za razliku od carina koje određuje država). CARINE dovode do ekonomske neučinkovitosti – ekonomski gubici potrošača nadilaze prihod koji ostvaruje vlada uvećan za izvanredne dobiti koje zarađuju proizvođači.
11
www.pravokutnik.net
3 učinka uvođenja carina: a) neučinkovita domaća proizvodnja b) potrošači smanjuju kupnju dobra na koje se uvodi carina ispod razine učinkovitosti c) povećava se prihod države. Prva 2 učinka vode smanjenju učinkovitosti privrede. EKONOMIJA PROTEKCIONIZMA – argumenti za uvođenje carina ili kvota radi zaštite od uvezene konkurencije: 1. neekonomski argumenti – poželjno je žrtvovati ekonomsko blagostanje kako bi se podruprli drugi ciljevi neke zemlje 2. argumenti utemeljeni na pograšnom shvaćanju ekonomske logike (neutemeljeni argumenti za carine): a. merkantilizam – smatraju bogatijom zemlju koja prodaje više dobara nego što ih kupuje jer takva pozitivna trgovinska bilanca znači priljev zlata u zemlju kako bi se platio njen izvozni suficit. Oni brkaju sredstva i ciljeve ekonomske politike – akumuliranje zlata (novca) neće unaprijediti životni standard jer novac ne vrijedi sam po sebi nego zbog onog što se njime može kupiti. b. carine za posebne interese – radi privatnih interesa moćnih grupacija. Npr. SAD – kvota na šećer koristi nekolicini proizvođača dok istovremeno potrošače stoji preko milijardu dolara godišnje. c. konkurencija jeftinog inozemnog rada – carine će zaštititi visoke nadnice domaćih radnika. Argument je pogrešan jer zanemaruje teoriju komparativne prednosti. Država će imati koristi od trgovine iako su njezine nadnice iznad onih njezinih trgovinskih partnera. Visoke nadnice dolaze zbog visoke učinkovitosti, a ne zbog carinske zaštite. d. carina iz odmazde – vraćamo istom mjerom državama koje su nama ograničile izvoz. Argument vrijedi, ali ga valja koristiti oprezno, jer će druge zemlje izvršiti još veći pritisak. e. uvozna ograničenja: i. klauzula izuzeća – privremena zaštita od uvoza u slučaju da je neka industrija „pogođena“ tim uvozom. ii. antidampinške carine – na uvezeno dobro stavlja se „dampinška pristojba“ iii. kompenzacijske carine – popularna mjera kada stranci subvencioniraju izvoz u zemlju. Uvozna ograničenja su u suprotnosti s teorijom komparativnih prednosti: industrija koja se ne može natjecati treba naći pogođen uvoz. 3. potencionalno valjani argumenti za zaštitu a. carine mogu pomaknuti uvjete trgovine u korist države (argument optimalne carine ili argument uvjeta trgovine) – mijenjaju se uvjeti razmjene (odnos izvoznih prema uvoznim cijenama) u korist zemlje koja uvodi carinu. Optimalna carina = skup carina koje maksimaliziraju domaći realni dohodak. b. carine za mlade industrije = zaštita mladih industrija od inozemne konkurencije
12
www.pravokutnik.net
c. carine i nezaposlenost = usmjeravanje potražnje prema domaćoj proizvodnji u vrijeme recesije i nezaposlenosti. Carine i uvozna zaštita neučinkovit su način za stvaranje radnih mjesta ili smanjenje nezaposlenosti. Učinkovitiji način je zapošljavanje putem domaće monetarne i fiskalne politike. 4. druge prepreke trgovini – kvote i druge necarinske prepreke (neformalne restrikcije ili regulacije...) GATT = Opći sporazum o carinama i trgovini. Na temelju njega 1995. nastaje WTO (Svjetska trgovinska organizacija) s načelima: a) snižavanje trgovinskih prepreka b) trgovinske prepreke ne smiju biti na diskriminacijskoj osnovi prema nekim zemljama – sve moraju biti „najpovlaštenije“ c) zemlja koja poveća carine iznad dogovorene razine, mora trgovinskim partnerima kompenzirati ekonomsku štetu d) trgovinski sukobi rješavaju se konzultacijama i arbitražom. 10. DRŽAVNO OPOREZIVANJE I RASHODI ALATI DRŽAVNE POLITIKE: a) porezi (dohodak, dobra i usluge) b) rashodi (dobra i usluge) i transferna plaćanja (socijalno osiguranje, zdravstvena zaštita...) c) propisi i kontrole (prisiljava ljude da nešto učine ili od nečega odustanu) FUNKCIJE DRŽAVE: a) poboljšanje ekonomske učinkovitosti – zbog ograničenja nevidljive ruke, tj. manjkavosti tržišta: a. slom savršene konkurencije – antitrustovska politika ili regulativa protiv monopola ili oligopola b. eksternalije i javna dobra – zagađenost, nedostatno ulaganje u javno zdravstvo ili znanje – porez na zagađenje i podupiranje socijalno korisnih aktivnosti c. nesavršeni podaci – nedovoljno podataka za potrošače – regulacija hrane i lijekova, poduzeća moraju davati podatke o energetskoj učinkovitosti glavnih kućanskih aparata, testiranje sigurnosti vozila... b) smanjenje ekonomske nejednakosti – preraspodjela dohotka kroz oporezivanje i politiku trošenja c) stabiliziranje gospodarstva kroz makroekonomsku politiku – država mora sprječavati razornu recesiju pomoću monetarne i fiskalne politike i kroz jaču regulaciju financijskog sustava. Treba suzbijati inflaciju, povećavati zaposlenost i podržavati dugoročni gospodarski rast. d) provođenje međunarodne gospodarske politike a. smanjenje trgovinskih prepreka b. provođenje programa pomoći (siromašnim državama)
13
www.pravokutnik.net
c. koordinacija makroekonomske politike (uskladiti se s ostatkom Europe jer su inflacija i nezaposlenost zarazne) d. zaštita globalnog okoliša (kvaliteta vode u rijekama, zraka...) TEORIJA JAVNOG IZBORA = proučava način na koji država donosi odluke. Pokazuje da ne postoji idealni mehanizam za zbrajanje individualnih preferencija i pretvaranje u socijalni izbor. FISKALNI FEDERALIZAM = sustav podjele fiskalnih odgovornosti između različitih razina vlasti (lokalna, državna). Učinkoviti sustav fiskalnog federalizma uzima u obzir način na koji se koristi javnih programa prelijevaju preko političkih granica. OPOREZIVANJE = država odlučuje kako povući potrebna sredstva iz kućanstava i poslovnih subjekata za javne ciljeve. Prikupljeni novac je sredstvo kojim se realni resursi prenose iz privatnih u kolektivna dobra. NAČELA OPOREZIVANJA: a) načelo koristi – pojedince treba oporezovati razmjerno koristi koju dobivaju od državnih programa b) načelo platne sposobnosti – iznos poreza koji ljudi plaćaju mora biti povezan s njihovim dohotkom ili bogatstvom. VODORAVNA I OKOMITA PRAVEDNOST kod oporezivanja: Vodoravna pravednost je načelo kojim se s jednakima treba postupati jednako. Okomita pravednost smatra da se s ljudima u nejednakim okolnostima treba postupati nejednako i pravedno, ali nema konsenzula kako bi okomita pravednost trebala biti primijenjena. Porez se naziva proporcionalnim, progresivnim ili regresivnim ovisno o tome uzima li od ljudi s visokim dohotkom isti, veći ili manji dio dohotka nego štp ga uzima od ljudi s niskim dohotkom. Neizravni porezi – plaćaju se na robe ili usluge (neizravno od pojedinaca). Lakše ih je prikupiti. Izravni porezi – na dohodak, socijalno osiguranje, nasljedstvo ili darovanje. Lakše ih je prilagoditi osobnim okolnostima. 11. PROMICANJE UČINKOVITIJIH TRŽIŠTA REGULACIJA = državna pravila ili pržišni poticaji oblikovani radi nadzora cjenovnih, prodajnih i proizvodnih odluka poduzeća. EKONOMSKA REGULACIJA = nadzor cijena, ulazni i izlaznih uvjeta te standarda pružanja usluga. DRUŠTVENA REGULACIJA = radi zaštite okoliša i zdravlja i sigurnosti radnika i potrošača. RAZLOZI REGULACIJE:
14
www.pravokutnik.net
a) obuzdavanje tržišne moći (monopoli...) b) ispravljanje neuspjeha u informiranju (neprikladno informiranje potrošača o proizvodima...) c) ispravljanje eksternalija (zagađenje...) PRIRODNI MONOPOL – kada postoje jake ekonomije obujma ili opseba da samo jedno poduzeće može preživjeti. SHERMANOV ZAKON (SAD 1890.) – kamen temeljac protutrustovskog prava. Zabrana monopoliziranja i zavjere radi monopola. Nezakonito ponašanje: a) tajni sporazumi – namještanje cijena, smanjenje proizvodnje ili podjela tržišta. Radi ovih aktivnosti rastu cijene i pada proizvodnja. b) grabežljivo određivanje cijena – poduzeće prodaje dobra za cijenu nižu od proizvodnih troškova ne bi li otjeralo manje poduzeće u bankrot i tada podiglo cijene. c) vezujući ugovori – poduzeće će prodati proizvod A samo ako kupac kupi i proizvod B d) cjenovna diskriminacija – isti proizvod prodaje se različitim proizvođačima po različitim cijenama, a razlozi nisu vezani uz troškove ili konkurenciju. SPAJANJA: a) vodoravna spajanja – spajaju se poduzeća iz iste industrije b) okomita spajanja – spajaju se poduzeća različitih razina proizvodnog procesa c) konglomeratska spajanja – spajaju se poduzeća čije poslovanje nije povezano. 12. ZAŠTITA OKOLIŠA MALTHUS – stanovništvo raste geometrijskom progresijom (u bogatim kolonijama u SAD udvostručuje se svakih 25 godina). Na kraju na svijetu neće biti dovoljno mjesta za sve ljude. PRIRODNA BOGATSTVA a) prisvojiva (zemlja, nafta, plin...) i neprisvojiva (riba...) b) obnovljiva (sunčeva energija, poljoprivredna zemljišta, rijeke, šume...) i neobnovljiva (fosilna goriva, srebro, zlato, kamen...) EKSTERNALIJE = aktivnosti koje nameću nedobrovoljne troškove ili naknade na druge stranke ili njeni učinci nisu u potpunosti odraženi u cijenama ili tržišnim transakcijama. Negativne (otpad u rijeci) i pozitivne (izum načina štišćenja naftne mrlje). JAVNO DOBRO = suprotno od eksternalija = proizvod čije se blagodati ravnomjerno dijele unutar čitave zajednice, bez obzira žele li pojedinci kupiti to dobro ili ne. Učinkovita opskrba javnim dobrima zahtijeva djelovanje države.
15
www.pravokutnik.net
PRIVATNO DOBRO = može ga pribaviti pojedinac, a da ostali ne snose popratne koristi ili troškove. Učinkovita opskrba privatnih dobara ovisi o tržištu. POLITIKE ZA ISPRAVLJANJE EKSTERNALIJA: a) državni programi a. izravni nadzor (propisi i kontrola) b. tržišno rješenje – naknada za ispuštanja sukladno prouzročenoj šteti c. tržišno rješenje – dozvole za ispuštanja kojima se može trgovati b) privatni pristupi (npr. privatna tužba) – tamo gdje su vlasnička prava dobro definirana, a transakcijski troškovi niski, osobito kad je malo pogođenih strana, snažni zakoni odgovornosti ili pregovaranje mogu stvoriti učinkovito rješenje kod prisutnosti eksternalija. 13. PREGLED MAKROEKONOMIJE MAKROEKONOMIJA = znanost koja proučava ponašanje gospodarstva kao cjeline. Proučava sile koje istovremeno utječu na tvrtke, potrošače i radnike. MIKROEKONOMIJA = bavi se pojedinačnim cijenama, količinama i tržištima. ROĐENJE MAKROEKONOMIJE – John Maynard Keynes 1930-ih pokušavao razumjeti ekonomske mehanizme Velike krize. SREDIŠNJA MAKROEKONOMSKA PITANJA: a) zašto proizvodnja i zaposlenost ponekad padnu i kako se može smanjiti nezaposlenost? – poslovni ciklusi. Rješenja za nezaposlenost: povećanje agregatne potražnje i reforma institucija tržišta rada. b) Koji su izvori inflacije cijena i kako ju zadržati pod nadzorom? – uloga monetarne i fiskalne politike, sustava deviznih tečajeva i središnje banke u obuzdavanju inflacije c) Kako država može povećati stopu gospodarskog rasta? – prevlst slobodnih tržišta, visoka stopa štednje i investicija, niske trgovinske prepreke, časna vlast s jakim vlasničkim pravima. CILJEVI MAKROEKONOMIJE: a) proizvodnja – visoka razina i brzi rast proizvodnje b) zaposlenost – visoka razina zaposlenosti s malo nedobrovoljne nezaposlenosti c) stabilnost cijena INSTRUMENTI MAKROEKONOMIJE: a) monetarna politika – kontroliranje ponude novca kako bi se odredile kamatne stope b) fiskalna politika – državna potrošnja i oporezivanje BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (BDP) = tržišna vrijednost svih finalnih roba i usluga proizvedenih u zemlji u godinu dana. NOMINALNI BDP – mjeri se stvarnim tržišnim cijenama
16
www.pravokutnik.net
REALNI BDP – računa se pomoću konstantnih ili nepromjenjivih cijena GOSPODARSKI RAST = stabilan dugoročni rast realnog BDP-a i poboljšanje životnog standarda. POTENCIJALNI BDP = maksimalno održiva razina proizvodnje koju neko gospodarstvo može proizvesti. Potencijalna proizvodnja određuje se prema kapacitetu proizvodnje gospodarstva koja ovisi o raspoloživim inputima (kapital, radna snaga, zemlja itd) i tehničkoj učinkovitosti gospodarstva. STOPA INFLACIJE = postotak promjene opće razine cijena u roku od godine dana. DEFLACIJA = pad cijena CILJEVI MAKROEKONOMSKE POLITIKE: a) visoka i rastuća razina nacionalne proizvodnje b) visoka zaposlenost uz nisku nezaposlenost c) stabilnost ili blagi rast razine cijena Država ima 2 glavne vrste politika kojima se može koristiti za ostvarivanje svojih makroekonomskih ciljeva – fiskalnu i monetarnu politiku. FISKALNA se politika sastoji od državnih izdataka za kupnju roba i usluga i oporezivanja. Državni izdaci utječu na relativni obujam kolektivne i privatne potrošnje. Oporezivanje oduzima od dohodaka, smanjuje privatnu potrošnju i utječe na privatnu štednju. Utječe i na ulaganja i potencijalnu proizvodnju. Zato se provenstveno koristi kako bi se utjecalo na dugoročan gospodarski rast. MONETARNA politika, koju provodi središnja banka, određuje ponudu novca i financijske uvjete. Promjene ponude novca povećavaju ili smanjuju kamatne stope i utječu na potrošnju u sektorima poput poslovnih investicija, stanogradnje i vanjske trgovine. Monetarna politika snažno utječe i na stvarni i na potencijalni BDP. AGREGATNA PONUDA = ukupna količina roba i usluga koje su poduzeća u nekoj državi spremna proizvesti i prodati u danom vremenskom razdoblju. Ona ovisi o: a) razini cijena b) proizvodnom kapacitetu gospodarstva c) razini troškova AGREGATNA POTRAŽNJA = ukupna količina koju su različiti sektori gospodarstva spremni potrošiti u danom vremenskom razdoblju. Ona je zbroj potrošnje potrošača, tvrtki i vlada. Ovisi o: a) razini cijena b) monetarnoj politici c) fiskalnoj politici d) drugim čimbenicima.
17
www.pravokutnik.net
MAKROEKONOMSKA RAVNOTEŽA – postiže se u točci gdje se sijeku AS i AD. Tj, pri toj razini cijena proizvođači nude onoliko robe koliko potrošači žele kupiti. I jedni i drugi zadovoljni su kupnjom, prodajom i cijenama. 14. MJERENJE GOSPODARSKE AKTIVNOSTI BDP = najsveobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje roba i usluga neke države. To je zbroj potrošnje, bruto ulaganja, državnih izdataka za robe i usluge i neto izvoza ostvarenih u zemlji tijekom jedne godine. BDP = C + I + G + X BDP možemo mjeriti na 2 načina: a) kao tijek finalnih proizvoda b) kao ukupne troškove ili zaradu od ulaznih čimbenika koji rezultiraju finalnom proizvodnjom. Budući da je dobit ostatak – oba će načina izračunati jednaki ukupni BDP. Problem dvostrukog obračunavanja – u BDP ćemo uračunati kruh, ali ne i brašno. Brašno je posredni proizvod i kruži oko proizvođača te može, ali i ne mora, postati konačni proizvod. Računanje dodanom vrijednošću – kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje, u BDP uključujemo samo finalna dobra, a isključujemo posredna kojima se služimo u proizvodnji finalnih dobara. Mjerenjem dodane vrijednosti u svakom stadiju i oduzimajući izdatke na posredna dobra izbjegava se dvostruko obračunavanje te se nadnice, kamate, najamnine i dobit bilježe samo jednom. Nominalni BDP je ukupna novčana vrijednosti finalnih roba i usluga proizvedenih u danoj godini čije su vrijednosti izražene tržišnim cijenama u toj godini. Realni BDP uklanja promjene cijena iz nominalnog BDP-a i računa BDP kao količinu roba i usluga. Realni BDP = nominalni BDP / index sijena BDP-a POTROŠNJA: a) trajna dobra (automobili...) b) netrajna dobra (hrana...) c) usluge (zdravstvo...) BDP je zbroj svih finalnih proizvoda. Uz potrošnju roba i usluga, moramo uzeti u obzir i ulaganja. Neto ulaganja = bruto ulaganja – amortizacija (otpis kapitala) DRŽAVNI IZDACI ZA POTROŠNJU I BRUTO ULAGANJA = svi izdaci za plaće, troškovi javnih dobara koja se kupuju od privatnog sektora. Iz BDP-a se isključuju transferna plaćanja = plaćanja države pojedincima koja se ne obavljaju u zamjenu za robe i usluge (naknade za nezaposlene, mirovine, invalidnine...). Isključuje se i plaćanje kamata na državni dug (smatraju se transferima).
18
www.pravokutnik.net
POREZI kao sastavnice troškova proizvodnje (nadnice) ulaze u BDP. NETO IZVOZ = izvoz – uvoz. Ulazi u BDP. NDP (neto domaći proizvod) = BDP – amortizacija (ušla u neto investicije). NDP = ukupna finalna proizvodnja proizvedena u nekoj državi tijekom godine gdje proizvodnja uključuje neto ulaganja, tj bruto ulaganja umanjena za amortizaciju. BDP na strani proizvoda = C + I + G + X a) c = izdaci za osobnu potrošnju na robe i usluge b) i = bruto privatna domaća ulaganja c) g = državni izdaci za protrošnju i bruto ulaganja d) x = neto izvoz roba i usluga (izvoz umanjen za uvoz) BDP na strani troška = naknade (nadnice, plaće, dodaci) + vlasnički dohodak (dobit poduzeća, dohoci vlasnika, kamate i najamnine) + porez na proizvodnju i amorutizacije kapitala. Treba koristiti tehniku dodane vrijednosti kako bi se spriječilo dvostruko obračunavanje posrednih proizvoda kupljenih od drugih tvrtki. NACIONALNI DOHODAK = ukupni dohodak rada, kapitala i zemlje. ND = BDP – amortizacija. ND čine: a) naknade za rad b) dohodak od najamnina c) neto kamate d) dohodak vlasnika e) dobit korporacija RASPOLOŽIVI DOHODAK = ono što potrošači dobiju na ruke. To je ND – porezi – neto štednja poduzeća (dobit nakon otpisa umanjenog za dividende). Raspoloživi dohodak dijeli se na: b) osobnu potrošnju b) osobnu štednju NACIONALNA ŠTEDNJA = privatna štednja kućanstava i poduzeća + državna štednja (razlika između prihoda i rashoda države). INVESTICIJE = ŠTEDNJA NACIONALNE INVESTICIJE = bruto privatna domaća ulaganja + neto strana ulaganja (skoro jednaka neto izvozu) NACIONALNA ULAGANJA = privatna ulaganja + neto izvoz = privatna štednja + državna štednja = nacionalna štednja
19
www.pravokutnik.net
Nacionalna štednja jednaka je nacionalnim ulaganjima. Postoje privatna domaća i strana ulaganja (neto izvoz). Izvori štednje = privatna i državna štednja. Privatna štednja + neto izvoz = privatna štednja + višak državno proračuna. Navedene jednakosti uvijek vrijede. Iz svih jednakosti izostavljene su netržišne aktivnosti (ulaganje u ljudski kapital...) i onečišćenje okoliša. INFLACIJA = porast opće razine cijena STOPA INFLACIJE = stopa promjene opće razine cijena = (razina cijena godine – razina cijena prethodne godine) / razina cijena prethodne godine x 100 INDEX CIJENA = mjera prosječne razine cijena = ponderirani prosjek jednog broja roba i usluga. Najvažniji indexi cijena: a) index potrošačkih cijena – mjera prosječne promjene cijena koju građanin plaća za košaricu potrošačkih roba i usluga u nekom vremenskom razdoblju. Svaka cijena se ponderira prema ekonomskoj važnosti dane potrošne robe. b) index cijena BDP (deflator BDP-a) – cijena svih roba i usluga proizvedenih u nekoj zemlji. Uzima u obzir promjenu udjela pojedinih roba – lančano ponderirani index c) index proizvođačkih cijena – mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili proizvodnoj fazi. Fixni ponder za računanje je neto prodaja svakog potrošačkog dobra. 15. PROCES EKONOMSKOG RASTA GOSPODARSKI RAST = expanzija potencijalnog BDP-a ili proizvodnje neke zemlje. Do njega dolazi kad se granica proizvodnih mogućnosti zemlje pomiče prema van. Gospodarski rast uključuje dugoročni rast potencijalne proizvodnje. RAST PROIZVODNJE PO GLAVI STANOVNIKA = važan je cilj vlade jer je povezan s povećanjem prosječnog realnog dohotka i životnog standarda. 4 kotača gospodarskog rasta: a) ljudski resursi (ponuda rada, obrazovanje, disciplina, motivacija) b) prirodna dobra (zemlja, minerali, goriva, kvaliteta okoliša) c) akumulacija kapitala (strojevi, tvornice, ceste) d) tehnologija (znanost, strojarstvo, upravljanje, poduzetništvo) AGREGATNA FUNKCIJA PROIZVODNJE – Proizvodnja = razina tehnologije x funkcija proizvodnje (kapital, rad, prirodna dobra) PROIZVODNOST = omjer proizvodnje i ponderiranog prosjeka inputa. UČINAK POVEĆANJA KAPITALNE OPREMLJENOSTI = do povećanja kapitalne opremljenosti dolazi kad kapital raste brže od radne snage. Ako nema tehnoloških promjena, povećanje kapitalne opremljenosti vodi rastu proizvodnje po radniku, rastu
20
www.pravokutnik.net
graničnog proizvoda rada i realnih nadnica. Dovest će do opadajućih prinosa na kapital, a time i do pada stope povrata na kapital. TEHNOLOŠKA PROMJENA – povećava proizvodnju za dani skup ulaznih veličina – ključni je sastojak rasta neke zemlje. Nova teorija rasta – želi razotriti procese iz kojih proistječe tehnološka promjena. Ona naglašava da je tehnološka promjena proizvod koji je podložan teškim tržišnim neupjesima jer je tehnologija javno dobro koje je skupo proizvesti, a jeftino reproducirati. Vlade sve više nastoje osigurati jaka prava na intelektualno vlasništvo za one koji razvijaju nove tehnologije. 16. IZAZOV EKONOMSKOG RAZVOJA ZEMLJE U RAZVOJU – osnovna značajka = nizak dohodak po glavi stanovnika. Ljudi su slabog zdravlja, niske razine pismenosti, neuhranjeni i bez kapitala s kojim mogu raditi. Očekivano trajanje života je niže. 4 kotača primjenjiva na zemlje u razvoju: a) ljudski resursi – • visoka stopa rasta stanovništva – treba je obuzdati (kontrola rađanja bez obzira na vjeru) • kontrola bolesti i poboljšanje zdravlja i prehrane • obrazovanje, smanjenje nepismenosti, obuka radnika • ne podcjenjivati važnost ljudskih resursa (sve ostalo se može kupiti) b) prirodni resursi – zemlju treba mudro iskorištavati (navodnjavanje, gnojidba, obrada), kao i rudnike minerala, naftu i plin c) akumulacija kapitala – štednja je preniska zbog prijeko potrebne tekuće potrošnje. Zato su mala ulaganja u proizvodni kapital. d) Tehnološka promjena i inovacije – mogu oponašati postojeću tehnologiju prilagođavajući je svojim uvjetima (Japan npr). Treba promicati poduzetnički duh. Zemljama u razvoju trebaju menadžeri. Vlada može potaknuti poduzetništvo kroz specifična ulaganja (dodatne usluge poljoprivrednicima, obrazovanje i obučavanje radne snage, škole za menadžment...) ZAČARANI KRUG SIROMAŠTVA: Niska štednja i ulaganja – spora akumulacija kapitala – niska produktivnost – niski prosječni dohoci – opet niska štednja i ulaganja... STRATEGIJE EKONOMSKOG RAZVOJA ZEMALJA U RAZVOJU: a) hipoteza zaostalosti – relativno zaostajanje može pomoći razvoju – zemlje mogu kupiti postojeću tehnologiju bez ulaganja u njen razvoj. Dolazi do KONVERGENCIJE – zemlje koje su u početku imale niske dohotke rastu brže od onih s visokim dohocima b) industrijalizacija prema poljoprivredi – industrijalizacija bogatih zemalja je kapitalno intenzivna, privlači radnike u prenapučene gradove, uzrokuje nezaposlenost. Podizanje produktivnosti u poljoprivredi zahtijeva manje kapitala, a produktivno zapošljava radnu snagu.
21
www.pravokutnik.net
c) država prema tržištu – treba prevladavati privatno vlasništvo, orijentacija na vanjsku trgovinu, niske carine i mala količinska ograničenja, promicanje malih poduzeća i jačanje konkurencije. Porezi moraju biti predvidivi, a inflacija niska. d) rast i vanjska orijentacija – otvorena gospodarstva rastu brže od zatvorenih. Državna regulacija treba biti minimalna. Zaključak: Država ima ključnu ulogu u uspostavi i održavanju zdravog ekonomskog okruženja. Ona mora osigurati poštivanje zakona, osnažiti izvršavanje ugovora i usmjeriti svoje propise prema konkurenciji i inovaciji. Država igra vodeću ulogu u ulaganju u ljudski kapital kroz obrazovanje, zdravlje i promet, ali se treba oslanjati na privatni sektor tamo gdje nema komparativnu prednost. Treba usmjeriti svoje napore na područja u kojima postoje jasni znakovi neupjeha tržišta te uklanjati zakonodavne zapreke privatnom sektoru u područjima u kojima država nema komparativnu prednost. Recept Azijskih zmajeva: a) visoke stope inesticija b) makroekonomske politike – niska inflacija i visoka stopa štednje c) izvozna orijentacija Zajedničke karakteristike socijalističkih gospodarstava: a) državno vlasništvo nad proizvodnim resursima b) planiranje (ne vjeruju u učinkovitost nevidljive ruke) c) preraspodjela dohotka (visoki porezi i preraspodjela siromašnima, besplatna zdravstvena zaštita i obrazovanje, kao i državne usluge) d) miran i demokratski razvoj – mirno širenje državnog vlasništva Zadaci naredbodavnog gospodarstva na putu u tržišno gospodarstvo: a) cjenovna reforma i određivanje cijena na slobodnom tržištu b) tvrda proračunska ograničenja (stečaj za neuspješne, a ne subvencije iz proračuna) c) privatizacija d) druge reforme (pravni okvir za tržište, moderni bankovni sustav, razbijanje monopola, jača monetarna i fiskalna politika, otvaranje gospodarstva prema vani) e) izabrati slijed tranzicije: a. šok terapija (radikalni pristup) b. korak po korak (gradualizam) 17. DEVIZNI TEČAJEVI I MEĐUNARODNI FINANCIJSKI SUSTAV BILANCA MEĐUNARODNIH PLAĆANJA = PLATNA BILANCA = sustavno izvješće o svim ekonomskim transakcijama neke zemlje i ostatka svijeta. Glavni dijelovi: tekuči račun i financijski račun. TEKUĆI RAČUN = robe (trgovinski saldo) + usluge + dohodak od ulaganja + jednostrani transferi
22
www.pravokutnik.net
FINANCIJSKI RAČUN = privatne kupnje i prodaje + državne kupnje i prodaje + službene promjene rezervi + ostalo FINANCIJSKI RAČUN + TEKUĆI RAČUN = 0 Ako transakcija zaradi stranu valutu za zemlju, to je potraživanje i bilježi se sa predznakom +. Ako transakcija uključuje trošenje strane valute, to je dugovanje i bilježi se sa predznakom -. IZVOZ JE POTRAŽIVANJE, A UVOZ DUGOVANJE. DEVIZNI TEČAJ = cijena jedne valute izražena u veličinama druge. Devizni je tečaj određen na deviznom tržištu (na kojem se trguje različitim valutama). DEVIZNO TRŽIŠTE = tržište na kojem se trguje valutama različitih zemalja i na kojem se određuju devizni tečajevi. Ravnoteža ponude i potražnje za deviznim sredstvima određuje devizni tečaj valute. Kad vrijednost valute neke zemlje pada u odnosu na vrijednost valute druge, kažemo da je DEPRECIRALA, dok je strana valuta APRECIRALA. Kad je službeni devizni tečaj neke zemlje snižen kažemo da je valuta DEVALVIRALA. Porast službenog deviznog tečaja je REVALVACIJA. Promjene deviznog tečaja služe uklanjanju neravnoteže u platnoj bilanci. TEORIJA PARITETA KUPOVNE MOĆI DEVIZNIH TEČAJEVA = devizni tečaj zemlje će izjednačiti trošak kupnje razmjenjivanih proizvoda u zemlji s troškom kupnje tih proizvoda u inozemstvu. Kada država usvoji fiksni devizni tečaj, posljedice su: realna proizvodnja i zaposlenost moraju se prilagoditi kako bi osigurali da su njezine relativne cijene izjednačene s onima u njezinih trgovinskih partnera. MEĐUNARODNE MONETARNE INSTITUCIJE: )a MMF (Međunarodni monetarni fond) = upravlja mešunarodnim monetanim sustavom i funkcionira kao središnja banka za središnje banke zemalja članica. Zemlje članice upisuju se pozajmljivanjem svojih valuta MMF-u koji sredstva pozajmljuje zemljama s poteškoćama vezanim uz platne bilance (glavni zadatak MMF-a). )b Svjetska banka = kapitalizirana je od strane zemalja s visokim dohotkom koje upisuju kapital srazmjerno svojoj gospodarskoj važnosti prema BDP-u i drugim čimbenicima. Banka daje zemljama dugoročne zajmove s niskom kamatom za gospodarski značajne projekte koji se ne mogu isfinancirati od privatnog sektora. )c Bretonvudski sustav = da bi zamijenio zlatni standard, uspostavio je paritet za svaku pojedinu valutu u američkim dolarima i zlatu. Devizni tečajevi su
23
www.pravokutnik.net
fiksni, ali prilagodljivi. Sustav se srušio kad je dolar postao precijenjen, a SAD odbio poduzeti restriktivne korake kako bi ponovo zadobio međunarodnu konkurentnost. DEVIZNA INTERVENCIJA DRŽAVE = država kupuje ili prodaje devize kako bi utjecala na tečaj (kupimo kune za milijardu dolara – kuna aprecira, tj. raste joj vrijednost) a) prvi pristup – intervencija kupnjom valute koja deprecira i prodajom valute koja aprecira – povećava se potražnja za domaćom valutom i održava paritet b) drugi pristup – navođenje privatnog sektora da poveća potražnju za domaćom valutom podizanjem kamatnih stopa. Ulagači ulažu sredstva u domaću valutu. DEVIZNI TEČAJEVI: a) FLUKTUIRAJUĆI = tečaj se kreće pod utjecajem ponude i potražnje bez državne intervencije. b) FIXNI = države objavljuju službene tečajeve koje brane putem intervencija i monetarne politike. c) UPRAVLJANI = hibrid fixnog i fluktuirajućeg, države utječu na svoje devizne tečajeve kupnjom ili prodajom stranih valuta (izravno) ili mijenjanjem svoje ponude novca podizanjem ili snižavanjem kamatnih stopa (neizravno – putem monetarne politike). 18. MAKROEKONOMIJA OTVORENOG GOSPODARSTVA UVOZ = dobra i usluge proizvedeni u inozemstvu, a utrošeni u zemlji. IZVOZ = dobra i sluge proizvedeni u zemlji, a kupljeni od strane stranaca. NETO IZVOZ = izvoz dobara i usluga – uvoz dobara i usluga. Druga strana neto izvoza su NETO STRANA ULAGANJA = štednja zemlje u inozemstvu (približno jednaka neto izvozu). Na vrijednost izvoza utječu: a) domaća proizvodnja b) relativne cijene domaćih i stranih dobara. Budući da dio bilo kojeg povećanja dohotka u otvorenom gospodarstvu istječe u uvoz, MULTIPLIKATOR OTVORENOG GOSPODARSTVA manji je od onoga zatvorenog gospodarstva. Kada mala zemlja veže svoj tečaj (fixni) uz tečaj veće zemlje, njezine kamatne stope određene su monetarnom politikom velike zemlje, pa mala zemlja nema više nezavisnu monetarnu politiku. Fluktuirajući tečaj – kad monetarna politika promijeni kamatne stope, to utječe na devizni tečaj i neto izvoz, jednako kao domaća ulaganja. Monetarno stezanje vodi aprecijaciji tečaja i opadanju neto izvoda (monetarno labavljanje ima suprotan učinak). Utjecaj kamatnih stopa na neto izvoz pojačava utjecaj na domaća ulaganja. Stezanje ponude novca smižava domaći proizvod i cijene.
24
www.pravokutnik.net
Integracija zemlje u svjetski financijski sustav dodaje novu važnu dimenziju makorekonomskoj politici i uspješnosti. Ključni zaključci: a) vanjski sektor je važan izvor domaćih ulaganja i potencijalni izlaz za domaću štednju b) viša štednja u zemlji (privatna i javna) vodi višem neto izvozu kao i višim domaćim ulaganjima c) vanjskotrgovinski saldo zemlje odraz je njezina salda nacionalne štednje i ulaganja, a ne njezine apsolutne proizvodnosti ili blagostanja d) prilagodbe u trgovinskim računima neke zemlje zahtijevaju promjenu u domaćoj štednji ili ulaganjima e) dugoročna kretanja relativnih cijena neke zemlje, često kroz promjenu tečaja, donose prilagodbe vanjskotrgovinskih računa. Promicanje gospodarskog rasta u otvorenom gospodarstvu mora biti privlačno za domaće i strane ulagače. Konačni su ciljevi: imati visoke stope štednje i ulaganja u proizvodnim kanalima i osigurati da poduzeža rabe svoje najbolje tehnike. Za postizanje tih ciljeva važne su: a) stabilna makroekonomska klima b) jamstvo prava vlasništva na materijalna ulaganja i intelektualno vlasništvo c) osiguranje konvertibilnosti tečaja koje omogućava ulagačima da dobit ponesu kući d) održavanje povjerenja u političku i ekonomsku stabilnost u zemlji. Temeljni izvor konkurentnosti: prema teoriji komparativnih prednosti zemlje nisu nekonkurentne. One postaju nekonkurentne kada njihove cijene ispadaju iz ravnine s cijenama njihovih trgovinskih partnera. Najsigurniji je put prema visokoj proizvodnosti (tako i visokom životnom standardu) izlaganje domaće industrije svjetskim tržištima i omogućavanje stroge konkurencije s poduzećima koja su usvojila najnaprednije tehnologije. EUROPSKA MONETARNA UNIJA = rezultat velikog ekonomskog eksperimenta. Europska središnja banka zadužena je za makroekonomsku sudbinu 300 milijuna ljudi. Optimisti = makroekonomske koristi radi većeg tržišta i nižih troškova transakcija. Pesimisti = prijete stagnacija i nezaposlenost zbog nefleksibilnih cijena i plaća te nedovoljne mobilnosti radnika između zemalja. 19. EKONOMSKE POLITIKE ZA RAST I STABILNOST PRORAČUN – pranirani izdaci za državne programe i očekivana dobit od poreznog sustava za danu godinu. PRORAČUNSKI VIŠAK = prihodi premašuju rashode u jednoj godini. PRORAČUNSKI MANJAK = rashodi premašuju prihode. URAVNOTEŽENI PRORAČUN: prihodi = rashodi
25
www.pravokutnik.net
DRŽAVNI DUG = JAVNI DUG = ukupne posudbe države (novčana vrijednost državnih obveznica). NETO DUG = dug koji drži javnost, ali isključuje dug same države. BRUTO DUG = neto dug uvećan za obveznice koje posjeduje država (državni dug) STVARNI PRORAČUN = stvarni prihodi, rashodi i manjci STRUKTURNI PRORAČUN = koliki bi bili prihodi, rashodi i manjak da gospodarstvo ostvaruje potencijalnu proizvodnju CIKLIČKI PRORAČUN = razlika između stvarnog i strukturnog proračuna. Mjeri utjecaj poslovnog ciklusa na proračun. Fiskalna politika u kratkom roku – u uvjetima u kojima je zaposlenost manja od pune – na gospodarstvo djeluje expanzivno. Veća potrošnja i niži porezi teže povećanju agregatne potražnje, proizvodnje, zaposlenosti i inflacije, zbog financijske reakcije kamatnih stopa i tečaja, ekspanzivni je učinak smanjen i na kraju može nestati.. UNUTARNJI JAVNI DUG - država duguje svojim građanima INOZEMNI DUG – uključuje neto oduzimanje od izvora dostupnih za potrošnju u zemlji dužniku. UČINAK JAVNOG DUGA = ljudi akumuliraju državni dug umjesto privatnog kapitala, a privatni dionički kapital u zemlji zamijenjen je državnim dugom. Dugoročni utjecaj velikog javnog duga na gospodarski rast = veliki javni dug teži smanjiti rast potencijalne proizvodnje jer: a) premješta privatni kapital, b) povećava neučinkovitost uzrokovanu oporezivanjem, c) prisiljava državu da smanji potrošnju kako bi održala svoje inozemno posuđivanje. Centralna banka je prva crta obrane u staviliziranju gospodarstva protiv iznenađenja poslovnih ciklusa (zbog političke neovisnosti i brze reakcije). CILJANJE INFLACIJE = objavljivanje službenih ciljanih raspona za stopu inflacije s explicitnom izjavo kako je niska i stabilna inflacija glavni cilj monetarne politike. Ciljanje inflacije uključuje: a) vlada ili središnja banka objavljuju da će monetarna politika težiti održavanju inflacije blizu nekog brojčano određenog cilja b) cilj uključuje raspon od 1 do 3 % godišnje, umjesto doslovne stabilnosti cijena c) inflacija je srednjeročno ili dugoročno primarni cilj ekonomske politike, ali zemlje ostavljaju prostor za kratkoročne ciljeve stabilizacije, posebno one povezane s proizvodnjom, nezaposlenošću, financijskom stabilnošću ili deviznim tečajem. GOSPODARSTVO U NOVOM STOLJEĆU:
26
www.pravokutnik.net
a) investicije – rast proizvodnje po radniku i životnog standarda ovisi o stopi štednje umutar države i njenom tehnološkom napretku. b) duh poduzetništva – tehnološki napredak (preduvjeti: slobodna tržišta rada, kapitala, proizvoda i ideja). c) političke slobode – demokratski sustavi potiču obrazovanje ljudi, vladavinu prava, nezavisnost sudova, učinkovitiju provedbu ugovora, manje intervencije države i političara u gospodarsko životu, manje prepreke komunikaciji. Furia
27
www.pravokutnik.net
